Družba Pere Kvržice je roman koji govori o skupini djece koju je oko sebe okupio dječak Pero, a sve

u svrhu da obnavljanja
zapuštenog mlina u blizini sela. Družba je htjela obnoviti stari mlin kako bi cijeli taj dio prenamijenila u prostor za ljetovalište.

Ideja o preuređenju mlina je krenula iz dječje potrebe da se stvori prostor u kojem bi se ona mogla neometano igrati. Na kraju je
cijela zamisao prerasla u nešto više i mlin je sretnim slučajem opet stavljen u pogon te prodan selu na korištenje. Tada će se
vječno posvađani seljani pomiriti i posramiti nakon što su lekciju o slozi dobili od djece.

Družba Pere Kvržice je opisan kao dinamičan roman u kojem se stalno nešto događa i likovi su cijelo vrijeme u pokretu.
Rečenice su kratke i jasne, a pripovijedanje je cijelo vrijeme u znaku humora.

Kratak sadržaj

Priča počinje prvim danom u mjesecu lipnju kada se u jedinoj sobi male kuće budi marljiv i pametan dječak Pero, koji je glasnim
pričanjem poečo buditi ukućane. A bio je zaista dobar dječak pun znanja. Nakon što se probudio, umio u koritu i napio vode iz
bunara, bosih nogu odlazi na pašu s kravama.

Dok je izlazio van razmišljao je o onome što je čuo kada su pričali otac i majka. Razgovarali su o napuštenom mlinu zaraslom u
korov koji tako stoji već šest godina. Mlin je bio napušten jer je bogati vlasnik na početku privlačio seljane da melju žito u
njegovu mlinu po cijeni višoj od dvostruke. U Peri se tada rodila ideja kako bi mogao organizirati družbu koja će osvojiti stari
mlin i pretvoriti ga u mjesto za igru.

Kada je završio s pašom krene prema školi, a na putu je susreo veću skupinu dječaka od kojih su svi išli u isti razred i za razliku
od njega svi su imali nadimke kao Šilo, Milo, Budala, Medo, Divljak, Dijete… Pero ih je bez objašnjena pozvao da se popnu na
trešnju od gazde Marka kako bi im nešto pokazao. Tada ih je uputio na stari mlin i samo jednim pitanjem odlučio oformiti
družinu. Zanimalo ga je jesu li raspoloženi da odu s njim do starog mlina.

Dok su pored trešnje prolazili seljak, činovnik i pandur, pukla je grančica i tako odala prisutnost djece. Cijela ekipa se odmah
dala u bijeg, a nakon prvog sukoba između Divljaka i Pere, krenuli su se na Perin nagovor penjati na crkveni zvonik odakle se
najbolje mogao vidjeti stari mlin. Iako su mnogi bili radoznali Pero im nije htio reći zašto ga toliko zanima mlin. Na kraju su ipak
krenuli prema školi i poprilično zakasnili.

Ušuljali su se u razred i kašnjenje opravdali obavezama koje su imale oko vođenja stoke na pašu. Uskoro u školu dolazi
nadzornik zbog kojeg se cijela škola sjajila. Pero je zatim sa zanimanjem počeo slušati učiteljevo predavanje o prekrasnim
ljetovalištima i jezerima. Učitelj ga je nakon predavanja prozvao da pred nadzornikom odgovori na nekoliko pitanja iz povijesti,
jer ipak je u tom dijelu bio najbolji u razredu. Pero se zbunio i počeo nesuvislo govoriti.

Uspio se izvući od daljnjeg ispitivanja tako što je odglumio da je bolestan uzviknuvši samo jednu riječ “kvržica”. Upravo je zbog
te riječi dobio nadimak Pero Kvržica. Nadzornik je nakon toga oslobodio sve učenike daljnje nastave, kada se jedna skupina
odvojila. Družba je Peru imenovala vođom i odredila da prvi sastanak bude u starom štaglju.

Pero je tada ostatku društva napokon priznao svoju zamisao i počeo im je uzbuđeno pričati kako od cijelog tog područja mogu
stvoriti prekrasno ljetovalište, baš onakvo kakvo je opisivao učitelj. Iako su se na početku mnogi protivili ovoj ideji, dječaci su se
na kraju primili posla. Krenuli su prema mlinu gdje je sve bilo zaraslo, a mali pristupni most srušen. Zapuštena je bila mlinareva
kuća, malo jezero i mlin.

Sljedećih dana su uslijedili usponi i padovi za Perin projekt, pa su tako neki od članova koji su htjeli sabotirati projekt ispali (
Budala i Divljak), a došli su novi poput Miloša i Đurđe, koji su poziv u družbu zaradili pravljenjem i pečenjem vapnenca. Prošlo je
samo mjesec dana i družina je već uspjela očistiti mlin i mlinarevu kuću te prostor oko kuće od nakupljenog drača. Pri kraju
radova Milo Dijete se uspilo proslaviti kada je želeći podići razinu vode da bi mogao veslati unutar korita sasvim slučajno
pokrenuo stari mlin.

Nakon nekog vremena dječaci pokažu učitelju što su napravili i zašto su izostali iz škole. Oduševljen što su uspjeli realizirati ono
što nije pošlo za rukom odraslima, svima je dao slobodne školske dane sve do kraja godine. Dječaci su uspjeli srediti mlin koji je
tako dugo vremena predstavljao izvor svađa u selu. Učitelj je organizirao feštu zbog kraja školske godine u mlinu umjesto u
školi.
Likovi: Pero, Šilo, Milo dijete, Medo, Budala, Divljak, Učitelj, Perin otac

Pero je glavni lik u priči i vođa cijele družbe. Iako Mato Lovrak nije prepustio puno rečenica njegovom opisu, može se zaključiti
da se radi fizički jakom dječaku, koji je ujedno maštovit, razuman, ambiciozan i snalažljiv. On je ujedno i dječak koji voli sanjariti
i koji svoje snove želi ostvariti. On je hrabar i poduzetan dječak.

Unatoč svim dobrim osobinama Pero je prikazan poput svih ostalih dječaka njegove dobi. Nije savršen, nego isto tako ponekad
zna biti svadljiv, strašljiv i prgav.

Milo dijete je fizički slabije od ostalih. Jedini ima osjećaj za ono što ne treba činiti, a opisan je kao nježan dječak željan biti
ravnopravan s drugim dječacima. Sve strahove i nedoumice u životu rješava uz pomoć svog velikog srca.

Šilo je podrugljivac i zafrkant, ali i dobra duša te iskren prijatelj. Za razliku od Pere u njemu ne postoji želja da bude vođa.
Opisan je kao Perin oslonac te vjeran promatrač.

Medo je za razliku od ostalih nedorečen lik. Opisan je kao marljiva osoba koja prihvaća bilo kakav posao bez pogovora.

Budala je slaba osoba povodljivog karaktera koja se zajedno s Divljakom okreće protiv svojih prijatelja.

Divljak je suprotnost i oporba vođi družbe. Na početku prihvaća Perine ideje, a potom nevoljko i njegovo vodstvo. Polako sve
više dolazi do izražaja njegovo častohleplje i osjećaj zavisti. Na kraju se odmeće i postaje vođa protudružbe, glavog protivnika
zaduženog za uništavanje lijepih ideja.

Učitelj je osoba koja potiče na pravednost i ima razumijevanja za siromašnu djecu. Jedan je od najaktivnijih zagovaratelja
obnove mlina.

Perin otac je sporedan lik koji predvodi pošteni dio sela i koji unutar svog doma zagovara popravak mlina te opiranje
nametnutim cijenama iz novog paromlina.

Naslov djela: Družba Pere Kvržice

Autor: Mato Lovrak

Bilješka o autoru

Mato Lovrak rodio se 8. ožujka 1899. godine u Velikom Grđevcu. U Bjelovaru je završio nižu gimaziju, a u Zagrebu učiteljsku
školu. Cijeli radni vijek je proveo radeći na nekoliko mjesta poput Iloka, Kutine, Velikog Grđevca, Velikih Zdenaca i Zagreba.

Kako je i sam bio dijete sa sela Mato je velik broj svojih djela posvećivao radnji u malim seoskim sredinama, a nekoliko je puta
pokazao kako će prednost uvijek dati zdravijem načinu života na selu nego negdje u gradu. Budući da se radnja većine romana
odvija upravo na selu, Lovrak je za likove odlučio koristiti najviše djecu sa sela.

Djelovao je preko četrdeset godina i u tom je periodu objavio velik broj dječjih romana i pripovijetki. Napisao je: “Slatki potok i
druge priče za djecu”, “Djeca Velikog sela” (kasnije prevedeno na Vlak u snijegu), “Družba Pere Kvržice”, “Prijatelji”, “Divlji
dječak”, “Anka Brazilijanka i drugi”. Mato Lovrak je u svojim djelima nastojao istaknuti želju za socijalnim pravdom, a čitatelj
uvijek može prepoznati osjećaj za ljepotu prirode i ljubav prema djeci.

Unatoč tome što je napisao puno knjiga za djecu, mnogi kritičari su mišljenja kako su “Družba Pere Kvržice” i “Vlak u snijegu”
njegova najuspješnija djela zbog kojih je postao popularan. Spomenute knjige su doživjele i filmske ekranizacije, pa su tako
snimljeni filmovi koji se još uvijek rado gledaju. Mato Lovrak je umro 13. ožujka 1974. godine u Zagrebu.
DRUŽBA PERE KVRŽICE pisac: Mato Lovrak
Vrsta djela: roman
Vrijeme radnje: Mjesec Lipanj i Srpanj
Mjesto radnje: škola, stari mlin
Tema: dječak pero osniva družinu koja popravlja mlin.
Pouka: Zajednickim radom i trudom se moze sve ostvariti.

Kratak sadržaj :
Prvoga dana lipnja, u selu u nizini uz rijeku, u jedinoj sobi malene kućice prekrivene slamom, mračnoj, sparnoj i zagušljivoj od disanja mnogih spavača, u praskozorje se
prvi budi Pero. Glasnim pricanjem budi ostale ukucane, posve nesklone budenju. Kao napredan đacic prepun znanja, odmah poducava neuke svoje pretke osnovama
fizike i kemije. Izišavši poletno iz nastambe, napivši se bunarske vode namjesto zajutarka, umivši se u kopanji (koritu) na dvorištu, odvodi kravu na pašu. Bose noge mokru
travu gaze, ugodno gaseći Perin zanos nastao nakon sto je čuo dio sinoćnjeg razgovora oca s majkom. O napuštenom zadružnom mlinu, vodenici zarasloj u korov star
sest godina. Napuštenom zato, što je bogat vlasnik novog paromlina mitom i podilaženjem privukao seljane da žito daju mljeti u njegov mlin, po cijeni dvostruko višoj. U
Perinoj glavi oblikuje se ideja: Skupit ce druzbu i osvojiti stari mlin. Nakon povratka s paše otputi se uškolu. Putem se skuplja cijela skupina dječaka koji idu u isti razred, a
do škole imaju lijep komad pješačenja. Osim Pere, svi imaju nadimke: Milo Dijete, Medo, Silo, Budala, Divljak. Bez ikakva objašnjenja, Pero ih poziva da se složno popnu
na trešnju stanovitoga gazde Marka. Ne da bi kusali kisom oprano voce, nego da im nesto pokaze. S visoke voćke vidi se stari mlin. Pero čini prvi pokusaj stvaranja
družbe: Tko će sa mnom onamo! pita ostale. Pri prolasku pandura, činovnika i seljaka s konjem stazom pokraj trešnje, kvrcne neka grančica i oda njihovu prisutnost na
drvetu. Nakon panična bijega, potom prvoga sukoba izmedu Pere i Divljaka, nastavljaju put. Namjesto da odu uškolu, Pero ih nagovori da se popnu na crkveni zvonik, s
kojega se stari mlin vidi najljepše. Unatoč radoznalosti ostalih, Pero im ne objavljuje svoju zamisao, ali ih ipak uspijeva nagovoriti na slogu i zajednički odlazak do mlina.

Dobrano zakasne u školu. Pokunjeno se ušuljavaju u razred. Svoje zakašnjenje opravdavaju praskozornim obvezama odlaska na pašu. Imaju učiteljevu naklonost, jer je
sklon siromašnima. Uskoro dolazi nadzornik. Škola je za taj dan ulastena i usjajena radi nadzora, a ne za djecu. Pero pozorno sluša učiteljevo predavanje o
idiličnim jezerima iljetovalištima, ali sav u svom »filmu« sve rečeno preslikava na stari mlin. Kad ga učitelj prozove da pred nadzornikom odgovara nešto iz povijesti, u
kojoj je najbolji u razredu, Pero se zbuni i samo nešto nesuvislo probulazni. Uspije se izvući odglumivši bolesnika u vrućici i kliknuvši besmisleno: »Kvržica!«. Tako i on
dobi nadimak - Pero Kvržica. Nadzornik čini, kako to dječaci kažu, »slavno djelo« i oslobađa ih nastave za taj dan. Pri zajedničkom odlasku sviju učenika iz škole u
urednom dvoredu, družba se odvaja. Izabiru Peru za vođu družbe. Prvi je sastanak u starom štaglju: Pero konačno objašnjava svoju dozrelu zamisao. Kao u vrućici govori
im uzbuđeno i drhtavo, uciteljevim rijecima, o jezeru, palacama, cvjetnim setalistima i ljetnikovcu. I namjeri da od starog mlina naprave takvo ljetovaliste. Dječak je on od
zamisli, od ideje. Unatoč mnogim protivljenjima, postižu dogovor da se prihvate posla. Otpute se četiri kilometra do mlina. Ondje je sve zapušteno, zaraslo, zagadeno,
ruševno: i put, i mlin, i pokrajnja mlinareva kuca, i jezerce, i ustave. Pristupni mostić, navodni glavni razlog sto selo ne koristi ovaj mlin, srušen je. Idućih dana slijede
mnoge zgode i nezgode, nepromišljenosti i snalažljivosti, strahovi i junacenja, sloga i sukobL Neki clanovi druzbe otpadaju i stetuju pothvat (Divljak i Budala), drugi se
pridruzuju i pomazu (Durda i Milos, koji poziv u druzbu zasluzuju slavnim pečenjem vapnenca i pravljenjem vapna, potom Danica i Marija). Časkom je - tijekom mjesec
dana - družba raščistila bunar, prostor oko mlina od drača i grmlja, očistila mlinarevu kuću i sam mlin, popravila sve sto je trebalo. MiloDijete se proslavlja kad pukom
slucajnoscu, nastojeci podici razinu vode da bi mogao veslati u koritu, uspije pokrenuti stari mlin. Poslije silnih peripetija i obrata, zapleta i raspleta djecaci priznaju i
pokazu ucitelju - kao jedinoj odrasloj osobi vrijednoj povjerenja - svoje djelo, razlog zakasnjavanja i izostanaka iz skole. Zadivljen i oduševljen njihovim djelom on im daje
slobodne dane do kraja školske godine. Napokon uspiju preobraziti zapušteni mlin, uzrok trvenja i svađa u selu, u prekrasno i korisno mjesto, koje služi na čast i
poduzetnom dječjem kolektivu i njihovim roditeljima i učitelju. Ovaj potonji organizira proslavu kraja školske godine na neuobičajenu mjestu - u staromu mlinu namjesto u
skoli. Cijelo selo doživljava golemo iznenađenje: Ono što odrasli zbog nesloge nisu uspjeli uciniti za šest godina šačica djece uspijeva napraviti za tridesetak dana.
Redoslijed događaja:
1. Pero bježi iz škole a za njim i prijatelji.
2. Smisljaju plan za popravak mlina.
3. Početak radova na mlinu
4. Ulazak u bunar
5. Skupština seljaka
6. Pero hvata vidru
7. Milo dijete se proslavilo
8. Družba bez Pere
9. Divljak je raskrinkan
10. Otkrivanje mlina uz učiteljevu pomoć
Likovi: Pero, Silo, Medo, Milo Dijete, Budala, Divljak, Danica, Marija, ucitelj
Opis likova:
Pero: pametan, dosjetljiv, mudar, hrabar
"Ponad blijeda mu lica gusta kosa. Visok je i tanak dječak. Glas mu je kao u svih seljačkih dječaka..."
Medo: pouzdan suradnik , marljiv i prihvaća zadatke bez pogovora.
"Medo je ležao na trbuhu i turio nosu u travu. On se najradije tako odmarao."
Šilo: zafrkant, pomalo podrugljiv, zabadalo,
"Deder, Šilo, otupi malo svoj šiljak i ne bodi kad ne treba!"
Budala: slab i povodljiv karakter, sam njegov nadimak govori onjemu najboje.
"... on je vrlo mudro govorio, a glas mu je odzvanjao kao iz bureta."
Divljak: zavidan, tvrdoglav, zloban
"Glava je Divljakova, istina, tvrda..."
Milo dijete: fizički slabiji od drugih, nježan dječak željan je ravnopravna položaja s ostalima, bistar, umiljat, bojažljiv.
"Vidjelo se na njemu da ga je strah neki uhvatio, ali opet, on se odvaži. Blijed je i dršću mu ruke."
Učitelj: poticatelj pravednosti, razuman, aktivan zagovaratelj popravke starog seoskog mlina.
Perin otac: predvodnik poštenog dijela sela,
Danica: kreativna, vrijedna, pametna, odana.
"Sve ću zidove oslikati. U školi najvještije crtam."
Marija: vrijedna, odana.
"Imat ćemo pune ruke posla. Kuća je u neredu. Uredit ću je."

Vrijeme radnje:
Lipanj
Tema:
Djeca obnavljaju stari mlin da bi ga predali na uporabu nesložnim
seljanima.
Družba Pere Kvržice Mato Lovrak Osnovna misao:
Zajedničkim radom i trudom sve se može ostvariti.
Likovi:
Pero, Šilo, Medo, Milo dijete, Budala, Divljak, Danica, Marija,učitelj.
Družba Pere Kvržice Mato Lovrak Kratki sadržaj:
Bio je mjesec lipanj. Pero se rano probudio i poveo kravu u polje. Imao je
temperaturu. Sjećao se riječi koje je otac govorio majci o starom mlinu. Mlin je bio
zajedničko imanje cijelog sela. Nakon što se potrgao most tako da se kolima ne može
prijeći u mlin neki su seljaci htijeli da se most popravi, a drugi su se tome protivili. S
vremenom seljaci su prešli mljeti u stari mlin, a svoj su mlin napustili. Pero je cijelo
jutro o tome razmišljao i odlučio da skupi svoju družbu i obnovi stari mlin. Vratio se
kući i veselo krenuo u školu. Pridružili su mu se prijatelji: Medo, Šilo, Budala, Divljak i
Milo dijete. Iako su morali na vrijeme biti u školi otišli su na trešnju gazde
Marka da bi im Pero pokazao stari mlin. Odatle su ih potjerali tako da su otišli do
starog zvonika odakle se mlin najbolje vidi. Tu im je rekao da će mlin biti njihov, a o
detaljima će se kasnije dogovoriti. U školu su zakasnili, ali im je učitelj oprostio zbog
poslova koje moraju raditi dok drugi spavaju. Taj dan i Pero je dobio nadimak. Zvali su
ga Pero Kvržica. Sutradan su svi krenuli u mlin. Put do mlina je bio zapušten i pun
granja.

Pored mlina je bilo mutno jezero. Sve je to trebalo očistiti i pokrenuti stari mlin. Svoje
slobodno vrijeme su provodili u uređivanju mlina.Jednog dana u blizini mlina su
pronašli bunar. Htjeli su ga očistiti da bi imali pitku vodu. Prvi je u bunar išao Medo, a
kada su ga izvukli van bio je u nesvijesti. Srećom uskoro mu je bilo bolje. Sutradan su
Peru spustili u bunar, ali dok su ga spuštali ispao im je lanac i Pero je pao u bunar.
Uspjeli su ga spasiti, ali se prehladio i nije mogao ići u mlin. Do Perinog ozdravljenja za
vođu je izabran Divljak. Misleći na Peru nastojali su napraviti što više posla. Napravili
su mostić, očistili grane koje su smetale. U bunaru je bilo pitke vode. Kada se Pero
vratio bio je sretan, a Divljak se naljutio i pobjegao.
S njim je otišao i Budala. Dječaci su se bojali daoni ne odaju njihovu tajnu. Zaprijetili
su mu, ali je Divljak ipak sve ispričao djevojčicama, Mariji i Danici. One su došle u mlin
i kada su već sve znale dječaci su ih morali primiti u grupu. Osim toga, djevojčice su
znale čistiti, crtati i uređivati vrt. Već je skoro bilo gotovo i svi su bili sretni. Čuli su da
se u selu odrasli opet pokušavaju dogovoriti o popravku mlina, ali im to nije uspjelo.
Družba je odlučila predati mlin seljacima na zadnji dan škole. Kada su jednog dana
došli do mlina vidjeli su izgaženi vrt i pošarane zidove mlina. Znali su da je to učinio
Divljak. Družba nije odustala, svu su štetu popravili i očistili su mlin. Kasno su se vratili
kući i zbog toga imali probleme, ali tajnu nisu odali. Približavao se kraj školske godine i
u mlinu je sve bilo gotovo. Samo se uljepšavalo ono što je već učinjeno. Motrili su na
Divljaka da ne oda njihovu tajnu. Nekoliko dana prije završetka škole dječaci su sve
ispričali učitelju i pokazali mu uređeni mlin. Dogovorili su se da se završna školska
svečanost održi u mlinu. Na zadnji dan škole roditelji su kao i uvijek došli u školu, a
među njima je bio i načelnik općine. Bili su tu i tamburaši.
Učitelj je pozvao da svi pođu do mlina. Čuo se žamor jer nitko nije mogao razumjeti
učiteljev postupak. Ipak su krenuli. U mlinu su ih dočekala djeca gdje su zajedno
proslavili obnovu mlina.
Družba Pere Kvržice najživotniji je Lovrakov roman u kojem pripovijeda o grupi školaraca koji zajedničkim snagama postižu zajednički cilj - obnovu zapuštenog mlina.