GRBALJSKE BUNE XV STOLJECA MiloS MiloSevié, Kotor Za8to se éetiri bune, koje su uzastopno izbijale u Grbaljskom polju kod Kotora u rasponu od 1421. do 1469. god., ipak uklapaju u interesnu sferu znanstvenog skupa o Matiju Ivaniéu? Najprije zato Sto u znatajnijim istorij- skim temama treba na cjelokupnoj naSoj obali sinhrono istrazivati pojave i kretanja, i to u Sirem vremenskom trajanju. Cak se u posljednje vrijeme sa pravom teZi obuhva¢anju cjelokupnog jadranskog prostora, gdje je god bilo vetih kontakata izmedu dvije obale. Jedino se tako mogu uotiti eventualne veze i uticaji i utvrditi sligne ili razlizite okolnosti koje dovode do istih ili drugatijih rezultata. Zato je prirodno da se odmah na poéetku spontano nametne prvo i udar- no pitanje: da li je u to doba, iako znatno ranije od hvarskih kretanja masa, moglo biti nekih znaéajnijih Zivljih veza izmedu Grblja, ili drugih dijelova Boke, i Hvara, da li se moze otkriti neko strujanje vijesti, ideja i poticaja. Moram odmah reéi da nisam mogao utvrditi sigurnih arhivskih tragova o ne- kim takvim neposrednim vezama, ni tokom samih buna u Grblju, ni nedto kasnije. Ali bih zato predlozio da se obrati pa%nja na neke ozbiljne indicije koje kazuju gdje je do takvih susreta, mijeSanja, pa i uticaja moglo dolaziti. Rije’ je o Pulji, gdje su se, kako je to u vie slutajeva arhivski utvrdeno, sklanjali grbaljski bjegunci pred oStrinom mletatkih akcija, ili prijetnjom donesenih presuda. Jo3 u prvoj buni, svakako u vezi s pacifikacijom koju je u junu 1423. god. u roku od 8 do 12 dana trebao da galijama provede zapo- vjednik Jadrana Francesco Bembo, u procesima se kasnije sre¢u iskazi: »siando io in Puia scampado per la guerra passida...«, ili: »Multi alii iverunt in Apuleam.«! A do masovnih bjekstava doSlo je na kraju treée bune 1452. kada je Stefanica Crnojevié, u ulozi mletatkog kapetana Gornje Zete, proveo nemilosrdnu i krvavu pacifikaciju Grblja. Tada je zabiljezeno da su Grbljani prevozeni u Pulju dubrovatkim i budvanskim brodovima? Naravno da ta bjekstva bas u Pulju nisu slutajna. Nije ni potrebno podsjeéati ovaj skup na poznatu éinjenicu da je Pulja bila jedno od drevnih i tradicionalnih podru- a sa kojim je Boka odréavala Zive trgovatke odnose, koje je uporno tezila + Proces iz 1431. godine. Istorijski arhiv Kotor (IAK), SN IV, 269 i 273. +S, Liubié, Commissiones et relationes venetae I, Zagreb 1876, 4 i hronitar Magno (1. BoZi6, Istorija Crne Gore 2/11, 226—227) 275Milos MiloSevié da zadrii i poslije preuzimanja vlasti Venecije* Zato je tamo bilo i stalno naseljenih Bokelja i trgovatkih ortaka i prijatelja. Analognu situaciju sreéemo neSto kasnije i na Hvaru. Pa se Matij Ivanié 1519. god. poslije Krajine sklanjao u Pulju, »... in Pugia dove sta dito Ma- tio. ..<4 I Hvarani su u Pulji imali dobar oslonac i osjeéali se sigurno, jer su i za Hvar poznate trgovatke veze sa Puljom. Cak je npr. za vrijeme bune knez i providur Hvara Zaccaria Valaresso trazio jednu galiju »ne toliko da osigura ovaj otok, koliko one lade koje dolaze i odlaze u Pulju sa Zitom«' Pa kako su te trgovatke veze Hvara sa Puljom postojale i za vrijeme grbaljskih buna, odakle se slivala emigracija jednog dijela pobunjenika, to je podrugje moglo biti mjesto gdje su medu nasim svijetom fermentirale ustanitke ideje i gdje je moglo dolaziti do blizih kontakata i poticaja. Zanimljivo je da su se Mlegani plagili tog Sireg uticaja grbaljskih pobunjenika. Na trazenje Ko- torana 18. I 1468. god. da se neSto manje od 50 obitelji pobunjenitkih prvaka izagna iz Grblja i prebaci negdje van Boke, Mleani to ne prihvaéaju. Oni strahuju od daljeg Sirenja te infekcije kontestacije i teznje za sticanjem veéih prava na zemlju Svi ti uticaji mogli su biti od interesa, iako se u slutaju Grblja radi o buntovnim kmetovima, a u slugaju Hvara o ustanigkim putani- ma. Redovnu i direktnu trgovinu Boke i Hvara u to doba ne spominjem pose- bno, jer je prema kotorskim izvorima nisam uspio utvrditi. Ipak sve to ostaje u domenu manje ili vise uvjerljive pretpostavke. Ali i bez obzira na te eventualne direktne veze izmedu kretanja masa u Boki i na Hvaru, grbaljske bune imaju razloga da privuku paznju ovoga skupa. Pored grbaljskih buna XV st. bai se i tokom samog Ivaniéevog ustanka spominju u Kotoru 1511. god. tzv. »buntovniéki duhovie, koji su izazvali oru- Zana razraéunavanja medu putanima i plemstvom. Ovdje bi analogija bila mnogo bliza sa Hvarom jer nije rije’ o kmetovima, ali je sve odmah u korije- nu posjeveno. Sanuto nam, na Zalost, nije sa’uvao ni neke blize podatke o %emu se zapravo radilo. Ta vijest, dakle, o nekom pokugaju bez uspjeha i po- sljedica, ima znataj samo kao potvrda i za kotorsko podruéje onog poznatog Contarinijevog zapisa koliko je pogetak XVI st. bio bremenit staleSkim su- kobima i nemirima na cijelom naSem primorskom pojasu. U povodu zadarskih sukoba, naime, Contarini je dodao da u cijeloj Dalmaciji mase fermentiraju gdje vise, gdje manje, predlazuéi da se pohvataju vode.’ Treba spomenuti te kotorske vode, Zrtve vladajuéeg duha otpora u samo doba Ivaniéevog ustanka. 3 Milo’ MiloSevié, Dileme ekonomske politike Mletatke Republike prema Kotoru i pomorskim naseljima Kotorskog zaliva, Istorijski zapisi 3—4, Titograd 1973, 237242. 4G. Novak, Nepoznati dokumenti za povijest »putkog prevrata na Hvaru 1510—1514.« i za dalju borbu puéana za ravnopravnost sa viastelom u komuni Hvara, Starine JAZU 48, Zagreb 1958, 409. 5 Isto, str. 412. * sEt si sint et fuerunt infideles et si commorando in Zuppa de ipsis du- bitandum est et si in aliis locis relegabimus, erunt causa alicuius perturbationis aut scandali...< G. Cremosnik, Kotarski dukali i druge listine, Glasnik Zemaljskog ‘muzeja Bosne i Hercegovine XXXIII—XXXIV, 1922, 192—193. 7 diarii di Marino Sanuto, tomo XIII, Venezia 1886, 82—83. 276Grbaljske bune XV stoljeca Po Sanutovom svjedotanstvu od 11. oktobra 1511. u Kotoru je bio u toku jedan sudski postupak. Navode se dva imena koja su tada morala biti poznata kao izrazito buntovnitki duhovi, sa ciljem izazivanja staleskih obratuna u gradu.’ Radilo se o sveceniku Nikoli Culoviéu, vjerovatno Cukovitu.? i Zuanu Berbieru.!° Sanuto iznosi da su viasti Cukoviéa u prisustvu biskupskog vikara podvrgle muéenjima i on je tada priznao krivicu, pa je dozivotno relegiran u Veneciju. Ukoliko bi pobjegao, cjelokupna njegova imovina pripala bi kate- drali Sv. Tripuna.'! I Berbiero je dozivotno protjeran iz Kotora, sa zabranom da se nastani u obliinjoj Budvi ili Uleinju. Ako pokuSa da pobjegne, biée objeSen. I marta 1512. god. zabiljeZen je dolazak predstavnika Kotora sa vijestima © neslozi medu staleZima, ali bez pojedinosti.!® To su podaci, koje je ovdje trebalo uzgredno spomenuti, ali nedovoljni za bilo kakve posebne Sire zakljuéke. Da bismo Grbalj i njegove bune Sto bolje uklopili u povijesni kontekst, treba neSto re¢i o seoskim autonomijama na podrutju Boke Kotorske, kao i o agrarnim odnosima u Grblju u tadainjim polititkim mijenama. Na podruéju Boke postojale su éetiri jasno formirane istorijske kategorije seoskih autonomija: Paitroviti, Grbalj, Topla i Svetomiholjski zbor. Naéelno u genezi seoskih autonomija treba uotiti njihov samostalan raz~ voj, nezavisan od razvoja gradskih komuna, a vezan, obitno, za seoske, katun- ske i vigekatunske zajednice. To je narotito vidno kod Paitroviéa, koji su okupljali oko sebe i druga naselja, nazivali se katunima, tak i poslije doselja~ vanja na more. Slitno je isa »katunome LjeSeviéa, oko kojih se lagano pove- zalo pet sela Svetomiholjske metohije, formirajuéi svoje oblike autonomije. Jer »katun« u onom izvornom, a ne modernom smislu (Ijetni stan, batija), mati zajednicu ljudi vezanih krvnim srodstvom ili prikljugivanjem, koja raz- vija odredenu samoupravnu organizaciju, da bi se odrzala sopstvenim snaga- ma. Katunska organizacija je jaéala gdje je bilo vlaskog etnitkog elementa.* ‘Medu autonomijama se izdvaja ona pastrovskog tipa, kao neka vrsta obra sca i uzora. Kakva je privlaéna snaga lezala u modelu pastrovskih privilegi; kazuju esta pozivanja na njih. Ne sreéu se takvi primjeri samo u Boki, njenoj neposrednoj blizini (Grbalj, Maine, Perast, nikSi¢ki kneZevi Vlasteli- novié), nego i kada se raspravlja 0 autonomiji Crne Gore, prilikom prihvata- ® shomenj molto seditiosi a provochar populari contra i nobeli a venire a le armic. Isto. * Kod Sanuta je objavijeno »padre Nicold Chiulovichs, medutim Cukoviéi su Poznata stara risanska porodica, dok se Culoviéi ne sre¢u u kotorskoj okolici. 1 Moida se radi o brijatkom zanatu, pa zato »berberuc, a mozda je veé to i formirano prezime, jer je kasnije u Kotoru poznata porodica Berber. 11 5@ posto il prete a la corda, presente el vicario del vescovo, confessd parte, et perd V'hanno relegato in perpetuo a Veniexia e rompando il confin, tuto(!) il suo vadi a la fabricha di San Trifon.« Isto. # yzercha le discordie con li populari« Sanuto, n. dj. XIV, 15. ita Botié, Istorija Crne Gore, 349—356. 207‘Milo8 Milogevié nja mletatke viasti, kao i u vezi sa drugim primorskim predjelima (Makarska, Krajina, Omi8 i dr.) pa Zak i italijanskim krajevima (Trani). Sirinu pastrov- ske samouprave mleta¢ki sindici Bon i Erizzo uporeduju 1569. god. sa Svaj- carskom.!¢ Grbaljska autonomija je, za razliku od Paitroviéa, nastala pod druga- jim uslovima. To je u Boki najveéa povrdina obradive zemlje, od 16 milja duzine i 6 Sirine izmedu Kotora i Budve, sa dvije rijeke, na kojima je radilo vise desetina mlinova. Grbalj je davao 250—300 tona ‘ita, a po podacima Bolice iz 1614. god. i jo§ vise, naime 7000 stara godiinje, na ime zakupnine ‘sume »livelac.t3 Veliki ekonomski znataj Grblja naveo je kotorsku komunu da znatno ra nije od mletaékog preuzimanja viasti izvrsi podjelu zemlje i po feudalnim nor- mama utvrdi pravne odnose u toj plodnoj Zupi, dobijenoj za vrijeme vlade Nemanjiéa od kralja Milutina, poveljom sa poéetka XIV st. (1308. god.), diji se original nije saéuvao. Tada su, jo8 u XIV st. nastali i prvi katastici, ili zbir- ke isprava, sa imenima posjednika zemlje, kao i mjesta i koliéine posjeda. A iz prvih decenija tog istog vijeka postoji dokument o pravnim odnosima na tom podrugju (De facto divisionis Zoppe de Gherbili). Ipak, novi, i do danas jedino poznati katastik providura Ivana Balbija iz mletaékog perioda (1430. god.), i pored revizije ranijih posjednitkih dijelova i unogenja krupnih novina, svakako je zadriao i neke vaine ranije stavove, a mozda i osnovnu raniju podjelu zemlje. Po njemu se Gornji i Donji Grbalj dijelio na 45 »Zdrijebovac. To su u stvari vedi kompleksi zemlje u kojima su se sadriavale parcele manjeg obima, zvane »karatic ili »karubec. Prvi je »idrijeb« potinjao odmah iza Troice, Svaki »Zdrijeb« je imao svoju >glavu 4drijeba« (caput sdriebi), odnosno osobu koja je bila ovlastena da nove posje- dnike uvodi u posjed manjih dijelova toga >Zdrijeba«. Te »glave Zdrijeba« pri- padale su jo od potetka podjele zemljiSta, kako izgleda, iskljutivo kotorskim plemiékim porodicama, iako je Statut u nagelu predvidao pravednu podjelu polovine zemlje za plemstvo, a druge polovine za putane. Uz funkeiju »glave ba« obitno se dobijalo 6 karata zemlje iz tog istoga »Zdrijebac. Ono &to je bitno i Sto kao naéelo jednim dijelom ostaje i kasnije vjekovi- ma, kao osnova pravnog mehanizma u Grblju, jeste da jedini pravi viasnik grbaljske zemlie trajno ostaje kotorska komuna. I zato je jedino ona bila ovlaSéena da dijeli zemlju, i to na liénost, s tim da se ovaj nikada nije smio pretvoriti u privatnog vlasnika. Prema tome posjednik nije mogao ni po ka- kvom pravnom osnovu otuditi svoj posjed (prodaja, poklon ili zamjena), jer ‘nikada nije mogao postati njen potpuni vlasnik. Jedino ga je mogao dati u miraz, ili odrediti da poslije smrti prede blizim i daljim, ali uvijek tatno od- redenim, nasljednicima. Naravno opet samo kao njihov ligan posjed. Kupovi- na, poklon ili zamjena ne samo da su bili pravno niStavni, nego su za takve protuzakonite pravne poslove bile odredene visoke kazne. Davanje zemlje pod zakup, posto se tada nije mijenjao status posjeda, bilo je, naravno, dozvo- Yjeno, éak je predstavijalo i najéeSéu praksu. ® Sanuto, n. dj. XLIX, 361362. ¥ Ljubié, Commissiones III, 119. %* §, Ljubié, Marijana Bolice Kotoranina opis SandZakata Skadarskog od godine 1614, Starine JAZU XII, Zagreb 1880, str. 190. 278Grbaljske bune XV stoljeéa Oditi cilj ovakvih odredaba bio je da posjed u Grblju ostane iskljutivo u rukama uzeg kruga kotorskih zemljoposjednika, jer se smatralo da bi ovi bez toga osiromaiili,"* a samo je kotorska komuna bila ovlastena da slobodne »karatec prodaje na drazbi, ili dijeli putem Zdrijebanja. Jedan primjer iz 1446. god. kazuje da je i tada, a to sigurnije i u ranije doba, krug ostajao ot- voren iskljuéivo gradskom plemstvu. Listi¢i za izvlatenje bili su dvojaki, Na jednima su se ispisivala imena plemi¢kih obitelji, a na drugima brojevi slo- bodnih »karatac. Providurovo istovremeno izvlaéenje dva listiéa odredivalo bi novog posjednika. Medutim &injenica je da su posjednici grbaljske zemlje bili i kotorski pu- %ani. Za to je postojao osnov éak i u dokumentu iz XIV stoljeéa. Izgleda da su oni, kao gradani Kotora, imali prava na dva »karatac zemlje, iako to nije bilo sasvim jasno stilizirano.!7 Nema sumnje da je ba8 u raznim interpretacijama tekstova lezao jedan od izvora staleskih sukoba i da je plemstvo teZilo da sto potpunije prisvoji grbaljsku zemlju. Ali puéani su se isto probijali i sticali posjed u Grblju, s jedne strane boreéi se s plemstvom, a s druge strane stva- rajuéi sa njim jedinstveni front protiv kmetova. Ti kmetovi su u predmletatko doba imali razliviti status. Najvise je bilo nezavisnih seljaka, koji su slobodno sklapali ugovore za obradu tude zemlje, a uporedo sa tim imali i vlastitu zemlju. U ugovorima je, prije svega, bilo naznateno trajanje pravnog odnosa, ili se, pak, ugovarao nasljedni zakup (vad affictum perpetuume, emfiteuza), uz odredenu protuvrijednost u noveu ili na- turi, A mogla se odrediti i obaveza davanja zemljoposjedniku odredenog di- jela prinosa zemlje (polovica, treéina, petina, desetina), pa su se tada seljaci zvali_ »polovnicic. Postojao je, najzad, i status izvjesne zavisnosti seljaka od zemlje i zem- Ijoposjednika, ali stvarna zavisnost tih »posadnikac, »godiinjaka«, kmetova, koji su nekom pripadali (rhomoe) bila je éak i prije epohe mletaéke vladavine dosta mala. Ima tragova 1420. god. u Kavéu, a 1437. god. u Paitrovicima da je »posadnike prodajom zemlie prelazio k novo gospodaru, ukoliko nije bi izrigito osloboden te obveze. U Grblju nije konstatovano takvih slutajeva.!* U mletaékom periodu, a narogito poslije niza buna u Grblju, razlike u statusu kmetova u Boki su se praktiéno gubile. Suvereno je preovladavao ugovorni zakupnik — livelist. Sto se tige stranaca, Statut Kotora je u predmletatkom periodu veoma kategoriéki iskljuéivao svaku moguénost da stranac dobije bilo kakav posjed u Grblju. Dakle, osnovni uslov za posjed bio je da se radi o kotorskom grada- ninu.!* T erkva je bila iskljuéena od posjedovanja zemalja u Grblju. % TraZeti poslije mirovnih ugovora 1424. god. Grbalj, kotorsko plemstvo je, patetigno pretjeravajuéi, tvrdilo da bi bez njega morali uzet{ prosjacki Stap i krenuti po svijetu. Cremosnik, Kotorski dukali, n. dj. 123—124. ™ UY dokumentu »De facto divisionis Zoppe de Gherbilix, pisanom poslije 1316. god., kod dodjeljivanja karata izgleda da se stalno istite dvojstvo (eomnes familias« ‘ili »euilibet families), a s druge strane »magnatas nobilium civitatis praedictaes, ili samo »magnatae«. Ali kako su ta dva pojma opet vezana sa veznikom asivec ili svelx, moglo bi se tumagiti i da se pojmovi izjednatuju u iskljutiva koris plemiéa, I. Stjep&evié, Kotor i Grbalj, Split 1941, 92, bilj. 92. tN. dj, 40—41 1 55. Statuta civitatis Cathari, Venetiis,1616, 239. 279Milos MiloSevié Dolaskom Mle’ana mnoge su se stvari mijenjale. Bitno je bilo to da su neka prava stare kotorske komune, ranije upravijane iskljuéivo od kotorskog plemstva, preuzeta od nove »mletaéke komunec u Kotoru, koju su predstav- Ijali knez i drugi sluzbenici poslati iz Venecije (»Commune Venetiarum:). Kotoru su uglavnom ostali spoljainji atributi starog municipijalnog urede- nja, uz priznanje Statuta i kotorske opitine (»Communitas Cathari«). Prva jogiéna posljedica te nove situacije u agrarnim odnosima bila je da su i ta nova mletatka komuna u Kotoru, kao i njeni élanovi, pa i drugi stranci koji nemaju status kotorskih gradana, mogli sticati posjede u Grblju. Treba pod- vuéi znaéaj tih stavova nove vlasti, koja nije nastupala samo sa upravno-po- lititkim i sudskim funkeijama, nego i sa ambicijama sticanja vlasnistva na komunalnom i na privatnom sektoru. Tako je iluzija kotorskog plemstva da ée zajedno sa Mletatkom Republikom doéi do pune restitucije izgubljenih feudalnih posjeda Kotora, bila ozbiljno pokolebana. U tom smislu nikako ne mote biti sluéajno nestajanje nekih kotorskih dokumenata o plemiékim i pu- éanskim posjedima na Prevlaci veé 1421. godine. Ta je dokumentacija bila uruéena knezu, a on ju je predao kancelaru Antunu Pucti i na kraju se vise nije mogla pronaéi. Od znaéaja je da je ba’ taj kancelar, pored ostalih, bio dobio zemlju na Prevlaci. Mletatka vlada u odgovoru na proteste Kotora 15. jula 1421. god., u nagelu ne Zeli da se diraju privatni tereni, ali insistira na davanju kancelaru nekog posjeda iz komunalnog vlasnistva, time »mletatka komunac smatra da ima pravo slobodnog raspolaganja.° Zatim Kotorani su se isto tako oprli 1421. god. da se prihodi prevlatke zemlje dadu na korist er- kve Sv. Marka, koja je, svakako zbog svog imena, trebala da stekne veti ug- led. U svom odbijanju Kotorani su se pozvali na potrebu zidanja neke tvr- dae ba§ na tim terenima. Poslije prve grbaljske bune, plemiéi Kotora 15. I 1428. god. zahtijevaju da se vakantni karati zemlje u Grblju dijele medu kotorskim plemstvom, kako to predvida Statut, i da se poniiti kneZeva odluka o dodjeli 10 »karata« Mi- hailu Pelegrinu, kao i poklon zemalja na Prevlaci pok. kancelaru Kotora Puc- ju i Marinu Drusku. Senat sve to odbija, potvrduje date poklone i donosi sasvim drugatiju nagelnu odluku. Prema njoj sva zemlja bez nosioca posje- da, kao i ona koja ée to postati, treba da bude ubrojena u posjed »mletatke komunec u Kotoru, a 0 njenoj daljoj sudbini ée rjeSavati Venecija® Zato u Balbijevom katastru iz 1430. god. nalazimo oznaéene brojne prazne »karate« u Grblju sa »Commune Venetiarume ili »Commune Venetiarum pro deforis«, dakle za strance kao nosioce posjeda. Isto tako je neka zemlja dodjeljivana knezu ili drugim sluzbenicima. Jedna komisija je 1434. god. utvrdila koji su Karati ostali vakantni i bez nasljednika, pa su knez i suci ovlaiteni da vrie raspodjelu. Kod dodjeljivanja zemalja Mleci su ipak vodili ratuna o politici ravno- teze prema plemstvu i puéanima, To je posebno doslo do izrazaja u odluci 1 sdicto cancellario providere debeat de alliis territoriis spectantibus comuni. tati nostre Catari, que spectant nostro comuni«. §. Ljubié, Listine 0 odnoajih izmedju juznoga slavenstva i Mletatke republike (Dalje: Listine) VIII, 9798. *® »veniant in commune de quibus providebitur, sicuti nostro dominio videbitur et placebite. IAK, R I, 9. Cremosnik, Kotorski dukali, 135. U dataciji je jedna razli- ka, Dok Cremosnik datira sa 17, u kotorskom originalu stoji 15, januara 1428, godine. 280Grbaljske bune XV stoljeéa od 17. augusta 1440. god. kada je mletatka viada proglasila natelo zatvorenih krugova zemalja koje su pripadale plemicima, odnosno puéanima. Prema tome karati zemlje koji se nalaze u posjedu plemiéa, a ostanu bez Zivih nasljednika, moraju se putem cedulja i dalje dijeliti medu plemi¢ima. Isto tako karati pu- éana koji ostanu vakantni biée dijeljeni medu putanima. Kod tog novog dodjeljivanja zemlje dobro se pazilo na polititku privr- Zenost novog nosioca posjeda. Puno diskreciono pravo kod podjele imao je predstavnik mletatke viasti. U dukali od 1440. god. otvoreno se kaze da do- djelu treba vr&iti medu onim putanima koji su privréeni mletatkoj vlasti! Druga je novina mletatke epohe da je i crkva stekla neko ogranigeno pra- vo na posjede u Grblju. To se, istina, odnosilo samo na crkvu Sv. Marka i na kotorskog biskupa. Sto se tie vrste ugovora sa kmetovima, od Balbijevog katastika 1430. god. pa dalje, medu pismenim notarskim dokumentima preovladava tzv. livel. Rani- je je bio veliki broj faktiékih agrarnih odnosa bez pismenih ugovora. U jed- nom procesu iz 1431. god. tvrdi se da ima vise livela bez ugovora (preko 400) nego sa pismenim ispravama. Providur je ipak priznavao sva ta faktiéna sta~ nja i onda kada su bili bez dokumentacije* Poslije toga za tri decenije (1431— —1460) saéuvano je oko 200 pismenih ugovora o livelu. U stvari livel je samo novo ime za veé spomenuti i ranije esti ugovor nas- Ijednog ili vjeénog zakupa (emfiteuza). Livel je za kmeta bio veoma povoljan oblik ugovaranja »na vjeéna vremenac, sto mu je prugalo punu sigurnost. Kmet i njegovi nasljednici postajali su praktiéno zemljoposjednici i tako su se osjeéali. Ugovorena naknada u naturi ili noveu, sa uobigajenim poklonom (exenium), s vremenom se osjeéala kao teret koji treba izbje¢i. Ali i sam taj livel, kao neko odredeno godiinje primanje, postajao je predmet kupoprodaje, uz osiguranje kupca hipotekom na zemlju ili zgradu. A i livelist je dozvolom gospodara mogao unajmiti zemlju. Gubljenjem starih razlika u kmetskom statusu, gubili su se i stari nazivi. Preovladavanjem naziva livel za nasljedni zakup, tokom mletatke vladavine, osvajao je i naziv livelist za kmeta. Pored toga od 1442. god. u kotorski Statut ulazi i termin »colon« u smislu ranijih »polovnikac i ugovora, napolice, treéine, éetvrtine i sl. Do sredine XV st., ali i kasnije, najéeSée se sreée plaéanje zakupa u iz~ nosu od 1/4 prinosa Zetve, i to u dugoronom ili »vjetnome trajanju. Ta koli- Gina je uslovljena drutveno-ekonomskim odnosima. Vise od 1/4 ugovara se samo kada i viasnik zemlje uéestvuje djelimiéno u proizvodnji. Utvrdeno je da tadainje nesavrSeno orude za obradu zemlje, kao i mala plodnost zemlje koja se nije dovoljno dubrila, nisu ni omoguéavali vete prinose Zitarica od 3 do 4 puta od koligine sjemena neophodnog za sjetvu. To znaéi da 1/4 predstavija ba onu koliginu koju je trebalo posijati na odredenom zemljistu. Za zemlju od 1 i pol stara (veliéina se odredivala koliginom neophodnog sjemena), vla- snik je dobijao 1 i pol star. To je vaina orijentacija i za livel, jer su dakle, prinosi Zitarica, u prosjeku, bili éetvorostruki od posijanog sjemena.** % yqui nobis fideles esse cognoscetise. Cremoinik, isto, 151 ® »sono plui a livelo senza carta che cum carta... li predicto misser proiedador, una cum zentilhomeni de Cataro si ne refermo ogni livelo cum carta et senza cartac, IAK, SN IV, 199 i 204; Stjepéevié, Kotor i Grbalj, 52 i bilj. 220. a7,” M: Blagojevié, Zemljoradnja u srednjovjekovnoj Srbiji, Beograd 1973, 237, 281‘MiloS Milogevié bt Sto se tie politiékih prilika, treba imati u vidu da je Boka Kotorska u prvom stoljecu mletatke vladavine povremeno ulazila u interesne sfere nekoliko uticajnih istorijskih snaga. U prvom planu su to bili snani politi¢ki i vojni pritisci, pokuSaji saradnje ili pregovaranja triju drzava. Mletatka Re- publika je bila od strane jedne znatne i vladajuée vecine u Kotoru vise puta trazena kao novi suveren, srpska Despotovina je nastupala kao nasljednica na posjedima BalSi¢a, a Osmanlijsko carstvo je svojatalo Boku u svojoj eks- panziji preko Balkana ka moru. Sa njima se isprepliéu éetiri feudalne dina- stije oblasnih gospodara Zete, Bosne i Hercegovine. To su Bal8iéi i Hrani¢i u svojim zavrinim, a Durageviéi-Crnojeviéi i Kosate u svojim zrelim istorij- skim fazama moéi Sami gradovi i sela oko kojih se plela sva ta Siroka istorijska igra imali su sa svojim neznatnim oruzanim jedinicama i vlastitim upravnim i sudskim tijelima sasvim skroman udio uticaja na dogadaje. Svi su ti faktori bili po negemu veoma usko povezani sa Bokom, najvise u Zelji da i pored nove politiéke konstelacije, satuvaju i zadr%e istorijska prava za odredene teritorijalne posjede, koje su stvarno ranije imali, a kasnije ma- kar za to dobijali neku novéanu naknadu. Takav je sluéaj bio sa Sandaljem Hraniéem* i Kosatama™ za Kotor, a sa Crnojevi¢ima za Budvu. Za Veneciju su dobri odnosi sa lokalnim feudalcima imali upravo neo- cjenjivo znagenje. Zahvatajuéi velika i te3ko savladiva teritorijalna podrugja, Republici je Zesto bilo od vitalnog znatenja da dobije ne samo moralnu podr- 3ku nego i vojnu pomoé od oblasnih gospodara. Uostalom samo posjedovanje primorskih gradova, bez prijateljskih odnosa sa gospodarima planinskog za- Jeda, nikada nije moglo biti ni mirno ni sigurno. Primjeri pomaganja Kotora od strane hercega Stjepana Kosate, a narotito Stefanice i Ivana Crnojeviéa, ba u vezi sa Grbljem pokazuju da je Venecija vodila veoma vjeStu, zapravo jedinu realistitku politiku. S druge strane postaje jo8 shvatljivije zaSto su, zapravo, Kotorani tako uporno traZili viadavinu Mletatke Republike, i u kolikoj mjeri je Republika tada imala stvarnog polititkog autoriteta i diplo- matske efikasnosti da postigne onu podréku koja je Kotoru u datom trenutku bila najneophodnija. Ako u svojim vojnim jedinicama u XV st. Venecija, ni po intencijama svo- jih zakonskih propisa, nije koristila domaée ljudstvo za vojsku, ona je pa- Hijivo i na kraju uspjeSno privlatila sve potencijalne prijateljske vojne snage oko svojih novih granica. Sa vlastitim, esto, izuzetno malenim vojnim snaga- ma, koje su ponekad brojile svega desetine vojnika, Republici su ta prijatelj- stva, kako éemo vidjeti, bila od bitnog znataja. Dakle, uspjeha je bilo zahva- * Veé 27, VIT 1421. god. smatra se ovortunim da se Sandaliu za gubitak carina na sol, ponudi do 1000 dukata godinje (Listine VIII, 102). A 1424. god. Sandalju se plaéalo 600 dukata, a imao je pravo i na kuéu u Kotoru, (Isto, 257—263 i Cremosnik, Kotorski dukali 123). * Stjepan Vukéié Kosata je od strica Sandalia, odlukom Venecije od 15. V 1436. dobio i 600 dukata godignje i pravo na kucu u Kotoru, Listine IX, 116—117. § vre- menom ta se suma isplacivala sve neredovitije. Na Kosaéin protest iz 1455. god. Ve~ necija 7, novembra podsje¢a na uslove koji to mogu osigurati, Radi se o pruzanju obezbjedenja karavanima da sa teretima sigurno pristiZu u Kotor. Listine X, 73. 282Grbaljske bune XV stoljeéa Ijujuéi_u prvom redu velikom tadainjem medunarodnom prestizu Venecije kao mediteranske sile, privlaénosti njenih stalnih plata, koje je nudila, i po- Klona, naroéito u tkaninama, kao i raznim titulama i potastima. A iznad sve- ga dominirao je faktor zajedniéke opasnosti od priblizavanja Osmanlija. Kotor je postao mletatki grad tokom II skadarskog rata 141923. god. i tokom svog energiénog otpora Bali III. Zadugo su u prvom planu ostale te ratne brige, jer je srpski despot nastupio kao nasljednik Baléi¢a. Prvi napor grada, poslije preuzimanja mletatke viasti, i8ao je za tim da se domogne pu- nog posjeda svog distrikta, narotito Lustice i Grblja, koji su se bili pridruzili Balsi, U jednom od prvih dopisa mletatke viade novom knezu u Kotoru delle Boccole, od 17. II 1421. god., glavna tema je dalja borba protiv Bale III, naro- Sito na terenu kotorskog distrikta** Iako se navodi da su mirovni pregovori jo8 uvijek u toku, Venecija Salje izvjesnu koliginu oruzja, ali ona je zaista samo simbolitna, svega po 50 komada maéeva i Stitova i lukova i 5.000 strije- Jas? Da su izvjesne manje kotorske jedinice djelovale na podruéju gradskog distrikta, koji je i dalje ostao vjeran Bali (Luitica i Grbalj), vidi se po tro- Skovima koji se spominju i koje Republika u vise mahova prima na sebe.* Za odbranu utvrdenja smatra se opravdanijim koriéenje 12 stranih plaéenika nego domatih vojnika. Ali sve te vojne akcije su malog obima. U vaznim april- skim predstavkama 1421. god. (21. i 28. IV) ne trazi se nikakvo znatnije oru- je, nego samo neka manja kolitina, jer »zbog siromaStva mnogi nemaju ni- kakvog oruzja«. Pored toga za same sukobe upotrebljava se termin za ¢arku i okrSaj (»scaramuzac), a ne za vetu borbu.** Na osnovu svega ovoga mogu se utvrditi sasvim neznatne vojne pripreme i sa sigurnoSéu zakljutiti da postup- no preuzimanje cjelokupnog distrikta nije bio plod neke vojne pobjede nad BalSinom vojskom, nego samo manjih okr8aja i razvoja dogadaja. Jer Balsa III je tada veé tekko bolestan i pred skoru smrt, ali se sprema na put u Sr- biju. Zato se tvrdnja Kotorana u aprilskim predstavkama Veneciji (21. i 28. IV 1421) da je BlaSa »izgubio™ oko grada viSe od hiljadu ljudi, ne moze shvatiti kao podatak 0 povoljnom ishodu nekog velikog boja,*t nego o prirod- noj posljedici faktitkog BalSinog gubitka svog ranijeg teritorija, zajedno sa stanovnistvom, uz poginule i izbjegle u Srbiju i Dubrovnik.® * sad damnum et confusionem dicti inimici nostri Balse ac locorum et subdi- torum suorumé, Listine VIII, 69. 7 Isto. * 7, II i 28 IV 1421. »qui iverunt et tiuotidie vadunt contra hostes absque aliquo premio et (...] aliquas expensas retrahendo aliquos ab obedientia Balse et reducendo eos ad subiectionem et obedientiam nostram.« Listine VIII, 70, 87 i 90. * yalgune arme... zoe spade, scudi, archi e freze, azo chel possa partir ala zente quando el besognasse, perche sono molti che no hano arme per povertade, quando vano ala scaramuza«. Isto, 89 i 92. % To je pravi termin »persoc, koji se nalazi u originalnom dokumentu saéuva- nom u Kotorskom arhivu (R II, 6), dok je u Listinama na jednom mjestu stamparska gre&ka, sa metatezom »presox. (Listine VIII 90). % A. S. Dabinovié, Kotor u drugom skadarskom ratu.(1419—1423), Rad JAZU 257, Zagreb 1937, 166—167. * 5 atorno a Cataro ha perso plui de mille homeni, tra acauistadi e deffati del mondo e molti e scampati in Rassa« (IAK, R I, 6, i Listine VIII, 90). I. Bozié sa 283Milo Milofevié Pored izvjesnog vojnog pritiska smatralo se da é¢ se i stanovni8tvo kotor- skog kontada, koje je po odlasku BalSininih trupa ostalo na svojim posjedima, mirno i mnogo lakée privuéi poklonima i novcem nego silom. Zato Kotorani 28. IV 1421. god. traze 500 dukata u tkaninama, a 500 u novcu »jer se u ovom kraju vige ratuje novcem i tkaninama nego Ijudimac.* Cak se daje neka broj- éana kalkulacija neophodne vojske, kada ne bi bila dovoljna trazena koli¢ina poklona.** Venecija je taj zahtjev u natelu prihvatila, ali samo ako ne dode do potpisivanja mira. U vezi sa solanama u dnu grbaljskog polja, sligno kao ranije sa Sitavim posjedom grada i distrikta, Kotorane je prve godine mletatke vladavine mori- la briga da bi ih Venecija mogla izigrati na diplomatskom polju, sklapajuéi mir sa BalSom, na raéun kotorskih interesa. Zato su trazili da se ne sklapa ugovor o miru, navodeéi Balsinu nepouzdanost i slabost. A na Sto se zapravo tu mislilo kazuje jasno treéa tacka kotorskih zahtjeva od 21. IV 1421. godine. Da ne bi moglo doéi u pitanje to eventualno nagadanje sa Balfom na raéun kotorskog teritorija i distrikta, kotorski izaslanici traze da Venecija izda po- sebni »privilegijc za stanovnike distrikta, koji su ranije bili pod Balsom. U »privilegijue bi trebalo da stoji da ée ti podanici trajno ostati mletatki i da »nikada neée biti predati Baléi«.* A da su takva strahovanja o moguéem le- galnom gubitku teritorije, uz privolu Venecije, bila sasvim realna, kazuje mle- taka instrukeija od 2. VIIT 1423. godine. U njoj stoji da opunomoéenici u pre- govorima o miru sa srpskim despotom, iako samo u krajnjem slutaju, ali ipak mogu Zrtvovati Lusticu i grbaljske solane** Inaée preuzimanje BalSinog teritorija, koji je ranije pripadao kotorskom di- striktu, izazvalo je niz krupnih komplikacija. Od posebnog ekonomskog maéaja su se smatrale solane, na kraju grbaljskog polja kod Lustice. Kotorani odmah u aprilu trae da se ponovno izvrsi raspodjela viasnistva sela, zemlji- Sta i solana »kao Sto je to i ranije bilo«.” Sol od tih solana moéi ¢e Republika da otkupljuje po odredenim cijenama. U tom se dokumentu navodi da su ovoj molbi prilozene i privilegije ranijih gospodara Kotora, date za teritorij Lu- Stice i svetano potvrdene od Venecije. To je Venecija natelno prihvatila, pod- vlaéeéi, medutim, da treba odrediti Sto po pravu pripada gradanima, a sto kotorskoj opitini. Ali ti tradicionalistiéki stavovi i u Lustici i u Grblju, bili su daleko od duboko izmijenjene stvarnosti. pravom smatra da su u toj cifri od hiljade »obuhvaéeni svi odrasli muskarci koje su Kotorani, zauzimanjem dijelova Svetomiholjske metohije, a vierovatno i dobijanjem Budve, potéinili svojoj viasti, a zatim svi oni koji su, ne Zele¢i da im se pottine, napustili svoja sela i odbjegli manjim dijelom u Dubrovnik, a vecim u Rasku.« (Bo- 2ié, Istorija Crne Gore, n. dj. 128). * In queste parte se fa plu guerra con denari e con pani (!) che con zentes. Listine VIII, 88. ‘% ssperemo in Dio et in la ventura de la Vostra Signoria, che plui utele faremo con questi mille ducati che con ottomilla in zente d’arme.« Listine VIII, 91. % Isto, str. 87 1 90. % Isto, 244. 37 ache le ditte ville e terreni e saline nui vostri servidori le partemo per muodo (), che zaschun cognoscha la sua parte, como avanti fox. Listine VIII, 88 i 91. 284Grbaljske bune XV stoljeéa m1 Grbaljske bune spadaju, bez sumnje, medu najznatajnije dogadaje u pri- morskim kKomunama XV stoljeéa (142128, 1432—33, 144852. i 146269. godina). One su izazvale oStru klasnu polarizaciju, vanjske intervencije, a po- nekad i krvave borbe i razaranja, u ukupnom trajanju od preko detvrt vijeka. Naravno, to ne znaéi da je tokom cijelog tog vremena trajala otvorena borba, ali se u zategnutoj atmosferi uporno odbijalo plaéanje zakupnine na zemlju, a do smirivanja otpora je dolazilo uz duge i muéne, ali sadrzajno veoma sim- ptomatitne pregovore i u Boki i u Veneciji® Pitanje u prvom planu, koje nas posebno privlati jeste time su narotito bili preokupirani pobunjeni Grbljani i koje su bile osnovne teze njihovog pro- testa. Napori u tom smislu su i dosada vrseni, ali je preostalo jo3 izuzetno znatajnih pojedinosti. Inaée veé je istaknuto da je rijeé o tisto agrarnom kraju i nevelikoj, ali relativno plodnoj ravnici. Radilo se, dakle, 0 neukim zemljora- dnicima, ali koji su imali dugotrajne kontakte i sukobe sa Kotorom i lagano formirali svoja shvatanja. Iako saéuvana u jako sazetom obliku, ona su teo- rijski veoma zaokruzena, pa je vie nego vjerovatno da su u njihovoj formula- ciji morali uéestvovati i neki uéeni savjetnici. Dokument koji nam otlriva tragove Zive rijei i autentiéna shvatanja po- bunjenika je jedna instrukcija mletaéke vlade od 12. aprila 1469. god. u kojoj se navode sazeti stavovi grbaljske delegacije, koja je tada bila stigla u Vene- ciju da se bori za svoja stanovista. Dokumenat nije nov, ali se na njemu nije zadriala painja ranijih pisaca. Iz instrukcije u prvom redu se vidi da je gla~ vna manifestacija ove zadnje, a i onih ranijih buna, bila odbijanje pla¢anja najma za zemlju." No tu je iznesen i stav Grbljana, koji se, naravno, radikal- no razlikovao od kotorskog, ali je, Sto je najvainije, bio zrelo i pailjivo raz- raden na drugatijoj pravnoteorijskoj argumentaciji. I ba3 u tim grbaljskim stavovima nalaze se pravi i duboki uzroci buna, i oni su, zapravo, ita jedan smjeli antifeudalni program koji napada i podriva osnove svojine i feudalnog drustva u cjelini. Ove bune, prema tome, nisu samo jedan faktitan protest, nego izraz vlastitog teorijskog stava. U nemoguénosti, naravno, da udaraju na same osnove vaizetih srednjovje- kovnih principa trajnosti i kontinuiteta povelja i darovnica, koje su bile pravi % Poslije objavijivanja izvora od strane 8, Ljubiéa i G. Cremonika, prvu su- marnu obradu buna dao je A. St. Dabinovié, u okviru svoje disertacije »Kotor pod Mletatkom Republikom«, Zagreb 1943. Zatim je I. StjepSevié u veé citiranoj monografiji 1941. iznio svoja iscrpna j znalatka arhivska istrazivanja 0 cijelom kom- pleksu odnosa Kotora i Grblja, pa i o bunama, Sintetigki zahvat te problematike i uklapanje buna u veoma slozeno istorijsko tkivo vremena dao je 1970. god. I. Bozié u veé navedenoj Istoriji Crne Gore, a njihovu sazetu popularizaciju P. Kovaéevié, Grbalj, Kotor 1964. i D. Subotié, Seliaéke bune i narodni ustanci, monografiia »Kotors, Zagreb 1970. Najzad M. MiloSevié, Stavovi grbaljskih pobunjenika XV stolje¢a — od revolta protiv kotorskih zemljoposiednika do predaje Turcima, Glasnik Drustva za nauku i umjetnost Crne Gore II, 1975, 25—47, osvijetlio je stavove po- bunjenika i podvukao najuzu vezu izmedu lo8ih grbaljskih odnosa i i kasnije predaje Grblia Turcima. Pored toza ie u tom radu_ bridljivi hronologija buna. U cilju cjelovitosti tretiranja teme grbaljskih buna u okviru ovog Zbornika preuzeti su neki dijelovi iz citiranog lanka. % Cremoinik, Kotorski dukali, 194. “ ssolvere recusabat affictus civibuse, Isto. 285Milo& Milogevié temelj kotorskog stava, a pogotovo ne u njima nedostupnim pitanjima auten- tignosti starih dokumenata, Grbljani su, onda, na svoj naéin razglabali i tuma- Gli svojinu i prava koja su proizlazila iz tih neprikosnovenih dokumenata. Ali pritom, naravno, nisu polazili od tih dokumenata, nego od faktiénog sta nja, odnosno promjena koje je donosio Zivot i istorija. A to su naroéito bila povremena odvajanja Grblja od Kotora u ratno doba. Grbaljski stavovi su, svakako, lagano dolazili do kristalizacije, tokom raznih sukoba i buna. Ali puna grbaljska argumentacija nije nigdje satuvana u cijelosti, pogotovo ne u domaéim dokumentima, koji iz tog vremena u stvari i ne postoje. Zato je od izuzetnog znataja spomenuta mletatka instrukcija, koja je, na Zalost, suvise sazeta i lapidarna, pa zato i opasna za interpretaciju, ali se, ipak, iz nje, kako nam izgleda, sa dosta sigurnosti moze izdvojiti jezgro grbaljske teze. Grbljani su auditorima u Veneciji bili ulozili Zalbu u apelacionom postu- pku na presudu koja je davala Kotoranima za pravo u svojinskim sporovima koji su proizaéli iz bune. Ali ne samo to. Oni su tada i liéno dolazili u Veneciju pokuSavajuéi da ospore neke konsekvence prava svojine, koje su se tada sma- trale neprikosnovenima. U stvari Grbljanj razlazu slozeno pravo svojine i polaze od njegovih sastavnih dijelova. Pa, prema tome, ako su Kotorani od ranije ima- i pravo svojine nad zemljom u Grblju (iura possessionum), Grbljani su za sebe tvrdili da su samo i iskljudivo oni stekli pravo plodouzivanja zemlje (utile), kao i da imaju pravo neposrednog posjeda, odnosno faktiéne vlasti-drzavine (dominium directum). Di kako to u cjelini u originalu glasi: »voluimus dictos de Zuppa, qui ad presentiam nostram venerant, audire et etiam iura posses- sionum Zuppe, in quibus dicti Zuppani utile et directum dominium habere dicebant Ovdje treba primijetiti da se ovoj naSoj interpretaciji teza kmetova htjela 3to jasnije podvuéi ideja Grbljana da se oni osje¢aju jedini, pravi i iskljudivi posjednici zemlje. Tz tog razloga se pojam >iura possessionum« preveo sa svojina, vlasni8tvo, iako za taj pojam postoji izraz »proprietas«. A drzavina i posjed Grbljana su jasno opisani pojmovima >utile« i »directum dominium«. Prema tome, prava koja su ste’ena na osnovu starih povelja ne mogu, po mi8ljenju Grbljana, biti ni direktan posjed, ni upotreba, ni plodouzivanje, a jo8 manje pravo raspolaganja zemljom. Ostaje dakle samo neka tisto istorijska i apstraktna kategorija, bez konkretnog svojinskog sadrzaja. Ali kako i to, po mi8ljenju Grbljana, ipak mora imati neku teZinu i realni oblik, pristaje se na godiinju paugalnu isplatu Kotoranima jedne sume od oko 1000 dukata. Ta suma treba da se podijeli kao neka vrsta op3te naknade (pensio) medu onima koji kaiu da su i ranije posjedovali parcele zemlje (karate). To u originalu glasi: ».. nisi tantum ad solutionem certe annualis pensionis ducatos circiter mille distribuendos inter eos qui caractos, ut aiunt, dicte Zuppe habebant.«tt Za sve ostalo Grbljani smatraju da nemaju nikakvih obaveza prema Kotora- nima (et non tenere civibus).!* Naravno da takvi stavovi anticipiraju mnogo Sta, ali su u to doba bil sasvim neprihvatljivi. Vladajuéa pravna svijest potivala je na obezbjedenju nedirnutog kontinuiteta prava sabranih u saéuvanim poveljama i povlasticama. “ Isto, © Isto, 286Grbaljske bune XV stoljeéa Pa dok je Kotor posjedovao povelje, privilegije, statut i mletatke potvrde tih dokumenata, Grbljani, po misljenju auditora u Veneciji, nisu imali u rukama niSta »nego samo rijeéic (nisi. solum verba).!* Dosljedno tome Kotorani su, u ovoj istoj instrukeiji, ovlasteni od mletatke vlade da koriste svoju zemlju kao i ranije, a Grbljanima je naredeno da mo- raju plaéati za zemlju kao i ranije. Uzgred Venecija preporutuje da se pohva- taju vode koje raspiruju sukobe i da oni budu kainjeni. Dakle, pobunjenici nisu postigli ni8ta, ali su izreéeni stavovi, koji nisu samo proizaili iz prirodnih aspiracija zemljoradnika, nego i iz sticaja istorijskih okolnosti i évrstih teorijskih principa pobunjenika. U stvari sve éetiri grbaljske bune treba uzeti u cjelini, iako se one na izgled vezuju za razlitite istorijske momente. Tako se prva buna hronoloski poklapa sa vremenom neposredno poslije mletaékog preuzimanja viadavine (1421—1428), ali u osnovi ona ipak nije bitno motivirana protumletaékim sta- vom. Pobunjenici, istina, kasnije nastupaju i protiv Venecije, ali onda kada ona podriava kotorske stavove. A Venecija se nerijetko trudila da pronade rjeSenja koja nisu prijala Kotoranima. Isto tako, neke bune se poklapaju sa dolascima despotove vojske, i, jedno vrijeme, njihovih vazala, Crnojeviéa, pa su tako realno oslonjene na njihovu vojnu podréku. Ali i pored toga Sto kod pitanja Bal8inog nasljedstva Grbljani évrsto stoje protiv pozicija Kotora, same bune nisu prvenstveno dizane ima- juéi u vidu despotovu podréku. Dolazak despotove vojske omoguéava i olak- Sava izraZavanje otvorenog otpora. Jer grbaljske bune su u svojoj osnovi saz~ reli plod dugotrajnih feudalnih antagonizama i kao takve imaju izrazito anti- feudalni i klasni karakter.\¢ Kod toga se mogu u tom vremenu lako shvatiti istorijski korijeni krutih stavova kotorskih zemljoposjednika, dok je neophodno pronaéi izvjesno pri- hvatljivo istorijsko objainjenje i odgovor na pitanje: kako da se i poslije vise buna Grbljani nikako ne mire sa feudalnom stvarnostu, ili, jo8 taénije, na koji navin oni stvaraju svoja évrsta i radikalna buntovna shvatanja, kojima se u- porno hrane i pored drugatije stvarnosti? Stvar postaje jasnija kada se imaju u vidu raniji Zesti sukobi i ratovi zet- skih i bosanskih oblasnih gospodara, sve do vojnih intervencija srpskih despo- ta i Ivana Crnojeviéa. Stalna grbaljska tradicija je ba8 dosljedno protukotor- ska, a évrsto je pothranjuju povremena faktitka odvajanja Grblja od Kotora, uz obostrane osvetnitke akcije. Sve to nije moglo ostati bez dubokih tragova u svijesti Grbljana. Oni su tako prolazili jednu dosta dugu i sistematsku Skolu otpora prema svom matitnom gradu. A kotorski stay prema Grblju bio je vesinom krut, dogmatitan i nepo- mirljiv. Istina, ima i saéuvanih primjera saradnje zemljoposjednika i kmeto- va,!" ali ipak izgleda da se to moze smatrati izuzetkom. Kod Grbljana se stva- ra duboki osjeéaj mrinje, narotito prema kotorskom patricijatu, uz svijest 4 Isto. “To je jasno potcrtao I. Sindik, Komunalno uredenje Kotora, Beograd 1950, 45, 45 Stjeptevié, Kotor i Grbalj, n. dj. 64. 287‘MiloS Miloevi¢ © nezavisnosti i samostalnosti na zemlji koju su obradivali. Veoma je kara- kteristitan samouvjereni stav sa potetka Zalbe iz 1432. god., u kojoj se tvrdi da sami plemiéi dijele zemlju, vinograde i painjake, koji pripadaju Grbljani- ma veé éitay milenij i vise." Svakako bune su u organskoj vezi sa ratovima, borbama, krvavim osvetama i raseljavanjima i sve je to bilo u Zivom sjeéanju samih uéesnika. U cjelini, osnovna i zajednivka karakteristika svih grbaljskih buna jeste da u one bitno protiv Kotorana, ili, taénije, protiv zemljoposjednika, bilo medu gradskim patricijatom, bilo medu gradanima, kao nasilnicima i izrablji- vaéima. Istina, Grbljani se ipak osjeéaju zakupei na zemlji tudeg vlasnistva. Ali osim te zakupnigke zavisnosti, oni se smatraju nezavisnim i slobodnim. Zato ne dozvoljavaju da se njima raspolaze, ni Sto se tive njihove, navodne, vezanosti za zemlju koju obraduju, a niti u vezi sa jednostranim odrediva- njem visine zakupa. I jednu i drugu srednjovjekovnu feudalnu kategoriju Grbljani su osjeéali kao istorijski neodrzivu i prevazidenu, A kotorski ze- mljoposjednici su, jo u potetku mletatke viadavine, Grbljane uporno smatra- Hi zavisnim kmetovima »posadenime u zemlju koju obraduju, pa su ih zato i nazivali »posadnicimac.* To se tumatilo tako da, ako ne prihvate zemljopo- sjednitke uslove, Kotorani mogu Grbljane éak i protjerati sa zemlje i dati je novim naseljenicima. Tome se kod Grbljana opirao suvereno osjeéaj drevnog starosjedilaitva na zemlji koju obraduju. Sukob shvatanja je imao svoje dublje korijene, jer su se zemljoposjednici dréali shvatanja iz ranijeg, predmletatkog perioda, kada se zaista arhivski mogu utvrditi primjeri vezanosti kmeta za zemlju." Jo§ u prvoj fazi mletatke vladavine nastupa liberalizacija tih odnosa, a potinje da preovladava >livel« i slobodan zemljoradnik.** Ali Sto je posebno vaino, Grbljani su u svojim bunama formirali i pose- bna shvatanja o svojini, dréavini i plodouzivanju i to je prava osnova njihove uporne borbe, kao i glavna pokretatka snaga u bunama. To, dakle, nisu bili samo ratoborni kmetovi jednog gradskog distrikta, nego i pobunjenici koji su znali razradivati svoje stavove i teorijska gledanja, pa su éak, kako éemo vidjeti, i slali svoje predstavnike na medunarodne pregovore, “* Cremoinik, Kotorski dukali 139-140. Ovdje, naravno, nije bitno da su tada Grbljani u stvari'smatrali da su se doselili u Grbalj u V stoljeéu! Vazna je tradicija drevnog starosjedilastva i osjeéaj nerazruSive vezanosti za tu zemlju. “" U jednom sudskom procesu od 26. maja 1431. god. stoji »sono ben anni plui de 40 che fo David nostro Mitropolita et iera Tutorma et Voceta et Dobreticho Goisich, quali in quel tempo fono possenti plui che altri, e fe guerra cum Cataro, et li centil homeni de Cataro prexe lo castello e Lustica arobo e nui como poveri aro- bati si andosemo chi in qua e chi in la... coe Dobreticho che fo appichato per zentil homeni de Catharo.« I. Stjepéevié, Previaka, Zagreb 1930, 11, bilj. 42. “* I, Botié to ovako definira: »Grbljani su se smatrali slobodnim baétinicima, a Kotorani su im od potetka nametnuli vrlo nepovoljan status posadnika (vlastaka), koje mogu po sopstvenoj volji preseljavati sa starih posjeda i odredivati im namete prema svojim potrebama. Istorija Crne Gore, 167. © Stiepéevié, Kotor i Grbalj, n. dj. 41—44. % Isto, 48 i Bozié, Istorija Crne Gore, 184—185. 288Grbaljske bune XV stolje¢a Vv Ina kraju treba dati tok samih buna. Prva buna, éije se trajanje moze uslovno odrediti od 1421. do 1428. god., povezana je za ratne dogadaje, ali izrazava osnovnu teznju da zemljoradnici i dalje slobodno koriste zemlju i ne vraéaju se pod Kotor, koji im znati za~ visni feudalni rezim odnosa, Primarni revolt kmetova jo3 je vise utvrdivao po- litiéku naklonost putem koje se to moglo najbolje posti¢i. Ovoga puta nisu saéuvani stavovi pobunjenika, ali o tome rjedito govori, po Grbljane povoljan, sporazum, zakljuéen 1428. god., sa najvie tataka o agrarnim odnosima.* Inaée ni potetak ni kraj bune nije sasvim siguran, niti je vjerovatno da ée se to moéi egzaktno utvrditi. Izgleda da je u samom trenutku mletatkog preuzimanja grada Grbalj bio prikljuéen Kotoru i priznao mletatku vlada nu. Jedino se tako moze shvatiti da ga ni plemstvo ni Venecija ne spominju ni jednom rijedju u dokumentu od 21. VIT 1421. godine, iako je u njemu govor © obliznjim posjedima. U svakom sluéaju do prvih manifestacija bune dolazi poslije spomenutog datuma.* A glavni oblik protesta bio je ne dati ljetinu, ne platiti daZbine. O samoj buni safuvane su samo vojne naredbe za njeno ugusivanje. Prvom providuru Marcu Barbadicu naredeno je 4. XI 1422. god. da na oportuni naéin »povrati te oblastix, iako je imao malo snaga.* Pola godine kasnije izdat je nalog zapovjedniku Jadrana (28.VI 1423) da provede pacifikaciju kotorskog distrikta koji se opirao mletatkim vlastima.® Strah od krvavih represalija, ili stvarno provedena nasilja, dovodili su do bjekstva u Pulju. Ali sve to nije dovelo do konkretnog sporazuma sa pobunjenim Gr- bljanima, niti do isplaéivanja zakupnine za zemlju. Treba jo imati na umu da status Grblja u medunarodnopravnom pogledu jo8 nije bio rjeSen. Do toga ée doéi tek u dodatnim mirovnim ugovorima u ‘Vutitrnu i Drivastu 1426. godine. To znati da je tek od 1426. god.'Grbalj mle- tatki sa medunarodnog stanovista, dok se buna sve do 1428. i dalje izrazava odbijanjem isplate dazbine za zemlju. Zato u sporazumu 1428. god. u treéoj tatki stoji da nenamirene prihode sa zemlje, kotorsko plemstvo neée naknadno retroaktivno potrazivati, a kmetovi su duzni da plaéaju dazbine tek za 1428. god. i dalje.? To je, svakako, bio veliki uspjeh pobunjenika i veliki ustupak Venecije. 5 Cremo8nik, Kotorski dukali, 136—137. % Listine VIII, 96 i Stjeptevié, Kotor i Grbalj, 64. L Stjepéevié stavlja kao datum ante quem non potetka prve bune 15. jula 1421, god., kada u satuvanoj dokumentaciji, po dolasku jedne kotorske delegacije u Veneciju, nije bio spomenut Grbalj, A da pobunienici nisu bili dali zemljoposje- dnicima ljetinu iz 1421. god., kazuje se u predstavei Kotorana 1423. godine. (Kotor i Grbalj, 64) % Listine VIII, 194. % spermanendo ibidem solum octo diebus tota contrata et comitatus Catari reduceretur ad obedientiam nostram.« Listine VIII, 236—7. *% U procesu iz 1431. god. stoji: »siando io in Puia scampado per la guerra pas- sida«: ili »Postea supraveniente guerra, dictum Miocius et multi allii iverunt in Apuleam.« IAK, SN IV, 269 i 273. 5 »Item quod de reditibus a tempore guerre hine ner nobiles Cathari non ‘molestabuntur, dum quod de isto anno solvant reditus.« Cremosnik, Kotorski du- kali, 137. 19* 289Milo& Milogevié Da li se moze opravdano smatrati da je prva grbaljska buna zaista tra- jala osam godina, tj. od 1421. do 1428. godine? Odgovor je pozitivan ako od- bijanje plaéanja zakupnine, u kolektivnom sprovodenju, smatramo sigurnim dokazom trajanja bune, iako nije bilo i nekih drugih, stalnih krvavih mani- festacija, nego su se, dobrim dijelom, éekali rezultati viSegodi8njih pregovora. A da se ba ni jedne godine nisu isplativale dazbine, jo8 je vjerovatnije kada imamo u vidu da su u poéetku bune i despotove trupe prisutne, a da je pita- nje kome da pripadne Grbalj rijeSeno tek 1426. god. Za prve tri godine ja- sno se kaze da su izgubljene tri ljetine.'* Do 1428. god. nemamo slignih poda- taka u dokumentima, ali nije vjerovatno da su Grbljani u veéini i&ta plaéali prije nego Sto se u Sporazumu utvrdilo pod kojim uslovima, a naroéito od kada ée ta obaveza vaiiti. Prema tome, mozemo opravdano smatrati da je prva buna trajala osam godina. Jo& se postavlja pitanje zasto je kao arbiter posredovao skadarski knez. Najvjerovatnije je da pobunjenici nisu naili zajednitki jezik sa kotorskim kne- zom, koji je bio vise pod uticajem zemljovlasnika, pa je morao posredovati i privesti pregovore kraju, 15. aprila 1428. god. skadarski knez Franjo Kvirin (Francesco Quirini). Svakako, sporazum je prema Grbljanima krajnje tolerantan. U njemu se amnestiraju svi Grbljani koji su u pobuni udinili bilo kakve akte nasilja, osim u sluéaju ubijstva nekog Kotoranina, i to podevsi od 1420. godine. Novo- zasadene loze se neGe unistiti, a odluku o radu novih mlinova donijeée knez kotorski. Ali najvaznije je smanjivanje dazbine na zemlju sa iznosa napolice (5'10) na éetiri desetine.” Napolica je, dakle, ranije predstavijala uobitajeni tipski ugovor u Grblju. Taj oblik ugovaranja nepovoljan je po kmeta, pa je zamijenjen za povoljniju obavezu manjeg davanja zakupnine, i to od 4/10. Za ovu bunu je, izgleda, bio vezan i kotorski plemié Lampro Bolica, pa je 1424, god. prognan kao pobunjenik (»ribello<), a imovina mu je sudskom pre- sudom konfiskovana (»in communs). Sami Kotorani su trazili da se njegove »kuée, skladista i vinogradi« prodaju i da se naplate neka njihova potraziva- nja. Ali motivi i konkretni oblici njegove saradnje nisu poznati. % 1493. god. Kotorani piu: »Perché fino mo verdessemo do estade, et ancor se la terza perderemos. Cremosnik, n. dj, 117118; Stjeptevié, Kotor i Grbalj, 64. I treéa je Ijetina, svakako, izgubljena. ® subi solvebant quintum, solvant quartum.« CremoSnik, Kotorski dukali, 137. I. Stjepevié je dao uvierljivo tumaéenje da navedene cifre treba shvatiti kao ra- zlomke: »Da su seljaci imali doprinagati samo peti dio, mijenjajuéi isti u %etvrti, polozaj bi seljaka bio pogorSan, sto ne odgovara svrsi ugovora.« (Kotor i Grbalj, 107, bilj. 214). Prihvativ8i u osnovi Stiepteviéevo tumatenje, Milos Bla gojevié, Prilog prouta- vanju srednjovekovnih mera, Istorijski glasnik I, 1972, 101, bilj. 19, smatra da, po analogiji sa dubrovatkim agrarnim prilikama, tu ioS treba uzeti u obzir faktor sie- mena za sjetvu. Smatrajuéi, pritom, da je uobitajeno davanje Zetvenog prinosa ipak bilo 4'10, Blagojevié pretpostavija da su »Kotorani kao viasnici zemljista prisiljavali Grbljane da od njih pozajmljujurseme za setvu. ali su zato na ime zakupnine zahte- vali polovinu od ostvarene Zetves. Prilot prouéavanju srednjovekovnih mera, Isto- (Widjeti jo3 iS, Cirkovié, Cetvrtina, Zbornik Filozofskog fakulteta VII-1, Beograd 1963, 273276.) © CremoSnik, Kotorski dukali, 127128. 290Grbaljske bune XV stoljeéa v Nedugo poslije prve bune i postignutog sporazuma iz 1428. god., odnosi izmedu kotorskih plemiéa i grbaljskih zemljoradnika ponovo se zaostravaju, a uéestale uzajamne tuzbe upuéuju pred mletatke forume, da bi se dobila po- drika i legalizovao se viastiti stav. Tako 4. XII 1431. god. sva tri vijeca Kotora ovlagéuju Luku Paskvalija da ih zastupa u Veneciji i brani od napada Grb- jana, koji su jo ranije bili uputili svoju Zalbu. Veé u ovoj punomoéi Grbljani se nazivaju »ustanicima na drzavu Serenissime i uzurpatorima naSih posjeda«." Kotorsko plemstvo pokreée najosjetljivija pitanja: zabrane seljatkih zborova u Grblju, rugenja novosagradenih privatnih mlinova i raspodjele zemalja koje nemaju viasnika. Ali Sto je najteze, Kotorani u toj svojoj predstavei op- tuzuju Grbljane da ne po8tuju sporazum iz 1428. god., na osnovu kojega je zapravo prestala prva buna. Bilo je poznato da Mleci posebno insistiraju na tome dokumentu, da ga smatraju garancijom sredenih odnosa. Grbljani su, opet, smatrali da je taj sporazum bio izigran. Sa iskustvima ranijih nemira u Grblju i Sesto zategnutih odnosa sa kotor- skim patricijatom, Senat, osjeéajuéi opasnost od Zarista sukoba na tome mje- stu, nikako nije olako dao za pravo plemstvu, ni podréao njegovu samovolju, nego je pazljivo priao konkretnim problemima. U odgovoru od 7. novembra 1431. god., Venecija, i pored provokativne tuzbe da su grbaljski zborovi »iz- vori zala i bune« (principia mallorum et rebellionis), objektivno odgovara da ne bi bilo posteno lisiti spomenute seljake »njihovih savjetovania i skupovac, koji su im, uostalom, potrebni da bi birali predstavnike za Veneciju i sakup- Yjali novac za svoje potrebe. Iako je obavezno da se ti zborovi prijavljuju ko- torskom knezu i da njima moraju prisustvovati 3—4 kotorska plemiéa, po kne- Zevom izboru, ipak je okupljanje na zborovima dozvoljeno, a zabranjeno je i trazenje naknade tro8kova za put spomenutih plemiéa. Sto se tige novih mli- nova i raspodjele zemalja u Grblju, tu Senat ostaje na pozicijama sporazuma iz 1428. godine. Po njemu je utvrdena kompetencija kotorskog kneza, uz po- ziv na kotorski statut.** Nekoliko mjeseci kasnije (28. juna 1432), Radié DruSkovié i Andrija Ba- tuta donose u Veneciju svoje Zalbe, kojima Senat vjeruje, podrzava ih i nare- duje kotorskom knezn da sa njima upozna patricijat da bi se tako sprijedila ponavljanja »slignih nepravdi«® Prema tezini optuzbi, najvite je odjeka imala tvrdnja Grbliana da plem- stvo nepravedno tezi istjerivanju seljaka starosjedilaca, iskorjenjivanju do- madih obitelji i naseljavanju stranih osoba kada ponude povoljniji zakup. To je mletaéka vlada energiéno zabranila, istiéu¢i da takvi postupci mogu iza- zvati opasne nemire “ Stjepéevié, Kotor i Grbalj, 65 i 115—116, bilj. 308 (»rebelles sui Serenissimi Status et usurpatores nostrarum possesionume). ® Cremoénik, Kotorski dukali, 137—138. © ysimiles iniurie de cetero non inferanturc, Isto, 140. “ snon expellantur et alii inducantur, cum bene scitis, quod hec est causa scandali, novitatis et differentie.< Od kotorskog plemstva traZi se humanost i bla~ gost, gime se mogu pridobiti kmetovi, a takvi postupci i prilite plemstvu (ssicut nobilitatem eorum decets. Isto. 291Milo MiloSevié Druga stvar koja je izazvala Zivu reakciju Venecije bila je nazivanje Gr- bljana »izdajicamac. Samo spominjanje izdajstva je, po miSljenju Mletaka, opasno, jer bi bai moglo navesti Grbljane na ono »Sto moZda sami i ne mi- sle«.** Dalje Grbljani optuzuju plemiée da su veé bespravno prisvojili i medu sobom podijelili zemlje, vinograde i painjake, na kojima su oni »preko hilja~ du godina«. Po njima je izigran i princip smanjenja zakupa, prihvaéen spora~ zumom iz 1428. god. da se umjesto napolice (5/10) daju obavezno samo éetiri desetine. Plemiéi su, navodno, bili poveéali obim postojeée mjere, tako da je ta toboinja éetvrtina opet u stvari iznosila polovinu.** Najzad, Zalili su se i na sistem sudovanja, koje je bilo iskljutivo u rukama plemstva. Tim prije Sto je sluzbeni jezik svuda bio latinski, pa se morao uzimati pravni zastup- nik, a to su bili samo plemi¢i. Takvo sudovanje bilo je nepravedno."* Cak se nisu ni uzimali u obzir iskazi seljaka >jer ne znaju latinskix, pa su ih tako, navodno, ligavali njihovih prava. ‘T odgovorima na te zahtjeve, Venecija je podrzavala Grbljane.” Poslije toga demarSa Grbljana, u Veneciju je potetkom oktobra 1432. god. doputovao predstavnik plemstva Luka Paskvalié. Ovoga puta su oprezni Kotorani, bez ikakvog vrijedanja i progirivanja argumentacije, odabrali samo dvije najbitnije konkretne tatke, i to ba one koje je Venecija, bez sumnje, morala da podrzi. Jedino se u uvodnom dijelu generitno iznose brojni te8ki primjeri grbaljskih neprijateljskih akata iz proslosti (»multa enormia commi- ssa in preteritum«). U prvom redu se napada neredovito plaéanje ugovorene godignje zakupnine, a zatim se obraéa painja na nedozvoljeno odrzavanje zbo- rova, bez obaveznog znanja kneza i prisustva obaveznog predstavnika kotor- skog plemstva. U instrukcijama mletatke viade potite se knez na intervenciju kada Grbljani odbiju redovitu isplatu ugovorene zakupnine. Istovremeno se Kotora- nima zabranjuje podizanje zakupnine (nolunt reditus augeri plus solito), 8to je prema tvr@enjima Grbljana, ba’ bio pravi razlog njenog neisplativania. Za- tim se potvrduje princip da kotorski knez mora biti obavijeSten o zborovima, a na njima moraju prisustvovati 3 ili 4 kotorska plemiéa, Inate Venecija ni- je u tom trenutku osjetila da se najgore tek priblizava, pa se na kraju odgovo- * »ad id quod forse non cogitant, inducant.« Isto. “a nobiles Cathari ex odio quod contra eos habent, adeo amplificaverunt mensuram quod reddunt tantum, ac si redderent quintume. Isto, 139. Da li je taéno da su se Kotorani »iz mrénjec poslutili poveéanjem mjere, Sto bi bila najordinar- nija_podvala? Neposrednog i nedvosmislenog odgovora nema u izvorima, iako je nepobitna éinjenica da je ba’ u to doba doslo do velikog poveéanja, zapravo skoro ‘udvostruéenja kotorskog »starac, kao mjere za Zito i za povrsinu zemlje koja se sa njim zasijava. Prema analizi M. Blagojeviéa promjena se desila izmedu 1428. 41431. god., zapravo mo%da ba’ 1430, godine. To znati da je u XIV st. i tri dece- nije XV st. Kotorski »star« iznosio 17,46 litara, a poslije 1430. god. 33,9 lit, Zita. Ipak, izuavajuéi tadaSnji agrarni metritki sistem u_cjelini, Blagojevié zakljutuje »da se kotorska vlastela prilikom uve¢anja stara nije iskljugivo rukovodila prin- cipom da poveta zakupninu za zemlju, veé i da medusobno uskladi postojece mjere za Zitarice koje su se upotrebljavale u Kotoru.« (Prilog proutavanju, 104. « snobiles, qui sunt advocati, iudices et nuntiic, Cremosnik, Kotorski dukali 139. * Isto, 139140. 292Grbaljske bune XV stoljeéa ra platonski izrazava Zelja da se konagno prestane sa svakodnevnim uzaja- mnim optuzivanjem.* Kako su se, dakle, odnosi sve vise kvarili, a veé je bilo doslo do ponov- nog odbijanja plaéanja zakupnine, kraj 1432. god. moZemo smatrati potetkom druge grbaljske bune. I kod druge bune u sredi’tu spora je, prema kotorskom stavu, odbijanje naplate redovne godignje zakupnine. Uz to su se bile ispoljile i razne nasilne manifestacije, ali se ove samo uzgredno spominju.™ Posebno se spominje na- silno uzimanje i krijuméarenje soli od strane Grbljana, i to u vezi s kotor- skim izaslanicima i mletaékim plemiéem Nikolom Dustinijanom (Zustiniano).* Ali kada je rijeé o odbijanju naplate zakupnine, Grbljani se tada pravdaju da to ne rade iz nekog nagelnog otpora, nego jedino zato Sto smatraju da im Kotorani samovoljno podizu visinu zakupa, dijele medu sobom zemlju, tjera- ju ih sa posjeda i, inave, svakojako Sikaniraju i vrijedaju. Venecija, i pored vidne Zelje da zadovolji obje strane, ipak na kraju podréava zemljoposjednitka prava svojih podanika. U instrukeijama od 25. maja 1433. god., Senat daje uputstva kotorskom knezu da pozove predstavnike Grblja i pokuSa jo8 uvijek ubjedivanjem posti¢i zakonski obaveznu naplatu zakupa. Ako to ne uspije, odreduju se, ali samo kao krajnje sredstvo (ul mum remedium), o8trije kaznene mjeze. I to opet ogranigene samo na kolo- vode bune, ili »neposlugnosti koja ima karakter nevjernosti«, kako to Veneci- ja oprezno definige. Narod, dakle, tu nije trebalo da osjeti posljedice kazne, nego samo vode, koji su se smatrali iskljuéivim kriveima za nemire.? Oni zato treba da budu ka¥njeni krajnje otro, tako da se zastraée svi drugi. Ina~ &e se u kotorskom zatvoru nalazilo pet zatvorenika iz Grblja, ali je Senat smatrao da ih treba pustiti ukoliko su, kako se to bilo saznalo, zadZani na prevaru, tj. i pored garantnog pisma sa pe’atom kneza da im se neée ni8ta dogoditi. Prave kolovode bi, po misljenju Senata, trebalo pohvatati uz pomoé »vjernih Paitroviéac, u koje je tada Senat imao puno povjerenje, a ne uz Sandalja »ili drugih doiljakac, u koje se nije pouzdavao.”* U vezi sa svim tim upuéena je jo$ jedna dukala, sa veoma sliénim sa- drzajem i, svakako, u isto doba* Po njoj vidimo da je zadréavanje utamni- %enih Grbljana ukodilo pregovore. U dukali se opet insistira na veé poznatom stavu Venecije da treba uhvatiti i primjerno kazniti vode, pa se zato odobra- va trofak od 200 dukata. Smatralo se da narod nije dublje vezan za bunu.”* Ali kolovode se nisu dale uhvatiti. Na taj nadin se izbjeglo prolivanje krvi, a nije * Isto, 140—141. ® yper tutta la loro infidelta et altro fallo che hanno fallido« Isto, 143. 7 Isto. Isto, 147. ® »qui si extirpentur, omnis illa contrata Gerbli in obedientia et fidelitate debita permaneret.« Isto 142. % Isto, 142—143, Ta dukala u Cremosnikovoj zbirci nije datirana (str. 147). % snolebant venire nec praticare vobiscum, si prus carcerati non dimit- terenture. G. Cremo8nik, Kotorski dukali, 147. 7 squia omnes in hac rebelione, sicut informati sumus, non existunte. Isto. 293‘Milo8 Milogevié preostalo niSta drugo nego da se oni i njihova djeca, u odsustvu, javno Zigosu i osude na progonstvo, uz konfiskaciju imovine. Odlukom kotorskog kneza od 22. XI 1433. god., provedena je konfiskacija uz prijetnju ubijanja vjeSanjem ukoliko se osudeni u roku od tri dana nadu na mletatkoj teritoriji, a osljepljenjem ukoliko se u roku od 15 dana uhvate na teritoriji despotovine. Isto tako je trebao da bude kaznjen i svaki onaj koji bi se usudio da prognanicima pruzi utotiste. Na taj natin su trojica voda bune protiv kotorskih zemljoposjednika, Vukota Dragulinovié, Radit Ugljesié i Radié Popovié oznaéeni kao pobunjenici (rebelli) i jedini krivei »za zla i izdaj- stva« izvrSena protiv Republike i »protiv mira njenog grada Kotoras.”” Ali istovremeno, sa odredivanjem spomenutih rokova, izgnanici su u stvari imali dovoljno vremena da spase Zivote i izbjegnu sa mletatke i despotove teritorije. Osim ovoga progonstva i smrine kazne u odsustvu, sve ostalo je bilo bla- go i pomirljivo prema Grbljanima. Prema dokumentu kotorskog kneza od 25. novembra 1433. god., svi koji su bili utamniteni puiteni su na slobodu iako uz bitni uvjet da prethodno namire Veneciji, ili kotorskom plemstvu, sva svoja dugovanja. Po svoj prilici se bio naSao jedan kompromisni iznos zakupa, koji Grbljani nisu smatrali nasilno poveéanim, a Kotorani su se sa njim saglasili. Ali o tome u dokumentima nema blizih podataka. Inave sve ostalo Sto se de- Savalo prije datuma izdavanja ovoga dokumenta (25. XI 1433) smatraée se arnnestiranim, a u posebnoj se taéki opisuje i bliza karakter tih akcija. Radilo seo kradama i nasilnom oduzimanju soli putem krijuméarenja.* To su, dakle, bile spoljainje, nasilne manifestacije ove bune. A ito se tite odréavanja zbora, potvrduju se ranije utvrdeni principi o potrebi prethodnog odobrenja od strane kotorskog kneza, iako se ovdje ne spominje neophodno prisustvo 3—4 kotorska plemiéa. U stvari, Grbljanima se, na njihovo trazenje, u cjelini po- tvrdio dokumenat koji im je jo8 28. juna 1432. god. izdao Senat, u doba ko- torskog kneza Nikole Pizanija. O tome je veé bilo rijeti. Na ovakvo rjeXenje su, vjerovatno, uticali i despotovi izaslanici, koji su ba’ u novembru 1433. god, pripremali novu fazu u pregovorima o razgraniéenju.” Poslije takvih, relativno povoljnih uslova, u smislu potvrdenih gore nave- denih »privilegija« iz 1432. god., Grbljani su pristali da daju izjavu lojalnosti ‘Mletatkoj Republici i gradu Kotoru, uz zakletvu na evandelje. U dokumentu Koji to bilje¥i jedino je posebno istaknuto da se neée odréavati zbor bez zna- nja kotorskog kneza. Ovu izjavu je potpisalo 218 domaéina iz Grblja, od kojih su zadnja dvadesetorica dati odvojeno, vjerojatno su to glavari. Svetanom ¢inu zakletve prisustvovali su i trojica kotorskih sudija, viSe kotorskih plemiéa i puéana, kao i notar i kancelar kotorske opStine Ivan de Luxia. Pobuna je, dakle, zavrgena bez krvi, jedino su 14. decembra 1433. god. zapaljene dvije kuée ustanitkih voda Dragulinoviéa i UglieSiéa, koji su bili osudeni na progonstvo. Vode su izbjegle, svi ostali su amnestirani, jedino je imovina izbjeglih voda do’la pod udar zakona. Tom prilikom se u proglasu opominje narod da ne bi primio i krio prognate vode, jer bi takav krivae bio 7 »Pro malis et proditionibus per eos... comissis et perpetratis contra suam Serenitatem et contra statum tranquillum huius sue civitatis Cathari«, Isto, str. 148. %8 stutto quello che i detti hanno involado, over per forza tolto sal della Signo- tia di Venezia in contrabando fino mo, tutto sia perdonado.« Isto, 143. ‘® Botié, Istorija Crne Gore, 2/I1, 168, 294Grbaljske bune XV stoljeéa kainjen smréu. Cak se dodaje da bi knez »nerado htio da im pritinjava neu- godnostic. A ako prekrie zabranu, on neée moéi da ne izvrSi presudu nad oni- ma koji prime ustanike. Od konfiskovane imovine trebalo je da budu namireni oni koji su bili o&teéeni, pa se i zato trazi od naroda da ne prikriva imovinu voda bune. Ukoliko to bude sluéaj, pa knez ne bude mogao da namiri oiteée- ne, biée prisiljen da posegne i za imovinom drugih Grbljana, »iako bi to ne- rado uradio«.®? Da su se trojica prognatih voda sklonila u Zeti, postoji podatak u jednoj poruci kotorskom knezu, upuéenoj 2. januara 1434. god. braéi Durdu i Aleksi Crnojeviéu. Knez se poziva na presudu da prognate vode ne smiju boraviti na despotovoj teritoriji, Sto znati na teritoriji Crnojeviéa, i tudi se da su ih »primili ida ih drie u svojoj pokrajini, jer oni kao podanici re’enoga gospo- dina despota, to ine protivno Zeljama gospodina despota i protiv odredaba mirovnog ugovora...<. Tu se misli na vuéitrnski aneks mirovnog ugovora iz iz 1426. god. u kome se bio proglasio princip ekstradicije izmedu srpskog de- spota i Mletatke Republike, ako izvriilac izbjegne sa teritorija izvrenog dje- la na drugi teritorij.! vI I kod trege bune (1448—1452) pravi su uzroci oni odranije naslijedeni i neprebrodeni, ali je sam neposredan povod za gnjev Grbljana bila, po svoj prilici, akcija kotorskog kneza o sjeti novozasadenih vinograda. Do toga je do- Ho poslije izglasavanja zakona kotorskog Velikog vijeéa od 23. aprila 1444. god. i mletaéke potvrde statutarnih odredaba od 28. VI 1446. godine. To se sve deSavalo pod, za Grbljane povoljnim spoljnopolititkim uslovima dolaska vojske vojvode Altomana. Spomenuti kotorski zakon o zabrani sadenja vinove loze oslanjao se na ra- nije statutarne odredbe i na dukalu od 21. aprila 1441. god., dakle bio je re- zultat jednog sasvim zrelog stava vlasti i zakonodavnog gradskog normira- nja. Po njemu se, bez obzira na statutom dozvoljena i nedozvoljena podrugja za sadnju, viSe nije vjerovalo u privatne ocjene, nego je svak morao unapri- jed prijaviti vlastima svoju namjeru, pa bi se predstavnik viasti na licu mje- sta mogao uvjeriiti o éemu je rije’. Morala se iscrtati karta novog vinograda i pohraniti u gradsku kancelariju.® Takva stroga procedura jednostavno nije prihvaéena od seljaka, a nasilna sjeta ih je revoltirala. Ipak buna nije izbila odmah, nego neito kasnije, kada se, naime, mogla osloniti i na despotovu voj- sku. ® Cremosnik, Kotorski dukali, 146—147. SL MijuSkovié, Jedna poruka kotorskog kneza vazalima, Istorijski zapisi THI—IV, 1959, 163—167. * sla conferma delle sue leggi, e in base a questax, Ljubié, Commissiones, 4. ® snullus homo, vel persona cuiusque gradus, status et conditionis existat, tam civis, quam forensis, aut comitativus, audeat, vel presumat penes confinia vetata ad passus quinque plantare vineas, nisi primo venerit ad Regimen Cathari, ad no- tificandum sibi, quod trapire relite. Statuta civitatis Cathari, Venetiis 1616, 433; Da~ binovié, Kotor, 90. 295MiloS MiloSevié Cim se vojvoda Altoman u junu 1448. god. utaborio u Grblju, na svega nekoliko milja od Kotora, kmetovi su zatrazili za8titu despotove vojske i usta- li protiv Kotora. Pobuna je odmah uhvatila Sireg maha. Sa Grbljem su ustali i Pastroviéi, Crmnica, Lustica, Bogdasiéi i LjeSeviéi, zaklinjuci se da ée radije za- jedno umrijeti nego se ponovo pottiniti Veneciji.®t I bai ta dinjenica da su se sami Grbljani bili obratili Altomanu bila je glavni argument i odbrana vojvode na tvrdenja da dr%i posjede koji mirovnim ugovorima nisu pripali despotu.® Da su tada Grbljani Zeljeli i pred medunarodnim forumima raskinuti sa Ko- torom, kazuje odlazak njihovog predstavnika 1449. u Srbiju, da utive na pre- govore, na koje je bio upuéen Andrija Ven:jer, kao predstavnik Venec ije. Prema kotorskim podacima, nova ratna i prevratnitka kretanja izazvala su ogromne tete, naroéito kod Zitarica, vinograda i solana. Cak se smatralo da po- stoji opasnost od napada na Kotor. Inaée, sam taj pokuSaj neposrednog uticaja Grbljana na pregovore De- spotovine i Republike nije imao nikakvog izgleda na uspjeh. Zato 1450. god. dolazi do neposrednih pregovora izmedu voda grbaljske pobune i kotorskog kneza. Ali Kotorani joS smatraju da bi prisustvo galija bitno uticalo da se pobuna odmah smiri. Zato traie da se uputi nekoliko galija i do 1000 »morla- kas, Vjeruju da bi tada za nekoliko dana moglo do¢i do pacifikacije Grblja. Pored toga pobunjenici su nabavljali hranu u Budvi, Zeti. Skadru, Uleinju i Baru, pa je Venecija zabranila da se oni bilo gdje primaju. Sto se tie trgovanja sa Dubrovnikom, Venecija je odludila da u Kotor poSalje galiju i na taj nagin sprijedi trgovinu morem, u kojoj su uéestvovali i Budvani.? Ni Kotor ni Venecija nisu bili u stanju da preduzmu u tom trenutku bilo Sto efikasnije protiv pobunjenog Grblja. Grbljani su opet odbili da plaéaju zakupninu Kotoranima i popalili su njihove kuée na imanjima. Ali kako su i Venecija i Kotor bili nemoéni da preduzmu bilo kakvu ozbiljniju akeiju, to je u njihovo ime veoma odluéno, pa i svirepo, obavio Stefanica Crnojevié. Diplomatski napori Mletaka da pridobiju Stefanicu poteli su 1442. godi- ne i pro’li nekoliko faza. U tome su se kotorskom knezu dale odrijegene ru- ke, sa gornjom granicom ponude Stefanici sume od 600 perpera godiinje. Slijedeée 1443. godine nudi se Stefanici za saradnju 200 dukata godiinje, jer Venecija visoko ocjenjuje njegovu ulogu i znaéaj."” Pa ipak 1444. god. Stefa- nici nije bio odobren zakup carine koji je trazio.” Ali on se ipak pokazivao sve spremnijim. Tako se 1446. god. odmah odazvao pozivu, pa je tak litno doja- hao u Kotor kada se strahovalo od 4 »katelanske galijec, u stvari brodova Alfonsa V, sicilijanskog, aragonskog puljskog kralja, sa kojim se bio povezao Kosata. Pred tom opasnoséu Kotorani su Stefanici poklonili skupocjenu tka- ninu (»pano quarantine) u vrijednosti od 32 dukata. I 1448. god. on dobija 4 " Listine IX, 436. ® »se haveva reccomandato a lui et si la voleva tegnire, Cremosnik, Kotorski dukali, 160. © Listine IX, 303. © Isto, 319. * Ljubié, Commissiones, 4. ® sIn eodem Stefaniza valde constitit victoria illius Zente.« Listine IX, 164—165 4 168. ® Isto, 203. 296Grbaljske bune XV stoljeca pete tkanine u vrijednosti od 64 dukata. Ova izuzetna daredljivost Koto- rana potivala je na saznanju da je Stefanica u oskudici. On se tada i sam obraéao knezu za pomoé »da bi mogao Zivjetic," ali tada je odbijen, jer nije smatran dovoljno pouzdanim za Veneciju, kao sto je bio sluéaj sa njegovom braéom. Plata potinje da mu teve od 30. maja 1448. god., i to 500 perpera godi- &nje. Prije 1451. god. on dobija opet 4 pete tkanine, dok mu se krajem 1451. god. vraéa 20 peta tkanine, zaplijenjenih kod Budvana.* Uz éitav niz veoma preciznih uvjeta, Stefanica je prihvatio da silom sprovede pacifikaciju Grblja. U dokumentima od 2. jula 1451. god. materijalni faktor uslovljavanja je veoma vidno izrazen, tako da isplata od 500 dukata godiinje neée biti izvrsena prije nego Sto se u Grblju i drugim mjestima ne smiri pobuna.® Ali ne samo to. Republika ne vezuje Stefaniinu obavezu sa- mo za taj konkretan istorijski trenutak, nego i za kasnije stalno d-Zanje u Tokom 1451. god. jo8 nije bilo niita preduzeto protiv pobunjenika, ali su zato Kotorani bili veoma aktivni. Oni veé pripremaju teren u Veneciji i daju konkretne radikalne i osvetoljubive prijedloge za ukidanje grbaljskih privile- gija, naknadnu naplatu zakupa za sve godine proteklih pobuna, kao i ruSe- nje novosagradenih mlinova. Venecija ée, mudro, gotovo sve to odbiti. Po mi8ljenju Kotorana, naime, ukidanje grbaljskih privilegija trebalo je da bu- de kazna za sve tri dotadaSnje bune, koje su povlatile za sobom i ostali dio gradskog kontada."* Glavni i nedvosmisleni cilj tog prijedloga bio je da Ko- torani dobiju punu slobodu odlutivanja prilikom sklapanja ugovora o dava- nju zemlje pod zakup. Tako bi se eliminisali sumnjivi i nedisciplinovani staro- sjedioci, koji bi ostali bez privilegija i bez zastite." Ali ako Kotorani, u tim svojim uskim zemljoposjedniékim planovima nisu vodili ratuna 0 politiékom kriterijumima, Venecija jeste, pa je takve zahtjeve odbila navodeti da bi vijest © ukidanju privilegija mogla izazvati jo3 tee posljedice, pogotovo kada po- buna jo nije ni ugu’ena. Samo je ipak natelno dozvoljeno da se posjedi mo- gu davati u zakup prema volji viasnika. I zahtjevi za naknadu izgubljenih pri- hoda od lietine za éetiri godine bune, takoder su odbijeni, sa motivacijom da ée se to pitanje poblize ispitati. Zahtjev za rugenje novosagradenih mlinova takoder je odbijen sa razumnom motivacijom da su i ti mlinovi na korist na- rodu. U ovoj istoj predstavei (20. VII 1451) zahtijeva se i normalna obnova po- reza Grbljana od jednog perpera godiinje po kuti, ali se jo8 zauzelo stano " Isto, 250. ® Isto, 269, 391 1 407. % sdare stipendium ducatorum quingentorum in anno de pecuniis camere nostre Catari, quod incipiat quando Zupa et alia loca Catari venerint ad obedientiam nostri dominii«, Isto, 384. ™ squia donec dicta loca nobis subiecta erunt, curret stipendium suum.« Isto, 385. °% sper respeto de la infidelitate e rebellion de quei perfidi traditori de Zuppa J.J € non solamente lor hano rebellato, ma sono stati cazon de far rebellar el resto del contado de Cataro.« Isto 390. ve che nui habiamo libertade de poder affitar nostri terreni a chi meio a nu parera, et extirpar quela radize cativa.« Isto. 297‘Milo3 Milogevié Ste da ti prihodi u cjelini treba da idu Kotoru. Time bi se, i pored plaéanja troSkova izaslanicima za Veneciju i plate utitelju, nagradivala jo8 dvojica ple- miéa, odredeni za Gornji i Donji Grbalj. Njihova bi glavna duinost bila da nadziru taj kraj i spretavaju da se odrzi grbaljski zbor. Republika nije odobri- la da jedino Kotorani koriste taj poreski prihod.” Ni u decembru jo§ nije bila sprovedena bilo kakva akcija u Grblju. Ko- torani veé insistiraju da se ispune svi zahtijevi Stefanice Crnojeviéa, jer su uvjereni da ée se samo na taj natin moéi odrati mletatki teritorij uopite, a Grbalj posebno."* Uzgred se predlaze i poveéanje plate za jedan dukat Rado- slavu, cariniku, i sekretaru vojvode Stefanice, Koji su uspje8no posredovali da on prihvati saradnju sa Republikom. Tako se negativan stav Venecije mogao naslutiti veé iz odgovora u julu 1451. god. Kotorani opet u decembru iste godine traze naknadu za protekle izgubljene prihode od zakupa: A sam Stefanica se prije akcije jo’ bolje osigurava i 3. decembra 1451. god., na svoje trazenje i uz posredovanje Kotora, stite dokumenat o linim povlasticama u dopunjenom i ispravljenom vidu. Tu je Stefanica mislio i na teritorijalna i na diplomatska pitanja, kao i na probleme oko uzajamnih eks- tradicija i azila. Prije svega, Stefanica stiée carinu, solane, kuéu u Kotoru, titulu kapetana Gornje Zete i mletatkog gradanina, uz 600 dukata i po dva sokola godignje za lov. Ali narodito mu je stalo da posredovanjem Venecije postigne oslobodenje svog voljenog sina iz zarobljeni8tva Kosaée. Od znata- ja je za razumijevanje Stefanidinih akcija da on sam taj ligni i emotivni raz~ log smatra glavnim uzrokom svog priblizavanja Veneciji, u éiji autoritet inate duboko vjeruje! A zaista je mladi Ivan Crnojevié 26. XI 1452. god. oslobo- den i predan ocu.!% Prihvatajuéi navedene uslove, Stefanica se obavezao u decembru 1451. god. ne samo da odmah provede pacifikaciju Grblja i ostalih podruéja, nego da se i dalje brine o njihovoj mirnoj pottinjenosti. Inage njegova vojna sluz- ba Ge se smatrati besplatnom samo za dva mjeseca, dok ée se ostalo plaéati." Za vrijeme tih pregovora sa Stefanicom, Kotoru je, tokom 1451. god., voj- nom akcijom pomogao herceg Stjepan Vukéié Kosata. To on navodi u jednom kasnijem dokazivanju zasluga pred mletatkim Senatom (1457. godine). Tako izmedu ostalih primjera svoje odanosti, navodi da su, dok je tokom rata sa Dubrovnikom logorovao 1451. pred tim gradom, do8li kotorski izaslanici i tra~ 2ili pomoé, Kotor je tada bio u opsadi od nekih, kako on kaye »izdajnika Alba- naca«, To se bez sumnje odnosi na pobunjene Grbljane. Svakoga ko bi izaSao iz grada ubili bi, zarobili, pljatkali ili zlostavijali. Tako jako zauzet svojim " Listine IX, 390—392. " perché acceptandolo pora conservar el paexe e luogi de la vostra serenitax. Isto, 406. % Isto, 406—407. i00 squasi la principal cason chel predicto Stefaniza vene ala obedientia dela Serenita vostra, secondo el dixe, chel so fiol, ostaso apresso el duce Stefano, per la Serenita vostra delle soe man sia cavadox. Listine IX, 439. 11 Tsto, 451—452. 42 Isto, 407—410 i 435. 298Grbaljske bune XV stoljeéa brigama, herceg je vojno pomogao grad, a »neke izdajice su ubijene i objese- ne pred Kotorom«.' Najzad, poslije uspjeino provedenih pregovora, u kojima su se posebno istakli carinik Radoslav i knez Alojzije Bafo (Baffo)!* Stefanica je u februa- ru 1452, stigao u Kotor, primio znakove Zasti i polozio zakletvu. Odmah po- tom, vjerovatno u aprilu, a strahujuéi od pomoéi Grbljanima koja bi mogla doéi od strane vojvode Altomana i Turaka, on stupa u akciju. U provodenju pacifikacije utestvovali su, pored nesto Stefaniéine vojske, i Vlasi, doseljeni 1423, god. u kotorsku okolinu, sa Sandaljevog, bosanskog podrutja. Sesnae- storica Lustitana i predstavnika Svetomiholjskog zbora u Kotoru uspjeli su da se na vrijeme izmire sa viastima i saéuvaju svoja podrudja.! Detalji o krvavoj akeiji satuvani su u Foskarinijevoj betkoj zbirci. Tu se govori da se Stefanica posluzio prevarom i izuzetnom otrinom. Pozvao je osamdesetoricu Grbljana na toboznje pregovore a miru, pa ih je vezao i upu- tio u Kotor. Tamo je knez naredio da se istoga dana 33 pobunjenika objese, dok je oko 200 odraslih prognato. Stefanica je, medutim, sa konjicom »brojnih Viaha i Kotorana« upao u Grbalj »paleéi kuée i reuéi loze«, Pred tako Ze- stokim naletom kaznene akeije, mnogi su Grbljani, sa dubrovatkim i budvan- skim brodovima, izbjegli u Pulju, a preostali su se opet pottinili Kotoru.” Kotorsko plemstvo obavjestava 27. jula 1452. god. Veneciju da je grbaljsko podruéje za nekoliko dana porobljeno i popaljeno, a buna uguSena.1%8 Pred takvim obrtom dogadaja smirila su se i ostala naselja, ranije ujedi- njena sa Grbljem u pobuni (Pastrovi¢i, Crnica, LuStica, Bogdasiéi i LjeSevici), prihvatajuéi povetanje poreza na svaku kuéu sa jednog perpera na jedan dukat godiinje. Kotorani su bili neizmjerno zahvalni Stefanici. Pa kada, nekoliko mjeseci poslije te akcije u Grblju, kotorski knez nije htio da udovolji trazenju Stefa- nice za vojnim pojaéanjem iz grada, Kotorani su, da ga ipak pomognu, saku- pili na vlastitu inicijativn robe i hrane u iznosu od oko 1000 dukata. Ali poslije su ipak trazili naknadu iz Venecije. Poslije tako dramatignog razvoja dogadaja, prva stvar je kod Kotorana bila da sprijege okupljanje Zbora u Grblju, koji je smatran uzrokom bune.! Zatim su sredinom 1452. god. dvojica kotorskih plemiéa nadzirala Gornji i Donji Grbalj, uzimajuéi na izdrzavanje jo3 6 gro’a od svake kuée. Zanimljivo je da u augustu 1454. god. tim rje’enjem nisu zadovoljni ni pu%ani Kotora, trazeéi da i njihov predstavnik bude jedan od te dvojice kapetana-nadzornika. Plemiéi su, navodno, sikanirali i puéane-zemljoposiednike. Iako Venecija nije htjela da mijenja obeéanje koje je dala plemstvu, ipak je podvuéeno da ée se knez posebno starati o pravednosti postupaka na ovom podrugju."” 12 Listine X, 119-120; S, Cirkovié, Herceg Vuktié Kosata i njegovo doba, Beograd 1964, 166. ist Listine IX, 394; G. Cremoinik, Kotorski dukali, 165. 188 sgrande esercito de Servia, Turchi, e la gente de soprac. Listine IX, 436. 48 Boiié, Istorija Crne Gore, 2/II, 226. 4 Ljubié, Commissiones I,'4 i hronitar Magno (BoZié, Istorija Crne Gore, 226—227. . 106 sper pochi quelli zorni redusse gla (!) Tobada e brusada ala obedientiac. Listine IX, 436. 10 »eaxron de loro rebelione. Listine IX, 437. 40 Cremosnik, Kotorski dukali, 176 i 184. 299Milo Milofevié vo Vijesti o éetvrtoj buni i novim neredima u Grblju sreéu se u kotorskom izvjeStaju upuéenom Veneciji u julu 1462. godine. U njemu se javijalo o sola- nama >unistenim i poharanim od neprijatelja« i o potrebi da se pruzi otpor »razbojnicimac i njihovim akeijama. Rijeé je 0 »odmetnistvu Ivana i njegovih saugesnika«.!"! Ali Ivan Crnojevié nije odmah i oruzjem pokazivao promjenu politike svog oca Stefanice. Venecija je poslala dvije trireme, neSto pjeSadije, raznog materijala i municije. Ivan je otvoreno uSao u borbu tek u proljece 1465. god. pa je 22. aprila te godine doslo i do ucjene njegove glave na 10.000 talira. Tada je zabranjen svaki trgovatki i drugi kontakt sa Zetom, a njeni se stanovnici tretiraju kao neprijatelji. U Kotor su, isto u aprilu, upu- éene lake galije za odbranu grada."#® Da je promjenom u politici Ivana Crnojeviéa Kotor zaista smatran »u ne matoj opasnosti«, govori jedna odluka Senata od 4. jula 1465. god., kada su Kotoru upuéene jo dvije galije i 50 pjeSaka, sa iskusnim komestabilom. Nisu zaboravljene ni >raznobojne tkaninee u vrijednosti od 1500 dukata. Snaga tih poklona, kada su upuéeni u pravo vrijeme i na pravo mjesto, mnogo puta je pokazala pravu efikasnost.t!3 U martu 1466. god. podinje, posredstvom Kosaée, pomirenje Ivana Crno- jeviéa i Mletatke Republike.™ U novembru te godine kotorski knez je ovla~ 3éen da Ivana ponudi status kao i njegovom ocu, pod istim uslovima. Jedino su bila izuzeta prava na solane, iako je, u krajnjem sluéaju, a prema internim tajnim instrukcijama, moglo i na to da se pristane.% I u ovoj pobuni, sa Grbljanima su se solidarisali i PaStroviéi"* Kako to nije bio sluéaj i sa stanovnicima Lastve (danas Petrovac na Moru), njeni sta- novnici su bili izlozeni pljatkama imanja i stoke, paljenjem kuéa i sjetom vinograda. Izbjeglice iz tog mjesta rasule su se od Bara do Kotora.1?7 I tokom 1468. god. jo se sreéu tragovi bune. Tako se govori 0 pomoti postradalim i ka%njavanju PaStroviéa koji su vrSili pritiske. Kotorani opet trate protjerivanje 50 grbaljskih pozodica, koje su, navodno, bile »uzrok od- metni8tva cijelog Grbljac. Venecija, medutim, trazi i imena i dokaze o ne- vjeri i koleba se, jer bi predlozeno seljenje samo prenijelo ZariSte bune u neki drugi, kraj." 11 »defectione Juani et complicium suorum«. Cremo8nik, Kotorski dukali, 191. 2 Listine X 324. 18 Isto, 329, ‘4 Isto, 354. i 357—358. 45 Isto, 383. ® Ali i van okvira pobuna, Pa&troviéi nisu uvijek uredno pla¢ali dazbine. Tako npr. na Zalbu kotorskih izaslanika-plemiéa, mletatka vlada nareduje 15. V_ 1458. god. da se mora prekinuti sa pa&trovskim nepla¢anjem poreza i da je svaka njihova kuéa obavezna da kotorskoj blagajni upla¢uje po jedan perper. CremoSnik, Kotor- ski dukali, 181—182. 47 Listine X, 406. 48 CremoSnik, Kotorski dukali. 192. 300Grbaljske bune XV stoljeéa Najzad, osudeni su na progonstvo »kao izdajnici mletatke drzavee samo Nikola Simunov i njegov sin, ali se sama Venecija oprla kaznjavanju Niko- linog rodaka Natalina Metikova, zvanitnog prevodioca i slavenskog kance- lara. Po dukali od 19. juna 1469. god. vidi se da su Grbljani odbili sve pokuSaje da prihvate kotozske i mletatke stavove, pa se Venecija slae da Kotor zatrazi interveneiju Ivana Crnojeviéa, koji od 1467. god. nosi titulu mletatkog kape- tana Zete."*° Osim toga Kotorani se ovlaséuju da se obrate i vojvodi Vlatku, a Venecija ée jo3 pisati i providuru Albanije. NajteZi je problem bio, kao i kod prve bune, da li ée se naplatiti stari i zaostali grbaljski dugovi zakupnine. Venecija se i 1469. god. opet zalaze za blagost prema pobunjenicima i prihvaéa sugestije izaslanika Grblja Medoja Zigudinija da treba naéi posebna rjegenja, narotito za siromasne."* Da su jo& 1469. god. Grbljani bili pobunjeni, govori intervencija kotor- skog kneza Josafata Barbara i ovlastenje da se, ako zatreba, Kotorani obrate za pomoé Ivanu Crnojeviéu i vojvodi Vlatku. Mletani, ne samo da su znali za veliki Ivanov utjecaj medu Grbljanima, nego su smatrali da ih »samo nje- gov duh vodi«. Prema kasnijoj oporuci Ivanova sina Durda, Ivan je tada od Mlegana dobio na upravu Grbalj, Pa8troviée i Crmnicu, sa obavezom da ubire prihode. Za zasluge mu je obeéano 600 dukata. Ukupna provizija Ivanu pove- éana je na 1200 dukata.i# vil Stalna trvenja, bilo u ratovima, bunama ili u mu%nim pregovorima, kao i nepomirljivost sukoba izmedu kotorskih zemljoposjednika i grbaljskih kme- tova, stvorila je izgradenu i évrstu odluku Grbljana da potraze i nadu neko drugo politiéko rjeSenje, van podloznosti Kotoru i Mlecima. Pa kada su, po- slije kratih oslanjanja na srpske despote i zetske oblasne gospodare, stigli Turci, Grbljani su se podlozili njima. Zato je i to primanje turske vlasti 1497. god. takode bilo u Kotoru shvaéeno kao >bunax, dakle peta grbaliska buna protiv potéinjenosti Kotoru i Mletatkoj Republici. Interesantno je da je isku- stvo mnogih ranijih buna i, svakako, postupno pripremanje ove posljednje, navelo neke zemljoposjednike da potraze natin osiguranja svojih prihoda u Grblju. Savremenici su, dakle, htjeli da pravno osiguraju svoje buduée do- hotke. Tako u jednom dokumentu o zakupu zemlje od 3. novembra 1496. god. stoji Klauzula da se obavezni prihodi ne uslovijavaju nikakvim moguéim po- bunama. A Sta je zapravo znatilo to eventualno uslovijavanje, op3irno izno- 3° Kod Cremognika je ime drugatije protitano: »Matalinum de Matheo, ex officio interpretis et cancellarii slavic, Isto, 193; BoZi¢, Istorija Crne Gore, 308. 120 scertum est, quod nullo spiritu ducuntur nec domari possunt ac induci ad hoc, quam suo.« Cremo§nik, Kotorski dukali, 195; Listine X, 389. 4 Cremofnik, Kotorski dukali, 196. #2 Botié, Istorija Crne Gore, 291292. 185 ssine aliqua conditione Zuppe, si aliquo tempore rebellabite, IAK, SN XX, 158. 301‘Milo8 Milotevié si jedan drugi dokumenat od 5, novembra 1496. godine. U njemu se govori © obavezama koje proizlaze iz legata pok. Marina Bolice u korist franjevatkog samostana u Kotoru. Ta legatarna obaveza davanja franjevcima 9 perpera i 6 stara Zita godiinje bila je vezana za jedan posjed u Grblju, koji je inage bio vlasnistvo veéeg broja braée Bolica i njihovih sinova. Sa pravom strahuju- 4i od grbaljskih pobuna, Bolice sami pravno osiguravaju franjevce, dajuéi im obavezu da ée dobijati reveni novac i Zito, bez obzira na eventualne bune w Grblju i nemoguénost ubiranja prihoda sa zemlje. Garanciju, odnosno obavezu. isplate franjeveima, preuzima sam ser Dobrusko Bolica, ali se zato njegova. braéa, za sebe i svoje nasljednike, obavezuju da ée ga finansijski pomoéi, da bi, poslije vraéanja Grblja Kotoru, od prihoda zemlje svima vratio dati novac."™ Kako je poznato, Ivan Crnojevié je izbjegao iz zemlje, ali se kasnije vra~ tio i priznaa tursku vlast. Venecija je odmah trazila povraéaj svoga teritorija i, poslije duzih istrazivanja i pregovaranja, u januaru 1482. god. dolo je do vraéanja Paitroviéa i Grblja Veneciji. Vjerovatno je sam Ivan podsticao Turke da zadrie Grbalj, tvrdeéi da je ranije pripadao Crnojevi¢ima, a Zeleéi da se tako osveti Mle’anima Sto su ga potpuno zapostavili prilikom sklapanja mira 1479. godine."* Inaée u Grblju su Crnojeviéi imali neke solane kao svoje vla~ sni8tvo. Politiéki su u poéetku podréavali Grbljane protiv Mletaka, da bi ka- snije, kao plaéeni mletatki vojvode, zavodili red protiv pobunjenika. U iz jenjenim okolnostima, Ivan je, kao turski vazal, i dalje izrazavao neprijatelj~ stvo protiv mletatkog Grblia. Poslije smrti Ivanove 1490. god. i napustanja Zete od strane Durda Crno- jeviéa, skadarski sandZak Ferisbeg krajem 1496. god. preuzima Zetu. Malo Poslije toga sami Grbljani, svojom slobodnom odiukom,. prihvaéaju tursku vlast. Tako je, dakle, ta odluka Grbljana iz 1497. god. da se zakunu na vjernost Turskom carstvu sazrela poslije niza otvorenih buna i oruzanih akcija, Kotor i Mletaéka Republika nisw mogli da se pomire sa takvim gubitkom, i to samo na osnovu jednostranog akta. Tim vise Sto se radilo o veoma osjetljivom po- lozaju i o dragocjenoj Zitnici i solanama u dnu grbaljskog polja. Mletatki stav se zasnivao na istorijskim argumentima i bio je jasan: »Mi se niti mijeSamo, niti Zelimo ikako mi; dala Crnojeviéima, ali izjavljujemo da su Grbalj i solane ranije pripadale i sada pripadaju naoj presvijetloj Sinjoriji, kako to dokazuju stari dokumenti 1 kako je to potvrdio i pokojni i Zivi sultan.« Na osnovu takvog stava spre- mno se reagiralo na dolazak turskih oficira i sandiak bega 1497. godine. Jedi- no se priznavalo pravo da turski organi pokupe carine »pod istim uslovima kao Sto je to radio Crnojeviés, ali viSe od toga ne.'** Oéito se mislilo na sola- 1% »Promiserunt et se obligaverunt (...): reficere et emendare pro rata parte eorum pro qua consignaverunt eundem ser Dobruschum predictis fratribus quiquid solvisset eis annis quibus Zuppa rebellasset et affictus non possent exigi. Hoc tantum declarato, et reverente Zuppa ad obedientiam, et affictus non soluti tempore tebellionis, post _modum exigerentur a predicto ser Dobruscho, teneatur ipse ser Dobruschus retrodare ipsis ser Paulo et filius quondam ser Luce et quondam ser Petri, quidquid ab eis habuisset tempore rebellionis, vel tempore quo affictus exigi non potuissent.< IAK, SN XX, 163—4, 185 Stjepéevié, Kotor i Grbalj, 81. * M, Sanuto, I diarii tomo I, Venezia 1879, 643—4 i 679680. 302Grbaljske bune XV stoljeéa ne, koje su pripadale Crnojeviéima i na prodaju carine od soli. Inaée su Mle- éani energiéno isticali staru kotorsku jurisdikciju nad Grbljom.” Ali Turei su imali mnogo jatu faktiénu argumentaciju, pogotovo time Sto su se Grbljani sami i dobrovoljno zakleli na vjernost Turcima. Zato je mletatkom izaslaniku Alvisu Sagudiniju 1497. god. paSa jasno rekao u Cari- gradu: »Nemoj ti misliti da ne primamo rado onog ko se hoée predati mome gospodaru... Pa kako su se Grbljani dobrovoljno predali, moj ih gospodar neée nikada napustiti.«!® Zaito je moglo doéi do ovakvog grbaljskog stava, postaje razumljivije po- slije upoznavanja sa grbaljskim stavovima, bunama i svim suprotnostima koje su se u njima odrazavale. Summary THE REVOLTS IN GRBALJ DURING THE 15TH CENTURY Though the Grbalj revolts are of a much earlier date than the revolt in Hvar, the author starts from the premise that there existed contacts between the two populations which led to the dissemination of revolutionary ideas. Although Boka and Hvar had no direct trade relations they both had well- -developed trade with the region of Pulja, to which the rebels of Grbalj fled on several occasions before the Venetian penal expeditions. ‘The author presents the historical background of the Grbalj revolts and describes the rural autonomies in Boka, the contemporary political change and influences in three neighbouring states, Zeta, Bosnia and Hercegovina. The ruling powers in those regions included the Republic of Venice, the sovereignty of Kotor and Grbalj, the Serbian Principality, which had succeeded the ruling dinasty of the Bal8iés, and the Ottoman Empire in its expansion towards the sea. The power of the Bal&iés and the Hraniés was declining, while the houses of Durasevié, Crnojevié and Kosaée were then at the peak of their might. This background puts the bold programme of the rebels into clearer perspective. Of special interest is a document containing the instructions of the Venice administration of April 2nd, 1469, which presents, though in an indirect way, the legal and theoretical arguments of the rebels. The paper follows the course of the revolts with their exact chronology (14211428, 14321433, 14481452 and 1462—1469) and analyses class polarization, external interventions, resistance to the payment of taxes, and the battles and destruction. All the four revolts are viewed as a whole. They were all aimed against the Kotorians, i. e. the landowners — both aristocracy and commoners. The long-lasting atmosphere of conflict, armed struggle and hatred which manifested itself in the revolts, contributes to a clearer understanding of the reasons which led to the voluntary submission of Grbalj to Turkish rule at the end of the 15th cenury. 127 »tamen antiquitus era di la juridictione di Catharo. loco nostro.« Isto, 702. 28 »Zuppani datossi volontaire, el mio Signor non il abondoneria maic. Isto, 823. 303SVEUCILISTE U ZAGREBU — INSTITUT ZA HRVATSKU POVIJEST INSTITUTE OF CROATIAN HISTORY UHCTUTYT XOPBATCKOM MCTOPMM RADOVI 10 ZAGREB 1977UREDNICKI ODBOR Ljubo BOBAN, Ljubiga DOKLESTIC, Josip ADAMCEK, Hrvoje MATKOVIC GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK JOSIP ADAMCEK. UREDNIK NIKSA STANCICRadovi 10 Tadavat Sveutiliste u Zagrebu Centar za povijesne znanosti Odjel za hrvatsku povijest Zagreb, Kréka 1. Za indavata dr Josip Adaméek Prijevodi dr Vera Andrassy (engleski) dr Blanka Jakié (njemacki) Nada Cekié (rusk!) dr Viasta Vince (slovenski) Lektor i korektor Branko ErdeljacIedavatki servis LIBER, Zagreb, Savska cesta 16