Sie sind auf Seite 1von 4

CD 2 2 Lektion 43, A3 und A4 Moderatorin: Herzlich willkommen bei „experimentierfreudig“, liebe

Hörerinnen und Hörer. In unserer heutigen Sendung berichten wir über ein ganz besonderes
Experiment: 13 Personen sind 5000 Jahre in die Vergangenheit gereist und haben für 8 Wochen in
einem Steinzeitdorf gelebt. Mit dabei war auch Familie Matthes. Was sie dort erlebt haben, erzählen
uns gleich Britta, Olli und Ronja. Schön, dass ihr da seid!

Olli, Britta, Ronja: Hallo!

Moderatorin: Olli, zuerst mal ganz allgemein: Wie war’s im Steinzeitdorf?

Olli: Also, das war schon ein interessantes Erlebnis. Anstrengend, aber auf jeden Fall spannend! Die
ersten Tage waren natürlich besonders hart: Wie macht man z. B. Feuer ohne moderne Hilfsmittel wie
Streichhölzer oder Feuerzeug? Gar nicht so einfach … Jetzt wissen wir, wie Feuer mit einem
Feuerstein angezündet wird – allerdings hat es am Anfang mehrere Stunden gedauert, bis das Feuer
gebrannt hat.

Ronja: Es war auch kalt und hat auch dauernd geregnet – tagelang. Da kriegt man schnell schlechte
Laune und hat einfach zu gar nichts mehr Lust.

Britta: Ja das stimmt – die erste Zeit im Steinzeitdorf war wirklich nicht einfach. Am Anfang hatten wir
auch große Probleme mit dem Essen. Wir mussten unser Essen ja selbst produzieren: Einfach in einen
Supermarkt gehen oder sich eine Pizza bringen lassen, das ging ja nicht. Das Hauptnahrungsmittel in
der Steinzeit war Getreide. Im Dorf gab es aber nur ganzes Korn. Wir wussten überhaupt nicht, wie
Korn gemahlen wird – so ohne Maschinen. Die Steinzeitmenschen benutzten dafür zwei Reibsteine.
Das war ganz schön schwierig.

Moderatorin: Die Steinzeit hat sich also besonders in den ersten Tagen von ihrer harten Seite gezeigt

Olli: Wir haben aber nicht aufgegeben, und als das Wetter besser wurde, ist auch die Stimmung im
Dorf gestiegen. Stimmt’s Ronja?

Ronja: Stimmt!

Moderatorin: Ronja, auch die Kinder im Steinzeitdorf mussten ja schon mithelfen und verschiedene
kleine Arbeiten übernehmen … Was musstest du denn machen?

Ronja: Ich habe meiner Mutter beim Wäschewaschen geholfen. Und mit Oma Sophia habe ich z. B.
für mich einen Regenmantel genäht. Jetzt weiß ich, dass die Wäsche in der Steinzeit mit Seifenkraut
gewaschen wird und dass Regenmäntel nicht mit Nadel und Faden genäht werden, sondern mit
Feuersteinklinge und Lederband – das hält dann alles zusammen. Ja … Und ich habe auch
abgewaschen und die Haustiere gefüttert

Moderatorin: Na, das ist ja ganz schön viel Arbeit für ein 10-jähriges Mädchen …

Olli: Steinzeitleben bedeutet harte Arbeit – für alle. Wir mussten uns ja um alles selbst kümmern, z. B.
auch um kaputtes Werkzeug. Ich habe alles selbst repariert – was sollte ich auch machen?
Normalerweise geht man zu einer Werkstatt und lässt das Werkzeug dort reparieren. Aber so etwas
gibt es ja im Steinzeitdorf nicht.

Moderatorin: So hat also jeder das gemacht, was er am besten konnte – die Kinder genauso wie die
Erwachsenen. Britta, was hat dich denn bei diesem Experiment besonders beeindruckt?

Britta: In der Steinzeit dreht sich alles um die Ernährung: essen, essen, essen. Es gab ja nur den
Supermarkt Natur: Alle Nahrungsmittel mussten wir im Wald, im See oder auf dem Feld finden. Das
war manchmal ganz schön schwierig: Es gab Tage, da hatten wir kein Fleisch und auch keinen Fisch.
Und Beeren und Pilze sind dieses Jahr leider auch nur wenig gewachsen. Das Getreide stand noch auf
dem Feld, als wir kamen – wir mussten es erst ernten – natürlich mit der Hand …

Moderatorin: Das klingt nach viel Arbeit! Ob die Bewohner des Steinzeitdorfes auch wirklich mal
Freizeit hatten und was sie da gemacht haben, erfahren wir gleich …
CD 2 2 Lekcija 43, A3 i A4 Moderator: Dobrodošli u "eksperimentiranje", dragi slušatelji. U današnjem
programu izvještavamo o vrlo posebnom eksperimentu: 13 ljudi je putovalo 5000 godina u prošlost i
živjelo 8 tjedana u selu iz kamenog doba. Uključena je i obitelj Matthes. Što su tamo doživjeli, pričaju
Britta, Olli i Ronja. Lijepo što ste ovdje!

Olli, Britta, Ronja: Pozdrav!

Moderator: Olli, prije svega općenito: Kako je bilo u selu iz kamenog doba?

Olli: Pa, to je bilo zanimljivo iskustvo. Iscrpljujuće, ali definitivno uzbudljivo! Naravno, prvi su dani bili
posebno naporni: kako to učiniti? B. Požar bez modernih pomagala poput šibica ili upaljača? Nije baš
lako ... Sada znamo kako paliti vatru kremenom - ali u početku je trebalo nekoliko sati da se vatra
zapali.

Ronja: Bilo je i hladno i stalno je padala kiša. Budući da ste brzo lošeg raspoloženja i jednostavno
nema što osjećati.

Britta: Da, to je točno - prvi put u selu iz kamenog doba zaista nije bilo lako. U početku smo imali i
velikih problema s hranom. Morali smo sami proizvoditi hranu: samo ići u supermarket ili nabaviti
pizzu, to nije bilo moguće. Osnovna hrana u kamenom dobu bilo je kukuruz. U selu je bilo samo
cjelovitog zrna. Nismo znali mljeti zrno - bez strojeva. Ljudi kamenog doba koristili su dva kamena za
trljanje. To je bilo prilično teško.

Moderator: Kameno doba pokazalo je svoju čvrstu stranu, posebno u prvih nekoliko dana ...

Olli: Ali nismo odustali i kad se vrijeme popravilo, raspoloženje u selu je također poraslo. Je li tako,
Ronja?

Ronja: Tako je!

Voditeljica: Ronja, čak su i djeca u selu iz kamenog doba morala pomagati i preuzimati razne male
poslove ... Što ste morali učiniti?

Ronja: Pomogla sam majci s rubljem. A s bakom Sofijom imam z. B. mi je šivao kabanicu. Sada znam
da se rublje u kamenom dobu pere sapunom i da se kabanice ne šivaju iglama i nitima, već
kremenom i oštricom od kože - koji sve drži zajedno. Da ... I ja sam također prala i hranila kućne
ljubimce

...

Voditelj: Pa, to je puno posla za desetogodišnju djevojčicu ...


Olli: Život iz kamenog doba znači naporan rad - za sve. O svemu smo se morali sami pobrinuti, z. B.
također slomljen alat. Sve sam popravio - što da radim? Obično idete u radionicu i tamo popravite
alat. Ali u selu iz kamenog doba toga nema.

Voditelj: Dakle, svatko je učinio ono što je najbolje učinio - djeca kao i odrasli. Britta, što te se najviše
dojmilo u ovom eksperimentu?

Britta: U kamenom dobu je sve o prehrani: jesti, jesti, jesti. Postojala je samo priroda supermarketa:
svu hranu morali smo pronaći u šumi, u jezeru ili u polju. To je ponekad bilo prilično teško: bilo je
dana kada nismo imali mesa i ribe. A bobice i gljive ove su godine nažalost samo malo porasle. Zrno je
još bilo u polju kad smo stigli - prvo smo ga morali ubrati - naravno ručno ...

Voditelj: To zvuči kao puno posla! Jesu li stanovnici sela iz kamenog doba zaista imali malo slobodnog
vremena i što su tamo radili, naučit ćemo ...

Das könnte Ihnen auch gefallen