STARIJA DUBROVA^KA PERIODIKA KAO IZVOR

INFORMACIJA O ^ITAONICAMA I KNJI@NI^NOJ

DJELATNOSTI U DUBROVNIKU OD 1848. DO 1918. GODINE
OLDER DUBROVNIK PERIODICALS AS A SOURCE OF INFORMATION
ABOUT READING ROOMS AND LIBRARY ACTIVITIES IN DUBROVNIK
FROM 1848 TO 1918

Marica [apro-Ficovi}
Dubrova~ke knji`nice Dubrovnik
msaproºdkd.hr

UDK / UDC 050(091)(497.5Dubrovnik)

Stru~ni rad / Professional paper
Primljeno / Received: 27. 2. 2009.

Sa`etak
Osnivanje vi{e periodi~kih publikacija i procvat novinarstva u Dubrovniku po~inje
osamdesetih godina 19. stolje}a. Novine su prvenstveno slu`ile kao sredstvo u borbi za pro-
moviranje i afirmaciju politi~kih stavova njihovih uredni{tava i osniva~a. Pored politi~kih
vijesti i osvrta, donosile su niz drugih vijesti iz dru{tvenog i kulturnog `ivota. Dio tih vijesti
odnosi se na ~itaonice (prva je osnovana 1863.) koje su predstavljale okosnicu dru{tvenog
`ivota toga doba. Svrha je ovoga rada istra`iti stariju dubrova~ku periodiku od osnivanja
prvih novina 1848. godine do kraja Prvoga svjetskog rata, 1918. godine i u njoj prona}i
izvore o knji`nicama i ~itaonicama u Dubrovniku. Cilj je prikazati povijesnu novinsku gra|u
kao dragocjen izvor za prou~avanje svakodnevnog `ivota ljudi, obi~aja i doga|aja u zavi~ajnoj
zajednici kao i za istra`ivanja o razvoju knji`ni~ne djelatnosti u Dubrovniku.
Klju~ne rije~i: povijesna periodika, povijest knji`ni~arstva, povijest novinstva, ~itao-
nice, Dubrovnik, Crvena Hrvatska

Summary
Journalism started blossoming in Dubrovnik in the 1880’s with the establishment of
a larger number of periodicals and newspapers. The primary purpose of newspapers was
to serve in the battle for promotion and affirmation of political standpoints of their foun-
ders and editorial offices. However, together with political news and commentary, the
newspapers carried information and news about social and cultural life of the community.
Part of the news dealt with reading rooms (the first one was established in 1863) since they
were the focal point of social life of the time. The purpose of this work is to investigate
articles and news from older periodicals published in Dubrovnik, from the establishment

Vjesnik bibliotekara Hrvatske 52, 1/4(2009), 122-134

ISSN 0507-1925
© VBH 2009.
 M. [APRO-FICOVI]: STARIJA DUBROVA^KA PERIODIKA KAO IZVOR INFORMACIJA...

of the first newspaper in 1848 until the end of the First World War in 1918, which deal with
reading rooms and libraries in Dubrovnik. The objective is to demonstrate that the newspa-
pers of the time provide valuable historical documentation and can serve as an important
resource in the study of everyday life, customs, and happenings in the local community, as
well as for the investigation of development of library activities in that period.
Keywords: historical periodicals, library history, history of journalism, reading rooms,
Dubrovnik, Crvena Hrvatska

Uvod
Pokretanje novina i drugih periodi~kih publikacija u prvoj polovici 19. stolje}a
uvjetovano je povijesnim okolnostima u hrvatskim krajevima pod tu|om vlasti i
borbom nacije za uspostavljanje vlastitog identiteta. Novine su bile sredstvo u
borbi za promoviranje i afirmaciju politi~kih stavova te vjeran odraz dru{tveno
politi~kih previranja na hrvatskim prostorima u ~itavom razdoblju od 1848. do
1918. godine.
Svrha je novina bilo izra`avanje zamisli, mi{ljenja i stavova odre|ene politi~ke
struje ili stranke, a ovisno o stran(c)i koja ih je izdavala, stavova uredni{tva tj.
glavnog urednika. U osvrtima na pojedine politi~ke doga|aje ili ljude, autori no-
vinskih napisa, odnosno urednici nisu se dr`ali na~ela onoga {to bismo danas
nazvali “objektivnim” novinarstvom. Politi~ki i drugi dru{tveni doga|aji prikazi-
vani su dramati~no, ironi~no, pateti~no te su redovito pra}eni ~esto pretjerano
emotivnim komentarima ~itatelja. Usprkos pristranosti, ti su ~lanci mnogo govo-
rili o ozra~ju u kojem se sve to odvijalo pa ostaju dragocjen dokument vremena,
jezika i okolnosti u kojima se `ivjelo. Budu}i da su, s druge strane, te novine po-
uzdani svjedoci pluralizma politi~kih stavova i odnosa iz toga vremena, “oboje-
nost” napisa ni~im ne umanjuje njihovu povijesnu i informacijsku vrijednost. Na-
protiv, daje tekstu odre|enu privla~nost i zapravo poma`e ~itatelju u boljem razu-
mijevanju duha vremena.
Osim politi~kih vijesti i osvrta, stare su novine donosile i niz drugih vijesti iz
dru{tvenoga i kulturnoga `ivota te su dragocjen izvor za prou~avanje svakodnev-
nog `ivota ljudi i doga|aja u zavi~ajnoj zajednici. Povjesni~ari i genealozi }e u
njima prona}i izvore za znanstvena istra`ivanja, ali mogu slu`iti kao izvor infor-
macija i drugim strukama koje `ele istra`iti po~etke svoga djelovanja, kao na pri-
mjer {kolstvo, turizam, zdravstvo, saobra}aj, elektrifikacija, itd.
Svrha je ovoga rada istra`iti stariju dubrova~ku periodiku te prona}i izvore o
knji`nicama i ~itaonicama u Dubrovniku od pojave prvih novina 1848. godine pa
do kraja Prvoga svjetskog rata 1918. godine. Cilj je rada prikazati povijesnu no-
vinsku gra|u kao va`an izvor informacija za istra`ivanja o povijesti knjige i
knji`nica u Dubrovniku i Hrvatskoj.

Povijesni kontekst: po~eci dubrova~kog novinstva

Novinstvo se u Dubrovniku po~elo zna~ajnije razvijati iza 1860. godine, ne{to
kasnije nego u drugim hrvatskim krajevima. Posljedica je to oslabljenog dru{tveno

123
VJESNIK BIBLIOTEKARA HRVATSKE 52, 1/4(2009)

politi~kog `ivota nakon ukidanja Dubrova~ke Republike i francuske okupacije

Grada. No, za Dubrovnik se vezuje nekoliko ~injenica iznimno zna~ajnih za po-
vijest hrvatskoga novinstva. Prva novinska vijest objavljena u na{im krajevima
stigla je upravo iz Dubrovnika. Francuzi kojima je Po`unskim mirom 1805. godi-
ne pripala Dalmacija, pokrenuli su list Il Reggio Dalmata – Kraljski Dalmatin.
List je po~eo izlaziti 12. srpnja 1806. godine u Zadru, glavnom gradu provincije.
Nakon ukidanja Ilirskih provincija sa sjedi{tem u Ljubljani, list je izgubio va`nost
i ukida se 1. travnja 1810. godine.1 Kraljski Dalmatin je zna~ajan po tome {to je to
bila prva novina na hrvatskom jeziku, a prva novinska vijest objavljena na hrvat-
skom jeziku u listu 26. srpnja 1806. godine vijest je iz Dubrovnika od 8. srpnja
1806. godine o plja~ka{kom pohodu Crnogoraca na grad i okolicu, tek okupiranih
od francuske vojske. U tekstu se opisuje velika radost Dubrov~ana {to su ih Fran-
cuzi2 oslobodili crnogorske opsade.
U Dubrovniku u to doba nisu pokrenute nijedne novine, ne samo zbog nave-
denog stanja duha nakon pada Republike, nego i zbog poja~ane austrijske cenzure
u vrijeme ilirskoga pokreta. Nakon progla{enja slobode tiska 22. o`ujka 1848.
godine u Narodnim novinama, svatko je mogao osnovati tiskaru i izdavati novine.3
U Dalmaciji je po~elo izlaziti nekoliko listova koji su iskoristili novonastalo stanje
i po~eli su zagovarati ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Prvi novi list u Dalma-
ciji nakon progla{enja slobode tiska, iza{ao je u Dubrovniku 1. travnja 1848. go-
dine pod nazivom Rimembranze della Settimana (Tjedna kronika). Bile su to uje-
dno i prve novine u Dubrovniku tiskane u tiskari Martecchini. Urednik je bio
poznati knji`evnik Ivan August Kazna~i}. Izra`avale su ilirske te`nje i izlazile su
povremeno sve do 17. lipnja 1848. godine. Od 5. kolovoza 1848. godine izlazi
prvi broj tjednika L’Avennire (Budu}nost), ~iji je urednik tako|er bio I. A.
Kazna~i}, a tiskar Martecchini. O ovoj novini Horvat iznosi mi{ljenje “L’Avenni-
re je zacijelo bio list s najvi{om intelektualnom razinom u hrvatskim stranama
1848. godine… list slavenskih intelektualaca na talijanskom jeziku, koji iz vi{e
perspektive preko dnevnih sitnica motri zbivanje, prosu|uju}i sve pojave u skladu
sa slavenskim konstruktivnim ciljevima u budu}nosti…”.4 Puna tri desetlje}a od
uspostave apsolutizma u Dubrovniku ne izlaze novine. Tada se, 1880. godine
po~inje u Dalmaciju probijati prava{ka misao i rasplamsavati hrvatsko-srpski
politi~ki sukobi. Ti su sukobi prevladavali na stranicama novina krajem 19.
stolje}a. Politi~ke stranke i novinstvo u Hrvatskoj razdvojili su se na hrvatske i
srpske. Bilo je to doba tzv. strana~kog novinstva (1860-1903).5
7. velja~e 1891. godine smatra se grani~nim datumom u povijesti hrvatskog
novinstva. U Dubrovniku toga dana izlazi prvi broj prava{kog tjednika Crvena

1
Horvat, J. Povijest novinstva Hrvatske. Zagreb : Stvarnost, 1962. Str. 64.
2
Tekst je izvorno napisan na talijanskom, a u hrvatskom prijevodu franjevac prevoditelj ko-
risti naziv “vitezi, delije” izbjegavaju}i rije~ Francuzi (v. Horvat, J. Nav. dj. Str. 65.)
3
Horvat, J. Nav. dj. Str. 151.
4
Isto. Str. 154.
5
Isto. Str. 199.

124
 M. [APRO-FICOVI]: STARIJA DUBROVA^KA PERIODIKA KAO IZVOR INFORMACIJA...

Hrvatska, ~ime zapo~inje preokret u politici Hrvatske.6 Program tjednika je “hrvat-

ska misao, hrvatsko ime i hrvatski jezik”,7 a cilj mu je suzbiti talijanske autonoma{e
koji udru`eni sa Srpskom strankom vladaju Dubrovnikom. Potporu listu davao je
J. J. Strossmayer. Cilj je i postignut, pa od 1898., nakon deset godina, Dubrovnik
ponovo ima hrvatsku upravu. Za ovakav uspjeh zaslu`an je osniva~ i vlasnik tjed-
nika Frano Supilo, iznimna osoba hrvatskog novinarstva u doba strana~kih previ-
ranja i sukoba.

Istra`ivanje povijesne novinske gra|e: metodologija

Istra`ivanje starije periodike za potrebe ovog rada obavljeno je na temelju
bibliografije dubrova~ke periodike od 1848. do 1918 prof. I. Peri}a.8 Bibliografija
predstavlja odli~no pomagalo u istra`iva~kom radu te je dosad pomo}u nje napi-
san niz radova iz povijesti dubrova~koga {kolstva, medicine, turizma, pomorstva i
sl. Ove su struke u bibliografiji navedene svaka za sebe, ~ime je olak{ano njihovo
pretra`ivanje. Kako se knji`nice i knji`ni~na djelatnost ne navode kao posebna
cjelina, napise o njima valjalo je tra`iti u sklopu raznih skupina, a najvi{e iz napi-
sa o kulturnim ustanovama.
Peri} navodi da je u Dubrovniku u sedamdesetogodi{njem razdoblju, od 1848.
do 1918. godine izlazila 41 periodi~ka publikacija. Njegov se prikaz dubrova~ke
periodike sastoji od tri dijela: u prvom dijelu daje opis periodi~kih publikacija: 12
novina, 15 humoristi~nih listova, 2 ~asopisa, 2 godi{njaka, 4 kalendara i 4 godi{nja
{kolska izvje{taja.9 U drugom dijelu donosi bibliografiju rasprava, ~lanaka i knji-
`evnih priloga u dubrova~kim publikacijama.10 U tre}em su dijelu kazala.11 Bi-
bliografija je klasificirana u 10 stru~nih skupina: povijest, politi~ke prilike, pro-
blemi i odnosi, li~nosti, gospodarske prilike i problemi, zdravstvo, {kolstvo, pra-
vo, likovna, glazbena i kazali{na kultura i umjetnost, knji`evnost i jezikoslovlje.
Jedanaesta skupina obuhva}a priloge iz raznih podru~ja (putopisi, dnevnici, me-
moari, o kulturnim ustanovama, napisi iz etnografije, geografije, pedagogije, psi-
hologije, filozofije, biologije, agronomije, matematike, astronomije, fizike, me-
teorologije, pomorske nautike, sportska dru{tva i aktivnosti, statisti~ki iskazi).
Vode}i se bibliografskim smjernicama, za potrebe ovog rada istra`eno je 7
periodi~kih publikacija koje su izlazile u Dubrovniku od osamdesetih godina 19.
stolje}a do Prvoga svjetskog rata. To su: L’Epidauritano, Crvena Hrvatska, Prava
Crvena Hrvatska, Dubrovnik, Kalendar Dubrovnik, Glas Dubrova~ki, Slovinac i
Sr|. Rezultati su razvrstani u skupine: Napisi o osnivanju i ulozi ~itaonica, Napisi
o ~itaonicama kao mjestima dru{tvenog `ivota, Napisi o potrebi osnivanja knji`nica
6
Isto. Str. 287.
7
Novak, B. Hrvatsko novinarstvo u 21. stolje}u. Str. 44.
8
Peri}, I. Dubrova~ka periodika 1848-1918. Dubrovnik : Zavod za povijesne znanosti istra-
`iva~kog centra JAZU, 1980.
9
Isto. Str. 10-42
10
Isto. Str. 43-177.
11
Isto. Str. 181-185.

125
VJESNIK BIBLIOTEKARA HRVATSKE 52, 1/4(2009)

i knji`ara u Dubrovniku te Napisi o knji`nicama i ~itaonicama izvan Dubrovnika.

Provedena je analiza preko 30 vijesti, napisa i ~lanaka u kojima su zastupljeni
zna~ajni pojmovi : knji`nice, ~itaonice, knji`are, knji`ni~ari…

Uloga knji`nica i arhiva u ~uvanju stare periodike

Zanimljiv je Peri}ev osvrt na povijest ~uvanja periodi~kih publikacija u Du-
brovniku, koji on vezuje uz (ne)postojanje javne knji`nice: “U to vrijeme nije u
Dubrovniku postojala javna knji`nica koja bi prikupljala i ~uvala periodi~ke pu-
blikacije, a do samostanskih, {kolskih i privatnih knji`nica sve te publikacije nisu
dospijevale. Novine i ~asopisi su dolazili u strana~ke ~itaonice, svako je uredni{tvo
uvezivalo i ~uvalo svoje novine i ~asopise i dostavljalo ih nadle`nom kotarskom
organu vlasti”.12 Krajem 19. stolje}a zabilje`ena su nastojanja za osnivanjem jav-
ne op}inske knji`nice. Mnogi su Dubrov~ani u tu svrhu darivali knjige i perio-
diku,13 ali knji`nica je ipak osnovana tek znatno kasnije, 1936. (sve~ano je otvore-
na 2. 2. 1941.). U me|uvremenu se za skupljanje dubrova~ke periodike brinuo
Dubrova~ki arhiv, samostalna ustanova od 1922. godine, u ~ijem je sklopu bila i
knji`nica. Arhiv je tu svoju ulogu zadr`ao do danas. Uz Dr`avni arhiv u Dubrov-
niku, Dubrova~ke knji`nice – Znanstvena knji`nica druga je ustanova u Dubrov-
niku koja ~uva staru i prikuplja novu dubrova~ku periodiku.

Povijesne periodi~ke publikacije: osniva~i, sadr`aj i format

Novine i ~asopisi iz tzv. zlatnog doba novinstva, donosile su u prvom redu
osvrte na razne politi~ke doga|aje i osobe. Jedan dio bio je posve}en pismima
~itatelja u kojima su se tako|er ovisno o pripadnosti politi~koj opciji, izra`avala
razna mi{ljenja i stavovi. Manji dio novinskog prostora bio je posve}en vijestima
iz svakodnevnog `ivota uklju~uju}i kulturna zbivanja. Na zadnjim stranicama bili
su oglasi, prikazi knjiga i druge kratke vijesti (o dionicama, vjen~anim, umrlima,
novim knjigama, itd.). Za potrebe ovog rada istra`ivanje je obuhvatilo stare
periodi~ke publikacije u kojima se donose vijesti ili na bilo koji na~in spominju
knji`nice, ~itaonice i knji`ni~na djelatnost. Istra`ene su slijede}e periodi~ke pu-
blikacije iz zbirke Ragusina Dubrova~kih knji`nica: L’Epidauritano, Crvena Hr-
vatska, Prava Crvena Hrvatska, Dubrovnik, Kalendar Dubrovnik, Glas Dubrova~ki,
Slovinac i Sr|.
L’Epidauritano
Nakon dobivenih op}inskih izbora 1890. godine, dubrova~ki su autonoma{i u
suradnji sa Srpskom strankom osnovali svoja dru{tva, glazbu i ~itaonicu.
Autonoma{ka ~itaonica Gabinetto di lettura izdavala je kalendar L’Epidauritano,
od 1895. do 1914. godine redovito na kraju godine za sljede}u godinu.

12
Isto. Str. 189.
13
Crvena Hrvatska 27(1896), 3.

126
 M. [APRO-FICOVI]: STARIJA DUBROVA^KA PERIODIKA KAO IZVOR INFORMACIJA...

Crvena Hrvatska
Za pokretanje Crvene Hrvatske, prvoga zna~ajnoga politi~kog lista u Dubrov-
niku (od zna~enja i za Hrvatsku) presudni su bili politi~ki doga|aji. Godine 1890.
Narodna stranka nije izi{la na op}inske izbore pa je pobijedila koalicija Autonoma{ke
i Srpske stranke. To je potaknulo dubrova~ke Hrvate pripadnike Narodne stranke i
Stranke prava da pokrenu politi~ki list kojim }e izra`avati politi~ke stavove suprot-
stavljene op}inskim vlastima. List je izdavao Frano Supilo, tiskao se u tiskari D.
Pretnera. U po~etku je imao 4 trostupa~ne stranice formata 28,5 x 42 cm. Supilo je
bio vlasnik i izdavatelj lista sve do 1901. godine kad odlazi u Rijeku ure|ivati Novi
list, a njegov posao preuzimaju V. Kelez (do broja 26 1903.), M. Marjanovi} (do br.
38 1904.), i ponovo V. Kelez (do br. 8 1905.). Od dvobroja 9-10 1905. izdavatelj i
odgovorni urednik je I. de Giulli, od br. 89 1907. M. Medini, a od br. 5 1910. A.
[apro. Od br. 65 1910. odgovorni je urednik M. Medini, a od broja 100 1910. I.
Arsete. Mijenjao se i format od najmanjeg 29 x 43 cm do najve}eg 40 x 55 cm.
Zadnji, 23. broj Crvene Hrvatske tiskan je 25. srpnja 1914. godine.
Prava Crvena Hrvatska
Prava Crvena Hrvatska, list ^iste stranke prava, po~ela je izlaziti 19. o`ujka
1905., a prestala 26. 10. 1918. Nastala je kao reakcija na politiku Novog kursa
koju su zastupali dalmatinski narodnjaci na ~elu s P. ^ingrijom i dalmatinski
prava{i na ~elu s A. Trumbi}em i F. Supilom. Iz Dubrova~ke hrvatske tiskare, ~iji
su bili ve}inski vlasnici, izbacili su Crvenu hrvatsku koja je bila glasnik politike
Novog kursa, i nazvali svoj list Prava Crvena Hrvatska. Otkazivanje tiskanja
izazvalo je niz negativnih napisa u Crvenoj Hrvatskoj (o tome ne{to vi{e na
slijede}im stranicama). List je izlazio subotom u formatu 31 x 48 cm na 4
~etverostupa~ne stranice.
Dubrovnik
Tjednik Dubrovnik bio je list dubrova~kih prista{a Srpske stranke. Izlazio je
od 1892. do 1914. godine. Na mjestu vlasnika, izdavatelja i odgovornog urednika
izmjenjivale su se razne osobe (S. Vr~evi}, A. Fabris, M. Vacchetti, R. Sardeli},
M. Graci}, K. Dominkovi}, N. Brki} i A. Zipfel). List je imao 4 trostupa~ne stra-
nice formata 31,5 x 47 cm. Dvaput je mijenjao format i broj stranica, a jedno
vrijeme je izlazio i dvaput na tjedan.
Glas dubrova~ki
Glas dubrova~ki bio je list prista{a dalmatinske Srpske stranke. Prvi broj
izi{ao je 1. 9. 1885., a zadnji broj 15. 8. 1886. Izi{la su ukupno 24 broja na malom
formatu 22 x 29 cm, 8 dvostupa~nih stranica.
Kalendar Dubrovnik
Pokrenut je zauzimanjem A. Fabrisa, urednika lista Dubrovnik, prvi put 1897.
Izdavatelj i tiskar bila je Dubrova~ka srpska {tamparija A. Pasari}a. Izlazio je

127
VJESNIK BIBLIOTEKARA HRVATSKE 52, 1/4(2009)

krajem teku}e godine za slijede}u godinu, na formatu 14 x 21 cm. Zadnji, 7. sve-

zak je izi{ao 1903.
Slovinac
Slovinac je bio ~asopis “za knjigu, umjetnost i obrtnost”, list dubrova~kih
slovinaca (P. Budmani, A. Kazali, I. A. Kazna~i}, M. Puci}). Slovinski pokret je
nastao u Dubrovniku i bio je u osnovi romanti~arski pokret, utemeljen na zamisli
hrvatsko-srpske sloge. Prvi broj je izi{ao 1878., a zadnji broj 1884. godine. Imao
je 8 dvostupa~nih stranica formata 22,5 x 29 cm. Tiskao se u tiskari D. Pretnera, a
izdava~ i odgovorni urednik bio je Luko Zore.

Napisi o osnivanju i ulozi ~itaonica

Narodna [tionica, prva ~itaonica u Dubrovniku, osnovana je 1863. godine.14
Uz vijesti iz kulturnog `ivota, tjednik Crvena Hrvatska bilje`i i doga|aje vezane
za Hrvatsku narodnu ~itaonicu. U Dubrovniku je u to vrijeme postojalo nekoliko
~itaonica, a pripadale su raznim kulturnim dru{tvima ili politi~kim strankama.
Va`an napis za povijest knji`nica objavljen je u Crvenoj Hrvatskoj 1904. godine.
Autor ~lanka Josip Onyszkiewicz, pod naslovom Prva {tampana knjiga u Dubrov-
niku, donosi kratak pregled povijesti tiskarstva u Dubrovniku. O knji`nicama i
knji`arama navodi slijede}e: “U Dubrovniku su se od davna knji`ari nastanjivali i
knjige prodavali, a osim ovih bilo je i nekoliko javnih knji`nica. Nu kako prije
tiska knjige bijahu skupe i rijetke, nijesu se mogle rasprostranit i ra{irit, kako to
danas biva”.15
Odgovor na pitanje jesu li ~itaonice u Dubrovniku s kraja devetnaestog i
po~etka dvadesetog stolje}a imale onakvo isto nacionalno poslanje kakvo su ima-
le ~itaonice iz doba ilirskoga pokreta u drugim hrvatskim gradovima (i u Europi),
mogu}e je razabrati po nekim napisima iz tada{njih novina. U Crvenoj Hrvatskoj,
na primjer, u rubrici Gradska kronika, pi{e: “Pozivlju se ~lanovi “hrvatske stranke”
da pristupe na pouzdani sastanak {to }e biti u prostorijama “hrvatske dubrova~ke
~itaonice” u nedjelju u 6 sati po podne”.16 ^itaonica je slu`ila za politi~ke sastanke
i okupljanja, ali i za druge vrste sastanaka i priredbi. Prava Crvena Hrvatska obja-
vljuje akademi~arima zagreba~kog Sveu~ili{ta da “bez strana~ke razlike do|u u 7
sati u prostorije Hrvatske ^itaonice na veoma va`an dogovor”.17 Na koji su na~in
tada{nje ~itaonice funkcionirale kao knji`nice, te{ko je zaklju~iti iz napisa u
tada{njoj periodici. Me|utim, postojalo je zanimanje knji`ni~ar pa je to mogu}i
dokaz da se pri ~itaonicama obavljala odre|ena knji`ni~na djelatnost. Izbor upra-
ve Narodne {tionice za 1906. godinu govori o tome. Prema vijesti u listu Dubrov-

14
Dubrovnik : kalendar za prostu godinu 1898. U Dubrovniku : Srpska Dubrova~ka [tampari-
ja A. Pasari}a, 1897.
15
Onyskiewicz, J. Prva {tampana knjiga u Dubrovniku. // Crvena Hrvatska, 14, 53(1904). 3.
16
Crvena Hrvatska 16, 6(1907), 3.
17
Prava Crvena Hrvatska 8(1912), 3.

128
 M. [APRO-FICOVI]: STARIJA DUBROVA^KA PERIODIKA KAO IZVOR INFORMACIJA...

nik, u upravu su izabrani predsjednik, potpredsjednik, blagajnik, tajnik i biblio-

tekar.18
Kalendar l’Epidauritano za 1899. godinu, na prvim stranicama posve}uje
prostor osnivanju ~itaonice Gabinetto di Lettura.19 U jesen 1892. odr`an je inicija-
tivni sastanak na kome je odlu~eno da }e G. Avoscani, dr. N. Svilokos i dr. G.
Tolentino napisati statut. ^itaonica je formalno osnovana 1. sije~nja 1893. godine,
imala je 70 ~lanova i upravu koju su ~inili: G. Avoscani, predsjednik, L. Illich,
potpredsjednik, N. Banaz, blagajnik, N. Detoni, tajnik i dr. N. Svilokos, knji`ni~ar.
Nakon brojnih te{ko}a, uspjeli su prona}i prostor u sredi{tu grada, koji je vlasnik
I. Jeli} adaptirao za potrebe ~itaonice. Nabavljen je namje{taj za potrebe ~itaoni-
ce, igre (biljar) i balove, {to je odmah privuklo u ~lanstvo preko 100 gra|ana.
Sve~ano otvorenje s velikim balom prire|eno je 26. o`ujka 1894. Za novu ~itao-
nicu brojni su gra|ani donirali vrijedne darove: slike, fotografije, biste, novac za
namje{taj te mnogo knjiga iz suvremene i klasi~ne literature.
Nekoliko napisa o Narodnoj {tionici u sklopu politi~kih vijesti donosi Glas
Dubrova~ki iz 1885. godine. Nepoznati ~itatelj iz @upe dubrova~ke, koji je navo-
dno s prijateljem posjetio skup{tinu u Narodnoj {tionici, na po~etku pi{e da ga je
o~arala krasna i prostrana dvorana.
Na skup{tini je zatim pro~itano pismo biskupa J. J. Strossmayera, po~asnoga
~lana [tionice: “Na ju~er primljenu ~estitku slavne narodne [tionice Dubrova~ke,
~ast mi se ovijem ponajsrda~nije zahvaliti. Budite Veleu~eni gospodine skupa sa
vrijednim ~lanovima slavne [tionice uvjereni da }u kao prija{nji, tako i ostatak
moga `ivota upotrebiti samo na slavu Boga i na sre}u na{ega naroda… u Djakovu
dne 14. listop. 85.”.20 Skup{tina se poslije bavila skandalom oko sudjelovanja za-
stupnika [tionice u prenosu pokojnoga srpskoga knji`evnika S. Ljubi{e iz Be~a u
Budvu, koji je zavr{io izlaskom P. ^ingrije iz [tionice. Tom prigodom je dum I.
Stojanovi}, brane}i postupke Ravnateljstva, iznio misli vezane za ulogu ~itaonice:
“Jedina svrha svake narodne [tionice i ove kojoj vi u~ena gospodo pripadate, jest
tjerat u napredak i gojit svaki knji`evni rad jezika megju narodom”.21

Napisi o ~itaonicama kao mjestima dru{tvenog `ivota

Premda ne mo`emo pouzdano utvrditi koliko su ~itaonice u to vrijeme bile i
knji`nice u pravom smislu rije~i, sa sigurno{}u mo`emo re}i da se u njima odvijao
vrlo bogat kulturno-dru{tveni `ivot grada. O tome svjedo~i niz obavijesti i napisa
u tada{njim novinama. U njima su se redovito odr`avale zabave, a osobito su bile
popularne kostimirane zabave i plesovi u vrijeme poklada.

18
Dubrovnik 15, 1(1906), 1.
19
L’Epidauritano : lunario Raguseo per l’anno 1899. Ragusa : Edizione del Gabinetto di lettu-
ra, 1898.
20
Glas dubrova~ki 1, 5(1885), 35.
21
Isto, 39.

129
VJESNIK BIBLIOTEKARA HRVATSKE 52, 1/4(2009)

Prava Crvena Hrvatska iz 1906. godine obavje{tava gra|anstvo da }e se veliki

ma{karani ples odr`ati u Bondinom teatru 11. 02. 1906. umjesto u Hrvatskoj ~ita-
onici. “^itaonica je” kako se navodi “premala da primi svo zainteresirano
gra|anstvo”.22 O dje~jem plesu na Svetoga Vlaha 3. 2. pi{e Crvena Hrvatska “da
je bilo oko stotinu djece a poslije je bio ples za odrasle da su dvije prostorije bile
nedovoljne”.23 Zabilje`eno je vi{e puta da su se plesovi u strana~kim ~itaonicama
organizirali po narud`bi op}inske glazbe (hrvatske ili srpske). Nevezano uza
strana~ku pripadnost organizatora ili naru~itelja zabave, Crvena Hrvatska u istom
broju24 korektno objavljuje pozive “…za ma{karani ples na korist Hrvatske
Op}inske glazbe 6. februara o.g”, “dne 11. predzadnji dan poklada kako je javlje-
no ples je u mjesnoj Hrvatskoj ^itaonici”, nakon ~ega slijedi vijest “dne 7. febru-
ara prire|uje Dubrova~ka [tionica zabavu za svoje ~lanove”.
Jedan takav ples bio je povodom `estokog obra~una izme|u tada suparni~kih
novina – Crvene Hrvatske i Prave Crvene Hrvatske. Prema jednom napisu iz Prave
Crvene Hrvatske,25 Crvena Hrvatska se naro~ito okomila na poznatoga dubrova~kog
sve}enika dum A. Ljepopilija, ~lana uprave Dubrova~ke hrvatske tiskare. Rije~ je
o spornom pozivanju srpskih dru{tava na zabavu zavr{nih poklada u Hrvatsku
~itaonicu. Iz istog napisa doznajemo jo{ dvije zanimljive stvari. Na jednoj skup{tini
~itaonice raspravljalo se o listovima na koje je ~itaonica pretpla}ena te kako su
neki mladi}i tra`ili da se pretplati i na Hrvatsko Pravo. Ljepopili je to odobrio, na
{to su burno reagirali neki ~lanovi ^itaonice kojima se ta zamisao nije svidjela.
Ovaj napis iz Prave Crvene Hrvatske zanimljiv je za nas ne samo kao ilustracija
odnosa i zna~ajeva unutar narodnja~ke ^itaonice, nego i zbog opisa dum A. Lje-
popilija, bibliofila koji je svojim legatom zadu`io dubrova~ku kulturnu povijest i
knji`nice.26
Istra`ena periodika ne pru`a detaljne opise same knji`ni~ne djelatnosti, ali je
sigurno da je ona postojala. Spominje se na nekoliko mjesta zanimanje knji`ni~ar,
po svemu sude}i cijenjeno u to vrijeme. Knji`ni~ar je obi~no biran u upravu zajed-
no s jo{ nekoliko uglednih ~lanova dru{tva. Tako iz vijesti u Crvenoj Hrvatskoj iz
1907. godine27 o izmjeni uprave hrvatskoga kulturnog dru{tva “Gunduli}” dozna-
jemo da je novi ~lan uprave dru{tva i jedan knji`ni~ar, Aleksandar Dabinovi}. Iako
po svom zvanju nije bio knji`ni~ar, on se kao ~lan Dru{tva i bibliofil (imao je
bogatu ku}nu knji`nicu) dobrovoljno prihvatio du`nosti knji`ni~ara pa je kao
takav i zabilje`en u povijesti javnih ili pu~kih knji`nica u Dubrovniku onog vre-
mena.28 U Dubrova~koj Hrvatskoj ~itaonici, prema pisanju istog broja, “odr`ana
22
Prava Crvena Hrvatska 2, 47(1906), 3.
23
Crvena Hrvatska 3, 5(1895), 3.
24
Crvena Hrvatska 17, 3(1907), 3.
25
Prava Crvena Hrvatska 2, 51(1906), 1.
26
Dum A. Ljepopili ostavio je oporu~no Dubrova~koj biblioteci veliku, vrijednu zbirku knjiga,
rukopisa i druge gra|e, koja se danas ~uva u Znanstvenoj knji`nici u Dubrovniku.
27
Crvena Hrvatska 17, 3(1907), 3.
28
Podatak iz usmenog razgovora autorice ~lanka s T. [. (posinak A. Dabinovi}a) u Dubrovniku.
12. studenoga 2009.

130
 M. [APRO-FICOVI]: STARIJA DUBROVA^KA PERIODIKA KAO IZVOR INFORMACIJA...

je i godi{nja skup{tina podru`nice Dru`be sv. ]irila i Metoda, a iste godine izabra-
na je uprava Hrvatske ~itaonice za 1907. u sastavu B. Mi~i}, R. de Giulli, S. Gji-
vi}, dr. J. Bendoni i M. ^akelja”.
Kalendar Slovinac za 1884. godine bilje`i vijest o izboru nove uprave Narod-
ne {tionice za 1885. godinu.29 Uz imena ~lanova uprave ne navodi se njihov polo`aj
pa ne znamo je li me|u njima i knji`ni~ar.
Crvena Hrvatska iz 1896. godine bilje`i neobi~an slu~aj kra|e u Hrvatskoj
^itaonici. Iz predsoblja u garderobi, ~etvorici uglednih gospara ukradena su dva
kaputa, dva ki{obrana i {e{ir. Na mjestu ukradenih stvari stavljen je stari kaput u
kojem je policija prona{la dopisnicu s imenom kradljivca te je ovaj brzo prona|en
i poslan u zatvor. Crvena Hrvatska pi{e da je ovaj doga|aj “pobudio veliku zna-
ti`elju gra|ana”.30

Novinski napisi o potrebi osnivanja knji`nica i knji`ara u

Dubrovniku
Najzna~ajniji napis o knji`nicama u Crvenoj Hrvatskoj objavljen je 1904.
godine pod naslovom Pu~ke knji`nice.31 Na po~etku ~lanka hvali se sklonost hrvat-
skog naroda k organizaciji i navodi se da je “malo vremena pro{lo od kada su
po~eli hrvatski sveu~ili{tarci u Zagrebu osnivati po Zagorju “pu~ke knji`nice”. Pa
i tih imade preko 200. A osnivaju se svaki ~as nove … U okolici zadarskoj osni-
vaju se pu~ke knji`nice jedna za drugom, isto tako po otocima dalmatinskim. A to
}e biti s vremenom organizacije od velike va`nosti.” List podsje}a na ulogu ~itao-
nica u Banovini u vrijeme ilirizma i u Dalmaciji u vrijeme narodnog preporoda:
“Danas je drugi preporod, narodna misao se demokratizira; ono {to su zna~ile
~itaonice za narodno bu|enje inteligencije to }e biti pu~ke knji`nice za osvje{tenje
puka”. Od velike va`nosti za narodnu stvar, nasuprot strana~kim sva|ama dijela
inteligencije jest osnivanje selja~kih zadruga i pu~kih knji`nica, koje su “hranitelji
i branitelji narodne, ekonomske i kulturne snage.” List smatra da je vrijeme da se
i u dubrova~koj okolici poradi na osnivanju pu~kih knji`nica jer za to postoje
uvjeti. Postoji znatan broj knjiga Dru{tva sv. Jerolima, a ima i ostalih knjiga za
puk kao pu~kih listova, raste tr`i{te knjiga i sama produkcija. Poticaj za ovo tre-
bala bi dati inteligencija, a upute i pomo} mogu se dobiti iz sredi{njice iz Zagreba.
Uloga je ovih knji`nica prosvjetna.
List Dubrovnik izvje{tava da je “na sjednici (dru{tva Srpska Zora) jednogla-
sno odre|eno potpomaganje zadru`nih biblioteka i odobrene su pomo}i u tu svrhu
i odre|en kredit za nabavku knjiga za narod”. Odobren je poslovnik za zadru`ne
biblioteke i rezolucija da se pomogne osnivanje narodnih biblioteka.32

29
Slovinac 7(1884), 576.
30
Crvena Hrvatska 6, 27(1896), 3.
31
Crvena Hrvatska 14, 10(1904), 2.
32
Dubrovnik 13, 28(1904), 1.

131
VJESNIK BIBLIOTEKARA HRVATSKE 52, 1/4(2009)

Znakovit ~lanak o potrebi osnivanja knji`are u Dubrovniku donosi list Dubro-

vnik 1908. godine. Otvaranje jedne lijepe i moderno ure|ene knji`are, kakve u
Dubrovniku nema, autor smatra prijekom kulturnom potrebom: “Treba je stvoriti,
jer je to najbolje i najuzvi{enije sredstvo za {irenje prosvjete i unapre|enje kultu-
re”. Dalje navodi da je Dubrovnik “malen grad, nije nikakav centrum, nema ni
po{tene veze sa Evropom, nema ni jednu narodnu biblioteku, … pa na kraju kraje-
va uza sve to nema ni prave knji`are”.33 Zanimljiv je opis uloge knji`are i knji`ara:
“Knji`ar nije tu da samo prodava i novce prima, on jo{ mora da je uzgajatelj pu-
blike, koja kupuje, njemu je brinuti se da zna kupcu preporu~iti lektiru… Knji`aru
je potrebna temeljita obrazovanost i – kultura”. Autor uz knji`aru govori i o potre-
bi otvaranja antikvarnice.
Najsna`niji napis o potrebi osnivanja narodne knji`nice u Dubrovniku dao je
P. Kolendi} u listu Dubrovnik 1906. godine.34 Iako je Dubrovnik dao neizmjerno
mnogo u knji`evnom smislu, djela dubrova~kih pisaca mogu se na}i samo kao
bibliografska rijetkost posvuda po svijetu samo ne – u Dubrovniku. Pisac zatim
opisuje jadno stanje u kojem se nalaze poznate dubrova~ke biblioteke, poput, na
primjer, one knji`nice samostana Male bra}e, u kojoj nije primjereno nastavljen
sjajan rad na sabiranju gra|e njenog tvorca fra I. ^uli}a. Kritizira vladino nei-
spunjeno obe}anje da }e imenovati ~inovnika i pomo}nika za op}insku knji`nicu,
za koju su ve} ranije bila izdvojena djela latinista: “Op}inska knji`nica svr{ila je
~udnovato, u prikrajku, u zape~a}enim sanducima, kao te{koprobavljiva hrana
onom razredu sisavaca, {to se zovi parcovi! A me|u tim masu starijih publikacija
i odlomaka rukopisa mo`ete svagdano na}i u mesarnicama i pod stolovima sitnijih
du}ana, gdje, prodati na kilograme, vr{e po nas sramnu ulogu hartije za umota-
vanje! Prema tome je potonji ~as da se najzad i kod nas povede rije~ o osnivanju
Narodne biblioteke…”.35 Nada se da }e omladina “Slavenskog Juga” prirediti
nekoliko zabava u svrhu ure|enja lijepe i moderne narodne knji`nice i da }e to biti
prijedlog sljede}e sjednice op}inskog vije}a. Na kraju, autor smatra da }e se
stogodi{njica pada Republike nadostojnije obilje`iti otvorenjem Narodne biblio-
teke u Dubrovniku.
Vrijedan doprinos povijesti knjige i knji`nica u Dubrovniku dao je P. Kolen-
di} svojim radom Rukopisi Gimnazijske biblioteke u Dubrovniku, objavljenom u
~asopisu Sr|.36 To je zapravo katalog rukopisa koji su kasnije preneseni iz Gimna-
zijske biblioteke u Dubrova~ku biblioteku, gdje se i danas nalaze (Znanstvena
knji`nica Dubrovnik).

33
Jedna kulturna potreba kod nas. // Dubrovnik 13(1908), 3.
34
Kolendi}, P. Osnujmo Narodnu biblioteku u Dubrovniku! // Dubrovnik 52(1906), 1.
35
Isto.
36
Katalog rukopisa Gimnazijske biblioteke objavljen je u dva razna broja ~asopisa Sr| 6,
21(1907), 1041-1047; i 6, 22(1907), 991-997.

132
 M. [APRO-FICOVI]: STARIJA DUBROVA^KA PERIODIKA KAO IZVOR INFORMACIJA...

Novinski napisi o knji`nicama i ~itaonicama izvan Dubrovnika

U Crvenoj Hrvatskoj iz 1897. ~itamo vijest: “…na 28. aprila otvorila se u
Blatu na Kor~uli Hrvatska ^itaonica. Bilo sretno i korisno hrvatskoj ideji!”. Crve-
na Hrvatska 1895. pi{e da }e se za “nekoliko mjeseci otvoriti u Grudi u Konavlima
Hrvatska Konavoska ^itaonica. Ve} je sastavljen pravilnik i poslan na odobrenje
vlastima… Svrha je ^itaonice pored ostalog, pou~avati narod te }e se prema po-
trebama Konavljana u njoj odr`avati predavanja… U ^itaonici }e se obavljati i
seoske zajmovne blagajnice”.37 Crvena Hrvatska primje}uje da su za razliku od
prethodnih godina “kad se narod protivio da `ene polaze u~ionicu, ove godine
roditelji upisali svu `ensku djecu preko 12 godina. Dodu{e, mogle su polaziti
samo nedjeljnu – sve~anu u~ionicu….” i zaklju~uje “Ovo slu`i na ~ast i roditelji-
ma i onome koji je narod ovako oslobodio predrasude da `enska ne mo`e nau~it,
pa da joj i ne slu`i”.
Pod naslovom @alostan svr{etak bogate dubrova~ke biblioteke u Gorici, Pra-
va Crvena Hrvatska iz 1918. godine donosi opis tragi~ne sudbine privatne knji`nice
poznatoga dubrova~kog knji`evnika A. Kazna~i}a. Kazna~i} je 25 godina `ivio u
Gorici i skupio bogatu zbirku knjiga i rukopisa, starinskih slika, diplome
Dubrova~ke Republike s mno{tvom srebrnih medalja, dubrova~kih novina, starog
oru`ja, poklona, sve potpuno ure|eno. List pi{e dalje da su za noviju dubrova~ku
povijest neprocjenjivi njegovi rukopisni dnevnici, kao i sve {to je marljivo sku-
pljao preko 50 godina… Nakon ratnog vihora i ulaska Talijana u Goricu, morao je
sve to ostaviti. Doznalo se da je sve razne{eno i oplja~kano, a ku}a o{te}ena “a
samo… jo{ nekoje knjige vide se razbacane po ulici, {to je ostalo kao vidan biljeg
“kulture” i “napretka” talijanske vojske”.38

Zaklju~ak
Povijesne zavi~ajne novine i ostale periodi~ke publikacije mogu biti izvanre-
dan dokument vremena, obi~aja, doga|aja, svakodnevnog `ivota, ali i izvor po-
vijesnih informacija iz raznih stru~nih podru~ja. Cilj je ovog rada bio istra`iti
starije dubrova~ke periodi~ke publikacije: novine, ~asopise i kalendare, da bi se
pokazalo kako su one zna~ajan izvor informacija za povijest ~itaonica i knji`nica
u Dubrovniku od 1848. godine do 1918. godine. Istra`eno je 7 periodi~kih pu-
blikacija koje su izlazile u Dubrovniku od osamdesetih godina 19. stolje}a do Pr-
voga svjetskog rata. Spoznaje do kojih se do{lo ovim istra`ivanjem potvr|uju tezu
o starijoj periodici kao va`nom izvoru informacija o povijesti knjige i knji`nica u
Dubrovniku. Kako ovo zanimljivo podru~je zaslu`uje daljnja prou~avanja, ovoj bi
gra|i kroz projekte digitalizacije trebalo omogu}iti bolji pristup i dugotrajnu
za{titu.

37
Crvena Hrvatska 5, 5(1895), 3.
38
Prava Crvena Hrvatska 14, 668(1918), 3.

133
VJESNIK BIBLIOTEKARA HRVATSKE 52, 1/4(2009)

LITERATURA

Horvat, J. Povijest novinstva Hrvatske. Zagreb : Stvarnost, 1962.

Novak, B. Hrvatsko novinarstvo u 21. stolje}u. Zagreb : Golden marketing – Tehni~ka
knjiga : Press data, medijska agencija HND-a, 2005.
Peri}, I. Dubrova~ka periodika 1848-1918. Dubrovnik : Zavod za povijesne znanosti
Istra`iva~kog centra JAZU, 1980.

Izvori u novinama i ~asopisima

Crvena Hrvatska 3, 5(1893)
Crvena Hrvatska 5, 49(1895)
Crvena Hrvatska 5, 5(1895)
Crvena Hrvatska 6, 27(1896)
Crvena Hrvatska 8, 18(1897)
Crvena Hrvatska 8, 21(1897)
Crvena Hrvatska 14, 10(1904)
Crvena Hrvatska 14, 53(1904)
Crvena Hrvatska 17, 3(1907)
Crvena Hrvatska 19, 17(1909)
Dubrovnik 13(1904)
Dubrovnik 17(1904)
Dubrovnik 15(1906)
Dubrovnik 52(1906)
Dubrovnik 16(1907)
Dubrovnik 34(1907)
L’Epidauritano per l’anno 1898/1899
Glas dubrova~ki 1(1885)
Glas dubrova~ki 1(1885)
Glas dubrova~ki 5(1886)
Glas dubrova~ki 22(1886)
Glas dubrova~ki 13(1908)
Glas dubrova~ki 18(1908)
Kalendar Dubrovnik za godinu 1898.
Prava Crvena Hrvatska 2, 47(1906)
Prava Crvena Hrvatska 2, 51(1906)
Prava Crvena Hrvatska 9, 45(1913)
Prava Crvena Hrvatska 14, 668(1918)
Slovinac 7, 36(1884)
Sr| 6, 21(1907)
Sr| 6, 22(1907)

134