Sie sind auf Seite 1von 12

UDK 262 (497.

5 Zadar) “1400/1420” (093)


929.5 Luka iz Ferma, biskup
Izvorni znanstveni rad
Primljeno: 16. listopada 2007.
Prihvaćeno za tisak: 16. lipnja 2008.

Prilog životopisu zadarskoga nadbiskupa Luke iz Ferma


(1400.-1420.)

Lovorka Čoralić
Hrvatski institut za povijest
Opatička 10, Zagreb
Republika Hrvatska

Damir Karbić
Odsjek za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU
Strossmayerov trg 2, Zagreb
Republika Hrvatska

Središnja tema istraživanja zadarski je nadbiskup Luka iz Ferma (Luka Turriano, Luka
Vangnocii). Rad se zasniva na dosadašnjim spoznajama historiografije te na iščitavanju,
raščlambi i obradi njegove oporuke, napisane u Zadru 1420. godine i pohranjene u
središnjoj zadarskoj državnoj pismohrani. Na osnovi tih podataka, onih dosada znanih
u historiografiji i onih neobjavljenih, u sažetim su crtama predstavljeni život i djelovanje
nadbiskupa Luke iz Ferma, osobito dvadeset godina njegova djelovanja na časti najvišeg
zadarskog crkvenog dostojanstvenika. U prilogu rada donosi se cjelovit prijepis dosad
neobjavljene oporuke nadbiskupa Luke iz Ferma.

Ključne riječi: crkvena povijest, kulturna povijest, Zadar, Zadarska nadbiskupija, kasni
srednji vijek, Fermo, Luka Turriano (Vangnocii)

U sklopu istraživanja crkvene povijesti dalmatinskih gradova neprijeporno važno


mjesto pripada utvrđivanju djelovanja pojedinih crkvenih dostojanstvenika, obnaša-
telja najviših službi i časti u pojedinim (nad)biskupijama duž istočnog Jadrana. Do-
kumenti pohranjeni u matičnim pismohranama (državnim arhivima) u gradovima
njihova djelovanja, često su (uz gradivo iz crkvenih arhiva) dodatno i istraživačke
pozornosti vrijedno gradivo i zorno posvjedočenje njihovih sveukupnih pregnuća
na podizanju duhovnosti u dodijeljenim im biskupskim središtima. Oporučni spisi
dalmatinskih biskupa i nadbiskupa, pohranjeni u fondovima dalmatinskih gradskih
bilježnika (katkad pohranjeni u gradovima njihova zavičaja, a katkad u gradovima u
kojima se nalazilo njihovo biskupsko sjedište) upravo su takvo, važnošću i podatcima
72 L. Čoralić, D. Karbić, Prilog životopisu zadarskoga nadbiskupa...

iznimno bogato izvorište znanja tim crkvenim dostojanstvenicima i njihovu odnosu


s klerom i širom zajednicom u biskupiji te o općim crkvenim i vjerskim prilikama na
području njihove crkvene jurisdikcije.1
U ovom sažetom prilogu središnja je tema istraživanja zadarski nadbiskup Luka iz
Ferma (Luca Vangnocii de Firmo, Luca Turriano/Turiano), djelatan u Zadru od 1400.
do 1420. godine. Rad se zasniva na uporabi dosadašnjih spoznaja historiografije te
na iščitavanju, raščlambi i obradi njegove oporuke, napisane u Zadru 1420. godine
i pohranjene u središnjoj zadarskoj državnoj pismohrani. Na osnovi tih podataka,
onih do sada znanih u historiografiji, i onih neobjavljenih, u sažetim će se crtama
predstaviti život i djelovanje nadbiskupa Luke iz Ferma, osobito u njegovih dvadeset
godina djelovanja na časti najvišega zadarskoga crkvenog dostojanstvenika.
Sažeti podatci (kronologija obnašanja nadbiskupske časti) o djelovanju zadarskoga
nadbiskupa Luke iz Ferma sadržani su u više domaćih i inozemnih djela općeg obi-
lježja. Osnovni kronološki podaci o izboru i godinama Lukina nadbiskupovanja zabi-
lježeni su u djelu Hierarchia catholica medii aevi (1198-1431) autor kojega je Conradus
EUBEL (Monasterii, 1913., str. 281.). Temeljne kronološke podatke o nadbiskupskoj
službi Luke iz Ferma bilježe i djela Josipa BUTORCA i Antuna IVANDIJE Povijest
Katoličke crkve među Hrvatima (Zagreb, 1973., str. 345.), Opći šematizam Katoličke
crkve u Jugoslaviji (Zagreb, 1975., str. 307.), kao i gotovo jedno stoljeće staro leksi-
konsko izdanje Znameniti i zaslužni Hrvati 925-1925. (Zagreb, 1925., str. CXXVI.).
Dragocjene podatke, uglavnom opće naravi, o zadarskom nadbiskupu Luki iz Ferma
donosi u davno nastalom, ali i danas vrlo uporabljivom djelu, talijanski proučavatelj
crkvene povijesti “Ilirika” Daniele FARLATI (Illyricum sacrum, sv. V., Venetiis, 1775.,
str. 109.-113.). Farlatijeve podatke, upotpunjene vlastitim istraživanjima zadarskih
pismohrana, prenosi zadarski crkveni povjesnik Carlo Federico BIANCHI u svojoj
poznatoj monografiji Zara cristiana (sv. I., Zara, 1877., str. 52.-53.).2
Bilješku, najčešće sažetog obilježja, o djelovanju nadbiskupa Luke nalazimo i u nekoli-
ko djela koja se odnose na obradu pojedinih sastavnica iz zadarske crkvene prošlosti,3

1
U proteklim je godinama Lovorka ČORALIĆ obradila i objavila više oporučnih spisa zadarskih
nadbiskupa. Usporedi: Prilog poznavanju života zadarskog nadbiskupa Michiela Trialija (1771-1774),
Croatica Christiana periodica (dalje: CCP), god. XV., sv. 28., Zagreb, 1991., str. 155.-159.; Prilozi ži-
votopisu zadarskoga nadbiskupa Teodora Balbija (1656.-1669.), CCP, god. XX., sv. 37., Zagreb, 1996.,
str. 83.-91.; Zadarska nadbiskupska palača u vrijeme nadbiskupa Vittorija Priulija (1688.-1712.) i Vicka
Zmajevića (1713.-1745.), Građa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 16., Split, 2000., str. 93.-269. (koautori-
ca: Ivana PRIJATELJ PAVIČIĆ); Prilog životopisu zadarskoga nadbiskupa Ivana Evanđelista Parzaghija
(1669.-1688.), CCP, god. XXXI., br. 59., Zagreb, 2007., str. 57.-66.
2
Osnovne kronološke podatke o nadbiskupovanju Luke iz Ferma donose i tri kronotakse zadarskih
biskupa i nadbiskupa koje se pripisuju zadarskom arhiđakonu i povjesniku Valeriju Ponteu i nepozna-
tim kompilatorima. Usporedi: Zvjezdan STRIKA, “Catalogus episcoporum et archiepiscoporum urbis
Iadertinae” arhiđakona Valerija Pontea, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, sv. 48.,
Zagreb-Zadar, 2006., str. 99., 107., 11.
3
Ante M. STRGAČIĆ, Kada je zadarska bratovština flagelanata prešla iz crkve sv. Silvestra u crkvu sv.
Tome Apostola, Vjesnik Staleškog društva katoličkih svećenika NRH, god. IV., br. 1.-4., Zagreb, 1957., str.
51.-74.; Ivo PETRICIOLI, Dvije matrikule bratovštine sv. Silvestra u Zadru, Radovi Filozofskog fakulteta
u Zadru. Razdio društvenih znanosti, sv. VII. (1976.-1977.), Zadar, 1977., str. 145.-156.; L. ČORALIĆ,
Povijesni prilozi 34., 71.-82. (2008) 73

a nadbiskupov angažman na uređenju kora u zadarskoj stolnici Sv. Anastazije (rad


mletačkog drvorezbara Mateja Moronzona) izrijekom je spomenut u više pojedinač-
nih radova i monografija koje se bave sakralnom baštinom grada Zadra.4
O životnom putu Luke iz Firma nemamo, prema saznanjima iz dostupne historio-
grafije, mnogo uporabljivih i cjelovitijih podataka. Znan je njegov zavičaj (Fermo), a
u literaturi se njegovo prezime katkada navodi u dvije inačice (Turriano, Vangnocii).
Pripadao je augustincima te je u svom Redu obnašao visoke dužnosti (među kojima
i generalnog prokuratora), a slovio je i kao vrstan teolog (sacre pagine doctor).5 Za-
darskim ga je nadbiskupom imenovao papa Bonifacije IX. (1389.-1404.) 28. srpnja
1400.6 Prema pisanju Daniela Farlatija, čini se da je u Zadru bilo protivnika njegovu
izboru za nadbiskupa te je papa Bonifacije IX. u svojem pismu (datiranom na 8. siječ-
nja 1400.) molio opata samostana sv. Krševana te aktualnog priora vranskog da pod
prijetnjom izopćenja opomenu protivnike te papinske odluke.7
Djelovanje Luke iz Ferma na časti čelnika Zadarske nadbiskupije u velikoj se mjeri
poklapa s onodobnim burnim političkim previranjima u Dalmaciji. Naime, krajem
kolovoza 1402. godine vlast u Dalmaciji i Zadru preuzima Ladislav Napuljski (poti-
snuvši Žigmunda Luksemburškog). U njegovo ime vlast je tada uspostavio maršal
Sicilije Alojzije Aldemarisco, namjesnik u Ugarskoj i Hrvatskoj, koji sa napuljskom
flotom uplovljava u Zadar. Iako (prema pisanju D. Farlatija i C. F. Bianchija) nije bio
sklon Ladislavovoj upravi u Dalmaciji, nadbiskup Luka je – kao najviši crkveni au-
toritet u Zadarskoj nadbiskupiji – sudjelovao u ceremonijama uspostave nove vlasti,
a 3. rujna 1402. predvodio je svečanu prisegu vjernosti zadarskog plemstva novous-
postavljenom vladaru.8 Također, pri svečanom ulasku Ladislava u Zadar u kolovozu
1403. godine, nadbiskup je predvodio zadarski puk i kler pri dočeku novoga vladara.9
Iz 1404. godine potječe i saznanje o Lukinu pregnuću na jačanju kulta zadarskog za-
štitnika sv. Šimuna. Te su godine nadbiskup Luka i zadarski kler te zadarski plemići
zamolili od pape Inocenta VII. (1404.-1406.) podjeljivanje indulgencija vjernicima
koji štuju sv. Šimuna, potkrijepljujući to čudima koja su se dogodila (obraćenje bo-

Prilog životopisu zadarskog književnika Ivana Tanzlingera Zanottija (1651.-1732.), CCP, god. XVII., br.
32., Zagreb, 1993., str. 169., 172.
4
Carlo CECCHELLI, Zara, catalogo delle cose d’arte e di antichità d’Italia, Roma, 1932., str. 31.-32.; I.
PETRICIOLI, Katedrala sv. Stošije u Zadru, Zadar, 1985., str. 13., 35., 37.; Cvito FISKOVIĆ, Zadarski
srednjovjekovni majstori, u: Zadar – zbornik, Zagreb, 1964., str. 566.; I. PETRICIOLI, Umjetnička obra-
da drveta u Zadru u doba gotike, Zadar, 1972.; Tomislav RAUKAR – Ivo PETRICIOLI – Franjo ŠVELEC
– Šime PERIČIĆ, Zadar pod mletačkom upravom (dalje: Prošlost Zadra, III.), Zadar, 1987., str. 157.-158.;
Sjaj zadarskih riznica: Sakralna umjetnost na području Zadarske nadbiskupije od IV. do XVIII. stoljeća,
Muzejsko-galerijski prostor, Muzejski prostor, Jezuitski trg 4, Zagreb, 3. 5. – 1. 7. 1990., Zagreb, 1990.,
str. 324.; I. PETRICIOLI, Umjetnička baština Zadra, Zadar, 2005., str. 57.
D. FARLATI, nav. dj., str. 109.; C. F. BIANCHI, nav. dj., str. 52.
5

C. EUBEL, nav. dj., str. 281.


6

D. FARLATI, nav. dj., str. 109.


7

8
Ferdo ŠIŠIĆ, Ljetopis Pavla Pavlovića patricija zadarskoga, Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatin-
skog zemaljskog arkiva, god. VI., Zagreb, 1904., str. 33.-35.
D. FARLATI, nav. dj., str. 110.; C. F. BIANCHI, nav. dj., str. 52.-53.
9
74 L. Čoralić, D. Karbić, Prilog životopisu zadarskoga nadbiskupa...

sanskih heretika na kršćansku vjeru). Indulgencije su trebale biti, prema Lukinom


pismu papi, po uzoru na one koje su Zadrani već stekli u čast sv. Anastazije u doba
zadarskoga nadbiskupa Petra Matafara (1376.-1400.), Lukina prethodnika.10
Lukin protuanžuvinski stav najizrazitije je došao do izražaja u godinama koje su ne-
posredno prethodile mletačkom zauzimanju Dalmacije i Zadra. U lipnju (25. VI.)
1408. optužen je za poticanje urote protiv Ladislavove vlasti (a u korist Žigmunda)
te ga je gradski kaštelan Chioso dao uhititi i zatvoriti. Čini se da je taj čin izazvao
veliko nezadovoljstvo u gradu (koji je dospio pod udar interdikta) te je Luka nakon
samo nekoliko dana zatočeništva oslobođen.11 Uskoro je (1409. godine), nakon do-
bro znane Ladislavove prodaje prava na Dalmaciju, Zadar za duga stoljeća unaprijed
pripao Mlečanima te je time razdoblje višegodišnjih političkih previranja i borbi za
dominaciju u Dalmaciji okončano. Iako nešto više naklonjen mletačkoj nego Ladisla-
vovoj vlasti, Luka je u idućim godinama svojega nadbiskupovanja, kako je razvidno iz
postojećih saznanja, djelovao bez zapaženijih političkih istupa, poglavito se usmjera-
vajući na zadaće i ciljeve u okviru njegovih nadbiskupskih ovlasti.
U sklopu djelovanja Luke iz Ferma bilježimo stoga nekoliko događanja vezanih za
crkvenu i kulturnu prošlost Zadra u prvim godinama XV. stoljeća. Godine 1408. (21.
travnja) nadbiskup Luka je, prema Farlatiju, svečano posvetio sliku Gospe od Navi-
ještanja u zadarskoj crkvi sv. Frane,12 a 1412. godine (20. lipnja) objavio je dekret te-
meljem kojega se zadarska bratovština bičevalaca preselila u crkvu sv. Tome Apostola
u središtu grada te se od tada ta crkva – prema imenu bratovštine koja ju je odabrala
za svoje novo sjedište – počela nazivati crkvom sv. Silvestra (stara je crkva, smještena
pored Kopnenih vrata, tada dobila naziv sv. Silvestar stari).13 U kulturnoj povijesti
Zadra Luka iz Ferma ostat će ipak najviše upamćen kao nadbiskup u doba kojega
su izrađena glasovita korska sjedala u zadarskoj stolnici, remek-djelo mletačke dr-
vorezbarske umjetnosti cvjetne gotike. Ugovor s mletačkim drvorezbarom Matejem
Moronzonom, odvjetkom istaknute mletačke drvorezbarske obitelji, sklopljen je u
Zadru 23. srpnja 1418. Majstor Moronzon tada se obvezao nadbiskupu Luki i zadar-
skom plemiću Tomi Petrici (Petriço, Petrizo)14 – zastupnicima uprave katedrale sv.
10
D. FARLATI, nav. dj., str. 111.-112.
11
F. ŠIŠIĆ, nav. dj., str. 42.; D. FARLATI, nav. dj., str. 112.; C. F. BIANCHI, nav. dj., str. 53.
12
D. FARLATI, nav. dj., str. 112.
U spomenutoj odredbi nadbiskup Luka regulira vlasnička prava bratovštine flagelanata te uređuje
13

odnos između rektora crkve Sv. Tome Apostola i rečene bratovštine. Usporedi: A. M. STRGAČIĆ, nav.
dj., str. 65.-73.; I. PETRICIOLI, Umjetnička baština Zadra, str. 57.; ISTI, Dvije matrikule bratovštine sv.
Silvestra u Zadru, str. 150.
Toma Petrico odvjetak je ugledne zadarske plemićke obitelji koja je u drugoj polovici XIV. i početkom
14

XV. stoljeća imala znatan utjecaj na politički i gospodarski život Zadra. Toma (rektor Zadra u brojnim
mandatima 1392.-1393., 1395.-1400. i 1402.-1403. te 1407.-1408. godine) je bio jedan od najistaknutijih
zagovornika mletačke vlasti među zadarskim patricijatom početkom XV. stoljeća. Bio je među zadar-
skim plemićima koji su ugovorili privilegij o dodjeli mletačkog građanskog prava Zadranima (5. rujna
1409.), a ubrzo je potom (21. rujna) nagrađen je sa 100 dukata godišnje potpore u ime pomoći mletač-
kom osvajanju Zadra. Tijekom opsade Šibenika (1410.) bio je soprakomit zadarske ratne galije. Odanost
Mlečanima iskazana je i na njegovu nadgrobnom natpisu u stihovima u crkvi sv. Krševana. Usporedi:
Šime LJUBIĆ, Listine o odnošajih izmedju južnoga Slavenstva i Mletačke Republike, sv. VI. (od godine
Povijesni prilozi 34., 71.-82. (2008) 75

Anastazije – da će izraditi kor sa sjedištima prema predlošku kojeg je dao nadbisku-


pu.15 Izrada je trebala trajati 18 mjeseci (počevši od 1. listopada 1418.), ali je bila pro-
dužena mnogo duže. Korska sjedala nalaze se i danas na svojem originalnom mjestu
u katedrali, bez da je cjelokupan prostor kora doživio bitnije promjene. Veličinom i
ukrasima posebno se izdvajaju sjedala namijenjena nadbiskupu i knezu,16 a kao cje-
lina ubrajaju se među najljepša dalmatinska korska sjedala kasnogotičkoga tipa. Na
sjedalima su i grbovi četvorice zadarskih nadbiskupa – Luke iz Ferma (naručitelja),
kao i njegovih nasljednika: Blaža Molina (1420.-1427.), Lovre Veniera (1428.-1449.)
i Mateja Valaressa (1450.-1494.), koji su stolovali tijekom razdoblja izradbe kora i
korskih sjedala.17
O posljednjim godinama nadbiskupovanja Luke iz Ferma nemamo drugih podrob-
nijih podataka. Umro je u Zadru početkom 1420. godine (vjerojatno ubrzo poslije
datuma pisanja oporuke, 13. siječnja 1420.). Pokopan je, prema vlastitoj oporučnoj
želji, u kapeli Sv. Anastazije u istoimenoj zadarskoj stolnici, u sarkofagu ispred oltara
koji je dao podići prihodima sa svojih posjeda.18 Na zadarskom nadbiskupskom tro-
nu naslijedio ga je nedugo potom (4. ožujka 1420.) Mlečanin Blaž Molino.19
Oporuka zadarskoga nadbiskupa Luke iz Ferma napisana je 13. siječnja 1420., a po-
hranjena je u Državnom arhivu u Zadru, u sklopu fonda Spisi zadarskih bilježnika
(Theodorus de Prandino, 1403.-1441., b. VI., fasc. 1/8, fol. 205’-206’). Oporuku je
nadbiskup Luka iz Ferma napisao nakon što je za taj čin dobio posebno odobrenje
pape Grgura XII. (1406.-1415.), izrečeno u “apostolskom pismu” iz 1408. godine. U
prvome dijelu oporučnoga spisa nadbiskup Luka imenuje izvršitelje svoje posljednje

1409. do 1412.), Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium (dalje: MSHSM), sv. IX.,
Zagreb, 1878., str. 12., 22.; 106.-107.; ISTI, Listine ..., sv. VIII. (od godine 1420. do 1424.), MSHSM, sv.
XVII., Zagreb, 1886., str. 4.; F. ŠIŠIĆ, nav. dj., str. 20., 28., 33.; Nada KLAIĆ – Ivo PETRICIOLI, Zadar u
srednjem vijeku (Prošlost Zadra, II.), Zadar, 1976., str. 418.; T. RAUKAR, Zadar u XV stoljeću: ekonomski
i društveni razvoj, Zagreb, 1977., str. 56., 58.; Prošlost Zadra, III., str. 42., 106., tabla II.; I. PETRICIOLI,
Umjetnička baština samostana sv. Krševana u Zadru, u: Tisuću godina samostana sv. Krševana u Zadru:
prilozi sa znanstvenog skupa održanog 11. i 12. prosinca 1986. u Zadru u povodu 1000. obljetnice sa-
mostana sv. Krševana i 30. obljetnice Filozofskog fakulteta u Zadru, Zadarska revija, god. XXIX., br.
2.-3., Zadar, 1990., str. 329.; Jelena KOLUMBIĆ, Grbovi zadarskih plemićkih obitelji, Radovi Zavoda za
povijesne znanosti HAZU u Zadru, sv. 47., Zagreb-Zadar, 2005., str. 73.
I. PETRICIOLI, Umjetnička obrada drveta u Zadru u doba gotike, str. 121.
15

Nadbiskupovo je sjedalo, kao najvažnije, i najbogatije urešeno. Nalazi se na podiju koji je za dvije stube
16

viši od gornjega reda sjedala. Ukrašeno je bogato razrađenim pozlaćenim i polikromiranim gotičkim
ornamentima (I. PETRICIOLI, Umjetnička obrada drveta u Zadru u doba gotike, str. 43., 50.-51.).
17
O Moronzonovim korskim sjedalima u zadarskoj stolnici usporedi: Thomas Graham JACKSON, Dal-
matia, the Quarnero and Istria, sv. I., Oxford, 1887., str. 274.-275.; C. F. BIANCHI, nav. dj., str. 115.; C.
CECCHELLI, nav. dj., str. 31.-32.; C. FISKOVIĆ, Zadarski sredovječni majstori, Split, 1959., str. 79.-81.;
I. PETRICIOLI, Umjetnička obrada drveta u Zadru u doba gotike, str. 38., 43., 50.-52., 121.-122.; ISTI,
Katedrala sv. Stošije u Zadru, str. 13., 35., 37.; Prošlost Zadra, III., str. 157.-158. i tabla V.; Sjaj zadarskih
riznica ..., str. 79., 324.
18
Nadgrobni natpis Luke iz Ferma spominje D. FARLATI (nav. dj., str. 113.). Njegovo postojanje bilježi
i C. F. BIANCHI, ali napominje da u njegovo vrijeme natpis više nije vidljiv (nav. dj., str. 53.). Prema
pisanju I. PETRICIOLIJA (Katedrala sv. Stošije u Zadru, str. 13.) sarkofag je uništen 1782. godine.
C. EUBEL, nav. dj., str. 281.
19
76 L. Čoralić, D. Karbić, Prilog životopisu zadarskoga nadbiskupa...

volje. To su, na prvome mjestu, ugledni zadarski patricij Toma Petrico, zatim mle-
tački građanin, koji je tada boravio u Zadru (ciuis Venetiarum et ad presens Iadre
commorans) Petar Roso20, građanin Zadra Martin iz Recanatija, augustinac (u Zadru
obnašatelj službe svjetovnoga svećenika), Dominik iz Ferma, plemić Matija iz Ferma
(također privremeni žitelj Zadra) te na posljetku zadarski slikar Ivan pokojnoga Bla-
ža. Njima se, kako je to uobičajeno pri oporučiteljevu iskazu, povjeravaju sve ovlasti
pri izvršenju izrečenih oporučnih legata. Svakom od izvršitelja posljednje volje nad-
biskup Luka daruje po pedeset malih libara, a u kasnijem pojedinačnom spominjanju
ostavlja im još i pedeset zlatnih dukata i jedno ruho Reda Sv. Augustina (augustincu
Dominiku iz Ferma) te po četrdeset zlatnih dukata (plemiću Matiji iz Ferma i zadar-
skom slikaru Ivanu).
Najveći dio oporuke zadarskoga nadbiskupa odnosi se na pojedinosti vezane uz po-
sljednji ispračaj oporučitelja te kao i na njegove veze sa zadarskim crkvenim ustano-
vama i klerom. Na prvome mjestu, kako je i uobičajeno, nalazi se odredba o mjestu
posljednjega počivališta oporučitelja – to je o grobnica u zadarskoj stolnici, in altare
sanctissimi corporis domini nostri Iesu Christi, podignutom upravo pregnućima nad-
biskupa Luke. U svezi s tim oltarom određuje se, nadalje, podizanje tri grobnice:
jedna od njih bit će namijenjena nadbiskupu, druga za pokop kanonika zadarskoga
kaptola, a treća se grobnica određuje kao mjesto pokopa “siromašnih svećenika za-
darske crkve”. Za održavanje toga oltara Nadbiskup je oporučno odredio da se kup-
njom pribavi posjed (vjerojatno zemljišni) vrijedan od sto zlatnih dukata. Prihodima
stečenim od toga posjeda, kupljenog inicijativom izvršitelja oporuke, “u vječnost” će
se plaćati jedan kapelan koji će držati mise zadušnice na spomenutom oltaru u crkvi
Sv. Anastazije. Troškovi pogreba i pogrebnih svečanosti isplatit će se svotom (200
dukata) koju trenutno ima u gotovini i zlatu. Sljedeći dio oporučnih legata Luke iz
Ferma odnosi se na darivanje crkvenog ruha i liturgijskoga pribora katedralnoj crkvi
Sv. Anastazije. Zadarskoj se stolnici daruje jedno vlastito nadbiskupovo crkveno ruho
(paramentum), njegova najbolje izrađena mitra, raspelo koje je redovito nošeno pred
nadbiskupom, umivaonik (bacille) sa srebrenim bokalima, dvije srebrne ampulice
(posude) za držanje ulja te pozlaćeno sukno za izradbu crkvenog ruha vrijedno pri
kupovini 180 zlatnih dukata. Svi se ti predmeti – dragocjenosti – trebaju oporučnom
voljom izvršitelja pohraniti i čuvati u riznici katedralne crkve te se u budućnosti ne
smiju ni na koji način založiti, prodati ili otuđiti iz vlasništva zadarske katedralne
crkve.
Nekoliko se Lukinih oporučnih legata odnosi i na svećenike Zadarske nadbiskupije.
Tako Dominiku, plebanu crkve Sv. Marije Velike (S. Maria Presbyterorum, S. Maria
dei preti)21 ostavlja na doživotnu uporabu jednu svoju knjigu zvanu Sextum, a nakon
Dominikove smrti knjiga će pripasti crkvi Sv. Anastazije. Spominjući se i kanonika
Zadarskoga kaptola, nadbiskup izrijekom bilježi Pavla Fargića i Martina Budislavića

Moguće je da se radi o Petru Roso, pisaru pri komori za sol u Šibeniku (1414.) i Zadru (1415.-1422.).
20

Vidi: Š. LJUBIĆ, Listine ..., sv. VII. (od godine 1412. do 1420.), MSHSM, sv. XII., Zagreb, 1882., str.
171.-172., 215.; ISTI, Listine…, sv. VIII., str. 185.-187.
21
O crkvi Sv. Marije Velike usporedi: C. F. BIANCHI, nav. dj., str. 390.-396.
Povijesni prilozi 34., 71.-82. (2008) 77

te im daruje po dvadeset zlatnih dukata. Sloveći kao učen i vrstan teolog, nadbiskup
Luka u svojem je osobnom vlasništvu imao i brojne knjige, najvjerojatnije teološkoga
sadržaja. Svoju osobnu knjižnicu namjenjuje svojem matičnom redu i samostanu Sv.
Augustina u Fermu, a za pohranu i upućivanje knjiga u Fermo pobrinut će se, pre-
ma oporučiteljevoj želji, zadarski plemić i sudac egzaminator Šimun pokojnog Jurja
Rosa.22
Dio nadbiskupovih oporučnih odredbi odnosi se i na svjetovne osobe. Svim nadbi-
skupovim slugama (famuli), uz njihovu redovitu plaću, izvršitelji oporuke trebaju
isplatiti još po jedan dukat. Zadranima Luki pokojnoga Martina, Nikoli Valentovu i
Jurju zvanom Radoš dariva po četrdeset dukata, a Nikoli Matafariću i Jakovu Bartolu
ostavlja po deset dukata svakome. Zadranina Luku Martinova spominje i u navodu o
pohrani. To je o šest srebrenih pladnjeva koji su se nalazili kod njega u pohrani, a koji
neka se nakon njegove smrti – bez ikakve nadoknade – vrate prvotnom vlasniku.
U završnom dijelu oporučnoga spisa nadbiskup Luka iz Ferma određuje glavne na-
sljednike sveukupne imovine, neraspodijeljene u prethodno izrečenim legatima.
“Sveukupnim nasljednicima” svoje imovine imenuje, dakle, zadarsku stolnu crkvu
Sv. Anastazije i crkvu Sv. Augustina u Fermu, a svakoj pripada polovica ukupnih
nadbiskupovih dobara. U završnom dijelu oporuke navedeno je i mjesto njezina na-
stanka (pisanja): zdanje zadarske nadbiskupije u Zadru. Kao svjedoci pri sastavljanju
i pisanju oporuke bili su nazočni zadarski primicer Filip Vitov23 te trgovac Frane po-
kojnog Anđela. Tekstu je oporuke, kako je uobičajeno, svojim potpisom dao pravnu
vrijednost zadarski sudac egzaminator, prethodno već spomenuti Šimun Rosa.
***
Učeni teolog, talijanski augustinac Luka iz Ferma (Luka Turriano, Luka Vangnocii)
obnašao je čast zadarskoga nadbiskupa od 1400. do 1420. godine. Bilo je to politički
iznimno osjetljivo razdoblje, kada se nad Zadrom i Dalmacijom smjenjivala vlast
Žigmunda Luksemburškog, Ladislava Napuljskog i – na posljetku (od 1409. godine)
– Mletačke Republike. Upravo zbog tog razloga, a zbog ključne važnosti koju je Zadar
kao metropola Dalmacije imao u sklopu interesne politike svih tih političkih čimbe-
nika, položaj čelnika tako ugledne i utjecajem moćne nadbiskupije bio je tada oso-
bito osjetljiv i odgovoran. Iako nam vrela ne potvrđuju sve pojedinosti o političkom
angažmanu nadbiskupa Luke u vrijeme smjena vlasti nad Zadrom i Dalmacijom u
prvih desetak godina XV. stoljeća, razvidna je njegova aktivna uključenost u aktualne

22
Obitelj Rosa ubrajala se među najimućnije zadarske plemićke obitelji u drugoj polovici XIV. i u XV.
stoljeću (trgovina solju i suknom, zemljišni posjedi i dr.), a sve do sredine XVI. stoljeća aktivni su su-
dionici političkoga života u gradu (članovi gradskog vijeća, obnašatelji komunalnih službi i dr.). Šimun
Rosa vjerojatno je sin Jurja Mihovilovog, rektora (1402.) i istaknutog trgovca u Zadru koncem XIV. i
početkom XV. stoljeća. Usporedi: F. ŠIŠIĆ, nav. dj., str. 33.; N. KLAIĆ – I. PETRICIOLI, nav. dj., str.
437.-438., 443., 445.; T. RAUKAR, Zadar u XV stoljeću , str. 79., 130., 209.-210., 216., 256., 264.-265., 270.,
273.-275., 277.-278., 280., 288.-289.; Prošlost Zadra, III., str. 100., 106.-107., 262., 267.; J. KOLUMBIĆ,
nav. dj., str. 43.-44.
Filip Vitov bilježi se kao primicer Zadarskoga kaptola 1411. godine (C. F. BIANCHI, nav. dj., str.
23

188.).
78 L. Čoralić, D. Karbić, Prilog životopisu zadarskoga nadbiskupa...

dinastičke prijepore (optužbe za urotu protiv vlasti Ladislava Napuljskoga), kao i vje-
rojatna privrženost uspostavi mletačke dominacije nad najvećim dijelom istočnoga
Jadrana. Nisu nam poznati ni podrobniji podatci o Lukinu djelovanju u unaprjeđenju
vjerskoga života na području Zadarske nadbiskupije, a ni njegovi konkretniji potezi
glede avignonskih protupapa što je tada u Crkvi bio gorući problem. Za kulturnu i
umjetničku prošlost Zadra i Dalmacije zadarski je nadbiskup trajno ostao znamenit
kao naručitelj izradbe velebnih korskih sjedala u zadarskoj stolnici – jedinstvenog
remek-djela mletačke drvorezbarske umjetnosti.
Oporuka nadbiskupa Luke iz Ferma, koju ovdje donosimo u cjelovitom prijepisu,
iako opsegom nije velika, dodatno je posvjedočenje o njegovoj integriranosti u zadar-
ski crkveni život, ali i o učestalosti njegovih veza s osobama iz zadarskoga društvenog
i crkvenoga života. Zabilješka o autorovoj knjižnici, crkvenom ruhu i predmetima
umjetničkog obrta, dijelom darovanih augustincima u Fermu, a dijelom zadarskoj
stolnici i zadarskim svećenicima, posvjedočuje visoku kulturnu razinu nadbiskupa i
ozračja u kojemu je djelovao.
Ovaj kratak prilog, nastao ponajprije tragom nadbiskupova oporučnoga spisa, ne teži
cjelovitosti u biografskoj obradi djelovanja Luke iz Ferma kao zadarskoga nadbisku-
pa te se stoga možemo nadati da će neka buduća istraživanja zadarskih i inozemnih
pismohrana, iznjedriti nove dragocjene podatke o tom zapaženom zaslužniku zadar-
ske crkvene povijesti kasnoga srednjeg vijeka.
Povijesni prilozi 34., 71.-82. (2008) 79

PRILOG: Prijepis oporuke zadarskoga nadbiskupa Luke iz Ferma (Državni


arhiv u Zadru, Spisi zadarskih bilježnika, Theodorus de Prandino: 1403.-1441.,
b. VI., fasc. I/8, fol. 205’-206’, 13. I. 1420.)

Na margini: Testamentum condam reuerendissimi patris domini archiepiscopi Ia-


drensis

Fol. 205’
In Christi Nomine. Amen. Anno ab incarnatione eiusdem millesimo quadrigentesi-
mo decimo nono, indictione tercia decima, die tercio decimo mensis Ianuarii, tem-
pore illustris principis et excelsi domini nostri domini Thome Mocenigo Dei gratia
incliti ducis Venetiarum24 etc. nec non magnifici et potentis domini domini Andree
Zane honorabilis comitis Iadre.25
Cum nichil sit certius morte et nichil incertius hora mortis, idcirco reuerendissimus
in Christo pater ac dominus dominus Lucas de Firmo, sacre pagine doctor, Dei et
sancte sedis apostolice gratia archiepiscopus Iadrensis, sanus diuina gratia mente,
sensu et intellectu licet infirmus corpore, habens potestatem et licentiam a (fol. 205
bis !) sanctissima sede apostolica possendi suum vltimum condere testamentum et
suam vltimam ordinare voluntatem et disposicionem prout et sicut in litteris aposto-
licis incipientibus: “Gregorius episcopus seruus seuorum Dei venerabili fratri Luce
archiepiscopo Iadrensi salutem et apostolicam bendictionem. Quia presentis vite
condicio etc.” et finientibus: “Datum Luce XIIII calendis Marcii, pontificatus nostri
anno secundo.” et bulla plumbea pendenti ad cordulam campis more Romane curie
munitis visis et lectis per totum per me notarium infrascriptum, predicta considerens
(!), nolens abintestato decedere suam vltimam voluntatem et dispositionem omnium
suorum bonorum mobilium et inmobilium iuriumque et actionum presencium et
futurorum prout sibi a sede apostolica concessum est per hoc suum presentem vlti-
mum nuncupatiuum testamentum sine sciptis in hunc modum facere procurauit.
In primis nanque (!) suos fideicommissarios et huius sue vltime voluntatis executo-
res instituit et esse voluit ser Thomam de Petriço nobilem ciuem Iadre, ser Petrum
Roso ciuem Venetiarum et ad presens Iadre commorantem, dominum Martinum de
Recaneto ciuem et habitatorem Iadre et religiosum virum fratrem Dominicum de
Firmo ordinis sancti Augustini quem secundum statuta Iadre in hac parte voluit esse
submissum foro seculari ciuitatis Iadre, nec non Matheum ser Cole de Firmo Iadre
commorantem ad presens et Iohannem condam Blaxii pictoris de Iadra, dans et con-
cedens dictis suis commissariis plenum et liberum arbitrium et potestatem dictam
suam commissariam et omnia eius bona apprehendendi, regendi, gubernandi, pe-
tendi, exigendi in iudicio et extra ac iurandi in animam ipsius testatoris et generaliter
omnia alia et singula dicendi et faciendi que ipsemet testator dicere et facere posset si

Tomaso Mocenigo, mletački dužd od 1414. do 1423. godine.


24

Andrea Zane, zadarski knez od 1419. do 1421. godine.


25
80 L. Čoralić, D. Karbić, Prilog životopisu zadarskoga nadbiskupa...

viuens (fol. 205’ bis !) esset et qui quilibet veri et legitimi commissarii alicuius perso-
ne dicere et facere possunt et possent.
Item dimisit, voluit et legauit quod suum corpus sepelliatur in ecclesia sancte Ane-
stasie in altare sanctissimi corporis domini nostri Iesu Christi per ipsum dominum
archiepiscopum fundatum.
Item voluit et ordinauit quod antedictum altare fabricentur tres sepulture in quarum
vna voluit sepelliri, in secunda voluit sepelliri canonicos capituli Iadrensis et in tercia
pauperes presbiteros ecclesie Iadrensis in perpetuum. Cui quidem altari voluit emi
vnam possessionem valoris ducatorum centum auri vltra illam quam dicto altari emi
fecit. Quarum possessionum redditus voluit dare vni capelano qui quotidie iusto im-
pedimento non obstante celebret vnam missam super dicto altari in perpetuum.
Item lagauit, dimisit et dari voluit suum paramentum album fulcitum cum quatuor
capitibus fabrice dicte sue ecclesie sancte Anestasie; item mitriam suam meliorem
fulcitam; item suam crucem quam ante se portari faciebat; item suum bacille cum
bocali de argento; item duas suas ampullas de argento; item duas pecias pani aurati
azuri quas emit pro ducatis CLXXXta auri pro vno paramento fiendo dicte sue eccle-
sie. Quas res legatas dicte fabrice sancte Anestasie voluit per procuratores ipsius fa-
brice in perpetuum conseruari in dicta ecclesia neque permittat quoquo modo vendi,
donari, alienari, impignari vel aliqualiter distrai (!) aut malignari, sed solummodo
remaneant in perpetuum in dicta ecclesia ad vsum diuinorum officiorum.
Item (fol. 206) dixit dictus testator se habere quanplures libros diuersarum condi-
tionum spectantes ecclesie sancti Augustini de Firmo, quos posui fecit in vna capsa
lignea, quam claudi et sigillari fecit per ser Simonem condam ser Georgii de Rosa
iudicem examinatorem ciuitatis Iadre et ipsam mitti per fidum (!) et tutum nuncium
(!) ad dictam ecclesiam seu monasterium sancti Augustini de Firmo quamtocius (!)
poterit.
Item legauit cuilibet suorum commissariorum libras quinquaginta paruorum.
Item dixit dictus testator se habere in pecunia et auro circa ducatos ducentos auri de
quibus voluit fieri sua funeralia.
Item voluit sa[ti]sfieri famulis suis pro eorum salario et vltra salarium suum vnum
ducatum legauit cuilibet ipsorum famulorum.
Item legauit suprascripto fratri Dominico ducatos quinquaginta auri et vnum par
suorum vestimentorum ordinis sancti Augustini quod ipse elligerit.
Item legauit Matheo de Firmo suprascripto ducatos quadraginta auri.
Item legauit Iohani condam Blaxii pictoris suprascripto ducatos quadraginta auri.
Item legauit Luce condam Martini de Iadra ducatos quadraginta auri.
Item legauit Nicole Valentis de Iadra ducatos quadraginta auri.
Item legauit Georgio dicto Radosio ducatos quadraginta auri ut orent Deum pro ani-
ma sua.
Povijesni prilozi 34., 71.-82. (2008) 81

Item dixit se habere in pignore a suprascripto Luca Martini sex tacias argenti quas
voluit eidem restitui sine aliqua solutione.
Item legauit Nicole Matafarich et Iacobo Bartholli ducatos decem auri pro quolibet.
Item legauit domino Dominico plebano sancte Marie presbiterorum de Iadra vnum
suum librum vocatum Sextum in vita sua tantum et post eius mortem reuertatur in
ecclesiam sancte Anestasie de Iadra.
Item legauit presbitero Paulo Fargich de Iadra canonico ducatos viginti auri.
Item legauit (fol. 206’) Martino Budislauich canonico Iadrensi ducatos viginti auri.
In omnibus autem suis bonis mobilibus et immobilibus iuribusque et actionibus pre-
sentibus et futuris suas heredes vniuersales instituit et esse voluit ecclesiam sancte
Anestasie de Iadra pro medietate et pro alia medietate ecclesiam sancti Augustini de
Firmo.
Et hanc voluit esse suam vltimam voluntatem et suum vltimum testamentum et quod
valeatur et teneatur iure testamenti et vltime voluntatis et si iure testamenti et vltime
voluntatis valere et tenere non posset quod valeat et teneat iure codicillorum et si iure
codicillorum valere et tenere non posset quod valeat et teneat omnibus modo, via,
iure, vsu et forma quibus melius valare et tenere potest et posset aliquo iuris ordine
pretermisso non obstante.
Actum Iadre in archiepiscopatu, presentibus venerabili viro domino Philipo condam
Viti primicerio Iadrensi et magistro Francisco condam ser Angelli, speciario, ciue
Iadre, testibus ad hec conuocatis et rogatis.
Ser Simon condam ser Georgii de Rosa iudex examinator hinc (!) testamento se su-
bscripsit.
82 L. Čoralić, D. Karbić, Prilog životopisu zadarskoga nadbiskupa...

A contribution to the biography of Luca from Fermo,


archbishop of Zadar (1400-1420)

Lovorka Čoralić
Croatian Institute of History
Opatička 10, Zagreb
Republic of Croatia

Damir Karbić
Department of historical sciences of Institute of historical and social sciences of the
Croatian Academy of Sciences and Arts
Strossmayerov trg 2, Zagreb
Republic of Croatia

Topic of this article is Luca from Fermo (Luca Turriano, Luca Vangnocii) who was
an archbishop of Zadar. Authors have analyzed all the relevant literature and archival
sources, primarily his last testament written in 1420, which is presently kept in State
Archives in Zadar. Consequently authors deliver basic biography of this prominent
archbishop concentrating their fable to the twenty years of his leadership in Zadar
diocese. This period is particularly interesting because of turbulent political activi-
ties in the Adriatic basin during which Zadar changed its sovereign several times
– Sigismund of Luxemburg, Ladislau of Naples and from 1409 Venice. By the same
token, role of the leading ecclesiastical figure in Zadar was crucial during these times.
Although extent sources do not allow precise investigation of archbishop’s political
activities, one can easily conclude that Luca was politically quite active since he was
e.g. accused for conspiracy against king Ladislau. Moreover, he was probably one
of the most prominent promoters of Venetian reconquista of the Eastern Adriatic
coast. On the other hand, regarding the arts this archbishop is well known since he
ordered reconstruction of magnificent choir in the cathedral of Zadar (work of Mat-
teo Moronzone). At the end authors deliver a complete transcription of archbishop’s
testament.

Key words: ecclesiastical history, cultural history, Zadar, diocese of Zadar, late Middle
Ages, Fermo, Luca Turriano (Vangnocii)

Das könnte Ihnen auch gefallen