Vojmir Vinja

JADRANSKA FAUNA
ETIMOLOGIJA I STRUKTURA
NAZIVA
PRVA KNJIGA

L O G O S — SPL IT
1986
P e t a r Skok
( 1881—1956)
H enrik Barić
( 1888—1957)

Svijetloj uspomeni svojih učitelja

P is a c
L a mer, la mer, toujours recommencée!
Paul Valéry

W hat's in a name? that which we call a rose

B y any other name would smell as sweet.
Shakespeare

Utilitas expressit nomina rerum.

Lukrecije

Aucun symbole n'existe que parce qu'il est lancé

dans la circulation.
Ferdinand de Saussure

Ces structures à deux faces où s'articulent

ensemble les partis pris de langage et les partis
pris de l'existence.
Gérard Genette
 PREDGOVOR

Kad se bude za svaki naš naziv znao naučni ter­

min, istom onda će se moći pristupiti tačnom upore-
đenju sa ribama ostalih zemalja oko Mediterana. Kao
prvi posao ukazuje se potreba da se naše ribe za
svako mjesto na našem Jadranu ihtiološki i lingvistički
tačno opišu. Etimološko ispitivanje naših riba još je
u prvom početku.
Petar Skok (1933.)

Prvi poticaji i sama zamisao o djelu koje danas predajemo javnosti potječu još
iz davne 1948. godine kada sam radeći na svojoj doktorskoj disertaciji o udjelu roman­
skog elementa u govorima otoka Korčule i obrađujući ihtiološke nazive romanskog
porijekla često bio zbunjen tumačenjima kojima sam tada raspolagao i kad su u pitanju
bile etimologije i kad je bila riječ o sustavnim nazivima. Ništa mi manju smutnju nisu
pričinjali ni forme ili vrijednosti nekog naziva koji je na mojem otoku označavao nešto
posve različito nego na drugim otocima ili na obali. Štoviše, premda sam od prve mla­
dosti znao da se govor korčulanskih sela oštro razlikuje od gradskog, i da se sama sela
međusobno znatno u govoru razlikuju, nisam ni pomišljao da bi se od sela do sela tako
korjenito mogli razlikovati nazivi za morski svijet koji je, na kraju krajeva, ipak za
sve isti. Nikako mi nije bilo jamo, na primjer, zašto cipla valja tumačiti pomoću nečega
što se odnosi na »glavu«, kad nitko nikada oko mene nije tu glavu ni po čemu spominjao ?
zašto kokota sustavno označavati sa Trigla, kad je u meni oduvijek bilo uvriježeno
da je trigla naziv koji se nastavlja u našim triglja, trglja, trigja, ili, najzad zašto se
ribari u Brrti ili Velcj Luci neprestano svađaju, »koji ima kjišća? oli jastog oli korio«}
Pitao sam se: ako je tako s imenima na mom otoku, kako je to tek složeno i nerazmrsivo
na čitavoj našoj obali ili, još teže, na Sredozemlju? Sva su se ta pitanja nametnula s
još više snage i neprestano su navirala kad sam, po prilici u isto vrijeme, bio gotovo
svakodnevni »ispitanik« svog profesora Petra Skoka za Korčulu i za još neke govore
na obali koje sam poznavao. Svi su ti moji odgovori, ma da u to vrijeme nisam ni znao
čemu služe, ušli u njegov veliki etimološki rječnik koji on sam, nažalost, nije dospio
ni dovršiti, ni srediti, a kamoli vidjeti, jer je izišao iz tiska dvadesetak godina nakon
njegove smrti. Uz Skoka sam se upoznao s Gillićronovim Atlasom, Jaberg-Judovim
AIS-oot i Bartolijevom prostornom lingvistikom, dok me je drugi moj učitelj i uzor,
Henrik Borić, neprestano i s ljubavi usmjeravao prema »poznavanju stvari«, čitanju
klasičnih autora i nadasve zooloških pisaca. Uvijek ću se sjećati njegovih riječi kad
sam mu predao rukopis svojeg priloga za prvi svezak njegova Godišnjaka (koji, isto
tako nažalost, nije ni on doživio) : »Znate, sve je u Aristotela, a zatim i u onom ...o d
Plinija, ali to su vam kao napola rešene ukrštene reči. Nikad ne znate što se pod nji­
hovim recima krije, koja je to životinja, koja je to riba. Sve bi to trebalo rešavati kao
ukrštene reči, gledati u novogrčkom, u bugarskom, u talijanskom, a pre svega u arba-
naškom, a onda tražiti kod novijih zoologa> To će vam možda pomoći da ispunite po

7
koji koađratić, ali nemojte biti optimist... Ostat će u Aristotela još uvek mnogo imena
za koja nikad nećemo znati što su za njega značila«. Ne znam da li je Barić čitao
Cuviera i Valenciennesa (a raspon njegovih čitanja uvijek me je ispunjao divljenjem),
no istu sam tvrdnju našao kod te dvojice pionira suvremene zoološke znanosti'. »C’est le
défaut général des naturalistes anciens; on est presque obligé de deviner le sens des
noms dont iis se sont servis... Ce n’est que par des combinaisons très pénibles et le rap-
prochement des traits épars dans les auteurs qu’on parvient sur quelques espèces à des
résultats un peu positifs; mais nous sommes condamnés à en ignorer toujours le plus
grand nombre«, Ij23.
Tako sam počeo tražiti odgovore na dva pitanja', zašto taj i takav ihtionim, i
zašto u istom jeziku toliko razlike među njima? Polagano se u meni počelo učvršćivati
uvjerenje da se odgovoriti može samo sinoptičkim sagledavanjem totalnosti znakova za
jednu označenu stvar kao u lingvističkom atlasu i prikazivanjem postanja svakoga od
njih kao u etimološkom rječniku. I prva je zamisao doista bila da nazivlje naše talaso-
faune prikažem u obliku atlasa, a da ga zatim protumačim u obliku etimološkog rječnika.
No, premda sa zakašnjenjem, došlo je i kod nas do upoznavanja Saussurea i
strukturalističkih gledanja na jezik. Tu sam u prvom redu dužnik svog prijatelja i
kolege Žarka Muljačića s kojim me veže više od pola stoljeća dijeljenja školskih klupa,
od pučke škole pa do fakultetskih dana, kad smo kao permanentni ispitanici zajedno
slušali Skokovu romanistiku, balkanistiku, i posebno predavanja o onome što je Skok
nazivao »romansko-slavenskom simbiozom«. Tako je strukturalistički pristup sa svojim
odricanjem primata izrazu odlučno odbacio svaku mogućnost predstavljanja ovog »mojeg«
korpusa u obliku etimološkog rječnika. Tako bogata i raznovrsna građa, sa svojim
mnoštvom izraza koji se ne mogu tretirati bez neprestanog povezivanja sa još razno­
vrsnijim sadržajima, nikako se nije podavala »silovanju stvarnosti« što je iziskuje
arbitrarnost abecednog reda. Ako izraz više nije sve, već je sve u totalnosti znaka i
označene stvari, i građu je valjalo poredati prema prirodnom redu stvarnosti koja je
znakove izazvala. Odatle i naše prikazivanje cjelokupne građe prema prirodi morskih
stanovnika kojima nazive moramo prikazati prema njihovim osobitostima, tj. sadržaju,
a same se osobitosti očituju kroz izraze. Kako smo bili sve manje i manje mladogra-
matičari, izraz nije više bio u središtu našeg interesa, pa je nestala i potreba za prika­
zivanjem po abecednom redu, a kako nismo zoolozi, nismo bili vezani hijerarhijama
taksonomskog stabla ili sistematskim sponama koje bi nam nametale ovakvo ili onakvo
dijeljenje i raspoređivanje vrsta. Ribama, rakovima, mekušcima i zapravo veoma ma­
lom dijelu svega onoga što živi u moru, narod je dao imena na temelju onoga što je
vidio i za to se poslužio svojim jezičnim sredstvima. Za njega su ribe lijepe ili ružne,
letačice ili skakačice, mekušice ili otrovmce, vrijedne ili zanemarive. On im je nazive
ili preuzeo kao »gole naljepnice« ili više-manje podesio svom jezičnom sustavu ili ih
je sam stvarao prema svom uočavanju istaknutih posebitosti. Postupili smo po prilici
onako kako je M . Bđcescu obećao da će prikazati rumunjsku građu u svojoj knjizi
Pentii a§a cum ii vide tararmi romin. Kao što se vidi, u svom smo izlaganju građe
neprestano željeli udovoljiti zahtjevima što ga pred pisca postavljaju i etimološki rječ­
nik sa svojim abecednim redom i globalna studija o etimologiji i strukturi nazivlja
talasofaune. Željeli smo da ova knjiga bude i jedno i drugo, pa je ona zato svojevrsni
mixtum compositum. Budući da je sagledavanje znaka u njegovoj totalnosti onemo­
gućilo koncizno predstavljanje građe u obliku etimološkog rječnika, morali smo za
svaki znak (ovdje talasozoonim) istovremeno i pregledno voditi računa o brojnim
sustavima: formalnom, semantičkom, onomastičkom, pojmovnom, a nadasve o sustavu
same »stvari«. Takav je pristup uvjetovao brojna ponavljanja, kojih ima više nego što
smo mi to željeli. No, ako nam je cilj bio prikazati svaki naziv u njegovim sistematskim

8
 okruženjima, a čitatelju pružiti pertinentnu informaciju o strukturi i nastanku tog
naziva, ponavljanja su bila neizbježna. Samo, tražeći tu i takvu informaciju, čitatelj
ovdje neće naći jednoznačan i sažet odgovor »taj i taj naš naziv potječe iz tog i tog
oblika«, jer mi ne vodimo računa samo o formi izraza, već pokušavamo svako ime
postaviti u mrežu brojnih i često neočekivanih odnosa unutar različitih sustava unutar
kojih je ono nastalo. Zbog toga će morati pročitati barem čitav odjeljak u kojem se
0 tom znaku raspravlja, a u izboru odjeljaka pomoći će mu četveročlana numeracija
svakog odjeljka. Za snalaženje u toj množini naziva i njihovih varijanti, za pronala­
ženje podudaranja u formi izraza i u formi sadržaja, za sličnost u reakcijama između
■naših i drugih ljudi sa Sredozemlja, za razumijevanje hirova i zamršenosti jučerašnje
1 danas validne sinonimike sustavnih naziva, čitatelja upućujemo na iscrpna kazala
na kraju knjige.
Toliko o načinu kako smo korpus predstavili. Samo, valjalo je do njega doći, a
mi nismo ni sanjali da će on doseći gotovo sedam tisuća naših naziva. Ideja o praktičkoj
izvedbi atlasa, kako je bio zamišljen, nije moja, jer nisam mogao ni pomišljati da smog-
nem sredstva za obilazak 170 točaka na jugoslavenskoj strani Jadrana. N a nju je
došao moj prijatelj iz gimnazijskih dana dr ing Šime Županović, znanstveni savjetnik
Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu i dugogodišnji ekspert FAO-a za ri­
barstvo, koji je u tom svojstvu obišao cijeli svijet. Mirne duše mogu reći da nije bilo
njega, ne bi bilo ni ove knjige. Ne samo što je našao načina da zajedno na brodovima
Instituta »Sardeli«, »Predvodniku« i »Biosu« od 1954. do 1957. obiđemo najveći broj
ispitanih mjesta, već je svojim prisustvom osigurao nužnu suradnju lingvista i biologa,
a ovajje u našem slučaju bio poznati specijalist za pitanja ribarstva. Lingvistu su osnovna
briga riječi, dok samo biolog može pertinentno odrediti što te riječi označuju i strogo
identificirati označenu stvar. Već same te konstatacije dovoljno govore kolika je i
kako je presudna bila uloga Šime Županovića u nastanku ovog djela. Obojica smo
udovoljavali jednom od zahtjeva što ih, i lingvisti i biolozi, postavljaju za radove
ovakve vrste. Obojica smo se rodili na moru i svijet u njemu od našeg djetinjstva do
danas bio je predmet naše ljubavi i radoznalosti: njemu kao ozbiljnom specijalisti, a
meni kao amateru ribolovcu na moru ili pod morem. I jednom i drugom more je postalo
dijelom života najprije iz vlastitog druženja s njim, a tek tada iz knjiga. Zato nam
je i pristupanje našim brojnim ispitanicima bilo olakšano. N i oni nama, ni mi njima
nismo bili stranci. Sve su to bili primorci ili boduli kao i mi, i zato se usuđujem vjerovati
da sam ih razumio i da njihove odgovore nisam odveć često krivo interpretirao.
Pitanje strogo ograničenog kvestionara nije se ni postavljalo jer sam znao, prvo,
da valja ispitati nazive za sve što je u moru živo, a za što u narodu postoji naziv
i, drugo, da ono što je najneznatnije i najnevrednije predstavlja, kad se ispituje je d a n
jezični sustav, daleko više lingvistički pertinentnih crta nego nazivi koje nameće i u
upotrebi održava vrijednost njihovih referenata. Samo slabo poznavanje jednog i dru­
gog morskog svijeta, onoga koji imenuje i onoga koji je imenovan, može sastavljače
kvestionarđ za velike atlase navesti da uzimaju u obzir samo važne vrste, a da preko
nevrijednih životinjica jednostavno prelaze, premda se u nazivima ovih posljednjih
zrcali sve bogatstvo, izvanredna plodnost i neočekivana raznolikost razmahane narodne
mašte. U njezinim se rezultatima, tj. izvorno narodnim nazivima, najbolje ogleda ono
što obično nazivamo duhom jezika.
No, ako se pitanje kvestionara nije postavljalo, na svakom je mjestu iskrsavao
problem ispitanika. Usprkos našem nastojanju da dođemo do najiskusnijih ribara,
do starijih ljudi, ukratko, da nađemo ispitanika koji će u svemu odgovarati dobro
poznatim zahtjevima lingvističke geografije i dijalektologije, ne možemo ni misliti a
kamoli tvrditi da smo u tome uspjeli. Svaki lingvist, koji je radio na terenu, dobro

9
 zna kako je teško doći do takvog informanta. Ne samo da u tome slučaj i sreća igraju
presudnu ulogu, već, a to znamo iz iskustva, ribari su poseban svijet. Razuman, miran
i staložen kad u pitanju nije njihovo poznavanje mora, ali kad je riječ o moru i ribi
svaki je za sebe uvjeren da sve zna najbolje, a ništa od onoga što kažu u susjednom selu,
pa čak ni ono što tvrde njegovi mještani nije dobro. Obilazeći uvijek s istim ciljem preko
stotinu i pedeset mjesta, koliko smo puta imali prilike prisustvovati pravim svađama
oko odgovora na naša pitanja! Na kraju je obično sve završavalo prezrivim slijeganjem
ramenima i neizostavnim mišljenjem da je »onaj drugi« neznalica ili »ribar od slatke
vode«.
Zbog svega toga sam gotovo siguran da će i naša navođenja o nazivima pojedinih
vrsta za pojedina mjesta naići na protivljenje i neslaganje kod onih koji su odrasli u
određenim navikama i u određenim mjestima. Naravno, dopuštamo mogućnost da smo
se ponekad i prevarili, da smo neki odgovor krivo interpretirali ili loše čuli, da smo tu
i tamo nabasali na Onog neizbježnog seoskog sveznadara koji zna sve, ali zna i štošta
reći, a katkad i naziv jednostavno izmisliti. Moleći kritičare i sve one, koji taj dio
naše knjige budu uzeli pod lupu, da to uzmu u obzir, ipak bismo željeli naglasiti da
neprestano valja imati na umu da je nazivlje talasofaune neobično nestalan dio leksika
kojemu je trajanje u obrnutom razmjeru s afektivnošću koja ga ispunja, pa se zato
mnogi nazivi troše i mijenjaju vrlo brzim ritmom. Nažalost, Hektorović nam nije u
svom Ribanju zabilježio imena za nevrijedne vrste, ali zato već kod veoma savjesnog
Fabera iz 1883. godine nalazimo imena o kojima više u narodu nema spomena. Štoviše,
Deanovićeva bilježenja za Atlante Linguistico MediterraneOj koja su samo nekoliko
godina mlađa od naših, na više mjesta pokazuju nepodudaranje s onim što smo mi na
tim istìm mjestima ustanovili.
Etimološka i općenito lingvistička metoda koju smo slijedili vidljiva je iz poglavlja
0. do 45. I površni će čitalac lako zapaziti da kroz izlaganje više pobijamo, nego što
prihvaćamo stavove naših predšasnika koji su se istim pitanjima bavili. To valja shva­
titi kao dinamiku i napredak znanstvene misli koja bi bila na slabim granama kad bi
ostala na onome gdje je bila pred nekoliko decenija. Osim toga, ovo je djelo u povlašte­
nom položaju jer se bavi cjelovitošću jedne relativno zatvorene leksičke klase, i bavi se
samo njome jer mu nije ni svrha da iz nje izlazi. Odatle i veća obaviještenost o svemu
što je sačinjava, ali istodobno i veća odgovornost za ispravnost zaključaka. U nepre­
glednoj i neograničenoj građi etimološkog rječnika bilo kojeg jezika od njegova se sastav­
ljača ne može, ni ne smije tražiti poznavanje realia u svim dijelovima rječničkog blaga.
U djelima kao što je ovo to je poznavanje condicio sine qua non. Zato i očekujem
bespoštednu kritiku svih previda i krivih zaključaka koje sam počinio ili donio.
Samo, etimološke je istraživanje, pa ma kako se ono temeljilo na cjelovitosti znaka
uz poznavanje stvari, ipak nešto različito nego sinteza povjesničara ili ocjena literar­
nog historičara. Jezik je skupnost jedinica koje su sve povezane, tvore cjelinu, i dirnuti
jednu od njih znači više ili manje tu cjelinu poremetiti. No, uza sve to, svaka jedinica
jest uvjetovana strukturom cjeline, ali, zato što je dio otvorenog popisa, za analizu
ostaje i dalje samostalna jedinica. Pronaći njezinu etimologiju znači utvrditi što ju
je izazvalo i kakvo je mjesto u cjelini zauzimala ili sada ima. Nemam nikakvih pre­
tenzija da sam to dobro izveo, da predložena rješenja ne bi bila podložna kritici ili
da se ne bi mogla predložiti druga, bolja i prihvatljivija. No, pri tome ne možemo
prijeći preko činjenice da je ispravno etimološka rješenje ipak, baš zato što toliko ovisi
o asocijacijama svih vrsta, vrlo često rezultat točno utvrđene asocijacije. Završavajući
svoj grandiozni FEW , najveći etimološki repertoar koji je ikada sastavljen, i sakuplja­
jući u posljednji ( X X I ) svezak sve one riječi kojima nije znao utvrditi postanje, W.
v. Wartburg je izrekao ove misli koje — si parva licet... — upravo sažimlju našu

10
 situadjw. »Es spielen eben beim etymologisieren der Wörter eine plötzlich eintretende
assoziation, ein glücklicher einfall eine sehr grosse rolle: die erhärtung der sich so
ankündigenden neuen erkenntnis bleibt dabei einer sorgfältigen nachprüfung Vorbe­
halten. Wir sind sicher, dass bei manchen wort der benutzer des Werkes sich auch wie­
der an den köpf greifen wird mit dem ausruf: 'wie ist es möglich, dass dieses wort in
die materialien unbekannten Ursprungs geraten ist, wo doch seine herkunft klar zu
tage liegtV. Siguran sam da će toga biti, a iskreno želim da bude što više. Znam da
će lingvisti sa svog stajališta, biolozi sa svog, a ljudi koji poznaju more na temelju
svojih znanja i utisaka, često postaviti isto pitanje i pronaći ili misliti da su pronašli
pravi odgovor. A tako i mora biti jer kao što je jezik blago sviju, tako se i do pravih
rješenja može doći samo zajedničkim radom i zaključivanjem. Jedino što želim jest
da moji zaključci budu samo nova polazišta i podstrek za daljnja i uspješnija istra­
živanja.
Neprestano sam se trudio da budem što razumljiviji i da izbjegnem svaku specija­
lističku hermetičnost. Uvjeren sam da će biti dvojakih prigovora: onih, koji će reći
da izlaganje trpi zbog prenaglašene »tehničnosti«, i drugih, koji će mi zamjeriti diskur-
zivnost, neprestano ponavljanje onoga što je svakom lingvistu dobro poznato. Ne pre-
ostaje mi drugo nego da prvima odgovorim s priznanjem A. Meilleta: »On aurait
souhaité de rCêtre pas technique. A l’essai il est apparu que, si l’on voulait épargner
au lecteur les détails précis, il ne resterait que des généralités vagues, et que toute dé­
monstration manquait«. A drugima, koji također imaju pravo, mnogo je lakše odvratiti
kao što je jednom rekao José Ortega y Gasset: »Un libro de cienda tiene que ser de
cienda, pero también tiene que — ser un libroe.
O nazivima morskih organizama kod nas je malo pisano i to gotovo isključivo o
ribama. Osim pionirskog djela. Skokove Term, te korisnih, široj publici namijenjenih
ali za etimologiju irelevantnih priloga B. Finke, postoje samo nepotpuni popisi, ali
bez jezičnih opisa, i ponešto sporadičnih »zalijetanja« u pitanje postanka ihtionima.
Naravno, i iz tih kraćih i usputnih priloga vidi se lingvističko znanje pojedinih lin­
gvista i ozbiljnost koju nalazimo i u ostalim njihovim radovima. Sigurno je da je onih
stotinjak redaka koje je našoj ihtionimiji, na primjer, posvetio Hugo Schuchardt ima
veću težinu nego desetine »bibliografskih jedinica« što su ih nanizali neki drugi autori.
Ovaj sam rad redigirao od 1970. do 1980. godine, dakle u vrijeme kad smo mogli
nepristrano i quieto animo raspravljati o svemu što je jadransko, istarsko, dalmatinsko,
hrvatsko, jugoslavensko, mletačko i talijansko. Uz zanemarive iznimke nekolicine ne­
popravljivih nostalgičara, svi su naši kolege sa suprotne obale postupali u istom duhu.
Čvrsto smo uvjereni da su zauvijek prošla vremena kad za naše jezikoslovce mletački
utjecaj na dalmatinske govore uopće nije postojao, i kad je svaka mletačka posuđenica
bila lingvistički tabu, jednako kao što su neki na suprotnoj obali svaki naš pomorski
ili ihtionimski izraz, za koji ipak nisu mogli reći da je talijanski, radije proglašavali
austrijskim ili čak mađarskim, samo da ne bi morali reći da je hrvatski, ili kad me je
jedan poznati, sad već pokojni, talijanski lingvist starije škole ozbiljno u povjerenju
pitao da li u Dalmaciji ima ljudi mojih godina koji govore hrvatski! Danas, kad i jedni
i drugi znamo da smo na svome, i kad jedni od drugih ništa ne tražimo, više ne smije
biti izvrtanja naučne istine. Postavimo naglasak na more koje spaja, a ne na Jadran
koji nas dijeli, i o svemu što je jadransko govorimo otvoreno i pošteno. Jer, kako je
rekao Gaston Paris, poštovanje istine važnija je legitimacija za ulazak u veliki labora­
torij znanosti nego samo znanje ili stručna pripremljenost.
Velik je broj onih kojima mnogo dugujem : od mojih Korčulana i bezbroja drugih
ljudi s otokđ i s obale, pa do ribara i mornara s Biosa, Predvodnika i Sardele. Hvala
svim biolozima i ribarstvenim stručnjacima iz Oceanografskog instituta u Splitu, a

11
posebno Zdravku Števčiću, Fabjanu Grubišiću i nadaste mom drugu i prijatelju
Šimi Županovim.
Posebnu zahvalnost dugujem Akademiji nauka Bosne i Hercegovine i njezinu
predsjedniku Alojzu Bencu za izvanrednu podršku, Institutu za lingvistiku Filozofskog
fakulteta u Zagrebu i njegovu direktoru Rudolfu Filipoviču koji su mi pomogli da
iskoristim sredstva znanstvenog projekta za ispitivanje grčkog udjela u našim priobal­
nim govorima, a zatim i za ovaj rad. Njihova mi je pomoć omogućila česta putovanja
u inozemstvo gdje sam se mogao koristiti bogatim bibliotekama i upoznati s raznolikim,
ali ipak međusobno sličnim ribarskim sredinama u zemljama Sredozemlja i Atlantika.
Vjerujem da se to odrazilo i na stranicama ove knjige.
Srdačno zahvaljujem brojnim lingvistima, profesorima i kolegama s kojima sam
usmeno i pismeno raspravljao o brojnim i složenim pitanjima etimologije i strukture,
i koji su mi redovito slali svoje radove. Budući da ih sve ne mogu nabrojiti, ograničit
ću se na one kojima najviše dugujem, a to su: Manuel Alvar, Manlio Cortelazzo,
Eugenio Coseriu, Mirko Deanović, Johannes Hubschmid, Gustav Ineichen, Henry i
Renée Kahane, Anastasios Karanastasis, Radoslav Katičić, August Kovačec, Žarko
Muljačić, Giovan Battista Pellegrini, Adolf Ribi, Vladimir Skračić, Pavao Tekavčić,
Milivoj Telećan, Vincenzo Valente, Benedek Elemér Vidos.
Posebno se zahvaljujem recenzentu kolegi Radoslavu Katičiću koji je s najvećom
savjesnošću pregledao rukopis čitavog djela. Njegovo široko lingvističko znanje i velika
erudicija znatno su mi pomogli u uklanjanju brojnih previda i grešaka.
I, na kraju, doista mi je teško govoriti o svom dugu prema onim kojih više nema
među nama, no, djela što su ih ostavili Gwenog Berr (Alain Le B ene), Eqrem Qabej,
Pierre Gardette, Pierre Guiraud, Giovanni Maver, Giorgio Piccitto i Ivan Popović,
ostat će nam trajnim putokazom.

N a početku 1981. godine,

0 stotoj obljetnici rođenja
1 dvadesetpetoj godini smrti
Petra Skoka
Vojmir Vinja

12
 KAKO SE SLUŽITI OVOM KNJIGOM

PLAN DJELA — KRATICE — SIMBOLI

Ovaj se prikaz našeg nazivlja jadranske talasofaune sastoji od dva dijela:

I Etimologija i struktura nazivlja
II Geografska distribucija nazivlja
U p rv o m se dijelu (poglavlja 0.—45.) objašnjava postanje i vrijednost poje­
dinih naziva koji su podijeljeni po zoološkim vrstama i semantičkim skupinama.
Sve obrađene i spominjane naše i strane nazive čitalac može naći u Kazalima I—III,
a ako polazi od sustavnog (znanstvenog, sistematskog) naziva mora se poslužiti
posebnim (IV) kazalom.
U d ru g o m se dijelu navodi geografska distribucija po vrstama (|1|—[175J).
Za svako ime koje smo sam i zabilježili navode se mjesta u kojima smo ga utvrdili,
dok se ispod crte navode oblici iz pisanih izvora s naznakom pisca koji ih donosi.
U svakom popisu naznačuje se najnužnija znanstvena sinonimika (koja je detaljnije
razrađena u bilješkama I. dijela), upućuje se na mjesto gdje se o toj vrsti raspravlja
u najdostupnijim zoološkim repertoarima (RJ, Pr, PMCM, FFA). U desnom se
gornjem uglu predlaže naziv koji bi eventualno mogao poslužiti kao oznaka dotične
vrste u svakodnevnoj (knjiškoj i administrativnoj) praksi (tzv. termin).
Upotrebljavane k ra tic e razriješene su u lijevom stupcu u Bibliografiji (na
kraju I I knjige).
Upotrijebljeni zn a k o v i i s im b o li nisu brojni:

a) lingvistički:

/ označuje podudaranje u formi izraza bez nužnog podudaranja u sadržaju (re­

ferentu) :
belone »iglica« / film , felun »gof«
\ označuje semantičko podudaranje, tj. sličnost u organizaciji forme sadržaja:
aurata \ zlatka, paumarenco \ podlanica
ti označuje podudaranje na oba plana znaka:
aurata »podlanica« fj. ovrata »podlanica«
* (zvjezdica) označuje: a) pretpostavljeni, b) neovjereni oblik, a u Kazalu I ozna­
čuje oblik koji nismo sami zabilježili, već smo ga našli kod drugih autora ;
> i < označuju fìlijadju oblika:

13
 A > B = A je dalo B, B je nastalo od A
A < B = B je dalo A, A je nastalo od B. Drugačija vrijednost tih znakova
posebno se u tekstu označuje (npr. 30.3.2.).
( = »...«) znači naš doslovni prijevod stranog talasozoonima.

b) biološki:
đ = mužjak
? = ženka
iuv. = nedorasli primjerci
iuvss. = mlađ, najsitniji primjerci
P, V, D, C (eventualno uz redni broj) označuju prsnu, trbušnu, leđnu, repnu
peraju kod riba.

14
 I DIO
ETIMOLOGIJA I STRUKTURA
0. OSNOVNE ZNAČAJKE POSTANJA I STRU K TU RE NAŠEG NAZIVLJA
JADRANSKE TALASOFAUNE

La première chose que Von doit se proposer lorsqu'on

entreprend d'éclaircir l'histoire d'un animal, c'est de
faire une critique de la nomenclature, de démêler exacte­
ment les différents noms qui lui ont été donnés dans
toutes les langues et dans tous les temps.
Buffon

0. Osnovna je svrha ovog djela dati što vjerniju sliku strukture, postanja i di­
stribucije bogatog, veoma raznolikog i nadasve nestalnog nazivlja s kojim čovjek s
kraja na kraj naše obale naziva stanovnike mora. Htjeli smo što jednostavnije i
što iscrpnije odgovoriti na pitanje: kako se u našem jezičnom sustavu ti stanov­
nici nazivaju, odakle njihovi nazivi potječu, što ih je izazvalo, u kakvom su odnosu
jedni prema drugima, kako su raspodijeljeni po našem obalnom potezu i kakve su
njihove veze s nazivima koji istoj svrsi služe u drugih primorskih naroda?'Kao
što je lako zaključiti, pitanje je vrlo složeno i zahtijeva višestruk pristup: povijesni,
rj. dinamički, dijakronijski (etimologija i semantika), opisni, tj. statički (struktura
i semantika) i litigvističko-geografski (distribucija). Naravno, tim prvim, grubim
i aproksimativnim označavanjem načinš kako da udovoljimo postavljenom zadatku
nismo ni izdaleka naveli sve ono što je nužno učiniti i primijeniti da bi se opisao,
etimološki razjasnio i nadasve da bi se u r e d i o tako impozantni i naoko kaotični
skup naziva kojim naš čovjek označava na stotinama mjesta stotine međusobno
različitih, u njegovu životu neprestano prisutnih stvarnosti, koje uza sve to objek­
tivno slabo pozna i nikad ih ne vidi i ne doživljava u potpuno jednakom kontekstu
i situaciji. Tko se god susreo s narodnim nazivima riba bio je zatečen nevjerojatnim
bogatstvom tog rječnika a iznad svega njegovom nestalnošću. Prvi utisak je uvijek
mnogo više dojam zbrke i kaosa nego li reda i jednoznačnosti. Jedina klasa naziva
koja bi se s ovom mogla usporediti zbog istih općih karakteristika jest nazivlje
biljnog carstva, samo pri tome valja naglasiti da je biljka neposredno zapažana,
dok se između čovjeka i ribe ispriječila morska površina koja u znatnoj mjeri ote­
žava prirodno zapažanje. Ili, lingvistički rečeno, supstancija biljnog pokrivača ne­
prestano je i neposredno disponibilna, dok je svijet talasofaune neuhvatljiviji, teže
zamjetljiv i zbog toga manje disponibilan. Zato što se s nevjerojatnom žilavošću
drže za tlo na kojem se nalaze (ako su im referenti važni) ili su sve nastale in loco
(ako su im referenti ekonomski zanemarivi), te dvije klase apelativa (uz imena mjesta)
predstavljaju za lingvistiku područja od posebne važnosti12, ali istodobno iziskuju
i poseban pristup njihovu tumačenju.

1 W. V . Wartburg, Die Entstehung d. rom. Vôlker, Halle/Saale, 1939, 21. Zanimljivo je podsjetiti
na jednu Saussureovu bilješku koja je nađena među rukopisnom ostavštinom ženevskog lin­
gvista, a što ju je objavio J. Starobinski (Les mots sous les mots. Les anagrammes de F. de Saussure,
Paris, 1971, 18): »(Mais Imagination sur lacune de mémoire est le principal facteur de chan-

2 V. V IN JA E T IM O L O G IJA I. 17
 Našavši se pred heterogenom masom naziva morskih stanovnika, istraživač
tog malog isječka neograničenog leksika stiče utisak da se našao pred nečim što
može biti samo plod jedne pensée sauvage (Cl. Lévi-Strauss) i tek kasnije, kad
se donekle familijarizirao s tim neobičnim svijetom riba i imena, počinje uviđati
da i u tom neredu ima nekog reda, da isti ili slični »nered« postoji i kod drugih
priobalnih naroda i da su te homologije prirodni izraz jedne »logike« primorskog
svijeta koja je zajednička Švedu i Talijanu, Portugalcu i Hrvatu. Ništa se na prvi
pogled tako oštro ne suprotstavlja strogoj znanstvenoj taksonomiji kao ova krajnje
impresionistička narodna taksonomija. Dok je prva stroga, objektivna, jednoznačna
i uređena, druga je aproksimativna, subjektivna, polivalentna i neuređena. Pa ipak,
podrobnije ispitivanje, postupno ulaženje u »dubinu« narodnog nazivlja pokazuje
nam da je i tu riječ o taksonomiji u pravom smislu2. Premda je očito da je siste­
matski naziv jednoznačan, a pučki je više manje neodređen, ipak je lako ustanoviti
da narodni naziv, naravno, ako posrijedi nije neprozirni naslijeđeni termin, veoma
često jednom odmjerenom, samodostatnom i točno usmjerenom riječi sažimlje
ihtiološki opis ili višečlani sistematski naziv, ističe maksimalnom kondznošću ovu
ili onu upadljivu osobitost referenta koja na taj način postaje semičkim jezgrom
naziva za morskog stanovnika.
Cilj nam je dakle ukazati na red u tom prividnom neredu, ustanoviti snage
jezičnog dinamizma koji u svakoj mikrozajednici unosi ravnotežu u taj disparatni
i često alogički odnos imena i imenovane stvari, pokazati na alternativne prijelaze
iz prozirnosti u neprozirnost, iz neprozirnosti u prozirnost, a to je svakako jedno
od najzanimljivijih područja semantike, a danas i etimologije. N a etimologičaru je
da pronađe i »oživi« inicijalni impuls motivacije i da, temeljeći se na rezultatima
semantičkih istraživanja, učini prozirnim ako ne sve, a ono što je moguće više
neprozirnih elemenata koji tvore narodnu taksonomiju relativno zatvorene klase
naziva za živi svijet mora.

0.1. Talasozoonim kao jezični znak

Za apelativ kojim označujemo morske stanovnike mogli bismo, po uzoru na
antroponim (osobno ime) ili toponim (ime mjesta), iz razloga lakoće i veće uvede-
nosti u lingvističku praksu, upotrijebiti termin ihtionim (ime ribe). No, kako u
moru žive i drugi organizmi koji nisu ribe (mekušci, korepnjaci, sisavci...), a mi
i njihove nazive ispitujemo, taj termin ne bi udovoljavao terminološkoj strogosti
koju traži svako izučavanje bilo koje taksonomije, morat ćemo se uteći hipero-
nimskoj oznaci talasozoonim (ime morske životinje) koji jedini strogo odgovara
stvarnom stanju. Hiperonim talasozoonim uključivat će hiponime ihtionim, malako-
nim, karcinonim... i označavat će nazive za sve organizme koji žive u moru prema
odnosu inkluzije:
ihtionim, malakonim, karcinonim... <= talasozoonim

gement avec volonté de rester autrement dans la tradition). Dans le domarne linguistique, on
voit fleurir, exactement de méme, toute une catégorie de formations ingénieuses par le dé-
faut de mémoire. Il s’agit, de domaines lexicographiques comme ceux des noms de plantes,
noms de minéraux, nom de petites bètes: connus sulement [...], n’étant qu’à moitié appris
de la masse des sujets parlante, et alors, sans que le nom cesse d’étre transmis, il est soumis
à ime loi de transmission totalement différente de celle du mot ordinaire et qui aboutit à des
séries d’étymologies populaires compactes«.
2 Za razliku između fonološkog i taksonomskog sistema, v. P. Guiraud, *Sens et Information«,
in Statistique et analyse lingmstique, 1966, 51—53.

18
 ihtionim...
ili
talasozoonim

naravno, bez simetrije jer svaki ihtionim, malakonim... jest talasozoonim, dok
obrnuto nije točno.
0.1.2. Talasozoonim je jezični znak klase apelativa jednake konstitucije kao i
svi apelativi. To će nas upućivati da kod njegova tumačenja vodimo računa o nje­
govu izrazu (za Saussurea signifiant, označitelj) i o njegovu sadržaju (po Saussureu
signifie, označeno). No, na taj način ne uočavamo u dovoljnoj mjeri mjesto što
ga s obzirom na jezični znak ima referent, to jest označena stvar, u našem slučaju
morska životinja. Zato ćemo se poslužiti danas već klasičnim Ogden-Richardsovim
pojam

rije č s tv a r
im e r i b a ...

trokutom što nam ukazuje da kod jezičnog znaka valja voditi računa o riječi (nomen),
pojmu (conceptus) i stvari (res), a s time se ponavlja stara skolastička tvrdnja da
riječi označavaju stvari posredstvom pojmova (voces significant res mediantibus con­
ceptibus). Zbog toga je u gornjem trokutu veza između riječi i stvari neizravna jer
ime (talasozoonim) označuje stvar (ribu...) samo pomoću pojma o toj ribi. No,
suvremena etimologija i semantika traže da se vodi računa o povijesti riječi kao
cjeline, a kad kažemo povijest rekli smo i razvoj sistema3 i to ne jednog već više­
strukih sistema na različitim razinama, što je K. Baldinger, posluživši se istim
trokutom, ovako sinoptički prikazao:
s is te m p o jm a
p o jm o v n o p o lje

1 s is te m d e z ig n a d je
o n o m a s tič k o p o lje

2 s is te m z n a č e n ja
s e m a n tič k o p o lje

s is te m n a p la n u fo r m e s is te m s tv a ri
fo r m a ln o p o lje

3 K . B a ld in g e r, »L’ć ty m o lo g ie h ie r e t a u jo u r d ’h ui«, i n Cahiers de l ’Association Intern. des Etudes

Fratifaises, 11, 1 9 5 9 , 233— 264.

19
Ili, ako preuzmemo analizu jezičnog znaka u Hjelmsleva a on je povukao najradi­
kalnije konzekvencije iz saussureovske tvrdnje da je jezik forma a ne supstancija,
dobit ćemo dva plana: izraz i sadržaj, a u svakom će se od njih uspostaviti novo
razlikovanje između forme i supstancije:

M supstancija ------►(fonetika)
iz ra z
O forma ------►(fonologija)
N
forma ------»■ (gram. i leksik)
E
sadržaj
M supstancija ------►(semantika)

F o rm u sačinjava mreža funkcija ili ovisnosti (tzv. relacije na sintagmatskoj i kore­

lacije na paradigmatskoj osi) koje jedinice održavaju između sebe uz isključenje
svake izvanjezične (fizičke, psihološke...) karakteristike. S u p s ta n c ija na planu
izraza može biti artikulatorna, akustička, auditivna, dok ju je na planu sadržaja
mnogo teže strukturirni jer jedna te ista fizička »stvar« može biti na različite načine
semantički opisana. Samo je forma odsječak izraza i/ili sadržaja koji možemo pod­
vrći postupcima (Hjelmslevove) analize i samo je forma (izraza i sadržaja) predmet
lingvistike. Odnos između forme i supstancije je arbitraran i selektivan odnos.
Supstancija postoji samo u odnosu na neku formu; bez forme supstancija je samo
materija, ali forma nužno ne pretpostavlja supstanciju. Kažemo da se forma mani­
festira kroz supstanciju ili da je supstancija manifestacija forme. Drugim riječima,
opis supstancije nalazi se na sjecištu lingvistike i drugih disciplina između kojih
nas u prvom redu zanima semantika i, naravno, discipline koje se bave opisima
morskih stvarnosti jer su ove u središtu našeg interesa.
0.1.2.1. Kad to znamo, moramo vidjeti gdje je bilo središte interesa dostruktu-
ralne lingvistike. Odmah ćemo naglasiti da su lingvisti prošlog, a ponegdje čak i
do druge polovice našeg stoljeća vodili isključivo računa o izrazu i poštovali fo­
netske zakone prema kojima su slijedili razvoj tih izraza. Kad su taj razvoj opisali,
kad su mu utvrdili polazno stanje, smatrali su da je njihov zadatak izvršen. Sadržaj
je bio zanemarivan, a o znaku kao totalnosti nije se uopće vodilo računa. Takav
izraziti primat izraza krivac je za mnogobrojne zaključke i tumačenja koji su u
očima široke publike etimologiju kao znanstvenu disciplinu diskreditirali. Do toga
je dolazilo navlastito kod tumačenja naziva iz onih klasa gdje je očito nepoznavanje
osobina referenta vodilo etimologa iznošenju neosnovanih zaključaka. N iti jedan
od naših ispitanika — pa ma koliko poštovanja da su imali prema pisanoj riječi
— nije prihvatio tvrdnju da bi naziv za malog kanjca mogao biti u bilo kakvoj
vezi sa nazivom za golemu i opasnu kanju. Tumačenje koje miješa mola i muja
(oslića i cipla), jer bi oba ta oblika tobože potjecala iz jednog lat. M U G IL , izaziva
kod njih nevjericu ili čak i protivljenje.
Suvremeni se etimologičar, koji istodobno mora biti i semantičar i barem do­
nekle poznavati realia koja opisuje i tumači, ne može zadovoljiti lapidarnim i do­
duše točnim hrv. srp. ormata < lat. AURATA ili isto tako lapidarnim no i netoč­
nim lat. M U G IL > hrv. mài. Isto tako, on se neće prikloniti tumačenju za bilo
koji oblik ako je ovaj istrgnut iz cjeline četiriju sustava koje smo gore naveli. Su­
vremena je znanost o jeziku svjesna neograničenosti leksika, dobro zna da je d a n
istraživač ne može s jednakom obaviještenosti raspravljati o svim njegovim dijelo-

20
vima, pa zato pokušava pitanje postanja i strukture pojedinih blokova koji sačinja­
vaju beskrajni leksik rješavati tako da uzima klasu po klasu, da omeđuje pojmovno
ograničene cjeline i da njihove elemente sagleda u što gušćoj mreži njihovih odnosa
i međusobnih utjecaja na oba plana jezičnog znaka. Današnja se lingvistika trudi
da objasni, koliko je god to moguće, svaki dio inovacije ili svaki elemenat sačuva-
nosti uz što solidnije poznavanje jezičnih, pojmovnih i stvarnih odnosa među nazi­
vima. Imajući neprestano na um u da riječi podržavaju stalne odnose na sintag-
matskom i na paradigmatskom planu, to jest da do promjene može doći zbog pri­
tiska forme izraza na formu sadržaja i obrnuto, da se znakovi mijenjaju i zbog
formalne sličnosti i zbog sadržajne bliskosti, etimolog će posebnu pažnju posvećivati
tim odnosima. Samo, a navlastito u našem slučaju, morat će osim izrazu i sadržaju
neprestano poklanjati pažnju i trećem (donjem desnom) kutu gore predstavljenog
trokuta, to jest referentu, u našem slučaju morskoj životinji i svemu što je u vezi s
njom na terenu gdje se neki znak upotrebljava za njezino označavanje. Referent,
morski organizam, predstavljat će supstanciju koja će se u formi sadržaja konceptu-
alizirati i shodno toj konceptualizaciji4 izraziti kroz posebnu formu izraza. Taj je
dio zadatka presudan u našem istraživanju i mi ćemo mu posvetiti punu pažnju
tokom čitavog izlaganja u ovoj knjizi. Jednako kao što tradicionalni lingvisti prošlog
stoljeća nisu odobravali isključivi primat sadržaja (etimološki pristup J. Ménagea,
na primjer), tako i mi danas vidimo nedovoljnost i čestu neodrživost mladogramati-
čarske ili historijsko-komparativne metode koja je težište gotovo isključivo postav­
ljala na izraz. Premda smo svjesni neprocjenjivih zasluga koje je ta škola imala za
razvoj znanosti o jeziku i premda dobro znamo da bi današnjoj lingvistici bilo
gotovo nemoguće snalaziti se u meandrima beskrajnih jezičnih tekstova bez tih
nezamjenjivih repertoara, ipak kroz čitavo ovo djelo izražavamo kritiku, donosimo
ispravke i ističemo svoje neslaganje s maldogramatičarskim zaključivanjima, ali to
ne činimo zato što bismo potcjenjivali njihov doprinos, već zato što nam je nova
strukturalistička orijentacija otvorila nove vidike u našoj disciplini5. Sadržaj i ozna­
čena stvar ulaze na velika vrata u etimološka istraživanja, a nužnost takvog postup­
ka sažeta je u uzviku Rudolfa Meringera Ohne S a ch wissenschaft keine S prach-
zoissenschaft mehr! Povijest riječi stavlja u pokret višestrukost već spominjanih
sustava, tako da ispitivanje golog oblika, pa čak ni kad se on postavi u s is te m
izraza ili u formalno polje, nije ni izdaleka dovoljno za ispitivanje jezičnog znaka
kao cjeline.
0.1.3. Suvremena je lingvistika, ili točnije rečeno jedna njezina »marginalna«
disciplina — semantika, prihvatila to geslo. I pokazalo se da arbitrarni jezični znak
u svojem razvoju i neprestanom mijenjanju, koje je relativno brzo ako se usporedi
s mnogo sporijim mijenjanjem životinjskih ili biljnih vrsta u prirodi, iskorištava,
tj. jezično funkcionalizira, kad god se za to ostvare potrebni uvjeti, svako postojanje
redundantnih crta. T a funkcionalna individualizacija odgovara općem zahtjevu je­
zične ekonomije: ono što je redundantno u jednoj jezičnoj fazi, funkcionalizira se
u idućoj i to jednako na fonematskoj razini (II artikulacija po A. Martinetu) kao i
na leksematskoj razini riječi (I artikulacija po istom autoru). Jezična se ekonomija

4 »Conceptualisation — réduction d e l’infinité des référents (choses, pensées...) àuncertainnom bre

de dasses d’appréhensions«, Pottier, 1974, 322; »réduction sélective de la référence«, id. ibid;
»Concepts are superimpositions upon physically given; they are modes of ordering or dealing
with sensory data;... conceptualisation is thè cognitive process itself«, E. H. Lenneberg, Bio-
logical Foundation^ o f Language, p. 333 (1967); o primjeni na naše pitanje, v. Vinja, 1975, passim.
5 »Das Prinzip der Synchronie, eine der grossten Errungenschaften der strukturalistischen Re­
volution...«, Ž. Muljačić, 1967, p. 57.

21
oslobađa redundantnih elemenata i jednostavno ih ili funkcionalizira, tj. ispunja
novim ili modificiranim sadržajem, ili ih uklanja, tj. prepušta zaboravu.
Prema tome, svaki će jezični znak, pa i talasozoonim, podržavati čitav niz
odnosa s prisutnim dijelovima okruženja (sintagmatski odnosi) i još bogatije i ne-
predvidive odnose s ne-prisutnim dijelovima sustava (paradigmatski ili asocijativni
odnosi). Odnosi tog drugog (paradigmatskog) reda bit će dvojaki: potjecat će iz
formalne sličnosti, bit će to formalna prilagodba kao sardelalsardunlbasarđela ili
crnorepaclcmovrataclcrnogućaclcrnoguzaclcmogorac ili će pak nastajati zbog sadr­
žajne bliskosti, zbog asocijativnosti po sadržaju kao što je nastao niz naziva za buca
(Orthagoriscus mola) koji se svi povezuju sem(antizm)om »okrugao«: misec, roda,
pešebarila, dno, lopar... Sveukupnost sintagmatskih i paradigamtskih odnosa jest
ono što nazivamo strukturom jezika. U toj strukturi i u odnosima hijerarhije, prisile
i određene marže slobode morat ćemo tražiti tumačenja za imena talasfoaune kao
što tražimo i etimologiju svih dijelova vokabulara.
Samo, u našem slučaju, kad su posrijedi nazivi za morske životinje, nećemo se
smjeti ograničiti na strukturu hrvatskog (ili srpskog) jezika i to opet zbog onog
»trećeg kuta« u Ogden-Richardsovu trokutu. Znakovi, u našem slučaju talasozooni-
mi, svojevrsni su dijelovi naše jezične strukture. Odnosi između sadržaja i izraza,
baš zbog ovog posljednjega, dio su te strukture i u pravilu se ne poklapaju sa izra­
zima iz drugih struktura. Međutim, referent, označena stvar, tj. morska životinja,
izvanjezična stvarnost na koju se taj izraz — preko koncepta o njoj — odnosi,
jednaka je i jednako opažana za sve one koji s tim životinjama dolaze u dodir. Odatle
i nužnost da ih označe različitim formama izraza, tj. svojim jezičnim sredstvima,
ali i mogućnost da ih konceptualiziraju s više manje jednakom ili barem sličnom
organizacijom forme sadržaja jer im je supstancija sadržaja ista. Zbog toga može u
genetski različitim jezicima između kojih nikada nije bilo nikakvih dodira doći do
upadljivih podudaranja u organizaciji supstancije kroz formu sadržaja, a to će
često olakšati ako ne i rješavati etimološke probleme. Takva podudaranja mogu
se zapaziti na svim razinama:
1) na razini izraza i sadržaja (fi ): svi su priobalni sredozemni narodi zadržali
i danas nastavljaju predindoevropski oblik izraza u ihtionimu salpa u svrhu ozna­
čavanja vrste Box salpa;
2) na razini samog izraza (/*)'■ grč. lat. ASTACUS nastavlja se u brojnim
sredozemnim nomenklaturama (naše jastog, ven. àstese...) za jednog od dva velika
i tražena raka (Palinurus vulgaris, Homarus vulgaris);
3) na razini sadržaja koji će se zbog zapaženih jednakih crta, navika, nacrta,
staništa, ponašanja izražavati različitim izrazima, koji »pokrivaju« isti sadržaj : plo-
snatost i karakteristični oblik ovrate (Chrysophrys aurata) i Provansalci i Hrvati će
usporediti s »dlanom«: mi ćemo to izraziti pomoću ihtionima po-dlan-{č)ica, dok
će Provansalci istu osobinu ribe istaknuti u izrazu pauma-renco, što je u stvari
( \ ) isti sadržaj izražen drugim izrazom ili jednaka organizacija forme sadržaja
ihtionima. Naravno, do iste pojave može doći i unutar jedne jezične strukture:
naše ornata ( < AURATA) može biti izraženo i našim sredstvima u neovisno
nastalom ihtionimu zlatica, zlatka, a to je tada \ prema ornata.
Navlastito ovaj treći slučaj, o kojem dosaussureovska lingvistika gotovo da
uopće nije vodila računa, bit će od neprocjenjive pomoći za suvremena etimološka
i semantička istraživanja. Bit će važno poznavati »stvar«, u našem slučaju morsku
životinju, njezine razlučne oznake, morfološke osobitosti, detalje nacrta i dr., pa
da otkrijemo sličnost ili čak istost denominacijskih postupaka kod međusobno

22
udaljenih etničkih skupina kojima je zajednički samo referent, tj. opažana stvarnost.
Otkrivanje jednog ili više takvih semantičkih podudaranja u izrazima naziva može
nas dovesti do otkrivanja zastrtih etimona, a to znači i do prihvatljive etimologije.
Analiziramo Ii naziv referenta na takve njegove »dijelove sadržaja«, na tzv. semove67
ili distinktivne značenjske crte, provedemo li semicku ( = komponencijalnu) analizu1,
postupit ćemo po uzoru na fonologe koji monem analiziraju na foneme, a ove na
razlikovna obilježja. Određena fonemska postava dat će nam svojim zbirom monem
koji se razlikuje od drugih monema. Isto tako, prisutnost, odsutnost ili drugo mjesto
u semičkoj postavi nekog sema može nam označiti ovu ili onu vrstu, podvrstu ili
varijante. Opozicija semova »živi na kamenu« ~ »živi na mulju« održava sustavnu
opoziciju Mullus surmuletus ~ Mullus barbatus. Odatle idemo dalje, pa ako zna­
mo da se prva životinja iz opreke označava izrazom krasarka (se. trilja), a druga
(barbun) od flake, s daleko ćemo više sigurnosti prići rješavanju ihtionima krasarka
i ihtionimske leksije8 barbun od flake, koji bi inače lako mogli poslati predmetom
najraznovrsnijih spekulacija »atomizatorskog« zaključivanja tradicionalne metode,
kao što se dogodilo oznaci za sitnu ćićerušu koja je, istrgnuta iz svog paradigmatskog
okruženja brojnih naziva koji se temelje na grupi Č.Č., Ć.Ć., Š.Š., dovedena u vezu
sa kosovskim izrazom ćićerova krv »sama gola krv«, ma da za to nema nikakvog
opravdanja.
Sve to znači da će etimologija prestati biti samo izučavanje oblika, traženje
formalne filijacije između termina jedne jezične faze s terminima prethodnih faza,
već će ispitivani termin uvoditi u totalnost jezičnog znaka i u strukturu jezika.
Denominacijski će se postupci rasvjetljavati iz različitih uglova, a uočavanje semova
i njihovo izražavanje u različitim jezicima uvelike će nam olakšati rješavanje nekih
naziva za koje se tvrdi da su tamna postanja. Ako za kanjca (Serranus cabrilla) na
temelju podataka dobivenih od ihtiologa — a oni se bave isključivo referentom — i
na terenu od izvornih govornika — a oni upotrebljavaju narodne nazive — dođemo
do sigurnosti o postojanju i opravdanosti sema »zijati«, »otvarati usta«, a taj je sem
sastavnica u sadržaju našeg naziva za tu ribu, sama će od sebe otpasti sva nagađanja
o vezi sa konja, na koja nas može navesti samo nekritično povezivanje dvaju izraza,
a zajednički sem »zijati« u grč. χάννος, Iat. Matula, engl. gaper dovest će nas do
ispravnog etimološkog tumačenja, tj. na grč. χαίνω »zijevam« što je u tom jeziku
uvjetovalo ( fj ) ihtionim χάννος Serranus cabrilla.
0.2. Uloga sekundarnih motivacija
Lorsque Vévolution phonétique, ou toute autre cause,
efface la motivation première, la conscience linguistique,
ou souvent mime le plus simple jeu des affinités sonores,
restrueturent le mot enfonction d'une nouvelle motivation.
Pierre Bec9

6 »Séme — trait distinctif de la substance du signifié d’un signe« B. Pottier, 1974, 330 i 29.
7 Analiza sadržaja na semove ili semantičke crte; v. B. Pottier, »Vers une sémantique moderne«,
in Travaux de linguistique et de littérature, No 2, Strasbourg, 1963; id. Recherches sur l'ana-
lyse sémantique en linguistique et en traduction mèchanique, Nancy, 1963; M. Alinei, La struttura
del lessico, Bologna, 1974.
8 Leksija (kod Portiera 1974, 326: lexie, što približno odgovara Benvenisteovoj synapsie) je leksič­
ka jedinica sastavljena od više leksema koja se može svrstati u kategoriju imenica.
9 Pierre Bec, »Formations secondaires et motivation dans quelques noms d’animaux en gascon«,
in R LiR 24, 1960.

23
 Bili bismo, međutim, na krivom putu kad bismo mislili da talasozoonimi
nastaju samo na dva načina: a) nastavljanjem naziva ili njegovih sastavnica iz preL-
hodnih stadija ili jezika, i b) novim označavanjem koje ističe morfološke, kromatske
ili druge osobitosti morske životinje (referenta), crte njegova ponašanja ili ekonom­
sku vrijednost. Denominacijski poriv često dolazi iz najraznovrsnijih okolnosti, a
tu u prvom redu valja istaknuti situaciju sredine u kojoj ime nastaje. Mislimo pri
tome poglavito na lokalne, mikrosistemske okolnosti u kojima afektivni, folklorni,
anegdotski faktori mogu odigrati odlučujuću ulogu i to navlastito kod naziva za
ribe neznatne ili nikakve vrijednosti za ishranu pučanstva. Gotovo da bismo mogli
postaviti kao pravilo: što je riba ili druga morska životinja manje vrijedna i manje
tražena, to će imati više imena. Likovi salpa ili tuna prekrivat će svojim izrazom
(uz neznatne varijante već prema sustavima pojedinih jezika) čitavo Sredozemlje;
vrijedna i nadasve tražena, ali manje lovljena ornata nosit će kod nas desetak ime­
na, dok će nejestivi, a ribarima čak i dosadni starokančić (Paracentropristis hepa-
tus), imati gotovo toliko naziva koliko ima i ispitivanih točaka10, što znači da će
biti rijetka mjesta u kojima će ta ribica biti poznata pod istim nazivom kao u drugom,
pa čak i najbližem mjestu. Kod takvih bezvrijednih vrsta tumačenje naziva pred­
stavljat će pravu, a ponekad i nepremostivu poteškoću jer je njihovo ime najčešće
vezano uz lokalni folklor, uz lokalne događaje, uz lokalne tipove, anegdote i si.
Samo dulji boravak u sredini gdje je takvo ime nastalo može nas dovesti do izvora
i upoznavanja prvotnog povoda denominacije. U takvim će slučajevima biti gotovo
nemoguće sa sigurnošću govoriti o porijeklu naziva jer će u igru biti uvučene naj­
raznovrsnije jezične snage koje će se u samom imenu ispreplitati : lokalna situacija
može pomoću tzv. pučke etimologije »protumačiti« neki naziv, neprozirni ihtio-
nim poprima novi oblik, a ovaj ubrzo, u idućoj fazi, biva prekrojen zbog neke
lokalne, danas najčešće nejasne okolnosti koja je nedostupna svakome tko je stranac
u tom mikrosistemu. Dakle, ne samo etimologija, već i etiologija!
U. tvorbi takvih »marginalnih« talasozoonima, gdje je na djelu sekundarna
motivacija, značajnu ulogu igraju afektivne, stilističke, konotativne vrijednosti.
Situacija se može donekle razjasniti kad je riječ o promjenama na jednom stupnju
razvoja, kad, primjerice, iz ironičnih pobuda neznatna ribica bude nazvana kralj,
lav ili si. Takvi tipovi antifrastične, dakle konotativne denominacije i iz nje nastali
nazivi prekrivaju veće areale. No, situacija se neusporedivo više komplicira kad se
u denominaciju umiješaju usko lokalni faktori. Takva je denominacija i tada afek-
tivna, ali njezin se prvotni impuls može samo slučajno ili uz posebnu sreću otkriti.
Dovoljno je za ilustraciju uputiti na ono što navodimo o uzrocima koji su doveli
do ihtionima verδ na (30.10.1.2.), marelici (26.3.2.2.), grùja (17.2.2.5.) ih do posebne
modifikacije u ihtionimima fanfonja (21.4.1.) i knez vranjanin/5.3.2.3.). Ako inače
nismo skloni prihvatiti duhovitu sugestiju L. Spitzera Suche keine Etymologien
— finde sie\, za ovakve slučajeve moramo priznati da je ona na mjestu. Međutim,
ni u netom navedenim slučajevima nismo baš potpuno sigurni da se još koji for­
malni ili sadržajni faktor nije umiješao u proces denominacije i tako pridonio da­
našnjem obliku naziva.
0.2.1. Jednako kao što se talasozoonimi čvrsto drže za tlo na kojem su nastali,
isto je tako u svijesti govornika (i ne samo prosječnog »potrošača jezika« već ponekad
i prirodoslovaca, pa čak i jezikoslovaca!) čvrsto uvriježeno osjećanje o tome da li
je naziv domaći ili je postanjem tuđ, da li mu je u osnovi ovaj ih onaj elemenat na

10 V. 29.3. i dalje.

24
temelju kojeg bi bio nastao. Zato će nam izlaganje kroz čitavu ovu knjigu ukazivati
na nužnost kritičkog pristupa povijesti naziva i ukazivati nam da lingvist ne smije
prihvatiti kao sigurno ono što je zapravo samo prvi utisak govornika koji se tim
nazivom služe. Dobar primjer opasnosti koje skriva takvo dijeljenje na »strani« i
»domaći« pruža nam veoma poznato djelo Tonka Šoljana Ribe Jadrana u kojem su
nazivi tuđeg porijekla naznačeni navodnicima, dok se ihtionimi, tobože, domaćeg
postanja navode bez navodnika. Možemo reći da se pri tome dijeljenju Šoljan
postavlja na mjesto prosječnog govornika i naznačuje njegov osjećaj i subjektivni
sud o tome kad je riječ domaća, a kad je tuđa. Za jezičnog istraživača, naravno,
stvari stoje sasvim drugačije. On svoj sud neće smjeti temeljiti na tim prvim utisci­
ma pa ma koliko oni bili uvriježeni u jezični osjećaj. Zalaženje »u dubinu« povijesti
naziva pokazat će nam da je znatan dio našeg nazivlja talasofaune, koji d a n a s
ima naoko izrazito slavenski karakter, u stvari samo prilagođeni i paretimološki
»protumačeni« tuđi oblik u hrvatskom jezičnom ruhu. Ta su se adaptiranja vršila
kroz stoljeća, u njima su uzimali udjela najraznovrsniji faktori i današnji je rezultat
— domaće ime. Na tom dijelu istraživanja etimologičar je stalno izlagan opasnosti
od prihvaćanja tzv. »lakog rješenja«. Na prvi pogled, što nam se može učiniti »hrvat-
skijim« ili više našim nego ihtionim golać (19.3.5.), gluhi pas (2.2.6.), kraljica (22.3.1.2.)
ili smokva (30.2.2.)? Pa ipak, podrobno ispitivanje, uzimanje u obzir svih lingvistič­
kih, socijalnih, biomorfoloških i drugih čimbenika dovelo nas je do saznanja da su
to samo prividni iskonski kroatizmi jer je njihovo porijeklo u stvari tuđe, a današnji
je oblik samo udovoljavanje stalnoj i prirođenoj težnji govornika da razumije ono
što govori, da naziv opravda, da svojim jezičnim navikama podesi svako ime koje
od tih navika odudara.
0.2.2. U navedenim slučajevima lako rješenje bilo bi da za jednog psa prihvatimo
da je gluh ili da neznatnu giricu proglasimo, ili da vjerujemo da ju je narod pro­
glasio, kraljicom. Prema tome, čim možemo ustanoviti da neki prozirni naziv ne
odgovara stvarnim osobinama ribe ili druge morske životinje (a tu su nam ihtio-
loški i zoološki opisi uvijek na raspolaganju), moramo se dati na posao otkrivanja
puteva i situacije u kojoj je mogla nastati sekundarna motivacija. T u nam je odličan
uzorak postupka dao Vittore Pisani (1968—70) u vezi s opravdanošću naziva κέφαλος.
Ništa u etimološkim repertoarima brojnih jezika ne dopušta da se dovede u pitanje
sigurnost s kojom se riječ koju nastavlja naše cipal (Mugil sp.) tumači pomoću
grč. izraza sa sadržajem »glava«. Nitko se nije upitao da li za cipla postoje biomorfo-
loški razlozi da ga označimo po veličini ili osobitosti glave, a očito je da nam i vlastito
iskustvo i objektivni ihtiološki opisi ukazuju da ta glava nije ni velika ni bilo po
čemu značajna (v. ovdje 15.1.1.). I Pisani s punim pravom dovodi, u pitanje još
u starogrčkom prihvaćeno tumačenje pomoću te karakteristike, a i mi bismo slično
mogli reći za tumačenje danas izrazito našeg šaran pomoću šar-en, -ast, itd. U takvim
slučajevima često jedna od brojnih varijanti može predstavljati onaj missing link
koji će nam »otvoriti oči« i uputiti nas na etimologiju u etimološkom smislu te riječi.
Nikada u ihtionimu slast ne bismo vidjeli ništa drugo do li »slas(nos)t« da ne ra­
spolažemo međuoblicima sklat, slat, slao... ili u oznaci kraljica nešto drugo osim
»kraljica«, kad ne bismo poznavali varijante gerla, gerlica, graljica...
0.2.2.1. Očito je iz svega toga da svaki ihtionim, ili općenitije, talasozoonim
ima svoju povijest i kroz tu je povijest, kroz svoj razvoj, neprestano izložen nepred-
vidivom broju faktora koji neprestano na njega djeluju. Ugrožavan je aloglotskim
utjecajima i izlagan promjenama koje mogu dolaziti i iz domaće sredine, ali on
kao i svaki drugi jezični znak mora funkcionirati, to jest označavati bez obzira na

25
pritisak svih tih faktora. Ako predstavlja (stat pro) ekonomskom vrijednošću na­
metnutu vrstu, velika je vjerojatnost da će naziv biti raširen na znatnim arealima, a
vrlo često će ti areali (uz razumljive adaptacije koje iziskuje svaka pojedina jezična
struktura) prelaziti jezične, političke i druge granice. Ime će tada biti otporno
prema vremenskom faktoru, ritam mijenjanja i prilagođivanja bit će znatno usporen.
I, kao što smo na spacijalnoj crti ustanovili prelaženje granica, na vremenskoj ćemo
liniji utvrditi preživljavanje etničkih promjena, prelaženje iz jezika starosjedilaca u
jezik došljaka, iz supstrata u recentnije slojeve. Ustanovit ćemo, dakle, raširenost u
prostoru i trajanje kroz vrijeme.
O.2.2.2. Takvo čuvanje naziva, tj. izraza, kontinuitet njegove forme uz veće
ili manje prilagodbe srećemo, kako smo već spomenuli, kod ekonomski važnih
vrsta (tuna, sardela), ali to ne znači da će se tako ponašati i nazivi za sve vrijedne i
tražene vrste. Moramo voditi računa o razlici između ribe koja je predmetom ma­
sovnog lova, lovne i prerađivačke industrije, i ribe koja je vrijedna i za ribare i te
kako unosna, ali se lovi u manjim količinama. Mogli bismo reći da moramo oštro
lučiti industriju od manufakture. Mislimo pri tome na najtraženije vrste, kulinar­
ske specijalitete kao što su lubin ili ovrata ili jastog. Njihovi će nazivi pokazivati
drugačije opće karakteristike. Prvo, na našem jezičnom području, a to mutatis
mutandis vrijedi za čitavo Sredozemlje, postojat će za te vrste po nekoliko naziva i
svaki će od njih prekrivati dosta značajne areale; drugo, ti su nazivi većim dijelom
po svom postanju neslavenski elementi, a to govori o njihovu trajanju jer su, us­
prkos promjenama i prilagodbama izraza, prelazili iz jedne jezične strukture u
drugu.
Broj naziva za tu skupinu negdje je iz m e đ u dviju krajnosti: između one
skupine koja nastavlja predindoevropska imena i jednim nazivom prekriva cijelo
naše (a često i mediteransko) priobalje i naziva za ekonomski neznačajne, za ribare
nevrijedne ili čak zanemarive vrste koje baš zbog tih svojih karakteristika i te kako
obiluju mnogobrojnim nazivima. T e vrste kojih imena prekrivaju veoma skučene
i doslovce razmrvljene areale, tako da često za njih nalazimo različita imena u dva
dijela iste aglomeracije, redovito su nastala in loco, predstavljaju idioglotske tvo­
revine ili su pak paretimološki prekrojena na domaći lik u kojem govornik razabire
razumljiv sadržaj. Takvi prozirni talasozoonimi, naravno, nose više afektivnog na­
boja, kratkog su vijeka trajanja, izloženi su utjecaju lokalnih jezičnih faktora, i
općenito uzevši, ispitivanje njihova nastanka i etimologije znatno je teže.
Možemo, dakle, te konstatacije sažeti u tvrdnju da postoje tri tipa talaso-
zoonimskog nazivlja:
1) nazivi velike rasprostranjenosti (tip: tuna)
2) nazivi srednje rasprostranjenosti (tip: ovrata)
3) nazivi neznatne rasprostranjenosti (tip: starokanjčić).
Svaki od ta tri tipa lako se može karakterizirati : tipu 1) pripadaju vrste značajne
po ekonomiku i industriju, broj njihovih primjeraka veoma je velik i love se u
velikim količinama; jedan primjerak uzet sam nikada nije tražena riba; kod tipa
2) osnovna je traženost za jelo, znatna tržišna cijena, broj tovljenih primjeraka re­
dovito je malen, a svaki pa i najmanji primjerak predstavlja cijenjenu ribu; osnovna
je karakteristika tipa 3) nevrijednost, često i nejestivost, pa ni broj ulovljenih pri­
mjeraka nije pertinentan.

26
 Kao i kod svih generalizacija, ni ovdje granice između tipova nisu oštro za­
crtane. Naziv za sipu (Sepia offiđnalis)1S na primjer, prekriva sa svojim jedinstve­
nim leksemom čitav naš, i ne samo naš obalni potez, pa bismo ga mogli, kad bismo
uzimali u obzir samo broj različitih naziva, svrstati u tip 1). Naprotiv, njezin najbliži
srodnik, daleko traženija lignja Loligo vulgaris1112, označena je s više naziva i prema
oba kriterija (vrijednost i broj naziva) pripada tipu 2).
0.2.3. Osim već iznesenih tvrdnji da talasozoonimi, poput fitonima i toponima,
spadaju u onaj dio leksika koji se najžilavije drži uz tlo na kojem su ti nazivi nastali,
te da je ekonomska vrijednost vrste u obrnutom razmjeru s brojem imena s kojima
je označena, možemo navesti još neke i onako ne odveć brojne konstante u postup­
cima denominacije za pripadnike talasofaune.
Prvi i svakako najznačajniji je uloga afektivnog naboja u denominaciji. Morski
je svijet oduvijek bio za čovjeka najpogodniji teren za stvaranje metafora, a budući
da se more upoznaje tek nakon upoznavanja zemlje na kojoj se živi, morski sta­
novnik najčešće dobija ime prema onom dijelu kopnene realnosti na koju čovjeka
najviše podsjeća. To su veoma rano ustanovili i klasični autori. Varon je tako,
primjerice, tvrdio:
»...vocabula piscium pleraque translata a terrestribus ex aliqua parte similibus
rebus, ut aquila, lingulaca, sudis; alia a coloribus ut haec: asellus, umbra,
turdus; alia a vi quadam...« (LL 5, 77).
Slično tvrdi i Plinije (NH lib. IX), a navlastito Izidor Seviljski koji posebno ističe:
»Pecoribus autem et bestiis et volatilibus antea homines nomina imposuerunt
quam piscibus, quia prius visa et cognita sunt. Piscium vero postea paulatim
cognitis generibus nomina instituta sunt aut ex similitudine terrestrium ani­
malium aut ex specie propria sive moribus (seu colore, vel figura, aut sexu)«
(Etyrn. 12, 6, 4).
Slične tvrdnje nalazimo i kod zoologa humanista XVI stoljeća Belona, Gesnera,
Aldrovandija, Salvianija, Rondeleta i dr. Susret čovjeka sa stanovnikom mora
oduvijek je bio mješavina čuđenja i divljenja, ali istodobno i izvor usporedbi s
onim što ga je na zemlji okruživalo. U tim usporedbama ipak je najčešće prenošenje
naziva za pticu na isto tako neuhvatljivu ribu. U naše je vrijeme Gaston Esnault
taj postupak pokušao čak sažeti u pravilo:
»La faune et la flore terrestres nomment la faune et la flore marines, sans
réciprocité«, (Où en sont les études de franfais, p. 137).
Premda drugi dio Esnaultove tvrdnje ne možemo u potpunosti prihvatiti jer svaki
čovjek s obale zna kolik je udio morskih apelativa u kopnenom životu, ipak u svo­
joj cjelovitosti ta tvrdnja izražava jednu generalnu tendenciju koja je, po našemu
mišljenju najprihvatljivija u navedenoj formulaciji Izidora Seviljskoga. No, ovdje
valja naglasiti da do istog zaključka neovisno dolaze i profesionalni ihtiolozi kojima
je u središtu interesa opis životinje, a ne lingvističke preokupacije. Zato ćemo
navesti konstataciju poznatog francuskog ihtiologa Louisa Roulea (1861— 1942)
koji doslovce kaže:

11 V. 36.2.
12 V. 36.4.1.

27
 »Les pêcheurs décorent volontiers de noms d’animaux terrestres les espèces
de poissons qui leur paraissent selon leur aspect mériter ces désignations. Us
créent des ressemblances et font des assimilations. La mer, grâce à leur esprit
inventif a ses loups, ses renards, ses aigles, ses milans, ses poulettes ou gali-
nettes, ses papillons, beaucoup d’autres encore. Il n’y a là que des analogies
superficielles, des concordances de couleurs, d’attitudes, de formes générales.
Elles existent cependant, et sont souvent assez fortes, assez sensibles, pour frapper
l'imagination et motiver de telles épithètes«·. (Les poissons et le monde vivant des
eaux, 5, 237—8).
U takvoj denominacijskoj usmjerenosti afektivni, tj. stilistički elemenat imat
će svoje važno mjesto.
0.2.3.1. Pokušajmo sada precizirati ili barem u grubim crtama naznačiti kojim
putevima dolazi do te afektivizacije dijelova leksika koji se odnose na morske stanov­
nike. Pokušat ćemo opisati samo nekoliko stalnijih tendencija polazeći od konsta­
tacije da se metafora, potpomognuta formalnom sličnošću i/ili semantičkom blis-
košću uvijek kreće pravcem kopno -> more, a kako ribe, rakovi i dr. označuju
konkretne stvari, nužno će im se davati takva imena koja su u vezi s tim njihovim
konkretnim položajem unutar leksika. U toj riječi — talasozoonimu — bit će razli­
čitih stupnjeva afektivnosti : od nekadašnje afektivnosti koja se zastrla i tako s
vremenom nestala (kod imena za važnije vrste i uglavnom kod naziva na višoj
hijerarhijskoj ljestvici, tj. kod hiperonima) do afektivnosti koja se neprestano ob­
navlja (kod imena za nevažne ali posvuda prisutne vrste). Doziranje afektivnog
naboja će se mijenjati, afektivna će kreativnost biti na djelu, no, kad kažemo krea­
tivnost, kako je pokazao Charles Bally, impliciramo i trošenje, nestajanje novine i
svježine stilema. Zbog toga će nadolazeće generacije tu afektivnost i stilemsku
svježinu neprestano obnavljati. Prema tome, s jedne će se strane afektivne vrijed­
nosti pojavljivati na različite i međusobno neovisne načine, a s druge strane, do­
lazit će do zamjene, obnavljanja, modificiranja onih kreacija kod kojih je afektivni
naboj oslabio, ili se stilistička vrijednost istrošila, ili jezičnim razvojem zastrla.
Njih će zamijeniti nove kreacije s eventualno jačim ali svakako prozirnijim afek-
tivnim sadržajem. T u je baš polje neprestanog djelovanja tzv. sekundarne moti­
vacije koja se, uglavnom, svodi na obnavljanje prozirnosti lingvističkog znaka, u
našem slučaju zoonima. Ta nam činjenica najbolje razjašnjava krajnju prekarnost
i efemerno trajanje takvih jezičnih tvorbi i istovremeno opravdava neobično velik
broj naziva za neke beznačajne vrste kod kojih baš nevažnost referenta nije kadra
da naziv zadrži na određenom stadiju razvoja, u prvom redu zbog njegove slabe
prostorne raširenosti, što se ne bi dogodilo da takav naziv podržava čitav makro-
sistem.
Tek kad pravilno uočimo razliku između tih dviju skupina, možemo razumjeti,
da se poslužimo već navođenim primjerom, zašto su tuna i sardela sačuvale svoje
nazive s kraja na kraj Sredozemlja usprkos heterogenosti etničkih skupina koje su
se na tim obalama izmjenjivale, dok se mali starokanjčić neprestano naziva novim i
uvijek novim imenima, tako da smo za naših terenskih bilježenja za samu našu obalu
mogli zabilježiti preko pedeset različitih naziva, dok su nazivi ranijih autora odreda
različiti od naših. Štoviše, s pravom se možemo upitati : koliko je puta ta ribica u
pojedinom mikrosistemu promijenila ime otkako se tuna po čitavom Mediteranu
naziva tunom}\
Naravno, ne možemo govoriti o afektivnosti kod naziva za tunu, salpu ili
sardelu. Možda su i ti izrazi nekoć imali neku konotativnu vrijednost, ali toga više

28
nema. Sasvim je drugačije situacija kod gotovo stotinu sunaziva za treperavu kozicu,
nevrijednog desetoronožnog raka plivača13 i kod mnogobrojnih nevažnih vrsta koje
svrstavamo u skupinu naziva neprestano obnavljane afektivnosti.
O.2.3.2. I važnost tih dviju skupina različita je za lingvističku znanost. Grosso
modo mogli bismo reći da je tradicionalna etimologija upravljala svoj interes gotovo
isključivo na onaj, uvjetno ga nazovimo »statički« dio zoonimskog materijala (tip
tuna, salpa...), dok je ovaj »dinamički« dio (nevrijedne vrste), u prvom redu zbog
toga što nije figurirao u rječnicima i što se rijetko pojavljivao u dostupnim pisanim
tekstovima, ostavljala po strani. Međutim, ispitivati samo ustaljeni fundus rječnika,
samo dobro zabilježene likove znači, kako je s pravom ukazao L. Sainéan, »n’em-
brasser que la moitié de la langue, sa période la plus ancienne, - condition en
quelque sorte statique; c’est faire abstraction de son état dynamique, de ses for-
ces agissantes et créatrices. C’est laisser de còté la part d’originalité inhérente
à chaque idiome, l’élaboration incessante des matériaux linguistiques«14.
Baš te originalne tvorevine, spontane i neprestane jezične kreacije koje potječu
iz sekundarnih motivacija tvore »originalnost inherentnu svakom jeziku«. Ispitivati
njihove puteve nastajanja, početne poticaje koji su pokrenuli denominacijsku fan­
taziju govornika, predstavlja jedan od interesa suvremene etimologije, semantike i
lingvistike uopće. A upravo će imena morskih stanovnika (biljaka i mikrotoponimije)
pružati za takva istraživanja najpogodniji teren svakom istraživaču jezika koji se
ne ograničava na statički dio vokabulara! Ono što nazivamo primitivnim mentali­
tetom, originalnom narodnom maštom, u stvaranju imena za nevažne stanovnike
mora počiva na mitskom i nadnaravnom pogledu na svijet koji se najbolje ogleda u
semantičkoj izražajnosti velikog broja takvih referenata. Primitivni se animizam tu
bolje reflektira nego u mnogim dijelovima vokabulara. Zapažanje reakcija običnog
čovjeka s obale, koji se, suočen s realnošću morskog svijeta, neprestano nalazi, kako
je slikovito rekao Gilliéron, u détresse lexicale, u nužnosti da nadjene ime, više će
nas naučiti o lingvističkoj aktivnosti nego ispitivanje kojeg drugog dijela rječnika
dobro poznatih stvari jer je za ove posljednje jezična aktivnost automatizirana, i
dovoljan je samo neznatan napor memorije da se one imenuju. Malo poznata ime­
na slabe okurencije kojima se označava nesvakodnevna realnost, a među njih sva­
kako spadaju nazivi talasofaune, idu u onu klasu imena koje je Ch. Bruneau naz­
vao »semantičkim usamljenicima« (isolés sémantiques). Da ona postanu integralni
dio leksika, pa makar i u najskučenijem mikrosistemu, nužna je bilo kakva moti­
vacija15 jer ih samo ona može integrirati u strukturu iz koje ih neprestano nastoji
isključiti upravo rijetkost njihove upotrebe ili njihova neznatna disponibilnost.
Na toj nužnosti motivacije i neprestanog ponovnog motiviranja kod nazivlja
pripadnika talasofaune moramo se nešto dulje zadržati.
Imena životinja, a navlastito imena morskih stanovnika koji nisu stalni, već
povremeni predmet zapažanja, spadaju u najlabilniji i najneuređeniji dio leksika.
I samo kratkotrajno iskustvo u anketiranju priobalnog i ribarskog pučanstva ukazat
će nam na stanje krajnje nesigurnosti, pa čak i nereda koji vladaju u sposobnosti
ispitanika da jednoznačno odgovori na postavljeno pitanje o imenu ove ili one vrste.
Pokušajte se raspitivati za nazive školjaka u nekom selu gdje obala nije pjeskovita
i steći ćete dojam da u odgovorima nema reda i da se obzirom na referenta ne-
13 V. 38.1.
14 Navedeno u P. Bec, o. et l. cit.
15 »Un signe est d’autant plus motivé qu’on peut établir des liens entre son signifìant et son sig-
nifìé«, B. Pottier, 1974, p. 327.

29
prestano mijenjaju. T i ispitanici poznaju većinu školjkaša, ali kad pojedinoj vrsti
valja odrediti ime, oni bespomoćno sliježu ramenima. Pređite na teren gdje je
podmorje pjeskovito (u Privlaku, na primjer) i ustanovit ćete kako se iz nebuloznog,
kaotičnog inventara prelazi u uređene popise. Razlog je vrlo jednostavan: stanovnik
prvog mjesta zna nekoliko desetina imena za Bivalvia i morao je sva ta imena na­
vesti, dok je stanovnik drugog mjesta familijariziran s velikim brojem školjaka, s
velikim brojem njihovih naziva i nije mu bilo teško navesti imena upravo za one o
kojima ste ga pitali. T u ćemo možda najočitije zapaziti razliku između subjekta
koji živi u svakodnevnom dodiru s određenom klasom realnosti i subjekta koji te
realnosti površno ili gotovo nikako ne pozna. Na osnovi toga možemo reći da je
čitava klasa ekonomski nevrijednih vrsta za gotovo sve priobalne govornike isto
ono što su školjkaši za stanovnike nepjeskovitih obala. Oni su stalno u situaciji da
se moraju sjetiti naziva za slabo disponibilnu stvarnost kojoj je leksička frekvencija
neznatna. Ako to ime na bilo koji način odudara od sustava, sva je prilika da će ono
jednostavno nestati. Samo motivacija, bila ona logična ili potpuno lišena logičke
veze, može to ime integrirati u pojmovni i zvukovni sistem s kojim su dotični go­
vornici familijarizirani, stvoriti mu mogućnost fiksiranja u memoriji, ukratko, osi­
gurati mu život u tom mikrosistemu. Neka ova ili ona riba, ovaj ili onaj rak posjeduje,
ili neka se vjeruje da posjeduje, ovu ili onu osobinu za koju se na jednom mjestu
vjeruje da je korisna, a drugdje da je štetna, neka se vjeruje da donosi nesreću ili
da će toga dana biti sretne ruke onaj koji je prvi nađe u mreži, neka se jedna od
pojedinosti njezine morfologije, staništa, ponašanja ili vremena pojavljivanja u
jednom času poklopi sa samo jednim elementom iz svakodnevne pojmovne sfere
jezične zajednice tog mjesta ili kraja, to će već biti dovoljno da iskrsne motivacija
koja će osigurati kakvu takvu trajnost imenu, jer će trenutno nastali naziv iz indi­
vidualnog govora prijeći u kolektivni jezik. Raznolikost, nepredvidivost, a često i
logička neopravdanost, ili čak protuslovnost, doslovce nas zapanjuju. Sve se tu
iskorištava: i fonička sličnost bez semantičkog temelja za povezivanje i sadržajna
opravdanost bez foničke sličnosti. Poznato je, na primjer, da vrsta Trachinus na­
nosi bolne i opasne ubode. Na znatnom broju mjesta ta se riba, nastavljajući lat.
ARANEUS, zove rđnj, ali za neke limitrofne sustave taj je naziv bez ikakva oslonca
u jezičnoj svijesti njihovih govornika i nemotivirano se ranj motivira na taj način
da ranj postaje ranjen1617,u susjednom mjestu ranjenik, drugdje opet, uz kombinaciju
s nazivom iz susjednog areala pauk, nastaje ihtionimska leksija ranjen pauk11. A
do svega toga dolazi usprkos činjenici da ta otrovna riba nikad nije ranjena, već sama
ranjava onoga tko je neoprezno dodirne. Dovoljno je bilo da se oblik dovede na
takvu formu izraza koja će nešto značiti, a očito odstupanje od logičnosti nimalo
ne sprečava tako motivirani ihtionim da vrši svoju funkciju označavanja. Isto tako
će nemotivirani ihtionim naći »oslonac« u nekom osobnom imenu samo ako postoji
minimalni fonički afinitet koji omogućuje transfer18.
Na temelju svega toga, a naročito na osnovi velikog broja primjera koji će se
navoditi prilikom etimoloških i semantičkih tumačenja, možemo reći da paradig­
matska asocijacija i fonički afiniteti koji omogućuju nove motivacije predstavljaju
neprestano budnu aktivnost kojoj je neposredni cilj da na bilo koji način olakša ili
omogući fiksiranje u pamćenju onih naziva koji bi bez takve motivacije veoma brzo
postali gole olupine, izrazi kojima se sadržaj zametnuo.

16 V. 8.1.3. i ondje bilj. 15.

17 a to je, dijakronijski gledano, izrazita hibridna tautologija.
18 V .jolko 13.3.2.3. ili korio 37.3.3.

30
O.2.3.3. Ovdje smo na terenu često loše shvaćane »pučke etimologije« koju je
J. Gilliéron možda preveć jednostrano označio kao patološko stanje jezika. Suvre­
mena lingvistika19 vidi, naprotiv, u toj nužnosti motivacije stalnu tendenciju sva­
kog jezičnog sistema. I psiholingvistika i semantika su je u posljednjim desetljećima
posve drugačije interpretirale i pokazale kako naoko neznatna sonorna sličnost može
skrenuti znak ka novoj konceptualizaciji i tako dovesti do nove predstave realnosti.
Ime tako restrukturira stvar i dovodi je pod novo svjetlo. U ovakvim situacijama,
kad se nalazimo između jezika i govora, svaka ekspresivna revalorizacija, koja je
barem u početku individualna, kroz proces semantizacije s novom vrijednošću
nalazi svoje mjesto u jeziku.
Naravno, valja stalno imati na umu da je svijest o motivaciji kod prosječnog
govornika nešto u krajnjoj mjeri neodredivo. Ono što je nekome upadljivo, značajno
u samoj stvari (na ribi, kod školjke, u ponašanju glavonošca...) samo je subjektivan
i kratkotrajan faktor, djelomična i trenutačna predstava o stvarnosti koja odgovara
neiskazivim, mutnim i neodredivim ukusima i raspoloženjima koji mogu vrijediti
u danom trenutku kod nekog pojedinca kao predstavnika kolektivnog ukusa, kolek­
tivnih valorizacija i kolektivnih vjerovanja. Samo, kad je ta nova konceptualizacija
prešla iz (individualnog) govora u (kolektivni) jezik, važnost svih tih faktora pre­
staje, a njihova polazišta, prvotni poticaji koji su motivaciju pokrenuli intere­
santni su samo za sociologa, etnologa i, naravno, za etimologicara. Za ovog po­
sljednjega, praćenje puta te motivacije iz govora u jezik i utvrđivanje motivirajućeg
impulsa, to jest načina konceptualizacije označene stvari, znači pronalaženje ključa
za etimologiju.
O.2.3.4. Samo se po sebi razumije da će u tom praćenju valjati voditi računa o
mnogostrukim faktorima koji su bili djelatni kod nastajanja konceptualizacije. T ih
faktora ima mnogo, a među njima su sigurno najvažniji: areal na kojem je nova
riječ ili remotivaci ja nastala; historijski trenutak i sve njegove implikacije koje su
djelovale na tu konceptualizaciju (ukus vremena, momentalna moda, tada vladajuće
vjerovanje ili praznovjerje, tadašnja traženost ili ekonomska vrijednost); struktura
jezika onoga koji denominira, jer uvijek postoji pojedinac koji konceptualizira ini­
cijalnu motivaciju, koji naziv kroz svoj govor uvodi u jezik, i nadasve, posebna
orijentacija njegove jezične svijesti u danom trenutku.
Nekoliko nasumce uzetih primjera mogu osnažiti i ilustrirati iznesene tvrdnje.
Sigurni smo, na primjer, da dobar dio naziva za Murex (brandaris i/ili trunculus)
potječu iz osnovne namjene tog puža, a to je dobijanje boja. Odatle naziv prpor20
i sve varijante istog prvotnog oblika i kod nas i u velikom broju sredozemnih no­
menklatura. Dakle, ekonomska namjena životinje uvjetovala je nastajanje njezina
naziva. Kad bismo ime tom pužu morali dati danas, kad se boja već odavna ne
dobija iz puža vrste Murex, sigurno je da bi i to ime bilo drugačije. Konceptuali­
zacija bi se izvršila na temelju nekog drugog sema (»rog«, »tvrdoća« ili si.) kao što
je to slučaj kod ostalih sunaziva za tu životinju.
Ili, drugi primjer. Već smo gore (O.2.3.2.) vidjeli da riba Trachinus može za­
dati veoma bolan ubod koji, kako ribari vjeruju, može biti smrtonosan. T o je njezina
osnovna karakteristika. Ta se riba na nekim mjestima naše obale naziva dragana,
a ime je u najmanju ruku čudno ako se zna o kakvoj je vrsti riječ. Međutim nije

19 V. John Orr, R LiR 18, 1954, 129— 142; za djelovanje pučke etimologije u našoj građi, usp.
Vinja 1956 (3).
20 V. 40.1.2.

31
isključeno da je ihtionim dragana (ponegdje i dragan) nastao iz tabuističkih razloga :
opasna se riba, kako je to veoma sugestivno pokazao Antoine Meillet (1921), ozna­
čuje eufemizmima i hipokorističnim nazivima iz Iako razumljivih razloga sujevjerja.
Prema tome, Trachinus bi kod nas bio dragana iz istih razloga zbog kojih se kuna
u frane, naziva belette, u tal. donnola, u njem. Jungferchen, itd. Bez obzira na to
što je dragana za nas samo paradigmatska varijanta starije posuđenog draganja
(iz grč. δράκαινα), sigurno možemo tvrditi da bi čovjek XX stoljeća, kad bi morao
dati ime toj ribi, drugačije postupao. Takvih bismo primjera mogli navesti veoma
mnogo.
Iz svega toga proizlazi da je semantika, a navlastito kad je primijenjena u eti­
mološkom istraživanju, u svojoj biti dijakronijska disciplina, kako je već pred pola
stoljeća ustvrdio G. Esnault, smatrajući da joj je zadatak da riječima vrati njihovu
prozironost i da utvrdi ono što je u trenutku nastajanja riječi bilo prisutno u duhu
onoga koji je riječ stvorio.
O.2.3.5. M i ćemo, dakle, studirati najveći dio našeg korpusa obzirom na funk­
ciju raznovrsnih stimula koji su uvjetovali nazive koje danas upotrebljava naš
čovjek s obale. Kažemo »najveći dio« i mislimo pri tome na one numeričke i vrijed­
nosno zanemarive vrste koje su, međutim, po broju različitih naziva u našem kor­
pusu najbolje zastupljene jer žive na rubu normalne konceptualne sfere priobalnog
čovjeka koji im ipak mora dati neko ime. On im to ime i daje, i to različito ime na
različitim točkama jer se za denominaciju iskorištavaju najrazličitiji impulsi, semovi
koji će se naći u konceptualizaciji.
0.3. Drugi, numerički manji dio našeg korpusa21, sačinjavat će uglavnom na­
zivi aloglotskog porijekla kod kojih smo suočeni s faktorom historijskog trajanja
od relativno starih vremena do danas. Shodno tome i naše će istraživanje postanja
takvih talasozoonima biti različito. Ono će se donekle približiti postupcima tradi­
cionalne etimologije, ali uz stalno uzimanje u obzir onoga što je mladogramati-
čarska praksa redovito ispuštala iz vida, tj. poznavanja označene stvari. Zbog geo­
grafskog položaja naše obale i zbog utvrđenih karakteristika aloglotskog udjela u
formiranju našeg leksika (Bartoli, Skok, Barić, Muljačić), i naziv, i opis označene
stvari tražili smo, kad je god to bilo moguće, kod grčkih i rimskih pisaca, tako da
kod onih naziva, gdje za to postoje mogućnosti, naše etimološko analiziranje poči­
nje od grčkog i latinskog fundusa talasozoonimije22. Redovito uzimamo u obzir
i prirodopisce XVI stoljeća jer oni po prilici jednako postupaju navodeći nazive za
pojedine vrste od grčkih i latinskih pa do njima suvremenih evropskih jezika.
Tzv. »ilirski« dio u njihovim popisima nije zanemariv, a u nekim slučajevima njihove
su potvrde za naš oblik starije od potvrda u našim pisanim izvorima. Na kraju,
kao što smo kod prve grupe tj. kod naših formacija tražili semantička podudaranja
ili sličnost u organizaciji forme sadržaja ( \ ) , i ovdje nastojimo ustanoviti nastav-

21 Korpus je skup potvrđenih iskaza s kojim se služimo za jezičnu analizu. U našem slučaju to je
skup naziva za pripadnike talasofaune koje smo sami zabilježili ili smo ih našli kod drugih au­
tora. Drugačija je vrijednost termina korpus u suvremenoj generativnoj gramatici (v. G. Mou-
nin, Dictionnaire de linguistique, Paris, 1974, p. 89 ili J. Dubois et al., Dictionnaire de linguisti-
que, Paris, Larousse, 1973, p. 128—9.
22 I pisacakoji su se bavili tim dijelom leksika (Aristotel, Opijan, Elijan..., pa Plinije, Ovidije...),
ali i etimoloških repertoara (Boisacq, Chantraine, Frisk za grčki, Meillet, Walde-Hofmann za
latinski), pored izrazito ihtionimskih djela kao što su Stromberg, d’Arcy Wenthworth Thom ­
son, E. de Saint-Denis ili J. Cotte, te bogatih po časopisima razasutih priloga pionira evropske
ihtionimije P. Barbiera.

32
ljanje izraza { / ) u sinkroniji, uspoređujući relikte iz istih etima kod susjednih
jezika, a nakon toga i u ostalim sredozemnim i drugim sustavima.
Naravno, i kod najstarijih grčkih i latinskih potvrda forme izraza do kojih
možemo doći, moramo dopustiti da su već opisani faktori (re)motivacije i (re)afekti-
vizacije odigrali svoju ulogu. No, njihovo će praćenje biti znatno otežano novom okol­
nošću tj. prelaženjem iz jednog sustava u genetički posve različiti drugi sustav, a to kod
manjkavog poznavanja svih sistema može dovesti do potpuno krivih zaključaka.

0.4. Poznavanje stvari — važnost zooloških opisa

Hay unos principios lingiHsticos que los biologos
no deben desatender; de otro modo su trabajo sera tan
caprichoso y arbitrario como el de un linguista que,
sin abrir un libro de biologia, se dedicara a clasificar
peces.
Manuel Alvar23
Na osnovu neodređenog značenja »nekakva morska
riba« ne može se praviti naučna etimologija.
Petar Skok (1, 90)

Na tom stadiju istraživanja postavlja nam se pitanje: kako uočiti i valorizirati

one posebne i veoma teško zamjetljive osobitosti referenta koje su mogle pokrenuti
kreativnu maštu idealnog denominatora, tj. čovjeka s obale, i motivirati određeni
naziv? Smatramo da odgovor može biti višestruk. U prvom redu istaknut ćemo
da važnu ulogu u tome ima istraživačevo poznavanje morskog svijeta, njegovo
vlastito iskustvo i stupanj familijariziranosti kako sa svijetom dubine i priobalnog
podmorja, tako i s mentalitetom svijeta s obale koji imena za onaj prvi svijet stvara.
Teško će čovjek s brda ili s ravnice jednako vidjeti ili doživjeti morsku realnost kao
primorac ili otočanin koji je odrastao ili život proveo uz morsku obalu. Ispravnost
tog zaključka možemo ilustrirati jednim primjerom iz vlastita iskustva. Od naših
prvih susreta s velikim rječnikom naše Akademije (ARj) bili smo ugodno iznena­
đeni s točnošću i začuđujuće preciznom obradom onog dijela leksika koji se odnosi
na more, a koji je obradio Dubrovčanin Pero Budmani24. Usprkos sve više istica­
nim zahtjevom za strogošću leksikografskih definicija koju traži naše vrijeme,
posljednji dijelovi ARj, barem što se tiče onih riječi koje se odnose na more i život
u njemu, u najmanju su ruku aproksimativni i izrazito nestrogi, ako ih se usporedi
s definicijama i opisima referenata koje nam je davao P. Budmani. Dok kod njega,
primjerice, nalazimo točan i iscrpan opis »raka u puževoj kućici«, koji odgovara
zahtjevima stroge znanstvene metode25, ili dok on još potkraj prošlog stoljeća jedno­
značno odgovara na pitanje »jastog ili hlap«26 koje predstavlja pravi kamen spoti­
canja u današnjoj ribarstvenoj terminologiji, dotle bi se iz jedne definicije u ARj
iz 1955. godine27 moglo zaključiti da u našem moru žive sardine! Naravno, to je

23 M. Alvar, »Ictionimia y geografia linguistica«, in Revista de filologia espafwla, 53, 1970, 157.
24 Pero Budmani (Dubrovnik 1835 — Castel Ferretti 1914) uređivao je ARj od 1883. do 1907,
tj. od D do maslinski (2, 163 do 6,499). Više podataka o njegovu radu v. u ARJ 23, Dodatak,
104—114 (M. Moguš).
25 V. 39.5,1.1. i ondje bilješku 43.
26 V. 37.2Ì1.
27 ARj 15, 646.

3 V. V IN JA E T IM O L O G IJA I. 33
boljka svih velikih leksikografskih i a fortiori etimoloških repertoara, jer se ne smije
očekivati od jednog čovjeka da jednako dobro pozna sav leksik28, tj. sve dijelove
beskrajnog teksta. Bilo kako bilo, leksik pomorske sfere mnogo je bolje »prošao«
u Deanovićevu i Jernejevu, a nadasve u Parčićevu rječniku, nego u nekim dijelovima
ARj ili u nekim velikim dvojezičnim rječnicima.
Svi istraživači današnjeg ili starog pomorskog leksika ukazuju na značaj piščeva
vlastitog iskustva kojemu je sve što je s morem u vezi blisko i izravno poznato.
Tako specijalist za latinski pomorski vokabular E. de Saint-Denis u svojem prikazu
J. Cotteova djela o imenima morskih životinja u IX knjizi Plinijeve N H doslovce
kaže :
»C’est M. J. Cotte qui y (se. u taj svijet mora) a pénétré pas après pas grace
à une triple compétence de naturaliste, d ’humaniste et de Provengal. De telles
recherches sont interdites aux zoologistes qui n’auraient aucune formation
philologique, aux philologues qui n’auraient aucune notion d’ichtyologie; aux
uns et aux autres lorsqu’ils n’ont pas Vexpérience directe de la mer et de ses
habitants... La connaissance directe des réalités et les expérience persotmelles
sont en ces démarches aussi précieuses que Vérudition. Pour le terrien tous les
noms de poissons se brouillent et restent bric-à-brac spécial, inutile«29.
Naravno, sve to ne znači da se samo suhozemac, ili terrien> kako kaže Saint-Denis,
teško snalazi u »morskim stvarima«. Kroz ovu ćemo knjigu imati više puta prilike
da vidimo kako je jedan drugi Dubrovčanin, Luko Zore, u brojnim slučajevima
nestrogo i aproksimativno, a ponekad i potpuno pogrešno interpretirao realia iz
morskog svijeta.
0.4.1. No, ni vlastito iskustvo, ni dugotrajno opažanje stanovnika iz »svijeta
tišine«, jednako kao ni život u ribarskoj sredini, ne može nadomjestiti objektivni i
strogi znanstveni opis. Doduše, od ribara se može mnogo naučiti što u ovakvim
istraživanjima može biti pertinentno. Većina ribara najčešće ima uvijek spreman
odgovor na svako pitanje o razlozima zašto je nekoj ribi dano ovo ili ono ime. Taj
odgovor može katkada vrijediti za ono što je Vendryes nazvao »statičkom etimo­
logijom«, ali mi taj odgovor možemo prihvatiti samo u funkciji određene situacije,
određenog mjesta i određenog konteksta jer izražava osnovnu tendenciju svakog
jezičnog sustava i tek tada u potpunosti opravdava eiptet pučka u fenomenu toliko
raspravljane pučke etimologije. U takvim ćemo slučajevima morati biti posebno
oprezni i brižljivo »ispitati teren« da bismo vidjeli gdje su i zašto tako različiti fak­
tori kao što su fonetska sličnost, neočekivana značenjska bliskost, elementi lokalne
situacije, puka slučajnost ili jednostavno nerazumijevanje, tj. neprozirnost izraza,
omogućili takvu restrukturaciju termina koja može dovesti do nove motivacije i
kroz nju do posve novog znaka. Tek tada nam ribarske primjedbe, interpretacije,
doskočice, jednom riječju »ribarska etimologija«, mogu biti i te kako korisne.
No, lingvist mora biti svjestan da je on i previše prožet svojim jezičnim i na­
dasve etimološkim navikama i predrasudama koje je u njega ubrizgalo dugo druženje
s povijesnom fonetikom, leksikologijom i uopće lingvistikom. Njegovo je gledanje
na označenu stvar nužno iskrivljeno njegovom lingvističkom formacijom, a potpunu

28 Uza svu svoju jednostavnost, tvrdnja što je iznose Isusovci iz Trévouxa u svom Dictionnaire
universei fratifois et latin (1704) sadrži mnogo istine. Prema njima bi filolog morao biti »un homme
qui, embrassant toutes sortes de Sciences, n ’en approfondit aucune... il faut qu’il sache un peti
de chaque science et de chaque art«; cit. K. Baldinger u radu navedenom gore u bilj. 3.
29 Revue des Etudes anciennes, 47, 1945, 282—3; potcrtao V. V.

34
opreku takvom gledanju predstavlja objektivno gledanje zoologa i, specijalnije, ihtio­
loga, karcinologa, malakologa, itd. Zato što nisu opterećeni ni sa kakvim predra­
sudama, ni sa kakvom lingvističkom formacijom ili preokupacijama, oni gledaju i
ispituju morski svijet u njegovu prirodnom ambijentu, u akvariju ili laboratoriju
uz neprestano nastojanje da im opisi morskih životinja budu egzaktni i strogi, baš
onakvi kao što bismo i mi željeli da budu naši opisi naziva tih istih morskih životinja.
Gotovo da bismo se usudili reći da su ribar i znanstvenik-biolog bliži stvarnosti nego
lingvist koji je ogrezao u neprestanim apstrakcijama. Zoolog opaža i potcrtava, na strog
načini ostajući uvijek na nultom stupnju afektivnosti, i s t u stvarnost koju ribar, uvijek
uz nužnu dozu afektivnosti, sažimlje u ime i to ime eventualno interpretira.
Te konstatacije opravdavaju naše neprestano pozivanje na stroge i neutralne
biološke opise. Ako je posrijedi naziv koji je nastao na temelju nekog sema, a ovaj
se odnosi na neku osobitost morfologije, nacrta, boje, staništa ili ponašanja, uvijek
ćemo nastojati opravdati postojanje tog sema pomoću odgovarajuće potvrde koju
nalazimo u raspravama bilo suvremenih bilo starih prirodopisaca. Ako nismo u
mogućnosti da taj sem ili motivirajući impuls u biološkom opisu nađemo, radije
ga nećemo uzeti u obzir i lojalno priznati da su nam semantički poticaj, a to znači i
etimologija, nepoznati30.
T u smo donekle u povoljnom položaju jer se i zoolozi neprestano služe tzv.
razlučnim oznakama kako bi mogli razlikovati podvrste i varijetete. Možemo, na
primjer, slobodno reći da strelica ( ->), koju autori FFA postavljaju na svoje crteže
riba ili drugih morskih organizama ističući razlučnu oznaku, znači za nas signal o
postojanju (veoma često) pertinentnog razlikovnog obilježja, sema koji može odigra­
ti presudnu ulogu u konceptualizaciji talasozoonima. Isto tako, uspostavljanje ta­
bela s opisima zoologa u kojima ističu opozicije između dviju vrsta veoma često
omogućuje pertinentno zaključivanje o opozicijama koje se odražavaju u nazivima
za te iste vrste. Istoj svrsi, kao strelice na crtežima u FFA, služi i dosljedno navo­
đena rubrika Différences avec les espèces les plus similaires de la régton u vrlo praktič­
nim Fiches FAO d’Identification des espèces pour les besoins de la piche, koje je ure­
dio W. Fischer, dok o koristi koju smo imali od mnogo eksplicitnijih opisa, počam
od Aristotela pa do Diuezeida, J. i G. Lythgoe, Boudarela, Tortonesea i dr., nije
ni potrebno govoriti.
Ukratko, bez pomoći zooloških opisa ovaj bi rad bio znatno siromašniji, broj
utvrđenih etimologija za nazive talasofaune mnogo manji, a njihova bi uvjerljivost
bila znatno slabija. Takvi nam opisi omogućuju pravilno gledanje na već toliko
isticani treći kut Ogden-Richardsova trokuta, to više što se takvo poznavanje »stvari«
više ne temelji na nužno manjkavim poznavanjima lingvista već na tvrdnjama onih
kojima talasofauna predstavlja središte znanstvenog interesa.
0,5. Porijeklo talasozoonima
Pređi naši, koji se već sedmoga stoljeća pojavljuju na
obalskom potezu Jadrana od Pulja do Valone, donesoše
iz svoje močvarne postojbine od pomorskih izraza samo
opću slovensku riječ more i opću slovensku lađa, a od
ribarskih samo opću slovensku riječ riba.
Petar Skok31
30 Naravno, to se ne odnosi na situacije kad je riječ o osobitostima ili impulsima ne-biološkog reda,
to jest o elementima lokalne situacije, anegdotike ili folklora.
31 Terni. 5.

35
 Nakon Skokovih radova, a naročito Terni., Dolazak Slovena na Mediteran i
Slavenstvo i Romanstvo na jadranskim otocima, koji su pristupačni i najširoj publici,
nije nužno govoriti o povijesnim okolnostima i etničkim promjenama koje su se
zbile na jadranskoj obali do dolaska Hrvata. Zbog toga ćemo se ovdje, vodeći ra­
čuna isključivo o nazivlju morske faune, ograničiti na najneophodnije podatke
koji nas mogu sumarno obavijestiti o etapama nastajanja naših naziva za stanovnike
mora.
Kao što je slučaj i kod toponimije, i pri ispitivanju naziva naše talasofaune
lako je opaziti neke stalne crte koje karakteriziraju te nomenklature i kod ostalih
naroda oko Sredozemnog mora. Ako u pomorskom rječniku i ima nešto elemenata
koje su južni Slaveni mogli donijeti iz prapostojbine, u nazivlju za ihtiofaunu tih
sastavnica nema: ili je naziv morske životinje preuzet od zatečenih starosjedilaca,
ili je na mjestu stvoren od domaćih ili tuđih jezičnih elemenata. T o je ujedno i
jedan od razloga što se stariji slojevi talasozoonimskog inventara tako dobro čuvaju.
Stvar, ovdje riba ili bilo koji drugi morski organizam, nije u prapostojbini postojala,
pa joj je ime valjalo ili preuzeti i prilagoditi sustavu, ili stvarati novo. Važne vrste
su naziv nametnule, dok su nevrijedne dobijale, trošile, obnavljale ili od susjeda
posuđivale imena. U svih je mediteranskih naroda inventar za talasofaunu sastavljen
na gotovo isti način: preuzet iz jezika supstrata, na licu mjesta stvoren ili posuđen
od jezika adstrata.
Kad su zatečene narode više ili manje asimilirali, došljaci su raspolagali s
terminologijom, sastavljenom dobrim dijelom od preuzetih elemenata. U pogledu
nastajanja naše nomenklature opaža se frapantna sličnost s formiranjem istog na­
zivlja kod starih Grka: došavši sa sjevera, dakle iz nemaritimnih krajeva i našavši
se na škrtoj zemlji pred čitavim mozaikom otoka, bili su i Hrvati, kao i G rd prije
njih, upućeni na more i na život s njim i od njega. Nove pojmove, za koje u svom
jeziku nisu mogli imati adekvatnih termina, nužno su morali označiti imenima
koja su čuli i više ih ili manje prilagodili. Jednako kao i kod Grka, od svih spedjalnih
vokabulara i tehničkih nomenklatura, upravo je leksik pomorske sfere pokazivao
znakove najbržeg i najefikasnijeg popunjavanja. Pomorska se terminologija gradi
na veoma malom broju donesenih elemenata, dok se nazivlje (za važnije vrste)
ihtiofaune preuzima direktno od dalmatinskih Romana, a uglavnom njihovim po­
sredstvom i od Grka32. Broj izvorno slavenskih elemenata za osnovne vrste ravan
je nuli i oni se počinju pojavljivati i rasti tek s naknadnim denominacijama manje
važnih, ali ipak svakodnevno prisutnih vrsta, s determinacijama podvrsta i varije­
teta u svrhu isticanja razlika. Ovo posljednje najčešći je slučaj kod riba ili životinja
»u paru« i za njih smo u korpusu redovno označavali kako se u nazivima postiže
opozicija (usp. Coris, 5; Mullus, 18.; Scomber, 19.; Murex, 40.1.).
0.5.1. Prema njihovu porijeklu nazivi talasofaune jugoslavenskih obala mogu
se grosso modo svrstati u ove skupine:
1) nazivi koji potječu iz mediteranskog supstrata, a koje su najstariji priobalni
južni Slaveni primili grčko-rimskim posredstvom kao što je to slučaj kod većine
sredozemnih naroda. Kod nas je taj put najčešće ovakav: grčki -*■ romansko-dal-
matski -►hrvatski. To su u većini slučajeva imena ekonomski važnih vrsta, ribe
najintenzivnije eksploatacije koje baš njihov značaj ističe u prvi plan, osigurava im
kontinuitet izraza i nameće ga došljadma, ne dajući im ni vremena ni prilike da ga

32 Skok je zastupao mišljenje o direktnom preuzimanju iz grčkoga; više o tom pitanju, v. Vinja
1967 (1).

36
mijenjaju i nadomjeste idioglotskim oblicima. To su nazivi tipa tuna, sardela. Oni
prekrivaju čitavu obodnicu sredozemnog bazena, a nerijetko čak i izlaze iz njega.
2) nazivi preuzeti od Grka posredstvom romaniziranog predslavenskog življa,
tj. nazivi koji su u hrvatski ili srpski jezik prodrli posredstvom dalmatskog jezika.
Kao primjere takvog porijekla možemo navesti pagar, fag (Pagrus), triglja (Mullus),
iragalj (Maena), pika, finka, filka (Labrus) itd.
3) nazivi preuzeti iz jezika dalmatinskog romaniziranog življa koje su Slaveni
zatekli na tlu koje su zaposjeli i stisli u gradove i na neke otoke gdje se njihov dal­
matski jezik u rasponu od nekoliko stoljeća ugasio, ostavivši znatan broj tragova u
leksiku hrvatskih obalskih dijalekata. Takvi dalmatski elementi su lokarda (Scomber
colias), lica (Lichia sp.), ovrata (Chrysophrys) i dr.
4) manji broj ihtionima koji su rezultat nekad mnogo intenzivnijih dodira sa
stanovništvom južne (grecizirane i negrecizirane) Italije (ukljata, Oblata mela-
nura itd.).
5) nazivi koji su u hrvatski jezik ušli za višestoljetne mletačke vladavine: lan-
carda (Scomber colias), pešebarila (Orthagoriscus), cevul (Mugil). Broj takvih zooni-
ma izvanredno je velik i u potpunosti odgovara ogromnom utjecaju što ga je jezik
Venecije izvršio na cjelovitost leksika naših primorskih dijalekata.
6) Neznatni broj naziva za ribe koje su iz Amerike (uglavnom iz SAD) donijeli
naši povratnici. Areali i broj ovakovih ihtionima krajnje su skučeni (sonfiš, jalotel).
7) Posebnu i numerički najznačajnije zastupljenu skupinu tvore imena hrvat­
skog postanja, a o njima je već bilo riječi u ovom uvodu prilikom ispitivanja deno-
minacijskih impulsa, sekundarne motivacije i dr. Ova se skupina može podijeliti
na dvije podskupine:
a) izrazito hrvatski (srpski) ihtionimi stvoreni iz domaćih jezičnih sredstava:
cmogorac, skocac, grdobina, vražja mati-,
b) talasozoonimi koji danas imaju izrazito hrv. oblik, ali taj je oblik samo
paretimološko »tumačenje« ili prilagodba domaćem izrazu nekog aloglotskog ne­
prozirnog elementa: gluhi pas, golać i dr. ili prijevod krivo shvaćenog aloglotskog
oblika: smokva.
Granicu između ovih dviju podskupina veoma je teško sa sigurnošću utvrditi,
i mora se dopustiti mogućnost da se u većem broju, danas po izrazu očitih hrvatskih
zoonima, u stvari skriva paretimološki adaptirani strani elemenat (v. gore 0.2.1.).
8) Semantički i tvorebno posebnu bi skupinu mogla tvoriti imena u kojih je
zbog zastiranja prvotnog sadržaja došlo do tautoloških rezultata, tj. suočeni smo s
dva leksema koji u sinkroniji djeluju kao leksija, dok se u dijakronoj analizi otkrivaju
kao tautologijc. Isto će tako od (dijakronog ili sinkronog) pristupa ovisiti da li
ćemo te tautologije shvatiti kao hibridne tvorevine, ili ćemo u njima vidjeti izrazito
domaće elemente: babaslinka, ranjen pauk33.
O nedvojbenim kalkovima ('calques linguistiques) kod imena za pripadnike
morske faune vrlo je riskantno zaključivati i njih gotovo da u našem korpusu nema.
Kako je prisutna realnost ista za sve denominatore, teško je reći da je došlo do
doslovnog prevođenja tuđica, a, osim toga, kalkovi se mnogo češće prenose pisanim
putem nego neposrednim kontaktom, a pisano prenošenje možemo vrlo lako isklju­
čiti iz našeg korpusa. Prije će biti da je riječ o poli genezi: jednako zapažanu*4

33 Više o tome v. Vinja 1957 (4) i isti : »Tautološki rezultati jezičnih dodira«, in Suvremena lingvistika,
4, 1967, 90—100.

37
istu stvarnost dva denominatora mogu vrlo lako izraziti na isti način pomoću razli­
čitih jezičnih sredstava. Teško je tvrditi da bi naše zubatac (Dentex vulgaris) moralo
biti kalk prema tal. dentice ili ven. dental, a još teže da bismo u naoko nesumnjivom
prijevodu nebogled morali vidjeti kalk prema grč. ουρανοσκόπος. To tim manje,
ako se zna koliko je skučen areal našeg ihtionima, i ako se ima na umu činjenica
da, ne samo da nikad nije postojao grčko-hrvatski bilingvizam, već da nije bilo ni
izravnih dodira između grčkog i hrvatskog jezika, budući da su grčki elementi
odreda ulazili u naš jezik zahvaljujući dalmatskom posredstvu.
Neprilagođenih stranih tuđica (sirove tuđice, prema B. E. Vidosu) ima veoma
malo. Većinom se takve riječi sreću kao sastavnice u leksijama (peše- u pečebarila,
peMpada, pešemol..., inpio gambor3*) ili pak kao čitave strane leksije: manjamoni
(Cantharus), bonperlevedove (Holothuria). No, kako su to nazivi konotativne vrijed­
nosti koji supostoje s neutralnim nazivima, može se reći da to nisu normalni zoonimi.
Uostalom, kod takvih slučajeva dolazi neprestano do zastiranja izvornog značenja
leksije, a to izaziva novu motivaciju, i naziv polako, ali sigurno, ide prema drugoj
semantičkoj vrijednosti (usp. pomisecajmezaluna ->mezelma343S ili pečemartel ^ p e ­
rniartela -»■pešemantela36).
0.5.2. Eto, takvo je i tako je nastalo naše nazivlje morske faune. Ono pripada
nama, ali i Mediteranu, kao što dijete pripada ocu i majci. Više tisućljeća povijesti
velikog mora ostavilo je svoje tragove: dvije najveće civilizacije, koje su na njemu
nastale, utisnule su neizbrisivi pečat na obalama gdje je jedna graničila s drugom i
na kojima su najjužniji južni Slaveni — Hrvati — našli svoju novu postojbinu.
Zaustavivši se na jadranskoj obali mora, koje je tada bilo središte svijeta, brzo su
prihvatili i usvojili zatečena imena, stvarali svoja, posuđivali od susjeda, miješali
svoje i njegovo, i od svega toga izgradili svoj vlastiti sustav u kojem je bilo mjesta
i za njihovo i za susjedovo, za staro i za novo. I kako more rastavlja i dijeli samo u
očima onih koji su mu daleko, ubrzo su vidjeli da ono spaja i ujedinjuje sve one
koji na njemu i od njega žive. Ista prastara riječ koja je u grčkom označila m ore,
Romanima je poslužila da kažu m ost, dok su je Slaveni uzeli da označe p u t. Za
pomorca i primorca more je doista i put i most, dinamička i statička veza koja isklju­
čuje svako zatvaranje u sebe i svaku samodostatnost. I naši nazivi za svijet mora
su takovi: tvore uravnoteženu cjelinu, a ona svojim sustavom oblika izražava sup­
stanciju koja je svima zajednička. Zato mi ni tunu ni salpu, ni škrpinu ni geru nećemo
tretirati drugačije nego bilizmu i zubaca, ovčicu i crneja. Premda su nam nazivi
za sve što je u moru živo postanjem heterogeni, jer smo na ove obale došli praznih
ruku i sve započeli ex nihilo, premda ih ima sa svih strana i iz svih vremena, to nam
nimalo ne smeta jer danas su to sve naša imena, dijelovi našeg riječnika, sastavnice
našeg sustava, pa i u postupku prema njima nema i ne smije biti razlike. Onaj koji
se bori za neko čistunstvo postanja i za neku jezičnu autarkičnost, kad je riječ o
oznakama za život na moru i u moru, taj nikada more nije osjetio niti ga je razumio.

34 Za Syngnathus acus, v. 12.3.1.8.

33 V. 9. 1. 1. 1.
36 V. 2.4.1.

38
 1. RIBE PRIANJALICE

1. Obitelj Petromyzonidae, kojom započinju svi sistematski opisi riba, pruža

nam sa svojim denominativnim postupcima vrlo zanimljive lingvističke ilustracije.
Razmotrimo, a tako ćemo i u buduće postupati, najprije realia, tj. opise ihtio­
loga.
»Les Lamproies (Petromyzon marinus L.) ... ont le corps cylindrique, sem­
blable à celui de Y Anguille, [qui] possède sept ouvertures branchiales. Il est cou­
vert d’une peau nue, épaisse et visqueuse. La tête fait suite au tronc, elle est aplatie
en avant de l’oeil. La bouche placée sous la tête, a la forme d’un entonnoir, rond
aux bords musculeux, mous, contractils, elle a la faculté de s'appliquer1 sur les
objets comme ferait une ventouse...« (Boudarel 405—406). Najčešće ih nalazimo
»auf Schiffswanden, auch an Steinen und Felsen festgesaugt. Nicht hàufig. Wird
nicht auf den Markt gebracht« (FFA 546).
1.1. Samo tih nekoliko podataka dovoljno nam je da opravdamo i razjasnimo
gotovo sva imena pripadnika te obitelji, koja je u našem moru zastupljena samo s
vrstom Petromyzon marinus L. Sva njezina imena zasnivat će se na semovima koje
smo našli u ihtiološkim popisima i koje smo sami potcrtali. Najviše je iskorišćen
sadržaj »paklina« (jer se njom premazuje brodsko dno) sa svim aloglotskim varijan­
tama. Zajedno sa drugim semom »pripi(ja)ti se«, »sisati«, bit će to najznačajnija
leksikogena matrica za tvorbu imena kod te obitelji, i to ne samo kod nas već i u
ostalim sredozemnim ihtionimskim popisima. Treća semička karakteristika bit će
zmijoliko tijelo, što će pokrenuti denominacije tipa zmija ili čak prenošenje imena
drugih jeguljastih riba na ovu vrstu. Ustanovit ćemo samo jedno neprozirno ime
i to lampreda (s brojnim varijantama).
Kako je riječ o relativno rijetkoj i ekonomski neznačajnoj ribi123, broj njezinih
narodnih imena nije znatan, a na nekim mjestima nismo mogli ni zabilježiti pučki
naziv.
1.1.1. Izvođenje od paklina, paklo, pakao3 »smola«, »katran« očito je u našim
nazivima paklara, peklara, paklarica, pahlarica, paklena, paklenica, paklenjača, pa­
klina, jer se riba pripija na paklinu kojom je premazano brodsko dno.
1.1.1.1. Prasrođan je s našim paklina mletački oblik pegola (»peče«, Bocrio
485—6 < lat. PICULA »Pech«, REW 6483, FEW 8, 431 < PIX, PICE REW

1 »L’animal se fixe par sa ventouse buccale à d’autres poissons ou même à des cadavres d’ani­
maux. On a observé que la bouche peut s’enfoncer assez profondément dans l’animal attaqué,
grâce au jeu des dents cornées et du piston lingual«, M. Poil 29.
1 »Très fréquemment capturée, mais jamais en grande quantité, par nos pêcheurs de crevettes,
qui la rejettent à la mer«, M. Poil, 29. Usp. različito mišljenje izneseno u P.—S. 210: »Non
da tutti è ugualmente apprezzata la carne che alcuni reputano assai delicata«.
3 Etimologiju V . Skok 2, 588.

39
6553, FEW 8, 620), koji smo od ven. preuzeli sa oba značenja (»smola« i »nesreća,
peh«)4. Iz tog je venecijanizma potekao čitav niz imena za Petromyzon. Najraspro­
stranjeniji je lik izveden s mlet. sufiksom -era: pegulera, peguljera, pegulijera. U
obliku pektdijera, neozvučeni velar -k- ne možemo pripisati dalmatskom jeziku.
Prije će biti da je nastao pod utjecajem -pak iz paklara i dr. Nekoliko točaka na
našem dijelu Jadrana nožna za istu ribu i oblik nultog stupnja izvedbe pegula,
dok je drugdje riba zbog svojeg prianjanja uz dno broda nazvana, kao i u drugim
sredozemnim nomenklaturama, takapegula (od mlet. tacar »attaccare«, »appiccare«,
Boerio 729, REW 8218). Još je rašireniji oblik manjapegula (od mlet. magnar »jesti.«,
Boerio 383, lat. MANDUCARE »Essen« REW 5292, FEW 6/1, 160— 181).
1.1.1.2. \ (ili fl) nalazimo u ven. magnapegola, u Abrucima magniapàicè,
sncchjapacè (Giammarco, br. 179 i 431), u Kampaniji zuca pece (P.-S.), u Napulju
sucapèce; u prov. manjo pego, manjapéga (za Hérault, Rolland 11, 182); u frane.
mangepoix itd 5.
1.1.1.3. Kao i za druge vrste i ovdje nalazimo ihtionim sa sraštenim aloglotskim
leksemom pese- »riba«: pešepegula.
1.1.1.4. Paradigmatski se na pegul-era nastavljaju oblici timunera i karijera.
Prvi je nastao od timun »kormilo« ( < ven. tìmón »timone«, Boerio 748 < *TIM O <
< TEM O, -ONE REW 8625, FEW 13/1, 167)67. Kod posljednjeg oblika teško je
protumačiti semantizam leksema kanj-1.
1.1.2. Zbog pripijanja na dno broda i uz donji dio kormila (v. gore timunera)
došlo je i do naziva pijavica8; \ cf. danas na Malti sangisug (== »pijavica«), FAO
Working Doc. 9/A, 5, u Apuliji sanguetta de mare, u Messini sangazzucca (P.-S.)910.
1.1.2.1. Sem »sisati«, koji je prisutan i u nazivu pijavica, vrlo je često zastupan
u evropskim nomenklaturama: kat. chucladit (Ibiza, Rolland 3, 98), chucledor (Lo-
zano 9), xuclador (A. Griera BDC 11, 78 i Els ormeigs... 95); engl. stonesucker,
sucking fish (F. Day). Kod nas je J. Kolombatović još 1886. (u Programu splitske
realke, str. 20) zabilježio pučki naziv sisobaka, koji ARj 15, 72 i Skok 3,245 samo
prenose bez ikakva objašnjenja. Smatramo da u tom ihtionimu možemo vidjeti
dvočlanu hibridnu složenicu sis(ati) -f baka < VACCA »krava«, pa bi, prema
tome, sisobaka mogao biti u svom drugom dijelu dalmatski elemenat. Na takvo
gledanje navodi nas paralelnost semantizma u imenima za zmiju Coluber longis­
simus, koja se na našim otocima, a i ponegdje u unutrašnjosti (Lika) zove kraosac,
kravosas, kravosac, kravosis, kravošac (ARj 5,489, Hirtz 1,66 i d.). Osim toga,
paklara se i u narodu zove morska zmija, a u Abrucima srećemo gotovo istu sliku
sadržaja succhja pècore (Giammarco 124), dok Sicilija pozna za veoma sličnu vrstu

4 Skok 2, 631.
5 Sa svojim semantizmom veoma je blizu našim i romanskim nazivima malteško ime za istu
ribu qalfat [’alfat] »kalafat« Lanfranco 2; Aquilina 691.
6 Za \ usp. španj. pegatimđn C= »lijepi se za kormilo«) u Andaluziji i kat. ferré timó (Lozano 9),
ferratimii na Balearima (A. Griera, Els ormeigs... 55). Vlastiti doživljaj s paklarom, koja se uh­
vatila za kormilo njegova broda, opisuje Fortis u Viaggio... 101— 104.
7 Ako i taj oblik ne potječe od grčkoga χαίνω »zinuti, zijevati« kao u nazivu kanjae (29.2.1.1.).
8 Etim. v. Skok 2, 667, s. v. piti.
9 Pr. 661 navodi potonji naziv za vrstu sličnog ponašanja Echeneis remora, o kojoj će u ovom
poglavlju još biti riječi.
10 Za dalmatsko baka < VACCA, cf. ZfrPh 32, 4 i EEW 14, 104.

40
Ophichthys serpens izosemički termin pastura vacche. I još nešto. Kod Hesihija
čitamo σισορβάκος · τράχουρος ό Ιχθύς i, kad ne bi bila riječ o paklarki koja nema
nikako karakterističan rep, mogli bismo pomišljati i na takvu etimologiju, jer ona
fonetski potpuno odgovara. Međutim, nije rijedak slučaj da se neko veoma staro
ime sačuva kao disponibilni izraz koji se tek kasnije, kad se ispune uvjeti motivacije
u diskursu, ispunja novim sadržajem, što mu omogućava novu funkciju. Naravno,
ne može se isključiti mogućnost da se u drugom dijelu složenice ipak ne krije pare-
timološki modificirano paka od paklina.
1.1.2.2. Ihtiolozi tvrde da se paklarke pripijaju uz ribe, »ce sont des parasites
extcrnes ; ils ràpent la peau des Poissons auxquels ils se sont collés mais ne pénè-
trent pas dans la cavitò du corps, comme le font les Myxines (véritables parasites
internes) dont ils sont de proches parents« (Luther-Fiedler 151), a to znači da je
izvana sišu. Među našim nazivima ne srećemo tip *ribosisa ili *sisoriba, ali je on
zato obilato zastupljen u talijanskim dijalektima i u sardskom jeziku: ligurski
sussa-peixe (Tortonese 2, 20), apuljski sucapesce·, sardski sugabiši »rassomiglia ad
una anguilla, con la bocca conformata a ventosa« Wagner DES 2,441. Međutim,
u talijanskom postoji stalna mogućnost brkanja dvaju semantizama, jer se izraz za
»katran«, »smola«, »paklina« samo jednim fonemom razlikuje od izraza za »riba«,
tako da razlika u leksemu objekta za gl. succhiare »sisati« počiva isključivo na opo­
ziciji /š/ ~ /č/: pesce pece. Mediteranski se nazivi ipak mnogo češće temelje na
sadržaju »katran«11.
1.1.3. Ni naš naziv biša nije semički daleko od »pripi(ja)ti se«. Kao apelativ,
oblik biša posuđen je iz mletačkog bissa »biscia« (Boerio 82) i to s oba značenja:
1. »zmija« i 2. »brodotoč« (Teredo navalis = T . utriculus)12. Iz posljednjeg značenja
metaforički je nastao naziv biša za paklarku, jer se ona baš kao školjkaš Teredo
(kod nas grinja, guljba i dr. 42.13.1.) pripija za dno broda1314.Takav tip konceptuali-
zacije ne nalazimo u drugih sredozemnih naroda. Mlet. bissa (»zmija« i »brodotoč«)
potječu iz lat. BESTIA REW 1061, DEI 530.
1.1.3.1. I naš oblik zmija iskorišten je kao dio naziva za paklarui to zbog njezina
izduženog i jeguljastog oblika: morska zmija. Jednako postupa i španj. jezik za
imenovanje veoma slične vrste Echelus myrus L. ( = Conger myrus COSTA),
koja se u Malagi zove bicha14, dok je u kat. na Bakarskom otočju u upotrebi naziv
culebra (de la mar) (Lozano br. 218 i A. Griera, Els ormeigs... 50). Osim toga, na
iberoromanskom se području i slični Ophichthys serpens, isto tako izdužena i
zmijolika izgleda, zove culebrita u Kastiliji, a u kat. congre serpenter (Lozano br.
225).
1.1.3.2. Ista osobina referenta (zmijoliko i izduženo tijelo) dovela je do oblika
morina, marina, morona, samo što je tu metafora nastala prema jednoj drugoj ribi
isto takvog tijela, tj. morini (Muraena helena L., v. 8.2.1.7.). Taj isti sem konceptu-
aliziran je u Italiji kao »svirala«: tal. pesce flauto (Tortonese 2,20); ven. Usato flauto
(P.-S.) doslovce »jegulja frula(šica)«, a isti postupak vidimo i u albanskom gdje se
Petromyzon zove peshk kavall (Pesh. Shq. 7), a u tom jeziku turcizam kavall znači

11 Nazivima sa \ , koje smo nabrojili u 1.1.1.2. možemo dodati korzikanski naziv succhia pece
(Caraffa 232) i prov. sufo-pègo (Rolland 11, 200).
12 Usp. u Abrucima bbiscie Teredo navalis (Giammarco 126); v. ovdje 42.13.1.
13 Usp. njem. Schiffsbohnmschel (FFA 462).
14 Iste etimologije kao i ven. bissa < BESTIA, DEI 530.

41
»dugačku frulu sa dvanaest rupa« (M. Ndreca). Još korak dalje, i svirala se izjed­
načava s muzikom, svirkom: u Cherbourgu se paklara naziva anguille musique
(Boudarel 405), a u okolici Lyona fifro, fifre (Rolland 11, 182), što je etimološki
isto što i njem. Pfeifer »svirač frule« (iz sred. lat. PIPA). Međutim, moramo odmah
naglasiti da je moguća i drugačija metaforička interpretacija. Paklarka naime ima
sa svake strane po sedam škržnih otvora15, koje je lako usporediti sa rupama na
svirali, kako to čini i Rolland na navedenom mjestu (»à cause de ses trous la lam-
proie est comparée à un fifre«). T a je morfološka osobina konceptualizirana u na­
zivu sedmorupa, koji Mojo Medić (Rad 126, 95) navodi za Petromyzon fluviatilis,
ali nismo sigurni da li je to ime narodno. U svakom slučaju, ono bolje odgovara
stvarnosti nego germanska narodna imena (njem. Neunauge, nizoz. Negenoog) koja
govore o devet rupa ili očiju. Za njem. oblik kod Paul-Eulinga (Deutsches Wbcli)
čitamo: »so benannt weil man s ie b e n Kiemenlocher ais Augen mitzàhlte«16.
Francuski jezik u Pikardiji ističe* naprotiv, broj »sedam«: sept treus, bète à sept
treus ( = »životinja sa sedam rupa«), Rolland 3, 97.
1.1.4. Zahvaljujući semičkoj analizi, dovde17 smo uspostavili inventar leksiko-
genih semova koji su doveli do naziva za vrstu, tj. utvrdili smo karakteristike i
atribute koji predstavljaju motivacijski impuls za ovakvu ili onakvu konceptuali-
zaciju izraza koji postaje nazivom za paklarku. T o znači da nam takva analiza po­
maže da uspostavimo neke vrste tipologiju leksičke kreativnosti i da joj izbližega
upoznamo prirodu i tendencije. Primjeri iz drugih nomenklatura dokazali su nam
da neke dominante te leksičke kreativnosti, mada nisu univerzalne i nemaju snagu
ni vrijednost zakona, ipak pokazuju vrlo visok stupanj podudaranja i da se lingvi­
stički ostvaruju u toliko genetski i prostorno udaljenim sistemima da je nemoguće
govoriti o bilo kakvom dodiru između njih. Dodira nema, a postupci su u velikoj
mjeri jednaki, konceptualizacija u formi sadržaja vrši se na frapantno sličan, ako
ne i na jednak način. To nam rječito govori o efikasnosti metoda i novosti postupaka
strukturalne analize. Dosaussurijanska etimologija kretala se i ostajala isključivo
na površini znaka, na njegovoj komponenti izraza. Strukturalna analiza, kakvu
iziskuje suvremeni semantički i etimološki pristup, prodire naprotiv do duboke
razine sistema: do supstance, a zatim do oblika sadržaja.
Zašto što sve to ističemo? Da bismo pokazali da je ovakav metod efikasan i da
nam pomoć »duboke« analize sadržaja može biti odlučna kod razjašnjavanja etimo­
logije danas već potpuno neprozirnih, nemotiviranih naziva, izraza kod kojih se
baš zbog te neprozirnosti, izazvane starošću termina, ne može doći do prihvatlji­
ve etimologije. Nije nam bilo teško utvrditi uzrok nekih denominacija kao što su
sisobaka, bila, timunera, kad smo raspolagali i s paralelama u drugim jezicima i s
realnim »konstantama«, tj. s opisima ihtiologa. Kombinacijom tih elemenata i nji­
hovim postavljanjem u diskurs, došli smo do zadovoljavajućih razjašnjenja odnosa
izraz/sadržaj, a time posredno i do same etimologije. Ostao nam je, međutim,
neriješen najrasprostranjeniji naziv u Sredozemlju, naziv koji je »naslijeđen- u

15 »Sieben runden, kleinen Kiemenoffnungen«, FFA 545; »Sette paia di tasche branchiali sboc­
canti all’esterno con altrettanti fori«, Toitonese 2, 17.
16 Tumačeći nizoz. naziv Negenoog, Max Poli 25, smatra da je do takve denominacije došlo -fai-
sant allusion à la succession dea 9 organes constitués par la narine, l’oeil et les 7 orifices bran-
chiaux«, što je svakako točnije.
17 Nismo se posebno zadržavali na imenima koja nismo sami zabilježili. Tako je, na primjer, teško
utvrditi da li je Šoljanov naziv zmijuljica (RJ) narodni ili je knjiška tvorevina. Za okolica, koje
nalazimo u Šulekovu rječniku (odakle je preuzima ARj, 8, 810) može se tvrditi da je djelomičan
prijevod njem. Neunauge.

42
velikom broju jezika: naše lamprida (i var.), tal. lamprdea, frane, lamproie, španj.
! amprea, pori, lampreia, engl. lamprey, nizoz. lamprei i dr. Naziv je očito star i u
svim je jezicima, kod kojih je u upotrebi, danas potpuno neproziran. Ako smo s
uspjehom riješili pitanje porijekla i uzroke denominacije recentnijih naziva, imamo
izgleda da slijedeći isti put. riješimo i etimologiju neprozirnog lamprida.
1.1.4.1. Razmotrimo najprije ono što se zna o povijesti tog ihtionima. Kasnolat.
lampreda pojavljuje se tek u V III stoljeću i, prema W. v. Wartburgu (FEW 5, 147),
to bi morala biti »dne jiingere form des bei Polemius Silvius belegten naupreda«16.
S druge strane, humanistički prirodopisci, temeljeći se na jedinoj glosi koja donosi
oblik lampetra (kod Filoksena: lampara = μύραινα)1819, smatraju da se oblik raz­
vijao ovako : lampetra -> lampedra -> lampreda i da u njemu treba vidjeti sintagmu
lambere petram20. Tako Bellonius izrijekom kaže »a lambendis petris lampetra vel
lampreda dicitur« (De Aquatilibus libri II, 1552, str. 75)21. To tumačenje ne odgo­
vara za murinu (Mureana helena), ali odlično pristaje paklarki, jer smo vidjeli da se
ona pripija na kamenje (»an Stdnen und Felsen festgesaugt« FFA 546): »au mo­
ment du frai les màles se fixent solidement à une grosse pierre du fond et se lais-
sent bercer par le courant« (Boudarel 406). Prema svemu tome, možemo prihvatiti
da je lampetra ishodište obliku iz kojega su potekli naši likovi lamprida, lampreda,
lamprina, lemprina, lamprega, lampruga. Kao što se moglo i očekivati, preuzeti su
oblici kod nas bili izloženi paretimološkom djdovanju i sekundarnim motivacijama.
Tako je sigurno da je formalno slični ihtionim lampuga, tj. već postojeći nazziv za
vrstu Coryphaena hippurus (v. 21.6.1.), ne samo djelovao na jedan od gornjih
naziva i doprinio formiranju imena lampruga, već je na dvjema točkama neprila­
gođeno lampuga, mada za to nema realnog razloga22, postalo naziv za samu pa-
klarku.23 Sve se te varijacije paradigmatski vrlo lako objašnjavaju. Što se tiče
oblika tamplida, teško je nešto sigurnijeg tvrditi. Naprotiv, s više sigurnosti može­
mo tvrditi da je naziv lemprina nastao pod utjecajem homofonog fitonima, tj. naziva
za Ruscus aculeatus (R. hypoglossum).
Za fi v. tal. lampreda-, lamprua (Ligurija); lampredon, lampùsa (Apulija)24;
prov. lampru, lamprua, lampreso-, frane, lamproie, anguille lampresse i var. (Rolland
3, 97; 11, 180— 1); bretonski lamprez, lampris, lamprevan (Le Berre R 227, str.
315); španj. lamprea, lamproia, lampardia (Lozano 9); kat. llampresa, amprea (A.
Griera, Els ormeigs... 62 i 35); port. lampreia (J. M. O. Castro, 39); njem. Lam-
prete; engl. lamprey; švedski i norveški lampret (Falk-Torp NDEW).
Kao što smo vidjeli, semička nam analiza dopušta da za najrašireniji evropski
naziv prihvatimo kao ishodište oblik lampreda, koji može ali ne mora biti nastao
iz slike sadržaja i forme izričaja lambere petram. Takva motivacija odgovara mode­
lima za koje smo utvrdili da vrijede kod denominacija za paklarku. Posve je drugo
pitanje da li je lampreda, kako to smatra W. v. Wartburg, samo mlađi, tj. pareti-
mološki adaptirani oblik samo jednom potvrđenog naupreda.

18 A. Thomas (.Romania 35, 185) i H. Schuchardt (ZfrPh 30, 724).

19 Usp. J. J. Kohler, Anglistische Forschungen, 21, 1906, 52.
20 Što semantički nije ništa drugo nego od sistematičara skovani hibrid petro-myzon.
21 T o mišljenje prihvaćaju i Falk-Torp NDEW 1, 621.
22 Osim činjenice da su i Petromyzon i Coryphaena nevažne i relativno rijetke ribe. Kod čestih
ili za prehranu važnih vrsta, do takve »neutralizacije« naziva za dvije ribe ne bi moglo doći.
Lakerda koje navodi H 192 (iz Davidovića i Korlevića) za Petromyzon očita je greška.
23 Usp. južnotal tambuca (Tortonese 2, 20).
24 P.—S. 210.

43
1.2. To će nas pitanje odvesti u razmatranje i detaljniju analizu naziva za jednu
drugu vrstu, a most za taj prijelaz od Petromyzon na drugu ribu tvorit će njihov
zajednički sem »pripijanje«, »prianjanje«. Mislimo pri tom na ribu iz obitelji Eche-
neididae, koju su sistematičan nazvali Echeneis remora. I ona se kao i paklarka
pripija na brod ili na druge morske životinje («Saugen sich an schwimmenden
Objekten durch Hochstellen der Querrippen fest, wodurch ein Unterdruck ent-
steht«, FFA 610), pa su zoolozi mislili da je to έχενηΐς o kojoj govore Opijan,
Aristotel i navlastito Elijan 2, 17 (usp. Liddell-Scott 747b i Stromberg 60). Za
drugi dio sistematskog imena uzeli su remora, tj. termin kojim se kod nekih pisaca
(Donat, Servije) prevodio grčki ihtionim έχενεΐς. Međutim, iz Opjjanova se opisa
(I, 212) lako da zaključiti da njegov έχευηΐς nije naša današnja Echeneis remora
već Petromyzon marinus25. Zbog zajedničkih karakteristika došlo je do zamjene
imena, jednako kao što se to događa i u naše vrijeme, jer vidimo da Echeneis i
Petromyzon imaju ista imena u mnogim narodnim popisima. Dovoljno je pogledati
španjolsku nomenklaturu: od glagola pegar(se) »prilijepiti (se)« nastaje ihtionim
pegatitnón, koji označuje obje vrste (Lozano 9 i 118). U prov. sugo-pégo, jednako
kao i naše pijavica, oznaka je za Petromyzon i za Echeneis. U starogrčkom je έχενηΐς
(έχεναϊς) motivirani izraz složen od έχε- i ναϋς = »ship detaining«, »der das
Schiff zuriickhàlt«26, a staro nam vjerovanje opisuje Izidor (12, 6, 34): »Echenais,
parvus et semipedalis pisciculus, nomen sumpsit quod navem adhaerendo reti­
neat. Ruant licet venti, saeviant procellae, navis tamen quasi radicata in mari stare
videtur nec moveri, non retinendo, sed tantummodo adhaerendo. Hunc Latini
moram appellaverunt, eo quod cogat stare navigia27«. Već smo vidjeli da postoje
osnovani razlozi da grč. έχενηΐς identificiramo kao Petromyzon sp. Pored tog
naziva postoji gotovo izosemički termin ναυκράτης »holding a ship fast«, »iiber die
Schiffe herschend«, »das Schiff festhaltend«, koji, kao što se vidi iz Βίβλιοι Κυρανί-
8ες, označava istu ribu ili barem vrstu istih osnovnih karakteristika. Ako je
ναυκράτης = Petromyzon, tada smo već bliže obliku naupreda i možemo pret­
postaviti da je Polemiusov oblik reminiscencija ili paretimološka prilagodba grčkog
ihtionima. To tim više što znamo da su Rimljani svoje pomorske termine preuzimali
od Grka (naupegus, nauplius, nautilus, nauclerus itd.). Ništa nije vjerojatnije nego
da se izraz naucrates28 u posve novoj sredini (galskoj? Meillet DELL 432) suo-
brazio nekom nama nepoznatom modelu i nastavio označavati kako morskog tako
i slatkovodnog Petromyzona.
1.2.1. Što se tiče naših naziva za Echeneis remora L., jedino možemo tvrditi
da su slipetuša i riba od pine odista narodni, jer smo ih sami zabilježili. Semantizam
prvog imena potpuno je jasan: slipetuša se zasniva na sli(je)piti, a to je osnovni
sem koji karakterizira kako Echeneis tako i Petromyzon. Međutim, kao i kod prili-
petuša, u nazivu je došlo do hibridne tautologije29, jer je sadržaj »slijepiti (se)«
iskazan sa čak. s-lip- i ven. pet- (od mlet. petàr »attaccare una cosa ad un’altra«,
Boerio 497). U nazivu riba od pine, sastavnicu pina valja shvatiti kao ihtionim, tj.
naziv za morskog psa (2.6.1.2.) jer, kako navodi De Carli, 1975, 105 »una vera

25 Stromberg 60, dok E. W. Gudger (»Aristotle’s Echeneis not a suckling-fish», Science 54, 1916,
316 i d.) smatra da takvo ime kod Aristotela nije označavalo uopće ribu prianjalicu.
26 Liddell-Scott 747b, Stromberg 59, Chantraine D ELG 391.
27 Mehanizam prianjanja detaljno opisuje Tortonese 11, 468—9.
28 Usp. sistematski naziv Naucrates ductor.
29 Za naše pleonastičke hibridne tvorbe v. Vinja 1957 (4) 31—34 i Suvremena lingvistika 4, 1967,
90—100.

44
simbiosi è quella che si instaura tra tutti i grossi nuotatori pelagici e le remore.
Provviste di un disco adesivo, derivato dalla modificazione di una pinna dorsale,
queste aderiscono all’ospite senza danneggiarlo«. Isti autor donosi rječitu ilustra­
ciju te simbioze uz legendu »Remore attaccate al dorso di uno squalo«. Za nazive
što ih donose zoolozi, u ovom slučaju možemo prihvatiti da su pučki (naravno,
osim štitoglava priljepuša) jer se temelje na narodnom izražavanju semova koje
smo sreli kod vrste Petromyzon; usp. \ engl. nazive shark sttcker, whale sucker
(CLOFNAM 200.3.; PM CM 245).
1.2.1.1. Pitanje autentičnosti postavlja se jedino za naziv ustavica. Brojne po­
tvrde navedene su u ARj 20,7, ali su im izvori bez iznimke leksikografi ili prirodo-
pisci, pa se može pretpostaviti da je ustavica (ako je od ustaviti) kalk prema njem.
(Schiffs)halter30. U španjolskom je naziv istog semantizma izrazito pučki: aga-
rrador znači »onaj koji hvata«, »agent, policajac« i Echeneis (Lozano 119). Sisavica
i pijavica istovremeno su na drugim točkama nazivi za Petromyzon. Usp. u turskom
vantuzlu ili vantozlu balik, M. Nicolas 9630a.
1.3. Postoji još jedna vrsta riba prianjalica sličnih navika, koja je kod nas naj­
bolje predstavljena vrstom Lepadogaster gouanii RISSO ( = L. lepadogaster
BONN.). Dok se paklarka lijepi za brod, kamen ili drugu ribu, Echeneis uglavnom
za brodsko dno, Lepadogaster se fiksira na kamen: »Les Lepadogaster ont sur la
face ventrale un appareil adhésif, dit acétabulaire, leur permettant non seulement
de se fixer sur leur support, mais également de se déplacer. L ’appareil adhésif
est composé de deux disques«, Dieuzeide 3,342. »I Lepadogaster si rinvengono con
una certa frequenza presso le rive, sotto le pietre dei bassifondi, alle quali si attac­
cano col disco ventrale«, (Tortonese 11, 552).

Lepadogaster: izgled i adhezivni organ (1.3.)

I ovdje će dakle sem »prianjanje« biti u osnovi najvećeg broja naziva. Kako je
riječ o bezvrijednoj ribici31, nijedna varijanta ne prekriva znatniji areal, već se
prilično neočekivano i stilistički označeni nazivi mijenjaju od mjesta do mjesta.
1.3.1. Osnovni je lik prilipak, od pri-li(je)piti i od njega nastaju varijante pri-
lipuša, prilipkuša, prlipula i prilipnjak. U prilika, ž. je rod nastao iz genitiva prillpka32.

30 »Riba kà ladje vsztavlya«, Belostenec 2, 462. Međutim, ne možemo odbaciti mogućnost mije­
šanja s usta.
30a Za ove vrste v. nav. mj. u Fortisovu Viaggio in Dalmazia (§ 12).
31 »En raison de sa petite taille est considéré comme menu fretin«, Dieuzeide 3, 344.
32 Vidi istu pojavu kod naziva za lupare, priljepke (Patella) (v. 41.2.).

45
dok je u prilipetuša došlo do hibridnog križanja s istoznačnim mlet. leksemom (v.
1.2.1. )· Mletački je leksem naprotiv sačuvan sàm i proširen s hrv. gramemom u
petač33. Isti semantizam izražen drugim aloglotskim oblikom vidimo u kataribica,
što je zapravo metatezom okrenuto od *takaribica (v. gore takapegula, 1.1.1.1.).
\ za istu vrstu nalazimo u bug. prilepalo (Drenski 248); frane, appéchart
(P. Barbier RLaR 65, 2); sidi. ampiscica, ’mpicalora, Catanzaro (Penso).
1.3.1.1. S oblicima slipica, sljepica, koji realiziraju isti sem »slijepiti (se)«, sa­
držaj se rašlja zbog dvoznačnosli izraza: 1. »slijepiti (se)« i 2. »sli(je)p«, tj. »koji
ne vidi«. Iz ove posljednje interpretacije signansa nastaje paradigmatski blisko
svićica i njemu sinonimno lampalovica34356, koje se danas na Ižu shvaća kao izve­
denica od lampa »svijeća«.
1.3.1.2. Prianjanje uz kamen izraženo je u našem nazivu kamenjarka35.
1.3.1.3. Pomoću vrlo čestog prvog elementa u složenicama peše- (»riba«) nastao
je naziv pešešaš, koji je, po svemu sudeći, naša tvorba prema tršćanskom obliku
taccasasso (Penso i Pr. 690)36. Paradigmatski se na pešešaš nastavlja pišmulj, bez
obzira na to što je to na drugim točkama naziv za jednog pripadnika iz obitelji
Gadidae. Za \ usp. u Liguriji tacca scheuggio (Tortonese 11,552) i kat. pega-roques
(A. Griera Els omieigs... 73)37.
1.3.1.4. Elipsoidna, prema straga otvorena trbušna prianjaljka (Dieuzeide 3, 342),
kojom se ta riba drži za kamen, izaziva usporedbu sa ženskim spolovilom i prenosi
značenje u opscenu sferu. Odatle oblici pizdejica38, piškul, pišktir i piškurić, koje
informatori smatraju opscenim izrazima. T ri su posljednja naziva međutim ikavi-
zirane izvedenice od peš (v. Skok 2, 646, s. v. peš2). U isto semantičko polje odvodi
i tršćansko paretimološko adaptiranje taccasasso -> taccacasso (Plucar).
1.3.1.5. Prianjalka (ventouse) kod hobotnice (Octopus vulgaris) zove se na
Premudi čepuka. Prijenosom slike nastaje još jedan naziv za Lepadogaster tj. če-
pukar, koji narod tumači: »zato što se pričepi za kamen39«.
1.3.1.6. Okrugli diskoidni oblik stražnje prianjalke s hrskavičavim obodom iza­
ziva sliku »zdjelice«40. Iz takve konceptualizacije dolazi do imena škafar (od mlet.
scafa, Boerio 613, < grč. σκάφη »Schiissel«, Rohlfs Lexicon 461; Cortelazzo In-

33 petač u nemaritimnoj akcepciji znači »krpelj«, »čovjek kojega se ne možeš otresti«. Baš taj sadr-
žaj ima 1 naziv za Lepadogaster u Livomu: mignatta. T a riječ znači: 1. »sanguisuga«, 2. »per­
sona noiosa e importuna che non si leva mai di torno« i 3. Lepadogaster. Osim toga, sadržaj
»ljepljiv«, »koji se čvrsto drži« imaju i turski nazivi za Lepadogaster i Echeneis yapt$an,yapi}kan
(Nalbandoglu 12). Na sadržaju »krpelj« temelji se i južnotal. naziv zicca, koji sam Rohlfs VDS
839 navodi za salentinske dijalekte sa značenjima »mosca equina« i »remora«.
34 Dijakronijski gledano, to je samo sekundama motivacija, jer je vjerojatnije da leksem lamp-
zapravo nastavlja grčku osnovu koja je u λοπάς, -άδος »flat dish;« usp. niže škafar i frane.
porte-ècuélle za Lepadogaster i naše Itimpar, lompar za »priljepak« (Patella).
35 Etim. v. Skok 2, 26.
36 Usp. tal. succhiarupe, Tortonese 11, 552.
37 T o je naziv za Lepadogaster, dok se Echeneis naziva jednočlanim imenom pegues.
38 Etim. v. Skok 2, 668.
39 Etim. v. Skok 1, 307.
40 »La ventouse postérieure a réellementla forme d’un disque... Son bord es1 formé par la gaine
fìbro-cartilagineuse,« Dieuzeide 3, 342; usp. turski naziv za Echeneis: vantuz (PCMC 245).

4G
flusso... 212), što je još bolje vidljivo u frane, porte-écuelle (»koji nosi zdjelu«)41,
Barbier RLaR 57, 282—3, Rolland 11, 201.
1.3.1.7. »La partie antérieure du corps est large, assez élevée. La région caudale
est compressée. La tète est large, aplatie. Le museau allongé se termine en pointer
(Dieuzeide 3, 344). Takva morfologija podsjeća na »nož« (tip. lat. ihtionima nova­
cula, španj. pez navaja). Kod nas se za vrstu Lepadogaster metaforički prenosi
naziv lemeš, lemiš42. Paradigmatski se na lemeš nastavlja kleme i očito zbog razloga
lokalne anegdotike, barba kleme434. S druge strane, lemiš izaziva na isti način miš(ić),
što vrlo dobro pristaje ribi zbog njezinih neznatnih dimenzija.
1.3.2. Iako se uspoređivanje ribe sa svinjom vrši u svim jezicima i iako se to
prenošenje oblika vrši i za velike i za sitne ribe bez razlike, pa je često vrlo teško
naći razlog toj metafori, u slučaju Lepadogastera može se pomišljati da bi stalno
rovanje po dnu izazvalo takvu usporedbu. To tim više što taj tip denominacije nije
usamljen: za naše praščić, praščić \ nalazimo u prov. peipuorc (za Niču, Dieuzeide
3, 343, Pr 690) i u kat. peix pore »pegaroques« (A. Griera, Els ormeigs... 74), peixe-
porch (Lozano 131).
1.3.2.1. Formalno su jasni ostali uglavnom afektivni nazivi: soldatić, meštrovica,
mala tabinica, ali nam ipak nije moguće utvrditi denominacijske porive za takva
imena. Kod naziva ugor lako je vidjeti ironičku antifrazu zbog sićušnosti i bezvrijed­
nosti. Naprotiv, kod naziva mazilić i plešcuh potpuno su nam nejasni i izrazi i okol­
nosti pod kojima je došlo do takve denominacije.
1.3.2.2. Nazivi što smo ih našli kod prirodopisaca uglavnom se poklapaju s
s onima koje smo sami utvrdili. Nov je samo naziv bapka kod S. Brusine, ali se
to ime može lako protumačiti prenošenjem sa sličnih i isto tako bezvrijednih slin-
gura, babica i dr.44 Izrazito stilistički ihtionim pizdin prilipak ujedinjuje dva sema o
kojima je već bilo govora45, a do naziva je došlo pod utjecajem slično organiziranih
imena za vrstu Phrynorhombus kao pizdino pokrivce i dr.4647

41 V. bilj. 34.
42 Etim. v. Skok 2, 316.
43 Za antroponimo u funkciji ihtionima v. ovdje ss. vv. Simun, Verona, suha m are, vuko balota.
Spuli joSko.
44 V. 7.1.1.
45 V. 1.3.1.4.; 1.3.1. i 4.4.I.2.
46 V. 4.4.1.1.; usp. i frane, lape-con.

47
 2. PAS I MAČKA

2. Od najstarijih vremena, koliko god možemo zaći u prošlost imena riba,

opasne i proždrljive ribe reda Squaliformes1 metaforički se u narodnoj upotrebi
nazivaju psima. Međutim, taj je naziv izrazito pučki i antički ga pisci upotreb­
ljavaju samo kad govore neodređeno ili prenose pučko ime. Čim govore sami,
čim hoće taksonomski raspravljati o ribljim vrstama, pribjegavaju učenijim nazivima
koji nose više informacije. Dakle, pored grč. κύνες, lat. canes marini, postoje za
prirodopisce γαλεώται i(li) squali, pored pučke postoji učena upotreba, pored sti-
lističkog postoji neutralni taksonomski naziv.
2.1. Ostavljamo po strani pitanje zašto je za označavanje opasne ribe grabljivice,
najvećeg čovjekova neprijatelja u moru, uzet naziv pas koji na kopnu označava
čovjekovu najvjerniju životinju i pouzdanog prijatelja. Neki misle da je to zbog
izraženo jakih zubila, dok su drugi skloni tu metaforičku upotrebu tumačiti razlo­
zima tabua2 (Stromberg, 104). Razliku između pučke i učene upotrebe Keller
2,380 pokušava tumačiti činjenicom što je pse za hranu upotrebljavao samo najniži
puk.
Među grčkim piscima Opijan {Hai. 1,373) je najeksplicitniji u pogledu opisa
riba iz ovog reda. On κύνες dijeli na 3 skupine: κητώδης, κεντρίνης, γαλέος.
Ovaj posljednji ima tri vrste σκύμνος, λείος, άκαν&ίας, a άκανΟίας opet tri pod­
vrste ρίνη, αλωπεκίας i ποικίλος, što se može shematski prikazati :4

κύων
t
1 1,
κητωδης κεντρίνης γαλεός
1
! 1
σκύμνος λείος άκανθ-ίας
1
ρινη αλωπεκίας ποικίλος
-

' Do danas najbolji i najpotpuniji biološki opis i pregled riba o kojima se raspravlja u ovom pog­
lavlju dao je E. Tortonese u knjizi Leptocardia — Ciclostomata — Selachii, u zbirci Fauna
d’Italia, II, Bologna, 1956. Razred Selachii obuhvaća gotovo čitavu knjigu (str. 37—322).
Chondroichthyes su obrađeni u CLOFNAM (3.—27.) od više specijalista među kojima je i
E. Tortonese.
la )>...ut canes in mari a terrenis nuncupati quod mordeant«. Isidori Etym. 12, 6, 5.
1 Kad se ribare na Komiži pita koju se riječ ne smije izgovoriti za vrijeme ribanja, oni odmah od­
govaraju: kucin tj. morski pas. Isto smo zabilježili na Premudi, Iloviku, Moluntu, dakle, ta-
korekuć na čitavu jadranskom potezu; usp. M. Deanović, Rad 344, 29.

4 V. V IN JA E T IM O L O G IJA I.
49
 Slično postupa i Elijan (NA 1, 55) kad razlikuje tri vrste pasa: 1) velikog psa,
najjaču morsku životinju κητών (Saint Denis p. 18), 2) šarenog psa (γαλέος) i 3)
psa s trnom (κεντρίνης) nazvanog tako zbog njegove karakteristične bodlje.
Samo, odmah valja naglasiti da su nam sva ta imena od male koristi. Većina
njih nije nedvojbeno identificirana, a kako su sistematičari gotovo uvijek sastavljah
svoja imena od bilo kojeg grčkog, latinskog, pa često i od izrazito pučkog imena
(cf. Gadus poutassou, Trigla lastoviza...), ne brinući se o tome da li su u tim jezi­
cima ti nazivi odista označavah baš te vrste, često smo skloni da u Centrina salviani
vidimo Opijanovu κεντρίνης ih u Scymnus lichia Opijanova σκύμνος. Tom Opi-
janovu nazivu odgovara kod Aristotela (HA VI, 10, 565a 16) σκύλιον, međutim za
sistcmatičare je Scymnus jedan pas, dok su sa Scylhum označih nekohko vrsta ma­
čaka! Ne smijemo se, dakle, u identifikaciji povoditi za nazivima sistematičara, jer
su se oni, kako je to slikovito primijetio J. Cotte34, često služili starim piscima kao
oni graditelji što su uzimah stupove iz starih građevina i, gradeći novo, te velebne
svjedoke prošlosti pretvarah u ruševine.
No, grčka će nam i latinska imena, a navlastito prozirni, motivirani nazivi i
njihove izvedenice, biti od neprocjenjive i odlučne pomoći kad budemo izvodili
semičku analizu. Tako će nam sem »trn«, »bodlja« koji je vidljiv u κεντρίνης i άκαν-
θίας biti vrijedan pokazatelj za tumačenje naših naziva štiletar, košćerin, pina i dr„
dok će nam metaforička vrijednost našeg lisica biti jasna iz već starogrčkog άλωπεκίας.
Što se tiče sačuvanosti na planu izraza ( / ) , u našem se jeziku održalo malo ih
gotovo ništa (rena), ah o tome će biti riječi prilikom objašnjavanja ostalih imena
za pse i mačke pri čemu ćemo navoditi i ostala grčka imena za ovaj red.
2.1.1. U latinskih se pisaca, a poznato je da oni vjerno nastavljaju svoje grčke
uzore, nalazi dosta vrijednih podataka kako za tumačenje postupaka konceptuali-
zacije tako i za pronalaženje formalne etimologije.
U Plinija nalazimo squalus4 (9, 78 i Varon RR 3.3.9.), kojim on označava hrska-
vičave, ah ne plosnate ribe i tako prevodi Aristotelovo τά γαλεώδη. Naziv je i za
Plinija rjeđi i nije pučki. Narodno i mnogo češće upotrebljavano ime je canis marinus
i izvedenica canicula. Grčkom κυνίσκος θαλάσσιος odgovara lat. deminutiv cani­
cula (Plinije 9, 34; 9, 151; 13, 139; 32, 145). Varon (LL 5, 77) ga daje za primjer
prenošenja naziva kopnene faune na morsku («a vi quadam ut...caniculai).
2.1.2. Naša narodna terminologija postupa uglavnom jednako kao i grčka i
latinska i kao ostale sredozemne nomenklature, samo što kod nas, u taksonomskom
pogledu, možemo razlikovati tri točno određene semantičke dimenzije: sva se
hrskavičava riba (Cartilaginei) zove općim nazivima div(l)ja riba (cf. tal. pesce
matto) ili landovina (s brojnim varijantama), a unutar nje narod razlikuje:
a) pse b) mačke i c) raže.

3 »Pour retrouver a signification des noms anciens, que l’on se méfie, par principe, des noms
scientifiques modernes qui ont la mème orthographe. Les systématiciens, trop souvent, en
ont usé avec l’ancienne littérature comme l’ont fait les bàtisseurs de monumente quand ils
ont dépouillé les temples anciens de leurs colonnes ou en ont pris les pierres, transformant en
ruines ces précieux vestiges... Les vieux mots ont souvent servi à dénommer n ’importe quoi,
qui n’avait aucune relation avec les ètres qui avaient été désignés autrefois par eux. C’est sur-
tout depuis le X V III' siècle que cette rage de destruction a sévi, depuis que la réforme Iinné-
enne a exigé deux noms pour chaque espèce (nom générique et nom spécifique), et qu’il n’y
pas eu de voix influente pour réclamer la conservation, dans leurs aflectation, des vocables
dont les Anciens s’étaient servis«, (p. 11)
4 naziv je nepoznate etimologije, cf. Ernout-Meillet DEL, 645b.

50
2.1.3. Prije nego prijeđemo na ispitivanje naših imena za pse i mačke, a ostav­
ljajući za iduće poglavlje imena za desetak vrsta plosnate divlje ribe, pogledat ćemo
opće oznake za ludu, divlju, deranu ribu, tj. za semantem koji obuhvaća sve hrska-
vičave stanovnike mora.
Plinije (9,78) navodi da postoje plosnate ribe koje umjesto kostiju imaju hrska­
vicu, da u tu skupinu spadaju i svi psi iako ovi nisu plosnati, te da je Aristotel
sve te hrskavičarke obuhvatio općim imenom σελάχη za što latinski nema pogodna
naziva i ne preostaje mu drugo nego da ih nazove cartilaginei. Naš narod raspolaže
za ovaj »arhisemantem« brojnim hiperonimskim izrazima: divja riba, luda ribas,
derana riba*67, krapovina7 i nadasve brojnim varijantama landovina, hljandrovina
(ili kljandrovina) 8, landrovina, fljandrovina9*, kljundrovina1°. Među ovim posljednji­
ma najrašireniji je oblik landovina jer za njega postoji paretimološko naslanjanje
tj. motivacija na landa »kriška« = tal. »fetta«. Etimologija ove i danas u narodu
žive riječi nije do kraja rasvijetljena. Za ARj 5, 896 (koji donosi dosta potvrda iz
pisaca i narodne upotrebe) njezino je postanje tamno, dok joj Skok 2, 267 traži
izvor u lat. LAMINA (REW 4869). Baš postojanje ove ribarske akcepcije riječi
navodi nas da za landovina i dr. ne prihvatimo Skokovo tumačenje, već da se okre­
nemo klasičnim izvorima iz iste pojmovne oblasti.
U grčkom se tunj naziva μελανδρϋς (Atenej 121b) a kriške njegova mesa μελάν-
δρυκ, μελανδρύαι (Atenej 315e). Odatle i Plinijevo (9, 48) melandrya, koji za ko­
made soljene tunjevine kaže: melandrya vocantur quercus assulis similia. Riječ je i
u latinskom bila adaptirana i pravilno Plinijevo melandrya postaje kod P. Festa
(76) melandrea (genus salsamenti quod appellatur vulgo melandrea), a kod Varona
(LL 5,77) melander (thynnus cuius partes Graecis vocabulis omnes, ut atque ura-
eon). I prirodopisci humanisti poznaju tu riječ, pa P. Gyllius (De nam. cap. 36,
p. 556) naslovljavà čitavo poglavlje De melanderinis. Prijelaz od tunjevine na (divlje)
meso morskog psa ne smije nam biti smetnja, jer melandrya, melandrea označavaju
crno riblje meso i ribu takva mesa. Osnovno u nazivu jest sem »crn«, »zagasit«, a
kad se pas odere, upada nam u oči tamna boja njegova mesa pod kožom. T o se
meso reže na okrugle kriške (odatle dalmatinski oblici landa -> landovina) i peče.
I ne samo to. I pučke nomenklature za neke vrste morskih pasa nastavljaju grčki
izraz. Tako u današnjem frane, nalazimo milandre za morskog psa, »espèce de requin
de la famille des Galéidés, chien de mer«, koji se fonetski potpuno poklapa s grčkim
oblikom, a Keller u FEW 6/1, 657a smatra da »das wort lebt ais griech. kolonisten-
wort an der kiiste des Golfes von Lion weiter«. Leksikograf Cotgrave preuzeo je
riječ od Rondeletiusa pod oblikom melanderinus: »a nostris in Gallia Narbonensis
dento dicitur sed perperam«. Slično je i s tal. melanderino koji uz brojne tal. i druge
potvrde navodi Barbier, Revue de phil. franpaise et de littérature 22,1908, 205—206.
Nastavljanje grčkog leksema s vrijednošću »crn« za ime psa vidimo i u frane, (u
Nici) melantoun (»crno« + »bojan«) »lamie à long nez, poisson de mer, de la famille
des squalidés« FEW 6/1, 657b.

’ u čestoj je upotrebi, navlastito na Sjev. Jadranu i neprilagođeni venecijanizam peh mato, pa

se luda riba može smatrati i kalkom.
6 (Ražanac) jer joj se koža dere; cf. Finka Ljetopis 62, 395.
7 U Rogoznici.
* Veli Rat na Dugom otoku.
9 Iž Veli.
' ° Molat.

51
2.1.4. Ostali skupni nazivi za Chondrichthyes daju se tumačiti bez teškoća.
Oznaka divlji česta je u ribarskom jeziku za razlikovanje nečega što je oblikom slično,
ali kakvoćom nevrijedno: pas jest riba, ali divlja tj. slaba, nevrijedna riba, Syngna-
thus acus jest igla, ali nevrijedna i nejestiva igla, za razliku od tražene igle Belone
acus, pa se zato i zove divlja igla, divlja iglica ili čak divljaktdja. Primjeri tih opozicija
postignutih pomoću determinativa divlji brojni su i nisu ograničeni na naš jezik:
lignja Loligo vulg. divlja lignja Ommastrephes ( = žuka ligna)
(h)obotnica Octopus divlja obotmca Astropecten ( = krišalina, zvizdina)
jastog Palinurus divlji jastog Squilla mantis ( = striga)
bilizma Lichia divlja bilizma Stromateus ( = piska od mora)
ven. angusigola Belone angusigola salvadega Syngnathus (A. Ninni, 14)
Ribe iz lijeve kolone: + jestivost, + kvaliteta
Ribe iz desne kolone: — jestivost, — kvaliteta
Isto vrijedi za oznaku luda riba, dok determinativ derana (sc. riba) dolazi odatle
što Chondroichthyes spadaju u ribu koju treba derati, oguliti prije upotrebe za
jelo ili prije sušenja.
2.2 Kad smo razjasnili skupno ime za razred, ostaje nam da pogledamo nazive
za vrste. Kao što smo rekli, sve hrskavičarke najgrublje se dijele na tri skupine:
psi, mačke i rače. Sva su tri naziva arhisemantemi i obuhvaćaju sve vrste pasa,
mačaka i raža. Prva lingvistička konstatacija koja se nameće jest da su psi veoma
oštro lučeni od mačaka i to gotovo uvijek pomoću roda jer se čitava daljnja podjela
zasniva na osnovnom imenu pas m i mačka f 11 (tzv. tétes de séries). I ovdje dolazi
do poznatog rezultata: vrste koje su na bilo koji način biomorfološki označene
imat će posebna imena, dok će se većina ostalih pasa nazivati neoznačenim imenom
pas12 i brojnim sinonimima.
Zbog tog ćemo razloga najprije razmotriti neoznačena imena, a tek nakon toga
ćemo pristupiti analizi imena za vrste kod kojih je morfološka različitost uočljiva.
2.2.1. Najrasprostranjeniji je naziv pas (Skok 2, 611 ss), uz sintagmu morski pas,
koja se upotrebljava kad je potrebna determinacija.
2.2.2. Po principu sinonimijske atrakcije kao ihtionimi služe brojni sinonimi
slavenskog i romanskog porijekla:
kučak, kucin, kuja (Skok 1, 279) i slavensko-romanski hibrid kuculin·, ćukov,
ćukas13*. Nedvojbeno su romanskog (ven.) porijekla kanja ( < cagna »femmina del
cane« Boerio 115), kaina, kanigula ' 4, kanjigula (CANICULA, REW 1586.2). Lo­
vranski oblik karukul može se objasniti samo paretimološkim naslanjanjem na
homonim karukul »vrsta crne ovce skupocjenog krzna«, jer se ta ovca uzgaja u
Istri i na nekoliko kvarnerskih otoka.

11 Iznimke se mogu na prste nabrojiti i to su posuđenice kanja i kanigula; ajkula nije (osim
možda danas u Boki?) narodni naziv, dok su kadeja i augmentativ na -ina muškog roda.
12 »Quos Graeci galeos quam marinos tam terrestres, Latini autem Mustelas, nostri nullo discri­
mine marinos canes appellant«, Bellon, 67; slično i Gesner (Nom. 42) »Galeos omnes nostri
sine nullo discrimine marinos canes (chien de mer) appellant. Polonice morski pies vel psia
ryba«.
13 Prema Skoku 1, 341 potjecalo bi iz tal. ciuccitelo što je vrlo nevjerojatno.
1* Čitav članak kđnj (Skok 2, 36), gdje nalazimo kaningula, nejasan je i semantički neodrživ (cf.
Vinja 1956, 33—36 i 1972—73, 554); usp. Bartoli Dalm. 2, 292.

52
2.2.3. Od oblika romanskog porijekla najrasprostranjenija je složenica tipa peše
— »pašo: pešekan, peSèkanja, pešikanja, pešikan, pišikan, piŠikanja, pisakan prema
tal. pesce catte i ven. pesse con (Boerio 496).

2.2.4. Isključivo na Sjeverni Jadran ograničeni su oblici kadeja i kadić (kod

italofonih rovinjskih ribara cadel), što je ustvari tršćanski cadel < CATELLUS
»junger Hund« REW 1763 i FEW 2/1, 498)15.
2.2.5. Istarski oblik brek predstavlja jedan od rijetkih keltskih elemenata koji
je prenošenjem s kopnene zoonimije prešao u ihtionimiju < BRAKKO REW
1268 (cf. Vinja 1957 (2), 254).
S tim smo ihtionimom iscrpli nazive s eksplicitnim oblikom pas u formi izraza,
a preostala imena zasnivaju se na drugim semantizmima, no i kod njih je sadržaj
»pas« implicitan.
2.2.6. Na semu »modar« temelje se mnogi nazivi za Squalidae: modrulj, modruj,
mòdruja, modrtijak, modrenjak, modrim, modralj i modri pas. Sva se ta imena uglav­
nom odnose na opasne vrste Carcharias glaucus i dr. Većina sredozemnih i ostalih
evropskih nomenklatura zasniva svoje nazive na istom semu: engl. blue shark,
nizoz. blatme haai, njem. Blauhai; frane, le bleu, peau bleue, Monaco pele blu. Sete
echi blu, prov. blur; ven. con turehin, a najrašireniji španjolski naziv sadrži isti sem:
timor era odnosno port. tintttreira16, što se podudara sa prov. tintourella u Port-
-Vendres (Boudarel 377), dok nam G. Rohlfs za salentinske dijalekte navodi celèste
i varijantu gialestru (VDS 132 i 973).
U starijih ihtiologa opažamo isti denominacijski postupak: Rondelet (lib. 18,
cap. VI, p. 378), Aldrovandi (III, cap. 27, p. 394) i Gesner (IV, p. 609) imaju
Galeus glaucus, jer uglavnom nastavljaju antičku upotrebu koja se zasniva na
γλαυκός »de couleur glauque, d’un vert17 pale ou gris«, Boisacq navodi γλαυκός
»poisson de mer d’un gris bleuàtre«, što ThesLL smatra izvedenim od prvoga:
»nomine a colore ducto«, jednako kao i Izidor :glaucus a colore dictus (Orig. 12,6,28)18.
Potvrde su u klasičnih pisaca brojne: Opijan, Hai. 1,170; 1,749; Arisi. HA 8,15,1 ;
8, 17,4; glaucus spominju kao ihtionim i rimski pisci: Ovidije Hai. 117, Plinije
9, 58 i 32, 153 i dr. Kao što u Grka pored γλαυκός postoje i izvedenice γλαυκίσκος,
γλαυκίδιον, γλαυκινίδιον, pa Atenej upotrebljava čas neizvedeni, a čas izvedeni
oblik, tako i Rimljani poznaju izvedenicu glauciscus (Plin. 32, 129 i 32,148) koja
označava istu ribu.
Zadržali smo se nešto dulje na grč. lat. γλαυκός/glaucus, da bismo pokazali
da je to izvor za naše oblike gluhač, gluhi pas koji se iz semantičkih razloga nikako
ne mogu tumačiti sa hrv. gluh »surdus«, i to ne samo zbog toga što se sem »gluh«
zbog prirode referenta teško može prihvatiti za oznaku te vrste, već navlastito zbog
izoliranosti tog sadržaja u ostalim nomenklaturama. Prema našem gledanju, gluh
predstavlja samo prilagodbu grčkog/latinskog oblika najbližem raspoloživom hrv.
izrazu. I ne samo to. P. Barbier (RLaR 52,115) je pokazao da je glaucus poznato i
u pučkim terminologijama kao što nam svjedoči J. P. Pellegrini koji u svom Essai

15 Cf. port. cadelo »Hiindin«.

16 Castro 47, Doderlein 43.
17 Cf. tal. verdesca, verdona, verdone, verdoni (Penso).
,e Cf. F. A. Wood, II, 49.

53
d'un dictionnaire Nigois — Frangais ima natuknicu leca = glocos »sorta di pesce«.
T u je riječ o vrsti Lichia glauca za koju P. Lorini navodi ime bilizma modrulja ' 9.
Što se tiče ihtiologa, svi oni odreda ukazuju na plavu boju kao jednu od karak­
teristika te vrste morskih pasa: »dos gris bleuàtre« (Dieuzeide 1, 22); »Riicken
schiefergrau bis blau« (FFA 549); »colore del dorso azzurro intenso, quasi celeste
negli esemplari giovani« (P.-S. 168) itd.
2.2.7. Odvajkada je poznato da neke vrste morskih pasa napadaju čovjeka. O
tome govore i stari i suvremeni pisci i zoolozi specijalisti1920, pa je logično i očekivati
da će se ta osobina pojaviti i u sadržaju naziva za vrste Carcharias, Odontaspis i
dr. Posve su prozirna imena ljudožder, Ijudozdèra, judožder koja točno odgovaraju
\ frane, mangeur d’hommes (Cotte 165, Dieuzeide 1, 23), njem. Menschenhai.
2.2.8. Uz istu osobinu povezujemo metaforičko nazivanje morskog psa imenima
natprirodnih životinja i snaga. Naši oblici drkona i drkovna koji pokazuju dalmatski
tretman i vokala i konsonanta, izrazito su pučke riječi za razliku od francuskih oblika
dragom i dr. što ih navodi FEW 3,151, pa ih je zato uputnije izvoditi iz grč. δράκαινα
(koje je također ihtionim; v. niže (8.1.1.2.) etimologiju za draganja, dragan Trachi-
nus draco) nego iz lat. DRACONE REW 2759, to tim više što su ti oblici izuzetno
sačuvali ženski rod. Ukrštavanjem s paradigmatski bliskim hrv. zderati (cf. ljudo-
-žder) nastalo je ždrkona.
2.2.9. Nešto mekša koža21 i meso dali su povoda da se pojedine vrste označe
pomoću sema »mek«22: mekuš, mekušac, mekać, mekiš23, dok se isti Mustelus (lae­
vis) naziva i žutac zbog žute boje (»bjelkaste do svjetložućkaste boje« RJ 133; »d’un
jaune violacć«, Boudarel, 377).
2.2.10. Potpuno su nam nejasni grgo24, zuka, vinćol, orijal, dok poletar i lužnjak
ne možemo semantički razjasniti.
2.3. Dovde smo slijedili uglavnom sistematičarsku taksonomiju, ali lingvistički
razlozi tj. narodno razlikovanje unutar razreda Chondroichthyes nameće nam sada
drugačiji red. Rekli smo već da neke vrste narod naziva jednostavno psima i sino-

19 Cf. Vinja 1956, 37 i 50 (n. 16); cf. lica modrulja (RJ) i strijela modrulja (Fink) za Lichia gallica.
20 »dem Menschen sehr gefahrlich!« (FFA 549i 547); »s’attaquent. ..à l’homme (mangeurs d’hom-
mes!)« Dieuzeide 1, 23.
21 »Peau plus molle«. Cotte 165; »Elles (se. émissoles = Mustelus) sont surtout reconnaissables
au toucher, leur peau est douce« (Boudarel 377); colore del dorso quasi cinereo con macchie
nerastre, P.—S. 166); cf. pas mekaš za Mustelus laevis RJ 134.
22 I u grčkom (Opijan, Hai. 1, 371 i Elijan NA 9,49) nalazimo ime morskog psa koje izražava se-
mantizam »mek«. T o je μάλΟη o kojem govori Rondelet (v. niže 2.4.3.).
23 Za istu ovu vrstu (Mustelus vulgaris), Lorini (30, N°255) daje ime bulaš koje je po svemu sudeći
pučko kao i gotovo sva imena kod tog pisca. Od njega ga preuzima i Šoljan RJ 134. Naziv je
izvedenica od bùia »pečat«, »mjehurić«, »kokica« itd. (Skok 1,185; ARj 1, 728 c. v. 2. bula) što
je, barem u našem slučaju, posuđenica iz ven. bola »macchia« Boerio 87 (REW 1385). Naziv je
izazvan »lećastim bijelim pježicama« (RJ 134) i ima svoj \ u frane, lentillat : »la coloration du
dos et des flances est gris ardoisé ou brunàtre orné de petites taches blanches lenticulaires«
(Boudarel, 375).
24 ma da bi se grgo moglo fonetski objasniti sa carcharus ( < gr. κάρχαρος, Atenej 306d) s pareti-
mološkim naslanjanjem na antroponimik, teško je za ovako opasnu ribu pretpostavljati takvu
konotativnu vrijednost koju srećemo samo kod manjih vrsta (cf. limun, barba kleme, vuko ba­
lota, luka bužarić). M eđutim, pretpostavka se ne može isključiti jer se navlas isto dogodilo u
španj., gdje je od pez martillo (također opasan pas) pučkoetimološki nastao pez Martin (Loza-
no 15).

54
nimima te riječi. Međutim, postoji još grosso modo šest vrsta koje ihtiolozi navode
određenim redom, ali ga mi ne možemo poštovati jer je tu riječ o morfološki toliko
uočljivim ribama, da im većina priobalnog stanovništva daje posebna imena, a
ona, prema tome, tvore svojevrsne denominacijske cjeline. Njih moramo ispitivati
onim redom koji nam nameće jezična stvarnost jer ona najbolje odražava reference
kako ih ribari vide. Već je sama uočljivost tih morfoloških osobina dovoljan razlog
da odstupimo od ihtiološkog reda, jer takve pse ili hrskavičarke jezik ribara posebno
klasira, a neke od njih (kao mačke) čak i ne smatra psima.
T ih šest vrsta su Alopecias vulpes {lisica), 2 vrste Scyliorhinus {mačke),
Sphyrna zygaena {mlat), Centrina salviani {prasac) i Acanthias vulgaris {kostilj).
2.3.1. Svi denominacijski impulsi za Alopecias vulpes izazvani su neobičnom
duljinom repne peraje. Ihtiolozi odreda potcrtavaju tu značajnu morfološku oso­
bitost: repna peraja toliko je duga da na nju otpada otprilike p o l o v in a od u k u p n e
d u ž i n e tijel a (RJ 118); »prolongement du lobe supérieur de la queue aussi long
que tout le corps« (Dieuzeide 1, 35); »corpo allungato fusiforme provvisto di una
pinna codale e n s i f o r m e l u n g h i s s i m a talvolta più dell’intero corpo» (P.-S. 172);
»sehr lange Schwanzflosse die fast die H a l i t e der K ó r p e r l à n g e betragt«
(FFA 553).
Najraširenija i najstarija je usporedba sa lisicom, očito zbog dužine repa,
iako antički pisci navode i druge razloge. Tako Diphilos Siphnios ap. Athen. 356c,
smatra da okus mesa ovog psa odgovara okusu mesa u lisice, dok Opijan {Hai. 3,
144) misli da je riba prozvana lisicom zbog svoje izvanredne lukavosti jer se lako
zna osloboditi progutane udice, pregristi konopac, itd. U svakom slučaju, ovo je
jedna od rijetkih vrsta gdje nema sumnje o identifikaciji grčkih i latinskih osnovnih
naziva. Kod Aristotela i Opijana nalazimo άλώπηξ (i izv. αλωπεκίας), koje Plinije
jednom (32, 145) latinizira u alopex ili pak prevodi (9,145) sa vulpes marina, preno­
seći, jednako kao i Elijan (NA 1, 5), priču o oslobađanju s povraza.
Naš najraprostranjeniji oblik lisica (i lesica kod S. Brasine) rezultat su iste
konceptualizacije sadržaja, a isto opažamo u gotovo svim ostalim nomenklaturama:
\ alb. peshku-dhelpčr (Pesh. Shq. 19), ngr. άλεπούσκυλος OECD 1015, malteški
pixxivolpi (Aquilina 660), tal. pesce volpe (za tal. uopće i Anconu posebno. Penso)
volpe di mar (za ven., P.-S. 172); frane, renard, prov. rinard, ranard (Rondelet;
Rolland 3, 86i 11,159); španj. pez zorro, pez zorra; kat. rabosa; portug. zorra, zorro,
peixe zorro, raposo (Castro, 43); njem. Fuchshai, Seefuchs (FFA 553); engl. sea-fox
itd.
I ostali se naši nazivi zasnivaju na semu »duljina repa« i slikama koje iz toga
mogu proisteći. Zapazimo odmah da gotovo nijedna konceptualizirana slika ne
ostaje bez paralele u nomenklaturama dragih primorskih naroda.
2.3.2. Ispruženi rep podsjeća na »zastavu«: odatle iz venec. preuzeti oblici:
pešebdndjera, pešebandera, pesibandera prema tal. oblicima fi pesse bandiera (ven.
P.-S. 17225), pisci bandera (P.-S.)2627, pisci barmèra, bannèra (Penso, s. v.), pesce
pondera (Rohlfs VDS 447), pisci vannera (Sicilija), pesce bandiera (Toskana, P.-S.).
2.3.3. I ovdje, kao i u brojnim drugim slučajevima, došlo je do iskorištavanja
sadržaja »mač«: pas mačun, pas sabljar i istoznačni venecijanizam pišišpada21 (fi

25 oblik potvrđuju i Trois i A. N inni, 33.

26 za istu regiju (Apulija) : pisci pantera (P.— S. 172)!
27 cf. pas spadun, pas mačun, S. Brusina.

55
ven. pesse sp a d a , P.-S. 172), što se poklapa u drugom dijelu leksije sa zapadno-
franc. imenom za (psa) lisicu: tornile à Vépée (Rolland 3, 86) i baskijskim ch ichi
esp a d a (Lozano 17). Sadržajno poklapanje ( \ ) nalazimo u frane, sabreu r (za Croisic,
Boudarel, 337).
2.3.4. Ista morfološka osobitost referenta tj. označene stvari izaziva konceptuali-
zaciju s »kosa«, jer dugi, vitki rep k o si površinom mora. Iz te je slike potekao naš
naziv k o sa c28 i \ francuski f a u x i fa u c h e u r na atlantskoj obali (Rolland 3, 86 i
11, 160; Boudarel, 373). U turskoj terminologiji nalazimo sličnu sliku sadržaja:
ša p a ti b a lik (Nalbandoglu, 15) što doslovce znači »plug riba«, jer dugi rep poput
lemeša siječe more29, a sličan je bio denominativni impuls i za naše p a s strujaš.
2.3.5. Usporedba najupadljivije morfološke oznake ovog psa to jest njegova
dugog i tankog repa s bičem prouzročila je denominadju k a n d ž ija š što je izvedenica
iz balkanskog turcizma k a n š d ija , k a m d ž ija ( < tur. kam gi, Skok 2, 32; Škaljić 390).
Slika »mlaćenja« u osnovi je engleskih imena za Alopecias: tresh er sh a r k 30 i slasher
sh a rk , a posredno i u već spomenutom prov. ihtionimu p e t espasa jer espasd znači
»battre le ehanvre sur le chevalet« (Mistral, 1025). Taj lik navodi Rolland 3, 86
za Séte.
2.3.6. Preostaje još da razjasnimo oblik m iš koji je na našoj obali mnogo češći
kao naziv za psa zvanog p ra sa c (Centrina salviani). Međutim, u drugim nomen­
klaturama, slika m iš veoma često, valjda opet zbog dužine repa prema tijelu, ozna­
čava baš (psa) lisicu, pa nam to indirektno potvrđuje ispravnost identifikacije m iš
= Alopecias u Baošiću i Mulu. Osim toga, zanimljivo je istaknuti da je metafora
miš/(štakor) od svih prenošenja kopnene terminologije na morsku najbrojnije za­
stupana u svim ihtionimskim popisima u što se lako uvjeriti samo površnim pogle­
dom u indekse ove knjige.
\ tal.: Genova: pesce ra tto ·, Lazio: pesce so rcio ; Sicilija: p isc i surci, p isc i su rci
im p eria li, su rci de fu n n u (P.-S. 172); r a t (Alžir), p esce r a tta , souris za Oran (Dieu-
zeide 1, 34); Nice: p e i ra to u (Rolland 3, 86).
2.4. Još karakterističniji i uočljiviji od lisice je p a s ja r a m (Sphyma zygaena)
jer mu je »prednji dio glave obostrano postrance izvučen poput velikog slova T«
(RJ 107). »Capo a forma di T« (P.-S. 173), »mit eigentümlich ham m erähnlicher
Kopfform« (FFA 551), dakle psi »qui se reconnaissent facilement à leur eräne
qui s’élargit en forme de rognon ou de m arteau« (Luther-Fiedler, 145)31. Zato
nije nimalo čudno što je riba ovako neobične glave na najrazličitije načine potakla
đenominativnu imaginaciju kod svih obalnih naroda. Zygaena se kod Španjolaca
zbog usporedbe njena oblika glave s tradicionalnim šeširom policajaca civilne
garde zove g u a rd ia c iv il, a kod Sarda p isc i carrubbiniru . Stari su Provansalci tu glavu
usporedili sa šeširom što su ga nekoć nosili Židovi32, pa se riba i danas zove p é ì
ju d io u , dok su Talijani u ovako čudnom obliku glave vidjeli štaku i ribu prozvali
pesce sta m p ella .

28 za etimologiju cf. Skok 2, 161—2.

29 za takvu sliku u našoj ihtionomiji vidi ovdje orač Scomberesox saurus (12.2.3.).
30 »Allusion à la manière dont ce squale frappe l’eau avec sa longue queue« (Dieuzeide, 35).
31 »La té te très large en forme de m arteau«. Boudarel, 379.
32 »Massilienses peis iouziou non a feritate (ut Bellonius scribit) sed a tegumenti capitis similitu­
dine quoolim Judaei in Provincia utebantur«. Rondeletius (apud Gesnerum Notnencl. 151).

56
 Starogrčko ime nije nedvojbeno utvrđeno. Čini se ipak da smo do identifikacije
došli zahvaljujući — barem jednom! — Pliniju. Kod tog pisca (32, 154) čitamo:
»sudis Latine appellatur, Graece σφύραινα rostro similis nomini, magnitudine inter
amplissimos«. Međutim, budući da Opijan (Hal. 1, 172) citira σφύραιναι δολιχαί
među ραφίδες, κέστρα, βελόνη dakle, među iglicama i sličnom ribom, a kako se
po Ateneju (323a) znalo da je κέστρα = σφύραινα, to je Rondelet dao ovo posljednje
ime ribi koju Hrvati, Provansalci i Katalonci nazivaju škaram, a koju su sistemati­
čan nakon njega nazvali Sphyraena spet. Dovoljno je bilo da se ime jednom uvriježi
kao sistematsko i da se odmah uzima kao gotova činjenica da je σφύραινα = škaram.
Tek je J. Cotte 1944. došao na opravdanu ideju da u σφύραινα vidi izvedenicu
od σφύρα »bat«, »mlat«, što je istovremeno i sinonim za apelativ κέστρα, te da na
osnovu toga ustvrdi da je lat. sudis = grčko σφύραινα = Sphyrna zygaena RAF.
Istina, ova se identifikacija kosi s podacima što ih o vrsti σφύραινα daju Opijan i
Atenej i sa mjestom iz Aristotela (HA 9.3.1.) koji kaže da σφύραινα »živi u jatu«.
Međutim, Plinije na navedenom mjestu govori o morskom orijašu, a to (barem kod
njega) može biti samo naš jaram tj. Sphyrna zygaena RAF.
Semovi na kojima se zasnivaju svi naši i strani nazivi sadržani su u neobičnom
i među stanovnicima mora odista usamljenom obliku glave koji lako pobuđuje
najrazličitije konceptualizacije sadržaja, kao što smo to maločas i vidjeli.

Pas jaram (Zygaena): izgled tijela i (ventralno) glave (2.4.)

57
2.4.1. Metafora prema »mlat«, »čekić« vidljiva je u našim nazivima m la t, m la ta c ,
b a t, koji su odreda jasni (za etimologiju v. Skok 2,441 i 1,120). (P a s ) če k ić 33 je
sinonim an(\ ), ali turskog porijekla (Skok 1,303 i Škaljić 168), dok ko ra ć, koji i
danas kao apelativ na Korčuli znači »čekić«, potječe iz grč. κοράκιον (Skok, 1, 152).
Niz sinonima m a rte l, pešem artelo, p ešim a rtelo , p ešem a rtel potječu iz ven. pesse
m a rtello (Penso), dok se u p ešem a n tela vidi paretimološki učinak druge riječi ( m an -
tei, -a ). M a r t e l l o je < lat. M ARTELLUM »čekić« REW 5379.
Potpuno poklapanje izraza i sadržaja sa (p e le )m a rte l nalazimo u svim romanskim
jezicima gdje Sphyrna zygaena živi: fi tal. pesce m a rtello , pescio m a rtello , pesce
m a rtiello (P.-S. 173); Abruzzi: p èsciè m a n ille (Giammarco, 120); španj. p e z m a r­
tin o ; kat. m a r te li: portug. m o rtelo (Castro 47); frane, (requiri) m a rtea u (Dieuzeide,
44) 334. \ engl, ham m erheadshark, njem. H a m m erh a i itd.
2.4.2. Glava u obliku slova T podsjeća na »jaram«. N a tom semantizmu temelje
se naši nazivi ja r a m , ja r a n , jö rö n , p a s ja r a m (za etim. v. Skok 1,757) i \ n. gr. i gr.
ζύγαινα (OECD 124), koje je zahvaljujući starim piscima (Aristotel, Elijan, Opijan)
ušlo u sistematiku35.
2.4.3. Preostaje nam da objasnimo još samo izolirani oblik sa Ugljana sor a t.
Denominativni impuls ćemo lako pronaći ako znamo da se u Dalmaciji i na sjever­
nijim otocima iz leksema so r- tvore riječi za oznaku radnje »mlatiti«, »tući». Tako
nam ARj 15, 924— 5 navodi oblike sorača »cijep, odebeo štap kojim se mlati žito« za
Poljica u Dalmaciji; sorca f . i so ra ja »cijep»3637, i, ono što je najvažnije, Parčić u svom
R ječn ik u h rva tsk o -ta lija n sk o tn (p. 939) bilježi so ra d , gen. so rd a , sordac, so rd ić 37 sa
značenjem »martello«. Iste oblike iz Parčića i ARj preuzima i Skok (3,306), ali
im, nažalost, ne daje etimologiju38. Prema tome, so ra t se može svrstati među ona
brojna imena za Sphyrna zygaena koja su nastala iz slike sadržaja »mlat«. Samo,
kako obliku ne znamo postanja, riješili smo samo semantičku stranu pitanjaj a eti­
mologija nam i dalje visi u zraku, pa je lako pretpostaviti da je so ra t »pas jaram»
sekundarna ili paretimološka tvorevina koja se slučajno našla u homonimijskoj
situaciji sa so ra t »mlat«. Sve to tim više što u rom. jezicima postoje (ili su postojali)
oblici so rra t, šora, so rrd to kojima se označavala neka vrsta morskog psa. O tome
nam nešto više govori Rondelet (D e p isc. m ar. 393) u poglavlju D e M a lth a : »Quae
μάλθη a Graecis dicitur, latino nomine caret, graeco igitur utentes maltham appel­
lamus. Nostri s o r r a t vocant. Romani lamiolam a dentium similitudine: dentes
enim latos et acutos lamie modo habet. Maltha piscis est cetaceus ex galeorum
genere«. To je, po svemu sudeći, souras koji Rolland 11,152 bilježi za Séte, i tal.
sorrato koji Fiorio u svom rječniku iz 1688 tumači kao »a ravenous hound fish«.
Slijedeći P. Barbiera ( R L a R 63, 62—64), Wartburg (FEW 11,20) izvodi taj ihtio-
nim iz lat. SABURRA »sovrnja«, »brodski baiaste (REW 7487), oslanjajući se na
Plautovo saburretus »koji ima pun trbuh«. Ako je tome tako, naš so ra t ne može

33 cf. za istu ribu turski tt (ekif (balik), Nalbandoglu 41 i alb. peshk (ekif, peshk fekan (Pesh.
Shg. 12—13).
34 za pojedinosti cf. Pr. 513.
35 cf. Strömberg, 35.
30 dva su posljednja oblika iz Rešetara štok. Dialekt 392.
37 ARj 15, 925, koji ne bilježi sorad, navodi sordac »malleolus« iz Nemanića, a za sordii »batić«
navodi da se govori na Krku. No, najvažnije je da je sorat s istim značenjem i dandanas živo
na Murteru.
38 Skok ima i sortii sa naznakom da se govori na Molata.

68
biti u vezi s provansalskim i talijanskim ihtionimom, jer su naši refleksi SABURRA
potpuno svojevrsni u Romaniji, a svako izvođenje iz tog sadržaja bolje bi, s obzirom
na »označenu stvar«, pristajalo za Centrina salviani, tj. psa p ra sc a nego za Sphyrna
zygaena; v. niže 2.5. i 2.5.1.
2.4.4. I u drugim terminologijama karakteristični oblik glave izazvao je neoče­
kivana, ali uglavnom »prozirna« imena. Usporedba s dvorogim šeširom kakav nose
španjolski žandari i tal. karabinjeri dovela je, kako smo već vidjeli, do imena g u a rd ia
c iv il u španjolskom i carabiniere u talijanskom (na Siciliji i Sardiniji). Iskorištava
se ne samo dvorogost šešira već i sami rogovi: »Cora, es un marisc groš en forma
de caragol (Mallorca). Encara hi nan la cornailla (València) el comet i la cornuda,
coneguda per G u a rd ia civ il, per la semblanga des seu cap amb el berret dels ci­
vile«. A. Griera, M é la n g e s B o u tiè re , p. 730. Na Elbi M. Cortelazzo (1965, p. 106)
bilježi analogni semantizam u nazivu su veste što kao apelativ znači »cappello di tela
cerata in uso presso i marinai e pescatori«, a isti se pas zove u salentinskim dijalekti­
ma m agnòsa, a to je »specie di velo che le donne si mettevano sul capo« (Rohlfs VDS
307) dakle, još jedan slični tip metafore. Novogrč. pozna i naziv πατερίτσα »biskup­
ski štap« (OEDC, 124), a sličnu metaforu srećemo i na Siciliji c r o z z a , koja se opet
nadovezuje na sta m p ella (Penso, s. v.) »štaka«. Dvije jednake strane znatno raši­
rene glave podsjećaju na »vagu« (cf. ngrč. ζύγαινα, frane, balance i engl. baiarn e
fish , P.-S., ili na »lük«, pa odatle tal. pesce b a le stra (P.-S.).

2.5. Postoji još jedna vrsta psa karakteristična oblika pa zato ribari i za njega po­
znaju više imena. To je Centrina salviani RISSO najčešće nazivana {m o rsk i) pra sa c.
Zoolozi redovito ističu upadljivu nezgrapnost tijela ovog psa: »morski prasac
ima zdepasto tijelo prizmatična oblika« (O. Karlovac u P om . E nc. 5, 350); »corpo
tozzo e massiccio con ventre largo e pieno« (P.-S. 179); »corps de forme courte,
prismatique et presque triangulaire« (Dieuzeide, 1,47); »corps lourd, épais, trapu,
triangulaire« (Boudarel, 381). Oblik je dakle takav da mora upasti u oči i to je do­
voljno za razlikovanje od ostalih više-manje sličnih pasa.
2.5.1. Najraširenija slika sadržaja za ovu vrstu je »prasac« i ona je najbrojnije
zastupana kako u našoj tako i u stranim nomenklaturama: p ra sa c , m o rsk i p ra sa c ,
p ra ščić, m orski p ra šč ić, p ra se c 39, te sinonimi g u d ić, g u d a n , m o rsk i g u d in 404
1.
Metafora je veoma stara. Nedvojbeno je srećemo kod Rimljana, jer nam Plinije
na više mjesta govori o psu kojega naziva po rcu s m arin u s (32, 19; 32,56i 32, 150), a
jednom čak i u deminutivu porcu lu s m arin u s (9,45), Da je Plinije mislio doista na
vrstu Centrina vidimo iz rečenice P a rc i m a rin i sp in a e in dorso 41 (32,19). Naprotiv,
ne razabire se iz konteksta na koje ribe Ovidije misli kad {H a i. 132) kaže d u ri sues.
Prije će biti da je tu riječ o Orthagoriscus mola nego o Centrina salviani.
Bilo kako bilo, p o rc u s i sus su u latinskom ihtionimi i to nas vodi u grčki, jer
znamo da rimski pisci, kad god to mogu, kopiraju i prevode svoje grčke uzore.
Međutim, u grčkom odnosi nisu ni izdaleka tako jasni. Grčko \ je δς »prase»,
ali po nesigurnom opisu što ga Atenej (7, 326) daje o ribi tog imena (δς &αλάττιος)
ne može se zaključiti da bi to bio pas prasac. Isto se tako ne može identificirati od
δς izvedeno (?) υκης (Atenej 7,304), ni zasigurno tvrditi, kao što se to u rječnicima

39 slav. podrijetla, v Skok 3, 23.

40 onomatopejskog postanja, v. Skok 1, 629.
41 Po toj leđnoj bodlji pas je dobio i sistematsko ime Centrina' < κέντρον; cf. za Bari centrone
(Joubin-Le Danois).

59
(Bailly) čini42, koja je riba ύαινα o kojoj govore Opijan {H a i. 1, 372), Elijan (NA
9,49) i Atenej (7, 326).
Naše se p ra sa c \ poklapa s imenima za vrstu Centrina u velikom broju jezika:
tal.: pesce p orco , p isc i p o rc u i brojne varijante (Penso), pu erco za Napoli43 4:
frane, i prov. : cochon de m er (za La Rochelle, Boudarel, 381), p o re m a rin , p e is p o u a r,
p o re de m a r (Cotte, 153); španj.: cerdo m arin o, pu erco d e m a r, g u a rrito , cochino
(Lozano 20); kat.: p o re {de la m a r), p o rc h m a n (Lozano 20), tru ja (Griera, M è i.
B ou tière, 735); port. : p eix e p o rc o (Castro 49).
Njemačko je M eersch w ein 44 fi frane, m arsouin (skand. m a rsvin , Falk-Thorp
697), dok se ista slika sadržaja \ vidi u alb. p e sh k -d e rr {P esh. S h q . 22), u novogrč.
γουρουνόψαρο (Proia 660, OECD 135), malteški p ix x ip o r k u (G. G. Lanfranco, 23)45,
turski d o m u s (Nalbandoglu 19) i engl, h og-fish (Rolland, 11, 160).
2.5.1.1. Sva je prilika da i za naš naziv b u to r treba polaznu točku tražiti u semu
»zdepast«, »debeo«, koji je osnova brojnim konceptualizacijama za imena tog psa.
Bit će najuputnije poći od Meyer-Lübkeova pretpostavljenog oblika *BOTT-
»dick«, »rund« (REW 1239a) ili Wartburgova *BUTT (FEW 1, 656). Dovoljno je
navesti rum. b u tu rđ , bu tu ru gđ »Baumstumpf«, pa postojanje više zoonima koje
spominje REW i Wartburgovu tvrdnju da »auch das magy. und slavische sprachen
kennen die Wortsippe«, a što se tiče sadržaja usporediti sicilijansko ime za istog psa,
koje nam navodi za Cataniju A. Tuttolomondo: {p isci) tru n zu (cit. u P. Barbier
R L a R 58, 323).

2.5.2. Druga slika sadržaja rjeđa kod nas ali zato vrlo česta u ostalim nomen­
klaturama je »miš«. Na njoj se temelje naši nazivi m iš i m o rsk i miš.
Što su grčki i latinski pisci označavali sa m us, ne može se sa sigurnšoću utvrdit,
iako Aristotel (H. A. 3,9, 13) svrstava jednog μϋς u ovaj razred : ό μϋς το κήτος, a
Opijan {H a i. 1,176) iElijan (NA 9, 41) kažu da su »morski štakori« hrabri i navlastito
zli, iako nisu veliki. Iz Plinija (9, 71; 9, 166) bi se moglo zaključiti da misli na morsku
kornjaču, a ne na nekog psa.
Naprotiv, u brojnim sredozemnim terminologijama slika sadržaja »miš« dala
je nazive i za ovog psa:
\ tal. pesce sorice (Apulija i Napoli, Penso), Sicilija: p isc i su rici, su rici d i f u m a l i
(P.-S. 179); port. p e ix e ra to (P.-S. i Lozano); Alžir: sorice (Dieuzeide 2,47; Oman
22). Aquilina 667 navodi za Maltu naziv gu rdien od arapskog ž. roda g u rd ien a =
= »miš«46.
2.5.3. Postoji, nadalje, u Hrvatskom primorju čitav jedan areal u kojem se
Centrina salviani naziva m a lik , m a jlik , m aličac i m ališac. Očito je da su sve to vari­
jante prvog oblika. M a lik je vrlo rano potvrđeni hrv. oblik: ARj 6,416 navodi ga
od X III stoljeća, pa kod Belostenca i Stullija te nekoliko pisaca sa značenjem »vrag«.
Za Parčića (409) m a lik i varijante znače »spirito folletto«47. Možemo iz toga za-

4 2 Liddell i Scott su mnogo oprezniji i ne daju identifikaciju, već se zadovoljavaju neodređenim

»a sea-fish«.
43 »Italorum vulgus piscem hunc porcum marinum appellavit«. Bellon 59.
44 pored isto tako \ Meersau (OECD 135).
45 za ovaj oblik Aquilina 667 tvrdi da je na Malti »voce ignota«.
46 Rohlfs, VDS 467 navodi za salent. dijalekte i pésce porcu i pésce sòrece.
4 7 V. pokušaj utvrđivanja etimologije kod Skoka 2, 374 i 344.

60
ključiti da su čudnovati oblik, ogromne ralje ove ribe, a i sama pripadnost rodu
pasa dovele do metafore preko slike »vrag«. T a slika sadržaja nije usamljena: O.
Costa (Pr. 502), Dieuzeide 1, 47, P.-S. i Penso navode za Napoli \ oblik pesce
diavolo.

2.5.3.1. Budući da oblik IjeŠura supostoji na istoj točki sa m a jlik možemo pret­
postaviti da je to informatorova knjiška reminiscencija, jer nije isključeno da je
nezgrapnost i golemo tijelo psa prasca izazvalo usporedbu sa ulješurom , kitom isto
tako golema i nadnaravna izgleda (Physeter macrocephalus).
2.5.4. Neriješen je još ostao cavtatski naziv m a rca p a n . Kako je riječ o nazivu
koji se na Jadranu upotrebljava za manje ribe (Apogon imberbis i Labrus bimacu-
latus), insistirali smo kod identifikacije, i dva su informatora potvrdila da je to pas
kojega u okolici zovu m iš. Ako je tome odista tako, naziv je posuđen iz južne Italije,
gdje je oblik m a rz a p a n i, m a z z a p a n i obilato potvrđen za ovu vrstu : na Siciliji (Bona-
parte, Joubin-Le Danois, Rolland, Gervais-Boulart 3, 204, P r .), a odatle je preuzet
i na Malti (Lanfranco, Aquilina). Time se riješava / , ali i dalje su nejasne seman­
tičke okolnosti. Povijest riječi i prijelaz značenja ovog prilagođenog arabizma ( <
m authaban ): novac -> košara -> mjera -> sanduk -> marcipan, detaljno je na
osnovu dosadašnjih istraživanja prikazao Wartburg u FEW 19 (»Orientalia«, p.
125—6). Nameće nam se misao da je već navođeni sem »nezgrapnost« mogao biti
na Siciliji iskorišten za konceptualizaciju ihtionima, pa je pas, zbog prizmatičnog ili
trokutastog oblika i kao »odrezanog« tijela (v. gore opise ihtiologa!)48 bio uspoređen
sa sandukom. U tom mišljenju učvršćuje nas identičan denominacijski proces koji
možemo slijediti u francuskom nazivu za psa prasca, a taj je naziv još u upotrebi
u Arcachonu: coffre doslovce »sanduk«. Nedvojbeno nam ga potvrđuju Rolland
3, 87 i mnogo noviji Boudarel 381.
2.6. Za vrstu Acanthias, psa kostilja, mogli bismo sve što je važno sažeti u
nekoliko riječi : bolji je za jelo od ostalih pasa49, češće se lovi, pa su i imena brojnija.
Pomnjivom analizom doći ćemo do saznanja da sva ta brojna imena imaju svoju
polaznu točku u semu »bodlja«, »kost«, »ono što strši«, »ono što bode«. I, naravno,
ne samo kod nas već i u gotovo svim ihtionimskim pučkim popisima.
Na taj nam sem ihtiolozi redovito svraćaju pažnju : »K o s te lji su maleni morski
psi, koji ispred leđnih peraja imaju bodlje, a upotrebljavaju ih za obranu... Raspro­
stranjeni su u Atlantiku, Mediteranu (i Jadranu), gdje su dosta česti. Meso se jede...
Nisu dobri plivači te se love povlačnim mrežama, a kako lako idu na udicu, obilno
se love i strukovima« (O. Karlovac u P o m Enc. 5, 350)5°. Ono što je za tu vrstu naj­
značajnije sadržano je u tom kratkom opisu koji nam direktno objašnjava baš ovakvu
konceptualizaciju imena kakvu srećemo, a indirektno nam opravdava zašto su mu
imena brojna i zašto ribari i ljudi s obale posebnim imenima ili dodatnim oznakama
(determinativima) tu vrstu razlikuju, a ne »utapaju« je u opći, neoznačeni termin p a s.

*8 Također za Siciliju A. Tuttolomondo navodi za istog psa ime pisci trunzu, što je, kako je s pra­
vom ustvrdio P. Barbier (RLaR 57, 323), očito izvedeno od **TRUNCEUS; v. sada FEW
13/2, 339 i španj. tronzar »odrezati«.
*9 »E questo il piu pregiato di tutti i plagiostomi«, A. Ninni 6.
50 I strani ihtiolozi u svojim opisima više-manje insistiraju na leđnoj bodlji i relativnoj ekonomskoj
vrijednosti: »Am Beginn beider D ein s ta rk e r S ta c h e l... Wirtschaftlich von einiger Bedeu­
tung. Fleisch gut.« FFA 553. Boudarel (379) je još eksplicitniji : »Ce qui caractérise principa-
lement ccs squales, c'est la présence d’une é p in e à chacune des deux nageoires dorsales«.
»Aculei delle pinne dorsali robusti e quasi interamente contenuti nelle pinne stesse«, (P.—S.
179).

61
2.6.1. Postavimo da će karakteristika [(pas) + nešto što bode] biti semantem
i pokušajmo pronaći manje veličine, tj. semove na kojima će se temeljiti konceptu-
alizacija različitih imena i naglasimo da nikako nećemo, barem kod naziva koje
znamo razjasniti, napuštati osnovni semantizam, niti će nam to kod naših naziva
biti potrebno.
2.6.1.1. Najeksplicitniji je naš naziv p a s s trn o m : »ono što bode« predstavljeno
je kroz semantizam »trn«51. Jednaka konceptualizacija s drugom formom izraza
nalazi se u za nas danas neprozirnim ihtionimima: Spin, koji smo i kao apelativ i
kao ihtionim preuzeli iz ven. spin »aculeo«, »trn«, »bodlja« (Boerio 691 < lat. SPINA
8150). Jedva prilagođeni ili uopće nemodificirani venecijanizmi su k a n d eip in (do­
slovce = »pas s trnom«) i, na drugom kraju Jadrana, peUSpin (doslovce = »riba s
trnom«).
2.6.1.2. Oblikom izraza paradigmatski najbliže leksemu SPIN- jest lat. PIN -
NA/PENNA »peraja«52. Zbog trna, bodlje karakteristična je za ovu vrstu baš
peraja s trnom, što se najbolje vidi iz citiranog mjesta iz P.-S.53. To je etimologija
našeg imena p e n a proširenog u južnoj Dalmaciji, a koji po svemu sudeći nismo pre­
uzeli iz mletačkoga54. Daljnje izvedenice su p in e ro l i paretimološki prilagođeno
p in jo l koji najbolje odgovaraju oblicima tipa spin arolo iz središnjih tal. dijalekata.
tj ili \ su brojna u talijanskom: spin arolo (Penso), sp in a ro l, spin ello (P.-S.);
za Abruce i Molise: spenaru lè, sp èn a rèllè (Giammarco, 123); spin arolo (za Elbu,
Cortelazzo 102); sardski: spin asti (P r . i P.-S.); frane, (ušće Loire) ép in e tte (Rolland
11,153); Alžir (Bòne) sp in a ro l (Oman 23); njem. D o rn h a i, D o m h u n d (FFA, P.-S.);
nizoz. D o o m h a a i (OECD 271), pa engleski, danski i švedski nazivi. Osim toga,
na semantizmu »trn« zasnivaju se sistematski nazivi Acanthias i njegov latinski
kalk S p in a x .
2.6.2. Na isti semem (»što bode«), ali na različite, uglavnom jasne tj. prozirne
slike sadržaja, nastavljaju se naši nazivi: šila š (prema »šilo«/»šiljast«55) što \ od­
govara tal. u salentinskim cintrone, cintrune ( = »grosso chiodo« Rohlfs VDS 923),

s 1 za etim. hrv.-srp. trn v. Skok 3, 504.

52 Skok (2, 653) s pravom postavlja tu riječ kao izvorište našem ihtionimu, samo je omaškom pot-
crtano značenje pinna »škrge« (?).
53 za PINNA/PENNA usp. FEW 8, 526—536 radije nego REW 6514.
54 vrlo je vjerojatno da je oblik preuzet iz južnotalijanskoga: cf. Bari penna (Penso) za Mustelus
laevis; cf. pènne (Scorcia 134); za naše pina, usp. 1.2.1.
55 cf. Skok 3, 392 i 396.

62
Bari ciuntrune (Penso) i frane, na Atlantiku (Boulogne-sur-mer) brocqu, broquillon,
te broncu za Landes (Rolland 3, 83 i 11, 153) < BROCCUS FEW 1, 5455657;
2.6.2.1. štile ta r , prema venecijanizmu š tile t »bodež« ( < stile to »arme corta«
Boerio);
2.6.2.2. kosac, prema »kosa«, v. 2.3.4.
2.6.3. Humanistički pisci-zoolozi posvetili su dosta pažnje tom psu. I oni, kao
i suvremeni ihtiolozi insistiraju na bodlji, ali to čine tako da tumače i denominativni
postupak i porijeklo tadašnjih naziva. Tako doznajemo za potvrde pa čak i za eti­
mologiju danas neprozirnih imena: a z ija l, a ž ja l, a ž ja , a ž ija , a z jä i a z ija koje smo
preuzeli iz mletačkoga. Boerio 46 navodi kao svakodnevni oblik a sià , varijantu
a sia o 57 i za njega arhajički a zio . Oblik a sià bilježe i A. Ninni (1870) i E. Ninni
(1920), P.-S., Penso i drugi.
Bel(l)on(ius): »Graecis acanthus , Latinis sp in a x , Venetis a z io , Genuensibus
agitseo quasi acaenam dicerent, in cuius extremo infixus est aculeus ad pungendos
boves«. (1552, p. 70).
Ronddet(ius) : »A nostris et Massiliensibus a g u illa t, ab aculeis nominatur;
acus enim a Gallis equille dicitur. Eadem de causa a Venetis a z io , quasi aculeatus:
ea enim vox illis stimulum significat, quo punguntur boves. Item a Liguris aguseo «.
Gesner (N o m . 142—3) rezimira i nadopunjuje svoje suvremenike: »Galeus
acan th ias, Γαλεός άκανΐΚας nomen tulit ab aculeis. Spinacem convertit Gaza.
A z i o a Venetis dicitur quasi Aculeatus, ea enim vox eis stimulum significat quo
pungantur boves, a Liguribus aguseo (Rondeletius et Bellonius). Veneti a stia to
vocant, quasi aculeatum, nam stimulum quo animalia punguntur, Veneti, praecipue
Patavini, a similitudine proboscidis asili tergora animalium penetrantes, asilum
nominant (Massarius)58; Hispani m usole vocant. Massilienses a g u ila t. Galli a g u il-
lade sive ferran.«59
Tako nam je i za a z jà i si. potvrđena pripadnost semičkoj skupini »trn«, »bod­
lja«, »ostan«60, kojoj po svom determinativu pripada i o štri p a s.
2.6.4. Međutim, unutar istog semantema, daleko bolju zastupljenost kod nas
pokazuje konceptualizacija pomoću slike »kost«. Leksem k o st- proširen je sa dvade­
setak različitih morfema, a da se pri tome nikada ne gubi očitost veze s leksemom :
k o stilj , k o štilj, k ostelj, p a s k o stilj, p a s k o stelj, k o stej, k ostel, k o strilj, p a s kosturi, košćun,
p a s koštić, p a s kostić, kostiš, košćak, košćaš, k o šljiva c , p a s k o šćljivi, p a s k o šte n a v i,
p a s kosten jač, košćurac, p a s k o šten ja k , p a s košćenjak.
Prema deminutivnoj modifikaciji što je proizvodi naš morfem -ić , uvodi se
ven. morfem -erin iste vrijednosti i postižu se hibridi: košterin i košćerin 6 1 *63.

56 turski se naziv za Acanthias temelji na slici »ostruga«: m ahm zlu camgoz (Nalbandoglu, 15)
što odgovara našem turcizmu mamuza, a kao slika sadržaja poklapa se s engleskim nazivom
spur dog (Dieuzeide 49).
57 usp. naše azijal.
58 v. Bibliografiju.
59 slično i Salviani.
60 za / stranu etimologije, da li ASILUS ili *ACILEUS (REW 127.3) ili »ACILEATUS, G.
Folena (BALM 5—6, 79, n. 29) s pravom, zbog naglašenog posljednjeg sloga, predlaže pos­
ljednji oblik.
01 oblike kušierin, košćerin bilježi i Maldini, Ribarski list (Sarajevo) 11, 1936, 32.

63
 Potpuno poklapanje u \ vidimo samo u engl. bone-dog (Dieuzeide 49).
2.6.5. Manje dimenzije ovog psa u odnosu na druge pripadnike istog roda,
dovele su do deminutivnih tvorbi već postojećih hiperonimskih naziva: p a sić , kucin,
ku cu lin i paretimološki ku rcu lin , pored neizmijenjenih k u cov, ču kov, k u ča k (v. 2.2.2.);
za k a d eja , koje je također po postanju deminutiv, v. 2.2.4.
2.6.6. U jezičnoj svijesti osjeća se kao deminutiv i k đ n ica , ali, dijakronijski gle­
dano, to je refleks od tršćanskog oblika c a g n iz z a (Penso). T k a n ica je daljnja pare-
timološka adaptacija.
2.6.7. Kako svi ribari duž Jadrana, a i na drugim morima, posoljenog kostelja
suše na vjetru, dano mu je ime b a k a la r (još uvijek neriješene etimologije, REW
4650.2, Skok 1, 95).
2.6.8. Usamljen je i neproziran naziv žm o k a . Odakle je došao k nama nije teško
ustanoviti. U prvim dodacima za Boeriov rječnik (Venezia, 1890, p. 12) A. P.
Ninni navodi : le sm oche = »le femmine grosse e pregne dell’asià (Acanthias vul­
garis)«, a i E. Ninni (1920, p. 7 i 51) tvrdi uglavnom isto. Ž m o k a je dakle venecija-
nizam, ali su i izraz i sadržaj tog znaka nejasni. Staromlet. pozna stnoca u značenju
»šala«, d a r la sm oca »dar la berta«, međutim kod ove vrste ništa nam ne daje povoda
za bilo kakvu komičnu konotaciju, kao što je to slučaj sa Sphyrna zygaena koja se
baš u Veneciji zove čak pesce pantofole). S druge strane, ven. sm ocolar »useknuti
(svijeću)« = »osjeći, orezati (fitilj, stijenj)« moglo je s tzv. »nepravom« derivacijom
dati sm oca za nož, kliješta ili škare tj. predmet kojim se ta radnja vrši. U tom slučaju
imali bismo kod nas zanimljivu semantičku paralelu u isto tako usamljenom nazivu
p a s sekan t koji smo zabilježili u Prizni pod Velebitom, jer sekalo znači »smoccola­
toio«62, a sekn u ti (ARj 14,807) »orezati stijenj«. Znači da bi (pas) se k a n t išao u se-
mičku skupinu sa kosac i dr., a tako se u jezičnoj svijesti i osjeća. Da li se takvo tu­
mačenje može prihvatiti i za ven. sm oca ( > naše žm o k a ) ne može se sa sigurnošću
tvrditi dok se o tal. nazivu ne bude raspolagalo sa više konkretnijih podataka.
2.6.9. Semantički je nejasan, a formalno usamljen naziv v la ste lin u dvoimenu
što ga navodi Lorini, a za njim RJ. Taj naziv nismo zabilježili na
k o stelj vla ste lin
terenu, a nema ga ni H.
2.7. Za ihtiologa i mačke su psi. Mačke ili Scyliorhinidae samo su jedna obitelj
između desetak obitelji reda Selachoidei63 i obično se svrstavaju između obitelji
Sphyrnidae i obitelji Lamnidae. Narod, a posebno ribari, stvarnost drugačije gle­
daju: jedno je pas, a drugo je mačka. Istina, i jedan i druga spadaju među la n d o vin u
ili d iv lju ribu, ali nikad, barem kod nas, ne kaže se za mačku da je pas, nikad se
ne naziva imenom u kojem bi se mogao nazrijeti sadržaj »pas«. Osnovne razlučne
oznake su boja i smeđe mrljice odnosno tamnosmeđe pjege, koje ne dopuštaju
nikakvo brkanje sa psom. U jezičnom pogledu, ta se razlika prevodi najčešće nazi­
vom m ačka ili nekim drugim imenom koje će za odrasle primjerke biti redovito
ženskog roda.
U obitelj Scyliorhinidae spadaju tri vrste: Scyllium canicula, Scyllium stel­
lare i Pristiurus melanostomus. Ukoliko uopće vrši razliku, čovjek s naše obale
razlikuje prve dvije i to tako da općem, neoznačenom nazivu m a čk a koji znači623

62 i to ne samo kod nepouzdanog Stullija (ARj 14, 805) već i kod Parčića.
63 cf. Pom Enc 5, 349—350.

64
obje vrste ili samo Sc. canicula, dodaje za Scyllium stellare determinativ, koji se
redovito odnosi na stanište. Naime, dok Sc. canicula živi na blatnom i mekom dnu,
Sc. stellare više voli kamenito i tvrdo dno. Na taj način, pučka taksonomija vjerno
odražava opozicije koje postižu ihtiolozi kujući u svoje svrhe imena za obje vrste
ili opisujući njihova staništa:

Sc. canicula Sc. stellare

mačka bljedica mačka mrkulja (RJ)

mačka blatarica mačka kamenjarka (RJ)
bevorzugt schlammige Böden ~ bevorzugt harte Böden (FFA)
mačka od fanga mačka od kamena (Maslinica)
mačka ~ mačka od sike (Karlobag)

2.7.1. Zašto mačka? Zato što je među psima, ali zna se, i to prvenstveno po
boji kože, da nije opasna i da ne grize. Kao što je pokazao još L. Sainéan64, a za
ihtionimju ga nadopunio P. Barbier65, sadržaj »mačka« služi za označavanje neko­
liko desetaka različitih stanovnika mora. Kod nas m a č k a 66 * (s dijalektalnim vari­
jantama) za oznaku vrste Scyllium praktički pokriva čitav obalni potez, a malo­
brojni drugi oblici koji se temelje na drugim semantizmima (osim p a r d a ) uglavnom
označavaju sitnije primjerke.
Kod klasičnih pisaca ovaj tip metafore kao da nije zastupljen, dok je obilato
zastupljen u modernijim jezičnim fazama.
\ tal. g a ttu ccio , g a to , sg a tto , a tta r e d d a , fa tta r e lli (Penso), b a ttó n e (Giammarco
116), g a ttu so (Joubin-Le Danois), g a tte b à lle , g a tto d d e (za Bari, Scorcia 79), g a ttin a
(za Marke, Bonaparte), g a ttu ččo (za Elbu, Cortelazzo 46)61, g a ttu d e m o r ì (za Kor­
ziku, Caraffa 15),
frane, ch at (za Cherbourg, Rolland 11, 157)
prov. c a ta , ca ta roussa (za Séte, Rolland 3, 84), ga tu sso (id . 11, 157)
španj. na Kanarskim otocima g a ta (Lozano 11)
kat. g a t, g a te t, g a t v e r, g a t v a ire , g a tó , g a tó n (Lozano 11);
jednako je i u drugim nomenklaturama: Tunis, g a ttä r e l, p t i ča (Oman 17), alb. m icè
d eti, d a c deri68 (Pesh . S h q , 11); turski k ed i b. (Nalbandoglu 35); njem. K a tz e n h a i itd.

2.7.2. Kako su boja kože i njezine šare osnovna razlučna oznaka za razlikovanje
pas/mačka, lako se moglo očekivati da će sem »obojenost« odigrati određenu ulogu
u denominaciji. Kod nas tu funkciju vrši aloglotski elemenat p a r d a , bilo kao ime­
nica bilo pomoću od te osnove izvedenih i adaptiranih pridjeva. Još kod Opijana
(H a i, 1, 368) nalazimo πάρδαλις kao naziv za neku ribu: raznolike boje leopardova
krzna metaforički su prenesene na ribu, kako nam tvrdi i sam Elijan (11,24). U
romanskim jezicima PARDUS (FEW 7,641) i PARDALUS (REW 6231 i FEW

6* »La Création métaphorique en frawjais et en roman, vol. I": Le Chat«, Beihefte zur ZfrPh 1.
65 RLaR 52, 104—107.
66 za etim. v. Skok 2, 344.
e 7 Koestlin Lettres sur l’histoire naturelle de Vile d’Elbe bilježi za Elbu catulo i gatto.
68 tj. mačka/mačak za 2 vrste Scyllium.

5 V. V IN JA E T IM O L O G IJA I. 65
7, 641) obilato su iskorišteni i u kopnenoj i u morskoj zoonimiji uglavnom kao de­
terminativi za šarene životinje. Za vrstu Scyllium mi imamo p a r d a 69 na relativno
prostranom arealu sjev. Jadrana, a moramo zaključiti da su i determinativi p a d o v a
i p a d eč k a u dvočlanim nazivima m a čk a p a d o v a i m a č k a p a d e č k a samo prilagođava-
nja tog leksema.
Situacija je najjasnija u talijanskom gdje je postojanje naziva g a tto p a r d o za
kopnenog geparda (Felis servai) sa svojim prozirnim sastavnicama g a tto + p a r d o
odlično poslužilo za oznaku takvog g a tto koji je p a r d o tj. Scyllium. Na taj način
nastali su brojni tal. ihtionimi baš za ovu vrstu: g a tto p a r d o , Messina : ja ttu p a r d u ,
Palermo: a ttu p a rd u (Penso), g a ttu p a rd u (Battisti, BALM 2—3. 85) i isto tako brojne
adaptacije dia b a rd e (za Bari, Scorcia 58), Apulija lia b a r d a 10 (P.-S., P r . 508), Agri­
gento la b a rd a 697071, jednako tako i lo m b a rd a za Nicu (Barbier R L a R 58, 274)72. I
druge životinje sličnih šara poslužile su za denominaciju ovog roda, kao na pr.
tigar·, u salentinskim dijalektima tig ra , tic a ra , tia ra (Rohlfs VDS 743).

2.7.3. Razlikovanje dviju vrsta (Sc. canicula/Sc. stellare), kao što smo istakli,
vrši se prema staništu, jer Sc. stellare živi na tvrdom dnu. Prema tome će nastati
i binomne denominadje prema tal./ven. tipu [mačka + od + stanište] : m a č k a o d
kam ena, o d k o m ik a , o d k r a ja , o d b ra k a (tj. od tvrda, plićeg dna, na kojem se lovi i
koje se općenito zove brak73) i o d sik e (tj. od kamenita dna zvanog stk a ili se k a 74).
Uzor ovakve tvorbe vidimo u ven. ihtionimima g a ta d 'a sp reo (od a spreo »tvrdo
dno« < ASPER) ili sic. ia ttu p a r d u d i scoglia (od scoglio »(podvodna) hrid«).
Izrazito hrv. tvorbe je istoznačno \ k ra sa rica (sc. mačka) od k ra s »tvrdo dno«,
k ra sa »terra lapidosa«, k ra s, k o r s t itd. (Skok, Z fr P h 54, 460).
Da su se i u srednjem vijeku razlikovale dvije vrste mačke govori nam i od­
redba iz trogirskog statuta (lib. 2, cap. 42): »Ubra gapte petrose7576, ragie et similium
vendatur uno denario et dimidio«. G a p ta p e tro sa je očito m a č k a o d k a m e n a 16.
2.7.4. Tamnija boja kože objašnjava nam naziv crn a m a č k a , aU je moguće da
se ime odnosi na vrstu Pristiurus melanostomus M. HLE. kao u \ tal. g a ttu cc io
nero, boccanera (P.-S.) i španj. bocanegra (Lozano 12)77.

2.7.5. Nejasan je naziv rija n k a za Sc. stellare. Međutim, Kolombatović je 1886.

zabilježio za istu ribu ime ìu rija n k a koji bez etimologije prenosi ARj 17, 894. Možemo
pretpostaviti da je rija n k a isto što i su rija n k a , a to bi značilo su ra m a č k a {sur »sivkast,
smeđast«), što odgovara ovoj vrsti, gdje se boja uzima kao osnovna razlučna oznaka
za razlikovanje od psa78.
2.7.6. Preostaje nam da razjasnimo etimologiju i denominativne postupke za
nazive kojima se označašvaju šimi primjerci, a koje smo mi u našem popisu sve
svrstaU pod Sc. canicula.

69 za prenošenje parda na ribe v. P. Barbier, RLaR 52, 120.

70 valjda prema lucuparta, koji je zabilježen već kod Polemija Silviusa ( < lycopardus), cf. Battisti,
BALM 2—3. 85).
71 o ovoj osnovi opširnije v. F. A. Wood (1928, 53).
72 koji navodi brojne oblike, kao na pr. ven. bardolin i prov. bardoulin.
73 Skokovo mišljenje o etimologiji v. 1, 197.
74 etimologiju v. Skok 3, 215.
7 5 var. lect. pretose.
76 v. nedovoljnu identifikaciju »piscis genus« u LexLatM AIug 500.
77 »Nutrina usta i škržnih komora je crnjkasta« RJ 113.
78 Najraširenije frane, ime za mačku je roussette (od roux »riđ«), a španj. pintarroja »crveno obojena«.

66
2.7.7. Potpuno je jasan venedjanizam fa n g u č. To je ime izvedeno iz posuđenice
iz ven. fa n g o »blato« (Boerio 260, REW 3184a i Skok 1, 505) i pred­
fànagy fä n g
stavlja opozidju prema imenu m a č k a o d k o m ik a .
2.7.8. Deminutiv šćovica je izvedeni prema mlet. g a ta sc h ia v a (Boerio 301 = g a ta
d ’aspreo).Determinativ schiavo, schiavòn , a to izrijekom ističe i sam Boerio (625)7 9
upotrebljavao se često u Mlecima za označavanje ribljih vrsta koje su se lovile na
hrvatskoj strani Jadrana (cf. m enola sc h ia v a za jednu giru i schiavòn ili p ereg a d a l­
m a ta za kanjca).

2.7.9. P ik a lj ie naziv koji je možda nastao iz oznake za šarenu boju kože; usp.
p ik a s t »pjegast, šaren« (ARj 9, 845)80; usp. istoznačno p r la s ta m a č k a .
2.7.10. Možda naš najstariji naziv za mačke imamo u kaljanskom obliku k in i-
k esa 81.To ime nastavlja grč. κυνίσκος deminutiv od κύων »pas«82 i Lukijan iz
Samosate (P isca to r , 45) ga navodi kao ihtionim. Stephanus 4, 219 bilježi značenje
»catellus« i dodaje: »κυνίσκοι dicuntur etiam pisces quidam«. Ženski je rod uvje­
tovan našim sustavom, jer su sve Chondroichtyes m. roda psi, a ž. roda mačke.
I sardski pozna ka n isk a za istu rbiu. M.-L. Wagner (DES 1,283 i H istorisch e W o rt­
bildung des S ardischen 118) tumači je kao adaptaciju grč. *
*κυνίσκος83.
2.7.11. Za izrazito afektivne nazive kreca (i k re ta ), f a k ić (i h ah ić) teško je, baš
zbog izrazite nestabilnosti koja je imanentna stilistički označenim terminima, dati
pouzdaniju etimologiju.

79 »dicesi da’ pescatori per aggettivo ad alcuni pesci«.

90 usporedi Soljanov (?) naziv piknjavica (RJ 115) i za Anconu punteggiata (Penso).
•1 Naziv potvrđuje i G. Schreiber u Ribarskom kalendaru 1941.
91 cf. Vinja 1967 (1), 215—6.
93 * kod Wagnera nije nikako potrebna.

67
 3. PLOSNATA DIVLJA RIBA

3. Ihtiološka taksonomija dijeli sve Chondroichthyes (Hrskavičarke) na dva

velika reda Selachoidei (psi) i Batoidei (raže). Već smo vidjeli da se narodna takso­
nomija drugačije artikulira: mačke nisu psi, a isto tako nisu psi ni sklatovi (Squati-
nidae). Njih pučka taksonomija ne naziva i ne tretira kao pse već kao plosnatu
divlju ribu jednako kao i drhtulje, raže, žutulje i golube. Zato ćemo i mi ovo po­
glavlje o imenima plosnate landovine tako artikulirati kako bismo bili što bliže
pučkom gledanju na ove vrste:
3.1. Squatinidae — Sklatovi
3.2. Torpedinidae — Drhtulje
3.3. Rajidae — Raže
3.4. Trygonidae — Žutulje
3.5. Myliobatidae — Golubi
3.1. Sklat (Squatina laevis, Sq. fimbriata), kojega je unutrašnja morfologija
kao u psa, a izvanjska tvori prijelaz između morfologije pasa i plosnate landovine, po
pučkom je vjerovanju plod križanja između psa i raže. Plinije nam (9,161) prenosi
tu priču: Piscium diversa genera non coeunt praeter squatinam et raiam, ex quibus
nascitur priore parte raiae similis, et nomen ex utroque conpositum apud Graecos
trahit.1
Grčka i latinska imena u ovom slučaju mogu nam biti od znatne pomoći:
prvo zato što su identifikacije više manje moguće, a drugo s razloga što se većina
starih imena sačuvala u današnjim nomenklaturama oko obala Sredozemlja.
Opisi novijih, humanističkih i klasičnih ihtiologa se slažu: u sklata je »corpo
largo, anteriormente depresso, provvisto di pinne pettorali molto ampie, carnose,
separate dal capo e dalle pinne ventrali, anche queste di aspetto slargato. Capo
depresso discoideo... La carne bianca è da molti apprezzata, mentre altri la riten­
gono di scarso valore. La pelle è richiesta dai falegnami ed ebanisti per lavori di
pulimento, dai cappellai per cardare e dagli astucciai per ricoprire le scatole«.
P.-S. 182. Još je eksplicitniji Boudarel: »Leur corps aux formes bizarres tient à
la fois des Squales et des Raies, plus large que haut à l’endroit de l’insertion des
pectorales. La tète discoidale est large et aplatie... La partie antérieure a l’aspect
d’une Raie, tandis que la queue semble finir à la fa$on d’un squale«, (p. 383). Stari
se Gesner (Nomenclator... 141) dulje zadržava na imenima, nakon što je naveo
više manje iste elemente opisa i istakao upotrebu kože za glačanje drveta: »Squatina
Plinio et Gazae is piscis est qui Graecis Rhina dicitur. Vocatur et Squatus apud

1 T o složeno ime je grč. pwoβάτης (doslovce.: »sklat + raža«), U sistematici je ono upotrijeb­
ljeno za vrstu Rhinobatus columnae BONÄP. ( = Rh. rhinobatus L.), koje navodno nema u
Jadranu (cf. RJ 349), a za nju su naši sistematičan skovali naziv ražopas.

69
 Morfološka razlika: a — Rhinobatos, b — Squatina (3.1.)

Plinium duobus in locis. Graeci ρίνη id est limam vocarunt hunc piscem. Graeci
nostrae aetatis: Rhina, Itali: Squatina sive Squadra. Squatina vulgo nomen servat
Massarius Venetus... alii Squadram, alii Squaiam, Ligures Angelus, Hispani Lyra,
Massilienses, Galli et Ligures Angelum, Burdigalenses Creac de Buch.«
Što se tiče klasičnih pisaca, za Grke je (v. gore 2. 1. kod Opijana) značilo »turpija«,
»lima«, a Plinijeizrijekom navodi: »rhina quem squatum2 vocamus« ( 32, 150). Dakle,
grčki je ihtionim izveden iz apelativa za sadržaj »turpija«, a Izidor Seviljski (Orig.
12, 6, 37) jednako tumači i latinski : »squatus dictus, quod sit squammis acutis, unde
et eius cute lignum politur.«
Međutim, Grci su poznavali i ihtionim κίθαρος. Navode to ime Aristotel
(HA 2,12,13), Opijan {Hai. 1,98), a Atenej (305f—306) kaže da riba tog imena ima
oštre zube i da živi sama. Oko identifikacije tog naziva filolozi i ihtiolozi se ne

2 varijante rhine i squalus.

70
slažu, ali mi bismo, baš zbog rasprostranjenosti nastavljača grčkog oblika po čitavu
Sredozemlju, bili skloni u κίθαρος vidjeti drugo ime za jednog od sldatova ili
za Rhinobatus columnae34.
Bilo kako bilo, sva tri imena sačuvana su u našem nazivlju. U tal. je zbog
četvrtastog (diskoidnog) oblika glave došlo do paretimološkog naslanjanja na squ adro
(REW 6921), dok su druge nomenklature taj neobični oblik tijela iskoristile na
druge načine.
3.1.1. Najrašireniji naš oblik s k la t (i varijante: M a t , sklać, slać, sk la d n a , sk la d * ,
sk lo a t, M o a t , M o t , sla c i k la t) potječu, kako je još Skok (Z fr P h 50,526 i 54,419;
Terni. 54 i 56 i sada 3, 260) utvrdio, iz deminutivne izvedenice *SQUATULUS5,
dok su iz venec. posuđeni i prilagođeni oblici M a i n a , sk v a jin a , Skoain, šk o a jen a ,
š k v a ja 678 (cf. Boerio 697: squ aen a »pesce detto ancora rim a e rina«).
Oblici sa ti sačuvani su u brojnim sredozemnim jezicima kako smo vidjeli
kod Gesnera; squadrolino, squ adro, squ adra, sq u a ttro (Penso), squ adre (za Abruce,
Giammarco 124); squ atru , squ atru n i, sq u a ttu (P.-S.); frane, scatin e (Rolland 11, 159);
kat. escat, escat ju e u , escatet (Lozano 23); alb. sk ad h in è (P eshq. S h q. 25); bug. sk a t
(Drenski 26), ruski sk a t (P ro m . 33); engl, s k a te (Skeat, s. v.).
3.1.2. Grčko ρίνη sačuvano je kod nas u usamljenom r in a 1. ti turski rin a ,
ali za Trygon pastinaca. Novogrčki i danas upotrebljava ρίνα (Proia 2109, OECD
9), a prema Dođerleinu (cit. u P r 515) i danas bi na Siciliji bilo u upotrebi rin a .
Značenje po semu »glačanje« vidimo u ven. sagrin (P.-S.), iste etimologije kao i
frane, (p ea u de) eh agrin (REW 7513).
3.1.3. Ni naši oblici k ita r a , g ita r a , koji, naravno, ne moraju nastavljati grčki
ihtionim već mogu biti i rezultat poligeneze, nisu usamljeni u Sredozemlju, jer je
u repu tanko, a u trupu i glavi spljošteno tijelo sklata nametalo usporedbu s muzičkim
instrumentom.
fj španj. g u ita r r a ; port. g u ita rra (Lozano 22); tal. ch ita rra (Rohlfs, VDS
142)8; p isc i ch ita rra (za Catanzaro, Penso); engl, g u ìta r f is h (FAO W o rk in g D oc.
9A/5; Oman, 26).
3.1.3.1. I nazivi drugih instrumenata poslužili su kao metafora: ven. vio lin
(P.-S.), a na Malti čak vjo lin i cu n tra b a x x (Oman 26, Aquilina 87)9. Za salentinske
dijalekte, Rohlfs (VDS 997) bilježi m a n d u rlin u 101i paradigmatski prilagođeni sa n -
dulinu (ib. 575). Za novogrč. OECD 9 navodi l y r a 11 i v iò li.

3 Očito zbog nepoznavanja našeg jezika J. Cotte (157) misli da naše četiri oci (sic!) nastavlja grč.
lat. citharus: »Raia miraletus est appellée četiri oci en Croatie«, pa zbog toga pomišlja na druga­
čiju identifikaciju.
4 Potvrđeno i u Ljetopisu JAZU 62, 394.
5 I malteški oblik xkatlu [škatlu] nastao je prema deminutivnoj izvedenici, a isto bi se moglo
tvrditii za frane, iz 1625. enklat što ga Rolland, 11,159 nalazi u prijevodu Plinija od D u Pineta.
6 Neprihvatljivo je izvođenje iz SQUALUS što ga predlaže P. Barbier (RLaR 58, 326).
7 Vinja 1955 (2), p. 121— 123; identifikacija koju sam tamo dao nije ispravna. Naknadnim pro­
vjeravanjem na terenu ustanovio sam da je riječ o vrsti Squatina.
8 za južnotalijanski grecitet, reflekse v. Rohlfs Lexicon 238.
9 Aquilina prihvaća kao potvrđeni malteški oblik samo vjolin.
10 mandolino je u upotrebi i na Elbi, cf. Cortelezzo, 71.
11 Oba su naziva nova. Aristotel (HA 4, 9, 535) pozna, doduše, λύρα kao ihtionim, ali on tu vrstu
svrstava među »ribe koje ispuštaju glasove« (cf. 11.).

71
3.1.4. U Sredozemlju je veoma raširena slika sadržaja »anđeo«, i to prvenstveno
na galoromanskom području: frane, an ge, an ge d e m er (Rolland 3, 85); prov. a n g el
(Port-Vendres), p ei-a n g e u Nici (Boudarel 383). Tumačeći taj relativno stari ihtio-
nim. D u Cange izrijekom kaže: »Squatinam nostri, Massilienses, Galli, Ligures
angelum vocant, a similitudine Angeli picti, cum alis expansis«, ti španj. p e z dn gel,
a n g elo te ; u Galiciji angelin', kat. an gel, an gelot (Lozano 21—22, Griera, M e i. B o u -
tiè re , 728). Kod nas slika »anđeo« čini se da nije iskorištena. Istina, Hire 18 navodi
za Veli rat an đeo kao naziv za Squatina laevis, ali oblik an đeo je za taj izrazito ča­
kavski kraj teško prihvatiti. Osim toga, takva slika sadržaja kod nas je u čestoj
upotrebi za obitelj Triglidae.
3.1.5. »Raširena krila«, o kojima govori D u Cange, a to su ustvari spljoštene
peraje, izazvale su u ihtionimiji čestu sliku so k o l (etim. v. Skok 3,303). Nije jasan
uzastopno upotrebljavani Šoljanov naziv sokot (RJ 102), koji ne može biti »načinjen
prema SQUATTUS«, kako to drži Finka ( M o rsk o rib a rstv o 9, 1957, 295).
3.1.6. Iste morfološke oznake sklata i njegov hibridni oblik mogle su izazvati
metaforu v iš tic a 17 ili je taj naziv paretimološki nastao prema v i z a , tj. prema imenu
za srodnu vrstu Trygon (v. 3.4.).
3.1.7. Potpuno nam je nejasan naziv buciga, ako i on nije etimološki isto što i
buča Trygon pastinaca (v. 3.4.4.1.).
3.2. »Torpedo vocata eo quod corpus torpescere faciat si eam quisque viven­
tem tangat«. Ova bi Izidorova rečenica (O rig . 12, 6,45) bila dovoljna i danas da
objasni gotovo sva imena d rh tu lje ili tm ja č e (Torpedo sp.), i to ne samo kod nas
već i kod drugih primorskih naroda.
Možda nema u moru ribe kojoj bi sadržaj svih naziva počivao na jednom je­
dinom semantizmu kao što je to slučaj s vrstom Torpedo. Kako od nje nema neke
koristi, jer se jedva može jesti1213, broj imena je značajan, iako su im areali skučeni,
ali sve su to nazivi koji počivaju uvijek na istoj slici sadržaja: »trnuti«, »obamrijeti«,
»drhtati« i si. Biološku osnovu te osobine zoolozi opisuju ovako: »U tijelu im se
nalazi električni organ bubrežasta oblika. Njime proizvode električne udarce, dosta
osjetljive i za čovjeka. Tim udarcima umrtvljuju ribe, koje same napadaju« (D.
Morović, P om E n c 2, 511).
Lingvistički je interesantno da je lako uočljivi sem izazvao odreda prozirna
imena, a to je rijedak slučaj barem za grčku i latinsku ihtionimiju. Grč. νάρκη14
znači »ukočenje«, »trnjenje« i — Torpedo. O tome govore Plutarh, Aristotel, Opijan,
Elijan i to s toliko upućenosti da Brehm (T ierleb en , 8,108)15 ističe da su stari Grci
i Rimljani bili o toj životinji »gotovo jednako dobro obaviješteni kao i mi danas«
i da su »isto tako dobro poznavali njene električne organe iako nisu bili kadri da
ih pravilno objasne«. I rimski su se pisci opširno, iako slijedeći u svemu Grke,

12 T a je slika sadržaja česta u našoj ihtionimiji; za etimologiju v. Skok 3/603.

13 »Meso u drhtulja nije ni na kakvoj cijeni jer je meko i bez ukusa« P.—S. 187. »Meso im se jed­
va može jesti«. Boudarel 481. »Meso se uglavnom ne jede« Dieuzeide 75, ali de gustibus... L.
Krstinić u Pont. Enc. 2,511 kaže da je »drhtulja vrlo ukusna riba, iako je u nekim zemljama ne­
rado jedu« (!). I Dieuzeide 1,73 je zapazio tu podvojenost u ukusima: »Les avis sont très par-
tagés quant à la valeur comestible de ce poisson. Pour certains, la chair très digeste, a une sa-
veur très délicate; elle est considérée par d’autres comme étant peu appétissante...«.
14,za etimologiju vidi Boisacq 657.
13 cf. Strömberg 57.

72
navraćali na tu čudnu ribu: Varon, Ciceron (D e N a t. D eoru m 2 , 127), a navlastito
Plinije (9, 78; 9,143; 9,165; četiri puta u 32. knjizi). Lat. to rp ed o je izvedenica od
TORPEO, ERE »ukočiti se« (Ernout-Meillet 696). Plinije čak s njemu svojstvenim
pretjerivanjem i traženjem neobičnoga (32, 2) kaže da je dovoljno dodirnuti drhtulju
štapom ili batinom, pa da se ukoči i najsnažnija ruka i da obamru noge koje su za
najbrži trk sposobne.
Prije nego započnemo s analizom današnjih naziva, bit će uputno da pre­
gledamo imena iz XVI stoljeća kako nam ih bilježi K. Gesner (N o m en cl . 123—
— 124).
»Torpedo nominatur a vi sua et ab eadem Graecis νάρκη. Τούρπαινα etiam
pro eodem pisce apud Aeginetam medicum legitur quod a Latino deflexum appa­
ret. Albertus hunc piscem stu pefactorem nominat. Graecis vulgo M a rg o tire m ( N a r -
co tére m )1617 appellat. Itali: Veneti (apud quos rarissime capitur, Bellonius) S g ra m -
f u m a torpescentis membris affectu. Romani modo B a ttip o ta m 17 modo F o terisia m
frequentius vero O cu la tella m dicunt (Iovius). Veneriis vulgo T rem olo appellatur a
tremore. Romani vero (me quidem latet unde it nomen trahere) B a t t i p o tta e F o t -
te rig ia dicere consueverunt: et aliis locis Itali (ut Apuli) T orpedine (Mathiolus).
Ligures T rem o riza m nominant (Gyllius), Istri T rem u lam , Scaliger Hispanice T re -
m ielga alibi H u g ia A

3.2.1. Naši se nazivi, ma da počivaju svi na istom semu, mogu po porijeklu

izraza svrstati u nekoliko skupina, iako je i to dijeljenje na skupine teško točno
provesti. Naime, riječ ovako izraženog stilističkog naboja kao što je drhtulja, reali­
zira se unutar paradigme u najneočekivanijim oblicima18, koji baš zbog svoje
stilističke vrijednosti često mijenjaju oblik, prelaze iz jedne u drugu paradigmatski
blisku skupinu i mogli bi se, baš zbog te nestabilnosti, kratkoće vijeka i očitog
približavanja onomatopeji, uzeti za ilustraciju onoga što su lingvisti s početka
stoljeća nazivali simboličkom vrijednošću glasova19, a C. W. M orris2021 »ikoničkim
znakovima«.
3.2.1.1. Kod nas su najbrojnije zastupljene izvedenice iz osnove tr n -(u ti), ma
da se, kao što se to dobro vidi iz popisa |10|, prag prijelaza u druge skupine ne da
uvijek lako utvrditi. Na osnovi koja je u (u )tr n u ti 21 temelje se: trn , trn a k , trn o va č a ,
trn a rica , strn a rica , trn u ja , trn o v k a , tm in a , trn a , tr n ja č a 22 23, trn ja v k a , tr n ja z a 2 3,
trn ju ga, trn ja v a ča , trn je vic a , trn jin a , ta rn ja ča , to r m ja , tru n ja i, s izmijenjenim
početnim konsonantom, fr n ja . Složenice trn iru k a i trn jiru k a imaju svoj potpuni
\ u frane, arounce bras na Atlantiku (Raveret-Wattei 3, Moreau 34 i Doderlein
143).

16 Proia (s. V. νάρκη) ima pučko μαργωτήρα.

17 Gotovo identična slika sadržaja postoji i kod nas, istina, za drugu vrstu: pizdin poklopac ili
u frane, tapecon.
18 cf. niže tararajka i tartarajka.
19 cf. Jespersenovu simbolic value, pa čitav III dio Grammontova Tratti de Phonétique (phoné-
tique impressive); usp. Ullmann Précis de sémantique franfaise (poglavlje Motivation phonique.
Onomatopées et mots expressifs).
20 C. W. Morris, Foundations of thè Theory of Signs, Chicago 1938, p. 24.
21 etimologiju i vezu sa trpjeti v. Skok 3, 508.
22 Doderlein, kome je Botteri bio ispitanik za Hvar, navodi oblik tdrnidfa (p. 139).
23 Skok 3, 508 pretpostavlja da bi ovo mogao biti dalmatski relikt.

73
3.2.1.2. Na trn ja ča se paradigmatski naslanja ban jača s nejasnim leksemom.
3.2.3. Na osnovu d r h t- (a ti) nastavljaju se izrazito naši oblici d rh tu lja , d r tu lja ,
d r tu ja 24 i, s aloglotskim morfemom, drh tdna.
3.2.3.1. Istu sliku sadržaja (»drhtati«) iskorištava ven. oblik trem ola (»pesce
sranfo«, Boerio 766), iz kojega su naše posuđenice trem u la i varijante trem a, trm a ,
trm u lja.

3.2.4. U oblicima na - p - možemo razlikovati nedvojbeno strane elemente kao

što su tr p in a i ta r p in o 2425, koje su vjerojatno preko dalmatskoga primljeni grecizam
»a fish Torpedo« (cf. Liđdell-Scott 1808b), nadalje elemente koji mogu potjecati
od lat. TREPIDARE, TREPIDUS (REW 8881, 8882) »nemiran, drhturav« ili
od njemu prasrodnoga (Skok, 3, 497) hrv. tre p a ti, tre p e riti: tr p a v ìc a , trp o v ic a , tr e ­
p i d a , tr p ljiz a , tre p e tljik a , trp e tlik a (i tre p ljiv ic a , tre p o tn ja k , koje nismo sami zabi­
lježili na terenu, ali su po tvorbi izrazito narodni nazivi).
3.2.4.1. Prelazni stupanj između 3.2.1.1. i 3.2.4. tvori oblik trp n ja č a . Na sadr­
žaju »tresti« temelji se naziv tre sn a v k a (RJ 177 i d.).
3.2.4.2. Za romansku lingvistiku i etimologiju od posebnog je značenja na više
mjesta potvrđeni oblik trp ig n a , Konsonantska grupa -g n - govori u prilog tvrdnji
da je riječ dalmatski ostatak i da pored TORPEDO, -IN IS (REW 8796a)2627, mora­
mo pretpostaviti postojanje jednog TO RPIGO , -IN IS , iz kojega je (cf. LO LIG O,
-IN IS > Ugnai) potekao naš oblik. Takav to rp ig o bilježi Mathaeus Silvaticus za
ime iste ribe, a prema Ruyschu 1718,1,18 postojao je i kod Alberta Velikoga Q>ter-
pig o , stu por, s tu p e fa c to n )21 . Postojanje istoznačnih trp n ig a i trttu g a na istom arealu
samo nas učvršćuje u takvu zaključivanju.
3.2.5. I sva ostala imena za Torpedo, koja smo sami zabilježili, lako je tumačiti
s osnovnim semom koji je poslužio za sve dosada analizirane nazive.
3.2.5.1. Gore smo (3.2.1.) spomenuli ekspresivne i onomatopejski motivirane
nazive kao što su ta ra r a jk a i ta r ta r a jk a , međutim ni ovdje nije riječ o usamljenom
obliku pretvaranja onomatopeje u ihtionim. U čitavom sistemu neobično ekspresivnih
imena za deseteronožnog raka Scyllarus arctus, a čitav se taj sustav uglavnom te­
melji na neprestanom drhtanju zatka, taj se sem stalno iskorištava, pa između
dvadesetak naziva kao što su m igalo, z e z a lo , b a tik u l i dr., nalazimo i oblike ta r a r a jk a
i ta ta r a jk a .28 Više o tome v. ovdje 38.2.
3.2.6. Još je jasniji naziv le tr ik a 29 u Crnogorskom primorju za koji fj postoji
u alb. pesh k le trik (P esh q. Shq. 27) i u engl. e le c tric -ra y (Doderlein 143; Oman 27)

24 Skok 3, 508 smatra da i trngulja i odrtulja »predstavljaju adaptiranje tal. torpedine < lat. torpe­
do« što je ipak malo predaleko, dok za trnjaSa smatra da »die Form ist nicht klar« (ZfrPh 54,475)
2SI akcenat govori u prilog stranom porijeklu riječi.
26 »Der Ausgangspunkt für ital. -iglia, frz. -ille und für sp. -igo ist noch zu finden«. Meyer-Lübke
o. et l. c.
27 Rolland 11, 164
28 Posve je slučajna formalna sličnost sa frane, atlanskim oblikom za Torpedo tareronde, koji nam
Bellonius 94 tumači : »cui tarae rundae nomen indiderunt«, a u frane, tekstu (Diversità et nat.
des pmssons, 77): »II hante les rivages et bourbiers de la mer et diroit on a le voir de prime face
que c’est une grenouille ou tareronde, si ce n’estoit qu’il est plus rond et plus cendré dessus«.
Dakle, u frane, je ovo ime metafora prema sadržaju »kornjača«.
29 Za etimologiju v. Skok 1, 489.

74
i približni \ u arapskom (Egipat i Alžir) r a 'a d »munja« (Rolland 3, 90 i Oman 28);
cf. i albansko u Draču p isk è -k o re n ti (fam. Elektrikéve) koje navodi Rakaj (1970) 12.
3.2.7. Kod naziva ž ig u lja najvjerojatnije je izvođenje od ž ig a t i (Skok 3, 674)
»sentir un dolore pungente«. U Galiciji se Torpedo naziva o rtig a što je metafora
prema »kopriva« ili »žigavica«. Dopušteno je, međutim, pomišljati i na izvođenje
iz ž ig »pečat« (iste etimologije) zbog »tamnijih mrlja i točaka« (RJ 104). Te su mrlje
prouzročile tal. nazive occhiatella, trem olo ochià (Joubin-Le Danois), trem o la ucch iata
(P.-S. 187), koji spominje već Salvianus, p. 142: »Romae, autem eo quod in dorso
quinque nigricantes notas, oculis similimas depictas habet, och iatella vocatur«.
3.2.8. Nazivi što ih nalazimo kod naših ihtiologa svi su jasni i izražavaju već
opisane slike sadržaja. Jedino se odvajaju Parčićev gn ju s (ARj 3, 229) koji može biti
i knjiškog postanja, te formalno i sadržajno nejasni rejnok iz uglavnom nepouzdanog
Stulićeva rječnika.
3.2.8.1. Za sve strane nazive za Torpedo sp. ne treba posebnih navođenja ni
tumačenja, jer svi počivaju na više manje istim slikama sadržaja. Možda bi samo
trebalo ukazati na bliski semantizam »uspavati«, koji nalazimo u frane, dorm igliou a ,
dorm illouso (Salvianus p. 142: dorm iliose ), dorm euse (Rolland 3, 89) i \ turski u vu $tu -
ra n (Nalbandoglu 39).

3.3. Naša uvodna napomena za obitelj raža (Rajidae) |11| odražava stanje u
pučkoj taksonomiji. Dok sami ihtiolozi nisu na čistu što se tiče vrsta ove obitelji,
narodne denominacije pokazuju grosso m odo ovakav postupak: postoje (a kad ka-
žamo »postoje« to znači »postoje imena za«) velike i male raže; među malim ražama
na mnogim točkama razlikuju dvije, a među velikima također dvije, dok se na vrlo
skučenom broju točaka razlikuje (zbog izraženih morfoloških osobitosti) i treća
velika raža (Pteroplatea). To bi se moglo simbolizirati ovako:
R. clavata, R. miraletus, R. oxyrh., R. macrorh., Pteroplatea c r a ž a ili: svaka
od tih vrsta jedan je od elemenata skupine raža:
R. macrorhynchus... e Rajidae.
Dakle, obitelj Rajidae i Pteroplatea iz obitelji Trygonidae (ovdje 3.4.) za pučku su
denominaciju r a ž e , dok obitelj M y lio b a tid a e (ovdje 3.5.) tvori zasebnu skupinu.
To se najbolje potvrđuje ženskim rodom imena za prve (arhileksem: r a ž a / ) i
muškim rodom imena za druge (arhileksem: golu b m ).
3.3.1. Naš osnovni naziv koji pokriva najviše semantičkog prostora je r a ž a 30.
Riječ je dalmatski ostatak koji nastavlja najrašireniji lat. oblik RAJA (REW 7016,
FEW 10, 34). Etimološki rječnici lat. jezika (Walde-Hofmann i Ernout-Meillet 563)
smatraju da je etimologija riječi neutvrdiva, dok Rohlfs (A f c h S N S 189, 241), po
našem mišljenju veoma pertinentno smatra da je naziv nastao prenošenjem oznake
za bodljikave biljke, trnove i dr. Uostalom, navlas isti denominacijski postupak
vidimo u grčkom gdje su oblici βάτος i βατίς nastali metaforom prema biljkama
istih osobina (cf. Chantraine DELG, 169). Sve osobitosti u biomorfologiji vrste
i kasniji razvoj imena za ražu govore u prilog ovoj tvrdnji. Prijelaz fitonim ihtio-
nim više je nego čest u pučkim nomenklaturama.

30 Jednako kao i ražina, radža i rada. Albanska nomenklatura pozna za sve naše raže (3.3.) samo
naziv raxha (.Peshq. Shq.), a jednako je s turskim vatoz ( < gr. βάτος Nalbandoglu 32—33).

75
3.3.1.1. Stanište, to jest kamenito, tvrdo dno označeno je u sadržaju imena:
kam enica , koje na vrlo prostranom arealu znači ili sve (manje) raže ili pak samo
R. clavata. Kod zoologa nalazimo i varijante ka m en ja k , k a m en ja ra i dr., dok nam
H 357 za R. punctata (ali kako sa sigurnošću tvrditi da je to ime baš za tu ražu?!)
navodi narodni naziv \ rubnjača. Svrstavamo ga ovdje jer je na sjevernom Jadranu
apelativ rub u općoj upotrebi sa značenjem »tvrdo dno uz obalu«31.
\ se nalaze u svim romanskim jezicima. O tome naširoko govori Gesner
N o m en cl. 133— 140: »Italice: P erosa ra sa , nam Raiam aculeatam simpliter P erosam
vel P etrosam nominant«. T i nazivi su živi i danas: ra ia p itr u sa (Catanzaro), ra ja
p etro sa (Napulj), p ic a ra p itr u sa (Palermo), r a z z a d i scoglio (Livorno)32; ràsce p e ­
trose (za Bari, Scorcia 154), p e tró sa (Rohlfs VDS 470), sardski s c r itta p erd o sa (Ca­
raffa 38); Malta: ra ja tal-fosos (Aquilina 88); frane, rochère (Rolland 11, 166);
njem. Steinroche.
3.3.1.2. Drugo ime, k o h en ja ča , dobila je R. clavata po nizovima oštrih bodlji
koje joj prekrivaju gornji dio tijela3334. Ta dva imena, tj. ono s oznakom »kamen«
i drugo s oznakom »kost«, »bodlja«, Rondelet (cit. u Gesnerovu N om en cl. 1. c.)
sažimlje u rečenici: »Itali: p e tro sa , perosa, a Massiliensibus cla ve lla d e , a Gallis
bouclée«.

3.3.1.3. Naziv kurčelan za đ ražu nastao je paradigmatskim unakrštavanjem

apelativa za muško spolovilo i raspoloživog imena čelan , koje je u upotrebi za drugu
vrstu raže (v. 3.5.3.I.).
3.3.2. Dok je R. clavata (grosso m o d o , jer se istim imenima nazivaju i druge
vrste: R. asperrima itd.) nosila imena koja Su vrijedila za više vrsta, dotle R. mira-
letus ima svoja imena. To nije slučaj na svim točkama već samo na manjem broju,
tako da možemo tvrditi da imena navedena kao nazivi za R. clavata (a prvenstveno
arhileksem r a ž a ) vrijede i za R. miraletus (a i za druge Rajidae), dok nazivi koje
navodimo za R. miraletus služe isključivo za tu vrstu, jer je ona morfološki različita.
To znači: imena za R. miraletus <= imena za R. clavata, ali ne obrnuto:
imena za R. miraletus e r a ž a .
Već smo naveli da se razlika može shematizirati s opozicijom k o štu n ja va ~ m eka
ili r a ž a ~ r a ž a lis a 3A, a sada ćemo navesti i druge nazive i determinative koji ovu
vrstu (R. miraletus) posebno označavaju.
3.3.2.I. Službu posebne oznake za R. miraletus na najvećim broju točaka,
gdje se te dvije skupine vrsta razlikuju, preuzima leksem b o ra k - i od njega izvedeni
brojni oblici: b a ra k u la , b a rik u la , b a raku lica, b a ra k o m ca , b a ra k u la ca , b a ra k a , b a ra -
koku la, b a ra n baku lo vica i paretimološki prekrojeno m arangulica.
Na leksemu b o ra k - morat ćemo se nešto duže zadržati. Neposredno porijeklo
našeg naziva ne pričinja poteškoća : riječ je preuzeta iz mletačkog barà co la (Boerio
62), kako je Skok 1,110spravom naveo. Teškoća se javlja tek kad se postavi pitanje

31 Začudo ARj i Skok ovo značenje ne bilježe. Navodi ga, međutim, uvijek pouzdani Parčić 877 :
»estremità d’una piaggia ripida«.
32 Penso; cf. i brojne ali nedovoljno strogo zabilježene oblike u P.— S. 192.
33»Lapeau recouverte d’aspérités ou d’épines recourbées...« Boudarel, 391; »Grosse Dornen
m it breiter Basis...« FFA 554.
34 što je slučaj i u drugim nomenklaturama. Na pr., sardski scritta perdosa ~ scritta lisa (Caraffa
38 i 34).

76
etimologije mletačke riječi. O tome sam već opširnije pisao35 i iz razloga, koji nas
neprestano rukovode u našem etimološkom istraživanju, otklonio mogućnost do­
sada prihvaćanog i raširenog izvođenja ovog imena iz grč. βάτραχος to jest iz se-
mantizma »žaba«. Manje su nam bili presudni fonetski razlozi, tj. da se grupa - t r -
nije nigdje očuvala, a znamo da ta skupina u grčkim riječima redovito ostaje. Pre­
sudan nam je, naprotiv, bio nepobitni semantički razvoj : ni kod nas, ni u mletač­
kom, ni u talijanskom, ni u bilo kojoj nomenklaturi slika sadržaja »žaba« nije upo-
trebljena za konceptualizaciju naziva bilo koje raže. Međutim, M. Cortelazzo (I n ­
flu s s o ... 37—8) odbija naše zaključke i priklanja se uvriježenom i komodnom, ali
ničim do danas nepotkrijepljenom izvođenju iz grčkog izraza za »žaba« : »Solo Vinja,
/. c. si oppone alla diffusa opinione di tale discendenza per ragioni propriamente
semantiche: non attribuirsi il nome di »rana« (e paralleli, infatti, non ce ne sarebbero)
a pesci del corpo piatto e compresso; vi sostituisce un’oscura e isolata glossa esi-
chiana (βάρακος : ιχθύς ποιός) sulla quale si sarebbe sovrapposto ba ra cca »sorta di
mantello, tenda«, b a ra cà n (venez.) »baraccano«, semanticamente allineato con di­
versi nomi designanti le razze ed altri pesci a loro morfologicamente simili«.
Ne ponavljajući semantičke paralele koje govore u prilog našoj tvrdnji, željeli
bismo samo istaći dvije činjenice: nisam bio usamljen u odbijanju metafore žaba ->
-> raža, jer je slično postupio i Barbier još 1911, kad semantika za etimologiju nije
značila ništa (R L a R 54, 152), a ni Hesihijeva glosa nije usamljena jer je genitiv
βαράκω utvrđen i u jednom beotskom natpisu koji predstavlja svojevrsni »cjenik
ribe«36*. Navodeći oblik βάρακος htjeli smo samo ukazati na postojanje grčkog
ihtionima koji nije βάτραχος, a to ipak nešto znači, pogotovu kad se uzme u razma­
tranje čitav niz »semantičkih paralela« koje se javljaju u gotovo svim sredozemnim
nomenklaturama i to uvijek s osnovnim semantizmom »pokrivač«, »ležaj« i si. ; cf.
\ španj. m a n ta bram an te, tal. m a n tellin a , prov. flo u ssa d o , cou vertu ro, m a tra so s,
blanqueto, frane, coussinet 37 i, najvažnije, ven. b a ra cà n »specie di stoffa forte di
lana« (Boerio 62), odakle je poteklo naše čakavsko b a ra k đ n (Korčula) »gunj«. Narav­
no, to nikako ne znači da bismo u mlet. riječi htjeli vidjeti prvotni izvor, etimolo­
giju stricto sensu za raspravljani ihtionim. Ne, ta je riječ bila samo oblikom najbliži
leksem pomoću kojega se pokušalo motivirati ihtionim i pomoću kojega je on uve­
den u semantičko polje »pokrivač i si.«, gdje već nalazimo naš ihtionim Stram ac i
to opet za jednog pripadnika baš ove obitelji (Rajidae). Osim toga, dovoljno je raz­
motriti Atenejev (322a) naziv (opet za jednu plosnaticu!) στρωματεύς, što je u
prvom redu (sens de base ) »coverlet«, »bedspread« (Liddell-Scott 1656), a tek meta-
forički oznaka za ribu.
S druge strane, Cortelazzo, o. c. p. 38, navodi očuvanost grčkog leksema u
drugim djelovima Italije i to za označavanje »(uskršnje) škrebetaljke« (ra g a n ella ,
»strumento che si batte durante la Settimana Santa, quando tacciono le campane«).
Međutim, ta paralela o v d je nema nikakve dokazne moći jer je kod škrebetaljke38

35 Vinja 1960 (1) p. 149—152.

36 cf. Léon Lacroix, 1938, p. 49 ss.
37 Izvore vidi u citiranom našem članku 1960, 1, p. 151, čemu treba dodati chiamita za Bari (Pen­
so); sardski m a n tiju , marteddu (DES 2, 69). Za jednu se ražu u Cherbourgu upotrebljava na­
ziv caban (Rolland 3, 91), a taj se naziv može tumačiti samo kao »manteau à larges manches...«,
FEW 2,1. No, to nije sve. N a Malti se R. macrorhinchus naziva rebekkin, a to je semantički
i etimološki isto što i port. rebeca »slamarica« ; dakle, stalno smo u sferi pokrivača, kreveta i pos­
teljine, a sve to Raja sp. biomorfološki opravdava.
38 cf. naše oblike škrgetalnica, Skrgutavnica, Skrebetulja, Skrebetalnica (ARj 17, s. vv.) i korčulansko
štregutđnica; sliku i geografsku distribuciju u Italiji vidi u AIS 789.

77
do metafore došlo na temelju audibilnog elementa (kreketanje žabe -* buka škre-
betaljki), a ne na osnovi morfoloških odlika kopnene životinje39.
3.3.2.2. Navedene varijante od b a ra k a , Raja m ira letu s, bile su povodom efektiv­
nom proširivanju leksema koji je tako došao u formalnu blizinu, pa čak i do pokla­
panja u izrazu sa b a ra k o k u la »kajsija, marelica« ( < ven. baracòcolo »albicocca«
Boerio 62). Kad je naziv jednom bio u semantičkoj sferi voća, dalje prilagođivanje
imalo je za rezultat m aran gu lica što je opet posuđenica iz južnotalijanskog greci-
teta i to iz botaničkog rječnika < μ ελάγγουρο, abruceški m elangu la Cucumis sa­
tivus.4041
3.3.2.3. U nazivu m ekušica označena je opozicija prema k o h e n ja č a (u Drveniku
pod Biokovom), a g o la r a ž a i r a ž a l il a 41 opozicije su prema neoznačenom r a ž a .
Za determinativ liša brojni su taL i drugi oblici p ic h ira liscia (Messina), p ic a ra
liscia (Palermo)42; Elba: r a z z a lil là (Cortelazzo 91); frane, r a te lisse za Ile de Ré
(Boudarel 397); sardski sc ritta lisa (Caraffa 34); malteški r a j j a lix x a (Aquilina,
br. 681).
3.3.2.4. Venedjanizam k v a tr o č i ( < ven. q u a trò ch i »razza occhiata«, Boerio 546),
koji su naši ihtiolozi preveli sa r a ž a ćetiro k a , nastao je zbog toga što se ovoj raži
»na svakom krilu nalaze jedna do dvije velike svijetloplave okruglaste ili jajaste
pjege« (RJ 194)43 koje izgledaju kao dva dodatna oka (v. slično gore 3.2.7.).
Za ti tal. qu attro cch i (P.-S.); za Bari quattòcchie, i to za R. miraletus i Torpedo
marmorata (Scorcia 150); portug. r a ta de qu atro-olh os (Castro 55); njem. V ierä u g i­
g e r R ochen (FFA 555).
3.3.2.5. Raznobojne okrugle pjege i šare mogu se vidjeti i kao cvjetovi: naš
naziv c v e t nije usamljen, jer istu sliku sadržaja (»rascvjetana raža«)44 nalazimo u
francuskom ra ie fle u rie (Boudarel 397 i 488) ; u tal. r a z z a f io r ita i švedski b lom -
ro ck a (OECD 70). Sličnu denominaciju pozna i kat. ra tja d a d e boca d e ro sa (Lo-
zano 27) i abruceški baròchélé de f ì u r è (Giamtnarco 12).
Ti kolobari i kolutovi raznih boja koji upadaju u oči, mogu nam poslužiti
kao dobra ilustracija za tvrdnju da se jezično iskorištavaju sve lako uočljive odlike.
Pored našeg knjiškog (?) naziva kolobarica i imena k o lo v ica , koje smo sami zabilje­
žili u Vinjercu, zapadni romanski jezici uspoređuju te odlike s ogledalcima, pa u
španj. nalazimo r a y a de espejos 4S, dok je prov. izosemantički izraz m ira ille t (Niče,
Boudarel 396) ušao čak i u sistematsku nomenklaturu. Nadalje, Katalonci su šare
i kolobare konceptualizirali kao višebojno ruho i tu ražu nazvali ra ja v e stid eta
(Lozano 26) ili jednostavno »šarenka«: escrita (Lozano 26—27), dok se u istom
jeziku crni kolobari uspoređeni s osnovnom odlikom ribe k o va č a (Zeus faber) koja
također ima na bokovima dvije crne mrlje, za koje legenda kaže da su otisak prstiju
svetoga Petra: kako se ta riba španj. zove p e z de S a n P edro, a katal. g a li de S a n

39 Usp. i frane, crédile »äkrebetaljka« < lat. »CREPICELLA < CREPITARE u FEW 2,1321.
40 o tome više detalja v. Vinja 1960, 662 i Šulek Imenik X VIII i 120.
41 liš »gladak« iz ven. lisso (Boerio 373); Skok 2, 308 izvodi liscio bez mlet. posredstva.
43 Penso.
43 A. Korlević (Nastavni vjesnik 12,199) zabilježio je oblik četirioii što može biti i hibridna tvorba.
44 »Raie... possédant deux ocelles bien visibles au milieu du corps. Chacune de ces taches montre
un intérieur bleu clair, suivie d’une première couronne noirätre et d’une seconde aunätre
ou grise, avec de petites taches noiràtres.« Luther-Fiedler 148.
45 usp. njem. \ Spiegelrochen (P.—S. 196).

78
Pere, uočljivi se sem prenosi i na drugu ribu, i u katalonskom (na Balearima) naša
R. miraletus postaje ra ja d a de S a n P e re (Lozano 26).
3.3.2.6. Kod Bartolija (D a lm . 2, 172) Čitamo za ovu ražu ime b a ra k o lu ta . Mo­
žemo pretpostaviti da je u krčkom obliku došlo do hibridnog križanja b a ra k a (v.
3.3.2.1.) + k o lu t + -a ( = oznaka roda za raže); cf. k o lo v ica (3.3.2.5.).
3.3.2.7. Raširena »krila« te raže (a i crne i raznobojne mrlje na njima) dovela
su do slike sadržaja »leptir«, pa tako među našim nazivima nalazimo i usamljeno
lepirica, len pirica opet u ž. r. Takva je metafora česta u našoj ihtionimiji.

3.3.2.8. Po svemu sudeći, iste su morfološke odlike izazvale naziv p la šilo , po

sličnosti raskriljene raže i plašila za ptice koje se postavlja u polja. Semantički se
na sem »plašenje« nastavlja i štrin g ica , jer Stringa znači i »vještica« i »leptir«46.
3.3.2.9. Sličnost u boji sa drugim plosnatim ribama iz obitelji Pleuronectidae
dovela je do naziva p a ša ric a (cf. p a ša ra , p a sa ra , 4.2.3.).
3.3.2.10. Teško je objasniti naziv slast. Jedinu semantičku paralelu imamo u
Skeatovu utmačenju za h a lib u t , h olibu t , također plosnaticu (Hippoglossus hyppo-
glossus) iz Atlanstkog oceana: »so called because excellent eating for holidays«.
Srodne skandinavske oblike h ellefisk, h elgeflu n dra, h eila g fisk i itd. za istu ribu jedna­
ko tako tumače Falk i Torp NDÉW 1,395, ali sve je to malo za donošenje sigurnijeg
zaključka. Zato smo skloniji u sla st vidjeti još jednu formalnu varijantu od s k la t
(v. 3.2.2.: sk la d , s la c ...) .
3.3.3. Osnovni razlog zbog kojega dvije vrste raža (R. macrorhynchus i R.
oxyrhynchus) imaju na velikom broju točaka posebna i formalno veoma različita
imena leži u njihovim dimenzijama. To su velike raže nasuprot malim ražama
(R. clavata i nadasve R. miraletus). Ihtiolozi ističu razliku u veličini i svi se slažu
u vidljivim razlikama. Tako Šoljan RJ navodi za prve veličinu do 150 cm, a za druge
(R. miraletus) do 50 cm, dok Bini u PM CM bilježi za prve mogućnost da narastu
čak do 250 cm (!). T e se činjenice odražavaju u narodnim nazivima dvojako: s
jedne strane augmentativne tvorbe vo lin a , k ra v in a , a s druge konceptualizacija s
referencijom na velike predmete ili krupne životinje: štra m a c, go ved o . Ukratko,
iako su i one raže, R. macrorhynchus/R. oxyrhynchus su velike raže posebnih imena.
Mjesta koja ih ne razlikuju, nazivaju ih neoznačenim arhileksemom r a ž a 47. Mali
broj točaka nazivom razlikuje dvije vrste velikih raža i tu razliku temelji na semu
»oštri (nos)«, »kljun« nasuprot neoznačenom »nos«. I manji primjerci (iu v .) često
imaju posebne nazive koji se temelje uglavnom na semu »slinavost«.
Prostorno je za velike raže najraširenija slika v o l s brojnim varijantama i sino­
nimima. Ta je slika bila u upotrebi i kod starih Grka i Rimljana i danas ne moramo
oklijevati oko identifikacije grč. ihtionima βοϋς. Aristotel (HA 5,4, 2) ga svrstava
među σελάχη, a isto tako i Galen smatra da je βοΰς θαλάσσιος jedan od σελαχώδης.
Elijan (HA 1, 19) ga opisuje s najviše detalja: to je riba koja se rađa na meku dnu,
brzo raste, trbuh joj je svijetao, a gornji dio tijela crn. Usta su joj malena a zubi
se ne vide; veoma je duga i veoma široka, dok Opijan tvrdi da može narasti do
12 lakata.

46 Stringa, Striga »vještica« romanski je elemenat iz lat. STRIGA »Hexe« REW 8308 i FEW 12,
302; Skok 3, 417 ne navodi nedvojbeni izvor naše posuđenice.
47 To isto kaže Bellonius: »Bos vastissimum raiarum genus vaccam Ligurum Vulgus appellat.
Parisinis nullo alio quam raiae nomine agnoscitur« (p. 85).

79
 To je bez i kakove sumnje bos o kojem govori Ovidije (Hal. 94) i koji Plini je
(9, 78 i 32, 152), očito parafrazirajući Aristotela, svrstavameđuhrskavičaveribe48.
3.3.3.1. Dok su druge sredozemne nomenklature za nazive velike raže poseg­
nule mnogo češće za drugim slikama sadržaja, kod nas je najzastupljeniji naziv
vol*9 tj. njegov augmentativ volina, pored νδ i volić50. Rašireni su i sinonimi go­
vedo51 i kravina52. Za ovaj posljednji naziv nalazimo \ Bari: vacche (Scorcia
211); španj. raya vaca (Lozano 29), a Barbier RLaR 54, 1911, 157 i 63, 1925, 6
navodi brojne vrste nazvane po toj metafori53.
3.3.3.2. Lat. osnovu BOS, -VEM (REW 1225) nastavlja naš naziv buj i aug­
mentativ bujina koji su dalmatski relikti. Oblik bu za »vol« navodi Bartoli u Dalm.
2, 17554. tj sicil. buju, vugghiu, bugghiu i dr. (Barbier RLaR 54, 1911, 157).
3.3.3.3. Izduženi, šiljasti nos ove raže dao je povoda za niz imena u kojima se
konceptualizira sem »nos«, a zatim i »oštar«55, »kljun«, »klin« itd.

Morfološka razlika: a — R. oxyrinchus, b — R. macrorinchus (3.3.3.3.)

Kod nas nalazimo nosatica, nosača, nosan, nosonja i dugonosica, što je \ engl.
sharpnosed skate, longnosed skate i turski sivriburun vatoz (OECD 353).

48 »Bos quem Plinius inter planos et cartilagineos commemorat, ad trecentas aliquando libras
accedit«, P. Gyllius, De Nom. cap. 51 (p. 561).
49 »Dalmatae etiam nostra aetate bovem vocant«, Gesner, Nomencl. 132.
50 za etim. v. Skok 3, 610.
51 »govido riba morszka. Bos marinus«. Belostenec 2, 463.
52 cf. Skok 1, 596 i 2, 183.
53 za galoromanski cf. FEW 14, 102; za grčki usp. Stromberg 99.
54 Vinja 1960 (1) 154— 155.
53 cf. sistematske nazive Raja oxyrhynchus i R. rostrata.

80
3.3.3.4. Nos je više manje izosemičan sa kljun. Iz tog su leksema naši nazivi
klju n aca i k lju n k a 56 57. Kako »kljun« i »klin« zajednički pokrivaju dio određenog
semantičkog prostora, nalazimo i istoznačne nazive k lin k a , klen k a , te varijante
kin k a i kinčica.

3.3.3.5. Novu sliku istog semantema »oštar«, »šiljast« nalazimo u nazivima šp i-

ru n ar, šp iru n a š51, šp iru n a č, ip iru n a d . T u je za metaforu poslužio termin špiru n ,
šperun iz brodarske terminologije. U Dalmaciji je to ime »isturenog i najvišeg dijela
pramca na brodu«. Riječ je preuzeta iz ven. speron/spiron »sperone, punta della
prua« (Boerio 687) gdje potječe iz franačkog SPORO »ostruga«58*60, REW 8130a.
3.3.3.6. Ostajemo u polju istog semantema »šiljast«, »oštar« i sa nazivom b a d ilj.
T u je denominacijski impuls potekao iz usporedbe sa šiljastom dalmatinskom
lopatom za kopanje zemlje. Oblik b a d ii ARj 1,146 bilježi već kod H. Lučića, dok
se za b a d ilj kaže da je u upotrebi i u naše vrijeme, što je točno i danas jer su oba
oblika živa na našim otocima. Riječ je preuzeta iz ven. b a (d )il »strumento di ferro
che serve per vangare la terra« Boerio 56 (Skok 1, 87). Potpuni \ vidimo u šp.
z a p a »motika«, dok Barbier R L a R 56, 1913,247 citira mjesto iz Floriovog talijansko-
-engleskog rječnika iz 1688, gdje se pesce v a n g a ( = motika, lopata) prevodi sa »the
rough skate fish«. Osim toga i samo je ven. baile, kako čitamo kod Boeria 56, oznaka
za jednu hrskavičarku: »II nome vernacolo è preso dalla forma della testa di questo
pesce che somiglia ad un badile«.
3.3.3.7. U jezicima gotovo svih primorskih naroda nalazimo \ prema seman-
tizmima koje smo gore iznosili. Tako u tal. nalazimo r a z z a a becco, p iz z u tie d d u
(Rohlfs VDS 1038); u šp. p ic ó n , ra p a p ic u d a (Lozano 29); port. r a ta bicu da, bico
( = »kljun«), Castro 55; frane, alène ( = »šilo«) Dieuzeide 1,112; švedski p lo g jä m s -
rocka i port. a ra d o ( = »(raža) lemeš«) i dr.

3.3.4. Ogromne dimenzije u usporedbi s ostalim ražama izazvale su za R.

macrorhynchus i R. oxyrhynchus naziv štra m a c (cf. prov. fj m a tra sso , Barbier,
R L a R 54, 15359 koji se uklapa u semički sistem u upotrebi za ostale raže (v. bilješku
uz 3.3.2.1.). Š tra m a c »madrac« kod nas je venecijanizam ( < ven. s tr a m a z z o »ma­
terasso« Boerio 710), a inače evropski arabizam (Skok 2, 387).
3.3.5. Značajna skupina naziva za ovu ražu potekla je iz činjenice da joj je
koža izrazito sluzava. To ističu mnogi humanistički pisci i ujedno tumače imena
iz te skupine: »Leviraja a Graecis liobatos nuncupata, a levi cute; maior est quam
raia : piscatores vocant bubosam , sive m ucosam a luto et mucore quo eius pellis sor­
dida spectatur« (P. Gyllius, D e N o m . cap. 47, p. 559). »Laevirajam piscem quem
Romae (ób eo quod muco sordida eius sit cutis) m ucosa sive b a v o s a ..Λ (Salviani,
A q u a t. anim . p. 150). »Leviraiam Romani a muco quo abundat m ucosam (et) b a -
vosa m appellant« (Aldrovandi, 449)6°.

3.3.5.1. U našem se nazivlju sačuvani ostaci obaju romanskih naziva: b a v o ž a

i b a o ža . Boerio 61 navodi baosa za R. oxyrhynchus, pa zato možemo sa sigurnošću

56 za etim. cf. Skok, 2, 106.

57 za Dubrovnik naziv bilježi i B. Kostić GH ND 4, 227.
58 Skok 3,409 pravilno tumači šperun, ali špirunaš, kojeg nema u ERHSJ, izvodi iz peiron REW
6366 (ZfrPh 50, 527) što, naravno, nije potrebno.
s9 vidi za Izrael stroma, (Working Document FAO 9/2, 7).
60 Jedan od sistematskih sinonima je Raia mucosissima NARDO.

g V. V IN JA E T IM O L O G IJA I. 81
tvrditi da je izvor imenima u venecijanskom61, fj v a v ò sa , v a v u sa Rohlfs VDS
802, 803; Bari: v a v e siid d e (Scorcia 213).
3.3.5.2. Za manje primjerke nalazimo na Molatu i deminutivni lik m u k o zić,
koji je također preuzet iz talijanskoga, samo što izvorište ne možemo točno odre­
diti. To je izvedenica od *MUCCUS »Nasenschleim«, *MUCCOSUS (REW
5709, 5708). fj tal. za Marche m occosa (Bertiiccioli 70); za Salente m uccusa, m uccu-
sieddu (Rohlfs VDS 1011); za Livorno m occolosa (Penso)626 3.
3.3.5.3. Izrazito je naš izosemantički naziv b ju zg a v a c (etim. v. Skok 1, 176).
3.3.6. Do naziva g o lic a došlo je zbog golog tijela, koje je slinavo, a ne bodljasto
kao kod ostalih raža.
3.3.7. Prenošenjem naziva sa drugih srodnih vrsta nastala su imena golub (v.
3.4.2.1. ), lenpirica (v. 3.3.2.7.) i ren a (v. 3.1.2.).
3.3.8. Između obitelji Rajidae i obitelji Trygonidae, dakle »ni raža ni žutulja«,
kao posebna raža svrstava se u narodnoj taksonomiji vrsta Pteroplatea altavela M.
HLE. Linnć ju je nazvao Raia altavela, dok po Bonaparteu nosi ime Trygon alta­
vela. Ta se neizvjesnost odnosno oklijevanje vidi u nekim pučkim nomenklaturama
koje joj dodaju determinativ b a sta r d a 63 tj. križanica, ni raža ni žutulja, a označava
se uglavnom s imenima srodnih vrsta i eventualno uz determinativ.
Kako je riječ o relativno rijetko lovljenoj vrsti, naša su narodna imena malo­
brojna, a ni ispitanici nisu uvijek sigurni u identifikaciji.
3.3.8.1. Imena lep irica , len p irica , sokol česta su kod drugih pripadnika obitelji
Rajidae i potječu uglavnom od metafore prema raskriljenom tijelu ribe, koja je
dva puta šira od svoje dužine64. M o rsk a b ilica odgovara svijetloj boji ribe, a r a š a
b e z boda odražava golo tijelo bez leđne peraje65. Za v išćica v. 3.4.2.2.

3.3.8.2. Oblikom i semantički nejasni su usamljeni nazivi lik a i p in ta .

3.3.8.3. Nejasni su i nazivi u ihtiologa. Kolumbatović i Faber bilježe p a z d r k 66,

G. Schreiber p a z d r ik , dok kod P. Lorinija nalazimo ženski rod: m o rsk a p a z d r k . Ako
je taj oblik izveden od glagola p a z d je ti (cf. Skok 1, 125: b a z d je ti/b a z d r k ), imali
bismo semantičku paralelu u ven. fo ta c h io (Boerio 285) i u prov. p isso u é, p isso u a ,
jer »elle exhale une forte odeur d’urine« (Rolland 11, 167).
3.4. Četvrtu skupinu među ražama sačinjavaju u pučkoj taksonomiji ž u tu lje
(Trygonidae). T o su plosnate ribe, diskoidnog oblika, koje na gornjem dijelu repa
mjesto leđne peraje imaju oštru, koso položenu bodlju, čiji je ubod otrovan. Već
prema vrstama (T. pastinaca, T . brucco, T . violacea itd.) različite su boje: plav­
kasto sive do sivkasto žute.

61 iz lat. »BABA »slina« REW 853, FEW 1, 194.

62 cf. C. Battisti, BALM 1, 123.
63 u Séte choucha bastarda Dieuzeide 1, 121, Pr. 518; frane, montine bđtarde OECD 271.
64 »La longeur du disque est contenue environ 2 fois dans la largeur«, Dieuzeide 1,122.
63 »Leđna peraja ne postoji«, Šoljan RJ 159.
66 ARJ 9, 720; cf. Skok 1, 125 bazdrk.

82
 Zašto su tu neugodnu ribu, koje se i ribari čuvaju, stari Grci nazvali τρυγών
to jest »grlica«?67 Da li zbog boje, zbog širokih krila ( = krilastih prsnih peraja) ili
uzrok tom imenu valja tražiti, kako to predlaže Strömberg 118, u razlozima tabua?
Na to je teško odgovoriti. Spomenimo samo da se ista riba kod nas naziva bliskim
ornitonimom golu b, te da ta, po svemu sudeći, tabuom izazvana metafora nije
usamljena.
Bilo kako bilo, imena koja nalazimo kod klasičnih pisaca, ako ih i možemo
sigurno identificirati, malo nam pomažu za rješavanje etimologije naših naziva,
koja su većinom opravdana morfologijom same životinje.
Konrad Gesner ovako nabraja pučka imena koja su bila u upotrebi u njegovo
vrijeme: »P a stin a ca dicitur a Plinio et a Celso quae Graece τρυγών tamquam tur-
tur. Italice: Romani bruchum nominant, Genuenses (ut et Massilienses) fe rra ssa m
(Bellonius) ; Siculi baston aga. Veneti piscem columbum {pesce palom bo) appellant.
Rondeletius orbem piscem, Venetis colum bam vocari scribit. Gallice: circa Mon-
spellium p a sten ago vocant. Provinciales nonnuli bastan go vel va sta n g o . Massilien­
ses bougnette, quia farina conspersa et in sartagine fricta, itrii genus quod vulgari
lingua bougnette vocant, referat. Galli ra ia m , Burdegalenses ta rero n d e tarae nomen
Aquitanis in usu factum videtur a turture ave que Hebraice to r Italice to rto ra
dicitur. Massilienses tum maiorem, tum minorem pastinacam glorium appellant«.
Dalmatae la c c iz z a 68 (Rondeletius), N om en cl. p. 120.
3.4.1. Kod nas su na najvećem arealu zastupljeni oblici izvedeni od osnove
Koliko nam je poznato,
š u t - 6 9 701: šu tu g a , z u tu ja , z u tu lja , š u tic a , žu ću g a , zu ću g a .
taj se tip denominacije ne nalazi u drugih naroda, pa se ne može sa apsolutnom
sigurnošću isključiti mogućnost da i naši oblici nisu rezultat adaptiranja nekog
aloglotskog elementa našem raspoloživom izrazu.
3.4.2. Nazivi koji su potekli iz metafore prema pticama brojni su i kod nas i
u drugim jezicima.
3.4.2.1. Na najviše točaka zastupljen je oblik golu b s varijantama golu bin (rom.
sufiksacija)70 i g o lu b im ć (hibridna romanska + slavenska sufiksadja). Ovamo spada
i tuđi istoznačni lik kolu m bu l ( < lat. COLUMBULA »Täubchen« REW 2065).
Isti su semantički razlozi doveli do označavanja s tim imenom vrste Myliobatis, o
kojoj će se govoriti niže (v. 3.5.2.I.).
3.4.2.2. Druga ptica koja je poslužila kao slika za vrstu Trygon je s o v a 71 sa
izvedenicama so v ica i som e. Dok je kod grč. τρυγών i našeg golu b tabu mogao odig­
rati izvjesnu ulogu, dotle kod upotrebe slike »sova« vidimo da je sem »ružnoća«.

67 Grčki je naziv čini se i izrazom sačuvan u južnoj Italiji: za salentinske dijalekte Rohlfs, VDS
756, navodi oblike traòna, travòna (cf. za Lecce Lexicon 516), a i starofrancuski je (cf. FEW
13/2, 437) poznavao ( \ ) tortre kao ime neke plosnatice.
68 Koji bi to ihtionim mogao biti u Dalmaciji? Gesnerova (odnosno Rondeletova) laccizza, ako
je -ss- krivo pročitano, najbliže je obliku lasica koji u Mikaljinu rječniku znači »pescedonnola,
lampreda«, »mustella, lampetra«, a u Stulićevu je izravno prenesena iz Mikaljina. U Belostenca
čitamo laszicza za »mustella« i laszka riba za »dopea«. Jedino se ovaj posljednji oblik poklapa
s Lorinijevim alac za Clupea aurita i morao bi potjecati iz HALICE REW 5020. (v. Vinja
1959 (2) p. 26).
69 za etim. v. Skok 3, 689; ovaj se ihtionim ondje ne navodi.
70 cf. venec. sufiksaciju u colombin »golubić« (Boerio 180).
71 etim v. Skok 3, 307.

83
»strah« prisutan, jer apelativi upotrebljeni ovdje u funkciji ihtionima imaju značenje
»plašilo«, »zloguka ptica«, »ptica s kojom se plaše djeca« (cf. gore plašilo, vištica).
Mislimo tu na dva imena za Trygon, koja su u upotrebi u srednjoj Dalmaciji, a
koja naši rječnici ne bilježe kao ornitonime : viša i veza. Prvi je zabilježen u ARj
21, 48 s točnom identifikacijom, a drugi (20, 804) kao oznaka za jednu »divlju ribu«
što je manje precizno, ali ipak točno. Viša i veša su imena za ptice iz reda Strigidae
(usp. lat. imena noctula, strix, ulula, brìo), a oblik je po svemu sudeći, kod nas
preuzet iz južnotalijanskog greciteta jer ustvari nije ništa drugo do li dočetni dio
raširenijeg i danas živog ornitonima kukuvtša, kukuvješa, kukuvija (s brojnim vari­
jantama svojstvenim svim efektivnim višesložnim riječima)7273. O tim oblicima i
njihovoj etimologiji ( < κουκουβάγια Rohlfs Lexicon 264, REW 1898)73 pisao je
Skok u ZfrPh 54,485—674. Sem »plašenje« živ je još i danas na pr. u Božavi gdje
kukuveška znači »strašnu pticu kojom se djeca plaše«, a Budmani (ARj 5, 767) na­
vodi pored kukuvješa »noctua« i kukuvijest »žalostan glas«, »loša vijest«. Sve se to
semantički poklapa s već navedenim ihtionimima plašilo i vištica i ujedno nam
tumači još jedno ime za Trygon, tj. strišica < lat. STR IX »Ohreule« REW 8319,
FEW 12, 307, koje je dalo u romanskim jezicima brojne apelative za sadržaj »vam­
pir«, »vještica« itd .7S76
Isti semantički razvoj možemo pratiti i u romanskim jezicima. Lozano 29
navodi za Trygon imena chucho i chucha, a Corominas 2, 87 zajedno tumači velik
broj značenja za taj oblik među kojima su na prvom mjestu »sova« i Trygon. Isto
vrijedi za korzikansko ime doccia (Caraffa 41), za genoveški oblik duccio, koji
navodi Barbier R LaR 58, 1915, 296, i za frane, chouche, koje nalazimo za Martigues
kod De La Blanchère-a, a Wartburg, FEW 21,252, ga svrstava među riječi nepoznata
postanja.
3.4.2.3. U mnogo se težoj situaciji nalazimo kad nastojimo objasniti druga ime­
na za Trygon: šunj, šun, šum, šumić. T u zasada nemamo nekog sigurnijeg putokaza
koji bi nas vodio prihvatljivom etimološkom rješenju. Jedino nam kao kakvo takvo
uporište, i to samo na planu oblika, može poslužiti toponim Šunj (vala od Šunja),
koje Skok uz opširnije obrazloženje pokušava izvesti od lat. BESTIONE, temeljeći
se uglavnom na Vetranićevu i Držićevu obliku Pšunj16. Mi za toponim prihva­
ćamo Skokovo tumačenje, ističući pri tom da u tom toponimu šunj jest relikt od
BESTIONE, ali samo sa sadržajem »zmija«, jer na donjem Jadranu nalazimo ka­
pelice i crkvice koje su nastale na legendi o zmiji od koje Gospa štiti ljude, a ta
zmija je, opet po raširenoj legendi, tobože kopnena životinja s kojom se »morska
zmija« (to jest Muraena helena, v. 10.3.1.) dolazi pariti77789. Međutim, to nam za
tumačenje lika šunj veoma malo ili ništa ne pomaže. Jedinu semantičku paralelu
nalazimo u staroprov. bestina koje se jednom pojavljuje u kontekstu sa raiada ( = »ra­
ža«)7 8 i u sicil. bestirnt i imbestinu kao oznakama za neke morske pse7 9. N i prva ni

72 ARj 5, 766 i dalje; kukuvajke je u alb. naziv za srodnu vrstu Myliobatis (Rakaj, 1970, p. 9).
73 D u Cange 2, 264: cucuba »noctua« apud Papiam hinc κουκουβαΐος.
74 Skok 2, 229.
75 Nakon iznesenoga potpuno su jasni oblici čuk i čuka što ih H 83 navodi za Vrbnik na Krku.
76 SRO 1, 240.
77 cf. Vinja, 1972—743, p. 569, a za legendu Plinije 32, 5 i V. Vinja »Starofrancuski opis Pule i
Dubrovnika iz godine 1395« u Zborniku Instituta za historijske nauke Zadar 2, 1958, 94.
78 Lévy, Provenzalisches Supplementwörterbuch, cit. Barbier RLaR 52, 99.
79 FEW 1, 343.

84
druga paralela nisu nam od značajnije pomoći : prva, jer se Trygon nikako ne može
dovesti u vezu sa »zmija«, a druga nam još manje vrijedi jer se na planu sadržaja
nedovoljno poklapa s našim nejasnim ihtionimom, dok se na planu izraza ne po­
klapa baš nikako.
Isto tako ništa izvjesnog ne možemo reći o oblicima šiić i Sijun, sin j i senj, i da
li su uopće i u kakvoj vezi sa Sunj. Isti ili oblikom slični nazivi koji se odnose na
anadromnu vrstu Acipenser80 također nam ne mogu pomoći, iako je čudno i razlog
tome ne znamo objasniti, zašto se više imena za Acipenser formalno poklapa sa
imenima za Trygon (v. 3.4.3.2.); valjda zbog oštra kljuna (v. I. Leder, R u ss. F isch -
nam en , 13)?
3.4.3. Za druge nazive potražit ćemo kao i dosada pomoć u ihtiologa. »Dans
les deux genres (sy. Trygon/Pteroplatea), la queue est grèle, dépourvue de dorsales
et de caudale, mais elle est armée d’un ou plusieurs aiguillons à bords dentelés,
dont la piqùre est venimeuse« (Dieuzeide 1, 115—6); »la queue est aussi munie en
son milieu d’un piquant barbelé et venimeux«8182(Luther-Fiedler 149— 150). Kao
što se moglo očekivati, ta otrovna bodlja kao jedna od najuočljivijih karakteristika
žutulje, morala se odraziti i u imenima za ribu.
3.4.3.1. Najprozirniju situaciju imamo u Šiba, nazivu u kojem je goli rep žu­
tulje uspoređen sa šibom. Zbog istih razloga, tj. izgleda »stvari«, u albanskom se
žurnija zove bish t m ij92 ( — doslovce »rep miša«) ili u njem. P eitschenrochen (OECD
976).
3.4.3.2. Znatno su brojniji nazivi koji se temelje na proširivanju leksema H p - ‘.
je slavenski elemenat sa
šip a tk a , S iparka, Siparkun, S ip a vk a , sip a tk a , S epatka. Š ip
značenjem »acumen, trn, šiljak, vrh.. .«83 koji točno odgovara nazivima za ovu vrstu84.
Koncept »bodlja«, »šiljak« izražen je u drugim jezicima s drugim slikama istog
osnovnog semantizma: \ Marseille: la n cette (od LANCEA »malo koplje« REW
4878); turski ig n e liv a to z ( = igne »igla« + »raža«) Nalbandoglu 21; engl. stin g r a y ,
tal. f e r r a z z a »pesce della specie delle razze, con una lunga spina ossea, detta ferro
per la sua durezza« (Elba, Cortelazzo 40). Ovamo spada i frane, étique (Rolland
3, 92 za sjevernu obalu Francuske) koje Wartburg FEW 21,253 obazrivo pokušava
tumačiti s HECTICUS »sušičav« w egen des dünnen K ö rp e rs, ali je ipak nabraja
među riječima nepoznata postanja. Riječ je naprotiv o istom germ. elementu koji
je dao poznato frane, étiq u e tte »etiketa« tj. ono što se nabode, pričvrsti itd. (staro-
franački *STIKK AN FEW 17, 231—6). E tiq u e se odnosi dakle prema étiq u ette
kao so v a prema so vica .
Kao što je naše Šiba moglo nastati neovisno, ali i iz »naslanjanja« na Sip-, tako
je moguće da su i talijanski nazivi bastan go i baston e samostalna konceptualizacija
prema baston e »batina«, »štap«85 ili refleks lat. PASTINACA. Etimologija ovog
posljednjeg oblika nije nedvojbeno utvrđena (Emout-Meillet D EL 486). Od njega

80 cf. ARj 14, 852 senj za Dubicu.

81 isto čitamo i u Morović-Županović 45.
82 Peshq. Shq. 33.
83 Skok 3, 393.
84 U rumunjskom (jednako kao i u ruskom) ;ip je naziv za Acipenser sturio (Vasiliu 268);u bugar­
skom za Acipenser glaber (Drenski 29) ; v. gore 2.4.2.3.
83 REW 982, FEW 1, 279.

85
potječu, pored frane, p a sten a g u e i tal. p o šte n o g a , i brojni međuoblici kao prov.
va sta n g o , bastan go, tal. baston aga, v a sten a g a itd .86
3.4.4. Naši oblici m o ta n i m o ta n preuzeti su iz ven. m o ta n a (Boerio 404) koje
je u ovom značenju vrlo dobro potvrđena riječ87. Doderlein 212 navodi da je
m a tta n a $ , a m ucchio đ . Etimologiju i semantizam te mletačke riječi nažalost ne
znamo.
3.4.4.1. Naziv bu ča također je preuzet iz talijanskoga, ali u svakom slučaju iz
narječja južnijih od mletačkoga. Već za Anconu Penso bilježi bucchio, dok su na
Siciliji oblici bugghiu, vu ggh iu, buju itd. veoma česti. I naše buca i talijanski ti
oblici istog su postanja kao i naše b u j88, v. 3.3.3.2.
3.4.4.2. Nazivi šk a tr a , š k la t razjašnjeni su kod imena za Squatina, v. 3.1.1.,
a za sla st 3.3.2.10.
3.4.4.3. Semantički je poticaj u nazivu k r a s ta v ic a nejasan.
3.5. Peta obitelj plosnate landovine su Myliobatidae : Myliobatis aquila i Μ.
bovina. Po najčešćem imenu golu b, naši ih ihtiolozi nazivaju Golubanke. U mnogome
su nalik žutuljama, samo što im je diskoidno tijelo znatno šire, a prsne im peraje
ostavljaju glavu da strši izvan tijela. Glava im je široka, izbočena, a rilo kratko,
tupo i zaobljeno (M. aquila) ili dugačko i zašiljeno u oštar kut (M. bovina)89.
Na bičastu repu im je oštra bodlja.
Kao što vidimo, osim karakteristične glave, nema nekih upadljivijih razlučnih
crta prema drugim plosnaticama a navlastito ih nema prema pripadnicima obitelji
Trygonidae (3.4.). To se odražava i u pučkim imenima: od 28 narodnih naziva za
Myliobatidae, samo sedam ih je novih dok se ostali djelomično ili potpuno pokla­
paju s imenima koja smo već vidjeli i to u prvom redu kod žurnija.90
3.5.1. Kod klasičnih pisaca za ovu vrstu ne postoji sumnja u identifikaciju.
Slijedeći Aristotela (HA 5, 4, 2,) Plinije (9, 78) vjerno nabraja plosnate hrskavičarke :
»Planorum piscium alterum est genus, quod pro spina cartilaginem habet, ut raiae,
pastinacae, squatinae, torpedo et quos bouis, laminae, aquilae, ranae nominibus
Graeci appellant«. Plinijevo aquila »orao« prevodi Aristotelovo αετός koje je i Opijan
(Hai. 1, 642) svrstao među φϋλα σελάχεια.
Slika sadržaja »orao« kod nas nije upotrebljena, ali je relativno dobro zastupljena
u drugim nomenklaturama. Tako vidimo u alb. shqiponjè (Peshq. Shq. 34); u tal.
aquila, pesce aquila, aquilone (Penso); acula, arnione, aculota (P.-S.); frane, aigle;
prov. aigla de mar (za Séte, Rolland 3, 92); španj. đguila (Lozano 30); njem. Adler-
roche; engl, eagle ray; švedski ömrocka; danski ornerokke, dok novogrčki (prema
OECD 82) čuva stari oblik άετός.
3.5.2. Kao što smo već istakli, znatan dio naših imena za Myliobatidae zajed­
nički je s nazivima za obitelj žutulja (Trygonidae)91. T u i tamo opaža se da narod
86 Rolland, 11, 170 i P.—S. 202—203; »Siculi bastonacum corrupte quasi pastinacam...« P. Gyl-
lius. De nom. cap. 48, p. 560.
87 Penso; P.—S.; Joubin-Le Danois, a čak se i u Alžiru zove soutcho mattano (Dieuzeide 1, 124)
88 cf. mujo vacca za Napoli (Penso).
89 Morović-Županović 45; Dieuzeide 1. 123; RJ pp. 76—77.
90 Bilježeći imena riba na Elbi, M. Cortelazzo 1965, 40, ustanovio je da oblik ferazza nose svi
Batoidei, pa zaključuje: L'incertezza nomenelatoria l generale.
91 Tako je i za Gesnera Myliobatis samo druga, veća vrsta Trygona: »Pastinacae species altera.
Pastinaca maior. Aquila, άετός«. Nomencl. 122.

86
vidi u jednoj obitelji mužjaka a u drugoj ženku, pa odatle nastaju i determinirana
imena kao u Lepetanima gdje je Myliobatis golub ž e n s k i ili u Suđurđu gdje se
ista riba zove m u ška žu tu g a . Determinativ može poslužiti i za razlikovanje između
M. aquila i M. bovina, kao u Petrčanima, gdje nalazimo opoziciju golu b ( = Mb)
f r a t a r golu b ( = Ma).

3.5.2.1. Za Myliobatis najrašireniji je naš naziv golu b (uz usamljeni golu bin u
Vinjercu, v. 3.4.2.1.), a u Hodiljama se golu b , kao ime za Ma, determinira zbog
bičastog repa sa oznakom p r u ta š 92 u svrhu označavanja Mb. T u se najbolje vidi
osnovna razlika između pučke i znanstvene taksonomije: iako obje Myliobatidae
imaju jednak rep, iako i Myliobatis i Trygon imaju karakterističan dugi rep, ipak
je za pučku taksonomiju dovoljno da postoji dodatni elemenat determinacije pa da
ime izvrši svoju funkciju. Opravdaniji je determinativ u c rn i golu b za Mb u Omišlju,
jer je Ma odista nešto svijetlija (v. RJ 73 i 74).
Ostali ornitonimi koji su postali ihtionimi za oznaku pripadnika dviju obitelji
već su navedeni: k o lu m b u l (3.4.2.I.), sokol, soko, s o k o lić (3.1.5.), s o v ic i v i š a (3.4.2.2.).
I naziv š ip a tk a (v. 3.4.3.2.) označuje Myliobatis, a za oznake te vrste pojavljuje
se i ime m. roda š ip a ta k .
3.5.2.2. Tim nazivima treba dodati oblik lelek koji je preuzet iz alb. le jle k »roda«,
a odgovara vrlo proširenom turcizmu93. Ista slika sadržaja tumači usamljeni naziv
k r la tic a 94.

3.5.3. Najupadljivija karakteristika za ovu ribu ipak je svojevrsni i među plos-

naticama neobičan oblik isturene glave95. T a će morfološka osobitost izazvati
čitav niz imena i kod nas i u stranim nomenklaturama, a sem »izbočenost« koncep-
tualizirat će se u različitim slikama sadržaja.
3.5.3.1. Sem »izbočenost« konceptualiziran je kao »čelo« u izrazu M a n i u vari­
janti sa usamljenom sufiksacijom M u p a , dok smo paradigmatski slični k u rM a n
već vidjeli u 3.3.1.3.
3.5.3.2. Na gotovo istom arealu čudan oblik glave izražava se u imenu ču ba
za koje Parčić96, svakako najmjerodavniji leksikograf kad je riječ o govorima sje­
vernih naših otoka, daje u svom H rv a tsk o -T a lija n sk o m rječn iku , str. 81, značenje
»muso, ceffo« ( = »gubica«)97.
3.5.3.3. Istu sliku sadržaja »muso«, »ceffo« nalazimo, opet na sjevernim otocima,
u izrazu m u tra i varijanti m uto. T u je teško reći da li oblik nastavlja grčki plural
τά μούτρα »gubica«, »(ružno ili čudno) lice« ili je to modificirani venecijanizam

9 2 V.\ njem. Peitschenrochen i engl. tvhip ray.

A. Škaljić Turcizmi 433, ARj 6, 2; za novogrx. λελέκι v. Bikelas, 223.
9 3 V.
94 Bilježi ga i Luko Zore za Lastovo, Arhiv 10, 339; cf. s. v. krilatica ARj 5, 540. Nuzgred spome­
nimo da se slična slika sadržaja tj. konceptualizacija figure »lastavica« sreće u sardskom orinel’a
< kat. orenella »lastavica« i »Myliobatis«, (Wagner DES 4, 193) i u pučkom novogrčkom
χελιδόνι, χελιδονόψαρο (Proia 2602).
95 »La tète est large, b o m b é e, avancée«, Dieuzeide 1, 123; »La téte b o m b é e , large, aplatie«
(Boudarel 400); »P. ( = prsne peraje) lassen vorne den K opf frei, Schnauze vorne abgerundet...«
FFA 555.
96 roden 1832. u Vrbniku.
97 ARj 2, 82 čuba »usna«; 2,143 cuba »kresta u ptica«; Parčić, o. c.: čuba »ciuffo di penne«, »cresta
del gallo«; za oba oblika etim. v. Skok 1, 361—2.

87
m ü trija (Split i okolica), m u trija (Korčula i južnije)98. M u tr ia je još živo u ven.
sa istim značenjem »faccia brutta e difforme« (Boerio 435). O tom talijanskom gre-
cizmu detaljnije raspravlja M. Cortelazzo (In flu sso ... 155)99.
3.5.4. Međutim, m u tra može biti i rezultat križanja m u trija X m itra »biskupska
kapa«. Naime, oblik glave100 u (morskog) goluba opravdava to prenošenje značenja
i ono je, kao što ćemo niže vidjeti, veoma često u zapadnim nomenklaturama.
M it r a kao naziv za Myliobatis nismo zabilježili, ali Skok 2, 423 navodi g m itr a za
slatkovodnu ribu Pelecus rostratus101, a sami smo zabilježili u Omišu b isk u p 1 0 2 :
metonimijom je naziv prenesen od mitre ili prema mitri na onoga tko je nosi. Iden­
tičnu metonimiju nalazimo u Kotoru gdje se Myliobatis naziva v la d ik a tj. »pravo­
slavni biskup«103.
3.5.4.1. Kad se već nalazimo u semantičkom polju crkve i njezinih dostojanstve­
nika, lako se na hijerarhijskoj ljestvici i silazi, pa na Silbi bilježimo za istu ribu naziv
k a n o n ik 10*, a u Petrčanima f r a ta r .
Iberoromanski popisi imena riba pokazuju najilustrativnije primjere ovih para­
digmatskih kretanja koja idu od najskromnijeg fratra ili opatice105 pa čak do »dra­
gog Isusa«106 ili, kako kaže Mgr. Griera107, »en el mon dels peixos no hi falten
les jerarquies« i »la clerecia ha estat ben generosa per regalar eis seus noms als
peixos del mar«. Najčešće je zastupana u svim rom. jezicima slika sadržaja »biskup« :
tal. colom bo vescovo, vescovo m aschio (A. N inni; P.-S. 198); pesce vesco vo (Doder-
lein)108; frane, m ourine évèque (Dieuzeide 1, 126); španj. p e z obispo, p e z o visp o ;
o bispo ; kat. arfo b isp o (»nadbiskup«)109, ali su brojni i drugi nazivi iz iste sfere:
sicil. acu la m on aca ( = »redovnica«)110, kat. m o n jeta (Lozano 30), m o n ja (Griera
o. c. 732); tal. m ònicu (Rohlfs VDS 1009) i, da završimo, b o n je sù s na Bakarskom
otočju (Lozano 31 i Griera o. c. 729).
3.5.5. »Dugi, bičasti rep« (FFA 555) dao je povoda denominaciji m iš k a ; cf.
\ tal. pesce r a tto (Penso); španj. r a ta (Lozano 30); port. r a tä o 1 11. Zbog zajedničkih
semova »miš« i »ptica« u frane, r a te p en a d e (Du Cange 3, 70, Gesner, Rondelet),
prov. ra to p en a d o »šišmiš« (Rolland 11, 171).
3.5.5.1. Za bu ciga v. 3.1.7.

98 ARj 7, 189
99 Oblik je dopro i do Niče u Francuskoj moùtria, FEW 20, 20.
100 »La téte est large, bombée, avaneée. Ils ont un disque en forme de rhombe très élargi, dont les
angles externes soni assez aigus« (Dieuzeide 1,123). T o je bilo dovoljno za uspoređenje s bis­
kupom, tj. s njegovom osnovnom oznakom — mitrom.
101 Za istu ribu H navodi pored mitra i kosir (s brojnim varijantama), a za Myliobatis Lorini je
zabilježio kosir. To je odlična ilustracija jednakog reagiranja različitih narodnih sredina na slič­
nu stvarnost s kojom su suočene.
103 Crkevni termin u općoj upotrebi kod katolika od grč. έ-ίσκοπος (cf. Skok 1, 157).
103 Za etim. v. Skok 3, 605.
104 Iz crkvenog latinskog CANONICUS REW 1609.
105 Naravno, kod nekih naziva moguće je da je denominacijski impuls potekao od romboidnog
zašiljenog oblika fratarske kukuljice; cf. kat. caputxo.
106 Vinja 1974, 172—3.
107 »Fossils de la llengua...« in Mélanges Boutière, p. 279.
108 pesce prelato (Bonaparte, Pr. 517).
109 Lozano 30—·31.
110 Doderlein.
111 cf. alb. bisht mij, v. 3.4.3.I.

88
 4. PLOSNATA FINA RIBA

4. Na pjeskovitom i muljevitom dnu živi još jedna skupina riba. To su listasice,

spoljštene koštunjave ribe koje ihtiolozi svrstavaju u red Pleuronectiformes ili, što
je za nas rječitije, Heterosomata, jer su te ribe izgubile bilateralnu simetriju tijela.
Žive na dnu počivajući na jednom boku ili strani, lijevoj ili desnoj, već prema obi­
telji ili vrsti. Gornja je strana tamnije boje, dok je ona okrenuta morskom dnu
svijetla. Gornja ili »okata« strana ima dva oka koja se nalaze iznad ili iza usta, a usta
su im iskrivljena. Nesimetrični razvoj glave određuje istovremeno i položaj očiju
na istoj strani i iskrivljenost usta. Njihova je larva normalna ribica, oblika kao sve
druge ribe sa po jednim okom na svakoj strani. Kroz neko vrijeme kod larve se
oko počinje »micati« i tijelo dobiva svoj poznati nesimetrični oblik s očima na
gornjem boku1.
Ukratko, riba je takva da zbog svog nesimetričnog oblika i izrazito spljoštene
morfologije neizbježivo upada u oči. No, ta upadljivost oblika, tijelo koje neo­
doljivo podsjeća na lis t, često čini da se razlike među brojnim obiteljima i vrstama
ovog reda ne uočavaju, pa se na mnogim točkama i u velikom broju jezika svi pri­
padnici ovog reda nazivaju jednim arhileksemom kojemu je sadržaj »list«, »jezik«
ili dr.
4.1. Međutim, ihtiolozi drugačije gledaju na »stvar«. Njima je cilj da objektivno
i što iscrpnije sistematiziraju veliku množinu vrsta ovog reda i da ih svrstaju u
podredove, obitelji i podobitelji. Laiku i općenito ne-zoologu nije se lako snalaziti
u meandrima ihtioloških sistematizacija koje variraju od autora do autora i to ne
samo u pogledu hijerarhijskih odnosa nego i u sve većem i složenijem »bujanju«
sistematskih naziva. Radi lakše orijentacije navodimo nekoliko suvremenih prikaza
i artikulacija ovog reda (Heterosomata ili Pleuronectiformes):
D ie u z e id e (3, 289 i ss) dijeli taj red ovako:
Obitelj Bothidae (oko na lijevoj strani!): rodovi Citharus, Arnoglossus (4 vrste),
Platophrys, Scophthalmus (2 vrste), Lepidorhombus (2 vrste)
Obitelj Soleidae (oko na desnoj strani!): rodovi Monochirus, Quenselia (2 vrste),
Microchirus, Dicologlossa, Solea, Buglossidium, Synapturichthys, Pegusa, Ba-
thisolea
Obitelj Cynoglossidae: rod Symphurus.
C L O F N A M (194.— 199., str. 615—636) artikulira Heterosomata na 6 obitelji:
Citharidae, Scophthalmidae, Bothidae, Pleuronectidae (obradio J. Nielsen),
Soleidae, Cynoglossidae (obradio M. Torchio).
T o r to n e s e (11, 479—523) obrađuje Heterosomata u poglavlju »Rombi, Passere,
Sogliole« i razlikuje u tom redu tri međusobno znatno različita podreda:
Psettoidei (kojih nema u Sredozemlju), Pleuronectoidei (s četiri obitelji : Pleuro-

1 Morović-Županović 56—57; Dieuzeide 3, 289.

89
 nectidae, Citharidae, Scophthalmidae i Bothidae), Soleoidei (s dvije obitelji:
Soleidae i Cynoglossidae).
Miroslav Z ei i Erich A b el u FFA 611—615 navode za Pleuronectiformes 3 obitelji :
Bothidae (sa 11 vrsta od kojih navode): Bothus ( = Rhombus) maximus, Bothus
rhombus ( = Rhombus laevis), Platophrys ( = Rhomboidichthys) podas, Phry-
norhombus unimaculatus, Arnoglossus laterna, Citharus ( = Eudtharus) lin­
guatula
Pleuronectidae: Pleuronectes flesus ( = Platichthys f.)
Soleidae (sa 9 vrsta od kojih navode): Solea solea ( = S. vulgaris), Solea lascaris,
Solea lutea ( = Buglossidium 1.), Solea variegata. Solea hispida ( = S. mono-
chir), Solea kleini, Solea ocellata.
Naravno, kao i kod lingvista, iscrpnost i »finoća« tih artikulacija ovisi o namjeni
samog opisa. Za lingvista, međutim, nužno je poznavanje što podrobnijih opisa,
kako bi u njima našao uočljivu osobitost ili razlučnu oznaku koja je mogla izazvati
denominacijski impuls, tj. poslužila kao elemenat iz kojega je potekao pučki naziv.
No, kako smo imali prilike vidjeti kod pasa (2). i divlje plosnate ribe (3.), znanstvena
( = objektivna, = neutralna) taksonomija bitno se razlikuje od pučke ( = površne,
= afektivne tj. stilističke) taksonomije.
Kako narod vidi ovaj red tzv. Heterosomata? Odgovor na to pitanje ovisit
će o više faktora: o razvijenosti ribarstva na odgovarajućoj točki, o vrsti obale i
dna uz nju (jer je sigurno da će se listovi bolje razlikovati tamo gdje ima pjeskovitog
dna koje predstavlja najčešće stanište za ovu vrstu), o postojanju na tom mjestu
ove ili one vrste, o mogućnosti prodaje ribe i dr. Ispitujući narodna imena za ovaj
red došli smo do nekoliko zaključaka: 1. narod ni u kojem slučaju ne razlikuje ni
približno onoliko vrsta koliko ih ihtiolozi navode; 2. nije zanemariv broj točaka
gdje se razlikuju (naravno, imenom) samo dvije vrste i to, grosso m odo, »veliki«
i »mali« list: veliki će biti rom b, a mali (determinirani ili nedeterminirani) lis t ili
njegov sinonim na toj točki; 3. što je vrsta manja (ali često i kad je riječ o manjim
primjercima vrste koja dosiže srednje dimenzije), to je stilistički naboj naziva jači i
kreće se uglavnom prema opscenom sadržaju. Takvi su nazivi najbrojniji, tj. među
sobom različiti i najbrže se »troše«.
Zbog tih ćemo razloga podijeliti i naše utvrđene nazive na tri skupine :
4.2. list, šv o ja i varijante ( = najčešće lovljeni, normalni i nedeterminirani
list)
4.3. rum ò (i varijante), o b iti ( = veliki list)
4.4. p o k riv c e i sinonimi (-- mali, nevrijedni list),
a to odgovara točno onome što je Plinije (9, 72) vidio u svoje vrijeme. Govoreći o
nehrskavičavoj ribi plosnata tijela, on izrijekom kaže: »Marinorum alii sunt plani,
ut, rhom bi, soleae ac p a sse res1 . . λ
4.1.1. Kod klasičnih pisaca nalazimo više imena za ove vrste, ali njihovu iden­
tifikaciju nismo kadri nedvojbeno utvrditi. Možemo, i tu, dopuštajući mogućnost
greške, jedino reći da je riječ o plosnatim koštunjačama, jer, čitajući ono što nam
je danas dostupno, možemo mirne duše tvrditi da u denominaciji tih plosnatica

1 Plinije je uočio razliku u položaju očiju: ».. qui (sc. soleae ac passeres) ab rhombis situ tantum
corporum differunt: dexter hic resupinatis est illis, passeri laevus...« Naravno, pri tome ne
smijemo uzimati da je rhombus kod Plinija isto što i naš Rhombus maximus ili si. Identifika­
ciju vrsta kod klasičnih pisaca moramo, nažalost, ostaviti daljnjim istraživanjima.

90
vlada i kod grčkih, a još više kod latinskih pisaca znatna zbrka. Ne samo da se
brkaju vrste s okom na lijevoj i desnoj strani već su neki pisci, kao na primjer Atenej,
i u protivurječnosti sa samim sobom.
Izvan sumnje je identifikacija za βούγλωσσος koji opisuju Atenej 228b i Opijan
Hai. 1,99. U novogrčkom se još i danas Solea vulgaris zove γλώσσα. Varon navodi
(LL 5, 77) lingulaca kao naziv za ribu kojoj je ime nastalo transferom po sličnosti,
a Plautu (Cas. 497) je to ime dobra prilika da izvede igru riječi. Drugo grčko ime
je ρόμβος, po svoj prilici, današnji obliš ili romb (Rhombus maximus). T u je situ­
acija oko identifikacije već zamršenija jer Elijan (NA 14, 3) razlikuje: ψήττας τε
καί στρουθούς dok Atenej (330a) izrijekom tvrdi 'Ρωμαίοι καλοϋσι την ψητταν
ρόμβον, καί έστι το δνομα 'Ελληνικόν. Prema tome, ne znamo što je ψηττα, tim
više što ga Atenej, jednako kao i današnji ribari, čas karakterizira ovako čas onako.
Na pripadnike ovog roda odnosili bi se i nazivi ψήσσιον Aristotel (4, 11), Atenejev
σάνδαλον (136b)3, te za nas važniji συάκιον, deminutiv od potvrđenog σϋαξ. O
usamljenom Hesihijevom άνωδόρκας bit će niže više riječi (4.2.4.).
Kod latinskih pisaca najčešći su nazivi solea (Plaut, Ovidije, Plinije, Kolumela,
Kvintilijan), rhombus (Horadje, Ovidije, Plinije, Kolumda, Juvenal i Marcijal)4
i passer (Horacije, Ovidije, Plinije i Kolumela), dok se psetta spominje samo jednom
kod Plinija (9, 57) i to sa veoma škrtim pojedinostima.
Naveli smo te grčke i latinske ihtionime zbog toga što će nam većina njih po­
služiti bilo formom izraza / , bilo slikom sadržaja \ za rješavanje naših i drugih
mediteranskih naziva.
4.1.2. Slika »jezik« pojavljuje se u evropskim nomenklaturama: tal. lingua, lin­
guata, lirtguattola (Penso), a još je češća s determinativima. Tako Penso navodi za
italofone ribare u Rovinju lingua di cane, Cortelazzo (p. 65) za Elbu lingua di donne
s kojim se oblikom po stilističkoj vrijednosti može usporediti francuski (u Arca-
chonu) langue d'avocat567 (Moreau; Boudarel 353); malt, lingwata (Aquilina, 79);
španj. lengua, lenguado(\ lenguadilla, lenguadillo, lenguadito; kat. llenguado (s broj­
nim determinativima za manje vrste), llenguat (Lozano 185); port. linguado; njem.
Seezunge·, danski tunge; alb. (za sva Heterosomata) gjuhe (Barić), gjuheza e detit
(Peshq. Shq. 207); turski dii (Nalbandoglu 36); bug. morski ezik (Drenski 153)
itd. Kod nas ta slika uopće nije iskorištena u ihtionimiji, dok je veoma znatno
zastupana u fitonimiji.
4.2. Na našoj obali Jadrana najbolje su zastupani nazivi koji se temelje na se-
mantizmu »list«, bio on izražen našim ili aloglotskim izrazom. Takvi nazivi pokrivaju
najviše geografskog prostora, ali istovremeno je i njihov semantički »prostor« najširi,
budući da nazivi izraženi kroz sliku »list« mogu na nekim točkama služiti i kao opće
ime za gotovo sve listašice (Heterosomata).
4.2.1. Izrazito hrvatski ili srpski je naziv list7 s varijantama list i listić. Deminu­
tivni likovi mogu imati dvojaku funkciju: ili označavati manje primjerke srednje

3 usp. danas u Izraelu česti naziv za Heterosomata: sondai (PMCM 234, 235).
* Zanimljiva je Marcijalova aluzija o veličini ribe koju naziva rhombus·, toliko je taj krasni rumb
Širok da obilato prelazi pladanj na kojem se nosi.
5 Stilistički, afektivni nazivi odnose se posvuda na manje vrste.
6 cf. posuđeno u baskijskom lenguaduba, lenguagua (Lozano 183).
7 Etimologiju V. Skok 2, 307. Ne bismo bili skloni prihvatiti Skokovo mišljenje da je list »prevede-
nica unakrštenog romanizma«.

91
velikih vrsta (Solea, Pleuronectes) ili se pak posebno odnositi na manje vrste (Am-
mopleurops, Eucitharus i dr.).
4.2.1.1. Najrasprostranjeniji je oblik Svoja. Za naš je jezik to očiti venecija-
nizam < sfogio, Boerio 651— 1, a drugo je pitanje nastanka samog mletačkog ter­
mina. Prema Pratijevu VEI 906 i tal. oblik sfoglio »sogliola« preuzet je iz ven. sfogio,
a u tom dijalektu sfogio znači i »list« i »(ribu) list«, pa u pitanje nastanka tog ihtio-
nima, koji nije ograničen na mletački, nećemo ulaziti8.
Kao i kod svih aloglotskih elemenata široke rasprostranjenosti i ovdje nalazimo
veći broj varijanti i izvedenih likova: svoja, Svolja, svoj, Svolj, Sfolja, svolja, sfoj,
švojun, Svojica, svoj, švrolja, ušvoja.
4.2.1.2. Međutim, kako smo već vidjeli, najčešći se lat. i rom. ihtionim za ovu
vrstu u najvećem broju slučajeva temelji na slici sadržaja »potplat« i njegovu izrazu
solea (tal. sogliola, frane, sole, španj. solla)9. Teško je sa sigurnošću tvrditi što je
od tog izraza kod nas ostalo. Dok je pelješki oblik Solja moguće tako objasniti,
geografski se razlozi protive takvu tumačenju za lovranski naziv Soja. Naprotiv, u
trpanjskom obliku sval očito se vidi dalmatski tretman naglašenog vokala, koji sc
osim toga točno poklapa s veljotskim sual »suola« (Bartoli, Dalm. 2, 227)1°. Ulcinjski
oblik Sojza preuzet je iz alb. shojze »sogliola« (Leotti, 1386; S. E. Mann, 488) i
spada ovamo i po izrazu i po slici sadržaja11.
Ne možemo se izjasniti o Skokovu (?) tumačenju (3, 368) za sval: »od lat.
squalus »stachelige Roche« (??)
4.2.1.3. Etimološki je prasrodan, a ovdje \ , i naš usamljeni naziv fiandra,
koji su bez sumnje iz Amerike donijeli povratnici, a predstavlja adaptaciju engl.
flotinder. Ovaj posljednji oblik jeposuđenica iz sjevernih jezika (Šved. fiandra, danski
flynder), a poklapa se s lat. planta »potplat«, a kako je *plant- samo nazalizirano
plat-12, to će nas dovesti do drugih imena jednakog semantizma »plosnat« (4.2.2.)
i čak do nastavljanja istog izraza (4.2.2.1.).
4.2.1.4. Talijanski ij, oblici su veoma brojni. Navodeći za Abruce sfójè, E.
Giammarco bilježi: »con questa voce si chiamano le sogliole di ogni specie« (p.
123); cf. za Lecce sòjula (Rohlfs VDS 662).
4.2.2. Stanjenost i plosnatost tijela izazvale su uspoređenje ribe s iverom drva.
Na tom obliku konceptualizacije temelje se naši nazivi iver1314, iverak i (paretimo-
loški?) modificirane varijante viverak, viverka te liverak.
4.2.2.1. Sem »plosnat« u osnovi je brojnih naših i stranih naziva. Potpuno je
prozirno naše ime plosnaticalA. Međutim, ostali naši nazivi ove skupine nastavljaju
se na aloglotske lekseme PLA TTU S (REW 6586, FEW 9, 44—52), PLATESSA
»Scholle« (REW 6584, FEW 9, 42)15. To su u prvom redu plat i platak te platuSa.

8 »UnakrStenje solea + folium« Skok 3, 277—8. Za REW se to pitanje uopće ne postavlja: on

pod 2. u 8064 SOLEA jednostavno svrstava i tal. sogliola i ven. sfogio, tršć. sfoya.
9 »...ut solea, quod sit instar calciamentorum soleis«, Isid. 12, 6, 6.
10 cf. V. Vinja, 1957 (2), p. 266.
11 Skok 3, 227 navodi oblik svola, ali bez oznake mjesta.
11 Falk—Torp 1, 243.
13 Etimologija ove slavenske riječi nije utvrđena; cf. Skok 1, 738.
14Etim. V. Skok 2, 6 8 8 .
15 o odnosu grč. πλατύς /lat. (*) PLA TTU S v. Corominas DCELC 2, 37 i FEW l. c.

92
Za ovaj posljednji oblik Skok je (2, 679) ustvrdio da je to romansko-dalmatski je­
zični ostatak. Po našem mišljenju, ovamo spadaju s promijenjenim dočetkom i
plđcjplač, dok je u plaStjplaStić došlo do unakrštavanja sa slikom »plašt«, što se
podudara s denominacionim postupcima za plosnate ribe (v. 3.3.2.1. bilj. 37).
Ovamo spada i plastuša.
Sve što je rečeno vrijedi i za sinonimne nazive koje donose ihtiolozi: platka,
platnica, splatuSa. Nesumnjivo je u narodu zabilježen platuSica (F. Ivanišević za
Poljica)16.
Lat. oblik platessa »riba plosnata oblika« zabilježen je kod Ausonija (u glosama
nalazimo i platissa), platensis kod Antima i kod Polemija Silviusa17. Prema tome
brojni romanski18 i engleski nazivi za Heterosomata su fj. za naše platuSa : str fr.
pla'is, pleiz; frane, plie, plate, pléhie, platuse, platussa, platuche (FEW 9, 42); za
Dunkerque platehe (Boudarel 349); španj. platija, platuja, plateeha; bask. piatesa,
platusia, platuxa, pladusa, plateza (Lozano 143 ss.; REW 6584; Corominas 2, s. v.
ehato)·, port. patruga; engl. platee (OECD 714). Taj oblik kao da se ne pojavljuje
na tal. obalama, pa bi to u neku ruku moglo govoriti u prilog grčkom porijeklu
naših ihtionima te skupine. Nesumnjivo je grčkog porijekla južnotal. fraizza, pra-
tzza < n. grč. πλατίτζα, Rohlfs VDS 964 i 497.
4.2.2.2. Poseban etimološki problem postavljaju nazivi iz skupine svaž, Svaš,
vaš, svak, svat i to bez obzira da li se odnose na vrste Pleuronectes ili Rhombus.
Neposredni izvor za naše svaš, Svaš i vaš lako nalazimo u ven. soazo »pesce di mare
di genere Pleuronectes, malamente creduto dai moderni ittiologi il Rhombus«
(Boerio 669), što REW 8343a tumači s pretpostavljenim lat. *SUAX, -ACE. Pri­
hvaćajući Meyer-Lübkeovo tumačenje, Prati VEI 951 na isti način objašnjava
tršć. sfaso i rimsko suace. Za Napulj i Rim, Penso navodi suacia i suace. Ime bi
potjecalo iz leksema sus »svinja«, dakle nešto kao pesce-porco, jer svaš živi na mulje­
vitu dnu (cf. suacia de fango, Penso za Napulj). Međutim, i u grčkom nalazimo
na ihtionime istog oblika sadržaja, koji oblikom izraza još bolje odgovaraju. To su
σύαξ = ρόμβος (Corp. Gloss. Lat.), συάκιν (ibidem.) i kod Suiđe: συάκιον είδος
ιχθύος. Dok se za svaš, Svaš i paretimološki vaš venec. porijeklo ne može dovoditi u
pitanje, smatramo da je svak, zbog svojeg sačuvanog velara predmletački tj.
dalmatski relikt. Svat je isto što i tršćanski soatto (Penso) ili ven. soato (Boerio 669),
ali promjenu morfema u tal. obliku ne znamo objasniti.
Mletački oblici postaju jasniji ako se uzme u obzir da je kod naziva došlo do
sekundarne motivacije izazvane romboidnim oblikom tijela. Ta je sekundarna mo­
tivacija nastala usporedbom ribe sa »okvirom« koji se u mletačkom označuje sa
soaza »cornice, ornamento dei quadri« (Boerio 669). Isti je oblik iz ven. posuđen
na našoj strani Jadrana: sva za »okvir«, i naši ispitanici baš tako tumače imena svaš
i Svaš. Karakteristični oblik tijela ovih plosnatica tvorio je denominativni impuls
u istom pravcu i u frane., gdje nalazimo sem »četvrtast«: carrelet ( < QUADRUS,

16 Pietica, koji neki katalozi navode kao hrv. oblik za Pleuronectidae (OECD 714 i dr.) odnosi se,
naprotiv, na više slatkovodnih vrsta: Rutilus, Scardinius, Blicca, Alburnoides i dr. (v. H. 309).
Isto poklapanje postoji i u Švicarskoj (cf. J. Judd, Bui. P. S. R. 11, 13).
17 H. Schuchardt (ZfrPh 30, 725 i 26, 423) je držao za ove oblike da su keltskog porijekla.
18 *Plais, platessa. Varietatem reperies in Cangii et Charpentier Glossario hanc: piatesia, piada,
plays, pleis, plaethiz. Apud Vincentium XVII 79 plais brevissime describitur. Ex Ausonio lau­
davit Conr. Gesner, Aquatil. p. 793 molles platessas et a graeco πλατύς, planus, dictas suspicatur«.
P. Artedi Syn. p. 30. Još je opširniji Gesner Nom. 99.

93
FEW 2, 1403); quadratulatus D u Cange 5, 533; st. frane, quarriax, quarrelef, frane.
carreau (Rolland 11, 211)19.
4.2.2.3. I napokon, čudnovat oblik ribe koja kao da je uzduž prerezana na dva
dijela i oči su joj samo na jednoj strani, izazvao je i tome odgovarajući naziv polu-
riba.
4.2.3. Kao i kod ostalih vrsta morskih stanovnika, i kod plosnatica nazivi često
nastaju iz metafora prema imenima ptica i to u prvom redu zbog boje. Tako već
kod Elijana (N. A. 14,3) nalazimo στρουθός za jednu plosnatu ribu, a i kod Rimljana
je Pleuronectes, zbog svoje žućkasto-smeđe boje20, uspoređen s vrapcem. Lat.
passer (v. 4.1.1.) sačuvan je u većem broju jezika. Za naše ihtionime pasara, palar a,
posara, pasarica, pasareta, pasora, Skok (2,612) misli da su dalmatski ostaci21.
Nemamo osnove da prihvatimo to mišljenje jer za to ne postoje fonetski razlozi, a
u slučajevima kad se moramo odlučiti između mletačkog ili starijeg dalmatskog
porijekla, samo nam fonetski razlozi mogu pomoći pri donošenju zaključka. Vene­
cijanski naime također pozna za istu ribu naziv pàsara »passerina, pesce di mare
notissimo... varietà del Pleuronectes« (Boerio 478). Kako ni razlozi geografske
distribucije naših likova pasara, palara itd. ne govore u prilog dalmatskom porijeklu,
radije ćemo, barem dok se ne donesu uvjerljiviji podaci, prihvatiti mišljenje da je
i ovdje riječ o posuđenicama iz mletačkoga22.
ti tal. passera, passarella, passanti, pàssaru (Palermo), passiro (Sicilija) Penso ;
pdssara, passarinu (Salento) Rohlfs VDS 456; prov. passar, pausar (Rondelet 1558);
passare, passarca (Rolland 11, 211); passeroun, passar (FEW 7, 729).
4.2.3.1. U istočnoj Romaniji i po istočnom Sredozemlju dosta je proširen naziv
kalkan, koji smo kod nas zabilježili u Kraljevici. Međutim, za drugi kraj Jadrana,
za Boku Kotorsku, zabilježio ga je Milan Rešetar (Der Itokavische Dialekt, Schriften
der Balkankommission 8, 1907, 240). Oblik je živ u mnogim jezicima istočno od
naše zemlje: bug. kalkan (Drenski 150), rum. calcarmi (Vasiliu 307), turski fivizis
kalkan, di$ikalkan (Nalbandoglu 33), dok ga za Cikladsko otočje bilježi Dr. Erhard
navodeći da je καλκάνιον naziv za Rhomboidichthys podaš23. Taj je oblik morao
postojati i u grecitetu južne Italije jer u Napulju nalazimo taccone, a na Siciliji
taccimi (Costa, cit. u. Pr. 589) što može biti nestalo od tumačenja καλκάνιον =
»calcagno« tj. »peta«. Zbog tog je razloga P. Barbier (RLaR 56, 220) zaključio da
n. gr. καλκάνιον »ne peut ètte autre ehose que calcaneum »talon«. Međutim, ako
se istovremeno vodi računa o izrazu, o sadržaju, o referentu i o geografskoj distri­
buciji, vidjet ćemo da je takvo zaključivanje samo »pučka etimologija«. Naime,
ako pođemo od sadržaja »kupferglänzend« za grč. izraz χαλκεύς, a taj je izraz dao
dva ihtionima : χαλκεύς i χαλκίς (Strömberg 74 i 27), a posljednji označava i gu-

1 9 Iz francuskoga je bretonski karle-ed (Le Berre 3, 11 3).

20 »II colore è bruno verdastro o giallastro con macchie più scure«. P.—S. 120. »Passer. Piscis
ψηττα a Graecis, a Latinis passer dicitur (Rondeletius). A colore passerum avium dicti sunt.
Parte enim supina candidi, prona terrei coloris, ut passeres aves sunt (Massarius)«, Gesner,
Nom. 99.
21 Skok pozna pašara f i pašar m, za Martinšćicu na Cresu. Ovaj posljednji oblik u tom mjestu
danas ne postoji.
22 Ne znamo što bismo rekli o obliku sapara što ga H. bilježi za Kaprije. Mi ga tamo nismo za­
bilježili prilikom naših ispitivanja. Ukoliko je bio živ, bila bi to metateza od pasara.
2 3 Nazivi za Heterosomata i za Rajidae, jer su obje vrste plosnate, a i boja im je slična, često se mi­
ješaju. Tako Heldreich bilježi n. grč. καλκάνι za mnogo veću vrstu Rhinobatus columnae (cf. Pr.
516). Za neodrživost Skokova tumačenja o etimologiji tog ihtionima (2,21) v. Vinja 1974,160.

94
štera bakreno žutih mrlja, a srednje i male plosnatice karakteristične su baš po
takvoj boji i, osim svega, ako ustanovimo da se slika sadržaja »peta« uopće ne javlja
u ihtiološkim popisima, lako ćemo zaključiti da etimologiju za naše kcUkan valja
tražiti u grčkim izrazima χαλκεύς i χαλκίς, a ne u lat. CALCANEU24, pa se samo
tako može i interpretirati Ovidijevo fulgentes (Hai. 124).
4.2.3.2. Karakterističnim okruglim mrljama252 * označena je okata strana u vrste
6
Solea ocellaris. Konceptualizirana kao »mjesec« ta oznaka u jeziku služi kao deter­
minativ za označavanje S. ocellaris i njeno razlikovanje od vrste Solea vulgaris.
Na taj način dobivamo opoziciju : misec Svoj (ili misečar) ~ pravi Svoj.
4.2.3.3. Iste mrlje izazvale su naziv prljenica, bilo da taj izraz potječe od prljiti
»paliti«, »žeći« (Skok 3,46) ili od prlja »isto što mrlja« (ARj 12,234). Slični denomina-
tivni postupak srećemo u talijanskom sogliola occhiuta i ucchiuta za Catanzaro
(Penso); sfoio macià (P.-S.); frane, sole ocellée itd.
4.2.3A Nešto tamnija boja većih primjeraka vrste Solea izazvala je naziv mòra26,
što je posuđenica iz ven. moro, koje znači uglavnom »crn« i »crnomanjast« : »moro si
dice ancora nel significato di bruno«, »sopranome che si da spesso alle persone di
color brunastro« (Boerio, 427)27. Isto se tako samo pomoću boje može tumačiti
i tal. palaja monaca, jer osim plosnatosti na ribi nema neke druge karakteristične
oznake (cf. tal. {suacia) fosca, malt. (Ungulata) škura, PMCM).
4.2.3.5. Ako se tako za sem na kojem se temelji denominacija uzme »crna«,
»tamna«, pa odatle »opatica«, moguće je pomišljati na isti sem u našem usamljenom
i čudnovatom nazivu sprovodnjača. Stulli (cit. u ARj 16, 138) navodi oblik sprovod­
nica kao apelativ s vrijednošću »žena bližnja, mrtca za dvorne čine žalosne doče­
kivati«, »la più congiunta donna del morto, che riceveva i complimenti della condo­
glianza«. Međutim, od inače nepouzdanog Stullija daleko nam je važnija i oblikom
bliža riječ sprovodnjak koju nalazimo u Parčića (945): sprovodnjak »uno del corteo
funebre«, a to nam, uz napomenu da se za listove srednje veličine uzima gotovo
redovito ženski rod prema arhileksemu Svoja, može protumačiti naše sprovodnjača28.
4.2.4. Poseban problem predstavlja još jedan usamljeni naziv za Pleuronectes,
koji nismo sami zabilježili, ali nema sumnje da postoji ili da je još nedavno živio u
narodnoj upotrebi. U posljednjem broju Jadranske straže (XIX, 1941, br. 4) u
članku »Nomenklatura jadranskih riba«, Gustav Schreiber navodi da se »u dalma­
tinskom primorju za Pleuronectes fiesus var. italicus G T H R među ostalim nazi­
vima upotrebljava izraz jandroga«. Još prije je R. Maldini u Ribarskom listu (Sara­
jevo) X II, 3—4, 1937, 16 za Platessa passer BP ( = Pleuronectes fiesus var. italicus
GTHR.) naveo da se osim ostalih naziva upotrebljava i ime androga. N i jedan ni
drugi ne bilježe mjesta gdje je naziv u upotrebi.
Riječ je u našem jeziku nemotivirana i ne može se protumačiti slavenskim ni
romanskim elementima. Međutim, androga/jandroga formalno se može objasniti
grč. ihtionimom άνωδόρκας, koji znači »uvis gledajući«, »aufwärtsblickend«. Ström-

24 cf. Vinja 1967 ( l)p . 218.

25 Solea ocellata je »auffällig durch 4 bis 5 runde gelblich umrandete Flecken charakterisiert«
FFA 615.
26 REW 5438.
27 Venecijanski pozna moro za velike plosnatice (R. macrorhynchus).
28 koje je zabilježio i veoma pouzdani Lorini.

95
berg 58 ga drži za sinonim »prozirnijem« ihtionimu ούρανοσκόπος, što je \ za naš
nebogled. άνωδόρκας je i u grčkom usamljen i nalazimo ga samo kod Hesihija : άνω-
δόρκας ·. βρίγκος ή ιχθύς (izd. Latte I 92). I βρίγκος je ime za morsku ribu, a na­
lazimo ga kod Ephipposa 12, 3 i Mnesimaha 4, 3829. Mada ne raspolažemo s kon-
kretnijim podacima, možemo tvrditi da nam karakterističan smještaj očiju kod
plosnatica dopušta da se i Pleuronectes svrsta među ribe koje »gledaju uvis« jer su
im oba oka na jednom boku, a to je dovoljno da se za naše usamljene oblike androga/
jjandroga barem zasada prihvati etimologija άνωδόρκας30.
4.2.4.1. Kao što smo već imali prilike ustanoviti, ihtionim može nastati i prema
staništu ribe. Ovdje je to slučaj s imenom rijekuljal. Ihtiolozi ističu da Pleuronectes
»žive u bočatim vodama, na ušćima rijeka... a ulaze i u rijeke« (Morović-Župano-
vić 57)31.
4.3. U redu Heterosomata najveće dimenzije dostižu pripadnici vrste Rhombus
(== Bothus) koji mogu doseći i do 80 centimetara. Kako im je meso odlične kvali­
tete, riba je veoma tražena32. T e dvije osobine, to jest veličina i kvaliteta bile su
dovoljne da vrsta dobije posebna imena i da se nazivi sačuvaju kroz stoljeća bez
obzira na jezične granice.
4.3.1. Za nas je svakako najinteresantniji grčki oblik ρόμβος, za koji, istina, ne
možemo sa sigurnošću tvrditi koju je vrstu plosnatica označavao ali zato možemo
bez dvoumljenja reći da se od svih grčkih oblika najbolje sačuvao u sredozemnim
nomenklaturama. Grčki je ρόμβος imao višestruko značenje: 1° »zvrk«, 2° »romb«,
»izduženi četverokut«, 3° »plosnata riba«, 4° »muzički instrument« i dr. Riječ je
sa svim značenjima preuzeta u latinskom jeziku. Da je značila jednu plosnaticu
nedvojbeno nam tvrde Elijan (v. gore 4.1.1.), Atenej, a i Hesihije (ιχθύς τις των
πλατέων). Strömberg 38 se pita da li je ihtionim nastao zbog metafore prema »zvrk«
ili prema »romb« i zaključuje da se to »lässt sich nicht mit Sicherheit ermitteln«.
Smatramo da je pitanje posve izlišno, ako se ima na umu romboidni oblik ribe koji
ističu svi ihtiolozi u svojim opisima: »Gattung mit rhomboidaler Körperform«
(FFA 613); »Leur corps présente la forme d’un losange assez régulier...« (Boudarel
345—6); »Corps en forme de losange régulier« (Dieuzeide 3, 305), Naprotiv, od
slike »zvrk« poteći će brojni nazivi za rumbaca, Auxis thazard LAC. (20.3.1.2.),
koji se odista vrti i premeće u moru kao čigra, a ta crta ponašanja ne može
nikako odgovarati plosnaticama.
4.3.1.1. U našem su jeziku varijante osnovnog leksema romb- veoma brojne,
ali nije moguće tvrditi da su sve jednako stare ili da su potekle iz istog izvora. Skok,
koji je redovito skloniji da u nekoj riječi vidi dalmatsku ili grčku nego talijansku
provenijenciju, u slučaju rombai valjda zato što je raspolagao sa manje varijanti,
jednostavno navodi da naši oblici potječu iz tal. rombo, a ovaj iz grč. ρόμβος (3, 157).
Ipak, bit će potrebno razlikovati nekoliko varijanti. Dok se za oblike rombo, rumb.

29 Liddell-Scott 330.
30 cf. Vinja 1967 (1), 221.
31 »On les trouve tout près du rivage, près de l’embouchure des fleuves et méme remontent très
haut dans leur cours«, Boudarel 351.
3 2 »Carne gustosa, delicata e perciò assai ricercata. È uno dei pesci da tavola più apprezzato«,
P.—S. 114. T u je odličnu ribu Juvenal ovjekovječio u svojoj Sat. 4, 39; 68; 119, a u naše je vri­
jeme G. Grass uzeo za simbol i naslov svog velikog romana Der Butt (Darmstadt-Neuwied,
1977) koji je kod nas preveden kao Lumbur (Zagreb, 1979).

96
rumba, romp, rompo, romba3334može bez krzmanja govoriti o mlet. porijeklu: < rombo
»pesce di mare notissimo e pregiatissimo nelle mense de* grandi e de* ghiotti« (Bo-
erio 582), dotle se za denazalizirane oblike rub i paretimološki adaptirano rubac,
baš zbog denazalizacije može tvrditi da su preuzeti u predmletačkom periodu.
Nadalje, oblici rumbac, rombac, rumbač, rumbak mogli su pretrpjeti utjecaj homonim-
nog naziva za Auxis thazard (20.3.1.2.), kao što se to često događa u ihtiološkom
nazivlju, navlastito, ako dva ista naziva ne supostoje na istoj točki za dvije vrste.
To se događa, na pr., na Susku, gdje je deminutivno rombić oznaka za Rhombus
koji je iako među plosnaticama velik, ipak mala riba u usporedbi sa trupcem tj. s
vrstom Auxis.
4.3.1.2. Postojanje oblika rompul i s metatezom iskrenutog lümbur govori u
prilog postojanju starijih oblika izvedenih od leksema rumb-. Jedno takvo izvedeno
*ρομβούλιον pretpostavlja i Rohlfs (Lexicon 442) za južnotalijanske grecizme rum-
bùli, rùmbula itd., koji svi znače »runde Erhebung«.
4.3.1.3. T a slika sadržaja »runde Erhebung«, »okruglo uzdignuće« predstavlja
drugi sem koji je iskorišten u denominaciji pripadnika vrste Rhombus. Zoolozi
ističu naime da im je »tijelo u srednjem dijelu znatno uzdignutije (oblije) nego kod
ostalih plosnatica« (Morović-Županović, 57)34 Taj se sem realizira u našem nazivu
obli!35, koji, istina, mnogo više upotrebljavaju ihtiolozi, koji su doprinijeli njegovu
odabiranju kao »službenog« imena za ovu vrstu. Bilo kako bilo, obliš je u narodu
potvrđen, a u Metkoviću gdje je zbog pogodnog terena ta vrsta obilato zastupljena,
narod pozna opoziciju Rh. maximus ~ Rh. laevis kao obli! ~ glatki obli!.
4.3.1.4. Veliko plosnato tijelo pripadnika vrste Rh. maximus izazvalo je naziv
tarulj. Kako je pokazao M. Gavazzi (Iv&ćev Zbornik, 83), ispravljajući moju po
svemu sudeći pogrešnu etimologiju iz 1959 (2), 33, tarulj je »drveni plitki tanjur
većeg promjera, a služi za palentu«, što potpuno odgovara obliku ribe36.
4.3.1.5. Naziv buturac, koji je zabilježio Lorini, mogao bi se sadržajem nasla­
njati na butura »breme« (ARj 1, 750) ili na butorica »fascetto di legna« (Parčić 55),
ali to su samo pretpostavke bez konkretnije osnove.
4.3.2. Od naših naziva za vrstu Rhombus, samo za oblik rumb nalazimo /
poklapanja po čitavom zapadnom Sredozemlju, prvenstveno u Italiji i Francuskoj :
tal. rombo, rummo, rùmmula, rùmmulu, romolo (Penso); rumbula za Siciliju (P.-S.);
sard. rùmbalu, rümbulu (Wagner DES 2, 368). U provansalskom je riječ veoma
stara i Wartburg (FEW 10, 381—2) smatra da su je donijeli još G rd. Oblik rom
potvrđen je još za X III stoljeća; rhon, ront, roumb, round, roumbou. U francuskom
je širenju riječi pogodovao fonetski razvoj koji je doveo do homofonije /r6/ »rumb«
i /ro/ < RO TUN DU S »okrugao«. Za nazive u oba jezika v. Rolland 11,205—6. U
španjolskom Lozano 142 bilježi rombo corujo, ali taj je naziv usamljen i veoma lako

33 Nepodnošljivost dočetne skupine -mb u našem jeziku pokazuje kaštelanski rom i rònab, gen.
römba koji nam za Dubrovnik bilježi Luko Zore (cit. u Skok 3, 157).
34 »La face supérieure est bosselée par des concrétions osseuses« (Luther — Fiedler 133).
35Etim. v. Skok 2, 535.
36 Dok Gavazzi ne navodi etimologije, Skokovo tumačenje (3,439) nam ne dopušta da dođemo do
određenijeg zaključka o direktnom porijeklu našeg naziva.

7 V. V IN JA E T IM O L O G IJA I. 97
može biti učena riječ (cultism o). Današnji grčki pozna ρόμβος, pored češćeg καλ-
κάνι (Pròra 2117).
4.4. Kad nema kočnice koju nameće tržište, kad nema vrijednosti i zarade,
već kad se ulovi riba koja se najčešće baca, kao što je to slučaj sa sitnim vrstama
plosnatica37, tada narodna mašta uzima slobodu, i toj je fantaziji teško postaviti
granice, pa su nazivi brojni, odreda prozirni i ispunjeni jakim stilističkim nabojem.
Takve su vrste Arnoglossus grohmanni, A. laterna38, Rhomboidichthys podaš39,
Citharus linguatula, Solea lutea, Monochirus hispidus i Phrynorhombus unima-
culatus, navlastito kad je riječ o njihovim manjim primjercima.
4.4.1. Kod denominadje ovih vrsta romanski jezici najčešće postupaju tako da
neoznačenom imenu pridavaju determinativ koji donosi pejorativnu vrijednost i
tako postižu opozicije:
lim ande <■"' lim an de salope
sóle sole ju iv e (Dieuzeide 3, 315)
sogliola iv sogliola tu rca
lingua (V lin gu a b a sta rd a
langue ~ langue d e ch a t itd.
Kod nas se takav postupak primjenjuje za razlikovanje Solea vulgaris od ostalih
vrsta Solea, dakle bez pejorativne konotadje: Svoj ~ p r a v i Svoj (v. 4.2.3.2.).
4.4.1.1. Naši nazivi za nevrijedne listove uglavnom su drugačijeg denominadj-
skog tipa. T a imena nastaju iz opscene slike »coperculum pudendi muliebris« tj.
riba ne vrijedi ni koliko ono čime se može pokriti ili poklopiti p u d en d u m m uliebre.
Nastajanju te slike pridonio je i sem »dlakav«, »kosmat« (o kojem će biti govora
niže 4.4.2.1.). Nedvojbeno je da svi nazivi nose izrazit stilistički naboj, ali razli­
kovanje između leksije ( p iz d in p o k lo p a c ) i monema (p o k lo p a c ) nije u ovom slučaju
pertinentno jer je lako moguće da ispitanik na nekoj točki prešućuje prvi dio leksije
iz razloga suzdržljivosti, pristojnosti tj. pribjegava eufemističkoj elipsi. U svakom
slučaju, možemo tvrditi da je primamo nastala leksija (p iz d in p o k lo p a c ), a da su
samostalni (?) p o k lo p a c , p o k riv c e itd. sekundarni. T o se može lako zaključiti iz
činjenice što su sva četiri samostalna oblika (p o k riv c e , p o k ro v a c , p o k lo p a c , p o k riv a č )
sastavnice u leksijama, koje su ustanovljene na mnogo većem broju točaka.
Leksije p iz d i n p o k r iv , p iz d i n p o k riv a č , p iz d in p o k lo p a c , p iz d in p o k ro v a c , p iz d in
p o k ro v , p iz d in o p o k riv a lo , p iz d in o p o k riv c e i u Meljinama p ic k in p o k r iv a č potpuno
su prozirne40.
4.4.1.2. Iste okolnosti denominadje srećemo u nazivima p r ilip a k (jer se mala
švoljica lijepi za sve na što padne) i p iz d in p r ilip a k (v. gore 1.7.8.). Protivno tome
zanemaren je drugi dio leksije u intenzivno stilističkim imenima p iz d u n , p iz d o c i
p iz d m ja . Moguća je i jukstapozidja dvaju elemenata kao u nazivu p iz d u n p o k riv a č .

37 Govoreći o vrsti Ammopleurops lacteus G TH R , Dieuzeide (3, 335) izričito kaže u rubrici »vri­
jednost za prehranu«: »Rejetć par les pécheurs en raison de sa faible taille«.
38 »cami mediocri« P.—S. 119.
39 »cami mediocremente apprezzate« P.—S. 116.
40 Za etimologiju prvog dijela leksije v. Skok 2, 668, a za drugi s. v. kriti, 2, 199.

98
4.4.1.3. Netom spomenuta i opisana slika nije usamljena u Sredozemlju. U
prvom redu, sadržaj »cunnus« veoma je čest u svim nomenklaturama počevši od
ruskoga pizda ryba pa dalje prema zapadu i sjeveru (cf. Leder 149— 150). Na našoj
obali srećemo ga u imenima kako za ribe tako i za Gasteropoda pa čak i za Scypho-
zoa (meduze, klobučnjaci). Međutim, ono što je za nas interesantnije jest činjenica
da jednaku organizaciju forme sadržaja nalazimo, uglavnom za plosnatice, i u dru­
gih naroda. Usprokos svojoj izraženoj konotaciji takve su leksije i dosta stare, kako
možemo zaključiti iz mjesta u Rondeletiusa, gdje se, istina govori o drugoj ribi,
ali slika je identična: »Quemadmodum vero ab antiquis pulchro honestoque no­
mine donatus est his piscis, ita a Massiliensibus turpi pudendoque, quod honestae
matronae prae pudore nominare vix audeant. Vocatur enim ab his tapecon, quod
pessi instar conformatus esse videatur«. {De pise, mar., p. 306)41.
Stotinjak godina kasnije Willoughby (1686, p. 81) bilježi za Genovu batte-
-potta, dok Duez u svom Dictionnaire ital.-frang. potvrđuje za Rim battipotta
(cit. u Barbier, RLaR 58, 1915, 284)42.
Oblici su živi i danas: Rohlfs (VDS 732) navodi tappacumi »specie di razza«
i VDS 1065 tappacùrciu, gdje drugi elemenat cùrciu znači »pudenda feminile«
(ib. 191).
Dok se ti oblici odnose na velike plosnatice, u španjolskom i u arapskim go­
vorima po Magrebu rasprostranjena je upotreba paradigmatski bliske slike za vrstu
Arnoglossus, to jest za jednu od malih švolja o kojima baš ovdje govorimo: tapaculo
(Lozano), tapakulo, tapacoulos (Dieuzeide 3, 296 i 294).
4.4.2. Posebna struktura ljusaka kod ovih sitnih listova izaziva u mnogim nomen­
klaturama sliku nakostriješenosti, dlakavosti ili kosmatosti43456, pa su zato i ihtiolozi
jednu od vrsta nazvali Monochirus hispidus ( = »hérissé, velu«), a ta se vrsta u
tal. naziva sogliola pelosa.
4.4.2.I. Taj je denominadjski impuls kod nas realiziran u nazivima kosmata
švoljica i kosmate (f. pl.) od grota**. \ oblici su brojnije zastupani u stranim popi­
sima: rombetto peloso (E. Ninni, 44); zanchetta pelosa (za Anconu, Penso), cianghettè
pilosè (Giammarco 114); frane, barbue; kat. peluda, pelut (Griera, Mélanges Boutière
733)45, pelila, peludo, peludet (Lozano 197, isključivo za male plosnatice); pori.
peluda*6.

41 N a upotrebu istog oblika u XVI stolj. vraća se T h. Monod, 1965, 21.

*1 Po semu opscenosti nadovezuje se na ove nazive i fotterigia te ven. fotachio (Boerio 285) uvijek
za veće plosnatice.
43 »Ecailles de revétement solidement implantées, à bord libre pectiné« Dieuzeide 3,323; »Les écail-
les sont petites, planes et ont une bordure gamie de spinules régulières« (id. 3,318); cf. kod
Plinija (9, 9) squamis hispido corpore.
44 cf. Šoljanove kovanice list kosmatić, list dlakavac za Monochirus hispidus (RJ 36). Schottländer
(1914) navodi peloso di grotta.
45 »Eis aditaments de sota la barba poden haver-li donat el nom«.
46 Za ostale nazive koji nastavljaju lat. PILOSUS (REW 6505) cf. P. Barbier RLaR 64, 1911,
178; 153.

99
4.4.2.2. Za označavanje sitnijih vrsta (Arnoglossus i Eucitharus) služi i na
nekoliko mjesta potvrđeni naziv patarača. Očigledno je da je to posuđenica iz ven.
pataracia, patarachia (E. Ninni 39, Boerio 481)47. Oblik donose brojni autori (cf.
Rosamani 1975, 123 i Berdar 20), ali etimologija mu još nije, koliko mi znamo
utvrđena48.
4.4.2.3. Ni M. Deanović ni mi nismo zabilježili naziv merikanica (Eucitharus
linguatula) što ga za Komižu donosi H 223.

47 »Per la sua magrezza è cibo triviale«, Boerio. Oblik pataracia potvrđuju Bertùccioli, P.—S.,
Sucker.
48 Skok 2,619 navodi bez ikakvog etimološkog objašnjenja patarača prema ARj 9, 699 (od Kolom-
batovića), a priređivači dodaju u zagradama »Mlet. pataracia 'isto’«; usp. sada V. Pisani u »Scrit­
ti linguistici in onore di G. B. Pellegrini«, p. 854.

100
 5. LIJEPA RIBA

5. U prethodnim poglavljima razmotrili smo denominacijske postupke za riblje

vrste kod kojih je do denominacije dolazilo uglavnom zbog istaknutih biomorfoloških
osobina koje je narod konceptualizirao na svoj način, uglavnom izražavajući kroz
ihtionim realnost kako ju je sam zapazio. Kako je često po srijedi bila veća, vrednija
ili bilo kako značajnija vrsta, nije bio ni malen broj naslijeđenih imena koja su
odoljela zubu vremena i održala se u upotrebi usprkos etničkim mijenjanjima koja
su se događala na našim obalama.
Sad bismo htjeli pokušati opisati posve drugu situaciju, da bismo utvrdili i
ilustrirali činjenicu da se kod manjih, nevrijednih, dakle, beznačajnih vrsta, imena
ne nasljeđuju, da se ona stvaraju na mnogo usitnjenijim arealima i to iz raspoloživih
jezičnih sredstava — bila ona domaća iU aloglotska, ali uvijek pomoću takvih lek­
sičkih struktura koje odražavaju jezično stanje i trenutne vrijednosti u odgovaraju­
ćim mikrozajednicama. Takva imena, baš zbog toga što označuju »stvar« koja se
svojom vrijednošću ne može nametnuti široj zajednici, teško da će prekoračiti
granice sitnijih areala: u njima će (uglavnom kratkotrajno) živjeti i služiti svojoj
svrsi kao svi apelativi tog tipa. Kad im se stilistička vrijednost istroši, nadomjestit
će se novom, a za ovu će se jezična sredstva opet crpsti iz iste sredine: stilistički
naboj, ironički sadržaji i sve konotativne vrijednosti bit će ograničeni na sredinu
koja naziv stvara i to će često otežati meritorno utvrđivanje denominacijskih im­
pulsa, a zatim i etimologije tih imena. Naravno, sve te vrijednosti ovisit će o tipu
»stvari«, ovdje ribe, koju treba imenovati : »lijepa« riba živih boja izazvat će drugačije
reakcije, a to znači i drugačije denominacijske postupke, nego riba koja je upad­
ljiva zbog svoje »ružnoće« ili pak rijetko lovljena morska životinja koja ulijeva strah.
Jer, ne treba zaboraviti da ima vrsta s kojima ribar živi, koje su svakodnevno u
njegovoj konceptualnoj sferi, ali da ima i takvih koje vidi rjeđe, neke svega nekoliko
puta u životu (usp. 45.2.1.), pa one predstavljaju i za njega svojevrstan curiosum.
Tada će u igru stupiti novi faktori i nove stilističke vrijednosti, a eventualno i
razlozi tabua. Sve će se to odraziti u imenima.
Pokušat ćemo najprije ispitati imena za vrste koje tvore u neku ruku granične
slučajeve: izrazito lijepu i izrazito ružnu ribu, a zatim ćemo ilustrirati lingvističke
postupke koji dovode do imena za čudnovate, za rijetke, za posebno cijenjene i za
ribarima izrazito dosadne vrste.
5.1. Za primjer izrazito lijepe ribice uzeli smo našeg kneza, sistematski poznatog
pod imenom Coris julis odnosno Coris giofredi. Moramo odmah naglasiti da smo
svjesni relativnosti pojma »lijep« i da nikako ne mislimo odstupati od strogosti koja
je neophodna svakom lingvističkom opisu. Prema tome, kad se služimo višeznač-
nim i neodređenim terminima »lijep«, »ružan« i dr., samo se pokušavamo postaviti
u situaciju denominatora tj. naroda koji ribi sam daje ime odgovarajući na impulse
izazvane prirodom referenta. Međutim, u ovom smo slučaju čak i kod objektivnih
i stilistički neutralnih ihtiologa našli u opisima gotovo redovito isticanje ljepote i10

101
šarolikosti boja te ribe, pa čak i nekoliko superlativa koji se u takvim popisima inače
ne sreću. Tako već Belon 1552. kaže o knezu: »Pulchriorem piscem Iulide mare
non habet« (De Aquatilibus lib. I P edit. 1552, ρ. 254), a njegovo mišljenje dijeli
i Gesner: »Pisciumque omnium formosissimum videri possit«. Otac moderne siste­
matike Linné smatra da je knez odnosno knezica »formosissimus piscis Europaeo­
rum«. Suvremeni ihtiolog J. Oberthür (1944, ρ. 133) opisuje svijetloružičastu boju
ženke, ali kad dolazi do opisa mužjaka doslovce kaže: »... il vaut mieux y renoncer
car toutes les couleurs de l’arc-en-ciel, avec prédominance du rouge vif et du bleu,
en dessins longitudinaux et compliqués, se rencontrent tant sur le corps que sur
les nageoires«1.
Nije dakle čudo što je ova mala ribica upadljivog ruha i nacrta tako obilato
oplodila pučku maštu. Između pedesetak različitih imena koja smo zabilježili, za
ogromnu većinu možemo reći da su afektivna, ima ih koja su bila afektivna ali to
danas više nisu, jer je uzastopnim jezičnim promjenama prozirnost imena zastrta,
dok je neznatan broj onih za koje bismo mogli pomišljati da u njima afektivnost
nije ni bilo. To što je rečeno za našu stranu Jadrana vrijedi grosso modo i za ostale
a navlastito za sjevernoevropske nomenklature.
5.1.2. U napomeni koja uvodi u popis imena |99| za vrstu Coris rekli smo
nekoliko riječi o oklijevanju ihtiologa da Coris tretiraju kao jednu ili dvije vrste.
To oklijevanje za nas nije od presudne važnosti i mogli bismo u našem daljnjem
izlaganju postupiti kao Luther i Fiedler (1965, p. 111) koji razlikuju ruho »giofredi«
za žensku fazu, a ruho »julis« za mušku2, jer bi to bilo najkomotnije. Međutim, za
nas je mjerodavno gledanje na »stvar«, a ono se svodi ukratko na slijedeće: veća i
raznolikije i bogatije obojena riba je za narod ženka (donzela, vladika, gospica itd),
dok je manja, riba manje bogatih boja, mužjak tj. knez. Dakle, situacija je obrnuta
nego kod ihtiologa (tj. u prirodi), jer su ihtiolozi utvrdili da muška faza odgovara
većoj, a ženska faza manjoj3. Naravno, pučko razlikovanje o kojem smo govorili
odnosi se samo na one točke gdje takvo razlikovanje postoji i gdje su dva naziva u
paru (opoziciji). Gdje razlikovanja nema, postoji kao neoznačeni termin najčešće
muški rod. Kad smo to rekli, više se na pitanje »jedna ili dvije vrste?«, mužjak i
ženka itd. nećemo vraćati, već ćemo pokušati opisati narodne reakcije izazvane
ovom ribicom žarkih boja.
5.I.2.I. Kao što se moglo i očekivati, b o ja će biti glavni pokretač denominacija.
Od boje će poteći i brojne druge metafore na časti, društvenu hijerarhiju, zanimanja
i dr. Nadalje, kao kod svih imena gdje dolazi do afektivnosti u sadržaju, i ovdje ćemo
se suočiti, valjda zbog ekonomske nevrijednosti ribe, s nazivima opscenog sadržaja,
dok će druge osobine (oblik tijela, poseban nacrt šara, sluzavost itd.) biti iskorištene
za denominaciju u znatno manjem broju slučajeva.
5.2. Već smo gore (5.1.) istakli da su i sami ihtiolozi na mukama kad moraju
opisati boje vrste Coris julis, a navlastito boje i nacrt muške faze. Ipak citirat ćemo
opis dvojice francuskih ihtiologa, potcrtavajući sve oznake boja, kako bismo po-

1 »Posseggono i più vivaci colori che immaginar si possano«. E. N inni, 22.

2 »La Girelle est hermaphrodite et passe d’abord par »me longue phase purement femelle, puis
par une très courte phase de transition et finalement par ime longue phase purement male.
La robe »giofredi« est typique de la phase femelle... Les individus typiquement màles portent
ime livrèe bigarrée avec ime tigne orangée en zigzag (sjulis«)«.
3 Najuspjeliju snimku tih dviju varijacija nalazimo u J. e. G. Lythgoe, tabla 77.

102
kazali da su one sve iskorištene u narodnoj nomenklaturi, tj. da je narod te boje
vidio i na temelju njih konceptualizirao imena za Coris.
Evo tog opisa: »Les parties supérieures du corps de la Girelle sont d’un beau
v e r t à reflets métalliques; certains individue ont cette région teintée de b leu .
Les flancs présentent des teintes d’un bleu violacé et sont parcourus par une large
bande à bords festonnés, d’un ja u n e plus ou moins foncé, mais le plus souvent
de couleur o ra n g é e . Le ventre est argentò ou légèrement lavé de jaune. Les
parties latérales de la tète présentent quelque-fois la couleur bleu-violacé des
flancs, mais le plus souvent elles sont d’un jaune orangé à reflets d o rés.
La nageoire dorsale, bordée d’une bande jaune-orangé, passe au jaune clair,
puis au v io le t vers sa base. On remarque sur la membrane qui unit ses premiere
rayons une tache d’un bleu violet autour de laquelle se voit un cerde ro u g e ...
Il est presque impossible de décrire d’une manière prédse les couleurs de
ce poisson, tant elles sont sujettes à varier«. (H. Gervais et R. Boulart, 1876—1877,
2, 277—278).
5.2.1. Iz forme i sadržaja »ze le n « nastali su nazivi ze le n k a * i z e le n i k in e z s .

5.2.1.1. I ovamo, ali i među imena proistekla iz sema »šaren« (cf. 5.2.6.), spada
naziv ze le n k a n a p isa n a zabilježen u Staroj Baški. N a p isa n u značenju »pictus« i
»šaren«, »nakićen« obilato je i rano potvrđen u našem jeziku (v. ARj 7,489, g-j ;
i Ž Muljačić, R ie . s la v ., 17—19, 1970—72, 414) a i u ostalim i.-e. jezicima (v. Skok
2, 663). Semantički se paralelizam može utvrditi u turskom, istina, za druge vrste:
y a z th h a m i y a z ilto r k in o s 4*6, ali je značajno primijetiti da je prvi naziv oznaka za
kanjca, koji se sistematski naziva Serranus sc rib a , a drugi za malu tu n a (Euthynnus
a lle tte r a tu s ) koja se kod nas zove le te r a t (v. 20.5.2.), a y a z i l t znači u turskom
»geschrieben«. Za \ cf. sard. s k r itta (DES 2,395), kat. e s e n ta (Griera B u tti. D . C.
11, 48) i druge primjere koje navodi P. Barbier R L a R 56, 189.
5.2.2. Sem »modar« iskorišten je u nazivu m o d ra ljica , jednako kao i u prov.
b la v ié koji nam za Niču navodi Moreau ( P r 599).
5.2.2.1. Iz istog sema potekao je i naziv safilet. U tom ihtionimu vidimo de­
minutivnu izvedenicu od safir »modri dragi kamen« (ARj 14, 463). Potvrde za
likove safin i dem. safinet ARj nam donosi već za XV stoljeće. Za orijentalno po­
rijeklo ove riječi vidi Lokotsch, W örterbu ch europ. W ö rte r Orient. U rsprungs, no
1830.
5.2.3. Naziv ž u tr a osjeća se danas u narodu kao izvedenica od ž u t. Međutim,
po svemu sudeći, to je samo paretimološko naslanjanje na sadržaj »žut« koji je
za ovu ribu zbog pretežito narančaste i žute boje i opravdan78.
5.2.4. Zapravo ž u tr a se uklapa u veoma bogatu paradigmu koja se može po­
dijeliti na dva međusobno udaljena areala: na sjeveru ž u tr a , ž o tr a , š u n tr a , ž o tr a lj
i lu m e , a na (krajnjem) jugu: đ u stra , lu s tr a 8 i žu š tr a . Formalnu razlučnu karakte­
ristiku između dva areala tvori skupina - s tr - na jugu, kojoj se suprotstavlja jedno-

4 U obliku ž. roda jer je oznaka za »ruho giofredi« to jest mužjaka kojeg narod drži za ženku.
* jer je crveni kinez oznaka za ruho »julis«.
e Nalbandoglu 12 ; OECD no. 565.
7 Cf. portug. canàrio do mar, Castro 167.
8 Oblik Ijustrica navodi i Lambì.

103
stavnije -tr- na sjeveru. Baš kompaktnost južnog areala (čitava Boka Kotorska!)
govori u prilog pretpostavci da je riječ o starijem reliktu. Međutim, odnosi između
dvije skupine oblika su nejasni, čak nismo ni sigurni da li ih treba dovoditi u vezu.
Za južnodalmatinske i bokeljske oblike smatramo da smijemo potražiti etimologiju
u grčkom οστρεον/οστρειον »purple pigment, probably that produced by the Mu­
rex« (Liddell-Scott 1264), gdje đ- može biti hiperkorektna adaptacija neetimološ-
kog konsonanta kojim je olakšan vokalski početak riječi (cf. usta -> justa, astacos
> jastog). Ovdje je važno naglasiti da takav postupak srećemo u bokeljskim oblici­
ma đingida, đingul za Belone acus pored ingiuri i ingljun (cf. |28|) ili, opet u Mulu u
Boki, đoglo za Xiphias gladius pored igo, iglac (cf. |113|). Tek od đustra moglo je
doći do daljnjih adaptacija kao što su šuštra ili lustra9 na istom području. Po svemu
sudeći i Skok je bio bifeu ovakvog mišljenja, ali ništa ne možemo sa sigurnošću
tvrditi jer u članku đuštra (1,484) čitamo: »đuštra f »nekakva riba«. = đustra (Su-
tomore) »riba morska«. Nepoznati su akcenat, gdje se govori, varijante, naučni
naziv i vrijednost za čovjeka«. Međutim, u članku lustra (2,332), koji je priređivač
očito nehajno redigirao, vidimo da je u Mulu lustra »riba kao namazana indoradu-
rom« = luštra (Budva) »duga slinava riba crvene boje« = Ijustra (Perast)». T u se
izriče »veza s lat. ostro (?) < lat. ostrum < gr. δστρον (?) »purpura«, sa sraštenim
članom. Uspor. lustra »squama, scaglia« = Ijustra pored lustura = ljuštura »scaglia,
squama«. Ako i zanemarimo nejasno »uspor. lustra »squama...«, ostali dio članka
je nejasan, a ni ne pomišlja se na vezu s najrasprostranjenijim oblikom đustra.
To je protivno Skokovoj praksi da ujedinjuje u jedan članak čak i oblike koji ne­
maju nikakve ili imaju vrlo malo formalne sličnosti.
Bilo kako bilo, m i smatramo da je skupina ihtionima o kojoj smo govorili,
grecizam koji je preko dalmatskog prešao u naš jezik. T a bi tvrdnja međutim visila
u zraku da nemamo druge semantičke paralele i to prvenstveno u današnjem grčkom.
U svom Catalogue de ressources des eaux grecques, G. Belloc navodi da se i dandanas
Coris na egejskim otocima naziva πουρπουρία10, a i kod nas smo utvrdili nazive
5.2.4.1. croenka, crljenka, pa čak i crveni kinez i knez crveni, što se poklapa sa
opisima ihtiologa a i s denominacijama u ostalih naroda koje se zasnivaju na semu
»crven«: v. gore grč. πουρπουρία, frane, coquette rose (nasuprot coquette bleue), galic.
rubioca (Joubin-Le Danois).
5.2.5. Sem »zlatan« također je iskorišten i to isključivo za ruho »julis«: zlatac,
zlatec. Opet zbog nemogućnosti da se termin postavi u paradigmu s ostalim obli­
cima, Wartburg (FEW 21, 252) svrstava oblik aourin, potvrđen za Niču, među
nerazjašnjene riječi. Međutim, a to je za razjašnjenje termina i utvrđivanje etimo­
logije najvažnije, aourin se navodi kao ime za »donzelle«, a to je možda najrasprostra­
njeniji sredozemni naziv za Coris julis. Kad to znamo, lako je zaključiti da je aourin
dem. romanska izvedenica od AURU REW 800. Ista se riba u turskom zasniva
na sadržaju »sunce«: güne§ (Nalbandoglu 8); usporedi i pesce girasol za Piceno
(Bertùccioli).
5.2.6. Ljubičasta boja, o kojoj govore ihtiolozi, kod nas nije iskorištena za
konceptualizaciju naziva. Nalazimo je, međutim, u siđi. viola (Pr. 606), viuledda
(Penso).

9 Ovaj se oblik danas osjeća kao da je u vezi sa lustra »riblja ljuska«, ali njegova etimologija nije
ona što je Skok (2, 332) naznačuje u članku lustra.
10 Oblik su zabilježili još Joubin i Le Danois, 132.

104
5.2.7. Nazivi ša ra c i kinez šarac lako se tumače sa sadržajem »šaren« o kojem
govore i ihtiolozi: »Les individus typiquement mäles portent la livrèe b ig a rré e ...«
(Luther-Fiedler 111)11. Ovamo spada i od pisaca zabilježeni oblik šamjača.
5.2.8. Kao što je poznato, boje se u svim jezicima ne »vide« jednako i jezična su
sredstva za njihovo izražavanje veoma različito organizirana (v. Ulimann Précis
de sémantique frangaise pogl. 12). T o će se naravno u velikoj mjeri odraziti i na
imena ove ribice koja se odlikuje velikim brojem, a i nestalnošću boja koje tvore
njeno ruho. Zato će ona često nositi imena koja se zasnivaju baš na tom bogatstvu
boja i upadljivoj obojenosti. Leksemi tih naziva govore o obojenosti, a ne o jednoj
određenoj boji. Tipičan primjer je naziv pituranka tj. »ona koja je 'napiturana’«,
»koja je namazana« (ven. pititrarse »raggiustarsi e l’alterarsi che fanno le donne per
comparir belle« Boerio 514), dakle, semu »boja« dodaje se sem »lickanje«, »šminka-
nje«, koji je još vidljiviji u nazivu cifra od cifrati »udešavati«, »dotjerivati se«12.
Za \ cf. južnotal. pinto (Penso). T a će dva oblika tvoriti prijelaz u slike sadržaja
»gospođica«, »namiguša«, »coquette«, itd. (v. niže 5.3.1.).
5.2.9. Istaknute boje, a posebno crvena i modra u osnovi su naziva hrvat, gdje
su vodoravne boje trobojnice izazvale ovu metaforu, koja nije usamljena, jer može­
mo tvrditi da su žuta, crvena i crna boja izazvale paradigmatski bliski naziv puzavica
njemačka, do kojega je moglo tim lakše doći zbog postojanja u paradigmi i drugih
etnika: kinez, pa vladika mletačka itd.
5.2.9.1. Na živim bojama temelji se i naziv senjalica, izvedenica od senjal »upadlji­
vo obojen znak koji pliva na morskoj površini da se označi mjesto gdje je spuštena
mreža« i »znak« uopće13.
5.3. Živopisne, bogate boje i vitkost tijela izazvale su u svih evropskih naroda
imena koja se zasnivaju na sadržaju »gospođica«. Dovoljno je navesti tal. donzella,
signurinè, signurinèllè (Giammarco 123)14; frane, donzelle, coquette, prov. dounzelo;
španj. sehorita, donzella, muchardina, hija; kat. senyoreta (Lozano 104). Malta ima
gharusa što je arabizam sa značenjem »mlada« (Aquilina 69), a isti sadržaj i oblik
poznaju gotovo sve arapske zemlje sjeverne Afrike (Oman, no 189), bretonski
demezell, damezell, dimezel (Le Berre 2, 395).
5.3.1. Kod nas je najrasprostranjeniji među nazivima ovog tipa, i to uglavnom
za ruho »giofredi«, oblik donzela15, koji se ponegdje realizira i kao [dòn?ela] uz
veoma brojne varijante. Oblik je bez ikakve sumnje posuđenica iz ven. donzela
»T. de’Pesc. che italianamente si dice pure donzella ed anche Fanciulla. Nome
generico che si dà quasi a tutti i Labri, ma più particolarmente al Labrus julis di
Linneo« (Boerio 245), a to je deminutivna izvedenica od lat. DOM INA : D O M IN I-
CELLA REW 2737.
Izrazito afektivni sadržaj doprinio je značajnom variranju oblika: dunzela,
donzula, dunzula, danzala, zunzela, zanzolina. Od denazaliziranog đuzela dolazi do
križanja sa drug- : družela, druzela, a isto se zbilo i sa oblikom u kojem je nazal
sačuvan : drunzela. Prema dunzula, za razlikovanje između »julis« i »giofredi«, nastaje

11 Veoma slični Crenilabrus mediterraneus zove se Sarin |96|; za etim. v. Skok 3, 382.
12 Za etimologiju ove tuđice v. Skok 1, 261.
13 Posuđenica iz ven., a tu iz lat. SIGNALE »znak«, REW 7904a.
14 »Genuenses zigurellam hoc est puellam dicunt. Donzella quo nomine Venetiis potissimum au­
dit...« Aldrovandi.
15 N i ovaj oblik ni njegove varijante ne navodi Skok ni u ERHSJ ni u Terni.

105
m. rod dunzul. Oblik tinzul ide u istu paradigmu, ali leksem te varijante ne znamo
objasniti.
5.3.1.1. Dok smo za gorenavedene oblike mogli sa sigurnošću govoriti o mlet.
dijalektu kao iradiacijskoj točki, a o lat. deminutivu kao etimonu, dotle kod naziva
dundica moramo pomišljati na po svemu sudeći znatno ranije izvođenje od lat.
primitivuma DOM INA > donna, i u ihtionimu dundica vidjeti potpunu paralelu
za apelativ dundo. Što više, postojanje tog ihtionima sa obiljem paradigmatskih
varijanti na planu izraza i na planu sadržaja, omogućilo nam je uspostavljanje
nove etimologije16 za veoma rasprostranjeno dundo, koji dotada nije bila riješena
na zadovoljavajući način. T u etimologiju potkrepljuje i dubrovački oblik dumnica1718
(za Coricus rostratus, ribu iz iste obitelji). U oba oblika, afektivni je sadržaj pot-
crtan hrv. deminutivnim morfemom -ica.
5.3.1.2. Na istu se sliku sadržaja nastavlja i oblik dujmica (za Coricus rostratus)
na Braču, koji je zabilježio A. Ostojić u Glasn. Hrv. Naravosl. Društva, 2, 1887,120,
samo što ovdje moramo pretpostaviti etimon DO M N IU S, koji je u Splitu živ u
osobnom imenu Dùjam, gen. Düjma. Zbog toga nije isključeno da sa dujmica ne
prelazimo u niz antroponima s kojima se označava Coris julis (cf. niže 5.5.2.).
5.3.1.3. Afektivnu vrijednost izražava hrv. deminutivni morfem -tea u dunjica,
a rom. u dunjela. U oba ta oblika -nj- nije /«/, već su to 2 fonema /nj/, ali kod
nvako brojnih oblika izraženog stilističkog sadržaja nije lako zaključiti gdje je gra-
oica paradigmatskog niza sa sadržajem »domina« i isto tako brojnih pripadnika
niza dugnja, dugnjača, duganj itćL, o kojima će niže biti riječi. U jednu od te dvije
skupine spada i dunjaća o kojoj nam potvrdu donosi M. Gazarović u X V III stoljeću :
N iti spare ni dunjače niti male ribe lovim (cit. u ARj 2, 890).
5.3.1.4. Imena sa slikom sadržaja »gospođica« nisu s time iscrpljena. Osim već
nabrojenih nalazimo i potpuno prozirne nazive sinjorina (iz mlet. signorina) i izra­
zito slavenski gospicals , dok je Mojo Medić zabilježio čak i germanizam frajlica19;
usp. i frane, gracieux seigneur.
5.3.2. Ipak, najbrojnije su zastupani nazivi koji kao apelativi u nemaritimnoj
akcepciji znače neki čin, dostojanstvo, istaknuto mjesto u hijerarhiji. Do toga je
bez sumnje došlo opet zbog živih boja ruha ove ribe koje je neodoljivo podsjećalo
na upadljive i raskošne boje odjeće tih dostojanstvenika. I ta je pojava, kao i iskoriš­
tavanje same boje za tvorbu ihtionima, općenita ne samo u Sredozemlju već i u
atlantskim nomenklaturama.
5.3.2.I. Od naših naziva tog tipa najrasprostranjeniji je lik knez (i izvedenice
ž. roda), koji srećemo od najsjevernijih otoka pa sve do Korčule i Mljeta. Naravno,
i tu će broj varijanata biti znatan. O tom našem nazivu za Coris pišu Gesner i
Aldrovandi. Njihova etimološka izvođenja nisu naročito značajna, ali govore o
njihovu gledanju na najčešći sem na kojem se zasnivaju imena za tu vrstu. Tako
Aldrovandi (p. 37) kaže: »Illyrij quique sclavonica lingua loquntur, ut Sigismundus
Gelenius Gesnerum per epistolam docuit, knezik id est puellum sive pulchellum
dicunt fortè quasi γνησίσκον, id est nobilem. Sed knecht Belgis etiam puellus est

1 6 V.Vinja 1957 (2), p. 257.

17 Naravno, dalmatski ostatak iz DOM INA, što se danas shvaća kao deminutiviz dumna »redovnica«;
cf. s, portug. freirinha (za Coris) »junge Nonne«.
18 Za etim. v. Skok I, 593—4.
19 Za etim. v. Skok 1, 528.

106
quorum nominimi ima ferme eademque causa esse videtur, quod nimirum piscis
videatur cultior, aut formosus velut parasitus, aut aulicus aut puella aulica«. Gesner
(.Nom. 25—26) je sažetiji i oprezniji: »Sclavonice, u t Sigismundus Gelenius ad
me scripsit dicitur knezik quod nomen significatu ab italico non discrepat, nisi
quod hoc masculinum est, aeque ut illud diminutivae formulae a knez primitivo«.
5.3.2.2. Neoznačeno knez20 (ili varijante) uglavnom se odnose na ruho »julis«,
a s determinativom (ženski, bili, šarac i si.) označuje se ruho »giofredi«. Ukoliko se
dvije varijante ne razlikuju na toj točki, knez znači bez razlike i julis i giofredi. Naj­
zanimljiviji je determinativ veitidi (od mlet. vestido, vestio »odjeven«)21, jer nam
na pučki način govori o semu »odora«, »ruho« koje je djelomičan razlog velikom
broju imena zasnovanih na stupnjevima hijerarhijske ljestvice o kojima ćemo niže
govoriti. Na posebitosti odjeće zasniva se i naziv bragešaš22.
5.3.2.3. Determinativ vranjanin u ihtionimskoj leksiji knez vranjanin ne odnosi
se na ribu vrana, Labrus turdus, već je to historijska reminiscencija na gospodare
plodnih zemljišta oko Vranskog jezera, koja su seljaci s Vrgade obrađivali.
5.3.2.4. Zabilježene su varijante knjez, knezac, knješ, knjezac, knjezić, kiniez,
knježavac, knezun i kinez. Taj posljednji oblik ni jedan ispitanik nije doveo u vezu
s etnikom Kinez. Oblici ženskog roda knezica, knješica, knjezica, knjeginja, knjegina,
knjeguja, kneguja, knezuja, kineguja, knjezatovica, knješatovica, kineša imaju zajed­
ničku semantičku crtu da nikad ne označavaju oba »ruha« već jedno ili drugo, a to
znači da na tom mjestu postoji opozicija između dva naziva.
5.3.2.5. Par injez ~ injezica nastao je zbog postojanja termina injac, im e za
srodnu vrstu Crenilabrus ocellatus.
5.3.2.6. U skupini ovih, nazovimo ih »hijerarhijskih« naziva, širi areal prekriva
naziv vladika, koji na jugu vrši gotovo identičnu funkciju koju ima ihtionim knez
na sjeveru. Ovo ime treba shvatiti u dubrovačkoj akcepciji »vlasteoska gospođa«,
»gentildonna« (ARj 21, 158). Taj naziv, na granici areala knez ulazi u opozicije
vladika - knez i knez ~ vladika, te vladika ~ vladika mletačka, gdje determinativ
mletačka označava bogatije boje ruha »giofredi«. Samo na jednom je mjestu pomoću
tal. morfema -un ( < -ONE) stvoren hibridni naziv vladun i to je, uz Lorinijevo
vladikinja, jedina varijanta oblika vladika.
5.3.2.7. Kod nas je na vrhu »hijerarhijske ljestvice« naziv kralj, koji sa više
manje semantičkog poklapanja nalazimo i u drugim nomenklaturama: Elba regina
(Cortelazzo 92), Korzika (Ajaccio) reghine (Caraffa 173); sardski piP ’e urrèi (DES
2, 345); prov. royalo·, Tunis soultan, Alžir pesce di rè (Oman, no 189)23*.
5.3.2.8. Silazimo po ljestvici s prozirnim nazivima banica ( — »ducis uxor« ARj
1, 173), general i oficir2*, dok na Balearima nalazimo manistre, ministre, a u bivšoj
španjolskoj Africi (Melilla) obispo »biskup« (Lozano, 105).

20 Etim. V. Skok 2, 108.

21 usp. engl, livery fish i livery servant (F. Day 2, 258) i bisato in deuisa za Muraena helena (P.—S.
155).
22 Izosemantizam nalazimo u ornitonimiji : gaćan, gaćac (H 2, 112). Bragešaš je hrv. izvedenica iz
ven. posuđenice braghesse »calzoni« (Boerio 97), a ovo iz galskoga BRACA »Hose« REW 1252.
23 Cf. girelle royale (Joubin — Le Danois 132).
2* Najveći broj germanskih naziva za Coris zasniva se na obliku i sadržaju junker (švedski, danski,
njemački) koji je kasnije služio za označavanje oficirskih činova (Falk-Torp 1,478)5 cf. bug. i
ruski morski junker (Drenski 217).

107
5.3.2.9. Naziv serdar »vojvoda« na zapadnom dijelu Korčule potječe iz lokalnog
folklora budući da se tako zove zapovjednik u lokalnom viteškom nadmetanju
tzv. Kumpaniji. Za etimologiju ovog našeg turcizma v. ARj 14, 867 i Škaljić 559.
5.3.2.10. Barem koliko mi znamo, slika i oblik kalunjerac, kaltmer (jednako
kao i od H zabilježeni kanonerac, za koji ne vjerujemo da je odista pučki oblik)
usamljen je među sredozemnim nomenklaturama. To je adaptacija mletačke po-
suđenice canonier »topnik« (REW 1597, FEW 2, 205).
5.3.2.11. Naprotiv, sliku sadržaja »stražar«, »redar« srećemo i kod nas i u dru­
gim nomenklaturama. Pulicijot je posuđenica iz ven. polizioto »soldato di polizia«
(Boerio 512). Žendar i indarmić dva su refleksa iste riječi gendarme »žandar«, »oruž-
nik«. Prvi je noviji i potječe iz prakse bivše Jugoslavije, što se vidi po sačuvanom
ž-, dok drugi nastavlja tal. oblik gendarme, gdje [đ] prelazi u [j] ili nestaje kao i
danas u Korčuli jindaram, Jovanin < Giovannino, fi vidimo u bretonskom jan-
darm, -eed »coquette màle« Le Berre 2, 396, dok je \ u prov. varlet de vilo »gradski
redar« (Pr. 595). Ako je Barbierovo izvođenje točno (RLaR 56, 222) i tal. perpi-
gnano spadao bi ovdje, jer Fiorio u svom rječniku (iz 1688) daje za tu riječ značenje
»old soldiers of the queen«. Kat. pozna i guardia civil, ali do te je denominacije
za psa Zygaena malleus došlo zbog posebnih morfoloških osobitosti glave tog psa
(v. 2.4.4.); u galicijskom se xendarme naziva Scomberesox.
5.3.2.12. Kamo svrstati brački naziv puntar? Riječ je karakteristična za sjever­
nije naše oblasti i to u značenju »buntovnik« (ARj 12, 672)2S. Međutim, u Polji-
cama u Dalmaciji, kako je zabilježeno u Zborniku za narodni život i običaje 10,302,
to je bilo pejorativno ime za Hrvate (»Talijani su svakakvim pogrdnim imenima
nazivali ’Rvate, da su Krovati, Ličani, puntali...«). Ako znamo da se Coris na
drugom mjestu na Braču naziva hrvat (v. 5.2.9.), možemo i ovaj ihtionim pripisati
sinonimijskoj atrakciji: hrvat je moglo za sobom povući sinonimno i konotirano
puntar ili obrnuto.
5.4. Postoji jedan detalj u nacrtu koji u svojim opisima ihtiolozi redovito na­
vode baš zbog njegove karakterističnosti. »Duž boka teče narančasta ili ružičasta
cik-cak pruga iznad crnjkastomođre podloge«, navodi T . Šoljan (RJ 687). «De
l’épaule au ΐτοηςοη de la queue s’étend une bande généralement dentelée«, ističe
Emile Moreau (1892, p. 370). I stariji i novi opisi inzistiraju na toj zupčastoj pruzi:
»une large bande à bords festonnés«· (H. Gervais-R. Boulart, 2, 277); za Dieuzeidea
(3, 101) to je »une large bande sinueuse«, dok P.-S. 52 ističu da duž bokova »spicca
una fascia dentellata longitudinale...«. To je za FFA 585 »orangefarbiges Längs­
band, ausgezackt, das hinter dem Kiemendeckel oft schwarz ist«.
Zadržali smo se dulje na tom detalju, jer kao što ćemo vidjeti, on predstavlja
leksikogenu matricu za nekoliko imena koja Coris ima kod nas i u nekim stranim
nomenklaturama.
5.4.1. Za razliku od prethodnih poglavlja, ovdje nismo govorili o grčkim i la­
tinskim imenima za vrstu Coris. Razlog tome je u nestalnosti imena za ribu koja
se posvuda označuje imenima jakog afektivnog naboja, pa stoga gotovo ni za jedan

25 Za etim. v. Skok 1, 237.

108
naziv ne možemo s apsolutnom sigurnošću utvrditi identifikaciju. Možda je jedina
iznimka grčki ihtionim ίουλίς, koji Rimljani preuzimaju u obliku iulis (Plinije
32,94) i iulus (32, 152)26. ίουλίς spominje Aristotel (HA 9,3) kao ribu koja se skuplja
u jato, dok Opijan (Hai. 1,124) navodi da je to riba koja živi na hridima prekrive­
nim algama27. Elementi tih opisa odgovaraju vrsti Coris ( = »djevojka«, cf. gore
dmizela, frajlica, gospica) koju je Linné nazvao julis.
Odakle taj grčki naziv? Oslanjajući se na Numeniosa (apud Athen. 304f)
Strömberg 125 pretpostavlja da je riječ o prenošenju naziva »crv«, »scolopendra«
(εντερον της γης). Übertragung von Wurmnamen auf Fische sind natürlich auf
Ähnlichkeit der Gestalt zurückzuführen«. T o mišljenje prihvaća i Chantraine u
svom DELG 467 (»ainsi nommé parce qu’il ressemblerait à im mille-pattes«).
Međutim, a baš na tome želimo inzistirati, ne naliči Coris na stonogu, već opisana
zupčasta šara na njezinu boku podsjeća na stonogu i taj je karakteristični oblik
šare izazvao grčku denominadju. Oba su značenja još živa u n. grč. : ίουλίς, ιχθύς
έκ των λαβριδών; ϊουλος εντομον... σαρανταπδδαρο (Proia; PM CM 177; CLÒF-
ΝΑΜ 145.4.1. i dr.).
5.4.1.1. T u tvrdnju možemo potkrijepiti značajnim semantičkim paralelama koje
će do kraja ukloniti sumnju u pravu etimologiju grčke riječi. U južnotal. dijalektima
Coris se naziva galera (za Siciliju, Pr. 607), ali do te je metafore došlo preko druge
metafore. Naime, mnoštvo nogu sa svake strane tijela izazvalo je kod denominacija
za »stonogu« usporedbu sa slikom »galija«, a tek tada je naziv zbog oštro nazubljene
šare prenesen na Coris, tako da galera znači i »scolopendra« i Coris, galèro je prov.
»Tausendftiss«, jednako kao i u istarskom galija (FEW 4, 28) ili danas na Korčuli
galija, a na Visu špija galija (cf. engl, galley-worm »stonoga«).
5.4.1.2. Tek nam takvo gledanje opravdava naš naziv guja28, jer se galija =
»stonoga« na Pelješcu zove guja.
5.4.1.3. U južnotal. nazubljena pruga uspoređena je s češljem: pesce pettine
(Napoli, Bertùccioli), dok je kod nas izazvala sliku »pile«: šegavka tj. »koja je kao
pila«, šega (ARj 17, 522) od ven. sega »pila« (Boerio 641), jer je upadljiva pruga
nazubljena kao pila ili kao češalj.
5.4.1.4. Još je jedan naš naziv potekao iz goreopisane karakteristične pruge.
To je gargoruša. To se ime zasniva na gargaša »pecten lanaris« (cf. gore pesce pettine),
gargašati, »češljati, grebenari vunu«, »carminare« (ARj 3, 107). Takav prijelaz, tj.
upotrebu slike »grebenari« za oznaku morskih stanovnika srećemo i u našem nazivu
za raka Galathea strigosa: gargašan, a on se zove i štrigljač i štracarede (v. 38.3.1.).
Još je ilustrativniji primjer tal. imena cardairo (od tal. cardare »češljati vunu«) za
ražu Raja fullonica, za koju P.-S. 193 kaže da joj je »superficie dorsale ricoperta
interamente di robusti aculei con la punta uncinata rivolta indietro«. Naravno, kod
raka i raže nazivi su nastali zbog morfoloških osobina životinje, dok je u slučaju
Coris po srijedi uspoređenje nazubljene pruge sa spravom kojom se češlja vuna.

26 Nije sigurno đa bi oblik iulus odista bio u 105. stihu Ovidijeve Hai. Budući da ga nalazimo
među oblicima koje je Plinije zabilježio kod Ovidija, T h . Birt (1878) je korigirao lekciju stiha
105 : insignis sargusque notis, insignis et alis i predložio da se čita ... insignis iulis; cf. Saint-Denis,
1947, 52.
27 »Littoral, near rocks and eel-grass beds«, CLOFNAM 145.4.1.
28 Pretpostavke o etim. v. kod Skoka 1, 631.

109
Svi oblici sa garg- dosi su iz tal. (Skok 1, 553), a nastavljaju lat. CARDUUS, REW
1687, FEW 2, 368—373.
5.5. Posebnu skupinu i problem za sebe tvore imena koja se nastavljaju na
dugnja. Odmah ističemo neodrživost Skokove etimologije (1, 454 i ZfrPh 54, 205)
koji dugnja izvodi iz grč. δόναξ, što je oznaka za školjku, a ne za ribu29. Nekad
smo pomišljali na izvođenje od hrv. düga »arcus pluvius«30 u prvom redu zbog
izosemantizma sa engl, rainbow-wrass i njem. Regenbogenfisch, u čemu nas je još
više učvrstio Oberthürov opis citiran u 5.1. Međutim, kako ističe Skok (1, 453)
düga »ne čini leksikologijsku porodicu u izvedenicama«, a ni sam izraz duga nije
u upotrebi kao domaća riječ na točkama gdje smo zabilježili dugnja, dugnjača i
ostale varijante. Kad znamo da provansalski pozna za oznaku iste ribe dovelo31
(Joubin-Le Danois 1, 131) i douvello (Mistral)323, a nema sumnje, kao što je po­
kazao P. Bariber (RLaR 54, 1911, 161), da je to ista riječ kao i douelo, frane, douve,
tal. doga tj. »(Fass)daube« < DOGAREW 2714, FEW 3,114 i naše duga (od bačve)33
daleko nam je prihvatljivije poći od slike i izraza duga, to tim više što je ta riječ u
svakodnevnoj upotrebi na svim spomenutim točkama.
5.5.1. Naravno, time problem etimologije ovog ihtionima nije riješen. Veoma
je teško postaviti granicu između imena sa dunj- (v. gore 5.3.1.) i onih sa dugnj-
kao što su dugnjača, dugnja, dugnjica, duganj, dugnjar, jer sva ta imena tvore ne­
prekidnu paradigmu. U oblicima dubnjača, dumbljača, pa čak i u delnjača moramo
vidjeti nastavljanje te paradigme. U imenima ovako izražene stilističke konotacije,
koja su podvrgnuta tako značajnom variranju, nemoguće je reći gdje smo suočeni
sa DUCE, gdje sa DOGA, a gdje sa DOM INA ili nekim drugim etimonom.
5.5.1.1. Za naziv kudtdin nemoguće je, barem pri sadašnjim potvrdama, reći
da li potječe iz metateze duga — *dugulin > kudulin ili je to direktna izvedenica
iz kuda »dugi skut na haljini«34, što odgovara sadržaju ostalih imena za istu ribu:
cifra, gospica i dr.
5.5.2. U neku se ruku na sadržajnu paradigmu sastavljenu od izraza gospica,
frajlica itd. (v. 5.3.I.4.) nastavljaju i ona imena za Coris, gdje je ihtionim izražen
ženskim antroponimom pri čemu jedan ili više deminutivnih morfema osiguravaju
afektivni naboj35. Označavanje riba pomoću antroponima nije rijetko ni u našim
ni u stranim popisima, ali denominativni impulsi nisu uvijek isti: nekad oni mogu
biti plod formalne bliskosti (Hrun -> Simun za vrstu Trachurus), nekad mogu biti
proizvod lokalne situacije (cf. verona, marelič), a često se događa da se afektivni
sadržaj poveže za izraz nekog antroponima bez formalne veze. Kod ovog posljed­
njeg slučaja, ako nema determinativnih morfema (augmentativ, deminutivi), izraz

29 Vinja 1972—73, p. 568.

30 Vinja 1957 (3), p. 54.
3 l »Douella Massilienses pro Iulide« Salviani, 219.
32 Oba oblika Wartburg, FEW 21, 255, svrstava među »Materialien unbekannten Ursprungs«.
33 düga »arcus pluvius« i duga »dolii lamina« istog su postanja (Skok 1, 453, REW i FEW).
34 Dalmatski element od lat CAUDA REW 1774, v. Vinja 1959 (2) 21, ARj 5,741, Skok 2,222.
35 Za Coris julis španjolsko je »službeno« ime Julia, u kat. deminutivno juliola (Lozano 104), dok
u port. nalazimo jülia i juliana. Treba li u tome vidjeti rezultat paretimološkog pretvaranja grč.
lat. julis u ženski antroponim? Alcover — Moli 6,749 smatraju da »sembla derivat de juliol per
l’època del any en què es practica preferentement la pesca d’aquests peixos«, što je vrlo neuvjer­
ljivo, budući da se ova riba lovi uvijek, ali namjerno nikad.

110
će biti neutralne vrijednosti (cf. vuko balota), dok će determinativni morfem odre­
đivati stilističku vrijednost. U našem slučaju raspolažemo sa tri vlastita imena
ženskog roda: luca, s deminutiviziranim liiceta i sa redundantno deminutivizira-
nim marijetica. Kod prvog hipokorističku funkciju vrši kao i redovito u hrv.-srpskom
uzlazni akcenat: afektivno hica (Luca) ~ neutralno Lucija; u drugom je deminu­
tivni rom. (ven.) morfem -eta, koji odgovara našem -ica, dok je u trećem neutralno
Marija stilističld modificirano pomoću rom. -eta i hrv. istoznačnog -ica, što u pot­
punosti odgovara općim karakteristikama vrste kojoj su najčešći semovi »mlada«,
»lijepa«, »nakićena« itd. Posve drugu, suprotnu stilističku vrijednost imat će antro-
ponim u nazivu mate kurčim za Holothuria papillosa ili kate libanova za Urano­
s c o p i scaber; više o toj pojavi, v. Vinja 1978 (1) 3—25.

5.5.3. Stilistička se vrijednost naziva za kneza može izraziti na još jedan način.
U skupini naziva obrađenih pod 5.3.2.1. do 5.3.2.12. pokušali smo objasniti para­
digmatski povezana imena čiji se sadržaj zasniva na oznakama »čast«, »čin« itd.
I dok je do tih naziva dolazilo zbog živih boja ribe, u nazivima o kojima će sada biti
riječi, došla je do izraza ekonomska i prehrambena nevrijednost te toliko raznobojne
ribice: ona jest lijepa, ali što se vrijednosti tiče, ne služi gotovo ničemu, za hranu je
gotovo beznačajna. Njeni najbliži srodnici Crenilabrus, Paraoentropristis ili Cori-
cus (svi iz istog reda Usnača = Labridae) nazivaju se imenima koja rječito govore
o njihovoj vrijednosti: glad, gladić, glad od mora ili afektivno determiniranim an-
troponimom suha mara3637. Dakle, knez jest kralj ili »biskup« po svojim bojama, ali
po vrijednosti on nije rex već regis mentula! Sadržaj »penis« tvorit će središte pojmov­
nog polja za ove nazive, a sa spomenutim nizom bit će povezano s determinativom
kraljevski, biskupov, fratarski i dr.
Slika i metafora rano su potvrđene i produktivne su u više sredozemnih jezika37.
Tako nam već Gesner (Nom. 17) kaže: »Gallice, circa Monspelium puto, minchia
di re nonnullis vocatur, u t Rondeletius scribit. At Salvianus Iulidem Romae et
Neapoli obscoena voce menchia di re (id est mentulam regis) vocari tradit«. Leksija
je u brojnim varijantama živa u talijanskom: cazzo di re, nicchio di re, membro di
re (P.-S. 52), Bari: cazze de rè. Scorcia 36; cazzili de re, cazzu de rre (Rohlfs VDS
127, 128); u sardskom: kdtts' ’e urrèi (Wagner DES 2,345); pori, pica-de-el-rei,
pissinha-de-el-rei (Castro 167); prov. cacho de rey; caral de rei·, kat. vit d'engahona38
(Griera, Mélanges Boutière 735), gdje je vit = »membre viril«.

5.5.3.1. Leksije tog tipa zastupane su i kod nas, samo što se u kroatofonim sre­
dinama zbog obscenosti sadržaja izražavaju pomoću talijanskog signansa. Na taj
način stilistički naboj postaje još jači. Tako se u izrazito čakavskom Hvaru za Coris
kaže kacodelre. Takvo je izražavanje opscenog sadržaja aloglotskim sredstvima ra­
zumljivo, a kako u većini slučajeva uz aloglotski postoji i domaći izraz, izbor izme­
đu dva signansa vršit će se već prema tome s kime se govori. To će nam najbolje
ilustrirati oscilacija u upotrebi u Nerezinama. Na toj točki supostoje dva naziva
kacodelvescovo i kurac biskupa. Stilistička vrijednost prvoga ovisi o efektivnom sta-

36 što je po postupku denominacije odgovara engl, poorjohn za poor-cod (Barbier RLaR 52, 123
i CLOFNAM 101.11.1.1.).
37 Čak i za slatkovodne vrste u Švicarskoj; cf. A. Ribi, 1942, p. 43.
38 Vit d’En Gama »peix de l’espècie Julis pavo« (Alcover—Moll).

Ili
diju bilingvizma, dok je drugi stalno afektivan i ne može se upotrijebiti u svim
situacijama, pa se tada nadomješta prvim39.
5.5.3.2. Leksije sa elementom sadržaja »kralj«· kod nas, ako se izuzme spomenuti
kacodelre, ne postoje, ali je »kralj« zamijenjen s jednim stupnjem iz crkvene hije­
rarhije: kurac biskupa, popov kurac, a kod italofonih ribara iz Vrsara zabilježili
smo kaso di frate. Za \ cf. frane, vit de prétre (za Arromanches, Rolland 11. 220)40.
5.5.3.3. Slika sadržaja »mentula« mogla je biti izazvana i kliskom masnom ko­
žo m ove ribice. Svatko tko je skidao kneza ili donzelu s udice zna koliko ju je teško
uhvatiti u ruku jer se izvija i bježi zbog izvanredne masnoće i slinavosti tijela.
Odatle i naziv uljarica, koje se opravdava sa »ulje«, »uljnat«. Ista osobina je prouzro­
čila naziv maslikovac41, samo što to ime može biti u vezi i sa zelenom bojom (usp.
5.2.1. ), dok se na semu »ispuznuti« zasniva već spomenuto puzavica njemačka
(5.2.9.). Izosemantizam i potpuno formalno poklapanje nalazimo i kod naziva za
»slinave« ( = »kliske«) Blennidae: puža (v. 7.4.2.2.).
5.5.3.4. Paradigmatski prijelaz između dvije posljednje skupine naziva tvori
ime pizguja.
5.6. Među svim tim nazivima znatnog stilističkog naboja, koji su svi uglavnom
recentnije tvorevine, ističe se izostankom afektivne vrijednosti samo ime labranka,
koje nastavlja latinsku oznaku roda Labridae »genre de poissons à lèvres épaisses«
i ulazi u relativno bogatu paradigmu formalnih nastavljača lat. LABRUM (REW
4813, FEW 5,107) i LABRAX, -ACE (REW 4811). Postojanje naših oblika labar,
labra, labrica, labrrn, labranka, kao i sekundarno stilistički motiviranog labrda
rječito pobijaju Wartburgovu tvrdnju da su izvedenice iz LABRUM »in jüngerer
zeit durch die naturwissenschaften aus dem lat. entlehnt« (FEW 5, 108)42.
5.6.1. Ne možemo barem zasad, objasniti nazive zidra, moleka i konj. Usamljeno
je i nejasno ime lončar, lončarica, koji bilježi L. Zore, dok ćemo se na komiški oblik
penzir (H 291), koji M. Deanović (1966, p. 24) donosi u obliku pinzir vratiti u
30.12.2.

39 Naravno, ukoliko je aloglotski elemenat »nerazumljiv«, on ulazi u opću upotrebu kao svaki drugi
naziv ili ime. T o nam ilustrira korčulanski obiteljski nadimak Sattovibić, koji se shvaća kao svako
drugo naše prezime na -ui. U stvari to je nadimak jedne obitelji kojoj je jedan predak bio pov­
ratnik iz SAD. Kako je njegova česta psovka bila son o f a bitchl taj je nerazumljivi izraz prihvaćen
kao oznaka čovjeka koji tako govori i to je danas nadimak kao i svi drugi »neprozirni« nadimci.
Usp. frane, godon za Engleza itd.
40 Za ostale primjere istog denominativnog postupka v. P. Barbier R LaR 58, 292.
41 Oblik je potvrdio i L. Zore u Kukuljevićevu Arkivu 10, 1869, 168.
42 usp. i H. Schuchardt ZfrPh 31, 641 ss.

112
 6. RUŽNA RIBA

6. Kao što smo vidjeli da riba može biti lijepa i da ribara i primorca zapanjuje
živošću svojih boja ili elegancijom ruha i oblika, što se sve odražava u pučkim
imenima, vidjet ćemo da morska životinja, bez obzira na svoju ekonomsku vrijed­
nost, može biti i ružna, pa će to kod onoga koji joj daje ime pobuditi osjećaj odvrat­
nosti, odbojnosti, a to će biti lako vidljivo iz imena što će ih riba nositi. U tom ćemo
slučaju ustanoviti vrijednosti koje će biti upravo suprotne onima iz prethodnog
poglavlja. Tamo smo vidjeli uglavnom izraze sa sadržajem »lijepa«, »djevojka«, a
u morfemima najčešće deminutive, dok ćemo sada nailaziti uglavnom na slike
sadržaja »grdan«, »baba«, »vrag« a morfemi će biti uglavnom augmentativni. Sti-
listički će naboj isticati taj subjektivni osjećaj odvratnosti i ružnoće1.
6.1. Za ilustraciju takvih denominacijskih postupaka uzeli smo ribu Lophius
piscatorius |133|, najčešće poznatu kod nas pod imenom grdobina. Upadljivost
njenih oblika potcrtavaju svi ihtiolozi, koji u svojim objektivnim opisima ne mogu
baratati s terminima ružan ili odvratan, ali zato svi odreda ističu ogromnost usta,
nesrazmjerno veliku i čudnovato spljoštenu glavu2. Svi ti elementi koji ribi daju
opći izgled odražavaju se u pučkoj denominaciji kroz imena koja se temelje na
osnovnom semu »ružan«. Od suvremenih ihtiologa jedino Boudarel (368) u svom
opisu jasno kaže: »Ces poissons sont laids et repoussants«. Naravno, što su opisi
stariji i njihovi su autori subjektivniji i kod njih nalazimo eksplicitnije opisane
denominacijske impulse koji su doveli do narodnih imena. Tako Bellonius (p. 86)
opravdava dubrovački naziv vrag morski nakaznošću i ružnim pa čak i strašnim
oblikom ribe: »Epidaurii (vulgus Ragusinos nominat) apud quos ingentes huius-
modi reperiri solent, ob deformitatem et foedum horridum corporis aspectum dia­
bolum marintun vocaverunt«, i nešto dalje (p. 96): »Illyrii, lingua utentes italica,
rospum, hoc est bufonem marinum a capitis bufonem referentis similitudine,
vocaverunt«.
I klasični pisci spominju tu ružnu ribu i opravdavaju na svoj način neka od
njenih imena3. O tome će biti više riječi kad budemo raspravljali o našim nazivima
za grdobinu kod kojih se oblik sadržaja poklapa s onim u grčkim i latinskim ime­
nima.

1 *Na zadarskom otočju tu ribu (sc. Lophius) najčešće nazivaju vraSica, ali su kadri da joj za dese­
tak minuta izmisle i po desetak najrazličitijih naziva, sve jedan pogrdniji od drugoga...« Finka,
M R 9, 1957, 221.
2 »...durch stark abgeplatteten K opf m it ausserordendich breitem M und charakterisiert...« FFA
621.
3 Odmah valja naglastiti da se naziv Lophius (izvedenica od grč. λόφος »šija«, λοφία »griva«) u
grčkom ne pojavljuje kao oznaka za grdobinu, dok je piscatorius, kako ćemo niže vidjeti, oprav­
dano. O neodrživosti Skokova izvođenja LOPHIA > lujpa, v. Vinja, 1961, 125.

3 V. V IN JA E T IM O L O G IJA I.
113
6.1.1. Na semu »grdan« zasnivaju se izrazito naši nazivi grdobina i grdoba. ARj
3, 404 daje obilate potvrde iz Fabera, Kolombatovića, Ostojića i Luka Zore4. Na
jednom mjestu zabilježili smo varijantu grdosija, koja je izazvana velikim dimenzija­
ma ribe5.
6.1.2. Sličan sadržaj kao u grdoba — grdobina nalazimo i u paru hudoba —
— hudobina6.
6.1.3. Međutim, najproduktivnija je na našem terenu, a i kod ostalih naroda,
prispodoba grdobine s »vragom«. Do slike »vrag« u sadržaju riječi došlo je zbog
ružnoće i neobičnog oblika ribe. T o je vidljivo i iz dosada razjašnjenih naziva:
grdobina — »ružan«, hudobina = »ružan«, »zao« -> »vrag« i vrag »zao« i »ružan«.
Barem kod nas, isključen je svaki tabu razlog, a navodi da ga se ribari boje i da
Lophius uništava čitave mreže tako da ribari smatraju nesrećom kad ga ulove
(Rolland 3, 155), uopće nemaju osnova i samo govore o nepoznavanju referenta.
Isto tako, nije osnovana tvrdnja da bi ime vrag iskazivalo nevrijednost ribe (»gering-
schätzung«, Strömberg 122). Naprotiv, grdobina je veoma cijenjena riba, tražena
na svim ribarnicama7.
\ nalazimo u bugarskom morski djavol (Drenski 241), u Normandiji diable
(Boudarel 368), u njem. Seeteufel, nizozemskom zeeduivel (OECD no. 28), u engles­
kom sea devil (Dieuzeide 3, 365), pa čak i u islandskom söteselur (Strömberg 123).
6.1.3.1. Naše varijante iz leksema vrag- veoma su brojne i raznolike. Najraši­
renija je vrag8, dok su vrag morski i vražica u upotrebi na manjem broju točaka.
S prefiksiranim morfemom pa-, kojemu je značenje »ono što je krivo, što nije pravo«9
nastaje pavrag tj. »kao vrag«. Sinonimno se đavo pojavljuje u romansko-slav. hi-
bridu pežiđavo10.
6.1.3.2. Poseban tip leksije s označiteljem srodstva srećemo u nazivima vražja
mater, vražja mati, vražja mat, vražja baba, a da je riječ o sadržajima »ružan«,
»odvratan« vidi se iz pasja mati. Valja naglasiti da ovaj srodstveni odnos nema istu
funkciju kao u drugim nazivima istog tipa (sin od konja, ugorova mati i dr.) gdje
je uz stupanj srodstva naznačena i riblja vrsta. U takvim ihtionimima izražava se
morfološka sličnost dviju vrsta: sin od konja = stari kanj = kanjčeva mati = po
pitke po kanjca = divlji kanj, tj. uvijek Paracentropristis, riba koja ima neke odlike
kanjca ali nije kanjac (v. 29.3.). Vražja mater ili pasja mati isključivo su pejorativne
konotacije izazvane ružnoćom ribe, koje nipošto ne denotiraju varijaciju referenta.
6.1.3.3. Dijakronijski gledano, slika »vrag«, »nadnaravno biće« sadržana je u
pelješkom ihtionimu ždrokun. T u je riječ o unakrštavanju daini, ostatka drokun

4 Etim. v. Skok, 1, 613; ni tu ni u Term. Skok ne navodi grdolini kao ime ribe.
5 »Atteint une grande taille: lm 50 à 2m« (Dieuzeide 3, 367).
6 Etim. v. Skok 1, 692 i ovdje bez oznake da može biti riječ o ribi.
7 »Tail is good to eat: firm, white and lobster-like. Coda di rospo is a prized dish in Vertice« (Da­
vidson, p. 186); cf. frane, flati de baudroie; »la sopa de rap ( = Lophius) es uno de los platos fa-
voritos de esas tierras (sc. de Catalufla)« Corominas DCELC 3, 1001.
8 O vrijednostima v. ARj 21, 361; etim. Skok 3, 617.
9 v. Skok 3, 583.
10 Tako već spominjani Pierre Belon u svom francuski pisanom djelu La nature et diversité des
poissons (Paris, 1555) kaže: »Ceux de Raguse, et generalement tous les Escalauons appellent le
diable de mer, ce poisson que les Grecs nommerent anciennement Grenouille der mer ou Gre-
nouille pescheuse«, (p. 76).

114
< DRACONE REW 2759 ( > rum. drač, alb. dreq »vrag«) i hrv. žderati zbog
proždrljivosti i posebnog načina na koji ova riba hvata velike količine sitne ribe
(»ein gefrässiger Fish...« FFA 621); usp. francuski naziv cabot vorage (Rolland
3, 155).
6.1.3.4. Posebno se moramo zadržati na (samo naoko našim) nazivima rđćina,
ràéina, räcina1 l. I ovdje je u sadržaju prvotno bila slika »Drachenweib«, tj. »zmaje-
vica«, »vražica«. Oblik je preuzet iz južnotalijanskog greciteta ndrđcina, tràcina
(Rohlfs Diz3Cal. 2, 85 i 335; VDS 757; Lexicon Graecanicum 130— 1; Boll. St. Sic.
4, 352; Bertùccioli, Penso, P.-S.), a etimologiju mu valja tražiti u grč. δράκαινα
»weiblicher Drachen«, pa je, prema tome, etimološki isti oblik kao i drugim putem
preuzeti ihtionimi draganja, dragan itd. (8.1.1.2.). Naši ispitanici niti jednom nisu
doveli naziv rđćina u vezu s račina »veliki rak«, što govori o pertinentnoj, fonološkoj
vrijednosti opozicije /čj ~ /c/ i tonema jđj ~ /a/.
6.1.3.5. Geografski bi nam razlozi dopuštali da bokeljski oblik gančina pro­
tumačimo istom etimologijom, ili da kod tog ihtionima pretpostavimo unakrštava-
nje s mletačkom posuđenicom ganač ( < ven. ganzo »uncino, raffio che attacca per
afferrare o ritener che che sia« Boerio 299)1112, što je lako prihvatljivo ako se zna da
je grdobini »prva leđna peraja raščlanjena u pojedine šipčice« i da »prva (od tih
šipčica) ima listolik privjesak za primamljivanje plijena« {Poni. Enc. 3, 207). Taj
»appendice charmi lancéolé« (Dieuzeide 3,364) lako je usporediti s »kukom« (cf. ni­
že 6.1.5.).
6.1.3.6. Semove »ružnoća« i »nadnaravno biće« nalazimo i u nazivu vukodlak,
koji po svemu sudeći danas više nije živ, ali nam ga bilježi G. L. Faber 1883, a od
njega prihvaćaju RJ, H, Davidson i dr. Takva denominacija olakšana je sastavnicom
-dlak, jer su karakteristični »privjesci« ili jezičci bili uspoređeni s dlakama. U toj
morfološkoj odlici ribe mislimo da možemo vidjeti potvrdu za etimologiju španj.
naziva grdobine rape koja bi potjecala iz lat. RAPUM REW 7065 »repa«, a što
Corominas (DCELC 3, 1001) prihvaća s oklijevanjem zbog nepostojanja paralela
u drugim jezicima.
6.1.4. Izosemantizam s grčkim i latinskim klasičnim ihtionimima pokazuje naš
naziv žaba i posuđenica roipo (s varijantama).
»Žaba« je najstariji semantizam koji poznajemo za vrstu Lophius. Aristotel
(HA 9, 25, 1) spominje βάτραχος άλιεύς što Plinije prevodi sa rana piscatrix (9, 143):
»nec minor solertia ranae, quae in mari piscatrix uocatur«. Najtočniji opis daje
Opijan Hai 2,86 i d. : riba je troma (νωθής)13, koža joj je sluzava i meka14 (μαλθακός),
zbog svojih razjapljenih usta djeluje i čudno i odvratno (αΐ'σχιστος δ’ιδέειν στόμα
δ'ο'.γεται ευρύ μάλιστα,15, a živi u blatu i gustom mulju (αυτός μέν πηλοΐο κατ’
εύρωέντος έλυσθείς)16. Uz tako eksplicitne podatke ne moramo uopće sumnjati
u identifikaciju vrste. Kad tome dodamo da i Ciceron (ND 2, 125) kaže da rana
oko sebe podiže pijesak, sigurni smo za jedinstvenost referenta u nazivima βάτραχος

11 Opširnije o etimologiji i putu ovih naziva u naš jezik, v. Vinja 1962, p. 687—8.
12 gànai, gđnča navodi za Boku Skok 1, 550; riječ je »o evropskom turcizmu grčkog porijekla«.
13 »Sédentaire, mauvaise nageuse, peu agile« Dieuzeide 3, 364.
14 »molles tergore ranae« Ovid. Hai 126; »peau molle et visqueuse dépourvue d’écailles«, Boudarel,
369.
15 »Glava po prilici je dvostruko šira od najšireg mjesta na trupu« RJ 213.
16 »Fisch der im Schlamme lauert...« FFA 621; »enfoncé dans la vase« Boudarel 369.
(άλιεύς) = rana. Za nastavljanje grč. ihtionima na planu oblika i na planu sadržaja
sigurni smo samo u novogrč. βάτραχος i βαθρακόψαρο (Proia, OECD, PMCM).
Francusko ime baudroie, koje je nesumnjivo provansalskog porijekla, nije još raz­
jašnjeno. Bellonius (85—86) vidi u marseljskom obliku »iskrivljenu« grčku riječ
(»βάτραχος a Latinis rana marina dicta est. Graecam autem vocem Massiliensium
vulgus adhuc imitatam Baudroium nomine a batracho detorto«), što je, naravno,
teško prihvatiti. T o tim više što se etimološki repertoari nikako ne slažu u pitanju
etimologije riječi. FEW 1, 213 navodi često navođenu (Littré) pretpostavku da bi
posrijedi bila metafora prema baudroie »wehrgehänge«, ali je ne smatra prihvatlji­
vom »da sich semantisch keine Übergangsmöglichkeit zeigt«. Dauzat (Dict. Etym.
79) smatra da potječe »d’une račine baudr- ’boue’, d’origine inconnue«, što bi, kad
bismo bili bolje obaviješteni o toj osnovi baudr- »mulj«, semantički potpuno odgo­
varalo. Sasvim drugačije tumačenje daje A. Prati (VEI 148), koji misli da tal. za­
padni oblici boldrò, buldrò (koji su očito istoga porijekla kao i frane, baudroie) pred­
stavljaju »stroppiamenti popolari del frane, boulerot«, ali to je baš zbog postojanja
francuskog ihtionima nemoguće.
6.1.4.1. Naprotiv, istu figuru sadržaja nalazimo u brojnim jezicima. Pored žaba,
koje pokriva kompaktnu areu od Vinjerca do Mošćeničke drage, nalazimo, uglav­
nom po otocima, više ili manje adaptirani venecijanizam rošpo ( < ven. rospo jde
mar) »Boldrò, Rana pescatrice« Boerio 584) s varijantama rošpa, rospo, rospo. Eti­
mologija ove oznake za »žabu« nije definitivno utvrđena (REW 7462, VEI 844).
Za \ usp. tal. rospo, ròspè (Giammarco 122); šp. rana marina (Lozano 139); port.
xarroco (Castro 180); frane, za Arcachon crapaud (Boudarel 368) ; grenouille (RoUand
3,155); njem. Froschfisch (CLOFNAM 210.1.1.) i turski (za Uranoscopus scaber)
kurbana (Nalbandoglu 10, OECD 968).
6.1.5. Već smo vidjeli da klasični pisci uz osnovno ime »žaba« upotrebljavaju
i άλιεύς i piscatrix tj. »ribar«. Do tog je naziva došlo zbog posebne vještine koju
grdobina pokazuje pri lovu manjih riba s kojima se hrani. Aristotel (HA 37, 620b
12) u detalje opisuje tu njezinu tehniku i njegov se opis začuđujuće točno podudara
sa opisima modernih ihtiologa (Cuvier i Valenciennes 12, 343 i d., Brehm i dr.)
koji odreda insistiraju na činjenici da se Lophius »zakopava u pijesak ili mulj i
vreba plijen mameći ga pokretima svoje prve šipčice na glavi« {PomEnc 3, 207)17.
Ta osobitost u ponašanju ribe izazvala je čitav niz pučkih imena o kojima nas
informira Gesner (Nom. 119): »Rana piscatrix, vel marina, aliquando simpliciter
rana, ubi scilicet de marinis sermonen esse constat, Plinio, Ciceroni...Italice: Neapol.
rana piscatrix dicitur, Romae martino piscatore, a Liguribus pesce piscatore..Λ
Daljnje potvrde nalazimo u današnjim romanskim upotrebama: Messina, Palermo:
piscatrici (Penso), Elba: pescatrice (Cortelazzo 31), Bari: pezzecatrìsce (Scorcia 143),
salent. piscatrice, piscatriciodda (Rohlfs VDS 484 i Suppl. 1036), Korzika : .piscatrixi
(Caraffa 66); sardski: piscadrizi (Wagner DES 2, 277); španj. pez pescador (Lozano
139); frane, crapaud pécheur, grenouille pécheuse (Rolland 3, 155); engl, fishing frog
i mnogo raširenije angier ( = »udičar«).

17 »Son adaptation au fond est remarquable, ce qui est la condition d’une péche fructueuse. Lors-
qu’eile aperqoit u n petit poisson à proximité, la Baudroie se met à agiter sa »ligne« en faisant
vibrer ou bouger par saccades le petit lambeau de peau bilobé qui la termine. Aussitót que
l’appàt attire une proie éventuelle, la Baudroie l’attire devant l’énorme bouche pourvue de piu-
sieurs rangées de dents de préhension recourbées vers l’arrière et le happe avec la rapidité
d’un éclair. Les cinq autres rayons dorsaux, munis d’une frange, semblent servir d’»appäts«
supplémentaires«, Luther-Fiedler 139; cf. i Tortonese 11, 559.

116
 Grdobina (Lophius piscatorius): »metlice«, »matalice« (6.1.5.)

6.1.5.1. Kod nas ta slika nije izazvala sličnih naziva. Jedino valja spomenuti
ihtionim matalica, izvedenicu od matati »attrahere«, »u pravom smislu, na pr. ribe,
mamiti ih da dođu na udicu« (kod dubrovačkih pisaca, ARj 6, 517), što potpuno
odgovara ostalim već spomenutim imenima. Naziv je zabilježio Korlević, ali je
teško tvrditi da je upotrebljavan u narodu18.
6.1.5.2. Usporedba Mpčicđ za mamljenje ribe na glavi Lophiusa s trakovima
kod mekušaca objašnjava naziv totem (v. 36.5.3.). Ogromna usta i privjesci] na glavi
dovode do usporedbe s vrstom Scorpaena porcus: divlja škrpina, škrpuja, škarpuja
(v. 8.2.1.1.).*17

'* Etim. v. Skok 2, 388.

117
6.1.5.3. Geografski nam razlozi ne dopuštaju da naziv hmja protumačimo s
krnja® »s raspuknutijem ili razrezanijem usnama« (ARj 3, 702). Nejasan je i formalno
paradigmatski bliski naziv hrcez.
6.1.5.4. Kao i u drugim slučajevima kad srećemo oblik miš u funkciji ihtionima,
moramo se upitati da li je posrijedi direktna metafora miš = »sorex« ili je do izraza
miš došlo od mih »mješina«, »mijeh« preko mišić ili mišina19. Za koje ćemo se od
tih rješenja odlučiti zavisi često od oblika tijela same ribe i o postojanju ili neposto­
janju iste slike u drugim nomenklaturama. Za vrstu Lophius u drugim popisima
ne srećemo sliku »miš/sorex«, ali zbog velikih ustiju i nesrazmjerno velikog trbuha
pod njima20, grdobina se na suprotnoj napuljskoj obali zove màndece, mànnece (za
Bari: Scorcia 98), a taj oblik nastavlja lat. M ANTICA »Quersack«, »Blasebalg«
(REW 5327, FEW 6/1, 270)21 tj. »mijeh«. Iste morfološke karakteristike ribe izaz­
vale su portugalski naziv tamboril, baskijsko-franc. tombolino i u Santanderu pez
de tamboril ( — »bubanj«)2223. Slika »vreća«, »mješina« još je vidljivija u danskom hav-
tashe ( = dosi, »morski džep«). Kako je pokazao P. Barbier (RLaR 57, 1914, 299—
—300), rašireni tal. oblici biidego, biidegassa2 3 preuzeti su iz prov. boudego »vessie,
cornemuse, personne ventrue« (Mistral 1, 312). Tome moramo dodati korzikanska
imena za grdobinu: budicit, budigu (Caraffa 66).
6.1.5.5. Ne vidimo prihvatljivog semantičkog objašnjenja za lastovski oblik kučak.
6,2. U moru živi još jedna riba koja bi se zbog njene »ružnoće« mogla uzeti
za primjer kako priobalni svijet imenuje ono što je za njega ružno ili smiješno.
Riječ je o vrsti koja se kod nas najčešće naziva bežmek ili ćaće (ćaće), a koju Ari­
stotel naziva lijepim imenom (καλλιώνυμος) »koji u nebo gleda« tj. ούρανοσκόπος.
Govorit ćemo o toj ribi na ovom mjestu zbog toga što na znatnom broju točaka i u
nekoliko sredozemnih nomenklatura ta riba nosi ista imena kao i netom opisani
Lophius piscatorius, s kojim je, osim ružnoće, povezuju i neke crte ponašanja,
tehnike hranjenja, istovrsno stanište i značajne morfološke podudarnosti24. Kao i
kod Lophiusa, tako će i za Uranoscopusa afektivni naboj nazivà biti intenzivan i
prouzročit će znatna paradigmatska modificiranja osnovnih leksema bilo po liniji
formalne bliskosti bilo po sličnosti sadržaja.
6.2.1. Kao što je to najčešće slučaj kod naziva izražene stilističke vrijednosti,
ni ovdje nije lako odrediti pravu etimologiju najraširenijih naziva ćaća i bešmek.
Lik koji je u ća ća ima vrlo bogatu paradigmu: ćaća , ćaće , ćaćo , ć a ć 25, ća ćak ,
ćaćović, ćaćević, cacovica , cac, caca i ćuća. Da je oblik našao semantički oslonac u
riječi ćaća »otac« očito je iz varijanata ćaće, ćaćo. I oblici ća ć o vić i ć a ć ev ić upućuju sa
svojim morfemom - e v ić (kao u strič e v ić »stričev sin«) na niz »rodbinski odnos«,
jednako kao što to po svom sadržaju čine nazivi druge grupe imena koja se temelje

1 9 V . miš za Squalidae 2.3.6. i 2.5.2.

20 »Ces poissons peuvent engloutir des proies énormes, presque aussi grosses qu’eux...« Boudarel
370.
21 cf. bask. mandika ( = »estomac«).
22 Lozano 139.
23 cf. sistematski naziv Lophius budegassa (Spinola, Bonaparte).
24 To je slučaj na pr. za naša imena ganžina,garžina (v. 6.1.3.5.), za španjolski naziv repo (Lozano
127) i dr. Osim toga, kao što ćemo vidjeti, neki se semantizmi nalaze u imenima za obje ribe
bilo na istim bilo na različitim točkama (»svjetiljka« na primjer).
2 5 1 hibridna tvorba iačeta koju za Bakar navodi Mojo Medić, Bilješke... 3, 15.

118
na rodbinskom stupnju baba. Naprotiv, oblik ćuća pripada i paradigmi oblika ćaća
i paradigmi po sadržaju »čudnih usta« o kojoj će biti niže više riječi (v. Ó.2.2.2.).
Samo, to još ne predstavlja etimologiju oblika već samo paretimološka naslanjanja.
B. Finka, istina, smatra {Morsko ribarstvo 9,1957,222) da »naziv čač-{ak) prvotno
označuje grudu od kala ili kamenje što strši26. Korijen je dakle isti, koji je u čkati,
čačkati, a riba se tako zove otuda, ili što živi (kao što je poznato) u čačku (kalu,
blatu, mulju) ili što joj strše kosti (osobito na prednjem dijelu) kao kakve kvrge«.
Nažalost, ta je etimologija neprihvatljiva. Sve kad bi nam geografski razlozi do­
puštali da mislimo na čačak (»lutum congelatum«!), ne smijemo zatvoriti oči pred
činjenicom da se bežmek ili čača u venecijanskom označava potpuno homofonim
imenom chiachia [čača] = »boca in cao«, Boerio 163, kao što je dobro vidio B.
Jurišić, 1973, 36. Dok se ne ustanovi otkud potječe ven. chiachia morat ćemo naše
ćaća, čača smatrati barem romanskim elementom. Sa istim značenjem navodi taj
oblik i Bartoli u Daini. 2, 176.
6.2.1.1. Da se naše ćaća i izvedenice nalaze u paradigmi naziva za srodstvo
vidi se iz naziva baba zabilježenog u srednjoj Dalmaciji. U Sevidu je došlo do
stapanja obaju ihtionima u naziv babaćaće, a u Suđurđu i do još veće kontrakcije
u obliku baca.
Mogli bismo, prema tome, ovako grafički prikazati širenje paradigme ćaća:

________________ j-»·4-koncept»bježati«27= bižibaba

1 ćaća I--------------------- s- baba (asocijacija po sadržaju)
I + baba = babaćaće
------- * X baba = baća
------------i- X koncept »čudna usta«28 = ćuća
---------------- *■ + lik boca iti cao19 = bokadećaća

6.2.1.2. Isto je tako nepoznata primarna etimologija i drugog veoma raširenog

naziva bežmek. T u riječ ARj 1, 279 i Skok 1, 44 navode uz oznaku »etimologija
nepoznata«. Finka {Morsko ribarstvo 9, 222) smatra da bežmek »označuje ribu koja
je bez mekoga tj. bez mečja, bez mesa«. Međutim, znamo da je u te ribe glava ko-
štunjava, ali je zato cijelo tijelo meko i služi za hranu29, a čitavi dugi komadi nje­
zinih »fileta« ostavljaju se cijeli pri pripremanju riblje juhe. Odnos između koščate
glave i mekog dijela (bez kosti) isti je kao i u tražene škrpine, pa su mu Provansalci
zato i dali ime rascasso blanco tj. »bijela škrpina«. Zato ćemo razloge naziva bežmek
morati tražiti prvenstveno u afektivnim, stilističkim impulsima. To tim više što
se na mnogim točkama gdje se riba tako zove, priglupom i nespretnom čovjeku
kaže da je bežmek, a kako je put metafore uvijek zemlja -* more, a nikad obratno30,
bit će najuputnije da u ihtionimu bežmek, dok se ne utvrdi prava etimologija, vi-

26 »Salebrae, grude po putu od kala smrzla« navodi ARj 1, 877; »lutum congelatum« nalazimo u Vu-
kovu rječniku.
27 Valjda zbog hitrog bježanja i časovitog zakapanja u pijesak: »Suole seppellirsi quasi compieta-
mente nel fondo.« (Tortonese 11, 238).
28v. 6.2.2.2.
29 »However, they (se. thè Weevers, thè star-gazer = Uranoscopus) taste all right, and it is even
said that their fillets may be mistaken for sole. T he star-gazer, thè fetchingly ugly member of
thè family Uranoscopidae, is also good to eat...« Davidson, 132; »Chez nous on ne dédaigne pas
du tout ce poisson que l’on fait entrer dans la bouillabaisse« Cotte 80; »Fleisch gut« FFA 591.
30 To je ustvrdio još Gaston Esnault (Oà en soni les études de franfais, p. 137); vidi ovdje 0.2.3.

119
dimo prenošenje kopnenog izraza znatnog afektivnog naboja. Velik broj naziva u
sredozemnim nomenklaturama zasniva se na toj stilističkoj vrijednosti.
Za razliku od naziva Ćaća, kod ovog smo imena zabilježili samo varijante bešmek
i stilistički prošireno bu žm elek.
6.2.1.3. Činjenica da za dva najraširenija naziva jedne vrste ne možemo utvrditi
postanje ni etimologiju sensu str ic to govori nam o mogućnosti da je riba u davnini
mogla biti među onim vrstama kojima se ime nije smjelo izricati tj. da njena imena
moramo posmatrati kao totemističke tabue. Kad Aristotel uz ούρανοσκόπος po­
stavlja καλλιώνυμος, a isti se epitet sreće i uz λύκος, lako možemo zaključiti da je
posrijedi eufemizam pomoću kojega se izbjegava navođenje pravog imena dotične
ribe u svrhu izbjegavanja uroka ili drugih elemenata pučkog vjerovanja. I Aristotel
(HA 2,11,7) i Elijan (NA 13,4) opširno govore o otrovnim osobinama ribe a navla­
stito o vrlo velikoj žučnoj kesici. Elijan čak ističe da je ta njena osobina bila povodom
za posebne izraze, šaljiva imena i poslovice. Takve životinje u slijedećim stadijima
uglavnom nose metaforička imena ili se pak imenuju opisno (naš tip m ed vjed ,
tal. donnola, njem. Jungferchen itd.)31. Grčki ούρανοσκόπος po svemu sudeći spada
među takva imena.
6.2.2. Dok za dva najraširenija imena ne znamo razjasniti ni motivacijski impuls
ni pravu etimologiju, a takvoj su neprozirnosti imena mogli pridonijeti pučko vje­
rovanje ili tabu razlozi, za ostala imena moći ćemo u većini slučajeva protumačiti
barem sekundarnu motivaciju, ako ne i pravu etimologiju. Kao i kod drugih imena
riba, motivacijske ćemo impulse tražiti u morfološkim osobinama ribe, njenu po­
našanju i u osnovnim semovima na kojima se nazivi temelje.
6.2.2.1. Već spominjani Aristotelov naziv ούρανοσκόπος32 ima svoj potpuni \ u
našem nebogled koji smo sami zabilježili na jugu Jadrana u Hodiljama, a B. Finka
( M orsko rib a rstvo 9, 222) ga navodi za sjeverni otok Ist. Istu sliku sadržaja nalazimo
i drugdje: bugarski zv e zd o b ro e c (Drenski 237, Vasiliu 315), engl. s k y -g a z e r , s ta r -
-g a z e r , njem. H im m elsg u ck er33. Za naš naziv možemo sa sigurnošću tvrditi da nije
ni kalk ni knjiška tvorevina. To potvrđuje i od Kolombatovića zabilježeni naziv
nebunac (ARj 7, 800).

6.2.2.2. Međutim, i neobični položaj i oblik ustiju34356izazvao je nekoliko imena.

Kod nas smo zabilježili b o k a in k a va , b o k a k a v a , b u n k ik a vo i, križano sa ća ća , b o k a -
dećaća. Svi ti oblici potječu iz ven. boca in e o o 33 (Boerio 85, E. Ninni 12, Rolland
11, 176): »la sua bocca è grande e posta al di sopra della testa, onde prese il nome
vernacolo che vuol dire Bocca in testa« Boerio 8536. No ta se usta i otvaraju dru­
gačije nego kod ostale ribe. »Le maxillaire supérieur est protractile et la mandibule
doit exécuter, pour se rapprocher de la màchoire supérieure, un large mouvement

31 O tabu imenima životinja v. obilatu literaturu citiranu kod Strömberga, 97.

3j »Les yeux placés à fleur de tète regardent directement en haut«, Boudarel 367; »occhio molto
piccolo e situato nella parte superiore del capo«, J. e. G. Lythgoe 235; »gli occhi che spiano al-
l’insù la tanto desiderata preda«, E. Ninni 1920, p. 12.
33 Zbog gledanja u nebo, Talijani su ga usporedili sa »svećenikom«: pesce prete (P.—S.); Elba:
peSSe prete (Cortelazzo 85); pèscie prèddS (Giammarco 120).
34 »La fente de la bouche dirigée en haut se trouve dans un pian vertical et s’ouvre d’arrière en
avant«, Boudarel 367.
35 »Veneti bec (sic!) ìncauo appellant«, Salvianus, 197; abr. voccangapS (Giammarco 125).
36 P.— S. 143 navodi za Abruzze bocca in cielo.

120
vers l’arrière« (Dieuzeide 3,119), a kako bežmek dugo živi kad se izvadi iz mreže37,
ribari uvijek imaju prilike da se smiju pokretima tih njegovih čudnih ustiju. U
gubicu mu stavljaju cigaretu i odatle naš naziv pušač. Da se to radilo i u Portugalu,
vidljivo je iz port. naziva mosca tabaco i papa tabaco (Castro 177, P.-S.)38.
6.2.2.3. Zbog tako čudnog oblika ustiju prozvan je svirac. Tako se često na­
zivaju ribe kojima su usta uvlačiva (cf. gore »maxillaire supérieur est protractile«),
pa iako ne spadaju među ribe »koje se glasaju« kao Trigla ih Zeus, ipak dobivaju
nazive kao kod nas sopec ili španj. trampero, kat. trompetero, port. trompeteiro ili
čak trombeta39 (v. 22.16.).
6.2.2.4. Na te se nazive po sadržaju paradigmatski nadovezuje naziv mucalo
zbog grčevitih pokreta ustiju, a na taj se posljednji i sadržajno i formalno nastavlja
cikalo. Isti su razlozi pridonijeli mijenjanju ćaća u ćuća koje tako postaje deverbal
od čučati »sisati« (iz ven. chiuchiar »succiare« Boerio 168, a ovo iz lat. *SUCTIARE
FEW 12, 388)40. Isti semantizam može biti i u spomenutom cikalo (Skok 1,260),
ali se on istovremeno naslanja i na cikati »stridere« i »vabiti« (ARj 1, 793). Dakle,
sva su tri semantizma za Uranoscopusa opravdana, jer on i »vabi« ribu41 (cf gore.
maiolica 6.1.5.1.) na način sličan onome koji smo opisali kod Lophiusa.
6.2.2.5. Već smo istakli da se na nekoliko mjesta imena za bežmeka poklapaju
,
s nazivima za grdobinu (gorčina ganćina, cf. bilješku za 6.2.) i to u prvom redu
zbog jednake »tehnike» vabljenja ribe. Međutim, kožni režanj koji joj strši iz glave
(cf. PomEnc 1, 459) izazvao je, kao i kod drugih vrsta, koje imaju izrasline na glavi,
sliku »kokota«, odnosno njegove »kreste«, pa se bežmek na Unijama zove petek tj.
»pijetao«. Sličnu sliku nalazimo i u Valenciji: gaUineta (Lozano 127). Ako dopusti­
mo da su izrasline (»Les lèvres bordées par des filaments tentaculaires«, Dieuzeide
3,119) izazvale usporedbu sa leptirom, mogli bismo protumačiti naziv lepur4243, jer
nemamo nikakve osnove da u tom nazivu vidimo sliku »zec« (cf. P. Barbier R LaR
57, 322).
6.2.2.6. Razlozi lokalnog folklora doveli su do naziva kate libanova, što ga J.
Žic (Znšo 5,64 i 72) navodi za Vrbnik na Krku, a sada preuzima i Berdar 32. Kako
ne znamo ni somatske ni druge osobine te Kate, ne možemo reći zbog koje je od
bežmekovih osobina došlo do tog prenošenja imena. U svakom slučaju, naziv je
izrazito efektivan i do ovakvog prenošenja dolazi ih kad postoji fonetska bliskost
(tip lirun -> limun, vuk -> vuko balota) ih veoma uočljiva karakterizacija referenta,
što je izraziti slučaj kod bežmeka. Takvi nazivi uvijek su geografski ograničeni;
usp. kod Berdara (/. c) kđte bđjna (Selce) i dorica s mora (Jelenje), uvijek za Urano­
s c o p i.

37 Često zna iskočiti iz posude u kojoj ga nosimo, pa caki iz lonca nakon što ste mu izvadili utrobu;
tako se mogu protumačiti kat. imena s leksemom salt-: saltabardissa (Griera, Pal.las), saltaper-
disa, saltaberdise (Lozano 127).
38 Usp. na jugu Sardinije naziv pappagoččula »mangia-cozze«, Wagner DES 1, 414 i 1, 359.
39 Cf. arapski u Tunisu bou zoumara ( = doslovce »/riba/ s frulom«).
40 Skok 1, 362 upućuje na REW 8417 (*SUCULARE).
41 FFA 591 ovako opisuje to vabljenje: »Angelt m it einem zungenförmigen Lappen der Schleim­
haut des Unterkiefers, wobei diese Wurmattrappe, schlängelnd aus dem Maul herausgescho­
ben, Beute anlockt«.
42 lepurica za »leptir« bilježi na Vrgadi B. Jurišić 1973, 106.
43 Bilježi ga i Jurišić 1973, 22.

121
6.2.2.7. Naziv belajka lako se tumači semantizmom »đavo« koji smo obilato
potvrdili (6.1.3.1.)· Riječ je o »turcizmu arapskog podrijetla« (Skok 1, 135, Škaljić
134).
6.2.2.8. Sem »ružnoća« prouzrokovao je i denominaciju pomoću ornitonima
koji označuju ružne ptice. Kod nas na taj način možemo objasniti nazive ćafka i
čavka ( = »čavka«)44. Albanci su bežmeku dali naziv kukumjdpke (Peshq. Shq. 161)
što će reći »sova« (»civetta«; »spaventapasseri«, Leotti 514), dok je u sardskom uspo­
ređen s kukavicom: kükku (Wagner DES 1, 414)4S.
6.2.3. U svojim opisima ihtiolozi ističu nabitost tijela u bežmeka: »tijelo kusasto
i nabito« (Drenski 238; »curioso pesce di forma tozza e robusta«, E. Ninni 12;
»Keulenförmig, plump, Kopf fast viereckig« FFA 591 itd.). T i elementi potpuno
opravdavaju naše nazive batovina (bàtovina, batovina), batofina i složenicu bato-
glav, koji se shvaćaju kao izvedenice od bat (B. Finka, Morsko ribarstvo 9, 222).
Još je prozirniji naziv batoč koji kao kopneni apelativ znači »klepac, campanae
pistillum«, a posuđenica je iz ven. batochio »battaglio, battente«, Boerio 70 (REW
994)46. Ovamo možda spada i badie, ali svakako uz ukrštavanje s badati »bosti«
zbog jakih bodlji na glavi ribe.47 Naše se batoglav može sadržajno usporediti s
alb. kryemadh (Pesh. Shq, 161) »dalla testa grossa«. Međutim, valja naglasiti da je
isto tako moguće da je batovina ustvari samo sekundarna motivacija neshvaćenog
naziva, koji je možda nastavljao grč. βάτος, βατίς »trn«, jer se taj leksem, kao što
je s obiljem primjera pokazao R. Fohalle (Serta Leodensia, 154— 155), veoma često
pojavljuje u grč. ihtionimiji, a konceptualizacija na »bodlja«, »trn« i više nego od­
govara toj ribi (v. gore bilj. 47).
6.2.3.1. Pokušajmo objasniti naziv tilde (Uranoscopus). Zbog kvalitete akcenta
pomišljali smo na hipokorističko prenošenje osobnog imena Todor > Tode iz ven.
oblika tódaro, što je u ven. istovremeno i antroponim i oznaka za Ommastrephes
sagittatus (36.5.3.), kako to ističe i Boerio 753. Međutim, sva konfiguracija ribe,
kako je opisana u prethodnom odjeljku (6.2.3.) čini uputnijim tumačenje pomoću
tudes »marteau, maillet« (od tundo, tutudi), Meillet DELL 707, to tim prije što je
od iste osnove (cf. tudiculare, Varon; FEW 13/2,396) i na temelju jednake konceptu-
alizacije nastao frane, ihtionim tornile (v. gore 2.3.3.). N a taj se način još jedan naziv
za Uranoscopus uvodi u semičku skupinu »bat« (v. gore batoč) koja odgovara bio-
morfološkim karakteristikama tako označene ribe.
6.2.4. Uranoscopus je druga vrsta iz obitelji Trachinidae. Sa vrstom Trachinus
zajedničke su m u neke od važnijih odlika kao što je morfologija tijela, stanište i
navlastito škržni zaklopci s otrovnim bodljama48. Zbog toga je na nekim arealima
moglo doći do prenošenja naziva s jedne vrste na drugu. Tamo gdje se Trachinus
ne naziva pauk (otok Korčula na primjer) već draganja, nazivi pauk, pdvok^ozna­
čavaju Uranoscopusa. Do istog je prenošenja došlo i u Andaluziji gdje se bežmek
zove orana ronquera, araüa roquera (Lozano 127).

44 Za pogrdne konotacije tog ornitonima, cf. ARj 1, 917; etimologija kod Skoka 1, 300.
45 »I Sardi lo chiamano con meno onore cuccm, Cetti, 97.
46 U Korčuli bàtoi znači i »stegno«, »la gamba del cappone o simile distaccata dalla coscia«.
47 »Deux solides éperons au bord supérieur de ses opercules«, Luther — Fiedler 114.
48 »Famiglia Trachinidae: Pinna codale non biforcata. Opercolo con spine velenifere«, P.— S.
138.

122
6.2.4.1. Posebno se pitanje postavlja kod tumačenja naziva bđjo. Mislimo da
to ime treba tumačiti zajedno s pridjevom bajan, koji nam potvrđuje Kavanjin
(Stari pisci 22, pjevanje 21, 24) i rukopisni rječnik Ivana Tanclingera (Rad 293,
p. 262). Iako je ARj i Skok ne navode, riječ je danas u svakodnevnoj upotrebi u
seoskim govorima između Šibenika i Trogira i to u značenju »jadan«, »bezvrijedan«,
»nemoćan«. Ihtionim je, po našem mišljenju potekao iz tog pridjeva, a uzlazni
akcenat m u daje afektivnu vrijednost kao i kod većine imena za bežmeka. Osim
toga, βαιός = βλέννος zabilježen je kao ihtionim i u grčkom (Epiharm)49. Osim
oznake za Biennius sp., u grčkom βαιός znači »little, small; humble«, pa možemo
pretpostaviti da je to i etimologija za naš ihtionim, kao što je mislio i Attedi p.
45: »Grammatici praeterea alio nomine βάιονα... a brevitate a pinguedine, appella­
tum tradunt«. Usp. gore (6.2.2.6.) kdtebäjna ( = Kate bajna pored Kate Libanova).
6.2.4.2. Usamljeni su nazivi tovar i tovarčić, ali i za njih se može tvrditi da su
izazvani afektivnim razlozima50.*123

cf. Strömberg 32; Vinja 1967 (1) 212—123.

30 cf. Skok 3, 485 i ovdje 37.5.3.4.

123
 7. NEVRIJEDNA RIBA

7. Još veću produktivnost naziva nego »ružnoća« ili »čudnovatost« može izaz­
vati nevrijednost ribe. Ako riba nema nikakve ekonomske vrijednosti, ako se go­
tovo uopće ne jede, ako se ne lovi, ako je i sitna i od ribara doslovce prezrena, mo­
žemo biti sigurni da će, pod uvjetom da je česta i da je posvuda ima, njezini nazivi
biti izvanredno brojni, da će svaki od njih pokrivati veoma skučen areal, da će
ta imena biti podložna neprestanom variranju, da će im afektivni naboj osigurati
mnoštvo neočekivanih oznaka među kojima će biti i znatan broj takovih kod kojih
je iluzorno tražiti meritorna tumačenja, bilo za izraz bilo za sadržaj. Kao i kod svih
naziva fonosimboličkog karaktera i u tom će slučaju biti na djelu neprestani rad
najrazličitijih sekundarnih motivacija, tzv. pučke etimologije, koji će, brzo i efi­
kasno, oblik toliko preobraziti, da bez oslanjanja na »najvjernijeg etimologičareva
saveznika«1, tj. čitave nizove varijanti, ne bismo bili kadri otkriti čak ni one slu­
čajeve kad je riječ o sigurnom nastavljanju jednog od davnina prekrajanog eti-
mona.
Za ilustraciju takvih tipova denominacije, kad je »označena stvar« u prvom
radu karakterizirana izrazitom nevrijednošću, uzeli smo predstavnike brojne i raz­
nolike obitelji Blennioidei2, koje je jedan od najvećih autoriteta u njihovu prouča­
vanju, naš J. Kolombatović nazvao, slijedeći bokeljski narodni naziv, Mačkulje.
Blennioidei, ili kako se kod nas najčešće nazivaju slinke ili babice, vrlo su raspro­
stranjena obitelj koja se sreće uz samu obalu i koju love samo djeca, jer im se meso
kod nas u načelu ne jede. T o su sitne, različite, neugledne ribice za koje Tortonese
navodi da ih ima oko 400 vrsta, pa nam sam taj broj govori o teškoći točnije njihove
identifikacije, tako da je W. A. Gosline (cit. u Tortonese, 11, 251) zaključio da su
one »one of the most unsatisfactory suborders of the Perciformes«.
Zbog tih ćemo razloga odmah na samom početku raspravljanja o njihovim
imenima istaknuti da bi bilo neuputno za naše svrhe težiti za nekom strogošću u
identifikaciji brojnih pučkih naziva. Možemo bez oklijevanja reći da narodna takso-
nomija postupa, već prema mjestima, na samo dva različita načina: (a) ili sve Blen-
niidae označava jednim imenom, ili (b) razlikuje, prema morfološkim osobitosti­
ma, dvije vrste. Razlučna oznaka između imena tih dviju vrsta jest postojanje ili
nepostojanje izraslina na glavi, koje narod uspoređuje s »krestom« ili »kukmom«
kod ptica3. Najčešći predstavnik vrsta s kukmom je Biennius ocellaris, dok je
tipičan predstavnik vrsta bez kukme Biennius pavo.

1»The variant, whether phoiiological or moiphological, is the etymologist’s must trusted ally,
be it only for its ròle in cautioning him against facile Solutions.« Y. Malkiel in Word W l Γ954,
266.
2 »L’interesse pratico è nullo.« Tortonese 11, 254; »...è commestibile vile« Boerio 301 (s. v. ga-
(oràsola).
3 »Si conosconco circa 400 specie, spesso di non facile identificazione. Importanti ai fini sistema­
tici sono le creste cutanee e le svariate appendici cefaliche (tentacoli nasali e sopraorbitali, fi­
lamenti nuccali, ecc.)« E. Tortonese 11, 252.

125
 Nakon detaljnog razmatranja više od stotine pučkih naziva za pripadnike ove
obitelji došli smo do zaključka da se svi ti brojni nazivi mogu po inicijalnom se­
mantičkom impulsu podijeliti na 5 skupina, koje bismo mogli ovako artikulirati:
7.1. imena sa semantičkom crtom sadržaja »slina«;
7.2. imena sa sadržajem »kresta« i si. i odatle »kokot« itd;
7.3. imena pejorativnog i opscenog sadržaja izazvanog nevrijednošću ribe;
7.4. imena kod kojih je u sadržaju označeno stanište ili osnovna odlika pona­
šanja: »kamen«, »rupa«, »bježanje u rupu« itd;
7.5. nazivi nejasnog oblika i sadržaja ili usamljeni denominadjski postupci.
7.1. Gotovo da nema nomenklature u kojoj ne bi bio zastupan naziv konceptua-
liziran na semantizmu »slinav«. T u osobitost ribe ističu svi ihtiolozi: Tortonese:
»Pelle viscida per l’abbondante muco« (11, 251); FFA 539; »Haut charakteristisch
schleimig, nackt, meistens schuppenlos«; Dieuzeide 3,180: »Peau nue, visqueuse«,
itd. Kod nas je više od polovice naziva za ovu obitelj zasnovano na toj slici sadržaja,
bilo da je ona danas prozirna bilo da je došlo do mijenjanja i ispunjanja negdašnjeg
oblika koji je značio »slina« s novim sadržajima koji tom aloglotskom izrazu formalno
odgovaraju u našem jeziku.
Zbog tih razloga skupinu koja se zasniva na semantizmu »slina« — sinkronijski
i dijakronijski gledano — možemo podijeliti na dva dijela: na grupu naziva koji
formalno nastavljaju lat. *BABA »slina«, ali kojem je obliku u našem jeziku dan novi
sadržaj (7.1.1.), i na grupu naziva koji isti sadržaj »slina« iskazuju sinonimnim našim
(ili tuđim) oblicima (7.1.2.). Naravno, ne postoji oštro zacrtana granica između
dviju skupina, jer će na graničnim arealima doći do dodira, tj. do poklapanja, križa­
nja pa čak i do tautoloških tvorevina, a da i ne govorimo o brojnim paradigmatskim
modifikacijama izazvanim sličnošću oblika i bliskošću sadržaja.
7.1.1. Vulgarnolatinski ekspresivni oblik *BABA obilato je potvrđen u svim
romanskim jezicima za oznaku sadržaja »slina«, »mucus«, a odatle ekstenzijom za
»brbljav« i za »glup«4. Došavši na Jadran, Hrvati su zatekli taj oblik, zadržali ga
kao ihtionim ili ihtionimsku sastavnicu, ali su ga ispunili novim sadržajem. *Baba
se ne shvaća kao slina već kao pejorativni konotirani izraz za hrv. sadržaj baba
»stara žena«, a taj sadržaj u potpunosti odgovara najnevrednijoj i najprezrenijoj
ribi koja živi u moru. Tu, po našem mišljenju, počinje rascvat i grananje tog starog
oblika ispunjenog sadržajem koji je nov, ali uvijek vezan uz isti referent: uz ne­
vrijednu ljigavu ribu kojoj je slinavost osnovna karakteristika. Polagana ali uporna
jezična dinamika bila je potpomognuta u svom toku činjenicom da referent nije
mogao baš zbog kvalitete označene stvari nametnuti više ili manje ustaljeno ime
za širi areal kao što je to bio slučaj sa vrstama salpa, ornata ili kanjac.
Taj morfosemantički dinamizam odlično je ilustriran u našem jeziku. Kao što
se moglo i očekivati, najrasprostranjeniji je polazni oblik baba5, koji je potvrđen
za široki ali »razmrvljeni« areal od Hvara do južnog kraja Istre. Poneka tonemska
varijanta (baba) pokazuje da je za dotično pučanstvo ihtionim i dalje ostao ne-

4 Cf. FEW 1, 191—195; odmah valja naglasiti da se i ihtionim izveden iz tog oblika u mnogim
zap. rom. jezicima oblikom podudara sa sadržajem »glup«, »tonto« itd.
5 Kako nemamo nikakvih ihtioloških pretenzija, a ihtiološka taksonomija ni ne izražava pučko
gledanje, u ovom se etimološkom raspravljanju neće voditi računa o različitim vrstama obitelji
Blennioidei, a sva utvrđena imena odnose se na jednog, dva, više ili čak na sve pripadnike te
obitelji.

126
uroziran. Muški rod u bab može se tumačiti utjecajem gotovo stalnog m. roda u
đazivima za pripadnike isto tako nevrijedne i morfološki slične vrste Gobius (guv,
glavoč, V. poglavlje 13.).
7.1.1.1. Među izvedenicama od istog leksema najbrojnije su zastupani deminu­
tivni oblici i to u prvom redu babica, što je semantički opravdano neznatnim dimen­
zijama ribe6 i nepostojanjem bilo kakve prehrambene vrijednosti. Maldini (Rib.
list 11,1926,33) navodi i oblik redundantne deminutivizacije tj. ponavljanja deminu­
tivnog morfema: babičica. U obliku babuška imamo hibridnu deminutivizaciju:
na rom. morfem (-uš- < -U CEÄ) dodano je naše -ka. Deprecijativnu vrijednost
imaju tvorbe babina na Premudi i bdbinjak (Lorini, cit. u H 21). Deminutivne
su tvorbe i babka i bóbka, dok sa oblicima babuka, babóta i babura paradigmatski
prelazimo u druge sananti zrne i prvotna se veza sa baba »stara žena« gubi.
7.1.1.2. Izrazito sjevernodalmatinska i istarska pojava je umetanje -m- pred -b-
(usp. dumbok, bumbreg, Skok 1, 450). Taj interkalirani nazal uvjetovao je, za razliku
od interkaliranog -r-, nekoliko odreda neprozirnih naziva: najbolje su zastupani
baribusa i banbuja, (H 446 donosi za Rab vambuša), dok su oblici s daljnjim proši­
rivanjem osnove, kao banbustUa, banbusära, banbula, poput svih izrazito fonosti-
lističkih tvorbi ograničeni na po jednu točku. Morfemi su u ovim tvorbama izra­
zito romanski. Dok u banbusula srećemo kumulaciju morfema (-us- + -ula), dotle
u bimba nema sufiksalne ekspanzije, ali imamo izrazito stilističku vokalnu varijaciju
osnove.
7.1.1.3. Oblik bunbala tvori paradigmatski prijelaz prema grupi naziva koji se
temelje na sinonimskom bala »slina« (v. 7.1.2.1.).
7.1.1.4. Znamo su produktivniji nazivi kod kojih je fonoekspresivna grupa B. B.
proširena sa -r-. Tako se najprije prelazi zbog paradigmatske sličnosti sa sadr­
žaja »baba« na sadržaj »stric«, »ujak« : barba, a zatim se ide daljim stilistički izraženim
širenjima: barbina, barbüs, barbusa, barbuša, barbukić i barbabusa. U Vinišću za­
bilježeni oblik barbirić pokazuje za narodno gledanje novi prozirni sadržaj »brijač«7.
U istom semantičkom polju oznaka za srodstvo nalazi se i bakorica, gdje se oblik
naslanja na sinonimno baka »nonna«.
7.1.1.5. Izrasline na glavi uočljive kod mnogih pripadnika ove obitelji (cf. 7)
učinile su da se u paradigmu umiješa i leksem rog (v. niže n. 14). Najjasniji je naziv
izražen leksijom baba z rokčići, dok se potpuno stapanje dvaju leksema vidi u ihtio-
nimu barbarogaibabaroga8, gdje vidimo semantički prijelaz »stara žena« -> »strašilo«.
Još jedan korak dalje, i u babarokova, zahvaljujući poklapanju s elementima iz usko
lokalne situacije, nevrijedna riba đobija ime po ženi nekog Roka (cf. kate libanova,
Ó.2.2.6.).
7.1.1.6. Kako su ispitanici bili podijeljeni u pogledu akcenta kod naziva busa
(zabilježio sam busa i busa), teško je reći da li je busa nastalo kraćenjem od banbüsa
ili od barbusa. Međutim, izvjesno je da etimologiju i tom obliku valja tražiti u
paradigmatskim varijacijama od *baba.

6 Blenniuss p. su izrazito male ribe : Biennius dalmatinus STEIN D . KOL. naraste do 4 cm, dok B.
gattorugine BRÜNN, može iznimno narasti do 30 cm. (»è questo il Blennio mediterraneo
di maggiori dimensioni«, Tortonese 11, 265).
7 Za sliku barbi(e)r u ihtionimiji cf. P. Barbier RLaR 58, 283. Naravno, u tim oblicima prvotni de-
nominativni impuls ne dolazi od sadržaja *BABA »slina«.
8 babaroga ćemo sresti i kao ime za dekapoda Penaeus kerathurus (38.1).

127
7.1.1.7. Nuzgred spomenimo da je K. Gesner (Nomencl. 9) zabilježio za našu
obalu oblik borrebotza, koji bez ikakve sumnje spada ovamo.
7.1.1.8. Nejasan je prvi elemenat složenice šacoroga. 1
7.1.2. Međutim, slinavost kože može biti izražena i domaćim jezičnim sred­
stvima i u tom je slučaju ihtionim proziran i za govornike opravdan.
7.1.2.1. Od apelativa bale, gen. bala »slina«, koji po Miklošiču, Bernekeru i
Skoku9 također potječe iz *BABA »Geifer« REW 853, izvedeni su ihtionimi bala,
balavica, balava riba i hipokoristička tvorba bdio. Zahvaljujući postojanju tuđice
bavarin »zastiračić djetetu da se ne omrlja« (iz mletačkog), proziran je i naziv ba-
vulin. Oblik bunbala vidjeli smo u 7.1.1.3.
7.1.2.2. Produktivniji je i rašireniji tip zasnovan na apelativu slina10, karakte­
rističan za srednju i južnu Dalmaciju: slinka, slinga, slinovac11, te prošireni oblici
pejorativne konotacije slingura, slingra i slindura.
7.1.2.3. Da se prvotno značenje rom. baba potpuno izgubilo vidimo iz hibrid­
nih složenica tautološkog tipa slinjava baba i babaslinka12.
7.1.2.4. Iz križanja sa sadržajno bliskim semantizmom »lizati« nastaju paradig­
matski oblici lizura, lingura, lingurda i lingre s istom depredjativnom vrijednošću.
7.1.2.5. Sve sredozemne nomenklature pokazuju \ poklapanja, a u roman­
skim jezicima najčešća su fj podudaranja sa našim oblicima koji potječu iz oblika
baba »slina«. Navest ćemo samo nekoliko primjera: tal. bavosa, baùscia, bausa, va-
vosa, vavustmi, bausedda (Penso) ; vavosè (Giammarco 125), vavose, vavosedde (Scor­
cia 213— 4); Bastia: vacca bavosa (Caraffa 60); sard. babbašuni (DES 1, 161)13;
prov. bavecca (Nice), bavarello (Rolland 3, 157); Monaco: bavoca (Catalogue FAO
207); frane, baveuse; kat. i španj. babosa, bavosa, baboso (Lozano 122—5). Drugi
sredozemni oblici se \ podudaraju s našim nazivima istog semantizma: novogrč.
σαλιάρα ( = »slinava«, Proia 2133, Catalogue FAO 207); muccosa (P.-S.); prov.
mourvelouso (Cotte 125); kat. llepissós ( = »viscoso«, Lozano 123); port. ranhosa
( = »slinava«, Castro 178); njem. Schleimfisch; Šved. slemfiskar itd.
I klasični grčki i lat. pisci dovode nas, kad je riječ o slinki, na polaznu točku
»slinav« u sadržaju ihtionima. Istina, o toj se ribi ne govori mnogo, ali i ono čime
raspolažemo dovoljno nam ilustrira osnovni motiv konceptualizacije. Opijanov
βλέννος (1, 109) »pase travu uz obalu«, a ime je očita pridjevska izvedenica od
βλέννα »slina« koje osim oznake za ribu znači i »idiot«. Sinonim za βλέννος
nalazimo i kod Hesihija: σιαλίς · βλέννος Αχαιοί, a σιαλίς je izvedeno od σίαλον
»slina«. Kod Plinija (32, 102) nalazimo nesigurne lekcije blendius, biennius, ali je
zato blennus u značenju »idiot« obilato potvrđen kod Plauta i Lucilija.
7.2. Osim slinavosti, uočljivu karakteristiku, koja će poslužiti za konceptuali-
zaciju brojnih naziva ove vrste, predstavljaju izrasline na glavi i produžene prve

9 Skok 1, 124.
10etim. V. Skok 3, 285.
11 klinka je očito paradigmatsko variranje od slinka.
12 o tim hibridnim tautologijama v. V. Vinja »Alcuni tipi di incroci linguistici neolatino-slavi«
SRZ 3, 1957, 31—44 i Suvremena lingvistika, Zagreb, 4, 1967, 90—99.
13 s ekstenzijom značenja »stupido«.

128
leđne peraje kod većeg broja pripadnika obitelji Blennioidei1415. T a će morfološka
osobina izazvati znatan broj lančano povezanih denominacija koje će se kretati od
slike »kresta«, »kukma«, »kruna« pa do različitih oznaka za ptice sa kukmastom gla­
vom. Najčešći sadržaj bit će, baš zbog najveće disponibilnosti, konceptualiziran
kroz sliku »kokot« i sinonime.
7.2.1. Kod nas je najbrojnije zastupan oblik pivac15 i od njega se izvode s
afektivnim proširivanjima pivać, pivčina i pivalo te božji pivac. Sinonimno kokot16
proširuje se u božji kokot, božji kokotić, kokotan i kokoćan17. Na čakavskom pod­
ručju čest je naziv peteh ( = »pijetao«) s izvedenicama petešić i izrazito afektivnim
petisàra. Umjesto od imena životinje može ihtionim nastati i od oznake za njezino
glasanje. Takav slučaj imamo u kukurik i kukurikavac.
Sadržajna ( \ ) podudaranja česta su i u ostalim nomenklaturama: tal. galluzzo
za Anconu (Penso), galletto za Genovu (Pr. 694); kat. gali fabé (Lozano 122);
turski horozbina i odatle rum. corosbinđ (Nalbandoglu 17; CLOFNAM 164.1.15)1819.
7.2.1.1. Dok je sigurno da se oblici kukurcmda i kukmdro formalno paradigmat­
ski naslanjaju na gorenavedene oblike, što se tiče sadržajne strane tih naziva mora
se pomišljati najprije na iskorištavanje slike »kukurav« = »crispus, cincinnatus«
(ARj 5, 764), ali se ne može, i to prvenstveno iz geografskih razloga, isključiti ni
mogućnost utjecaja tj. formalnog posuđivanja iz južnotaHjanskog greciteta κούκουpov
(Rohlfs, Lexicon 266 = EW UGr 1112) »Spitze, Gipfel«, to tim prije što je slika
sadržaja »kresta«, »kukma« obilato iskorištena u našoj (i stranoj) nomenklaturi za
tu vrstu.
7.2.1.2. Slika »kukma« izražena je leksemom kika19 u nazivima kikašica, kikoč
i kikoza, a s leksemom kruna20 u imenima krmača i krmka. Izrazita \ podudara­
nja vidimo u sicilijanskim imenima za Biennius: Gemmellaro (Pr. 694) navodi za
Cataniju bavusa ccu tuppè i tupputu, dok Canestrini (Pr. 697) navodi ven. gattorosola
colla cresta. Iz istog denominacijskog procesa potekao je i prov. naziv couquiado
(Dieuzeide 3,186) što po Mistralu znači»huppć«. Za naš naziv baba z rokčičiv. 7.1.1.5.
\ srećemo u kat. banyut (Lozano 123 navodi baimi) prema banya »cuerno«, tal.
pesciè carnute (Giammarco 120) i u prov. bigoula (za Séte, Dieuzeide 3, 186) što
kao kopneni apelativ znači, prema Mistralu, »houe fourchue«21. Ista morfološka
osobina dovela je do nekoliko naziva u kojima je slinka nazvana po kukmastim
pticama, kao na pr. engl. sea lark (crested blerniy) koji navodi još P. Nemnich (1, 623).
Naše kukavica po svoj je prilici formalno naslanjanje na oblike sa kuk- (kukurik,
kukuranda...) potpomognuto pejorativnom konotacijom, a ne direktna metafora
prema ptici.

l * »La tète est souvent pourvue de tentacules cornus«, Luther-Fiedler 119; »Hautanhänge (Ten­
takel) über den Augen gefranst und wenigstens so lang wie der Augendurchmesser, die ersten
Strahlen D sind verlängert....«, FFA 593.
15 Etim. v. Skok 2, 672.
16 Etim. v. Skok 2, 121.
17 Blenniidae se u rum. nazivaju cocofei de mare, Vasiliu 229.
18 cf. naš turcizam (h)oroz »pijetao«. Za rum. oblik Cioranescu tvrdi da je nepoznata postanja (?!).
19 Etim. v. Skok 2, 79 (s. v. kika 2.). Za Kladu u Hrv. Primorju, H 162 donosi kika moka, gdje je
lako uočljiva humoristička afektivna konotacija.
20 Etim. v. Skok 2, 157.
21 Izrasline na glavi uspoređene su u južnoj Italiji sa »šibljem«: varvasca, varavàschie (P.—S.)
što je izvedeno od verbascum (Rohlfs VDS 800); cf. varavascene, Taranto 46.

g V. V IN JA E T IM O L O G IJA I. 129
7.3. Treću skupinu naziva za Blenniidae tvore nazivi kod kojih je izraz uvje­
tovan već spominjanom nevrijednošću ribe. Svi su ti nazivi ispunjeni jakim stilistič-
kim nabojem, koji je kod manjeg broja mogao i izblijedjeti, a potječu iz najrazli-
čitijih sfera leksika. Ono što im je zajedničko jest pejorativna konotacija.
7.3.1. U ovu skupinu (ali zbog rogova i u 7.2.) spada naziv Striga (doslovce
»vještica«) kojem smo etimologiju naznačili u 3.3.2.8., a ti nam za Italiju potvrđuju
Penso i P.-S. : strega, striga. Sadržajno mu je blizak prov. diablé (za Séte, Rolland
3, 158). Naše marina ispitanici shvaćaju kao »mora«, »incubo«, što se potvrđuje i
sa nazivom moruja. Oblik može biti u vezi s ven. smara »incubo« (Prati, Etim.
ven. 170).
7.3.1.1. Izrazito pejorativnu vrijednost ima naziv kagalo, kojemu porijeklo valja
tražiti u ven. cagar < CACARE »kacken« REW 1443 (Boerio 114). Na istom, d i
danas neprozirnom sadržaju zasniva se naziv krka, koji u južnoj Dalmaciji kao ape­
lativ supostoji sa krkala »balega«, krkalo »nečist od mazge« (ARj 5, 593)22. Na sadr­
žaju »smrad«, »prdjeti« temelji se naziv pézdmj (cf. kajk. pezdeti). Istog je sadržaja
i fuljica23 (od fiiljiti »prdjeti«), a na pezdmj se formalno nastavljaju pišdoc, pižda-
rina i piždruja izrazito opscenog24 i deprecijativnog sadržaja. Ovamo spadaju i
nazivi M M ra i käMrina2S, za koje ARj 5, 844 i Skok 2, 222 navode da »služe za
pogrdu«, dok bi etimološki, tj. formalno, potjecali od kudrav (?), a time bi se po­
dudarali s već opisanim oblicima izvedenim od kukurav (v. 7.2.1.1.).
7.3.1.2. Pejorativnu vrijednost ima prema sufiksu -ulja i opći bokeljski naziv
za Blenniidae mačkulja. Sadržaj »mačka« čest je za ovu obitelj i u drugim nomen­
klaturama: chat za Alžir (Dieuzeide 3,183 i Oman 129), gatta (P.-S.) i ven. izvede­
nica gatarusola, gatarosola (P.-S., E. Ninni 24—25).
7.3.1.3. Usamljen je naziv lupezica na Unijama, ali i on se lako tumači crtama
ponašanja te ribice (v. 7.4.2.).
7.3.1.4. Geografski odijeljeni nazivi pop i popić mogu biti rezultat prenošenja
metafore s apelativa pop za neke (rogate) insekte (cf. ARj s. w . pop i popić), pa odatle
na slinku.
7.4. Stanište ili karakteristične crte ponašanja mogu također biti izražene u
nazivima za pripadnike ove obitelji. Ihtiolozi ističu da Biennius živi na plitkom dnu,
na pijesku, u travi, po rupama, da se skriva pod kamenje itd. : »Vivono fra i sassi,
fra le fessure dei scogli ed anche nei buchi sott’acqua dei palazzi di Venezia« (E.
Ninni 24—25); »Im seichten Felsgrund in Löchern, Spalten und Fluttümpeln...«
(FFA 593). Naravno, semovi iz tog semantizma lako mogu doći u formalnu vezu s
elementima iz drugih (već opisanih) semantizama, pa tako dolazi do sekundarne
motivacije kojoj nije lako otkriti polaznu točku. Tako kod naziva baSak, koji na­
vodi vrlo pouzdani P. Lorini, nije lako reći da li je nastao od baSak, baSica »ploča«,
»plosnati kamen« (pod koji se slinka skriva) ili je to ostatak od jednog danas nesta-
log *bumbaSa ili *brbaSa kao što je busa (7.1.1.6.) ostatak od danas živog banbusa.

22 Pokušaj etim. tumačenja kod Skoka 2, 203.

23 za obje osnove (pezd-, piljiti) cf. Skok 3, 30; za piäd- 2, 668—9.
2* Na istoj je stilističkoj razini i u istoj pojmovnoj sferi i španj. naziv futarra (CLOFNAM 164.1.19).
25 Cf. kuSina za Bakar (ARj 5, 845) i za'Crikvenicu (H 191).

130
7.4.1. Proziran je naziv skülja, koji kao apelativ znači »rupa« (ARj 17, 691)26.
Od istog oblika izvedeno je hipokorističko Skuce. \ u Bariju landròse, koje Scorda
90 tumači kao »bavosa dell’antro«. Od ostalih naših ihtionima s tim se \ podudara
porupnjak i porapnjok za Gobius sp., a jednako možemo tumačiti i ime za slinku
u Jablancu : pokućar. Bili bismo skloni s jednakom slikom sadržaja tumačiti i usam­
ljeni naziv kdtula. Naime, kako smo pokazali u Vinja 1957 (2) p. 256—7, grč* κοτύλη
»anything hollow«, »cavity« (REW 2290) sačuvano je zahvaljujući dalmatskom ρο-
sredstvu u dva oblika: velj. kódlo (Bartoli Dalm. 2, 55 i 195) i u Korčuli kao kotul-ica
(na Hvaru kudtula) »pregradak u velikoj škrinji u kojoj udavača nosi miraz«. Kdtula
kao ime za slinku koja se uvlači u rupe vrlo lako može potjecati iz takve upotrebe
grčkog relikta, to tim više što se ihtionim nigdje ni formalno ni sadržajno ne pribli­
žava riječima sa značenjem »suknja«, a to ne dopušta ni kvaliteta osnovnog vokala.
7.4.1.1. Na sadržaj »kamen«, »ploča« (kao oznaka staništa) svode se danas nazivi
Škrilandrina, Skrilandina i škilandrica i to naslanjajući se na apelativ Skrila, škrilja
»plasa«, »ploča« koji je raširen po gotovo cijeloj Dalmaciji (ARj 17, 680)27. Tako
ihtionim tumače naši ispitanici. Međutim, ako tako možemo tumačiti oblik Skmja,
mnogo je teže objasniti znatno proširenje leksema u Skrilandìna, a navlastito u
Škilandrica i teško je ne pomišljati na Skrlac ili drugo slično ime za »ševu« (H 2,482)
to tim više što je ševa kukmasta ptica (cf. engl. naziv za sea lark, 7.2.1.2.). Da pitanje
bude još zamršenije, u grč. je postojao ihtionim σκινδάριον koji d’Arcy Wentworth
Thompson 243 smatra da je označavao jednog od pripadnika srodne obitelji Go-
biidae. Bilo kako bilo, p ra v a se etimologija za Škilandrica, Škrilandrina po našem
mišljenju još ne može utvrditi.
7.4.1.2. Jasni su, naprotiv, nazivi pećar, prema »pećina« i pisak zbog pjeskovita
staništa28.
7.4.1.3. Drugi dio naziva slingura fortunaSica, valja shvatiti kao paretimološku
adaptaciju od *portunaSica tj. »slingura iz luka«, jer je slinka stanovnik svake luke
i plitke obale. Da je tome tako vidi se i iz naziva portunak29 za jednog pripadnika
srodne obitelji Gobiidae, koja ima isto stanište kao i Blenniidae. Osim toga Bertùc-
cioli navodi za Italiju sinonimnu leksiju bavosa dei moli, a taj naziv Penso lokali­
zira za Anconu.
7.4.2. Od oznaka ponašanja ove obitelji može se spomenuti stalno prebivanje
na dnu, brzina, plahost, nemirnost i uporno pasenje alga. FFA 593 ovako opisuje
osnovne odlike ponašanja pripadnika obitelji slingura: »Die Blenniiden zeigen aus­
gesprochenes »Neugierverhalten« und wirken dadurch und durch verblüffende
Kenntniss und Nützung der Raumstrukturen »intelligent«. Die meisten Arten sind
ortstreu... Die Blenniiden sind räuberisch, fressen jedoch in erster Linie Algen,
die sie vom Felsen abraspeln«.
7.4.2.I. Na tim se osobinama temelji niz imena. Zec nije ograničeno na našu
nomenklaturu, jer ga nalazimo u tal. i u frane, nazivlju: na Siciliji pisci lehre (P.-S.),
u Sète-u Iebra (Rolland 3, 158), a spominje ga već i Salvianus (p. 9): »In Narbo­
nensi provincia a nonnulis Lebre de mar dicitur«.

26Etim. V. Skok 3, 272.

27Etim. V . Skok 3, 403.
28 »Vive su fondi di sabbia mista a sassi...« Tortonese 11, 266.
29 Od ven. porto »luka«.

131
7.4.2.2. Neprestano kretanje po samom dnu ili po kamenju uspoređeno je s
»plaženjem« (»Te ribe puze uz pomoć raširenih peraja između kamenja«. Pom Enc
I, 141), pa su po tome nastali nazivi plazina i puža. Ovaj posljednji je čest naziv za
slatkovodne vrste (ARj 12, 812), a u Rapcu i Kmici označuje sve Blenniidae bez
razlike30. Iz istih razloga, ali i uz formalno naslanjanje na kokundro, moglo je na­
stati ime pundrica31, ako se prihvati da je oblik pundrica u vezi sa pundrati (se)
»češati (se)«, koje Skok 3, 77 izvodi iz imena parazita pundrav »crv nametnik« (ARj
12, 663), jer se slinka odista neprestano »češe« o dno. Na taj bi se sadržaj mogao
sadržajem nadovezati naziv grizica (ARj 3, 438).
7.4.2.3. Problem za sebe predstavljaju nazivi imita i smita iz Istre. Maldini je
(Ribarski list 11, 1936, 33) zabilježio smida bez točnije oznake lokaliteta. Nadalje,
J. Kavanjin (Stari pisci 22,462 = pj. 22. strofa 95) spominje ribe smighe, što priređi­
vač J. Aranza čita ribe šmige. Ovaj posljednji oblik ARj 15,704 tumači kao postverbal
od smignuti, šmignuti32 »izmaknuti se«, »iskoprcati se« (zbog brzine ili ljigavosti
tijela u našem slučaju) što je tim više prihvatljivo budući da Kavanjin često upo­
trebljava taj glagol. Međutim, ne vidimo prihvatljivog odgovora na pitanje da li
su imita i šmiga (smiga) u bilo kakvoj vezi.
7.4.3. Morfološke osobine ribe, ako se uzme u obzir izvanredno velika razno­
likost i bogatstvo njenih naziva, relativno su slabo iskorištene u denominaciji.
7.4.3.1. Za naše ispitanike naziv se miš opravdava brzinom i hitrim izmicanjem
ribe u rupu. Međutim, kao i u drugim slučajevima (cf. 6.1.5.4.), miš može potjecati
i od mi(je)h, mišina kod svih riba velikog trbuha. Za neke Blenniidae znamo da
im je trbuh odista velik: »Corpo grosso con stomaco panciuto...« opisuju J. e G.
Lythgoe 254 veoma Čestu vrstu Bl. sanguinolentus PALL., dok za istu slinku
FRA 595 kaže: »...in geringer Tiefe sehr häufig, auffallend durch längeres Frei­
schwimmen über dem Grund sowie meist gestopften Bäuchen«. Već navođeni I.
Žic (bilj. uz 7.4.2.2.) doslovce kaže opisujući pundricu ili mihaticu: »Tu (sc. među
kamenjem) ćemo zastalno nać pod njimi pundricu ali mihaticu (zač ima velik ter-
buh)«33. Prema tome, relativno veliki trbuh opravdat će nam i objasniti nazive
mihatica, mihača, mihalj, a zatim i miš. Ribe većeg trbuha često se nazivaju pomoću
sadržaja »prasac«, pa nam je zato jasan i južnodalmatinski naziv prasica, dok je
veza između trbuh i naziva trbuna i više nego očita.
7.4.3.2. Neke slinke nemaju izraslina ni kreste ni produljenih leđnih peraja, a
tijelo im je lateralno spljošteno, tako da se čini da su gole34. Te osobine dovele su
do naziva nož35 koji nije usamljen u ihtiološkim popisima. Usp. \ tal. pesce col­
tello (OECD No 253); španj. pez navaja (Catalogne FAO 179) i još uvijek neidentifi-
cirano Plinijevo (32, 14) novacula, kojem po slici sadržaja odgovaraju naši likovi
britvica i brijka.
7.4.3.3. Po svemu sudeći zajedno idu oblici suza, suza, šćuza i ćuzej. Da bismo
razjasnili te nazive pomoći će nam valunski oblik stuza kojim se označava riba

30Etim. za plaziti/pàsti v. Skok 3, 83—85; cf. i španj. naziv laganim »gušterica« (Lozano 123);
31 Bilježi ga i Ivan Žic, također za Vrbnik, u ZNŽO 5, 1900, 62.
32 Etim. v. Skok 1, 270—1.
33 Cit. u ARj 12, 663.
34 »Ohne Augententakeln, ohne Läppchen« FFA 596; »Corpo piuttosto lungo e compresso la­
teralmente«, J. e. G. Lythgoe 255.
35 etim. v. Skok 2, 251.

132
Cepola rubescens (10.5.2.3.)· Kako znamo da se ta riba na drugim točkama naziva
čitavim nizom imena koja se zasnivaju na semu »izdužen« (cf. kurdela, špigeta, kaiš,
žuznja itd.), jasno nam je da se ihtionim stuza mora protumačiti kao metaforička
upotreba oblika stuž (ž. r.) koji nam Parčić (966) tumači kao »cordone contro la
peste o contro i malfattori« (cf. kurdela, špigeta, kaiš...). Izduženi oblik tijela u
ribe doveo je do usporedbe s »vrpcom«, »trakom«, »opasačem«, »vezicom za cipele«
itd. Etimologiju za stuž »verschärfter Cordon« Skok je 3, 453 (s. v. -tegnuti) ispravno
objasnio kao postverbal od stužiti, ali je, ne poznavajući »označenu stvar« tj. refe­
renta, ostavio bez objašnjenja (3, 354) u posebnom članku stuža »ein Fisch«, koje
je Tentor potvrdio za otok Cres u Arch. f. si. Phil. 30, 201 (cit. ARj 16, 831)36.
U našem slučaju, kad je riječ o slinkama, denominacija je izvedena prema »goloj«
i izduženoj vrsti. Oblik Šcuzajšcuza potvrđuje nam gore izneseni zaključak i objaš­
njava varijantu suza (zabilježenu kod italofonih ribara), koju inače ne bismo mogli
pravilno protumačiti. Puntarski oblik ćuzej samo je uz pomoć rom. sufiksa -ELLU
prošireni ihtionim (š)ćuza.
7.4.3.4. Kao što se moglo i očekivati, boja i nacrt ovako bezvrijedne i neuočljive
ribice nisu iskorišteni za davanje imena. Jedina je iznimka naziv pergašica koji je
istog postanja kao i perga ( = pirka, Serranus scriba, v.). Ime, koje nastavlja grč.
πέρκος3738 »schwarzgefleckt«, slingura je dobila po crnkastim mrljama (»Braun,
schwärzlich bespritzt, mit 7—8 dunkeln, regelmässig verteilten Querstreifen«, FFA
593).
7.5. Iako raspolažemo sa tri varijante: sirba, cerba, erba33 nismo kadri objasniti
taj tip naziva za Biennius. Isto tako su nam nejasna imena cvijurka, morskać, tnatrac,
tusarić, moluda (koji je po svoj prilici romanskog porijekla) i spamakva39.
7.6. Prema suvremenim sistematikama (Bini 209, Tortonese 11, 285) u podred
Blennioidei spada i obitelj Tripterygiidae. »Zajedničke su im osnovne biološke
karakteristike«, a u Sredozemlju postoji samo jedna vrsta: Tripterygion nasus
RISSO ( = Tr. tripteronotus) |118|. Kako je ta ribica, koja samo izuzetno može
narasti do 8 cm., još manje vrijedna od slingure, ono malo imena koja smo uspjeli
zabilježiti uglavnom polaze od istih denominacijskih impulsa koji su doveli do
imena za Blenniidae. Osnovna im je morfološka razlučna oznaka zašiljena gubica40.
7.6.1. Svi nazivi su označeni izrazito afektivnom deminutivizacijom, koja pro­
širuje lekseme upotrebljene za Blenniidae: popić (v. 7.3.1.4.); pivčić (v. 7.2.1.);
praščić (v. 7.4.3.I.). Piškul se temelji na istoj slici kao i piždoc (v. 7.3.1.1.)41.

36 Na taj smo način istovremeno objasnilii stuzica »riječ nejasnog značenja i postanja« (ARj 16,831)
kojem etimologija tako postaje jasna, a značenje m u odgovara živom južno-dalmatinskom obliku
škapular »na plećima na odijelu ili na vratu obješena kakva slika, koja nosioca štiti i čuva od
kakve nevolje« (ARj 17, 651 i Skok 3, 256).
37 v. Vinja 1955 (1) 149; Skok 2, 640.
38 erba bilježi za Vransko jezero i M . Katurić, Rad 173, 1908, 36.
39 Lik sličan našem spamakva spominje Plancus 1739 (»nocchi, cannocchi, sparnocchi Itali dicta«)
ali tu je po svoj prilici riječ o raku Squilla mantis (cf. naše kanoča, 38.3.2.3.). N e znamo o kojoj
je ribi riječ u sic. sparakanaći, što ga Rohlfs Lexicon 473 oklijevajući izvodi iz σπαρακανάκιον.
40 »Tripterygiidae: Blennioidei m it spitzen Maul, Körper sonst blennidenähnlich« FFA 597;
»Muso piuttosto acuto» Tortonese 11, 287.
41 \ \ . sardski piscialetta Caraffa 59.

133
7.6.1.1. Nejasan je i formalno upadljiv naziv ikakica, koji je G. Schreiber za­
bilježio u još čudnijem obliku ikakica makica. Formalno najbliži oblik je grč. ihtio-
nom υκης (Atenej 7, 304e), koji nije identificiran, ali može biti izvedenica od δς
»prasac«42. Naravno, ovo je samo konstatacija koja ne pretendira da bude etimo­
loški zaključak. U svakom slučaju, riječ je za naš jezik čudna i neočekivana, a spada
među one fonostilističke ihtionimske leksije koje se temelje na sroku kao mačka
padečka (2.7.2.), Strìnga maringa (33.2.3.4.) i dr. (v. gore kika moka, u bilj. 19).

42 Cf. Strömberg 100—101.

134
 8. RIBE OTROVNICE

8. Od najstarijih klasičnih pisaca pa do naših dana poznato je da neki stanov­

nici mora mogu biti zbog svog otrovnog uboda opasni, a za neke ribe i današnji
specijalisti ne isključuju smrtne slučajeve prouzrokovane oštrim otrovnim bodljama
nekih vrsta. Nećemo se zato iznenaditi kad za pripadnike tih ribljih obitelji nađemo
takva imena koja se od klasične starine pa do danas temelje na metaforama preuze­
tim ili iz pučkih vjerovanja u nadnaravna bića ili pak iz kopnenih životinja koje su
opasne sa svog uboda.
Neke od takvih »otrovnih« riba već smo vidjeli (usp. zutulja = Trygon sp.,
3.4.), neke ćemo obraditi kod vrsta koje podsjećaju na zmije (usp. murina, 10.3.),
a ovdje ćemo za ilustraciju pučkih denominacija par excellence otrovnih vrsta vidjeti
imena pripadnika obitelji izrazito opasna uboda: pauka ( = Trachinus sp.) i ikrpinu
( = Scorpaena sp.). Gotovo sva rasprostranjena imena za te dvije vrste poklapat
će se najčešće u izrazu i sadržaju s nazivima kod ostalih sredozemnih naroda, a
nešto rjeđe ćemo podudaranje nalaziti samo u sadržaju. Izrazito naših tj. originalnih
denominacija po semantizmu naći ćemo u ograničenom broju, ali i tada će denomi-
nativni impuls biti više manje vidljiv tj. moći ćemo ime protumačiti ili sa semovima
»koji bode«, »jauk« ili pak, u rjeđim slučajevima, s bojom ili staništem.
Imena za obitelj Trachinidae obradit ćemo u odjeljku 8.1., a imena za Scorpae-
nidae u odjeljku 8.2.
8.1. Ribari se s razlogom najviše boje uboda patika, to jest pripadnika obitelji
Trachinidae. O otrovnosti njihova uboda nema nikakve sumnje: »La notorietà
di questi pesci si deve soprattutto al fatto che, com’era ben noto agli antichi, essi
sono veleniferi ed infliggono dolorosissime punture con le spine della prima dorsale
e degli opercoli. Le spine dorsali contengono ammassi di cellule secretrici nei
loro solchi situati sulla parte anteriore e su quella posteriore; anche lungo ciascuna
spina opercolare decorrono due solchi nei quali defluisce il veleno prodotto da
una ghiandola piriforme situata in corrispondenza della parte superiore dell’opercolo.
A parte il fortissimo dolore, la puntura può provocare febbre, vomito, rallenta­
mento cardiaco, difficoltà di respirazione, ecc. ; si è perfino parlato di casi mortali«.
Tortonese 11, 230—2311. Pored vrste Uranoscopus, kojega ubod nije ni izdaleka
tako otrovan, a za kojega smo nazive vidjeli u 6.2., obitelj obuhvaća 4 vrste: Trachi­
nus araneus, T r. draco, Tr. radiatus i najotrovniju T r. vipera2. Narod, naravno.

1 »Giftig sind nur wenige Fische; einige Flossen- und Kiemendeckelstacheln der Scorpaeniden
und Trachiniden... Hauptkiemendeckel (der Trachiniden) m it einem langen, nach hinten
gerichteten, giftigen (!) Stachel. Das Sekret der Giftdrüsen des Kiemendeckelstachels und der
Flossenstacheln der ID ruft heftige Schmerzen und längere Vergiftung hervor, kann sogar
lebensgefährlich werden.« FFA 558 i 589.
2 »Questo Trachinide sembra essere ili più pericoloso fra quanti vivono nel Mediterraneo«, T or­
tonese 11, 236; »Die giftigste Art (!)« FFA 591.

135
upotrebljava za sve četiri vrste jedno neoznačeno ime, a kad treba posebno označiti
vrstu upotrebljava dodatne determinative (bili, crni, šuti, šari i dr.).
8.1.1. Iako pokazuju brojne varijante s paretimološkim motivacijama, sva naša
imena za obitelj Trachinidae polaze od malog broja etimona kojima je zajednički
arhisemantem »otrovnost«:

»opasnost«
»ot ro v n o st«
\
δράκαινα ARANEUS -»· / ranj i var.
/ / (8 . 1.2 . ) \
^ \
/ dragana i var. \ pauk (8.1.3.) \ taranta
(8. 1.1. 1.)
Kao što vidimo dva etimona i dvije slike u osnovi su bilo izraza bilo sa­
držaja naših ihtionima. O njima moramo reći nekoliko riječi.
8.1.1.1. Grčki pisci poznaju nekoliko izraza koji se mogu čvrstim razlozima
identificirati kao oznake za Trachinus sp. To je u prvom redu δράκων kojega Ari­
stotel (HA 8, 13, 1) svrstava među priobalne ribe. Slično postupa i Epiharm 60.
Prenošenje značenja »zmija« na ribu, tim više ako je ova otrovna, nimalo nas ne
začuđuje. Elijan (2, 50) čak izrijekom i napominje da je δράκων otrovna riba, dok
ga Opijan (2, 458) svrstava među ribe s bodljom, šiljkom (κέντρα). Kao ihtionim
upotrebljava se i deminutivizirani δρακαινίς izveden iz ž. r. δράκαινα (Ephippos i
Mnesimachos). Ovaj posljednji lik za nas je posebno važan, jer su, po svemu su­
deći, iz njega potekli naši oblici draganja, dragana i var.
Plinije je od Grka preuzeo i preveo draco (marinus). Njegovi su opisi začudo
točni i ne ostavljaju mjesta oklijevanju oko identifikacije3 : »Rursus draco marinus,
captus atque inmissus in harenam, cauernam sibi rostro mira celeritate excauaf«
(9, 82)4. Na drugom mjestu (32, 148) još je eksplicitniji: »Est gerriculae amplae
similis, aculeos in branchiis habet ad caudam spectantes; sic ut scorpio laedit,
dum manu tollitur«. Kao što je s pravom primijetio E. de Saint-Denis (33) nije
nikako riječ o sinonimiji draco = scorpio već o Plinijevoj tvrdnji da draco ranjava
kao scorpio. Slično tvrdi i Izidor Seviljski (12,6,42): »Draco marinus aculeos in
branchiis habet ad caudam spectantes, qui dum percusserit, quaqua ferit, venenum
fundit (unde et vocatus)«. Pored primitivuma draco, i latinski (jednako kao i grčki)
pozna deminutivne* dracunculus. Nije nimalo čudno što je riba tako opasna uboda
i tako zastrašujućih imena izazvala čitav niz tabua i pučkih vjerovanja, koja su našla
odjeka i kod klasičnih pisaca56.
8.1.1.2. Iz grč. δράκων ili, točnije, od δράκαινα potekli su naši oblici draganja,
dragana6 i dragan. Kao što smo već pokazali u Vinja 1956 (3) p. 407, draganja nije

3 Zato nemaju pravo neki leksikografi i komentatori kad zaključuju da nije moguće reći koju vrstu
označava Plinijev draco marinus.
4 »S’enfonce dans le sable pour guetter ses proies.« Dieuzeide 3,117; »Auf Sand und Schlammbö­
den oft vergraben« FFÄ 589.
5 Tako Elijan (5, 37) posve mirno navodi da se riba ne može uhvatiti desnom rukom, dok je to s
lijevom lako! Za druga pučka vjerovanja v. Rolland 3, 180.
6 Očito je da nema osnove tvrdnja koju iznosi B. Finka (MR 8, 1957, 221): »Naš oblik dragana
primljen je svakako talijanskim posredstvom, na što osobito upućuje glas -g-, kako je u tal.

136
imalo nikakvog semantičkog oslonca u pučkom jeziku i paretimološki je »oprav­
dano« sa dragana, dragan, usprkos inkompatibilnosti sadržaja. Međutim, remoti-
vacija je mogla krenuti i drugim pravcem i, sada opravdano, »razjasniti« neprozirni
termin s donekle prozirnim tuđicom dragone »zmaj« (iz ven. dragón, Boerio 247).
Tako je nastao naš naziv dragun78, a grčko je δράκων prevalilo znatan put po istoč­
nom Sredozemlju i svom se izvornom značenju kod nas vratilo tek kroz tal. oblik!9
8.1.1.3. Isti je grčki etimon u izrazima više stranih imena za Trachinidae:
albanski dreqi (i detti) Pesh. Shq. 160 (cf. Meyer AEW 73, s. v. drangua); novogrč.
δράκαινα i δρακόντι (Proia 800); bug. morskii drakon (Drenski 239); rum. dracul
de mare (Vasiliu 313); turski trakonya, dragonya, kumtrakonyasi (Nalbandoglu 39);
Izrael draqon (PMCM 181—3). Naročito su brojni južnotal. refleksi: tracina, antra-
čina, trascene (Penso; Rohlfs Lexicon 130), trascina (Rohlfs VDS 757)10. Elba
(Cortelazzo 38 i 111) pozna češće tràcina, trdsina, tràcina i rjeđe drdgana. Na
Korzici je dragana najraširenije ime za ovu vrstu (Caraffa 54—57). Slijedeći P.
Barbiera (RLaR 51, 1908, 403), Wartburg, FEW 3, 150, smatra da je uputnije te
sicil. oblike, kao i marseljsko traigne, tumačiti pomoću lat. DRACAENA1112. To ne
predstavlja nikakvu znatniju razliku, kad znamo da lat. dracaena (Priscijan) nije
ništa drugo do li latinizirani učeni oblik od δράκαινα (v. niže navod iz Gesnera,
8.1.3.2. ).
8.1.1.4. Ne znamo gdje je Skok (1, 430) čuo za naziv dračana, ali takvo je ime
lako objasniti u paradigmi ostalih imena za istu ribu.
8.1.2. Kod nas su rašireniji i na znatnim kompaktnim arealima zastupani nazivi
koji se temelje na slici sadržaja »pauk«. Taj će se sadržaj izraziti s našim izrazom
pauk (8.1.2.1.) ili će biti izražen s aloglotskim, dakle, neprozirnim izrazima koji
nastavljaju lat. A R A N E U S. U tom posljednjem slučaju dolazit će do brojnih
sekundarnih motivacija izazvanih neprozirnošću imena (8.1.3.).
8.1.2.1. Pauk12 je kompaktno zastupljen u sjevernoj, srednjoj i dijelu južne
Dalmacije. Kako su riječ i metafora vrlo jasne nema nikakvih varijanti za taj ihtio-
nim. Determinativi koje uz ime nalazimo odnose se na stanište i uglavnom se
poklapaju s dodatnim oznakama za pojedine vrste Trachinus u drugim nomen­
klaturama:
crni pauk = trachina nera = varagno negro = T r. araneus (Penso, P.-S.)
pauk bilac = tracina janca = aranya blanca = Tr. draco (Penso; Lozano)

jeziku, za razliku od lat.-grč. gdje je -k-«. Samo, gdje je u talijanskom -g-, kad niti jedan od
tal. dijalekata istočne obale nema ni te osnove? ledini tal. refleks grčkog oblika je južnotalijanski
tratina, ndrđtina (o kojem je bilo govora u 6.1.3.4.), ali, naravno, bez -g-. Apulija, odakle smo
eventualno mogli primiti i ime za pauka ima trascene (Taranto 46), a iz tog je naziva poteklo
naše ratina (v. 6.I.3.4.).
7 V. sada Skok 1, 430.
8 N e može se ni pomišljati na posuđivanje iz Lacija ili Toskane, gdje je u upotrebi naziv dragone
(P.—S.), koji Penso uopće ne navodi.
9 Iste je etimologije već protumačeni oblik drkona (2.2.8.) i iz unakrštavanja sa Merati nastali
Mrhona (2.2.8.) i Mrokun (6.1.3.3.).
10 Švedski ihtiolog P. Artedi (1705—1735) po svemu sudeći latinizirao je ovaj južnotal. refleks
i stvorio sistematski naziv Trachinus.
11 »Semantisch wäre diese etymologie wohl einwandfrei; doch ist d- > t- schwer verständlich«.
12 Etim. v. Skok 2, 624.

137
pauk od meka dna — tràcina ifangu — tracini di rina = Tr. araneus (P.-S.)
pauk od briga = aranya de roca = T r. radiatus (Lozano) itd.
8.1.2.2. Na boju se odnose nazivi iàran13 i žutac1415.
8.1.3. Osnovni naš naziv koji nastavlja lat. ARANEUS (REW 596) jest ranj.
Dok Skok (3,108) oprezno nažnačava tal. porijeklo riječi ne opredjeljujući se za
dijalekat iz kojega smo oblik posudili, B. Finka je decidirano smatra »direktnom
izvedenicom od izvornog lat. naziva«! Izraz je kod nas relativno star i, iako se po­
klapa sa ven. ragno, var agno (A. Ninni br. 1122; Boerio 778 navodi za Istru ragno),
teško je sa sigurnošću tvrditi da je naše ranj venecijanizam, jer bi riječ isto tako
mogla potjecati iz predmletačke faze. Varijante su brojne: r°anj, rónj, bnj, rdnje
i rđlj. Pučkoetimološki se na »ranjen«, »blessć« naslanja ranjen15 i, iako riba ra­
njava, a nije sama ranjena, ranjenik16. Nerazumijevanje osnove dovelo je do hibrid­
ne tautologije ranjen pauk, što nije ništa drugo do li »pauk« + »pauk«.
8.1.3.1. Ulcinjski oblik rani nije albanizam već posuđenica iz dijalekta sa su­
protne obale: P.-S. za Apuliju navode (tracena) rancio, pisce rondo, pisd rangi, a
Penso za grad Bari rancio i tracena rancio.
8.1.3.2. Prije nego pređemo na nabrajanje imena, koja u stranim popisima
nastavljaju lat. ARANEUS, neće biti izlišno ako damo doslovan tekst koji tim
imenima posvećuje K. Gesner u svom Nomencl. 84: »Graeci huius aetatis Dracae-
nam dicunt; Siculi, Neapolitani, Genuenses Tragina corrupta voce pro Dracaena
proferunt. Alii Trachina, Tratzeina, Intrazine. Venetiis minorem in hoc genere
Pesce ragno, maiorem Pesce ragno pagano. Gallice Vive. Viva aut Vivto Gallis
dicitur quod praeter aliorum piscium naturam, captus diu extra aquam vivat.
Massilienses Ardgne vocant. Ego maiorem in hoc genere a Gallis alicubi Tumbe
vocari audio. Angli Viver, ut Galli Vive sive a vivacitate ut dictum est, sive a febri
quam Fiever nominant«.
Što se geografske distribucije imena tiče, Gesnerovi su navodi točni i danas
odgovaraju stvarnom stanju. Točne su mu i etimologije za trachina i var. Jedino
što nije znao (ili nije mogao znati) je da frane, vive i engl, weever nemaju nikakve
veze sa vivere > vivre, već da kao i fr. guivre i engl, wivem (wyvem) »zmija« po­
tječu od lat. VIPERA, što je razumljivo kad je riječ o ribi otrovna uboda. Tumbe
( = tombe) je naprotiv i danas živo pikardsko ime, ali za vrstu Trigla cuculus (Bou-
darel 336 i, među neriješenim nazivima, FEW 21, 256).
Osim imena koje je naveo Gesner, izraz araneus nastavljaju: aragna (Genova,
Penso), ragnolo (za Veneto, Penso). Na Sardiniji je arano katalanizam (Wagner
DES 1, 105). Među galoromanskim oblicima dovoljno je navesti za Séte iragna

13 »Sul dorso e sulla parte superiore del capo vi sono molte macchie bruno-nerastre, talora in forma
di anelli e spesso disposte in serie longitudinali irregolari.« Tortonese 11,234.
14 »Gelbbraun«, FFA 591; »Gris-jaune sur le dos«, Luther — Fiedler 113.
15 U vezi sa Skokovim »dočetak -en nejasan«, v. Vinja 1974, 177. B. Finka (MR 8,221) ima pravo
kad tvrdi da je »na formiranje i očuvanje toga lika bez sumnje utjecao pridjev — ranjen«, ali
nikakve lingvističke osnove nema njegova tvrdnja: »U liku ranjen ne treba gledati proširenje
naziva ranj našim nastavkom -en (kao što prst-en, bus-en), nego je to vjerojatno izvedenica pre­
ma latinskom obliku srednjeg roda araneum«. Naša izvedenica i tat. sredrgi rod (araneus je m.
roda) nikako ne mogu ići zajedno; na neodrživost tvrdnje da bi se dočetno -m (i lat. srednji
rod!) bilo očuvalo do dolaska Hrvata na more ukazali smo u Vinja 1957 (1) p. 270.
16 I J. Baraković je od imena Ranjina (iste etimologije) učinio u poetske svrhe Ranjetdk\ (ARj
13, 62).

138
(Raveret-Wattel 8), arcigno (Rolland 3,179 i FEW 1,121); usp. i kat. aranya, aranyó,
španj. orana (pored vihora), port. aranha-do-mar, peìxe-aranha, aranhugo (Castro
176).
8.1.3.3. Za bij bilac, rnj Šarac i bili ranje v. 8.1.2.1. i 8.1.2.2.
8.1.3.4. Relativno je značajan i areal koji pokriva naziv taranta. I tu je u osnovi
naziva semantizam »pauk«. Najbolje to vidimo iz činjenice da se za raka (Maja
squinado), koji se inače naziva araignée ( = »pauk«), često upotrebljava i oznaka
tarantola (P.-S. 299). Naziv je u nas star (v. B. Finka l.c.). Zbog škodljiva uboda
ime za guštera17 postalo je oznakom za pauka i odatle za Trachinus: Gecko fasd-
cularis -> Lycosa tarentula -> Trachinus sp. Takav prijelaz gušter -> riba i kod
nas je Iako ustanoviti: v. manjavur (35.1.) i navlastito lokarda (19.2.). Za ven.,
taràntola je »specie di ragno velenosissimo della Puglia«, Boerio 736)18. Sličnim
postupkom nastao je i južnotal. naziv za Trachinus: parasdum\parasdula (za Bari,
Penso, a za Lecce i Taranto, Rohlfs), gdje je prefiksu παρα- (vrijednost v. u našem
pavrag 6.1.3.1.) dodano ime guštera σαϋρος (Rohlfs VDS 452 i Lexicon 450) iz
kojega je poteklo i naše šarm, šnjur Trachurus sp. (21.1.1.3.).
8.1.3.5. Ihtionim pogan preuzeli smo iz ven. (ragno) pogan (E. Ninni 42, Boerio
778 i gore citirano mjesto iz Gesnera).
8.2. Iako nisu tako otrovne kao Trachinidae, ribe iz obitelji Scorpaenidae ipak
mogu nanijeti bolan ubod19. To je razlog zašto su se pripadnici te obitdji odvaj­
kada označavali s imenima koja se gotovo sva i kod gotovo svih mediteranskih
naroda mogu svesti na osnovnu sliku »škorpion« koja je odvajkada simbol otrova, zla
i opasnosti20. Scorpaenidae kao obitelj imaju jednu značajku prema kojoj se nji­
hova imena podaju relativno lakom strukturiranju. Između više pripadnika podreda
Scorpaenoidei narod uočava tri vrste: Scorpaena scrofa, Sc. porcus i Sc. ustulata
( = Sc. notata), a to znači da za njih ima posebna imena. T a se imena mogu u naj­
jednostavnijoj formi shematizirati ovako:
1. Scorpaena scrofa ihtionim ž. roda
2. Scorpaena porcus ihtionim m. roda
3. Scorpaena notata ihtionim deminutivne tvorbe.
S obzirom na traženost i cijenjenost ribe, prva je Sc. scrofa, druga je Sc. porcus,
dok je zanemariva (ali se sama ulovi u mrežu i ribari je kunu) Sc. notata. Potpuno
jednakim redom idu i dimenzije ribe: prva zna narasti i do 55 cm, druga do 25 cm.

17 Etimološki gledano, prvotno je ime za pauka »eine art spinne, die sticht und dabei gift auss­
pritzt«, tek tada »wird das wort übertragen auf den gecko« i »seit dem 17. jh. ist it. tarantella
als bezeichnung der melodie zur heilung von der tarantein gestochenen menschen belegt«. FEW
13/1,120—121. Kod nas je taratitela isključivo oznaka za guštera (cf. ARj 18,109). Svi ti oblici
potječu iz imena južnotalijanskog grada Taranto.
18 Skok bilježi za T i vat tarantina (3, 444).
19 »Sono a ragione temute le punture inflitte dalle forti spine della piima dorsale e degli opercoli,
allorché quella viene eretta e questi vengono allargati. Il tessuto secretore di veleno è contenuto
in scanalature della metà apicale delle spine.« Tortonese 11,429; »Gift wirkt weniger kräftig
als bei Trachinus«, FFA 607.
»Überall war der škorpion der inbegriif alles giftigen, bösartigen und gefährlichen und sein
name wurde deshalb auf andere wirklich oder angeblich giftige, gefährliche tiere übertragen«,
FEW 11, 327. Usp. i A. Badurina, Leksikon, 559.

139
dok treća redovito ne prelazi 15 cm. Samo će se kod ove posljednje ti elementi
odraziti u imenima. Što se tiče boje i oblika, osnovna oznaka prve je »crveno«,
druge »crno«, dok treća bojom naliči prvoj, ali oblikom, veličinom i vrijednošću
mnogo je bliža drugoj. T o će se najbolje vidjeti iz uspoređenih opisa ihtiologa
E. Tortonesea (11, 431/432/435).

Sc. scrofa Sc. porcus Sc. notata

»Nella colorazione domi­ »Colorazione generale »Ricorda Sc. porcus per

nano i toni rossi.« bruno-nera.« la forma, Sc. scrofa per
il colore.«

T e će se morfološke odlike odraziti u imenima (kad je potrebno determiniranje),

ali osnovna leksička razluČna oznaka je najčešće gramatički rod za prve dvije i
deminutivna tvorba za treću. Najilustrativnija je situacija na Hvaru:
Sc. scrofa: škarpina
Sc. porcus: škarpun
Sc. notata: škarpumć.
Kako su samo prve dvije ekonomski važne i to prva znatno više, a druga znatno
manje, prisustvo etimonske osnove šk{a)rp- bit će znatno češće kod prve, a poje­
dinačne tvorbe iz drugih etima brojnije kod druge. Determinativi se odnose u
prvom redu na boju i na stanište.
Kad smo tako grosso modo opisali osnovni tip denominacije za tri vrste, u
daljnjem se izlaganju nećemo zadržavati na morfemskim varijacijama roda, već ćemo
se baviti samo izrazom i sadržajem osnova.
8.2.1. Kao što smo već rekli, više od 80% imena za pripadnike podreda Scorpae-
noidei nastavlja izrazom i sadržajem grčki odnosno latinski etimon. Kao i kod
murine (1.4.1.), nije lako i sa sigurnošću tvrditi potječe li naš oblik iz grčkog ili
latinskog21. Ipak, kako je u grč. σκόρπαινα vidljiv sufiks -αινα, koji se vrlo često
upotrebljava za tvorbu imena za ženke u životinja, barem za škrpina, moramo
pretpostaviti grčko ishodište2223, što, naravno, ne može potpuno isključiti ni ven.
porijeklo naše riječi barem na nekim arealima.
Zato pogledajmo najprije imena kod grčkih klasičnih pisaca. T u odnosi nisu
do kraja jasni. Aristotel pozna σκόρπιός (HA 2 ,1 7 ,13)ίσκορπίς/σκορπίδες(5,10,5).
Ne znamo da li su te varijacije oznake za dvije vrste. Međutim, kod Ateneja nala­
zimo i σκόρπαινα i σκόρπιός2 3. Prema jednom mjestu, za Ateneja nema razlike u
sadržaju između dvaju naziva: άδηλον Sé, εΐ τούς αυτούς λέγει (320f). No, iz
drugog bi se mjesta dalo zaključiti da je riječ o dvjema vrstama. Prema Ateneju,
dakle, σκόρπιός je crvenkast i šarast dok je σκόρπαινα smeđa; prvi je okusom bolji
i hranjiviji (320d). To u potpunosti odgovara onome što danas vrijedi kod nas a
što smo naveli o razlici između Se. scrofa i Sc. porcus. Mogli bismo zaključiti da

21 »Skrpun i škrpina — oba ta naziva potječu iz grčke riječi scorpios.« (sic!) B. Finka M R 9,
1957, 18.
22 »Dalmatsko-romanski leksički ostatak od lat. scorpaena < gr. σκόρπαινα Skok 3, 258. Grčki
su oblik priređivači netočno naveli.
23 I Plinije (NH 32, 151) navodi zajedno scorpaena i scorpio (marinus).

140
je, barem za Ateneja, σκόρπιός = Sc. scrofa, a σκόρπαινα = Sc. porcus. Naravno,
bez potpune sigurnosti, to tim više što današnja grčka imena, što se tiče roda,
postupaju kao i mi: među brojnim nazivima za ovu vrstu, kako ih navodi Proia
2194 (σκόρπαινα, σκορπίνα, σκόρπιός, σκορπίδι, σκορπίνι, σκροπίνα i χάφτης),
prema Hoffmannu i Jordanu p. 274, σκορπίνα bi bila Se. scrofa, a σκόρπιός Sc.
porcus2 4.
Latinski nam pisci nisu unijeli mnogo svjetla u taj problem. Plinije (9, 162;
32, 151) navodi scorpaena i, na šest mjesta u 32. knjizi, scorpio, ali osim maglovitih
i neuvjerljivih podataka o terapeutskim vrijednostima ribe ne znamo ništa odre­
đenijeg da li su to dvije vrste i o kojim je vrstama riječ. Ni inače važni kulinarski
podatak da je scorpio dobar za tzv. lešadu ne pomaže nam u identifikaciji, jer, iako
se danas kod nas posvuda smatra da je skrpina ( = Se. scrofa) odlična za lešadu, u
Marseilleu smatraju da je za njihovu bouillabaisse upravo najbolja rascasse brune,
tj. škrpun (-— Sc. porcus). Što se tiče Ovidija, kod njega {Hai. 116) nalazimo scorpios
(editio A. Riese)2 5, ali, tko će znati što je pjesnik mislio o toj ribi i nije li upo­
trijebio taj oblik da dobije daktil koji mu je bio potreban? Osim za bolni ubod ne
znamo ništa ni iz Izidora Seviljskoga (12, 6, 17): »Scorpio dictus quia laedit dum
manu tollitur«.
8.2.1.1. Kako se iz naših popisa |123|, |124| i |125| lako vidi na koju se vrstu
pojedini nazivi odnose, govorit ćemo sada samo o oblicima. Opozicije Sc. scrofa
Sc. porcus, tamo gdje postoje dva ili više naziva, mogu se zaključiti uspoređe-
njem naziva u pojedinim lokalitetima. Naše su varijante: škrpina, skrpina24252627, škar­
pina, škarpina, škarpina21, skarpica, škarpin, škrpunja, škrpijun28, škrpun, skrpun,
škarpun, skarpun, škrpin, škrpunić, škarpunada, škarpinada, škarpunić, škarpunčić,
škrpinica29. Što se tiče likova škarpoć, škrpoć\škrpoč, skrpoc, skarpoc. Skok je (3, 258)
pravilno u njima vidio proširenja »s rom. deminutivnim sufiksom -UCEUS«30.
Kod izrazito ratarskog stanovništva u Koritima i Govedarima (Mljet) došlo je
do remotivacije prema »krpelj«, koji je u istoj semantičkoj sferi: škrpelj.
8.2.1.2. U stranim popisima najčešće nalazimo nastavljanje istog etimona, ali
pri tome ne dolazi do sustavne opozicije m .r. ~ ž. r. kako je to kod nas. Isto tako,
nije ni u ostalim nomenklaturama lako zaključiti kad ihtionim sadrži sliku »škor­
pion«, a kad nastavlja σκόρπαινα/scorpaena203.

24 Međutim, i ovdje, kao i kod svih riba koje »idu u parovima«, dolazi do čestog brkanja. Binijev
PMCM i Catalogue FA O označavaju scđrpena ( = σκόρπαινα) kao ime za Sc. scrofa i Sc. por­
cus, dok im je scorpiós ( = σκόρπιός) naziv za Se. notata.
25 Drugdje nalazimo lekciju scorpius. Ovidijev stih gtasr: E t capitis duro nociturus scorpios ictu.
26 O odnosu sk-jšk- nadugo piše B. Finka (l. c.) u svrhu normiranja naziva za trgovačke i druge
upotrebe.
27 Ovo je nedvojbeni venecijanizam.
28 Motivacija na »škorpionu« je ustvari remotivacija i sigurno je potekla od kojeg već navedenog
naziva.
29 Skok je u Sutomoru zabilježio i daljnja prekrajanja: škropitlštropit koja nas u takvom bogatstvu
paradigmatskih varijacija ne smiju čuditi.
30 Za razliku od B. Finke (l. c.) koji smatra da »nastavak -oč u liku škrpoč daje riječi umanjeno zna­
čenje s osjetnim podrugljivim obilježjem« (?); o tome je sufiksu Skok pisao još u ZfrPh 54, 209.
30ϊ U to se uvjerio i Wagner DES 2, 393: nkórpula, skrópula »scòrpena, scrófano« (pesce) ... Ad
Oristano lo stesso pesce si chiama skrappòni, che veramente è il nome dello scorpione; ma questa
confusione si trova in altri parlari romanzi«.

141
 Nastavljanje oblika scorpaena vidljivo je u tal. dijalektima: ven. scorpena (Bo-
erio 621, A. Ninni 147/8, E. Ninni 49); abruceški scarpine, scarpinunè (Giammarco
383); Ancona scarpegna, Genova scorpena (Penso); nadalje u st. prov. scorpena,
prov. escourpeno, escourpi (FEW 11, 326); Korzika: scarpina (Caraffa 87); španj.
escorpena, escorpina·, kat. escàrpora, escórpera31 (Lozano 338—40); Malta: scorfna
(Aquilina 605); alb. shkarpi, shkerpi (Pesh. Shq. 190); cf. švedski skorpanfiskar
(OECD 839).
Slika sadržaja »škorpion« osjeća se još u španj. escorpión32 (Lozano 338) te
u crnomorskim popisima: bug. morski škorpion (Drenski 209); rum. scorpia de
mare, scorpion, scorpios (Vasiliu 300); turski iskorpit (Nalbandoglu 35)33; engl.
scorpion fish (PMCM 216); cf. u Egiptu akrub (Oman 231).
8.2.1.3. Međutim, zbog svoje tustosti i znatno većeg tijela, Sc. scrofa je ponegdje
nazivana s imenima u kojima je sadržaj »prasica«: franc, truie (CLOFNAM 184.1.8.),
rum. pore de mare (Vasiliu 300). Zbog toga smatramo da Wartburg (FEW 11, 326)
ima pravo kad u tal. oblicima scòrfano i scrćfano, siđi. skórfana, nap. skórfano vidi
unakrštavanje sa SCROFA »truie«34. Neidentifìcirano lat. ime porcus marinus (Pli-
nije 32, 19; 32, 56; 32, 150), za koje E. de Saint-Denis (90) drži da je »marsouin«, a
J. Cotte (153) da je to čak bue (Orthagoriscus mola), svakako bolje pristaje ovdje
nego tim dvjema vrstama. Po svemu sudeći, tako zaključuje i Izidor (6,12,12):
»Porci marini, qui vulgo vocantur suilli, quia dum escam quaerunt, more suis
terram sub aquis fodiunt«35.
8.2.1.4. Za Sc. scrofa, koju, kao što smo gore vidjeli, često nazivaju pomoću
sadržajem »prasica«, obilato je potvrđen i na veoma kompaktnom bokeljskom arealu
zastupljen naziv logmja. Varijantu logrnja zabilježio je na istom mjestu i D. Lambì
(1854, p. 187) koji nije bio siguran u identifikaciju, ali po opisu (»po podoby
jako škrpina, barvy červenć, velika«) očito je da je po srijedi Se. scrofa, a i sami
smo u Lepetanima zabilježili lògmja i lòngrnja. Ispitanik u Baošiću naglašava da
to ime imaju samo Bokelji, ali nema svog tumačenja zašto se riba tako zove. Kako
je riječ ograničena na Boku, a sadržaj »prasica« je opravdan i potvrđen za ovu vrstu,
smatramo da nam to dopušta pretpostavku da se u našem logmja radi o preuzimanju
riječi istog sadržaja iz južnotalijanskih dijalekata36. Rohlfs je (VDS 975) za jadran­
sku obalu južne Italije potvrdio oblike gnini, curimi, cràni, gurùni sa značenjem
»porco«, a »due porci« sa dio curtigna. Izvor je riječi, prema Rohlfsu (Lexicon 113),
»agr. *γρώνα, als Rekonstruktion aus dem von Hesych bezeugten γρωνάδες »wei-
bliche Schweine«, lautmahlenden Ursprungs«, a i danas je u ngr. u svakodnevnoj
upotrebi γουρούνα »Sau, Mutterschwein« i γουρούνι »Schwein« (Mitsotakis 249 i
Proia 660). Inicijalno l- možemo protumačiti samo kao srašteni rom. član. Dok
semantičkoj i geografskoj strani ne vidimo prigovora, fonetska je strana riječi još

31 »que desciende del gr. σκόρπαινα por via popular.« Corominas DCELC 2, 359.
32 Corominas (/. c.) ujedinjuje u jednom članku escorino i escorpina.
33 Nalbandoglu pogrešno naznačuje: lipsoz — Sc. porcus — iskorpit = Sc. scrofa. Ustvari je
obrnuto. Ispravku donosi FAO Working document E— 1/63, Annexe I, p. 7. Lipsoz je istovreme­
no i ime za psa Centrina salviani, kod nas nazvanog prasac (2.5.1.), a sadržaj »prasica« služi
za S e . scrofa; još jedan primjer brkanja »binarnih« riba« (v. bilj. 24).
34 Oblici su općeniti u južnoj Italiji: salent. scòrfano, scórfanu (VDS 624 i 1056); seorfene ( Ta­
ranto 46) itd.
35 »Espèce cótière, sédentaire, recherchant les zones vaseuses peu profondes.« Dieuzeide 3,262.
36 O takvom putu grčkih riječi v. Vinja 1962, 685—692.

142
uvijek nedovoljno opravdana, pa prijedlog etimologije koji smo naveli ne može
biti konačan.
8.2.1.5. Od drugih životinja, koje čeprkaju po zemlji, iskorištena je još slika
»kokoš«. Opet u Boki, u Mulu, nalazimo naziv morska kokoš, a H bez naznake mjesta
navodi morski kopun. Metafora je česta na čitavom Sredozemlju, jer \ srećemo u
Liguriji (cappone, pescio cappon), u Toskani (cappone)31, na Korzici cappone (Ca­
raffa 87), u Nici capom (Boudarel 341); u španj. gallineta (Lozano 338); u kat.
polla (Lozano 338 i Griera BDC 11, 1923,65), a u port. peixe-galinha (Castro 161).
8.2.1.6. Razlučna oznaka »crven« najbolje se vidi u korčulanskim nazivima
crjenko, crjenac373839. Tamo gdje razlika Se. scrofa ~ Sc. porcus ne počiva na razli­
čitim imenima dodaje se determinativ tog sadržaja: škarpina crvena, crveni škarpun,
crveni skrpun, crveni škarpoć.
8.2.1.7. U Medulinu se opozicija postiže pomoću razlike u afektivnoj vrijed­
nosti sufiksa: morina ( = Se. scoria) ~ moraća ( = Sc. porcus). Nazivi su izve­
denice od mor(ast) »taman« (cf. Skok 2, 392)39.
8.2.2. Brački je naziv dorinka. Kako je na tom otoku zabilježen oblik dorinac
(prema dorat »tamno riđe boje«) koji po navodima A. Ostojića donosi ARj 2, 662,
moguće je pomišljati i na ž. rod tog raširenog turcizma (v. Škaljić 224: »zatvoreno
smeđe, crvene boje«) ili pak na unakrštavanje sa ženskim osobnim imenom. Eti­
mologija nije, prema tome, još utvrđena dok se ne nađu sigurnije formalne i sadr­
žajne paralele.
8.2.3. Kao što smo već istakli, nazivi za vrstu Sc. porcus označeni su na najvećem
broju ispitivanih točaka tvorbama muškog roda. Morfemi za to označavanje re­
dovito su romanskog porijekla: -un < ONE, -očj-oc < -UCEU. U manjem broju
lokaliteta, za razlikovanje se upotrebljava oznaka crn (crna škarpina), kao što je
to najčešće slučaj u stranim nomenklaturama: tal. scorfano nero, scarpegna nera
(Penso), scrufuneddu niuru (P.-S.) ; kat. escòrpera fosca (Lozano 340) ; port. requeime
preto (Castro 160).
8.2.3.1. Oznaka staništa može služiti za razlikovanje vrsta: skrpina od dubine,
skrpun od dubine, škrpun od flàke. Flaka40 je dalmatski relikt od lat. FLACCUS
REW 3343 »mek«, a označava meko morsko dno u opoziciji prema sika ili grota
tj. »(podmorska) hrid«: Škrpun od flake ~ škrpun od grote (Povija). Opozicija se na
isti način izražava i u južnotalijanskim dijalektima : scorpene de fanghe ~ scrofam
de sicca (P.-S.) ili u Andaluziji: rascacio de fango ^ rascacio de roca (Lozano 338
i 340).
8.2.4. Semantizam ostalih imena za Sc. porcus poklapa se sa sadržajem imena
za najmanju i najgoru vrstu Sc. ustulata ( = Sc. notata), pa ćemo ih zato i zajedno
tretirati, ponovo naglašavajući da je ime za S& ustulata najčešće deminutivna
tvorba: škrpunić, škarpunčić itd., što odgovara znatne^manjim dimenzijama ribe.

37 P.—S. 107; Tortonese 11, 429: »Le grosse scorpene vengono dette »capponi« in Toscanaein
altre regioni«.
38 Za Orebić, L. Zore navodi crljenak.
39 Cf. kat. escorpa morena (Lozano 340).
*° V. Vinja 1959 (2) p. 24.

143
8.2.4.1. Budući da su i škrpun i Škrpunić znatno manji od škrpine, to je i njihove bod­
lje teže izbjeći. Odatle nazivi bòdec, bodeć i bodècica, sve izvedenice od gl. bosti, bodem41.
8.2.4.2. Sadržajno je potpuno jasan i naziv četinak42, ali njegova etimologija
stricto sensu može predstavljati problem, jer četinak može biti rezultat unakrštavanja
našeg i romanskog oblika. Naime, za ribu koja se glavom uplete u oka mreže i
teško je vadimo kaže se u Dalmaciji da je incelala. To je takozvana riba od inčeta43.
Škrpunić ili škrpočić je par excellence takva riba, a kako povrh toga i bode, vađenje
rukom iz mreže je dosadan posao. To je izazvalo i opravdalo naziv inčetnjak, tj.
»onaj koji inčeta(je)«, pa je vrlo vjerojatno da su oblici četinjak, četinak i četinka na­
stali iz jednog Hnčetinjak.
8.2.4.3. Onomatopejsko jauk4445, tj. jaukanje zbog bolnog uboda, vidimo u jók
i javuk. Da pučka tvorba ne vodi računa o tome da li jauče riba ili onaj koga je
ubola, najbolje se vidi iz naziva jaukavica i jokavac, koji su nomina agentis jednako
kao što smo zabilježili u nizu ranj ranjen ranjenik (8.1.3.), gdje je riječ o ribi
koja ranjava, a ne koja je ranjena.
8.2.4A Otrovni i bolni ubod rezultirao je nazivom taramela koji je s otrovnog
guštera prenesen na ribu (v. gore 8.1.3.4.).
8.2.4.5. Maleno tijelo načičkano dračama i bodljama dovelo je do uspoređenja
škrpunića sa »češljem«: čeialj45 je naziv za Sc. ustulata u Kukljici. Takva đeno-
minacija nije usamljena ni u fitonimiji za bodljaste biljke ni u ihtionimiji za dračavu
ribu: u španj. je pez peine ime za psa kostilja (Lozano 12), dok je u Kalabriji pettine
naziv za nevrijedni list koji se kod nas zove kosmata (sc. švoljica), v. 4.4.2.1.46
Rohlfs bilježi za okolicu grada Lecce ihtionim pittinèssa koji kao apelativ znači
»pettine lungo e rado«, a na istom mjestu nalazi i spedecaturu »pesce marino che
rassomiglia ad un pettine« koje povezuje sa spedecaturu, spidicaturu, veoma starim
oznakama za »češalj« (VDS 470 i 671).
8.2.4.6. Sc. ustulata je zbog oštrih bodlji nazvana vilica prenošenjem značenja
sa vilica »furcula«, »pantaruo«, »forchetta«, kako je zabilježeno još u prvih dalmatin­
skih leksikografa47; \ usp. tal. furcata, furcatu na Siciliji za Trigla lyra (P.-S. 99).
8.2.4.7. Kako Sc. ustulata rado prebiva na travnatom dnu48, po staništu je
dobila ime škrpoč travač.
8.2.4.8. Nejasan je formalno i semantički naziv frnja49.

41 Etim. v. Skok 1, 192.

42 V. Fortunić u svojim Crticama, 1930. bilježi ž. rod ietinka, gdje je ž. rod. sumnjiv. Naprotiv,
L. Zore (cit. u ARj 2,2,) navodi četinjak »njeka mala riba morska«, što je očigledno Sc. ustulata.
Za etim. v. Skok 1, 316.
43 Etimologiju za inčetati »zaglaviti se u oko mreže« i za dečetati »izvući zaglavljenu ribu iz mreže«
dao je Skok još u Term. 84, a u ERHSJ 1, 6 smatra da je »zacijelo preko dalm.-rom. od lat.
inceptare (od capere)«.
44 ARj 4, 490 i Skok 1, 748.
45 etim. v. Skok 1, 311.
46 za sicil. pettenicchiu, Xyrichtys novacula, v. P. Barbier RLaR 56, 222.
47 v. ARj 20, 893; za etimologiju v. Skok 3, 593; danas je na Braču vilica »račvasta grančica za po­
dupiranje«.
48 »...in Seegrasswiesen«, FFA 609.
49 Mogli bismo jedino ustanoviti da se ime Škarpina i var. upotrebljava kao oznaka za Lophius
piscatorius (v. 6.1.5.2.), a kako za tu istu ribu poznamo i nerazjašnjeni naziv krnja, (v. 6.1.5.3.),
nije potpuno isključeno da je sada za Scorpaena ustulata upotrebljen naziv koji inače vrijedi
za Lophius. T o tim više što se u tom kraju Dalmacije A i / izmijenjuju (kahajkafa, hnmSrj
fumor, itd). Ako i jest tako, obje varijante ostaju i dalje nerazriješene.

144
 9. ČUDNOVATA RIBA

9. Riba može biti i jedinstvenih i karakterističnih oblika, pa kad je uz to i golema

i nejestiva, a rijetko se pojavljuje, možemo biti sigurni da će i njena imena pokazivati
neke karakteristične crte. Takav je slučaj s rijetkom lovinom naših ribara koja se
najčešće naziva bue, bucanj ili po sistematici Orthagoriscus ( = Mola) mola. Go­
voreći o njoj, Tortonese ističe »M. mola non è soltanto uno dei pesci più caratte­
ristici, ma figura a buon diritto fra i giganti del mare. La cattura o lo spiaggiamento
di grossi esemplari sono sempre eventi sensazionali«. (11, 543) *. Jasno je da će
ovakav monstrum, koji postoji samo na rubu pojmovne sfere ribara ili primoraca
izazvati i posebne uvjete denominacije. Čudnovata životinja tako neočekivanog
oblika mora poštopoto pobuditi »denominativnu fantaziju« ljudi koji joj daju ime.
Kod davanja tog imena iskoristit će se nesvakidašnji oblik koji začuđuje i odskače
u kontekstu mora i života s njim. Kako je realnost jednaka za sve, nju ćemo ime­
novati na sličan ili čak na isti način u različitim jezičnim sistemima. Bit će dakle riječ
o izrazitoj poligenezi, a o njoj ne bismo bili tako sigurni da je posrijedi neka eko­
nomski važna riba12.
Za buca ćemo dakle motivacijske impulse tražiti i naći u posebnom obliku
životinje i ustanovit ćemo da su svi naši nazivi, a i većina stranih, potekli iz jednog
jedinog sema: »okruglost«, koji će se konceptualizirati kao ime različitih okruglih
predmeta. T i će apelativi metaforom postati ihtionimi23.
To se može shematski prikazati pomoću tabele na str. 146.
9.1. Prvi i osnovni utisak koji ostavlja bue, bilo da je ulovljen ili da ga vidimo
u moru, jest da je pred nama golema okrugla masa. Nismo našli ni jednog pisca
koji bi propustio da istakne tu morfološku osobinu3, a ona predstavlja osnovni
sem na kojem će se temeljiti svi naši nazivi.
Ako počnemo sa slikom koju inače u ihtionimiji ne srećemo, ali koja nas u
slučaju ovako rijetke i čudnovate morske životinje ne začuđuje, tj. sa slikom »mjesec«,
vidjet ćemo da je takva metafora veoma stara. O ribi koja se grč. nazivala σελήνη
iscrpno nam pripovijeda Elijan (15,4) koji kaže da su njegova obavještenja iz prve
ruke jer mu ih je dao ribar Demostratos. Međutim, iz Elijanova pričanja punog
fantastičnih pojedinosti teško je sa sigurnošću zaključiti da je σελήνη označavala
baš ribu o kojoj želimo govoriti, iako se ni to ne može isključiti, jer se lako može

1 Jedan takav ulov opisuje se u M R 9, 1957, 99—100: »V visini je dosegai trup 140 cm visine.
Od gobčka do repa je merita 2,45 m, od konca hrbtne plavud čez zadnji del trupa do konca
podrepne plavuti pa 3,10 m. Tehtala je okoli pol tone. Pravi monstrum!«.
2 »Wird nicht gegessen« FFA 622.
2 * V. Vinja, 1975, p. 7 i ss.
3 »Scheibenförmig« FFA 622; »Corpo ovale e discoidale« P.—S. 149; »Corpo rotondeggiante«
Tortonese 11, 540.

10 V . V IN JA E T IM O L O G IJA I. 145
 »o k r u g 1 o s t«
1 \ \
i \ \
»mjesec« »glava« »kotač« »kit« »budaj a« »huma c« »bačva«
\
»polumjese•c« »okretati se< »čutura«

»uštap« »žrvanj« »lopta« »bubanj« »dno«

»mjesečina« »brus« »poklopac«

»lopar«

9.1. 9.2. 9.3. 9.4. 9.5. 9.6. 9.7.

misec samoglav roda pešebalena tamburo krtina baril
pomiseca žervanj pešebala i var. i var.
tondino tocilj čuturka
mjesečar pešivaljalo bue i var.
i var. i var. dno
fraka i var.
lopar

Strelica prema dolje označava paradigmatsko kretanje po sadržaju

Strelica prema gore označava paradigmatsko kretanje zbog sličnosti forme.

pretpostaviti da je tako golema i rijetka riba mogla biti u bilo kakvoj mističkoj vezi
s imenom nebeskog tijela uz koje su vezana mnoga vjerovanja**4.
9.1.1. Bilo kako bilo, slika sadržaja »mjesec« i zbog okruglosti i zbog svjetluca-
nja na površini (v. 9.8.) vrlo dobro pristaje ovoj našoj ribi. To ističe i K. Gesner:
»Lunae crescentis figuram aptissime refert« (Nomencl. 158). Kod nas tu metaforu
srećemo u ikavskim oblicima misec i misečina i ijekavskom mjesečar5. Istu sliku
izražavamo i pomoću venecijanizma luna (REW 5163): luna6, pešeluna i peseima
(cf. Boerio 378 luna de mar »sorta di pesce«); cf. faillulune za istu ribu u srednjefranc.
a. 1558 (FEW 21, 252).
9.1.1.1. Međutim, zbog svog kao odrezanog tijela7, riba je uspoređena i s polu­
mjesecom iz čega je nastao narodni naziv pomiseca. No, i ovdje je došlo do posu-

* Drugo grčko ime, koje bi se eventualno moglo odnositi na buca, je èptì'ayoplaxoe. Plinije ga
uzima od Apiona (NH 32, 19 i 32, 150): »Apion piscium maxime mirum esse tradit porcum,
quem Lacedaemonii orthagoriscum vocent; grunnire eum cum capiatur.« òp&ayoptaxoi; znači
»odojak« (još jedna slika »okruglosti«!) i sistematičan su to ime nadjenuli bucu dodavši mu kao
specifičnu oznaku mola »mlinski kamen«, prema pučkim nazivima u više romanskih jezika.
Međutim, ni tu nismo načistu da li je òpÓaYopioy.o? u grčkom zaista označavao ovu vrstu.
Za J. Cotte-a, koji je biolog i filolog, òpOayoptaxo? =porcus = orbis, dok klasični filolog E.
de Saint-Denis ne dijeli to mišljenje i misli da je porcus »Marsouin« tj. Centrina salviani, v.
ovdje 2.5.1. (cf. Cotte 152—3, Saint-Denis 90).
5 Etim. v. Skok 3, 437—8.
6 Kvaliteta vokala u osnovi pokazuje da je za našu svijest u obliku lima prvotno značenje nestalo.
7 »Corpo troncato posteriormente«, P.—S. 149; »Parte posteriore del corpo smussata« J. e G.
Lythgoe 313; »Le corps se termine abruptement juste derrière les hautes n. dorsale et anale
qui semblent ètre tronquées.« Luther-Fiedler 137.

146
đivanja iz venecijanskoga. Polumjesec bi moralo biti mez(z)aluna i nema sumnje da
je taj oblik dao poticaj, tj. da predstavlja oblik iz kojega je nastala naša čudnovata
tautologia mezeluna, u kojoj je, zbog nerazumijevanja stranog izraza, došlo do
stapanja dvaju tal. oblika: mese »mjesec = 30 dana« i luna »mjesec = nebesko tijelo«,
za koje u našem jeziku postoji jedinstveni ekvivalent mjesec.

9.1.1.2. Podudaranja u denominaciji su u drugim jezicima veoma česta: U i \

tal. pesce luna, pisci luna (Penso); pesce luna (Taranto 45); frane, lune de mer,
poisson lune (FEW 5, 447); prov. luno (za Marseille, Dieuzeide 3, 360); španj. pez
luna, luna de mar-, port. peixe-lua (Castro 186); malteški pixxiluna, qamar ( < ar.
qdmar »mjesec«. Aquilina 637); alb. hané (Pesh. Shq. 232); novogrč. φεγγαρόψαρο
(OECD 612)7a.

9.1.2. Naziv tondina istovremeno je u vezi i sa sadržajem »okrugao« (ven. tondo

= »okrugao«) i sa sadržajem »mjesec«, jer tuđice tonda i tund znače »pun mjesec«,
»uštap« (cf. ARj 18, 914)8. Tondina je i ime za jednu geru, koja se tako naziva da
bi se označila opozicija »oštra gera« ~ »obla gera«. Po slici sadržaja sinoniman joj
je naš naziv oblica (v. 22.7.1.1.).
9.1.2.1. Sadržaj »okrugao« iskazuje se sa istim sadržajem kao i naše tondina,
ali bez udjela slike »mjesec« i u Marseilleu: roun de mar (Dieuzeide 3, 360), u San-
tanderu ronda (Lozano 360). dok P.-S. navode za Sardiniju pisci tundu9.

9.2. Svojim neobičnim oblikom Orthagoriscus mola ostavlja dojam kao da je

riba u koje postoji samo glava, dok joj manjka sve ostalo tijelo. I stariji i novi ihtio­
lozi ističu tu pojedinost. Tako Plinije, govoreći o ribi zvanoj orbis (v. niže 9.3.),
izričito navodi: »Durissimum esse piscium constat qui orbis vocetur; rotundus
est sine squamis totusque in capite constat« (32,14). Izidor (12,6,6) ga očito kopira:
»A figura (sc. ribe dobijaju imena) : ut orbis, quia rotundus est totusque in capite
constat«. Međutim, na istu se tvrdnju svodi i FFA 622: »Einem abgeschnittenen
Kopfe ähnlich«. Plinijevo totusque in capite constat doslovce je sadržano u našem
nazivu samoglav što ga je zabilježio za Dalmaciju G. Schreiber. Sadržajno mu od­
govara njem. naziv schwimmender köpf (P.-S.).

9.3. Mnogo je produktivnija slika sadržaja »kotač« koju u različitim leksemskim

realizacijama srećemo u velikom broju jezika na obalama Sredozemlja. Naravno,
kad kažemo slika »kotač« mislimo pri tome na arhisemantem »okrugli plosnati
predmet«, a u toj se supstanci sadržaja mogu sadržati različite druge slike. Na
obalama Sredozemlja čini se da je najstarije potvrđen oblik sa sadržajem »mlinski
kamen« pa »kotač« i »kotur«, dok je figura sadržaja »brus« isključivo istočnojadranska.
Svi posebni semovi triju spomenutih slika sadržaja nalaze se obuhvaćeni u lat.

7a U germanskim jezicima pored sadržaja »mjesec« često nalazimo sliku »sunce«: njem. Meermond,
Mondfisch/Sonnenfisch; engl, moon-fish/sun-fish; švedski mđnfisk, havsmänejsolfisk... Koliko
nam je poznato, među rom. jezicima koncept »sunce« nalazimo samo u abruceškom ggirasole
(Giammarco 115).
8 tonda, tund nije potrebno tumačiti sa ritondo »ispuštanjem sloga ri- koji je bio shvaćenkao prefiks«,
jer tondo (kao imenica, i kao pridjev, i kao prilog) postoje u venecijanskom, cf. Boerio 755, dok
sa prefiksalnim morfemom re- riječ čak nije u upotrebi. Redondo (ali sa -d-) se osjećalo još u
Boeriovo vrijeme kao arhaizam.
9 Wagner DES ne bilježi tundu.

147
 obliku orbis, u kojem smo maločas govorili, jer taj lat. oblik znači »toute espèce de
cercie«, »toute surface circulaire« (disque du soleil et de la lune), »bouclier«, »roue«
pa čak i »tambourin«. Nema nikakve sumnje da je za Plinija (32,14; 32, 150) orbis
= Orthagoriscus mola.
9.3.1. Sredozemne pučke taksonomije konceptualizirale su navedene semove
kroz oblik mola »mlinski kamen«10, koji je zahvaljujući Rondeletu rano ušao u
ihtiološku sistematiku. Na osnovi takve konceptualizacije nalazimo u rom. jezicima :
tal. pesce mola, pescio metta, muoia (P.-Si); prov. molo, muoia (Nice), mola (Séte),
a već nam Rondelet navodi mole za Marseille11; frane, meule i tautološko molebout
(FEW 6/3,23); španj. mola, muela, mula, muela de mulino (Lozano 360); port. mola,
mula (Castro 186).
9.3.1.1. Imena koja bi u izrazu sadržavala lat. etimon MOLA kod nas nisu za­
bilježena, međutim, potpuno podudaranje u sadržaju nalazimo u našem šervanj
( = »mlinski kamen«, »mola«) izrazito slav. porijekla12.
9.3.1.2. Naprotiv, kod nas je vrlo dobro zastupljena slika drugog okruglog
kamena tj. brusa i to s oblikom točili13. O. mola se na temelju takve metafore zove:
tocìlj, tòctja, tòcijo i tacil1*.
9.3.2. Bue se nadalje naziva pomoću jednostavnijeg sadržaja »kolo«, »kotač«.
T a nam slika postavlja nekoliko problema ako uzmemo u obzir grčke i latinske
ihtionime. Elijan (13,20) govori o morskoj životinji zvanoj τροχός ( = »kotač«)15.
Kaže za nju da živi u jatu, da je ima u izobilju u vodama Trakije, da je načičkana
bodljama i da se tako zove jer se kreće poput kotača. Plinije (9, 8) govori o ribama
koje naziva rotae: »Apparent et, rotae appellatae a similitudine, quaternis distinctae
radiis, modiolos earum oculis duobus utrimque claudentibus«. Da li je Elijanov
τροχός i Plinijeva rota ista životinja kao što se to obično uzima (na pr. Liddell-Scott
1829b)? Rondelet je mislio da se u lat. rota krije veoma traženi kovač (Zeus faber),
_ ali tu identifikaciju baš zbog Plinijeva opisa i tamo navedena »četiri paoka« treba
otkloniti. Jedino što govori u prilog identifikaciji τροχός = O. mola jest Elijanov
podatak da se riba tako zove »jer se kreće kao kotač«. Međutim, fantastično i realno
tako se isprepliću kod Elijana i kod Plinija, da je tu teško razlučiti pertinentno i
odista viđeno od pretjeranog i izmišljenog. U svakom slučaju, daleko smo od odluč­
nosti koju pokazuje C. Battisti (BALM 2—3. 94) kad tro c h u s16 bez oklijevanja
označuje kao naziv za O. mola. Neka nam bude dovoljno da znamo da se slika
»kotač« pojavljuje u ihtionimiji, a identifikaciju latinskog i grčkih ihtionima ostavimo
budućim istraživačima, kao što to čini i J. Cotte17.

10 REW 5641 »Mühlstein«; FEW 6/3, 23—28 (cf. I. l.a i bilj. 5 i 6).·
11 »Massilienses mole vocant a rotunditate quod molae molendinariae similis est« De pise. mar.
425).
12 ARj 23, 477; Skok 3, 685.
13 Della Bella u svom rječniku tumači točio, točila kao »mota da rotare«, »rota cotaria« (cf. ARj
18, 417).
14 Riječ je slav. porijekla i, prema Skoku 3, 449—51, ide zajedno sa teći, točiti ; cf ARj 17,416— 417.
15 Taj naziv, naravno, ne smijemo brkati s Aristotelovim τρόχος (GA 3, 6); o toj životinji (»qui
trochos appellatur a Graecis« 9, 166) Plinije govori odjelito.
16 Polemius Silvius bilježi trocus (cf. Ro 35, 167).
17 »Tout cela laisse subsister l’obscurité complète qui règne sur le trochos de Piine« (252); cf.
i 250—252 za Plinijevo rota.

148
9.3.2.1. Kod nas se O. mola naziva roda, pešeroda i pešerijoda. Sve su to vari­
jante mlet. roda »mota«. Boerio navodi roda, pesse roda (581) i pesse rioda (576):
»T. de’ Pese, detto anche Lima de m an, a potječu iz lat. ROTA REW 7389, FEW
10, 490—496. fi tal. pesce rota, pesce roda, rota marina (P.-S.); šp. rueda (Anda-
luzija); port. roda, peixe-roda, rodim (Castro 186) i \ španj. troco18; turski pervane
( = »Rad«, »Walkfass« itd.) Nalbandoglu 30 i OECD 612.
9.3.2.2. I način kretanja te neobične ribe ostavio je traga u denominacijama.
Ihtiolozi redom ističu da se ta ogromna masa mesa (»cosa massissa i de groš volum«,
Figueiredo) jedva kreće po m om 19. Ništa lakše nego usporediti njeno kretanje s
»valjanjem«, kao što se dogodilo u Boki, gdje je O. mola nazvana pešivaljalo. Istu
figuru sadržaja srećemo u španj., gdje pored roda, postoji i izvedenica rodador ili
u port. rodim pored rolim (Castro, 186).
9.4. Slika »koturanja« izazvala je usporedbu sa sadržajem »lopta« ili je pak taj
sadržaj neovisno nastao zbog okruglog tijela ribe. Bilo kako bilo, u T rstu se O.
mola naziva pesse bala (Penso). Dinamizmom formalne paradigme taj je naziv kod
nas proširen u pešebalena, a tako postignuta slika sadržaja odgovara ogromnim di­
menzijama ribe i remotivacija sa slikom »kit« je potpuno opravdana.
9.5. Toliko iskorištavana »okruglost« dovela je do još jedne metaforičke kon-
ceptualizacije: bue je uspoređen s »bubnjem«. Zahvaljujući raširenoj posuđenici
tcanbür (Boerio 733 : tamburo »strumento militare notissimo«), koja je zapravo orijen­
talizam (iz arapskoga TANBUR REW 8512a. 2), nastao je naš niz tàniburo, peše-
tambur i pešetamburo. Teško je reći da li je iz ven. posuđen ihtionim ili samo osnovni
apelativ, jer u mletačkom se O. mola naziva i tamburo i tamburo de mar (»chiamasi
anche col tal nome vernacolo la luna di mare« Boerio 733). Jednako postupa To­
skana: pesce tamburo (P.-S.); Bari: pesce tammùrre (Scorcia 140); Sicilija: pisci
tamburinu (Penso), a prema P.-S. i na Sardiniji bi bio u upotrebi naziv pisci tam-
mùru.
9.5.1. U ven. tamburo ima i konotativnu vrijednost »duro d’intelletto«, »di poca
capacità« (Boerio 733 i 407). Što li će biti opravdanije nego da se ta kvaliteta pripiše
ribi koja je tako troma i nezgrapna da se, kako kaže Riedl u FFA (v. bilj. 19), može
lako uhvatiti iz broda? Kako na našim srednjim i južnim otocima postoji termin
batürlo koji se pridjeva nespretnom, nesnalažljivom i k tome glupom čovjeku,
tako je uz pešetamburo nastalo još ekspresivnije pešibaturlo: igrom fonetskih afiniteta
došli smo do nove motivacije uvjetovane ponašanjem ove jedinstvene riblje vrste.
Moglo bi se primijetiti da nam između pešetamburo i pešibaturlo manjka stupanj s
afektivnim -urlo. Međutim, i taj »missing link« imamo u još jednom nazivu za
O. mola, a to je tamburlo, koji je zabilježio P. Lorini, a to nam je dovoljna garancija
da je oblik bio u narodnoj upotrebi. Svakako treba voditi računa o efemernom vijeku
trajanja takvih izrazito afektivnih naziva, a bue je (kao rijetko koja riba) tipični
predstavnik vrsta koje nose imena jakog stilističkog naboja.

18 Za ovaj oblik C. Battisti kaže da je »d’origine scientifica«, dok ga Corominas DCELC 4,6079
samo smatra rijetkim.
19 »Träger, pelagischer, seltener Fisch; legt sich m itunter seitlich an der Wasseroberfläche zur
Ruhe, wo er von Boot leicht gefangen werden kann« FFA 622; »Pélagique, peu actif, faible
nageur, il se tient généralement à la surface, flottant parfois couché sur le cóté,« Dieuzeide
3, 361.

149
9.6. Ogromno i oblo tijelo buca koje se izdiže iznad morske površine izazvalo
je usporedbu s »humkom« ili »krtičnjakom«. Samo tako možemo protumačiti naš
naziv krtina. ARj 5, 658 navodi krtina20 (u Istranina D. Nemanića) sa značenjem
»krtičnjak«, »cumulus terrae a talpa aggeratus«, dok kod Dubrovčanina Đ. Grisića
krtina znači »grob(ište)« tj. »humak«. Takva metafora usamljena je u Sredozemlju.
9.7. Ipak, najveći broj naših naziva za buca nastao je iz slike sadržaja »bačva«,
koja je obilato zastupana i u ostalim sredozemnim popisima. Osim metafore na
sliku »bačva«, koja će se izraziti različitim signansima, doći će i do metonimijskih
denominacija prema dijelovima bačve. U svim tako nastalim imenima srest ćemo se
s još uvijek aktivnom motivacijom tj. prozirnim ihtionimom (9.7.1.) ili ćemo do
slike »bačva« u etimonu dolaziti kroz etimološka dijakronijska rješavanja (9.7.2.).
9.7.1. Motivacija je djelatna u nazivima pešebarila, pešibarila i pešebaril, gdje se
dva romanska elementa ujedinjuju u ihtionim. Drugi elemenat borii sam tvori ime
ribi na Hvaru. To je rašireni venecijanizam (od ven. borii m., barila f . »vaso di legno
fatto a doghe come la botte« Boerio 65) langobardskog porijekla (REW 1038. 2). U
Karlobagu je prvi elemenat léksije zamijenjen hrv. riba, tako da smo dobili roman-
sko-slavenski hibrid ribabarila21.
9.7.2. Pravi etimološki posao u klasičnom smislu riječi čeka nas kod objašnjenja
najraširenijeg i na znatnim arealima najkompaktnije zastupanog naziva za O. mola
tj. danas neprozirnog naziva büc i njegovih brojnih varijanti. I ovdje će nam semička
analiza i postavljanje ihtionima u bogatu mrežu morfosemantičkih odnosa biti od
presudne pomoći kod određivanja etimologije.
Sinkronijski gledano, tj. za jezičnu svijest kroatofonog čovjeka s obale, bue,
bucanj, buc'àt, bucalo, bucai, bučan, bucać vezani su i tumače se sa apelativom bue
i glagolom bùcati. Bue je sprava s kojom se buca, a bucati znači udarati bucotn po
moru kako bismo prestrašili ribu i natjerali je u popunicu ili drugu mrežu. Premda
se na svim točkama istočnog Jadrana ne naziva istim riječima, ta je praksa kod nas
općenita i to od davnih vremena22. Dugačka motka za hučanje, koja se završava
nekakvom drvenom posudom ili polovinom bačvice23 zove se već prema lokali­
tetu bue, pobuk, bucalo, bucio i si.24 Kako se riba može plašiti i bacanjem kamenja
u more, u Blatu na Korčuli svaki se veći kamen zove pobuk.
Etimologija tih oblika nije nikada riješena na zadovoljavajući način. Skok se
na nju više puta navraćao: u Terminologiji (p. 71) i sada 1, 224— 5, ali nije ni tu
dao konačan odgovor. Pobuk se tumači djelovanjem riječi buka, dok se bucati po­
kušava objasniti pomoću jednog *bullidiare, »koji je možda postojao u dalmatsko-
-romanskom«. Ako je i točno da za jezičnu svijest našeg čovjeka pobuk d a n a s po­
čiva na motivaciji koju nam donosi postojanje oblika buka, to nam nikako ne objaš-

20 Etimologiju te slav. riječi v. Skok 2, 213.

21 RJ 251 navodi bačva morska, ali ne znamo da li je taj naziv bio u pučkoj upotrebi. A. Tresić-
-Pavičić 1897 za Jelsu navodi baril-riba.
21 Tako u skradinskom statutu iz XIV stoljeća možemo čitati: »...cum retibus in nocte cum igne
et pobuc«, a u Dokumentima što ih je G. Novak objavio za Hvar nalazimo za 1. lipnja 1804
(p. 221) ovaj podatak: »Si esercita la pesca de’ cosidetti spauenti, la pesca col strepitoso ordigno
detto pobuk«.
2 3 Za Jablanac pobuk je »ogromna drvena čaša na dršku« (M. Hirtz, Lovačko-ribarski vjesnik XXXV
45); »drveno zvono koje je na palicu navmuto« (L. Zore).
24 Cf. ARj. 10, 151.

150
njava -c- iz bue, bucati, a *bullidiare, ako je taj oblik ikada i postojao, teško da nam
može rasvijetliti bucati. Zbog toga bismo bili skloniji poći drugim putem. Umjesto
da u bue vidimo »postverbal od bucati«, mi smatramo da se dogodilo obrnuto, tj.
da je bucati (u značenju »clava piscatoria aquam exagitare«) izvedenica iz bue. hu­
čanje se vrši bucom, a pobuk može vrlo lako biti rezultat paretimološkog naslanjanja
na buka. Takvo zaključivanje zasnivamo na fonetskim i na semantičkim razlozima.
Sa fonetske strane nema poteškoća: -c iz bue potječe iz kosog padeža od butac -> gen.
butca -> buca, što je redovito i u štokavskom i u čakavskom: otac/oca, čak. artäc
»rt« -> gen. arca. Osim toga, obliku butac ne treba zvjezdica: kao ime za O. mola
utvrdili smo ga na šest ispitivanih točaka. I, osim toga, u istočnoj Crnoj Gori po­
stoji, i to uvijek u istom pojmovnom polju, oblik bucak »bačvica sa dva obruča«25,
a za Istru nam J. Ribarić (Srpski dijalektološki zbornik 9, 136) navodi bučak »drvena
bačvica«. Ako je tome tako, nije nimalo teško za butac (gen. buca itd.) naći izvor u
ven. botazza »barile«, »bariletta« (Boerio, 94)26.
Što se tiče semantičke strane problema, baš nam tu imena za O. mola uvelike
olakšavaju posao. Kao što se vidi iz našeg popisa |130|, raspolažemo sa devet vari­
janti od bue, oblik butac nedvojbeno je zabilježen, dok na jednom mjestu postoji i
pešibutac. Vezu između sprave za bucanje i ribe tvori zajedništvo slike sadržaja.
Bue (sprava) se sastoji od (prerezane) bačvice nasađene na držak, bue (riba) je sino­
nim za bani tj. spada među ribe koje se nazivaju pomoću slike »bačva« i, napokon,
bue (izraz-signans) potječe od ven. botazza koje znači i »barile« i, a to je najvažnije,
ribu O. mola.
Ovo posljednje tal, značenje je sigurno potvrđeno: Boerio navodi botazza na
str. 94 kao »arnese a doghe di sufficiente grandezza per tenervi vino«, a s. v. rioda
(p. 576) čitamo: »rioda, pesse rioda... detto anche luna de mar o tambur de mar,
tamburo marino o mola o pesce mola e botazzo«. Međutim, raspolažemo i sa starijim
potvrdama iz kojih je vidljivo da je »ogromna čaška na dršku« odista tako nazivana
i da je ribi po tome dano ime. Gesner (Nomencl. 158) to izrekom kaže: Massiliae
mole vocatur a rotunditate. Italice bota vel botaccio vocatur. Hoc vocabulum eis
dolium significat sive labrum aut lacum«. Da je riba bila uspoređena sa spravom za
bucanje vidljivo je iz ihtionima bucalo koje je u stvari nomen agentis gl. bucati, a u
prilog istoj tvrdnji govori još jedan naziv za O. mola: bucać. Prema tome, suočeni
smo s iskorištavanjem istog motivirajućeg oblika za označavanje sprave i za oznaku
ribe: riba je dobila ime po metafori koja ju je usporedila s bačvom, dok je ime za
spravu nastalo metonimijom: osnovni i bitni dio sprave, prepolovljena bačvica,
denotira čitav predmet.
9.7.2.1. Ako su oblici čutttrka i čuburka koje navodi Šoljan u RJ, odista pučki,
lako ih je protumačiti sinonimijskom atrakcijom ili eksploatacijom iste slike jer je
čutura »drvena ploška za vino i rakiju« (ARj 2, l l l ) 27.
9.7.2.2. Talijanska podudaranja u sadržaju s našim oblicima proisteklim iz slike
»bačva« već smo vidjeli. Međutim, dobar dio zapadne Romanije pozna za O. mola
nazive bot, bout. Za katalonski oblik bot Lozano (360) prema izvorima navodi da se
govori u Taragonskom zaljevu i Barceloni te na Bakarskom otočju; za Roussillon
oblik bot potvrđuje i Dieuzeide 3, 360; Rolland 3, 176 (i E. Moreau) bilježe boutt

25 Ivan Popović, Vizantološki zbornik 2, 1953, 204.

26 Ženski rod bucata zabilježio je Luko Zore za Cavtat, 1869.
27 Etim. v. Skok 2, 248, s. v. kutal.

151
(Pyrénées Orientales). Riječ je već potvrđena i u D u Cangea, pa zato Wartburg
(FEW 1, 657) misli da je »vielleicht nur eine wörterbuchform«, ali u bilješci 2 (p.
658) ipak dolazi na jedino ispravno rješenje da je baut »möglicherweise einfach den
katal. mundarten des Roussillon entnommen«. Uza sve to on riječ tumači kao da
pripada jednoj germanskoj osnovi *BU TT »stumpf«, što očito nije točno. Alcover-
-Moll (2, 612), poznavajući dobro i »označenu stvar« i njene sinonime, ispravno
tumače kat. hot s lat. B U TTIS »bačva«. Međutim, i tradicija i raširenost naziva
mole ( < MOLA »mlinski kamen«) bile su i odveć znatne da bi se ihtionim mole
zaboravio. Na limitrofnom južnofrancuskom području vrlo rano nastaje gotovo
tautološki oblik molebout, koji nam izvrsno tumači sam Rondelet još 1554: »Massili­
enses mole vocant a rotunditate quod molae molendinariae similis est. Hispani
bout appellant. Nonnulli ex nostris qui Provinciam Hispaniamque frequentarunt,
utraque coniuncta appellatione molebout nominant«, (p. 425). Taj je oblik preuzet
u engl, molebut (Dieuzeide 3, 360)28. Wartburg FEW 3, 23 navodi srednjefranc.
molebout i leksiju objašnjava (3, 28, bilj. 6) kao tautološku složenicu od mole i bout
< *BUTT.
9.7.3. U denominiranju buca naša obala pokazuje i neke originalne postupke.
Ostajući u sadržajnoj paradigmi »bačva«, bucnju se daje ime dno (sc. bačve), jer je
ono okruglo i zadovoljava semantizam »okruglost«29, a, osim toga, baš se' dno
bačvice nasađuje na držak da bismo dobili bue, tj. spravu za bucanje.
9.7.3.1. Semantičku paralelu za dno kao naziv za O. mola nalazimo u još jed­
nom imenu za istu ribu : fraka i pešifraka, koje smo zabilježili na otocima zadarskog
arhipelaga. Kao apelativ taj oblik ima duž istočnojadranskog obalnog poteza dva
(u biti slična) značenja: na južnijim otocima (Hvar, Korčula, M ljet...) fraka je
»jaka greda u tijesku za grožđe ili masline ( = u torkulu)«, dok je na sjevernijim
otocima i Šibeniku fraka oznaka za okruglo drvo kojim se poklapa bačva za soljenje
ribe i na koje se postavlja težak kamen da bi se riba što bolje pritisla30. Očito, naše
je fraka venecijanizam i to deverbal od ven. fracar »calcare«, »comprimere« (Boerio
285), tršć. fracar »pigiare« (Rosman 47). Meyer-Lübke (REW 3470), FEW (3,744)
i Skok (1, 528—9) ga izvode iz jednog lat. *FRAGICARE »zerdrücken«, »quet­
schen«.
9.7.3.2. Još jedan okrugli drveni predmet poslužio je za oznaku naše ribe.
Riječ je o nazivu lopar koji je nekada bio u općoj upotrebi u Splitu, a kao ihtio­
nim ga bilježi i Petar Lorini. Taj naš stari oblik (potvrđen je još od M. Marulića)
ARj 6,152 tumači kao »od drveta kao ravna i okrugla lopata na koju se meće hljeb
pa s nje u vatru ili u peć« (Vuk)31.
T a slav. riječ nije u ihtionimiji ograničena na našu zemlju. U ruskom lópar'
označava slatkovodnu ribu Blicca bjoerkna L., ali je važno istaknuti da je ista riba
u ruskom nosi i ime krugljak (ukrajinski kruhlđk, a P. S. Pallas, Zoographia rosso-
-asiatica I I I (Petropoli, 1811) p. 326 tumači krugljak ovako: »Kruglaek i. e. orbi­
cularis«, V. I. Leder, 88.

28 P. Barbier RLaR 57, 1914, 327 navodi brojne engl. grafije molebout, molepout, molebut, molebutt,
molebot.
29 Etim. za dno v. Skok 1, 418.
30 »Drveni polukrugovi što stiskaju torbe s paštom u mlinu za masline«. Skok 1,529. ARj ne navodi
oblik fraka. N a nekim mjestima, gdje se riba označava s fraka, drvo za pritiskanje posoljene
ribe zove se katrafund ( < controfondo).
31 Etim. v. Skok 2, 319.

152
9.8. I, na kraju, jedno ime koje izlazi iz semantičkog polja »okruglost«. Riječ
je o ihtionimu mađć, kojim se O. mola označava u Brusju na Hvaru. Mačić je odavno
potvrđen oblik iz narodnog vjerovanja koji ide u istu paradigmu sa macarul, macinio,
macakan i malik3 2. Već Mikalja ga tumači sa značenjem »hudoba koja noćom plaši,
folletto, spiritus improbus». Danas je češće značenje »duh nekrštena čeljadeta« i
jednostavno »vrag«. Nije bilo teško nazvati »hudobom« ribu mjesečarku navlastito
zbog njezina »noćnog svjetlucanja na morskoj površini« (cf. F. Day 2, 274)33.
9.9. Pokatkada ribari ulove još jednu ribu, koja je isto tako rijetka kao i O.
mola, ali joj je po obliku i nevrijednosti veoma slična. Mislimo na vrstu Balistes
capriscus L. GAL, kojoj se imena u mnogim nomenklaturama brkaju s imenima

Balistes capriscus (»kostorog«) (9.9.)

za buca34. Međutim, Balistes nas ne frapira ni golemošću ni odrezanim čudnova­

tim tijelom. Zato sva imena koja smo za njega zabilježili moramo prihvaćati s kraj­
njom rezervom barem što se tiče točne identifikacije.324

32 V. Skok 2, 344 i ARj 6, 345.

33 »II flotte sur l’eau paraissant dormir couché sur le flanc... D os grisàtre, flaues argentés, bri­
llant d’un très vif éclat.« Dieuzeide 3,1362.
34 Kako to čini i Η.

153
9.9.1. Od imena koja su zajednička dvjema vrstama već smo vidjeli bue35
(9.7.2.), pešeluna (9.1.1.) i pešebala (9.4.). O odnosu mih, mihača prema miš već smo
govorili (7.4.3.1.). Naziv sonfiš (cf. bilj. 7a) za tu rijetku ribu kojoj u narodu ne
znaju imena, donesen je po svoj prilici od povratnika iz SAD.
9.9.1.1. Ne znamo protumačiti zbog čega bi ova riba nosila u Cavtatu ime
tenka. Taj smo ihtionim zabilježili na Cresu (Vransko jezero) za slatkovodnu vrstu
Tinca tinca L ( = Cyprinus tinca). Etimologija joj je latinsko TIN C A »Schleie«
( = »linjak«) REW 8742.
9.9.1.2. Naziv je kostorog po svemu sudeći ihtiologičarska kovanica.

35 I u kat. se Balistes zove bot ( Lozano 355).

154
 10. ZM IJO LIK E RIBE

10. U ovom ćemo poglavlju na temelju naziva pripadnika reda Anguilliformes

(Jeguljke1), zmijolikih riba, pokušati pokazati kako neki ihtionimi prekrivaju ne
samo čitavo naše jezično područje nego i čitavo Sredozemlje. Iako te ribe nisu od
izuzetne ekonomske važnosti (kao na pr. sardela), niti su predmetom intenzivnog
lova, štoviše neke se od tih vrsta čak i vrlo rijetko love, ipak su njihova imena pre­
živjela do naših dana brojne i uzastopne etničke promjene na Mediteranu i, kad
je riječ o generičkom imenu, nametnula se međusobno najrazličitijim jezičnim
sistemima. Kod njih će, prema tome, udio naših denominacija biti ravan nuli
Uzroke tako žilavom otporu tih aloglotskih elemenata u našoj terminologiji morat
ćemo tražiti u znatnom broju faktora. Protivno tome, neke druge ribe isto tako
upadljiva izduženog oblika, koje, iako nisu zmijolike jer su donekle bočno spljoštene,
narod ipak naziva imenima iz sadržajnog niza »zmija«. Premda se čak i češće pojav­
ljuju nego prve, nazivane su čitavim mnoštvom međusobno različitih imena, ali
se niti jedno od njih nije nametnulo jedinstvenim leksemom na nekom širem arealu,
a pogotovu se nije nametnulo zajednicama različitih jezika. Međutim, te različite
zajednice vidjet će i nazivati te ribe doduše različitim jezičnim sredstvima, ali po­
lazeći od jednakog »gledanja« i »viđenja« stvari. U prvom slučaju sresti ćemo se s
istom formom za isti sadržaj, a u drugom s različitim ali jednako strukturiranim
formama prema jedinstvenom sadržaju. S jedne strane, dakle, suočeni smo s danas
neprozirnim nazivom iz jednog izvora, koji se tisućljećima uporno drži čitavog
sredozemnog priobalja, a s druge smo svjedoci prave proliferacije najrazličitijih
naziva, slično ili jednako motiviranih oblika, najčešće kratkog vijeka trajanja.
Za ilustraciju prvog termina opozicije:
jedno ime \ ( mnogo imena
i to staro i neprozirno ime ! <■'»' I i to nestalnih i prozirnih imena
u velikom broju jezika J I u jednom jeziku
poslužit će nam nazivi za tri predstavnika reda Anguilliformes: jegulje, murine i
ugora, dok ćemo drugi termin opozicije ilustrirati s brojnim imenima za isto tako
izduženu ribu koju su sistematičan nazvali Cepola rubescens (kurdela, gad, guja itd.),
a za koju je, uza svu množinu narodnih naziva, teško naći naziv koji bismo mogli
preporučiti za svakodnevno označavanje te vrste.
Sa čisto ihtiološkog stajališta takvo je uspoređivanje nedopustivo, međutim,
sa stajališta pučke taksonomije ono je opravdano i može vrlo dobro poslužiti našem
cilju tj. opisu denominacijskih postupaka. Odmah u početku moramo naglasiti da
se suprotnosti naznačene u već spomenutoj opoziciji neće moći objašnjavati ni
frekvencijom vrste ni kvantitetom ulova, već da će jedini pertinentni faktor biti
izrazito kvalitativna opozicija: traženost ~ ne-traženost.

1 B. Finka, M R 23, 1971, 166 ne prihvaća ovaj Šoljanov naziv i, iz razloga »jezične norme«, pred­
laže — jeguljače.

155
 10.1. Red Anguilliformes dobio je ime po svom najtipičnijem predstavniku
jegulji: »I pesci che hanno notissimo prototipo la comune Anguilla, costituiscono
un gruppo facilmente individuabile nel complesso della fauna europea e così ben
definito che tutti gli ittiologi concordano nel ravvisarvi un ordine... Corpo serpen­
tiforme, rivestito di tegumento nudo...« (Tortonese 10, 303).
Ne želeći se zadržavati na pojedinostima o razvoju i odista jedinstvenom bio­
loškom ponašanju te diadromne ribe2 čiji životni ciklus nije ni do danas dokraja
objašnjen, prelazimo odmah na njena imena. Za razliku od ugora i murine, za je­
gulju će postojati i nekoliko imena koja se odnose na stanište, vrijeme lova i raz­
vojne faze. Međutim, opće ime će se svoditi na jedan ili najviše dva leksema.
10.1.1. Opće ime jegulja posvuda je poznato i obilato ulazi u paremiološke izri­
čaje kao i kod drugih jezika, tako da na nekoj točki postoji oblik jegu{l)ja koji znači
»vješto čeljade«, »onog koga se ne može uhvatiti ni za rep ni za glavu« pored varijante
iz istog etimona s kojom se riba označava. Oblik jegulja najstariji je naš direktni
nastavljač lat. denominativne izvedenice anguilla (od anguis »zmija«3, cf. Emout-
Meillet DEL 33). U klasičnoj je starini o nazivima za jegulju bilo mnogo riječi i
vjerovanja, međutim, kako su se za sve Anguilliformes kod nas sačuvala samo naj­
starija imena i to na čitavom našem obalnom potezu, o tim nazivima nećemo go­
voriti već za sve što je u vezi s njima u grčkom i latinskom upućujemo na Ström-
berga, Sant-Denisa i, navlastito, J. Cotte-a.
Ostale naše varijante45angu(l)jas, janguja, jaguja nastavljaju isti lat. etimon
pri čemu denazalizacija u osnovi govori o starijem stadiju ulaska riječi u naš sustav.
Kod ingtdjalinguja vokalsku modifikaciju izazvalo je miješanje imena biomorfološki
slične iglice (Belone acus: ingljun, iglun, jaglun...), što se potvrđuje istarskim nazi­
vom anguéaja, koji se poklapa sa nazivom za Belone acus, a potvrđen je u obliku
angusiola već 1272. (LexLatMAIug 1, 42)6, pa zato nije potrebno pomišljati na
posredstvo ven. angusigola. U krajnjoj liniji pod isti etimon dolazi i oblik angvela
(H 18 i Skok 1,770), ali taj ihtionim označava posve drugu vrstu tj. Atherina hep-
setus (24.1.1.2.), pa, prema tome, Skokovo »=« valja shvatiti samo kao znak eti­
mološke jednakosti, a ne jednakosti referenta. Naprotiv, nije jasno što B. Finka
(l.c.) misli kad tvrdi »u inačici janjula vidljivo je oslanjanje na krčkoromanski
utjecaj (usp. angiola)«? Oblik je zabilježio L. Zore za južnu Dalmaciju, a, osim toga,
sadržaj »anđeo« nije moguće potvrditi ni za jednu sredozemnu nomenklaturu kad
je riječ o jegulji.
10.1.1.1. Oblik àngui u binomnom nazivu ugorid angui pojavljuje se u naknadno
podešenom muškom rodu što je uvjetovano prvim dijelom leksije ugorid, jer u
Raslini säm deminutiv ugorid označava manji primjerak ugora (Conger vulgaris);
isto vrijedi za anguljin (Conger iuv.).

2 Pojedinosti o tome v. Boudarel 298—302, Tortonese l. c., i kod nas veoma pregledan članak J.
Bzùo\i)a Jegulje (Anguillidae) objavljen u MR 23, 157—165, gdje se može naći i historijski preg­
led i ekonomska važnost lova jegulja u našim krajevima.
3 »Anguillae similitudo anguis nomen dedit«. (Isid. 12, 6, 41).
4 V. Finka M R 23, 167 i J. Basioli l. c.
5 Kako je ihtionim veoma proširen teško je sa sigurnošću tvrditi da li je na nekom mjestu u stal­
noj upotrebi oblik sa -Ij- ili
6 Naravno, nijej riječ o morskom šilu, Syngnathus acus, kako se to krivo navodi u spomenutom
Lexiiconu.

156
10.1.1.2. Kad ne vode računa o razvojnoj fazi već kad označavaju jegulju kao
vrstu, gotovo sve sredozemne nomenklature temelje se na sadržaju »zmija«. S našim
se jegulja fj podudaraju: tal. anguilla te brojne dijalektalne varijante: nyuillè (za
Abruce, Giammarco 118), anghidde (Taranto 44) itd.; sardski angwtdda, a m b ila
(Wagner DES 1,77); za frane, i prov. oblike v. Rolland 3,99; španj. anguila, angula;
kat. anguila, anguileta; bask. anguia (Lozano 49); port. enguia (CLOFNAM 71.1.1.);
alb. ngjala (Pesh. Shq. 104; G. Meyer AEW 308); bug. jagula (Drenski 56); rum.
anghila (Vasiliu 260). Prema Boisacq-u 213 i grčko je εγχελυς nastalo križanjem
osnova koje su u anguis i u εχις, a Keller 1909,2,357 smatra da grč. έ'γχελυς pripada
indoevropskom prajeziku i da je u vezi s εχις »zmija«, što Strömberg 10 smatra
»wegen der morphologischen Schwierigkeiten für ganz unsicher«. \ podudaranje
nalazimo u turskom yilan (Nalbandoglu 15) »zmija« i »jegulja«.
10.1.2. Najrasprostranjenijem obliku jegulja donekle konkurira slav. termin ugor
(koji u ruskom označava isključivo jegulju, cf. Leder 127— 130). Ugor je naziv za
drugu zmijoliku ribu (Conger vulgaris) i označava jegulju na onim mjestima gdje
je Conger poznat pod imenom grug. Taj se prilično kompaktni areal prostire od
zapadne Istre do Paklenice. Takvu našu upotrebu zabilježio je i Aldrovandi (p.
543). Raspravljajući u poglavlju »De Anguilla«, navodi da »Illyrij augorz dicunt«.
Nije nimalo čudno da se jegulja označava s imenom druge srodne i istoredne ribe,
jer se to u našem (a i u stranom) nazivlju često dešava. Dovoljno je spomenuti
višeznačnost i međusobnu izmjenljivost naziva hlapijastog, gerajgavun, škombar/skuša
i dr., a i u sardskom se na nekim mjestima jegulja zove gróngu (Wagner DES 1,594).
Na nekim se mjestima ugor (u znač. »jegulja«) dodatno determinira oznakom boje:
ugor šuti, bili ugor, a u Skradinu deminutivnom tvorbom ugorić. Faber, Kišpatić
i Brusina navode i oblik ogor. S varijantom za Conger grum, može] se tumačiti oblik
gruma (cf. grumovica i grumova mat, 17.4.2.1.).
10.1.3. Na dvadesetak se mjesta za označavanje vrste Anguilla upotrebljava
venecijanizam bišat s varijantama Ušata, Uzat i Ušot. Na mnogim mjestima, kako
je ispravno primijetio B. Finka, to je prije oznaka stadija u rastu jegulje nego pravi
sinonim. Ipak, u šibenskom regionu to je jedina oznaka za vrstu Anguilla.
O ven. obliku Usato, koji u Veneciji označava jegulju do 3 libre7 i nije, kao
ni ponegdje kod nas, pravi sinonim za jegulju, pisalo se veoma mnogo. Neki su
kao Wengler ili Salvioni pomišljali čak na etimologiju BOMBYCEU REW 1200,
dok Skok 1, 165 prihvaća mišljenje C. Battistija i G. Alessio-a (DEI) prema kojem
je Usato izvedenica od biscia »zmija« < lat. BESTIA REW 1061. Angelico Prati
ne prihvaća takvo izvođenje i skloniji je, kao i B. Migliorini, tumačenju pomoću
ven. oblika Uso »bigio« (Etim. ven. 17). Budući da se gotovo sva evropska imena
za jegulju temelje na slici »zmija«, smatramo da je izvođenje od biscia opravdano.
10.1.3.1. Kao i u drugim popisima za ovu vrstu, i kod nas možemo utvrditi da
se za pojedine faze razvoja, kako se mijenja vanjski izgled ribe, upotrebljavaju i
različite oznake boje. Najčešće se sreće oznaka »žut«: šutica, šutac (RJ) što se \
podudara sa tal. anguilla gialla i s veoma raširenom oznakom za nedorasle primjerke
ciriòle, zirioli »per la somiglianza delle anguillette con candele di cera giallastra«
(A. Prati, Etim. ven. 17). Tortonese 10, 311—2 izrijekom kaže: »Si distinguono,
nell’uno e nell’altro sesso le anguille g ia lle (fase trofica) e le anguille a rg e n tin e

7 »Bisato si chiama da noi tanto l’anguilla fiumatica quanto la marina non oltrepassando il peso
di tre libbre; oltrepassando, si dice anguila.« Boerio 81; »Baratili, dai 120 ai 160 grammi; Bi-
sati, dalle 7 alle 10 oncie; Anguila, da oltre 1 a 5 chilogrammi«, E. N inni 10.

157
(fase riproduttiva)«, pa se tako lako tumači i naš naziv svitljak (RJ)8. Cf. frane.
anguille argentee (Boudarel 299).
10.1.4. Na nekoliko se mjesta razlikuju i pojedini stadiji u rastu jegulje. U nazi­
vima može biti izražena izrazitost glave, kao što to vidimo u našim imenima glaveš,
pujoglavica, punjeglavica (Brusina za'Vranjic) i punoglavica9. Nazivi za veće jegulje
se i u tal. zasnivaju na semu »velika glava«; capetone, capemazze (Bari, Scorcia 28
i 30); capitone (Lazio), testone (Veneto, P.-S.), capomazzo (Bari, Penso). Augmen-
tativnu vrijednost vidimo u nazivu špadun preuzetom iz ven. spadón »larga e lunga
spada« (Boerio 681), jednako kao i u bočina (RJ) izvedenom od bak »bik«10. Oblik
samica, koji također označava veće primjerke, tumači se s vrijednošću »životinja
ženka« (ARj 14, 562) prema samac »mužjak« (ARj 14, 557).
10.1.4.1. Istoznačno je sa bočina, punjeglavac i sa tal. capitone naše ime capor i
augmentativ capòrina. ARj 1, 755 prenosi capor iz Kolombatovića (»anguilla eurys-
toma«), ali ne daje nikakvo podrobnije tumačenje, dok Skok 1, 252 navodi oblik
capor samo sa značenjem »Blüte von Zwiebel«. Ovo posljednje, očigledno ne može
se ni odnositi ni biti u vezi s ihtionimom. Uvjereni smo da naziv capor(ina) valja
tumačiti pomoću narodnog gledanja na zamršeni problem spolnog sazrijevanja i
množenja te vrste. O pitanju tog čudesnog množenja čak i kod Aristotela (HA
6,16,1—2)11 nalazimo apsurdne tvrdnje12, samo, ne treba smetnuti s uma da je
taj problem, iako ne do kraja, riješen tek u naše vrijeme. Narod, naravno, o tome
ne zna ništa, ali ipak uočava neke stadije u razvoju jegulje zbog mijenjanja boje,
oblika i dimenzija. To se gledanje odrazilo i u imenima, tako da u nekim nazivima
možemo opaziti semove koji se odnose na kompleks »množenja«, »prokreativnosti«.
Jegulje su tako (kao žabe) punjeglavice, kao zreli mužjaci kod gira ili jaraca samci
ili samice, kao kod goveda bočine. U to pojmovno polje valja postaviti i capor(ina).
Našavši u Nerezinama na Lošinju termine càp i capino sa značenjem »uškopjeni
a ne talčeni ( = »tučeni«) kozlić«, protumačili smo ga kao ilirski jezični ostatak13
od zapp- »jarac«, REW 9599, što vidimo da se sada kao moguće rješenje prihvaća
i u Skokovu ERHSJ 1, 251. Prema tome imamo:
cap : caporina: : bak : bočina
što je semantički potpuno opravdano. Međutim, najjači argumenat za svoje izvo­
đenje nalazimo u dijalektima Apulije i Sicilije. Prema P.-S., u Apuliji se »anguilla
sessualmente matura« naziva majateca, a majdtecu je pridjev koji znači »grosso e
pingue come un caprone« (Rohlfs VDS 307), dok majàtu znači »becco«, »caprone
non castrato«. »Caprone castrato« tj. uškopljeni jarac zove se magghiètè. To znači
da je majateca izvedenica od majdtu. Etimologiju za te oblike Rohlfs s pravom vidi
u MALLEATUS »battuto col maglio« ( = ) »castrato« (v. gore »talčeni kozlić«). Tu

8 Teško je prihvatiti mišljenje (A. Prati VEI 184) da bi se mletački naziv za mladu jegulju baratelo
(»anguilletta sottile« Boerio 107) moglo tumačiti pomoću BURIUS REW 1410 »glutrot«.
9 Ovaj posljednji oblik potvrđuje pretpostavku iznesenu u ARj 12, 647 da je oblik punoglavac
»mlada žabica« sekundaran prema puloplavac.
10 Etim. v. Skok 1, 95.
11 i u GA 762b; o istom pitanju hipoteze su iznosili Teofrast De Pise. 9; Aristarh(ap. Athen. 198c);
Opijan Hai. 1, 513—521.
12 P lin ije(9,160) slijedi Aristotela i tvrdi: »Anguillae atterunt se scopulis; ea strigmenta vivescunt,
nec alia est earum procreatio«.
13 Vinja 1967 (2) 131.

158
etimologiju potvrđuju i oblici maglido, majdo »caprone castrato«, a ona vrijedi i
za sicil. naziv magliola (P.-S.).
Na taj smo način, zahvaljujući semantičkim elementima koji su zajednički
referentu, riješili pitanje našeg dosada nejasnog capor(ina) i istodobno tal. oblike
majateca i magliola.
10.1.5. U imenu se može odražavati i stanište jegulje ili mjesto na kojem se
lovi. Potpuno su jasni naši jamarica (od jama, etim. v. Skok 1, 752) i blatarica (od
blato 1° »jezero, palus«, 2° »jako nakvašena zemlja, lutum«)141567. T i se oblici \ po­
dudaraju s tal. pantamna (za Bari, Penso) i djelomično s napuljskim campagnola,
ali istovremeno nam potvrđuju ispravnost etimološkog rješenja frane, naziva moter-
guin (za Gironde, Rolland 3, 101) i morgain (Ile-de-Rć, Joubin-Le Danois 37), koje
Wartburg izvodi iz galskog MARGA »Mergel« FEW 6/1, 321 i do kraja obaraju
Barbierovo povezivanje sa M ERGUS »ronac« (RLaR 63, 1925, 50—57).
10.1.5.1. Vrijeme lova sadržano je i izraženo u nazivu jesenka1*.
10.1.5.2. Sitni se primjerci nazivaju polurib, jer su smatrani nedoraslim ribama
(usp. 4.2.2.3.).
10.1.5.3. Usamljen je naziv gospica, ali taj se sadržaj pojavljuje kod svih izdu­
ženih i vitkih riba (cf. 10.5.3.2. i 5.3.I.4.), dok je formalno i i semantički nejasno
ime uklica.
10.1.5.4. Preostaje još samo saljski naziv kajman, za koji B. Finka (l.c.) kaže
da je »jegulja iz muljevitih i često bočatih uvala«. Isti autor tumači naziv pomoću
amerikanizma kajman16 »aligator« i dodaje: »Iako se ne može određeno reći po
kojoj je asocijaciji značenje 'krokodil’ prešlo u značenje 'jegulja’, taj odnos ipak
nije nemoguće zamisliti«. Međutim, teškoća nije u pitanju asocijacije koja je lako
razjašnjiva, jer i jegulja i krokodil žive u vodi a mogu (barem neko vrijeme) živjeti
i na suhom, već u putu kojim bi taj egzotični termin došao do naše obale, u činje­
nici da u kopnenoj akcepciji nije poznat u krajevima gdje se oblikom kajman ozna­
čava jegulja i u potpunom izostanku takve metafore u drugim evropskim jezicima.
Osim toga, riječ ima i varijante: kajmak (zabilježen u Ninu) i oblik kajma, koji,
pored kajman, bilježi Šoljan u RJ br. 262. Sve to govori u prilog zaključku da je,
kako bi rekao Skok, »riječ nezrela za etimologiju«.
10.2. Drugi predstavnik reda Anguilliformes je znatno jači i veći Conger vul­
garis, nazvan kod nas najčešće ugor ili gruj. Može doseći do 2.40 m. duljine i preko
30 kg težine. Kao što smo vidjeli (10.1.2.) i jegulja se na nekim točkama naziva
ugor17, a do te izmjene naziva dolazi ili tamo gdje ugora nema (kao na pr. u ruskom)
ili pak na mjestima gdje se Conger naziva s imenima iz drugih leksema. Kod nas
je za tu vrstu primarno ime ugor, a tamo gdje se ugor upotrebljava za obe ribe,
razlučna se oznaka postiže determinativom koji se odnosi ili na boju (kao u Gre­
hotama) :

14 Etimologija nije dokraja razjašnjena. Skok 1, 168—9.

15 »A l’automne, les Anguilles, au terme de leur croissance, vont acquérir une livrèe de migration.
Les couleurs mates jusqu’alors, vont briller de reflets métalliques. Le ventre devient blanc d’ar-
gentj l’anale prend une teinte rose...« (Dieuzeide 2, 100).
16 O povijesti ovog indijanizma v. FEW 20, 62, Corominas DCELC 1,576 i navlastito K. König
Überseeische Wörter im Französischen (Beihefte zur ZfrPh, 39, p. 43).
17 Sličnost između jegulje i ugora ističe Diphilos Siphnios (ap. Athen. 8, 356a).

159
 Anguilla : Conger : : bili ugor : crni ugor
ili kao u albanskom : ngjalle ~ ngjalle egèr
ngjalle ~ ngjalle detit (Pesh. Shq. 107)
gdje »divlji« ili »morski« označavaju vrstu Conger, dok neoznačeno ngjalle znači
jegulju, koja može biti i vodena i pitoma tj. uzgajana.
10.2.1. Ako se prihvati Skokovo mišljenje da gruj i grutn potječu iz istog etimona
(1, 627), naša je čitava obala prekrivena sa samo dva naziva: slav. ugor i nastavljači­
ma (po Skoku) mediteranskog CONGER (gonger, congrus, gongrus) = grč. γόγγρος.
Kao što se vidi iz prikaza geografske distribucije |26|, areali dvaju imena daleko su
od kompaktnosti, ali se ipak može tvrditi da je slav. ugor nepoznato na južnom
Jadranu. Budući da nam je porijeklo naziva poznato18, a osim izvedenice ugorkić
(za manje primjerke) nema posebnih tvorbi, nije se potrebno na njemu dulje zadr­
žavati.
10.2.2. Oblici nisu ni izdaleka tako jednostavni i jedinstveni za nazive koji po­
tječu iz tipa conger koji je na našim obalama neusporedivo stariji. Zato ćemo se na
tim nazivima nešto dulje zadržati i ispitati najstarije potvrde. Odmah naglasimo
da su imena etimologijski vezana uz γόγγρος i conger raširena po čitavom Sredo­
zemlju: novogrč. γόγγρος (pored pučkoga μουγγρί19, Proia 655 i 1626); tal. grongo
i runyè, yronyè, vrunyè (za Abruce, Giammarco 115); brunco (za Liguriju, Bertùcci-
oli); mango, grungo (za oblast Campania, P.-S.); grènghe (za Bari, Scorcia 83);
gruenghe, ruenghe ( Taranto 45); grungo (za Siciliju, Penso); grongu (Korzika, Ca­
raffa 223); sardski gróngu, ingrónga (Wagner DES 1, 594); prov. coungré (Joubin-
Le Danois i Rolland 3, 98); frane, congre·, španj. cóngrio-, bask. congrioa; kat. con­
gre, congref, pori, congro; arapski: grongo (Libija), gringo, gangrou, grango (Tunis),
groungo, bronko, kongr (Alžir), yrong (Marok)20; Malta gringu (Aquilina 645); cf.
i engl. naziv conger eel Dieuzeide 2, 10321.
10.2.2.1. Naši refleksi tog starog naziva, koji su, kako se da zaključiti po dena-
zaliziranom -ON-, veoma stari i svakako »naše adaptacije nepoznatih dalmato-
-romanskih oblika« (Skok 1, 627), jesu: grug, s najznatnijim arealom (nakon gruj,
o kome će biti riječi u 10.2.2.2.), pa grufi, grum, grun, grunj i fonosimbolički proši-
šireni gmnda (zbog ispuštanja glasova kad je ulovljen?)22 u ženskom rodu jer
označava ženku. Usamljen je skradinski naziv grongo, koji bi mogao biti, ali nije
sigurno da je venecijanizam jer se leksik toga gradića baš ističe neobično malim
brojem venecijanizama. Ukoliko ipak jest, to je onda jedina recentnija posuđenica
za ovu vrstu23. Sve su te varijante jasne i lako se mogu fonetski razjasniti.
10.2.2.2. Dok se gorenavedeni oblici mogu izvoditi iz γόγγρος i razjasniti
pomoću južnotalijanskog greciteta, jer su i tamo sačuvani24, teže je slijediti Skoka

18 Skok 3, 537: »Taj je naziv etimologijski isti i za zmiju... lat. anguis«.

19 S ovim posljednjim usp. turski naziv za Conger migri, Nalbandoglu 20.
20 Oman 51—52.
21 Conger vulgaris je veoma rijedak u Crnom moru, a uopće ga nema na istočnom njegovu dijelu.
22cf. Strömberg 68—9.
23 Oblik grongus spominje se a. 1322 u Statutima Trogira, a. 1431 u Statutu Pule (LexLatMAIug
1, 521 i P. Sella 277), u Statutum Scardonae (cap. LX VII, p. 135) čitamo da se grongus prodaje
po 5 denarija za libru, kao i u prva dva grada.
24 cf. Rohlfs Lexicon p. 110.

160
i njegov članak, kako je redigiran za ERHSJ 1,627, kad objašnjava naš oblik gruj2s.
Gruj jc ograničen na južni Jadran, sa Velom Lukom na Korčuli kao najsjevernijom
točkom. Boka Kotorska spada čitava u to područje i navod da bi se u Perastu go­
vorilo grug nije točan. Taj je areal, navlastito u ihtionimiji, karakterističan po
svom čuvanju grčkih elemenata, pa zato smatramo da za njega nije potrebno (barem)
ovaj oblik tumačiti latinskom leksičkom građom. Takovu nepotrebnu »mezcla de
latin y griego« osuđuje Corominas osvrćući se u svom članku congrio (DCELC
1, 883) upravo na Skokovo tumačenje južnodalmatinskog oblika gruj u spomenutom
mjestu iz ZfrPh. Po našem mišljenju, -j u gruj se ne može objasniti tako da »gruj
predstavlja« *congrius26 od conger sa metatezom r kao u grongo < conger«. Sve to
tim više, što, kako kaže Corominas, »No està averiguado si la voz latina es descen-
diente del gr. γόγγρος o hermana de ésta, procedente de un comùn origen medi-
terràneo«. Osim svega toga, naše -j, koliko znamo, nikada ne predstavlja uproštenje
od -nj. T u pojavu u ihtionimiji nismo nikada sreli, ali, budući da postoje varijante
grum, grunj, grun, grug i gruh, navikli smo uzimati pod gotovo da je i gruj jedna
od tih varijanti. Međutim, zaboravlja se da je u grč. postojao za istu vrstu i ihtionim
γρύλος (kasnije γρύλλος) obilato potvrđen kao sinonim za γόγγρος (Diphilos Siph-
nios ap. Athen. 8, 356a i Liddell-Scott 361a)252627 za koji Strömberg ističe: »Ich halte
den Namen γρύλλος »Meeraal« für eine direkte Übertragung von γρύλλος »Ferkel«,
wie ja δς, χοίρος und κάπρος ebenso verschiedene z. T. lautgebende Fische be­
zeichnen« (p. 68—69).
Razmotrimo što bi se na fonetskom, a što na semantičkom planu protivilo
takvom tumačenju nastanka našeg oblika gruj. Dok se iz -nj redovito ne dobija -j,
i palatalizirano (cf. anguilla > anguja, jegulja) i nepalatizirano -1(1)- (cf. feluca
> fijuga) mogu dati -/(-). Osim toga, γρύλλος je nastavljan u juž. Italiji s oblicima
kirillu, kiriddu »odojak« i grullu »stupido«, u za grč. υ redovita je pojava: κόλλυβον,
κόλυβον > kolüba, μύραινα > murina itd. Što se pak tiče semantičke strane, lako
je navesti primjere prenošenja »svinja«, »svinjče« na ribe i to: (a) zbog masnog
mesa ribe (v. u ovoj knjizi vrijednosti »prasac« u imenima ihtiofaune) ili njezinih
izrazito velikih razmjera28 ili (b) zbog glasova koje neke ribe ispuštaju (v. nastaja­
nje sistematskog naziva za Scorpaena porcus Jl24| ili usp. postojanje naziva rkuja,
hrokavica, krkaja, svirac uz premca i to u svim slučajevima za Trigla sp. |126|).
γρύλλος kao oznaka za Conger udovoljava objema semantičkim crtama: velik je,
a navlastito prema jegulji od koje ga denominacija mora oštro lučiti, a i ispušta
glasove. Ovo posljednje lako je vidljivo iz pučkih tvorevina za oznaku te vrste:
pučko novogrč. μουγγρί »ugor« (Proia 1626) motivirano je sa isto tako pučkim
μουγγρίζω »brüllen«, kao što su naše grunda i brojne modifikacije vokala u leksemu
kod pučkih oblika navedenih u 10.2.2. izrazite fonosimboličke (»lautmalende«)
tvorbe29. I sem »zdepast« može imati svoje mjesto u supstanci izraza gruj: port.
safio, španj. safio (Conger conger, Lozano 50) Meyer-Lübke REW 7503a izvodi
od arapskoga saß »plump«.

25 Skok je o tom problemu pisao i u ZfrPh 54, 483.

26 Ako se pođe od grčkoga, zvjezdica je nepotrebna, jer je diminutiv γόγγριον potvrđen u sholija­
ma uz Opijana 1, 113 (cf. Liddell-Scott 355).
27 »Gryllus Nicandro idem qui conger est.« Gesner, Nomencl. 82.
28 Naäi ribari redovito uzvikuju: »salp(etin)e ka’ prasicel«.
29 Prov. grouttdd, na pr., znači »grommeler«, »gronder«, Mistral Tres. 2 , 102a ( < lat. GRUNDIRE
REW 3893, FEW 4, 320).

JI V. V IN JA E T IM O L O G IJA I. 161
 Daleko smo od toga da tvrdimo da je ovime pitanje etimologije našeg gruj
do kraja riješeno, ali ostajemo pri svojoj tvrdnji da se za gruj s jedne, a za grurn,
grunj itd. s druge strane, može dopustiti barem dva ishodišta i da se, ako se fonetska
strana dosljedno uzima kao presudni faktor, mora voditi računa o svim njezinim
pojedinostima kad god je to moguće.
10.2.3. Ostali nazivi za Conger koji i nisu pravi sinonimi već determinacije
osnovne vrste prema boji, staništu i rastu, ne predstavljaju problem.
10.2.3.1. Poznato je da ugor »živi među hridinama i na pješčanom dnu blizu
hridi« (Morović-Županović 47)3°, pa odatle potječu i opozicije:
ugor od grote ~ ugor od salbuna (Vis)
ruongo de scoglio ~ ruongo de fango (Campania, P.-S.)
congre de roquer ~ congre de fang (kat., Lozano 50),
a i naši nazivi školjar (H za Novalju)3031, Ukaljaš (Zore)32, s kojima se jasno odre­
đuje stanište.
10.2.3.2. Za označavanje sitnijih primjeraka (iuv.) upotrebljavaju se nazivi glista-
vac i s aloglotskim morfemom za collectivum prošireni glister, te hipokristički glisto
(L. Zore). Svi su ti oblici nastali iz usporedbe s kopnenim terminom glista33, koji
sadrži sem »klizak«; usp. sardski naziv za istu vrstu saltži (Wagner DES 2, 379).
Nedoraslost se označava i nazivom kusac od kus, kusast »bez repa« (ARj 5, 822 i
825)34.
10.3. Za objašnjenje imena trećeg predstavnika reda Anguilliformes, kojeg su
sistematičan, želeći ostati u sferi klasične taksonomije i klasične legende, nazvali
Muraena Helena, neće nam trebati ni ihtiološki opisi ni sistematička uspoređenja s
istoznačnim imenima iz drugih jezika. Ne samo čitav naš obalni potez35 već i
najveći dio Sredozemlja prekriven je oblicima kojima je izvor u jedinstvenom ihtio-
nimu iz kojega su potekli grč. μύραινα i lat. murena (ili muraena). Kao i kod nas,
ti su oblici različito paretimološki i fonetski prekrajam ali jedinstvenost izvora
nikada ne dolazi u pitanje.
Teško je objasniti razloge tog jedinstvenog čuvanja istog oblika kroz tisućljeća
i kroz prostor tj. u tako velikom broju jezika. Kad se zna da murina nije ni česta,
ni ekonomski važna, da se ne ističe nekim osobito upadljivim oblikom, a to su
osnovni razlozi koji su osigurali tisućljetni vijek i rasprostranjenost u najrazličitijim
jezicima nazivima kao što su tuna ili sardela, ne preostaje nam drugo nego da ot­
pornost i vitalnost tog ihtionima pripišemo snazi legende.
Murina je par excellence legendarna riba. Sve je kod nje i oduvijek bilo obavijeno
misterijom: od priče da je μύραινα uvijek ženka i da izlazi na kopno pariti se sa
zmijom (Plinije 32, 5,1) pa do uvjeravanja da njen ugriz može biti smrtonosan kad

30 Prema tome, »si ravvisano comunemente il grongo nero o di scoglio e il grongo bianco o d'arem«.
Tortonese 10, 326.
31 od Skolj »greben«; »otok«; za etim. v. Skok 3, 273.
32 od Ukalja »kamenje«; etim. v. Skok 3, 398.
33 etim. v. Skok 1, 570.
34 etim. v. Skok 2, 245—6.
33 Istina, m urinu praktički ne poznaju na sjevernom Jadranu, kao što se to lako vidi iz pregleda
naše geografske distribucije |25|; v. Finka M R 23, 168.

162
je začeta od zmije (Andreas ap. Athen. 7). Elijan (9, 66) nam čak u detalje pripo­
vijeda kako zmija mužjak riga otrov prije no što će oploditi murinu. I, kao šio kažu
Francuzi, les legendes ont la vie dure: priče o toj čudesnoj morskoj zmiji kolale su
dugo kroz Srednji vijek, murine su pustošile čitavim otocima36, a protiv njihove
zle ćudi kršćanstvo je »našlo« lijeka u paljenju svijeća po crkvama, jedinom mjestu
gdje je moć zlokobne životinje tobože prestajala. Žene su protiv uroka nosile ogrlice
ili naušnice u obliku savijene murine, o kojima nam pripovijeda i Izidor Seviljski37,
a jednu potvrdu nalazimo čak u tekstu Vulgate, u Pjesmi nad pjesmama (1, 10).
Ako se svemu tome doda i stvarni podatak da je murina neobično otporna i
snažna riba i da njen ugriz odista može biti opasan38, možda će nam barem donekle
opravdati razloge ovako dugotrajnog čuvanja jednog jedinstvenog naziva u genetski
različitim jezicima.
10.3.1. Naši oblici koji nastavljaju μύραιva/murena rezultat su lokalnih faktora
kod variranja osnovnog leksema: morina, murina, morona, morima, morena, mirina,
manna, mrina, morinja, murinja. Paretimološko naslanjanje na »incubus« ( = mòra)
vidljivo je u ihtionimu mòra, a neki ispitanici tako osjećaju i mòrina. Isključujemo
mogućnost miješanja sa imenom moruna, kojim se samo na kopnu označava
anadromna vrsta Acipenser (v. 34.). Moruna za Acipenser nije nigdje na obali
poznato, pa su, prema tome, takvi navodi kod ihtiologa izrazito knjiškog porijekla39
ili potječu iz suhozemne taksonomije.
10.3.1.1. Za ti u drugim nomenklaturama v. : tal. murena, murina, morena,
murene (Penso); moenha (za Liguriju, Tortonese 10, 229); murene, murónè (za
Abruce, Giammarco 117); murene (Taranto 45); sardski murèna (Wagner DES
2, 139); Korzika: murena (Caraffa 227); prov. murena, moureno (Joubin-Le Danois);
iberorom.: španj. morena (Lozano 53); port. moreia40, murena (muréa Lozano
53); malteški murina (Aquilina no. 646); za brojne reflekse istog oblika u arapskim
nomenklaturama (murinah, mrina, mürän, lamrini i dr.) v. Oman no. 88; mrski
merina (Nalbandoglu 29); alb. merina (Pesh. Shq. 108).
10.3.2. Jedino odstupanje od jedinstvenog etimona nalazimo u nazivu morska
zmija što ima svoj potpuni \ u alb. gjarpér deti; cf. port. cobra-do-mato (Castro
77).
10.3.3. Kad govorimo o imenima pripadnika obitelji Muraenidae, moramo na­
vesti da lat. pisci (Kolumela 8, 17; Marcijal 13, 80 i Makrob Sat. 3,15,7—8) govore
o murinama koje plivaju na površini i koje su se navlastito tražile zbog njihova
odličnog mesa. Nazivaju ih flutae, a o grčkim πλωταί govori Archestratos (ap. Athen.
313a). To ne bismo spominjali da se oblik fluta nije pojavio i u našoj starijoj knji-

36 v. Vinja Starofrancuski opis Pule i Dubrovnika iz godim 1395 in »Zbornik Instituta za historijske
nauke« 2, 1958, 89— 100, Zadar.
37 Etymologiarum lib. 19, 14; dalji razvoj oblika cf. FEW 6/3, 3, 226.
38 »II loro morso è assai temuto; non vi sono denti inoculatori di veleno, ma il muco boccale con­
tiene sostanze tossiche«, Tortonese 10, 318. Poznata je priča (Plinije N H 9, 77) prema kojoj je
Vedius Pollion svoje murine hranio na taj način što im je u ribnjak bacao robove koje je htio
kaznili.
39 Dosljedan svom principu izomorfizma. Skok je sve oblike obradio u jednom članku (2,485—6).
40 Odatle engl, moray.

163
ževnosti (Dinko Ranjina, cit. u ARj 3, 61) i to baš u kontekstu koji smo spomenuli
gore 10.3. :
Fluta riba onaj u moru ka plije
Izide na suh kraj za ljubav od zmije.
Prema tome, sad možemo reći da je Ranjinina fluta < lat. fluta < grč. πλωτή i
da to nije »grosse lamproie« kako tvrdi Gaffiot, na koga upućuje priređivač ERHS J
(1, 522)41.
10.4. Ostale zmijolike ribe (Ophichthys serpens, O. imberbis, O. coecus i dr.)
nisu ni važne za prehranu, a nisu ni česte, pa ako ponegdje i postoje imena za njih,
ona su odreda prozirna i svode se na osnovni semantizam »zmija«. Tako za vrstu
O. serpens nalazimo nazive: morska zmija, morska giga i još deprecijativnije morska
gujina.
10.5. Dovde smo vidjeli da traženost neke ribe, a navlastito ako je sama vrsta
dio legende, može osigurati izvanrednu trajnost imena i njegovo širenje preko
granica pojedinih jezičnih sistema. Sam oblik ribe neće biti presudan za ta dva
rezultata: vremenski i prostorni. Tu tvrdnju ćemo ilustrirati s velikim brojem
imena za jednu ribu, koja je isto tako izdužena, prispodobiva zmiji, čak je i češća
od prve tri, ali ni jedno njezino ime nije starijeg postanja, a izraz (signifiant) ihtio-
nima jedva da tu i tamo u obliku posuđenice pređe granice jednog jezičnog susta­
va. Osnovna karakteristika koju ona nema, a koju su prva tri imale jest jestivost ili
točnije traženost za jelo. Nadalje, nema u nje ni izvanredno velikih dimenzija, a
sa svog ugriza nije opasna. Njeno se ime zato ne prenosi od jedne etničke skupine
na drugu prilikom obnavljanja i naslojavanja stanovništva. Denominator, tj. jezična
zajednica i to ovdje gotovo svaka mikrozajednica, dat će joj svoje ime, a kod procesa
denominadje moći će dolaziti do izražaja samo jedinstvenost referenta tj. imeno­
vane, označene stvari. Jedinstvenost konceptualizadje bit će onaj elemenat koji će,
za lingvista, »povezati« genetski različite jezične zajednice i olakšati posao oko
traženja denominativnog impulsa i postupka, a to u zadnjoj liniji znači i prave
etimologije. Već smo (10.1.4.1.) u slučaju nama dosada nejasnog i etimološki neobjaš-
njenog capar pokazali od kolike pomoći može etimologu biti ispitivanje faktora koji
ulaze u pojmovnu sferu nekog inače nemotiviranog naziva. Dakle, u prva tri naziva
imali smo primjere trajanja i prenošenja iz ra za , a u slučaju koji ćemo sada ispitati
vidjet ćemo jedinstvenost iskorištavanja slike sa d rž a ja .
10.5.1. Za ilustraciju smo uzeli kod nas i kod drugih naroda oko Sredozemlja
netraženu ribu najčešće nazivanu kurdela tj. »vrpca«, »traka«, »povez-ica«, koju
sistematski poznamo pod nazivom Cepola rubescens.
10.5.1.1. Da je neobično izdužena42 i da narod podsjeća na zmiju najbolje se
vidi iz činjenice da se naziva imenima koja vrijede kao sinonimi za zmiju. Samo,
dok se murina, ugor i jegulja nazivaju jednostavno zmijom, ovu će ribu naroda na­
zivati deprecijativnim imenima koja se u kopnenoj akcepciji upotrebljavaju za ne-
4 1 V. Vinja, 1972—73, p. 569.
42 Naravno, objektivni ihtiolozi neće nikada reći »zmijolika« već će u svojim opisima istaknuti la-
teralnu spljoštenost njezina tijela, što će ih dovesti do istih ali različito konceptualiziranih ter­
mina koje srećemo u pučkoj taksonomiji : »Corpo molto allungato, nastriforme, coperto di squame
cicloidi molto piccole«, Tortonese 10, 146; »Corpo molto lungo e slanciato, che si restringe
gradualmente verso la coda, compresso lateralmente... Corpo molto lungo e nastriforme«.
J. e. Lythgoe 221; »Körper bandforming...« FFA 677.

164
opasne gmazove. Tako tumačimo naše nazive guja43, huj4445, glistina43 i gad4647.
Deprecijativnu konotaciju nalazimo i u nazivu ugorača (H 440) ; usp. i malverme
za istu ribu u Bariju (Scorcia 98).
10.5.2. Međutim, zbog »corpo nastriforme«, tj. zbog izduženosti i spljoštenosti
tijela, najviše se u pučkoj taksonomiji iskorištava slika sadržaja »vrpca« i sve slike
koje s njom imaju zajedničke značenjske crte (semove).
10.5.2.1. Relativno znatan areal prekrivaju varijante venecijanizma kurdela, koje
sporadično srećemo od jednog kraja Jadrana na drugi. {Pesce) cordela se ova riba
naziva u Mlecima (A. Ninni 14, E. Ninni 39), gdje cordela47 u nemaritimnoj ak-
cepciji znači »cordellina«, »nastro« (Boerio 197). Varijante su kordela, kttrdelica,
kurdelača, kardela, gordela i gurdela. Naravno, metafora nije nužno nastala samo­
stalno kod nas budući da je apelativ kurdela bio importiran ranije.
10.5.2.2. I sinonimijska atrakcija i jedinstvenost referenta izazivaju denomi-
nacije s istom slikom sadržaja: venecijanizam špigeta ( = »vezica /za obuću/«) od
ven. spigheta »trecciolina di seta o cotone« koje je iz lat. SPICA »Ähre« REW 8145,
Skok 3,410; kartica ( = »päs« = tkanica) od tkati (ARj 4, 820); kail ( = »remen«)
od turskoga kayt§48 (ARj 4, 735 i Škaljić 383).
1Ö.5.2.3. Tumačeći naziv Uuza (7.4.3.3.), objasnili smo istovremeno i ime za
kurdelu stuza. Jednake je semantičke vrijednosti i ihtionim plećić, piede. Kao
kopneni apelativ, piede znači: 1. »ono što se mudande veže« (Mošćenička draga)
i 2. isto što i ikapular (cf. Skok 3,256), prema kojemu može biti kalk, jer se škapular
odnosi prema scapala (»pleće«) jednako kao plećić prema piece, samo što je u prvom
slučaju došlo do naslanjanja na škapulati »izbaviti« s kojim je iste etimologije.
10.5.2.4. Još je 1892. S. Brusina zabilježio za Split naziv lužina, koji je danas
uglavnom neproziran, ali znamo da Della Bella u svom rječniku za lužina navodi
značenje »fune di teglia«, »funis tiliaceus« (ARj 6, 232). Prema tome, i ovdje je riječ
o »užetu«, »konopu«. Što se etimologije tiče, Skok 2,301 smatra da je lužina »neobična
varijanta« od ličina, tj. da joj je postanje isto kao i za liko. Na istoj se slici sadržaja
zasnivaju i oblici žuznja i žužnja, koje Parčić 1201 objašnjava kao »correggia, stris­
cia di cuoio«49.
10.5.2.5. Svi ihtionimi koje smo dosada naveli (10.5.2.) podudaraju se u eks­
ploataciji iste slike sadržaja sa nazivima za Cepola rubescens u drugim nomen­
klaturama. Kako je teško strogo utvrditi koeficijent semova u tom podudaranju,
nabrojit ćemo bez određenog reda one ihtionime kod kojih je jedinstvenost slike

48 Skok 1, 631.
44 Članak huj je u Skokovu ERHSJ 1, 693 očigledno okrnjen, jer mu manjka pretpostavljeni eti-
mon. N a mjestima gdje je huj zabilježeno, i za ovu ribu i za vrstu Ophidium barbatum, značenje
mu je baš onakvo kako ga naznačava ARj 3,729: »interj. glas kojijem se pokazuje da se čeljade
gadi — 'porcheria!’, 'pfiii!«; cf. gad.
45 V. 10.2.3.2.; isti leksem + afektivno pejorativno proširenje.
46 Obje vrijednosti tj. osnovnu semantičku i pridodanu konotativnu sastavnicu sadržaja za riječ
gad (»serpens« — »nausea«) donosi ARj 3, 84; usp. Skok 1, 542.
47 od lat. CHORDA (REW 1881) »Saite«, »Strick«; cf. Skok 2, 153.
48 Srodna i morfološki veoma slična vrsta Ophidium barbatum zove se turski kayt$ tOFCD no.
251).
49 Skok ne navodi ovaj oblik.

165
uočljiva. Iznimno, za venecijanizam cordela može se u više jezika utvrditi i pokla­
panje u izrazu: tursko kordelđ navode Nalbandoglu 19 i Working Document FAO
9A/2. Ovaj posljednji navodi i za novogrč. kordélla (κορδέλλα), koje prenosi i
Catalogne FAO 168. Podudaranje pokazuju ovi ihtionimi: alb. peshk shirit50 (Pesh.
Shq. 150); turski filandra Nalbandoglu 8; kat. llista{= »cinta o veta per a lligar«,
Alc.-Moll 7, 27), floch ( = »cadascun dels fils o cordons adherits i penjats a la vo-
rera d’un vestit...«, Alc.-Moll. 5, 918), lligacama ( = »cinta, cordò«, Ale.-Moll.
7,10), veta(= »teixit en forma de cinta o corda qualsevol de les usades en marineria«,
Alc.-Moll. 10, 763); španj. cinta, Lozano 88. Làtigo (ibid.) se, kao i frane, fouet
(CLOFNAM 128.1.1.), konceptualizira kao »bič«, a po svoj prilici treba tako tu­
mačiti i prov. courajolo (Rolland 3, 159). Ta je slika očigledna u abruceškom obliku
frušte (Giammarco 115). Ilustrativni su južnotalijanski oblici capišciola ( — »nastro
portato nei capelli«, Rohlfs DVS 108), zagaredda ( = »nastro«, Rohlfs VDS 835)
i curisela koje je očito u vezi sa curisciare »formarsi di lunghe strisele giallette nei
panni lavati e spremuti« Rohlfs DVS S. 941. Kao i naše stuza i plećić, na imenima'
predmeta kojima je uzica glavni elemenat, zasnivaju se nazivi kao frane, jarretière
( = »podvezica«) CLOFNAM 128.1.1. i Dieuzeide 2, 67 ili port. suspensorios (Castro
155) koje inače znači »Hosenträger«.
10.5.3. Oblik i boja 5152ribe istodobno su uvjetovali nastanak metafore »plamen«52.
Broj ihtionima koji su potekli iz takve konceptualizacije sadržaja relativno je znatan
i navlastito geografski proširen. Kod nas je još Lambì 1854. zabilježio za Tijesno
naziv plamen od mora, kojem odgovara naša tuđica fijamula, fi kat. flàmula (Lozano
176); španj. pez llama (Melilla, Dieuzeide 2, 67); Malta fiamma (Aquilina 68);
tal. frammetta (Penso). Iz slike »plamen« proizišlu sliku »zastavica« (bilj. 52) srećemo
u tal. pisci bannéra (Messina), pisci bannerina (Palermo, Penso), bannera impiriali
(P.-S. za Siciliju).
10.5.3.1. Boja (koju smo istakli u bilj. 51) tvori denominacijski impuls za
nekoliko naših naziva. U prvom redu to je crljenka koja ima svoj \ u kat. (pixota}
vermella Alc.-Moll 8, 625; prov. roudjolo (Marseille, Dieuzeide 2, 67), rubeolo (Var).
Isti su razlozi (»de color vermellenc blanquinós«) izazvali i naš naziv bevanda, no
u tom je nazivu prisutan i sem »nevrijednost« jer je bevanda ( = »razvodnjeno vino«)
isto toliko vino koliko je i kurdela riba, kao što se vidi i iz dva značenja u ven.,
odakle je riječ posuđena: »vino annacquato« i »vin piccino«53. Izrazito je deprecija-
tivan i kat. naziv pixota. Mislimo da se samo takvom stilističkom vrijednošću može
tumačiti naš naziv kenja54*, što na kopnu znači »magarica« i to s izrazito pejora­
tivnom konotacijom jer supostoji s neutralnim tovarica. Svi se ti nazivi po stilskom
registru mogu približiti već spomenutom gad (10.5.1.1.).
10.5.3.2. Vitkost tijela i živost boja dovele su do označavanja ove ribe s ime­
nima koja su u upotrebi za Coris julis: naše frajlica (v. 5.3.1.4.), prov. demoueisela

50 Heldreich navodi za Julis pavo novogrč. naziv γαΐτανοϋρι (cf. i Pr. 606).
5 1 »Corpo molto lungo e slanciato, che si restringe gradualmente verso la coda. Il dorso è rossastro,
i fianchi più chiari.« J. e. G. Lythgoe 221; »Dos et fianca rouges; ventre rouge jaunàtre. Nageoi-
res rouge jaunàtre clair; partie antérieure de la dorsale rouge vif.« Dieuzeide 2, 67.
52 Isti su motivi uvjetovali i prošireni naziv flamme »petite banderole qui garnissait les lances, les
màts des navires;« cf. kat. flamula 1. Sama molt petita, 2. banderola estreta i larga, 3. Cepola
rubescens (Alc.-Moll 5, 907), a u nekim je jezicima Cepola rubescens barmèra tj. »zastavica«; usp.
naše plamenac.
52 Riječ je nastala od lat. BIBENDA REW 1074; cf. Skok 1, 142.
54 V. ARj 4, 935 i pokušaj etimološkog tumačenja kod Skoka 2, 76 (s. v. kititi).

166
(Rolland 3, 160), doumaizela (Dieuzeide 2, 67), španj. doncella (Lozano 335)55. I u
abruceškom je ndriccarété Cepola rubescens, dok je ndrècciardtè Coris julis (Giam-
marco 219, 218 i DAM 1264).
10.5.3.3. Kako je Cepola mršava riba, pristajao joj je i naziv bakalarić. Ime joj
je poteklo iz drugih razloga nego kod bakalar za (morskog) psa (2.6.7.), ali je iste
etimologije.
10.5.4. Biomorfološke karakteristike (semem »izduženost« + »spljoštenost«) u
osnovi su konceptualizacije na sadržaj »mač«: mač, mac, mačinac, mečinac56, sablja57
i aloglotsko čpada88. Iz oblika sablja nastaje zbog sema »nevrijedan« (usp. gad,
bevanda, kat. pixota) naše slaba.
10.5.5. Sistematsko ime Cepola nastalo je zbog postojanja velikog broja pučkih
termina koji su nastali iz usporedbe ribe sa izdancima luka (Blüten von Zwiebel)
ili s mladim lukom: tal. cipolla·, pečete cipallè (Giammarco 119), Elba: cipolla
(Cortelazzo 36), Taranto: dpodde (44); sardski pisci cibuda ( = kipudda?) Torto-
nese 11, 147; Korzika cipolla (Caraffa 127).
10.5.6. Nejasan je naziv vendrkovica (Η 447).
10.6. Biomorfološke oznake gotovo istog tipa kao i Cepola imaju i pripadnici
obitelji Trichiuridae (»Corpo molto lungo e compresso, nastriforme«, Tortonese
11, 382). U RJ ta obitelj nosi naše ime zmijičnjaci. Kako je riječ o netraženim i
malo sretanim dubinskim vrstama, njihova imena nije lako doznati, a ni identifi­
kacija nije uvijek sigurna. Za cilj koji smo sebi postavili važno je da se sva imena,
koja smo zabilježili za Lepidopus caudatus W HITE, odnose na predstavnike spo­
menute obitelji. Kao što će se lako vidjeti, svi ti nazivi mogu se podijeliti na tri
skupine:
10.6.1. nazivi koji se temelje na semantizmu »mač«
10.6.2. nazivi koji se temelje na semantizmu »pila«
10.6.3. nazivi koji se temelje na semantizmu »svijetao«
10.6.1. »Corps semblable à un ruban. Carène dorsale amincie sur toute sa
longueur«, Dieuzeide 3,132. Takav oblik tijela izazvao je nazive sa osnovnim seman-
tizmom »mač«, koji se u nas u izrazu realizira u imenima slav. ili tuđeg porijekla:
sablja i mač ili čpada i lama: sab(l)ja, sđbjar (v. 10.5.4.) i bilj. 57; mač, morski mač
(v. 10.5.4. i bilj. 56); čpada, čpoda, čpadun (v. 10.5.4. i bilj. 58.) Kao i kod velikog
broja naziva za druge vrste, funkciju determinativa morski može vršiti (kao u ven.)
prvi dio složenice peče- ( = »riba«) : pešešpada, pečečpoda, pečičpada. Kao i kod naziva
za sabljarku Xiphias gladius, i ovdje se upotrebljava lama ( = »oštrica«) < lat.
LAMINA (kod nas preko tal.) FEW 5, 140, ili, kao i u gornjim nazivima, u svezi
sa peče- : pečelama.
10.6.1.1. ti ili \ nalazimo u gotovo svim nomenklaturama: tal. pesce sciabola,
spatula, spatole (za Siciliju, Penso); pesce sciàbbue (za Bari, Scorcia 140), pescio*58

5 5 Usp. naše tt donzela 5.3.1. i \ gospica.

36 Etim. v. Skok 2, 345.
37 Etim. v. Skok 3, 181.
58 Etim. v. Skok 3, 408; cf. tal. spada rossa (Penso).

167
lamma (za Genovu, Rolland 3, 160); lama d’argento (za Marke, Tortonese 11,384);
pèSciè sciabbèlè (Pescara, Giammarco 311); španj. pez sable, sabre; kat. sabre, sable
(Lozano 398); port. peixe-espada (Castro 113), frane, sabre59; alb. peshk shpatè60
(Pesh. Shq. 180); novogrč. spathópsaro (PMCM 188); Malta: xabla (Aquilina 638).
10.6.2. Slika »pila« izazvana je dugom nazubljenom leđnom perajom (»Pinna
dorsale piuttosto bassa, con 95—105 raggi, di cui gli ultimi 20—21 più lunghi e
uniti da membrana«. Tortonese 11, 385). Odatle naš naziv pila i mletačke posuđe-
nice legao i Ugao (iz ven. sega, stega, siegazzo »sorta di sega a mano«, Boerio 641, 661
< lat. *SECA REW 7762a, SECARE FEW 11, 370).
10.6.2.1. Ni ova slika nije usamljena. U katalanskom nalazimo serra ( — »pila«),
serreta (Lozano).
10.6.2.2. I stari su Grci poznavali ribu zvanu π ρ ίσ τ ις (= »pila«), ali po onome
što o njoj govore Aristotel (6, 11, 1), Opijan (Hai. 1, 370), Atenej (333f) i Elijan
(NA 9,49), a za njima Plinije (9,4; 9, 8; 9,41 itd.), bila je to golema morska neman6 *.
U lat. postoji i latinizirani oblik serra ( = »pila«), koji nalazimo u Plinija (32,144—5).
Legenda o toj »dlakavoj nemani« živa je još i kod Izidora: »Serra nuncupata, quia
serratam cristam habet, et subternatans navem secat (!)« (Etym. 12, 6, 16). Koja se
morska životinja za stare Grke krila pod imenom πρίστις, teško da ćemo ikada
saznati.
10.6.3, Lepidopus je često nazivan i po svojoj srebrnoj boji62, Kod nas su za­
bilježeni nazivi srebmica, srebrnjaka, a u Voloskom rom. elemenat argenton, koji
bi sa svojim sačuvanim -g- pred svijetlim vokalom govorio u prilog o starijoj fazi
posuđivanja. Umjesto na »srebro«, na zlatnu se boju odnosi zlatun63.
10.6.3.1. I drugi jezici pokazuju istu figuru sadržaja : tal. spada argentina (P.-S.) ;
arzentin (za ven. Tortonese 11, 384); lama d’argento (za Marke, ibid.); pèlce d’ar-
gientu (za Apuliju, P.-S.); prov. argentin (Niče, Dieuzeide 3, 131), pet d’ardjen
(Séte, ibid.).
10.6.4. Ne znamo objasniti naziv tabakinci (m. pl.) za Ophidium barbatum.

59 Umjesto »mač«, engl. upotrebljava scabbard fish ( = »korice«, »tok«), Dieuzeide 3, 131.
60 Pored sinonimnog peshk flamur, koje se podudara u oba značenja sa već spomenutim (10.5.3.,
bilj. 52) kat. flamula.
61 Sistematičan su dali ime Pristis antiquorum LATH. jednom pripadniku obitelji Squatinorajae
zbog »pilastog produženja gubice« (cf. RJ p. 349).
62 »Poisson entièrement recouvert d’un pigment visqueux argenté. Iris blanc argentć«. Dieuzeide
3, 132; »Colore argenteo uniforme«. Tortonese U , 385.
63 Etim. za osnove srebr- i zlat- v. Skok 3, 318i 656.

168
 11. RIBE GLAS ALICE

11. Narod kaže »šuti kao riba«, a slavni istraživač morskih dubina J. Y. Cousteau
nazvao je nepregledno polje svojih istraživanja »svijetom tišine«. Obje te tvrdnje
imaju svoje značajne iznimke koje im oduzimaju općenitost. Za narod riba možda
i šuti dok je u moru, ali ima riba koje »se glasaju« kad ih izvučemo iz njihova elementa.
Za istraživače, međutim, pravog svijeta tišine zapravo i nema, jer se odavna zna da
ribe proizvode zvukove, da u prirodnom ambijentu »nadižu pravu buku«, koja je,
zbog svoje neočekivanosti u kontekstu općeg bezvučja, u eri suvremene tehnike
istraživanja mora i pronalaska hidrofona nerijetko zbunila modernog čovjeka1.
Nas, naravno, ovdje zanima samo ona buka ili zvukovi što ih ribe ispuštaju
kad ih ulovimo, jer je, kako ćemo to ubrzo vidjeti, takvo »glasanje« u osnovi ne baš
znatnog, ali zato kod svih naroda prisutnog čitavog niza ihtionima: kao što su
ribe dobile ime po boji ili karakterističnom obliku, tako su ga tu i tamo dobile po
karakterističnim zvukovima koje ispuštaju kad su odijeljene od svog prirodnog
elementa.
Takozvane »glasne« ribe odvajkada su zanimale čovjeka. Ispuštanje čudnih
zvukova iznad morske površine poslužilo je mnogim narodima za imenovanje ribljih
vrsta. Ono drugo ispuštanje zvukova, tj. zvukovi ispod površine, ako se izuzme
Homerova aluzija na veoma zvučno područje Mesinskog tjesnaca, predmetom je
tek suvremenih istraživanja.
Ispitivanje zvukova kod riba može se grubo podijeliti na tri etape: s ta ru ,
u kojoj Aristotel sa svojim empirijskim istraživanjima i rezultatima koji se u biti
podudaraju s današnjim, zauzima neosporno prvo mjesto2; s re d n ju , sa istraži­
vačima XIX stoljeća3 i n a jn o v iju , osobito potaknutu vojnim potrebama, kad je
mjerenje takve buke postalo sastavnim dijelom moderne znanosti o životu morskih
dubina4.

1 »Najnovija istraživanja morskih dubina potpuno su izmijenila stara shvaćanja. Prema dobive­
nim rezultatima nauke, u morskim dubinama ne vlada više idealno carstvo tišine, već neobičan
žamor, buka, koju izazivaju razne ribe, račići, morski sisavci, a vjerojatno i mnoge druge živo­
tinje p kojima malo znamo ili čak ništa i ne znamo.« Županović, 1965, 399.
2 O začuđujuće točnim i strogim Aristotelovim zaključcima o zvukovima koje ispuštaju ribe v.
HA 4, 9 i, navlastito 4, 9, 3—4. Strömberg je tome posvetio čitavo jedno poglavlje svoje knjige
(»Lautgebende Fische« 63—78), ali veoma je teško, isključivo zbog nepodudaranja s osobinama
referenata, prihvatiti sve njegove etimologije. Zvukove kod riba spominje i Elijan 10, 1.
3 Među brojnim radovima iz XIX stoljeća dovoljno je spomenuti : Johannes Müller »Ueber Fische
welche Töne sich geben« in Archiv für Anatomie 1857, p. 249 ss; W. E. Sorensen Om lydorganer
hos fiske, Kopenhagen 1884; kod te dvojice autora navedena je i obilata dotadašnja bibliografija.
4 Pristupačan pregled suvremenih istraživanja daje uz bogatu bibliografiju Š. Županović (1965)
pp. 399—411.

169
 Budući da nas zanimaju samo one pojave kad je narod odista dao ribi ime
po tome što se »ona glasa«, što »rünjä«, što »sviri«, što »piva«5 ili kako se sve narod
ne izražava o tom zvuku kod riba, ispitat ćemo za ilustraciju tog svojevrsnog deno-
minativnog poticaja imena onih vrsta kod kojih ne može biti sumnje da je do imena
došlo zbog tog razloga i to samo kad kod ihtiologa za nj nalazimo stvarno oprav­
danje. Naravno, daleko smo od toga da prihvatimo sve tvrdnje naših ispitanika,
kojima je dovoljna i neznatna formalna sličnost u imenu sa nekim zvukom pa da
to ime dovedu u vezu sa grebenjem, struganjem i si.6. Prihvatit ćemo da je riba
dobila ime po zvuku koji proizvodi kad to sam termin dopušta, ali kad pri tome
imamo i garanciju kod ihtiologa i kad se takav tip denominacije sreće i u drugim
nomenklaturama.
11.1. Već je Aristotel (/. c.) izvrsno zapazio na koje sve načine ribe mogu
stvarati zvukove i pertinentno nas upozorio da sve što od ribe čujemo nije glas
već zvuk:
άλλα τα ΰ τα φω νεΐν μεν ούκ όρθώ ς έχ ει φάναι ψοφεΐν δέ,

kao da je htio opovrći uvriježeno gledanje na tobožnji govor riba.

Pregledajmo letimično fiziološku stranu problema: »Organ koji učestvuje u
proizvodnji zvuka kod riba je plivaći mjehur. T o je jedna membranozna kesica
ispunjena atmosferskim gasovima7, koja leži između kralježnjaka i želučane kesice,
a često je povezana sa slušnim organima. Od veličine i oblika tog plivaćeg mjehura
zavisi i priroda samog zvuka. Frekvencija opada ako mjehur raste i obratno. Od
jačine vibracija vazdušnog mjehura kod riba zavisi jačina zvuka. Plivaći ili vazdušni
mjehuri služe kao neka vrsta podvodne zvučne kutije ili rezonatora kod riba i kao
takve one ih i upotrebljavaju. Zvukovi koji nastaju unutarnjim i vanjskim stezanjem
mišića na zidovima plivaćeg mjehura, uglavnom su nisko intonirani kao bubnjanje,
roktanje, stenjanje, gunđanje, kucanje, muklo bubnjanje, kvocanje ili lajanje...
Drugi tip ribljih zvukova proizvodi se mehaničkim putem, tj. trljanjem pojedinih
dijelova tijela jedne o druge (stridulacija). T i mehanički zvuci su slični zvuku
turpije, grebanja, struganja ili jecanja. Često takvi zvukovi nastaju škrgutanjem
zuba, kao kod bucnja«. (Županović, 1965, 404—405).
Zapanjuje nas podudaranje s Aristotelovim objašnjenjem zvukova kod riba,
jer je i on ustanovio dvojako nastajanje zvukova:
π ά ν τα δέ τα ΰ τα τή ν δοκοΰσαν φωνήν άφ ιασ ι τ ά μέν τη τρίψ ει τω ν β ρ ά γ χιω ν (ά κα ν-
θώ δεις γά ρ οΐ τό π ο ι), τά δέ τ ο ϊς εντός τ ο ϊς π ερ ί τή ν κοιλίαν, π νεύμ α γά ρ έχ ει το ύ ­
τω ν έκαστον, δ προστρίβοντα κ α ί κινοΰντα π ο ιε ί τούς ψόφους, κ α ί τ ω ν σ ελα χώ ν δ ’
ένια δοκεΐ τρ ίζειν.

I grčki i latinski klasični autori, a isto tako veoma često i Izidor Seviljski, skloni
su da velik broj metafora tipa »animal terrestre -> animal marinum« pripiŠu tobož­
njem ispuštanju glasova. Tako bi svaka riba koja nosi ime vrana ili drozd, kokot
ili prasac potjecala od tobožnje mogućnosti »glasanja«. T u valja na temelju biološ­
kih podataka lučiti one vrste i njihova imena koja su nastala zbog ispuštanja glasova

5 Ove su sintagme zabilježene na terenu. Runjati znači »mrmljati«, »gunđati« ( < ven. rugnar »bron­
tolare«, »mugolare«, Boerio 587).
6 Nema sumnje da je ponegdje zbog toga razloga i došlo do nekih naziva, a navlastito da su tako
nastale i neke metafore bilo kod nas bilo kod naroda od kojih smo imena preuzeli.
7 U Tortoneseovim opisima to je »vescica gassosa«.

170
od onih kod kojih je do metafore došlo zbog drugih razloga. Tako na primjer prasica
može nastati zbog velikih dimenzija ili navlastito velikog trbuha (cf. 2.5.1.), zbog
izrazito pejorativne konotacije, zbog rovanja po dnu i, naravno, zbog roktanja.
Nekada se dva razloga za denominaciju mogu sresti u jednoj vrsti, pa će tada
upotrebljeni termin biti još opravdaniji. Vidjet ćemo to kod naziva praska u ovom
poglavlju: naziv je opravdan i zbog rovanja po dnu (ista se riba zove i blatarica i
gudin) i zbog roktanja (ista se riba zove i rkuja i hrokavka i svirac i sa sličnim sadr­
žajima u drugim nomenklaturama). I, napokon, oznaka za drugu neku karakteristiku
može se oblikom izraza poklapati s oznakom za neki glas ili zvuk i iz takvog ukršta-
vanja i poklapanja dvaju oblika izraza može doći do odgovarajućeg paradigmatskog
grananja sadržaja. To će biti slučaj sa signansima (izrazima) MARMOR »mramor«
i M URM UR »mrmor«, koji će se sadržajno razvijati svaki u svom (sinonimijskom)
pravcu (v. 11.2.1.).
11.1.1. Za ilustraciju kako pučke terminologije iskorištavaju »glasanje« nekih
riba za tvorbu imena uzet ćemo nazive pripadnika obitelji Triglidae ili, kako ih
Lorini naziva, Gudalke. Obitelj ima devet vrsta (Trigla obscura, T. cuculus, T.
lineata8, T. hirundo, T. lyra, T. gurnardus, T. cavillone, Peristedion cataphractum
i Dactylopterus volitans; FFA 609—610). Narod uglavnom sve vrste, osim posljed­
nje koja »leti« i zato ima posebna imena, naziva jednim (neoznačenim) imenom
ili, u rjeđim slučajevima, razlikuju dvije ili tri vrste bilo posebnim imenom bilo do-
davajući determinativ (uglavnom s obzirom na stanište). Razlikovanje pojedinih
vrsta ihtiolozi označavaju dvoimenima i troimenima koja sami stvaraju i koja vrlo
dobro ističu razlučne oznake (cf. RJ; Pom. Enc. 4, 363). Tu smo obitelj izabrali
zato što kod nje ispuštanje zvukova nije sporno i svi ga ihtiolozi u svojim opisima
ističu : »Us produisent des grondements sourds à Faide de leur vessie natatoire
très développée« (Luther-Fiedler 130); »Mit Schwimmblase und besonderen Mus­
keln erzeugen sie knurrende Laute« (FFA 609); »Quand on tire les Trigles de la
mer, ils font entendre une sorte de grognement qui les a fait appeler grondins,
gronaus, gurnards« (Dieuzeide 3, 266) ; »Inače se većina većih vrsta tiho glasa rokta­
njem (odatle ime prasica)« (PomEnc. 4, 363). Najeksplicitniji je Š. Županović (1965,
p. 406): »Kokoti ( Trigla spp.) spadaju sigurno među najbučnije morske ribe. One
rokću neprestano poput svinje. Ako netko slučajno bocka te ribe u morskom akva­
riju, one će »nježno« zaroktati, ali ako ih i dalje uznemirava, najednom će prestati
sa »nježnim« roktanjem i umjesto toga će ispustiti nekoliko oštrih zvukova«.
11.1.2. Na najznačajnijem arealu zastupljen je za ovu obitelj naziv kokot ( = »pi­
jetao«). Za razliku od ihtionima kokot koji zbog njihove kreste označava pripadnike
obitelji Blenniidae (v. 7.2.1.), isti naziv kao oznaka za Triglidae, izazvan je glasovi­
ma koje Triglidae ispuštaju. T a osnovna slika sadržaja može biti izražena i sa sino­
nimnim kaputt9, te sa varijantama kopun i kokun. Ova posljednja je očiti rezultat
formalnog unakrštavanja kokot X kopun. Daljnji paretimološki nastali nazivi, koji
polaze iz istog oblika su krpun i tapun. Nije moguće zaključiti da li je kapun meta-
forički nastao kod nas ili je posuđen iz mletačkih dijalekata, jer je ven. ihtionim
capom veoma raširen za tu vrstu (Penso, P.-S. i dr.), jednako kao i odgovarajući
oblici u svim tal. jadranskim dijalektima {pesce capone, capone, capuni za Marke,
Abruce i Apuliju, P.-S., Penso, Taranto 44).

8 Prema našem ornitonimu lastavica, u sistematici je u upotrebi i sinonimijski naziv Trigloporus

lastoviza BRÜ NN .; cf. Briinnich 1768; (Chelidonichtys lastoviza RICHARDS).
9 Etim. za kapun (»uškopljeni pijetao«) v. Skok 2, 44.

171
 Našem kokotjkapm \ odgovaraju tal. galletto (Genova), alb. peshk gjell ( <
GALLUS), Pesh. Shq. 193; ruski tnorskoi petuh i, u tvorbama ž. roda: tal. galli­
nella (Penso) i u Nici galinetta (Rolland 3, 177).
Dok su u drugim jezicima veoma brojne denominacije koje polaze od ornito-
nim a101, kod nas takvih naziva nismo sreli osim, naravno, slike »lastavica« o kojoj
će niže biti više govora (32.1.2.).
11.1.3. Karakteristični zvuk koji Triglidae ispuštaju kod nas je veoma jasno
konceptualiziran u čitavom nizu ihtionima kao »hrkanje« i »roktanje«. Odatle nazivi
rkuja11 i hrokavica, a jednako se tako shvaćaju i nazivi krkaja, karkaja, krkotajka12,
te od različitih autora zabilježeni, ali ustvari samo poštokavljeni oblici krkotaljka
i krkalja. Naravno, kod ovako izrazito ekspresivnih tvorbi, ne može se sa sigurnošću
odbaciti mogućnost etimološkog udjela brojnih grčkih zoonima, ornitonima i ihtio­
nima izvedenih iz osnova κερκ-, κιρκ-13; usp. i salent. curi-curi »esclamazione,
voce per chiamare il porco« i Trigla sp. (VDS 191).
11.1.3.1. S ispuštanjem zvukova lako tumačimo naziv svirac koji ima svoj \ u
engl. piper (Dieuzeide 3, 279 i OECD 712), u sard. órgunu ( = »organo«), korz.
organu (DES 2, 192; Penso), te u Nici orghe (Rolland 3, 177).
11.1.3.2. Iz istih se razloga dolazi na sadržaj »životinja koja rokće«, a to je pra­
ska, praščić, i sinonimno gudin (v. 2.5.1. i bilj. 40). Metaforu srećemo i u novogrč.
γουρουνόψαρο. Taj ihtionim, kako navodi Bikćlas 1878, označuje vrstu Trigla
gurnardus, a očito je izveden od γουρούνι »prase«. Proia 660 navodi isti oblik kao
naziv za pse Centrina i Alopias, što znači da se naš denominacijski postupak do­
kraja poklapa sa novogrčkim, jer kod nas je Centrina prasac, a Trigla je praska,
ili (u Jablancu) krmačica (H 185). Za Abruce, Giammarco 307 navodi oblik pèscié
pòrche.

11.1.3.3. U stranim nomenklaturama na slici sadržaja »roktanje«, »brundanje«

zasniva se velik broj imena. Francuske oblike koji su potekli iz lat. GRUNDIRE
»grunzen, knurren« navodi Wartburg FEW 4, 290—29113a. Iz starofr. gomart po­
suđeno je engl. gitrnard. Na ekspresivnom fonetizmu zasniva se i norveško knarr
i njem. Knurrhahn·, španj. garneo, kat. garneu (Lozano 346); prov. grugnao (Bouda-
rel 338), te brojni bretonski oblici: gondrin, gondreunyeud i dr. (Le Berre 2, 411—
—412)14. Usp. i prov. peta'iré (Dieuzeide 3, 282), od sadržaja »prdjeti«.
11.1.3.4. Onomatopejskog postanja mogu biti i nazivi mein, te prošireni oblici
ćućurin i ćućuruša koji se upotrebljavaju navlastito za nedorasle primjerke, pa s tim
opravdavaju sliku »sisanja«, »srkanja«, a formalno se naslanjaju na gl. čučati »sisati«
(ven. chiuchiar »succiare«, Boerio 168)15.

10 Dovoljno je navesti tal. fagiani, faciam , fasciam·, cuccu (Penso); prov. linota (za Séte, Rollanti
3, 178); frane, canaron; Elba uččelluzzo (Cortelazzo 114).
11 »Ovako se zove jerbo rče« kaže naš ispitanik u Podgori.
12 Za etim. izrazito ekspresivnog glagola krkotati, v. Skok 2, 188— 189.
13 cf. Bussemaker 1849, 535; F . A. Wood 1927, 298.
13a »Gournautum vel grandinum a grunnitu«, Gesner Nom. 32.
14 Boudarel 338 navodi za Bretanju gournaud.
ls lz »SUCTIARE koje je potislo kl. lat. SUGERE, FEW 12, 390. Za ekspresivnu osnovu tšutš-
v. FEW 13/2, 381.

172
 11.1.4. Triglidae, međutim, dobivaju imena i prema drugim karakteristikama
kao što su morfološke osobitosti boja, stanište ili mjesto gdje se posebno love. Osim
toga, ime u nekim jezicima često ima i posebne konotativne vrijednosti koje imaju
za osnovni semantizam vrijednost »glupav« ili »pijan«, »pripit«. Takvih konotacija
naši nazivi za Triglidae nemaju.
11.1.4.1. Od morfoloških osobitosti izdvojimo posebnu konfiguraciju glave, na­
ročito kod vrste Peristedion cataphractum16. Odatle naš naziv glavulja i za iuv.
glavuljići. Istu osobinu ističu i drugi jezici: kat. capsec ( = »suha glava«), capdase
( = »magareća glava«)17; engl. hardhead (Dieuzeide 3, 370); tal. tèkà, tèkè (za
Abruce, Giammarco 443 i 444); Ancona: capomazzo (Wagner DES 1, 370), testolina
(Penso); Bari: capeteste (Scorcia 29); cabiouna (Séte), cabota (Séte. Rolland 3, 177)18;
grosse téte (Dieuzeide 3, 279).
11.1.4.2. Posebna tvrdoća glave (cf. gore engl, hardhead) izražena je u našem
nazivu kosteljača i u posuđenicama muzoduro i mužoduro ( = »tvrde gubice«). U
ven. je u upotrebi oblik musoduro (Boerio 434, E. Ninni 34), ali ga pozna i Ancona
(L. Spotti, cit. u DES 1, 370), pa je teško reći odakle je došao k nama. Drugi jezici
iskazuju tu osobinu posebnim slikama sadržaja. Tako u španj. srećemo armado,
armao, kat. armat ili antitezom kat. malarmat, prov. malarmà (Marseille), maouar-
mat (Séte, Dieuzeide 3, 284) 19. U kat. postoji čak i sinonim amés ( = »conjunt
d’armes d’un guerrer«), za Palmu, Lozano 352 i Alcover-Moll 1, 877; cf. engl.
armed gumard (PMCM 227). Isti su morfološki razlozi uvjetovali u Bariju naziv
spenùse < SPINA »trn« (Scorcia 191).
11.1.5. I boja može biti sadržana u nekim nazivima. Naš je ihtionim bilica,
koji je T . gurnardus dobila po bijelom trbuhu20, donekle usamljen. Kako je
osnovna boja koja prevladava kod većine pripadnika ove vrste crvena21, možemo
zaključiti da je po njoj Trigla dobila ime Cardinal na zapadu Francuske. Isto tako
je crvena boja mogla izazvati brojne nazive sa sadržajem »pijanac«. T u zanimljivu
sliku sadržaja srećemo u više jezika i pod različitim signansima. U kat. je Trigla
lastoviza nazvana borratxo ( = »pijan/ac/«) što Alcover-Moll 2, 601 tumače sa »ver-
mell, pel color de la cara de Pembriac«. Istu sliku srećemo u tal. capone ubriaco,
{pesce) briaco (Livorno, Penso); u Sète-u ibrougna (Rolland 3, 176), koje FEW
3, 200 izvodi, jednako kao i fitonime istog oblika, iz lat. EBRIUS, *EBRIONIA
»betrunkenheit«, tumačeći da te biljke »verdanken ihre benennungen einem ver­
gleich ihrer roten blumen mit dem geröteten gesicht des Trunkenbolds«. Kod nas
postoji identičan slučaj kod naziva pijanac za glavoča: kako je tu riječ o rijetkoj

16 »Capo grande e occhi situati in alto. Opercolo con due robuste spine, di cui la più bassa è la
continuazione di tuia carena situata sulla parte inferiore del capo.« Tortonese 11, 454; »Oberer
Augenrand stark bedornt. Art m it 2 stark hervorragenden Knochenlappen an der Oberschna­
uze, am K inn sehr charakteristische Bartfäden. Stark gepanzert«. FFA 610.
17 Lozano 348 i 347; Alcover-Moll 2, 984 i 961.
18 cabot, cabos, cabouet, cabouot, caboues »poisson à grosse téte« ; caboto, caboueto Trigle lyre, frigie
grondin, poisson de mer à grosse téte, Mistral, Tresor 1, 402.
19 malarmat, mararmat, malamar »peristedion malarmat«, Mistral, Tresor 2, 254.
20 T . gurnardus se i inače bojom razlikuje od ostalih pripadnika iste obitelji: »La linea laterale è
bianca e la prima pinna dorsale, grigiobruna, è attraversata da une banda longitudinale chiara«.
Tortonese 11, 447.
21 usp. španj. rubio, rubito, kat. roiget, port. ruivo (Lozano 345 i d.); frane, rouget, rougeot (Boudarel
338); cocchxnu (Messina) < sr. grč. κόκκινος »scharlachrot« EWU G r 1048 (M. Schiariti, BALM
1, 204).

173
pojavi donekle crvenog glavoča (Gobius cruentatus), crvenilo gubice izazvalo je
sliku pijana čovjeka (v. 13.3.1.5.).
11.1.5.1. Kako objasniti naše nazive turčin i turkeja} Prvi je izrazito naša tvorba,
dok je drugi adaptacija ven. oblika turchelo (E. Ninni 54) koji Boerio 771 bilježi sa
značenjem »specie di Triglia detta italianamente Granò o Pesce organo«. -ej za
-el(l)o kod nas je pravilno: piste], kadeja i dr. Ista se riba na Atlantiku, u Calaisu
naziva ture (Boudarel 336). I to prenošenje etnika na ribu moguće je možda objasniti
s crvenom bojom. A. Ninni 10 (br. 140) navodi za vrstu Triglia aspera ven. naziv
turchelo insanguinò213 tj. »krvavi Turčin«, pa je zato dopušteno u ihtionimu vidjeti
odjek nekad rasprostranjenog uvjerenja o krvoločnosti Turaka. To tim više što se
ista riba zove u Bayonne-i bourreau (Boudarel 338) tj. »krvnik«.
11.1.5.2. Kod nas imena za Triglidae nisu nikako u vezi sa sadržajem »priglup«,
»kratke pameti«. U katalanskom navlastito, a u drugim jezicima vrlo često, nazivi
za tu obitelj su istovremeno i oznake za sadržaj »glup« ili se pak izraz za »glup«
upotrebljava kao naziv za jednu od Gudalica22. Navest ćemo samo kat. primjere:
biret je i »glup« i T. gurnardus (Alc.-Moll 2, 494); bobo je »curt d’enteniment«, a
zatim i T . cuculus (Alc.-Moll 2, 532); capdase je na Balearima T . gurnardus i »estu-
pid« (Alc.-Moll 2, 961); paula je u Valenciji T. cuculus, žensko ime i »beneitona,
curta d’enteniment« (Ale.-Meli 8, 340); rafel je muško ime (Rafael), oznaka za
vrstu T. lyra, a u izričajima esser més capbuit que m rafel ( = »tenir molt poc enteni-
ment«) i cap de rafel ( = »de poc seny«), rafel je izrazito pejorativno konotiran (Alc.-
Moll 9, 94). Osim svega toga, izraz tonto, koji u španj. i kat. znači »glup«, u Valen­
ciji označava vrstu T . lyra (Lozano 349).
11.1.6. Stanište ili mjesto gdje se Triglidae love može uvjetovati i njihove na­
zive. Poznato je da Trigla »vive sui fondali di sabbia e fango« (Tortonese 11,446),
da »bevorzugt schlammige Böden« (FFA 609), pa je i više nego uputno s tom
karakteristikom objasniti naš naziv blatarica, a možda i balavica23.
11.1.6.1. U nazivu za ribu može biti sadržana i oznaka gdje se ta riba lovi.
Poznato je da se neke Triglidae love uz obalu popunama ili udicom, dok druge pred­
stavljaju isključivi ulov kočarenja tj. dubinskog, a to znači pučinskog ribolova. Odatle,
naš naziv ktdfarica ( = »pučinka«). T o je izvedenica od kulaf »otvoreno more«,
dakle od termina koji smo preko dalmatskoga preuzeli iz grč. κόλπος24. Isti su
razlozi doveli do determinativa vanjska u lastavica vanjska, a ovaj posljednji oblik
nalazi svoj \ u tal. imenu za Trigla sp.: occhio bello di fuori (za Livorno, Penso).
11.1.6.2. Iako raspolažemo sa tri varijante, ništa određenijeg ne možemo reći o
nazivima delbon (zabilježen na 3 točke), belbon i derbun. Očito je da se radi o italija-
nizmima (bel + bon}) ali nemamo nikakve paralele koja bi opravdavala takvo tu­
mačenje.
11.1.6.3. Formalno je i semantički nejasan usamljeni naziv pronja.
11.1.7. U posve smo drugačijoj situaciji kad hoćemo protumačiti veliku skupinu
naziva za Triglidae koji su po svemu sudeći varijante istog starijeg oblika: lucerna.

2 “ Usp. abr. naziv muzzelané de fìurè (Trigla lineata Giammarco 215), gdje fìur'è znači »flusso di
sangue mestruale« (DAM 810).
22 O vjerovanju da je Trigla »gluplja« od ostale ribe cf. Rolland 3, 176.
23Etim. v. 7.I.2.I.; »(vive) su fondali detritici e fangosi«, Tortonese 11, 452.
24 v. Vinja 1963, 44; Skok 1, 229.

174
lucerna, lunćema, lučernja, lačema, lanterna, lanterna, lintema, luncema25, lucerna
i nešto udaljeniji lotterà i lutada. Da je ihtionim romanskog porijekla i da nastavlja
lat. LUCERNA REW 5137 o tome nema sumnje. Međutim, mnogo je teže za­
ključiti iz kojeg smo ga rom. jezika ili dijalekta preuzeli. Kako je dalmatsko posred-
stvo isključeno jer se oblici sa -t\c- upotrebljavaju na arealu gdje je dalm. -k- < lat.
-C®- očuvano baš kod apelativa lukjerna, bit će ipak najuputnije pretpostaviti ven.
posredstvo, tim više što je lucerna kao oznaka za Trigla corax (i Triglidae uopće)
živa u Veneciji (Boerio 376, A. Ninni br. 13926), dok takav naziv pa ni takav se-
mantizam ne postoji u južnijim tal. jadranskim dijalektima.
Međutim, semantička strana tj. povod za metaforu nije nam ni izdaleka jasan.
Od male nam je pomoći činjenica da znamo da je Plinije (9,82) znao za nekog mor­
skog stanovnika kojeg on naziva lucerna, jer se iz navedenog mjesta ne da zaključiti
da li je riječ o ribi, mekušcu ili nekom zoofitu (»Subit in summa maria piscis27
ex argumento appellatus lucerna, linguaque ignea per os exerta tranquillis nocti­
bus relucet«). Sa »svijetlo«, »svjetiljka«27® u vezi su grčki ihtionimi λύχνος (Stra-
bon 17, 2, 4) i Lukijanovi λυχνίσκοι (VH 2, 30). Nije točna Wartburgova (FEW
5, 434) tvrdnja »Übertragung als fischname durch die Zoologen«, a još je manje
uvjerljivo Pratijevo tumačenje (VEI 595) da lucerna dolazi od cernia ( = naše kimjaj
Ikemja), jer u ribarskom jeziku ne dolazi do tako nepodnošljivih miješanja: nazivi
za malog kokota ne brkaju se s imenima za golemu kirnju28. Prema tome, ako se
ne želimo upuštati u vrlo nesigurno zaključivanje da je kokotova koščata i uglasta
glava bila uspoređena sa lukijemom ili lutemom tj. svjetiljkom s kljunom (cf. bilj.
16), moramo ostaviti problem tog dosta raširenog ihtionima neriješenim.
11.1.8. Na petnaestak ispitanih točaka Triglidae se označuju imenima koja se
temelje na sadržaju »anđeo«. Do toga je moglo doći zbog velikih prstolikih prsnih
peraja2930 (cf. 3.1.4.). Naši su likovi anđel, angjel i đnjel, dok su prošireni oblici
anđolet, anzulet i anzuletajanzuleta preuzeti iz ven. anzoleto (A. Ninni br. 137—8).
Na jadranskoj strani Italije nazivi koji se temelje na toj slici veoma su česti: angiulit-
tine, angèlèttellè (Giammarco 10— 11), anzolo (Penso); za Marke anzoletto turco
(P.-S. 97)3°. Ovamo spadaju anjel od grote i anjel od sabuna (Lepidotrigla).
11.1.8.1. Paradigmatski je prešao u sferu ženskih osobnih imena ihtionim an-
đulina.
11.1.9. Kao što smo istakli u uvodnoj napomeni za popis |127|, naziv lastavica
je zajednički Triglidama i vrsti Exocoetus volitans (v. |30|), a jedna od Triglida

25 I Skok je (2, 329) zabilježio u Lepetanima luncema »riba crvenkasta (hvata se na širokom moru)«,
ali se iz navedenog članka ne može ništa zaključiti o semantičkoj strani ihtionima; cf. Skok
ZfrPh 54, 208.
26 Oblik bilježi i K. Gesner (N om . 31): »Venetis lucerna«.
27 N.B. Za Plinija je sve što živi u moru piscisi
27®Naslanjanje na sadržaj »svjetiljka« vidi se u božavskom liku lantimica (Cronia ID 6, 113).
28 Odakle kod Dieuzeidea (3,275) među etimološkim tumačenjima sistematskih naziva lucerna —
— corbeau?
29 »Pinne ventrali poste sotto le pettorali. Pettorali divise longitudinalmente in due parti di cui i
raggi anteriori possono essere liberi, somiglianti a dita, oppure uniti da una membrana«. P.—S.
96.
30 M. Cortelazzo BALM 5—6, 163: »Un caso particolare rappresenta anzolito (la Trigla lyra od
altro triglide affine), che deve il suo nome all'antica usanza, ora caduta in oblio, di appendere
un pesce seccato all’immagine della Madonna...«.

175
je i Dactylopterus volitans (v. |127|). Od ostalih Triglida se razlikuje po nesrazmjer­
no duljim prsnim perajama koje naliče na krila i koje joj omogućavaju da skače iz
mora i da kraće vrijeme »jedri« kroz zrak31. I ovdje se dobro vidi razlika između
ihtiološke i pučke taksonomije: dok je lastavica za ihtiologe samo Exocoetus, za
narodno je gledanje lastavica i Exocoetus i Dactylopterus. Ovaj posljednji se kod
ihtiologa označava kao kokot letač.
11.1.9.1. Za lučenje kokota od (prave) lastavice (tj. Dactylopterusa) mogu se
upotrijebiti determinativi (kao divja lastavica) ili dodatne oznake (kao mekušica).
11.1.9.2. Iz razloga koje smo gore naveli, i u drugim je nomenklaturama slika
»lastavica« u upotrebi za Triglidae, tako da \ nalazimo: bugarski morska ljastovica
(Drenski 207), rumunjski rindunica de mare (Vasiliu 319), turski ktrlarigtc (Nal-
bandoglu 40); španj. golondrina, golondrino (Lozano 350). U novogrčkom je χελιδο­
νόψαρο (Proia 2602) samo oznaka za Dactylopterus volitans, dok se ostale Triglidae
nazivaju italijanizmom καπόνι (Catalogue FAO 221, PM CM 220—226).
11.2. Ekspresivne tvorbe u ihtionimiji koje se zasnivaju na ispuštanju (ili tobož­
njem ispuštanju) zvukova kod ribe mogu nastati i na druge načine. Dovoljno je da
ihtionim formalno podsjeća na neki ekspresivni ili onomatopejski izraz, pa da to
»povuče« razvoj imena u pravcu motiviranja pomoću neke oznake za »zvuk«, »buku«,
»blejanje« i si. Drugačije rečeno, paradigmatska sličnost dvaju signansa, od kojih je
jedan ihtionim, a drugi izraz za neku buku, žagor, ispuštanje glasa ili si., odvodi
izraz za ribu prema sinonimima koji se temelje na sadržaju »buka«.
Pojavu takvog tipa sinonimijske atrakcije izazvane formalnom sličnošću izraza
za ihtionim i za »buku« ilustrirat ćemo s imenima za vrstu Pagellus mormyrus ( =
Lithognathus mormyrus), poznatu kod nas pod najraširenijim imenom ovčica |67|.
Odmah naglasimo da takva bifurkacija paradigme nije samo naša pojava već da je
do nje došlo još u veoma starim vremenima i u mnogim jezicima zbog općenitosti
onomatopejske grupe koja je zbog svog imitativnog karaktera zajednička i imanentna
većem broju jezičnih skupina.
11.2.1. Ispitujući imena za Pagellus mormyrus bili smo začuđeni konstatacijom
da ta riba na nekoliko mjesta nosi ime arkaj, koje se podudara s imenima karkaja,
krkaja, krkotajka. Pomišljali smo ispočetka na mogućnost nastanka arkaj od jednog
pretpostavljenog *ARCELLUS od ARCUS »lük« zbog crnobijelih šara po tijelu
ribe, koje odista naliče na lukove32, ali takav oblik ne samo da nije potvrđen već
ga je i neopravdano i pretpostavljati (v. DEL 44). Kako su Triglidae i ovčica (Pa­
gellus mormyrus) potpuno različite ribe koje ni morfološki ni kromatski nemaju
ništa zajedničkoga, nametnulo nam se pitanje: što je moglo izazvati zajedničku
denominaciju za dvije tako daleke obitelji? koji zajednički sem tvori vezu između
te dvije toliko različite vrste? Što se pak tiče imena arkaj, tu nije moglo biti sumnje

31 »Ressemble aux grondins par son apparence et son mode de vie... A la manière des grondine,
mais de manière encore plus frappante, se déplace en donnant quelques rapides coups de queue,
puis étend ses n. pectorales comme des ailes et plane dans l’eau... Effectue parfois de courts
bonds hors de l’eau.« Luther-Fiedler 132; »Auffällig durch fast bis zu C reichende, breite und
bunt gefärbte P gekennzeichnet. Gleitet m it Hilfe der segelartigen P im Wasser, vermag kurz
über dem Wasser zu segeln (!)« FFA 610.
31 »Sui fianchi si trova una caratteristica serie di 10— 13 fasce verticali nerastre, strette e non es­
tese fino al ventre; spesso alternatamente più lunghe e piu scure, più brevi e più pallide«. Tor-
tonese 11, 104,

176
u identifikaciju. Potvrdili smo ga sami na četiri točke, a i Skokov članak arkaj-
(1, 61), iako nemarno redigiran33, navodi od Kolumbatovića potvrđeni arkaj34 baš’
za značenje »ovčica«. Rješenje problema našli smo napokon u grčkoj i latinskoj
ihtionimiji i u frapantno sličnim rezultatima do kojih su grčki i latinski ihtionimi
doveli druge sredozemne nomenklature.
Drugo i zasada manje važno pitanje jest da li i ovčica rokće, hrče ili, što ovdje
bolje odgovara, mrmnja ili mrmori, ukratko, da li ispušta glasove? Mi sami takvog
»glasanja« nikad nismo čuli, ihtiolozi ga ne spominju, pa čak ne govore rii o »vescica
gassosa«. Jedino J. Cotte navodi da su mu ribari potvrdili da ovčica mrmlja jednako'
kao i kokot35. Međutim, kako je tu riječ o tvrdnji ribara, a ne o objektivnom po­
datku dobivenom na temelju ispitivanja unutrašnje morfologije vrste, Cotteov po­
datak ne moramo uzeti kao sigurnu konstataciju.
Po našem mišljenju, do svih imena za P. mormyrus koja se zasnivaju na seman-
tizmu »ispuštanje zvuka« došlo je zbog formalnog poklapanja reduplikativne (još
indoeuropske) onomatopejske grupe M. R. M. R. (iz koje je i grč. μορμύρειν, laf.
murmurare, st. v. nj. murmurón, naše mrmoriti itd.)3637, to jest s istim kònsonantiz-
mom u izrazu koji imamo i za sadržaj »mramor«.
Razmotrimo najprije klasične potvrde. Grč. μορμύρος kao oznaka za ribu
potvrđeno nam je od Aristotela (6,17, 3)37 i to u kontekstu sa smudutom, ovratom
i ostalim δρομάδες, tako da o identifikaciji s P. mormyrus ne može biti sumnje.
Leksikografi i komentatori se slažu da je μορμύρος u vezi sa μορμύρειν »unter Ge­
murmel (Geräusch) dahinfliessen«, »roar and boil (onomatopoeic word)« .Liddell-
Scott 114738. Latinsko je mormyrus potvrđeno kod Ovidija (Hai. 110); između
kovača i ovrate, krba i smuduta39, dok ga Plinije spominje samo u popisu u 32.
knjizi (152).
Međutim, reduplikativna grupa M. R. M. R. postoji i u latinskoj riječi MAR­
MOR (sada bez onomatopejske ekspresivne vrijednosti) tako da možemo postaviti:
lat. MaRMoR: M uRM uR:: hrv. MRaMoR : MRMoR
ili
lat. MaRMoR : M uRM uR: : tal. MaRMoRe : MoRMoRe (mormorto').
Tako dolazimo do dva paradigmatski formalno slična izraza (mramorjmrmor, mar-
molmormorio), ali i do dva odjelita sadržaja: »mramor«/»mrmorenje«, »marmo«/»mor-

3 3 jer bi se iz tako redigiranog Skokova teksta moglo pomišljati da je »pagellus momyrus« (sic!) =
= tal. lucerna itd.
34 »Svakako tuđa riječ, ali se ne zna koja« (1, 61). ARj 1, 109 pozna samo arkaja ( = tal. lucerna')
kako je zabilježio L. Zore (Rib. 19); ćf. Vinja 1972—73, p. 562.
35 »Je me suis préoccupé de savoir si le mormo marseillais ( = P. mormyrus) n’émet pas de sons,
et je suis allé demander à un vieux pècheur des renseignements à ce sujet. Il m’a été répondu
que le mormo grogne comme le gournàu (ou grondin, diverses espèces de Trigla)« p. 106.
36 Wartburg tretira posebno MARM- (FEW 6/1, 356), MURMURARE (6/3, 230) i ihtionim·
MORMYR (6/3, 139); cf. Boisacq 644.
37 Varijanta μορμύλος nalazi se kod Opijana (1, 100) i kod Doriona (ap. Athen. 7, 313 e). Atenej
pozna i plural μύρμαι.
38 Boisacq 644 drži da je grč. ihtionim preuzet iz nekog mediteranskog jezika, što je vrlo vjerojatno,
ali nikako ne otklanja mogućnost uklapanja u paradigmu M. R. M. R.
39 Et rarus faber, et pictae mormyres, et auri
chrysophrys im itata decus, tum corporis umbrae
liventis, rapidique lupi...

12 V. V IN JA E T IM O L O G IJA I. 177
morio«. Ihtionim je sa svojim M. R. M. R. oblikom izraza omogućio ili pogodovao
ulasku dviju supstanci u formu sadržaja: i sadržaju »mrmljanje« i sadržaju »mra­
mor«. Sadržaj »mramor(ast)« je i više nego opravdan: dovoljno je vidjeti sivkaste
cmkastim prugama išarane bokove ovčice (»mit charakteristischen 10— 12 schwärz­
lichen Querbinden« FFA 580), pa da se shvati odakle joj imena mramora, marmoro,
Marmorbrasse. Još je Belon (Aquat. 183) smatrao da provansalski nazivi potječu
iz lat. marmor, a Rondelet (De Pise. Mar. 154) je dobro protumačio Opijanovo
(1, 100) άιόλος: »...ob has lineas ab Oppiano μ,ορμύλος άιόλος ιχθύς», što odgovara
Ovidijevim pictae mormyres. S druge strane, sadržaj »mrmor(enje)« bio je izazvan
formom izraza4041koja je zajednička ili veoma slična za oba sadržaja. Nazivi koji
se zasnivaju na »slici »mrmor(enje)« isprepliću se s onima koji se temelje na slici
»mramor«. N i za naše ni za romanske ihtionimske popise nije lako te dvije skupine
gotovo homofonih naziva pertinentno lučiti. Kako su i jedan i drugi tip motivacije
za jezični osjećaj ribara i čovjeka s obale opravdani, oba ćemo sretati u nomenkla­
turama koje nastavljaju tu reduplikativnu osnovu, bila ona ekspresivna tj. onomato-
pejska ili ne. U nizovima ihtionima koji će poteći iz tih dvaju sadržaja lako ćemo
moći slijediti dva smjera bifurkacije: tip mrmor izazvat će arkaj i dalje ovčica, beka,
kopač, dok će tip mramora imati svoje sinonime u oblicima Sargac, truta i dr. U
tome ćemo imati vrlo instruktivan primjer morfo-semantičke interakcije.
Nastajanje imena za Pagellus mormyras, koja ćemo niže podrobno analizirati,
možemo ovako shematski prikazati:

izraz (signans) M. R . Μ . R .

sadržaj »mramor* » m rm o r (enje)«

(signatum)

mramora itd. tnrmora itd.

\ ]
Sargac arkaj
S \ \
ihtionimi truta tesan ovčica
\ * i \
cip <—* sovčica samac beka
V
!
kopač

11.2.1.1. Najrašireniji i neobično čvrsto u narodu ukorijenjeni naziv je ovčica,

s dijalektalnim varijantama ovcica i ofčica. Samo na dvije točke zabilježen je neiz-
vedeni oblik ovca. Riba je dobila ime i zbog poticaja sema »blejanje« tj. »glasanje«
i zbog činjenice što se s površine vrlo lako vidi kako pase po pijesku uz obalu42.
11.2.1.2. Širenjem po formalnoj paradigmi nastaje sovčica, što ihtionim dovodi
u sadržajnu paradigmu ornitonima (v. 3.4.2.2. i 11.2.2.2.).

40 »Mormylus vel mormyrus, μορμύλο;, μορμύρος a verbo μορμύρειν u t Eustathius annotat. Idem
puto μύρμας Epicharmi fuerit.« Gesner (Nennend. 49).
41 Etim. v. Skok 2, 579.
41 »Questo caratteristico Sparide è strettmanete costiero e dimora su fondi sabbiosi«, Tortonese
11,104; «E particolarmente comune dove ci sono accumuli di vegetazione marina ( Posidonia)«,
J. e. G. Lythgoe 208.

178
11.2.1.3. Ihtionim arkaj temelji se na semu »glasanje« i istog je postanja kao
karkaja i rkuja (11.1.3.).
11.2.1.4. Cavtatski naziv beka riječ je iz djetinjeg govora i znači »ovca«. Skok
otklanja etimologiju BERBICE REW 9270. 2, »jer riječ pripada dječjem govoru.
Stvorena je prema onomatopeji be be. Upor. bekanje« (1, 134)43. Za nas je još inte­
resantnije zabilježiti istočnofranc. oblik mourmousa za »brebis« (Jänicke, FEW
6/3, 231).
11.2.1.5. Zbog pasenja po pijesku i rovanja po dnu (v. bilj. 42), jednako kao i
vrsta Mullus barbatus, P. mormyras je dobio ime kopač]kopač od gl. kopati44.
11.2.1.6. H 363 bilježi za Komižu samac kao naziv za P. mormyras uz napomenu :
»Samac je vrst ovce, koja ima više puntasta usta«; za samac »mužjak u životinja«
v. ARj 14, 557.
11.2.1.7. S izuzetkom naziva koji se temelje na semantizmu »mrmor(enje)« u
dragim nomenklaturama nema ovakvih denominacijskih tipova.
11.2.1.8. Nazivi koji su potekli iz ekspresivne osnove M. R. M. R. kod nas su
relativno dobro zastupljeni. Međutim, u takvoj fonemskoj postavi i uz sadržaj koji
može biti čas »mramor(ast)«, a čas »koji mrmori«, teško je odrediti izvor sekundarne
motivacije i izvor samog oblika. Takvi su oblici: mormora (koji se podudara sa ven.
ihtionimom mormora, A. Ninni br. 103), marmora (koji bi, barem na bokeljskom
arealu, mogao biti u vezi s apuljskim marmuru, VDS 321?), mđrmara i mràmora.
Ne osjeća se veza sa »mramor« u varijantama mrmor, mrmora.
11.2.1.9. Izraz sa grupom M.R.M.R. ima obje vrijednosti i u rom. popisima,
pa ni tu nećemo pokušavati dijeliti dva poticaja za motivaciju. Gesner (Nomencl.
49), slijedeći Rondeletiusa {De p. m. 153), navodi óve oblike: »... mormillo(Romae),
mormorio (Venetiis), marmo (in toto Liguriae sinu ut et Massiliae — Rondeletius),
mormuro (Massilienses et Ligures — Gyllius), marmur (rustice dicitur), marmo
(Hispani)«. Od danas živih romanskih oblika dovoljno je naznačiti: tal. mormora,
marmoro (Napulj), marmarozza (Rim, Penso); mtirmèrè, mórmerè, murmè (za Abra-
ce, Giammarco 212); màrmele, màrmuro (Campania, P.-S.); sardski mürmura, mài-
mura, màlmara i murmungoni (Wagner DES 2, 140); Korzika: mermura (Bastia,
Caraffa 144); prov. morme, marmo, mourmena (Dieuzeide 3, 38), mourmé, mommo
(Rolland 3, 167); mormurot (FEW 6/3, 139); C. Battisti (BALM 2—3, 86) navodi
španj. marmo i port. marmo (?)45; albanski mormuri {Pesh. Shq. 139); novogrč.
μουρμούρα (PMCM 135, Hoffmann-Jordan 263, Proia 1628), μουρμούρα Bikélas
227. '
11.2.2. Slika sadržaja »mramor(ast)« izaziva daljnje nazive koji se temelje na
semu »šaren«, »mrljast« i dr. Već spominjani Opijanov άιόλος (11.2.1.) sačuvan je u
južnotal. dijalektima: aiole, aiula, ajulu, ajola (Sicilija, Penso). Turski (Nalban-
doglu 31) pozna za P. mormyras dva naziva: lekeli mercan i fizgili mercati·, prvi se

43 Usp. kod Varona (RR): »vox earum non me sed bee sonare videtur«.
44Etim. v. Skok 2, 146.
45 Lozano, Griera, Alcover-Moll i dr. poznaju samo oblik mabre (»es deu segurament a la semblan-
pa del seu cos, blanc i faixat de negrós, amb el marbré blanc«, Alc.-Moll 7, 96). Castro 144
između 25 portug. naziva za P. mormyrus ne navodi marmo ni bilo koji formalno slični lik.

179
zasniva na semu »Fleck«, a drugi »mit Linien versehen«. Tako moramo tumačiti
i naš naziv šargac.
11.2.2.1. Kod takvih semantizama lako dolazi do prenošenja naziva na druge
životinje mrljastih šara po tijelu, bile one ribe ili ptice. Tako tumačimo naziv truta,
koji se inače upotrebljava za »(morsku) pastrvu«46, romanskog porijekla (REW
8942: TRUCTA »Forelle«)47.
11.2.2.2. Kod naziva cip riječ je o pretvaranju ornitonima u ihtionim kao što
je to čest slučaj. Parčić (60) tumači cip kao »zigolo (uccello)«, a ista se ta ptica, Embe-
riza d a L., zove i pruga48. Usp. gore ovčica -> sovčica i sicil. ajula (P. mormyrus)
-> gajtda Oriolus galbula i -> P. mormyrus (P. Barbier RLaR 57, 1914, 295).
11.2.2.3. Ne znamo objasniti naziv rešan. Ako je isto što i resati »narešen, na-
kićen«, spadao bi u likove nastale na semantizmu »mramorast«, a ako je resan »jarac,
prč«4950išao bi među nazive potekle iz sadržajne paradigme ovca -> beka η» samac.
U istoj su formalnoj paradigmi rešan i šanić (tj. *rešanič), te aršan. U svakom slu­
čaju, ako nazivi i nisu dokraja jasni, nedvojbeno su paradigmatski povezani.
11.2.2.4. Ulcinjski naziv kalauza je turcizam (Škaljić 386, Skok 2, 19), a u
turskom se ktlavuz ( = »Wegweiser«) upotrebljava kao oznaka za vrstu Naucrates
ductor |87| (v. i 27.2.6.1.) (Nalbandoglu 29, OECD 706). Istog je postanja i označuje
istu ribu novogrč. κολαούζος (PMCM 162, OECD 706)5°.

46 Dosta rijetka morska pastrva karakteristična je po mramorastom nacrtu tijela: »colore grigio ar­
desia e argenteo, con macchie nere sulla parte superiore dei fianchi e ai lati del capo«, Tortonese
10, 127; usp. i sistematski naziv Salmo (trutta) marmoratus CUV.
47 Nemamo pouzdanijeg razloga da prihvatimo Skokovo pretpostavljanje da bi truta bio dalmatsko-
-romanski leksički ostatak. Usp. ven. truta (Boerio 771).
48 Naziv pruga potvrđen je za čitav naš obalni potez počam još od M. Vetranića (cf. H 2, 390).
49 Usporedi ARj 13, 888 i narešan »narešen« ARj 7, 581.
50Proia 1380 očito nema pravo kad taj novogrčki turcizam smatra oznakom za Orthagoriscus
mola.

180
 12. RIBE ŠILJASTE I IZDUŽENE GUBICE

12. Ako pažljivo razmotrimo tri vrste koje će nam poslužiti kao ilustracija
iskorištavanja istog sema u svrhu denominacije, najbolje ćemo vidjeti da je pučkoj
taksonomiji dovoljna jedna izražena morfološka osobitost označene stvari, pa da
sve te tri međusobno različite vrste označi imenima koja se temelje na istoj skupini
semova pa čak i na jednom jedinstvenom semu: »šiljatost«. Proširivanje jedinstve­
nog leksema vršit će se u funkciji dimenzija ribe pomoću augmentativnog ili de­
minutivnog morfema, a ostali sunazivi, ukoliko ih ima, opet će se temeljiti na lek-
semima koji sadržavaju u različitim oblicima osnovni sem »šiljatost«.
T ri naoko različite vrste, koje sve čini različitima počam od dimenzija pa do
traženosti ili potpune ekonomske nevrijednosti, ujedinjavat će jedna jedina osobi­
tost koja im je zajednička: šiljasta gubica na veoma izduženu tijelu. Iako ih ihtiolozi
oštro luče, kao što je i razumljivo, ipak se i u njihovim sistematskim oznakama ta
zajednička morfološka osobitost uočava: od šest sastavnica za tri sistematska naziva
čak ih se pet eksplicitno odnose na nju, čime se postižu efikasne jednoznačne oznake.
Tri vrste o čijim ćemo imenima ovdje raspravljati jesu:
Xiphias gladius L .1 12.1.
Belone acus L 2. 12.2.
Syngnathus acus L .3 12.3.
Osnovne elemente označene stvari i denominacijske realizacije koje su zbog
njih nastale možemo i sinoptički prikazati (v. tabelu na str. 182).
12.1. Najbrži stanovnik mora (prelazi 140 km na sat!) Xiphias gladius odvajkada
je označavan imenima koja se temelje na sadržaju »mač«. Njegova osnovna morfo­
loška oznaka, »gornja vilica produžena u dug, plosnat, oštar mač« (Pont. enc. 6 ,694)4,
toliko je uočljiva da čak ni kod klasičnih autora ne postoji sumnja u identifikaciju. S
izuzetkom rjeđih iberoromanskih i galoromanskih naziva koji se zasnivaju na slici
»car« (emperador, empereur, imperatour...), sva imena za tu vrstu predstavljaju
metaforu na neki »oštri, zašiljeni predmet«. U čitavom Sredozemlju ipak su naj­
brojniji nazivi koji u formi sadržaja imaju sliku »mač«, dok je slika »igla« uglavnom
ograničena, ali vrlo kompaktno zastupana samo u našem jeziku.
U klasičnih grčkih pisaca obilato nam je potvrđen oblik ξιφίας (Aristotel HA
2,13,4), a i sama je riba mač opisivana s mnogo točnosti (Elijan 14, 23 ; Opijan 2,464;

1 Grčki i latinski, doslovce = »mač« + »mač«; Lorini je skovao naziv jaglun maiokljuni.
2 Grčki i latinski, doslovce = »igla« + »igla«.
3 Grčki i latinski: od grč. »sa«, »zajedno« + »čeljust« tj. sraštene čeljusti + lat. acus »igla«. Naziv je
od Linnéa iz 1758; cf. CLOFNAM 97, 1.
4 »Oberkiefer charakteristisch schwertartig verlängert.« FFA 601 ; »L’épée formée par la màchoire
supérieure atteint environ 1/3 de la longueur du corps«. Luther-Fiedler 116 itd.

181
 osnovni
sem(ovi) »šiljasta gubica na izrazito izduženu tijelu«

sistematski
naziv Xiphias gladius L. Belone acus L. Syngnathus acus L.

»Le rostre supérieur est »Corps très long, »Corpo molto lungo
très long pouvant atte- museau très poin- e sottile. Muso lungo e
Opis ihtiologa indre le tiers de la lon- tu«, Dieuzeide tubiforme.« Tortonese
gueur totale. Corps allon- 2, 135 10, 442
gé fusiforme.«
Dieuzeide 3, 152.

Dimenzije max. 4000 mm max. 700 mm max. 350 mm

Najčešća reali­ igl- + morfem -a Silo

zacija izraza igl- 4 - augm. morfem demin. igl-a r determ.
morfem divlja

»mač« mač igla »igla« - > igl-a, -tea

I I ■— 5- sablja iglica J------------- s - agon
Ostale slike i ------ ► Spada »igla« jagla »šilo« Silo
sadržaja i 1------------------ ► lama jaglica »crv« croata
realizirani ----------------------s - armenjak i var. »gušter« guSterica
izrazi kljimara — - angu&igul »glista« glista
»kljun« kljunera i var. »zmija« morska smija
kljunarda itd.
k(l)junača

Odjeljak i
popis 12.1. |113| 12.2. |28| 12.3. |37|

Najbliže srodne Tetrapturus belone Scomberesox sau- Hippocampus guttulatus

vrste 12.1.4. |112| rus 12.2.2. |29| 12.3.2. |38]

Atene) 7, 314c i Aristotel Frg. 325). Kod Epiharma (58) se može čitati i dorsko
σκιφίας.
U Rimljana, Plinije izričito navodi tri sunaziva: »...xiphian, id est gladium«
(32, 15)5, »Ορανίς67kojeg neki nazivaju xiphias« i, nešto niže, uvijek u 32. knjizi:
xiphias, dok su gladii spomenuti između kljunastih raža i ribe zvane pristis1 (9, 54;
32, 15 i 145). N i Ovidijev stih {Hai. 97) »ac durus xiphias, ictu non mitior ensis«,
ne ostavlja nikakva mjesta sumnji o kojoj je vrsti riječ8.
12.1.1. Slika sadržaja »mač« kod nas je zastupljena u nekoliko izraza. Najraspro­
stranjeniji je venecijanizam pešešpada (ven. pesse spada, E. Ninni 41, A. Ninni

5 »Trebius Niger xiphian, id est gladium, rostro mucronato esse tradit.« Za tim se mjestom povod
i Izidor: »Gladius dicitur eo quod rostro mucronato sit: ob hoc naves perfossas mergit«. (12, 6,
15).
6 Ορανίς = ξιφίας kod Ksenokrata 17 (Liddell-Scott 804).
7 V. ovdje 10.6.2.
8 O opasnostima po brodove, o čemu su govorili Elijan i Plinije, u novije su vrijeme pisali Valen­
ciennes, Brehm, J. Oberthür i dr.

182
Ribomač (Xiphias gladius) (12.1.)

183
br. 216, Boerio 680), a jednako kao i spada potječe iz lat. SPATHA ( < grč.) REW
8128, Skok 3,408. Varijante su: pešispada, peipada, pešidašpada, pešidišpada i pa-
šaspada. S rom. sufiksom -ONE > -un izvedeni augmentativ špadun upotrebljava
se za ovu vrstu, prema navođenju H 414, na Olibu. Mi smo, međutim, na tom
otoku zabilježili samo iglùn; usp. frane, fj espadon9.
12.1.1.1. Naš izraz mač nalazimo u dva ihtionima: mač i mačonosa. Ovaj po­
sljednji navodi P. G/iunio/ u Ribarskom kalendaru 1948, p. 243. Bili smo uvjereni
da je posrijedi učena kovanica, ali smo sami isti oblik utvrdili za Rogoznicu. A.
Korlević je zabilježio mačonos još 190410.
12.1.1.2. Istu sliku sadržaja izraženu našim izrazom sablja srećemo u ihtio-
nimima: sablja, sabljač, sabljar i sabljarka11. Posljednji je naziv zahvaljujući ko­
mercijalnoj praksi veoma raširen. Odatle je, po svemu sudeći, i ulcinjski oblik.
12.1.1.3. Usamljeno je metonimijsko lama tj. »oštrica mača«. Riječ smo preuzeli
iz tal. lama »parte di una spada destinata a tagliare«, a u tal. iz frane, lame »tranehant«
( < lat. LAMINA REW 4869, DEI 2153, Skok 2, 265).
12.1.1.4. Naša je izvedenica od ven. arma »termine generico d’ogni arnese ο
strumento per uso di diffendersi o di offendere« Boerio 43 ( < ARMA »die Waffe«.
REW 650. 2) : àrmenjak. Taj je oblik isto tako čest u leksiji iglac armenjak, s kojom
se označuju najveći primjerci.
12.1.1.5. U romanskim popisima najčešće je fi za naše pešešpada: tal. pesce
spada, pisci spaia, spato, pisci spatu (Penso) ; pèsciè spade (za Abruce, Giammarco),
pisce spata (Rohlfs VDS 467); pesce spate ( Taranto 45); peiie spada (za Elbu, Cor­
telazzo 85), Korzika: pesciu spada (Caraffa 123); za Nicu pei spada (Boudarel 316);
španj. pes espada, espada·, kat. peix espasa (Lozano 403); port. espadarte, espada,
espadào (Castro 118); Malta: pixxispat (Aquilina 636); rum. pitele cu spadà (Va-
siliu 337); alb. peshk shpatè (Pesh. Shq. 174).
Ostala fi poklapanja su manje brojna: kat. sabre (A. Griera Mèi. Boutière
734) za naše sablja; bug. meč, meč riba (Drenski 174) za naše mač12.
\ nalazimo u bretonskom pesk-Mese ( = »riba + mač«) Le Berre 2, 409 i
BALM 10—12, 328, ali u tom jeziku postoje i ti za gore navedene slučajeve: espa­
don, espadron, beg-sabrenn, sabran, chpadon (id. 2, 409); turski kth f (Nalbandoglu
41); španj. oblici jifia, sifia (Lozano 403) su učene posuđenice (Corominas DCELC
4, 767). Današnji grčki pozna ξιφίας pored pučkog ξιφιός (Proia 1718).

9 Dok je za vrstu Xiphias do metafore na »mač« došlo zbog osobitosti gubice, kod psa Alop(ec)ias
vulpes došlo je zbog izrazite dužine repa, tako da su imena često slična ili jednaka, ali nikad na
istim točkama (usp. 2.3.3.).
10 Mač je »sveslavenski i praslavenski« oblik. Skok 2, 345. M eđutim, ovdje je zanimljivo navesti
da J. J. Köhler (1906, p. 58—9) navodi među staroengleskim imenima riba oblike mečefisc i
maččefisc za jednog psa i, očito ne poznavajući morfološke karakteristike nekih pasa (u ovom
slučaju Alop(ec)ias vulpes), piše: »Jedoch bleibt bei dieser Annahme die Etymologie des Wortes
etwas unverständlich; denn warum gerade Angehörige der Haiderfamilie durch ihren Körper­
bau mehr als andere Fische an die Gestalt des Schwertes erinnern konnten sieht man nicht
klar ein. Vielleicht bedeutet das altengl. W ort den noch heute so gennannten Schwertisch »Xi­
phias gladius«... Bei dieser Bedeutung wäre die Etymologie des Wortes klar.« Ustvari st. engl,
nazivi označavaju doista jednog psa i to baš Alop(ec)ias vulpes zbog razloga navedenih u bilj.
9; za odnos st. engl. meće prema got. meki v. Bućk 1393.
11 Etimologiju v. Skok 3, 181; varijante v. ARj 14,-411—2.
12 pođudaranje u leksiji za naše mačonoša: bug. sablenosec Drenski 174.

184
12.1.2. Izrazito izdužena gubica uspoređena je s »kljunom« u ihtionimima klju-
nara, kljunera, kljunarda i kljunača (cf. 3.3.3.4.), a to se djelomično podudara s
alb. turigjaté ( = »gubica« + »duga«) Peshk. Shq. 174.
12.1.3. Međutim, kako smo gore istakli, najčešća slika sadržaja koja je kod nas
iskorištena jest »igla«. U svrhu isticanja znatnih dimenzija kod vrste Xiphias, lek-
sem igl- ( = jagl-) proširuje se pomoću rom. augmentativnog morfema -O N E13.
Rjeđe srećemo proširenje sa hrv. -ac: iglac. U mjestima gdje je jaglun oznaka za
druge vrste (isto tako izdužene gubice), dodaje se determinativ divji i, zbog plave
boje14, gluhi; za ovaj posljednji determinativ usp. gluhač i gluhi pas (2.2.6.).
12.1.3.1. Prema igl-a, u južnoj Dalmaciji postoji i oblik igo (m.) i iga (/.),
jer se veza s prasrodnim igo »jaram« (cf. Skok 1, 710) nikako ne osjeća. U Mlinima
sam zabilježio pluralni oblik dva igla, a u singularu akcenat igo.
12.1.3.2. Teško je sa sigurnošću tvrditi u kakvoj su kronološkoj fonetskoj vezi
bokeljski oblici žogot i đoglo. Prvi ne navode ni Skok ni posljednji sveščić ARj,
dok drugi nalazimo kod Skoka (1, 13) u članku agun15, s napomenom »đoglo n s
nejasnim đ«. Možemo, međutim, tvrditi da u Boki nalazimo redovito đ- tamo
gdje okolni dijalekti imaju ji- : u Dobroti (v. niže 12.2.1.1.) postoji čak i đingul16
i ingiuri za Belone acus, a na istom terenu zabilježili smo i đustra (5.2.4.), tako da
smo skloni zaključiti da je đingul (đingula) isto što i u okolnim mjestima zabilježeni
inglun i ingljun, a nikako da bi to bio »izopačeni mletački deminutiv« (sc. angosella
< *acucella). Iako možemo tvrditi da je đ- u đoglo nastalo pod pritiskom oblika
đingul, đingula (v. 10.1.1.), a da je ž- u žogot samo uproštenje tog d-, (usp. dara i
žara »giarra«, đomada pored žornada itd.), ipak za etimološko rješenje leksema u
žogot moramo pretpostaviti drugi, najvjerojatnije romanski etimon.
12.1.3.3. Sliku sadržaja »igla« nalazimo još samo u iberoromanskom: Andaluzija
aguja palđ i port. agulha, agulhđo i peixe agulha (Lozano 403, Castro 118 i Dieuze-
ide 3, 151).
12.1.3.4. Začuđuje nas što se Xiphias u Lumbardi zove sterijun, jer je to naziv
za Acipenser sturio, v. 34.1.1. Možda bi se to prenošenje naziva moglo objasniti
činjenicom što se zbog smještaja Lumbarde i geomorfoloških osobitosti njene obale
ni jedna od tih dviju vrsta ondje ne lovi, pa je disponibilno ime sterijun preuzeto
za isto tako traženu ribu Xiphias. Napomenimo da se Xiphias na nekim mjestima
naziva emperador tj. »car«, a da se Acipenser kod nas naziva i kralj riba, (v. 34.2.)
što rječito govori o cijeni na kojoj su te dvije vrste držane.
12.1.4. Po općem izgledu najbliža je vrsti Xiphias isto tako kljunasta riba
Tetrapturus belone RA F17. T o je uvjetovalo i jednakost imena: iglun i jaglun.
Naziv barikuda bez sumnje je donesen od povratnika iz SA D18.
13 Skok je u više navrata (ZfrPh 50, 524; 54,205 i 434) izvodio naše oblike iglun i jaglun izravno iz
lat. *ACULONE, REW 130, što nije potrebno, jer je kod nas taj rom. augm, morfem produk­
tivan čak i kad se njime proširuje naš leksem: cf. mačun (2.3.3.). Usp. sada 1, 710.
' * »Rücken dunkelblau«, FFA 601; »Dos bleu foncé« Dieuzeide 3, 151.
15 O tom članku v. Vinja 1972—73, p. 560—561.
16 U Mulu ne postoji đingula već samo đingula.
17 »Per il loro complessivo aspetto questi pesci ricordano molto il Pesce spada.« Tortonese 11,373 ;
»Hanno le ossa della mascella superiore allungate a formare un lungo rostro cilindrico, che nel
pesce spada (Xiphiidae) è invece appiattito.« J. e G. Lythgoe 242. Zapaziti drugi dio sistematskog
naziva belone!
18 Ihtionim je raširen i po evropskim jezicima (tal., frane., španj. barracuda). Etimologija je nepoz­
nata. Po svoj prilici urođenička indijanska riječ.

185
12.1.4.1. Slična je situacija i u drugim jezicima. U tal. se od imena za Belone
acus razlikuje pomoću determinativa imperiale·, aguglia imperiale, aùgghia imperiali
(Catanzaro, Messina), aùgghia mpiriali (za Palermo, Penso). Na Balearskom otočju :
agalla de paladd (Lozano 404); cf. engl, spear-fish (PMCM 192).
12.2. Za ihtiologe je daleko, ali za pučku je taksonomiju Belone acus veoma
blizu vrsti Xiphias gladius. Zajednički im je sem »izdužena, kao igla zašiljena gu­
bica«19. Kako je Belone manja riba, njena će se imena tvoriti proširenjem osnovnog
leksema s deminutivnim morfemom ili još češće s morfemom -a koji je nulte sti-
lističke vrijednosti. Gdje za Xiphias postoji drugačiji naziv, može doći čak do
proširenja osnove s augmentativnim morfemom -un ( < -ONE). Svi se naši nazivi
za vrstu Belone acus bez iznimke temelje na slici sadržaja »igla«.

Usporedba profila: a — Belone, b — Scomberesox (12.2.)

12.2.1. Iako naša imena za Belone acus ne predstavljaju nikakvih problema, ipak
ćemo se kratko zadržati na nazivima u klasičnih grčkih i latinskih pisaca, kako bismo
pokazali da su i oni upotrebljavali iste nazive za Belone i za pripadnike obitelji
Syngnathidae, što znači da su se i najstariji nazivi temeljili na semu koji smo u
uvodu istaknuli. Osim toga, bit će nužno ukazati i na neke greške u identifikaciji
klasičnih naziva koje je prouzročila baš izosemija. Naime, kad kod Plinija čitamo
»Acus sive belone unus piscium dehiscente propter multitudinem utero parit, a
partu coalescit vulnus...« (9, 166) može se zbog onoga sive shvatiti da je acus =
= belone = Belone acus. Međutim, u rekapitulativnom popisu (32, 145) nalazimo
»belonae, quos aculeatos vocamus«. Ne može se tvrditi da Plinijevo acus i grčko
βελόνη nisu bile oznake za Belone acus, ali na mjestu iz 9. knjige, koje samo ponav­
lja Aristotelovu tvrdnju iz HA 6, 13, 4 da ribi koju zovu βελόνη puca trbuh u tre­
nutku mriještenja20, nije riječ o Belone acus već o drugoj igličastoj ribi, Syngna-
thus acus, o kojoj ćemo baš zbog toga što je igličasta i što joj se ime temelji na istoj

19 »Questi caratteristici pesci, detti comunemente Aguglie... (hanno) il corpo molto lungo e sot­
tile. Entrambe le mascelle sono lunghe e sottili ; quella inferiore è un po’ più lunga... misura
2/3 o quasi il doppio del resto del capo.« Tortonese 10, 368—9.
20 Istu tvrdnju Aristotel ponavlja u GA 3, 4, a preuzima je i Elijan 9, 60.

186
slici sadržaja, govoriti nešto niže21. Današnji grčki pozna za Belone acus ove na­
zive: βελονίς, βελόνν), βελονάκι pored ζοφγάνα. (Proia 553 i 1090), pa nam ni to
ne dopušta da kategorički tvrdimo da su grč. βελόνη i lat acus bile isključive oznake
za Syngnathus acus, kako bi to htio E. de Saint-Denis 3—4.
12.2.1.1. Naši nazivi za Belone acus odreda se temelje na sadržaju »igla«: igla,
iglica, jigla, jagla, jaglica, iglić, iglac. Igljun, j agititi, ingljun i ingiuri izvedeni su po­
moću rom. sufiksa. Đingul i đingula već smo vidjeli (12.1.3.2.). Venecijanizmi su
anguija, anguzigola i angužigul. T i su oblici posuđeni iz ven. angoseola ( > anguzja)
ili angusigola koje Prati (Etimologie venete 4) s pravom izvodi iz *acucella22. Ako
je identifikacija u H 476 točna, od angužigul(a) je moglo nastati žigulja (??)
12.2.1.2. Ista se slika sadržaja ponavlja i u stranim popisima. Tal. aguglia,
agora (Ancona), agoni (Genova, Penso); Abruzzi: yujè (Giammarco 140); ache
( Taranto 44); Ajaccio i Calvi: aguglia (Caraffa 214); sardski aku de mari, agùVa
(Wagner DES 1, 52 i 62); frane, aiguille, aiguillette; prov. aguw (Marseille), aguia
(Séte, Dieuzeide 2, 136); španj. aguja; bask. akula; kat. agulla, guya, agita·, port.
agulha (Castro 81); Malta imsella ( < arap. misdlla = »grande aiguille«); Tunis:
misella, n i sella (Oman 92); alb. gjylpane (Pesh. Shq. 112)23.
12.2.2. Kao što je za Xiphias najbliža srodna vrsta Tetrapturus, tako je za
Belone najbliži pripadnik iz iste obitelji Scomberesocidae2425 Scomberesox belone.
Imat ćemo dakle: Tetrapturus : Xiphias :: Scomberesox : Belone. Evo uspore­
đenih opisa tih dviju vrsta:

Scomberesox belone Belone acus

Corpo e mascelle allungati; lunghezza Corpo e mascelle lunghi; lunghezza

fino a 50 cm. fino a 80 cm.
Corpo lungo; mascelle allungate, di Corpo molto lungo; mascelle allungate,
lunghezza eguale. l’inferiore più lunga2s.

Dovoljno je pogledati slike tih dviju riba (str. 186) pa da se uoči da je prva kusa-
stija, tuplja, kraća od druge. Osim u zajedničkoj sastavnici sistematskog naziva (belone),
sve te razlike bit će vidljive iz naših narodnih imena, koja će se temeljiti dijelom na
različitim realizacijama sadržaja »igla«, a dijelom na netom spomenutim razlikov­
nim oznakama. Treću skupinu naziva tvorit će imena zasnovana na nekim crtama
»ponašanja« ribe, kao što je skakanje iz mora ili pomaljanje glave iznad površine.

21 Da je Aristotel empirijski došao do saznanja o posebnom načinu reprodukcije kod Syngnathusa

i da je govorio odista misleći na tu vrstu, vidi se najbolje iz Tortoneseova opisa: »I costumi re­
lativi alla riproduzione sono particolarmente interessanti. Le uova emesse dalla femmina ven­
gono trattenute dal maschio fino alla schiusa; a tale scopo, esso è generalmente fornito di una
borsa ventrale o tasca incubatrice, dalla quale fuoriescono a tempo debito i piccoli pesciolini.
Il predetto »marsupio« è formato da due pieghe cutanee«. (10, 443).
22 Jednako i Skok 1, 13.
23 Leksikografi rijetko razlikuju značenje Belone od Syngnathus, pa zbog toga dolazi do krivih
određivanja značenja.
24 Za P.—S. obitelj Scomberosocidae broji dvije vrste: Scomberesox saurus WALB. i Belone acus
RISSO ( = B. belone BRÜNN.). Za FFA 568, te dvije vrste tvore obitelj Belonidae. Drugačije
Tortonese 10, 365.
25 J. e G. Lythgoe 171.

187
12.2.2.1. Od naših imena za Scomberesox koja se temelje na sadržaju »igla«,
neke smo već vidjeli kao oznake za Belone acus : iglun, igla, iglac, jaglun, jaglunić.
Ostali su likovi : iglenac, jiglenac i iglinac, koji se sa svojim m. rodom suprotstavljaju
nazivu igla tj. imenu za Belone acus. Romanska je tvorba aguc i, sa umetnutim
-7i- kao u iglm[ingljun, angue. Unakrštavanjem našeg igla i tuđeg aguc nastalo je
igne.
12.2.2.2. Determinativne se oznake odnose uglavnom na oblik i duljinu, od­
nosno služe da se označi razlika prema »pravoj« iglici: divlja igla, igla od mase,
igla od tune, muška igla, tupa iglica, kratka iglica. Na muška igla po sadržajnoj se
paradigmi nastavlja samica od igle (cf. 10.1.4.), a na kratka igla jednočlani oblici
kusača i kusina izvedeni od našeg pridjeva küs »caudä truncata« (Skok 2, 245)26.
12.2.2.3. Usamljeni naziv škovčić (od *škopčić) pripada istoj sadržajnoj para­
digmi kao i samica od igle, dakle »nešto što nije pravo«; samica je »životinja ženka«,
samac je »muško u životinja«, i »penis« (ARj 14, 562 i 557), a škovčić je »uškopljena
životinja«, »becco castrato« (ARj 17, 672—3)27. Skloni smo taj isti sem »kriv«, »ne-
prav« vidjeti i u ihtionimu špuntunić. Naime, na otocima južne Dalmacije špuntin
znači »pokvareno vino« od tal. spunto »quel difetto che ha il vino, allorché comincia
a dar cenno d’infortire« Tommaseo-Bellini 5, 1144c28. Prema tome, špuntin je
»nepravo vino« kao što je Scomberesox »neprava iglica« tj. divlja igla. Za paradig­
matski niz »ljut«, »kiseo« u ihtionimima, vidi ovdje nazive jutej, šerban, grancat,
pastrica (v. 20.3.3.1.; 20.3.3.2.; 19.3.7.1.).
12.2.3. Jedna od lako uočljivih crta u ponašanju vrste Scomberesox je pojavlji­
vanje na površini i skakanje iz mora: »It is constantly in motion, moving with
great rapidity, frequently springing out of thè water... I t has been frequently
known to spring out of thè water into thè fishermen’s boats, especially during
stormy weather« F. Day 2, 151; »Si tratta di una specie oceanica di cui si vedono
grandi banchi proprio sotto la superficie... Hanno l’abitudine di saltare fuori dal­
l’acqua e di balzare lungo la superficie per sfuggire alle reti o ai predatori«. J. e G.
Lythgoe 171. Zapažajući te osobine, narod je vrsti dao imena poskok i proskok,
dok je plivanje uz samu površinu konceptualizirano kao da Scomberesox »ore«
more, pa je prema tome stvoren naziv orač29. Kad budemo raspravljali o imenima
za vrstu Sphyraena spet LAC., 21.7., vidjet ćemo da se i naziv škeram temelji na
osnovnom semu »skakati«.
12.2.3.1. Rasprostranjeno je ribarsko vjerovanje da Scomberesox predskazuje
oluju30, pa se njegovo pojavljivanje na površini smatra znakom da će biti vjetra.
Odatle mu i ime muštravenat (iz ven. mostravento »banderuola stretta e lunga, che

26 ARj 5, 826 navodi, prema L. Zori (Arkiv 10, 338), oblik kusica mekakva riba« s nagađanjem
'rek bi da nema savršen rep’. Međutim, tu je kusica oznaka za »kusasta«, »kratka«.
27 Etim. v. Skok 3, 264.
28 Za razvoj značenja usporedi frane, piquette »mauvaise boisson« koje Wartburg FEW 8, 465 iz­
vodi iz *PIKKARE, dok se naše Špuntin izvodi iz sinonimnog EX-PUNCTARE.
29 Naša tvorba od glagola orati; za etim. v. Skok 2, 563.
30 »Secondo i pescatori giuliesi, quando è favorevole la pesca di questi pesci, si prevede tempo cat­
tivo, perchè essi vengono in superficie quando vedono i lampi; per questa loro caratteristica
essi sono pescati con le lampare, che, emettendo bagliori, fanno credere ad essi che sia tempo
cattivo.« Giammarco, p. 115.

188
si mette nello sperone della testa degli alberi, e serve per mostrare il vento«, Boerio
430)31.
12.2.3.2. U odnosu na Belone acus u sredozemnim se popisima opaža znatno
veći broj imena koja je zbog manjih areala i veće stilističke vrijednosti teže riješiti.
Ipak, najčešća je slika sadržaja »igla«: tal. àcura (za Brindisi, Lecce, Otranto, Rohlfs
BALM 2—3, 8)32; alb. gjilpanéza (Pesh. Shq, 112); port. agulhäo i peixe agulha
(Castro 82); n.grč. βελονίδα (PMCM 72). Razlikovna oznaka prema Belone postiže
se dodavanjem determinativa »strana« i »pučinska« (za opoziciju prema »domaća«) :
Ancona agora forestiera (Penso); Abruzzi: hagure, aìtujjè u opoziciji prema hahujje
de fórè (Giammarco 141 i 148). Opozicija se u španj. postiže i augmentativnim
morfemom (naš tip igla ~ iglun): (al)pabarda, paparda ~ papardón (Lozano
236 i 235)33. U španjolskom je iskorišten i sem »skakati«, »bacati se«: relanzón
(Joubin-Le Danois 28); usp. engl. skipper, skipjack (F. Day 2, 151).
12.3. Treću skupinu riba koja je u sredozemnim nomenklaturama izazvala sliku
»igla« tvore pripadnici reda Syngnathiformes. Vrste koje spadaju u taj red veoma
su brojne3435, ali narod uočava samo ispruženu iglu i zavrnutog konjića, to jest :
svi su Syngnathus i Nerophis označeni kao igla, šilo itd., a oba pripadnika roda
Hippocampus kao konj, -ić itd. Za pučku je taksonomiju relevantno samo ono što
se lako uočava. Od prve dvije skupine (Xiphias i Belone) dijeli ih apsolutna netra-
ženost, jer su te ribe nejestive, pa ih P.-S. i OECD uopće ne navode u svojim popisima.
Ako neke ribe koje su kod nas nejestive gdjegdje i jedu, za Syngnathus nismo nikad
čuli ni pročitali da bi ih netko tražio za jelo33. Odatle česti deprecijativni nazivi3637.
12.3.1. Već smo (12.2.1.) vidjeli kako je u grčkih pisaca teško zaključiti kada
govore o vrsti Belone, a kada o Syngnathus, i sa onim što je već rečeno moramo se
zadovoljiti, jer ni za oblik ραφίς ( = »šivaća igla«) nismo do kraja sigurni u identifi­
kaciju. Tek kad budemo govorili o vrsti Hippocampus doći ćemo zbog upadljivih
morfoloških karakteristika, do više ihtionima lakše odredive identifikacije. Bilo kako
bilo, nazivi βελόνη i ραφίς odnose se i na Syngnathidae. Isto vrijedi i za lat. acus.
12.3.1.1. Kao i u drugim popisima, sadržaj »igla« je prema broju ihtionima naj­
bolje zastupljen i kod nas. Pored jednostavnog igla, koje niti jednom nema augmenta-
tivnog ili deminutivnog proširenja, nalazimo oblike determinirane oznakom »divlji«;
divja igla, dibja igla i jednočlano divljakulja. Ista slika sadržaja izražena je ven.
posuđenicom agon31, koja u jeziku davaocu služi isključivo za oznaku vrste Atherina.

31 Takva slika sadržaja nije usamljena u ihtionimiji. Doumet (cit. u Pr 647) navodi za Séte marco
tempo kao ime za Peristedion cataphractum; na Lemanskom jezeru vrsta Nemachus barbatulus
zove se baromètre, a njemačko pučko ime za Misgumus fossilis je Wetterfisch (J. Jud Bull P S R
11, 1913, p. 17 i bilj. 2.).
32 Rohlfs ne označava da je riječ o Scomberesox već se zadovoljava sa značenjem »agugliati ( <
*acora, množina od acus), ali se iz ostalih popisa ihtiologa vidi da se naziv odnosi na tu vrstu.
33 Za etimologiju te asturijske riječi, v. Corominas DCELC 1, 87b.
3 4 Tortonese 10,442 ss. ovako artikulira podred Syngnathoidei : obitelj Sygnathidae : rod Syngnathus
(S. acus, S. tenuirostris, S. taenionotus, S. phlegon, S. abaster, S. typhle rondeleti, S. typhle
rotundatus); rod Nerophis (N. maculatus, N. ophidion); rod Hippocampus (H. guttulatus, H.
hippocampus); cf. CLOFNAM 97.
35 »Hanno un notevole interesse scientifico, ma nessuna importanza pratica,« Tortonese 10, 443;
»Nul ne consommé ce petit animai, aux parois encroùtées de calcaire«. Cotte 154.
36 »Grupa lophobranchi (kitodijavice) sadrže naprotiv same naše metaforičke izraze kao šilo baš
zato što su bez važnosti za kulturu«. Skok Term. 58.
37 Kad u arhivskoj građi (Pula, a. 1431) nalazimo agus {de agis) znamo da je riječ o iglicama (Be­
lone) jer im je određena cijena; cf. Lex L M A I 1, 26 i Sella 10.

189
 Usporedba profila: a — Svngnathus, b — Hippocampus (12.3.)

190
12.3.1.2. \ srećemo u tal. pesce ago (Livorno), augghiedda i mari (Livorno)
Penso; aguVVa (Elba) Cortelazzo 20, Koestlin Lettres 110; pesce ago (A. Ninni
br. 245 za Veneciju); franc, aiguille (Dieuzeide 2, 201); španj. aguja, kat. agulla,
ahulla (Lozano 248, 244); Šved. havsndl; turski denizignesi (Nalbandoglu 38); alb.
gjylpanéza (Pesh. Shq 212), novogrč. σακοράφα (PMCM 93, Proia 2130); bug.
morska igla (Drenski 159).
\ za naš determinativ divlja: angusigola selvadega (A. Ninni br. 246, E» Ninni
5), angusigolo bastardo (Bertùccioli) ; sard. aguVa burda38 (Caraffa 48).
12.3.1.3. Metaforički izraz šilo39 zabilježen je na najvećem broju ispitanih to­
čaka, dok je usamljen deminutivni lik Elie. Od šilo i gl. badati »bosti« nastao je
tautološki ihtionim šilobadalo. Do slične je pojave došlo u turskoj složenici igneliva-
toz ( = »igla« + »trn«) za Trygon sp. (Nalbandoglu 9). Potpuno podudaranje slike
sadržaja ne nalazimo u stranim popisima, osim u istovjetnom bug. nazivu morsko
šilo (Drenski 162). Najbliže je prov. espingolo (za Var, Rolland 11, 178) i španj.
alfiler (Lozano 251).
12.3.1.4. »Corpo molto lungo e slanciato, in sezione trasversale arrotondato...«
(J. e G. Lythgoe 190). Takav oblik tijela morao je podsjetiti na zmiju. Naziv zmija
i morska zmija nalazimo kod nas na nekoliko točaka i na njega se paradigmatski na­
stavljaju gušterica40, glista i chiara*1. Leksikogena matrica »zmija« proizvodna je
u velikom broju stranih popisa: tal. sirpuzza i mari (Palermo, Penso); Korzika
serpucciu (Caraffa 48); franc, vipere de mer, serpent de mer (Rolland 3, 95); couleuvre
de mer (za Granville, Rolland 11, 178); španj. cidebra; kat. serpeta, serpetó, serp
(Lozano 244, 245, 249, 250).
12.3.1.5. Morsko šilo je jedna od najnevrijednijih riba, pa se ne moramo čuditi
ako među njegovim imenima nađemo i takva kod kojih je jako izražena ta kono-
tativna vrijednost. Kod nas je ta stilistička vrijednost predstavljena nizom popi-
šada, popišini (m. pl.) i popišinjak. Sva su tri ihtionima izvedena od gl. popišati i
proširena s našim (-injak) ili stranim morfemima {-ada, -in). Navlas istu sliku
sadržaja nalazimo u novogrčkom gdje je naziv za Syngnathus κατουρλίδα izveden
od gl. κατουρώ »urinieren, harnen« (Bikélas, Proia 1321). Slično je deprecijativna
vrijednost izražena i u francuskom ihtionimu anguille vésarde (Rolland 3, 95) gdje
determinativ vesarde lako tumačimo s brojnim stilističkim značenjima izvedenim
od vesse »vent qui sort du corps sans bruit« (od lat. VISSIRE »farzen« REW 9382)42.
12.3.1.6. Poznato je da je mimikrija kod Syngnathida toliko razvijena, da ih
je veoma teško čak i na suhu razlikovati od trave i alga među koje se upliću43.
Zbog tog razloga šilo u Cavtatu nazivaju vóga tj. »alga«44.

38 Bardu »spurio, bastardo«, Wagner DES 1, 242.

39 Etimologiju V . Skok 3, 396.
40 Etimologiju V . Skok 1, 638.
41 Etimologiju V. Skok 1, 276.
42 Za prijelaz -s-l-ss- (.msirelvissire) v. FEW 14, 533.
43 »Vornehmlich in der Uferzone zwischen Algen und Posidonia... Die Tieren gleiten und schlän­
geln durch den dichten Pflanzenwuchs, dem sie der Farbe nach oft verblüffend angepasst
sind«, FFA 615.
44 Iz lat. ALGA REW 334. Posudenica je veoma stara; cf. Skok ZfrPh 54, 201; ERHSJ 1, 26 i
Vinja 1959 (2) p. 18.

191
12.3.1.7. Jednaka građa tijela kao u vrste Hippocampus, koja je zbog izrazitosti
svojih oblika reprezentativna za čitav podred Syngnathiformes, omogućila je da se
ime konj prenese na vrstu Syngnathus.
12.3.1.8. Izraziti venecijanizam inpio (i leksija inpio ganbor) tj. »uspravljen«,
»na nogama«, kako se Syngnathus naziva u Stolivu, najbolje ćemo objasniti i oprav­
dati ovim opisom: »Questi pesciolini sostano spesso immobili fra le posidonìe, in
posizione verticale col muso in alto« (Tortonese 10,445), to jest naliče na uspravljene
rakove. Može li se s tim držanjem ribice objasniti lat. oblik peix-bada, tj. »onaj
koji motri«, »koji vreba«?
12.3.2. Lakše je uočljiv i zbog svoje sličnosti s konjem daleko zanimljiviji od
Syngnathusa jest morski konjić, Hyppocampus. T a mala nejestiva ribica čudnovata
oblika kod sredozemnih je naroda predmet mnogih priča i vjerovanja naslijeđenih
još iz klasične starine, a njezin karakteristični lik nalazimo na mikenskim vazama i
masalijotskom novcu45.
Grci su poznavali naziv ιπ π ό κ α μ π ο ς kojem je značenje bilo »monster with
horse’s body and fish’ tail«, ali za Elijana 14, 20 to je i ime male morske ribice. Pli-
nije je preuzeo grčku riječ (na sedam mjesta u 32. knjizi i 36, 26) i latinizirao je u
hippocampus. Uz taj oblik postoji i lat. ekvivalent equus marinus, koji Izidor (12,6,9)
tumači : »equi marini, quod prima parte equi sunt, postrema solvuntur in piscem«.
Ni grčki ni rom. jezici nisu sačuvali oblik hippocampus, već su pučki nazivi za tu
ribicu kod svih sredozemnih naroda tvoreni vlastitim jezičnim sredstvima.
12.3.2.1. Na slici »konj« zasnivaju se naši nazivi: konj, morski konj, konjić, konjic,
morski konjić. U istoj su paradigmi kobila i kobilica46.
\ se nalaze u svim jezicima: tal. cavalluccio marino, cavalluccio di mare; Bari:
cavaddùzze de mare (Scorcia 35); cavadde de mare (Taranto 44); Abruzzi: cavcdlè,
cavallùccié (Giammarco 68, 70); prov. cavau (Nice), tchival de mar (Séte, Rolland
3,94) ; frane, chevai marin, chibaou de ma (Biarritz, Dieuzeide 2,211 i Raveret-Wattel
6); kat. cabali mari, caballet de la mar; španj. caballo marino, caballito, caballito
de mar·, port. cavalo-marinho (Lozano 253—4); alb. kali i detit (Pesh. Shq. 214);
bug. morsko konće (Drenski 165); rum. caluf de mare (Vasiliu 306); novogrč. άλογάκι
(Bikelas; PM CM 94); turski denizaygin (Nalbandoglu 26); engl. sea borse; njem.
Seepferdchen itd.
12.3.2.2. U nazivu peteh došlo je do metafore prema »pijetao« zbog kukmaste
glave47 (v. Ö.2.2.5.).
12.3.2.3. I u ihtionimu božjak krije se ornitonim. Naime, na Pelješcu je božjak
naziv za kukmastu pticu Upupa epops zvanu drugdje kokot božji, božja kokošica,
božjipetelin itd.48. Potpuni paralelizam denominacijskog impulsa vidimo i u nazivu
božji kokot(tc) za Biennius sp. (v. 7.2.1.).
12.3.2.4. Iz istih razloga zbog kojih se Syngnathus zove konj (v. gore 12.3.1.7.),
Hyppocampus se zove Silo.

45 Usp. J. Cotte 154, a za pučka vjerovanja i tobožnje vrijednosti u terapiji v. Cortelazzo BALM
10—12, 396 i Giammarco 70.
46 Etimologiju v. Skok 2, 142.
47 »Corona abbastanza alta, con alcuni tubercoli«, Tortonese 10, 466.
48 v. ARj 1, 569 i H 2 ss.w .

192
 13. GLAVOČI — RIBE ODISTA VELIKE GLAVE

13. U prethodnim smo poglavljima mogli uočiti osnovne tipove denominiranja

ribljih vrsta i vidjeti kako se traženost neke ribe za hranu odražava na čuvanje
imena iz ranijih stadija, kako nevrijednost može doprinijeti proliferaciji recentnijeg
naziva, kako se kod (uvjetno nazvano) »binarnih« vrsta bilo pomoću determinativa
bilo pomoću morfološke varijacije postiže pertinentna razlučna oznaka itd. U ovom
bismo poglavlju htjeli pokazati kako se kod ribe koja je nevrijedna i netražena, ali
ima velik broj veoma sličnih srodnika (ihtiolozi bi reldi »porodica sa mnogo vrsta«),
pučka taksonomija zadovoljava s time što će de facto za svu tu množinu različitih
»stvari« stvoriti i upotrebljavati veoma mali broj naziva. Kad kažemo mali broj
naziva, ne mislimo da tih naziva ima uopće malo, već da ih za četrdesetak vrsta
na svakoj is p ita n o j to č k i ima malo, ali takvih različitih naziva na čitavom
našem obalnom potezu ima naprotiv veoma mnogo. Takvi su nazivi uglavnom
stvarani iz domaćih jezičnih sredstava, i — osim najrasprostranjenijeg općeg naziva,
koji tvori u neku ruku arhisemantem, »glavnu natuknicu« — izazvani su najrazličiti-
jim uočljivim impulsima same »označene stvari«. Podudaranje u konceptualizaciji
tj. davanju određene forme substanci sadržaja, selekciji semičkih crta i njihovu
ostvarivanju u obliku ihtionima, pokazuje nam jedinstveno ali veoma slično gledanje
na stvar u genetski različitim i geografski udaljenim jezicima. Osim toga, za takve
vrste, koje pokazuju velik broj sličnih srodnika, uvijek valja imati na umu simplifi-
katorski postupak pučke taksonomije: razlikuje se samo ono što upada u oči i što
je pragmatički pertinentno, ne vodi se računa o brojnosti teže zamjetljivih razlika, i
pod jedno se ime obuhvaća velik broj različitih stvarnosti. Postoji, u neku ruku,
hijerarhija razlikovanja i sigurnosti identifikacije: općenito ime uvijek postoji, a
broj naziva za srodne vrste opada, već prema lokalitetima, ovisno o tome koliko
se razlika uočava, koliko se tipičnih pojedinosti obuhvaća imenom. Naravno, tu će
dolaziti do interakcije najrazličitijih faktora: postojanja ili nepostojanja određenih
varijeteta vrste na nekoj točki, prehrambenih navika tamošnjeg stanovništva, kon­
figuracije obale itd. M. Alvar je to vrlo dobro uočio i njegova napomena ima za
nas veliku metodološku vrijednost: »Por eso los datos seguros son los que se refieren
a seres marinos que pudiéramos llamar »tipicos«, o inequivocos, mientras que la
incertidumbre crece conforme descendemos a las particularidades; en estos casos,
la sinonimia se reitera corno fruto de la inseguridad e, incluso, un sólo término se
generaliza para una larga serie de distinciones ictiológicas«. (BALM 7,41). Dodajmo
tome samo faktor traženosti, jer on u uočavanju razlika igra presudnu ulogu. Niko­
me nije stalo da uoči razlike između ovog ili onog Gobiusa, pa ma kako one možda
i bile lako uočljive1, ali realno teže uočljive razlike između Mullus barbatus i Mul­
lus surmuletus ili između Scomber scomber i Scomber colias svaki će stanovnik
obale uočiti, a kad kažemo uočiti gotovo je isto kao da smo rekli dati ime. Zbog

1 »I Gobidi figurano tra i più comuni pesci viventi nelle nostre acque e sono di facile riconosci­
mento«, Tortonese 11, 293.

13 V. VXNJA E T IM O L O G IJA I. 193

toga mislimo da možemo tvrditi : postojanje imena za razlike u funkciji je s vrijed­
nošću ribe koja je s tom razlikom razlučena. Nevrijedne i netražene ribe označavaju
se nestrogo, približno i općenito, cijenjene i tražene označavaju se strogo, određeno
i specifično.
13.1. Sve što smo istakli pokušat ćemo ilustrirati sa imenima za pripadnike
podreda Gobioidei. Osnovne su karakteristike tog podreda neobično velik broj
rodova i vrsta, anadromnost, nevrijednost i frekventnost uzduž čitavog našeg
obalnog poteza. Evo nekoliko podataka ihtioloških stručnjaka, koji nam mogu biti
korisni kod analize imena i denominativnih postupaka: »I Gobioidi datano dall’Eo­
cene e comprendono più di 700 specie viventi. La ripartizione di queste in famiglie
differisce a seconda degli Autori«. (Tortonese 11,290); »Dall’ittiofauna mediterra­
nea fanno parte 21 generi e circa 40 specie. Per quanto concerne l’Italia, possiamo
oggi enumerare 16 generi (di cui uno d’acqua dolce) e 37 specie«, (id. ib. 295);
»I Gobidi appartengono al sottordine Gobioidei, una serie numerosa e molto varia
di pesci principalmente tropicali e di acque temperate, il cui habitat è per lo più
marino e costiero; parecchie specie vivono però anche negli estuari e in acqua
dolce. In aggiunta alle più di 40 specie di Gobidi che si trovano nel Mediterraneo
e nell’Atlantico orientale adiacente, la fauna eurasiatica comprende altre trenta o
più specie di acque salmastre o dolci, limitate al Mar Nero2 e al Caspio, e ai loro
emissari«, Peter J. Miller in J. e G. Lythgoe 265.
Što se tiče općeg izgleda ribe, dovoljno je navesti: »La “facies gobioide’ può
definirsi come segue: il corpo è poco compresso, soprattutto anteriormente, il
capo è assai grosso e largo, con guance rigonfie e muso piuttosto breve. La mandi­
bola è più o meno prominente e le mascelle portano denti piccoli, acuti, pluriseriati,
talvolta caniniformi«. (Tortonese 11, 293)3.
Osnovna karakteristika svih mediteranskih nomenklatura je popolici ova:
postoji jedno opće neoznačeno ime koje vrijedi za sve Gobiidae i veliki broj poseb­
nih imena koja služe ili za posebnu oznaku nekoliko vrsta ili su pak stilistički obojeni
nazivi koji se uglavnom odnose na nevrijednost ribe na taj način što konceptuali-
ziraju neku od njezinih karakteristika (boju, stanište ili dr.).
13.1.1. Kod ovako velikog broja lako uočljivih različitih vrsta i uz proverbijalnu
nevrijednost ribe nije nimalo čudno što oko njezinih imena vlada znatna nesigur­
nost kako kod klasičnih tako i kod humanističkih pisaca. Čak i za opće ime kod
klasičnih autora — zbog velikog broja varijanti — nismo uvijek sigurni u identifi­
kaciju. Svemu tome pridonosi i veoma različita sistematska nomenklatura koja nas
često odvodi sa pravog puta.
Kod Grka nalazimo na nazive κωβιός i κωβΐτις a pored njih κώΟος i κώθων.
Kako u rimskih pisaca srećemo gobio, -onisIgobius, -ii i cobius/cobio, možemo za­
ključiti da je κωβιός bio najfrekventniji oblik. Κώθος je preuzeo Cuvier i stvorio
sistematsko ime Cottus za otrovnu vrstu Cottus scorpius. Do toga je došlo zbog
Opijanovih (2, 48) i Elijanovih (2, 50) navođenja da κωβιός ima otrovna svojstva,*1

* T o je značajno zbog rumunjskih i bugarskih imena, koja se grosso modo po tipovima denomina-
cije podudaraju s našim.
1 što se tiče sistematskih imena, među autorima vladaju velike razlike i laiku je svako orijentiranje
otežano. Dovoljno je usporediti sistematske nazive P. J. Millera i Tortonesea, pa da se u to
lako uvjerimo. »Le determinazioni riescono spesso difficili ed è consigliabile molta cautela nell’uso
della letteratura — soprattutto non recentissima — e del materiale di collezione, che con grande
frequenza porta denominazioni errate«, (Tortonese 11, 293).

194
a kako i Atenej kaže da se κωβιός drugdje zove i κωθος, Cuvier je taj ihtionim
uzeo za oznaku roda Cottus. Bilo kako bilo, možemo uzeti za sigurno da je barem
κωβιός označavao današnjeg Gobiusa. Za to imamo više argumenata: Atenej (7,309)
pozna bijele, crne i žute (usp. naše nazive bilac, crnjak i žutenjar), Teofrast govori
o ribi κωβιός koja živi uz obalu po rupama (usp. muličar, glavoč lučki, porupnjak i
rapenjak)·, Aristotel kaže da živi po rijekama i slatkoj vodi (8,19,4), a na drugim
mjestima u HA donosi više podataka koji nam dopuštaju da kažemo da je grčki
κωβιός zaista naš glavoč. Međutim, još dragocjenija su nam svjedočanstva rimskih
pisaca, jer iz njih zaključujemo da je riječ o našem glavoču, i to na temelju suprot­
stavljanja te nevrijedne ribe drugoj ribi koja se odvajkada nalazi na drugom kraju
ljestvice cijena: veoma traženom barbunu. Za Rimljane je Mullus bio hrana koja
se pojavljivala samo na najbogatijim trpezama i ništa logičnije nego toj lukulovskoj
ribi suprotstaviti u satiričkom tekstu simbol sirotinjske hrane:
Nec mullum cupias, cum sit tibi gobius tantum
In loculis...
(Juvenal, Sat. X I 35).
Takav odnos između glavoča i barbuna vrijedi i za naše vrijeme. S druge strane
imamo i svjedočanstvo Marcijalovo koje se također podudara sa današnjim stanjem.
Poznato je naime da je prženi glavoč česta i tražena hrana u Veneciji4, što nije
uglavnom slučaj s našom stranom obale, gdje je glavoč izrazito prezrena riba,
jednako kao i kod drugih naroda. To nam potvrđuje već Marcijal u stihovima:
In Venetis sint lauta licet convivia terris,
Principium coenae gobius esse solet. (X III 88)
0 toj vrsti govori i Ovidije {Hai. 130), i njegova dva podatka (obilata slinavost ribe
1 neotrovnost draèà) govore u prilog istoj identifikaciji:
lubricus et spina nocuus non gobius ulla.
Međutim, ono što nas najviše utvrđuje u uvjerenju da je κωβιός/gobius (ne uvijek
ali vrlo često) naš glavoč jest nastavljanje izraza tog ihtionima do naših dana u
značajnom broju sredozemnih popisa pa i u našem.
13.1.1.1. Veoma je teško u ihtionimima tako izraženog stilističkog sadržaja i
uz toliko brojne varijante sa sigurnošću utvrditi pravo izvorište nekog oblika, jer
svi oni tendiraju novim sekundarnim motivacijama, a ta tendencija oduzima svaku
vrijednost nekim fonetskim »zakonima«. Osnovanost te tvrdnje najbolje se može
sagledati u Skokovu članku koji je posvetio liku guj (1, 63) i formalno bliskim izra­
zima5. Preživjevši sve uzastopne promjene, sačuvavši svoju funkciju u različitim
jezičnim sistemima da bi se na kraju sveg tog »puta na mjestu« našao u našoj mreži
morfosemantičkih odnosa sa svim njezinim mogućim implikacijama, žilavi je κωβιός
/gobius prešao sve te zapreke pod posebnim okolnostima. Za razliku od najstarijih

4 Na tom usamljenom mletačkom cijenjenju glavoča (»Come cibo è ricercato molto, si in frittura,
quanto spaccato in graticola« E. Ninni 26) inzistira kulinarski specijalist A. Davidson (p. 152):
»The gobies are interesting fish for thè ichthyologist, but even thè bigger and edible especies
are not generally thought of as exciting food. 'T h e gobies are not food for thè gods but for
very ordinary men’ was an ancient Greek opinion which most Mediterranean people would
endorse today. Latin authors contrasted thè goby with luxury fish like tunny (?), but a dissen-
ting Venetian view was recorded by Martial...).
5 Za detaljniju analizu tog članka v. Vinja 1972—1973 p. 554— 559.

195
imena, kao što su jastog ili tuna, koja su bila podržavana od same prirode svog
referenta kao izraziti ihtionimi, tj. nazivi nultog stilističkog stupnja, gobius je već
»krenuo na put« kao Affektwort, a ne kao Normalwort. Kao riječ izrazite stilističke
vrijednosti, nepodržavana od diskursa na stalnom obliku i utvrđenom sadržaju,
gobius je bio izložen svim pritiscima koji se vrše na takvim riječima, a svaki pritisak
na izraz izaziva reakcije istovremeno na izrazu i sadržaju, pa nam baš ispitivanje
njegovih susljednih promjena, kojima uglavnom znamo samo konačne tj. današnje
faze, pokazuje koliko je za suvremenu etimološku disciplinu važno pomnjivo mo­
triti strogu međuovisnost dvaju lica jezičnog znaka. Tradicionalni postupak po­
laganja glavnog akcenta na izraz tj. na fonetski oblik, da smo ga kojim slučajem
slijedili, bio bi nas doveo do neopravdanog nizanja paradigmatski sličnih ili jedna­
kih oblika koji pokrivaju međusobno različite i inkompatibilne sadržaje, a to bi
značilo potpuno zanemariti stvarnost referenta tj. označene stvari. Jer, ni jedan
fonetski zakon nam ne može ni opravdati ni objasnili »prekrajanje« golok iz gobius
niti nam može biti isprikom da uz imena za glavoče nanižemo formalno slična
imena drugih, većih, vrednijih riba ili stvari koje s ribama nemaju veze. Naravno,
to ne znači da se u nekim likovima ne može vidjeti ovaj ili onaj put posuđivanja,
samo, a na tome inzistiramo, svaki stupanj na tom putu može vrlo lako biti uvje­
tovan paretimološkim prekrajanjima i stilističkim pritiscima što ih priroda refe­
renta neprestano vrši na sam izraz.
Ne pretendirajući na apsolutnu točnost i na baš takav slijed oblika, mogli
bismo, grosso modo, reći da su naši oblici gub, guv najbliži etimonu GOBIUS.
Već kod lika guj i sa -oč ( < -UCEU) proširenom gujoč moramo pretpostaviti dje­
lovanje oblika hulj, huj, koji je veoma čest izraz za nevrijedne ribe, a samo se hulj
pojavljuje i kao naziv za glavoča. Pojednostavnjenje dočetnog -Ij omogućuje *gul,
koje nismo zabilježili, ali zato imamo s deminutivnim hrv. morfemom prošireni
lik gulić. Sad je već lakše shvatljiv i neće nas začuditi lik gulozin koji ne bismo nikako
razjasnili da nemamo međufazu gulić. No, a to valja naglasiti, naši dijalekti razli­
čito primaju aloglotsko -o-: u stadiju nekadašnje veće i aktivnije dvojezičnosti tal.
goloso može se primiti kao goloz (Korčula-grad) i kao guloz (Korčula-sela). Kad već
imamo gol-, ništa lakše nego glavoča nazvati golok. Međutim, taj put i takvo tuma­
čenje nisu jedini mogući. Moguće je i drugo rješenje. Naziv za glavoča mogli smo
primiti i mletačkim posredstvom. Tamo se on naziva gò (Boerio 310), i takav oblik
i s tom vokalskom vrijednošću došao je k nama, gdje nije imao nikakva oslonca u
našem sustavu. Trebalo ga je proširiti i kroz proširenje »opravdati«. Na jednoj
je strani postao gòlok, a na drugoj čak govno i gomnar, što odgovara u potpunosti
nevrijednoj ribi. Iz istog su etimona potekli i nazivi gvat i guvat, ali njih dugujemo
utjecaju mletačkih istočnih dijalekata koji poznaju oblik guato6. U tome -ua- mo­
žemo vidjeli karakteristični predmletački diftong sa morfemskim proširenjem. Po­
četna se grupa gv- olakšava u ugv- u liku ugvat, a pod utjecajem oblika sa nazalom
postaje i uganj. Nadalje, kako protumačiti oblik gubaci Treba li tu vidjeti oprav­
danu metaforu7 na »gubica« ili samo proširenje etimološkog gub < gobiusl Muški
je rod jasan: sv i su nazivi za Gobiidae muškog roda i to u opoziciji prema ženskom
rodu kod obitelji Blenniidae (slinke v. 7.1. i dalje). U takvu bogatstvu odreda sti-
lističkih oblika ne čudi nas ni oblik golok, koji u n a še m jeziku ipak nešto znači,
dok *goloz (v. gulozin) ne znači ništa. Golok je mogao, u opoziciji sa gulozin (jer

* *La forma ampliata è propria delTIstria«, M . Cortelazzo Influsso... 104.

7 »Bouche grande, lèvres épaisses,« Dieuzeide 2,154; v. osim toga i nazive glavoč crjeni gubica
( = ) tal. cuggione muse russe ( Taranto 44).

196
su oba oblika potvrđena na istom mjestu), poslužiti i za razlikovanje boljeg od loši­
jeg glavoča8. Ukratko, samo nam širenje po morfosemantičkoj mreži može objasniti
brojne likove, dok nas isključivo oslanjanje na oblik može samo dovesti do nedo­
pustivih jednadžbi tipa »gub — gofo«, a to nas vodi u očite besmislice.
13.1.1.2. U stranim popisima situacija je slična našoj. Nevrijednost ribe i odatle
proistekla afektivnost naziva doprinijele su raznolikom širenju osnove i sekundar­
nim motivacijama, a u rom. jezicima nije lako razlikovati učena nastavljanja lat.
gobius od brojnih pučkih oblika, kao ni nazive riječnih od morskih vrsta9. Ipak,
navesti ćemo takve nazive u stranim sredozemnim nomenklaturama i to bez
obzira da li se odnose na morske ili slatkovodne vrste i, naravno, ne pretendirajući
na to da bismo mogli svaki put lučiti knjiške od pučkih oblika: za talijansko jezično
područje sigurni smo da južni oblici cuggiune, cuggione ( Taranto 44 i Penso), gheg-
gione (za Bari, Scorcia 80) potječu iz lat. gobione (Rohlfs VDS 1, 181); istog su
porijekla i sjeverniji gò i prošireni guato, dok za najrašireniji lik ghiozzo (dijalektalno
[joco/joso]) etimologija još nije riješena na zadovoljavajući način10. Za provan-
salske i frane, oblike dovoljno je vidjeti Wartburgov članak gobius »gründling«
(FEW 4,183), pa da se ustanovi rasprostranjenost i semantičko širenje tog lat./grč.
etimona; cf. i prov. gobiou (Monaco), gobi i gobu (Dieuzeide 3, 167). Katalanski
pozna gòbit, gòmbit i gobi (Lozano 460; Alc.-Moll. 6, 323) uz hobi (Alcover-Moll
2, 531)11. Iz francuskog je posuđeno engl. gudgeon, dok je vrlo teško reći da li je
u baskijskom goaito (Lozano 465) riječ o preuzimanju oblika ili o neovisnoj tvorbi.
Među balkanskim jezicima, novogrč. γωβιός (Proia 677 i PM CM 214A i 215)
nastavlja stari ihtionim, dok u albanskom imamo kod ihtiologa gobit, gobid (Pesh.
Shq. 187), a u nekih leksikografa (Mann 129) gobe »gudgeon«. Rumunjski su oblici
također brojni: uz guvid, govidđ za morske vrste, postoje i nazivi gughie, goglrde
za slatkovodnu vrstu Rhodeus sericeus amarus12, koje A. Cioranescu (3940) iz­
vodi iz n.gr. γουβίδι.
13.2. Jedna od najupadljivijih biomorfoloških karakteristika glavoča je veličina
njegove glave. Svi ihtiološki opisi ističu tu osobitost, a pučke je nomenklature veo­
ma često konceptualiziraju u nazivima za tu rib u 13. Osim Tortoneseova opisa
koji smo naveli u 13.1., bit će dovoljno da još citiramo sažeti opis što ga Dieuzeide
3,177 daje za Gobius exanthematicus: »Tete très forte, aplatie en dessus; préoper-
cules très renflés; museau assez long, gros, arrondi. Lèvres épaisses. La bouche
est grande«.

8 Iako je moguće opravdati i naš sadržaj »golook«: »Occhi ben sporgenti sul profilo superiore«,
Tortonese 11, 300. Naprotiv, teško je protumačiti daljnju transformaciju gusar.
9 »Gobiorum multiplex est genus, alii palustres, alii saxatiles, vulgo goatae vocati, quos cothonas,
sicut Nicander inquit, Siculi appellant, quosdam alios gobioni saxatili propemodum similes:
Aristoteles cottos nominat, quos adhuc nonulli coranos nuncupant«, P. Gyllius De Nom.,
cap. 119 (p. 597).
10 v. između ostalih, REW 3816, Barbier RLaR 53, 44, Prati VEI 489 i 505; Cortelazzo in Zinga-
relli Voc. I. i., s. v.
11 Usp. gòmbit, gòmbits (A. Griera ButDC 11, 1923, 52).
12 Vasiliu 280, 282; 253, 254; 245; G. Antipa F IR 64.
13 Vrijedne detalje o tom pitanju donosi P. Barbier u članku »La račine cap-, »téte« dans la nomen­
clature ichthyologique« in Revue de Philologie franfaise et de littirature 20 (2' trimestre) 1906,
111—127; cf. od istoga »Sur un groupe de mots de la famille de CAPUT« u istom časopisu 20.
3' et 4' trimestres), 1906, 1—41.

197
13.2.1. Situaciju u našem jeziku možemo okarakterizirati ovako: na gotovo svim
ispitivanim točkama od Istre do Ulcinja, u upotrebi je kao neoznačeni termin,
kao opća oznaka za sve Gobiidae naziv glavoč ili jedna od njegovih varijanti. U
svima se sadržaj »glava« osjeća kao opravdam sadržaj za ribu kojoj je glava odista
velika. Ihtionim glavoč (ili varijante) je opći termin, dok su ostali brojni nazivi
bilo stilistički sinonimi, bilo oznake za pojedine vrste glavoča, tako da je na gotovo
svim mjestima izraz glavoč hiperonim za sve ostale nazive, pa čak i za one koji
nemaju osnovu glav- ili glam-. Još je Aldrovandi 1606. u poglavlju De gobio fluviatili
altero sive capitato ustvrdio »Illyrice glawoche id est capitatus...« (p. 613).
13.2.1.1. Najviše geografskog prostora pokriva naziv glavoč (’glđvoč, glavoč i
glavoč). Sufiks je ù njemu romanski -UCEU, ali se njegova deminutivna vrijednost
ne osjeća, što se najbolje vidi iz česte tvorbe glavočič.
13.2.1.2. Međutim, kako je Skok (1, 630) primijetio, u glavoč »varira i osnova i
sufiks«, tako da od tog oblika polazi znatan broj varijanti: glavoč1*, glavoč, glavoča
sa -» -1
415, ali su još brojnija imena sa -m-: glamoč, glamac, glambe, glamotac, glamo-
tač i glattjo. Skok taj prijelaz v > m uspoređuje sa somina za sabina, dok bismo mi
u njemu radije vidjeli našu jezičnu pojavu (usp. glamnica za glavnica, ARj 3, 148)
do koje je došlo na granici leksema zbog susreta s konsonantom iz sufiksa i nepod-
nošljivosti tako nastale konsonantske skupine (v. niže 13.2.2. murandela < murava).
Skok je ranije (Terni. 52) odlučno odbijao mogućnost slavenskog porijekla za gla­
voč/glamoč: »Varijanta glamoč pouzdano dokazuje da ova riječ (sc. glavoč) ne može
da potječe od naše glava, nego da je to neka tuđa riječ koja je bila dovedena u vezu
s našom riječi, baš kao jaglun što bi izmijenjen u iglun...« Postoji, međutim, i vari­
janta gramoč...
13.2.1.3. Od stranih naziva sa sadržajem »glava« za nas je najvažniji rum. niz
sglđvoc, sglđvoaca, slavoc, zglàvoc, zglava, zglàvoacà, zglđvoace, glđvoaca, glđvoace
(Vasiliu 144 za Cottus gobio gobio L.), koji je preuzet iz bug. glavoč. Taj oblik
najnoviji bugarski etimološki rječnik (VI. Georgijev i dr.) ne navodi kao ihtionim
već samo kao fitonim (Carduus crispus i Inula germanica), dok za Gobio bilježi
iz te osnove samo glavurec (p. 244). Brojne francuske nazive sa sadržajem »glava«
donosi Rolland 3, 174 (»ce poisson doit une partie de ses noms à ce qu’il a une
énorme tete«). U katalanskom, pored općeg naziva cabot ( = »cap groš«), postoji
čitav niz dvočlanih ihtionima gdje se liku cabot dodaju determinativi prema sta­
ništu i dr.
13.3. Struktura imena za Gobius sp. razlikuje se od imena ostalih sličnih sku­
pina po tom što se za ovu vrstu ne dodavaju determinativi općem (neoznačenom)
imenu, već se sve dodatne oznake sadrže u samim imenima koja su većinom prozir­
na. Dok ostale nomenklature za tu vrstu najčešće imaju dvočlane nazive, mi imamo
jednočlani ihtionim u kojem se podrazumijeva glavoč/glamoč. Tako na primjer, za
Gobius cruentatus Marseille ima naziv gobi roudgé (Dieuzeide 3, 169) naspram na­
šem crljenač, črljenac; za Gobius niger Ligurija pozna ghiggiun neigro (P.-S.) na­
suprot našem jednočlanom crnjak, cmjač itd. Jedine su iznimke naši dvočlani ili

14 Glavoč je čakavski oblik.

15 Skok navodi »još čudnovatiju varijantu glavotok 'isto što glavoč i glamoč’, koju je za Rab potvr­
dio L. Zore 1869 (v. H 227).

198
višečlani nazivi plašljivi glavoč (za G. ophiocephalus)16, glamac od fortune11, glavoč
cijeni gitbicđ (za G. cruentatus)161718 i neretvanski glamac.
13.3.1. Imena glavočä iznijet ćemo u nekoliko skupina, a one će se zasnivati na
semovima koji se odnose na:
boju ....................................................... 13.3.1.
stanište ............................................... 13.3.2.
morfološke osobitosti........................... 13.3.3.
crte ponašanja....................................... 13.3.4.
nevrijednost ....................................... 13.3.5.
vrijeme i način lova ........................... 13.3.6.
Naravno, granica između pojedinih skupina neće biti nepropusna, jer će dolaziti
do neprestanih recipročnih djelovanja izraza i sadržaja što će za neke ihtionime
značiti i istovremeno pripadanje dvjema skupinama.
13.3.1.1. Različite vrste Gobiusa dobile su ime po osnovnoj semantičkoj vrijed­
nosti »bijel«. Takva imena opravdana su i znatnom mimikrijom glavoča koji se
lako podešava općoj boji okoliša. Osnovni sem »bijel« izražava se našim jezičnim
sredstvima: bilac, bilać, bilanac, beljak, belčić, biljavac. Iz lako shvatljivih razloga,
ovaj posljednji oblik postao je brljavac, jer se Gobius nikako ne diže prema povr­
šini i stalno brlja po dnu (usp. njem. opći naziv Gründling). Romansko proširenje
nalazimo u liku belando.
13.3.1.2. I po semantizmu i po ihtiološkoj klasifikaciji, tj. po stvarnoj prirodi
referenta, spadaju ovamo nazivi za vrstu |122| Brachyochirus pellucidus ( = Aphia
minuta RISSO = Gobius pellucidus NARDO). Riječ je o malim glavočima, koji
u iznimnim slučajevima mogu narasti do 60 mm (Tortonese 11, 337), koje ihtiolozi
svrstavaju kao posebnu skupinu unutar podreda Gobioidei, a često im daju i ime
Gobius (pellucidus, aphia): »Petit poisson au corps allongé, tra n s lu c id e ... Tète
jaune extrèmement p a le ... Nageoires pàles et mème in c o lo re s ... Tète grande,
bouche très grande«, Dieuzeide 3, 178— 179. Kako je riječ o sitnoj vrsti koja se
lovi mrežama i ponekad se pojavljuje u jatima (»Stellenweise in Scharen freischwim­
mend«, FFA 606), narod joj daje zbirno ime, dok ihtiolozi još češće kuju dvočlane
nazive sa osnovnim članom glamočjglavoč: glavočić mlječasti, glamić mličasti i dr.
U svakom slučaju, identifikacija je otežana činjenicom što se u narodu brkaju
oznake za svakog malog glavoča i za Brachyochirus. Jedini pokazatelj može biti
plural + deminutivna tvorba, kao što je to slučaj s našim nazivom belini, koji je
izveden iz b(ij)el, i isto tako s pluralnim galjufi, kojem ne možemo naći zadovolja­
vajuće tumačenje jer izvođenje iz ven. gagiofo »manigoldo« (Boerio 294) semantički
ne odgovara.
Semantizam »bijel« nalazimo u svim nazivima koji sadrže osnovu koja je u
mli{je)ko19 : mlič, mljećer i u venecijanizmu pešilate ( = »riba + mlijeko«, cf. late
del pesce, Boerio 362), koji se svi shvaćaju kao zbirne imenice20. Jedina je iznimka.

16 Međutim, pored tog dvočlanog ihtionima postoji i jednočlani plahut. Etimologiju za plah, pia­
llatati V . Skok 2, 673.
17 pored fortunali, fortunak i dr.
18 pored crljenaš i črljenac.
19 Etimologiju V. Skok 2, 442, koji pored mlič navodi i mléc »vrlo sitna riba«.
20 »Mladoj sitnoj ribi, koja se jedva okotila, kažu mlič, ako je malo veća onda je zovu bijelac (Ja-
blanac)« D. H irtz Lovačko-ribarski vjesnik 34, 43.

199
ako se gleda samo na tvorbu a ne i na vrijednost termina, naziv pićar, koji je očito
izveden od pića »hrana, jelo«. Još je M. Pavlinović bio zabilježio pića u značenju
»oljuga — sitna riba« (ARj 9, 833), a Skok (2,666) s pravom postavlja pod isto geslo
pitati »hraniti«, pića »krma« i »veoma sitne ribe kao hrana većim ribama«.
Za nazive koje nismo sami zabilježili, v. imena kod autora u |122|.
13.3.1.3. Sem »crn«21 nalazimo u imenima crnjak, ornai, čmjar i crnac, a ni \
podudaranje u stranim nomenklaturama nije rijetko: rum. negrar (Vasiliu 280);
tal. ghiggiun migro (P.-S.). Drugi sadržaji sa semom »crn« također se sreću. U tur­
skom je to sadržaj »ugalj«: uz opće ime kaya dodaje se determinativno kömür (cf.
naš turcizam ćumur): kömürcükayasi (Nalbandoglu 25; Davidson 157). Za španj.
i kat. Lozano 456 navodi pez del diablo i peix diable.
13.3.1.4. Na iste karakteristike u boji ribe upućuju nas i nazivi sa sadržajem
»mrk« i »šaren«: mrkulj', šaran, šaranj, šaran22. Surac je izveden od \sur »sivkast«
(Skok 3, 363). RJ navodi šarganić, koji sami nismo zabilježili.
Sem »žut« nalazimo samo u nazivu žutenjar.
13.3.1.5. Što se tiče ostalih boja, najupadljivija je crvena koja karakterizira
vrstu Gobius cruentatus: »La tòte est omée de taches rouges plus ou moins vives«,
Dieuzeide 3, 169; »Sul capo, soprattutto sulle labbra23, spiccano caratteristiche
macchie rosse«, Tortonese 11, 303. Osim lako shvatljivih naziva crljenaš, črljenac
i mlijeko crljeno24, tom semu moramo pripisati i naziv pijanac, jer smo već u 11.1.5.
vidjeli da crvena boja ribe izaziva sliku pijana čovjeka25. Drugi jezici dodaju općem
imenu determinativ »crven«: gobi roudgé (za Marseille, Dieuzeide 3,169), kat. cabot
vermell (Lozano 460). Ovamo spada i bask. zarbo (= »vermejuelo«) Lozano 460.
13.3.2. Glavoč je riba stalna staništa: »Die meisten sind träge, unternehmen
nur geringe Ortsveränderungen. Bewohner der seichten bewachsenen Küsten­
region«, FFA 601. Kako ga nalazimo uz svaku obalu i možemo mu s kopna pratiti
kretanje i zavlačenje u rupe i pod kamenje, njegova će imena vrlo često biti konceptu-
alizirana na tim elementima staništa.
13.3.2.1. Od svih elemenata habitata najčešće se uočava da glavoč živi među
kamenjem. Odatle prvi niz naziva: kamenjar, kamenjak i pločar26. Ne bih znao
reći da li viški oblik plosa spada ovamo (čakavski ploča = plošci) ili ide zajedno sa
plah, plašljiv (v. 13.3.4.). Na sem »kamen(je)« upućuje i ihtionim škaljar, koji je
izveden od škalja, v. 10.2.3.1. ti nalazimo u ven. scagiòto za istu ribu (E. Ninni
47). Glavoč može biti i krasar, a to je izvedenica od krasa »tvrdo, kamenito dno«27,
jednako kao što je hrustar izveden od hrasta »stijena, hrid« (ARj 3, 711; oblik kod
Skoka nije naveden). Mislimo da je naziv kvasinar samo paradigmatski formalno
iz paretimoloških razloga prekrojen od *krasinar. Kras, sa značenjem »kamen oštar

21 Cf. navlastito sistematsko ime Gobius niger: »Colore bruno5 grigio-giallastro o quasi nero, con
macchie e punti scuri«, Tortonese 11, 300.
22 Etimologiju za mrk v. Skok 2, 468; za šaren, 3, 382.
23 Odatle naš naziv glavoč cijeni gübicä.
24 Za mlijeko v. gore 13.2.1.2.
25 Usp. i novogrč. μεθίστρα »Trinkerin«, »Säuferin« (Mitsotakis 567) za Cardium edule OECD
950.
26 Etimologiju za ploča v. Skok 2, 686.
27 U opoziciji prema flaka »meko dno« ( < lat. FLACCUS REW 3343); cf. V. Vinja 1959 (2) 24.

200
tvrde pećine«, rano je potvrđen; cf. Skok 2,179. Kao što krasar upućuje na krasa,
tako i sekač upućuje na seka (sika) »greben u moru«, što je preuzeto iz ven. seca
»diconsi certi siti del Mare che per poca acqua sono di pericolo ai naviganti« Boerio
639 ( < lat. sicca »suha« REW 7897). Potpuno izosemantičan je naziv krugar izve­
den od krug »veliki kamen«; »stijena u moru« (Mikalja, ARj 5, 662); etimologiju v.
Skok 2,213. Isto stanište izražavaju determinativi u nekim stranim popisima: goatto
sassarolo (Ancona) Penso; ruck de roca, cabot de roca u katalanskom (Lozano i
Dieuzeide 3, 176), dok je izosemički naziv u Bariju jednočlan pedrarule (Scorcia
132) i u n. grč. petrogobios (? Lozano 461).
Sa semom »stanište na/oko/ispod kamenja« mogli bismo, ali u tome smo znatno
manje sigurni, odrediti i etimologiju za dva naziva za glavoče koji su u upotrebi u
sjevernoj Dalmaciji. To su mazar i mažar. Naime, kako smo već istakli (u Vinja
1962, p. 692), na nekim sjevernodalmatinskim otocima »balast tj. kamen koji se
stavlja u vrše« zove se maca i macara. Taj je oblik preuzet iz južnotalijanskih dija­
lekata i danas je živ u Cataniji {màzzera »pesi che si mettono nelle nasse«, Bollet­
tino Pesca, Piscicoltura e Idrobiologia 11,1926, facs. II, p. 8). Budući da nani Rohlfs
(VDS 1, 328) obilato potvrđuje oblike mdzzara »specie di pietra molto compatta«,
mdzzaru »grosso sasso, macigno«, màzzere »specie di tufo molto duro« itd. za
istočnu južnotalijansku obalu, možemo u našim nazivima mazarlmažar vidjeti na­
stavljanje istog oblika. Rohlfs u svom Lexicon Graecanicum hai. Meridionalis, p.
310 ( = EW UGr 1301a) ujedinjuje petnaestak varijanti tog oblika u natuknici
*μάζαρα »Pressstein«, i izvodi ih iz arap. malora »Ölpresse« (»schwerer Pressstein«).
13.3.2.2. Poznato je da i glavoč gradi gnijezdo i da prebiva po rupama: »I
nidi vengono scavati sotto le rocce, le conchiglie o altri oggetti rigidi (cocci, vecchie
scarpe ecc.) e le uova vengono depositate in un grumo sulla superficie inferiore di
queste strutture protettive«, P. J. Miller in J. e G. Lythgoe 266. Sem »rupa« vidljiv
je u nazivu bužarić2B, koji je, preuzevši izraz patronimika, još češći u dvočlanom
nazivu luka bužarić, što je bilo omogućeno postojanjem sinonimnog ihtionima luka
i odatle lukić (sve na Pagu). Paradigmatskom modifikacijom iz škulja »rupa«2829
nastao je naziv špulj, za koji je Hirtz (H 416), također na Ižu, zabilježio po patro-
nimičkom modelu stvoreni ihtionim špulj joško30. Kako vidimo, za glavoča nalazi­
mo čak dva antroponima u službi ihtionima. Do te je pojave moglo doći samo za­
hvaljujući posebnoj generativnoj moći stilističkog naboja koji karakterizira većinu
imena za tu vrstu.
13.3.2.3. Kod niza poräpnjök, pohrapnjak, parapnjak i rapenjak, semantizam
»rupa«, koji je vidljiv u porupnjak, tek je sekundaran, jer su ti oblici nastali od rapa
(koje je u značenju »rupa u moru« potvrđeno već kod P. Hektorovića, ARj 13, 64)
ili od hrapa »jama« (ARj 3, 687). Međutim, u tu su se paradigmu umiješali i dalm.
relikti od RUPES »Fels« REW 7451, FEW 10, 577, koje nalazimo u lošinjskom i
creškom apelativu rapa »stijena« i ràpoóa »obalna hrid« (cf. toponim Rapoće za

28 Ihtionim bužarić naša je izvedenica iz venecijanizma buža ( < busa »buca, luogo cavato o apertura
in che che sia« Boerio 108, koje je u vezi sa st. tal. bugio neutvrđene etimologije; cf. Prati Etim.
venete 30 i Skok 1, 247).
29 v. 7.4.1.
30 Uplitanje patronima Joško u tu paradigmu može se objasniti formalnom blizinom s nazivom
za glavoča ghiozzo, u ven. izgovoru [joco] (cf. sistematski naziv G. jozo!). U paradigmi imena
za Josip postojc Jozo, Joso, Joco, Joško (cf. N. Rodić, Onomast. iugoslavica 5, 1975, 87), pa je ovaj
posljednji, u uvjetima lokalne situacije, postao ihtionim.

201
dio obale između Nerezina i Osora)31, a među koje može pripadati i gorenavedeni
rapenjak. Istim se semantizmom može tumačiti pećar prema peäna, dok za fuženjak
moramo uzeti da je u vezi sa fu z »jazbina«, »rupa«, koje je dalm. relikt od FODICARE
FEW 3, 66532. Iz istog je sadržaja potekao i naziv škrapar (od škrapa »rupa, jama«
ARj 17, 677; Skok 1, 21A s. v. Criapis).
13.3.2.4. Glavoči žive na pjeskovitu i na blatnu dnu (»Si trova in acque costiere
su fondi sabbiosi o fangosi«, P. J. Miller in J. e G. Lythgoe 273), pa se i te oznake
nalaze u sadržajima naziva. N a sem »koji živi na pijesku« upućuje naziv piskavac,
a budući da glavoč nije nikako površinska vrsta, moramo pretpostaviti da je naziv
pliskavac, koji donosi za Lukovo H 107 i 307, ili loše zabilježen ili je pak paradigmat­
ski nastao prema piskavac, to tim više što P. Lorini 23 navodi pršinar33. Isti je
sem sadržan u nazivu sambunjak, koji je izveden od sanbun (sambun), a to je dalm.
relikt od lat. SABULONE »grobkörniger sand« FEW 11, 12; REW 7484; v. Skok
3, 181. Determinative s oznakom pjeskovita staništa nalazimo: u turskom kumka-
yasi (kum = »gravier, sablon«) Nalbandoglu 10; u tal. mozzimi i rina (Catanzaro,
Messina) Penso; gheggiòne de rène (Bari Scorcia 80).
13.3.2.5. Dno na kojem se izmjenjuju pijesak i morsko raslinje zove se na Cresu
i Lošinju mèlo i melüra·, mèlo je u Jablancu »morski mulj«, u Salima »pličina«3435,
dok je u Senju méladùra »glib«. Iz te osnove potječe i naziv za glavoča melar, -ić33.
Sem »blato« lako je vidljiv iz naziva Marnar i glibac. \ srećemo u tal. mugghiarule
»ghiozzo« od mugghia »lotaglia« < lat. M OLLIA, Rohlfs VDS 367, a semantički
jednaki determinativ u Messini urgiüni i fangu (Penso).
13.3.2.6. »Iis (sc. glavoči) habitent différents biotopes, depuis les flaques
laissées par la marèe jusqu’aux fonds de sable et aux prairies sous-marines de
Posidonies et de Zostères«, Luther-Fiedler 127; »Vive soprattutto nelle praterie
di posidonie«, Tortonese 11, 303. Biljni pokrivač morskog dna dao nam je stoga
znatan broj imena za glavoča. Najjasniji su travenjak, travulj koji su izvedeni iz
trava, ali se na sličnom semantizmu temelje i drugi nazivi. Kako glavoč živi među
algama tj. u vogi, nosi ime vogar (v. 12.3.1.6.), a budući da se rado kreće u travom
prekrivenu tlu, koje se zove sviltna, dobio je ime svilan. Naziv murandela objasnio je
Skok (1, 630 i 2, 481), dovevši ga u vezu sa murava »morska trava«: »vrst guja je
murandela koja živi u morskoj travi i odatle joj ime«. Iz istog semantičkog poticaja
nastao je naziv batalaJš. Bàtala i bàtula u značenju »morska trava« zabilježili smo
na našim otocima36, a izvodimo je iz BATIS »Meerfenchel,« (REW 990a, ThLL
col. 1786)37. Na semantizam »trava« upućuje nas i naziv za glavoča žmafar, izve-

31 Teško je za rapoća prihvatiti Skokovu etimologiju repostum < kl. lat. repositum (3, 109); za
rapoč kod P. Zrinskoga, v. T . Matić, Rad 315, 66. P. Šimunović bilježi za Brač ( Toponimia
otoka Brača 200), među »nazivima koji označuju površinska svojstva tla« ove toponime: Rape
Rapina, Räpitta, Räpje i Räpnjaca. Prema usmenom saopćenju autora na svim je mjestima riječ
o »rupama«.
32 Skok 1,539 pretpostavlja *FODIUM , a u SRO 61 navodi za Brač Fuža šuma. Taj toponim ne
nalazimo kod P. Šimunovića već samo (u Indexu) Vužića gdj (311), a u tekstu U čiča goj (233),
gdje je prvi član patronimskog porijekla (obitelj Vusio).
33 Etimologiju za pržina »pijesak« v. Skok 3, 39 s. v. prgav.
34 T o je značenje preneseno upotrebljeno već kod Marka Marulića, ARj 6, 598.
35Etim. v. Skok 2, 403.
36 V. Vinja 1959 (2) 19.
37 »BATICILLA »Meerfenchel« FEW 1, 288.

202
den od m ah, m aha »najsitnija travica« gdje vidimo dijalekatsku oscilaciju //A ( f u­
m ar/hum ar »dimnjak« ili kod ihtionima brfunjbrhun, 24.1.4.) i prefiksalno hrv. pro­
širenje. Maha (Budmani) i m ah zabilježeni su u ARj 6, 373 i 371, a Skok ih tumači u
ERHSJ 2, 354. Direktno od m aha nastao je ihtionim m ahar. Istim semantičkim
sadržajem valja tumačiti i ihtionim purićaš38, jer je purić, prema ARj 12, 688, »mor­
ska trava« i »mjesto uz obalu gdje takva trava raste«, pa je prema tome purića š riba
koja živi u takvoj travi (batalaš : batata : : purića š : pu rić). Skok (3, 10) vidi u tim
oblicima nastavljače lat. PORRUM.
\ nalazimo u katal. ruch d'alga (Lozano 456); u turskom sa zka ya si (Davidson
157).
13.3.2.7. Kao što smo već istakli, glavoč živi uz obalu i stalni je stanovnik
luka, uvala, kamenja i rupa pod mulima, gatovima i pristaništima. Odatle mu,
prema m ùl, m iilić »lučki nasip«, »gat« (iz ven. molo Bo. 422, a ovo iz lat. M OLES)39,
i naziv m uličar. Blizak je po semantičkom poticaju naziv bitaš, jer je bita, bitva
»kameni ili drveni stupić na brodu ili obali, koji služi za vezivanje« neizostavni
dio svakog mula40. Kako se glavoč nalazi po lukama41, za njega se zbog formalne
bliskosti mogao upotrijebiti dvočlani naziv lu k a bu ža rić koji smo već vidjeli (13.3.2.2.)
a koji funkcionira kao ime i prezime. Međutim, na dva je mjesta zabilježen i jedno-
člani naziv lu ka i deminutivni lik lukić. Isti se semantizam vidi i u tal. m a zzu n i
d i p ortu (za Siciliju, Dieuzeide 3, 174) i u našem (od Šoljana skovanom?) glavoč
lu čki (RJ 218 i 220).
13.3.2.8. Ne znamo dokučiti što je bio denominativni poticaj za niz fo rtu n a š,
fo rtu n a k , fo rtu n ja k i glam ac o d fo rtu n e, za koji nalazimo formalnu i sadržajnu para­
lelu u sic. urgiùni d i fo rtu n a i guggiuni de fo r tu n a (P.-S. 93). Zbog čega je glavoč
doveden u vezu sa fo rtu n a »vihor«, »olujno nevrijeme«? U svakom slučaju, i tu je
semantizam »luka« odigrao svoju paretimološku ulogu jer u Makarskom primorju
nalazimo p o rtu n a k , što je očiti rezultat unakrštavanja fo n im a X p a ra t. Teže je,
ma da nije nemoguće, pomišljati da bi svi oblici sa / - potjecali iz jednog prvotnog
portu-.

13.3.3. Moglo se i očekivati da će kod ovako nevrijedne ali frekventne vrste i

morfološke osobitosti ostaviti traga u imenima. Izražena glava i nabito tijelo izazvali
su kod nas, jednako kao i u talijanskom ili sardskom, sliku predmeta kojim se udara,
tuče. Očito je da salentinski naziv m a zzó n e »pesco marino, ghiozzo« (Rohlfs VDS
1, 329), sicil. m azzonello (Penso) ili sardski m attsòne (Wagner DES 2, 96) spadaju u
brojnu obitelj nastavljača lat. *MATTEA »Keule« (REW 5425)4243. Navlas istu
sliku sadržaja nalazimo u našem obliku tučak izvedenom od tu ć i* 3.
13.3.3.1. Izražavanje slike sadržaja »tučak«, paretimološki je izazvalo naziv pešta
(p eh a ) na Krku. U tom se ihtionimu osjeća deverbal od p ešta ti »tući« (od ven.

38 koji je zabilježio već Kolombatović (ARj 12, 688).

39 Teško je sa sigurnošću tvrditi da je riječ »đalmatsko-romanski leksički ostatak« (Skok 2, 480),
jer je -ü- u našim obalnim govorima redovito za tal. -Ò-.
40 Riječ je kod nas preuzeta iz ven. bita (Boerio 83), a u romanske je jezike preuzeta od Normana
(B ITI »Querbalken« FEW 1, 384, REW 1135, Skok 1, 158).
41 »... le long de la còte, surtout dans l’eau polluée des ports«, Luther-Fiedler, 128.
42 usp. «MATTEA »Schlegel«, «MATTEUCA »Schlegel«, «MATTEUCCULARE »erschlagen«
FEW 6/1, 507—517.
43 Etim. V. Skok 3, 518.

203
pestar < lat. PISTARE REW 6536)44. Ustvari peka je samo paretimološko pro­
širenje znatno rasprostranjenijeg naziva peš*5, koji se na Mljetu i na nekoliko južni­
jih točaka upotrebljava kao opći, neoznačeni termin za glavoča. Nema nikakve
sumnje da »krajnju« etimologiju za peš imamo u lat. PISCIS »riba«, međutim, znatno
je teže utvrditi da li je naziv k nama došao iz tal. pesce, kako to navode Skok 2,
646 i ARj 9, 804. Rasprostranjenost tog naziva čak do Dunava46 za slatkovodne
vrste Gobius i Cottus protivi se tumačenju oblika pel pomoću tal. posredstva.
13.3.3.2. Druga osobina glavoča koja je izazvala nekoliko imena jest obilata
slinavost47, što je dovelo do upotrebe nekih osnova koje nalazimo i u imenima
za Blenniidae, ribe gotovo iste distribucije i jednake nevrijednosti. To je u prvom
redu osnova *BABA »slina« o kojoj smo opširnije govorili u 7.1.1. do 7.1.1.5. Iz
te osnove izvedena su imena za glavoča: babac, habah, bóbak, baba i afektivno
prošireno bonborèlica. I u kat. nalazimo cabot mucós.
13.3.3.3. Zbog izraženog trbuha i velikih usta glavoč je na nekim točkama do­
bio ime puhanja48, a istom morfološkom osobinom možemo tumačiti i naziv pu-
pavac49.
13.3.4. Glavoč je karakterističan i po svom ponašanju: kretnje su mu ispre­
kidane, naglo bježi i naglo se zaustavlja, a da pri tom nikada ne pliva daleko. Luther
i Fiedler p. 127. ovako opisuju njegovo kretanje: »Le mode de propulsion est caracté-
ristique: leur nage saccadée se fait à grand coups de queue et à Faide des n. pecto­
rales. Ils font rarement plus de quelques mètres en une fois, et se fixent ensuite
au moyen de leurs n. ventrales. Ces glissades successives les distinguent des Blen-
nies, qui avancent en ondulante. Takvi isprekidani i neočekivani pokreti izazvali
su nekoliko imena.
13.3.4.1. Interpretirani su u prvom redu kao plašljivost, pa odatle determinirani
opći naziv plašljivi glavoč. Na istom terenu u upotrebi je i jednočlani ihtionim
plahut, koji je za Rijeku zabilježio još Faber 1883. Plahut je deverbal od plahutati,
a taj glagol ARj 9, 946 potvrđuje za okolicu Rijeke50. Iz istih je pobuda nastao i
naziv munjenjak, doslovce »luđak«, izvedenica od munjen »lud«5152.Osnova brz-1brz-52
vidi se u imenu bréandar, i adaptiranom bizandür pod utjecajem bižati ali je proši­
renje nejasno. Možda je zbog takva čudnog kretanja glavoč uspoređen sa slijepcem
pa mu odatle naziv slipac i, sa stilističkim proširenjem kao u uzviku, slipavira.
13.3.5. Gore smo vidjeli (13.3.3.2.) da zbog svoje nevrijednosti i nikakvog zna­
čaja za prehranu glavoč može imati imena slična ili jednaka onima kojima se ozna-

44 Usp. Skok 2, 645.

45 Naravno, ne može se isključiti ni samostalno nastajanje slike sadržaja, tj. fešta je moglo nastati
i bez naslanjanja na peš.
46 V. M. Medić Rad 126, 97 i 147, 188. Brojne potvrde za peš i izvedenice u Srbiji v. H. 293. Svi
ti geografski podaci govore u prilog starijem nastanku termina.
47 »La téte et les joues portent généralement des pores arrondis disposés en serie plus ou moins
régulières, sécrétant un abondant mucus«, Dieuzeide 3, 154.
48 Etim. v. Skok 3, 69. Usp. frane, soufflard, soufflarde, RLaR 52, 1909, 97, a za samog glavoča rum.
umflđturđ ( = »otek«; »trbuh«) Vasiliu 253, 254.
49 Za značenje pupavac = »čovjek trbušav, pupav, pupat« v. ARj 12, 679.
50 Etim. v. Skok 2, 673.
51 ARj 7 ,155; etim. v. Skok 2, 483.
52 ARj 1, 688/697; Skok 1, 222.

204
čavaju slinke (Blenniidae). Iz istih semantičkih pobuda nastao je i naziv miškin,
u kojem je još Maretić (ARj 6, 772) vidio nastavljanje tal. arabizma meschino »jadan«,
»bijedan« (Skok 2, 433)53.
13.3.5.1. Znatan stilistički naboj pokazuje ime za najsitnije glavoče pučani tj.
»pripadnici puka«, »narod«, što rječito govori tko tu ribu jede (v. gore bilj. 4). S
druge strane, glavoč se antifrazom naziva i kralj. Antifraze takvog tipa česte su u
ihtionimiji, pa se tako u katalanskom jedna od najmanjih ribica, sićušni Paracentro-
pristis hepatus zove tres lliuras (Lozano 70).
13.3.5.2. Isti su stilistički razlozi doveli do denominacija žudij i požudij »Židov«
od ven. žudio (Boerio 824) ili možda iz dalmatskoga (Skok 1, 748, ARj 23, 487).
Sadržaj »Židov« čest je u ihtionimiji (frane, poisson juif, prov. lou jousiou, engl.
jew-fish itd.), pa nam tako P. Barbier (RLaR 57, 1914, 312—314) navodi čitav niz
ihtionima u kojima je ta slika sadržaja iskorištena5354.
13.3.6. Ukoliko netko glavoče uopće lovi, čini to pomoću malih vršica splete­
nih od pruća. Zbog toga mu je na nekim točkama dano ime vršvar i vršičar55.
Osnova noć vidljiva je u nazivu noćnjaš, a teška konsonantska skupina -ćnj- izbje­
gnuta je u nonćaS.
13.3.6.1. Potpuno je jasna determinacija u nazivu neretvanski glamac, s kojim
se u Podgori G. jozo razlikuje od ostalih pripadnika iste obitelji.
13.3.6.2. Nejasni su oblikom i sadržajem očito stilistički nazivi pidurić i racaku-
tuta. U posljednjem bi se mogla kriti ukrućena sintagma (leksija) raca kočuta ( — »tvr­
doglava vrsta«), jer je tal. cocciuto »ostinato« posuđeno u Korčuli i Pelješkom ka­
nalu pod oblicima kolut, kocjut i kučot, pa bi, ukoliko je ovo tumačenje točno,
glavoč bio označen kao tvrdoglava riba, koja se neprestano vraća ili na udicu ili
na isto mjesto. Neobjašnjeno -kututa lako je moglo nastati iz kućuta u tako dugoj
riječi jakog stilističkog naboja.

53 REW 5539; EEW 16, 127.

54 z&judefiB Chondrostoma nasus na Bodenskom jezeru, v. A. Ribi 1942, 18— 19.
5 5 Etimologiju za vrš(v)a v. Skok 3, 630.

205
 14. NAJTRAŽENIJE RIBE

14. Iz svega što smo do sada izlagali nametnuo nam se više puta zaključak da
je broj različitih naziva za neku vrstu u obrnutom razmjeru sa njenom ekonomskom
vrijednosti: što je neka riba lovljena u većim količinama, to će biti manji broj imena
s kojima ćemo je označavati. I obrnuto: što joj je vrijednost manja, naročito ako
nije gotovo uopće značajna za hranu, to će joj broj denominacija rasti. Međutim,
između te dvije numeričke krajnosti nalazi svoje mjesto jedna skupina vrsta koju
možemo vrlo lako okarakterizirati ovim crtama: te su ribe veoma tražene, držane
na visokoj cijeni, redovito su najskuplje na ribarnicama, love se u relativno malim
količinama ili, čak bismo mogli reći da se love individualno, pa su prema tome
u neku ruku proizvod ručnog rada ili neka vrsta »ribarske manufakture«. Tako je
to danas, ali tako je bilo i odvajkada u Antiki i u Srednjem vijeku. T a je riba odu­
vijek bila najukusnija hrana s kojom se mogla podičiti i najbogatija trpeza, a sami
je ribari gotovo nikada nisu jeli. Usprkos njenoj cijeni i unatoč činjenici da je po­
svuda tražena, takva se riba ne može obzirom na denominativne rezultate svrstati
među vrste s jedinstvenim imenima kao sardela ili tuna, a što bi se moglo očekivati
zbog navedenih elemenata ekonomske vrijednosti. Naprotiv, takve se ribe u pogle­
du naziva ne ponašaju ni kao one koje su predmetom ribarske industrije i velikog
ulova, ni kao one koje zbog nevrijednosti imaju velik broj imena. One su negdje
između te dvije krajnosti: za njih postoji nekoliko imena, a areali koje ta imena
prekrivaju više su ili manje prostrani, ali uvijek kompaktni. S druge strane, njihova
imena ne prelaze granice jednog jezičnog sustava, a ako se gdjegdje i to dogodi,
tada je riječ o direktnom posuđivanju. Ključ za razrješenje etimologije njihovih
imena valjat će tražiti na planu sadržaja tih ihtionima. Diakronijskom analizom
forme tog sadržaja moći ćemo doći do njihove prave etimologije.
Ukratko, za razliku od ihtionima koji su nas često dosada zaokupljali, ovdje
će biti riječ o jednoznačnim imenima koja su u općenitoj upotrebi na arealima čita­
vih oblasti, a ne o usamljenim, najčešće sđlističkim nazivima, kod kojih je često
i sama identifikacija predstavljala težak problem.
Za ilustraciju korisnosti od takvog analiziranja forme sadržaja uzet ćemo imena
za dvije međusobno različite vrste: smuduta (Dicentrarchus labrax L.) i podlanicu
(Chrysophrys aurata L.). Svjesno odstupamo od ihtiološke klasifikacije — smudut
spada među Serranidae, a podlanica među Sparidae — jer nam je cilj da u prvom
redu pokažemo na distribucijske karakteristike naziva, određenu frekvenciju ime-
nà i kontinuitet areala, a oni nisu izazvani morfološkim karakteristikama vrsta već
mjestom što ga riba ima na ljestvici vrijednosti i frekvencijom njezina pojavljiva­
nja na tržištu. Po tim posljednjim karakteristikama smudut i podlanica se točno
poklapaju: izvanredna cijenjenost i relativno mali i rijetki ulov osigurali su im
rasprostranjenost na kompaktnim područjima, a izostanak većih ulova i nemoguć­
nost znatnije eksploatacije onemogućili su širenje njihovih imena na velikim povr­
šinama raznorodnih jezika.

207
 Na stranicama koje slijede pokušat ćemo podvrći semičkoj analizi formu sadr­
žaja imena za:
Dicentrarchus lab rax ........................... 14.1.
Chrysophrys aurata ........................... 14.2.1
14.1. Dakle, sve što smo gore naveli sadrži se u konstataciji rumunjskog ihtio­
loga G. D. Vasiliu-a kad govori o vrsti Dicentrarchus: »Se pescuie§te in cantitari
mici §i cu mare greutate. Carnea este foarte gustoasà. Nu face obiectul unui pescuit
industriale, (p. 340), a ni Riedl ne štedi pohvala ukusnosti lubinova mesa: »Einer
der schmackhaftesten (!) Fische« (FFA 573). Naglasimo još da je smudut zaista
jedinstvena riba i da se ne brka ni s kojom drugom vrstom: sve identifikacije naših
ispitanika su odlučne i sigurne.
Kako će se takva riba nazivati? Po prozirnim pučkim imenima kao i po opi­
sima zoologa vidimo da se naziva prema nekoliko denominativnih impulsa koje
možemo grubo podijeliti na tri znatnije skupine:
a) proždrljivost -> silina -> brzina, i odatle slika sadržaja -»· »vuk«
b) »bodlja«, »oštar«
c) »piknjav«, »točkast« (navlastito za mlađe primjerke i var. punctatus).
14.1.1. Po Sredozemlju su odvajkada najrasprostranjeniji nazivi koji potječu
iz prvog denominativnog impulsa i slike sadržaja »vuk«.
Grci su smuduta nazvali λάβραξ ( < λάβρος »žestok, jak, proždrljiv, grabljiv«)2
Potvrde i opisi su česti u velikog broja pisaca: za Elijana (1, 30) to je par excellence
»riba koja od svih riba najviše živi od ribe« (ιχθύων οψοφαγίστατος), dok ga Ari-
stofan {Frg. 595) drži za najvješnjeg i najlukavijeg stanovnika mora (ό πάντων
ιχθύων σοφώτατος)3.
14.1.1.1. Grčki je ihtionim očuvan ( f |) do naših dana. Na krajnjem istočnom
rubu Jadrana nalazimo oblik lebrek i levrek i to zahvaljujući albanskom posredstvu
levrekullavrak {Pesh. Shq. 120). Barski oblik lubrica nastao je unakrštavanjem tih
imena sa lub- iz lubin i dr. koji se upotrebljavaju u susjednoj Boki Kotorskoj.
t | nalazimo po čitavom istočnom Sredozemlju i Crnom moru: novogrč. na­
stavlja deminutivni oblik λαβράκιον s današnjim nazivima λαβράκι i λαυράκι (PMCM
113; Heldreich; Hoffmann-Jordan); bug. lavrak (Drenski 189); turski levrek (Nal-
bandoglu 26); rum. lavrac, levrec, lavraki (Vasiliu 339).
14.1.2. Rimljani su posegnuli iz istih razloga za slikom »vuk«: lupus. Začuđen
njegovom lukavošću i brzinom, Ovidije ga u Hai. spominje čak tri puta, navodeći
kako ga je nemoguće uhvatiti u mrežu4, kako se otkida sa udice5 i kako je brz6.

1 U nešto drugačijem obliku ovo poglavlje obrađeno je u Vinja 1968, pp. 5—22.
2 Cf. Boisacq 547. U Plautovu Rudensu lakomi se leno zove Labrax.
3 V. Aristotel: da ne živi u jatu (Frg 180, b); da je brz (HA 3,119, 41); da je izraziti mesožder
(Frg. 180b), ali se zna hraniti i algama (HA 3, 148, 50); da je najžešći neprijatelj cipala (HA 3,
175, 24). Za ostale navode u klasičnih pisaca cf. Pauly-Wissowa 3, 27.
4 Ovidijev je navod potpuno točan:
Clausus rete lupus, quamvis inmitis et acer, dimotis cauda submissus sidit harenis (Hai. 24— 25).
5 Lupus acri concitus ira Discursu fertur vario fluctusque ferentes prosequitur quassatque caput, dum
vulnere saevus laxato cadat hamus et ora patentia linquat. (Hai. 39 ss).
6 ...rapidique lupi... (Hai. 112).

208
Spominju ga i Kolumela (koji će biti izvor za humanističke pisce), Makrob i Mar-
cijal, dok mu Varon (LL 5, 77) tumači ime, koje mu je dano zbog posebne snage7.
Pol tisućljeća kasnije Izidor Seviljski (12,6,5 i 12,6,24) vidi razloge takvoj denomi-
naciji u proždrljivosti ribe8.
14.1.2.1. Sadržaj »vuk« sačuvan je na čitavom Sredozemlju od Portugala do
Jadrana. Znatno je rjeđe iskazivanje tog sadržaja ne-latinskim jezičnim sredstvima
(naše vuk9 i njem. Wolfsbarsch i Meerwolf). Nastavljači lat. LUPUS daleko su
rasprostranjeniji10: tal. loasso, luasso, louasso, louvasso, loubas, loubasson, loazzo,
lovazzo, luvo (Ligurija, P.-S.); lupo, lupasso (Lacij); lupo, lupu (Apulija, P.-S.);
lupu, lupu de mari (Sicilija, P.-S.); sardski lupu (za Cagliari: Penso i Wagner DES
2, 45).
Od ostalih neizvedenih oblika dovoljno je spomenuti frane, loup, lou (Rolland
3,182), španj. lobo i kat. Hop (Lozano 287). Svi su ostali zapadnoromanski oblici
izvedenice od iste osnove koja je u lat. LU P-, ali da ne raspolažemo sa velikim
brojem oblika ne bismo bili kadri doći do njihova ishodišta, tj. etimologije. Naj­
udaljeniji je španj. róbalo11, koji Corominas (DCELC 3, 39) ovako tumači: »robalo,
antiguamente pronunciado robalo, corno hoy en América, Galicia y Portugal: es
metàtesis de Hobarro (cat. llobarro), derivado de lobo, que como el lat. LUPUS
se aplicó metafòricamente a este pez«12. Kad se to zna, postaju jasne ostale vari­
jante13145: robaliza, robaloa i port. robalo (uz desetak drugih izvedbi iz istog leksema.
Castro, 135). Međustupnjevi su obilato potvrđeni: andai, llubaro, kat. llobarret,
llobarro1*, llubarro, lobarro.
14.1.2.2. Deminutivno izvođenje pomoću lat. -IN U bilo je znatno produktiv­
nije. Njegovu najistočniju zonu u Romaniji pokazuje naša obala, gdje su oblici
lubin, luben15 i jubin zastupljeni na znatnim i kompaktnim arealima. Njihov potpuni
ti srećemo u čitavoj zapadnoj Romaniji s izuzetkom sjeverne Italije: fr. loubine,
lubine (Rolland 3, 182)16*18; provansalske oblike donosi Doderlein (IV, 19): loubine.

7 »Alia (sc. aquatilium vocabula) a vi quadam, ut haec: lupus, canicula...«.

8 »Ex similitudine terrestrium ...ut lupi, quod inproba voracitate alios persequantur« (12, 6, 5);
Nešto dalje (12, 6, 24), Izidor ponavlja ono što su drugi pisci već bili istakli : »Lupum, u t dictum
est, aviditas appellavit, piscem in captura ingeniosum : denique rete circumdatus fertur arenas
arare cauda, atque ita conditus transire rete«.
9 Jednom na južnom (Dubrovnik) i jednom na sjevernom Jadranu (Crikvenica). Naš je izraz da­
leko manje stalan i rasprostranjen nego rom. izraz istog sadržaja.
10 Cf. P. Gyllius (De Nom. cap. XXXV, p. 555): »Luporum duo genera ex Collumella, alterum
sine macula, alterum varium: ex quo etiam hac aetate Veneti variolum quasi varium corrupte
appellant; littus Ligusticum et Gallicum vocat lupum, Graeci nondum cessant recte appellare
labraca«.
11 Kastilija pozna i oblik robaloa (Lozano ib.').
12 Prvi put potvrđeno u Oudinovu rječniku: robalo·. loup, poisson de mer.
13 H. Schuchardt (ZfrPh 31, 643) smatrao je naprotiv da se iberorom. oblici moraju tumačiti una-
krštavanjem s grč. ihtionimom λάβραξ (latiniziranim u *LABRACUS).
14 Isti oblik za Pyrénées-Orientales navodi Rolland 3, 182.
15 »luben morszka riba, vuk iz Tevera reke. lupus, spigola, catillo« Belostenec 2,204. »Vuk iz rijeke
T ibra je Belostenčeva književna reminiscencija iz Plinija {lupi pisces in Tiberi amne inter duos
pontes, Plinije N H 9,169), jer su se tamo smuduti hranili na mjestima gdje se gradska kanali­
zacija ulijevala u rijeku. Naš leksikograf spominje i naziv catillo. Tako smuduta naziva Lucilije
(ap. Macrob. Sat. 3, 16, 17), jer je takav lupus pravi parazit.
18 Loubineau ( = le jeune bar) navodi Rolland (ib.) za zapadnu francusku obalu.

14 V. V IN JA E T IM O L O G IJA I. 209
louvine'7. Iberoromanski su oblici najbrojniji: španj. lobina, lubina, kat. llubina,
a posuđenicu iz istog izvora nalazimo i u baskijskom lupiniά (Lozano 287).
14.1.2.3. Naši primorski dijalekti poznaju, međutim, i izvođenje pomoću de­
minutivnog rom. sufiksa -ELLU. To su: lubio, Ijubljaj, Ijubjaj, Ijumbljav, Ijumbljan,
ljubljen, Ijubljan, dok je S. Brusina, također na području Boke, zabilježio u svoje
vrijeme (1907.) i Ijubanj i Ijubljaš. Skok 2, 323, koji navodi još neke varijante (koje
sami nismo više zatekli), s pravom ukazuje: »Kako je to dobra riba, dalmatsko-ro-
manski se oblik unakrstio s našom riječi ljubiti (pučka etimologija)«18. Naprotiv,
ne može se prihvatiti Skokovo miješanje pod istom natuknicom najrazličitijih i
međusobno nepovezanih vrsta kao što su Phycis, Merluccius, Biennius, a najmanje
oblikom sličnog, ali po kakvoći znatno manje vrijednog »cipola«, jer se u Lastvi
n ik ak o ne miješaju Labrax i M ugil171819.
14.1.3. Za objašnjenje naših dosad nerazjašnjenih imena bit će nam od osobitog
značaja da analiziramo kako pučke taksonomije iskorištavaju ideju sadržanu u se-
movima »bodlja« i »oštar« (cf. b u 14.1.). Prisustvo tog sema vidljivo je i iz prozirnih
narodnih imena u sredozemnim popisima i iz ihtioloških opisa. U našem slučaju
riječ je o dvjema oštrim bodljama na škržnim zaklopcima koje svi specijalisti po­
sebno ističu: »Opercolo con due spine. Alcuni robusti dentelli rivolti in avanti
sull’orlo inferiore del preopercolo«, Tortonese 11, 57; »Deux épines sur l’opercule;
préopercule ayant son bord postérieur dentelé, et des épines sur son bord infé-
rieur«, Dieuzeide 2, 225; »Hauptkiemendeckel mit einem deutlichen und einem
undeutlichen Stachel«, FFA 573.
14.1.3.1. Taj posebni smještaj i oštrina bodlji na škržnim zaklopcima uvjeto­
vali su romanske nazive koji potječu bilo iz SPINA, -ULA (REW 8150 i 8154)
bilo iz SPICA (REW 8145): tal. spigola, spinola, spinarolo, spinulottu, spinota, spi­
nula (P.-S.); spine (Abruci: Giammarco 124), spina ( Taranto 46); spigola (Elba,
Cortelazzo 102). Među malteškim oblicima spigola, spina, spinotta i spnotta, koje
navode P.-S. 34, J. Aquilina (br. 541) za malteški priznaje samo spnotta za koji
smatra da je preuzet iz sicilijanskoga20. I norveški naziv havaborre Labrax lupus,
Falk-Torp 1, 95 tumače pomoću švedskog borre = engl, burr »stachelige schale«.
Nadalje, Dieuzeide 2, 224 navodi za Bayonne naziv piquée istog semantizma, koji
sadrže i brojna imena za smuduta u bretonskom (Le Berre R 324).
14.1.3.2. Na našem obalnom potezu nema prozirnog imena koje bi sa svojim
sadržajem upućivalo na naznačeni sem. Međutim, postoji nekoliko dosad neraz­
jašnjenih naziva za smuduta, pa smo pokušali pronaći da li bi se u izrazima tih
neprozirnih naziva mogli naći takovi koji bi u nekom od jezičnih sustava koji mogu
doći u obzir (grčki, dalmatski, hrvatski) predstavljali izraz za sadržaj »bodlja«,

17 Isti autor navodi za Cherbourg lubin, lupin i, za iuv., loubineau.

18 Na etimologiju tog ihtionima Skok se vraćao više puta (JFil. 12, 99; Terni. 45 i 109). U ZfrPh
54,202 smatra da su lubin i Ijubljaj ili kat. llobina izvedeni iz istog oblika, ali već u 54,473 (bilj. 1)
taj previd ispravlja. Isto tako, ne može se prihvatiti mišljenje da »e mjesto i u luben odgovara
istoromanskom narječju« (2, 323), jer danas iz geografske distribucije znamo da oblik luben seže
čak do podvelebitske regije.
19 Postoji još jedna skupina imena koja se semantički lako tumači pomoću sema »proždrljivost«
<-> »vuk«. Riječ je o arapskim imenima za smuduta: arüs (Liban), qärüs, earüs (Egipat), garus,
carusch, kariu (Libija), karous, garous (Tunis), qarüs (Alžir) itd. koje navodi Oman br. 121, a
koja se sva mogu tumačiti sa quarofa »gristi«, »ugrizati«.
20 Neki od tih oblika preuzeti su i u arapskom (Oman 121).

210
»trn«, »oštar« i si. Drugim riječima, tražili smo izraz, koji je nejasan, za sadržaj,
koji nam je djelomično poznat ili pretpostavljamo da ga znamo. Koja je forma
izraza mogla funkcionirati sa sadržajem »bodlja«, »oštar« i proizvesti značenje »smu-
dut« ?
Počeli smo na sjeveru. I doista, čitav jedan uglavnom međusobno povezani
areal sjevernog Jadrana prekriven je ili s nazivom agač ili s jednom od njegovih
varijanti ogač,jagač, gač, agac, ogac, gagac2 i. Nakon tih isključivo otočkih lokali­
teta oblik agača ( /) pojavljuje se tek na jugu i to u unutrašnjosti Crne gore, jer je
Labrax anadromna riba. Kako je to teren na kojem smo mogli ustanoviti relativno
velik broj sačuvanih grecizama u ihtionimiji i u fitonimiji, pokušali smo među
ostalim apelativima naći grčku riječ koja bi sa sadržajem »bodlja«, »oštar« mogla
predstavljati etimologiju za naše nezabilježeno i nerazjašnjeno agač, gagac i dr22.
Kako smo znali da su se sistematičan poslužili sa grč. άκανίΚας, imenom neidentifi-
cirane ribe kod Aristotela, za označavanje mekog morskog psa (Acanthias vulgaris
RISSO, A. Blainvillei RISSO = Spinax acanthias L.), koji je i kod nas i kod dru­
gih naroda karakteriziran imenima jednakog semantizma (šilaš, štiletar23245, kostilj
i tal. spinarolo24 i dr.), zaključili smo da grč. άκανίΐα »thom«, »any thornly or prickly
plant«, »backbone, spine of fish«, koje je već poslužilo za tvorbu ihtionima άκανίΚας
(Liddell-Scott, 47) može biti izvor i za naše agač. Budući da se fonetske, povijesne,
geografske i stvarne okolnosti ne protive takvu izvođenju, zaključili smo da eti­
mologiju našem agač i var. valja tražiti u spomenutom grčkom obliku. U tom nas
učvršćuju i semantičke paralele u fitonimiji: jedan trn se kod nas zove kataroška
(Ruscus aculeatus), a to je hibridna tautološka tvorba od άκαν&α + ruscus25; na­
dalje, tal. fitonim agazzino (Cotoneaster pyracantha), za koji rječnici navode da
je »nejasne etimologije«, također sa svojim leksemom agazz- potječe iz spomenutog
grčkog izvora. Na jednakom se semantizmu zasnivaju i naša imena za tu biljku
imovina, glogovica (Simonović 387)26.
Prema svemu tome, agač i var. su \ za tal. spina i var.
14.1.3.3. Posebni problem predstavlja pitanje postanja samog našeg naziva smu-
dut koji je raširen od Korčule do Cavtata i Molunta. O tom se obliku dosta pisalo.
ARj 15, 819 ga potvrđuje još kod Marina Držića, a B. Jurišić {Anali Jadr. Inst.
1, 329) kod Vitezovića, ali o postanju nije kod stručnjaka postignuta suglasnost.
Skok ga ne spominje u Terni., dok G. Maver {Ricerche slavistiche 4, 222) »almeno
fino a prova contraria«, smatra da bi se morao brisati iz popisa riječi za koje postoji
mogućnost romanskog porijekla. M. Deanović, najzad, bilježeći smudut za Lopud
{Anali Hist. Inst. J A Z U u Dubrovniku 3, 1954, 170), drži da je »možda romanskog
porijekla«. Skok se vraća na to pitanje u ERHSJ 3,295, međutim, krzma se prihvatiti
slav. porijeklo: »Nema izvjesnosti da li je od iste osnove (sc. praslav. *smgd- »am-

21 g- u gagac dugujemo po svoj prilici dalmatskom posredstvu; moglo je nastati iz diftonga: *gua-
gac kao u gaf te < afte, gargašat < argašat, gažula < aitila i nadasve OCTO > uapto, gvapto;
V. Vinja 1967 (1) p. 209—10.
22 agač i var. ne bilježe ni ARj ni ERHSJ. Zabilježio ga je 1903. P. Lorini, a 1909. V. Belamarić u
svom Priručniku za ribare, ljubitelje ribarstva i ribarskog obrta.
2 3 V. gore 2.6.2.
24 To je ime i za Labrax i za Acanthias.
25 Cf. V. Vinja »Elément grec dans la phytonymie de l’aire dalmate« in Godišnjak IV Sarajevo
1966, 68.
26 Cf. engl. evergreen thom.

211
burere, opaliti«) i... naziv ribe smuđ i sa sufiksom -gt > -ut smudut«2728. Svakako,
»lako rješenje« bilo bi prihvatiti zajedničko etimologiju za smuđ Lucioperca lucio­
perca i smudut Labrax lupus, kao što to čini H 92, koji u tome vidi zanimljivo »eti-
mološko rješenje«.
Međutim, a to se neprestano gubilo iz vida, nešto sjevernije, na otocima ši­
benskog arhipelaga i na nekim mjestima na kopnu između Šibenika i Splita postoji
areal prekriven nazivom düt. Postojanje tog oblika koji označava istu ribu, ne do­
pušta nam da prihvatimo kao etimologiju slav. smuditi26.
Počnimo, dakle, sa düt : potražimo da li je ta forma izraza mogla biti upotreb-
ljena za sadržaj »bodlja«, »oštar« i, zatim, da li je ikada poslužila kao ihtionim. Ako
malo bolje pogledamo, vidjet ćemo da osnovni grčki izraz za »zub« vrlo dobro
obašnjava naše ime ribe. Prije svega, u brojnim sredozemnim nomenklaturama sa­
držaj »zub« služi kao osnova u ihtionimima: imena za vrstu Dentex (vulgaris, filo-
sus, gibbosus): fr. denti, tal. dentice, španj. dentón, port. dentào, hrv. zuba(ta)c,
njem. Zahnbrasse i dr. dovoljno nam govore da bismo dalje tražili ihtionime s
istom formom sadržaja.
Nadalje, a to je još važnije, grč. izraz οδούς, -όντος, pored svog osnovnog
značenja »zub«, znači i »anything pointed or sharp, tooth, prong, spike«, što potpuno
odgovara slici b) u 14.1. Međutim, najvažnije je što nam je όδοντίς potvrđeno
kao ime ribe. Istina, ne znamo o kojoj je ribi riječ, ali već u starogrčkom je to ihtio­
nim. Potvrđuju nam ga i Liddell-Scott 1198 i d ’Arcy Wenthworth Thompson,
A Glossary of Greek Fishes, p. 180. Zabilježimo i to da se jedan od srodnika našeg
smuduta, Polyprion cernium BL.SCHN., kojemu su škržni zaklopci također upad­
ljivo bodljikasti, zove u Barceloni i Valneciji dot (A. Griera, Els ormeigs de pescar,
eis noms dels peixos, Abadia de San Cugat dei Valles, 1968, p. 51)29. Nadalje, u
salentinskim narječjima dottu je oznaka i za Dentex vulgaris, ali i za »specie di
cernia« kao i u katalanskom. Posve je razumljivo da je takav nemotivirani oblik
prouzrokovao brojna paretimološka naslanjanja: dotto (Apulija), dotta (Siracusa za
Polyprion cernium) pa čak dottori (Bertiiccioli 47) i dottore (Bari: Penso)30.
Dakle, na obim obalama Jadrana postoje izvedenice iz οδούς, -όντος »zub«,
»bodlja« kao oznaka za smuduta, za zubaca i za kirnju. Kad to imamo na umu
razmotrimo odakle bi mogao potjecati smudut koji je sa dut po formi izraza para­
digmatski povezan. Smatram da smo tu u znatno povoljnijem položaju, jer su već
Grci od οδούς, -όντος bili izveli συνόδους, -οντος »with teeth opposing« i odatle
συνόδοντες kao ime za ribu. Prihvatimo taj oblik kao etimologiju za naše smudut,
pa, kako nema fonetskih prepreka takovu izvođenju31, okrenimo se semantičkoj
strani problema. Aristotel (8,13,1) opisuje ribu tog imena određujući joj priobalno
stanište zajedno sa ovratom, kantarom i ciplom (πρόσγειοι), dok Elijan (NA 1, 46)

2 7 Ne znamo odakle je Skok uzeo »značenje«: »morska riba koja nije svijetla, perca, luciperca, bran­
cin, zubatac« (sic!). N e samo da je brancin ( = smudut) naprotiv svijetla riba (»flancs argentés,
ventre blanc argenté« Dieuzeide 2, 225), već su zajedno, pod jednim značenjem naznačene tri
različite vrste: Lucioperca je smuđ, brancin je naš Labrax, dok je zubatac Dentex vulgaris.
28 Dut se ne spominje ni u ARj ni u ERHSJ. S. Brusina ga je zabilježio 1907. za Tijesno na M ui-
teru.
29 Cf. : BDialCat 11, 1923, 47 i Lozano 73; što se tiče afereze usp .grč. γελάδα za άγελάδα; δόντι
za όδόντιον.
30 Naravno, nema nikakva semantičkog razloga da se svi te oblici svrstaju pod DOCTUS REW
2712, kako bi to htio Barbier RLaR 57, 1914, 308.
31 Tek na tom stadiju razmatranja možemo Maverovo mišljenje o vezi sa smuditi, smuđ, tj. -m-
umjesto -n- protumačiti kao pučkoetimološko naslanjanje; cf. i smudan za Sutomore, Skok 2,280.

212
tvrdi to isto dodajući da često ide u jatu, a Opijan (Hai. 1, 170) ističe k tome da je
i jak i hrabar (άλκηστής). Sve se to vrlo dobro podudara s odlikama vrste Labrax,
tj. smuduta, ali su i latinski i humanistički pisci zbog slike sadržaja »zub« bili sklo­
niji da u tom grčkom ihtionimu vide naziv za isto tako traženog zubaca (Dentex
vulgaris). Tako postupa na pr. Salviani (Aquat. an. hist. 111)32. Kad bi to bilo i
točno, ne bi nas priječilo da u oblicima συνόδων, συνοδοντίς, συνόδους, συνώδους
(Atenej 322b) vidimo izvorište za naš oblik, jer su obje ribe i tražene i žive na jedna­
kom staništu, pa bi, kao što se često događa, jedno ime moglo u nekim oblastima
označavati jednu, a u drugim drugu vrstu. Međutim, postoji još jedan elemenat
koji valja uzeti u obzir, a o kojem oni koji su postavili da je synodon — dentex nisu
vodili računa. Taj je elemenat boja ribe. J. Cotte (102), koji prihvaća Rondeletovo
mišljenje da je synodon zapravo marseljski denti, tj. zubatac33, ipak navodi: »Une
petite difficulté, pour appeler denti le Synodon, pourrait ètte trouvée dans la cou-
leur«. Međutim, ta teškoća nije baš neznatna, jer klasični pisci inzistiraju baš na
svijetloj boji ribe: Numenije (ap. Athen, l.c.) mu pridaje epitet λευκός a Ovidije
(Hai. 107) kaže fulvi synodontes, što sve očito pristaje samo smudutu a nikako
zubacu.
Bilo kako bilo, teško da ćemo ikada točno identificirati vrijednost klas. oblika
synodon, ali sve nam okolnosti ipak dopuštaju da u formi tog ihtionima vidimo isho­
dište za naše smudttt.
14.1.3.4. I tako nam je preostalo da protumačimo još samo naš posuđeni naziv
brancin rasprostranjen na sjevernom dijelu naše obale. Što se tiče njegova mjesta u
našem nazivlju sve je jasno: preuzeli smo ga iz mletačkog brancin »pesce di mare,
detto da Plinio lupo« (Boerio 97). Time smo odgovorili na pitanje otkuda taj naziv
u našem jeziku, ali njegova je etimologija i dalje neriješena. Zato će biti uputno da
i to ime pokušamo smjestiti u mrežu morfosemantičkih odnosa različitih imena za
vrstu Labrax.
Počet ćemo s onim mjestom gdje K. Gesner (Nomencl. 73) nabraja imena za
smuduta koja su bila u upotrebi u njegovo vrijeme: »Graeci hodie labraca appellant;
a Romanis lupasso e spigola·, a Liguribus louuazzo; Venetis varolo vel vairolo, quasi
varius; a solis Hetruscis araneo (ragno Salvianus). Parvus adhuc Venetiis baicolo
dicitur. Hispanice lupo, robalo; gallice lubin; Monspel. loup, minor vero loupasson.
Oceano finitimi vor vel bar sive graeco laurace corrupto nomine sive a vario colore
facto, Burdegalenses lupinam nominant«. Kao što vidimo, Gesnerova imena su u
upotrebi i danas i, osim tumačenja za frane, bar34, sve njegove navode možemo
prihvatiti. Upada nam u oči da nigdje nema ni spomena o obliku branzino ili o
mlet. brancin, ali, kako ističe G. Folena (BALM 5—6, 87), taj se naziv još nije bio
ustalio i ne nalazimo ga ni u kojem izvoru iz XVI vijeka. Tek će ga zabilježiti Gaspa­
re Gozzi u X V III stoljeću u obliku branzino. Samo, odakle je došao u mletački?
Romanski etimologičari nemaju zajedničkog tumačenja. Predlagano je više
rješenja. H. Schuchardt (ZfrPh 31, 641) je predlagao *LABRACINA35 što je zbog
hipotetičnosti oblika vrlo teško prihvatljivo. Meyer-Lübke REW 1271a vidi u

32 cf. G. Folena BALM 5—6, 1963—64, 111.

33 Usp. i kod Vitezovića: »synodon zubatac, riba«, B. Jurišić, Anali Jadr. instituta, 1, 331.
34 Danas znamo da frane, bar, bars te bretonski bar potječu iz istog germanskog izvora kao i njem.
Barsch; FEW 1, 266; REW 966.
35 Schuchardt je (na nav. mj.) iz istog pretpostavljenog oblika izvodio i južnotal. nazive za smuduta :
burracciola (Messina) i vurracina (Palermo).

213
branzino nastavljanje (grč.) BRANCHIA »Kiemen«36. Skok je još u Term. 45 i
60 prihvatio takvo tumačenje: »riba koja se odlikuje osobitim izgledom škrga«,
a unosi ga i u ERHSJ 1, 198; »od gr. τά βράγχια, lat. branchiae, kslat. broncia«
P. Barbier (RLaR 54, 155— 156), naprotiv, odbijajući Schuchardtovu etimologiju,
polazi od lat. BRANCA »patte« < branco »serre ou pincette d’écrevisse«, a -z-
opravdava postojanjem parmskog oblika branz = »rebbio«.
Oba se tumačenja zasnivaju na stvarnim osobinama ribe, ali prvo ima protiv
sebe nerazjašnjeni -z- ( = [c])37. Venecijansko se -z- u branzin može objasniti
samo pomoću oblika bronzo »i piedi e le forbici de’ granchi e delle granzeole« (Bo-
erio 97), a Barbier je bio veoma blizu tog rješenja. Osim toga, Battisti i Alessio,
iako prihvaćaju (DEI 590) etimologiju iz REWa, ipak ukazuju na ven. bronzo s
navedenim značenjem. Po našem mišljenju, presudnu ulogu igraju semantički raz­
lozi i to: 1) bronzo odgovara sadržaju »bodlja«, »oštar« i, nadasve, 2) samo se sa
bronzo, tj. oznakom za šiljaste noge kod deseteronožnih rakova (a to je značenje
mletačkog bronzo) može objasniti tal. nazive za smuduta koji se zasnivaju na slici
»pauk«. Oblik ragno potvrđen je još od Gesnera, ali je i danas živ u Livomu (Penso),
te u Laciju i Apuliji: ragno, ragnetta (P.-S.)38. Pri tome valja naglasiti da je do
prenošenja značenja »pauk« ~> »smudut« došlo isključivo zbog postojanja istog ter­
mina za deseteronožnog raka Maja squinado HERBST. Taj se rak u Monacu zove
araignée de mer, u engl. spider crab, a to je baš granzeola ( > hrv. grancipula) čije
se noge završavaju šiljastim bodljama koje se u mlet. zovu bronzi. Iz tog bronzo
nastao je, po našem mišljenju, i naziv branzin, preuzet u našim sjevernojadranskim
narječjima38“.
14.1.4. Preostaje nam da ispitamo sliku sadržaja »piknjast« (c) u 14.1.) i da
vidimo da li bismo, pomoću postupka koji nam je bio veoma koristan kod analize
ihtionima agač, smudut i brancin, mogli razjasniti još koje ime za tu vrstu. Odmah
naglasimo da su sistematičan nazvali Dicentrarchus punctatus ( = Morone punctata)
posebnu vrstu smuduta koja se po nekim osobinama razlikuje od D. labrax (ljuske
na gornjem dijelu tijela su ktenoidne, uglavnom je manji tj. naraste najviše do
3 kg), a lako se uočava zato što mu je »corpo cosparso di macchie nere e l’opercolo
reca una macchia nera, ben evidente«, Tortonese 11, 59. Na tu osobinu ukazuje i
Šoljan (RJ p. 232), ali on drži da su to samo mlađi primjerci iste vrste39.
14.1.4.1. Kako kod nas gotovo da i nema razlikovanja tih dviju odlika, pokušat
ćemo pokazati kako se ono odražava u stranim nazivljima.
Kako smo već vidjeli u citatu iz Gesnera40, mladi se smuduti u Italiji često
nazivaju posebnim imenima. Tako nam za Ankonu Penso navodi varalo i varoloto
koji očito potječu od lat. VARIUS »variegato«, cf. A. Prati VEI 1026: »venez.
variolo, varolo ancon, varòlo 'lupo di mare giovane, coperto di macchiette’«.
14.1.4.2. Smatramo da se na sličan način može protumačiti tršćanski tal. oblik
baioccolo (Penso). U tom su dijalektu crne piknje metaforički nazvane baiocco

36 »da branchia (lat.) 'branchia’ avendo codesto pesce il preopercolo fornito di spine rivolte in
avanti«, A. Prati VEI 164.
37 Cf. hrv. oblike branke, brenke »škrge« sa sačuvanim velarom ispred svijetlog vokala.
38 Prema P.—S. (koji su veoma često nepouzdani) arrangiala i arranassa bila bi imena za Labrax,
međutim, Wagner DES 2, 337 navodi samo arcmdzólu i arangólu < ARANEOLUS kao ekvi­
valente za »spigola ragno«. Arana je, međutim, kao i drugdje, samo Trachinus (1,105). ZaElbu,
Cortelazzo (p. 91) navodi raMo »spigola« (Morone labrax).
38aTo mišljenje prihvaćaju i M. Cortelazzo i P. Zolli u svom D ELI 1, 163 (Bologna, 1979).
39 »Mladi su gore i postrance crno ispiknjani«.
40 Još je Kolumela (8, 17) razlikovao piknjaste smudute (.varii) od jednobojnih (sine macula).

214
»moneta di rame« (Tommaseo-Bellini), što može vrlo lako biti paretimološko na-
slanjanje na tal. vainolo. Katalanska imena pintad41 i pintadet tumačimo kao i
naše »naslikana«, »napisana«. Etimološki tim oblicima odgovara i mesinsko petita.
Sama slika »piknja« sreće se u arapskom nokt (Egipat) i quarous bon nokta (Tunis),
jer noqtah znači »macchia«, »punta«.
14.1.4.3. Među našim imenima za iuv. samo smo u Novigradu zabilježili škokal,
tj. oblik koji se udaljava od spomenutih osnova upotrebljavanih za oznaku smuduta.
Kako iz ihtioloških razloga ne smijemo pomišljati na gl. skočiti, skakati, sva je
prilika da se u tom usamljenom obliku krije koji od nastavljača tal. oblika scacco
sa značenjem koje imaju izrazi a scacchi, scoccato, scaccheggiato tj. »šaren«, »cmo-
bijel«, »išaran«. Riječi iz iste osnove dale su francuske izraze koji znače »bigarrč
(étoffe, poule)«, srednjefranc. eschaqueté »moucheté, tigré (d’un animal)«4142, a to
odgovara boji i crnkastim piknjama u mladih smuduta ili u vrste Dicentrarchus
punctatus.
14.2. Ako su Stari nazivali smuduta nobilissimus piscis i proles deorum zbog
ukusnosti njegova mesa, ovrata — veneris sacer — ni u čemu ne zaostaje za njim.
Na Korčuli se još spominju poznatog sladokusca koji se na samrtničkoj postelji
žalio što će umrijeti, a još se nije odlučio da li je bolja ovrata ili smudut. Možemo
zbog tih razloga smatrati da te dvije ribe spadaju što se tiče vrijednosti i traženosti
u isti razred. Odatle gotovo iste karakteristike naziva: za tvorbu imena koristi se
nekoliko istaknutih i uočljivih crta, areali tih naziva su kompaktni, a sinonimija
je daleko od toga da bismo mogli reći da je bogata kao što je to slučaj sa nevrijednim
ili manje vrijednim vrstama.
14.2.1. Osnovni denominacijski poriv bio je kod svih sredozemnih naroda is­
taknuta »zlatna mrlja na škržnim poklopcima« (Morović-Županović 50; PomEnc
4, 381) čiju ljepotu ističu svi ihtiolozi: »Besonders charakteristisch ist ein prächtiger
Goldstreifen an der Stirn zwischen den Augen«, FFA 580; »La caratteristica più
spiccata è costituita dalla banda dorata che corre fra gli occhi«, J. e G. Lythgoe
209. Oblik te zlatne mrlje još su stari Grci usporedili s obrvom, pa joj odatle i
gr. ime χρύσοφρυς = doslovce zlatobrov. I stari autori odreda ističu tu »razlučnu
oznaku«, tako da sumnja u identifikaciju starih naziva nema. Latinski pisci spominju
i grecizam chrysophrys (Ovidije Hai. 111, a za njim i Plinije 32, 152) i latinsko ime
aurata, koje je, naravno, mnogo češće navođeno (Celsije 2,18, 65; Kolumela 8,16, 2
i 8, Plinije 1,32; 9, 58; 32,43; 32,145; Marcijal 13,9043). P. Festus nam tumači i
pučki lat. oblik orata i samu etimologiju ihtionima: »Orata genus piscis appella­
tur a colore auri quod rustici orum dicebant« (182)44.
14.2.1.1. Većina naših imena za tu vrstu temelji se na semantizmu »zlato«,
»zlatan«, bilo da je on izražen našim ili aloglotskim sredstvima. Lat. AURATA
(REW 789) nalazimo u lirv. refleksima koji mogu biti dvojaka postanja: s jedne je

41 A. Griera navodi za Valenciju pintat što je očito ispravan oblik (A. Griera, 1968, p. 76).
42 Za romanske reflekse orijentalizma šah, a navlastito za se- i esc- u tal. i katalanskom vidi FEW
19, 166—130. Kod nas je skok, skaka f , skako n zabilježeno u Belostenca, Jambrešića i Vetra-
nića. Cf. Skok 3, 254; ARj 15, 186.
43 Non omnis laudum ; pretiumque aurata meretur
Sed cui solus erit concha lucrina cibus.
44 Usp. slično kod Izidora Seviljskog (12, 6, 6): »A colore piscium nomina instituta sunt ut... au­
ratae, quia in capite auri colorem habent«.

215
strane nastavljanje iz dalmatskog preuzetih oblika: ornata, ovratica45, ovrat, obrata,
obrat i urat, a s druge posuđivanje iz mlet. orada (Boerio 453): orada, eradica. U
obliku lovrata vidimo srašteni rom. član46.
ti nalazimo u tal. nazivima: orata (Genova47, Livorno, Catania), aurata
(Bari48, Napulj), orada (Ancona, Trst), urata (Mesina), arate (Taranto49); sve
te oblike navodi Penso, dok su P.-S. i za same tal. dijalekte nepouzdani (cf. ven.
orààa /sic!/ p. 67). Za salentinske dijalekte Rohlfs, VDS 52 i 67, bilježi arđta i
aurata. Galoromanski jezici poznaju također tri varijante: (1) bez lijevog proširenja:
prov. aurado50, (2) s d- iz damar ( = »pozlatiti«): st. prov. daurada, frane, daurade/
dorade, dorée51, te (3) sa aglutiniranim članom: lorada (FEW 1,178)52. Ibero-
romanski jezici također poznaju oblike sa i bez d- : dorada, dourada u španjolskom
i dorada te aurada, auradeta, auradella, orada, mada, urade, madelle u katalanskom
(Lozano 309); port. dourada (CLOFNAM 139.1.1.), doirada (Castro 147); malteški
uzvrata (Aquilina 566). Iz romanskih jezika preuzeti su brojni nazivi u arapskom
(aourata, ourad, dora, urata i đr.) koje navodi Oman 137.
14.2.1.2. Isti se sem izražava našim jezičnim sredstvima u nazivima: zlatka,
zlatuja, dok je grčkoj formi sadržaja najbliže cavtatsko ime zlatočnjak. Kod ihtio­
loga nalazimo i zlatva, zlatnica. Posebno pitanje predstavlja naš oblik zlatobrov
koji Skok 3, 657, očito s pravom, smatra prevedenicom (kalkom)53. Bilježe ga
Stulić, Parčić, Skok ( Terni. 49) i H 469 (navodeći Skoka), ali nitko nije zabilježio
gdje bi se tako govorilo. Naprotiv, bretonski gla:zen-fri-aur izrazito je pučki ( —
»ovrata-nos-zlatni«), Le Berre R 334 i BALM 10— 12, 328.
14.2.1.3. Na sadržaju »zlatan« temelje se Šved. guldbraxen (OECD 391), njem.
Goldbrassen, engl, gilt-head i n.grčki χρυσόψαρο (Bikélas; Rolland 3, 168).
14.2.1.4. Sjajnosti zlatne mrlje na obrazima ovrate dugujemo i naš usamljeni
naziv zvizdača54.
14.2.2. Međutim, ta lijepa riba nije označena samo zlatnom bojom. Premda
manje upadljive, zapažaju se i druge boje: »La partie inférieure de Fopercule est
marquée d’une tache de couleur rouille, mal délimitée... A l’aisselle de la pectorale
se trouve une tache rougeđtre«, Dieuzeide 2, 26. To nam tumači zašto se u port.
ovrata zove sargo vermelho (OECD 764) i zašto ponekad naši ribari po Hrvatskom
primorju kažu crveni arbun.

4,5 Još je M. Rešetar ukazao na pogrešno Vukovo navođenje tog oblika s -n- (cf. ARj 9,498 i 10,253,
te Skok 2, 581).
46 Belostenec (2, 204 i 336) pozna oba oblika: »ovrat, lovrat- morszka riba.« Aglutinaciju pozna
i prov. lorada FEW 1, 178.
47 Pored orata, Tortonese 11, 90 bilježi za Liguriju i oblik uà.
48 Za Bari: aurate »pesce ricercatissimo«. Scorcia 15.
49 Isti oblik ima i Taranto 44.
50 usp. bretonski aouret, aouridi. Le Berre R 334.
51 dorelle, Rolland 3, 168.
52 U galoromanskom dolazi do čestog prenošenja imena na druge vrste, a navlastito na kovača
(Zeus faber) : to je zapazio još Gesner (Nomencl. 41): »Galli daitrèe quem nos fabrum esse di­
cimus. Auratam vero nostram brame de mer.« U svrhu točnog razlikovanja Chrysophrys se da­
nas najčešće naziva la vraie daurade.
5 J ιχρύσοφρ'ίζ id est aureo supercilio insignis«, P. Arredi, 100.
54 od zvi{je)zda; etim. Skok 3, 667.

216
14.2.2.1. No, taj će nam sem pomoći i pri utvrđivanju etimologije dosada ne­
razjašnjenih imena za ovratu. Iako pokrivaju znatna područja, imena komarča,
skomarča, komorka, te komejuša i zbirno komej dosada nisu etimološki objašnjena
na zadovoljavajući način.
Skok je još u Term. 49, na osnovi poslovice »od po marča kraju sipa i komarča«,
pokušao objasniti etimologiju ihtionima komarča: »Je li ovo strana ili domaća riječ,
nijesam mogao dosada tačno utvrditi. Sve mi se čini da je domaća. Kao da je slo-
ženica od naše kon, koja znači početak i kraj. Riječ bi, prema tome, značila riba od
kon marča, tj. ono što baš kaže poslovica na Braču, da je kraj ove ribe u mjesecu
martu«. U ERHSJ 2, 132 još je neodlučan: »Možda od sintagme kon marča, tj. riba
koja se lovi od konca mjeseca marta«. Međutim, u članku marac (3, 375—6), ne
nalazimo kondicionala; »Ovamo ide još komarča (Hektorović) »riba«, od sintagme
kon ( — konac) marča«. Značenje je bračke poslovice ustvari drugačije: kraju znači
»idu kraju«, »približavaju se obali« sipa i komarča, što potpuno odgovara stvarnosti,
kako nas upućuju ihtiolozi5*, ali i tako shvaćena, sintagma kon marča teško da bi
nam mogla dati naziv za ovratu. Osim toga, postoje i varijante istog leksema koje
smo gore naveli, a one se pomoću kon marča (po marča u narodnoj izreci!) nikako
ne mogu objasniti. Zato ćemo pokušati potražiti izvorište u drugim nomenklatura­
ma. U današnjim nazivljima ne srećemo niti jedno ime za ovratu koje bi nam moglo
pomoći, ali zato u st. grčkom nalazimo ihtionim κομαρίς kod Epiharma (47)*56,
koji F. A. Wood (Amer. Jour. Phil., 48, 1929, 51—52) izvodi od κόμαρον »the fruit
of arbutus«, κόμαρος »strawberrytree = Arbutus unedo«. Sad već možemo smatrati
da smo na pravom putu, jer, ako ihtionim i nije identificiran za grčki, fitonim je
sačuvan čak i na našoj obali. Komora, komorika su u Salima nazivi za A. unedo, a
jednako je na Rivnju i Ugljanu, gdje je u upotrebi fitonim komorina. Nadalje, ko-
morčar je na Rabu, a komorovac na Lošinju5758ime za Quercus coccifera, tj. sitni
hrast crvena ploda, koji se njem. zove S c h a rla c h eiche, K erm es eicheS9. Naziv za
biljku je vrlo star. Jireček, Romanen in d. St. Dalmatiens 1, 64 potvrđuje za a.
1229 : salinae in capite Comorcarii, što je bez sumnje današnje Komorčar i pomišlja
na refleks od lat. commerciarius. Skok 3, 44059 odbija iz fonetskih razloga takvo
izvođenje, a s pravom ne prihvaća ni Kušarovo (Rad 118, 15) campus Martius i
zaključuje da Jirečekov rapski toponim nastavlja lat. TAM ARICIARIUM 60, to jest
da se toponim zasniva na imenu biljke tamaris61. Nije jasno zašto Skok (ili možda
redaktori rukopisa?) tako postupa(ju) kad nam fitonim komora, komorika i a. 918
potvrđeni toponim Comaretum sam Skok tumači kao »dalmatsko-romanski leksički
ostatak od gr. κόμαρος, lat. comarum«, a to je za razliku od *tamariciarium, potpuno
prihvatljivo.
Tko god je vidio tek ulovljenu ovratu, upala mu je u oči pored zlatne pruge i
izrazita svjetlocrvena ili ružičasta mrlja koja naliči na sominu (plod grma Arbutus

55 »Podlanica, Chrysophrys aurata... (se lovi) cijelu godinu, jesen i proljeće bolje.« »Tabelarni preg­
led riba, meka i alata za sportski ribolov« u More 4/68. Naše tumačenje spomenute poslovice
još bolje potvrđuje J. Basioli (SRJ 150): »Lovi se pomalo čitave godine, ali se ožujak i travanj iz­
dvajaju kao najjači mjeseci lova«, jer baš tada komarča ide (prema) kraju.
56 D ’Arcy Wenthworth Thompson 122; cf. i Liddell-Scott 975: κομαρίς »a fish«.
57 J. Haračić, GHND 6, 1891, s. v.
58 D. Simonović, BR 388, prenosi iz S. Horvatića komoravac, iz Šuleka divja komorika i navodi
ostale nazive među kojima valja zabilježiti krmezni hrast i knneski hrast.
59 Skok se u više navrata bavio tim oblicima: ZfrPh 46, 1927, 390; N V j 24, 661.
60 *tamariciarium u ZfrPh 46, 490.
61 O porijeklu tog orijentalizma v. FEW 19, 180.

217
unedo) dok još nije sasvim zrela. Zato ćemo, barem do sigurnijih dokaza, smatrati
da je, ako ne za komej-uša, a ono za komarča, komorka i skomarča62 etimologija
ista kao grč. ihtionimu κομαρίς.
14.2.3. Kako je ovrata vrlo cijenjena i skupa riba, prirodno je da i njena veli­
čina (odnosno starost) igraju određenu ulogu u određivanju cijene i kvalitete.
Za južnu Francusku Gesner (Nomencl. 41) to ovako opisuje: »In Gallia Narbonensi
pro aetatis differentia, quae magnitudine definitur, diversa nomina habet. Quae
palmi magnitudinem nondum attigit sauquene definitur; quae cubitis est magnitu­
dine daurade, quae inter illas est mejane quasi dicas media«. Za grad Narbonne i
okolna bočata jezera, P. Gourret kaže da tamošnji žitelji »appellent saucanello les
jeunes de moins d’un an; entre 1 et 2 ans eiles (sc. les daurades) sont dites pauma-
renco, et deviennent tresenco entre 2 et 3 ans«. Iako ne s tolikom točnošću63, i kod
nas se razlikuju velike od malih ovrata i to najčešće tako da se osnovni leksem pro­
širuje s našim ili rom. deminutivnim morfemom (usp. orada eradicaioradda)
ili se pak za odrasle primjerke upotrebljava neoznačeni termin, a za iuv. ili iuveniss.
ime izvedeno iz posebnog leksema (usp. u Božavi: podlanica i beloglavka).
14.2.3.1. Bilo da sliku sadržaja »dlan« uzmemo kao oznaku mjere (kao što je
to slučaj kod Gesnera) ili da smatramo da je do nje došlo zbog oblika tijela ribe
(»Corps ovale, comprimé, élevé en avant«, Dieuzeide 3, 26), naš naziv podlanica
( podlančica) je jasan64 i nije po sadržaju kao ihtionim u Sredozemlju usamljen.
\ smo već vidjeli u prov. paumarmco, paumarenque (Joubin-Le Danois i nekoliko
varijanti u Mistralovu Tres.). Osim toga, Caraffa 147 potvrđuje palmata za Korziku
(Bastia, Cap Corse)65. Sve su to izvedenice iz lat. PALMA »dlan« (REW 6171,
FEW 7, 507—514)66.
14.2.3.2. Ulcinjski oblik dama potječe iz alb. gjdne »broad, wide« (S. E. Mann
142)6768.
14.2.4. Vidimo dakle da je stadij u rastu značajan za imenovanje ove tražene
ribe. Za mlađe primjerke kod nas je nedvojbeno potvrđen naziv sekulica, koji se
može protumačiti samo pomoću jednog od starijih značenja lat. saeculum', »proprie
est natio, genus, ac soboles, γένος, γενεά et dicitur tam de hominibus quam de
brutis animantibus« Forcellini 4, 18968. Meyer-Lübke u članku REW 7495 SAE­
CULUM , 2. »Junges von Tieren«, navodi sardsko (logud.) seyu »junge Forelle«,

62 i- u skomarča ne predstavlja poteškoća. Takvu epentezu nalazimo u velikom broju ihtionima:

gariSjsgariš, kotičjskotić, ploticajsplotica.
6 3 Neka mjesta razlikuju tri veličine. Tako na pr. Božava ovratu naziva podlanica, mlađe primjerke
deminutiviziranim podlančica, dok sitne primjerke naziva beloglavka. U Ravi je situacija dru­
gačija: neoznačeno je ime podlanica, a posebna imena imaju primjerci koji su iznad ili ispod nor­
malne veličine : veliki se primjerci zovu šparica, a mali podlančica.
Podlanica je: 1. »dlan«, 2. fitonim, 3. ihtionim, ARj 10, 253; za etimologiju v. Skok 1, 417.
65 Također u južnoj Francuskoj, palmo je naziv za ribu Gadus lotta BLOCH. (J. Crespon 2, 303).
66 Budući da nije sagledao vezu s »označenom stvari« i kako nije raspolagao s dovoljno paralela,
Wartburg svrstava Joubinovu paoumarenque među »riječi nepoznata porijekla«, 21, 256. Jednako
postupa i sa nazivom za »trogodišnju« ovratu tresenque.
6 7 Ne znamo kako moramo protumačiti Skokovo »> « u 1,417; »podlanica je metafora za ribu aurata,
lovrata, jer naliči na otvoreni dlan > arb. (Ulcinj) džanca f.«? O zajedničkom izvoru našeg dlan
i toskičkog gòre, gegijskog iane, skadarskog džan »breit« ne može biti riječi; cf. G. Meyer AEW
140.
68 Cf. Vinja 1957 (2) 265.

218
koje potvrđuje i Wagner DES 2,402: »avannotto della trotta«6970.Za naše je tumačenje
sardski ihtionim vrlo značajan jer nam pokazuje da se refleksi od lat. saeculum i
drugdje u Romaniji upotrebljavaju za označavanje mladih primjeraka traženih
riba.
14.2.4.1. Međutim, to će nam biti još dragocjenije za tumačenje posljednjeg
znatnije rasprostranjenog naziva za ovratu, koji sa više varijanti kompaktno prekriva
čitavu Boku Kotorsku. To su ihtionimi: dinigla (koji smo utvrdili na šest točaka),
te gnigla, gnjigla, gilniga i gilinga. Oblik dinigla bilježe Vuk, Broz-Iveković, Parčić,
a za Budmanija (ARj 2, 404) riječ je nepoznata postanja. Skok je u više navrata
pokušao riječ etimološki protumačiti (ZfrPh 38, 546; 50,497; 54,436; Term. 49),
najprije pomoću GERRICULA, a kasnije pomoću GENUCULA, pomišljajući
»an eine metaphorische Benennung nach dem Knie, weil der Kopf dieses Fisches
in der Tat bildlich als Knie aufgefasst werden kann: genucula m it -icula anstatt
-ücula«.
Prvo se od tih rješenja nikako ne može prihvatiti (i Skok ga sam u ZfrPh 54, 436
otklanja), jer je gerricula deminutiv od gerres, a to je ime za našu kukavnu ger(ic)u>0,
kojoj bi tako ime za gospodsku ovratu bilo deminutivom! Sliku sadržaja »koljeno«,
međutim, ne nalazimo ne samo među imenima za Chrysophrys već je, koliko nam
je poznato, uopće nema u ihtionimiji. Daleko je značajniji, što se oblika tiče, članak
dinigla u ERHSJ 1, 406. T u se potvrđuju nove varijante: dinjigla, dilinga, glinga,
gnjigla, ali pitanje postanja nije dokraja jasno. U svakom slučaju, Skok, iako je
svjestan toga da »semantički problem ostaje neriješen«, ipak misli da je »lovrata
nazvana kao »ljudsko koljeno«.
Kao što smo tvrdili i prije pojave prve knjige ERHSJ, mi smatramo da je
pravo izvorište tom ihtionimu u istoj slici sadržaja kao i za sekulica, tj. »genus,
γένος, γενεά«71. Oblik izraza predlaže se u spomenutom Skokovu članku, samo
mu se pridaje sadržaj koji onemogućava da se dinigla, gnigla i dr. smjeste u semantički
sustav imena koja služe za označavanje vrste Chrysophrys.
14.2.4.2. Sva su ostala naša imena za ovratu ograničena na veoma skučene
areale i nije ih teško semantički objasniti.
Mladi se primjerci nazivaju u Ražancu ježarica. Ime je očita izvedenica od
jež Paracentrotus lividus i Sphaerechinus granularis, tj. »morski jež«, »ježina« (43.2.1.),
jer, kao što je poznato (Dieuzeide 3, 26; Luther-Fiedler 100 i mjesto iz Marcijala
cit. u bilj. 43)72, ovrata se najradije hrani školjkama, puževima i ježinama.
14.2.4.3. Kako mladi primjerci još nemaju karakterističnih oznaka, glava im
je bez njih kao bijela. Odatle ime beloglavka.
14.2.4.4. Naprotiv, ihtionim škarnatica dolazi od naziva za stanište, jer ovrata
»najradije traže tihe uvale s kamenitopješčanom podlogom« (Basioli SRJ 150)
i »fonds sablonneux enclavčs« (Dieuzeide 2, 35). Takve se uvale u Dalmaciji često

69 Wagner (n. n. mj.) prihvaća etimologiju od sec’lu, ali nema pravo kad se pita »su quale tradizione
si appoggerebbe... il significato »Junges von Tieren« che il Meyer-Liibke da per la voce latina.«
Naš ihtionim potvrđuje vitalnost te upotrebe u Romaniji.
70 Geres aut inutiles maenas... Marcijal 12, 32.
71 Bi li se moglo pomoću istog sadržaja razjasniti alb. ime za ovratu koce (Pesh. Shq. 135), kad zna­
mo da je koce »djevojčica«?
72 »Usa le sue forti mascelle per triturare crostacei e molluschi«, J. e G. Lythgoe 209.

219
zovu škar što potječe od grč. έσχάριον; cf. sicil. scaru »seno di mare« {Boll. Centro
Studi Siciliani 4,1956, 345; Rohlfs Lexicon 159); Škar, uvala na vratima Šibenskog
kanala (v. B. Jurišić Ljetopis 59, 186); za druge toponime v. Skok ZfrPh 54, 491 i
sada ERHSJ 3, 39973.
14.2.4.5. Usamljeni naziv sporica (za najveće primjerke) formalno je isti kao
i špar (v. 27.4.1.) tj. SPARUS REW 8124, Skok 3, 308; usp. i sistematski sinonim
Sparus aurata.
14.2.4.6. Nekoliko mjesta oko Karlobaga upotrebljavaju za oznaku nedoraslih
primjeraka naziv štrigovica. Nismo kadri razjasniti zašto se to ime, inače u upotrebi
za nevrijedne Blenniidae (7.3.1.), upotrebljava i za podlančice.*20

73 O tom obliku v. sada i opširno dokumentirani prilog što ga je napisao G. Tropea o »La foruma
di έσχάριον nel Mediterraneo« BALM 13— 15, 273—293 i M. Telećan ib il. 259, η. 12.

220
 15. CIPAL — RIBA TOBOŽE VELIKE GLAVE

15. Imena za Mugilidae — ciple*1 pružit će nam priliku da učinimo nekoliko

zanimljivih lingvističkih i povijesnih konstatacija. Prva od njih bit će da ustanovimo
kako se jedna veoma stara »pučka etimologija«, kojoj ne znamo ni izvora ni sastav-

1 Kao što se vidi iz popisâ, držali smo se kod nas najraširenije sistematike imena za ciple kako je
provode Carus (Pr ), Šoljan (RJ), FFA (Zei i Abel), te naš vodeći specijalist za tu vrstu D.
Morović (»Sur la détermination des muges adriatiques d’après la forme de l’otolithe sagitta«
in Bilj. Inst, za Oceanogr. i Ribarstvo , 9, 1953, Split i D. Morović 1957), jer nam se podjela
obitelji Mugilidae na šest vrsta (Mugil Cephalus, M. capito, M. auratus, M . saliens, M. chelo
i M. labeo) činila najprikladnijom, u prvom redu zbog toga što odražava stanje u pučkoj tak-
sonomiji: Mugil ( = cipal) je hiperonim, a svi ostali nazivi su podvrste u skupini cipala; u
semantičkom polju cipal ( = Mugil, po ovoj sistematici) mogu biti sve ostale vrste, a to znači
i svi ostali nazivi, dok obrnuto nije točno :
cipal (mujal) U skakva, mrena, skarol, zlatar
Mugil U Mce, Mca, Ma, Ms, Mch, M l
U o v o m poglavlju sustavne nazive za Mugilidae ovako kratimo:
Mugil cephalus = Mce Mugil saliens = Ms
Mugil capito = Mca Mugil chelo = Mch
Mugil auratus = Ma Mugil labeo = MI
Međutim, da bismo olakšali snalaženje u najnovijoj literaturi, donosimo nazive za naše Mugili­
dae i iz dva najsuvremenija repertoara, a to su CLOFNAM i Tortonese 11.
CLOFNAM
18.1. Mugilidae. Obradila E. Trewavas.
181.1. M U G IL
181.1.1.1. Mugil cephalus cephalus L. = M. cephalus
181.2. CHELON
181.2.1. Chelon labrosus RISSO = M. chelo
181.3. LIZA
181.3.1. Liza (Liza) ramada RISSO = M. capito
181.3.2. Liza (Liza) aurata RISSO = M. auratus
181.3.4. PRO T O M U G IL /subgenus/
Liza (Protomugil) saliens RISSO = M. saliens
181.4. OEDALECHILUS
181.4.1. Oedalechilus labeo = M. labeo
T O R T O N E S E 11, 11—29
Fam. M u g ilid a e
Gen. M U G IL (L.)
Mugil cephalus L. = M. cephalus
Gen. LIZA (JORD. SWAIN)
Liza ramada RISSO = M. capito
Liza aurata RISSO = M. auratus
Liza saliens RISSO = M. saliens
Gen. CHELON (RÔSE)
Chelon labrosus RISSO = M. chelo
Gen. OEDALECHILUS (FOWLER)
Oedalechilus labeo CUV = M. labeo
(DIEUZEIDE 3, 233—245, jednako kao Tortonese, samo što je Oedalechilus labeo CUV. =
= Liza labeo CUV.).

221
nica, sačuvala do naših dana i izazvala niz imena čiji su izrazi neopravdani obzirom
na označenu stvar. Vidjet ćemo, nadalje, kako su opći, neoznačeni nazivi, kojih
ima relativno malo, odreda vrlo rano posuđeni ili preuzeti iz jezika naroda koji
su nam prethodili na ovim obalama, dok su označena imena, tj. denominacije za
pojedine vrste cipla, uglavnom naše tvorbe i ima ih veoma mnogo. I ne samo to.
Novi će nazivi tokom vremena i kretanjem po skučenim arealima prelaziti iz jednog
semantičkog ili semičkog polja u drugo. Te će modifikacije izraza biti noviji primjeri
pučke etimologije, samo sada s tom razlikom, što će motivacijski impulsi biti uglav­
nom opravdani prirodom samoga referenta. I, na kraju, kao i u drugim slučajevima,
za gotovo sve semove koji su predstavljali osnovu za konceptualizaciju naših ozna­
čenih imena, naći ćemo semantičke paralele u obliku sadržaja stranih imena za
Mugilidae. Kako je riječ o vrsti koja se dosta traži, koja je česta i na mnogim je
mjestima predmetom intenzivnijeg lova pa čak i uzgoja u posebnim ribnjacima
ili morem spojenim jezerima, neće nas začuditi obilje naziva kod svih naroda. Ako
svemu tome dodamo da cipala ima čak šest vrsta koje se na takvim mjestima i
imenom razlikuju, bit će nam jasno zašto se još 1657. J. Jonston(us) mogao žaliti:
»Historiam Mugilum nomenclaturarum diversitas obscuram facit« (p. 63), dok
J. i G. Lythgoe 1971. tvrde: »È una famiglia molto omogenea; si può avere diffi­
coltà a riconoscere le specie«, (p. 194).
15.1. Za takvu podvrstama i nazivima bogatu ribu situacija s imenima rijetko
je u kojoj nomenklaturi dokraja jasna. Što se tiče starih grčkih imena, klasični će
filolozi morati još dosta raditi dok dođu do određenije identifikacije brojnih naziva
koje srećemo u grčkih pisaca. Mi ćemo se stoga ograničiti na navođenje onih imena
koja se po svemu sudeći odnose na ciple i, kao što su to činili humanistički autori,
uzet ćemo za osnovu imena koja navodi Atenej (VII 306 d), jer je on najeksplicitniji.
Atenejeva ćemo imena shematizirati kako bismo došli do pregleda naziva kod ne­
koliko autora. Pri tome nećemo ni pokušavati identificirati podvrste, jer bi to bio
uzaludan posao. Kod samog Aristotela, kao što će se iz pregleda vidjeti, dolazi do
dvije različite podjele, a ni samo opće (»neoznačeno«) ime nije za sve autore isto.
Evo kako bi se mogla (prema Strombergu 134) shematizirati imena koja od
različitih pisaca preuzima Atenej:
λευκίσκοι
(Hikezije)

κέφαλος

κεστρεύζ μυ ξινός χελλών

Dorion Aristotel. Eutidem χελλαρΐης^
κέφαλος χελλών φεραΐος / I όνίσκος)
θαλάττιος (ποτάμιος) κέφαλος χελλών σαργός / \
I V μύξος / , \ ,
I \ κέφαλος σφηνευς δακτυλευς
κέφαλος νήστις

κεφαλΐνος (βλεψίας)

222
 To su imena što ih nalazimo u grčkih pisaca2. Teško je zaključiti koje je od
tih imena bilo semantički »najšire«, to jest koje je ime vršilo funkciju hiperonima,
neoznačenog naziva i moglo obuhvatiti sva ostala imena za podvrste, jer se Atenejevi
izvori u tome ne podudaraju. Očito, za Aristotela je to bio naziv κεστρεύς, jednako
kao i za Doriona i Eutidema. To je dobro vidio i Gesner (68) kad kaže: »Aristoteli
Cephalus species est, quae cum aliis (Chelone, Sargino, Myxone) κεστρέως no­
mine continetur. Hicesius species Leuciscorum quatuor nominat: cephalum (in
cibo optimum), cestreum, myxinum, postremo chelonem (qui et bacchus dicitur);
Aristt. quartum vero non cestreum, ut Hicesius sed sarginum (σαργΐνον).3
Kod latinskih pisaca opće, neoznačeno ime bilo je mugil koje Ernout-Meillet
DEL 417 i 421 tumače pomoću *mungo, smatrajući s pravom da je ime oznaka za
sadržaj »le gluant, le visqueux« (usp. grč. μύξων i naše nazive balavac, babui, boval
itd.)4. Međutim, u rimskih autora ne nalazimo posebnih imena za podvrste5
iako se o ciplima često i u detalje govori (Ovidije, Plinije, Kolumela, Marcijal i dr.).
Kod njih je, dakle, mugil opće i neoznačeno ime, koje vrijedi za sve podvrste.
15.1.1. Ako opet pogledamo grčka i latinska imena upast će nam u oči da je
među njima najveću vitalnost pokazao naziv κέφαλος koji se do dana današnjeg
sačuvao ne samo u novogrčkom, već i u čitavom nizu jezika oko Sredozemnog mora.
Granica rasprostranjenosti tog naziva ne poklapa se s istočnom talijanskom oba­
lom (kako to tvrdi FEW 2/1, 593) već seže znatno zapadnije, jer ga nalazimo i u
sardskom (DES 1, 445). O tome nam svjedoči još Jovius u svom X. poglavlju:
»Mugiles graeco nomine cephalos Romani vocant qui in plura genera partiuntur:
alii item cestres, alii bacchi, alii demum myxini et chelones, leuchisti et mucones
appellantur«. Kako κέφαλος nije ni za Aristotela ni za Hikezija bio opći naziv za
Mugilidae, moramo zaključiti da su grčki nazivi koji se u pisaca pojavljuju kao
opća imena (κεστρεύς, λευκίσκοι) služili prvenstveno u taksonomske svrhe, dok je
termin κέφαλος bio pučki neoznačeni naziv. Gotovo istu pojavu utvrdili smo kod
pasä (v. 2.), pa možemo tvrditi da se κέφαλος odnosi prema λευκίσκοι jednako kao
κύων prema γαλεώται. Time smo objasnili mjesto što ga κέφαλος zauzima u nizu
imena za ciple. Međutim, a na tome bismo htjeli inzistirati, znak κέφαλος, zapravo
semantizam koji ga vezuje za κεφαλή »glava«, pričinja nam poteškoće. Od prvog
dana kad sam se počeo zanimati za porijeklo naših pomorskih i ribarskih termina
čudilo me je da riba tako obične, pa čak i malene glave može nositi ime koje tu
glavu ističe. To tim više što glava u cipla nema ničega što bismo jeli, kao kod škar­
pine ili podlanice, nema ničega što bi bolo ili predstavljalo bilo kakvu opasnost ili
posebitost. Ukratko, glava u cipla nije ni velika ni osobita, niti bilo kako upada u
oči i ne razlikuje se mnogo od glave u srodne obitelji Atherinidae s kojom Mugilidae
imaju mnogo zajedničnih odlika6. Uostalom, to se vidi i iz opisa ihtiologa. Ni
jedan od njih ne ističe da bi ta glava bila velika, da bi po bilo čemu bila značajna i
uočljiva. Evo nekoliko takvih opisa: »Corpo fusiforme, alquanto compresso, co-
2 Strömberg 134 navodi još i ove sinonime: λινεύς i κόδαλα iz Hezihija, te πλώς (prema Po­
lentoni!) i όξύρυγχος iz Difila Sifniosa (ap. Ath. 356a).
3 Slično zaključivanje nalazimo i u Scaligerovim tumačenjima Aristotela (p. 219), samo što se
on zadržava na Eutidemovim nazivima, koji su nam manje interesantni jer se izrazom nisu
sačuvali.
4 Naravno, Izidorovo »tumačenje« Mugilis nomen habet quod sit multum agilis (12, 6, 26), prije
je igra riječima nego etimologija.
5 Iako se mugil spominje na pet mjesta u IX Plinijevoj knjizi, ipak J. Cotte o tom imenu uopće
ne govori.
6 Obje vrste spadaju u isti red Perciformes (Grgečke), a Mugilidae i Atherinidae pripadaju pod-
redu Mugiloidei.

223
perto di squame cicloidi o ctenoidi, assai grandi e presenti anche sul capo, che è
più o meno depresso. Bocca piccola, di regola terminale«, Tortonese 11, 11; »la
longueur de la tète est égale au 1/5 environ de la longueur totale; museau court«,
Dieuzeide 3, 239; »Meeräschen: Mugiliformes mit kleinem Maul und winzig klei­
nen Zähnen, K opf etwas abgeplattet«, FFA 618. Dovoljno je te opise glave uspo­
rediti s opisima glave u grdobine (6.) ili glavoča (13.), pa da se vidi da ona nije
svojom veličinom nikako karakteristična.
Uza sve to, kroz dvije tisuće godina i dalje se prihvaća da je cipal dobio ime
zbog velike glave. Prvu potvrdu takova gledanja nalazimo kod Ateneja : καί κεφάλους
μέν λέγεσθ-αι διά το βαρυτέραν την κεφαλήν εχειν (VII 307b). Koliko mi znamo, prvi
je Vittore Pisani, i to nedavno, ustao protiv takova gledanja; »...ma è questa etimo­
logia basata su una realtà? È vero che il latino dice capito per nominare lo stesso
pesce (Cato, De agricult., 158, Ausonio), ma si tratta probabilmente di un calco,
come è detto nel Walde-Hofmann 1,163; e questo maggior peso della testa del
cefalo mi pare una motivazione analoga a quella che danno parecchi dizionari eti­
mologici per raccontarci che il lupino ha nome dal lupo »perchè... fa perire le erbe
che vi nascono presso, col suo folto fogliame« (Prati). È verisimile che a un certo
momento i Greci, come Ateneo, avranno sentito ima relazione tra κέφαλος e κεφαλή
pari a quelle che un Italiano può sentire fra testamento o testimonio e testa...« (BALM
10—12, 1968—70, p. 443). Pisanijevo tumačenje je ne samo prihvatljivo već nam
ga nameće i naše iskustvo s imenima riba u novijim stadijima. Grčki se govornik u
danom trenutku našao u istoj situaciji kao i naš kad je psa modrulja prozvao gluhi
pas (v. 2.2.6.) ili kad je neprozirno grč. κολίας, kao oznaku za plavicu »prekrojio«,
»prilagodio«, izrazito našem golać (19.3.5.), jer gol nešto znači, a κολίας ili glaucus
ne znače ništa. U takvim situacijama, opravdanost ili neopravdanost naziva (golać
je svakako opravdano jer je plavica zaista gola, tj. bez ljuske, a gluhač je neopravdano
jer pas nije nikako gluh), kao što vidimo, ne igraju nikakvu ulogu. Prema tome,
κέφαλος i svi refleksi koji ga nastavljaju samo su plod »pučke etimologije« do koje
je došlo u određenom trenutku. Ako do nje dolazi u naše vrijeme, nema razloga da
ne dopustimo da je do nje moglo doći i na jednom stadiju grčkog jezika. I, kao
što Atenej, kod već prihvaćenog κέφαλος svakako hoće taj naziv opravdati i »tu­
mači« ga težinom glave u te ribe, što nema nikakve biološke osnove, jednako tako
današnji govornik u već prihvaćenom smokva koje smo zbog postojanja dalmatskog
pikajfika > figa < gr. φυκίς preveli našim smokva, hoće pošto-poto opravdati taj
naziv zelenom bojom ribe, kao što to čini B. Finka u MR 25, 18— 19 (v. 30. bilj. 69).
Razlika je samo u rasprostranjenosti i u uvriježenosti takvih tumačenja. Kod izvo­
đenja κέφαλος od κεφαλή suočeni smo sa starim i općenito — pa čak i od profesio­
nalnih lingvista — prihvaćenim mišljenjem da je u cipla velika glava pa da mu
odatle i ime. Doduše, valja imati na umu da sve te »etimologije« potječu iz doba
kad ni semantika ni poznavanje referenta nisu igrali nikakvu ulogu, a forma je
etimologu bila unica et ultima ratio. Kod gluhač i golać lakše ćemo prihvatiti da je
riječ o tzv. pučkoj etimologiji, jer je pojava znatno manje stara, ali, zapravo, u oba
je slučaja riječ o istom fenomenu, i to nam najbolje ukazuje na neopravdanost na­
ziva pučka etimologija. I, tko zna koliko još imamo imena koja nam se čine izrazito
našima, a zapravo su sama naknadne reinterpretacije stranih izraza, ispunjavanje
mrtvih oblika živim sadržajem. Napokon, ni šaran nije baš izrazito šaren da bi se
moralo uzeti pod gotovo da je izveden od osnove koja je u šara (Skok 3, 382, Preo-
braženskij7) i zanemariti mogućnost preuzimanja čuvaškog ili tursko-tatarskog isto-*24

7 A. Preobrazhensky Etymological Dictionary o f thè Russian Language, New York, 1951, 3, 88

224
značnog sazan koje kao etimologiju za češko, ukrajinsko, bugarsko, srpsko ili hrvat­
sko šaran navode Vasmer (RussEW 3, 375), Machek (Etym. si. j. čes. slov. 494) i
Duridanov (»Stari tjurski zaemki v bälgarski ezik, in Izsledovanija v čest na Alarm
S. Drinov, Sofija 1960, p. 442)8. Suočeni samo u takvim slučajevima s »etimologi­
jom« i etimologijom. S nečim što je živo i samo po sebi razumljivo za svijest čita­
vog jednog naroda i s nečim što je poteklo iz etimologijske radionice specijalista
koji danas mora ne samo poznavati već i voditi neprestano računa i o riječima i o
stvarima. Ma kako njezin zadatak bio i težak i nezahvalan, »prava« etimologija mora
neprestano i kad god to može i dokle god to može, voditi računa o cjelokupnosti
znaka i njegovu mjestu u sistemu, to jest o izrazu i njegovu mijenjanju i o sukce­
sivnim formama sadržaja koji su taj izraz, kad je postao mrtva olupina i inertna
etiketa, ispunjali, da bi mu dali novi život i opravdanje. Cipal nije riba velike glave,
»ona (golova) u nego sovsem ne tak velika...« (S.T. Aksakov cit. u I. Leder 49),
ali je njegovo predhelensko ime formom izraza izazvalo naslanjanje na κεφαλή i
to je bilo dovoljno da se naziv ustali i da se u drugim jezicima preuzima.
15.1.2. Situacija s imenima za Mugilidae poprilici je ista kod svih priobalnih
naroda: postoji jedno ili više općih imena koja označavaju cipla kao predstavnika
vrste, dok broj imena za podvrste varira. Tamo gdje je ribolov intenzivan, gdje
cipli najviše »kure« (tj. kreću se, sele, idu na mriještenje), ima i više naziva, a po­
negdje upućeniji ribari i potrošači razlikuju čak svih šest podvrsta. Zato ćemo i
mi najprije obraditi naša opća imena (15.2.), a zatim pokušati razjasniti nazive za
šest podvrsta, uključujući među njih i one za koje nismo potpuno sigurni u identifi­
kaciju (15.3.). Teškoća lučenja podvrsta9 odražavat će se i u nestalnosti označenih
imena: na pojedinim točkama jedan će naziv označavati više podvrsta, na drugima
će isto ime biti u upotrebi za druge podvrste, dok će negdje različita imena uka­
zivati na posebitost staništa i vremena kretanja (»kurenja«) cipala. Naravno, i broj
naziva i sigurnost identifikacije u upravnom su srazmjeru s pogodnošću terena za
pojavljivanje, lov ili čak za uzgajanje te vrste10. Odmah ćemo naglasiti da se samo
Mugil auratus zbog vidljive razlučne oznake (»jasna zlatna mrlja na skržnom za-
klopcu«) lako i nedvojbeno identificira (v. 15.3.5.1.).
15.2. Kad je riječ o općim imenima za Mugilidae možemo tvrditi da se naša
obala dijeli na dva nejednaka dijela: najveći dio našeg obalnog poteza prekriven je
imenima koja u brojnim varijantama nastavljaju grč. κέφαλος, bilo da smo ga pre­
uzeli iz grčkoga zahvaljujući dalmatskom posredstvu, bilo da smo ga posudili
izravno iz mletačkoga. Nastavljači grčkog naziva prekrivaju svu obalu od Bojane
pa, grubo uzevši, do Zadarskog arhipelaga. Nazivi na sjeveru našeg dijela Jadrana
nastavljaju lat. opći nazivi mugil. Južni, tj. veći areal daleko je kompaktniji od
sjevernoga. Naime, u sjevernom arealu postoji skupina lokaliteta gdje se cipal na­
ziva venecijanizmima cjévul i dr., dok su refleksi od mugil gotovo nepoznati na
arealu prekrivenom nastavljačima grčkog oblika11*15.
8 Cf. I. Leder 116—117.
9 koja je očigledna u svim ihtiološkim popisima, pa zato sve te identifikacije valja prihvatiti s
izvjesnom rezervom; vidi napomenu J. i G. Lythgoe na kraju odjeljka 15.
10 Veoma pregledan i pertinentan opis naših cipala i lova na našim obalama dao je Josip Basidi
u MR 23, 1971, 114—116. Za našu svrhu isto je tako vrijedan kratki članak Jakova Certića
»Nadopune o ciplu« objavljen u Vjesniku od 23. 2. 1972.
11 J. Basioli (σ. c. 114) smatra i oblike skakavica i skakva »općenitim nazivom za sve vrste cipala«
u Crnogorskom primorju i Boki Kotorskoj. Međutim, u našim smo anketama utvrdili da se
na tom području kao opća imena upotrebljavaju oblici d p o l i dr., dok su skakva i si. oztuke
za podvrste, najčešće za Ms.

15 V. V IN JA E T IM O L O G IJA I. 225
15.2.1. O nastavljačima grč. κέφαλος koje smo dijelom primili preko dalmatskoga
dosta je pisano. ARj u svom I svesku (801 i 802) navodi oblike cipao12 i ctpo13.
Skok (1, 268) im posvećuje poseban članak i smatra da se »kao leksički relikt dalmato-
romanski mogu smatrati oblici sa ce > c i sa ph > p«, dok »oblici sa c > k i / po­
kazuju upliv grčke riječi«14. Ništa značajnijeg ne donosi ni Vasmer (Griech. Lehnzo.
49)15.
15.2.1.1. Za vrijeme naših bilježenja na terenu utvrdili smo ove nazive: naj-
prošireniji je oblik cipal, »pa ga je prihvatila i stručna ribarska literatura i statistika«;
po raširenosti su značajni cipol i člfal. Svi ostali refleksi istog postanja pokrivaju
neznatne areale: ctpo, cìpuo, clpalj, ćlpol, ćifol, cefalj, cifd, člva, ctha, ciful, cif lo.
Izravno iz mletačkog posuđeni oblici cjèvul, cjèvol, cèvoja, cèvuja, cèvul i cègul
ograničeni su na nekoliko lokaliteta u Istri. Kao što se vidi iz naše liste opozicija
nakon popisa |45|, svi ti oblici, ako uz njih postoji kao opće ime neki drugi naziv,
redovito označavaju manje primjerke. Od oblika koje nismo sami zabilježili, na­
vodimo ćifel, cipov, cijepa i cipla. J. Basioli navodi za zaljev Raša usamljeni oblik
čipka. O tim se nazivima i njihovoj autentičnosti ne možemo izjasniti1213*51617.
15.2.1.2. Podudaranje u izrazu i sadržaju (fj.) nalazimo uglavnom na istočnoj
polovici Sredozemlja: tal. cefalo, cefalu, cefaluni (Penso), devolo, ceve (za Ven.,
Boerio 169), cefaro, capicefaro (za Bari, Penso), cefale ( Taranto 44), cèfalu, cefulu,
gèfulu, agèfanu, capingèfanu17 (za salentinske dijalekte Rohlfs VDS 131 i 909),
cèfèle (za Àbruzze Giammarco 113); sardski céfalu, cevidu, zévaru (Wagner DES
1, 445)18; alb. qefull (Pesh. Shq. 216), qefujt (Rakaj 1965); turski kefal19201 (Nalban-
doglu 28—29, Davidson 71—75); bug. kefal (za Mce i Mca, Drenski 138 i 142);
rum chefal (Vasiliu 288, 290, 291)2°.
15.2.2. Drugi naš tip općeg imena karakterističan je za zapadno Sredozemlje. Naši
nastavljači lat. mugil21 znatno su slabije rašireni i zato raspolažemo s manjim bro­
jem varijanti. Pa ipak, i kod tih naziva imamo oblike iz dva jezična stadija: dal­
matske i one preuzete iz talijanskih dijalekata. Zbog toga ćemo najprije navesti
naše varijante, a tek tada pokušati utvrditi putove njihova prijelaza u naš jezik.
Zabilježili smo ove oblike: relativno je najrašireniji mujel, dok su ostale varijante
u upotrebi na veoma skučenim arealima: muj, mulj, moj, muljač, muljaj, mujal22.

12 Cipao se u narodu ne čuje. Daničić ga stvara prema Zorinu obliku cipli.

13 »Illyrice czypo«, Gesner Nomencl. 70.
' 4 Iz tog članka očito valja izdvojiti oblike čama, čabra, jer je njihovo izvođenje iz κέφαλος ne­
moguće (v. 15.3.5.3.). Inače, čitav je članak vrlo nečitko redigiran.
15 Cf. K. Krumbacher Fischbuch... 367.
16 O determinativima uz cipal ( putnički, od kurenta itd.) bit će riječi kad .budemo raspravljali o
podvrstama.
17 Capingèfanu i capicefaro su, ako se dijakronijski gleda, tautološke tvorbe ( = »glava« -f »glava«)
jednako kao i naše cipal glavaš. Semantički postupak je jednak: samo cefaro i samo cipal znače
svakog cipla, dok capicefaro i cipal glavaš znače samo Mce. Iz VDS, nažalost, ne možemo za­
ključiti da li je to slučaj i za capingèfanu.
18 Na Sardiniji je u općenitoj upotrebi katalanizam lissa.
19 Turski kefal ima istu vrijednost i funkciju kao naše cipal, jer tek s determinativima označava
podvrstu.
20 Za Tunis, Oman 113 navodi kifel.
21 REW 5707; FEW 6/3, 189.
22 Množina je mußi.

226
mujela, munjela, majela, muca, muca, mujava. Bokeljski oblik mulo, kao oznaka za
iuv., ne spada ovamo i njegova se vrijednost najbolje može ustanoviti iz opozicije
cipol mulo : prvi termin je oznaka za »pravog«, a drugi za mladog, nedoraslog
cipla, jer apelativi mul-o, -ac sadrže dva sema : »malen« i »kopile«, pa, prema tome,
spada pod M ULUS »Maulesel« REW 5742, Skok 2,479, a ne pod M U G IL »Meerä­
sche« REW 5717. Da je tome tako, najbolje se vidi iz činjenice da se mali cipli
nazivaju bastardi ( = »kopilad«, »mulci«), kao što nam svjedoči Gesner (Nomencl.
70) : »Ad oras Padi cephalos variis nominibus pro magnitudine appellant : camstrelli
— minimi, bastardos — paulo latiores...«.
Za razlikovanje dalmatskih od talijanskih elemenata među imenima za tu vrstu
poslužit će nam neki navodi iz ERHSJ 2, 450, ali nažalost ne i čitav članak i to baš
zbog toga što je Skok previdio vrijednost netom spomenutog bokeljskog naziva
mulo, a to ga je dovelo do stavljanje pod isto geslo ihtionima mòl »oslić«, Merluc-
cius vulgaris, i imena za Mugil iuv. Tako smo, samo zahvaljujući indeksu 4, 221,
reflekse od M U G IL, koji nas ovdje zanimaju, našli u članku m ol »morska riba
tovar, merlucius vulgaris« gdje im uopće nije mjesto, jer je mól Merluccius vulga­
ris i potječe od M ULUS (v. 17.2.1.2.), a mulj je Mugil sp. i potječe iz lat. M U G IL 23.
Evo tog mjesta iz ERHSJ: »mol« m (Lastva, Poljica lat. ü > o kao u Lacroma,
saloča) »morska riba tovar, merlucius vulgaris« = mul (Lambi; ne zna se gdje se
govori), odatle deminutiv na -ac mulac »asinelio, merlucius vulgaris« = mulo (Kotor)
- mulj (Bakar) »( < ) mugil saliens« (Brusina, suglasnik Ij je nestao iz j l < -gii),
odatle dalmato-romanski deminutiv na -ellus > -al muljal »mugil saliens« (upor.
Ijubljaj < lupellus)...«24. Slažemo se sa Skokom u pitanju porijekla sufiksa -al i
-el, ali njega (ili priređivače?) teško možemo slijediti kad se dalje kaže: »U Božavi
ista riba zove se majela f, u Zadru kod Talijana mangela {g = đ). To su zacijelo
venecijanizmi«. Mi smo oblike manđel, manđela i manđelan zabilježili u Rivnju, Ravi,
Privlači, a manćela i manćel u Salima, Ugljanu i Žmanu, pa bismo u oblicima mujel
i mujela radije vidjeli talijanizme, tj. tal. dijalekatske oblike (jer za Bari Penso i
Bertùccioli navode mujello), nego venecijanizme. Najbliži oblik koji bi mogao go­
voriti u prilog tal. porijeklu našeg -đ- nije iz Venecije već iz Abruca i Maraka:
mugella. Međutim, kako ga nalazimo samo u P.-S. (21), a veoma pouzdani Giam-
marco (N° 206) navodi za istu oblast oblik mujèlle, mèjèllé, mijèllè naše se manđela
ne može tumačiti niti pomoću tal. dijalekata južnijih od mletačkoga. Prema tome,
dok ne budemo bolje poznavali talijanske reflekse od M U G IL, a njih u samom
venecijanskom kao da nema, morat ćemo naše oblike navedene na početku ovog
poglavlja (osim mujel, mujela i eventualno majela, munjela) smatrati predmletačkim
romanskim tvorbama koje na istočnojadranskim obalama nastavljaju lat. M U G IL.
Naravno, ne može se isključiti paretimološko naslanjanje na mulj »blato«, kao što
se dogodilo sa nazivom muljav, koji danas ide u istu semantičku paradigmu sa isto­
značnim glibavac, blatar, kajužar (v. 15.3.3.1.).
15.2.2.1. Zapadnoromanski i zapadnoevropski nastavljači latinskoga M U G IL
veoma su brojni i sve su rašireniji što više idemo prema zapadu. U tal. je službeno
prihvaćen kao naziv za Mugil oblik muggine, ali srećemo i znatan broj oblika s iz­
mijenjenim sufiksom : već spomenuti mujèlle, mèjèllé, mijèllè u Abruzzima, mugello
u Livomu (Penso), mujello u Bariju (Penso), dok Battisti-Alessio D EI 2525 na­
vode za XVI st. mugello. Sardski također pozna mugéddu, ali Wagner DES 2,133— 4,

23 U L iteraturi) se navodi samo REW 5717, tj. MUGIL; cf. Vinja 1974, 173.
24 O našim refleksima lat. MUGIL pisao sam u Vinja 1957 (2), 262 i 1981 (3), 905 — 920.

227
smatra da je taj oblik »sardizzazione, quantunque inconsueta dell’ant. ital. mugetto«,
jer su gotovo svi ihtionimi na Sardiniji imponiram jezični elementi.
Brojniji su galoromanski nastavljači : meuil, metti, meuttle, mujho, mugeou, mujou,
muge (Rolland 3, 158), srednjefr. muglhe, mulhou (za Landes), murlou, murgou,
marie (Bayonne), mijoul (Béziers) i druge varijante koje nabraja Wartburg FEW
6/3, 189. Iz iste osnove potječu i bretonski nazivi meil, meutt (Le Berre R 299).
Međutim, kao i kod nas u slučaju mulo (v. 15.2.2.), dolazi u francuskim, u provan-
salskim i u bretonskim dijalektima do naslanjanja na formalno bliske reflekse od
M U LL U S25, što je osnova brojnim imenima za trilju (Mullus barbatus, M. sur-
muletus), tako da se cipal u Francuskoj naziva i mal, mulet, mullet (Rolland 3, 158 ;
FEW 6/3, 189 i 202 n. 4). Ovaj posljednji oblik preuzimaju Englezi, ali kako je on
dvoznačan, tj. služi i kao oznaka za Mugil sp. i kao oznaka za Mullus sp., nameće se
potreba determinativa i tako se postiže opozicija grey mullet ( = Mugil) ~ red
mullet ( = Mullus). No, kako cipala ima više podvrsta, nužno je već determinirani
termin mullet dodatno označiti, pa sintagma grey mullet dobija ove oznake:
Mce: (comm) grey mullet
Mca : thin lipped grey mullet
Ma: golden grey mullet
Ms: leaping grey mullet
Mch: thick lipped grey mullet (PMCM 105— 110; OECD 620)26.
Iberoromanski refleksi od M U G IL znatno su manje rašireni nego šp. lisa ili
kat. llissa21, ali ipak svjedoče o vitalnosti lat. ihtionima. To je u prvom redu oblik
mtljol, obilato potvrđen na terenima Galicije, Balearskog otočja i Afrike (Lozano
266), ali koji je po svom fonetizmu izraziti katalanizam. Corominas DCELC 2,474—5
donosi i kast. oblik moil, te iz baskijskog preuzete muble i magle28. Lozano 266
navodi za Galiciju i nttigil, ali nismo sigurni nije li to kultizam. U portugalskom je
muge naziv za M. auratus (Castro 109), dok D. de Azevedo u svom rječniku navodi
i mugem, što je za Corominasa hiperkorektni oblik. Potvrđeni su još galješki munxe
i odatle nastali amuje (Corominas n. n. mj.)29.
15.3. Dok smo u popisima |46|— 151| nastojali — prema opisima informatora i
uz pomoć slikovnog materijala — postići koliko-toliko točnu identifikaciju podvrsta
Mugil sp., u analizi i tumačenjima imena za tih šest pripadnika obitelji Mugilidae
nećemo voditi računa o identifikaciji, već ćemo pokušati pokazati kako su i koliko
pučke taksonomije iskoristile razlučne odlike u svrhu denominacije. Na te karakte-

25 Dolazi i do obrnute pojave, tj. da se nazivi za Mullus sp. formalno naslanjaju na reflekse od
M U G IL. Tako strfr. sormulet i srednjefrc. i novofrc. sunmdet supostoje sa sumteuillet, koji
je očito »im vokal von den vertretern von M U G IL beinflusst«, FEW 6/3, 202, η. 4.
26 Očito je da je dobar dio tih naziva knjiškog postanja, ali uza sve to oni nam mogu dobro pos­
lužiti kod utvrđivanja etimologija naših i tuđih imena za podvrste cipla.
27 I katalansko će llissa u svrhu označavanja podvrsta dobiti velik broj determinativa koji će se
više manje podudarati s našim determinativima za cipal ili sa sadržajem jednočlanih naziva
za podvrste.
28 Mtigle se spominje već kod Nebrije, a Lozano 265 ga navodi kao oblik živ u Santanderu.
29 I na iberoromanskom području dolazi do prelaza u paradigmu M U LLU S: mule u Santanderu
za M. auratus. Do slične pojave dolazi u skandinavskim jezicima: »Dàn. umile = rotbarb,
meerbarbe. Franz, nudet, engl. mullet bezeichnet ausser »mullus barbatus« auch »mugil« (ge-
nauer engl. red mullet in der ersteren, grey mullet in der letzteren bed.); hiervon dàn. multe
»mugil, meerasche«. Falk-Torp 1, 737. Ovamo spadaju norveško multer i švedsko multar,
koje OECD 620 navodi kao opća imena za Mugil.

228
Bočni izgled jadranskih vrsta cipala: a — Mce
b— Ma
c — Mca
d— Ml
e — Ms (15.3. i n.l)
ristike ukazat će nam ihtiolozi u svojim opisima, a mi ćemo voditi računa samo o
uočljivim oznakama, koje su mogle djelovati kao denominativni impulsi kod deno-
minatora. Odmah na početku možemo istaknuti osnovnu lingvističku konstataciju
do koje smo došli već kod samog bilježenja narodnih imena: neoznačena imena su
isključivo naslijeđena i zato aloglotska, dok su označeni nazivi najvećim dijelom
naše tvorbe. Te su tvorbe nastajale iz konceptualizacije pojedinih razlučnih oznaka
kako ih je narod vidio, pa ćemo zato u navođenju ihtioloških opisa na njima inzi-
stirati.
15.3.1. Govoreći o toj obitelji, Tortonese (11, 13) ukazuje na zajedničke i na
razlučne karakteristike, ali mi ćemo, naravno, posvetiti pažnju samo ovim posljed­
njima, jer su se zajedničke karakteristike jezično odrazile u jedinstvenim imenima:
»II genere Mugil ebbe per lungo tempo un significato molto comprensivo e ad esso
vennero per tradizione riferite tutte le specie europee, il che è perfettamente com­
prensibile30 ove si consideri la loro rassomiglianza morfologica e cromatica...
Caratteri discriminativi, validi a livello generico specifico, sono invece lo sviluppo
della palpebra adiposa e del labbro superiore, la forma del preorbitale e del mascel­
lare...; lo spazio giugulare può essere più o meno largo, ma varia alquanto in se­
guito all’eventuale dilatazione della cavità bucco-faringea...« Za tumačenje naših
imena značajni su i podaci o općenitim odlikama i ponašanju vrste Mugil što ih daju
Luther i Fiedler, 93: »Poissons còtiers, qui cherchent volontiers leur nourriture,
par groupes plus ou moins nombreux, près des arrivées d’eaux d’égouts; ils pénè-
trent aussi en eau saumatre ou douce (lagunes et fleuves). Corps en fuseau puis-
samment profilé31, dessus de la tète aplati, bouche petite, lèvres chamues et dents
fines... Les flancs sont ornés de minces bandes longitudinales grises ou brunes.
Yeux pourvus d’une pellicule adipeuse...«.
Prije no što zakoračimo u šumu neobično složenih i međusobno isprepletenih
pučkih imena za podvrste Mugilida, neće biti na odmet da još jednom naglasimo i
slabu određenost i izrazitu višeznačnost narodnih imena za tih nekoliko vrsta
cipala. Na tu okolnost, koja otežava i samo etimološko istraživanje ukazuju pored
ihtiologa i profesionalni lingvisti koji su se bavili terenskim bilježenjem pučkih
naziva. Tako Vincenzo Valente (BALM 5—6,140) upozorava: »Com’è noto, questa
famiglia (se. Mugilidae) annovera parecchie specie, di cui cinque o sei nei mari
italiani, scientificamente distinte ma di non facile riconoscimento pratico in ordine
alle denominazioni locali. Gli stessi pescatori e pescivendoli confondono facilmente
le varie specie, ed è prevedibile che su questo titolo Γinchiesta possa fornire più di un
risultato contrastante. Oggi Molfetta conosce una decina di nomi di cefali diversa-
mente attribuiti anche a una stessa specie, secondo la grossezza degli individui, il
che contribuisce ad aumentare la confusione«. Iz takva stanja proizlaze i problemi
za etimološko istraživanje. Kako je neprestano riječ o nestalnim, a često i stilističkim
vrijednostima naziva, dolazi do paretimoloških motiviranja oblikà što neke ihtio-
nime »prebacuje« iz jedne semičke skupine u drugu. Vrijednost referenta opravdava
oba semantizma, ali je baš zato vrlo teško utvrditi koja je etimologija prvotna, tj.
što je etimologija, a što naknadno paretimološko motiviranje. Vidjet ćemo, na
primjer, da za jednu podvrstu kod nas postoje nazivi plutaš i prutaš. Čitavi nizovi
naziva kao šćap, suličar, batica i strani izrazi istog semantizma opravdavaju ime koje

30 Vidi 15. i bilješku 1.

31 »Corps allongé, comprimé sur les cótés«, Dieuzeide 3, 233 ; »II corpo è lungo e slanciato«, J.
e G. Lythgoe 194. Od svih tih opisa odudara samo ne-ihtiolog J. Basioli kad na četiri mjesta
(SRJ 121, 123, 124, 126) ponavlja »tijelo mu je zdepasto« (?).

230
bi počivalo na semantizmu »dug, ispružen«, jer to odgovara »označenoj stvari«
(corpo fusiforme, corps en fuseau, corps allongé32 itd.), pa je, prema tome, prut-aš
prihvatljivo. Međutim, isto tako dobro potvrđeni nizovi kao šup(l)jak, pinavac,
škorupavac itd. dopuštaju semantizam »plutati«, jer tu osobinu plivanja na samoj
površini ističu i ihtiolozi (»Gli individui più piccoli sono spesso visti nuotare appena
sotto la superficie«, J. e G. Lythgoe 194), pa je i naziv plut-aš isto tako prihvatljiv.
Očito je da su plutaš i prutaš paradigmatske opozicije (po Martinetu, sličnosti ili
korelacije po Jakobsonu ili Hjelmslevu), ali što je bio prvotni naziv iz kojega je
po formalnoj paradigmi proizišao drugi, teško je da ćemo ikada utvrditi. Situacija
je još složenija kad je riječ o aloglotskim i neprozirnim elementima i kad su dva
etimona jednako plauzibilna obzirom na karakteristike i ostala imena referenta.
Tako V. Valente tumači u istom prilogu jedno ime za podvrstu cipla (u Molfetti)
s lat. verres »prasac« oslanjajući se na postojanje frane, mullet pore, prov. porqua,
tal. porcarella (mi bismo dodali naše prasica i naš venecijanizam bošiga istog seman-
tizma). Ponašanje vrste opravdava tu metaforu (»gründein im Weichboden«, FFA
618; »si cibano ... su detriti di fogne«, J. e G. Lythgoe 194). Međutim, Giovanni
Alessio (BALM 8—9, 55) smatra da Valenteova etimologija ne stoji, već da »la
base vada ricercata nel« lat. verutus »provvisto di spiedo {veru)«, verutum »giavellotto«,
da cui dipendono l’it. ant. ver(r)uto 'schidione’ (XIV sec.), il logud. ver(r)udu
'provvisto di corna’, donde, attraverso il concetto di 'diavolo (cornuto)’ anche
l’it. merid. (sic., calabr., abr.) verrutu, -è, impertinente (detto di ragazzo)’, per
cui il nome del pesce potrebbe esser stato ispirato dalle pinne caudali, dorsali e
pettorali che lo caratterizzano«. Već smo gore za naše prutaš vidjeli da se prvi dio3233
Alessiove primjedbe i etimologije može prihvatiti i da je konceptualizacija na »spie­
do« i »giavellotto« opravdana, pa smo tako suočeni sa dva moguća rješenja. U takvim
slučajevima gdje su dva semantizma moguća, morat ćemo odluku prepustiti fo­
netskim elementima, iako smo u velikom broju slučajeva vidjeli koliko su oni malo
važni ako postoji mogućnost paretimološkog »objašnjenja« neprozirnog termina.
No, ako za oba etimološka rješenja ni fonetska ni semantička strana ne predstavljaju
ozbiljnu prepreku, naći ćemo se u znatno težoj ako ne i u bezizlaznoj situaciji i
pitanje etimologije ostaviti otvorenim. U takvim situacijama često ćemo se naći
baš kod etimoloških razmatranja naziva za Mugilidae.
15.3.1.1. Kao u dosadašnjim poglavljima i ovdje ćemo imena za podvrste na­
stojati razjasniti pomoću semičke analize. Nazive ćemo svrstati prema biomorfo-
loškim odlikama, osobinama u ponašanju, karakteristikama veličine itd. T i su nam
elementi, kad se odnose na referent, poznati iz ihtioloških opisa i iz ribarskih gle­
danja na tu vrstu ribe. Prva, gruba podjela tih semičkih crta bit će ovako artiku­
lirana:
oblik i biomorfološke osobine 15.3.2.
stanište, lovište, vrijeme lova 15.3.3.
ponašanje 15.3.4.
boja 15.3.5.
Naravno, granice između pojedinih semičkih skupina neće biti oštro jednoznačno
zacrtane jer će pod pritiskom forme izraza mnogi nazivi prelaziti iz skupine u sku-

32 Usp. naše nazive dugašldugašić (u opoziciji sa kračurac, kusavac za drugu podvrstu).

33 Naglašavamo prvi dio, jer sve ostalo osim »spiedo« i »giavelotto«, ne samo da nije potrebno,
već nije ni biološki opravdano, jer je cipal riba koju ne karakteriziraju nikakve osobite peraje.
Sve njegovo ponašanje uvjetovano je nepostojanjem bilo kakvih obrambenih bodlji ili peraja
koje bi opravdale metaforu »đavao« i si.).

231
pinu ili barem tvoriti prijelaz između dviju skupina: sem »boja« (plav-ić) može
lako paradigmatski biti »prekrojen« u prav-ić, a to će značiti prijelaz u skupinu
zasnovanu na semantizmu »oblika« itd. Isto tako, kao što se to po svemu sudeći
dogodilo s grč. nazivom κέφαλος, koji i sam nije bio opći već označeni naziv, lako
se može dogoditi da neprozirno ime bude »razjašnjeno« domaćim jezičnim sredstvi­
ma tj. izrazom koji odgovara jednoj od semičkih skupina.
15.3.2. Kako je cipal riba kod koje se nužno nameće razlikovanje podvrsta
(barem za one krajeve gdje je te podvrste potrebno razlikovati), a opće je ime po­
svuda naslijeđeno, pučka će taksonomija leksikogene semove tražiti, a najčešće i
nalaziti u biomorfološkim oznakama ribe. Kao što smo već više puta naglasili u
ovom poglavlju, razlike su uočljive samo za onoga koji se bavi ribolovom i često
će naoko sitna pojedinost biti iskorištena kao razlučna oznaka, što, naravno, ne
znači da će svako ime biti potpuno jednoznačno za veće areale ili da će dugo trajati.
Zato u daljem izlaganju nećemo posebno naglašavati o kojoj je podvrsti riječ. Osnov­
no je da postoji posebno ime koje je razumljivo tj. motivirano i ono će za izvjesno
vrijeme vršiti svoju distinktivnu i denominativnu funkciju. Leksikogeni semovi
bit će opći oblik tijela u cipla, osobitosti glave, šiljasta ili »krpasta« gubica, istaknuto
razvijeni trbuh i dr. Iz tih atributa nastajat će imena za one ciple kojih u određe­
nom kraju ima ili, kako narod kaže, koji kure na tom području.
15.3.2.1. Najviše različitih imena nastalo je iz semova koji se odnose na iz­
duženi, vretenasti oblik tijela u cipla. Ta se osobina ribe konceptualizira u najrazli-
čitijim slikama sadržaja koje su prisutne u svim sredozemnim popisima. Taj tip
naziva možemo najbolje vidjeti u katal. imenu fusany što će reći »vreteno« (Alc.-Moll
6, 101). Na tom se semantizmu zasnivaju naši nazivi šćap34*, oblica35 i prutaš363789.
Za ovaj posljednji nemoguće je reći da li je nastao paradigmatski iz prutaš (v. 15.3.1.)
ili je riječ o samostalnoj konceptualizaciji. Potpunu semantičku simetriju nalazimo
i u paru pravić i plavić31 : pravić (od prav »ravan«, »ispružen«) ide sa prutaš, a plavić
(od plavati »pli(va)ti«, »natare«) sa plutaš. Naravno, postoji i paradigmatska sadr­
žajna veza između plavić i modruj (i eventualno glušac, v. 2.2.6.) i u tom bi se slu­
čaju plavić zasnivao na plav »modar«. Na istom semu »ispruženost« (»corps allongć«
v. supra) i uz isti formant -aš nastaju i nazivi dugaš i dugašić38. Oba sema »obao«
i »dug« ujedinjuje apuljski naziv caneluetighe (Taranto 44 i Rohlfs VDS 101 : canaluèn-
gelé). No mreža morfosemantičkih odnosa i denominacijski impulsi koji iz nje
potječu znatno su složeniji. Leksikogeni semovi »izdužen«, »vretcnast« izazvali su
naziv zaponac ( = 1. »palac, paoca«, 2. »zasun, zavor«, ARj 22, 292)39, a on nas po
sadržajnoj paradigmi dovodi u polje u kojem se nalazi naziv kraćurac, jer jedan
informator taj oblik tumači sa kračun, krakun »zasun« ( < gr. χαράκιον)40. Drugi

34 Etim. v. Skok 3, 412.

35 Etim. v. Skok 2,535; Davidson 74, navodi za Tunis galicizam cigare, dok Wartburg FEW 3,588
tumači prov. naziv za Ms flaveton, flavétour (Rolland 3,159) sa *FLABELLUM »flöte« očito
zbog oblog i izduženog oblika; v. istu sliku u 1.1.3.2.
36 Etim. v. Skok 3, 36—7, s. v. pritati.
37 Etim. v. Skok 3, 26 i 2, 679.
38 Etim. v. Skok 1, 452.
39 Etim. v. Skok 2, 651.
40 χαράκιον ili pak κοράκιον predstavljaju etimon iz kojeg je nastalo naše korać »čekić«, a vidjet
ćemo niže da je ta slika sadržaja obilato iskorištena u našim i stranim popisima za imena pod­
vrsta cipala.

232
informator, međutim, navodi da su »kraćurci kraći cipli«, tj. drugim riječima pret­
postavlja opoziciju kraćurac ~ dugaš(ič). Prvi termin opozicije ima potpuni sino­
nim u imenu kusavac*1.
Još jednu izosemantičku konceptualizaciju na »bat(ić)«, »izdužen«, »cilindričan«
(v. niže 15.3.2.3.) nalazimo u imenu cipla koji se u Boki naziva korim, a za koji
smatramo da nastavlja grč. κορύνη »baton« (kod Homera je to »membrum virile«,
Chantraine DELG 569). Zbog toga moramo kao neodrživo otkloniti (i zbog fonet­
skih i zbog semantičkih razloga) Skokovo povezivanje (2, 53) sa caro, carnis (»ime
ribe kbrün (Muo), koja dolazi od Bojane«).
15.3.2.2. Međutim, morfosintaktičko ispreplitanje tu ne prestaje. Već spome­
nuti prutaš ne mora značiti samo »koji je poput pruta«, već može imati vrijednost
»išaran prucima«, kao što navodi ARj 12, 531 citirajući Kurelca. Prutaš tada može
biti »lineis distinctus«, »virgatus«, a tom se vrijednošću tumače mlet. nazivi za cipla
koje donosi Boerio 170: verzelatina, verzelàta, verzelào, »cipal od jedne dvije ili
tri godine«4 142, te južnotal. vrigèlè, vrigghiene. T a je etimologija očito točna jer tako
Rondelet tumači fr. vergadelle u svom poglavlju de Mugilibus (p. 259): »Alii capi­
tones cum senuerint in mugiles mutari aiebant samez in eos quos vergadelles vo­
cant«. St. prov. vergada, n. prov. vergado obilato su potvrđeni u značenju »raie«,
»bande«43. Za naš naziv trikavac nažalost ne znamo predložiti drugo tumačenje
osim onoga što nam ga je dao naš informator u Stobreču: »trikavci jerbo su na
strike«, tj. »iscrtani«, »išarani crtama«44. Takvo tumačenje je što se tiče referenta
opravdano jer ihtiološki opisi redovito govore o bočnim crtama: »Les còtés du
eorps sont traversés par 6 ou 7 bandes longitudinales brunätres (de couleur gris
bleuté...)«, Dieuzeide 3, 234 i 240. Istim osobinama ribe mogli bismo objasniti i
naš naziv šargujak, ali vidjet ćemo niže (15.3.5.1.) da je to samo pučka ili, bolje
rečeno, »živa« etimologija.
15.3.2.3. Izduženo i oblo tijelo cipla izazvalo je sliku sadržaja »tučak«, »batić«,
»oruđe kojim se što tuče« (v. korun, 15.3.2.1.). T a je metafora u osnovi grč. nazivima
κεστρΐνος, κεστρινίσκος koji su izvedeni od κέστρα »marteau«45 jednako kao što
je i izosemantički ihtionim σφύραινα izveden od σφΰρα »Hammer« (Boisacq 434;
Chantraine DELG 515; Strömberg 35). Kako u cipla nema obrambenih bodlji46
možemo naše nazive izvedene od osnove bat- smatrati za izraze kojima je sadržaj

41 Etim. v. 12.2.2.2.
42 Usp. Prati VEI s. v.; V. Valente BALM 8—9, 159; Tartmto 44.
43 Cf. K. Gesner, Nomencl. 70; P. Barbier R L a R 51,405. Pomoću lat. RAMUS »grana« Wart­
burg FEW 10,46 i n. 40 tumači provansalske nazive za Mca : ramado, roumado (Rolland 3,159) ;
cf. i sistematsko ime Liza ramada RISSO ( = Mca).
44 »Trike zovu se i same one crte po kojima se povlače zrna...« ARj 18, 662; cf. engl.slriped nud­
let, OECD 620.
45 Nažalost, i tu su moguće dvije interpretacije. Izvođenje iz κέστρα »marteau« je, kako smo vi­
djeli, opravdano. Međutim, zbog šiljaste gubice, koja tvori razlučnu oznaku za podvrstu
M. saliens (»le museau est légèrement pointu«, Dieuzeide 3, 241) u opoziciji prema drugim
podvrstama, kojima je »museau court, large« (Dieuzeide 3, 239), opravdano je i izvođenje iz
κέστρος »sorte de trait envoyé par une machine« (Chantraine DELG 515) tj. »strelica«; usp.
tal. musoguzzo, kat. llissa agud, i nadasve, naše suličar i toskansko freccettal Koje je od tih se­
mantičkih izvođenja točno, mogli bismo znati samo kad bismo znali na koju se podvrstu od­
nosio grč. naziv κεστρεύί, ali... to je za Hikezija jedan od četiri naziva za podvrste, a za Ari­
stotela čak opće ime.
46 Osnovu bat- kod riba s bodljama opravđanije je tumačiti pomoću grč. βάτος »trn«.

233
»tući«, i u nazivima bataš, batèj, batica vidjeti metaforu prema »bat-ić«47 (v. gore
šćap i bilj. 40). Jednaki semantički razvoj opažamo i u tal. nazivu mazzone (za Li­
vorno: Penso; za Elbu: Cortelazzo 73), cefalo mazzone (G. Melillo ID 4, 218),
koje tumačimo pomoću tal. mazza »bat« < *MATTEA REW 542548. I za naše
macar mogli bismo tvrditi da potječe od iste lat. osnove i da je došlo k nama preko
tal. mazza »bastone«, ali teškoću nam pričinja niz varijanti u kojem se naš ihtionim
nalazi. Zabilježili smo, naime, oblike macar, mažar i mađar. Potvrdu za macar
donosi još Luko Zore i Budmani ga u ARj 6, 344 pokušava tumačiti ili sa macast
(»po boji«) ili kao tuđu riječ upućujući na frane, maquereau. Skok ga u ERHSJ
ne navodi, ali značenje maca »mlat« donosi u Terni. 147. Vrlo je vjerojatno da macar
\ odgovara tal. mazzone s našim sufiksom, dok mažar može biti naša samostalna
tvorba prema maž < MAIUS »svibanj« REW 525049, koja bi upućivala na vrijeme
lova ribe (v. niže antinovac, augusna skakavica i dr.). Mađar je bez sumnje nešto
novija prilagodba prema talijanizmu mađ »svibanj«. Teže je pomišljati na tumačenje
macar pomoću maca »jato ribe«, jer ta tuđica nije u upotrebi na mjestima gdje smo
zabilježili macar i mažar. Teškoću, međutim, predstavlja ime mječar zabilježeno u
istom kraju. Očito je da se mječar uklapa u formalnu paradigmu sa macar, mažar,
ali mi ipak smatramo da je tu riječ o posuđenici iz venecijanskog dijalekta i da je
ime prilagođeno čitavoj paradigmi za podvrste cipla pomoću našeg sufiksa -ar,
kao muljar, blatar, žabar, macar i dr. Nabrajajući ciple mletačke lagune, Boerio
170 navodi razvojne faze jedne podvrste cipla koji se u prvoj godini zove mechiatin,
u drugoj mechiato, a u trećoj mechia. E. Ninni 32 istu ribu naziva imenima mecia-
rini, meciato i mecia. Ti su oblici očito u vezi s miesina, nazivom za cipla koji spo­
minje K. Gesner za sjev. Italiju: »Padi accolae cephalos grandes miesine vocant,
voce ad Myxinum accedente«, (Nomencl. 71). Međutim, uza sve to, odnos između
mječar — meciarin — miesine nije dokraja jasan. Jedino što možemo tvrditi jest
da je naše mječar posuđeno iz mlet. meciarin i naknadno jekavizirano.
15.3.2A Već smo u bilj. 45 istakli da leksikogeni sem može biti i relativno vitko
i usko tijelo i posebice zašiljena gubica. Na osnovi tog sema nastao je naš naziv
oštrica50, a \ podudaranja su česta u ostalim nomenklaturama: alb. krye prefet
( = »glave oštre«) Pesh. Shq. 218; musoguzzo (Ancona, Penso), pezzato (Bari),
appezzutiello (Napoli, Penso), pezzate {Taranto 44); rum. ostreinos, ostrainos (iz
ukrajinskog ili ruskog oštronos; CLOFNAM 181.3.4.), Vasiliu 291; kat. llissa agat
(Lozano, Alcover-Moll 7, 27). Istog je temeljnog semantizma i naš naziv suličar51.
15.3.2.5. Teško je protumačiti ime oštrac, jer ne možemo pomišljati na našu
tvorbu od (p)oširi. Naš ispitanik u Kaštel Kambelovcu ovako karakterizira podvrste
cipla: mrazavac »tamne boje, velike lustre«; bobäs »bataste glave«; balavac »puno
sluzav«; zlatär »na paušima ima zlatnu lustra«; oštrac »uski, špicaste glave«. Prema
tome je jasno da je riječ o podvrsti Ms, koju u Palermu nazivaju muliettu pizzuta
(Penso) i u rum. ostreinosul. Ovom posljednjem semantički potpuno odgovara
όξύρυγχος koje kao ime ciplu spominje Difil Sifnios (ap. Athen. V ili 356 A)52, ,

47 Etim. v. Skok 1, 120.

48 I sa izmijenjenim sufiksom: mazzerdu (Bastia, Caraffa 182) i mazzardu (Bonifacio, Massignon
1962, 421).
49 Bio bi to dalmatski relikt; v. Vinja 1957 (2) 261—2.
50 Od oštar, etim. v. Skok 2, 575.
51 Od sulica, etim. v. Skok 3, 359.
52 Citiran u Strömberg 134.

234
a fonetske nam okolnosti ne priječe da u osnovi našeg ošir-ac vidimo djelomično
nastavljanje tog grčkog ihtionima.
15.3.2.6. Podvrsta M. labeo karakteristična je po osobitosti gornje usne. Evo
kako tu odliku opisuje Dieuzeide 3, 243: »Le museau est court, obtus. La lèvre
supérieure est épaisse: elle porte sur son bord inférieur des rangées transversales
de petites papilles qui lui donnent un aspect rugueux«53. Ta uočljiva osobina
konceptualizirana je u ihtionimu pešnjac54, jer pesnja znači »usna« i »naprćene usne«
(ARj 9, 805), a Skok 2, 6455S bilježi za Poljica pešnješa »prćeusnat čovjek«5657.
\ nalazimo u turskom dudaklikefal ( = »usnati«), Nalbandoglu 29, PMCM
111; frane, lippu (za Cherbourg, Boudarel 305); prov. labru (za Niče, Rolland
3, 159); tal. labbrone (Tortonese 11,25); labrù, labri (?) P.-S. Umjesto »usne« na­
lazimo »gubica«: müsari (za Monaco, CLOFNAM 181.2.1.); tal. musino56* (Torto­
nese 11, 21; P.-S.). Sarđski oblik za Ml je sulabe'llu, što se danas shvaća kao slo-
ženica od sulai »soffiare« i béllu (Wagner DES 2, 442), pa tako i taj ihtionim pripada
u ovu sadržajnu paradigmu.
15.3.2.7. Od slike sadržaja »isprćene usne«, »gubica« lako prelazimo u polje
»sisati«, gdje nalazimo naše sisavac57 i čučkavac58*, pa u polje »lizati« s nazivima
lizavac59 i (sinonimijskom atrakcijom) laskavac60. Preko semantički bliskog polja
»plaziti« (»promere linguam«) dolazimo do formalno jednakog izraza plaziti »ser­
pere« i »natare«. Na tom se sadržaju temelje naši nazivi plaznik, plazinovac i plaza-
vac61, a i u {mrena) puzavica62 što J. Basioli (MR 23, 116) navodi za Novalju.
15.3.2.8. Cipal je riba koja živi u nečistim vodama luka, uz dovode kanalizacije,
na blatnom dnu po kojem ruje tražeći hranu63. Kako se hrane svim i svačim, »crijevo
im je dugo, želudac mišičav, građom veoma sličan želucu ptica« (D. Morović,
Pom. Erte. 2, 237)64. Trbuh im je stoga velik ili, kao što kažu zoolozi, »trbušna
krivulja je istaknuta«. T a će se osobina kroz različite oblike sadržaja odraziti u
imenima. Kod nas je najproduktivniji primitivum, iz kojeg su nastala imena ove
skupine, oznaka za »trbuh« kulja »trbuh uopće, pa osobito veliki trbuh, trbušina u
ćeljadeta«, »u životinje, drob, lapaci, želudac« (ARj 5, 771)65. Odatle nazivi za cipla

53 Slično Tortonese 11, 15 i 11, 23, dok Boudarel 305 ističe nadutu donju usnu. V. sistematska
imena Mugil labrosus, M. labeo i dr.
5* IP . Lorini ima cipal pešnjac, dok RJ donosi pešnjak, a J. Basidi (MR 23, 115) pašnjak prema
Η; V . niže bilj. 93.
53 Za ARj je tamna postanja. Skok dovodi riječ u vezu sa pest »Faust«, što je iz semantičkih raz­
loga vrlo teško prihvatiti.
56 Ne znamo gdje je zabilježeno krponosac, koje smo našli među imenima nepoznata prinosnika.
Po svemu sudeći, riječ je učena kovanica (?).
56a I ovaj je oblik nastao paretimološkim naslanjanjem na tal. muso »gubica«. »Prava« mu je etimo­
logija, kako ističe G. Alessio BALM 8—9, 56, grč. μύξα »mucillagine«.
57 Etim. V . Skok 3, 244.
38 V. 11.1.3.4.
39 ARj 6, 130 potvrđuje oblik za Rijeku Dubrovačku; etim. v. Skok 2, 311.
60 Iste etimologije kao lizati (usp. pf. lazmai).
61 ARj bilježi samo plaznik (10,33) prema Brusini za Kotor; etim. v. Skok 3,83 s. v. pusti.
62 Iste etimologije.
6 3 »Ces poissons (sont) très peu difficiles sur le choix de leurs alimenta.« Boudarel 307.
64 »Le gésier et le très long intestin sont des adaptations au mode de vie«, Luther-Fiedler 93.
63 Usp. u Šibeniku kùljava »noseća«, »bremenita«; za etim. v. Skok 2, 230, gdje se izvodi iz istog
oblika kao kulen.

235
kuljavac, kujaš i za iuv. kuljavci. Sinonimno je drob sa svoja dva sema »ono što je
sitno, udrobljeno« (usp. tal. minutaglia) i »crijeva« (usp. ponutrica)66678dalo oznaku za
nedorasle ciple drobnice, a to se semantički poklapa sa posuđenicom iz mlet. budila
f. sg'.67 < ven. bu(d)ela »crijeva« < lat. BOTELLUM »Darm« REW 1230. Etimo­
logiju tog naziva, koji treba lučiti od mlet. botoli »i giovani di caostelo<<6i (E. Ninni
18), i nužnost insistiranja na semu »crijevo« potvrđuje nam staro mišljenje da je
cipal dobar i ukusan samo kad nije sit: »Cum mugil ieiunus est, tunc gustu suavis­
simo existit. Iique tunc mugiles ab Istris vocantur cenali da bon budello. Quippe
limo69 cum vescantur si saturi capiuntur, pessime olent«. (Scaligeri Interpret.
Arisi. H A , p. 219). Na mletačkoj laguni, gdje je cipal jedna od najčešćih i najvažni­
jih riba, o toj se razlici vodi posebno računa. Tako Boerio 170 razlikuje »cievolo
da bon e da rio, muggine di buono o cattivo budello: cioè che ha digerito o non
digerito suo pasto. Quando non ha digerito ed ha quindi il ventricolo pieno di
cibo indigesto, si dice da noi cievolo da rio, ed è inferior di sapore dell’altro detto
da bon, il quale ha cioè i visceri digerenti senza cibo, ed è più saporoso«.
Na sličnom semantizmu zasnivaju se i strani nazivi : novogrč. γάστρος (PMCM
108; CLOFNAM 181.3.4.), alb. gasturi ( < mgr. γαστέρα, cf. G. Meyer AEW
121). Katalanski naziv za Ml llissa fartona (Lozano 269) lako je protumačiti sa
značenjem »gloton« koje za kat. fartó, fartona daju Alcover-Moll 5, 755.
15.3.2.9. NaŠ naziv prasica, koji ARj 12, 371 donosi prema S. Brusini, a koji
smo mi zabilježili u Mulu, nalazi se na prijelazu između semantičkog polja »trbu-
šast debeo« i »ruje po blatu«. Za našeg je čovjeka neprozirna, ali se etimološki
svodi na isti semantizam i mletačka posuđenica božiga. Ven. bòsega vrlo je rašireno
i dobro potvrđeno (Penso; E. Ninni 12; Tortonese 11, 2370). Penso navodi za
Anconu bòsiga, a P.-S. čak za Toskanu buòsega (?). Za etim. izvođenje od busegato
»maiale« v. A. Prati Etim. ven. 22; V. Valente BALM 8—9, 158.
\ nalazimo u prov. porqua (Boudarel 306), frane, mullet pore i, ako je Valen-
teova etimologija točna, u vrago (Bari) i varaco (Napoli), koje bi trebalo izvoditi iz
VERRES »prasac« (BALM 8—9, 159); cf. gore 15.3.
15.3.2.10. Još će nam jedna biomorfološka osobitost cipla pomoći da razjasni­
mo neka njegova imena. Ihtiolozi ne propuštaju da istaknu prisutnost svojevrsnog
očnog kapka koji različitošću svojeg oblika i razvoja može korisno poslužiti kao
razlučno obilježje za identifikaciju podvrsta. Govoreći o podvrsti Mce, Šoljan 466
ističe : »Oči su sprijeda i straga zaštićene nepokretnim prozirnim ili bjelkastim drhta-
linastim kapcima«. Isti je cipal za FFA 618 »eindeutig durch gut entwickelte und
die Augen umgebende grosse Fettdecke gekennzeichnet«. Druge podvrste ili nemaju
takvih kapaka ili pak oni nisu razvijeni. Pučka je taksonomija uočila tu osobitost
i na mnogim mjestima oko Sredozemlja nastala su imena izazvana tim detaljem
koji ističe oko u cipla71. Naravno, to ne znači da će se imena koja se zasnivaju na
tom semu strogo ograničiti na one podvrste koje su odista karakterizirane posebnim

66 Usp. Skok 1, 441.

67 Sufiks je paradigmatski piilagođen singularu prema sinonimnim inajela, mnjela. ARj i Skok
taj oblik ne navode.
68 Caostelo je Mea. »I giovani vengono detti botoli« (Tortonese 11, 19).
69 O iskorišćavanju sema »blato, mulj« bit će govora niže 15.3.3.1.
10 »Muggine bosega. I giovani vengono detti bosegkini.« Boerio 170 razlikuje: bòsega mezana,
bòsega terzanina i boseghin.
71 »Oeil rendu verticalement elliptique par une double paupière adipeuse«, Dieuzeide 3, 233.

236
oblikom i veličinom kapka. Za pučku je taksonomiju bilo dovoljno da se ime stvori
i ono je nakon toga vršilo svoju funkciju označavanja bez obzira na to da li se tako
stvoreni naziv odnosi na ovog ili onog cipla.
Jedan od naziva koji su izazvani tim semom je naše ime mrena, koje do sada
nije etimološki razjašnjeno. Obično se uzimalo da je mrena, kao ime za slatkovodne
vrste (Barbus barbus, B. meridionalis peteny itd.) postanjem isto što i moruna
(Acipenser), pa čak i mrina (koje Kolombatović navodi kao ime za Muraena helena).
Skok u Term. 54 čak misli »da je ovaj naziv (sc. mrina = Muraena) prešao s mora na
kopno, te mrena označuje i vrstu slatkovodnih riba«. Maretić u ARj 7, 54 ujedinjuje
u jedan članak sva ta imena, ali se s pravom koleba prihvatiti zaključak o zajedničkom
postanju: »Miklošić u svom etim. rječn. 202 drži da je mrena kao riblje ime istog
postanja, kojega i moruna, ali ne tumači, kako je narod mogao sasvijem različne ribe
nazvati imenima, koja potječu iz jedne iste lat. riječi«. Tek je kasnije Machek (ZfslPh
19, 56) pokazao da mrena (Barbus) treba dijeliti od moruna (Acipenser)72. Međutim,
Skok (?) u ERHSJ 2, 485 i dalje pod istim geslom murina ujedinjuje vrste Muraena i
Barbus i Chondrostoma i Acipenser, a ovo posljednje bi čak bilo isto što i Abra­
mis! O samom mrena kao nazivu za Mugil nema u naših leksikografa ni spomena,
iako je riječ o ihtionimu koji je za ciple, nakon cipal i mulj\majela, najbolje zastupljen
i to na kompaktnom arealu od Jablanca do Petrčana73. Pored raširenog mrena
postoje i varijante mren, mrenica, mrena selica, te brena. Smatramo da su svi ti oblici
nastali zbog karakteristične konfiguracije oka u cipla i to tako da se riba nazvala pre­
nošenjem apelativa mrena »očna biona«, »albugo«, »cataratta« (ARj 7, 54, s. v. mrena
3; Skok 2, 464).
Potvrdu za takvo tumačenje nalazimo u tal. obliku parpaglia, koji za Napulj
i Kampaniju navode Penso i P.-S, a koji možemo tumačiti samo pomoću lat. PAL­
PEBRA »očni kapak«, »vjeđa«7475FEW 7, 619—521, REW 6176. Međutim, još nam
bolje potvrđuju naše tumačenje zapadnoromanski nazivi za podvrste cipla. Tako
u kat. nalazimo calua, caluga, u španj. caluga (Lozano 265 i 269) i kat. golub, galubet
(Alc.-Moll 6,143), a P. Barbier je još 1914 (RLaR 57, 305), našavši kod Rondeletiusa
(p. 266) navod »χελλών ... Graecis, labeo Latinis, Ovidii labras, nostris cheilite«15,
taj naziv protumačio pomoću staroprovansalskoga caluc »myope« (Levy Prav. Sup-
plemenmörterbuch s. v. calli) što se izvodi iz lat. CALIGO, FEW 2/1, 91 i REW
1516. 2 »Augenschwäche«. Prema tome, provansalski i katalanski nazivi za cipla u
istom su semantičkom polju kao i naše mrena.
15.3.2.11. I oblik glave može biti povodom za nazive cipala, ali smatramo da
taj oblik može služiti samo za razlikovanje između 5 ili 6 podvrsta. Već smo vidjeli
da je za Hikezija κέφαλος bio samo jedan od četiri cipla, a to možemo interpretirati
tako da je za njega κέφαλος bila ona podvrsta koja se isticala ovakvim ili onakvim
oblikom glave. Ihtiolozi i danas daju oblik (ali ne veličinu!) glave kao razlučnu
oznaku za razlikovanje između više pripadnika obitelji Mugilidae, jednako kao što
ističu oblik usne, veličinu maksilarne kosti, oblik kapka i dr. Ako uz naše cipal
nađemo oznaku koja potječe iz osnove glava, možemo tu pojavu tumačiti kao kalk

72 Za njim i M. Vasmer u G rLW skrSpr 101.

73 Valjda iz želje da ne navedu ime koje služi za slatkovodnu vrstu, mrena ( = Mugil) ne navode
ni ihtiolozi. Oblik pozna samo H i od njega ga preuzima J. Basioli.
7* Usp. tal. oblik parpeila, parpella »vjeđa«.
75 Danas u Sète-u calaga za Ma (Dieuzeide 3, 236).

237
(kao što misli i Pisani n. n. mj.) ili kao dodatnu oznaku za razlikovanje podvrsta,
najčešće Mce. Iz glava su kod nas izvedeni likovi : glavaš, glavašić, glavatac, glavaš,
gjavataš i (sa naslanjanjem na blavor16) glavor. U Lumbardi je došlo do hibridne
tautologije cipal glavaš, jednako kao i u Južnoj Italiji: cefale capezze ( Taranto 44).
I u drugim popisima vidimo da se podvrste označavaju s determinacijom sadržaja
glava: còccia tòme {— »testa tonda«) u Abrucima (Giammarco 99), prov. testue
(Rolland 3, 159). T i se nazivi determinirani sa glava redovito odnose na podvrstu
Mce, kao na pr. kod nas skočac glavaš. Što je očigledno Šoljanova kovanica u RJ.
15.3.2.12. Nekoliko imena nastalo je zbog karakteristike »spljoštena glava« (»Kopf
etwas abgeplattet«, FFA 618; »Cràne apiati«, Dieuzeide 3, 233). Najjasnija je tvorba
cap pia u katalanskom: »peix semblant a la lissa, que té el cap planer, la panxa
blanca i l’esquena de color de plom«, Alcover-Moll 2, 946. Isti oblik {cappio) na­
vodi i A. Griera za Maltorcu {Els ormeigs ... p. 44), pa Cisternas i Pr. 705. Malteški
naziv kaplat Aquilina 526 tumači kao posuđenicu iz sicil. capulatu11. Ta nam imena
omogućuju pravilnu interpretaciju našeg ihtionima platun. Taj smo naziv zabilježili
u Rijeci Dubrovačkoj, a poznat je i na Pelješcu. ARj 10, 22 ga prenosi iz B. Košića
{Rad 155, 28)7677879i s pravom ukazuje na druga riblja imena izvedena iz osnove plat-.
Skok 2, 697 ga smatra dalmato-romanskim leksičkim ostatkom (iz grč.-lat. πλατύς/
plattus »širok«). Ovamo spadaju i rum. platarin (Antipa FIR 82, Vasiliu 292), bug.
platirina (Drenski 140) i turski pulatarina (Nalbandoglu 28)79, koji potječu po
svemu sudeći iz istog izvora8081.
15.3.3. Veoma su često, kako u našim tako i u stranim popisima, podvrste
cipla dobile imena po semovima koji se odnose na stanište, lovište, vrijeme lova,
kretanje po slatkovodnim tokovima i dr. Ihtiolozi nam opisuju te okolnosti, tako
da smo uvijek kadri svoja tumačenja potkrijepiti njihovim navodima. Kao i dosada,
neka će imena paradigmatskom promjenom izraza promijeniti semantičko polje i
prijeći u novo. Svi ti prijelazi bit će više-manje opravdani, tako da će i ovdje neke
etimologije biti teško utvrditi.
15.3.3.1. Kod našeg naziva prasica (15.3.2.9.) vidjeli smo da je do takve deno-
minacije došlo zbog toga što cipal ruje po blatu tražeći hranu, ali i zbog velika
trbuha i zbog posebno debelih usana koje mogu podsjećati na rilo u svinje. Prasica
je zato moglo spadati u semantičko polje »svinja« i u polje »blato«. Nazivi koje ćemo
sada pokušati strukturirati odreda su jednoznačnog semantizma i odnose se na
»blato« kao često stanište gotovo svih podvrsta Mugil sp. U taj niz spadaju nazivi
blatar (od blato)s l, kajužar (od kaljuža »blato, kao, glib«)82, glibavac (od glib)83.

76 Da li zbog toga što je »slijep«? usp. sljepić, Blindschleiche.

77 I salentinski dijalekti (Lecce) poznaju ihtionim capuchiattu (chiatta — »piatto, schiacciato«),
ali Rohlfs (VDS 110) mu daje dosta neodređeno značenje »pesce manzo«. No, kako znamo da
manzo u Bariju znači Mce (Penso), sva je prilika da je capuchiattu salentinski naziv za tu pod­
vrstu. O malteškom obliku pisao je i P. Barbier RLaR 57, 1914, 306.
78 B. Košić spominje platun M. chelo i u G IH rvND 4, 290, a J. Basioli u MR 23, 23,115. Isti
autor u SRJ 123 navodi za Mch naziv plotun. Da li je to omaška ili još sigurnija potvrda o
dalmatskom porijeklu riječi (a > o)??
79 Oblik lat(t)arina, lat(t)erina koji Wagner DES 2,14 tumači kao »aterina, pesce argentino, spe­
cie di muggine« (sic!) ne odnosi se ni na kakvog cipla već na mlađ Atherina sp.; cf. mlič 13.3.1.2.
80 Za grč. ihtionime πλάταξ i πλατιστακός cf. d’Arcy 203 i Strömberg 31—32.
81 Usp. za etim. blatarica 10.1.5. i blatnar 13.3.2.5.
82 ARj 4, 779 i 782; etim. v. Skok, 2, 333 (luža) i 37 (käo).
83 usp. glibac 13.3.2.5.; ARj 3, 196; Skok 1, 450 (dubok II).

238
 Kod potpuno istoznačnog imena muljar (prema mulj »blato«84) opravdano je po­
mišljati da je došlo do podudaranja u obliku mulj < M U G IL i mulj »blato«. J.
Basioli, MR 23, 115, navodi i tvorbu blatnjak. U isti niz spada i (cipal) govnjar85
što ga H 66 navodi za Zlarin.
\ prov. mujou fangous (Rolland 3, 159) i samo st. grč. ime jednog cipla μύξων
»Mugil«, te μυξινός »pesce che vive nella melma«86 i novogrč. μυξινάρι (PMCM
107). Spadaju ovamo i brojna imena pripadnika obitelji Mugilidae koja nastavljaju
grč. βρώμος »Schmutz«, »Gestank«87; vrémàscènè, frèmmaggè (BALM 8—9, 56) i
furmaggio (za Bari, Penso).
15.3.3.2. Na početku ovog poglavlja (15.1.) vidjeli smo da je samo lat. ime
mugil zasnovano na sadržaju »gluant«, »visqueux« tj. »sluzav«, koje se sadržajno
podudara sa grčkim imenima μύξος, μύξων, μυξΐνος. Prema Ateneju (306e), ta
imena označavaju cipla koji se hrani sluzi koja mu obavija tijelo, dok Aristotel
(HA 8,2,2) opisuje ciple koji pasu po glibu i zbog toga su sluzavi. Imena nastala
na osnovi sema »glib« već smo razmotrili, a sad ćemo nabrojiti ona koja su potekla
iz sema »sluzav«.
Naši su nazivi uglavnom prozirne tvorbe: sluzinavac, slinavac i balavac iz­
vedene od sluz88, slina89 i baia90. Naziv maslinovac može biti paradigmatsko pro­
širenje s bliskom vrijednošću od oblika slinavac, i tako ga neki ispitanici osjećaju
(»jer je kao ulje mastan«), dok drugi u ihtionimu vide zlatnu boju ulja. Zato ćemo
o tom obliku govoriti niže (15.3.5.5.).
Danas su neprozirni nazivi babaš, bovaš i bobaš, koji svi nastavljaju lat. *BABA
i, kao što smo pokazali na drugom mjestu91, možemo ih smatrati dalmatskim leksič­
kim ostacima.
\ novogrč. μυξινάρι, (PMCM 107)92.
15.3.3.3. I oznake habitata mogu se naći među imenima za ciple. Kako je to
izrazito obalna riba koja ne ide u dubinu, moglo se očekivati da će se ta karakteristika
odraziti u nazivima. Međutim, u našim imenima više se inzistira na pasenju po
blatu (15.3.3.1.) i na plivanju uza samu površinu (15.3.3.4.) nego na činjenici da
se neki cipli hrane brsteći alge s kamenja ili tražeći mekušce po hridima93. »Kamen«

8-3 Za etim. mulj »blato« v. Skok 2, 480.

85 Ali ne paretimološkim naslanjanjem i proširivanjem kao u govno, gotmiar 13.1.1.1., već je to
izravna tvorba zbog toga što se cipal hrani organskim ostacima, detritusom; cf. J. e G. Lyt-
hgoe 194 i V. Valente: »L’abitudine di questi pesci (è) di frugare nel fango resìdui organici
ingerendoli voracemente con la stessa melma.« (BALM 5—6, 140).
86 G. Alessio BALM 8—9, 56.
87 Rohlfs Lexicon 99 (EWUGr 393).
88 Etim. v. Skok 3, 290.
89 Etim. v. Skok 3, 285: slinavac prenosi ARj 15, 535 iz L. Zore i B. Košića.
90 Prema Bernekeru SEW 41 iz rum. baie »Geifer, Speichel«, a to iz lat. *BABA. Jednako i Skok
1, 124, s. v. bava.
91 Vinja, 1970—71, 93—99.
92 maxindri? (CLOFNAM 181.3.2.)
93 »Si nutre di diatomee e di altre alghe che coprono la superficie delle rocce. La sua alimentazione
include anche animali, come molluschi ciie aderiscono alla superficie delle rocce.« J. e G.
Lythgoe 195; »Ratissent avec leurs lèvres cornées la végétation qui recouvre les pierres ou
arrachent des touffes d’algues pour y happer les petits animaux qui s’y tiennent fixés« Lu­
ther-Fiedler 93. Svi bi ti elementi mogli opravdati i naziv pašnjak (v. bilj. 54).

239
kao slika sadržaja pojavljuje se kod nas samo na krajnjem Jadranu u ulcinjskim
nazivima preuzetim iz albanskoga. To su gurcag i goršak, koji se temelje na alb.
gur »Stein«, »Fels« (G. Meyer AEW 135). Naprotiv, u tal. popisima nalazimo nešto
češće takve nazive: cefalo di pietra (Penso), cefalo pietra (za Rim: Joubin-Le Da-
nois 48). I najrašireniji naziv za cipla u Àpuliji asprone94 spada u to semantičko
polje: asper, aspretum »luogo roccioso«95.
15.3.3.4. Cipli se vrlo rado kreću po samoj površini mora: »Ils se tiennent de
préférence à la surface de l’eau« (Boudarel 307), tamo »glavataju« ili »kačaju«96 i
od njihova se jata more zapjeni. Iz tih elemenata nastaju i neki nazivi za ciple kao
što su pinavac (od pjenajptna), pa plutaš tj. onaj koji pluta97 na površini (odplutati98)

Cipli »kačaju« (»glavataju«, »čučaju«) na površini (15.3.3.4.)

94 »(Il nome) che si dà ad una specie che frequenta le acque vive e mosse dei fondi rocciosi«',
V. Valente BALM 8—9, 159. Naziv potvrđuje i ihtiolog Bertùccioli za Mch. Navodi ga i C.
Scorcia 13—14: aspròne, u-aspròne »grosso cefalo chelone«, ali ga tumači paretimološki kao
sperone »ostruga«, jer tobože »ha sviluppate le pinne addominali«, što nema nikakve stvarne
osnove.
95 Mlet. pozna za »kamenito dno« oblik aspreo »fondo di mare inuguale e roccioso« (Diz. di M a­
rina, 47), kao i za oznaku ribe koja prebiva na takvu staništu: scorpena d'aspreo, gata d’aspreo
(v. ovdje 2.7.3. i bilješke 73—76). Odatle, s promjenom sufiksa, naš korčulanski lik ašprin is­
tog značenja. Teško je prihvatiti Skokovo mišljenje (1, 71) da ašprin »potječe po svoj prilici iz
nekog starodalmatskog oblika«.
96 Usp. kačati »guizzare (dei pesci sull’acqua)«', Parčić; L. Zore (ARj 4, 712) »auf des Wassers
Oberfläche sich werfen (vom Fische)«; v. i V. Fortunić Crtice 74: »kad su ... opazili kačaturu
srdela u sredini mreže;« cf. Vinja 1967 (2) 122.
97 Takva interpretacija ne gubi vrijednost ni ako je pm taš (15.3.2.1.) prvotni oblik iz kojega je
paradigmatski nastalo plutaš, već samo pokazuje na opravdanost sekundarne motivacije.
98 Etim. za plutati, prema pli(va)ti, v. Skok 2, 685.

240
i šupljak, cipo šupljak i šupjak tj. koji je šupalj pa zato pliva na površini. Površina
mora, najtanji sloj na vrhu gdje se cipli kreću i gdje »pasu« sve što pliva može se
zvati metaforički i Skorup ( = »vrhnje«). Potvrde za to nam donosi ARj 16, 675:
»kora, korica«, »može značiti i površina mora«99 (more se poskorupilo); za Kava-
njina je skorupaj »zapjenjena morska površina« (ARj 15, 292), a za Kanavel(ov)ića
je skorup u opoziciji prema dubina (15, 291) 10°. Sve nam to rječito tumači viške
oblike škorupavac i škorumpnjak, koji označavaju cipla koji pase površinu m ora101.
Možda bi se tim karakterističnim pomaljanjem usne iznad površine moglo protu­
mačiti i ime žabar, jer, prema našem informato™ iz Sevida, takvom su ciplu »oči
u vr’ glave i viridu iz mora ka’ žaba iz lokve«, a i sami smo često imali priliku vi­
djeti kako je površina mora prekrita glavama cipala koje neodoljivo podsjećaju na
žabe po barama.
\ deffe de sckume (Cefalo di schiuma), Bari, Scorcia 50.
15.3.3.5. Cipli vole prebivati na mjestima gdje se more i voda miješaju, a po­
znato je da se lako uzgajaju u slatkoj ili bočatoj vodi102. Odatle im ime vruljaš
(od vrulja »mjesto gdje voda izbija u ključevima«)103. Međutim, nazivi vodenjak
i vodeni (koji Basidi M R 23, 115 bilježi za Komižu) ne mogu se tumačiti sa zna­
čenjem »voda« tj. »slatka voda« u opoziciji sa »more«, jer u narodu voda znači »(mor­
ska) struja« (usp. gornja voda, donja voda) i svako kretanje mora, pa tako visoka
voda znači »plimu«, basa voda »oseku«. Vodenjak je, prema tome, baš onakav cipal
kako u Jablancu tumače, tj. »što ide za vodom« ( = strujom). Takvu interpretaciju
potvrđuje nam naziv za cipla u Klenovici cif al od kurenta104. Osim toga, gl. kuriti
se upotrebljava za oznaku kretanja velikih jata cipala u njihovu svadbenom puto­
vanju105.
15.3.3.6. Podvrsta cipla može se označiti i imenom vodenog toka, rijeke u
koju zalazi ili iz koje dolazi. Odatle nam naziv cipal neretvanac po rijeci Neretvi ili
pak po Neretvanskom kanalu. Isto tako možemo tvrditi da ime bojanes, kad je u
upotrebi u Stolivu, potječe iz hidronima Bojana. Međutim, nismo u tolikoj mjeri
sigurni u takvo tumačenje kad je riječ o istom obliku na Mljetu ili o varijanti boja-
nez u Slanom, pomoću koje se označava Trachurus sp.106 Aloglotski sufiks za
tvorbu etnika -es ( < tal. -ese < lat. -ensis) zamijenjen je našim -ac u bojanac, koji

99 Belostenec (s. v. facies, p. 548) navodi skorup, liczje morja, a s. v. superficiarius (p. 1177) dal­
matinski lik skorupni (zvunszH ).
100 Etim. v. Skok 3, 266.
101 »Die Fische (sc. Mugilidae) weiden das Oberflächenhäutchen ab. Dies ist besonders am Mor­
gen oder bei Dunkelheit bei glatter See auffällig, da die Oberlippen als dunkle Bogen über
dem Wasser zu sehen sind«, (FFA 618).
102 »Les Mugils peuvent vivre dans les eaux douces, comme dans les eaux saumätres et mèmes
salées. Doués d’une grande agilité ils remontent le cours des fleuves, parfois très haut,«
Boudarel 306—7; »Ils pénètrent aussi en eau saumàtre ou douce (lagunes et fleuves),« Luther-
Fiedler 93. Poznato je da kod nas cipala ima i u Skadarskom i Vranskom jezeru, u Hutov-
skom blatu, kao i po manjim rijekama i jazovima.
103 Od vreti Skok 3, 623.
104 Od tal. poimeničenog participa prezenta corrente -morska struja«. Skok 2, 243.
105 Usp. J. Certić, Vjesnik 23. 2. 1972.
106 Bogiana (čit. [bojana]) stari je ihtionim u Veneciji. »Somiglia alle Sardelle, me n’è un po’ più
grande, e a noi perviene, salato e fumato come le Aringhe, dall’Albania Turca, dove dicesi
che se ne pigli abbondantemente nel fiume Bogiana, vicino a Scutari, dal che verisimilmente
ebbe il nome vernacolo«. Boerio 87.

16 V. V IN JA E T IM O L O G IJA I. 241
J. Basioli (MR 23, 115) kao ime podvrste Mce navodi za Hvar uz neobičnu vari­
jantu boemac (navodno za Starigrad na Hvaru). Ukoliko je boemac samo prekrajanje
prvotnog bojanac, takva se imena na Hvaru, koji je geografski znatno udaljen od Boja­
ne, mogu tumačiti samo privrednom važnošću takvog cipla od kojeg se dobijala veoma
vrijedna butarga, jer su cipli iz Crnogorskog primorja bili na posebnoj cijeni baš
zbog kvalitete sušene ikre107.
15.3.3.7. Prema butargi došlo je i do naziva butargaš, koji J. Basioli u obliku
botargaš navodi za Trogir i za Janjinu na Pelješcu108, dok u PomEnc 2, 237 L.
Krstinić navodi za Pelješac ime butarg sa sumnjivom dočetnom skupinom -rg109.
15.3.3.8. Lov na pojedine vrste cipala u vezi je s njihovim svadbenim putova­
njem. Doba mriještenja nije za sve podvrste ni za sva mora isto (Tortonese 11, 17),
pa odatle i različita imena zasnovana na oznaci razdoblja kad se dotični cipli love.
Termin antinovac informatori sami tumače i kažu za tako nazvanog cipla da je
»putnička riba što izlazi iz Neretve u šestom misecu«, dok su u Drveniku još ekspli-
citniji kad kažu da su antinovci »sitni cipli oko sv. Ante«. Prema tome, svetkovina
sv. Antuna (13. VI) je vrijeme kad počinje lov na ciple. Cipal koji se lovi u kolo­
vozu zove se u Ulcinju angustia skakavica prema mjesecu augustu kao što se prema
nazivu mjeseca marg u kat. kaže Rissa marcenca (Alc.-Moll 7, 27). Nazivi rusaljak i
rusajski cipal nastali su prema Rusalje, Rusaje »Duhovi«, što je dalmatski ostatak
od lat. ROSALIA »Rosenfest« REW 7376, FEW 10, 485110. Vremenski, prema
tome, rusaljak odgovara već spominjanom mašar (15.3.2.3.).
Albanska imena za ciple odnose se uglavnom na godišnja doba: qefull vere
( = »ljetni cipal« = Mce), qefull vjeshte ( = »jesenski cipal« = Mca), qefull dimeri
( = »zimski cipal« = Mch), Pesh. Shq. 216, 218, 220.
Imena mračnjak i mrazica upućuju na zimske mjesece (od mraz111), a do
mračnjak je po svemu sudeći došlo unakrštavanjem s mrak, mrač-njak.
15.3.3.9. Na način lova upućuje samo naziv mrižićar (od mreža112).
15.3.4. Među crtama ponašanja pripadnika obitelji Mugilidae čovjeku je od­
vajkada upadalo u oči njihovo neobično skakanje iz mora. Plinije (9, 54) čak kaže
da cipal može preskočiti brod kad bježi pred neprijateljem113, dok Izidor Se-
viljski (12,6,26) uspoređuje njegove skokove iz mreže s letom114. Plinije u ovom
slučaju odviše ne pretjeruje, jer cipal odista izvodi izvanredne skokove, a navlastito

107 »Gon le ovaie salate e seccate si prepara la botarga«, Tortonese 11,13; »En Tunisie, on fait avec
les oefus de M. cephalus une préparation connue sous le nom de boutargue«, Dieuzeide 3,
236.
108 Oblik sa bo- je moguć u Janjini, dok je u Trogiru sigurno butargaš.
109 Butarga je kod nas mletačka posuđenica. O etimologiji tog mletačkog grecizma, v. sada M.
Cortellazzo, Influsso... 46—7; usp. Skok 1, 245.
110 O toj svetkovini, koja se kod Slavena slavi u svibnju ili lipnju (a koja je u nekim zapadnorom.
dijalektima dala i samo ime za mjesec lipanj) v. Miklošič Sitzungsberichte bečke Akademije
46, 386; a o posredstvu srednjegrč. ρουσάλια M. Murko Wörter u. Sachen 2, 142; usp. Skok
3, 175.
111 Etim. v. Skok 2, 472—3.
112 Etim. v. Skok 2, 464.
112 (Quod et alias faciunt) aliorum uim timentes mugiles maxime, tam praecipuae velocitatis,
ut transuersa nauigia interim superiaciant.
11* (Mugilis nomen habet quod sit multum agilis.) Nam ubi dispositas senserit piscatorum insidias,
confestim retrorsum rediens ita transilit rete ut volare piscem videas.

242
kad je opasan mrežom okaticom. On tu mrežu preskače, ali ribari postavljaju uokolo
poputiice ili mrižice (cf. gore mrižičar) u koje se konačno hvata. Neki pisci čak za-
pažaju različitost u skokovima i različito držanje tijela u zraku. Tako Fr. Cetti,
p. 196, razlikuje skokove pojedinih podvrsta: »Quattro spezie me ne hanno fatto
vedere i Napoletani; primo il cefalo che cresce grandissimo; secondo Vozzone di
capo più acuto e che saltando fuor dell’acqua non fa che un salto solo; terzo la
tumula ossia lissa, la quale saltando gira in aria. Quarta la concadita grossa al più
di due libbre, la quale guizza sopra l’acqua con molti salti alla guisa di quelle piet-
truzze sottili e larghe che i fanciulli gettano per trastullo e le quali hanno dato da
meditare ai fisici«. I Carlo Scorcia (p. 199), navodeći naziv teppe u Bariju za Ms,
donosi ovaj komentar: »Voce onom. dal rumore che fa quando guizza fuori dall’ac­
qua... A differenza degli altri cefali esegue un salto per volta e di fianco«.
Naravno, i suvremeni ihtiolozi ukazuju na skokove mugilida, ali naravno, bez
ikakvih afektivnih inzistiranja. Tortonese 11, 17 se zadovoljava konstatacijom: »Com­
pie frequenti balzi fuor d’acqua«.
15.3.4.1. Kao što se može i očekivati, pučke će taksonomije obilato iskoristiti
takvu osobitost koja nije česta kod morskih stanovnika.
Među našim imenima koja se temelje na semu »skakati« razlikovat ćemo ona
koja su danas prozirna i motivirana i druga do kojih možemo doći samo dijakronij-
skim istraživanjem jer su naslijeđena iz drugih jezika i više-manje paretimološki
prilagođena nekom elementu iz našeg jezičnog sistema.
Osnova koja je u skak-atil ls nalazi se u imenima skakavac, skakavica, skočac,
skokaš i skakva. Rod zavisi i od toga da li termin služi kao determinativ imenici
cipal ili je ime samostalno. Nakon termina cipal i var., te muj i var., ta je osnova
najraširenija za označavanje fam. Mugilidae.
15.3.4.2. Dok je osnovu i sufiks u saltanti i saltiti lako protumačiti, jer je tu
riejč o očitim posuđivanjima iz mletačkog (saltar, saltinar »fare spessi salti e non
molto grandi«, Boerio 595)115116, etimologiju za nazive askar, skarol, škaj i eskeraš,
morat ćemo tražiti oslanjajući se na sem »skakati«. Jedini jezik koji taj sem izražava
oblicima koji mogu biti u osnovi tih naših termina jest grčki. U tom jeziku nalazi­
mo ihtionime izvedene iz osnove koja je u σκαίρω, σκαίρειν. Od te osnove potječe
ihtionim σκάρος, jer već u Aristotela (Frg. 332R) čitamo: σκάρος άπό τοΰ σκαίρειν.
Drugdje smo pokazali117, a o tome će i u ovoj knjizi biti riječi (21.7.1.1.), da naši
nazivi ribe škaram, skeram zapravo potječu iz grč. ihtionima σκαρΟμός koji je iste
osnove. Uvjereni smo da i navedena imena za ciple potječu iz istog izvora. I škaj
i skarol potječu iz σκαίρω »skakati«, samo što u posljednjem obliku imamo romanski
sufiks. Očito je da askar i ekseraš idu zajedno i da je drugi oblik samo varijanta
prvoga proširena našim sufiksom, pa možemo pretpostaviti da je u osnovi nekad
bilo *esker. Međutim, tumačenje koje daje L. Zore (Kukuljevićev Arkiv 10,1896,341 )
»jer ide rado na ésku (asku)« nije ništa drugo nego pučka etimologija, jer se zna još
od Plinija(32, 12) pa do Oberthüra (153— 4) i J. Nadauda (La Péche, Paris, 1955,
p. 566), a morski ljudi to najbolje znaju iz vlastitog iskustva, kako teško cipal »ide
na ešku« (v. bilj. 152). Zato i u tim oblicima, koji su na različite načine paretimo­
loški prilagođeni, možemo vidjeti nastavljače grč. σκαίρω.

115 E tim . v . Sk ok 3, 263.

116 < lat. S A L T A R E R E W 7551. 2.
1 ,7 V in ja 1974, 178— 181 i 1971— 73, 54.

243
15.3.4.3. P. Lorini navodi i ime ludaš za Ml. Taj naziv118 koji je sigurno za­
bilježen u narodu, očito je stilističkog sadržaja. Samo, ludaš je mogao nastati iz
dvije vrijednosti riječi lud: 1 . zbog skokova, i tada bi vrijednost »lud« bila ona koju
je primarna u tom pridjevu (»mente captus«) i 2. zbog neukusna mesa, jer je naj­
manje čest i najmanje tražen119, pa lud tada znači »inspidus«, »inspiens« ( < in -j-
+ sapere) tj. bez teka, »bljutav« (ARj 6, 194, s. v. lud d.). U tom slučaju, potpunu
semantičku paralelu imali bismo u još jednom nazivu za cipla: glušac120, jer u
dalmatinskim govorima gluh isto tako znači »insipidus«, »bez teka«, »neposoljen«
(Skok 1, 573). Skloniji smo prihvatiti tu posljednju mogućnost tumačenja.
15.3.4.4. Nazivi tunkarić121 i uštrc su ispunjeni stilističkim sadržajem ali ih
ne znamo ni formalno ni sadržajno protumačiti.
15.3.4.5. I u stranim popisima iskorišten je za označavanje podvrste Ms sem
»skakati«: frane, muge sauteur (PMCM 108), sautereau (za Bayonne, Boudarel 304);
njem Springmeeräsche (FFA 620). Zanimljivi su sardski nazivi bidumbula, birumbula,
tùmbula122 »muggine saltatore«, koji su, prema Wagnern DES 1,205, svi »evidente­
mente = 'capitombola’ con allusione ai salti di questo pesce«. Ovdje spada i port.
saltào, koji Ph. A. Nemnich u svom Wörterbuch der Naturgeschichte s. v. tumači
kao »peixe de Sofala, de seesäo de tainha ( = Mugil) mas muito maior«. Saltào je
u port. inače oznaka za »skakavca«123124.
15.3.4.6. Sem »zvuk« može se kod cipala pojaviti samo kod je riječ o njihovu
plivanju na samoj površini mora jer tack kao da sišu more ili pjenu, tada, kako
ističe FFA 618, »ein leises schmatzendes Knistern ist zu hören«. Pomoću te crte
ponašanja može se naš naziv škljutavac124 tumačiti kao fonosimbolička tvorba.
Naravno, semantički su s ovim poljem povezani i nazivi sisavac, čučkavac i lizavac
koje smo već spominjali (15.3.2.7.). Naprotiv, teže je svrstati ovdje usamljeni na­
ziv cikoč zbog kvalitete zvuka, pa je bolje taj naziv dovesti u vezu sa sisati (Skok
3, 244).
15.3.4.7. Seobe cipala su ribarima i ihtiolozima dobro poznate. Za prve su
one od presudne važnosti jer ciple u to vrijeme čekaju i opasuju mrežama okati-
cama. Najuvjerljivije je i najsažetije to selenje opisao J. Certić u svom vrijednom
članku u Vjesniku od 23.2.1972, gdje možemo pročitati i ove podatke koji nam efi­
kasno tumače nekoliko naših imena za ciple: »Za vrijeme mriještenja od polovice
srpnja do polovice rujna cipli bataši sele u more da izbace ikru, u nas poznatu
pod imenom butarga. Njegov svadbeni put ide uz obalu Klek—Neuma, pa onda
preko kanala ka sjevernoj strani Pelješca, okolo do Stona, te se opet vraća kao ' donjΓ,
mršaviji kroz rijeku svojim obitavalištima... Prije 30 i više godina golema jata ci­
pala bataša kurila su opisanim putem...«125

118 P ren ose g a R J i J. B a sio li M R 2 3 , 115.

119 M u g il lab eo »tretira se kao slab ije k valitetan o d o sta lih vrsta cipala«, J. B a sio li SR J 126.
120 J. B a sio li n a v o d i gluhać za Senj (M R 23 , 115).
121 Tunkarii b ilježi Š oljan RJ 4 7 0 i za n jim B a sio li M R 23, 115.
122 V . gore 15 .3 .4 . tumula za istu rib u u o p isu F . C ettija.
123 U s p . go re n a še skakavac za M u g il.
124 Ih tio n im d o n o si i AR j 17, 66 0 prem a L . Z ori; u sp . tam o i form aln o sličn e on om atop ejsk e tvorb e
Skljek, škljekati, Skljokati.
125 P otcrtali sm o o sn o v e iz k ojih s u nastale tvorb e k ojim a s e k o d nas označavaju c ip li ( selica,
butargaS, putnik, do(l)nji, od kurenta).

244
 Slika »putnik« pojavljuje se kao samostalna oznaka (putnik) 126 ili kao dio
dvočlanog naziva u kojem osnovni leksem može biti determinativ (putnički civä,
cipo putnik) ili pak sam determiniran {dolnji putnici). Svi su ti nazivi jasni, a deter­
minativ dolnji razjašnjen je citatom iz J. Certića.
Isto je tako jasan ihtionim selica, koji se mora shvatiti kao mrena selica121.
Ihtionim poštar nastao je prema pošta »mjesto gdje se lovi« (»mjesto, s kojeg
ribar lovi ribu«, ARj 11, 86), jer se cipli čekaju na određenoj »pošti« tj. m jestu128.
15.3.5. Za razliku od mnogih vrsta kojima smo imena do sada tumačili, boja
u denominacijama cipala igra relativno malu ulogu. Zapitate li bilo kojeg čovjeka
s mora koje je boje cipal, uglavnom će vam svatko odgovoriti da je siv. T a jednolič­
nost boje kod svih cipala još više ističe i čini raspoloživim jedinu odliku koja se
temelji na boji, a to je zlatna mrlja kojom se ističe u prvom redu cipal zlatanac
(Ma): ako za ciple imamo oko 30 imena koja se temelje na semantizmu »boja«,
20 ih otpada na sem »zlatan« ili »žut« tj. na oznaku boje kojom se karakteriziraju
M. auratus i, u manjoj mjeri, M. saliens. Drugo je sve, doslovce, ili crno ili bijelo,
a to odgovara općem izgledu cipala. Ihtiolozi će u svojim opisima govoriti o bojama
ovog ili onog cipla, ali ni sami neće spominjati izrazite boje niti će te razlike uzimati
kao razlučne oznake129. Naprotiv, zlatne mrlje na škržnim zaklopcima bit će rele­
vantna pojedinost svakog opisa.
15.3.5.1. Započet ćemo s najuočljivijom oznakom boje, tj. sa semom »zlatan«
ili »žut« zato što je on u denominacijama najbolje zastupljen, a i stoga što se taj
sem nalazi u izrazima koji su danas nemotivirani, pa ga treba otkriti istražujući
etimologiju »u dubinu« tj. dijakronijski.
Zlatnom mrljom su označene vrste Ma i u manjoj mjeri Ms. Evo kako ihtiolozi
opisuju te mrlje. Za Ma, Tortonese 11, 21 : »Opercolo con una macchia dorata ben
evidente·, di solito si osserva anche una macchietta dorata dietro l’occhio«. Za istu

126 I A R j 12, 80 3 , s. v . putnik 4.

127 E tim . v . Sk ok 3, 219.
128 U z našu obalu o p ć e n ito rašireni term in pošta »lovište, o so b ito ribarsko« (B . K la ić ) b io b i
prem a Sk oku , d irek tn o iz lat. p reu zeti »p oim en ičen i fe m in in u m vlat. posta = k lla t. posita«
M eđ u tim , riječ je o rasprostranjenom v en ecija n izm u . U s p . postàr »osservar c a u ta m en te...« ,
postarse »prender posto«, postar Voselo itd . B o erio 528 ; cf. tal. posta »luogo in cu i il cacciatore
a tten d e da ferm o la selvaggina« (Z in garelli).
12 9 E v o kako d va n ajp otp u n ija o p isa d o n o se te aprok sim ativn o n avođ en e karakteristike koje s e
o d n o se na b o ju p od vrsta (s izu ze tk o m M a i M s). 245

Vrsta T o r to n e se 11 D ie u z e id e 3

M ce D o r so blu astro o q u asi n ero (17) D o s g ris verd àtres; flancs g risà t-
res (234)

M ca T e in t e gén érale grisàtrej d o s

g r is brun àtre (239)

M ch L a colo razion e d ’in sie m e p u ò L a tein te gén érale d u p o isso n

essere assai scura (23) e st g r ise (2 4 2 )

Ml L a co lorazion e r ip ete l ’ab itu ale D o s brun àtre à reflets verts

sch em a d ei M u g ilid i (25) (244)

245
podvrstu FFA 620: »Charakteristisch ist ein goldener Fleck auf dem Kiemendeckel«.
Za Ms, Tortonese 11, 22: »Opercolo con una o più macchie dorate variamente
evidenti«.; FFA 620 za istog Ms: »Kiemendeckel trägt mehrere Goldflecken«.
U pučkoj se taksonomiji ta osobitost ogleda u prvom redu u motiviranim tvor­
bama gdje je veza sa »zlato« očita: zlatan, zlatanac, zlatar, zlatac, zlatulj, zlatić, a
kod nekih se pisaca navode zlatoperac i c. zlatoperi. T u posljednju sintagmu nismo
nikada u narodu sreli, pa ne možemo znati da li je izvorna. Bilo ovako ili onako,
drugi član naziva nije ni u kom slučaju opravdan.
15.3.5.2. Međutim, sadržaj »zlato« izražen je sa stranim jezičnim sredstvima u
imenima za cipla što smo ih naslijedili iz dalmatskog jezika. To su oblici jiivra i
jđvre, koji nastavljaju lat. AURUM »Gold«, jednako kao i veljotsko jàur »zlato« koje
nam potvrđuje Bartoli Daini. 2, 198. Kako zbog same prirode referenta, tj. zlatnih
mrlja na škržnim zaklopcima, tako i zbog činjenice da se Ma i Ms i drugdje nazivaju
imenima izvedenim iz te osnove, ne može biti nikakve sumnje u očuvanost dalmat­
skog oblika za sadržaj »zlato«, kao i za čuvanje inicijalnog diftonga au- u tom dijelu
Dalmacije130. Turski jezik i dandanas pozna za Mugil sp. attrita (Nalbanđoglu
29 i FAO Work. Doc, 9A/4), a za salentinske dijalekte Rohlfs VDS S 1066 navodi
unita s preciznom identifikacijom »specie di muggine, Mugil auratus«131, dok
Penso bilježi za Bari avritta.
Sastavnica »zlato« česta je i u drugim popisima, kako u dvočlanim tako i u jeđno-
članim nazivima. Tako nam Joubin-Le Danois 45—46 navode za zap. Italiju muse
del ou, muso dell’oro, cefalo dalla garza d’oro, badigia d ’oro, ali su ti ihtionimi pouz­
danije navođeni kod tal. autora: muggine dorato, bavigia d'oro, sgazze d’oro (Penso);
badigia d’oro (Bertùecioli za Anconu). Ventimiglia razlikuje miisaru taca d’ottru
za Ma i miisaru dourin za Ms (Azaretti, BALM 10—12, 417), dok Nica pozna jed-
nočlano ime damin, drugdje u Provansi aurìn (Joubin-Le Danois). Ista slika sa­
držaja u drugačijoj organizaciji sreće se u Južnoj Italiji. U Apuliji nalazimo vranze
d’oru (Rohlfs VDS 821) što doslovce znači »škrga od zlata«132, jednako kao i spo­
menuti rimski ihtionim cefalo dalla garza d’oro. Ovamo spadaju i frane, mulet
dorè, engl, golden grey mullet (PMCM 107), njem. Goldäsche (FFA 620) i turski
altmba§kefal (od altin »zlato«, ba$ »glava« + kefal), Nalbandoglu 29.
15.3.5.3. No, pored jdvrajjdvre, postoji i čitav niz paradigmatski bliskih naziva
za Mugilidae: ćavra, čavra, čabra, čabre, čubra i, najzad cümbre. Poznavajući iz
vlastitih obilazaka Boke oblike čabra i ćavra. Skok je o njima pisao još 1934 u ZfrPh

130 U s p . V in ja 1957 (2) 252— 3; 1960 (1 ), 159.

131 Š teta što Skok n ije zn ao za javra koje n em a p o seb n u natu k n icu u A R j v e ć ga n alazim o m ed u
n a ziv im a za p od vrste cip la u R ijeci dubrovačkoj s. v . lizavac (6 ,1 3 0 ) . D a m u je taj ob lik b io
p ozn at, sig u rn o b i i su n a z iv ćavra (1, 2 6 8 ) b io dru gačije protum ačio.
132 R o h lfs tu m a či vranze d'orti kao d eform aciju od orifrangio, n o cjelok u p n a struktura im en sk ih
tip o v a za o v e c ip le u p u ću je nas da radije p rih vatim o V alen teovo m išljen je (B A L M 8— 9,
159) da je riječ o v e z i s kasnolat. broncia »škrge« u p rvom red u stoga, što p ostoje jednočlani
n a ziv i tv o ren i o d sam og ap elativa vranza, vranzulu (i sàm R o h lfs n avod i vrdnzele i ranzulu,
V D S S .1047), a i zb o g čin jen ic e što se isto zn a čn i a p elativ pojavljuje ili sam ili s d eterm in a ti-
v o m u d ru g im d ijalek tim a kao im e za M a ili M s: garze {d’ore), bavigia d’oro; kat. gatta roig,
gatta roja (A lc o v er -M o il, 6 ,1 4 3 );cf. n iž e naše n aše tu m ačen je za velar. Z a K o rzik u G . M a ssi-
g n o n (p . 4 2 1 ) n a vod i ob lik alifrantzu (P o rto v ecch io ), a T it o d e Caraffa (p . 183) alifranem
(B astia). G . M a ssig n o n , m e đ u tim , n em a pravo kad u p rvom ele m en tu ih tio n im a v id i ali
»krila«: »L’a sp ect d u M u g e dorè, avec ses quatre n eg eo ires sem b lab les à d es ailes, ren đ
p o ssib le u n é ty m o n * A L I - F E R - A N T - I U ...« koju i sam a sm atra nevjerojatn om , pa p om išlja
na « A U R I -F E R -A N T -I U .

246
54,473. T u je bio vrlo kratak i decidiran: »čabra (Dobrota), čavra (Krtole) 'Abart
von cephalus’ < cephalus 1819, Rohlfs 907 und 986133 (mit ć < kj)«. Zastupa isto
mišljenje, ali nešto opširnije ga izlaže u ERHSJ 1, 268: »Značajan je oblik koji je
zacijelo istog postanja čama (Krtole) »ženski cipo« = čabra (Dobrota) — čabra
(Muo) »vrst cipola (dolazi iz Bojane, skače preko mreže pa se mora produžiti i na
barku« [?sic!]. Vokal a je nastao iz dvoglasa kao u ćarma < termes (Sutomore).
Glede sinkope penultime upor. gen. cipla. Neobičan je prijelaz f l > br·, vr. čavra
je drugi leksički relikt iz dalmatoromanskoga«. U Terni, se čabralčabra ne spo­
minju, a Valjavec u ARj 2,127 bilježi samo: čavra, f . »neka riba«, Danica 1870, 351.
Kad znamo za postojanje javraljame, koji se tako očito iskazuju kao nastavljači
lat. auru i velj. jàur, jasno nam je da Skokovo izvođenje čavra < cephalus ne može
imati realne osnove. Skok i sam ističe »neobičan prijelaz f l > br«. Zato bokeljsko
čavra moramo postaviti u morfosemantički sustav s ostalim varijantama imena za
MugUidae i zaključiti da je na limitrofhom terenu s albanskim govorima, gdje se
cipal naziva qefull (čit. [ćefuj]), došlo do unakrštavanja qefull X jam a koje je imalo
za rezultat današnje čavra. Oblike sa -u- možemo tumačiti opet sa albanskim utje­
cajem. Drugo alb. ime za cipla je cumer, -mra134 ( = qefull vere = Mce, Pesh. Shq.
216), koji je u upotrebi u Skadru i okolici. Unutrašnja skupina -mr- riješena je
kod nas sa -mbr- (usp. skumrijajskumbrija, alb. skumeri) i odatle cùmbre. U našem
je jeziku došlo do pomicanja iz jednog semantičkog polja u drugo, što je očito bilo
izazvano formom izraza. Naime, cumbre je prilagođeno hipokorističnom patro-
nimiku Cùmbre, Čubro < Κυπριάνος pa mu odatle i uzlazni akcenat, koji, uostalom,
nalazimo i u jdvre, čabre. Očito je da se i oblik cabra kretao po toj formalnoj para­
digmi1351367.
15.3.5.4. Zlatne mrlje na škržnom zaklopcu mogu se konceptualizirati kroz sem
»žut«. Tako je došlo do naših naziva šutac i složenice šutoperka. Žuc, što ga Basioli
bilježi za Trpanj i Dubu, nastao je od šutac, gen. šuca jednako kao bue < gen. od
butac (9.7.2.). I oblik šunin istog je sadržaja, ali potječe iz dalmatskog refleksa za
»žut«, koji nam Bartoli navodi za veljotski: šuolno »giallo« < lat. GALBINUS
»gelb« REW 3646 (Dalm. 2, 236 i 347)13 6. Vokalizacija -/- svjedoči nam o starosti
nastanka tog oblika.
15.3.5.5. Na semove »sluzav«, »mastan« (cf. 15.3.3.2.), »zlatan«, ali i na »žut« može
upućivati naziv maslinovac131, ako su mrlje uspoređene s uljem. U Sredozemlju
takva metaforička tvorba nije usamljena, jer u sardskom (Wagner DES 2, 185)
postoje za cipla imena oliòni, allionéddu, Móni, uddzòne, oddzòne138, koje je još P.
Barbier RLaR 58, 321 tumačio pomoću označavanja boje, tj. izvodio iz olia <
< oliva.
15.3.5.6. Vrijednost poznavanja više varijanti za točno utvrđivanje etimologije
pokazat će nam naziv vrečinač. Tako se u trpanjskom kraju, od starine poznatom s

133 sc. R E W o d n o sn o E W U G r .
13 + S . V. cumer, M ik el N d re ca u p u ću je na qefull. A lban sk i se ih tio n im sem an tičk i m o že interp retirati
kao n aši o b lici šćap, zaponac i d r., tj. sa sem a n tizm o m »ispružen« (1 5 .3 .2 .1 .), jer cumer in ače
zn ači »trupac«, »noga (d rven a tj. kreveta i si.)«.
135 T a k a v tip p rila g o d b e ih tio n im a (efek tiv n o m ) p a tron im u n ije rijedak; u sp . na isto m terenu :
vuk Serranus scrib a -■> viiko balota u Perastu.
1 3 6 V. V in ja 1959 (2 ), 25 .
137 U s p . 5 .5 .3 .3 . i Skok 2 , 382.
138 V . go re 1 5 .3 .4 . ozzone za istu r ib u u o p isu F r. C ettija.

247
obilatih ulova cipala, zove vrsta Ma. Iako smo isključivali da bi tumačenje s vreća
moglo biti pertinentno, ipak nam je tek varijanta rečinaš1391402, zabilježena s druge
strane Pelješca, ukazala na pravu interpretaciju naziva. Naime, taj oblik potječe iz
venecijanizma rènne »naušnice« (ven. rechine pendente agli orecchi«, Boerio 559;
REW 793) I4°. Taj nam naziv, zbog uvođenja sema »uho« u organizaciju znaka
kojim se denotiraju cipli, olakšava tumačenje ulcinjskog ihtionima vesar, koji je
preuzet iz alb. veshar »vrsta ribe« (M. Ndreca 353). Autori Pesh. Shq. 221 su pre­
cizniji u označavanju vrijednosti: vesh-ari ( = »uho zlatno«) i vesh-verdhi ( = »uho
žuto«) su nazivi za Als, dok je vesh-florini141 (■= »uho zlatno«) oznaka za Ala.
15.3.5.7. Usamljen je oblik artegan za Ma (Fažana) i notragan (Umag). Spadao
bi u ovu skupinu, ako je točna etimologija za ven. nazive lotregàn, detregàn (Boerio
170), dotregàn (E. Ninni 22), koju je predložio D. Olivieri i prema kojoj bi izvor
riječi valjalo tražiti u grč. ικτερικός »jundiced« (M. Cortelazzo Influsso 126), što
semantički odgovara, ali nije prihvaćeno od većine talijanskih etimologičara. Pri­
hvatljiva je i etimologija λύθρον == λύμα = lutum (V. Valente,. BALM 5—·6,140),
što bi semantički odgovaralo našim nazivima blatar,glibavac(y. 15.3.3.1.). Međutim,
G. Alessio (BALM 8—9, 56) odlučno odbija takvo tumačenje i predlaže svoje,
tj. da je ven. ihtionim etimološki povezan s prov. tregan, trogan < lig. lat. trucantus
»un pesce d’acqua dolce«. Kod takvog stanja stvari, najbolje je ven. oblike i naše
artegan i notragan, koji se od njih ipak razlikuju, smatrati da još »nisu zreli za eti­
mologiju«.
15.3.5.8. Druge oznake za boju znatno su manje produktivne. U bilješci 129
smo vidjeli da su osnovne boje koje opravdava stvarna priroda cipla crn i siv. Na
osnovi crn- stvoreni su likovi crnac, crnjak i cipol crnac. Možemo pretpostaviti da
je prema crn nastao i metaforički naziv cigan,42. Paradigmatski se na te oblike
sadržajem povezuje mračnjak (od mrak, mračan143), ali to isto tako može biti para-
digmatsko nastavljanje naziva mrazica — mračnjak (15.3.3.8.).
\ nalazimo u novogrč. μαυράκι (PMCA1 106), u turskom mami, u alb. ma-
vriaku {Pesh. Shq. 220) istog postanja (Aiann 266), te u port. negr&o (Joubin-Le
Danois 48); usp. i kat. galica negra (Lozano 267).
15.3.5.9. Relativno znatan areal pokriva i naziv bir, koji ARj 1, 321 navodi
prema L. Zori. Skok tom obliku posvećuje čitav članak (1, 155)144, gdje nije točna
tvrdnja da je oblik »svakako iz južne Dalmacije«. Ne objašnjavajući postanje. Skok
s pravom približuje bir Mugil sa birač »njekakav morski rak« (ustvari Pachygrapsus
marmoratus FABR, PA1CM 522; v. 38.3.3.1.), jer su obje životinje sive boje145.
Smatramo da se bir mora dovesti u vezu sa st. mlet. beretin »siv« koje navode REW
1117 i FEW 1, 376, jer samo to odgovara stvarnoj boji tako nazvanih morskih sta-

139 J. C ertić (ti. ti. nj.) p iš e vrečinjas (? ), a B a sio li vreiitiaš.

140 S ela u u n u trašn josti P elješca (P o to m je, K u n a) p ok azu ju ten d en ciju adaptacije stranog e le ­
m en ta : brečitii, vrečini, dok p o k orču lan sk im selim a rèiine zn ači »podvratne žlijez d e k o d ja­
njeta.« J. C ertić je točn o p rotu m ačio trpanjski ih tio n im : »prem a tal. redni — n a u šn ice, koji
im a žu te 'n a u šn ice’ iz a uha«.
141 Fiorini je gegijski rom an izam sa zn ačen jem »unverarbeitetes oder gem ü n ztes G old« (tosk.
flori), G . M ey er A E W 109.
142 E tim . v. Sk ok 1, 261.
143 E tim . v . Sk ok 2 , 467.
144 V inja 1972— 73, 565.
145 Skok na d ru gom m jestu (1, 112) tum ači im e isto g raka sa binus »crven« (?).

248
novnika, a opravdano je tim više što beretičast u Dalmaciji znači »bianco misto col
nero« (G. Maver ARo 6, 240), a b'èra je na Korčuli i Mljetu i danas ime za kokoš
sivog perja (frane, sei et poivre).
Na oznaku iste boje upućuje i prov. naziv za Mch canuda (Séte, Rolland
3, 159; Joubin-Le Danois 47), koje Wartburg FEW 2/1, 239 svodi na CANUTUS
»grau«.
15.3.5.10. Mnogo rjeđe se cipli označavaju s determinativom bijel (zbog toga
što im je trbuh znatno bjelji od ostalog tijela146). Takvi su nazivi bijeli cipol i bjel-
kavac kod nas, muge blanc (Arcachon, Boudarel 305) u francuskom, gahia blanca
(Lozano 267) u katalanskon i cievolo arsentin u mletačkom147148.
15.3.5.11. Za naš jezični osjećaj i šargujak'48 se svodi na sadržaj koji je u šar-en,
šarg-ast, ali taj izrazito usamljeni naziv može vrlo lako biti rezultat naknadnog
paretimološkog naslanjanja na šar-en, dok je ihtionim zapravo nastavljač grč. σάργος/
σχργΐνος koji je za Aristotela, kao što smo vidjeli na početku ovog poglavlja, jedna
od podvrsta vrste κεστρεύς (HÀ 5, 11, 6)149. Takvo je tumačenje to opravdanije
što je riječ o terenu gdje se sačuvao znatan broj grčkih ostataka koje na drugim
mjestima ne srećemo, a u kojima (za razliku od šargujak) ne može biti sumnje o
grčkom porijeklu (usp. granguliš < έ'γγραυλις i marinjan < μαρΐνος).
15.3.5.12. Potpuno je usamljen i naziv za cipla modruj, koji se očito temelji na
plavkastim prugama koje nekim ciplima idu uzduž tijela150. Kako je riječ o manje
uočljivoj karakteristici koja se nije odrazila u imenima cipala kod ostalih sredozem­
nih naroda, tu nećemo pomišljati na mogućnost da su nazivi glušac (i gluhac) nastali
kao kod gluhi pas, gluhac ( = modrulj, 2.2.6.) tj. paretimološki od glaucus već ćemo
radnije prihvatiti tumačenje koje smo za glušac (Mugil) iznijeli gore u 15.3.4.3.
15.3.6. Ostalo nam je još samo nekoliko naziva za Mugilidae koje nismo kadri
objasniti služeći se postupcima koje smo do sada primijenjivali. T o je u prvom redu
relativno prošireniji tip volpina. Ime traži nekoliko primjedaba. Kad je riječ o
likovima volpina i volpin nema sumnje da je ihtionim posuđen iz mlet. koji pozna
volpina »varietà del Mugil cephalus« (Boerio 800 i 170; A. Ninni 10; Tortonese
11, 15 za Trst itd.). Međutim, kad srećemo varijante folpina i bolpina, zatečeni smo
i začuđeni znatnim variranjem u konsonantizmu do kojeg kod novijih posuđenica
ne dolazi, a navlastito se one ne događaju u Istri. Još nas više začuđuje oblik bolfin,
čak u Podgori, u Makarskom primorju, jer ne vidimo odakle bi mogao dolaziti
eventualni impuls za takvu promjenu. Osim toga, metafora tipa »lisica« -> »cipal«
bila bi potpuno ograničena na ovaj slučaj ako bismo prihvatili da je volpina <
< VULPINUS, -A < VULPES REW 9464. Tumačenje koje navodi P. Zolli
(in Zingarelli, p. 1977) »piccolo muggine«, »da volpe, per la forma del muso«, dvo­
struko je neodrživo : prvo, zato što volpina ne označava malog već izrazito velikog
cipla (»varietà cresciuta dopo il terzo anno« /!/ Boerio 800), i drago, što nije riječ ο
ciplu oštre već tupe gubice. Prema tome, za naše bolpina i bolfin koji su očigledno

146 B oud arel 305.

147 »Cefalo n o v e llo ch e con serva u n b e ll’argen teo fin ch e sta in m are, e lo v a grad atam en te sm ar­
ren d o q u an d o im b o cca to i l p o rto p assa n e lle lagune,« B o erio 169.
148 Z a D u b u T rp a n jsk u g a b iljež i i J. B a sio li M R 2 3 , 115.
144 V inja 1955, 120 i H offm an n -Jord an 25 2 .
15 0 »Des b an d es lo n g itu d in a les parallèles, au n om b re d e 5 à 6, d e cou leu r gris b leu té, traversent
les có tés d u crops,« D ie u z e id e 3, 2 4 0 .

249
u vezi sa volpina, ne znamo ni odakle su posuđeni151 niti znamo semantičke razloge
takvoj denominaciji. Za ove posljednje radije bismo uzeli u obzir sem »lukavstvo«,
»astuzia volpina«, jer kod nas nazivi cipal od porta, ceval od porta ( = »cipal iz luke«)
općenito označuje lukava čovjeka152. No, kako je sve to usamljeno i drugih paralela
ne nalazimo153, ostavit ćemo tu etimologiju i semantičku interpretaciju otvorenima.
15.3.6.1. Za manje primjerke Mch zabilježili smo u Ražancu naziv koravci
(m. pl.). Budući da se o nekoj tvrdoći kože kod cipala uopće ne može govoriti,
moramo zaključiti da je taj ihtionim nastao paradigmatskim prekrajanjem od kuljavci
(v. 15.3.2.8.), no nije isključen ni istovremeni utjecaj već spomenutog naziva korun
(v. 15.3.2.1.).
15.3.6.2. ARj 1, 522 prenosi od L. Zore naziv bokvica kao »vrstu cipola«, koji
se u Vranjicu »zove i hinjuša i hinjica«. H 48 s pravom smatra da »nije sigurno da li
se ime pridaje pravoj vrsti«. Hinjušajhinjica su imena za sitne Labridae i L. Zore je,
kao što mu se to vrlo često događalo, krivo identificirao ihtionim154.

111 O b lic i sa -p- m o g u potjecati iz istrorom an sk ih dijalekata iz u n u trašn josti Istre. Iv e (J)ial.
ladino-veneti dell’Istria, S trasb ou rg 1900, p . 9 2) n avod i za »lisica« bolpu u Balam a.
152 T o čita m o čak u PomEtic 2 , 2 3 7 : »L ove se (sc. c ip li) još i vršam a, o stim a , p a i u d ic o m , ali rje­
đ e i te že , jer s u o d v iše o p r e zn i, tako d a z a lukava čovjek a v e le n a p rim orju , d a je lučki cipal«,
d o k n arod n i izričaj glasi cipal od porta.
153 J ed in a , a li n ed o v o ljn a i d o kraja nerazjašnjena paralela jest form aln o p ok lap an je sardskog i z ­
raza za »lisica« mattsóne i h o m o n im n o g o b lik a z a »m uggine« (W agn er D E S 2 ,9 6 ) . M eđ u tim ,
n a S ard in iji mattsóne je »ghiozzo« tj. gla v o č, a tek n a p o lu o to k u taj o b lik ozn ačava cip la.
154 S red o zem n a poduđaranja u izražavan ju se m ičk ih crta z a M u g ilid a e a n a lizira li sm o u V inja
1981 (3).

250
 16. OD ZEUSA DO SVETOG PETRA

16. Vidjeli smo da su rijetke ribe kod kojih ne dolazi do česte zamjene imena
bilo zbog nedovoljne uočljivosti razlika u same vrste bilo zbog sličnosti samih
imena koja se prilagođuju i prekrajaju pod utjecajem drugih sličnih naziva. Takvih
poteškoća i raznolikosti bit će veoma malo kod naziva za karakterističnu i jedinstvenu
ribu evropskih mora, koja se na dvije trećine naše obale naziva domaćim nazivom
kovač (Zeus faber). Preostala trećina kod nas ispitanih točaka naziva je uglavnom
posuđenim izrazima koji iskazuju sadržaj »sveti Petar«. Grubo uzevši, mogli bismo
reći da i ostale evropske nomenklature slično postupaju i izražavaju u svojim ime­
nima najviše dvije do tri slike sadržaja među kojima je najbolje zastupana ona o
»svetom Petru«. S druge strane, velik broj imena pokazuje da je kovač bio vezan uz
religiozna shvaćanja i da su se neke njegove biomorfološke osobine odvajkada tu­
mačile pomoću legendi. Kad tome dodamo da je kovač riba odlične kvalitete, da
je itekako tražen ali da se lovi rjeđe i u manjim količinama, pa, prema tome,
nije predmetom posebnog pa ni intenzivnog lova, lako ćemo zaključiti da po ka­
rakterističnim crtama denominacijskog postupka spada po prilici u istu grupu sa
lovratom i smudutom (14.1. i 14.2.): nepostojanje jednog naslijeđenog imena, već
svega nekoliko naziva bilo našeg bilo stranog porijekla.
16.1. Kako je riba izgledom karakteristična pa se ne može brkati s drugim vrsta­
ma, nije potrebno dalje se zadržavati na razlučnim oznakama jer je ne moramo od
drugih riba lučiti. Svega jedna ili dvije osobitosti izazvat će nekoliko imena. Me­
đutim, te osobitosti bit će osnova za brojne legende i vjerovanja, pa će se pomoću
njih na najrazličitije načine tumačiti ovo ili ono karakteristično ime. Mislimo pri
tome u prvom redu na dvije karakteristične crne okrugle pjege na svakom boku
(.PomEnc 4, 5l i ) 1 koje su, više nego izrazito spljošteno tijelo i upadljiv oblik »leđnih
peraja produženih dugačkim koncima«, postale nepresušiv izvor folklornih tumače­
nja, koja i sami ihtiolozi2, a navlastito oni stariji, navode u svojim opisima. Ta
tumačenja uglavnom se svode na ovo : dvije okrugle mrlje otisak su prstiju svetog
Petra koji je tobože izvukao novčić iz ustiju te ribe i u znak zahvalnosti vratio je
u more3. Varijacije na tu temu su mnogobrojne, a nekoliko ih je za talijansko jezič­
no područje naveo M. Cortelazzo (BALM 10— 12, 389—90), pa se na njima nećemo
zadržavati.

1 »Sui fianchi... spicca caratteristica macchia rotonda o ovale, nero-violacea con allone giallo o
biancastra«, Tortonese 10,498; »Graugrün, mit einem schwarzen, runden Seitenfleck«, FFA
611; »Sur les flancs une tache à contour plus ou moins arrondi ... entourée d’un cercle gris
clair«, Dieuzeide 2, 218.
2 Usp. Boudarel 343, Tortonese 10, 498 i dr.
3 Tako Scorcia 140, tumači pésce sambìiie »pesce San Pietro« za Bari: »II nome dalla leggenda che
San Pietro, un giorno che non possedeva una sola moneta, pescandolo ne trovò nella sua bocca«.

251
 16.1.1. Druga kovačeva karakteristika koja je tvorila denominacijski impuls za
nekoliko imena kod sredozemnih naroda je njegovo ispuštanje glasova4. Zbog te
osobine mogli smo ga svrstati i imena mu objasniti u našem 11. poglavlju, ali tako
nismo postupili jer je do naziva koji se temelje na tom semu moglo doći i zbog dru­
gih osobitosti, tj. sadržaj »kovač« kod nas ili »tesar« kod Turaka mogao je biti izazvan
bojom ili spomenutim mrljama. Neki ihtiolozi, a i naši ispitanici, tumače taj naziv
pomoću sema »roktanje«5, drugi kao »udaranje« leđnim perajama6, dok neki opet
misle da su bočne mrlje shvaćene kao »otisci prljavih prstiju kovača«, a na mnogim
je mjestima živo tumačenje da se među kostima te ribe nalazi sav kovački alat7.
Ukratko, riba je oduvijek bila vezana uz najrazličitija vjerovanja koja možemo pra­
titi u njezinim imenima od grč. Zeusa pa do kršćanstva, kad dobija imena nekolicine
svetaca pa čak i Krista. To ispreplitanje legendi najrječitije nam prikazuje huma­
nistički autor P. Gyllius (De noni. cap. 42, p. 557); »Zeus sive Faber figura orbicu­
lata quem Chalcea olim Graeci vocabant, nunc in templis suspendunt et Christop-
saron ideo arbitror appellant, quia olim Zeus Iuppiter nuncuparetur. Romani
vocant piscem Sancti Petri sive Situlam. Dalmatae etiam hac aetate Fabrum; qui,
cum eis percunctarer, cur sic nominarent, mihi pulchre responderunt, sed ideo ita
nuncupare, quod omnia instrumenta fabrilia8 in ipso reperiantur; quod quidem
ipsum statim verum esse periclitatus sum«.
Bilo kako bilo, imena za kovača nastaju iz dviju pobuda: tabuističko-sakralne i
metaforičke, a obje su sistematičari ujedinili u znanstvenom imenu Zeus faber.
Identična je situacija na našem obalnom potezu: njegove dvije trećine prekrivene
su jedinstvenim domaćim izrazom kovač, dok su na preostaloj trećini u upotrebi
varijante iz sintagme sveti Petar.
16.1.1.1. O imenima za našeg kovača iznimno smo bolje obaviješteni od latin­
skih nego od grčkih pisaca. Grčko ζοαός nalazimo u Hezihijevoj glosi ζαιός · είδος
i/ß ύς (editio Latte, 2, 256) i nismo sigurni da li je to ime Označavalo vrstu Zeus
faber. Naprotiv, u grčkom je postojao i ihtionim χαλκεύς ( = »kovač«, »worker in
metal«, Liddell-Scott, str. 1973a), koji je, sudeći po Opijanovu opisu (1, 133), bio
oznaka za današnjeg kovača, što se za istoimenu Aristotelovu ribu već ne može s
tolikom sigurnošću tvrditi, jer Aristotel govori o psikanju ili zviždanju (ψ οφ εΐ otov
συριγμόν). U svakom slučaju, do naziva je došlo i zbog boje9 (posebno mrlja na
bokovima) i zbog glasova ili udaranja10.

4 Kovač skuci (Crikvenica), gudi (Klada u Hrvatskom primorju), kruli (Sali), rokče itd. B. Finka,
MR, 24, 1972, 170.
5 »Kovač znade groktati«, Š. Horvat, Ribe, str. 9.
6 »Kovač (Zeus faber L.), kad se nalazi na palubi broda, udaranjem leđnih peraja proizvodi zvu­
kove, koji su slični udaranju čekića o nakovanj«, Š. Zupanović, 1965, 406.
7 »Certains prétendent qu’on peut retrouver dans son squelette tous les outils du forgeron«, E.
de Saint-Denis 38. Turci nazivaju kovača diliger (-- »tesar«) »because thè various bones resemble
a set of carpenter’s tools«, A. Davidson 66. Iz turskoga potječe rum. dulgherul (Vasiliu 321).
8 »...Galli dorée (se. appellant), Dalmatae (quoniam multiformibus tum dorsi tum ventris aculeis,
atque capitis ossibus, fabrilia instrumenta omnia aemulari videatur): fabro«, Salvianus, 204.
9 »Quia fuliginosus est«, Salvianus ibid. »Le nom peut venir de son aspect enfumé«, Saint-Denis
39.
10 Već smo naše kalkan (4.2.3.1.) objasnili pomoću boje (»kupferglänzend«). Za grč. χαλκεύς
»spielte wohl auch das Tönen das Metals eine Rolle«, Strömberg 74— 5.

252
16.1.1.2. Kod latinskih pisaca nema mjesta neizvjesnosti oko identifikacije na­
ziva. I Ovidijev rarus faber (Hai. 110) i Kolumelin opis11 te ribe u RR 18,16 potpu­
no odgovaraju vrsti koju Plinije spominje na dva mjesta (9, 68 i 32, 148) i to oba
puta sa dva naziva zaeus ili faber12.
16.1.1.3. Druge sredozemne nomenklature konceptualiziraju imena za kovača
polazeći iz većeg broja slika nego naša. Jedna od najčešćih je nastala iz uspoređenja
kosih zatiljnih bodlji sa kokotovom krestom (»cresta occipitale«, Tortonese 10, 495).
Odatle su potekli nazivi: tal. na Siciliji gallo (Penso); frane, poule de mer (Rolland
3.161) ; španj. gallo, gallo de mar (Lozano 284); kat. gali(Griera, Eh ormeigs... 56);
port. peixe-galo (R. M. Albuquerque 592). Oblo i spljošteno tijelo izazvalo je već
spomenutu metaforu na »citru«, koja je još živa u južnoj Italiji: cetra, cètula (VDS
135) i sètele (Taranto 45), dok su sem »zlatan« i prema njemu nastali sadržaj »sunce«
izraženi u brojnim atlantskim nazivima. To je, u prvom redu, frane, dorée (Rolland
3.161) 13, koji predstavlja ishodište za engl. patronimički ihtionim John Dory (Skeat).
Na slici »sunce« (zbog kolobara oko tamne mrlje) zasniva se nizozemsko Zonnevisch
(M. Poli 227) i frane, soleil (za Dunkerque, Boudarel 342).
16.2. Naša dva tipa naziva za Zeus faber, »kovač« i »sveti Petar« ne prekrivaju
dva odijeljena areala, već se prvi pojavljuje na čitavom našem obalnom potezu od
Mošćeničke drage u Istri do Ulcinja, a drugi je u upotrebi unutar tog areala bez
ijedne kompaktnije oblasti. Dok prvi ne pokazuje nikakvih variranja u obliku1415,
za drugi smo utvrdili znatan broj varijanti, što se moglo i očekivati budući da je
riječ o nazivu stranog porijekla, čija se pripadnost aloglotskom sustavu vrlo dobro
osjeća, a dvočlani karakter ihtionima stvorio je mogućnosti mijenjanja naziva koje
idu od jednostavnog prevođenja (kalk) do hibridnih tvorbi.
16.2.1. Teško je pretpostaviti da je najrašireniji oblik kovač15 kao ime za Zeus
faber samostalno nastao na našem terenu, -pa gotovo da bismo i mi bili skloni u
njemu vidjeti prevedenicu ne znamo da li latinskog ili grčkog termina istog sadr­
žaja. Međutim, protiv toga govori činjenica da je sadržaj »kovač« strogo ograničen
na našu obalu16 i da je veoma star, jer ga nalazimo u humanističkih pisaca, a svi
su oni stariji od naših leksikografskih potvrda17.
16.3. Već smo istakli da je Zeus faber bio vezan za religiozna shvaćanja. Ona
se reflektiraju u imenima svetaca Petra i Martina koja su poslužila za formiranje
ihtionima, jednako kao i ime samog Krista. Naravno, imena izvedena od sintagme
»sveti« + Petar znatno su raširenija nego ona izvedena od druga dva imena. Tako

11 »...ut Atlantico faber, qui et in nostro Gadium municipio generosissimis piscibus adnumeratur,
eumque prisca consuetudine zeum appellamus«.
12 »Zaeus, idem faber appellatus, Gadibus«, (9, 68); »fabri sive zaei«, (32, 148).|
13 Dorè za Normandiju (Boudarel 342).
14 Jedina je iznimka problematični oblik kovača ženskog roda koji navodi za Jablanac H 180 (i
za njim B. Finka M R 24, 121). M i smo u Jablancu zabilježili kovač m.
15 Etim. za kovač »faber« v. Skok 2, 171—2.
16 Naravno, mora se isključiti frane, zéeforgeron (B. Finka η. n. mj.), jer ga sàm Dieuzeide ne svrs­
tava među »noms vulgaires«. Za tal. »fabro (fabbro) »kovač«, koje B. Finka donosi n. n. mj.
ne znamo odakle potječe ni gdje taj naziv ili uopće takav tip naziva označava vrstu Zeus.
17 Za te potvrde v. ARj 5, 405. Skok ga ne spominje u ERHSJ, a u Term. 51 ga ubraja među naše
narodne nazive bez podrobnijeg tumačenja. Naš naziv ( ti ) srećemo i u alb. peshk kovaf (Pesh.
Shq. 201).

253
u španj. srećemo Martino i san Martino18 (Lozano 284), a u baskijskom muchu
Martin i M anina19. U pučkom novogrčkom, pored mletačke posuđenice σαμπιέρρος,
u upotrebi je i domaći ihtionim χριστόψαρο (Proia 2623, OECD 500). Postojanje
biblijske priče o pijetlovu pjevanju i o Petru koji je tri puta zatajio Isusa {Luka
22,34 i 61), svakako je olakšalo spajanje slika »pijetao« (v. 16.1.1.3.) i »Petar« ili
»pijetao« i »Krist«, koje nalazimo u iberoromanskim nazivima španj. gallo de san
Pedro i port. galocristo (Castro 102), te gallo cristo na kanarskim otocima (Lozano
284).
Sadržaj »sveti Petar« nalazimo u gotovo svim sredozemnim jezicima, bilo da je
izražen domaćim jezičnim sredstvima, bilo da je i sam izraz posuđen181920: tal. pesce
san Pietro; san Piero (A. Ninni 204) ; pesete sam Bbiétrè (Abruci, Giammarco 310);
pesce sampietre {Taranto 45), pesce sam pietra (VDS 467) ; sicil. pisci san Petru (Penso) ;
lig. sanpietro2i (Penso); korz. san pétru (Caraffa 118; Massignon 425); sard. pisci
de san Pedru (Caraffa 118); prov. san Piarré (Cotte 94), pei san Pierri (Séte, Rol­
land 3, 161); frane, (poisson) saint Pierre (Rolland); bret. sanpeyar, sant-pior, pesk
sant-per (Le Berre R 321); španj. pez de san Pedro (Lozano 284); nizoz. Sint-Pieters-
visclt (Poli 227); norv. St. Petersfisk, Šved. St. Persfiskar, islandski Pétursfiskur
(OECD 500); bugarski Sv. Petrova riba (Drenski 155).
16.3.1. Naši nazivi tipa »sveti Petar« uglavnom su posuđeni iz mletačkoga:
sanpjero, sanpijero i šanpjero, šanpijer, šanpijero. Zajedno s deminutivnim morfe-
mom preuzeti su sanpjerin i šanpjerin. Nedvojbeno je zabilježen i ženski rod san-
pjera. Šanpjetro i sanpijetro mogu ukazivati na posuđivanje iz dijalekata južnijih
od mletačkoga22. Do hibridne tvorbe (strano san (»sveti») i domaće petar) dolazi
na oba kraja Jadrana: na Krku šanpetar i u Meljinama (Boka) sanpetar. Potpuna
je prevedenica sveti petar, a nju smo zabilježili na sjeveru Dalmacije i u Boki Ko­
torskoj. I, na kraju, na Krku i Premudi izostaje oznaka sveti, i Zeus se zove jedno­
stavno petar.
16.3.1.1. Ni u jednu se paradigmu ne uklapa ciganin. Do njega je moglo doći
zbog boje ili crnih mrlja (v. 15.3.5.8.), što bi bila potvrda više u prilog već iznese-
nim razlozima za denominaciju kovač (v. bilješku 9); cf. rum. pe§te figanesc.
16.3.1.2. Nazivi petrova riba (Torbar) i svetoga Petra riba (Šrajber) mogu biti
pučki, ali ih na terenu nismo zabilježili. Naprotiv, kovač stranac i kovač domaći
(jadranski) jednako kao i pjegavi kovač, koje navode Šoljan (RJ) i Fink, očito su
skovani iz taksonomskih razloga, kako bi se označila opozicija Zeus faber ~ Zeus
pungio23.

18 Pored san Mustino (Lozano).

19 Francuski naziv poisson de saint Martin navodi J. Cotte 94.
20 kao u arapskom (Alžir); sambieto, sen pier, sänbeder (Oman 109).
21 Na Elbi, pored raširenijeg sampietro postoji i stariji naziv pešše spekkio ( = »ogledalo«) izazvan
ovalnim oblikom ribe. Više o svemu tome, v. M. Cortelazzo, BALM 7, 1965, 16—26.
22 Ancona pozna sampietro (Penso).
23 Što, po mišljenju Tortonesea (10, 499), nije potrebno »Sono pertanto sinonimi Z. faber e Z.
pungio: quest’ultimo nome fu spesso applicato agli individui dotati di spine e placche più
sviluppate».

254
 17. MEKA RIBA

17. Među koštunjavim ribama posebno mjesto zauzimaju pripadnici podreda

Gadoidei. Pokušavajući unijeti što više sustavnosti u opise tih vrsta, oko kojih među
ihtiolozima nije uvijek bilo suglasnosti, Tortonese (10, 379 i d.) ih obrađuje u po­
glavlju koje naslovljava Merluzzi, Naselli, Macruri, ecc. Za specijaliste prošlog sto­
ljeća te su ribe tvorile red Anacanthini, ali su novija istraživanja rezultirala brojnim
inovacijama, tako da se u njima laik vrlo teško snalazi. Za naš cilj važne su samo
one vrste koje narod razlikuje i za koje ima posebne nazive, iako smo daleko od
toga da bismo mogli tvrditi da su identifikacije pučkih imena koja navodimo uvijek
točne. U našim popisima geografske distribucije tih imena |31|— j36j služili smo
se kod nas uvriježenim sistematskim nazivima*1: Gadus (G. capelanus, G. merlan-

1 U svom poglavlju Merluzzi, Naselli, Macruri, ecc. Tortonese obrađuje dva podreda: Gadoidei
i Macrouroidei. Nas ovdje zanima samo prvi, tj. Gadoidei. Taj podred obuhvaća obitelji : Gadidae,
Moridae i Merlucciidae. Prva i tieća (Gadidae, Merlucciidae) značajne su za pučku taksonomiju,
pa ćemo ih zato ovdje razložiti i u zagradama navesti uobičajene sistematske nazive (po Carusu),
kako smo ih mi upotrebljavali u našim popisima |31| — 136|.
G a d id a e
Trisopterus
Trisopterus minutus capelanus (Gadus capelanus) ............................................................ |31|
Odontogadus
Odontogadus merlangus euxinus (Gadus merlangus) ..................... :.............................. |32|
Micromesistius
Micromesistius poutassou (Gadus poutassou) .................... 1331
Gadiculus
Aiolva
Lota
Phycis
Phycis phycis (Phycis mediterranea)......................................................... |35|
Phycis blennioides (Phycis blennioides) .................................... |35|
Gaidropsarus
Gaidropsarus mediterraneus
Gaidropsarus vulgaris (Motella tricirrata) ............................................................. |36|
M e rlu c c iid a e
Merluccius
Merluccius merluccius (Merluccius vulgaris) .................. |34|
CLOFNAM (str. 300—327) dijeli Gadiformes (Anacanthini) na: Merlucciidae (100), Gadidae
(101), Bregmacerotidae (102), Eretmophoridae (103), Melanonidae (104). Merlucciidae i Ga-
didae obradio je A. N . Svetovidov, koji kod prvih razlikuje 3 roda i 5 vrsta, a kod drugih čak
21 rod i 39 vrsta.
Dieuzeide (2, II. izdanje) obrađuje red Anacanthini na stranicama 145—186: obitelj Gadidae
(156—183) obuhvaća vrste: Gadus, Gadiculus, Mora, Uraleptus, Phycis, Molva, Onos ( =
Motella, = Gaidropsarus); obitelj Merluciidae ima jednu vrstu: Merluccius (184— 186).
Za naše potrebe najpraktičniji priručnik F F A (569—571) postupa ovako: Gadiformes — Gadi­
dae: Gadus poutassou, Gadus merlangus, Gadus capelanus; Merluccius merluccius; Molva
elongata; Phycis blennioides; Onos mediterraneus ( = Motella mediterranea).

255
gus, G. poutassou), Merluccius2, Phycis i Motella, jer se pučko razlikovanje uglav­
nom i svodi na tih 6 vrsta i to ne uvijek i na svim ispitivanim točkama. Zato nećemo
biti daleko od stvarnog stanja ako kažemo da prosječno upućeni čovjek s naše obale
razlikuje pišmolja (Gadus), oslića (Merluccius), tabinju (Phycis) i ugorovu majku
(Motella).
17.1. Rijetko je za koju skupinu tako teško naći barem neku uočljiviju zajedničku
oznaku kao za Gadidae3. Jedina negativna zajednička osobina je nepostojanje
bodlji4, odakle im znanstveno ime Anacanthini. Te su ribe oblikom različite5,
ekonomska im se vrijednost kreće od gotovo nikakve6 pa do izvanredno značajne7.
Jednako je i s ukusnošću njihova mesa, s dimenzijama ili s količinom ulova. Sva
ta različitost i neodređenost odražava se i u imenima, koja su na mjestima različita,
a drugdje se podudaraju i vrijede za više vrsta. Pa ipak, mogli bismo reći da se
uglavnom smatraju mekom ribom, ribom bez izraženog okusa ili oblika, koja uvijek
sliči na neku drugu ribu, ali nije kao ona i, kao što to najbolje ilustriraju »eponimi«
čitave skupine osai, tovar, magarac, mulac (ili oznaka za podvrstu busban) pred­
stavljaju plod križanja, nešto di genere falso e di natura spuria8. Baš tu ćemo naići na
karakterističan tip ihtionima sastavljen od oznake za srodstvo i imena druge, potpu­
no različite ribe (na pr. ugorova mati, mare de grongo), što govori o sličnosti, ali
otklanja i pomisao na vrijednost koju ima riba kojoj je tobože srodna. Gotovo svi
naši informatori u ribama te skupine (Gadiformes) vide rođake od bakalara, što je
zapravo i točno, a u nekim se nomenklaturama to odražava i u pučkim imenima9*.
I mnogi će ihtionimi biti plod križanja izraza: mol, koji već označava križanca,
križat će se s peš, i rezultat će biti pismol, tj. nešto kao mol, ali znatno slabije kvali­
tete; merluc će se križati s mulac i iz toga će nastati murlac. Daljim križanjem, tj.
paradigmatskim naslanjanjem na smrdjeti, dobit ćemo smrluc. Ime samog križanca
moći će se izraziti sa sinonimnim izrazima, pa ćemo uz mol imati i tovar i osai,
magarac i mulac ili u ž. rodu sinonimno ugotica. Sve su to dobri primjeri sino-
nimijske atrakcije.
17.1.1. Od klasičnih pisaca u ovoj ćemo prilici imati malo koristi. Raspolažemo
sa vrlo malo sigurnih identifikacija, jer je, po svemu sudeći, i kod Grka dolazilo
do različite upotrebe jednakih imena, pa se tako podaci za ονος/όνίσκος ( = »ma­
garac«, »magarčić«), kojima bi odgovarao Plinijev deminutiv asellus, ne slažu kod

2 Lingviste začuđuje grafija Merluccius umjesto Merlucius, jer se uvriježilo shvaćanje etimologije
MARIS LU CIUS. Međutim, čl. 32. Kodeksa nomenklature iz 1964. propisuje grafiju merluccius,
kako su prvi pisali Linné i Rafinesque; usp. Tortonese, 10,416 ; isto vrijedi za oznaku blennoidesj
blennioides.
3 Tako ćemo iz praktičnih razloga nazivati sve ribe o kojima raspravljamo o ovom poglavlju, iako
znamo da Merluccius tvori posebnu obitelj; v. gore bilj. 1 za FFA.
4 »Non esistono raggi spinosi«, Lythgoe 174.
5 »La famiglia comprende forme apparentemente diverse quali il merluzzo e la motella«, Lythgoe
174.
6 »Mediocrità delle carni«, Tortonese 10, 390.
7 »II Nasello è uno dei pesci marini italiani di maggiore importanza economica. Viene pescato in
notevole quantità ed ha carni assai apprezzate. Sono sempre più sensibili i danni dela sovra-pes-
ca«, Tortonese 10,420;usp. i Š. Županović »Contribution à la connaissance de Merluccius mer­
luccius L. dans l’Adriatique moyenne«, in Proceedings Gen. Fish. Come. M edit., VI, 1961, Rim.
8 G. Rohlfs BALM 3, 13.
9 »II nome scientifico di questo Gadiforme (sc. M. merluccius) e la frequente designazione di »Mer­
luzzo«, non devono farlo confondere col vero merluzzo ( Gadus morhua L.), che è animale ben
diverso, totalmente mancante nel Mediterraneo«, Tortonese 10, 421.

256
nekih pisaca i ne dopuštaju nam identifikaciju sa nekim od pripadnika obitelji
Gadidae. Prema Dorionu (ap. Athen. 315 f) ne bi se smjelo brkati ονος i ονίσκος,
jer deminutiv označava tobože vrstu γαλλαρίας10 (drugdje, kod istog Doriona,
χελλαρίης, γαλλερίας ), dok neizvedeni oblik znači i ribu drugdje zvanu γάδος.
Dovde bi se moglo zaključiti da su δνος/δνίσκος naši oslić i pišmolj, ali podaci što
ih navode Aristotel (HA 8, 17, 4), Opijan (Hai. 1, 151) ili Elijan (NA 9, 38) toliko
su protivurječni da je vrlo teško bilo što izvjesnije zaključiti.
17.1.1.1. Od ihtionima koje nalazimo kod latinskih pisaca, na Gadiformes bi
se mogli odnositi asellus, bacchus, callarias, -ae, myxon (?), mustela i phycis, ali
sve su to više-manje grčki oblici, a uz njih čitamo opise koji su navođeni sa manje
strogosti nego kod grčkih pisaca. Osim za asellus, koji je, etimološki gledano, isto
što i naš osai, oslić, ni pučka nam imena neće biti od značajnije koristi za identifi­
kaciju starih naziva.
17.1.1.2. Ni humanistički pisci nisu unijeli mnogo više svjetla u taj problem.
Oni sve Gadidae označavaju imenom asellus i determiniraju ih rednim brojem
(iasellorum species secunda, asellorum quinta species) i tada navode pučka imena iz
pojedinih krajeva, kao na pr. Rondelet, De pisc. mar. 272 i s.
17.1.2. Kao što vidimo, za Gadidae ne nalazimo jednoznačne nazive u prošlosti,
a gotovo da ih u narodu ne nalazimo ni danas. Zato ćemo i analizi naših pučkih
naziva pristupiti tako što ćemo pokušati riješiti njihovu etimologiju polazeći od
izraza zabilježenih u narodu i, ne smatrajući presudnim da li se ime odnosi na ovu
ili onu mekušicu11, pokušati utvrditi formu sadržaja dotičnog ihtionima. Drugim
riječima, osnovno će nam biti postaviti izraz i sadržaj naziva u složenu mrežu morfo-
semantičkih odnosa oslanjajući se pri tome na paralelne odnose u drugim nomen­
klaturama. Naravno, to će nam biti mnogo lakše za vrstu Merluccius nego za vrste
Gadus, a pogotovu lakše za morfološki nešto uočljiviju vrstu Motella.
17.2. Pođimo od slike sadržaja »magarac«. Već smo je vidjeli u grč. ονος/ονίσκος
i u lat. asellus, što je zapravo deminutiv*12 od asinus »magarac« REW“704; Zbog
čega je došlo do prenošenja imena te par excellence mediteranske životinje (cf.
Meillet DEL 51) na ribu? Varon (LL 5, 77) misli da je uzrokom bila boja13, a
takvo tumačenje prihvaćaju kao opravdano i P. Barbier i E. de Saint-Denis14,
ne vodeći računa o tome da magaraca ima različitih boja krzna. I sam Ovidije
(Hai. 133), imajući po svoj prilici u vidu pravog oslića (Merluccius), čudi se i pita
zašto je tako dobra riba dobila tako ružno im e15*17. Bilo kako bilo, slika »magarac«
proširena je po jezicima Sredozemlja, a zašto je do nje došlo ne znamo.

10 »Callarias, asellorum generis (pessimus)«, Plinije 32, 146; »Aseulls galarias apud Graecos diversis
modis scribitur: γαλαρίας et γαλαξίας tanquam a lacte·, a nonnullis per λ duplex γαλλαρίας«,
Gesner Nom. 81.
' 1 Tako Gadidae naziva Petar Lorini (str. 26). Napomenimo da kod ove obitelji čak i Lorini »kuje«
dvočlana imena: ugotica dugonosica/ugotica mrka, tabmja bilica/tabinja mrka, što on inače vrlo
rijetko čini.
12 Lat. jezik ne pozna neumanjeni oblik asinus kao ihtionim.
13 »Vocabula piscium pleraque translata... a coloribus, ut haec: asellus, umbra, turdus«.
11 »Le dos gris brun des merius, merluches et merlane est caractéristique et autorise le rapproche-
ment entre l’àne et le poisson«, (p. 10); P. Barbier (RLaR 45, 40) nalazi u jednom etim. rječniku
iz 1605: »dictus a colore cinereo, ut asinus«.
' 5 Et tam deformi non dignus nomine asellus.
17 V . V I N J A E T I M O I .O G I J A I.
237
 17.2.1. Na istoj se slici temelje naša imena tovar'6, magarac11jmagarčić i osali
oslić. Trgovačka i ugostiteljska praksa sve više nameće upotrebu naziva oslić i su­
žava areale naziva tovar, koji je čak u vrijeme naših terenskih bilježenja bio znatno
rašireniji nego danas. Uz oslić supostoji i neizvedeni oblik osai16*18, ali na mnogo
skučenijem arealu. Dok se ta imena, nastala sinonimijskom atrakcijom, odnose
sva na bolju vrstu, tj. na Merluccius vulgaris, drugi sinonimni oblik, ali sada u
ženskom rodu, ugotica odnosi se na (prave) Gadidae tj. na manje vrijedne vrste,
poznate mnogo češće pod nazivom pišmolj. Prema tome, možemo tvrditi da je
semantička vrijednost muškog roda ([magarac, tovar, oslić) točno ograničena na
vrstu Merluccius, dok se sve ostale Gadidae nazivaju s imenom ugotica ili pišmolj19.
17.2.1.1. Nije takva situacija u ostalim evropskim popisima, jer često nalazimo
izraze sa sadržajem »magarac« kao oznaku i za Gadus i za Merluccius20: tal. asello,
asinelio21, pesce asinino·, starofranc. asnon de mer (v. Rolland 3, 113); asne de mer,
aunon (Rolland 11, 219). Iz paretimološkog naslanjanja na naso ili možda zbog
srastanja -n iz neodređenog člana, od asellus nastao je tal. osnovni termin naselio
(Penso, Tortonese, P.-S.)22. U novogrčkom se Motella tricirrata, koja pripada
istoj obitelji, naziva γαΐδουρόψαρο23 (od γάιδαρος »magarac«)24.
17.2.1.2. Međutim, u nazive pripadnika te obitelji upliće se još jedan naziv
sa sadržajem »magarac«, »križanac«, koji će sa svojim brojnim izražajnim i sadr­
žajnim resama učiniti morfosemantičko polje naziva za Gadiformes još složenijim.
Riječ je o etimonu iz kojega je potekao naš naziv mol, najraširenije ime za Merluc­
cius, a ponegdje i za tri ili četiri podvrste Gadus. T o je lat. M ULUS »Maulesel«
REW 5742, FEW 6/3, 213, porijeklom predindoevropska mediteranska riječ kao i
asinus (DEL 420). Iz svega što smo dosada izložili o imenima za Gadiformes, očito
je da je A1ÜLUS »magarac« izvorište naših oblika, pa je zato neodrživo Skokovo
izvođenje od M U G IL »cipal«25 (2, 450). Naravno, mol, mòlo i si. preuzeli smo iz
mletačkoga molo »Gado minuto« (E. Ninni 33, Boerio 422, A. Ninni 73). To su
za nas venecijanizmi koje smo dalje prilagođavali našem sustavu, bilo da smo ih
proširivali našim ili aloglotskim morfemima (’tnolićjmoleti, molete), bilo da smo ih

16 Etim. v. Skok 3, 285.

, 7 Edm. v. Skok 2, 351.
18 Etim. za osao v. Skok 2, 569. Još uvijek nije izvjesno da li je taj zoonim došao u naš jezik preko
germanskoga (kako tvrdi Meillet, DEL 51 : < got. asilus, njem. Esel) ili je riječ o posuđenici iz
lat., do koje bi bilo došlo na dunavskom limesu, kako dopušta Skok.
19 O nazivima ugotica i pišmolj pisao je, navodeći obilatu dokumentaciju, B. Finka (MR 25, 1973,
175—177), u svrhu normiranja našeg nazivlja za obitelj Gadidae. Prema tom autom , »ugotica
je toliko prilagođena i toliko tvorbene gipka da se više i ne osjeća da je (možda) tuđega podrijetla...
Zbog navedenih razloga preporučuje se kao osnovni termin«. No, moramo naglasiti da je u na­
rodu ipak daleko manje prisutna nego izrazita tuđica pišmolj. Postanje riječi ogotalugot(jć)a
još uvijek nije razjašnjeno. Zbog njezine izoliranosti »ne samo u slavinama nego i u hrv.-srp.«,
uputno je pomišljati na strano porijeklo; cf. Skok 2, 548.
20 Taj sadržaj u ihtionimima P. Barbier potvrđuje na više mjesta i to bilo za Gadidae ( R L a R 53,
26; 53, 40; 54, 151) bilo za druge vrste (R L a R 54, 159; 54, 175 i dr.).
21 Šoljan RJ 552 navodi naš oblik azinel za Merluccius, koji mi nismo zabilježili terenu, ali je pos­
ve sigurno da je pučki. Ne znamo da li su u narodnoj upotrebi tovarić (H. za Korčulu?!) i to-
varac (L. Zore).
2 2 »La n- è forse dovuta ad avvicinamento populare a 'naso’«, Battisti-Alessio DEI 2549.
22 Proia 606; PM CM 86; OECD 350.
24 Skok 2, 548 pomišlja na taj oblik kao mogući etimon za naše ugot(ic)a, što se iz fonetskih razloga
može vrlo teško prihvatiti.
25 v. gore 15.2.2. i bilj. 23 i 24. Skok ponavlja isto izvođenje i u 2, 646 (»moli < mugile).

258
paradigmatski dovodili u vezu, tj. »tumačili« s drugim oblicima iz istog semantičkog
polja (mulac)262789.
Ovamo spadaju naši oblici mol, molo, molte, moleti, molete, mulac, mulčić21,
te varijante molj, moljo, o kojima će još biti govora (17.2.2.1.). Ribari u Malom
Lošinju postižu opoziciju za Gadus merlangus ~ Gadus poutassou pomoću neprila­
gođenog venecijanizma mololargo28 ~ mololungo, što u potpunosti odgovara morfo­
logiji tih vrsta (PMCM 77 i 78), jer je prva šira, trbušastija (largo), a druga izdu-
ženija (lungo). Naglasimo i to, da u tal. dijalektima molo i var. uvijek označava
Gadus sp., a ne Merluccius.
17.2.2. Kao što smo navijestili u prethodnom odjeljku, refleksi od M ÜLUS
igrom fonetskih promjena došli su u formalnu blizinu, tj. postali su formalno slični
ili su se potpuno izjednačili s rezultatima drugih latinskih izraza koji su nosili
različite, neovisne semantizme. Već smo vidjeli da je jedno od takvih podudaranja
navelo i samog Skoka da pod jedan etimon svrsta mulj »cipal« i mul-ac »oslić«, a u
15.2.2.1. i bilj. 25 ukazali smo na slično podudaranje između nastavljača od M U­
G IL i M ÜLLUS. Kod imena za Gadidae umiješao se u već bogate morfosemantičke
paradigme i sadržaj »mek« s formalno bliskim izrazom M Ö LLIS »weich« REW
5649. Međutim, dok M ÜLL(E)US sa svojim sadržajem »rötlich«, »crvenkast« nije
odgovarao za cipla, ovdje M O LLIS »mek« potpuno odgovara, jer je riječ o mekoj
lako pokvarljivoj29 ribi i to joj je jedna od osnovnih razlučnih oznaka. U tome se
ihtiolozi slažu već više stoljeća. Vidjeli smo gore (17.1.2. i bilj. 11) da Lorini Gadi­
dae naziva Alekusicama. P.-S. 128— 130 ističu mekoću njihova mesa: »Carni di
colore bianco, di sapore delicato, sebbene un po’ molli«, »carni pregiate piuttosto
molli«, »cami delicate, pregiate per la loro facile digeribilità«, Gesner nekoliko
stoljeća prije ponavlja istu tvrdnju: »Molua (= asellorum sexta species) a camis
mollitie dici potuit ut merlucius Italis mollo, Gallis mole« (Nom. 79); »(altera asel­
lorum species) circa Monspellium mole fortè ob camis mollitudinem u t et Hispanis
molere«30 (Nom. 81). Međutim, a to je za nas najznačajnije, i Gesner i Belon, go­
voreći o podvrsti Merlanus (danas Gadus merlangus = asellorum species secunda
Rondeletii), navode za Mletke dvočlani naziv pesce molle Gesner Nom. 77, Bello-
nius 124).
17.2.2.1. T i nas podaci navode da preispitamo dosada navođena tumačenja za
naš naziv pišmo(l)j31. B. Finka (n. n. mj.), koji u tom prilogu ima za cilj samo nor-
miranje naziva, a ne i istraživanje etimologije, ipak se, nakon vrijednih podataka o
distribuciji i potvrdama tog ihtionima, bespotrebno upušta u pitanja postanja i
zaključuje: »Može se uzeti kao pouzdano mišljenje M. Hirtza (s. v. pišmolj) da je
ta riječ naša glasovna prilagođenica tal. složenog naziva pesce molo. Nazivom je
dakle označeno da je pišmolj srodan ribi koju u nekim našim primorskim mjesti­
ma nazivaju mol (ili si.)«. Slično tumači naziv i Skok (2, 646) : »pišmolj = pišimolj

26 Ni u tom obliku ne može biti govora o dalmatskom porijeklu (cf. Skok 2,450). Usp. ven. m ilito
»piccolo mulo«, »bastardello«, »fanciullo abbandonato ed esposto«, Boerio 432.
27 Navodi ga Η 251 za Pag.
28 Usp. (mrrùzzu) panzùtu za Catanzaro (Penso).
29 Za Gadus poutassou Boudarel izrijekom kaže »Leur chair perd rapidement sa fraicheur«, p.
361; »Chair qui se corrompi rapidement«, Dieuzeide 2, 161.
30 To je današnje kat. mollerà kao oznaka za Gadus minutus, G. capelanus, Phvcis, Motella
(Lozano 518—9, 529—30, 535).
31 Taj veoma rašireni oblik ne navodi ni ARj ni Skok u Terni.

259
(Vrbnik) == pišmoja (Malinska), ak. pl. pišmolje < tal. pesce molo i bez prvog dijela
mol, pl. moli < mugih. Kad bi se takva tumačenja prihvatila, značilo bi da je piš-
tnolj isto što i »riba« + »oslić«, tj. ihtionim u kojem se pomoću prvog člana »riba«
( = peš-e) postiže razlika prema vrsti koja je označena drugim članom, pa bi peš-e
\- mol — pišmolj trebalo čitati »riba + mol = riba koja nije mol«, a takvu strukturu
ihtionima kod nas ne srećemo. Kod nas se pred ime neke ribe, a ono je uvijek apela­
tiv s određenom i jasnom ne-ihtionimskom funkcijom i vrijednošću, doda leksem
peš-e, -i, taj prefiksalni leksem ima funkciju determinativa i znači isto što i »morski«,
»riba« ili si., tj. označava pripadnost tog apelativa moru, klasi riba. Već smo vidjeli
da pored pegula »katran« i »paklarka« postoji i pešepegula koja znači samo »paklarka«,
tj. riba (1.1.1.1.); isto je bilo i s tamburo »bubanj« i »buc«, a pešetamburo je značilo
samo ribu »buc« (9.5.)32. Ukratko, pred-postavljeni leksem peše- (tzv. lijevo pro­
širenje) nikada ne mijenja vrijednost imena pred koje je postavljen: konja i peše-
kanja znače isto, čak i mliječ i pestiate (13.3.1.2.) znače isto, a to ne bi bilo tako kad
bismo prihvatili Hirtzovo i Finkino tumačenje, jer mol i pišmol n is u isto: mol
može biti Gadus tamo gdje Merluccius nije mol (već magarac, tovar ili oslić), ali
pišmolj nije nikada Merluccius, on je uvijek deprecijativno konotirani ihtionim
koji se odnosi isključivo na manje traženog Gadusa. Jednako je i u ven., gdje nam
P.-S. potvrđuju mollo (sic!), pesce mollo, mólmolo za Gaduse, ali niti jednom za
Merluccius.
Zbog svega toga smatramo da u -molj, -mulj, -molja valja vidjeti pridjevsku
determinaciju s vrijednošću »mek«, a ne apoziciju mol. Već navedenom dodajemo da
Willoughby (Oxford 1686) oslića naziva asellus, dok su pišmolji, tj. današnji Gadus
merlangus i dr. za njega asellus mollis maior, asellus mollis minor, asellus mollis latus
i asellus mollis niger. Da naši oblici ne nastavljaju M ÜLUS već M O LLIS vidi se
iz više podataka fonetskog reda: u Apuliji se pištnolj naziva pisci mo’dde (P.-S.), a
modde, moddi znači »molle«, »morbido« (VDS 357); konsonantski dočetak u našim
oblicima je različit: može biti -/ [pišmol), -j (pišmoj) i -Ij (pičmulj, pušmulj, pišmolj).
Prijelaz -ljl-j, koji nam B. Finka iscrpno »objašnjava« (MR 25, 177)33, uopće ne
predstavlja problem. Mnogo bi bilo važnije znati kako je od -l nastao palatal -Ij,
odnosno T u smo već na sigurnijem tlu: do takve palatalizacije ne može doći
ako se pođe od M ÜLUS, no, ako se za izvorište uzme M ÖLLIS »mek«, 'M O L L I-
ARE3435 »erweichen« (REW 5646, FEW 6/3, 43—49), tada je palatalizacija i više
nego jasna: ven. mogio ([j]) »molle« (Boerio 420, Prati, Etim. ven. 105) objašnjava
nam naše oblike. Sad više nećemo bez ikakve potrebe tumačiti prijelaz -Ij > -j,
već ćemo -j prihvatiti kao prvotni oblik posuđenice, a -Ij interpretirati samo kao
hiperkorektnu hrv. formu. Kod oblika koji denotiraju tako malo vrijednu ribu
(navlastito u usporedbi s vrijednim i traženim oslićem) neće nas čuditi mnoštvo
afektivnih tvorbi i stilističkih prilagođivanja: pišemolja, pisimol, pišmulj, pušmulj,
pišimoj35. Time smo istovremeno protumačili i naše oblike molj i moljo.

32 U*p. i martel/pešemartel (2.4.1.), rodalpešeroda (9.3.2.1.), frakajpešifraka (9.7.3.1.) i dr.

33 »Potvrđen lik pišmolj pokazuje dalju glasovnu prilagodbu, karakterističnu za neke govore
u domaćim riječima (usp. npr. judi mj. ljudi ili prijatej mj. prijatelj i si.), a pišmojka je nastala
dodavanjem završetka -ka kojim se naziv uklapa u dosta proširen sustav naziva riba ženskoga
(gramatičkog) roda. Težnja da naziv bude jasan, motiviran u našem jeziku, dovela je napokon
do lika pišimoj (zabilježeno u Vrbniku na otoku K rku..,), što bi bez poznavanja glasovnih i zna-
čenjskih odnosa već bilo teško dovesti u vezu s tal. pesce molo«.
34 Zvjezdica (*) gotovo da nije potrebna, jer su izvedenice demolitale i remolliare potvrđene; v.
FEW 6/3, 49, n. 13.
35 H, Skok i Finka za Vrbnik prema I. Žicu ZNŽO 5, 63; v. bilj. 33.

260
17.2.2.2. Na istoj formalnoj i sadržajnoj paradigmi nalazi se i naš naziv za
Gadus merlangus mulac ( = »životinja koja nastaje od združenja magarca s kobilom«,
ARj 7,146). Već smo vidjeli da je i sadržaj takvog izraza za jednu od Gadida oprav­
dan. Isto vrijedi za umanjenicu mulčić (Pag, H 251).
17.2.2.3. Preostaje nam da razjasnimo ostale nazive za pišmolje. Već smo vidjeli
da je pišmolj »asellorum generis pessimus«, a to znači da će njegova imena, bas
zbog loše kvalitete, biti stilistički označena, kao što smo ustanovili za mulac i var.
Kao i kod drugih stilistički označenih naziva, i tu ćemo naići na imena kod kojih
će biti teško ili nemoguće utvrditi prvotni denominacijski impuls. Negdje ćemo moći
ustanoviti paradigmatski razvoj, tj. utvrditi da je neko ime paradigmatski, bilo po
izrazu bilo po sadržaju, povezano s drugim, a da pri tome ne znamo koje je nastalo
ranije, a koje je novijeg postanja. Jedina konstanta bit će stilistički naboj. Pokušajmo
takav postupak primijeniti na imena za pišmolje na onom uglu naše obale što ga
tvore istarski poluotok i Hrvatsko primorje.
Ako znamo da je naziv mađaron36 u tom regionu zbog poznatih političkih raz­
loga očito pejorativno konotiran, lako nam je objasniti asocijativni odnos po sadr­
žajnoj liniji sa ungares37; ovaj po formalnoj paradigmi tumači ili barem oprav­
dava majez, kao što mađaron po istoj paradigmi objašnjava pantalon, koji opet po
formalnoj paradigmi omogućuje pampuh ili, u svrhu postizanja opozicije, pantagol.
Naravno, sve bi to bila slabo održiva spekulacija kad tih šest ihtionima za istu
vrstu ne bi potjecali iz istog areala. No, kako je tu riječ o nizu imena iz istog pod­
ručja, možemo prihvatiti tumačenje pomoću takozvanih »asocijativnih odnosa«,
kako ih je ilustrirao još Saussure u danas već klasičnom Cours de linguistique géné-
rale (174— 175).
Ako desno od »centra konstelacije« svrstamo formalne, a lijevo sadržajne asoci­
jacije, dobit ćemo ovaj shematski prikaz:

mađaron
/ \
/ \
tinga re z p a n ia /o n
! \ \
i \ \
i m ajez pantagol
p a m puh

Na taj smo način, možda, otkrili ili barem nazreli dinamiku kretanja tih ihtio­
nima, ali nam denominacijski impuls i dalje manjka za tih šest naziva, a za majez,
pantagol i pampuh ne razabiremo ništa, tj. nejasni su nam i signans i ne-ihtionimski
signatum. Jedino što možemo tvrditi jest da se opozicija pantalon ~ pantagol u
potpunosti podudara sa lošinjskom opozicijom mololargo ~ mololungo (v. 17.2.1.2.):
pantalon označava »šireg«, a pantagol »izduženijeg« pišmolja363738.

36 Rašireni termin iz političkog vokabulara tnađaron ne bilježe ni ARj ni Skok ni Klaić. Jedino
ga Parčić (406) navodi sa značenjem »salamandra«.
37 Ungarez je po svoj prilici mletačka posuđenica (cf. ongaro, Boerio 451); pridjevski sufiks za tvo-
renje etnika -ez tal. je porijekla (Skok 1,499); za Ungar umjesto Ugrin, usp. ARj 19,636 i Skok
3, 538.
38 Zbog geografske udaljenosti areala na kojima su u upotrebi ne možemo pomišljati na druge mo­
gućnosti interakcije ostalih paradigmatskih veza (bjelan — buzban ili si.).

261
 17.2.2.4. Likove bijelac, bjelan i bilac, belac lako je tumačiti zbog toga što su
G. merlangus, G. poutassou i G. capelanus »bjelkasto-srebrnaste boje« (RJ 301
i d.). Za \ V. njem. Weissling (Rolland 11, 217); nizoz. wijting (M. Poll 205); engl.
whiting (Dieuzeide 2, 160); usp. i španj. (u Santanderu) pez Krio ( = »ljiljan«) Lo-
zano 521.
17.2.2.5. I naziv očalin (iz mlet. ochiàli Boerio 447), koji inače označuje »nao-
čari« i »čovjeka s naočarima«39, nastao je zbog posebne morfologije oka kod Gadusa :
»Oeil grand: la peau qui recouvre la partie supérieure de cet organe est ordinaire-
ment marquée d’une tàche noiràtre arquée«, Dieuzeide 2, 16140. Naš ispitanik u
Novigradu (9. 8. 1955) tumači da se pišmolj zove gnija, jer u njihovom mjestu »ima
jedan čovik Griijo što ima iste oči«. Ovaj je posljednji tip naziva potpuno usamljen;
(v. Vinja 1978 (1) 16— 17).
17.2.2.6. Naprotiv, naziv golica, kojim se ističe osobitost tijela na kojem gotovo
da nema ljusaka4142, sreće se i drugdje u Sredozemlju: u Livomu: pesce ignudo
(Penso), Lacij: pesce nudo42 (P.-S.) i na pariškoj tržnici merlan sans poil (Rolland
11, 213)43.
17.2.2.7. Neočekivano prenošenje naziva sa slatkovodne pastrve srećemo u na­
zivu pastrva (s tim akcentom). \ alb. trofté-deti44 (Pesh. Shq, 115— 116).
17.2.2.8. Neočekivani su, kad se odnose na Gadidae, i nazivi mormora i mar-
morica, jer su to na prostranim područjima imena za ribu »glasalicu« Pagellus
mormyrus(v. 11.2.1.8.). Kako kod vrste Gadus ne postoji opravdanje za dva osnovna
sema koji su doveli do ihtionima mormor i var. (»glasanje« x »crte kao na mramoru«),
posumnjali smo u točnost vlastite identifikacije. Međutim, taj je naziv obilato
potvrđen u tal. dijalektima baš za Gadidae: mormoro (Penso), ven. mormora {Pr.
572, P.-S, Boerio 42645). Za nas je mormora (Gadus merlangus) posuđenica iz
mlet. a u tom je dijalektu očito nastala disimilacijom l — / > r — r i z molmolo,
koji nam potvrđuju P.-S. 128, navodeći niz mollo, molo, molmolo, mormora. Kao
da nam je htio prikazati uzastopne promjene naziva, i Rolland (11, 218) navodi za
»talijanske dijalekte« još bogatiji niz '.pesce mollo, molo, molmolo, mormolo, mormora46.
17.2.3. Nismo još razjasnili tri naziva koja smo zabilježili na dva kraja Jadrana:
buzban i družban (oko Rijeke) i busbana (oko Dubrovnika). Gledajući samo na naš
jezik, njihovo nam je porijeklo jasno: preuzeli smo ih srednjojadranskih tal. dija­
lekata47. Za Anconu Penso navodi busbana, za Marke P.-S. bilježe usbana, busbana,

39 Oćalinka je ime ovci kod Kurelca; ARj 8, 532; Skok 2, 541.

40 »Occhio grande, pressoché uguale al muso«, Tortonese 10, 390.
41 »Squame molto caduche«, Tortonese 10, 390.
42 Pored pesce mollo.
43 Istina, Rolland daje drago tumačenje («merlan sans poil = merlan saus brillant, le mot poil
servant à désigner le brillant des poissons«), no slika sadržaja je ista.
44 Za skadarsko trofie, G. Meyer AEW 437 smatra da je »aus lat. tructa nicht erklärber, sondern
nur aus tràcia oder direkt aus τρώκτης, was ellerdings im Altertum einen Seefisch bezeichnete,
im Mittelalter für 'Forelle’ gebraucht wurde«.
45 »Mormora, nome impropriamente dato dai pescatori ad un pesce di mare a schelettro ossoso,
detto da Linn. Gadus barbatus«.
46 Valjda je to zavelo Meyer-Lübkea da (istina s »?«) ven. molo uvede pod MORMYR REW 5686.
47 O našim posuđenicama iz te regije v. Ž. Muljačić »Scambi lessicali tra l’Italia meridionale e la
Croazia«, in Abruzzo 7, 1969, 45—55 (Roma, 1970).

262
fusbana i za Abruce busbana. Najviše potvrda donosi Giammarco (str. 122, br.
371): sbbane, bbäne, bbóne, bbàné, bufbbané, véjbane, i to uvijek za Gadus sp.
Prema tome, nema nikakove sumnje da su naši oblici buzban, busbana kao i pare-
timološka prilagodenica druéban48 odatle preuzeti. Međutim, etimologija talijanskih
naziva nije nam poznata. Ne znamo da li smijemo pomišljati na tal. arhaično busbo,
busbacco, busbaccone »truffatore« tamna postanja, koje Battisti i Alessio (DEI 640)
dovode u vezu s lat. M ÜSM Ö, koji znači »'muflone’ e in generale animale ibrido,
mulo, bastardo, affine a mulus, müscella, relitti mediterranei«; cf. Scorcia, 1974, s. v.
sbanè (p. 83).
17.3. Raspravljajući u gornjim odjeljcima o opoziciji mol ~ pišmolj, razjasnili
smo i najveći broj naziva za izrazito većeg i traženijeg oslića. Preostala njegova imena,
uz jednu iznimku, odreda su posuđeni nazivi.
17.3.1. U tal. dijalektima Merluccius se veoma često naziva merluzzo, tj. s
imenom (pravog) bakalara (Gadus morhua L .)484950, koji uopće ne živi u Sredozemlju
(v. bilj. 9). Iz tal. merluzzo50 nastali su naši nazivi merluc, marluc, morluc, murluc,
morluco i mrlo. Križanjem sa mulac nastalo je murlac, dok se smrluc paretimološki
naslanja na smrdjeti (zbog mirisa bakalarova ulja?)5152. Ovdje će valjati pribrojiti i
oblik merlan iz dubrovačke okolice. Morfem -an može potjecati iz bjelan.
17.3.1.1. Izvedenice iz iste osnove proširene su po čitavoj Romaniji. Abruci:
merluzzè, mirluzzé; malteški marlozz (Aquilina 622); alb. meritici (Pesh. Shq. 114);
galorom. merlan, merlu, marlus, merluche (Dieuzeide 2, 184); bret. merluch, merlusk
itd. (Le Berre R 314); španj. merluza (Lozano 537)52.
17.3.2. Posebno pitanje predstavlja porijeklo našeg oblika lue. Odmah nagla­
simo da je to veoma proširen naziv za Euthynnus thunnina (v. |110|) koji je u upo­
trebi na čitavom obalnom potezu od Crikvenice do Molunta (v. 20.5.), dok na
oštro ograničenom arealu Boke Kotorske lue označava oslića. Da to područje nije
udaljeno i arealima drugih naziva odvojeno od onoga na kojem je u upotrebi mer­
luc i var., mogli bismo pomišljati da je lue nastao iz murluc gubitkom prvoga sloga
(kao u busa/bambusa). Međutim, za lue u Boki Kotorskoj moramo potražiti drugo
tumačenje. Naime, ako pogledamo distribuciju imena za Merluccius u južnoj Ita­
liji, lako ćemo zapaziti da to područje pozna oblike lùzze (Bitonto)53*luzze (Bari,
Scorcia 95), luzzo, luzzu, lozza (Lecce, Rohlfs VDS 304; 993; 994), koji predstav­
ljaju ishodište za naš bokeljski oblik.
17.3.2.1. Upotreba nastavljača lat. LÜ CIUS »štuka« REW 5143 opravdava iz­
vođenje već spominjanih oblika merluzzo, merluche iz sintagme MARIŠ LUCIUS,
jer se imena za štuku (Esox lucius) i za oslića podudaraju na velikom broju točaka

48 Usp. donzela — druzela.

49 Naziv za bakalar u nekim se tal. dijalektima upotrebljava i kao oznaka za pišmolje. Tako se u
Livornu G. poutassou naziva stoccafisso (Penso) < st. nizoz. stockvisch »Pesce a bastone« >
njem. Stockfisch (DEI 3639); za sliku »štap«, usp. za Catanzaro mirrùzzu giannettino Merluccius
vulgaris (Penso).
50 Za etimologiju tog tal. ihtionima v. DEI 2432: < srv. lat. merlutius < prov. merius·, cf. REW
5534; Prati VEI 647 i, nadasve H. Schuchardt ZfrP h 30, 724.
51 T e oblike ne navode ni ARj ni Skok.
52 Za brojne reflekse u arapskim zemljama od Libije do Maroka, v. Oman 101.
53 Giacomo Saracino, Lessico dialettale bitontino. Nouva edizione con annotazioni etimologiche a
cura del prof. V. Valente, Bari 1957, p. 230 {lùzze, pesce: Nasello).

263
od Grčke do Iberskog poluotoka. Tako u novogrč. nalazimo λοϋτσος (Proia 1511,
Hépitès 2, 431); u sr. frane, lucz (a. 1542, Lyon), lutz (Caen) Rolland 11, 214;
»lus -- merlan en Hérault« (Thomas, Romania 30, 194) ; kat. Hilf (Griera, Eis or­
meigs... 64), Ilus (za Baleare, Lozano 537)54.
17.3.2.2. Područje na kojem se Merluccius naziva lov nije kompaktno i seže
od Istre do Petrčana (zapadno od Zadra), pa nas zato ni ne čudi da je tu mjestimice
posuđen mlet. ihtionim lovo »merluzzo, pesce di mare notissimo« (Boerio 376;
A. Ninni 71; E. Ninni 30)55. Ime mu dolazi od lat. LUPUS »vuk«, REW 5173,
zbog grabežljivosti56 i veoma oštrih karakterističnih zubiju (v. zubar, 17.3.2.3.).
Zbog istih karakteristika došlo je i do imena lubin < LUPUS »smudut« (14.1.2.2.),
tj. brancin, pa Rolland (11, 214) navodi tobožnje tal. dijalektalno ime branzin cro­
ato (== »hrvatski brancin«). Ne znamo gdje je takav naziv bio u upotrebi.
17.3.2.3. Na Pagu se Merluccius zove i zubar, što svjedoči o tome da je pučka
taksonomija iskoristila osobitost oslićevih zubiju, koje O. Karlovac (PomEnc 5,677)
ovako opisuje: »Zubi su na obje čeljusti raspoređeni u dva ili tri niza; vanjski su
zubi kratki, šiljati i nepokretni, dok su unutrašnji vrlo šiljasti i mogu polegnuti
natrag, olakšavajući tako ulaz plijenu, no usprave se čim plijen pokuša da se iz­
vuče«57.
17.4. Treća karakteristična vrsta reda Gadiformes je Phycis (Ph. mediterranea
— Ph. phycis i Ph. blennioides), koju naš narod zove jedinim imenom tabinja
(tđbinja, tabinja, tabinja), koje, uz varijante tđbina, tibinja, tabela, tobinica, dàbinja,
babina, babinja, prekriva čitav naš obalni potez. Naravno, ne možemo znati koji
je među ovim likovima stariji, jer je naziv ograničen na istočni Jadran i nismo
uspjeli pronaći u ostalim popisima niti jedan oblik koji bismo mogli formalno
približiti našemu, tako da nam je ihtionim i sadržajno potpuno nejasan. ARj 17, 927
navodi tabinja, citirajući Vuka i Ivekovića, koji navode krivo značenje (»Zungen­
fisch«)58, te točna značenja iz Kolombatovića i B. Košića. Skok (ili priređivač?)
3, 428 navodi točan sistematski naziv (Phycis phycis), ali krivo narodno ime (»ugo-
rova mati«). Ni jedan od ta dva rječnika ne objašnjava postanje riječi. Imena za
Phycis predstavljaju na taj način jedini slučaj u našoj praksi kad niti jedan naziv
za danu vrstu ne možemo razjasniti iako na više od sedamdeset točka naše obale
dotična riba ima svoje u narodu čvrsto ukorijenjeno ime.
17.4.1. Zbog čega je došlo do te izuzetne izoliranosti našeg imena za Phycis?
Ako već ne možemo proniknuti u povijest imena, pokušajmo barem utvrditi raz­
loge usamljenosti i neprozirnosti.
Latini su današnju Phycis nazivali po svemu sudeći mustela, rječju nepoznate
etimologije59, koja je na kopnu bila zoonim i označavala kunu ili lasicu. Više nego

** Luc, Skok 2, 322, nije Merluccius već T hynnus thunnina«,kako to Skok u Z frP h 52, 525 izri­
jekom navodi. Međutim, budući da priređivač ERHSJ nije vodio računa o svim oblicima koji
su obrađeni u Skokovoj seriji »Zum Balkanlatein«, članak je u Rječniku nažalost nepotpun.
55 E. Ninni razlikuje mlet. imena prema stadijima rasta: »Secondo le sue diverse età acquista anche
nomi diversi: di piccola statura chiamasi lovo, di mezzana organilo, di grande merluzzo «.
56 »Gehässiger Bodenfisch«, FFA 568; »Mesožder je i ubraja se u najproždrljivije ribe. Progoni
skuše, srdele, brgljune, papaline i druge ribe, koje slijedi u njihovu seljenju. Napada i proždire i
svoje istovrsnike«, Potn. Enc. 5, 677.
57 A. Thomas {Romania 30, 194) donosi zanimljivu staru potvrdu o jednakoj vrijednosti imena
lucius i dentix: dentix, piscis qtd multos habet dentes, qui aliter dicitur lucius.
58 Krivo značenje »linguattola« daje i Parčić 1009.
59 DEL 425.

264
mjesto iz Plinija (9, 63)6°, potvrđuju nam tu identifikaciju pučka imena za Phycis
sačuvana u romanskim jezicima, a prvenstveno u Italiji. Mustella (de fundo = Ph.
blennioides; de scheuggio — Ph. phycis, Tortonese 10, 398 i 400) svakako je učeni
oblik (DEI 2538) iako ga srećemo u Liguriji, na Korzici (Massignon, 423), pa i
na Sardiniji (Wagner DES 2, 147). Naprotiv, izrazito su pučki oblici musdea (Tor­
tonese, Penso, P.-S.), musdeca (Penso, P.-S.), sardski mustia (DES 2, 147 i Torto­
nese 10,400), te brojni galoromanski oblici što ih navodi Wartburg (FEW 6/3,269)6061.
Toliko o nastavljačima lat. M USTELA REW 5778 i to samo zato da bismo pokazali
da je lat. ihtionim zaista točno identificiran i da predstavlja prenošenje sadržaja
iz zoonima za »lasica«, »kuna« = Phycis sp. = »tabinja«.
No, mi isto tako znamo da je kuna životinja koja kod indoevropskih naroda
par excellence predstavlja vrstu najčešće izloženu tzv. zabranama spominjanja62,
onome što obično nazivamo tabuom. S. Ullmann u svom poznatom priručniku
francuske semantike63 navodi baš njezina imena kao tipičan primjer te veoma
raširene jezične pojave64: lat. se mustela sačuvalo u nekim jezicima i dijalektima,
ali je mnogo češće bilo zamijenjeno hipokorističkim ili drugim izrazima, eufe­
mizmima koji svojim sadržajem rječito govore o želji govornika ili denominatora,
onomaturga, da odagna uroke ili zle posljedice koje bi moglo izazvati spominjanje
pravog imena životinje koja izaziva urok. Tako se baš mustella (stfr. mostoile itd.)
zamjenjuje sa fr. belette ( = »ljepotica«), tal. donnola ( = »ženica«), španj. comadreja
( = »kumica«)65, rum. nevästuicä (— »nevjestica«), bug. nevestulka, hrv. srp. ne-
vjestica66, njem. Schöntierlein (--- »lijepa životinjica«), Schöndinglein ( = »lijepa
mala stvar«), švedski Ulla snälla ( — »zgodna mala«) itd. Ukratko, praznovjerni
čovjek želi udobrostiviti životinju koje se plaši, daje joj ljupka i laskava imena gra­
deći se kao da pravo ime ni ne pozna.
Što se događa s imenima za ribu »lasicu«? Ako pažljivije pogledamo pučke
popise s kojima raspolažemo, vidjet ćemo da se u većem broju jezika događa nešto
slično, a ponegdje i isto. Ime joj se daje po drugoj životinji, ali obično u deminu­
tivu. U Abrucima riba postaje »lisica«: vulpètté ( < volpe) Giammarco 479, jednako
kao i u Cherbourgu (renard, Rolland 11, 220). Negdje postaje »miš«, kao u tal.
sorzo (Penso), u prov. gàrri (Rolland 11, 220, J. Cotte 133, Mistral Tres. 2, 30) ili
u novogrč. ποντικός (OECD 366, PM CM 85). No, još češće primjenjuje se i na
»morsku lasicu« tabuistički postupak kao i na kopnenu: riba sa svojim denomi-
nacijama ulazi u niz »djevojčica«, »nevjestica« ... koji smo gore vidjeli. U Vasto
(Molise) dobija ime hulè patèlle (Giammarco 155), jònola u Bariju (Penso), u
turskom se zove gelincik bahk (Nalbandoglu 24, OECD 1014), što je doslovce

60 Avidae mustelae, kaže Rollimela RR 8, 17, 8 a to već odgovara našoj vrsti, koju Dieuzeide2, 173
označava kao »carnassičre«.
61 Za nekoliko iberoromanskih oblika v. Corominas DCELC 3, 484.
62 A. Meillet, »Quelques hypothèses sur des interdictione de vocabulaire dans les langues indo-eu-
ropéennes«, in Ling. hist, et ling. gén. 1, 281 ss.
63 Précis de sémantique franfaise, Bern 1952, p. 260—261 ; usp. i Kr. Nyrop, Grammaire historique
de la langue francasse, vol. IV (Copenhague, 1913) p. 275.
64 »Une crainte universellement répandue est celle de la belette... que l’on considère comme l’in-
carnation d’un mage«, W. v. Wartburg, Problèmes et méthodes de la la linguistique, Paris, 1946,
p. 158.
65 Priređivač i prevodilac španj. izdanja Ullmannova Précis..., E. de Bustos Tovar dodaje nekoliko
istovrsnih španj. eufemističkih imena: bellidilla, bonuca, monuca, galano, donecilla, donocina,
donina (Introducción a la semàntica francesa, Madrid 1965, p. 350).
06 V. ARj 8,137; za nepostojanje ui.-e. jezicima naziva koji bi odgovarao našem lasica, v. Skok 2,271.

265
»nevjesta-riba«, a na Islandu litla brosma (OECD 366). Još je ilustrativniji bugarski
naziv gaija (Drenski 251), koji je u vezi s gl. golja »milvam«, golja se »umilkavam se«,
tj. »milovati« i si., a koji etimološki tumači Georgijev BER 1, 228; usp. Berneker
SEW 293. Može joj se dati i ime cvijeta, što se ne može inače opravdati ni s kakvom
osobitošću morfologije ili boja koje riba ima: u Portugalu je zovu abrotea (Azevedo)
ili abrótia (Castro 90) tj. »asphodèle«, dok već spomenuti turski gelincik znači »ne­
vjesta« i »mak«. U Portugalu istu ribu zovu bolota »žir« i brota »pupoljak« (Castro 86).
Naravno, sve nas to nije nimalo približilo rješenju našeg naziva tabinja, ali
nam navedene konstatacije dopuštaju da u tom imenu, zbog njegove izoliranosti u
Sredozemlju i njegove jedinstvenosti na čitavom našem obalnom potezu, vidimo
termin koji bi mogao biti plod praznovjerja ili rezultat tabua, a možda i pred­
stavljati neku, danas zaboravljenu, magičnu riječ ili ime vezano za narodno vje­
rovanje67.
17.4.2. Sve što smo iznijeli bit će još bolje ilustrirano pučkim postupkom de-
nominacije za veoma sličnu vrstu Motella ( = Gaidropsarus = Onos) koja pripada
isto tako obitelji Gadidae. Dvije su vrste (Phycis i Motella) toliko slične da Motella
na desetak mjesta nosi ime tabinja, na dva se mjesta razlika postiže pomoću roda :
tabinja je Phycis, a tabinjol i tabinjac68 Motella, dok se u Cavtatu imenu tabinja
dodaje stanišna determinacija od voge69.
Što vidimo iz preostalih imena za Motella sp. koja smo svrstali u popisu |36|?
U prvom redu da Motella zapravo svog vlastitog imena nem a, već da se označuje
opisno pomoću posebnog tipa naziva koji denotila njeno tobožnje srodstvo ili
sličnost s ugorom. Drugim riječima, ime za Motella sp. se ne izgovara (osim ako
nije tabinja), a kad je treba imenovati kaže se da je ugorova majka, gružja (tj. grug,
-zi > gružja) baba ili žensko iz roda, skupine gruga: grugovica. Kao što vidimo, ta
perifraza može nastati po slavenskom modelu: ugorova majka i grugovica ili po
tipičnom rom. modelu

mare de grongo
i 1
mat od grunja

što je zapravo sintaktički kalk veoma raširen u našim primorskim govorima.

17.4.2.1. Imena tvorena po tom modelu srodstva javljaju se u dvadesetosam
sintaktičkih i leksičkih varijanti od kojih svaka pokriva veoma skučen areal. Najbolje
je zastupan ihtionim ugorova majka, kojem odgovaraju ugorova matica, ugorova mati,
grunjova mati, grunova mat, grumova mat, grumova mater, grogova mat, grugova
majka, grugova mati, gruhova majka. Kako se Conger u Prožuri naziva gruj, moramo
pretpostaviti da je ihtionim grujina mati u tom mjestu nastao prema antroponimu
ili nadimku Grüjo (v. 17.2.2.5.). S formantom -ski nastaju: grunjska mat, gruška
mati, gruska mat (čakavsko selo!); na -ji: gružja mat, gruzja mati, gružja mater.
Prema tal. (ven.) sintaktičkom modelu imamo tvorbe mat od grunja i mater od

6 7 T a k v a je riječ Rajo\ Rajo, (»Č obani u M oravi pričaju da treba la sici reći : Rajo! Rajo! ala s i le p a ... «)
cf. A R j 8 , 1 37, s. V . nevjestica, 3.
68 -ac je n a š, a -ol rom an sk i m orfem , tako da n am n i to n e m o ž e p o m o ć i d a b arem o d red im o d a li
je riječ naša i l i tuđa.
69 tj. »koja ž iv i u algam a, u travi«; v . 12.3 .1 .6 . i 1 3 .3.2.6.

266
ugora70. Mjesto majka nalazimo baba : grunska baba, gružja baba, što je još afek-
tivnije. Pripadnost obitelji ili skupini iskazuje se jednočlanim likovima: grugovica,
grumovica, gružavica. Najjači stilistički naboj ima naziv vražja baba, koji je mogao
nastati ili od apelativa vrag ili pak od njegove metaforičke upotrebe za ribu Lophius
piscatorius (6.1.3.1.)· Pod paretimološkim utjecajem tipa gružja baba, tabinja je
postala babinja. Za ihtionim ugoramami, koji se danas shvaća kao »riba koja mami
ugora«, moramo isto tako pretpostaviti pučko »tumačenje« rjeđe upotrebljavanog
mama (cf. u Tarantu za istu ribu mamma de triglie, Carus Pr. 578)71.
17.4.2.2. Tip ihtionimske leksije »majka -f λ-riba« nije ograničen na našu obalu.
Za Motella sp. već smo ga spomenuli u dva primjera južne Italije. Osim toga Penso
navodi za ven. màre de grongo. Kako je taj ihtionim ograničen na najistočnije regije
mlet. dijalekta, možemo pretpostavljati da je nastao prema našem ihtionimskom
tipu, jer se u njemu javlja baš »ugor« a ne druga riba kao što je slučaj u drugim
regionima. Našeg »ugora« ili južnotal. »trilju« zamjenjuje sadržaj »jegulja« u španjol­
skom, gdje se Motella sp. naziva madre de la anguila (za Santander, Lozano 533—5)
ili madre anguila == »jegulja majka« (za Asturije i Galiciju, Lozano 534 i 536). Jed­
nako kao kod nas, tj. sa sadržajem »ugor« Motella se zove u Kastiliji: madre del
congrio72 (Lozano 534).
17.4.2.3. Taj je tip još češći za druge vrste: mamma di sarda »specie di grande
sarda, cheppia« Rohlfs VDS 996, što potpuno odgovara engl, mother of herings
Clupea aiosa (Day 2, 235); frane, mère des soles za listašicu Lepidorhombus whiff-
-jagonis WALB ( = Pleuronectes megastoma DON.) Dieuzeide 3, 308 i Boudarel
346; prov. maire d’amplova Microstoma microstoma (Barbier RLaR 57, 325)73;
španj. (na Kanarskom otočju) madre de la boga za giricu Centracanthus cirrus
(Lozano 324); u Luksemburgu langfeschemudder Lota vulgaris (Barbire RLaR
57, 325).
17.4.2.4. Na svega nekoliko mjesta Motella sp. ima posebno ime. M iš smo već
vidjeli gore u 17.4.1., dok je naziv škulj (izraz smo protumačili u 7.4.1.) dobila po
staništu, jer prebiva po škuljama ( = rupama)74, kao što to izrijekom navodi Die­
uzeide: »Habitat: graviers et tr o u s des fonds rocheux«, 2, 179.

70 Mater od ugora, p rem a K o lo m b a to v iću A R j 6 , 525.

71 mamma ’e triglie, B ari (B ertù ccio li).
72 I z d ru g ih , izra zito b io m o rfo lo šk ih razloga, su vrst m u rin e (A riosom a b alearicu m = C on gro-
m uraena b alearica) n a ziv a se takođ er sa sadržajem »ugor« u A n d alu ziji : madre de safio (za španj.
ih tio n im safio, v . 1 0 .2 .2 .2 .); u sp . Š oljan ove sk ovan e n a ziv e ugorić zlatarić, ugorić veleusnaš (RJ
2 7 8 — 9).
73 A . G riera ( Mélanges Boutière 732) n a v o d i z a kat. maire d’amplova u z n esig u rn u id en tifik aciju .
U Els ormeigs... n a v o d i da s e is t i o b lik u p otrebljava u Catcdunya francesa u z naznaku espècie
rara (p . 65).
74 U s p . P a rčić 9 9 9 : škulja »buca«; škuljav »bucato, p ie n o d i buche«.

267
 18. RIBE U PARU (I)

18. Traženost i neosporiva kvaliteta pojednostavnjuju denominaciju, a nužnost

da se i traženijoj i nešto manje traženoj vrsti da posebno jednoznačno ime uvjetuje
tvorbu takvih imena kod kojih ne dolazi ni do nejasnoća ni do neprozirnosti. Kad
su obje vrste izrazito cijenjene ribe, nameće se potreba determinacije, a ona se po­
stiže dvočlanim ili višečlanim nazivima koji su na mjestima gdje se upotrebljavaju
uvijek jasni i potpuno opravdani. Više je ili manje nemotivirano samo opće ime i
ono redovito vrijedi za obje vrste. Kako je riblji par trilja ~ barbun od drevnih
vremena i poznat i navlastito tražen, naš je narod dva osnovna imena preuzeo od
etničkih skupina koje su mu prethodile na jadranskim obalama: osnovna imena su
aloglotska, a naši se jezični elementi pojavljuju tek u oznakama za jednu od vrsta
ili kao dijelovi determinacija koje je uvijek lako uočiti u opozicijama naziva za dvije
kvalitete.
Takva je u grubim crtama situacija u imenskom sustavu za posvuda poznatu
obitelj Mullidae {T rlje , Lorini; B ra d e č i, B r k a v ic e Šoljan), poznatu kod nas pod
najčešćim imenima trilja i barbun.
18.1. Razmotrimo najhitnije zoološke elemente. Obitelj Mullidae zastupljena
je u Sredozemlju sa rodom Mullus1 koji obuhvaća dvije vrste Mullus barbatus L.
i Mullus surmuletus L.2. Kako se razlikovanje između tih dviju vrsta nužno na­
meće, a i odražava se u pučkoj taksonomiji, uspostavit ćemo, na osnovu ihtioloških
opisa, nekoliko karakterističnih opozicija.

Mullus barbatus L. Mullus surmuletus3

' :
.
ime trlja od blata trlja od kamena
triglia minore triglia maggiore itd.

stanište Lebt auf sandig-schlammigen Bevorzugt Felslitoral, FFA 579 j

Böden, FFA 579
Sur les fonds vaseux, Fonds rocheux, graviers
Dieuzeide 2,296 coralligènes
;

1 Drugi rod, tj. Upeneus može se zanemariti. Pojavio se u novije doba u Sredozemlju imigracijom
iz Crvenog mora kroz Suez, Tortonese 11, 134.
2 U daljem izlaganju označavamo ih M b ( = Mullus barbatus) i Ms ( — Mullus surmuletus).
3 Surmuletus nije lat. oblik već od sistematičara skovani hibrid. St. frane, je poznavao sormulet,
a srednjefr. surmtilet, gdje je sor- < SAUR-; P. Barbier R L a R 67, 366, FEW 6/3, 202; v. ovdje
15.2.2.1.

269
 M it stark abfallender Stirne M it weniger abfallender
profil Stime, FFA 579
Profilo anteriore del capo Profilo anteriore del capo
più o meno fortemente verticale4, più obliquo, Tortonese 11, 138
Tortonese 11, 136
peraja I D Pinne incolori e rosee, Pinna ID con due fasce tras­
Tortonese 11, 136 versali, Tortonese 11, 138
ID sans macule sombre, ID traversée par deux bandes
Dieuzeide 2, 296 rouges plus ou moins sombres.
kvaliteta Ricercato, A. Ninni 136 Ricercatissimo, A. Ninni 135

18.1.1. Malo je o kojoj ribi toliko pisano u rimskoj književnosti kao o trilji.
Na kolikoj je cijeni bila u starom Rimu vidimo iz opširnih mjesta u Seneke, Cice­
rona, Horacija, Varona, Kolumele, Juvenala, Marcijala, Auzonija, a navlastito iz
brojnih kulinarskih recepata što nam ih daje Apicije45. Značajno je da se mnogo
od te prakse starih Rimljana zadržalo do naših dana, kao na primjer savjet da se
pravom barbunu ne vadi utroba prije pripremanja. Da su i stari dobro razlikovali
dvije vrste Muliusa vidljivo je iz opširnog izlaganja Plinijeva (9, 64— 68!) koji na
tom mjestu očito govori više na temelju vlastitih zapažanja nego parafrazirajući
kao inače svoje grčke uzore. Nekoliko Plinijevih tvrdnji vrijedi navesti jer se iz
njih može vidjeti tadašnje gledanje na tu ribu, na njezino ime, na dvije vrste i na­
vlastito na povlašteno mjesto koje je zauzimala među morskim stanovnicima6:
»Ex reliqua nobilitate et gratia maxima est et copia mullis, sicut magnitudo modica,
binasque libras ponderis raro admodum exuperant nec in variis piscinisque cres­
cunt7... Nam et alga vescuntur et ostreis8 et limo et aliorum piscium carne, et
barba gemina insigniuntur inferiori labro. Lutarium ex iis vilissimi generis appel­
lant9... Nec litorariis gratia10. Laudatissimi conchylium sapiunt. Nomen iis Fe­
nestella a colore mulleorum calciamentorum datum putat. Pariunt ter anno11«.
Slijede opisi mijenjanja boja dok umire, pa priče o osam tisuća sestercija što ih je
Azinije Celer dao za jednog barbuna i, na kraju, nevjerojatni podatak o trilji od
80 libri uhvaćenoj u Crvenom moru!12

4 »Occorre ten ere p resen te com e la form a d el m u so n o n sem p re con sen ta d i d istin g u e r e q u esta
sp ec ie da M . su rm u letu s, p o ic h é i l grado d i o b liq u ità del profilo p u ò essere p resso ch é i l m e ­
desim o«, T o r to n ese 11, 137.
5 A p ic iu s De re coquinaria, ed . C. G arratano — Fr. V ollm er, L e ip z ig (T eu b n er), 1922, p . 74
(4 , 142 i 160; 10, 455).
6 P o d ro b n u a n alizu vrijed n osti ih tio n im a mullus u latin sk ih p isaca izv ršio je F . P réch ac in Revue
Etudes Latines 14, 1936, 102 ss. i 17, 1939, 27 9 ss.
7 U s p . K o lu m ela R R 8, 17.
8 J ed in a n eto čn o st u to m P lin ijev u o p isu , jer s e M u llu s n e m o ž e h ran iti tv rd im školjkašim a.
* I K o lu m ela istič e d a je mullus saxatilis tražen iji n e g o lutarius (u sp . n a še \ glibavac, f°angaricd).
P rem a to m e, otpad aju sv e su m n je ( S a in t-D e n is 68) ok o to b o žn jeg nerazlikovanja d v iju vrsta.
R im sk i p isc i razlikuju d vije vrste, ali ih , kao n egd je i m i, n azivaju jed n im n eo zn a čen im im en o m
mullus.
10 P lin ije n e m is li na trilje od kamena v e ć na prim jerke iz luka ili u lovljen e u z sam u o b alu ; u sp .
v en . barbòn de porto (B o erio 6 3 ).
1 1 N a p itan je tob o žn jeg trokratnog m riještenja u jednoj g o d in i P lin ije se vraća i u 9 , 162 (»m ulli
ter«), a podatak crp e iz A ristotela (H A 5, 9 , 1 : ή δέ τριγλί; μόνη τρις). V id je t ćem o n iž e d a je
to vjerovanje od ig ra lo od ređ en u u lo g u i u p u čk o etim o lo šk o m »tumačenju« im en a τρ ίγλ ν . M u l­
lu s se zapravo »riproduce in p rim avera e estate«, T o r to n ese, 11, 137.
12 O »terapeutskim« v rijed n o stim a r ib e P lin ije n aširok o raspravlja u 3 2 . k n jizi (8 ; 1 0 4 ; 1 3 8 ; 149).

270
 Sve to, a i podaci o boji13, koje nalazimo i kod Ovidija i Auzonija14 govore
nam da o identifikaciji lat. mullus ne može biti sumnje. Što se tiče etimologije tog
ihtionima, dovodio se u vezu sa mulleus »de couleur rouge ou pourpre«, međutim
Meillet (DEL 419) postavlja u pitanje odnos mulleus — mullus i smatra da je mullus
recentniji oblik koji se ne javlja prije Varona (RR 3,17, 6), pa bi prije mogao biti
posuđenica iz grčkoga μύλλος, koje je također ihtionim15.
18.1.1.1. Identifikacija grč. τρίγλη = lat. mullus = Mullus sp. isto tako ne
podliježe sumnji. Navodi iz Aristotela, Ateneja, Elijana i Galena upućuju nas na
nedvojben zaključak da je riječ o današnjoj trilji, ali ipak najsigurniju potvrdu
nalazimo u sačuvanosti i nastavljanju izraza do naših dana u grčkom, našem, tali­
janskom i drugim jezicima. Posebno je pitanje etimologija samog grčkog naziva.
Ihtionim se još u antičko doba neprestano dovodi u vezu sa brojem »tri« i misli
se da u τρίγλη valja vidjeti ime koje je nastalo od τρίς i γόνος. Brojnim vjerovanjima
povezanim uz taj broj, valja dodati i podatke da je, valjda zbog tobožnjeg trokrat-
nog mriještenja, riba posvećena trolikoj Hekati16, to jest troglavoj boginji kojoj
su Atenjani svakog tridesetog u mjesecu prinosili žrtve u jestvinama po raskršćima
gdje su se njima hranili siromasi. Isto to božanstvo naziva se τρίγληνος »trooko« i
u rimsko se doba poistovjećuje sa trolikom Hekatom i Dijanom, božicom raskršća
{Trivia), τρίγλη17 je u svakom slučaju riba povezana uz brojna mistična zna­
čenja. Sve što smo naveli predstavlja elemente za paretimološka tumačenja ihtio­
nima, ali »pravu« etimologiju ne razjašnjava, pa će biti najbolje postupiti kao Boisacq
koji smatra da je postanje grčke riječi tamno (p. 985)18.
18.1.1.2. Dakle, grčki je za oznaku današnje Mullus sp. imao τρίγλη, a lat.
mullus (REW 5732). Obe su osnove sačuvane u suvremenim ihtionimskim popisima
za istu ribu i to je najčvršći dokaz točnosti identifikacije. Međutim, prostorna je
sačuvanost dviju osnova svojevrsna: τρίγλη i mullus su se sa svojim prvotnim zna­
čenjem očuvali zapadno od mjesta gdje su nastali, τρίγλη je iz grč. pučkog jezika
nestala, ali je sačuvana s obje strane Jadrana i u zap. Romaniji, dok je mullus, zbog
homonimijskih sukoba sa M ÜLUS i M U G IL (v. 17.2.2.), nestao iz Italije (i Jad­
rana) i sačuvao se samo na zapadu. »Ispražnjeni prostor« ispunili su romanski iz­
razi: 1) za sadržaj »brada« koji je izazvan biomorfološkom karakteristikom ribe19 i
postao najproduktivniji konkurent starijim nazivima; 2) za sadržaj »crven«, što

13 »M ullum ex p ira n tem versicolori q u ad am e t n u m erosa varietate sp ectari p roceres gu lae narrant,
ru b en tiu m sq u am aru m m u ltip lic i m u ta tio n e p a llescen tem , u tiq u e s i v itro sp ectetu r inclusus«,
9, 66.
14 ...et tenui suffusas sanguine mullus (Hai. 123 ); puniceis mullis (Aios. 117 ).
1 s C f. B oisacq 653.
16 Ako se n ije z b ilo o b rn u to, kako m is li J. C o tte 100.
17 K o d k asn ijih p isa ca pojavljuju se varijante τ ρ ίγ λ α , τ ρ ίγ λ α te d e m in u tiv n i o b lic i τριγλίον i
τρ’.γλίς, 48ος.
18 S tröm b erg 7 2 , n a p ro tiv, m isli da se τρίγλη m o ž e sm atrati za iz v e d e n ic u o d τρίζειν »einen k lei­
n e n scharfen R u f a u sstossen , p iep en , zirp en , sc h w irren , k nirschen«, n o ta s e lautmalende Be­
zeichnung zb o g izostajanja svak og glasanja k od M u llu s s p ., jer n em a m jehura, n e m o ž e p rih ­
v a titi. N a o v o m m jestu valja n aglastiti da n ije nikako d o p u šten o brkati m o d e m u sistem a tsk u
oznaku roda T r ig la (A rted i), koja se danas upotrebljava za ozn ak u »G udalica« (T r ig lid a e , v.
1 1.1.1.), sa st grč. τρίγλη koje označava, kako sm o v id je li. M u llu s sp . T o je još jed n a od n e ­
g a tiv n ih stran a iza zv a n ih n ek ritičn o šću sistem atićara, o k ojim a je v e ć b ilo riječi (v. 2 .1 ., b ilj. 3).
18 »Pod d on jom u sn o m im a dva velik a crvolik a p ip ala, k ojim a čeprka p o dnu«. Poni. Enc., 1, 381 ;
»D eu x b a rb illo n s ta ctiles so u s la m and ib u le«, D ie u z e id e 2 , 2 9 4 . U s p . n jem . o p ćen iti n a z iv
Meerbare i C icero n o vo barbatulus mullus (Paradoxa 5, 2, 38).

271
odgovara boji vrste20. Prema principu Bartolijeve »prostorne lingvistike« (linguis­
tica spaziale) dobivamo grosso m o d o ovakav shematski prikaz:

Graecia Roma i
Dalmatia Galloromania Iberoromania
TpCyXij M U LLU S
(REW 7532)

0 21 X 9 \ nudet

SAUR + mu/et”

Sp. salmonete11

kat. moli
triglia X

trigja ----- trigghie sr. fr. tr a tte 1* galic. trilla 11

tri<J)ja — ven. tria prov. striglia
JA7fap[JL7rOUVl striglio

barbuti sard, at rubia11

šp. barbo
_____X

alb. b srbuni X \ fr. rouget16

' barbuda
?

> ven. i
(ruski, rumunjski, šp. rubio
b u g a rsk i)__ i

Tur. barbunya28 / k a t . rogeriet)

BAH.BO RUBEUS
(REW 951) (REW 7408)

’ 1 Tpiv>,7) (Proia 2413, Bikélas, Rollanti) nije nigdje Siiaotik^) Tiji?, tj. pučka riječ.
22 V. bilj. 3.
23 »Salmonete (1555, Autoridades, Covarrubias) no tiene que ver con salmón, pez absolutamente
distinto, mas que por etimologia popular; en realidad se tomo del fr. surmulet id, antiguamente
sormulet...« Corominas, DCELC 4, 130.
24 FEW 13/2, 272.
25 »E1 gali, trilla no sólo significa 'salmonete’, sino que también es nombre de varias especies de
redes, prueba del caracter popular del vocablo en la region, Corominas DCELC 4, 576.
26 N isu ni potrebne ni opravdane Wartburgove rezerve o identifikaciji (FEW 10, 533).
27 T . de Caraffa 72, P.—S. 27; Wagner DES ne navodi sard, imena za Mullus sp.
28 Nalbandoglu 2 9 za M b; Davidson 111. Oba autora navode kao ime za Ms tekir ( = »schwarz-
grau«, cf. sor-mulet, bilj. 3).

272
18.1.1.3. Sam taj pregled rječito nam pokazuje kako cijenjenost i kvaliteta
niveliraju nazive. Svega četiri različite etimske osnove dovoljne su da po čitavu
Sredozemlju označe dvije značajne ribe. Praksa nameće potrebu općeg imena
{Mb + Ms}, ali nameće isto tako i razlikovanje dviju vrsta29. To se razlikovanje
može postići:
a) upotrebom jedne od osnova za jednu, a druge za drugu vrstu; tako postupa
mletački, gdje imamo: trta — Ms, barbòn = M b;
b) odabiranjem jedne od osnova koja će vršiti funkciju neoznačenog imena i
vrijedit će za obje vrste (Mb i Ms);
c) dodavanjem jednoj od osnova (prozirne) determinacije pomoću koje će se
denotirati stanište: »glib« ~ »kamen« — [— kvaliteta] ~ [ + kvaliteta] = Mb ~ Ms ;
d) kombiniranjem dviju osnova u jedinstvenu leksiju; tip trilja crvena ili rouget
barbet;
e) upotrebom osnove, koja je u determinaciji, za tvorbu jednočlanog naziva;
tip glibavac (se. barbuti) ili fangarica (se. tđrlica) ;
f) pomoću uvođenja neke biomorfološke karakteristike; tip batoglavka ili prov.
testo plato ili novogrč. κουτσομούρα.
Ako četiri prikazane osnove označimo: A = trigla, B = M ULLUS, C —
= BARBO, D = RUBEUS, navedene ćemo postupke ovako a-f prikazati:
a) A iliB ili C ili D -» Mb ili Ms
b) A iliB ili C ili D -> {Mb Ms}
c) A iliB ili C ili D + »glib« = Mb
A iliB ili C ili D + »kamen« = Ms
d) A (ili B ili C ili D) + D (ili B ili C) = Mb ili Ms
e) N sa semantizmom »glib« = Mb
N sa semantizmom »kamen« = Ms
*M b
f) biomorfološka karakteristika
^ Ms
18.1.1.4. U analizi strukture i u traženju etimologije naših imena za Mullus sp.
slijedit ćemo red kojim smo izložili nazive u popisima geografske distribucije |79|—
— |80a|:
|79| jednočlani neoznačeni naziv za Mb, M s ........................................... 18.2.
|79a| višečlani (označeni) naziv za M b .......................................... 18.3.
|78b| višečlani (označeni) naziv za Ms .......................................... 18.4.
|80| jednočlani naziv za M b ...................................................................... 18.5.
|80a| jednočlani naziv za Ms ...................................................................... 18.6.
18.2. Naši jednočlani nazivi za obje vrste postoje na čitavom našem obalnom
potezu i tvoreni su od osnove koja je u grč. τρίγλη ili u mlet. posuđenici barbun.

29 N a ra v n o , g d je je to p otreb n o. T o n ije slučaj u C rn om m o ru , gd je p ostoji sam o M b , sistem atsk i

označavan M u llu s barbatus p o n tic u s E S S I P O V : ru m . barbami ( iz . v en . p rek o sr. g r č ., C iora-
n e sc u 6 7 ), b u g . barbun, barbunja (kao i u tu rsk om iz grčk oga, G eo rg iev B E R 3 3, D ren sk i 203).
N a p r o tiv , n a a tlantsk im ob alam a čest je sam o M s , k oji s e u n iz o z . n a ziv a p o m o ć u izra zito k o -
n o tir a n o g Koningvisch, Koning van de Poon (M . P o li 2 47).

18 V . V IN JA E T IM O L O G IJA I. 273
Prvi je tip neusporedivo bolje zastupljen i srećemo ga na čitavoj obali i otocima,
dok je drugi živ na nekoliko mjesta srednjeg Jadrana, te na krajnjem sjeveru i kraj­
njem jugu30 i to na isprekidanim i skučenim arealima.
18.2.1. Ihtionimi koji nastavljaju grč. τρίγλη potječu iz više izvora. Zbog sa­
čuvane skupine -gl-, nedvojbeno je dalmatsko posredstvo u preuzimanju grč. τρίγλη
jedino u našem obliku trigla, a i samo područje gdje tu varijantu nalazimo poznato
je sa svoje konzervativnosti i čuvanja starijih jezičnih elemenata. Drugi oblici sa
sačuvanom skupinom -gl- ali s palataliziranim lateralom -l- trigja, trigjica, triglja
preuzeti su, po svemu sudeći, iz južnotalijanskih dijalekata. Ni tu geografska distri­
bucija ne pričinja poteškoća. Bari ima trègghie (Scorcia 203—4), Taranto tregghie
('Taranto 46), Bitonto trègghie (G. Saracino, L as. bitontino, 487), Molfetta trègghie
(R. Scardigno, Nuovo lessico molfettese-italiano, Molfetta 1963, p. 524)31, a Catan­
zaro trigghia (Penso).
18.2.1.1. Kako naši refleksi -l-l-lj-j-j- nisu pertinentni za određivanje točke
iradijacije aloglotskog naziva (usp. ule\ulje\(jjuje < OLEU), teško je bilo što pouz­
danije reći o oblicima trilja, trlja, trija, trja, tđrja, tarla, tarlja »koji zacijelo stoje u
vezi sa mlet.-ital. triglia« (Skok, Terni. 46)32. Proširenje pomoću rom. augmenta-
tivnog morfema -un < -ONE (trljun, trijurì) ne označava veće primjerke već samo
dovodi do promjene gramatičkog roda (prema barbun), a oznaka za manje pri­
mjerke postiže se proširenjem takvih »augmentativa« i to bilo pomoću našeg de­
minutivnog morfema -ić, čime se postiže hibridna tvorba trijunić, bilo pomoću
rom. (mletačkog) sufiksa iste funkcije -ein: mjuncin. Ovdje je produktivan i sufiks
-uh33 pomoću kojega nastaje oblik trljuh. Prema pluralu ovog posljednjeg (-uh
-> -usi) nastaje trljus (tip: orah — orasi -> oras). H 429 navodi za Zlarin i oblik
trijuš.
18.2.2. Manje je raširen venecijanizam barbun s varijantama brbun, barban i
barbon. Sa sufiksalnim morfemom -uc34 ( < taj. -uzzo < lat. -UCEU) nastaje
barbuc, dok se ženski gram. rod. (prema trilja) postiže hibridnim kombiniranjem
tal. -ez(-) < lat. -E N IS 33*35s domaćim proširkom -ica: barbunezica.
18.3. Već smo istakli da se determinacija za Mb najčešće postiže pomoću oznake
koja izražava semantemi »glib«, »blato« i si., jer Mb živi na takvu dnu: »Questo
Mullide vive sui fondi fangosi ed anche sabbiosi«, Tortonese 11, 136—7. Ihtionim je
najčešće izražen u obliku leksije rom. tipa36 (triglia di fango): trija od gliba, barbun
od blata, a nešto rjeđe pomoću leksije slavenskog tipa: trlja blatarica.
18.3.1. Kako se navedeni determinativni semantizam pojavljuje uvijek uz jedno
od osnovnih imena za Mb, pozabavit ćemo se sada pitanjem denominativnih postu­
paka i etimologije te determinacije.

30 U lcin jsk i o b lik (isto g porijekla) barbuti p reu zet je iz albanskog barbimi (Pesh. Shq. 149), dok su
istarski o b lic i p reu zeti iz tršćanskog m letačk og.
31 V . i R o h lfs V D S 7 50— 760: trègghia i tregghiezzóla »piccola triglia«.
32 Skok 3, 50 1 ; V asm er G rL W 144. V u k ov o b lik priglja (?) p ren ose Skok i V asm er (ib . 123). Na
teren u ga n ism o za b ilje žili. A . Iv e ( D L V 113) n avod i za V od n jan tréja.
33 O to m s u f i k s u , V. S k ok 3, 538.
3 i koji u D a lm a ciji n em a d e m in u tiv n u vrijed n ost; u sp . Skok 3, 534.
35 Skok 1, 499.
36 V . 17.4.2.1.

274
18.3.1.1. Meko stanište označeno je u determinaciji s apelativom fđnglfanag37
»mulj«: trilja od fanga, trljica od fanga, trlja od fanga, barbuti od fanga, triglja fan-
garica. Umjesto venecijanizma fđnglfanag nalazimo naš sinonimni elemenat glib38:
trija od gliba, brbun od gliba, barbuti od gliba, trija glibuja, trija glibovica·, ili blato39 :
trlja od blata, trija od blata, barbuti od blata, trlja blatarica. Naravno, sva tri sino­
nimna izraza za oznaku staništa naći će se i u jednočlanim nazivima za Mb (v.
18.5.1. ).
18.3.1.2. U naseljima smještenim na močvarnom i niskom terenu, apelativ polje
znači »aequor« i »palus, -udis« (P. Vitezović)40412, pa se Mb može označiti i kao trlja
od polja. U nazivu trilja smrda moglo je doći do semantičkog i formalnog križanja
mrdavica41 »gnojena i meka zemlja« i gl. smrditi jer meso u Mb »zaostaje u kvaliteti
za mesom trlje kamenjarke zbog mirisa po mulju« (J. Basioli SRJ 189).
18.3.1.3. U 18.3. vidjeli smo iz Tortoneseova citata da M b ruje i po mulju i
po pijesku. Odatle mu i ime trlja od sanbuna42 (tj. »pijeska«, jer je sanbun dalm.
ostatak od lat. SABULONE »grobkörniger sand« FEW 11, 12; REW 7484)434. Ro­
vanje po mulju i pijesku odražava se u nazivu triglja kopačka**, jer, kako ističe
FFA 579, Mullidae »graben m it den gabeligen Barteln nach Futter im Sand und
Schlamm oft bis zu 1/3 der Körperlänge unter 45° im Substrat«.
18.3.2. Odrednica »vanjska« u nazivu trilja vanjska služi za isticanje opozicije
prema drugoj trilji i izazvana je konfiguracijom i smještajem terena na kojem se
lovi, jer taj može biti dalji od tvrdog dna na kojem živi Ms.
18.3.2.1. Determinativ glavačica u nazivu trlja glavačica ukazuje na oblik glave,
koji je za ribare osnovna razlučna oznaka za raspoznavanje dviju vrsta (v. podatke
za »profil« u 18.1.). Deminutivna tvorba suprotstavlja se nazivima batoglavka, bato-
glajka i pujoglavica (18.5.2.); usp. novogrč. κουτσομούρα, CLOFNAM 180.1.
18.3.2.2. Leksija trigla prava u potpunoj je opoziciji sa trigla kriva (u istom
mjestu) za Ms i o toj će osobitosti biti više riječi u 18.6.2., kad budemo raspravljali
o nazivima zgrčenica, skrčetiica. Prema tome, determinativ prava nema vrijednost
»bolja« kao u prava trlja, već »ravna«, »ispružena«.
18.3.2.3. Mb se lovi više nego Ms. Živi u jatu i lovi se najviše popunicama4546.
Zbog toga mu i ime trlja od mase*6, tako da na Pagu imamo opoziciju trlja od mase
trlja od vrše.

37 v. 2 .7 .7 .; za \4 u sp . turski camur tekiri ( = »red m u llet o f m ud«), A . C aferoglu B A L M 2— 3, 59.

38 v. 15.3 .3 .1 . i 1 3 .3 .2 .5.
39 v. 1 1 .1 .6 .; 1 3 .2 .3 .5 .; 15.3.3.1.
40 U s p . V . V in ja 1967 (2 ) p . 129 u z R E W 6183.
41 U s p . V . V in ja 1959 (2) p . 2 7 u z R E W 5 520, M E R D A »Kot«.
42 U s p . \ triglia dì rena za L iv o rn o i trigghia sapundra za Catanzaro (P en so).
43 V. 1 3 .3 .2 .4 .
44 V . za isto g M b n a ziv e kopač i mašljun (1 8 .5 .1 .1 .), te 1 1 .2 .1 .5 ., b ilj. 44.
45 »V ivent en p etites trou p es, circu lan t avec rap id i té. O n les p èch e su rtou t à la senne«, B oudarel
336.
46 E tim o lo g iju za masa v. Skok 2 , 381. N e m o žem o isk lju čiti, m e đ u tim , da je naša leksija od mase
nastala p rila g o d b o m m let. lek sije barbòn de nassa k ojom se označava ista rib u . T o tim v iš e što
je slik a sadržaja sa »vrša« ( = v en . nassa) česta m eđ u n ašim oznakam a za M u llu s sp .: trilja od
vrše, vršarica.

275
18.3.2.4. Ne znamo objasniti determinativni termin u trlja baboškarica, koji je
očigledno stilistička tvorba.
18.4. Dvočlani nazivi za Ms temelje se na oznaci tvrdog staništa, kao što su se
nazivi za Mb temeljili na oznaci mekog staništa, tako da možemo tvrditi da se Mb
i Ms suprotstavljaju pomoću arhisemantema »mek« »tvrd«: ono što je »glib«
za Mb, to je »kamen« za Ms. To se najbolje vidi ako se za pojedine lokalitete postave
u opoziciju dvočlani nazivi za dvije vrste. Na taj ćemo način dobiti odnos

Mb |79a| : Ms |79b| : : »meko« : »tvrdo« (sc. dno)

Izrazi determinativa sa sadržajem »tvrdo dno«, »kamen« bit će još brojniji i po lek-
sematskim oznakama raznolikiji nego izrazi za »meko dno«, »glib«, dok će romanski
tip leksije (trlja od kamena...) imati još znatniju prevagu nad domaćim tipom
(trlja grotarica...).
18.4.1. Najčešća je oznaka sa hrv. srp. izrazom kamen4’7: trilja od kamena,
trija od kamena, trlja od kamena, barbun od kamena i trija od kamika4S. »Tvrdo dno«
sadržaj je ihtionima trilja od tvrda, a kako mreže na takvu dnu lako zapinju za
hridi, mjesto se naziva zadiv474849, a Ms trlja od zadiva.
18.4.1.1. Sadržaj »kamen«, »hrid« nalazimo i u posuđenici grota ( < tal. grotta
< lat. CRYPTA iz grč. DEI 1876, VEI 524, REW 2349.2), na kojoj se temelje
ihtionimske leksije trlja grotarica, trlja od grote, trilja od grote i barbun od grote.
Nazivi trlja od bada i trja baduša temelje se na apelativu bad, koji ARj 1, 145 tumači
kao »scopulus«, »greben«5051, navodeći primjere iz J. Kavanjina: Ribe u jata idu k
bodom i Jak bad morski stjenoviti, uz koga vali nam probiju50a. Riječ bilježe Della
Bella i Stulli uz napomenu da je tuđa, a Daničić pomišlja na tursko pat »plosan«
(?). Riječ je živa i u naše vrijeme, a znači svaku hrid ili grizu, djelomično ili potpuno
pod morem. Skok je ne tumači u ERHSJ, ali je tri puta spominje u Slavenstvu i
romanstvu: i to kao »hrvatski toponim Bad za pličine«, ali bez ubikacije tog toponima
(1, 31), »starohrvatski Badi, a danas Žmovnica« (1,203), te u imenu rta Jagodni Bad
na Hvaru (1,188). N i na jednom mjestu apelativ ili toponim nisu pobliže protu­
mačeni. Naprotiv, ihtionim trlja od Škrape lako se tumači pomoću škrapa kao kod
imena skrapar za glavoča (v. 13.3.2.3.), a isti semantizam srećemo i u nazivu trlja
od skrasa (v. 13.3.2.1. i bilj. 27). Jasni su i nazivi barbun od seke i brbun od seke,
koji nas upućuju na apelativ seka »greben« (iz. ven seca = tal. secca < lat. SICCUS
»suh«)s l .
18.4.1.2. Dosada nismo u ihtionimima sreli oznaku prag. Pod Biokovom se
Ms naziva trija pragenjaća i trija od praga, a ti nas nazivi upućuju na posebno zna-

47Etim. v. Skok 2, 26—7.

48 \ brojna su u sredozemnim jezicima; usp. tal. trègghie de scoglie (Bari, Scorcia 204), tregghie
de schueggie, tregghie de petre (Taranto 46); prov. roudgé de roco (Marseille, Dieuzeide 2, 298);
španj. salmonete de roca, kat. moli roquer (Lozano 333); port. salmonete-da-pedra (Castro 150).
49 »Zadjev u Stonu je visoki kam u dnu mora, za koji mreža zapne, a glagol je zadjestit, Luko Zore,
cit. u ARj 21, 780;
50 Skok 1, 414. Usp. kod Parčića: Bad m roccia, rupe nel mare, secca.
50a Daničić je poštokavio i iskrivio Kavanjinov tekst. U izvorniku stoji: Jak bad morski stinoviti,
koga vali man probiju (str. 180).
51 Usp. sekač 13.3.2.1.

276
čenje riječi prag koje je i dandanas živo: »prag na morskom dnu kao kakav veliki
greben ondje, gdje se svršuje plićavina, a počinje dubina« (ARj 11, 355)52. Trija
bračna je trilja koja živi na braku, tj. »na tvrdom dnu obraslom travom«5253.
18.4.2. Determinacija crvena u nazivu trilja crvena odnosi se na znatno jarkiju
boju kod Ms (v. bilj. 20), koja je u čitavoj zapadnoj Romaniji uvjetovala nazive
izvedene iz etimona RUBEUS »crven«.
18.4.2.1. Naziv prava trlja iskazuje prednost pred Mb koji se naziva neoznače-
nim terminom trlja. Druga je vrijednost tog determinativa kad se odnosi na Mb
(v. 18.3.2.2.). Isti postupak određivanja srećemo u Napulju: \ triglia verace (Penso).
Naziv trigla kriva sadržajno odgovara jednočlanom zgrčenica (v. 18.6.2.).
18.4.3. Ihtionimske leksije trlja vršarica i trlja od vrče predstavljaju opoziciju
nazivu trlja od mase, jer se love u manjim količinama. To može biti kalk prema
ven. barbòn de nassa (v. bilj. 46).
18.5. Jednočlani nazivi za Mb dijelom se temelje na sadržajima koje smo usta­
novili za determinative u dvočlanim imenima, a dijelom donose novu informaciju.
18.5.1. Glibavac i foangarica protumačeni su u 18.3.1.1. Na semantizam »glib«
upućuje nas i ihtionim lužina. ARj 6,230 navodi luža sa značenjem »blato, kao
glib«, dok Skok 2, 333 bilježi lužina s istim značenjem za Boku (v. i 2.2.10.; 22.15.).
18.5.1.1. Kopanje po dnu (v. citat iz FFA u 18.3.1.3.) uvjetovalo je naziv kopač.
Ista oznaka ponašanja izaziva i ime mašljun, koje kao apelativ označava spravu za
kopanje (»oruđe težačko kao motika«, ARj 6, 514). Riječ je dalmatski relikt, kao i
korčulansko mašklin, od lat. M ASCULU + -IN U , REW 5392, Skok 2, 381—2
i 2, 385—6.
18.5.2. Tuplji profil glave u Mb (v. 18.1.) izaziva nazive batoglavka i batoglajka,
koje možemo usporediti s batoglav (6.2.3.), i pujoglavica, koji smo objasnili u 10.1.4.
18.5.2.1. Oznaka prava iz leksije trigla prava (v. 18.3.2.2.) može se izraziti i
deminutivnom tvorbom prav-čić, od kojega nastaje po formalnoj paradigmi pračić
i praščić. Naravno, tu je moguće pretpostaviti i samostalno nastajanje slike sadržaja
»prase« zbog karakterističnog rovanja po dnu.
18.5.3. Elemenat sadržaja »brada«, koji nalazimo u aloglotskom obliku u veoma
raširenom nazivu barbun, nismo sami našli na terenu s hrv. srp. izrazom brada.
Kod prirodopisaca, naprotiv, taj je izraz veoma čest: bradeč, bradaščić, bradovatica,
a kod Hirtza (50) čak i bradavčica54. Zabilježili smo međutim nazive koji se temelje
na sadržaju »brk« i to brkaš i brkavica55, koje navode i ihtiolozi56.
18.6. Među jednočlanim nazivima za Ms, pored najraširenijeg barbun, o kojem
je već bilo dosta riječi, nalazimo i oblik trijuf iz Jezera. U govoru tog mjesta / i h

52 Etim. v. Skok 3, 21.

53 Za etimologiju tog često raspravljanog pomorskog termina, v. Skok 1,197. Za kronologiju i je­
zik preuzimanja može biti pertinentno postojanje oblika sa -g: brag (Smokvica na Korčuli); cf.
ARj 1, 583; za tal. brago, v. Tommaseo-Bellini 1, 1030.
5+ Bez oznake mjesta gdje je takav naziv u pučkoj upotrebi.
55 Etimologiju za brk, v. Skok 1, 21.
5 A. Korlević navodi i brkašić. Sumnjiv je za M b naziv kukavica, što ga čitamo kod V. Belamarića.

277
se redovito izmjenjuju (kafajkaha, fumar/humor...'), pa je prema tome trljuf samo
varijanta od trljuh koji smo vidjeli u 18.2.1.1. I naziv brakuja je sa svojim leksemom
brak- već zastupljen u leksiji trija bračna, 18.4.1.2., jednako kao i vršarica u trlja
vršarica, 18.4.3.
18.6.1. Na vrijeme kad su trlje najukusnije upućuju nazivi marčanica i marčana
(sc. trilja)57 izvedeni iz naziva za mjesec marač »ožujak«, što je još Pero Budmani
protumačio kao »dalmatsku riječ od manius«· (ARj 6, 467)58.
18.6.2. Poseban tip naziva predstavljaju zgrčenica i skrčenica. Kao i trigla kriva,
i ti ihtionimi stoje u opoziciji prema trigla prava (18.3.2.2.). ARj 15, 323 navodi
skrčenica sa značenjem »grbavica« i »mulier gibbosa«, a 21, 828 zgrčenica »žensko
čeljade koje je zgrčeno« (prona zgrčenik »čovjek koji je grbav«)59. No, Kolombatović
je još 1881. u Programu splitske realke (u članku »Pesci delle acque di Spalato«, 6)
zabilježio zgrčenica za Als60, što značenjem potpuno odgovara grčkom epitetu
κυφός »grbav«, koji Epiharm (ap. Athen.) pridaje svojoj τρίγλη.

57 Usp. ven. naziv (barboni) agostani, tj. iz mjeseca kolovoza (E. Ninni 9). Međutim, obe trilje
dobre su kroz čitavu godinu, a to najbolje kazuje venecijanska poslovica Tria e barbon no perde
nun stagion.
38 Skok 2, 375—6.
59Etim. V . Skok 1, 611, s.v. grč.
60 ARj 21,828 »određuje« značenje natuknici zgrčenica (prenoseći je iz Kolombatovića) jednostav­
nim »ime ribi« (1975!).

278
 19. RIBE U PARU (II)

19. Postoji u našem moru još jedan riblji par koji u pogledu strukture naziva
odgovara paru koji smo vidjeli u prethodnom poglavlju (18.). To su dvije ribe iz
obitelji Scombridae: Scomber scomber L. i Scomber colias G M .1 Kao i kod trilja,
i ovdje imamo dvije ribe od kojih je jedna više, a druga manje tražena. Dvije su
vrste izgledom veoma slične, a imena im se na znatnim arealima toliko isprepliću2,
da kod susreta ribara iz dvaju mjesta dolazi do čestih nesporazuma, pa se ovdje
još oštrije nego kod drugih sličnih slučajeva nameće potreba određivanja »službe­
nog« naziva3. Kako su to ribe »široke potrošnje«, koje se love u velikim količinama,
ribari ih vrlo dobro i lako razaznaju po općem izgledu. Međutim, ovdje pučka takso-
nomija drugačije postupa : razlika se u designaciji ne postiže determinacijom jer se
za postizanje opozicije u imenima ne može iskoristiti razlika u staništu budući da

1 Radi lakšeg snalaženja u znanstvenoj sinonimici dajemo pregled suvremenih sistematskih pri­
kaza.
Tortonese 11, 345 ss.
Fam. S c o m b rid a e
Gen. Scomber Linnć
Scomber scombrus L. — (Scomber scomber 11051)
Scomber japonicus colias GM = (Scomber colias |106[)
C LO F N A M 1, 465—6 (obradio E. Postel)
156 S c o m b rid a e
156.1 Scomber Artedi Linné, 1758
Scomber (Scomber) scombrus L.
Pneumatopkorus
Scomber (Pneumatophorus) japonicus Houttuyn
Dieuzeide 3, 133 ss.
Fam. S c o m b rid a e
Genre: Scomber
Scomber scombrus L.
Genre: Pneumatophorus
Pneumatophorus colias GM.
PFA 599 (Miroslav Zei/Erich Abel)
2F4a S c o m b rid a e
2F4al Scomber scomber L.
Scomber japonicus H O U TTU Y N
U našem ćemo se izlaganju služiti starijim (Carusovim) sistematskim nazivima
Scomber scomber, skraćeno Ssc
Scomber colias, skraćeno Sco,
kako je naznačeno u zagradama uz Tortoneseovu sinonimiku.
2 Do iste situacije dolazi i u Italiji. D a se uoči miješanje naziva za dvije vrste dovoljno je letimič­
no pogledati popise što ih donose Penso i P.—S.
3 Vidi V. Vinja 1959 (1), 158—9; i kod T . Šoljana (RJ 317 ~ 318) se ukazuje na različitu geo­
grafsku distribuciju vrijednosti sinonimnih naziva za Ssc Sco.

279
obje vrste žive u velikim jatima i love se površinskim mrežama, pa svaka od tih
riba ima jednočlano ime. Najčešće je među njima lokarda, no nevolja je u tome što
taj naziv na nekim mjestima označava Ssc, a na drugim Sco. Kad bi područje
jedne vrijednosti tog znaka bilo oštrije geografski odijeljeno od područja druge
vrijednosti, situacija bi još bila i podnošljiva. No, kako se to dobro vidi iz naših
popisa |105| i |106|, areali dviju vrijednosti, tj. dvaju sadržaja istog izraza toliko
su isprepleteni, da čak na većem broju geografski ograničenih područja (otoci)
dolazi do interferencije i brkanja u denominaciji između susjednih mjesta. Za
razliku od imena za Mullidae, kod naziva za obitelj Scombridae ne postoji neozna-
čeno ime koje bi vršilo hiperonimsku funkciju i uključivalo obje vrste bez razlike.
Zbog izrazite važnosti ribe postoji samo veći broj deminutivnih izvedbi od istog
leksema u svrhu označavanja manjih primjeraka. U pravilu, to su izvedenice od
leksema kojim se designiraju odrasli primjerci. I, na kraju, još jedna razlika u od­
nosu na imena za Mullidae: koliko su nam god nazivi za trilje bili jasni, koliko su
god oni očito nastavljali stare potvrđene nazive nedvojbene identifikacije, imena za
Scombridae su dobrim dijelom »neprozirna« i etimološki teško razjašnjiva, tako da
ih možemo svrstati među kronološki intermedijame nazive: nisu toliko stari da
bi kontinuirano nastavljali ihtionime iz antike, ali nisu ni toliko recentni da bismo
u njima mogli utvrditi naše tvorbe ili nazrijeti naše porijeklo.
To je slučaj s našim nazivima skuša i vrnut za Ssc. T a dva imena predstavljaju
svojevrstan kuriozum u našem ihtionimskom sustavu, jer je riba koju označavaju
ekonomski važna, ima je posvuda i mnogo se lovi, a svaka je afektivna sastavnica u
sadržaju isključena. U takovim slučajevima redovito dolazi do preuzimanja i ču­
vanja naziva iz starije faze (usp. sardela, tunj i dr.), koji se jednako tako Čuvaju i u
drugim sredozemnim jezicima. Sa naša dva imena događa se nešto drugo: kad
bismo za tu i takvu ribu i kod nas očekivali naziv koji je rasprostranjen po čitavu
Mediteranu, srećemo dva imena koja su strogo ograničena na našu obalu. Kako su
ti nazivi neprozirni i usamljeni, a ne možemo ih objasniti polazeći do naših jezičnih
elemenata, možemo pretpostaviti da su nastali na našem terenu, i to u jednoj od
starijih faza. Zašto je došlo do takvog odstupanja od opće prakse, tj. da se ekonomski
značajna i često lovljena riba, koja je poznata svima, naziva na autohtoni način i
pomoću inače neupotrebljavanih osnova, teško je reći. Jedno od mogućih objašnjenja
koje je po našem mišljenju prihvatljivo i osnovano, leži u prirodi samog referenta,
tj. u semantičkim odnosima, koje uvjetuje »označena stvar«. Jedan od etničkih
slojeva, koji je diskotinuirano prekrivao našu obalu u vrijeme izrazite mikso-
glotijc, mogao je biti suočen s nužnošću da dva aspekta ribe koji istovremeno po­
kazuju i brojne zajedničke crte u općem izgledu i načinu lova, ali i presudnu raz­
liku u kvaliteti i traženosti, označi različitim imenima. Takvu nužnost Gilliéron
slikovito naziva détresse lexicale. Pretpostavimo da je neoznačeno ime (== nemar-
kirani, opći naziv za {Ssc ~f Sco}) bio jedan od nastavljača lat. lacerta*, a to je
lako prihvatiti, jer je naše lokarda (utvrđenog dalmatskog porijekla) i dandanas u
upotrebi od Unija i Srakana pa do Boke Kotorske. U stanju poznate razmrvljenosti
i diskontinuiteta dalmatskih govora možemo zamisliti da je na pojedinim točkama
tog područja došlo, a u cilju označavanja jedne od »podvrsta«, do mjestimično razli­
čitog designiranja »podvrste« novim, na našoj obali formiranim nazivima, dok je
nekadašnji opći naziv postao oznakom za drugu »podvrstu«. Samo tako možemo
protumačiti da su se u nekad neprekidni areal lokarda u tako velikom broju uplela*280

4 Niže (19.1.1.) ćemo pokušati pokazati da je i za latinsku praksu lacerta bio »širi« termin u odnosu
na scomber i colias.

280
ova ili ona imena za jednu od vrsta i da lokarda na jednom mjestu označuje Ssc,
a samo nekoliko kilometara dalje Sco, a da nigdje ni lokarda ni skuša ni vrnut ne
označavaju skup obiju vrsta {Ssc + Sco}.
19.1. Prije nego prijeđemo na ispitivanje naših i sredozemnih naziva za te
dvije vrste, pogledajmo što razlikuje u biomorfološkom pogledu jednu od druge.
T e nam razlike, istina, neće biti od onolike pomoći za objašnjavanje samih naziva,
kao kod pripadnika obitelji Mullidae, pa u njihovu isticanju nećemo biti toliko
podrobni.

Scomber scomber Scomber colias

boja Senza macchie grigie sui fianchi.
Dos bleu noir brillant; flanc vert fon­
cé et blanc. De larges bandes sinueuses,
bleu très foncé dépassant légèrement
la ligne latéralc (Dieuzeide, 2, 134—
5).
Con macchie grigie sui fianchi,
(Tortonese 11, 346).
Coloration plus claire. Dos bleu ver­
dette marqué de bandes en forme de
V très ouvert ne dépassant pas la
ligne latérale (Dieuzeide 2, 137).

Ohne brustständige grosse Schuppen. Brustständige Schuppen, (FFA 599).

ljuske
Pas de corselet antérieur formé par
des écailles plus grandes (Dieuzeide)
Non c’è corsaletto.
Écailles un peu plus grandes surtout
sous la gorge et dans la région pecto­
rale où elles dessinent un corselet
(Dieuzeide).
Corsaletto (Lythgoe 237).

oko Augen klein. Augen sehr gross (FFA 599).

L ’occhio è più grande (Tortonese 349)

Druge razlučne oznake kao što su Ssc [— mjehur] ~ Sco [ + mjehur]5 ili
broj šipčica u ID nisu čovjeku s obale vidljive, pa nisu ni iskorištene u pučkoj takso-
nomiji. U stranim nomenklaturama posebno je iskorištena osobitost oka: tal. occhi
grossi (Palermo), occhione (Livorno), strwnmo occhiato (Catania) koje navodi G.
Penso, kors. lacertu occhione (Caraffa 109), prov. gros yol (Séte, Rolland 3, 164),
kat. barai d’ali gros (Lozano 386)6.
19.1.1. Situacija oko denominacije tog ribljeg para u klasičnih pisaca može se
ovako opisati: i u grčkom i u latinskom postoje dva naziva za razlikovanje dviju
kvaliteta. No, ni u jednom se jeziku ne može sa sigurnošću tvrditi koje ime vrijedi
za koju vrstu, jer se navođene razlike kod pisaca redovito odnose na dimenzije (a ni
tu se pojedini pisci ne slažu), dok mi iz suvremenih ihtioloških opisa znamo da
Ssc i Sco dosižu uglavnom jednake dimenzije7. Tako je za Ateneja (321a i 118d)

5 Usp. sistematske nazive za Sco: Scomber pneumatophorus DELAROCHE i Pneumatophorus

colias GM ELIN.
6 Usp. sistematski naziv Scomber macrophtalmus RAF., CLOFNAM 156.1.2.
7 Oba mogu doseći do 45 cm (RJ 317 i 318), dok Tortonese (11, 348 i 349) smatra da kod obje
vrste da lunghezza può eccezionalmente raggiungere 50 cm.« Jednaku dužinu ističe i FFA 600.
Jedino Luther i Fiedler (str. 33) navode za Ssc 50 cm, a za Sco 35. U XVI je stoljeću Rondele-
tius (8,8) ustvrdio upravo obrnuto, tj. za njega je colias veći nego scotnber, a to je i općenito miš­
ljenje naših ispitanika.

281
 ο ióm
Skuša i lokarda: a — S. scomber, b — S. colias (19.1.)

<τκόμβρος manji nego κολίας, dok Plinije tvrdi obratno (32, 146). Bilo kako bilo,
dvije se vrste redovito navode jedna uz drugu. Opisujući vrste koje žive u jatu,
Aristotel (HA 9, 3, 1) navodi θυννίδες ...πηλαμύδες, σκόμβροι, κολίαι8, a kad go­
vori o selenju i o mjestu mriještenja navodi doslovce τοΐς κολίαις καί τοΐς σκόμίϊροις
(8, 15, 6). Το nam dovoljno govori da je riječ o paru kojim se ovdje bavimo,
iako nismo sigurni koji je od njih naš današnji Ssc, a koji Sco. Međutim, kad Plinije,
koji pozna scomber, coliae i lacertus, u N H 32, 146 navodi: »colias9, sive Parianus
sive Sexitanus a patria Baetica, lacertorum minimi10.. λ , možemo zaključiti da je
lacertus bilo općenitije ime koje je obuhvaćalo i scomber i colias. T o bi išlo u prilog
našoj već iznesenoj pretpostavci da je nekoć i kod nas lokarda (koja nastavlja lat.
LACERTA) bilo neoznačeno ime za (Ssc + Sco}.
19.1.1.1. Kad znamo da se nazivi lokarda i skuša isprepliću u narodnoj upotrebi
čas sa značenjem Ssc, a čas Sco, a kako nam normiranje naziva nije cilj11, u daljem

8 Vidjet ćemo da se sva četiri stara grč. ihtionima i dandanas nastavljaju u našem jeziku!
9 Tako u izdanju Loeb (V. H. S. Jones), dok izd. Teubner (Mayhoff) ima coliae. Druge su varijante
colila i colla. U svakom slučaju, colias se najbolje slaže s Parianus, Sexitanus i s minimi, a i Atenei
navodi akuzativ κολίαν. Više o tome, v. J. Cotte 91.
10 N a tom je mjestu lat. tekst nečitak. No, da je ime lacertus označavalo više vrsta vidi se i iz drugog
mjesta u Plinija: lacertorum genera (32, 149).
11 Vidi za tu svrhu vrijedan doprinos Božidara Finke »Lokarda, skuša, šnjur« in MR 8, 1956, 356—
—7. Tome članku, naprotiv, nije cilj ispitivanje etimologije, pa zato valja zanemariti neke nje­
gove formulacije koje se odnose na filijaciju oblika.

282
ćemo izlaganju raspravljati o izrazima, ne vodeći računa o njihovu sadržaju, a
imajući neprestano na umu već navedenu konstataciju da oba izraza mogu ozna­
čavati Ssc i Sco, a da pri tome ni jedan od njih nije danas opći naziv za Scomber
sp., tj. za {Ssc 4- Sco}.
19.2. Kao što smo već istakli, najrasprostranjeniji je naziv lokarda12. To je,
kako je Skok ustvrdio još u Terni. 50 »prenos suhozemnoga zoološkoga termina na
morsku faunu«, tj. preko dalmatskoga preuzeto lat. LACERTA »gušter(ica)« REW
482113. Za prijenos značenja bile su presudne šare kojima je išarano tijelo ribe14,
jednako kao što se dogodilo kod prijelaza »gušterica« ~> »riba«, iz kojega su nastala
naša brojna imena za Trachurus sp. (v. 21.1.1.1.). Lokarda je stara posuđenica
koja usprkos svojoj trosložnoj formaciji ne pokazuje gotovo nikakvih varijanti15,
što znači da je ekonomska vrijednost ribe onemogućila variranje osnovnog naziva
i nametnula jedinstveni oblik, to tim više što je ihtionim raširen i na suprotnoj
obali16.
19.2.1. fj, sa tal. fonetskim tretmanom pokazuju oblici laxerto (za Liguriju,
Tortonese 11, 346), lacèrde (za Abruce, Giammarco br. 405), agerto (za Livorno,
Penso), laćerto (Elba, Cortelazzo 64), lacerto (Napulj, Penso), lacèrtu, luscèrtu,
lucènti (za Lecce, Rohlfs VDS 282 i 301), latyérta (za Bonifacio, Massignon 431),
lacertu occhione (za Ajaccio, Caraffa 109); za sve te oblike, v. D EI 214717.
19.2.1.1. Posebno treba ukazati na postojanje našeg oblika lancarda, te varijanti
lančarda, lancard (m) i laneada. Areal tih ihtionima relativno je značajan, ali nije
kompaktan (Istra, sjevernodalmatinska regija i Boka). Kod tih je oblika riječ o
znatno recentnijem posuđivanju iz mlat. lanzardo »Lacerto, pesce di mare più
grande dello Sgombero comune«, Boerio 36018, kako to ističe i Skok 1, 5919. Me­
đutim, nije moguće sasvim isključiti mogućnost preuzimanja iz južnijih tal. dija­
lekata, jer je oblik lanzardè u upotrebi u Pescari (Giammarco 160), a lanciardo u
Antoni (Penso). Što se tiče etimologije tog oblika, Meyer-Lübke ga izvodi, jedna­
ko kao i veljotsko lačar20 iz lat. LACERTUS »makrelenartiger Fisch«, REW 4821a,
a isto postupa i DEI 2147. Prihvatljivije je i potpunije mišljenje A. Pratija (Etim.
■ven. 87): »con -ardo in luogo di -èrto, e intervento di lonza »lancia«, data la forma
di fuso del suo corpo«, preuzeto od C. Nigre (A gili 15, 501).
19.3. Ako pretpostavimo, kako smo pokušali (19.), da je ime lokarda nekad
prekrivalo čitavu obalu i vrijedilo za skup (Ssc + Sco), možemo isto tako pret-

12 Jednako kao i mi, na temelju geografske rasprostranjenosti oblika, B. Finka predlaže lokarda
za Sco, a skuša za Ssc.
13 Za transfer značenja gušter > Scombridae (i Thunnidae), vidi brojne primjere koje navodi P.
Barbier, RLaR 58, 313.
1* Usp. Pierre Guiraud 1967, 38.
15 Zabilježili smo samo varijantu lukarda u Božavi na Dugom otoku. Razliku tog božavskog oblika
prema krčkom lokarda ističe i A. Cronia ID 6, 1930, 11. Oblik lodarad, što ga Skok 1, 59 (s.
V . argitla) navodi za Perast, ili je nestao ili je krivo zabilježen. M i smo u tom mjestu ustanovili
samo opoziciju škotnbar — lancarda.
16 Usp. Ž. Muljačić, Abruzzo 7, 1969, 52. Za Rimini, Targioni (cit. u Pr. 656) navodi bicordo.
17 Novogrčki λακέρδα (Proia 1465) znači »Atlantic bonito ( = Sarda sarda) cut in slices and salted
in barrels or boxes)«, OECD 544.
18 Ni Boerio ne propušta da istakne često brkanje »... meno ricercato del vero Sgombero, con cui
però vien talora confuso«.
19 Skok se i ranije navraćao na taj ihtionim (ZfrPh 54, 433 i 57, 473, Terni 50).
20 REW3 omaškom navodi lačas umjesto velj. lačar.

283
postaviti da se u jednom času nametnula potreba razlikovanja Ssc i Sco. Rješenje
je moglo biti dvojako: (a) ime lokarda ostalo je kao oznaka za Ssc (kao što se do­
godilo na nekim mjestima od Istre pa do selà južno od Šibenika) ; (b) ime lokarda
ostalo je kao oznaka za Sco (kao što se dogodilo na d ru g im mjestima od najsje­
vernijih otoka pa do Boke). I u jednom i u drugom slučaju, ostala je »nepopunjena
kućica« za jednu od vrsta: u rješenju (a) za sadržaj »Sco«, u rješenju (b) za sadržaj
»Ssc«. Kako je do rješenja (b) došlo na znatno većem broju točaka, ostalo je i više
mjesta na kojima je valjalo jednoznačnim označiteljem designirati Ssc. U tu su
svrhu mogli poslužiti:
(1) neki na mjestu zatečeni nazivi kao škombar (koji je ostao nemotiviran) ili
golać (koji je paretimološki prilagođen našem sustavu), ili
(2) u jednoj starijoj fazi na našoj obali nastala imena kao vrnut i skuša, ili pak
(3) neki u mlađoj fazi posuđeni ili našim jezičnim sredstvima stvoreni nazivi
kao burdelj ili plavica.
Ono što sem ntički karakterizira sva ta različita imena jest da niti jedno od
njih ne može označavati obje vrste već samo jednu. Dok lokarda negdje vrijedi
za Ssc, a drugdje za Sco, nazivi tipa (1), (2), (3) vrijede u v ije k samo za jednu
vrstu.
I areali tih dvaju tipova denominacije svaki su na svoj način karakteristični.
Dok se areal tipa (lokarda = Ssc) ne može razgraničiti od areala tipa (lokarda —
Sco), jer prvi neprestano »ulazi« u drugi, areali tipova (1), (2), (3) uglavnom su
kompaktni i mogu se grosso modo ograničiti na ovaj ili onaj region, naravno, uvijek
s jednoznačnim semantičkim sadržajem:
lokarda = vel Ssc (a) vel Sco (b) (inkluzivno)
(1), (2), (3) = aut Ssc aut Sco (ekskluzivno)
19.3.1. Kad smo utvrdili denominacijsku strukturu imena za par Ssc ~ Sco,
preostaje nam teži dio posla: utvrđivanje podrijetla naziva tipa (1), (2), (3), tj.
imena pomoću kojih su se ispunile praznine i označila vrsta koja je na datom mjestu
ostala bez imena. Odmah istaknimo da ćemo u tom traženju etimologije naići na
neočekivane teškoće. Usprkos činjenici da je u pitanju označavanje ekonomski
vrijedne i u velikim količinama lovljene ribe, nailazit ćemo na imena koja su sa
svojim oblikom izraza oštro ograničena na našu obalu, a to je rijedak slučaj u sredo­
zemnim sustavima ihtiološkog označavanja. Takovo nepostojanje paralela u izrazu
ihtionima, koje zbog neprozirnosti samog izraza istovremeno onemogućava i pro­
nalaženje paralela u sadržaju, tj. u semičkim crtama, znatno otežava etimološko
ispitivanje. T a se situacija može objasniti samo sa već istaknutom détresse lexicale,
tj. s nužnošću da se (naknadno) stvori ime za razlikovanje koje nameće razlika u
ekonomskoj vrijednosti i traženosti dviju vrsta. Isti će faktor nametnuti i potrebu
još jednog razlikovanja, to jest posebnog označavanja (a to znači i stvaranja novih
izraza) za različite stadije u rastu ribe. Kod vrsta koje se love u velikim količinama,
jedan poteg mreže donosi čitava jata uglavnom jednakih primjeraka i tada je tzv.
pecàmra21 i te kako pertinentna za cijenu po kojoj će se riba prodavati, jer nije*284

21 Pecàtùra (rjeđe pecàdùra) označava broj komada ribe u jednom kilogramu. Riječ je" preuzeta
iz tal. pezzatura »divisione in pezzi e dimensione degli stessi«, a izvedena je iz pezzo »komad«
(keltskog podrijetla, REW 6450). DEI 2888 naznačava kao vrijeme prve potvrde tal. značenja
»grossezza dei 'pezzi’ di pane, carbone, ecc.« godinu 1942. Međutim, naša je posuđenica znatno
starija, a to znači da joj je i izvor stariji.

284
svejedno da li će u kilogramu ulova biti 3—4 ili 15 primjeraka. Zbog toga ćemo kod
tih dviju vrsta sretati, češće nego kod ekonomski manje vrijedne ribe, ne samo
razliku u imenima između primjeraka »normalne« veličine (neoznačeno) i manjih
primjeraka (označeno sa iuv.), već i posebna imena za najmanje primjerke (označeno
sa ittvss)2122.
19.3.2. Među imenima koja označavaju samo Ssc, naziv škombar (s varijanta­
ma skombar, škumbar, skumbar, škombor i škombra) zauzima po rasprostranjenosti
treće mjesto iza znatnije proširenih skuša i vrnut. Našem obliku nije teško utvrditi
podrijetlo jer je to ista riječ koju srećemo još kod starih Grka: σκόμβρος (Aristotel
HA 8, 15, 6; 9, 3, 1), odakle je posuđena u lat. scomber (Plaut, Ovidije, Plinije, Ro­
llimela). Postanje je grčke riječi nepoznato. Strömberg 73 bi je htio protumačiti
pomoću gl. σκομβρίζειν koji označava neko ispuštanje glasova, no, to je tumače­
nje23, iako formalno prihvatljivo, u slučaju Ssc/Sco semantički neodrživo24*. Što
se tiče našeg oblika. Skok 3, 26425 smatra da je to »noviji talijanizam od tal. scom­
bro, sgombro < gr. σκόμβρος koji je u Boki istisnuo dalm.-rom. lokarda«. Međutim,
geografska distribucija tal. varijanti sa sc- i sg-, sa -mbr- i -mr-, te činjenica da mi
ni na jednom mjestu ne poznamo ni refleks *zgombarj*zgombar ni oblik u kojem se
-mbr- ne bi bilo sačuvalo, upućuje nas na zaključivanje da smo mi (kao i pučki
novogrčki σκουμπρί, Proia 2197) naziv preuzeli iz ven. scombro (Boerio 630). Istina,
potvrde su za škombar veoma stare. U trogirskom statutu (lib. II, c. 42) čitamo
scrumbijscombri, a u korčulanskom schumbros (p. 203), a to bi, zajedno s kompakt-
nošću bokeljskog areala, moglo govoriti u prilog starijem posuđivanju.
19.3.2.1. U Lovranu i Rapcu nalazimo proširenje leksema pomoću ven. de­
minutivnog morfema -eto > -et, pa se na taj način postiže oznaka za »srednju«
veličinu:

od rasli srednji m ali

S sc

lokarda škombret golać

19.3.2.2. Nastavljači grč. σκόμβρος pokazuju izrazitu vitalnost po istočnom

Sredozemlju. Albanski pozna shkumbri i skumbria za Ssc/Sco {Pesh. Shq. 172—3),
skumber, skumbri (Ndoc Filipi-Ndoc Rakaj 1959, 262); bugarski skumrija za Ssc
(Drenski 166, Mladenov 587); rumunjski scrumbie za Ssc, jer je Sco tamo veoma
rijedak (Vasiliu 330)26. Za novogrčki Bikèlas227 navodi σκουμβρί, σκομπρί, σκομ-
βρίος. Talijanske su potvrde veoma brojne: scombero, sgombero; syomméré i var.
(za Abruce, Giammarco 406); scombro (za Genovu, Ankonu, Trst, Veneciju —
Penso); sgombre, sgrumine (za Bari, Scorcia 185); scumbru, scùmmaru, scùmbaru.

21 Vidi popis |105| in fine.

23 Hesihijevo σκομβρίσαι · γογγύσαι spominje i Boisacq 878, ali ni on ne vidi kako bi se time mo­
glo objasniti σκόμβρος.
24 »Mehr als ungewiss«, Frisk GEW 2, 737. Neprihvatljiva je i etimologija što je predlaže F. A.
Wood (Amer. Journ o f Phil. 49, 1929, 44) < σκαμβός »crooked«, »bent asunder«, tj. »savijen«,
»kriv«, jer takav sadržaj za Ssc/Sco uopće nije opravdan.
2 5 Ne razabiremo zašto priređivač postavlja u natuknicu skonibri m. pl. ( ?) iako se odmah naglašava
»običnije sa sk- > šk- škombar«.
26 Iz sr. grč. σκουμπρί, Cioranescu DER 740.

285
scurme, scummru (za salentinske dijalekte, Rohlfs VDS 632); skürmu, skurmo (za
Kalabriju, Rohlfs Lexicon 464)27. Za sardski, Wagner DES 2, 395 potvrđuje sktim-
bru i skùlmu, a i za skampirru (koji je preuzet iz sic. sgammirrulkala.br. sgambimi
»scombro«, DizICal 2, 267), smatra da je istog postanja28. Oblik zgombru navodi
Aquilina 576 za M altu29. U zapadnoj su Romaniji nastavljači grč. izraza knjiške
posuđenice koje se mogu zanemariti. Za galoromanski teritorij M. Müller, FEW
11, 317, navodi st. prov. posuđenicu scombre iz 1458, dok iberoromanski oblik
escombro, koji za Kastiliju bilježi Lozano 385, valja smatrati kultizmom koji je
prvotno značio neku drugu »plavu« ribu (Corominas DCELC 2, 354).
19.3.3. Na relativno skučenom arealu koji obuhvaća Rab, Pag i nekoliko mjesta
na otocima zadarskog arhipelaga, Ssc se naziva skardinula i skrdinula. Tumačenje
tih naziva otežano je zbog toga što su potpuno izolirani i ograničeni na hrv. jezik,
pa u drugim nomenklaturama ne nalazimo za njih nikakve paralele. Tumačenja
koja su dosad davana nemoguće je prihvatiti jer su realia na kojima se temelje
potpuno kriva. Tako je, na primjer, Arturo Cronia u svom poznatom prilogu »Ele­
menti latino-italiani nel lessico di un dialeto čakavo« (ID 6, 1930, 120) ne santo krivo
zabilježio sàm oblik, koji u Božavi nije sbordinola30 već skardinula, nego je dao i
posve netočnu identifikaciju. Zaveden formalnom sličnošću sistematskog naziva
Cyprinus scardula i postojanjem mletačkog slatkovodnog ihtionima scardola, jed­
nostavno je sa Cyprinus scardula identificirao božavski naziv ni ne pomišljajući da
bi tu moglo biti riječi o Ssc. Skok se u ZfrPh 54,472 poveo za njim, a priređivač je
to prenio u ERHSJ 3, 257 zamijenivši za skardula identifikaciju Cyprinus scardula
s još manje strogim »riba u Vranskont jezeru na Cresu«, koje je našao u ARj. Odmah
valja naglasiti da je Cyprinus scardula31 nevrijedna slatkovodna riba, koja se u Ve­
neciji zove scàrdola, scàrdoa : »pesce vilissimo d ’acqua dolce« (Boerio 619). Međutim,
dok u ZfrPh Skok izričito tvrdi da odnos između božavskog skardinola (sic), tal.
pretpostavljenog primitivuma scàrdine i ven. oblika scardola, scardova »nije jasan«32,
u ERHSJ se bez ikakva dvoumljenja zaključuje: »na dva tal. deminutivna sufiksa
-inus -1— ùlus: skardinulaj-ola f (Rab, Molat, Božava) »scardola« mlet. scardinola«,
iz čega bi se moglo zaključiti da mlet. pozna naziv scardinola. Naravno, nigdje33
se ne spominje da bi to bio Ssc, pa je čitav članak pogrešno postavljen, jer ni Rab
ni Molat ne mogu poznavati slatkovodnu vrstu Cyprinus scardula.

27 U južnotalijanskim se dijalektima često istim imenom nazivaju obje vrste, koje se naknadno
razlikuju pomoću eventualne determinacije (na primjer, u Palermu scurmu veru) ili pomoću dvo-
članog naziva. Tako se u Catanzaru opozicija Ssc ~ Sco izražava sa strummu lacertu ~ strummu
cucuzzàru (Penso). Po čitavom jugu Italije dolazi do unakrštavanja sa στρόμβος (latinizirano
u *stronibulus) »zvrk«, što odgovara vretenastu obliku tijela Ssc/Sco: strummu (Messina), stru­
ttimele {Taranto 45), strumbu (za Kalabriju, Rohlfs Lexicon 464). Joubin-Le Danois navode oblik
strumbulu za Korziku, a potvrđuje ga (samo za Sco) i Caraffa 108 (za Cap Corse).
28 Tako je mislio i Rohlfs u EW UGr 1978, ali je to mišljenje u Lexicon s. v. σκόμβρος napustio.
29 Arapski nastavljači istog oblika brojno su zastupljeni u zemljama tog jezika {al-isgumri, skombri,
kaskomri itd); v. Oman, br. 203—204.
30 Ne možemo razabrati što znači bilj. 4 u ID 6, 120: »In Dalmazia scardinola«?
31 = Scardinius erythrophthalmus L. = Leuciscus scardafa BONAPARTE. Scardinius su siste­
matičan skovali prema tal. scardola (Tortonese 10, 259, n. 1), a scardafa je prema pučkom ob­
liku iz Umbrije i Lacija. Napomenimo da se srednjovjekovni oblici scardeva, scardua pojavljuju
u XIV. st. samo u unutrašnjosti Italije (P. Sella 511).
32 »Das Verhältnis dieser Formen ist nicht klar«.
33 Skardula za slatkovodnu ribu na Cresu (Vransko jezero) bilježi i ARj 15,201, dok oblik skardi­
nula s točnom identifikacijom navodi samo H 373.

286
 Kao što vidimo, takva su tumačenja daleko od toga da bi nam predlagala rje­
šenje koje bi moglo barem donekle formalno ili semantički zadovoljiti. N a Cresu,
gdje bismo zbog postojanja Vranskog jezera mogli i dopustiti djelovanje takvog
slatkovodnog ihtionima, ne postoji niti jedno slično ime za Ssc. Zbog tih ćemo se
razloga još jednom okrenuti prema starijim fazama.
Koliko ih mi poznamo, od svih potvrđenih starijih naziva za plavu ribu jedini
oblik koji bi fonetski i sadržajno mogao odgovarati našim imenima o kojima ra­
spravljamo u ovom poglavlju jest grčko ime za mlade Thunnidae κορδύλη ili (kod
Aristotela i Strabona) još češće σκορδύλη. Govoreći (HA 6, 16, 5) o migraciji i m ri-
štenju tunja i skuša (οι θύννοι καί οί σκόμβροι), Aristotel ističe da iz njihovih jaja
nastaju mladi koje, netom iziđu iz Crnog mora, καλοϋσιν οί μεν σκορδύλας. Inter­
pretaciju tog istog mjesta čitamo, između ostalih, i kod Gesnera (Notnencl. 110):
»Cum Thynni in Ponto pepererint fiunt ex ovo, quas vocant allii Scordylas (σκορ-
δύλχς, sunt qui Cordylas legant)«34. Ako to znamo i ako se sa Strömbergom 36
oslonimo na Hesihijevo (ed. Latte, 2, 511) κορδύλη · κορύνη, ρόπαλον, kao Što pri­
hvaća i Chantraine DELG 565, imali bismo metaforički prijelaz »baton, massue«
■> »jeune thon«35 (usp. naše trupac, trupčić Auxis36 bisus EP, 20.3.1.4.). Naravno,
kao što to s pravom ističe J. Cotte 83, »nous n ’avons évidemment aucun moyen
de savoir si c’est uniquement le Th. thynnus dont les jeunes recevaient ce vocable,
ou si d’autres espèces venaienl le partager avec lui«36a. To tim više što mu Numenije
(ap. Athen. 7, 304e) pridaje epitet »plav« (usp. naše plavica za Sco).
Naše približavanje naziva skardinula grčkom ihtionimu σκορδύλη, nastalom
iz opravdane metafore kojoj paralele nalazimo i kod nas, bit će s formalne strane
još prihvatljivije ako uzmemo u obzir naziv skadirula, što ga Hirtz 372 navodi kao
pučko ime za Ssc u Novoj Novalji na Pagu, a što je vjerojatno nastalo metatezom
od *skaridula. Jedino što etimologiju skadirula < grč. σκορδύλη čini krhkom jest
usamljenost našeg ihtionima. Međutim, više smo puta, a navlastito među imenima
riba, vidjeli da je naša obala često uporan čuvar najstarijih grčkih ostataka, koji su
se na njoj očuvali i onda kad su nestali na egejskim obalama; usp. Vinja 1955 (2)
i 1967 (1).
19.3.3.1. Potpunu semantičku paralelu za σκορδύλη = αύξίς što je izvedeno
od αυξη »rast«, nalazimo u bakarskom nazivu za Ssc mladica, koje još Vuk u svom
Rječniku pravilno identificira kao »die Makrele«, »scomber«; usp. ARj 6, 818.
19.3.4. U još težu situaciju dolazimo kad hoćemo objasniti naše (i odista samo
naše) nazive skuša i vrnut. Nepostojanje bilo kakvih paralela onemogućava svaki

34 Cordyla sa istim značenjem nalazimo kod Plinija (9,47; 32,146), kod Marcitala (3,2, 4; 11, 52,
7; 13, 1, 1), a cordala kod Apicija 9,345.
3 5 H. Frisk GEW 1,918: »DieBedeutung 'junger T hun’ kann auf 'Keule’ zurückgehen« ; za σκορδύλη
V . 2, 738.
36 Tumačenje grč. αύξίς, koje su sistematičan upotrijebili za trupca, nalazimo na istom mjestu
kod Aristotela:
ή 8' αϋξησίς έστι των θυννιδίων ταχεία όταν γάρ τέκωσιν οί ιχθύες έν τω Πόντω, γίγνονται
έκ του φοΰ άς καλοϋσιν οί μέν σκορδύλας, οί δε Βυζάντιοι αύξίδας διά το έν όλί^αις αύξά-
νεσθαι ήμέραις καί εξέρχονται μέν τοϋ φθινοπώρου άμα ταϊς θυννίσιν, είσπλέουσι δέ τοϋ εα -
ρος ήδη οδσαι πηλαμύδες.
36a Uputno je usporediti izosemičke paralele koje navodi C. Battisti (BALM 2—3, 1960—61,
81): χάραξ »palo appuntito« καοακίας un pesce, καμασήν pesce da κάμαξ »pertica« (Stra­
bone 36).

287
pokušaj tumačenja. Još je Skok 1933. u Term 50 bez okolišanja priznao: »U brojnoj
familiji Scombridae imademo više interesantnih izraza. Tako ponajprije za ribu
koja se naučno zove 'scomber scomber’, dva naziva, kojih postanje ne znamo nikako
objasniti. T o su skuša i vrnut«. Kasnije, u ERHSJ, Skok će pokušati dati tumačenje
za vrnut, ali skušu neće ni dodirnuti37.
Ni mi danas nismo u boljem položaju. Etimološki su nam ta dva naziva i dalje
potpune nepoznanice. Zato ćemo se ograničiti na nekoliko golih podataka, navesti
rijetke pokušaje tumačenja i pokušati pokazati u kojim bi pravcima možda vrijedilo
usmjeriti daljnja istraživanja.
19.3.4.1. »Skuša se govori na najvećem dijelu našeg obalnog područja, a i u
literaturi je obilno potvrđena. Književne su potvrde već od 17. stoljeća (Mikalja,
Kavanjin). Naziv je skuša i dosada općenito prihvaćen za termin, što nije slučaj s
mnogim drugim nazivima riba, pa ni sa lokardom... Ali i usprkos takvoj svojoj
raširenosti naziv je skuša sve dosada ostao nejasan, iako i po svojem obliku i po
naglasku (kratki silazni naglasak na prvom slogu)3839i po svom glasovnom stanju
potpuno liči na naše riječi. T o i jest ono što mu je osiguralo prednost pred ostalim
spomenutim nazivima...« (B. Finka, M R 8, 1956, 357).
N i izvedeni likovi ni varijante, kojima se etimolog u prvom redu okreće kad
je riječ o nerazjašnjenim izrazima, neće nam mnogo pomoći. Pored oblika u m.
rodu skuš39, koji je mogao nastati prema m. r. u vrnut ili škombar, nalazimo oznake
za manje primjerke izvedene bilo pomoću našeg deminutivnog morfema -ić: skušić,
bilo pomoću romanskog -ellus > -ej: skuššj. Deminutivnu tvorbu ž. roda vidimo u
skušarela, gdje je na neobjašnjeno -ar- dodan romanski deminutivni morfem, koje­
mu je ubrzo izblijedila njegova deminutivna vrijednost, pa je na već deminutivni
oblik dodan naš morfem iste vrijednosti: skušarelica (rom. -ella + / = hrv. srp. -tea).
Primjeri takove pleonastičke, redundantne deminutivizacije nisu rijetki. I to je
sve.
Od varijanti raspolažemo samo sa sguša, koju S. Car i H 369 prenose iz A.
Korlevića (NV 12,1904,54). Međutim, taj bi izraz morao glasiti ili *zguša ili skuša.
Ne znamo ni za potvrde koje bi bile starije od onih naznačenih u ARj. Jedini
oblik koji može biti u vezi sa skuša je eseogo40, koji čitamo za a. 1312 u poglavlju
de piscatoribus et vendentibus pisces splitskog statuta i to u ovom kontekstu: »...de­
beant dare et uendere pisces emere uolentibus secundum antiquam consuetudinem,
uidelicet salpam pro octo denarijs, sceronem pro duobus denarijs, axerbum41 pro
tribus denarijs, esco g o pro duobus denarijs... (sc. libram)«. Osim eseogo postoji i
var. lect. eschogro42.
Oblik escogo zanimljiv je s više razloga. Najprije, veoma je vjerojatno da je
označavao Ssc i Sco. T o se vidi iz mjesta što ga zauzima u cjeniku, jer dolazi nakon

3 7 Dok vrnut ima svoju natuknicu u 3, 629, skuša je uopće nema. T ri mjesta na koja upućuju indeksi
4, 367 {basta, plna , [skombri]) ne sadrže nikakvih obavještenja, a izraz se skuša samo spominje
u različitim kontekstima.
38 Raširen je i oblik s drugačijim akcentom: skuša. ARj 15, 382 ne donosi akcenta za skuša. Samo
navodi skuša kad citira Belin rječnik, a skuša citirajući Stulića.
39 Navodi ga i ARj 15, 382.
40 Oblik donose naš Lexicon Lat. M A lug 416 i Pietro Sella 224, oba sa neodređenim značenjem
»piscis genus« (»pesce«).
41 U Lexiconu omaškom exerbum umjesto axerbum.
43 Koju Sella ne navodi, a koja u Lexiconu omaškom glasi esehorgo.

288
šarunajšnjura (Trachurus sp.) tj, scero{nem) i tunja (Orcynus thynnus)43. I cijena
odgovara, jer, ako se salpa plaća po 8 dinara, a tunj (ili trupac) po 3, onda se mora
očekivati da će skuša ili lokarda biti jeftinije. Međutim, za nas je mnogo značajnije,
da je oblik escogo i za samog pisara nesvakodnevan. T o se može zaključiti i po posto­
janju varijante i nadasve po izostanku deklinacije. Naime, dok se sva ostala imena
riba navode, kao što to rečenična struktura traži, u akuzativu, escogo strši kao nomen
indeclinàbile koje se ne uklapa u deklinacijske tipove kao imena drugih riba44.
Gotovo bismo rekli da je to ime koje bi današnji redaktor teksta postavio u navod­
nike ili tiskao kurzivom. Prema tome, moglo bi se tvrditi da je escogo u 14. stoljeću
bilo za pisara čudnovato ime, kao što je danas skuša svojevrsno za lingvista.
U pogledu formalne strane tog hapaksa možemo samo reći da se esco- podudara
sa sku- iz skuša, dok nam je -go nejasno i dopušta svakojake hipoteze (usp. grug
-> grub - > gruška mat itd.).
Ako se na kraju okrenemo traženju leksikogene dominante ili semova na osnovu
kojih je mogao nastati naziv skuša za ribu Ssc (ili Sco ili kojeg pripadnika obitelji
Thunnidae), morat ćemo se zaustaviti na konstatacijama do kojih je došao Pierre
Guiraud (1967, 34—50) ispitujući etimologiju frane, izraza upravo za Ssc. Odbija­
jući tradicionalnu etimologiju koja je frane, maquereau »skuša« izvodila iz nizoz.
makelaer »entremetteur« i ne zadovoljavajući se s tumačenjem da bi maquereau
bilo nastalo zbog toga što bi škombar jednostavno bio »marieur de harengs«45,
Guiraud na temelju popisa od stotinjak apelativa za sadržaj »šara«, »mrlja-st«, »pru-
ga-st« itd., koji se odnose na 25 riba, 34 ptice, 13 gmazova i 9 sisavaca, uspostavlja
inventar jedne semantičke kategorije i, polazeći od tog inventara, pokušava odrediti
oblik pomoću kojeg su te »stvari« denominirane. Na taj način dolazi do vrlo uvjer­
ljivog zaključka da se može »poser en principe que tout animal tacheté tend à
tirer son nom de certe particularité et que, réciproquement, tout désignatif de la
tache tend à donner leur nom à des animaux tachetés«. Tek tada pristupa primjeni
te metode na različite referente koji nose ime maquereau i, na temelju morfosemantič-
ke konvergencije, dolazi do konstatacije »que les animaux tachetés, et plus particu-
lièrement les poissons, tirent leur nom de ce caractère; que le maquereau, poisson
varié, est explicitement nommé vairat dans le midi46; que tous les sens du mot
maquereau s’appliquent à des animaux, plantes ou objets tachetés; le mot étant
un dérivé du verbe maquer, »contusionner«. La convergence morpho-sémantique
laisse donc peu de doute sur l’origine de maquereau 'scomber’«.
Takva je situacija u pogledu frane, maquereau »scomber«. Ukratko smo je
opisali da bismo ukazali na ispravnost Guiraudova postupka i da bismo vidjeli
ima li u našem slučaju elemenata koji bi takav postupak opravdali. Nažalost, mo-

43 Da je axerbus trupac iti jedna od tuna, pokazali smo u Vinja 1960 (1) 156—9. Redaktori Lexi-
cona oprezno su se zadovoljili s neodređenim ‘»piscis genus« ne upuštajući se, kao što je učinio
priređivač sveščića Glossarium mediae latinitatis Croatiae, p. 87, u neodržive spekulacije o to­
božnjoj krivoj grafiji koja bi trebala biti odierna, a to bi, prema istom priređivaču, morao biti
lubin (!).
44 Escogus, kako čitamo kod Selle, samo je autorovo dovođenje oblika na jedan ‘»normalni« latinski
deklinacijski tip.
45 »Selon une croyance populaire, le maquereau qui, comme on le sait, accompagne les troupes
de harengs dans leurs migration, aurait pour fonction de rapprocher les harengs màles des
femelles), Bloch-Wartburg, s. v. maquereau.
46 Guiraud se namjerno ograničio na galoromanske potvrde koje m u je pružala golema grada
FEW-a. D a je izišao iz tih okvira, bio bi, navlastito u tal., našao brojna imena za Ssc/Sco koja
potvrđuju ispravnost njegove teze (maccarello, naccariedde, scocchiarello, pisaru...).

19 V. V IN JA E T IM O L O G IJA I.
289
žemo samo reći da je naša osnova skuš- usamljena i da možemo pretpostavljati da
nije slav. podrijetla. Ako je romanskoga, a to je u ovoj klasi naziva i više nego vje­
rojatno, može se pomišljati na semantičkim vrijednostima bogatu obitelj lat. oblika
quatiolquassum odnosno složenica na -cutioj-cussum. Među njima, zbog s- dolazi
najprije u obzir excutio!excussum. To znači da za naš oblik u v je tn o postavljamo:
skuša < excussa. Može li se takva etimologija braniti? Semantičke su vrijednosti
tog glagola vrlo raznolike, a od semova koji bi za tumačenje našeg oblika mogli doći
u obzir u prvom je redu »udariti« (usp. gore frane, inaquer, tal. maccare »pestare«,
»ammaccare«, koji su u osnovi frane, maquereau i tal. maccarello)*1. Da se lat. gla­
gol u rom. jezicima obilato razvijao i u tom pravcu, lako se uvjeriti iz brojnih potvrda
što ih daje REW 2995—2998: EXCUSSA »Erschütterung«, EXCUSSIO »Worfeln«,
*EXCUSSORIUM »Dreschflegel«, EXCUTERE »herausschlagen«4748 i još više iz
čitavog niza prov. oblika koje navodi Mistral Tresor 1003 (escoussa, escousseja,
escoussaia »batonner«, escousso, escoussou »fléau à battre le blć« i dr.). Ako pažljivije
pogledamo, vidjet ćemo da se nalazimo u istom semantizmu kojim nam već citirana
Hesihijeva glosa (v. 19.3.3.) tumači pomoću sadržaja »batina« ime za mladu plavu
ribu49. No, excussus može izražavati i sem »bacanje«, »hitanje« (excutere sagittam,
excutere tela), a i sem »hitati (se)« i sem »ono što se baca« odgovaraju našoj ribi
koja se u ljetnim mjesecima u velikim jatima približava obali i baca se iznad morske
površine: usp. udio izraza i sadržaja lanza u tal. lanzardo > hrv. lancarda (19.2.1.1.),
te izraza i slike στρόμβος u unakrštavanju scurmu X *strombulu — strummu, strum-
mele (bilj. 27). Najzad, excussus može značiti i »napet«, »ispružen« (excusso lacerto
i excussis manibus kod Seneke, Ben. 2 ,6 ,1 i 2,31,5), a i to se podudara i sa nazivima
koje smo dosada vidjeli i s poznatim morfološkim crtama te riblje vrste.
Zaključujući, možemo reći da se, u nedostatku sigurnije, izrazito ihtionimske
argumentacije, priklanjamo izvođenju oblika skuša iz lat. EXCUSSA (od excutio),
a da semantičku stranu problema, tj. koja je vrijednost lat. riječi predstavljala ini­
cijalnu motivaciju za naš oblik, ostavljamo otvorenom, dok se bolje ne prouči njen
semantički razvoj u rom. jezicima.
19.3.4.2. U sličnoj smo situaciji kad pokušavamo objasniti drugo ime za Ssc
vrnut. Još više nego skuša, to se ime i po obliku i po glasovnom stanju može smatrati
našom riječi iako se nitko nije decidirano izjasnio o njezinu podrijetlu. G. Maver
je »fino a prova contraria« smatra slavenskim oblikom (Ricerche slavistiche 4, 222),
a Skok se je tek50 u ERHSJ 3, 629 odlučio na pretpostavku »zacijelo od vrtjeti
prema vrnuti (se)«. U prilog Skokovu mišljenju govori semantizam oblika djelo­
mično izvedenih iz *strumbulu (v. bilj. 27) i sama činjenica da se riba često baca
i u skoku okreće50“. No, s time se ne slaže završno -ut, koje jest »sufiks participskog
podrijetla« (Skok), ali pasivne, a ne aktivne vrijednosti, a kod skuše se na neku
»zavinutost« ne može nikako pomišljati.

47 "Si on examine la forme du mot maquereau, il est clair qu’elle s’insère dans le vaste champ des
dérivés, d’un verbe tnaquer, macher qui signifie »frapper« et, secondairement, »contusionner«,
d’où l’idée de »tache«. Usp. našu tuđicu màkati, màk&n »natući, zgnječiti«, »natučen, nagnjio«
(Korčula).
48 Usp. i FEW 3, 286—289.
49 Usp. jednaki postupak u francuskom: nakon mriještenja Ssc se zove chevilU (Boudarel 309,
Rolland 3, 166) što je izvedenica od cheville < C(L)AVICLA »Pflock«!
50 U Terni 50, »skuša i vrnut su dva naziva kojih postanje ne znamo objasniti«.
503 Tom tumačenju govori u prilog i semantička paralela koju nalazimo u katalanskom: tamo se
T th iuv (»peix petit, cria de la tonyina«) zove goljàs (Lozano 387, Alcover-Moll 6, 331), a ta
riječ znači »zvrk«, »čigra« i iste je etimologije kao i naše go f (v. 20.1.1., bilj. 6).

290
 Dopušteno nam je uzeti u obzir i mogućnost izvođenja iz primitivuma VER
»proljeće«. Poznato je da je vrnut riba koja se najviše pojavljuje i lovi u proljeće51
a to se izražava pučkim imenom poisson ćTavril (Rolland 3, 165) i sistematskim,
nazivom Scomber vernalis M IT C H IL L . Međutim, kod takvog se tumačenja javljaju
formalne poteškoće, jer, ako i nalazimo romanske oblike izvedene iz vern-oticus,
vern-aticus (FEW 14, 273), oblik *vernutus nije potvrđen.
Zbog svega toga, još više nego u slučaju naziva skuša, za vrnut pitanje podrijetla
ihtionima moramo ostaviti bez odgovora. Oba su naziva danas naše riječi, vrlo dobro
prilagođene našem jezičnom sustavu, ali nismo kadri utvrditi okolnosti pod kojima
su nastale52.
19.3.5. Naprotiv, mislimo da u isto tako naizgled našem nazivu za Ssc iuv
golać i u varijantama golčić, goljčić i golcić možemo utvrditi izvor riječi i motivacijski
impuls koji je stranu riječ prilagodio našem sustavu dajući mu motivaciju tj. oprav­
danost sadržaja. Kao što smo već pokazali na drugom mjestu53, izvor tim našim
oblicima valja tražiti u grč. κολίας »lacertorum minimus« (Plinije 32, 146). O identi­
fikaciji tog grč. ihtionima već smo govorili u 19.1.1. i bilj. 9. Ovdje ćemo samo
naglasiti da je oblik dobro sačuvan navlastito u istočnom Sredozemlju i da ozna­
čava bilo manje primjerke Ssc bilo Sco, što potvrđuje već iznesenu pretpostavku
da je designacija faze u rastu bila u starijim jezičnim stadijima gotovo uvijek preča
od samog razlikovanja vrsta. Na to se svodi i Belonovo mjesto iz De Aquatilibus...
(edit. 1552): »Porro Lemnii minores scombros vulgo colias nominant... Verum
quid inter scombrum et coliam intersit, nihil aliud observari posse puto, quam
quod colias magis parvus sit: scomber vero paulo maior. Dixerim itaque libenter
coliam piscem scombrorum pusillorum generis esse«.
Grčki oblik nastavljaju sa istim značenjem bug. koljoz (Drenski 168); rum.
colios(ul) (Vasiliu 332; Joubin-Le Danois 11); današnji grčki κολιός (Proia 1381;
PM CM 190); turski kólyoz (Nalbandoglu 10); hebrejski u Izraelu kolias (FAO
Work. Doc. 9/A, 6). Južnotalijanski su refleksi brojni i raznoliki: culèa (za Bari,
Penso), culeie (Taranto 44), culèu, colèu, ulèu (Rohlfs VDS 183; 785; 938; Lexicon
Graec. 251)54.
Uz takovu rasprostranjenost grč. ihtionima nije nimalo čudno što se on sa­
čuvao i na našoj obali. T u se paretimološki naslonio na naš pridjev gol (jer Ssc/Sco

51 »Lov pada u proljeće i u toplijim mjesecima«, J. Basioli SRJ 179; »Seasonal : epipelagic from spring
to autumn«, CLOFNAM 156.1.1.; »Méne au printemps ime existence pélagique, proche de
la surface des eaux; l’espèce se rassemble alors en bancs importante«, Dieuzeide 3, 136.
52 Moramo ovdje spomenuti »amaterske« etimološke pokušaje koje je S. Car objavio u Ribaru 1944,
18, a od kojih neki, iako su izneseni na krajnje jednostavan i izravan način, nisu lišeni osnovanosti.
Tako za vrnut on ovako zaključuje : »Lokarda ili skuša dolazi k obalama iz morskih bližih i daljih
dubina u proljetnim mjesecima: mensibus vernalis, vernis, vem utis, kao proljetna riba piscis ver­
nalis, vernus, vernutus «. Tako je nastao vrnut, dok je skuša nastala od excussa (excutio) jer ta riječ
znači »nemiran, preplašen, uzrujan, agitiran«. Skuše vrlo su nemirne ribe, kao excussae, pisces
excussiλ Car navodi čak da splitske prodavačice ribe uzvikuju »Eskušel Eskušei«. Naprotiv, »eti­
mologije« za lokarda i lancarda neodoljivo podsjećaju na metodu Gillesa Mćnage-a iz 17. sto­
ljeća. Po mišljenju S. Cara, imena za Scombridae u vezi su s imenima za pticu šojku ili kreju koja
je brbljava (garrula), pa zbog toga autor ovako opisuje semantičke i formalne promjene: »ales
garrula — ales loquax — ales loquarda i, pohrvaćeno lokarda «. Slično se dogodilo i sa sinonimom
lancarda: »sojka je ptica želudarka (žirovka), ales glandaria — glandarda, pa otale metatezom
ales longarda i lancarda«\
53 V. Vinja 1956 (3) 37—38.
54 Za južnu Francusku usp. »Colias lacertorum minimus est. Etiam hac aetate a Graecis colios
corrupte vocatur; ab iis qui Niceam incolunt coguiol corruptè quasi colias appellatur«, P. Gy-
llius, De nomin. p. 549.

291
nemaju ljuski55) i rezultat je bio golać sa navedenim varijantama56. Međutim,
takvo bi se tumačenje moglo i ne prihvatiti, i za golać bismo mogli pomišljati na
autohtono izvođenje iz go(l), kad ne bismo raspolagali s oblikom gulja, u kojem
veze s go{l) nema, a njime se označavaju veliki primjerci Ssc, kao što se sa gujić
označavaju mali57. Postojanje neprozirnog oblika gulja uz prozirno golać rječito
nam govori o kontinuitetu grčkog ihtionima.
19.3.5.1. Na gulja se po formalnoj paradigmi nastavlja ljulja, naziv za Sco na
relativno značajnom arealu Hrvatskog primorja. Lako objašnjiva varijanta od ljulja
je juja. H 210 preuzima od S. Cara proširenu tvorbu Ijuljevčić, koju sami nismo
zabilježili58.
19.3.5.2. Budući da postoji na istom terenu, možemo reći da se na gulja ili
ljulja paradigmatski formalno nastavlja i termin bokulja. To je naziv kojim se na
Rabu i Pagu označavaju veliki primjerci Ssc. Hirtz ga je zabilježio u Jablancu
(str. 48), navodeći da narod ribu tako naziva zato što se nalazi po bokovima tj. stra­
nama. Nije, međutim, isključeno ni miješanje venecijanizma bokun »(veći) komad«,
kao što se dogodilo u nazivima bokunjaša i bokunjašica za Smaris alcedo (v. 22.17.).
U svakom slučaju, neprozirne bokulja, gulja i ljulja potekle su iz istog izvora iz
kojeg je potekao i naknadno motivirani golać.
19.3.6. Na znatnom području koje se proteže od istočne Istre pa do Raba,
Sco se zove plavica. Ime se lako tumači pomoću oznake za boju plav, a i činjenicom
da je Sco najčešći predstavnik tzv. plave ribe. U toj sintagmi pod istim izrazom
ujedinjuju se dva sadržaja: »plav« = »modar« i »plavati« = »biti na površini«, »pli­
vati«59.
\ frane, poisson bleu (Rolland 3, 165) i tal. pesce blu (P.-S.), pesce azzurro
(Tortonese).
19.3.6.1. Oznaka za boju bijel u osnovi je dvočlanog naziva belica lokardica,
kako se na Lastovu nazivaju najmanji primjerci Ssc, koji još nisu dobili karakte­
rističnu plavu boju.
19.3.7. Već smo vise puta u ovom poglavlju naišli na slučajeve da imena druge
plave ribe (Sarda, Auxis) mogu označavati i Ssc/Sco. T o je lako razumljivo na­
vlastito kad je riječ o oznakama za veće primjerke. Tada je teško odrediti granicu
između denotacije i prenesene upotrebe, jer se usporedba izrazito velike lokarde s
palamidoni nameće sama od sebe: dvije ribe imaju istu boju, isti nacrt, a osnovni
razlučni sem je veličina. Velika je lokarda (gotovo) palamida ( = Sarda), jednako kao
što je mali trup (— Auxis) gotovo šuvar (v. popise J1111 i |107|). To nam tumači
upotrebu naziva pastricalpastirica (kojim se redovito označavaju palamide) za velike
Ssc. Što se tiče etimologije tog ihtionima, koji se temelji na oznaci okusa pastarj
poštar »kaštar«, »opor«, »asper«60, o njoj će biti više govora kad budemo raspravljali

55 Osim što Sco na tzv. corselet ima nekoliko ljuski; v. 19.1. (tabela).
56 Belostenec (2, 463) bilježi golàcz »riba morszka, seombrus minor« i (2, 108) gol'ecz riba »piscis
seombrus parvus«; ARj 3, 429gdlac; 3, 250golčić. Skok 1, 582 navodigolčić »mali vrnut« i tumači
ga pomoću hrv. srp. gd.
57 Za Vrbnik na Krku, I. Žic (ZNŽO 5, 1900, 72) navodi gujić.
58 K. M. Harambašić (Bršljan 5, 1890, 33) navodi ime Ijublja, za koje H 209 misli da je »iskvareno
od ljulja«, no nije uopće sigurno da je tu riječ o Sco.
59 Usp. ARj 10, 23 (plđv »caeruleus«) i 10,25 (plavati »nato«); Skok 2, 679 i 685.
60 ARj 9, 672 i 697; Vinja 1960 (1) 158.

292
o drugim imenima plave ribe koja sadrže taj isti sem (jtitej, serbati, špuntunić...;
V. 20.3.3.1.; 20.3.3.2. i gore 12.2.2.3.).
19.3.7.1. D. Lambì je 1854. zabilježio u Boki Kotorskoj grancat kao oznaku
za Sco. Kako su njegovi podaci i identifikacije gotovo uvijek strogi i pouzdani,
nema razloga da sumnjamo da je i grancat nekada bio u upotrebi kao oznaka za
lokardu ili neku drugu plavu ribu. I u tom je slučaju riječ o izražavanju sema »neu­
godan okus«, koji smo maločas spomenuli. Grancat, jednako kao i ven. rancido,
grando61 »rancio«, »vieto« (Boerio 552 i 314; A. Prati, Etim. ven. 141), potječe iz
lat. RANCIDUS »ranzig« REW 704062, a taj se sadržaj u ihtionimu lako tumači
karakterističnim okusom ribe (»Carni non molto apprezzate per il loro sapore
oleoso«, P.-S. 80).
19.4. Da se za označavanje manjih (i najmanjih) primjeraka Ssc upotrebljavaju
posebne oznake vidimo iz još nekoliko slučajeva.
19.4.1. Baošić u Boki Kotorskoj pozna za tu svrhu naziv čir (koji se osjeća kao
collectivum), a Dubrovnik šira63. Prvi smo oblik sami zabilježili, dok za drugi
potvrdu nalazimo i kod B. Košića (GIHND 10, 1898, 81). Čir i šira očito potječu iz
istog etimona. Sasvim istoznačne oblike pozna i južnotalijanski grecitet. Rohlfs,
EW UGr 2235 navodi dzirru »piccolo sgombro«, dzirru, dzirrč »Art Thunfisch«,
nzirru »Thunfisch«64. Isti se oblici navode u DizhCal 2, 419, dok u VDS 842
nalazimo zirru »pesce marino della famiglia dei tonni«, a u VDS 433 nzirru »ton­
nina, specie di tonno«. Rohlfs sve te oblike tumači pomoću novogrč. τσηρος »kleine
getrocknete Makrele«65, koje za srednjogrčki spominje i Sophocles 1080 (τζηρος
»dried scomber«). Riječ je raširena po čitavom Balkanu: bug. čiroz (Drenski 166),
rum. tir, cirus (Vasiliu 330)66*, tur. firoz »die in der Sonne getrocknete magere
Makrele« (Heuser 76; Promysl. 62867). Posebno je pitanje odakle smo mi preuzeli
naše širajčir. Geografski razlozi i izostanak morfološkog proširenja govore u prilog
zaključku da je riječ o elementima posuđenim iz južne Italije68, ali nije moguće
posvema isključiti mogućnost levantinskog podrijetla tuđice koja je mogla trgovač­
kim putem prodrijeti u naš jezik kao oznaka najprije za »sušenu plavu ribu«, a tek
kasnije postati naziv za Ssc iuvss.
19.4.1.1. Ne razabiremo ni formalne ni semantičke okolnosti i impulse koji su
doveli do viškog izrazito afektivnog ćurlica za Ssc iuvss69.
19.4.1.2. Za isto tako sitne primjerke na terenu je nešto bolje potvrđen oblik
burdeljjburdej. Mislimo da se taj naziv može protumačiti dalmatinskim semantič-

61 Za više pojedinosti, v. Vinja 1959 (2) 30—31.

62 Za r-lgr-, usp. rancidlgrancid (Kušar, R ad 118, 24), rankav (Korčula)!grančav (Šibenik), te
rampinigrampin »kuka«, runjatjgrunjat »brundati«.
63 Ni ARj ni Skok taj oblik ne bilježe.
64 U 2. izdanju EW UGr ( = Lexicon...') te natuknice nema.
65 τσίρος »petit maquereau séché« (Pernot 454); τ σ ί ρ ο ς » σ κ ό μ β ρ ο ς άττεςη ρ α μ μ έ ν ο ς « (Proia 2440).
66 G. Antipa, FIR 229, navodi ciros, cirus za Alosa nordmanni.
61 Promysl. bilježi i ruski cirus.
68 Iz M.—L. Wagnerova članka u DES 1, 452 nije lako zaključiti o kojoj je vrsti riječ u sardskom
iirròni, jer se navode veoma neodređena značenja »sauro grigio, lucertola di mare, pesce ta­
rantola«, a to bi mogao biti Trachurus ili čak Ssc/Sco (lucertola = lacerta lij) i »zerolo di fondo,
zerro di fondo, smaride insidiatore«, a to je sigurno jedan od pripadnika obitelji Maenidae
(usp. kod nas široljal).
69 Vidi i M. Deanović, Rad 344, 24 (br. 577).

293
kim razvojem mlet. posuđenice burdel, burdil < ven. bordele »bordello« -> »chiasso«
(Boerio 214). Razvoj značenja »lupanar« -> »nered« »žamor« čest je u rom. jezi­
cima. Osim ven. i tal., usp. i pariško bordel »tapage«, »esclandre« (FEW 1, 439)7°.
U Dalmaciji se značenje dalje obogaćuje i, jednako kao u bulikan »graja«, »buka«
( < VULCANUS REW 9462, Skok 1,234), dolazi i tu do novog sadržaja »mnoštvo«,
»gomila«, pa izričaj ima hi btirdil znači »ima ih mnogo«. Burdelj/burdel shvaća se kao
zbirna imenica (v. gore čir) i odnosi se na najmanje primjerke koji se love u velikim
količinama7071. No, ni to tumačenje nije sasvim sigurno, jer se oblik burdel javlja na
našem obalnom području sa više značenja. Tako u Puntu na Krku pridjev burdel
znači »nezreo«, »zelen«72, a to je isto što i »kiseo«, »ljut«, pa se po semantizmu može
približiti već spomenutom past(i)rica, koje izvodimo iz poštar »opor«, »asper«, jed­
nako kao jutej, šerban, špuntunić (v. gore 19.3.7. i 19.3.7.1.). Na Dugom otoku
(Veli rat) burdS(l), osim »bordello«, »rumore« znači i »smutnja«, »ćakula«. Izrazito
afektivni sadržaj ihtionima, kao što se vidi, otežava jednoznačno tumačenje.

70 Furlanski bordel »chiasso«, v. NPir ona 66.

71 Naprotiv, burdelj u Srbiji (jednako kao i u bug.) čuva najstarije značenje »koliba« kao i zapad-
norom. bordel »capanna« iz kojeg se razvilo »lupanar« (Skok 1, 239); za paralelan razvoj usp.
casa -*■ casino, ven. casìn »bordello«, »lupanare« (Boerio 145), odakle naša posuđenica kazin,
kažin.
72 Usp. BURDUS »Maulesel«, »Bastard«, REW 1405 (»wilder Weinschössling«?); FEW 1, 633.

294
 20. TU N IN A

20. Osim skuše i lokarde, o kojima smo raspravljali u prethodnom poglavlju,

u obitelj Scombridae (FFA 2F4a, str. 599—600) spada još nekoliko vrsta koje
pučka taksonomija obuhvaća pod skupnim nazivom tunjevina. Broj tih predstav­
nika varira već prema potpunosti ihtioloških prikaza i prema frekvenciji dotičnih
vrsta u morima na koja se opisi odnose. Što se tiče narodnih naziva, možemo reći
da samo najupućeniji ribari posebnim imenima razlikuju pet vrsta1, nešto veći

1 I mi smo vodili računa o tih pet vrsta označivši ih sistematskim nazivima kako ih nalazimo u
pregledima kojima se lingvisti najčešće služe (Carus, Šoljan i dr.). To su:

Mjesto u popisu Sistematski naziv Naša kratica

|107| Sarda mediterranea JORD. et GILB. Sme

|108| Thunnus thynnus L. T th
|109| Orcynus alalonga RISSO Oal
|110| Euthynnus thunnina JORD. et GILB. Eth
|111| Auxis bisus BP. Abi

D a bismo olakšali snalaženje u drugim repertoarima, navest ćemo artikulaciju obitelji i sino-
nimiku prema Tortoneseu i CLOFNAM u, ispuštajući vrste koje nas ne zanimaju. U poglavlju
»Sgombri, tonni e pesci affini«, Tortonese (11, 343—399) obrađuje podred Scombroidei ( =
Scombridae »sensu lato«!) kao više obitelji od kojih su za nas važne ove:
Fanti. SCOMBEROMORIDAE
Sarda sarda BLOCH ( = Scomber sarda = Thynnus pelamis — Pelamys sarda = /
Sarda mediterranea, FFA 601/).
Fam. TH U N N ID A E
Thunnus thynnus L. ( = Thynnus vulgaris= Scomber thynnus= Thynnus mediterraneus
= Orcynus thynnus)
Thunnus alalunga BONN. ( = Germo alalunga = Orcynus alalunga = Scomber
alalunga)
Euthynnus alletteratus RAF. ( = Euthynnus thunnina = Thynnus brevipinnis =
/Gymnosarda alletterata, FFA 599/)
Auxis rochei RISSO ( = Auxis thazard =- Auxis bisus) ,
Vrste koje nas ovdje zanimaju E. Postei (CLOFNAM 467—475) svrstava također pod dvije
obitelji: TH U N N ID A E i SCOMBEROMORIDAE:
157. T h u n n id a e
Thunnus (Thunnus) thynnus (157.1.1.) ( = Tth)
Thunnus (Germo) alalunga (157.1.2.) ( = Oal)
Auxis rochei (157.2.1.) ( = Abi)
Euthynnus (Euthynnus) quadripunctatus (157.3.1.) ( = Eth)
158. S c o m b e ro m o rid a e
Sarda sarda (158.4.1.) ( = Sme).295
O neslaganju ihtiologa koje sve vrste spadaju u Fam. Scombridae, v. Tortonese 11, 344 i, na­
dasve, CLOFNAM vol. 1, p. 465 i bilj. 1.

295
broj razlikuje četiri, dobar dio priobalnog stanovništva pozna tri vrste (palamidu,
tunu i trupca), dok krajevi nerazvijenog ribarstva jednako kao i posebno neupućeni
potrošači s obale poznaju samo palamidu i tunu. Ukoliko se ne inzistira na razlika­
ma, kao opći naziv služe i izvedenice tunina i tunjevina, koje imaju najšire značenje.
Takav tip izvedbe (prema modelu teletina, govedina...) iz imena ribe potvrđen je
sam o u ovom slučaju, a do njega je moglo doći jer se tuna i druga krupna plava
riba prodaje i troši rezana na veće ili manje komade2 jednako kao i landovina, a
vidjeli smo (2.1.3.) da je naš naziv landovina potekao iz grč. termina za tuninu.
Prema tome, pučka će taksonomija ovako artikulirati semantički prostor svog
arhileksema tunjevina :

I II III IV V
----------------
tuna
tuna tuna palamida
tuna palamida palamida
tunjevina palamida trupac
trupac lue
trupac
lue kosirača

Što idemo više udesno, semantički je prostor svakog ihtionima manji, a time de-
signacija točnije određena. U situacijama manje određenosti (I i II) no n a tvorbi
iz naših leksema i one se pojavljuju tek u situacijama veće određenosti (III—V).
Isto je i sa starošću naziva: dok je tuna, tunj- predindoeuropski ihtionim, kosirača
je izrazito naša tvorba.
20.1. Budući da su tune »ekonomski najvažnije jestive ribe na svijetu, koje
nalazimo po svim toplim morima«3, lov na te vrste potvrđen je od najstarijih dana
povijesti. Zbog toga u antičkim izvorima ni za jednu drugu vrstu ne raspolažemo s
tolikim obiljem podataka i imena o vrstama, seljenju, mriještenju, načinu lova,
tunerama, mrežama, pripremanju, soljenju, boljim i lošijim dijelovima ribe i dr4.
No, odmah treba naglasiti da se iz brojnih različitih naziva vidi da su stari Grci,
jednako kao i Rimljani, koji su od njih preuzeli većinu termina ('cordyla, orcynus,
pelamys, amias, thunnus, cybium, melander), vodili računa prvenstveno o veličini,
a ne ο vrsti ribe. To se vrlo dobro vidi iz ovog Plinijeva mjesta: »Cordyla appella­
tur partus, qui fetas redeuntes in mare autumno comitatur; limosae vere aut e
luto pelamydes incipiunt vocari et, cum annuum excessere tempus, thynni« (9, 47),
a i Atenej (303b), vjerno navodeći Sostrata, ističe samo veličinu kad kod tune
(πηλαμύς) razlikuje četiri imena: θυννίς, θύννος, ορκυνος, a najveću naziva κήτος.
T o nas samo utvrđuje u uvjerenju da su stari Grci davali toj vrsti ribe različita
imena prema njenoj dobi i fazama u rastu. Da se takvo razlikovanje nastavlja i u
moderno doba, vidljivo je i iz ribarske prakse i iz brojnih navoda lingvista i zoologa.
Tako Fr. Cetti bilježi 1777. za Sardiniju: »II tonno è l’un de’ grossi pesci del mare:

2 Trag tog motivacijskog impulsa nalazimo u grčkim ihtionimima za oznaku riba iz iste obitelji.
Tako se kod Opijana {Hai. 1,183) jedna vrsta πελαμύς naziva κυβείας, što je očito izvedenica
od κύβος, jer je tunjevina bila soljena u takvim komadima. Za trgovački termin κύβιον »das
Fleisch von πελαμύς«, cf. Strömberg 127. Nadalje, velika se tuna zove i μελανδρϋς (Athen.
121 b), a kriške (takve) tunjevine μελάνδρυα (Athen. 315 e) > hrv. landrovina.
3 J. e G. Lythgoe, 239.
4 T i podaci obuhvaćaju čitavih 7 stranica u Pauly-Wissovva (XI Halbband, II Reihe, Sp. 720—
—734).

296
se esso non arriva a pesare le 100 libbre, non è più che uno scampino·, se oltre­
passa le libbre 300 non è più che mezzo umno-, dalle 300 innanzi principia ad essere
veramente tonno« (p. 134).
Naravno, takvo će se razlikovanje bolje vršiti, i informacija će uz veći broj
naziva biti bogatija na mjestima gdje je lov tune imao stariju tradiciju5. Naši ribari
u Bakru i Bakarcu, mjestima nadaleko poznatim sa svojih tunera, ne samo da raz­
likuju sve vrste, već imaju i nizove posebnih imena za različite uzraste ribe. Pri
tome valja naglasiti da se i tu maksimum informacije postiže pomoću znakova
izvedenih iz domaćih jezičnih sredstava: ako je opće ime naslijeđeno i neprozirno,
nazivi s dodatnom informacijom nastali su na našem tlu i odreda su prozirni.
20.1.1. Kao i u drugim nomenklaturama i kod nas imena za Thunnidae na
različitim točkama često imaju različitu vrijednost, a zamjena vrijednosti odvija
se uglavnom na principu »prazne kućice«. Ako se neko ime, koje je mnogo češće
oznaka za neku drugu vrstu, pojavi s novom vrijednošću, možemo biti sigurni da
je prvi naziv bio zamijenjen novijim nazivom, pa je mjesto ostalo prazno, a dispo-
nibilni naziv upotrebljen za drugu vrstu. Tako se T th na Srakanama zove rumbae
uza sve to što je rumbae gotovo isključivo naziv za Abi, no do toga je moglo doći jer
se Abi na Srakanama naziva pomoću recentnije importiranog znjonfet. Ili, u Rivnju
i Ugljanu Abi se zove htvorjšuvar, a to je jedno od najraširenijih imena za Trachu-
rus sp. Međutim, do nejasnoće i brkanja ne dolazi, jer se Trachurus na tim mjesti­
ma ne zove šuvar već Saniti. Kako takvi otkloni vrijednosti6 nisu presudni za eti-
mološko tumačenje već ustaljenih ihtionima, u daljnjem izlaganju nećemo o njima
voditi računa, već ćemo nazive pokušati objasniti bez obzira na mjestimične pro­
mjene vrijednosti.
20.1.2. Ako pođemo od konstatacije da su tri naziva tuna — palamida — trup(ac)
čvrsto ustaljena u narodu i da odražavaju stvarno stanje poznavanja i razlikovanja
vrsta koje o toj skupini plave ribe ima naš čovjek s obale, lako ćemo utvrditi da je
prvi naziv (s varijantama) najrašireniji i da, iako ne dokraja opravdano, često služi
kao generički (neoznačeni) termin za čitavu skupinu. Taj je ihtionim i postankom
najstariji.
Za grč. θύννος, helenisti se uglavnom slažu da je mediteranska posuđenica
(Frisk GEW 1, 694; Chantraine DELG 1, 446 i Keller 2, 382) koju se često dovodi
u vezu sa hebr. tannin »morska neman«, dok se Opijanovo povezivanje sa θύνειν
»wüten«, »s’élancer avec impétuosité« (Hai. 1, 181) ili Atenejevo sa θύειν (302b)7
drži za pučku etimologiju (Boisacq 357). Latini su riječ preuzeli od Grka: thynnus,
thunnus, turnus (Emout-Meillet DEL 707). Izvedenica ž. roda θύννις latinizirana
je u thynnis, -idis.
20.1.2.1. Čitava naša obala, jednako kao i čitavo Sredozemlje i brojni izvan-
mediteranski jezici, pozna nastavljače grč.-lat. oblika. Zabilježili smo tri varijante:
tunj, trn, tima i na ovom se mjestu nećemo upuštati u tobožnje prednosti koje ima

5 Kažemo imao, jer su suvremene ribolovne tehnike potpuno istisnule stari način lova s kopna
i poznate stare tunere, o kojima s toliko pojedinosti govori Strabon (θύννοσκοπιά, 17, 3, 16),
a i Aristotel (θυννοσκόπος).
6 Do takve zamjene vrijednosti dolazi najčešće, dakako, unutar skupa imena za Scombridae (sensu
lato), a ponegdje, zbog biomorfološke sličnosti, i do recipročnog zamjenjivanja ili prilagođivanja
imena nazivima za Seriola dumerilii (|86|) ili Lichia sp. (|88|).
7 Cit. Strömberg 126.

297
jedna varijanta pred drugom8. Učinjeni su pokušaji da se odgovori na pitanje
odakle nam ti oblici. Za Skoka 3, 523 je tunj »možda dalmato-romanski jezični
ostatak od lat. thynnus < grč. θύννος, a na to upućuje nn > nj«, dok Vasmer (GrL-
WskrS 145—6), navodeći Skokovo prijašnje mišljenje o direktnom preuzimanju
iz grč.9, ipak ne isključuje »lateinisch-romanische ( = dalm.) Vermittlung«. Mi,
naprotiv, u oba oblika (tun i tunj) vidimo preuzimanje iz dalm. i u tome se potpuno
slažemo s novijim mišljenjem Z. Muljačića, koji je baš te ihtionime podvrgnuo
strogoj strukturalnoj fonološkoj analizi i došao do zaključka da je »area conserva­
tiva (tun e sim.) /è/ spartita in due zone che si trovano ai due estremi dell’ellisse
adriatica mentre l’area innovatrice (tunj e sim.) ha il suo centro nella Dalmazia
centrale...«. I dalje, »che le forme croate continuano in sostanza quasi tutte le
rispettive forme dalmatiche e che il nesso -nn- ebbe nel dalmatico, durante il
processo di degeminazione, due esiti differenti: 1) -nn- > -n-; 2) -nn- > -ή...«
( Venezia e Levante fino al secolo X V , »Atti del I Convegno Intern, di storia della
civiltà veneziana... Venezia, 1—5 giugno 1968, vol. II, Firenze, L. S. Olschi,
1974, pp. 276—7).
20.1.2.2. Na ovom mjestu valja učiniti malu digresiju i ukazati na pitanje po­
rijekla američke oznake za T th, koja nije tunny kao u engleskom, već tuna10. OED
drži taj izrazito američki oblik za posuđenicu iz američkog španjolskog, a to je
obzirom na španjolska imena te ribe nemoguće. Tim se pitanjem pozabavio John
Lyman u članku »Tuna« u Romance Notes 12, 1970, 1—5 i, ispitujući materinske
jezike ribara doseljenika u Kalifomiji, ustanovio da samo Hrvati upotrebljavaju u
svom jeziku oblik tuna. »Derivation of American tuna from Croat tuna is appealing
at first glance, since in this Century there has been an extensive colony of fisher­
men of Dalmatian origin in thè Pacific Coast«. Međutim, Lyman tu hipotezu od­
bija zbog nedostataka kronoloških podataka, jer »there is no evidence that there
was any community of Dalmatians on thè West Coast in 1880« i, na osnovi jednog
izvještaja o nacionalnom sastavu ribara na amer. pacifičkoj obali iz 188811, u kojem
nalazi da je u Kaliforniji tada bilo, između ostalih, 841 Portugalac, 768 Talijana,

8 Tom je pitanju posvetio svoj članak B. Finka (»Tuna i srodni nazivi«, in MR 8, 1956, 91), koji
kao termin predlaže varijantu tuna i decidirano zaključuje »Samo se po sebi razumije, da po­
slije ovog izlaganja oblik tunja ne može doći u obzir kao termin, pa bi ga kao i oblik tun, tre­
balo izbaciti iz upotrebe«. Rezultati našeg terenskog bilježenja kvantitativno se ne podudaraju
s autorovim (»Među potvrdama prispjelim sa terena, od ribara, najviše ih je u obliku tuna, a
da je taj oblik sasvim običan, dokazuje i naziv R/ibarske/ Z/adruge/ »Tuna« u Bakarcu.«). Ob­
lik tunja u narodu nismo zabilježili, dok je varijanta tunj znatno proširena, a, za taj oblik, pre­
ma B. Finki, »nema jezičnog opravdanja« (?), jer je »on nastao po uzoru ne neke riječi s istim
završetkom, ali bez stvarne potrebe« (?). No, baš se »poslije tog izlaganja« moramo upitati što
je to u jeziku »stvarna potreba«, što znači »nemati jezičnog opravdanja« i zašto bi, napokon,
neke nazive »trebalo izbaciti iz upotrebe«? Ako smo tunj zabilježili na 36 mjesta, a poznati
ribarstveni stručnjak, također Saljanin, Petar Lorini navodi baš tunj (str. 21, br. 63), znači da
taj lik postoji i da je u narodu čvrsto ukorijenjen, pa nam ne preostaje ništa drago nego odgovo­
riti s poznatim mjestom iz Horacija, koji čisto i bistro kaže da je usus i arbitrium i ius i norma
loquendi. Tunj je dakle in usu, pa nikakav jezični ostracizam nije na mjestu, a niti bi imao ikakve
moći. Takvo gledanje osjetno odudara od tvrdnje da je »praksa izvršila dobar izbor« (MR,
24, 1972, 62).
9 Usp. Skok Term. 51 (»potpuno grčka riječ«). Za potvrde v. ARj 18: tun 913, tuna ib., tunj
916, tunja ib.
10 »Tuna as an English fish name is unquestionably of American origin«, Lyman (v. infra).
11 »Report on thè Fisheries of thè Pacific Coast of the United States«, Rept. Commissioner Fish
and Fisheries, 1888, p. 21. Taj je izvještaj podnio Captain Collins preispitujući rezultate do ko­
jih su Jordan i Gilbert došli u svojem izvještaju iz 1880.

298
50 Španjolaca, 32 Grka, 19 Austrijanaca i 17 Francuza, zaključuje: »Although the
language preference of the handful of Austrians was not stated, many must have
spoken Italian, and it seems clear that any Croatians speakers were few in number
indeed, so few as to make it extremely unlikely that their name for a fish would
prevail over that of Italian or Portuguese«.
Lyman, dakako, odmah odbacuje mogućnost portugalskog posredstva i od­
lučuje se za tal. podrijetlo ihtionima i to domišljajući se da bi talijanski ribari,
iseljenici iz Ligurije, bili dali vrsti T th ime tanna, kojim su u svom starom kraju
nazivali srodnu vrstu Euthinnus alletteratus, jer se ova u Kaliforniji ne pojavljuje.
Na osnovi toga, Lyman predlaže ovakvu definiciju riječi tuna »to replace the existing
definition in the D. A.«12:
t u n a ’tuna n. [Ital. *tunna, the little tunny, a dim. of tunnu, var. of tonno,
the Mediterranean tunny, L. thynnus or thunnus. Gr. θύννος] =
1. On the coast of California, the bonito, Sarda chilensis, Obs
2. The bluefin or tunny. Thunnus thymus
3. Any fish of the genus Thunnus or of related genera whose processed flesh
is indistinguishable from that of Thunnus, or the flesh o f such fish«.
Budući da ne raspolažemo detaljnijim historijskim podacima o etničkim od­
nosima u ribarskim zajednicama na pacifičko) američkoj obali prije 1880, ne mo­
žemo donijeti ni meritornu ocjenu o Lymanovu zaključivanju. Zadovoljit ćemo
se samo sa isključivo lingvističkom primjedbom da za izvođenje amer. tuna iz hrv.
tuna nije potrebno pomišljati na prenošenje naziva s jedne vrste na drugu, jer naše
tuna označava T th kao i u SAD, a isto tako ne treba tražiti tumačenje za gramatički
ženski rod na -a, koji je u neizvedenim tal. nazivima za tu vrstu i više nego rijedak:
izvođenju amer. tuna < hrv. tuna ne treba zvjezdice13, dok je ona nužna za svako
izvođenje iz tal. jezika.
20.1.2.3. Kako je grč.-lat. naziv za tunu proširen više od ijednog drugog ihtio­
nima, tako da je u neku ruku postao Kultunoort, nećemo nabrajati brojna s
našim tunjjtuna. Što se tiče oblika u balkanskim jezicima, valja naglasiti da suvre­
meni ihtiološki popisi i rječnici bilježe isključivo ove nazive: alb. toni (Pesh Shq.
177; Rakaj 1959, 263; Ndreca 332); bug. pozna ton (Drenski 173, Mladenov 635),
rum. ton (Vasiliu 338), a turski ton (Nalbandoglu 39). Po tim bi se oblicima moglo
eventualno ustvrditi da je riječ o »balkanskom talijanizmu«. Kod Skoka se međutim
(3, 523) tvrdnja »talijanizam je balkanski« ilustrira oblicima koji toj tvrdnji ne idu u
prilog, a to priređivač nestrogo i manjkavo formulira: »bug. tùnjak, arb. tylym14
< tonnina (disimilacija nn — n > l — ni) < tim pored tunina baliki (sic!)«, što
nije nikako jasno (čiji je oblik tonnina? zar je i on nastao iz turskoga?). I osim toga,
svi navedeni oblici nisu ni ovjereni15.
20.2. Po općoj raširenosti u evropskim jezicima na drugo mjesto poslije tune
dolazi polandalpalamida kao naziv za Srne. T a je riba i gospodarski manje važna

12 = Dictionary of Americanisms.
13 Talijansko podrijetlo riječi dovodi u sumnju i Dr. W. L. Klawe u radu »What is a Tuna?«,
u izdanju Inter-American Tropical Tuna Commission, La Jolla (Ca), s. a., p. 1.
14 I Gustav Meyer (AEW 454), od kojega Skok preuzima oblik tylym (kod Meyera tùliini), krzma
se da u alb. riječi vidi turcizam.
15 Za brojne arap. nastavljače, v. Oman 207, 209 i 210. Malteški tunnagg (pored tomi). Aquilina
580, očito je preuzet iz sic. tunnacchio(lu) (Penso).

299
nego Tth, manjih je dimenzija16 i nešto je slabije kvalitete17. Međutim, za razliku
od imena ostale plave ribe, nazivi polanda i palamida ne označavaju kod nas nikada
druge vrste18.
20.2.1. Izvor našim oblicima valja tražiti u grč. πηλαμύς koje je preuzeto u la­
tinskom pelamys (pelamis, -idis). Već smo gore vidjeli da je za Grke to bila prven­
stveno oznaka za stadij u rastu tune. Stari su pisci riječ tumačili kao izvedenicu
od grač. πηλός »glib« (v. gore 20.1. citat iz Plinija)19, a to mišljenje kao ispravno
prihvaća i H. Frisk GEW 2, 528, oslanjajući se na Strömberga 79. Međutim, za tu
plavu, izrazito površinsku ribu nikako se ne može dopustiti bilo kakva veza sa sta­
ništem »glib«, pa zato bez oklijevanja prihvaćamo Boisacqovo mišljenje (DELG
779) da je veza sa πηλός »boue« samo slučajna, tj. da je riječ o pučkoj etimologiji
kojom se »tumači« naziv koji je, kao i θύννος, prethelenskog postanja.
20.2.1.1. Naš je obalni potez podijeljen između dva naziva nejednake rašire­
nosti: mlađeg venecijanizma palamida i dalmato-romanskog ostatka polanda (v.
Skok 2, 591), koji nastavljaju osnovni grčko-latinski oblik pelamys.
Naziv polanda, koji je oko četiri puta manje raširen nego palamida20, svakako
je stariji u našem jeziku i pokazuje karakteristični dalmatski vokalski tretman, kako
je Skok istakao još u ZfrPh 50, 526; »Die slav. Formen ohne i wären ältere Lehn­
wörter aus dem Dalm. Sie erklären sich nicht durch i > b (vgl. missa > č. mie),
sondern durch die altdalm. Synkope (vgl. altdalm. pastina > pasno. Battoli II,
318)«21. Smatramo da se kod tog oblika ne može potpuno isključiti paretimološko
naslanjanje na landa »kriška«, »fetta« (v. 2.1.3.), jer se riba u tom obliku prodaje i
najčešće priprema. Oblik su prije naših starijih leksikografa22 potvrdili za naš
jezik humanistički prirodopisci XVI stoljeća, samo što je kod jednog od njih krivo
tiskano polauda i taj su oblik drugi redom preuzimali. Tako Rondelet(ius) 1554.,
govoreći o ribi glaucus, kaže: »is est procul dubio qui... ab Illyricis polauda voca­
tur« (De Pise. Mar. 252). Šest godina kasnije, K. Gesner, u svom Nomencl. 109,
miješa imena za Lichia sp. i za Sme, te navodi: »Ab antiquo Pelamys vulgaria
quaedam hodie, quanquam aliorum piscium, sed similium, nomina detorta viden-

16 30—80 cm i 10 kg, nasuprot T th koji može narasti i preko 2 m i doseći težinu od 300 kg (Tor-
tonese 11, 351 i 360; M. Poli 284 i 285).
17 »Carni gustose non dappertutto ugualmente apprezzate«, P.—S. 85.
18 Što se ne može reći za talijanski jezik, gdje oblik palamita i var. često označavaju i vrstu Eth.
(Penso, P.—S.).
19 Jednako i Festus : »pelamys genus piscis dictum quod in luto moretur, quod Graece dicitur
πηλός«, 207 M. Isto tumačenje donosi i K. Gesner u XVI stoljeću: »Pelamys (πηλαμύς) nomen
graecum est oxytonum. Gaza modo limosam modo limariam (apud Hermolaum lutariam le­
gimus) convertit« (Nomencl. 109).
20 Raširenosti dvaju naziva i navlastito »prednosti koju novija literatura daje liku polanda « pred
njegovim importiranim konkurentom palamida, posvetio je odulji članak B. Finka u M R 24,
1972, 60—61. Tamo čitamo da je »lik polanda nastao normalnim fonetskim razvojem u našem
jeziku pa ga možemo smatrati izvornom (?!) posuđenicom«. Moramo naglasiti da se autorovi
podaci o teritorijskoj distribuciji ne podudaraju s rezultatima našeg bilježenja (v. popis |107|).
21 Usp. donekle različito mišljenje u Tertn. 11 i 51. Vjerojatno zbog nepoznavanja ihtioloških
realia, M. Wasmer (GrL W S K r 107 i 120) obrađuje pod posebnim geslima i uz različite iden­
tifikacije polanda »Art Seefisch, seombrus« i palamida »ein Seefisch, pelamys sarda«. On za
oba ihtionima smatra da »die Herleitung aus ngriech. mgriech. παλαμίδα »Thunfisch« muss
für sicher gehalten werden«, pri čemu ističe da »die Form m it o muss aber älter sein als dieje­
nige m it a. Skok Term 11 ist für direkte Entlehnung aus dem Griech«. (p. 120).
22 V. ARj 10, 588.

300
tur, ut sunt polauda, lopida, lampugo. His enim vocabulis Romani et Illyrii glau­
cos Rondeletii nominant, pisces coeruleos, quorum alteram speciem Galli quoque
in Provincia Palamide vel Vadigo nuncupant vulgò«. I nešto mlađi Aldrovandi
(De Pise. 302), u poglavlju De glauco veterum, bilježi: »Provincialibus Damo, Biche
et Cabrolle appellatur. Illyricis Polauda«23.
20.2.1.2. Drugi naš naziv palamida duguje svoju veliku raširenost od Istre do
Ulcinja u prvom redu postojanju sasvim homonimnog mlet. naziva palamida (»pa­
lamita«, Boerio 463, A. Ninni 202, DEI 2726), tako da ga Skok (2, 591) smatra
»mlađim venecijanizmom«. Međutim, to ne znači da je taj oblik na svim točkama,
gdje je danas u upotrebi, odista i preuzet iz ven., jer je, zbog potpunog podudaranja
fonetskih elemenata, navlastito na jugu Jadrana, moguće i izravno preuzimanje
iz srednjogrčkoga (ili novogrčkoga) παλαμίδα (Proia 1821), kako pretpostavlja Va-
smer (v. bilj. 21) ikako je ranije mislio i Skok (Term. 51). U prilog tome govori i
postojanje lika polamida, koji H navodi za Bakar, a sami smo ga zabilježili za Drve­
nik pod Biokovom.
Postojanje dvaju različitih oblika palamidajpolanda objašnjava se dvojnošću
akcenta, koja je još vidljiva u talijanskim nazivima: paroksitono palamida (-ita)
živo je u ven., lig. i u Apuliji, dok proparoksitono paldmita nalazimo u Kalabriji i
na Siciliji (v. Alessio ID 12, 1936, 19624 i Cortelazzo Influsso... 164).
Iz proparoksitonog tipa nastali su naši nazivi polanda, polónda, palanda (Η
za Rijeku), a isto tako i izvedenice palandica (s našim dem. morfemom) i palandrun
(s rom. augmentativnim morfemom -un < -ONE)25. Iz istog tipa nastali su po
našim tvorbenim modelima i nazivi za manje primjerke palomnić, palovnić i pa­
lomba.
Potvrde za lik palamida nalazimo kod naših starijih leksikografa26*, dok nam
arhivske potvrde (statuti i si.) ne dopuštaju, u prvom redu zbog ekonomske važ­
nosti ribe i njene raširenosti, da bilo što meritornije zaključimo o stvarnom ishodištu
ihtionima koji se ondje spominju. Tako u Trogirskom statutu (a. 1322; II cap.
42, p. 71) čitamo palatnete (i var. lect. palamitae), a u Statutu Pule (a. 1431) de
pallamilis21.
Ne bismo htjeli izvoditi neke zaključke o starosti ihtionima na osnovu nesono-
riziranog -t- u obliku palamita koji smo zabilježili na našem otoku Kapriju.
20.2.1.3. Kao ni u slučaju tune (v. 20.1.2.3.), nećemo na ovom mjestu nabrajati
sva evropska imena koja nastavljaju grč.-lat. pelamys. Bit će dovoljno naglasiti da
su ti nastavljači nesrazmjerno više zastupljeni na istočnoj polovici Sredozemlja28.

23 P. Barbier (RLaR 56, 1913, 225) s pravom ispravlja Rondeletovo polauda u polanda i zaključuje:
.>11 faut remarquer le polanda des Croates et le polandra šargasta de Spalato. Placés sur la còte
orientale de l’Adriatique, entre le palamida de Venise et le παλαμύδα de la Grece moderne, ils
ne peuvent guère en ètte séparés pour l’étymologie«.
24 G. Alessio je pisao i članak palamita u D EI 2726.
25 Taj posljednji oblik H 275 navodi za Veli Rat. Do umetanja -r- poslije dentala moglo je doći
i pod utjecajem naziva za mrežu polandara. Palandara i polandara upotrebljavaju se kao nazivi
za mrežu i u mjestima gdje se Srne zove palamida.
16 Usp. ARj 9, 582.
27 V. LexLatM AIug. 797 i Sella 397 i 399. U takvim slučajevima valja uvijek voditi račiina o neau-
tohtonosti pisara.
28 Za zapadnorom. oblike v. FEW 8, 161; Rolland 11, 163; za skandinavske (danski i norveški
pelamide, švedski pelamider) OECD 125. U iberoromanskom, nastavljači tog oblika najčešće
označavaju Lichia sp, ali uz »contaminación indudable de palama«, Corominas DCELC 3,628.

301
Bugarski pozna palamud (Drenski 169; Mladenov 409) i palamida (Mladenov);
prvi je oblik preuzet iz turskoga palamut (Nalbandoglu 34), a drugi iz novogrč.
παλαμίδα (Proia 1821; PM CM 191), odakle je i rum. palamida (Vasiliu 332; Cio-
ranescu DER 6035). Sme se u alb. zove isključivo palamidi (Pesh. Shq, 173; Rakaj
1959, 258), a na Malti plamtu29, ali je u upotrebi i sicilijanizam palamit (Aquilina
584).
20.2.2. Među ostalim imenima za Sme srećemo već opažane semantizme. Ob­
like pastirica, paštrica i pastrica već smo vidjeli kao nazive za Ssc/Sco (19.3.7), a
o njima će biti još govora kad budemo na jednom mjestu ujedinili sva imena plave
ribe sa semom »asper«, »ljut« (20.3.3.).
20.2.2.1. Zbog išaranih leđa30, Sme se na nekim mjestima zove šaruja31. Iz
istih je razloga nastao i dvočlani naziv šarenda polanda, koji možemo smatrati
leksijom32, jer se samostalni oblik šarenda izvan ihtionima ne pojavljuje. Ovdje je
neobični dočetak determinativa izazvan dočetkom determinatuma. Pojava takve
»rime« u dvočlanim imenima riba nije usamljena u našoj ihtionimiji, jer smo zabi­
lježili i mačka padečka (Scyllium sp.) i Stringa maringa (Polyprium cernium), gdje
ni padečka ni maringa nisu ovjerene u samostalnoj upotrebi. Naprotiv, kod belica
lokardica oba se člana i samostalno susreću i nisu nužno vezani. Tumačenje za
ikakica makica v. 7.6.1.1.
20.2.2.2. Danas gotovo zaboravljeni naziv smucač33 dovodi se u vezu s glagolom
smucati se3* »skitati se«, »andar errando«, a prenošenje značenja na ribu tumači se
stalnim pokretom i seljenjem označene vrste. Semantički je donekle paralelan tom
imenu bugarski naziv za Sme ciganka (Drenski 169) i rum. tigâncu$a (Vasiliu).
20.2.2.3. Nejasan nam je krčki naziv stonaca35. Može li taj lik biti u vezi s
nekadašnjim nazivom za palamidu na istom otoku smucač} Geografski se razlozi
protive dovođenju u vezu s kalabr. ihtionimom sumu koji Maria Schiariti (BALM
1, 200) navodi za Tropeu (Catanzaro). To, doduše, jest naziv za gofa (Seriola),
ali niže ćemo vidjeti (20.3.1.4.) da se njegova imena često miješaju s nazivima
za pripadnike ove obitelji.
20.3. Treća riba koja se među tuninom relativno dobro razlikuje jest trup
(Abi) : ekonomski nije toliko važna da bi joj takva vrijednost i velike količine ulova
nivelirale nazive, a uz to je i manja36 i po kvaliteti slabija od tune i palamide37,
pa sve to nameće potrebu različitog naziva. I to je riba koja se odvajkada lovi i

29 Za arapske reflekse istog oblika, v. Oman 205.

30 »Colorazione azzurra o blu oltremare sul dorso, bianco-argentea sul ventre. La parte superiore
dei fianchi è attraversata da strisce longitudinali od oblique«, Lythgoe 239; v. i bilj. 87.
31 Etim. v. Skok s. v. šara (3, 382) i -u lj (3, 452).
32 Prema terminologiji B. Portiera (Linguistique générale — théorie et description, Paris, 1974, 34
i 326); cf. synapsie kod E. Benvenistea i drugačije tumačenje za synthètne kod A. Martineta
Grammaire fonctionnelle du français, Paris, 1979, p. 19.
33 Usp. ARj 15, 811.
34 Etim. v. Skok 3, 296.
35 N e bilježe ga ni ARj ni Skok.
36 «Gli individui mediterranei non superano 50 cm e 2 kg«, Tortonese 11, 370; usp. Basioli SRJ
190.
37 «Chair rouge très sanguine; assez indigeste«, Dieuzeide 3, 150; »Meso nije osobito cijenjeno,
slabijeg je okusa od ostalih tonida...«. Basioli SRJ 190.

302
dobro pozna, pa nećemo moći očekivati velik broj imena, a još manje takvih koja bi
bila izrazito naše tvorbe. T i će nas zaključci upozoriti na oprez kad su posrijedi
nazivi koji danas imaju potpuno naš oblik, jer nije nikako isključeno da su ti naoko
naši nazivi ipak samo paretimološke prilagodbe neprozirnih aloglotskih elemenata.
U prilog toj pretpostavci govori nestalnost oblika, tj. znatan broj varijanti, i na­
vlastito teritorijalna distribucija osnovnih tipova naziva kako ih danas srećemo:
njotivirani tip, za koji možemo reći da se zasniva na formi izraza trup i pridruženoj
formi sadržaja »trup« ( = »deblo« = »tijelo bez udova« = »stup«), raširen je na
južnoj polovici obale, a onaj koji je nemotiviranog izraza i prenosi samo informaciju
o ribljoj vrsti, tj. ihtionim tipa rumb (i var.) zastupljen je samo na sjevernoj polovici.
Iz popisa f1111vidljivo je da ovdje nema miješanja i preplitanja areala kao, na pr.,
u slučaju lokarde, već se sve varijante jednog tipa kontinuirano nastavljaju jedna na
drugu, da bi, negdje oko Šibenika, prepustile teren varijantama drugog tipa38.
20.3.1. Pomoć koju bismo za razjašnjenje naših naziva mogli očekivati od po­
tvrda u klasičnim jezicima, ovdje će potpuno izostati, jer su se grčki i rimski autori,
kao što smo to imali prilike vidjeti, brinuli isključivo o uzrastu i veličini, a ne o
vrstama ove skupine. Prema tome, zbog upadne morfološke sličnosti, jednakog
staništa, istovjetnih crta ponašanja kod ovih vrsta, možemo mimo reći da ne po­
stoje izgledi da doznamo kako su stari klasični pisci nazivali vrstu koju su siste­
matičan označili sa Auxis bisus39, pri čemu nas arbitrarno izabrani generički
termin auxis nikako ne smije zavesti.
20.3.1.1. Ako znamo -da se Abi na našoj obali uglavnom označava sa dva tipa
naziva trup i rumb, te s nekoliko imena koja se (s izuzetkom recentnije posuđenice
znjonfet) drugdje sreću i kao oznake za ostale Thunnidae, da bismo te nazive
razjasnili, moramo početi s onima koji su na tom dijelu sredozemne obale stariji.
Unutar pojedinog tipa lako je utvrditi kronološke odnose: denazalizirani rubac,
rubić (i robac) posuđeni su ranije nego oblici kod kojih je nazal sačuvan. Međutim,
da li je rubj-ac starije od trupj-ac ovisi o tome kako ćemo etimološki objasniti trup,
tj. da li on nastavlja neki stariji aloglotski oblik koji je bio paretimološki prilagođen
našem sustavu ili je to pak odista naša autohtona metaforizacija višeznačnog svesl.
oblika trup*0. Na to je pitanje, uz naše i strane potvrde s kojima raspolažemo,
teško dati nedvojben odgovor. Jedini sigurni zaključak koji iz njih možemo izvesti
jest da se svi ti nazivi temelje ili da bar sadrže semove »okruglost«, »vrtnja«, »kreta­
nje ukolo«.
20.3.1.2. Počnimo s tipom znatnije proširenosti rutnb, rumbac, koji je na ne­
koliko mjesta zastupljen i sa denazaliziranim likom rubac. Nema sumnje da je eti-

38 B. Finka (M R 24, 1972, 61—2) opširno raspravlja i o nazivima za Abi (gotovo isključivo o trup
i var., jer o rumbu i var. govori pod naslovom »Luc«) i zaključuje: »Najprikladnija je ona izve­
denica koja izmiče kao tipična umanjenička oznaka jer je po tome i na većem stupnju apstrakcije
prema osnovnom nazivu nego ostale izvedenice (osobito one na -ić) koje označuju nemodifi-
cirano ono isto što i osnovna riječ, samo umanjeno. Zbog svih tih razloga najprikladnija je
umanjenička izvedenica trupac koja u svojoj terminološkoj službi gubi umanjeničko značenjei
omogućava svoju umanjeničku tvorbu trupčić. Možemo dakle utvrditi da je pri izboru trupac
praksa već izvršila dobar izbor«.
39 Sistematičan su se najčešće poslužili sa grč. άυξίς (Auxis bisus, A. rochei, A. thazard, A.
vulgaris, CLOFNAM 157.2.1.), a vidjeli smo (19. bilj. 36) da je ta grčka riječ bila samo oznaka
za jedan stadij u rastu tune.
*° Etim. za trup, v. Skok 3, 516. U članku se spominje i ihtionimska vrijednost, ali s krivom iden­
tifikacijom (ne »scomber thynnus«, već eventualno Scomber bisus, kako je u ARj 18, 824).

303
mologija tom tipu grčko ρόμβος, riječ koja je imala dva osnovna značenja: 1. »tout
objet de forme circulaire« (»tournoiement« -> »objet tournant« -> »toupie«) i 2.
»rhombus, lozenge, i. e. four-sided figure with all the sides, but only the opposite
angles, equal« (Bailly, Liddell-Scott). Zahvaljujući drugom značenju, već je u grč.
nastao ihtionim ρόμβος kao oznaka za neke plosnatice, koji se u našem jeziku na­
stavlja u izrazima rumb]-ac i rubj-ac i njima se označuju Rhombus maximus i Rh.
laevis. I identifikacija grčkog ihtionima i etimologija našeg sigurne su i ne podliježu
sumnji (v. 4.3.1.1.). Međutim, iz prvog značenja grč. riječi ρόμβος, tj. »zvrk« ili
»vrtenje«, zbog izrazito vretenastog oblika ribe, njene brzine i karakterističnog
ponašanja, nastala su imena za Abi40a. Vrijednu semantičku paralelu nalazimo u
katalanskom, gdje se Abi zove golfàs, tj. »zvrk« (v. 19. bilj. 50a) i baldufa, opet
»zvrk« (Lozano 395; Alcover-Moll 2, 235). Nema nikakve sumnje da su iz grč.
ρόμβος (ρόμβος) nastali naši nazivi rumò, rumbac, rumbak, rumboc, rombić4041423, rum-
bič, te s aloglotskim morfemima rmibo, rombo*2, rumbul*3. Iz istog izvora potječu
i stariji denazalizirani oblici rubac, robac i rubič. Ako te potvrde naziva za Abi
usporedimo sa nazivima za Rhombus sp. (popis |128|, 4.3.1.1.), vidjet ćemo da je
grčki izraz ρόμβος dao uglavnom iste reflekse bez obzira na sadržaje koji su im
bili pridruženi: iz grčkog značenja 1: »vrsta tunine«, iz grč. značenja 2: »plosnatica
Rhombus«. Međutim, dok za ρόμβος = »plosnatica« imamo nedvojbene potvrde
u starih grčkih pisaca, za signatum »vrsta tunine« možemo reći da je do transfera
sadržaja po svoj prilici došlo kasnije i to zapadno od same Grčke. Naziv je u na­
šem sistemu postupno zauzimao svoje mjesto, izbjegavajući homonimijske sukobe
s oznakama za Rhombus sp. ili s oznakama za druge Thunnidae, ističući razliku
pomoću modifikacije morfema ili »uskačući« u »praznu kućicu« tamo gdje je ona
ostala neispunjena: na Srakanama se Abi nazvao žnjonfet, a raspoloživo je rumbac
postalo oznaka za T th ; u Baškoj Vodi, Abi je trup, a rondun (v. bilj. 43) je postao
oznakom za Oal. Slično se događa i s nazivom trup: na Koločepu je Abi šarban,
a trup je zato postao oznakom za Eth itd44.
20.3.1.3. Na suprotnoj obali, čak ni u tzv. Magna Graecia*5, ne nalazimo ime­
na za Abi izvedena iz ρόμβος. Po svemu sudeći, homonimija naziva za dva morska
stanovnika, ma koliko god oni bili različiti, nije bila podnošljiva. Ondje je u tu
svrhu poslužio grčki, paradigmatski bliski sinonim στρόμβος »Kreisel«, »zvrk«, naj­
češće latiniziran u *strombulus*647. Potvrde su navlastito brojne u Liguriji: strombo,
strambalo (P.-S.), strwnbit (Tortonese 11, 346), Stromboli (Penso)41. Jednako je i
u sardskom, gdje strumbu, strümbulu označuje »puža« (kao i kod nas v. 39.3. i 40.1.4.)
i »strombo, pesce della famiglia dei tonni« (M.-L. Wagner DES 2, 436)48. Dakle,

40* B. Finka (MR 24, 1972, 63) krivo navodi u članku »Luci' sistematsko ime Rhombus maximus.
41 B. Finka i A. Šojat bilježe za Žirje rubič (Rasprave Inst. sa jezik, 1, 199).
42 Ven. pozna rombo samo kao oznaka za plosnaticu Rhombus sp. (Boerio 582).
43 Vrlo je vjerojatno da je iz jednog *rombun nastao rondun, naziv za Oal u Baškoj Vodi i za T th
u Nerezinama.
44 Dakako, u svim tim slučajevima moramo dopustiti i određenu nesigurnost kod ispitanika u
identifikaciji, na što ukazuje i V. Valente (»errori vari d’individuazione«) u BALM 5—6,143;
v. i bilj. 83.
45 Usp. G. Rohlfs, Lexicon... 442.
46 I osnovni i izvedeni oblik nastavljaju se u našim imenima za puža Ccrithium vulgatum: štrinn-
ba, hrmnbul, llrumbulja itd, v. popis |147|; usp. južnotal. strùttimeli »sorta di conchiglia« i
strümmulu »trottola«, Rohlfs VDS 713.
47 Za oblike nastale iz unakrštavanja sa στρόμβος, v. 19. bilj. 27.
49 Nema, prema tome, mjesta sumnji koju izražava C. Battisti, BALM 4, 44.

304
i kad je riječ o tal. i sardskim oblicima, nalazimo se u semantičkom polju »vrtjeti
se«, »zvrk«, a to će biti još vidljivije kad niže budemo govorili o oblicima tumbarello
i var. koje smo i mi posudili od svojih jadranskih susjeda.
20.3.1.4. Sve smo te oblike naveli kako bismo pokazali da je naše trup (s brojnim
varijantama) teritorijski potpuno okruženo oblicima koji se temelje na semovima
»vrtjeti se«, »kretanje naokolo«, »zvrk«, a to nas navodi da sumnjamo da bi meta-
forizacija na trup »deblo«, »tijelo bez udova« bila autohtono nastala kod nas kao
p r im a rn a motivacija. Skloniji smo u trup, -ac i si. vidjeti s e k u n d a r n u motiva­
ciju, do koje je došlo: a) da se »protumači« inače nemotivirano *rupac, koje je na­
stalo ili je moglo nastati iz rubac -> gen. rupca, i b) da se kao i u tal. izbjegne ne­
podnošljiva homonimija. Dodavanjem protetičkoga t- vrši se paretimologizacija i
izraz se upućuje na novi sadržaj koji je razumljiv, a i opravdan zbog biomorfoloških
karakteristika ribe. Iako je trupj-ac - > »trup«, »deblo« jednako semantički opravda­
no kao i rumò -> »zvrk«, ipak mislimo da je manje vjerojatno da se za vrstu ovakve
ekonomske vrijednosti, kojoj u strukturi imena nalazimo odreda naslijeđene ili
posuđene nazive, stvara kod nas i iz naših jezičnih sredstava novi tip naziva i to
samo na jednoj polovici obalnog poteza, dok druga polovica nastavlja zatečeni na­
ziv. To je tim manje vjerojatno kad vidimo da se veza sa trup »deblo« itd. lako
gubi, kao što nam potvrđuju varijante truf, trufić i još više trut.
Dakako, tvrdnja da su rubj-ac i trupj-ac potekli iz istog izvora još je uvijek
samo hipoteza i dok se ne bude zasnivala na čvršćim argumentima ili dok se ne
pronađe odlučni »missing link«, morat ćemo smatrati da je naziv trup za Abi meta-
forički nastao prema svesl. trup »deblo« itd. T o isto vrijedi i za izvedenice trupać,
trupačić, trupčić, trupac, trupina, te za neočekivane varijante truf, trufić, trofie i
za semantički neopravdano trut.
20.3.2. Nekoliko mjesta u istočnoj Istri i neki kvarnerski otoci nazivaju vrstu
Abi pomoću naziva koji su recentnije posuđeni iz tršćanskog dijalekta i kaó da se
još nisu ustalili u našem sustavu. To su oblici znjonfet, žđunfet, šgonjfet, žonfet
i znjufeko. Izvorište tim posuđenicama je tršć. gionfeto, koje Rosamani (Vocabo­
lario giuliano, Bologna 1958, p. 1020) definira kao »tamburello comune, Auxis rochei,
detto anche tonnina di Dalmazia (carne compatta rossa)«. Ihtionim za istu regiju
bilježe Penso, P.-S. i Pr 660 (prema Canestriniju i Faberu)49. Stariji njegov oblik
uočio je još K. Gesner: »Venetiis Thynnum vocari audio el ton eique similes pisces,
alterum la palamida : alterum el sgomphadiggio« (Nomencl. 110).
Očito je da za današnji tršćanski jezični osjećaj sgionfeto počiva na pridjevima
sgionfo »gonfio«, sdionfado, sdionfo, sgionfon, sgnonfo50, koje navodi Rosamani, pa
se ime za Abi tumači kao »napuhana, otečena« riba ili pak »riba koja nadimlje«.
No, kako je ta slika sadržaja usamljena, a riječ je o vrsti koja i u Italiji najčešće
nastavlja starije nazive, smatramo da etimologiju (stricto sensu) valja tražiti u
grčkim ihtionimima γόμφος, γομφάριον (Liddell-Scott 356) > novogrč. γουφάρι,
γοφάρι »riba iz obitelji Scombridae« (Proia 661), što doslovce znači »mali kolac«,
»kavija« (v. 19. bilj. 49)51, a ta slika sadržaja u ovoj skupini nije nikako rijetka.

49 V. i G. Pinguentini (Nuovo Diz. del dial. triestino, Bologna, < 1 9 6 8 > , p. 297): sgionfeto »pes­
ce marino, Auxis rochei«.
50 Usp. ven. sgionfà (gonfià) »gonfiato«, sgionfàr »rigonfiare«, sgionfito »alquanto gonfio e tumido«,
sgionfo »tumido, enfiato«, Boerio 655; sve od lat. CONFLARE »zusammenblasen« REW 2135
(v. i REW 4406).
51 Za tu sliku sadržaja u ihtonimiji, usp. Strömberg 36; v. i H. Frisk GEW 1, 319, Chantraine
D ELG 1, 232.

20 V. V IN JA E T IM O L O G IJA I. 305
Ukratko, ishodište bi tršć. oblika bilo isto kao i za naše gof (Seriola dumerilii)52
i kat. golfàs (Abi), a o podudaranju naziva za Thunnidae i Carangidae (gof, lica,
šuvar i dr.) bit će još govora (v. 19. bilj. 50a i 20. bilj. 6, te 20.5.1.1. i 21.3.1.1.).
20.3.2.1. U semantizmu »koji je kao batina«, »kolac« i si. nalazi se još jedno ime
za Abi: batoglav, batoglavac. Za metaforički prijelaz »bäton« -> »jeune thon«, v.
19.3.3. i bilj. 35; usp. na Malti mazzita (Aquilina 579).
20.3.3. Već smo se više puta susretali s imenima za Scombridae i Thunnidae
koja su sadržavala sem »lošeg i neugodnog okusa« (v. navlastito 19.3.7.1. i bilj. 60;
19. bilj. 43). Ovdje ćemo pokušati sakupiti na jedno mjesto nazive koji sa svojim
sadržajem upućuju na takav semantizam.
Od davnine je poznato da su tune, trupci i uopće plava riba teško probavljivi,
da svi dijelovi njihova ogromnog tijela nisu jednako dobri i da valja dobro paziti
da se tunina jede samo dok je potpuno svježa. O tim pojedinostima stari pisci
govore na mnogo mjesta. Hikezije (ap. Athen. 7, 302) smatra da je meso u tune,
koju on naziva άμία, meko, lako probavljivo, ali da »zatvara«, dok Plinije ističe da
su najiraženiji dijelovi oni s trbuha53, »samo ako su svježi, jer čak i tada izazivaju
teško podrigivanje«53* (»Hi membratim caesi cervice et abdomine commendatur
atque clidio, recenti dumtaxat et tum quoque gravi ructu«, 9, 48). I suvremeni se
autori zadržavaju na tim detaljima, no oni više insistiraju na razlici u kvaliteti
između različitih vrsta i gotovo se svi slažu da je meso u trupa posebno nepro­
bavljivo545.
20.3.3.1. Takve osobine referenta nalaze odjeka i u njegovim nazivima. Od
naših imena najprozirnije je jutej, koje sadrži pridjev (l)jutss izveden pomoću
rom. morfema -ELLU. Na istom se semantizmu temelje nazivi pastrica, pastrica
i paretimološko pastirica, koje smo već spominjali (19.3.7. i 20.2.2.), izvodeći ih
iz poštar »opor«, dok smo grancat objasnili pomoću RANCIDUS »ranzig« (19.3.7.1.
i bilj. 60).
20.3.3.2. Preostao nam je naziv šarban (Abi i Tth) i njegove varijante. Šarban
se danas povezuje sa »šaren«. Opravdanost tog tumačenja proizlazi iz usporedbe
sa imenima šaruja i šarenda polanda (20.2.2.1.). No, budući da osim sa šarban
raspolažemo i s oblicima šarbac, šerban i sarabanci, u kojima nema ni formalne veze
sa šarm ni sadržajnog podudaranja sa »išaran«, samo se od sebe nameće da su ta
tri oblika potekla iz zajedničkog izvora i da su šarban i sarabanci sekundarno tj.
paretimološki motivirani, a da nemotivirano šerban mora predstavljati stariji oblik.
Sekundarna motivacija za Šarban nam je očita (<- »šara, šarast, išaran«), pa nam,
prema tome, valja naći povod i motivacije i za sarabanci. Budući da je naziv zabilje­
žen u Salima, valjalo je u istoj sredini ustanoviti koji je lokalni izraz mogao formalno
djelovati na takovo modificiranje ihtionima. Još 1950. u samim počecima našeg
terenskog bilježenja, za vrijeme dugih razgovora i kazivanja tada gotovo osamdeseto-

52 V. Vinja 1955—56, p. 20—22; Cortelazzo Influsso... 105.

53 Danas se taj dio kod nas naziva pànceta (panceta) < ven. panzeta Boerio 469 < lat. PANTEX
»trbuh« REW 6207, a u tal. najčešće ventresca·, usp. J. Basidi SRJ 191.
53* Vidi pretpostavku o »nadimanju« iznesenu gore (20.3.2.) i bilj. 50.
54 Usp. P.—S. 80; Davidson 149; Dieuzeide 3, 150.
55 Etim. v. Skok 2, 341.

306
godišnjeg Saljanina Šime Grandova56, ustanovili smo da je u tom mjestu u upotrebi
ribarski termin mejubanci ( = {iz)među + banci(ma), kojim se označuje tovariš57
( = ribar) iz tzv. treće kamarate u leutu (ostala dvojica u istoj kamarati su sredir i
sigundir58). U mjestu gdje postoji naziv mejubanci za ribare koji po svojoj sposob­
nosti i iskustvu zaostaju za tovarišima iz druge dvije kamarate, lako je očekivati
da će taj naziv utjecati na paretimološko prilagođivanje nemotiviranog naziva šarban
ili sarban i dati ime za najmanje T th ili Abi: kao što je deveti ribar u družini po­
sljednji po vrijednosti, iskustvu i dijelu što mu pripada, tako su i sarabanci posljednji
i najmanji među tuninom.
Kad ne bi bilo termina šerban, još uvijek bismo mogli misliti da je šarban
izvedeno iz šaren, no tome se protivi i skupina -rb- i, još više, postojanje varijante
šerban. U tumačenju tog naziva, za formalnu će nam stranu pomoći srednjovjekovna
potvrda axerbus i kojoj smo opširnije govorili u 19.3.4.1. i bilj. 43, a za semantičku,
tj. da se termin temelji na semantizmu »acerbo«, »ljut«, postojanje niza izosemičkih
naziva (jutej, pastrica, grancat), koji se uvijek odnose na Scombridae ili Thunni-
dae. Šerban, u kojem je naš samo morfem -an, nastavlja, dakle, lat. ACERBUS
»bitter, herb« REW 94, a oblici šarban i sarbanci razvili su se iz njega i remotiva-
cijom prešli u druga semantička polja59.

20.3.3.3. Ovdje ćemo učiniti digresiju i ukazati na jedan neprotumačeni oblik

iz 18. stoljeća, koji je, kako se to mora zaključiti po kontekstu, označavao ribu ili
skupinu riba. Na jednom mjestu, iskorištavajući topik o prednostima koje se uka­
zuju svemu što je tuđe, a zapostavlja domaće, J. Kavanjin (Stari pisci hrvatski,
knj. 22 (1913), p. 21) kaže:
Granka vina naša jesu,
bride ribe bližih mora,
a sladene g a rb u r e su
i morone ke su s dvora... (II, 26)
što drugim riječima znači da su naša vina ljuta, da su ribe naših mora oštra okusa,
dok su garbure i morune koje dolaze izvana slatke. Pero Budmani (ARj 3, 395)
poštokavljujući čita grbura i tumači s »nekakva riba«. Ni mi ne znamo koja, ali
sigurno možemo reći da je riječ o posuđenici izvedenoj iz ven. garbo »aspro, acido«
(Boerio 300), a da D E I 1763, tumačeći još nerazjašnjeno postanje tal. garbo »agro,
detto di frutta o del vino«, pomišlja na »contaminazione con 'acerbo’«. Po našem

56 Kazivanja pok. Šime Grandova o ribarenju i ribarskim običajima Saljana objavljena su 1956.
u Analima Jadranskog instituta, 1, 405—421 i predstavljaju jedinstven doprinos za upoznava­
nje ribarskih običaja i ribolovne tehnike, a posebno za leksik tog našeg poznatog ribarskog cen­
tra, za koji je vezano ime pionira našeg ribarstva Petra Lorinija.
57 I tovariš je postalo ihtionim, v. 21.1.2.6. T im se nazivom označuju veći primjerci Trachurus
sp. S druge strane, šuvar/šuvor (koji inače znače Trachurus sp.) na nekim mjestima, gdje se
Trachurus označuje se šarun, postaju naziv za šarbana, tj. za Abi.
58 Prvi je termin hibridne tvorbe (hrv. srida -I- rom. -ir), a drugi je tuđ u obim sastavnicama
(SECUNDU + -ir).
59 Sličan semantički prijelaz, ali u pravcu »ljut«, »kiseo« kao »loš«, »koji nije pravi«, dogodio se u
ihtionimu špuntunič (Scomberesox saurus, v. 12.2.2.3.), no, kako je označena stvar bila šiljasta
riba, bolje je odgovarao naziv koji je sadržavao i sem »šiljast« i sem »kiseo«, a to je baš bio špun-
tunić, izveden od punta »šiljak«, ali sa semantičkom vrijednošću »kiseo« ( = »oštar«), koji se upo­
trebljava za uzljućeno vino. Za mogućnost da i burdefj)j, Scomber iuv, bude u vezi sa »ljut«,
»nezreo«, v. 19.4.1.2.

307
mišljenju, Kavanjinova garbura bila je riba ili vrsta ribe koja se odlikovala kiselim
okusom (usp. gore jutej). Naravno, ne smije se ni pomišljati na vezu s grb »grba«,
kao što se to čini u Skok 1, 610, gdje se ihtionimi grbić i grbura (riječ je upravo o
ovom Kavanjinovu hapaksu) izvode iz izraza za »grbu na leđima«. U prvom je
terminu riječ o ihtionimu iz brojnog niza nastavljača lat. CORVUS (krb, hrb, krba,
kurbel... v. 31.1.2. i popis |83|), koji označavaju traženu i ukusnu vrstu Umbrina
cirrhosa60, kao što Skok ispravno navodi s. v. krb, 2, 184 (!), dok je grbura Kavanji­
nova garbura, koja, kao što se iz konteksta vidi, nema nikakve veze sa grb »grba«.
20.3.4. Vretenasto tijelo i karakteristične crte ponašanja (brzi pokreti, skakanje
iz mora i okretanje u zraku) doveli su do konceptualizacije imena za Abi i druge
Thunnidae kroz slike sadržaja »vrtnja« i »zvrk«. U istoj semičkoj skupini nalaze se
semovi još jednog tipa tal. naziva koji je raširen na obje obale srednje i dijelom u
sjevernoj Italiji. Kako je riječ o višesložnom ihtionimu izraženog afektivnog naboja
koji mu dolazi od semova »agilnost«, »hitrina«, varijante su veoma brojne: Tortonese
11, 369: tombarello-, Penso: tambarello (Ankona), tombarello (Livorno), tambarello
(Venecija)61; Rosamani 1161: tombarei (Trst)6263; Giammarco 435: tamburrèllé
(Giulianova); Cortelazzo 109: 'tombolello (Elba). Tim oblicima valja dodati za
Maltu tombrell (Aquilina 579) i tombitombi (Lanfranco 152)6 3. Očito na istim se-
movima nastao je i sic. oblik tummareddu, koji Traina definira kao: »pesce: delfino
(perchè tombola nel mare)«64. Etimologija svih tih oblika zasniva se na ekspresiv­
noj osnovi tomb- koja je u gl. tombare »cadere«, frane, tomber »XII sec., in origine
'tombolare’« (DEI 3814). Nema sumnje da su ta imena za Abi u uskoj formalnoj
i sadržajnoj vezi s gl. tombolare »cadere col capo aH’ingiù«65, ven. tombolar »far
un capitombolo« (Boerio 754)66, jer to točno opisuje pokrete trupca kad iskače
iz mora i naglavce pada natrag u more.
Iz talijanskog su jezika posuđeni naši odlici tumbure(l), tumbarelac, tomborela
i tombarelac. Ovaj posljednji zabilježio je 1940. G. Schreiber za Abi67. Naravno,
kod tako afektivnog i imitativnog leksema bilo bi iluzorno tražiti iz kojeg su tal.
dijalekta naši nazivi preuzeti, to tim više što su varijante odreda izolirane na veoma
skučenim arealima na nekoliko međusobno udaljenih točaka naše obale. U svakom
slučaju, svi naši ispitanici dovode ihtionim u vezu s gl. tombMat se, tombulđvat se
»prevrtati se«, »pasti naglavce«68.
20.4. Postoji među pripadnicima obitelji Thunnidae jedna vrsta koju je lako
uočiti zbog upadljive razlučne oznake — izrazito dugih prsnih peraja: »Questa
specie si distingue facilmente dal Tonno per le pinne pettorali molto più lunghe:
il loro apice si trova oltre la seconda dorsale« (Tortonese 11, 363). Meso te dugo-

60 Tal. corvo, corbo, corbello, Umbrina cirrhosa: »Carni eccellenti di sapore delicato«, P.—S. 35.
61 Za Veneciju isti oblik navode i A. Ninni (197), E. Ninni (53) i P.—S.
62 Jednako i Pinguentini 333.
63 Za taj oblik Aquilina tvrdi da je na Malti nepoznat. M eđutim, spominje ga još 1913. P. Bar­
bier (RLaR 56, 238).
64 Cit. P. Barbier RLaR 56, 1913, 328.
63 M. Cortelazzo u Zingarelli izd. 1970, p. 1790 ipak misli da je dijalekatsko tambarello »di origine
incerta«.
66 »kopfüber fallen«, < TUM BS (Schallwort) »Fall« REW 8975.
67 N iti jedan od tih oblika ne navode ARj, Skok, RJ, pa čak ni H. Samo B. Finka (MR 24,1972,
62) spominje tunburel, ističući nestalnost vrijednosti (za Abi i za Eth).
68 Usp. Skok 3, 480, s. v. tombitjati se.

308
 Karakteristična peraja kod T . alalunga (20.4.)

krile tune, (koju su zoolozi nazvali Orcynus /Thunnus, Germo, Scomber/ alalunga),
bjelje69 je i ukusnije od mesa drugih tuna, no uza sve to, točno je razlikuje veoma
mali broj mjesta, dok se na ostalim mjestima označuje općenitim imenom tunj ili
tuna70.
20.4.1. Razlučna je oznaka doslovce izražena u našem nazivu dugoperka, tj.
»(tuna) dugih peraja«, dok su na drugim mjestima duge peraje uspoređene s kosom
ili kosirom, odakle nazivi kosirača71723, koserača i (čakavsko) kosaraca12. Na jednom
smo mjestu zabilježili šilac, što je izvedenica od šilo13.
20.4.1.1. Za rondun,v. bilj. 43.
20.4.1.2. \ su brojna u jezicima oko Sredozemlja. U južnoj Italiji najčešći je
naziv alalonga (Penso za Cataniju, Catanzaro, Messimi, Napulj, Palermo i Sira-
cusu). Na Malti je u upotrebi oblik alonga preuzet iz sic. (Aquilina 581). Usamljen
je naziv istog semantizma : sceddòne u Bariju (Scorcia 173), što je augm. izvedenica
od scèdda »ala« (Rohlfs VDS 602). Oal je u Tarantu poznat pod imenom natetele
{Taranto 45), kojemu odgovara mòddulu (Lecce) i mmuètulu (Brindisi), koje uz
nejasnu identifikaciju donosi Rohlfs VDS 35974. Taj posljednji tip denominacije
može se izvoditi iz motu, muètu »modo, maniera«, ali te k preko slike »šiba«, koju
vidimo u homonimnom natetele »bacchettine che regola la larghezza dei buchi della

69 T . Šoljan (RJ 320) naziva ga, prevodeći sa francuskoga, tunj bijeli. No, ne smije se pomišljati
da španj. (i port.) naziv albacora (Lozano 388, Castro 115), koje je industrija ribljih konzervi
proširila po čitavoj Europi (OECD 8), stoji u vezi sa albus »bijel«. Albacora je preuzeto preko
arapskoga bokora (al-bakürah, Oman 208), a ime se u kat. pojavljuje i bez ar. člana: bacora,
bacoreta (Alcover-Moll 1, 821 i 2, 197).
70 Jednako je i u Italiji (P.—S. 82).
71 kosjerača je u Stonu »brina zavinuta poput srpa«, ARj 5, 362.
72 Usp. kosac, 2.3.4.
73 V. 12.3.1.3.
74 U Suppl. za VDS (p. 1010), navodeći oblik motulu, Rohlfs ispravlja:'»è piuttosto il tambarello,
non il maccarello, ossia l’alalunga«.

309
rete da pesca«, a ta je vrijednost poznata u Molfetti i donosi je R. Scardigno u
Nuovo lessico molfettese-italiano, 1963, p. 326.
20.4.2. Jednako kao što je u nazivu dugoperka konceptualizirana duljina peraja,
u nazivima šutoperka i zlatoperac ističe se žuta (zlatna) boja niza perajica75 (»Pinnule
gialle con margine nero«, Tortonese 11, 359; »Le pinnule sono di un giallo smorto«,
Lythgoe 240). \ amer. yellozpfin tuna.
20.5. Najrašireniji naš naziv za tunu koju ihtiolozi nazivaju Euthynnus thunni-
na ( = E. alletteratus) jest lue, sa usamljenom varijantom luč i mogućnošću deminu­
tivne tvorbe lučić. Areal tog naziva nije kompaktan, ali je veoma prostran: lue je
za E th76 u upotrebi na četrdesetak točaka od Crikvenice do Dubrovnika. Tek južno
od tog područja77, u Boki Kotorskoj, lue označuje Merluccius, kako smo to već
istakli u 17.3.2. Međutim, dok nam je lue = Merluccius jasno, jer takva designacija
postoji i drugdje u Sredozemlju, dotle je oznaka lue = Eth ograničena na samu
našu obalu i zato predstavlja problem. Skok se je u ZfrPh 50, 525 zadovoljio s tvrd­
njom »lue oder luč s. m. »thynnus thunnina« < lucius REW 5143«78, no to nas
ne dovodi do rješenja, jednako kao ni tumačenje »čista latinska riječ lucius, koju
su već stari izvodili od lux, gen. lucis »svjetlost«. Naziv znači ribu, koja se svijetli
ili svjetluca« ( Terni. 51). To tumačenje prenosi i B. Finka (l.c.). Ni klasični nam
izvori ne mogu pomoći, jer je u latinskom lucius naziv isključivo za slatkovodnu
ribu (»štuka«, Esox lucius L.) i predstavlja kasnolatinski term in79. Luc ne navodi
ARj, Soljan (RJ 328) ga smatra stranim, a među sredozemnim imenima za Thun-
nidae ne nalazimo niti jedan formalno slični oblik koji bi mu mogao predstavljati
izvor. Teškoću povećava i izostanak varijanti, koje je kod jednosložnih riječi teško
očekivati.
Kad je tome tako, ne preostaje nam drugo nego da izvor našem ihtionimu
potražimo u stranim imenima za druge, po mogućnosti slične vrste. Jedino ime
koje dolazi u obzir je tal. luzzo, oznaka za vrstu Sphyraena spet LAC. ( = S. sphy-
raena L.), evropskog srodnika poznate barakude (Sphyraena barracuda WAL­
BAUM). Na vrstu Sphyraena, koju m i nazivamo isključivo škaram, Talijani i
Francuzi su, uz determinativ »morski«, prenijeli ime slatkovodne štuke : luzzo de
mar odnosno brocket de merB0. Kod takvog tumačenja formalna nam strana (izraz)
ne pričinja problema: tal. su oblici brojni i dobro potvrđeni: ven. luzzo de mar
(A. Ninni 126, E. Ninni 31; Boerio 379); tršć. luzo de mar (Rosamani 560, Pinguen-
tini 185; Penso; P.-S.); Abruci: luzzé (Pescara), lìuzzè (za Vasto, Giammarco
173). I sardski pozna za istu ribu luttsu (Wagner DES 2, 48), dok južna Italija češće
pokazuje oblike sa a-: aluzze (Taranto 44; Penso), aluzzo (za Napulj, Penso),
aluzzu (Catania, Messina, Palermo — Penso)80“. Kao što smo vidjeli (17.3.2.),
u toj je oblasti luzzujluzze oznaka i za Merluccius sp., pa se razlika za oznaku Sphy-

75 V. 14.3.5.1. i 15.3.5.4.
76 Ili za druge Thunnidae; usp. Pont Enc 4, 706 i 701; 5,147; 7, 628.
77 Naši se podaci o teritorijskoj distribuciji ne podudaraju s navodima B. Finke (MR 24, 9172,
62) ili, možda, autor raspravlja samo i izrazu i namjerno zanemaruje činjenicu da naziv lue
kod nas označuje dvije vrste? On se zalaže za prihvaćanje termina lue »zbog toga što nije opte­
rećen nikakvim drugim značenjima (?) pa može jednoznačno vršiti svoju terminološku službu«.
78 Za nepotpunost članka u ERHSJ, v. 17. bilj 54.
79 »Mot tardif, sans étymologie«, Meillet D ELL 367.
80 Usp. broutehet de mar za Séte, Dieuzeide 3, 230; usp. i njem. Pfeilhecht ( = »strijela« + »štuka«).
801 »Forte appoggio di voce« geminira početni konsonant, što često izaziva protezu a-; v. Rohlfs
Ited. Hist. Gram. 1, §§ 153, 159 o 340.

310
raena postiže s posebnim determinativom: luzze de pennìte (Bari, Scorcia 95),
luzzo imperiale (Napulj — Penso, P.-S.).
Što se tiče semantičke strane, prenošenje naziva: slatkovodni Esox -> morska
Sphyraena ne predstavlja teškoće, jer su ribe morfološki slične81. I naši zoolozi
prenose na istu vrstu imena za Esox lucius. Tako T . Šoljan (RJ 477) od Šest (ne-
označenih) imena za vrstu Sphyraena navodi čak pet oblika koji se u narodu nigdje
ne upotrebljavaju: štukan, štukovac, štukača, štukovača, štuka morska, da bi na kraju,
između navodnika, dao oblik škaram, koji je jedini u narodu poznat (v. 21.7.1.1.
i popis |411). Međutim, Šoljan navodi i oblik uc, što je očito isto što i lue, gdje je
/- bilo shvaćeno kao rom. član. Ne znamo gdje je Šoljan zabilježio uc, ali nama je
jedan stari ribar u Vranjicu spomenuo naziv učić, međutim, brzo se ispravio i
rekao da nije siguran da li su tako nekada zvali male škarme. Šoljanova konstatacija
uc tako potvrđuje i učić.
Naprotiv, prijenos značenja Sphyraena spet -*■ Euthynnus thunnina može se
objasniti samo tako da pretpostavimo da se za signans lue ( < luzzo) znalo, pa kako
je za Sphyraena bilo čvrsto ustaljeno jedinstveno ime škaram, oblik je lue upo­
trijebljen kao jedno od označenih imena za tunu, jer se, navlastito u mjestima inten­
zivnog tunolovstva, nametala potreba jednoznačnog designiranja vrste Eth. Istina,
postoje neke sličnosti, u prvom redu dimenzije, nacrt i boja, pa kretanje po povr­
šini i lov na svijeću (?), ali tu nismo pozvani dia donosimo daljnje zaključke i zato
zadnju riječ ostavljamo ihtiolozima.
Prema tome, za nas je izraz lue Eth posuđen iz tal. (najvjerojatnije ven.) luzzo,
dok prvotni impuls za prenošenje naziva s jedne vrste na drugu valja i dalje tražiti.
20.5.1. Ne znamo da li su u kakvoj vezi sa lue nazivi lukić i lukančić koji se
upotrebljavaju za određenu veličinu tune.
20.5.1.1. Na više mjesta pučke taksonomije (bilo strane bilo naša) kod označa­
vanja pripadnika obitelji Scombridae (lato sensu\) posižu za imenima koja inače
označuju pripadnike obitelji Carangidae i, obrnuto, imena za Carangidae često su
»pozajmljena« iz skupa oznaka za Scombridae. Nekoliko smo takvih slučajeva već
spomenuli (20.1.1.; 20.3.2. i bilj. 57), a kad budemo razmatrali imena za Carangi­
dae (21.), vidjet ćemo da se Seriola ponegdje zove voj, da se Lichia sp. zove gdjegdje
pastirica ili da Naucrates ductor dobija ime skušac82. Ne isključujemo mogućnost
neustaljenosti naziva pa čak ni krive identifikacije83, no nedvojbeno je da su dvije
obitelji po mnogim crtama slične, što se najbolje vidi iz činjenice da su ih i sami
ihtiolozi ne tako davno svrstavali zajedno. U uvodnim napomenama o ribama iz
obitelji Carangidae, Tortonese (11, 153) izrijekom navodi: »I pareri degli ittiologi
discordano circa la loro posizione sistematica. Considerato il comune addattamento
alla vita pelagica, non sorprende l’antica inclusione dei Carangidi e dei loro affini
nel gruppo degli Sgombroidi...« Takva situacija oko referenta (označene stvari)
može dovesti i do unakrštavanja izraza, to jest do »kompromisnog« signansa, kao

81 »La sua forma (se. di Sphyraena spet) ricorda moltissimo quella del luccio«, E. Ninni 31.
82 Sličnu situaciju u tal. dijalektima spominje V. Valente BALM 5—6, 143; Penso navodi za
ven. naziv fanfulo kao oznaku za Abi, iako bismo očekivali da će to biti naziv za Naucrates
ductor. Nadalje, Corominas (DCELC 3, 628) tvrdi da se »en catalàn la Lichia glauca llama
palamida o palomida«.
83 Možda je i Luko Zore (cit. u ARj 17, 481) krivo identificirao Sorbona na Šipanu kao »vrstu
orhana« ( = Seriola), »jer su po njemu crne kaplje, te je šarbast«. B. Košić je, naprotiv, za isti
kraj identificirao šarban = Auxis bisus; usp. B. Finka, l. c.

311
što je to očiti slučaj u Brni, gdje je lue ( = Eth) X lica (Lichia sp.) rezultiralo kom­
promisnim likom lic.
20.5.1.2. U situacijama kad jedna riba naliči drugoj, kao što je to slučaj između
različitih tuna, bilo da je riječ o boljoj i lošijoj vrsti, bilo da je posrijedi sličnost
između pripadnika dviju obitelji (Thunnidae/Carangidae), jedna se od njih naziva
divljom (v. 2.1.4.), »križanom«84, »polovičnom« (usp. pobugvepoarbuna = Naucra­
tes 24.1.3.1.) ili joj se daje naziv mulac, što je par excellence oznaka za križanca ili
bastarda85. Mulac je tako postao oznakom za Eth u Voloskom. Naravno, pri odlu­
čivanju kod izbora termina za oznaku »križanosti« mogla je izvjesnu ulogu odigrati
i paradigmatska reminiscencija jednakog konsonantizma koji je u lue.
20.5.2. Leđa i bokovi su u Eth raznoliko išarani86, pa je to u tal. dijalektima
uvjetovalo nastajanje naziva alletterato, allitrato i si. (Penso). Iz tog jezika preuzet
je i naš naziv leterat, koji po konceptualizaciji odgovara našem obliku napisan
(v. 5.2.1.1.).
20.5.2.1. T i elementi nacrta i navlastito kose tamnije crte87 u nekih tuna izaz­
vali su metaforu na voj »naslaga, sloj pri pletenju plota svijanjem pruća« (ARj 21,251),
koji Parčić (p. 1118) tumači kao »strato o fila nelle siepi«88.
20.5.2.2. Na vrijeme najintenzivnijeg lova velikih primjeraka tune, koje pada u
proljeće89, upućuje naziv jelenka »jer je Jelenino u maju«, kako tumači naš ispita­
nik u Bakru.
20.5.2.3. Ne znamo protumačiti ime (ili determinativ) rudan. B. Finka (l.c.)
misli da je »vjerojatno preuzet iz kopnene zoološke nomenklature« i upućuje na
oblik rudan kao naziv za prasca i ovna u ARj 14, 228. Kako je naziv zabilježen u
Ulcinju, može se pomišljati na djelovanje nekog albanskog oblika.
20.5.3. Lik bonü, što ga za Eth donosi M. Kišpatić (1893) zacijelo je knjiška
reminiscencija. Usp. engl. amer. bonito ( < španj. > pori.). Mišljenja su o etimo­
logiji podijeljena; v. P. Barbier R LaR 53, 1910, 28 i Corominas DCELC 1, 468.

84 U Molfetti lecce bastarde·, »l’aggettivo 'bastardo’ è aggiunto a rinforzo di questa idea spesso
contrapposto a gendàilè, 'gentile’, che ha invece il senso di 'vero, autentico, di miglior qualità’«,
V. Valente BALM 5—6, 143.
85 T u pojavu najbolje ilustrira paralelizam koji nalazimo kod naziva za »ne-pravog« arbuna (Pa-
gellus acarne), koji se naziva čitavim izosemičkim nizom: mulac, kopile, kopilić, ugotica (v.
popis |66| i 26.3.3.4.).
86 »Dorso azzurro scuro con macchie e linee sinuose nere«, Tortonese 11, 365—6.
87 »Le dos bleàtre, traversé verticalement par douze à seize larges bandes de couleur plus ou
moins estompée, noiràtres ou brun foncé. Chez les adultes, ce sont surtout les lignes obliques
qui sont visibles...« Dieuzeide 3, 147.
88 »Naziv voj ne nalazi se ni u građi Akademijina rječnika, ali je kao metafora jasan i glasovno i
značenjski«, B. Finka, MR 24, 1972, 63 (?).
89 Usp. J. Basioli SRJ. Tabelarni pregled na kraju knjige (bez oznake stranice) pod br. 75.

312
 21. ŠNJURI, LICE, GOFI I SLIČNE BRZE RIBE

21. U prethodnom smo poglavlju vidjeli da sličnosti između pripadnika obitelji

Scombridae (sensu lato) i Carangidae izaziva recipročno izmjenjivanje imena. U
ovom ćemo poglavlju raspravljati o imenima skupine riba kojoj su najkarakteristič-
niji predstavnici tzv. »trnoboci«, »šnjurke« ili bitinice, sistematski nazivani Caran­
gidae. Zajedno s njima obradit ćemo zbog istih razloga i nekoliko naziva za vrstu
Temnodon saltator koju neki autori svrstavaju među Carangidae (cf. Šoljan RJ
p. 376, CCLXXXIII), dok je noviji repertoari tretiraju kao posebnu obitelj. Jednak
je slučaj i s vrstom Corpyhaena hippurus1. Narod, naravno, razlikuje samo naj­
uočljivije posebitosti, njegova je designacija izrazito sumarnija, pa ćemo i mi po­
kušati slijediti stanje pučke taksonomije i raspravljati o imenima za ovih šest vrsta:
21.1. Trachurus sp.
21.2. Lichia sp. ( + / = Campogramma)
21.3. Seriola dumerili
21.4. Naucrates ductor
21.5. Temnodon saltator
21.6. Coryphaena hippurus,
a tako smo postupili i u popisima |84|— 189|.

1 Fam. Pomatomidae
Pomatomus saltator L .( = Temnodon saltator) ............................................................ |84|
Fam. Carangidae
Trachurus trachurus L. ( = Tiachurus linnaei) 1. .
Trachurus mediterraneus STDCHR j l 85l
Seriola dumerili RISSO ................................................................................................ |86|
Naucrates ductor L ............................................................................................................. |87|
Trachynotus ovatus L. ( = Lichia glauca) \
Lichia amia L. J|88|
Campogramma glaycos LAC. ( = Lichia vadigo) )
Fam. Coryphaenidae
Coryphaena hippurus L ................................................................................................... |89|
(Tortonese 11, 151—179).
Jednako i CLOFNAM : 129. Pomatomidae (obradio T h. Monod)
131. Carangidae (obradili J. C. Hureau i E. Tortonese)
132. Coryphaenidae (obradio E. Tortonese)
FFA ima samo 2 F lc CARANGIDAE (Stachelmakrelen):
Trachurus trachurus (L.) ( = Caranx t., T . linnaei)
Trachurus mediterraneus L Ü T H .
Lichia glauca (L.) ( = Trachinotus g.)
Lichia amia (L.)
Naucrates ductor (L.)
Seriola dumerili (RISSO)

313
21.1. Najčešće lovljeni predstavnik obitelji Carangidae (po Loriniju, Bitinice)
•riba koja oblikom i bojama najviše naliči na Scombridae2 jest šnjur, sistematski
nazvan Trachurus. Šnjur ili Hrun je duguljasta, vretenasta, bočno spljoštena riba
koja posjeduje nezamjenjivu karakteristiku: »bočnu prugu, pokrivenu velikim lju­
skama poput štitića, koja nije ravna već se spušta naniže u svojemu stražnjem dijelu.
Svaki od štitića u stražnjem dijelu nosi trn po sredini natrag okrenut« (R. Mužinić
u PomEnc 7, 449). Ta među morskim stanovnicima uglavnom usamljena osobitost
uvjetovala je grč. ime τραχοΰρος (τραχοΰρος), koje nalazimo kao nedvojben naziv
za jednog od pripadnika te vrste kod Numenija (ap. Athen. 7, 326a), kod Filotima
(iap. Galen. /CMG 5, 4, 2; p. 372/), te kod Opijana {Hai. 1, 98). Zanimljivo je da
izraz tog toliko prozirnog ihtionima (τραχύς + ουρά = »rough-tailed«)3 nije u
pučkim nomenklaturama sačuvan4, Naprotiv, slika se sadržaja pod drugim izrazima,
iako rijetko, sreće u nekim jezicima kao, na primjer, na Korzici cudaspru (Caraffa
113). Naziv trnobok, koji donosi T. Šoljan (RJ 403—4), nismo nigdje u narodu za­
bilježili, pa je očito riječ o knjiškoj tvorevini5, jednako kao u poljskom ostrobok
jpospolityj {Ryby 163) ili u engl, rough-tailed jsticklebackl (Fr. Day 1, 238).
21.1.1. Kao i kod sve ribe koja se lovi u velikim količinama6 (tzv. »riba od
mase«, usp. šnjur od mase), i imena za Trachurus sp. pokazivat će dvije stalne crte:
a) bit će to naslijeđeni (zatečeni) i kasnije prilagođivani nazivi, i b) pored takvog
naziva, koji vrši funkciju neoznačenog termina, pojavljivat će se naše tvorbe i to
isključivo u svrhu isticanja rasta ili dimenzija. Prema tome, za Trachurus sp. mo­
žemo postaviti: a) svi nazivi koji nastavljaju SAURU označavaju vrstu (u opoziciji
prema drugim vrstama), b) svi ostali nazivi, nastali na osnovi različitih konceptua-
lizacija i metafora iz drugih leksema, označavaju isključivo stadij u rastu (u opoziciji
prema drugim stadijima is te vrste); c) nazivi iz a) uvjetovat će muški gram. rod
za sve ostale nazive.
21.1.1.1. Da varijante našeg neoznačenog naziva, jednako kao i brojna rom.
imena za Trachurus sp. potječu iz grč. σαΰρος iz kojega je i lat. posuđenica saurus
nema nikakve sumnje. Kao i istoznačno lacerta, i σαΰρος/saurus predstavlja —
valjda zbog boje — prijenos kopnenog naziva s vrijednošću »gušter(ica)« na ribu.
Međutim, nismo tako nedvojbeno informirani o tome koju je vrstu u grčkom je­
ziku σαΰρος kao ihtionim označavao. Leksikografi i etimolozi (Liddell-Scott, Bailly ;
Strömberg, Frisk i d’Arcy) redovito postavljaju: σαΰρος = τραχοΰρος što ipak
nije potpuno sigurno. Aristotel (HA 9, 3, 1) svrstava σαΰροι među brojne ribe koje
žive u jatima, no u tom su nabrajanju σαΰροι daleko od skuša i palamida i navode
se između bukve i krba. Opijan, naprotiv, tvrdi da σαΰροι pasu po dnu {Hai. 1,106)
i da se sklanjaju po rupama u stijenju prekritom školjkama (1. 142). Od Plinija

2 »Spesso viene ad arte confuso con lo sgombro«, P.—S. 87. U prethodnom smo poglavlju
vidjeli da neka imena ove ribe, kad dođe do dovoljne divergencije leksema iz istog etimona,
služe za označavanje vrste Auxis bisus :
cam m e šuvar, Rivanj = Auxis bisus
šanm, Rivanj = Trachurus sp. (v. 20.1.1.)
usp. frane, maquereau bđtard (Dieuzeide 2, 263), njem. Bastardmakrele (FFA 574).
3 »Ab caudae asperitate nomen traxit«, Rondelet (De pise. mar. 233).
4 Ako se izuzme djelomično nastavljanje izraza u južnotal. tratile (Taranto 46; Penso), tràulu
(Lecce), tr&vulu (Brindisi), Rohlfs VDS 758—9. Tal. oblik tracuro, koji navodi Rohlfs Le­
xicon 509, nije pučki naziv.
5 Usp. oštrooki (?) trnobok kod N. Finka 49.
6 »Questi Carangidi vengono pescati in abbondanza, ma hanno scarso valore«, Tortonese 11,163.

314
(32, 89) doznajemo da je jetra u te vrste dobra kod otečenih zaušnjaka (»ad paroti­
das utuntur«). U rekapitulativnom popisu (32, 151) ne nalazimo saurus, već sorus,
što je vjerojatno različita oznaka za istu ribu7. Bilo kako bilo, izraz σαϋροz/saurus
nastavlja se u jezicima oko Sredozemlja i, različito prilagođen, označuje Trachurus
sp. O tome je još K. Gesner imao prilično jasan pregled: »Trachurus etsi Romae
sauro dicatur ut Massiliae suvereau. Is autem qui Romae tarantola nominatur,
colore ac universa corporis forma similis adeo terrestri Lacerto est. A Romanis
sauro dicitur. Romani sumrum vocant quem Veneti un suro. Genuenses un sou
vel surelle nominant. Massilienses maiorem huius generis piscem suueram, un
suuereau minorem vero un egau vel un coquin appellant. Circa Monspelium saurel
vel sieurel dicitur, ab aliquis gascon, a Santonibus cicharou, a Gallis maquereau
bastard id est scomber spurius«, (Nomencl. 105—6). Latinska je deminutivizacija
vrlo stara i ona je, jednako kao i grčka (σαυρίδι), omogućila i pokrenula čitav niz
paradigmatskih promjena, a ne smije se zanemariti ni već spomenuto Plinijevo
sorus8, koje je također bilo povodom paretimološkim adaptacijama9.
21.1.1.2. Naši nastavljači izraza σαϋρος)saurus pokazuju znatna divergiranja
od etimona i taj se razvoj očituje u međusobno toliko udaljenim oblicima kao što
su strun, širun ili čak šnjur. To je zavelo Skoka pa je širun i šnjur tumačio (ZfrPh
50,527) pomoću »< *serranus REW 7866, eine Ableitung von serra »Säge«, welches
als Fischname in Ragusa auch vorkommt: sijera...«. No, u ZfrPh 54, 463 se isprav­
lja: »nicht auf *serranus REW 7866, wie ich fälschlich angesetzt habe, sondern
auf die -owe-Ableitung von saurus REW 7627, Rohlfs (EWUGr) 1920«, naglašava­
jući pri tom da »die lautliche Seite (ist) nicht vollständig klar«10. Takvo točno
izvođenje i precizna identifikacija nepotrebno su zakomplicirani i zamagljeni u
članku sarun (ERHSJ 3,206) uvođenjem krive identifikacije (»acciuga, sardon« /?/),
ispuštanjem sistematskog naziva (»vrsta plave ribe«) i dvojakim tumačenjem eti­
mologije (»dalmato-romanski ostatak od vlat. *surone« i »od grč. naziva za morsku
ribu σαΰρος«)11.
Naši se refleksi koji nastavljaju taj etimon mogu podijeliti u dvije skupine. U
prvu, brojniju skupinu spadaju oblici izvedeni iz saurus proširenog pomoću mor­
fema -ONE. U njima se odreda pojavljuje nazalni elemenat. T i su oblici starije
posuđenice, a to se najbolje vidi iz lika s metatezom: šnjur. Drugu skupinu čine
oblici bez nazalnog elementa, a to znači likovi koji su nastali bez augmentativa
-ONE, a pitanje njihove kronologije bit će zastrto paretimološkim uplitanjem for­
malno sličnih oblika.
21.1.1.3. Od likova sa nazalom najrasprostranjeniji je šnjur, kojemu je meta-
tezu Skok protumačio još u ZfrPh: »Die Metathese r — η > n — r erinnert an
missorium > šmur«, to tim više što nam je nepalatalizirano šnur F. Ivanišević po­
tvrdio još 1903. za Poljica (cit. u H 413—4). Od šnjur paretimološki nastaje šinjur.
Bliži su lat. ishodištu parovi

7 Usp. aurata/orata (14.2.1.).

8 Koje Plinije navodi između škrpine i krba.
9 V. C. Battisti BALM 2—3, 90 i 4, 49.
10 Više manje isto tumačenje nalazimo i u Term. 51.
11 Iako nigdje ne nalazimo uglaste zagrade kojima se naznačuje intervenciju priređivača, čla­
nak ipak nije napisao Skok, jer se u tekstu navodi Bazioli (sic) sa prinosom iz XV godišta
Morskog ribarstva (1963), a po svemu se da zaključiti da priređivač nije znao za Skokovo mi­
šljenje iz ZfrPh 54, 463, koje se u Lit. niti ne spominje.

315
 sarunjšarun
srunlstrun.
Očito je da su drugi termini u parovima (šarun i strun) rezultat sekundarne moti­
vacije: u prvom slučaju na šaren, šara, a u drugom na struna (zbog ispupčene i
oštre bočne linije). Zasebno stoji širunjsirun, kojemu ne znamo objasniti promjenu
vokala u osnovi12, iako raspolažemo s potvrdom scero(nem) iz splitskog statuta za
godinu 1312 (v. 19.3.4.1.). Iz takvoga širun paretimološki zbog formalne sličnosti
nastaje šimun, sa oslanjanjem na antroponim kao u slučaju joško za Gobius sp.
(v. 13. bilj. 30).
21.1.1.4. Kod oblika bez nazala (sur, suro, šuvar, šuvor, šovrić) situacija je
sasvim drugačija. Kad je osnova sauru bila sama, tj. kad njezinu razlikovnost nije
podupirao morfem -one, došla je u formalno podudaranje s refleksima koji su se
razvili iz lat. SÜBER (*SÖBER) »pluto« (REW 8357, FEW 12, 332), od kojih je
dovoljno navesti ven. suro, tršć. sur, bolonjsko s&ver i južnofranc. sieure, te Gesne-
rove likove iz 21.1.1.1. pa da se vidi da je u svim tim govorima došlo do izjedna­
čavanja oblika izraza za »pluto« i za ribu Trachurus. Paralelan je bio razvoj i na našoj
obali: šur, šuvar, šuvor istovremeno su izrazi za oba sadržaja, jednako kao u tal.
dijalektima, u južnofrancuskom (v. citat iz Gesnera, 2.1.1.1.) i u brojnim iberoro-
manskim govorima13. Zbog tog je razloga nemoguće utvrditi da li smo naše ihtio-
nime preuzeli iz dijalekata sa suprotne obale ili su oni autohtoni rezultat paralelnog
razvoja izraza za oba sadržaja na našoj obali14.
Jedino nam taj paralelni razvoj dvaju izraza može protumačiti romanska i
naša imena za Trachurus sp., pa nam zato i nije potrebno tražiti nekakve tobožnje
sličnosti između boje pluta i boje ribe kao što je to činio P. Barbier (»On peut expli­
quer que le nom du liège ait été donne au maquereau bàtard par les nuances jau-
nàtres ou dorées qui distinguent ce poisson«, RLaR 53, 51), to tim manje što sama
priroda te vrste plave ribe to ne dopušta15. Kad su se fonetskim razvojem izrazi
za »pluto« i za Trachurus sp. izjednačili, ne samo da drugi oblici izraza za sadržaj
»pluto«, koji ne mogu potjecati od saurus, počinju označavati ribu (usp. tal. sughe­
rello, ili u Livomu sugarello), već se u osobinama samog referenta, tj. ribe, traži
razlog zašto je »uspoređena« s plutom. Tako dolazi, na primjer, do tumačenja
kojim G. Malagodi pokušava objasniti povod takvoj denominaciji: »Così chiamato
perchè succhia, assorbe l’unto in cui viene cucinato«16. Međutim, ako narod misli
da šuvar (riba) upija masnoću, lingvist mora znati da je do takva narodnog mišljenja
moglo doći zato što postoji i šuvar (pluto), koji isto tako upija, a da su dva homo-
nimna izraza nastala neovisno jedan od dnrgoga pukom slučajnošću i igrom fonet­
skog razvoja. T u čak nije ni riječ o nepodnošljivoj homonimiji, o homonymie fđcheuse,
kako bi je nazvao Gilliéron. Oba sadržaja pod jedinstvenim izrazom pripadaju
i kod nas i u rom. jezicima istoj konceptualnoj asferi: šuvri su dio mreže kojom se

12 Priređivač nam zapravo ništa ne tumači navođenjem »Oblik sirim, širim predstavlja disimila­
ciju o — u (o) > *seron > širun« (ERHSJ 3, 206), jer to ne znači ništa.
13 Lozano br. 410.
14 Skok 3, 366 smatra sAvar »pluto« dalmato-romanskim leksičkim ostatkom.
15 Samo je nedovoljno snalaženje u meandrima sistematskih oznaka i nepoznavanje refere­
nata bilo uzrokom što Corominasova tumačenja za španj. imena chicharro i jurel nisu do­
kraja jasna (DCELC 2, 46 i 1078).
16 Cit. M. Cortelazzo, Elba 106. Isto tumačenje donosi i Rosamani 1123 za tršć. suro »pluto«
i Trachurus.

316
love šumi, a kako oni nisu baš dobra riba17, što možemo očekivati nego da će se
njihovo ne odveć ukusno meso usporediti sa šumom, tj. sa plutom na mreži. To je
još jedan primjer kako se za homonime koji su nastali kao rezultat slučajnosti fo­
netske konvergencije pronalazi opravdanje18 u zajedništvu izraza: za talijanske
ribare Trachurus upija masnoću, a za naše je njegovo meso ukusno — koliko i
pluto.
Jezici istočnog Sredozemlja u kojima nije došlo do podudaranja sa lat. suber
(*s5ber), nastavljaju grč. σαϋρος: pučki novogrč. σαυρίδι i σαφρίδι (Proia 2145;
PM CM 155) iz kojega je i bug. safrid (Drenski 175). Međutim, u novijim stadijima
grčkoga došlo je zbog oštrog boka do paretimološkog naslanjanja na σταυρός »križ«,
a time i do sinonima σταυρίδι (Proia 2236). Iz tog oblika potječu alb. stavridhi
(Pesh. Shq. 126), rum. stamidul (Vasiliu 327)19 i turski istamit (Nalbandoglu 39).
21.1.2. Sve ostale oznake za Trachurus sp. predstavljaju obilježena imena,
koja daju dodatnu informaciju o veličini ribe, a to znači da supostoje s jednim od
neobilježenih (nemarkiranih) imena. Takvi su ihtionimi odreda nastali na našoj
obali.
21.1.2.1. Za označavanje malih primjeraka (iuv) uzima se neobilježeno ime
vrste koja je upadljivo manja, a to je u ovom slučaju Clupea sprattus ( = C. papa­
lina). Njezino neobilježeno ime papalina podešava se muškom rodu (prema šnjur,
šarun), i za Trachurus iuv dobijamo papalin i papalinac, jer kao što je na nekim
mjestima trup šuvar, tako je i mali šuvar na nekim mjestima papalin(ac)20.
21.1.2.2. Brojniji su nazivi za primjerke većih dimenzija. U južnoj se Dalmaciji
veći šnjuri nazivaju imenima koja označavaju da riba »dolazi izvana« (usp. kidfača,
kulfar, afrikanka i si.). Takvo je ime bojanez, nastalo iz hiđronima Bojana prošire­
nog pridjevskim sufiksom za tvorenje etnika (rom. -ENSIS > tal. -ese > hrv.
-ez)21. U varijanti bajanez ta je motivacija već zastrta. Prema bojanez, nastaje po
formalnoj i sadržajnoj paradigmi arbanez i uz promijenjeni morfem, arbanas22,
jer granična rijeka Bojana upućuje na Arbanase.
21.1.2.3. Kao što se papalina srednje veličine zove mezanela (f), šnjur srednje
veličine zove se mezanac (m), a to je naša izvedenica od ven. mezàn »mediocre, tra
grande e piccolo« Boerio 415 ( < lat. MEDIANUS »in der Mitte befindlich«, REW
5425)23; usp. u Abrucima lissa mezzana za Lichia amia (P.-S.). Prema tome imamo:
papalina : papalin{ac) :: mezanela : mezanac.

17 »Leur chair peu estimée est inférieure à celle des Maquereaux«, Boudarel 315. Valjda zbog
oštrog boka, Trachurus se u Marseilleu zove estranglo bello mero, a taj stilistički ih tio n im (=
»zadavi punicu«), kao i poslovice što ih donosi Rolland 3, 162, dovoljno kazuje na kakvoj je
cijeni kod ribara.
18 Usp. već klasični primjer homonimije izraza souci »briga« < sollicitare i souci »cvijet, neven,
Calendula« < solsequia, koji donosi Ullmann Précis de sémantique franfaise, p. 40.
19 Koje Cioranescu DER 8143 izvodi izravno iz grč. σταυρός »križ«.
20 Etim. za taj naziv v. 23.2.2.
21 V. 15.3.3.6. U Koritima je svaki veliki cipal bojanez.
22 Za Arbanas, v. Skok 1, 54— 55.
23 Skok 2,432 ne navodi ihtionim, ali bilježi mezana »drveni sud«, koje ne može potjecati direk­
tno iz lat., kako priređivač navodi, već je i to posuđenica iz ven. Bez ven. posredstva preuzeli
smo nesonim MeSanj iste etimologije.

317
21.1.2.4. Čitav niz imena za veće primjerke šnjura može se svrstati u semanti-
zam »zvuk«, »glazba«. Razlog takvoj konceptualizaciji za ime ribe koja, koliko mi
znamo, ne proizvodi zvukove, valjat će tražiti u bodljastoj bočnoj crti koja se uspo­
ređuje sa strunom. Takva se interpretacija najbolje potvrđuje u nazivu tamburić
(m), gdje je m. rod uvjetovan rodom općeg imena za vrstu, koje ne dopušta *tam­
burica2*. U istom su semantičkom polju i muzikant na Braču i Hvaru25, a djelomično
i hrokavac (usp. hrokavica za Triglidae, 11.1.3.)242526.
21.1.2.5. Srednji ili veliki šnjur nosi na nekim mjestima ime klapavac ili dvo-
člani naziv Šnjur klapavac. Teško je odrediti da li je tu riječ o fonosimboličkoj tvorbi
prema klapati ili, kako neki ispitanici tumače, da je šnjur iz klape, tj. iz jata (usp.
šnjur od mase). Varijante šklapavac i lapavac govorili bi u prilog prvoj pretpostavci.
Neočekivana veličina primjerka unosi u sve te obilježene ihtionime stilistički naboj
koji otežava etimološku interpretaciju. Jednako su tako stilističke tvorbe nazivi
kalibard, kalibardo, kalibardin koje ne znamo objasniti usprkos njihovu četvero-
složnom izrazu.
21.1.2.6. Za tovariš, v. 20.3.3.2. i bilj. 57.
21.2. T ri ribe, kojima smo imena naveli u popisu |88|, pučka taksonomija grosso
modo naziva jednim imenom, no, kako su ribe međusobno ipak različite27, a isto­
vremeno pokazuju znatan broj zajedničkih biomorfoloških crta sa vrstama Seriola i
Temnodon ( = Pomatomus), događa se da se svih pet vrsta ponegdje nazove istim
imenom kojem će se, u cilju isticanja razlika, dodati determinativi. Odatle velik
broj dvočlanih naziva, upotreba jednog imena za više vrsta i, nadasve, česte ne­
sigurnosti i oklijevanja ispitanika oko identifikacije domaćih naziva. Zbog svega
toga naše identifikacije imena iz popisa |88|, |86| i |84| valja uzimati s rezervom i
stalno imati na umu da zabilježeni izraz odista u narodu postoji, no da ne možemo
biti uvijek sigurni da označuje za sve ispitanike i za sva mjesta baš onu vrstu koju
smo kao vrijednost tog izraza naveli. T a se nesigurnost očituje ne samo kod ispi­
tanika, već i kod leksikografa, pa čak i kod etimologičara kad uz izraze kojima se
označuju ribe tih vrsta nižu kao ekvivalente imena najrazličitijih riba koja nemaju
nikakve veze ni između sebe niti sa realnim stanjem28. Kao što se može očekivati,
za tako teško odredive ribe29, koje nemaju neku upadljivu karakteristiku, nećemo
imati mnogo oslonca ni kod klasičnih pisaca, pa možemo slobodno reći da ne zna­
mo kako su se Lichia, Temnodon ili Seriola nazivale kod Grka, a još manje kod

24 Etim. v. Skok 3, 440—1.

25 Pr 669 citira Fabera za Rijeku: musicanti.
26 Jedino nama poznato sadržajno podudaranje ( \ ) moglo bi se vidjeti u španj. cfucharro za
koje Corominas DCELC 2,46 oklijeva da ga dovede u vezu sa cigarra ( = ckicharra) »cvrčak« ;
usp. cMnchar, chichar (Rolland 3, 162) i dettarmi (Gesner, cit. 21.1.1.1.); port. ckicharro
(Castro 122)
27 Ono što mi, slijedeći F r i RJ, označavamo kao Lichia: amia, glauca i vadigo,T ortonesell, 173—
—177 tretira kao tri roda: Lichia, Trachynotus, Campogramma.
28 U članku lécchia VEI 573—4, navode se jedna za drugom ove ekvivalencije: lécchia, specie
di lampreda, chien de mer, ombrina i Scomber ància (?). Danas najpouzdaniji tal. priručni
rječnik Zingarelli daje u članku lécchia (p. 944) značenje »squalo di mare (Scymnorhinus
licha)«, ali se uz tekst donosi slika ne za morskog psa već za Lichia amia, dok se na p. 969
s. v. lizza (2) upućuje opet na leccia, iako lizza u Italiji ne označava psa Scymnorhinus (usp.
Tortonese 2,183). Ili, VDS 53 navodi za Taranto ardala sa značenjem »sorta di pesce, pesce
lupo« iako je ardola u Tarantu Lichia sp., a ne »pesce lupo« (usp. Taranto 44) itd.
29 A o kojima se i danas zna relativno malo: »Non si sa molto sulle abitudini di questo pesce«,
Lythgoe 219; jednako i PomEnc 4, 661.

318
Rimljana. No, kako je riječ o ribi koja je tražena30, a ne lovi se u većim količina­
ma, njezina će imena, baš zbog prvog razloga, postojati na svim mjestima, ali ih
ekonomska vrijednost, zato što je zanemariva, neće nivelirati, tako da ćemo se u
svim nomenklaturama sretati s velikim brojem denominacijskih osnova i s još većim
brojem njihovih varijanti.
21.2.1. Već kod prvog i najraširenijeg imena za Lichia sp. ( = Lichia + Trachy-
notus + Campogramma), koje je kod nas zastupljeno s tipom lica, sukobit ćemo se
sa nesigurnošću oko imena i njegova postanja. P. Iovius, na samom početku 16.
stoljeća, sjećajući se jedne gozbe u Genovi, kad je posebno uživao u izvanrednoj
ukusnosti lice, žali što ne zna kako se ta lechia naziva u latinskom3132. Ni mi danas
nismo u boljem položaju, iako nije riječ o nazivu koji bi bio ograničen na jedna
jezik, već o ihtionimu koji u različitim varijantama, podešen brojnim jezičnim
sustavima, živi po čitavu Sredozemlju od Iberije do Poma.
Navest ćemo samo nekoliko potvrda o toj rasptrostranjenosti : bug. lisa (Drenski
179)32; turski leka (Nalbandoglu 27), novogrč. λίτσα (Bikélas 229, PM CM 163)33;
alb. lice, glice (Pesh. Shq. 127), lice (Filipi-Rakaj 256); tal. leccia, lizza (Tortonese;
Zingarelli), tršć. liza (Rosamani 547), ven. /issa, lizza (Boerio 373—4; A. Ninni 191),
abr. lèccié (Giammarco 167), Ankona: alice (Penso), Elba: lečča (Cortelazzo 66)34;
prov. lico, lecito, leco (Tresor), lecca, licca, lechio, leccio (Nice), litcha35, nicha (Séte:
Dieuzeide 2,269); frane, liehe; španj. leche ; bask. licha, itxas (Lozano 418—9)36;
kat. leixa, leixola (A. Griera, Els ormeigs ... 62)37.
Kod takova okruženja nema nikakve sumnje da su i naši nazivi lica, lica, lica,
lisa i liceta38 potekli iz istog izvora kao i imena za Lichia sp. u drugim jezicima
oko Sredozemlja. Samo, gdje je taj izvor? To je pitanje ostalo još uvijek bez odgo­
vora koji bi nas mogao zadovoljiti.
21.2.1.1. Za nas lica nije bila u »popisu nerazjašnjenih termina«, jer je Skok još
1930. u ZfrPh 50, 508 kratko i bez oklijevanja ustvrdio ùvea < lichia (Fisch)«, a
nekoliko stranica dalje (525) tu istu tvrdnju nešto eksplidtnije iznio: »lica s. f.
»lichia annia« (sic) < lichia mit derselben Wiedergabe des griech. χι wie in Dyrrha­
chium > Dmrazzo, skr. Drač«. Nakon toga, 1933, izašla je Term: »U Dubrovniku
se još upotrebljava naziv lica, koji dolazi od grčkoga lichia« (p. 52). U ERHSJ
2, 293 priređivač je vrlo točno i čak redundantno identificirao licu kao »riba lichia
amia, lichia glauca, scomber glaucus« i zaključio, uopće se ne osvrćući na mjesta

30 »Est et alius generosus piscis magnitudine atque colore medius inter thynnum et umbram,
quem Romani pariter et Ligures lechiam appellant«, Iovius, cit. G. Ineichen BALM 2—3,101.
31 »Quo fit ut lechiam procul dubio fuisse amiam fateamur, quum nullum qui insigni sapore
praestet piscem sine certo Latino nomine simus relicturi et nullus ab ipsa lechia piscis hodie
ocurrat quem amiae nomine appellare audeamus«, (cit. G. Ineichen, na n. mj.).
32 U Crnom se moru javlja samo Lichia amia i to vrlo rijetko (Drenski).
33 Bikélas navodi i κλίσσα; usp. alb. licelglice i mjesto iz Gesnera u 21.2.1.3.
34 P.—S. navode za Sardiniju leccia, lezzo, lizza , lizzu, što je malo vjerojatno, budući da Wag­
ner DES i Penso bilježe samo serviola i strinola.
3 5 »Secundam igitur glauci speciem dicimus esse eam quam Provinciales liehe vocant«, Rondele-
tius. De pise. mar. 253.
3 6 Lozano za Lichia ( + Trachynotus -f Campogramma) upotrebljava gen. naziv Caesiomorus
(amia, glaucus, vadigo).
37 Za arapske nastavljače istog etimona (leti, leitcha i dr.), v. Oman 175—6.
38 U Račišću je proširenje lica u liceta uvjetovano postojanjem naziva lic, koji u tom mjestu oz­
načuje vrstu Euthynnus thunina.

319
iz ZfrPh i iz Term (kojih nema ni u Lit. na kraju članka): »Od mlet. Uza. Taj mle­
tački oblik je zacijelo došao iz Dalmacije. Drugi su talijanski oblici, koji više odgo­
varaju fonetici: leccia (Nizza), (a)liccia, lecchia, leda (Genova), a istro-romanski
lizza, lissa < lat. lichia«. Iz toga se može zaključiti: a) da je lica preuzeto iz mletač­
koga, a da je mletački, prije nego što nam ga je posudio (zapravo vratio, Rückwan­
derer}), isti oblik preuzeo iz Dalmacije; b) da je ishodište tal. i našim oblicima la­
tinsko, a ne grčko, kako je Skok tvrdio u ZfrPh i u Temv, c) da naš oblik manje
»odgovara fonetici« nego tal. i istro-romanski oblici. Što ovo posljednje znači, ne
razabiremo ni danas. Međutim, Skokova je etimologija i prije pojave ERHSJ bila
poznata i kod nas prihvaćena, bilo u lingvističkim (M. Deanović Anali HIJAZU
Dubrovnik 3, 1954, 163; Vinja 1957 (2) 261), bilo u popularizatorskim radovima
(H 198; B. Finka M R 24, 1972, 116). Mi smo, istina, ukazivali na mletački kao
neposredan izvor našem lica (P. Budmani, ARj 6, 40, smatrao ju je za tal. riječ),
ali nismo se niti jednom upitali što je značilo latinsko (ili grčko) lichia i da li je taj
oblik u o p ć e postojao u latinskom (ili grčkom). Tek nam je sustavno ispitivanje na­
šeg lica u romanskom kontekstu Sredozemlja pokazalo da o etimologiji tal. leccia,
frane, liehe, a to znači ni o našem lica, ne znamo n iš ta , jer Skokova lichia nije ni­
kada bila ni latinska ni grčka riječ, već samo tvorevina sistematičara (Cuvier, 1817),
koji su je skovali prema frane, pučkom nazivu liehe39, jednako kao što su za siste­
matski naziv jednog psa iskoristili homonimno pučko ime i stvorili za svoje potrebe
Scymnus lichia ( = Scymnorhinus licha = Dalatias licha) ili kao što su za sustavnu
oznaku prvog srodnika naše lice uzeli Seriola prema pučkom imenu sériole, seriola.
Budući da su sustavni nazivi redovito grč. i lat. riječi, lingvisti su uzeli zdravo za
gotovo da je i lichia grčka riječ!
21.2.1.2. Kad smo se tako otresli uvjerenja da poznamo etimologiju frane, liehe,
tal. leccia i našeg lica, pogledajmo koliko se zapravo zna o tom ihtionimskom tipu i
koja su rješenja predlagana. W. v. Wartburg svrstava frane, liehe (kad označava
Lichia sp.) među riječi nepoznata postanja (21, 251 i 255), no ni on nije načistu sa
razlikovanjem imena za Lichia sp. i za psa Scymnorhinus, jer u FÉW 16, 456b
svrstava pod starofranačko LEKKON »lizati« ihtionim lecha, Scymnus lichia,
potvrđeno 1410. za Narbonne40, a na str. 459b i novoprov. lico, litcha (Séte) i
licho (Bordeaux). Međutim, mi barem za Séte možemo bez dvojbe tvrditi da litcha
označuje Lichia sp. Wartburg na taj način djelomično prihvaća izvođenje ihtioni-
ma iz etimona koji je dao tal. leccare, prov. lecar i licar »lizati«, što je P. Barbier pred­
ložio još 1909. u RLaR 52, 116, pokušavajući objasniti nastanak imena obiju vrsta
pomoću tog izraza pridružujući mu semantizam »glouton«, »proždrljiv«. Meyer-
-Lübke (REW 5027 XLIGICARE »lecken«) odbija to tumačenje, baš zbog postoja­
nja tal. oblika lecchio, leccia, držeći ga za »zweifelhaft«. Da je znao za još istočnije
likove lizza i lissa sigurno bi u tom odbijanju Barbierove etimologije bio još odluč­
niji. Battisti u DEI i Prati u VEI smatraju da je etimologija nejasna.

39 Tumačeći etimologiju sistematskih imena za svaku vrstu, Dieuzeide 2, 269 navodi: »Lichia
du nom vulgaire lìchen. Usp. P. Barbier »On donne aussi le nom de liehe (dont le latin des na-
turalistes a aussi fait lichia) à un genre de la famille des Scombérotdes qui comprend trois
espèces de la mer Méditerranée: la liehe amie...« (RLaR 52, 1909, 115). Naravno, i Battisti
u DEI 2191 ističe da je lichia iz »latino scientifico« i, ne znamo zašto je baš oznaka tog mjesta
navedena u ERHSJ ?!
40 I Wartburg vidi da narbonska potvrda dovodi takvo tumačenje pod upitnik, pa se u bilješci
3 na str. 462 ograđuje: »Die form lecha aus Narbonne macht allerdings die Zugehörigkeit die­
ses namens zu LEKKON fraglich«. M eđutim, to isto vrijedi i za imena psa.

320
 Novo tumačenje predlaže G. Rohlfs u Lexicon Graecanicum p. 304, izvodeći
»it. leccia, venez. lizza, franz. liehe, prov. lecho, licho, đalm. lica, jugosl. lica*1
»leccia«, ein Fisch (Lichia amia)?« iz grč. λύκειος »wolfsartig«4142. U prilog svom
tumačenju iznosi da se ista riba u Lecceu zove riééóla, kalabr., sic. riććola, a u T a -
rantu arćola »pesce lupo«43, te da je već u kl. grč. λύκος bio ihtionim.44
Što možemo reći o Rohlfsovoj etimologiji? Njezinoj je fonetskoj strani teško
naći prigovora, pogotovu što se za ovako široko područje sa nekoliko genetski raz­
ličitih jezika, koji su ihtionim prihvatili, mora računati s neočekivanim uplitanjem
drugih oblika, pa barem za naše gledanje, obrazlaganje fonoloških promjena pred­
stavlja manje važan problem. Što se tiče semantičke strane, a ona je ovdje značaj­
nija, nju Rohlfs ne podupire niti s jednim dokazom ili paralelom, tako da bi se mo­
glo činiti da se sadržaj »lupus« nikada ne primjenjuje na Lichia sp. Ekvivalencija
»pesce lupo« zapravo ne kazuje ništa jer se uvijek može reći da potječe od autora.
Međutim, taj neosporivo najbolji poznavalac južnotalijanske jezične situacije ra­
spolaže u svojoj bogatoj građi s dovoljno elemenata pomoću kojih je to lako mogao
učiniti. Mislimo u prvom redu na ime lice u regiji Lecce lupinu, koje sam Rohlfs
VDS 303 navodi sa značenjem »pesce marino. Leccia amia«, a o tom obliku i nje­
govoj identifikaciji nema dvojbe, jer ih potvrđuju Bertùccioli (61) i P.-S. (89) baš
za Lichia amia. Iako ne mislimo da je lupinu etimološki (stricto semu!) isto što i
lupus (v. idući odjeljak), ipak je taj oblik u jezičnoj svijesti samo i isključivo povezan sa
lupo, jednako kao i oznake za lisicu lupùda i dr. Ukratko, smatramo da je Rohlfosova
etimologija λύκειος prihvatljiva i da je semantički opravdana, što se nikako ne može
reći za Barbierovo tumačenje pomoću leccare »lizati«.
21.2.1.3. To nas zaključivanje dovodi do tumačenja usamljenog tipa denomina-
cije za Lichia amia: lujpa (neobilježeno)45, lujpica (manji primjerci) i lujper45a
(coll, za iuv), s kojima moramo povezati i ulcinjski oblik lojba46. Kod dosadašnjih
tumačenja za taj ihtionim dogodilo se nešto slično kao i kod tumačenja za naziv
lica. Skok je u ZfrPh 50, 525 pokušao protumačiti lüjpa »die selbe Fischart wie lica«
pomoću lophia, navodeći REW 5173, a pod tim brojem je u REWu LUPUS »Wolf«.
Prema Skoku, »Für die Lautgeschichte des Altdalm. ist dieses Wort sehr wichtig,
da es das einzige bisher bekannte Beispiel für f i > *pi > ip darstellt«. Nažalost
tome nije tako, jer lophia (koje Skok tako navodi, a kojem nema ni spomena u REW
5173) ili točnije λοφΐά (-ΐή), jer može biti riječi samo o tom obliku, znači »bristly
ridge on thè back of animals«. No, lica je izrazito gola i glatka riba: »Cretensium
vulgus appellat lissam vel dissoni a glabra ac squamis carente cute« (Gesner, No-
mencl. 111)47, a tome sadržaj koji ima λοφιά nikako ne odgovara. Tog su se izraza

41 Na tom mjestu Rohlfs slijedi našu kronološku distinkciju: lica je stariji, tj· dalm. oblik, a lica
je recentnija posuđenicaiz ven. (Vinja 1957 (2) 261), ali to iskazuje neuobičajenom opozicijom
»dalm. ~ jugosl.«.
43 U prvom izdanju ( = EWUGr) tog članka nema.
43 Ekvivalencija »pesce lupo« ne dokazuje ništa, jer se lica tako nigdje ne zove. V. bilj. 28; ricciola
je naziv za Lichia vadigo u Napulju (Penso).
44 N e znamo koja je to riba bila. Budući da Hikezije (ap. Athen. 7, 282 d) navodi da se λύκος
naziva i καλλιώνυμος zacijelo je riječ o izbjegavanju tabu imena.
45 I Baldo Košić (G IH N D 4,290) navodi lujpa za Dubrovnik; v. i Rad 155, 29.
45a Za zbirni sufiks -er usporedi piSter Smaris iuvss (v. 22.13.3.1.).
46 Više detalja o tim oblicima v. Vinja 1961, 122—128.
47 »Pičces operculaires lisses, paraissent nues«, Dieuzeide 2, 272.

21 v . V IN JA E T IM O L O G IJA I. 321
domogli sistematičan (Artedi, Litiné, 1758.) i od njega stvorili sistematski naziv
za hudobinu ili vražju mater (Lophius piscatorius48, v. 6.1. i dalje), dakle za ribu
koja odista liči na grm ili bilo što obraslo dlakama.
Kad ne možemo prihvatiti Skokovu etimologiju4950za lujpa, gdje je možemo
tražiti? Smatramo da naši oblici jednako kao i alb. lojbé (Filipi-Rakaj 256) iz kojega
je ulcinjsko lojba, nastavljaju grč. άλώπηξ latinizirano u alopex, aiopia, alophiaso,
koje je dalmatskim posredstvom prešlo u naš i u alb. jezik. Nećemo inzistirati na
identifikaciji grčkog (i lat.) ihtionima iako bismo mogli reći da Plinijevo mjesto
(N H 9, 145)51*o gutanju udice i povraza usque ad infirma lineae52 odgovara bolje
lici nego psu lisici, jer se lica lovi na povraz. Okrenut ćemo se južnotalijanskim dija­
lektima i kod njih potražiti potvrde za naše izvođenje. Već smo u gornjem odjeljku
vidjeli oblik lupina, koji nije ništa drugo do li italijanizirani grecizam. Da on nastavlja
grč. άλώπηξ (novogrč. άλωποϋ, άλεποϋ Proia 143), lako ćemo se uvjeriti ako razmo­
trimo oblike koje G. Rohlfs navodi pod tom natuknicom u EW UGr 101 : alupüda,
lupuda, allupuda i nadasve oblik iz Otranta aliptina koji uz vokalsku metatezu daje
već spomenuti ihtionim lupina. Što se tiče naših oblika, njihova fonetska strana ne
pričinja poteškoća ako se uzme u obzir dalmatsko posredstvo: protrakcija palatal-
nog elementa prema naglašenom slogu jednaka je onoj koju smo ustanovili u RUBEA
> rujba »ozeblina« ili GUBIA > gujba »dlijeto«53, a i čuvanje bezvučnosti isto
tako govori u prilog tom posredstvu54.
21.2.2. Bjelasanje lice u moru i njena svijetla srebrnkasta boja55 čini se da su
uvjetovali naziv bilizna i brojne varijante btlizma, bilizina/bilizina, biliznja i bili-
zica. Taj je denominativni tip zastupljen na relativno znatnom broju točaka od
M ulterà do okolice Dubrovnika. Skok je o njemu pisao u Term 51 i navlastito 101,
navodeći taj oblik kao »dragocjen naziv«, jer nam on »dokazuje da među našim
nazivima za ribe na Jadranu imade i starih slovenskih izvedenica kojih u današ­
njem jeziku više nema«56. Kao što vidimo i Skok je bio začuđen5758pojavom starog
slav. oblika među nazivima gdje su domaći nazivi i više nego rijetki. Kao formalne
paralele takve tvorbe on navodi lužičko-srpsko bilizna »bjelina« i naše fitonime di-
vizna, divizima, divizina58. Međutim, postoje u slav. jezicima i brojni izomorfni ih-
tionimi a to su: bjeloruski belezna, belizna, ukrajinski bilyzna, te poljski bielizna.

48 Carus (Pr 710) ovako opisuje Lophius piscatorius: »Ossa capitis spinis numerosis praedita;
spinae tres anteriores dissociatae in capite, tentacula longa referentes...«.
49 Q nedopustivo nemarnoj i protivurječnoj formulaciji članka lujpa u ERHSJ 2, 327 pisali smo
u, Vinja 1974, 170— 1. Priređivač i tu navodi među L it. DEI 2261, gdje se jasno kaže; »lat.
sc. lophius — »rana pescatrice«, dok se ostale Battistijeve ekvivalencije prenose u Skokov tekst
bez uglastih zagrada.
50 Varijante alopialalopHa nalazimo u Mayhoffovu izdanju Plinijeve N H (Teubner); cf. pored
άλώπηξ i st. grč. άλλοπίης kao determinativ uz Trachurus, Numenije (ap. Athen. 7, 326 a).
51 U IX knjizi Plinije govori o uolpes marìnae, a u popisu u XX XII knjizi o alopex.
52 Elijan (IX 12) tvrdi da alopex izbacuje čitav probavni trakt da bi se oslobodio progutane udice.
53 Vinja 1957 (2) 260 i 265.
54 Nismo sigurni da li se može svoditi na istu etimologiju nekadašnji naziv za licu u Rimu lopida,
koji navodi K. Gesner (Nomencl. 115): »Romae et in Liguria lechia vel leccia vocatur. Item
vox in Glauco secundo a Romanis lopida vocari dicit hunc piscem«.
55 »Dorso bianco-bluastro o bianco-grigiastro. Fianchi e ventre argentati«, Lythgoe 219.
56 Na -zna od bio, bijel. Skok 1, 153. ARj ne bilježi uopće taj tip.
5 7 T o čuđenje prenosi i B. Finka (M R 24, 1972, 115), no on bilizna ne prihvaća za standardni
termin, jer se »tome protivi sam fonetski ikavski oblik osnove«.
58 Verbascum thapsus, B. Šulek IB 67, D . Simonović BR 492.

322
sve imena za slatkovodnu vrstu Aspius aspius L, koje uz strogu identifikaciju i
pomnjivo navođenje izvora donosi I. Leder, p. 6859. Nekoliko elemenata ipak ote­
žava definitivno prihvaćanje Skokova tumačenja. To je u prvom redu izostanak
ijekavskih oblika, iako se ihtionimi pojavljuje u krajevima gdje bismo ih morali
očekivati. Nadalje, veza sa »bio, bijel« se ne osjeća i sufiks -zna (-zrna) se gubi u
varijantama bisinica, bitinica6061, koje ne znamo objasniti, a nismo ni sigurni da li su
u vezi sa bilizna. Jedinu vezu s tim semantizmom nalazimo u liku bjelica, no on
može biti nastao i neovisno od lika bilizna. Naprotiv, iste je tvorbe i istog postanja
čakavski ekavski oblik beleznica, koji bilježimo kao oznaku za Atherina boyeri na
drugom kraju Jadrana u Mošćeničkoj Dragi (v. 24.1.5.1.). Postojanje tog oblika i
tako očito i potpuno podudaranje s navedenim ruskim, ukrajinskim i poljskim ih-
lionima uz izuzetnu rijetkost sufiksa -zna (-zma) govore mnogo odlučnije u prilog
zaključku da su bilizna i bilizma veoma stari ihtionimi slavenskog porijekla.
21.2.3. Jedini dvočlani nazivi za Lichia sp. su lica pastvica i lica modrulja. Prvi
se tumači jednako kao pastirica, pastrica, koji označavaju Scomberidae i Thunnidae
(v. 20.2.2.), a drugi modrom bojom vrste Lichia glauca62. Prvi se sadržaj pojav­
ljuje i u jednočlanom nazivu pastirica, te u liku s nejasnim sufiksom pastvuca.
21.2.3.1. O ostalim imenima za lice (gof, filun, strijela...) bit će govora kad te
izraze budemo tumačili kao oznake za druge pripadnike obitelji Carangidae, jer
su tamo tipični, a ovdje iznimni.
21.3. Treći, najtraženiji63 i najveći predstavnik obitelji Carangidae jest gof
ili orkan, Seriola dumerili, poznata mediteranska riba lijepih boja koja naraste i do
2 metra dužine, a može težiti čak i preko 50 kg64. Te osobine, uz činjenicu da se ne
lovi u većim količinama65, odredit će i tip sustava njezinih imena: gof će spadati
među one ribe koje imaju više (ali ne mnogo!) imena, jer se niti jedno neće nametnuti
kao naziv bez konkurencije; sva će imena pripadati starijem aloglotskom fondu, a
ako se pojavi pokoja na našem terenu iz naših ili stranih sredstava nastala tvorba ili
determinativ u dvočlanim nazivima, bit će to uvijek u svrhu označavanja rasta,
to jest postizanja dodatne informacije. Ukratko, gof će kao i lubin (v. 14.1. i d.)
spadati među one ribe koje su posvuda poznate, posvuda tražene, ali im ime nije
nivelirano kao u slučaju ekonomski važnih vrsta, tune ili sardele, na primjer. G of
se odnosi prema tuni kao manufaktura prema ribarstvenoj industriji.
21.3.1. Kod vrste Seriola dumerili geografska se distribucija vrste jasno odra­
žava u geografskoj distribuciji imena : gof je »na sjevernom Jadranu vrlo rijedak«
(J. Basioli SRJ 133), pa tamo nema nikakvih naziva; na srednjem ga ima znatno
više, a »najviše zalazi u područje Konavoskih stijena, Dubrovnika, Lastova, Visa«
(Pom Enc 3,178), pa su tamo i nazivi brojniji i identifikacija sigurnija. Nekoliko rijet-

59 »Die Form der Namen, die sämtlich zu *bil- »weiss« gehören, scheint ungewöhnlich«.
60 Lorini je čitavu obitelj Carangidae nazvao Bitinice (p. 22).
61 Bilizna je potvrđeno i u XIV stoljeću u Statuta Scardonae, cap. L X V II; v. LexLatM AIug
119.
62 »Dos gris ardoisé ou bleu d’outremer«, Dieuzeide 2, 269; »Boje je sivomodre ili škriljavo sive«,
J. Basioli SRJ 159.
63 »Chair ferme, excellente«, Dieuzeide 2, 268; »Meso mu je bijelo, mekano i vrlo ukusno. Vrlo
je traženo«, J. Basioli SRJ 133.
64 Usp. Tortonese 11, 169; Lythgoe 218.
63 Pom. Enc. 3, 177; »Selten (!)« FFA 577.

323
kih potvrda na sjevernom Jadranu odreda su nesigurne identifikacije i ne uklapaju
se ni u jedan od raširenih denominacijskih tipova. Naš obalni potez, od zadarskog
arhipelaga do Ulcinja, prekriven je sa tri osnovna naziva od kojih svaki poznaje po
nekoliko varijanti : gof, orhan i felun. Areali tih naziva nisu odvojeni već se na mje­
stima i presijecaju (intersekcija areala), a do tog najčešće dolazi kad se jedno od ti­
pičnih imena upotrebljava za oznaku stadija u rastu, što je lako razumljivo kad je
riječ o ribi koja dosiže tako značajnu težinu. Kod toga ćemo ustanoviti još jednu
karakteristiku koja je u procesu denominacije gofa paralelna s istim procesom kod
lubina: iako su sva imena stranog porijekla, ipak su (s jednom iznimkom) ograniče­
na našu stranu Jadrana, a to najbolje govori o njihovoj starosti. Nekoliko ostalih
naziva su ili (a) imena Češća kao temeljni nazivi za druge Carangidae (ili Thunni-
dae), ili su (b) dvočlani nazivi s dodatnom informacijom, ili su pak (c) recentnije
tvorbe, uglavnom nepouzdane identifikacije.
21.3.1.1. Geografski je najbolje zastupljen naziv gof, za koji B. Finka (MR 24,
1972, 116) smatra da »zadovoljava sve kriterije odlučne za terminološku funkciju
(proširenost na terenu, jezična opravdanost, mogućnost izvodljivosti) pa nema ni­
kakvih razloga za terminološko kolebanje«. Zabilježili smo ove varijante: goh, gofo,
gòfa. Pelagički karakter ribe odražava se u dvočlanom nazivu gof kulfar66. Na ne­
kim mjestima gof supostoji sa orfan i tada označava manje primjerke.
O etimologiji tog naziva već smo pisali67, pobijajući Skokovo izvođenje imena
gof iz gobius, tj. naziva koji je nedvojbeno označava glavoča, jer je takvo tumačenje
semantički neprihvatljivo: ne mogu iz istog etimona potjecati naziv za palac-dva
dugog glavoča68 i ime za traženog i velikog gofa69. Dok je ta etimologija u Terni
51 bila iznesena sa izvjesnom rezervom (»Izgleda da se osniva na lat. gobius, a ovaj
na grč. kobios«), u ERHSJ 1, 630 te rezerve nestaje, izlaganje je toliko složeno, u
obzir je uzeto toliko različitih stvarnosti neizvjesnih ekvivalencija, da čitav članak
nema koherentnosti niti može pružiti neku meritornu obavijest o etimologiji.70
Porijeklo našeg naziva gof valja tražiti u grč. γόμφος i u njegovim izvedenicama.
U sholijama Opijanu (Hai 1, 112; 111; 339)71 nalazimo γόμφος, γομφάριον i
γοφάριον. Ime je živo i danas u novogrč. obliku γουφάρι (Proia 661) i označava
(jednako kao i kod nas!) bilo gofa, bilo njegove najbliže srodnike Lichia sp. ili Tem-
nodon.7273 Slična je situacija i u susjednom albanskom: gofè (Rakaj 1970, 8) gaf è
(Pesh. Shq. 129). Iz novogrčke varijante λουφάρι (Hépitès 2, 431) potječe čitav niz
oznaka u balk. jezicima za spomenutog srodnika Temnodon saltator: tur. liifer
(Nalbandoglu 38), bug. lefer (Drenski 177), rum. lufarul (Vasiliu 329)73. Oblik

66 Za etim. v. 11.1.6.1. i B. E. Vidos Storia delle parole marinaresche, 248.

67 Vinja 1955—56, 20—22.
68 Još je Auzonije za gobius rekao: »Gobius non. maior geminis sine pollice palmis«, (Ai/. 5,131).
69 Nepoznavanje referenata ne začuđuje toliko kod Skoka, ali je odista neočekivano u Morskom
ribarstvu (24, 1972, 116), gdje Finka povezuje »gof s lat. gobius« i čak upućuje na usporedenje s
tal. goffo »zdepast«, koje očito s ovom elegantnom ribom, koja se negdje zove i falkunet, ne
može imati nikakve veze. Cortelazzo (Influsso ... 105), naprotiv, odlučno naglašava: »Non
c’è dubbio che si tratti di pesce diverso«.
70 Vinja 1972—73, 554—559.
71 U . C. Bussemaker 657; usp. d’Avcy W. Thompson 50; Strömberg 36; Sophocles 336.
72 Potvrde su brojne: Pr 673; G. Belloc Catalogne ressources eattxgrecques; H. A. Hoffman — D.
S. Jordan.
73 A. Cioranescu DER 4934 ispravno izvodi rum. oblik iz grč. λουφάρι i uspoređuje ga s tur.
liifer, ali daje krivu identifikaciju Thynnus pelamis.

324
lufar za Pomatomus saltatrix, u upotrebi je čak i u poljskom (Ryby 122). Grč. γόμφος
sa svojim osnovnim značenjem »bolt« (Liddell-Scott), tj. »kolac«, »klin«, »kavija«, koje
se podudara sa već susretanim semantizmima za Thunnidać i Carangidae (19.3.3.;
20.3.2. ; 20.4.1.2.), a potpuno će se poklapati sa semantizmom drugih imena za ovu
istu ribu (v. niže feltm i strijela), ne ostavlja mjesta nikakvoj sumnji u ispravnost
etimologije gof < γόμφος, dok navedena podudaranja sa ostalim balkanskim no­
menklaturama i navlastito sama priroda referenta uklanjaju svaku mogućnost pri­
bližavanja gof — gobius.
Posebno je pitanje odakle smo preuzeli naš oblik gof74'. U prilogu navedenom
u bilj. 67 držali smo da je naš oblik preuzet iz mletačkoga, a to je prihvatio i M.
Cortelazzo75. Međutim danas, kad raspolažemo s mnogo bogatijom građom za
naše i za talijanske nazive i potpunijim ihtiogeografskim podacima, moramo tu
tvrdnju preispitati. Već smo gore naglasili da je gof pelagička riba koje gotovo nema
u sjev. Jadranu i da se to stanje odražava u pučkom nazivlju. Isto je i sa talijanskim
nazivima. Dovoljno je letimično pogledati popis imena za Seriola dumerili što ga
donose P.-S. 91, pa da se uvjerimo da sama Sicilija pozna više imena za gofa nego
sve središnje i sjeverne oblasti Italije zajedno. Osim toga, plitke vode sjevernog
kuta Jadrana ne pružaju uopće uvjeta za život gofa, pa P.-S. za sve Venecije navode
samo dvočlani naziv lissa bastarda. N i Abruci ne poznaju posebno ime, već gofa
nazivaju izvedenicom od naziva za Lichia sp. leàuttè, a to je istodobno i ime za
Coryphaena hippurus (Giammarco 167—9). Nadalje, A. Ninni i E. Ninni uopće
ne spominju vrstu Seriola, tako da jedina potvrda koju u ven. nalazimo za gofo
potječe od Boerija 310. Iako identifikacija nije navedena, riječ je ipak o toj vrsti,
jer Boerio ističe da »gofo, pesce di mare... pare non indigeno nel nostro mare, e pare
che si pesca per lo più in Levante ed anche nella Dalmazia«. Prema svemu tome, ime
gofo u Mlecima je rijetko i nije domaće, pa nas to sili na zaključak da naše gof ni­
smo mogli primiti iz mletačkoga gdje su potvrde za njega i više nego rijetke76 kao
što je rijetka i sama vrsta, već je mnogo vjerojatnije da su i naš i mlet. oblik potekli
iz Levanta, a baš zato se ne može isključiti, već se dapače nameće mogućnost da
je Venecija svoj gofo primila posredstvom Dalmacije.
21.3.2. Drugi, izrazito južnodalmatinski naziv za Seriola dumerili jest felun
s varijantama. Taj naziv, koji nije zastupljen sjevernije od Korčule i Pelješca, češće
označava manje primjerke gofa, ali na mnogim je mjestima i neobilježeno ime
za vrstu. Kad označava stadij u rastu supostoji s trećim nazivom orkan, o kojem će
biti govora u 21.3.3. Pored felun, zabilježili smo varijante : film , vilun, fermi, penul,
pernio i alfun. Takav je tip naziva za gofa potpuno ograničen na južni dio našega
obalnog poteza i nigdje na Sredozemlju nismo našli ihtionima koji bi mu se izra­
zom približavao. Naziv bilježi ARj 3, 48 s neodređenim značenjem »fieka morska
riba«77, a navodi ga, naravno, uz točnu identifikaciju i Baldo Košić za Dubrovnik
(Rad 155, 39), te u GHND 4, 298.
Etimologija za felun i var. nije bila predmetom podrobnijih ispitivanja. Skok
taj oblik čak ni ne navodi u Terrn. Tek u ERHSJ 1, 510, nakon identifikacije »riba

74 ARj 3, 241 navodi gof s točnom identifikacijom prema Kolombatoviću i Faberu.

75 »Ven. gofo... passato al cr. gof*. Influsso... 105.
76 M. Cortelazzo koji za svaki mlet. grecizam donosi bogatu literaturu i sve raspoložive
povijesne potvrde, u članku gofo (n. n. mj.) oslanja se isključivo na potvrdu iz Boerija. Nasumce
navedena mjesta iz DEI u Lit. uz Skok 1, 630 nisu ni u kakvoj vezi s ihtionimom gofo Seriola.
7 7 ARj 3, 56 navodi i varijantu filmi »fiekakva riba« uz nepostojeće tal. filone i uz nesigurnu iden­
tifikaciju »filone, lichia amia?«.

325
seriola, orhan«, pokušava ga ovako objasniti: »Nema podataka o tome zašto se zove
tako, ako je to postanjem ista riječ kao tal. fellotte pored fello starofranc. nom. fel,
kosi padež/e/ow »izdajnik«, nepoznata postanja78«. Očito je da se takvo tumačenje
ne može prihvatiti ne samo zato što u tal. nomenklaturi nema izraza koji bi izra­
zom bio u vezi s fellone, već navlastito zbog semantičkih razloga, jer niti jedna no­
menklatura ribu ne označava sadržajem »nepoštenje«. Naziv felun i var. možemo,
naprotiv, vrlo lako protumačiti pomoću grč. βελόνη »igla«, »kavija«, »Holznadel«,
»Pflock«, koje je još u grč. označavalo više vrsta ribe, a u prvom redu Belone acus.
Ako se uzme u obzir da se imena za Carangidae i prvenstveno za gofa konceptuali-
ziraju na sadržaj »klin« i na sadržaj »strijela« (v. niže), prihvatljivo je oslanjanje na
»Holznadel«, pogotovu kad je riječ o nedoraslim primjercima koji odista i bojom i
hitrinom i staništem naliče klin(c)u. Što se tiče fonetske strane, ß > v > f > p
je kod nas redovito, dočetno se grč. -όνη izjednačilo s rom. morfemom -ONE, tako
da nam formalni prijelaz ne pričinja nikakvih teškoća. Osim toga, areal tipa felunj
vilun poznat je po frekvenciji i čuvanju grčkih elemenata u našim dijalektima.
21.3.2.1. Na istom arhisemantemu »oštar, duguljast predmet« zasnivaju se i
imena drugih pripadnika obitelji Carangidae i to prvenstveno vrste Temnodon,
a rjeđe i Lichia. Oko Dubrovnika zabilježili smo nekoliko varijanti koje se po akcen­
tu međusobno razlikuju: strijèla, strijela, strjèla, strèla. T i se ihtionimi među ri­
barima osjećaju kao da su u vezi sa hrv. srp. strijela, no ipak je tu riječ o tal. izrazu
stella koji srećemo u tal. ihtionimima pesce stella ( = Lichia amia, za Napulj, Penso),
ombrina stella ( = ombrina leccia — L. amia, za Lacij, P.-S.), sicil. stiddula (Penso,
P.-S.), malteški ( < sicil.) strilja ( = Lichia glauca, Catalogne FAO 164; Aquilina
586), a još je stari Gesner (Nomencl. 115) zabilježio da »Glauci species secunda ( =
L. glauca) romanis piscatoribus stella dicitur«.79 Kako je oblik u upotrebi i u Apu-
liji (pisci stella80, P.-S.), posuđivanje iz južnotalijanskih dijalekata se moglo lako
dogoditi. To preuzimanje tal. stella i kasnije naše paretimološko prilagođivanje
neprozirnog izraza na strijela ostavilo je traga u akcentu navedenih oblika i u izo­
stanku ijekavske oznake u ihtionimu strela8182.
21.3.2.2. Sem »hitrost«, »brzina« osjeća se danas u usamljenom nazivu za Lichia
sp. falkunet, no on se ne mora nužno naslanjati na falkun »sokol«, već može biti
rezultat pučkoetimološkog prekrajanja, na primjer, grč. φάλκης »rib of a ship« (Lid-
dell-Scott 1914) ili današnjeg φάλκης sa značenjem »pramčani brid broda«, »ta­
gliamare« (Proia 2519) od čega je nastalo i ven. falca »tavole sottili che si mettono a
incassatura sul bordo de’ batelli« (Boerio 259)82. Kad bi bilo tako, sadržaj ihtio-
nima falkunet bio bi semantički organiziran kao i naziv orač (v. 12.2.3.). Bilo kako
bilo, taj ihtionim još nije do kraja jasan. Jedini formalno bliski termini koje znamo
su abruceški oblici pèsciè falce (Montesilvano) i pèscie falcèttè (Ortona) za Lichia
glauca (Giammarco 296—7), koji su u vezi sa falce »kosa«; usp. naše kosac (2.3.4.).

78 Međutim, tekst se tada nastavlja bez dotadašnje rezerve: »Sa sufiksom -ija < fr. -ie upotreblja­
va se kao internacionalni francuzizam felonija f »nepoštenje, izdajstvo«, tako da se može zaključiti
kako je veza između felun Seriola i felonija »izdajstvo« odista sigurna.
79 Dieuzeide 2, 271 bilježi étoile, Lichia za Alžir; usp. ’etual za Bòne (Oman 176).
80 Valjda stidda ?
81 Strela za Dubrovnik bilježi i Baldo Košić.
82 O tom mletačkom grecizmu, v. M. Cortellazzo Influsso ... 84— 5; za danas žive komiškelikove
fd lki (gen. folkih), falkuša. .. v. H D Z b4, 280, a za postanje H. i R. Kahane, Reallexikon der
B yz., 416—7.

326
21.3.3. Areal tipa orhan, trećeg značajnije raširenog naziva za Seriola dumerili,
gotovo da se poklapa s područjem na kojem je u upotrebi felun, samo što orhan (osim
kad je deminutivne tvorbe kao orkanič) ne označava nedorasle ili uopće manje pri­
mjerke. Zabilježili smo ove varijante: orhan, órfan, orvan, orva, orkan i orkànié83.
ARj 9, 165—6 bilježi orhan sa Kosićevom identifikacijom, a potvrde su za taj oblik
donijeli još prije Mikalja (»riba, orphax«), Stulli (»riba, orphus«) i Luko Zore. Ma-
retić kaže da joj je postanje tamno.
Skok je u Terni 51 zabilježio orhan za Dubrovnik navodeći da je »riječ bez sum­
nje u vezi s grčkim orphos i (da) pripada nekom mediteranskom narodu«. U ERHSJ
2, 565 je eksplicitniji i kaže: »Bit će izvedenica na -inus < -ινος ili -υνος od grč.
δρφος > lat. orphus (Plinije) »ein Seefisch«.« U međuvremenu se (1944.) na istom
ihtionimu zadržao i Max Vasmer (G L W SkrS, 105—6) i, ne navodeći Skoka, vrlo
sustezljivo spomenuo da bi se moglo »an das agriech. ορφος, att. ορφώς »ein See­
fisch« gedacht werden. Es bestehen aber Schwierigkeiten«.
Razmotrimo ponajprije osnovanost predloženog izvođenja orhan < δρφος.
Grčki se ihtionim δρφος pojavljuje kod Aristotela i kod Ateneja. Latinsko je orphus,
koje nalazimo kod Plinija (9, 57 i 32, 152) i Ovidija {Hai 103), očito posuđeno iz
grčkoga. Samo, podaci koje nam ti pisci daju o ribi ορφος/orphus nipošto ne odgo­
varaju gofu. Aristotel, na primjer, kaže (HA 5,10) da je to riba koja se skriva u rupe,
dok Pamfil (ap. Athen, 7. 315) tvrdi da više voli priobalje nego pučinu, da je po zimi
nema i, navlastito, da joj je koža vrlo hrapava i kvrgava (περιτρηχής)84. Plinije
je (9, 57) još eksplicitniji: »Itaque his mensibus iacent speluncis conditi, sicut in
genere terrestrium retulimus, maxime hippurus et coracini, hieme non capti prae­
terquam statis diebus paucis et isdem semper, item murena et orphus, conger et
saxatiles omnes.« Svatko tko iole pozna ponašanje riba lako će zaključiti da takav
orphus, koji se skriva po rupama i koji se navodi između murine i ugora te ostale
pridnene ribe, ne može nikako biti pelagički gof. Zato je veliki humanistički priro-
dopisac Rondelet(ius) imao pravo kad je postavio: orphus ( = kirnja) = Polyprion
cernium, jer samo kirnja i njeni srodnici u svemu odgovaraju opisima klasičnih
pisaca85. Uostalom, kirnja se i danas tako zove u novogrčkome: ορφώς, ρόφος
(Heldreich) i όρφός (Erhard, za Cikladsko otočje).
Kad je tome tako i kad klasično orphus ne može nikako biti naš orhan, pokušaj­
mo taj ihtionim drugačije protumačiti. Udovoljit ćemo i fonetskoj i semantičkoj
komponenti ako pođemo od grč. όρφνός, δρφνινος »dark«, »dusky« (Liddell-Scott
1258)86, a to znači »taman«, »mrke boje«, jer ćemo pomoću -νος objasniti izbor
našeg morfema -an, a »glede neobične zamjene ph > A« (Skok 2, 565), lako ćemo
reći da ona ne predstavlja poteškoću, jer je to naša supstitucija jednaka onoj u
gof — > goh. Što se pak tiče sadržaja ihtionima, dovoljno je naglastiti da su za vrstu
Seriola u upotrebi i izrazi mrkuja8187, mrkujica i lica mrkuja88, pomoću kojih se

83 Skok 2, 293 s. v. lica navodi za Muo oblik olfan i 2, 565 oran.

84, Mladi se δρφος zove όρφακίνις,, Dorion (ap. Athen. 7, 315 b).
85 »Orphus Rondeletii. όρφός, attice όρψώς; δρφακίνης diminutivum est. Latinum nomen vetus
non habet. Gaza et eum secuti cernuam verterunt quod nomen inconstans et dubium est...«,
Gesner Nomencl. 50.
86 Vinja 1967 (1) 216—7.
87 »Sivomodrasta i ponešto smedasta ( = Seriola): »bljelomodrikasta i bijelosrebmkasta« ( = Li-
chia amia), RJ 554: 334; »fuscaescens«, Carus, Pr 672.
88 Etim. za mrk v. Skok 2, 467—8.

327
postiže razlika u označavanju prema lici koja je svjetlija i nema tamne pruge89
(usp. bilizna i nadasve bjelica, 21.2.2.).
21.3.4. Ostala imena za gofa nastala su uglavnom kad se konceptualizirala nje­
gova razlika u veličini naspram ostalim srodnim vrstama. Za pučku taksonomiju naj­
važnija razlučna oznaka između dvije (ili tri) vrste jest da je gof veći od lice ili od
strele. Samo zbog tog razloga srećemo u Mulu (Boka Kotorska) ovakvu situaciju
/· dupla lica (Seriola)
lica (Lichia)
\ lica injula (Temnodon)
što znači da narod u tom mjestu sve tri vrste smatra licama, no Temnodon je »jed­
nostruka« (== injula90), gof je dupla91 lica, a Lichia je samo neobilježena lica.
Sličnu pojavu možemo utvrditi i u tal. jeziku u Ankoni:
alice mezzana92 = Lichia
alice grande — Seriola
alice piccola = Stromateus (Penso).
21.3.4.1. N a isti način, mali se gof naziva manjak, što je očito slav. riječ (Skok
2, 369—70). Na našoj obali Jadrana, manjak često znači svu manju ribu, riblji sit-
než, a u unutrašnjosti uglavnom slatkovodnu vrstu Lota lota L., jednako kao i u
ostalim slav. jezicima93.
■21.3.4.2. Velikim dimenzijama u gofa može se objasniti i naziv prasac, a to je
najčešće prenošenje kopnene terminologije na morsku. Do takova prenošenja dolazi
svaki put kad je riba ili apsolutno velika (Centrina salviani) ili kad je veća u odnosu
na srodne vrste.
21.3.4.3. Ukoliko je naša identifikacija točna, gof je metaforički nazvan voj,
kad se željelo istaknuti njegovu veličinu, jer je voj inače naziv za krupnu Euthynnus
thunnina, v. 20.5.2.1.
21.3.4.4. Sva je prilika da kataluc, koji smo na Iloviku zabilježili za Seriola
dumerili, nije ispravno identificiran, što je lako razumljivo za otok na krajnjem sje­
veru Jadrana. Bit će to prije Coryphaena hippurus94. D a je identifikacija teška go­
vori nam i činjenica da se ni sami ihtiolozi Canestrini, Perugia, Plucar i Faber ne
slažu: prva dvojica identificiraju tršć. catcduzzo kao Coryphaena, dok druga dvo­
jica daju ekvivalenciju Brama raji ( = Brama brama)95. Sigurno je da je naše ka­
taluc preuzeto iz ven. cataluz{z)o, catalusso = Coryphaena hippurus i Brama bra­
ma (P.-S. 39—40), no, nažalost, tom tal. ihtionimu ne znamo protumačiti postanje.
21.3.4.5. Veoma je teško nešto određenije tvrditi kad je riječ o ihtionimu sala-
mun, koji se kod nas javlja kao naziv za tri međusobno različite ribe: 1) Seriola

89 »Una diffusa striscia scura corre dalla »spalla« all’occhio«. Lythgoe 219: »ima striscia oscura
diretta obliquamente dall’occhio alla nuca«, Tortonese 11, 169.
90 Iz ven. tignola »scempio, contrario di doppio«, Boerio 773, koje se kod nas na južnom Jadranu
često javlja sa disimilacijom u — u > i — u. ARj 19,656 i Skok 3, 546 navode samo unjuo,
unjuli »jednostruk«.
91 Etim. za dupal v. Skok 1,459.
92 Usp. za šnjura srednje veličine mezanac (21.1.2.3.).
93 Usp. I. Leder 131.
94 Ipak, moramo naglasiti da ni na jednom mjestu nismo za Coryphaena hippurus zabilježili
taj naziva v. popis |89|.
95 Usp. Pr 666—7.

328
dumerili, 2) Rhomboidichthys podaš i 3) Umbrina cirrhosa. Areali su u sva tri
slučaja veoma skučeni i očito je da su posrijedi ihtionimi stilističkog sadržaja. Kod
salamuri = »gof«, taj bi stilistički naboj mogao ići prema laudativnoj vrijednosti
kao i u slučaju imena veoma traženog zubaca (Dentex vulgaris), koji se kod nas
ponegdje zove mudrac mora, a u tal. oblasti Lecce dotto, dottore.95* Tada bi gof
bio salamun ( = »mudrac«). Za bezvrijednu plosnaticu Rhomboidichthys, stilistička
bi se vrijednost u salamun postizala antifrazom jednako kao kad se jedna od najvećih
riba Acipenser naziva kralj od mora, kralj riba, kraj ribi96, a istovremeno se anti­
frazom naziva kraj ( = »rex«) svega nekoliko centimetara duga bezvrijedna i do­
sadna ribica Paracentropristis hepatus, koju Katalonci isto tako antifrazom nazivaju
tres libras (»tri libre«), iako ne može težiti više od dva dekagrama. Za treću vrstu
koja ponegdje nosi ime salamun (Umbrina) ne možemo dati nikakvo tumačenje.
Skok 3, 305—6 drži da je salamun (»salmo obstusirostris«) iz »dalmato-romanskoga«
i pomišlja na izvođenje od SALMONE REW 7544 s anaptiksom, pa ga svrstava
pod geslo som »silurus glanis«. I jedno i drugo treba još objašnjenja, a, osim toga,
Skokova se tumačenja ne odnose na naše vrijednosti ihtionima salamun koje su,
barem u prva dva slučaja, izrazito stilističke.
21.3.4.6. Ne znamo odakle je A. Korlević uzeo naziv plancavac (NV 12, 1904,
54) i da li se tako i gdje u narodu govori. Naziv nam je potpuno nejasan.
21.3.4.7. Također na sjevernom Jadranu, u Bakru, zabilježili smo još jedno ime
za gofa i to j àiotei. Kod tog je ihtionima riječ o amerikanizmu što su ga donijeli
povratnici iz SAD. Kako u njihovoj sredini nije bilo ustaljenog naziva za vrstu
Seriola, udomaćilo se njezino američko ime yellow tati, koje Webster, New Intern.
Dict. tumači kao »any of various fishes having a yellow or yellowish tail; as an am-
berfish of thè genus Seriola... esp. Seriola dorsalis (California), Seriola grandis
(New Zealand)«. \ njem. Gelbschwänze i turski san kuyruk (OECD 1116).
21.4. Za četvrtu ribu ove skupine, izrazito pelagičkog f anfana (Naucrates duc­
tor L.) ne raspolažemo s mnogo naziva, jer je i dosta rijetka (»Nicht häufig«, FFA
577). No, o njoj su pisali svi klasični autori koji su se bavili pitanjima života u moru,
tako da identifikacija najstarijih poznatih naziva uopće ne pričinja teškoća. Naucra­
tes ductor, za kojeg je PomEnc 6, 340 izabrala naziv pratibrod, nije predmetom po­
sebnog lova već se tu i tamo ulovi kod ribanja »pod svijeću«. Odatle i relativno
mala frekvencija njegovih imena i neujednačenost njihovih izraza.
21.4.1. Brojne su grčke legende, potvrde i opisi ribe koju su nazivali pomoću
izvedenice od πομπή »pratnja« imenom πομπίλος. Opijan nam u Hai. 1,186 pripovi­
jeda kako ga moreplovci poštuju jer ih prati i pokazuju im put (πομπίλος, δν πέρι
ναϋται άζονται, πομπή δ’έπεφήμισαν οΰνομα νηών). Τ ο je riba Ο kojoj Ovidije pjeva
(Hai. 101):
Qui semper spumas sequeris, pompile, nitentes...
a i Plinije (32,153) će je na svoj način opisati: »Pompilum, qui semper comitetur
navium cursus«97. Ukratko, stari su pisci u fanfanu gledali pratioca brodova i čak ga

95a Naravno, to je »statičko« tumačenje; za etimologiju v. 14.1.3.3.

96 Usp. španj. solio real, Lozano 77.
97 Nije riječ o istoj životinji kod Plinija 9, 88 : »Inter praecipua miracula est qui vocatur nautilus,
ab aliis pompilus.« Iz daljeg se opisa na tom mjestu vidi da Plinije govori o poznatom gla­
vonošcu kojeg su sistematičan nazvali Argonauta argo L. (za kojeg FFA 469 daje kao »K roa­
tisch) jedrilac«).

329
smatrali svetom ribom (Atenej)98. Praćenje brodova, međutim, nije samo priča,
jer su tu crtu ponašanja utvrdili i humanistički99 i suvremeni ihtiolozi. Tako
Tortonese 11, 171 tvrdi: »È spiccatamente pelagico; segue spesso gli squali ed altri
grossi pesci nonché le navi, per cibarsi di residui alimentari«.100 No, za nas je
najvažnije da se grčki naziv u više jezika i izrazom i sadržajem nastavlja do naših
dana, dok je sadržaj »koji vodi brodove« gotovo isključivi semantički model kod
denominacije u onim jezicima koji ne nastavljaju izraz pompilus. T o se odrazilo u
i izboru sistematskih naziva: Naucrates101 ductor (Linné 1758), Nauclerus (Va­
lenciennes, 1833), (Centronotus) conductor (Lacépède 1801) i dr.
Da je naš fanfan u vezi s tim grč. ihtionimom vidio je još Skok u Term 51, kad
je ispravnu etimologiju i izvor preuzimanja naše riječi sažeo u rečenici: »Fanjfan
je opet mletačka riječ fànfano, a ova opet grčka pompilosλ Ta lapidarna etimologija
nepotrebno je zamršena u ERHSJ 1, 505, gdje fanfan postaje »vrsta šarka« (?!), a
etimon πόμφιλος (!), pa se može slobodno reći da je to priređivačeva »etimologija«,
a ne Skokovo tumačenje102.
Izvođenje fanfan < πομπίλος ne dolazi u pitanje, jer je sav Mediteran na zapad
od Grčke preuzeo taj oblik sa istom vrijednošću, a ponekad i za oznaku drugih,
uglavnom sličnih vrsta (Coryphaena, Stromateus i dr.)103, kao što ističu REW
6044 i FEW 9,1511°4. Romanski oblici pokazuju bilo p—p bilo / —f. Bit će dovoljno
navesti samo nekoliko takvih ti : tršć. f anfano (Rosamani 355, Bertiiccioli), ven.
fànfano (Boerio 260, A. Ninni 210); Abruci fànfène (Giammarco 121); Messina:
pàmpino (Penso), sic. infanfoli, nfanfora (Penso); Korzika : fanfaru, pampanu (Ca­
raffa 114); malteški fanfru (Aquilina 588); prov. fanfre, fanfré (Dieuzeide 2, 274;
Rolland 3, 163)105; kat. pàmpena, pàmpol (Griera, Els ormeigs... 72). Za arapski,
Oman 174 navodi fanfrü (Libija), farfär (Tunis), fanfr {Bòne).
Naše su varijante fanfan, fanfar, f°anfor, fanjfan, te dvočlani naziv skušac
fanfan, u kojem je istaknuta sličnost sa obitelji Scomberidae, ali zbog muškog gram.
roda osnovnog lika, skuša postaje skušac jednako kao i u skušac pratibrod, Kao i u
slučaju knez vranjanin (5.3.2.3.), prezime plemenitaške obitelji Fanfonja vrši for­
malnu atrakciju, i u Vranjicu se Naucrates naziva fanfonja (ml).
21.4.2. Da li je naziv pratibrod, koji smo zabilježili samo u Cavtatu, narodna
ili knjiška tvorba? Niti jedan rječnik ne donosi taj oblik, a navode ga A. Korlević
1904, T. Šoljan RJ 332, Petar Giunio 1950 i H 328 (ovaj posljednji donosi naznake

98 Atenej (7, 283) prenosi legendu o brodaru koji se suprotstavio Apolonu, pa ga je bog pretvorio
u ribu. Međutim, mornar je u svom novom obliku i dalje pomagao brodarima i pazio na nji­
hove brodove. Da je πομπίλος odista fanfan potvrđuje i sažeti Atenejev opis: »pučinska je riba
šarenkaste boje i nalik je na πελαμύς«.
99 »Hic pelagius est piscis, et circa naves frequentem esse in pelago easque comitari certe expe­
rientia comprobatum«, Rondeletius, De fise. mar. 250.
100 »Pelagisch, Begleiter von Schiffen, Haien usf.«, FFA 577.
101 D a je grč. ναυκράτης zapravo označavalo drugu vrstu v. 1.2.
102 Osim toga, bilo je dovoljno pogledati u ARj 3,43, gdje je Pero Budmani i ispravno identificirao
i pokazao na tal. izvorište dubrovačkog fanfar.
103 Podrobnije o oznakama za Naucrates i za druge vrste, v. P. Barbier RLaR 52, 1909, 122—3 i
54, 180—1.
104 Ne razabiremo zašto Wartburg nakon točnih identifikacija i etimološkog tumačenja u FEW,
9, 151, svrstava prov. fanfre među riječi nepoznata postanja (21, 255)?
105 »Massilienses piscatores non hunc ignorantes corrupte pampalum vocant«, P. Gyllius, De
nom. cap. XVI, p. 549.

330
publikacija), pa je lako moguće da su ga ribari pročitali u Šoljanovoj knjizi, koju
sam vrlo često nalazio po ribarskim kućama. Da je riječ o knjiškom izvoru govori i
činjenica što je M. Deanović za vrijeme svoje ankete za ALM, 1958, baš u Cavtatu
zabilježio samo fanfari (SRAZ 5, 1958, 23).
21.4.2.1. Sadržaj »koji vodi brod« čest je u evropskim nomenklaturama. Al­
banski poznapeshkpilot (Pesh. Shq. 128), turski kilavuz ( = »guide«, »Wegweiser«)106
Nalbandoglu 29, odakle je i novogrč. κολαούζος107 {Work. Doc. FAO 9A/4). I
zapadnoevropski jezici upotrebljavaju sliku »pilot« ( = »peljar«); tal. pesce pilota i
frane, poisson pilote108; španj. (pez) piloto (Lozano 409)109; port. piloto (Castro
122); nizoz. loodsmannetje, loodsje (M. Poli 241), njem Lotsenfish, engl. pilot-fish11°.
21.4.3. Za naziv orhanić, do kojeg je došlo zbog sličnosti s gofom, v. gore 21.3.3.
21.4.3.1. Za ribu koja naliči na više vrsta, koja »nije ni ovo ni ono«, ne začuđuje
denominativni tip pobugvepoarbuna, koji nije rijedak; usp. popirkepokanjca i me-
zopirakmezokanjac za Paracentropristis hepatus, 29.3.1.3.
21.4.3.2. Nejasni su nam nazivi hre i ladnm111. Da je ovaj posljednji u upotrebi
na južnijem dijelu naše obale, moglo bi se pomišljati na alb. Ittnder, -dra »barka«,
»brod« i lundrónj »broditi« (S. A. Mann 253, M. Ndreca 170), ali taj je utjecaj na
Mljetu teže uzeti u obzir. Veza sa ven. ladròn (»ladrone«, Boerio 358) pretpostavljala
bi dobro poznavanje ponašanja ribe (v. 21.4.1. Tortoneseovo opisivanje ponašanj-
skih crta).
21.5. Lici i gofu oblikom je veoma sličan Temnodon ( = Pomatomus) saltator,
neobično brza i grabljiva riba za koju imamo vrlo malo imena i sigurnih potvrda po
svoj prilici zbog njezine rijetkosti112. Njezina brzina i streloviti napadaji na drugu
ribu113 očituju se u imenima osnovnog tipa strijela, čiji smo paretimologijski nas­
tanak pokušali objasniti u 21.3.2.1., dok smo odraz sličnosti s licom istakli u 21.3.4.
21.5.1. Sličnost sa licom, uz determinativ kojim se ističu oštri zubi, vidi se u
dvočlanom nazivu bilizma zubatica. No, neovisno od tog oblika, postoji znatno
južnije i jednočlano ime zubatica. Osobitost zubiju ističu i ihtiolozi: »Denti grandi
e acuti sulle mascelle, villiformi sul vomere e sui palatini«, Tortonese 11, 151.
21.5.1.1. Usamljen je naziv plitica. Kako je ime u upotrebi samo u Račišću, a
samo je tamo lic = Euth. thunnina, a liceta = Lichia sp., skloni smo i u nazivu pli­
tica — Temnodon vidjeti paradigmatsko pronalaženje nužnog trećeg oblika na osi
lic — liceta. Takvo tumačenje nam je ipak bliže nego izravna metafora na plitica

106 Z a n eih tio n im sk e v rijed n o sti balk. tu rcizm a k a la u z v. Skok 2 ,1 9 i Škaljić 386.
107 Z a taj o blik P ro ia 1380 daje značenje »δρ&αγορίσκος«, što se nikako n e slaže sa P M C M 162,
sa O E C D 706, sa katalozim a F A O -a , a n i sa C L O F N A M 131.6.1, koji n avodi za d anašnji grčki
kelaouxos N a u cra tes du cto r.
108 Š to je u ta dva jezika knjiški izra z p re m a n a ro d n im im e n im a fd n fa n o jfa n fr e .
109 U sp . sličn u k onceptualizaciju u K a d ik su p e z tim óri (L ozano 409).
110 U sp . poljski p ilo t ( R y b y 173).
111 N e znam o o kojoj je rib i rije č i d a li je s ovom u vezi n a ziv lodrin, koji L . K . S ch m ard a bilježi
u ö s te r r . R e v u e 6, 1864, 60.
112 »Nel M e d ite rran e o è poco frequente«, P .— S. 92.
113 »È u n feroce e ra p id o p red ato re, c h e vive in g ra n d i b a n c h i i n acq u e ap erte. S i avvicina alle
coste p e r attaccare pesci lu n g h i quasi q u a n to lu i. U n bran co d i q u e sti pesci in caccia lascia
d ietro d i sé u n a scia di sangue e d i pesci m utilati«, L y th g o e 216.

331
»plitka zdjela« (za Korčulu usp. Skok 2, 685). Plitica je moglo biti formalno najbliži
raspoloživi izraz koji je iskorišten bez obzira na inkompatibilnost sadržaja; usp.
širun -> simun, šnjur -> šinjur.
21.5.2. Naziv sira, koji i B. Košić bilježi za Dubrovnik preuzeli smo iz jedinog
nedvojbeno potvrđenog tal. imena za tu ribu: {pesce) serra (Penso, P.-S.), pàsciè
sèrre (Giammarco 262, za Vasto). Etimologiju tal. ihtionima najvjerojatnije 114
treba tražiti u usporedbi zubiju ribe sa pilom (usp. zubatica), pa, ako je to točno,
ime ribe potječe iz lat. SÈRRA REW 7861 (»Säge« (usp. frane, dente en scie, FEW
11, 525)115, koje je dalo više izraza za ihtionime (frane, serran i dr.).
21.5.3. Ne možemo reći da li je Šoljanovo skakuša (RJ 540) narodno ime ili
njegov prijevod sistematskog saltatorisaltatrix. Međutim, H 375 donosi potvrde
za skočarica i skoščarica.
21.6. Slijedeća riba čija ćemo imena razmatrati u ovom poglavlju je lampuga,
jedini predstavnik obitelji Coryphaenidae, kojem je Linné 1758. dao ime Coryphae­
na hippurus116, a Valenciennes ga je 1833, primjenjujući najrašireniji pučki na­
ziv, nazvao Lampugus siculus (CLOFNAM 132.1.1.). Između te vrste i dosada
razmatranih predstavnika obitelji Carangidae postoji znatan broj sličnosti, navla­
stito u ponašanju i staništu117, tako da i za lampugu nalazimo dvočlani naziv sa­
stavljen od imena lice i determinativa lampuga : lica lampuga.
Dvije sastavnice sistematskog imena uzete su iz grčkoga, a u klasično su se
vrijeme, barem koliko se može zaključiti iz Atenejevih bilježenja, upotrebljavale
kao sinonimi za istu ribu. Nju Dorion (ap. Athen. 7, 304 d) naziva κορύφαινα, dok
joj Hikezije (ibid.) daje ime ϊππουρος ( = »konjski rep«). Kad se tome doda da
Numenije {ibid.) navodi da se kreće skakućući poput janjeta (άρνευτής ίππουρος),
da je pučinska i vrlo velika117 riba (Opijan Hai. 1, 184), možda bi se moglo zaldju-
čiti da je kod grčkih pisaca odista bila riječ o ribi koju su sistematičan nazvali Co-
ryphaena hippurus118. Međutim, kako ni jedno ni drugo ime nije sačuvano u na­
šoj ihtionomiji, nećemo o identifikacijama tih vrsta i ostalim potvrdama dalje go­
voriti. 119
21.6.1. N i kod nas, a ni na suprotnoj obali nema traga tim grčkim oblicima.
Coryphaena se na najvećem dijelu Sredozemlja naziva imenom koje je kod nas
predstavljeno veoma raširenim lampuga. Kako je to i tal. i naš osnovni naziv, može
se o svim imenima toga tipa zajedno raspravljati i to, bilo da označuju vrstu Cory-

114 Iz E R H S J 3, 232 »sijćra »vrsta ribe«, jekavizirano tal. s e r r a »buka, G edränge« n e d a se n išta
zaključiti, je r je p riređ iv ač p o d is tu n a tu k n ic u u n io sem antizm e »buka« * - »stiska« i »pila«;
u sp . A R j 14, 859 i 917.
* 15 W a rtb u rg tako (p. 526b) tu m a č i i prov. im e za gofa, navodeći g a u o b lik u s e m o la , što je n e ­
m oguće je r prov. oblici n e p okazuju -rr-,
116 Z b o g zlatne boje R afinesque g a je označio C oryphaena aurata.
117 »Pélagique, e rra tiq u e ... V it e n b a n d es, e n tre d e u x eaux o u e n surface. P oisson vigoureux
g ra n d n a g eu r, il su it fré q u e m m e n t les navires. T rè s vorace, carnassier...«, D ieu zeid e 2, 280;
»È u n a specie che n u o ta lib e ram e n te in m are aperto. S i tro v a spesso associata con a ltre specie
q u ali il pesce p ilo ta , e se m b ra pred ilig ere le o m b re fo rm ate dai re litti e dalle piccole barche«,
L y th g o e 220.
118 Istin a , p ro tiv toga govori A ristotelova tv rd n ja o sta n iš tu (H A 8, 17, 1), koju je P lin ije (9, 57)
više m anje u cijelosti p re n io (v. c ita t u 21.3.3.).
119 Z a više detalja u sp . W ood 2, 3 8 ; S trö m b erg 100; C o tte 128.

332
phaena bilo srodnu ribu Stromateus fiatola120. Postanje riječi lampuga nije do
danas definitivno rasvijetljeno, a predlagana rješenja međusobno se znatno razliku­
ju, pa čak i isključuju.
Imenom se pozabavio još H. Schuchardt u ZfrPh 31, 1907, 645 predlažući
veoma hipotetično izvođenje iz grč. λάπτειν > Hapare, *lepare, Hipare »schlap­
pen«. Skok, koji u Term ne bilježi tog imena, u ZfrPh 50, 524, ne spominjući Schu-
chardta, smatra da je lampuga »wahrscheindlich wie ančuga ein durch das Altdalm.
dem Skr. vermitteltes Lehnwort aus dem Südital., vgl. lambuga in Tarent, REW
487912 *«. Protiv tvrdnje da smo lampuga preuzeli iz južnotal. dijalekata ne može
se a priori zauzeti negativan stav, iako se može postaviti pitanje zašto se ne bi po­
mišljalo na neki sjeverniji tal. govor kad se zna da je lampuga u upotrebi i u Marka­
ma i u Abrucu (cf. lampuga, Penso za Ankonu), a da je kod nas oblik raširen od
istočne Istre pa do Boke Kotorske. Međutim, priređivač1221234*ERHSJ 2, 266 potpuno
zanemaruje Skokovo mišljenje iz ZfrPh i, doslovce prenoseći Battistijevu etimologiju
iz DEI, navodi (za našu obalu) krivu identifikaciju. Na kraju, u Lit. citirani su i Skok
i DEI. Nakon svega toga preostaje nam samo da Skokovu identifikaciju i mišljenje
da je kod nas riječ o posuđenici iz tal. prihvatimo, a da članak lampuga u ERHSJ
ne smatramo Skokovim.
Etimologiju, koju je predložio C. Barristi »probabilmente lat. Hcmpadùchus
dal gr. lampadüchos sfolgorante (che ha fiaccole) con allusione agli splendidi colori
di questo pesce... o per ravvicinamento a 'lampa’« (DEI 2159), fonetski je znatno
jednostavnije, ali semantički poprilici jednako, samo s velikim brojem ihtionimskih
potvrda i izvrsnim poznavanjem ihtioloških realia, iznio još P. Barbier u RLaR
57, 1914, 319—321 (i s dodacima u 58, 1915, 315—6), smatrajući prvotnim oblikom
lampücajlampücus (ali bez *?), koje bi bilo izvedeno iz osnove lamp- (gr. λάμπω)
REW 487012 3, a to nije ništa drugo do li »ravvicinamento a ’lampa’« kod Battistija.
Odmah naglasimo da je sem »svjetlucanje« bio presudan u konceptualizaciji ihtio-
nima, jer se ista riba zove frane, dorade, u Nici daurada (Pr 666), u Genovi indoadda
(P.-S. 39), na Elbi indorata (Cortelazzo 50), a i sami ihtiolozi redovito ističu njezinu
sjajnu boju (»Colorazione molto brillante« Tortonese 11, 179; »Argentea con bril­
lanti iridescenze argentee e dorate«, Lythgoe 220). Osim toga, žive boje ribe sva­
kako su uvjetovale i prenošenje ornitonima sa sadržajem »papiga« na ihtionim, jer
se ista riba u Abrucima zove pappahalè i pèscié pappagalè (Giammarco 243 i 306)12 4.
Ako svemu tome dodamo da morfem -uca > -uga ne predstavlja problem jer je
u ihtionimiji veoma čest (primjere v. Barbier RLaR 47, 321), Barbierova se etimo-

120 Z a vezu vrste Strom ateus sa C arangidam a u sp . gore 21.3.4. O sim toga, S trom ateus se kod
nas zove d i v lja b iliz m a (v. po p is |114|).
' 21 G reškom u m jesto R E W 4873 L A M P R E D A , no, n a to m m jestu M e y e r-L ü b k e odbija takvo
tu m ačen je: »tarent., kors. ta m b u c a , serbokr. la m p u g a bezeich n en an d ere F isc h e n u n d gehö­
re n k a u m hierher«. O vezi izm e đ u im e n a za P etro m y zo n i C oryphaena v. 1.1.4.1.
12 2 Ističem o p r ir e đ iv a č , je r Skok n ije m ogao im a ti u ru c i I I I svezak B attisti-A lessiova D E L
123 N i tu se M e y e r-L ü b k e nije m ogao o d lu čiti n a p rihvaćanje predloženog rješenja o p e t zbog
- br- iz im en a za dru g e vrste, koje sa la m p u g o m nem aju stvarne veze. T o je o dlična ilustracija
o n u žn o sti poznavanja referenta u etim ološkom istraživ an ju , n o isto sm o tako svjesni da se od
tvoraca tak v ih m o n u m e n taln ih djela koja obuhvaćaju s a v leksik, kao što su R E W , F E W ,
D C E L C ili E R H S J , to n e m ože tra ž iti.
124 G . R ohlfs ( L e x ic o n 290) istič e d a su la m p u g a i var. »unklarer H erkunft«, ali ip ak d o p u šta
d a ih je m oguće »verm utlich irg en d w ie m it d e r W o rtfa m ilie λ α μ π - »glänzen« z u verknüpfen«.

333
logija nameće i nema razloga da je tražimo u oblicima koje odreda moramo uvoditi
pomoću zvjezdice.125
Uz naše lampuga zabilježili smo varijante àmpuga (gdje je l- shvaćeno kao ro­
manski član), lampuja, lampuh, lampara.
21.6.1.1. Paretimološkim naslanjanjem na lanča »koplje (na ostima)« nastaje
lanćeska, a križanje lampuga X lanča (ili lančeska) daje lančuga.
21.6.2. Naziv trabakul odnosi se samo na velike <J, jer »i grossi maschi infatti
hanno aspetto molto diverso da quello degli individui lunghi meno di una cinquan­
tina di cm : il loro capo diviene molto alto e il suo profilo anteriore si fa quasi ver­
ticale, cosicché il pesce assume un caratteristico aspetto«, (Tortonese 11, 179). Ta­
kav uzdignuti profil izaziva metaforu na krupni jadranski jedrenjak126.
21.6.2.1. Ne znamo objasniti naziv leburda.
21.7. Posljednja vrsta o kojoj ćemo govoriti u ovoj skupini vitkih i brzih riba
jest naš škaram, Sphyraena spet LA C.127, jedini predstavnik obitelji Sphyraenidae
koji je prisutan po čitavu Sredozemlju. To je pelagička riba duga vretenasta tijela,
karakterističnog hidrodinamičkog profila128, koja može doseći i više od 1 m du­
žine129. Meso joj je jestivo, ali ga priobalni svijet vrlo različito cijeni130. Spome­
nimo i to da je škaram najbliži srodnik po zlu poznate barakude iz toplijih voda
(Sphyraena barracuda WALB.), pa ćemo dobiti bar približnu sliku o hitrosti i gra-
bežljivosti našeg škarma, koji predstavlja pravu pošast za Clupeidae i Gadidae, jer
su mu one omiljena hrana.

125 D ru g i a u to r D E I-a , G . Alessio u svom najnovijem tum ačenju istog ih tio n im a (B A L M 8— 9,

1966— 67, 50) posiže tako za »un lat. region. *lančj>o)puga, tra tto d a u n aggettivo del g r. re -
gion. *λ α μ πόπ υγος... forse isp ira to all’agett. λάμ-ουρος«. M e đ u odatle nastale oblike nabraja
ta l., kat. i naša im e n a d odajući im novogrč. λ α μ π ο ϋ γα , koje R ohlfs bilježi za C ikladsko otočje
( L e x ic o n 290), dok ga n i P roia ni p o p isi s kojim a raspolažem o n e donose.
126 E tim . za trabakula »brod« v. Skok 3, 494 i
12 7 S phyraena sp e t L A C . (danas valid n i naziv je S phyraena sph y raen a L .), a o stali s u sin o n im i
S. vulgaris, Esox sphyraena. P rip a d a u vrstam a bogati re d Perciform es i to, zajedno s c ip lim a
(ovdje 15.) i gav u n im a (24.) u p o d re d M u g ilo id ei, u n u ta r kojih s još nekoliko srodnika sači­
njava obitelj S phyraenidae (C L O F N A M 180., o b ra d io E. T ortonese).
128 J. i G . L y th g o e 193.
129 T o rto n e se 11, 28.
130 D ieu zeid e 3, 233 ; n a p ro tiv , F F A 618 naznačuje »Fleisch n ic h t geschätzt«. S p ecijalist za rib lje
k u linarstvo A . D av id so n 68 ip ak m isli d a je »good frie d (in pieces) or cooked w hole in a c o u rt-
-bouillon« (tj. »lešo«).

334
21.7.1. Današnji nazivi za tu ribu nameću nam nekoliko zaključaka.
Prvo, tuđi sredozemni popisi postupaju na nekoliko načina:
a) njihova imena rezultat su miješanja s refleksima i nastavljačima lat. oznake
za slatkovodnu ribu lucius (REW 5143; = Esox lucius = »štuka«);
b) neki istočnomediteranski jezici, primjerice bugarski i rumunjski, upotreb­
ljavaju slavenska imena za Esox lucius i prenose ih na morsku vrstu Sphyraena
spet;
c) kod nekih je došlo do daljnjeg miješanja s nazivom za oslića ( = naše merluc<
ven. merluzzo < maris lucius), v. 17.3.1. — 17.3.2.1.;131
d) konceptualiziraju semem »cilindričan + zašiljen« u izrazima sadržaja »mot­
ka«, »štap«, »koplje«, »palac (za veslo)« i dr., poprilici iz istih semičkih poticaja koji su
doveli do naših naziva prutaš (15.3.2.1.), ili aloglotskih gof (v. gore 21.3. i d.), korun
(15.3.2.1.).
Drugo, u usporedbi s tim stanjem, naša je situacija nešto drukčija. I u hrv.,
zahvaljujući posuđivanju ven. merluzzo ( > merluc, mrluc i dr.) pored merluc po­
znamo i lue za Merluccius merluccius (v. 17.3.2.), ali najčešće naziv lue prenosimo
na jednu od tuna (Euthynnus thunnina, v. popis |110|), pa smo, raspravljajući o
njezinim nazivima pokušali objasniti razloge takvoj denominaciji (v. 20.5.), kod koje
je bila presudna baš jedinstvenost termina škaram za vrstu Sphyraena. Ihtiološki
pisci, naprotiv, pazeći da ne upotrijebe jedini u narodu prošireni naziv škaram,
zato što ga osjećaju tuđicom, pribjegavaju primjeni imena slatkovodne ribe i tako
škaram kod njih postaje štukan, štuka morska itd.132.
Budući da je leksem luc(-), kako vidimo, bio upotrijebljen za označavanje više
vrsta, za vrstu Sphyraena nije bio pogodan, i kao disponibilni termin ostao je samo
škaram132. Takva je situacija potvrđena i našim terenskim bilježenjima. Riba je
relativno rijetka, biomorfološki se dobro razlikuje od ostalih vrsta, ali razlog oču­
vanosti i jedinstvenosti termina valja tražiti u nečem drugom. Naime, za našeg
čovjeka s obale škaram je metafora i to vrlo lako shvatljiva metafora na predmet iz
iste pojmovne sfere, na predmet koji je tom čovjeku neprestano pred očima, a to
je škaram za veslo, »palac«, »Ruderpflock«, »tolet, cheville d’aviron«13 4. Kako iz­
duženi i vretenasti oblik ribe vrlo dobro odgovara takvoj metafori, ihtionim se us­
talio u upotrebi i, usprkos činjenici što riba u ven. ima drugačije ime, ipak do naših
dana sačuvao. Naravno, drugo je pitanje da li je ihtionim škaram postao metafora
u jeziku iz kojega smo ga mi preuzeli ili se to dogodilo u još ranijem izvorištu. Danas,
svaki naš ribar to ime osjeća kao metaforu, a da je tome tako najbolje se vidi iz či­
njenice što se varijante za »palac za veslo« i varijante ihtionima na ispitivanom mje­
stu uvijek podudaraju.
21.7.1.1. Kod nas je najproširenija varijanta škaram, dok su ostale {škaram,
skeram, škaranj, škeran, škarm, škerm) u upotrebi na po jednom ili rjeđe dva mjesta.
U alb. srećemo jj, i \ podudaranje, jer nam Pesh. Shq. 228 navodi skarmithi,
dok Nd. Filipi i Nd. Rakaj 1959, 263 potvrđuju za Drač shtize-a, a toj je riječi os-

131 T ak o Jovius u X X pogl. kaže: »Asellum p ro p rio n o m in e L ig u re s, R om ani vero S carm um et

M e rlu zu m appellant«.
13 2 N aravno, P . L o rin i i ovdje poštuje stvarno stanje i navodi sam o šk a r a n .
13 3 koji se sam o n a krajnjem sjeveru u z im a kao oznaka za slični Scom beresox saurus i to zbog n e ­
koliko sem ova koji su zajednički dvjem a vrstam a.
131 »... palac o d d rva ili željeza na koji se u p ire veslo s p om oću uzla o d užeta«. Skok, T ern i. 141.

335
novno značenje »koplje«, »motka«135. Jednaka je situacija i u turskom: Nalbando-
glu 37 naznačuje iskarmoz, ali i žurna136137, a to posljednje je »frula«, dakle opet cilin­
dričan i izdužen predmet.
Koliko je nama poznato (dok se ne objavi odgovarajuća karta ALM), na sup­
rotnoj tal. obali nalazimo || samo u Abrucima, gdje Giammarco 380 bilježi scalme
za Ortonu. U južnofr. Dieuzeide 3, 231 donosi za Port-Vendres peix escomer.
U kat. se slika »palac za veslo« vidi u ihtionimu escàlum, escalom (Griera Butl-
DialCat 11, 1923, 70 i Lozano 171), ali kao naziv za Aulopus filamentosus.
Semantički razvoj »zašiljen predmet« -> »palac za veslo« -> »riba (Sphyraena)«
očituje se u (južno) fr. spet13 7 (još kod Rondeleta, FEW 21, 254), u kat. espet (Grie­
ra, Els ormeigs... 54; Lozano 270), u španj. espetón (Lozano 270), koje Corominas
D C ELC 2, 390 izvodi iz got. *spitus i tako povezuje s njem. Spiess138. Takvo eti-
mološko tumačenje implicitno potvrđuju i izosemički španj. nazivi picudo (Andalu-
zija) i picuda (Kanarsko otočje)139.
Navest ćemo i jedan Gesnerov odlomak da bismo i sa starijim svjedočanstvom
potvrdili pertinentnost semema »zašiljen cilindričan predmet«, koji je Gesner dobro
uočio u većem broju naziva uz napomenu da se upotrebljavaju bilo s pravom bilo
pogrešno za vrstu Sphyraena. Evo tog mjesta : »Attici plerumque Sphyraenam (σφύ-
ραινα) cestram nominant. Sudis latine appellatur (sudis teli militaris genus est
et palus acutus qui in terra defigendus praeurebatur). Ab eadem rostri figura His­
pani et Itali ed ad Mediterraneum Galli aliquot spettum hunc piscem appellant.
(Zygaena... Malleolus... Zargana (falso)... Merlucius (falso). Massiliae pes escomé
quod scalmo multum affinis est140. Ab Africanis scaumè (Rondeletius).« (Nomencl.
74).
Naravno, sphyraena nije današnja Sphyraena »(riba) škaram«, jer znamo da je
σφΰρα »mlat, čekić«, a ako (i samo ako) je sudis — sphyraena, a Plinije (N H 32, 154)
to doslovce tvrdi : »Sudis latine appellatur, graece sphyraena, rostro similis nomini,
magnitudine inter amplissimos...«, tada je to, po svemu sudeći, golemi pas jaram,
mlatac, martel, kojeg su sistematičan okrstili uz neznatnu preinaku pomoću sino­
nimnih sastavnica Sphyrna zygaena (v. 2.4.1.). Cestra ( — κέστρα) se odnosi na
cipla, koji može biti prutaš ili sćap (15.3.2.1.), dok i säm Gesner navodi da se zy ­
gaena ( = \ ) malleolus, zargana ( = igl(ic)a) navlastito merlucius pogrešno uzimaju
kao imena za ribu zvanu Sphyraena. Sve ostalo što je rečeno odnosi se na današnjeg
škarma i vrijedi i danas. Nazivi, za koje Gesner tvrdi da se krivo upotrebljavaju,
isto tako ilustriraju današnje terminološko brkanje.

135 G . M e y e r A E W 416 potv rđ u je taj o b lik sa značenjem »Lanze, Stricknadel« izvodeći ga iz lat.
hastile »Schaft, Speer« (pl. hastilia).
336 I. M . N icolas 96 navodi z u m a ali kao oznaku za S com beresox. Z a n a ša p o d u d a ran ja naziva
(ili n eto čn e identifikacije?) iz m e đ u Scom beresox i S p h y raen a, v. b ilj. 133.
137 O d a d e specifični naziv (S phyraena) spet. Z a dijalektalne nazive koji služe k a o sastavnice u
sist. b in o m im a, u s p . hrv . la s to v iz a (32.1.2. i bilj. 17).
138 T o č n o iden tificiran i ih tio n im sp et nalazi se m eđ u »riječim a nep o zn ata ili n e sig u rn a postanja«
u F E W 21, 254.
139 Jo š bliže sadržaju »palac za veslo« je južnofranc. p eis ca vih o ( P r 654), fran e, poisson cheville ,
D ie u ze id e 3, 230.
340 U naše v rijem e p eis eseautne u M a rse illeu (P r 654).

336
21.7.2. Budući da se kod nas Sphyraena označuje isključivo sa škaram, a to ime,
osim navedene iznimke, ne služi kao oznaka za druge vrste141, moramo se zadržati
samo na tom nazivu142.
Pitanje koje se kod tog ihtionima postavlja jest u tome da li je škaram postanjem
naziv za ribu ili je to kasnija metafora, koju je oblik ribe izazvao i ustalio. Kod Skoka
(3, 257) nalazimo dva članka: škaram (1) »palac za veslo« i škaram (2) »sphyraena
vulgaris«, pa nas i to navodi da budemo skloniji drugom rješenju, jer i više nego
dobro znamo da Skok gotovo nikada né rastavlja oblike gdje je jedno značenje me­
tafora prema osnovnom liku. I mi smo se u prvom od navedenih priloga odlučili
za takvo gledanje i predložili da se u ihtionimu škaram vidi samo mogućnost kon­
vergencije dvaju različitih etima. Skokovo cijepanje na škaram (1) i (2) učvrstilo
nas je u tom uvjerenju, premda Skok za škaram »riba« ne daje etimološkog tumače­
nja, jer samo upućivanje od škaram (2) na škaram (1) može (?) značiti i etimološku
jednakost, ali isto tako i jednostavnu usporedbu. Nažalost, njegovo mišljenje nije
dokraja izrečeno. Možda je autor ERHSJ htio odijeliti dvije pozajmice: (1) od
tal. scanno, mlet. schermo, a (2) »od tal. {pesce) schermo (Abruzzi)«. Međutim, ni­
kako ne vjerujemo da bi Skok dva lika istog postanja dijelio na dva članka samo zato
što su pozajmljeni iz dva tal. dijalekta. Prije će biti da je za ihtionim pretpostavljao
različito postanje, ali kako nije bio siguran u etimologiju, a referent nije poznavao,
ostavio ga je (on ili možda redaktori?) bez tumačenja kao što je to u Rječniku vrlo
čest slučaj.
Naše je mišljenje da škaram kao ihtionim predstavlja metaforu na škaram »palac
za veslo«, ali smatramo da je do metaforizacije došlo naknadno, tj. da su se ihtionim
i oznaka za predmet na brodu izrazom izjednačili, a da im postanje valja tražiti
u različitim ishodištima. Za škeram »klin za veslo«143 nema problema. To je nastav­
ljač grč. σκαλμός istog značenja, iz kojega je lat. scalmus REW 7640, a mi smo naše
škeram preuzeli iz mlet. schermo (Boerio 624) ili, u drugim varijantama144 iz nekog
južnijeg dijalekta. Taj se grč. lik povezuje sa σκάλμη »kurzes Schwert« i etimološki
ide zajedno sa σκάλλω »in einem ursprünglicheren Sinn von 'spalten’«145. Za ih­
tionim, međutim, smatramo da povezivanje sa škaram < scalmus, predstavlja u neku
ruku ono što je Vendryes nazvao »statičkom« etimologijom, to jest etimologijom koja
je d a n a s točna, ali nije potpuna jer ne uzima u obzir sve faze u povijesti riječi.
Po našem mišljenju, a na to nas navodi i Skokovo oklijevanje tj. dijeljenje na ska-
ram (1) i škaram (2), pravo ishodište, etimologiju u etimološkom smislu riječi, na­
šeg ihtionima valja tražiti u brojnim izvedenicama od osnove koja je u σκαίρω »ska­
čem«, iz koje su σκάρος i σκαρθ-μός »skok«, a koja je u grčkom bila često upotreblja­
vana u ihtionimske svrhe. Dovoljno je podsjetiti se na obilato potvrđeni naziv za

141 Z a ra zlik u o d talijanske i grčke prakse, gdje sc a rm u u M essin i označuje S au m s griseus ( P r

561), a σκάρμος n a C ikladskom otočju čak i G adus pou tasso u (D r E rh a rd ; P r 572). N em n ich
(P o ly g l. L e x . 1, 574) navodi za arapski sc h a a ra m (?) za B alistes capriscus. O m an 111 tog oblika
n e navodi.
142 O to m sm o ih tio n im u već raspravljali u V inja 1971— 73, 54— 55 i, nešto o p širn ije 1974, 178—
— 181.
143 ARj 15, 200.
144 D ok tal. dijalekti v a riraju scalm ojscarm o (D E I 3366), a u sam om abruceškom supostoje sc a lm e
i sc ä rm e (G iam m arco 79), valja p o tc rta ti da su n a našoj stran i Jad ran a oblici sa -Im - nepoznati.
145 F risk G E W 2, 716. B oisacq 869 navodi osim toga b rojne paralele u i. -e. jezicim a i to uvijek
iz m aritim n e sfere; m e đ u n jim a je i naše ču n (ruski čeln u ) i anglosaks. h elm a > engl, h eim »m an­
che, tim o n , gouvernail«.

22 v . V IN JA E T IM O L O G IJA I. 337
ribu σκάρος146, za koju Aristotel doslovce kaže άπό του σκαίρειν, a Isto tako i
na naše nazive za cipla, skakača par excellence : skarol, askar, ekseral ( < *eskeraš)
i škaj (15.3.4.2.), koji se mogu tumačiti samo pomoću άσκαρίζω/σκαρίζω, tj. σκαίρω.
Nadalje, gore smo vidjeli da rom. ihtionimski likovi sa -lm- (v. grč. σκαλμός)
označavaju i Aulopus i Gadus poutassou, a to nisu vretenaste već spljoštene ribe,
pa je tu lako pretpostaviti mogućnost povezivanja s osnovnim semantizmom koji
je u grč. σκάλμη, tj. »bodež«147, dok je Sphyraena (jednako kao i sve Mugilidae) iz­
razito vretenasta riba148, koja i sama pripada među Mugiliformes, pa joj sadržaj
»palac za veslo« izvrsno pristaje. Ako se, kako to čini Frisk, prihvati da je die spe­
zielle Bedeutung »Ruderpflock« eine griechische Neuerung (P. Chantraine, Étrermes
Benveniste, str. 6), još lakše možemo zaključiti da prvotni semički poticaj leži u
vrijednosti σκαίρω »skačem«, a da je tek naknadno, i to ne u grčkom, došlo do me-
taforizacije na »palac za veslo«: konvergencija dvaju etima omogućena je sličnošću
izraza i osobitim oblikom označene stvari. Zbog tih razloga, etimologiju stricto sensu
valja, po našem mišljenju, tražiti u osnovi koja je u σκαίρω, a ne u σκαλμός. Takvo
gledanje opravdavaju, i na semantičkom planu potvrđuju, kat. scdtamurades i naše
poskok]proskok (v. 12.2.3.).149

146 V rijed n o st ih tio n im a scarus ( < g r č . σκάρος) je i više nego pro b lem atičn a. O toj r ib i m nogo se
govori u g rč k ih i rim sk ih pisaca (v. S a in t-D en is 100), p a čak i A ristotel (H A 2 ,1 2 ,1 3 ) spom i­
n je njezino preživanje h rane (μόνος ιχ θ ύ ς δοκεΐ μυρυκάζειν), a taj se podatak u p o rn o prenosi
nakon njega: u t scarus epastas solus q u i ru m in a t escas (O v id ije H a i 119); N u n c p rin c ip a tu s scaro
d a tu r, q u i solus p isciu m d icitu r ru m in a re... (P lin ije N H 9 , 63). T o je b ilo i više nego dovoljno
za Iz id o ra d a scarus p re tv o ri u escarus (usp. i naše a sk a r i *eskeraš > e ksera i) i tako dođe do
»etimološkog« objašnjenja: E scarus d ictu s, eo quod solus escam ru m inare p e r k ib e tu r : denique
a lii pisces non ru m in a n t (E ty m . 12, 6, 30). U sprkos m n o g im auto rim a, n ism o b a š sig u rn i d a
b i to bio današnji Scarus cretensis, kako se u zim a još o d U . A ldrovandija (v. 35.6.).
147 U sp. naše ih tio n im e n o ž (7.4.3.2.) i nadasve brojne izvedenice iz m ač.
148 »Lungo corpo c ilin d ric o ,... profilio liscio e idrodinam ico«, L y th g o e 192— 3.
149 Sažeti ji prikaz n a ših i sredozem nih naziva za p rip ad n ik e obitelji C arangiđae v. V inja 1981 (2).

338
 22. GERE

22.1 Prije no što se upustimo u raspravljanje o neobično brojnim, međusobno

isprepletenim i neočekivanim imenima naših i sredozemnih gerica (Maenidae —
= Centracanthidae)2, moramo pokušati razmrsiti složeno klupko sistematskih na­
ziva koji su toliko brojni i polivalentni, da bismo gotovo mogli reći da ihtiolozi ni­
malo ne zaostaju za pučkom taksonomijom u zaplitanju naziva i sunaziva ove po
mnogo čemu jedinstvene riblje obitelji. To ne ističemo samo mi, već potctravaju i
sami specijalisti-ihtiolozi. Tako priređivači pregleda znanstvene sinonimike CLOF-
NAM (141.) za Centracanthidae (E. Tortonese, T. Sertorio, M. L. Bauchot (1,
p. 417) smatraju potrebnim da u bilješci3 naglase: »The species of this genus are
very variable according to the age, sex and season. Many synonyms exist and con-
fusions occurred quite frequently. Therefore the common nomenclature is rich and
somewhat confused. It is very diffìcult to refer some biological data to the proper
species.« Slično i Tortonese (11, 125): »Le determinazioni non sono sempre facili,
soprattutto nel caso di individui giovani; divengono più agevoli quando è acquisita
la livrea nuziale... Si rende perciò necessario... tener conto di tutti i successivi
dati descrittivi. Quanto si è detto suggerisce pure molta cautela nell’uso delle opere
più antiche«.
U našem smo izlaganju pošli od danas općenito prihvaćene konstatacije naj­
boljeg poznavaoca ove obitelji Miroslava Zeia da u Jadranu postoje tri vrste4 Mae-
nida, a njihove smo nazive dali prema već zastarjelom J. V. Carusu (Pr 618 i d.)
zbog toga što se ti nazivi najčešće upotrebljavaju u lingvističkim i leksikografskim
radovima i zato što ih primjenjuje najraširenija naša knjiga o jadranskim ribama
(Šoljanove RJ).
Zbog tih razloga moramo čitatelju dati mogućnost da se orijentira u suvreme­
nijim ihtiološkim djelima i omogućiti mu da lako ustanovi vrijednost sunaziva.
U tu svrhu dajemo preglede naziva i sunaziva prema tri najpoznatija moderna reper­
toara kao što smo to činili i u prethodnim poglavljima.

1 O vo poglavlje p redstavlja a ž u rira n u v e rziju našeg ra d a »Les nom s des M é n id és. E ssai d ’étym o-
logie globale«, S R A Z 21— 22, 1966, 3— 38. P ro šire n a su tum ačenja koja se odnose n a naša
im ena gira, dok se stra n i ih tio n im i navode sam o ako su u / vezi s našim a ili ako \ ilu strira ju
naše tvorbe.
2 V idi u v o d n u n ap o m en u p re d pop iso m |76|.
3 T ak v e se eksplikativne bilješke u prek o tis u ć u stranica C L O F N A M a nalaze svega n a tri-č e tiri
m jesta.
4 »En résum é, il e xiste b ie n ... tro is espèces d istin c tes p a rm i les poissons d u g enre S picara, e t
les différences anato m iq u es q u e nous avons relevées c onfirm ent les o p in io n s d e Z ei e t P lanas
e t Vives«, J. R olland, »Etüde b io m é triq u e su r les C e n tracan th id ae d u genre S p icara des C ótes
A lgériennes« in B u lle tin d es T r a v a u x d e l a S ta tio n d 'A q u ic u ltu r e e t d e P è c h e d e C a s tig lio n e , N ouv.
sèrie, N o 9, 1957, 135— 200, A lger, 1958.

339
 Dakle, Carusovim sistematskim nazivima za obitelj Maenidae
Smaris vulgaris BP skraćeno Sv
Maena vulgaris C.V. skraćeno Mv
Smaris alcedo BP skraćeno Sale
odgovaraju :
Tortonese (11, 122— 131) Fam. Centracanthidae**5:
Spicara6 flexuosa RAF. = Sv
Spicara maena L. = Mv
Spicara smaris L. = Sale
CLOFNAM 141. Centracanthidae:
141.2.1. Spicara maena maena L. = Mv
141.2.2. Spicara maena flexuosa RA F.7 = Sv
141.2.3. Spicara smaris L. — Sale
FFA 2F lh Maenidae p. 583—4:
Maena maena L. ( = Maena vulgaris) = Mv
Maena chrysellis C. V. ( = Spicara flexuosa) ----- Sv
Maena smaris L. ( = Spicara alcedo) = Sale8
Nabrojeni sistematski nazivi nisu ni izdaleka potpuni. Vrijednost i kronologiju
preostalih pedesetak sunaziva može se upoznati u CLOFNAM p. 417—9.
Ako je to tako u strogoj disciplini objektivnih ihtiologa, lako možemo zamisliti
do kakvih će nas sve naziva dovoditi slobodna i afektivna kreativnost narodnih tak-
sonomija.
22.1. T ri vrste obitelji Centracanthidae9 oduvijek su poticale leksikogene mo­
gućnosti u jezicima sredozemnih naroda. Njihova mijenjanja boja pri promjeni go­
dišnje dobi, karakteristično mijenjanje okusa koje ovisi o stupnju spolnog sazrije­
vanja, sjajne boje svadbenog ruha i nadasve razlike između mužjaka i ženke, name­
tale su potrebu iznalaženja novih imena, kao da su posrijedi nove, drugačije vrste,
između kojih postoji samo jedna veza: pripadnost obitelji gira. Ma kako bile ra­
zličitih oblika i različitih boja i okusa, sve su one ipak gire. Ihtiolozima je trebalo

s Ne vodimo računa o gen. Centracanthus, tj. o vrsti C. cirrus RAF., jer nije čak niti sigurno
njezino pojavljivanje u Jadranu (usp. RJ p.271 i 369, CCIVa, te Tortonese 11,124 i CLOFNAM
141.1.1.).
6 Spicara, zapravo sicil. narodno ime za giru koje \ odgovara našem broketa, oštrulja, unio je
u sistematiku Rafinesque 1810. »Maena è stato abbandonato in favore di spicara che è termine
di più antica data« (Tortonese) = Merolepis Rafinesque 1810, Smaris Cuvier 1815, Maena
Cuvier 1829.
7 »Common names: often the same as for the preceding species (sc. Mv), as this species and
S. smaris are frequently confused, »CLOFNAM, 141. 2.2.
8 Dieuzeide (3, 59—66) u gen. Spicara razlikuje samo
Spicara smaris ( = Sm. alcedo = Sm. gracilis) = Sale
Spicara maena ( = M. maena = M. osbeckii) s= Mv.
9 U daljnjem ćemo izlaganju tretirati sve tri vrste zajedno, jer su i u pučkoj taksonomiji sve tri
obuhvaćene hiperonimom girajgera. Za grubu podjelu imena na tri skupine oblica — oštrulja
— modrak ( = Sale — Sv — Mv), v. prilog B. Finke »Nazivi za ribe iz porodice gira«, in MR
26, 1974, 121—4, u kojem se pisac bavi normiranjem naziva, napuštajući svako etimološko
razmatranje. Drugačije u ranijem članku »Gira, gavun, bukva«, M R 8, 1956, 423.

340
mnogo vremena da ustanove o kolikom je broju riba riječ, pa nas ne smije čuditi
što narod vidi različite vrste i tamo gdje je posrijedi samo stadij u rastu ili razlika
u spolu. Dok je lica, na pr., mogla biti samo mala ili velika, gire će biti i male i sred­
nje i velike: gire — girice — giričine; bit će muške i ženske: samari i samice', oble i
duguljaste: oblice i dugačke-, široke i šiljaste: širolje i oštrulje; jedre i zrele u svadbe­
nom ruhu ali i bezbojne blijede ribe bez njega: žandari i prčevi ali i bilice. Za tvorbu
tolikih imena valjalo je staviti u pokret na velikim prostranstvima Sredozemlja svu
denominativnu maštu i imena stvarati od svega što je »bilo pod rukom« : sve je bilo
dobro za označavanje razlika, za postizanje imena »koje jest ono što drugo nije«.
S tim su se novim vrijednostima nove riječi našle u izvanredno složenoj mreži aso­
cijacija u kojoj su sa svojim izrazom i svojim sadržajem dolazile u blizinu drugih
riječi, podavajući se svakojakim ispreplitanjima na planu izraza i na planu sadržaja.
A, ne zaboravimo, gire su ribe problematične vrijednosti, svatko ih lovi, ali ih nitko
baš rado ne jede, pa zato talijanska poslovica i kaže Alocu, pigliane assai marchiane
pocu10. Kod njih se tako dobro vide razlike u spolu, a čim se to vidi, neizbježne su
i druge asocijacije i opsceni sadržaji, pa će ihtionim začas dobiti jak afektivni naboj
koji će mu baš zbog svog intenziteta skratiti vijek trajanja, a to znači opet traženje
novih imena, nove sadržajne asocijacije i formalna pučkoetimološka »objašnjavanja«.
Riba nije bog zna kako vrijedna, nijedno se ime ne nameće kao nivelator i sva
vrata novim stilističkim tvorbama su širom otvorena. Posljedica svega toga je na­
stajanje neočekivanih imena, izronjavanje iz prošlosti već davno nestalih arhaizama i
nadasve riječi koje se teško podaju historijsko-lingvističkoj analizi. Njihovu će
motivaciju, onaj prvotni denominacijski poticaj, biti moguće otkriti tek kad ih pos­
tavimo u sistem oblika i sadržaja, jer su ga ta imena dobila iz sistema i njihov raison
d’čtre leži samo u sistemu.
Pored tih naziva nastaju i drugi koji s prvima nisu ni u kakvoj vezi. Bit će to
lokalne inovacije i metafore nastale u zatvorenim sredinama. Naravno, kad su jed­
nom u sustavu, i ti se elementi ponašaju kao i svi ostali dijelovi leksika, održavaju s
njima formalne i sadržajne veze i u svom razvoju idu putevima koje im nameće nji­
hova leksička situacija. Ili, da se poslužimo jezikom konkretnih primjera, slijedit
ćemo, koliko god budemo mogli u dubinu i u širinu, reflekse i modifikacije grčkoga
’j . y l v r t »gira«, koje nalazimo od Izraela do katalanskih obala i od Trsta do Alžira, i
metafore do kojih je moglo doći na bilo kojoj točki diljem tog prostranog teritorija,
recimo, zbog činjenice da jedna gira ima izrazito ispružljivu čeljust ili četvrtastu
tamnu mrlju na bokovima. U prvom slučaju bit će riječ o monogenezi, dok će u dru­
gom doći do poligenetskih paralelizama u zemljama i oblastima gdje je isključena
svaka mogućnost izravnog dodira. Korist koju možemo izvući i iz lutajućih i iz
neočekivanih oblika, iz strukturacije njihovih polja neće biti zanemariva jer će nam
omogućiti da izbjegnemo neka i odveć laka etimološka rješenja koja bi mogla biti
ispravna ili hranjiva za sinkronijski pristup, no ne bismo ih mogli prihvatiti sa sta­
novišta strogo shvaćene etimologije, koja mora biti i povijest riječi.
22.1.1. Kao što smo postupali i dosada, poći ćemo od nekoliko imena potvrđe­
nih u klasičnih pisaca jer smatramo da ona predstavljaju najstarije polazne točke,
osnovu denominacija za tu obitelj. Kako budemo nabrajali ihtionime koji su potekli
iz tih oblika ( fj ili / ) moći ćemo istovremeno pratiti i »otklone«, pridruživanje no­
vih sadržaja već post'ojećim izrazima i razvoj tih izraza koji su uvjetovali nove se-
mantizme. Ukratko, pokušat ćemo u granicama naših mogućnosti utvrditi ponašanje
tih imena u sveukupnosti sustava. U većini slučajeva, iz tih će se morfosemantičkih

10 A lo c u »pesciolino di poco pregio«, M aen a osbeckii, c it. M . Cortelazzo, E lb a 68.

341
polja pojaviti neki protosemantizmi ili inicijalne konceptualizacijc koje će biti no­
sioci različitih skupova sinonimijskih i paronimijskih odnosa i ilustrirat će nam za­
nimljive denominacijske postupke. No, a to je mnogo važnije, znat ćemo da li smo
suočeni s etimologijom u đijakronijskom, to jest tradicionalnom smislu, ili pak s
tumačenjem koje ima samo sinkronijsku vrijednost, a to znači da pred sobom imamo
ono što se najčešće naziva pučkom etimologijom. Kako znamo da pučka etimologija
vrlo često daje riječima »motivaciju koja je neovisna od njihova porijekla«1 po­
kušat ćemo kod imena za Maenidae razlučiti ono što je vezano za porijeklo od onoga
što se pojavilo tek kasnije, to jest razvoj tih istih riječi u vrlo složenoj mreži for­
malnih i semantičkih asocijacija unutar koje su se ihtionimi našli i koja je uvjetovala
daljnje etape njihova razvoja.
22.1.2. Razmatranje imena za tri Centracanthidae započet ćemo analizom kla­
sičnog fonda imena. Kod grčkih i latinskih pisaca obilato su potvrđena tri naziva za
koje smo sigurni da se odnose na gire kao obitelj, zapravo na jednu od sastavnica skupa
{Sv + Mv + Sale}, ali nikako ne možemo znati na k o ju od njih, kao ni to da li
su Stari imali posebna imena za dvije ili tri gire.1112134Navodimo ta imena, jer svako
od njih predstavlja plodan etimon iz kojega će se razviti znatan broj naših oblika,
od kojih će se neki zadržati na nemotiviranom izrazu dok će drugi krenuti za bilo
kakvom motivacijom po formalnoj ili sadržajnoj paradigmi.

μ αίνη A ristotel H A 6, 17, 3 ; 9, 2, 1; 8, 30, 2, O pijan

μ ,χ ιν ίς H a i 1, 108. Iz to g je oblika lat. m a e n a : P linije
i d em . μα'.νίδιον 9, 81; 31, 8 3 ; 32, 83; 32, 88; 32, 9 0 ; 32, 105; 32, 107;
32, 126; 32, 128; 32, 130; 32, 149; O vidije H a i 120;
M arcijal 11, 31, 14; 12, 32, 15; P la u t, P oen. 1312.13

σ μ α ρ ίς A ristotel H A 8, 30, 3 ; O p ijan H a i 1, 109. Iz to g je oblika

lat. smaris·. P linije 32, 108; 32, 128; 32, 129; 32, 151; O vidije
H a i 120.

gerres P linije 3 2 ,1 4 8 ; M arcijal 3 ,7 7 , 7; 1 2 ,3 2 , 15; dem in u tiv n i lik

g e rric u la 14 navodi Plinije 32, 148.

Iz usporedbe tih triju ihtionima proizlaze i neki zaključci. Prvo, da grčki ra­
zlikuje dva osnovna15 naziva, a latinski tri; drugo, da za sam oblik μαίνη grčki ima,
jednako kao i mi, tri tvorbe koje su možda udovoljavale potrebi razlikovanja stadija,
spola ili bilo koje posebitosti gira; treće, već u latinskom možemo utvrditi da uz neu-

11 St. U llm ann, C ahiers de l ’A ssociation In tern a tio n a le des E tu d es fr a n fa is e s 11, 1959, 333 ; u s p .
i J o h n O rr, »L’étym ologie populaire« in R L i R 18, 1954, 159.
12 T u se postavlja pro b lem lat. ( < grč.?) ih tio n im a lam irus (la m yru s), koji O vidije spom inje
izm eđu m a en a i sm aris. N ije li to treća lat. g ira? N e znam o d a li je taj n aziv u vezi sa grč.
λάριμας (λάρινος) »a k in d o f sea-fish« (L id d e ll-S c o tt 1030), kako d rž i E . de S a in t-D en is 53.
P o jedinosti koje o n jem u daje O p ija n H a i 3, 399 (cf. S trö m b erg 120) n e govore nikako tom e
u prilog. P lin ije navodi lam irus sam o u p o p isu 32, 149.
13 L a t. d e m in u tiv *m aenula nije p o tv rđ en , ali je nedvojbeni izvor naših i većine lat. oblika iz te
osnove.
14 In z istiram o n a d e m in u tiv n im o blicim a jer, kao što ćem o još v id je ti, um anjeničke tvorbe ovdje
im aju d istin k tiv n u značenjsku fu n k c iju : n e označavaju kao drugdje m anje p rim jerk e nego
stadij u ra stu ili spolnoj zrelosti rib e , k a d ona im a d ru gačiji okus, ili se p a k d e m in u tiv u p o ­
treb ljav a za d ru g e vidove g ire, p a im valja naći i im e koje će b iti različito.
15 B it će i u grčkom e m etaforičkih naziva kao τ ρ ά γ ο ; i d r., no oni će se od n o siti n a pojedine sta ­
dije, spol i dru g e p reo b razb e gira. Isto v rije d i i za lat. tragus i hircus (cf. M arcijal 12, 32).

342
traine oblike smaris i maena postoji i stilističko gerres/gerricula. To se jasno vidi kod
Marcijala koji se podruguje Betičaninu (Baeticus) što više voli ogavna jela nego
izabranu hranu, pa bezvrijednu gerres suprotstavlja odličnoj trilji. Da je maena =
= gerres vidi se iz ranih glosa (Ernout-Meillet DEL 274), a oba su grčka ihtionima,
jednako kao i lat. gerres, nepoznata postanja i po svemu sudeći mediteranski oblici
(usp. Boisacq, Frisk, Ernout-Meillet).
22.1.3. Nastavljači grč. μαίνη/lat. MAENA (REW 5219 i *MAENULA REW
5220a, FEW 6/1, 19) zastupljeni su kod nas s ovim oblicima: memla, manula, me­
mla, minjula, te mendula, mendulja i memula. U dvočlanim je nazivima osnovnom
terminu dodan determinativ koji služi za potanje određivanje posebnosti vrste ili
stadija: memla šćđva, menula mòra, memla bijela, menula ostruja, manula modrica1617.
Međutim, i sam oblik izveden iz *maemla može služiti kao determinacija: oblica
mendula i oštruj mentdaš.
Slična je situacija i u Italiji gdje nam Penso, Bertuccioli i P.-S. navode čak ne­
koliko desetina varijanti (menala, mèndola, menoa, memla schiava, mindola, aulen­
dola, mwmula, minnula, minusa, miniuso, manolilla itd.). Za Korziku, T . de Caraffa
154 bilježi memula, a za sardski Wagner DES 2,104 méndula, što je očiti italijani-
zam, jer su sva sardska imena morske ribe italijanizmi ili katalanizmi. Francuski jug
nastavlja istu osnovu: mendole, mandole, menduolo (Var), amendoula (Niče), mun-
doure (FEW 6/1, 19), moundaro (Rolland 3, 170); Monaco memora ( Work. Doc.
FAO 9/A 4). Za Maltu, Aquilina 558 potvrđuje memla, dok samo u španjolskom
nalazimo refleks neumanjenog etimona mena (Kastilija i zaljev Malage) pored olen­
dola (Lozano 322).
Po istočnom Sredozemlju isti je oblik zastupljen u Izraelu menun (PMCM 145),
dok bi novogrč. bio posudio venecijanizam μένουλα, što se može tvrditi samo prema
navodima OECD 692 i PM CM 145, jer Proia, Mitsotakis i Pernot taj oblik ne bilježe.
Albansko je menula potvrđeno u Pesh. Shq. 147.
Zanimljive su potvrde i navodi humanističkih prirodopisaca, jer svi ističu đvo-
člani naziv memla šćava upotrebljavan na obalama Jadrana: »A Liguribus ac Ro­
manis menala vocatur, ab iis qui adriaticum simun incolunt sciava vel menola sciava
vel, ut ipsi proferunt schiava. A Massiliensibus mendole...« (K. Gesner, Nomencl.
65). »Maena pisciculus, hiberno tempore candidus, aestivo caerulea varietate pictus,
Ligures maemlam, Massilienses mendolam vocant... ii qui Adriaticum sinum acco­
lunt vulgo maenas sqlanas (sic) appellant« (P. Gyllius De Nom. cap. 59, p. 564), dok
je I. C. Scaliger najeksplicitniji: »Maena, quam Istri, ubi optima Aprili mense...
menolam. Provinciales mendolam vocant. A colore species duae. Altera albidior quam­
quam decolor per hyemem universa natura. Altera maculis nigris, quas menolas
sclavas vocant Istri«, {Arisi., lib. II, 2, p. 226).
Naš je oblik vrlo rano potvrđen i u domaćim izvorima. Tako u vrbanskom ( =
vrbničkom) statutu (Statuta lingua croatica conscripta, MHIS1M IV, 166) nalazimo
menula11. ARj 6,603 bilježi isti oblik, a Skok 2, 37318 mu kao izvor označava mle­
tački dijalekat.
22.1.3.1. Pogledajmo sada paradigmatske asocijacije kojima su bili izloženi
refleksi od *maenula. I kod nas i u tal. jeziku oblik je doveden u vezu sa formalno

16 O svim tim a trib u cijam a b it će niže još riječi.

17 O dakle je p renosi VI. M ažu ran ić, P r in o s i 647.
18 »Hvata se n a parangäl« (?).

343
bliskim nastavljačima od AMYGDALA »Mandel« (REW 436, 2. AMYNDALA, 3.
AMANDOLA). Kao i u slučaju formalnog poklapanja rezultata od MARMOR:
M URMUR (v. 11.2.1.), i ovdje je došlo do potpunog podudaranja u izrazu kod oba
jezika čim je u osnovu uvedeno -d-, jer kod nas mendula, mendulica istodobno znače
i »giru« i »badem«, kao što i u tal. (cernendola i druge varijante imaju oba ista zna­
čenja19. Lingvisti su dali više tumačenja, koja se sva mogu fonetski braniti, no kod
ovakvih paradigmatskih »skretanja« fonetski zakoni malo ili nikako ne pomažu, jer
se pitanje može riješiti samo kad se novonastali oblici postave u sistem. Tako je P.
Barbier (RLaR 57, 117) iznio mišljenje da je do -d- došlo zbog unakrštavanja s lat.
menda, jer gira ima »une tache sur la peau«. G. Alessio (A tti delVAccad. delle Scien­
ze, lettere ed arti di Palermo, serie IV, voi. 7 parte, 2, p. 400) smatra da oblici sa
-d- potječu iz jednog *maenida < grč. dem. μαινίς, -ίδος, pa bi osnova *maendula
bila nastala po modelu grč. deminutiva20*. W. v. Wartburg ( Von Sprache und Mensch,
Bern 1956, 79) to mišljenje prihvaća, dok Skok (2, 373), naprotiv, vidi u takvim obli­
cima disimilaciju nn > nd kao u pannus > pandil21. Koje je od predloženih rje­
šenja točno? Ako se gleda oblik po oblik bez obzira na okruženje tih oblika i njihovo
mjesto u sustavu, točna mogu biti sva. No, takva pojedinačna gledanja nisu važna
i sigurno ne vode ispravnom rješenju. Važno je, naprotiv, da je došlo do homonimije
i da se ihtionim osjeća kao da je u vezi s mendula »badem«, a da je to odista tako,
dokaz ćemo naći u daljnjim preobrazbama samog ihtionima. Jer, ako je u tal. došlo
do naziva za giru pignoeto (P.-S. 56), što inače znači »pignuolo« ( > hrv. pinjol, pi-
njuo) »jestiva sjemenka pinije«, »Zierbelnuss«, a u hrv. do varijante memula, što inače
znači »trnošljiva«, plod Prunus insititia = frane, »pruneautier, mirabelle«, njem. »Krie­
chet!)«, znači da se i u jednom i u drugom slučaju ime za giru osjećalo kao da je u
vezi s oznakom za neki plod, voće, pa je u našem jeziku razvoj ihtionima pošao po
formalnoj (i sadržajnoj) paradigmi mendula »plod, badem« memula »plod, tm o-
Šljiva«, dok je u talijanskom pošao po sadržajnoj paradigmi amendolo »plod, badem«
-> pignoeto »plod pinije«. Ne raspolažući tim morfosemantičkim paralelama, još
je A. Thomas u Ro 38, 620 tumačio -d- u prov. mendoulo »gira« kao rezultat miješa­
nja sa amygdala, a to je Wartburg odlučno odbio22. Naravno, Thomasovo amygdala23
bez sistematskih paralela (pignoeto, memula) vrijedi koliko i Barbierovo menda ili
Alessiovo *maendula, jer znače uzimanje u obzir samo jednog i to izoliranog oblika.
Tek kad se taj oblik postavi u sistem i kad se nađe uzrok razvojnoj dinamici i pravac
tog razvoja, učinit će se korak dalje u potrazi za rješenjem koje će biti elimološko
u pravom smislu tog termina.
22.2. S drugim klasičnim nazivom za gire, smaris, ulazimo u mnogo raznolikiji
i složeniji sustav s nesrazmjerno većim brojem asocijativnih implikacija, koje će
biti odista neočekivane i po supstanci sadržaja protivurječne kad je posrijedi ime
ribe.
Smaris ( < grč. σμαρίς) nam stari pisci podrobnije ne opisuju. Aristotel i
Opijan ribu tog imena spominju zajedno sa μαινίς, jer obje ljeti potamne. Isto
tako i Ovidije spominje maena i smaris u istom stihu svojega Ribanja. Etimologija

19 Jednako kao i prov. m en d o u lo ( > frane, m en d o le).

20 U sp . i B oucherie, R o 6 , 2 6 6 .
11 M oglo bi se dodati i d o m in u > d o n n o > d u n d o .
2 2 ^Dagegen T h o m a s, dessen Vorschlag m it a m v g d a la zu verb in d en , schon gar n ic h t überzeugte,
F E W 6/1, 19.
23 C orom inas (D C E L C 3, 336) oklijevajući d o p u šta utjecaj tog o blika ( v co n in flu jo dc a m y g d a la ?«).

344
grčkog ihtionima je nepoznata24*, a značilo bi odveć tražiti, kad bismo htjeli znati
na koju se vrstu odnosilo ime smaris, a na koju mama.
22.2.1. Kad bismo se poveli za Meyer-Lübkeovim člankom SMARIS, REW
8042, mogli bismo zaključiti da je od grčkog (i latinskog) imena ostalo malo, te da
nastavljači tog ihtionima žive još samo u mlet. dijalektima. Vidjet ćemo, međutim,
koliko je takvo zaključivanje daleko od pravog stanja.
Što se tiče naše obale, može se reći da smo zahvaljujući dalmatskom posreds-
tvu vrlo rano primili grčki naziv σμαρίς, jer se taj izraz brzo suobrazio drugom ob­
liku posve različitog semantizma koji danas više nije živ. Riječ je o prijelazu grč.
σμαρίς u naš semantizam »samac«. Polisemički je izraz samac imao u našem jeziku
između ostalih vrijednosti 1) »mužjak«, 2) »osamljenik«, 3) »penis«, naspram ž. r.
samica koja je paralelno značila 1) »životinja ženka«, 2) »žensko samo«, 3) »ženski
sram«25. No, kako i sami znamo da sve gire žive u velikim jatima, a to nam potvrđuje
i Aristotel (n. n. mj.) i suvremena ihtiološka znanost2627,logično je da moramo isklju­
čiti pertinentnost značenja »osamljenik« i u svim našim oblicima vidjeti samo izra­
zitu formalnu asocijaciju lišenu semantičkog opravdanja, koja služi za prilagođivanje
neprozirnog izraza postojećim riječima. Naravno, to nipošto ne smeta našim riba­
rima da i dalje nazivaju giru samicom, iako nije sama i iako samica još samo
ponegdje znači »ženku«, a više nigdje »ženski sram«. Naprotiv, protosemantizam
»mužjak«, »plodan«, »jarac« i posebno »fututor« javljat će se posvuda i kod nas i u
romanskim jezicima.
22.2.1.1. Pogledajmo sada koji su izrazi, formalni nastavljači grč. σμαρίς za­
bilježeni na našoj obali, to jest koji su ihtionimi, prelazeći pod pritiskom izraza na
sadržaj, prešli više ili manje u druge semantizme i pri tom sačuvali skupine (S)— M —
—R— (D), S — M — R ili M — R — D označavajući uvijek jednu od gira. Kod
nas smo zabilježili samar, sam°ar, sàmar, somar, samar, šumar (i samur, B. Finka
M R 26, 124). U tim se oblicima lako vidi kako je na paradigmatskoj osi oblika ih-
tionim prešao u/kroz semantizme »sedlo«, »magarac«, »lugar«, a isto nam je tako jas­
no da je početak tog razvoja bio u oznaci za »giru« σμαρίς, u za nas nemotiviranom
obliku koji je valjalo suobraziti našem sustavu i, naravno, dati mu sadržaj.
Ženski je rod zastupljen samo likom samica21, što znači da se opozicija đ ~ ?
izražava sa svim navedenim oblicima m. r. i jednim oblikom ž. r. Važno je zapaziti
da se za giru đ nikad ne upotrebljava izraz samac, to jest da nema opozicije *samac
~ samica, već samo samar (ili var.) ~ samica.
22.2.1.2. Po formalnoj se paradigmi samar proširuje u neočekivano samaritan
(— »Samarijanac«, »Samaritanae«), zahvaljujući raširenosti biblijske parabole (Luka
10, 29— 37). Veći je broj proširenja u ž. rodu za $ : samarnjaca, samaruša, no dok

24 B oisacq 884, F risk G E W 747. S tröm bergovo (87) tum ačenje pom oću glagola σμυρίξειν
»ebnen«, »glätten«, »polieren« F risk odbacuje zbog fonetskih razloga (kratko a), no i sam a p ri­
roda re fe re n ta ne d o p u šta uzim anje u o b z ir takvog sem antizm a.
2 5 N avodim o (p rem a Skoku 3,1 9 7 i A Rj 14,557 i 562) sam o one sem antizm e koji su p e rtin e n tn i za
tum ačenje ih tio n im a. Z a ostala značenja v. gorenavedena m jesta.
26 »T utte (se. C e ntracanthidae) sono m arine, litto rali e gregarie; possono form are stu o li num ero­
sissimi« , T o rto n e se 11, 122.
27 U sp. fu n m e n èd d a »femina dello zerro« (S m aris vulgaris), fe m m a n H ^ a »femina del Sv n e ll’epoca
della fregola«, R ohlfs V D S 235 i 227 ; fe m m a n e $ d a (G allipoli), A. R . R o b erti B A L M 13— 15,
627; kois. fem in e lla , sard. fem m in ed d a . Caraffa 157

345
je u tim likovima prošireno osnovno samar, u samarida28 i sarmarida29 došlo jc do
proširenja i križanja sa sinonimnim venecijanizmom marida, o kojem će u 22.2.1.4.
još biti riječi.
22.2.1.3. Sa oblikom salmarida i navlastito salamarida, ihtionim prelazi još
jednu etapu i, naslanjajući se na salamura30 »rasol«, ulazi u semantičko polje »so­
ljenje«, koje je za tu ribu pertinentno (v. 22.13.3.1.)31.
22.2.1.4. Istočni mletački govori poznaju oblike marida, maridola32 (Rosama-
ni 593, Penso, P.-S.)33. Odatle je preuzeto naše marida i pučki novogrč. oblik μαρίδα
(Proia 1541, PM CM 146). Rumunjski i turski čuvaju nazive sa sin-: rum. smaridul
(Vasiliu 334), tur. izmarit (Nalbandoglu 36).
22.3. Treći klasični naziv, gerres3*, ostavio je najviše potvrda u današnjim no­
menklaturama. I taj je oblik bio predmetom brojnih unakrštavanja, a i izvor čestih
asocijacija koje su vodile promjeni semantizma.
Naša obala najvjernije čuva izvorni latinski oblik: gerajgira. To je ujedno i
najrašireniji naziv za Centracanthidae koji može po potrebi služiti i kao hiperonim
za čitavu porodicu, a u različitim tvorbama označavati i posebne stadije ribe. Ka­
rakteristični dalmatski izgovor g- pred svijetlim vokalom neosporivo je potvrđen
u korčulanskom statutu {Statuta et leges Curzolae, a. 1488, p. 202): »Quod vendant
libram gherarum quasi soldos quattuor«, »de gherris libras duas pro soldo«, te u tal.
dodatku hvarskom statutu {Statuta civitatis et insulae Farae, a. 1557, p. 291):
ghirice35. Skok je u više navrata istaknuo dalmatsko porijeklo ihtionima36: ZfrPh
38, 546, Term 46 i 66 i objasnio većinu varijanti i izvedenica37.
22.3.1. Naši su najrašireniji oblici gerajgira. Izvedenice su brojne. U prvom redu
trojaki lik za oznake stadija gera — gerica — gerićicajgira — girica — giričica. Uma­
njena tvorba od gericajgirica može biti girićina (giricina), a Finka i Šojat zabilježili
su na Žirju i lik girenjača38; za iuv je u upotrebi i naziv girici. Oblik gera raširen
je na srednjem i južnom Jadranu i češće zastupljen nego gira koji je u upotrebi na
srednjem Jadranu i po otocima zadarskog arhipelaga39. Upotrijebljen sam, naziv

28 ii saimnarita (Lecce), Rohlfs VDS 574. Navedena ekvivalencija (»sorta di piccolo pesce ma­
rino, Cantarus lineatus«), naravno, nije ispravna, jer je protivurječna. Netočna je i identifika­
cija za žammaridde »specie del pesce marino della classe delle boghe« (VDS 835). Penso i
P.— S. ispravno identificiraju taj oblik u Bariju kao ime za Sv. Ovamo spada i kalabr. oblik
smiridu (Rohlfs D izlC a l 2, 275) »sorta di pesciolino«, zapravo Sale.
29 Pod tom natuknicom Skok 3, 205 objašnjava (uz proizvoljnu ekvivalenciju »bukva šareno-ze-
lena«) velik broj nastavljača oblika smaris, određujući ih kao »dalmato-romanski leksički ostatak
iz ribarske terminologije grčkog podrijetla«.
30 »Balkanska riječ mletačkog podrijetla«. Skok 3, 193.
31 Usp. piransko salmastrini »menole e menolotti pillottati di ramerino ed aglio, spruzzati bene
di sale e messi sotto pressione«, Rosamani 918.
32 Maridola za sam grad na lagunama potvrđuju E. Ninni 33 i Boerio 399 ( = agon d ’Istria).
33 U Abrucima marittele, mantele, Giammarco 186.
34 Nepoznata postanja, D ELL 274; u glosama i girris; REW 3746; FEW 4, 123.
35 Usp. a. 1068 piscatores girrum, Rački Documenta 77/17 (cit. u Lexicon Lat. M A htg. 507).
36 M. Bartoli Dahu. 2, 291.
37 Ostavio je neriješenim gernja: »Nejasna je riječ gernja (zar n. pl.?) »oči od mreže gerarice
(Mljet)«. Kad se zna da su u mreži oka, a ne oči, pridjev (n. pl.) postaje jasan.
38 Rasprave Instituta za jezik, Zagreb, sv. I, 189.
3 9 Naši se podaci o teritorijskoj distribuciji ne podudaraju s navodima B. Finke (M R 8,423).

346
gerajgira može služiti kao arhileksem ili kao oznaka za Sale, a kad se hoće postići više
obavijesti, tj. kad se precizira vrsta, stadij ili doba u kojem se lovi, dodaju se determi­
nativi (gire oblice, gire mrljanke, gire krvavice, gire manule, žuta gera i dr.) koje ćemo
podrobnije ispitati.
Iz naših govora posuđeni su oblici tršć. ghiriza »mćnola«, ghirizo »mćnola salata,
(Rosamani 432) i ghirisa, koje Faber (cit. u Pr 620) navodi kao ime za Sv u Mlecima«.
22.3.1.1. Posebnu napomenu iziskuju oblici s drugim vokalizmom. Vrlo rano.
još u Vrbničkom statutu, potvrđeno je gara: »gar librica i pol po soldin« (V. Mažura-
nić Prinosi 315), dok nam oblik gura donose Maldini (Ribarski kalendar 1937.) i
G. Schreiber (ibid., 1940). Treba li po toj vokalskoj varijaciji zaključiti da je gara
(pa zatim i ven. garizzo, garisso, P.-S.) »eine direkte Fortsetzung von gr. γάρος«40,
kao što to predlaže Wartburg u FEWT4,63? Smatramo da za dalmatski, a pogotovu
za krčko-romanski, to nije potrebno, jer a može potjecati od e kao u ČEPA > kap-
-ula, GELATINA > galatina itd., kao što to navodi Skok 1, 55141, a još je manje
potrebno misliti na »unakrštavanje gira ili gera sa garav (oznaka boje)«, kako predla­
že Finka (MR 8,423). Kod imena tako malo vrijedne ribe sva se historijsko-fonetska
zaključivanja može postaviti u drugi plan zbog izvanredno složenih semantičkih i
formalnih, a navlastito stilističkih faktora koji ulaze u igru oko imena za tu vrstu.
Ilustraciju tih neočekivanih uplitanja u osnovni oblik imamo i u imenima zga-
rica, sgariš i zgarić. Svi ti nazivi označavaju gere, a posljednja dva nedorasle pri­
mjerke i imaju vrijednost zbirnih imenica. Očito je da im je osnova gar- (usp. ven.
garizzo iz našeg gara), a tome govori u prilog i teren na kojem su zabilježeni. Me­
đutim, dok su nam sufiksalni morfemi jasni, prefiksalni morfem (ako je iz-}) ne
znamo objasniti i ne preostaje nam drugo nego da ukažemo na istu pojavu u drugim
ihtionimima : komarča pored skomarča (v. 14.2.2.1.) i plotica pored splotica (Stro-
mateus fiatola 35.2.1.), a u tal. garizzo pored scarizzo za Mv i to u istočnom mle­
tačkom (P.-S. i Penso); cf. i grč. κορδύλη pored σκορδύλη (19.3.3.).
22.3.1.2. Iz dalmatskog smo jezika preuzeli i oblike koji potvrđuju lat. demi­
nutivnu tvorbu. To su gjara, gljara i lik s metatezom i našim umanjeničkim morfe-
mom: graljica42. Od graljica, shvaćenog kao »kraljica«, prelazimo u semantizam
»matica«, koji ćemo vidjeti u 22.6.
22.3.1.3. Na čitavu području oko Šibenika, i to od Prosike na sjeveru do Sevida
na jugu, za gere se upotrebljavaju nazivi koji na ostalim dijelovima Jadrana označuju
Atherinidae. Tako dolazi do pomaka: gera postaje gavun (ili gaun), gavun se zove
brafun43, a na najjužnijoj točki tog područja čak i brafun označuje geru. Do miješanja
naziva došlo je uglavnom zbog gotovo jednakih dimenzija ribe, a i zbog podjednako
slabe ekonomske vrijednosti obiju vrsta44. Takovo podudaranje imena za gire i

40 »G a ru m ex in te stin is p isc iu m ... e x garo p is c e ,e x q u o p rim u m conficiebatur sic n u n c u p atu m .

N o strae aetati G raeci pisciculos salsos vulgò garos vocant«, P . G yllius D e N o m . p. 556; za još
uvijek nedovoljno poznati g a ru m »caviale« više detalja v. C. B a ttisti B A L M 2— 3, 83; J. C otte
127; K eller 2, 337. Z a p rim je n u u tera p iji p ro tiv opekotina, cf. P lin ije 2 1 , 97: »Et garo am b u sta
recen tia sa n a n tu r si q u is in fu n d a t ac n o n n o m in e t garum«.
41 Skok, istin a , d o p u šta i m ogućnost da je g o ra re lik t od garus.
42 D o k Skok u Z fr P h 38, 546 nije navodio m jesta gdje se oblici upotrebljavaju, u E R H S J se ta
m jesta n avode: g ia ra (Bijela), g ra lja (M uo), gerilca (K rk ) i girile (D alm acija?). Z a dva posljednja
oblika n e znam o d a li su ih tio n im i.
43 E tim ologiju za g a v u n i bra fu n v. 24.1.1. i 24.1.4.
44 T o je zapazio još H . S c h u c h ard t: »Es sin d also in O sten teilw eise d ie N a m en b eid er Fische
(sc. A th erin a i M aena) ganz zusam m engefallen«, Z f r P h 24, 420.

347
naziva za Atherinidae vidjet ćemo i kod drugih, uglavnom determinativnih oznaka
kao što su matica, strugačica, pića, pišter i kod izvedenica od osnove mek- (22.13.3.2—
-4 ).
Iz križanja gav-un x ger-ica nastalo je gavorica, ime za Smaris iuv, koje Osto-
jić bilježi za Brač45. Drugi, još očitiji i »pravilniji« rezultat takvog unakrštavanja
je gavica, no to je ime za mladu Clupea sprattus, koja je oblikom i navlastito bojom
vrlo slična gavunu. Isti stadij iste ribe zove se u Chioggi gavizzo46.
Oba su termina sačuvana u dvočlanom nazivu gavun modrak.
Do izmjene imena dolazi i u ven., gdje Penso navodi agon ( = f| gavun) za
Smaris gracilis ( = Sale), dok je u samoj Veneciji agon = Atherina sp., a determini­
rano (obilježeno) agon d ’Istria = Smaris (Boerio 26 i 399).
22.3.2. Nastavljači lat. gerres naročito su brojni u tal. dijalektima: zerro, zerola,
zerlo, zerolo (tal.); ven. gerola (pored gkirsa i dr.); gerla, gerle, zero, zerla (Ligurija);
zerro, zerolo (Toskana); zerolo, zerro (Lacij); cierro, cierra (Napulj)47; kors. zer-
rulu (Ajaccio), zerru (Bastia), zarrulu (Cap Corse), T . de Caraffa 156—7. Za sard-
ske nazive {garétta, dzarètte, emette, cirróni...) v. Wagner DES 1, 452 i 603; st.
prov. gerle, prov. gerre (1558.), srednjofr. jarre (FEW 4, 123); kat. gerret (Griera,
E l s ormeigs... 58; Lozano 323).
Od tih će imena za nas biti značajan samo tal. oblik zerolo.
22.4. Dovde smo se bavili samo jednim aspektom denominacija za gere, nabra­
jajući različita imena za koja možemo tvrditi da nastavljaju nazive preuzete iz naj­
starijih grčkih i latinskih nomenklatura. Pažnju smo poklonili iz ra z u tražeći eti­
mologiju u tradicionalnom smislu. T u i tamo slijedili smo imena za gere koja su
prilagodbe njihovih izraza dovele u kontakt s drugim semantizmima. T i su nazivi
ulazili u druga značenjska polja i to je najčešće bio rezultat fonetskog razvoja, koji
nije imao opravdanja na planu »označene stvari«. Istina, kad se pusti malo više maha
imaginaciji i to se opravdanje može naći a tradicionalni su etimolozi to vrlo često
činili, jer su bili lišeni pomoći termina iz okruženja datog znaka, pa im je takvo
tumačenje predstavljalo jedini izlaz. Jer, ako se, u krajnjoj liniji, samar još nekako
može protumačiti sa SAGMA/SAUMA »samar, sedlo« zbog tamne mrlje na boko­
vima, očito nam je da se samaritan baš nikako ne može semantički opravdati s
dobrim Samaritancem.
No, pored im en a, koje se može više ili manje vjerno sačuvati, postoji i s tv a r,
u našem slučaju rjba, koju valja razlikovati od drugih riba, a kad je riječ o gerama,
valja razlikovati mužjaka od ženke, odrasli i spolno zreli primjerak od male ribe
koja još nije došla do spolne zrelosti. Štoviše, valja razlikovati dvije ili tri vrste gera,
razlikovati ribu ulovljenu zimi, ljeti ili u proljeće, sjajnu ribu u svadbenu ruhu od
bezbojne i mršave ribe nakon mriještenja. T a nužnost višestrukih razlikovanja ni
najmanje ne zbunjuje denominatora, jer će se on uhvatiti za bilo što samo da postigne
funkcionalno i praktično ime koje će dobro služiti svojoj svrsi: jednoznačno desig-
nirati, biti dovoljno različito od drugih imena i ne dopuštati nikakvu nesigurnost u
označavanju.
Do takvog funkcionalnog naziva narodna taksonomija dolazi na tri načina: (a)
služi se imenom naslijeđenim od starijeg sloja pučanstva; (b) prilagođuje to ime

45 G IHrvNarDr 2, 1887, 120; H. 101.

46 Renier, cit. u P r 552.
47 Za sve te oblike potvrde donose P.—S., Penso i Beimcciol i.

348
»otkrivajući« u njemu neki novi semantizam; (c) stvara potpuno novo ime polazeći
od denominativnog stimula tj. od osobine koja više ili manje upada u oči. T ri se po­
stupka mogu i kombinirati, i u našem će slučaju vrlo često »novi semantizam« iz
postupka (b) biti baš onaj koji je sadržan u denominativnom stimulu postupka (c),
s tom razlikom što će se njegov izraz postići adaptacijom naslijeđenog imena (a).
U trećem slučaju (c) poći će se od izraza koji je odista nov, ali koji će služiti kao po­
srednik novom sadržaju. Taj novi sadržaj nalazi svoje mjesto u asocijativnom polju
određenom sličnošću značenja, tj. izražavat će osnovni semantizam koji nameće
»označena stvar«: biomorfološke osobitosti, stanište, boja, crte ponašanja, slaba cije­
na itd. Tako ćemo moći slijediti poligenezu različitih imena za Centracanthidae koja
su u upotrebi i kod nas i u ostalom Sredozemlju i koja istu ideju iskazuju različitim
formama izraza : organizacija sadržaja je jedinstvena, a izrazi su različiti.
22.4.1. Među semantizmima koji karakteriziraju ribe iz obitelji Centracanthidae
posebno će biti produktivni oni koji označavaju:
mužjaka (za đ) i sve ideje koje odatle potječu ili su s muškim osobinama
u vezi 22.5.
ženku (za ? ) i ideju »mati« 22.6.
obli i vretenasti oblik tijela 22.7.
šire i bočno spljošteno tijelo 22.8.
šiljastu gubicu i vitko tijelo 22.9.
mrlje i modre pruge 22.10.
žuto ruho i druge boje ili bljedilo 22.11.
karakterističnost oka 22.12.
nikakvu traženost, bijednu kvalitetu 22.13.
nedoraslost, mlađ 22.14.
stanište 22.15.
izduženu i nadasve protezljivu gubicu 22.16.
Sve su te leksikogene matrice iskorištene, ribari te osobine kroz svoje nazive
ističu, a, naravno, neovisno od njih ističu ih i ihtiolozi: eksplicitni tekst ihtioloških
opisa bit će sažet u konciznoj formulaciji narodnog imena.
22.5. Jedna od odlika na kojoj se u imenima gera najviše inzistira jest muški spol.
Nema druge vrste kod koje bi sami ribari tu razliku bolje uočavali48. Budući da je
ta osobitost očita i da je vidljiva iz oblika, svadbenog ruha i sjajnih boja, ribari je
ističu označavajući je čitavom gamom naziva koji se svi mogu tumačiti istim proto-
semantizmom.
22.5.1. Najčešći se postupak sastoji u dodavanju determinativa s vrijednošću
»muški« na osnovno ime koje ponekad može čak i ostati u ž. rodu49, kao na pr.
mennella masculo (za Napulj, Costa, cit. u Pr 618): cierra masculara (za Kampaniju,
P.-S.) ili kat. gerret mascle (na Menorki, Griera Eh ormeigs...58). Kod nas se muški
prirodni rod označuje jednočlanim terminom, bio on naš kao mužjak50 ili posuđen

48 O spolnoj inverziji usp. Tortonese 11, 125: »All’epoca riproduttiva si manifestano notevoli
modificazioni, soprattutto nei maschi. Le pinne dorsale e anale divengono più elevate e com­
pare una livrea particolarmente brillante... Ha luogo l’inversione sessuale. D i regola tutti gli
individui più piccoli sono femmine e i più grandi sono maschi... Tale proterogima fu scoperta
da Zei (1949) e venne poi illustrata da altri ricercatori (Lozano Cabo, Lepori«).
49 Jedini naš slučaj takvog neslaganja u rodu je gira obljak, ako je narodnog postanja?
50 Etim V . Skok 2, 493.

349
kao mašaj ( < MASCULU, REW 5392)5 Osnova koja je u mašaj može se proširiti
pomoću rom. augmentativnog morfema: mašjun, mašljun i mašun. Nalazimo i de­
minutivnu rom. tvorbu : mašćulini. S tim se oblicima ti podudara južnotal. mascularu
(.Pr 620; Rohlfs VDS 324).
Na stupnju maš(l)jun dolazi do rašljanja:
mošjun u mlijeku
maš(l)jun ^
\ maršljun
S jedne strane, kako se najmanji primjerci, tj. mlađ od Sale nazivaju mleč i
mlič (od mlijeko, v. 22.11.3.1.)515253, mašjun postaje mošjun, a u tom kraju mošjun!muš-
ju n s 3 znači »domaći lijek od badema i meda« i nije ništa drugo nego tal. učeni oblik
emulsione54. Iz tog unakrštavanja oblika i sadržaja nastaje mošjun u mlijeku, kojem
potpuno odgovara naš naziv za Engraulis encrasicholus iuvss muščj (23.4.4.),
sardski mušone »latterino sardo (pesce piccolo)«, Wagner DES 2,149, koje je posuđeno
iz kat. moìxó (izg. [muso]) »peix molt petit de l'espèrie Atherina mochon«55 (Al-
cover-Moll 7, 490).
S druge strane, vjerojatno zbog semantičke bliskosti (mala riba) i formalne
sličnosti, u maršljun je došlo do naslanjanja na ven. marsión »piccolo pesce di
mare notissimo appartenente al genere Gobius«, Boerio 400, koje je zabilježio još
Belon56*58.
22.5.1.1. Druga izosemička skupina imena nastala je uplitanjem oblika koji je
u osnovi današnjeg našeg majstor ili meštar·, maštor, mašter, maštar, mistor51, i
na kraju, jednostavno majstor5*. Po formalnoj se paradigmi ovdje svrstava i mor-
star, ma da nam leksemska sastavnica u križanju nije jasna. Naprotiv, potpuno je
prozirna abruceška oznaka za <? garzóne = Mv (Giammarco 199).
22.5.2. Još je Aristotel (HA 6, 17, 3) ukazao na geru kao na najplodniju ribu
(πολυγονώτατον δ’έστί των Ιχθύων μαινίς), a istu osobinu potertava i Ovidije:
fecundumque genus menae (Heil 120), Kako se jarac smatra simbolom plodnosti59,
već je kod Grka muška faza gere nazvana τράγος : »Evenit ut cum foetu impleri mae­
na foemina incipit, maris color in nigriorem, plurisque varietatis mutetur, et caro
deterrima cibo efficiatur vocatur a nonnullis per id tempore τράγοι id est hirci«,
navodi K. Gesner (Nomencl. 65), parafrazirajući drugo mjesto iz Aristotela (HA
8, 30, 2). Dakle, s jedne strane, plodnost i lascivnost, a s druge neugodan vonj (i

51 Prema Skoku 2, 385 tn a šlju n je, jednako kao i m a sk lin (2, 381), »dalmato-romanski leksički
ostatak«. Skok ne navodi m a šlju n kao ihtionim.
5J Usp. m o d ro m lije k o za Clupea pilehardus iuvss.
53 V. Vinja 1957 (2) p. 262 < MULSIO REW 5735.
54 Usp. j e m u š a , Skok Z f r P h 38, 547.
551 sastavnica m och on u sistematskom imenu Atherina mochon je uzeta iz balearske ribarske
terminologije. U upotrebi su dvije varijante: A. mochon i A. mocho, CLOFNAM 183.1.2.
56 »Bellonius aliam cobitidem ostendere videtur: qui Venetis (inquit) in piscaria divenduntur
pisciculi quos vulgus m a rsio n es vocat«, K. Gesner N o m e n c l.
51 Oblik mistor, bez oznake gdje se govori, donosi B. Finka, MR 26, 124.
58 Svi ti oblici s raznih strana potječu iz lat. MAGISTER; usp. Skok 2, 351.
59 »Cet animal puant symbolise le male en perpétuelle érection... Le bouc est bien l’animal qui
symbolise la force de l’élan vital«. J. Chevalier — A. Gheerbrant, D ic tio n n a ir e d e s sy m b o le s ,
I 224.

350
okus): odor impudicus hirci (Marcijal 12, 32, 15)60. Nazivi s tim semantizmima bit
će brojni i u našoj i u ostalim sredozemnim nomenklaturama.
22.5.2.1. Koliko mi znamo samo je dalmatski među sredozemnim jezicima sa­
čuvao grčki izraz. Nalazimo ga bilo u neizvedenu obliku trag, trög (i traga) bilo u
izvedenicama koje pretpostavljaju latinsku deminutivizaciju *TRAGULUS. Iz
tog su oblika nastali naši nazivi tragaj61, tragalj, tragal, te promjenom sufiksa tra-
gar i traganj. Njima odgovaraju imena za $ tragja, traglja, tragla. Za označavanje
sitnijih primjeraka ihtionim se proširuje s našim umanjeničkim morfemom -ica:
tragjica. U nazivu tragjušica, osnova trag- + -ul- proširena je dalmatskim dem.
morfemom -us- ( < -UCEU), kojem je dodano izosemantičko hrv. srp. -ica, tako
da to ime predstavlja svojevrsni primjer grčko-romansko-slavenske hibridizacije.
Da su svi ti nazivi za naš jezični osjećaj neprozirni, vidi se iz mogućnosti tvorbe ž.
roda. Ni jedan od njih nije dao povoda nikakvoj reinterpretaciji ili paretimološkom
prilagođivanju.
22.5.2.2. Dok se grčki izraz za sadržaj »jarac« nastavlja u danas neprozirnom
tragaj i var., sam taj semantizam lako je uočiti u nekoliko drugih sunaziva za Mv.
To su u prvom redu izrazito prozirna imena prč ( = »neuškopljeni jarac«)62 i praz,
pra& »ii maschio delle pecore non castrato« (Della Bella)63. Slična je situacija i u
Italiji, gdje Rohlfs VDS 4 3 3 navodi nzimburru ( < grč. χίμ,αρος »capretto«) kao ime
za Smaris alcedo64.
22.5.2.3. Slika sadržaja »jarac« dovodi nas do pojmovnog polja »futuere«, »fu­
tutor«. To se najrječitije ogleda u nazivu za velikog đ Sale, koji se u Račišću zove
jebac6S. Potpuno \ srećemo u tal. dijalektima: na Elbi fettone »nome che assume il
maschio quando va in amore« (Cortelazzo 43), locco (za Livorno, Penso), lokko (Elba)
»maschio della mendola«, koje Cortelazzo 67—68 tumači pomoću st. sienskog toc­
care »fare all’amore«; Brindisi futtdcchiu, koje Rohlfs VDS 253 netočno iden­
tificira sa »sorta di pesce marino, specie di boga«, ali P.-S. 57 navode za Apuliju
futtalari identificirajući taj naziv kao M v; korzikanski (Bastia) pozna za istu ribu
ime zerru futtone (Caraffa 158, Massignon 429). Svi ti nazivi (osim elbanskog lokko)
nastavljaju lat. FU TUERE »beschlafen« REW 3622. Na sjecištu polja »futuere«,
i »jarac« nalaze se tal. imena za gere: đavola (za Bari, Penso), ciàuli (Catanzaro,
Napulj), ciaula (za Messinu i Palermo: Penso, P.-S., Pr 618), đavola (Catania,
Penso), koje se mora povezati sa ciavarre »ariete, montone« (Gennaro Finamore,
Vocabolario delVuso abruzzese, 1893, s. v. ; DAM 559) i sa ciavarru (L ece,Brindisi,

60 Da je lat. preuzeo ihtionim tragus iz grčkoga vidljivo je iz Ovidija (H ai 112) i iz Plinija koji bez
ikakva komentara navodi taj oblik u popisu 32,152. Za daljnje grč. potvrde, v. Opijan (H ai 1,
108) i Atenej 332 d. Neugodan vonj spominje i Difil Sifnios (ap. Athen. 356 b).
6 1 ARj 18,517 donosi samo tr a g a j Itragalj s brojnim potvrdama i uz točnu identifikaciju. Skok taj
ihtionim ne bilježi u Terni, a nije unesen ni u ERHSJ. To nas mora začuditi, jer se Skok u dva
navrata njime pozabavio. U Z f r P h 50, 527 nalazimo i točnu identifikaciju i obrazloženu etimo­
logiju (»tr a g a lj s. m. maena vulgaris« < H ra g ü lu s, lat. Dem. von griech. τράγος »un petit poisson
de mer« Boisacq 978). Na drugom mjestu (Z f r P h 54, 491) je identifikacija i odveć općenita,
dok je etimologija očito protivurječna: u r a g a lj (Zore, Arkiv II, 333, 18) »Seefisch« τράχουρος
Rohlfs EWU Gr 2912. Die skr. Form setzt * tra g u lu s voraus«, τράχουρος je, međutim, bez ikakve
sumnje naš šnjur (Trachurus sp.); usp. trn o b o k , njem. Stachelschwans.
62 Etim. v. Skok 3, 28; usp. »Blud u slici bijesna prča«, J. Kavanjin, cit. u ARj 11, 427.
63 Etim. v. Skok 3,27; ARj 11,418. Oba rječnika bilježe samo kopneno značenje, a ihtionimsku
upotrebu ne spominju.
64 Usp. A. R. Roberti BALM 13—15, 629. P.—S. navode nsimbt'tru za Apuliju.
65 Etim. v. Skok 1, 765.

351
Taranto) »montone giovane« (Rohlfs VDS 146). T i oblici koji su dijelom na semanti­
čkom polju »jarac«, a dijelom na polju »futuere« (usp. chiavare »fornicare«) poslužit
će nam za tumačenje naše tuđice memla Scava (22.5.2.5.).
22.5.2.4. Još je jedna skupina imena za Mv potekla iz istog semantizma, samo
što je kod nje došlo do formalnog naslanjanja na izraze drugog sadržaja i to je ih-
tionime odvelo u druge semantizme:
(a) kotac (pl. koci)
(b) koc
(c) hotec (pl. hoci)
(d) skotić (Sale iuv.)
U osnovi tih naziva ponovo nalazimo ideju o bludnosti i pohotnosti jarca66. ARj
3, 653 obilato nam potvrđuje oblike hotim »moechus, adulter«, »čovjek koji živi u
grijehu s ženskihom«, hot, hota, st. slav. hotb »amator, moechus«67, koji sadrže os­
novu koja je u hotjeti, pohota, v. (c), (b) je nastao prema pluralu (a), kao i butac
-> buci -> bue Orthagoriscus mola (v. 9.7.2.), dok je oblik (d) sa r-, u svrhu označa­
vanja druge podvrste, prešao u deprecijativno skot-ić »vii genìa, bestia« (Parčić 917),
što se podudara sa protosemantizmom »loša kvaliteta« (usp. gamad, gamadin), o
kojem će biti riječi u 22.13; (v. i 22.12.1.).
22.5.2.5. No, to nije sve. »Integralna« etimologija omogućuje nam da odbacimo
još jedno »lako rješenje« i da potražimo izvorni poticaj za nastanak ihtionima, tj.
njegovu etimologiju u pravom smislu riječi. Mislimo pri tom na mletački naziv za
Sv menola schiava68, koji su naši ribari na nekim mjestima preuzeli bez ikakva pri­
lagođivanja u obliku menula Scava ili mendula Scava. Mlet. determinativ schiava,
s izrazitom deprecijativnom konotacijom (što je lako shvatljivo jer je riječ o ribi
najslabije kvalitete), uvijek se tumačio pomoću etnika S(C)LAVUS69. Već smo
u 22.1.2. vidjeli navode o tom imenu kod Gesnera, Gylliusa i Scaligera. Boerio (p.
410) je još eksplicitniji: »dicesi schiava perchè pescasi per lo più nei littorali Illi­
rici detti Schiavoni«. I sam Skok (ZfrPh 57,472—3) u potpunosti dijeli to mišljenje :
»Die adriatische Ostküste ist auch an Fischen sehr reich, und seit alten Zeiten
pflegten sich die Fischer aus Chioggia zwecks Fischfanges hier aufzuhalten.«
Nema sumnje da je takvo tumačenje za sinkronijsko gledanje točno, jer su Mlečani
odvajkada dodavali ihtionimima kao determinativ oznaku obale gdje su neku ribu
lovili (usp. pèrega dalmata, tanina di Dalmazia, sargo d'Istria...), no ono nam samo
kaže što ribari o nazivu misle, a ne kako je naziv nastao, to jest ne upućuje nas na
etimologiju stricto sensu. Međutim, ovdje smo još jednom suočeni s pritiskom forme
na smisao, jer, da bismo otkrili prvotni poticaj za oblik schiava (u mlet. izgovoru
[šćava]), dovoljno je pažljivije razmotriti geografsku distribuciju tipa ciavolo, o
kojem smo govorili u 22.5.2.3. Taj južnotalijanski tip 70 na jadranskoj strani polu­
otoka prepušta na njegovu sjevernom dijelu mjesto tipu schiava: bisemička osnova
c(h)iav- »jarac«/»futuere«, koja je, kao što smo vidjeli, više nego česta u imenima za

66 Više podataka o tom općem mjestu, v. Fr. Brinkmann, Die Metaphern, I Die Thierbilder der
Sprache, Bonn 1878, p. 476 (cit. Strömberg 103 i C. Battisti BALM 2—3, 93).
67 Usp. Skok 1, 681.
68 Penso, P.—S., A. Ninni 93, E. Ninni 32. Penso navodi za Ankonu i naziv mindola schiavano.
69 O riječi sclavus, koja »u 11. i 12. stoljeću ima etničko značenje«, v. Skok 3, 260.
70 Već za Apuliju P.—S. 57 bilježe naziv sciatila.

352
Maeniđae, paradigmatski se na planu izraza proširuje u sc{h)iav-, a na planu sadr­
žaja joj se pridružuje etnička oznaka za Slavena, u čijem se moru ta riba lovi.71
Da je izraz menola schiava odista jednim svojim dijelom u semantičkom polju
opscenosti, dobro se vidi iz još jednog semantizma. U istarskim je mjestima termin
menola izišao iz ribarske Fachsprache i uz ihtionimsku vrijednost znači i »membrum
virile«. U italofonim mjestima scorlar la menola je vulgarni izričaj za »mokriti«. Ta
stilistička vrijednost dobro ilustrira međuovisnost i preklapanje semantičkih polja.
22.5.3. U Palemiu i Messini Mv se naziva asìneddu (Penso, P.-S.)72, a u Veneciji
asinelo. Ni za taj naziv polaznu točku ne treba tražiti u usporedbi »gera« — »magarac«,
koja se na prvi pogled nameće. I tu je riječ o grč. σμαρίς koje je sekundarno moti­
virano kao sumam »asino« i odatle je sinonimijskom atrakcijom postalo asinelio.
Do gotovo iste pojave došlo je i na našoj strani Jadrana: σμαρίς, u hrv. obliku samar,
postaje u čakavskom izgovoru sjevernih otoka sam°ar, sommar73745 i izjednačuje se u
izrazu, jednako kao u tal., sa oznakom za »magarac«, a tamo gdje somar, zbog nera­
zumijevanja tal. značenja, ne znači jednostavno ništa, izrazu se traži bilo kakva mo­
tivacija i, na kraju, u Malinskoj gera postaje šumar\
22.6. Skupina imena za označavanje 9 može se svrstati pod semantizam »mati«
ili »baba«, a već smo u 22.2.1.2. vidjeli kako valja shvatiti oblik samica kao ime za
geru. Na nekim se mjestima 9 naziva babica7*, navlastito kad je »puna butarge«.
Ista je metafora upotrijebljena u Liguriji, gdje se takva gera zove nonna (P.-S- 55).
Zrela se ženka naziva i matica15 (■= »mati, samo u životinja«, »ženka«, ARj 6, 526),
dok se u Boki Kotorskoj nastavljači od GERRES naslanjaju na sliku »kraljica«
(gljara -> gljarica -> graljica) da bi se postigla oznaka za ženku u punoj zrelosti.
I u okolici Napulja mammarella označuje 9 u opoziciji prema ciurlo koje je ozna­
ka za i (P.-S. 56).
22.7. Najsigurniji je pokazatelj za razlikovanje triju vrsta gera ipak oblik njihova
tijela, koje može biti oblo, šiljasto ( = oštro) i široko. Prema tim će se oznakama odre­
đivati posebnost svake vrste i to ne samo kod nas već i u drugih sredozemnih na­
roda. Videći u tim osobinama razliku spola, još je Aristotel istakao: μορφή δε τής
θηλείας στρογγυλωτέρα, ό δ’άρρην μακρότερος καί πλατύτερος (HA 8, 30, 2). Ukrat­
ko, 9 je oblija76, đ je duguljastiji i širi77. Sve ćemo te semove naći u izrazima
naših imena bila ona jednočlana ili dvočlana.

71 Naravno, mora se odbaciti prijedlog P. Barbiera (R L A R 57, 335) koji u sic. cianici i mlet.
s c ia v a hoće vidjeti nastavljanje jednog »type điminutif *SLAVULUS, *SLAVULA".
72 Odade malteško a r ž n e ll, Aquilina 559.
73 1956. zabilježili smo su m a ro kod nekoliko italofonih ribara u gradu Cresu.
74 Etim. V . Skok 1, 82. Po svemu sudeći, Skok misli na geru kad navodi : »B a b a kao metafora ozna­
čuje morskog raka, nalik na jastoga, odade b a b ic a »ornala morska ribica« (Hrv. primorje«).
B a b a (ili b a b ica ) je »rakovica (Maja squinado)«, koju je nužno razlikovati od <J i spada ovamo
(v. 37.5.3.), dok treba odbaciti svrstavanje u isti članak naziva b a b a i »cipo, skakva«, jer je to
samo paretimološko tumačenje ihtionima koji je nastao od »*BABA »slina« kao što se dobro
vidi iz sunaziva b a b a i slin a v a c , s lu z in a v a c (v. 15.3.3.2.).
75 Etim. v. Skok 2, 389.
75 F. A. Wood, A m e r . J o u r n a l of P h ilo l. 48, 1927, 317, pokušava čak i opće ime protumačiti
pomoću tog semantizma, pa g e r re s dovodi u vezu sa γυρίνος « tadpole«, γύρος »round«, γύρος
»a circle«. Veoma su nestrogi i neodređeni u odnosu na r e a lia prijedlozi etimologije što ih daje
P. Barbier R L a R 65, 19—20.
77 »Corps oblong, plus élevé et plus comprime chez le male que chez la femelle«, Dieuzeide 3,63.

23 V. V IN JA E T IM O L O G IJA I. 353
22.7.1. Jedna od morfoloških karakteristika koja razlikuje Sale od ostalih dviju
gera jest ob lo st i izduženost njezina tijela. Pučka taksonomija obilato iskorištava tu
razlučnu osobinu: oblica, oblica mendula, gira oblica, pa čak i oblica Široka. Oblica
povlači za sobom i m. rod obljak i tako se zove <? kad je u svadbenom ruhu. Svi
su ti oblici izvedeni iz našeg pridjeva oboo18.
22.7.1.1. I ovdje djeluje sinonimijska atrakcija, pa se gera naziva i tondino, što
se lako tumači pomoću ven. tondo »okrugao« ( < (RE)TUNDUS »rund« REW 7400)
rom. dem. morfem -ina, koji odgovara našem -ica u oblica·, usp. isto ime za Or-
thagoriscus mola, 9.1.2.
22.7.1.2. Slika »obao« česta je i u tal. nazivima za gere. Još je K. Gesner (No-
mencl. 69) potertao : »Neapoli cerres, Venetiis giroli, gerruli, alias etiam girli, serii,
Romae spigaro ubi et rotonetum aliqui vocant.« Posljednji je naziv još živ u Napulju,
jer Penso navodi rotunno i dem. rotunniello19, dok P.-S. bilježe rotunde za Apuliju
i rotunnu za Siciliju. Rohlfs VDS 569 potvrđuje rotundu »zero, pesce marino« za
oblast Lecce.
I turski naziv za Sv istrongilos (Nalbandoglu 36) potječe iz novogrč. στρογγύλος
»rond, arrondi«78*80; vidi navod iz Aristotela 22.7.
22.7.2. Sem »oblost« može se izraziti i pomoću metafore na okrugle i duguljaste
predmete. Italofoni ribari u Rovinju nazivaju gere uz znatnu ironičnu konotaciju
luganighe di Lussin, tj. »lošinjske kobasice«. Već smo prije vidjeli da se nevrijedna
riba označava pridjevskim ili drugim determinativom koji se odnosi na najbližeg
susjeda (usp. menola schiava). Skok je (1, 551) zabilježio u Mulu (Boka Kotorska)
zanimljiv izričaj iz kojega je vidljivo da se nevrijedne gere i gavuni nazivaju korču­
lanskim makarunima : »gira i gavun korčulanski makarun«81. Slika »kobasica« nalazi
se u rapskom imenu za Sale krvarica ( = »djevenica krvlju nadjevena«)82, dok je
ti s našim makarun83, kao oznaka za geni, u upotrebi i danas u Messini i Palermu
maccarruneddu (Penso). Pod isti semantizam spadaju i druga tal. imena za gere:
palu (za Palermo, Doderlein in Pr 621), tršć. vergon (Penso), što je augmentativ od
verga »palica« i minnula-sbarro, što ga P.-S. navode za Abruce.84
22.7.3. Budući da oblica djeluje izduženije nego ostale gere, koje su plosnatije
i višeg profila85, među našim nazivima nalazimo i izvedenice od dug: dugača i za
iuv dugačica.
22.8. U jednom našem tipu imena za gere, koji je u upotrebi uglavnom u H r­
vatskom primorju, osjeća se danas motiviranje pomoću sema »širok«, što je i oprav-

78 Etim. V. Skok 2, 535. Tamo se navodi : »O b lic a »maena vulgaris, rhombus«. R h o m b u s valja od­
vojiti jer je to druga riba ( — Rh. maximus, Rh. laevis), a i zato što se njezina imena pojavljuju
samo u muškom rodu: o b lìi, v. 4.3.1.3.
711 Costa potvrđuje rotouna za isto mjesto (in P r 620) kao ime za Sale.
80 Istog je postanja i rum ihtionim strunghilul, ali on označava glavoča Gobius melanostomus
melanostomus (Vasiliu 280).
81 Usp. među nazivima za Clupeidae ćesotski sardelin ( = »mala sardela iz Chioggie«) za inćuna,
tj. vrstu sitnije sardele (23.1.3.3.
82 Etim. V . Skok 2, 216.
83 K nama iz mletačkog macaròn »vivanda di pasta notissima«, Boerio, 380, još uvijek neutvrđene
etimologije.
84 Za ostala imena koja se temelje na semu »okrugao«, v. Vinja 1966, 21—22.
85 »Corpo alquanto slanciato«, Tortonese 11,131 ; »Corps allongé, peu élevé, cylindrique; téte
longue«, Dieuzeide 3, 60.

354
dano obzirom na morfološke osobitosti dviju gera koje P.-S. 56—57 razlikuju po­
moću opozicije »corpo ovale ~ corpo fusiforme«, a Dieuzeide (v. bilj. 77 i 85) »corps
oblong et plus comprimé ~ corps allongé, cylindrique«. Takva spljoštenija gera
naziva se kod nas imenima: širola, Širolja, gira širola i oblica široka. Međutim, tip
širola nije izvorno naš i do njega je došlo kad su naši ljudi neprozirno tal.
zerolo, zerola i nadasve st. ven. zirolo ( < gerres, DEI 4117)86 paretimološki shvatili
kao da je u vezi sa širok što je bilo tim opravdanije što postoji i gera oblica. Za takvo
zaključivanje dragocjena nam je zabilježena varijanta žirula, naziv kojom se u No­
vigradu označuje Sale iuvss. Put te progresivne remotivacije možemo ukorak slije­
diti u danas živim i zabilježenim oblicima:
(st. ven. zirolo) (tal. u Rovinju zerola) ->■ žirula -> širolajširoljajgira širola
oblica široka.
ARj ni Skok te ihtionime ne bilježe. Navodi ih H, koji za Pag potvrđuje i umanjenič-
ku tvorbu širolica.
22.9. Izduženost i vitkost tijela, a navlastito šiljasta gubica878izazvali su po či­
tavom Sredozemlju niz imena za geru oblicu i geru oštrulju koja se temelje na semu
»oštar« = »šiljast« i na taj način jasno izdvajaju te dvije gere od krupnijeg, zdepa-
stijeg i plosnatijeg modraka (Mv).
22.9.1. U Dalmaciji su najbrojnije zastupljeni nazivi izvedeni iz oblika oštar8s :
oštrulja, oštruja, ostruja, oštrulj, oštruj, oštrij, štruj, menala oštruja, oštruj menulaš.
S daljnjim varijantama počinju znatnije formalne modifikacije koje odvode ihtio-
nim na rub drugih semantičkih polja, kao na primjer oštrika. Oblici striga i striga89
već pokazuju izraženu deprecijativnu konotaciju koja u potpunosti odgovara lošoj
kvaliteti ribe.
22.9.1.1. I izosemički izraz šiljast90 dao je osnovu za nekoliko naziva. To su
uglavnom izvedenice nultog stupnja šilj i šij koje imaju zbirnu vrijednost i označa­
vaju redovito male primjerke. Sto se tiče oblika šiljka (f), koji u Šoljana (RJ 642,
644, 646) zauzima prvo mjesto među imenima za Smaris insidiator, Sale i Sv, ne
znamo da li je zabilježen u narodu91923ili je Šoljanu samo poslužio za opoziciju šilja­
stih gera (Sale i Sv) naspram plosnatoj Mv (v. gore 22.9.).
22.9.1.2. Nedorasli se primjerci zovu i brokete (=»čavlići«), što je očiti venecija-
nizam ( < broca, brochèta »specie di piccolissimo chiodo«, Boerio 100— 101 < BROC-
CUS REW 1319)92.
22.9.1.3. Sličnu semantičku organizaciju ihtionima možemo zapaziti i u tal.
dijalektima. Boerio (410 i 522) navodi : »Quando è piccolo (se. pesce m enda) chia­
masi ponito o pontarìoh, a pontariol inače znači »punteruolo e cacciatola«. P.-S.
navode pontarioi93 kao mlet. ime za Sv iuv. Penso navodi za Siciliju (Catania) naziv

S6 Salviani (p. 250) navodi za Mletke girolo, a K. Gesner (Nomencl. 66) girali.
87 i.Ytuseau pointit, bouche oblique, protractile«, Dieuzeide 3,63 (pointu je potcrtao sàm Dieuzeide).
88 Etim. v. Skok 2, 575.
89 U s p . g o re 7 .3 .1 .
90 Etim. v. Skok 3, 392.
91 »Naziv šiljka jedva (?) je potvrđen na terenu«, B. Finka MR 26, 123.
92 Usp. Skok 1, 217.
93 P o n ta r ic i je očito tiskarska greška. U I izdanju naziva p o n ta r io i nema, ali potvrđuje ga vrlo
pouzdani Bertùccioli.

355
puntatori, a za iuvss. puntaloretti, dok je T . de Caraffa 157 na Korzici (Bastia) za­
bilježio za istu ribu naziv zerru pinzalutu.
22.9.1.4. Što se tiče podudaranja imena za pripadnike obitelji Maenidae i Athe-
rinidae, v. gore 22.3.1.3. Međutim, valja naglastiti da bismo ven. agon kao ime
za Smaris morali svrstati ovdje, jer je etimološki vezano za ACUS »igla« i veza se sa
ago u tom jeziku osjeća. Naši su nazivi gamigavun istog postanja i etimološki spa­
daju ovamo, ali oni su za naš jezik potpuno neprozirni.
22.9.2. Polazeći od drugih semantizama, ali uz neznatnu modifikaciju izraza, ime
za gere može se naći i u semantičkom polju »oštar«. Tako je do promjene izraza kod
imena cikavica, čikavica, koja se temelje na protezljivoj gubici ribe, a zbog toga i na
usporedbi s pticom (v. niže 22.16.), došlo u nazivu šćikavica, koji naši ispitanici
tumače kao da je u vezi sa šćika »iver, osječak, trn što čovjeku uđe u prst«, »quella
minutissima particella di legno che si caccia nella pelle«94 ili »zagvozđa, mali klin«
(ARj 17, 515), a to opet znači pripadanje semantizmu »oštar«.
22.9.3. U istu semantičku skupinu spadaju i brojna sredozemna imena za Mae­
nidae: fr. picarei, iz kojega je paradigmatski nastao, zbog loše kvalitete ribe, engl.
cackarel (Oxford ED i. v.). Istog su postanja kat. picarell, španj. picarei(Lozano 323),
i svi oni spadaju u bogatu i plodnu obitelj PIKKARE »bosti« REW 8,450—474.
Jednako su brojne i varijante tal. oblika spicara9S, sptearo, spicalura, spicareli9697,
te spigolo i spigaro91.
22.10. Posebnu pažnju valja posvetiti bojama i njihovu mijenjanju kod ove
obitelji, jer ta osobina predstavlja značajnu leksikogenu matricu za imena gera.
I stari98 i suvremeni ihtiolozi je odreda ističu, navlastito kad govore o pojavi svad­
benog ruha (Tortonese 11,127, 129,131 ; Dieuzeide 3,60,62—3). Tada u gera pre%r-
ladava modra boja: »Durant la periode de reproduction, le corps des màles est
traversò de lignes bleues claires très apparentes. La tache des flancs est bien mar-
quée. La dorsale est parsemée de plusieurs séries de macules bleues, arrondies...
La caudale, de couleur jaunàtre, est traversée de taches bleutées« (Dieuzeide);
»La predetta livrea implica macchie blu sul corpo e sulle pinne, nonché linee lon­
gitudinali blu« (Tortonese); usp. na Srakanama neprilagođeno maridablù.
Kako je plava boja najuočljivija, taj je semantizam u većini nomenklatura naj­
više iskorišten i pri tome je došlo do brojnih asocijacija na oba lica ihtionima.
22.10.1. N a našoj obali dva sinonimna izraza s vrijednošću »modar« nejednako
dijele većinu imena za Mv. T o su modar i plav, a prvi je znatno produktivniji od
drugoga. Izvedenice od plav u upotrebi su samo tamo gdje taj izraz nije iskorišten
za imena vrste Scomber: prazna kućica popunjava se vrijednošću »gera«. Slično
se događa sa izvedenicama od modar. Modrulj označava geru samo u onim mjestima
gdje taj naziv ne služi za oznaku psa Carcharias glaucus (usp. 2.2.6.). Varijante su
veoma brojne. Pored najraširenijeg modrak, zabilježili smo modrog, modrava, mo-

94 < lat. SCHIDIA »Splitter«, REW 7689; o toj riječi, v. Vinja 1957 (2) p. 266.
95 S p ic a r a je Rafinesque 1810. uzeo za gen. irae (Spicara maena, S. zebra...); v. CLOFNAM
141.2.
96 Za Cataniju i to za iuv. A. Russo in B o lle ttin o p e s c a , p is c ic o ltu r a e id ro b io lo g ia , II, 1926, fase.
2, p. 22. Penso navodi za Messinu sp ic a re d d u .
97 Podrobnija opravdanja za te etimologije, v. Vinja 1966, 23—24.
98 Aristotel HA 8, 30, 3; Plinije N H 9, 81 : M u ta n t co lo rem c a n d id u m m a en a e.

356
drulj, modruj, modrac, modrulja, modraš, modralj, m odraz", modrazica, rnodražica,
modrica, manula modrica, mttdrak*100. Od modrica jc nastalo morica101, što je još
uvijek vezano uz boju, ali o tome će biti još govora. Mnogo su rjeđe izvedenice od
plav: plavica i plavuša102.
22.10.1.1. \ nalazimo u talijanskom mindula turchina (Penso za Ankonu);
blavié (Dieuzeide za ligursku obalu). P. Barbier (RLaR 51, 389), navodi blavié za
departman Var, a Rolland 3, 171 gerle blavié za Niču. Taj posljednji oblik Barbier
tumači pomoću prov. blavairol »meurtrissure«. I naše modrica ima oba potpuno ista
značenja: »masnica« i »gera« (ARj 6, 890).
22.11. U denominacijske se svrhe iskorištava i oznaka ž u t103, jer je i ta boja
obilato zastupljena u svadbenom ruhu gere: »Les parties inférieures sont d’un gris
argentò à refiets dorés. Le ventre a des reflets dorés splendides«, a »les nageoires
dorsales, pectorales et caudale sont jaunes« (Gervais-Boulart). »La colorazione nu­
ziale, con linee e macchie blu e anche gialle... pinne grigio-giallastre chiare« (Tor-
tonese 11, 131). Na tom se semantizmu temelji naziv žuta gera, a žuta boja peraja
ističe se u imenima žutoperka, žutoperac, žutoperica. Naslanjanjem na ihtionim
perga ( — Serranus scriba) nastaje žutoperga, dok se ihtionimom žutoperac ponovo
dolazi na rub semantičkog polja »lascivnost«, »mužjak« (22.5.2.3/4.), jer perač u tim
mjestima znači i »penis«. Obilje i šarenilo boja paradigmatski su izazvali naziv ša-
ropcrka10*, dok su raznobojne piknje i velika tamna mrlja na bokovima dovele do
naziva mrljanka105*. Žuta je boja možda bila poticaj za španjolski naziv gere judio
(= »Židov«) »por su color amarillo tan corno los judios debian llevar distintivos se-
mejantes en la Edad Media« (Corominas, DCELC 2, 1072).
22.11.1. Međutim, općenita jarkost boja može prouzrokovati, kao i u slučaju
živopisne ribice Coris julis/giofredi (v. 5.) metafore na uniforme i na one koji ih
nose. Kako su boje tih odora bile u prošlosti još življe i upadljivije, nije nam čudno
što se naša gera zove žandar10 6. Istu metaforu srećemo u Marseilleu, gdje nam Dieu­
zeide 3, 62 potvrđuje naziv varlet de ville ( = »gradski redar«), dok se na Elbi Mv <?
»quando va in fregola« zove čak generale (Cortelazzo 46)107.
22.11.2. Naprotiv, kad nije vrijeme mriještenja, boje se postupno gube i gera
postaje tamnijom: »En période de repos sexuel, les lignes bleues, les taches et les
macules disparaissent en partie et la coloration du poisson est beaucoup plus terne»,
(Dieuzeide); »evenit ut maris color in nigriorem plurisque varietatis mutetur«, (K.
Gesner). Zbog tih razloga gera u to vrijeme dobija u kat. ime mora »de color escuro«
(Corominas DCELC 3, 429), a tada postaje opravdano i naše morica, koje smo već

1,9 M o d r a z (i od njega izvedeno m o d r a z ic a ) nastalo je od plurala (m o d ra g ) -*■ m o d r a z i.

100 Tim se oblicima može dodati: m o d r a lja , m o d rim , m o d ra č ič (MR 26, 124). Skok 2, 448 pored
m o d ra k navodi i ihtionim m o d ru š, ali ne znamo o kojoj je vrsti riječ. Kod italofonih istarskih
ribara m o d ra k postaje m u d ra k o .
101 Iz ven. m o ro »tamnoput« (Boerio 427) < MAURUS REW 5438; za druga značenja v. ARj
7, 7.
102 Vidi 19.3.6.
103 Etim. za ž u t , v. Skok 3, 689.
104Etim. za ša re n , v. Skok 3, 382.
105 Etim. za m r lja , v. Skok 2, 469.
100 V. in d a rm ić (=»mali žandar«) 5.3.2.11.
107 Usp. ruski s o ld a t(ik ) i k a m e rg e rč ik za Phoxinus phoxinus na ušću Neve, I. Leder 58. Isti su
poticaji doveli do engl. naziva liv e r y s e r v a n t u Sjev. Irskoj.

357
vidjeli (22.10.1.)· Isti su razlozi doveli do imena vrba, koje je na prvi pogled potpuno
nemotivirano. Međutim, na Braču, gdje je ihtionim u upotrebi, nazivom se vrba
označuje mazga tamne boje.108109
22.11.3. No, nestajanje ili blijeđenje karakterističnih boja može se shvatiti kao
b ije la boja (»Maena pisciculus hiberno tempore candidus...«, P. Gyllius) ili se
odsustvo jarkih boja, koje karakterizira jednu geru naspram ostale dvije (Sv ~ Sale/
Mv), može uzeti kao njezina oznaka. Tako dolazimo do jasne opozicije »obojena«
~ »neobojena«, kao što smo gore imali »široka« ~ »obla«. Pučke se taksonomije u
svrhu označavanja te razlike zasnivaju na izrazu i značenju &ye//»bijel«, pa tako kod
nas imamo bilica109 (navlastito za iuv), u tal. menola bianca (Penso, P.-S.), a u kat.
na Balearskom otočju xucla blanca (Lozano; Griera Els ormeigs... 95).
22.11.3.1. Takvo se tumačenje može potkrijepiti i postojanjem triju oznaka za
mlađ : mliko, mlič i mleč11°, koje nas vode prema semantičkom polju »nedoraslost«,
»mlađ«" (22.14.)111.
22.11.4. Posebnu teškoću predstavlja etimološko razjašnjenje naziva dronjače
(f. pl.) s kojim se na Žirju označava Sale iuvss. Moguća su dva tumačenja koja, ma
koliko bila međusobno različita, ipak ne moraju biti protivurječna, jer prvo može
predstavljati etimologiju stricto sensu, a drugo današnje motiviranje izraza i njegovo
uvođenje u sustav. Prvo bi se sastojalo u tome da u terminu dronjača vidimo relikt
od grč. izraza za »voda«: usp. ιδρών, novogrč. ίδρόνω »znoj(iti se)«, kao što nalazimo
u južnotal. grecitetu: drònno (Otranto), drònno (Bova), Rohlfs Lexicon 183. U pri­
log takvu zaključivanju govore dva faktora: otok Žir je, »meno esposto alle commu-
nicazioni« (Bartoli) sačuvao je više grecizama i prvenstveno grč. ihtionima, i, a to
je argument s više težine, gera se i na otoku Braču naziva pomoću izraza koji se
temelji na semantizmu »voda« : vodun. Odsutnost boja, bezbojnost sitnijih primje­
raka, vodenkasti izgled ribe mogli su biti uspoređeni s vodom. Naravno, dronjača
se danas u jezičnoj svijesti tako ne osjeća i naše drugo tumačenje objašnjava (se­
kundarnu) motivaciju, tj. daje sinkronijsko objašnjenje. Naime, protezljiva gubica
u gera, o kojoj će biti više govora u 22.16., dala je povoda različitim metaforama od
kojih je jedna usporedba s pticom. Danas se dronjača osjeća kao da je u vezi s dronj,
a to je ime za drozda (Turdus sp.). Hirtz 2, 95 navodi za tu pticu sunazive dronj,
dronjak, dronjčić i to baš za šibenski kraj112. Prijelaz ornitonim -> ihtionim vidimo
i u drugom imenu za geru : cikavica, a cikavac je kao ornitonim opet naziv za drozda
(Turdus musicus), dok je cikavica Erithacum rubecula113. Slično je i u talijanskom,
gdje je chiurlo, ciurlo i ime za geru i ime za pticu Numenius arquata. Međutim, tu
prijenos imena na geru može biti izazvan sekundarnim značenjem riječi ciurlol
chiurlo »buono a nulla« (semantizam »loša kvaliteta«, 22.13.).

108 Za v r b a kao naziv domaćim životinjama (kravi, ovci), v. ARj 21, 427. Usp. tamo »ovca koja
je mrka po obrazu«. Etimologiju takvih uglavnom efektivnih naziva veoma je teško utvrditi.
109 Naravno, na paradigmatskoj se osi b il-ic a naslanja naj o b l-ic a i \m o d r-ic a , kao što se o š tr -tđ ja
naslanja na m o d r -u lja itd.
110 M lic h u značenju »gruy« »conger« (!?) kod Belostenca 2, 463.
111 O paretimološkom približavanju άΟερίνη -> la tte r in o , kao da je u osnovi la tte »mlijeko«, cf.
Schuchardt Z f r P h 30, 721 (Boisacq 18); usp. frane, b la n c h a ille d e m e r i a b u sseau < ALBUS
»weiss«, P. Barbier R L a R 58, 271.
112 »D ro A turdus musicus L. Postaje po svoj prilici od d r o z d ali nije jasno kako«, ARj 2, 790. Usp.
Skok 1, 444: » D r o z d je jedina šumska ptica koje naziv potječe iz zapadnog ie. perioda«.
113 Hirtz 2, 38. Navodeći ornitonim d r o n ja k . Skok ga 1, 444, objašnjava sa »cikavac«.

358
 U svakom slučaju, ni dronjača ni cikavica ne mogu biti izazvani ispuštanjem
zvukova, već samo karakterističnim oblikom protezljive gubice, jednako kao što
su imena za drozđa, kosa i si. izazvala velik broj naziva za pripadnike riblje obitelji
Labridae. Ukratko, iako za izvođenje dronjača iz grč. izraza za sadržaj »voda« ra­
spolažemo sa formalnim podudaranjem između grčkog i našeg izraza i sa semantič­
kim paralelizmom sa vodun od voda, nema nikakve sumnje da se d a n a s taj naziv
povezuje s ornitonimom dronj: prijelaz terrestria -> marina predstavlja u tom slučaju
samo ispunjenje razumljivim sadržajem jednog potpuno neprozirnog naziva.
22.12. Sredozemne su nomenklature iskoristile još jednu morfološku osobitost
gera: veličinu njihova oka. »L’oeil est grand, surtout chez les jeunes; son diamètre
est égal ou supérieur aux espaces interorbitaires«, konstatira Dieuzeide. »L’iris
est argenté«, potcrtavaju Gervais i Boulart. T a je osobitost izazvala južnotal. na­
zive puppiddu (Lecce), puppiddu (Brindisi, Taranto), koje G. Rohlfs VDS tumači
kao »sorta di pesciolino, cioè i piccoli dello Smaris vulgaris, zero«114, a ta su imena
očita metafora na PU PPILLA »zjenica oka« FEW 9,601, a to je opet metafora pre­
ma »djevojka«115. Na istom se semantizmu temelji i španjolski službeni naziv za
Sv: cammei (Lozano 322—323)116. Svijetla boja oka izražena je u turskom beyaz
göz (=»white eye«), a taj ihtionim potvrđuju A. Caferoglu BALM 2—3, 58; Ca­
talogne CGPM 145 i Nalbandoglu 28. Tom nazivu \ potpuno odgovara naše svi-
tloka (sc. gera), za koje nam je priopćeno da se govori u neretvanskom kraju.
22.12.1. Za današnji jezični osjećaj ovamo spadaju i nazivi oćđk (Mv) i oćoći m
pl. (Sale iuv), jer se povezuju s oko. Međutim, kao i u slučaju dronjače (22.11.4.), to
je samo remotivacija, jer je ihtionim nastao iz istog eđmona kao i već protumačeni
hotec (22.5.2.4.), tj. od osnove koja je u hotjeti, pohota. Oćak u značenju »mužjak«,
»samac« donose Vrančić, Della Bella, Belostenec, Stulli11718i to uvijek za mužjaka
kod ptica (»mas avium«). Skok je (1, 680— 1) s pravom oblike (h)oćak, hipokoristično
h6ćo i postverbal hot povezao s hotjeti, pohota.
22.13. Međutim, neprestane uzastopne transformacije gera nisu bile jedini
povod neobičnoj raznolikosti njihovih imena. Velik broj naziva naglašenog stili-
stičkog naboja potekao je iz jednostavne činjenice što je gera loša riba i isključivo
sirotinjska hrana i što u nekim razdobljima njeno meso poprima neugodan okus.
Još od starine su pisci o gerama govorili s izrazitim prezirom koji nije ostavljao
nikakvog mjesta sumnji o njihovoj pravoj vrijednosti. U Plautovoj komediji Poenu­
lus (v. 1312) deglupta mama118 predstavlja uvredljiv pučki izraz. I Marcijal u pre­
zrivu kontekstu (12, 32) prispodablja dvije vrste gera sa smradom prčevine:
Fuisse gerres aut inutiles marnas
Odor impudicus hirci fatebatur.
Preći ćemo preko još prezrivijih, a ponekad i skatoloških usporedbi što ih o tim ri­
bama daju humanistički prirodopisci i neka bude dovoljno što ćemo navesti sažetu

114 Sigurna identifikacija za pupidde, Smaris vulgaris iuv, dana je u Taranto 46.
115 Kako je riječ o mlađi, a još k tome i o nevrijednoj ribi, nije moguće isključiti da je prvotni
semantizam mogao biti i »sirota«, »orfanello«, kako misli i G. Rohlfs. Usp. siromaške, MR 26,123.
110 Opširnije opravdanje za taj zaključak dali smo u Vinja 1966, 28—9.
117 Usp. ARj 8, 532, koji navodi »postanje tamno«.
118 Cit. Saint-Denis 62. Tom izričaju po stilističkoj vrijednosti odgovara ven. magnamenola, na­
stalo paradigmatski i eufemistički od magnamerda : »Dicendo a Venezia ad una persona 'magna
menola’ vuoisi rivolgere cosi una frase ingiuriosa«, E. Ninni, 33.

359
konstataciju iz Thesaurusa119 : »Piscis nullius saporis, non aptum cibis, gerra
dictus«.
22.13.1. Razumljivo je da će riba koju morski ljudi tako malo cijene, ali koju ipak
jedu kad nema ničeg boljega, pokrenuti afektivnu maštu ribara i primoraca i da će
za geru nicati čitavi nizovi stilističkih naziva uglavnom kratkog vijeka trajanja, ali
zato izrazito stilističkog naboja. Neka smo od tih imena već sreli na rubu drugih
semantičkih polja, a ovdje moramo naglasiti da su to više stilematski izričaji s ko­
lektivnom vrijednošću nego pravi jednoznačni ihtionimi. Primjer takve ihtionimske
leksije je izrazito stilističko milost božja, kako na Korčuli nazivaju male gere120.
Možda su još očitije stilističke tvorbe koje srećemo u zap. Romaniji : prov. matasol-
dad (=»ubivojnika<?)121, što nije daleko od semantički i stilistički sličnih ihtionima
crebovarlet (=»ubislugu«), estranglo-cat (»davi mačku«), escanya-sogres (=»davi
punicu«)122. Od kat. matasoldats (Griera, Eh ormeigs...66), gera paradigmatskim
putem postaje madre soldad (=»vojnička majka«) (Baleari, Lozano 322), tj. hrana
na koju vojnik može računati kad nema ničeg drugog. Na taj se oblik opet paradig­
matski nastavlja španj. madre de la boga, i port. màe da boga tj. »mati od bukve«123
zbog sličnosti u morfologiji i okusu sa bukvom (Box boops). Ta se sličnost ističe
i kod nas u nazivima bukva, bukvica, te u venecijanizmima bobica, bobulina, što su
sve inače raširena imena za Box boops124 (v. 25.1.3.1. i 25.1.2.).
22.13.1.1. Od prov. picarei, koje se zasniva na semu »šiljast« (22.9.) ihtionim
se zbog loše kvalitete paradigmatski modificira u cagarel (=»proljev«)12S, a to ime
srećemo i u engl. s oblicima cackarel, cackerel, cackrel126. P.-S. navode njem. kalk
Laxierfisch, dok nizozemski sa svojim nazivom zeeschijter najotvorenije izražava
što čovjek s obale misli o toj ribi.
22.13.2. U preziru prema gerama ide se tako daleko da ih narod uspoređuje s
gamadi, crvima, pa čak i sa sramnim ušima. Tako su kod nas L. Zore, B. Košić,
V. Fortunić127 za sitne gere i sitnu ribu općenito zabilježili u Dubrovniku naziv
gamad, koji s istom vrijednošću upotrebljava još Mavro Vetranić (ARj 3, 98), i s
rom. dem. morfemom -in: gamadin. Zore {Arkiv 10, 1869, 340) daje vrlo dobru defi­
niciju termina: »ukupno ime za male gerice i bukvice, te se zovu zato sitna riba«.
P. Budmani je u ARj ustvrdio da je riječ nastala od osnove koja je u g{a)mizati,
a njegovo mišljenje dijeli i Skok (1, 548)128. I tu se može reći da je to ispravno i

119 Cit. J. Cotte 95.

120 U novogrč. μαρίία pored ihtionimskog značenja ima i preneseno »sirotinja»·, »raja« (Proia
1541). Usp. A r m e n b r o t, A r m e -L e u te -F is c h c za Abramis brama. Ribi 38 i 50.
121 Usp. P. Barbier R L a R 58, 320.
122 Usp. L. Michel BALM 1, 169.
12 3 Usp. naše m a te r o d u g o ra 17.4.2.1.
124 Supstitucija je bila omogućena činjenicom što se na tim mjestima Box boops naziva pomoću
venecijanizma b u b a , b o b a ( < b o b a ). Tamo gdje se Box boops naziva b u k v a , gera dobija ime
bobica ili pak b o b u lin a .
' 25 C a g a r è u , c a g a r e l, c h ia r ii »celui qui va souvent à la seile«, »mendole«, poisson de mer (Mistral,
T reso r 1, 416c); ca g a re llo u Marseilleu (Pr 620).
126 »Variously etymologized as ’a fish wich voids excrements when pursued or which when eaten
relaxes thè bowels’«, O x f o r d E n g l. D ic t. 2 , 9c.
127 Cit. u H 99—100.
12 8 »Ne zna se kakav je sufiks -in i kako je došao na kolektivni -adi. Mi smatramo da se radi o rom.
dem. sufiksu koji se bez obzira na leksem i njemu pridodane morfeme javlja na našim osnova­
ma kad treba istaknuti dem. vrijednost termina.

380
sigurno sinkronijsko objašnjenje, no da li je to i etimologija vrlo je teško tvrditi,
to tim više što V. Valente (BALM 8—9, 157) navodi baš za gere iz srednjovjekovnog
tarentinskog statuta nerazjašnjeni ihtionim gamadias (?).
U istom je semantičkom polju i španj. oznaka za geru carcomel (Lozano 322),
koja je očito paradigmatski blizu već spomenutom cammei, ali se danas osjeća kao
da je u vezi sa carcoma »drvotoč«, Anobium striatum, dok je P. Barbier (RLaR
58, 320) ustanovio da se u malteškom gera zove xurrafa129130, tj. »pediculus pubis«.
Ovo posljednje ime po sadržajnoj se paradigmi naslanja na već navedeno matasol-
dat13°, što je prema Barbieru, i »gera« i »sramna uš«.
No, to još nije sve. Za naše se gamad(in) može navesti još jedna semantička
paralela ( \ ) . U južnotal. salentinskim dijalektima »pesciolino neonato della famiglia
degli zeri« (= S v) zove se firn (Rohlfs VDS 237), a ista ta riječ znači i »verminaia,
gran quantità d’insetti«, dakle isto što i naše gamad. Kao što vidimo, gotovo da po­
staje iluzorno tražiti etimologiju za nazive tako naglašenog stilističkog naboja, jer
su odnosi krajnje isprepleteni i zamršeni i na planu izraza i na planu sadržaja, a pre­
sijecanja semantičkih polja srećemo gotovo kod svakog naziva.
22.13.3. Ukoliko se gera odmah ne troši, može se soliti u bačvama ili muljača-
ma. Tako soljena riba predstavljala je nekad najbjedniju, ali i najčešću hranu, koja
se spominje u starim opisima putovanja i u brodskim dnevnicima. Ako nije bila
dobra ni za to, tada su je gnječili, mrvili i od nje pravili abrurn131, tj. smjesu koja
se baca u more (tori) da bi se privukla riba. Osim toga, kod Plinija nalazimo na
više mjesta u 32. knjizi (83, 88, 90, 105, 107, 126, 128, 130) podatke o tome kako
su soljene gere, njihov pepeo ili samo pepeo od njihovih glava (cinis e capite mena-
rum) upotrebljavali za liječenje mnogih bolesti132, a to znači da je ribu valjalo pre­
peći, mrviti i tući, kako bi se došlo do njezina pepela. Svi su ti podaci važni za ra­
zumijevanje konceptualizacije imena što ih gere nose u sredozemnim nomenkla­
turama.
22.13.3.1. Soljenje, (v. i 22.2.1.3.) a to znači spremanje u bačve, vidimo u ro­
vinjskom obliku pesce in barile (koji bilježi i Penso), a nedorasli se Sale na Premudi
zovu bačvari133, što očito pokazuje na jednaku konceptualizaciju. Najmanji pri­
mjerci ne služe za drugo do li za tor(enje) ili abrum(avanje). Njih tada valja gnječiti i
mrviti, kako bi se tako postignuta masa što bolje i što prije raširila po moru i privlačila
drugu ribu. Temeljeći se na sadržaju »tući« ili, još bolje, pomoću tal. izraza pestare,
kojemu je sadržaj »ammaccare una cosa per ridurla in polvere«, »rompere in parti
grossette«, odakle je i dalmatinska posuđenica peh ( < ven. pesto »tritume, aggregato
di cose trite, cioè il lardo, rosmarino, aglio etc. che serve per condimento di qualche
minestra«, Boerio 497), nastali su naši nazivi pišter za malu geru i pihać za mlađ
ođ sardele (Clupea pilehardus). Mlet. je izvoru bliži crikvenički oblik peštać, koji u

129 L o z a n o 323 n a v o d i sciuraf k ao a ra p sk i n a z iv za S v.

130 U s p . fra n e , morpion » p ed icu lu s p u b is« ( = »celui q u i m o r d le p io n , le fan tassin « ), F E W 8 ,1 4 6 .
131 K a t. grumeig, gruniar (R o ig i A m a d e s , BD ialCat 14, 1 9 26, 33), p ro v . broumé ( G o u r r e t, Pé-
cheries... 5 5 ); n a L o p u d u obrum ( D e a n o v ié , A n a li H I J A Z U 1, 2 8 6 ); » ap p àt, f r e s s u r e e n b o u il-
lie q u e l ’o n je tte à la m e r p o u r a t t i r e r le p e t i t poisson« . R ije č p o tje č e iz g rč . β ρ ώ μ α S o p h o c le s
32 0 . W a r tb u r g ( F E W 1, 557) i za n jim A . R o h e , Die Terminologie der Fischersprache von Grau
d ’Agde, T ü b in g e n , 1934, p . 3 3, n e m a ju p ra v o k a d tv r d e d a se g rč . o b lik sa č u v a o s a m o u
p ro v a n sa ls k o m . ( U s p . àbrùm ( K o r č u la ) ; cf. V in ja 1957(2), p . 255.)
132 »A nginas m e n a r u m sa ls a ru m e c a p itib u s c in is e x m e ile in litu s a b o le t...« (3 2 , 9 0 ); »O ris u lc e ra
m e n a r u m m u r ia e t c a p itu m c in is c u m m e ile sanat« (3 2 , 88).
133 E tim . za bačva'/), v. S kok 1, 86.

361
potpunosti formom i sadržajem udovoljava etimologiji PISTARE »stampfen, zer-
stossen« REW 6536. H 294 ovako opisuje vrijednost tog oblika: »sitna sardelica
koja se ispešta (zgnjavi) za tor drugoj ribi«. Slična je vrijednost termina na Krku i
na Pagu (»sasvim sitna riba ili mlič ili žir«). No, kako nas ovdje zanima u prvom redu
naziv pištać, a zabilježili smo ga u Boki Kotorskoj, gdje se mora isključiti svaki oblik
hiperikavizma, ne smijemo pomišljati da bi taj ihtionim bio preuzet iz mletačkoga,
već radije u njemu vidjeti posuđenicu iz južnotalijanskih dijalekata ( < kalabr.
pistare »pestare, calpestare«). Naprotiv, oblike sa -e- dugujemo ven. posredstvu.
22.13.2. Formalnim prijelazom -št- - > ć i semantičkom promjenom »tor«,
»abrum« »hrana«, ime za mlađ od gera postaje pića. Oblik je zabilježio i Pavlinović
(ARj 9,833) sa značenjem »oljuga, sitna riba« bez naznake mjesta gdje se tako govori
i uz napomenu »postanje tamno«. Međutim, razvoj značenja je jasan, jer uz osnovno
značenje »hrana«, pića ( < pitati »hraniti«, etim. v. Skok 2,666) znači i »jedenje«, »sisa«,
a na Krku i »mlijeko« (usp. mliko, mlič, mleč kao imena za geni, 22.11.3.1.). U pomor­
skoj i ribarskoj sferi, pića, pored Sale iuv, znači i »riblja hrana«, »piscium pabulus«
( = »tor«) po gotovo čitavoj Dalmaciji.
22.13.3.3. Ako imamo u vidu svrhu kojoj te ribice služe, a naročito njihovu bez­
vrijednost, nije čudno što je takva mlađ dobila, jednako kao i u obitelji Atherinidae
{gavuni), ime mekušica (od mek »mollis«)134, koje je istovremeno formalno i sa­
držajno povezano sa meka »mamac, ješka« (usp. Skok 2, 402).
22.13.3.4. Možda spada ovamo i ihtionim strugačica, kako se, opet u Boki Ko­
torskoj, naziva Sale iuvss, jer je za ješku valja strugati135 ili gratati ( < ven. gratar
»grattugiare«, Boerio 316)136.
22.14. Semantizam »mladi, nedorasli« već smo više puta sretali i ne bi mu vrije­
dilo posvećivati poseban odjeljak u ovom izlaganju da najraširenije ime za geru u
iberoromanskim jezicima i u provansalskom nije zasnovano na semu »sisati«. Takvi
su nazivi španj. chucla, suda, kat. xucla i prov.jusele, o kojima smo na drugom mje­
stu pisali137 i objasnili ih pomoću xuclar »sisati«. Oblike koji se temelje na gotovo
istom semantizmu srećemo i kod nas među nazivima ze geru. Najprozimiji je ću~
ćalica138, koji jednako kao i čućin (v. 11.1.3.4.) potječe iz ven. chiuchiar »succhiare
come fanno i bambini che suggono il latte della poppa« (Boerio 168). Paradigmat­
skim razvojem, polazeći od cicavica139 (od cicati »sisati«, ARj 1, 776; Skok 3, 244),
izraz se u ihtionimima modificira vodeći sadržaj u razne semantizme. Neke smo od
njih već vidjeli {Sćikavica, 22.9.2.), dok će drugi dovesti ime gere u semantičko polje
»kljun -* ptica« (22.16.). Naprotiv, teško je naći drugi povod osim afektivnosti
koji je mogao dovesti do modifikacija šikavica, sikavica.
22.14.1. Za semantizam »mlijeko«, v. 22.11.3. i 22.11.3.1.

134 E tim . z a mek, v . S k o k 2, 400.

135 E tim . z a strugati, v . S k o k 3, 349.
136 S k o k o v is p ita n ik (1, 522, s. v. gara ) tu m a č i: »pu n a je s k rä m i i tr e b a je s t r u g a t « .
137 V in ja 1966, 32— 33. D a g e ra o d is ta »siše« h r a n u , iz rije k o m tv r d i i T o r to n e s e ( 1 1 ,1 2 2 ) : »L’a li-
m e n ta z io n e è a b a s e d i c o p e p o d i p e la g ic i e a ltr i p ic c o li in v e r te b r a ti, c h e v e n g o n o fa c ilm e n te
»succhiati« d a l f o n d o g ra z ie al p a rtic o la re m e c c a n is m o d i p r o tra z io n e d e lla b o c c a , illu s tr a to
d a Z e i (1942)«.
138 K o ji b ilje ž i B . F in k a , M R 2 6 , 123.
139 A. K o rle v ić NV 12, 1 904, 52 i M . K iš p a tić , Ribe, 1 893, 4 0 5 .

362
22.15. Miroslav Zei (PomEnc 3, 166) ovako opisuje s ta n iš te gera: »gire oblice
žive uz obale uglavnom na podmorskim livadama morskih trava Posidonie i Zos­
tere. Gira oštrulja zadržava se uglavnom na muljevitu dnu pa je i love najviše po-
vlačnim mrežama. Za vrijeme mriješćenja obje vrste skupljaju se na udaljenijim
mjestima, iznad tvrdog morskog dna, poznatim kao korila.«140 Sem »mulj« sadržan
je u nizu naziva : lužina, lužinica (iuv), lUžara i već smo ga kod homonimnog naziva
za Mullus barbatus protumačili u 18.5.1. pomoću liiža »glib« (ARj 6, 230). Dok je
u tim nazivima zastupljen prvi termin opozicije »muljevito dno« ~ »tvrdo dno«,
drugi je termin izražen u tal. imenima bufalo de aspreo i zerolo di scoglio (P.-S.).
22.15.1. Stanište »podmorske livade morskih trava« (M. Zei) izraženo je u ih-
tionimu batalica (Sale ? ), koji je izveden iz baiala »morska trava«. Za etimologiju
tog naziva predložili smo141142 lat. BATIS (ThesLL col. 1786)142 »Meerfenchel«;
usp. i ihtionim batalaš Gobius sp., 13.3.2.6. Daljnja proširenja i modifikacije bato-
glav i batakljun odvode ihtionim u drugi semantizam (22.16.).
22 . 16. Ihtiolozi redovito ističu šiljastu i protezljivu gubicu kod gera: »Prema-
scellari molto protrattili; a boca chiusa il loro ramo antero-superiore raggiunge
l’occipite« (Tortonese, 11, 122) ; »museau pointu, bouche oblique, protractile« (Die-
uzeide, 3,63). Ta je morfološka osobitost izazvala čitav niz imena od kojih smo neka
sreli kad smo govorili o semantizmu »šiljast« (22.9.), a sad ćemo pokušati utvrditi
nazive koji su nastali daljnjom metaforizacijom, kad su šiljasta gubica i protezljiva
usta bili uspoređeni s »trubom«, »kljunom«, i odatle metonimijski s »pticom«.
U tal. nalazimo sliku »gubica« u nazivu mussillo (za Napulj, Penso), što je iz­
vedenica od mussu »musetto«. Iberoromanski jezici vide u obliku gerinih usta nešto
što podsjeća na trubu ili trubača: španj. trompero, kat. trompetero, port. trompete-
iro, tronibeiro i trombeta143. Ista se slika sadržaja sreće i u arapskom, jer se u
Tunisu Sale naziva bou zoummara144, što doslovce znači »(riba) s frulom«.
Sliku »kljun« nalazimo u njem. Schnauzenbrassen (FFA 584), a i u malteškom se ime
gere munkara naslanja na arapski minkäron »kljun«. Slično je i s našim nazivom ba­
takljun, koji je nastao unakrštavanjem bata(la) X kljun (v. 22.15.1.)
22.16.1. Od sadržaja »kljun« metonimijski se prelazi na pticu. Taj smo semanti­
zam već vidjeli kad smo govorili o današnjoj vezi »gera« <-> »ptica« u imenu dronjača,
koja se u jezičnoj svijesti povezuje sa dronj, dronjak, dronjćić, tj. s imenima za Turdus
sp. Isto se tako cikavica povezuje s ornitonimom cikalac, cikavac Turdus ericeto-
rum. To se dogodilo i s tal. izrazom ciurlo, koji znači Sale <? (za Apuliju, P.-S.),
pticu Numenius arquata i »uomo semplice e buono a nulla«. Ovo posljednje značenje
konotativno se odnosi i na gern zbog njene loše kvalitete.
22.17. U ovih smo nekoliko stranica pokušali objasniti stotinjak ustanovljenih
naziva za ribu koja je bogata samo dračama i — imenima. Daleko smo i od same po­
misli da smo naveli sve ono mnoštvo naziva koji su u upotrebi uzduž naše obale,
jer za tako stilistički označenu vrstu postoje često nazivi koji su nepoznati izvan jed­
nog sela, pa čak i izvan jedne ribarske družine ili obitelji. Budući da im je najperti-

140 I D ie u z e id e is tič e : » A u -d essu s d e fo n d s d e vase o u e n b o r d u r e d es p r a irie s s o u s -m a rin e s e t

p lu s a u large«.
141 V in ja 1959 (2 ), p . 19.
142 D r u g a č ije S k o k 1, 1 2 1 ; u s p o r e d i, m e đ u tim , * B A T I C I L L A »M eerfenchel«, F E W 1, 288.
143 P o tv rd e d o n o se L o z a n o 322— 323 i C a s tro 149.
144 O b lik p o tv r đ u je i O m a n 156.

363
nentnija karakteristika stilistička vrijednost, do njihovih smo tumačenja mogli doći
kad je više imena bilo povezano istim semantizmom, tj. osnovnom idejom koja je
predstavljala leksikogeno ishodište za stvaranje novih imena. Kad situacija nije
takova već su imena u svom semantizmu osamljena ili kad im pod današnjim izra­
zom ne možemo ni nazrijeti, a kamoli utvrditi prvotni poticaj denominacije ni sti­
lističku vrijednost, koja bi ime bila izavala, objašnjenje naziva ili bar plauzibilni pri­
jedlog etimologije nužno izostaju. Takovih imena za sreću nije bilo mnogo, ako se
uzme u obzir srazmjerno veliki broj naziva za Centracanthidae. Tako, na primjer,
kamo svrstati naziv celavi Može li se to ime shvatiti kao tvorba m. roda od (p)čela i
smatrati da je riječ o opoziciji
? matica (sc. pčela) ~ J = celavi
To bi zaključivanje bilo prihvatljivo da se areali tih naziva poklapaju ili da su barem
limitrofni, no kod međusobno udaljenih areala to je tumačenje mnogo teže prihva­
titi, i celar kao ime za geru ostat će bez etimološkog rješenja.
Isto tako je u svom semantizmu usamljen i naziv bokunjaša. Za to ime možemo
pomišljati na prvotni poticaj koji bi bio potekao iz bukva (usp. 22.13.1.) i naknadno
se paradigmatski, kad je valjalo označiti veće primjerke, naslonio na bokun »komad«
( < ven. bocòn »boccone«, Boerio 86)’ 45. Takvo se gledanje može opravdati odnosima
u Makarskoj, gdje se odnos »velika/srednja/mala gera« označuje gradacijom »boku-
njašalgiralgirica«, pa je velika gera odista bokun, tj. »(dobar) komad«145146.
Sva iznesena imena rječito nam govore da narodna mašta u denominacijama
stilistički obilježenih vrsta gotovo nema granica. Što je stilistički naboj snažniji, to
su i imena neočekivanija i sva su raspoloživa jezična sredstva dobra za postizanje
strogo jednoznačnih naziva: od fonostilističkih i fonosimboličkih tvorbi kao što
je ii! (naravno za iuvss!)147, pa do lingvistički najneobičnije denominativne situ­
acije u kojoj smo se ikada našli : sitne gerice nose ime koje je negacija imena — bezi-
menice ili čak negacija same ribe — bezribice.

145 A R j 1, 5 2 2 ; S k o k 1, 231.
146 U d r u g o m m je s tu , bokunjaš\ica je g e r a s r e d n je v e lič in e .
147 K o je je o č ig le d n o p a r a d ig m a ts k i n a s ta lo p r e m a lij (o d liljiast), v . 2 2 .9 .1 1 ., i im a v r ije d n o s t
z b ir n e im e n ic e . T e š k o je p r i h v a t it i , b a r u o b lik u k a k o je č la n a k re d ig ira n , p o v e z iv a n je ša (?)
-šij — mušej (S k o k 3, 384).

364
 23. SARDELE I SITNA PLAVA RIBA

23. Kako smo u dosadašnjim poglavljima s više pojedinosti i uz iscrpnija tu­

mačenja pokušali prikazati bit naše metode etimološkog istraživanja i na najtipič-
nijim slučajevima pokušali ilustrirati do kakvih sve lingvističkih situacija može doći
kod denominiranja ribljih vrsta, u idućim ćemo poglavljima tumačenja svesti na
najneophodnije elemente, a za objašnjenja tuđih (i klasičnih) naziva upućivati na
postojeću literaturu.
U ovom ćemo se poglavlju pozabaviti s nazivima za sitnu plavu ribu kojoj je
tipični predstavnik svakome poznata sardela. Poglavlje smo mogli nasloviti i »Sar­
dele, inćuni, ćepe i papaline«, no i kod takvog skupnog naslova bilo bi opravdano
sardelu shvatiti kao opći, neoznačeni naziv koji može obuhvatiti i tri ostale vrste,
dok bi nazivi tih triju vrsta predstavljali u neku ruku označeni termin za članove
skupine sardela. Takvo stanje doista i vlada u narodnoj taksonomiji: ako se posebno
ne inzistira na razlikama i osobitostima, sardela je naziv koji obuhvaća nekoliko vrsta1.

1 D a b is m o s e lak še sn a la z ili u sis te m a tsk o j s in o n im ic i i k lasifik aciji v r s ta o k o jim a ra s p ra v lja m o

u o v o m p o g la v lju , n a v e s t ć e m o , k a o i d o sa d a , k a k o te r ib e o b r a đ u ju T o r to n e s e , F F A , C L O F -
N A M i D ie u z e id e . T o r t o n e s e i h o b r a đ u je u p o g la v lju k o je n o s i n a s lo v Sardine , aiose, acci­
ughe (1 0 , 87— 111) što o d ra ž a v a grosso modo n a r o d n o g le d a n je n a t u s k u p in u . U stro g o j, z n a n ­
stv e n o j r a s p o d je li o b u h v a ta i h u r e d Clupeiformes i ra z lik u je t r i o b ite lji:
Clupeiformes — (E n g ra u lid a e + C lu p e id a e + D u s s u m ie riid a e } .
K a k o tr e ć a o b ite lj n ije z a s tu p lje n a u n ašo j fa u n i ( s m a tr a se d a je u is to č n e d ije lo v e S re d o z e m lja
d o šla k ro z S u e sk i k a n a l iz C rv e n o g m o ra ), p r e o s ta ju d v ije o b ite lji k o je će b i t i p r e d m e to m n a ­
še g ra s p ra v lja n ja , a n jih T o rto n e s e i F F A ovak o a r tik u lir a ju :
C lu p e a s p r a ttu s (90) = C. s p r a ttu s ( F F A 563)
C lu p e a p ilc h a r d u s (93) = C. p ilc h a r d u s ( F F A 563)
C L U P E I D A E (89— 106)
C lu p e a a u r ita (98) = C. a u r ita ( F F A 563)
C lu p e a fin ta (102) = C. fin ta ( F F A 563)
E N G R A U L I D A E (107) E n g ra u lis e n c ra s ic h o lu s = E . e n c ra s ic h o lu s ( F F A 565)
N a ra v n o , T o r to n e s e n a v o d i i d r u g e v rste u to m r e d u , n o k a k o i h n a r o d n e o z n a č a v a p o s e b n im
n a z iv im a , o g ra n ič ili sm o se n a č e tir i n a v e d e n e v r s te , b a š k ak o p o s tu p a ju Z e i i A b e l u F F A .
N jih o v iz b o r v je rn o o d ra ž a v a sta n je u p u č k o j ta k s o n o m iji, u z n a p o m e n u d a je C . a u r ita »ein
se lte n e r F is c h , d e r n u r z u f ä llig u n d z u s a m m e n m i t S a r d in e n g e fisc h t w ird« ( F F A 565). Z b o g
to g a m i i n e m a m o p o s e b n o g p o p is a n a r o d n ih n a z iv a z a t u v rs tu .
C L O F N A M (3 3 — 35) ra z lik u je Clupeidae ( o b ra d io A . N . S v e to v id o v ) sa 6 g e n e ra i 19 sp e ­
c ie s , Dussumieriidae ( o b ra d ili P . J . P . W h ite h e a d i A . B e n - T u b ia ) sa 2 g e n e ra i 2 sp e c ie s, te
Engraulidae ( o b ra d io A . N . S v e to v id o v ) s a 1 g e n . i 1 s p .
D i e u z e i d e (2 , 20— 32) n a š e v r s te ovak o sv rs ta v a i o z n a č u je :
A lo sa fallax ( -- C lu p e a fin ta )

{ S a r d in a (=

S a r d in e lla (=
C lu p e a ) p ilc h a r d u s

C lu p e a ) a u r ita
Engraulidae E n g ra u lis e n c ra s ic h o lu s .
M a li iz b o r iz sis te m a ts k e s in o n im ik e d a je m o u z p o p is e |1 8 | — ’ |211

365
Ili, ako hoćemo najsažetije prikazati stanje i tendenciju narodne taksonomije:
možemo postaviti2:
sardela »{Csp + Cp + C f + Ee}«
23.1. I mogućnost označavanja jedinstvenim (neoznačenim) terminom, i nje­
gova panmediteranska vrijednost, i izrazita starost lako se tumače jednom jedinom
konstatacijom: u ekonomskom pogledu, prema zaključcima današnjih statističara i
prema jednodušnom mišljenju historičara, sardela je bila i danas je naša ekonomski
najvažnija riba. Kad se govori o bogatim ulovima, navlastito za ljetnjih mjeseci,
misli se u prvom redu na ulov te sitne plave ribe3. Od pamtivijeka je bilo tako, od
najstarijih je vremena ta riba predstavljala glavnu prehrambenu vrijednost koju je
sredozemno pučanstvo izvlačilo iz mora4. Za osnovno označavanje tako važne ribe
nezamisliva je upotreba većeg broja denominativnih tipova. Fiches FAO daju na­
zive za 21 zemlju oko Sredozemnog (i Crnog) mora i u svim tim zemljama kao
osnovni naziv u upotrebi je lik izveden iz leksema sard-5.

2 U o v o m ć e m o p o g la v lju u p o tr e b lja v a ti k r a tic e :

C sp = C lu p e a s p r a ttu s
Cp = C lu p e a p ilc h a r d u s
Cf = C lu p e a f in ta
Ee = E n g ra u lis e n c ra s ic h o lu s .
3 C lu p e id a e s u » W a n d e rfisc h e v o n h e r v o rr a g e n d e r w ir ts c h a f tlic h e r B e d e u tu n g « , d o k je sa m a C p
» w irtsc h a ftlic h d e r w ic h tig s te F is c h i n d e r A d r ia u n d im g a n z e n M itte lm e e r« , F F A 5 6 3 ;
» Q uesti p e s c i h a n n o g r a n d e im p o rta n z a e c o n o m ic a e s o n o t i p i c i r a p p r e s e n ta n ti d e l c o s id e tto
pesce azzurro «, T o rto n e s e , 10, 89. » N je z in (se. u lo v C p ) i m a v e lik o e k o n o m s k o z n a č e n je u A t­
la n tik u i u n e k im m e d ite r a n s k im z e m lja m a . U nas je srdela najvažniji objekt morskog ribolova.
N je z in u lo v z n a p r e m a š iti u lo v s v ih o s ta lih m o r s k ih r i b a zajed n o « . R a d o s n a M u ž in ić , Pom.
Enc. 7 ,2 9 3 . Z a 1970, Fisches F A O n a z n a č a v a ju u lo v o d 157 0 0 0 to n a u č ita v u S re d o z e m lju ,
o d č e g a n a S F R J o tp a d a 11 0 0 0 to n a . I z u z e tn a e k o n o m s k a v a ž n o s t p o v la č i z a s o b o m i i n t e n ­
z iv n a b io lo šk a is tr a ž iv a n ja , ta k o d a » ten u to c o n to d e lle r ic e rc h e c o m p iu te d a b io lo g i ita lia n i,
ju g o s la v i, fra n c e s i, sp a g n o li, g r e c i, p o s s ia m o r i te n e r e S . pilchardus ( = C p ) c o m e u n o d e i
p iù c o n o s c iu ti f ra i P e sc i m e d ite rra n e i« , T o r to n e s e 10, 96.
4 O s n o v n i je le k s e m sard- jo š v iš e r a s p r o s tr a n je n u v o đ e n je m tu đ ic e sardina k a o o z n a k e fin aln o g
p r o d u k ta p r i p r e r a d i p la v e r ib e . Ia k o je m o rfe m -ina u ovoj o b ite lji č e s t ( papalina , šarakina ,
Ijuštrina...), ip a k je u z sard- o š tro o g ra n ič e n z a o z n a č a v a n je in d u s tr ijs k o g p ro iz v o d a . U z a
sve to , u s a m o m A R j 1 4 ,6 4 6 n a z iv za m r e ž u sardelom tu m a č i se k a o »m reža z a sardine« (1955!).
N a š je te h n ič k i te r m in sardina, je d n a k o k a o i salom m i salama / , u d a n a š n ju je z ič n u p ra k su
u š a o n a d v a n a č in a , što se la k o v id i p o k v a lite ti vo k ala : sardina (iz r o m a n s k ih je z ik a , sre d o z e m ­
n im p u te m ) i sardina (iz n je m a č k o g , k o n tin e n ta ln im p u te m ).
5 N e ć e m o se n a o v o m m je s tu z a d rž a v a ti n a o d lu č iv a n ju k o ji je t i p »jezično o p rav đ an iji« : sardela
il i srdela. N o r m ir a n ju n a z iv a , tj. u tv r đ iv a n ju te r m in a p o sv e ć u je č ita v a d v a s tu p c a B . F in k a
( M R 8, 1 9 5 6 , 2 9 5 ) i o d lu č u je se z a srdela, i to n a te m e lju ra z lo g a k o je je v rlo te š k o p r ih v a titi
(» L ik se sardela u g la v n o m g o v o ri u k ra je v im a , g d je se g o v o ri i parst (m je sto p rs t). P re m a to m e
taj se lik s je z ič n o g g le d iš ta osje ća k a o d ija le k a tsk i, re g io n a la n , k a o i lik parst p a se k a o ta k a v n e
p r e p o ru č u je za k n již e v n i te r m in . I z m e đ u srdela i sardela tr e b a se d a k le o d lu č iti za srdela«).
K a o k o d sv ih n o r m ir a n ja , i o v d je b i b ilo b o lje je d n o s ta v n o p r o p is a ti n e k i te r m in i n e p o k u š a ­
v a ti g a p o š to - p o to o p r a v d a ti, je r s u ta k v a o p ra v d a n ja d o is ta s u b je k tiv n a , n u ž n o i h se m o ra
»natezati« i d o la z iti u su k o b s je z ič n o m stv a rn o š ć u . J e r , ako tv r d im o d a se n e k i lik s je z ič n o g
g le d iš ta »osjeća k ao d ija le k a tsk i, reg io n alan « , n u ž n o tr e b a n a g la s iti tk o to ta k o osjeća, i ta d a v iše
n ije r ije č o » jezičn im razlo zim a« , z a k o je n i o v d je n e z n a m o š to s u i n a č e m u se te m e lje . P o sto ji
sistem i p o sto ji norma: srdela i sardela i sardila, srdjela i srdela i sardela j e s u u s is te m u , a što
će p o s t a t i n o r m o m o d r e d it će se n a o s n o v i s o c io -k u ltu r n ih , a n e lin g v is tič k ih ra z lo g a , je r
o v i p o s lje d n ji d o p u š ta ju s v ih še st lik o v a . N ije o p ra v d a n o p o z iv a ti u p o m o ć prst/parst, k a d
v id im o , n a p r im je r , d a čak i k o d o b lik a sa -đ- sre ć e m o n a is to m p o d r u č ju i srdela i sardela ,
ia k o n a to m d ije lu o b a le n e m a i n e m o ž e b i t i sp o m e n a o iz g o v o ru parst , karv , smart (u s p o re d i
p o p is |2 0 |). O »etim ološkim « z a k lju č iv a n jim a u n a v e d e n o m p r ilo g u n e ć e m o r a s p ra v lja ti,

366
23.1.1. Kao i u slučaju označavanja različitih tuna, ni kod sardela se ne može
sa sigurnošću tvrditi da su Grci i Rimljani po nazivima razlikovali sardelu od inćuna
ili papaline. Naprotiv, postoji više likova iz iste osnove koji redovito označavaju
veličinu ribe, a kod nekih nam je još uvijek, unatoč brojnim radovima klasičnih
filologa, nemoguće utvrditi da li se odnose na određenu vrstu ili su samo zbirne ime­
nice koje označavaju mlađ ili neku drugu fazu rasta. Struktura naziva za Thunni-
dae i navlastito činjenica da neka njihova imena u umanjenom liku služe za Scombri-
đae ili za Clupeidae, dopušta nam zaključak da su Stari sv u plavu ribu označavali
bez posebne strogosti s obzirom na vrstu i da je veličina bila kod denominacije je­
dini pertinentni element. U tome, po svoj prilici, treba tražiti razlog brojnim upit­
nicima i pitanjima bez odgovora6 koje nalazimo kod Steiera u njegovu prilogu Sar­
delle u Pauly-Wissowa RealEnz. Suppl.-Bd VI, Sp. 648—6527. Posrijedi je različi­
tost gledanja: mi vodimo računa o različitim vrstama, dok su Stari uzimali u obzir
veličinu ribe, koja je ionako sva služila za preradu i soljenje.
23.1.2. Kako za opći, neoznačeni naziv čitave skupine8 u našoj narodnoj takso-
nomiji služe isključivo likovi izvedeni iz osnove sard-, ukratko ćemo navesti što
se zna o porijeklu naziva koje naši limonimi nastavljaju.
Općenito je prihvaćeno da su grčko σάρδα kao i likovi izvedeni iz tog oblika
preuzeti iz lat. sarda (Strömberg 86; Frisk 2, 677—8)9, koji se etimološki nadovezuje
na pridjev sardus »sardski«, »iz Sardinije«. Prema tom tumačenju, koje je najprihvat­
ljivije od svega što se do danas predlagalo (Meillet DEL 595, Saint-Denis 98; Frisk
2, 678)10, s izvedenicama od sardus ( < grč. Σαρδώ »Sardinija«) označavala se razli­
čita plava riba, a ona je za Sredozemlje riba koja dolazi iz njegova zapadnog dijela i
Atlantskog oceana. Etimologija, dakle, upućuje na Sardiniju i to ne samo kao zna­
čajno lovište ribe označavane sa sarda i izvedenicama, već u prvom redu kao
mjesto gdje su se doista, još u feničko doba, nalazile velike solionice ribe (v. O.
Keller, 2, 336), koje spominje Galen (σαρδικά ταρίχη).
Ne ulazeći još uvijek u pitanje kakav su sadržaj imali oblici sardafsardina (i
σάρδα/σαρδίνη), pogledajmo što su suvremeni ihtiolozi utvrdili u pogledu geograf­
ske distribucije osnovnih vrsta velike i male plave ribe. Fisches FAO za prvu tvrde
da je »assez commune dans le bassin Occidental et^central de la Méditerranée... rare
dans le reste du bassin orientai 'méditerranéen et dans la mer Noire«, dok za sardelu
navode: »Cette espèce est commune dans le bassin ouest méditerranéen et dans
l’Adriatique, rare dans le bassin est, la mer de Marmara et la mer Noire; elle est
présente dans l’Atlantique est, du cap Blanc au Dogger Bank dans la mer du Nord«.
Navodeći distribuciju sardele (Cp), Tortonese 10, 94 daje ove podatke: »Mediter-

6 »D as s ta rk e S c h w a n k e n d e r B e d e u tu n g d ie s e r F is c h n a m e n ...« , »E ine e in ig e rm a s s e n s ic h e re
D e u tu n g d ie s e r N a m e n i s t n i c h t m ö g lic h ...« .
7 S te ie ro v je č la n a k b o g a to d o k u m e n tira n i sv je d o či o o d lič n o m a u to ro v o m p o z n a v a n ju ih tio lo g ije
i s k r u p u lo z n o m v o đ e n ju ra č u n a o realijama, k ak v o se r ije tk o sre ć e u filo lo šk im i le k sik o lo šk im
ra sp ra v a m a .
plava riba.
8 Z a o z n a č a v a n je jo š v e ć e s k u p in e u p o tr e b lja v a se a rh is e m a n te m s k a le k s ija
9 W a r tb u r g F E W 11, 2 2 7 ( a u to r č la n k a je M . M ü lle r ) s m a tra , n a p r o tiv , d a je »spali, sarda (b ei
P lin iu s , e tc ) au s g r . σά ρδα.
10 U č is tu fa n ta z iju sp a d a Iz id o ro v a »etim ologija«: » C iv itas S y ria e , q u a e n u n c T y r u s d ic itu r ,
o lim S a rra v o c a b a tu r a p isc e q u o d a m q u i illic a b u n d a t, q u e m lin g u a s u a 's a r ’ a p p e lla n t; e x
q u o d e r iv a tu m e s t h u iu s s im ilitu d in is p isc ic u lo s sa rd a s s a rd in a s q u e vocari« (1 2 , 6, 38).

367
raneo (più scarsa nel bacino orientale). Mar Nero (rara), Atlantico N-E dalle isole
Canarie al Mare del Nord.«11
Ti podaci govore u prilog zaključku da je riba označavana sa likovima izve­
denima od sard-, oduvijek bila riba sa zapada, a to nam posredno potvrđuje i pred­
loženo tumačenje naziva.
23.1.2.1. No, posve je drugo pitanje: koji su sadržaj imali ti izrazi? što su ti
nazivi označavali? kako su se ti sadržaji tokom stoljeća mijenjali, dok je uvijek isti
izraz bio preuziman od različitih, uzastopce naslojavanih etničkih skupina? Na ta
je pitanja mnogo teže odgovoriti jer se na temelju podataka iz starih autora dolazi
uglavnom do proturječnih odgovara. Šarenilo tih odgovora odražava se i u grčkim
leksikografskim repertoarima. Liddell-Scott, p. 1584, postavljaju znak jednakosti
između oblika σάρδα i σαρδίνη, A. Bailly, p. 1733, za σάρδα navodi značenje »sorte
de thon qu’on pèche près de la Sardaigne«, dok mu σαρδήνη (koje pretpostavlja
češće potvrđivanoj lekciji σαρδίνη) znači »sardine«, tj. »sardela«. Steier pak (n. n.
mj.) jednostavno zaključuje »ob σάρδα das gleiche bedeutet wie σαρδίνοι12, ist
nicht sicher.« Prema Ateneju (328 f), kod kojega čitamo da je σαρδίνος sinonim za
χαλ/.ίς (χαλκίδας, άς καλοϋσι καί σαρδίνους, έριτίμους), lik se σαρδίνους ne
može nikako odnositi na jednu od sardela. U latinskom je na prvi pogled odnos iz­
među dva ihtionima nešto manje zamršen jer, barem od Plinija (32, 151) saznajemo
da je sarda vrsta tune (palamida) : »sarda, ita vocatur pelamys longa ex oceano ve­
niens«, dok je za Kolumelu (8, 17, 12) sardina — neka mala riba. On preporučuje ri-
bogojcima koji u ribnjacima uzgajaju fine plosnatice (v. ovdje poglavlje 4.) da
ih hrane mekom »pićom«, primjerice otpacima soljene ribe koje prodavači bacaju:
tabentis halecidas et salibus exesam chalcidem putremque sardinam. Kao što vidimo,
kod Kolumele chalcis i sardina nisu isto13.
Još nas više zbunjuju ekvivalencije u glosarima : tamo se sardina, istina, najčeš­
će prevodi sa θρίσσα (što je, po svemu sudeći Alosa vulgaris = Clupea alosa, dakle,
jedna sardelica), ali se zato za sarda navode vrijednosti pelamys, lacerta i κολίας14.
I, spomenimo još i to, u Dioklecijanovu ediktu De pretiis15 nalazimo opet sardae
sive sardine (σαρδών ήτοι σαρδεινών).
No, unatoč svim nejasnoćama, moguće je iz navedenih mjesta izvesti dva za­
ključka. Prvo, i grčki i latinski autori označavaju sa neizvedenim likom veće, a s iz­
vedenim manje ribe, i, drugo, postoji u svim tim ihtionima jedna zajednička crta,
a to je da svi označavaju ribu koja se soli ili se može soliti. To se najbolje vidi iz
Galena (6, 729) : ονομάζεται δέ συνήθως ύπο πάντων τά τοιαϋτα ταρίχη σάρδαι.
Zbog svega toga ponovo zaključujemo da raspravljani grč. ihtionimi označuju veću
i m anju16 plavu ribu koja se soli, a da je razlikovanje pojedinih vrsta u velikoj sku­
pini prepušteno drugim ihtionimima o kojima će niže biti riječi. Zato smatramo da

11 U s p . Š im e Ž u p a n o v ić , Proceedings Gen. Fish. Come. Medit. 6 , 1961 i T a m a r a V u č e tić , ib.

3, 1955.
12 L id d e l- S c o tt n a v o d e var. lect. σ α ρ δ ή να ι i ό σ α ρ δΐν ο ε.
' 3 S te ie r (ti. n. mj.) s m a tr a d a je χ α λ κ ίς » v ielleich t d e r P e te rsfisc h , Z e u s fa b e r L . »M i sm o , n a ­
p r o tiv , u to m g rč k o m i h t i o n i m u v id je li e tim o lo g iju z a n a š e kalkan, k o je b a š z n a č i je d n u fin u
p lo s n a tic u iz fa m . P le u r o n e c tid a e ; (v. o v d je 4 .2 .3 .1 . i V in ja 1967 (1) 218, te 1974, 160).
14 C G I L I I 17 8 , 5 1 ; I I I 17, 2 ; 89, 2 6 ; 2 5 7 , 1 ; 318, 19.
ls Der Maximaltarif des Diocletian, h rs g g . v o n T h . M o m m s e n , e r lä u te r t v o n H . B lü m n e r ,
B e rlin , 1893, (p . 1 6 ; c. 5, 12).
16 D o i s t i h sm o zak lju č a k a s o b z ir o m n a g rč k e ih tio n im e d o šli u p o g la v lju 19. (S c o m b rid a e ) i
20. ( T h u n n id a e ) .

368
je najrazložitije postupio H. Frisk kad je u svom GEW (2, 677—8) pod natuknicom
σάρδα naveo i σαρδίνος i σαρδίνη i sve zajedno objasnio kao »Salz- und Pökelfisch«,
jer je to doista osnovni sadržaj ihtionima iz kojega su potekli mediteranski opći,
neoznačeni nazivi za obitelj Clupeidae.
23.1.3. Razmotrimo sada kako se u naše vrijeme iskorištava osnova sard- u
našem i u drugim mediteranskim jezicima. Da bismo pokazali ispravnost zaključi­
vanja iznesenih u prethodnim odjeljcima, nećemo analizirati ihtionime polazeći od
vrsta, već ćemo pokušati pokazati kako se ta osnova sa različitim ekspanzijama (»lije­
vim« i »desnim«) upotrebljava za označavanje različitih vrsta, to jest za postizanje
veće količine informacije. Zbog najveće (stvarne) zastupljenosti vrste Cp njezina će
oznaka biti »neoznačeni« naziv. Različite će ekspanzije denotirati i konotirati (1)
dimenzije same Cp i (2) preostale vrste Csp i Cf, a u manjoj mjeri Ee.
23.1.3.1. Kao oznaka za Cp kod nas su potvrđene ove varijante: srdela, sardela,
srdjela, srdela, sardela, sardela, sardila. Muški gram. rod pojavljuje se samo u determi­
niranim oblicima sardel belac i veli sardel i s mlet. deminutivnim morfemom za iuv. :
sardelini (oznaka dimenzije a ne vrste!). Sa sraštenim venecijanizmom me%a- po­
stiže se oznaka za primjerke srednje veličine: me%asardela.
23.1.3.2. Kao oznaka za C f nikad se, kao što je i razumljivo, ne pojavljuje samo
sardela, ali zato u toj službi imamo više varijacija: sarda, sardun, srdun, sardelun,
sardelun, srdelun, sardalun, paretimološko basarđela, posuđenu leksiju sarda mata
i determinirano kulfarska srdela.
23.1.3.3. Kao oznaka za Csp pojavljuju se, zbog manjih dimenzija ribe, uma-
njeničke tvorbe bilo s našim bilo s romanskim morfemom: srdelica, srđelica, sar-
đelica, sardelina, srdelini (m. pl.), sarduncin, sardelac i konotativno determinirane
leksije srdela bokeika i ćezotski sardelin.
23.1.3.4. Naposljetku, Ee se naziva sardun, sardon, srdon svega na nekoliko mje­
sta, gdje su ti nazivi oznaka za iuv i imaju vrijednost zbirne imenice.
23.1.3.5. Što možemo na planu sinkronije zaključiti iz takve upotrebe osnove
sard-?
Prvo, da proširci imaju semantičku vrijednost koja se stalno osjeća, -tea i -ina
mogu se dodati na sardela (Cp) i tada označavaju manje primjerke Cp, ali pridodani
proširenoj ili neproširenoj osnovi označavaju i manju vrstu (Csp). T ih morfema nema
u nazivima za izrazito veću C f17. Drugačija je vrijednost i status morfema -unj-on.
On se shvaća kao augmentativ18 jer mu je takva vrijednost i u mlet. (tal.) odakle je
i preuzet. To se najbolje vidi iz oznaka za izrazito veću vrstu Cf, gdje taj sufiks na­
lazimo i na već deminutiviziranom sard-el-a : sardelun, srdelun, šardelun, a to znači
da se -eia ne shvaća kao umanjenica, već kao neoznačeni (»normalni«) oblik koji se,
u svrhu označavanja veće vrste, proširuje sa -un. Posebnu vrijednost ima taj sufiks
u nazivima za Ee : sardun, srdon, sardon imaju kolektivnu vrijednost, a upotreba tih

17 C s p u i z n im n im slu č a je v im a d o s iž e 17 c m . C f, n a p r o tiv , m o ž e d o se ć i i 6 0 c m u z te ž i n u o d
1 k g . O b ič n a s a rd e la (C p ) u A tla n tik u d o s iž e 35 c m , a u n a jz a p a d n ijim d ije lo v im a S re d o z e m lja
d o 27 c m ( k o d n a s , p r e m a R J 5 8 6 , d o 2 0 c m ). E e n a r a s te d o 18 c m ( T o r to n e s e , 1 0 ,9 1 ; 1 0 2 ;
9 4 ; 108).
18 S k o k g a ( Term 54) s m a tr a » m letačk im d e m in u tiv o m « ? O su fik s u -un k o ji je »živ, a li n e p r o d u k ­
tiv an « , a n ije g a u v ije k la k o r a z lik o v a ti o d -un p o s u đ e n o g iz r o m . (tal.)« i k o ji je » k adikad a u g -
m e n ta tiv n o g i p e jo ra tiv n o g zn ače n ja « , v . S k o k 3 , 545.

24 V. V IN JA E T IM O L O G IJA I. 369
oblika omogućena je i »normalizirana« uklapanjem u paradigmu rasprostranjenijih
naziva iz druge osnove koji su gotovo svi prošireni istim morfemom (minćunjminćon,
mićunlmićon...).
Drugo, može se zaključiti da samo naša taksonomija tako postupa s osnovom
sard- jer tal. i drugi popisi redovito upotrebljavaju druge osnove za označavanje
Cf, Csp i Ee.
Prema tome, a na temelju dimenzija koje smo za četiri vrste naznačili u bilj.
17, možemo uspostaviti aproksimativnu raspodjelu ekspanzija uz osnovu sard- :

Cp d o 27 em sard-el-a n e o z n a č e n a i »norm alna« 2 3 .1 .

/ -ica
C sp d o 17 c m sard-el- o z n a č e n a k a o »mala« 2 3 .2 .
\ -ina

Cf do 60 cm
sard-m o z n a č e n a k a o »velika«
sard-el-un 2 3 .3 .

d ru g e o sn o v e j e r je o č ito r a z lič ita

Ee d o 18 c m 2 3 .4 .
ili sard-un z b o g p o s to ja n ja minč-un..

23.1.4. Od koga su naši ljudi od Peroja do Ulcinja preuzeli oblik sa(r)dela?

Kako god se to činilo čudnim, kadri smo s priličnom sigurnošću govoriti o porijeklu
starijih tuđica za druge vrste, dok smo mnogo manje sigurni kad hoćemo nedvoj­
beno utvrditi iradiacijsku točku za taj osnovni naziv. T a se neodlučnost ogleda i u
Skokovim tumačenjima. U Term. 54 zapravo i nema tvrdnje iz kojeg smo jezika na­
ziv preuzeli: »Najpoznatija je vrsta ove porodice srdela, srdjela üi sardela, latinski
deminutiv od sarda, odakle dolazi i mletački deminutiv (?) sardott.« To bi moglo
značiti da je naše sardela poteklo iz lat. deminutiva od sarda. U ERHSJ 3, 318 Skok
zagovara đalmatsko porijeklo našeg ihtionima: »Dalmato-romanski leksički ostatak
od lat. deminutiva na -ellus od sarda (od Sardinia) iz ribarske terminologije.« Iako
deminutivni oblik *sardella nije u lat. potvrđen i iako je izvedenica sardella nastala
tek u tal. jeziku19, Skok (?) je ipak smatrao da ima razloga da sardelu pribroji dal­
matskim ostacima. Međutim, u ARj 14,645 nalazimo odlučnu tvrdnju da je »sardela,
f isto što srdela (srdelja, srdjela, srdjelja, srdela) od lat. sardella«20. Taj je dio ARj
obradio i uredio S. Musulin, a tekst su »pregledali i odobrili D. Boranić i P. Skok«
(1955). Kad znamo s kolikom je pažnjom Skok razlikovao tal. od mlet.21, a oboje od
rom.-dalm., ovakav nam postupak samo potvrđuje da ni on, iz istih razloga kao i mi,
nije bio načistu s pitanjem odakle smo taj naziv preuzeli ili barem da nije imao
eksplicitnih elemenata da dokaže njegovu dalmatsku provenijenciju. Starije su
potvrde i više nego škrte (Ljubić, List. III 292/29 potvrđuje oblik sardellas za a.
1355)22, ali ono što nas najviše čudi i što nas navodi da otklonimo đalmatsko po-
sredstvo jest činjenica da ni u jednom živom obliku ne srećemo karakteristični dal­
matski tretman vokala. Iako nam je teško pretpostaviti tako potpuno, stopostotno
ujednačavanje naziva, ipak nam ne preostaje ništa drugo nego da dopustimo da je

sardella w u r d e i m i t . g e b ild e t, d a r a u s d . u n d e . sardelle«, F E W 11, 227.

19 » D ie a b lt.
srdela (1 6 , 2 3 6 ) i srdjela (1 6 , 242).
20 V iše -m a n je i s t i p o d a c i i i s t i p r im je r i p o n a v lja ju se ss. w .
21 P re m a M . D e a n o v ić u ( A nali H I JA Z U D u b r o v n ik 3, 1 954, 169 i 170) p ro iz la z ilo b i d a je sar­
delina iz m le t. sardelina, a srdela i z ta lij. sardella (?).
22 V . Lexicon L at. M AJug., p . 1038.

370
izuzetna komercijalna i prehrambena važnost ribe i njezina raširenost u velikim ko­
ličinama na svim dijelovima naše obale nametnula jedinstveni naziv, koji je istisnuo
iz upotrebe sve eventualne konkurentske oblike koji su mogli postojati prije njegova
širenja i generalizacije23. Nema nikakve sumnje da je taj termin došao u naš jezik iz
dijalekata sjevernog dijela suprotne obale jer se lako uvjeriti da oni odreda označa­
vaju Cp pomoću realizacija na -ella : ven. sardela (Boerio 601, A. Ninni 51, E. Ninni
45—47, Penso, P.-S.); abr. sardèlle (Giammarco 363), Ankona sardella (Penso). U
južnijim istočnotal. govorima, naprotiv, u upotrebi je gotovo posvuda oblik sarda :
Molfetta (R. Scardigno, 437), Bitonto (G. Saracino, 379), Bari (Scorcia 168), Ta­
ranto 46.
Kad su nam tako preostali samo venecijanski i dijalekti njemu na jug, naravno
je da ćemo se kod određivanja ishodišne točke za sardela zbog poznatih razloga mle­
tačke ekspanzije i proširenosti tzv. veneziano de là da mar odlučiti za ovaj posljednji.
Međutim, postoji i niz faktora koji potvrđuju ispravnost takva zaključivanja i
definitivno otklanjaju mogućnost da u sardela vidimo »dalmato-romanski leksički
ostatak«, tj. elemenat predmletačkog romaniteta. Naime, ako pogledamo nazive za
Cp u jezicima na istok od naše obale, vidjet ćemo da tip sardela nije generaliziran
samo kod nas, već da je areal njegove rasprostranjenosti mnogo značajniji.
Pođimo redom. U albanskom, gdje u obalnim govorima često nalazimo zna­
čajna podudaranja sa dalmatskim24, isto tako nema traga dalmatskom fonetskom
ponašanju u oznakama za Cp, koja se naziva sardele, sardelja (Pesh. Shq. 46; M.
Ndreca 288)25. Za bugarski P. Drenski 44 navodi sardela, dok rumunjski pozna
dvije varijante istog tipa: sardelu(a (Vasiliu 232), te sardea za Csp (= S prattus sprat-
tus sulinae ANTIPA, Vasiliu 325), gdje je sing, nastao prema pluralu (kao u
stelejstea). Za arumunjski Papahagi (Dicfionarul dialectului aromin — general §i
etimologie 1963) p. 915 navodi sardélà. Za turski nam Nalbandoglu 20 i Davidson
44 potvrđuju sardalya, dok Michèle Nicolas 66 navodi i varijante sardalye i sarde-
lya. I, naposljetku, za novogrčki svi ihtiološki i leksikografski popisi (PMCM, OECD,
CLOFNAM ... Pernot, Mitsotakis i dr.) ističu kao osnovni narodni naziv σαρδέλλα
(Proia 2141), koji je, prema Fiches FAO , isto tako u upotrebi i na Cipru.
Što se tiče etimologije ihtionima u spomenutim jezicima, i tu vlada jednoduš-
nost o novogrčkom posredstvu. G. Meyer AEW 379 navodi »aus ngr. σαρδέλα«, a
isti izvor ili posredstvo naznačuju i Cioranescu DER 7451 za rumunjski, Papahagi
(n. n. mj.) za arumunjski i M. Nicolas (n. n. mj.) za turski. Jedino se St. Mladenov
(EPRBJ 569), i to navodeći uz sardela deminutivne izvedenice sardelka, sardelica,
zadovoljava s naznakom tal. sardella kao izvora za bug. nazive, ni ne spominjući
posredstvo novogrčkoga, koje se teško može dovesti u pitanje.
Kad sve to znamo i kad uzmemo u obzir da se izvedenice na -ella ne pojavljuju
zapadno od sjevernotal. dijalekata, možemo napokon bez oklijevanja zaključiti da
su i naše sardela i novogrč. σαρδέλλα i kao naziv za vrstu, ali još više kao naziv za
»slanu ribu«, kao značajni komercijalni artikal, rašireni na istok od Mletaka zah­
valjujući u prvom redu raširenosti »kolonijalnog« venecijanskoga i posebnom zna-

23 U n o v ije sm o v r ije m e sv je d o c i s lič n o g r i tm a š ir e n ja i n iv e liz a c ije is to ta k o iz r a z ito k o m e rc ija l­

n o g te r m in a Skamp (v. 3 7 .4 .) z a N e p h r o p s n o rv e g ic u s, k o ji, z a r a z lik u o d sardele, č a k n e m a n i
n a š u k o n s o n a n ts k u d is tr ib u c iju .
24 V . M a tte o B a rto li, » D a lm a tic o e a lb a n o -ro m a n ic o . R e liq u ie ro m a n ic h e n e l c r o a to e n e ll’a l­
b an ese« , i n Italia e Croazia, 109— 185.
25 O p ć e n ito s t n a z iv a (»k udo n é b re g d e t« ) i s t i č u z a n a z iv sardele, -a N d . F i l i p i i N d . R a k a j (19 5 9 )
p . 26 1 .

371
čenju mletačke trgovine po Levantu. Prema tome : dalmato-romansko se posredstvo
ne može prihvatiti jer za to ne postoji nikakvo fonetsko opravdanje, dok je tumačenje
da je posrijedi talijanski elemenat, neprecizno i nedovoljno strogo, pa je jedino
ispravno tvrditi da je sardela, kod nas kao i po čitavom Levantu, mletački elemenat.
23.1.5. Budući da Cp predstavlja par excellence tip posve ujednačenog ihtio-
nima, valja nešto reći i o drugim denominativnim tipovima koji se upotrebljavaju
za označavanje te vrste jer oni donose samo dodatnu informaciju o dimenzijama,
tj. o stadiju u rastu ili, rjeđe, o vremenu kad je sardela ulovljena. U slučaju Cp do­
datne se informacije izražavaju uglavnom posebnim terminom a ne dodavanjem
determinacije. To ne isključuje već pretpostavlja mogućnost stvaranja potpune lek-
sije sa općim imenom : uz štivajica, modrulja, metanica uvijek pretpostavljamo sar­
dela: sardela štivajica, sardela modrulja itd. Ako je posebni termin m. roda, on se
uglavnom odnosi na iuv(eniss) i vrijedi kao nomen collectivum, pa dopušta stvaranje
potpune leksije rom. tipa: mlijeko (sc. od srdele), peštač (sc. od sardele), čir (sc.
od srdele) itd. Elementi sadržaja, tj. dodatna informacija koju donose posebni ter­
mini, naznačeni su u našem popisu |20|.
23.1.5.1. Srednju veličinu denotira naziv mezanica, izvedenica od lat. pridjeva
M EDIANUS »srednji« (»in der mitte liegend«, »von mittlerer grosse«, FEW 6/1,
578—592)26 i našeg deminutivnog morfema -ica. Ihtionim je po leksemu dalmatskog
postanja*27, dok je izraziti venecijanizam naziv za istu veličinu Csp mezanela. Iste
se dimenzije ribe označavaju i s neprilagođenim venecijanizmom me?asardela, gdje
se mlet. me?a shvaća kao »srednja«. To je prema tal. u Catanzaru menza sarda
(Penso). Naprotiv, označavaju sitne primjerke (iuv) mezòt i mèzot, koji su recentnije
izvedenice od mlet. mezo »mezzo« Boerio 415 i dem. sufiksa -oto > -or28. Nužnost
za denominacijom m. roda može dovesti i do prilagodbe osnovnog naziva sardela
tom gram. rodu. Tada ćemo za oznaku iuveniss imati ili leksiju sardel beide ili samo
beide, koji, što se izraza tiče, počivaju na obliku b(ij)el »albus«, jer su najmanje sar­
d e lle gotovo prozirne29. Podudaranje u sadržaju ( \ ) srećemo u brojnim nomen­
klaturama: frane, härene blanc (Rolland 3, 120) i blanquette (Rolland 11, 235); tal.
na Elbi bianketti (Cortelazzo 29); u Catanzaru biancomangiare, na Siciliji macco
bianco (Penso); malteški huta baida ( = »pesce bianco«. Aquilina 516); bug. beleč,
bleč (Drenski 42). Na istom semu (»bijel«) temelji se i naziv mlijeko i mlijeko modro
za mlađ od Cp. O tom smo zbirnom nazivu već raspravljali u 13.3.1.2. i 22.11.3.1.
23.1.5.2. Postoji nadalje čitav niz naziva za sardelice koji se i izrazom i orga­
nizacijom forme sadržaja podudaraju s nazivima za isto tako male girice. To nam
potvrđuje već izneseni zaključak da se nekoć vodilo mnogo više računa o veličini
nego o vrsti. Jednako kao i Maenidae i sitne se sardelice nazivaju pištač, peštač i
pistač (Csp). T e smo nazive etimološki objasnili gore u 22.13.3. Tamo smo vidjeli
da takva sitna riba služi za (a)brum(aoanje) ili tor{enje), tj. kao hrana koja se baca
u more da se okupi riba. U tu se svrhu riba gnječi ili »pešta« (odatle peštač i var. za
obje vrste), ona je m eka, pa po tome i naziv mekušica za giru i mekolj za sitnu Cp

24 I s t e je e tim o lo g ije i n o v o p ro v . ih t i o n i m mejano »jeun e d o r a d e q u i p r e n d s a d e u x iè m e année«,

k o ji s p o m in ju D u C a n g e i G e s n e r (metane).
27 U s p . S k o k 2 , 4 3 2 , s. v . Mislulajnica. U s p . 2 1 .1 .2 .3 . i n . 2 3.
28 O to m s u fik su m le t. p o rije k la , v . S k o k 2 , 576.
29 »L e g io v a n is s im e s a rd in e so n o tr a s p a r e n ti . . . L e p ic c o le s a r d in e o » b ian ch etti« s i p e s c a n o i n
q u a n tità c o n r e t i a strascico « , T o r to n e s e 1 0 ,9 5 . Š o lja n R J 5 8 6 , n a v o d i o č ito » n o rm iran i« o b lik
bijelac.

372
(v. 22.13.3.3.)30· Sličnog je sadržaja i naziv brutti koji nam izričito ukazuje za što
se takve najmanje sardelice upotrebljavaju308. Etimologiju tog termina (od grč.
βρώμα »zalogaj«, »ugriz«, FEW 1, 557) iznijeli smo u Vinja 1957 (2) 255, pokazavši
da nije točno Wartburgovo mišljenje da osim u južnoj Francuskoj ta riječ lebt sonst
nirgends in der Romania.3l
23.1.5.3. N a sličnost konceptualizacije ukazuju i nazivi munjača i štivajica za
sardele, a bačvar i pesce in barile (Rovinj) za girice. Ta dva para naziva povezuje za­
jednički sem »bačva« (»spremati u bačvu« = »soliti«). Drugi smo par razjasnili u
22.13.3.1., dok munjača (jednako kao i muljača) znači »barilo u kojem se soli riba«32,
dakle »bačva za soljenje«. Štivajica označuje onu veličinu sardele kad je dobra za
štivavanje u bačvu. Glagol štiva{va)tijstiva{va)ti živ je u narodnoj upotrebi uzduž
čitave naše obale (usp. ARj 17, 806), a znači »slagati«, »(na)složiti«, »(po)redati«.
Preuzeli smo ga iz mlet. stivar »strettamente unire insieme«, Boerio 705 ( < lat.
STIPARE »anhäufen«, REW 8263)33. Talijanska značenja: ven. »strettamente
unire insieme«, kalabr. stivati »zusammendrücken«, salent. stipare »conservare«
(Rohlfs, VDS 703) u potpunosti odgovaraju vrijednosti našeg ihtionima štivajica
(usp. ven. izričaj stivai come le sardele in borii) . .
23.1.5.4. Izduženo i vitko tijelo malih sardelica sa izrazito šiljastom gubicom34
konceptualizirano je (jednako kao i kod gera, v. cijeli odjeljak 22.9.) u nazivu spun­
tiniača, u kojem lako razaznajemo ven. ponta »punta«, »estremità acuta«, Boerio
520 ( < PU N C TU M »Spitze«, REW 6847); protetsko i- kao u pirkajspirka, plottcal
jsplotica i di'.
23.1.5.5. Samo smo na Žirju zabilježili usamljeni ihtionim goca »mala sardelica,
pojavi se svako nekoliko godina oko Žirja, duga je pet do šest centimetara«. S obzi­
rom da se semantizam naziva za nedorasle sardelice često podudara sa sadržajem u
nazivima za drugu sitnu ribu (Atherinidae, Maenidae), gdje nalazimo gavica =
= gavun (gavica je u cijeloj Boki naziv za mlađ Csp), vrlo je vjerojatno da je u ihtio-
nimu goca izražen sem »šiljast« i to pomoću jednog od reflekasa proširene lat. osno­
ve ac-3S (acutiare »zašiljiti«, REW 134) iz koje je potekao veći broj ihtionima: lat.
acipenser, acus ; naše aguc i brojne varijante od gavun (Atherina).
23.1.6. U Novigradu postoje dva naziva kojima se označava sardela ulovljena
u određeno doba godine: modrulja je »srdela od lita«, a Ijuštrina »srdela od marča«

30 D o is to g p o d u d a r a n ja iz m e đ u n a z iv a z a p r ip a d n ik e d v iju o b ite lji d o la z i i u n a z iv im a s a s a d r ­

ž a je m »m lijeko".
30a » T o je bruma ( = » Ju n g sard ellen « ), a n a to se p o m a m i rib a« , za P o ljic a , F . I v a n iš e v ić Zn&o 9 ,
1904, 8 9 ; c it. u H 54.
31 V . sa d a i S k o k 1, 4, g d je se n a v o d i d a n a š i o b lic i obrumati, obrumavati p o tje č u iz m le t. (?!)
abrumar.
32 T . M a r e tić u A R J 7 ,1 4 9 n a v o d i z n a č e n je »sud u k o je m se d r ž i s o lje n a rib a« , a li u z n a z n a k u
» p o stan je ta m n o « . V e ć sm o (V in ja 1957 (2) 262) p r o tu m a č ili taj d a lm a tsk i t e r m in p o v ezav ši
g a sa * M O L L I A R E »erw eichen«, R E W 5 6 4 6 , a u V in ja 1959 (2) 26 d o d a li d a ljn je p o tv r d e toj
e tim o lo g iji: milja »puzdro«, »m eki d io h o b o tn ic e « i muljala » rib arsk a k u ć ic a z a so lje n je ribe«
( L u k o v o O to č k o ). S k o k (2 , 4 50), n a p r o tiv , iz v o d i muljala (i s p lits k o p r e z im e MuljaHć ) o d
M U G I L - A C E A , š to je se m a n tič k i n e p rih v a tljiv o b u d u ć i d a se o so lje n ju c ip a la n e m o ž e
g o v o riti, a , o s im to g a , u č la n k u se p o d i s ti e tim o n sta v lja ju t r i g r u p e iz r a z a m e đ u k o jim a n e m a
n ik a k v e se m a n tič k e n i e tim o lo š k e v e z e ( mol » M erlu cciu s« , mulj < M u g il i v e ć s p o m e n u to
muljala).
33 V . S k o k 3, 416.
34 »C apo a llu n g a to ; m u s o b e n p r o m in e n te e assai acuto «, T o rto n e s e 10, 108.
35 U s p . E r n o u t- M e ille t D E L L 5— 6.

373
(sc. mjeseca). Oba su naziva prožima i motivirana. Prvi se temelji na osnovnoj boji
plave ribe, na semu »modar«, a drugi na lju štu ra (»riblja) ljuska« s rom. sufiksom
-in a . (usp. 5.2.4.). Za Obrovac i Novigrad potvrđen je potpuni hrv.-srp. ekvivalenat
Iju sk a v ica 36 ( L jeto p is JAZU, 62, 395).

23.1.7. Ne znamo gdje je Šoljan (RJ 586) zabilježio za Cp naziv tom bulin. Ako
je tom borelac naziv za Auxis bisus (20.3.4.), tom bu lin tada može biti deminutivna
oznaka za Cp prema odnosu:
sa rd a : sa rd e la : : tom borelac : tom bulin.

23.2. Ispitujući nazive za tri vrste sardela (Ee ostavljamo po strani jer se nazivi,
zbog lakše uočljive različitosti, izvode iz drugih osnova), dolazimo lako do zaključka
da se likovi iste osnove razlikuju po vrijednosti proširka (ekspanzije), a to znači da
se u nazivu istovremeno ističe i pripadnost istoj porodici i, u prvom redu, veličina
ribe. Ihtiolozi to ističu naznakom maksimalne dužine tijela (v. tabelu 23.1.3.5.),
dok narodna taksonomija native postavlja u ove odnose:
/ic a
Cp : Csp : : sa rd e l-a : sa rd e l-
' * in a
Cp : C f : : sa rd e l-a : sa rd e l-tm
ic a
Csp : Cp : Cf : : sa rd e l- f : sa rd e l-a : sa rd el-u n
V in a

Ili, ako idemo od manjega k većemu :

ica
Csp — sardel-
* ina
Cp — sardel-a
C f — sardel-un
Iz toga se vidi da se aloglotski sufiksi -ina i -un shvaćaju s njihovom semantičkom
vrijednošću deminutiva odnosno augmentativa, dok se isto tako aloglotski deminu­
tivni morfem -eia < -ELLA kod nas nikako ne shvaća kao deminutiv, pa mu se
može pridodati augmentativni morfem -un < -ONE. Sardel- je, prema tome, naša
neoznačena osnova, jednako kao što je to bila sard- u latinskom, odnosno σαρδ —
u grčkom.
23.2.1. Gotovo svi nazivi za Clupea sprattus37 temelje se na semantičkoj vri­
jednosti »mali«, bilo da se ta vrijednost izražava deminutivnim morfemom ili m.
rodom (sa ili bez dem. morfema), a znamo da je m. rod kod pripadnika obitelji Clu-
peidae zbirna oznaka za sitnije primjerke.

36 E tim . V. S k o k 2, 3 4 0 s. v. ljuska. U E R H S J p o s to ji i č la n a k lustra (2 , 3 3 2 ), a li se iz n je g a n e

m o ž e n iš ta z a k lju č iti.
37 S p ecifičk a s is te m a ts k a o z n a k a sprattus p re d s ta v lja p o O . G . L . G ir g e n s o h n u (1846) la tin iz ira n i
e n g l. p u č k i n a z iv sprat, k o ji je p o sv o m s e m a n tiz m u u v e z i sa sa d rž a je m »m lad ica, k lic a , iz ­
danak« (O E D 2 9 8 2 , S k e a t s. v u s p . n je m . Sprotte C s p i v e z u sa Spross (K lu g e E W D S 5 8 2 );
C s p s e u fra n e , n a z iv a sprat, esprot, a u n iz o z . sprot (P o li, 1 3 3 ); u s p . p o ljsk i szprot ( Ryby 245)
i čak b u g . sprot (D re n s k i 47). B in o m C lu p e a s p r a ttu s je o d L in n é a , 1848.

374
Profil sitne plave ribe: a — Cf
b — Cp
c — Csp
d — Ee (23.2. i n. 2)

375
23.2.1.1. Među likovima izvedenim od sard- najrasprostranjeniji je sardelina.
U pojedinim mjestima u upotrebi su srđelina, srdelica, srđelica, sarđelica, srdelini
(m. pl.), sardelac i pomoću mlet. deminutivnog morfema -ein ( < -ziri) prošireni
sarduncin. Kao i u drugim slučajevima (v. 22.7.2.), dodavanjem determinativa koji
ukazuje na bliskog susjeda postiže se konotativna i stilistička vrijednost: ćezotski
sardelini (prema mlet. izgovoru imena poznatog ribarskog mjesta Chioggia). Iste
je vrijednosti i tvorbe leksija bokeška sardela, a podudaranje u tipu denominacije
srećemo i u frane, sardine perpignante, tj. »sardela iz Perpignana«, kako se u regiji Aunis
naziva »sardine de la région méditerranéenne« (FEW 8, 261).
23.2.2. Na sardelina se paradigmatski nadovezuje i kod nas i u Sredozemlju
znatno rašireniji naziv papalina38 koji smo zabilježili i sa izoliranim varijantama
popalina, papaltn (m. r. coll.) i pepeltn (m. r. coll.). Kao i za opći naziv sardela, tako
i za papalina iradiacijsku točku valja tražiti u mletačkom. Boerio nam (470) donosi i
značenje i uglavnom prihvaćenu etimologiju: »Papalina, s. f. T . de’Pesc. detta anche
da alcuni renghèta. Pesciatello di mare notissimo, ch’è una varietà di Clupea haren-
\gus di Linneo. Questo pesce ha il corpo compresso ancora più della Sardella, a cui
moltissimo somiglia; ed è buonissimo cibo. E siccome si pesca per lo più ai litorali
del Papa o sia della Romagna, così vien detto papalina.« Prema tome, papalina39
bi bila sardel(ic)a koja se lovi uz obale nekadašnje papinske države (Papa -> Stato
papale iron. papalino, -a)40. Naziv je kod nas proširen na sjevernom dijelu Ja­
drana od Istre do Brača41, dok u Italiji prekriva areal sličan onome za naziv sar­
d e l l a : ven. papalina (E. Ninni 37, Penso), abruc. papaline (Pescara, Ortona), pa-
palèirie (Vasto), papaline (Silvi Marina, Giammarco 242), tosk. sarda papalina
(P.-S.). Izvan Italije srećemo ga u alb. papaline (Pesh. Shq. 54.; Filipi-Rakaj 259),
a prema PM CM 53 i Fiches FAO papalina je najčešći naziv i u novogrčkom.
23.2.2.1. Za naziv belac, v. gore 23.1.5.1.
23.2.3. Ne znamo razlog zbog kojega se Csp u Crikvenici zove katarinčica.
Najvjerojatnije je to oznaka za vrijeme velikih lovina te ribe, tj. svetkovina svete Kate
(25. studenoga)42. Takav tip denominacije nije ograničen na našu obalu jer i kod
K. Gesnera nalazimo antroponim Catharina za Clupea.
23.2.4. Dok su sardela i papalina nazivi koje smo preuzeli iz mletačkoga, dotle
je sàraga s brojnim prilagodbama i varijantama predstavnik naziva za Clupeidae koji
su vrlo rano došli sa udaljenijeg zapada.
T a skupina naziva pokazuje nekoliko osobitosti. U prvom redu, karakteristična
je geografska distribucija jer se iz nje vidi da je tip sàraga i var. zastupljen na znatnom

38 P re m a ta l. n a r o d n o m n a z iv u papalina, B o n a p a rte je 1846 s is te m a tsk i o z n a č io C s p k ao C lu p e a

p a p a lin a ( C L O F N A M 33 .5 .1 .1 .).
39 N a z iv n e n a v o d e n i A R j n i S k o k , d o k R J 588 i H 278 n a v o d e i v a r ija n tu papalinka.
40 » Q u esto n o m e v o lg a re è in re la z io n e c o n l ’a b b o n d a n z a d i q u e s to C lu p e id e p re s s o le c o s te d e l­
l ’a n tic o S ta to d e l P a p a (R o m a g n a , M a rc h e )» , T o rto n e s e 10, 92.
41 B u d u ć i d a se i p o p o r ije k lu i p o a r e a lu p o k la p a sa n a z iv o m sardela, n e m o ž e se is k lju č iti u tje c a j
iz ra z a i sa d rž a ja pap{p)a » v ivanda m o lto te n e r e , q u a s i liq u id a « , B o e rio 4 6 9 ( < la t. d je tin ji
r e d u p lik a tiv n i o b lik P A P P A R E »essen«, F E W 7, 852— 5 88), k o ji im a ju i n a š i s in o n im n i n a z iv i
pića, pištač, brum (v . g o re ). T o t i m p r ije što se i za C s p s r e ć u n a z iv i k o ji se te m e lje n a s a d rž a ju
»mek«: m ekalj ( H 2 1 9 z a J a b la n a c ) ; melica ( H . 2 1 9 ); u s p o r e d i mekalj z a C f i mekolj z a C p lu v .
(2 3 .1 .5 .2 .). N a š i r i b a r i n a K r k u s h v a ć a ju d a n a s papalina k a o iz v e d e n ic u o d papa, papica
»kaša«, »m eka h ran a« ( u s p . S k o k 2 , 600).
42 U s p . antinovac, c ip a l š to se lo v i o A n tu n o v u , 1 5 .3.3.8.

376
prostoru od Ilovika i Omišlja pa do Cavtata i po cijeloj Boki Kotorskoj, no taj je areal
razmrvljen i nijedna varijanta nije poznata u više od dva mjesta. Nema, dakle, ni
traga o nekom kompaktnijem području kao što je bio slučaj sa nazivom papalina
ili još više sardelina. Što se tiče formi izraza, i tu opažamo znatnije razlike među
varijantama što bi u nekim slučajevima moglo govoriti o starijem vremenu ulaska
u naš jezični sustav. I, naposljetku, česta homofonija s izrazom za ribu poznatu
pod nazivom Sarag, a säm taj naziv smo zabilježili u čak 21 varijanti (v. popis |70|,
27.1., Sargus rondeleti C. V.), otežala je funkcioniranje tog ihtionima kao oznake
za Csp434. Jezični se sustav u ovom slučaju obranio od opasnosti homonimije razli­
kom u gram. rodu. Sargus rondeleti je u v ije k muškog roda i to u 24 različita obli­
ka, a oznaka za Csp je ženskog roda osim u dva slučaja kad muški rod označuje
mlađ i sitne primjerke pa vrijedi kao nomen collectivum (sarag, sarak). U mjestima
gdje se tako govori (Omišalj i Cavtat) homonimija je potpuna, ali do opasnosti brka­
nja ne dolazi.
Osim spomenuta dva lika (saragjsarak), zabilježili smo morfem ž. roda u li­
kovima saraga i salaka, ali mnogo su češće romanske umanjeničke tvorbe sa ekspan­
zijom -ina, što se paradigmatski podudara s mnogo raširenijim sardel-ina : šarakina,
sarakina, saražina, saratina i m. rod na -in saražin, kao oznaka za iuv. Dok se osci­
liranje između dočetnog -g i -k može u našem sustavu očekivati (iako znamo da je
u Venecijama češće saraghina, a u Abrucima sarachina), a do -ž- dolazi zbog -g
+ -ina, -t- u saratina ne znamo objasniti. Naprotiv, bokeljski likovi sa sačuvanim
-gl- ili -glj- nedvojbeno potječu iz dalmatskoga, tj. sačuvali su, što je za dalmatski
karakteristično, romansku umanjeničku tvorbu na -Ć U LA ( > -gla), a to rječito
govori o starijoj fazi preuzimanja ihtionima (usp. fagla < FACULA »baklja« REW
3137, šaraglje < SERRACULUM REW 7862 i dr., Vinja 1957 (2) 258, 266).
Dok homofonija ne sprečava jednoznačno funkcioniranje ihtionima u narod­
noj upotrebi, ona pričinja znatno veće poteškoće leksikografima. Tako čak i D. Par-
čić, koji inače dobro razlikuje vrijednosti narodnih naziva ribe, vitičastom zagradom
spaja sarag m i saraga f i tumači ih sa »sargo (pesce)«, Vocabolario croato-italiano,
p. 892. ARj 14,462 s pravom dijeli sarak m i saraka f na dva članka, ali već kod sa-
raka navodi značenje »isto što i sarak«, a to očito nije ispravno. I brojne potvrde,
koje se u dva članka navode, ispremiješane su tako da su prva značenja zamagljena,
iako ih Zore, Hefele i dr. točno bilježe. Na jednom se mjestu donosi čak i ispravno
značenje koje naznačuje Jireček za česti dubrovački ihtionim i patronimik Saraca,
tj. Alburnus scoranza. Točna su značenja i u LexLatMAIug 1037, gdje se saraca,
saracha (a. 1335, a. 1388, a. 1428) prevodi sa »Alburnus alburnus, ukljeva, sardela«,
dok se srednjolat. oblik sargus u korpusu Lexicona nije našao. Kako je riječ o vrlo
važnoj trgovačkoj robi koja je u srednjem vijeku dolazila prvenstveno iz krajeva juž­
no od Dubrovnika i posebice iz Skadarskog jezera, sarake se često spominju u na­
šim starijim ispravama, a izraz i njegove izvedenice isto su tako često poslužili kao
patronimici u dalmatinskim gradovima. Neki se Lampridius, filius Andree Saraca
spominje na Lokrumu još 1023. Kad znamo da ne postoji nikakva stvarna ni etimo­
loška veza između sargusAA i saraca jer je prvi potvrđen još kod starih Grka (σάργος),
a drugi je srednjovjekovna posuđenica sa zapada, očito je da ne možemo ta dva ih­
tionima, pa ma kako često oni bili homofoni, jednostavno izjednačiti i povezati ih
uz isti etimon. Unatoč točnoj Jirečekovoj identifikaciji, homofonija je zavela i sa-

43 V a ljd a z b o g to g a ih tio lo z i taj n a z iv n i n e d o n o se k a o o z n a k u za C s p , v . p o p is |1 8 |, is p o d c rte .

44 Sargus B e lo s te n e c (1 , 1082) o b ja š n ja v a : »m orszka r ib a k -s z o m u p riz sb o d o b n a « .

377
mog Skoka najprije u ZfrPh 50,5264S, pa u istom časopisu 54,20146, u Term 747 i,
naposljetku u ERHSJ 3,204, gdje se u članku sarak sa znakom jednakosti (»=«) po­
vezuju i istim porijeklom objašnjavaju nazivi za čak šest vrsta različite ribe48. Sve
to navodimo samo da bismo pokazali kako tradicionalna etimologija malo pažnje
poklanja sadržajnoj strani jezičnog znaka. Nimalo više brige značenju ne poklanjaju
ni ostali etimologičari iste generacije, primjerice M. L. Wagner ili G. Rohlfs. Tako
ovaj potonji, raspravljajući upravo o istim ihtionimima, iako je među salentinskim
nazivima raspolagao sa tri lika za različite veličine ribe sarđca — saracchèla — sa­
racène (koji točno odgovaraju našem stupnjevanju sardela — sardelica — sardelun),
ipak kao značenje navodi »sargo, specie di sarda«! (VDS 579), što se po netočnosti
navlas podudara sa baraka, isto što i sarak« iz našeg ARj4950.
Nedvojbeno je da smo sarakajsalaka i var. primili iz dijalekata sjeverne Italije,
no, nažalost, to je jedino što možemo sa sigurnošću tvrditi. Sve ostalo što je u vezi
s etimologijom tog naziva još uvijek je neriješeno počevši od pitanja: što je u tal.
starije saracca ili salacca ? Talijanski se etimološki rječnici u tome razilaze. Uglavnom
svi dopuštaju vezu sa sale »sol«, ali dok D. Olivieri (Diz. etim. ital. 607) drži za si­
gurno da je salacca nastalo od sale, a da je saracca naknadna pučka transformacija
(do koje bi bilo moglo doći u nekom dijalektu sa rotacizmom, primjerice ligurskom,
V. G. Alessio Paideia, 12, 1957, 18), dotle A. Prati (VEI 856) misli da je oblik sa -r-
rašireniji i prema tome stariji, a da je salacca rezultat kasnijeg paretimološkog na-
slanjanja na sale. Ni W. Meyer-Lübke nije bio uvijek siguran u iznošenju tumačenja
tog ihtionima i njegovih brojnih prenesenih upotreba (među kojima se ističe »udarac
šibom po dlanu, rukom po tjemenu...«S1), jer je mišljenje mijenjao kroz tri izdanja
REW-a, da bi se u trećem (1935) odlučio za bezrezervnu tvrdnju da je salacca iz­
vedenica od SAL, REW 7521. Donekle odstupa od iznošenih tumačenja jedino G.
Devoto (Avviamento alla etimologia italiana, 1968, 273). Za njega je salacca plod
ukrštavanja sa sale, a primarno je saracca, srednjolat. saraqua izvedenica od sara
legendarna riba provvisto di una cresta a seghetta iz starofr. sarre, koje potječe iz
lat. serra »seghetta« (=»pila«). Napomenimo da se to mišljenje što se forme tiče pri­
bližava već iznesenoj Izidorovoj etimologiji, ali bez nužnih postavljanja u morfo-
semantički sustav (a ona su u jednom izrazito konciznom repertoaru, kao što je
Devotov Avviamento, nemoguća), pa prema tome i ta etimologija visi u zraku.
Tome, toliko raspravljanome pitanju posvetio je neobično bogato dokumenti­
rani rad Carlo Alberto Mastrelli »Affinità e stratificazioni nel nome della 'salacca’«

45 S k o k iz v o d i salamun »salmo« ( u s tv a r i to j e U m b r in a c irro s a ) iz S A L M O N E R E W 7 5 4 4 , i s t i ­

č u ć i d a ta j o b lik » erre g t e in b e s o n d e re s I n te re s s e d u r c h d a s sv a ra b h a k tis c h e a i n d e r K o n s o ­
n a n te n g r u p p e -lm-«. K a o d a ljn ji p r im je r ta k v o g u m e ta n ja n a v o d i ( c itir a ju ć i u b ilje š c i K . J i r e -
č e k a , Romanen 1 , 9 2 i 3 , 57) » altd alm . P e r s o n e n n a m e n Saraka i n R a g u s a < sargus R E W 7 605,
w ä h r e n d s k r. sàrak, g e n . sđrga m i t d e m s o g e n a n n te n u n b e s tä n d ig e n a a u c h a u f S A R G U S
z u r ü c k g e h e n k an n « .
46 »saraka ( D u b ro v n ik ) g e g e n ü b e r serag, g e n . serga (B o žav a) < S A R G U S R E W 7605«.
47 » P o zn ata je d u b r o v a č k a v la s te o sk a p o r o d ic a Saraka, n a z v a n a o v a k o z a c ije lo r a d i to g a š to je
r a d o je la i lo v ila sarge«. U s v a t r i o v a slu č a ja S k o k je b io z a v e d e n i n a š o m a li jo š v iš e ju ž n o ta l.
h o m o n im ijo m iz m e đ u n a z iv a z a C s p i S a rg u s r o n d e le ti.
48 N a r a v n o , u p o s lje d n je m slu č a ju n ik a k o n e v je ru je m o d a je s v e S k o k o v e .
49 N a p r o tiv , jo š 1 9 1 4, F r a n c u z P . B a rb ie r p ra v iln o id e n tif ic ir a : » C ro a tie šarak, iarakina —
C lu p e a s p r a ttu s L .« , R L a R 5 7 , 316.
50 M i g lio r in i- D u r o ( Prontuario etim. della lingua itoHarui, p . 4 8 9 ) is to ta k o m is le d a je salacca
iz v e d e n ic a o d sale.
51 U s p . i n a š e v r ije d n o s ti čepa, sardela »udarac« 2 3 .5 .

378
(BALM 8—9, 1966—67, 119— 153) u kojem nalazimo uvjerljive potvrde o poveza­
nosti između termina za Clupeidae u više od trideset evropskih jezika. One nam rje­
čito govore o raširenosti tog ihtionima i apelativa koji su iz njega potekli uglavnom
zbog izuzetne važnosti soljene ribe, jednog od osnovnih prehrambenih artikala koje
zemlje sjeverne Evrope izvoze prema Sredozemlju. Mastrelli podvrgava pomnjivoj
analizi i naše potvrde, ukazuje na pogrešne ekvivalencije kako u ARj tako i u dru­
gim našim rječnicima, zaključujući da je baš falsa identificazione della salacca con
il sàrago o sargo (p. 139) zavela u bludnju velik broj evropskih leksikografa. Iako
je za našu svrhu od osnovne važnosti njegova konstatacija da ni Mleci ni Jadran
nisu bili Parea originaria di salacca, ipak je pitanje o etimologiji tog značajnog »euro-
peizma«, koji je proširen od Finske i baltičkih zemalja pa do krajnjeg juga Evrope,
ostalo bez jednoznačnog odgovora. Zato je, po našemu mišljenju, najrazboritije po­
stupio G. B. Pellegrini kad je u D EI 3313 oprezno dopustio mogućnost da salacca
f o r s e deriva da 'sale’, a to znači da je pitanje etimologije i dalje otvoreno.5253
23.2.5. Da je Csp kao i Cp oduvijek bila ekonomski važna riba vidi se i po raši­
renosti njezinih naziva ali i po razlici u vrijednostima tih naziva jer se ne smije za­
boraviti da su istim ili sličnim nazivima bile označavane vrste koje su se sve solile,
dimile, sušile, spremale u barila i izvozile. Stoljetna je trgovačka praksa učinila,
kao što je pokazao C. A. Mastrelli, da su se istim nazivom označavale ne samo morske
Clupeidae već mjestimično i njima slični predstavnici slatkovodnog roda Album us53.
Tome valja pridodati još dvije važne ihtiološke konstatacije. Prvo, da je naša Csp
jedna od onih posebnih vrsta koje žive u Jadranu, ali su u drugim dijelovima Sredo­
zemlja rijetke ili ih uopće nema54. Drugo, da je daljnji naš predstavnik obitelji Clu­
peidae, tj. Clupea finta ( = Alosa fallax) jedna od anadromnih vrsta55 koje na pro­
ljeće ulaze u vodene tokove i u jezera56. Narodna taksonomija neće, naravno, razli­
kovati sve te vrste posebnim nazivima, ali imena koja im je dala moći ćemo oprav­
dati njihovim zajedničkim crtama, a najznačajnija zajednička karakteristika jest to
da se sve sole ili dime i da tako prerađene predstavljaju posebnu komercijalnu vri-

52 Nije potrebno navoditi potvrde za ti podudaran)a s našim sarakajsalaka jer su obilato citirane
u Mastrellijevu radu. Za nas je nužno samo napomenuti da je alb. sarage kao oznaka za Cp
(Filipi-Rakaj 261) Leotti, Dizionario albanese-italiano, 1261) poteklo iz istog ishodišta kao
i naši oblici. G. Meyer (AEW 379) izvodi alb. sarage »Sardelle« iz srpskoga saraga, ali ne pro­
pušta da navede formalno donekle slične oblike u nekoliko jezika trpajući u isti koš sarga,
iglicu pa čak i gruja iako njihovi izrazi ne označavaju te vrste.
53 Usp. Heckelov sistematski naziv Alburnus scoranza (1858) prema pučkom imenu škoranča,
skoranca (mlet. scoranza) za nekoć nadaleko poznatu skadarsku ukljevu. T u vrstu, sada siste­
matski označenu kao Albumus albumus alborella (Tortonese 10,264), i danas u Crnoj Gori
nazivaju caragai H 64 navodi mjesto iz Ribarskog lista, 3, 1928, 68: »Naročiti je cronogorski
specijalitet riba ukljeva zvana caraga«. Značajnu potvrdu donosi 1775. francuski specijalist
za ribarstvo Duhamel du Monceau ( Traiti général des plches maritimes, des rivières et des itangs,
2, p. 492): sarache je »poisson qu’on prend en grande quantité aux lacs d’Albanie«. Paretimo-
loški se na saraga nastavlja na Skadarskom jezeru naziv svraga za koji H 339 donosi obilate
potvrde i točnu identifikaciju od Katurića (1893) i A. Jovićevića (1908, 1909). ARj 17, 385
(1959— 1962) zadovoljava se s neodređenim »neka riba«!
i4, »Si trovano in Adriatico alcune specie di Storioni, la Papalina (Sprattus sprattus), il Merlango,
la Passera, e altri pesci ancora che nelle rimanenti parti del Mediterraneo sono più rari o
mancano«, Tortonese 10,47. »Iako živi u Mediteranu, ipak je s. (= C sp) riba hladnih mora.
U Mediteranu tvori ona sasvim izolirane grupe... Provodi život u plovama, i to u obalnim
vodama, ali susreće se i u ušćima rijeka... Troši se svježa, dimljena i u obliku konzervi«, R.
Mužinić, PomEnc 7. 293.
s i »I migratori sono rappresentati da quattro anadromi (Tre Storioni e l’Alosa /= C f/ e un ca­
tadromo (Anguilla)«, Tortonese 10,49. Usp. i rad L. Michela naveden u 23.2.5.1.
16 »In primavera risale i fiumi«, Tortonese 10, 104. Odatle i njem. naziv Maifisch,

379
jednost. Odatle, na osnovi zajedničke namjene i dolazi do istih imena za različite
morske, slatkovodne i anadromne vrste. Po svemu sudeći baš toj činjenici dugujemo
i sačuvanost nekih njihovih vrlo starih naziva.
23.2.5.1. Jedan od tih naziva je galàmpuz koji smo zabilježili kao oznaku za
Csp u Trpnju. Među nazivima istočno od Apenina ne nalazimo niti jedan ihtionim
koji bismo mogli dovesti u vezu s tim našim usamljenim oblikom. Međutim, na
zapadnom Sredozemlju nalazimo (uglavnom za Cf) ove oblike: prov. alauso (Rol­
land 3,121), alauzo (FEW 1, 58), frane, alose (još od X II st.), a Louis Michel u svom
radu »Noms de l’alose dans le Golfe de Lion et migration d’un nom atlantique en
Méditerranée«, BALM 1, 1959, 167—177, opisujući stvarne migracije te srdele,
govori i o četiri tipa njezinih zapadnoevropskih naziva koji se ne mogu svesti ni
na jedan rom. prototip : 1. alausa, 2. saboga, 3. alacela i 4. coulac. Prvi je tip najčešći57
i nalazimo ga u današnjim provansalskom alauzó (Arles, Avignon, Grau-du-Roi,
Saintes-Maries-de-la-Mer), lauzó, lauzd (Palavas) ; u kast. alosa (Lozano 82); u
kat. alosa (Alcover-Moll 1, 541), te u tal. lòsia (za Palermo, Penso). Srećemo ga i
na sjeveru i to u valonskom aloie (M. Poli 138), u bretonskom alosen, alozenn (Le
Berre 343 = R 272), u njem. Alse, Else (st. vis. njem. alosa, Kluge-Götze 13). Svi
se etimološki rječnici slažu da je riječ o elementu keltskog porijekla (W. Stokes,
Urkeltischer Sprachschatz, 20; G. Dottin, La langue gauloise, 225, Ernout-Meillet
DEL 20), koji se u lat. kao alausa pojavljuje kod Ausonija (Mosella 127) i u popisima
Polemiusa Silviusa (v. H. Schuchardt, ZfrPh, 30, 720), dok se u njem. zadržao
aus der zeit der keltischen besiedlung, nicht durch spätere entlehnung aus dem franz.
(FEW 1, 58). Sve to, a navlastito činjenica da je naša obala kao area meno esposta
(u smislu Bartolijeve spacijalne lingvistike) sačuvala sve osnovne tipove naziva za
Clupeidae (kako ćemo još niže vidjeti), navodi nas na zaključak da u galampuz vi­
dimo još jedan od onih rijetkih keltskih ostataka57585960na našoj obali koji se sačuvao
baš u jednom od najzaklonjenijih kutaka Jadrana, u onom morskom rukavu koji
se duboko uvukao u kopno između Pelješca i Neretvanskog primorja, a taj se te­
ren i inače ističe izrazitom upornošću u čuvanju jezičnih elemenata iz najstarijih
stadija. Izvođenju dalm. galampuz < ALAUSA REW 314 fonetske se okolnosti
nimalo ne protive : protetsko g- redovito se pojavljuje u refleksima starijih oblika sa
vokalskim početkom: guapto < OCTO, gague pored ague < ACUS H— UCEU,
gafte f. pl. < grč. άφθα »an infantile desease«, guorkula pored orkula < grč. όρχάς
»a kind of olive so called from its shape«, gagac pored agac Dicentrarchus labrax
< grč, άκανθίας (14.1.3.2.). Što se tiče nazalnog infiksa, i on je čest, navlastito kad
je riječ o diftonzima (cf. Schuchardt ZfrPh 35,74 i, u idućemo odjeljku, grangulis) 59.
23.2.5.2. I drugi usamljeni naziv koji smo također zabilježili u Trpnju jest gran­
gulis kao zbirna oznaka za sitne Csp. Mislimo da u tom ihtionimu valja vidjeti na­
stavljača grč. έ'γγραυλις koji je više puta potvrđen kod pisaca (Elijan 8,18, sholije
uz Aristof. Equ. 642, Opijan Hai. 4, 468 ss). Stari pisci koji raspravljaju o ribama
i leksikografi slažu se u identifikaciji εγγραυλις, sa έγκρασίχολος (Elijan 8, 18;
Atenej 300 f) i sa άφύα (navedene sholije uz Aristofana, uz Opijanovu Hai 1, 767;
777; Aristotel HA 6,15,32; Stephanus 3, 30)6°, a ta su dva naziva nedvojbeno utvr-

57 Alosa je u sistematiku uveo Linck 1790, a Alausa Valenciennes 1847, v. CLOFNAM 33.6.
58 Usp. bija »Baumstrunk« REW 1104, brek »pas«, breče »štene« REW 1258, Vinja 1957 (2) 254.
59 V. 14.1.3.2. i Vinja 1967 (1) 209—210.
60 Usp. Vinja 1955 (2) 120.

380
đena kao oznake za pripadnike obitelji Clupeidae i posebno za Ee61. Osim toga,
Theod. Gaza (1400— 1475) u svom prijevodu Aristotelis de animalibus (izd. 1513
Manutius, Venecija) prevodi Aristotelovo έγκρασίχολος sa encraulis62, a generički
je naziv Engraulis u sistematiku uveo Cuvier 1817. Fleming uvodi 1828. Encrasi-
cholus, odakle Engraulis encrasicholus za inćuna (CLOFNAM 35.1.1.).
Prema tome, kako nema fonetskih prepreka izvođenju granguliš od εγγραυλις,
u tom našem nazivu valja vidjeti jednu od prethodnih i konzervativnih faza koja
se sačuvala samo u Trpnju, zahvaljujući izoliranom položaju tog mjesta, udaljenog
od morskih puteva i od centara profesionalnog ribarstva, koji bolje od svih drugih
faktora djeluju neprestano u smislu niveliziranja i uniformizacije ribarske nomen­
klature.
23.2.6. Uvjereni smo da M. Kišpatić (Ribe, 1893, 332) nije nigdje u narodu čuo
za Csp naziv kilka. Ihtionim je ruski: kiVka (Leder, 30; 156; 157; CLOFNAM
33.5.1.2.; Lindberg-Gerd 3.2.1.(3)).
23.3. Već smo vidjeli odnos
Csp : Cp : Cf : : sardel-ica : sardel-a : sardel-un,
a to znači da narod vidi različitost u veličini, koju označuje različitim ekspanzijama, ali
da pripadanje istoj skupini izražava jedinstvenim leksemom. No, to nije i jedini postu­
pak jer smo vidjeli da se različitost može izraziti posebnim leksemima, a tada će jedin­
stvenost, tj. pripadanje istom skupu biti implicitno : ispred ili iza svakog od posebnih
leksema (ako on nije sard-) moći će se izraziti opće ime sardela. Na primjer, srdela bo-
keška : sardela prava : kulfarska srdela. To se podudara s omiljenim postupkom ihtio­
loga koji iz taksonomskih razloga žele i u narodnom jeziku postići binom. Tako N.
Fink u Imeniku, 39, navodi (ustvari predlaže za prirodopisnu terminologiju) prava
srdjela i srdjelica oliga, a Šoljan u RJ 589 srdjela golema. U ovom će nas odjeljku
zanimati baš najveća tzv. »golema« sardela i pojednostavnjeno ćemo je obilježavati
Cf bez obzira na to da li je riječ o vrstama Clupea finta, Cl. alosa ili Cl. aurita, jer
nam je samo važno kojim nazivima narod označuje najveću vrstu. Kako C f može
narasti i do 50 (RJ 583) ili čak do 60 cm, a nedvojbeno je potvrđena u Jadranu, uzeli
smo je kao prototip velike sardele.
23.3.1. Pored izvedenica iz osnove sard-, te naziva saraka, salaka koje smo u ovom
poglavlju već raspravili kao oznake za druge sardele, većinu naziva C f tvore ihtioni-
mi čepa i var., kubla i izvedenice, te ringa i var. Među njima lik čepa/čepa prekriva
više prostora nego svih preostalih dvadeset naziva zajedno63.
Da bismo objasnili čepa i var., a isto tako i kubla, bit će najbolje poći od članka
1998 u Meyer-Lübkeovu REW-u. Taj članak glasi:

1998. CLÜPEA »Alose, 2. C Ü PE A

1. Sp. chopa, galiz. jouba, vgl. serbokr. kobla.
2. Venez., veron., trevis. čepa, neap. kyeppa, serbokr.
čepa. — Diez 364; Salvioni, RD R 5, 193.

61 Usp. Steier n. n. mj. (Sp. 651).

62 »Enchrasicholus v d Engraulis, εγγραυλις. Apuae species quae et Lycostomus ab oris forma
dicitur«, K. Gesner, Nomencl. 2.
63 B. Finka (MR 8, 1956, 295—6) među »nazivima za sitnu plavu ribu« uz srdela, inćun, papalina
uopće ne spominje oblik čepa.

381
Ne uzimajući u razmatranje da li je clupea, koja se u kl. lat. pojavljuje samo jednom
(Plinije H N 9,44), doista označavala jednu od sardela64 i da li je P. Artedi s razlogom
postupio kad je Clupea uzeo za generičko ime65, moramo bez oklijevanja ustvrditi
da je forma izraza clüpea doista vrlo rano pokrivala sadržaj »sardela«, a to se najbolje
vidi iz nedvojbenog podudaranja u sadržaju naših dvaju refleksa tog etimona.
Jednako kao i citirani Meyer-Lübkeov članak, i naša je obala podijeljena na dvije
zone: nastavljači CLUPEA (1) su stariji, manje rašireni i prekrivaju krajnji jug naše
obale, dok su refleksi od CLIPEA (2) recentniji, prošireniji i zastupljeni na čita­
vom preostalom dijelu našeg obalnog poteza.
23.3.1.1. Budući da oblike kubla i kobla nalazimo isključivo u Boki Kotorskoj,
koja je karakteristična po znatnom broju sačuvanih dalmatskih ostataka, i kad zna­
mo da suprotna obala ne pozna oblike koji bi nastavljali lat. etimon sa -u-, a spome­
nuta dva oblika pokazuju izrazito dalmatski fonetski tretman, moramo zaključiti da
su se kubla i kobla66 u našem jeziku sačuvali zahvaljujući dalmatskom posredstvu,
(v. Bartoli, Dalm. 2, 293). Kako su oba oblika potpuno nemotivirani i neprozirni
termini, a na osnovi postojanje varijanata čeflajčifla (v. niže) može se pretpostaviti
da su postojali i oblici sa -fl- (*kufla), došlo je na oba plana znaka do paradigmatskog
djelovanja vrlo frekventnog apelativa iz iste semantičke sfere M lf, kulaf (gen. kulfa)
»otvoreno more«67 (dalm. iz grč. κόλπος), što dovodi do ihtionima kulfača i do
istoznačne leksije kulfarska srdela. Obje se oznake danas shvaćaju kao »sardela iz
pučine«, »iz otvorenog mora«, a to najbolje potvrđuje naziv srdela od külfa u Novi­
gradu (B. Finka, Ljetopis JAZU 62, 1957, 396). Teško je reći da li bi naziv afrikanka
trebalo shvatiti kao »sardela koja dolazi izdaleka« tj. iz Afrike (?). Takvo tumačenje
pomoću širenja po paradigmi sadržaja moglo bi se braniti, ali nas usamljenost naziva
sili na oprez; usp. ipak papalin(k)a, sardine perpignante (23.2.1.1.), engelsche sprot
(Rolland 11, 235) i, nadasve, malteški lacca afrikana (PM CM 58).
23.3.1.2. Kao i kod ostalih naziva za sardele, i ovdje albanski ukazuje na podu-
daranje s dalmatskim oblicima u našem jeziku kubèl, kubla (Filipi-Rakaj, 1959,
255; Pesh. Shq. 40). Eqrem (^abej (»Lateinische Lehnwörter im Albanischen«, in
Revue de Linguistique, Bucure§ti, 7, 1962, 172) potcrtava te albansko-dalmatske
jezične veze koje su, za razliku od albansko-rumunjskih veza, das ganze Mittelalter
hindurch ununterbrochen angedauert i to u prvom redu zbog toga što je do njih došlo
vornehmlich auf dem Seeweg. Uza sve to, on navodi alb. oblike kubèl i kulbè i, očito
zbog ovog posljednjeg (koji kod ihtiologa ne nalazimo), smatra da je u alb. došao
eher aus einer balkanischen Form des lat. clupea, etwa *culba, als aus dem Slawischen.
Dakle, radije se pribjegava hipotetičkoj formi i isto tako hipotetičkom balkanskom
latinitetu nego da se dopusti bilo kakav paretimološki utjecaj ili iz sistema proizišla
sekundarna motivacija kojih, vidjet ćemo niže baš za Cf, ima napretek.
23.3.1.3. Drugačija je situacija kod oblika koji nastavljaju lat. CLIPEA. Jedan
od njih je i najrašireniji naziv ćepajčepa koji smo preuzeli iz mlet. cepa (Boerio, E.

64 Više detalja o tome v. Vinja 1963, 41— 42.

65 »En ce qui concerne le mot Clupea, il faut remarquer qu’il a fàcheusement été ressuscité par
Artedi comme terme générique mais pour désigner de vrais poissons, fort utilisés dans l’ali-
mentation humaine (hareng, aiose, anchois, sardine). Ce nom de genre a été accepté par
Linné avec ce sens nouveau, très différent de celui que Piine lui donnait,« J. Cotte, 54.
66 ARj tih oblika ne bilježi iako je D . Parčić (343) pravilno identificirao »kobla f. cheppia (pesce)«
a ihtionim spominje i B. Košić. Usp. Skok, Terni 53 i ERHSJ 1, 307, s. v. čep.
67 Vidi Skok 2, 229 i ARj 5, 768.

382
Ninni, Bertiiccioli, Penso, P.-S.)68, a taj je oblik obilato zastupljen u ostalim tal.
dijalektima od Ligurije i Venecija do krajnjeg jugoistoka69, jednako kao i u novogrč.
κέππα (Belloc). Dok je za taj lik jezik davalac posve siguran70, to isto nije lako tvr­
diti za ostale naše reflekse od CLIPEA, jer unutar tog prostranog areala prekritog
nemotiviranim i za jezičnu svijest neprozirnim čepa, bilježimo brojne varijante koje
za svoje adaptacije i »deformacije« nalaze povod i opravdanje u lokalnim dijalekat­
skim okolnostima (cakavizam, ijekavizacija), a one im omogućuju nezadrživo ali
lako utvrdivo kretanje prema bilo kakvoj motivaciji : pored čepa nalazimo ščepa, uz
isto čepa srećemo i čepa, a par kilometara dalje i cjepka, kao što uz čepa postoji i
čepka, a sve će se to dalje razvijati u imenima za Atherinidae, koje dijele brojne
nazive s pripadnicima obitelji Clupeidae7172 (v. pogl. 24.).
Posebno se valja zaustaviti na refleksima sa prijelazom p > / koji srećemo s
jedne strane u likovima ćefa, cefa u Neretvanskom kanalu, a s druge u čefla, čifla
u šibenskom kraju. To su nedvojbeno dalmatski elementi jer je prijelaz p > f
za taj jezik karakterističan, a ne nalazimo ga kod naziva za sardele na suprotnoj
obali. Osim toga, u prilog starijeg preuzimanja naziva govori i sačuvano -/-, koje
smo već zabilježili u kubla, kulfača. Potvrdu daljnjeg paradigmatskog razvoja na­
lazimo u liku čifra12.
23.3.2. Sardela koja se ističe veličinom može se osim s augmentativnim tvor­
bama (sardelun, iardelun, srdelun, sardalun) označiti i nazivima koji će biti u opo­
ziciji sa prava sardela. I, kao što se koštunjave ribe (Osteichthyes) zovu jednostavno
riba, hrskavičarke (Cartilaginei) se zovu div(l)ja ili luda riba i aloglotski peše mato
(v. pogl. 2. i 3.), jednako tako u opoziciji sa sarda je neprilagođeni venecijanizam
sarda mata. Opozicija raširenijem terminu sardela može biti već spomenuta me%a
sardela ili pak (za Cf) basarđela, što nije ništa drugo do li prilagođeno *bastardela,
tj. »kriva«, »neprava«, »križana«, sardela, u stvari sardela bastard7374.Budući da je veća
od drugih sardela, zove se i matica1*, a ta je slika sadržaja prisutna u još eksplicit-
nijem obliku u više evropskih jezika: njem. Mutterhering, engl, mother of herrings
i novogrč. sardellomdtma (OECD 11), gdje je mdnna (μάννα) = »μήτηρ« (Proia
1536).
23.3.3. Za veliku sardelu naša obala pozna još jedan naziv koji ne potječe iz
mediteranskih jezika i koji je u svijet Sredozemlja dopro relativno kasno. Mislimo
pri tom na ihtionime koji nastavljaju germanski tip haring7S. Još je K. Gesner
(Nomencl. 3—4) potcrtao germansko porijeklo tog oblika koji je neprestano sretao
u evropskim jezicima : »Harengi nomen barbarum est nec ulla est quod sciam huius
appellatio sive latina sive graeca. Chalcidum generis hunc piscem Bellonius putat

68 Naravno, grafije su različite: chiepa (Boerio 166), «epa (E. N inni 18), cepa (Penso), ali je fo-
nemska vrijednost ista.
69 Cheppia, ceppa, ceppia (Penso), chéppe, apra (za Veneto i Liguriju, P.—S. (?), ckidppiè, chjèppe
(za Abruce, Giammarco 86—7), cheppia, chièppa (Rohlfs VDS 136 i 920).
70 Usp. Skok Z frP h 50, 524 i ERHSJ 1, 307.
71 Usp. slov. čepa, F. Bezlaj ESSJ 1,78, za koje je vjerojatnije da je preuzeto iz furi, cièpe nego
iz srpskohrvatskoga.
72 O morfosemantičkom sustavu naziva koji potječu iz clupea, v. prilog naveden gore u bilj. 64.
73 Etim. v. Skok 1, 119. Usp. sistematske nazive Clupea fin ta i Alosa fallax.
74 V. 22.6. Naravno, nije isključeno ni paradigmatsko proširivanje prema (.sarda) mata.
75 »Unbekannt waren die Heringe die erst im Mittelalter in ihrer Wichtigkeit für die Völker
Europas erkannt worden sind«, Keller, 2, 337.

383
quamquam Rondeletius Alausae76 potius quam Chalcidum Harengum attribuat.
Harengi vocabulum est germanicum. Germani plerique Hering scribunt... Illy­
rice herynk et polnice sledz, sliedz...« Zahvaljujući svojoj komercijalnoj vrijednosti
ova se atlantska sardela veoma brzo proširila po mediteranskim zemljama kao zna­
čajan prehrambeni i trgovački artikal77, a njezin je naziv u tim zemljama najprije
označavao soljenu i dimljenu, a zatim i svježu sredozemnu Cf koja joj je bila dimen­
zijama i izgledom najbliža. Riječ je k nama prodrla kontinentalnim i morskim putem,
a spominju je naši stariji leksikografi (Mikalja, Belostenec, Jambrešić, Della Bella,
Stulli)78 i to uglavnom s ispravnim identifikacijama. Tako, primjerice, Belostenec,
2,125 tumači haring, u Dalmaciji rengariba, ìnchyiun kao halex, -cis što je više-manje
točno, pa, prema tome, priređivač (Skok 1,657) nema pravo kad tvrdi da Belostenec
i Jambrešić »pogrešno glosiraju prvi sa inćun, a drugi sa halec«, i zaključuje »čini se
da obojica ne poznaju ovih vrsti riba«. Renga i inćun su, naprotiv, i dandanas živi,
a halec (halex) je oznaka za soljene sardele i soljenu ribu uopće, a i narodni naziv
za svježe Clupeidae (usp. kod P. Lorinija alac za Cl. aurita), o kojem je sàm Skok
pisao u ZfrPh 54,206, ali se to iz ERHSJ ne vidi. Ne samo zbog toga, već i zbog mno­
gih izrazito neodređenih, pa čak i krivih identifikacija na koje smo dosada naišli,
možemo mirno reći da su ihtionimi mnogo bolje prošli kod starijih hrvatskih leksi­
kografa nego u našim suvremenim i opsežnijim rječnicima druge polovice XX sto­
ljeća.
Ipak, nije nimalo lako utvrditi put kojim su do nas doprli refleksi tog evropskog
germanizma. Tal. aringa Battisti i Alessio (DEI 288) datiraju s X V III stoljećem
uzimajući za ishodišnu točku starofrancuski jezik, ali Salviani (p. 250: Index vul­
garium cuiusque gentis nominum) spominje kao tal. naziv arenga. Među ihtiološkim
popisima s kojima raspolažemo, P.-S. navode kao pučke oblike za ven. arenga (Cf)
i rengheta, renga (Csp), renghe tanche za Apuliju i sard. arengara. U rječnicima su
ti oblici uglavnom potvrđeni: za ven. Boerio 566 (i 470 s. v. papalina) navodi renga,
rengheta kao istu vrstu; Rohlfs (VDS 539) bilježi renga, renghé »aringa«79, a Μ.
L. Wagner (DES 1,110) are'ngu, arengađa, rangađa (đ = frikativni zvučni konso­
nant) »salacca«80. Zbog svega toga, možemo pretpostaviti da je naš oblik renga
preuzet iz mletačkoga, to tim više što je i pučki novogrč. preuzeo iz istog izvora
ρέγγα = ό ίχθ-ύς άρίγγη (Proia 2100; PM CM 59; OECD 454). Za ringa, aringa,
arenga8182i nadasve ranga teško je bilo što sigurnije tvrditi osim da je, jednako kao
i u tal., trgovačka praksa uvela strani termin koji se relativno rano prilagodio lokal­
nim dijalektalnim okolnostima. Kontinentalni put najbolje se vidi u nazivu ha­
ringa i (ako smo točno zabilježili) u cavtatskom harniga.
23.3.4. C f se označuje i nazivom lojka koji se u narodu sve manje upotrebljava.
Sami smo ga zabilježili u Makarskoj, ali nema sumnje da je nekoć bio znatnije pro­
širen jer ga bilježe Zore, Kolombatović, Lorini i d r.8 2 P. Budmani ga iz Zore preu-

76 V. gore 23.2.5.1. galampuz.

77 Prva starofr. potvrda je iz X II st. FEW 16, 162.
78 Usp. ARj 13, 870.
79 M . Cortelazzo 24 navodi za Elbu aringa (Cp), ali uz napomenu da si deve trattare di denomina­
zione comerdale.
80 Kao i većina ihtionima u sardskom jeziku i to su katalanizmi.
81 U tom bi se nazivu a- moglo shvatiti kao ostatak člana, kao što Meyer-Lübke REW 4046,
prema Brućkneru, tumači ital. aringa, aus missverstandenen un a-ringo.
82 Za pojedinosti, v. H 203.

384
zima u ARj 6, 13883, a to je ujedno i sve što priređivač prenosi u Skokov ERHSJ
2, 314. Međutim, za tako šupalj članak ne smijemo kriviti Skoka jer se on sam ba­
rem u dva navrata bavio s tim ihtionimima. Prvi put 1933. u Terni. 53, kad je izrazio
mišljenje da lojka »suvisi s latinskim clupea« i, drugi put, 1934. u ZfrPh 54, 206,
kad je ihtionime lojka, oliga, halec i alae »clupea aurita« protumačio sa » < halice
REW 4001« i dodao »lojka enthält alike mit dem Artikel gleich wie lovrata neben
omata<i. Na etimologiju HALEX, -ICE svodi se i naše tumačenje koje smo predložili
u Vinja 1959 (2) 26, navodeći uz semantičke i fonetske razloge mjesto što ga ihtio-
nim lojka zauzima u našem sistemu. O Skokovoj etimologiji (iz ZfrPh) ne može
biti dvojbe jer značenje lat. hallec, -ecis (alee, hallex, allex), koje je u vezi ili možda
čak i potječe iz grč. το άλυκόν (Meillet DEL 288), upućuje na ribu koja se soli i
na neku vrstu marinade prema kojoj se zove ili kojoj je dala ime. Izidor (Etym. 12,
6, 39) potvrđuje postojanje ihtionima : »Allee pisciculus ad liquorem salsamento­
rum idoneus; unde nuncupatus«, a Kolumela (8,15, 6; 8,17,12; 8,17,14) pozna i
deminutivnu tvorbu (h)allecula. I, što je najznačajnije, takvo izvođenje potvrđuju
iberoromanski nazivi istog postanja i za iste vrste: kast. alache, kat. alatxa (Lozano
79; 81; Griera, Els ormeigs... 34)8384.
23.3.5. Oblik skumrijalskomrija (ARj 15, 366) što ga zoolozi (Kišpatić, Šoljan,
Mikasović i dr.) navode kao naziv za Cf ukazuje, kao što se to dobro vidi iz popisa
literature o tom ihtionimu u H 376—7, na slatkovodnu i trgovačku vrijednost ter­
mina. Jedinu potvrdu o obalnoj ubikaciji donosi Maldini (Rib. list, 11, 1936, 32)
i prema njemu bi to bio naziv za Alosa vulgaris u Rijeci Dubrovačkoj. Naziv je
uglavnom za Clupeidae proširen na istoku Sredozemlja: bug. (dunavska) skomrija
Caspialosa kessleri pontica (Drenski 40), rum. serumbie (de Dunäre) Alosa pontica
(Vasiliu 272), a to su označeni termini nastali iz novogrč. deminutiva σκονμπρί8586
(grč. σκόμβρος), Proia 2197 (usp. A. Cioranescu DER 7624), jer je skumrija riba
kao mali škombar. Zato je Skok skombar i skumbrija obradio u istom članku (3, 264).
23.3.3.6. Sitne Cf, ako ih je oko 50 u 1 kg, nazivaju se mekalj (n. coll«). H 219
navodi mečica. Za taj naziv, v. gore 23.1.5.2.
23.4. Preostala nam je četvrta, najmanja i najrazličitija sardela, koju su sistema-
tičari zato odvojili u posebnu obitelj (Engraulidae) i dali joj posebno ime u obje
sastavnice binoma: Engraulis encrasicholus86 (v. 23.2.5.2.). Osnovna joj je razlučna
oznaka veličina, ali specijalisti ističu da se tous les clupéidés distinguent facilement
de E. encrasicholus par lern corps plus haut, lem museau moins proéminent et leur
bouche moins fendue (Fiches FAO). To je, prema uvriježenom gledanju, grč. άφύη,
latinizzano u apua: »Apuam nostri, aphyen Graeci vocant, quoniam is pisciculus
e pluvia nascitur«, tvrdi Plinije (HN 31,95), jer su Stari vjerovali u spontanu gene­
raciju te ribice (ά privativum + φύω), koja se rađa iz morske pjene nakon kiše: »apua
spuma maris incalescente, cum admissus est imber« (H N 9,160). T u Plinije slijedi
Aristotela (HA 6, 14, 2) koji kaže da se apuae zovu άφρός (...της άφυής δ καλούμενος
ά φ ρ ός...). Slično tvrde Atenej (284 f i 285) i Opijan (Hai 1, 767), dok za Elijana

83 Nejasno 'la lippa’, koje ondje stoji, valja čitati 'la ceppa’.
84 V. Corominas DCELC 1, 74.
85 Odatle alb. i turski nazivi za Scomber sp.: skumbria (JPesh. Shq. 172) i uskumru (Nalbandoglu
12).
86 Linné je pisao encrasicolus, ali se nakon Cuviera ustalilo pisanje encrasicholus. Cuvier taj po­
tvrđeni ihtionim tumači s praksom da se ribi zajedno s glavom iščupa i utroba (έν + κρατί +
+ χόλος, tj. riba kojoj je žuč u glavi).

25 V. V IN JA E T IM O L O G IJA I. 385
(2, 22) άφύη nastaje sama od sebe iz morskog gliba. Iz svih opisa, a navlastito iz
Ateneja, može se zaključiti da je riječ o mlađi koja se može odmah pržiti na ulju
čim se izvadi iz mreže, a mreža je tako tanka da za drugu ribu ne bi mogla služiti.
Prema istom Atenejevu mjestu, ta mlađ može biti bijela ili tamnija. Sve nas to na­
vodi da u grč. άφύη vidimo istu vrijednost koju imaju naši termini za mlađ : mli{je)č,
mli(je)ko, koji može biti bi(Je)lo, modro ili crveno, već prema tome o kojoj je mlađi
riječ (usp. lat. lac marinumjmel marinum). Mislimo zato da J. Cotte 124 ima dobrih
razloga kad se koleba da u aphyejapua vidi Ee i kad smatra da su to bili nazivi za
sitnu ribu odnosno mlađ bez obzira na vrstu, jer, kako pretpostavlja Steter (PW,
l. c.), a odlučno tvrdi Boisacq, άφύη ri"est ni la sardine, ni Vanchois ni le hareng87.
Iako ima malo izgleda da ćemo ikada saznati što je taj naziv točno označavao
kod Grka i kod Rimljana i da li je to uopće i.-e. riječ (Battisti, BALM 3—4, 65),
i ovo malo što znamo uklapa se u našu, više puta isticanu tvrdnju da su Stari kod
ribe označavali u prvom redu veličinu: άφύη/qpwa je bila oznaka za najsitnije ribe
u moru, toliko sitne da se držalo da se rađaju iz pjene. Što se tiče same te oznake za
tako neuglednu sitnež, koja je veoma ukusna za jelo, a mogla se upotrijebiti i za
slabiju vrstu toliko cijenjenog i skupog garum-a (γάρον)88, ta je oznaka preživjela
proizvodnju gamma89, i po svemu sudeći, predstavlja ishodište za najčešće nazive
za Ee u romanskim i susjednim jezicima.
23.4.1. O nastanku romanskih oblika (fr. anchois, šp. anchoa, sic. anciòja i dr.)
iz grč. etimona aphye pisano je od Dieza i Körtinga pa do naših dana veoma mnogo90.
Daleko bi nas odvelo kad bismo htjeli razmotriti sva iznesena mišljenja o tom prije­
lazu koji je bez podrobnijih poznavanja hist. fonetike za laika teško prihvatljiv91.
Napomenimo samo da je P. Skok u ZfrPh 50, 523 (nakon Krepinskoga u Rom.
Review 1918, 96—99 i u Čas. pro mod. filol. 5, 243) sugerirao pučkoetimološko dje­
lovanje u prijelazu aphye > *appluvia, što olakšava tumačenje kat. amploia i prov.
amplova92, no, pitanje jedinstvene ishodišne točke za evropske oblike ostaje i dalje
otvoreno. Corominas je sklon da tu točku vidi u Genovi: »En resolución, lo mas
probable es que *apiùa diera en Génova anciöa (forma documentada, en efecto)
y que éste sea el punto de partida«.

87 Boisacq 106—7 isto tako odbija vezu između άφύη i άφρός, tj. pučku etimologiju koja je créé
les légendes dont on trouve un ècho dans Aristote et Piine.
88 Usp. Plinije H N 31, 43: »Aliud etiamnum liquoris exquisiti genus, quod garum vocavere,
intestinis piscium ceterisque quae abicienda essent sale maceratis, u t sit illa putrescentium
sanies.« U Plinijevo je doba na najvišoj cijeni bio garum sociorum, tj. onaj iz Kartage gdje je
upravo evala radinost prerađivanja ribe (»laudatissimum in Carthaginis Spartariae cetariis
— sociorum id appellatur«), koji je bio toliko vrijedan da Plinije navodi: »singulis milibus
nummum permutantibus congios fere binos. Nec liquor ullus paene praeter unguenta maiore
in pretio esse coepit, nobilitatis etiam gentibus«.
89 Gami« je nakon propasti Carstva polako nestajao, a zadnju potvrdu donosi D u Cange 3, 849
iz g. 716, tj. iz Hilperikova doba.
90 V. jedan dio te bibliografije u Corominas DCELC 1,201.
91 Pa ipak, svi se u osnovi slažu. Odvajaju se samo mišljenja K. A. F. Mahna (Etym ol . Unter­
suchungen a u f d. Gebiete d. romanischen Sprachen, Berlin, 1854) koji u španj. i u drugim oblicima
vidi nastavljanje baskijskog antzua = »suha« (sc. riba) i P. Barbiere (R L a R 53, 26) koji uz
dobre semantičke razloge opravdava etimologiju *ac-euca, tj. izvodi ihtionim iz lat. osnove
ac- iz koje su uglavnom potekli nazivi za Atherinidae. Naglasimo da Barbierovo mišljenje
donekle odgovara našoj situaciji jer se nazivi za Atherinidae često upotrebljavaju za Clupeidae
i obrnuto.
92 Premda je Corominas ozbiljno uzeo u obzir to Skokovo mišljenje i iako se Skok na isto pitanje
vratio u ZfrP h 54, 473, od svega toga nema ni spomena u L it. uz članak ančuga u ERHSJ !

386
 Sam naš korpus pruža nam velik broj različitih oblika kod kojih paretimološka
naslanjanja i znatni stilistički naboj onemogućavaju da na osnovi fonetskih vrijed­
nosti bilo što zaključimo o jeziku ili dijalektu iz kojega bi bio dopro k nama osnovni
naziv za Ee. Osim toga, areali naših najproširenijih likova neprestano se toliko
isprepliću da nam neće preostati drugo nego da u većini od njih vidimo rezultat
lokalnog smještanja u sustav i poseban paradigmatski razvoj.
Zbog toliko raspravljanog -ć- (a na našoj obali nema oblika koji bi bio bez
tog fonema!), Skok (»Les origines de Raguse«) drži dubrovačko anćuga za južnotal.
posuđenicu93, dok za inćun i var. smatra da »ide naporedo s mlet. tra’ćo« (1, 41).
Razmotrimo sada geografsku distribuciju različitih varijanti kako nam ih poka­
zuje naš popis |21|. Svi naši oblici jasno pokazuju prisutnost aloglotskog sufiksa
-on, -un ( < -ONE) kojim se nadomješta naglašeni strani dočetak vidljiv u ven.
inchiò (Boerio 33594, Prati, Etim. ven. 3) ili u abruc. ngjit (Giammarco 222). Iz­
nimka je samo neprilagođeni venecijanizam indo na najsjevernijim otocima i sre-
dnjodalmatinski (j)inčok, gdje je -ò nadomješteno s domaćim završetkom -ok.
Početno a- (kao u anćuga, koje sami nismo zabilježili, ali ga je za Dubrovnik potvr­
dio Baldo Košić) srećemo samo u lastovskom anćun. Najveći broj varijanti pokazuje
izbjegavanje početnog in- koji se osjeća kao strani prefiks i rješava ga se protetskim
m-. Odatle tri najraširenija oblika: minćun, minćon i ntićun. Skok drži za ovo »ra­
da »potječe zacijelo od unakrštavanja sa mići ’malen’«, što može vrijediti za sjevernu
čakavštinu, ali ne dolazi u obzir za južne govore, gdje mići kao izraz za »malen«
nije poznat, a tri navedena oblika u upotrebi su od Ilovika na sjeveru pa do Boke
na jugu. Pored njih zabilježili smo i ove likove: mićon, mićona, mućon, menćon, a
sa V- umjesto m- vinćun, te s promjenom proteze unćun (s asimilacijom i — u >
u — u). Prema tome, iako se za neka naša mjesta može dopustiti križanje sa mići,
uputnije je u tim doista nepredvidivim i neočekivanim oblicima vidjeti djelovanje
lokalnog sustava. Budući da je u pitanju manja riba, moguće je i afektiviziranje
ihtionima, a kod razjašnjavanja stilistički nabijenih termina ne vrijede ni fonetski
zakoni ni bilo kakva »pravilnost« razvoja forme izraza. Izrazito stilističku vrijednost
ima denominativni tip za Ee u devet mjesta na Dugom otoku i na Ižu. Tamo sre­
ćemo : kurcilj, korcilj, krcilj, kurcö, te na Žirju kurcèj, koji su svi u vezi s hrv. srp.
izrazom za sadržaj »mentula«, »penis«95, a to nam dopušta da, uz unakrštavanje
sa mići »malen«, pretpostavimo i mogućnost da se u nazive za Ee umiješala preko
sadržaja »mentula« i forma izraza ven. minchiòn (čitati [minčon], koju REW 5513
tumači baš kao rezultat križanja mintüla + coglione (ven. cogiòrì). Drugu semantičku
paralelu, koja potkrepljuje tu interpretaciju o križanju s ven. minchiòn, nalazimo
na Siciliji, gdje se Ee iuv. nazivaju masculini, a u Cataniji čak u ž. r. mascolinelle
(Penso). Kako je i više nego očito da se kod mlađi ne može i ne treba razlikovati spol,
a da uz taj leksem neočekivani ž. rod predstavlja samo svrstavanje pod gramatički
rod arhisemantema anciòja, anciora, aViccia itd., jasno je da su navedeni sicil. nazivi
samo prenesena upotreba znakova muškog spola, a takva je možda baš i naša sekun-

93 Ni to se mjesto u ERHSJ ne spominje.

94 Boeriov članak vrijedi u cijelosti citirati kako bi se vidjelo da je termin inchiò i u samoj Vene­
ciji riječ koja je zajedno s robom došla izvana: »Inckiò, s. m. (Pronunciato come in toscano
Inciò) Acciuga salata, Pesciolino di mare, da noi detto sardòn quando è fresco, e che ci per­
viene salato in barili come le sardelle dalla Dalmazia...«.
95 Etim. i izvedene likove v. Skok 2, 240.

387
dama motivacija kod minćun, koja je, dok joj je sadržaj još bio proziran, mogla izazva­
ti po sadržajnoj paradigmi, tj. sinonimijskom atrakcijom, izosemantičko kurcilj.9697
23.4.1.1. Bili bismo suočeni s istom metaforom kad bismo prihvatili Skokovo
(1, 208) pretpostavljanje da je i naziv brgljun (Ee) izveden od virga (»männliches
glied«, FEW 14, 500), tj. od virgula + -one (REW 9361 i 9365). Ovdje bi spadalo
i sardela brgljica (Cp).
23.4.2. Krajnji sjever i krajnji jug Jadrana sačuvali su mlet. oznaku za Ee sar-
don, sardun, srdon (v. 23.1.3.4—5. i bUj. 94).
23.4.3. H 183 navodi za Šibenik: krivci su inali inćuni. Koliko mi znamo, takav
je semantizam za Ee osamljen, pa bi se kod krivac moglo pomišljati na paradigmat­
sku prilagodbu, u stvari eufemizam, prema leksemu iz kojeg je nastao geografski
bliski kurcej.
23.4. Naziv za Ee iuv mušej, koji odgovara sadržaju »mlijeko«, objasnili smo već
u 22.5.1. Nešto bolje potvrđeni naziv šilj, za izrazito sitne primjerke, isto tako ima
vrijednost zbirne imenice, a temelji se na vrijednosti »šiljast« (v. 22.9.1.1. i bilj.
147); taj smo semantizam već sreli kod oznaka za pripadnike ove obitelji: spunti-
njača (v. 23.1.5.5.).
23.4.4.1. U Paklenici i Vinjercu zabilježili smo naziv žir kao oznaku za Cp iuv
1, budući da i on ima vrijednost zbirne imenice, pomišljali smo da je riječ o nultoj
izvedbi prema Strida (22.8) kao u slučajevima bruni ili šilj. Međutim, semantičke
nas paralele i opća struktura naziva za mlađ ove obitelji (cf. vrijednosti »pabulum«,
»fetus clupeae ut esca scombris«) upućuju na drugačije tumačenje. Žir je zapravo
nulta izvedenica jedne od sedam osnova gl. ždrijeti, tj. one sa »prijevojem duljenja
b — i: žir-« (Skok 3, 673), koju srećemo u iterativnom gl. požirati, (usp. Mažuranić
Prinosi, 1714). Prema tome, žir se i po izvedbi i po semantizmu podudara sa drugim
oznakama za mlađ od sardela: bruni (βρώμα »zalogaj«, v. 23.1.5.2.), pića (o d ß ta ti
»hraniti«) = mlić Brachiochirus pellucidus ( = Aphya minuta), v. 13.3.1.2. i Smaris
alcedo iuveniss., v. 22.13.3.2.; usp. biancomangiare za Ee u Catanzaru (Penso).
23.4.5. U Boki Kotorskoj postoje još i nazivi embrega za Cip i jembreg za Cp
iuv. Ihtionim je potvrdio još M. Rešetar (Štok. Dialekt, 240), a i Skok ga navodi s
točnom identifikacijom u ZfrPh 54, 424 na osnovi vlastitih obilazaka Boke: jembreg
(Dobrota), embrega (Krtole) i, slijedeći Schuchardta {ZfrPh 31, 642 ss.), u ERHSJ
2, 280 tvrdi da je to »balkanska riječ kao naziv ribe grč. λάβραξ, gen. -ακος >
kslat. labrax, -acis«.91 Embrega je, prema Skoku, nastala »odbacivanjem početnog
l-, kao da je romanski član«. Za usporedbu se navode kat. llanibrega i sic. vuraccia.
Nažalost, semantički se razlozi protive prihvaćanju takva tumačenja. Grčki i latinski
ihtionim odnosi se na velikog smuduta Dicentrarchus labrax (usp. levrek, 14.1.1.),
a navedeni kat. i sic. oblici na veće Labridae : kat. llambrega je Crenilabrus melano-
cerus = hrv. lumbrak (Griera, Els ormeigs... 62), dok je sicil. vuraccia (ili bor-
race, kako navode Penso i P.-S.) naziv za poznatu usnaču, našeg kanjca, Serranus

96 Slično prenošenje sadržaja »mentula« na ihtionime utvrdio je i Adolf Ribi (Die Fischbenennun­
gen des Unterseegebietes. Rüschlikon, 1942, p. 43), dok potpuno podudaranje u formi (osnova
ming-) nalazimo u ihtionimu mingHale (Phycis phycis), što ga navodi G. Battisti, BALM
1,121, 2—3, 147 (menćhia »membro virile«, VDS 337); usp. P. Barbier, R L a R 56, 223. i M.
L . Wagner, »Phallus, Horn und Fisch«, in Romanica Helvetica 4, 1937, 77 ss.
97 U ERHSJ se među L it . ne spominje Skokovo mjesto iz Z frP h .

388
cabrilla. Kod sitnih sardela ne postoje nikakve morfološke osobine koje bi dopuštale
bilo kakvu usporedbu s krupnijim usnačama, pa zato pitanje etimologije za bokelj­
ski naziv moramo zasada ostaviti bez odgovora.
23.4.5.1. Nikako ne znamo protumačiti naziv ruša, koji se pojavljuje i kao de­
terminativ u leksiji sardela ruša.
23.4.5.2. Isto tako nije ni formalno ni semantički jasan ihtionim bigar, oznaka
za najsitnije Ee.
23.5. Kao i nazivi za sve ribe koje je njihova frekventnost i dugotrajna prerađi­
vačka i trgovačka praksa približila apelativima98, i kod nas je došlo do paretimološ-
kih, metaforičkih i konotativnih upotreba99 naziva za Clupeidae, koji su se još od
Srednjeg vijeka počeli rabiti čak i kao patronimici (Saraka, Sardelić).
Naša se upotreba naziva za Clupeidae bez ihtionimske vrijednosti uglavnom
podudara s takvom upotrebom na suprotnoj obali, tako da možemo govoriti o po­
suđenim frazeološkim elementima. Osim izričaja stisnuti ka(k)o sardele, škicani
kako inćuni (v. 23.1.5.3.), koji su zbog slaganja i stiskanja sardela u barila prošireni
po svim romanskim jezicima, česta je i metaforička upotreba naziva za sardele s
vrijednošću »udarac (šibom ili rukom)«. Tako je po čitavom našem srednjem i juž­
nom priobalju sardela još donedavna značilo udarac šibom po dlanu, kako su učitelji
kažnjavali nevaljale đake. Ta je vrijednost mogla biti preuzeta iz ven. sardela »staf­
filate che danno alcuni Maestri a’ ragazzi per gastigo sulla palma delle mani« (Boe-
rio 601), ali ona nipošto nije ograničena na Sredozemlje, jer E. Gamillscheg navodi
za Luzern (Beihefte zur ZfrPh, 43, 35) značenje »Rutenstreich auf die Handfläche«.
Drugi naziv za sardelu, čepa na sjevernom dijelu naše obale znači udarac prstima po
tjemenu ili čak ćušku. Kod tog transfera moguć je utjecaj ven. šlepa »schiaffo« (Boe-
rio 664) i tal. ceffo, ceffone istog značenja (DEI 8 4 1 )."“
Nadalje, kao oznaka za sitne Clupeidae koje kad su pržene predstavljaju veoma
ukusno jelo, proširen je neprilagođeni i zato indeklinabilni italijanizam cento in boka,
koji isto tako nije ograničen na ovaj dio Jadrana. U kat. cent en boca »Aladroc« (= E e)
potvrđuju Alcover-Moll 3,113 i Lozano 85, a za Valenciju Griera (Els ormeigs... 47).
Na isti način ribari u tesinskom dijalektu (Švicarska) sitne slatkovodne ribice Pho-
xinus laevis nazivaju cent-en-bócca (J. Jud, Bull P SR 11, 1912, 15, n. 5), dok za
turski jezični osjećaj hamsi bahgi (= E e) znači ribu koja se jede pet po pet komada
odjednom, jer se u osmanlijskom taj naziv tumači s arapskim »pet« (osnova h m s)100,
Michèle Nicolas, 63.

98 Bogat popis takvih upotreba donosi Rolland 3, 120— 127 i 11,228—248, a za turski Michèle
Nicolas 63—66.
99 Iz Ateneja 586 b doznajemo da je άφύα bilo ime jedne hetere.
991 Semantički prijelaz ihtionim -> »udarac« vidimo i u korčulanskoj vrijednosti naziva ribe lokarda
(Scomber colias) »udarac, bubac«. U kopnenom venecijanskom sardela je zamijenjena ime­
nom slatkovodne ribe tenca (v. 30. n. 186) i to sa značenjem »sberla« (el ga ciapà na tetića sul
muso), D. Durante — G. Turato Dizionario etimologico veneto italiano, Padova, 1975, p. 615.
Za sličnu upotrebu još jednog pripadnika obitelji Clupeidae (saraca), cf. Vidossi G. Archeo-
grafo Triestino, 31, 1906, 81—82 i, najzad BALM 8—9, 147—8.
100 Naravno, pravo je porijeklo riječi sasvim drugačije jer hamsi, jednako kao i bug. hamsija (Dren-
ski 50), rum. hamsia, amsi (Vasiliu 322) potječu iz novogrč. χαμψί (Proia 2589), Cioranescu
4004.

389
 24. GAVUNI

24. Iako su gavuni (Atherinidae) za ihtiologe potpuno različitu vrsta od sardela

ili papalina (Clupeidae), jer spadaju u red Perciformes (podred Mugiloidei), a ove
u red Clupeiformes (podred Clupeoidei)1, narodna ih taksonomija ipak oštro ne
luči2, štoviše, često pripadnike obiju obitelji označuje istim nazivima ili barem ih-
tionimima koji su izvedeni iz istih osnova ili koneeptualizirani p ro n a istim semo-
vima. Razlog te crte u strukturi denominacija prvenstveno valja tražiti u njihovim
sitnim dimenzijama, a zatim u sličnosti boje i oblika tijela, te u činjenici da žive u
jatima i da se tako love. Naravno, ne smijemo zanemariti ni sličnost u ukusnosti3,
pripremanju i čuvanju4, a donekle i u važnosti po prehranu obalnog stanovništva5.
Gavuni su sitne ribe koje uglavnom ne prelaze 10—12 cm dužine. Sve se vrste
iz te obitelji najčešće nazivaju općim imenom, a samo iskusni ribari razlikuju više
gavuna. Kako ni kod ihtiologa ne vlada potpuna suglasnost6, nazive za sve Atheri­
nidae tretirat ćemo zajedno, osim u slučajevima kad se u imenu vidi izražavanje
neke morfološke razlučne oznake.
Nazivi što smo ih sami zabilježili, jednako kao i oni što ih nalazimo kod ihtio­
loga, potvrđuju već iznošenu tvrdnju da kod denominacija ovih vrsta odlučujuću
ulogu igra veličina. Zbog tog su razloga česte dvojake vrijednosti nekih naziva, koji
na jednom mjestu označavaju Atherinidae, a na drugom Clupeidae ili Maenidae.
24.1. Kako smo već u pojedinostima razmotrili nazive za Clupeidae i za Mae­
nidae, možemo vrlo lako ilustrirati to preklapanje vrijednosti naziva za označavanje
pripadnika triju obitelji:

1 Usp. PM CM 102— 104A ~ 53—59; FFA 2Lc ~ 2Aa (str. 620~563).

2 »Vengono spesso confuse con le sardine, dalle quali differiscono per avere due pinne dorsali«,
Lythgoe 193.
3 »Vrlo su tečni, ukusniji od gira; najbolji su prženi u ulju«, P o m Eric. 3,143; usp. i Davidson
69.
4 Mada je ta praksa sve rjeđa, i gavuni se mogu dimiti : »si conservano pure affumicate dopo
infilzate in im filo«, E. Ninni 6.
5 »È un pesce importante perchè rappresenta parte dell’alimentazione di specie di notevole in­
teresse commerciale quali le aringhe«, Lythgoe 194.
6 T . Šoljan RJ razlikuje: Atherina hepsetus (479)
Atherina boyeri (482)
Atherina mocho (481),
a jednako postupaju FFA 621 i Luther-Fiedler 93. Drugačiji je postupak najnovijih repertoara.
E. Tortonese navodi Atherina hepsetus (11, 31) i Atherina (Hepsetia) boyeri, a taj je naziv kod
njega sinonim za Atherina mochon (11, 33). A. Kiener i J. Spillmann ovako predstavljaju obi­
telj u CLOFNAM 183.:
183.1.1. Atherina hepsetus L.
183.1.2. Atherina (Hepsetia) boyeri R IS S O ( = A. mochon)
183.1.3. Atherina (Hepsetia) presbyter CUV., rarefa found in the Mediterranem , near Strati
o f Gibraltar, dok J. i G. Lythgoe 193 naglašavaju: »E difficile distinguere le specie«.

391
 MAENIDAE |76| — 178| ATHERINIDAE |42| — 144| CLUPEID AE 118| — 1211

gavun, -ica 22.3.1.3. gir-a> -ica

gira i var. 22.3.1. gavun 7
batalica 22.15.1. baiala
batoglav 22.15.1. batoglav
oliga i var. oliga 23.3.4.
braftm 22.3.1.3. braftm i var.
modrak 22.10.1. modrak i var. modrulja 23.1.6.
lustravac Ijuštritia 23.1.6.
strugačica 22.13.3.4. strugai
krivac, krivi gavun krivac 23.4.3.
itilok iniok 23.4.1.
zir žir 23.4.4.1.
pića 22.13.3.2. pića

24.1.1. Gavun je neobilježeni a istovremeno i najprošireniji naziv za sve Athe-

rinidae. Osim toga, taj tip naziva pokazuje i vrlo velik broj varijanti koje upućuju
na zaključak da je u procesu označavanja dolazilo do križanja s oblicima drugih se-
mantizama. Kako ihtionim izrazom ne nastavlja neki naziv za koji bi se moglo tvr­
diti da je postojao u grčkom odnosno u latinskom jeziku, moramo zaključiti da
je kod gavun i var. riječ o romanskoj tvorbi.
Odavno je prihvaćeno (usp. REW 130) da je gavun »augmentativna izvedenica
odiat, acus »igla« pomoću sufiksa -one« (Skok 1, 13; cf. i Term. 38). Odudara jedino
mišljenje što ga iznosi G. Alessio (ID 12, 1936, 192, preuzeto u D E I 1776) koji
u oblicima gavone, gavonchio, lagone i dr. vidi nastavljanje mediteranskog *gaba
»ruscello«.
No, iako naši i tal. nazivi izrazom ne nastavljaju neki potvrđeni grčki ili latinski
ihtionim koji je označavao Atherina sp., podudaranja u sadržaju su i više nego očita.
Svi grčki etimološki rječnici tumače grč. ihtionim άθ-ερίνη78 kao izvedenicu od
άθήρ, -έρος »pointe, barbe de l’ćpi« (»šiljak, osje«)9 što semički odgovara sadržaju
»igla« i još bolje njem. nazivu Ährenfisch10.
Prihvaćajući, dakle, acus + -one kao etimon za naš i tal. tip gavunlgavone, valja
nam razmotriti odnose između naših i tal. ihtionima i protumačiti varijante koje je
nemoguće objasniti sa samim acus + -one. Skok (1, 13) ukazuje na »krčko-romansku
diftongaciju (au za naglašeno 6, upor. rasaun < ratione)« i, tvrdeći da je to »jedini
ostatak veljotske diftongacije iz ribarske sredine na Jadranu«11, zaključuje da su
i Mlečani posudili »također dalmatski oblik gavun (Budmani, Tommaseo)«. Takvu

7 »U nekim krajevima dolazi do promjene u značenju upotrebom umanjene tvorbe, pa se likom

girica ne označuje sitna gira nego sitna srdela ... Posebno se upozorava i na nazive u šibenskom
području, gdje se gira zove gavun, a za gavun se upotrebljava naziv brhun, dok se mjesto gira
govori manula«, B. Finka M R 8, 1956, 423.
8 Boisacq 18, Chantraine 28, Frisk 1, 28.
9 Od P. Artedija i Linnća sistematski naziv za čitavu obitelj Atherinidae (CLOFNAM 183).
10 Naravno, kod te obitelji ima u nazivima još realizacija sema »šiljast« usp. naše šilj, pa tal. spil-
lancola (Nemnich 528; Tommaseo-Bellini) i dr.
11 Usp. međutim, sval < solea, 4.2.1.2.

392
se tumačenju ne može ni s fonetske ni sa semantičke strane bilo što prigovoriti12,
to tim više što ni Hugo Schuchardt, koji se među prvima opširnije zaustavio na
tom ihtionimu (ZfrPh 24, 1900, 413—415)13, ne prihvaća izvođenje našeg gavun
od tal. gavone (»ein ital. oder ven. gavone ist mir nicht bekannt«). On, naprotiv,
smatra da »das serb. gavun (zu Spalato gaun) wird aus agon entstanden sein«.
24.1.1.1. Schuchardtovo nas mišljenje upućuje na dva refleksa istog etimona
koji su u naš jezik ušli na dva različita načina: s jedne strane imamo i starije i znat­
no proširenije gavun (uz gaun i nekoliko oblika s determinacijom: gavun modrak1415,
gavun od kočels , gavun od inčeta16, krivi gavun17, te gaun neretvanac18), a s druge
mlađi, po svemu sudeći iz mlet. posuđeni agon, agun ( < ven. agon, Boerio 25).
Prvi, na našem terenu nastali oblik pokazuje samo varijante u izvedenicama,
bilo da su one nastale s pomoću naših proširaka (gavun-ić), bilo da u njima vidimo
romanske sufikse (gavun-cinjgaun-ein, gavunjet). Nasuprot tome, recentnija posu-
đenica agoniagun, kao što to obično biva kod stranih elemenata vokalskog početka,
pokazuje različite protetske konsonante: jagun, gagun, vagun.
24.1.1.2. Umetanje -n- u osnovu, koje vidimo u angonjangun, može se objasniti
pomoću unakrštavanja sa sinonimnim anguela, angvela, angujela, angvelica, koje
smo posudili iz mletačkoga ( < anguela, Boerio 36; Penso; P.-S.). Skok je za angvela
(1, 770, s. V. jegulja) naznačio neodređenu vrijednost »mala ribica srebrna« i izjedna­
čio je sa angulja, jegulja. Na to je pomišljao i H. Schuchardt {ZfrPh 24, 414), ali
su kod njega prevladali semantički razlozi (»beide Fische gar nichts miteinander
gemein haben«) i naveli ga da i za taj oblik ostane kod etimologije acus »igla« jer
mu je samo takva etimologija bila semantički opravdana. Zato je pretpostavio da je
durch Silbenassimilation od agone moglo nastati jedno *angone, a iz toga promjenom
sufiksa (zbog prirode referenta) anguela1**. Postojanje našeg oblika angonjangun
uklanja zvjezdicu ispred Schuchardtova pretpostavljenog oblika i opravdava nje­
govo zaključivanje. U punom jeku mladogramatičarskog isključivog oslanjanja na
izraz, Schuchardt i ovdje kao i u ostalim svojim etimološkim radovima zauzima od­
vojeno mjesto zbog neprestanog poklanjanja pažnje sadržajnoj strani znaka i refe­
rentu.
24.1.2. Osnovna razlučna crta koju narod opaža u morfologiji pripadnika obi­
telji Atherinidae jest oblik gubice i glave. Atherina hepsetus je šiljastija, glava joj je

12 T o se, međutim, ne bi moglo reći za čitav članak agun kako je redigiran za ERHSJ jer se u
njemu bez potrebe i bez ikakva razgraničavanja između vrijednosti miješaju oznake za vrste
koje ni u kojem slučaju ne mogu biti dovedene u vezu s acus ili agün (sipa, lignja...); v. Vinja
1972—73, 560—561.
13 Schuchardtov se prilog ne spominje u Lit za agün u ERHSJ, jednako kao ni Skokov iz ZfrP h
54, 205.
14 Za modrak, v. 22.10.1. i modrulja 23.1.6.
15 Misli se na gavuna koji se lovi kočom. O tom terminu, v. Skok 2,220, D EI 992, i, nadasve H.
and R. Kahane, Lingua franca, nr. 202.
16 Doslovce »gavun koji zaglavi (u oka od mreže)«. Pomorski termin inčetati i postverbal inčet
m protumačio je Skok još u Z frP h 54, 206 sa INCEPTARE, REW 4348 (v. ERHSJ 1, 7).
17 Usp. krivac, 23.4.3.
13 Usp. cipal neretvanac 15.3.3.6. i neretvanski glamac 13.3.6.1.
181 Ovdje je vrijedno navesti mlet. ihtionimsku leksiju anguela agond »pesciatello di mare... con
testa più piccola e muso più acuto dell’anguela comune. Nell’Istria è comune, ma raro fra noi«,
Boerio 36.

393
manja, dok je Atherina boyeri tuplja i glava joj je upadljivo veća. T o se najbolje
vidi iz usporednih ihtioloških opisa tih dviju vrsta.

A . h e p setu s A . boyeri

Muso è assai acuto. Mandibola pro­
eminente (T o r to n e se 11,32)
La téte est allongée (B ou d arel 307)
Il muso più appuntito (L y th g o e 194)
La bocca è più obliqua che nella specie
precedente e il muso è più corto e
ottuso (T o r to n e se 11, 33).
La tète est grosse, large et aplatìe,
le museali est court et obtus (B ou d arel
308)
Il muso ottuso (L y th g o e 194).

24.1.2.1. Takvo se isticanje različitosti najeksplicitnije izražava u višečlanoj

leksiji gaun velike glave, koja u Drveniku pod Biokovom stoji u opoziciji prema gaun
neretvanae. Na drugim se mjestima izražava s likovima izvedenima od glava : gla­
vaš i glavaša, a u Vranjicu gavun glavaš.

394
 Istu organizaciju izraza nalazimo i u stranim nomenklaturama: tal. capozsone
capocchione (Penso), capechiatte, capuchiatto (P.-S.); genov. cabassón; kapozza
(Elba, 56); Korzika kapitzonu (Massignon 421); prov. cabassoun (Dieuzeide 3, 251),
cabassuc (FEW 2, 335); kat. cabessuda (Lozano 261)1®.
24.1.2.2. Usamljen je mljetski naziv glavosječak (češće upotrebljavan u množi­
ni: glavosječki), koji se prvim svojim leksemom također temelji na osnovi glav-.
Leksem druge sastavnice naziva nije odmah jasan i moći ćemo ga protumačiti ako
taj naziv za »gavuna velike glave« postavimo u sustav oblika i značenja koji sačinja­
vaju morfosemantičko polje naziva ne samo za Atherinidae već i za Clupeidae.
Kad znamo da se na tom dijelu obale Clupea finta naziva cjepka (v. 23.3.1.3.),
možemo pretpostaviti da je kod izrazito poljodjelskog stanovništva u Prožuri došlo
do paretimološke i paradigmatske atrakcije između cijepati i sjeći, što je rezultiralo
s ihtionimom m. roda na -ak (prema ž. rodu na -ka) jer su nazivi za gavune uglav­
nom m. roda, kao što su oznake za Clupeidae ženskoga20.
24.1.2.3. Opisani oblik glave, kao i tijelo koje je pri glavi deblje i jače, može
izazvati metaforičku denominaciju pomoću leksema bat(-). To se vidi u složenica-
ma batoglavac, batoglavan21 i u izvedenicama batača, bataš, batač, te bateljuša,
batučica, batulja.
Za \ V. tal. mazzòja u Messini (Penso).
24.1.2.4. Već spomenuta karakteristična tupa gubica (»ii muso ottuso«, Lythgoe
194), tumači nam naziv tupača22.
24.1.3. Najveći broj naziva za »drugog«, »različitog« gavuna potječe iz lat. HA-
LEX, HALICE REW 4001, koji smo etimon već sreli kod oznaka za Clupeidae
àliga, lojka (23.3.4.). Taj ishodišni oblik kao naziv za A. boyeri pokazuje velik broj
varijanti za koje možemo tvrditi da su sve iz predmletačke romanske faze, samo,
dok neke od njih nastavljaju lat. etimon (halice), za druge se može pretpostaviti
i nastavljanje samog grčkog oblika iz kojega je po svemu sudeći latinski potekao
(τό άλυκόν, Meillet DEL 288). Na direktno dalmatsko preuzimanje iz grč. άλυκόν
ukazuju oblici s tamnim vokalom Ijoga, joga, ojuga, te Pavlinovićeva aljuga (ARj
1, 78; Skok 1,31) i oljuga (u > u, o). Svi ostali likovi pokazuju svijetli vokal i. Na­
ziv je zanimljiv i po semantičkom razvoju jer je riba toliko neznatna da u današnjoj
upotrebi može značiti »ništa« = »niti ribice«, a to se vrlo dobro vidi iz ovih primjera:
H 265 prenosi iz Iskre 1, 1884, 68: »Istegne drugu, treću (sc. vršu) do osme: ni
oljuge!«, dok M. Pavlinović (cit. u ARj 8,900) bilježi izričaj nisam ulovio ni oljuge.
Jednako je i danas u Šibeniku, gdje nišan uvatija ni jòge znači »nisam ulovio baš
ništa«.22a
Nesigurnost u značenju i veliko variranje u obliku ogledaju se i u postupcima
naših leksikografa. Mikalja bilježi oljige i navodi ispravno značenje »grime, haleç,
trichia«. Belostenec (2, 314) tumači oliga riba morszka sa nrischia«, što je očigledno

19 Zapravo cabefuda (Griera, Els ormeigs... 42). O svim tim izvedenicama, usp. P. Barbier, »La
racine CAP- dans la nomenclature ichtyologique«, in Revue de Philologie Française et de L it­
térature, 20, 1906, 1—17.
20 Za više pojedinosti, v. Vinja 1963, 45—46.
21 Usp. batoglav, batoglavac »trup(ac)<< Auxis bisus 20.3.2.1.
22 Etim. v. Skok 3, 524.
22a M urter (pa tada i Kornati) pozna jàga s vrijednošću »komad (glava) ribe (bez obzira na veličinu)«
i joSica »ribica«, najčešće u izrazu niti jožice\

395
omaškom umjesto ispravnog trichia23, samo ne znamo što bi tada moralo značiti
oliga koju nalazimo na desnoj (latinskoj) strani rječnika (2, 463) kao tumačenje za
naš naziv mossoly, ili mussuli, a gdje uz trichia (?) nalazimo nejasno splendilus ( =
spondylus?). Međutim, djelomična je homofonija zavela VI. Mažuranića (Prinosi
823) koji sasvim jasno oliga (gen. pl. olig) iz vrbanskog statuta 166 objašnjava sa
»morska riba. Oliganj, olignjic isto što i liganj«24. I T. Maretić u ARj 8, 892 s. v.
oliga nakon točne (Brusinine) identifikacije bespotrebno dodaje »ako je istog po­
stanja kojeg i oligah, nejasna je razlika u značenju«, iako je D. Parčić u sva tri izdanja
svojeg rječnika (III je iz 1901.) jasno naveo: oliga f »agone (pesce)« i oliganj, guja
m »calamajo (pesce)«. Čak je i sàm D. Hirtz u svom izvanredno bogatom Rječniku
(H 264) upao u istu grešku, kad je na kraj članka oliga naveo mjesto iz Paljetkovanja
Luka Zore (Rad, 155, 168): »Stručavica je njekaki struk za ribanje oliganja«, smet-
nuvši s uma da još nitko živ gavuna nije lovio strukom (tunjom), a da je stručavica
(drugdje skosavica, skosalica) vrsta povraza za lov liganja (Loligo vulgaris), tj. gla­
vonošca koji se u Dubrovniku i po južnoj Dalmaciji zove oliganj (v. popis |163|,
36.5.2. i ARj 8, 892). Skok je, međutim, već bio odredio pravo značenje i etimologiju
termina i to najprije u ZfrPh 54, 206, pa u Terni. 53 i u ERHSJ 1, 3125.
24.1.3.1. Uz nešto raširenije likove oliga, oljiga, ojiga, uliga, zabilježili smo i ob­
lik s protetskim v- : vojiga (usp. agun > vagun, aliga -> valiga < ALGA REW 334),
a Ivšić je (ARj 8,894) u Bakru zabilježio i deminutivno oližica. Dok se ti likovi mo­
gu protumačiti dalmatskim tretmanom lat. halice i dok likove liga, jiga, iga možemo
objasniti gubljenjem početnog sloga, bilo bi iluzorno tražiti razloge za d- i č- u
diga i čiga. Ako i kažemo da je giga (što je Botteri u G1HND 6, 1891, 145 navodi
kao hrvatski naziv za Atherina mochon) nastala asimilacijom prema drugom slogu,
nismo se pomakli ni za korak dalje. Sve što možemo reći jest da su se svi ti likovi
razvijali iz istog izvorišta po istoj paradigmatskoj osi, a kako je riječ o »sitnoj ribici,
koja se stoprv izlegla« (M. Pavlinović), ne manjkaju osnove za ispunjanje ihtionima
stilističkom vrijednošću26.
24.1.4. Na čitavu šibenskom području od Murtera do Rogoznice opće ime za
gavuna je brfun ili jedna od njegovih varijanti (v. bilj. 7). Prema B. Jurišiću (Vrgada
2,23 i 29), taj bi naziv bio u upotrebi čak i u Filipjakovu kod Biograda. Iako je ih-
tionim vrlo dobro potvrđen, ne donose ga ni ARj ni Skok, a od rječnika ga bilježi
samo Parčić (brfun »specie di pesce (gavone)«, str. 44) i Η (30 i 50) koji, uz barfun,
brafun, navodi kao oznake za iuv barfunica i braftmica. Sličnog izraza za vrijednost
»gavun« nema ni na suprotnoj obali, a osim na šibenskom području takav naziv
nije poznat ni drugdje kod nas. Zabilježili smo ove varijante: brfun, barfun, brafun i,
u mjestima s redovitim / -> h, brhun. Za Žirje B. Finka i A. Šojat (Rasprave Inst.
jez. 1, 186) potvrđuju brfun, dok smo mi pored tog oblika zabilježili i brljun.

23 Trichias je lat. učeni naziv (Plinije 9, 52; 9,162) preuzet iz grč. τριχιάς (Aristotel HA 8,15, 4)
koji je označavao neku sitnu ribicu kojoj su drače tanke poput kose (D-ρίξ); usp. τριχίς, -ίδος
Atenei 328 e. Kako oba grčka pisca navode da je selica i da živi u jatu, prije će biti riječ o nekoj
sardeli nego o gavunu. Današnji grčki ima θρίσσα (φρίσσα) za Clupea pilchardus (Bikélas
227) ili Cl. aiosa (PMCM 54).
24 Kako jedna greška vuče za sobom drugu, kod liganj koji se točno identificira sa oliganj, lat.
loligo, dodaje se: »popravi: nije calamajo«. Prinosi, 596.
25 U Lit. iza tog članka valja dodati mjesto iz ZfrPh.
26 Ne znamo gdje je Šoljan (RJ 481) zabilježio naziv oliva, ali vrlo je vjerojatno da se u traženju
bilo kakve motivacije pučka taksonomija zadovoljila prvim najbližim postojećim oblikom koji
je nešto značio, bez obzira na njegov semantizam.

396
 Budući da ni u susjednim ni u drugim sredozemnim popisima ne nalazimo
izraza koji bi nas mogao uputiti na porijeklo riječi, preostaje nam da ispitamo se-
mantizam, tj. sadržajnu stranu denominacijskih tipova koji se na Mediteranu upo­
trebljavaju kad valja označiti Atherinidae (Clupeidae i Maenidae). Još je H. Schu-
chardt (ZfrPh 32, 1908, 242—245), našavši u Oudinovu i Duezovu rječniku frane.
nadelte kao ekvivalent za tal. latterino ( = Atherina)27, ustvrdio da u tom liku valja
vidjeti kontrakciju od *nonadello, čemu odgovaraju potvrđeni sicil. oblici nnurmatu
»di poco nato«, »non nato«, (n)nonnatura »feto mal conformato«. Schuchardt zaklju­
čuje da, prema tomu, ni tal. neonato »novorođen(če)« ne treba smatrati neologiz­
mom, već da se je znatno ranije prema modelu νεογέννητος kalkiralo neonatus,
koje je u narodnom izgovoru postalo *nonatus (jednako kao nofitus, Todosius i dr.).
Kad je našao da se i u prov. i u južnotalijanskom28 na takvom semantizmu grade
nazivi za Atherina sp. (prov. nounat Atherina minuta > frana nonnat, još 1681,
FEW 7, 21), nije mu bilo teško svesti te ihtionime na zajednički denominacijski
tip koji se temelji na semu »(comme qui diroit) à peine né«29, pa tako paradigmatski
dolazi u vezu s ostalim izrazima iste zbirne vrijednosti kao što su frane, blanchaille,
menuise, južnotal. minoscia »riblja mlađ«. Galorom. nounnat, nonnat označava ne
samo mlađ obitelji Atherinidae već i mlađ drugih vrsta i Brachyochirus pellucidus
(Aphya minuta), tako da u Nici srećemo nounnat negre, jednako kao što mi imamo
mliko i mlijeko crljeno i mlijeko modro. Navedenim ihtionimima možemo dodati,
uvijek kao oznake vrste o kojima je ovdje riječ, prov. pontine »sardine dans son
premier état« (za Niču, Rolland 3, 119), flam. vent ( = »enfant«) Clupea finta iuv
(P. Barbier, RLaR 57, 309), frane, pucelle, pucelette (Rolland 3, 122), tal. nini, sicil.
namata »pesci minutissimi in genere« (Penso), abruc. dcinèllé A. boyeri iuv (Giam-
marco 94). I još nešto. U novogrč. άθερίνα znači, kako navodi sam Schuchardt,
»bande de gamins«, tj. »dječurlija«, »balavurdija«30, a tome potpuno odgovara sicil.
(n)nmnata, koje osim »pesci minutissimi« znači i »moltitudine di fanciulli«. Sve
to, jednako kao i grčko pučkoetimološko tumačenje άφύη od a privativum i φύω
(v. 23.4.) upućuje nas na konstataciju da se po čitavu Sredozemlju nazivi za mlađ
spomenutih vrsta, a prvenstveno za samu Atherina sp. zbog njezine sićušnosti, kon-
ceptualiziraju polazeći od sema »stoprv rođen« ili od semova istog pojmovnog polja
»rađanje«, »mlijeko«, »malen« itd.
Imajući to na umu, promotrimo naš nerazjašnjeni ihtionim brfun. Formant -un
nam ne predstavlja teškoću jer on uvodi ihtionim u sustav imena za tu i slične vrste :
gavun, agun, inćun, sardun... Teže je s nejasnim leksemom brf-. Možemo li za njega
u jezicima iz kojih smijemo pretpostaviti preuzimanje u naš sustav naći takvu
osnovu koja može biti izraz za već spominjani sadržaj »stoprv rođen«? U latinskom
ne nalazimo ništa, ali zato u grčkom znamo za βρέφος »foetus«, »mlado«, »novorođen­
če«, »dojenče«, »dijete« (Liddell-Scott 329)3 S koje je uglavnom s istim značenjem
sačuvano u novogrč. βρέφος »nouveau-né«, »Säugling«32, a po semičkoj organi-

2 7 Latterino je u stvari paretimološko »objašnjenje« grč. atherine pomoću sadržaja »mlijeko« {latte),
REW 755, DEI 2180. Usp. naše mli(je)ko, mU(je)Z i venecijanizam pelilate, a za gavune mliiica
(A. Tresić-Pavičić, cit. u H 230) (13.3.1.2.), te frane, laitreau. Naprotiv, za albanski jezik terine
(Pesh. Shq. 227) je neprozirno.
28 Usp. nonnati »novellarne«, C. Battisti BALM 2—3, 65.
29 Usp. Pavlinovićevo sitna ribica koja se stoprvjjzlegla (24.1.3.1.)
30 Novogrč. άθ-ερίνα »Pöbel(haufe)« (Mitsotakis).
31 Boisacq 133; Frisk 1, 266. Riječ je prasrodna sa stslav. Sribf (usp. Skok 3, 673).
32 Ghantraine 1, 195: »se dit du petit d’un animal«.

397
zaciji potpuno odgovara ostalim sredozemnim nazivima kako za Atherina sp.
tako i za mlađ druge ribe. Kako je očigledno da takvu izvođenju nema fonetskih
zapreka, smatramo da je naše brfun, brefun itd. relikt od grč. βρέφος33.
24.1.4.1. U prilog takvu zaključivanju govori i naziv malìe (Premuda), u kojem
je očigledan sem »mali« (usp. Skok 2, 374), jer se na vrijednost »duh nekrštena dje­
teta, tintilinić«, koja je u folklornim terminima mačić, masić, masmalić (Skok 2,
345), kod naziva za gavuna ne može pomišljati.
Usp. \ tal. nini.
24.1.4.2. Varijanta brljun mogla je nastati unakrštenjem sa brgljun Engraulis
encrasicholus.
24.1.5. Gavuni se mogu nazivati i po boji. Likovi modrak, modraš (i gavun mo-
draf) podudaraju se s nazivima za druge dvije obitelji (v. 22.10.1. i 23.2.6.). Oprav­
dan je i naziv zeleniš34·, koji sami nismo zabilježili, ali ga Šoljan (RJ 481—3) navodi
kao prvo ime za sve tri Atherinidae. Ne znamo da li je u upotrebi u narodu35 jer
sadržaj »zelen« ne nalazimo ni u drugim nomenklaturama. Šoljan ga je mogao pre­
uzeti od Petra Giunia koji taj naziv navodi u Novinama od 20.12. 1943, str. 6.
24.1.5.1. Sadržaj »bijel«, koji se može odnositi na prozirnost sitnih primjeraka36
ili pak na doista bijelu boju ribe37, izražen je u starom liku beleznica o kojem je već
bilo govora u 21.2.2. Svijetla boja tijela izražava se u nekim drugim jezicima pomoću
naziva sa sadržajem »srebren«38: abruc. argéndinè (Giammarco 156); bug. srebvrka
(Drenski 136); turski gümü§ (Nalbandoglu 16); engl. silverside (OECD 900). U na­
šem je jeziku to temeljna oznaka za vrstu Argentina sphyraena (v. niže 24.2.2.), ali
se sadržaj »sjajan« može naći u nazivu lustravac ( < ven. lustro »lustrato«; »splendore«,
Boerio 379 < lat. LU STRU M »Glanz« REW 5184)39, koji se temelji na dva sadr­
žaja: lustran »sjajan« i lustra »ćcaille«, »ljuska« (usp. Ijuštrina, 23.1.6.); za ovaj po­
sljednji usp. strugaš.
24.1.6. Od svih naziva koje smo dosada razmotrili samo su gavun i brfun opće
oznake za Atherinidae. Kao što je slučaj i kod drugih vrsta, te su ihiionime Hrvati
preuzeli od stanovništva zatečenog na jadranskoj obali. Ostali nazivi nose više in­
formacije i odnose se na određene vrste, veličinu ili stadij u rastu i to su uglavnom
tvorbe nastale u našem jeziku. Kao što smo vidjeli iz tabele 24.1., znatan broj takvih
ihtionima nastao je zbog istih osobitosti referenta kao i kod druge dvije obitelji ili
je jednostavno prenesen na gavune: krivac (23.4.3.). pića (22.13.3.2.), inčok (23.4.1.),

33 Grčki je kao naziv za jednu od Clupeida poznavao i μεμβραφύα (v. Strömberg 68), što je kon­
trakcija od dva sinonima μεμβρ (άς) + άφύα. Ihtionim se pojavljuje samo kod komika Aristo-
nima i teško je na taj oblik pomišljati kao na etimon našem brfun.
34 »II dorso è verdastro«, Lythgoe 193; »Dunkel grüngrau«; »grüngrau, silbern gestreift«, FFA
621.
35 Zeleniš ne bilježe ni ARj ni Skok, a ne navodi ga ni H.
36 Usp. tal. acquadella, acquatella (Penso). Fr. Cetti (3, 195—6) je ovako opisuje: »Abbonda quel
pescetto tr a s p a r e n te come un vetro, con una benda d’argento laterale, pescetto simile al­
l’acciuga, benché più piccolo, che i naturalisti chiamano Atherina...«.
37 »Les flancs et le ventre sont blanchàtres«, Boudarel 308.
38 »La banda laterale argentea è ben evidente«, Tortonese 11, 30.
39 Teško je bilo što zaključiti iz članka lustra, luštar, kako su redigirani za Skok 2,332. Usp. ARj
6, 227 i 228.

398
gira, girica, girici mpl (22.3.1.)· Kod naziva žir riječ je o čakavskoj realizaciji već
objašnjenog žir (23.4.4.1.), pa se ne može prihvatiti Schuchardtovo izvođenje
(.ZfrPh 24, 1900, 420) iz tal. zero < GERRES40, to tim više što bi zero > žir
predstavljalo ikavizaciju koja se u tom kraju ne može očekivati, a ni kvaliteta vokala
ne odgovara tal. dijalektalnom obliku.
24.1.6.1. Ostali nazivi, a njih ne nalazimo među oznakama za Clupeidae i Mae-
nidae, uglavnom uz gavun označavaju sitne primjerke ili donose dodatnu informa­
ciju o veličini. Tako u Vinjercu nalazimo ove oznake odnosa u veličini:

sitar < < mrižar

\ A
gavun
I
Φ glavaš

što znači: gavun je opći i neobilježeni naziv, sitar je manji gavun, mrižar je veći
gavun, a glavaš je »drug(ačij)i« gavun, tj. onaj »velike (tupe) glave«. Referencije i
nazivi su jasni: sitar je toliko sitan, da se može uhvatiti samo u (mrežu koja je gusta
kao) sito41; mrižar je toliko velik da se može loviti običnom mrežom jer za gavune
služi posebna mreža (gavunara, brhunara) 42. To je i razlog tal. denominacijskom
tipu forasacco ili antifrazom squarciasacco ili stracciasacco za istu vrstu (ZfrPh
32, 245). To nam potvrđuje i naš naziv mahača. Taj je ihtionim, prema modelu
glavaša, izveden od maha4'3, a to je naziv za unutrašnji, gušći dio trostruke mreže
stajaćice tzv. popunice44.
24.1.6.2. U Mokošicama (Rijeka Dubrovačka) grima označuje male gavune
(najsitniji su pića). Oblik je dobro potvrđen s neznatnim razlikama u značenju. ARj
3 ,4 3 2 prenosi grima iz Mikalje i Stullija sa značenjem »alice«, tj. vrsta srdjele45,
i iz L . Zore »mala sitna ribica uopće«. Skok 1, 617 (i ranije ZfrPh 50, 524) tumači je
kao »dalmatoromanski leksički ostatak iz oblasti ribarske terminologije« od grč.
γουμέα »restant de poisson« (Boisacq 156)46 47.

24.1.6.3. Sadržaj »skakati« usamljen je kod naziva za ovu vrstu. Ako je od te

osnove, tvorba je jasna u skakač, ali likovi skakaden i skakadelj47 potpuno su nejasni
i ne predstavljaju naše tvorbe. Po svoj je prilici riječ o paretimošlokoj prilagodbi
nekog nama nepoznatog oblika.
24.1.6.4. Formalno i semantički nejasan je i oblik čokalica (v. incoki)

40 Schuchardt navodi üiro prema Antoniu Ive, Dialetti ladino-veneti dell’Istria, 70.
41 O vezi između sito i sitan, v. Skok 3, 246.
42 Opis mreže i lova, v. P. Lorini 65.
43 M. Pavlinović (ARj 6, 737) bilježi maha »krilo od mreže«. N a Cresu i Lošinju akcenat je maha
Ne može se prihvatiti Skokovo mišljenje (2, 354) da bi maha bilo isto što i mahati, prvo zato što
je maha »mrtvi« dio mreže, a drugo stoga što je isto tako čest i oblik napa (v. Lorini 70— 71 ;
PomEnc 5, 375).
44 Mahača »gavun« nije nastalo iz iste osnove kao mahar »glavoč«, (v. 13.3.2.6.).
45 Isto značenje donosi i D. Parčić, 190.
4S Usp. i F.A. Wood, Amer. Journal Phil. 49, 1928, 168, te Frisk 1, 329.
47 Posljednji oblik navodi Lorini 25 kao naziv za Ath. hepsetus; usp. skakavac pravi, RJ 479.

399
24.1.6.5. Nazive rskavac48 i prskavac, naši informatori tumače tobožnjim rska-
njem pod zubima kad je frigan (v. bilj. 3). Naziv je zabilježio i identificirao J.
Kolombatović još 1881 (ARj 14, 202).
24.1.6.6. H 116 prenosi od B. Košića (G1HND 4, 1889, 292 i Rad 155, 30)
naziv grčki, što je zapravo množina m. roda, a jednina je grčak. Sam Košić navodi
prihvatljivo mišljenje svog informatora »kad se jede grkne i baš jest tako«.
24.1.6.7. Nije jasno da li je riječ o prijelazu antroponimi -> ihtionim u nazivu
manda (Vela Luka)4849. Mandalena kao naziv neidentificirane »male ribe« donosi
i V. Novak50, Narodne Novine 50, 1884, br. 126 od 31.5. U oba slučaja prvotni bi
poticaj mogao poteći iz maenula > mendula, ali se tome protive geografski razlozi,
budući da oblike s -nd- ne nalazimo na srednjem i južnom Jadranu. Manda, man-
dica moraju ipak biti paretimološke adaptacije jer se designiranje ribe pomoću an-
troponima vrši u pravilu kod većih vrsta.51
24.2. Po izvanjskom izgledu i Argentina sphyraena u mnogome je slična ga­
vunu. To se ogleda u postupcima narodne taksonomije jer se u više jezika ta riba
označuje istim nazivom kao gavun, bez ili uz dodatak neke determinacije. Razlog
takvom designiranju ne valja tražiti samo u sličnosti s gavunom, već i u činjenici da
Argentina nije priobalna riba, da se lovi dubinskom mrežom, da zato nije česta,
te da je njezina ekonomska vrijednost zanemariva52. Odatle i relativno mali broj
naziva i nepostojanje jednog imena koje bi prekrivalo značajniji areal. Naravno,
za ihtiologe se pitanje sličnosti između dviju vrsta ni ne postavlja, jer su Argentinidae
isključivo morske, tipično batipelagične i po svojoj strukturi ribe potpuno različite
od gavuna.
24.2.1. Među našim nazivima koji služe i za označavanje gavuna srećemo de­
terminirani ihtionim gaun od kulfa, tj. »gavun iz pučine«S3 i gaun od fanga, tj. od
blata, jer na takvu dnu živi i lovi se samo kočom54. Argentina se naziva i divlja oliga,
što je u opoziciji prema samom oliga »gavun« (v. 24.1.3.). Osnovu acu- »igla«, koja
je u agun, srećemo s promijenjenim sufiksom u aguc (usp. 12.2.2.1.), dok je sadržaj
»bijel«55 vidljiv u nazivu belac (usp. beleznica »gavun«, 24.1.5.1.).
Slično podudaranje s nazivom za gavune srećemo u turskom, tal., prov. i ibe-
roromanskim jezicima.
24.2.2. Ipak, brojniji su nazivi koji izražavaju osnovnu karakteristiku te ribe,
tj. srebrnkastu boju tijela. Taj je sem, kako smo već vidjeli (24.1.5.1.), u drugim
jezicima često izražen u nazivima za gavune. Kod nas se izražava bilo domaćim bilo

48 L o rin i 25 navodi gaun hrskavac.

49 H 214 navodi za isto m jesto v arijan tu inandica.
50 C it. u H 214.
s 1 U sp . mandeljenača za C e rn a gigas u D u b ro v n ik u (Baldo K ošić, G 1H N D 4, 1889, 280) i frane,
u C h e rb o u rg u madeleine za »baudroie«, L o p h iu s piscatorius (Jo u b in — L e D a n o is, 1, 214 i
F E W 6/1, 23).
52 »W irtschaftlich o h n e B edeutung«, F F A 565; »Gli A rg en tin o id i non h a n n o in teresse pratico«,
T o rto n e se 10, 147.
53 U sp . kulfača i kulfarska sardela, 23.3.1.1.
54 »L’arg en tin a vive a notevole p ro fo n d ità su fondi fangosi e d arenosi. Si c a ttu ra con le re ti a
strascico«, P. — S. 12; »Habitat : vases còtières e t d u large«, D ieu zeid e 2, 33. Z a fanag, gen. fanga
»glib, mulj«, v. 2.7.7. i 18.3.1.1.
55 »Q uando è fresco, è tra sp a re n te q u a n to b a sta p e r d istin g u e re le singole vertebre«, L y th g o e 63.

400
stranim izrazom. Iz osnove koja je u srebro, srebren izvedeni su nazivi: srebrenjak,
Srebrenica, srebrnica, srebrnjaca i srebrna56.
Na rom. izrazu argento ( < ARGENTUM REW 640) za sem »srebro« temelje
se ven. posuđenice arjentin, arjentina, te sa tal. -đ- arđentina. Nismo sigurni da bi
u oblicima sa sačuvanom velarnom vrijednošću -g- pred svijetlim vokalom (argen-
tin, argentina) valjalo vidjeti potvrdu prijelaza kroz dalmatski jezikS7 jer je prošireni
geografski naziv Argentina vrlo lako mogao djelovati u pravcu niveliranja izgovora
ihtionima58.
\ postoje u svim sredozemnim jezicima.
24.2.3. Neriješen je ostao samo naziv šmelac. Moglo bi se pomišljati, kao i u
nekim drugim slučajevima (usp. jalotel, 21.3.4.7.), na posredstvo povratnika iz SAD,
tj. na amer. smelt, kojim se označava ova i slične vrste (silver smeli, deep sea smelt,
great silver smelt, OECD 37; Oxford Engl. Dict. 2880).

56 L o rin i 28 navodi srebemica; A R j 16,251 im a, n arav n o , srebrnica.

57 T a j je p rijelaz sig u rn iji u ih tio n im u argentün T ric h iu ru s le p tu ru s (10.6.3.).
58 R om anske posuđenice n e bilježe A R j, Skok, p a čak n i H , dok N . F in k u Imeniku n em a n iti
v rs tu A rg en tin a sphyraena, iako H navodi Srebrenica kao n aziv za tu rib u /?/.

26 V. V IN JA E T IM O L O G IJA I. 401
 25. BUKVA I SALPA

25. Ne govorimo o bukvi i salpi u istom poglavlju samo zbog srodnosti što je
između tih dviju vrsta ustanovljuju ihtiolozi.1 Za nas je mnogo važniji niz poduda-
ranja između njihovih naziva koja srećemo u pučkim popisima2 i još više što za obje
vrste u svih naroda postoji zajednička crta u denominacijskom postupku : razlikova­
nje manjih i većih primjeraka3 s obiljem izvedenica iz oznake za neobilježeno ime
ili čak iz posebnih osnova. Osim toga, i bukva i salpa pokazuju jednu karakteristiku
koja je u etnički šarolikom Sredozemlju veoma rijetka : kod svih naroda oko velikog
mora, bez obzira na genetsku pripadnost jezika, bukva i salpa nose imena koja su
sva potekla iz istog prastarog i uglavnom nepoznatog izvora. Iznimke bi se mogle
nabrojiti na prste, no čak ni u njima ne bismo mogli isključiti formalnu vezu sa
panmediteranskim nazivom.4 Takvo stanje nam potvrđuje i dopunjuje konstata­
ciju da je proširenost i jedinstvenost naziva u upravnom razmjeru s važnošću za
prehranu stanovništva, ali i nadasve s neprestanom »prisutnošću« ribe uz svaku oba­
lu na svega dva tri metra dubine.5 Bukva i salpa su par excellence svakodnevne
vrste i, iako nisu predmetom »velikog« ribolova kao tune ili sardele, one su rezultat
ribolovne radinosti priobalnog pučanstva, pa za taj svijet predstavljaju čest (iako

1 B ukva (B ox boops = B oops boops) i salpa (Box salpa = S a rp a salpa) p rip a d a ju brojnoj ob itelji
S paridae (L o rin i ih naziva Spari, a Šoljan Ljuskavke); C L O F N A M 139; F F A 582 svrstava o b je
vrste (B oops boops i B oops salpa) p o d 2 F lg 7 , ističu ći tak o n jihovu bliskost. T o rto n e se 11,114— 118
navodi G en. Boops i G en. Sarpa i p o tc rta v a : »Questo g en ere (sc. S arp a), spesso r iu n ito a Boops,
è m onotipico« (11, 116). D e v e t v rsta ob itelji S paridae, p re m a isto m a u to ru (11, 83— 4) »sono
ra g g ru p p ab ili in tr e sottofam iglie : D en ticin ae, S p arin ae e Boopsinae«. D ieu zeid e 3, 52— 56
p o d gerire Boops svrstava B oops boops i B oops salpa.
2 U sp. p o rt. boga za obje vrste (C astro 141 i 147) a is to tak o u T u n is u ar. chelba ( < salpa), O m an
151 i 152. Č ak i A. N in n i 1870 (97 i 98) navodi z a V eneciju boba kao naziv za b u k v u i salpu,
što m ože vrlo lako b iti om aška. O sim toga, k o d A teneja 321f, βόα je is to što i σάλπτ], a slično č i­
tam o i k o d H e zih ija (v. L id d e ll-S c o tt, 1582). Z a F in k a , Imenik 38, bukva je obična bukva, a salpa
zlatopruga bukva ; u sp . p o rt. boga legitima za B b (C astro 141).
3 T . Šoljan R J navodi p osebne dijagnoze i crteže za o d rasle i nedorasle p rim jerk e salpe (733 i 754).
4 Čak i za p ro širen o (i »službeno«) španjolsko (i p o rt.) salema »salpa«, koje se tum ači p om oću ar.
hallama (korijen /; — l — m »sanjati«), p a b i se očekivalo *falema ili *alema, m o ra se zaključiti
da je d o p ro m jen e početnog sloga došlo por influenda del sinònimo salpa (C orom inas D C E L C
3, 128; u sp . i M a n u e l A lvar, B A L M 13— 15, 565).
5 »(Boga) è u n a specie com une che vive in b a n c h i, spesso in acque di m e d ia p ro fo n d ità . S i avvi­
cin a freq u en tem en te alle coste rocciose o alle p ra te rie m a rin e (Posidonia) dove p u ò stare a soli
2 m di p ro fo n d ità ... Q uando m isu ran o c irca 10 cm si avvicinano alle riv e. N e l M e d ite rra n e o
q u esta è u n ’im p o rta n te specie com m estibile«, L y th g o e 206— 207; »La salpa è m o lto com une
n el M ed ierran eo . Si n u tre d i alghe e delle diatom ee che coprono le rocce e le erbe. È u n a specie
di acqua bassa, che n o n si tro v a m ai al di sotto di 15 m ; i b an c h i d i in d iv id u i giovani possono
pascolare in acq u a d i p ro fo n d ità in ferio re a 1 m , dove vengono so sp in ti av an ti e in d ie rto dalla
forza delle onde. I b an ch i di salpe sono spesso accom pagnati d a altre specie quali la ricciola
(Seriola dumerilii) e la boga (B oops boops)«, L y th g o e 208.

403
ne uvijek jednako cijenjen) izvor prehrane.6 Međutim, ako ih sredozemni narodi
jednako ne cijene, oni jednako na njih gledaju, jednako se uočavaju njihove karakte­
ristike, na jednak način njihovi nazivi ulaze u narodne izraze, metafore i poslovice :
jedinstvenost gledanja na referent rezultira jednakim lingvističkim postupcima.
Ogledne karte Mediteranskog lingvističkog atlasa (ALM 575 i 574) rječita su ilustra­
cija tog mediteranskog jedinstva.
25.1. Jezični znak kojim se označava vrsta Box boops (u daljem izlaganju Bb)
izrazom je gotovo jedinstven za čitavo Sredozemlje. Bez obzira na različite pareti-
mološke prilagodbe do kojih je neprestano dolazilo i unutar pojedinih jezičnih su­
stava i prilikom naslojavanja novih etničkih skupina na zatečene, ipak se za nazive
za Bb može reći da su na čitavu Mediteranu nastavljači jedinstvenog oblika. Sličnu
smo situaciju vidjeli kod naziva za tunu (20.1.2.), ali ovdje je jedinstvenost očitija
jer je jedinstven znak kao cjelina, i izraz i sadržaj, budući da se jedan termin upo­
trebljava isključivo za jednu monotipičnu vrstu: dok je kod tuna referent bio raz­
nolik, ovdje imamo oznaku za jedan jedini referent. Potreba posebnog označavanja
nedoraslih primjeraka neće ozbiljnije narušiti tu jedinstvenost jer većina naziva za
iuv. i dalje ostaje u formalnoj vezi s općim nazivom budući da je tvorena na istom
leksemu koji je u osnovi neobilježenog termina.
25.1.1. Naglašena mediteranska jedinstvenost dopušta nam da zaključimo da
se i u jezicima gdje se pojavljuju dva izraza kao moguća etima kasnijih oblika ipak
radilo o paretimološkim prilagodbama. Jedan ili drugi izraz nastali su samo kao
rezultat traženja bilo kakve motivacije onom od izraza koji je bio ili postao nemoti­
viran, a to nam je potvrđeno posvudašnjom formalnom shčnošću i paradigmatskom
blizinom izraza. Jednako kao što su se naši likovi bukva, bugva, buba ili buhar raz­
vijali na različite načine jer su primani iz već izdiferenciranih izvora, tako isto mo­
žemo zaključiti da su se i ti izvori diferencirali pri prijelazu iz sustava u sustav i ta­
ko idući u prošlost sve do jednog praizvora koji je, u slučaju bukve to možemo slo­
bodno tvrditi, bio jedinstven.
25.1.1.1. Kao prvu ilustraciju dvojakih izraza, za koje tvrdimo da je jedan morao
predstavljati paretimološku interpretaciju drugoga, uzet ćemo situaciju oko desig-
niranja bukve u grčkom jeziku. Iako ne možemo ni ovdje s potpunom sigurnošću
tvrditi da je uvijek riječ baš o bukvi, ipak možemo biti sigurni da su iz jednog od
tih izraza ili iz rezultata njihova križanja potekli kasniji nazivi za Bb. Grci, naime,
poznaju dva izraza koji se temelje jedan na svemu »vikati«, a drugi na karakteristič­
nom velikom oku koje se uspoređuje s okom u vola. Prvi je βώξ, nastao stapanjem
od βόαξ, -ακος. Za tako označenu vrstu Aristotel (Fragm. 301 R) tvrdi da je posveće­
na Hermesu i da je jedina riba koja ispušta zvukove (ότι μόνος των ιχθύων φωνήν
προίεται καί ούτως ώνόμασται), a isto čitamo i kod Ateneja 287 : ώνομάσθη παρά
τήν βοήν. Aristotel (HA 9, 3, 1) kaže nadalje da su te βώκες, jednako kao i μαινίδες,
βελόναι i dr., ribe koje žive u jatu, dok Atenej 286 ističe išaranost njihovih leđa.
No, Aristoph. Byz. ap. Athen. 287 a, pozna i naziv βόωψ (koji semantički potpuno
odgovara ihtionimu βούφθαλμος kod Marcela Sidećanina) i to za »malu ribu velikih
očiju kao u vola«. Nemoguće je reći koji je od ta dva ihtionima u grčkom doista
označavao Bb. Može se pretpostaviti da su u jednom stadiju tu funkciju vršila oba.

6 »Prem a statističk im podacim a, k o d nas se u lo v i godišnje preko po la m iliju n a kg bukava, n o vrlo

je vjerojatno, d a je stv arn i u lo v veći o d navedene količine«, PomEnc 2 ,1 3 2 . »Les cap tu res ra p -
p o rtées p o u r la zone d u C G P M ( = M ed itera n ) se so n t élevées à 2 1700 to n n es e n 1970«,
Fiches F A O . N e postoje statistik e o ulo v u salpi.

404
jer današnji mediteranski jezici nastavljaju i jedan i drugi izraz.7 Što se tiče prvog,
Aristotelov podatak o životu u plovama8 odgovara našoj Bb, a donekle bi se moglo
prihvatiti i Atenejevo karakteriziranje pomoću išaranih leđa. No, ispuštanje zvukova
takvu identifikaciju dovodi u pitanje jer bukva ne ispušta zvukove. Što se tiče dru­
gog grčkog izraza, ihtiolozi se slažu da Bb ima relativno velike oči: »Yeux grands,
arrondis«, Dieuzeide 3,54; »occhio molto grande«, Lythgoe 206; »les yeux sont
grands, leur diamètre atteint le tiers de la longueur de la téte«, Boudarel 330. Prema
tomu, s obzirom na referent, prihvatljivije je da bi βόωψ bio oblik koji bi se doista od­
nosio na bukvu nego da bi to bio βώξ koji je možda bio i oznaka za neku drugu vrstu.
U prilog tome govori i činjenica da današnji novogrč. oblici nastavljaju izraz βόωψ.
25.1.1.2. Rimski nam izvori malo mogu pomoći. Plinije spominje oblik boca
samo jednom i to bez ijedne riječi komentara u popisu u 32. knjizi (145), dok P.
Festus (27, 17) ponavlja ono što smo čitali u Aristotela o ispuštanju zvukova: »bo-
cas genus piscis a boando, i. e. vocem emittendo appellatur«. Kasnije će Izidor u
svojim Etym. 12,6, 9 dovesti ihtionim u vezu sa »volom«: »Bocas dicunt esse boves
marinos, quasi boacas«. Očito je da je lat. oblik preuzet iz akuzativa od grč. βώξ
< βόαξ. Rondelet(ius) ga bez dvoumljenja interpretira kao Boops boops.
Budući da su svi današnji mediteranski nazivi potekli bilo iz βώξ (naša obala i
obale njoj na zapad bez dijela Italije) bilo iz βόωψ (dio Italije i sve obale na istok od
naše), možemo zaključiti da je jedan od tih izraza nastao paretimološkom prilagod­
bom drugoga ili pak da su oba prilagodbe nekog trećeg, nama nepoznatog, medite­
ranskog naziva. Očuvanost jedinstvenog mediteranskog, tj. predindoevropskog na­
ziva za salpu, s kojom bukva ima mnogo dodirnih točaka, govori tome u prilog.
25.1.2. Kao što ćemo vidjeti za salpu (25.2.), i kod naših se oznaka za bukvu
nameće konstatacija o gotovo potpunoj jedinstvenosti općeg, neobilježenog naziva
čemu se suprotstavlja neobično velik broj izvedenica i njihovih likova kad valja oz­
načiti manje i najmanje primjerke.
Uz iznimku koju čini osam točaka na krajnjem sjeveru Jadrana, sva naša obala
čuva iz dalmatskoga preuzeti i kod nas rano prilagođeni tip bukva (lat. boca, grč.
βώξ), u kojem je dalmatsko posredstvo potvrđeno čuvanjem bezvučnog velara k,
a rano preuzimanje i prilagodba našem sustavu umetanjem -v- kao u drugim sta­
rijim romanizmima blitva, mrkva itd. To je zaključak do kojega je došao Skok 1,232
i još ranije u ZfrPh 54,4489. Dotle se spomenuti članak u ERHSJ može prihvatiti.
Ako u njegovu daljem tekstu i zanemarimo neke očigledno neprihvatljive navode10,
koji s pitanjem oznaka za Bb nemaju veze, postavlja se pitanje tumačenja za vari­
jantu bugva, koja je proširena gotovo isto toliko koliko i bukva. Areali se tih dviju
varijanti usko isprepliću: bukva je u upotrebi na čitavom obalnom potezu od Ilo-
vika do Ulcinja; bugva, naprotiv, pojavljuje se unutar tog areala i to od Unija pa
do sela južno od Šibenika. Ispod te oblasti lik se bugva nikako ne pojavljuje. T u ­
mačenje da »oblici sa sonoriziranim velarom k > g predstavljaju upliv mletačkog
boga« ne može se nikako prihvatiti. Prvo, zato što ni mletački, a ni istočno-jadranski

7 S istem atičan su iskoristili ob a: C u v ier 1814 B oops, a V alenciennes 1830 Box. D anas zastarjeli
b in o m Box boops ujed in ju je dva stara grčka n aziva (u sp . C L O F N A M 139. 2.).
8 »È gregaria e fo rm a branchi«, T o rto n e se , 11, 115: u sp . i b ilj. 5.
9 N ešto m anje ek sp licitn o čitam o u Term 47 : »Bukva ili bugva je doduše lat. riječ boca, ali ova je
o p e t grčka p o su đ en ica od bóax odnosno box).
10 K ao što su , n p r., svrstavanje p o d isto geslo ih tio n im bukovec (»M alinska, naliči n a konja«) /?/
ili »βώκα = Λ-ύννον«.

405
tal. dijalekti uopće ne poznaju taj oblik, a ni oblike koji bi nastavljali prvotni tip
sa grč./lat. -k- (v. ALM, karta 575 i C. Battisti BALM 2—3, 78), a drugo, zato što
se naziv bukva upotrebljava i u mjestima najizraženijeg venecijanskog utjecaja.
Zato će biti uputnije variranje kjg pripisati neistraženim interakcijama do kojih je
dolazilo unutar fonološkog sustava i morfosemantičkim okolnostima koje su mogle
rezultirati i paretimološkim izjednačavanjima i formalnim divergencijama u svrhu
izbjegavanja nepodnošljivih homonimija, jer se sve snage moraju uzimati u obzir
kod ovakvih etimološki jedinstvenih naziva. Da je, kojim slučajem, valunski oblik
budva nešto rašireniji, kojem bismo tada uplivu, fonetskom zakonu, fonološkoj »pra­
vilnosti« ili unutarsistemskom »pritisku« pripisali prijelaz k > ω > d ì No, taj
oblik postoji i ukazuje nam na krhkost argumenata koji se mogu navoditi za »prije­
laze« takvog tipa. Isto tako, veljotsko hauba, koje navodi Bartoli 2, 173, nije ništa
drugo do li kasnija čakavska diftongadja osnovnog vokala u vencijanizmu boba,
koji je proširen na tom terenu. Taj diftong nije uopće romanistički relevantan.
Prema tome, jedino što se može sa sigurnošću tvrditi jest da su bukvajbugva stariji,
iz dalmatskoga preuzeti nazivi koji nastavljaju lat. boca ( < grč. βώξ), dok su oblici
boba, buba novije posuđenice iz ven. boba (Boerio 84; A. Ninni 98; E. Ninni 12)
koje nastavlja sr. grč. akuzativ τον βόωπα (odo βόωψ)11 i koje od kvarnerskog luka
seže do Ankone, u San Benedetto del Tronto postaje lobbè, a već u Peskari je u upo­
trebi južnotal. oblik iste etimologije uopi12.
25.1.3. Tako kompaktnom arealu neobilježenog naziva suprotstavljaju se usit­
njeni areali obilježenih naziva koji služe za označavanje manjih i najmanjih primje­
raka. Funkciju oznake vrše; a) prošird koji se dodaju osnovi općeg naziva i b) nazivi
iz drugih osnova. Već prema osnovnom nazivu proširci se dodaju na buko-, bugv-
ili bob-, a mogu biti : 1) domad, 2) romanski, 3) romanski + dom ad i 4) romanski
+ romanski. Tako postignute tvorbe razvijaju se prema lokalnim dijalektalnim uvje­
tima.
25.1.3.1. Veoma česta ekspanzija je rom. deminutivni sufiks -ellu(s), u kojem
se geminata reflektira sa palatalom kao u košulja < casulla13, a taj se palatal prema
lokalnim uvjetima može pojednostavniti u -j-. Tako je nastao ihtionim bukvSj i
ikavizirani bukoilj i bugvilj. Istog porijekla može biti i lik bugvalj. S rom. deminutiv­
nim sufiksom -inu(s) izvedeni su likovi bukoin, bukolna i, uz k -» č, bučtna. Kombi­
naciju dvaju romanskih sufiksa (-ulus + -inus) uz mlet. bob- nalazimo u liku bo-
bulina.
25.1.3.2. Naš dem. sufiks -ica srećemo u likovima bugvica i bokvica1*, a odgo­
varajući m. rod u bugvić, bobić i bubic. No, kad se jednom zastre deminutivna vrijed­
nost aloglotskog sufiksa, nameće se potreba dodavanja domaćeg istoznačnog ali
funkcionalnog sufiksa na takvu umanjeničku tvorbu, i iz toga rezultiraju hibridi :
bukveljić15, bukveljica, bukoejica, bugvajić, kojima treba pribrojiti i likove bugvuljača
i bugvolić jer isto tako označuju iuv. Bugvalj i bugvajić imaju tvorbenu paralelu u
bobajić. Proširak -al(j) u tim likovima može biti hrvatskog i stranog porijekla.

11 V. M . C ortelazzo, Influsso 43— 44.

11 C . B a ttisti vrlo jednostavno i jasno ističe opoziciju tal. rezu ltata boga ~ bòba: p rv i je »d’area
ligure« (B A L M 2— 3. 78), a d ru g i »d’area veneziana« (D E I 545).
13 Skok 1, 490.
14 T u u sam ljenu p ro m je n u osnove ( bokv-) zabilježili sm o kod albanofonih rib a ra u U lcinju.
15 H 61 c itira iz L u k a Z ore bukveljici (s. v. bukveljik lij).

406
25.1.3.3. Usamljen je lik na -eć: bukoeč, koji ima vrijednost zbirne imenice
(Sve sam bukvečl Baošić).
25.1.3.4. Za označavanje najsitnijih primjeraka upotrebljava se na Ižu termin
buhar, a u Žmanu leksija bugvilj buhar. U tim smo oblicima skloni vidjeti pareti-
mološko naslanjanje na buha, koje je omogućeno neznatnom prilagodbom izraza.
Glede sadržaja, usp. oznake za druge najmanje ribice: gamad, -in (22.13.2.) ili
grinta (24.1.6.2.).
25.1.4. Ostali nazivi za Bb iuv temelje se uglavnom na dvjema osnovama, bat-
i mat-, s većim brojem različitih tvorbi koje odreda nose znatan stilistički naboj jer
služe za označavanje sitne ribe. To uvelike otežava etimološku interpretaciju ihtio-
nima.
25.1.4.1. Od osnove bat-, iz koje su izvedeni nazivi i za sitne Maenidae (22.15.1.)
i za sitne Atherinidae (24.1.2.3.), sa sufiksom -ej ( < -eliti) izveden je lik batèj (kao
bukvčj), a sa sufiksom -uša16 batejuia, koji se podudara sa nazivom za gavuna. Među
nazivima za Bb ne nalazimo složenicu batoglav(ac) kao kod spomenute dvije obi­
telji, ali nam H 107 navodi glav (pl. glavom) kao oznaku za Bb iuv.
25.1.4.2. Geografski su odvojeni likovi s osnovom mat-, koju ne znamo obja­
sniti jer je kao oznaku za Bb ne srećemo ni u jednom drugom popisu17. Nazivi
izvedeni iz te osnove u upotrebi su samo na otočju zadarskog arhipelaga18, pa može­
mo zaključiti da su nastali paradigmatskim širenjem jednog oblika, no, kako je riječ
o nazivu afektivnog sadržaja (iuv. i iuvss-\), može se očekivati najraznovrsnije forme
izraza. Ako pođemo od najjednostavnijeg oblika matan19, matani (m. pl. za iuvss.),
možemo ustanoviti više pravaca širenja izraza i njemu pridružene vrijednosti:
1) prema nemotiviranim matalana, matalani (m. pl.) i matelani (m. pl.);
2) prema izrazu antroponima Matija i njegovih varijanti: matte, matijaš20;
3) prema izrazu semantizma »veslač«, »brodar«... batelanti (m. pl.)21.
Kod ovog trećeg razvojnog stupnja, oznaka za Bb spaja se sa nizom naziva koji se
temelje na osnovi bat- i tek na tom stadiju možemo na osnovi paralela u drugim
popisima pokušati naći semantičko opravdanje takvog denominacijskog postupka.
Naime, jednako kao i kod salpe, ribari razlikuju bukve, koje se drže nekog mjesta,
od onih koje u određenim godišnjim dobima prolaze i dolaze. To nam opisuje i
Tortonese 11, 115: »Secondo i pescatori liguri alcuni branchi sono stazionarli,
mentre altri — composti da individui il cui corpo è più allungato — effettuano mo­
vimenti migratorii spostandosi periodicamente e irregolarmente lungo le coste«.
Autor ne navodi posebnog naziva za takve bukve, ali Penso bilježi za Siciliju karak­
terističan naziv opi di passa, kojem semantički odgovara vuopa de corsa, što ga za
talijanski dio južnog Jadrana navode Joubin i Le Danois (124). I naš i dva tal. ih-
tionima očigledno konceptualiziraju istu osobinu bukava koje »prolaze«, »voze uz

16 Skok 3, 550.
17 Matan je oznaka za T ry g o n sp . (3.4.4.), ali je vrlo teško dovesti taj n a z iv u v ezu sa B b.
18 N e bilježi ih n i A R j n i Skok.
19 N a ra v n o , iz b o r to g lik a je a rb itra ra n je r je parad ig m atsk o širen je m oglo po ći i o d d ru g ih likova.
20 V iše o tra n sfe ru an tro p o n im -> ih tio n im , v. V in ja 1978 (1) 3— 25.
21 U sp . ven. batelante »barcaiuolo ch e voga n e i battelli«, B oerio 6 8 ; batel i batelica »mala b ark a
rav n a dna« (južnije n a J a d ra n u Iđja) postoje k ao apela tiv i n a D u g o m oto k u (C ro n ia I D 6 ,1 0 6 ).

407
obalu«, samo, dok je u tal. stvorena posebna opisna leksija, kod nas je značenje mo­
dificirano paretimološkom modifikacijom izraza. Imamo razloga da pretpostavimo
da je do takve modifikacije došlo i u turskom. Ako pogledamo kartu ALM 575,
lako ćemo vidjeti da turski preuzima od grčkog susjeda γοϋπα (Proia 660; γόπα, ib.
658) za svoj naziv gupa, ali uz taj oblik nastaje i čak se nameće kao »službeni« naziv
kupes (Nalbandoglu 17). Budući da rječnik Türk Dil Kurumu za Bb donosi famur
küregi (doslovno »izmet«, »smrad«22 + »veslo«), M. Nicolas 51 smatra da sadržaj
»veslo« upućuje na vezu između kupes i novogrč. τό κουπί »veslo« (grč. κώπη), tj.
na mogućnost da je grčki oblik djelovao na paretimološko prilagođivanje gupa
-» kupes.
25.1.4.3. Na semu »smrad«, »neugodan zadah«, koji smo naglasili u bilj. 22,
temelji se i naziv jarić23. Isti semantizam, konceptualiziran kao prč ili praz, već
smo sreli kao oznaku za pripadnike obitelji Maenidae (22.5.2.2.).
25.1.4.4. Naziv zelenka, što ga za Pag donosi H 467, lako se opravdava zelen­
kastom bojom24 leđa u bukve25. Opravdan je i naziv bugva zlatica, koji se, prema
H 60, upotrebljava za zimsku bukvu u Jablancu.
25.1.4.5. Nejasna nam je veza između l'egüm »sočivica« i naziva za najsitnije
Bb legumini (m. pl.), ako je ihtionim uopće izveden iz te osnove.
25.2. »Salpa ubique gentium nomen suum retinet«, tvrdi još u XVI stoljeću
humanist Petrus Gyllius (P. Gilles)26. Konstatacija je točna jer je jedinstvo naziva
za vrstu Boops salpa (u daljnjem izlaganju Bs) na cijelom Mediteranu doista pot­
puno27. Budući da je znatno veća i općenito traženija od bukve28, iako s njom dijeli
niz sličnih karakteristika, za salpu će se kod obilježenih naziva s više inzistiranja i
točnosti voditi računa o »normalnim«, velikim, srednjim, malim i najsitnijim pri­
mjercima, i to pomoću oznaka koje će se izvoditi gotovo uvijek iz osnovnog naziva
salpa, naravno, uz promjene uvjetovane lokalnom dijalektalnom situacijom. No,
dok naziv posvuda nastavlja isti mediteranski etimon, ukusi su različiti i salpa je
za neke krajeve izvrsna hrana, dok je za druge prezrena riba koja se jede samo kad
nema ničeg drugoga. Dok Tršćani govore salpa e dona in ogni stagion bona, dotle
je stanovnici Marseillea nazivaju rječitim nazivom mangeo merdo (Rolland 3, 168).
Kao što ćemo vidjeti niže, ta je podjela ukusa stara koliko i mediteransko kulinarstvo.

22 Bukva je p o znata po svojim d u g im crijevim a koja se p razn e i tako šire neu g o d an sm rad čim se
rib a izvadi iz m o ra ili skine s u d ice, tako d a A. G rie ra ( Ormeigs ... 40) naglašava: aquest peix,
quan suri de l’aìgua, ja put... S lič n u ćem o o so b in u s v iše klasičnih i su v rem en ih p o tv rd a vidjeti
niže kad b u d em o govorili o salp i. »Smrad« i »govno« značajne su sem . c rte za skup {Bb + Bs}.
23 E tim . za jarac, jare, jarić, v. Skok 1, 755— 6.
24 »Rücken dunkelgrau, olivgrün«, F F A 582.
25 Iako taj oblik H n e navodi, F in k u Imeniku 38 m e đ u nazive za b ukvu svrstava i žutuja, što je
om aškom m jesto Šutnja u H 477. N o , taj je naziv H säm k riv o zabilježio um jesto žutuja, a n e
odnosi se n a B b već n a T ry g o n sp . (3.4.1.). H irtz a je u z a b u n u navela sin o n im ija sa matan jer
taj naziv m ože označavati Bb i T ry g o n (v. b ilj. 17).
26 De nominibus ..., cap. X L I I I , p. 557.
27 V id i k a rtu A L M 574.
28 M išljenja i u k u si se n e p o d u d araju čak n i o n d a k ad je rije č o p red n o sti salpe p re d bukvom . D ok
se kod nas u D alm aciji salpa uvijek neusporedivo više cijenila, a o tom e nam govore cijene rib i
iz srednjovjekovnih sta tu ta n a ših gradova i p o tv rd e današnjih ku lin arsk ih i rib a rsk ih p riru čn ik a
(usp. S R J 177 »meso je vrlo u k u sn o (sc. u salpe), osobito pečeno n a žaru...«), dotle P .— S. 76
bez oklijevanja tv rd e za b u k v u : »carni p iù apprezzate della congenere salpa«, a ova posljednja
je za B oeria 594 »pesce ignobile d el mare«. N aravno, zbog rež im a p re h ra n e , »okus ovisi o k raju
u kojem živi, jer m iriši n a m orsko bilje, kojim se hrani«, PomEnc 6, 712.

408
25.2.1. Klasični su pisci ribu podrobno opisali, a kako su se osim toga nazivi
sačuvali do naših dana na čitavom Sredozemlju29, ne može biti sumnje u identifi­
kaciju starog ihtionima. Grčki je ihtionim σάλπη obilato potvrđen u pisaca i to po­
najprije zahvaljujući neprestanim raspravama o tome da li je dobra ili nije ili pak
u koje je doba dobra i na kakvom je mjestu valja loviti pa da bude ukusna. Za Ari­
stotela (HA 8,4,1), salpa je riba koja se hrani izmetom i algama (ή δέ σάλπη τη
κόπρω καί φυκίοις)30, ne jede meso i jedina je riba koja će jesti i mahovinu31.
Slično se zgraža i Atenej 321e (σκατοφάγοι σάλπαι, βδελυχραί), za kojega je salpa
loše jelo, no, ipak, u Mitileni je ljeti još i dobra. Difil Sifnios (ap. Aten. 356 a) tvrdi
da je u Aleksandriji bolja ujesen, dok Ksenokrat (ibid) misli da ta riba može biti
ukusan obrok samo ako se ulovi na dubokom.
Kod Rimljana, koji su salpa preuzeli od Grka32, Plinije je spominje dva puta
u IX knjizi (68 i 162)33, dok o Ovidijevu sudu ne može biti dvojbe: merito vilissima
salpa {Hol 121)34.
Naziv je dakle star i sačuvan je sa starim značenjem, ali mu etimologiju nije
moguće utvrditi. Riječ su po svemu sudeći Indoevropljani zatekli na sredozemnim
obalama. I Boisacq (850) i Frisk (GEW 2,674) smatraju je mediteranskim reliktom,
a značajno je da je Izidor Seviljski, koji ima uvijek spremno tumačenje za sve la­
tinske nazive riba i drugih životinja, uopće ne spominje.
25.2.1.2. Kod nas je salpa (uz likove sapa, šopa) rano potvrđena uz točnu iden­
tifikaciju kako u leksikografa (Mikalja, Della Bella, Stulli) tako i kod pisaca (Hekto-
rović, Gazarović)3536. Srednjovjekovni izvori navode naravno salpa: Splitski statut
a. 1312, Statut Pule a. 1431 (.LexLMAIug, 1031) i Skradinski statut, cap. 67, p.
135). Etimologiju termina Skok je naznačio u ZfrPh 50, 526: »šopa < salpa REW
7549«, u Term. 47 : »grčka je riječ koja potječe od nekoga izginulog naroda na Me­
diteranu«, i uglavnom isto u ERHSJ 3, 19536.

29 Salpa ne živi u A tlan tik u sjeverno o d Biskajskog zaljeva, dok je u C rnom m o ru rijetk a, C L O F N A M
139.9.1., T o rto n e se 11, 117.
30 P o d ro b n iji o p is rib e daje A ristotel u Fragm. 182 a.
31 N eki prevodioci (C am us, S chneider) prevode to m jesto sa »tikva«. K o d A ristotela stoji πράσ ω ν,
što b i m oralo odgovarati lat. marubitmi. F ito n im nije dokraja id en tificiran , ali n avodi D ioskorida,
T eo frasta, P lin ija i A puleja u p u ć u ju n a Fucus bulbosus, za koji Šulek ( Imenik bilja, 519) navodi
h rv . nazive morski mah, morska mahovina, bračić. T o b i bio poznati frane, varech (usp. D . S i-
m onović. Botanički rečnik 203).
32 σάλπη > salpa f (O v id ije); σάλπης > salpa m (P linije).
33 ...piscis obscenus, koja se m ože ispeći tek nakon što se istu če šibom (N H 9, 68).
34 Ipak, neki su sta riji, a i noviji leksikografi (prim jerice G affiot) identificirali salpa kao »merluehe«,
»oslić« (M erluccius m erlucCius), a naš joj B elostenec (1, 1075) naznačuje v rije d n o st »stokvis rib a
morszka«, tj. bakalar. K ad ne bi b ilo d ru g ih dokaza, b io b i dovoljan sam o A tenejev podatak o
»sjajnim p ru g am a po bokovim a« (321 e), d a se v id i d a o bakalaru ili osliću n e m ože b iti riječi.
33 ARj 14, 543 i 624; 15, 916.
36 N ikako se ne m ože p rih v a titi d a b i istog porijekla b ila i slatkovodna sàpa (Sarajevo) »sitna rib a
u iMiljacki« (»T u se v id i da je prijenosom iz m orskog u slatkovodno rib arstv o riječ znatno p ro ­
m ijenila značenje«). R iječ je o sapaii (B arbus m eridionalis petenyi) i m nogo je u p u tn ije p om iš­
ljati n a slav. porijeklo b u d u ći d a je slatkovodni ih tio n im sapa panslavenski : ru sk i sàpa, poljski,
češki, lužičkosrpski sapa. T o je današnje njem . Zope, p reu zeto preko istočnopruskoga (V asm er
RussEW 2 ,5 7 8 i 695); drugačije V. K iparsky, Die gemeinslavischen Lehnwörter aus dem Germa­
nischen, H elsin k i, 1934, p. 138, koji sapa povezuje sa lit. Säpalas i let. sapals »D ünakarpfen«.
B ilo kako bilo , sarajevsko sdpajsapača n e m ože b iti m editeranskog porijekla. U to m slučaju, fo r­
m alno p o d u d aran je ne po tv rđ u je zajedničko postanje.

409
25.2.2. Naši osnovni likovi, iz kojih će se izvoditi obilježeni nazivi, ili vjerno na­
stavljaju grč. lat. izvor kao salpa ili pokazuju slavensku vokalizaciju -/- : saopa, šopa,
sapa. Istog je postanja i alb. salpi (Pesh. Shq. 142)37.
25.2.2.1. Kod obilježenih naziva za salpu srećemo tvorbeni paralelizam sa obi­
lježenim nazivima za bukvu (v. 25.1.3.). Uglavnom se može postaviti da je »manja«
(zapravo »srednja«) salpa obilježena romanskim deminutivnim sufiksom, a njegova
sraštenost govori o starijoj tvorbi jer su umanjenički morfemi uglavnom romanskog
(dalmatskog) porijekla; za »najmanje« se salpe tako modificiranim izrazima dodaje
prozirni domaći deminutivni sufiks ili čak istoznačni romanski proširak kod kojega
se umanjenička vrijednost osjeća (-i«(a) < -IN U S, -IN A ili -et < ven. -eto < -IT T U S ,
Skok 1,722 i 496). Na taj način dobivamo hibridne i ponekad redundantne aloglot-
ske tvorbe. S aloglotskim morfemima modificiraju se osnove salp- i sap-, dok uz
sop- nalazimo samo naše umanjeničke sufikse.
25.2.2.2. Najčešći je rom. sufiks -UCEU, koji nalazimo bez domaćih proširaka
u realizacijama muškog roda: salpoć, salpoć, salpuć, salpuc, sapoć, sapoc, saptič,
sapuš i u realizacijama ženskog roda u likovima salpuša, salpuca, sapuša.
Romansku i domaću, dakle redundantnu ekspanziju (-UCEU + -ić) vidimo
u likovima salpučić, salpočić, sapočić, te sa -ica : salpušica, sapušica, sapušica. Usam­
ljeno je opetovano domaće deminutiviziranje u tvorbi sapoškica.
Dvostruka romanska ekspanzija (-ULUS-I-/ == -IN U S) nalazi se u ihtioni-
mima salpulina, sapulina i sapulin (m. r.).
Domaća umanjenička tvorba vidljiva je u sapica, sopica i sapka, dok je samo s
rom. deminutivnim sufiksom -et (< -E T T O ) izveden lik salpet.
Umetnuto -a- u konsonantsku skupinu -lp- i rom. sufiks -uć ( < -UCEU) vi­
dimo u izrazu salapüc.
Različiti likovi imaju diferencijalnu funkciju, tako da u nizu mjesta razlikuju
tri veličine: »normalna« : manja (srednja) : sitna salpa, a to se ogleda, primjerice,
u ovim međusobnim odnosima naziva:
sapa : sapuš : sapušica (Žirje)
s°đpa3738 : sapoč : sapulina (Vrgada)
sapa : sapica : sapoškica (Rava)39
25.2.3. Nazivi za Bs tuo koji su izvedeni iz drugih osnova veoma su škrto za­
stupljeni.
Ihtionim drča moglo bi se protumačiti kao izvedenicu od hrv. srp. glagola
drhtati (v. Skok 1, 435). Na Korčuli afektivni izraz zdrča ne označava samo salpicu
već i svaku sitnu nevrijednu ribu, a preneseno i »kržljavo dijete«. Teška konsonantska
skupina olakšava se umetanjem -i- : driča. S romanskim umanjeničkim morfemom
postiže se dričula, a dodavanjem domaćeg (redundantnog) deminutivnog sufiksa

37 O b lic i s a -r- (sarpa i d r.) k arak terističn i su za istočni M e d ite ra n i za d io ta l. dijalekata. T a j je

o b lik B o n ap arte 1831. u zeo za generičko im e , a danas u ihtiološkoj sistem atici za salp u vrijedi
b in o m sastavljen o d d v iju varijan ti isto g e tim o n a (Sarpa salpa L .).
38 U sp . B. Ju rišić , Vrgada, 186.
3 9 T a k v o razlikovanje često je u ro m . jezicim a. T a k o A . R . R o b e rti, B A L M 13— 15, 658 navodi
za G allip o li (južna Ita lija ) čak 4 naziva z a stad ije u ra s tu salpe : fitalora (»appena nato«), kuièiola
(»a u n anno d i età), tnuškata (»salpa giovanissim a a c irc a d u e anni«), sarpa (»adulta«).

410
dričulica. Zbog -č- teže je pomišljati na drićkati »imati dijareju« (Skok 1, 440) koje
bi salpi pristajalo zbog velike količine izmeta40 koji neprestano ispušta, no ta riječ
nije na našim otocima poznata.
25.2.3.1. U Trpnju se male Bs nazivaju batej jednako kao i Bb (v. 25.1.4.1.).
25.2.3.2. Posebnu, »putničku« salpu, kojoj smo paralelu vidjeli, kod bukve
(25.1.4.2.), Tortonese 11, 117 ovako opisuje: »Secondo i pescatori liguri si distin­
gue una forma particolare di salpe, costituita da individui che in primavera e in
autunno formano grandi stuoli soprattutto in vicinanza dei p ro m o n to ri. Questi
pesci (sono)... detti »’salpe di corsa’«41. Takvu salpu trpanjski ribari nazivaju ban-
darda, a manju bandarela jer se sreću po bandama, tj. po bokovima, stranama
(usp. bokulja 19.3.5.2.). Ako je to narodno tumačenje točno, riječ bi potjecala iz
ven. banda »banda, fianco, lato« (prvotno iz franačkoga, REW 929). No, moguće
su i druge interpretacije. Tako, na primjer, da živi i pojavljuje se u jatima (banda
»Trupp«, »grupa ljudi«)42, što nas opet vodi istoj etimologiji. Ihtionim, dakako,
nije našeg postanja, a semantičku mu stranu zasada ne znamo objasniti.
25.2.3.3. Potpuno nam je nejasan također trpanjski naziv dinitri (ukoliko je
točno zabilježen).
25.2.3.4. Zlatopružica (RJ) i zlatopruga bukva (Fink, Imenik 38) izrazito su
knjiške tvorevine (prema njem. Goldstrieme, FFA 582). Karta 574 ALM donosi za
bugarski u Vami zlatoredica*3.

40 U sp . prov. naziv mangeo merdo. N a is tu o so b in u refe re n ta u p u ć u ju i n aši pu čk i iz rič a ji: Pun

riči ka salpa gavana (za B rač, A Rj 14, 624): pun si riječi kako šopa govana (za C av tat, ARj 15,
916); pun je solada kako salpa govana, kaže se u K o rč u li za b o g a ta čovjeka.
41 P o tcrtao V . V.
42 V . članak band. Skok 1, 106.
4 3 D ren sk i u o p će n e n av o d i postojanje Bs u b u garskim vodam a, p a će b iti d a je i taj ih tio n im učen a
tvo rba.

411
 26. OBORITA RIBA

26. Cijenjenu i ukusnu ribu koja se lovi udicom, parangalom, vršama, popu-
nicama i navlastito pod osti, ali nikada u velikim količinama, narod često naziva
oboritom ribom. Osnovni semovi tog izraza koji nije prodro u opći leksik jesu »oda­
bran«, »vrijedan«, ali uz isključenje vrijednosti »mnogobrojan«. ARj 8, 426 navodi
s. V. oborit značenja »obran, odabran, dobar, valjan«1, a Kavanjin donosi riječ u
kontekstu gdje se ne odnosi na ribu. Takva se upotreba više ne sreće. U nekim na­
šim primorskim krajevima uporabnu vrijednost oznake oborita riba ima sintagma
riba od kamena2, a samo donekle i neologizam pridnena riba, koji jezični normativci
odbijaju3. Slične je (ali ne jednake!) uporabne vrijednosti izrazstargđćna (stargđtnja)
riba, koji smo čuli na Hvaru. Vrijednost oznaka oborita i od kamena ne poklapa se
ni sa jednom ihtiološkom podjelom iako je među oboritom ribom najviše pripadnika
obitelji Sparidae4. No, lubin ili smudut jest i te kako oborita riba, a ne spada u tu
obitelj, dok bukva u nju spada, ali ona oborita riba nije. Zato ćemo se za semanti­
čku i stilističku vrijednost izraza zadovoljiti tvrdnjom Luka Zore koji kaže da »obo­
rim ribu zovu u Dubrovniku, onu što gospoda iju«. I, kako smo o dvije najtraže-
nije takve ribe, o ovrati i smudutu, već govorili (14.), u ovom ćemo poglavlju raz­
motriti nazive za zubaca (26.1.), pag(a)ra (26.2.) i arbuna (26.3.), koji svi spada­
ju u obitelj Sparidae5, a doista jesu ono što narod naziva oboritom ribom.
Postoji i jedan razlog lingvističkog reda koji nas upućuje da spomenute tri
vrste obradimo zajedno. Slika što nam je pruža cjelokupnost naziva za zubace, pagre
i arbune u mediteranskim popisima pokazuje svojevrsnu strukturu tog designiranja,
koju bismo mogli ovako grafički prikazati:

1 P a rč ić navodi (532) rije č oborit sa značenjem »trascelto«. Skok je n e bilježi.

2 A Rj 13, 924. Is ti sadržaj nalazim o jo d k o d G rka (όι π ετρ α ϊο ι) i L a tin a (pisces saxatiles'), a i
danas je čest u S redozem lju. U sp . tu rsk i ta j bahkìart (taf »kamen« + bahk »riba«) i a b r. pèscie
de sasse (G iam m arco 291).
2 U sp . B. F in k a , Morsko ribarstvo 8, 1956, 50.
* »Ove su p rio b aln e v rste (sc. S paridae) obične u Ja d ra n u . U rib a rstv u č in e tzv. o b o ritu rib u ,
veom a cijen jen u ra d i uku sn o g mesa«, M o ro v ić-Ž u p an o v ić, 50.
5 B rojna obitelj Sparidae sp ad a u p o d re d P erco id ei, re d P erciform es (T o rto n e se 11, 82— 122,
koji je o b rad io tu obitelj z a C L O F N A M 139.1— 139.10), a iz te sm o ob itelji već o b ra d ili n azive
za v rste : S p aru s (= C h ry s o p h ry s ) a u ra ta (14.), L ith o g n a th u s (= P a g e llu s ) m o rm y ru s (11.2),
B oops b o ops (25.1.) i S a rp a (= B o x ) salpa (25.2.). T r i v rste , k o jih ćem o n aziv e p o k u šati obja­
s n iti u ovom poglavlju, F F A predstavlja s n a jtip ič in ijim D e n te x d e n te x (582), P ag ru s pagrus
(580) i Pagellus e ry th rin u s (580), dok D ieu zeid e (2 ,1 9 ; 2 7 ; 32) za svakog o d n jih razlikuje p o
tr i v rs te : D e n te x : d en tex , fìlosus ( = gib b o su s), m a c ro p h th a lm u s; P a g ru s: p ag ru s, au rig a, e h re n -
b e rg i; Pagellus e ry th rin u s , c e n tro d o n tu s, acarne. P o stu p ak F F A odgovara uglavnom našoj
narodnoj tak so n o m iji: postoji tr i osnovne n aziva za tr i v rste , dok se n aziv i za njih o v e varijetete
p o stiž u d e term in acijo m osnovnog n aziv a ili nazivom iz p o seb n ih osnova (sa m ogućnošću p re t-
postavljanja arhileksem a).

413
 bentex ~ / ~ ~ ~ ^ Pagellus

X -X Pagrus
a to zn ači: naziv za D e n te x (sa ili bez determ inativa) može designirati vrstu Pa­
g ru s i o b rn u to ; isto tako, nazivi za Pagellus m ogu označavati vrstu Pagrus i obrnu­
to , n o , n ik ad a naziv za D en tex ne označava Pagellus, dok do obrnutog imenovanja
dolazi k a d je riječ o m anjim zubacim a. Prim jeri su brojni : na Elbi se Dentex naziva
dèntice, P a g ru s je p ra to 6 dèntice, dok pdrago znači i Pagrus i Pagellus7. Za španj.
n a m M . A lvar (R F E 53, 1970, 136, 137) potvrđuje isto tako: mackote je Dentex
i P a g ru s, a lamote je P agrus i Pagellus itd. Z a naše nazive, usp. distribucije u po­
p isim a J60|— 162| i J64J— 6 6 |89.

Opozicija profila pagra (a) i arbuna (b) (26.)

26.1. D o k sm o kod označavanja salpe vidjeli po čitavu M editeranu nastavljanje

i z r a z a jed in stv en o g naslijeđenog naziva, dalde podudaranje na planu izraza i na
p la n u sadržaja ( U ), kod naziva za poznatog i veoma traženog zubaca (Dentex den­
te x ) srećem o v rlo često podudaranje u organizaciji form e s a d r ž a j a ( \ ) . Naime,
u velikom se b ro ju jezika, pod različitim izrazim a, nazivi za tu vrstu temelje na
realizaciji sem a »zub(at)«, tj. kroz ihtionim se ističe osobitost zubi u te životinje.
N i s ta ri n i suv rem eni ihtiolozi ne propuštaju da istaknu tu karakteristiku. Cuvier
i V alenciennes (6, 222, cit. S aint-D enis, 111) ističu da kod zubaca »ii y a à cheque
m äc h o ire q u a tre d e n ts canines, fortes e t crochues, derrière lesquelles en sont d ’au-

e Prato, pàrago, pagro potječu iz istog izvora.

7 Lat. *pagellus (iz kojega potječu fr. pagel, prov. pageou, kat. pagell i sard. pàgéllu) deminutiv jc
od P(H)AGER.
9 O miješanju naziva za zubaca i pagra, v. PomEnc 6, 7.

414
tres en velours, très petites. Il y a ensuite de plus sur le bord des màchoires une
rangée de dents fortes, grosses, courtes et droites«9. Ne ulazeći zasada u pitanje
koju je vrstu grčki ihtionim doista označavao, možemo odmah reći da je ribi takvih
zubi pristajala grčka oznaka συνόδους, -όδοντος »qui a les dents serrées et comme
soudées« ili naziv συνόδοντες91°. Grčki su oblici motivirani i prozirni i latinski se
jezik prema njima dvojako ponaša. Ovidije (Hai 107) i Plinije (NH 37, 182) preuzi­
maju učenu tuđicu synodus, -ontis, no, istovremeno u latinskom postoji i izoseman-
tički ihtionim dentex/dentix, koji navodi Kolumela (8,16, 8), a Izidor ga lako tumači
sa »dentix pro similitudine et granditate dentium dictus« (Etym. 12, 6, 23), jer je
naziv doista proziran. Postavlja se pitanje da li je lat. naziv kalkiran prema grčkome
ili je samosvojna lat. tvorba. Isto pitanje možemo postaviti i mi za naše zubatac:
da li smo taj naziv preveli sa latinskoga ili su ga naši stari sami stvorili. Skok, u
Terni. 4611 i ERHSJ 3, 663, bez oklijevanja zastupa mišljenje o kalku. Mi, naprotiv,
više nismo tako odlučni jer smo u denominacijama naših ribljih vrsta vidjeli toliko
semičkih podudaranja a da pri tome nismo uopće pomišljali na kalkiranje. Osim
toga, zubatac je jedna od vrlo jednostavnih izrazito pučkih tvotbi, realizacija jednog
sema12 i isto je tako moguće da je taj upadljivi sem bio samostalno konceptualiziran
i izražen domaćim sredstvima. Tome u prilog govori i distribucija ihtionima: či­
tava naša obala upotrebljava domaći izraz, a aloglotski je naziv u upotrebi samo na
tri točke krajnjeg sjevera. Upravo obrnuta situacija je u albanskom. Gradovi u ko­
jima su u srednjem vijèku jezične okolnosti bile uglavnom iste kao u dalmatskom,
upotrebljavaju rom. elemenat dentali (Shéngjin i Durres/Drač)13, dok Sarande
(Santi Quaranta) pozna grecizam sinagrid (sinagridhja, Pesh. Shq. 142). Kad se u
tom jeziku, i to samo u rječnicima, pojavi izrazito idioglotski lik dhèmbok (A. Zajmi
et al., Fjalor serbokroatisht shqip, Prishtiné, 1974, p. 1005), prema dhemb, dhamp
»zub«, tada možemo biti sigurni da je riječ o kalku, jednako kao i u bugarskom, gdje
Drenski 197 bilježi zhbar pored sinegrid. Kod našeg zubatac, to se nikako ne doga­
đa.14
26.1.1. Okolnosti oko grčkih ihtionima koji se temelje na semičkom nizu »zub«,
»zubat« -> »grabljivac« prilično su jasne, συνόδων je za Aristotela riba koja živi uz
obalu (HA 8, 15, 1) i rado dolazi u jatima (9, 3, 1). To isto tvrde Opijan (Hai 1, 170

9 Još više detalja donosi suvremeni Dieuzeide (3, 20) : »Chaque mächoire porte, en avant, quatre
canines longues, fortes, crochues, auxquelles font suite de petites dents en velours. Latéralement,
les màchoires sont armées, chacune, d’une rangée de 10 à 15 dents courtes, fortes, pointues,
un peu crochues...«.
10 U tom grč. liku mi vidimo izvor našem ihtionimu smudut (14.1.3.2.).
11 »Kako se ovaj naziv (sc. dental) može lako prevesti, upravo kao i lupinus, to ga prevodi gotovo
čitava Dalmacija u zubatac, gen. zubaca. Ovakve slučajeve zovu danas lingviste francuskim
izrazom »calques linguistiques«, čime se veli da se prevodi smisao strane riječi«, Term. 46.
12 Što je u pitanju više semova (a to su poglavito leksije), postoji i veća vjerojatnost kalkiranja
(usp. kolodvor!Bahnhof), što je riječ složenija i pripada učenom vokabularu, veća je mogućnost
knjiškog, dakle traženog i svjesnog prevođenja (usp. zlatopruga, dugoktili itd. u Imeniku N.
Finka).
13V. kartu 565 ALM i Pesh. Shq. 142.
14 N a kojoj su cijeni bili poglavito zubaci iz Dalmacije posvjedočuje nam P. Iovius (cap. X II):
»Synodum Latini veteres pariter ac neuterici vulgo denticem appellant probantque eum ex Illy­
rico Dalmatiaeque litoribus, et praesertim ex Salona atque Tragurio, quae gentes concisum
in frusta et semicoctum multo croceo et perspicuo gelu condiunt cadisque includunt, ita u t
toto ferme anno per omnem Italiam et Rome advectitius et recentissimus habeatur.« Remini­
scenciju na takav postupak priređivanja zubaca i pagara nalazimo u Mavra Vetranića Stari
pisci 4, 388.

415
i 3, 610) iElijan (1,46). Prvi je karakterizira kao snažnu ribu (άλκηστής), koja pase
po kamenitu i pješčanu dnu, pa čak i opisuje kako se lovi. Oznaka »crven«, koju na­
lazimo kod Epiharma (συνόδοντας τ’έρυ&ροποικίλους) ap. Athen. 322 b, ne smije
nas zbuniti, jer i mi za Dentex macrophthalmus poznamo narodni naziv crveni
zubačić1S. Međutim, taj se grčki naziv nije ni u novogrčkom ni u jezicima istočnog
Sredozemlja očuvao kao oznaka za Dentex već samo kod nas kao naziv za Dicen-
trarchus labrax (smudut). Podaci što nam ih navode grčki pisci mogu se doista od­
nositi na obje vrste, ali epitet »bijel«, »svjetao«, što ga donosi Numenije {ap. Athen.
322b : λευκήν συνόδοντα) bolje odgovara smudutu nego zubacu. U svakom slučaju,
ihtionim je označavao ribu grabljivicu koja živi uz obalu. No, u grčkom je postojao
i ihtionim paralelne tvorbe i sličnog sadržaja συναγρίς, -ίδος, koji spominju Ari­
stotel (HA 2, 9,4 i 2,11, 7) i Epiharmo (69), a leksikografi i prevodioci ga prevode
sa Dentex. Više nego navodi kod pisaca, takvoj identifikaciji govori u prilog činje­
nica što je termin do danas sačuvan u novogrč. ihtionimu συναγρίδα (Proia 2295;
PM CM 125; CLOFNAM 139.3.1.) sa vrijednošću Dentex dentex. Istog su podrijetla
već spomenuto alb. sinagridhja·, bug. sinegrid (Drenski 197) i turski sinagrit (Nal-
bandoglu 21).
26.1.1.1. Latinski ekvivalenat dentex, -ice REW 2561 nastavlja se u rom. jezicima
najčešće uz promjenu sufiksa. Sjeverni dio istočne talijanske obale proširuje leksem
dent- sa sufiksom -alis : ven. dental (A. Ninni 102), abr. dèndale, dindale (Giammar-
co 114). Prema jugu (Pescara, Ankona) pojavljuju se -ice: déndècè, dentice, koji
prepušta teren sufiksu -atu, tako da se u Bariju upotrebljava naziv dendàte (pored
dendàle, Scorcia 58), a salentinski dijalekti imaju dentatu (VDS 204)1617.
Iz ven. su naši najsjeverniji usamljeni oblici dental, dintal i dentä.
Istu osnovu nastavljaju: malteški denti (Aquilina 565); sardski déntike i dentizi
(Wagner DES 1, 461); prov. dente, denti (Rolland 166) > frane, dente (FEW 3,43);
španj. dentón (Lozano 301); kat. déntol (Alvar RFE 5 3 ,191;Griera, Els ormeigs...
51); port. dentào, dentudo, pored mnogo češćeg porgo (Castro 142).
26.1.2. Izrazito naše tvorbe (sa varijacijama u akcentu prema uvjetima lokalnog
narječja) predstavljaju nazivi zubatac, zubac, zubac.17 Leksija pravi zubatac nastala
je iz potrebe da se Dentex dentex razlikuje od ostale dvije vrste (D. macrophthal­
mus i D. gibbosus); usp. u port. capatäo legitimo (Castro 142). Η 473—474 navodi
za Jablanac zubatak i zubatić, a I. Žic (cit. H 484) za Vrbnik zubatec.
26.1.2.1. Budući da se mladi zubačići često motaju oko hridi18 i nalazimo ih
po plićinama, opravdan im je naziv skojarići (od škoj »greben« > ven. seogio >
SCOPULUS »Klippe« REW 7738), što ga donosi Basioli SRJ 196 i H 375 za Ko-
mižu.
26.1.2.2. Jedina ihtionimska leksija koja za označavanje zubaca odstupa od opi­
sanog denominacijskog postupka jest mudrac mora. Moguće je u tom nazivu na­
zrijeti djelomično kalkiranje ili bar reminiscenciju na tal. oblike dotto, dottore, dot­
tori koje za Bari i apuljsku obalu potvrđuju Bertuccioli, Penso i P.-S., a o tom tal.
paretimološkom razvoju već smo raspravljali u 14.1.3.2. Međutim, i ponašanjske

15 Usp. Šoljan RJ 756: zubalič crveni, zubačić rumeni.

16 V. kartu 565 ALM.
17 O toj riječi koja je kod nas vrlo rano zabilježena, v. ARj 23, 137 i 134.
18 »Còtier, rapproché du littoral«, Dieuzeide 3, 20.

416
karakteristike samog referenta opravdavaju takvo nazivanje jer je poznato da je
»zubatac najopreznija riba« (Basioli SRJ 100), koja se tako lako ne lovi.
26.1.3. »Zubatac krunaš srodnik (je) običnog zubaca: jednako je dugačak, samo
je širi i teži, ali je smeđecrvenkast, s narijetko razbacanim crnim mrljicamcr, dolje
je ružičastosrebrnkastobjelkast, pa se zbog sličnosti boje i vanjskog oblika često
zamjenjuje s pagrom i pogrešno naziva istim imenom ... Mlađi primjerci imaju jako
produžene prednje šipčice19 leđne peraje, a odrasli mužjaci jako izbočeni čeoni
dio glave...«20 Potcrtana mjesta iz Šoljanova članka o zubacu krunašu u PomEnc
8,264 objašnjavaju nam gotovo sve nazive za tu ribu: zubatac krunaš, zubac krunaš,
krunati zubatac, krunaš. Starije (v. Skok 2, 157) korona, koje će prije biti venecija-
nizam {corona, Boerio 199), pojavljuje se u leksijama rom. tipa zubatac od korone

Profil glave zubaca krunaša (Dentex gibbosus) (26.1.3.)

(usp. ven. dental de la corona, E. Ninni 22), u leksijama domaće tvorbe zubatac
koronaš (korondš) i u hibridnoj leksiji neprilagođene determinacije zubatac kula
korona. Karakteristično čelo tog zubaca odavna je zapaženo, a zubatce krunoglave
spominje J. Kavanjin (cit. u ARj 23, 137). Neprilagođenu tuđu leksiju bilježi Šoljan
u RJ 728: dental de la korona. Zubatac krunasti (Mojo Medić) i zubatac okrunjeni
(H 473 iz Lov. rib. Vjesnika 14, 1905, 96) mogu biti knjiške tvorbe.

19 Zbog tih produženih šipčica (»Allo stato giovanile i raggi spiniformi sono allungati a guisa di
filamenti«, Tortonese 11, 88), Valenciennes je 1843. toj vrsti dao sistematski naziv Dentex filo-
sus. Ne znamo da li se u narodu upotrebljava naziv zubatac barjaktar, koji donosi Petar Lorini
(i RJ 728), a koji je nastao zbog iste karakteristike. Usp. port. bandeireiro (Castro 142) španj.
sama de pluma (Lozano 303).
20 Zbog toga je Rafinesque 1810 uveo naziv Dentex gibbosus, koji je danas validan (CLOFNAM
139.3.3.). Pučku konceptualizaciju te karakteristike srećemo u kat. nazivu corcovada ( = »gep,
corba anormal del cos humà«), Alcover-Moll 3, 527.

27 V. V IN JA E T IM O L O G IJA I. 417
26.1.3.1. Spomenuta sličnost sa pagrom dovodi do čestog brkanja vrsta, do
označavanja pagra zubacom i zubaca pagrom2l, ali i do denominacijskog kompro­
misa pagar krunaš. Takav tip denominacije čest je u tal. dijalektima: pauru ’ncu-
runàtu (Messina), paulu ’ncurunatu (Palermo, Penso). Razlikovanje dviju vrsta može
se postići i pomoću opozicije pagar ~ muški pagar, u kojoj drugi termin označuje
zubaca krunaša (v. Šoljanovo navođenje u prethodnom odjeljku).
26.1.3.2. Naziv prljaš nastao je zbog »crnih mrljica« (26.1.3.); za prlja-ti =
= mrlja-ti, v. ARj 12, 23422. Ihtionim je zabilježio i J. Kolumbatović 1886 (v.
ARj ibiđ)23.
26.1.3.3. Za čitavu je Boku Kotorsku karakterističan naziv ama, koji nalazimo
samo još u Ulcinju u varijanti hama (D. gibbosus). Kako je vrsta dosta rijetka, i
dosadašnje su potvrde nesigurne, jer izostaje iole točnija identifikacija. Skok je za
svojih obilazaka Boke zabilježio taj ihtionim, pa u ERHSJ (1, 32) čitamo: ama f
»morska riba koja se hvata udicom. Ribari u Bijeloj i u Baošićima zovu je špadun
< tal. spadone24. Ako je od hamus > tal. amo »udica«, neobičan je semantički raz­
vitak25«. Anketirajući za ALM, i M. Deanović je u Mulu našao ama i odredio ga
kao naziv za Pagellus bogaraveo ( = P. centrodontus)26, što neće biti točno budući
da prave arbune u cijeloj Boki nazivaju rombun, a »neprave« kopile ili kopilić, a,
osim toga, svi ispitanici posebno inzistiraju na znatnim dimenzijama ribe. Ihtionim
je očigledno preuzet iz albanskoga, gdje nalazimo ame, ama. M. Ndreca (Fjalor
shqip-serbokroatisht, Priština, 1976, str. 6) tumači ame, -a sa »velika riba vrlo uku­
snog mesa«. S druge strane, albanski ihtiolozi poznaju oblik amja (Pesh. Shq. 131)
i ameja (Nd. Rakaj, 1970, str. 4), koji određuju kao naziv za Sciaena aquila, no ge-
gijski oblik (ama) i toskijski ameja, amja sigurno nisu istog postanja, kao što nisu
ni iste vrijednosti. Budući da su naši bokeljski nazivi nedvojbeno identificirani kao
Dentex gibbosus, zubatac krunaš, može se pretpostaviti da je u gegijskom, na osnovi
razlučne crte »izbočeno čelo« = »kruna«, došlo do metafore »matica«, »pčelinja kra-
jica«: ama (e bletès).
26.1.4. Dentex macrophthalmus je najmanji među zubacima. Tortonese (11, 89)
navodi da može narasti do cca 35 cm. Prema istom autoru, D. gibbosus može biti
dug do 90 cm, dok D. dentex može doseći čak 1 m dužine i težiti 12 kg. Ta relativna
»sićušnost« unutar skupine zubataca ogleda, se i u njegovim nazivima koji su većinom
deminutivne tvorbe: zubačić, crveni zubačić27 i pagrić. Determinacija crveni oprav­
dana je osnovnom bojom referenta : »Dos et còtés rosés ou rouge très pale. Lèvres
rougeatres, muqueuse tapissant l’intérieur de la bouche rouge28. Iris rougeàtre«,
(Dieuzeide 3, 23). Do naziva pagrić ne dolazi zbog nerazlikovanja vrsta jer je ime-
novna opozicija pagar ( = Pagrus) ~ pagrić ( = D. macrophthalmus) u Strpu
još i danas živa.

21 Usp. prato, fraio u Napulju za D. gibbosus (Penso).

22 Usp. Skok 3, 47; samo, ihtionim spada u članak prljav, a ne u prlj.
23 D a li je Šoljanov perjaš (RJ 728) rezultat križanja prljaš x pero?
24 Skokov je informator tu pobrkao ama i lama. Ovo posljednje je naziv za »špadun« = »sabljarka« =
= Xiphias gladius (12.1.1.3.).
25 U Lit priređivač unosi REW 4025 (HAMUS »Hacken«) i D EI 173.
26 ALM karta 572.
27 V. bilj. 15.
2β Usporedi nazive za istog zubačića u Nici : boucca rouga (Rolland 3,167), boucco rougo (Risso 250).

418
26.1.4.1. Jednako kao što smo vidjeli kod plave ribe, i ovdje se najmanja vrsta
u jednoj skupini naziva imenom druge, manje skupine: najmanji zubatac dobija
naziv jednog od arbuna bajok (v. niže 26.3.3.3.). ili se općem nazivu arbun dodaje
determinacija drugog zubaca, pa tako nastaje leksija arbun knmaš. Istog zubačića
Maldini naziva okonja, što je inače naziv za arbuna; usp. u Palermu dèntici occhiu-
beddu (Penso)29.
26.2. Druga vrsta o kojoj ćemo u ovom poglavlju raspravljati je veoma cije­
njeni30 i ponegdje rjeđi pagar, Pagrus vulgaris31. Uz dvije iznimke koje se, kao i
u ostalim sredozemnim popisima, uklapaju u našu konstataciju o upotrebi naziva
drugih dviju vrsta za pagra, cijela naša obala upotrebljava ihtionim pagar. No, često
se i od istih ispitanika može čuti i oblik s metatezom parag. Isto tako nije jedinstve­
na ni vrijednost drugog -a- u pagarlparag jer supostaje genitivni oblici pagaraj
paraga i pagrajparga. Može se tvrditi da je naziv u recentnije vrijeme potpuno iz­
jednačen jer za vrijeme naših obilazaka nismo zabilježili oblike bez -ar koje često
nalazimo u pisanim vrelima. Situacija oko naziva za tu vrstu uglavnom je ista na
čitavom Mediteranu, jer većina jezika upotrebljava nazive potekle iz istog etimona
(ALM karta 567). Za našu se obalu, međutim, može utvrditi da je taj naziv znat­
nije izjednačila, pa su izostale varijante i paretimološke prilagodbe toliko brojne
u drugim jezicima.
26 2.1. Današnji temeljni sr edozemni nazivi potječu uglavnom iz grč. ihtionima
φάγρος koji je vrlo dobro potvrđen u pisaca (Aristotel, Atenej, Opijan, Hezihije i
dr.) i to doista kao oznaka za Pagrus sp.32, a to se najbolje potvrđuje očuvanošću
iste vrijednosti u novogrčkom jeziku. Posebno je pitanje kako je nastao grčki ihtio­
nim φάγρος (πάγρος). Zbog postojanja homonimnog oblika φάγρος »brus«, pomi­
šljalo se, iako veoma suzdržljivo, na metaforičko postanje naziva33, to tim više što
Izidor (Etym 12, 6, 22) ističe: Pagrum quem Graeci φάγρον ideo nuncupant quod
duros dentes habeat, ita ut ostreis in mari alatur. To je mišljenje napušteno i grčki
se ihtionim uzima za predgrčki relikt iz nekog nepoznatog mediteranskog jezika,
pa Frisk GEW 2, 981 φάγρος »brus« i φάγρος Pagrus svrstava pod dva odvojena
gesla.34
Latinski je svoje pager (phager), pagrus (phagrus), Meillet DEL 474, preuzeo
iz grčkoga. Po Plinijevim navodima (NH 9, 57; 32,113; 32,150) teško je odrediti
koju je vrstu označavao jer među terapeutskim sredstvima spominje phagri f l u v i a ­
tilis longissimus dens. Ovidije (Hai 107) mu pridaje epitet rutilus35, no to nas može

29 »Questa specie è facilmente riconoscibile per i grandi occhi, che spiegano il nome specifico«,
Tortonese 11, 89.
30 »Carni bianche, sode, molto apprezzate«, P.—S. 68; usp. J. Basioli, SRJ 167.
31 Danas validni sistematski naziv je Sparus pagrus L. (CLOFNAM 139. 1.4.).
32 Opijan (3,185) kaže da se najbolje lovi kad nataknemo kanjca na udicu, za Ateneja je to velika
riba, a Arkestrat ističe da mu je glava najbolji dio.
33 Usp. Boisacq 1010. »Pagar je i opet grčka riječ phagros, koji je naziv možda metaforičan. U
grčkom naime znači phagros »brus«. Ovo mišljenje vrijedi samo onda, ako je postojala kakva slič­
nost između ovakvo nazvane ribe i grčkih brusova za kose i slično«, P. Skok, Terrn. 47.
34 Jednako mislii Skok u ERHSJ 2, 585: »mediteranskog (iberskog?) podrijetla«. Kao i neki drugi
etimologičari i leksikografi (usp. Belostenec, 859: pagurus = »hobotnica« = pagrus), i Skok(?)
navodi tobožnji lat. ekvivalenat pagurus umjesto pagrus, što je neprihvatljivo jer pagurus ( <
πάγουρος) označuje desetoronožnog račića koji s pagrom nema nikakve veze. D a se sve još više
zamrsi, u Lit se navodi REW 6149 (pagurus) i 6453 (phager/pagärus) (?).
35 U istom stihu sa zubacom: et rutilus phager, et fulvi synodontes...

419
upućivati na srodnog pagrića, crvenog zubačića (Dentex macrophthalmus, v. gore
26.1.4.). Bilo kako bilo, pagrus!phagrus sačuvan je do naših dana kao oznaka za Pa-
grus sp. u svim romanskim jezicima, a taj kontinuitet posebno ističu humanistički
prirodopisci (Gesner, Salviani, Iovius i dr.).

26.2.2. Naš se osnovni lik pagar pojavljuje već kod Petra Hektorovića (Stari
pisci 6, 34) i to sa postojanim -a-. Iako pitanje porijekla ihtionima nije nimalo spor­
no, ipak je o nazivu pagar i još više o njegovim varijantama, koje polako iščezavaju,
mnogo pisano. Skok je, kao što smo vidjeli, zastupao direktno preuzimanje iz grč­
koga {Terni 47), a to je Vasmer (GrLwSKr 106) smatrao nevjerojatnim. U ERHSJ
2, 585, Skok drži pagar za dalmato-romanski leksički ostatak, jednako kao i Hyrk-
känen (br. 865) i samo takvo mišljenje nam se čini opravdanim. Varijante fa g 36*389
(ARj 3, 39), pagra f, pagzl (ARj 9, 558), hvag38 (ARj 3,738) u kojima je -ar ispalo
iz nepoznatih razloga, ne mogu jiam sa variranjem početnog fonema mnogo pomoći
jer je u dalmatinskim govorima f - +*p- i f - ho- često, pa nam te promjene ne
mogu biti pertinentne za utvrđivanje iradijacijske točke odakle su naši oblici po­
tekli. Odvaja se jedino Vukov oblik bagra39 (ARj 1, 150), koji se zasigurno odnosi
na pagra, ali M. Vasmer (n. n. mj.) smatra da ni on »kann trotz Miklossich EW-
-bch 6 nicht direkt aus griech. φάγρος abgeleitet werden«. Naša su variranja etimona
vrlo malobrojna ako ih se usporedi s tal. i prov. oblicima. Do kraja dosljedan mla-
dogramatičarskoj metodi, P. Barbier je u RLaR 54, 176— 17840 uspostavio za te
narodne varijante čak sedam ishodišnih oblika i, naravno, pet ih je morao označiti
zvjezdicom. Uza sve to, izrazito odstupajući i naknadno motivirani oblici padre41
(Port-Vendres) i bagre (Nica) nisu mogli biti obuhvaćeni takvom »sistematizacijom«
forme izraza.
26.2.2.1. Iste su etimologije i naši do sada nezabilježeni nazivi pagor i pagur,
a drugi će se refleksi od grč. > lat. pagrus pojavljivati među nazivima za Pagellus sp.
26.2.2.1. Veliki primjerci pagra zovu se i krunaši (v. gore 26.1.3.1.), a u Milni
i Brusju veliki je pagar albun, tj. označuje se s osnovnim nazivom za Pagellus sp.
Takva se denominacija podudara sa alberetto u San Benedetto del Tronto (ALM
567) i sa arboretto, koje P. Barbier R LaR 51,385 navodi za Ankonu. Međusobno
ispreplitanje naziva za tri različite vrste dobro nam ilustrira P. Iovius. To mjesto
donosimo u prijevodu Carla Zancaruoloa (Venezia, 1560): »I Romani chiamano i
fagri fr agolini, i Vinitiani albori e i Genovesi con l’antico nome pagri; i quali, quan­
do pasano la grandezza di sei palmi, per commun giudicio de’ pescatori divengono
dentali« (p. 99).

36 ARj identificira fag (doduše s upitnikom) kao Pagellus erythrinus i »fieka morska riba«. No, to
je Pagellus samo na nekim usamljenim točkama. Naprotiv, kod Mavra Vetranića, koji mu daje
epitet pritio (fazi pritili) očito je riječ o vrsti Pagrus (usp. N. Vajs, Suvr. lingvistika 15— 16,
1977, 78).
37 Potvrde za oba oblika donosi Luko Zore.
38 Potvrda je također od L. Zore, ali identifikacija nije sigurna (»Valja da nije isto što fag<i); v. i
M. Vasmer, GLviSKr 58.
39 Vuk ga navodi za Dubrovnik s neodređenim značenjem »nekakva morska riba«, pa Skok oklijeva
da u bagra vidi pagra i dodaje »Na osnovu neodređenog značenja 'fiekakva morska riba’ ne može
se praviti naučna etimologija« 1, 90.
40 V. i RLaR 51, 392, 394, 396 i 53, 33.
4,1 Lu padre za Saint-Raphael (ALM 567).

420
26.3. Zato što je manji i češći i zato što je slabije cijenjen nego zubatac i pagar,
arbun42 će biti označavan sa kudikamo više naziva, a sam njegov neobilježeni na­
ziv pretrpjet će mnogo više modifikacija. Drugim riječima, budući da traženost i
kvaliteta neće djelovati u pravcu ujednačavanja, bit će slobodne jezične snage koje
su čuvale starije otklone, a sada će potpomagati stvaranje novih. T o će se odraziti
kako na brojnim preinakama osnovnog naziva, tako i na stvaranju manje proširenih
ali potrebnih oznaka za one arbune koji nisu »pravi«43 arbuni. Dok je zubatac sa
svojom formom sadržaja nastavljao stare oblike (συνόδων \ dentex \ zubatac...),
dok je pagar nastavljao starije oblike izrazom i sadržajem (πάγρος pagrus fj
pagar), naše će arbun po svom podrijetlu predstavljati relativno noviju tvorbu,
kojoj u grčkom i latinskom ne nalazimo formalnog ni sadržajnog ihtionimskog ekvi­
valenta.
26.3.1. Da se na arbuna gleda kao na malog pagra vidi se iz deminutivnih tvorbi
koje su obilato potvrđene u rom. jezicima: korz. paghiellu (Caraffa 142), pagyèllu
(dok se iuv naziva tautološki deminutiviziranim padyellòttu, Massignon br. 45);
sard. pagèllu, padzéllu (Wagner DES 2, 205) ; st. prov. pagel > sr. frane, pageau
(FEW 7, 468)44; kat. pagell (Griera, Eis ormeigs... 71)45, malt, pagella (Aquilina
568)46. Istina, oblik *PAGELLUS, tj. deminutiv od PAGER nije potvrđen, no
navedeni rom. oblici ne dopuštaju sumnju u njegovo postojanje barem na području
zapadne Romanije. Na našoj obali postoji umanjenički lik od pager kao oznaka za
Pagellus acarne : pagrić, a isto tako samo na jednom mjestu fag označuje P. erythri-
nus.
26.3.1.1. Međutim, velik broj tal. oznaka za Pagellus sp. nastao je drugačijom
tvorbom, ali iz istog osnovnog lika, tj. iz PAGER/PHAGRUS. To su tal. oblici
fravolino (Penso za Livorno), fraolino (Tortonese 11, 97) i fragoline (Penso). Iako
G. Battisti (DEI 1703) pomišlja na fragola47, i to isključivo zbog boje, on ipak do­
pušta, a to je P. Barbier (RLaR 51, 394) već odavno pokazao4849, da je fragolino
nastao od frago »pagar«. Tal. je oblik potvrdio i Rondelet(ius) (5, cap. XX, p. 134),
ističući da je ribu, učeno nazivanu aehame, a koju Mlečani nazivaju alboro, vidio
na rimskoj ribarnici i da je ondje prodaju pod nazivam fragolino*9. To nam još bolje
potvrđuje struktura naziva za odnos pagar — arbun. T i su likovi karakteristični.

42 Tipični predstavnik Gen. Pagellus VAL. jest Pagellus erythrinus (CLOFNAM 139.7.1.), tj.
naš arbun. U Jadranu postoje još dva njegova srodnika: Pagellus acarne ( —Pagrus acarne) i
Pagellus bogaraveo ( = P. centrodontus), dok Pagellus coupei ne živi u našim vodama, Torto­
nese 11, 97—102. Naša ovčica, koju po starijoj sinonimici nazivamo Pagellus mormyras (v.
11.2.), tvori Gen. Lithognathus. Danas njezin validni naziv glasi Lithognathus mormyras (CLOF­
NAM 139.5.1.). Od arbunä FFA 558 navodi samo Pagellus erythrinus, dok Dieuzeide 2,32—
—38 obrađuje tri : P. erythrinus, P. centrodontus i P. acarne.
43 U sardskom se P. erythrinus naziva pagèlla eru ( = veru »pravi«), a on je il rappresentante più
importante della specie, Wagner DES 2, 205.
44 Prov. pagéou, patjel (Rolland 3, 167).
45 Lozano 305 navodi za Andaluziju pajel, no Alvar (RFE 53, 170) to ne smatra točnim (tiranno
totalmente desconocido).
46 Alessio (DEI 2720) drži da je tal. pagello učena riječ, dok Wagner DES 2,205 dopušta da bi to
mogao biti izvor sardskom obliku.
47 Jednako A. Prati VEI 451 i E. Ninni 5.
48 Godefroy nalazi farvolin u jednom tekstu iz 1528 (cit. P. Barbier), koje W artburg svrstava među
ihtionime nepoznata značenja i postanja (FEW 21, 257).
49 J. Cotte 75.

421
dakle, za zapadnu talijansku obalu50, no, na istočnoj obali postoji neizvedeno frdu
»pesce dei pagelli, fragolino« (Rohlfs VDS 243) i izvedeno frànte (Pagrus vulgaris)
u Molfetti (ALM 567). Sve to navodimo da bismo ukazali na mogućnost da je naš
oblik fravulin, koji smo zabilježili u Komiži51, mogao biti preuzet iz južnotalijan-
skih dijalekata. Drugačije se usamljeno viško fravulin ne može objasniti.
26.3.1.2. Prema nazivima za arbuna koji su se sačuvali u novogrčkom, a dije­
lom i u Italiji, može se zaključiti da su G rd ihtionimom έρυθ-ΐνος (ili έρυ&ρΐνος)
označavali tu vrstu. Grčki je oblik preuzet u lat. kao erythinus. Iz navoda kod Ari­
stotela (HA 4,11,4; 8,15,1 ; GA 2, 5) i Opijana (Hai 1, 97) znamo samo da je riba
dvospolna i da voli pučinu, dok i samo ime kaže da je crvena. Međutim, za nas je
mnogo vrednije mjesto iz Ateneja (300 d), gdje Speusip kaže da su έρυθρΐνος i
φάγρος slične ribe. To točno odgovara strukturi naziva kako smo je već opisali52,
a naziv se nastavlja u novogrč. λεθ-ρίνι, λιΟρίνι (Proia 1476; PM CM 131, 133—4),
u alb. ledhrin (za Sarandè, ALM 571)53 i u južnotalijanskim dijalektima: kalabr.
lutrinu (Rohlfs, Lexicon 157), lucrine {Taranto 45). Kod nas se ne pojavljuje ni izraz
ni sadržaj takvog ihtionima. U literaturi vrlo često upotrebljavani naziv rumenac
(RJ 760; SRJ 117; Fink 44) predstavlja knjišku tvorevinu s kojom neki žele izbjeći
produktivni i u narodu općenito prošireni termin arbun.
26.3.2. I kod naziva za arbuna naša narodna taksonomija ide k ujednačavanju
jer se neobilježeni naziv arbun sve više nameće i širi, tako da, kad je riječ o nazivima
za Pagellus sp., možemo ustvrditi da (1) postoji neobilježena oznaka arbun i svi va-
rijantni oblici iz istog etimona s kojim se označava Pagellus erythrinus (+pravi) i
(2), kad se insistira na razlici tj. na »nepravosti« arbuna, postoje brojne tvorbe iz dru­
gih leksema, koji se temelje na nekoliko semova uočenih u morfološkim karakteri­
stikama ribe ( — pravi). Kod onih koji razliku ne vide ili o njoj ne vode računa, na­
ziv arbun služi kao hiperonim za ( i pravi).
26.3.2.1. Uz toliki broj varijanti s kojima raspolažemo kod neobilježenog naziva
(v. popis |65|) vrlo je teško odrediti neposredni izvor ili prvotni oblik za naše arbun
i var. Skok u Term 47 bez oklijevanja tvrdi: »Naš naziv arbun isti je koji i mletačko-
-talijanski arbore ili odborom i dodaje da je to »riječ koja odgovara posvema latinskoj
albula 'bijela riba’«. U ERHSJ 1, 56 isto tako zaključuje »od mlet. đrboro »Rötling«
(sa disimilacijom r — r > r — n ,r — /)«, no tu ističe: »zbog crvenkaste boje gotovo
je nespojivo vezati taj naziv s albula »Weissfisch« ili sa alburnus«. Valjda također zbog
tobožnjeg nepodudaranja u boji, Meyer-Lübke REW 328 postavlja upitnik nakon
izvođenja ALBULA > venez. àlbero »Rötling«. Međutim, sadržaj nam »bjelkast«
ne smije pričinjati poteškoću jer je arbun na donjem dijelu tijela »blijedoružičast
i ponešto srebmkast« (RJ 760), a P. centrodontus »sivkasto- do bjelkastosrebmkast«
(RJ 770), tako da je T . Šoljan (ibid) u taksonomske svrhe skovao dvočlani naziv

50 Fraulino ifraolino donose karte ALM 571 i 569 samo po jedan put i to kao naziv za P. erythrinus
i P. bogaraveo (Civitavecchia i Porto Santo Stefano).
51 V. i M. Deanović Rad 344, 24 i ALM 571.
52 Veoma malo koristi za našu svrhu možemo imati od Plinija (NH 9,56; 9,166 i dr.), dok Ovidije
(Hai 104) poetski inzistira na crvenoj boji: caeruleaque rubens erythinum in unda, što će Plinije
citirati u 32, 152.
53 Sumnjamo da je alb. eritrini ( Pesh. Shq. 138) narodni naziv, iako ga Nd. Filipi — N d. Rakaj
253 navode za Drač, Valonu i Sarande, a Meno Xhuvelaj neprestano upotrebljava u svom radu
o biomorfološkim osobinama ovrate i arbuna (Buletin i stacionit te kerkimeve shkencore te eko­
nomisti se peshkimit 1,1959,231—249). Češći je naziv spale i kuq (Pesh. Shq. i M. Xhuvelaj) kojim
se označavaju i pagar i arbun. Usp. spallce »a fish« (Mann, 457).

422
rumenac blijedac54. U svakom slučaju, arbun je znatno bjelji i svjetliji od pagra i
ima razloga da se označi s leksemom kojemu je sadržaj »bijel«. I, napokon, dodu­
še iz drugih razloga, arbun spada u tzv. bi(je)lu ribu.
Međutim, na poteškoće nailazimo ako hoćemo prihvatiti izravno preuzimanje
iz mletačkoga. T o tal. narječje ne pozna oznake za Pagellus sp. na -on. Likovi s tim
morfemom pojavljuju se tek u tršćanskom zaljevu i to u likovima ribon, rebun (Grado,
Sv. Križ, pri Trstu, Milje, ALM 571; Penso). Tako Aldrovandi u poglavlju de
Erythrino (p. 153) tvrdi: »Venetijs Arbore et Albore appellant, Siculis Sarofano,
Istrae incolis Rybon dicitur«, a Gesner (Nomencl. 46) : »In Liguria pagro, Veneti
larboro, Siculi sarofano, qui Istriam incolunt, Illyrii puto, rybon (sc. vocant)«.
Zbog toga mislimo da možemo tvrditi da se naše varijante osnovnog naziva mogu
podijeliti na dvije skupine i to na:
a) posuđenice iz mletačkoga, gdje je sačuvano -or (ili r r — r l)
b) oblike na -on koji su nastali istočno od mletačkoga.
Ne ulazeći u podrobniju analizu svakog oblika, možemo u prvu (a) skupinu
svrstati: arbul, orbul, arbuo (-tira), arbur, arbujo, arber55, a u drugu (b): arbun,
jarbtm, arbon, rbun, vrbun, ribun56, ribon, rombun, rambun. Naravno, ta je podjela
vrlo aproksimativna i ne vodi računa o najrazličitijim mogućnostima paretimološkog
prilagođivanja, križanja sa drugim oblicima, sekundarne motivacije. Isto tako, u
nekim likovima nije isključena mogućnost dalmatskog posredstva. Teškoćama stro­
žeg tumačenja znatno pridonosi isprepletenost areala i pojavljivanje istog otklona
na međusobno znatno udaljenim točkama57.
26.3.2.2. Kako su nam objasnili ribari u Bakarcu, mladi se arbunići nazivaju
marelići, po prezimenu jednog vlasnika tunere koji je svu veću i bolju ribu prodavao,
a sitne arbune davao družini za hranu58.
26.3.2.3. Naziv dugokljuni (sc. arbul) u opoziciji je sa nazivima bataMjun, ba-
toglav, za druge arbune, o kojima ćemo raspravljati niže, 26.3.3.2. Naime, uočljiva
razlučna oznaka između dva arbuna je oblik njihove gubice. Ova je u vrste P. ery-
thrinus šiljastija59, dok je u P. acame tuplja60. Semantičko podudaranje srećemo
u Kalabriji, gdje se P. erythrinus naziva pizzogna (P.-S., var. v. ALM 571), a taj
je ihtionim nastao iz iste semantičke pobude kao naš dugokljuni, tj. izveden je iz
pizzu »punta«, »becco dei volatili« (Rohlfs, D izZC all, 156)koje nastavlja ekspresivnu
osnovu *PITS- REW 6545, D EI 2962, jednako kao i naš naziv pie za jednu drugu
Sparidu (Charax puntazzo; v. 27.3.1.).

54 »Colorazione rosa nella parte dorsale, argentea in quella ventrale«, Lythgoe 207.
55 Pr 630 navodi iz različitih autora (v. Martens, Renier, Trois) cibaro za Chioggiu, Veneciju i
Rimini, dok Penso bilježi arboletto za Ankonu. P. Barbier R LaR 51, 385 sve te oblike tumači po­
moću ALBULA.
s<>N e vidimo razlog zbog kojega C. Battisti (BALM 4,42) dovodi u vezu naše ribun sa rubellioi
51 Likove arbun i arbuo potvrđuje ARj 1,102 i 103. Prvi spominje P. Hektorović, a Belostenec tu ­
mači arbùn sa »Erythinus«.
58 V. Vinja 1978 (1) p. 15.
59 »Muso piuttosto acuto più lungo del diametro oculare«, Tortonese 11,98; »il fragolino ha la
bokka pinzuta«, Elba, Cortelazzo 87.
60 »P. acame è facilmente riconoscibile per il muso arrotondato e per la macchia pettorale. Tuttavia
esso venne confuso con altre specie, tanto da non potersi accertare se tutte le citazioni della
letteratura si riferiscano veramente ad esso«, Tortonese, 11, 100.

423
26.3.3. Narod strogo ne razlikuje dva »neprava« arbuna, kao što ih često nisu
razlikovali ni stariji ihtiolozi (usp. Tortonese 11,102). Pa ipak, u nazivima se mogu
ustanoviti konceptualizacije nekih biomorfoloških razlučnih crta ili semičke vrijed­
nosti (- pravi).
26.3.3.1. P. centrodontus ima nešto veće oči. Dok o očima kod drugih dviju vrsta
ništa ne navodi, Dieuzeide 3,35 za njega ističe: Yeux très grands, a Šoljan 770 stvara
binom rumenac okan. To se u narodnoj taksonomiji realizira kao arbun velikoga oka
ili u tuđici očalin ( < ven. ochiali, Boerio 447, od ochio < OCULUS). Jasna je mo­
tivacija u murterskom ihtionimu zlòpogled.
\ tal. occhialone, occhione (Penso, Bertùccioli); okkione (Elba 79); occhio largo,
grossuocchio (P.-S.); kat. uot ( = ullot »uli groš«, Alcover-Moll 10, 609); prov. belueil
(Dieuzeide 3, 34); frane, (u Alžiru) gros yeux (Oman 143). Ovdje spada i turski
naziv mandagözmercan (Nalbandoglu 10) u kojem je mercan opće ime za arbuna
(posuđivanjem iz arapskoga rnärgän, zbog crvene boje; usp. naš turcizam merdžan,
Škaljić 459), dok je mandagöz, složenica od manda »bivol« + göz »oko«; usp. isti
semantizam u grč. βόωψ.61
26.3.3.2. Već smo u 26.3.2.3. vidjeli da je oblik gubice relevantan za razlikovanje
između »pravog« i »nepravog« arbuna. Nasuprot arbunu u kojega su glava i gubica
oštrije, stoji arbun u kojega su tuplje, pa će zato dobiti odgovarajući naziv. To može
biti hibridna tvorba testagrosica od mlet. testa grossa62 »velika glava« + naše -ica,
batoglav, tj. »glava poput bata«, batakljun63, što se suprotstavlja nazivu dugokljun(i).
Tupa je gubica označena kao »tvrda« u bokandura ( < ven. boca dura) uz umetanje
neetimološkog n u neprozirni aloglotski naziv64.
26.3.3.3. U mediteranskim popisima nailazimo na zanimljivo podudaranje u de-
signiranju nepravih arbuna izazvano karakterističnom »crnjkastom mrljom na sva­
kom boku« (RJ 771)65. Zbog te osobine, koja je konceptualizirana kao okrugli nov­
čić, nazvani su u ven. medàgia, medagiòla »nomi aggiunti che danno i pescatori al
pesce fravolino« (Boerio 407—8), medagiete (E. Ninni 5). Svi su ti oblici deminutivne
tvorbe od medagia »moneta antica romana, greca...« ( < (*)MEDIALIS »eine kleine
Münze« REW 5451, 2). U turskom se jeziku takvi arbuni nazivaju mangir (M. Nico­
las 51), a taj izraz inače znači »Kupferheller«, dakle, sitan bakreni novac kao i u pret­
hodnom slučaju. Osim toga, u katalanskom se još jedna Sparida (Diplodus annula-

61 Za španj. etimologiju predstavlja problem najrašireniji naziv tog arbuna koji se na znatnom arealu
naziva besugo (odatle tal. bezugo, besciugo, besstico, sardski basuku < kat.). Ihtionim postoji u
port., kat. i u prov. Corominas DCELC 1,452 nazire u njemu vezu sa španj. bisojo »razrok«,
sa sard. bisdgu »monocolo« (usp. naše olalin), ali se zbog fonetskih okolnosti ne usuđuje prihva­
titi takvo etimološke rješenje. N a kraju, uz veliku predostrožnost, navodi da bi se teškoća mogla
zaobići kad bi se uzelo da je gaskonjsko besuc »razrok« prenešeno na arbuna i da se ihtionim iz
tog jezika raširio po Romaniji. Naši i tal. oblici koji se temelje na semu »oko« (usp. i kuattök’k’e
u Otrantu, ALM 568) potvrđuju semantičku osnovanost takve interpretacije. Nedostaje nam
fonetsko opravdanje za povezivanje našeg usamljenog bičuga s tim oblicima.
62 Pr 643 navodi testa grossa kao naziv (u Rijeci) za Trigla lineata (usp. naš naziv za tu ribu: gla-
vuja, 11.1.4.1.).
6 3 Za batoglavjbatakljun usp. 22.15.1.
64 I taj naziv po organizaciji sadržaja odgovara nekim oznakama za Triglidae; usp. muzoduro
11.1.4.2.
65 P. acame: »Sulla parte superiore della base delle pettorali spicca ima caratteristica macchia
nerastra«, Tortonese 11,100. P. centrodontus: »Negli adulti è caratteristica una macchia nera
all’inizio della linea latterale«, Tortonese 11, 101.

424
ris, V. 27.4.) naziva na temelju iste takve metafore patena (»esparrallo«, Griera 73;
Lozano 313) jer patena znači »medalla« i »moneda« (Alcover-Moll 8, 325), a iz istih
semičkih elemenata nastali su i nazivi za srodnog šarga skudi (Porto Garibaldi, ALM
561) i za Spara prov. pataclet < patac »monnaie« (ALM 562). Kad smo u Trogiru
i okolici našli ihtionime bajok, baok, bačok, pomišljali smo u prvi mah na neku slo-
ženicu sa oko jer to, kako smo vidjeli, tim arbunima odgovara. Međutim, venecijanski
i turski denominacijski postupak uputili su nas na drugačije rješenje. Venecijanizam
bajok je kod nas dobro potvrđen sa značenjem »mjeden novac«, a nalazimo ga kod
Della Belle, Stullija (ARj 1, 157) Skoka (1, 94) i, kao mletačku posuđenicu zabilježe­
nu u Božavi i kod A. Cronie (ID 30, 105). Preuzimanje iz ven. bagiòco »moneta ro­
mana di rame« (Boerio 55) ne podliježe sumnji. Kao i ven. medàgia ili tur. mangir,
naše je izosemantičko bajok poslužilo za označavanje arbuna s mrljom. Okolnosti
kod posuđivanja i metaforičke upotrebe su jasne : venecijanizam bajok je u nepromi­
jenjenu obliku sačuvan u gradu Trogiru, koji ga je i primio, a u okolnim mjestima,
gdje se vrijednost »mjedeni novac« zastrla, počinju modifikacije izraza. Etimologija
tal. baiocco nije utvrđena66678, no to nas za nije važno. Osnovno je da se naše bajok
\ podudara sa mletačkim i turskim nazivima za istu ribu, a to potvrđuje da smo
našli denominacijski impuls za dosada neriješeni ihtionim.
26.3.3.4. (-pravi) arbun označavat će se pomoću naziva za životinje ili ljude koji
su plod križanja. U tome treba tražiti poticaj ihtionimima mulac, »muška životinja
koja nastaje od združenja magaraca s kobilom« ili »nezakonito muško dijete«, ARj
7, 146 (v. 20.5.1.2.), ugotica »mlada magarica«, ARj 19, 336 (v. 17.1. i bilj. 19), ko­
pile »nezakonito dijete«, ARj 5, 229, i deminutivno koptlić61. U talijanskom se je­
ziku općem nazivu dodaje oznaka bastardo: f r avolino bastardo (Penso), lutriné
bastarde (Bari), ruelu basterdu (Sestri Levante ALM 56968).
26.3.3.5. Nejasan je naziv grbić (ARj 3,394 s točnom identifikacijom od J. Ko-
lombatovića i G. L. Fabera, a bilježi ga i P. Lorini)69. Nema biomorfoloških razloga
da ga se drži za izvedenicu od grba, kao što to čini Skok 1, 610. Prije bi to mogla biti
umanjenička izvedenica od ihtionima grb < corvus. Skok 2, 184.
26.3.3.6. Ne razabiremo koji su faktori mogli dovesti do naziva lužiga, što
ga H 208 navodi za Vis.
26.3.3.7. Nejasno je usamljeno bičuga (v. ovdje bilj. 61).

66 Različita rješenja predlažu REW 877, DEI 409, VEI 91, D E LI 104.
67 Za etimologiju te balkanske riječi v. Skok 2, 147.
68 Usp. frane, patisse dorade, Dieuzeide 3, 34.
69 »Neka riba«. Skok 1, 610.

425
 27. ŠARAG, FRATAR, PIC I ŠPAR

27. Četiri ribe kojima ćemo nazive pokušati opisati i objasniti u ovom poglavlju
sačinjavaju prema danas validnoj sistematskoj nomenklaturi Gen. Diplodus1. To
su svima dobro poznati šarag, fratar, pie i špar2, kojih ima posvuda uz našu obalu.3
U tu skupinu oborite ribe4 uvrstili smo i neuglednog špar(ić)a, jer ga osim biomor-
fološke pripadnosti Gen. Diplodus, uz ostale tri ribe vezuje i struktura naziva.
Da smo vodili racima isključivo o osobitosti [ ± oborit], špar bi zajedno s ušatom
i kantorom (v. 28.) spadao među preostale Sparidae s oznakom [-oborit].
Šarag, fratar, pie i špar, kao i ostale Sparidae, pokazuju često zamjenjivanje
naziva za pojedine vrste koje su međusobno slične, tako da je struktura njihovih
naziva u mnogome reprezentativna po denominacijske postupke kod jestivih i tra­
ženih vrsta po čitavu Sredozemlju. Na tu činjenicu pertinentno ukazuje M. Cor­
telazzo (Saggio... 36—37)5, koji je za ogledne karte ALM 560—575 izabrao baš
te ribe. Dok najveći (i zato najtraženiji) šarag i najmanji (i zato nevrijedni) špar na­
stavljaju uz brojne varijante uglavnom jedan vrlo stari etimon, dotle će nazivi za

1 Diplodus cervinus ( = D. trifasciatus) nije jadranska vrsta (Tortonese 11, 110).

2 Nazivamo ih ovdje tako jer su ti nazivi nedvojbeno najreprezentativniji za našu obalu, a obra­
di vat ćemo ih ovim redom:
27.1. šarag Diplodus sargus70| kratica: Dsar
27.2. fratar Diplodus vulgaris71 jkratica:Dvul
27.3. pie Diplodus puntazzo68|kratica:D pun
27.4. špar Diplodus annularis69|kratica:Dann
Tako ih označuje Tortonese (11,104— 113), dok isti autor iz CLOFNAM 139.4., gdje obrađuje
Gen. Diplodus, izdvaja kao posebni Gen. Puntazzo 139.8. s jednim predstavnikom: Puntaz­
zo puntazzo GM ELIN, a isto tako postupaju FFA (579—580): Diplodus annularis, D. sar­
gus, D. vulgaris (2Flgl) i Charax puntazzo L. (2Flg2) i Dieuzeide 3, 40—50.
»Questi Sparidi — di modesta statura — sono gregarii e spesso notevolmente eurialini; vivono
su fondali di varia natura e di frequente si accostano alla riva quando il mare è mosso«, Torto­
nese 11, 104; »Sono straordinariamente comuni nel Mediterraneo, in particolare vicino alle
coste, al punto che è molto probabile che ogni pesce argentato di corpo robusto che si vede in
quelle acque sia una qualche specie di sparide«, Lythgoe 202.
Hektorović ih spominje u svom Ribanju 1115— 1120. Napomenimo da se ihtionimske identifi­
kacije i tumačenja pomorskih i ribarskih termina što ih je u svojem izdanju Ribanja dao Ramiro
Bujaš (izd. Jadranskog instituta JAZU, Zagreb, 1951) mogu sve i gotovo bez primjedbe prih­
vatiti.
5 »La famiglia degli sparidi comprende parecchie specie quasi tutte di notevole importanza ali­
mentare. Di qui l’abbondanza di denominazioni e la proliferazione sinonimica, che non si ma­
nifesta, tuttavia, in eguale misura per tutte le specie. Alla varietà onomastica di alcune fa ris­
contro la relativa uniformità per lunghi tratti costieri di altre (un problema, questo, sul quale
varrà la pena di indagare). Per alcune poche, simili fra loro, le incertezze di attribuzione del
nome possono essere anche frequenti : per questo l’esame delle singole carte sarà sempre cauta­
mente correlato con quello delle carte vicine. La coesistenza di possibilità cosi varie e diverse
fa del gruppo di carte dedicate a questa famiglia di teleostei un perfetto paradigma della com­
pressa problematica suscitata dall’intero sistema ittionimico mediterraneo«.

427
fratra pokazivati kroz velik broj pučkih i dobro motiviranih tvorbi konceptualizaciju
najuočljivije biomorfološke crte »dobro istaknute crne linije«, a oni za pica u ma­
njem broju različitih izraza nešto manje prozirnu motivaciju izazvanu karakteristič­
no šiljastom gubicom. Dakle, nazivi za šarga i špara (Dsar i Dann) bit će neprozirni i
gotovo svi iz istog etimona; a za fratra i pica (Dvul i Dpun) prozirni, različiti izrazom,
ali nastali iz iste konceptualizacije. Sve to, naravno, uz česte »kompromisne« nazive
nastale iz kombinacije dvaju naziva iz skupine {Dsar + Dvul + Dpun + Dann}.
Primjere takvih rezultanti, kad iz kombinacije naziva za ribu a i za ribu b nastaje
naziv za ribu c, vidimo u ihtionimskim leksijama kao što su špar cmorepac, sarak
crnorep, tupi špar ili čak u sraštenom nazivu šparpic, koje sve označavaju Dvul.
Ovaj potonji nije ni špar ni pie već fratar. Kao što je istakao Cortelazzo (n. n. mj.)
za karte ALM, elementi iz svakog od naših popisa |68|— 171| moraju se stalno sa­
gledavati u funkciji cjeline obrađivane skupine, tj. uspoređivati s nazivima iz tri
susjedna popisa.
27.1. Da naš najrašireniji oblik šaragjsarag kao oznaka za Dsar nastavlja izraz
grčkog ihtionima σάργος iz kojeg je preuzet i lat. sargus, nije nimalo sporno; da je
naše »sarag grčka riječ« (Skok Terni 47) nije moguće s potpunom sigurnošću tvrditi
jer kod nas može biti i dalmatska (Skok 3, 204), no nikako se ne može bez ikakva
dvoumljenja postaviti, kao što to čini E. de Saint-Denis 99, da je grč. σάργος =
Dsar : »ce que les Anciens ont dit de leur sargue ne fait que corroborer cette Iden­
tification«. Sto zapravo kažu klasični pisci? Da je σάργος pun drača (Opijan, Hai
4,599)6, da mu meso nije meko (Atenej 321 c), da mu je na repu tamna mrlja (Arist.
ap. Athen. 313 d: όρροπυγόστικος) ili, općenito, da je crnkasto išaran (Ovidije,
Hai 105: insignis sargusque notis). Već se Opijanov i Atenejev navod ne odnose, po
svemu sudeći, na istu ribu, jer nitko neće govoriti o velikom broju drača kod šarga,
ali hoće kad je riječ o šparu. Crnkaste pruge i crni znak na repu karakteristični su i
za ostale tri vrste. Podaci o mriještenju, tj. da bi se mrijestio dva puta, kako navodi
Aristotel (HA 5, 9,2), a slijedi ga i Plinije (NH 9,162), nisu nam ni od kakve koristi.
Plinijeva tvrdnja da sargus, kad je uhvaćen na udicu, nastoji trenjem o hridi preki­
nuti povraz7, isto tako vrijedi ako ne za sve četiri, a ono za tri veće vrste (Dsar,
Dvul, Dpun), jer se sve sklanjaju po rupama (usp. vadabuza za Dvul, 27.2.6.2.).
Jedini, mada ne i apsolutno siguran dokaz je sačuvanost izraza σάργος/sargus u puč­
kom novogrčkom σαργός (Proia 2141, PM CM 138). Zato će ipak biti najuputnije
pretpostaviti da su grčki pisci sa σάργος označavali Gen. Diplodus i ne upuštati
se u spekulacije oko točne vrijednosti tog ihtionima, koji je mogao vrlo lako biti
neobilježeni naziv za više sličnih vrsta kao i u drugim slučajevima koje smo već
vidjeli. U grč. je postojao i izvedeni lik σαργΐνος, i to je riba drugačija od one
koja se nazivala σάργος (Atenej 321b c) jer živi u plovama (Aristotel HA 9, 2, 1).
Što se pak tiče etimologije samog naziva σάργος, već i njegova posvudnost u
Sredozemlju upućuje na »nepoznato mediteransko podrijetlo« (Frisk G E W 2 , 6 7 7 )8,
kao što je Skok ustvrdio još u Terni. 47 : »valjada iz istog mediteranskog vrela kao i
salpa«9. Nastavljači istog etimona zastupljeni su kao neobilježeni ili kao obilježeni

* »Grätenreich doch schmackhaft«, za sve Sparidae, FFA 579,

7 A t ititer sargos ipse qui tenetur ad scoppulos lineam terit (NH 9, 182).
8 Strömberg ga ni ne pokušava objasniti, a Izidor tog naziva uopće ne spominje.
9 Zaveden homonimijom. Skok 3, 204, kao i prije u ZfrPh 50, 526 i 54, 201, neprestano brka
saraca i sargus, pa se zato tvrdnje iz tog članka ne mogu prihvatiti (v. 23.2.4. i tamo bilj. 45).
Takvo gledanje dovodi Skoka (?) do izjednačavanja »sargus < σάργος »sparus sargus« = muftì
'salmo’«.

428
nazivi za jednu od četiriju vrsta na čitavom Mediteranu101, pa ih zato nećemo po­
sebice navoditi (v. ALM 560—562)“ .
27.1.1. Brojnim našim realizacijama iz istog etimona iz kojega su Sarag/sarag
(,sarak, Sarak, sareh, serag, Serag, serah, sereh, šarah, šerah, sarg, serg, sark, Sark,
Sargić, SargaS, Saršić, te sargo, sergo, Sargo) ne treba mnogo komentara (v. B. Finka,
MR 9, 1975, 11712). Ihtionim je uvijek u muškom gram. rodu, a niti jedan ispitanik
ne dovodi naziv u vezu sa sadržajem »šaren«. Izravno posuđivanje iz tal. sustava
može se sa sigurnošću utvrditi samo u Sargo, sargo, sergo (m. r.).
27.1.2. Zabilježili smo samo tri naziva koji se ne temelje na osnovi koja je u
Sarag/sarag. To su alug, halač i prezimak. No, to su nazivi kojima se mnogo češće
označuje fratar (Dvul), a o njima će biti riječi u idućem odjeljku.
Prema tome, može se zaključiti da je za relativno najtraženijeg i najvećeg pred­
stavnika ove skupine baš njegova relativna vrijednost nametnula jedinstveni stari
naziv, a to je ustvrdio još u XVI stoljeću P. Gilles riječima »Omnes quas obivi re­
giones Sargum vulgo nominant« (P. Gyllius, De Nom., cap. GV, p. 589)13.
27.2. Dok je Dsar nazivan posvuda jedinstvenim i neprozirnim nazivom Sarag
(i var.), dotle njegova najbližeg i najsličnijeg srodnika Dvul nazivaju na samoj na­
šoj obali sa više od četrdeset različitih naziva. Kako protumačiti tu činjenicu da
dvije uglavnom jednako velike i gotovo jednako tražene ribe pokazuju tako upadljivu
razliku u denominaciji? Već sama prozirnost sastavnica u oznakama Dvul upućuje
nas na našu tj. recentniju tvorbu tih ihtionima i na odgovor da se nekada unutar te
skupine po nazivu razlikovalo manje vrsta : izrazito veći Dsar, Dvul i Dpun bili su
u opoziciji prema izrazito manjem Dann. Označavanje te opozicije (veliki ~ mali)
je prvotno i vrši se preuzimanjem zatečenih i neprozirnih naziva (Sarag ~ Spor).
Tek potreba za razlikovanjem dviju ili triju većih vrsta nameće ili upotrebu meta-
foričkih ili tvorbu domaćih motiviranih likova, koji će se temeljiti na uočljivim
razlučnim oznakama dotičnih vrsta. T o nam potvrđuje i stanje u stranim popisima,
gdje se samo etima iz Sarag i/ili Spar žilavo odupiru inovacijama i često služe za oz­
načavanje svih (ili više) vrsta iz ove skupine. Dovoljno je usporediti situaciju u ven.
gdje je sparo oznaka za Dsar, Dvul i Dann, a determinirano sparo d’Istria (ili sargo
d'Istria) oznaka za Dpun (A. Ninni 108— 111, E. Ninni 51)14.

10 Dsar se veoma rijetko ili nikako ne pojavljuje u Crnom moru (Black Sea: very rare, CLOFNAM
139.4.3.; espice absente de la mer Noire, Fiches FAO), pa zato Drenski i Vasiliu ne navode na­
rodnih naziva.
11 P. Barbier je pokušao unijeti nešto više svjetla u etimologiju lat. sargus, navodeći brojne rom.
izvedenice i dovodeći ih u vezu s jednim lat. *sarga koje bi možda označavalo morske alge (»Les
dérivés romans du lat. sargus«, in Revue de Philologie Pranfaise et [de LitUrature, 22,1908 /p.o./
str. 3—12). N i sàm Barbier svoje tumačenje ne smatra uvjerljivim već ga samo navodi u nadi
da ta dva oblika, za koje misli da potječu iz iste osnove, možda »contribuerent im jotu: à (en)
ćclairer les origines«.
12 Finkinom se pregledu varijanti može primijetiti samo da se »zamjena početnog glasa s sa gla­
som i« ne može izjednačiti sa slučajem »Snjur prema grčkom sauros«, već eventualno, ako je to
uopće potrebno, sa sarun — šarun od grč. sauros.
13 Očigledno je Pierre Belon bio slabo obaviješten o našim nazivima kad je mogao tvrditi : »σαργός
graece dicitur. Graeci etiam hodie veterem eius appellationem retinuerunt... Illyrii piscium
affinitate decepti aprum chergnier vocant sed vox ea sargo debetur. Aper enim sargi modo corpus
tornatum habet.« Belonovo navođenje prenosi K. Gesner u Nomencl. 44— 5.
14 Za Palermo, Penso navodi ove nazive: sdracu tunnu (Dsar), saracu veru (Dvul), sàracu pizzuta
(Dpun) i sparagghiiim (Dann); ista je situacija i u Napulju: lat. se sargus nastavlja u sano (Dsar/
/Dvul), sario ’ncMuso (Dpun), dok sparus razabiremo u sparitiello (Dann).

429
 Uz današnje poznavanje grčke i rimske ihtionimije ne možemo reći da je u
tim jezicima postojao posebni naziv za Dvul ili, točnije, da li su se Dsar i Dvul i
po nazivu razlikovali.
27.2.1. Po obliku i proporcijama tijela, fratar (Dvul) je veoma sličan šargu15.
Fiches FAO (SPARID Diplod 1), u rubrici Différences avec les espèces les plus si-
milaires de la région, navode ove razlučne oznake: »Diplodus vulgaris diffère de D.
sargus par la bande de couleur noire située sur le pédicule caudal qui s’étend sur
les nageoires anale et dorsale et par la présence en avant de la nageoire dorsale,
sur la n u q u e , d'une bande noire triangulaire très nette«. Na tako razmještenim
crnim prugama inzistira i O. Karlovac u PomEnc 2,291 : »Tijelo je sivkasto-srebraste
boje; naročito se ističu dva vertikalna široka crna pojasa... Prednji se pojas spušta
sa š ije i obuhvata stražnji obod škržnog zaklopca. Drugi crni pojas s e d la s to 16
obuhvata prednji dio korijena repne peraje, a zahvata i stražnje dijelove osnovica
leđne i podrepne peraje«. Crne su pruge, dakle, najuočljivija osobina kod fratra i
zato nas ne čudi što su ti semovi na najrazličitije načine konceptualizirani u većini
narodnih naziva.
Nacrt i razmještaj crnih pruga po tijelu ribe predstavljaju semove koji će se u
ihtionimu izraziti na nekoliko načina : 1. u nazivima sastavljenim od cm -f oznaka
mjesta na kojem se mrlja nalazi; 2. u nazivima sa crn + izraz za sadržaj »pruga«;
3. u nazivima u kojima je crna pruga uspoređena s nekim predmetom koji pristaje
određenom dijelu tijela; 4. u metaforičkim nazivima izazvanim opet oblikom i mje­
stom crne pruge koja se uspoređuje s nekom odjećom; naravno, srest ćemo i 5. alo-
glotske, danas više manje zastrte, neprozirne nazive koji svojom etimologijom upu­
ćuju na sadržaj »pruga«, »crta« ili se iz istog razloga povezuju s već spomenutim me­
taforičkim upotrebama. Kako u tim nazivima postoji stanovita doza afektivnog
naboja, u njima će biti teže utvrditi pravce paradigmatskog razvoja. Ihtionimske
leksije, pak, bit će sastavljene od gorespomenutih sastavnica koje će služiti kao de­
terminacije osnovnog naziva jedne od preostalih triju vrsta (Dsar, Dpun, Dann).
Takva je tvorba češća u talijanskim nego u našim popisima.
27.2.1.1. Po broju međusobno različitih složenica, ali ne i po geografskoj za­
stupljenosti i raširenosti17, najbrojnije su tvorbe koje se temelje na oznaci crn +
+ mjesto na tijelu koje je crno. Među njima, pak najbrojnije su složenice sa -guz
kao drugom sastavnicom. Složenice sa drugim sastavnicama u upotrebi su na jed­
nom, a najviše na dva mjesta (v. popis |71|). Takvi su nazivi cmòguz18, cmòguza,
crnogüzac i crnoguzić. Prema cmoguzac, u svrhu eufemiziranja paradigmatski nasta­
ju cmogorac i cmogoj. T i su nazivi nastali zbog crne pruge pred repnom perajom.

15 Usp. Tortonese 11, 109.

16 »Due evidenti fasce nere a forma di sella«, Lythgoe 205.
17 B. Finka je posvetio nazivima za Dvul dio članka u M R 9, 1957, 117 i predložio za termin lik
crnošijac uz objašnjenje da »ipak ima najviše potvrda za varijante crnošijac i cmošiljac (zadarsko
područje)«. T o se ne podudara s rezultatom naših terenskih bilježenja: crnošijac smo zabilježili
samo na jednom mjestu (Sali), dok je broj mjesta u kojima se upotrebljava naziv fra ta r gotovo
dvostruko veći nego broj sv ih mjesta sa sastavnicom crno- (45 : 27). Zbog tog razloga upotreb­
ljavamo lik fratar kao termin u ovom izlaganju, a predložili smo ga za Catalogne F A O , što je
1960 i prihvaćeno. T . Šoljan RJ 740 i 751 navodi na prvom mjestu crnoguzjac), a fratar ozna­
čuje kao tuđicu...
18 Jedini od naziva sa crno- koji, prema L. Zori, navodi ARj 1, 845 (akcenat cfnoguz nije od Zore),
ali s nedovoljnom identifikacijom. »Crnoguz = crnorep (riba)« je sve sve što nalazimo u Skok
1, 640 i 1, 277.

430
27.2.1.2. Crna pruga na vratu izaziva denominacijske tipove cmovratac prema
vrat19 »nuque« (v. gore navod iz Fiches FAO) i cmošijac20 prema šija21 (v. gore
navod iz PomEnc)22. Kad bi Rohlfsova interpretacija iz VDS 798 za varancòddu
(Lecce, Castro) »sargo comune« bila točna, u tom bismo ihtionimu imali \ za naš
tip cmovratac, jer ga Rohlfs interpretira, istina uz »?«, kao varius in collo. No, na taj
ćemo se južnotal. lik vratiti u 27.2.5.
27.2.1.3. Postojanje crnog prstena pred repom dovodi do naziva cmorepac ( \
alb. bishtè-zezè, Rakaj, 1970, 6). Taj je ihtionim na Mljetu u upotrebi i za ušatu
(Oblata melanura), koja također ima crno prstenovani rep (28.1.1.1.). Naziv se
pojavljuje i u leksijama kao razlikovna determinacija uz oznake drugih riba ove
skupine: sarak crnorep i ipar cmorep, dakle, ni sarak23 ni špar već fratar. Pod pa­
radigmatskim pritiskom izraza u osnovnom nazivu šarag, umjesto crn nalazimo
šar(en) u nazivu šarorepac, koji se tvori jednako kao cmorepac. U varijanti šarope-
rac ide se još većoj afektivizaciji izraza, jer perač u tom dijalektu znači »membrum
virile«.
27.2.2. Crna se pruga uspoređuje sa šibom i tako nastaju nazivi cmošibar i cmo-
šibalj2*, a sa neetimološkim nazalom i cmošimbar. U daljnjoj paradigmatskoj di­
namici teže je slijediti impulse sekundarne motivacije. Može se pretpostaviti da se
crna boja asocira sa morskom životinjom koju takva boja par excellence karakterizira,
a to je sipa. No, kako je naziv za fratra obavezno u m. rodu, paradigmatski nastali
oblici naslanjaju se na podvrstu sipe, tj. na zoonim sipac (Sepiola rondeletii): crno-
sipac25, crnosip i deminutivizirano crnosipić26. Ovaj posljednji lik u istom mjestu
supostoji sa rezultatom daljnjeg paradigmatskog naslanjanja na cipal2728 : crnociplić.
27.2.3. Paradigmatskim razvojem, a možda i u svrhu izbjegavanja opscenog
sadržaja, od crnoguzac, naslanjanjem na venecijanizam gnća2S ( < guchia »dicesi
comunemente per maglia« (Boerio 320) sinegdohom od ACUCULA »Nadel« REW

19 Etim. v. Skok 3, 618.

20 Ne razabiremo što znači tvrdnja » C rn o šilja c. T o je jedan od rijetkih naših naziva riba stranog
(grčkog) porijekla, koji je već odavna p re v e d e n na naš jezik« (B. Finka, ». ». m/.). Ako se misli
na kalkiranje, a o drugačijem prijevodu ne može biti riječi, onda se to nikako ne može prihva­
titi, jer je oblik izrazito narodni, a kako nije bilo grčko-hrvatskog bilingvizma, svako je kalki­
ranje isključeno. Isto vrijedi i za c r n o r e p , koji Skok 1,277 smatra kalkom prema grč. m ela n u ru s.
U oba bi se slučaja to moglo pretpostaviti samo kad bismo znali za neki dalmatski ili tal. ih­
tionim identične organizacije u formi izraza, a za to — ne znamo.
21 Etim. v. Skok 3, 391.
22 Varijante crnošiljac, koju B. Finka navodi za zadarsko područje (sa -//-), prije će biti hiperkorek-
tna forma nego oslanjanje na ihtionim šiljac (Charax puntazzo) i to iz dva razloga. Prvo, zato
što je osnovna razlučna oznaka za Dvul ~ D pun: »tupa gubica« ~ »šiljasta gubica«, a to se naj­
bolje vidi iz naziva tupi špar za Dvul (v. ovdje 27.2.6.3.), a drugo, zato što je šiljac (za Dpun)
izrazito knjiški naziv (RJ, Fink) kojim se prevodi tuđe spie, pie. T a knjiška tvorevina na terenu
ne postoji kao oznaka ni za Dpun, a kamo li za Dvul. Za ovog posljednjeg ne bi imala nikakva
biomorfološkog opravdanja.
23 Medu bilješkama od drugih ispitivača nalazimo tobože za Dubrovnik sarag crnogoj, gdje je
-goj očigledno mjesto -guz. Naziv bilježi i Korlević 1904 (cit. u H 70—71).
24 Etim za šib, v. Skok 3, 390.
25 O nazivu sipac, v. ovdje 27.2.2. i 36.2.—36.3.
26 H 71 navodi i »međuoblik« cmosibac.
27 Za. ihtionim cipal i izvedenice, v. pogl. 15.
28 Guta »potkošulja«, »majica« ARj ne bilježi, dok se kod Skoka 1,629 tumači s. v.guce/goce. Index
(4, 99) omaškom upućuje na agiin.

431
120)29 dolazi do ihtionima crnogučac, crnogućić, koji se shvaćaju kao »riba s crnom
majicom«, a to je zbog oblika i smještenosti crne mrlje posve opravdano.
27.2.3.1. Ista osobina referenta, karakteristična crna pruga po šiji, dovodi do
denominacije pokrivalo (od pokrivati), a sličnu konceptualizaciju razabiremo i u
koralac, gdje se ne smije vidjeti vezu sa koral(j), već metatezom iskrenuti kolarac
(što ga bilježi M. Medić, cit. u H 329) i prekolarac (uvijek za Dvul, Basioli SRJ
1 2 9 ).29» u tim je nazivima crna pruga usporede a s o(ko)vratnikom, šalom ( <
ven. colaro »bavero«, Boerio 178, < COLLARE »Halsband« REW 2042 (od col­
lum »vrat«)293031, fj, tal. na Korzici cullarinu. Caraffa 134, ALM 561.
27.2.3.2. Kao što se kolar ovija oko vrata ili prebacuje preko leđa (prekolarac
< *preko-kolar-ac·, potvrde o vrijednostima v. ARj 5, 182), može se prebaciti i preko
ramena, pa zato nastaje naziv prekoramenac, koji H 329 bilježi za Crikvenicu. Oči­
gledno je da je i naziv za Dpun (koji ima još više sedlastih pruga preko tijela) pre-
kuranac nastao preko genitiva od prekoramac (prekoranca)31 iz istog impulsa. U
tu paradigmu valja svrstati i oznaku za Dvul premoranac, a nejasan je nastanak na­
ziva prezimak (Dsar u Jablancu).
27.2.3.3. Čovjekovu šiju pokriva kolar ili pokrivalo, a konjsku griva32. Iz istih
razloga zbog kojih su nastali prekolarac i pokrivalo, nastaje za Dvul i naziv grivinaš,
a kako se »crnjaksta sedlasta pruga« nalazi »pred korijenom repne peraje« (RJ 741)33,
riba se naziva i sedlaš3*. Uz ta dva naziva lako je razumljiv i, gotovo bismo rekli,
očekivan ihtionim konj33345. Potpuno su jasni crnošijac i cmovratac.
27.2.3.4. U našem jeziku nije zastupljen tip *cmoglavac, koji je čest u tal. po­
pisima; usp. ALM 561: testa negra, kabinegru i dr.
27.2.4. Međutim, i kod nas i u drugim nomenklaturama, crna mrlja na vratu
Dvul uspoređuje se s fratarskom haljom i kapuljačom i iz te usporedbe nastaje naj­
rašireniji naziv fratar36 i deminutivizirano fratrie, fi tal. frattn (Monterosso al
Mare, ALM 561)3738; \ tal. sàricu mònicu (Messina, Penso), sàracu monaca3s
(za Siciliju, P.-S.), monačella (Porto S. Stefano, ALM 561), cappuccino (za Marke i
Abruce, P.-S.; Tortonese 11, 107).

29 Uz lat. acucula nije potrebna zvjezdica (FEW I, 24).

29a V. sličnu krivu interpretaciju za dobrinjski oblik koraltn u Gak.-deutsches Lex. 3, 207—8 i 535.
30 ARj 5, 182, s. V. 2. kdlär; Skok 2, 123. Usp. gore 27.2.1. cmovrataci
31 Usp. apelative prekoramac, prekoramak, prekoramica »uopće nešto što stoji preko ramena«,
ARj 11, 560.
32 Usp. griva — grivna, ARj 3, 436—7; Skok 1, 620.
33 Usp. gore navod iz PomEnc, 27.2.1. i bilj. 16.
34 Etim. za sedlo, v. Skok 3, 213; v. 27.2.1. i bilj. 16.
35 Konj je vrlo čest ihtionim, nadasve za pripadnike obitelji Sciaenidae (31.1.3.2.).
36 Skok 1, 529 ga pogrešno ili nedovoljno identificira kao »riba sargus, tal. sargo koji se teško lovi
jer ne izlazi iz rupe, metafora odatle (Malinska)«.
37 G. Battisti (DEI 1710) navodi frate kao naziv za slinku (Biennius pholis) uz objašnjenje »fat­
tore onomastico: il colore simile alla tonaca dei frati«.
38 Santu monaca (?), Joubin-Le Danois 100.

432
27.2.4.1. U istom smo semantičkom polju sa nazivima pop i popić prema pop
»svećenik«39*, a u Premudi fratar postaje čak i p°apa*°. U tal. se Dvul naziva i ime­
nima svetaca: sant’ andria (za Liguriju, P.-S.), saniamomi (Korzika, ALM 561).
27.2.4.2. Na relativno značajnom ali rascjepkanom arealu od Unija pa do D u­
gog otoka, Dvul nosi naziv frankul. Iako ispitanici često dovode ihtionim u vezu sa
fratar, ipak to nije etimologija za frankul, već samo formalna asocijacija izazvana
istovjetnim početkom riječi. A. Cronia (ID 6, 109) je, kao i u slučaju skardinule
(v. 19.3.3.), površno izjednačio ihtionim sa dijelom sistematskog naziva za tetri-
jeba (Tetrao franculinus), te krivo zabilježeni franko (naziv u Božavi glasi franku,
gen. frankula) i deminutiv frankulić identificirao kao jedinstvene nazive za a) pticu
tetrijeba (Tetrao franculinus) i b) ribu Heliases chromis. Ovo posljednje je očito
krivo, jer se ribica Heliases chromis u Božavi naziva čanćo (v. popis |92|). Skok 1,528
slijedi Croniu u pogledu identifikacije ornitonima i, pod geslom frankulić, tumači
ga pomoću tal. francolino, koje, kao i C. Battisti u DEI 170641, drži za »vjerojatno
preinačenje od lat. fringuilla«. Skok, međutim, ihtionim ne spominje. Smatramo
da etimologiju našem frankul valja tražiti bliže, i to među nazivima za jednog drugog
predstavnika iste obitelji Sparidae (Pagellus sp.), i to u tal. fragolino, frangulino,
frago, koji nastavljaju grč. φάγρος/lat. phager, phagrus, pagrus. O tim smo ihtioni-
mima opširnije govorili u 26.3.1.1. Naravno, neriješeno je -nk- i nepostojanje oblika
sa -ng-, ali, do potpunijeg rješenja moramo se zadovoljiti bližim i semantički pri­
hvatljivijim tumačenjem.
27.2.5. Dok su nam se rješenja za nazive koje smo dosada ispitivali sama name­
tala kroz dinamiku paradigmatskog razvoja, a konceptualizirani je sem bio potvr­
đen referentom i njegovim opisima koje nam daju ihtiolozi, kod niza naziva baraj,
boran, žbaraj i baroć izraz nam predstavlja nepoznanicu. U nastojanju da ga pro-
zremo morat ćemo, u prvom redu, ustanoviti da li je i u tim ihtionimima možda riječ
o konceptualizaciji one iste karakteristične crte ili o nekom drugom denominacij-
skom postupku. Uza svu današnju zastrtost motivacije, mislimo da je ipak riječ o
semu »pruga«, »crta«, jer znamo da je u više dalmatinskih mjesta, primjerice na
Korčuli, još uvijek živ apelativ bara i to sa nekoliko značenja: »svaka crta koja se u
igri ne smije prijeći (npr. golna linija na improviziranom igralištu gdje djeca igraju
nogomet), pa preneseno, određeni broj u igri karata (7 ‘/2, 21, 31) koji se ne smije
premašiti42; za igrača koji taj broj prijeđe kaže se u Korčuli da je zbärä, u Šibeniku
da je izbarä (3. lice sg.). Nema sumnje da je baran naša tvorba i da je potekao iz takvog
bara »crta«, ali je isto tako moguće da su nazivi baraj43 i šbaraj posuđenice sa suprotne
obale, jer nam karte ALM 560 i 561 navode likove jbaro (Ankona) i jbarré (Pescara) čas
za Dsar, a čas za Dvul. Baraj se oblikom podudara sa rovinjskim barato (Penso), koje
ALM 561 navodi uz »?« za Grado. No, našu interpretaciju još bolje potvrđuje juž-
notal. ihtionim varrancòddu »sorta di sargo (che) porta una s tr is c ia nera {varrà)

39 Etim. za pop, v. Skok 3, 8.

*° tt sic. pesce papa Pr. 643;' za novogrč. ihtionime istog semantizma vidi ALM 561. Sadržaj
»pop», »fratar« veoma je čest u ihtionimima (i omitonimima), v. ovdje 7.3.I.4.; 3.5.4.1.; usp. i
FEW 6/3, 66; P. Barbier RLaP 53, 1910, 44; 54, 1911, 149; Corominas DCELC 1,2.
41 Naravno, budući da je riječ o I II knjizi D EI, ne znamo tko je autor. Bilo kako bilo, D EI 1706
naznačeno je u Lit. na dnu članka.
41 U Smokvici bara znači »ožiljak«, »balafre«.
43 Baragius čitamo u pulskom statutu a. 1431 (LexLatM AIug 103; Sella 56), dok Albertus prevodi
Aristotelovo σάργος sa baroz (cit. u Aristotelis de Anim. Hist., textum ree. lu i. Caes. Scaligeri
verstörtem Io. Gott. Schneider, I II 469, Lipsiae 1811).

28 V. V IN JA E T IM O L O G IJA I. 433
sul collo« (VDS 799), koji G. Rohlfs bilježi i kao varancoddu »sargo commune«,
varangueddi pi. »scari più grossi«44, ali ga tu (VDS 798) tumači < varius in collo?
Ne ulazeći u pitanje odnosa srednjetal. ihtionima prema lat. sparus, očigledno je
da je naše baran, jednako kao i južnotal. ihtionimi, etimološki povezan s veoma
produktivnim romanskim oblikom *BARRA »Querstange« REW 963, FEW 1,255—
—261, iz kojega su tal. apelativi barra, sbarra (DEI 444). Na isti način moramo
tumačiti i leksiju pič baran (Dvul) i deminutivizirano borić za D ann.45
27.2.6. Ostali nazivi za Dvul nastali su iz konceptualizadje oznaka karakteristič­
nog staništa (1), ponašanja (2), morfoloških crta vrste (3), ili se pak upotrebljavaju na­
zivi koji drugdje označuju neku drugu vrstu iz obitelji Sparidae (4).
27.2.6.1. Smatramo da nazivi alug, olug*6, haluz, oluz47, halač i kalauza u eti­
mološkom pogledu idu zajedno. U likovima haluz, oluz, dočetno -z nastalo je prema
-g (olug -> oluzi -*■ oluz), a nazivi alug i olug su nedvojbeno potvrđeni. Budući da
je raspolagao samo sa Kolombatovićevom potvrdom oluz. Skok je (2, 555) odmah
pomišljao na galsko alausa > frane, alose (što je zapravo vrsta sardele) i dovodio
ihtionim u vezu s našim oliga, tj. s gavunom48. Naravno, sve je to neodrživo iz fo­
netskih, a pogotovo iz semantičkih razloga. Međutim, kad se oluz — haluz povežu
sa olug — alug, prema kojima su tvorbom sekundarni, očito je da se alug mora do­
vesti u vezu sa hàluga, koje znači »travurina« ne samo »po sjevernijem krajevima«49,
kako navodi ARj 3,561, već i u Hrvatskom primorju znači »alga marina, fuco«, kako
navodi Dragutin Parčić, 208. Ne možemo, a to ovdje nije ni potrebno, ulaziti
u još uvijek neriješeno pitanje često raspravljanog postanja hrv. srp. hàluga, slov.
halbga »dračje, mah«50, jer nismo niti posvema sigurni da primorsko (h)aluga »alga
marina, fuco« nije u vezi sa lat. alga ( > aliga, valiga, voga, oliga, lozina)5152*4. U sva­
kom slučaju, naši ihtionimi upućuju na najčešće stanište fratra, tj. na algama prekri­
veno kamenje52. Halač je nastalo iz iste osnove uz zamjenu sufiksa, dok je kalauza53
dalnja paretimološka adaptacija kojoj ne znamo naznačiti naknadni impuls.
27.2.6.2. Tko je god ronio za oboritom ribom sigurno je opazio da se fratri
i šargi sklanjaju po rupama i procjepima (v. bilj. 36), koje ribari nazivaju Sorgere5*.

44 U T a ra n ti! se razlik u ju sarjie varanguidde »sargo grosso« i sarjie surgietedde »sargo piccolo«.
L ikovi nav ed en i u P .— S. sadrže nekoliko tisk arsk ih grešaka i n is u dokraja pou zd an i.
4 5 U n ašim je ih tio n im im a veom a česta nerazjašnjena pojava epentetskog s- (#-, z-, &-) u nazivim a
dom aćeg ili aloglotskog p o d rije tla : ploticajsplotica, gorica/zgarica, pirkajspirka, dronjlzdronjak
itd . N ije isključeno d a je žbaraj p rem a boraj m ogao n astati n a isti n ačin . U Spie p rem a pie
(v. niže 27.3.1.1.) očito je naslanjanje n a spie »šiljak« i špicast »šiljast«.
46 Olug p o tv rđ u je P . L o rin i.
47 Oluz nism o sam i zabilježili ali njegovo postojanje i n a ro d n i karakter ne podliježu sum nji.
P o tv rđ u je ga J . K olom batović 1881 (A Rj 8, 899: »postanje tamno«).
48 V . V in ja 1974, 174.
49 K ao p rv i p rim je r donosi se m jesto iz B rne K a rn aru tića.
50 O to m e su pisali V asm er, M achek, T re im e r i d r ; u sp . F . Bezlaj E S S J 1,191 : »Etimološko n e -
pojasnjeno. Skok 1, 652 dom neva b re z dokum entacije skitsko poreklo«.
51 U sp . Skok ZfrPh 54, 201 i V in ja 1959 (2) 18.
52 »È u n a specie m o lto com une, specialm ente presso le rocce co p erte di alghe«, L ythgoe 205.
»H abitat: p rairie s littorales o u profondes«, D ieuzeide 3, 40.
83 Kalauza je n a n ašem najjužnijem d ije lu Ja d ra n a naziv za dru g o g p rip a d n ik a obitelji S paridae
(Pagellus m o rm y ra s), v. 11.2.2.4., ali tam o je to po svem u sudeći tu rcizam .
54 »Vive a poca p ro fo n d ità lungo le coste rocciose nelle scogliere naturali«, P .— S. 60. »Zavlače se
i zadržavaju u p rocjepim a i ru p a m a h rid in a sto g podm orja«, J. B asioli S R J 129.

434
Ako ne pasu, stoje na rubu tih rupa i iz njih vire. Ta se crta njihova ponašanja iz­
ražava u prozirnom i stilistički označenom nazivu vadabuša, složenoj tuđici od
tal. vada (gl. andare) i buša »rupa«55. Virenje iz rupe metaforički je konceptualizirano
u nazivu špijun5556, tj. onaj koji sp'tjä, viri iz rupe. Sličnu konceptualizaciju nalazimo
i u nazivu za vranu (Labrus merula), koja se zato što viri iz skloništa zove virilo
(30.6.1.1.). Do naziva kopač za Dvul moglo je doći prenošenjem sa srodne vrste
Pagellus mormyrus (v. 11.2.1.5.) ili zbog činjenice da i sàm kao da kopa tražeći
hranu57.
27.2.6.3. Fratar i pie (Dpun) su po šarama slični, ali fratar ima tupu, a pie ši­
ljastu gubicu. Zbog toga se prvi i zove tupac i tupi špar. Još se jedan naziv temelji
na nacrtu šara u fratra, i to na crnom kolutu koji mu obavija korijen repa. To je
božavski termin f idonea, koji je A. Cronia (ID 6, 108) jednostavno izjednačio po
vrijednosti sa fidanca »guardia di finanza«. Međutim, motivacijski impuls u ihtio-
nimu dolazi od slike sadržaja »prsten« jer fratar (kao i špar) ima prstenovani korijen
repa; usp. knjiške tvorbe u RJ kolorep, prstenac i sistematski naziv D. annularis.
Kako se vjenčani prsten naziva feda ( < tal. fede »annello di sposo«, D EI 1612;
»vjera, jamstvo«. Skok 1, 509) ili ikavizirano fida (prema fidanza), iz tog je leksema
potekao impuls za tvorbu ihtionima; usp. novogrč. (σάργος) ό δακτυλιωτός (Proia
2217).
27.2.6.4. U ostalim, a poglavito u tal. i novogrč. popisima, fratar se mnogo češ­
će naziva pomoću različito determiniranog osnovnog naziva špar ili šarag. Na ne­
koliko smo takvih naziva već ukazali (sarak, crnorep, špar cmorepac, tupi špar).
No, fratra nazivaju i po drugim vrstama riba iz obitelji Sparidae i to poglavito pre­
ma oznakama jednako išaranog Dpun, ako u dotičnom mjestu ta oznaka nije već
upotrebljena za Dpun. Tako se u Gracu fratar može nazvati pie, jer se D pun naziva
picamorti (v. 27.3.1.). U Klenovici, naprotiv, Dpun je pie, a fratar se naziva pomoću
obilježene leksije pič boran (v. 27.2.5.), dok je u Omišlju fratar šparpic, dakle ni
špar ni pie. Isto tako, u igru može ući i naziv za drugog pripadnika iste obitelji,
tj. za kantara (v. 28.2.1.): budući da se kantar (Spondyliosoma cantharus) naziva u
Bakru manjamorti, »prazna se kućica« ispunja s osnovnim nazivom kontra (f)
koji ondje označava Dvul.
27.2.7. H 203 navodi za Dvul i naziv logor. Ne znamo da li je ihtionim doista
točno identificiran, a ako jest, ne razabiremo razloge koji su ga uvjetovali.
27.2.7.1. N. Fink (Imenik 47) među nazivima za Dvul navodi šuraga i šurak
iako tih ihtionima u H nema, a ne bilježe ih ni ARj ni Skok. Kad bi ti nazivi doista
postojali, bili bi zanimljivi zbog jedinstvenog vokalskog tretmana u sargus, ali ovako
Finkovi navodi nemaju nikakve vrijednosti.
27.3. »Pisces sargis aut melanuris similes excepto rostro quod acutius est,
parvis dentibus non serratis, sed hominis similibus, optimi cibi. Ex Istrias Venetias
afferunutur, picij vulgo nuncupati«. Tako u poglavlju De Melanderinis P. Gyllius
(De Nom. 556) opisuje pica. Kao što je Dsar po čitavu Mediteranu označen s na­
stavljačima grč. lat. sargus, tako je pie označen pomoću različitih izraza koji se po-

55 Z a buša, u sp . ih tio n im (luka) bužarić, 13.3.2.2.

56 Iz ven. spiòn (B oerio 691); za e tim . te riječi v. Skok 3, 311.
31 U sp . P linijevo navođenje za b a rb u n a (koji se i k o d nas p o negdje naziva kopač 18.5.1.1.): Hune
semper comitatur sargus nomine alius piscis et caenum /odiente eo excitatum devorat pabulum,
N H 9, 65.

435
svuda temelje na konceptualizaciji sema »šiljast«58*
. T u njegovu osobinu, izduženu i
šiljastu gubicu i karakterističan red koso isturenih sjekutića, ihtiolozi su istakli
u samom sistematskom nazivu slijedeći Gmelina koji je 1789. pica označio sa pun­
tazze (CLOFNAM 139.8.1.)59. Već prema jezicima, varira konceptualizacija ši­
ljastoga (nos, gubica, oštrica, metafora na životinju takve gubice i si.), ali sem »ši­
ljast« je uvijek prisutan. U kat. ( > sardskom), to je »gubica«: morruda (od mono
»hocico«, Alcover-Moll 7, 592), sardski murruda »pesce con muso prominente« (Wag­
ner DES 2,141); u španj. mojarra ( < arapski muhdrrab »afilado«, Corominas DCELC
3, 406)60; u novogrč. i u turskom »(oštri) nòs»: mytdkì (PM.CM 136, CLOFNAM)
< μύτη »nos«, tur. sivriburun ( = »oštronos«), Nalbandoglu 20; u malteškom je pie
metaforički nazvan »koza«: moghža [moza) iz arapskog naziva za kozu (Aquilina
563) itd 61.
27.3.1. U pogledu naziva za Dpun naša je obala danas izuzetno jedinstvena.
U ogromnoj većini ispitanih mjesta zabilježili smo naziv pie62, na desetak točaka
spie i spie te na nekoliko mjesta varijante picašić (H 295 za iuv), pič, pičac, pičon,
fic (sa vrlo čestim p > / ) . Tršćanskom dugujemo pis i pišud ( < pisso, pissudo). Do
naziva picamorti (indecl.) došlo je pod utjecajem naziva za kantara manjamorti ->
picigamorti ( = »grobar«), a ovaj posljednji je već imao pie- u osnovi prve sastavnice,
tako da je picamorti (Dpun) samo paradigmatske» proširenje pod semantičkim pri­
tiskom naziva za blisku vrstu Spondyliosoma cantharus. Osim naziva suhalj i pre-
kuranac, na terenu nismo zabilježili ni jednog naziva što ih navode ihtiolozi, tako da
možemo smatrati da su (bili?) »terenski vrlo ograničeni ili da su knjiške tvorevine«63.
27.3.1.1. Naše je pie relativno rano potvrđeno (P. Hektorović, Ribanje 1117),
a istarski oblik potvrđuje i Gyllius. Skok je u Term 47 zaključio da »stoji u vezi sa
ital. istoznačnim nazivom spizzo6*, a ovaj je germanskoga porijekla (pa) naš naziv
pie ne može biti star. Germanskih riječi nema u starijim mediteranskim ribarskim
terminima«. U ERHSJ 2, 653 ne govori se o »germanskoj riječi« već se pie izvodi
»iz tal. pizzo, od korijena pits-, koji u drugim jezicima znači 'oštricu, puntu’«. Ovom
posljednjem tumačenju nema se što dodati. Naprotiv, B. Finka (n. n. mj.) nema
pravo kad zaključuje da je »u našem jeziku početni glas s- (spizzo) shvaćen Imo pri­
jedlog, pa je zato ispušten«, jer se nikako ne može zaključiti da je Spie stariji od pie.
Obrnuto, kao što se može vidjeti iz geografske distribucije, iz rom. oblika i iz po­
sljednjeg Skokova teksta, Spie je tek sekundama motivacija i dovođenje u vezu sa

58 »M uso p ro m in e n te , appuntito«, P .— S. 63. »G attung m i t e in e r sp itz e n , v o rsteh en d en Schnauze,

S chneidezähne stark sc h ie f n ach v o rn e g e ric h te t, m eisseolförm ig«, F F A 580.
59 P ie se danas u Izraelu naziva puntazo (P M C M 136, C L O F N A M 139.8.1.).
60 P o re d sargo picudo ( = »šiljasti šarag«), L ozano 317; u s p . tal. sđrago pinzuto (Elba 96).
61 N e znam o d a li je u bugarskom naziv morska Mena (D ren sk i 194) n a ro d n i ili je p re u z e t iz novo­
grč. ύαινα, koje navodi Bikélas, ali ga P ro ia ne bilježi kao ih tio n im . G rč k i su o b lici u R olland
3, 171 pogrešno c itira n i.
62 Skok je (2, 653) u tv rd io d a se »u M u lu razlik u ju pici puntdči o d običnog pica«. K ako sm o već
gore v id jeli, m oguće je d a se u to m slučaju, b u d u ć i d a je u leksiji p o tertan o puntai, jednočlano
pie odnosi n a kojeg dru g o g p rip a d n ik a o b itelji S paridae. Puntai b i izrazo m odgovarao tal.
puntazze.
63 N aši se zaključci o terenskoj d istrib u c iji u p o tp u n o sti p o d u d araju sa zaključcim a B . F in k e
(M R 9, 1957, 117).
64 O b lik sa sp- donosi P enso sam o za Is tru . Ita lija pozna likove sa p-.

436
spicca) »šiljak«65 ili s paradigmatski bliskim špar, dok je u puntai, naziv motiviran
pomoću prozirnog punta »šiljak«.
27.3.1.2. Budući da pie nekada zna biti gotovo plosnat, tako da na njemu postoji
samo kost i koža, naziva se suhalj, od suh + -alj (Skok 1, 31).
27.3.1.3. Za naziv prekuranac, v. gore 27.2.3.2.
27.3.2. Jedinstvenosti naziva pie, koji danas gotovo bez konkurencije označava
na čitavoj našoj obali Dpun, suprotstavlja se šarenilo naziva koje nalazimo u ihtio-
loškim publikacijama. Iskustvo nam pokazuje da je broj takvih naziva to veći što
ihtiolozi, pisci udžbenika, a za njima i leksikografi, više o s je ć a ju u narodu prošireni
lik kao riječ stranog porijekla. To nas neizbježivo vodi terminološkoj autarkiji za
koju moramo biti svjesni da je nepotrebna, štetna, a u pogledu naše ihtionimije i
iluzorna. Drugačije ne možemo protumačiti činjenicu da se za fratra predlaže, istina
stopostotno naš, ali zato geografski na jedno mjesto ograničeni naziv cmošijac, da
se arbuna naziva rumenac iako tako nitko ne govori66. Ako je salpa naziv dobar za
čitavo Sredozemlje, zašto bismo je mi nazivali toliko poetskim zlatopružica? Ihtio-
nimski se popisi moraju temeljiti na praksi i stvarnom stanju, a ne na problematič­
noj »ljepoti« i nedostižnoj »čistoći« termina.
Što možemo reći za nazive pokućar, pokućarac? Da su, ako i samo ako u narodu
postoje, lingvistički i ihtiološki opravdani, jednako kao i vadabuža (v. gore 27.2.6.2.)
jer se i pie kao i fratar sklanja u rupu. Opravdan je i naziv šiljac zbog picove šiljaste
gubice, a drugo je pitanje gdje se i da li se uopće u narodu upotrebljava. Zbog nacrta
šara67 opravdan je i češljić, što ga donosi Basidi SRJ 186 itd.
27.3.2.1. Dok su ti nazivi potpuno prozirni, oznake za Dpun orušac, orišac,
karuš, karuša i karoc potpuno su neprozirne. Prvi i drugi bilježi Šoljan, a drugi i
ostala tri Mojo Medić (»Treće kolo ihtioloških bilježaka«, Spomenik Srp. Akad.
Nauka, 64, Zemun 1925, str. 16). B. Finka za karuš, kanda i karoc izrijekom kaže
da se među njegovim podacima sa terena nije našla ni jedna potvrda tih naziva
(MR 9, 117). ARj i Skok ih ne bilježe. Daleko smo od svake pomisli da bi Medić i
Šoljan bili te nazive sami skovali. Ihtiolozi tvore nazive za svoje taksonomske
potrebe i u tom poslu svjesno slijede model sustavnog naziva: nomen genericuml
jnomen specificum. Tako nastaju, primjerice, Finkovi špar šiljasti, šarag kolorepi,
šarag crnosedli, šarag crnoprugi. No, kod jednočlanih i navlastito kod neprozirnih
naziva, situacija je drugačija. Nema ni trunka sumnje da je M. Medić negdje čuo
karuš ili karoc, a čim postoji jedan lik, može se očekivati da će okolna mjesta pozna­
vati i po koju varijantu. To što ih ARj ne bilježi nije nimalo presudno jer je narodna
ihtionimska proizvodnja preobilata čak i za mogućnosti tako golemog repertoara.
Zato nam ne preostaje drugo nego da takve podatke o neprozirnim ihtionimima
prihvatimo, da pokušamo iz podataka vlastitog korpusa ustanoviti da li postoje kao
oznake za druge ribe i da tek tada pristupimo traženju etimologije, naravno, ne

65 O odn o su iz m e đ u osnova *pits-l*pits-j*pints- i o m n o g o b ro jn im n jih o v im re z u lta tim a u ro m

jezicim a, v. F E W 8, 541— 548.
6 6 Ilu stra tiv n o je u sp o re d iti nazi ve koje Šoljan u R J postavlja m e đ u navodnike sa o n im a koje ističe
n a p rv o m m je stu ili koji n is u m e đ u n av odnicim a, p a d a se v id i k oliko je takav posao ilu zo ran .
J e r tam o je pirka tu đ i elem enat, a kartj i kanjac s u dom aći ; bue i tragalj su naše, a bukva i trpa-
vica stra n e riječi. A ko apelative boja i kat već sm atram o n ašim riječim a, zašto se is ti statu s n e
bi dao i ih tio n im im a pop i fratar ?
67 »Sept à d ix ban d es n o iratre s verticales«, D ieu zeid e 3, 48.

437
oslanjajući se isključivo na »golu« formu izraza68 već vodeći neprestano računa o
neraskidivoj dvojnosti jezičnog znaka i o »označenoj stvari«, tj. ribi.
Medićeve i Šoljanove oblike (kartiš i var. orušac i var.) sami nismo zabilježili,
ali smo utvrdili da se karoc i kams danas upotrebljavaju kao oznake za sitnu ribicu
Coricus ( = Symphodus) rostratus. Iz usporedbe samih specifičnih naziva lako je
vidjeti što je moglo dovesti do jednakog označavanja dviju potpuno različitih riba :
u oba je slučaja valjalo označiti ribu koja je karakteristična po »šiljastosti«: pie je
(Diplodus) puntazzo, a karus je (Coricus) rostratus: ovdje »kljun« a ondje »šiljak«.
Pored karus postoji čitav niz sunaziva koji upućuju na sem »oštar«: dugorilka, dal-
ganjoska, dugonosica69, britvica itd. (v. popis |100|). Kad to znamo, smijemo pret­
postaviti da i karuslkaroc potječu iz nekog izraza kojemu je sadržaj »oštar«, »šiljast«
ili si. Taj izraz može biti ili grčki ihtionim χάραξ, -ακος ili neka draga riječ iz osno­
ve koja je u tom ihtionimu. Grč. se χάραξ kao oznaka za neku morsku ribu spo­
minje kod Difila Sifniosa (ap. Athen. 8, 355 e) i kod Opijana (Hai 1,173), dok je kod
Elijana (12,25) to naziv za ribu iz Crvenog mora. Nije isključeno da je u grčkom taj
naziv označavao baš pica, kako bez dvoumljenja tvrde Liddell — Scott 1977, no
zato nema konkretnijih podataka. Sigurno je, naprotiv, da je ihtionim χάραξ nastao
iz iste osnove koja je u grč. χαράσσω »spitzen, schärfen« (Frisk GEW 2, 1073—4),
»aiguiser« (Boisacq 1051), a da kao apelativ znači »kolac«, »Spitzpfahl«, »pointed
štake«. Dakle, χάραξ ide zajedno sa grč. nazivima za ribe koji se temelje na sadržaju
»štap«, »kolac«, a već smo ih dosta vidjeli kad smo raspravljali o gofu, ciplu, škum-
bru..., jer je takav tip denominacije u grčkom veoma čest (κορδύλη, κορύνη, γόμφος
i dr.). Naravno, kod pica i kod dugonosice osnovni sem ne mora biti samo »kolac«,
već i njegova »zašiljenost«, ali kod pica može biti (kao gore u slučaju boraj) »motka«,
tj. slika crnih vertikalnih pruga po tijelu. Nažalost, time smo samo ukazali na mo­
gućnost ishodišta naših karus i karoc, ali nismo odgovorili na pitanje odakle je riječ
ušla u naš jezik. Kao i za sve grčke elemente možemo pretpostaviti dalmatsko po-
sredstvo. U latinskom je prema χάραξ (koje se u tom obliku spominje samo jedan
put u Dioklecijanovu De pretiis, Th. Mommsen — H. Blümner, Berlin, 1839, 136)
nastao characias »zu Pfählen geeignet: »roseau plus épais et plus solide« (Plinije
N H 16,168) i characatus »échalassé« (Kolumela 5,4, l) 70. Ako orušac povežemo
sa kaniš, a to nam dopušta jedinstvo referenta i usamljenost dvaju izraza, u o- bismo
mogli vidjeti prolaženje kroz dalmatski medij, a ispadanje k- valjalo bi tražiti u
paretimološkim razlozima. Ukratko, tipovi karuš i orušac iziskuju potpunije eti-
mološko tumačenje71.
27.4. Najmanja sredozemna Sparida je jestivi, ali ne baš traženi špar (Diplodus
annularis). Osim sitnih dimenzija (koje ističe Gazarović, cit. ARj 15, 947) jedina
mu je posebna oznaka velika sedlasta mrlja na repnom korijenu.72 Međutim, ta

68 T a k o p o stu p a B. F in k a (M R 9 ,1 1 7 ). O slanjajući se n a postojanje sistem atskog naziva Charax

(što ga je u sin o n im ik u uveo R isso 1826), o n sm a tra d a je osnova tih riječi »ista, koja je i u la­
tinsko m nazivu charax, ali se sveza s p rv o tn im značenjem p o tp u n o zatrla kao i u većine n a ših
naziva rib a stra n o g porijekla.« M e đ u tim , n ije se n išta zatrlo jer u l a t i n s k o m charax n e postoji,
p a p rem a to m u , n e m a n i p rv o tn o g značenja. N e m o ra svaka sastavnica sistem atskog naziva
n u žn o b iti latin sk a riječ.
69 N aziv n ije nikako knjiški. Z abilježili sm o ga sam i n a 4 m jesta, a donosi ga i P . L o rin i.
70 M e ille t D E L 118.
71 D u b lje zalaženje u e tim o lo g iju tih naziva sig u rn o b i dovelo u p ita n je i isp rav n o st danas p rih v a ­
ćene etim ologije za slatkovodnog karasa (C arassius carassius) < grč. κορακϊνος (L e d e r 107—
— 112), k oju Skok 2, 49 n e p rih v aća bez o zb iljn ih rezervi.
72 »Sul p ed uncolo codale la g ran d e m acchia n e ra scavalca il lato superiore«, T o rto n e se 11, 107.

438
razlučna oznaka nije osobito produktivna jer se Dann naziva pomoću osnove koja
je u našem špar gotovo u svim jezicima oko Sredozemnog mora (ALM 562).
Nema dvojbe da naši i ostali sredozemni oblici nastavljaju grč. σπάρος iz
kojega je posuđeno lat. sparus, a kako su grčki izvori73 i više nego škrti kad je riječ
o tako nazivanoj ribi, sačuvanost izraza u novogrčkom, albanskom, našem i roman­
skim jezicima jedini je elemenat koji govori u prilog identifikaciji σπάρος = Dann.
Ni latinski nam izvori ne pomažu. Sparus nedvojbeno bilježi samo Celsus
(2, 18; ed. Daremberg), dok kod Plinija oblik nije siguran7475. Češća je i sigurnije
potvrđena deminutivna tvorba sparulus15 : Ovidije {Hai 106) i Marcijal 3,60,6,
no, ni iz tih mjesta identifikacija nije moguća jer Marcijal svrstava sparulus među
plosnatice, a Ovidije posebno ističe glavu koja blista zlatnim sjajem76.
Ni postanje grč. ihtionima nije sigurno utvrđeno, Često se naziv tumačio
kao da je metaforička upotreba prema lat. sparus »sulica«77, koje je u vezi sa st.
vis. njem. sper istog značenja (Boisacq 892). No, Meillet DEL dočekuje tu etimo­
logiju s kratkim i odlučnim: »mais sparus — »poisson« provient du grec σπάρος«.
Strömberg 52, naprotiv, izvodi ihtionim iz grč. σπαίρειν »drhtati« (»keuchen, zit­
tern, flattern das von sterbenden Fischen gebraucht wird«). To tumačenje nije
novo jer kod Gesnera {Nomerici. 42) čitamo« »Eustathio σπάρος dictus videtur a
verbo σπαίρειν quod est palpitare«7879.
27.4.1. Špar (-a- i -a-) je (uz dijalektalne varijacije spar, ép°ar, spor) naš naj­
rašireniji naziv za Dann. Izvedenice se tvore s našim sufiksima -ić i -ac: sparlò,
šparac, sparac19. Usamljena je tvorba na -am: šparam i odatle (preko genitiva) ž. r.
šparma. Do tog je oblika došlo križanjem sa škaram koje sa oba svoja značenja (1.
»palac za veslo«, 2. riba Sphyraena spet, v. popis |41|), pripada istoj pomorsko-ri-
barskoj sferi80. I šparam se može deminutivizirati bilo s našim {šparmić) bilo s
romanskim sufiksom ( + -ej < -ELLU : šparmej).
Skok 3, 308 dopušta mogućnost da je špar dalmatski ostatak ili talijanizam81.
Međutim, i ovdje kao i kod nazivà sličnog tipa razvoja i distribucije, kad je jednako
moguć jedan i drugi zaključak (primjerice salpa, šarag), možemo tvrditi da se je
za našu obalu recentniji, tj. tal. ili ven. tip, postupno nametao i doveo do niveliza-
cije termina, a takvo je ujednačavanje uklanjalo dalmatske fonetske osobitosti,
ukoliko ih je uopće bilo. Dovoljno je pogledati popise za šarag, i špar, pa da se to
uzmicanje oblikä koji fonetski odstupaju od »tipičnog« termina, lako uoči. To vrijedi
kako za fonetsku tako i za leksematsku uniformizaciju naziva: nazivi koji označavaju
Dann (ili Dpun) pomoću drugih leksema u stalnom su odstupanju.

73 A ristotel H A 2, 12, 13; M a tro ; E p ih a rm o (v. L id d e ll-S c o tt 1624).

74 Sparus k o d P lin ija (H N 32,151) čitam o sam o u L ittré o v u iz d a n ju (N isa rd ), d ru g a izd an ja im aju
sorus (koje F . G affiot izjednačava sa σαϋρος), dok M ay h o ff (ed. T e u b n e r) č ita sorus u z vv. U.
horus, orus, sparus.
75 D e m in u tiv n i se lik nastavlja u ro m an sk im jezicim a, u sp . A L M 562.
76 D oduše, D a n n im a »espace in te ro rb ita ire e t sourcils jaunätres« (D ieu zeid e 3,45), ali to se vrlo
m alo ističe n a blijed o m tije lu rib e ; u sp . n iž e naše nazive bili sarag, bili špar.
77 »Prvotno »nešto nalik n a kolac ili koplje«. T o je, p re m a tom e, m etaforički naziv«, Skok Terni 47.
78 U sp . naše drca, 25.2.3.
79 Sparac m ože b iti i red u n d a n tn o d e m in u tiv iz ira n : sparčić u D u b ro v n ik u (B . K ošić, cit. H 386).
80 T e šk o je sa Skokom (3, 308) p o m išljati d a je šparam < »parafa» sa »nejasnom pro m jen o m l< tm.
81 U sp . Terni 4 7 : »Špar je o p e t č ista grčka rije č sparos«.

439
27.4.2. Izostanak crnih šara po tijelu uvjetuje nazive bili šarag i bili Spar, dok
istovremeno jedina i lako uočljiva crna pruga pred repom (usp. u RJ : kolorep,
prstenac) izaziva deminutivnu tvorbu borić prema haraj (v. gore 27.2.5.).
27.4.2.1. Činjenica da je Spar najmanji predstavnik svoje obitelji nužno izaziva
afektivizaciju naziva i posebne tvorbe u tom smislu. Već smo ukazali na sparus
-> sparulus i na haraj -> borić. Jedan od tipova afektivizacije jest i upotreba antro-
ponima, a do nje dolazi kao do sekundarne motivacije, tj. prilagodbom neprozir­
nog naziva formalno najbližem antroponimu. Dok se za veće Sparidae upotrebljava
uglavnom stilistički neutralni ihtionim, najsitniji se pripadnik obitelji obilježava
antroponimom i tako postiže željena afektivna vrijednost. Kad među nazivima za
spara nalazimo niilan (uz sunazive militi i milinica), znamo da je do transfera antro-
ponim -> ihtionim došlo iz potrebe za afektivizacijom, a postojanje brojnih varijanti
sa osnovom crn- na sadržajnoj osi (cmorepac, crnogaz, cmogućac...) upućuje nas
na zaključak da je u našem milan došlo do prilagođivanja neprozirnog grčkog μέλας,
μέλαινα, μέλαν sa sadržajem »crn« (Boisacq 622; Frisk 2, 198)82, a taj je izraz
obilato zastupljen u grčkoj ihtionimiji8283*.
27.4.2.2. Nedvojbena je prisutnost afektivnog naboja i u izoliranim oznakama
sakalin84 i gobo. Prvi može biti aloglotska deminutivna tvorba od lat. siccus85 »suh«
REW 7897, pa tako semantički odgovarati već spomenutom suhalj (27.3.1.2.), dok
je drugi česti i izraziti venecijanizam gobo »grbavac« ( < *GUBBUS, REW 3755,
FEW 4,298; Skok 1, 583)86. Naravno, u takvim izrazito stilističkim nazivima
nije lako uvijek sa sigurnošću odrediti motivacijski impuls koji može biti izazvan
najrazličitijim paradigmatskim elementima ali i lokalnom situacijom.

82 G rč. μελανία »schw arzer Fleck«, R ohlfs E W U Gr 1345; d ’A rcy W e n tw o rth T h o m p so n 159;
cf. i W agner D E S 2, 115; R ohlfs V D S 336.
83 Iste su osobitosti označene stv ari uvjetovale francuske ih tio n im e milandre, milandrin ( < grč.
μελάνδρυς) koji su već u sred n jo fran c. skraćeni u milan (F E W 6/1,657), ali bez stilističke v ri­
jednosti zbog n ep ro z irn o sti izraza i ra z lič itih okolnosti denom inacije (»griech. kolonistenw ort
an d er k ü ste des G olfes von Lion«).
84, P rem a B. Ju rišić u , Vrgada 185, »nije dom aća rije č : Spoär zovu ga i sakalim. M i sm o n a otoku
zabilježili sam o taj naziv.
85 U sp . n a D u g o m oto k u to p o n im Sakarun, Saharun < siccus + -arius + -one, Skok S R O 1,121
i b ilj. 11.
86 U tal. postoji i o b rn u ti d en o m in acijski p o stu p ak : »grbavac« se označuje p rem a »ribi«: delfino
»si dice d i ch i h a la schiena in arco«, B oerio 310 i T om m aseo-B ellini 2, 864a.

440
 28. UŠATA I KANTAR

28. Nazive za dvije preostale Sparidae — ušatu (Oblada melanura)1 i kantara

(Spondyliosoma cantharus)2 — obrađujemo zajedno jer ni jedna ni druga nisu
osobito cijenjene ([-oborita]), u strukturi naziva pokazuju više zajedničkih crta,
posebno generalizaciju jedne osnove koja se nastavlja na velikim arealima po Sre­
dozemlju, obje su monotipične, a u nekim narodnim popisima označavaju se čak
jednim nazivom.3
28.1. Označivši ušatu sistematskim nazivom Oblada melanura, Cuvier i Valen­
ciennes su samo potvrdili i ujedinili u binom dva jedina ishodišta iz kojih su potekli
gotovo svi narodni nazivi te u Mediteranu česte4 vrste. Za razliku od drugih isto
tako malo cijenjenih vrsta, ušata se označuje s veoma malo naziva. Bez obzira na
formalne razlike, naš izvorni govornik shvaća sve naše nazive za tu ribu5 kao dija­
lektalne varijante j e d n o g istog osnovnog naziva, dok se za čitavo Sredozemlje6
može tvrditi da je podijeljeno na dva osnovna tipa: istočni, koji nastavlja grčki
izraz μελάνουρος, i zapadni, koji, uz neizbježive prilagodbe, nastavlja jedan la­
tinski tip OCULATA. Ili, u semantičkim terminima, na istočnom se dijelu kon-
ceptualizira semantizam »crni rep«, dok su na zapadnom dijelu svi nazivi »pošli«
od sema »oko«, »okat«. Već i letimičan pogled na kartu ALM 573 potvrđuje takvo
zaključivanje7.
28.1.1. Što se tiče grčkog ihtionima, odnosi su mnogo jasniji nego kad je riječ
o oznaci koja će prevladati na zapadnoj strani Mediterana. Grč. je μελάνουρος
dobro potvrđeno. Iz jednog izgubljenog Aristotelova mjesta, koje navodi Atenej

1 D anas validni naziv za gen. je O blada (C uvier 1829), ali postoji i nep restan o pojavljivanje la-
tin iziran o g O b la ta (V alenciennes 1830). D akle : O blada m elanura, T o rto n ese 11,1 1 8 ; C L O F N A M
139.6.1.; F F A 582. D ieu zeid e 30, 50 upotrebljava O blata m elanura. N e postoje razilaženja ili
sporna p ita n ja oko sistem atske designacije.
2 D rugačija je situacija k o d sistem atskog označavanja k an tara, jer se tu suočavam o s više naziva,
p a iz toga m ožem o zaključiti da postoji i više vrsta. N esporazum e je objasnio T o rto n e se (11,122) :
»Le variazioni che si m anifestano con l ’età spiegano com e i vecchi ittio lo g i, fra cui D o d erlein ,
distinguessero b en tre diverse specie m ed iterran ee (vu lg a ris , bram a, orbicularis ) che N o rm a n
(1935) d im ostrò corrispondere a u n a sola.« D anas validni naziv je S pondyliosom a c an th a ru s:
T o rto n e se 11, 120; C L O F N A M 139.10.1. ; D ieu zeid e 3, 57. F F A 582 u p o treb ljav a C antharus
can th a ru s, dok se kao zastarjeli sin o n im i sreću i lineatus, ta n u d a , griseus. N ap o m en im o da je
C uvierov naziv C a n th a ru s zam ijenio n e baš p o tp u n o jasn im S pondyliosom a, ih tio lo g koji se
zvao — T . C an to r (1849).
3 K ako n a m se god to čin ilo č u d n im , venec. pozna sam o naziv ociada za obje rib e (usp. A . N in n i
96, 99— 101; E. N in n i 35; P e n so ; B ertù cc io li; P .— S.).
4 »È specie m olto com une«, T o rto n e se 11, 119.
5 N aravno, osim lik a crnorep, koji se sačuvao n a M ljetu.
6 O sim sp o rad ičn ih od stu p an ja u arapskim govorim a.
7 O snovni elem en ti iz ovog odjeljka objavljeni su u n ešto drugačijem o b lik u u b ro ju A n n a le s de
r i n s t i t u t F ra n {a is de Z agreb posvećenom P e tru S koku (V inja, 1955— 56, 13— 20).

441
313 d, vidi se da je tako nazivana riba koja ima crno išarani rep i crno iscrtana leđa.
Kad nam Aristotel (HA 8,4,1) navodi da se μελάνουρος kao i σκάρος hrani tra­
vom, a Atenej ga povezuje s ribom σάργος, ti nam podaci dosta sigurno govore da
je riječ o jednoj sparidi, ako ne i o samoj ušati. Međutim, izraz grč. ihtionima preu­
zimaju Rimljani: Enije, Apulej, Ovidije8, te Plinije na tri mjesta u 32. knjizi N H 9.
Naziv je lako razumljiv i Izidor ne propušta priliku da ga protumači: Melanurus,
eo quod nigram caudam habeat et pinnas nigras et in corpore lineas nigras', μέλαν enim
Graeci nigrum vocant (Etym 12,6,27). No, dok se taj izraz sačuvao u albanskom
melanure, -a (Pesh. Shq. 141 ; Filipi-Rakaj 256), u turskom mel&nurya (Nalbandoglu
30), melanur (M. Nicolas 51) i u novogrč. το μελανούρι (Proia 1561; PM CM 143;
G. Belloc10), na zapadu više nije živ. Koliko mi znamo, sačuvan je samo u Monaku
u obliku menura (G. Belloc, »Les poissons comestibles des parages de Monaco«,
in Conseil Général des Peches pour la Méditerranée, Débats et Documents techniques,
2, 1954,15s)11.
28.1.1.1. Naprotiv, jednaka organizacija forme sadržaja kao u μελάνοορος po­
javljuje se na našoj obali u obliku crnorep, koji spominje već P. Hektorović (čamo-
repi u 1115 stihu Ribanja)12, a danas se ušata tako naziva među neribarskim sta­
novništvom Prožure i Govedara na Mljetu. Nikako ne mislimo da bi crnorep bio
učena prevedenica13, jer kad postoje crnoguz, cmovratac, cmošijac... logično je
očekivati i crnorep(ać).
28.1.2. Teškoće se javljaju jedna za drugom tek kad hoćemo uvesti malo reda
među nazive zapadnog tipa, a oni započinju baš na našoj obali. Doduše, lat. se
ihtionim oculata pojavljuje kod Plinija (NH 32, 149) i kod Celsusa (2 ,1 8 ,7)14,
ali ništa nam ne dopušta da tvrdimo da je oculata bio naziv baš za ušatu. Saint-Denis
76, ne želeći se upuštati u beskorisna nagađanja15, naznačava »poisson inconnu«,
dok je J. Cotte 108 sklon u imenici oculata vidjeti vrijednost nekadašnjeg pridjeva
sa značenjem »ocellć«, »išaran očicama«, »okast«. Zato on predlaže da se Plinijevo
oculata identificira kao Torpedo ocellata. Takvoj identifikaciji govore u prilog rimski
oblik occhiadella (usp. D u Cange 6, 66), ven. tremola ocià, a i naši Ridonimi koloba-
rica, kolovica (v. 3.3.2.4.).
Osim toga, oculata odgovara grč. οφθαλμίας, koje nalazimo samo u izravno
latiniziranom Ophthalmias (Plaut, Capt 850), a za koje isto tako ne znamo koju ribu
označuje... Jednaka su pitanja postavljali i pioniri ihtiologije pred više stoljeća. P.

8 ...la u d e insignis caudae m elanurus, (H a i 1 1 3 ) .

9 P lin ije n ab raja n azive rib a što ih sp o m in je O vidije, p a iz m e đ u ostalih spom inje i p la cen tu m cauda
m ela n u ru m (32, 152), dok nešto p rije (3 2 ,1 7 ) opisuje kako se m elarm ri bacaju n a k ru h , ali neće
n i d o d irn u ti m am ac u kojem je sakrivena u d ic a (!): ad n u llu m cibum , in quo ham us est, accedunt.
10 G. Belloc, C atalogne de ressources des e a u x grecques.
11 K eller u FEW 6/1, 657 navodi za galorom anski te rito rij sam o učene srednjofranc. i novofranc.
posuđenice. Bellocov po datak iziskuje p ro m jen u zaključaka. M e n u r a je, p o svem u su d eći, m a-
saliotski grecizam .
12 Iako bi se m oglo p o m isliti da je k o d H ektorovića rije č o fra tru (D ip lo d u s vulgaris) koji se isto
tako naziva crnorep (v. 27.2.1.), ipak sm atram o da R . Bujaš im a pravo k ad tv rd i d a su to u šate,
jer pjesnik kaže »čarnorepi... k ih b iše velik b ro j/rib a m i m e u svim«. V elik broj i m iješanje s d ru ­
gom rib o m više odgovara u ša ti, to više što se ističe d a ti čarnorepi n is u bili m ali.
13 Skok T erm 48 i 1, 277.
14 P lin ije navodi sam o naziv i to u p o p is u oblika p o re d a n ih abeced n im re d o m . C elsus govori o
rib a m a qui quamvis teneriores, tamen duri sunt, ut aurata, corvus, sparus, oculata.
15 N e razabirem o iz ko jih razloga M e ille t D E L 458 m isli d a je oculata »lamproie« (»paklarka«).

442
Artedi s pravom primjećuje: Melanurum et oculatam separatim, oculatam cum scaro,
aurata et corvo Celsus nominat. Gazae versio16 pro melanuro oculatam habet. An
idem sit cum oculata vix hodie definiri potest (Syn. piscium, 92). Dakle, ako se μελά­
νουρος prevodi sa oculata počam od Gaze1718, to znači da su se u pučkim jezicima
za označavanje ušate upotrebljavali nastavljači oblika oculata. Aldrovandi (De pisc.
62) rezimira situaciju oko tih terminoloških nejasnoća ovim riječima: Theodorus
Gaza, ut vulgare quo apud Italos audit nomen exprimere, melanurum interpretatus
est oculata. Romae enim ochiata nominatur. Ophtalmials enim ab oculis quidem no­
men obtinuit, sed graeca non romana vox est. Hoc interim certum est melanurum ab
oculorum magnitudine Romanis nunc ochiatam appellari, Siculis ochiadam, Venetis
ochiam, Genuensibus oiam...
Ne bi nas nikakvom konačnom zaključku vodilo da i dalje razglabamo razloge
koji su doveli do toga da nastavljači lat. oculata počnu označavati ušatu. Najvažnije
je da smo sada načistu da je oculata kao oznaka za Oblada melanura romanska, a
nikako latinska pojava. Nastavljači tog oblika gotovo su potpuno prekrili Romaniju
od Iberskog poluotoka do dalmatinske obale, prepuštajući tek u Albaniji mjesto
izrazima koji nastavljaju grč. μελάνουρος.
28.1.2.1. Ab oculorum magnitudine, tumači Aldrovandi rom. nazive za ušatu,
dok suvremeni ihtiolozi opisuju ribu s nešto manje inzistiranja na veličini očiju:
Yeux ronds, di un diamètre sensiblement égal à Vespace préorbitaire (Dieuzeide 3,52) ;
Diamètre de Voeil = env. 1/2 hauteur de tète (Luther — Fiedler 16). Jedino P.-S.
74 ističu : Occhi grandi arrotondati. Kao što vidimo, veličina očiju ipak je izazvala
posebni tip denominacije, što ne isključuje mogućnost da je oculata bio disponi-
bilan i opravdan naziv, pa je preuzet za označavanje te vrste. U svakom slučaju,
paradigmatski je razvoj vrlo brzo i u manjim jezičnim sustavima odveo naziv prema
sekundarnim motivacijama. Najbolji primjer vidimo u južnofranc. likovima o kojima
govori Aldrovandi19, a koje u još većem broju navodi i Wartburg u FEW 7,309—10.
T i su oblici toliko različiti, da je P. Barbier (Modem Language Review 4,1919,
441) predložio uz oculata čitav niz etima sa zvjezdicom s kojima ih pokušava razja­
sniti: *oblata, *albulata, *abulata, pa čak i *nebulata. Säm je W. Meyer-Lübke
(kojemu zvjezdice nisu bile nimalo strane) bio začuđen s tolikih zvjezdica, pa je u
Wörter und Sachen (11,1928,112—3) napisao članak »Franz, oblade 'oblata mela­
nurus’«, u kojem je sve Barbierove tipove sveo na jedan, tumačeći različite rezultate
različitim tretmanom konsonantske skupine -cl- u pojedinim jezičnim sustavima.
Isto je, ali mnogo konciznije i uvjerljivije, učinio i Wartburg, dopustivši djelovanje
sekundarnih motivacija20.
28.1.2.2. Mi, međutim, ne možemo prihvatiti Meyer-Lübkeove zaključke
kad se odnose na naše likove i njihovu distribuciju na istočnoj obali Jadrana. U

16 Aristotelis de animalibus, tr . T h .G aza, V enecija 1476. D aljnje podatke o izd an jim a G az in ih p rije ­
voda A ristotela, v. G . F o len a B A L M 5— 6, 80 n. 31.
17 E μελάνουρος Gaza oculatam vertit, K . G esner, Nomerai. 45.
18 M e la n u ru m , qui etiam O phthalm ia appellatur, Massilienses olhadam hoc est oculatam corrupti·,
Niceam corruptius ib lad am vocant. P . G yllius, De Nom. cap. X X IV (p . 552).
Massilienses o bladam , vel ut Rondeletius habet o b lad u m et non olhada ut Gyllius legit, Nicensibus
ib lad am (n. dj. 62).
20 W a rtb u rg , p rim jerice, d o p u šta m og u ćn o st d a su p ro v . o b lici neblado, neblada »sekundär an ne­
bula angelehnt«; u sp . naše mrkulja.

443
pogledu naziva za ušatu naša je obala podijeljena na tri nejednake skupine, koje
možemo grubo21 ovako opisati: u konkurenciji su tri tipa
I -š- ----- 1- : usata
II -ć- — -d- : oćada
III -kj- — -t- : ukjata

Kao što se vidi iz gornjeg geografskog prikaza, areal tipa II je neznatan i predstavlja
otok u najkompaktnijem i najvećem arealu, tj. u području tipa I 2122; areal tipa III
oštro je ograničen na južni Jadran. Tip I sve više prodire u areale II i III, ali do
prodiranja u obrnutom pravcu ne dolazi. Nadalje, karakteristična je skučenost areala
mletačke posuđenice (II), koji se svodi na Šibenik i neposrednu okolicu uz dvije
iznimke na nešto južnijem terenima.
Prema Meyer-Lübkeu, von Venedig ist das Wort an die dalmatische Küste
gewandert : ragus. ùkjata, vgl. Bartoli, Das Dalmat. 2, 203, dessen Angaben mir von

21 Ističem o »grubo« jer n aziv uSata, zato što je najraširen iji, sve više te n d ira generalizaciji i nam eće
se kao te rm in ribarskoj praksi. Z ato je i m oguće d a je zabilježen i izvan areala koji m i zacrtava-
m o. N ije teško p re d v id je ti d a će u skoroj b u d u ć n o sti praksa n a m e tn u ti taj lik i tam o g d je se d a­
nas ne upotrebljava.
22 K ako je riječ o neprilagođenoj, najm lađoj p osuđenici iz m letačkoga (zapravo tršćanskoga), n e
ču d i nas što taj tip srećem o i n a krajnjem sjeveru, u Is tri.

444
Skok noch vervollständigt werden und zwar nach der Seite, hin dass sowohl occhiata
als očata-Formen Vorkommen, also Entlehnung zu verschiedenen Zeiten stattgefun­
den hat, was nicht verwunderlich ist bei einem Fisch, »der sehr geschätzt23 und
gesotten oder gebraten zubereitet gegessen wird« (Skok).
Meyer-Lübke zauzima jednak stav i u članku 6037a u I II izd. REW :
...siz. ukkyata, neap. ukkyate, venez. očada ( > ragus. ukVata, očata)...
Pravo je stanje znatno drugačije. Prvo, naša obala ni na jednom mjestu ne pozna
lik (*)očata koji bi, da postoji, na čudan način ujedinio -cl- > -č-, što je karakteristika
mletačkoga, i sačuvanost bezvučnog međuvokalskog -t-, što je opet karakteristika
dalmatskoga. Drugo, pokušajmo objasniti naziv ukjatalukljata. Taj oblik nikako ni­
smo mogli preuzeti iz mletačkoga, jer svi ven. popisi ističu samo oda i ociàda (Penso,
Bertùccioli, P.-S., A. Ninni, E. Ninni), dok ALM 573 bilježi očidda (Sv. Križ pri
Trstu), očada (Grado), ončđda (Chioggia), lučad (Porto Garibaldi). Kako, dakle,
ne može biti govora da bi ukjata bilo preuzeto iz ven., iradijacijsku točku našeg ih-
tionima valja tražiti južnije jer se tek u tim tal. dijalektima ušata naziva occhiata.
ALM 573 ne navodi nazive za toč. 75 i 74 (Pesaro i Cattolica), za Fano se donosi
okiđta, nema naziva za Ankonu2425, San Benedetto del Tronto ima l-okkidte, a
Pescara luEKatè. T i se podaci uglavnom podudaraju s navodima što ih donose
Penso, Bertùccioli, Cannaviello25, Giammarco i dr. Situacija se bitno ne mijenja
ni na još južnijoj obali: za Bari ALM naznačuje lak’k'atè, Penso jdta ijacchiata26,
a C. Scorcia (str. 2) acchidte. Za Bitonto, G. Saracino 301 potvrđuje occhiàie, isti
oblik navodi R. Scardigno (358) za Molfettu, dok G. Rohlfs za Castro (Lecce)
bilježi cchiatu (VDS 917). Kod takve geografske distribucije na suprotnoj obali i
razmještaja tipa ukjatalukljata na južnom dijelu našeg primorja, nedvojbeno je
da lik ukjata valja ubrojiti u one elemente koje smo preuzeli iz središnjih i južnih
tal. dijalekata27, a da je i sk l j u č e n o preuzimanje iz venecijanskoga.
Na postanje naziva ukjata Skok se vratio u Term 48, gdje je ukjata okarakte­
rizirana kao »čisto latinska riječ, kako se već po nastavku -ata sasvijem dobro može
da razabere«, a to, u smislu terminologije koju Skok u Term upotrebljava, znači
isto što i »dalmato-romanski leksički ostatak«, kako ćemo kasnije čitati u 3,540. No,
fonetski nam razlozi ne dopuštaju da takvo tumačenje prihvatimo. U prvom redu,
dalmatski čuva -l- bez palataliziranja (SITU LA > siglo, sigai, REW 7962, Skok
ZfrPh 36, 356; RETIA CU LUM > rićaglo, REW 7257; FACULA > fagla, Vinja
1957 (2) 258; MACULA > magia REW 5212, Skok ZfrPh 54,434 itd.). Nije
nikakav pokazatelj ni -lj- u ukljata jer predstavlja samo hiperkorektno štokaviziranje.

23 D o Skokove in fo rm ac ije d a je u ša ta sehr geschätzt došlo je sig u rn o zato što n i säm Skok n ije b io
dovoljno to čn o in fo rm ira n o slaboj k v aliteti rib e : »C hair p e u estim če«, D ieu zeid e 3 ,5 2 ; »Carne
d i sapore m edicore e p erciò n o n m o lto apprezzata«, P .— S. 74.
24 P enso nav o d i oblata, a taj o b lik p o tv rđ u ju i P .— S.
2 5 E . F . C annaviello, »O m ologazione delle voci d ei m e rc a ti nazio n ali d i pesce«, in Bollettino di
pesca, di piscicoltura e di idrobiologia I I , 1936, fase. 5, 31 ss.
26 P o re d noccMmri (= » cm o o k a« ); u sp . occtmura, za G a llip o li, A . R . R o b e rti B A L M 13— 15,
62 8 ; prov. rdgrol, R olland 3, 169.
27 V iše o tim elem en tim a, v. G io v an n i M av er, »Intorno alla p en etrazio n e d el lessico italiano n e l
serbocroato della D alm azia e d e i te rrito ri vicini«, in A tti del reale Istituto di scienze, lettere ed
arti, 1924— 25, 7 49; P . Skok, ZfrPh 5 4 ,4 8 0 — 493; V in ja 1962; M uljačić, »Scam bi lessicali fra
l ’Ita lia m erid io n ale e la Croazia«, i n Abruzzo 7 ,1 9 6 9 ,4 5 — 55 ; is ti, »C ontatti lin g u istic i fra la
C roazia e l ’Ita lia c e n trale e m eridionale«, in A tti del Congresso intemazionale sulle relazioni fra
le due sponde adriatiche, 1971.

445
kojem je središte u Dubrovniku, a prema kojemu se uvodi -lj- i tamo gdje ga eti-
mon nema (usp. guljba pored gujba < GUBIA, REW 3906, Vinja 1957 (2) 261 i
ovdje 42.13.1., 44.4.1.). Osim svega toga, kao što smo već vidjeli, dalmatski najčeš­
će sonorizira velar iz skupine -cl- (siglo, fagla, magla...).
28.1.2.3. Na najtežu prepreku nailazimo kad hoćemo objasniti kako je nastao
najrašireniji oblik uìata26 ili, točnije, otkud -š- u našem ihtionimu, jer se taj fonem
ne može nikako objasniti sa lat. -cl- tj. /kl/.
U Term 48, Skok ističe »da i ostali romanski oblici pokazuju neobične varija­
cije u konsonantskoj skupini -cl- u sredini ove riječi« i pita se »radi čega je bila po­
trebna varijacija?« Skok smatra da se odgovor nalazi u »izbjegavanju homonimije«
jer je »lat. oculata zadobila u svim romanskim jezicima i značenje »ljubavni pogled«.
Trebalo je, dakle, stvoriti razliku u ovoj riječi, da bi se tačno znalo, kad je riječ znači
»ljubavni pogled«, a kada ribu koja se naučno zove oblata melanura«. Skokov je za­
ključak jednostavan: da bi tu razliku postigli, »stari dalmatinski Romani izmijeniše
cl u sse i dobiše riječ osseata, koja zapravo označuje ribu koja se odlikuje kostima,
uza sve što ih ukljata ima baš toliko koliko i svaka druga morska riba. Iz osseata
naši načiniše ušata baš kao iz Sanctus Cassianus Sukošan-.Λ.
Dok se to Skokovo jasno izraženo mišljenje temelji na razlozima o kojima mo­
žemo raspravljati, ali ih isto tako možemo i prihvatiti, u ERHSJ 3, 540 smo doslovce
zatečeni riječima: »zamjena s mjesto klj u dalmato-romanskom obliku nastala su-
perpozicijom mlet. oblika (upor. feršora, Split, mjesto dalmato-rom. prsura)«. Što
znači superpozicija? kojeg mletačkog oblika? što tumačenju -klj-f-š- može pomoći
usporedba sa feršora mjesto prsura? Poučeni iskustvom stečenim svakodnevnom
upotrebom Rječnika, dopušteno nam je sumnjati da je taj »zaključak« potekao iz
Skokova pera29, pa ćemo zato kao njegovo mišljenje uzeti ono iz Term 48, kojemu
u ERHSJ nema ni traga: dakle, (*)osseata i izbjegavanje homonimije.
Što se tiče etimona *osseata, možemo ga prihvatiti kao izraz kojemu je sadržaj
opravdan: »riba sa mnogo kosti«. O ušati se doista govori kao o ribi punoj drača
(»riba s mnogo kosti, ili još točnije, riba s malo mesa, zbog čega se kosti više ističu
nego kod ribe, koja ima dosta mesa«, B. Finka, M R 9,1957,169). To mišljenje sre­
ćemo i kod specijalista, pa tako Boudarel 332 tvrdi: lem chair un peu trop ferme,
est remplie de fines arétes. Imamo li drugih naših potvrda o konceptualizaciji koja
bi se temeljila na takvu semantizmu? To je teško reći282930. Međutim, Doderlein (cit.
u Pr 636) navodi sic. oblik usata, a bilježe ga Joubin — Le Danois 120 i P.-S.31.
Ono što odlučnije govori u prilog tumačenju pomoću *osseata jest naš podatak da

28 K ako W . M e y e r-L ü b k e taj lik n e sp o m in je n i u W u S n i u R E W , m oram o zaključiti d a ga Skok

o n je m u n ije obavijestio ili sam n ije znao d a postoji. Ušata bilježe M ikalja, V itezović, K o lo m b a-
tović, K u ša r (v. A Rj 20, 59).
29 I ne sam o zaključak. Č itav članak v rv i greškam a i n elogičnostim a koje je b ilo lako izbjeći. P oseb­
n o je p ita n je Lit. na k raju članka. Ako su baš o t o j lije č i n apisana t r i priloga, d opuštam o d a p ri­
re đ iv a č © tek sta za jednoga n ije znao, d a je d ru g i ig n o rirao , ali se nikako n e m ože sh v a titi ni
d o p u stiti da se M ey er-L ü b k eo v članak, koji je d o b rim dijelom nastao iz Skokovih podataka,
jednostavno n e spom ene, a navode se p isci i m jesta koji n išta n e donose. »U pravičeno sm em o
d v o m iti, d a si je Skok c itira n je strokovne lite ra tu re zam išljal n a takšen način« (F r. Bezlaj, Ra­
dovi A N U B IH 40 (19), Sarajevo 1977, str. 27).
30 H 78 nav o d i, doduše, leialj za O . m elan u ra iuv, ali bez ikakva drugog p o d atk a, p a n e m ožem o
znati d a li se tako govori u n aro d u .
31 P o svoj p rilic i posljednjim a je iz v o r D o d erlein . S am o, tu valja b iti o p rezan je r su P .— S . vrlo
n ep o u zd an i u nav o đ en ju n aziva (G . In e ic h e n , B A L M 2— 3, 98 i V . V inja, 1956 (2) 382), a
A L M za sva tri isp ita n a m jesta n a S iciliji donosi sam o luk’k’dta.

446
na petnaestak mjesta sjeverne polovine naše obale postoji naziv ošatajošata, u kojem
o- nije prešlo u u-, a to nam govori da u- iz ušata potječe iz o-, budući da se obrnuti
prijelaz ne događa u romanskim elementima32* .
Argumenat o izbjegavanju homonimije (oćada »ljubavni pogled« i »riba«)
ima mnogo manje dokazne moći, ako se uopće može prihvatiti. Prvo zato, što je
riječ o kronološki različitim elementima. Da je ušata nastalo, kako je u Terni mislio
Skok, da bi se izbjegla homonimija s oćada (»ljubavni pogled«), značilo bi da je oćada
stariji, a ušata mlađi naziv, a to je, očigledno, nemoguće. Nadalje, oćada »riba« i
oćada »(ljubavni) pogled«, budući da pripadaju potpuno različitim pojmovnim polji­
ma, bez ikakve opasnosti brkanja supostoje u nizu sistema : ven. ochiada »pesce di
mare« i »adocchiamento« (Boerio 446) ; u Molfetti : occhiate »pesce oblata« i »sguardo«
(R. Scardigno 358). Jednako je i kod nas, primjerice u Šibeniku, gdje oćđda ima
obje vrijednosti.
Zato možemo zaključiti da su naši oblici ušata, ošata, baš jednako kao sard.
orbada, prov, neblada, kat. beata, španj. doblada, naknadne varijacije i rezultati se­
kundarnih motivacija koje su sve pošle od prvotnog oculata i, prema uvjetima lo­
kalne situacije, naslanjale se ovdje na jedan a ondje na drugi prozirni sadržaj. Ukjata33
smo preuzeli iz južne Italije, oćada iz mletačkih dijalekata, a ušata je mogla nastati
na našem dijelu nekadašnje Romanije.
Uz ušata su zabilježene varijante : ošata, ušatka, ušetka, usata, ušata. Uz ukjata
postoji ukljata34, dok recentniji venecijanizam oćada, naravno, nema varijanti.
28.1.3. Veliku ušatu L. Zore naziva i Mamina. Taj ćemo ihtionim razjasniti
pomoću sadržaja »stara cipela« (»što se ne navlači na petu nego se smuče kad čeljade
ide«, ARj 3,627), a za taj transfer usp. što je rečeno za Map 37.3.2.
28.2. Jednako kao i ušata, na slaboj je čijem35 i kantar, a i njega se gotovo na
čitavom našem obalnom potezu naziva jednom oznakom koja na Jadranu nastavlja
predmletački ihtionim. Različitost roda u ihtionimu i nekoliko naziva koji odstupaju
od osnovnog tipa, lako je protumačiti činjenicom da kantar u različitim stadijima
rasta mijenja boju i profil, tako da narod u nekim fazama vidi <$, a u drugim ? 36,
a na nekim mjestima daje im i nazive drugih vrsta37.

32 A to n a m pokazuje d a se Z o rin o povezivanje sa uho (K ukuljevićev Arkiv... 10, 340) m ože p rih ­
v a titi sam o kao sek u n d am a m otivacija.
3 3 N e m a nikakve osnove H irtz o v a tv rd n ja (H 442) d a se »ime ukljata p o m u tn jo m p rid aje spom e­
n u to j vrsti«, tj. d a su »ukljate, ukljeve, u k lije neke slatkovodne rib ic e ro d a A lbum us«. Uklija
je (zajedno s ru s . uklija, polj. uklejka, češ. ùkleje, slovačkim ukleja, lu ž. srp sk im wuklija i bu g .
oklej) panslav. ih tio n im (V asm er, R u E W 3, 179; I . L e d e r 71), koji s n ašim ukljata nem a e ti­
m ološke veze.
34 M uškog b i g ram . ro d a b io sam o naziv ukljat, koji H 442 navodi tobože za M ljet.
3 5 O vdje su m išljenja i u k u si podijeljeni. K o d nas se k a n ta r n e cijeni (»M eso osrednje«. B asioli
S R J 144; v id i i izra z ito k o n o tiran e nazive u 28.2.2.), a isto tak o n i u južnoj F rancuskoj (»It is
n o t esteem ed in th è so u th o f France«, D a v id so n 106), d o k D ie u z e id e 3 ,5 9 i P .— S. 64 sm atraju
d a im je m eso dob ro i traženo. B rojne ta l. poslovice is tič u d a se k a n ta r »ne jede n i siro v n i pečen«
(v. C ortelazzo B A L M 10— 12, 384 i M assignon R LiR 26, 428), a n a E lb i: Tanuta, ne frìtta, ne
fottuta (Elba 108).
3β »Lo sv ilu p p o è accom pagnato d a notevoli m odificazioni n e l profilo e n el colore. M e n tre nei gio ­
v an issim i esem plari il m uso è assai acu to perchè il profilo su p erio re del capo è m o lto o b liq u o ,
e le fasce v erticali b ru n e sono b e n e v id e n ti, negli in d iv id u i d i g ran d e sta tu ra il m u so d iv en ta
o ttuso in q u a n to il capo è p iù elevato, con il profilo a n te rio re p iù verticale, e le fasce ru n e scom ­
paiono«, T o rto n e se 11, 121.
3 7 Jednako razlikovanje na <J i v opaža se i u španjolskim p o p isim a , v. M . A lvar R F E 53,1 9 7 0 , 177.

447
 Kantar: profil u rastu: A nedorasli, B odrasli <$ (28.2 )

448
28.2.1. Naši najrašireniji nazivi kantar (mnogo češći je genitiv k&ntara nego
kđntra) i kantor nastavljaju sa sačuvanim nazalom u osnovi, jednako kao i romanski
jezici38 latinsko cantharus, koje je preuzeto iz grč. κάνθαρος. Obratno nego kod
starih naziva za ušatu, ovdje možemo sa više sigurnosti tvrditi da su i Stari pod tim
nazivom poznavali današnjeg kantara. O ribi koju naziva κάνθαρος39, Aristotel
(HA 8,15,1) kaže da živi uz obalu kao i zubatac (Ε ’.σΙ δέ πρόσγειο', σινώδων
κάνθαρος...), a Plinije tvrdi da voli muljevito dno40. Valjda mu je zbog toga, kako
tvrdi Ovidije, meso neugodna okusa41. Kako je taj izraz i danas nedvojbeno saču­
van u novogrč. ihtionimima σκάθαρος (Bikélas), σκαθάρι (Proia 2176) pored κάν­
θαρος42, pa u našem kantar, te u brojnim tal. i južnofranc. oblicima (v. ALM 564),
sva je prilika da su grčki i od njega posuđeni latinski ihtionim imali istu vrijednost.
Što se tiče same etimologije grčkog (i latinskog) naziva, Chantraine (1,492)
i Frisk (1,776) prihvaćaju Strömbergovo mišljenje (123) da je ihtionim zapravo me­
tafora prema nazivu za kukca »govnovalja« (Scarabaeus)43, dok Boisacq 405 po­
mišlja na korijen qanth i κάνθος »zavinut(ost)«44 (usp. grč. κάνθαρος, lat. cantharus
»coupé à anses«, odakle naši oblici kđntorica kantara, »lonac...«. Skok 2,35; ARj
4,826 i 825). Oba tumačenja semantički odgovaraju ribi zvanoj kantar : prvo zbog
ponašanja, a drugo zbog morfologije.
28.2.1.1. Skok 2, 35 drži kantor za dalmato-romanski relikt, što je s obzirom na
brojne varijante, njihova starija proširenja i općenitu geografsku rasprostranjenost
termina po Sredozemlju vrlo vjerojatno. B. Finka, naprotiv, oslanjajući se isključivo
na »glasove an (on) koji su ostali neizmjenjeni, a po načelima starohrvatskog jezika
bili bi se morali preko osobitog nosnog glasa promijeniti u glas m , zaključuje da
»moramo za naziv kantar pretpostaviti ili talijansko (mletačko) posredstvo ili barem
kasniji utjecaj« (MR 9, 1957, 170)45. Takvo zaključivanje znači potpuno zanemariva­
nje mogućnosti dalmatskog posredstva. Dodajmo još i to da se starije posuđivanje,
npr., vidi i iz - v - u kantroa46, dok se za sve likove sa sačuvanim -on- u osnovi može
reći da su se održali i zbog postojanja jake i bogate paradigme na kant- (kantat(i),
kantir, kantorica, pa knađiti, ARj 5,109, usp. alb. kšndoj).
Naše su varijante većinom muškog roda, dok likovi ženskog roda imaju razli­
kovnu funkciju (obilježeni rod) samo u nekoliko slučajeva (v. popis |75j). Naziv
kantrtm, izveden pomoću sufiksa -un ( < ONE) označuje karakteristične odrasle
primjerke.
Lik kantor nešto je više zastupljen od lika kantar i ta su dva naziva, iako su im
areali razmrvljeni, najznačajniji za našu obalu. Rjeđi je lik kóntar. Nešto su bolje
38 Skok ZfrPh 50,487.
39 Iz to g je oblika izveden i lik κανΟ αρίς (N u m en ije, a p . A th en . 7, 326 f).
40 Cantharus, callionymus sive uranoscopus... soli piscium lutei, H N 32, 146.
41 Cantharus ingratus suco. Hai 103 ( Riba morszha ne$mahna, Ovid, i n B elostenec 1 ,2 2 6 ).
42 U Izraelu se n aziv a qantar (P M C M 144, C L O F N A M 139.10.1.).
43 Takvo je tumačenje staro. Nalazimo ga kod Rondeletiusa: »Cantharus vero a similitudine can­
thari terreni, qui fimo ingentes palas aversis pedibus volutat, inquit Plinius, dictus mihi vide­
tur. U t enim hic fimo delectatur, et in eo hyeme conditur, sic cantharus piscis in luto se sordi­
bus libenter versatur«, De Pise. Mar. 120. Slično i K. Gesner (Nomencl. 43) : »Cantharus, κάνθαρος
a similitudine canthari terreni mihi dictus videtur«.
44 »Kantar ili kantor grčka je riječ kdntharos kojoj se ne zna postanje«. Skok, Tertn 47.
45 Teško je slijediti Finku u njegovu daljnjem izlaganju jer, npr., »znatnu starinu pokazuje i lik
kantaruša«, a »nešto veću starinu pokazuje jedino lik kantor« itd., tako da je nemoguće razabrati
autorov stav o kronologiji oblika. Zašto je kantaruša najstarije?
46 V. Vinja 1957 (2) 255 i 1959 (2) 20.

29 V. V IN JA E T IM O L O G IJA I. 449
zastupljeni oblici ž. roda kantra i kantara, dok su kuntara, kontara, kontra, kantaruša47
kantarica, kantrica, kantrva u upotrebi na jednom do na dva mjesta.
28.2.2. Ostali malobrojni nazivi za kantara izazvani su vjerovanjem da se ta
riba hrani svim i svačim48. To je vjerovanje veoma staro i Rondelet ga sažimlje u
nekoliko riječi navodeći da je kantar vilissimus piscis i da se hrani corno et stercore.
T o se očituje i u našim nazivima, po kojima bi se dalo zaključiti da se hrani i mrtva­
cima: manjamorti (»jesti« -f- »mrtvac«, prema ven. tipu magnamerda). Taj smo naziv
zabilježili u Božavi49, a u Bakru je potreba za obilježenim rodom dovela do prila­
gođivanja tuđice u manjamorta (f). Pod paradigmatskim pritiskom naziva pie za
srodnog Diplodus puntazze50 i sadržaja koji ga dovodi u vezu s mrtvacem, kantar
se označuje pomoću posuđene imperativne složenice picigamorti (m. indecl.)5152
»grobar«, »uniformirani pratilac mrtvaca u sprovodu«, koje postaje pidgamovto i,
s naslanjanjem na peći, pecigamorti. Šoljanov naziv grobar (RJ 766)52 samo je prije­
vod tuđe leksije jer se tako u narodu ne govori, a nema ga ni u H. Po organizaciji
leksije naš se ihtionim može usporediti s frane, munge gouesmon (Ile d’Yeu, Rolland
3,166).
28.2.3. Pojavljivanje plavih crta u vrijeme mriještenja (striscia iridescente gri-
gio-azzura, Lythgoe 209; bläulich, FFA 582) izaziva naziv plavica za tobožnju ?
Isti se sadržaj nalazi i u nazivu modrak, koji I. Žic u Znžo 5, 1900, 73 navodi za
Vrbnik na Krku (modrak — vrst kontre) 53. Plavica i modrak su inače nazivi za Mae-
nidae (22.10.1).
28.2.3.1. Ne znamo da li je moguće na osnovi te činjenice, tj. da kantar u mlađoj
fazi naliči modrazima, menulama, mendulama (Maenidae, pogl. 22.), protumačiti
usamljeni naziv manduljić (usp. mendulja za Smaris vulgaris, 22.1.3.1.), kako sena
Istu nazivaju nedorasli primjerci kantara. U nedostatku čvršćih argumenata, pitanje
moramo ostaviti bez odgovora. H 214 očito pogrešno smatra da je mandulj na Istu
sunaziv za Mugil.
28.2.3.2. Naziv sivac što ga donosi Soljan (RJ 766) potpuno je opravdan zaga­
sitom bojom ribe, no, po svemu sudeći, nije u narodnoj upotrebi.54 Naprotiv, sa­
držaj »siv«, »sur« čest je u drugim narodnim popisima i na njemu se temelji frane.
griset (za Arcachon, Boudarel 324, Rolland 3,166) i »službeni« tal. naziv temuta
(DEI 3714), proširen navlastito po Liguriji i na Korzici55; usp. i frane, burlot
J le de Ré, Rolland, 3,166), što ga P. Barbier, RLaR 51,391 tumači sa burel »brun«
i uspoređuje s pikardskim breme grise.

47 H 151 bilježi i oblik dvostruke sufiksacije: kantartdič.

48 È gregario e onnivoro, Tortonese 11, 121.
49 I prije nas, A. Cronia ID 6, 1930, 114 uz napomenu: >>Si crede 'becchi’ ('beccamorti’), 'mangi’
(ven. maria) i 'm orti’ in mare«. Skok 2, 369 (s. v. mandža) navodi manjamdrti za Božavu i Du­
brovnik sa značenjima »canturo« (sic) i »grobar«. M. Pavlinovié (ARj 4, 825) bilježi kantar,
tal. »mangia morti«.
50 Usp. pic-> picamorti, 27.3.1.
51 U dalmatinskim je govorima živ gl. picigati »uštinuti«, »štipati« iz ven. pizzegar, picegar i imenica
picigamorti < ven. picegamorti »becchino« (Boerio 505) < P IT S - REW 5645 ; Skok 2, 653, s. v.
pie.
52 Grobar je, prema ARj 3, 454, kukac Necrophorus vespillo.
53 Modra kantra H 233 svrstava pod Smaris alcedo, što nije točno. ARj 6, 889 tumači : neka ribica
na ostrvu Krku.
54 H ga ne bilježi.
55 Tannuta na Malti (Aquilina 564); za sardsko tanmda »càntaro«, v. Wagner DES 2, 464.

450
 29. PIRKA, KANJAC I — N I PIRK A N I KANJAC

29. U obitelji S e r ra n id a e (od lat. serra »pila«, zbog nazubljenosti škržnog

zaklopca) pripada sedam rodova1, od kojih smo već upoznali možda najtraženiju
ribu, poznatog smuduta ili lubina (14.1.) U ovom ćemo poglavlju obraditi nazive
za tri pripadnika roda S e r r a n u s 2 koje narod vrlo dobro razlikuje345. To su svako­
dnevna pirka, koja živi uz samu obalu, nekad neizostavni plijen svih udičara kanjac,
i sitna i nevrijedna ribica koja za narod nije ni pirka ni kanjac, već nešto treće —
pola pirka a pola kanjac:
29.1. pirka Serranus scriba (kratica: Sscr) |56|
29.2. kanjac Serranus cabrilla (kratica: Scab) |67|
29.3. konjić S. (Paracentropristis) hepatus (kratica: Shep) |58|
Pirka i kanjac spadaju među one ribe koje su veoma slične, ali po staništu i
lovljenju, a nadasve po boji, ipak su toliko različite, da ih ljudi s obale uvijek ra­
zlikuju. Međutim, njihova sličnost postaje predmetom paremiološke vrijednosti:
pirka i kanjac ulaze u izraz poslovica i izričaja, bilo zajedno, da se izrazi nešto što
je isto ili da se između dvoga sličnoga odabere, bilo pojedinačno kao termin uspo­
redbe. Nekoliko takvih izričaja nalazimo i u ARj 4,827 s. v. kanjac. Kad nešto nije
određeno, kad je napola ovako a napola onako, reći će se: ni pirka ni kanjac*; tamo
gdje bi »čovjek s kraja« rekao nije šija nego vrat. Dalmatinac će reći ni pirka vengo
kanjacs, a na Korčuli, kad se traži nedvojbeni odgovor, kažu: oli je pirka oli je
kanjad6 Kontinentalnom rugao se lonac loncu, odgovara po južnim otocima: rekla
pirka kanjcu, a kad dva jednaka jedan drugoga dočekuju ili hoće prevariti, na Kor­
čuli se upotrebljava poslovica Pirka kanjca na večeru zvalajka je došd, govno mu je
dala. M. Deanović bilježi za Lopud: Poručila pijerka lombraku/da ne ide po mraku/
jer će bacit udicu/i izgubit guzicu (Anali H I JAZU Dubrovnik 3, 1954, 176). Oba
ihtionima služe i u komparacijama. Za čovjeka koji je razrogačio oči ili kojemu su
oči izbuljene, kaže se gleda kako kanjac, dok se čeljade koje je zinulo od čuda pita:
što si zinu kako kanjacìl M. Pavlinović (ARj 4, 862) navodi <ia »pirak služi i kao na­
dimak čovjeku šareno obučenu«, a za čovjeka koji krišom nešto gleda, kažu viri

1 Obitelj Serranidae : Dicentrarchus, Callanthias, Anthias, Polyprion, Mycteroperca, Epinephe-

lus, Serranus (Tortonese 11, 55—80; isti u CLOFNAM 124.). T o su za Lorinija Vučice (Per-
cidae), a za Šoljana (p. 368) Grgečke i Vučice.
2 Serranus Gen. (Cuvier, 1817): Tortonese 11, 70—76; CLOFNAM 124.1.; Dieuzeide 2,238—
—249; FFA (Serranellus) 573 (2Fla2).
3 Četvrta vrsta, Serranus atricauda G T H R atlantska je riba koja se pojavljuje samo u zapadnom
Mediteranu (Tortonese 10, 71).
4 Franc, ekvivalenat: mi-figue, mi-raisin.
5 Frane, c’est blanc bonnet et bonnet blanc.
6 Aut — auf, usp. Budmanijevo Ili pijerka ili kanjac u Dubrovniku (ARj 4, 827).

451
kako pirka (Vela Luka). Tunja (povraz) za lov po brakovima i većim dubinama
(30—70 m) zove se, prema nazivu kanj(ac) : kanjčenica1, kanjćvnjak (Smokvica),
kančenica, kanjelik (Cesarica)...78 U Korčuli i Hvaru motivacija se djelomično gubi:
kančelica, gangelica.
Kao i uvijek, broj naziva s kojima se označuju tri ribe, u obrnutom je razmjeru
s njihovom traženošću: relativno je najvredniji kanjac (Scab) i on se naziva na č ita ­
vom našem obalnom potezu nazivima iz osnove koja je u k a n j(a c ); manje vrijedna
pirka (Sscr) označuje se nazivima iz desetak osnova, dok smo za potpuno nevrijed­
nog kanjića (Shep) zabilježili preko šezdeset različitih naziva.9 Zbog toga se za
prve dvije i ne postavlja pitanje termina: p ir k a i k a n ja c su najrasprostranjeniji i
bez prave konkurencije.10 Naprotiv, teško se odlučiti za naziv koji bismo mogli
predložiti za Shep : naše m in e u upotrebi je na osam, a k o n jić na pet mjesta. Svi ostali
nazivi poznati su uglavnom na po jednom ili na dva mjesta.
29.1. Nema sumnje da naše pirka, kao i sve varijante sa sačuvanim -k-, uz dal-
matsko posredstvo nastavljaju grč. lat. περχ-ηΙperca11. Iako u oba jezika taj izraz
znači i grgeča, tj. slatkovodnu ribu Perca fluviatilis12, ipak iz jednog Atenejeva na­
voda (319 b) o morskoj vrsti možemo zaključiti da su Stari na ovu skupinu gledali
kao i mi danas. Naime, Atenej svrstava zajedno πέρκαν, χάνναν, φυκίδα i kaže da
su to slične ribe. Kao što ćemo niže imati prilike vidjeti, χάννα je kanjac, a φυκίς
jedna od usnača ( > pika, figa, finka...) istog staništa, sličnog ponašanja i boja
kao pirka. Mnogo nam manje kaže isti pisac (320 e) kad navodi da μελάνουρος
(ušata ili fratar) vodi pirke. Međutim, u prilog našem perca = Sscr rječito govori
Plinije (HN 9, 57) kad nabraja ribe koje se sklanjaju po rupama: murena et orphus13,
conger, percae et saxatiles omnes, Poprilici isto tvrdi i Galen14, dok Opijan (Hai 1,124)
izričito kaže da živi po hridima obraslim algama. Naprotiv, ni iz Ovidijeva nabraja­
nja15, kao ni iz ostalih mjesta u Plinija, ne možemo baš ništa zaključiti.
Što se tiče etimologije grčkog ihtionima nema sumnje da je i on, jednako kao i
izvedenice περκίς περκίδιον, περκίον u vezi sa κέρκος, περκνός »gesprenkelt«,
»išaran«16.

7 Kanjčenicu spominje već P. Hektorović u Ribanju (stihovi 75 i 739).

8 Druge varijante v. Basioli SRJ 82.
9 Za vrijednost tih triju vrsta usp. P.—S. 31—33.
Scab: Čami buone.
Sscr: Carni buone seppure non eccellenti.
Shep: Scarso il pregio alimentare delle sue carni. Spesso si trova misto alla minutaglia.
10 T o je zaključak i B. Finke (MR 9, 1957, 90—91): »konj ima manje oslonca u jezičnom siste­
mu i manje je ekspresivan od lika kanjac«. Zbog tih mu razloga B. Finka daje prednost. Isto
misli i za lik pirka »koji najbolje odgovara svim postavljenim zahtjevima...«.
11 Skok ZfrPh 50, 526; Term 45 (»ikavski pirka, ijekavski pijerka*); Vinja 1955 (1) 149— 150;
Skok 2, 640.
12 O tom »ponosu svake trpeze« Auzonije niže superlative u svom spjevu Mosella i kaže da je
perca jedina slatkovodna riba koja se može mjeriti sa (morskom) triljom:
Solus puniceis facilis contendere tnullis.
13 Orphus (δρφός, δρφώς), je, kao što smo vidjeli (21.3.3.) po svoj prilici kirnja (Polyprion =
= Cernia sp., v. popis |55|). Saxatiles se ne smije shvatiti kao oznaka za posebnu vrstu, kao
što to čini E. Ripert u Gamierovu izdanju Ovidija (str. 560), već kao naše riba od kamena
(usp. grč. of. πετραϊοι).
14 Cit. J. Cotte 65; usp. alb. za Sscr peshk guri (gur = »kamen«), Pesh. Shq. 123.
15 ...rapidique lupi, percaeque tragique... (Hai 113).
16 Strömberg 24—25; Frisk 2, 515; više o drugim našim riječima istog postanja, v. Vinja 1955
(1) 149— 150. Drugačije Skok 2, 640 i 660, koji dijeli na dva članka pirka »riba« i pirgast »iša­
ran«, smatrajući da je ovaj posljednju u vezi sa piriti »plamtjeti«.

452
 Osim svega što smo naveli, najbolju potvrdu za kontinuitet vrijednosti grčkog
naziva daju nam ti u novogrč. πέρκα ( = 6 ιχθύς πέρκη, Proia 1923), u hrv. pirka,
u brojnim tal. nastavljačima: perchia (za Bari: Scorcia 136), perdite (Taranto 45),
ven. sperga1718(A. Ninni 116, E. Ninni 52), u alb. perkè (Pesh. Shq. 123), prov. perca
de mar (Boudarel 320).

29.1.1. Dok južnotal. oblici pretpostavljaju jedno deminutivno *perctilaie,

sve su naše varijante potekle iz perca: pirka, pirak, pirga19, pir ah, pirha, perka,
perga, p(i)jerka, pijerak, pjerga. Međutim, ne može se s Finkom (MR 9, 91)20
gledati u tim varijantama samo »ikavizme« i »ijekavizme« jer se »ijekavizmi« sreću i
tamo gdje ih ne bismo očekivali. Tako pjerga nalazimo čak na Lošinju i Iloviku.
Takvo se ponašanje ven. posuđenice može protumačiti samo pomoću vokalskog
tretmana svojstvenog tom području (koje mjesto meso govori mjeso, mjesto pet ima
pjet), a koji je, kad se javljao u riječima romanskog porijekla, smatran romanskom
tj. dalmatskom posebitošću. Može se prihvatiti da su oblici sa -g- mlađe posuđenice
iz ven. dijalekta, koje ne nalazimo južnije od Vragde. Izrazito su naše tvorbe likovi
s proširenim aloglotskom osnovom pirgai i prkavac, a ti se izrazi sreću kao apelativi
u suhozemnoj upotrebi21.

29.1.1.1. Kao što smo već vidjeli kod Ateneja (319 b), pirka se dovodi u vezu
s usnačama, pripadnicima obitelji Labridae, i to prvenstveno zbog zajedničkog po­
javljivanja blizu obale na kamenju prekrivenom morskim algama, zbog sličnosti
boja i nadasve zbog jednakog ponašanja. To se stvarno stanje odražava i u narodnoj
taksonomiji. U Kraljevici se, npr., pirka označava dvočlanim nazivom sastavljenim
od oznake za Scab i skupne oznake za sitne Labridae. Na taj se način pirka naziva
kao obilježeni kanjac: dok je Scab kanj(ac), pirka je kanj lenica. Do još uže veze,
zapravo do potpunog stapanja dvaju ihtionima dolazi u nazivu lamberga, koji smo
zabilježili na tri mjesta na Pagu22. To je očito rezultat križanja lambraka X perga,
a lambraka (uz varijante lambroka, lambmak, lumbrak... v. popis |98|, 30.3.3.1.)
je čest naziv za usnaču Crenilabrus pavo.

29.1.1.2. Istu pojavu susrećemo u šibenskom, ne potpuno određenom nazivu

za Sscr pòtka. Naime, u Šibeniku se tako nazivaju sve sitne priobalne Labridae
(Crenilabrus...), ali i pirka koja živi zajedno s njima i ponaša se kao i one. U okolici
tog mjesta potka je naziv bilo za sitnu dugonosicu (Coricus rostratus) bilo za lum-
braka (Crenilabrus pavo)23. Naziv ne znamo objasniti.24 Moglo bi se pomišljati
na vezu sa porka »troehu vetši pirak«, koje nam potvrđuje D. Lambì (Čas. čes. mus.
1854, 189), koje u vrijeme naših bilježenja nismo sreli. Porga očito nastavlja stari

17 Zapaziti i-! Jednako kao i kod nas u Vranjicu š p ir k a (H 415—6).

18 Usp. C . Battisti, BALM 4, 43; ipak, Penso navodi za Napulj perca (?).
19 Nepotrebno je navođenje lika p i r ž i c a (H 298) jer sve navedene varijante mogu biti deminu-
tivizirane, a demunitiv nema razlučnu funkciju.
20 » I k a v iz a m pirka svakako je fiziološke naravi«.
21 Ne znamo da bi se u narodu upotrebljavali oblici p i v k a i p ije v k a , koje H 296 prenosi iz A. Kor-
levića (1904). Već samo navođenje ijekavske pored ikavske forme u tako usamljenom nazivu
vrlo je sumnjivo.
22 M. Medić 1925 (cit. H 192) navodi la m b e rk a .
23 Sa sličnim vrijednostima donosi p o tk a i H 324 za šibenske otoke Zlarin i Kaprije.
24 ARj i Skok ne bilježe p o tk a s ihtionimskom vrijednošću.

453
ven. (?) naziv za jednu usnaču o kojem pišu Gesner25 i Aldrovandi26, ali niti je
poznato postanje ven. oblika, niti je moguće objasniti odnos porka — potka, -rk-
u dalmatinskim dijalektima može nastati iz -tk- (usp. na Korčuli i na Hvaru pod
kupe -> potkupe -*■porkupe »u potkrovlju«), ali obrnuti prijelaz nije moguć.
29.1.2. Zbog proždrljivosti i halapljivog navaljivanja na udicu s mekom27, a
i zbog izrazito velikih ustiju28, pirka se na sjevernijem dijelu Jadrana naziva vuk
ili izvedenicom vukovac. Daljnje paradigmatske preinake su bukovac29 i lukavac.
Na južnom dijelu Jadrana oznaka vuk, i to najčešće u deminutiviziranom izrazu,
služi za naziv sitnog Shep. Tamo je za pirku (jer je veća od vukića) nastao afektivni
naziv po modelu onomastičke formule vuka balota, koji nam H 458 navodi za Perast.
29.1.2.1. Naprotiv, pomoću talijanskog posređstva mogli bismo tumačiti naziv
burača, kako se pirka, prema našem bilježenju, naziva u Kaštel Kambelovcu30. Iako
je buräggia na Siciliji naziv za pirku i za smuduta (Pr 613— 14; Salvioni, R IL 53,
189; P.-S. 32 i 34), a taj oblik Hugo Schuchardt (ZfrPh 31, 641) izvodi preko jednog
*labracea iz labrax, -ace, ipak smatramo da nam geografski razlozi ne dopuštaju da
u njemu vidimo izvor našem ihtionimu. Skloniji smo zaključiti da je naše burača
nastalo metaforički prema burača »kao čutura od kože«31 koje smo, prema našem
mišljenju, preuzeli iz ven. borachia323 »fiasca di cuoio che usavano i viandanti da
deporvi il vino«, Boerio 9133. Do denominacijskog je impulsa došlo zbog karakte­
rističnog napuhanog trbuha ribe, jednako kao što je za srodnog Shep došlo do kon-
ceptualizacije sadržaja »mijeh« (v. dolje 29.3.4.1.)34.
29.1.3. Zbog šarenih živih boja35, pirki dobro pristaje naziv Saranj, koji se jed­
nako kao i Šarac, Sarulja (RJ) te Sarajka i Sarka (Finka M R 9,90) shvaćaju kao izve­
denice od Šaren. Mi smo zabilježili samo prvi oblik, a jedini on može biti i po osnovi
i po tvorbi nastavljač latinskoga *serranus (usp. tal. likove serratila, sciarrano. Penso).
Ne znajući o kojoj je ribi riječ. Skok 3,232 smatra da je Saranj »izvedenica na -anus
od *serranus 'Sägefisch’«, ali u istom članku donosi pogrešno mišljenje da je stjera
»jekavizirano tal. serra 'buka’, 'Gedränge’ postverbal od serrare«36 zbog tobožnje
buke koju riba stvara kad se lovi. Međutim, koliko god fonetske okolnosti govore u
25 Turdo Rondeletii quarto cognatus videtur piscis qualem Venetiis po rg a si bene scribo vulgo voca­
tur, N o m en cl. 17.
26 Quarto Rondeletii turdo aut tertio nostro cognatus videtur piscis qualem Venetiis ( ubi po rg a si
bene, inquit scribo, vulgo vocatur) Gesnerus nactus est (p . 25).
27 »Velik je proždrljivac, u h v a ti se i n a p a n u lu . K a o m ek a u p o treb ljav a se m eso svake rib e , lignja,
kozica, račić. N a sv u tu h ra n u n ezadrživo strelovito ju ri i h v a ta je«, J. B asioli S R J 171; »Vo­
race, carnassier«, D ie u z e id e 2 , 241.
28 »U sta velika s p ro rezo m , koji doseže d o isp o d oka. D o n ja čeljust n ešto d uža o d gornje. O b je
čeljusti s nekoliko većih, n a tra g o k re n u tih očnjaka«, PomEnc 6, 113.
29 Odatle deminutivna tvorba bukovčić na Krku (H 60). Uputnije je pomišljati na paradigmatski
dinamizam nego na utjecaj tal. bocca, jer su tal. nazivi boccaccia, boccaggia (Pr, Elba, Penso) u
upotrebi isključivo u dijalektima zapadne apeninske obale.
30 Oblik navode RJ 672 i Basioli SRJ 171, ali ga H i Fink ne donose.
31 Usp. ARj 1, 739 i Skok 1, 238; čutura je naziv za sitnu ribicu Coricus rostratus (30. 11.1.3.).
32 Mišljenja o etimologiji tal. riječi su podijeljena; v. Corominas DCELC 1, 494 i DEI 568.
33 Na isti način P. Barbier (R L aR 54, 190) objašnjava sic. bur(r)acciola Dicentrarchus labrax.
34 Usp. barchetta u Liguriji (Tortonese 11, 73 i Rolland 3, 181).
33 »Boje je žućkastorumenkaste, rumenkaste i plavičaste, uspravnih smeđastih pojasa s ljubi­
častim međuprostorima. Dolje je bjelkastosivkasta i ljubičasta. Općenito, preljevi boja su div­
ni«, Basioli SRJ 171.
36 Da ne može biti riječi o sadržaju »Gedränge«, »buka«, već »pila«, »nazubljen«, v. opširno u
FEW 11, 527.

454
prilog izvođenju šaranj < *serranus ( <serra »pila«), veoma je teško kod naziva u
kojima je o p ra v d a n i narodni izraz toliko rasprostranjen, kao što je to slučaj s
našim pridjevom šaren, odlučno zastupati strano podrijetlo ihtionima. Osim toga,
šaranj je kod nas u upotrebi i kao oznaka za glavoča (v. 13.3.1.4.)37, gdje nije bilo
opravdanja za sadržaj »nazubljen«, »pilast«.
29.1.3.1. Isti semantizam, tj. »šaren« nalazimo i u istarskoj oznaci za pirku pa-
strun. To je na rom. -un ( < -ONE) izvedenica »iz prasi, pridjeva pbstn koji u hrv.
-srp. književnom potisnut od sinonima šaren, ali se nalazi u čakavskom...« (Skok
2, 617)38. Pastrun je dakle etimološki prasrodan s isto tako šarastom pastrvom.
29.1.3.2. Teško je reći da li je do naziva fratar za pirku došlo zbog ponašanjske
crte sklanjanja u rupe ili zbog uspravnih smeđastih pojasa ili pak, što je najvjerojat­
nije, jednostavnim prenošenjem već formiranog ali na tom mjestu »nezauzetog«
ihtionima na Sscr. Naime, u Vinjercu se riba koju najčešće nazivamo fratar (Di-
plodus vulgaris, 27.2.4.) naziva grivinaš (27.2.3.3.), pa je »slobodni« izraz, kojemu
je narod vidio opravdanje u pirkinu ponašanju ili nacrtu, poslužio kao njezina ozna­
ka. Gotovo isto se dogodilo u Voloskom: budući da je ondje fratar oznaka za Di-
plodus vulgaris, za ribu sličnog ponašanja, nacrta i staništa uzima se drugi termin
iz asocijativnog para fratar — pop, i pirka se, jer je manja i manje vrijedna, naziva
afektivno pope (za pop kao naziv za D. vulgaris, v. 27.2.4.1.).
29.1.3.3. Da se u narodnoj taksonomiji pirka naziva pomoću naziva za Diplodus
vulgaris, tj. fratra, vidi se još iz jednog ihtionima. U Puntu se pirka zove špijun39,
a tako se, zbog virenja iz rupe, naziva opet D. vulgaris (v.27.2.6.2.); za \ usp.
sbiro (Elba 106).
29.1.4. Sličnost referenta s kanjcem (Scab), ali uz isticanje posebnog staništa,
tj. hridi i procjepa u koje se sklanja, dovodi u Jablancu do razlikovne opozicije

, . i kanj sikaš 1
kani ~ 1 kanj od sike j
gdje je neobilježeno kanj »Scab«, a obilježeno kanj sikaš40 (ili leksija prema rom.
modelu kanj od sike) oznaka za »Sscr». Kod toga valja imati na umu da je pirka ne­
prestano vidljiva jer živi na plitkom uz obalu, dok je kanjac vrsta koja se lovi samo
na (relativno) dubokom i njegovo se podmorsko ponašanje i stanište ne može pro­
matrati.
29.1.5. Morfologija izdužene gubice u pirke (v. bilj. 28) uz očitu napuhanost
plivaćeg mjehura dovest će do konceptualizacije tih semova u izrazima sa sadržajem
»svirač«, »puhač«, a takve će slike sadržaja biti još raznolikije i brojnije u nazivima
za pirkina srodnika, sitnog Shep, koji s pirkom dijeli, samo u malom, sve te osobine
(v. niže 29.3.4.). Tako je nastao naziv sopec, koji ima potpunu \ paralelu u ihtionimu
svirac (Ó.2.2.3.). D. Parčić (str. 923) tumači sopac sa »suonatore d’uno strumento
a fiato«, a to je u očitoj vezi s istarskim mješnicama, tzv. sopelama i hrv. glagolom

37 Z a isti izraz kao oznaku slatkovodnih v rsta, v. ARj 17, 478— 9.

38 A Rj 9. 672.
39 Italofoni rib a ri u g ra d u K rk u nazivali su p irk u spiana·, u sp . »Com m e la p lu p a rt des S erranidés,
il e st assez c u rie u x d e nature«, L u th e r — F ie d le r, 96.
*° Z a sika »hrid«, »greben«, »plićina« i ih tio n im e koji s u potekli iz to g sadržaja, v. 13.3.2.1. i
18.4.1.1. i b ilj. 51.

455
sopiti (Skok 3,306). Izrazita je onomatopejska tvorba naziv za pirku tororo kojim se
oponaša zvuk trube41.
29.1.6. Usamljeni ulcinjski naziv za pirku mardzan preuzet je iz alb. merxhan
»koralj«42 i to, po svemu sudeći, zbog raznobojnog i živog nacrta ribe. U alb. je
merxhan turcizam ( < mercan < arap.), ali u turskom je to i oznaka za arbuna i za
pagra (Nalbandoglu 11; M. Nicolas 51).
29.2. Kanjac, Serranus cabrilla, veći je, ukusniji, pa, prema tomu i traženiji od
pirke. Već bi to bilo dovoljno da se objasni zašto je kanjac označavan sa znatno ma­
njim brojem varijanti osnovnog naziva, a osnovni je naziv jedan. No, valja dodati
i izostajanje efektivnog faktora. Dok se pirka mota posvuda uz obalu i ljudi je ne­
prestano mogu vidjeti kako špija iz rupa, kanjac se lovi samo na dubini, po brakovima
i to uglavnom tunjom43, stanište mu se ne vidi, pa će izostati i nazivi koji bi uz afek-
tivni naboj mogli poteći iz tih elemenata.
Iz našeg popisa |57| lako je vidjeti da je čitav istočnojadranski obalni potez
prekriven bilo s nazivom kanjac bilo njegovom varijantom konj. Prvi je lik rasprostra-
njeniji, bolje uveden u pisanu praksu i prisutan na čitavoj obali od Istre do Boke.
Drugi je nešto manje rasprostranjen i ispreplićući se s njime dijeli areal prvoga, i
to od Istre do Šolte. Kao što ćemo vidjeti niže, prvi je domaća izvedenica na -ac
iz aloglotske osnove, dok drugi tu istu osnovu, nastavlja s nultim stupnjem izvedbe.
Usamljeni istarski nazivi (kanica, kanjica) su u neku ruku nazivi »povratnici« (Rück­
wanderer) jer predstavljaju hrv. termine koji su ponovo preuzeti iz tal. dijalekata.
Dva jedina tipa koji odstupaju od isključivo prihvaćene neprozirne osnove (giričar,
pljucavac) samo su stilistički obilježeni sunazivi koji supostoje uz neobilježeni
naziv kanj(ac).
Prema tomu, možemo reći da nazivi iz osnove koja je u kanjac bez ikakve kon­
kurencije prekrivaju čitavu našu obalu44.
29.2.1. Unatoč činjenici da je čitava naša obala prekrita s nazivima iz iste osnove,
i isto tako poznatom zaključku da se nazivima iz te osnove označavalo kanjca još od
starih Grka pa do naših dana na znatnom dijelu Sredozemlja, naš je naziv kanj(ac)
veoma dugo bio bez etimološkog objašnjenja : ona koja su predlagana bila su nepri­
hvatljiva, a ispravno je mišljenje prošlo nezapaženo.
Međutim, kanjac ni po čemu nije opravdavao tolika tapkanja. On je jedna od
rijetkih riba za koju možemo sa sigurnošću tvrditi kako su je nazivali grčki i za
njima rimski pisci. Već smo gore (29.1.) naglasili da Atenej spominje ribu χάννη
navodeći je između pirke i jednog lumbraka. Aristotel (HA 4,11,4; 6,12,1; GA
3, 5) navodi da je to dvospolna vrsta45, a na drugom mjestu (HA 8,4, 3) kaže da je
proždrljiva i da goni manju ribu46. No, najviše nam informacije o tako nazvanoj

41 U sp. poznato lat. taratantara ; frane. (M anche) označava S scr sa sonneur (R olland 3, 181).
42 U sp. naš tu rc iz a m merdžan, A . Škaljić 459.
43 »Glavni i gotovo jed in i p rib o r (sc. za lov kanjaca) jest povraz, rjeđ e parangal«. B asioli S R J 171.
44 N e znam o d a li se igdje u n a ro d u čuje n aziv zubuSa (R J 671). H ga ne navodi. T . Šoljan ga je
preuzeo od J. K olom batovića (usp. A Rj 23, 143), koji n jim e označuje v rstu S erranus c a n i n u s ,
a to nije kanjac (S . cabrilla), već k irn ja ( = S. alexand rinus = C ern a alexandrina D O D E R L .
= (danas validno) E p in ep h elu s alex a n d rin u s V A L .). D akle, nije riječ o kanjcu.
45 »II loro e rm afro d itism o , constatato d a d iv ersi stu d io si fin d all’a n tic h ità , è sincrono«, T o rto -
nese 11, 71 ; »autentici erm a fro d iti, avendo ovaie e testicoli m a tu ri sim ultaneam ente«, L ythgoe
201.
46 »Vorace, carnassier, se n o u rrit de p e tits poissons e t de Crustacés«, D ieu zeid e 2, 241.

456
ribi donosi Atenej (327 f), prenoseći jedan Epiharmov stih u kojem se kaže da su
u χάννη velika razjapljena usta (μεγαλοχάσμων). U istom odjeljku Atenej govori i
o crvenim i tamnijim prugama. U rimskih pisaca, kad govore o ribi kojoj su naziv
latinizirali u charme, nalazimo potvrdu za neke od tih podataka. Ovidije (Hai 108)
poetski govori o kanjevu hermafroditizmu
... et ex se
concipiens channe gemino fraudata parente,
dok Plinije to isto spominje, doduše na drugi način, dva puta u 9. knjizi47.
Najstariji prevodioci Aristotela prevode χάννη sa hiatula, tako da nas taj ekvi-
valenat upućuje za zaključivanje o etimologiji grčkog ihtionima, jer na taj način
dobijemo odnos
hiatula : χάννη : : hio : χαίνω,
a to znači da se ihtionimi temelje na sadržaju »zijevati«, »razjapiti usta«. Strömberg
53 eksplicitno brani taj zaključak: »In gleicher Weise wie σκάρος von σκάφειν,
σπάρος von σπαίρειν kann χάννος, χάννα ... als eine Ableitung von χαίνειν »den
Mund öffnen« mit der in Fischnamen häufigen expressiven Gemination betrachtet
werden«. H. Firsk GEW 2, 1072 dopušta ispravnost takva zaključivanja, a d’Arcy
W. Thompson (s. v.) misli na egipatsko podrijetlo ali uz pučkoetimološku prila­
godbu prema χαίνω48.
I humanistički prirodopisci na isti način shvaćaju grčki ihtionim i opravdavaju
ga karakterističnim ponašanjem referenta. Naziv bi, prema P. Belonu, poticao od
toga quod is piscis moriens49 perpetuo h ie t ... unde etiam Latinis hiatula dicta (De
Aquat. 267), dok je Aldrovandi točniji kad tvrdi: ...a b hiando nomen ei inditum, non
quod moriens tantum hiet uti Bellonius credidit, sed quia mandibulas ita fere constitutas
habeat ut perpetuo hiare videatur (p. 52).
Kontinuitet vrijednosti ihtionima ipak najbolje potvrđuje sačuvanost u današ­
njim sredozemnim popisima, u prvom redu u novogrčkom i u okolnim jezicima.
Novogrčku vrijednost χάννος = Scab potvrđuju Proia 2589, Mitsotakis, Saliveros,
PM CM 122, Heldreich 81 i d r.50 U turskom je hani neobilježeni naziv za Serra-
nidae, a kanjac se naziva asti hani (— »pravi kanj«), Nalbandoglu 36. Za bugarski,
Drenski 191 bilježi grecizam hanos. Iako su pretrpjeli znatnije fonetske preobrazbe,
južnotalijanski oblici nedvojbeno potječu iz istog izvora: ganele (Taranto 45 i
BALM 2—3, 9), farmu (BALM 2—3, 9; Rohlfs VDS 222, Roberti BALM 13— 15,
621); napuljski camuse (Rohlfs Lexicon 558)51 i d r.52

47 In quodam genere omnino non sunt mares, sicut erythinis et channis, 9, 56; Erythini et channae
uoluas habere traduntur, 9, 166.
4,3 D ok G . A lessio (B A L M 8— 9, 48, n . 18) kategorički, ali bez navođenja razloga, tv rd i da je
rapporto tra χάννη e il gr. χ α ίν ω insostenibile.
49 Is tim arg u m e n tim a tu m ači b rita n sk i ihtiolog F . D ay 1, 15 engleski naziv za kanjca gaper
( = »zijevalo«); because when in its death agony it erects its fins and opens its mouth and then stif-
fens; u sp . i T o rto n e se 11, 71: quando si pescano gli sciarrani, essi rimangono abitualmente con
la bocca spalancata e gli opercoli allargati.
30 Z a srednjogrčki Sophocles navodi χάννος »a fish«.
31 G . A lessio (B A L M 8— 9, 48) sm atra da je taj oblik n astao per contaminazione col lat. tardo
canosus = canus »bianco«.
52 O snova koja je u channe pojavljivat će se i m e đ u n aziv im a za Shep (v. n iž e 29.3.1.1.;.

457
29.2.1.1. Poprilici u vrijeme dok Hektorović pjeva Nahitil bi kanjac i govori
0 kanjčenici (Ribanje 739—741), Konrad Gesner potvrđuje upotrebu našeg naziva:
Turdis vel scaro vario forte affinis est piscis cujus picturam huc apposui. Lusitanos bo-
dian vel ruijo vocare audio Illyrios cany... (Nomencl. 22). Riječ je očito o našem sje­
vernijem liku kanj.
Naziv bilježi Vuk, pa ARj (kanjac, 4, 827), ali mu ne navode postanje. Tek
1933, u Term 45, Skok prilično neodređeno iznosi mišljenje da je kanjac metafora
prema kopnenom zoologičkom nazivu, da se »ženski rod kanja od iste riječi upo­
trebljava kao naziv za morskog psa i može biti romanska riječ«. 1848, T . Šoljan
(RJ 671) drži likove kanj i kanjac za naše riječi, a 1957. B. Finka (M R 9,90) podvr­
gava analizi nazive kanjac53, arbun, pirka i, budući da je i sàm potekao iz ribarske
sredine, brzo odbija »dosta rašireno mišljenje da postoji veza između toga naziva
1 naziva kanja« jer ne može ni pojmiti bilo kakvu vezu između psa ljudoždera i
malog kanjca koji se »daje i bolesnicima jer je tečan i lako probavljiv«54. I tako,
dok Skok traži za kanjca romansko porijeklo i oklijevajući prihvaća za osnovu lat.
canis, sa jednim pretpostavljenim *canius55, B. Finka («. n. mj.) je u svojem zaklju­
čivanju odlučan budući da mu »jezična analiza toga naziva pokazuje da je to sla­
venska riječ, jer njene rječničke paralele nalazimo i u drugim slavenskim jezicima«.
Samo, ta se »jezična analiza« sastoji od nabrajanja slav. naziva za p tic u grabljivicu
Buteo buteo, koja se doista u slav. jezicima naziva kanjac, škanjac, kane i si.56
Kako većina etimologičara tvrdi da je omitonim nastao na osnovi »podržavanja
glasa (onomatopeje)«, Finka vidi da to našem kanjcu ne može odgovarati, pa zato
smatra »barem što se tiče ribe opravdanijim mišljenje57 da je osnova te riječi ista,
koja je u glagolu nakanjiti se, u značenju ’namrgoditi se, postati mrk’, što se nadove-
zuje i na osnovu, koja je u glagolu o-supnuti se, t. j. 'postati naboran’, 'mrke boje’.
Takvo značenje direktno odgovara izgledu kanjca, koji je odista išaran mrkim (cr­
nim) prugama, kao naboran. (Ispor. Soljanov opis, Ribe Jadrana, Split, 1948). A i
veza je između škanjca (ptice) i kanjca (ribe) po boji više nego uočljiva, jer se i ška­
njac odlikuje mrkim tonovima.«58
Sve kad bismo i uspjeli vidjeti vezu između nakanjiti se i osnove koja je u
o-supnuti se i značenja »naboran« i »mrke boje«, što je odista teško, ni to nam ne bi
moglo protumačiti postanje ihtionima kanjac. Jedini, i to samo djelomično valjani,
semantički elementi koje nam autor daje sadržani su u rečenici: »U ovom slučaju
sličnost se pored ostaloga (?) ogleda i u tome, što je škanjac grabljivica, a kanjac
(riba) ima velika usta i napada iz zasjede«. Nedvojbeno je točno da kanjac ima »velika
usta«, ali koji je čovjek iz broda ili s obale vidio kanjca kako »napada iz zasjede«?

53 P rije to g a je objavljen p rilo g V inja 1956 (3) u kojem se o p širn ije raspravlja o to m ih tio n im u
i daje p rije d lo g etim ologije.
54 J. Basioli S R J 145.
5 5 Skok je ostao p ri svom m išljenju i u E R H S J 2, 35 : »Nije jasna veza s canis kao n i dočetak
-tee. P retpostavlja se pridjevska izvedenica n a -ius, *canius, od kojega je p o im en ičen ž. r . Vanja
f »morski pas, kučak, squalus«, u tal. ap o zitiv u složenica pescecane > pešikan (P erast), u D u ­
b rovniku kaningula, k o d V uka kanigule ili konje »kučak«, čem u se B udm ani čudi«.
56 B . F in k a p o d ro b n o navodi slav. o rn ito n im e iz te osnove, a za etim o lo g iju se poziva n a e tim .
rječnike (B erneker, V asm er, H o lu b -K o p e č n ^ i M iklošič).
57 T o bi m išljenje m oralo b iti M iklošičevo (fiW SlSp).
58 M e đ u tim , Šoljanov opis doslovce glasi: »Boja: sivožućkasta do sivocrvenkasta; dolje: b lijed a;
gore i p o stran ce: im a n e k ih 7 d o 8 u sp ra v n ih sm eđ astih pojasa, zatim niže 3 vodoravne žuć­
kaste p ru g e i 3 slične narančaste d o blijedo ljubičaste n a svakom licu« (RJ 671! str. 286). N ig ­
dje n i trag a o m rk im a kam oli o c rn im p ru g am a; v. gore bilj. 51.

458
 Sve smo to naveli samo zato da bismo pokazali kako i u današnjoj našoj eti­
mološkoj praksi često vlada primat formalne filijacije. Ništa ne smeta očita inkompa­
tibilnost referenata između cagna (Selache) i kanjac (Serran(ell)us) samo kad su im
forme izraza slične, a što se isti izraz ornitonima za Buteo buteo nalazi u ruskom,
češkom, poljskom, slovenskom i našem jeziku uzima se kao da govori u prilog a
ne protiv slavenskog postanja našeg ihtionima. Umjesto da se ispitivanja upravi
prema nazivima r ib a u grčkom, latinskom ili romanskim jezicima, jer samo ti je­
zici mogu biti pertinentni po naše ihtionime, traže se ruski, poljski, češki nazivi
p tic a ... Samo, Hrvati su kanjca našli na ovim obalama i nikako ga nisu mogli do­
nijeti sa sobom. Ono što se navodi nakon tih zaključaka opet je rezultat davanja pri­
mata formi izraza: forsira se bit referenta, jer se pošto-poto mora pomiriti vrijednost
izraza unaprijed odabranog za etimon sa stvarnim osobinama označene stvari, pa
tako na kraju ispada da je kanjac, koga na Hvaru zovu i kanjac bilać59, riba koja
se odlikuje mrkim tonovima, a kad se uz mrki u zagrade postavlja crni, čovjek koji
ne zna kako je kanjac zapravo svijetla riba, mogao bi povjerovati da je i crna6061.
A etimologiju za kanjac nije trebalo tražiti tako daleko: bila nam je na dohvatu
ruke. Ako baš i nismo htjeli mariti za grčke i latinske nazive iste ribe (v. gore 29.2.1.),
bilo je dovoljno pročitati što su o našim ribama pisali zoolozi. Ono što čitavo stolje­
će nakon njega nisu vidjeli lingvisti, upalo je u oči još 1854. češkom prirodopiscu
D. Lamblu : »Kanjac61 jmenuje se v učenćm svétè také Labrtts chanus GM. a Ho-
locentrus chanus LACÉPÈDE; oboje pamatuje näs na recké χάνος; otazka je však,
jestli se rybäfi dalmatinšti podivali do reckého slovnika, co znamena χάνος, když
dàvali rybé jmeno kanjac«. (Čas. češ. mus. 28, 1854, 41—2).
Ne može biti dvojbe da naši likovi konj, kanjac nastavljaju grčku osnovu koju
smo gore opisali. U prilog takvom etimološkom rješenju govore fonetski, semantički,
a poglavito geografski razlozi. Pored oblika sa -nj- zabilježili smo i likove kan i ka-
nica62. Ovaj potonji je preuzet iz tršćanskoga koji ga je prije toga preuzeo iz naših
dijalekata. A. E. Grube navodi 1864 za Lošinj63 cannizo, a S. Cihlar64 daje kao tal.
ekvivalenat našem kanj samo canissi. Berdar 17 navodi čak cainz. U tim je likovima
sufiks očigledno naš, dok razlog za -n- u tal. posuđenicama valja tražiti u jezičnom
osjećaju italofonih govornika te regije koji izbjegavaju bilo kakvo dovođenje u vezu
kanjca sa morskim psom (cagna)65. Dovoljno je zabilježiti da je cagniza Carcharhi-
nus, a cagneto Mustelus!
Prema tomu, areal našeg naziva kanjac samo je jedna karika u neprekinutom
lancu koji od Male Azije seže do Italije65“, a ostali semantički tipovi koji ga okružuju
ili nastavljaju samo potvrđuju već spomenuti odnos χάινω -> χάννη.

59 Η 153.
60 N i u jed n o m o d d e v e t p o u z d a n ih ih tio lo šk ih opisa s kojim a raspolažem o nism o n ašli oznaku
s vrijed n o šću »crn« ili »mrk«.
61 L am b lo v tek st nav o d im o doslovce b e z ispravljanja ne-češk ih elem enata.
6 2 Z a P aštroviće Skok Term 45 bilježi konac. M e đ u tim , taj o b lik m ože b iti n a čin jen p re m a kosom
p ad e ž u : ( kanjac) -> korica. T a k o A Rj 4, 814 p ren o si iz S. M . L ju b iše : Lovim udicom zubace,
ukljate, vukove, kance i to svrstava p o d n atu k n ic u konac. U sp . ( kanjac) -* kančelica.
63 A . E . G ru b e , Insel Lussin und seine Meeresfauna, B reslau 1864, str. 20.
64 S. C ih lar, I I I pregled morskog ribarstva u Hrvatskom primorju od g. 1895/96 do g. 1903/05.
65 Istoj svrsi m ože p o slu žiti i u m etan je - r - u o sn o v u : cranicetto (za A n konu, P e n so ); ven. crag-
nizzo je »sperga« i je d a n L a b ru s »pesce p iu tto s to ra ro n el n o stro mare« (B oerio 206 i 687), što
je i razum ljivo je r je rije č o v rsti koja ž iv i n a d u b in i.
65* L o z a n o 291 navodi cana čak za G aliciju (?).

459
29.2.1.2. Ihtionimska leksija kanj rubnjak, kojoj odgovara rom. tip kanj od ruba
te kanj od grote66 nastala je u svrhu razlikovanja prema oznaci kanj od stke za Sscr
(v. 29.1.4.). Rüb znači na sjevernom Jadranu »mjesto u moru gdje se dno naglo spušta«,
tj. rub plićine, rub braka ili sike. T e vrijednosti riječi rub ARj ni Skok 3,163 ne bi­
lježe, a D. Parčić (str. 877) tumači »estremità d’una piaggia ripida«. Jablanačkom
rub odgovara creski i lošinjski ór (lovit karg!po óru)6667, a oba označavaju i stanište
kanjaca.
29.2.2. Naziv giričar nastao je zbog proždrljivosti kanjca koji se hrani sitnom
ribom (giricama, v. 24.1.6.)68.
29.2.2.1. Sunaziv pljucaoac je očigledno afektivno obilježen. B. Finka ga tumači :
»pljucavac, pljucavica zbog toga što ima mnogo kosti, koje se pri jelu moraju stalno
pljucati (t. j. ispljuvavati)« (M R 9,90). Međutim, u konceptualizaciji se ne može
isključiti ni utjecaj posebne morfologije usta (usp. engl. gaper, frane, sonneur).
29.3. Pirka i kanjac su bili nazivi za dvije iako slične ipak vrlo dobro razlikovane
ribe. Vidjeli smo da su njihovi nazivi stari i jedinstveni te da su rasprostranjeni na
znatnom dijelu Sredozemlja od Italije na istok. Treći predstavnik roda Serranidae
je mala nevrijedna ribica, i ta će osnovna karakteristika uvjetovati strukturü njezinih
naziva. Dok smo nazive pirka i kanjac zatekli i preuzeli na ovim obalama, imena za
njihova malog srodnika morali smo stvarati sami ili, rjeđe i naknadno, posuđivati
od susjeda. T i će nazivi, jer se odnose na sitnu i nevrijednu ribicu, koju namjerno
ne lovimo, već se ona ulovi sama ili se umiješa među ostalu ribu u mreži, imati sve
oznake a fe k tiv n ih tvorbi. Kako ne postoji traženost ili vrijednost koje bi nazive
mogle uniformirati i održati u upotrebi, gotovo svaka mikrozajednica stvarat će
svoju oznaku ili modificirati susjedovu. Odatle tako nesrazmjerno velik broj stilističkih
oznaka, nestalnih, kratkotrajnih i teško odredivih naziva. Zbog izrazito biomorfološ-
kih karakteristika Shep je za ihtiologe treći pripadnik Gen. Serranidae (podobitelj
Serraninae), a i mi mu nazive obrađujemo u ovom poglavlju jer su neki od njih u
vezi ili prilagodbe naziva pirka i kanjac ili su pak ovi posljednji sastavnice u nazivima
za Shep. No, za narodnu taksonomiju Shep je u prvom redu m a la 69, dosadna, ne­
vrijedna70, neželjena71 riba, i struktura njezinih naziva u mnogome će se poduda­
rati sa strukturom za druge male, dosadne i nevrijedne ribice, prvenstvenom velikoj
skupini usnača (Labridae, pogl. 30.). Ono što je S. hepatus za Serranidae, to su Co-
ricus, Crenilabrus ( = Symphodus) za Labridae: najmanje među većim vrstama.
Zbog tog ćemo razloga, obrađujući brojne nazive za kanjića (Shep), neprestano
ukazivati na ti ili \ u popisima za sitne Labridae, a prvenstveno na popise |100|
i [1011, prvo zato što su denominacijski impulsi i njihovi rezultati često jednaki s
onima za Shep (popis |58|), a drugo stoga što smo daleko od toga da bismo mogli

66 V rijed n o st i etim . za grota, v. 18.4.1.1.

67 A Rj n i Skok ne bilježe čr; u sp . lat. ora »rub«, F E W 7, 3 8 2 i grč. δρος »granica«, F risk 2 ,4 2 5 .
6 8 »II se p réc ip ite de préférence dans les banes de souclets q u i p assen t au-dessus de lui«, L u th e r-
F ied ler 95.
69 »Questo Sciarrano, il p iù piccolo fra quelli m e d ite rra n e i, è così d istin to dagli a ltri che la sua
separazione a livello d i sottogenere ( Paracentropristis) p u ò a p p a rire giustificata«, T o rto n e se
11, 76.
70 V . bilješku 9.
71 Ilu stra tiv n i su u to m pogledu korzikanski nazivi za S hep : »brucia cale d ’a p rè s le préju g é q u i
v e u t q u ’u n poste de filets (cala) n e d o n n e a u cu n p ro d u it si l ’u n d e ces poissons v ie n t s’y
em m ailler«, T . de Caraffa 101. T a k o đ e r n a K o rz ic i, is ta se rib a n aziva seherpita, tj. »iver, tre š-
čica, trn« koji se zabija u kožu, jer se tako kanjić po sv u d a zabada (usp. naš naziv zadjevač).

460
pretendirati na točnost naših identifikacija toliko brojnih, raznolikih, ali nestalnih
i teško odredivih ihtionima jakog afektivnog naboja. Sićušnost i netraženost posvuda
izazivaju afektivni jezični znak, ali takav s tilis tič k i ihtionim predstavlja protivnost
lako odredivom n e u tr a ln o m ihtionimu.
Utvrđenih naziva za sitnog Shep ima toliko da ih moramo pokušati svrstati
u nekoliko skupina polazeći od prvotnih denominacijskih impulsa koji su ihtionim
uvjetovali:
29.3.1. srodstvo i sličnost sa
1. kanjcem
2. pirkom
3. pirkom i kanjcem
4. kirnjom
5. kantarom
29.3.2. osobitost gubice
29.3.3. crte ponašanja
29.3.4. mjehur i napuhanost
29.3.5. antifrastičke oznake
29.3.6. ostali afektivni nazivi.
Naravno, ne može biti govora o nekoj nepropusnosti između skupina. Tako,
npr., ako se Shep negdje naziva prasac, to može biti i zbog karakteristične gubice, tj.
rila (usp. dugorilka), ali isto tako i antifrazom jer je prasac i ogromni zdepasti pas
Centrina salviani ; u baćvarić može postojati i sem »napuhanost«, »okruglost«, ali i
sem »tucati«: tucalica, tucavica itd.
29.3.1. Po morfologiji je kanjić veoma sličan ostalim Serranidama, ali nacrtom
i bojom ipak najviše naliči kanjcu. On je zapravo kanjac u malom. U nekoliko po­
pisa dolazi do označavanja manjega pomoću izvedenica od naziva za većega ili
pomoću leksija u kojima se izraz kanjac pojavljuje uz oznaku srodstva (imajka, sin).
Još je Aldrovandi (De Pise. 55) upozoravao da se kanjac (canna) ne smije brkati
sa Ligustico mari cognitissima canađellal
29.3.1.1. Morfološka sličnost sa kanjcem ističe se kod naziva za Shep na više
načina. Najčešće, pomoću tvorbi izvedenih od osnove koja je u kanjac'. kanjić, kančić,
kanjuš, kanjuška, kanjušica i škanjac. Tom tipu odgovaraju tal. tvorbe canadella
(v. gore), tosk. canatella (P.-S.), te već spomenuti crcmicetto (Penso za Ankonu).
Razlika prema kanjcu može se iskazati i pomoću determinacije. Tako se Shep
predstavlja kao »nepravi« kanjac u ihtionimu divlji karg (i kanjić divlji, H 154), čemu
odgovara kat. tip u Valenciji mero72 bort, tj. »križani«, »nepravi«73. Kako je riječ o
ribi manjoj od kanjca, opravdan je naziv sin od konja1*.

72 U ib ersk im p o p isim a k o d oznaka za S h ep , u lo g u našeg kanjca p reu zim a sro d n a k irn ja icher-
na, mero), v. ovdje 29.3.1.4., tako d a se ondje S h ep n aziva merlilo, merito ili chema — d e te r­
m inacija.
7 3 K a t. bort ( < burdus) znači »bastardo«, »anim al fili d e p ares d e d is tin ta espčcie«, »fals« (A lcovet-
-M o ll 2, 583). Jed n ak o i mero tort, gdje p rid je v zn ači (»is)kriv(ljen)«, š p . »torcido«, A lcover-
-M o ll 10, 385; u sp . novogrč. n aziv za S h e p καψ ομοϋλα.
7* U sp . k at. fili de morena (L ozano 227) za C aecula im b e rb is.

461
 I ovdje nalazimo ihtionimski tip sa sastavnicom majka, mati (v. 17.4.2.1.),
koji bismo za manju ribu teže očekivali: kanjeva majka i kanjčeva mati75. Ne bismo
očekivali ni naziv stari kanj, dok je u starokančić prisutna afektivna vrijednost767.
U turskom, gdje se sve Serranidae nazivaju kani, Shep se označava sa benekli
ili lekeli ham, tj. »kanjac sa mrljom« (leke) i »kanjac sa madežom« (ben, benek), M.
Nicolas 55.
29.3.1.2. Sličnost sa pirkom izražena je u ihtionimu pirkica11. PM CM 123
donosi za Shep u novogrč. samo pérka; usp. tal. perchia (Bari), perchitiello (Napulj),
perduda (Palermo), Penso. Berdar 20 navodi očito hrv. tvorbu perciuh.
29.3.1.3. Neodređenost78, tj. crte zajedničke objema ribama iskazuju se u na­
zivu po pirke po kanjca. Umjesto našeg po nalazimo ven. mezo »pola« u hibridnoj
leksiji mezopirak mezokanjac.
29.3.1.4. I kirnja (Cerna, Polyprion...) spada u obitelj Serranidae. Gore smo
vidjeli (29.3.1.1.) da se u iberoromanskim popisima Shep označava kao »mala« ili
»kriva« kirnja. Kod nas je takav tip naziva zabilježio samo H 162 za grad Hvar:
kirnja mati. Red i odnos sastavnica je neobičan i sumnjamo da bi to bila narodna
složenica.
29.3.1.5. Okomite crte u kanjića79 po svemu sudeći tvore zajednički sem toj
ribi i mladom kantaru80, tako da se Shep naziva deminutivnom izvedenicom kan-
tarić.
29.3.2. Oblik gubice, koji je izazvao osnovni naziv kanj(ać), igra vidnu ulogu
i u konceptualizaciji naziva za Shep. Budući da se zbog te osobitosti njegov veći
srodnik pirka (Sscr) naziva vuk, kanjić se označuje pomoću deminutivnih tvorbi
vučić*1, vučak, vukac, a ondje gdje pirka nije vuk, može se taj oblik upotrijebiti za
Shep. Naravno, u tom je slučaju prisutna antifrastička konotacija82. \ v. španj.
lobito, što je deminutiv od lobo »vuk« (Lozano 289, Joubin-Le Danois 86).
29.3.2.1. Širom otvorena usta i neprestano dirkanje udice izazvali su naziv
čučin, koji kao apelativ ima veoma brojna i odreda stilistička značenja: »cucla, du-
dica«, »dojenče«, »malo dijete«, »najmlađi sudionici u crkvenim ophodnjama« itd.
Sve te vrijednosti potekle su iz sadržaja »sisati«, a izraz je preuzet iz ven. chiuchiar
»succhiare«, Boerio 168 ( < *suctiare »saugen« REW 8415; 12,386)8384. Varijante
su čudna6*, ćućina, cudn. Afektivni naboj omogućuje daljnje prilagodbe čačanić

75 Za ovakav tip oznake biljaka i živ o tin ja n a galorom anskom te rito riju , v. F E W 6/1, 473a i
478a.
76 Starokanj, H 389.
77 Pirga je u N o v ig ra d u oznaka za sve (m anje) L ab rid a e.
78 K ao u već sp o m en u tim izrič a jim a (v. 29.).
79 »Colore b ru n o con 2— 5 fascie verticali p iù scure«, T o rto n e se 11, 75.
80 »G li in d iv id u i d i lu n ghezza in fe rio re a 17 cm circa presen tan o alcune fasce verticali brune«,
T o rto n e se 11, 121.
81 A Rj 21, 594; identifikacija je o d K olom batovića.
82 E tim . v. Skok 3,635.
83 Skok 1, 362 tu »djelom ičnu onom atopeju« izvodi iz suculare R E W 8417. M e đ u tim , b ilo d a je
rije č o jed n o m ili d ru g o m e tim o n u , n u ž n o je dodati*.
84 A Rj 2, 83 bilježi čučina i to u leksiji vučič-čučina (bez akcenta); u sp . prov. ih tio n im chusclo od
chuscla »sucer«, P . B arb ier R LaR 56, 206.

462
i cincin. Ovaj posljednji se proširuje u nazivima za sitnije Labridae ćinćarica, čin-
čiveča, dok se čučin/ćućin proširuje u ćućuruša i ćućuru&ga. Ovdje je cucin zbog caka-
vizma (Komiža), no osnova sa č—č može biti zamijenjena sa c— c i u necakavskim
mjestima, gdje srećemo cuncuška i odatle cuška, cuska (v. 30.3.2.).
29.3.2.2. Vidjeli smo u 29.1.5. da se pirka, bilo zbog osobitog oblika gubice,
bilo zbog napuhanosti plivaćeg mjehura, naziva sopec, tj. »svirač«, onaj koji puše u
sopele ili miješnice, a takva konceptualizacija nije rijetka u ihtionimiji (v. 6.2.2.3.
i 11.1.3.1.). Na Balearima se upravo Shep naziva musich i tambori (Lozano 289)8S*,
a u prov. tambour (Boudarel 320). Može se s razlogom pretpostaviti da je prema
istom sadržaju konceptualiziran i naš naziv karaban. Naime, Parčić 325 (i Vuk, cit.
u ARj 4, 852) navodi karabe »sorta di piffero« i karablje (na gajdah) »legno (o cannuc­
cia) bucato sulla zampogna«. Ako je to zaključivanje točno, karaban bi bio nastao
prema karabe/karablje86 kao sopec prema sopele/sopile. Naravno, kod ovakvih izrazito
stilističkih ihtionima veoma je teško slijediti dinamiku kako semantičkog tako i for­
malnog paradigmatskog razvoja, koji može ići čak do ihtionimske leksije meštar
od dudića (prema dude »gadlje«, ARj 2, 852 i Skok 1,452) kojom se označuje Sympho-
dus ( = Crenilabrus) ocellatus.
29.3.2.3. Isto tako efektivni naziv bečica predstavlja deminutivnu izvedenicu
od beka (usp. bekati, bečati), kako se u Dubrovniku i okolici hipokoristički naziva
koza ili ovca. Cabra i cabrilla, »koza« i »kozica« su najčešći nazivi za Serranus cabrilla
u iberoromanskim popisima. Za etimologiju, v. 11.2.1.4., a za rom \ P. Barbier
RLaR 63,6—7.
29.3.2.4. Veza sa »usta«, »gubica« (ven. boca) očita je u nazivu bokadori.
29.3.3. Kanjić je neizostavni, ali i neželjeni gost svih udičara koji »love na kanjce«.
Neprestano se na dnu mota oko udice, gricka meku, vara lovca i zadjeva se na udicu.
Kad oni i knezi navale na (j)ešku, lovac mijenja poštu jer mu se ne da tratiti vrijeme
i meku za nevrijednu ribu koju obično baca u more. Zbog tih razloga opravdani
su i danas se tako interpretiraju njegovi nazivi: drmačić, jer »drma«87, trese tunju;
škakljić, jer ne grize (j)ešku odlučno kao druga riba, već je samo »škaklje«88, i
zadjevač89, jer se sam zadjene za udicu kad ribolovcu nije nimalo do toga. Naravno,
prva dva naziva možda su stvarno nastala i iz drugih etima, ali ribari danas u njima
vide prozirne oznake koje tako tumače na osnovi svog iskustva.
Semantizam koji je u drmačić srećemo i u nazivima za sitne Labridae: tucavica,
tucalica i (možda križano sa cuciati) tuslica.
29.3.4. Plivaći je mjehur kod Serranida90, a navlastito kod Scab i Shep, pri
naglom mijenjanju dubine91, tj. kad se riba na udici povlači prema površini, upad-

8S U sp . i sin o n im n o trompeter (A. G rie ra , Els ormeigs... 70) i ovdje u b ilj. 41 sonneur.
8 6 Skok 2 ,4 7 donosi karabe, karablje, karabice »frula pastirska«, »trska n a gajdama« bez e tim . tu ­
m ačenja. C ioranescu 1445 d rži da je »rum . caraba »tubo d e la zampofia« voz balcànica del
fondo tràci co«.
87 E tim . za drmati, v. Skok 1, 441.
88 E tim . za škakljati, v. Skok 3, 398. M e đ u tim , nije isključena veza sa škaka(l)j»račić(E upagurus)
u kućici p u ža (C erithium )«, jer se taj račić u p o treb ljav a kao m eka (v. p o p is |147| i 39.5.).
89 V. 18.4.1.
90 »Rezultat istraživanja n a kanjcu (S erran u s cabrilla), ulovljenom na 60 m d u b in e , pokazao je,
d a m ože u m je h u ru b iti i do 80% kisika«, M oro v ić-Ž u p an o v ić 24.
91 F. D e C arli, Il mondo dei pesci, p. 77.

463
ljivo napuhnut. Budući da čovjek kanjića vidi samo u takvu stanju, ta je osobitost
izazvala velik broj narodnih naziva koji se temelje na semu »mijeh«, »napuhan« i si.
29.3.4.1. Obzirom na izraz, ti nazivi mogu predstavljati različite slike, ali svima
je zajednički sem »ono što je napuhano«. Od izraza koji se temelje na tom i sličnim
semovima paradigmatski se razvijaju drugi koji odreda odvode oznake za ovu ribu
prema afektivnim sadržajima. Ako pođemo od posve prozirnog naziva mihurić9192
(L. Zore bilježi za Dubrovnik mješac), u kojem osnova (kao u mijeh, mješina, mjehur...)
izražava napuhanost, a deminutivni sufiks ističe sićušnost referenta93, paradigmat-
sko kretanje prema daljnjoj afektivizaciji vidi se u antroponimizaciji ihtionima: mijo
(v. ARj 6,660 : Mijo = Mihail). S druge strane, -h iz mi{je)h (mih -> mišina) omo­
gućuje nastajanje isto tako afektivnog mišac (H 226), pa mišić i veza sa »mi(je)h«,
»mjehur« se gubi, a ihtionim se izjednačava sa zoonimom miš·, \ južnotal. surge;
surgitiidde (VDS 723—4), koji je, naravno, nastao neovisnom metaforom.
29.3.4.2. Isti se semantizam izražava i pomoću osnove koja je u puhati : u Supe­
tru je Shep puh, a u Milni, s prijevojem i (kao u studenistid), pihaj9495. Po sadržaju
su s tim nazivima povezane i oznake za sitne Labridae : gušavac, te pucavac, puca-
vica (»pesci che possono esplodere«, F. De Carli, 77). U južnofranc. kanjić se naj­
češće naziva pera ire95 (Mistral, Trésor 2,557; Rolland 3,181; Joubin — Le Danois
86)9697, a »napuhanost« je izražena i u kat. nazivu za Shep inflaconys (Alcover-Moll
6. 660; Griera, Tresor 8, 324).
29.3.4.3. Bilo zbog napuhanosti ili zbog proždrljivosti, kanjić se uspoređuje i
s »prascem«, ali uvijek uz istaknuto afektivno obilježje: praščić, prone91 i gttdin98.
29.3.4.4. »Napuhanost« se može izraziti i pomoću usporedbe s okruglim ili
trbušastim predmetom. Tako su nastali nazivi bačvarić za Shep i bacvarić, bačvar9910
za Coricus ( = Symphodus) rostratus. Kod tih je naziva motivacijski impuls mogao
poteći i od sema »tucati« (v. gore tucavica...), jer kanjić tuca po udici i povrazu kao
bačvar po bačvi (tako naziv interpretira naš ispitanik u Božavi), a baš takva kon-
ceptualizacija dovela je do južnofranc. naziva tambour (Joubin-Le Danois 86; Pr
609), do kat. tambori (Lozano 289), a i do port. ferreiro ( = »kovač«). Castro 136.
U prilog impulsa iz sema »napuhanost« govori naš naziv žbanjić, kako se Shep
naziva na Premudi. Taj je ihtionim demintuivna izvedenica od žbanj »bariletta
appiattita« (Parčić 1190), »drveni sud za vodu« (ARj 23,454)10°. Na istoj je sadr­
žajnoj paradigmi i abruceški ihtionim caratillč (Giammarco 63).

91 E tim . za mijeh, mjehur, v. Skok 2, 421.

93 U sp . o b rn u tu tv o rb u sa au g m e n ta tiv n im sufiksom -ača za veću r ib u (B atistes capriscus):
mih -> mihača, v. 9.9.1. V elik tr b u h je dovoljan poticaj d a se rib a nazove izrazo m kojem u je
sadržaj »mi(je)h«; u sp . nazive tnihatica, mihalj i -*■ miš za B lenniidae (7.4.3.1.), iako o ne uopće
n em aju plivaćeg m jeh u ra (D e C arli 77).
9* Pthnja je i danas na K o rču li »asthma«. Skok 3, 69 (puh i pühati), a u p osebnom članku (2, 655)
pi(jejhnja.
95 Z a S éte pétaidjé, D ieu zeid e 2, 247.
96 Z a b ro jn e galorom . nastavljače la t. peditum »furz«, »prdac«, v. F E W 8, 131— 145.
97 U sp . 1.3.2. za isto tako m alen u rib ic u .
98 U sp . 2.5.1. za veliku, ali zd e p a stu C e n trin a salviani.
99 »N eodređena v rs ta ribe«, H 23.
100 O etim ologiji to g apelativa k o ji je ra sp ro stra n je n p o n a šim otocim a, a navode ga M ikalja
D ella Bella, v. Skok 3, 671.

464
29.3.4.5. Našem nazivu tmhurić po sadržaju je najbliži venecijanizam saket
(saket, saket), koji je, uvijek s domaćim prošircima, relativno dobro rasprostranjen
kao oznaka za Shep: saketić, šaketić, sakečić, saketarić. U ven. je sachito (»Labrus
Adriaticus... è di poca grandezza e triviale«, Boerio 591; E. Ninni 44 —45101 ;
Penso) odavna potvrđen, tako da u Aldrovandija čitamo: »Vulgus Venetorum hunc
piscem Bellonio hepatum veterum putatum, indifferenter cum Chanadella, Sachet-
tum appellat ob similitudinem« (p. 56)102. Sachèto je izvedenica od veoma starog
sacco »vreća« (lat. saccus < gr. σάκκος)103.
29.3.5. Neznatne dimenzije i nikakva vrijednost kanjića izazivaju dva anti-
frastička ihtionima izrazito ironične konotacije. Samo na taj način možemo protu­
mačiti da se najkukavnija ribica u moru naziva kra(l)j104 ili fioriti, tj. kao da vrijedi
čitavu forintu ( < ven., tršć. ftorin »forinta)«, ARj 3, 53; Skok 1, 525. Očito ,kono-
tativnu antifrazu vidimo u kat. nazivu tres lliuras (Lozano 289), tj. doslovce »tri
libre« (1 i pol kg) baš zato što ribica ne teži niti tri dekagrama. Kod našeg naziva
fioriti, postanje izraza ne podliježe sumnji, no denominacijski impuls može potje-
cati, kao i u nazivima za »nepravog« arbuna, iz transfera »kovani novac« ihtio-
nim (v. 26.3.3.3.), to tim više što Shep ima na leđnoj peraji izraženu crnu m rlju105,
zbog koje se u Liguriji naziva bolaxo de tacca neigra (Tortönese 11,75).
29.3.6. Afektivni sadržaj u oznakama za kanjića može se postići bilo tvorbom
takvih ihtionima za koje smo sigurni da su nastali baš u tu svrhu, bilo kombinaci­
jom ili paretimološkom prilagodbom drugih ihtionima koji označavaju po vrijed­
nosti ili dimenzijama slične vrste.
Među prve očigledno spada ihtionimska leksija glad od mora, kojoj među
nazivima za sitne Labridae odgovaraju nazivi glad106 i gladić. Po količini afektiv-
nog naboja s našim se ihtionimom može usporediti rovinjski naziv anema de Cio-
zoti ( = »ćozotska duša«), koji donose Penso i P.-S.
29.3.6.1. Kao što smo gore vidjeli za prijelaz mihurić -> (mijurić) ntijo,
afektivizacija se postiže i prilagođivanjem ihtionima antroponimu. Gdjekad je po­
laznu točku u formi izraza lako pronaći, npr. lepo -> bepo ili gkiozo -> joco ->joško
(v. 13.3.2.2. i bilj. 30), a u drugim slučajevima taj izvor formalnog ili sadržajnog
impulsa ostaje nepoznat107. Tako je i s našom oznakom za Shep pavé, za koju,
doduše, možemo uspostaviti slijed inac -* pavlinac -> pđve, gdje su sva tri lika
limonimi i to za sitne Labridae, ali uza sve to naše tumačenje za pdve = Shep

101 »Q uesto p esciatello ... ci p ro v ie n e specialm ente d al Q u a m e ro . È poco stim a to p e r c u i serve d i

c ib o al basso popolo soltanto e v a v e n d u to c o n la m inutaglia«, E . N in n i 44— 45.
102 Sadržajem sličan c ita t iz G esn era ( Nomencl. 22) nav odi G . F o le n a (B A L M 5— 6, 78 n . 28).
F o le n u zb u n ju je što G esn er govori o jednoj vukovki (P ercidae), dok »ii B oerio in d ic a invece
u n labride«. M e đ u tim , n e m a razilaženja iz m e đ u v rs ta je r je L a b ru s a d ria tic u s (kako navodi
B oerio) = P a ra c e n tro p ristis ( = S erran u s = H o lo cen tru s) hep atu s. T o je baš G esnerov i B o-
erio v sacheto.
103 Z a povijest te riječi feničkog porijekla, v. F E W 11, 29 i S ch räd er, Reallex. 2, 270. S ven. sa­
chèto n e m a veze ih tio n im saccardello, što g a navodi P . B a rb ie r RLaR 52, 123.
104 E tim . za kralj, v. Skok 2 ,4 7 — 49.
105 »Art m it c h a rak teristisch em d u n k lem F le c k zw ischen d e m le tz te n S tach el u n d d e m d ritte n
o d e r v ie rte n W eichstrahl d e r Dt, F F A 57 3 ; »Serranus hepatus d iffè re d e S. cabrüla p a r la p ré -
sence d ’u n e plage n o ire au cen tre d e sa nageoire dorsale«, Fiches FAO.
106 E tim . za glad, v. Skok 1, 563.
107 V. V inja 1978 (1) 3— 25.

30 V. V IN JA E T IM O L O G IJA I. 465
predstavlja samo nagađanje. Kanjić se na Krku naziva i kđrlić, a za taj ihtionim
možemo pretpostaviti da je preuzet sa suprotne obale, gdje oblici karli i karlin
(ako su ispravno identificirani za kartu ALM 562?) u Pesaru, Cattolici i u San
Benedetto del Tronto označuju šparića. Bilo kako bilo, naši ga ribari shvaćaju kao
hipokoristik od antroponima Karlo. Kvaliteta vokala i mjesto akcenta ne dopuštaju
tumačenje pomoću formalnog prilagođivanja kđnčićjkančić — kđrlić.
29.3.6.2. Nastanak se naziva buhar i bukač (Shep) može tražiti u stilističkoj
usporedbi kanjića s »buhom«, tj. s onim »koji je kao buha«108, ali isto tako i u prila­
godbi na formalnoj paradigmi puh buh-ar.
29.3.6.3. Po svemu sudeći, hibridna je tvorba (rom. -ul- + hrv. srp. -ić) naziv
pinculić, što ga navode A. Korlević, NV 12,1904, 52 (cit. u H 298) i R. Maldini
(Rib. list 11,1936,45). Osnova može biti ista kao u pinka, koje je, uz pika, filka,
finka, česta oznaka za Labridae ( < phycis)109.
29.3.6.4. Za joga, jošića koje u Šibeniku i okolici zapravo znači »ništa«, »niti
ribice«, V. 24.1.3.
29.3.7. Među našim nazivima za kanjića našli smo samo jedan koji je nastao
zbog hrapavosti, tj. zbog relativno velikih ljusaka110 te ribe. To je istarski oblik
krastavac111, kojemu odgovaraju nazivi za sitne Labridae hrasta, hrstavica, a možda
i kraška. Zanimljiv je podatak što ga M. Cortelazzo, BALM 10— 12,382, navodi
iz Porto Garibaldi: »II sakét seccato al sole diventa ruvido e secco cosi da potervi
accendere un fiammifero, strofinandovelo sopra«.
29.3.8. Nejasni su nam izrazi i semantički poticaji u nazivima čigalj, skidej,
špiticai12.

108 Etim. za buha, v. Skok 1, 229.

109 V. Vinja 1968—70, 80—81 ; usp. navedeno mjesto iz Ateneja (319b) u 29.1.
110 »Ecailles relativement grandes, surtout celles qui recouvrent le corps«, Dieuzeide 2, 248.
111 Od krasta, čakavski hrasta·, v. Skok 2, 181.
112 R. Maldini (n. n. mj.) navodi iz pinculić, pinzulić, vučić, senketa ( < sachito) i usamljeni lik
platnica koji ne znamo protumačiti.

466
 30. STOIM ENE RIBICE
(LABRIDAE)

Turdorum multa sunt genera, varia nomina, tan­

taque colorum varietas ut in iis creandis lusisse videa­
tur natura.
Rondelet

30. Veoma brojne vrste iz obitelji usnača (Labridae) česte su na bilo kojem
mjestu uz naše primorje, a navlastito po plićinama gdje je Čovjek s obale mogao
lako uočiti njihove osnovne karakteristike: najživlje, najraznolikije i najnestalnije
boje koje naše ribe mogu imati1, njihovu neprestanu dnevnu aktivnost, uvijek isto
stanište, pa čak i svojevrsno udvaranje, prave svadbene plesove u doba mriještenja.
Uz gotovo zanemarivu ekonomsku i prehrambenu vrijednost, to će biti presudni
faktori kod nastajanja naziva za te ribice2. Zato što su <j različiti od $ , zato što
gotovo kod svih Labrida dolazi do mijenjanja boje zbog tipa dna na kojem prebivaju,
zbog svadbenog ruha koje ovisi o godišnjem dobu pa čak i o trenutačnim emocija­
ma, onaj koji im daje ime nalazi se pred neobično raznolikom stvarnošću: čini mu
se da tih riba ima mnogo više nego što ih zapravo ima i da su sve različite. To je
osnovni razlog i velikom broju i nestalnosti i raznolikosti naziva, koje ispitanici
samo nabrajaju, sipaju kao iz rukava, ali, osim u slučajevima dvije ili tri veće vrste
(Gen. Labrus), nisu ni sami kadri reći na koju se ribicu ovaj ili onaj naziv sigurno
odnosi. Takvo, rekli bismo onomaturško stanje, tj. okolnosti oko stvaranja naziva,
ima svoje opravdanje u realnosti koja je toliko raznolika da su i sami ihtiolozi dugo
tapkali na mjestu i vrlo sporo »uređivali« tu skupinu morskih stanovnika. Huma­
nistički prirodopisci XVI st. (Gilles, Belon, Rondelet, Gesner, Salviani i dr.) u
svojim traktatima, koji predstavljaju prve korake k modernim sustavnim popisima
ribljih vrsta, muku muče navlastito s brojnim turdorum genera koje nastoje popisati,
opisati i identificirati pomoću brojnih crteža. S Gesnerom na tom poslu surađuje
čak i Albrecht Dürer, tako da se može tvrditi da »prirodopis, anatomija i umjetnost
nisu nikada toliko i tako uspješno surađivali kao u tom razdoblju« i da metoda huma­
nističkih prirodopisaca pokazuje »brojna podudaranja sa metodom suvremene ono-
masiologije«3. Podudaranje njihova postupka s našim vidi se vrlo dobro i kod ra­
spravljanja o usnačama: i za njih su kao i za čovjeka s obale sve Labridae tu r d i
( = »drozdovi«) i, već prema autorima, nabrajaju ih petnaestak vrsta, označujući
ih rednim brojem i imenom pisca ('Quarto Rondeletii turdo aut tertio nostro... Aldro-

1 ledan par tih »morskih ljepotica« (Coris julis/giofredi) već smo vidjeli u pogl. 5., ačitavo je ovo
poglavlje uz neznatne izmjene objavljeno u Radu JAZU 388 (Vinja 1981 (I).
2 V. prethodne napomene uz popise |93| i |101| i I. Onofri, M R 32, 1980, 101.
3 Gianfranco Folena, »Per la storia dell’ittionimia volgare«, BALM 5—6, 61— 137. Taj je rad
dosad najbolji prikaz vrijednosti metode humanističkih zoologa, koji su navlastito u desetljeću
između ISSO, i 1560. sa svojim istraživanjima i opisima udarili temelje znanstvenoj termino­
logiji.

467
vandi, p. 25), vodeći neprestano računa o kontinuitetu naziva od Grka (Aristotel,
Opijan, Elijan...) i Rimljana (Plinije) do svojih dana. Budući da su za nas važna
realia koja zapaža običan čovjek, a ne stvarnost koju ihtiolog može promatrati u
akvariju ili laboratoriju, i mi ćemo tako postupiti jer izvor narodnim nazivima
možemo tražiti samo u semičkim poticajima do kojih je denominator dolazio na
temelju vlastitog iskustva.
Naravno, današnja su ihtiološka saznanja stvorila drugu sliku o usnačama, ali
ni suvremena sistematika nije nastala odjednom, već je prošla kroz dugi niz neiz­
vjesnosti i krivih zaključaka. To najrječitije sažimlje Tortonese, 11, 189— 190, kad
govori o utjecaju kromatskih i drugih variranja kod jedne te iste usnače na uspo­
stavljanje posebnih varijeteta, vrsta i podrodova: »Saliente caratteristica dei Labridi
è la grande intensità e varietà di pigmentazione: i colori sono quanto mai diversi
e spesso vivaci, con frequentissime e pronunciate differenze a seconda degli indi­
vidui, del sesso e dell’età. In parecchie specie il cambiamento di sesso è accompag­
nato di cambiamenti, anche vistosi, nella colorazione: si succedono quindi una
livrea primaria e una livrea secondaria. Un tale policromismo ebbe naturalmente
riflessi sistematici, in quanto 'specie’ e 'varietà’ si moltiplicarono all’eccesso, de­
terminando in molti casi complesse sinonimie. Nei riguardi dei Labridi mediter­
ranei... si tenga presente che lo stesso nome può essere applicato da autori diversi
à specie diverse«4.
Takvo stanje, koje karakteriziraju znatne promjene i oscilacije u sinonimici,
nameće nam potrebu da u najkraćim crtama ukažemo na danas validnu sistematsku
nomenklaturu, kako bismo olakšali snalaženje u suvremenim ili starijim ihtiološkim
opisima i popisima.
Brojna obitelj Labridae5 (red Perciformes), koja je u Sredozemlju zastupljena
sa dvadesetak vrsta, obuhvaća devet rodova, od kojih u našim morima postoji
osam6 :
a) Xyrichthys
b) Labrus
c) Symphodus ( = Crenilabrus + Coricus)
d) Lappanella (Ctenolabrus)
e) Ctenolabrus
f) Coris
g) Thalassoma
h) Acantholabrus7.
Odmah možemo reći da su za narodnu taksonomiju relevantni samo rodovi:
b) Labrus, c) Symphodus ( = Crenilabrus + Coricus) i f) Coris, jer ih narod (skup-

* Najsuvremeniji opis evropskih usnača dao je J.—P. Quignard u svojoj tezi Recherches sur les
Labridae des cotés européennes (Faculté des Sciences, Università de Montpellier, 1966,443 str.).
Kod nas je I. Onofri doktorirao (Sarajevo, 1975) s tezom o biosistematskim karakteristikama fa­
milije Labridae; v. i M R 32,101.
5 Tortonese 11,188—224; P M G M 170—-179 (navodi samo devet vrsta koje mogu biti d'importan-
ce commerciale); CLOFNAM (obradili M .-L . Bauchot i J.-P. Quignard) 145. (sve evropske
vrste: 145.1. — 145.11.; 4 sp . Labrus i 12 sp. Symphodus); FFA 584— 589: Labrus (2Flkl),
Coris, Thalassoma i 8. sp. Crenilabrus (2Flk4); Dieuzeide 3, 70—106: gen. Labrus (5), gen.
Crenilabrus (9).
6 Ukoliko se naziv upotrebljen u RJ (Pr) razlikuje, naznačen je u zagradama.
7 Gen. Centrolabrus nije predstavljen u našoj fauni (Tortonese 11, 191).

468
no ili pojedinačno) razlikuje i za njih postoje brojni narodni nazivi8. Iako su pri­
padnici gen. Labrus odreda veći, a oni gen. Symphodus odreda manji, ipak ne
postoje strogo određeni nazivi ni za jedne ni za druge, a osnove su dobrim dijelom
zajedničke. Znanstvena sinonimika i u suvremenim repertoarima nije jednaka, pa
ćemo barem za one vrste gdje postoje narodni nazivi dati usporedni pregled poje­
dinih sustavnih naziva:

Tortonese RJ naša
FFA Dieuzeide
CLOFNAM (po Carusu, Pr) kratica

L. bimaculatus L. bimaculatus L. bimaculatus L. mixtus Lbim

L. merula L. merula L . memla L. merula Lmer
L. viridis L. viridis L . turdus L. turdus Lvir

S. rostratus C. rostratus Cr. scina Cr. scina Srost

S. tinca Cr. pavo Cr. pavo Cr. pavo Stinc
S. ocellatus Cr. ocellatus Cr. ocellatus Cr. : ocell. Socell
S. mediterraneus Cr. mediterr. Cr. mediterr. Cr. medit. Smeđ
S. roissali Cr. quinquemac. Cr. quinquemac. Cr. quinque- SSmàc
maculatus

(L. = Labrus, C. = Coricus, Cr. = Crenilabrus, S. = Symphodus)

Kao što smo istakli u uvodnoj napomeni pred popisom |97|, utvrđivanje vrijed­
nosti naziva za Labridae vrlo je teško, a kod manjih vrsta (S) rak je i iluzorno pre­
tendirati na neku točnost ili jednoznačnost. Kako nam to nije ni svrha, postupit
ćemo kao i stari prirodopisci i uzeti sve nazive za Labridae (L + S) i analizirati
ih u bloku, jer su semantičke okolnosti i poticaji isti za sve Ùi za veći broj vrsta.
Na taj ćemo način dobiti korpus od oko tri stotine naziva među kojima ih ima naj­
više baš za one vrste koje neki popisi (primjerice PM CM ili P.-S.) uopće ne do­
nose zbog njihove ekonomske zanemarivosti. Međutim, za nas su baš te vrste naj­
zanimljivije jer kod njih narodno stvaranje nazivlja dolazi do punog izražaja budući
da u samom referentu ne postoji ništa što bi vodilo izjednačavanju.
Što se tiče odredivosti vrijednosti naziva za pojedine vrste, dovoljno je na­
glasiti da će vrijednost naziva za tri genera Labrus biti relativno lakše odrediti, jer
su ribe nešto veće i kromatske su im varijacije manje, dok će u brojnih pripadnika
gen. Symphodus odredivost biti malena ili nikakva, sa izuzetkom naziva za Srost
zbog posebnih biomorfoloških osobitosti9. O tome valja voditi računa pri konzul­
tiranju naših popisa i imati na umu da su sv i navedeni nazivi zabilježen u narodu,
ali da njihovu vrijednost, tj. identifikacije treba uzimati s rezervom!
Denominacijske poticaje za imena iz našeg korpusa naziva za Labridae koje
smo kadri etimološki razjasniti ili barem interpretirati možemo podijeliti na nekoliko
osnovnih semičkih skupina:
1. p tic a 30.1.
2. b o ja 30.2.
3. usta, usne, gubica 30.3.

8 Nekoliko naziva većinom sumnjive identifikacije postoji za gen. Ctenolabrus i Acantholabrus.

9 Iako smo nazive za Coris julis/giofredi obradili u pogl. 5., ipak ih i ovdje uzimamo u obzir uko­
liko pokazuju podudaranje u izrazu ili u organizaciji forme sadržaja. Isto vrijedi i za nazive
kojima se označava Serranus ( — Paracentropristis) hepatus, a koje smo opisali u 29.3. i dalje.

469
 4. deprecijativne metafore zbog nevrijednosti 30.4.
5. antifrastične metafore zbog sićušnosti 30.5.
6. crte ponašanja 30.6.
7. druge ribe 30.7.
8. odora -> ljudi u odori 30.8.
9. etnici 30.9.
10. antroponimi 30.10.
11. biomorfološke osobitosti 30.11.
Naravno, te skupine vrijede za s in k ro n ijs k o gledanje, jer pripadanje jednoj
od njih može ponekad biti samo rezultat prilagođivanja neprozirnog izraza jednoj
od motivacija, kao, npr., kad se grčka riječ ili ihtionim adaptira opravdanom sadr­
žaju koji izražava neka formalno slična riječ: φυκίς > pika figa -> smokva, a
sadržaj »smokva« je opravdan kao što se vidi iz prisutnosti sunaziva zelenka, ze-
lenčica, zela i ... blitva. Isto tako i afektivizacija kroz antroponim može biti rezultat
prilagodbe na formalnoj paradigmi :
pavlinka
hinac inat -> pavlinac ^
N pavé (29.3.6.1.)
Nadalje, broj navedenih skupina mogao bi se smanjiti daljnjim sažimanjem
semova, jer su, npr., i nazivi iz skupine p tic e (1) nastali zbog sličnosti u b o j i 10
(2); isto tako, zbog b o ja (2) došlo je do konceptualizacije kroz izraz koji označuje
etničku pripadnost (9) ili kroz izraz koji označava drugu ribu ili životinju (7) te
odoru ili ljude u odori (8). S druge strane, osobitosti g u b ic e (3) mogle su uvje­
tovati efektivni izraz jednog ili drugog tipa (4 ili 5) ili pak metaforu na pticu (1)
itd.
Ukratko, sve se skupine formalno i sadržajno ili na oba načina isprepliću,
jer se istovremeno isprepliću sustav designacije (onomasiološki), sustav značenja
(semantički) i sustav oblika (formalni) sa »zadanim« sustavom označene stvari, a
iznad svega je afektivni sadržaj, koji u znatnoj mjeri uvjetuje dinamiku i pravac
totalnosti ovog svojevrsnog jezičnog znaka, tj. naziva za sitnu, nevrijednu, ali uoč­
ljivu i bezazlenu ribicu živih boja. Za ispitivanje takvog znaka nije nam, dakle,
dovoljno poznavanje riječi ( Wörter = ihtionim) i stvari (Sachen = ribe), već mora­
mo biti isto tako upoznati sa stilističkim sadržajem kojim su nabite riječi koje ozna­
čuju te i takve »stvari«. Kod tih nekoliko stotina nestalnih i gotovo efemernih na­
ziva za sitne Labridae, kojima smo u sinkroniji »uhvatili« samo jedan stadij njihova
neprestanog razvoja, valja stalno imati na umu Spitzerovo upozorenje da ni jednoj
riječi — a to pogotovo vrijedi za ispitivanje ovih naziva — ne smijemo opisivati
etimologiju, ako joj ne poznamo stilistički sadržaj : Etymologisiere kein Wort, dessen
stylistischen Gehalt du nicht kennstc11.
Takvo ispreplitanje raznih sadržaja moglo bi se djelomično i grafički prikazati
s time da antroponimi bez determinativa, zato što zbog posebnog statusa vlastitog

10 A ne zbog tobožnjeg ispuštanja glasova, kako na više mjesta pretpostavlja Strömberg.

11 Leo Spitzer, »Aus der Werkstatt des Etymologen«, Jahrbuch fü r Philologie, München, 1, 1925,
133; o tome v. i M. L. Wagner, »Betrachtungen über die Methodenfrage der Etymologie«,
Cultura Neolatina, 3, 1943, 5—16.

470
imena ne znače već samo imenuju12, ostanu izvan ove sheme, tj. na razini izraza,
koji se naknadno može prilagoditi izrazima jednog od navedenih sadržaja.

1. ptica
3. gubica
8. odora
2. boja V 6. ponašanje
etnici

7. druge ribe \ \
----------- ;-------- ; i 11. biomorfološke
4. nevrijednostl I osobine

\ 5. sićušnost 10. antroponim

+ determ.

30.1. Nazivanje raznobojnih riba prema isto tako raznobojnim pticama staro
je koliko i naša civilizacija, jer, koliko god možemo zaći duboko u prošlost ihtioloških
taksonomija, naići ćemo na imena ptica u službi ihtionima i to nigdje s tolikom
frekvencijom kao kod označavanja pripadnika obitelji Labridae. »(Piscium nomina
instituta sunt...) ex similitudine terrestrium: u t ranae et vituli et leones et nigri
m e r u li et p a v i diverso colore, dorso et collo picti, et t u r d i albo varii«. (Izidor,
Etym 12,6,5). U grčkom, kod pisaca a i na starim natpisima13 nalazimo na »ne­
razdvojni« par κόσσυφος14 — κίχλη, kojem odgovara par menda — turdus kod
Plinija15 i drugih rimskih autora, dok su u Dioklecijanovu ediktu (Aegira, Edict.
4 ,27) dva ornitonimska ihtionima sraštena u ihtionimu κιχλοκόσσυφος kojim se
označavao još jedan turdus. Svaki od tih ihtionima vodi nas u grčkih autora drugim
nazivima za Labridae kojih je zbog raznolikosti i upadljivosti vrsta moralo biti
veoma mnogo. Tako iz Panierata (ap. Athen. 305c) možemo vidjeti da je κίχλη
= σαΰρος16 = αίολίης = όρφίσκος, a ova se posljednja vrsta naziva kod Nikan-
dra (Frg. 59) — πολυώνυμος, tj. »mnogoimena«, »stoimena« riba. Taj nam podatak
govori o već istaknutoj brojnosti imena i o teškoćama njihove intepretacije.
Očigledno je da su Labridae nazivane po pticama zbog vrlo različitih boja17
koje se kreću od jednolično tamne (Lmer) do najjarkijih i najraznolikijih, navlastito
kad riba poprima svadbeno ruho. Aristotel to izrijekom navodi:
Μεταβάλλουσι Ss καί ους καλοϋσι κοττύφους καί κίχλας καί ή καρίς τό χρώμα
κατά τάς ώρας, ώσπερ ενια των όρνέωντοϋ μέν γάρ εαρος μέλανες γίνονται εϊτ έκ
του έ'αρος λευκοί πάλιν.

12 Nominantur ùngularia, sed universalia significantur (Ivan iz Salisburyja), tj. osobno ime ne pret­
postavlja konceptualizaciju jer izravno povezuje referent uz znak.
13 Aristotel HA 8, 29, 2 i dr.; Opijan Hai 4 , 173; Elijan 12, 28; Numenije ap. Athen. 305c i đr.;
za natpis iz Akraifìje, v. Mélanges Boisacq, 1938, 48 i ss.
1* κόσσυφος, κόττυφος, κόσσυκος (Glos); κίχλη i κίχλα. Skok 2, 161 ukazuje na naše kos (grč.
κόψικος — κόσσυφος) kao na »jednu od vrlo rijetkih grčkoslavenskih usporednica iz oblasti
omitologije«. N a tu je vezu upozoreno još u prošlom stoljeću (Bezzenberger-Fick in Beiträge
zur Kunde d. idg. Spr. (BB) 6, 237).
15 ...saxatilium turdus et merula, H N 9, 52.
16 T o je oznaka za jednog guštera; usp. naše zelembać za Lvir.
17 To ističe i Varon (L L 5, 77); ...a coloribus, ut haec·, asellus, umbra, tu rd u s. Ovaj posljednji je
Kvintilijanu poslužio kao primjer za metaforu (/«si. orat. 8, 2, 8).

471
To se isto tako vidi i iz Ovidijeva izbora determinativa kad kaže merulae vire n tes
{Hai 114), a Atenej (305b) nam, navodeći Aristotela, kaže da je κόσσυφος μελάγχρως
(»taman«, u starijim prijevodima: nigricans), dok je κίχλη »crnkasto istočkana«
(μελανόστικτος, Aristotel Frg 209).
Kao što ćemo niže vidjeti, od četiri nedvojbeno identificirana (dva grčka i dva
latinska) naziva, i zra z se kod nas sačuvao samo za lat. merula, dok su drugi medi­
teranski popisi sačuvali i turdus1B. Međutim, oba su sad rža ja, izražena idioglot-
skim sredstvima, u upotrebi kao oznake za Labridae, i to uz brojne sinonime, po
čitavu Sredozemlju1819.
30.1.1. Riba koju su Grci i Rimljani prema ptici Turdus merula nazivali kosom
(današnji Lmer) odlikuje se među svim usnačama najjednoličnijom i najtamnijom
gotovo crnom bojom20, pa je denominacijski poticaj lako razumjeti.
Lat. je menda, zahvaljujući dalmatskom posredstvu, sačuvano i u našem jeziku
i to kao omitonim i kao ihtionim. Naročito nam je dragocjen lik mirula sa sačuvanom
penultimom (za ptice Passer solitarius i Monticola cyaena)21 i deminutivna izve­
denica na -eolus: mriljuj kod Marina Držića22. Kao ihtionim, izraz je potvrđen
već u Statuta Polae a. 1431: de merlis. Danas živi ihtionim merla, mijerla23, mjerla,
jednako kao i paretimološki prilagođeno mirna, upućuju nas da u merlis iz pulskog
Statuta vidimo ablativ ženskog, a ne muškog roda, kako to čine Sella 362 i naš
LexLatM AIug 724. Osim toga. Sella tumači to {*)merlus sa Serranus scriba, što
nema nikakve osnove. Priređivači našeg Lex ga u tome ne slijede, već, valjda zave­
deni s formalno bliskim merlusus, merlutius, interpretiraju (*)merlus kao »asellus,
oslić, mol«. (17.3.1.). Z s fi usp. Bari mèrrue (ptica i riba Lmer, Scorcia 109);
Malta mirli (Aquilina 552); za nastavljače na galorom. teritoriju, v. FEW 6/2,36a
i 37a.
30.1.2. Zbog izrazito tamne boje Lmer se mnogo češće naziva našim omito-
nimom. wàwa24, koji (uz drozag) P. Hektorović spominje u 1117. stihu Ribanja.
Kako su vrdn »crn« i vranac »konj vrane dlake«24a na istoj osi, nazivi gotovo crnog
Lmer pokazuju brojne varijante iste osnove. Najrasprostranjeniji je naziv vrana25,
koji je potvrđen od najsjevernijih otoka do okolice Dubrovnika, a zato što za La­
bridae ne postoji obavezan gram. rod, srećemo vrana i vranac, vran i vranića, vra-
njac i manjka, te vranj, vranak, vr°ančić, a u Sevidu čak manjic. Ne znamo objasniti

18 Grčki se izrazi nastavljaju u novogrč. kòssyphos (PMCM 176; CLOFNAM 145.9.12.) za Stinc;
usp. novogrč. κοτσύφι (Pr 599) i κίχλα (Pr 604).
19 Linné je upotrijebio memla i turdus kao specifične nazive, dok je Cossyphus u sistematiku uveo
Günther 1862. za C. tredecimspinosus i C. scropha. T i nazivi danas nisu validni, a ni ne ozna­
čavaju sredozemne vrste.
20 »Charakteristisch die dunkelbraune, dunkelolivgrüne bis dunkelblaue Färbung«, FFA 585; »La
colorazione è meno variabile di quella delle altre specie del genere«, Lythgoe 227.
21 Potvrde v. H 2, 277. Maretić (ARj 6, 752) s pravom odbija Kolombatovićevo mišljenje da je
mirula nastalo od mir(ina) »zid(ina)«,
22 Tako Skok (2, 430) tumači tu »riječ tamna značenja i postanja« (ARj 7, 6 t); usp. Skok ZfrPh
50, 525; Bartoli Balm. 2, 295.
23 Mijerla je oznaka za Lbim u Žuljani
z* Etim. v. Skok 3, 617.
2** U Bakru se Lmer naziva konji (v. 30.7.2.).
25 U sp ARj 21, 366.

472
neočekivano -g- u vrangica. Zbog formalne sličnosti i semantičke bliskosti lako se
tumači isto tako opravdani ihtionim (od omitonima) gavran26.
30.1.3. Dok merla i vrana označuju gotovo uvijek jednu vrstu, dotle se našim
ornitonimom drozd (Turdus sp), koji odgovara i prasrodan je s lat. turdus, označava
ponegdje Lmer, ali navlastito Lvir, što je opravdano zbog pjega i raznobojnog pot-
krilja ptice prema kojoj se šaroliki Lvir2728naziva: jednolično tamni Lmer odnosi
se prema raznobojnom Lvir kao vrana prema drozdu.
Likovi iz osnove koja je u drozd28 označuju Lvir od Šolte do Boke Kotorske,
a unutar tog prostranog areala samo na pet mjesta neke izvedenice služe i kao oznake
za Lmer, tako da drozd možemo uzeti kao najreprezentativniji naziv za Lvir.
Varijante i paretimološke preinake su veoma brojne. Nešto više od drugih
zastupljen je lik drozd, a nešto slabije drozak, drozag29, drozg, drozga, druzg30,
drozgo, dròzduja i sa rom. augmentativom drozgtm. Varijantu sa -a -31 našli smo u
Supetru: drožgo, a D. Lambì (1854) navodi drožak za Hvar (?).
30.1.3.1. Varijantu sa t- u ornitonimu trozgej (sa rom. -ej < -ellus) donosi
H 2, 514 za Dračevicu u unutrašnjosti Brača, a ihtionim trozga (Lvir zabilježili
smo u Povij ima na istom otoku32.
30.1.3.2. Sekundarne motivacije na južnijem dijelu Jadrana počinju sa prijela­
zom dr- > gr- u likovima groz, grozd33, grozdovac, grozdavac, grozdenjak, a ispi­
tanici reagiraju dvojako: ili ihtionim dovode u vezu sa grozd »uva«, ili smatraju
da se riba tako zove »jerbo zobje grözje«.
30.1.3.3. I četvrta Skokova (1,444) varijanta, »u kojoj je zamijenjena suglasnička
skupina zd > zg sa nj : dronj »turdus musicus L.«, a koju je »zamjenu teško pro­
tumačiti«, predstavljena je sa ihtionimom zdronj u Sutivanu na Braču. H 2,95 i
571 navodi ornitonime dronj, -ak, -čić, te zdrozd, zdrozg, pa nema sumnje da je i
zdronj, kao oznaka za Lvir, nastao metaforom prema nazivu ptice (v. 22.11.4. i
22.16.1.).

26 Za ornitonim v. ARj 3, 115; Skok 1, 556. T o je jedina potvrda izraza gavran u našoj ihtionimiji ;
za . usp. sicil. corvieddu (Costa in Pr 597). Naprotiv, lat. corvus nastavljaju brojni naši nazivi
za Corvina nigra i Umbrina cirrhosa (v. popise |82| i |83|).
27 »Art m it charakteristischer grüner Färbung und einem hellen, länglichen Seitensilberband...
das vorne oder zur Gänze schwärzlich gesäumt ist. Seiten teilweise schwärzlich gefleckt...«,
FFA 585.
28 Drozd je »prastara onomatopeja« (Bezlaj 1, 117); općeslavenska riječ i, po Skoku 1, 444, »je­
dina šumska ptica koje naziv potječe iz zapadnog ie. perioda«. Sve četiri varijante, koje Skok na­
braja i analizira, zastupljene su kao nazivi za Labridae.
29 Drozgi (m pl) u Hektorovićevu Ribanju, st. 1117; u ARj 2, 791 s. v. drozak', L. Zore (Kuku-
ljevićev Arkiv 10, 338) bilježi droz.
30 Za čakavsku Komižu H 90 bilježi očigledno netočno družga. M i smo utvrdili druzg, a jednako
i M. Deanović za ALM (Rad 344, 24, br. 551).
31 Della Bella i Stulli (ARj 2, 792) bilježe dročg. Mislimo da nije potrebno ići toliko daleko i sma­
trati da je »ta varijanta, koja nije potvrđena iz današnjeg govora, nastala po svoj prilici prema
du£d < mlet. doge < lat. dux« (Skok 1, 443), jer na tom arealu svaki £ umjesto z može biti
hiperčakavska reakcija.
3 2 T a varijanta, koju Skok (ni ARj) ne donosi, predstavlja i na našem terenu potvrdu za jedno ie.
*trozdos.
33 Kao ornitonim, ARj 3, 465. Skok ne donosi likove sa gr-. Brojne omitonimske potvrde v. H
2, 147.

473
30.1.3.4. Sitni primjerci (iuv) znatno manjeg Stinc34 nazivaju se na Korčuli
(Vela Luka) zdrče. To je, prema Skoku, »treća varijanta koja sadrži niski prijevoj
(Tiefstufe): ie. tfzdos > lat. turdus«, iz kojega je čakavsko dršč3S. Za jezični osje­
ćaj današnjeg govornika, međutim, ihtionim je stilistički obilježen, a kako zdrča
na tom otoku označava svaku sitnu i nevrijednu ribu (v. 25.2.3.), oblik zdrča za
sinkronijsko tumačenje ide istovremeno u naše skupine (30.) 7. (druge ribe) i (30.) 4.
(deprecijativne metafore zbog nevrijednosti). Samo oba tumačenja uzeta zajedno
pružaju nam etimološko objašnjenje u suvremenom smislu.
30.1.3.5. Lat. se turdus nastavlja u brojnim rom. ihtionimima: tal. tordo36 37·,
abruc. tòrde, tàrde (Giammarco 447); turde ( Taranto 46; Bari, Scorcia 206); Malta
tìrda (Aquilina 551); prov. tourdou (za Nicu, Rolland 3,154); tourdouréou (za Vil-
leneuve, FEW 12/2,430); kat. tord, španj. tordo uz brojne determinacije (Lozano
365 i 363; A. Griera, Els ormeigs... 89—90) 31.
30.1.4. Na šibenskim i zadarskim otocima Lvir se naziva prema narodnim
imenima za čvorka (Sturnus vulgaris L.) i to najčešće prema ornitonimu škvrlj
i var.38, a južnije od tog terena prema likovima na čvr-. Dat ćemo usporedni popis
ihtionima kako smo ih samo zabilježili i ornitonima kako ih donosi H 2, ss. w . (Fink,
Imenik 31).

riba Lvir ptica Stumus

škvrlj, škvarlj, škvadrlj škvrlj, škvrljac

švrljak švrljac, škmijak
škorlja, skorläc škorac
škvarlja, uskvarjec škvar, škvorec
čvrlj čkvrlj
čvrjak čvrljak

Afektivni sadržaj ihtionima odvodi ga u druge, formalno slične semantizme:

črvak, cvrčak, dok nevrijednost ribe uvjetuje preinaku izraza u sralj, što semantički
približava izraz nazivima iz deprecijativne skupine (30.) 4. mrdo, mrdać, govno.
30.1.5. Kako je dosada bila riječ o većim vrstama (L), i nazivi su bili stalniji,
rasprostranjeniji, manje stilistički obilježeni, a vrijednosti određenije. Poteškoće
se u svim semičkim skupinama (30.1. do 30.11.) javljaju kad počnemo uzimali u
razmatranje nazive za manje vrste (S). Zbog znamo većeg afektivnog naboja mnogo
je teže utvrditi njihovo postanje i denominacijski poticaj, budući da se sva ta imena
mijenjaju od mjesta do mjesta, a sadržaj im je toliko slabo određen da se mogu

34 Imati uvijek na umu da su L ( = Labrus) veći, a S ( = Symphodus = Crenilabrus...) manji!

»Deux types s’opposent par leur silhouette et leur comportement: les g ra n d e s espèces de
Labres et les espèces plus p e tite s du gerne Crenilabrus«, Luther-Fiedler 106.
35 »Ovaj prijevoj osniva se na onomatopejskom oponašanju glasa ptice drrrti« Skok 1, 444; v.
istu tvrdnju (ali s naznakom izvora) kod Bezlaja 1,117 (s.v. drskač »Turdus viscivorus«).
36 »T o r d ì è il nome italiano che vale per tutti i Labrus e che si ritrova in molti dialetti«, Tortonese
11, 192.
37 W. v. Wartburg FEW 12/2, 430 navodi za Barcelonu rezultat križanja turdus x merulus =
= tunnerl, koji u kat. popisima ne nalazimo.
38 Etimologiju za te ornitonime onomatopejskog postanja (usp. lat. stumus, njem. Star), v. Skok
1, 331; ARj 2, 53; 3, 754; 17, 685 i 693.

474
bez razlike upotrijebiti za svaku malu ribu i to ne samo iz obitelji usnača, već po­
negdje i za svaku nevrijednu ribicu uopće. Ilustraciju takvog denominacijskog
preklapanja vidjeli smo već kod naziva za sitnog Serranus ( = Paracentropristis)
hepatus (v. cijeli odjeljak 29.3.), koji vrlo često nosi imena pripadnika ove obitelji,
s kojom dijeli presudnu pertinentnu oznaku [ + sitan]. Kod tih izrazito afektivnih
tvorbi neprestano se suočavamo sa teško razmrsivim morfosemantičkim prijela­
zima iz jedne skupine u drugu ili istodobnim pripadanjem dvjema ili trima skupi­
nama. Do tih situacija dolazi zbog lako izvedivih modifikacija izraza koji uz promjenu
jednog fonema odvode sadržaj u drugi semantizam, a kako referent nema realnih
uvjeta da fiksira vrijednost izraza, ihtionim se mijenja, jer denominatori neprestano
teže novoj afektivnosti.
Pokušat ćemo dati sinoptičku ilustraciju za jedan mali odsječak iz bogatog
popisa oznaka za Labridae iz S grupe koji su u semičkoj vezi sa skupinom »ptice«
(1.). Izraz (označitelj) postavit ćemo na lijevo, a sadržaj (označeno) na desno od
okomite crte:

vug-a _______ - ptica (1)

bug-eta ____ _ bugvara = »sova« (1)

buk-oč

po-buk-alo ....... — — p. velika riba (5) (7)

buc-ać 'v

bak N *■ velika životinja (5) (7)

tresti, drmati (6)

puc-avac

tuc-avica

puh39 ----------------— napuhanost (11)

p a - p u h ------------------------- ptica (1) boja (2)

39 V. 29.3.4.2.

475
što sve, ukratko, znači da su ekspresivne oznake (vug-, bug-, buk-, bue-, bak-, bač-,
puc-, tue-, puh-...), bez obzira na to što ne možemo utvrditi gdje im je inicijalni
oblik, neprestanim modificiranjem u svrhu »traženja« afektivnosti, vodile sadržaj
opravdanim semantizmima. Naravno, tu je teško doći do nekakvog kraja, jer nas,
primjerice, puh- odvodi prema buh-ar, buh-ae40, a ovaj posljednji do kinc°ar,
koje ispitanik dovodi u vezu sa (kimak, gen.) kinca »stjenica« itd., itd. To više nije
Normalwon, već izraziti Affektwort**1.
30.1.5.1. Kao oznaka za Labridae poslužio je i ornitonim vuga (Oriolos orio-
lus)42 i to češće u ihtionimskoj leksiji Unica miga*3. Sa vuga u formalnoj je vezi
paradigmatski slično bugeta, koje ne znamo točnije objasniti, ali moramo spomenuti
moguću vezu sa otočkom oznakom za »sovu« (Bubo bubo) bugvara, kako za Sali
na Dugom otoku bilježi H 2,30. Naprotiv, ihtionim bukoč (S. melops) potpuno se
poklapa sa omitonimom bukoč koji je isto tako oznaka za sovu (H 2,31), a Skok
(3,70) ga povezuje sa Stullijevim puhoc (usp. naš ihtionim puh, 29.3.4.2.).
30.1.5.2. Za tog istog S. melops, D. Lambì (Čas. čes. mus. 28, 1854, 55) bilježi
bez naznake lokaliteta naziv papuh44, a to sadržajem odgovara čestoj sredozemnoj
metafori 'papiga’ -> Labridae4 s koju srećemo i kod nas u nazivu za Lmer papagai
( < ven. papagà 1. ptica, 2. riba, Boerio 469). fj, tal. papagallo (Penso, P.-S.); bug.
morski papagai (Drenski 121); kat. papagall (Valencija: Lozano 195, Griera Els
ormeigs ... 73); za \ usp. prov. parouquet (Séte: Rolland 3,154); kat. lloro (Bar­
bier RLaR 56,211—2).
30.1.5.3. Ne znamo da li je ikad bio u narodnoj uporabi paun*6, za Stinc što
ga donose Lambì («. n. mj.) i G. Schreiber (1938, 29). Prije će to biti prijevod siste­
matskog naziva (Creniiabrus) pavo.
30.1.5.4. Naprotiv, veoma je sigurno potvrđen, a i sami smo ga zabilježili u
Kaštelima, naziv podujka za Smeđ. ARj 10, 336 ga uz naznaku »tamno« donosi iz
Kolombatovića (1882 i 1886). Ihtionim bilježe Faber i Kišpatić i, Što je za izvornost

40 V. 29.3.6.2.
41 K. Baldinger, in Etymologica (Wartburgov zbornik), 1958, 59.
42 Η 2, 555; etim. v. Skok 3, 635.
43 Kad bismo uzeli u obzir samo semantizme koji se u članku vüga (ARj 21, 601) vezuju uz ime
te ptice dobili bismo šest virtuelnih denominacijskih poticaja i semičkih podudaranja koje sv e
srećemo među nazivima za sitnije Labridae (lijevo su navodi iz ARj, a desno ihtionimi):
1. galbula, icterus (Vitezović) žutica
vuge, žuče od lafrana (Vetranić) žutica
2. gnijezdo objesi o granama fraikarica
3. pohlepan kao vuga na smokvu stnokvarica
4. smrdi kao vuga puh
5. sad vuge, sad puzavci (Kanižlić) puzavica
plazulja
6. po primorju kažu da im je meso slatko slastičun
Saporiti
T o smo naveli samo da pokažemo koliko je teško izdvojiti ornitonim ( > ihtionim) iz njegovih
morfosemantičkih i »stvarnih« poljä.
44 Skok 3,602 navodi da je to naziv za ribu vranu ( = Lmer), što mi nismo utvrdili; za lik papuga,
v. ARj 9, 634. Naravno, već spomenuto puh može biti u paradigmatskoj vezi sa pa-puh.
45 »...qui Romae ex turdorum etiam genere hodieque papagallo id est psittacus vulgo appellatur«,
Aldrovandi, 21.
46 V. ARj 9, 709 i Skok 2, 625, koji ne spominju ihtionimsku vrijednost.

476
naziva značajnije, P. Lorini 26. Skok 2, 693 se ograničava samo na usporedbu sa
čapljinskim podustva »Art Flussfisch«47. Ihtionim se u obliku potpuno podudara
s ornitonimom pothujka (Caprimulgus europaeus)48, samo ne znamo da li se zbog
geografskih razloga ihtionim može tako tumačiti.
30.1.5.5. Usamljeni bakarski naziv za S5mac iitrk veoma je čest u ornitonimiji
(Ciconia, Sitta...)49, ali uza sve to nemamo sigurnijeg razloga da njime protuma­
čimo naš ihtionim.
30.1.6. Sadržaj »kos« veoma je, i to od starine, čest među sredozemnim oznakama
za veće Labridae (L.). Kod nas ga pod domaćim izrazom kos nismo sreli u toj
službi. Možda su iz njega izvedeni ihtionimi kosirica (S5mac), koji navode Lorini
i RJ, te kosljaka, koji smo sami zabilježili na K rku50. Međutim, teško je očekivati
izvedenice kad osnova nije nigdje zabilježena s tom vrijednošću. Osim toga, ko­
sirica može preko kosir »falx« biti po sadržajnoj paradigmi u vezi sa »britva« : britvica,
vlaška britvica (Smeđ), brtvica, britvica (Srost) i brijka (Lbim)51, dok je kosljaka
formalno bliska ihtionimu puzljaća s istog terena, a po sadržajnoj paradigmi ape­
lativu koslata »spede di botte« (Parčić 352) također na istom terenu52, a to ihtio­
nim dovodi u semantizam koji je u bačvar (Srost), bačvari (Smaris, v. 22.13.3.1.),
bačvarić (Serranus hepatus, v. 29.3.4.4.) i bacvarić (Srost). Iz interakcije tih sustava
mogao je nastati i novi ihtionim, samo što je njegovu etimologiju kod naziva tako
izraženog efektivnog sadržaja teško utvrditi.
30.1.6.1. Naziv za Smeđ prosìnica može se možda povezati s ornitonimom
prosenka Vanellus vanellus (ARj 12,399 bilježi za Poljica prosenjača). Svi ti oblici
izvedeni su od proso Panicum miliaceum (v. Skok 3,52).
30.2. Boja je nesumnjivo najčešći i najproduktivniji denominadjski poticaj kod
nastajanja naziva za Labridae, a poglavito za njihove manje vrste. T i su kromatski
odnosi nestalni, teško opisivi i raznoliki tako da se čini da malih usnača ima daleko
više nego što ih zapravo ima. Tortonese 22, 197—7 posebno upozorava na tu činje­
nicu: »Questi Labridi (sc. S) hanno brillanti colorazioni, che li fanno apprezzare
negli acquarii. Esiste una spiccata variabilità individuale, per cui livree notevol­
mente diverse coesistono nella stessa specie. Tali livree sono spesso in rapporto col
sesso, con l’età e con la stagione. Nei maschi assumono la maggior varietà e vi­
vacità. La livrea femminile può considerarsi primaria, in quanto con l’inversione
sessuale viene sostituita da quella maschile, cioè secondaria. La proteroginia non
è però costante, neppure nell’ambito delle specie; in ogni modo, i grossi individui
sono quasi sempre maschi. Le differenze sessuali di colorazione sono più o meno
manifeste a seconda delle specie. Riesce quanto mai difficile presentare soddisfacenti
descrizioni dei colori di questi labridi, menzionandone tutte le varianti e additando
anche i particolari delle pinne che in più di un caso basterà definire... multi­
colori^53.

47 Usp. podusta, podust, Chondrostoma nasus, ARj 10, 339; podvust, podvuSteh H 316, a ti oblici
zbog njihove geografske distribucije nikako ne dolaze u obzir za tumačenje ihtionima.
48 H 2, 371.
49 H 2, 491; ARj 17, 848; Skok 3, 417.
50 Kosirica, kosirii i kosalka su narodni nazivi za pticu Cypselus sp. (H 2, 204— 5).
51 Usp. lat. ihtionim novacula »britva« (Plinije HN 32, 14), te prov. rasour·, v. 30.11.1.
52 Koslata prenosi ARj s netočnim značenjem iz Stullija; usp. Skok 2, 163.
53 Kurzivom istakao V. V.

477
 Lingvistički gledano, sem »boja« naći će mjesto u nazivima za Labridae (L + S)
na više načina. Naziv može nastati in loco iz konceptualizacije jedne boje, kao u tipu
zelenka. Isto tako, raznolikost boja može se izraziti oznakom za »mnogobojnost«,
tip šarkica. Međutim, sadržaj »obojenost« može nastati i naknadnim prilagođivanjem
etimološki različitih izraza sadržaju takvih apelativa koji su opravdani i bitna im
je ova ili ona boja. Na taj je način nastao česti ihtionim smokva, koji je (za sinkro-
niju) oznaka za voće par excellence zelene boje, ali dijakronijski, tj. etimološki gle­
dano, nastao je iz grč. apelativa -> ihtionima φυκίς preko jednog međustupnja
pika -> figa, koji se nametnuo kao da ima sadržaj »smokve« i trebalo ga je samo
prevesti. 1, na kraju, svojevrsna obojenost ribe može se konceptualizirati kroz
apelative ( -> ihtionime) kojima je obojenost jedan od bitnih semova : ruho -> ljudi
u posebnom ruhu ili -» etnici, odnosno karakteristično obojena (druga) riba koja
će oznaka postati naziv za Labridae. Uostalom, zbog takvih je poticaja došlo do
već opisanog transfera ornitonim -> ihtionim. Sve to dovodi do interpenetracije
denominacijskih elemenata u našim različitim semičkim skupinama i to gotovo
uvijek uz formalnu i/ili sadržajnu afektivizaciju ihtionima.
30.2.1. Od oznaka za boju najviše se iskorištava sadržaj »zelen«545. Da li se iz
te oznake5s tvoreni ihtionim odnosi na veću (L) ili manju (S) vrstu, lako je vidjeti
iz tvorbenog postupka: augmentativne i deprecijativne tvorbe (i odatle transfer
na oznaku za gmaza) označavat će Lvir565789, dok će različiti sitni S biti hipokoristično
(deminutivno) obilježeni:

L s
\ /
zelenjača zelenžica58
zelentura Unica sela
zelenbač57 zSlaS9
«

zelac i zelenka služe kako za L tako i za S. Od zelenka nastaje po formalnoj para­

digmi jelenka.
\ u drugim popisima su vrlo česta, pa ih nećemo posebno navoditi60.
30.2.1.1. Nisu rijetke ni oznake za druge boje i sve su one za Labridae i više
nego opravdane. Tako smo zabilježili nazive žutica i žutka61 od žut, pa plavka i
modruša zbog sadržaja »modar«. Mórka može biti nastalo od *modr-ka ili izravno od
mòra »zagasita«; usp. kod pripadnika obitelji Maenidae modrica i morica (v. 22.10.1.
i ondje bilj. 101). U svim tim nazivima prisutan je afektivni naboj.

54 Jednako je i kod omitonima, pa je zato teško sa sigurnošću tvrditi da su svi ihtionimi nastali
izravno zbog boje a ne transferom ornitonim -> ihtionim; v. H 2, 572—4.
55 Etim. v. Skok 3, 648.
56 »Similis est T urdo quem vulgo Romae verdone appellant«, Aldrovandi, 20.
57 Zelenbač je Lacerta viridis LAUR. (H 1, 177). I u Marseilleu se Lvir zove limbert »zelenbač«
(Cotte 58); za etim. st. prov. latmbert < lacerta, v. FEW 5, 117.
58 Usp. bug. zelenuška, Drenski 121.
59ARj 22, 738. Kod izbora zelenajzela ne može se isključiti ni utjecaj paradigmatski bliskog
donzela, zunzela, druzela.
60 Usp. abruc. verdésche (Giammarco 468); kat. tort vert (Lozano 365); alb. peshk-bari »riba
od trave«) i peshk-jeskil ( = »zelena riba«), Pesh. Shq. 156 i 154.
61 Usp. kat. canon, Lozano 375.

478
30.2.1.2. Tamna boja, navlastito kod Lmer, iskazuje se determinativom cm,
i to samo u leksijama jer su jednočlani nazivi iz te osnove »zauzeti« za označavanje
izrazito crnog cmelja, Heliases chromis (v. popis |92[). Takve su leksije crni lep,
crnac lenac i crni lenac.

30.2.1.3. Kao što je Tortonese (n.n.mj.) istakao, gotovo je nemoguće opisati

boje u usnača, pa zato ihtiolozi pribjegavaju općenitoj oznaci »mnogobojan«62.
Narodna će taksonomija to bogatstvo boja izraziti pomoću brojnih metafora, ali i
sa nazivima izvedenim iz osnove šar- »šarovit, pisan«, »boja« (ARj 17, 472 i s.), kao
što će postupiti i kod oznaka za ptice (v. H 2,471—3). Takvi su ihtionimi šamja,
šarkica, šarin (usp. \ u kat. variada63). Ne znamo smijemo li ovdje pribrojiti na­
ziv š&tra za Smeđ. Ista se ribica zove i šarin, a taj apelativ, služi kao oznaka za
»šarena konja, vola ili ovna« (ARj 17,488)64, dok je šatra »ime kozi«, a šatran »ime
jarcu« (ARj 17, 504)65. Usamljenost ihtionima šatra otežava meritorno tumačenje.

30.2.2. Kao što smo već istakli, naziv smokva, uz izvedenice smokvica, smokvača,
smokoar, smokvara, smokvarica, smokvelj, smokvilj, smokvić, opravdan je s obzirom
na pretežito zelenu boju nekih usnača. Međutim, činjenica da se izvedenicama iz
iste osnove označuje pet različitih L i S, a da se taj semantizam ne sreće nigdje po
Sredozemlju, upućuje nas na oprezno zaključivanje i na neprihvaćanje »lakog rje­
šenja«. Kako je došlo do tog naziva za Labridae koji je strogo ograničen na istočni
Jadran? Da bismo odgovorili na to pitanje ne smijemo odvojiti naziv smokva od
naziva za Labridae na Jadranu i po susjednim morima, već moramo upoznati sva
imena te obitelji, tj. ići u širinu, a tek zatim ispitati historijske potvrde, tj. ići u
dubinu. Takav postupak nam je pokazao66 da je smokva ( = »smokva, plod Ficus
carica«) kao ihtionim samo rezultat pučke etimologije ili, točnije, hrvatski prijevod
jedne starije pučke etimologije.
Pogledajmo izbližega taj ihtionimski znak. Uz samo dvije iznimke67*, smokva
(uz navedene izvedenice) služi kao oznaka za Labridae. No, na znatno prostranijem
arealu na više od trideset mjesta od Šolte do Cavtata postoji ihtionim figa kojim se
označava Lbim, dok se u Vignju na Pelješcu najveći primjerci iste ribe nazivaju
pomoću rom. augmentativa figun. Kod takvog stanja, lako je zaključiti da je stnokva
samo prijevod raširenijeg figa. No, pri tome nam se nameću dvije konstatacije :

prvo : suprotna obala nikada ne označuje ni L ni S pomoću sadržaja »smokva»

jer se tal. dial. oblici figo, figa, figora, pesce fica, pisci ficu (Pr 571—2)68 pojavljuju
isključivo kao oznake za Phycis sp ili za Stromateus fiatola, ali, barem u ovom
posljednjem slučaju, sadržaj za fica nije voće »smokva« (plod Ficus carica) već

62 Valjda zbog te nemogućnosti razlikovanja po bojama i teškoće iole strože identifikacije naziva,
J. Basioli SRJ 128, 160, 195 jednostavno nabraja narodne sunazive uz drozak, lumbrak, vrana,
ne vodeći nimalo računa o tome za koju se usnaču pojedini naziv u narodu rabi.
63 Lozano 366.
64 »Cavallo pezzato« tumači Parčić lik šarin (s. v.)
65 Skok ta značenja ne navodi.
««Vinja 1956 (3), 45—47; 1968—70, 80—81.
67 Smokvača za Heliases chromis i smokva za Stromateus fiatola. Skok Term 51 očigledno misli
na ovu posljednju jer na tom mjestu govori o skušovkama (Scombridae).
68 »Col nome di pesce fico mi è stato presentato il moro o smiro con sue barbette appiccate al
mento...«, Fr. Cetti, 91.

479
»pudendum muliebre«, kao što je lako vidjeti iz \ naziva: kat. pudenta u Valenciji,
pampol pudent u Barceloni (Lozano 424), sic. f ernia (Doderlein, Rafinesque in Pf),
te iz našeg piika od mora (v. 11141 i 35.2.2.1.).
drugo : na sjever od spomenutog areala figa, nastavlja se isto tako znatni areal
naziva pika, uvijek kao oznaka za Lbim. Da nije riječ o nekom usamljenom ili
ad hoc stvorenom efektivnom ihtionimu, vidi se iz činjenice što je pika znatno
rasprostranjeno i što je dovoljno staro da je moglo »izlučiti« varijante pikera, pijka
i pinka. Osim toga, između figa i pinka postoje i likovi sa / - i nesonoriziranim -k- :
finka i filka.
Kad raspolažemo sa svim tim likovima, kad im znamo vrijednosti i distribu­
ciju, lako je zaključiti da je figa mlađe od pika i finka, a to znači da je kroz dalmatski
došlo do naknadne motivacije neprozirnog termina: nemotivirani grčki ihtionim,
a niže ćemo vidjeti da je to bio φυκίς ili φύκης, preuzet je u dalmatskom i u tom se
jeziku dvojako ponašao: ili je ostao nemotiviran u obliku pika (ili finka, filka) ili
je sonorizacijom k > g bio »protumačen« i shvaćen kao da mu je sadržaj »smokva«.
U uvjetima romansko-slavenskog bilingvizma bilo je vrlo lako učiniti posljednji
korak i aloglotski izraz s takvim sadržajem zamjeniti s hrv. izrazom smokva. Taj
jezični razvoj i susljedno zamijenjivanje sadržaja možemo ovako prikazati

A A/B C
a b b

gdje velika slova označavaju grčki (A), dalmatski (B) i hrv.srp. (C) izraz, a odgo-
varajuća mala slova sadržaj u tim istim jezicima. Grčki je jezični znak —, prelazeći
£L
u dalmatski, pod istim izrazom dobio drugi sadržaj (b), a taj je isti sadržaj sačuvan
u hrvatskome, ali pod drugim, tj. domaćim izrazom (C). Na taj način, možemo bez
okolišanja tvrditi da nam je dalmatski »prenio« grčki ihtionim69.
30.2.2.1. Grčki oblici koji su bili polazna točka našim nazivima pika, finka,
figa i smokva obilato su potvrđeni sa ihtionimskom vrijednošću do koje je došlo
prema podlozi (staništu) ribe, jer sve te vrste žive na dnu prekritom algama70
(φΰκος, φυκίον) i njima se hrane. Aristotel (HA 8, 29, 3) spominje φυκίς (i φύκης),
a Opijan (Hai. 1, 126) tvrdi da je to riba koja živi po hridinama prekritim algama,
φυκίς se često spominje uz κίχλη i κόσσυφος, a u 29.1. smo vidjeli da Atenej ozna­
čuje πέρκην, χάνναν i φυκίδα kao slične ribe. Aristotel (HA 8, 4, 3) navodi da se
hrane morskom travom (φυκ'.οφάγοθ/ali glavna im je karakteristika da same grade
gnijezda. Ihtionim ima u grčkom više oblika71 i svi su u vezi sa »Tang«, »varech«
(usp. novogrč. φυκόψαρο, Hoffmann-Jordan 269), tako da, usprkos Strömbergovu
oklijevanju (82), o gruboj identifikaciji ribe nema sumnje.

6 9 Ne poznavajući »međuoblike« pika, finka, H. Schuchardt (ZfrPh 31, 645) smatra da je smokva
nastalo wegen seiner Färbung, dok Skok s pravom dijeli figa »riba« i figa na dva članka (1, 515),
izvodeći prvi iz φυκίς. Skok, međutim, nije u pravu kad govori o »raširenosti u romanskim
jezicima«, jer nepotrebno brka Phycis sp. i Labrus sp. Naprotiv, B. Finka(M R 25,1973,18— 19)
ne razlikuje etimologiju stricto sensu od sekundarne motivacije u novijem jezičnom znaku.
70 »Les Labres vivent dans les endroits peu profonds, rocheux, garnis de varech«, Boudarel 334.
Za Lbim Tortonese 11, 194 ističe : »Questo Labride frequenta scogliere e praterie di posidonie
e alghe«.
71 Uz već spomenute likove, v. φυκίον i φυκήν.

480
 U lat. je phycis posuđenica iz grčkoga. Plinije (N H 9, 81) samo parafrazira
Aristotela kad kaže: »Mutat (sc. colorem) et phycis, reliquo tempore candida, vere
varia. Eadem piscium sola nidificat ex alga atque in nido parit«72. Dalmatski oblici
pika, firika i var. potvrđuju identifikaciju grč./lat. phycis kao naziva za Labridae i
obaraju mišljenje E. de Saint-Denisa (86) i prije njega J. Cottea (122) da u tom
ihtionimu valja vidjeti oznaku za glavoča (Gobius niger), koji, doduše, gradi gnijez­
do, ali nije sličan ni pirki ni kanjcu, nije obojen i uopće mu ne odgovaraju navodi
grčkih autora. Osim toga, na gradnju gnijezda vraćaju se bez iznimke svi huma­
nistički ihtiolozi (Belon, Gilles, Rondelet, Gesner73, Aldrovandi74...) i kod njih
phycis uvijek označava usnače, a nikada Gobius sp. P. Gilles (De Nom. cap. 60,
p. 564) čak uočava da je grč. phycis jedna usnača75, a da Mlečani pod tim nazivom
poznaju drugu ribu, tj. pripadnika obitelji Scombridae, kako smo mi to već gore
istakli (v. bilj. 67).
30.2.3. Nažalost, ne možemo ništa pouzdanije navesti o nastanku naziva blitva
za Lvir, koji smo zabilježili samo na jednom mjestu. Ne isključujući mogućnost
formalne prilagodbe prema paradigmatski bliskom i na više mjesta potvrđenom
britva, morat ćemo se zadovoljiti s tvrdnjom da je došlo do prenošenja naziva hra­
njive biljke blitva (Beta vulgaris)767zbog njezine izrazito zelene boje na isto tako
zelenu ribu. Jedine semantičke paralele s kojima raspolažemo jesu potvrde iz južno-
tal. dijalekata u kojima se ista riba naziva petrusinedda (za Kalabriju P.-S. 46 i
Costa in Pr 596)77, a taj se naziv lako tumači sa petntsinu »peršun (Petroselinum
hortense)«, Rohlfs VDS 470 iz grč. πετροσέλινον, te méléngiané (=*= »patlidžan«)
kako se u Bariju naziva Stinc <j (Scorcia, 1974, 52). U svakom slučaju, i naš i
tal. oblici su usamljeni i mogu predstavljati opravdanu (ali i neku sekundarnu?)
motivaciju.
30.2.3.1. O ostalim nazivima za L i za S, koji su izazvani živošću i raznolikošću
boja, bit će govora u drugim odjeljcima ovog poglavlja kad budemo raspravljali
o konceptualizacijama kroz druge semantizme (navlastito 30.8. i 30.9.).
30.3. Velik broj naziva za Labridae koji se temelje na semu »osobitost usana i
gubice« može se opravdati sa samo dvije rečenice s kojima FFA 584 karakterizira
čitavu obitelj : Lippen stark aufgetwulstet, fleischig i, malo dalje, Mund vorstreckbar18.

72 Na phycis se očigledno odnosi stih 122 iz Ovidijeve Hai.: atque avium dulces nidos imitata sub
undis, no, budući da se u prethodnom stihu spominje chromis (atque inmunda chromis), Plinije
NH 32, 153 posve nekritički pripisuje građenje gnijezda toj ribici (... chromin, qui nidificet
in aquis).
73 »Phycis, inquit Bellonius, multorum colorum est piscis, fluviatili Tincae persimilis«, Gesner,
Nomencl. 30.
74 Aldrovandi, 41, izrijekom tvrdi: »Phycidi nomen est a phyco quod in eo sola piscium nidifi­
cet u t Aristoteles testatur«.
75 »Phycis nuncupatur quod ex alga nidificat, quam Graeci Phycon vocant... Memoriae nostrae
Graeci recte Phycida vocant. Falso Veneti quendam piscem phycum vocant: is enim squam-
mis caret et parvulae palamidis similitudinem gerit. Phycis squammosus est, e t saxatilis...«;
J. Cotte s razlogom smatra »qu’Artedi a été mal inspiré en donnant à un gente de poissons le
nom de Phycis, qui a induit en erreur certains naturellstes«, p. 122.
76 Iz lat. blitum REW 1173; v. Skok 1, 163.
77 Ischia: petrosino. Costa in Pr 596.
7 8 »Ils possèdent des lèvres épaisses et protractiles«, Luther-Fiedler 106.

31 V. VXNJA E T IM O L O G IJA I. 481

Te dvije karakteristike dale su povoda za skupni naziv obitelji (Labridae19 =
Usnače = Lippfische...) i za brojne nazive pojedinih vrsta. Među tim ribama odreda
debelih usana i protezljive gubice ističe se mali Srost, kojeg će FFA 589 dodatno
karakterizirati: Art besonders durch eine lange und spitze Schnauze und ein konkaves
Profil charakterisiert, dok Dieuzeide 3, 96 dodaje i onomasiološki podatak: Téte
allongée, se terminant en museäu relevé et pointu donnant au poisson Vair de siffler
(suhlet, sublaire, sublaìré). Budući da sve Labridae obrađujemo zajedno, nužno
je i tu dodatnu karakterizaciju imati na umu jer će ona biti povodom većem broju
narodnih naziva7980 koji će se temeljiti baš na posebno izduženoj gubici referenta.
30.3.1. Kao i kod naziva koji se temelje na oznaci neke boje, tako i ovdje kad
je u pitanju posebni oblik usana i gubice, srećemo ihtionime prozirnog sadržaja
koji izražavaju tu osobitost, neprozirne, većinom ekspresivne tvorbe, koje su mogle
nastati zbog te osobitosti i, na kraju, nazive u kojima su izrazi naknadno prilagođeni
i dovedeni u vezu sa sadržajem »usne«, »gubica«.
30.3.1.1. Među prozirnim ihtionimima recentnog nastanka najviše će ih biti,
naravno, za Srost i zato što je riba najmanje vrijedna i zato što je među svim usna-
čama biomorfološki najupadljivija.
Zašiljena i duga gubica konceptualizira se kao »nos«, pa tako nastaju odreda
afektivni nazivi dugonosica, dugonoska, duganoska i s čakavskom realizacijom prve
sastavnice, dalganjoska. Umjesto »nos« srećemo »rilo« u dugorilka8i *. Sinonim za
rilo je turiti »huška, gubica, rilo u životiha« (ARj 18, 939)82, pa odatle turinača,
kako je vidio još L. Zore: turinača »zbog velikog turina ili rila« (cit. u ARj)83. Izra­
zito afektivne tvorbe milnostć i prikonosa temelje se opet na osobitosti nosa, tj.
gubice. H 332 tumači prikonosa sa »što je preko nosa izrasla«8485. Umjesto priko-nosa
srest ćemo u skupini 11. antifrastrično priko-paloš-ara. Ovdje valja svrstati i leksiju
lumbrak krivog nosa.
30.3.1.2. Opisanu osobitost profila glave drugi mediteranski popisi konceptuali-
ziraju kroz slike »svirač«, »fućkalo« ili »svirala«, »truba«; usp. tal. dial. trummetta,
pisci trummetta (Messina), trummittina (Palermo) Penso; trumbetta (za Siciliju,
Canestrini in Pr 604) ; prov. sublaìré, sublet (Dieuzeide 3, 96 za Niču i Séte). Od
naših naziva ovdje pripada meštar od dudic'a (29.3.2.2.)®5 i, eventualno, pobukalo,
o kojem će niže biti riječi.
30.3.1.3. Mesnate usne (Lippen fleischig, FFA) izazvale su nazive pešnjić za
Stinc i pešac drozd za Lmer, jednako kao i naziv za cipla koji se odlikuje takvim
usnama, pa se zato zove pešnjac (v. 15.3.2.6.). ARj 9, 805 navodi pešnje, pešanja

79 Obratno nego što neki misle, labrus kao ihtionim nije u lat. nikad postojao. Gen. naziv Labrus
uveo je u sistematiku P. Attedi 1738 (Linné 1758) i iz njega je stvoren naziv za obitelj Labridae
(CLOFNAM 145.).
80 Šteta je što mnogi ihtiološki popisi koji donose narodne nazive ne vode računa o toj ribici.
Još je veća šteta što nije predviđena ni kvestionarom za Mediteranski lingvistički atlas (ALM).
81 Etim. za rilo »produžena životinska usta i nos, gubica miška« (ARJ 14, 21) od riti, v. Skok 3,148;
\ tal. musolungo (Targiorii in Pr 604).
82 Zbog geografske distribucije riječi turin, Skok je (3, 527) sklon slijediti G. Meyera (AEW 452),
koji smatra da aus dem Alb. stammt serbisch turin »Schnauze« in Montenegro.
83 Turinača nema posebne natuknice u ARj, a Zorino se tumačenje navodi s. v. turin.
81 Za preko- usp. prekoramenac, prekuranac (27.2.3.2.).
85 Usp. naše svirac (11.1.3.1.; 6;2.2.3.) i sopec (29.1.5.).

482
»usne« kao oblik karakterističan za južne čakavce. Etimologija je još uvijek neraz­
jašnjena jer je zbog semantičkih razloga vrlo teško prihvatiti Skokovo tumačenje
sa pest »Faust« (2, 645) ; usp. Skokov navod za Poljica : pešnješa »prćeusnat čovjek«.
U oba ihtionima očigledno je paretimološko naslanjanje na pes »mala ribica«86.
30.3.1.4. Usamljeni naziv za Socell ralja mogao bi se dovesti u vezu s ralje
»velika (obično životmska) usta« (ARj 13, 29), koje Skok 3, 104 prenosi bez etim.
objašnjenja. Kako sadržaj ne govori u prilog takvu povezivanju, ihtionim ostavljamo
neriješenim.
30.3.2. Poseban problem kod etimološkog razmatranja postavlja niz naziva
(uglavnom za S) koji se temelje na reduplikativnoj osnovi c — c, ć — ć, č — č:
cicela i var., ćućuruša i var., čučuruša i var. Nema nikakve sumnje da su svi ti izrazi
rezultat traženja što ekspresivnijeg i što afektivnijeg naziva, te da ih valja tretirati
kao izrazite Affektwörter, ali nikada »atomizirajući«, tj. uzimajući jedan naziv, već
uvijek uzimajući skupine naziva unutar što bogatije mreže morfosemantičkih i
stvarnih odnosa. Razlog što ih svrstavamo u ovu skupinu leži u tome, što smatramo
da je zbog oblika ustiju moglo doći do konceptualizacije sema »sisati«, »cuciati«,
no, s isto toliko opravdanosti mogli smo o njima raspravljati u skupini afektivnih
naziva (30.)4. Naime, karakteristike »označene stvari« u jednakoj su mjeri i »sićuš-
nost« i »osobitost ustiju«, tako da u svakom od tih ihtionima konvergiraju dva
stimula za konceptualizaciju izraza sa afektivnim sadržajem.
Iskustvo iz dosadašnjeg opisivanja strukture i etimologije naziva ihtiofaune
dovelo nas je na zaključak da poseban oblik gubice uvjetuje tvorbu izraza koji se
temelje na ekspresivnoj reduplikaciji osnove c — c, ć — ć, č — č87 itd. Podsjetimo
se na već obrađivane ihtionime:
(6.2.2.4.) ćuc'a je jedan među brojnim nazivima sličnog sadržaja za Urano-
scopus scaber kojeg karakterizira poseban oblik gubice, što se vidi iz sunaziva
bokainkava, cikalo, pušač, mucalo i iz složenice koja ujedinjuje oba sema:
bokadećaća;
(15.3.2.7.) čučkavac je Mugil (jamačno M. labeo), a njegova semantički slična
imena su pešnjac (v. gore 30.3.1.3.), lizavac i sisavac;
(11.1.3.4.) čućin, ćučurin, ćućuruša su nazivi za sitne Triglidae, a posebno za
Peristedion cataphractum koji je karakteriziran mit 2 stark hervorragenden
Knochenlappen an der Oberschnauze (FFA 610), a semantički slična imena
su svirac, muzoduro;
(22.14.) dcavica, ćućalica je gera protezljive gubice, pa se zato u kat. naziva
xucla ( < Xuelar »sisati«), trompetero na Balearima, a trombeta u Portugalu;
(29.3.2.1.) čućin, cucin, čačanić, cincin, ćućina... su nazivi za Serranus ( = Para-
centropristis) hepatus, koji se zbog osobite gubice naziva kod nas sopec, a u
kat. musich itd.
Dakle, kad postoji ovakva ili onakva osobitost gubice, dolazi do naziva s ekspre­
sivnom osnovom na C.C., Ć.Ć. ili Č.Č. Ako je uz to referent i izrazito sitan, po­
stoje dva izvora afektivne kreativnosti i sve će se to odraziti u samoj tvorbi :

8 6 Usp. Skok 2, 646; Kolombatović i Šoljan RJ često upotrebljavaju u taksonomske svrhe pe-
Sac i pešnjič u dvočlanim nazivima za Labridae.
87 Za galoromanske tvorbe iz osnove tšutš-,v. FEW 13/2, 381.

483
 ćuća > čučkavac > cuciti
gdje > znači »veći od«, jer je Uranoscopi» veći nego Mugil, a Mugil je veći nego
Serranus hepatus. Obratno je sa stilističkim nabojem:
ćuća < čučkavac < cuciti
gdje < znači »afektivnije od«, jer je Uranoscopi» na nultom stilističkom stupnju,
a čučkavac je manje afektivno oid cuciti koji ima najjači stilistički naboj. Za dodatnu
afektivizaciju mogu poslužiti i domaći i aloglotski tvorbeni elementi, a isto tako
može doći i do njihove kumulacije, što dovodi do pleonastične hibridne tvorbe:
{čuč- + in + / = -ić) — čučinić.
Za naše sitne Labridae (S) zabilježili smo ove nazive: cicela, citicela, citicela,
tincelica, cincóla, cuncuška (i > cuška), čičuruša, ćućuruša, ćućurušga, ćinćarica, čin-
čiveča, dok je D. Lambì (1854, 184) utvrdio ćićeruša88.
Kod takve nestalnosti i mnogostrukosti izraza i izražene afektivnosti sadržaja,
očigledno je da sve te nazive za S valja tretirati u bloku, a ne uzimati ih izolirano
jedan po jedan. Izdvajanje pojedinih oblika iz cjeline naziva, kojoj koheziju čini
jedinost referenta, može voditi samo krivim zaključcima čija je neosnovanost odmah
uočljiva. Tako Skok 1,357 tumači ćićeruše »sitne ribe«, i, iako ističe da mu nedostaju
varijante89 i mjesto gdje se tako govori, ipak zaključuje da »osnova dolazi još u
pridjevu na -ovj-ev: ćićerov pored -ev, ali samo u izrazu čićerova krv (Kosmet)
»sama gola krv«. Ni tome se pridjevu ne zna pravo značenje ni postanje«. Kad se
dakle tako tvrdi da je osnova u dvije riječi, kojima se ne zna ni značenje ni postanje
ni ubikacija, ista, naravno da se moramo upitati koliko je opravdano povezivati
nejasni pridjev sa Kosova s isto tako neodređenim nazivom za jadransku ribicu?
Odgovor valja tražiti u toliko isticanom pridavanju primata formi i potpunom zane­
marivanju sadržaja, koje je karakteriziralo postupke gotovo svih tradicionalnih
etimologa.
Nešto je manje arbitraran postupak i zaključak B. Finke iz 1973., koji u MR
25, 18— 19 određuje etimologiju našeg ihtionima cicelajciticela. Samo, dok je Skok
kod ćićeruša tri puta izrazio svoje oklijevanje zbog nedostatka elemenata koji bi mu
omogućili meritorno zaključivanje, Finka bez okolišanja — oslanjajući se isključivo
na formalno podudaranje — kategorički tvrdi: ttCicela ili citicela... T a je izvorno
talijanska riječ prvotni onomatopejski naziv za pticu iskorišten i za označavanje
ribe, usp. tal. z'inz'ella (DEI, V, s. v.) ili zinzella (A. Prati, VEI, s. v. codinzinzola)«.
Međutim, stvari stoje drugačije. Tal. je zinzella, zapravo codinzinzola, iz kojeg je
nastalo zinzola (jednako kao naše cuška iz cuncuška), oznaka za pticu »cutrettola.
Motacilla alba«. U tom se ornitonimu ne može tražiti izvor našem cicela zbog dvo­
jakih razloga. Prvi su geografske prirode: tal. je oblik ograničen na Toskanu, Um-
briju i Kampaniju. Drugo, osnovni semantizam iz kojeg su nastali svi (su)nazivi
za tu pticu je »karakteristično mahanje repom«, što se vidi i u tal. codazinzola,
coditrèmola, batticoda, ballerina... i u hrv. migorep, repomiga, tresorepka, vrtirepka,
zezalica... Dakle, denominacijski je poticaj vizualne, a ne auditivne prirode, pa
ne može nikako biti riječi o »prvotnom onomatopejskom nazivu« (! ?) U etim. rječ­
nicima, koje Finka navodi za potvrdu svog tumačenja, jasno piše da se ornitonim
povezuje sa zinzolar(e) »andare sull’altalena«, a to znači da se govori o semu »nji-

88 T o je (uz cucina, 2, 83) jedini lik koji donosi ARj (2, 97).
89 Jer ARj naznačuje samo »sitne ribe«, a drugih varijanti u korpusu rječnika nema.

484
hati se«, »pokretati se gore-dolje«, a nikako o onomatopeji. Da je za semantičko i
etimološko zaključivanje razlikovanje vizualnog od auditivnog poticaja presudno,
vidjet ćemo iz usporedbe naziva za deseteronožnog raka zezavca (Scyllarus latus i
S. arctus, v. 38.2.), koji je karakterističan po svom »mahanju repom ( = zatkom)«,
i naziva za spomenutu pticu kojoj se nazivi temelje na istom semu. Rak se naziva
tengalo, penpezalo, skakalo, tatarajka, batikul, guzavac..., a sve su to slike sadr­
žaja koje smo vidjeli i u hrv. i u tal. oznakama za pticu Motacilla alba. Prema tome,
0 onomatopeji nema riječi, kao što ne može biti ni riječi o tome da bi naši oblici
cicela, ćićeruša... bile »izvorno talijanske riječi« koje bi potjecale iz toskanskih ili
umbrijskih omitonima. Naš ihtionimski niz na C.C., Ć.Ć., Č.Č. nastao je na na­
šem tlu iz naših i aloglotskih elemenata i on predstavlja model koji omogućuje
da se analoški stvaraju nove riječi. Tražiti njegov »početak« oslanjajući se samo na
jedan izolirani oblik, a ne voditi računa o sustavima signansa, signatuma i označene
stvari, danas je iluzoran posao, to tim više što takve reduplikativne osnove nisu
nipošto ograničene na naš sustav već predstavljaju često eksploatirani model leksičke
kreativnosti u svim jezicima. Dovoljno je usporediti hrv.srp. SiSati, CiCati, ven.
chiuchiar [ČuČar], retorom. ČiČar, port. chuchar [ŠuŠar], milanski Šiša, trevis.
zuzzar [CuCar]90, pa da nam već to bude dovoljno da u ĆiĆ-, ČuČ-, CiC-, CuC-
iz naših naziva za sitne S, koje karakterizira poseban oblik usana i gubice, vidimo
plauzabilni denominacijski poticaj za tvorbu tih izrazito stilističkih ihtionima. Sve
ostalo, umetanje nazala, neočekivana proširenja, neobični dočeci i dodavanje čud­
nih morfema (kao u ćinčivećd) samo su pokazatelji neprestanog traženja što veće
ekspresivnosti izraza, a »problem foničke ekspresivnosti vezan je uz stil i registar,
pa tako dovodi u pitanje arbitrarni karakter jezičnog znaka« (H. G. Schogt, »Syno­
nymie et signe linguistique«, in La Linguistique 8, 1972 :2 , 23).
30.3.2.1. Po svemu sudeći, zahvaljujući zašiljenosti gubice sačuvao se i naziv
spinotti. To bi mogao biti isti poticaj kao u spie ( = pie, v. 27.3.1.). Etimologija
tog naziva zapravo je drugačija, kao što ćemo vidjeti niže u 30.12.2. Paradigmatski
su bliski nerazjašnjeni oblici spitica i špitica.
30.3.3. Još 1907, objavio je Hugo Schuchardt u ZfrPh (31, 640—646) članak
»Lat. labeo; labrax, lupus (Fischnamen)«, u kojem je ukazao na zanimljivo miješanje
1 interakciju tih triju izraza kod tvorbe narodnih imena za ribe po čitavom Sre­
dozemlju. Schuchardtov nas prilog za njegovo vrijeme ugodno iznenađuje, i to u
prvom redu zbog izuzetne pažnje koju poklanja distribuciji i sadržajnoj strani lin­
gvističkog znaka91, a i zbog dobre dokumentiranosti o vrijednosti naših ihtionima92,
što ni jedno ni drugo nećemo sresti u tolikoj mjeri ni u pola stoljeća mlađim radovi­
ma o sličnim pitanjima. Nadovezujući na jednu bilješku tal. filologa Cl. Merloa o
lig. ihtionimu laguri93, koji ovaj izvodi iz lat. labeo, -onis »Dicklippe«, Schuchardt
ukazuje baš na ono što nas na ovom mjestu posebno zanima: lat. se labeo formalno
unakrstilo a značenjem prekrilo sa većim brojem ihtionima koji su imali polazište

90 Usp. FEW 12, 390.

91 »Wichtiger als die etwas verschiedene Geltung die innerhalb eines Kreises nahe verwandter
Fische der Name an einem und demselben Orten hat, ist sein Vorkommen an verschiedenen
Orten in gleicher Bedeutung«, str. 641.
92 Schuchardt pomnjivo vodi računa o navodima Luka Zore, G. L. Fabera i o dotada objavljenim
knjigama ARj. Šteta je samo što umjesto »suhozemnog« srpsko-njemačkog Popovićeva rječ­
nika nije raspolagao s Parčićevim ili nekim drugim rječnikom koji bolje pozna i navodi primor­
ske vrijednosti naših riječi.
93 Tortonese 11, 199 navodi za Liguri ju laggiim kao naziv za više vrsta S.

485
u grč. λάβραξ ( < λάβρος »gierig«) i u lat. lupus. Drugim riječima, iako to Schucharđt
izrijekom ne kaže, jer ipak nije toliko poznavao označene stvari, grč. λάβραξ, te­
meljeći se na grčkom semantizmu tog znaka, označava grabljivog i silovitog smu-
duta, lubina (Dicentrarchus labrax) na istočnom Sredozemlju sve do albanskoga
(usp. ulcinjsko lebrek, levrek, 14.1.1.), a na zapad od tog jezika, u dalmatskom,
grčka se osnova λαβρ- ne shvaća više kao izraz za semantizam »goropadan«, »grab-
Ijiv«, već se shvaća sa vrijednošću koju ima lat. osnova lab-, labr- (labea »usna«,
labeo »debelih usana«, labrosus »usnat«, labrum »usna«...) i zbog takve se interpre­
tacije s tom osnovom u dalmatskom počinju označavati ribe karakterizirane pose-
bitošću usana, tj. usnače94 ( = Labridae). Dogodilo se otprilike isto što i u φυκίς ->
pika figa -* smokva (30.2.2.): u dalmatskom je »pod« grčki izraz postavljeno
rom. značenje, samo što se kasnije nije išlo do kraja i rom. izraz nije zamijenjen
hrv.srp. izrazom, već samo hrv. posuđenicama koje romanski oblik nastavljaju
,
(ilabrurt labrica i - > labrda) izrazom i semantizmom. Tako je moglo doći do toga da
nastavljači is to g grčkog izraza označavaju u Ulcinju i na Skadarskom jezeru
( < alb.) grabljivog i traženog Dicentrarchus labrax, a u dalmatinskim dijalektima
bezazlene i nevrijedne S ili L:
lebrek, levrek
λάβραξ ζ
* lambraka, lumbrak. ..95
Zbog toga smo razloga i mi, temeljeći se na dalm. sinkronijskoj razini, svrstali
u ovu semičku skupinu (3.) naše nazive za Labridae koje samo u nekim varijanta­
ma današnji jezični osjećaj naših govornika dovodi u vezu sa semom »osobita usna«.
30.3.3.1. Našavši se tako zbog homonimije u sustavu dalmatskog jezika949596 sa
semičkom vrijednošću »usna«, grčka se osnova λαβρ- razvijala s novim sadržajem
napredujući prema sve očitijoj motiviranosti i u našem se jeziku našlo, zahvaljujući
dalmatskom posredstvu, dvadesetak varijanti tog po formi izraza iskonski grčkog
ihtionima. U najvećem broju slučajeva to su nazivi koji se odnose na nevrijednog
Stinc97, a u manjoj mjeri na druge S ili jednom na Lbim i na Coris julis. Većina
naših likova pokazuje umetanje neetimološkog nazala.
Najrasprostranjeniji je lik lumbrak, koji se zbog toga može uzeti kao »termin«
za Stinc ( = Crenilabrus pavo)98. Varijante tog naziva su:

94 U studia nije, prema našim bilježenjima, potvrđena u narodu kao ihtionim. N e bilježi takve upo­
trebe ni B. Finka. T . Šoljan (passini) i PomEnc upotrebljavaju taj naziv bilo kao oznaku za obi­
telj, bilo kao sastavnicu u leksijama za pripadnike te obitelji. P. Lorini ih naziva uSnjače. Uspr­
kos Korleviću (1904), Girometti (1933), Schreibern (1938) i dr., ARj (1971) ne bilježi ni usttača
ni ttšnjača.
95 Skok, kojemu je u prvom redu važna forma izraza, vrlo dobro vidi zajedničko ishodište oblika
(»U velikoj porodici Labridae od 15 naših naziva samo je jedan tuđi, i to lumbrak...«, a »i ovo je
iskonski grčka riječ labrax«), ali, ne obazirući se na vrijednost znaka, izjednačava budvansko
lebrak ( = smudut, Dicentrarchus labrax) i bokeljsko lumbrak, kao da je to ista riba (»inače
lombrak i lebrak u Budvi«). Jednako i u 2, 280, gdje se navodi još više različitih vrsta. Sve su te
etimologije, ako se pod »etimologijom« shvaća isključivo razvoj forme izraza, potpuno točne,
ali, ako se uzima u obzir »povijest riječi« i totalnost znaka, tada su jednostrane i nedovoljne.
96 Naglašavamo dalmatskog, jer se u drugim romanskim jezicima vrijednosti »usna«, »usnat« nisu
sačuvale u prozirnim izrazima (v. Schuchardtovu tabelu na str. 643 spomenutog članka).
97 »Pressoché nulla è l’importanza pratica«, Tortonese 11, 199.
98 Finka (MR 25, 19) pretpostavlja nazivu lumbrak termin smokva, koji je najčešća oznaka za
Lbim, a samo na četiri mjesta za Stinc. Razloge tom izboru teško je prihvatiti (»Ali nazivom
se lumbrak kontinuirano nastavlja jezična praksa od vremena kad je ta riječ preuzeta iz grčkog

486
 za Siine: lombrak, lambrak, lambraka, lamburak, lambur°aka, lambur°ačić;
za Srost: lombračić," lumbračić, lumbrak krivog nosa·,
za Lbim: lambroka, lambrun, lumbraka.
Izostajanje neetimološkog umetka pogoduje motivaciji sa »usna«, pa se na
krajnjem jugu s nazivima labar, labra10°, labrica označava veliki Lmer. Na tom
terenu nastaje i izrazito konotirano labrda*910101. Jednako se shvaćaju i nazivi labrun
za Stinc i labranka za Coris julis (v. 5.6.). Na najsjevernijem dijelu naše obale, l-
je shvaćeno kao rom. određeni član, pa su tako nastali nazivi amburak (m) i amburaka
(f)102 za Stinc103.
30.3.4. Ovdje valja raspraviti skupinu naziva za S i L kod kojih veza sa seman-
tizmom »osobitost usana« nije ni izdaleka tako nedvojbena i jasna kao kod imena
koje smo maločas analizirali. Riječ je o ihtionimu lep (Lmer)104, lèpajl'èpa (Lmer,
Lbim), Upo (Lmer), lipič (Srost) i lipiana (svi S bez razlike). Nema sumnje da
svi ti likovi, zajedno sa istrorom. liepo (Rovinj), idu zajedno. Mada ih ARj ne bi­
lježi105, svi su ti oblici sigurno potvrđeni jer smo ih sami zabilježili na terenu,
a neke od njih navodi i H 198. Lepe (f/pl) spominje i L. K. Schmarda u österreichi­
sche Revue 6, 1864, 89 s vrijednošću »liba, papagallo«. Osim toga, lepa je potvrđeno
još 1431. u Statutu Pule {de lepis) 106. Moguće je da se na lepo paradigmatski na-
dovezuju lopo (Stinc) i antroponimizirano bepo (jedan S )107.
Skok ne bilježi ni jedan od tih likova, ali u ZfrPh 57,1937,475—6, pozivajući
se na Lorinija i ne spominjući Schuchardta, ističe da mit liba werden im Veneziani­
schen der Ostküste 9 Arten von labrus und crenilabrus benannten Fischen bezeichnet.
Pri tom Skok dovodi liba u vezu sa semom »usne«: Liba < labia zeigt Mar den
altdalm. Umlaut a > i vor i der folgenden Silbe und bi > ib. Lik liba nismo našli u
našoj narodnoj upotrebi, iako ga spominju J. Torbar 1863., G. Schreiber 1938.,
H. 198108 i RJ 698, a ne bilježe ga ni ARj ni ERHSJ. Tal. liba (za S i L) navode
Penso, Bertùccioli i P.-S.
U kakvom su odnosu lepa i liba i kakav je njihov zajednički odnos (ako ga
uopće ima?) prema lat. labeo itd.? Schuchardt (n. n. mj.) izvodi triest. liba i istr.
lepa iz lat. labeo, a s tim oblikom povezuje novogrč. λαπίνα i λήπαινα. I sàm je

jezika, a po svojem osnovnom značenju donekle je u sinonimnom odnosu prema našoj novo­
tvorini usnaie. Zbog svega toga ni naziv lumbrak ne može vršiti terminološku službu kojom
se određuje naziv samo jedne ribe ili tek nekoliko najbližih srodnika među lumbraama«).
99 Na drugom mjestu lonibratìi je oznaka za Socell.
100 Na istom terenu labra služi kao oznaka i za Srost.
101 »usna (s preziraAem)«, ARj 5, 860. Skok 2, 255 (s. v. la3) smatra da se »ne može lako pomišljati
na posuđivanje od tal. labbro, kako dopušta P. Budmani«, dok s. v. làbra (2, 256) labrnja!labrda
izvodi »od lat. labrum > tal. labbro«. U svakom slučaju, osnova je jasna, a proširenje nosi zna­
tan stilistički naboj.
102 Glede ženskog gram. roda, usp. »λάβρακα lupum Latini dixere« i nešto dalje »A Graecis vulgo
lubraca vocata«, Salviani, 108.
103 Očito omaškom Meyer-Lübke REW 4811 naznačuje »dalm. labreks 'Lippfisch’«.
104 Crni lep, jer je riječ o Lmer (Rabac); usp. sic. lappare nira (Penso); novogrč. λαπίνα μαύρη.
10 ä S izuzetkom lepii, koje prema L. Zori, ARj 6,11 navodi uz jedinu naznaku »fiekakva riba«, iako
Zore kaže da se govori na Rabu.
106 Usp. LexLatM AIug 651 uz identifikaciju »Crenilabrus pavo, lumbrak, smokvica«; P. Sella
312.
107 V. odjeljak 2.I.7.2. u Vinja 1978 (1).
108 Kao »općenitu oznaku za sve usnače«.

487
Schuchardt svjestan da nema zadovoljavajućeg tumačenja za te oblike109, jer, po
njegovu zaključivanju: sagte man labea im Sinne von labeo, so würde es allerdings
*leba {wie cavea: triést. cheba) ergeben haben, welches einerseits zu lepa geworden
wäre, anderseits unter irgendeinem, schwer zu ermittelnden Einfluss zu liba. Što se
tiče lika liba, držimo da je Skok u pravu kad postavlja labea > liba, jer uz njegove
primjere {Porniba, odalibati < od + rom. alleviare), možemo, baš za Schuchardtovo
»cavea > trist, cheba«, navesti naš refleks cavea > ciba, ciba (Split)110. No, nismo
tako odlučni u pogledu likova sa bezvučnim -p-, to tim više što su ihtionimi lep,
lepa..., kako točno tvrdi Schuchardt, überhaupt im Norden der Adria verbreitet.
Daljnje njegove pretpostavke (osim mogućnosti križanja sa serb. slow, lipan »Äsche«111
ili sa serb. slow, lep »schön«112), upućuju na rješavanje južnotal. likova na lapp-
(usp. lappara, làppana, Penso; Roberti BALM 13— 15, 626), pa nas ne zanimaju
jer kod nas likova sa lap- nema.
Lepo, kao oznaka za L i S ( = Turdorum generò) zaokupljala je i humanističke
prirodopisce koji je navode za ven. i tumače kao refleks različitih grč. ihtionima.
Tako kod Gesnera {Nomencl. 30) čitamo: »In tribus quidem manuscriptis codicibus,
inquit Salvianus, super nomen φυκίδες, glossematis loco λεπίναι inscriptum re-
periri: quasi Phycides λεπίναι fuerunt dictae«, a nešto dalje: »λεπίνης quidem no­
men ad Leleprin accedit : est autem Lelepris Hesychio piscis qui aliter phycis dicitur
λελεπρίς. Rondeletius etiam phycidem suam Venetiis lepo nominari scribit«, i,
na kraju: »Lepo nomen Venetiis usitatum, tum ad Leleprin alludit, tum ad Eiepoca,
quem Hesychius Phycidi similem facit, his verbis έλέποκον, ιχθύς ομοιος φυκίδι113.
U toj množini pretpostavki za moguća etima, ipak imamo najviše osnove da u
našim likovima lep, lepa··. vidimo istu riječ koja je kao oznaka za S i L sačuvana u
novogrčkom u obliku λήπαινα. Taj lik potvrđuje Heldreich {Faune de Grèce, 93)
za Atenu, dok dijalektalne (dor.) varijante λάπαινα ili λάπινα (Cikladi, Dodekanez)
Rohlfs VDŠ 286 i 988 drži za ishodište tarentinskim i drugim apulskim likovima
làppana, lappane {Taranto 45), koji označavaju »specie di pesce marino, labro«114.
I sardska je oznaka za Stinc Mmpu iste etimologije, ali sa umetnutim neetimološkim
näzalöm, tako da veza sa lampu »lampo; lampare, balenare«, na koju ukazuje M.
L. Wagner DES 2, 9, predstavlja samo paretimološko naslanjanje, tj. sekundarnu
motivaciju115 (usp. sicil. Idmpana Lvir, Penso).
Istog su postanja bugarsko tapina (Drenski 212), te tursko lapin, tapina (Μ.
Nicolas 68), asti làpina (Stinc, Nalbandoglu 21), uvijek kao oznake za S 116.

109 Eine befriedigende Erklärung dieser F o rm (sc. liba) steht mir nicht zu Gebot.
110 Usp. i Skok 2, 16, s. v. käjba.
' 11 Lipan jest »Äsche« ali ne oznaka za cipla (Mugil) već za slatkovodnu cijenjenu vrstu Thymal-
lus thymallus (usp. H 200). Oblici sa Hip- nisu zabilježeni ni za S ni za L.
112 Doduše, u Rovinju lepo pravilno postaje liepo i to u leksiji liepo feigo, u kojoj je druga sastavnica
isto što i ai&efiga < φυκίς. Kako sam na mjestu mogao zaključiti (v. Vinja 1956 (3) 59, n. 64),
tamošnji ispitanici shvaćaju liepo kao da je hrv. l(ij)ep. Naravno, takva je determinacija oprav­
dana zbog živih boja ribe. Zanimljivo je ovdje navesti Salvianija (p. 22) koji, govoreći o rodu
Turdus (= L ), ističe: Adeo variis et jucundis coloribus ornatus est ut Pulchri nomine sit dignissi­
mus. Na margini stoji Pulcher quartus, a u indeksu Pulcher qui turdus sit dicendus.
113 No, ni to nije sve. Bellonius (lepras) i Gyllius (Cum Phycidem Massiliensi piscatori ex oppido
Neapoli demonstrarem, dixit Neapoli lepre vocari) ubrajaju i lepre među ribe nazvane općim
imenom Turdus·, usp. i G. Folena BALM 5—6, 79, n. 28.
114 Usp. Rohlfs Lexicon 296 i EWU G r 1247; G. Alessio, BALM 8—9, 51.
115 Zbog toga se ne može prihvatiti Barbierovo zaključivanje koji u sicil. oblicima incline à voir
le grec λαμπήνη «flambeau « (R L aR 65, 1927, 4).
116 Odatle sistematski naziv Crenilabrus lapina (= Stinc) koji je Risso uveo 1810, a Nordmann
1840 (CLOFNAM 145.9.12.).

488
30.3.4.1. Schuchardt zna i za pravu vrijednost našeg ihtionima jébac, koji smo
kao oznaku za Stinc zabilježili u Karlobagu117. Međutim, teško je prihvatiti
njegovo mišljenje da bi taj naziv bio nastao od *leba, budući da oblici sa -b- nisu
u narodu zabilježeni. I jebac i iz njega izvedeno jebujka118 ( = jebac X podujka)
uputnije je svrstati među stilističke tvorbe u skupinu (30.) 5.
30.4. Dok su dovde ispitivani nazivi često mogli nastavljati starije grčke i la­
tinske ihtionime, stilističke tvorbe koje ćemo sada analizirati, uglavnom su nastale
na našem terenu, unutar našeg morfosemantičkog sustava, a u svrhu udovoljavanja
težnji za afektivnošću. Utvrđivanje denominacijskog impulsa bit će zbog tog razloga
znatno teže, a isto tako će biti češća paradigmatska grananja bilo na osi izraza bilo
na osi sadržaja.
30.4.1. Da su S odreda nevrijedne ribe istakli smo već u nekoliko navrata.
T a će nevrijednost biti poticaj za stilističke oznake prozirnog izraza kao što su
glad (Srost) i deminutivizirano gladić119. Kako su najmanji S sama kost i drače,
uspoređeni su sa sušičavim čovjekom: tisik i tizik120, koje smo preuzeli iz ven.
tisico »infetto di tisichezza«, ali i »magro, scarnato« (Boerio 752). Na istoj se oso­
bitosti referenta temelji i determinativ suha u leksiji suha mara; usp. tal. anema dei
chiozoti ( = »duša ćozotska«).
30.4.1.1. Nevrijednost i neukusnost mesa u tih riba121 može se izraziti i maksi­
malno deprecijativnim nazivom govno122, koji supostoji sa izosemantičkim mardać,
mrdać (od ven. merda, Boerio 412 < lat. merda »Kot« REW 5520), a ovaj posljednji
je afektiviziran u rnrdo pri čemu se prvotno značenje zastrlo123.
30.4.1.2. Isti poticaj može izazvati i metaforu kojom se izražava sažaljenje, pa
tako uz već postojeći ihtionim orfan (-> orkan) posve druge etimologije (v. 21.3.3.),
nastaje afektivno orfanić, koje se shvaća kao »siroče« (od tal. orfano < lat. orphanus
»Waise«, REW 6105)124. U istom je pojmovnom polju semantički blisko udovica,
kako se jedan S naziva na Čiovu; usp. engl. ihtionime old wife i poor john.
30.4.2. Deprecijativni semantizmi »pun kosti«, »krasta« i »hrstati (pod zubima)«
izazvali su nazive krastavac, hrstavica (v. 29.3.7.), a uz miješanje apelativa krasa
»tvrdo dno« (stanište svih S )125126, nastaje po formalnoj paradigmi kraška, koje se
dalje preobražava u troska126, da bismo sa fraikarica, oslanjajući se na sadržaj
»grančica«, prešli u drugu semičku skupinu (30.)6., u kojoj će biti riječi o građenju
gnijezda. Kao što se lako vidi, neprestani pritisak izraza na sadržaj i obrnuto uvje-

117 Ihtionim navodi Faber (210), a ARj ga s tom vrijednošću ne bilježi.

' 18 Usp. lepo ~ lepa, labar ~ labra, pavlinac ~ pavlinka, Skvarlj ~ škvarlja, drozag ~ drozga
lenac ~ Unica, hinjac ~ hinjica i dr. zbog toga što za ovu obitelj gram. rod nije određen,
a narod u mijenjanju boja (svadbeno ruho!) misli da vidi <? i ? .
119 Usp. glad od mora, 29.3.6.
120 ARj 18, 340 i 360; Skok 3, 473.
121 »Carni mediocri di scarso valore«, P.-S. 48.
122 Ovaj je naziv nastao baš za ovu ribu, da se izrazi loša kvaliteta referenta, za razliku od istog
rezultata u nazivu za glavoča (Gobius sp.), gdje je do naziva došlo samo proširenjem već posto­
jećih likova go, guv (v. 13.1.1.1.).
123 Usp. drekfišš, A. Ribi, 1942, 18.
124 Usp. orfana »robma«, ARj 9, 164; Skok 2, 565.
123 V. trlja od skrasa (18.4.1.1.), a etim. 13.3.2.1. i bilj. 27.
126 Oba naziva spominje i Schuchadrt (ZfrPh 31, 644), a D. Lambì (1854, 55) navodi kraška.

489
tuje teško predvidivi morfosemantički dinamizam koji je nemoguće sagledati i
opisati ako ovaj ili onaj lik izdvojimo iz strukture naziva.
30.4.2.1. S se mogu nazivati i pomoću općeg imena za nevrijedne ribe: ljega.
(24.1.3.) i zdrča (25.2.3. i 30.1.3.4.). Ovaj se posljednji zbog povezivanja sa sadrža­
jem »drhtati« semantički približuje već spomenutim glad, tizik, suha mare (v. gore
30.4.1. ). H 349 navodi za Lukovo naziv ribić127 (Crenilabrus cinereus), a to je
jedan od rijetkih slučajeva da se pomoću izvedenice od riječi koja nosi arhiseman-
tem »riba« označuje jedna od riba*128.
30.5. Stilistički efekat možemo postići i a n tifra z o m , tj. ako stvar označimo
izrazom kojemu je sadržaj protivan od onoga koji toj stvari odgovara. Ako se, npr.,
zna da je bue ime ogromne ribe (Orthagoriscus mola, v. 9.7.2.), koja može doseći i
nekoliko stotina kilograma težine, a taj naziv nađemo kao oznaku za jednu od naj­
manjih ribica u moru, to jest za sitnog Srost, koji ne može biti teži od dva-tri deka­
grama, znači da je narodni humor antifrastično nadjeo ime najveće ribe najmanjoj
ribici. Čim je jedan od članova skupa naziva za O. mola u novoj službi, dolazi do
sinonimijske atrakcije i novu službu može prihvatiti i njegov sinonim bucać, a
kako se ovaj temelji na vrijednosti »bucati«, tj. »stvarati u moru buku pomoću po-
buka«, mali se Srost naziva i pobukalo. To ga opet dovodi u sadržajnu vezu sa
tucavica, pucavac itd. itd. (v. gore 30.1.5.).
30.5.1. Bue i po-buk-alo mogu po formalnoj osi dovesti i do oblika bah (Stinc),
što je opet antifrastična oznaka, jer se mali S uspoređuje s velikim bikom129. Kako
bok, osim sema »velik«, sadrži i sem »za rasplod«, »bludan«13013, za Stinc nastaje
naziv jebac, iz njega ( x podujka) jebujka, a odatle u istom semantičkom polju
pizgulja i pizguljica, i naziv se vraća svojoj osnovnoj deprecijativnoj vrijednosti.
30.5.1.1. Kao što od cuncuška nastaje crnka, od jebujka nastaje bujka, koju po­
tvrđuju M. Medić i G. Schreiber (v. H 61).
30.5.2. U antifrastično označavanje može ući i sem »bezukusan«, pa će ribica,
koja se drugdje naziva govno, na Vrgadi dobiti ime slast13 *, a na Žir ju, uz hibridno
rom.-slav. proširenje, slastičitn132, gdje je ironični sadržaj još istaknutiji zbog aug-
mentativnog sufiksa. Na drugom dijelu Jadrana, u Ulcinju, ista se antifraza postiže
sinonimnim aloglotskim izrazom (koji je danas uglavnom neproziran). Ondje se
Lbim naziva šaporin, a to je romanska izvedenica na -in od tal. sapore »slasnost«,
»ukusnost«133.
30.6. Crte ponašanja i karakter staništa (podloge) mogu biti poticaj za određenu
konceptualizaciju naziva za S i L. Mnogi od tih naziva bit će u središtu jednog
morfosemantičkog polja iz kojega će nastajati nova imena, a ova će tvoriti prijelaze

121 ARj 13, 935 »mlado od ribe«.

128 Usp. bezribica za najsitnije Maenidae (22.17.).
129 Za bak — bik »taurus«, usp. ARj 1, 158; Skok 1, 95, ali i Bezlaj 1, 20.
130 Usp. V i pomamni bludni badi (ARj 1, 158).
131 SVasf, usp. B. Jurišić, Vrgada 192: »riba zelenkaste boje«; za etim. v. Skok 3, 277. Do lika
slast može doći i isključivo formalnim razvojem: squatulus > sklat -*■ slat -> slast, v. 3.3.2.10.
132 B. Finka i A. Šojat (Rasprave Instituta za jezik 1, 200) bilježe oblik slastičđn sa značenjem 1.
»mala ribica«, 2. »mliječ, pića«, 3. »plankton« (?!).
13 3 Skok 3,203 dopušta da bi dubrovačko sàptir moglo biti iz dalm.-rom. < lat. sapor (»Geschmack«
REW 7590).

■190
u druge semantizme. Zbog tog ćemo razloga sretati sve više ihtionima koje smo već
spominjali kao oznake za Labridae ili za Serranus hepatus (29.3.).
30.6.1. Jedna od karakteristika ribica S jest građenje gnijezda koje su zapazili
još stari grčki pisci (v. 30.2.2.1. i bilj. 72), a posebno ga ističe Opijan u Hai 4, 172
i s. I suvremeni istraživači ihtiofaune zaustavljaju se na toj aktivnosti usnača. Tako
nam N. Boudarel 107 opisuje kako ribica gradi gnijezdo pomoću slijepljenih koma­
dića alga: »Le màis construit son nid à Faide d’algues agglutinées. Pour cela il se
seit généralement d’ime touffe de Fucus fixée au sol dont il relie les frondes les
unes aux autres par des ligaments faits d’une sécrétion de ses reins«134135. N i narodne
taksonomije nisu propustile taj denominacijski impuls da stvore svoje nazive, pa
tako u prov. nalazimo ploumarenc de nid (za Port-Vendres, Dieuzeide 3, 90), a u
sardskom turdu nieduzzt135 (P.-S. 46). Iz tog je poticaja kod nas nastao naziv
starka (Lvir) koje ispitanici sami tumače ka’ tica na gnjizdu. T u vrijednost apela­
tiva iscrpno dokumentira H 2,442, a donosi ga i ARj 16,443 (»ptica koja ima mla­
de«)136137. Isti semički impuls potakao je i naziv fraškarica (30.4.2.). Ispitanik na
Šolti tvrdi da fraškarica s fraškama pravi gnijezdo. Fraška u značenju »grančica«
preuzeli smo iz ven. frasca »ramoscello« (Boerio 286), a riječ bilježi i ARj 3, 6913 7.
Fraška iz fraškarica može se odnositi na travu, alge, jer »sve vrste iz porodice
Labridae naseljavaju staništa obrasla morskim travama i algama«138, i na taj se
oblik paradigmatski po formalnoj osi nastavljaju -> troska139 -> kraška140 -> kra­
stavac itd.
30.6.1.1. Skrivanje po procjepima141 i u travi dovelo je za Lmer do naziva
virilo (v. 27.2.6.2.).
30.6.1.2. Na stanište, ali i na karakteristično dirkanje udice (usp. drmačić, tu-
calica), upućuje naziv zadjevač (v. 29.3.3.).
30.6.2. Lijeno i polagano kretanje po dnu142 izaziva nazive koji se temelje na
sadržaju »plaziti«: plazulja, plazuja, planzura143, t e puzljača i puzavica (njemačka)',
za ove lekseme v. 5.2.9.; 7.4.2.2.; 15.3.2.7. Kako su neprestano u pokretu144,
dolazi i do konceptualizacije kroz sadržaj »skitatise«, pa odade ihtionim skitttša14S.
30.6.3. Ponašanje referenta koje je izazvalo nazive tucavica, tucalica, tustica,
pucavac i s tim u vezi bačvar, bacvarić, opisali smo u 29.3.3. \ v. u kat. tamborer
(na Balearima, A. Griera, BDialCat 11, 1923,73) i petarch ( < petar »fer pets« / = »pr-
djeti«/, Alcover-Moll 8, 529).

13 4 Toj je pojavi T . Šoljan posvetio svoj rad »Nestbau eines adriatischen Lippfìsches (Crenila-
brus occllatus FORSK.)« in Zeitschrift fü r Morphologie und Ökologie der Tiere, 17, 1930,146 ss.
135 Za sard. nie < nidu »gnijezdo« v. Wagner DES 2, 166.
13e Skok 3, 328 (»ženka kod ptica«).
137 O etimologiji tal. frasca još uvijek se raspravlja; v. Skok 2, 24; drugačije Bezlaj 1, 131.
138 I. Onofri, Priroda 65, 1976, 131.
139 ARj 18, 539 (»vrsta ribe, il leppo«).
140 Botteri, GIHrvNarDr 6, 1891, 149 (»lepo«).
141 Raramente si avventura lontano dai crepacci delle rocce, Lythgoe 227.
142 Ils nagent tris tranquillement en faisant onduler les rayons mota de la dorsale, Luther-Fiedler
106.
143 Za umetanje -n- pred -z-, usp. linzura (7.1.2.4.).
144 Soni sans cesse en mouvement et se déplacent tonte la joumée, Luther-Fiedler 106.
145Etim. v. Skok 3, 14, s. v. poskisti.

491
30.7. Kao i kod drugih nevrijednih vrsta gdje ne postoji opasnost od dvoznač-
nosti naziva, imena drugih riba prenose se i na S i L. Do tog transfera može doći
antifrazom, kao što smo vidjeli gore 30.5., zbog sličnog nacrta, zbog »nezauzetosti«
označitelja i zbog — jednake nevrijednosti (v. gore zdrča, Ijoga, 30.4.2.1.).
30.7.1. Slična boja, jednaka nevrijednost i zajedničko stanište omogućili su
nazive pirka za Stinc i spirka146 za S. melops, dok je pirga u Novigradu naziv za
sve Labridae, jer se ondje Serranus scriba naziva vuk; za pirka i var. V. 29.1.1.
Zbog istih je razloga mogio doći i do naziva pastrva za Lvir; usp. pastrrn za »pirku«,
29.1.3.1.
30.7.1.1. Srost se naziva i karus, karoc. O tim smo ihtionimima kao oznakama
za Charax puntazzo raspravljali u 27.3.2.1. Ako je tamo predložena etimologija
točna, \ nalazimo u katalanskom, gdje se Srost zove trugeta (Lozano 376), a taj
oblik kao apelativ znači »tros de fusta quadrangular«, »tremuja de campana« (Al-
cover-Moll 10, 562), što semantički odgovara grč. χά ρα ξ. Drugi jedan naziv za
Srost, orih može se usporediti sa orišac, što je opet oznaka za Charax puntazzo
(v. 27.3.2.1.).
30.7.2. Zbog izrazito tamne boje, Lmer se u Bakru zove konj (usp. vranac,
30.1.2. ), što je općeniti i najrasprostranjeniji naziv za Corvina sp. i Umbrina sp.
(v. popise |82| i |83| i 31.1.3.2.). Međutim, u Bakru se te vrste nazivaju sinonimnim
aloglotskim izrazom kaval ( < ven. cavai »konj«) i kurbelj ( < corvus + -ellus »ga­
vran«), pa je slobodni izraz konj mogao poslužiti kao oznaka za Lmer.
30.7.3. U dubrovačkoj se okolici Lbim naziva marcapan jednako kao u Messini
(’marzapàni, Penso; Cocco in Pr 596), dok je kod nas to još i naziv za Anthias sa­
cer, za Apogon imberbis (33.3.2.1.), te za morskog psa prasca Centrina salviani146147.
Na prve tri vrste apelativ se bez sumnje prenosi zbog boje, dok smo o poticaju
naziva za psa prasca govorili u 2.5.4.
30.7.4. Za nerazjašnjeno potka, što je naziv i za Stinc i za Srost, v. 29.1.1.2.
30.8. Jarke i promjenjive boje u usnača uvjetovale su bilo preko omitonima
(30.1.), bilo konceptualizacijom i nominalizacijom same oznake za boju (30.2.),
velik broj naziva. No, osobitost posebne obojenosti referenta može uvjetovati i
konceptualizaciju kroz nazive za
(1) posebno obojeno ruho ili odoru i
(2) za ljude koji se ističu takvim ruhom ili odorom.
Kod naziva za izrazito mnogobrojnu vrstu Coris julis/giofredi (5.) vidjeli smo velik
broj ihtionima iz tipa (2), od žendara do kneza i kralja, od frajlice do banice i kne-
ginje, ali nismo sreli niti jedan ihtionim tipa (1), tj. naziv koji bi se temeljio na jedno­
stavnom transferu značenja »odora (ili dio odore)« ihtionim.
30.8.1. Lvir je očigledno zbog »svježezelene boje s bijelosrebrnkastim prugama
i smeđenarančastim šarama« (Basioli SRJ 128) uspoređen s misnom odjećom, bogato

146 Naziv donosi Faber za Crenilabrus melops.

147 M. Deanović je marcapan zabilježio za Lopud (Anali H In stJA Z U Dubrovnik, 3, 164) uz napo­
menu me nahodim drugdje taj naziv za ribu«. Kod Gesnera (Nomencl. 16) nalazimo: »Lepras
Bellonii a Venetis Marzapan nominatur (ac Martius panis vulgo dictus)«.

492
išaranom jarmicom, koja se kod nas naziva planila1*8. Riječ je učena i vjerskom je
praksom prodrla u narodnu upotrebu148149 ( < srednjolat. planeta < grč. πλανήτης).
Ono što je planita za svećenika, to je traversa (»pregača«) za ženu i nevjestu, a Lvir
se baš tako naziva u Ugljanu. Apelativ je traversa venecijanizam, iiječ iz svakodnev­
ne govorne prakse150 ( < ven. traversa »grembiule«, Boerio 765).
Preko planita, po sadržajnoj paradigmi, dolazimo do pop151 (isto tako za
Lvir), tj. do »onoga koji nosi planini«, a preko traversa po formalnoj paradigmi do
travestii152, tj. »prerušen«, što se lako opravdava stalnim mijenjanjem boja u te
ribe. Za Coris julis smo zabilježili knez veitidi, doslovce »knez u ruhu« (5.3.2.2.).
Pop se zbog slabe vrijednosti referenta proširuje u deprecijativnoj tvorbi popina
(Lvir), a zbog sićušnosti Socell se označava deminutivnom romanskom izvedeni­
com populin.
Na dijelove odjeće upućuje i molatski naziv za Lvir pl&ć (H 301), a to je ča­
kavsko plaše (== štok. plašt, ARj 10,13) s olakšavanjem skupine -šću -c (Skok 2,677).
30.8.2. Dok su se netom navedeni nazivi tipa (1) odnosili svi na Lvir, nazivi
tipa (2) odnose se odreda na male S. Neki se od njih semantički i formalno podu­
daraju s imenima za Coris julis. Dumnica (Srost) etimološki je isto što i dundica
(5.3.1.1.), jer oba ihtionima potječu iz lat. domina + hrv. -ica, dok je u dujmka153*15
došlo do križanja sa sanktoremom Dujam (< Domnius)15 *, koji je svetac-zaštitnik
grada Splita. Semantički se ti nazivi za ribe podudaraju s već spominjanim gospka,
sinjorina, frajlica (5.3.1.4.).
30.8.2.1. Sreli smo tri oznake »funkcionara« koji se ističu posebnim ruhom i
to uvijek za Socell. U dubrovačkoj se okolici (Mlini) ta ribica živih i nestalnih boja,
kojoj Tortonese 11, 208 nadugo opisuje primarno ( ? ) i sekundarno ( i ) ruho,
naziva zdur, a to je kao i marcapan (30.7.3.) ponegdje naziv i za Anthias sacer15s.
ARj 22, 721 navodi obilje primjera za vrijednost »općinski, dvorski ili kneževski
službenik« uz navod iz M. Rešetara Štok. Dial. 314: »...ovi se vojnici zvahu zduri,
jer nošahu velike crvene kolobare«, što možemo razumjeti tek onda ako znamo da
je zdur inače oznaka za »makov cvijet« (Papaver rhoeas, Šulek IB 454). Skok je
još 1931 (Slavia 10, 491) u tom obliku otkrio oznaku gradske službe sidurus o kojoj
govori Filip de Diversis (15. st.)156, i pokušao ga protumačiti kao »radnu imenicu
*exitor, od exeo« (v. i 3,647). Dok postojanje ihtionima zdur = Socell ni u čemu
ne obesnažuje Skokovo tumačenje, postojanje vrijednosti zdur — »makov cvijet«
može ga dovesti pod upitnik ako ne pretpostavimo mogućnost prenošenja značenja
»funkcionar« »cvijet«. U svakom slučaju, prenošenje »funkcionar« -> »ihtionim«
je opravdano i obilato potvrđeno u pučkim taksonomijama; usp. za Smeđ ven.
pesce cavalier, prov. varlet de vilo (Pr 595 i Barbier RLaR 56, 222), Sjev. Irska

148 ARj 10, 5: planita »planita od mise«, »vesta sacerdotale nota«; ibid 2: planeta »jarmica« s pri­
mjerom iz Tomikovića »Poklanja mu jednu bogato nakićenu planetu, misnu odiću«.
149 V. Skok 2, 675; LexLatM AIug 863.
150 ARj 18, 552; Skok 3, 494.
151 V. ovdje pope (29.1.3.2.), popić (7.6.1.), te fratar, biskup (-» mutra); za sliku »pop« u ihtionimiji,
usp. P. Barbier RLaR 54, 149 i 56, 221.
152 < ven. travestir »prerušiti«, Boerio 765.
153 Za Brač, A. Ostojić GIHrvND 2, 1887, 120.
134 Skok 1, 455. Kao ž. antroponim u Splitu je mnogo češće Dujka (M. Uvodić, passim).
155 S tom vrijednošću navodi zdur (u trećem članku) i ARj 22, 721.
156 Usp. i Skok ZfrPh 54, 203.

493
livery servant, livery fish (W. Thompson, in Rolland 3, 154) itd. Daljnju potvrdu
takvog denominacijskog tipa nalazimo u našem nazivu za sve sitne S koji se u Viru
nazivaju panduri (m. pl.). I pandur je »sluga kod kakve javne oblasti, oružan i na
vojničku odjeven« (ARj 9, 614)157158, a taj sadržaj je uvjetovao nazive za Coris: pulì-
cijot, èendar, serdar, puntar i dr. Na javnu službu upućuje nas i prozirni naziv za
Socell kančelir15 8.
30.9. Postoji više poticaja koji izazivaju denominaciju ribe prema nekom etniku.
Kod ekonomski vrijednih vrsta to može biti oznaka da se ta riba lovi u susjednim
vodama ili da iz tih krajeva dolazi; usp. naše arbanas ( = bojanez < Bojana) za
Trachurus sp. (21.1.2.2.) ili ven. tonina de Dalmazia za Pelamys sarda (A. Ninni
201). Kod nevrijednih vrsta, etnik se može naći u ihtionimskoj leksiji uz deprecija-
tivnu konotaciju (usp. gore anema dei chiozoti ili naše ćezotski sardelini, 23.2.1.1.),
dok katkada do neočekivanog etnika može doći formalnom prilagodbom kao u
slučaju našeg knez -> kinez (5.3.2.1.). No, etnik je ipak najčešće izazvan bojom
same ribe, jer su stranci u svakoj sredini upadljivi i njihov način odijevanja lako
izaziva pažnju ili čuđenje.
30.9.1. Nazivi za Labridae (S, a rjeđe L) koje možemo s dovoljno sigurnosti
tumačiti kao izazvane etnicima, uglavnom su nastali zbog boje, a to je kod ove obi­
telji lako shvatljivo zbog* osnovne osobitosti referenta. Kao i ostala imena za sitne
usnače i ova će nositi znatan stilistički naboj, a to znači da će biti ograničena na
uske areale i podložna čestom mijenjanju. T e okolnosti čine mogućim i formalne
adaptacije koje dotadašnji ihtionim dovode u ovu skupinu. Tako, primjerice, ne
znamo da li je samo boja mogla izazvati naziv francez za Lvir ili je u nastajanju
tog ihtionima imala udjela i oznaka frankul (Diplodus sargus, v. 27.2.4.2.), to tim
više što smo vidjeli da je stanište i ponašanje tih dviju riba toliko slično da je moglo
na različitim terenima doći do pribjegavanja istom prozirnom nazivu virilo (27.2.6.2.
i 30.6.1.1.). Bilo kako bilo, današnji govornik u svojoj interpretaciji izjednačava
francez i etnik Francuz1S9.
30.9.1.1. Kao i u fitonimiji i ornitonimiji, najčešće se i ovdje pojavljuje etnička
oznaka Turčin160: Šoljan RJ 716 bilježi turčinić i pešnjić turčinić za Smeđ, dok smo
sami zabilježili turčin za jednog S. Isti se sadržaj može pojaviti i u sastavnici leksije
turska britvica (Smeđ) ; usporedi tal. donzella turca za sličnu vrstu Julis pavo (Penso)
i naše ihtionime turčin, turkeja (11.1.5.1.).
30.9.1.2. Umjesto turska srećemo vlaška u ihtionimskim leksijama vlaška brit­
vica i vlaška riba, i to uvijek s osnovnom i konotativnom vrijednošću koja vrijedi u
tom kraju (Pelješac, Korčula) »čovjek sa suhog«, »čovjek s kopna«. Za značenje riječi,
historijsko objašnjenje sukcesivnih prijenosa značenja i etimologiju te ključne bal­
kanske etničke oznake, v. Skokov članak Vlah u Enc. Jug. 8, 514— 516 i ERHSJ
3, 606—609.
30.9.1.3. Gotovo istu semantičku i konotativnu vrijednost ima naziv kotarka,
tj. »žena iz Kotara«, »Vlahinja iz unutrašnjosti« (ARj 5, 396)161. Međutim, nije

157 O etim. tog »madžarizma slav. podrijetla«, v. Skok 1, 107.

158 Usp. kančelir, kancelar, kančelijer, kancilir, kangilijer u naših starijih pisaca, ARj 4, 816— 19;
za etim. v. Skok 2, 32.
159 ARj 3, 66; za francez < tal. francese, v. Skok 1, 532, s. v. Frugy.
160 Brojne potvrde vidi u ARj 18, 931—5; za etim. usp. Skok 3, 525.
161 Usp. Skok 1, 660.

494
isključeno da je ihtionim nastao prema ornitonimu kotarka (H 2, 208), kojim se
označuje ševa ili čvrljuga, Melanocrypha calandra.
30.9.2. Nastanak ihtionima hrvatica (Socell) olakšano je postojanjem naziva
hrvat za Coris julis (var. giofredi); v. 5.2.9.
30.9.3. Etnik sadržaja »Židov« nije u našoj ihtionimiji toliko čest kao u drugih
naroda (v. žudij za Gobius sp., 13.3.5.2.). U ovoj porodici srećemo samo žudej za
Socell. Oblik je stariji od Zid i Židov, spominje ga Bernardin (1495), a kako je
ograničen na obalno područje 162, možemo ga smatrati dalmatskim reliktom, a ne
refleksom ven. žudio. Deminutivnu izvedenicu od istog etimona nalazimo i u južno-
tal. oznakama Za Labridae: sciülu »specie di pesce marino variopinto«, Rohlfs
VDS 620; sciutiulu »donzella, Julis vulgaris«, ibid 622; sciudèu »pesce ornato di
strisele variopinte, donzella«, ibid. 619, te u kalabr. judeja »sorta di pesce variopinto«,
Rohlfs, Diz3Cal 1, 385. U port. se čak sedam vrsta označavaju s likovima judia i
judeu.
30.9.4. Ovamo valja pribrojiti i naziv vladika arbanaška za Julis ( = Thalasso-
ma) pavo, također raznobojnu usnaču, koji donosi Baldo Košić (cit. u ARj 21,159), a
od njega ga preuzima T. Šoljan RJ 723. Iako sami nismo taj ihtionim zabilježili,
možemo biti sigurni da je bio u upotrebi u Dubrovniku i ókolici jer smo sami utvr­
dili vladika mletačka za Coris julis (5.3.2.6.), a determinativ arbanaška odgovara
južnom Jadranu.
30.9.4.1. Za puzavica njemačka, v. 5.2.9.1.
30.10. Do antroponimizacije ihtionima dolazi na više načina163, no, ovdje će
nas zanimati nazivi koji su nastali prilagodbom drugih ihtionima po formalnoj osi
(1), nazivi koji su nastali kao rezultat lokalne situacije, anegdotike, a najčešće zbog
činjenice što je neka osobitost referenta ( = ribe) podsjećala na određenog čovjeka,
pa je riba nazvana prema njegovu imenu (2). U nekim slučajevima (3), razlog da­
našnjem antroponimskom ihtionimu je zaboravljen i ne možemo mu ući u trag.
Svi takvi ihtionimi nose znatan stilistički naboj, pa takve slučajeve u engleskoj ihtio-
loškoj taksonomiji Oxford Eng. Dia. 8, 593 s pravom naziva humorous formations.
30.10.1. Najjednostavniji primjer prilagođivanja antroponimu je naziv bepo,
koji za jednog neutvrđenog S nalazimo u Račišću. Bepo je rom. hipokoristik za
Josip : usp. mlet. Isepo, Bepo... (Boerio 75). Iako je ihtionimski niz lepo, lep, lepić...
karakterističan za sjevemojadranske popise (v. 30.3.4.), lako je pretpostaviti da je
lepo, koje se u obliku lep »spušta« do Brača, u osnovi paradigmatski prilagođenog
bepo: hipokoristički je antroponim raspoloživ i njime se nadomješta ili »tumači«
na tom mjestu neuobičajeni i nemotivirani naziv ribe; usp. engl, john dory prema
frane, dorée i naše dujmica za dumnica preko Dujom (30.8.2.).
30.10.1.1. Za tumačenje ihtionima pavlinac (-» pavlinka)16* i martinac koji
su za jezični osjećaj ispitanika povezani s osobnim imenima Pavle i M artin165,
moramo prethodno objasniti ihtionimski niz hinac, inac, hinjac, hinjica, injušica.

162 Skok 1, 748 (s. v. Jahudija) ne spominje oblike na -ej; usp. Žudej, žudejski, ARj 23, 484.
163 Opširnije v. Vinja 1978 (1) 3—25.
164 Usp. ράνε za Serranus hepatus, 29.3.6.1.
165 Za ta osobna imena, v. Skok 2, 624 i 379.

495
hinjak, hinjuša166167, kako se na južnoj polovici naše obale naziva mali Srost, i kinjuša,
kako se naziva isto tako sitni Socell. Etimologiju tih naziva, koji se zbog afektiv-
nosti neprestano modificiraju, valja tražiti u gl. hiniti sa značenjem »stajati umjesto
čega«, »služiti kao mamac«, što je predložio još Pero Budmani (ARj 3, 603)16 7, a
Skok prihvatio u 1, 667. Semantičku paralelu nalazimo u našem nazivu vabić (od
vabiti) za Squilla mantis (38.7.2.) i u tuđici sipa finta, kojom se označuje »varalica«,
tj. »drvena sipa koja služi kao vabilo pri lovu na sipe«. Finta od fingere i hinac od
hiniti u istom su morfosemantičkom odnosu. U dinamici takvog širenja označite-
lja posve je razumljivo da će uvođenje antroponima u izraz još više stilistički obo­
gatiti ihtionim, pa tako nalazimo pavl-inac (-> pavlinka) i mart-inac za Socell, a
taj nam denominacijski postupak dopušta pretpostavku da je na istoj osnovi nastao
po sadržajnoj paradigmi i naziv ivanac (Srost). Budući da se na istom otoku (Mljet)
u drugim selima Srost naziva slinavac, možda bi se moglo između ta dva lika vidjeti
paradigmatsku vezu, budući da osnovu slina ne nalazimo u nazivima za Labridae.
30.10.1.2. Rjeđe dolazi do antroponimizacije prema tipu (2), tj.

ihtionim n = j < osobno ime N

gdje = / < znači da je (a) ihtionim izrazom jednak antroponimu ili

(b) da je sa čovjeka antroponim prenesen na ribu zbog
zajedničkih svojstava.
Drugim riječima, uočava se razlučna oznaka koja je zajednička ribi i određenom
čovjeku, pa se osobnim imenom označava riba. Jedan slučaj takvog transfera već
smo vidjeli za ihtionim grùja, Gadus sp., 17.2.2.5. Kod usnača smo na temelju
vlastitog poznavanja situacije u dvije mikrozajednice (Nerezine i Martinšćica C)
mogli ustanoviti da zbog »crvenkastih pjega« i »narančasto žute trbušne strane koja
je narančasto mrežasto izmrljana«168, Lvir nazivaju u Nerezinama veróna169, jer
se tako zove njihova riđokosa i pjegava mještanka, a u Martinšćici na Cresu viško,
prema nadimku jedne i danas žive i tako nazivane obitelji čiji su članovi dobrim
dijelom pjegavi i riđokosi. Riđa kosa i pjegavost postaju leksikogeni sem koji se
može konceptualizirati i kroz ime čovjeka takvih osobina170.
Prema tome, kod ovog tipa denominacije, osobno ime, koje ne pretpostavlja
konceptualizaciju jer izravno povezuje referenta uz znak ('nominantur singularia),
kroz konceptualizaciju gubi osnovnu značajku osobnog imena i postaje apelativ, u
našem slučaju ihtionim.

166 Postojanje tog niza omogućilo je i varijante injez (<- Mnjez) i injezica (-<- kinjezica), 5.3.2.5.
167 Usp. kod Stullija hinic (?). Srost kao i svi mali S mogu dobro poslužiti kao eška za parangal,
za odmetac, za kolünjak i dr.
168 »Fianchi colorati in giallo o in arancione. T ra le macchie scure si frappongono spesso delle mac­
chie più chiare: ne risulta una chiazzatura molto evidente«, Lythgoe 226.
169 Verona — Veronika; v. Skok 1, 217, s. v. BrSne. Naravno, ne po gradu Veroni,kako to naivno
zaključuje M. Šimundić u Onom. Jugosl. 7, 1978, 173.
170 Pojava nije nikako ograničena na evropske jezike. Isto nam iskustvo prenosi afrikanist J. D u-
ponchel za aladijanski jezik: »II nous a été donné d’assister, à plusieurs occasione, à u n fait
de création leticale assez localisé mais révélateur. Vérifiant auprès de pècheurs le nom d’un
poisson plat e t bossu (Psettus sebae) nous avons eu la surprise d’obtenir en réponse le nom
d’un notable de la région, lui-méme bossu«. Annales Univ. dlAbidjan, sèrie H (Linguistique),
4 :1 , 1971, 25).

496
30.10.2. Takva je situacija kod recentnijih ihtionima kojima smo mogli utvrditi
stvarni impuls denominacije. Teoretski nas ništa ne sprečava da isti put pretposta­
vimo za nazive istog tipa kod kojih nam impuls izmiče zbog relativne starosti ihtio­
nima ili zbog naše nedovoljne obaviještenosti o lokalnoj situaciji, jer teško je misliti
da se nešto drugačije moglo zbiti kod nastanka naziva vidović za jednog S u Orebiću.
Poprilici isto vidjeli smo kod leksije kate libanova za Uranoscopus scaber (6.2.2.Ó.).
30.10.2.1. Antroponim se može pojaviti u ihtionimskoj leksiji uz atributivnu
determinaciju i u tom je slučaju determinacija opravdana stvarnim karakterom refe­
renta, a antroponim — koji može biti arbitrarno izabran — samo pridonosi poja­
čavanju efektivnog naboja. Tako smo na međusobno udaljenim točkama naše obale
(Račišće i Brna na Korčuli i Novalja na Pagu) zabilježili kao naziv za već toliko
spominjanog Srost leksije suha mara j suha mare, koje se semantički uklapaju među
sunazive tizik, glad i dr., a kad znamo za engleske sinonime dry jack ili poor john171
ili za korzikansko maria ghiilorna17 2, razloge uvođenju antroponima Mare u leksiju
nije potrebno ni tražiti.
30.11. Najvažniju od biomorfoloških osobina u ovoj porodici, tj. poseban oblik
usana i gubice, obradili smo u 3. skupini, a to je poticaj koji je u svim mediteranskim
popisima uvjetovao najveći broj naziva. Osim veoma spljoštenog, tankog i mršavog
tijela, te stanovite napuhanosti trbuha, ne bismo znali navesti druge morfološke
karakteristike za koje bismo mogli tvrditi da su bile pertinentne kod stvaranja
naziva. Naravno, takvih je naziva jednom moglo i biti, ali ih je dinamika morfo-
semantičkog razvoja, izazvana afektivnim sadržajem, za nas zastrla i onemogućila
nam iole strožu analizu.
30.11.1. Malene vrste S nose kod nas dobro potvrđene nazive koji se temelje
na sadržaju »britva«, »nož«. Mršavost (usp. suha mare) i tanko tijelo ribe opravdavaju
takvo označavanje. Pri tome mislimo na nazive britvica, brtvica, brijka i na leksije
turska britvica, vlaška britvica, koji označavaju bilo Srost bilo Sm eđ173*.
Metafora nije ograničena na naš sustav i veoma je stara. Još kod Plinija (NH
32, 14) nalazimo ihtionim novacula114 ( — »britva«) uz čudnu tvrdnju da sve ono
čega se novacula dodirne zaudara po željezu175176. Teško je bilo što određenijeg reći
o tom Plinijevu navodu, ali nas on u svoj množini proizvoljnih tvrdnji, koje kod
tog pisca nalazimo, ne smije čuditi. Po svoj je prilici nastao pod pritiskom forme
sadržaja ihtionima: novacula je načinjena od željeza, pa naziv valja »opravdati,«
baš onako kao što je Plinije hipopotamu pripisao grivu zato što je — konj. Meillet
(DEL 446) vidi u obliku novacula pučkoetimološko povezivanje sa novare »obnoviti«,
»pomladiti (sc. lice, kožu)«, dok se na Plinijevoj tvrdnji o mirisu uopće ne zaustavlja.
Bilo kako bilo, slika »britva«, »nož« postoji kao ihtionim i kod nas i u drugim sredo­
zemnim popisima: prov. rason, rasoir (Dieuzeide 3, 105; za više varijanti v. Mistral
Tresor 2,705), razon (za Niču, Risso in Pr 605)17 6; tal. u Liguriji pescio razù (Sassi

171 Oxford Engl. Dici., ss.w .

172 Tito de Caraffa 164; G. Massignon 430.
173 Etim. V. Skok 1, 209.
17* Ihtionim nalazimo samo kod Plinija: Plinius novacula pisce quae tacta sunt ferrum ollere ait.
Praeterea nemo veterum nominat, Attedi 28.
17 5 Novacula pisce qui att(f)acti sunt, ferrum olent.
176 Rondeletius in comparatione secutus est similitudinem nominis vulgaris rason. Attedi 28.

32 V. V IN JA E T IM O L O G IJA I.
497
in Pr 605 i Dieuzeide 3, 105)177. Od iste je osnove i španj. »službeni« naziv za
Xyrichthys novacula (također jedna Labrida) raó (Lozano 383), za koji M. Alvar
(RFE 53, 163) s pravom tvrdi da je katalanizam od lat. rasare ( < radere »brijati«).
Naprotiv, često navođeni španj. naziv za istu ribu pez navaja ( < novacula), koji
ne spominje ni Lozano ni DCELC, sera una mera traducción del latin novacula.
30.11.1.1. Ako se slici sadržanoj u britva, britvica... doda afektivni antifrastični
naboj, »britva« će postati »mač«, »sablja«, tj. paloš (ARj 9,592)178 i, prema modelu
prikonosa (30.3.1.1.), prekoramenae (27.2.3.2.), rezultat tog morfosemantičkog kri­
žanja bit će prikopalošara, oznaka za Smeđ u Orebiću179.
Primjer naše identifikacije naziva britva..., prikopalošara rječito nam govori o
negativnom utjecaju što ga može imati povođenje za sistematskim nazivom. Xyrich­
thys novacula je znatno rjeđa od ostalih usnača, ali u leksikografskim se i ihtiološ-
kim popisima nazivi, koji sadrže sliku »britva«, redovito navode kao oznake sam o
za tu ribu, a ne vodi se računa o tome da to mogu biti pučki nazivi i za ostale La-
bridae (v. bilj. 75).
30.11.1.2. Naziv kosirica (S5mac) također može po sadržajnoj osi biti u vezi sa
slikom »britva«, »nož«, ali je uputnije pretpostaviti da je taj ihtionim rezultat zajed­
ničkog djelovanja formalno bliskih hrv. izraza kos »merula« i kosir »falx« (v. 30.1.6.).
30.11.1.3. Činjenica da je kod S glava znatno manja, a da je riba ispod prsiju
i po trbuhu šira, mogla je izazvati naziv gujavica180 za Stinc, jednako kao što se
suvrst pastrve (Salmothymus ochridanus. T rutta ochridana) naziva gušavka (H 124);
usp. na Bodenskom jezeru xilx ( = »le goitreux, gušav«) Ribi, 1942,24. Ista je oso­
bina mogla u formalnoj vezi s nazivima na čuč- izazvati ihtionime čutura, čuka
(Srost).
30.11.2. Mislimo da naziv božjak za Stinc nije točno identificiran. H 50 ga
navodi za Korčulu, ali mi nismo taj ihtionim na otoku nikada čuli. Osim toga,
tvrdnja »božjaci tako nazvani jer imaju mali huhor na glavi«, nema osnove jer ni
S ni L nemaju nikakvih izraslina na glavi, pa će prije biti da je riječ o slinkama.
Biennius sp. (v. 7.2.1.; usp. i 12.3.2.3.). Božji u leksiji božji lenac (za Kaštel na
Rabu, H 50) po svoj prilici znači »ubogi«, »jadni« (v. glad i si.).
30.12. Za veći broj naziva za Labridae koje smo dovde analizirali može se reći
da su razjašnjeni, jer smo — barem se tako nadamo — uspjeli ukazati na njihovo
mjesto unutar morfosemantičke strukture znaka i lustava označene stvari. Za neke
od njih mogli smo iznijeti samo pretpostavke, tj. povezanost na formalnoj ili sadr­
žajnoj osi, pa su tako ti nazivi (slinavac, bukoč, potka, ralja, kosljaka, Jtrk) ostali
još uvijek bez etimološkog rješenja u pravom smislu. Nažalost, postoji još čitav niz
nerazjašnjenih i za nas n e ja s n ih naziva za usnače. Ta nas konstatacija u tolikoj
množini stilističkih formacija za izrazito afektivne sadržaje ne smije čuditi, jer,
iako ne znamo za u ovolikoj mjeri podrobno ispitivane popise za jednu relativno

177 Kako nije riječ o ribi iz britanskih voda, engl, razorfish (Chambers, 1753: rasorfish) može biti
samo prevedenica; v. Oxford Engl. Dict. s. v. Osim toga, razorfish je u engl, naziv i za školjkaša
Solen vagina; usp. frane, couteau, rasoir.
178 Etim. za palo! »velik nož što se za pojasom nosi«, v. Skok 2, 589.
179 Za istu sliku u nazivima slatkovodnih vrsta, usp. britva!, nož, hradva za Pelecus cultratus (H
52; 258; 50), a za druge slav. jezike. Leder 94.
180 Etim. za guša v. Skok 1, 637.

498
zatvorenu klasu na relativno ograničenom prostoru, možemo pretpostaviti da bi
se u navlas istoj situaciji našao svaki ispitivač iole bogatijeg korpusa fitonima,
omitonima ili sličnih taksonomija.

30.12.1. Među nerazjašnjenim nazivima za Labridae ostala su nam dva tipa

nepoznanica. S jedne strane, to su usamljeni izrazi nejasnog sadržaja, ograničeni
uvijek na jedno mjesto, dakle bez ikakvih varijanti, pa nam nije nimalo čudno što
ih ne znamo protumačiti. Međutim, nejasne su nam i dvije veće skupine naziva
koji su dobro potvrđeni na znatnijim arealima i koje smo zabilježili s velikim brojem
varijanti, pa ipak, uza sve to, nismo kadri ustanoviti ni motivacijski impuls, ni
vrijednost osnove. Preostaje nam samo da ih nanižemo po jednoj zamišljenoj i
arbitrarno uređenoj paradigmi, očekujući da nekom sine ona plötzlich eintretende
assoziation (Wartburg, FEW 21, p. III), koja igra tako značajnu ulogu u etimološ­
kim istraživanjima.
Prvi od takvih naziva su ihtionimi koji u osnovi imaju len- i lin-. Ako pođemo
(iako za to nema strogo lingvističkog razloga) od formalno najjednostavnijeg oblika
Una (Lbim), likovi sa deminutivnim proširenjem lenica. Unica181, lenička, lentie182
označavat će S koji su manji, dok će se augmentativni lik lenača odnositi na Lvir
koji je među L i S najveći. Tvorbe nultog stilističkog stupnja lenac, linac, lenec183
označavat će ili Lmer ili Stinc. Na lenača se formalno nadovezuje Šoljanov naziv
lignjača (RJ 694) za Lmer. Na linac se može nastavljati slinavac (Srost), za koji smo
(30.10.1.1.) dopustili i mogućnost prilagodbe prema ivanac. Linac može biti u
formalnoj vezi i sa inac (30.10.1.1.), ali inac ipak ne možemo uzeti za etimologiju
čitave skupine jer protiv toga govore oblici s e u osnovi. Obratno, ako pomišljamo
na apokopirano ze-lena, ze-lmka (30.2.1.), tome se protive likovi s t u osnovi, jer
se u dva tipa »ekaviziranje« i »ikaviziranje« ne mogu slobodno realizirati, a kako
oblika iz te osnove nema na južnoj polovici Jadrana184*, izostaje mogućnost dodatne
verifikacije pomoću ponašanja eventualnih »ijekavskih« realizacija. Nadalje, teško je za
tako nevrijednu ribu oscilantnih i afektivnih naziva pomišljati na etimološku vezu sa
imenima za slatkovodnu vrstu Tinca tinca L., koja se kod nas naziva lin, linj, lineš,
liniš, lenii (H 196; 199; 200; Stojićević 20; Fink Imenik 49), a to je vrsta koja pri­
pada zu den am weitesten verbreiteten Fischen Europas. Vom hohen Norden, von Schwe­
den und Firdand bis nach Sizilien herunter ist ihr Vorkommen konstatiert, auch von
Sibirien und Kleinasien ist ihre Anwesenheit gemeldet...«, E. Walter, Einführung
in die Fischkunde unserer Binnengewässer, Leipzig, 1913, p. 1418s. Preuzimanje
ihtionima iz slatkovodnih popisa veoma je rijetko, a, osim toga, Tinca tinca se
u našim priobalnim vodenim tokovima i jezerima (Vransko jezero na Cresu i
Vrana kod Biograda) uvijek naziva tenka186, pa i to govori protiv (balto)slavenskog
postanja našeg morskog ihtionima.

181 Linica vuga, v. 30.1.5.1.; kanj lenica, 29.1.1.1.

182 T a dva lika navodi I. Žic za Vrbnik (v. H 192).
183 Isto tako za Vrbnik (I. Žic ibid).
l8 * Prema našim terenskim ispitivanjima, ovi oblici nisu u upotrebi južnije od Dugog otoka.
183 Cit. u Leder 96. Vrlo iscrpna analiza Lederove nameće reviziju Skokova članka lin (l)u E R H S J
2, 304.
186 Naziv je preuzet iz tal. dijalekata; usp. tinca »tinca di mare«, ttbicMa »gado minuto« (Rohlfs,
VDS 738 i 769). Naziv se kod primorskog stanovništva upotrebljava, kako se vidi, za najrazli-
čitije vrste; usp. naše tenka za Balistes capriscus (?), 9.9.1.1. D . Lambì 1854, 28 tvrdi da se
neka kirnja zove tenka.

499
 Prema tomu, bit će bolje da (isključivo naše) oblike lenae, lim e i var., dok ne
budemo raspolagali sa sigurnijim elementima, ostavimo bez etimološkog objašnjenja.
Pri tom ćemo naglasiti da se oni ne nalaze ni u korpusu ARj iako su u narodu česti
i varijanti ima dosta187, pa i to može govoriti u prilog recentnijem nastanku naziva.
30.12.1.1. Drugu skupinu naziva nerazjašnjenog postanja karakterizira činje­
nica da varijante postoje u znatnom broju, no one su dijelom paretimološki moti­
virane, a dijelom su nam nejasne. Jedino što možemo tvrditi jest da su sve potekle
iz jednog polaznog oblika koji, nažalost, nismo kadri utvrditi. Svi ti oblici pokazuju
istu tvorbenu strukturu: ? > osnova + augmentativni morfemi -ačaj-aka i, kako
smo to na terenu utvrdili, sve označavaju Stinc. T o je još jedan razlog više da za
jedinstvo referenta pretpostavimo i jedinstvo etimologije. Evo tih ihtionima: sal-
mača, solnjaka, solnjača, sčlnjača, sólnjaca187188 (i ščlnjacica), šomjača, šSmjača, šaj-
maća. Njima treba pribrojiti likove koje navode drugi sakupljači: salnjaka, sonjača,
šamjača, šognjača189. Dva lika donosi ARj 17,444: šaimača od Zore i šajmača od
Pavlinovića190, Možemo tvrditi da je opravdano šamjača (sadržaj »šaren«, v. šaruja,
šarin, šarkica, 30.2.1.3.) nastalo sekundarnom motivacijom i da to nije polazni
oblik, jer se nikada ne tendira uklanjanju motivacije već obrnuto. Isto tako, moti­
vacija sa solnjača »posuda u kojoj se drži so«191, jamačno je sekundarna, jer: 1. ne
znamo za takav tip metafore u ihtionimiji, 2. ako -Inj- > -m j- još i možemo pret­
postaviti, ne vidimo tumčaenja za šajmača koje se protivi uzimanju solnjača »sol-
nica« za polazni oblik. Nadalje, kad bismo znali gdje se govori lignjača (v. gore
30.12.1. ), mogli bismo uzeti da je -gnj- u Šognjača nastalo nakon križanja sa lignjača.
Kao što vidimo, sve sama nagađanja...
30.12.2. Još jednu skupinu dokraja neriješenih naziva predstavljaju neki nizovi
ihtionima kod kojih možemo ustanoviti formalno podudaranje s nazivima iz neke
od već obrađenih skupina, ali nam ili tvorbeni elementi ili semantičke okolnosti
ne dopuštaju da im nedvojbeno naznačimo izvor.
S manje varijanti ali sa sigurnijom identifikacijom i poznavanjem izrazito
afektivnog sadržaja raspolažemo u nizu ptnžir, pinđir, pinžilić i penzir, koji svi
označavaju najmanje S bez razlike192. Zbog iste vrijednosti i zbog (s)pin- u osnovi,
tim likovima može se pridružiti i spinetm. Iako je tvorbeni morfem u ptnžir neo­
bičan, možemo pretpostaviti da je do naziva za najmanje S došlo djelovanjem sema
»oštar«, »šiljast« (v. 30.3.1.1.) konceptualiziranog kroz omitonim koji je sadržavao
taj sem. Poglavito zbog lika spincun, mislimo na naša imena za zebu (Fringuilla
coelebs) i vrapca (Passer domesticus), tj. za sićušne ptice: pinac, pinjac193194, pinčina
i finka, finkić, finko194, jer se podudaraju s brojnim romanskim (i ne samo roman-

187 N i Skok te ih tio n im e n igd je n e sp om in je.

188 Jednako, M . D e a n o v ić , Rad 344, 24 (b r. 555).
189 V. H 3 6 2 ; 3 8 5 ; 4 0 3 ; 415.
190 U ob a slučaja u z n ed o v o ljn u id en tifik aciju , n o n em a su m n je da je riječ o S tin c . Iak o s e nalaze
u A R j, S kok ih n e obrađuje.
191 P o tv rđ en o z a taj teren , v . A R j 15, 9 1 0 .
192 N e zn a m o da li je isp ravn a D ea n o v ićev a identifikacija za k om išk o pinzfr (Rad 3 4 4 ,2 4 , b r. 556) =
= C oris ju lis <j, ali to n išta n e m ijenja n a stvari, b u d u ći da je C oris isto tako m ala u sn ača.
193 Iako to H n e b iljež i, pinjac (g en . pinca), pinac je n a K o rču li oznaka z a vrap ca i za svak u m anju
p ticu . Skok ( ZfrPh 5 4, 2 0 9 ) za O m išalj n a v o d i pinkus, pinkuz, takođ er u zn ačen ju »vrabac«.
194 S v i s u ti o b lic i p o tv r đ e n i za H rvatsk o P rim orje i D a lm a ciju (v . H 2 , 336— 7).

500
skim!) ornitonimima od spineto »Fink« (usp. REW 6509a i nadasve FEW 8, 518—
—520). T i se rom. ornitonimi realiziraju, jednako kao i tal. apelativi pinzo, spun­
zone »pungiglione« (DEI 3606) s kojima su homonimni, bilo sa bilo bez početnog
i-: u toskanskom spinciane, pincione (DEI 3594), u apul. pinsu, spinsu »fringuello«
(Rohlfs VDS 1105)195. Za nas su najzanimljiviji južnotalijanski oblici: Otranto:
spinzo, spinai·, Reggio Calabria: spingimi (Rohlfs Lexicon 477 # EW UGr 2028)196
i nadasve, isto tako na jadranskoj strani Poluotoka, u tarentinskoj oblasti : spinzirš,
spenzirré (Rohlfs VDS 678), koji nam mogu objasniti i naš dočetak -šir, koji bi
bio polazni oblik za naknadne adaptacije pinđir, pinšilić. Bez obzira na etimologiju
stricto sensu, naime da li te oblike valja izvoditi iz grčkoga σπίνος (Lexicon 477),
ili iz grč. σπίνθ-ιον (EWUGr 2088 i Diz3Cal 2, 286), ili iz jednog latiniziranog
*spinthius, ili iz veoma produktivnog vulg. lat. *pincio, kako to hoće Wartburg,
južnotalijanski nam oblici ukazuju na ornitonim kao na izvorište našeg ihtionima, a
kod usnača takav je transfer lako prihvatljiv (v. 30.3. i dalje). »Slaba točka« izvođenja
penzir < južnotal. spenzirré leži u nepotvrđenosti tal. ornitonima u ihtionimskoj
službi i samo zato ga nismo svrstali u 30.3. među imena za Labridae gdje, po svemu
sudeći, ipak pripada; usp. pinculić, pinzulić, 29.3.6.3.
30.12.2.1. Nema sumnje da je kinjuša (jedan S) isto što i injuSica, hinjak, hinac,
V. 30.10.1.1. Za kincol (Srost) moramo pretpostaviti hibridnu rom.-slav. tvorbu.
Isto vrijedi za kinc°ar (Srost), gdje bi se na *kinac (gen. kinca), uz različitu moti­
vaciju (v. 30.1.5.), bilo dodalo morfem -ar ( < -avius).
30.12.3. Ni na što se ne možemo osloniti kod tumačenja nekoliko preostalih
naziva za Labridae. Valja naglasiti da se svi pojavljuju samo na jednom mjestu i
da (uz jednu iznimku) svi označavaju male S.
30.12.3.1. Za marinjan (Socell) bili smo predložili197 kao etimologiju grč. μα-
ρονος (Aristotel HA 6, 17 i 8, 19), no, kako se ta naša ranija pretpostavka temelji

19 5 W artburg (F E W 8, 5 2 0 , η . 8) istič e da i d ru ge jezičn e sk u p in e haben ähnlich gebaute benennun-

gen des vogels ( bret. p in t, engl, s p in k ...) , sv e su to n azivi više-m an je on om atop ejsk e ek sp resivn e
tvorb e. V iše o to m e, u sp . H . S u o la h ti, Deutsche Vogelnamen, Strassbu rg, 1909.
196 Za lik o v e u K alabriji, v. R o h lfs D iziC al 2 , 286.
197 V inja 1955 (2 ) 121.

501
samo na fonetskom podudaranju, a nikakav drugi oblik je ne podupire, bit će naj-
uputnije i taj ihtionim ostaviti bez rješenja.
30.12.3.2. ć tš (Lbim) može biti ekspresivna tvorba onomatopejske vrijednosti
nastala uz neki ornitonim, dok brmezdoć ispitanici smatraju za podrugljivu riječ.
Čarka (Srost), resinarka (Srost), fundator19 8, punka, šatra*199 i teta potpuno su
nam nejasni.
30.13. Za preostala dva roda ove velike porodice, Xyrichthys i Thalassoma
( a i g u našem popisu rodova u 30.), nismo našli sigurnih narodnih imena. Da ih
priobalno stanovništvo po nazivu ne razlikuje, vidi se i po tome što čak i P. Lorini
za Xyrichthys navodi očigledno skovani naziv šarko crljeni (šarko crveni, RJ 655),
dok za Thalassoma pavo hrvatskog imena uopće ne donosi. Naravno, naziva nema
ni u H.

,9 * T aj b ism o ih tio n im m o g li p rotu m ačiti p o m o ć u fundatür, n a H v a ru još ž iv o g n a ziv a za »veliki

ratn i brod« ( = u K o rču li karòcàda < v e n . corazzada »grande n ave d a battaglia«). U to m b i slu ­
čaju n a ziv b io n a sta o a n tifrazom i p rip ad ao b i ovd je sk u p in i 3 0 .5 .
199 V . ipak 3 0 .2 .1 .3 .

502
 SADRŽAJ

P redgovor ............................................................................................................................................................ 7

P la n djela. K ako se slu ž iti o v o m k n jigom . U p o trijeb ljen i zn ak ovi i sim b o li .............................. 13

I d io

0. O sn o v n e značajke strukture i postanja n ašeg nazivlja jadranske talasofaune .............................. 17

1. R ib e prian jalice ........................................................................................................................................................ 39

(P etro m y zo n id a e — E c h e n e is — L ep ad ogaster)

2. Pas i m a č k a ......................'..........................................................................................................................................49
(S ela ch ia )

3. P losn ata d ivlja r i b a ................................................................................................................................................... 69

(S q u a tin id a e — R ajidae — T o r p e d in id a e — T r y g o n id a e — M y liob atid ae)

4 . P losn ata fina riba ................................................................................................................................................... 8 9

(P leu ro n ectifo rm es = H eterosom ata)

5. L ijep a rib a ................................................................................................................................................................101

(C o ris ju lis / giofred i)

6. R u žn a rib a ................................................................................................................................................................113
(L o p h iu s — U ra n o sco p u s)

7. N ev rijed n a riba ...................................................................................................................................................... 12S

(B len n iid a e)

8. R ib e o tro v n ice ...................................................................................................................................................... 135

(S co rp a en id ae — T rach in id ae)

9. Č u d n ovata riba ...................................................................................................................................................... 145

(O rth agoriscu s — B alistes)

10. Z m ijolik e r i b e ........................................................................................................ · .............................................. 155

(A n g u illa — C on ger — M u raen a — C ep ola)

11. R ib e g l a s a l i c e ........................................... 169

(T rig lid a e — M orm yru s)

12. R ib e šiljaste i izd u žen e g u b ice .........................................................................................................................181

(X ip h ia s — B e lo n e — S yn gh ath id ae)

13. G la v o či — rib e o d ista v elik e glave ............................................................................................................... 193

(G o b iid a e)

14. N sjtra žen ija r i b a ......................................................................................................................................................2 0 7

(D icen tra rch u s — C h rysoph rys)

503
15. C ip al — rib a to b o ž e velik e g l a v e ........................ 221
(M u g ilid a e)

16. O d Z eu sa d o sv etoga P etra ............................................................................................................................. 251

(Z eu s faber)

17. M ek a riba ............................................................................................................................................................... 255

(G a d iđ a e — M erlu cciu s)

18. R ib e u paru I .........................................................................................................................................................2 6 9

(M u llu s su rm u letu s — M u llu s barbatus)

19. R ib e u paru I I ...................................................................................................................................................... 2 7 9

(S co m b rid a e)

2 0 . T u n i n a ......................................................................................................................................................................... 295
(T h u n n id a e)

21. Šn iurij lic e , gofi i d ru ge brze r i b e .................................................................................................................... 313

(T ra ch u ru s — L ich ia — S eriola — T e m n o d o n — C oryphaena — Sphyraena)

2 2 . G e r e .............................................................................................................................................................................. 33 9
(M a en id a e)

23. S ard ele i sitn a p lava riba .................................................................................................................................. 36 5

(C lu p eid a e — E ngraulidae)

2 4 . G a v u n i ......................................................................................................................................................................... 391
(A th erin id a e — A rgen tin a)

2 5 . B ukva i salp a .......................................................................................................................................................... 40 3

(B o x b o o p s — B o x salpa)

2 6 . O b o rita r ib a .......................................................................................................................................................... 413

(D e n te x — P agru s — P agellu s)

27. Šarag, fratar, p ie i špar ........................................................................................................................................ 427

(S p a rid a e jpartiml)
2 8 . U ša ta i k a n t a r .......................................................................................................................................................... 441
(O b la d a — S p on d yliosom a)

29. Pirka i kanjac i - n i pirka n i kanjac .............................................................................................................. 451

(Serran u s scrib a — Serranus cabrilla — P aracen tropristis h ep atu s)

30. S to im en e rib ice ................................................................................................................................................. 467

(L ab rid ae)

504
 Vojmir Vinja

JADRANSKA FAUNA
ETIMOLOGIJA I STRUKTURA
NAZIVA
DRUGA K N JIGA

L O G O S — SPLIT
1986
 31. CRNA RH

31. Sadržaj gotovo svih naziva za skupinu riba o kojoj ćemo raspravljati u ovom
poglavlju karakterizira uključivanje U arhisemantem »crn«, »taman«, »zagasit« koji
se konceptualizira u nekoliko sadržaja više ili manje izravno ili metaforički ispunje­
nih tim semantizmom. Bit će, naime, riječi o obitelji Sciaenidae, koju Lorini naziva
Krbi ili Grbi, a RJ Sjenke. U Jadranu su Sciaenidae predstavljene s tri relativno
česta roda:
Sciaena aquila (u daljnjem tekstu: Saq)
Corvina nigra (u daljnjem tekstu: Cni)
Umbrina cirrosa1 (u daljnjem tekstu: U ci)12
koje dobro i stalno razlikuju samo upućeni ribari, dok ih narodna upotreba veoma
često brka ili pak pod jednim nazivom obuhvaća dvije ili čak i sve tri vrste (v. naše
popise |81|— |83|), Miješanje narodnih imena i upotreba starijeg i novijeg sistemat­
skog nazivlja dobro se vidi i iz postupka naših autora u njihovim popisima, kojima,
doduše, nije svrha ni ihtiološka klasifikacija ni lingvističko zaključivanje3*5. Tako,
primjerice, J. Basioli (SRJ 135, 136 i 146) pod grb ( = Uci), h a m a ( = Saq) i k a v a la
( = Cni) navodi pučke nazive za sve tri vrste, dok kod B. Finke (MR 24,1972,173)

1 Uz arrosa dopušta se i varijanta cirrhosa (Tortonese, CLOFNAM).

2 U ovom poglavlju upotrebljavamo u našoj prirodopisnoj literaturi najčešće primijenjivane su­
stavne nazive (Pr., RJ). Stanje je u danas validnoj sistematici znatno drugačije, pa ćemo zato
kao i do sada dati uspoređenu sinonimiku iz suvremenih repertoara, kako bismo olakšali sna­
laženje u novijoj literaturi.
T o rto n ese opisuje Fam. Sciaenidae u 11, 139—146 i upotrebljava ove nazive:
Saq = Argyrosomus regius ASSO (uz sinonimne: Sciaena umbra, S. aquila, Johnius re­
gius i dr.)
Cni = Sciaena umbra L. (uz sinonimne: Corvina nigra, Johnius umbra, Sciaena nigra i dr.)
Uci = Umbrina cirrosa L. (uz sinonimno Sciaena cirrosa).
Vrsta Umbrina ronchus VAL. gotovo da se i ne pojavljuje u Sredozemlju. Najistočnija potvrda
njene pojave je Mesinski tjesnac.
CLOFNAM (obradila E. Trewavas) obrađuje Fam. Sciaenidae (4 roda i 7 vrsta) uz iste osnov­
ne sistematske nazive kao i Tortonese, ali uz znatno bogatiji historijski pregled sinonimike,
što je uostalom i osnovna svrha tog velikog repertoara (137.1.— 137.4.)
D ieuzeide (2,282—294) se služi tradicionalnim nazivima (Saq, Cni, Uci) uz neznatno variranje
u sinonimici.
FFA 577—579 navodi tri vrste kojima nazive i mi opisujemo, ali pod ovim sistematskim ozna­
kama:
Uci (2 F le l): Sciaena cirrhosa L.
Saq (2Fle2): Johnius hololepidotus LAC.
Cni (2Fle2): Johnius umbra L.
3 T o miješanje ističe još 1611. R. A. Cotgrave u svom poznatom rječniku A Dictionarie o f the
french and english tongues; usp. i FEW 14, 26.

5
nalazimo samo Cni = vranac, uz napomenu da su nazivi za Cni raznoliki i neu-
staljeni, pa da je zato »opravdano da se probije jezična barijera koja odvaja govor­
nike«4.
Kako svrha ove knjige nije klasifikacija riba po vrstama već ukazivanje na po-
dudaranja u postupku narodne denominacije bez obzira na pripadnost ovoj ili onoj
skupini, u ovom ćemo poglavlju opisati i nazive za biološki potpuno različitu vrstu,
tj. crnelja (Heliases chromis5) jer se gotovo sva njegova imena temelje na variranju
leksema crn-, a manji broj na semantizmu »crn« koji je sadržan kao osnovna semička
sastavnica u imenima pod drugim leksemima*56. Inicijalni denominacijski impuls
bio je gotovo svugdje isti: ribica je upadljivo crna pa odatle i tome odgovarajući
nazivi, a zato što je posvuda ima i još više zato što je nevrijedna, variranja izraza
istog sadržaja bit će izrazito brojna, dok će se u drugim sredozemnim nomenkla­
turama čak i samim izrazom nazivi za Heliases podudarati s imenima za Sciaenidae
(v. niže 31.1.1.).
31.1. Kao što smo vidjeli u dosadašnjim poglavljima, kod klasičnih je pisaca
— kao i u ovom slučaju kod nekih naših ispitanika (v. B. Finka, bilj. 4) — gotovo
nemoguće sa sigurnošću tvrditi koji se od pripadnika obitelji Sciaenidae kako zvao
jer se u Antiki vodi računa mnogo više o rodu nego o pojedinim vrstama. Podrobno
ispitivanje vrijednosti grčkih i latinskih ihtionima koji označavaju Sciaenidae odvelo
bi nas veoma daleko, a, po svemu sudeći, ni tada ne bismo bili kadri ustanoviti
nedvojbenu identifikaciju vrsta, jer su mjesta iz klasičnih autora vrlo često kontra­
diktorna čak i kod jednog pisca. Zadovoljimo se konstatacijom da su Grci za ribe
iz ove obitelji poznavali dva često spominjana naziva: xopaxïvoç, što je izvedeno
od x6pa£ »gavran« i cndaiva što je izvedenica od cnudć »sjena«. Tim nazivima odgo­
varaju u rimskih pisaca preuzeto i prilagođeno coracinus (pored jamačno istoznač­
nog corvus) i sciama, pored prevedenice umbra. Nedvojbeno je da su ti ihtionimi
označavali jednu, dvije ili čak sve tri Sciaenidae, ali se nećemo upuštati u beskorisno
nagađanje da li su se odnosili na Saq, Cni ili na Uci, jer i današnji njihovi formalni
nastavljači označavaju dvije ili tri vrste.
Budući da su izrazi klasičnih ihtionima sačuvani do danas po Sredozemlju,
razmotrit ćemo ih navodeći uz njih sinonime i epitete, kako bismo sa što više argu­
menata istakli njihovo pripadanje semičkoj skupini »cm«, »taman«, »zagasit«, a i da
bismo raspolagali s meritornim razlozima kad ih budemo navodili kao etima nekim
našim živim oblicima.
31.1.1. Kod grčkih se pisaca veoma često pojavljuje xopocxïvoç, izvedenica od
xópai-, -axoç koja se, očigledno zbog boje, javlja kao fitonim, ornitonim i kao ihtio-

* Neće biti riječ o jezičnoj barijeri, koja »otežava sporazumijevanje čak i do te mjere kao da su po­
srijedi nazivi iste ribe u različitim jezicima« (Finka, /. c.), već o postojanju triju sličnih vrsta
koje netko razlikuje, dok ih netko smatra istom ribom. T e su vrste toliko slične da su dugo vre­
mena predstavljale poteškoću i samim specijalistima, kao što ističe Tortonese (11, 139): »Nei
riguardi di questa importante famiglia sono insorti complessi problemi classificativi e no-
menclatoriali, che hanno determinato fastidiosi ma inevitabli cambiamenti di nomi sia generici,
sia specifici...« Tek je E. Trewavas sa svojim radovima iz 1962. i 1964. dovela klasifikaciju u
red koji danas vrijedi, i to prvenstveno ispitujući strukturu plivaćeg mjehura u tih riba.
5 Crnelj spada u Fam. Pomacentridae (Dvonoždrvke, Lorini) koja je u Sredozemlju zastupljena
samo s tom vrstom. Pr (i RJ) ga nazivaju Heliases chromis, a Tortonese (11,186) i CLOFNAM
(144.1.) Chromis chromis L. Jednako postupa i FFA 584 (2Flj). Dieuzeide (3, 69) upotrebljava
istu oznaku, ali kao sinonim navodi Heliastes limbatus C. V.
6 Do istog zaključka dolazi i J. Cotte 55 : »II est quatre poissons méditerranéens dont les noms
vulgaires sont bien semblables : Heliases chromis, Sciaena aquila, Umbrina cirrosa, Corvina
nigra«.

6
nim 7. Da se riba tako naziva zbog tamne boje, zaključujemo prema Opijanovu
navodu (H ai 1, 133): xopocxïvov è7iwvujj.ov aïôoTU XP0lTλ dok se u jednom Ari-
stofanovu fragmentu (ap. Athen. 308f) naziva ribom »crnih peraja« (fxeXàvo7tTépuÇ).
Numenije joj pridaje epitet h m yloç »boje noći«8. Ostale potvrde, koje su naročito
brojne kod Aristotela (HA 5 ,9 ,5 ; 6,16,5 ; 8,17,1 ; 8,20,7 ; 8,29,3; 9,3,1 i dr.) dijelom
dobro pristaju vrsti Saq, ali su neke od njih i proturječne, tako da su neki stariji
grecisti i ihtiolozi pomišljali da je xopaxïvoç sinonim za ptsXàvoupoç (v. 28.1.9.), a
drugi da je xopaxtvoç = <j«Trépèy)ç. Još više zabune unosi Atenej kad na jednom
mjestu (294a) navodi da je xopaxîvoç, kojeg love u Italiji, najnevrijednija riba, dok
drugdje (309a) hvali izvanrednu kvalitetu iste ribe (ili ribe istog imena?) koju love
u Nilu. Istu ribu spominje i Strabon (17, 2, 4) među nilskim vrstama.
U lat. izvorima nalazimo mnogo češće izravni grecizam coracinus, dok preve-
denicu corvus u ihtionimskoj službi srećemo samo kod Plinija u popisu iz 32. knjige,
no i tu je, po svemu sudeći, riječ o istoj ribi9, iako bi se iz istog Plinija (5, 51 ; 9, 68)
moglo zaključiti da se coracinus nalazi samo u vodama N ila101. Problem se rješava
ako prihvatimo Cuvierovo mišljenje da je termin coracinus ipak označavao dvije
vrste: znatno veću ribu iz Nila ili pak koju od naše tri vrste i malenog crnelja (Helia-
ses chromis). To tim više što i sam Plinije na dva mjesta spominje salsamenta cora­
cinorum, a znamo da se i dandanas, primjerice na Korčuli, cmelji sole (cf. PomEnc
2, 286).
Bilo kako bilo, oblik coracinus sačuvao se do naših dana u tal. i to kao oznaka
baš za Heliases. Za Napulj nam ga Pr i znatno noviji Penso potvrđuju u obliku
guarracino. I sam Meyer-Lübke ima članak (REW 2218) CORACINUS »Umber­
fisch« ( = Saq) > ait. coracino, neap. guarracinë, a Paolo A. Faré u svojim Postille
italiane cd R E W (p. 129) navodi »cosent. gtoarračinu 'anthios sacer’, karračinu
'sorta di pesce’ (Alessio RIL 77, 652)«11.
Naprotiv, lat. oblik corvus kao ihtionim nesrazmjerno je bolje zastupljen širom
Romanije12 i to za sve tri Sciaenidae, pa će o njegovim romanskim, našim i ostalim
refleksima biti u idućim odjeljcima više govora.
31.1.2. Najviše formalnih preobrazbi doživio je duž naše obale latinski oblik
corvus (REW 2269). Iz velikog broja varijanti može se sa sigurnošću tvrditi da je
u naš jezik preuzet iz dalmatskoga: »II serbo-croato krb testimonia la presenza di
corbus nell’antico dalmatico«13. Jednako je odlučan i Skok ERHSJ 2, 184 (usp.
nešto drugačije tumačenje u Term. 47).

7 Boisacq493—4; Chantraine D ELG 565; Frisk 1, 917.

8 Sam Atenej pak predlaže teško prihvatljivo etimološko tumačenje prema kojem bi do naziva
ribe bilo došlo zbog toga što ona neprestano trepće zjenicama (t<xç xôpaç xlveiv...).
9 »Cet auteur (sc. Pline), sans doute, n’a a pas remarqué cette identité. Il est probable qu’il a
employé le terme latin quand il a écrit Corvus, tandis qu’il a fait une transcription du grec quand
il s’est servi du terme Coracinus«, J. Cotte 54.
10 U 32. knjizi navodi opet da je coracinus i slatkovodna i morska riba! I Marcijal (13, 85) ističe
neobičnu ukusnost nilske ribe istog imena.
11 Skok (2,49) odbacuje izvođenje karaš (slatkovodna vrsta Carassius carassius L .) iz grč. xopotxïvoç
12 Usp. REW 2269; FEW 2/2, 1239; P. A. Faré, Postille al R E W 131. Ovaj posljednji navodi čak
7 južnotal. oblika ali uz oskudnu naznaku značenja »pesce di mare di color nero« (dodatak je
od C. Salvionija), a to oduzima snagu Battistijevu prigovoru (BALM 4, 43) da je posrijedi
bizantinizam.
13 C. Battisti, BALM 4, 43; v., međutim, manje odlučno mišljenje istog autora u BALM 2—3,
81.

7
 Od neizvedenih likova zabilježili smo kod nas krb, grb, hrb te korba i harba14
dok su rom. izvedeničke tvorbe znatno brojnije i nastale su uz umanjenička proši­
renja: harbul, kurbet, korbet (u M. Lošinju kòrbeto), korbea, korbel, kurjel, kurijall s ,
kurjal, kurjan. Dok je većina tih ihtionima za današnji jezični osjećaj nemotivirana,
daljnje transformacije odvode nazive prema drugim semantizmima: kurben, kur-
beš, kurber, kurbel, kurbelj, kurbeja i kordel. H 182 navodi bez ikakve oznake i naziv
brblja (?).
31.1.2.1. I znak i metafora uvelike se eksploatiraju u isto tako brojnim izve­
denicama u ostalim sredozemnim nomenklaturama: alb. korb i z i (Peshq. Shq.
132), korb battlash (Rakaj 1970, 9); rum. corb de mare, corvina (Vasiliu 335)16;
ven. čorbo, corbeto17 (A. Ninni 112; E. Ninni 135); Elba corvallo, coravallo, corvina
(Cortelazzo 63); Ligurija pescio crovo (Tortonese 11, 142); abr. andicòrvè, còrvè
(bastardë, de scòje), curëvàuttë (Giammarco 11; 100; 111); Bari cùrruë, cuèrrue
(Scorcia 1974,33); Catanzaro curvèddu (Penso); cuerve ( Taranto 44);kalabr. cuorvu,
curivieddu (Rohlfs, D izlC a l 1, 257 i 261); malt, gorbell, gurbell (pored gharap iz
arap. yurab), Aquilina 542— 544; kat. corb, corbina, corvallina18, escurbai19 (Lo-
zano); španj. corvina, corvallo (Lozano); port, corvina, corvinata (Castro 153);
prov. courp, crovu (Monaco), Dieuzeide 2, 286; franc, corbeau (de mer), Rolland
3, 172. Slična je situacija i u arapskom jeziku u svim zemljama oko Mediterana:
kerbal (Sirija), kerbel (Liban), escorbaï, kuorv, kurv, kurvina, kuvr (Alžir), elcorb
(Maroko), korbus, karbû, korbos (Tunis); za više detalja, v. Oman 162— 163.

31.1.3. Posebno je pitanje odakle potječe naziv krap19a. Tako se Cni (i Uci)
naziva na Mljetu, po dubrovačkoj okolici i usamljeno u Ulcinju. Nikako ne smije­
mo vidjeti u tom obliku još jedan refleks latinskog corvus, u prvom redu zbog
bezvučnosti dočetnog konsonanta. Prije će biti da je krap riječ istog postanja kao i
naša oznaka za slatkovodnog šarana (Cyprinus carpio L.). T o mišljenje zastupa
Skok 2, 179, ali nije odlučan u pogledu etimologije tog naziva. Za praslav. *korpb
navodi da »naliči na grč. xa7tpïvoç«, ali taj nam navod ništa ne pomaže jer ne znamo
što grčka riječ znači i tko je bilježi. C. Battisti (BALM 2—3,81), naprotiv20, smatra
s dovoljno razloga da je naše krap, jednako kao i rusko karp, korap, nastalo meta-
tezom od i.-e. naziva za šarana jednako kao i lat. cyprinus < grč. ximpïvoç (Aristo­
tel, Hesihije...).
U prilog prihvaćanju takva tumačenja govori još nekoliko Činjenica. S jedne
je strane Mikaljino (i Stullijevo21) karplkrap (ARj 4,870; 5,464) i, što je ovdje

14 ARj 3, 575 navodi D. Lambla; cf. Botteri, G1HND 6, 1891, 145. N e znamo što reći o nazivi­
ma havba i havka, što ih donosi A. Korlević, NV 12, 1904, 53 (v. H 126 i 127). Bit će da su
posrijedi kriva bilježenja.
15 Skok 2, 184.
16 Kako je samo Cni zastupljena u Crnom moru (Fiches FAO), na tu se vrstu odnosi ruski ti
gorbyl (Promyslovye 593). Bugarski, naprotiv, pozna samo prevedenicu morska vrana (Drenski
200).
17 »...Venetis corbetus quasi corvulum dicerent«, Gesner, Nomencl. 53.
18 Iz kat. su i sardski ihtionimi corbdl’u, garbdl’u, gorbal’u, Wagner DES 1, 379.
19 Kat. corb, čorbu, corball, A. Griera, BDCat 11, 1923, 45.
19* V. sada o tome V. T . Kolomiec, 1978, 20—21.
20 Obzirom na brojne previde i neopravdane »zahvate« u Skokov tekst, ne može se isključiti da
je i u Skokovu rukopisu stajalo xu7tpïvo<;,
21 Očigledno je pogrešna Stullijeva identifikacija »cheppia, pesce di mare«, »clupea«, »thryssa«.

8
možda još važnije, oko Splita, dakle na posve odjelitu arealu, zabilježili smo za
Uci naziv kòraf (Okrug na Čiovu). U samom Splitu, pak, utvrdili smo prilagođeno
škrapan, a do tog je oblika došlo paretimološkim naslanjanjem na škrapa22 »buca,
incavatura ne’ sassi« (Della Bella), jer ribari kod pripadnika obitelji Sciaenidae
lako uočavaju karakteristično sklanjanje .te ribe po rupama23. T i se podmorski
procjepi, čak i na mjestima gdje za Cni ili Uci nije u upotrebi naziv konj (v. 31.1.3.2.),
nazivaju pomoću hrv.-rom. hibrida konjeve. Pored likova kòraf i škrapan, kod dru­
gih pisaca i drugih sakupljača ihtiološkog nazivlja nalazimo i škrap (Lorini); skrap
(za Split, H 376)24; škrapnjak (za Brač, A. Ostojić GIHND 2, 1887, 122)25.
Ukratko, budući da je riječ o anadromnoj vrsti26, koja i morfološki, a naro­
čito bojom nalikuje na šarana, dopušteno je tumačiti njezin naziv veoma starim
prenošenjem imena sa slatkovodne vrste27.
31.1.3.1. Naši nazivi za Sciaenidae pokazuju još jednu posebitu jadransku crtu:
najrašireniji mediteranski sadržaj »corvus« nije kod nas preveden, dok se sadržaj
drugih naših imena (primjerice »konj«) ne pojavljuju u nomenklaturama drugih
sredozemnih naroda. Takvu situaciju nalazimo samo kod naziva za vrste koje se
ne love u velikim količinama, ali su tražene i relativno visoko cijenjene (usp. uvod
u pogl. 14.).
Drugačije bi bilo kad bismo prihvatili prijedlog, što ga je uz obilje detalja
iznio B. Finka (MR 24, 1972, 173), da se kao »glavni naziv« (termin) za Cni uzme
lik vranac, jer bi valjalo zaključiti da se za termin odabire ako ne baš najprošireniji,
a ono barem relativno prošireni i nedvojbeno potvrđeni naziv koji će, naravno,
udovoljavati i ostalim uvjetima. Međutim, naziv vranac ne udovoljava osnovnom
uvjetu, tj. »teritorijskoj proširenosti« jer u narodu za ovu vrstu gotovo i ne
postoji.
Pogledajmo izbližega geografsku zastupljenost, a prema tome i terminološku
opravdanost lika vranac. Šoljan (RJ 461) ga postavlja na prvo mjesto među nazivima
za Cni, ali ga P. Lorini uopće ne spominje28, što je veoma indikativno, kad se zna
kako se ta dva pisca odnose prema ihtionimskim kovanicama. H 452 navodi vranac
kao naziv za Cni nedvojbeno samo za Ravu u zadarskom otočju, dok su ostale
njegove identifikacije za vran (-a, -ak) vrlo nesigurne29, a iz navođenog je kon­
teksta vidljivo da se odnose na Labridae, a ne na Sciaenidae. ARj (21, 366 i d.)

! l Za taj veoma prošireni geografski termin, v. ARj 17, 677—8, a za etimologiju Skok 1, 274 (s.
v. Criapis); usp. i J. Schütz, Die geographische Terminologie des Serbokroatischen, Berlin, 1957,
str 42. i 97; za udio term ina u ihtionomija v. ovdje 13.3.2.3. i 18.4,1.1.
23 »Animal très peureux, recherche les fentes des rochers dans lesquels il trouve un abri plus sûr«,
Dieuzeide 2, 292; »È specie comune lungo i nostri littoraii, su fondali scogliosi, si trova spesso
nelle grotte«, Tortonese 11, 143.
24 Sumnjiv je oblik škrob, koji H 410 navodi bez oznake lokaliteta ili izvora.
25 Naravno, ne može se kao etimon prihvatiti Deanovićevo »srlat. carp(i)o, -onis »šaran«; tal.
carpio...* Anali H I J A Z U Dubrovnik 3, 1954, 162.
26 »Oft in Flussmündungen«, FFA 577; »Frequenta le lagune salmastre, essendo assai eurialino«,
Tortonese 11, 145; »Prava su mu obitavališta oni predjeli gdje je stalan i obilan priliv slatkih
voda, naročito oko ušća rijeka. Zalazi i u vode tekućice«, J. Basioli, SRJ 135.
2 7 Naš ispitanik u Mlinima naziva Uci krap vodeni (sic!), u Baošiću se pastrva zove divlji kurjal,
a u Privlači se Uci naziva som\ Dakle, miješaju se nazivi za slatkovodnu i morsku ribu.
2 8 Petar Lorini nema lika vranac ni za jednu riblju vrstu, a uopće ga ne spominje ni J. Basioli u
SRJ.
29 Vrana, koje H 452 prenosi iz Lorinija 47 i svrstava pod Cni, nije krb, već Labrus merula. Isto
vrijedi i za naziv vrana koji H bilježi na Silbi.

9
ne bilježi ihtionima vranac, a vrana (sa dvije potvrde) oznaka je ondje samo za
Labrus merlila. PomEnc 7, 281 donosi vranac za Cni samo u članku o sportskom
ribolovu, gdje je očigledno preuzet iz RJ. I, na kraju, u našem korpusu nalazimo
desetak likova izvedenih iz osnove vran- i to odreda za Labridae, uz jednu nesi­
gurnu identifikaciju vrana = Uci za Bol na Braču. Vranac i vranak smo zabilježili
za Labrus merula (30.1.2.).
Na temelju svega toga lako je zaključiti da o nekoj »teritorijalnoj proširenosti«
naziva vranac za bilo kojeg pripadnika obitelji Sciaenidae ne može biti govora i da
nema »opravdanja da se liku vranac odredi terminološka funkcija«, pa je i izlišno
navoditi da je »prema tom osnovnom nazivu umanjenička izvedenica vrančić, a
uvećanička vrančina«, jer se praktički od svakog ihtionima, ako se to baš hoće,
može izvesti deminutivni i augmentativni lik.

31.1.3.2. Već smo istakli da istočna jadranska obala označava Cni s veoma
proširenim nazivima kojima je sadržaj »konj«. Ako bismo među svim nazivima za
Sciaenidae tražili koji je naziv geografski najprošireniji, lako bismo utvrdili da su
baš ihtionimi s tim sadržajem najzastupljeniji uzduž čitavog našeg obalnog poteza.
Ta se distribucija grosso modo može ovako sažeti: domaći izraz konj zabilježili
smo na 32 točke, a aloglotski kavalo, kavala i var. čak na 47 mjesta. N iti jedan od
ostalih naziva za Sciaenidae ne pokazuje ni približno sličnu proširenost. U z konj
postoji dijalektalna realizacija kon, dok aloglotski termin, kao što se može očekivati
kad je posrijedi strani elemenat koji je k tome i trosložan, pokazuje znatna akce-
natska i formalna variranja: kàvala (uz kavala i kavâla), kàvalo (uz kavalo), kaval,
kavalin, te s prefiksalnom determinacijom peh -, koju često nalazimo kad ape­
lativ prelazi u ihtionim: pehkàvalo, pehkàvàl i pètkaval', usp. tamburo uz peh-
tamburo (9.5.) i martel uz pešemartelo (2.4.1.).
Dva su tipa različito potvrđena. Aloglotsko kavala »neka riba. Corvina nigra«
prenosi Budmani (ARj 4, 904) iz Kolombatovića, a odatle ga preuzima i Skok 2, 66,
no, valjda zato što nije poznavao ihtionimsku vrijednost za sinonimno konj, ne
povezuje ga s drugim riječima poteklim iz lat. caballus i ostavlja bez ikakva objaš­
njenja30. Takav je postupak za Skoka neobičan. Lorini donosi kavala, ali ne bilježi
konj. Šoljan postupa obrnuto: on u RJ 383 svrstava konj među nazive za U ci, ali
kavaQa) ne spominje. Ihtionimsku vrijednost domaćeg konj, unatoč znatnoj ra­
širenosti, ARj ne pozna, pa ga zato ne nalazimo ni kod Skoka. Samo kavala »corvo
di mare« bilježe Parčić i Deanović-Jernej31, dok H (157 i 172), naravno, donosi
oba naziva32.
Kako talijanska obala nasuprot našoj ne pozna nazive za Sciaenidae sa sadrža­
jem »konj«3334, moramo zaključiti da su oba tipa, tj. tuđi i domaći, nastala na našoj
strani. Nije, međutim, lako utvrditi da li je konj prevedenica od kavaP A ili obrnuto,
a niti da li je uopće riječ o kalkiranju, to tim više što kod aloglotskog termina postoje
realizacije u oba roda, dok se u domaćem realizira samo muški rod.

30 U Terni ne nalazimo ni konj ni kava ka).

31 Uz točnu identifikaciju Corvina nigra.
32 H nema pravo kad naziv konj iz M. Medica (Bilješke III, 1925, 14) uzima kao oznaku za Cni,
jer ondje jasno stoji da je u Karlobagu konj »sličan druzeli ali veći od nje«. Očigledno je da je
tu riječ o jednom od dva varijeteta Coris. O tome je već bilo riječi u 5.3.1. i 5.6.1.; v. popis |99|.
33 Enrico Rosamani (1975) str. 51 navodi cavalo ( = Umbrina drrhosa) samo za Veli Lošinj i Za­
dar, dok ga u talijanskim popisima nema.
34 B. Finka bez dvoumljenja smatra da je konj »direktna prevedenica riječi caballus«.

10
 Sadržaj »konj«, koji je ograničen na našu obalu, mogao je nastati zbog toga
što je domaći ekvivalenat za corvus bio »zauzet« kao oznaka za drugu isto tako crnu
ribu (Labrus merula), a oznaka vran je u najčešćoj sintagmatskoj vezi upravo sa
sadržajem »konj« i to s vrijednošću »crn«35. Kako uz kaval(a) ne nalazimo vari­
janti koje bi dopuštale bilo kakvo zaključivanje o dalmatskom posredstvu, morat
ćemo zaključiti da su kaval, kovala i konj recentniji nazivi ili, kako bi rekao Bartoli,
predstavljaju prema krb, kurbel, kurjal... la fase seriore.

31.1.3.3. Sami nismo zabilježili drugih naših naziva za Sciaenidae koji bi bili
izazvani tamnom bojom ribe. H 249 navodi mrkuša36, koje za njim prenosi i B.
Finka (/. c.), ali taj naziv, koliko mi znamo, nije potvrđen u narodu37. Bit će da
ga je Šulek skovao kao skupni naziv za obitelj Sciaenidae (v. ARj 7, 69).

31.1.4. Izraz drugog grčkog naziva za ove ribe — axiouva od cnaó. — nije se
kod nas sačuvao, ali su se zato održali ihtionimi koji nastavljaju njegov lat. ekviva­
lenat umbra »sjena« (REW 9046). Linné je 1758. spojio grč. i lat. izraz u sistematski
binom Sciaena umbra ( = Cni), a prvi je poslužio i kao skupna oznaka za obitelj.
Već smo u 31.1.1. naveli mjesta iz grč. autora koja opravdavaju upotrebu
takve metafore za označavanje ovih riba, a najrječitiji je svakako Numenijev epitet
èwu'/loç »(riba) kao noć (tamna?)«. Semički poticaj sažimlje Rondelet u tvrdnji:
»Nomen habet axiocwa vel umbra a colore nigrescente« (De pise. mar. 133)38.
Sadržaj »sjena« bio je produktivan u grč. ihtionimiji: pored cxtaivoc nalazimo
axiouvlç (Galen), oxiaSeûç (Numenije, ap. Athen. 322f), axiaOlç (Epiharmo)39,
ali, osim u novogrč. skiós (PMCM 152; CLOFNAM 137.1.1.)40 i u turskom
e$kina, i$kine (Nalbandoglu 21), eskina (M. Nicolas 77)41, izraz nije prodro na
zapad od Grčke. Plinije, koji ni na jednom mjestu ne spominje lat. umbra, navodi
sciaena (9, 57), a u popisu (32, 151) nabraja sciaena i sciadeus*2.
Zapadno od grčkoga, sadržaj se »sjena« pojavljuje pod izrazom umbra koji će
također biti produktivan43. Nalazimo umbra kao ihtionim kod Enija, Varona (LL
5, 77), Ovidija44, Kolumele (8, 16, 8) i to uvijek uz napomenu da je riba dobila to
ime zbog tamne boje: umbrae, quia colore umbrae sunt (Izidor, Etym. 12, 6, 6).
Kod nas nalazimo nastavljače lat. umbra na krajnjem jugu, u Boki Kotorskoj,
i na krajnjem sjeveru, u Istri. Južni areal pozna neizvedene oblike ombra i ombla,
dok gornji pokazuje izvedene i paretimološki prilagođene likove ombrela, umbrela

35 Za brojne vrijednosti riječi vran, usp. ARj 21, 365—6.

36 Od mrk »crn« (ARj 7, 61); etim. v. Skok 2, 467—9.
37 Ne znamo otkuda Basioliju SRJ 146 naziv mrguša. Nije li to omaškom mjesto mrkuša?
38 Da neke ribe vole prebivati u sjeni tvrdi i Opijan u Hai 4, 422 («piXôcrxtoç za ircTcoijpoç).
39 Cf. Liddell-Scott, ss.w .i Strömberg 27.
40 Za novogrč. oxiéç, v. Hoffman-Jordan 269 i Bikélas 226.
41 M. Nicolas nema pravo kad za tursko eskina b. misli da predstavlja »une déformation du fé­
minin grec oxôXa = 'chienne’«.
42 E. de Saint-Denis 102 smatra da sciadeus označava kod Plinija ombre đ , a sciaena ombre Ç .
Za takvo zaključivanje nema baš nikakva temelja jer se dva latinizirana grčka oblika razlikuju
samo po gramatičkom rodu, a Plinije za sciadeus ne navodi ni riječi komentara.
43 Ernout-Meillet DEL 745.
44 »...corporis umbrae liv en tis« . Hai 111.

11
i lumbrela4S. Osim toga, italofoni govornici zapadne Istre, kako bilježi E. Rosamani,
1975, 114 i 187, poznaju također izvedene oblike ombrèla, ombréina, Umbriela*6.
Naši su nastavljači latinskog ihtionima slabo potvrđeni u popisima. Inače
veoma bogati H ne navodi ni jedan od tih oblika, jednako kao ni RJ47. ARj 19, 551
bilježi umbra »vrsta ribe« iz Popovićeva srp.-njem. rječnika. Kod Skoka (2, 184)
nalazimo doslovce: »vrsta kurijala je ómbra (Muo, od lat. ombrina)«, ali se ta riječ
posebno ne obrađuje, pa mislimo da tekst u zagradama, tj. »etimologija« nije Sko­
kova.
31.1.4.1. Distribucija tal. oblika koji nastavljaju lat. umbra značajno se podudara
s našom. Neizvedene likove nalazimo samo na južnom dijelu jadranske obale i
to: ombre u Tarantu, koje nam potvrđuju Penso i Taranto 45, te lumbra koje bi­
lježi Penso za Bari. Molfetta također pozna ómbre (V. Valente, BALM 5— 6, 145).
Čini se da su ti likovi u uzmicanju, jer već Scorcia 1974, 159 navodi kao naziv za
Uci u Bariju ombriënë, uz naznaku da je to voce aggiornata (presa dall’italiano),
a Rosaria Scardigno (Diz. molfettese-italiano, 360) navodi oblik ombrate. Brojniji
su izvedeni likovi48 4950: tal. ombrina; timbrale, ombrina (za Lecce, VDS 786); ambrina
(Catania, Penso); abr. umbràïnë (Giammarco 458); Elba ombrina, ombrina (Corte­
lazzo 79); Korzika lumbrina (Portovecchio), ombrina (Bonifacio), G. Massignon
34; sard. ombrina, lumbrina (Wagner DES 2, 559). Galoromanski teritorij pozna
izvedene i neizvedene oblike, a naziv se prenosi na brojne slatkovodne vrste. Tako
još u srednjofranc. umbre, ombre49 i ambrette; u Marseilleu i Aixu oumbro i ombrino,
oumbrino (FEW 14, 25); Rolland 3,172 bilježi za Niču oumbrina. Suvremeni franc,
termin je ombrine (Boudard 321, Dieuzeide 2, 292).
Sadržaj »sjena« izražen je domaćim sredstvima u njem. Schatten, Schattenfisch,
Meerschatten, engl, shadowfish (OED, s. v.) i u turskom gölge b. (M. Nicolas 78)5°.
31.3.5. Za Sciaenidae postoji i niz drugih naziva kojima semički poticaj valja
tražiti ne više u tamnoj boji već u biomorfološkim osobitostima, crtama ponašanja
ili pak u staništu što ga dijele s drugim ribama. Svi su ti nazivi izolirani, u upotrebi
su uglavnom na po jednom mjestu, gotovo da ne pokazuju varijanti, pa je time
njihovo etimološko tumačenje otežano, a mogućnost da predstavljaju rezultat ne­
očekivanih paretimoloških preobrazbi to veća.
31.1.5.1. Poznata je činjenica da mnoge Sdaenidae proizvode svojevrsne zvu­
kove slične »mukanju krava pomoću velikog ribljeg mjehura, koji ima komplicirane
granate privjeske. Ovi se glasovi čuju i kada je riba na dubini većoj od 30 m«, (PomEnc
3, 196)51. Kako ta njihova karakteristika nije bila povodom nastajanju većeg broja

4 5 Ernout-Meillet navode iz glosa izvedenicu umbrilla.

46 Rosamani navodi i lik ombrìa, ali ga neispravno identificira kao »cernia di fondo, Iohnius umbra
e Polyprium cernium«, upućujući na P.-S. 29, tj. na opis i nazive za kirnje. Ombrìa je, međutim,
samo jedna Sciaenida, a nikako kirnja.
47 Prevedenicu sjenka, koja u narodu ne postoji, navodi Šoljan RJ 383, 462, 461 i Basioli SRJ 136.
48 Statut grada Molfette iz XV st. spominje pisci corouli e om b ra li (V. Valente, /. c.).
49 Iz franc, je vrlo rano posuđeno engl, umber (FEW 14, 26): usp. nizoz. ombrevis (OECD 244 i
591).
50 Još češće za Salmonidae i Thymallidae (Thymallus thymallus).
51 »Capables de produire des sons, plusieurs espèces sont connues sous le nom de Poissons-tam­
bour. Vessie natatoire toujours bien développée et pourvue d’appendices particuliers; elle
peut être mise en vibration à l’aide de muscles pairs tendus entre le péritoine et les muscles
de l’abdomen postérieur. Des sons percutants et des croassements peuvent être perçus surtout
à l’époque de la fraie«, Luther-Fiedler 102—3; usp. Dieuzeide 2, 286; Boudarel 323; FFA 577
( Trommelfische); Tortonese 11, 139.

12
naziva, nismo takva imena za Sciaenidae ni spominjali u poglavlju o »ribama gla-
salicama« (11.). U nekim je sredozemnim nomenklaturama njihovo glasanje našlo
odjeka u jasno motiviranim nazivima, kao što su već spomenuti franc, tambour
( = »bubanj«) ili kanarski naziv za Sciaena ronchus španj. roncador ( = »rkač«)52,
što ga navodi Lozano 331. Međutim, do takve je konceptualizacije došlo i u nekim
našim nazivima. Mislimo pri tom na ihtionime ôrgo, ârgo i àrgan. Prvi smo uz
nesigurnu identifikaciju (Uci ili Cni?) zabilježili u Lumbardi na Korčuli, ali ga
donose i Lorini, RJ 383 i H 267. Ostala dva naziva nisu do sada zabilježena. Radije
nego da pomišljamo na »orko < orcus, poznato biće iz pučke mitologije u podzem­
lju« (Finka MR 24, 173), uzet ćemo da su tri naziva potekla iz dviju realizacija
zajedničkog etima organum ( < grč. opyavov) > tal. òrgano (REW 6097). Zbog
ispuštanja zvukova, ôrgo se nastavlja na organ »orgulje« jednako kao što su nastali
nazivi za druge ribe glasalice: tal. òrgano, pesce òrgano (P.-S. 101; Penso), sard.
òrgunu (Wagner DES 2, 192) ili u N id orghe (Rolland 3, 177), koji se s našim orgo
posve podudaraju na oba plana znaka53. Paralelno s tim tumačenjem nameće se i
interpretacija za ârgo, gdje raspolažemo i s dragocjenom varijantom àrgan, tako
da možemo postaviti

orgo (riba) : organ (sprava) : : argo (riba) : organ (sprava)

Argan je naime uzduž naše obale »sprava za istezanje brodova na škver«, »istezalo«,
»Winde«, »machina scansoria« i »stožerni dio tijeska za masline«54, koji pri svakom
okretaju poluge škripi, pa je i to bio poticaj za ihtionimsku metaforu. Argan je
kod nas preuzet iz mlet. organa »argana, arganetto, arganello, strumento da tirar
pesi« (Boerio)55, pored kojeg postoji i argagno »fabbrica della tira« (Boerio, ib.),
što je kod nas posuđeno kao arganj »osovina u torkulu« (Blato na Korčuli)56.

31.1.5.2. Za Cni smo na jednom mjestu zabilježili usamljeni naziv mésan, koji
dotični ispitanik tumači izvrsnom kvalitetom mesa te ribe. Šoljan RJ 461, međutim,
navodi oblik nesan, koji je također opravdan zbog toga što je ta riba najaktivnija
noću i tada se najbolje lovi57. Teško je reći koji je od ova dva naziva primaran, a
koji predstavlja naknadnu prilagodbu, jer osobine referenta opravdavaju oba ime­
na5859. Zbog podudaran ja ihtioloških i onomasioloških elemenata skloniji smo pri­
hvaćanju posljednjeg tumačenja (usp. 31.1.6.).

31.1.5.3. Splitski se naziv bradavičar za U ci lako tumači kao izvedenica od

bradavica59 jer »le barbillon mandibulaire est représenté par une courte expansion

52 Usp. rkuja, hrokavica (11.1.3.)

53 Usp. ovdje 11.1.3.1. i Vinja 1976 (1) 155.
54 V. ARj 1, 104; Skok 1, 58; za južnu Italiju EW UGr 1541.
55 Arganiel za Rovinj u istom značenju bilježi Rosamani 1975, str. 9.
56 Opširnije o toj riječi, v. B. E. Vidos, Storia delle parole marinaresche italiane, Firenze, 1939,211 ;
usp. i Skok ZfrPh 54, 481, Term 147. Meyer-Lübke pretpostavlja i *ARGANUM (REW
6097.2) i »ORGANIUM (6096).
57 »(Si pesca con tramagli in zona scogliosa) e di notte illune«, C. Scorcia, 1974, 33 ; usp. i Numeni-
jev epitet èvvuxioç (31.1.4.).
58 Osim RJ (iz kojega ga preuzima B. Finka, M R 24,173), ni mésan ni nesan ne nalaze se u popisima.
ARj i Skok ih ne bilježe.
59 Etim. v. Skok 1, 195.

13
cutanée très charnue semblable à une verrue« (Dieuzeide 2, 291)60. Ta slika
sadržaja nije u Sredozemlju usamljena, jer se Uci i u španjolskom naziva verrugato,
od verruga »bradavica«61.
31.1.5.4. M. Deanović je u Komiži za Cni zabilježio tuđicu bokadôro (Rad
344,24, br. 543). Taj je ihtionim očigledno preuzet iz južnotalijanskoga, jer u Bariju
nalazimo vocca d ’orë, koje Scorda 1974,99 donosi kao živi i najčešd naziv za Saq.
Brojne potvrde donosi Penso : bocca d'oro za Napulj, vttcca d'oru za Palermo, ucca-
dòru za Catanzaro, te boccagialla za Livorno. Sve se potvrde odnose na Saq, pa je
vjerojatno da je to i u Komiži oznaka za istu ribu. Naziv je nastao zbog karakteristič­
ne boje ustiju: »Cavità boccale giallo-dorata«, Tortonese 11, 140. \ nalazimo i u
turskom: sanagiz, od san »žut« i agiz »usta«, uvijek Saq (Nalbandoglu 34).
31.1.6. Već smo istakli (v. bilj. 26) da neke Sciaenidae zalaze i prebivaju u
slatkoj vodi (krap vodenil), te da zato kod ove obitelji može doći do preuzimanja
naziva od slatkovodnih vrsta. Ostatak grčkog determinativa s vrijednošću »vodeni«
mogli bismo nazrijeti i u još uvijek neobjašnjenom nazivu dronj, kako se Uci naziva
u Sumartinu na Braču (v. što je rečeno za naziv dronjače, 22.11.4.), ali to je samo
pretpostavka, koja se ne temelji na sigurnijim argumentima. Može se pomišljati i
na vezu s drònjati »spavati« (v. Rečnik S A N U 4, 736, ali s drónjati); usp. 31.1.5.2.
Preuzimanje naziva iz popisâ za slatkovodne vrste vidimo i u označavanju
vrste Uci nazivom som62. Ta činjenica može biti značajna kod razmatranja o po­
stanju tog veoma proširenog općeslavenskog ihtionima oko kojeg su u slavistici
mišljenja podijeljena. Dok bi, prema St. Mladenovu 599, som bio u prasrodstvu s
lat. salmo, A. Preobrazhensky (.EtymologicaI Dictionary of thè Russian Language,
New York, 1951, I I 355) smatra da je etimologija riječi nepoznata, ali dopušta uspo­
redbu sa salmo, dotle Max Vasmer (Russ. Etym. W-bch 2, 694) ukazuje na vezu
prasrodnih balt. i slav. oblika s grč. xap-ao^v i odlučno se protivi povezivanju rus)
som i lat. salmo63. V. Machek (Etym. Slovnik jazyka ëeského a slovenského, 1957,485.
pretpostavlja jedno zajedničko *komos, i smatra da je ihtionim som tamna postanja.
Skok 3, 305 navodi Mladenovljevo mišljenje i dodaje »ali bi mogla biti posuđenica
iz balkanskog latiniteta s redukcijom grupe lm > m«. Da on ipak zastupa vezu
som — salmo, najbolje se vidi iz toga što u is to m Jčlanku nastavlja: »Iz dalmatsko
-romanskog je salàmün (Zore, Dubrovnik, Poljica) = salamtm »morska riba salmo
obtusirostris, pastrva (Poljica)«.
Nema sumnje da je ihtionim salamtm istovremeno oznaka i za Salmo trutta i
za Uci. T o nam za Dubrovnik nedvojbeno potvrđuje Baldo Košić (GIHND 6,
1891,211 i Rad 155,19). Kao naziv za Uci u Poljicima isto ime navodi F. Ivanišević
(Znžo 8, 1903, 216). U našoj građi nalazimo salamtm za Milnu, a ïalômün (uvijek
Uci!) za Rogoz niču64*. Kako fj, podudaranje srećemo i na suprotnoj obali: salu-
mòne, sdiamone, za Apuliju (P.-S.), salomone za Taranto (Bertücdoli i Pr 651,
Cocco), surmòne za Lecce (VDS 724)6 s, skloniji smo zaključku da su naši nazivi
za Uci preuzeti iz južnotal. dijalekata, ali to ni u čemu ne ide protiv Skokova (Mla-

60 »Gattung mit einem w arzenförm igen Bärtel«, FFA 577; »Kratak pipak ispod donje vilice«,
SRJ 135.
61 Uz varijante berrugate, berrugueta, Lozano 330; cf. M. Alvar RFE 53, 1970, 184; < lat. verruca
»Warze«, REW 9241.
62 Som, Silurus glanis, ARj 15, 913; Skok 3, 305; St. Mladenov 599; I. Leder 125— 127.
63 I E . Fraenkel (Litauisches etym. W-bch, Heidelberg-Göttingen, 1962—65, II 962) smatra da
je lit. Sämas prasrodno sa slav. oblicima i isto tako pomišlja na vezu s grč. xapoto^v.
64 Salamuri navode RJ 383 i H 362; v. i ARj 14, 530.
63 Rohlfs daje za nas sigurnu identifikaciju: »bocca d’oro, boccagialla (pesce)«.

14
denovljeva) povezivanja som — salmo6667. U prilog toj vezi govori i postojanje oznake
som za Uci i, nadasve, ihtionim saluma61, koji, unatoč izostanku identifikacije, s
obzirom na orografski i hidrografski položaj Vranjica, vrlo lako može biti također
oznaka za U ci68.
31.1.7. N e razabiremo koji su semantički poticaji mogli izazvati izolirane nazive
za Uci koštaca, lodo, govno. Ako se koštaca temelji na leksemu kost, naziv nije nikako
opravdan jer je riba poznata zbog posebno ukusna mesa (v. gore 31.1.5.2. mésanì).
T o isto vrijedi za povaljski naziv govno, pa, kad je riječ o tako ukusnoj i traženoj
ribi69, moramo pomišljati na uplitanje nekog nama nepoznatog oblika koji je nak­
nadno bio pučkoetimološki »razjašnjen«. Lodo može biti posuđen iz dijalekata su­
protne obale, jer nam Penso i Bertüccioli za Ankonu navode naziv lodola kao oznaku
za Cni.
31.2. U posve drugačiju situaciju ulazimo kad ispitujemo nazive za crnelja
(Heliases chromis = Chromis chromis)70. Sve što tu ribicu povezuje s dosada
ispitivanim imenima za Sciaenidae jest semantem »crn«, »taman«. Međutim, de-
nominacijske realizacije tog semantema bit će u višestrukoj oprečnosti s onima
kojima se označuju krb ili konj, a sve te opozicije potječu iz osnovne suprotnosti:
Sciaenidae su tra žen a , a crnelji n e v r ije d n a riba71. To će se u prvom redu od­
raziti u samoj lingvističkoj građi: većina imena za Sciaenidae stari su i naslijeđeni
nazivi aloglotskog postanja, neprozirne motivacije, lišeni svake afektivne kono­
tacije, a zbog toga i fonostilističkih tvorbi, jer je riječ o relativno većoj ribi, a, u
opreci sa svim tim osobinama, nazivi za neuglednog crnelja bit će recentnije tvorbe,
domaćeg postanja i prozirne motivacije, znatnog stilističkog naboja koji će nazive
voditi brojnim i neočekivanim stilističkim vrijednostima. Dok smo za tri Sciaenidae
ustanovili izvorište u nekoliko osnovnih slika sadržaja i metafora izraženih alo-
glotskim sredstvima, kod naziva za samog crnelja utvrdit ćemo trideset i pet varijacija
jednog jedinog domaćeg leksema cm-, koje će mu, na kraju, motivaciju posve zastrti.

66 Za lat. salmo (Plinije N H 9, 68 i Auzonije Mos. 97), v. Ernout-Meillet DEL 591.

67 ARj 14, 545 (iz L. Zore, koji ni sam ne daje identifikacije); H 363; Skok 3, 196.
68 Ni ovdje ne razabiremo zašto je Skok (?) ostavio saluma u posebnom članku bez ikakva objaš­
njenja i bez veze s formalno bliskim salamuri.
69 »Vrlo je tražena, sočna i ukusna riba, mekana mesa«. Basioli SRJ 146; »Fleisch schmackhaft«,
F F A 579; »Figurano tra i pesci commestibili più apprezzati«, Tortonese 11, 139.
10 Chromis je u sistematiku uveo Cuvier g. 1814 (CLOFNAM 144.1.). Teško je sa sigurnošću tvr­
diti koju su ribu u Antiki označavali grč. ihtionimi XP'V10? (Aristotel, Epiharmo),
Xpć(tf)<; (Opijan, Elijan). Ako se prihvati Boisacqovo (1069) i Friskovo (GEW 2, 1116) povezi­
vanje ihtionima sa xpsfd&o, XP£!AETK“ »hennir«, »wiehern«, a to zastupa i F. A. Wood (Amer.
Journal o f Philology, 49, 1928, 180), bila bi to oznaka za jednu od riba glasalica i mogla bi se
odnositi na Sciaenidae. T o tim više što Aristotel u HA 8,19,5 nabraja u is to j rečenici, govoreći
o ribama sa statolitima (ol š/pv-reç XtOov êv -r?) xeçaX^), i xp^utç i oxfaiva. Nadalje, Epihar­
mo (ap. Athen. 328a) tvrdi dia je meso ribe xpô[uç u proljeće bolje od mesa ikoje druge ribe,
a sve se to ne može odnositi na crnelja. Jedino Ovidije (Hai 121) odudara sa svojim inmunda
chromis, dok iz Plinija ne možemo ništa zaključiti jer Ovidija posve pogrešno interpretira (v.
30, bilj. 72).
71 Kako je riječ o ribici bez ikakve »komercijalne vrijednosti«, ne uzimaju je u obzir najčešće upo­
trebljavani popisi (PMCM, OECD, P.-S., Catalogue P AO , Fiches F AO , Boudarel, A. Ninni,
Davidson i dr.), a to znatno otežava sagledavanje opće fizionomije naziva u Sredozemlju. Osim
toga, budući da je posrijedi nevrijedna vrsta, ni leksikografi ni etimologicari ne donose ni naj-
osnovnije elemente za njezinu identifikaciju, pa se često susrećemo s onim neizbježnim »neka
riba« ili »sorta di pesce« i lako se može desiti da se baš pod tim »neka riba« krije naziv za H.
chromis, koji bi nam, da raspolažemo barem s minimalnim opisom, mogao biti dragocjen za
rasvjetljavanje denominadjskog postupka ili predstavljati »missing link« u uspostavljanju eti­
mološkog rješenja.

15
31.2.1. Heliases chromis je sitna ribica izrazito tamne boje72*74i karakteristične
prema dolje nagnute siluete. Nalazimo je posvuda uz našu obalu kako u velikim
jatima pliva na »pola mora« uz kamenite predjele ili nad livadama alge purića.
Više od tri četvrtine njezinih imena temelji se na sadržaju »cm«, koji se izražava
pomoću brojnih modifikacija leksema crn-. Proširenja su različita, a tvore ih naši,
romanski ili kombinirani morfemi.
a) na -e(l)j < (-ellus, v. Skok 1,490)73
crtiej
cmelj
crnjel
crnjelj
crnijelj
crnjej
carnjej
čamjčj
čamej
čmčj
necmjel
b) na -u(l)j < {-ülus, v. Skok 3, 540)
crnjul
camjul
crnuj
na -un < (-one, v. Skok 3, 545)
crljun
na -ar (hrv. ili rom., v. Skok 1, 49— 52)
črnjar
+ ~ić: Sarnarič, + -ol: Smjarö (gen. -olà)
na -ac (v. Skok 1, 4— 5)
črnàc
čornac
crnac
crnjac
chijac
+ - ić : crncič
na -ak (v. Skok 1, 18)
crnjak
na -ur (v. Skok 3, 546)
cmjùr
na -eć
cmeć75

72 »Colorazione molto scura«, J. e. G. Lythgoe 222.

13 Skok bilježi crnjel samo usputno u članku posvećenom sufiksu -elj (1,490) i, po svemu sudeći,
ne poznavajući vrijednost riječi: »znači i životinjice (?) crnjel (Mljet, stavljaju se za obrum)«.
74 B. Finka i A. Šojat bilježe za Žirje (Rasprave Inst. za jezik, 1, 1968, 187) crljun i cmjäl, dok smo
mi zabilježili cmjür. Afektivni sadržaj ogleda se, dakle, i u nestalnosti i množim naziva u jed­
nom selu: za samo Žirje 4 naziva! (v. 31.2.3.).
75 Taj oblik nismo sami zabilježili. Potvrda je od A. Korlevića (NV 12, 1904, 185), a prenose je
RJ i H 70.

16
Usamljena je tvorba crngalj16. Bilo bi pogrešno potpuno izdvojiti i odijeljeno pro­
matrati
čakavske realizacije: čančol
êànêô
čančola (f)
čaratičol i
čakavske realizacije: cancol
carancuol.
Preko jednog *caticarola uz disimilaciju c — c > t — c ili pod utjecajem torneati
nastalo je izrazito stilističko tancarola. Svi su ti stilistiČki oblici nastali prema jed­
nom modelu, gdje se ne može isključiti paretimološko naslanjanje na čanča ( < ci­
mice »stjenica«, REW 1915; Skok 2, 80), koje sa svojim reduplikativnim konsonan-
tizrnom odlično odgovara ovako ekspresivnim sadržajima.
31.2.1.1. Ostali sredozemni popisi ne označavaju H. chromis pomoću naziva
izvedenih od same oznake za »crn«, već, kao što ćemo vidjeti, pribjegavaju meta­
forama ili rjeđe uz te metafore dodaju determinativ tog sadržaja: monacella nera
(Napulj, Penso). Jedina nama poznata tvorba koja semantički i po organizaciji
oznake odgovara našem tipu crnelj, crnac... je španj. negrità (Lozano 362).
31.2.2. Drugi znatno manje brojni naši nazivi za H. chromis temelje se:
(a) na metaforama koje su upotrijebljene zbog osobitosti boje;
(b) na drugim zoonimima koji označavaju ili male životinje ili su deminutivne
izvedenice od tih zoonima;
(c) na nekoj biomorfološkoj osobitosti.
31.2.2.1. Najčešće su metafore u kojima se crnelj zbog svoje tamne boje uspo­
ređuje s crkvenim ljudima jer su oni karakterizirani tamnom odjećom7677789. Dok su
pop, pope, popina nazivi za relativno veće vrste, crnelj se označuje umanjeničkom
tvorbom popić19.
Taj je tip metafore mnogo češći u drugim sredozemnim popisima i to u prvom
redu sa sadržajem »koludrica«: bug. monahinja (Drenski 202)7s ; novogrč. xaXoypiTca
(Proia 1244; Work. Doc. F AO 9A/2), a na Cikladskom otočju xaXoypata (Dr Er­
hard); turski papas80 (Nalbandoglu 20, M. Nicolas 100); tal. monacelli (Catania),
munacèdda (Catanzaro), monacedda (Messina)81; Bari monaceddè (Scorcia 1974,53);
kalabr. monaca, monacella (Diz3Cal 2, 52— 53)82; Apulija monaca, mtmicèdda (VDS
358 i 369)83; sard. mangia niedda (T. de Caraffa)84.

76 B. Jurišić (Rječnik govora otoka Vrgađe II, 1973, 35) bilježi crng°đlj ali ni on u I dijelu ne raz­
jašnjava drugi morfem.
77 Takva je metafora neobično produktivna u rom. jezicima u svim oblastima denominadje; usp.
A. Hengstier, Geistlicher, Mönch und Nonne im Spiegel der volkstümlichen romanischen Namen­
gebung, Tübingen 1934; osim toga, v. ovdje ss. w . fratar, pop, pope, popina, biskup.
78 V. ovdje 7.3.1.4.; 29.1.3.2.; 30.8.1.
79 Pesh. shq. 162 ne navodi alb. naziva za H. chromis, premda vrstu podrobno opisuje. Navodi
se samo rusko ime monah.
80 < novogrč. rtaTtâtç »prêtre, pope«.
81 Sve te oblike potvrđuje G. Penso.
82 Premda G. Rohlfs naznačuje kao i obično samo »sorta di pesce«, po Pensovim se navodima ne­
dvojbeno zaključuje da je riječ o H. chromis.
83 Ovdje je identifikadja sigurno određena: »castagnola, Heliastes chromis«.
84 Usp. M. L . Wagner, DES 2,126—7 i P. Barbier RLaR 53, 45 (br. 111).

2 V. V IN JA E T IM O L O G IJA II. 17
31.2.2.2. Crna boja podsjeća na kovača. Kod nas je domaći izraz za taj sadržaj
upotrijebljen kao oznaka za Zeus faber (16.1.1.), a kao naziv za H . chromis po­
suđen je istoznačni izraz fabro iz tršćanskoga (Jcibro, fabreto, Rosamani, Penso)85.
Istu sliku sadržaja srećemo u ven. pestafero (»pesce di mare, Sparus chromis«,
Boerio 496) i u isključivo korzikanskom nazivu statzonadyu ( < statzona »forge«),
G. Massignon br. 52.
31.2.2.3. Druga metafora koja se odnosi na zanate je »postolar«. N i za nju
nemamo ihtionima domaćeg izraza već samo posuđenice kaligër te kalèger (Peroj!).
Rovinjski ribari nazivaju crnelja calighier86. Riječ je preuzeta iz ven. caleghero
»postolar« i H. chromis (Boerio 118), a nastala je iz kasnolat. calegarius od lat. caliga
»vojnička obuća« (REW 1515; DEI 683; Skok 2, 21)87. I za taj ihtionim nalazimo
\ u mletačkom, gdje Boerio 621 bilježi scarpolèro »sorta di pesce, pestafero«; usp.
franc, cordonnier, savetier, Rolland 3, 17388. Za sjevernojadransko caleghero ne može
se potpuno isključiti eventualni utjecaj (novo)grč. izraza sa sadržajem »koludrica«
-> »crnelj«, v. gore 31.2.2.1.
31.2.2.4. Dok nam je u indijanac (H. ćhromis) oslanjanje na etnik zbog boje
jasno i opravdano, ne razabiremo kako je za tu izrazito crnu ribicu došlo do naziva
hrvat. Teško je pomišljati na proširenje i prilagođivanje formalno najbližeg oblika
hrb, harba. Sigurno je, naprotiv, da je boja odigrala presudnu ulogu u označavanju
crnelja nazivima vrana i košić. Za prvi, v. 30.1.2., korzikansko \ corba, curbaru
(T. de Caraffa), te u Napulju guarracino (Penso), a za drugi, naše \ merla, mijerla,
mriljuj (30.1.1.). I ihtionim smokvača može se lako povezati i objasniti sa smokva,
-ica figa, finka (30.2.2.).
31.2.3. Za druge zoonime kojih se izrazi prenose na H . chromis nije teško
naći i razjasniti semantički poticaj. M iš je malen među životinjama kao crnelj
među ribama (usp. 29.3.4.1.), dok je stilistička vrijednost u praščić dovoljno na­
glašena umanjeničkom tvorbom. H 327 bilježi za Žirje prajčić.
31.2.4. Naziv škarica lako se tumači »jako usječenom i dvokrakom repnom
perajom« (PomEnc 2,286), koja oblikom podsjeća na škare89. Ta je karakteristika,
koju ihtiolozi u svojim opisima redovito potcrtavaju90, ostavila traga i u drugim
narodnim popisima: za Port-Vendres, Dieuzeide 3, 69 navodi pučki naziv quoue
fourcat, dok Scorcia 1974, 54 navodi da naziv monaceddë »oggi tende a essere sosti­
tuito da rennenèddè castagnola, quasi come un compromesso fra il nome italiano
e la forma della co d a a rondine«. Sličan semantizam nalazimo i u Lecceu u
ihtionimu furcèdda, samo što se Rohlfs VDS 250 zadovoljava s neodređenim zna­
čenjem »sorta di pesce locale« (?!)
31.2.4.1. Karakteristična kosa silueta crnelja koji pliva s tijelom nagnutim na­
prijed (v. 31.2.1.) ogleda se u šaljivom nazivu gvardabaso ( < tal. = »koji gleda
dolje«), kako ga označavaju ribari u gradu Krku.

85 Od lat. faber »Schmied«, REW 3120; D EI 1577.

86 Cf. i Rosamani, 1975, 39.
87 Za naše rane potvrde calegarius, caligarius..., v. LexLatM AIug 152.
88 O slici »postolar« u ihtionimiji, v. P. Barbier R LaR 53, 29; 58, 287; A. Ribi 1942, 32.
89 Etim. v. Skok 3, 399; usp. škarica »uholaža. Forficula auricularia«, ARj 17, 652.
90 »Codale biloba«, »lobi codali acuti«, Tortonese 11,186 i 187; »C stark gabelig«, FFA 584; »Cau­
dale très fourchue«, Dieuzeide 3, 70.

18
312 5 Formalno i semantički nam je nejasan naziv žnjara, koji smo ^bilje­
žili u Sv. Jakovu na Lošinju. H 404 navodi za Kladu Scoka, ali identifikacija nije
nimalo sigurna, jer se iz konteksta razabire da bi to morala biti neka Labnda (»id
u lence«91).

91 Za lenac, v. 30.12.1.

19
 32. LETAČICE I SKAKAČICE

32. N o, neke se ribe mogu vidjeti i iznad morske površine, bilo da iz mora
skaču1 ili da nad morem lebde kao da lete. Ta karakteristična i lako vidljiva crta u
ponašanju ribe, koja izlazi iz svog prirodnog i jedinog obitavališta, morala je upasti
u oko čovjeku s obale i on ju je vrlo jednostavno nazvao letećom ribom ili pak
usporedio s pticom. Zbog morfoloških razloga najprikladnija je bila usporedba s
lastavicom, koja također često leti iznad mora, pa je sadržaj tog imena uzet u veli­
kom broju jezika u različitim izrazima, sa ili bez determinativa »morska«, kao oznaka
za »ribe koje lete«. Kad je taj znak postao ihtionimom, njegova se primjena grana
u više pravaca, pa se čak upotrebljava i za ribe koje se nikada ne pomaljaju iznad
morske površine. Osnovni poticaj izazvan semom [ + leti] lako je slijediti u njego­
vim rezultatima, a za naše ribe letačice karakteristično je da se nikada ne izražava
aloglotskim već samo domaćim sredstvima, bilo da je riječ o samom sadržaju »lasta­
vica« ili o bilo kojem drugom izrazu sličnog semantizma.
Prije nego što prijeđemo na raspravljanje o nazivima za dva najtipičnija pred­
stavnika takvog kretanja izvan ribljeg prirodnog ambijenta (Exocoetus i Dactylo-
pterus), moramo ukazati na jednu karakterističnu crtu naše narodne taksonomije.
Naime, kod nas se naziv lastavica, zbog lako uočljive biomorfološke sličnosti (na­
vlastito glave12) vrste Dactylopterus s pripadnicima obitelji Triglidae3, prenosi
veoma često i na pripadnike te obitelji4, tako da možemo reći da je lastavica hipero-
nim, tj. opće »nad-ime« ne samo za letačice već i za Triglidae, ribe koje ne »lete«,
ali su slične jednoj od onih koje »lete«. Riječ je dakle o odnosu inkluzije:

(Exocoetus + Dactylopterus} + Trigla <= lastavica

1 Kako su skokovi znatno češći nego »let«, sadržaj »skakati« već smo sretali u brojnim narodnim
(i sustavnim) nazivima. N a njih smo ukazivali bez obzira na to da li je sadržaj danas proziran
ili je aloglotskog postanja i zato u našem jeziku zastrt. Među ostalima, v. brojne nazive za ciple
(15.): skoka!, skakavac, saltanti..., pa skarol, eksera! i dr. Sem »skače« vidljiv je i u sadržaju na­
ziva poskok (Scomberesox, 12.2.3.), skakuša (Temnodon, 21.5.3.), ìkeram (Sphyraena, 21.7.),
skakavac (Atherina, 24.1.6.3.) i dr. U turskom se Exocoetus, letačica par excellence, zbog djelo­
mičnog semičkog podudaranja s ciplom, naziva uçar kefal, tj. »leteći cipal« (M. Nicolas, 72).
2 »Le piastre osee che proteggono il capo con una solida corazza spiegano l’abituale accostamento
agli Scorpeniformi«, Tortonese 11, 461.
3 Dactylopterus je dugo bio svrstavan među Scorpeaeniformes zajedno s Triglidama, »però una
serie di particolarità strutturali nettamente separano i Dattilotteri dalle Scorpene e dai pesci a
queste affini. La riunione in un medesimo ordine è stata quindi abbandonata e oggi si ritiene
valido l’ordine Dactylopteriformes«, Tortonese, ibid; usp. sistematski naziv Trigla volitans za
Dactylopterus (v. bilj. 19).
* V. uvodnu napomenu za naš popis |127|.

21
 Razlika u profilu prsnih peraja: Dactylopterus (a) i Exocoetus (b) (32.)

Ako Trigla nema neko drugo ime zove se lastavica (v. naš popis |126|)5, pa čak i po
cijenu da se riba označi zapravo proturječnom determinacijom kao lastavica od
dna, dok će se »prava« lastavica, tj. Dactylopterus, redundantno označiti sa leteća
lastavica! Međutim, tu nema recipročnosti jer inkluzija nije simetrična: lastavica
(Dactylopterus) u narodu ne nosi nikada bilo koji od d ru g ih naziva za Triglidae6.
Nastajanje takve situacije možemo opisati slijedeći ovakav red: Exocoetus ima
najviše stvarnih uvjeta za metaforički naziv letača, Dactylopterus ih ima, kao što
ćemo niže vidjeti, znatno manje, a Trigla ih nema nikako, ali je, usprkos semičkoj
oznaci [-leti] ime lastavica ipak dobila zbog morfološke sličnosti s vrstom Dactylo-
pterus. Naprotiv, Exocoetus, koji je i morfološki i uopće izgledom različit od vrste
Dactylopterus, dijeli s njom oznaku [ + leti], i to je bilo presudno da narodna
taksonomija zanemari sve razlike i upotrijebi isti oblik za dvije različite vrste.
Zajedništvo najneobičnijeg sema bilo je kod davanja imena presudno.

5 D a je i u grč. dolazilo do približavanja Trigla — Dactylopterus, može se zaključiti iz Aristotela

HA 4, 9, 4.
* Šoljan RJ za sve Triglidae upotrebljava binom lastavica prasica i tom binomu dodaje treći član
u obliku različitih determinacija: kosteljača za Trigla lyra, balavica za T . corax, glavulja za T .
lineata, obična za T . gurnardus, barjaktarka za T . obscura, dok mu je Lepidotrigla aspera la­
stavica prosinca ohrulja ili čepurljičica očtrulja. Naprotiv, Dactylopterus, koji se obrađuje ne­
posredno prije Triglida, nije lastavica, već kokot, i to kokot letač, kao što je Peristedion cataphrac-
tum kokot rozac. Premda je taksonomska razlikovnost očigledno postignuta, ipak priznajemo
da ne možemo sagledati opravdanost takva izbora.

22
32.1. U čovjeku se toliko uvriježilo uvjerenje da riba leti, da često i sami ihtio­
lozi, navlastito kad govore o najboljem letaču, tj. o vrsti Exocoetus volitans, zabo­
ravljaju upotrijebiti navodnike. Tradiciju srećemo još kod Plinija, koji, govoreći
o morskoj lastavici, kaže volat hirundo sane perquam similis volucri (H N 9, 82), ali
zato Aristotel ne propušta naglasiti: ó xaXoüm reTeaDac. Dakle, kao što glasanje
ribe nije govor već zvuk (v. ovdje 11.1.), tako ni ovakvo kretanje ribe nije let. Su­
vremena ihtiološka ispitivanja dala su mu i ovaj put pravo.
Moramo zato bar letimice pogledati kako to Exocoetus leti. U te su ribe prsne
peraje »vanredno dobro razvijene: njihova dužina iznosi oko dvije trećine, a širina
oko jednu trećinu cjelokupne dužine tijela« (PomEnc 4, 615), a njihove su šipčice
neobično jake i savitljive. Kad se prestraši, izranja munjevito iz mora i lebdi. Anali­
zirajući »let« tih riba, D e Carli 78 razlikuje tri faze »la spinta, il decollo, il volo...«.
Prije nego što će uzletjeti, riba povećava brzinu do 25—30 km/h, potiskujući se
repom, prsnim i podrepnim perajama. Kad postigne dovoljnu brzinu, otvara svoje
velike prsne peraje i uzima nagib od oko 15° prema horizontalnoj površini mora,
tako da su joj glava i prsne peraje izvan vode, dok je repna peraja pod morem, gdje
nastavlja s potiskivanjem. U toj fazi uzlijetanja, rep udara po moru produženim
donjim režnjem u ritmu od 50 udaraca u sekundi, ostavljajući za sobom cik-cak
liniju koja se lijepo vidi za mirna mora. Napuštanje površine postiže pomoću trbuš­
nih peraja koje poput krilaca podižu rep iz mora i riba uzima vodoravan položaj.
Kako su za cijelo vrijeme »leta« velike peraje nepomične, »ne može se govoriti o
pravom letenju, tj. o aktivnom udaranju zraka, već više o lebdenju, pri kojemu
raširene peraje igraju ulogu avionskog krila«7.
No, bilo kako bilo, za ljude s obale te ribe zaista lete8 i toj osobitosti duguju
uglavnom sve svoje narodne nazive, jer imena nastaju isto toliko na temelju stvarnih
osobina koliko i zahvaljujući prividu ili ponekad mitovima.

32.1.1. Premda se niti jedan od grčkih ili latinskih izraza ne nastavlja u našim
popisima za ribe letačice, ipak ćemo ukratko naznačiti antičke nazive jer se njihov
sadržaj ili potpuno podudara sa sadržajem naših ihtionima ili se pak odnosi na
neki drugi omitonim.
U grč. se često spominje kao ihtionim xeXiSc&v ( = »lastavica«) i to je, bez ikakve
sumnje, jedna od riba letačica. Aristotel (HA 4 ,9 ,4 ) ih naziva /sXtSôvsç oci &aXXdćmac
a Elijan (9, 52) -1) /sXcScóv ^ 7isXocy(a. U z sadržaj »lastavica« pojavljuje se i »sokol«,
pa kod Ateneja (329a) nalazimo jedan uz drugi dva ihtionima lépaxoc i xe^ ó v a ,
dok Opijan {Hai. 1, 427), kad govori o »ribama« koje lete, navodi tri vrste: t s u & ć«;
(v. 36. n. 55), /sXcScóv i ispa?;. Prva leti najsilovitije, a treća najslabije. Leksem
se prenosi i na druge vrste, jer Atenej (356f) spominje tunu9 zvanu /eXtSovcaç, a

7 Specijalistička literatura o »letu« tih riba veoma je bogata i u njoj se oštro luči mogućnost takva
kretanja između različitih vrsta koje narod naziva lastavicama. Sto je rečeno vrijedi za Exocoetus
i Cypselurus (prvi se uspoređuje s »jednokrilcem«, a drugi s »dvokrilcem«). U pogledu vrste
Dactylopterus, najpoznatiji svjetski autoritet u tim pitanjima, C. L . Hubbs (»Observations on
thè flight of fishes with Statistical study...«, in Papers Michigan Academy o f Seiendes, 17, 1932)
bez oklijevanja zaključuje: »The flight of thè »flying« Gurnard may be confidently added to the
long list of sea myths«, jer premda ima velike peraje, njihove su šipčice toliko slabe da ne mogu
podržavati u zraku tako teško tijelo (Tortonese 11, 464).
8 Naprotiv, D e Carli 79 smatra da se o aktivnom letu može govoriti kod vrsta Camegiella marthae i
kod afričke ribe leptiriće (Pantodon buchholzi).
9 Atenej izrijekom kaže: dvaXoyöv tjj 7njXapij8i.

23
tu je jamačno riječ o »trupu dugokrilcu« (RJ), Orcynus alalunga (usp. naše nazive
za tu ribu dugoperka, kosirača, 20.4.1.)1012.
Za razliku od grčkih, latinski izvori češće donose milvus = »sokol« ( = îépa$ ?)
nego hirundo, ali romanski su jezici kao ihtionim sačuvali samo ovaj posljednji.
Hirundo spominje samo Plinije na već navedenu mjestu11, dok milvus osim Plinija,
koji kaže da leti kao hirundo, navodi i Horacije (Epist. 1,16,51). Iz Ovidijeva mjesta
nigro tergore milvi (Hai. 95) moglo bi se zaključiti da se ihtionim odnosi na Exocoe-
tus. Međutim, u lat. se javlja i milvago12 kao ime ribi koja predskazuje promjenu
vremena13. Tako kod Izidora (Etym. 12, 6, 36) čitamo: »Milvago nominatus, quia
evolat super aquam. Quoties autem cernitur extra aquam volitans, tempestates
mutari«. I, na kraju, opet kod Plinija (u popisu 32, 149) nalazimo ihtionim sumnjive
lekcije ictinus, koji, ako je ta lekcija točna14, možemo povezati s grč. îxtïvoç (Ï x t i -
voç) »kobac«. Tako do kraja ostajemo u sferi omitonimije15 iz koje se preuzimaju
nazivi za ribe ove vrste. U nedostatku čvršćih argumenata, dopustimo da se među
tim još uvijek enigmatičnim imenima kriju i nazivi za dvije tipične letačice Exocoe-
tus i Dactylopterus.

32.1.2. Među našim imenima za »leteću ribu« najčešći je naziv lastavica16, koji
je Martin Brünnich unio u sistematiku kao specifičku oznaku za vrstu Trigla li­
neata17. P. Barbier (RLaR 56, 1913,209) je dobro uočio da taj naziv kod nas vrijedi
za tri vrste: »Brünnich s’est servi de trigla lastoviza = trigla lineata... Lastavica
se dit à Spalato des poissons des genres trigla CUV. et dactylopterus LAC. Les
Croates se servent aussi de lastavica comme nom de poissons du genre exocoetus
L. Il s’agit du v(ieux) slave lastovica »hirondelle« et de ses dérivés«.
Kad naziv označava Triglidae može biti bez determinacije ili pak s dodat­
nom oznakom: lastavica od dna, lastavica vanjska, lastavica ili divja lastavica. U
Dubrovniku lastovica, a u Mošćeničkoj Dragi leitovica. P. Lorini naznačuje uvijek
lastavica (s drugačijim oznakama) za Triglidae i Dactylopterus, a poletuša i pri-
letuša18 za Exocoetus. Svi su ti nazivi jasni i ne treba im dodatnih tumačenja.

10 Nemaju temelja Strömbergova (118) nagađanja o tobožnjem nastanku imena zbog jednake boje.
11 I, bez pojedinosti, u N H 11, 228 i 32, 149.
12 E. de Saint-Denis 65 analizira, pozivajući se na A. Ernouta, milvago kao izvedenicu od milvus +
+ suff. -ago »sorte de...«.
13 Budući da još jedna skakačica po narodnom vjerovanju najavljuje promjenu vremena (Scom-
beresox, koji se kod nas zove muštravenat, v. 12.2.3.1.), a isto je vjerovanje živo i medu talijan­
skim ribarima, nije isključeno da se milvago odnosilo na tu ribu. Bilo kako bilo, milvago nije »sorte
de dorade«, kako bez ikakva temelja naznačuje Gaffiot.
14, Mayhoffovo izdanje nabraja variae lectiones: catinus, cotinus, cotinos.
15 I ÜxTocp (ap. Athen. 329a) je neka riba, a kod Hezihija (ed. K. Latte 2, 358) čitamo Ixvàpa •
I8vwtć5i; r/Ouc; ?
18 ARj 5, 1915 od lastav- upućuje na lastov-ica. Za današnje stanje etimologije tog ihtionim?, koji
nema i.-e. paralela, v. Skok 2, 273. Za razliku od ARj, u Skoka se ne spominje ihtionimska vri­
jednost, premda je on u Term. 50 navodi. Čak i Belostenec (2, 196) bilježi »lastovicza pticza, kak
y morszka riba«.
17 1768. u obliku lastoviza. Richards je 1968. naziva Chelidonichthys lastoviza, a danas jevalidni
naziv Trigloporus lastoviza (CLOFNAM 185.5.1). Gmelin naziva istu vrstu Trigla adriatica.
Kod nas je najčešće u upotrebi naziv Trigla lineata, koji upotrebljavaju Šoljan u RJ i M. Zei
u FFA.
18 T u varijantu nismo zabilježili na terenu.

24
 Kao naziv za Dactylopterus19 i Exocoetus20 najčešće se upotrebljava neozna-
čeno lastavica, a zabilježili smo i dijalektalne varijante lastrovica, lestovica, lestevica.
Determinativom su označeni:
a) nazivi za Dactylopterus: morska lastavica, crvena lastavica pa čak i leteća lasta­
vica21;
b) nazivi za Exocoetus: lastavica poietnica, lastavica modra i, zbog sličnosti sa
sardelom, lastavica o srdel (usp. niže srdeljka, i slični tip naziva u franc, hareng volant
Dieuzeide 2, 141).
32.1.2.1. Brojna \ podudaranja srećemo u ostalim sredozemnim popisima22 234;
alb. peshk dallandishe23 (Pesh. Shq. 11); za turski Heuser 244 i OECD 760 navode
ktrlangtç ( = »lastavica«) kao naziv za Trigla cuculus2*; za novogrčki Proia 2602
bilježi kao pučki oblik ysXt&ovo^apo (ó ìyJKx; 8a>m>X07rrepoç); tal. rondinella,
pesce rondine, rondine di mare (Penso); rundënèllë (za Abruce, Giammarco 345),
róndina (za Elbu, Cortelazzo), rëtmënèdde (za Bari, Scorcia 1974, 76); za salentinske
dijalekte: rindinedda (VDS 539), rananedda, lindinedda de mare (VDS 295); rinni-
nùni (Messina), rennenella di mare (Napulj, Penso); malt, rundinella (Aquilina
603); korz. pesce rondino (Caraffa 77); franc, hirondelle de mer; prov. arendoula
(za Nicu, Rolland 3, 133), aroundelo (Dieuzeide 2, 141); aulendra de mar (Rolland
3, 178); španj. golondrina (Lozano 239 i 353); kat. oronella, orenella (Alcover-Moll
8, 55)2S; port, andorinha do mar (pored avoante i voador. Castro 83), pa njem.
Seeschwalbenfisch (FFA 609) itd.
32.2. Najjednostavniji način da se izrazi sadržaj »riba koja leti« jest da se izra­
zu s arhisemantemom »riba« doda oznaka leteća. Sadržaj tako postignute sintagme
i njezina neobična pa zato i informacijom bogata kataliza26 dovoljna je da se bez
oznake za vrstu označi da je riječ o Dactylopterus i/ili Exocoetus. Taj jednostavni
tip nalazimo u prov. peï volant (Marseille, Dieuzeide 3, 287), pei vourant (Var,
Rolland 3, 133), u alb. peshk fluturues (od fluturoj »letjeti«), Pesh. Shq. 269 ili u
turskom uçan balik (od uçmak »letjeti«, »lebdjeti«), Nalbandoglu 12, M. Nicolas

*9 Nužno je ovdje barem naznačiti osnovne elemente iz sinonimike, koja zbog svog »bogatstva« može
dovesti do krive interpretacije vrijednosti narodnih naziva. Danas validni naziv je Cephalacan-
thus volitans (Farn. Cephalacanthidae, CLOFNAM 193.1.1.). Međutim, i sâm Tortonese
11, 462 upotrebljava Dactylopterus volitans (Farn. Dactylopteridae), kako postupaju RJ, FFA
i dr. Sinonimni su Gasterosteus spinarella, Trigla volitans, T . fasciata uz još dvadesetak drugih
binoma.
20 Za Exocoetus (Fam. Exocoetidæ, CLOFNAM 92.1.1.) situacija nije ni izdaleka tako složena,
jer uglavnom svi autori upotrebljavaju validni naziv Exocoetus volitans. U upotrebi je i oznaka
evolans, a jedini potpuno različiti sinonim je Halocypselus evolans. Posebno je pitanje što se
nazivi brkaju s imenima za Gen. Cypselurus (C. heterurus = Exocoetus heterurus) i za Sub-
gen. Danichthys (Cypselurus rondeleti = Danichthys rondeleti = Exocoetus rondeleti).
21 što pokazuje da ni redundantnost ni truizam nimalo ne smetaju narodnoj taksonomiji.
22 Konrad Gesner (Nomencl. 35) tu situaciju sažimlje riječima: »Hirundo, graece yeXiStbv dictus
piscis, volucri hirundini perquam similis est, quam ob causam idem nomen ab omnibus fere
gentibus servatum est«.
23 O pretpostavci da bi brojne alb. varijante tog imena (dalndüie, delendüS, geletidrüle...) mogle
biti iz lat. hirund{inem), v. G. Meyer AEW 59.
24 Nalbandoglu 10 navodi taj naziv za sve Triglidae, ali ne za Dactylopterus.
2 5 Brojne kat. varijante donosi i Lozano, ali nismo sigurni u njegovu pouzdanost kad bilježi kat.
nazive.
26 L. Hjeltnslev, Prolégomènes, 131 ; R. Barthes »Eléments de sémiologie«, in Communications 4,121.

25
72. Kod nas se sem »koji leti« izražava posebnom imenicom i tako dobijamo juksta-
poziciju u dvočlanom nazivu riba poletuša, jednakog sadržaja i jednake organizacije
kao što je sardsko pisci boladori (Cagliari, Penso)27*. Za jednoznačno označavanje
može biti dovoljno i samo poletuša28, gdje je »riba« ili možda »lastavica«, impli­
cirano; (usp. gore port, voador). Neka druga imenica (kokoti)29 može biti impli­
cirana u varijanti m. roda polećuh, koja se također temelji na leksemu -let-. Zabi­
lježili smo i lik bez prefiksalnog proširenja: letuša30.
32.2.1. Po paradigmatskoj bliskosti (contiguïté, Jakobson) i sadržaj »krilo« je
inherentan arhisemantemu »letjeti«. Tako kod nas nastaje ihtionim krilaš31 i to
opet u m. rodu zbog mogućeg impliciranja termina kokot, koji je jedan od glavnih
naziva za Trigliđae (v. kokot, kapun, 11.1.2.).
32.2.1.1. U potvrdu našeg gore iznesenog mišljenja da se pri spominjanju sema
»koji leti«, a to znači i »krilo«, odmah pomišlja na jednu od letačica, neka posluži
slijedeće. D. Hirtz je među nazivima, što ih je Luko Zore (Kukuljevićev Arkiv
10, 339) zabilježio na Lastovu, našao i krilatica »...tako zvana jer ima krila« i ni
trenutka nije oklijevao da taj naziv — baš zbog krila — identificira kao Exocoetus
volitans, navodeći kao usporedbu lastavica poletuša i Lorinijevo priletuša. Među­
tim, Pero Budmani (ARj 5, 540) je razložitije postupio i naveo iz Zorina teksta
ono što je za identifikaciju pertinentno: »Divlje su pak (ribe) ... krilatica ...«, i
radije ostavio ihtionim bez strože identifikacije nego da se upušta u nagađanja,
kad već determinativ divlja znatno suzuje broj vrsta na koje se naziv može odnositi.
I imao je pravo. Mi smo, naime, na Lastovu zabilježili krlatica, ali kao nedvojbeno
identificirani naziv za jednog pripadnika d iv lje ribe (Chondroichtyes) i to za Mylio-
batis aquila (v. ovdje 3.5.2.2. i popis |16|). Oznaka divlja bila je za Zoru dovoljna
da obuhvati svu landovim (tal. pesce matto) i čudno je da je H 183, uz onoliko bo­
gatstvo građe s kojom je raspolagao, tako olako upao u grešku da lastavicu svrsta
među divlju ribu.
32.2.1.2. Navlas iste okolnosti navele su Hirtza da još jedan narodni naziv
krivo identificira kao ime za Dactylopterus. Ovaj put je riječ o nazivu morski peteh.
Zaveden knjiškim sintagmama morski kokot, pa čak i morski petao (sic!) H 239,
morski peteh, koji je zabilježen za Veli Rat (otok Dugi), a netko je (ili sâm Hirtz?)
naznačio »morski peteh ima šarikova krila«, Hirtz neoprezno identificira kao
Dactylopterus volitans. Međutim, riječ je o posve različitoj ribi, i to o jednoj
babici ili slinguji (Biennius sp.), kojoj je razlučna oznaka jako izražena kresta na
glavi (Biennius ocellaris), što je u mnogim sredozemnim popisima, a navlastito u
našem, izazvalo usporedbu s kokotom. I mi smo, baš u Velom Ratu, zabilježili
morski peteh (v. popis 1117|, ali smo ga na licu mjesta identificirali kao jedan od
naziva za Blenniidae i svrstali u morfosemantičku mrežu \ naziva pivac, kokot,
kikašica, krunka... (v. 7.2.1.).
32.2.2. U sredozemnih naroda nije rijetko ni metaforičko povezivanje morske
lastavice sa slikom »šišmiš«. Taj leteći sisavac (iz reda Chiroptera) isto je toliko

27 Pisci boladori de Santu Perdu, T . de Caraffa 215.

18 Poletuša u ovom značenju ARj ne bilježi.
29 Usp. leteći kokot, koje za Bakar donosi H 197.
30 M. M. Tomić u svojoj Zoologiji, Beograd, 1924, 397 (cit. u H 197) upotrebljava naziv letica,
koji na terenu nismo sreli. ARj ne bilježi ni letica ni letuša.
31 Među brojnim akcepcijama te riječi, ARj 5, 539 ne navodi ihtionimske vrijednosti. Etim. za
krilo, v. Skok 2, 195.

26
ptica koliko i miš (usp. narodni naziv po miša po tića) 32, jednako kao što je Exocoe-
tus isto toliko riba koliko i ptica. Ono što je i kod jednog i kod drugog neobično,
dakle uvjetuje i potiče nastajanje naziva jest — da lete. Dok se za postojanje naziva
lastavica u različitim jezicima može pomišljati na dodire i prenošenja, a to znači
prevođenje ihtionima, ovdje je sigurno riječ o poligenezi: jednaka neobična stvar­
nost izaziva jednake stilističke reakcije u denominaciji. Da se u to uvjerimo dovolj­
no je usporediti \ nazive: ven. barbastrilo (A. Ninni 145; E. Ninni 39), prov.
ratopenado*33 (za Séte, Dieuzeide 3,287 i P. Barbier RLaR 57, 341), španj. murciélago
(Lozano 353)34 i naše ljiljak35. Svim tim nazivima je prvotna vrijednost »šišmiš«,
koja se zatim prenosi na isto tako nepravu pticu, tj. na ribu letačicu. Svakako,
najinteresantnija je situacija u Lecceu. Ondje su i riba i netopir nazvani pomoću
izraza za sadržaj »lastavica«, a razlikovanje se vrši pomoću dodatne oznake »morska«
i »noćna«, tako da je lindinèdda de mare Exocoetus, a lindinèdda di nòtte »pipistrello«
(VDS 295).
32.2.3. Kao što je Dactylopterus po mnogočemu sličan kokotima (Triglidae),
tako je Exocoetus veličinom i navlastito bojom sličan sardeli3637. Boja se očituje u
opoziciji:
Dactylopterus ~ Exocoetus : : crvena lastavica ~ lastavica modra
Takvo je razlikovanje najeksplicitnije, no ima i mjestâ gdje leksem iz srdela ulazi
u izvedeni lik za Exocoetus, kao što je to slučaj u srdeljka ili u već spomenutoj
leksiji lastavica o srdël (32.1.2.).
32.2.4. Od ostalih ornitonima zabilježili smo još samo prepelica31 na Iloviku,
a tu sliku u drugim nomenklaturama ne nalazimo38.
32.2.5. Činjenica da lastavica nije nimalo cijenjena kao hrana3940, ipak ne oprav­
dava naziv gubavica40, kako se Dactylopterus naziva u Hodiljama. N e razabiremo
koji je semantički poticaj mogao dovesti do takva imena.

3 2 Usp. u Kalabriji menzu sûrice e mmenžu aceju, Rohlfs D izICal 2, 38 ( = »po miša po ptića«).
33 Usp. kat. rat penat ( = »pernati štakor«).
34 Kat. likovi soliguer, soriguer i xoriguer Dactylopterus volitans (Alcover Moll 10, 962; Lozano
353) također se tumače kao izvedenice od lat. sorice (*soricius, REW 8101) »miš« (usp. P. Barbier,
Reo. Dial. Rom. 2, 196) ali tu nije riječ o prenošenju »šišmiš« -> »(riba) lastavica«, već o dru­
gom ornitonimu, budući da je prvotno značenje tih kat. oblika »sokol«, grabljivica Falco tin­
nunculus; usp. lat. milvus i grč. UpaÇ, a za orni toni m naše mišar, mišolovac — Falco tinnuncu­
lus i na Malti bies ( = »falcone«). Aquilina 603.
35 Ljiljak (na Korčuli jijak) »šišmiš« prošireno je na našim južnijim otocima; v. ARj 6, 92 i 263;
Skok 2, 302.
36 »In qualche località, le rondini di mare ( = Exocoetus), con le grandi pinne pettorali artatamente
ridotte, vengono, fraudolentemente, vendute per sgombri!«, P.-S. 13.
37 ARj 11, 657 bez ihtionimske vrijednosti; Skok 3, 34.
38 P. Barbier (R LaR 65, 1927, 4) navodi prema E. Marcialisu u sardskom perdixi, ali kao naziv
za Crenilabrus pavo.
39 »Carni di scarsissimo pregio«, P.-S. 104.
40 ARj 3, 486; Skok 1, 628.

27
 33. KIRNJE

33. Naši i uopće sredozemni nazivi za kirnje dat će nam priliku da dođemo do
niza zanimljivih lingvističkih zaključaka o postupcima narodnog imenovanja ribljih
vrsta, o svojevrsnim transferima naziva za međusobno različite ribe. Omogućit
će nam da predložimo neke do sada neiznesene identifikacije antičkih ihtionima
i da riješimo pitanje nekih naših imena za tu skupinu srodnih riba koje čitav Me­
diteran, kao po nekom dogovoru, svodi pod jedinstveni opći znak kirn ja , tj. obu­
hvaća pod jednim skupnim nazivom dva roda (Polyprion i Cerna) i barem dvo­
struko veći broj vrsta1.
33.1. Počnimo s time, što ćemo za one koji nisu vični biološko-sistematskim
podjelama i opisima i koji se ne snalaze u zamršenoj ihtiološkoj sinonimici, pokušati
ukazati na realia i naznačiti što je razlog takvom jedinstvenom denominacijskom
tretiranju različitih vrsta.
Istaknimo odmah ono što je pertinentno za denominaciju i za čuvanje starijih
ihtionima: kirnje su (danas12) relativno r ije tk e, vrlo v e lik e ribe, ukusna mesa i
zato tr a ž e n e i na visokoj cijeni; za ribarstvenu ekonomiku ne znače gotovo ništa3,
a bio-geografska im je distribucija na našem dijelu Jadrana veoma različita4. Ovo
posljednje je razlog većem broju potvrda narodnih naziva na južnom nego na
sjevernom dijelu naše obale.
Po ihtiološkoj sistematici kirnje spadaju u vrstama najbogatiji red Perdfor-
mes (Percomorphi) i to, zajedno sa smudutom, kanjcem, pirkom i dr., u obitelj
Serranidae5. Ribe što ih narod u nas naziva kirnjama (i var.) ustvari su Gen. Epi-
nephelus (CLOFNAM 124.5.) + Gen. Polyprion (ibid. 124.7.). Međutim, kako je
sustavna sinonimika neobično raznovrsna, a i same je vrste katkada teško razli­
kovati6, moramo, u cilju što lakšeg snalaženja u literaturi i razumijevanju leksiko­
grafskih tumačenja (tzv. »desne strane«) koja se daju uz imena za ove ribe, naznačiti
ekvivalencije između najčešće upotrebljavanih sistematskih naziva.

1 Poštujući »narodno gledanje«, a ne biološku realnost, i mi smo sve nazive za vrste o kojima će
biti riječi u ovom poglavlju svrstali u popis |55|.
2 Svi suvremeni ihtiološki opisi govore o prorijeđivanju tih vrsta zbog relativno lakog plijena što
ga kirnja predstavlja za lovce podvodnom puškom, pa čak i traže zaštitu tog fonda: »Durch
forciertes Speeren (Speerfang m it Maske und Schnorchel) bereits sehr rar geworden, sollte
geschützt werden«, FFA 571; »Questi pesci, dalle ottime cami, vengono purtroppo decimati
dai cacciatori subacquei ed è evidente una non lieve rarefazione«, Tortonese 11, 62—63; usp. i
SRJ 147.
s »Wirtschaftlich von untergeordneter Bedeutung«, FFA 571.
* Iz vlastite prakse podvodnog promatranja života morskih stanovnika znamo da su kirnje neo­
bično rijetke ili da ih uopće nema na sjevernom Jadranu, a da su, jednako kao i murina (Mu-
raena helena), mnogo češće što idemo više prema jugu; usp. SRJ 147.
5 Serranidae (7 Gen. i 16 Sp) je za CLOFNAM (124.) obradio Enrico Tortonese.
6 »Non è sempreTacile identificare le specie«, Tortonese 11, 63.

29
 Ovdje (prema Pr i RJ) drugi (uglavnom zastarje­ danas validni naziv
upotrebljeni naziv li) sinonimi (CLOFNAM, Tortonese)

Gen. Polyprion Amphiprion Polyprion

Gen. Cerna Cernua Epinephelus7

Polyprion cernium Amphiprion americanus Polyprion americanus

(-um)

Epinephelus gigas
Cerna gigas Epinephelus guaza
Serranus guaza

Plectropoma fasciatus
Cerna alexandrina Serranus costae Epinephelus alexandrinus
Serranus alexandrinus

Cerna canina Serranus caninus Epinephelus caninus8

Naglasimo da naša kao i ostale narodne terminologije tretiraju sve te vrste

uglavnom kao jednu ribu789, a ako su iznimno na jednom mjestu zabilježena dva pučka
naziva, jedan se od njih sigurno odnosi na Polyprion cemium koji se nešto znatnije
morfološki razlikuje od vrste C. gigas i srodnika101, i najčešće se uspoređuje sa
škrpinom.

33.1.1. Ako načas zanemarimo nekoliko naziva za kirnje koji su mahom recent­
nijeg postanja i odreda sadrže druge lekseme, vidjet ćemo da najznatniji dio naših
naziva počiva na osnovi koja je u kirnja. Za ostale pak ne možemo čak ni isključiti
mogućnost da supostoje sa kirnja (i var.), te da predstavljaju specifikaciju osnovnog
imena (Polyprion Cerna). Poprilici istu situaciju nalazimo u tal. dijalektima,
donekle u iberoromanskim, i u nešto manje izraženoj mjeri u arapskim govorima
oko Sredozemlja11.
Poći ćemo od pretpostavke, koju je oprezno iznio i Skok (2, 78—79), da sve
naše brojne varijante potječu iz is to g ishodišta i to ćemo ishodište pokušati utvrditi,
a zatim, ako to bude moguće, pojasniti njihove međusobne odnose.
Ako likove zastupljene na našem obalnom potezu poredamo po broju mjesta
gdje smo ih zabilježili, dobit ćemo ovu sliku:

7 Od grč. ÈmvéïpeAoç »oblačan«, »prekrit oblacima« (zbog mrlja i nestalnih šara): usp. naše baluna-
Sa (niže 33.2.4.).
8 Ostale vrste (Epinephelus aeneus, a navlastito E. haifensis i E. tauvina) ne pojavljuju se u našem
moru, Tortonese 11, 63. Za razliku od PM CM , FFA 571 i 573 obrađuje samo Serranus gigas
( = Cerna g. == E. guaza) i Polyprion americanum, dok Dieuzeide (2, 228—236), uz Polyprion
americanum, navodi opise za E. gigas, E. alexandrinus, E. caninus i E. aeneus.
9 Jednako postupa i P. Lorini (/ària) i PomEnc 4, 317 (kirnja).
10 U rubrici Différences avec les espèces les plus similaires, FAO listići (Fiches P A O , SERRAN Epin
1) navode: »Polyprion americanum diffère de E. guaza par la présence de points foncés et clairs
sur le dos et les flancs... et par le développemenet, à la place d’épines, d’une forte crête hori­
zontale sur l’opercule«.
11 Vidi Giovanni Oman 123—126. U arapskom, već prema nekadašnjoj zemlji kolonizatoru, u
konkurenciji su različiti nazivi koji nastavljaju bilo cerma, bilo mérou ili neki drugi oblik.

30
 kema 24
kima 14
kirnja12 11
kijernja 9
kemja 7
kirja 3
Ostali likovi (kijernja, funga, farina, finga, krnja, girnja, kraja) u upotrebi su na je­
dnoj ili dvije točke i predstavljaju rezultat lokalnih govornih osobina ili nekog dru­
gog slučaja. N e bismo se mogli složiti sa Skokom koji smatra da je kimjalkemja...
»posuđenica iz dva centra starog dalmato-romanskog govora: oblici sa ije = e
(južna Dalmacija, Dubrovnik), oblici sa i (Split)«, jer se ti pseudojekavizmi i pseudo-
ikavizmi nikako sustavno ne podudaraju s lokalnim osobinama (i)jekavsko/ekavsko/
ikavske podjele. Dovoljno je to ilustrirati s činjenicom da Korčula (grad) ima kirnja,
a Vela Luka na istom otoku kerna (i to ne kemjaT)1213.
I u našim pisanim vrelima nazivi za kirnju su dobro potvrđeni. ARj navodi
kirnja (5, 5), kijernja (4, 949), kraja (5, 440). P. Budmani je oštrovidno naslutio
(1896!) da je Mjerna »iz primorskoga jezika romanskoga« (4, 949). S. Mitrov Ljubiša
(Pripovijesti crnogorske i primorske) bilježi i lik krnja, no taj je oblik rezultat križa­
nja s drugim nazivom za istu ribu (v. niže 33.2.2.). D . Parčić 333 bilježi kirnja i
upućuje na krnja, ali pod tom natuknicom (367) nema ni spomena o ihtionimu.
Osim Košića, Kolombatovića, Korlevića, Morović-Županovića, veći broj potvrda
donosi i H. Tonko Šoljan RJ 363 navodi »kirnja« kao tuđu, a kraja (pored »kirnja«)
kao domaću riječ.
Brojne fj varijante srećemo i u tal. dijalektima, koji u mnogome pokazuju
podudaranja s našom situacijom: za Abruce, Giammarco 86 navodi cèrgnië, a u
D A M 506 cèrgnë za C. gigas i cèrnïë za Polyprion (?); Scorcia 1974, 25 za Bari
cèrrië; Taranto 44 i Penso cernie, dok G. Rohlfs (VDS 1,134) bilježi cèmia i cèrgna.
Jednako za Gallipoli, A. R. Roberti, BALM 13— 15, 620. Za Kalabriju, Rohlfs
{DìzZCal 1, 185) potvrđuje cernia. Napulj pozna cernia i cemióla (Penso), Elba
čemia i čemiotta (Cortelazzo 36)14, a odatle je na Korzici preuzeto čemia (Bonifa­
cio, G. Massignon 425). Aquilina za Maltu (536—7) bilježi čemia. U sardskom su
jeziku u upotrebi oblici černia i pernia (Wagner DES 1, 447). Ista se osnova nešto
rjeđe sreće i u južnofrancuskim govorima: cemio, lem ia15, lèmi, cernii16, a cemier
je prihvaćeni francuski termin za Polyprion. A. Dauzat (Dict. étym. I. fr., 154)
ga tumači kao posuđenicu iz prov. cernii »lézard gris«, što se, naravno, ne može
prihvatiti. W. v. Wartburg, valjda zbog nedovoljnog poznavanja referenta17, ali
nadasve zbog toga što nije uočio kontinuitet ihtionima od balkanskog do iberskog

12 Iako Krnja po geografskoj rasprostranjenosti nije na prvom mjestu, ipak ga upotrebljavamo kao
termin i tako smo predložili za službenu upotrebu u FAO, jer je najčešće prisutan u našim ih-
tiološkim publikacijama. Iz drugih, iako donekle arbitrarnih razloga, isti taj termin nakon veoma
iscrpnog raspravljanja preporučuje i B. Finka (M R 24, 1972, 171—2).
13 Sa Skokom se ne slaže ni B. Finka (/. c.), a značajno je njegovo navođenje da čak i Ist i Premuda
imaju kema. Naravno, ovdje nam baš za što potpuniju argumentaciju nedostaje više naziva iz
izrazito ekavskog podničja sjev. Jadrana (v. bilj. 4).
14 Tortonese 11, 61 i d. navodi za Liguriju najčešće cernia (sa ili bez dodatnih determinacija).
15 T a dva lika navodi Grand Larousse Encyclopédique 3, 772b kao communs sur les marchés du Midi.
Naziv lentia bilježi i Dieuzeide 2, 228, a oblik je potvrđen za Niču još a. 1443.
16 FEW 21, 257.
17 Premda je ihtionim točno identificiran kao »scorpène marseillaise«, pa čak i kao »Polyprion«.

31
romanskoga, svrstava cernier (i var.) među materialien unbekannter oder unsicheren
Ursprungs (FEW 21, 257)'8. Ibero-romanski su oblici sigurno potvrđeni i živi:
španj. chema, cerna; kat. jerna, gema, xema (Lozano 300 i 295); port, eherne, chema
i ehamota (Castro 132—4 )1819. J. Corominas (DCELC 2, 40), naprotiv, ispravno
povezuje španj. cherna, kat. xerna s južnotal. c'ernja, srp.-hrv. kiyerna itđ20.
Za nas je, međutim, značajnije što se ihtionimi istog postanja pojavljuju u al-
banskome, koji se, kao što je poznato (Battoli21, Barić, Skok...), kad je riječ o
obali, u mnogome podudara s dalmato-romanskom situacijom. Peshk. Shq. 122
navodi za E. ( = C.) gigas kermi, dok za Polyprion ne naznačuje alb. naziva. N o,
kerm-i nam za Shëngjin i Drač potvrđuju Nd. Filipi i Nd. Rakaj (1959, 254), a
Nd. Rakaj (1970, 9) bilježi kern-i (Drač, Shëngjin, Skadar) kao ime za Polyprion,
dok C. gigas označuje pomoću ihtionimske leksije kern-bari i kem-kanali ( = »iz
trave« i »iz jaza«)22.
33.1.2. O našem M(Je)mja mnogo je pisano kao o tipičnom primjeru dalmat­
skog tretmana velara pred svijetlim vokalom. Ono što je Pero Budmani već bio
uočio, potvrdio je Skok u Term. 45 riječima: »Konsonant k za c pred e dokazuje
jasno da je kijemja došla u jugoslovenska usta ne direktno od Grka, nego od Romana
u Dalmaciji«. Skok se na to isto, ali i na preuzimanje dalmatskog lika od dijalekata
na apeninskoj obali, vraća i u ZfrPh 57,474: »...klar liegt der adalm. Ursprung bei
venez, chierna (REW 69, Boerio unbekannt) für »serranus gigas« und »serranus
caninus«, aus griech. axsPva vor.« I još ranije {ZfrPh 46,401), gdje tvrdi da kijer-
njajkimja »kann wegen des Fehlens der Liquidametathese nicht alt sein«23. G.
Alessio (DEI 889) navodi tal. chema kao dijalektalni naziv i implicitno ukazuje na
preuzimanje iz srpskohrvatskoga (se. dalm.) Mjerna. T o je po svemu sudeći, onaj
jedini tip kerna sa sjevernog Jadrana koji smo zabilježili u Lovranu, Voloskom i
na Srakanama, a koji Boeriju nije u lagunarnoj Veneciji ni mogao biti poznat,
jednako kao što ga ne poznaju ni A. Ninni ni E. Ninni. Bilježi ga za Rijeku Rosa-
mani Vocabolario Giuliano, Bologna, 1958, p. 200, dok isti pisac 1975, 52, navodeći
L. Suckera iz 1895, bilježi cerna za Cres24 i ispravno ehijema za Dubrovnik citira­
jući M. Deanovića. A. Berdar 17 donosi chema i cerna. Već smo vidjeli da naše
(dalm.) ki(je)rnja bilježe REW 69 i DCELC 2, 402S.
Odavna je poznato, i svi se navedeni autori u tome slažu, da naše kirnja i
odgovarajuće rom. izoglose potječu iz lat. acemia, koje se javlja relativno kasno.

18 Iz prov. je i ar. u Alžiru tlern (Oman 124). Za marokanske likove Uma, lamia, v. DCELC 2,40.
19 Domingos de Azevedo, Grande Dicionario portuguis-francês, Lisboa 1953, 304, krajnje proizvolj­
no objašnjava kao »turbot, genre de poisson de mer«, što bi bio naš oblìi ili lutnbur (4.3.1.2.)!
20 U tal. dijalektima dolazi i do paradigmatske prilagodbe izraza cerna i miješanja sa lucerna: lu-
xema defundu (Ligurije, Tortonese 11, 61), Mjerna, Mjerna de seoegliu (Ventimiglia, E. Azaretti,
BALM 10—12, 417), liiSema, MSemoti, Cortelazzo Und, 382, korz. lucerna (Caraffa 96). C.
Battisti DEI 2275 nalazi lucerna 1639. kod leksikografa C. Oudina (transportato a Genova per
indicare l ’epinephelus). Valja imati na umu da je lucerna (kod nas lučema), kao što ističe Battisti,
inače naziv za Triglidae (v. 11.1.7.). Samo, Battistijevo se »trasportato« može protumačiti je­
dino paradigmatskom sličnošću (similarité) između dvaju oblika.
21 V. nadasve M. G. Bartoli, Italia e Croazia, 109—185.
22 G. Meyer AEW ne spominje te oblike.
23 T a se dva mjesta u Lit. za kijerna (2, 79) ne spominju, jednako kao ni Bartoli, Dalm. 2, 293. Skok
je u tom članku za lik kraja (koji jamačno prije nije poznavao) pretpostavio likvidnu metatezu.
24 U Cresu smo uzalud tražili nekoga tko bi danas znao za taj oblik. Istina, i Rosamani 1958, 200
ga označava kao »non frequente«.
2 5 Božavsko kerna A. Cronia ne bilježi.

32
ali je nedvojbeno potvrđeno kod Kasiodora, Oribazija, Plinija Valerija i Polemija
Silvija26.
33.1.2.1. Dovde je sve jasno, ali sada se postavlja pitanje: kako susePolyprion/
Epinephelus nazivali u grčkom? odakle kasnolat. acermaŽ Corominas se čak pita
da li je riječ o grč. -> lat. ili o lat. -> grč. prijelazu.
U današnjem grčkom ne postoji niti jedna oznaka za te vrste koju bismo mogli
dovesti u formalnu vezu sa acernia. Suvremeni repertoari daju za te Serranidae
vrlo različite nazive, koji će nam možda biti korisni za tumačenje naših drugih
imena za kirnje. Tako PMCM (i Catalogue FAO ) 115— 120 navodi vlđchos, rophós,
stira, sphyrida i piga. Od tih ihtionima Proia bilježi (2120) pwpôç kao pučki uz
učeni oblik èpcpôç27 ( = ó TtoXuTtpîov) i (2331) acpupiSa ( = 6 i/Dùç aeppàvoç).
Hoffmann-Jordan 260 imaju èpcpwç, Dr Erhard 92 za Cikladsko otočje ôptpôç,
òp9 Ó i pocpóp, Heldreich 81 acpuptSx i 7uyxa28, a Bikélas 229 myxa. Joubin-Le
Danois 84 za novogrčki donose, valjda iz istih izvora, stira, pigka i sphyrida.
N i turski jezik, koji je toliko ihtionima preuzeo iz grčkoga, neće nam mnogo
pomoći u traženju grčke izoglose za acernia > kirnja. Grčke su posuđenice orfoz
( < èptpoç)29, lahoz30 ( < ßXa/op). Ostali se nazivi za kirnje, kojih tamo ima mnogo
više vrsta nego kod nas, temelje na leksemu hani ( < ri. grč. yâvvoç, Proia 2589)
uz determinative »žut« ili »kamen, hrid« (usp. naše kerna od seke i alb. peshk-gur),
te na uspoređenju sa škrpinom (iskorpithanisi, NÜbandoglü 31).
33.1.2.2. Ako je tome tako, otkud kasnolat. acerniaì Budući da se taj oblik
nalazi u Kasiodora kojemu je domovina bila Magna Graecia, Rohlfs (E W U G r
285) s pravom povezuje acernia sa ayspva, ihtionimom iz jedne Hezihijeve glose.
U Lexicon 73 još je eksplicitniji i oblik je izjednačio s Aristotelovim a/oćpva i dodao:
»seit dem 5. Jahrh. lat. acernia«. Za C. Battistija (BALM 2— 3,75— 76) to je oznaka
za Perca labrax, pa on postavlja: »lat. acharné < gr. àyipvoç (Ateneo), àx<xpva
(Aristotele, Ateneo), àyspXa (Esichio)«. Potcrtavši promjenu roda, dodaje: »la voce
è scomparsa, ma sopravvive il derivato acemia... che è a base del tipo dalm. kierna,
it. merid. cernia...«. I Rohlfs i Battisti su, dakle, povezali acernia i àyàpva polazeći
od sadržaja današnjih hrv. (daim.) i južnotal. likova kirnjal cernia, ali nisu identifi­
cirali vrijednost grč. ( > lat.) ihtionima i njegovih varijanti.
Do te bi identifikacije bilo zacijelo došlo mnogo ranije da ihtiolozi nisu u
svom arbitrarnom odabiranju elemenata za sustavne nazive, navlastito nakon što
je Linnéova reforma tražila po dva oblika za svaku vrstu, krajnje proizvoljno uzi­
mali oznake ili ihtionime iz klasičnih pisaca. Tako se zbilo da je ac(h)arne poslužilo
kao specifična oznaka za jednu Sparidu i to u rodu Pagellus. 1826. A. Risso31
jednog arbunića, našeg kopilića, mulca, naziva Pagellus ( = Pagrus) acarne32. N e­
sporazum je potekao zapravo od Rondelet(ius)a (De Pise. mar. V, cap. 20, p. 134)
koji je, našavši u jednom Plinijevu popisu iz 32. knjige bez ijedne riječi objašnjenja

26 Za više pojedinosti V . D C E L C 2 ,40; G. Battisti BALM 2—3, 75—76 i, nadasve CGIL 3, J186, 60
27 Da bi kl. grč. èpcptàç (àpcpoiç) bilo oznaka za Epinephelus gigas uz upitnik navodi Strömberg 22
i ihtionim povezuje sa »dunkel«, »schwartz«.
28 To je zacijelo piga iz PMCM 120 (Mycteroperca rubra = Epinephelus acutirostris)?
29 A. Davidson 80 bilježi za okolicu Smirne roufo kao naziv za Epinephelus guaza.
30 Michèle Nicolas 57 navodi lahos i vlahos.
31 Histoire naturelle des principales productions de l’Europe méridionale et particulièrement de celle
des environs de Nice et des Alpes maritimes, Paris—Strasbourg, 3, 361.
32 V. naš popis |66|.

3 V. V IN JA E T IM O L O G IJA II. 33
 lat. acharne, zaključio da je to riba koju na rimskoj ribarnici prodaju pod imenom
fragolina (v. ovdje 26.3.1.1.). N e znamo što je Rondeleta navelo na tako olaki za­
ključak, ali činjenica je da su generacije ihtiologa tu identifikaciju prihvaćale i da
su Risso, pa Cuvier i Valenciennes ( 1830)3 3 specificirali tog Pagellusa kao acame.
T o je mišljenje prihvatio i noviji sholijast U. C. Bussemaker 1849, a za njim slijede
ihtiolozi A. Günther (1859), F. Steindacher, pa E. Moreau, P. Doderlein i drugi,
a zatim se toj i više nego krhkoj identifikaciji pridružuju rječnici, i danas je ac(h)arne
čvrsto povezano sa Pagellus = »arbun(ić)«, pa Battistijevo identificiranje achame
kao Perca ( = Dicentrarchus = Morone) labrax, premda ga ne smatramo točnim,
znači pokušaj oslobađanja od žilavo ukorijenjene prakse.
No, Plinije (N H 32, 145) je achame preuzeo od Grka, a Aristotel i Atenej,
koji ga spominju, nešto su za razliku od Plinija o tako nazvanoj ribi i rekli, pa sam o
kod njih možemo potražiti elemente za koliko toliko valjanu identifikaciju grčkog
ihtionima.
33.1.2.3. Što nam kažu ti pisci? Za Ateneja 286b, u ribe zvane ayœpvoç meso
je veoma ukusno, hranjivo i pomalo zatvara. Aristotel je eksplicitniji: u HA 8,20, 7
kaže da je ovrati (-/pôcro<ppuç) teško zimi, dok riba œ/âpvaç trpi ljeti i tada mršavi
(ylvsTou Xstttoç). Na drugom mjestu (HA 8, 2, 2), govoreći o onim ciplima koji
se hrane muljem pa su zato teški i slinavi, kaže da njihovu mlađ ni jedna riba ne
jede, ali zato »kad poodrastu, druge ih ribe žderu, a najviše ih jede àyâpvaç (xaì
(xàXicm uTvò toö à/àpvou)«. Kod komika Kalijasa (cit. in Liddell-Scott 295) nala­
zimo da je à/'apvcó; = ôpcpd>ç, što su Liddel-Scott popratili s opreznim »probably
basst ( = Labrax = smudut; v. gore Battistijevo achame = Perca labrax«). Značajno
je da se tu riba spominje u istoj rečenici s tunjevom glavom (xe<p<xXouov), jeguljama
i jastozima. Kod Hezihija nalazimo kao ihtionime à/âpva i, što je još značajnije
a^spXa (ed. K. Latte, 298). Tome valja dodati da, osim Plinija, u latinskom isti
oblik dva puta navodi Lucilije (C. Ludlius), kod kojega čitamo cephalea achamae,
a cephalaea odgovara grč. xe<p<xXoaov, »Headportions« (Oxford Latin Dictionary,
fase. 1, 26).
Istina, dobar dio tih podataka, a navlastito Hezihijevo àxâpvai; • Xaßp«? odgo­
vara smudutu (Labrax), ali neki i govore protiv kao, primjerice, Atenejeva tvrdnja o
mesu koje »zatvara«. Međutim, nekoliko činjenica s mnogo više snage isključuju
pretpostavljanje da bi à/apvaç bilo ime za smuduta.
Prvo, sve što je rečeno o glavi, jer, premda je poznato da je smudut jedna
od najboljih i najukusnijih riba u moru (v. ovdje 14.1. i d.), ipak svatko zna da mu,
za razliku od ovrate, trilje i nadasve škrpine, glava za jelo baš ništa ne vrijedi. T o
se ogleda u pučkoj izreci la testa del barbòn e la cova del branzini34 Osim toga,
ihtiolozi su, po svoj prilici za svoje taksonomske potrebe, skovali binôme kirnja
g la v u lja (RJ, FFA), g la v a ta kirnja (Fink), dok P. Lorini bilježi baš za Poly­
prion kiria šćedroglava35. Naprotiv, o nekoj veličini glave kod smuduta ne može 345

33 Histoire naturelle des poissom, Paris—Strasbourg, g 191.

34 Taj je gurmanski precept nastao uz još proširenije la testa del barbón xe per el parón.
35 U stastavnid šćedro- vrijednost bi bila »izdašan, obilat« (za štok. štedro, usp. ARj 17, 769—770
i Skok 3, 412). Riječ Sčedro (ili šć-) (bila) je živa u narodu i među ribarima, kako se vidi iz J.
Kolombatovića (d t. ARj 17,509) koji kaže: »Ribari zovu sve Scyllidae Sčedrovače, zato što imaju
kožu naperenu s mekanim boculicama«. T a dva mjesta iz čakavskih govora dovode u pitanje
dosadašnje jum ačenje semantizma u šćedar i, po svoj prilici, Skokovo zaključivanje o nastanku
nesonima Šćedro (SRO 1,189). O bodlji ( = boeulica = »spina del riccio«, Parčić 35) na škržnom
zaklopcu kod Polypriona, usp. bilj. 10 i naziv aspetn, što ga M. Cortelazzo (BALM 10—12,
382) navodi za starije primjerke Polyprium americanum u mjestu Monterosso.

34
biti riječi, a o uspoređivanju kirnje sa škrpinom, koja je karakterizirana ogromnom
glavom, bit će niže još riječi.
Drugo, àyapva se izjednačava sa ôpcpôç koje je i dandanas u grčkom (i >
turskom) oznaka za Polyprion, dok se niti jedan naziv za Labrax, ne samo u ta
dva jezika već ni u čitavu Sredozemlju, ne može dovesti na planu izraza u vezu s
àyàpvaç ili s ayspXa.
Treće, Aristotel navodi da àyâpvaç »mršavi ljeti«, a svi ihtiolozi ističu da se
kirnje mrijeste ljeti: »Si riproducono in estate, possibilmente con la luna piena«,
Lythgoe 200; »Dans le détroit de Messine, des oeufs de Polyprion americanum
ont été ramenés au filet à plankton au mois de Juillet«, Dieuzeide 2, 230; usp.
naše mandaljenača (33.2.4.).
I na kraju, podatak o tamanjenju cipala. Specijalisti tvrde da se kirnje hrane
ribama i mekušcima: »Divorano sia altri pesci, sia invertebrati«, navodi Tortonese
11,62 za Epinephelus, dok za Polyprion posebno naglašava »È un vorace predatore«36.
Međutim, da se hrani baš ciplima vidimo iz našeg posuđenog naziva koji smo
sami zabilježili manjacevuli ( = »koji jede ciple«).
Nakon svega toga smatramo da imamo dovoljno razloga za zaključak da je
staro àyâpvaç isto što i acharné i Hezihijevo ayepXa (àyépva) i da su svi ti nazivi u
Antiki označavali kirnje, posebno Polyprion americanum. Tip acharné je samo
knjiški grecizam, dok »ii cambiamento vocalico (u kasnolat. istoznačnom acernia)
può essere spiegato coll’apofonia, ma può dipendere da un archetipo col vocalismo
di àyspXa di Esichio«, kako je istakao Carlo Battisti (BALM 2—3, 76). Velik broj
grčkih varijanti jednog arhetipa može se pripisati neprozirnosti naziva, tj. činjenici
da je u grčkom ihtionimu bio stranog porijekla, kao što P. Chantraine (DELG
1, 149) zaključuje po skupini -pv- »qui est en faveur de l’hypothèse d’un emprunt«37,
pa se zato naziv ne može etimološki objasniti38.

33.1.3. Vrlo je teško nešto meritornije reći o znatnom formalnom variranju

naših naziva. Kao i sve nemotivirane tuđice, i ova je bila podložna najraznovrsni­
jim paradigmatskim i paretimološkim tendencijama39. Prema Skoku (ZfrPh 46, 401),
lik bi kraja morao biti stariji od drugih. Skloniji smo vidjeti u toj varijanti utjecaj
geografskog termina kraj »obala«, »rub«, »pliće mjesto« -> »bliže kopnu«, jer kirnja
»ljeti dolazi k obali, a zimi se vraća u dubine«, a najviše se »lovi ljeti, kada dođe na
rubove hridinaste obale« (SRJ 147). S takvim se gledanjem podudara i naziv kerna
od seke i brojni rom. ihtionimi tipa cernia di scoglio. Glede variranja njjj ne smije se
gubiti iz vida postojanje grč. tipa «yspXa kao ni česte južnotal. likove bez n\ cèrrië
i dr. (v. gore 33.1.1.).
33.2. Već smo u dva navrata imali prilike istaći da se kirnja, a poglavito Poly­
prion, uspoređuje sa škrpinom (Scorpaena scrofa). Uzrok tome je opća biomorfo-
loška slika ribe jake glave i karakterističnih bodlji koje su kod mlađih primjeraka
jače izražene. U tom je stadiju rasta Polyprion čak i po dimenzijama sličan škrpini.

36 Da nije izbirljiv vidi se iz naziva mangamorti, što ga Cortelazzo (7. c.) bilježi za Camogli uz tu­
mačenje pučkog vjerovanja iz Monterossa: »Molti non gradiscono mangiare questo pesce, perchè
usa stare sotto le bestie morte«; usp. naše nazive za kantara manjamorta, manjamorti (28.2.2.).
37 Više o tome, v. P. Chantraine, La formation des mots en grec ancien, Paris, 1933, 208 i d.
38 »Sonst unklar«, Frisk GEW 1, 199. Boisacq ga ne navodi.
39 Tako naš ispitanik u Grohotama (Šolta) smatra da se girnja tako zove jer se najviše hrani girama
(Maenidae).

35
Dieuzeide 2, 229 ovako opisuje tu bodljikavost i veličinu glave: »Tête forte, écail­
leuse, hérissée d’aspérités, d’arêtes et d’épines surtout développées chez les jeu­
nes. Vers le milieu de la tête se trouve une crête mince portant de fortes dentelures.
Crête du sourcil rugueuse chez les jeunes«.
Te su morfološke osobitosti, kao i donekle slično stanište, dovele po čitavu
Sredozemlju do podudaranja u formi i semantizmu između naziva za dvije vrste.
Kod nas se izrazi uvijek razlikuju, dok se u nekim nomenklaturama sreću čak i
isti nazivi, naravno, uz dodatnu determinaciju.
33.2.1. Među našim nazivima takvog tipa najinteresantnija je svakako situacija
u Krapnju kraj Šibenika. U tom se mjestu situacija može poprilici ovako sinoptički
predstaviti:

m f

A riba škarpun = Scorpaena porcus škrpina = Sc. scrofa

B štipavac škrfijun = Scorpio europaeus 0

T
škrfijona = Polyprion
ili: u Krapnju su mjesta za Sc. porcus i Sc. scrofa zauzeta nazivima u kojima je
iskorištena opozicija m ~ / : škarpun ~ škrpina. Nužnost da se sem »bodljast«,
»koji bode« izrazi i u nazivu za drugu ribu i to u ž. rodu, jer je riječ o većoj vrsti,
potiče na ad hoc tvorbu ž. roda od raspoloživog imena za štipavca škorpijuna (Scor­
pio europaeus) gdje »označeni« rod ne postoji jer nije potreban. Tako stvoreno
škrfijona uskače u »prazno mjesto«. Naziv je formalno dovoljno sličan i seman­
tički dovoljno blizak da može efikasno vršiti svoju označiteljsku funkciju za drugu
ribu s kojom Škarpun dijeli barem jedan, a Škarpina barem dva sema40. Naravno,
porijeklo je za sva četiri izraza isto, no ne smije se gubiti iz vida da krapanjsko
Škrfijona u osnovi fonetski odgovara abruceškom scôrfië (Ortona, Montesilvano),
koje potvrđuje Giammarco 392.
: scôrfë, scrofë (Termoli, Giammarco 392)41; scarpônë (Giulianova, ibid.
385)42.
f| + determinativ: turski ìskorpìthanìsv, tal. scorpena de sasso (Penso; FFA
573); frane, scorpène marseillaise (FEW 21, 257).
\ : kat. rascàs (A. Griera, Els ormeigs... 79; Lozano 300); prov. fanfre rascas
(za Séte, Dieuzeide 2, 228).
33.2.2. Drugo naše područje na kojem dolazi do miješanja sa neživima za škr-
pinu je krajnji jug Jadrana. Već smo gore (33.1.1.) među nastavljače lat. acernia
svrstali Ljubišinu potvrdu krnja, a jednako tako postupa i Skok (2, 78), koji je sa

40 O slici »škorpion« u imenima za škrpinu već smo govorili u 8.2.1.2.

41 Kao što ćemo vidjeti u idućem odjeljku, u te se nazive umiješao zbog vrlo sličnog izraza i treći
sadržaj: »krmača«.
4 î Teško je reći da li se među brojnim salentinskim varijantama (scđrfanuscôrfanë, scđrfinu, seor-
fanèra), koje se u VDS navode na dva mjesta (624 i 1056), krije i koji naziv za Polyprion, jer
su Rohlsove identifikacije često nedovoljno stroge.

36
svojih terenskih bilježenja u Boki donio potvrdu tog lika za Budvu, Grbalj i Paštro-
viće. On ga pomoću znaka »=« povezuje s lokrnja (Krtole, Sutomore, Ljubiša) uz
nečiji (?) citat »jadranski ribarski naziv za ribu serranus gigas«, i tome dodaje:
»u Krtolama lokrnja prenosi se na ribu sličnu škrpini koja ima otrovnih drača«.
Međutim, ta »riba slična škrpini...« u stvari je baš Serranus gigas, tj. kirnja, kojoj
je sav članak posvećen, jer su Krtole, uz Stoliv, kako smo se sami uvjerili na licu
mjesta, jedini lokaliteti gdje je došlo do križanja logmja ( = »škrpina«, v. 8.2.1.4.)
X k(i)rnja*3. Rezultat je bio lokrnja s vrijednošću »kirnja«. Formalna sličnost
dvaju ihtionima i djelomično semičko podudaranje omogućili su takvo križanje.
Ostala mjesta u Boki čuvaju logmja s vrijednošću »škrpina«. Međutim, sama opo­
zicija k r-*> g bila je i odveć nedovoljna za efikasno razlikovanje, pa se za kirnju u
drugim bokeljskim mjestima pribjeglo formalno potpuno različitim i zato efikasni­
jem salamun. Kad smo raspravljali o liku logmja ( = Scorpaena scrofa, 8.2.1.4.),
iznijeli smo mišljenje da se taj ihtionim temelji, kao i niz drugih naziva za Sc. scrofa,
na (južnotal.) grčkom izrazu za sadržaj »prasica«. Denominacijski transfer išao je
u pravcu Škrpina -> kirnja, a ne obrnuto, jer je škrpina znatno češća, jednako kao
što je došlo do konotativnog prijelaza »prasica« -> »škrpina«. U oba su slučaja transfer
izazvali zajednički semovi referenta. Oni iz para prasica/škrpina više nisu vidljivi
i ostaju skriveni u dubini, dok se oni iz para Skrpinafkimja vide i nalaze se na povr­
šini. Posljednje je slučaj u našem krnja -> lokrnja*4. Međutim, sadržaj-slika »pra­
sica« može »isplivati« na površinu i zbog fo r m a ln e sličnosti izraza za sadržaje
»prasica«/»škrpina«, koji se zatim — zahvaljujući semovima koji su zajednički dvje­
ma ribama — prenose na kirnju, kao što je to slučaj u abr. nizu scôrfië, scôrfë...
scrôfë.
33.2.2.1. Skok u članku o kijerni navodi da »ribari Arbanasi u Ulcinju posudiše
kërmë, određeno -a (sa -rn- > -rw-)«. Zapravo, oni su tada (u vrijeme Skokovih
obilazaka) još upotrebljavali sv o j termin43445, dok smo mi četrdesetak godina kasni­
je utvrdili da su posudili bokeljsko krnja.
33.2.3. N iz drugih naziva za kirnje nosi više manje izraženi stilistički naboj jer
je riječ o vrsti koja se svojom rijetkošću, veličinom i naročito upadljivim izgledom
podaje takvim konotativnim oznakama. Drugi, mnogo teži problem je etimološko
objašnjenje tih izraza. Za neke od njih moramo pomišljati na učinak epentetskog
-«-, koji dovodi do skupine -nk~, -ng-, kakva se pojavljuje u novogrč. myxa (Bi-
kélas, Heldreich) ili u sic. scirenga, cirenga (DEI 959; Penso); sard. Sirenga, DES
2, 456)46.
33.2.3.1. Za novogrč. rayxa držimo da je u etimološkoj vezi s našim likovima
pika, pinka, figa, finka, koji su nastali iz grč. <pox(ç a sačuvani su nam dalmatskim
posredstvom i sa svim posljedicama što ih je imalo paretimološko naslanjanje na
figa (usp. naše smokva). O tome je bilo dosta govora u 30.2.2. Kako je za neke kirnje
utvrđeno da prebivaju u travnatom staništu (»Habitat: Pourtour des Zostères et
des Posidonies; prairies profondes«, Dieuzeide 2, 229; i 2 3 1 ,233)47, a to se očituje

43 Uz izuzetak Mula, gdje logmja supostoji sa morska kokoš. I o sadržaju »kokoš« u nazivima za
kirnje bit će niže još riječi (33.2.4.)
44 Koje Skok tumači: »s aglutinacijom talijanskog člana i a > o«.
45 Za alb. oblike, v. gore 33.1.1.
46 Usp. u Tunisu shringi, Oman 123.
47 »Über Seegraswiesen«, FFA 571.

37
i u pučkim nomenklaturama (usp. alb. kern-bari, 33.1.1.)» dopušteno je pomišljati
i ovdje na etimologiju tp u '/ic koja upućuje na travu.

33.2.3.2. O postanku tal. (sic.) oblika cirenga, scirenga mišljenja su podijeljena.

G. Alessio ih u DEI 959 tumači posuđivanjem iz normanskoga i to iz pretpostavlje­
nog tautološkog *sildherittg, iz kojega bi bio nastao i franc, naziv za jednu sardelu
(’célerin). N i formalno, a nadasve semantički takvo tumačenje nije uvjerljivo, pa
smo skloniji prihvatiti stav P. A. Farća48 koji, slijedeći N. Maccarronea (A G lIt
26,220), cirenga, scirenga ubraja među dijalektalne deformacije osnovnog naziva
acernia (REW 96).
33.2.3.3. Oba smo oblika naveli kako bismo pokazali da su i u drugim jezicima
kod ovakvog tipa ribe moguća neočekivana i teško objašnjiva fonetska odstupanja
koja izazivaju stilistički poticaji. Zato smatramo da ni naše odstupajuće oblike ne
možemo tumačiti jedan po jedan već da ih moramo uzimati zajedno, tj. u skupina­
ma, i kod raspravljanja o njima voditi računa o isprepletenosti morfosemantičkih
odnosa i stilističkim vrijednostima.
Na Dugom smo otoku zabilježili cinka, činka marina i finka marina. To su,
rekli bismo, dodatni nazivi uz osnovno kema i označavaju Polyprion cernium.
Oblik finka možemo bez dvoumljenja povezati s ihtionimima pika, pinka, finka
( < cprnae;), koji su oznake za Labridae. Determinativ marina je nužan da bi se
istakla razlika prema finka, koje je ne samo oznaka za Labrus bimaculatus, već i
prošireni patronimik. Na drugom kraju otoka, u Velom Ratu, razlikovanje se postiže
radikalnom promjenom osnove: cinka, a u Žmanu, koji se nalazi između ta dva
mjesta, srećemo kompromisno (ali i redundantno) cinka marina, s elementima iz
oba pretpostavljena ishodišta. Naravno, daleko smo od pomisli da ovakvo tuma­
čenje smatramo sigurnim. Ono je samo pokušaj da se pokaže na jedan od mogućih
putova nastanka ovih ihtionima koji su nametnuti nužnošću dodatne informacije
za Polyprion. Usp. gore 33.2.3.1. novogrč. izl'ptct.

33.2.3.4. Još jači stilistički naboj nalazimo u nazivu stringa maringa, kako se
Polyprion naziva u Rogoznici. Iako ne isključujemo da je i ovdje inicijalni impuls
mogao biti kao u pika -->finka, lako je u Stringa ( — »vještica«) vidjeti želju za ekspre­
sivnim izrazom kojim će se označiti ružna, bodljava i velika riba. Štri(n)ga je,
kao što smo već vidjeli (3.3.2.8.; 7.3.1.; 22.9.1.), u ihtioriimiji vrlo često upotreb­
ljavani elemenat, kojemu konkurira njegova hrv. istoznačnica višticajviMicaf9, a
čak se i manja vrsta, Anthias sacer (v. 33.3. i popis |59|), na Visu naziva viSćica,
dok je Lorini naziva mala kiria (mala kiria, mala kirnja, Fink; kirnjica crvena RJ).
I ovdje se dodaje determinativ marina, ali se on, u želji za što jačom ekspresivnošću,
mijenja u maringa i na taj način postiže fonostilističko podudaranje dočetka dviju
sastavnica unutar same leksije, baš kao i u slučajevima šarenda polanda (20.2.2.1.)
i mačka padečka (2.7.2.).

33.2.4. Veličina se može potcrtati i sufiksom -ača50, koji se danas bez obzira
na njegovo nastajanje osjeća kao augmentativ. Taj formant povezuje nazive

48 Postille al REW , p. 5.
49 Za ihtionim tog izraza i konotacije, v. 3.1.6.; usp. španj. bruja za Syngnathus acus i za Arno'
glossus laterna.
so Za hrv.-srp. -aia, v. Skok 1, 6.

38
 galinaća
(kirna) batunača
ligača
(kijerna) tnandaljenača51
Galinaća je preuzeta uz prilagodbu sufiksa iz ven. galinazza, Boerio 296, i u
tal. je to čest ihtionim: galinazza de mar Centriscus scolopax (Penso)52. Kao naziv
za kirnju bilježi A. R. Roberti (BALM 13— 15, 620) u Gallipoliju gaddina de lu
mare53, što se \ podudara s našim morska kokos (8.2.1.5. i ovdje bilj. 43).
{Kima) balunača dobila je ime po nestalnim i oblikom neodređenim šarama
koje poput oblaka prekrivaju bokove ribe (usp. sustavni naziv Epinephelus), a
koje je narodna denominacija usporedila s balunima »mjehurima«5456(v. gore bilj 7).
Kosićeva {kijerna) mandaljenača potječe iz osobnog imena Mandal{j)enas 5,
zapravo iz oznake za svetkovinu (22. srpnja), jer su se u to doba kirnje najbolje
lovile.
Ligača je paradigmatski povezana sa navedena tri ihtionima, ali ne znamo raz­
jasniti njezinu osnovu. Budući da se u Mlinima, gdje je naziv zabilježen, sitni
gavuni zovu liga56 (v. naš popis |43|), nije isključeno da je kirnja, kao poznati
tamanitelj te sitne ribe, po njoj i dobila ime (usp. gim ja, ovdje bilj. 39).
33.2.5. Naziv je šamija jasan i predstavlja narodnu potvrdu imena šarogubac,
što ga bilježe Schreiber i Šoljan. Šaruja je inače narodni naziv za Sarda mediterra­
nea i za jednu Labridu (30.2.1.3.).
33.2.6. Već smo vidjeli da su neka mjesta u Boki Kotorskoj zbog nedovoljne
razlikovnosti između lokrnja i logrnja, kirnju nazvala salamun, međutim, nisu nam
jasne okolnosti zbog kojih je izbor pao na to ime. Veza se salmo, -onis je isključena,
a isto tako nije dopušteno u nazivu salamun vidjeti aluziju na legendarnog mudraca
jer je kirnja slabo pokretna riba57 koja baš zbog toga »lako pada plijenom podvod­
nih ribolovaca« (SRJ 147). Ta se njezina osobina odražava u južnotal. dijalektima
gdje cernia preneseno znači — »uomo cretino« (Rohlfs VDS 134). N a osnovi dosa­
dašnjeg iskustva radije bismo rekli da je salamun u neku ruku passe partout naziv
koji je raspoloživ za sve slučajeve kad se nameće potreba za razlikovnošću i to ime
nikad nije potvrđeno na nekom znatnijem arealu. Tako kod nas taj naziv označuje
međusobno različite vrste: plosnaticu (Rhomboidichthys podaš), jednog krba (Um-
brina cirrosa), velikog gofa (Seriola dumerilii) i sada kirnju. Sve to oduzima uvjer­
ljivost povezivanju sa salmo (Skok 3, 305).
33.2.7. Tenka, što kao naziv za Epinephelus gigas H 422 bilježi za Zlarin,
Kaprije i grad Hvar, direktno je preuzeto iz mletačkoga58, gdje ihtionim tenca de

11 Kijerna mandaljenača donosi za D u b ro v n ik B aldo K ošić, GIHND 4, 1889, 280.

52 Z a ven. ih tio n im galinazza, v. T ro is , N a rd o , v. M a rte n s, P eru g ia, što ih navodi C aru s u Pr
709— 710; z a tal. gallinaccio, v. D E I 1754.
53 P o svem u su d eći, k irn ju označava i k a t. gallina, što g a donosi A . G rie ra ( Els omieigs... 57) u z
ned o v o ljn u identifikaciju (Té el cap semblant a Tescórpora).
54 A R j 1, 167; za etim ologiju to g italijanizm a, v. Skok 1, 97— 8.
55 V . Skok 2, 352.
56 Z a liga, v. 24.1.3.1.
57 »Non sono dei g ran d i n u o ta to ri e sp en d o n o u n a considerevole q u a n tità d el lo ro te m p o a g iro n ­
zolare a tto rn o alle tane. V engono spesso sc o rti d ai su b acq u ei sia n elle tan e, dove se n e stan n o
m uo v en d o len ta m e n te le p in n e, sia in acq u a ap e rta , dove se n o n sono sp av en tati, n o n esitano a
presen tarsi frontalm ente«, L y th g o e 200.
58 V . ovdje 9.9.1.1.

39
mar uz oznaku »raro« bilježe A. Ninni 119 i E. Ninni 54; usp. za Catanzaro tunguni
(Penso) s izraženim augmentativom.
33.2.8. Izrazito umanjenička tvorba vrančić, što je za Mljet donosi H 45259
kao naziv za E. gigas u očitoj je opreci s osnovnom karakteristikom referenta, pa
ne mislimo da je naziv točno identificiran i bit će da se odnosi na koju od vrsta o
kojima ćemo niže reći nekoliko riječi.

33.2.8.1. Posve nam je nejasan naziv plaškunar, koji samo u Pagu označuje
jednu kirnju.
33.3. Razlozi zbog kojih na kraju ovog poglavlja obrađujemo i nekoliko naziva
(više-manje dvojbene identifikacije) za Anthias60 i za Apogon61 više su đenomi-
nacijsko-tvorbene nego biološko-sistematske naravi. Međutim, postoji i djelomično
biološko opravdanje za takav postupak: Apogonidae spadaju u podred Percoidei
(Percomorphi) kao i Serranidae, a sâm Gen. Anthias62, zajedno sa smudutom i
kirnjama, pripadnik je obitelji Serranidae. I jedna i druga vrsta su rjeđe i bezna­
čajne ribe63, a narodna ih taksonomija slabo uzima u obzir. Zbog tih su razloga
škrto zastupljene i u našim popisima |53| i |59|, a svi su nazivi (osim marcapan)
zabilježeni samo na po jednom mjestu.

Iz nekoliko se narodnih naziva može izvesti opći zaključak da za narodno gle­

danje te ribe predstavljaju m alu kirnju, a to prenose i naši ihtiolozi u svoje nazive.
Dovoljno je usporediti ovih nekoliko (a) pučkih i (b) skovanih knjiških oznaka:
(a) kirja »kirnja« = kirja Anthias
kraja »kirnja« \ riba od ruba Anthias
stringa Polyprion \ visćica Anthias
(b) l u r i a ------------- -> kiria mala Anthias (Lorini)
kirnja ---- . . . ■. -> mala kirnja Anthias (Korlević)
kirnja ------------- -> kirnjica crvena Anthias (RJ)

59 Vrančić za Ilirtz o m p re n o se F in k a (M R 24, 171) i Basioli (S R J 147).

60 Anthias sacer B L O Ć H 1792 je stariji naziv, dok je danas valid n o A nthias an th ias, C L O F N A M
124.2.1.; T o rto n e s e 11, 7 7 .'Sam o jed n a vrsta u S redozem lju. E p ite t sacer potječe iz A ntike,
b u d u ć i d a A risto tel navodi za r ib u àv-9-tocç d a je spužvari n azivaju svetom, je r k ad je o n a u blizini,
ta d a tu n e m a m o rsk ih p asa (H A 9, 2 5, 3).
61 A pogon im b e rb is ( = A . ru b e r, A . re x m u llo ru m . A m ia im b e rb e /-b is, D ieu zeid e 2 ,2 5 4 /, M u l­
lu s im b erb is), C L O F N A M 127.,-o b ite lj A pogonidae (o b rad io E . T o rto n e s e ): 4 G en . i 6 S p .,
o d k o jih se uglav n o m sam o A . im b e rb is pojavljuje u S redozem lju.
62 U vo đ en je sastavnice Anthias u sistem atiku pred stav lja još je d n u ilu straciju za proizvoljnost
kojom su ihtiolozi posizali za n azivim a iz A ntike. G rč. œvlHaç (lat. anthias) obilato je p o tv rđ en o
k o d an tičk ih pisaca (O p ija n Hai 1, 248 i 3, 333 i d .; E lijan 1, 4 ; 12, 4 7 ; 13, 17; A risto tel H A
6, 16, 3), p re m d a i u njihovim pod acim a postoje b ro jn e p ro tu rječ n o sti. N o , za sve je te pisce
àvîH aç velika rib a (xijt<&À>]Ç, jjLEYaz^r/)ç) koja se m ože b o riti s rib a ro m i presjeći povraz svojom
jakom h rp tn o m p erajo m . O p ija n ih razlikuje 4 v rs te : ž u tu , b ijelu , c rn u i je d n u kojoj je oko ok­
ru žen o c rn im k o lobarom C ugotôç, àuXceicôç). K o ju je v rs tu predstavljalo grč. àv-8-îorç još se n e
zna. Z a P lin ija (N H 9 ,1 8 0 ) to je n e što m anja rib a , ali iz njegova složena i n evjerojatna opisa kako
se lovi, m o že se zaključiti d a to n ije v rs ta k o ju ihtiolozi, još o d R ondeleta, nazivaju A nthias.
T o n a m p o tv rđ u je i O vidijevo m jesto {Hol 45 is.) g d je se o p e t govori o sječenju p ovraza ( cor­
pore lina secat fixum intercepit hamum). V iše p o d atak a o n asta n k u sistem atskog naziva v. J.
C o tte 69— 73.
63 Z b o g tih razloga B ou darel i P .-S . ih n e o b rađ u ju . P M C M 112 navodi sam o A pogon. P enso n a­
vodi nekoliko p u č k ih naziva za ob je vrste.

40
Slično je i u španj. popisima gdje alfonso označuje Epinephelus guaza, a alfonsino
i alfoncino Anthias i Apogon (Lozano 295; 285 i 293). Osim toga, deminutivna
vrijednost iskazuje se kako tvorbom, tako i samim sadržajem ihtionima, pa možemo
reći da smo kod naziva za Anthias64 i za Apogon suočeni sa semičkom sastavnicom
[— velik] nasuprot semičkoj sastavnici [ + velik] kod kirnji.
33.3.1. Naziv višćica, koji je umanjenički izraz za izosemantičko Strìnga (ma-
ringa) već smo spomenuli u 33.2.3.4., dok za kenjica65 možemo lako pretpostaviti
paretimološku preobrazbu od formalno sličnog kernjica. Ihtionimska leksija riba
od ruba znači »riba od kraja« i odgovara tipu naziva kanj od ruba ( = kanj rubnjak);
V. 29.2.1.2., gdje tumačimo vrijednost sastavnice rub.

33.3.2. Ono što te dvije ribe posebno ističe jesu njihove izvanredno žive boje.
Za Anthias, Dieuzeide 2, 250 smatra da »son coloris en fait un des plus beaux pois­
son de la Méditerranée«. Ta je karakteristika uvjetovala nekoliko imena koja se
na planu sadržaja podudaraju s nazivima u drugim sredozemnim popisima. T e
smo nazive uglavnom već sretali kao oznake za druge vrste. O nazivu zdur ( = »op­
ćinski, dvorski ili kneževski službenik«, Rešetar) već smo govorili u 30.8.2.1. Iz
istog je značenjskog polja i ihtionim general koji smo sreli kao jedan od naziva za
živo obojenu ribicu Coris (5.3.2.8.). Po prvi put srećemo dvočlani naziv zlatna
ribica6667, koji se također temelji na oznaci boje.
\ susrećemo u malt, sultan (PMCM 112); engl. cardinal fish', njem. Fahnen­
barsch (FFA 573; usp. matulić barjaktar, Fink). Nadalje, pučki nazivi španj. reyezuelo,
kat. rey ( = rei = »kralj«) i nadasve tal. re di triglie (Penso, Bertùccioli) doslovno
se prevode u sistematskoj specifičnoj oznaci (Apogon) rex mullorum (Cuvier, 1828).
33.3.2.1. O još uvijek dokraja neriješenom ihtionimu marcapan61, koji smo
preuzeli iz ven., govorili smo u 30.7.3. (v. ondje i bilješku 147).
33.3.3. Naziv matulić, koji potvrđuje i Lorini, a RJ ga dalje deminutivizira u
matuličić, najviše je prodro u ihtiološku literaturu (RJ, Fink, FFA, CLO FNAM ...).
Skok 2, 391 ga prenosi iz ARj 6, 535 (iz Kolombatovića) i uza nj navodi prezime
Matulić. Da je riječ o prijelazu patronimik -> ihtionim (usp. marelić, 26.3.2.2.)
ne može se sa sigurnošću tvrditi jer nam nedostaju podaci o lokalnoj situaciji koji
su kod nastajanja takvih ihtionima presudni68, a kako je to prezime u Dalmaciji
veoma prošireno, situacija je za ispitivanje neposrednog poticaja za ihtionimizaciju
to teža.

64 E tim ološki gledano, àvOioc? je izvedenica iz SvO-oc; »cvijet«. O ba lika u isto m članku ob rađ u je P .
C h an train e D E L G 1, 89, dok F R IS K G E W 1, 108 oprezno dijeli âvO laç i SvOoč, pod dvije
natuknice. Izvođenje o d Äv&oe »cvijet« zagovara S trö m b e rg 22, dok d ’A rcy W . T h o m p so n p re d ­
laže posve drugačiju etim ologiju.
65 Kenjica je d em in u tiv n a izvedenica o d kenja »magarica« (ARj 4, 936) i 935. Pokušaj etim ološkog
tum ačenja v. Skok 2, 76.
66 U sp. sic. oblik jaddùzzu (P en so ; T o rto n e se 11, 76).
67 K ao naziv za A nthias identificirao ga je B aldo K ošić, G IH N D 4, 280.
68 V. V inja 1978 (1) passim.

41
 34. ŠTRLJUN ILI RIBLJI KRALJ

34. Karakteristična i lako uočljiva anadromna (»prohodna«) obitelj Acipenseri-

dae1 ili, kako je Lorini naziva Jesetrače12, kod koje naš priobalni svijet po nazivu
razlikuje samo jednu vrstu, tipičan je predstavnik veoma r ije tk e ali zato i veoma
c ije n je n e i v e lik e ribe. Te karakteristike određuju jedinstvenost denominacij-
skog tipa uzduž cijele naše obale, a isto tako i činjenicu da riba i njezino ime nisu
tako općenito poznati svim našim ispitanicima, pa u mnogim mjestima za nju
uopće ne znaju. Zbog relativno rijetke okurencije u svakodnevnom govoru, taj
jedinstveni i nemotivirani tip naziva pretrpjet će brojna formalna variranja i dobar
dio varijanti vrijedit će uglavnom za mali broj mjesta ili čak za jedno ispitivano
mjesto. I još jedna konstatacija opće naravi: premda je rod Acipenser po svojoj
morskoj distribuciji tipičan za is to č n i dio Sredozemlja do uključivo Jadrana3,
nazivi koje naši ribari upotrebljavaju za Acipenser (i/ili Huso) isključivo su zap ad ­
n o g aloglotskog tipa. Sva domaća imena koja se navode u popisima i u ihtiološkoj
literaturi nikako nisu u priobalnoj upotrebi, i pisci ih bilježe uglavnom zato što
zaziru od označavanja vrste pomoću naziva stranog postanja, pa tako kroz forsira­
nu autarktičnost pružaju krivu sliku jezične stvarnosti. Bogato domaće nazivlje
za Acipenseridae4 vrijedi za unutrašnjost, a Acipenser (i/ili Huso) ulovljen u moru
nosi u narodnoj upotrebi uvijek svoje »morsko« im e5. U tome se jasno ogleda stvar­
nost opreke morski ~ slatkovodni sa svom deprecijativnom konotacijom koju kod
ljudi s mora ima determinativna oznaka od slatke vode. Među primorskim svijetom
ono što je morsko nema posebne formalne oznake (ribar, kapetan...), a ono što se
odnosi na vodu ironično se konotira oznakom od slatke vode. T o je zabilježio još
Đuro Daničić »u ironičnom paradoksu mrnar od slatke vode« (cit. u ARj 21, 213),
ali stilistička vrijednost leksije proširena je po cijelom Sredozemlju: tal. marinaio

1 O bitelj A cipenseridae, koju T o rto n e se 10, 75— 85 o b rađu je u poglavlju p o d naslovom Stonom
(re d C hondrostei = H rskokoske, R J), p redstavljena je u našem m o ru , p re m a to m a u to ru , sa
G en. A cipenser i G en. H uso. P rv i o buhvaća tri v rste : A. stu rio , A . naccarii i A . stellatus. O va
posljednja je izrazito kaspijska i crnom orska vrsta k oju su za Ja d ra n p o tv rd ili A . P eru g ia i Š.
B rusina, ali je njezina pojava u našim vodam a još uvijek p o d znakom p ita n ja : cf. R J str. 352
i T o rto n e se 10, 80.
Z a C L O F N A M (28.) je A cipenseridae o bradio A . N . Svetovidov (2 G en. i 6 Sp.).
F F A 526 navodi sam o A . stu rio i A . naccarii.
U pogledu sistem atske sinonim ike valja sam o naglastiti da je H u so huso L . = A cipenser h uso
L . P rv i je naziv danas validan (B erg, Svetovidov, T o rto n e se ), dok je d ru g i u n ešto starijoj, ali
k o d nas proširenijoj u p o tre b i (D o d erlein , Pr, R J).
2 Jesetrovke (Šoljan).
3 »U nione Sovietica, specialm ente nel L ago L ad o g a; M ed iterran eo , specialm ente A driatico«; J. e
G . L y th g o e 55 (za A . sturio). »R asprostranjena u kaspijskom , crnom orskom i jadranskom slivu«,
PomEnc 3, 693 (za A . h u so ); u sp . i Fiches FAO.
4 V. N . F in k , Imenik 36.
s V. ovdje 10.3.1. i V in ja 1976 (2) 209.

43
d ’acqua dolce »inesperto« (Devoto-Oli, s. v. acqua), »navigatore inesperto ed incapace«
(Zingarelli, s. v. marinaio) ; franc, marin d ’eau douce »médiocre marin, marin d’occa­
sion« (Robert 4,447); španj. marinerò de agua dulce itd. Prema tomu ïjesetra i pastru-
ga i moruna, koje navodi Šoljan (RJ 206— 211), nazivi su »kopnene« upotrebe, a
samo je štirjun (naravno i var.), kako bilježi Lorini, na moru udomaćena i upotreb­
ljavana, premda postanjem tuđa, oznaka za sve Acipenseridae.
34.1. Premda je riječ o velikoj i traženoj, a uz to i rijetkoj ribi, niti jedan njezin
grčki ili latinski naziv nije se na našoj obali do danas sačuvao. Štoviše, nismo ni
nacistu kad je riječ o vrijednostima starih ihtionima koji su, po svemu sudeći,
označavali Acipenseridae. Atenej 294f prevodi lat. acipenser sa axirnfjaio? i, uspore­
đujući ribu koju Rimljani zovu acipenser s ribom zvanom yocXeôç na otoku Rodu,
navodi da je ondje iznose ovjenčanu na trpezu uz zvuk frule6, da je manja od galeosa
i da joj je gubica izduženija (jraxpoppuyxÔTepoç)7. N o, grčki pisci spominju i
vrstu zvanu eXoi (eXmJ/), koja kao da nije bila poznata po zapadnom Sredozemlju,
jer Ovidije (H ai 96) izrijekom kaže
et pretiosus helops, nostris ignotus undis.
dok o vrsti acipenser govori u Hai na drugom mjestu8. N i grčki ni latinski pisci ne
štede hvale kad tu ribu spominju: Elijan (8, 28) kaže da je pjesnici nazivaju »svetom«
(Eepôç), Lucilije (1276) joj pridaje epitet praeclarus, dok Plinije ističe da helopi
pdlmam saporis multi dedere (N H 32, 153). Međutim, isti pisac govoreći o ribi aci­
penser (apud antiquos piscium nobilissimus habitus acipenser), dodaje: quidam eum
elopem vocant (N H 9, 60). Kad se tome doda da i Theodorus Gaza Aristotelovo
è'XoTOx prevodi sa acipenser, imamo dovoljno elemenata za zaključivanje da su aci­
penser i helops dvije vrste iz iste obitelji Acipenseridae9, ali se, naravno, ni ovdje
nećemo upuštati u strožu identifikaciju tih antičkih ihtionima10*.
34.1.1. Kako niti jedan od naziva koji su za Acipenser u upotrebi kod našeg
priobalnog življa ne nastavlja grčka ni latinska imena, zanimat će nas samo postanak
termina štirjun i njegovih brojnih varijanti. Latinsko je acipenser potvrđeno još
kod Plauta, ali je u rom. jezicima relativno rano uzmaknulo11 pred germ. oblikom
sturiö, koji predstavlja ishodište našim nazivima. Germanski je ihtionim potvrđen
u st. vis. njem. sturio, u anglosaksonskom styria. Iz starofranačkoga je preuzet
u sjevernom galoromanskom i odatle se proširio po zapadnoj Romaniji (FEW
17, 266) 12. Kasnolat. sturiö, -ônis potvrđeno je za Ravennu 943. (G. Alessio, Lexi-

4 S ličan p o d atak nalazim o i u M ak ro b ija {Satum. 3 , 1 6 ,1 ) ; u sp . i E . d e S ain t-D en is str. 1.

7 P o d atak je v rijed an je r je o b lik gubice je d n a o d ra z lu č n ih oznaka za razlikovanje A cipenserida;
u sp . F F A 562— 563 : A . stu rio -> »Schnauze spitz« ~ A . naccari —> »M it stu m p fe r Schnauze«.
8 Tuque, peregrinis acipenser nobilis undis (H ai 134)
9 V iše o to m e, v. J. C o tte 171— 175.
10 Z a su v rem en u g rč k u u p o tre b u P M C M (46, 47 i 49) navodi akiptssios za H u so h u so , A . stu rio
i A . ru th e n u s ; jednako i C L O F N A M 28.2.1. P ro ia 93 bilježi àziTt^oioç u z tu m ačen je eï Soç
[i,oupoûvaç. N e znam o d a li je to č n o D avidsonovo navođenje naziva oxS’rhynchos = A cipenser
sp . (p . 40).
11 W . M e y e r-L ü b k e R E W 129 sm a tra d a su sievernotal. oblici kopéze, kópeze (cf. cópese »tutti gli
storioni a m u so ottuso«, E . N in n i 21) nastali iz acupe(n)ser (cf. H . S c h u c h a rd t ZfrPh 31, 651).
N e m n ic h (JPolygl. Lex. 43) navodi u z tal. colpesce i ven. copese »und nach e in e r m e h r v e rd e rb te n
A u ssp rach e copso, cospo«.
11 R E W 8336. P ro b lem atičn a je veza te riječi s baltoslavenskim sinonim im a. Z a zapadnofranc.
nazive, v. G . M assignon, B A L M 4, 28.

44
con etym. 395), a za Mletke 1173. (P. Sella, Glossario lat. emil., 342). Odatle je
preuzet kod nas, i kao nemotivirani aloglotski elemenat pretrpio znatne varijacije
među kojima su najrasprostranjenije štrijun s hiperkorektnim -Ij- umjesto -j-, i
neznatno prilagođeni venecijanizam storijun ( < ven. storión, Boerio 707, E. Ninni
52). Među velikim brojem varijanti (štirjun, stirijun, strijun, starijun, štrijun, štrjun,
šturljun, štorijun, strojun, štrejun, štorijur, štrlijun, štriljun, trejun, trilijun, turijun,
osterijun) moguća su i preuzimanja iz središnjih i južnotalijanskih jadranskih dija­
lekata, a dakako i različite paretimološke prilagodbe.
Od naših leksičkih repertoara ARj 16, 631 prenosi dubrovačko storijun13 iz
B. Košića (storiun, G1HND 6, 1889,275) i 16, 830 sturijun iz Mikalje. Skok (ERHSJ
i Term.) ga uopće ne spominje, iako s. v. jèsetra (1, 776) govori o stvnjem. sturio14.
Naziv je rijedak i kod ihtiologa, jer jedino H donosi 8 varijanti, dok Šoljan u RJ
109 naznačuje samo (»hir jun«) za A. sturio. Jedino P. Lorini navodi kao jedino
ime štirjun za A. sturio15.
34.1.1.1. Da bismo tal. varijante usporedili s našima, navest ćemo najprije
oblike s abruceške obale kako ih navodi Giammarco 427 : itrióné, štrijone, štruridnš
(Pescara, Francavilla), itrëjônë (Ortona), strëjà (Giulianova), strejò (Martinsicuro),
sturïàunë (Vasto)16. Za Ankonu Penso navodi storione. U južnijim jadranskim
dijalektima nalazimo strëj'one (Bari, Scorcia 1974, 90—91), streiòene (Molfetta, R.
Scardigno 505) 17, storione, sturim i (za Apuli ju, P.-S. 209)18, sturiù (Brindisi,
Penso). Nadalje nalazimo sturiune u Kalabriji (Rohlfs, Diz3Cal 2, 310), sturiùni{za
Catanzaro i Palermo, Penso). Iz tal. storione preuzeto je malteško sturjun (Aquilina
690), a istog je podrijetla i «rroupióvi što ga Hoffmann-Jordan 1892, 241 potvrđuju
za Krf. Za francusku sredozemnu obalu Rolland 3, 93 navodi: esturion, sturioun,
esturioun, a Boudarel 404 za Port-Vendres astouriou. Raynouard (naveden u Rol­
land l. c.) bilježi esturjon za staroprovansalski. Prihvaćeni je franc, termin estur­
geon, odakle su preuzeti engl. sturgeon (Skeat) i brojne bretonske varijante: esturjon,
sturjon... (Le Berre, R 261)19. Iberoromanski jezici nastavljaju isti etimon: španj.
esturión ( Corominas DCELC 2, 458; Lozano 77); kat. esturió; port, esturjđo, estu-
riđo (J. M. O. Castro 60).
34.2. Zbog svoje rijetkosti, velikih dimenzija i izuzetne kvalitete štrijun je u
čitavoj Evropi označavan kao kraljevska riba, a u Francuskoj je čak svaki ulovljeni
ili nasukani primjerak po pravu pripadao kralju (piscis regalis), usp. D u Cange
2, 646 i 6, 398. Duhamel du Monceau 1796 (I, 78) navodi da se u Saintongeu zato
naziva poisson royal, a Rolland 11, 174 citira dnevnik U Univers od 22. 4. 1902. gdje
se kaže da esturgeon porte dans la gueule une fleur de lys20 et mérite ainsi son nom de
poisson royal. Takav denominacijski tip nije međutim ograničen na galoromanski
teritorij jer ga nalazimo na više mjesta po Mediteranu, kako u ihtionimiji tako i u

13 U Dubrovniku danas storijm. Oblik točno donosi i Rosamani 1975, 171 za Dubrovnik.
14 D eanović-Jernej 769 navode storijun i tu m a č e obična jesetra.
15 M ald in i u Rib. listu 11, 1963, 32 bilježi Sturijun i stirijun.
16 Finamore (cit. Giammarco 429) ima za Vasto Strujànë, pl. štrijinč.
17 D o d e rle in 1, 7 navodi za M o lfe ttu strione.
18 P alo m b i i S antarelli u p o rn o p iš u A rcip en ser, što u sistem atici n ije n ik ad a zabilježeno (v. C L O F -
N A M 1. 82— 84).
19 N izoz. steur (M . P o li 123) id e zajedno s n jem . Stör.
20 T o su p o svoj prilici on i quattro barbigli disposti in serie trasversale, koje A cipenseridae nose n a
donjoj stra n i g u b ice, a o kojim a govori T o rto n e se 10, 76.

45
paremiologiji. Carlo Scorda (1974,91) navodi danas živu izreku iz Barija: u strë-
jônë jè u rre dë le pisscë e la trègghjë je la rëgginë (»štrljun je kralj riba a trilja je
kraljica«). Iz te je izreke lako vidjeti kako su nastale ihtionimske sintagme tipa »rib­
lji kralj«. Mi smo ih na našoj obali zabilježili na četiri mjesta i to kao kralj riba,
kraj ribi i po rom. sintaktičkom modelu kra(l)j od mora. Najbliži je našim nazivima
port, peixe-rei, dok španj. pozna solio ( = Acipenser) real (Lozano 77). Za Italiju
Penso i P.-S. navode storione reale.
34.3. U Ulcinju je u upotrebi iz albanskoga preuzeti naziv blin (bli-ni, Pesh.
Shq. 37). Oblik spominju Kristoforidhi, Pekmezi i Weigand, a za Skadar blin na­
vodi i G. Meyer {Alb. Etym. W-bch, 40), no ne može se prihvatiti njegovo pove­
zivanje albanskog ihtionima sa grč. (iXsvvoç = lat. blennus, jer o nekoj slinavosti
ili potcrtavanju baš te karakteristike kod štrljuna ne može biti riječi. Kod Hezihija
nalazimo ßXtvov • SaXóv, ali sam Hezihije SaXóç tumači kao [aeXâvoopoç ì/hóc, pa
se ni ta veza ne može uzeti u obzir.
34.4. Od brojnih naziva za Acipenser koji su u »kopnenoj« upotrebi {jesetra,
pastruga, viza, moruna21), a ihtiolozi ih navode u svojim popisima pripadnika
morske faune, nismo niti jedan sreli kod naših ispitanika s obale.
34.4.1. Jedino ime slatkovodne ribe koje smo zabilježili za štrljuna jest štuka22
(Tkon, Novigrad), koje na kopnu redovito označava slatkovodnu vrstu Esox lucius.
N e znamo što je bilo neposrednim povodom takvu prenošenju naziva, ali nas ono,
kad je riječ o ribi koja je češća u vodi nego u moru, ne smije čuditi. Rumunji su
čak (crnomorsku) igl(ic)u (Belone belone euxini G Ü N T H .) nazvali scitica de mare
(Vasiliu 326), a to je preuzeto iz slav. štuka (Cioranescu 8203).

21 V . gore b ili. 5.
22 A Rj 17, 854. E tim ologija to g ih tio n im a nije još nedvojbeno u tv rđ e n a (v. Skok 3, 4 1 9 ; M . V as-
m e r RussEW 3, 454; I. L e d e r 44— 47).

46
 35. ZANEMARIVE I RIJETKE RIBE

35. Kod naziva koje snio do sada pregledali glavna nam je briga bila da im
odredimo mjesto u gustoj mreži morfosemantičkih odnosa i da im na temelju
tog mjesta, svojevrsnog križišta između sistema izraza i sistema sadržaja, a vodeći
neprestano računa o prirodi označene stvari, pokušamo utvrditi etimologiju. I
brojnost naziva i bogatstvo na terenu zabilježenih varijanti bili su nam uvijek, kako
reče Yakov Malkiel, thè most trusted ally.
No, u moru ima i vrsta koje su znatno rjeđe od drugih, teže raspoznatljive i
dimenzijama manje, ali uvijek nevrijedne i netražene, pa za njih gotovo da ni nema
narodnih naziva. Ako se ponegdje ipak po imenu razlikuju, nikad to nije ni ustalje­
no ime, niti njegova upotreba prelazi granice jednog ili dva mjesta. Glavna je osobina
tih vrsta, a to može i uvjetovati eventualne nazive, da ih nitko ne traži, jer, kad je
neka riba cijenjena kao hrana, može biti ne znam kako rijetka, njezino će se ime
nametnuti. To je razlog zašto su neke vrste kao Stromateus, Centriscus, Calliony-
mus i dr. predstavljene u našim popisima s tako neznatnim brojem naziva ili pak
za njih ne nalazimo niti jedno sigurno potvrđeno narodno ime. Naravno, ihtiolozi
vide mnogo više vrsta i razlika nego što ih vidi ribar, pa možemo reći da za takve
nevrijedne ribice ima čak i više skovanih (uglavnom dvočlanih) naziva1 nego za
ribe koje narod dobro pozna i označuje velikim brojem imena. Taksonomski impe­
rativ lako objašnjava takvo stanje stvari. Međutim, ihtiološke kovanice ulaze u
kataloge, popise, prodiru u literaturu i nameću se upotrebi to lakše što ustaljenog
narodnog naziva nema. Za nas one nikako ne odražavaju stvarno jezično stanje već
predstavljaju privid imena, a ne narodno ime. N e treba ni naglašavati da se lingvist
u takvim situacijama mora odlučiti da li da u nekim ihtionimima ili ihtionimskim
sastavnicama vidi narodni ihtionim ili knjišku kovanicu. Njegov će sud biti nužno
u većoj ili manjoj mjeri arbitraran, ali to je neizbježivo12. Tko se je god bavio bilje­
ženjem narodnog nazivlja, zna koliko je teško dobiti spontani odgovor ispitanika za
nešto što mu se ne može realno predočiti. T o još više vrijedi za takvu stvarnost
kakva je nesvakodnevna i teško prepoznatljiva riba. T u slabo mogu pomoći sli­
kovni materijal ili iscrpni opisi ihtiologa. Uostalom, ribar ima i svoju logiku: ako je
nešto rijetko, a k tome sitno i ne vrijedi za jelo, čemu onda pamtiti ili davati ime
nečemu što imena ne treba. Takva riba tada jednostavno ulazi u »arhiznak« za sve
male i neraspoznatljive vrste i postaje ribica, ribić, girica, manjak, tnanjus3, šuj,
jošića ili dobija ime najbliže svojte ili pak neke druge morfološki slične ribe.

1 T o m e n e m ože izbjeći n i P . L o rin i. Is tin a , o n češće p ro sto r p red v iđ en za h rv . naziv ostavlja

prazn im (— ), ali i k o d njega m ožem o naći tmoljustra, kljunica oštroljustra, žabarić popasan ili
kujica dugoiunka.
2 N aravno, još ćem o m anje m oći p ro su d iti d a li je riječ o n a ro d n o m nazivu ili o kreaciji ihtiologa
kad navodim o stra n e ihtionim e.
3 »Sitnija rib a što se n ađ e izm eđ u uh v aćen e rib e jednovrsne«, u T rp n ju , M . M ilas (A R j 6, 452);
u sp . H 216.

47
 U ovom ćemo poglavlju, uz iznesene ograde, pokušati ukazati na nazive za
neke vrste koje u dosadašnjem izlaganju nismo obuhvatili u većim semantičkim ili
ihtiološkim skupinama.

35.1. Većinu gornjih navoda potvrđuju nazivi za ribu Sauras griseus4. Autori
Pesh. Shq. uopće ne navode alb. naziva i napominju da je vrlo rijetka (shumë i
rralle). U evropskim nomenklaturama, jednako kao i u nekoliko naših potvrda,
nazivi joj se mogu svesti pod semantizam »gmaz, reptil«, a kako je oblikom tijela
slična vrstama koje se nazivaju pomoću izraza za sliku »palac za veslo«, negdje
se ti nazivi prenose i na Sauras: u Messini scanno (Penso), scamrnu (Tuttolomondo),
na Korzici pesciu scarmu (Bastia, Caraffa 217); tursko zum a znači inače »frula«,
a istovremeno je naziv i za Sauras i za Sphyraena spet, Nalbandoglu 38 (v. 27.7.1.1.
i ondje bilj. 136).
Budući da svi naši zabilježeni nazivi predstavljaju zapravo imena za gmazove
(Reptilia) ili dvoživce (Amphibia) i to prvenstveno za blavora (Ophisaurus apro),
samo ćemo njih opisati i navesti sredozemna \ podudaranja.
Naš ihtionim blavor5 pokazuje na dragim mjestima varijante i adaptacije koje
su paralelne s nazivima za gmaza: glavor, manjur (Lorini, Faber). T e su pučkoeti-
mološke adaptacije kod naziva za gmaza veoma brojne (v. H 1, 2, s. v. babor i Skok
1, 169— 170) očigledno zbog tabua koji pogađa imena svih zmija. Međutim, Kolom-
batović bilježi manjus, što predstavlja kompromis, tj. križanje manjur X manjuš
»riblja sitnež« (v. bilj. 3). Nadalje, D . Lambì (Čas. Čes. Mus. 1854, 188) bilježi i
manjavur i to kao naziv za Osmerus fasciatus ( = S. griseus). Skok 1. c. za taj lik
smatra da je nastao od blavor nakon unakrštavanja s tal. magnare »jesti«, dok je za
nas prihvatljivije pomišljati na križanje s manj-ak, manj-uš... Kao ime za gmaza,
H 1, 89 navodi manjaur.

35.1.1. Sa sadržajem »sljepić« podudara se sicil. naziv tiru (Penso, za Palermo)

dru de solu, dru de sicca (Pr 561), jer, prema DEI 3803, dru znači »orbettino«, a
Traina ga tumači sa cicigna »sljepić«; za postanje ovog posljednjeg zoonima od
caecus »slijep«, v. DEI 927. Za ihtionim drus u Polemija Silvija, v. H. Schuchardt
ZfrPh 30, 737.

35.1.2. Drugi naš naziv, zelembać, što je u kopnenoj akcepciji oznaka za gušte­
ricu6 (Lacerta viridis), sadržajem se uklapa u mnogo rašireniju sredozemnu praksu
koja Sauras ( = Synodus = Osmerus) najčešće naziva po imenima za guštericu7,
jer mu je glava »oblongue, déprimée, rugueuse en dessus, ressemblant à celle du
lézard«, (Dieuzeide 2, 58).

4 F am . S ynodidae (C L O F N A M 57.). D anas validni naziv je Synodus sa u ra s (T o rto n e se 10, 186),

a zastarjeli su Salm o sa u ra s i T ir a s m arm o ra tu s. Z bog nevrijednosti i relativne rijetkosti ne
spom inju ga P .-S ., L y thgoe, F F A , a zbog slabe prepoznatljivosti i m alog b ro ja sig u rn ih naziva
nije uključen n i u kvestionar za A L M .
5 A Rj n e bilježi ih tio n im sk u v rijednost. Jednako ni E R H S J, n o u Term. 53 spom inje se manjur
kao p rim je r »prijenosa naziva iz suhozem ne zoologije n a m orsku« (blavor, glavor, mulavar).
»Pretpostavlja se ilirska ili tračk a izvedenica sa sufiksom - aurus«, Skok 1, 170 i opširnije ZfrPh
50, 512— 17. »Neues M ateria l z u r bälaur < *bolaurus-Putgc<i donosi Skok u ZfrPh 54, 463. T o
m jesto valja d o d ati u Lit. za blavor 1, 171.
6 K ao im e za gu štericu , v. H 1, 177; ARj 22, 739; Skok 1, 7 (s. v. - ać); kao ih tio n im ne navodi ga
n i H . Bilježi ga R J 421.
7 »Les nom s de ces poissons so n t su rto u t de nom s d e lézards«, P . B arbier, RLaR 59, 1914, 340.

48
 \ podudaranja su brojna: tal. lacertola di mare (Penso), lucertola de fum ale
(Napulj, Penso); u N ici lambert8; španj. lagano (Kanarski otoci, Lozano 173);
port, lagano do mar (OECD 566). I scurpione, koje T . de Caràffa navodi za Ajaccio
kao ime za S. griseus, zapravo je, kao što je pokazao Wagner DES 1, 661, naziv i
za guštericu i za škorpijuna.
35.1.3. U Vitezovićevu latinsko-hrvatskom popisu pomorske terminologije, što
ga je objavio Blaž Jurišić {Anali Jadranskog instituta u Zagrebu, 1,1956,330) čitamo:
»Saurus taramela, riba tarant.« N e vjerujemo da bi to kod Vitezovića bio naziv za
S. griseus, kako, čini se, misli Jurišić kad navodi kao značenje samo saurus9. N e
razabiremo ni što znači njegovo navođenje (ibid. 333— 4) o »obilju potvrda«. Valja,
naime, imati na umu da je taranta, doduše, obilato potvrđeno, ali kao nedvojbeni
naziv za Trachinus sp. (v. popis |102| i 8.I.3.4.), gdje je do prenošenja imena gušter
-> riba došlo zbog otrovnog uboda, jednako kao i kod taratitela, koje označuje vrstu
Scorpaena ustulata (v. 8.2.4.4.).
35.2. Nevrijednost mesa, nestalnost pučkih, a velik broj od ihtiologa skovanih
naziva, narodno posizanje za imenima drugih vrsta, malobrojne potvrde prepoznat­
ljivosti u narodu i oskudnost sigurnih naziva, dakle uglavnom sve karakteristike101
denominacije, koje smo istakli na početku ovog poglavlja, nalazimo kod naziva za
vrstu Stromateus fiatola11. T o je netražena12, batipelagička riba, koja za toplijih
mjeseci živi na muljevitu staništu, a boja joj je sivkasto plava sa smeđezlatnim
mrljama po bokovima. Njezin nacrt i profil slični su lici i lampugi, tako da se često
naziva imenima tih riba13. ,
Naši i tuđi narodni nazivi za Stromateus14 temelje se ili (1) na imenima za druge
ribe ili (2) na arhisemantemu »smrdjeti«, koji se konceptualizira u različitim slikama
sadržaja, što ihtionim može dovesti do izraza koji pripadaju objema skupinama, a
i jedna i druga imaju koliko toliko naglašenu pejorativnu vrijednost. Samo kroz
sagledavanje s v ih naziva može se razjasniti nastanak svakog ihtionima ponaosob.
35.2.1. Sličnost s licom (Lichia sp.) dovodi do naziva divja bilizma (cf. 21.2.2.),
gdje se u determinativu divja ističe križani karakter i loša kvaliteta, navlas jednako

8 S tprov. laïmbert, limbert »zelembać«, F E W 5, 117 sm a tra pučkoetim ološkim re zu ltato m o d la­
certa.
9 T u se najbolje vidi n u ž n o st u p o tre b e velikog početn o g slova k o d naznake v rijednosti je r saurus
nije nikako isto što i Saurus. O vako se n e m ože zaključiti što je Ju rišić m islio.
10 O sim dim enzija, jer rib a o kojoj ćem o govoriti m ože n ara sti i d o 40— 50 cm (T o rto n e se 11, 398).
11 T a j je sistem atski naziv i danas v alid an (C L O F N A M 179.1.1.; F a m . S tro m ateiđ ae, 1 G e n .,
1 S p. ; o bradio R . L . H aed rich .) S inonim ne su oznake Seserinus m icrochirus, F iato la fasciata.
T o rto n e se o b rađ u je tu v rstu u 11, 397— 9 ; D ieuzeide 3, 224. U A L M nosi broj 548. F F A ,
B oudarel, L y th g o e ... je n e spom inju.
12 »Carni poco apprezzate«, P .-S . 42; »Chair p e u appréciée«, D ieu zeid e 3, 225.
13 U vezi s tim e , C . L . B onaparte p iše: »... a R om a e lu n g o i lid i occidentali della penisola l ’ab b i­
am o sen tito chiam are co stan tem en te lampuga, vocabolo che è stato usurpato in molti semi e dal
volgo e dai dotti«, (cit. T o rto n e se 11, 399).
14 S tro m ateu s (fiatola) je još jed an p rim je r proizvoljne u p o tre b e an tičk ih ih tio n im a u svrhe si­
stem atske taksonom ije, je r se grč. aTp<o[itrreu<;, p re m a navodim a koje nalazim o u A teneja 322a,
odnosilo n a je d n u plo sn aticu , što današnje S. fiatola očigledno nije. G rčki se ih tio n im povezuje
sa ocpw;j.a« das A usgebreitete, T e p p ic h , Bettzeug« i id e zajedno sa a-riovuin, p a zato i sa lat.
sterno (cf. naše sterem, prostirem), F risk , G E W 2 ,8 0 2 ; B oisacq 916. L id d e ll-S c o tt d a ju za cttpcagot-
•rs’i ç kao osnovno značenje »coverlet, bedspread«, p a ih tio n im id e u sem antičku sk u p in u »pro­
stirka, pokrivač«, ko ju sm o ilu strirali n ašim i tu đ im ih tio n im im a za plosnatice (v. 3.2.1. i ondje
bilj. 37); u sp . n jem . naziv za S. fiatola: Deckfisch.

4 V. V IN JA E T IM O L O G IJA II. 49
kao u tal. \ leccia bastarda (Tortonese 11, 397; P.-S.). Bez determinativa divjaj
bastarda, riječ bi bila o lici, a kako je lica dobra, čak i odlična riba, prenošenje naziva
ne bi odgovaralo cilju denominacije. Naprotiv, bez determinacije funkcionira tal.
lampuga za Stromateus, jer lampuga (Coryphaena hippurus) nije ni dobra, a isto
tako nije ni česta riba. Pod istim okolnostima moguće je i tal. divlju bilizmu (Stro­
mateus) označavati i nazivima za Labridae15 figa, fico151617, lepo (Penso), jer se te
ribe ne odlikuju nikakvom kvalitetom, a nacrt šara omogućio je prijenos naziva.
To se dogodilo i kod nas i to na jednak način: F. Ivanišević (cit. H 380) donosi
smokva11, a isti naziv (uvijek za Stromateus) uz figa potvrđuje za Komižu M. D e-
anović (Rad 344, 24). J. Kolombatović, koji se kao ihtiolog ne može pomiriti s upo­
trebom istog naziva za više vrsta, radije posiže za oznakom iz popisa slatkovodne
ihtiofaune, pa stvara za Stromateus splotica1S, neznatno prilagođujući slatkovodno
plotica19, koje je vrlo česta narodna oznaka za više riječnih vrsta (Rutilus rutilus,
Rhodeus sericeus amarus, Blicca bjoerkna, Leuciscus virgo, Alburnoides bipunc-
tatum...).

35.2.2. Međutim, kako smo gore istakli, drugdje po Sredozemlju Stromateus

fiatola nosi nazive koji se temelje na semantizmu »smrdjeti«. Odatle tal. likovi
fieto (Toskana), fètida (Sicilija), fiatola (Lacij)2021, od kojih je posljednji ušao i u
sistematiku. Još jači stilistički deprecijativni naboj nose kat. narodni nazivi pudenta
i pampol pudent (A. Griera, ButlDialCat 11, 1923, 62; Lozano 424), a to su izve­
denice od gl. pudir »smrdjeti« ( < putescere, REW 6876). Isti semantički poticaj
doveo je do upotrebe slike sadržaja »stjenica« -> Stromateus. Kad znamo da se u
Kalabriji stjenica naziva fetusa (Rohlfs DizSCal 2, 448), a to je izvedenica od foetor,
foetere »stinken« REW 3410 i 3407, jasno je zašto se u Tarantu Stromateus naziva
cemice ( Taranto 44), a u Apuliji pernice21 (P.-S.).

35.2.2.1. Izrazito je stilistički jako i naše piska od mora. Premda je i taj naziv
očigledno deprecijativan i, zbog piška ( = »pudendum muliebre«), ostaje u seman­
tičkom polju »smrdjeti« (usp. odnos pizda : pazditi, Skok 2, 669), ihtionim je ipak
nastao na drugi način, a sadržajem se izvrsno uklopio među nazive za smrdljivu
( = nevrijednu)22 ribu. U svom je nastajanju naš ihtionim jednim dijelom slijedio
put koji je vodio od grčkoga <ptmç i dalm. pika do figa -> smokva, kao što smo vidjeli
u 30.2.2. Ihtionim figa kao oznaka za Labridae postoji kod nas i odatle u tršć.
dijalektu. T u počinje rašljanje: figa pored denotativnih značenja »(plod) smokva«

15 U sp . 30.2.2. i 30.3.4.
16 V en. figa, tršć . figo za S. fiatola ob ilato su p o tv rđ e n i: A . N in n i, E. N in n i, v . M a rte n s, T ro is ,
P e ru g ia ; u sp . i Pr 664.
17 A R j 15, 761. T a m o naznačeni n jem . naziv Dreckfisch, m o ra glasiti Deckfisch. K o d M . K išp a-
tić a smokvača (cit. H 380).
18 K ažem o stvara, je r K olom batović kao oznaku za S. fiatola navodi splotica malousna, što, naravno,
n ije n a ro d n i te rm in (A R j 16, 35).
19 A Rj 10, 8 5 ; Skok ( < vlat. plotta < ttX<óttj) 2, 689. Z a s- — 0, u sp . spirka ~ pirka (30.7.1.) i
skomarča ~ komarča (14.2.2.1.).
20 N azive p o tv rđ u ju P enso i T o rto n e s e 11, 398. I fran c, p o zna filatole, ali sam o kao knjišk u pozaj­
m ic u p re u z e tu sa su stav n im n azivom (F E W 3, 611). Z a etim ologiju o d flatus »dah« -» »zadah«, v.
D E I 1635 {fleto »fetore«) i 1630 (fètida). Fiatola za R im pozna još R o ndeletius (usp. P . B arbier
RLaR 53, 1910, 34).
21 Z a pimice, pimësë »cimice« < la t. cimex »Wanze« R E W 1915, v. V D S 479.
22 T o je vidljivo iz oznake »divlja« u divja bilizma. R ibari iz B arija sm atraju de je »di poco valore,
ta n to d a essere com presa fra i sapënarëi (Scorcia 1974, 63), tj. d a je b ezu k u sn a kao sapun.

50
i »Labrida«, ima u tal. (a odatle na nekim mjestima i kod nas) i preneseno opsceno
značenje »genitale femminile« (DEI 1632), baš kao što grč. orüxov »(plod) smokva«
još kod Aristofana znači »pudenda muliebria«:

»smokva« -> Labrus

9 'jk.îç > pika —figa
* »cunnus« piška od mora

Bez sumnje je osim deprecijativnog semantizma nastanku ihtionima pogodovala i

paradigmatska sličnost izraza (pika piška).
Nismo našli, a sigurno ih ni nema, objektivnih bioloških razloga za sve te
denominacije. N iti jedan ihtiolog ne spominje neki posebni vonj kod vrste Stro-
mateus fiatola. Usporedbe sa »dah« »zadah«, »stjenica«, »cunnus« samo su sti-
listički indikatori slabe cijene na kojoj ribari drže tu ribu. Sve ostalo je rezultat
morfosemantičkog dinamizma.

35.3. Stara imena za »nove« ribe, mogli bismo reći parafrazirajući Alvarovo
voces marineras — palabras viejas para conceptos nuevos2 3. Ono nekoliko nestalnih
narodnih imena što postoje za sitne i nevrijedne ribice roda Callionymus2324 uvijek
su stari, u ihtionimiji često upotrebljavani zoonimi bez ikakve razlikovne moći,
kojima ihtiolozi, kad ih hoće pobliže odrediti, moraju dodavati ad hoc skovane
elemente (usp. mišić sedloprug, zabarić popasan...).
Sami smo na terenu ustanovili dva naziva: miš i kokotić divlji. Prvi je u ihtio­
nimiji vrlo čest, bilo da mu je osnova miš »sorex« zbog sićušnosti, bilo mi{je)h
zbog okrugla tijela (kao u nazivu za psa Centrina, 2.3.6. i 2.5.2.) ili napuhana tr­
buha. H 226 bilježi za Jablanac mišić, što još bolje odgovara toj sitnoj ribici koja
obično naraste do 8 ili 10 cm 25. Teško je reći da li je to južnotal. surge ( = »topo«)
jer Rohlfs VDS 723 naziv nedovoljno identificira: »specie di pesce marino, di
color rosso«.
Drugi zabilježeni naziv je kokotić divlji, gdje se jednako kao u div ja bilizma
(35.2.1.) izriče sličnost u profilu s kokotom (Trigla), a istovremeno kaže da to kokot
nije.
Od ostalih zoonimskih metafora, H 475 navodi za Bakar žabica i, bez oznake
mjesta, zabarić26, no svi su ti nazivi nestalni i izolirani, što se lako opravdava teš­
kom prepoznatljivošću i nadasve izrazitom nevrijednošću vrste27.

35.3.1. Ostale sredozemne nomenklature postupaju poprilici jednako: tal. mars-

cione, guatte ( = »glavoč«), južnofr. lambert, laceri ( = »gušter(ica)«, španj. lagarto
( = »gušterica«). Jedino je u turskom, zbog narodnog vjerovanja da ta riba čuva od
bolesti, nazvana iizgiin, što M. Nicolas 39 ovako tumači: »Une croyance super­
stitieuse veut que Yüzgün baligi, posé sur le corp d’un malade, le protège d’une
rechute. C’est pourquoi l’on voit parfois des convalescents qui ont suspendu à

23 M anuel A lvar, Estudios canarios 1, 1968, 18.

24 F a m . C allionym idae (1 G en. i 7 S p.), C L O F N A M 163. V alidni su već u vriježeni nazivi C al­
lionym us m aculatus, C. lyra, C. filam entosus ( = C . fasciatus) itd . Š to se tiče sam og grč. n a­
ziva xaXXuóvujxoi; > lat. callionymus, dovoljno je ista k n u ti d a to nije nikako b ila dan as tako oz­
načavana v rs ta ; u sp . callionymus sive uranoscopos (P linije N H 32, 146) i ovdje 6.2.1.3.
25 J. i G . L y th g o e 246.
25 Z a sliku »žaba«, v. 6.1.4.
27 »Peu de v aleur à raison de sa petite taille«, D ieuzeide 3, 126; F F A 591.

51
leur cou ce poisson desséché. Il semble que ilzgün »affligé« soit pris ici au sens de
»malade«: »poisson des affligés«.
35.4. Bilo bi vrlo teško očekivati da će sitni i nevrijedni Fierasfer acus28, koji
ne samo da se ne jede, već se i rijetko vidi, imati u narodu posebno ime. Međutim,
svi autori navode za tu vrstu naziv strmorinac, koji, bar što se tiče osnove, sigurno
nije knjiška tvorevina. Koliko mi znamo, prvi je taj naziv zabilježio 1886. J. Kolom-
batović (v. ARj 16, 758), a za njim slijede P. Lorini, U. Girometta, T . Šoljan i H
391. Naziv je nejasan i rječnici ga ne donose, pa zato objašnjenje ihtionimu valja
tražiti i u formalno najsličnijim riječima, ali i u ostalim elementima koji se odnose
na oblik i na način života same ribe. Izrazom je najsličniji imenu ribe pridjev str-
marinast, koji M. Pavlinović (cit. u ARj 16, 752) navodi za Dalmaciju sa značenjem
»čeljade obješenih dugih obraza i neotesana struka«, što priređivač ARj (M. Stoj-
ković) neodlučno intepretira »kao obješen, pogružen«. Još značajnije je tumačenje
sa sjevernog Jadrana koje daje D . Parčić (962): »pieno di gibbosità«. Semantički
ni jedno ni drugo značenje ne odgovara našoj ribici koja je morfološki dovoljno
okarakterizirana specifičkim nazivom acus ( — »igla«), Šoljan za nju kuje naziv vitkić,
a Tortonese 11, 418 je ovako opisuje: »Corpo molto lungo e sottile, con estremità
posteriore esile ed appuntita«. Prema tome, ako sadržaj pridjeva strmarinast ne
odgovara, valja ispitati semantičku funkciju sufiksa -ac, koji služi za tvorbu nomina
agentis, te za poimeničenje pridjevskih osnova (Skok 1, 5). Na tom stadiju nam može
pomoći ispitivanje navika vrste Fierasfer ( = Carapus). Ihtiolozi ističu da ribica
ima tako glatko tijelo da se može uvlačiti u kloakalni otvor trpova (Holothuria,
Stichopus)29 i tamo se nastaniti. Među našim nazivima za trpa (Holothuria tubu­
losa) zabilježili smo u Kambelovcu strmorin, a na Čiovu strmurin (v. 43.1.3.2. i popis
|168|), pa zato nema sumnje odakle je naziv strmorinac za Fierasfer ( = Carapus)
acus dobio svoje opravdanje. Oba značenja, »obješen, pogružen« (Pavlinović) i
»pieno di gibbosità« (Parčić), ma koliko da međusobno odstupaju, u stvari odgo­
varaju trpu: vidimo ga posvuda nepomična na maloj dubini (»E senza dubbio uno
dei più communi invertebrati viventi presso i nostri littorali«, Tortonese 6, 55), a
kad se slučajno mrežom izvadi i baci na suho, za čas se opusti, spljošti i omekša;
osim toga, tijelo mu je prekrito izraslinama nejednaka oblika (»Appendici sparse
in gran numero e di solito senza ordine sul tegumento: sono pedicelli o papille...
18—20 tentacoli boccali«, Tortonese 6, 52). Teško je reći sa sigurnošću da li je
strmorinac narodna ili Kolombatovićeva tvorba. Prije će biti ovo posljednje, jer je
kaštelanska obala područje na kojem je on najviše radio i odakle je uzimao imena,
pa možemo pretpostaviti da je strmorin (Holthuria) narodna riječ, dok izvedenica
strmorinac predstavlja kovanicu koju je Kolombatović stvorio da bi označio ribu
karakteriziranu udruživanjem s trpom. Potvrdu za to možemo vidjeti i u činjenici
da takav denominacijski postupak ne postoji u zapadnomediteranskim popisima gdje
za Fierasfer ima mnogo više imena jer je riba znatno češća (CLOFNAM 175.1.1.).
Jedini nazivi koji se temelje na tom semiparazitizmu vrste jesu pesscë figghjë dë
la pezza marlënë, tj. »pesce figlio della pizza marina« i pesscë tappasacchë »perchè

23 D anas je validni naziv C arapus acus B R Ü N N . (F a m . C arapidae, C L O F N A M 175.) j sinonim ni

su C arapus im berbis, C. variegatus i d r. V rsta je bila p red m eto m b ro jn ih istraživanja zbog ka­
ra k terističn ih c rta ponašanja.
29 »L’associazione con le oloturie ha inizio allo stadio di tennis. Il C arapus p e n e tra in q uesti echi­
no d erm i attrav erso l’a p e rtu ra anale e vi risiede sta b ilm e n te ... è in q u ilin o di H o lo tu ria tu b u lo sa
e di S tichopus regalis«, T o rto n e se 11, 418; detaljan opis tog svojevrsnog 'sustanarstva« s odlič­
n im ilustracijam a nalazi se u P . D o h rn — M . P antaleo, Pesci — segreti e meraviglie, F iren ze
1978, 78— 80; cf. i 43. b ilj. 15.

52
chiude {tappa) il sacco dell’oloturia«. Oba naziva bilježi C. Scorcia 1974, 63 i 68
za Bari. Naprotiv, u iberoromanskim jezicima Fierasfer se najčešće naziva pomoću
metafore na izdužen i savitljiv predmet: španj. zurriaga »bič«30 (Lozano 499— 500),
cinta »vrpca, veza« (za Melillu, Dieuzeide 3, 212). Nije isključeno da je i u našem
slučaju došlo do miješanja sa stomorina, tj. s riječi koju Parčić 958 pozna u značenju
»fune di cortecce d’alberi, di vimini ecc«31. a trp doista naliči na komad grubog
konopa koji leži na morskom dnu32.

35.5. N i za malu ribicu Centriscus ( = Macroramphosus) scolopax33, koju

karakterizira neobično izdužena gubica34, gotovo da nema narodnih naziva. U
Stolivu (Boka Kotorska) imali smo sreću da pokazavši netom ulovljeni primjerak
zabilježimo sigurno narodno ime šljuka35 i tako potvrdimo jedini tip naziva koji
se pojavljuje u literaturi. Riječ je dakle o prenošenju naziva ptice (Scolopax rus-
ticola, H 2, 485) na ribu.

K arak terističn a g u b ic a k o d C en triscu s scolopax (33.5.)

Upotrebu ornitonima srećemo i u nekim stranim popisima: franc, bécasse,

prov. cardelino (Séte, Dieuzeide 2, 198), kat. becada, tal. galinazza, ali se mnogo
češće izdužena cjevasta gubica uspoređuje s trubom, a riba naziva trubačem: tal.
pesce trombetta, trombetta; alb. peshk-trompetë (Pesh. Shq. 210); španj. trompetero,
kat. trompeter ( -> müsic), port, trombeteiro (Castro 107).

30 R ječnik španj. A kadem ije (p . 1269) tum ači zurriaga = zurriago kao »lâtigo con q u e se castiga«,
«correa larga y flexibile con q u e los m uchachos hacen b ad ar el trom po«. O p o sta n ju te p an ib er-
ske riječi, v. o pširno u C orom inas D C E L C 4, 884— 889.
31 A Rj 16, 624 bilježi stomorina sam o kao nadim ak, to p o n im i svetkovinu ( < sancta Maria). Z n a­
čenje, koje navodi P arčić, nije zabilježeno.
3 2 »Le olo tu rie, con il loro corpo m olle, sono p raticam en te rito rn a te in condizioni sim ili a quelle
di verm i«. Panorama 47 ; za m etaforičke nazive rib e koji se tem elje n a sad ržaju »pas«, »vrpca«,
»bič«..., v. ovdje 10.5.3. i dalje.
33 V alidni je naziv M acro ram p h o su s scolopax (F am . M acro ram p h o sid ae, C L O F N A M 96.). S i­
nonim ni su nazivi još C entriscus squam osus i S olenostom us scolopax, T o rto n e se 10, 439.
34 »La tê te , com prim ée, s’allonge en u n tu b e légèrem ent relevé, au b o u t d u q u e l se tro u v e la b ouche,
très p e tite , fen d u e obliquem ent«, D ieuzeide 2, 199.
35 A Rj 17, 698 (za p ticu i slatkovodnu rib u ); etim . v. Skok 3, 405.

53
35.6. Recimo nakraju i nekoliko riječi o vrsti zvanoj Scarus cretensis36 i to
ne zbog ribe same, jer je u Jadranu gotovo i nema37, već zbog neobično visoke
cijene na kojoj je ona ili riba koja se zvala oxàpoç/scarus bila u grčko i rimsko doba.
Nismo ni očekivali da bismo za tu rijetku ribu našli u narodu neko ime i doista
ga nismo našli. Međutim, dva naziva što ih za Scarus cretensis donosi Šoljan RJ
682 sigurno jesu narodnog postanja, pa valja o njima voditi računa. Drugo je pitanje
da li se odnose baš na vrstu o kojoj ovdje govorimo, jer Lorini za nju uopće ne
navodi hrvatskog imena, a nema mu ni traga u Hirtzovim popisima. U Šoljanovu
se djelu navode kao naša imena papigača i prigovac, dok se pirgavac označuje kao
tuđe, tj. postavlja među navodnike. Naravno, takvo je dijeljenje lišeno svakog
temelja, jer je riječ o dva izvedenička refleksa istog pridjeva pirgast »pjegav, šaren...«
(ARj 9,863), a to je, kako smo još ranije pokazali (Vinja 1955 (1) 149) preko dalmat­
skoga preuzeti grecizam nspxvóc, (zapravo pridjev *7tepxôç koji pretpostavljaju
imenice 7tépxoç i TtépxTj) »gesprenkelt, dunkelfleckig« (v. sada Frisk GEW 2, 515)38.
Dovoljno je usporediti (ovdje 29.1.1.) brojne varijante za naziv pirka. Što se tiče
lika papigača, on sigurno nije narodna tvorba (usp. ARj 9, 627, gdje se za ornito-
nim pàpiga naglašava »pokniški se u Hrvatskoj i Slavoniji govori i piše«), već po­
kušaj prevođenja tal. {pesce) papagallo (Tortonese 11, 226); usp. engl, parrotfish
i franc, perroquet. Ta tradicija seže još od Aristotela, koji je, kako navodi J. Cotte
62, ribu oxâpoç nazvao morskom papigom zbog njezinih živih boja.
Ako je Scarus cretensis doista riba koju su u Antiki nazivali axàpoç/scarus39,
a J. Cotte 61— 62 i E. de Saint-Denis 101 odlučno zastupaju to stanovište (v. ipak
i d’Arcy W. Thompson 238— 241), temeljeći se na sačuvanosti ihtionima po Sre­
dozemlju40, tada valja naglasiti da se riba doslovce srozala na ljestvici kulinarskih
vrijednosti. Danas je gotovo ni ne cijenimo, a nekad je to, kako nam svjedoči Pli-
nije N H 9, 62, bila »prva među ribama« (nunc principatus scaro datur). Za vladanja
imperatora Klaudija, zapovjednik brodovlja Optatus (kod Makrobija Optarmi) do­
nio je iz Troade velik broj tih riba i inter Ostiensem et Campaniae oram sparsos
disseminavit, te tako moru dao novog stanovnika (novum incolam mari dedit). Da
bi se populacija sačuvala, bilo je zapovjeđeno da se kroz pet godina svaki ulovljeni
scarus mora baciti natrag u more. O tom pokušaju da se scarus prenese u Tirensko
more govori i Makrobije (Sat. 3, 16, 10), dok Kolumela 8, 16, 9 tvrdi da riba nikad
nije doprla do Ligurije ni do Iberije.
Uza sve to, a navlastito zbog Opijanovih i Elijanovih navoda o ponašanju
ribe, smatramo da je još uvijek otvoreno pitanje da li je antički axàpoç/scams doista
današnji Scarus cretensis.

36 D anas validni naziv glasi: S parisom a (E uscarus) creten se L . (C L O F N A M 146.1.1.; F a m . Sca-

rid ae, o b rad io T h . M on o d ). D istrib u c ija je u S redozem lju vrlo različita: »M editerranean (spo-
rad ic, p erp h ap s m o re com m on in th è e a ste rn basin) a n d th è a d jac en t A tlan tic, fro m P o rtu g al,
A zores a n d M ad eira in th è N o rth , dow n to C an ary islan d s...
37 N alazi ove vrste u Ja d ra n u m o g u se izb ro jiti n a p rste i svaki se ulov posebno navodi (u sp . R J
str. 368 = C L X X X V III). »Specie rarissim a«, C an estrin i 73. U sp . i E . N in n i »Sulla presenza
dello Scarus cretensis (A id.) n ell’A driatico« in Bolletino Ist. Zool. Univ. di Roma, 2, 1924 (cit.
u T o rto n e se 11, 227).
38 V. sada i Skok 2, 661.
39 V. ovdje 21.7.2. i bilj. 146.
40 Scarus nam za M e ssin u p o tv rđ u je P enso, o x ip o ç za novogrč. P M C M 180, dok L ozano 384 pos­
tavlja španj. escaro m e đ u u p itn ik e . T em eljeći se uglavnom n a kanarskim iskustvim a, M . Â v a r
je to m ih tio n im u posvetio kraći p rilog »U na n o ta d e ic tio n im la: el Scarus cretensis« in R F E
48, 1965, 165—'170 (ponovo objavljeno u Estudios Canarios 1, 121— 128).

54
 36. SIPE, LIGNJE I HOBOTNICE

36. Kad smo obradili nazive morskih stanovnika što ih ihtiolozi i biološki
stručnjaci nazivaju rib am a i kad se spremamo prići obradi naziva za ostale ži­
votinjske vrste koje žive u moru, nužno je istaknuti da čak ni najobuhvatniji ter­
min riba1 ne znači isto za biologa i za čovjeka s obale. Za biologe nema problema:
zna se što spada u Pisces, a što među Mollusca, Echinođermata ili dr. Međutim,
za narodno gledanje nije ni izdaleka tako. Granica između [ + riba] i [— riba]
nije objektivno zacrtana, a to znači da varira prona kontekstu i da neki morski
stanovnik može biti i više i manje riba. Tako će lignja ili dupin ipak biti »više«
riba nego rak ili školjka, jer će ovi posljednji samo u nekim kontekstima i situacija­
ma biti smatrani ribom i to samo u opoziciji prema meso. Prema tome, sve što živi
u moru može se označiti kao riba i ta se oznaka, već prema kontekstu i specijalizaciji
diskursa, sužava sve dok se toliko ne objektivizira, da za ribara riba znači ono što
znači i za zoologa.
I još nešto o kvantitativnoj i stilističkoj vrijednosti riječi riba. Takav lik ima
dvije vrijednosti : singularnu, kada označuje jedan primjerak bilo koje ribe, i kolek­
tivnu, kad označuje veću, manju ili neodređenu količinu tih morskih stanovnika12.
Pluralni oblik ribe (gen. riba) gotovo da i ne postoji u svakodnevnom govoru pri­
obalnog pučanstva. Premda je moguće reći u mreži je bilo samo pet riba, ribar će to
neizostavno okrenuti u u mreži je bilo samo pet komada ribe. Takva upotreba pred­
stavlja u neku ruku stilem prema kojem čovjek s obale prepoznaje čovjeka iz unu­
trašnjosti. Svaki će ribar odmah znati s kime ima posla ako ga upitate Ima li riba
u mreži? jer će on i svatko njegov uvijek reći da u mreži ima ili nema ribe, da se je
najeo ribe, da je prodao dvadesetak kila ribe ili da ribe ima sve manje i manje.

36.1. Kako su sipe, lignje i hobotnice, tj. Glavonošci (Cephalopoda), za narodno

gledanje bliže ribi3 nego Rakovi (Crustacea), a navlastito bliže nego ostala dva
razreda koji, zajedno s Glavonošcima, sačinjavaju phylum Mollusca, ovdje ćemo
odstupiti od prihvaćenog redoslijeda koji poštuju zoolozi kada nakon Riba (Pisces)
obrađuju Rakove (Crustacea).
Premda su životinje koje tvore razred Glavonožaca lako uočljive i morfologija
im je izrazito različita od one u pripadnika ostale morske faune, ipak u narodu ne
postoji ustaljeni naziv za taj razred, jer je skupno ime Glavonošci očita knjiška
tvorevina, zapravo kalkirani izraz prema znanstvenom grč./lat. Cephalopoda od-

1 R iječ sm o donijeli iz p rap o sto jb in e; ali njezina etim ologija nije n i do danas sigurno u tv rđ e n a ;
V. Skok 3, 136.
2 T a k o je u našem jeziku odvajkada; za b ro jn e p o tv rd e ; v. A Rj 13, 924— 927.
3 Z a n aro d n o gledanje ilu strativ n a je po cijeloj D alm aciji p ro širen a iro n ičn a izreka N iti je ho­
botnica riba nitu su ... (stanovnici ovog ili onog otoka) ljudi. T o n a m govori d a se o d svih
m orskih stanovnika G lavonošci ipak sm atraju najbližim a rib i. U ostalom , čak i A Rj 13, 892
(s. v. oligaA) navodi za lig n ju d a je rib a.

55
nosno njem. Kopffüsser (Šulek; ARj 3, 183). Ipak, u nekim mjestima, na vrlo ogra­
ničenim arealima, sve se sipe, lignje i hobotnice nazivaju zajedničkim imenom
mrčilo zbog ispuštanja karakterističnog crnila, koje ribarima mrči ruke i brod. Tako
se u Murteru kaže Uvatili smo dva-tri kila mrčila*. Još je skučeniji areal kolektivne
imenice iste denotativne vrijednosti šliserjslišer, kako na Braču nazivaju sve Glavo­
nošce5. U osnovi je toj riječi mlet. slisso »liscio; polito nella superficie, contrario d
ruvido« (Boerio 665), jer su sipe, lignje i hobotnice toliko glatke da klize iz ruku
(usp. mlet. slissar »sdrucciolare«)6. Zbirnu vrijednost sufiksa -er sreli smo već u
lujper (Lichiae iuvss., 21.2.1.3.) i pišter (najsitnije Maenidae, 22.13.3.1.).
36.1.1. Grubo uzevši, narodna taksonomija dijeli glavonošce na tri skupine, a
u svakoj od njih razlikuje po jedan par vrsta: veću i manju, traženiju i nevredniju,
pravu i krivu ili divlju. Na taj način dobijamo tri hiperonima: sipa — lignja — ho­
botnica. Kod sipe se razlikuju sipa ~ sipica, kod lignje se razlikuju lignja ^ lig-
njun, a kod hobotnice hobotnica ~ muzgavac. Ili:
sipica c: sipa
lignjun c lignja
muzgavac <= hobotnica
Svaka sipica jest sipa, svaki lignjun jest jedna vrsta lignje, a svaki muzgavac jest
(manja) vrsta hobotnice, dok obrnuto nije točno.
I mi ćemo u našem izlaganju poći tim redom i obraditi:

sipa .. |162| 36.2.

sipe
sipica.. (162a[ 36.3.

lignja.. |163| 36.4

lignje
lignjun |164| 36.5.

hobotnice ( ^ o tn ic a ................ |165| 36.6.

I muzgavac ................ |166| 36.7.

Naravno, za drugi elemenat para, poglavito zbog manje vrijednosti, postoji

neusporedivo veći broj naziva i njihovih varijanti. To se očituje u prvom redu kod
naziva za sipe : za (pravu) sipu sresti ćemo jedan jedini leksem, dok će se kao oznaka
za sipicu pojaviti tridesetak likova, varijanti i izvedenica iz nekoliko leksema.
36.2. O (pravoj) sipi (Sepia officinalis) neće biti mnogo govora, jer čita v o
Sredozemlje nastavlja jedinstveni lik koji je bio u upotrebi u grčkom i latinskom
ar^Lajsepia. I sami su stari Grci taj termin preuzeli od svojih predšasnika na egej­
skim obalama, jer su mu, kako kaže Frisk GEW 2, 696, Bildung und Herkunft dun-

4 N azive crnilica ili crnokrvka, što ih donosi B rusina (Rad 171, 168), nism o m ogli p o tv rd iti n a
terenu.
5 R iječ p o tv rđ u je za S utivan i R . V idović (B A L M 18— 19, 116) kao denominazione comune per
tutti i molluschi. N o , v rijed n o st n ije to čn a i valja je o graničiti sam o n a G lavonošce, bu d u ći da
za n a ro d n e postoji nikakva veza izm eđ u C ephalopoda s jed n e, a P uževa (G astro p o d a) i
Školjkaša (Pelecipoda) s d ru g e strane. Jer, dok se sipa i totanj još i m ogu označiti kao ribe
(cf. M . D eanović, B A L M 18— 19, 125), nikom e neće n i pasti na p am et d a kaže d a su p ri-
ljepak ili p rsta c rib e , p re m d a su i oni M ekušci.
6 J/iJo za lilo , V . A. P ra ti, Etim. ven. 169. V iše o etim ologiji ( *lisius »glatt«, R E W 5081), v. Skok,
2, 308; P . B arb ier RLaR 56, 1913, 210— 211 i P. A. F a ré , Postille, s. n u m . 5081.

56
keV. O identifikaciji tog zoonima ne može biti dvojbe, kako zbog toga što se etimon
nastavlja u svim mediteranskim jezicima, tako i zbog vrlo podrobnih opisa što ih
nalazimo kod grčkih i rimskih pisaca, a navlastito kod Aristotela78.
Za našu je obalu dovoljno naglasiti da je naziv za vrstu Sepia officinalis naj-
jednoobraznije rasprostranjeni zoonim na čitavom našem obalnom potezu. Postoji
samo jedan leksem i to sipa, koji je posvuda u uporabi bez varijanti i bez ikakvih
determinativa. Naravno, izrazito čakavska mjesta pokazuju razlike u realizaciji
početnog fonema, koja se kreće od (mletačkog) [i] do izrazitog [/]. Mletački smo
utjecaj mogli ustanoviti i u nekoliko mjesta zapadne Istre, gdje je posuđen mlet.
lik šepa (Boerio 645; E. Ninni 49). Usprkos toj jedinstvenosti naziva i konstantne
razlike u tretmanu osnovnog vokala između naše i suprotne obale, neki su etimo­
logicari nepotrebno zakomplicirali pitanje neposrednog izvorišta našeg zoonima,
pa tako, primjerice. Max Vasmer (GrLwSkr 132) u članku posvećenom st. srpskom
sipija ( < sr. grč. cr/jma), izrijekom kaže da heutiges skr. sipa »Tintenfisch« entstammt
o ffen b a r dem venez, sepa9. Skok je (3, 240) jezgrovito postavio stvari na njihovo
pravo mjesto i, navevši istrorom. sipa iz Rovinja, pokazao da je »samoglasnik i na­
stao od lat. ê > spajanjem sa pi > ip«, tako da je sipa nedvojbeni »dalmato-
rom. i istrorom. leksički ostatak od lat. sepia« (REW 7828)101.
36.2.1. Nije potrebno navoditi sredozemna podudaranja, jer su ona prisutna
čak i u arapskom11. Albanski jezik, pored supje (M. Ndreca 300 i A. Zajmi i dr.,
Fjalor serbokroatisht-shqip, 781), koje je preuzeto iz pučkog n. grčkog coomot (Proia
2211), pozna u mjestu Ishëm sypthi12. Engl, cuttlefish je hiperonim za {squid
— octopus — sepia}; (usp. njem. Tintenfisch).
Kako glavonožaca u Crnom moru nema13, a to tvrdi još Plini je N H 9, 5214,
izostat će u cijelom ovom poglavlju bugarski i rumunjski nazivi.

36.3. Sipica je vrsta mnogo manje sipe (Sepiola rondeleti). Dakle, najuočljivija
je razlučna oznaka veličina15, pa zato narodni popisi16 kod označavanja sipice
najčešće posižu za umanjeničkom tvorbom: sipa ~ sipica, tal. seppia seppiola.

7 N arav n o , Iz id o r im a i tu svoje »tum ačenje«: »Sepia d ic itu r, qu ia sepibus in terclu sa facilius

capitur«, Etym. 12, 6, 46.
8 A ristotel govori o sipi s obiljem detalja n a ti š e o d trid e se t m jesta. T a k o spom inje m ehanizam
isp u štan ja zaštitnog crnila, razliku u veličini iz m e đ u ? i d , lošije m eso nego u liganja, vje-
šanje jaja u grozdovim a itd . P osebno je zanim ljivo u sp o re d iti A ristotelove navode o p aren ju
sipa (H A 5, 5 1— 2) sa suvrem enim saznanjim a o to m p ita n ju (v. T . G am u lin , »O glavonošcim a
i razm nožavanju hobotnice, sipe i lignje«, in M R 24, 1977, 20— 23).
9 E. R osam ani, 1975, 163— 4 navodi sipa i sipisa, te u p u ć u je n a sepa, a tu (160) i o n tv rd i dall'it.
nel serbo-croato sipa!
10 Skok je m anje eksplicitan u Term 56.
11 U sp . G . O m an, 294. Z a sredozem ne nazive sipe u hum anističko d oba v. U . A ldrovandi, De
mollibus. .. 45.
12 N d . Rakaj 1970, 13. Zacijelo om aškom , jer isti a u to r navodi, n a str. 7, syth, po red djath'é-deti
( = »morski sir«).
13 »Cette espèce (se. S. officinalis) est com m une dans to u te la M é d iterran ée m ais absente de la
M e r N o ire où il n ’existe pas de céphalopodes«, Fiches FAO, SEP S ep 1.
14 P linije zapravo kaže d a u C rn o m m o ru nem a sipa, p losnatica, ali d a se lignje tam o m ogu
naći.
15 D ok sipa (S. officinalis) m ože narasti i do 40 cm , sipica je obično duga 3 do 6 cm (F F A 466,
B oudarel 136).
16 I ne sam o n a ro d n i; u sp . sistem atske nazive Sepia (officinalis) ~ Sepiola (rondeleti).

57
sepa ~ sepolina', abruc. sècciê sëccëtèllë (Giammarco 586); seccia *—>seccetella
(za Napulj, Penso); prov. sepia ■ —- sepioun (Rolland 3, 186 i 12, 4); novogrč. oouma
~ <7ot>7tÌT(Ta (PMCM 571); poljski mqtwa ~ mqtezvka (Beskrçgowce 154) i dr.11.
No, takav postupak, premda je kod nas najrašireniji (v. popis |162a|), nije ni
jednoznačan ni pogodan, jer je najproduktivniji dem. sufiks -ica nužno potreban
svaki put kad se hoće označiti pravu sipu malih dimenzija1718, a ne samo posebnu
vrstu. Zbog toga, neka mjesta, ako radikalno ne mijenjaju leksem, pribjegavaju
drugim načinima izvođenja iz leksema sip- i pri tome primjenjuju postupke kojima
se kod drugih dviju skupina glavonožaca označuju druga, lošija vrsta. T o je u
prvom redu m. rod: dok se prava sipa i lignja uvijek nazivaju imenicama ž. roda,
sipica, tj. manja vrsta sipe, iskazuje se izvedenicom m. roda, jednako kao i u slučaju
lignja ~ liganjllignjun (36.5.). Tako dolazi do oznaka sipon, sipun sa -onj-un < rom.
-one, kao u prov. sepioun. Tom se već izvedenom obliku katkada dodaje hrv. de-
minut. oznaka -čić: sipunčić. Jednako su tako hibridne, a u deminutivnim oznakama
tautološke, izvedenice sipočić, sipučić, gdje imamo tuđe -uceu + / = domaće -ić.
U potpunosti je tuđa izvedba u liku m. roda sipulin, dok je u slučaju sepulina čitav
zoonim preuzet iz tal. dijalekata, jer nam Penso sepolina potvrđuje za Trst i An-
konu. Po romanskom je sintaktičkom uzoru nastala determinirana oznaka sipica
od koće, do koje je došlo zbog toga što se Sepiola rondeleti lovi uglavnom mrežama
potegačama i kočama19 (usp. niže kočunić). I najzad, lik sipac izveden je pomoću
domaćeg sufiksa -ac, i samo u Privlači označuje sipicu, dok se mnogo češće tako
naziva »varalica«, »hinac«, tj. drveni mamac u obliku sipe koji služi za lov (pravih)
sipa (v. ARj 15, 47).
36.3.1. Dok je za prvu skupinu naziva za vrstu Sepiola rondeleti bilo lako
odrediti postanje i sigurnu etimologiju, druga je skupina leksematski raznolikija i
temelji se na ekspresivnim likovima znatnog stilističkog naboja, kojima nismo u
mogućnosti uvijek utvrditi neposredno ishodište. Neobično male dimenzije ži­
votinjice izazivaju takvu denominaciju, a kako su ograničene na našu obalu, teško
je ustanoviti gdje je polazište iz kojega je susljednim deminutivizacijama i afektivi-
zacijom došlo do tako velikog broja paradigmatski povezanih likova.
Ipak, za takvih dvadesetak zoonima moguće je izvesti barem neke općenite
zaključke :
a) svi nazivi pokazuju stilističku vrijednost bila ona formalno označena danas
razaznatljivim ili za nas zastrtim deminutivnim obilježjem;
b) dobar dio među njima temelji se na ekspresivnoj vrijednosti reduplikativne
osnove B. B., koja se svojim brojnim varijantama tvori polje odnosa koji su oči­
gledno koherentni;
c) ostali nazivi predstavljaju bilo naglašenu deminutivizaciju naziva drugih
glavonožaca (totan, muzgavac...), bilo neovisne domaće tvorbe.
36.3.2. Najznatniju skupinu takvih naziva predstavljaju likovi koji se temelje
na osnovi B. B. Više naših ispitanika dovode te nazive (bobica i dr.) u vezu sa bob

17 R azličito p o stu p a ju sjeverni p o p isi: engl. divarf cuttleflsh, njem . Zwergsepia (F F A 465), gdje
se d e te rm in a tiv postiže po m o ću sadržaja »patuljast«.
18 N e tre b a n i naglašavati da svi naši leksikografi, p a i ARj 15, 49, tum ače sipica sam o kao d e­
m in u tiv o d sipa, a nikada kao po seb n u v rstu . T a k o p o stu p a ju čak i D eanović i Jernej (s. v.
sipica).
19 »Le sep p iette vivono su fon d o fangoso e arenoso ove si pescano d u ra n te tu tto l ’an n o , con le
reti a strascico«, P .-S . 220.

58
(Vicia faba = Faba sativa), jer S. rondeleti doista veličinom i spljoštenim oblikom
naliči na zrno boba. Pertinentnost takvog tumačenja ne možemo odlučno negirati
to tim manje što je bob etimološki isto što i bobica, boba »nešto malo okruglo«20,
a sipica upravo i jest takova. No, bez obzira na prvotni poticaj koji je doveo do
izraza sa B. B., vidimo da se ta ekspresivna osnova grana u više pravaca i da re­
zultira uvijek nazivima afektivnog sadržaja : bobica, bobićjboMć, bôbak, bûbak i, još eks-
presivnije, bubôjak. Izostaje očekivano bobajbuba, no ta su dva lika već »zauzeta« kao
oznake za Box boops (25.1.2.). Paretimološka je prilagodba baba21, kojoj paradig­
matski odgovara formalno slično (i značenjski blisko) baka22. Kao i kod nastavljača
lat. *baba »slina«, kod naziva za Blenniidae (v. 7.1.1.4.), i ovdje dolazi do umetanja
-r- : brbak, barbak, brbog, a prema bubojak, na istom otoku nastaje brbôjak i brbâjak,
što, uvijek s osnovom B. B., naziv odvodi različitom semantizmu.
36.3.3. Nazivi tottiić, totanić i m anie samo su naglašeno deminutivizirane iz­
vedenice od m an, kojim se označava glavonožac Todarodes (v. niže 36.5.3.)23.
36.3.3.1. Isto tako, muzgavčić, kao oznaka za Sepiola rondeleti nije ništa drugo
do li deminutivizirano muzgavac, što je opet naziv za glavonošca Eledone (v. 36.7.
2.1. ) 24.
36.3.4. Kočunić je domaća dem. izvedenica od kočajkoća.25 »povlačna mreža«
(opis v. PomEnc 4, 355—9) i, danas, brod opremljen takvom mrežom26 (v. gore
sipica od koće).
36.3.5. Iz ven. (tršć.) smo preuzeli naziv zotul, koji se u Vabrigi pojavljuje s
vokaliziranim žotuja. A. Ive, Dialetti... 70, bilježi za Rovinj zuótolo »polpo
piccolissimo, sepiola Rondeletii«, bez etimološkog tumačenja; za ven. potvrde v.
Boerio 822, E. Ninni 58; usp. i Rosamani 1975, 200.
36.3.6. N e znamo do kraja objasniti osnovu u deminutivnoj izvedenici šume,
ali rješenje se s razlogom može potražiti u usporedbi s žunin Mugil auratus (15.3.5.4.),
tj. u vezi s dalm. žuolno »žut« (Bartoli Daltn. 2, 236 i 347); v. Vinja 1959 (2) 25.
36.4. Moramo sada ispitati nazive za drugi par: lignja (Loligo vulgaris)
lignjun (Todarodes sagittatus). Taj par pokazuje znatni paralelizam sa već obrađe­
nim parom sipa ~ sipica. Prva je dobro određena, jedinstvena vrsta, dok je druga
manje određena i njezino ime može vrijediti ne samo za Todarodes već i za još
neke iako znatno rjeđe »podvrste« (za Illex coindetii ili Allotheutis media, na pri­
mjer), baš onako kao što je sipica mogla biti i Sepiola rondeletii, ali i Rossia macro­
stoma ili Sepietta oweniana. Nadalje, lignja je bolja i traženija nego lignjun, jer joj

20 E tim . za bob, bobica i d r. v. Skok 1, 176; u sp . španj. naziv za sipicu globito.

21 F orm alno je slično, ali nije u vezi s našim , sardsko babbuččedda »seppietta, seppiolina, p e r la
form a e l’aspetto«, D E S 1, 162, a to se \ p o d u d a ra sa južnotal. scarpetta (za B ari, Scorcia
1974, 84 i R ohlfs V D S 1057) te sa sardskim kattsbla , vrsta sipe »per la rassom iglianza con
u n a pantofola« (D E S 1, 321).
22 U sp. kalabr. vecchiuzza »specie di piccola seppia«, R ohlfs D izìC al 3, 369.
23 N avlas isti p o stu p ak srećem o u K am paniji, gdje se S. ro n d eleti naziva totemino, P .-S . 221.
24 U sp . isti p o stupak u L iv o rn u porposeppia (Penso) i n a E lb i polposeppia (C ortelazzo 88).
25 Iz ven. i tršć. coda. D E I 992 i Skok 2, 221 izvode tu riječ iz cochlea »školjka« (R E W 2011).
Z a cocha »vrsta broda« (X IV st), v. K ah an e, Lingua fr a n c a lo 20 2 ; st. kat. cocha »nau a m p la ... «,
Consolat de mar 3, 13.14.
26 U tu rsk o m se Sepiola ro n d eleti naziva derinsu sübyesi (Fiches F A O ), što iskazuje d a se sipica
lovi na d u b in i.

59
 L ig n ja (a) i lig n ju n (b ): karakteristike profila (36.4.)

je meso odlične kvalitete i znatno ukusnije nego u velikog lignjuna2 7. Postoji pa­
ralelizam i u načinu označavanja. Jednako kao i u slučaju sipe, osnova koja je u
lignja služi za oznaku vrste Loligo na čitavoj našoj obali2728, dok su nazivi za lignjuna
nastali iz te osnove, ali i iz drugih osnova. Nadalje, kao i kod sipe, opozicija se
može temeljiti na gramatičkom rodu {lignja ~ lignjun, uligna ~ uligan itd.) i,
najzad, lošija se vrsta može nazivati istim imenom, d i uz determinativ divlja:
lignja divlja lignja. Ukratko, opozicija se postiže na tri načina: pomoću razlike
u gram. rodu, dodavanjem determinativa divlja i upotrebom druge osnove za
slabiju vrstu.
36.4.1. Zato Što je tražena za jelo i što joj se meso dulje čuva nego što je to
slučaj kod ribe, lignja je poznata ne samo ljudima s obale već i pučanstvu u unu­
trašnjosti, pa se naziv lignja nametnuo svakodnevnoj tržišnoj i kulinarskoj praksi

27 L oligo vu lg aris: »A pprezzatissim e le carni delicate e gustose«. T o d aro d es sag ittatu s: »II T o -
darodes è apprezzato p u rc h é di m edia g ran d ezza; gli esem plari di m ole m aggiore sono m eno
pregiati«, P .-S . 225— 6.
28 U z izuzetak nekoliko m jesta u kojim a je u u p o tre b i venecijanizam kalamar.

60
po cijeloj zemlji29. No, taj lik, premda je u upotrebi na najvećem broju mjesta
od Unija do Mljeta, supostoji s velikim brojem varijanti koje sve nastavljaju isti
etimon.
Naše smo oblike lignja i var. »sve dobili posredovanjem dalmatinskih Romana«,
kako je ustvrdio Skok još u Terra 56 i u ZfrPh 54, 209. Najsigurniji pokazatelj dal­
matskog porijekla riječi, sačuvana velarna vrijednost -g- iz lat. lolligine(nt), lolligo,
prisutan je u svim našim varijantama. Sve su one izgubile početni konsonant koji
je shvaćen kao rom. određeni član. Jedini njegov trag nalazimo u istoromanskom,
i to u pulskom statutu iz 1431, gdje se, između naziva za sipu i hobotnicu, spominje
oblik lulina30. Neke su varijante sačuvale -o- iz lolligine: oliganj, oligna, ulignja,
uligna, ulina, uliganj, uligan, ali su terenski rasprostranjeniji likovi bez prvog sloga :
lignja, ligna31, liganj, ligan, ligenj32. Likovi m. roda upotrebljavaju se tamo gdje se
divlja lignja označuje nazivom iz druge osnove. Naravno, brojne su i akcenatske
varijacije: idignajulignajul igtia.
Usprkos brojnim klas. lat. potvrdama, zoonim lolligo sačuvao se samo na dal-
mato-romanskom arealu, tako da W. Meyer-Lübke u svom REW nema članka
posvećenog toj riječi, dok FEW 5, 400 donosi lat. loligo »Tintenfisch« samo zbog
srednjofranc. učene posuđenice lolige »sépia« iz 1528. I tal. lolligine je izrazito učena
riječ (DEI 2265), pa je zbog svega toga naš dalm. relikt još dragocjeniji.
Na trim arealima koji nas prvenstveno zanimaju (grčki, dalmatski i talijanski),
došlo je do svojevrsnog pomaka u vrijednosti starijih zoonima. Grčki hiponim
TsulKç/TeüO'Oç prelazi u Dalmaciju i Italiju, i to u prvu samo kao oznaka za lošiju
vrstu, a u drugu kao oznaka za lošiju i ponegdje za bolju vrstu. Klas. lat. lolligo
sačuvao se samo na istok od Italije tj. u Dalmaciji (lato sensu), dok se inovacija
calamaro za (samo i uvijek) bolju vrstu širi po Italiji, djelomično prodire i u Dal­
maciju, ali brzo uzmiče zbog uvriježenosti starijeg lolligo, a ako nastavljači obaju
etima negdje i supostoje, kalamar se osjeća i tretira kao tuđa, a lignja kao domaća
riječ. Grčki xaXauàptov = vsulKç srećemo u sholijama Opijanovoj H ai 3,166. Novo-
grč. pučki oblik je xaXa[iapi (Proia 1237). U grafičkom prikazu na str. 62, gore
ćemo postaviti stariju, a na dno inovativnu fazu; lignju ćemo označiti sa ( + ) , a
lignjima sa (—); nestanak oblika u pučkom jeziku označit ćemo sa 0 i tako dobiti
shematski prikaz pomaka vrijednosti oznaka za Loligo vulgaris i za Todarodes
sagittatus.
T o znači: (1) da je sam o Dalmacija sačuvala lat. lolligo, a da je grčki zoonim
preuzela isključivo za [— lignja]. Razgraničenje vrijednosti je strogo: nigdje se
pomoću osnove iz m an ne označava [ + lignja]; (2) u Italiji je grč. zoonim biva-
lentan: češći je za [— lignja], a rjeđi za [ + lignja]; (3) inovacija calamaro uvijek
je [ + lignja], a njezino širenje na istok od Italije veoma je različito s obzirom na
čvrstinu implantacije u novom sustavu. Sve će to biti još jasnije kad budemo ispitali
skupnost naziva za [— lignja] tj. Todarodes sagittatus.

29 V. i B . F in k a , M R 8, 1956, 2 22; S R J 157.

30 Quod sepe, luiine e polpi vendantur ad oculum. Sella 336 i za n jim D E I 2265 d atira ju to m jesto
za X IV s t., dok naš LexLatM AIug 676 daje d atac iju sa a. 1431.
31 Lighna čitam o i u skradinskom s ta tu tu (cap. L X V II) iz X IV s t .; v. LexLatM AIug 658.
32 Skok 2, 294 navodi i olig, bez n aznake m jesta gd je se tak o govori, ali tu je riječ o n e p o tre b ­
no m b rk a n ju naziva za A th erin id ae i L oligo (oligaloliganj) o kojem sm o o pširnije govorili u
24.1.3. K o d A ldrovandija (De mollibus..., 65) nalazim o još nejasnije (Hispanis calamar pes-
cado,) oligaga (sic!) Illyrijs dicitur.

61
 I ta l ia G ra e c ia
lolligo D a lm a tia
ts’j &ic/ teGOoi;

( + ) lignja
0 ( —) lig n ju n ^ ^ " '' 0

( —) totano
( —) totan
( + ) totano

( + ) kalamar ( + ) xaXajràfi

( + ) calamaro iL
**

_____________________
calamaro ( < calamus REW 1485)

36.4.1.1. Razloge nestajanju lat. lolligo u Italiji i zapadnoj Romaniji ne znamo.

U klasičnom je latinskom zoonim obilato potvrđen kod pisaca (Ciceron, Horacije,
Ovidije i navlastito Plinije, koji lolligo spominje ili opisuje na osam mjesta u NH ).
N o postanje riječi nije nedvojbeno utvrđeno (Emout-Meillet DEL 365), a Varonovo
se tumačenje da je lolligo, zato što leti, prije bilo volligo33, ne može uzeti u ozbiljno
razmatranje. Uvjerljivije djeluje pokušaj tumačenja što ga iznosi E. de Saint-Denis
56— 7. On u geminati -ll- u riječima na -oli- i -uli- (follis, mollis, bulla...) vidi
izraz za semantizam »okrugla napuhanost«, dok, kako je pokazao A. Emout (Revue
de Philologie 1941, 96)34, sufiks -igo ima vrijednost »ayant la forme de...«. Prema
tome, lolligo bi moglo iskazivati »la poche flasque« koja karakterizira sve glavonošce.
Semantički govori u prilog takvu tumačenju i engleski tip denominacije cuttle-
fish, jer cuttle, kao što kaže Webster, znači »pouch«, tj. »(ribu koja ima) tobolac,
vreću«.
36.4.2. Lik kalamar (i varijante kalimar, karmal) preuzeli smo iz ven. calamari
caramai »tintamica« i »lignja« (Boerio 117 i 136). Zoonim je zbog ispuštanja crnila
metafora prema prvom značenju koje se javlja u kasnolat. calamarium »kutija za
pisala ( < calamus »Schreibrohr«, REW 1485)35. U dalmatinskim gradovima kala­
mar36 supostoji sa lignja, ali ne samo da se osjeća kao tuđica, već je u svojoj funk­
ciji ugrožen teško podnosivom polisemijom, jer osim »tintamica« i »lignja« znači
i »podočnjak, tamni kolobar pod očima«, »occhiaia livida«. Naprotiv, življa je hi­
bridna izvedenica kalamarići (m. pl.) kao oznaka za male lignje, koje su najtraženije
za prženje.

33 Lolligo, quod subvolat, littera commutata, primo volligo, L L 5,79.

34 Usp. ovdje 32., bilj. 12.
35 DEI 666; FEW 2/1, 55. Za tal. porijeklo španj. calamar, v. Corominas DCELC 1, 586.
36 ARj 4, 764; Skok 2, 18. U naših starijih leksikografa češći je lik kolomar. Tako Belostenec
2, 463 bilježi kolomar »riba morszka, loligo« i kolomđricz »lolicula«.

62
36.5. »U Jadranu živi još jedna vrsta, koja naraste do 15 kg težine, ali nije
dobra za jelo. T o je Todarodes sagittatus3738, a razlikuje se od prave lignje« (Morović-
Županović 69). Premda se, kako vidimo, od lignje razlikuje kvalitetom i dimenzi­
jama, ipak se u mnogim narodnim popisima nazivi za dvije vrste brkaju. O tome
nam rječito svjedoči ovaj odlomak iz Aldrovandijeve knjige De mollibus... 64—65:
»Loliginem in maiorem minoremque dividimus. Maior itaque tsü D-oç a Graecis
nominatur ut a Loligine distingueret quam TsuStSa vocant. Loligo magna ea est,
inquit Rondeletius, quam calamar nostri vocant. Provinciales tothona corrupto
vocabulo pro teutho vocant. Massilienses tante36. Romanis quoque et Venetis
totena dici testis est Bellonius. A nostris inquit Rondeletius glaugio corrupta voce,
opinor, ex gladiolo, quamquam Monspelienses calamar et glaugio saepe confundunt.
Hispanis calamar pescado. Oligaga Illyrijs dicitur«. Aldrovandi, kao što vidimo,
točno interpretira odnos tsô &oç/ tsoIKç, vezu između teutho i tourna, te između
glaujol i gladiolus39, ali po njemu, tj. po Rondeletu, calamar bi morao biti loligo
magna, a to nikako ne stoji, jer calamar nigdje ne označava Todarodes i, što je
mnogo važnije, lignja ( = calamar) može narasti do 40 cm, dok lignjun može biti
čak duži od 1 metra40.
I dandanas su neki romanski narodni popisi podijeljeni u pogledu označavanja
vrsta Loligo i Todarodes. Tako Cortelazzo 111 donosi za Elbu tòtano, tótono,
pored kalamaro kao oznake za Loligo, dok P.-S. 225 navode da je tòtano, totanino
naziv za Loligo u Toskani41, a tòtanu, tontinu u sardskom42. Rolland 12, 2 u svo­
jim popisima svrstava totena/taouteno, calamar, cornet i još desetke drugih naziva
sve pod vrijednost Loligo vulgaris, pa i to može govoriti u prilog zaključivanju da
su refleksi od grč. tsu &iç/ tsü &oç označavali obje vrste.
36.5.1. Za razliku od tih osciliranja u denominaciji, struktura naših naziva za
Todarodes sagittatus je neobično jasna i možemo je opisati u nekoliko točaka:
(1) kao i za sve »druge« elemente u paru, i za Todarodes, koji se suprotstavlja
vrsti Loligo, ima mnogo više naziva i varijanti, a to znači da su areali tih naziva
skučeniji:
(2) dok smo kod naziva za Loligo ustanovili samo dva etima, za Todarodes ih
razabiremo sedam;
(3) s v i su nazivi muškog roda, tako da se može tvrditi da m. gram. rod ka­
rakterizira Todarodes u opoziciji prema ž. gram. rodu koji karakterizira Loligo
(usp. od FAO prihvaćeni tip opozicije lignjun lignja); usp. istu situaciju za ho­
botnice, 36.6;
(4) na mjestima gdje je vrsta Loligo označena nazivom m. gram. roda, za
Todarodes je u upotrebi naziv iz druge osnove, a ne iz one koja je u lignja;

37 D anas je validni naziv O m m astrephes ( = O m m atostrephes) sagittatus L A M A R C K .

38 O m aškom ili krivim čitanjem um jesto taute, kako je p o tv rđ en o g. 1445 za N ič u (F E W 13/1,
290 i R E W 8692) ; isti naziv po tv rđ u je i P . G yllius »A M assiliensibus etiam n u n c an tiq u itatis
suae re tin e n tib u s taute a p p ellatu r quasi graece tsu&îç«, De nom., 568.
39 Južnofranc. glaujol »cornet, m o llu sq u e com estible« W a rtb u rg F E W 4, 143 izvodi iz gladiolus.
Z a južnofr. oblike glaugiou, glaoujou «Loligo vulgaris«, v. R olland 12, 2 i D u C ange 2, 219.
10 B o u d a rd 163.
41 Penso navodi totano za G enovu i L iv o rn o . I G . R ohlfs, Lexicon 502, s izuzetno p re d z n im id e n -
tifikadjam a ukazu je n a različitost vrijednosti izm eđ u G enove i južne Italije.
42 L ikove tòtanu, tòntanu, tòntinu za sardski p o tv rđ u je i W ag n er, D E S 2, 500, ali navodeći M a r­
cialisa za kojega su to nazivi za «lolligine d e l M ed ite rra n e o , calam aro o tò ta n o m aggiore«, p a
o p e t nism o n a č istu d a li je riječ o L oligo ili o T o d a ro d e s.

63
 (5) od (4) odstupaju samo nazivi gdje se lošija kvaliteta eksplicitno iskazuje
determinativom (divlja, žukd)\
(6) nazivi za Tođarodes pokazuju stilističke i konotativne vrijednosti, za raz­
liku od naziva za Loligo koji su odreda neutralni i denotativni.
36.5.2. Najveći broj naziva za Todarodes predstavljaju varijante i izvedenice
od osnove koja je u lignja < lolligine. Među njima je najbolja zastupljen lignjun,
koji je, jednako kao i lignun, uligun i ulingun, izveden pomoću rom. augmentativ-
nog sufiksa -one, što odgovara i obaveznom gram. rodu i dimenzijama ovog me-
kušca. Prema lignjajulignja nastaju liganj, uliganj, oliganj, dok liku uligna za Loligo
odgovara uligan (s akcenatskim varijacijama) za Todarodes. Naš sufiks -ač nalazimo
u lignjač, dok su s rom. -uceu > -oc izvedeni likovi ligoč i lignoć*3. Ta dva oblika
omogućuju povezivanje s ostalim varijantama: ingioi i paradigmatski prilagođeno
longoč. U lig'òtac imamo hibridnu sufiksaciju (tal. -ot(t)o > -ot + hrv. -ac). Po­
moću sufiksa -ar ( < -ariu) nastaje ulignar, koji se češće upotrebljava kao oznaka za
spravu za lovljenje liganja, jednako kao i lignjur (sa -ur < -or4344); istu dvoznačnost
sreli smo kod sipac (36.4.). Teško je reći koji je povod doveo do prilagodbe puliganj,
ali taj nas lik ne smije čuditi u ovolikoj množini varijanti.
36.5.2.1. Lošija kvaliteta izriče se u nazivima s determinativom: divji liganj,
div ja lignja, zuka45 ligna.
36.5.3. Drugu značajnu skupinu naziva za Todarodes sačinjavaju varijante naj-
proširenijeg lika tòtan. Premda je areal tog tipa isto tako značajan kao i onaj gdje
se govori lignjun i var., o totanu nema ni spomena u ARj, ERHSJ ni u Term. Još
nas više začuđuje što riječ ne spominje ni D. Parčić, uza sve to što je veoma rašire­
na po sjevernom Jadranu. P. Lorini navodi totano samo kao tal. naziv, a to znači
da je totan držao za stranu riječ. Međutim, zoonim se vrlo dobro uklopio u naš
sustav i kroz brojne prilagodbe izjednačio s našim riječima posve drugog seman-
tizma. Tome je u prvom redu pridonijelo izjednačavanje dočetka -an -> -anj kao
u liganj: totanj46, tutanj, tortanj, trtanj, trutanj. Većina tih likova postoji i sa do-
četkom -an: tutan, tu°tan, tàrtan, trtan. Rom. sufiks -one > -un, kao u lignjun,
ulignun, da se označi veća vrsta, nalazimo u totun. Vabriga ima mlet. rezultat tog
sufiksa u toton. Ženski gram. rod u totona samo je formalan (tip vojvoda) jer ga
ispitanik slaže uvijek u m. rodu, a riječ, osim »lignjun«, znači i »budala«47. Sve
to, jednako kao i trutanj, potertava deprecijativnu vrijednost zoonima. -alj umjesto
-anj vidimo u totalj. Najznačajniju promjenu doživio je lastovski lik tântor.
-n, koje je prisutno u svim našim likovima, ukazuje nam da smo naziv preuzeli
od stanovništva suprotne obale, gdje su totano i var. vrlo česta oznaka za Todarodes
ali i za Loligo48. Kako ga ven. popisi ne bilježe, a naši likovi ne pokazuju sonori-
zaciju međuvokalskog -t-, kao što je tòdaro, možemo zaključiti da smo naziv pre­
uzeli iz dijalekata smještenih južnije od mletačkoga. Giammarco 591 potvrđuje

43 Ligoč je zabilježio Skok ( ZfrPh 54, 209: »kleiner T intenfisch)« bez naznake m jesta gdje se tako
govori; to g lika nem a u E R H S J (?). Lignoč navode za Ž irje A. Š ojat i B . F in k a ( Rasprave
Instituta za jezik, 1, 194). L o rin i bilježi lignjavac u z češće lignjun.
44 Skok 3, 546.
45 Žuk, Suhak »gorak«, ARj 23, 497 i 4 9 3 ; istog postanja kaoi Suč, Skok 3, 686.
46 A reali za totan i totanj su poprilici jednaki.
47 U sp . ta l. v rijed n o st totano »m inchione, stupido«.
48 P enso, P .-S ., C ortelazzo (E lba), V D S 753, D iziC al 2, 334.

64
tòtem (uz totere) za Pescaru i Ortonu, a Rohlfs VDS 753 tòtanu i tòtunu (uz tò­
tani) za Brindisi49. Tòtanu (uz tòtani) je najčešći oblik u Kalabriji (DizòCal 2, 334)
i uopće po južnoj Italiji (Penso, P.-S.), a već smo vidjeli da se refleksi istog eti-
mona sreću i po južnoj Francuskoj.
36.5.3.1. Svi humanistički pisci i suvremeni etimološki rječnici izvode tòtano
iz grč. tsuIHç (REW 8692; FEW 13/1, 290; DEI 3842)50, ali samo se za južno-
franc. taute može reći da takvo izvođenje ne predstavlja problem. Ostali navedeni
oblici traže objašnjenje za vokal -o- u osnovi51 i pretpostavljaju rom. sufiksaciju,
ali samo Rohlfs (Lexicon 502) eksplicitno i s pravom pretpostavlja »eine latinisierte
Form *theutinusi«.
Dobro potvrđeni grč. likovi tsu IK ç i tsü Ooç nedvojbeno se odnose na dvije
oblikom različite vrste, od kojih je prva manja, a druga već (usp. kod Aristotela
HA 4, 1, 8—9 52), pa se može zaključiti da su se odnosili na Loligo i Todarodes53.
Današnji grčki ne pozna naziva za Cephalopoda koji bi potjecao iz te osnove54,
pa tu možemo vidjeti paralelizam s nestajanjem lat. lolligo iz današnje Romanije.
Sva je prilika da oba nerazjašnjena termina potječu iz mediteranskog supstrata55.
36.5.4. Kao što se za razlikovanje sipice od sipe u narodu posiže za imenima
drugih glavonožaca (v. 36.3.3. i 36.3.3.1.), tako se i Todarodes označuje pomoću
osnova koje su u nazivima za Octopus i Eledone. Kako se u Paklenici Eledone na­
ziva smrdun, osnova mušk- je ostala slobodna i u liku muškarac upotrebljava se za
lignjuna. Na taj se način ističe osnovna razlika prema lignji. Leksem iz hobotnica
i to u liku hobut (v. 36.6.2.) služi istoj svrsi u Lumbardi.
36.5.5. Naziv pucalo mogao je nastati od pucati56 jer »puca kad ga [se priga«
(kako tumači naš ispitanik) ili od piica5157»prianjalka« ( = »čepuka, botuni).
36.5.6. Oznake tabakin i tabakon nastale su uz rom. sufiksaciju od tabak »duhan«58
jednako kao i abruc. ekspresivni naziv bbrüccia tabbacchë (za Sepiola rondeleti)
koji za suprotnu obalu naznačuje E. Giammarco 493. Karakteristično ispuštanje

49 Tòtanu, tòtanu za G allipoli donosi A. R . R o b erti, B A L M 13— 15, 631

50 V. i F . A. W o o d , Amer. Journal Phìl., 49, 1948, 45.
51 »Auffallend u n d n o ch n ic h t e rk lä rt is t h ie r (sc. tòtanu ) die E ntw icklung des Stam m vokals
zu o«, W a rtb u rg F E W 13/1, 290.
52 T or; Se tï'j9'!8(ov v . teö9oi xaXoûfievoi fcri roX ù [aeIÇoui; • vivovTat yàp y.ai rtévze Tvqxeav
TÒ iriys9o?. Tlvov-rat 8è y.ai o a j-ia i êviai S iir/j/sis, x a l ttoXu—ÔScûv TtXsx-ravai ngX ixaürai
x a l fXEiÇou«; zzi zb jiiyE0oç. Ecrri 8è zb yévoç èXlyov zätv zs'jQcn. A ia ç sp e i 8è t o ayruxte.
t ü v tsu0î8o>v ó TEÜ0OÇ ' TrXaTUTEpov yAp èazt zb èÇ i z&v z s’50wv • e ti 8s zb xiixXcjJ
7TTEpuyiov TiEpi ótTtav iazl zb x ’jt o ç 1 z-q St z eu0î8i eXXeî—s i • îa zi 8è ‘Ks.X&yiov, &<rzep
x à i v) teij0£ç.
53 Ü sp . isto kod A teneja 326e i 106c. O pširnije v. d ’A rcy W . T h o m p so n 260— 1.
54 »In G riech en lan d unbekannt«, R ohlfs, Lexicon 502.
55 P itan je se još više zam ršava navodim a sta rih pisaca d a tso9-£s — lolligo m ože letje ti: O pijan
Hai 1, 427 i đ ., E lijan 9, 52, A tenej 318e (nozccvcd zso&iSsç); P linije (N H 9, 84) izrijekom
kaže: Lolligo etiam volitat extra aquam se efferens... sagittae modo, a u 3 2 ,1 4 9 spom inje lolligo
volitans; v. ovdje 32.1.1. S m atram o d a to pitan je još nije riješeno i d a se n e m ožem o zadovo­
ljiti d ecidiranim S ain t-D en iso v im (str. 58) izjednačavanjem teoOIç = lolligo volitans = d a­
našnji E xocoetus volitans. U sp . nazive za T o d aro d es i za v rs tu lig n ju n a Illex illecebrosus:
španj. volador, tal. totano volatore i engl, flying squid (P M C M 578 i 577; O E C D 364).
ss E tim . v. Skok 3, 67.
57 E tim . v. Skok 3, 65.
58 E tim . V. Skok 3, 427.

5 V. V IN JA E T IM O L O G IJA II.
65
crnila u Glavonožaca59 uspoređuje se sa dimom kod pušenja, jer tabakât na sjev.
Jadranu znači »pušiti« (v. ARj 17, 925); usp. Daim. II 230.
36.6. Dok su sipe i lignje deseterokraki mekušci (Decabrachia), hobotnice su
osmerokraki (Octobrachia). Morfološki se lako razlikuju od prva dva para jer im
je »tijelo građeno tako da se jasno ističe glava s krakovima i trbušni dio tijela. Kra­
kovi su hobotnice koničnog oblika s velikim brojem dvorednih prianjalki« (Morović-
-Županović 70). Zoolozi razlikuju kod hobotnice više vrsta (u prvom redu Octopus
vulgaris i Octopus macropus), a isto tako i kod manjeg muzgavca (Eledone moschata
= Ozaena moschata, Eledone aldrovandi). Osnovna razlika između hobotnice
(Octopus) i muzgavca (Eledone) jest da je prva veća i da na ručicama lovkama ima
dva reda prianjalki, dok je muzgavac manji i na ručicama lovkama ima samo jedan
niz prianjalki (v. PomEnc 3, 172). Među Octobrachia spadaju i Argonauta argo60
i Ocythoë tuberculata, no to su tako rijetke vrste61 da naš narod za njih nema
posebnih naziva.
Za narodno gledanje sve je to jednostavnije: hobotnica je veća, a muzgavac
manji, pa pučka taksonomija postupa kao i kod parova sipa <■«■' sipica/lignja ~ lig-
njun. Zbog toga dolazi do miješanja naziva, tako da se manji primjerci hobotnice
katkada nazivaju imenima za muzgavce (Eledone). Zbog manjih dimenzija vrste,
nazivi za Eledone su brojniji, češće stilistički obilježeni i potječu iz većeg broja
različitih osnova. U pogledu gram. roda, nazivi za Octopus mogu biti m. i ž. roda,
dok su s v i nazivi za Eledone muškog roda, a igrom paretimoloških i paradigmatskih
prilagođivanja dobar broj naziva doveden je u vezu sa sadržajem »muški« i temelji
se na leksemu mušk- (usp. gore 36.5.4., muškarac). Budući da je veličina osnovna
crta pertinentna za denominaciju, samo naziv hobotnica i var. označuje isključivo
Octopus62, dok se nazivi za srednje i navlastito za male primjerke miješaju. Može
se tvrditi da Eledone n ik ad ne nosi naziv hobotnica, dok manji primjerci vrste
Octopus mogu nositi imena vrste Eledone i tada su sv i u muškom gram. rodu.
Slična je situacija i u tal. popisima. Octopus je (zbog osnovnog naziva polpo, folpo
< polypus, REW 6641) uglavnom m. roda, Eledone sam o muškog roda, dok Octo­
pus macropus ima poseban status zato što ga ribari drže za majku svih hobotnica63

59 »Inchiostro, liq u id o spesso, colorato in n e ro o in b ru n o secreto da u n a ghiandola che si ap re

n ell’in te stin o dei C ephalopodi, vicino all’ano«, Panorama 365; »Calam ari, polpi e seppie,
m essi alle stre tte d a u n inseguitore veloce, schizzano u n g etto d ’in ch io stro nero e colloso che
si diffonde n e ll’acqua com e u n a n u v o la ... specie di c o rtin a fum ogena«, P . D o h rn — M . P a n ­
taleo, Pesci, 39.
60 L o rin i ga naziva ligoi, ali taj naziv (za vrijed n o st A rg o n au ta argo) n ism o m ogli p o tv rd iti (v.
bilj. 43). Zoolozi ga nazivaju jedrilac, što je očito knjiška tvorevina. »Živi i u Jadranskom m o ­
ru , ali je kod nas v rlo rijedak. T o je jedini oktopod koji im a p re k ra sn u bijelu i kao p a p ir ta n ­
k u i n ježn u ljušturicu«, T . G a m u lin M R 24, 1977, 20; u sp . južnotal. n aro d n e nazive pulp-a
mela ( = »hobotnica n a jedro«) i pulpe majëstralë ( = »polpo m aestrale«). Scorcia 1974, 71— 2.
61 »Sehr seltene H ochseeform en!«, F F A 369. Z a O cythoë, L o rin i donosi naziv mujača, a to je
izvedenica o d mûja »plašt (»glava«) u hobotnice«, a preneseno i »ćelava glava«, »ćela«. Milja
je naš preko dalm atskoga p reu zeti nastavljač lat. mollia »meki dijelovi«, R E W 5649; v. V inja
1959 (2) 27. Skokovo (2, 450) se povezivanje sa mol »M erluccius m erluccius i mulj < mugil
nikako n e m ože p rih v a titi; u sp . V inja 1974, 173.
62 koji m ože narasti i do 15 kg. L u th e r — F ied ler 212 navode da stari prim jerci dosižu čak 3 m
i 26 kg težine! cf. i PomEnc 3, 171.
63 »O ctopus m acropus p e r i pescatori è la m adre dei polpi«, C . Scorcia 1974, 173.

66
i zato ga označavaju nazivima ž. roda: pulpessë (Bari), polpessa, purpessa (Napulj,
Penso', kalbr. purpissa (D iziC a l 2, 175)64, purpđscina (VDS 516)65.
36.6.1. Hobotnica predstavlja jedan od rijetkih hiperonima za važnu skupinu
morskih životinja koji je izrazito slavenskog porijekla i tvorbe. Došavši na more.
Hrvati su čudnovatu životinju s mnogo krakova (koje su Latini nazivali brachia,
pedes, crines, flagella...) konceptualizirali kao životinju s mnogo repova i nazvali
je pomoću praslav. riječi hobotb »rep* (v. Skok 1, 675 i Terni 56). Slično je bilo i
sa Helenima, koji su je svojim jezičnim sredstvima označili kao životinju s mnogo
(~o/.X6i) nogu ( tz6S sc) : -oXó-oue. Odatle je preuzet lat. naziv polypus, koji se pro­
širio po čitavoj Romaniji66 67: od tal. polpo, sard. pruppe, prov. pourpe, sjev. franc.
pieuvre, kat. pop, španj. pulpo do port, polvo (nekoć pulpo61). Valja zapaziti da su
nazivi za hobotnicu lako objašnjivi u grčkom, latinskom i našem svijetu jer su

64 N em a sum nje d a je riječ o O . m acro p u s, jer ga G . R ohlfs opisuje kao »sorta di polpo dai ten­
tacoli molto lunghi«, a to je najlakše uočljiva oznaka za tu v rs tu ; u sp . F F A 469: »Die m it 2
R eihen von S au g n äp fen b esetzten A rm e sind auffallend lang u n d schlank.«
65 U sp . n a E lbi femminella (C ortelazzo 40, bez strože identifikacije vrste).
66 R E W 6641. P reg led širenja izraza i razvoj značenja lat. ( < grč.) polypus daje W a rtb u rg , F E W
9, 140.
67 J. C orom inas, D C E L C 3, 919.

67
tvoreni od domaćih jezičnih sredstava, dok su osnovna imena sipe i lignje posvuda
nepoznata postanja. Razlog tome dopušteno je tražiti u činjenici da su polipi snažno
zaokupljali maštu i vjerovanja antičkih ljudi68, kako zbog svog neobičnog oblika,
snage, svojevrsnog ponašanja69, tako i zbog izraženog mimetizma70 i posebne
lukavosti71, pa nije isključeno da su i motivi tabua (interdictions de vocabulaire,
Meillet) odigrali određenu ulogu u nastajanju domaćih prozirnih naziva, kojima su
nadomješteni aloglotski i jamačno tabuom pogođeni termini za tu životinju koju
su često smatrali svetom72. Bilo kako bilo, to se kod znamo manjih sipa i liganja
nije dogodilo, i njihova imena još uvijek predstavljaju etimološku nepoznanicu.

36.6.1.1. Stvarnosti strože odgovara grčki, isto tako prozirni naziv ôxtcotooç,
koji za Octopus vulgaris nalazimo kod Aleksandra iz Trallesa, liječnika iz VI sto­
ljeća (Liddell-Scott 1212). Današnji pučki grč. oblik je xTO7tóSi73745 (Proia 2631;
PMCM 579) i odatle alb. ktapodh (S. A. Mann 220; A. Zajmi i dr., Fjalor serbo-
kroatisht-shqip 224)74 i turski ahtapot (PMCM 579 i Michèle Nicolas 40).

36.6.2. Naš je naziv hobotnica (i var.) u upotrebi duž cijele obale od Lovrana
do Ulcinja. Taj je lik nastao od hobot + -nica75 i nigdje se ne osjeća kao deminu­
tiv. Isto tako, leksem hobot- nigdje nema vrijednost »rep«, a tamo gdje se upotreb­
ljava sàm {hobot, hubot za Eledone i hobut za Todarodes, 36.5.4.), do odbacivanja
sufiksa je došlo zbog potrebe stvaranja značenjski pertinentnog muškog roda, a
ne zato što bi se »-nica osjećalo kao suvišan deminutiv« (Skok 1, 675). T o potvrđuje

68 O ulozi polipa u an tičk im vjerovanjim a, u m jetn o sti i n u m izm atici, v. J. C o tte 178— 182; u sp .
i P linije N H 9, 91 ; »(T rebius N ig er) n e g a t u llu m a tr o d u s esse anim al a d conficiendum h o m i­
n e m in aqua. L u c ta tu r en im co nplexu e t so rb e t acetabulis ac n u m ero so su c tu d iu tra h it,
c u m in naufragos u rin an tisv e im p e tu m cepit.« I nam a m nogo bliži ro m an tizam n a svoj će
način iskoristiti to p ik gorostasnog polipa i dati im p resiv n u sliku b o rb e čovjeka s divovskom
h obotnicom , kao V. H ugo u svojim Les Travailleurs de la mer. M itu koji je nastao oko te m is­
teriozne i zlokobne životinje posvetio je R o g er Caillois svoj izvanredno^uvjerijivi esej La
pieuvre, essai sur la logique de Vimaginaire, P aris, 1973. "*
69 Z a P lin ija (N H 9, 85) h o b o tn ica m ože izlaziti i n a su h o (Soli mollium in siccum exeunt), a
V aron (L L 5, 79) je sm atra dvoživcem (lip/plßia) čije je im e p reu zeto iz grčkoga: sunt etiam
animalia in aqua quae in terram interdum exeant... ut polypus.
70 O m im etizm u h ob o tn ice govori P lin ije N H 9, 87: Colorem mutat ad similitudinem loci, et
maxime in metu. P lin ije tu slijedi A risto tela (P A 4 ,5 ) i O pijana (Hai 2, 232— 246). O k rom ato-
fo rim a (ćelijam a s p ig m en to m ) koji om o g u ću ju p o step en o ili naglo m ijenjanje boje, v. PomEnc
3 ,1 7 1 i poglavlje »I re d e l m im etism o«, in P . D o h m — M . P antaleo, Pesci VI— 39.
71 O lukavosti h o b o tn ice naširoko govori P lin ije (N H 89— 90), a, prije njega. O p ijan Hai 1,
306 i E lijan 1, 27. S uvrem ena je zn a n o st u tv rd ila d a je O c to p u s, k o jem u je m ozak veći i slo­
ženiji nego u bilo kojeg d ru g o g beskičm enjaka, je d n a o d »najinteligentnijih« m o rsk ih životi­
n ja. O pširnije o pokusim a s h o b otnicam a, v. Panorama, 222— 225.
72 U sp . S. R einach , Cultes, Mythes et Religions, P a ris, 1908, p . 245 i J . C hevalier — A . G h e e r-
b ra n t, Dictionnaire des symboles, P a ris, 1969, vol. IV , p . 18.
7 3 »In G raecia h o d ie en im octapodi d ic u n tu r e t a q u ib u sd a m ibi in e p tiu s catapodi...«, A ldrovandi,
De Mollibus, 9 ; jednako i K . G e sn e r, Nomencl. 189; u sp . starije srp . likove àhtapod, àtapod
(A R j 1, 41 i 59, te V asm er, GrLtoSkr 4 1 ); ti nazivi n a obali n isu poznati, p re m d a V asm er tv rd i
d a su »heute gebräuchlich«.
74 N đ . R akaj, 1970, 13 bilježi za D ra č sqepot, što je izvedenica od sqep »kljun«; cf. S . A . M a n n
459, sqepot »a fish«. Skumëkëmbësh, koje A . Z ajm i i d r. (/. c.) navode kao sin o n im za ktapodh
zacijelo je knjiška kovanica o d shumê »mnogo« i këmbë, -a »noga«; u sp . i shkumëz deti Sepia
officinalis (N d . R akaj, l. c ., z a Ish ëm ), gd je je shkumë ( + d em . suf. ž. r. ~zë) isto g po stan ja kao
i tal. schiuma »pjena«, R E W 8013; G . M e y e r A E W 409. Z o o n im , dakle, znači »pjen(ic)a m o rs­
ka«.
75 Z a -nica i v rije d n o st to g sufiksa, v . Skok 2, 515.

68
 i par óbadnica (Octopus) ~ obad (Eledone)767*. Osim toga, ručice lovke u hobotnice
nazivaju se gotovo posvuda traci i kraci, pa odatle i nazivi tračanjtraćan, strak i
stračan77 za Eledone i Macropus, te krakatnica (ukoliko je pučki?), SRJ 138.
Kao i svi tro- i četverosložni neprozirni zoonimi na prostranom arealu, doživio
je i lik hobotnica brojne modifikacije i paretimološke prilagodbe, koje su zoonim
preko ubotnica dovele do semantizma »ubosti« (cf. i obad), preko kobodnica do obod-
nica18, tj. na vrijednost »obod«79, a preko obadnica čak na obad (Eledone). Druge
su varijante hubotnica, hubodnica, hobodnica, kobotnica, kubotnica, kobuodnica, ka-
botnica, kubônica i, bez prvog sloga, botnica. Među realizacijama muškog roda
(za Eledone) nalazimo osim već spomenutih i lik na -anj (kao u liganj -> totanj)
hobodanj.
Hobotnica je vrlo rano potvrđeni naziv (XIII s t , ARj 3, 636) i sa više ili manje
strogom identifikacijom ili opisom80 nalazi se u svih naših starijih i suvremenih
leksikografa, a isto tako i u prirodopisnoj literaturi. Naš ie naziv poznat i Aldrovan-
diju {De Moll. 9)8182.

36.6.3. Samo na najsjevernijem dijelu naše obale u upotrebi su iz mlet. preuzeti

nazivi fòlp, f'òlap, fûlp i, za Eledone, folpić (usp. za istrorom. fóipo, A. Ive 72).
Tu opozicija Octopus Eledone (veliki ~ mali) počiva samo na deminutivnoj
oznaci: fôlp ~ folpić. Ven. folpo (Boerio 278, E. Ninni 22—3, Rosamani 1975, 70)
i abruc. fulbë (Giammarco 555) jedini su tal refleksi od polypus sa p - > / - . Likovi
sa p- prekrivaju ostali dio Poluotoka, a mogu biti realizirani u muškom i ženskom
rodu, ali se ž. rodom češće označuje O. macropus {purpu <*-> purpissa, Diz3Cal
2, 175)82.

36.6.4. Na Murteru se srednji primjerci hobotnice nazivaju hljemâc, a veći

hljemčtna. Postanje tih likova nije mi poznato.

36.6.5. Svakako se temelji na osnovi koja je u krak i lik karakatnica koji L.

Zore (cit. u ARj 4, 854) donosi za splitsku okolicu. Zbog vokalizma osnove naziv je

76 P rem a to m e, hobot (kao i obad) nije »prvotni oblik« (B. F in k a , M R 8, 1956, 222), već sam o
sekundarni re z u lta t tražen ja m uškog roda.
77 N ism o m ogli p o tv rd iti oblik trakala, što ga donosi A R j 18, 526 za H rv . P rim o rje i za L ik u
(? ); isto vrijedi i za trokatnica.
7 8 O blici sa -dn- su b rojni u više v arijanti, p a u V ukovu dbodmca -d- m jesto -t- n ije g reška (kako
navodi Skok 1, 657), ali jest »zlo tu m ačen o : 'd ie au ste r, o strea’«, kako je to čn o vidio P . B u d -
m ani (A R j 3, 636) i p rije njega Đ . D an ičić (A Rj 1, 41).
79 T o je navelo S. C ara (Jadranski ribar, S p lit, b r. 5, 1940) n a zaključak d a je hobotnica »dobila
hrvatski naziv od ko lu tastih p rste n a stih obodaca«, tj. o d k ru ž n ih prianjaljki što ih O ctopus
im a n a krakovim a.
80 T a k o je hobotmca za neke jednostavno »riba«, dok zoolozi zbog taksonom skih p o tre b a stvaraju
re d u n d a n tn e oznake ili d o d aju u n a ro d u nepostojeće determ inative. I. M a to n ičk in , Beskralješ­
njaci 510, naziva O ctopus obišnctdiobotnica, p re m d a d ru g e hobotnice n e nabraja. N jegovi n a ­
zivi za d ru g e glavonošce jasno govore o toj sklonosti p re m a dvočlanim nazivim a: obilna sipa
(S epia officinalis), sipica (S . elegans), mala sipica (S epiola ro n d eleti) ili, još očitije mrki muz-
gavac (O zaena m oschata), gdje je mrki u zeto iz jednočlanog mrkać. P re m d a je za lingvista
re d u n d a n tn o , taksonom ski je o p ravdano označavanje lignjun veliki (O m m atostrephes sagit­
tatu s), jer je ta d a Illex illecebrosus n u žn o lignjun malima, to je o p e t zbog -un protuslovno.
81 »Illyrijs liobotnizaza (dicitur)«; u sp . gore bilj. 32. (oligaga).
82 Više takvih zoonim a (sard. pulpu, pruppu, D E S 2, 322) p rip isu je se k rižan ju sa pulpa, tj. po­
lypus R E\V 6641 + pulpa R E W 6834 (D E I 3006; P . A . F a ré , Postille 6641).
problematičan, a mi ga nismo nigdje zabilježili83; usp. krakatica »hobotnica«, što
ga za Podunavlje donosi ARj 5, 448 (?).
36.7. Kako je naziv hobotnica formalno već deminutiv, za označavanje manjih
primjeraka ne vrši se daljnja deminutivizacija (*hobotničica), a budući da nazivi
za Eledone već označavaju manju hobotnicu, na čitavom našem priobalju miješaju
se nazivi za dvije vrste, ali tako da najčešće dva naziva imaju različite vrijednosti.
Deminutivne tvorbe i nazivi muškog roda označavaju ili manju hobotnicu ili,
mnogo češće, Eledone sp. Ukoliko je deminutivna tvorba ženskog roda, odnosi se
na male primjerke vrste Octopus : mušunica (prema mušun = Eledone) i petrovaca,
metaforom prema plodu smokve petrovače8485.
36.7.1. Nazivi za male hobotnice i sve Eledonidae vrlo su brojni i međusobno
različiti. Ipak, sve ih obrađujemo zajedno jer se za većinu njih može ustanoviti da
su potekli od jednog semičkog poticaja koji ih etimološki (dijakrono) povezuje.
Za današnjeg govornika oni su različiti jer se temelje na različitim osnovama i
gotovo na svakom mjestu imaju različitu vrijednost jer označuju (1) ili manju hobot­
nicu, ili (2) dvije vrste Eledone, ili pak (3) sve Octopodidae. Svi ti različiti sadržaji,
povezani uglavnom uz nevrijedne vrste, izazivaju potrebu za ekspresivnim izrazima
jakog stilističkog naboja, a to ih neprestanim modifikacijama odvodi u različite se-
mantizme. Zbog toga su ovi zoonimi vrlo dobar primjer svojevrsne nazivne struk-
turacije i veoma složene isprepletenosti morfosemantičkih odnosa, koji čine ilu­
zornim i unaprijed osuđenim na neuspjeh tumačenje bilo kojeg od njih koji bi bio
promatran izolirano, tj. istrgnut iz guste mreže triju sistema: sustava »stvari«,
sustava imena i sustava pojma. Reklo bi se da je brojnost naziva i njihova međusobna
protuslovnost, prije nego brojnost samih vrsta, navela humanističkog pisca P. Gyl-
liusa da uzvikne Quis non miretur polyporum varietatem\6s
Postavlja se pitanje, gdje tražiti prvotni poticaj, semičko jezgro oko kojega će
se postupno isprepletati i naslojavati drugi semantizmi izazvani najraznovrsnijim
pritiscima forme izraza na sadržaj ? Iz dosadašnjeg iskustva znamo da to mora biti
upadljiva i najmanje očekivana osobina referenta, jer samo takva karakteristika
može postati pokretačem morfosemantičkog dinamizma koji stvara nazive.
Ako pažljivije pogledamo starije i novije evropske nomenklature, vidjet ćemo
da već u Antiki pisci upozoravaju na glavonošca koji se ističe posebnim mirisom, a
miris, ako nije poznati vonj svježe ili pokvarene ribe, odmah izaziva pažnju i dosada
taj sem nismo sreli u formiranju naziva za morske stanovnike. Još Atenej 329a
spominje oÇouva86, a 318a navodi kao sinonime ßoXßvrfs, ßoXßi'rfvv]87, ôaytûXoç.
Svi se ti nazivi javljaju (doduše metaforički preko polip = »bolest«) kod Hipokrata
i kod Galena88 (cf. d’Arcy Wenthworth Thompson 181, 189, 33). Plinije(N H 9, 89)

83 N agađanja o p o d rije tla tog zoonim a v. u ARj 4, 854 i Skok 2, 47.

81 Petrovača »suvrst smokve«, B. Šulek Imenik bilja 292 (iz S tullija); kod M ikalje ficus sancti
Petri. Zove se tako jer dozrijeva o P e tro v u i Pavlovu (zbog toga se te k ru p n e ra n e sm okve na
L o šin ju nazivaju svetkt). Z oonim ska je m etafora o prav dana, jer okrugli plašt m ale hobotnice
oblikom i bojom naliči na p lod velike sm okve petrovače.
85 De nominibus..., cap. 67, p. 569.
85 T o je O zaena (m oschata) iz suvrem ene sistem atike. K od A ristotela, to je oljoXiç (H A 4, 1,
15: latine dicas sterculeam et olentiam sept putiliam ). O ba se im ena izvode iz grč. '6Ìa »smeli,
w h eth er sm eli sw eet o r stink«; cf. F m k G E W 1, 353— 5.
87 T o je A ristotelovo (/. c.) ßoTa-ouva.
88 L id d e ll-S c o tt 1200 tum ače G alenov te rm in kao »a fetid polypus in th è nose«, a zoonim kao
»a stro n g sm elling sea-polypus«.

70
latinizira grč. zoonim u ozaena i tumači da je životinja tako nazvana zbog jakog
vonja svoje glave89.
Karakteristični miris u tih glavonožaca opisuju i humanistički prirodopisci i
govore o dvije vrste vonja. Tako P. Gyllius (l.c.) : »Nam horum (sc. polyporum)
alius tetram odoris foeditatem habet alius, nomine osmylus, bene ölet... quem hac
aetate Graeci moschitem appellant; Massilienses muscum, ex ea odoris suavitate,
quod muscum non leviter, non modo vivus, vertun mortuus etiam oleat«90.
Sve nam to kazuje da se ti glavonošci vrlo rano nazivaju imenima koja se
temelje na osnovi koja je u grč. [aó<tx°? »musk«, »mošus«91. U sholijama Opijanu
(1, 307) nalazimo [jloct/ittjç = ôctjaôXoç, a Galenovo [j-oayyrqc,, Wenthworth Thomp­
son 161 tumači kao »musky sort o f Octopus but said to be less distasteful than
Eledone«.
I najzad, na poseban miris kod vrste Eledone ( = Ozaena) moschata ukazuju
svi suvremeni specijalisti morske faune, pa se ističe da E. moschata »miriše na
mošus, dok E. aldrovandi ne miriše na mošus« (PomEnc 3, 172)92.

36.7.2. Kad smo tako ustanovili da je osnovni pokretački sem u brojnim ime­
nima manjih osmerokrakih glavonožaca karakteristični vonj koji se konceptualizira
i izražava kroz izraz »mošus«, moramo vidjeti kakvi sve izrazi izriču taj sadržaj u
našim zoonimima za spomenutu skupinu morskih životinja.
Tumačeći naše apelative mosak, muïkat, muskatio, Skok 2, 458 vrlo sažeto-na-
značuje etimologiju tih formi: »od tal. musco, muschio < gr. [lóoyot; > kasnolat.
muscus od perz. musk, sanskr. muškas »mudo«93. Među izvedenicama (premda su
i navedeni likovi već izvedenice) Skok nabraja i imena za Eledone : moškavac, moz-
gavac, muzgavac, uz točnu (Kolombatovićevu) identifikaciju, te muzga »polpetto«,
muzgać, mušgavac, te pomoću tal. augmentativnog sufiksa izvedeno moskûn »vrsta
hobotnice koja smrdi, simbâlj (Muo)«94.
Ako, dakle, perzijsku riječ preuzetu romanskim posredstvom prihvatimo kao
etimologiju stricto sensu za ovu skupinu naših zoonima, a dvojakom rezultatu sk
(sk) i -*■ zg (žg), koji je Skok detaljno analizirao (v. bilj. 93, te članke mosak i
muš u ERHSJ), pribrojimo i treći rezultat -> s (i), koji bez sumnje dugujemo
talijanskom posredstvu, ustanovit ćemo da je razvoj naših naziva za manje Octo-
podidae išao u tri različita pravca. T i su se likovi u sukcesivnim etapama razvoja
bogatili novim oblicima izazvanim paretimološkim prilagođivanjem i traženjem
bilo kakve motivacije. Samo pak sk -> zg skloni smo vidjeti kao promjenu koja je

89 Polyporum generis est ozaena dicta a gravi capitis odore.|

90 Slično i K . G esn er, Nomencl. 191.
91 R iječ uJio/oc, nalazim o k o d liječn ik ! A ëtiusa i A leksandra iz T rallesa (V I st.). O njezin u p ro ­
d iran ju iz perz. musk n a zapad, cf. F risk 2, 259, ali n avlastito W a rtb u rg F E W 19 ( Orientalia),
132— 6 i K . L ok otsch, Etym. W-buch.eur. Wörter orient. Ursprungs, 1515a.
92 »Eledone cirrosa ( = E . aldrovandi) aproxim a-se u m p o uco da E. m oschata m as difere delà
pela ausência do cheiro almiscarado (»vonj po m ošusu«) q u e êste anim al possüi«, A. N o b re,
Moluscos marinhos, 3. »Riecht n ach M oschus«, F F A 469.
93 U sp. isto u D E I 2534. O pro b lem u te riječi i o alb. musk, ru m . muçcoiu, Skok je pisao u više
navrata: ZfslPh 8, 409, u B arićevu Arhivu 4, 125 i o pširnije u ZfrPh 54, 461— 2. T a m jesta
nisu naznačena u Lit. za članak /mosak (2, 458).
94i O sim muzgavac i muzgarz v ^ im o te likove, k atkada u z n ezn atn e razlike, zabilježili n a terenu.
;[ N eizvedeno muzga zabilježio je za D u b ro v n ik L . Z o re (cf. A R j 7, 184).

71
izazvana fleksijom (kao u musak, gen. muskajmuzga i masak — tnasga, pa gen. pl.
mazđga9 5).
36.7.2.1. Skupinu -zg- u osnovi pokazuje naš najrašireniji lik muzgavac9596, ko­
jim se označavaju obje vrste Eledone. Njegove su varijante muzgovac, muzgavac.
Drugačiju tvorbu pokazuju likovi muzgać (miizgđć i muzgać, -đća), muzgeć i, s
rom. -ellu > -ej: muzgej. Možemo pretpostaviti da su ti oblici recentniji jer iste
formante nalazimo i u skupini sa -sk-j-šk-.
36.7.2.2. Već zbog samog -sk-l-šk- u osnovi mušk-, nazivi iz ove skupine pokla­
paju se izrazom, a zatim i sadržajem u semantizmu [ + muški], koji odgovara mje­
stu što ga nazivi za Eledone imaju u opoziciji sa Octopus. Tako pored muskavac,
muškavac nalazimo i već spomenuto muškarac (36.5.4.), pored muzgać nalazimo
muškać, muskać, muškac i muškuać, pored muzgeć nalazimo muškeć i našu tvorbu
muškić, što potpuno udovoljava semovima [ + muški] i [— veliki]. U takvoj situ­
aciji, koja je omogućila kompromisni naziv muška hobotnica (Eledone), stvoreni
su svi preduvjeti za prihvaćanje venecijanizma mosćardin »giovane vago di far
all’amore« (Boerio 428), »bellimbusto«, »fićfirić«, koji u obliku muškardin, muškar­
din, -ina, muškadin označava bilo manji Octopus bilo obje Eledonidae97. Međutim,
u ven. postoji i moscòn, koje Boerio 429 spaja sa »moscone«, »ronzone« (»velika
muha«), ali mu naznačuje i vrijednost »damerino, civettatore, vagheggino«, dakle,
opet »fićfirić«98, a kod nas moskun i moškun, osim »velika muha«, znači i Eledone.
Dakle, kao što je hobot preko hobotnica i obadmca postao obad (36.6.2.), tako se
naziv za Eledone formalno poklopio s tuđicama koje označavaju »muhu«. Oba zna-
čenjska elementa »muški« i »muha«.srećemo u muškarol, koje znači i Eledone i »spre­
mište za hranu, gdje se čuva od muha«9910.
36.7.2.3. I, najzad, -s-j-š- u osnovi treće skupine dovodi do rezultata koji je
semantički paralelan s unakrštavanjem polypus + pulpa »Muskelfleisch« kod tal.
zoonima za ove morske stanovnike (v. gore bilj. 82). Kod nas takvo -s-J-š- dovodi
zoonime u formalno podudaranje s mušul ( < tal. mussolo), mušlja ( < dalm. < lat.
musculus, REW 5773) i tada uz promjenu sufiksa dobijamo musun, mušun, mošun,
mušunić ili čak bez promjene sufiksa musul. U tim slučajevima nazivi najčešće ozna­
čavaju svu meč, tj. Octopodidae bez razlike99“. Naziv mušunica f za malu hobot­
nicu već smo vidjeli (36.7.) 10°.
36.7.3. Međutim, ovdje dolazi do tzv. sinonimijske atrakcije. Kako Eledone
mora nositi naziv muškog roda, a neki od njegovih naziva tu karakteristiku i sa­
mim izrazom ističu (muškarac, muškić, muška hobotnica...), lako je razumjeti zašto

95 Premda T . Maretić (ARj 5, 543) izrijekom tvrdi da nema potvrda za taj lik, gen. pl. mazđga
jedini je oblik u upotrebi na Pelješcu i Korčuli.
96 Zato smo ga i predložili kao termin za popise FAO. To mišljenje dijeli i B. Finka (MR 8, 222).
97 Usp. tal. nazive za Eledone: moscardino (DEI 2516; Elba, Cortelazzo 75; Penso), muscardino
(Genova), muscardinu (Catanzaro, Penso; VDS 374); abruc. muscardin'è (E. Giammarco 562).
Za južnofranc. muscadin, v. Rolland 12, 10.
98 Što DEI 2517 tumači kao »che r o n z a intorno alle donne«.
99 Ven. moscarìola »arnese noto che serve per guardar la carne dalle mosche«, Boerio 428. Druge
naše varijante su moškarjol, moükàrjôla f, moskadür.
993 Meč n. f. coll, označava sve Glavonošce (Kolombatović); v. ARj 6, 548.
100 Naravno, na mjestima gdje su ti nazivi u upotrebi za Eledone, školjkaši Arca i Mytilus, koji
najčešće nose imena iz te osnove, nazivaju se drukčijim imenima (korotanj, kunjka, dagnja i
dr.).

72
su nastale oznake prč101 i prčić. Do njih je došlo iz istih razloga i na isti način
kako su nastali ihtionimi prč, praz (22.5.2.2.), hotec (22.5.2.4.), jebac (22.5.2.3.) ili
na Korzici \ zerru futtone kao oznake za Maenidae : kad je bilo nužno razlikovati
mužjaka od ženke, slika sadržaja »jarac« koji je mužjak par excellence, poslužila je
zajedno sa svim njegovim osobinama za oznaku mužjaka. Kod Eledone je u igri
sem [ + muški], ali i sem [ ± miris]. I jednom i drugom odgovara naziv prč ili,
uz sem [— veliki], prčić. Sem [ + miris] iskazuje se tvorbama m. roda smrdljivac,
smrdjivac, smrdeljac, pa hibridnom tvorbom, tj. s rom. sufiksom na domaćoj osnovi,
smrdun, smrdon i, sa [— veliki], smrdjtfčić101102.

36.7.3.1. Sem [ + miris] iskazuje se kroz naziv vonjavac1031045za Eledone aldro-

vandi, jer vonjati u priobalnim govorima znači »mirisati«, a samo s određenim adver-
bima »smrdjeti«; usp. u Dubrovniku vònjic »parfem« (ARj 21, 320) i odatle navonjl-
cati se »parfimirati se«.

36.7.4. Oblik plašta (pallium) u muzgavca ili hobotnice uspoređuje se s kilom

»hernia (scroti)« i odatle naziv kilavac10*, jednako kao u port, potrà (J. M. O.
de Castro 35), gdje potrà znači »Iđla« i Eledone. Drugdje, na Korčuli primjerice,
taj se plašt zove puzdrolos »scrotum«, što je semantički povezano. Stilistički ozna­
čeno krkavac, kako se Eledone naziva u Baošićima, može ali ne mora biti u vezi s
kilavac, već predstavljati neovisno traženje što veće ekspresivnosti izraza.

36.7.5. Posebnu skupinu naziva za Eledone sačinjavaju isključivo bokeljske oz­

nake simbol, simbalj, cimbal. Poznavajući samo prva dva oblika1061078. Skok ih (1, 259)
tumači uz upitnik »mala obotnica nazvana tako po boji (?)«. Već smo istakli da se
ne slažemo10 7 s tumačenjem da bi ti oblici bili u vezi s mlet. zibellino (sic!) i ruskim
sobolj. Postojanje slične organizacije sadržaja u Bariju na suprotnoj obali, gdje se
jedan Octopus naziva pulpe sonacambanë (Scorcia 1974, 73), jer mu kraci podsje­
ćaju na užeta za zvono, a zvono je plašt, navode nas na zaključak da u našim oblici­
ma cimbal, simbal vidimo vezu sa cimbal108 < lat. cymbalum < grč. xufxßaXov
(Skok 1, 265, 5. V. cimbal), REW 2441, FEW 2, 1611.

36.7.6. Lako uočljiva razlučna oznaka između Eledone aldrovandi i E. moschata

jest da je prvi svjetliji a drugi tamniji109. Dok se ovaj posljednji naziva u tal. polpo
muschiato jer »emette un forte odore di muschio« (P.-S. 229), E. aldrovandi se
naziva polpo bianco. Nešto tamnija boja plašta i trakova, uz postojanje semantički
obuhvatnijeg i paradigmatski sličnog naziva muzg-ać, musk-ać, mušk-ać, izražava
se leksemom mrk(-) i tako nastaju nazivi mrkać, mrkljač, rnarkac i, bez proširenja.

101 Etim. V. ovdje 22. bilj. 62. Kao naziv za glavonošca na Pašmanu potvrđuje S. Brusina (v.
ARj 11, 427).
10 2 Etim. za smrdjeti, v. Skok 3, 294.
10 3 Naš ispitanik upućuje na točnu identifikaciju riječima: »Beli od koće, jer je onaj drugi muškac«.
Za etim. v. Skok 3, 615.
104 Etim. v. Skok 2, 79. Na otoku Pantelleria jedna se spužva naziva vaddrira, tj. »ernia», G. T ro­
pea BALM 10— 12, 471.
105 Usp. puzdra, puzdro ARj 12, 814 i 815 Etim. v. Skok 3, 89.
106 ARj ih ne navodi.
107 V. Vinja 1972—73, 567.
108 Za rane potvrde i varijante, v. ARj 1, 796.
109 »Coloraçào mais escura«, A. Nobre, Moluscos marinhos, 3.

73
mrk, te u deminutivnim tvorbama mrkačić11°, mrcić, marčić. Ti su nazivi negdje
oznaka za obje Eledonidae, a negdje samo za E. aldrovandi. D l, je u mrkać prvotna
vrijednost zastrta vidi se iz mogućnosti njegove upotrebe u sintagmi beli mrkać,
gdje proturječnost između determinatora i determinatuma govorniku uopće ne
smeta.
36.7.7. Posve su nam nejasni nazivi hôkalj i štoklić. Prvi zoonim bilježi i Al.
Kušar za Rab (ARj 17, 839) s vrijednošću »mlada hobotnica«.
36.7.8. Za nazive tračati, tračati111, straćari i strak, koji se odnose na O. macro­
pus i na Eledone, v. gore 36.6.2., a za biološku opravdanost naziva v. bilj. 64. Valja
li tim likovima pribrojiti i naziv tarak110112? N e vidimo kako bismo mogli semantički
opravdati povezivanje sa trti.
36.8. Pokušajmo sa ž e ti, a zatim izdvojiti zaključke što nam ih nameće građa
i struktura nazivlja.
Naša narodna imena za Glavonošce (koljeno Mekušci) pokazuju izvanredno
strogu i svojevrsnu strukturaciju. Za razliku od znanstvene taksonomije, pučka
nomenklatura konceptualizira nazive za te životinje u tri oštro razlučene skupine,
a u svakoj od njih postoji jedno nadređeno ime (hiperonim) koje obuhvaća više
semantički podređenih ali informacijom bogatijih hiponima (odnos inkluzije). Se­
movi [ ± veliki] i [ ± kvaliteta] izražavaju se nazivima koji podržavaju opreku u
gramatičkom rodu / ■ —‘ m. Ta je opozicija stalna, bilo da je riječ o izvedenicama
iz iste osnove (lignja •—' lignjun) ili o različitim leksemima (lignja ^ totan). Nazivi
dvaju termina u paru udovoljavaju temeljnom semičkom zahtjevu [— velik] ~
[ + velik], koji je ovdje izrazito pertinentan.
Dovde je sve jasno i struktura naziva ne pokazuje »slabih mjesta«. Međutim,
(barem što se tiče grčkog, našeg i talijanskog područja) neodoljivo se nameće jedna
druga konstatacija etimološkog, onomasiološkog i sociokulturnog značaja: ako se
izbližega razmotre nazivi najveće inkluzije tj. hiperonimi (sipa/lignja/hobotnica ili
<7r)TOa/TsulKç/7roX07ïoi><;), upast će nam u oči da je u skupu
{Sepia + Loligo + Octopus) ( = Cephalopoda)
sam o treći član proziran i da se podaje etimološkoj analizi, dok su dva prva u sva
tri sustava neprozirna: njihovo je postanje tamno i gubi se u predindoevropskoj
nepoznatosti. Ova konstatacija izaziva i druge: imena za treći član (Octopus) tvo-
rena su od idioglotskih jezičnih sredstava, a ona za dva prva nisu jasna, pa imamo
razloga da ih smatramo aloglotskima. Nadalje, dolazi i do ekstremnih situacija:
areal sepia/cr/jraa prekriva bez iznimke čitavo Sredozemlje, dok je hobotnica sam o
naša. Sipa i lignja su naslijeđene, preuzete, aloglotske riječi koje nastavljaju lekseme
u uporabi u susjednim sistemima, koji su ih i sami nekad davno naslijedili od svo­
jih predšasnika na tim obalama. Hobotnica je, naprotiv, autohtona, domaća riječ
recentnije tvorbe koja izražava vrijednost u starijim vremenima rabljene oznake za
»rep«. Još su prozirnije grčke oznake TtoXÛTtouç i òy.-ri-ouc.

110 Skok 2, 467 bilježi s. v. mrknuti: mrkač »riba« i mrkačić »riba«. I ARj 7, 63 pozna mrkač »riba
morska« i »glavonožac«. T u su navedene i Brusinine potvrde za mrk, mrkačić te za mrkučić, koji
mi na terenu nismo sreli.
111 Zore (cit. u ARj 18, 506) upotrebljava naziv tračane ribe (?!) za sve Glavonošce i to prema
tračati »Polypus macropus«. Etim. za trak, v. Skok 3, 489.
112 oTarak je u Stonu hobot (il polipo); dakle, muški jer hobotnica je ženska«, kaže doslovce
Luko Zore u Paljetkovanju (cit. i u ARj 18, 108).

74
 Gdje tražiti uzrok toj upadljivoj razlici u denominacijskim postupcima za tri
životinje koje su, na kraju krajeva, ipak i slične i pokazuju značajan paralelizam u
strukturi svojih imena? Po našem mišljenju valja ga tražiti u posebnom načinu
na koji su od najdrevnijih dana ljudi oko velikog mora gledali na hobotnicu —
polipa — par excellence. Sipa i lignja su »ribe« o kojima ne kolaju nikakve priče:
čovjek ih lovi, njima se hrani i važna mu je samo njihova kvaliteta. Sve je drugačije
kad je u pitanju hobotnica. Od pradavnih vremena nastajale su nevjerojatne priče
o veličini i moćnim kracima tog monstre que les marins appellent poulpe (Victor
Hugo). Od Homera i Plinija 7toXÛ7tooç je zaokupljao maštu ljudi, mitovi su nicali
oko te fabulozne životinje, i to u tolikoj mjeri da joj je helenski svijet dao sve atri­
bute svetoga. Nije u pitanju bila samo opasnost od te životinje po čovjeka već i
njezin mimetizam, inteligencija, posebitost njezina pogleda — poulpe au regard
de soie, rekao je pjesnik Lautréamont — sve je to uvelike doprinijelo stvaranju
mita o »zlokobnom stanovniku mora«, mita koji je svoj umjetnički izraz našao u
figuralnim motivima mikenskog perioda. Dodajmo tome da žlijezde u hobotnice
luče žestok otrov i da je njezino ime veoma rano poslužilo u medicini za označava­
nje tumora i zloćudnih izraslina, i bit će nam jasno da je mediteranski naziv za
polipa nestao jer je bio »pogođen« tabuom. Nerazjašnjena imena sipa i lignja, slo­
bodna od bilo kakve »interdiction de vocabulaire«, preživjela su sve brojne etničke
smjene na Sredozemlju i nazivamo ih i dandanas onako kako su ih nazivali ljudi
davno prije helenske civilizacije. Naprotiv, opasni i tajanstveni polip pri svakoj
je promjeni jezičnog tipa morao mijenjati svoje ime. T o neizostavno »odbacivanje«
imena ide bez ikakve sumnje u red onih istih razloga koji su izazvali mnogobroj­
nost izraza za pojam »lijevi« — sinister — nasuprot jedinosti za pojam »desni«, a
ime polipovo je bilo zaista omen sinistrum (Ovidije).75

75
 37. JASTOG IL I HLAP?
N azivi za velike i traženi rakove

37. Prva konstatacija koja se nameće pri pokušaju sistematiziranja narodnih

naziva za razred Rakova (Crustacea) jest njihova nejednoznačnost, tj. izrazita poli-
semičnost imena koja dovodi do terminološke nejasnoće, unosi zbrku, otežava iden­
tifikacije, a, u našem slučaju, može navesti i na krive zaključke kad je riječ o vrijed­
nosti i postanju denominacija. N o, takvo nesređeno stanje nije karakteristika našeg
vremena niti je nešto što je svojstveno samo našoj narodnoj taksonomiji. I u struč­
nom označavanju neprestano su se predlagale nove podjele i dolazilo do zaključaka
da »stare nisu pravilne«. Tako su se ranije rakovi dijelili na niže (Entomostraca) i
više (Malacostraca), dok novija sistematika, smatrajući da »niži rakovi ne čine pri­
rodnu grupu...«, predlaže novu podjelu i dijeli desetoronožne rakove (a oni nas
u prvom redu zanimaju) na dva reda: na plivače (Decapoda natantia) i gmizače
(Decapoda reptantia), ostavljajući ustonošce (Stomatopoda) u posebnom redu1. N e
treba ni naglašavati da uopće ne dolazi u pitanje strogost i jednoznačnost danas
validnih stručnih naziva12, već da do niza nesporazuma dolazi isključivo zbog neod­
ređene terminološke vrijednosti u jeziku svakodnevne prakse. Neprestano valja
imati na umu da narodna taksonomija s istim nazivima ne pokriva posvuda isti
isječak stvarnosti, da negdje postoji općenitiji naziv (hiperonim), dok podređeni
ali informacijom bogatiji, »podrobniji« nazivi (hiponimi) ili uopće ne postoje ili
pak označavaju različite vrste na različitim mjestima. N iti za najobuhvatniji termin
rak, koji je poznat na svim mjestima naše obale, ne može se strogo utvrditi vrijed­
nost. Jer, rak jest hiperonim za sve korepnjake3 (Crustacea), ali njegove su hipo-
nimske vrijednosti veoma različite, pa u samom našem korpusu vidimo da znači
najrazličitije vrste ljuskara kao što su Eriphia spinifrons. Maja squinado, Nephrops
norvegicus, pa Portunus i Pachygrapsus ili čak obje vrste Scyllarus. Upotreba
hijerarhijski nadređenog naziva rak za semantički određeniju, dakle strože razli­
kovanu (uključenu) vrstu, može ponekad (ali nikako uvijek!) biti i rezultat nepozna­
vanja posebnog imena i pribjegavanje u krajnjoj liniji točnom ali nedovoljno odre-

1 Literatura o rakovima je veoma bogata. Za našu svrhu možemo se poslužiti prilogom Rakovi
O. Karlovca (JPomEnc 6, 504— 6) i nadasve vrlo korisnim pokušajem »unošenja reda« u narodne
nazive uz poštovanje stvarnog stanja u tom dijelu zoologije, što ga je učinio Zdravko Števčić
u svom radu »Narodni nazivi deseteronožnih rakova«, in PomZbor 16, 1978, 569—584; od istoga
usp. raniji prilog »Lista deseteronožnih rakova Jadrana«, in Biološki vestnik, Ljubljana 17, 1969,
125— 134. Za ovaj dio narodne taksonomije vrlo je važan nešto stariji rad S. Brasine »NaravO-
slovne crtice sa sjeverno-istočne obale Jadranskoga mora IV«, Rad 171, 1907, 162—182 i Fa-
berovo djelo iz 1883.
2 T o ističemo zbog krivo postavljenog problema koji se pojavio oko naših naziva za rakove hlapa
i jastoga (»... ili nauka nije na čistu sa nazivima ili učenjaci nisu na čistu s rakovima«, M R 23,
1971, 64; v. niže bilj. 4). Nažalost, do brkanja naziva i miješanja vrijednosti dolazi i u najozbilj­
nijim publikacijama. Dovoljno je usporediti legendu pod prilogom u boji u PomEnc 3, 352/
/353 i tekst u istom svesku na str. 651 : pod slikom (i prema slici) jastog je Hv, a Map ili prug je
Pv, dok je u tekstu jastog Pv!
3 Korepnjaci za Crustacea upotrebljava P. Lorini, ali riječ ne bilježi ni ARj ni Skok. Navode je,
naprotiv, D. Parčić i Deanović-Jernej.

77
đenom označavanju. S druge strane, kad narod preuzima tuđa imena, prilagođuje
ih i uvodi kao svoja u upotrebu, ali ne uvijek s onom vrijednošću koju je taj naziv
imao u jeziku davaocu ili s onom koju sada ima na okolnim terenima. Drugim rije­
čima, preuzima se ime, ali se ono ne odnosi na istog referenta. Tu smo situaciju
već sreli kod ihtionima geta, gavun, skuša, lokarda ili pauk. Nekoć, dok su zajed­
nice bile zatvorenije, a dodiri među njima rijetki ili nikakvi, ta bivalentnost naziva
nije nikome smetala jer se unutar takve mikrozajednice dobro znalo što se s kojim
nazivom označava. Danas, kad je čitavo istočnojadransko priobalje jedno zajedničko
lovište, a ekonomski važni ulov se razvozi po čitavoj zemlji, takva situacija postaje
ozbiljnom smetnjom u komuniciranju za trgovačku praksu, ekonomiku, ugosti­
teljstvo, administrativnu regulativu, a to neodložno nameće strogu terminološku
jednoznačnost. Samo, ljudi koji tu terminologiju određuju, teško se oslobađaju
svojih navika i »krivo« je uvijek ono što nije njihovo. Pri tome zaboravljaju da onaj
koji vrstu 5 naziva imenom z , ne mora nužno biti u krivu, ne mora biti »neznalica«,
premda se ta vrsta naziva imenom s u mjestu ili kraju onoga koji se s nazivom z
ne slaže. Oni će se lako pomiriti s nestrogom ili čak krivom determinacijom ili
izrazito knjiškom kovanicom u rječniku ili zoološkom priručniku koje su napisali
»ljudi s kopna«, ali će skočiti kao ubodeni kad drugi ribarstveni stručnjak, čovjek s
mora kao i oni, predloži naziv koji se ne podudara s onim koji je za njih »pravi«.
Premda intenzivna razmjena, lakši dodiri i ritam suvremenog života neumoljivo
niveliraju nazive za vrednije i ekonomski važnije vrste, pa se i ovaj naš posao sa­
kupljanja i bilježenja autentičnih narodnih naziva odvija »pet minuta prije dvanaest«,
ipak su slučajevi koje smo gore opisali daleko od toga da budu iznimke jer još ima
dvojbenih situacija u kojima se vrsta 5 ovdje naziva imenom s, a drugdje imenom z,
itd. Ako se isključi faktor špekulacije i namjerno krivog označavanja, te su situa­
cije uglavnom rezultat nedovoljne terminološke strogosti i uvriježenih označavanja,
a jedno i drugo onemogućava pravilnu komunikaciju na širem prostoru.
Nazivi za rakove, i to ne samo za one nevrijedne ili ekonomski zanemarive,
predstavljaju odličnu i veoma staru ilustraciju takva stanja. Bit će dovoljno da na­
vedemo ovaj podatak: u našem najčitanijem stručnom časopisu Morsko ribarstvo,
pojavila su se jedan za drugim u samoj 1971. godini tri članka s ovim naslovima:
»Jastog ili hlap?«, »O nazivima hlapa i jastoga« i »Jastog i hlap u našoj ribarskoj
terminologiji« (MR 23, 1971)4. Nekoliko godina nakon toga, Z. Števčić (MR 27,
1975, 171— 3) opravdano pokušava, opet pod naslovom »Jastog ili hlap«?, skinuti
krivnju za terminološku zbrku s biologa-specijalista i smatra da će »do rješenja
doći ako dođe do suradnje biologa i lingvista, koji bi zajedničkim naporima trebali
obraditi ovu problematiku i predložiti jednu kompletnu narodnu nomenklaturu«.
Premda ne smatramo da su za taj posao pozvani lingvisti već iskusni ribarstveni
stručnjaci, ipak moramo zaključiti da se i dandanas nazivi za pojedine važne vrste
brkaju, da jedan naziv označava dvije međusobno različite ribarske i ekonomske
vrijednosti ili da se dvije vrste po nazivu uopće ne razlikuju. Nećemo ulaziti u
analizu spomenutih članaka, jer su oni podjednako korisni, nećemo se upuštati
ni u normiranje5, tj. određivati koji je naziv pogodniji, više ili manje naš itd. Do-

* Autori su tih članaka redom: Dobroslav Elezović, Fabjan Grubišić i B. Finka.

5 T o je u svom prilogu pokušao učiniti B. Finka i s tom se stranom njegova izlaganja možemo sa­
mo složiti, jer »službeni« je termin dovoljno predložiti, eventualno prijedlog opravdati i on, ako
se prihvati, postaje u neku ruku »naljepnica na stvari« (St. Ullmann) koju moramo u vlastitu
interesu poštovati. Nažalost, u lingvističkim razmatranjima o postanju tih naziva, potkrale su
se autoru neke neprihvatljive tvrdnje i više nego nespretne formulacije. Tako je dalmatski oz­
načen kao »posebni romanski jezik latinske ere«, za jastog se pretpostavlja bez zvjezdice, ali i bez
ikakve potrebe, n e p o s to je ć i oblik astago, -onis i si.

78
voljno je da istaknemo da brkanje naziva i vrijednosti ne datira od danas i da je
baš to brkanje uzrokom što ni naši popisi (posebno |135| i |136|) ne mogu na sva­
kom mjestu pretendirati na sigurnost determinacije. Na nama je da utvrdimo što
više narodnih imena za dvije vrste i da pri njihovu razjašnjavanju stalno vodimo
računa o već potcrtanoj denominativnoj situaciji : vrijednost naziva za rakove slične
kvalitetom, dimenzijama i oblikom nije stalna, a tumačenje oblika može se postići
samo ako se razmatra cjelovitost naziva za sve slične vrste. Kod malih priobalnih
rakova ta će situacija biti još teža jer su tamo višeznačnosti mnogo češće, no, na­
ravno, to će interesirati samo lingvista i možda specijalista karcinologa.

37.1. Koliko je teško i gotovo iluzorno opisivati raznovrsnosti rakova samo

pomoću pisane riječi najbolje se vidi iz usporedbi opisa humanističkih prirodo-
pisaca XVI stoljeća. Premda su svoje opise najčešće ilustrirali crtežima, ipak su
njihovi opisi i determinacije vrsta vrvjeli nejasnoćama i protivurječnostima, koje
su specijalisti neprestanim radom uklanjali da bismo došli do današnjih jednoznač­
nih sustavnih naziva koji još uvijek doživljavaju ispravke i dopune naročito s obzi­
rom na distribuciju vrsta po određenim regionima6. Dakle, nesporazumi i neja-
snoće kod opisa i determinacija pojedinih rakova stari su koliko i čovjekovo opisiva­
nje životinjskog carstva. Naravno, usko specijalističke pojedinosti nas ne zanimaju
i važni su nam samo podaci koji mogu biti pertinentni za nastajanje skupine narod­
nih naziva koji se odnose na relativno zatvorenu klasu Crustacea, koju, ako joj
hoćemo razjasniti sastavnice, moramo promatrati kao cjelinu. Što više naziva uz­
memo u takvo razmatranje, to ćemo imati više izgleda da riješimo postanje sva­
koga od njih, da mu odredimo mjesto u sistemu i pokažemo zašto je gotovo na
svakom koraku dolazilo do oscilacija i pomaka vrijednosti pojedinih izraza.
Metoda, koju smo primijenili u dosadašnjim raspravljanjima o nazivima za
pripadnike morske faune, postupa tako da od šireg i općenitijeg naziva ide užem i
specifičnijem. Tako postupa i narodna taksonomija: posvuda postoje imena za
čitavu skupinu, potvrde naziva za pojedine vrste manje su brojne dok su još rjeđi
nazivi sa strogo određenom vrijednošću. U tome je presudna ekonomska vrijednost
vrste, u manjoj mjeri upućenost ispitanikâ, a nikako čestota samih vrsta: ono što
je vrijednošću zanemarivo ili se ponašanjem ili oblikom posebno ne ističe — ne
označuje se posebnim imenom. T o su one svakodnevne i posvuda prisutne ži­
votinjice koje Aristotel apsolvira s kratkim avwvufxwxspot, a Plini je za njim s alia
igmbiliora. Ako nazivi za te beznačajne vrste tu i tamo postoje, bit će to redovito
imena ograničena na lokalnu upotrebu, predstavljat će elemenat lokalnog folklora,
uvijek će to biti ekspresivne tvorbe sa znatnim stilističkim nabojem. Utvrđivanje
takvih naziva ovisi uglavnom od slučaja i činjenice što smo naišli na ovog a ne na
onog ispitanika.
37.1.1. Zbog svega toga i za našu je svrhu najuputnije da na skupinu Crustacea
gledamo onako kako na nju gleda narod koji stvara imena. Čovjek s obale razlikuje
u prvom redu velike i male rakove, vrijedne i nevrijedne vrste, upadljive i neugledne
životinjice. Sve ono što nije vrijedno, što je malo, a nije upadljivo, najčešće ozna­
čuje s općenitim i semantički najobuhvatnijim terminom rak. Unutar klase mogu
se stvarati imena za skupine i to najčešće tako da će jedno ime biti istovremeno
nadređeno i označavati jednog pripadnika para ili skupine. Hiperonim za sva Crus­
tacea je slavenskog porijekla (rak, v. Skok 3, 101) jednako kao i hiperonim za Pisces

Usp. Z. Števčić »Beitrag zur Revision der Decapodenfauna der Umgebung von Rovinj«, in
Thalassia Jugoslaviaz 7, 1971, 525—531.

79
 (riba), dok su hijerarhijski podređeni nazivi za važnije vrste stariji i odreda pre­
uzeti nazivi, koje smo naslijedili od naših predšasnika na ovim obalama. Kad se
unutar para nametne potreba razlikovanja druge (uvjetno recimo) »podvrste«, koja
je isto tako ekonomski važna, ali je ipak različita, drugo će ime biti redovito re­
centnijeg postanja, a to povećava vjerojatnost da bude domaća tvorba. Ilustrirajmo
to s imenima toliko spominjanih hlapa i jastoga : dva velika i ekonomski značajna
raka Palinurus vulgaris (u daljnjem tekstu: Pv) i Homarus vulgaris (Hv) čine cje­
linu, jedinstveni »par« rakova. Za onoga koji ne razlikuje (ili mu trenutačno nije
važno razlikovati) dvije vrste, bit će to jastog i taj će naziv tada označavati skupinu
{Pv + Hv}. Kad je nužno razlikovati dvije vrste, jedna (ili Pv ili Hv) će biti jastog,
a za drugu će valjati stvoriti ime, i ono će biti naša tvorba nastala bilo iz domaće
bilo iz tuđe osnove (hlap, rarog, karlo...). Hoće li postanjem mlađi naziv, u situ­
aciji kad postoje dva imena, označavati Pv ili Hv zavisi od velikog broja faktora.
Zamjenjivanje je više nego često i do njega dolazi na gotovo svakom mjestu. U
tome i leži razlog opravdanosti pitanja koje naši ribarstveni stručnjaci neprestano
ponavljaju: jastog ili hlap? Kako su već utvrdili P. Grubišić, B. Finka i drugi,
jastog se n a m etn u o kao nadređeno ime, i Pv i Hv se prodaju i serviraju kao jastog,
jer je to ime postalo naziv koji uživa prestiž u kulinarstvu. Bez obzira na to da li
nude Pv ili Hv, ugostitelji će uvijek na jelovniku naznačiti jastog, a rarog ili
hlap nisu ni zamislivi u takvoj situaciji. Kako će se pak posebno nazivati Pv, a
kako Hv, to zavisi od mjesta, od povođenja za susjedom i od brojnih drugih alea-
tornih elemenata. Naravno da se terminološka funkcija naziva za potrebe, koje
prelaze granice ove ili one mikrozajednice, imperativno nameće, ali to nikako ne
dopušta izricanje sumnje da »nauka nije na čistu sa nazivima ili učenjaci nisu na
čistu s rakovima«. Biološka znanost s time nema nikakve veze, jer svaki biolog
zna što je Pv, a što Hv, i njega se ne tiče kako ovaj ili onaj kraj, nastavljajući svoje
tradicije, svakog od tih rakova naziva. Jedno je jednoznačno i strogo biološko ozna­
čavanje, koje vrijedi za krug upućenih, a drugo svakodnevno narodno imenovanje
životinja. Prvo nije jezik, a drugo je dio jezika. Terminološko normiranje ima istu
svrhu kao i stručna sistematika: prevesti sistematski naziv na svakodnevni jezik,
a termin (u narodnom jeziku) mora biti isto tako strog i jednoznačan kao i siste­
matski (latinski, grčki ili više-manje latinizirani, uglavnom arbitrarno izabrani) na­
ziv. Odredit će se, primjerice, Pv = jastog, Hv — hlap i ta će jednoznačnost vrije­
diti opet samo za one koji se tim nazivima služe u određenim uvjetima, koji tu
terminološku odredbu poznaju i pristaju da se eventualno odreknu svojih navika.
To vrijedi koliko za rakove i njihove nazive toliko i za svaku jezičnu normu.
37.1.2. U Sredozemlju i oko njega ima toliko vrsta rakova7 da ih laiku nije
lako ni uz najbolju volju razlikovati. Neophodna je selekcija najčešćih i najkarakte-
rističnijih vrsta, a nju je izvršila narodna taksonomija, koja pomoću naziva razlikuje
ne samo velike i ekonomski važne vrste, već i manje, ali svakodnevne vrste koje
nisu ekonomski vrijedne, ali svojom posvudašnjošću, karakterističnim crtama po­
našanja ili neobičnošću oblika lako daju povoda svojevrsnim konceptualizacijama.
Ove posljednje redovito su stilistički obilježene, što se ogleda u dugim nizovima
paradigmatski povezanih varijanti.
Pristupajući opisu i nabrajanju naziva za rakove, Aristotel je (HA 4, 2, 1 i d.)
postupio tako d a je išao od općenitog prema posebnom i dao neobično jasnu i za

7 Cf. za naše more Števčićeve priloge navedene u bilj. 1 ; O. Karlovac PomZbor 8, 1970, 883—899.
Sustavni pregled daje Augusto Nobre u svojoj knjizi Crustđceos decdpodes e stomatâpodes ma-
rinhos de Portugal, Pòrto, 1931.

80
naše svrhe najpodesniju podjelu u kojoj smo i danas kadri bez oklijevanja odrediti
vrijednost starih naziva za pojedine vrste odnosno skupine. Naravno, što god
budemo više išli prema specifičnim nazivima unutar tih velikih prvih skupina,
naše će mogućnosti strože identifikacije grčkih zoonima bivati sve ograničenije, ali
to nam se navlas isto događa i s našim ispitanicima na obali. Među pripadnicima
velike skupine rakova, koje on naziva [laXaxoa-rpaxa, Aristotel uz niz jasnih razli­
kovnih crta razlikuje četiri značajna raka odnosno skupine:

a) xàpapoç
b) àerraxôç
c) xaptç
d) xapxivoç.

Svi ti grčki zoonimi, koji će se u ovom ili onom obliku sačuvati i u našim popisima,
lako se mogu, zahvaljujući daljnjim piščevim pojedinostima (navlastito PA 4, 8),
identificirati: xapaßo? je Pv, ««rraxôç je Hv, xap(ç je općenita oznaka za kozice
(sensu lato), dok je xapxîvoç naziv za sve »okruglije« rakove »bez repa« (cf. H A 4,2,4).
Kad opisuje ove potonje (d), Aristotel ih navodi po veličini, idući od većih k ma­
njima, i ovako svrstava: pioaai — -ivo'jpoi i 'HpaxXsomxoi xapxtvoi — uova puoi
i sve ostale manje vrste koje gotovo da nemaju imena (oi S’aXXoi èXarrouç xoù àvco-
wpuÓTspoi). No, jasnoća nije svakome dana, a naročito ne onima koji de visu ne
poznaju »označenu stvar« o kojoj govore. Premda je slijedio Aristotela i od njega
pokupio i neznatno latinizirano sve nazive8, Plinije je upao u zbrku i nejasnoću
čim je morao u popis rakova uvesti u latinskom prošireni naziva locusta ( = Pv!).
Našao se naime u situaciji koja karakterizira i našu dvojbu »jastog ili hlap?«, pa je
raka nazvanog tim latinskim nazivom, a kojem kod Aristotela nije razabrao ekviva­
lenta, odjelito opisao, a grčko je xapaßo? (što je zapravo = locusta), latinizirao u
carabus i jednostavno ga svrstao među cancrorum genera, premda Aristotel na više
mjesta izrijekom navodi da su to drugi rakovi, i da àcrfaxôç i xapaßoç nisu xapxîvoi.
U sličnu će grešku kod određivanja vrijednosti lat. locusta upasti kasnije i Izidor
Seviljski (Etym. 12, 8, 9).

37.1.2.1. I mi ćemo u svome izlaganju slijediti put i postupak narodne takso-

nomije, koja grosso modo odgovara Aristotelovoj temeljnoj podjeli. Obradit ćemo
dvije velike i ekonomski vrijedne vrste koje čine denominacijsku cjelinu {Pv + Hv),
zatim ćemo ispitati nazive za ostale više ili manje tražene rakove (Nephrops nor-
vegicus i Maja squinado). Nakon toga ćemo prijeći na nevrijedne ali zbog različitih
crta ponašanja ili morfologije stilistički obilježene rakove, da bismo na kraju po­
kušali objasniti izrazito nestalne nazive za sva alia ignobiliora. Izrazima tih naziva
bit će teško strože odrediti sadržaj, jer su ograničeni na veoma skučene areale, a
poznaju ih samo upućeniji ispitanici.
37.2. Vratimo se na nazive za dva najveća i najvažnija raka. Jastog ili hlapi
Koju vrijednost ima jedan, a koju drugi naziv? Nesigurnost odgovora imaju i

8 Doista, kod Plinija u N H 9, 97 nalazimo astacus, carabus, pa čak i (cancer) heracleoticus. Medu
cancrorum genera Plinije svrstava i leones, a kod njih, kako čitamo u N H 32, 149, brachia cancris
similia sunt, reliqua pars locustae. Grčko se Xécov ne pojavljuje kod Aristotela, ali se prema poda­
cima iz Ateneja 106c i posebno iz Elijana 14, 9, lako zaključuje da je riječ o vrsti Hv, jer životinja
ima kliješta i modrikaste mrlje. Aristotelovo se v.y.ç'.q javlja samo kod Ovidija (Hol 132) u obliku
caris, -idis.

0 V. V IN JA E T IM O L O G IJA II. 81
parovi naziva u drugim sredozemnim popisima9. Kod nas se nejasnoća povećava
postojanjem velikog broja varijanti, »kontaminiranih« oblika i naziva iz drugih
leksana u kojima možemo ustanoviti djelovanje izraza jastog i/ili rarog, a gotovo
sve te varijante nemaju sigurnu vrijednost. Zašto je tome tako, vidi se iz konsta­
tacije da neke od varijanti predstavljaju u izrazu kompromis između dvaju oblika,
a kompromis u izrazu lako povlači za sobom i semantički kompromis, to tim više
što traženje bilo kakve motivacije može toliko promijeniti izraz da ovaj lako poprimi
novi sadržaj. Tako u jarom vidimo elemente izraza i iz jastog i iz rarog, a isto je
sa jastreb ili sa jarog, itd. Sve to onemogućava iole strožu filijaciju likova koji za­
čuđuju sa svoje mnogobrojnosti, to prije što je riječ o izrazito vrijednim vrstama.
Međutim, lako nam je razumjeti da je do križanja i dvoznačnosti izraza moglo doći,
budući da je valjalo stvoriti denominacije za dvije slične i (gotovo) jednako važne
vrste.
Značajno je i naše iskustvo s ispitanicima. I oni su svjesni da su nazivi za
Pv i Hv 'kamen spoticanja’ i da ih neprestano dovode u nelagodnu situaciju bilo
da je riječ o razgovoru između samih ribara, bilo da je posrijedi pitanje otkupa,
prodaje ulova, cijena ili si. Najčešće sami ribari, i to navlastito u razgovoru s »uče­
nim« čovjekom koji dolazi izvana, nisu određeni ni sigurni u svom odgovoru. Često,
i na najmanji poticaj drugih sugovornika, mijenjaju svoju tvrdnju o tome što je
kod njih jastog, a što hlap ili rarog. Kako je osnovno i najsigurnije razlikovno obi­
lježje postojanje ili nepostojanje jakih kliješta10, tako da možemo postaviti:
[ + kliješta] = Hv
[— kliješta] = Pv
naši ispitanici-ribari su se oslobađali nesigurnosti upotrebljavajući za dva raka
opisnu opoziciju : »onaj s klišći(ma)« ~ »onaj bez klišći«. I ne samo to. Sa sigurnošću
su za Hv i Pv navodili nazive iz drugih ribarskih središta ili susjednih mjesta, ali
za svoje selo nisu bili sigurni. To je temeljni razlog zbog kojega moramo uzimati
s mnogo rezerve vrijednost ( = sadržaj) naših naziva iz popisa |135| i |136|: na­
vedeni izrazi u naznačenom mjestu p o sto je , ali što ti izrazi »pokrivaju« nije uvijek
sigurno.
Zbog svega što smo naveli, ne preostaje nam drugo nego da sve utvrđene na­
zive za Pv i Hv razmotrimo zajedno, ali da i tada imamo na umu da u svakom mje­
stu ne moraju nužno postojati dva naziva za dva raka, jer smo na više mjesta utvrdili
da jedan naziv vrijedi za oba pripadnika para (Pv + Hv}. Međutim, iz našeg se
ispitivanja mogu ipak izvesti neki općenitiji zaključci:
a) najrašireniji je naziv jastog koji može imati tri vrijednosti:
= Pv
jastog -> = Hv
V = {Pv + Hv}
b) premda su varijante lika jastog brojne, ipak je baš taj lik nametnula i na
najboljem je putu da ga nivelizira praksa otkupa, ugostiteljstva i si.; ni na jednom

9 Za Grčku usp. FAO Working Document N° E—2/63, Annex II, p. 3.

10 To nedvosmisleno ističe i Aristotel u svojoj prvoj rečenici o rakovima (HA 4, 2, 1) kad kaže da
se àdTav.ôç razlikuje od vrste zvane xtüpaßoi; zbog toga što ima kliješta (•/■yjXo'ç) uz »još neke nez­
natne razlikei'.

82
jelovniku ili natpisu nećemo sresti varijantu od jastog (jastroh, jastreb ili si.) niti
nazive rarog ili Map ili arežica, bez obzira na to da li će vam na stol donijeti Pv ili Hv;
c) ondje gdje se dvije vrste razlikuju, najčešće za jednu vrijedi naziv jastog,
dok se za drugu upotrebljava naziv iz druge osnove;
d) među sigurnim potvrdama ipak ih je najviše za vrijednost: jastog = Pv.
T o znači da se tim nazivom označava najbolja vrsta11, a u tome je ugostiteljska
praksa odigrala presudnu ulogu. Na to se svodi zaključak F. Grubišića i prijedlog
B. Finke da jastog bude »termin« za Pv.
37.2.1. Dakle, jastog je naš najrašireniji naziv, a stručnjaci mu zbog te teritori­
jalne raširenosti određuju vrijednost »Palinurus vulgaris«. S time se slaže i Pero
Budmani, čiji članak (ARj 4, 485) svojom strogošću i jasnoćom može poslužiti kao
uzor kasnijim leksikografima i etimologičarima. Za njega, kao uostalom za sve
Dubrovčane, jastog znači »veliki rak morski bez Mijeha (potcrtao V. V.), što se
vrlo slatko ije«. No, i Budmani zna, pa to i naglašava (još potkraj prošlog stoljeća!),
da ga »u knjigama miješaju s drugom sličnom životinjom (Homarus vulgaris),
vidi karlo«.
No, nije posvuda niti uvijek bilo tako. U našoj najstarijoj zabilježenoj potvrdi
jastog je bio naziv za Hv. T o se jasno vidi iz Hektorovićevih stihova:
Udri dva jastoga / dobra i ne mala
(,po sridi svakoga / rana je dopala),
kojino skačući / po moru igrahu,
šćipali mašući / svoga zla ne znahu.
{Ribanje, 1636— 39)
»Kako se tu spominju štipala, radi se ovdje o vrsti Homarus vulgaris«, s pravom
potcrtava priređivač izdanja R. Bujaš (Zagreb, 1951, str. 88, bilj.). Nažalost, u
drugim izvorima ne spominju se kliješta ili štipala, pa ne možemo znati za pravu
vrijednost zoonima. Mnogo nam ne pomažu ni zoolozi humanisti jer eksplicitno
ne određuju vrstu kad navode »ilirsko« ime. K. Gesner {Nomencl. 210), a gotovo
isto i U. Aldrovandi (De Moli. 109), kaže da »Illyrici larantola (sc. nominant).
Venetis astase vel astese«. Po tome bi se moglo zaključiti da je riječ o Hv, jer se u
mletačkom samo ta vrsta i danas naziva astese, astise (P. S. 287). Međutim, lik
larantula potpuno nam je nejasan i ne nalazimo ga ni u jednom popisu. P. Gyllius,
naprotiv, govori o nastavljanju forme astacus na egejskom i jadranskim obalama:
»Graeci et qui accolunt Adriaticum sinum etiam hac aetate astacum vocant« (De
Nom. cap. 73, p. 572).
Što se tiče etimologije, ona je davno utvrđena (Miklošič, Jireček, Budmani,
Berneker, Vasmer) i svi se slažu da je naše jastog < lat. astacus < grč. àcrraxôç.
Naravno, s time se slaže i Skok, ali on se čak u pet navrata (ZfrPh 50,487 ; 54,205— 6;
Slavia 10, 495; Term 57 i ERHSJ 1, 760) zadovoljava s »morski rak«, bez pobliže
identifikacije, tako da nam sva ta mjesta malo pomažu.
Kako nema nikakve sumnje da jastog preko dalmatskoga nastavlja grč. àoraxóc,
pogledajmo vrijednost grč. zoonima. Kad bismo se u određivanju što nazvati jastog.*287

11 P.-S. 289 ovako opisuju kvalitetu vrste Pv: »Pregiatissime le carni di sapore squisito. Apprezza­
ti molto, per le carni più tenere e sapide, sono i giovani esemplari del peso di 250 g circa«;
malo za njim zaostaje Hv: »Carni pregiate non inferiori a quelle dell’aragosta ( = Pv)«, ibìd.
287. Nažalost, daleko je od pravog stanja Riedlova tvrdnja da je Pv »ziemlich wichtiges Volks­
nahrungsmittel« (FFA 309).

83
a što hlap ili rarog, rukovodili vrijednošću etimona, jastog bi morao biti naziv za
Hv, jer je takva vrijednost sigurna za grčki, gdje, kao što smo vidjeli, Aristotel
ističe da àanraxó; ima kliješta. T u točno određenu vrijednost nastavlja turski sa
svojim likom istakoz Homarus vulgaris (Heuser 198; Davidson 198) 12, dok u novo-
grč. àerraxôç označava obje vrste (PMCM, OECD). St. grč. àerraxôç nastalo je
vokalskom asimilacijom iz starijeg ôervaxôç (koje je prema Ateneju 3, 105b atički
oblik), a Frisk (GEW 1, 169) ga tumači kao »mit Knochen versehen, Knochentier«
(usp. òcrrsov).
37.2.2. N e možemo objasniti varijante lika jastog, ako prije toga ne ispitamo
tome liku formalno najsličniji naziv rarog, koji mu je ujedno i najjači konkurent.
Nedvojbeno je da je ovaj mlađi i da je nastao iz potrebe da se označi drugi, ali
slični rak. Naziv rarog, opet s brojnim varijantama koje su često kontaminirane
elementima izraza jastog, potvrđen nam je za XVII stoljeće ne odveć jasnim pri­
mjerom kod T . Mrnavića (ARj 13, 67), a Brusina ga (Rad 171, p. 177) identificira
kao Pv. ARj 13, 28 pozna i varijantu s disimilacijom r — r > r — /: ralog, ali ovog
puta kao oznaku za Hv, što je još jedna potvrda o miješanju naziva i vrijednosti.
Skok (3,109)13 navodi, prema ARj i Brusini, vrijednost Pv i, prelazeći na etimologiju
kaže: »...prema Brückneru izvedenica je na -og od stcslav. ran »sonitus«. N e vidi
se veza u značenju. S tom je riječi lakše spojiti rarov (Hrvatska, Vrančić) »vrsta
orla, Habicht«. Augmentativ na -ina rarovina. Na -c > -ac rarovac (Brač)«. Očito
da tu nije riječ o etimološki različitim izrazima, već Brückner ima pravo kad u
rarog vidi izvedenicu od ran »sonitus«, jer je naše rarovac, jednako kao i češko
rarohu »prepelica«, »Würgfalke«14, nastalo prema posebnom glasanju ptice15, a
niže ćemo (37.3.2.1. i 2.) vidjeti da se i kod nas i drugdje po Sredozemlju Pv naziva
po zvuku koji proizvodi svojim veoma dugim pipcima (usp. škripavac). Baš taj
sem tvori onu »vezu u značenju« koja je Skoku nedostajala.
37.2.2.1. Takvo tumačenje zoonima rarog dopušta nam zaključak da su Hrvati
za jednog od dva velika raka preuzeli preko dalmatskoga grčki naziv, dok su se za
drugu vrstu poslužili svojim ornitonimom koji im je bio veoma pogodan iz dva
razloga: prvo, formalnog, jer se jastog i rarog zbog zajedničkog -og paradigmatski
povezuju, a sukladnost odnosa i formalna sličnost izraza odgovara biomorfološkoj
sličnosti vrstâ, i, drugo, jer je rarog zbog nekada prozirne onomatopejske vrijed­
nosti dobro odgovarao raku koji škripi. Budući da »škripi«, to jest da vrsta Pv pro­
izvodi zvuk, a jastog je ipak bila prvotna oznaka za Hv, to je još jedan argumenat
koji govori u prilog ranije iznesenoj konstataciji da je najstarija vrijednost naziva
jastog bila Hv, a naziva rarog P v 16. Sličnost izraza i sličnost sadržaja uz sličnost

12 Pv se, naprotiv, naziva domaćom riječi bocek, što je zapravo »kukac« i zato je semantički bliži
lat. locusta i našem prug.
13 Skokov je članak rarog priređivač vrlo nemarno redigirao i bez pomoći članka ralog iz ARj 13, 28
bio bi potpuno nerazumljiv. Tako se, na primjer, vrlo jasna tvrdnja da je arežica »bodulsko ime«
za hlap, u ERHSJ navodi doslovce mrežica (Bodulsko)«, pa neupućeniji čitatelj mora zaključiti
da je Bodulsko naziv mjesta gdje se rak tako zove. Za rarovac i dr. ne označuje se da li je riječ o
ptici ili raku itd.
14 D r Fr. Palackÿ u prilogu »Physiologus« (Časopis ceského musca, 49, 1875, 127— 133) navodi
71 zoonim iz češkog bestijara iz XIV stoljeća gdje se sva ta imena simbolički interpretiraju.
Pod brojem 45 čitamo i rarohu »Würgfalke« (cit. u Le Bestiaire — Das Thierbuch des normanni­
schen Dichters Guillaume Le Clerc, hrsgg. von D r Robert Reinsch, Leipzig, 1890, p. 54).
15 Usp. naše brojne nazive za prepelicu. Coturnix coturnix u Finkovu Imeniku za H 2 (p. 19).
Gotovo svi su ti ornitonimi onamatopejskog postanja.
16 Naravno, to nikako ne smije ni ne može prejudicirati n a š izbor 'termina*.

84
»označene stvari«, to jest referenta, omogućuju ili uzrokuju miješanje vrijednosti
i olakšavaju kontaminiranje jednog izraza elementima iz drugoga. Ako se dva znaka
semantički maltene podudaraju i samo im sem »štipala« [š] nije zajednički, tj. Hv
ima jedan sem više

lako je razumjeti da je moglo doći do križanja izraza: oblik jastog pridonosi trans­
formaciji rarog -> jarog, jarov, jarolica, a oblik rarog transformaciji jastog -> jastrog,
jastnth i — jastreb.
Ako jastog i rarog uzmemo kao primarne oblike i označimo ih sa A i B, vidjet
ćemo da su A i B proizveli niz neovisnih varijanti A l, A2, A 3..., B I, B2, B 3..., ali
isto tako da je u nizu varijanti A djelovao na B i B na A, proizvodeći AB varijante :

A B
i asto v . * rarog
\ \
jastuk N. / ralog
jostoh raroh
jastug arežica
jastoh
jastov
zastog
astog jastrog jarog
astig j a s t r u h ^ ^ \ ^ jarov
astes jastreb^ ' jarolica
astis A B jarulica

Xa rubovima tog semantičkog polja djeluju i drugi semantizmi izazvani sastavnicom

izraza (-)rog -> »koza«, »jarac« i/ili formalno sličnim tuđim refleksima istog etimona
(ven. ascese > asteš, as'tiš). Osim toga, niže ćemo vidjeti (37.2.3.) da je i lat. isho­
dište locusta izazvalo niz paradigmatski povezanih varijanti. U toj proliferaciji
neočekivanih oblika ne smije nas čuditi niti nam predstavljati problem dubrovačka
varijanta zastog'1 ili Vitezovićevo lastor18, koje, po svemu sudeći, vrijedi za Pv
i za Hv.
37.2.2.2. O varijantama se ima malo što reći. One su rezultat lokalnih govornih
osobina (j uastrog, j uastroh, jdstoli). U Peroju, gdje je stanovništvo doseljeno iz

17 »Nejasna je dubrovačka varijanta zastogv (Skok 1, 760); v. o tome Vinja 1972—73, 570.
18 Astacus morski rak. jastok. lastor.
Graphaeus, aei lastor. veliki rak morski. B. Jurišić, »Pomorski izrazi u Vitezovićevu rječniku«,
in Anali Jadranskog instituta 1, 1956, p. 336.

85
Cm e Gore, jàstuk se povezuje sa značenjem homonimnog turcizma19 »blazina«,
dok je izomorfno jastuk u Vabrigi potpuno nemotivirana riječ. U Stolivu (Boka
Kotorska) uvijek se upotrebljava leksija ak jastok.
37.2.2.3. Sjevernojadranski oblici asteš, astis nastavljaju ven. àstese za koje C.
Battisti (BALM 5—6,45) pretpostavlja tip astex, -icis, koji bi bio grecizam »pecu­
liare dell’esarcato di Ravenna«. Isti je autor u DEI 339 smatrao da je oblik nastao
iz pluralnog lika astaci i da »non vi è ragione di ritenere che si tratti di un grecismo
peculiare dell’Esarcato di Ravenna«, jer je oblik astach potvrđen i u katalanskom.
Ästig iz susjedne Fažane predstavlja kompromis između jastog (u Krnici àstog) i
ven. oblika.
37.2.2.4. Varijante od rarog su manje brojne. U arežica možemo vidjeti »disimi-
latorno ispadanje početnog r-« (Skok 3, 109), dok su jarolica i jarulica nastali iz
istog oblika pod utjecajem ja-stog uz promjenu sufiksa.
37.2.3. Već smo naglasili (37.1.2.) da je postojanje latinskog domaćeg naziva
locusta (REW 5098) kojemu je osnovno značenje »skakavac«, unijelo zabunu kod
Plinija, a Izidora Seviljskog navelo na krivi zaključak: »(Locusta, quod pedibus
sit longis veluti asta) : unde et eam Graeci tam maritimam quam terrestrem àoraxòv
appellant« (Etym. 12, 8, 9). Zapravo, grč. xâpafioç, a ne àcTotxôç znači »kukac«,
»horned or cerambycid beetle« (Liddell-Scott, 877) i Palinurus vulgaris. Zbog
njegovih »rogova« (usp. : »vanjski su pipci na jakim trnovitim dršcima i duži su
od samog tijela«, PomEnc 3, 651), Trimalhion je u svojoj predstavi postavio sliku
raka zvanog locusta iznad zodijakalnog znaka »jarca«, Capricornus (Petronije, Sat.
35)2°. I uopće, sva sačuvana mjesta iz rimskih pisaca (Plinije, Petronije, Klaudijan...)
kao i današnji romanski refleksi tog imena upućuju na identifikaciju Pv.
Vrijednost osnovnog vokala u lat. locusta veoma je teško odrediva21. Romanski
nastavljači pretpostavljaju odreda jedno *lacusta22, tako da Meyer-Lübke svoj
članak u REW 5098 dijeli na : 1. locusta, 2. *lacusta, a ovo potonje na a) »Heuschrecke«,
b ) »Languste« (palinurus vulgaris) i c) »Hummer« (homarus vulgaris), ističući da
»die Mannigfaltigkeit der Bezeichnungen für »Hummer« sind schwer zu erklären«,
a to je upravo ono na čemu mi inzistiramo u svemu što smo dosad izložili.
I naši nastavljači tog oblika pokazuju raznolike varijante i moglo bi se tvrditi
da ih dugujemo posredstvu talijanskih dijalekata, međutim za sve se likove ne
može reći da potječu iz jednog izvora posuđivanja. Pokazatelj koji za naše gledanje
najrječitije govori u prilog talijanskom posredstvu jest stalna vrijednost tih naziva,
jer kod njih nema oscilacija između Pv i Hv, a svi su koncentrirani na relativno
uskom arealu. Za aragosta i ragosta (ragosta) nema dvojbe da smo ih preuzeli
iz mletačkoga, jer su oblici aragosta i ragosta u svakodnevnoj upotrebi u tom dija­
lektu i sigurno su u literaturi zabilježeni (E. Ninni 42; Penso; Bertüccioli; P.-S.).
Za lik sa l- (làgosta) teško je pomišljati na preuzimanje iz južne Italije, jer ga ne
nalazimo tamo gdje znamo da je bilo sicilijanskih ribara23 koji su naučili lovu

19 Skok 1, 760.
20 Cit. u E. de Saint-Denis, 56. Za vrijednost locusta = Hv, v. H. Schuchardt ZfrPh 31, 1907,
25—28.
21 »Le mot a subi toute sorte de déformations«, Ernout-Meillet D EL 365; cf. i W. Meyer-Lübke,
Einführung in das Studium der rom. Sprachwissenschaft, I II Aufl., Heidelberg, 1920, 170.
22 W. v. Wartburg smatra (FEW 5, 397) da je »wohl einfacher darin eine Dissimilattion der beiden
o zu sehen.«
23 Usp. alaùsta, laüsta, alaustra za Sidliju (Penso).

86
jastoga naše otočane, pa je opravdanije zaključiti da su làgosta s jedne, a agosto, i
àgusta s druge strane, n a še modifikacije u kojima je l- shvaćeno i odbačeno kao
rom. određeni član. Isto tako možemo smatrati da je kod nas došlo i do umetanja
neetimološkog n u usamljenoj varijanti angust, jer te pojave nema u Italiji, a vrlo je
rano potvrđena u Francuskoj: prov. languosto (za a. 1549, Rolland 12, 112), odakle
je i današnji franc, »službeni« naziv langouste24.

37.2.3.1. U našem je jeziku osim direktnih nastavljača lat. izraza locusta posto­
jao i naziv prug i to s oba značenja koja ima lat. zoonim, to jest »skakavac« i »morski
rak«. Premda taj naziv sami nismo zabilježili, nema dvojbe da je nekada postojao
jer ga donose Stulli (»locusta marina«, ARj 12,525), Brusina (Rad 171,177) i Krstinić
(PomEnc 3, 651) dok Parčić bilježi samo »locusta, cavaletta«. Riječ je slavenska, a
znači »skok« i »skakavac« (Skok 3, 38).
37.3. Ako prihvatimo pretpostavku koju smo iznijeli razmatrajući nastavljače
grč. àcrTowcóc, tj. da je taj grčki zoonim preuzet kod nas bilo kao hiperonim za par
{Pv + H v), bilo kao naziv za jednu od tih dviju vrsta, lako ćemo iz geografske
distribucije zaključiti da se za »drugu«, tj. različitu vrstu, i to kao hiponim za Hv,
dugo tražilo za tu svrhu pogodan i izrazom dovoljno različit naziv. Ako te recentnije
nazive sagledamo u njihovoj distribuciji na našem obalnom području, sâm će nam
popis |136| pokazati da tri hiponima za Hv, rarog, Map i korio, prekrivaju tri areala
koji se nastavljaju jedan na drugi : rarog je oznaka za Hv na sjeveru i seže do Mur-
tera, Map počinje na Murteru (Jezera) i u upotrebi je do Pelješca, a od Korčule
(Vela Luka) pa sve do Boke Kotorske Hv je poznat pod imenom kârlo. Unutar
areala Map, na nekoliko mjesta koja okružuju Šibenik, uvuklo se znatno skučenije
područje gdje je u upotrebi naziv njakar. Ako ta tri (ili četiri) areala usporedimo s
rasprostranjenošću naziva jastog, vidjet ćemo potvrdu naše tvrdnje o njegovoj hi-
peronimskoj vrijednosti, jer je on potvrđen od Istre do Ulcinja, a samo se »drugi«
rak naziva rarog, Map, karlo ili njakar. N i jedan od ta četiri zoonima ne može biti
hijerarhijski nadređen imenu jastog, sva su četiri nastala nakon njega i, što je za
nas važnije, nastala su na našoj obali bilo od naših bilo od posuđenih jezičnih sred­
stava. I broj njihovih varijanti je indikativan : rarog ih ima najviše, a karlo, koji se
u izrazu izjednačio s antroponimom, uopće ih nema.
I funkcionalnost recentnijih naziva za »drugog« velikog raka je različita. Budući
da je na paradigmatskoj osi izraza očigledno povezan sa jastog, naziv je rarog među
mlađim nazivima jedini neujednačen. Bilo u kontaminiranom, bilo u svom primar­
nom liku, taj naziv označuje najčešće Hv, ali može označavati i Pv, a to znači da
je brkanju naziva ipak pridonijela formalna sličnost. Kod drugih mlađih naziva
to se nije dogodilo i oni su čvrsto ukorijenjeni na kompaktnim i prostranim areali­
ma koji se ne sijeku s drugima. Zbog toga možemo zaključiti da su jastog i rarog
podložni brkanju vrijednosti, dok Map, karlo i njakar nisu.

37.3.1. Budući da smo postanje naziva rarog, njegovu nestalnost u vrijednosti

i često kontaminiranje s jastog već vidjeli, sada nam je ispitati postanje i okolnosti
u kojima funkcioniraju izrazito različiti nazivi Map, karlo i njakar. Zbog toga što
je hijerarhijski nadređeni opći naziv rak imenica muškog roda, kod svih ćemo
nalaziti izraze u tom rodu. Iznimke jarulica i arežica pojavljuju se samo na are-

24 Usp. sard. aligusta, ligusta (Wagner, DES 1, 71); kalabr. alagosta (Rohlfs, D izìC al 1, 80);
malt, l-awwìsta (Aquilina 750); port, lagosta (J. M. O. de Castro 20), itd.

87
alima gdje kao hiperonim vrijedi posuđenica aragosta ( < locusta). Takvih izraza
ž. roda nema južnije od otoka Krka.

37.3.2. Naziv je hlap bez ikakve sumnje slavenskog postanja. Skok 1, 6712 5 iz­
nosi tu tvrdnju uz napomenu da je naziv za raka »metafora (kojoj) prijenos značenja
nije objašnjen«. Taj je prijenos doista i teško objasniti ako se misli samo na hlap
»kmet, težak«. No, izraz hlap može pokrivati nekoliko sadržaja. Pored »rob, kmet,
težak«, »momak«, postoje i izrazito deprecijativno konotirane vrijednosti »villano,
uomo vile, da niente« (Della Bella), »villano, villanaccio, ein grober bauer« (Vol-
tiggi), »rusticus, paganus« (Stulli), a takve vrijednosti redovite su kod dubrovačkih
pisaca2526. Kako metaforu na »kmet, težak« ne srećemo ni u jednom sredozemnom
ni drugom popisu, a teško je i pomisliti da bi se jedan od najukusnijih i najtraženijih
rakova nazivao pomoću izraza deprecijativne vrijednosti, moramo isključiti mo­
gućnost prijenosa značenja »kmet« -> »villanaccio« Hv. Od osnovnog značenja
»kmet...« metaforički su nastali nazivi za oruđa koje navodi Skok: »oruđe za drvo­
djelje«, »kuhinjsko oruđe zvano i pečenjar«, »oruđe od drva za izuvanje čizama«27.
Premda je krupnog raka zbog jakih kliješta bilo moguće nazvati metaforički prema
takvu čakljastom oruđu, ipak ni taj prijenos značenja nismo skloni prihvatiti jer
takav semantizam u nazivima za velike rakove nigdje drugdje ne nalazimo.
No, hlap može biti i onomatopejskog postanja kao i glagoli klapati i hlapati.
U dubrovačkih pisaca i leksikografa hlapati (prezent: hlapom, hlapljem, hlapćem)
znači, kako je sažeo P. Budmani (ARj 3, 628), »smucati se, o crevlji širokoj«. Kod
Voltiggija je to eksplicitno naznačeno »strascinarsi, strascicarsi« ili još više kod
Stullija »strepitus calceorum qui nimis largi sunt (verbum)«28. M. Držić u Dundu
Maroju (Rešetarovo izdanje. Stari pisci VII, Zagreb, 1930, p. 314) vezuje u istoj
rečenici gl. baiati i klopci »drvene cokule«: »Ko ovamo bata na klopdjeh?«. N o, za
nas je još važnije da Držić povezuje imenicu hlap i glagol hlapati u izvanredno
uspjelom fonoekspresivnom stihu iz Venere (cit. izd. p. 30):

Nut hlapa gdi hlapa\ Hlapa1, hlape, takojl

Iz svih tih primjera proizlazi da hlapati znači »vući noge u velikim cipelama«, a,
po našem su mišljenju i zoonimi hlap, hlôp i lap29 nastali iz iste onomatopejske
osnove: dvije nesrazmjerno velike plosnate štipaljke u Hv uspoređene su de visu
i de auditu s klompama »drvenim cokulama« ili »preširokom obućom«, jer se Hv
s njima zaista teško kreće, a kada je na suhu, tada se to stiskanje i pomicanje kliješta
i jasno čuje.
U prilog takvu tumačenju govorio bi i Divnićev naziv kljap (U pohvalu grada
Šibenika, stih 10; Građa IX, 95) ukoliko se zoonim odnosi zaista na Hv, što je lako

25 Slijedeći ARj 15, 430, Skok navodi i varijantu slap-, prema ARj bi valjalo zaključiti da je M.
Pavlinović zabilježio da je to »ime vrsti riba, koja se zove i hlap« (?!)
26 Za sve te potvrde v. ARj 3, 627.
27 Isti tip metafore (»oruđe« - > »čovjek koji se njim služi«) srećemo i u pomorskom vokabularu:
čakija za prihvatanje broda i za pristajanje uz obalu, »gancio d’accosto«, konceptualizira se kao
»mornar« ili da kao vrši polovicu mornareva posla. Odatle venecijanizam mezoniarin ili mezomariner
( = »pol mornara«); cf. Rosamani 1975, 106.
2 8 Riječ je živa i na Krku: hlapati »non star saldo, star lento o malfermo (per lo più di cesi di scarpe
troppo più grandi del piede)«, Parčić, 213; cf. i navedeno mjesto iz ARj.
29 Nema nikakva opravdanja svrstavanju varijante lap »veliki rak, karlo« u poseban članak, 2, 269
(?)•

88
moguće, jer Hv živi na pijesku (»Ils creusent leur terrier dans le sable«, Boudarel
266).
Naravno, i ta bi naša pretpostavka ostala visjeti u zraku da nemamo kod nas
i u drugim popisima semantičke paralele, tj. sličnu ili jednaku organizaciju sadr­
žaja u zoonimu.
37.3.2.1. Na taj zvuk što ga veliki rakovi proizvode svojim jakim pipcima (Pv)
ili »prvim parom grudnih nogu razvijenih u jake štipaljke« (PomEnc 3, 353) upozo­
ravaju i zoolozi i tvorbe narodne taksonomije. Luther-Fiedler 176 ističu da »Lan­
gouste peut produire une sorte de crépitement en frottant ses antennes l’une con­
tre l’autre«. Toj crti ponašanja točno odgovaraju naši nazivi škripavac30, čerćak
( = »cvrčak«, Pv, Faber) ili sardsko tsakkare (Hv) koje je vezano sa tsakkarèdda
»raganella o crepitacolo«, a taj se rak, prema Marcialisu (cit. u DES 2, 586), i u tal.
naziva crepitacolino; usp. grillo de mar (Hv), Pr 1, 485.
37.3.2.2. No, ako je naše zaključivanje točno, još rječitije u prilog onomatopej-
skom postanju naziva hlap govore nazivi njakar i var.
Zoonimsku vrijednost izraza njakar naši rječnici ne bilježe, ali je zato zna­
čenje »vrst glazbenog instrumenta«, »talambas« relativno rano potvrđena. Kod
Zanottija i Mikalje nalazimo njakar a f (ARj 8, 272), dok već Marko Marulić u
Juditi (Stari pisci 1, pp. 14 i 18) upotrebljava oblike nakar31 i nakaraš. Značenje
nije samo »talambas«, već i »instrumenat sastavljen od dvije metalne ploče kojima
se udara«323. Naš je naziv za hlapa nastao metaforom prema nazivu tog instru­
menta, jer hlap doista udara i maše sa svojim velikim kliještima kao nakaraš. Riječ
je orijentalnog postanja (ar. naqqara) i u Evropu je doprla zahvaljujući križarskim
vojnama (Lokotsch 1546; REW 5814; FEW 19,137). Najvjerojatnije je k nama
došla iz talijanskoga (Skok 2, 500)3 3, ali to se ne može sa sigurnošću tvrditi jer se
naši stari likovi s vrijednošću »muzički instrument« kao i izrazi sa zoonimskom
vrijednošću Hv međusobno razlikuju (nj-, n-, -). Da izraz zbog svoje izoliranosti
oscilira vidi se iz činjenice da su B. Finka i A. Šojat {Radovi Instituta za jezik,
Zagreb, 1, 190) zabilježili na Žirju nakar i jakar, dok su se naši ispitanici kolebali
između jakar i nj'àkar. Dakle, čak tri varijante u jednom mjestu! Prema jakar,
u Zablaću nastaje jđk, što se shvaća kao »jaki rak«, »rak jakih kliješta«. Na istom
području je u upotrebi i ljaškar, što je očito paradigmatski povezano sa njakarljakar.
N e možemo sa sigurnošću tvrditi koji je oblik sa svojim semantizmom izazvao
promjenu osnove, ali s obzirom na osobine lokalnog dijalekta (Krapanj), sva je
prilika da je Ij- hiperkorektno umjesto -j, pa bi se u tom slučaju moglo pomišljati
na jaška, ješka »mamac« ( < ven. esca, REW 2913.2 »Köder«), jer Hv ide na ješku
bila ona u vrši ili na parangalima34.

30 Etim. za škrip, škripati, v. Skok 3, 403.

31 Kod Marulića (Judita 273) nakar je muškog roda, jer je nomen agentis (Prid kolom bijući bubnja­
hu nakari), pa neće biti točna tvrdnja ARj 7, 387 da je to mjesto nakare zbog sroka. Mikalja,
naprotiv, ima nakara.
32 Kako navodi Ivan Slamnig u svom izdanju Judite (»Pet stoljeća hrvatske književnosti«, knj. 4,
Zagreb, 1970, p. 229).
33 Iscrpnu povijest riječi (tal. nacchera, sic. nnâccara, franc, nacre) dao je G. de Gregorio »Note
etimologiche siciliane e romanze« in R LiR 12, 1936, 255—260. Tamo se navodi i tosk. značenje
»due assicelle interposte fra le dita e fatte sonare dai ragazzi«.
34 »Zum Teil unter Fischereischutz wird er (sc. Hv) m it beköderten Reusen viel gefangen«, FFA
310.

89
37.3.3. Preostaje nam još da razjasnimo naziv kđrlo, jer je to posljednji naziv
za »drugog« raka koji je zastupljen na znatnijem arealu35.
Karlo je naziv za Hv koji smo zabilježili u 33 lokaliteta, tako da je bolje za­
stupljen od njega samo naziv rarog. Međutim, dok smo za rarog utvrdili znatan
broj varijanti, za karlo ne postoji niti jedna, pa čak ni variranja u kvaliteti naglaše­
nog sloga. Razlog toj jednoobraznosti valja tražiti u činjenici da se zoonim u izrazu
potpuno izjednačio s antroponimom Karlo ( < srednjolat. Carolus, Skok 2, 47), a
dimenzije i vrijednost životinje isključile su svaku afektivnu konotaciju36. Zoonim
nam potvrđuje za Dubrovnik Pero Budmani s preciznom identifikacijom i uz
naznaku da je »nepoznata postanja« (ARj 4, 868). Ime (ovdje naziv za raka) nastalo
je od srednjogrčkoga xaßoupoc (novogrč. xaßoipi, xaßoupxc, Proia 1212) »morski
rak«37. Refleksi tog etimona obilato su potvrđeni po južnotalijanskim dijalektima:
caûru, cavüru, caülu (Rohlfs, VDS 125 i Lexicon 192); u sardskom kavüru (Wagner
DES 1, 325), dok je A. Ive (Dialetti... 86) zabilježio za istroromanski u Piranu
caurla, a Rohlfs (VDS 911) za Taranto čak carlu, i to uvijek s nepreciziranim zna­
čenjem »(mali) rak«38. Preciznu identifikaciju za carne, carie »granchio marino
grosso (carlino) Astacus gammarus ( = Homarus vulgaris)« čitamo u Taranto 48.
Piranski je lik dao opravdanje Skoku (2, 52) da pretpostavi jedno *caburulus, to jest
deminutivni oblik (usp. grč. xaßoupo; ~ xaßoripiov), koji je to opravdaniji kad
znamo i za tarentinsko carlu39.
Obzirom na položaj areala gdje se govori kđrlo možemo pretpostaviti da su
južnotalijanski oblici imali udjela u formiranju našeg naziva. Tuđi izraz za arhi-
semantem »rak« prilagođen je našem antroponimu i zato što je' tako nastali naziv
bio izrazom potpuno različit od jast-{r)og i ra-rog, mogao je efikasno poslužiti za
označavanje »drugog« raka. Hiperonim je suzio svoje značenje i postao hiponim,
tj. strogo jednoznačni označitelj za vrstu H v40.
37.3.3.1. Samo Stoliv pozna eksplicitnu opreku rak jastok (Pv) ~ rak karlo
(Hv). U Dubi se Hv označava sa rak karlo, što je, dijakronijski gledano, hibridni
pleonazam ( = »rak« + »rak«), dok se Pv naziva jednostavno jastog, budući da
jastog ne može biti ništa drugo nego rak.
37.3.4. U kraju oko Bakra, jastog (Pv) se naziva koza, a to znači da narod u
njemu vidi »veliku kozicu« (zato što nema kliješta). U francuskom je jeziku isti taj
odnos između chèvre i crevette (»kozica«) danas zastrt, ali je zato proziran u opoziciji
langouste (Pv) ~ langoustine (Nephrops norvegicus, »škamp«). Prov. cabra ( = »ko­
za«) navodi Rolland 12, 96 kao naziv za raka Maia squinado, o kojem će biti govora
u idućim odjeljcima ovog poglavlja.
37.4. Zbog posebnih okolnosti u denominacijskom postupku, ekonomski vrlo
važan rak Nephrops norvegicus41 zauzima među našim morskim zoonimima po-

35 O tom zoonimu v. Vinja, 1978 (1) 10— 11.

36 Naprotiv, sitna ribica Paracentropristis hepatus bit će označena deminutivnim likom kârlié. v.
29.3.6.1.
37 Iz starijeg xißeipo?, koje čitamo kod Hesihija: xaßsipoi • xapxîvoi (ed. Latte 2, 386).
38 A. R. Roberti, BALM 13—15, 624, identificira kaum sa »granchio di mare«. Pelagicus portunus.
Taj se račić kod nas najčešće naziva pomoću hiperonima rak.
39 P.-S. 287 navode za Apuliju naziv korile, koje nismo uspjeli naći u dijalektalnim rječnidma(?).
40 C. Scorcia, 1974, 40—41 navodi za Bari garbë »astice, lupicante, omaro, Homarus gammarus«
i u njemu vidi grč. xaßoupo? sa metatezom.
41 Vidi D. Crnković »Norveški rak u kanalima sjevernog Jadrana« in MR 9, 1957, 303—306; Mo-
rović—Županović 74.

90
sebno mjesto. Dok su ostali nazivi za ekonomski važne vrste vrlo rano preuzeti u
naš jezični sustav ili su pak nastali na našim obalama, za tzv. norveškog raka postoji
uglavnom jedan i to relativno kasno preuzeti i kasno potvrđeni naziv — Skamp*2.
Uzrok tome valja tražiti u činjenici da je taj rak stanovnik većih dubina (usp. jastog
iz dubina, Brusina) i da sve do prošlog stoljeća nije bio predmetom tradicionalnog
načina lova. Tek pojavom koča počinje i sistematsko izlovljavanje škampa koji je
ubrzo postao poznat na većem dijelu naše obale, a trgovačka i poglavito ugostiteljska
praksa raširile su tuđicu škamp, tako da je ona danas u upotrebi bez konkurencije
drugih likova u svim našim obalnim mjestima, a i po ribarnicama i hotelima u
unutrašnjosti zemlje. Međutim, zbog svoje neobične glasovne strukture i naročito
zbog skupine -mp na kraju riječi, škamp se osjeća ili kao tuđa ili kao dijalektalna
riječ koju praksa nameće, ali se ona u naš sustav sporo uklapa. Nivelizacija, koju
ta praksa vrši, vrlo će brzo izjednačiti i onih nekoliko izoliranih pokušaja prilago­
đivanja našem sistemu kao što su komiški oblik škampe f/pl ili u Dubi skànap,
gen škampa*3, koji su danas zacijelo već nivelizirani u opći tip škamp**. Ukratko,
teško je za bilo koje mjesto tvrditi da je naziv u njemu do kraja udomaćen, jer
ispitanici izbjegavaju izgovaranje jednine s neobičnim -mp i radije upotrebljavaju
pluralni oblik. Na nekoliko se mjesta čuje i neprilagođeni talijanizam škampo (m).
Mora se spomenuti da se istim nazivom ponegdje označavaju i drugi desetero-
nožni (Decapoda) ili ustonožni (Stomatopoda) rakovi, koji oblikom i nadasve di­
menzijama naliče na škampa. Tako smo za ustonošca Squilla mantis424345 zabilježili
čak i našu deminutivnu tvorbu škdmpić, pored škamp, škampo, skànap, škamp i
usamljenu (ali koliko raširenu?) leksiju sempre škamp. Za deseteronošca Scyllarus
arctus46, naprotiv, zabilježili smo samo škamp, škampo i ž. r. škampa. Kad ozna­
čavaju druge vrste, a ne Nephrops norvegicus, prilagođeni nazivi (škampa, škampić,
škanap) imaju više izgleda da se sačuvaju od izjednačavanja sa škamp.
Nema nikakve sumnje da smo oblik škamp preuzeli iz mletačkoga47, i to po
svemu sudeći, od ćozotskih ribara koji su prvi kočarili po našim kanalima. Mletačko
scampo, koje je kasnije generalizirano u talijanskom jeziku, potvrđuju Boerio, A.
Ninni, E. Ninni, Penso, Bertüccioli i dr. Kako se i taj termin afirmirao i generali­
zirao u novije vrijeme, broj varijanti je zanemariv. Giammarco 601 navodi scàmbëlë,
ali Penso za Ankonu bilježi arganello (što je \ prema sard. tsakkarèdda i tal. crepi-
tacolino, te našem škripavac, v. 37.3.2.1.). Prema autorima DEI 3368, termin se
potvrđuje tek za X IX stoljeće, to jest tek u vrijeme generaliziranog lova na te rakove.
Što se tiče etimologije ven. ( > tal.) scampo, etimologijski repertoari postupaju
različito. Ako ga ne prešućuju, kao Pratijev VEI ili Meyer-Lübkeov REW, navode

42 Uza svu njegovu važnost u ribarskoj privredi i zastupljenost naziva u svim ribarstveno-priv-
rednim publikacijama, škamp se smatra stranim elementom, a kako ga nema u starijim izvorima,
ARj ga uopće ne bilježi. Ne navode ga ni Parčić, ni Skok u svojoj Term. Čini se da prvu tiskanu
potvrdu naziva škamp donosi P. Lorini u svom djelu iz 1903; usp. B. Finka MR 24, 1972, 20.
43 Kao lànap < tal. lampo »blijesak, munja« ili, još češće, bànak < tal. banco.
44 Tako bi se barem moglo zaključiti iz potvrde M. Deanovića za Komižu (Rad 344, 27), koji za
to mjesto navodi samo skamp (anketa iz 1960), dok smo mi samih osam godina ranije zabilježili
škampe f/pl. Valja naglastiti da su i ribari iz Chioggie, kako navodi Boerio 617, govorili scampa
f, »ma per lo più in plurale scampi«. I u Vinjercu postoji škampa f, ali samo kao naziv za raka
Scyllarus sp.
45 Vidi popis |145|.
46 Vidi popis |137|.
47 Skok 3, 398 navodi preuzimanje iz talijanskoga i upozorava na Bartolijevu potvrdu za veljotsko
skinp. U Lit. se navodi DEI 3368 (za koji Skok nije mogao znati), premda se tamo predlagana
etimologija u članku ne spominje.

91
da potječe od grč. Ì7raóxa[j.Tcot; (»morski konjić«), DEI 3368 i Devoto Avviamento48*.
T o je mišljenje nemoguće u cijelosti prihvatiti, tj. nemoguće je i iz semantičkih i
iz formalnih razloga uzeti da je l7t7tôxaptoç etimon za scampo. Kao što je pokazao
M. Cortelazzo, Influsso... 217, samo druga sastavnica te grč. zoonimske složenice
može predstavljati (a po Cortelazzu doista i predstavlja) ishodište za talijanski
oblik. Naime, grč. y.i[j.trq »gusjenica«, tj. doslovno »kriva, iskrivljena, zavinuta (ži­
votinja)«, koje je i danas živo u novogrč. x«[i.7tia »gusjenica«, može se uzeti kao
ishodište za scampo, to tim više što se xâfXTts? u Corona pretiosa (Du Cange, Gr
566) prevodi sa locustae. Cortelazzovo tumačenje možemo potkrijepiti i semantič­
kim argumentima. Grčki pisci, a navlastito Aristotel (HA 4, 2, 1), na više mjesta
označavaju te rakove pomoću obilježja »zavinut«, »kriv« ( t ö v xapiScov al xtxpaì. ili
y] xaplç Tj xuçTj), naglašavajući da su svojim prednjim dijelom (cefalotoraksom)
nalik na raka zvanog xapaßot;. To nam dopušta da zaključimo da je sem »kriv«,
»zavinut« mogao biti izražen u nazivima za rakove zavinutog zatka. Na taj način
dolazimo do grč. izraza xapttr/j »Biegung« (što ide uz xapiTrrco »biegen«, »krümmen«,
Frisk, GEW 1, 774), ali i do axaußor »krumm«, <7xag.ß0o[Aai »sich krümmen«. Te
su osnove bile produktivne u južnotalijanskom grecitetu kao i na Balkanu. Da se u to
uvjerimo, dovoljno je usporediti nastavljače grč. xapr/) »Biegung« i axapißo? »ge­
krümmt« u Rohlfsovu Lexicon, pp. 206 i 459. Za naše je područje dovoljno uspo­
rediti južnotal. skamb'eddu »Art hölzernes Joch, an dem das geschlachtete Schwein
aufgehängt wird« (Lexicon, 459) i hrv. kamba (Mune) i istrorumunjski yamba
(Žejane) »drveni poluprsten u obliku slova U kojim se vol vezuje za jaram« ili fito-
nim kambata Ajuga reptans (B. Šulek, Imenik bilja, 137) koji se drugdje po našem
terenu naziva pomoću očitog \ crvčić, crvić ili skrčnik (Šulek 45, D . Simonović
BR 16). Osim svega toga, ako za tumačenje tal. scampo, kojemu se »riconosce com-
munemente l’origine veneta«, a taj rak »vive soltanto lungo le coste dalmate e nel
Quarnero«, pođemo od grč. xag.Tr/; x axaußo?, riješili smo i pitanje početnog s-,
0 kojem autori DEI ne govore ništa, dok ga Devoto u Avviamento jednostavno
tumači kao »s- intensivo«. Po našem mišljenju, postojanje ili uvođenje takvog s-
u naziv bilo je presudno, jer je zoonimu omogućilo da nađe mjesto u tal. sistemu
1 da se uklopi u brojnu paradigmu glagola scampar (v. Boerio 617) »pobjeći«, »dare
a gambe«, a taj semantizam vrlo dobro odgovara osnovnoj crti ponašanja manjih
rakova (38.2.2.). Za to je dovoljno navesti naziv scàmpolo (Livorno, Penso) ili,
još bolje, talijansko-hrvatski hibrid scampaisa ( = tal. scampa(r) + hrv. -ica) Car­
cinus moenas, koji za italofone ribare grada Krka bilježi Rosamani 1975, p. 155.
Mi smo taj naziv i sami utvrdili u gradu Krku kao škampajlca, ali o ideji »bježanja«
još bolje govori naziv za istog raka skampića, koji smo zabilježili u Fažani (u Puntu
na Krku biéâga, a u Privlači brzica itd., v. popis |143|). Najekspresivniji je svakako
naziv gammërë fuscëafuscë ( = »granchio fuggi-fuggi«), za Bari, Scorcia 1974, 39—
—40. Bilo kako bilo, prihvatili mi ili ne ovo tumačenje, očigledno je da se pomoću
grč. Ì7r7róxag,7To<; postanje tal. scampo ne može nikako riješiti.
37.4.1. Kao i kod svih pripadnika razreda Crustacea, i za Nephrops norvegicus
se ponegdje upotrebljava hiperonim rak. Basioli, SRJ 182, navodi očito knjiški
naziv kvarnerski rak.

48 G. Devoto, Avviamento alla etimologia italiana2, Firenze 1968, p. 375.

92
37.5. »Omnium cancrorum maximus49, moia appellatur, teste Aristotele. Can­
cri [ratai50, inquit Rondeletius, dicuntur ab Aristotele51, a Gaza Maiae fortasse
a magnitudine: nam [ioda quae amitam significat et nutricem aliquando etiam pro
grandiore natu sumebatur. Alii granceolas, cranceolas vocant«. Tako Aldrovandi
(De Moli. 177) opisuje našu rakovicu, koju su sistematičari nazvali Maja squinado52.
Rakovica je najveći od neizduženih rakova, ima je posvuda uz obalu, a meso
joj je jestivo, premda se posvuda jednako ne cijeni53. Sve te okolnosti odrazit će
se u nazivima. Rakovica je poznata i imenom se razlikuje na svim točkama naše
obale, ali zbog ekonomske nevažnosti nema nikakve tendencije prema nivelizaciji
ovog ili onog naziva. Tromo se i nespretno postrance kreće54, neugledna je i od­
bojna izgleda55, pa to povećava broj narodnih naziva sa stilističkim nabojem.
Naši nazivi za Maja squinado mogu se podijeliti u nekoliko skupina:
I rak i izvedenice iz tog lika
II posuđeni ven. naziv (granseola) i varijante
III ostale više-manje stilističke tvorbe.
U skupinama I i III, a rjeđe u skupini II, može se izvedbenim postupkom postići
razlikovanje ? od d koje je pertinentno po veličinu i kvalitetu, a razlika je na sa­
mom referentu lako uočljiva56. To međutim ne znači da nazivi m. roda uvijek
označavaju <J, a nazivi ž. roda 9 . I jedni i drugi mogu imati vrijednost neobilježe­
nog termina i označavati { $ + <?}. Kad u istom mjestu supostoje oba naziva,
najčešće je jedan muškog roda i označava đ, dok je drugi ženskog i označava 9 .
Dva naziva u opoziciji mogu se temeljiti na različitim osnovama (I/II/III) kao,
na primjer, u Drveniku pod Biokovom gdje se đ označava maskuliniziranom tuđi­
com grancikul, a 9 domaćom izvedenicom rakovica.
37.5.1. Kad bismo sudili po broju izvedenica od hiperonima rak ili po broju
mjesta gdje rak i izvedenice označavaju vrstu Maja squinado, moglo bi se zaključiti
da je za našu obalu ta vrsta rak par excellence. Opći naziv rak kao oznaka za Majidae
raširen je na gornjoj polovici Jadrana, ali areal tih naziva nije kompaktan već se

-Grösste Mittelmeerkrabbe«, FFA 321; usp. naš naziv veli rak.

■° Što Plinije latinizira u maeae (N H 9, 97).
51 Nema nikakve sumnje da je u z ia jedan od zzpzivo'. koje Aristotel (v. 37.1.2.) opisuje kao »ok-
rugliie- rakove -bez repa- (cf. i HA 4, 3, 2, i PA 4, 8). Suvremena zoologija svrstava Rakovice
među kratkotrbe rakove deseteronošce (Brachyura), a posebno porodicu Majidae u skupinu
(Oxyrhyncha) kratkotrbih rakova trokutasta oblika tijela (JPomEnc 6, 506).
52 Specifična oznaka squinado predstavlja i danas živi provansalski narodni naziv, koji potvrđuje
Rondelet 1558, a još 1533. nalazimo ga u jednoj ispravi iz Marseillea (FEW 17, 116). Wartburg
ga izvodi iz germ. *skina »schmales stück holz«, odakle je i franc, échine, tal. schiena i naša tuđica
skuta »leđa«, »regione dorsale del corpo«.
53 Dok kod nas nije osobito tražena, kod Mlečana se mnogo cijeni: »Comunissima e ricercata mol­
to«, E. Ninni 26; »Carni buone e ricercate«, P.-S. 299; »Higjily regarded at thè northern end
of thè Adriatic, where grancevola alla veneziana is a well-known dish«, Davidson 204.
54, »Animaux paresseux et lourdauds«, Luther-Fiedler 183. Zbog te tromosti dobila je rakovica u
južnotal. imena sónnu, pappasuennu »dormiglione«, »specie di granchio« (Rohlfs VDS 663 i
451). Identifikaciju za tarentinsko suenne »grancevola« daje Taranto, 48.
5 5 »Ces Crustacés sont aussi vilains d’aspect que maladroits et inoffensifs«, Boudarel 273.
56 »Die <? durch konkaves Abdomen kenntlich«, FFA 321. Osim toga, »u mužjaka su noge sa šti-
paljkama (prvi par) jače i duže od drugog para nogu, dok je kod ženki ta razlika mnogo slabije
izražena. Samar dosegne u mužjaka dužinu od 20 cm i širinu do 16 cm, a prvi par grudnih
nogu može biti dugačak do 36 cm.« PomEnc 6, 506—7.

93
miješa s arealom posuđenice grancigula i var., jer se ovaj potonji sreće na velikom
broju mjesta po čitavoj obali. Premda su rjeđe zastupljene, i baba i izvedenice
pokazuju po prilici jednaku raspodjelu.
Maja squinado se naziva rak na dvadesetak mjesta sjevernog Jadrana i taj naziv
najčešće označava vrstu bez obzira na spol. Otprilike je jednako raširen i izvedeni
naziv rakovica s istom neodređenom vrijednošću. Premda nije ni izdaleka najproši-
reniji naziv za vrstu Maja squinado, ipak je, čini se, na najboljem putu da postane
službeni termin za ribarsku praksu5758i zoologijsku literaturu. Usamljena je izve­
denica rakovica, koja također označava oba spola. Naprotiv, rakovnicass označava
? (u opreci prema rak <?) na Olibu. Ista se opozicija izražava u Valunu s parom
racica ~ rak. Izvedeni lik raćnjak, što ga bilježi G. L. Faber, označava samo <J.
37.5.1.1. Ukoliko je naziv binom, a to kod imena za Majidae nije čest slučaj,
opozicija spola se lako postiže:
9_______________________ đ ___________________________
rak babica ~ rak nogalj59 (R ava)
rak babica ~ tovar (Ž m an )
rak babica — häük (Kukljica)
dok u Staroj Baški dvočlani naziv veli rak označava 9 i <?.
37.5.2. Romanski tip naziva za Maja squinado poznat je, kao što smo već istakli,
na cijelom Jadranu. Među njegovim varijantama najčešća je grancigula jer je po­
tvrđena na dva puta većem broju mjesta nego sve ostale njezine varijante zajedno.
Kao što smo mogli i očekivati, taj će četverosložni lik tuđeg postanja, koji se osjeća
kao složenica, proizvesti vrlo velik broj varijanti i na nekoliko će se mjesta križati
s nazivima za raka Eriphia spinifrons, koji se na sjevernom Jadranu zove grancipor.
U tom zamršenom spletu varijanti teško je za svaki lik nedvojbeno odrediti da li
potječe iz venecijanskog ili možda predstavlja neki na našoj obali prihvaćeni stariji
naziv koji bi naknadno bio kontaminiran najproširenijim ven. izrazom granze(v)ola.
Ovo posljednje je ipak manje vjerojatno, jer sve varijante pokazuju sonorizirano
granici)- u osnovi, a nigdje nije došlo do apokopiranja posttoničkog -cui- u dočet-
nom morfemu. Zbog toga ćemo zaključiti da su naši oblici nastali preuzimanjem
mlet. tipa grance(v)ola i njegovim naknadnim prilagodbama u lokalnim okolnosti­
ma. N e možemo znati da li se takvo gledanje podudara sa Skokom, koji o ovom
nazivu raspravlja u članku kankar (2, 34)6°. Naime, iz likova i fili jaci ja navedenih
pod tom natuknicom nikako se ne da zaključiti da li on misli na naš (dalm.) lati­
nizant ili na mlet. posredstvo: »Ovamo ide i lat. deminutiv na -iculus cancriculus >
grancigula, grànceola = granc'èvula, grandula < mlet. grance(v)ola« (?)
37.5.2.1. U pitanju etimologije za granze{v)ola ne vlada jednodušnost. Meyer-
Lübke, REW 1576, izvodi ven. granceola iz cancrïcülus61 »kleiner Krebs«, a s tim

57 Usp. B. Finka, M R 24, 1972, 20; Z. Števčić 1978, 582, predlaže Rakovice za Majidae, a rakovica
za Maja squinado.
58 B. Finka (/. c.) donosi rakomnica za otok Krk.
59 Prema B. Jurišiću, Rječmk govora otoka Vrgade, p. 177, ne može se zaključiti da li rak nog°alj
označava poseban spol raka.
60 U istom se članku navodi i kandć »vrsta raka«, no taj naziv nema veze sa cancer jer predstavlja
izvedenicu od canna (y. D EI 723). Osim toga, upućivanje na REW 1754 nema opravdanja,
pa će biti da je to omaška. Valja uputiti na REW 1574 i 1576.
61 Bez zvjezdice (?).

94
se slaže i DEI 1858 (» < lat. *cancrïcülus, dimin. di canceni), ističući da je istog
postanja i španj. cangrejo »rak«62. Corominas (DCELC 1, 634) odbija *cancrîcülus,
jer bi, kako kaže, valjalo očekivati ili *cancerculus ili postojeće cancellus, dok za
ven. grancèola smatra da »no es seguro que su terminación -eola represente -icula,
pero aunque lo fuese, claro està que no podria considerarne de un *camriculus,
pues se trata de un mero derivado del venec. gram o ( = it. grando, analògico de
granei, plural de graneo < cancrum)«. N i Angelico Prati (VEI 514 i Etim. venete
78) ne prihvaća mišljenje izraženo u REW i DEI, i u granzeola vidi gram o »gran­
chio«6364 + zéola »cipolla«, kao što u gramipòro64 vidi miješanje s ven. pòro »pori­
luk«. No, Prati je jedini, koji vodi računa o dimenzijama referenta, pa zato zaklju­
čuje: »Difficile che grancèola sia cancrtcülus »granchietto« (...) pure perchè la gran-
ceola è tra i granchi più grandi«65.
Po našem mišljenju, u tome jest i problem i njegovo rješenje. Ven. je grancèola
(Boerio 314), granseola (E. Ninni 26) nastalo iz potrebe da se označi $ u opoziciji
prema gramo, gransòn (E. Ninni 26: »Per attrarre maggiormente l’attenzione dei
compratori, i venditori di granseola gridano per le strade : Che bele bestiel ; i maschi
si vendono a parte e chiamansi gransònui) koji označava đ jednako kao i naši ( < ven.)
granao, gramo. Dodavanjem različitih formanata za ženski rod, koje referent zbog
svoje različitosti zahtijeva, uvijek se čuvala osnova riječi koja je adjektivalno funk­
cionirala kao gran »velik«, a samo to potpuno odgovara toj vrsti velikog raka i perti-
nentno ga označava. U gram o i gramo ne shvaća se gran- kao »velik«, jer -zo i -so
nisu leksemi. Da je to tako, najbolje se vidi iz vrijednosti koju gram o i gramo imaju
u ven. govorima. Rosamani 1975, p. 83 daje ove vrijednosti za ta dva zoonima:
»granchio di mare comune«, Carcinus moenas i »granzo piatto«, Penaeus caramote,
a to su m a li rakovi, kao što se vidi iz tal. i hrv. narodnih sinonima koje navodi
isti Rosamani: masaneta, masineta, ràziza, scampaisa..., sve odreda račići i to brzi,
plašljivi račići. Tek sa znatnijim proširenjem koje se može osjećati kao riječ na
koju se gran odnosi, pa bila ona ovog ili onog semantizma ili ga čak i nemala, gran
dobija svoju vrijednost »velik«, a samo ona odgovara velikom raku Maja squinado.
Sve ostalo stvar je morfosemantičke dinamike. U tal. to može biti »luk«, »kapula«
(’cevola) ili »poriluk« (por(r)o), kako to navodi Prati, ili čak »cipal« kao u kalabr.
gramefalu (Rohlfs, Diz3Cal 2, 45166 i P. A. Faré, Postille al REW , p. 86)67.
Kod nas je tuđica preuzeta i u njoj je samo gran- ostalo gotovo uvijek nepromi­
jenjeno, jer je najčešće shvaćeno kao izraz za »velik«, dok se drugi dio riječi mijenjao
bez ikakvih zakonitosti kao što se mijenja i prilagođuje domaćem sistemu svaka
neprozirna trosložna riječ. Na nekim je mjestima ven. oblik sačuvan u cijelosti
(grameola68, grancevola), drugdje je došlo, jednako kao i u tal. dijalektima, do

6 2 M. Cortelazzo, koji je etimološki obradio najviše natuknica u novom izdanju Zingarellijeva rječ­
nika (1970), ne prihvaća stav DEI već oprezno naznačuje »etimologia discussa« i uz upitnik do­
pušta mogućnost da je u drugom dijelu naziva ven. séola »kapula«, »luk« (p. 770). Usp. sada op­
širnije u Cortelazzo-Zolli, 2, 515.
63 No, u Etim. venete 70, ističe: »ma non è chiaro in quale modo si sia formato granzo«.
64 Usp. naše grancipdr i var., za Eriphia sp.; v. 38.4.2.1.
6 5 A. Prati je o grancevola pisao i u »Vicende di parole V ili, Nomi di animali«, in Studi mediolatini
e volgari, 2, 1954, 199—238, (usp. Storia di parole italiane, Milano, 1960, p. 126).
66 Rohlfs daje samo neodređeno značenje »specie di aragosta«, ali to je dovoljno, samo kad znamo
da nije riječ o ciplu već o raku.
67 Usp. gréngéfele »grancevola« u Molfetti, R. Scardigno, Nuovo lessico molfettese-italiano, 252.
68 Taj oblik bilježi i ARj 3, 386 uz varijantu grancipula.

95
paretimološkog naslanjanja na cipol, cevul, ćifel (Mugil, v. 15.2. i d.): grandpula,
grancifula... No, pri tome ne smijemo zaboraviti ni na djelovanje drugog paradig­
matski povezanog naziva za raka Eriphia: grančipol, grancipor, grancipö. Ostale
su varijante grancigula, grancikula, grancegola, granciola69*71. Gran- više ne nalazimo
u likovima gracijula, francigula10 i rancegula11, ali nema nikakve sumnje da su ti
oblici sekundarni prema gran-cigula i dr. i da svoje opravdanje imaju u postojanju
oblika gracija, francav, rancav. Grancikul i grancipul su također sekundarne tvorbe,
koje supostoje s grancikula i grandpula, a prešla su u m. rod zbog nužnosti da
se stvori naziv s posebnom funkcijom označavanja đ.
37.5.3. Među nazivima koji su nastali na našoj obali i to najvećim dijelom iz
domaćih osnova, ističe se po znatnijoj proširenosti areala zoonim baba. U tom
nazivu valja vidjeti metaforu na »baba«72 = »nonna« i na »stara, ružna žena«7374.
Taj tip metafore nije ograničen na našu obalu, jer je ružni izgled tog raka izazvao
jednaku konceptualizaciju u abruc. vicchjë, vïècchjë (Giammarco, 625), dok je
srodstveni stupanj izražen u novogrč. gdje se M. squinado naziva •/.apoupop.avz
(Proia 1212; PMCM 524), tj. = »račja mati« (usp. naše ihtionime: vrag -> vražja
mati i ugor ugorova mati, ugoramami itd.).
Uz baba postoji i deminutivna tvorba babica. Tu se usprkos deminutivnom
liku značenje »baka«, »nonna« ne gubi, dok vrijednost »stara, ružna žena« nestaje.
Po formalnoj paradigmi od baba prelazi se na babura'14', koje također ima deprecija-
tivnu vrijednost. Iz istog razloga nastaje i naziv rošpa (v. niže 37.5.3.4.).
37.5.3.1. Da bi se postigla opreka 9 ~ đ , uz baba se stvara opozitni termin
did, dida »nonno«75.
37.5.3.2. Poseban problem predstavljaju nazivi bogdan i, u mjestima sa -gd-
> -jd-, bojdan. Danas se ti nazivi osjećaju kao antroponimi, jer Bogdan i jest izra­
ziti kršćanski teoforički antroponim. Da li su do designacije s pomoću antroponima
doveli razlozi formalne sličnosti s nekim danas nestalim nazivom za raka ili je u
prenošenju imena presudnu ulogu odigrala lokalna situacija ili anegdo ika u mjestu
koje je zatim postalo iradijacijskom točkom za taj naziv, ne znamo. Povezana je s
bogdan i varijanta bograd, ali nju još manje možemo prozrijeti76.
37.5.3.3. Prema tijelu nesrazmjerno duge noge77 izazvale su dva naziva: me­
taforu prema »pauk« : pauk (i haukT) i izvedenicu od noga : nogalj i rak nogalj. Prva
je općenita u zapadnoevropskim popisima: fr. araignée de mer, engl, spider crab.

69 Grànzìola bilježi i Rosamani 1975, 83 za Dubrovnik.

10 Pranzevola donosi za T rst G. Penso.
71 Rancicula je potvrđeno za salent, dijalekte (Rohlfs, VDS 530). G. Alessio citira taj oblik (Le­
xicon etymologicum, 70) u potvrdu etimologije < *cancriculus, ali to ne mora biti presudno jer
se nazivi za rakovicu paretimološki mijenjaju u pravcima koje najmanje očekujemo, pa tako u
sicil. nalazimo čak arancia (BALM 16—17, 109); za <5 rancio fellone (Napulj, Penso).
72 B. Finka (M R 24, 20) ističe da sam taj naziv »doveo u vezu s lat. baba »slina«, »ljepljiva tekućina«.
Čini se da autor nije razumio moj tekst (Vinja 1970—71, p. 94), jer sam tamo posebno izdvojio
nazive za Maja squinado i ukazao na opoziciju baba ~ did.
73 Za baba, etim. v. Skok 1, 82.
74 Za babura Oniscus asellus, v. Skok 1, 82; v. ovdje 36.5.6. i 41.3.1.
7 5 Za dida, did, etim. v. Skok 1, 411—2.
76 Usp. Vinja 1978 (1) 11.
77 »Pinces très minces, pattes marcheuses longues«, Luther-Fiedler, 183.

96
njem. Seespinne78 a nalazimo je i u tur. deniz örümcegi, örümcek (M. Nicolas 40).
Drugi je naziv, koliko mi znamo, samo naš.

37.5.3.4. Zoolozi odreda ističu sposobnost rakovice da se »kamuflira« i da na

leđa navuče travu, alge, školjke i druge stvari, kako bi se što bolje prilagodila okolini
i postala što manje zamjetljivom: »On les trouve dans les anfractuosités des rochers,
cachés dans les algues. D e plus ils ont la faculté de couper des fragments d’algues
qu’ils déposent et fixent sur leur carapace, si bien qu’il est impossible de le découv­
rir sans une recherche minutieuse«, Boudarel 2737879. Sličnu sposobnost kamufli-
ranja ili zakopavanja u pijesak imaju i dvije ribe o kojima smo već govorili : grdo­
bina (Lophius piscatorius) i bežmek (Uranoscopus scaber). O njihovim smo ime­
nima raspravljali u poglavlju posvećenom »ružnim« ribama. O »ružnoći« rakovice
govori i denominacija pomoću metafore »baba, stara i ružna žena«. Iz analize naziva
proističe da rak Maja squinado i dvije ribe, Lophius i Uranoscopus, dijele dva
zajednička sema: »ružnoću« i »sposobnost kamufliranja«8081. Ako je to točno, možemo
očekivati i zajedničke crte u denominacijskom postupku, jer znamo da u velikom
broju slučajeva zajednički semovi dovode do jednakih ili sličnih konceptualizacija
naziva. Takvo zaključivanje omogućilo nam je da objasnimo neka imena za rako­
vicu. Naime, usporedba naziva za spomenute dvije ribe s jedne i naziva za rakovicu
s druge strane pokazala nam je da su zajednički semovi dovodili do sličnih ili barem
jednako konceptualiziranih naziva. Pogledajmo nekoliko usporednih primjera:
tovar81 = Maja sq. đ tovar = Uranoscopus (6.2.4.2.)
tovarčić
pauk = Maja sq. (37.5.3.3.) pauk = Uranoscopus (6.2.4.)
pavok
rošpa = Maja sq. rospo = Lophius (6.1.4.1.)
rošpa
Kad smo među nazivima za rakovice došli do niza čavok, čavočina, cavdk i cavoh
nismo znali kako interpretirati te izraze, jer ih niti jedan rječnik ne bilježi, a sami
im nismo nazirali značenja. Tek usporedba s nazivima za vrstu Uranoscopus uka­
zala nam je na rješenje:
čavok
Čavočina čavka
Maja sq. Uranoscopus (6.2.2.8.)
cavok ćafka
cavoh
Da bi se postigao izraz muškog roda, čavka se u uvjetima lokalnih govora podešava
tom rodu i to samo za ovu svrhu, jer muški rod kod omitonima nije potreban.
Drugim riječima, postupa se onako kao kad se od znatno češćeg grandkula ili gran-
cipula u istu svrhu ad hoc stvara oznaka u muškom rodu grancikul i grancipul.

78 N a Malti je za naziv poslužila slika »škorpija« (ghaguéa < ar.). Aquilina 758.
79 »Le dos et les pattes portent de courtes soies crochues, auxquelles l’Araignée de mer fixe des
algues et de petites souches de Polypes jusqu’à devenir presque invisible vue d’en haut«. L u­
ther-Fiedler, 183.
80 Za sposobnost grdobine da se zabije u pijesak, tako da joj šipčice na glavi naliče na travu, v.
6.1.5. i dalje.
81 Očigledno je da tovar odgovara za označavanje <?. Takva konceptualizacija nije usamljena,
jer se Maja squinado u port, naziva burro ( = »magarac«), J. M. O. de Castro 19.

7 V. V IN JA E T IM O L O G IJA II. 97
37.5.3.5. Izraz za sadržaj »muški« nalazimo u mašćarolin, što je oznaka za manje
primjerke M. squinado <?. U tom susačkom nazivu vidimo paretimološku prila­
godbu na maU ( < ven. maschio [maščo] < lat. masculus) izazvanu rovinjskim obli­
kom mus’ciarol »granZevola«, Rosamani 1975, p. 109. G. Penso za Rovinj bilježi,
musciarola ( 9 ) i musciarol ( <?).
37.5.3.6. B. Finka (MR 24, 1972, 20) navodi za Bol na Braču bez objašnjenja
naziv blazinja. Ako nije deformacija ili paretimološka prilagodba nekog drugog
naziva, može se pomišljati na usporedbu sa blazina, blazinja »uzglavlje«, »jastuk«
(oba oblika donosi ARj 1, 427)82. Vrlo široki samar kod rakovice, koji je izazvao
prov. (i sada sistematsku) denominaciju esquinado (v. gore bilj. 52), tj. raka koji je
»sav u leđima«, jer mu se samo leđa vide, mogao je antifrastički biti uspoređen sa
»uzglavljem«, »blazinom«. I u drugim popisima taj veliki samar izaziva neočekivane
usporedbe. Tako E, Rolland 3, 227 (v. i 12, 96) donosi iz Descrizione di Genova e
del Genovesato (Genova, 1846) naziv f aulo spègio83, što potvrđuje i Gesner (No-
mencl. 205) uz ovako tumačenje: »Veneti ac Genuenses a speculis in majarum
corticibus eleganter inclusis specchio (vocant)«. Zanimljivo je da se slika »ogledalo«
sreće i u turskom : A. Davidson 204 navodi da se u tom jeziku rakovica zove ayna
( = »zrcalo«). U južnotal. dijalektima nalazimo čak i sliku »džep«, opet zbog poseb­
nog oblika širokog samara: scarcèdda (Rohlfs VDS 595).
37.5.3.7. I, na kraju, preostaju četiri naziva za Maja squinado koje nismo kadri
objasniti: hauk8485, ćimun, dezüja85 i grapalo.

82 Etim. v. Skok 1, 171.

83 P.-S. 299 donose samo faolo, faulo.
84 Nismo sigurni da li između pauk i hauk osim formalne paradigmatske postoji i semantička veza.
85 Čakavskom dezüja odgovara u drugim mjestima de&ula i to kao ime za manjeg raka (Carcinus
moenas), v. 38.7.2.2.

98
 38. MANJI RAKOVI

38. Kad smo pregledali nazive za četiri po dimenzijama znatnija i traženija

raka (37.), preostaje nam veći i teži posao : opisati denominacijske postupke i pro­
tumačiti nazive za svu onu množinu manjih rakova za koje u govoru priobalnog
stanovništva postoje izvorno narodni nazivi. Naravno, i ovdje narod razlikuje
mnogo manje vrsta i svojti nego što ih razlikuju specijalisti-karcionolozi, a još ma­
nje »može razlikovati vrste koje još ni u sistematici nisu raščišćene« (Z. Števčić,
1978, 578). Kao i u drugim slučajevima, naše će identifikacije, usprkos suradnji
biologa kod samog anketiranja, biti ipak samo približne, jer se na temelju slikovnog
materijala ne može pretendirati na strogost, a ni sami se ispitanici, pa ni čitava
mjesta, ne slažu uvijek s denominaci jama i njihovim vrijednostima iz susjednih
sela, a kamoli s onima iz njima udaljenih mjesta ili otoka. Kao što smo već istakli,
nazivi koje donosimo p o s to je u narodu premda se ni kod toga ne može svaki put
sa sigurnošću tvrditi da li je neki naziv u općoj upotrebi u tom mjestu ili je pak
reminiscencija našeg ispitanika koji zna za nazive iz drugih mjesta, a za svoje mjesto
taj naziv ne zna ili on uopće ne postoji. Kod manjih vrsta rakova to je relativno
čest slučaj jer su nazivi za te manje vrste uglavnom imena izraženog stilističkog na­
boja, fonoekspresivne tvorbe osuđene na »kratak vijek trajanja«, koje referent upravo
izaziva svojom majušnošću, hitrim bježanjem, neočekivanim pojavljivanjem i dru­
gim osobinama i karakterističnim crtama ponašanja, a sve to stimulira maštu na­
rodnog denominatora. Mali su rakovi neprestano prisutne životinjice bez ikakve
ekonomske vrijednosti, a ta dva faktora uvjetuju velik broj naziva i izostanak takvog
imena koje bi moglo nivelizirati oznaku. To se najbolje vidi iz usitnjenosti areala
koje ti nazivi pokrivaju i iz bogatstva varijantskih paradigmi.
No, za te sitnije vrste rakova u boljem smo položaju nego kad je riječ o nazi­
vima drugih manjih i ekonomski nevažnih vrsta (Gastropoda ili Pelecypoda, na
primjer), jer za deseteronožne rakove1 raspolažemo raspravom o narodnim nazivima
iz pera specijaliste-karcinologa, a to vrlo dobro upotpunjuje naš rad na istom prob­
lemu. Mislimo na vrijedan i nadasve dobro došao prilog Z. Števčića »Narodni
nazivi deseteronožnih rakova« {Porti. Zbornik 16, 1978, 569— 584), koji nam iz posve
drugog ugla, tj. iz nastojanja zoologa da udovolji potrebama zoologijske prakse,
osvjetljava pitanje »narodnih naziva«. Dok za nas u prvom redu postoji naziv za­
bilježen na izvoru, dotle za biologa postoje u prvom redu referenti uz koje valja
povezati te nazive, kako bi se i u stručnoj literaturi pomoću narodnog naziva po­
stiglo jednoznačno označavanje s istim onim učinkom koji postiže znanstveni zo­
ološki naziv. Drugim riječima, Števčić među p o s to je ć im i nesumnjivo utvrđenim
narodnim nazivima o d a b ire one koji najbolje odgovaraju stvarnom stanju i pre­
poručuje ih »svima onima koji će se koristiti narodnim nazivima deseteronožaca za

1 Uz izuzetak jednog ustonošca (Squilla mantis), narod po nazivu razlikuje sam o deseteronožne
rakove (Decapoda). Za Anisopođa, Isopoda i dr. ne postoje narodni nazivu.

99
znanstvene i stručne publikacije«. U njegovu postupku prednost ima narodno ime,
a »tamo gdje je zabilježen samo naziv u literaturi i nema kasnije potvrde u narodu,
zadržat će se ako je smislen«2. Naravno, zbog razlike između narodnog gledanja,
tj. davanja imenâ, i stvarnih potreba za jednoznačnim nazivima, tamo gdje narod
nije dao ime, zoolog će često morati posegnuti za tzv. kalkovima, ad hoc stvorenim
višečlanim terminima, jer narodnih naziva, čak i za dobro razlikovane deseteronožne
rakove, ima mnogo manje nego što ih zoloog treba.
Da bismo se mogli koliko toliko orijentirati u sistematskoj klasifikaciji manjih
rakova i snaći se u meandrima koje tvore više od tri stotine zabilježenih narodnih
naziva, donosimo Števčićev sustav deseteronožnih rakova u koji je unio prijedlog
naših naziva, koji bi morali biti strogi i jednoznačni termini i ekvivalenti sistemat­
skim nazivima.

PLIVAČI (NATANTIA)

Mekušice (Penaeidaea)

Mekušice (Penaeidae) (Obična) mekušica (Penaeus kerathurus)

Crvena mekušica (Aristaeomorpha foliacea)

Kozice (Caridea)

Pucavd (Alpheidae) Pucavac (Alpheus)

Male kozice (Palaemonidae) Mala kozica (Palaemon)

Spužvar pucavac (Typton spongicola)

Pjeskorovke (Crangonidae) Pjeskorovka (Crangon crangon)

PUZAČI (REPTANTIA)

Dugorepci (Macrura)

Zezavci (Scyllaridae) Zezavac (Scyllarus arctus)

Kuka (Scyllarus latus)

Jastozi (Palinuridae) Jastog (Palinurus elephas) = Pv

2 Kombinacijom doslovnih prijevoda znanstvenih termina i narodnih naziva, Števčić rješava

pitanje naziva viših sistematskih jedinica i to najčešće tako da upotrebljava nazive nižih svojti
(taxa) koje stavlja u plural i proširuje na čitavu skupinu (Zezavci = Scyllaridae). Za deseto-
ronošce plivače v. i O. Karlovac »Prilog poznavanju faune desetonožaca u priobalnim vodama
srednjeg Jadrana«, in PomZb 7, 1969, 967—974 i 8, 1970, 833—899.

100
Škampi (Nephropsidae) Škamp (Nephrops norvegicus)
Hlap (Homarus gammarus)

Noćna krugala (Laomedidae) Noćno krugalo (Jaxea nocturna)

Karlići (Upogebiidae) Karlić (Upogebia)

Mede (Callianassidae) Medo (Callianassa)

Srednjorepci (Anomura)

Raci samci (Diogenidae) Okati rak samac (Paguristes oculatus)

Kućar (Clibanarius erythropus)

Iskre (Paguridae) Iskra (Pagurus)

Strigliaci (Galatheidae) Divlji strigljač (Galathea squamifera)

(Veliki) strigljač (Galathea strigosa)
Hlapić (Galathea intermedia)
Hrapavi hlapić (Munida rugosa)

Kratkorepci (Brachyura)

Kosmači (Dromiidae) Kosmač (Dromia personata)

Crvenopjegave rakovice (Calappidae) Crvenopjegava rakovica (Calappa granulata)

Rakovice (Majidae) Rakovica (Maja squinado)

Babica (Maja verrucosa)
Kosteljašica (Pisa)
Morski pauk (Inachus)

Žestila (Parthenopidae) Šestilo (Parthenope angulifrons)

Veslači (Portunidae) Vodar (Carcinus mediterraneus)

Veslač (Macropipus depurator)
Zdravamarija (Macropipus corrugatus)

Magaretari (Xanthidae) Magaretar (Xantho poressa)

Grmalj (Eriphia verrucosa)
Runjevac (Pilumnus spinifer)

101
 Čuvarkuće (Pinnotheridae) Čuvarkuća (Pinnotheres)

Suše (Grapsidae) Suša (Pachygrapsus marmoratus)3

Čitajući ovaj prijedlog kao i popise naziva za Decapoda koje je Števčić savjesno
pokupio u nama poznatoj i dostupnoj literaturi, možemo samo potvrditi ono što
smo rekli na početku ovog poglavlja: nazivi za manje rakove kratka su vijeka jer
su ispunjeni znatnim stilističkim nabojem. To ima za posljedicu da se nazivi mije­
njaju, troše, varijante se dalje modificiraju34, u izrazima se traže nove, premda naj­
češće samo formalne i arbitrarne »motivacije«, vrijednost imena prenosi se na druge
vrste, tako da velik broj naziva, koji su za naš jezik potvrđeni od Brünnicha do
naših dana, mi na terenu jednostavno nismo našli. Premda to ne znači da su zabo­
ravljeni, ipak se može tvrditi da dobar dio tih naziva, baš zato što za njih ne postoji
kočnica prakse ni zakon tržišta, »živi« intenzivnije i zato brže nestaje nego nazivi
koji označavaju važnije i veće vrste. Za nevrijedne i male referente — nestalna imena.
T o bi mogao biti opći zaključak koji nam nameće prvi grubi pokušaj sintetiziranja
nazivlja za ove male rakove. Pred nama je korpus od preko 250 narodnih naziva
za manje rakove5 koje smo sami zabilježili i dvadesetak naziva što ih nalazimo
samo u literaturi6. Kako pristupiti toj bogatoj nomenklaturi? Pred nama su dva
puta: (a) obraditi vrstu po vrstu ili (b) pokazati što je u izra z im a za sve rakove
jednako po sa d r ž a ju i što tvori jedinstvo te zatvorene klase.
Naravno, biolozi bi uvijek bili za prvi put (a), jer im je nepojmljivo da se, na
primjer, stomatopod Squilla mantis obrađuje zajedno s deseteronošcima. N o, za
narod je Squilla mantis samo rak, eventualno bili rak, i za njega on stvara nazive
kao i za ostale rakove jer onu znatnu biološku razliku ne vidi, a kad je ne vidi, to
znači da joj neće biti ni traga u nazivima. Da se u to uvjerimo, dovoljno je uspo­
rediti naš popis 1145| s popisima za Decapoda i vidjet ćemo da se imena za tog raka
po denominacijskom postupku nimalo ne razlikuju od imena za ostale rakove.
Dapače, između petnaestak tipova naziva, više od polovice bit će zajednički tom
raku i drugim rakovima. Kad tome dodamo da su karcinonimi uglavnom nestalni
i da su najčešće stilističke tvorbe, pa da stoga ni naše identifikacije ne mogu biti

3 »Broj od četrdeset zabilježenih narodnih naziva za približno 200 vrsta desetoronožaca koji žive
u Jadranu čini se na prvi pogled preskroman. Međutim, taj broj je sasvim razumljiv ako se
uzme u obzir činjenica da najveći dio vrsta mogu razlikovati samo specijalisti-karcionolozi.
Ne smijemo zaboraviti da je velik broj vrsta teško dostupan, a to se odnosi u prvom redu na
dubinske svojte, zatim na one koji žive u rupama, ukopane u podlozi, u pećinama, medu al­
gama, itd. Budući da ih narod nije susretao, nije im ni mogao dati svoj naziv. Narod je mogao
stvarati nazive samo za one svojte s kojima se susretao. T o se odnosi u prvom redu na one
rakove kojima se hranio, zatim na one koji su mu dolazili u mrežu ili vršu, ili pak žive u plit­
koj vodi, odnosno u zoni plime i oseke, pa su zato zamjetljivi svim stanovnicima obalnog po­
jasa...«, Števčić, 1978, 582.
4 Faber 1883. i Brusina 1907. donose pisdoklep za Palinurus i taj bi se naziv po elementu -klep
uklapao u naše tumačenje oblika Map pomoću sema »klapanje», v. 37.3.2. i škripavac, 37.3.2.1.
Za naših obilazaka našli smo, međutim, pizduhjep, sa isto tako jakim afektivnim nabojem,
ali s izmijenjenom drugom sastavnicom (klepfhjep), i to za nacrtom sličnog ali mnogo manjeg
raka Scyllarus arctus.
5 Pedesetak naziva za rake samce (Diogenidae) obradit ćemo u posebnom poglavlju (39.).
6 Naravno, nećemo voditi računa o skovanima i izrazito knjiškim nazivima koje su izazvale
potrebe znanstvene taksonomije (pjeskorovka, hlapić hrapavi (prema rugosa u Munida rugosa),
rakovica lopatašica. No, strogih kriterija za razdvajanje narodnih naziva od knjiških tvorevina
zoologa ne može ni biti, i tu ćemo se morati pouzdati u svoj sud.

102
naročito stroge, lako ćemo uvidjeti prednost drugog postupka (b). Zbog toga ćemo
klasu naziva za manje rakove, u kojoj je stopostotno siguran samo hiperonim rak
sa sadržajem »rak«, obraditi zajedno prema semantizmima koje U nazivima možemo
razaznati, tj. analizirat ćemo sadržaj imena i pokušati pokazati koji su ih motivi
izazvali.
Već i letimičan pregled naziva za te životinjice pokazat će nam da su to naj­
češće imena koja kroz afektivne i fonoekspresivne tvorbe izražavaju semove »malen«,
»hitar«, »tresti repom« i si. Nazivi nastali izražavanjem tih osobina predstavljaju
gotovo polovicu svih naših karcinonima. Dolaze zatim nazivi u kojima se ime za
raka konceptualizira kroz semove njegove morfologije, ponašanja, staništa, boje i
drugih zamjetljivih osobina. Već na tom stadiju može se zaključiti da će se prvi
nazivi odnositi uglavnom uvijek na sve Plivače (Natantia), a od Puzača (Reptantia)
samo na dugorepe rakove (Macrura)7. U drugu, nešto manje brojnu skupinu
pripadat će nazivi za ostale manje rakove. Nadalje, imena za Crustacea predstavljat
će u više slučajeva sam hiperonim rak i izvedenice od tog lika ili od tuđih izraza saj
sadržajem »rak«. Često se rakovi nazivaju prenošenjem drugih zoonima (terrestria,
-> marinai) ili pak preuzimanjem ili prilagodbom naziva koji vrijede za veće ra-|
kove. Ponegdje su preuzeti i strani termini, dok je iz oznaka za boju nastao rela­
tivno malen broj naziva.
Na temelju tih općih karakteristika podijelili smo nazive za manje rakove na
sedam semantičkih i denominacijskih skupina:
1. afektivni i afektivizirani nazivi i fonoekspresivne tvorbe ........... 38.1.
2. nazivi koji u izrazu sadrže semove »skakati«, »bježati«, »tresti
(repom)«, »plašljiv« .................. 38.2.
3. nazivi koji izražavaju druge crte ponašanja, morfologije, boje,
stan ište............................................................................................................. 38.3.
4. nazivi izvedeni od izraza rak ili od stranog leksema sa sadržajem
»rak« ......................................................................;........................................... 38.4.
5. nazivi nastali iz drugih zoonima ................... 38.5.
6. modificirani nazivi većih vrsta rakova ............................... ...38.6.
U odjeljku 38.7. nabrojit ćemo nazive nejasna postanja ili neprozirnog semantiz-
ma. Naravno, granice između skupina nisu nepropusne i neki će nazivi po svom
sadržaju moći pripadati u dvije ili čak u više skupina: bili rak, na primjer, pripada
u skupine 3. i 4., a mađca u 1. i 5.
38.1. Najhomogeniju kontinuiranu paradigmu među karcinonimima predstav­
ljaju nazivi za kozice. Čitava naša obala pozna to ime i ono bi moglo poslužiti kao
nadređeni naziv za sve male Plivače (Decapoda natantia)8. U velikom broju mjesta
pored kozica (s tom vrijednošću) postoji i lokalni naziv još jačeg stilističkog naboja.j
Potvrde ovog posljednjeg tvore paradigmatski niz koji je moguće pratiti i tako od
kozica doći čak do gambor. Likovi te neobično bogate paradigme pokazuju križanje
s drugim leksemima kao što su dlaka, brk, kosa, rog ili drugim karcinonimima kao
baba ili tuđicom gambor. Sve te lekseme, koje možemo nazvati kontaminatorima
temeljnog naziva za Penaeidae i Crangonidae, opravdava priroda samog referenta.
Pođimo od temeljnog lika koza odnosno kozica. Već je Konrad Gesner (No-
menci. 129), poznavajući osnovnu crtu ponašanja tog raka, njegova francuske na-

7 Te dvije skupine možemo prema Riedlu i Gamulinu (FFA 301 i d.) nazvati Macrura natantia
i Macrura reptantia.
8 Za Mekušice (Penaeidea) i Kozice (Caridea) iz Števčićeva prijedloga; usp. kozice, PomEnc
4, 512.

103
žive crevette, chevrette i bouquet ( = »kozica i kozlić«) protumačio »a saltatione«, tj.
jer skaču9. Isto je i kod nas i na istočnom kraju Mediterana u turskom gdje se
Palaemon naziva teke ( = »kozlić«), PMCM 504. Što se tiče kontaminatora osnovnog
lika, i oni su opravdani i prisutni u više jezika. Dugi i fini pipci u ovih rakova (an­
tene) zovu se kod nas brk, brci1°, na Malti \ mustačči (Aquilina 767), u abruc.
bbaffè (Giammarco 595). Oni su toliko tanki, da se sinonimijskim širenjem mogu
nazvati i kosa ili dlaka1 *, a kako se nalaze na glavi, mogu se usporediti i s rogom,
pa se na Malti nazivaju qrun ( < ar. qurùn »rog«)12. Naši će ljudi u traženju što
ekspresivnijeg izraza proširivati osnovni leksem koz- sa svim tim izrazima:

gambar/gambor/gambur itd.

kojkoza
gambarč(l)
kokozica- — kokot krkoza
bangarSla kvoška kinkiroška
kirinkonska
karinkoška
barkànela kozòr karinkoska
kankiroska
^ k o z a ric a konkuruoska
karankoška
kozarSpa ----- I koza — (*koz-kA' kankaroska
kirinkoška
kozaloza koska'
brkakoza kozadlaka kozica koskica konska
brkabrka koza dlaka kdcka kočica
skočibrka
kocka
srkabrka kozlića \ / \
kockozicav kockun
šakabaka kozlića
^koška

sk o z ic a / coška koškanca
\
kocadlaka pirinkoška
babadlàka
babadlSka

pletikosa ugorova koska

babin brk

babaroga

baba----- pilivojska
bubajoška

9 Jednako tumači frane, cheurete i Rondelet 1558. na 395 str. francuskog izdanja; usp. u Saint-
-Malou chevrtm i tumačenje što ga daje P. Sébillot Folk-lore des pecheurs, p. 262.
10 Usp. u Komiži bđrk, pl. barci (M. Deanović, Rad 344, 27).
11 Usp. u bretonskom cheorenn barvek ( = »kozica bradata«), Rolland 3, 229.
12 Aquilina 767.

104
a

a — D ro m ia v u lg a n s (3 8 .3 .2 .)
b — C ran gon cran gon (3 8 .1 .)
c — P alaem on serratus (3 8 .1 .)

105
 U ovom grubom i nadasve aproksimativnom pokušaju sinoptičkog prikaza
navedeni su oni nazivi za kozice za koje možemo tvrditi da pripadaju morfosemantič-
kom polju koza — kozica »sitni živahni morski rak«. Naravno, crte koje povezuju
pojedine likove ne znače kronologiju nastajanja tih likova već samo ukazuju na
njihovu povezanost po formalnoj ili značenjskoj paradigmi. Ti nazivi predstavljaju
samo dio popisa oznaka za Palaemonidae i Crangonidae (v. popis |134|), i u sinoptič-
koj smo slici htjeli samo pokazati koliko je gusta i zamršena mreža morfosemantičkih
elemenata i kako svaki od njih može bilo zbog formalne sličnosti bilo zbog značenj-
ske bliskosti izazivati drugi, ovaj opet druge i tako neprestano dalje. Međutim,
i samo saznanje i svijest o postojanju tako guste mreže odvraća nas od prihvaćanja
»lakih rješenja« i pojačava našu skeptičnost pred etimološkim solucijama koje se
temelje na izoliranim oblicima s jedne i s druge strane znaka »postaje od«. Iz svega
što je izneseno, na primjer, jasno proizlazi da je koska »račić« poteklo od jednog
*koz-ka, te da iz istog izvora potječu kôcka i koska, pa nećemo ni pokušavati objas­
niti te nazive pomoću kost »os, ossis«13, premda imena za kozicu pokazuju iste
razvojne oblike kao i kost ( > kocka, koska). Izraz koza i sadržaj »koza« nedvojbeno
predstavljaju središte tog bogatog morfosemantičkog polja i iz tog se središta gra­
naju novi likovi s novim morfosemantičkim »resama«.
Koje su se druge osnove umiješale u to polje nije lako sa sigurnošću tvrditi.
Za brk i dlaka to je sigurno, jer imamo za obje osnove karcinonime u kojima je to
jukstaponiranje odnosno proširenje očito: kozadlaka i brkakoza. Od kozica (preko
kokozica?) dolazi do lika kokot, a uza nj do ženskog »parnjaka« kvoska (»kvočka«),
koje je vezano za koska, kao što je uz kozôr ( = »kozar«) nastalo kozarica, koje je
opet proširenje od koza. I tako, dok je sve na lijevo od koza/kozica prilično jasno i
povezano bilo izrazom bilo sadržajem, za krajnji desni stupac, gdje su poredani
fonoekspresivni oblici građeni na tipu K.R.K.K. ili K.K.R.K., teže je upustiti
se u traženje što je bio početni impuls tim nazivima. Završetak možda tvori -koska,
-koska ili možda -roška prema rog; u kankir-, kankar- možda su se umiješali refleksi
od cancer14 ili od grč. x<xpx-15, ali to je sve više-manje beskorisno nagađanje, a
sama sk u p n o s t paradigmatski povezanih likova jasno nam ukazuje da bi bilo
iluzorno pokušati tumačiti svaki ponaosob, istrgnuvši ga iz kompleksnosti njegova
morfosemantičkog okruženja. Čak i kod ovako velikog broja varijanti, ostaju neke
od njih bez jasnije veze i tumačenja. Tako, primjerice, za pilivojska možemo samo
pretpostaviti da je nastalo po uzoru na sintagmatski tip skočibrka ili pletikosa, ali
nešto sigurnije o semantizmu naziva nismo kadri reći.
Premda ne raspolažemo s tako detaljnim popisima u drugim jezicima, možemo
ipak tvrditi da kod denominacije ovakvih referenata svi jezici poprilici jednako
postupaju tvoreći fonoekspresivne oblike, bilo da proširuju reduplikativne osnove.

13 Usp. Skok 2, 163, s. v. kost: »Deminutivi na -ka prasi. *kostika > koska (također bug.) 1.
osselet (narodna zagonetka), 2. riba squalus, 3. rak = (s prijelazom st > c kao u Caria <
Stana«. Ne znamo koji se morski pas naziva koska, ali razlog takovu označavanju postoji kod
vrste Acanthias, koja se kod nas naziva kostilj uz petnaestak varijanti (v. 2.6.4.). Rak kojega
Skok navodi na trećem mjestu sigurno je »kozica«, ali P. Budmani s pravom u ARj 5, 417
izjednačava kozica — koska, pa izvođenje od kost, barem što se tiče Budmanija, otpada.
14 Skok 2, 80 pozna samo molatsku varijantu kinkiroška (uz neočekivano ili krivo zabilježeno
značenje »kozica morska, velika osa, koja živi po škrapama« (?), pa se zbog toga nimalo ne
koleba da u tom nazivu vidi klmak, gen. kînka < dalm. < lat. cimex, -icem, što nije isključeno,
ali nije ni vjerojatno, kad se zna za svu navedenu množinu varijanti.
15 O osnovi kar- u imenima za Crustaeea (yApy.fioç, xapxivtov) opširno je pisao R. Fohalle u
Mélanges Thomas, 292—296.

106
bilo da stvaraju složene nazive u kojima se prva i druga sastavnica gotovo poduda­
raju. Tako u baskijskom srećemo carromarro što po foničkoj konstituciji odgovara
našim nazivima kozaloza, šakabaka ili srkabrka, a sličan je i južnotal. karcinonim
doniadinia16. Alb. kacaleci, karcaleci označava kozicu i skakavca, i pomoću četvero-
složnog naziva postiže izvjesnu ekspresivnost.
38.1.1. Budući da je Crangon meki rak (usp. mekušica, mekušać) i zove se kocka,
stomatopodni rak Squilla mantis bit će označen s determinativom tvrdi : kocka
tvrda1''. Na taj se način u Drveniku pod Biokovom sa kozica — kocka — kocka tvrda
razlikuju vrste Palaemon — Crangon — Squilla.

38.1.2. Na babadlđka17a po značenjskoj se paradigmi nadovezuje strunja18.

U oba ta naziva za kozicu došlo je do promjene u kvaliteti akcenta, kako bi se po­
stigao afektivni hipokoristički izraz. Isti hipokoristički akcenat vidimo u stroja.
Premda su strunja (struna) i strojiti »činiti, štaviti« (ARj 16, 763) etimološki povezani
(Skok 3, 351), ne znamo objasniti semantičku stranu karcinonima stroja.

38.2. Da se slični ili jednaki semovi izražavaju kroz sličnu ili jednaku organi­
zaciju forme sadržaja odavno nam je poznato i kod naših smo se ihtionima u to
u više navrata mogli uvjeriti. Tu općejezičnu pojavu ilustrirao je Vittorio Bertoldi
svojim danas već klasičnim djelom o imenima biljke koju naš narod naziva mrazova
sestrica19. Rudolf Hallig je pokušao isto učiniti za pticu vrtirepku (Motacilla alba)20
i njegove nas onomasiološke ilustracije posebno zanimaju, jer se nazivi za vrtirepku
u narodnoj taksonimiji najčešće temelje na karakterističnom treskanju repom, a to
predstavlja sem na kojem se temelji i većina naziva za dugorepe rakove zezavce
(Scyllaridae : Scyllarus arctus i Sc. latus). Već samo letimično uspoređenje ornito-
nimâ, koje nam za pticu Motacilla alba daje N. Fink u svom Imeniku (p. 25) za
Hirtzov Rječnik 2, s našim popisom naziva za raka Scyllarus (|137|) pokazat će
nam čitav niz podudaranja i to ne samo na semantičkom, tj. značenjskom licu
znaka, već i u samoj formi izraza. Naravno, kako je kopnena zoonimija znatno
bolje izučavana i bilježena, a i nastaje na daleko većem prostranstvu nego što je
obalno područje na kojem postoje nazivi za morske stanovnike, imat ćemo mnogo
više imena za pticu nego imena za raka. Prema 115 ornitonima koje navodi H 2,
mi imamo 45 karcinonima, no i to je dovoljno da se ukaže na iznenađujući parale­
lizam u denominacijskom postupku, pa čak i na podudaranje same foničke građe
upotrebljavane za formiranje izraza.

16 Dok A. Alvar (RFE 53, 1970, 191) točno određuje vrijednost baskijskom nazivu (Carcinus
moenas i Portunus puber), za doniadinia Rohlfs VDS 210 naznačuje samo »specie di picco­
lissimo gambero marino«.
17 Taj je red potvrđen u velikom broju izvorno narodnih zoonima; usp. guzavac bili za istog raka.
17a Uz babadlaki očigledno se povezuje i bubajoška, kojem je sitilistički naboj još znatniji, ali
nemoguće nam je protumačiti drugu sastavnicu karcinonima.
18 Strunja pored strUna »duga, oštra i kruta dlaka naročito u životinja«; strünja pored stritnar
»čovjek koji izrađuje predmete iz strune, dlačar«, ARj 16,785—6; U Privlači, loveći kozice, djeca
govore: »Babaroga, daj mi dlaku da upleten mužu kapu«. Etim. za struna\strunja v. Skok
3, 350.
19 Vittorio Bertoldi, Un ribelle nel regno dei fiori. I nomi romanzi del Colchicum autumnale L.
attraverso il tempo e lo spazio, Genève 1923.
20 Rudolf Hallig, Die Bezeichnungen der Bachstelze in den rom. Sprachen und Mundarten (Leip­
ziger Studien, 3), Leipzig, 1933. Vidi sada i José Mondéjar »Algunos nombres rumanos de la
aguzanieves a la luz de la geografia linguistica«, in Vox Romanica 38, 1979, 73 i d.

107
 Najčešće se imena za raka Scyllarus grade na osnovi u kojoj je fonoekspresivno
Z. Z. : zezalo, zezavac, pozezalo. Slično je i kod omitonima : zeza, zezalica, zezaljka,
zezavka, dok tipu pozezalo odgovara ornitonim pozezulja. ARj 22, 792— 3 donosi
prva četiri ornitonima, a od karcinonima samo zezalo. Za gl. zezati navodi se zna­
čenje »micati«, »tresti« (»mit der Schwänze wippen, caudam motitare«) i mjesto
iz Kurelca: »zezati, otkud ime zezi tresorepki, kojega je Vuk u drugoj štampi svo-

Zezalo (Scyllarus arctus / Scyllarus latus) (38.2.)

108
jega slovnika ispustio, primisliv mu znamen bludan«21. N e znamo da li su stranci
D. Lambì (1854, 192) i G. L. Faber (1883) točno zabilježili, ali obojica potvrđuju
zezalo, što mi nismo ni na jednom mjestu čuli. Lako je moguće da je riječ o čakav­
skoj realizaciji karcinonima.
Lik se zezalo dalje afektivizira umetanjem neetimološkoga -n -:22 zenzalo i
gennaio, da bi se u Vignju na Pelješcu, u traženju bilo kakve motivacije, izjednačio
sa zenzo »imenjak«23. S tom je vrijednošću venecijanizam proširen po čitavoj na­
šoj obali. Preko pozezalo dolazimo do još afektivnijeg niza penpezalo, pandozezalo
i pendić zezalo. U tim nazivima očito je naslanjanje na pènda, pândül, pendio, koji
na južnijim otocima uvijek znače nešto neodređenog ili nešto što visi i povlači se,
a najčešće se ti izrazi upotrebljavaju u narodnim zagonetkama, kao na primjer:
Penda visi, penda zja\ penda pendi pjusku da2*. Sličnu fonoekspresivnu vrijednost
karcinonim dobiva i kroz tip Č.Č. : čičajak, ili, s umetnutim činčič. I ti se
nazivi za raka Scyllarus mogu usporediti s jednakim tvorbama u nazivima za La-
bridae: čičuruša, èuèuruîa, ili, s umetnutim ćinćarica, činčiveča i si. (v. 30.3.2.),
te sa tal. proširenjima u imenima za vrtirepku: '(cod)inzinzola, (cod)inzinzora,
(cod)anzinzula (v. DEI 1000)2s.
Na različitom ekspresivnom tipu T.R.R.K. (T.T.R.K .) nastaju nazivi tara-
rajka i tatarajka. Kao što Scyllarus trese repom, tako i drhtulja (Torpedo sp.)
mlatara svojim repom i od njegova se dodira čovjek stresa. Rezultat u denomina-
ciji je gotovo jednaki naziv za raka i za ribu (tararajka i tartarajka, v. 3.2.5.I. i
ondje bilj. 18).
38.2.1. Zbog karakterističnog pomicanja repa, ptica Motacilla se u velikom
broju jezika označuje pomoću imena koja izražavaju taj sadržaj. Kod nas su u upo­
trebi : drkorepa, maširep, migorep, repomiga, tresorepka i dr. Isti sadržaj vidimo u tal.
coditremola, cutrettola ( < vlat. coda trepida26), codinzinzola, batticoda, u franc.
hochequeue, battequeue, branlequeue, brainlakoua, ballequeue (R. Hallig, o.c.; Rolland
2, 225), u alb. bishtatundës, u rum. codobaturä, u engl, wagtail, itd., a Varon (LL
5, 76), videći u motacilla osnovu motus od movere21, tumači omitonim sa quod
semper movet caudam. Međutim, kad se kaže »rep«, kao da smo rekli i »stražnjica«,
pa vrtirepka može kod nas biti i vrtirep i vrtiguz kao što je u grč. Gsusonuyîç ili
u franc, hochecul, battecul i dr. (Rolland 2, 225).
Sve smo te ornitonime naveli kako bismo mogli pokazati da se slična crta po­
našanja u raka Scyllarus izražava gotovo jednakim denominacijskim postupkom,
samo što se sadržaj »rep« pojavljuje samo u tuđici batikoda (v. gore batticoda), dok
se sadržaj »stražnjica« javlja i u našem i u tuđem izrazu. Najčešći je pozajmljeni lik

21 Ne znamo zašto Skok ne navodi ni jednog lika s osnovom zez-?

22 Jednako umetanje -»- sreli smo u ekspresivnim imenima za sitne Labridae: ciccia — cincela
(v. 30.3.2.).
23 Za zenso, zenzo, senzo (Skok dzendzo) v. ARj 22, 783 i Skok 3, 650. Za Senso koje je tipičnije
za sjeverni Jadran, v. ARj 23, 334. Za naše je zenzo sigurno da predstavlja venecijanizam (v.
Boerio 810; Rosamani 1002 i 1250), ali postanje te tipične mletačke riječi nije do kraja razjaš­
njeno. DEI 4111 pretpostavlja gentius, od gens, -tis »istog roda«. Bilo kako bilo, naš je karci­
nonim potekao od osnove zez-.
24 Usp. ARj 9, 770 i 5, 925 s. v. lauratì. Pende i Penda su česti nadimci a prvi je i prezime.
25 Usp. naše čingulja za Motacilla alba u Dalmaciji, H 2, 63.
26 V. Pisani, Etimologia, Torino 1947, p. 142.
27 U motacilla je osnova po svemu sudeći potekla iz grčkoga, jer u Hesihija čitamo (ró-rr/t;'
ôpvtç 7.010; (ed. Latte 2, 690).

109
batikul uz batikulo, batikula (f), batigü, sve od tal. bat(t)ere culo, što može, ali
ne mora biti venecijanizam. Rosamani 1975, 22 navodi baticulo za Veli i Mali Lo­
šinj kao »specie di scampo nero«28. Međutim, prozirnost izraza blijedi već u ba­
tigü, a više je nema u batikor na Krku, dok su u guzavac29 i izraz i tvorba potpuno
naši. Ovakvu tvorbu ne nalazimo u talijanskim popisima s kojima raspolažemo.
Sam glagol u afektivnoj reduplikaciji srećemo u nazivu battibatti što ga Penso i
P.-S. kao naziv za Scyllarus arctus potvrđuju za Toskanu (Livorno).
Karcinonim se izražava i kao nomen agentis bez objekta u oblicima migalo,
migavica od migati (usp. migavac, migavica, migorep za vrtirepku, H 2, 275); skakalo
od skakati, dok se na otoku Kapriju kraj Šibenika isti rak zove gegalo, što može
biti da je nastalo konsonantskim izjednačavanjem od *kagalo ; taj je oblik po formi
izraza povezan sa skakalo, a po sadržaju ide zajedno sa guzavac. Naše skakalo ima
potpuni \ u tuđici šaltarel (od saltare »skakati«)30.
Po paradigmi »stražnjica« nadovezuje se naziv za Scyllarus katriga ( = »sto­
lica«)31, a na paradigmu »rep« naziv trtica32, pri čemu valja napomenuti da Kurelac
(cit. u ARj 22, 792) ističe da se »u peradi trtica zove zez«. Na trtica se po značenju
nastavlja i kusica, deminutivna izvedenica od M s »kojemu je rep odrezan ili otkinut«
(ARj 5, 822)33. Kusica bilježi i L. Zore (cit. u ARj 5, 826), ali ni tu ne pokazuje
odveć dobro poznavanje morskih realia jer tvrdi da je to »neka riba (rekli bi da
nema savršen rep)«. Po svoj prilici štokavskom kusica odgovara u čakavskoj Komiži
kucica33, premda se danas ta veza više ne osjeća.
38.2.1.1. Nema razloga da sumnjamo da su Faber i Brusina krivo čuli ili za­
bilježili pisdoklep za Palinurus vulgaris. Mi smo u Mošćeničkoj Dragi zabilježili
pizduhjep za Scyllarus arctus. U prvom se obliku lako vidi naš izraz za tip batikul,
u kojem umjesto »culus« nalazimo »cunnus«, dok je bat(t)ere izraženo sa klepati.
Uostalom, tal. ihtionim battipotta (od battere + potta »cunnus«) kao oznaka za
Torpedo sp. po organizaciji forme sadržaja točno odgovara našem pizdoklep. Trans­
formacija afektivnog pizdoklep u pizduhjep mogla je nastati križanjem sa hjepit
(štok. Mépjeti3 5) »ardenter cupere« (v. ARj 3, 629). Značenjska nam strana ne pred­
stavlja poteškoće, jer se Scyllarus na više mjesta naziva »malim jastogom« -.jastožić
ili lap (v. niže 38.6.).
38.2.2. Svakom je čovjeku s obale poznato kako se sitni račići (Pachygrapsus,
Portunus i dr.) hitro sklanjaju po rupama i kako bježe od čovjeka. Ta se crta nji­
hova ponašanja izražava kroz motivirana narodna imena brzica36, brizica, plašivac,

28 Uz krivu identifikaciju Homarus vulgaris umjesto Scyllarus sp.

29 Sličnost oblika ali razlika u boji izriče se u nazivu guzavac bili za Squilla mantis. Etim. za
guz-, v. Skok 1, 640.
30 Također pomoću izraza sa »skakati« salire, Hubschmid u FEW 11, 95 i 98 tumači brojne ga-
loromanske karcinonime salecoque, saiUicoque, salico, salicot, sailMcof, usp. i port, salicôqmo
Nephrops norvegicus, J. M . O. de Castro 20. U tal. dijalektima salépico i salippo su oznake za
skakavca (DEI 3319), a u abruc. je salipëccë, salèpëccë »kozica«, Leander i Crangon (E. Gia-
mmarco 621). Teško je pomišljati da bi s tim oblicima mogli biti u vezi naši nazivi sälak i
šajak, a još manje da su u Abrucima to slavizmi koji bi bili potekli od našeg sljepić, kako je to
mislio G. Rohlfs (v. G. Reichenkorn, Z .f. Balkanologie, 1, 1964, 135 ss.).
31 Dalmatski relikt od grč. > lat. cathedra. Skok 2, 63.
32 Etim. za trtica, v. Skok 3, 511.
33 Etim. za kus-ast, v. Skok 2, 245.
34 Naziv potvrđuje i Mirko Deanović, Rad 344, 27.
35 Etim. v. Skok 1, 672, s. v. hlapiti.
36 I Elijan NA 7, 24 spominje jednog raka-trkača SpopLç. Da li je to rak što ga Plinije (NH 32,
145) navodi u nejasnoj lekciji dromones (ed. Littré) odnosno drinones (ed. Mayhoff)?

110
poletar, kao i kroz karcinonime koje smo već spominjali (37.4.) škampajica i škam-
pića, a njih naši italofoni ribari tumače pomoću glagola scampar »pobjeći«. Poletar
ima svoje \ u tarentinskom nazivu caure vulandine Portunus corrugatus ( Taranto
48) 31. I u karcinonimu bizđga možemo u osnovi razabrati biz- od bižati (»bježati«),
ali nam je formant (ili leksem?) nejasan. Već spomenuti naziv za Portunus gam-
mërë fuscëafuscë, C. Scorcia 1974, 40 tumači: »II termine di »granchio fuggi-fuggi«
dalla sua velocità a occultarsi«.
38.2.2.1. Ovdje bismo mogli svrstati i mazineta, što je naziv za Portunus.
Karcinonim je preuzet iz ven. maseneta. Ispitanici osjećaju vezu sa mazinin »mali
mlinac«, jer se račić neprestano miče i okreće. Gornje ven. likove donosi i A. Prati,
Etim. venete 99, koji upućuje na svoj VEI 603, gdje se pomišlja na vezu sa masenar
»mangiare, masticare«, dok DEI 2301 smatra da potječe »da màsena 'màcina1 per
la forma dell’animale«; za etim. naše posuđenice mažinin, v. Skok 2, 395.
38.2.2.2. Skloniji smo svrstati u ovu nego u iduću skupinu brojne fonostilističke
tvorbe koje se temelje na reduplikativnom tipu Š — Š (odnosno čakavski Š — Š
ili S — S)v Sve one označavaju kratkorepe rakove (Brachyura) i to Grapsidae, za
koje je Z. Števčić zadržao u narodu nedvojbeno potvrđeni naziv šuša. Prema na­
šim bilježenjima na terenu, Pachygrapsus marmoratus naziva se nizom imena koja
mogu biti paradigmatski potekla iz te osnove. To su šuša, šuša, suša, šušnja, sušnjcik,
šušnjar, šušnar, šušnjuak, šušnjak i nešto znatnije modificirani šešnjara i šešnjarol.
Paradigmatska se morfosemantička veza sa šuši i onomatopejskim oblicima šuškati,
šušanj i dr. (v. ARj 17, 898—902) ne može dovesti u sumnju. L. Zore (cit. n. n.
mj. u ARj) navodi čak i šuškavac kao naziv za raka birca3738, a i sami priređivači
ARj smatraju da je »ime jamačno dobio od glagola šuškati« (17, 902)39. Sva zna­
čenja koja se navode za oblike sa šuš- odgovaraju brzom kretanju i šušk(et)anju tog
račića koji šuška čas na suhu, a čas tik pod površinom mora3940“, a tako nazive odreda
interpretiraju i naši ispitanici. Prema tomu, karcinonimi na šuš- semantički se
povezuju s već spomenutim brzica, poletar, škampajica i navlastito s plašivac. H i­
bridna je tvorba jedino varijanta šešnjarol*0.
38.3. Karcinonimi koji u nazivu sadrže (prozirno ili zastrto) »crte ponašanja,
morfologije, boje i staništa« znatno su brojniji od drugih, i u većem broju slučajeva
mogu po nekom semu biti povezani s nazivima iz drugih skupina41, a isto tako ih
sličnost po formalnoj paradigmatskoj osi može odvesti u druge semantizme.
Prva, gruba podjela tih naziva bit će artikulirana ovako:
crte ponašanja.............................................................. 38.3.1.
morfologija ................................................................... 38.3.2.
boja ............................................................................... 38.3.3.
stanište ....................................................................... 38.3.4.

37 J. Cotte 218 spominje prov. naziv za sitnog raka courantiho.

38 Birač je naziv za Pachygrapsus u Krilu i ponegdje na Braču; o tom će nazivu biti niže još
govora.
39 Etim. za šuškati »strepere«, v. Skok 3, 424 (»subjekt... uopće živi stvor«),
39a »On les trouve un peu partout aussi bien sur les rochers que dessous, aussi alertes dans l’eau
qu’à sec«, Boudarel 271.
40 Naravno, u nazivima tako izražene stilističke vrijednosti, ne može se tu i tamo isključiti veza
sa šuša »životinja bez rogova«, što Grapsidama u potpunosti odgovara.
41 Kako se nazivi za te rakove odnose na veoma različite vrste, za (uvijek aproksimativnu!) iden­
tifikaciju, upućujemo na odgovarajuće popise.

111
 Naravno, ni ovdje granice neće biti nepropusne već će se igra pritiska izraza
na sadržaj i obrnuto odraziti na mnogim karcinonimima omogućujući pripadnost
jednog naziva dvjema skupinama. Tako se, da uzmemo jedan od brojnih primjera,
naziv rilj može povezati sa rilo »produžena životinska usta« (ARj 14, 21) i svrstati
u 38.3.2., ali se isto tako može povezati sa riti »rovati« (ARj 14, 43), pa će tada ići
zajedno sa skavarica (što mu je \ ) , tj. u posebno ponašanje (38.3.2.), ili, pak,
zato što rije po pijesku (usp. od zoologa skovano pjeskorovna kozica ili pjeskorovke,
Z. Števčić), može ići u 38.3.4.
38.3.1. Među Srednjorepcima (Anomura) posebnim se odlikama ističu Gala-
theidae, koje je Števčić nazvao Strigljačima. Svi ribari znaju za tog račića koji se
sa neobično hrapavim oklopom i jakim kliještastim nogama tako zapliće u oka
mreže, da ga je prava muka iz njih izvaditi, pa se taj trud obično završava paranjem
ili pucanjem pokoje niti mreže42. Odatle nazivi štrigljač, štrijac, koji se naslanjaju
na strici43 (usp. ARj 16, 729, prema B. Šuleku strigljača »cancer pagurus«44), ali i
na striga, striga »vještica«45 (ARj 17, 847), koje se po stilističkom sadržaju lako
uklapa među nazive za tog raka46. Međutim, naziv za vrstu Galathea može se
konceptualizirati i kroz formu sadržaja »koji dere mreže«. Iz takve konceptualizacije
potječu i naši nazivi mišoder (što je po svemu sudeći umjesto *mrizoder) i mrižičar,
dok se ista slika sadržaja još eksplicitnije izražava u posuđenicama štracarede, štra-
sarede, iz čega, zbog zastrtosti motivacije nastaje tacarede i, još afektivnije, jer je
antifrastično, koncarede ( = »koji 'uređuje* mrežu«). Prvi je tip nastao na osnovi
ven. strozzar »lacerare« (Boerio 713) iz kojeg je i naš venecijanizam stracajkraća
»krp(etin)a« (ARj 16, 637; 17, 843)47, dok je drugi, također s -rede »mreža«, venecija­
nizam od conzar »acconciare, ridurre a ben essere, metter in buon ordine« (Boerio
194— 5)48. Sličan tip denominacije srećemo i u kat. cranc talla-braçoli, arane serra-
fils i cranc tallafils (Alcover-Moll 3, 697).
38.3.1.1. Hrapavost i oštri rubovi, navlastito jakih kliješta (»fortes pinces ca­
rénées«, Boudarel 271) učinili su da se rak usporedi sa spravom za grebenanje
vune i nazove gargašan, jer gargašati znači »grebenari vunu«, a gargaša (pored
gargača, ARj 3, 107) je »sprava kojom se češlja vuna«49. N i ta slika sadržaja nije
usamljena, jer se u Normandiji, zbog istih odlika referenta, Portunus puber naziva
crabe à laine, dok mu je na pariškim tržnicama najčešće ime istog semantizma
étrille (Boudarel, n. n. mj.), što je nastalo iz lat. strigilis »Striegel« (FEW 12, 302),
pa je prasrodno našem strici i lat. striga, koje smo gore vidjeli kao polazne oblike za
naše karcinonime. Ovdje valja dodati prozirno- grubež (od grub, ARj 3, 474 i Skok
1, 626).

42 Fam. Galatheiđae BOAS podrobno opisuje A. Nobre, Crustdceos decdpodes. Pòrto 1931,
174— 1S8. Za te rakove značajni su ovi podaci: »... rostro comprido, triangulär e aehatado,...
dentado nos bordos; membres preensores longos e fortes, dedos curtos; abdomen muito mus­
culoso e dorado sob o torax« (str. 174— 5); usp. i »Els pescadors el consideren perjudicial per-
què els destrueix els fils de les xarxes«, Alcover-Moll, 3, 697, s. v. cranc.
43 Etim. za strici, v. Skok 3, 344.
44 ARj (ri. n. mj.) prenosi iz Popovićeva srp-njem. rječnika još neosnovanije striglača sa znače­
njem »rak samac, jastog« (?).
43 Usp. 7.3.1.
46 Striga je u Bakru naziv za ustonošca Squilla mantis.
47 Pokušaj etimologije v. DEI 3647 s. v. stracciare < *extractiare.
48 Etim. za tal. conciare (ven. conzar) v. DEI 1046.
49 Za razliku od ARj i Skoka 1,553, mi smatramo da je ta riječ bizantinizam (Vinja 1967 (1) 209).

112
38.3.1.2. Već opisana sitna, ali neugodna i navlastito dosadna kliješta dovela
su do naziva kliještavac50 za Galathea sp. na Koločepu, a po svemu sudeći i do
nogalj (od noga, v. 37.5.3.3.)51.
38.3.1.3. Posebno pitanje predstavljaju nazivi temeljeni na izrazima koji poka­
zuju konceptualizaciju sadržajne slike »groznica«. Taj tip denominacije u najprozir-
nijem obliku srećemo u našem karcinonimu groznićar (odgroznica »febris«, ARj
3,467 ; Skok 1,625), dok se na drugom mjestu ista slika sadržaja izražava aloglotskim
sredstvima : fijebra, s tipičnom sjevemojadranskom diftongaci jom (usp. mjeso umjes­
to meso, pjet umjesto pet), od lat. febris, REW 3230. Na istoj se slici sadržaja zasni­
vaju nazivi râk o tarcône (== »rak od malarije«)52 i rak od groznice (B. Jurišić, Vrgada
65). N e znamo objasniti zašto je došlo do te slike ni kakvo ju je vjerovanje izazvalo,
ali nije isključeno da ima temelja tumačenje što nam ga daju ribari u Nerezinama
kad kažu da človeka lati fijebra kad ga vadi iz popom (»čovjeka spopađne jeza kad
ga vadi iz popunica«). Nismo sigurni idu li ovdje mjera i vjera, nazivi za Eriphia
spinifrons u dubrovačkoj okolici. Slični semantizam nalazimo u južnofranc. mi­
graine još od Rondeletiusa. Taj naziv donosi i K. Gesner (Nomencl. 201), ali ga
interpretira »id est malum punicum =- Cancer heracleoticus«(?).
38.3.1.4. Za drugog jednog pripadnika iste obitelji Galatheidae, tj. za raka
sustavno nazvanog Munida rugosa, G. L. Faber je 1883. zabilježio na sjev. Jadranu
naziv smert, što ide u semantičko polje koje graniči s poljem gornjih naziva. N i ta
slika nije usamljena, jer u Bariju Scorcia, 1974, 59 za raka Eriphia spinifrons bilježi
pélosë de la morte53.*
38.3.1.5. Za nekoliko su rakova zabilježeni nazivi šestilo, krugalo54 i noćno kru-
galo. Donosi ih odreda Faber i očigledno su knjiške kovanice. Najvjerojatnije je
da je Faber za oznaku vrste Jaxea nocturna i Parthenope anguliformis doslovce
preveo (kalkirao) tal. naziv granzo compasso, što ga za Jadran donosi opat Giuseppe
Olivi (p. 46). Unatoč Števčićevu mišljenju da naziv ne treba odbaciti »jer zaista s
malo mašte ti rakovi podsjećaju na šestar (šestilo)«, str. 581, ne bismo bili skloni
zaključiti da su ti karcinonimi narodne tvorevine55.
38.3.1.6. Relativno je značajna rasprostranjenost naziva zdravamarija (s akce-
natskim variranjima)56 također za Portunus sp. Taj se naziv, koji kao leksija u

50 Etim. za kliješta, v. Skok 2, 99.

51 Usp. istu sliku u sardskom peuđu »di piè grande«, kako se, prema A. Nigri, A G lIt 15, 492,
naziva »granchio, chiamato così a causa dei molti zampini che ha«j isto vrijedi i za sardske
varijante piûdu i peđđa, Wagner DES 2, 241.
52 Usp. i M. Deanović, Rad 344, 27 za raka Eriphia spinifrons. Tarcôna ili tercđna je »malarija«
< tal. terzana »(groznica koja nastupa) svaki treći dan«. Izraz je kalk prema grč. Tpvratoç
TtupsTÔç koje nalazimo u Platona, Hipokrata, Dioskoriđa; usp. suvr. franc, fièvre tierce; za
naše tercana »povratna groznica«, v. Skok 3, 476.
53 C. Scorcia daje svoje tumačenje tog naziva: »Favollo in muta che, come tutti i crostacei,
aumentano di grandezza è costretto a liberarsi della vecchia carcassa...: in tale stato è molle
al tatto tanto da essere ritenuto ammalato e vicino alla morte, donde la qualifica che lo fa
rifiutare al mercato«. O nekim ljudskim obličjima u šarama kod raka, v. Julian Huxley 1959.
5* Krugalo za »šestilo« donosi samo Stulli (cit. u ARj 5, 663).
55 Doduše, za Calvados, Rolland 12, 94 donosi pied de trait ( = compas) kao naziv za Portunus
puber.
56 Na Ižu sdravomarija, dok smo zdravamarija zabilježili čak na 17 točaka, što je vrlo rijetko
za nazive vrsta koje nemaju baš nikakve vrijednosti. Z. Števčić (582) prihvaća zdravamarija
kao naziv za Macropipus corrugatus.

8 v . V IN JA E T IM O L O G IJA II. 113

ne-zoološkoj akcepciji znači »angelus«, »večernje zvono na pozdrav Gospi«, može
lako protumačiti činjenicom da se baš u sumrak ti račići pomaljaju po hridima i
isto se tako brzo skrivaju.

38.3.1.7. Tri se naziva za istu vrstu raka vodär, vogar i veslač, kako se god to,
na prvi pogled, činilo čudnim, mogu povezati po paradigmatskoj osi sličnosti i
bliskosti. Ako uzmemo da je najprije nastao vodar, na što nas ništa posebno ne
ovlašćuje, ali od nečega moramo početi, reći ćemo da je naziv izveden iz voda, a
ta se imenica u značenju »more« upotrebljava samo u leksijama visoka voda ~
niska (paša) voda i izmeju (meu) dvi vode51. Na dijelu hridinaste ili izgrađene obale,
koja je sad pod morem, a sad na suhom, pojavljuju se i živahno kreću žbirci, pole-
tari ili vodari. Paradigmatski se to vodar može promijeniti u vogar, tj. onaj rak
koji živi u vôgi, v'àligi ( < alga REW 334)575859ili morskoj travi (tako bi, zajedno s
trovar, i taj naziv mogao ići u skupinu obrađenu u 38.3.4. »stanište«). Od vogar,
naslanjanjem na vogat(i) 59 »veslati«, nastaje veslač. Dakle, put morfosemantičkog
razvoja mogao bi biti i ovakav:
y »vogati« » veslač
vogar
' »voda« -»■ vodar
što, naravno, ne isključuje ni druge putove razvoja niti eventualnu samostalnost
nastajanja jednog od karçinonima.

38.3.2. Sa svojom izrazitom morfologijom i tijelom koje je maskirano svako­

jakim morskim organizmima ističu se pripadnici Fam. Dromiidae60, koje FFA
317 ovako opisuje: »Schwere derbe Gestalt, durch einen kurzen, festen P e lz , der
das ganzen Körper überzieht... Träge, fast immer mit S c h w ä m m e n und S y n a s-
c id ie n :getarnten Tiere...«. Portatane se osobine najbolje očituju u nazivima što
smo ih zabilježili za jednog od tih rakova (Dromia vulgaris = D. personata). Naj­
češća je;usporedba sa »fratrom« i drugim nazivima iz istog semantičkog polja i to
zbog upadljive odjeće (s kapuljačom): fratar61 i kapelan62. Isti oblik designacije
sreće se i u drugim popisima : južnotal. momku (A. R. Roberti, BALM 13— 15, 628);
mòneche za Bitonto, G. Saracino, Lessico dialettale bitontino, 272; ramitu ( = »ere­
mita«) u salentinskim dijalektima (Rohlfs VDS 1047). Za Hvar je D. Lambi 1845.
(str. 185) zabilježio za istog raka izrazito stilistički zoonimizirani antroponim fra
remando što zacijelo predstavlja designaciju raka preko apelativa fra(tar) s imenom
nekog redovnika poznatog u svoje vrijeme u lokalnoj situaciji63. Naravno, tako
»nabijeni« stilistički naziv nije se mogao dugo održati i mi ga za naših ispitivanja

57 Tako se naziva tzv. linea di spruzzo (njem. Wasserlinie) ili u nekim našim dijalektima banja-
šuga (od bagnare + asciugare), tj. crta koja je čas mokra, a čas suha, ili crta između visoke
vode ( = plime) i baše vode ( = oseke), zona plime i oseke.
58 Usp. Vinja 1959 (2) 18.
59 Najčešće u leksiji šija-voga »veslanje jednim veslom natrag, a drugim naprijed«. Vogati je ve-
necijanizam od vogàr »spinger la barca col remo« (Boerio 799), a o etimologiji tog mletačkog
i tal. oblika još se raspravlja; usp. različita tumačenja u REW 9566 i DEI 4079 (ili VEI 1051).
60 Detaljan opis v. u A. Nobre, Crustđceos... 32 i d.
61 Usp. 27.2.4. i 29.1.3.2.
62 Iz sred. lat. capellanus, od cappella < cappa (sc. sv. Martina Tourskog); usp. ARj 4, 480 i
Skok 2, 41; REW 1642.
63 Usp. Vinja 1978 (1), 23.

114
nismo zabilježili. I sama odjeća može biti stimili za denominaciju: na Malti Dromia
se naziva kapott (Aquilina 759), a u kat. erane vestit (Alcover-Moll 3, 696). Isto
tako, zbog posebnog »odijela«, italofoni ribari u Fažani nazivaju tu vrstu ingleze
( = »Englez«), dok je južnije od Mletaka najčešće nazivan facchino (facchèinë, -àinë,
za Vasto, Giammarco 599)6 4, jamačno zbog vreće kojom su lučki radnici pri noše­
nju tereta kao s kapuljačom štitili glavu.
38.3.2.1. Zoolozi su opazili da Dromia najčešće ima oklop obložen spužvom,
pa zato u FFA 317 i kod O. Karlovca {Pont. zbornik 8, 883— 899) nalazimo knjiške
nazive rakovica spužvonoša. Međutim, u narodu postoji, kako smo zabilježili u
Medulinu, izrazito pučki naziv istog sadržaja: spugar, što je izvedenica od dalmat­
skog spüga < lat. spongia »spužva«*6S, v. Skok 3, 314; ARj 16, 145 i ovdje 44.1.
Po svoj su prilici iz istog etimona sponga na Mljetu i paretimološki podešeno spona
u Žuljani i Trsteniku. Teškoću pri takvom zaključivanju predstavlja samo činjenica
da su nazivi sponga i spona oznake za Squilla mantis, ali, kad je riječ o nevrijednim
rakovima, prijenos naziva s vrste na vrstu ili pak netočna identifikacija nisu is­
ključeni.
38.3.2.2. Koštenjak, te mekušac, mekušica i rak mekiš potpuno su prozirni na­
zivi. Oni koji se temelje na osnovi mek(-)66678 mogu označavati i stadij svlačenja
oklopa. Toj situaciji odgovara i naziv golić.
38.3.2.3. Za raka ustonošca Squilla mantis najčešći je naziv kànoca s brojnim
varijantama : katioća, kanôca, kànoc, kanôé, kanoč, kanjoć, kanjoš. N e znamo da
li ovdje valja svrstati i rapsko kačoli Nema nikakve sumnje da je karcinonim pre­
uzet iz mlet. canocia, koje je i dandanas živo u Veneciji i Trstu; usp. Boerio 129,
E. Ninni 15, Penso, Rosamani 1975, 42 i P.-S. 300, koji kao tal. knj. oblik navode
cannocchia. G. Ineichen ga (BALM 2— 3, 105) pored pannocchia61, nalazi i kod
Joviusa (»Romani hodie cammerugias et pemocias vocant«) i smatra da je naziv
nastao iz usporedbe tog bijelog i suhog ( = mršavog) raka sa pannocchia »klip«.
Skloniji smo prihvatiti Alessiovo mišljenje da je cannocchia »specie di crostaceo di
forma allungata ...derivato da canna per la sua forma« (DEI 723). Nema nikakva
temelja povezivanje sa kankar < cancer (Skok 2, 34).
38.3.3. Kako se priobalni rakovi ne ističu osobitim bojama, taj je poticaj izazvao
mali broj naziva. Potpuno su prozirni karcinonimi: crni rak, crnjak, bilaš, guzavac
bili (v. 38.2.1.) i žuti rak66. Za šara, u Vinjercu, teško je reći da li potječe od šara,
šaren ili je to pak samo paretimološka varijanta nastala iz neprozirnih saga, muškara,
šešnjara. Usamljen je naziv crveni rak.
38.3.3.1. Rašireniji je i varijantama bogatiji naziv birač, koji u današnjem zna­
čenju donosi još J. Kavanjin (cit. u ARj 1, 321). Zabilježili smo birač, divlji birač,
pitomi birač i paretimološko žbirac, čime je birač odveden u semantičko polje zbir,
tj. onaj koji vreba, »špija« (usp. virilo 30.6.1.1. i špijun 29.1.3.3.), što odlično odgo­
vara ponašanju tog raka koji neprestano viri iz škrape. Nema nikakve sumnje da

6* J. Plancus, 1793, p. 36, govoreći o cancer hirsutus ovako opisuje nazive za tog raka: »Itali mas-
carone vulgo appellatus; nostri (Ariminenses) hunc facchino vocant quod turpi facie sit«.
65 Usp. i engl. the sponge crab.
66 Etim. za mek, v. Skok 2, 400—2. Vuk (cit. u ARj 6, 595) ima mekušac sa značenjem »rak kad
se svuče u proljeće«.
67 Plancus (p. 37) navodi još više varijanata: »Squilla mantis frequentissima nocchi, cannocchi,
sparnocchi Italis dicta«.
68 »Birač živi u škrapami, nažut je«, L. Zore, Ribanje 22.

115
je birač prvotni lik i da potječe iz iste osnove kao i naziv za cipla bir. Skok 1,155
u članku bir2 s pravom povezuje birač »rak« sa bir »cipo«, ali navodi da je »postanje
nepoznato« i da su »potrebna nova obavještenja«. Međutim, a to su priređivači
previdjeli, s. v. bàreta (1, 112) daje etimologiju za žbirac »eine Art Krebse (meta­
fora)«, koju je teško prihvatiti, pa zato upućujemo na naše tumačenje, koje smo dali
za bir, Mugil chelo, 15.3.5.9. i bilj. 145. U potvrdu te etimologije neće biti suvišno
navesti što navodi Aldrovandi (De Moli. 186): »Bisas pagurus est marinus qui vo­
catur carabus«.
38.3.4. Znatno su proizvodnije bile oznake staništa prema kojima su raci do­
bivali imena. T i su nazivi većinom prozirni, manji je broj zastrtih semantizama, dok
je kod nekih došlo do homonimijskih kolizija ili podudaranja između oznake za
stanište i oznake morfologije.
38.3.4.1. Za vrste Carcinus i Portunus često u imenima nalazimo oznaku meke,
muljevite podloge na kojoj ti raci žive. Semantički se ti nazivi gotovo odreda po­
klapaju s ihtionimima za vrstu Gobius, jer im je stanište isto. Najprozirniji je naziv
blatavac, koji valja usporediti sa blatnar Gobius sp. 13.3.2.5. (također sa blatar
15.3.3.1. i blatarica 10.1.5.). Izosemantički je naziv gnjalar, koji je izveden iz grijalo
»mulj«, gnjaška »blato« (Korčula), koje ni ARj ni Skok69 ne bilježe, ali je očigledno
da idu zajedno sa gnjesti, gnjetem. U Ulcinju se isti rak naziva pomoću alb. jezičnih
sredstava Ijemča, a to je, po svemu sudeći, izvedenica iz osnove koja je u llom-i,
lym-i »mulj«. Prvi od ta dva lika G. Meyer AEW 233 povezuje sa stslav. lomb
»Sumpf«70.
38.3.4.2. Od sadržaja »blato« lako se prelazi na sadržaj »izmet«, »stercus«, pa
tako srećemo, uvijek za Portunus, čitav paradigmatski niz koji se temelji na osnovi
koja je u govno7172: govnjač, gomneć, gomnjeć i dalje gomeć, gonjeć, da bismo dospjeli
do gondovaj, što je samo varijanta od naziva za (kukca) govnovalja. Scarabaeus
stercorarius. Naziv ganjač (za Squilla mantis) bit će uputnije povezati sa venecija-
nizmima ganač, ganjač »kuka« od ven. ganzo »gancio« (Boerio 299), jer se to po
sadržajnoj paradigmi podudara sa spona (vidi opet formalnu sličnost sa sponga,
38.3.2.1.) i kuka12, koje za Scyllarus sp. donosi Faber 1883, a za njim FFA, PMCM
i dr. (cit. u Števčić, 1978, 572). Ispreplitanje dvaju paradimagtskih redova i više
je nego očito. Međutim, povezivanje sa sadržajem »stercus« nije ograničeno na naše
popise, jer u južnotal. srećemo merdarule ( < merda, REW 5520), pa caûru cacazzaru
(od cacazza »cacarella« < cacare, REW 1443), Rohlfs VDS 88, dok je u sardskom
frankusina »granchio« i »colica« (Wagner, DES 1, 540).
38.3.4.3. Pjeskovito stanište ogleda se u karcinonimu sabunjar od sabun, salbun
»pijesak«, što je dalmatski ostatak »od vlat. augmentativne izvedenice na -one od
sabulum«. Skok 3, 181. U Velom Ratu se isti rak naziva sòlinjanin, što se može obja­
sniti samo ako se zna da su Soline duga pješčana plaža uz Veli Rat. \ nalazimo u
drugim potpisima: za Ankonu Penso bilježi grondo d'arena, dok Wagner DES
1, 110 navodi arendrgu ili kđvuru de arena (od lat. arena »Sand« REW 630).
38.3.4.4. Na stanište obraslo travom upućuju karcinonimi trovar (usp. za Go­
bius sp. travenjak, travulj, 13.3.2.6.), svilinjak (usp. za Gobius sp. svilan, 13.3.2.6.)
i murava. Samo ovaj posljednji iziskuje tumačenje. Murava sa značenjem »nekakva

69 Istina, Skok 1, 578 navodi njaika za Lumbardu na Korčuli, s. v. gnjesti.

70 Usp. lëmashk »Mud«, S. A. Mann 243.
71 Za etim. i druge zoonimske potvrde, v. Skok 1, 597.
72 Zbog zakrivljenosti zatka. Za etim., v. Skok 2, 227; usp. i ARj 5, 754.

116
trava u moru« donosi Vuk (cit. ARj 7, 158), a i Gobius sp. se naziva murandela
(v. 13.3.2.6.).
38.3.4.5. Rovanje po dnu iskazuje se kroz izraz škavarica, što je naša izvedenica
od tal. osnove koja je u ven. scavar »scavare«, »kopati« (Boerio 623) < lat. excavare
»aushöhlen« REW 2964. Na morfološku osobitost prednjeg dijela (rilo »životinjska
usta«, ARj 14, 21), ali i na riti »rovati, kopati« upućuje karcinonim rtlj (ARj 14, 22
i Skok 3, 148).
38.3.4.6. Kamenita podloga, koja je najprirodnije stanište za sva Decapoda
reptantia, jasno se izražava u nazivima kamenar (usp. opet nazive za Gobius sp.
kamenjak, kamenjar, 13.3.2.1., te za Lepadogaster gouanii kamenjarka, 1.3.2.1.) i
pećinar, od pećina »rupes« (ARj 9, 748)7 3. Iz istog semantizma potječe i karcino-
nimska leksija rak pri ponti (Boka Kotorska), gdje ponta (na srednjem i sjevernom
Jadranu češće punta) znači »rt«, »istureni kameniti dio obale« (od ven. ponta »punta«,
Boerio 520 < lat. punctum »Stich«, »Spitze« REW 6847).
Usamljen je naziv maroko, no i njega moramo povezati sa semantizmom »ka­
men«, jer u Boki maroka znači »veliki kamen«, a na Korčuli isto značenje imaju likovi
marok, morak (usp. mrkat i mrhat na Murteru), a za te smo oblike pokazali74 da
su dalmatski ostaci od murex, -ice REW 5755.2 »spitzer Stein«, jednako kao i mrk(j)en-
ta »hrid u moru«.
38.3.4.7. Posljednja skupina naziva iz ove grupe, zbog različitosti izraza, po­
kazuje na prvi pogled znatne razlike i disparatnosti, prema kojima bi se smjelo
zaključiti da bi veći broj tih naziva bilo uputnije svrstati u 38.3.2., to jest tamo gdje
se govori o rakovima koji su dobili imena po svojim morfološkim crtama ili drugim
uočljivim odlikama. Međutim, kao što ćemo pokušati pokazati, moguće je za sve
te nazive pronaći prvotni stimul u jednom od izraza za semantizam »kamen«. Taj
stimul nalazimo u još danas živom i produktivnom apelativu garma, koji se sačuvao
na većem dijelu našeg obalnog poteza, a za koji Skok 1, 553 daje značenje koje je
možda najreprezentativnije za višestruku vrijednost te riječi: »naravni procjep iz­
među dviju hridi na morskoj obali, pukotina na povećoj stijeni, presjeklina«. No,
ima mjesta gdje garma. ima šire značenje i znači jednostavno »hrid« ili »grižu«, »stje­
novitu morsku obalu«. O etimologiji te vrlo stare riječi mnogo je pisano, ali između
etimologicara nije došlo do suglasnosti. Više je nego vjerojatno da se radi o pred-
rimskom elementu (usp. alb. karme, -a »stena, greben, hrid«, M. Ndreca 134), pa
ćemo prihvatiti Skokovo mišljenje75 da je posrijedi nastavljanje ilirske riječi *gurma
»srodne sa predrimskim balma »spilja« u romanskim jezicima«76.

73 Etim. v. Skok 1, 722 s. v. -ina (od stslav. peć »stijena«).

74 V. Vinja 1967 (2) 127—8.
75 U ERHSJ doslovce stoji: »Skok pretpostavlja ilirsku riječ *gurma...«} što je veoma čudno,
jer, ili je to jedini slučaj da Skok na takav način u 3. licu iznosi svoje mišljenje, ili je pak riječ
o zaključivanju priređivača koji nije smatrao potrebnim da u uglaste zagrade postavi svoje
pretpostavljanje. No, čini se daje to ipak priređivačeva praksa, jer njegov jednako neodgovorni
postupak prema Skokovu tekstu nalazimo i u 1, 279 (s. v. cüca), gdje Skok opet o sebi govori
u 3. licu.
76 Literatura o garma je veoma bogata i valja upotpuniti onu koja se pod tom natuknicom navodi
u ERHSJ: Schnetz Z N F 15, 48; Vox Romanica 14, 1955, 327 i n. 54; Corominas DCELC
2, 684; o kontroverzi Schnetz-Hubschmid, v. Henrik Barić »Ilirske jezične studije« in Rad
272, 201. Osim toga, naglasimo da samo na Korčuli nalazimo Garma kao toponim tri puta i
to uvijek kao oznaku za »bokove« : između Slatine i Grdače, bok W od Samograda i bok E od
Babine. U Rovinju je karma apelativ s vrijednošću »fenditura di roccia«, kako smo sami za­
bilježili. Isto značenje ima i murterski topografski apelativ garma.17

117
 Znači, dakle, da su karcinonimi izvedeni iz garma, semantički gledano, isto
što i svi već navedeni likovi nastali na temelju semantizma »kamen«. Što se tiče
vrijednosti oznake, svi će se oni odnositi na vrstu Eriphia spinifrons. T u je u prvom
redu neizvedeni lik garma Eriphia, a zatim, kako je Skok s pravom utvrdio n. n. mj.,
izvedenice garmalj, garni'1aj11. Paretimološko naslanjanje na grm, čak. garm »fru­
tex« vidljivo je u grm a(l)j18, rak grmalj, grmelj, grmol; osnovni se semantizam i
veza sa garma još više zastire u gromalj, dok se u grambaj vidi djelovanje arhilek-
sema gambar »rak«. Bokeljski lik (rak) grnjač pokazuje naslanjanje na ganjač (38.3.
4.2.). Kako nam sve Xanthidae izgledaju kao pravi mali pokretni grmovi zbog veo­
ma obraslog tijela (»toison grossière«, Luther-Fiedler 182)77879, naslanjanje na grm
je potpuno opravdano. N o, ta obraslost izaziva i sinonimijsku atrakciju, pa po
sadržajnoj paradigmi prelazimo na veoma bliske semantizme »kosmat«, »runjav«.
Tako su nastali nazivi kosmati rak80, kosmać, kosmač, kosmej, kosmelj, kosmeć,
kosmak, kosmalj, kosmuj, kozmać, kocmej, košmej, i dalje, kosmuljin, kosmaljin, gusmej
i gusmalin. Iz runjav nastaju karcinonimi rtmjavi rak, rak runjavac, nmjetaš, runjak,
nmjaš, runac.
\ nalazimo u južnotal. piluse ( Taranto, 48 i Scorcia 1974, 59), pëlôsëra (Rohlfs
V D S 463), a i u Abrucima pïlôsë (Giammarco 613). Za kat. usp. erano pelut Eriphia
spinifrons, Alcover-Moll 3, 697.
38.4. Kao i kod drugih naroda mediteranskog priobalja, i kod nas se sitniji
rakovi (uz izuzetak naziva rak i izvedenica za vrstu Maja squinado, 37.5.1.) nazivaju
pomoću domaćeg hiperonima rak ili aloglotskih oblika iste prvotne vrijednosti.
Razlika u izrazu između domaće i tuđe riječi upotrebljava se u svrhu podrobnijeg
označavanja, to jest posljednja nam donosi više inaformacije, ali nismo mogli usta­
noviti da bi se ta razlika u većoj mjeri iskorištavala. Možemo, osim toga, tvrditi da
domaće rak i istoznačna tuđica gathbor uglavnom i danas kod nas imaju iste vrijed­
nosti, uz ograničenje da rak može označavati i velike vrste korepnjaka (usp. pogl.
37.), dok ganibor označava samo male priobalne rakove.
38.4.1. Veoma često sâm hiperonim rak označava vrste Portunus, Carcinus,
Eriphia i Scyllarus, no u tim slučajevima nijedan ispitanik nije bio dokraja siguran
da li je to ime baš za određenog raka ili je samo oznaka koja nadomješta nepozna­
vanje ili nepostojanje posebnog naziva.
38.4.1.1. Čim se hiperonim rak proširi bilo izvedbenim putem, bilo determi­
nacijom, tj. prijelazom iz kardnonima u kardnonimsku leksiju, informacija zbog
sužavanja referencije biva sve veća. Naravno, najčešće su deminutivne tvorbe ra­
čić, rakić, račić, račića, i one označavaju uglavnom Pachygrapsus i Carcinus. Izve­
denica rakovac označuje Pachygrapsus, dok je ž. r. rakovica »rezerviran« samo za
Maja squinado. Nejasno nam je lijevo proširenje u urak81, koje samo možemo
usporediti sa grc ~ ugrc (ugare) za puža Trochocochlea turbinata (v. 40.2.2.)
i gvat ~ ugvat za Gobius (v. 13.1.1.1.).

77 Međutim, ni tu nema dosljednosti, jer se s. v. ganibor (Skok 1, 549) navodi da je »zamjenom

dočetnog -ata (se. u grambatd) domaćim sufiksom -alj (nastalo) grmalj »eriphia spinifrons«
vrsta raka...« (?).
78 Lik grmaj za Žirje potvrđuju i Firika -Šojat, Rasprave Inst. za jezik 1, 189.
79 »... die Höcker der Scherenbeine m it dichten Büscheln kurzer Borsten besetzt, Peraeopoden
2 bis 4 stärker behaart«, FFA 328.
80 Kosmati rak bilježi P. Lorini, dok je rak_ kosmati zbog nenarodnog reda sastavnica knjiška
tvorevina u Babica i Karlovca (d t. u Z. Števčić 1978, 573).
81 Urak potvrđuje i D. Lambì (1854, 192) za Grapsus varius.

118
38.4.1.2. Među dvočlanim nazivima već smo vidjeli one sa oznakom boje
(38.3.3.), a ostali takvi nazivi nisu posebno brojni. Naravno, iz razumljivih razloga,
takvi karcinonimi odgovaraju taksonomskim potrebama zoologa, pa ih kod njih
nalazimo kudikamo više nego što smo ih sami zabilježili na terenu. Sami smo po­
tvrdili muški rak za Eriphia spinifrons, rak mekiš za Portunus, dobar rak i div ja
raca za Carcinus. Za nazive u zoologa, v. Z. Števčić 1978, passim.

38.4.2. Od aloglotskih izraza sa samim semantizmom »rak« najčešći je gàmbôr

(,gđmbor) 82 koji smo preuzeli iz govora suprotne obale. Varijante su relativno
malobrojne: gambar, gđmbur, dok izvedenica ima više: gamborić (Crangon), gam-
barina (Inachus), ambarić (Scyllarus), gambarë(l) (Crangon). Od dvočlanih naziva
zabilježili smo u Moluntu opreku gambor mali (Penaeus) gambor veliki (Squilla).

38.4.2.1. Još jedan paradigmatski povezani niz naziva za Eriphia spinifrons

pričinja poteškoću u iznalaženju etimološkog rješenja. Riječ je o nazivu grancipor
(i var.), koji smo nuzgredno spomenuli u 37.5.2. Kako je karcinonim troslpžan i,
po svemu sudeći, bio je prvotno leksija, lako je bilo očekivati veći broj varijanti i
eventualno paretimoloških preinaka jedne od sastavnica, Zabilježili smo granàpô,
grancipoz, grancipor, grancipur, gransipor, grančipol i krancipoz. S obzirom na geo­
grafsku distribuciju, najuputnije je prihvatiti da smo naziv, preuzeli iz mletačkoga,
gdje je broj varijanti isto toliko brojan: gransoporo, granziporo (Penso), gransiporo
(E. Ninni 26), čemu valja pribrojiti likove što ih navode P.-S. 298: granzopöro,
granzoporro, granzoporessa. Koliko mi znamo, južnije od mletačkoga taj tip nije
potvrđen, pa i to govori u prilog posuđivanju iz ven,, budući da nas usamljena
varijanta sa k- (krancipoz iz Bakarca) ne može uvjeriti da bi naziv bio nastao kod
nas. N e znamo, osim toga, na koju obalu misli U. Aldrovandi (De Moli. 186) kad
kaže : »Veneti et sinus Adriatici accolae granciporro nominant«. Kad nekoliko redaka
prije toga govori o nazivu cancrum (pagurus Graecis et Latinis), primjećuje da
»Massarius quoque nunc in Dalmatia hoc nomen usurpari scribit«, ali tu zacijelo
misli na kankar. Nema sumnje da je riječ složenica i da u prvoj sastavnici imamo
jedan od nastavljača lat. cancer, dok za drugu sastavnicu DEI 1859 (E. D e Felice)83
smatra da nastavlja pagurus, oslanjajući se na gran d... paguri8*, zabilježeno u XIV
stoljeću u Ankoni. A. Prati (VEI 514) drži da se je takvo cancer pàgurus sekundarno
»kontaminiralo« sa porro (ven. poro) »poriluk«.

38.4.2.2. Iz istog lat. càburus ( < grč.) nastala je naša deminutivna izvedenica
karlić, što je Faber 1883. i Brusina 1907. navode za račića Upogebia pusilla. O
tom danas antroponimskom karcinonimu opširnije smo govorili u 37.3.3.

38.4.2.3. Jedan od najstarijih sačuvanih karcinonima svakako je lastovsko ko-

morana (za Penaeus), koje pokazuje dalmatski vokalski tretman u lat. cammarus

82 Skokov članak gàmbor (1, 549) nije redigiran s nužnom strogošću, jer se recentnije gambor
utapa u množini starijih oblika. Osim toga, završna tvrdnja »od lat. < cammarus > cambarus
> tal. gambero« nije točna, jer je cammarus posuđeno iz grčkoga xà|X[j.apoç i potvrđeno je još
od Varona. Naprotiv, cambarus je sekundarni lik, za koji A. Meillet u DEL 90 misli da je
»sans doute influencé par combat', vidi 38.4.3.
83 Isto mišljenje nalazimo i kod Skoka 2, 34, no, nažalost, sva njegova tri članka o rakovima (gam­
bor, garma, kankar) pate od potpunog nerazlikovanja referenta, što nije nimalo čudno ako se
ima u vidu složenost i mnogobrojnost naziva za rakove.
84 Pauro navode za današnji mlet. i P.-S. 298; usp. turski pavurya za istog raka, Fiches FAO. 1 9

119
< grč. xâ(x;i.apoç85; usp. kod Hezihija (ed. K. Latte 2,405): xa(ipàpou<;-Tàç Ipu&pàç
xapiSaç (usp, što je rečeno za komarča, komorka... 14.2.2.1.).
38.5. Kad su po srijedi nevrijedni mali rakovi lako je očekivati da se za njihovo
označavanje neće birati sredstva i da će u tu svrhu poslužiti najrazličitiji zoonimi
uz izraženu afektivnu vrijednost. Osnovne su karakteristike tih naziva da su kratka
vijeka trajanja, da su neočekivani i da ne pokazuju nikakve sistematičnosti; rijetka
su čak i podudaranja na planu sadržaja sa drugim popisima — leptiraste riječi,
rekao bi Leo Spitzer.
38.5.1. Od svih zoonima koji se pojavljuju u izrazima naziva za bezvrijedne male
rakove jedino je kozica znatnije rašireno. Što je sve od tog izraza učinila potreba
za afektivizacijom teimina vidjeli smo u prvim paragrafima ovog poglavlja (38.1.).
Tamo gdje je različitost izraza dovoljno iskazana za »pravu« kozicu, kozica može
biti i naziv za Pachygrapsus. Iz iste je osnove kozôr u Komiži8687. Par krava ~ kra­
vica87 označuje u Brijesti par Scyllarus ~ Squilla. T i će zoonimi biti mnogo češće
upotrebljavani kao oznake za Puževe (Gastropoda). Kao i obično, na samom se
jednom mjestu pojavljuju žaba i deminutivno žabica88. Tim denominacijama ne
razabiremo prvotni impuls, jednako kao što ne znamo zašto se Squilla, koji je
ipak nešto veći među ovim rakovima, naziva buha89. N o, da takva neočekivana
imena ne dolaze samo kod nas, vidi se iz tal. naziva cimese ( = »stjenica«), što ga
nalazimo kod opata Olivija (p. 44). Isto se može reći za sovica (od sova)90 za Scyl­
larus arctus ili o pas za Squilla. Izrazito hipokoristička tvorba u macica (za Cran-
gon) što je izvedeno od maca, a ovo od mačka može se opravdati, jednako kao i
kod kozica, postojanjem brkova kod referenta. Akcenat se protivi da tu svrstamo
i musa, za koje ARj 7,163 (bez akcenta) navodi da je »ime životinjama tamna po­
stanja«; inače na nekim je otocima musa česti hipokoristički naziv za mačku. N e­
očekivan je i naziv pas za Squilla mantis.
38.5.1.1. Brusina 1907 (cit. u Števčić 1978, 580) je mislio, kao što drži i Števčić,
da je naziv pauk91 za Inachus »možda umjetan..., ali nije besmislen jer ti raci
zaista nalikuju velikom pauku«. Međutim, riječ je o izvorno narodnom nazivu koji
smo zabilježili na Premudi.
\ je potvrđeno i u salentinskim dijalektima, za koje Rohlfs VDS 528 donosi
ragne, nažalost, samo uz naznaku »specie di granchio«. Naprotiv, J. M. O. de Castro
15 donosi točnu identifikaciju za port, aranha-do-mar, aranhâo: Paramola cuvieri
(Fam. Dromiidae) ; isto potvrđuje za lisabonsko aranha do mar A. Nobre, Crustd-
ceos... 33.
38.5.1.2. Faber i Brusina (cit. u Števčić, n. n. mj.) navode črčak (kod Fabera
zabilježeno ččrčak)92 za Palinurus (usp. naše škripavac, 37.3.2.1.). Mi smo, me­
đutim, naziv črčak zabilježili u Medulinu za Pachygrapsus.

85 T o tvrdi i Skok 1, 550, samo što on među dalmatoromanske ostatke, unatoč potpuno različitoj
tvrdnji iz prethodne rečenice (v. ovdje bilj. 82), uz komorana postavlja i gambor.
86 M. Deanović, Rad 344,27, navodi kozôr za Crangon crangon.
87 Etim. za krava, v. Skok 2, 183.
88 Usp. 6.1.4.
89 Etim. za buha, v. Skok 1, 229.
90 Etim. za sova, v. Skok 3, 307.
91 Usp. 8.I.2.I.
92 O drugim oblicima iz onomatopejske osnove koja je u cvrčak, v. Skok 1, 284.

120
 \ cicala u Kalabriji nalazimo kod Rohlfsa, Diz3Cal 2,441, opet sa šturim
»specie di gambero marino«93. Na Elbi (Cortelazzo, 36) čikala je naziv za Scylla-
rus i za Squilla, a istu vrijednost ima u Bariju cëcala greche, dok je cëcalë deparanzë
samo Squilla mantis (Scorcia, 1974, 23—4).

38.5.1.3. Števčić je za Callianassidae zadržao naziv Mede, a za vrstu Callianassa

medo, koje je našao kod Brasine 1907. Mi smo na terenu zabilježili samo medvid9*,
što najvećem od malih rakova (Squilla) može i pristajati.

38.5.1.4. Za Xantho pilipes, O. Karlovac, Pom. Zbornik 8,1970 donosi maga-

retar, što je sigurno narodni naziv, pa Števčić (n.n.mj.) uzima Magaretari za Xan-
thidae, a magaretar za Xantho poressa. Taj lik nismo našli, ali smo zato u Kaštel
Kambelovcu zabilježili \ tovarac95.
Slično se podudaran je sreće i u Portugalu za istu vrstu : pé-da-burra, fé-da-burra
(J. M. O. de Castro, 18).

38.5.2. Nazivi navedeni u ovom odjeljku tvore u neku ruku prijelaz u idući
paragraf 38.6., u kojem ćemo razmatrati imena za manje rakove nastala od naziva
za veće rakove. Naime, kao što smo vidjeli u 37.5.3., baba i babica su nazivi za veli­
kog raka Maja squinado. Tamo gdje ne postoji opasnost od dvoznačnosti, i manji
se rakovi mogu nazivati baba (Scyllaras, Carcinus). N o, ti su nazivi češće i u izrazu
tako podešeni da sadrže više afektivnog naboja, a preinaka na formalnoj paradig­
matskoj osi ide samo prema toj svrsi. Takvi su nazivi babača, babovića, pa čak i
hudbaba gdje se deprecijativnost pojačava kroz prvu sastavnicu (hud »macer; mi­
ser; vilis; malus«, ARj 3,716 i Skok 1,692). S likom babura96 (Carcinus) prelazimo
u drugi zoonim, tj. u oznaku za više jednakonožnih rakova (Isopoda): kopnena
babura (Oniscus murarius), slatkovodna babura (Asellus aquaticus), babura iz pod­
zemnih voda (Asellus cavaticus), dok morska babura (Ligia italica) ima gotovo
isto stanište kao i Carcinus. Ovdje, po svemu sudeći, valja pribrojiti i varijante
bakva i izrazito stilističku leksiju babajêgula.

38.6. Budući da su jastog i hlap rakovi, ništa lakše nego pomoću deminutivi-
zacije tih izraza nazvati manje rakove, a poglavito one dugog repa (zatka). U fran­
cuskom se to izvelo pomoću opozicije langouste ~ langoustine (»jastog« ~ »škamp«).
Kod nas takav postupak nije čest. Sve što smo uspjeli zabilježiti su izrazi jastošić
za Scyllarus i, uz determinaciju, divlji jastog (Squilla). U Jezerima se Scyllarus
naziva lap, dok Faber 1883 bilježi hlapić kao naziv za Galathea scamparella. I to
je sve.

38.6.1. Ovdje bi se mogli spomenuti i nazivi škila (za Crangon) i škiljun, za

veće primjerke istog raka. Na tim se karcinonimima ne bi vrijedilo dulje zadržavati,
da W. V. Wartburg u FEW 12, 218 ne tvrdi da su galoromanski nastavljači lat.
squilla ( < grč. o'/iXXa, DEI 3610) samo »entlehnung der zoologischen termino-

9 3 U novom i prerađenom izdanju, koje sada nosi naslov Nuovo Dizionario dialettale della Ca­
labria, Longo, Ravenna, 1977, p. 173, čitamo »cicala di mare«.
94 Etim. za medvjed, v. Skok 2, 398.
95 Tovar za Uranoscopus scaber, v. Ö.2.4.2. Kod zooioga je tovarac, jednako kao i tovariič i to-
varić, oznaka za Gadidae (usp. oslić, 17.2.1.)
96 Za babura i vezu sa baba, v. Skok 1, 82.

121
logie«. Naprotiv, riječ je živa i česta u mletačkom97, gdje E. Ninni bilježi schilla
kao naziv za Crangon. Odatle je preuzeto i naše škila i augmentativ na -one > -un
i to s jednakim značenjem kao u ven.989.
38.7. I, na kraju, dolaze karcinonimi koji nam predstavljaju najznatnije poteš­
koće, jer ih ne možemo razjasniti postavljanjem u neku formalnu paradigmu, a
kod većeg broja ne znamo objasniti ni njihov današnji semantizam. Kod tih slu­
čajeva moramo pretpostaviti da predstavljaju rezultat nekog paretimološkog preo-
bličavanja ili, pak, da u njima postoji značenje ili motivacija koji vrijede samo u
lokalnoj situaciji. Sve što možemo učiniti, dok ne budemo raspolagali s potpunijim
podacima, jest da te nejasne nazive podijelimo: 1) na one kojima je (sada!) označi-
telj motiviran, to jest temelji se na nekom postojećem semantizmu, ali mu ne znamo
poticaja; 2) na one za koje možemo iznijeti kakvu takvu mogućnost tumačenja ili
približavanja drugim oblicima, i 3) na one, kod kojih su nam izrazi potpuno ne­
jasni i o njima ne možemo ama baš ništa reći.
38.7.1. Za naziv srdelaš, koji se mora povezati sa srdela (v. 23.1.4.), možemo
reći da je do oznake došlo jer se taj dugorepi rak (Penaeus) često nađe među sar­
delama u velikoj mreži sardelari. Capoć za Scyllarus može se tumačiti sa Šapati
(capati) »uhvatiti (se)«, jer se hvata za mrežu, jednako kao što se lupar (Patella)
zove čaparun jer čvrsto prianja za kamen. U svakom slučaju, riječ je ven. elemenat
koji nastavlja chiapàr »acchiappare« (Boerio 164); za podijeljena mišljenja o posta­
nju te riječi, v. REW 4706a, Skok 1 ,3 4 9 " , DEI 892 i P. A. Faré, Postille al R E W ...,
238.
38.7.1.1. U bokeljskom se kđro (Carcinus) možda može vidjeti nastavljanje
južnotal. cauru, cavuru ( < grč.), o kojima je bilo riječi u 37.5.3. Opravdana je
hipokoristička vrijednost jer je posrijedi mali i nevrijedni račić. Geografski razlozi
govore protiv takvog preuzimanja u srednjedalm. liku gòra za Penaeus, koje mo­
ramo ostaviti neriješenim.
38.7.1.2. Števčić (1978, 576) bilježi za Ližnjan madrun kao naziv za raka Dromia.
Ako se ima u vidu nazive za tu vrstu koje smo naznačili i pokušali objasniti u 38.3.2.,
madrun bi se mogao po sadržajnoj paradigmi povezati s mòneche »opatica«, preko
madre(badeša) »nadstojnica samostana«, koje je pomoću deprecijativnog i augmenta-
tivnog -one > -un preneseno u muški rod kao što je to i kod ostalih naziva za tu
vrstu (fratar, kapelan, pa fakin, itd.). Semantizam »muški« za veliku kozicu oprav­
dava naziv muskara, pri čemu se ženski gramatički rod zadržava zbog ženskog
roda u hiperonimskom kozica.
38.7.1.3. Macagarbun se djelomično poklapa sa Gesnerovim likovima mazza­
cara, massacara (Nomencl. 216) i sa abruc. mazzangòllè, što ga bilježi Giammarco
609 (i Dizion. Abruzzese e Molisano 1106)100, a u kojem je druga sastavnica, jer je

97 »Veneti squillas quasdam vocant parvis gammaris similes«, P. Gyllius, De nom. cap. 77, p
574. K. Gesner (Nomencl. 214) ističe u poglavlju De Squillis: »Italice Squille vel schille, Venet
gibbas privatim ita nuncupant«, dok U. Aldrovandi (De Moli. 137) naglašava: »Squillae no­
men Veneti gibbae simpliciter tribuunt«. V. Valente (BALM 8—9,164) nalazi squilla u sta­
tutima Barlette iz XV i XVI st.; cf. i C. Battisti, BALM 5—6, 44.
98 O pretpostavkama za etimologiju tog venecijanizma, v. DEI 3610; M. Cortelazzo, Influsso...,
p. LXIV, a za španj. esquilla »especie de crostàceo«, Corominas DCELC 2, 404.
99 Skokov članak nije {dokraja točno redigiran, jer je on nedvojbeno naznačio ven. porijeklo
hrvatskom gl. capati još u ZfrPh 54, 497, a to se mjesto u ERHSJ ne spominje.
100 Za fitonim istog izraza, v. DEI 2397.

122
bila nerazumljiva, zamijenjena s prozirnim garbun »ugljen«. Bit će ipak da je riječ
o sadržaju »scorpio« što ga Ostojić (G1HND 2, 121) bilježi za Brač (v. ARj 6, 344).
38.7.2. Za ustonošca Squilla mantis, P. Lorini navodi naziv vabić, koji su, jer
je očigledno narodna tvorba, preuzeli i zoolozi. Z. Števčić (1979, 644) ga predlaže
kao termin za tog relativno čestog raka. Premda naziv nismo sami zabilježili, smatra­
mo da je izvoran i tumačimo ga kao izvedenicu iz osnove koja je u vabiti »mamiti«,
jer može služiti kao mamac u vrši za jastoge; iz istog je poticaja nastao i ihtionim
hinac i var. (v. 30.10.1.1.). Sa izrazito slav. vrša (cf. Skok Terni. 5) »koš za hvatanje
ribe«101, možda se može povezati nazive za Pachygrapsus vrša, vršica, samo, kod
takvog tumačenja pričinje poteškoću varijanta vrša u ne-cakavskim mjestima. Po­
vezivanje s nekim reliktom od ursus (v. medvid, 38.5.1.3.) možda i nije toliko proble­
matično, kad se zna da Gesner {N omerici. 216) navodi urseta za Liguri ju i ukazuje
na Aristotelovo apxToç.
38.7.2.1. Nazive ležaja, ležaj ispitanici interpretiraju kao »rak zeleni leži u
mažu« (v. 13.3.2.1.), ali to se baš zbog »ležati« za vrstu Carcinus ne može prihvatiti,
pa moramo uzeti da je karcinonim paretimološki nastao iz nekog drugog imena
nepoznatog oblika.
38.7.2.2. Dežula za Carcinus isto je što i dezuja za Maja squinado (v. 37.5.3.7.),
ali mu postanje ne znamo objasniti.
38.7.2.3. Kovač, petroljo (oba naziva za Carcinus) i poljak za Pachygrapsus pro­
zirni su izrazom, ali što je dovelo do takvih karcinonima ne znamo reći.
38.7.3. Potpuno su nam nejasni nazivi saga, šagula, šagljica za kozicu, koji
očigledno idu zajedno, pa zenčar i baldaš za Carcinus, boja (Portunus), srba i zrba
(Pachygrapsus), gazeta (Squilla), rosalj (Galathea), špurjan (Portunus).

101 ARj 21, 540.

123
 39. RAK STANAR

39. Rak, ili točnije, rakovi, o kojima ćemo raspravljati u ovom kratkom poglav­
lju, zanimljivi su za postupke narodne denominacije i za samo ispitivanje pučkog
nazivlja naše talasofaune s više razloga.
U prvom redu, zbog njihova svojevrsnog načina života u kućicama različitih
puževa (Gastropoda), morat ćemo razmatrati a) nazive za (samog) raka, b) nazive
za puža u čijoj kućici najčešće prebiva, i c) nazive za puževu kućicu s rakom, to
jest za skup {puž + rak}1. Zbog toga će ovo poglavlje u neku ruku predstavljati
prijelaz od razmatranja rakova na raspravljanje o puževima (razred Gastropoda
red Pectinibranchiata).
Ukratko, bit će riječi o desetoronožnim rakovima srednjorepcima (Anomura) iz
obitelji Diogenidae (Raci samci) i Paguridae (Iskre), koji se nastanjuju po kućica­
ma različitih puževa noseći ih neprestano na sebi. Na tim su kućicama česte i para­
zitske anemone (Caliactis parasitica) ili pripadnici razreda Hydrozoa (Hydractinia
echinata), cf. A. C. Campbell The Hamlyn Guide to the Seashore and Shallow Seas
of Britain and Europe, London, 1979, pp. 78 i 94. Evo kako tu svojevrsnu vezu
puža, raka i parazita opisuje Boudard (str. 270), koji raka identificira kao Eupa-
gurus bernhardus : »Ces singuliers animaux vivant dans des coquilles abandonnées,
ont la partie antérieure du corps qui rappelle celle du homard, possèdent de for­
tes pinces servant surtout à obturer l’orifice de la coquille qui leur sert d’abri.
La partie postérieure molle et dépourvue de carapace est terminée par un crochet
qui sert à fixer l’abdomen au coquillage vide que l’animal transporte avec lui«2.
Moramo upozoriti i na nekoliko okolnosti koje su presudne po denominaciju.
U prvom redu, riječ je o nevrijednom raku, koji je ipak tražen, ali ne za hranu već
isključivo zato što predstavlja vrlo dobar mamac kod udičarenja3. Već sama ta
činjenica osigurat će postojanje imena na gotovo svim mjestima gdje se prakticira
lov povrazom uz takvu meku. Već prema veličini, taj se rak stanar, kojeg su Nijemci
nazvali rječitim imenom Einsiedlerkrebs, nastanjuje u kućicama više vrsta puževa
kao što su Cerithium, Turbo, Monodonta, Murex i dr. (FFA 311), no, kako je
najčešći i najlakše se nalazi račić u kućici puža Cerithium vulgatum dolazi do pra­
vog preklapanja naziva za tog puža i račića u njemu, tako da se rak i puž te skup
{rak + puž} često označavaju jednim imenom; ponegdje se (živi, tj. puni) puž
razlikuje od raka koji kućicu obično nastava i dva naziva tvore opoziciju vrlo česte
okurencije (v. dodatak našem popisu |147|), koja se na tim mjestima redovito isko-

1 U tom slučaju ne smijemo govoriti ni o parazitizmu ni o komenzalizmu jer se naš rak nastanjuje
u napuštenim kućicama puževa. O različitim oblicima udruživanja kod beskralježnjaka, v. sada
izvrstan i nespecijalistima pristupačan pregled J. D. Carthyja »Le Associazioni animali« in Pa­
norama 255, gdje se nastanjivanje raka u anemoni s pravom smatra komenzalizmom.
2 Usp. po prilici isto u Luther-Fiedler 167—8.
* »In Hafengebieten als beliebter Angelkörder...gefangen«, FFA 311.125

125
ristava. Rak u kućici puža Murex (volka), naravno, znatno je veći, ističe se crvenom
bojom i bolji je za meku, nije ni iste vrste kao onaj iz kućice puža Cerithium, ali
uza sve to narod svakog raka u puževoj kućici naziva istim imenom.
I još nešto o našoj upotrebi sustavnog naziva za račića nastanjenog u kućici
puža Cerithium vulgatum. Povodeći se, za vrijeme naših terenskih bilježenja, za
nešto starijim zoološkim repertoarima (Faber, Pr., Boudarel i dr.), označili smo ga
u našim popisima kao Eupagurus bernhardus L. Sad, međutim, vidimo da je takvo
identificiranje pogrešno jer vrsta Eupagurus bernhardus »nije utvrđena u Jadranu«
(Števčić 1978, 574), pa moramo naglasiti da je u našim popisima riječ o vrstama
Paguristes oculatus (najčešće u volku. Murex), Diogenes pugilator i Clibanarius
misanthropus. Ovaj posljednji je najčešći stanar u kućicama Cerithium i Monodon-
ta, pa će, po svemu sudeći, to biti račić kojega smo mi u navedenom popisu označili
kao Eupagurus (E), dok smo samu kućicu ispravno označili kao Cerithium vulga­
tum (Cv), a kućicu s rakom sa E/C. Kao što se iz popisa vidi, nazivi se na više mjesta
preklapaju, a ni sami ispitanici nisu bili uvijek određeni u odgovaranju na pitanje
da li neki naziv označuje raka (za »(j)ešku«) ili puža (»koji se hiće ća«, »koji se baca«
itđ.). To nas je prinudilo da nazive za dvije potpuno različite vrste ispitujemo i
tumačimo zajedno. Denominacija jedne uvijek je u uskoj vezi s drugom. Stalno
moramo imati na umu da je za narod interesantan i relativno vrijedan samo skup
E/C, dok se sami Cv baca u more jer ničemu ne služi4.
39.1. Prije no što prijeđemo na opisivanje nastanka naših naziva za E i za E/C,
kažimo koju riječ i o tome kako su u Antici vidjeli to svojevrsno udruživanje raka
i puža. Odmah ćemo naglasiti da je stare grčke pisce mnogo više čudio i zaokupljao
komenzalizam između sitnog raka kojeg danas sustavno označujemo Pinnotheres
pinnotheres5 (== P. veterum) i P. pisum. O toj »suradnji«6 račića i losture (Pinna
nobilis) stari su Grci veoma mnogo pisali (Plutarh, Hrisip, Opijan, Elijan, Atenej
89 d-e), a navlastito Aristotel (HA 5,15,11), koji doslovce kaže (5,1 3 ,8 ) da losture
( m w a i ) imaju čuvara i to kozicu ili račića ( a i (lèv x a p iS io v a i 8è x a p x m o v ) .
Taj se čuvar zove 7tiv(v)oTifjp7]c ili 7tiv(v)o<pùXaì; (»koji čuva losturu«). N o, na dru­
gom mjestu (HA 4 ,4 ,1 4 — 15), Aristotel govori o jednom drugom račiću (x apxC viov),
hibridnoj životinjici koja je istovremeno mekušac i korepnjak ( t o v t s p ia X a x o a T p a x w v
x a ì tćo v èc7TpaxoSép[juùv) i koja se useljava u kućicu ovog ili onog puža (èv r o t ç
a T p o p iß o u ;7 t o v èv t o
ï ç v ^ p i x a iç 8) . Baš to iscrpno Aristotelovo tumačenje Plinije
(NH 9, 98) sažimlje kad govori o pinotheras (pinoteras, pinoteres) i prilično nestrogo
navodi : »Pinotheras uocatur minimus ex omni genere (sc. cancrorum), ideo oppor­
tunus iniuriae. Huic sollertia est inanium ostrearum testis se condere et, cum adcreu-
erit, migrare in capaciores«. I Aristotelovi i Plinijevi podaci (meki zadak, a tvrdi

4 I. Matoničkin 510, ubraja Cerithium vulgatum, kojeg naziva vretenjača, među puževe koji se
»koriste za hranu«. Naravno, to ne treba doslovce shvatiti ; usp. »durus difficilis concoctu«, Sal-
viani 50.
5 Z. Števčić (1978, 573) ga naziva čuvarkuća, slijedeći u tome Riedla (FFA 328) i Karlovca
(1970), »zbog toga što se ti rakovi zaista ponašaju kao što im ime kaže, a osim toga (naziv) je i
jednočlan« /?/ (ibid. 581). Karcinonim čuvarkuća u narodu nismo zabilježili, jednako kao ni
račić od ostrige (Faber), rak čuvar (Karlovac), školjkin čuvar (Babić). Čuvarkuća ARj 2, 113 bilježi
kao fitonim (Sempervivum tectorum) i kao »uskršnje jaje«.
6 Premda se u tom slučaju ne može stricto sensu govoriti o parazitizmu, ipak je mvvorrçpvjç u st.
grč. metaforički vrijedilo i kao nadimak za »muktaša«, parazita.
7 Kao što ćemo niže vidjeti, to je ( f j) naša štrumba (Cv), 39.3.
8 Naše etimološki povezano narikla ( < dalm.), Trochocochlea turbinata, u koju se E također use-
ljuje.

126
prednji dio) očigledno se odnose na raka u kućici puža, uza sve to što ga Plinije
naziva pinotheras9. No, ono što je presudno za tu konstataciju101, to jest da je kod
Plinija riječ o gamburati (E/V), jest tvrdnja da račić u kretanju ostavlja jasne tra­
gove (apparet tritum iter), a svakome tko je ronio za gamburatama ili ih je za oseke
sakupljao uz obalu poznati su isprekrižani tragovi u pijesku što ih rak opterećen
puževom kućicom ostavlja u svom kretanju. Prema tomu, Plinije u N H 9, 98 go­
vori o našem raku stanaru, dok u 9, 142 i 32, 150, premda pod istim imenom, govori
o čuvaru losture (Pinnotheres).
39.2. Naši nazivi za opisane Srednjorepce (Anomura) koji nastavaju puževe
kućice nisu brojno zastupljeni kod zoologa. Z. Števčić (1978, 582) uzima za D io-
genidae leksiju Raci samci11, za Paguristes oculatus (ono što je kod nas E) tročlani
naziv okati rak samac, dok vrstu Clibanarius erythropus označuje sa kućar. Pagu-
ridae i Pagurus zovu se kod njega Iskre i iskra. Samo kod G. L. Fabera nalazimo
varijantu najraširenijeg tipa: bramburač, koju sami nismo zabilježili.
39.2.1. U osnovi našeg najzastupljenijeg tipa naziva za E/C je tuđica gambor,
gambur (v. 38.4.2.) i to uz najčešće proširenje izvedeno pomoću rom. -ata, dok
tamo gdje gambur, gambar ili račak, račića nisu oznake za Carcinus, Pachygrapsus,
Portunus i si., ti nazivi služe kao oznake za E/C. Paradigmatski niz tako postignutih
varijanti (a valja uvijek imati na umu da je takav karcinonim četvorosložan!) veoma
je raznolik i na njemu se može slijediti morfosemantička dinamika pučkih preobrazbi
bilo leksema bilo izvedbenog morfema. I jedan i drugi se podešavaju izrazima koji
mogu dovesti do bilo kakve motivacije ili se pak u osnovi (prvom leksemu) križaju
s drugim oblicima. Takva dinamika dovodi na nekim mjestima do potpunog zasti-
ranja arhisemantema gambor, gambur, a ponegdje se, kao opravdani motivom, po­
javljuje izosemantička sastavnica rak, što dovodi do remotivacije, ali istovremeno i
do tautološke hibridne tvorevine gamburak, što, u stvari, nije ništa drugo do li
»rak« + »rak«12.
Na najviše je mjesta zabilježen lik gamburata; dočetak se kroatizira u gambu-
rača, a iz unakrštavanja s gramo »rak« (v. 37.5.2.1.) nastaju gramburata, te s prila­
gođenim morfemom gramburača, gramburatka. Veza sa gambur gubi se u gumbu-
ratka, dok se motivaciji s »rak« vraća druga modifikacija morfema, već spomenuti
gamburak. Još je jasnija hibridna tautologia u dvočlanom nazivu rak gamburata.
Zastiranju prvotne vrijednosti osnovnog leksema pridonosi asimilacija g- -mb- u b-
-mb-: bumburata, bumburač, (Faberov) bramburač, bumburaca (usp. div ja raca, 38.4.
1.2. ), i, s još znatnijom deformacijom bumbitruka. I ovdje se formans može preo­
braziti u (drugi) leksem -rak, pa tako srećemo bamburak13, bumburak, brumborak.

9 Plinija neće smetati da na drugom mjestu (9, 142) govori i o »čuvaru losture«, kojeg će također
nazvati pinoteres (i pinophylax)'. »Concharum generis et pina est... subrecta semper nec umquam
sine comite, quem pinoteren uocant, alii pinophylacem; id est squilla parva, aliubi cancer dapis
adsectator.i
10 Usp. Opijan, Hai 1, 320; Elijan 7, 31.
11 Leksijski oblik karcinonima rak samac (Faber) nismo zabilježili. Leksija je, međutim, česta u
metaforičkoj upotrebi po našim otocima- Sivit kako rak samac znači na Korčuli »biti sam«, »ne
družiti se s ljudima« (usp. sistematski naziv Clibanarius misanthropus). Kod nas nismo zabilježili
iskorištavanje slike »pustinjak« za E(/C), koja je česta kako u sistematskoj tako i u pučkim nomen­
klaturama; usp. franc, bernard Vhermite, poljski pustelnik (Bezkrfgozvce, 272) i dr.
12 Opširnije o tim tautološkim hibridima pisali smo u Vinja 1954, 202 i 1967 (4) 37. Za takav pleo-
nastički tip hidridne tvorbe u toponomastici, usp. E. de Felice, Archivio Alto Adige 50,163 i d.
13 Lik bamburak za E/C navodi i Antonio Colombis za Cres (Arch. Rom. 21, 260), dok Rosamani
1975 ne bilježi niti jedan oblik sa hrv. -rak.

127
Teško je u ovako velikom broju nepredvidivih varijanti tvrditi da bi likovi kambu-
rđta, kamburôta i kumburata bili stariji zbog nesonoriziranog fe-14.

39.2.1.1. Kao i u ambarić (v. 38.4.2.) početno se g- ili k- gubi u amburata,

ambumt, dok je angur još uvijek nejasno i sigurno ne spada ovamo.

39.3. Dok se družba E/C najčešće označuje s tipom gamburata, dotle se puž
Cv (ili njegova prazna kućica) najčešće nazivaju pomoću kojeg od aloglotskih likova
koji (preko latinskoga15?) nastavljaju grč. trrpôtAj3oç »Kreisel«16, a to je u starih
grčkih pisaca česta oznaka za veće i manje puževe17, dok usporedba sa »zvrkom«
odlično odgovara obliku kućice tog puža, kojeg A. Nobre (Moluscos marinhos...,
246) ovako opisuje: »Concha fusiforme, cònica, acuminada, apice muito agudo...
11 a 12 voltas pouco arqueadas...«18.
Kod nas je taj grecizam potvrđen kod M. Gazarovića (usp. ARj 16, 783)19
u obliku strunab (gen. pl.), što znači da je nom. sing, bio strumba. I danas je
lik strumba najprošireniji, a uza nj postoje pomoću rom. -ula izvedeni nazivi strum-
bula, štrombula, štrumbulja, te u m. rodu, uvijek bez apokope, štrumbul i stombul20.
Naslanjanje na sadržaj »truba« dovelo je do lika trûmba. Jedino ti podudaranje
za koje znamo u Italiji je salentinsko strûmmëlë, koje Rohlfs VDS 713 navodi sa
značenjem »strombolo, sorta di conchiglia«21.

39.3.1. Budući da se Cv ne jede, a ne vrijedi ni kao meka, baca se ponovo u

more i takva potpûna nevrijednost izaziva pejorativne stilističke vrijednosti koje
će se ponegdje odraziti i u nazivima. Kao što smo vidjeli da se mali rak može nazvati
imenom većeg raka (38.6.), i za Cv se može upotrijebiti naziv većeg puža i to uglav­
nom vrste Murex o kojoj će biti riječi u idućem poglavlju. Jedan od naziva za volka
(Murex) je prpor (40.1.2.), a pomoću deminutivne izvedenice prporić označuje se
Cv. Međutim, interesantnijoj je preobrazbi podvrgnut drugi naziv za volka, tj.
karagoj, kargol (v. 40.1.5. i popis 11511) u kojem je deprecijativna konotacija postig­
nuta konsonantskim premetanjem: karagol (Murex)22 > hagarol (Cv), gdje ispi­
tanici odreda osjećaju vezu sa kagat > ven. cagàr »cacare«.

14 Kao što smo već istakli, lat. cammarus ( < grč. xà;x;xxpo;) u kasnijoj je latinštini pod utjecajem
camba postalo cambarus. Sonorizaciju c- > -g srećemo već kod Oribazija (usp. FÈW 2/1, 144);
Bartoli (Dalm. 2, 39) donosi za Krk gambaruòt.
15 Grč. CT'-.p'jjx/ioç »zvrk« i »puž« je »isolato nel latino« (C. Battisti BALM 4,44) i danas samo uučenim
tal. riječima označuje puža (DEI 3659). Battisti, međutim, nikako nema pravo kad tvrdi da u
grč. »forse indicava la 'modiola’ (Modiolus barbatus)«, jer Modiolus barbatus (kao i M . modiolus)
spada među školjkaše (Lamellibranchiata) i označava vrstu oblikom najbližu našoj dagnji, a
tu o nekom čigrastom obliku ili metaforičkoj upotrebi »truba« uopće ne može biti riječi.
16Frisk (GEW 2, 807) povezuje eTpö[xßo£ »zvrk« itd. sa a'rpsßXA; »gedreht, gekrümmt«; v. kod
Salvianija 49; »aTpaßijXo? Testati generis. Purpurae et Ciryci similis«.
17 Potvrde v. u Liddell-Scott 1655; I Salviani 49 navodi: »avpoixßoi; testati generis est«.
18 Usp. »many sculptured vvhorls«, A. C. Campbell, 154.
19 I ARj navodi pogrešno »vrsta školjke« unatoč ogre, koji u kontekstu neposredno slijedi lik strumba.
20 Skok ne navodi niti jedan od tih likova.
2‘ Naprotiv, značenje »zvrk« sačuvano je u brojnim oblicima u južnotal. grecitetu: strümnuilu;
starosi cil. strümbula, itd., Rohlfs, Lexicon 488.
22 Rosamani 1975, 44 navodi caragol kao naziv za Trochus i Cv, dok mu je samo caragoc' (?) ozna­
ka za Murex. Premda je taj rječnik posvećen isključivo moru, poznavanje morskih realia nije
mu najbolja strana. Stulli u svom rječniku bilježi karagulj »cochlea marina«, dok Vuk tumači isti
oblik kao »neka morska riba«, i to uz naznaku da se govori u Dubrovniku (v. ARj 4, 853).

128
39.3.1.1. Deprecijativno su stilistički obilježeni i nazivi skrdobula, škrdobula i
skardobula koji se u zapadnoj Istri upotrebljavaju kao oznake za Cv. Riječ je bez
ikakve dvojbe o posuđivanju ven. oblika scardòbolo »moccio, escremento del naso«
(Boerio 619)2 3, »mosur«, »bale iz nosa«. Postanje mletačke riječi nam nije poznato,
ali za metaforu možemo reći da je nastala s ove strane Jadrana, jer takav prijenos
značenja ne srećemo u tal. dijalektima. Pokušat ćemo objasniti kako je došlo do
prenošenja značenja »bale iz nosa« -> »puž«. Kad se nakupljene gamburate ( = E/C)
lome kamenom da bi se iz njih izvadio račji zadak, koji jedini služi kao mamac,
često se događa da se među »pravim« gamburatama nađe i po koja štrumba, tj.
puž (Cv). Kad se kućica takvog puža zdrobi, umjesto očekivanog zatka nalazimo
meku i sluzavu spiralno smotanu puževu utrobu, koja zaista naliči na mosur2324
i koju zajedno sa smrvljenom kućicom razočarani udičar baca u more. Uspoređiva-
vanje traženog zatka sa »stražnjicom« tumači nam i komiški naziv gujïca25 za E/C.
39.4. Domaći hiperonim za sva Crustacea (rak) i aloglotski hiperonim za male
vrste (gambor) mogu u različitim izvedbama poslužiti kao oznake za puža s rakom
(E/C): račak, račića i gambur, gambar. Isto tako (s)puž, koji je hiperonim za red
Pectinibranchiata, može poslužiti kao naziv za sami Cv: spuz26278. N o, ima i mjesta
gdje se dva hiperonima kombiniraju u izrazu koji je oznaka za E/C i tako dolazi do
leksija spuz rak, pužni račić21, dok se u leksiji rak gamburata (Žman) vrijednost
»rak« u drugoj sastavnici zastrla i samo se pomoću dodatka domaćeg hiperonima
mogla postići oznaka za E/C. U jednočlanoj oznaci za E/C kućar2* implicirano je
»rak« jer on stanuje u tuđoj kući, a i zbog toga što je izraz kuć(ic)a najčešći termin
za plaštani kompleks puževa i školjaka, a može poslužiti i kao oznaka za neke puževe
i školjkaše (usp. kućica = Mytilus galloprovincialis). Sličnu organizaciju forme
sadržaja nalazimo u port, casa alugada ( = »unajmljena kuća«)29, casa roubada ( =
»ukradena kuća«) i morador ( = »stanar«) za atlantske vrste Pagurus prideauxi i
P. callidus (J. M. O. de Castro 19—20). Isti je poticaj doveo do naziva militaire,
kako se u Cherbourgu naziva E/C (Boudarel 270), jer se vojnici ukonačuju po tuđim
kućama.
39.5. U znatno složeniji problem ulazimo kad pokušavamo utvrditi postanje
elemenata iz niza: škakaj, škakja, skatla, škatala, škatara, škatar i skaća. Samo, u
tom smo ispitivanju, baš zato što raspolažemo sa sedam varijanti, u znatno lakšem
položaju nego Skok koji je poznavao samo škakalj (3, 397) i to iz Paljetkovanja Luka
Zore (v. ARj 17, 647). Ovaj ga tumači kao »ime maloj morskoj mušlji, narikla«, što
je vrlo daleko od strogog određivanja jer je škakalj puž, a mušlja je uvijek školjkaš

23 Za scardòbolo Boerio upućuje na sinonimno scardagio; za to potonje Meyer-Lübke smatra da je

riječ onomatopejskog postanja (krak »Spucken«, REW 4752).
“ I u kopnenim nomenklaturama puž ide zajedno sa semovima »bale«, »slina«: balavac »limax
(ARj 1, 163), slinavac (ARj 15, 535).
25 Usp. guzavac, 38.2.1.
26 O tom hiperonimu bit će više govora u pogl. 40.
27 Unatoč dvočlanosti i knjiškom izgledu, leksija pužni račić je izvorno narodna jer su nam je tri
ispitanika potvrdila neovisno jedan od drugoga. Može se usporediti i tuèccë chë la îarànduè
u Bariju za Eupagurus excavatus (Scorcia, 1974, 32).
28 ARj 5, 731 donosi kućar s drugim značenjima, a ni Skok 2, 221 (gdje v. etim. za kuéa-r) ne bilježi
tu riječ sa značenjem E/C. Za razliku od ARj, Skok bilježi kućar na Cresu sa značenjem »vrabac«..
Za Pulu i Cres, M. Doria (Incontri linguistici 1, 1974, 138) navodi kučar (sic!) kao »prestito dal
croato«.
29 A. Nobre, Crustâceos décapodes... 218 za Eupagurus bernhardus.

9 V. V IN JA E T IM O L O G IJA II. 129

(najčešće Arca, a nešto rjeđe Mytilus). Tumačenje »narikla« bliže je točnosti, jer
je to naziv za pužića Trochocochlea. No, po Zori bi se moglo zaključiti da je ška­
kalj = mala mušlja = narikla, a to, kako smo vidjeli, nije nikako točno. Raspola-
žući tom jedinom potvrdom. Skok pomišlja na usporedbu »s korzikanskim deminu­
tivom na -ölus kuskol’olu30 < lat. cusculium31 = cuscolium (Plinije)32 »leere Kasta­
nien und Muschelnschalen« i smatra da bi »škakalj moglo biti metaforički naziv za
mušlju; a < lat. u preko b (v. mast < mustum), metateza k — sk > sk — k«. Međutim,
postojanje ostalih sedam varijanti ne dopušta nam da prihvatimo Skokovo tumače­
nje i ukazuje nam da moramo krenuti drugim putem i našem karcino-malakonimu
tražiti drugi izvor. Mislimo da je uputnije pomišljati na predmletačko, to jest
dalmatsko porijeklo naziva koji je, po našem mišljenju, nastao iz osnove koja je u
tal. (ven.) scàtola33 (odakle je naše knjiž. škatulja, Skok 3, 258)34. Na takvo nas
zaključivanje navodi u prvom redu apokopirani lik škatla, koji bi morao biti naj­
stariji, a pomoću njega se ostali likovi mogu ovako tumačiti: od škatla, kao u dalm.
raklo < rotulu, vekla < vetula ili u čak. poda > pokla »poslije«, metla > mekla,
nastaje (*škakla > ) škakja, i odatle se u jednom pravcu razvija škaća, a u drugom
(prema genitivu) m. rod škakaj35. Naslanjanje na živo škatula »kutija« i također
živi naziv za školjku Pectunculus (v. 42.9.1. i popis |161|)36 dovodi do škatala,
škatara, škatar. Parovi naziva m. i ž. roda (škakalj!škaklja, škakajjškakja, škatar/
škatara) 37 ovise o tome da li u nazivu prevladava implicirano rak ili kućica.
Etimologija koju smo predložili ima i fonetskog i semantičkog opravdanja,
ali ipak dopuštamo mogućnost da je prvotni dalmatski oblik, a mi držimo da je to
škatla, mogao i sam nastati kao rezultat križanja s nekim drugim, nama nepoznatim
nazivom. Na to nas dopuštanje navodi razmatranje drugih, naših i tuđih, imena
za E/C i Cv koje ćemo razmotriti u idućem odjeljku.
39.5.1. U sardskom (sjev. logud.) M. L. Wagner (DES 1, 209) nalazi biskđkku
za koje u svojim izvorima sreće više tumačenja : »ciottolino o conchiglia che adope­
rano i ragazzi per il giuoco del biškdkkm; »conchiglia di mare ed anche la patella«;
»un mollusco«. Budući da Marcialis u svom Piccolo vocabolario sardo-italiano.
Fauna del Golfo di Cagliari e Fauna degli altri mari della Sardegna, 1914, dakle u
rječniku posvećenom moru, tvrdi da je biskakku isto što i karagólu, a prevodi ga
sa »trocco, trottola, naridola«, Wagner zaključuje: »II vero significato pare essere
'conchiglia’ e non 'ciottolo’«. Za etimologiju ne zna, ali odbacuje svako približava­
nje sic. piscazzu »sasso«38, što nas nimalo ne uvjerava, jer u G. Piccino, Vocabolario

30 Na Korzici se E/C naziva jednostavno iska »en raison de l’usage qu’on en fait pour le pêche«,
G. Massignon, R LiR 26, 1962, 347.
31 Usp. REW 2424 i FEW 2/2, 1592. Corominas, DCELC 1, u njemu vidi izvorište za port, cas­
catilo »pelicula ou folhelho das uvas« (715) i za španj. coscojo »agalla producida por el quermes en
la encina coscoja« (922).
32 Plinije je zapravo jedini rimski pisac koji spominje tu riječ (NH 16, 32), ograničenu, po svemu
sudeći, na iberski latinitet.
33 Iz srednjolat. castula, metatezom od germ. kasto »Ringkasten«, REW 4682.2.
34 U članku skatula navodi se u Lit. DEI 799, a ispušta DEI 3379, ma da se samo na tom posljed­
njem mjestu raspravlja o likovima sa scat-,
3 5 Zorino škakalj je štokavska hiperkorekcija, jednako kao i škaklja u Brijesti, gdje označuje školj­
ku Cardium; ž. rod jer je riječ o školjci.
36 Za daljnja \ usp. škrabica, skrinjica (Cyprea spurca).
3 7 Naziv šklatura za veliku školjku Pinna nobilis očigledno je križanje jednog škatla s najrašire­
nijim nazivom lostura.
38 Teško je prihvatiti Meyer-Lübkeovo izvođenje te riječi iz pen(tï)silis (REW 6392).

130
siciliano, Palermo 1, 1977, 421, nalazimo za područje Caltanisette biscazzu »masso
sporgente del terreno coltivato«. Ako Marcialis tvrdi da je biskđkku isto što i kara-
gólu, a ovaj znači Murex (usp. naše reflekse kargoj, karaguj... u popisu |1511), i
kad znamo za veze između tog malakonima i sadržaja »kamen« (usp. murex >
mrkenta, mrkat39, prpor — porporela, barbakan i dr. o čemu će biti govora u idu­
ćem poglavlju), povezivanje sard. biskđkku »karagolu« i sic. biscazzu »stijena« pot­
puno je opravdano.
No, ono što nas u članku Wagnerova rječnika više zanima jest tvrdnja da se
dječaci na Sardiniji igraju neke igre s puževima koje se po tim puževima zove
biškđkku. Semantičku paralelu nalazimo i kod nas: Cv se u Hodiljama naziva igra­
rica, dok se u Splitu i danas čuje zjogat, zjogatul (E/C, Cv), što je samo iz ven.
preuzeto sinonimno ziogàr, zogàr »giuocare« i iz toga izvedeno z(i)ogàtolo »igračka«
(Boerio 815— 19)39 40. Ako se tome doda da kod nas Mikalja, Della Bella i Stulli
bilježe škak (v. i škakomato i škakamato, ARj 17,647), ne može se isključiti moguć­
nost semantičke konvergencije između škak-alj i var. (E/C) i škak »igra«.

39.5.1.1. Međutim, kod beznačajnih vrsta izrazi su u nazivima neobično ne­

stalni i pod pritiskom paradigmatske sličnosti (na formalnoj osi) može vrlo lako
doći do modifikacije izraza. Tako za E/C nalazimo još i ikra, inkra i iskra. Karakte­
ristično je za te nazive da su, kao što se vidi iz popisa |147|, zabilježeni na među­
sobno udaljenim arealima od Hvara do Boke Kotorske. Formalna sličnost između
igrarica i ikra je nedvojbena, ali teško je reći da li je prvi nastao naslanjanjem na
drugi ili obratno. Skok (1, 730) pozna samo iskra i ime za puža jednostavno (u
članku iskra »scintilla«) tumači kao »metaforički prijenos na morsku školjku buccina
(Dubrovnik)«41, ali to nam ne znači ništa, jer ne znamo što je u toj metafori bio
motiv ili što je termin in absentia*2, ukratko: zašto metafora? A, kako je nigdje
drugdje ne nalazimo, bilo bi uputni je iskra »scintilla« i iskra E/C potpuno odvojiti
kao što je to učinio Pero Budmani, davši nam u ARj 3, 897 (još 1887—91!) neobično
strog i točan opis značenja: »fleka morska životifla (od mnogo vrsta, familija Pa-
guridae) slična raku što se namjesti i živi u školci morskoga spuža«43. Sad se mo­
žemo upitati otkuda naziv iskra i kakav je njegov odnos prema ikra i inkra? Još
je 1854. Čeh Dragutin Lambì (str. 186), naišavši u Boki na iskra, pomislio je da je
tu riječ o prilagođivanju tal. esca »vabidlo, protože tito raci slouži za vabidlo pri
loveni na udici«. Međutim, eška, ješka, eska, aska »mamac« su toliko raširene i
rano preuzete tuđice, da je teško i uzeti u obzir tako značajnu preobrazbu izraza, a,
osim toga uz iskra supostoje ikra i inkra, pa čak i igrarica. Kakvi su kronološki
odnosi na toj formalnoj osi nemoguće je reći, pa ni etimologiju tih naziva ne možemo
utvrditi. Sve što možemo reći, a to će biti još vidljivije iz ostalih oznaka za ovo neo­
bično druženje raka i puža, jest da smo suočeni s posebno izraženom morfosemantič-

39 Usp. maroka »veliki kamen«, 38.3.4.6.

40 Jednako kao i recentnija tuđica đogatul{a) »igračka«, preko ven. iz iocu, jocare, joculare, REW
4588, 4586, 4587.
41 Skok nije upao u grešku da, kao Mikalja, Belostenec i Stulli, protumači iskra kao »buccina, sorta
di pesce«, no i on kaže da je iskra »morska školjka buccina«, a ne vodi računa o Budmanijevu tu­
mačenju za 2. iskra.
42 Usp. P. Ricoeur, La métaphore vive, Paris, 1975, str. 223 i passim.
41 Ne možemo propustiti priliku a da ne istaknemo tu Budmanijevu strogost u uspostavljanju »desne«
strane ARj. Njegova točnost i poznavanje morskih realia daleko je značajnija ne samo od Zorine
već i od tumačenja koja se u Rječniku daju čak i u 23. dijelu 1975. godine. V. isto tako strogo i
na poznavanju osobina »označene stvari« utemeljeno Budmanijevo razlikovanje jastogjkarlo, 37.2.1.

131
kom i stilističkom dinamikom koja u krug zatvara sistem imena, sistem pojmova i
navlastito vrlo složeni sustav ne jedne već dviju ili čak triju označenih »stvari«.
39.6. Kod ostalih naziva za E/C i Cv još češće dolazimo u situaciju da isti na­
ziv označuje sad puža, a sad puževu kućicu s rakom. Veći broj tih naziva je proziran
i sadrži semove »zavinut«, »vrtjeti«, »šiljast«44, ali ne možemo isključiti prisutnost
tih semova ni u drugim danas zastrtim nazivima. Ono što ih gotovo sve udružuje
je afektivna vrijednost koja se izražava najčešće kroz deminutivnu tvorbu.
39.6.1. Sem »šiljast« izražen je u nazivu ši(l)jak (E/C i Cv)45, dok je sem »za­
vinut« prisutan u savijača (usp. poljsko || zazoitka, Cerithium, Beskregozvce 424).
Oba su ta sema sadržana u metaforičkom nazivu svrdlic46. Na oblik zvrka upućuje
vrtaljica, što je isto što i Vitezovićevo vrtaljčica »čigra« (ARj 21, 555). U Kaštel
Kambelovcu isključivo je u narodnoj upotrebi naoko nenarodni naziv spuéni vijak,
koji smo potvrdili kod tri ispitanika!
39.6.2. Na relativno izduljenu kućicu ili na traženi dugi zadak ukazuje trpanjski
naziv dugas, dok se u istarskom kadilongo može vidjeti jedan od nastavljača lat.
cauda »rep« (REW 1774) -f longo »dug«.
39.6.3. Kokica, ovčica, bejica, lazica su, uz već spomenuto gujica (39.3.1.1.),
izrazito afektivne tvorbe povezane po formalnoj paradigmi i bilo bi uzaludno tra­
žiti druge poticaje koji su do tih semantizama doveli.
39.7. N e znamo objasniti nazive pir (Cv), atigur (Cv) i mama (E/C). Ovaj po­
sljednji može biti u vezi sa mamiti, mamac (usp. vabić 38.7.2.).

44 Sve te semove sadrži i zoološki opis za rod Cerithium: »Concha sòlida, turriculada, fusóide,
espira longa, aguda, tuberculosa, imperfurada...«, A. Nobre, Moluscos marinhos...242.
45 Etim. za šiljak, v. Skok 3. 392.
46 Deminutiv od svrdlo; etim. v. Skok 3, 375.

132
 40. PUŽEVI

40. Veliko koljeno (phylum) Mekušaca (Mollusca) obuhvaća tri razreda koji
nas zanimaju zbog velikog broja narodnih naziva : Puževe (Gastropoda), Školjkaše
(Pelecypoda, Lamellibranchiata) i Glavonošce (Cephalopoda). Nazive za ove po­
sljednje već smo razmotrili u pogl. 36., a sada dolaze na red nazivi za Puževe. No,
odmah na početku moramo biti nacistu da hiperonim puž (i var.) ne znači za narod
i ne-specijaliste isto što i za zoologa. Ovi posljednji ubrajaju među puževe sv e
pripadnike razreda Gastropoda, dok je za narodnu denominaciju puž (spuž, špuž,
palž) samo onaj gastropod koji ima zavojitu, spiralnu kućicu, to jest ono što zoolozi
smatraju »tip ičn o m kućicom puževa«1. T o znači da će zoolozi smatrati puževima
i one vrste kod kojih se »udaljenosti zavoja mogu smanjiti tako da ostane samo
jedno veliko ušće, a kućica izgleda kao polovica ljušture školjkaša (Haliotis), ili
je poput posudice bilateralna (Patella)«, I. Matoničkin 539. Izostanak spiralne
kućice koju nadomješta zdjeličasti plašt dovoljan je da narodna taksonomija takve
životinje nikako ne drži za puževe. S narodnim se gledanjem ne podudara ni podjela
razreda Gastropoda na dva reda: Scutibranchiata i Pectinibranchiata jer prvi, do­
duše, obuhvaća vrste koje narod ne drži za puževe (Haliotis, Patella), ali obuhvaća
i vrstu Trochocochlea ( = Monodonta) turbinata koja je za narod (pravi) puž.
Zbog tih ćemo razloga u ovom poglavlju ispitati nazive onih puževa koji su za
narod puževi12, a u idućem ćemo poglavlju razmotriti nazive za preostala Gastro­
poda sa zdjeličastom kućicom.
Kao i u slučaju rakova, hiperonim (s)puž3 (sa svojim izvedenicama ili uz
determinacije) može i ovdje biti dovoljan za označavanje pojedinih vrsta. Tako
puž postaje oznaka za vrste Murex i Trochocochlea, a iste se vrste negdje nazivaju
i pomoću vari jante špuž. Uz determinaciju morski puž označuje se vrsta Turbo,
a pomoću leksije puževa igla označuje se Turritella, (usp. šiljak 39.6.1.). Spuž je
istodobno naziv za vrste Pisania, Aporrhais, dok deminutivne tvorbe pužić, špužić,
palžlć služe za označavanje manjih vrsta Trochocochlea, Pisania i dr. Istu seman­
tičku vrijednost kao deminutivna tvorba ima i leksija mali puž. Špug je također
naziv za Trochocochlea i Pisania.
Budući da je vrsta daleko više4 nego što ih narod može razlikovati, ograničit
ćemo se na vrste za koje postoje narodna imena, premda ni tada nećemo moći sa
sigurnošću tvrditi da su nazivi strogo jednoznačni niti da je identifikacija točna.
Kao i u slučaju drugih nevrijednih životinjica i ovdje nam je stalo da navedemo
sve denominacijske tipove koje smo zabilježili. Osnovno je naglasiti da zabilježena

1 Tipičnom kućicom puževa smatra se vitki šuplji čunj koji se savija oko ravne linije kao idealne
osi«, I. Matoničkin 537.
2 Nazive za puža Cerithium vulgatum pregledali smo u prethodnom poglavlju (39.).
3 Etim. za (s)puž v. s. v. püsti. Skok 3, 83.
* 'Circa 100 000 (specie note), di cui 80 000 marini«, D ’Angelo-Gargiullo, 23.

133
imena u narodu postoje i odnose se na jednog pripadnika razreda Gastropoda. Utvr­
đivanje stroge identifikacije nije nam ni moguće, a nije ni presudno za ovo rasprav­
ljanje.
Kako je kod nekih vrsta identifikacija sigurna, jer su veće i češće, njihove ćemo
nazive posebno obraditi, dok ćemo za međusobno slične ali rjeđe vrste navesti i
pokušati objasniti nazive najčešće bez oslanjanja na strogu identifikaciju. Na čitavu
našem obalnom potezu po nazivu se gotovo nedvojbeno razlikuju vrste Murex
(trunculus i M. brandaris), Trochocochlea, Cypraea i Aporrhais, dok za ostale
ponegdje postoje nazivi koji »pokrivaju« više različitih vrsta. Zato ćemo naše ras­
pravljanje zabilježenih narodnih naziva u ovom poglavlju ovako artikulirati

M jesto u
Popis S ustavni naziv
pogl. 40.

11511 M u re x (tru n c u lu s i M .
b ran d aris) ............................................................................. 40.1.
11491 T rochocochlea tu rb in a ta ................................................. 40.2.
|154| C ypraea lu rid a (C . sporca) ........................................ 40.3.
|152| A porrhais p e s-p e le c a n i...................................................... 40.4.
11541 O stali puževi ................................................................... 40.5.
[

40.1. Među najčešćim puževima koji žive uz našu obalu ističe se svojim dimen­
zijama i lakom zamjetljivošću puž nazivan volak (Murex), za kojega u svim ispitiva­
nim mjestima postoji narodni naziv. Kako kod nas žive dvije vrste tog puža. Murex
trunculus (odsada skraćeno Mt) i Murex brandaris (skraćeno Mb), pučka denomi­
naci ja različito postupa: ili jednim imenom označuje obje vrste (M t + Mb} ili
pak ima ime za svaku od njih. Postojanje dvaju naziva dovodi do opozicija M t ~ Mb
koje često počivaju na različitim leksemima, a rjeđe se razlikuju pomoću determi­
nacije dodane zajedničkom imenu (v. dodatak našem popisu 11511). Osnovno raz­
likovno obilježje koje rjeđi Mb razlikuju od znatno češćeg Mt je izrazito dulja
sifonalna cijev i izraziti je bodlje, koje narod naziva rogovima, a ne bodljama5, po
svoj prilici zato što općem nazivu vol, -ak bolje pristaje rog nego bodlja.
Volci su česti puževi visoki 5— 7 cm, a široki 3 cm (M t)6, vade se bilo mre­
žama bilo jamkama uz obalu, za nevolju su i jestivi, a mogu se upotrijebiti kao
mamac pri lovu na oboritu ribu. Evo kako A. Nobre, Moluscos marinhos 205 opisuje
karakteristike dviju vrsta:
Mt: »Grande, espêssa, turbinada; voltas da espira angulosas, carinadas, canal aber-
to, curto e recurvado; còr castanha avermelhada, faixas anegradas visiveis no
interior«;
Mb: »Claviforme, grande, canal muito longo, acuminada, voltas de espira ornadas
de espinhos canaliculados, longos, agudos, em urna série em cada volta c
na cauda; côr branca amarelada«.
Budući da su iz tijela volka u staro vrijeme vadili skupocjenu boju — grimiz
ili purpur (grč. m pyùpx > lat. purpura), u mnogim se narodnim popisima izra-

5 PomEnc 6, 438 i I. Matoničkin 571 nazivaju M t volak kvrgavi, a M b volak bodljavi. Te leksije
eksplicitno označuju s tv a r n e razlike, ali ih u narodu nismo zabilježili.
* Zbog izrazito duljeg sifonalnog kanala M b može doseći visinu od 9 cm. Fiches FAO.

134
zom izjednačava ime boje i naziv za puža7, a u lat. purpura znači: 1. »puž«; 2. iz
njega dobivana boja, i 3. tako obojena tkanina, koja je simbolizirala moć i vrhovnu
vlast (purpuram sumere), Ernout-Meillet DEL 546. Ta odlika volka sačuvana je
u jednom nizu naših naziva za tog puža (v. niže 40.1.2.). Dvije vrste razlikuje i
Plinije jer on murex i purpura ne smatra sinonimima i oba naziva navodi jedan uz
drugi (N H 9, 80; 9, 164; 32, 129), pa možemo po tome zaključiti da je malakonim
murex bio semantički nadređen i da je označavao sve Murices, dok je purpura bilo
oznaka za puža iz kojega se dobivao purpur (usp. Saint-Denis 71). No to je razli­
kovanje brzo nestalo ili nije bilo dovoljno uvriježeno, jer Marcijal (13, 87) upotreb­
ljava murex kao oznaku za volka koji daje grimiz. Aristotel (HA 5, 13, 3) daje i po­
droban opis razlučnih crta za različite puževe koji se zajednički nazivaju -opc/La.
Izidor Seviljski (Etym. 12,6, 50) će ovako tumačiti te nazive: »Murex cochlea est
maris, dicta ab acumine et asperitate, quae alio nomine conchilium nominatur,
propter quod circumcisa ferro lacrimas purpurei coloris emittat, ex quibus purpura
tingitur«,

40.1.1. Nazivi za oba volka (Mt i Mb) pokazuju crte koje nalazimo i kod ostalih
nevrijednih vrsta: zabilježili smo čak sedamdeset različitih izraza medu kojima se
znatnom rasprostranjenošću ističu domaći termini. Osim toga, nevrijednost se
očituje i u velikom broju varijanata za pojedine nazive jer je izostala ujednačavajuća
uloga vrijednosti, a zbog nje i tržišta.
Među tim nazivima najbolje su predstavljene oznake u kojima se na volka
prenosi ime kopnene životinje, a najviše se iskorištava slika »vol«, koju nalazimo i u
tuđim zoonimima. U tom semantičkom transferu presudnu je ulogu odigralo zajed­
ništvo sema »rog« jer je Murex puž koji se ističe izraženim »rogovima«. To je dobro
opazio Fr. Massari(us) još u XVI stoljeću (str. 3): »...quas Graeci cochlias et cochlia
appellant... equinam seu bovinam effigiem praeferunt unde Veneti ab eiusmodi
imagine bubalos eas vocant«8.
Od naziva koji su nastali prenošenjem sadržaja »vol«9 najčešći je lik volak uz
koji srećemo i oblike bez proširka: vol i vô, te deminutivne izvedenice volić, vokac10
i vok. Brusina (Rad 171, 118) navodi čak i augmentativ volina za Mb, ali tu do ž.
roda dolazi zbog izražene (i ne samo naše) tendencije da se Mt označuje m. rodom,
dok su u ž. rodu gotovo uvijek nazivi za Mb (usp. port, büzio macho ~ bûzio fêmea,
J. M. O. de Castro 28 i A. Nobre Moluscos marinhos 207 : »por o suporam a fêmea
do Murex trunculus«; bullo maschio ~ bullo femmina. Opat Olivi 151; usp. niže
kod nas vrpa muška ~ vrpa ženska). Ostali paradigmatski povezani likovi su volar.

7 Literatura o dobivanju boje iz volaka (čini se da je to bio prije Mb nego Mt) vrlo je bogata.
Frisk GEW 2, 581 se pita da li je puž nazvan po boji ili obratno, i skloniji je prvom rješenju.
Kako je u pitanju tehnička riječ, nedvojbeno se radi o »Entlehnung aus eines Mittelmeersprache« ;
usp. Schrader-Nehring, Reallexicon 2, 207. Više detalja o tom pitanju v. A. Dedeking, »L’éty­
mologie du mot pourpre expliquée par les sciences naturelles«, in Arch. Zoologie Expérimentale
4, 1896, 481 i d. kao i u Woodward, Manuel de conchyliologie, Paris 1870.
8 Usp. »iropçôpta vel limaces marinas quae Venetiis dicuntur buoali«, Aldrovandi, De Exanguibus,
323. Isti pisac nešto dalje (str. 330) ističe polisemiju tog izraza i izjednačuje murex i purpura :
»Murex, inquit Rondeletius, nomen est polysemum. Significat enim in primis non solum buc-
cinam sive cerycem sed et purpuram«. Opat Olivi (str. 175) i za kopnenog puža (Helix pomatia)
navodi »ven. vernacolo bovolo«.
9 Usp. naziv volina za ražu velikih dimenzija, 3.3.3.1.; etim. v. Skok 3, 610, ARj 21, 283 bilježi
volak.
10 Prema genitivu voka ( < volka).

135
voljak11 i dalje modificirano volujak (koji navodi i ARj 21, 292) koji po formalnoj
osi vodi zoonim u drugi semantizam — olujak.
40.1.1.1. Zbog već spomenute potrebe razlikovanja Mb od Mt, od vol (Mt)
nastaje na kopnu nepostojeće volića (Mb). Drugdje se za Mb upotrebljava, kao što
se moglo i očekivati, krava i kravica1112.
40.1.1.2. Budući da je Murex velik među puževima, daje mu se i ime po većim
životinjama. Znatan broj varijanata pokazuju nazivi izvedeni iz sadržaja »konj«,
ali samo pod tuđim izrazom. Prema ven. cavàl(o) »konj«1314 nastaje deminutivno
kavalin. Taj će trosložni izraz pretrpjeti znatne preobrazbe: kavôl, kavulin, i meta-
tezom kalavin, kalovin, dok su kavalok i kabok mogli nastati pod formalnim utje­
cajem likova vok i vokac.
40.1.1.3. Od drugih zoonima spomenimo koza i kozica za Mb, opet zbog ro­
gova, te praz za Mt, što točno odgovara zahtjevu da M t bude m. roda, jer je praz
»jarac«, to jest mužjak prema koza1*.
40.1.1.4. Sem »bodljast« -> »rogat« izravno se izražava pomoću izvedbi od
domaće riječi rog15 : rogulja, rogač16, rogačin, rogljač. Isti se semantizam nalazi i
pod tuđim izrazom komâr od tal. como ( < lat. comu, REW 2240); usp. franc. \
cornet (Mt, Boudarel 170), kat. corn raspôs (Alcover-Moll 3, 544), španj. corneta de
puas za Murex erinaceus (PMCM 530). Isti je poticaj doveo do hipokorističke
izvedbe róge za nešto manjeg »troprsnog« puža Aporrhais pes-pelecani17, koji se
na Malti naziva it-tricorni ( < tal. tricorno »cappello da prete a tre punte«). Aquilina
719; usp. i kat. caragol punxós (Mb), Alcover-Moll 2, 1005.
40.1.2. Među nazivima za Murices svakako su najstariji oni malakonimi koji
se temelje na osnovi koja je u purpura — -opkopa. Ta se osnova nalazi: 1) u apela­
tivima sa scmom »kamen«, 2) u apelativima sa semom »crvena boja«, 3) u fitonimima,
i, najzad, 4) u nazivima za Murex. Sve te skupine ćemo sresti u našem ispitivanju
etimologije nazivâ za Murex. Već smo u 40.1. spomenuli činjenicu da su murices
u Antiki predstavljali »sirovinu« za dobijanje boje. Kod fitonima je osnovni sem
»crven«, pa se s izvedenicama iz te osnove stvaraju nazivi za mak (Papaver rhoeas) :
purpala, purpava, purpelica, pumpala1819. Nas će u prvom redu zanimati nazivi za
Murex, a oni će nas uputiti na vezu između semantizma »kamen«, »kameni artefakt«
i »volak«.
Vidjeli smo da je lat. murex, -ice (REW 5755: 1. »Purpurschnecke«, 2. »spitzer
Stein«, »Riff«, »Eisenstachel am Zaume«) u Antiki značilo »greben«. To nam potvr­
đuje mjesto iz Eneide (5, 205), gdje Vergilije upotrebljava murex u značenju »pod-

11 ARj 21, 307 navodi za voljak posve krivo tumačenje »neki morski korepnjak.«
12 Deminutivno je kravica oznaka i za druge manje puževe, v. popis |154|, a to je i naša oznaka
za puža Dolium.
13 Usp. kaval 31.3.3.2.
14 Praz je »jarac«. »hircus«, a u slov. »ovan« (ARj 11, 418); etim. v. Skok; usp. praz:, praž za Maeni-
dae, 22.5.2.2.'
15 Etim. za rog, v. Skok 3, 153—5.
16 Rogač je u Istri, prema Nemaniću, »naziv ovnu«, ARj 14, 126.
17 Labro espêsso, muito dilatado, cum très, raramente quatto digitaçoês agudas«, A. Nobre, Mo-
luscos marìnhos, 241 ; »Tre prolungamenti digitiformi appuntiti all’estremità«, P.-S. 240.
19 Usp. Vinja 1957 (2) 264. Pitanje naziva za boje iscrpno ispituje J. André, Etudes sur les tenues
Je couleur dans la langue latine, Paris, Klincksieck (Etudes et Commentaires VII).

136
vodni greben«: Concussae cautes, et acuto in murice rem i...19 Ernout i Meillet (DEL
422— 3) smatraju da je prvotno značenje »coquillage«, da se zatim po njegovu grč­
kom sinonimu nazvala purpura (usp. opet u Emidi, 4, 262: Tyrioque ardebat murice
laena]demissa ex umeris)20, i najzad metaforičko »rocher dentelé«, »grebenasta litica«.
Sva tri značenja sačuvana su u našem jeziku bilo da izrazom nastavljaju latinski ili
grčki oblik (murex — 7rop<piSpa).
Na drugom smo mjestu ukazali na neodrživost Skokova dijeljenja i različitog
tumačenja za prpor i porfira21, a ovdje nas zanimaju samo nazivi za Murex, a,
neizravno, i od malakonima nastali nazivi za »greben« i za kameni artefakt na obal­
nom području.
Najmanju je promjenu pretrpio malakonim prpor sačuvan u cijeloj Boki Ko­
torskoj. Na nj se nadovezuju varijante s umetnutim nazalom prmpor i pumpar.
Nekoć je postojao i lik frfura, furfurica koji nalazimo kod Vitezovića22 kao ekviva­
lent za »ostracium, ostracum, klapunčica, klapunka, porcellana«23. Značenje »fr­
fura« po svoj prilici nije točno jer Vitezović (/. c.) donosi klapunka i kao ekvivalenat
za murex, pa se može zaključiti da su frfura i furfurica nazivi za Murex. To više
što desna strana u Vitezovi ćevu rječniku vrvi neočekivanim i protuslovnim tvrdnja­
ma. Bit će dovoljno da za ovu priliku doslovno prenesemo cijeli članak ć> volku:
»Murex najveća riba na priliku školke, aliti klapunke24 iz koje krvi napravla-se ru­
meni stroj ( = boja) aliti škarlatni. lostura«. Očigledno je da Vitezović u ovom slu­
čaju nije poznavao realia jer, ako ništa drugo, lostura sa murex nema baš nikakve
veze. Vitezovićeve smo likove frfura i furfurica naveli samo da bismo mogli poka­
zati da se od purpura ( = -opoćpa) može uzastopnim suglasničkim asimilacijama
doći do niza živih oznaka za Mt i Mb, a to su vrpal, vrpalj, vrpaj, vrpä, vrpa, vrpolj,
i, pod formalnim utjecajem istoznačnih naziva sa k- (komar, karuza, karnol, kar-
goj...), do krpah Zbog toga odlučno stojimo na stanovištu da svi ti likovi imaju
izvorište u lat. purpura (grč. nopcpćpa)25.

40.1.2.1. Ovdje je mjesto da istaknemo jezični postupak kojim se u denomi-

naciji postiže razlikovanje između M t i Mb. Osim primjene različitog gramatičkog
roda (usp. vrpa muška ~ vrpa ženska), u Sredozemlju se ta razlika postiže i pomoću
determinacije koja ističe veću vrijednost Mb u odnosu na M t ili dodavanjem deter­
minacije samom Mb koji je rjeđi i odvajkada traženiji26. Takvo se gledanje najjasnije
ističe u opoziciji queccele gintile (Mb) queccele villane (Mt), Taranto 47, to jest,

19 U prijevodu B. Klaića: Pa mu se i rupina lađe najednom na litic i nađe. Valja zapaziti da i u franc.
rocher znači i »hrid« i M t, dok se M b naziva rocher à pourpre.
20 U istom prijevodu: Dok nm s ramena se spušta odgrimiza haljina tirska. Naravno, prijevod nije
točan jer se tyrio(que) može odnositi samo na murice, pa, prema tomu, murex je tirski (kao što
znamo i iz arheologije), a ne haljina. T ir je, naime, bio nadaleko poznat sa svoje proizvodnje
grimiza iz volaka.
21 Usp. Vinja 1974, 176—7.
2 2 Blaž Jurišić, »Pomorski izrazi u Vitezovićevu rječniku« in Anali Jadranskog instituta, Zagreb,
1, 1956, 337.
22 Sve su to živi oblici za školjkaše a ne puževe.
24 Danas su klampunica, klapunica oznake za dagnju (Mytilus galloprovincialis), a ponegdje i
za Pecten, v. 42.10.3.
25 Za više detalja o širenju i povijesti riječi, usp. FEW 9, 616—618; usp. i tarentinsko quecciuolo
a far la porpora, Pr 2, 381. Taranto 47 navodi queccele, dok Rohlfs u VDS 179 navodi cuècciulu,
còcciulu »murice, conchiglia marina«.
26 Većina specijalista smatra da se je grimiz dobivao iz Mb, a ne iz Mt.

137
M b je »plemeniti«27, a Mt »prosti«, »seljački« volak28. Isto razlikovanje spominje i
Manuel Alvar (RFE 53, 1970, 174) za španj. dijalekte gdje je M t canaîya (dakle neo-
značeni oblik), a Mb canaîya fin a . Na Malti je M t (neoznačeno) il-bekkun ( < sic.
buccuni; sard. bukkòni »murice«, DES 1, 235), a Mb sultan il-bekkun, to jest »kraljev­
ski« (Aquilina 721—2). Jednako se postupa i kod nas u Neviđanima: M t je vrpalj,
a Mb vrpalj gospodski, što u potpunosti odgovara južnotal. i malteškom načinu
razlikovanja dvaju volaka.
40.1.2.2. Lat. polisemija znaka murex, »puž« i »stijena«, ima paralelu i kod nas.
Osim što smo vidjeli da je osnova koja je u murex sadržana i u apelativima mrkenta,
mrkat, maroka »stijena« (v. 39.5.1.; 38.3.4.6.), isto tako i osnova koja je u papar
sadržana je u apelativu prporela što u Prčanju znači »šuplji kamen u moru ili na
obali«29. N o to još nije sve. U Fontani i u Vrsaru se Murex naziva barbakan, a
potvrde za barbakan »mit Steinen reiches Grundstück« i više su nego obilate30.
Sve to govori u prilog etimoloških veza murex — mrkenta, prpor — prporela, bar­
bakan — vrbakan, to jest sličnosti u semantičkoj vrijednosti između malakonima i
sadržaja »kamen«. Tom e valja dodati i ono što smo u 39.5.1. rekli o sard. biskdkku
(== »karagolu«) i sicil. piscaszu »sasso«; usp. grhot, 40.5.2. i, nadasve, pisturela,
40.1.7.2.
40.1.3. Mt može dobiti ime i po boji. Tako su iz osnove koja je u modar31
nastali nazivi modrujak, modruj, modrenjak, modrnjak i, na Pagu, mrdenjak, gdje je
semantizam »modar« potpuno zastrt. S tim se nazivima može usporediti katal.
naziv za Mt corn blau (Alcover-Moll 3, 544).
40.1.4. Čigrasti oblik puževa izazvao je nazive koji se temelje na semovima
»zvrk« i »vrtjeti«. I za Murex kao i za Certhium srećemo nazive istog semantizma
i sličnog izraza: štrumbul (v. štrumba 39.3.) i vrtičok (v. vrtaljica 39.6.1.).
40.1.5. Poseban problem postavljaju varijante tipa karagoj. Taj je tip, premda
na veoma usitnjenim arealima, zastupljen uzduž čitave naše obale: od najsjevernijih
otoka gdje nalazimo karagòj, pa do Boke Kotorske gdje smo utvrdili karàgoj. Ostale
su inačice kargoj, karàguj, karango(l), gargol32, karvolj, karvilj, koje su u uporabi
između tih krajnjih točaka. Možemo reći da se za nas pitanje izvora ne postavlja,
jer je nedvojbeno da smo malakonim posudili iz ven. gdje je caragòl (E. Ninni
17, P.-S. 241), caraguòl (Boerio 136)33 veoma sigurno potvrđeno. Međutim, etimo­
logija tog ven. oblika nije ni izdaleka objašnjena, jer REW 7658.2 izvodi riječ iz

27 Usp. za Bari c u è c c ë g e n d ië lë -- M b, Scorcia 1974, 33.

2 8 Usp. naše d ì v j ì p u m p a r .
29 Usp. dubrovačko P o r p o r e la . 5. kolovoza 1490. Domenico Tiepolo donosi odluku da »patroni
navigiorum exonerare debeant saburnam in purpurella post muros Civitatis«, Š. Ljubić, M o n .
2, 203.
30 Usp. C. Tagliavini, I t a l i a e G r o a s ia , 392, koji tu vrijednost preuzima od Tentora (A r c h . f . si. P h il.
30, 187); u Vrbniku je b a rb a k a n »Stützmauer« (Strohal, R a d 199, 147), dok smo v r b a k a n sami
zabilježili u Fontani i Vrsaru sa značenjem »nasip uz gromaču«. V. i B o ll. S t u d i S ic il. 4, 1956, 336.
31 Etim. za m o d a r , v. Skok 2, 448.
32 S tim neće biti u vezi g a r g a š a »nekakva morska školjka« (u Vranjicu kraj Splita) što je bilježi L.
Zore (cit. u ARj 3, 107), a Skok 1, 552 uzima kao metaforu prema »pecten lanaris«, v. ovdje
38.3.1.1.
3 3 Boerio (/. c.) veoma dobro razlikuje 4 naziva (c . lo n g o , c. lon go d e m a r , c. to n d o i c. to n d o d e m a r)
za vrste Murex i Trochus. Štoviše, ne propušta ni da naglasi »anticamente dicevasi ca ra g ó l,
voce dallo spagnuolo ca ra co lU

138
osk. *scarafaius3A, a FEW 2/2, 1005izlat. hiperonima conchylium, dok Corominas
nakon opširnog raspravljanja svih predloženih etimologijskih rješenja (DCELC
1,664— 7) i razmatranja o mogućnosti predromanskog postanja3435, kao i uzimanja
u obzir lat. izvedbe cochleola, zaključuje da »la multiplicidad de formas y la impo-
sibilidad de explicarlas todas por un tipo fonètico unitario invitan a buscar un ori­
gen expresivo«36. Jedino što je izvan sumnje jest da je riječ prodirala sa zapada na
istok Romanije37: nalazimo je u baskijskom, a u sardskim je oblicima (DES 1, 295)
izrazita posuđenica iz iberoromanskoga (kat.), jednako kao što je iz rom. posuđe­
no srednjogrč. xapaßoXa i novogrč. xapaßoXa? (Proia 1272)38.
I naši su oblici brojni i različito modificirani. Nema sumnje da su likovi karnol
i krnjol nastali križanjem sa nazivima koji sadrže leksem koji je u kornar ( < cornu
»rog«, V. 40.1.1.4.), dok karvilj i karvolj svoje -v - mogu dugovati utjecaju naziva za
srodnu vrstu Haliotis krvel, krvelj, krivelj o kojima će biti riječi u 41.1.3.
40.1.6. Isključivo na Mb odnose se nazivi karuéa, gartiza, garuéola. I tu je
riječ o posuđenicama iz mletačkoga. E. Ninni 24 bilježi garusolo mas-cio za Mb i
garusolo Jemena za Mt, što se ne podudara s razlikovnom funkcijom roda (usp.
40.1.1. ). Penso navodi za Mb garusa i garusola, dok Rosamani 1975 ima caritsolo
(48) i garusa (77) kao nazive za Mb, za kojeg Penso bilježi u Ankoni ragusa. Što
se tiče postanja tog mlet. naziva, Prati u VEI 239 tumači cartisolo »specie di mollus­
co« (Mb) kao južnotal. elemenat »dal napol. caruso 'capo tosato’«, ali dopuštajući
i mogućnost da naziv potječe od carusiello »salvadanajo ( = »škrabica«) data la forma
della sua conchiglia rotondeggiante« no, to se zbog morfologije referenta ne može
prihvatiti. I F. Buonanni 1681, str. 234 smatra da »porpora, che in Napoli, nel mare
in cui si pesca in abbondanza, si dice carosa cioè spinis detonsa« što ne može od­
govarati izraženim bodljama u volka, jer carusu znači »rapato a zero«, »a capo scoperto«
(G. Piccitto, Vocab. sidi. 1, 610). I značenje »tosato« ( = »ošišan«) i »salvadanajo«
odgovaraju drugom glatkom pužu, i to u prvom redu vrsti Cypraea lurida koja se
kod nas naziva škrabica, skrinjica, pizdica i dr. a takav se semantizam poklapa sa
semovima sadržanim u carusu39; usp. sic. caruseddu »organo sessuale della donna«;
rrùmpiri u caruseddu »togliere la verginità ad una fanciulla« (G. Piccitto, o. et l. c.).
Zbog svega toga bit će najuputnije pretpostaviti da je južnotal. riječ izmijenila
sadržaj i na sjeveru Jadrana počela označavati drugog puža.

40.1.6.1. Južnotalijanskog postanja može biti i saljski oblik kočul za Mb jer

quecciùlo, cuocdole itd. za Murex navode P.-S. 242— 3 i Penso, a kao sic. oblik iz
XIV i XV st. G. M. Rinaldi (BALM 16— 17, 1974—5, 42) bilježi cozzali »conchi­
glie«40. U prilog posuđivanja iz sjevernijih tal. dijalekata govori cociòla u Mar­
kama ( < lat. cochlea, DEI 993).

34 Ne prihvaćajući Schuchardtovo mišljenje da je franc, escargot rezultat križanja sc a la + c a r a c o l

{R o m . E ty m . in Sitzungsberichte bečke Akademije 141, 1899, 33).
35 Koje predlaže i J. Jud { V o x R o m ., 6, 255 i 258).
36 Jedino tako se može tumačiti naše afektivno k a n g a ro l (cf. k a g a ro l, 39.3.1.).
37 S takvim se zaključkom zadovoljava i DEI 751.
38 Slijedeći Meyer-Lübkea, Skok 2, 47 drži da je k a rà g u lj »pomanji morski puž« (?) »izopačenje od
scarabeaus« (sic).
39 T u južnotal. riječ DEI 787 tumači kao nastavljanje lat. cario su s »cariato, anche glabro, liscio,
calvo«.
40 Usp. kalabr. c à cciu la »conchiglia«, có cciu lu »chiocciola marina«, G. Rohlfs, N u o v o d i z . C a i. 187.

139
40.1.6.2. Na krajnji sjever Jadrana ograničeni su nazivi granai ï grand. Prvi
od tih likova bilježi i Rosamani 1975, 82 za Krk kao sinonim za već spomenuto
garüsolo, a navodi ga i L. Sucker 1895, str. 142. Postanje tog tal. (ven.) malakonima
nije nam jasno.
40.1.7. Baba za Mt ide zajedno s pužbaba, a prvi je lik mogao nastati elipsom
od drugoga. Baba je disponibilni izraz za veliki broj pripadnika talasofaune i ne
treba mu posebnog tumačenja.
40.1.7.1. Inkrenjača je augmentativ od inkra (v. 39.5.1.1.) jer je Alurex znatno
veći nego Cerithium. Nažalost ni za jedan od tih naziva ne znamo postanja.
40.1.7.2. Korčulansko pisturela, koje govore još samo stariji ljudi i koje uzmiče
pred češćim likom volak, predstavlja prijenos oznake za »nasip uz lukobran« na
puža Mb; usp. gore porporela, 40.1.2.2.
40.1.8. N e znamo što je bio poticaj koji je doveo do naziva peš i peha za Mt.
40.2. Da je ogrc (Trochocochlea turbinata = Monodonta turbinata) najmanji
jestivi puž lako se vidi iz izraza njegovih naziva. U prozirnim malakonimima vidljive
su deminutivne izvedbe {pužić, spažić, mali puž), a dijakronijska će jezična analiza
takve izvedbe otkriti i u aloglotskim terminima. Ogrc je gotovo zanemariva mala
vrsta puža41, ali njegovo prisustvo po stijenama i ostajanje iznad morske površine za
vrijeme oseke nametnuli su potrebu za imenovanje te sitne životinjice koju djeca
kuhaju i iglom vade njezino meso iz kućice. Neznatne dimenzije (najviše 20 mm u
dijametru i 20 mm visine) i gotovo nikakva vrijednost uvjetovat će i denominativni
postupak, dok istovremeno neće postojati nikakav faktor koji bi naziv nivelizirao
na iole prostranijem arealu.
40.2.1. Gotovo svi humanistički prirodopisci (Aldrovandi, Salviani, P. Gyllius
između ostalih) ističu da stanovnici jadranskog priobalja etiam nunc n eritem appel­
lant... cochleam marinam magnitudine exigua, formae pulchritudinem eximia (P. Gyl­
lius, De nom. 579— 580). Riječ je o grčkom malakonimu vYjpiTYjç koji na više mjesta
spominje Aristotel42 i koji je u latinskom posuđen pod dorskim oblikom narita
(Plaut; Ernout-Meillet DEL 429). Deminutivna izvedenica naritula dala je preko
dalmatskoga naše narikla43 uz varijante nalikra, mariklja, marikalj44. Jedini izravni
venecijanizam je istoznačno naridola u Vabrigi.
40.2.1.1. Obilate su potvrde i za drugi naziv, kojim se označuje Trochococlea,
nanar i varijante nànara4S, njanjor, janjor, nanjur i njanjar koje nalazimo po sred­
njoj Dalmaciji. Premda sâm ističe da »veza sa narikla nije posve jasna«. Skok (2,504)
ipak smatra da bi uz narikla »mogao ići i sinonim nanar...« Na drugom pak mjestu
(1, 382, s. v. datai) Skok doslovce kaže: »...ovamo (sc. pod datai) može da ide i
nànara 'školjka’, tal. nàcchera«. N iti jedno od ta dva približavanja nema fonetskog

41 Opis puža vidi u A. Nobre, Moluscos marinhos... 432 i G. D ’Angelo — S. Gargiullo, Guida alle
conchiglie 83.
42 Frisk GEW 2, 316; Rohlfs, Lexicon 348; REW 5827; FEW 7, 99.
43 C. Battisti, BALM 2—3, 65, nema pravo kad tvrdi da je iz »veneto giuliano passato nel serbo­
croato come narikla<■, jer se u slučaju narikla sa sačuvanim -tul- > -kl- (cf. vetula > vekla)
ne može nikako govoriti o preuzimanju iz ven.
44 S Musić za Boku Kotorsku navodi màrikla (BALM 20, 1978, 60).
45 Usp. druge varijante i izvedenice u ARj 7, 463—4.140

140
a ni semantičkog opravdanja, pa će biti uputnije pitanje postanja ostaviti otvorenim,
kao što je učinio T . Marctić u ARj.
40.2.2. Za pužića Trochocochlea relativno je najrasprostranjeniji lik ogrc46.
I tu su varijante zbog razloga stilističke prirode još brojnije: grc, grč, ogrč, ugare,
ugrc, gare, ugđrk, pa čak i ugarak i uvrčić. Skok 2, 548 smatra da »oblici ogrc = ugrc
predstavljaju daim. rom. *agrikius, a (u)grk < agricus«. Skok se pri tomu poziva
na stgrč. pridjev àypsïoç, stgrč. àypioç »sauvage, ländlich, grob« u Rohlfsovu EWUGr
20 i 24 ( = Lexicon, 7 i 10). Nismo baš skloni prihvatiti to tumačenje kao defini­
tivno jer počiva na zajedništvu samo jednog sema »divlji«, a to nam nije dovoljno
za meritorno zaključivanje. Osim toga, areal našeg lika ogrc i njegovih varijanata i
previše je prostran da bismo mogli jednostavno prihvatiti tumačenje pomoću južno-
talijanskog greciteta, to tim više što i ovdje kao i u slučaju nanar (v. gore 40.2.1.1.)
Skok kao da ne vodi računa o onome što je rekao s. v. ogrc (2, 548), pa s. v. hgrk
(3, 538) daje za korčulansko ogrc »mali morski puž što živi uz mrkentu« posve dru­
gačije, ovaj put sveslav. i praslav. tumačenje riječi, premda je očigledno da su sve
navedene varijante međusobno paradigmatski povezane te da moraju potjecati iz
istog ishodišta. Kako to ishodište nismo kadri ustanoviti, složit ćemo se s trećim
Skokovim mišljenjem koje je izrazio u Terni. 56; »Tamna je posvema riječ ogrc«.
40.2.3. Trochocochlea se na jednom mjestu naziva šiljak, a na drugom šijica.
Naziv šiljak sreli smo već kao oznaku za puža Cerithium (39.6.1.), a šijica je samo
njegova dem. izvedenica koja u potpunosti odgovara manjim dimenzijama refe­
renta.
40.2.4. Izrazito je ekspresivna tvorba dandulica za koju ne znamo prvotni
poticaj (usp. tršć. dondolo za Venus verrucosa. Penso). Za isto tako afektivno bum-
buljak, kako se u Krtolama naziva Trochocochlea, može nam pomoći Zorino brum-
buljak koje on u Ribanju... 22 (cit. ARj 1, 685) tumači kao »neki lupar«. Budući
da među nazivima za lupara (Patella, v. popis |150|) ne nalazimo niti jedan naziv
koji bi makar bio sličan Zorinom malakonimu, možemo pretpostaviti da je njegova
identifikacija (kao i obično) netočna jer smo bumbuljak sami zabilježili i identificirali
ga kao oznaku za ogrca. U tom slučaju možemo pomišljati na izvedenicu od grč.
po;j.ßo; »runder Gegenstand«, to tim više što Rohlfs {Lexicon 442) pretpostavlja
za južnotal. grecitet jedno *pou.ßo’jXiov za značenje »runde Erhebung«, a u Krto­
lama (Boka) imamo više opravdanja da pomišljamo na posuđivanje iz južnotal.
greciteta nego u srednjoj Dalmaciji.
40.3. Kad pristupamo opisu naziva za mnogobrojne pužiće koji su karakteristič­
ni po »jajolikim kućicama kojima je ušće vrlo dugačko i usko« (I. Matoničkin, 570),
po sjajnim bojama i glatkoj površini kojima su »sempre affascinato l’uomo che in
tutte le epoche le ha usate sia come ornamento personale che come oggetto da col­
lezione e moneta di scambio«47, moramo neprestano imati na umu da smo siste­
matski naziv Cypraea (Cypraeidae) uzeli samo zbog lakoće označavanja. Takvi
pužići zapravo obuhvaćaju više natporodica (Eratoidae: Erato laevis, Trivia mo­
nacha, T. europaea, T . adriatica, T. pulex; Cypraeidae48: Cypraea (Luria) lurida,
Erosaria spurca, Zonaria pyrum; Amphiperatidae49: Pseudosimnia adriatica i dr.).

46 V. ARj 8, 772 gdje se naznačuju i druge varijante.

47 D ’Angelo — Gargiullo, Guida... 123.
48 »Questa famiglia comprende più di 200 specie«, ibid. 123.
49 »Questa famiglia è rappresentata da un centinaio di specie«, ibid. 123.

141
Naravno, narodna taksonomija u svim tim mnogobrojnim vrstama vidi jednog re­
ferenta i jednim ga imenom označuje, pa tako možemo reći da smo i mi s upotrijeb­
ljenom sustavnom oznakom postupili kao i pučka denominacija : uzeli smo jednu
oznaku jer znamo da to odgovara stanju u jezičnoj djelatnosti, premda je to, zoološki
gledano, posve krivo. Kao kod svih nevrijednih ali lako uočljivih vrsta, naše su
potvrde jezično sigurne, dok o iole strožoj identifikaciji niti smo kadri, a niti nam
je nužno voditi računa.
40.3.1. Već smo istakli da osnovnu karakteristiku tih Pužića predstavlja »la
base... [che] è percorsa da una stretta apertura estesa su tutta la conchiglia« (D ’An-
gelo-Gargiullo, Guida... 122). Ta će osobina odigrati presudnu ulogu u konceptu-
alizaciji naziva za taj tip puža. T u bismo konceptualizaciju mogli ovako opisati:
uski otvor i jajoliki oblik kućice izaziva sliku ženskog spolovila. Takva se konceptu-
alizacija najbolje ilustrira našim »izravnim« izrazima pizdica, pizdica, piškica. U
većini se stranih popisa (prema raspoloživoj literaturi, a znamo kolika je suzdržanost
pisaca u upotrebi i naznačavanju opscenih izraza) za taj sadržaj traži eufemizam i
tako dolazi do narodnih naziva u kojima je najčešći sadržaj »prasica« i deprecijativni
atributi koji toj životinji odgovaraju: »prljava«, »nečista« itd. Ove posljednje ne
smijemo shvatiti doslovno već samo kao eufemizam kojim se ublažava nešto opsceno
jer doslovni smisao referentu nikako ne odgovara budući da je pužić i sjajan, i
čist, i gladak: »La conchiglia [è] lucente e pulita« (D ’Angelo-Gargiullo, o. c. 123).
Sličnu konotativnu vrijednost pokazuju i sustavne oznake spurca, lurida, pa čak i
Cypraea (Cypria — Venus) 50. T o nam nepodudaranje između sadržaja izraza i
samog referenta najbolje ilustrira povijest riječi porculan (franc, porcelaine, tal.
porcellana), a W. v. Wartburg ga odlično rezimira riječima: »Der grund dieser
benennung muss in einem vergleich der muschel mit der weiblichen schäm liegen«
(FEW 9, 187). To se vidi već u stgrč. yoïpoç ili u lat. kod Varona porcus. Osnovni
semantizam »pudendum muliebre« u svim se popisima izražava najrazličitijim eu­
femizmima ili se zamjenjuje s drugim metaforama više-manje izraženog stilistič-
kog naboja koje uglavnom ostaju u erotskoj sferi, kao na primjer port, naziv za
Cypraea beijinho ( = »mali poljubac«), J. M. O. Castro 27 ili franc, pucelage (Rol­
land 3, 190 i 12, 15).
40.3.2. Za naše nazive za Cypraea i druge slične pužiće karakteristično je da
su, uz dvije iznimke, uvijek ž. roda. Nazivi su ili (1) izravna usporedba s »cunnus«,
ili (2) s predmetom koji tome može biti sličan, pa referentu isto tako odgovara, ili
se (3) za pužića uzima neki zoonim najčešće u deminutivnom obliku.
40.3.2.1. Pizdica, pizdica51523, pizdica i piškica su prozirni nazivi, česti kao ihtio-
nimi (usp. 30.5.1.; 1.3.1.4.), ali mnogo češći kao nazivi za priljepke i školjkaše.
40.3.2.2. Uzdužni uski otvor dovodi do slike škrabica »pyxis«, »kutija« (ARj
17, 676)52 koje ispitanici shvaćaju kao »štednica« ili »crkvena škrabica za milodare«.
Gotovo sinoniman je naziv skrinjica koji je za jednog školjkaša iz roda Porcellio
zabilježio i S. Brusina (Rad 171, 184)5 3. Vretenasti oblik pužića izazvao je naziv

50 Tako misli i Wartburg (9, 187): »Aus dem gleichen grund lautet der wissenschaftliche name der
muschel cypraea, oder concha venerea«. Usp. i J. Cotte 196: »Elles (sc. ces coquilles) ont une
bouche linéaire, siégeant, d’un bout à l’autre, et peuvent ainsi... éveiller dans l’esprit l’idée d’une
comparaison à chercher dans l’espèce humaine«.
51 Taj oblik s akcentom pizdica ARj 9, 908 prenosi iz L. Zore uz tal. značenje la mnpola (??).
52Etim. v. Skok 3, 401.
53 ARj 15, 330; etim. v. Skok 3, 269 (i s. v. škrabija, 3, 401).

142
preslica (ARj 11, 709; Skok 3, 36) koji spominje i Belostenec 1, 300 kao ekvivalenat
za cochlea. S njim je u vezi i naziv predavica za vrstu Conus. Jajoliki oblik životinjice
odrazuje se u nazivima čahura i Saura (ARj 1, 880; Skok 1, 288).
40.3.2.3. Ipak su najbrojnije zastupljeni preneseni zoonimi. Sadržaj »prasac«,
»prasica«, koji na Mediteranu ima najviše vrlo starih potvrda, zastupljen je kod nas
u izrazito konotativnom ž. rodu guda (usp. gudan, gudić 2.5.1.; gudin 11.1.3.2. i
29.3.4.3. ). Na najviše je mjesta potvrđeno deminutivno kravica (nikad kraval),
pa mačka i mačića, žaba i žabica. Kad nije nužan ž. rod, to jest za oznaku puža
Conus nalazimo m. r. Mb. Svim tim malakonimima nije potreban komentar jer
ih nalazimo sve i u službi ihtionima. U muškom je rodu samo miš, ali to je ovdje
nesumnjivo »sorex« što malim dimenzijama pužića Cypraea posve odgovara.
40.3.2.4. Malakolozi odreda ističu nazubljene »usne« u tog puža: »Outer and
inner lip toothed«, A. C. Campbell 15654. Ta se osobina izražava u nazivima zu-
baljka i zubak5556.
40.3.3. Razumljiva nam je deminutivna tvorba jer je na istoj paradigmatskoj
osi s krav-ica, mač-ica, čab-ica, ali nam nije jasan povod za denominaciju žuvica.
U korčulanskim selima Zima56 je ženski antroponim koji odgovara imenu Ivana
i koji nema odgovarajućeg oblika za m. rod (kao u sjevernijim dijalektima Žuvan
i Žvan(e)). Međutim, postoji i razlika u naglasku: antroponim je Žitva, Žiivica,
dok je malakonim žuvica.
40.4. U našim vodama (više nego u ostalom Sredozemlju57) živi puž upadljiva
oblika kojeg su malakolozi zbog jako izduženih »rogova« nazvali Aporrhais pes-pe-
lecani ( = Chenopus p.), to jest pelikanovo stopalo58; »conchiglia il cui nome spe­
cifico si riferisce alla forma a piede di pellicano : possiede infatti quattro digitazioni
molto variabili per lunghezza e spessore« (D ’Angelo-Gargiullo 121). Premda za
njega veći broj mjesta ne pozna naziva, oni koje smo utvrdili nesumnjive su iden­
tifikacije jer je čudnovati i upadljivi izgled tog puža nezamjenjiv s drugim vrstama,
a to se očituje i u semantizmima kroz koje su njegovi nazivi konceptualizirani.
Najpopularniji je u tal. pokrajini Marke, gdje ga nazivaju crocetta (za Ankonu,
Penso) i gdje »viene addiritura celebrata la 'sagra della crocetta’, durante la quale
vengono consumate grandi quantità di questi molluschi«.

40.4.1. Kako je riječ o pužu zanemarive ekonomske i prehrambene vrijednosti

i narodno je nazivlje škrto: pored hipokorističkog roge koje ističe »très ou quatro
digitaçôes agudas« (A. Nobre, Moluscos... 240) kao da su rogovi (usp. na Malti
it-tricomi. Aquilina 719 i ovdje 40.1.1.4.), i kod ovog se puža posiže za imenom
koza, kozica (kao i u vrste Mb, v. 40.1.1.3.). Ista morfološka crta uspoređena je
s krestom u kokota, pa se puž naziva pivac, a u Cavtatu jednostavno pomoću hipe-
ronima spuž. N e znamo da li smijemo te karakteristične produžetke usporediti s

54 »Coni denti ben rilevati e distanziati«, D ’Angelo — Gargiullo 124; »Bordos denticulados«, A.
Nobre, Moluscos... 234.
55 Etim. v. Skok 3, 663.
56 ARj 23, 532 navodi samo Žuva iz Marulića i Gazarovića; v. Skok 1, 738.
57 D ’Angelo — Gargiullo 121.
58 Usp. na Elbi pedata. Cortelazzo, Elba 84.

143
jedrima, ali samo se tako može objasniti poticaj za naziv braserà »(starinski) jedre­
njak«59; usp. port, bandeira ( = »zastava«), Castro, 26.
40.4.1.1. Usamljen je i nejasan naziv za Aporrhais lasaka. Moglo bi se pomiš­
ljati na osnovu koja je u lasa »ime kozi« i »žensko spolovilo« (ARj 5,903 i Skok 2, 271 )
što bi bila izrazito slav. riječ.
40.5. Preostaje nam još da navedemo i pokušamo objasniti nazive za različite
puževe kod kojih nismo mogli strože odrediti identifikaciju. Za sve njih vrijedi
uvodna napomena u popis |154|. Kako su odreda nevrijedni i sitni, ispunjeni su
stilističkom vrijednošću, recentnije su tvorbe i niti jednome areal ne prelazi gra­
nice jedne ili dviju mikrozajednica. Osim toga, većinu tih malakonima već smo
spomenuli raspravljajući o drugim identificiranim nazivima bilo da su označeni
hiperonimom {spuž, špug, puž, palžić, puževa igla,..) bilo kopnenim zoonimima
{kravica, žab...) ili drugim metaforama (piškica). Ovdje možemo dodati kokica
(na istoj paradigmi sa žab-ica, mač-ica i dr., 40.3.3.), što može biti hipokoristik
od već hipokorističkog kóka »kokoš« (ARj 5, 167), no nije isključeno da je riječ o
\ prema piškica: koka »muliebria infantis« (ARj 5, 168 i Skok 2, 120).
40.5.1. Čigrasti se oblik kućice očituje u nazivima vrtaljka, vrtuljak (usp. vr-
taljica, 39.6.2.), a posebno u Fontani gdje se pužić Conus mediterraneus naziva
frndol što kao apelativ u tom mjestu znači »zvrk«. Frndol je riječ ekspresivne tvorbe
koja se u ovom slučaju naslanja na istarsko frndati »kovrčati vunu«, fèndalo »sprava
za kovrčanje vune« (Skok 1, 532 prema Ribaricu, Srp. Dial. Zbornik 9,146). I drugdje
se osnovom koja sadrži ekspresivni konsonantizam F. R. L. i F. R. N. označuje
»zvrk«, kao po korčulanskim selima gdje nalazimo frlik koji se može usporediti s
južnotal. oblicima fin i, firrialosu »trottola« (Rohlfs, Nuovo D iz. Calbr. 286). te s
brojnim tal. oblicima furio, pirli, pirlu...60, novogič. cppoüpXa, acppoüpXoç »Kreisel«
(REW 3526a; FEW 3,815); za taj semantizam u malakonimima v. ovdje 39.3. i
40.1.4.
40.5.2. Krapanjski oblik grhot po semantizmu ide zajedno s malakonimima
koji se temelje na vrijednosti »kamen« jer je grhot očigledno isto što i grohot »kamenje
sitno i krupno« (ARj 3,457) pomoću kojega Skok uvjerljivo tumači šoltanski topo­
nim Grohote (1, 624 i SRO 1, 169).
40.5.3. Od sigurno identificiranih naziva možemo navesti imena za Turbo ru­
gosus ( = Astraea rugosa), to jest nešto većeg puža (cca 50 mm) koji se, osim morski
pu ž, naziva zbog svojeg okruglog oblika (»Mündung abgerundet«, FFA 397) misée
i okal. Misée je moglo nastati i zbog sjajnosti školjke (usp. misée, pored zlatenka,
srebrnica za Haliotis) i zbog okrugla oblika (usp. misée za Orthagoriscus, 9.1.1.).
Okal je izvedenica od oko. T . de Caraffa uspoređuje tog puža sa un oeil rouge i
navodi korz. ime santa luda, a poznato je da se ta svetica smatra čuvarem od očnih
bolesti {Lucia < lux, -cis); usp. i Massignon, 439. Nejasan nam je naziv amboliz,
koji je nesumnjivo rom. podrijetla.
40.5.3.1. Jasni su i nazivi za Vermetes arenarius i druge pripadnike obitelji
Vermiculariidae koje I. Matoničkin 569 naziva crvaši, a D ’Angelo-Gargiullo 110

59 Braserà (istriana con vele latine in tela olona), Rosamani, 1975, 30, kod nas češće bràcêra, tipični
jadranski jedrenjak. Naziv je preuzet iz mlet. brazera »barca che porta due alberi con vele qua­
dre«, Boerio 98. Od brazzo »braccio« DEI 593, REW 1256; Dizionario di marina, 101.
60 Usp. kartu 751 tal. lingvističkog atlasa (AIS) i to točke: 51, 231, 242, 246, 327, 345, 436.

144
ih opisuju ovako: »Conchiglia v er m ifo rm e, a spirale. La parte supcriore è per­
corsa da una costolatura evidente tanto che il tu b o sembra quasi triangolare«.
Kao što vidimo i sami malakolozi inzistiraju na semantizmima »crv« i »cijev«, a
baš se to odražava u narodnim imenima: morski crv6 ', crva kuća i tûb. Prva dva
su hrvatski, a treći je posuđenica od tal. tubo6162 ( < lat. tubus »Röhre«, REW 8969)63;
usp. grč. malakonime aùXôç ( = »tuyau«), kod Plinija aulos (32, 103) i SovaÇ ( = »ro­
seau« — »tube«), kod Plinija donax (32, 151).
40.5.3.2. Potpuno je jasan i odgovara morfologiji referenta naziv rog za Dentalium
(dentale, panormitanum, rubescens, vulgare)64.
40.5.4. Nejasna su postanja nazivi za pužiće Pisania, Conus i dr. : pop, taranta,
boboko i kare65.
40.5.4.1. Nije nam isto tako jasno na što se odnosi malakonim (?) kunjabovka,
što ga za Komižu donosi S. Brusina u Radu 171, 184 i to u kontekstu: »Narodni
nazivi o kojima sam se uvjerio da pripadaju rodovima Armadillidium i Porcellio,
jesu: babura u Dubrovniku, kopanjica u Dalmaciji uopće, kunjabovka u Komiži,
skrinjica u Trogiru«, cit. u ARj 15, 330. O baburi i kopanjici ćemo još govoriti, skri-
njicu smo objasnili u 40.3.2.2., ali kunjabovka nam je nejasno. N i Deanović za
svoje ankete u Komiži nije zabilježio taj naziv.

61Etim. za c r v v. Skok 1, 276.

62 »Schalle mit runden Querschnitt, röhrenartig«, FFA 401.
63 O odnosu lat. tu b u s i osačko-umbrijskog t u f u s, v. FEW 13/2, 392 i J. Hubschmid, »Riflessi ro­
manzi del lat. TU BU S, osco * tu fu s e del presunto mediterraneo * to b - 'burrone’«, in lo c a m i
D o m in ic o S e r r a E x M u n e r e L a e to In fe r ia e , Napoli, 1956, 22—241.
64 Opis za obitelj Dentalliidae, v. FFA 436.
65 Nije isključeno da je k a r e u vezi s gorenavedenim o g rč i var. (40.2.2.).

IQ V. V IN JA E T IM O L O G IJA II.
145
 41. PRILJEPCI

41. Na samom početku prethodnog poglavlja (40.) objasnili smo zašto za na­
rodno gledanje neka Gastropoda nisu puževi. To su u prvom redu vrste Haliotis
tuberculata ( = ? H. lamellosa)1 i Patella coerulea. Razlučne crte koje te dvije
vrste (a za zoologe su to puževi!) razlikuju od životinja koje narod naziva puževima
jesu : zdjeličasta kućica bez karakterističnih zavoja i izostanak poklopca (operculum)
koji bi im zatvarao zjalo kućice. Nadalje, dok se životinjice koje narod naziva puže­
vima relativno brže kreću, dvije (ili tri) vrste o kojima će biti riječi u ovom poglavlju,
čvrsto se pripijaju uz stijene i kao da se jedva primjetno ili nikako ne miču s mjesta.
(»Prednjoškržnjaci su, kao i ostali puževi, slabo pokretne životinje. Prosječna br­
zina kretanja 1— 5 ili 6 cm/min... u nekih vrsta postoji dnevni ritam kretanja«,
I. Matoničkin, 560). Za te vrste narodna taksonomija nema hiperonima, već jedno­
značnim i međusobno oštro razlučivanim nazivima imenuje tri vrste:
uho [svetog petra) Haliotis .............................. 41.1.
lupar Patella .............................. 41.2.
babura Chiton .............................. 41.3.
Dvije su prve životinjice jestive, ali ne baš posebno tražene, pa ne predstavljaju
gotovo nikakvu vrijednost i to će biti relevantno za relativno veliki broj naziva koje
nema što izjednačavati, pa su zato areali tih mnogobrojnih imena vrlo usitnjeni i,
osim u slučaju naziva lupar i priljepak, redovito ne pokrivaju više od jednog ili
dva ispitivana mjesta.
41.1. Manje se često sreće jer je obično pripijena nešto dublje ispod kamenja12
a i dimenzijama je nešto znatnija3, vrsta Haliotis, veoma žilava i tvrda mesa koje
se ponegdje i jede. Kako svojim oblikom nalikuje na ljudsko u h o 4, čini se da je
taj antropomorfni tip označavanja puža najranije u Sredozemlju potvrđen, a raširen
jc i po drugim morima. Najčešće se pojavljuje u malakonimskoj leksiji uho svetog
petra. J. Plancus, 1739, str. 30 govori o tom nazivu posebno za Istru: »Tertium
item genus Patellarum heic reperitur, sed rarissime, scilicet patellae ferae seu
Conchae a u rita e dictae, in Histria tamen frequentissimae quas ibi Auriculas
divi Petri vocant«. Međutim, prispodoba s uhom starija je od kršćanstva, jer već
Aristotel (HA 4, 4,13) spominje jedno 'morsko uho’ to jest »divljeg lupara« kojeg
»neki nazivaju morskim uhom« (v/j S’àypla XsraxSi, ijv tlveç xaXoüai D-aXà-mov o5ç).

1 U Sredozemlju žive četiri pripadnika obitelji Haliotidae, »ma per quanto riguarda almeno due
di esse, e cioè l’Haliotis lamellosa e l’Haliotis tuberculata, vi sono alcune controversie sulla
loro esistenza e identificazione da parte di alcuni studiosi«, D ’Angelo — Gargiullo 78.
2 »Besonders an der Unterseite von Steinen oder Felsen in geringer Tiefe«, FFA 391.
■
’ »La lunghezza media varia fra i 40 e 60 mm«, D ’Angelo — Gargiullo 78.
4 »Concha a u ri ferme, milito achatada, contorno oblongo eliptico«, A. Nobre, Aloluscos... 467;
»halbohrförmig«, FFA 391.

147
Na tom je mjestu veza između uha (Haliotis) i lupara (Patella ; - Xsitdéç) očigledna
i to su baš dvije vrste za koje i danas postoje dobro razlikovana narodna imena.
Naprotiv, teško je reći da li je ouç ’AçpoSvr/]? što ga spominje Antigon Karistije
(apud. Athen. 3, 88a) ista životinja. Prije će biti da je tu riječ o nekoj školjki kojih
je velik broj bio vezan uz Venerino ime. U jednom od svojih popisa Plinije spominje
bez ijedne riječi komentara naziv otion (N H 32, 149), što je bez ikakve sumnje lati -
nizirani deminutiv mtîov5. I, dok će se \zni.q do naših dana sačuvati i izrazom i
sadržajem u brojnim sredozemnim, pa čak i atlantskim nastavljačima za vrstu
Patella, za Haliotis će se sačuvati samo ista forma sadržaja, to jest konceptualizacija
u formi »uho«, u genetski nesrodnim jezicima. Uostalom, veza između uha i školjke
vidi se i u obrnutom, doduše rijetkom, prijenosu morskog termina na dio tijela:
u francuskoj popularnoj upotrebi portugaise, to jest vrsta školjke kamenice (Gryphaea
angulata), postala je sinonim za »uho« koji su registrirali najprije argotski (A.
Le Breton, U Argot chez les vrais de vrai. Presses de la Cité, Paris 1960, p. 387),
a zatim i drugi rječnici (Le Petit Robert, 1970, 1353)678.
41.1.1. U našim se popisima za Haliotis slika »uho« pojavljuje kao jednočlani
malakonim uho1, ali mnogo češće u leksijama svetog petra uho, svetoga petra uho,
svetoga petra uvo, uho svetoga petra, petrovo uho i, uz neobičnu rekciju sastavnica,
sveti petar uho. Na jednom mjestu umjesto svetog Petra nalazimo determinaciju
divojačko uho. Formalno se na uho nastavlja i usamljeno ušenak8 ( = »peduculus«)
što se opravdava prianjanjem za kamen kao što se uš pripije uz kožu. Po sadržajnoj
paradigmi na »uho« se nadovezuje morsko oko, dok se i »uho« i »oko« gubi u alo-
glotskom ( < ven.) šanpijero9.
41.1.1.1. Kao i kod nas, slika »uho« iskorištena je u mnogim tuđim popisima.
Konstanta je »uho« a mijenjaju se eventualno determinacije, to jest leksijske sastav­
nice. Prema tomu, usp. za sliku »morsko uho«: alb. vesh deti, turski deniz kulagi
(Davidson 207)101, recchia di mare (za Bari, Penso), sic. orecchia di mari (Piccino,
Vocab. sicil. 240)11, franc, oreille marine, oreille de mer (Rolland 12, 19); ormeau
( < auris, FEW 1, 182 i A. Thomas, Ro 35, 169)12, port, orelha (J. M. O. Castro,
25), njem. Seeohr (FFA 391, OECD 659), švedski havsöra, nizoz. zee-oor (OECD
659), poljski uchowiec, ucho morskie (Beskrçgowce 377). Sastavnica sveti petar ne
pojavljuje se samo na obim obalama Jadrana: orccia de San Piero (za Trst, Penso),
orecio (ili recia) de San Piero (L. Sucker; Rosamani 1975, 115); potvrdu za prov.
aurelho de San Péire donosi Rolland 3, 192, dok kod Mistrala, Tresor 1,181, nalazimo

s o j —lov
u grč. ima više značenja, a u sholijama je ekvivalenat za 'k zt A ' dt/pla,’ usp. Liddell-Scott
2041 i Frisk GEW 2, 448.
6 Datacija slučajnog uvođenja te ostrige u Francusku je točno ođrediva sa god. 1868. O okolnos­
tima prodora portugalske kamenice na franc, atlantsko područje više detalja može se naći u
Boudarel 204— 5.
7 Etim. za uho, v. Skok 3, 539; usp. ARj 19, 371 : morsko uvo.
8 Usp. ARj 20, 63 i Skok 3, 550. Oba rječnika ne spominju malakonimsku vrijednost tih izraza.
9 Taj je oblik oznaka za ribu Zeus faber (v. 16.3.1.), što znači da je na tom mjestu za vrstu Zeus
u upotrebi glavni konkurentski oblik k o v a č , a to je oslobodilo izraz š a n p ije r o za drugu službu.
10 Kako u Crnom moru tih Gastropoda nema, rum. urece de mare, što ga naznačuje C. Battisti
(BALM 4, 48), ima samo knjišku vrijednost.
11 A. G. Mocciaro (BALM 16—17, 108) donosi iz jednog rukopisnog sicil. zoološko-botanrčkog
rječnika aricchia di mari.
12 Iz franc, su brojni bret. nazivi ormeul, ornici, morvell (Le Berre R 44) i engl. ormer (Oxford ED
s. v.~).

148
auriho-de-sant-pèiro. U tarentinskom je sveti Petar nadomješten s »popom«: vecchie
di prevete {Taranto 47) jednako kao i u Bariju rècchjë dë prevëtë (Scorcia, 1975, 75).
41.1.2. Druga relevantna osobitost petrova uha je neobično blistava unutrašnja
strana njegova plašta : »Dok je vanjska strana puzlatkine ( = Haliotis) kućice sasvim
neugledna i nepravilno naborana, unutrašnjost joj je prekrivena sedefnim slojem
vatrenog preljeva kao da je od žežena zlata« (S. Fulgosi, PomEnc 6, 438)13145.Premda
je ta unutrašnjost sličnija boji srebra nego zlata (usp. ulcinjski oblik Srebrenica),
leksern {-)zlat- je u gotovo isključivoj upotrebi kod naziva za Haliotis: zlatenka,
zlatinka, zlatuša, zlatarica, puzlatka, pozlatka, pozlatura14 (valjda formalnim na-
slanjanjem na isto tako blistavu unutrašnjost u školjkaša zvanog lostura). Na te se
oblike nadovezuje puzljaka gdje je vrijednost »zlato« zastrta. Zbog morfologije
referenta koji nema zaklopca na zjalu, dolazi do metaforičkih naziva pizdica i piždača
kao i kod drugih Gastropoda (usp. pizdina za Chiton, 41.3.1.) i Školjkaša (usp.
jednake ili slične nazive za Mytilus, Arca i Solenocurtus).
41.1.2.1. Sjajnost i blistavost izazivaju native misée (v. 40.5.3.) i svićica; za
već spomenuto morsko uho, usp. okal, 40.5.3.
41.1.3. Posebnu i lako vidljivu karakteristiku vrste Haliotis predstavlja niz od
nekoliko rupa na plaštu'5. Ta je osobitost izazvala metaforu na »rešeto« koju vidimo
u brojnim varijantama našeg malakonima: krbelj, krvelj, krvel, krvë, krivë, krivel,
krivelj, krevelj i, zbog neprozirnosti izraza, u preinačenom liku krmelj. Svi su ti
likovi dalmatski ostaci od lat. cribellum »Sieb«, »rešeto« (REW 2321)1617, a neosporivu
potvrdu za takvo zaključivanje nalazimo u izosemantičkom rešece11, dem. tvorbi
od rešeto. Metaforu, koliko mi znamo, ne nalazimo u talijanskim dijalektima, ali
t; srećemo u španj. cribas, a \ u franc, vanne, vanneau (Bouda el 215, OECD
742).
41.1.4. Zdjeličasti oblik plašta podsjeća na »tavicu, tiganj«, pa se u Novalji
Haliotis naziva prsurica, što je opet naša izvedenica od dalmatskog relikta prsura
( < (*)frixoria18 od frigere, REW 3524; FEW 3, 814), Skok 3, 58."
41.1.4.1. Teže je objasniti likove šašurka na Lopudu i sasurka u čakavskoj
Komiži koje smo nedvojbeno identificirali kao oznake za Haliotis19. Malakonim
nam je oblikom i postanjem nerazumljiv jer se o vrijednosti apelativa šašurka leksi­
kografi ne slažu. ARj 17, 500 naznačuje za Šašurka značenje »neka dječja igra« ( = šaš­
ka — prevracka), dok D. Parčić u svom Rječniku (str. 988) bilježi vrijednost »una

3 »Vilujbl e source of mother-of-pearl and blister pearls«, OECD 2.

14 Od svih tih različito izvornih narodnih naziva ARj 11, 313 prenosi samo pozlatka iz Brusine
{Rad 171, 160) »trbonožac, Haliotis striata«, dok u Skoka ne nalazimo niti jedne potvrde. Lori-
ni ima puzlatka.
15 »With a series of openings on the top«, Campbell 142; »Alla fessura del mantello corrisponde
non un’incisione continua ma una serie di fo ri, allineati secondo una generatrice del tubo della
conchiglia«. Panorama 282; »Anfractus ultimus serie fo ra m in u m , sensim obliteratorum mu­
nitus«, Pr 2, 236.
16 Usp. Vinja 1957 (2) 257.
17 Rešece s apelativnom vrijednošću »parvum cribrum« imaju Belostenec i Štuli (usp. ARj 13, 897).
18 Zvjezdica (*) u Meyer-Lübkea nije potrebna, cf. Ernout-Meillet DEL 254: frixorius.
19 M. Deanović (Rad 344, 26) donosi sasurka kao naziv za Haliotis lamellosa u Komiži, dok se za
lopudsko šašurka zadovoljava s neodređenim »vrsta školjke. Možda romanskog porijekla« {Anali
Hist. ln st.J A Z U Dubrovnik 3, 1954, 171). S. Brusina {Rad 171, 68) navodi šašurka za Komižu
što je očito netočno.

149
manata, mancia«. Kako naše oznake za Haliotis potječu iz južnijeg Jadrana, perti-
nentnije nam je značenje koje od Milasa preuzima ARj, pa bismo mogli šašurka
svrstati u semantičko polje »igre« kao već spomenute igrarica i zjogat(ul) (39.5.1.)
ili ondje naznačeno sardsko biskđkku »conchiglia che adoperano i ragazzi per il
giuoco«. Lako je pretpostaviti da je sjajna kućica petrovog uha mogla služiti za igru,
no, time formalna strana malakonima nije još uvijek riješena. Moglo bi se pomišljati
i na semantičku paralelu sa šaša »kamen, stijena« (ARj 17,469), što bi se podudajalo
s čestom vrijednošću »kamen« što je imaju malakonimi murex ( > mrkenta), barba-
kan, prpor ( > porporela) itd., ali i to je neizvjesno i lišeno sigurnije osnove za za­
ključivanje. Nije isključeno, zbog zdjeličasta oblika kućice, ni povezivanje sa sura,
fcura, cura »tava« (v. gore prsurica, 41.1.4.), ali na taj se način ne rješava ša-, ako je
to dio osnove. Zbog svega toga bit će uputnije pomišljati na neku oznaku s vrijed­
nošću »posuda«, pa ćemo se na pitanje etimologije vratiti u 42.8.2.3.
41.1.5. O nazivu mušja ( < musculus) za Haliotis bit će riječi kad budemo ra­
spravljali o nazivima za školjkaše u idućem poglavlju.
41.2. Drugi puž bez zavojite kućice kojeg narod ne drži za puža je priljepak.
Patella coerulea, »jestiva vrsta20 s kućicom u obliku spljoštenog stoščića« (PomEnc
6, 438). Srećemo ga na svakom koraku pripijena uz stijene21 i to najviše na liniji
plime i oseke, gdje može dulje vremena ostati na suhu iznad morske površine. Od
brojnih vrsta obitelji Patellidae kod nas je najčešća Patella coerulea.
Semantizmi koje srećemo u osnovama naziva za tu vrstu nisu brojni i lako ih
je nabrojiti: »prianjati, pripiti se uz«, »čupati« i »zdjelica«. Tome valja pribrojiti za
nas zastrti ali bliski semantizam koji se u liku lupar i var. nastavlja od antičkih
vremena po čitavu Sredozemlju.

Patella coerulea (41.2.) a

Chiton olivaceus (41.3.) b

20 »Muito comum sóbre os rochedos do litoral; empregada corno alimento pelas clases pobres«,
A. Nobre, Moluscos... 491. Zbog tog posljednjeg navoda nije nimalo čudno da se priljepak po­
javljuje među bijednim ulovom Plautovih ribara (Rudens 297).
21 »Regelmässig und sehr häufig in der Gezeitenzone oder Felsküste, aber auch an Hafenbauten«,
FFA 393.

150
41.2.1. Jedan od naših najčešćih tipova denominacije je neprozirni naziv lupar
koji pokazuje više varijanti, a nema sumnje da nastavlja grč. odnosno lat. naziv
Xsîtotç koji je latiniziran prema akuzativu plurala XstoxSixç22 u lopadas (Plaut,
Rudens 297), a pored kojega nalazimo u istog pisca i lepidas (Casina 494). Aristotel
(HA 4 ,4 , 2) navodi Xarcaç kao primjer jednoljušturaša (p.ovo9ópot), a iz Aristofana
(Vespae 105) nedvojbeno zaključujemo da je Xstoxç današnja Patella, to jest naš
lupar. Ostavit ćemo po strani pitanje prvotnog semantizma (a time i etimologije)
stgrč. malakonima, naime da li je prvi poticaj potekao iz sema »kamen«, »hrid«
(cf. Xsuatoç »felsig«) ili iz zdjeličastog oblika plašta (cf. Xs-aa-rt) »napfschneken-
förmiges Trinkgefäss) ili pak zbog formalne sličnosti između Xstcxç i lapis »kamen«,
jer se o tim mogućnostima nadugo pisalo23, pa čak i predlagalo porijeklo iz jednog
mediteranskog jezika (Walde-Pokorny 2, 431). Humanistički zoolozi ovako sažimlju
vrijednost termina: »Lepas Graecorum (Xstcxç) a Gaza convertitur Patella a vasis
escariis similitudine. Lopas a Plauto dicitur nisu locus mendosus sit« (K. Gesner,
Nomencl. 223). Bilo kako bilo, naši i drugi sredozemni nazivi pokazuju zadržavanje
obaju semantizama.
41.2.2. Naša je najraširenija varijanta lupar2*. U z nju smo, na nešto skučenijim
arealima, zabilježili varijante: lutnpar, lùpôr i polumpar. Za radnju sakupljanja
lupara, pored Skokova lupiti, postoje i glagoli parati, brati, čupati, pa čak i tući.
Na Korčuli se lupare para, na Visu se lupare lupa, a u Prvić-Šepurini se prilipke
tuče.
Istog su postanja, kako s pravom smatra C. Battisti (BALM 5—6, 53), brojni
drugi rom. oblici (abruc. lambadénë, làmpade, prov. alapedo, arapedo, lapet(o),
španj. lapa, lampa, astur. lampara, port, lapa, itd.)25. Battisti navodi da »ii mante­
nimento della -p- intervocalica sarà da attribuire ad un incrocio con lampas«2627.
To je vidio još Plancus (str. 30): »Patella glabra et clausa magis vulgaris, sed An-
conae vulgatissima, quam illeic lampadam vocant, corrupte scilicet nomine a
graeco Lepade«21.
41.2.3. Naš motivirani tip priljepak rasprostranjen je možda koliko i lupar,
samo, zbog duljine riječi, ima znatno više varijanti od kojih je ikavsko prilipak
najbrojnije zastupljeno, dok knjiž. ijekavski oblik (koji donose Lorini, Mikalja i
Milas za Dubrovnik, ARj 12, 46) nismo zabilježili niti na jednom mjestu. Usta­
novili smo ove varijante : prilipka (f), prilepak, prilipak, prelipak, prelepak, pralipak,
prilipok. Motivacija se izgubila u likovima prilik, prilivak, prilikua (f), prlipac,
prlik. Svi se ti oblici lako tumače pomoću hrv.-srp. glagola prilijepiti (se)28.

22 » L o p a d a , - a e : patelle, g en u s con ch ae m a rin a e . Emprunt oral et populaire fait sur l’accusatif du

gr. XoTtâç«, Ernout-Meillet DEL 366.
23 Usp. H. Frisk, GEW 2, 105 i, navlastito, F. A. Wood, A m e r . J o u r n a l P h il. 49, 1928, 40.
24 Skokov se stav ne može odrediti jer je lu p a r protumačen s. v. lub (2, 322) kao da ide uz lu b ,
lu b a n ja , a na drugom mjestu (2, 317) s. v. lo m p a r 1. nekakva riba (?), 2. crnogorsko prezime,
i 3. školjka uz pontu, kao da s prvim člankom nema nikakve veze. Drugi je članak ostavljen bez
retka objašnjenja. U T e rm 56, lu p a r se dovodi u vezu s našim lu p in a . Istog je mišljenja i Pero
Budmani (ARj 6, 219), samo on zna o čemu je riječ, pa čak daje i strogu identifikaciju: »Patella,
rod školjaka (spuža nesavitijeh), oblik im je kao plitak cun)«.
25 Usp. REW 4985; FEW 5, 256. Drugačije Corominas DCELC 3, 31.
26 Za odnos la p ----- la m p -, v. P. Barbier R L a R 51, 1908, 276—7.
27 Istog je postanja i engl. lim p e t (kod Cotravea le m p e t), Skeat 334. Krivo je misliti da lim p e t na­
stavlja la m p r e d a , kako to hoće Onions 529.
28 Za etim. v. Skok 2, 297. Malakonimska se vrijednost ne naznačuje.

151
41.2.4. Likovi pantalena i pantanela preuzeti su iz tal. dijalekata jer i panta-
lena29 i pantanela (za Trst) potvrđuju Penso i P.-S. 236. U Abrucima je živo i
lampatena (BALM 5—6, 53), tako da možemo smatrati da su ti oblici rezultat
formalnog križanja između patella i lapa, te semantičkog kompromisa između
patella »flache pfanne« i naziva za lupara; cf. FEW 8, 1— 6. Za \ usp. tal. scodel­
lino (Penso, P.-S.), hrv. prsurica (41.1.4.), franc, cuvette (Rolland 3, 192). Ovamo
spada i naš prozirni naziv košara30, kako se u Tkonu nazivaju veliki primjeri lu­
para; usp. i tavica za Pecten (42.8.2.).

41.2.5. Prema načinu sakupljanja lupara, to jest sa semantizmom »čupati",

nastali su izrazi cupka, čupak, čuka i ćuka. Dva posljednja potječu iz genitiva od
čupak ili olakšavanjem skupine -pk-. Čupka donosi ARj 2, 102 s točnim značenjem
i potvrdama od Ostojića (za Brač), L. Zore (za Makarsku) i M. Pavlinovića. U
članku čupati. Skok (1, 342) ne naznačuje malakonimsku vrijednost.

41.2.5.1. Rapski oblik čaparun, u kojem vidimo augmentativnu izvedenicu na

rom. -one od posuđenice čapat ( < ven. chiapàr »pigliare«, »prendere«, Boerio 104,
= tal. chiappare »afferrare«, DEI 892, REW 1666) jer se lupar čvrsto prima za
stijenu i tako pripijen »može odoljeti vlaku od 10 kg« (PomEnc 6, 438).

41.2.6. O nazivima dagna, dahnica što predstavlja prijenos imena školjkaša

Mytilus na puža Patella, bit će riječi u idućem poglavlju (42.3. i d.).

41.3. Treći mekušac koji se zbog svojega prianjanja uz stijenje također u na­
rodu smatra vrstom priljepka, a za kojeg smo sigurno utvrdili nekoliko izvornih
narodnih naziva (v. popis 1153j) je Chiton koji spada u razred Polyplacophora
(Mnogoljušturaši). »To su plosnati jajoliki mekušci. Leđna (im je) strana pokri­
vena ljuskom koja je sastavljena od 8 pločica poredanih u nizu« (I. Matoničkin
522). Među pripadnicima obitelji Chitonidae najčešća je vrsta Chiton olivaceus
koju nalazimo po čitavu Sredozemlju (D ’Angelo-Gargiullo 77). Kako se kao i
drugi priljepci pripija ispod kamenja na maloj dubini i imena joj nose ne samo iste
semantizme, već su najčešće i izrazom jednaka onima za već raspravljane vrste
Haliotis i Patella.

41.3.1. Budući da se može zbog tako artikulirana plašta saviti u kuglicu, na­
ziva se babura, a taj smo naziv objasnili u 38.5.2. i ondje u bilješci 96. Prianjanje
uza stijenje izazvalo je, jednako kao i kod vrste Haliotis, naziv uš (v. 41.1.1.), a
slične morfološke karakteristike kao u petrovom uhu dovele su do naziva pizdina
(v. 41.1.2.).

41.3.1.1. U vezi s nazivima za Haliotis je i malakonimska leksija krivelova mati,

gdje nalazimo sastavnicu krivel (41.1.3.), ali u vezi sa mati, a taj (ili sličan znak
srodstva) pojavljuje se uvijek kad se hoće izraziti sličnost. Pri nastajanju takvih
leksija dimenzije ne igraju peitinentnu ulogu, jer je životinja označena sa mati ili
stari najčešće manja od svog »sina«. Dovoljno je usporediti leksije slične organi­
zacije ugorova mati i var. (17.4.2.1.) ili stari kanj (29.3.1.1.), gdje ribe označene s

20 »Vulgus vero Graecorum hodie petaglida appellat. Veneti parum mutato nomine pantaleual:,
Aldrovandi, De Moli. 545.
30Etim. v. Skok 2, 166, a tal. \ canestrelli di mare, Olivi 118.

152
mati ili stari označavaju vrste koje su manje od riba kojima su one tobože mati
ili stari.
41.3.2. Jedini originalni naziv za Chiton je pispalj koji smo zabilježili u Krap-
nju. U tom mjestu, jednako kao i u nedalekom Šibeniku, pispalj ili pišpalj31 ozna­
čuju »plosnati hljepčić od ostataka tijesta za kruh koji se peče u tavi i daje se djeci«.
Pripijanje babure uz kamen ispitanik uspoređuje s lijepljenjem tijesta uz tavu.
Riječ iste etimologije postoji u Srbiji i na Kosovu u obliku paspalj32 (cf. ARj 9, 672)
»Miihlststaub«, »brašneni prah«, a modifikaciju našeg oblika dugujemo posred-
stvu dalmatskog jezika preko kojega je grecizam tza.<TKÓikt\ »feinstes Mehl« prodro
u jadranske dijalekte.

31 Ne izostaju izosemantičke varijante ni paretimološka naslanjanja te riječi na druge lekseme:

pecipala (Split), prncipal (Korčula); o tim oblicima v. Vinja 1967 (1) 211.
32 Usp. Max Vasmer, Griech Lehnvi. im Serbo-Kroalischeii, 112.

153
 42. ŠKOLJKE

Concharum genera in quibus magna ludentis naturae

varietas, tot colorum differentiae, tot figurae planis,
concavis, longis, lunatis, in orbem circumactis, dimidio
orbe caesis, in dorsum elatis, levibus, rugatis, denticula­
tis, striatis, vertice muricatim intorto, margine in mu­
cronem emisso, foris effuso, intus replicato, iam distincti­
one virgulata, crinita, crispa, canaliculatim, pectinatim
divisa, imbricatim undata, cancellatim reticulata, in
obliquom, in rectum expansa, densata, porrecta, sinuata,
brevi nodo ligatis, toto latere conexis, ad plausum aper­
tis, ab bucinum recurvis.
Plinije, N H 9, 102— 103.

42. Predmetom raspravljanja u ovom poglavlju bit će morske životinje iz ko­

ljena Mekušaca koje narod naziva školjkama. T o je razred koji zoolozi |nazivaju
Bivalvia ( = Pelecypoda = Lamellibranchiata = Acephala)1. Narodnom gledanju
najbolje semantički odgovara naziv Bivalvia jer su za narodnu taksonomiju školjke
(i sinonimi) samo one životinje koje imaju dvodjelnu ljušturu12.
Od oko 20 000 različitih Školjkaša3 za Jadran ih je opisano oko 3204, dok
ih FFA navodi 82, PMCM 32, Lorini 28. Za tih 28 vrsta Lorini bilježi 19 naziva
od kojih su samo 10 različiti, dok su ostali višeznačni, to jest istodobno vrijede
kao oznaka za više vrsta. T e nam brojke rječito govore o teškoćama točne identifi­
kacije ovih mekušaca. Posebnim nazivom narod imenuje 10— 15 različitih vrsta.
U vezi s tim imenima možemo iznijeti ove općenite napomene:
a) Veći broj naziva je semantički nadređen, to jest služi kao neka hiperonim-
ska oznaka za Školjkaše različitih vrsta. To su, u prvom redu, školjka (i var.), ku­
ćica ( # kućica!) i, nadasve, pizdica koja, istina na različitim mjestima, služi kao
oznaka za gotovo sva Bivalvia. Takve ćemo nazive obrađivati redom kojim se
budu pojavljivali.
b) Kao što je i logično, broj poznatih i posebnim imenom označenih vrsta
ovisi o konfiguraciji i sastavu priobalnog dna koje može biti više ili manje pogodno

1 O toj sinonimiji, v. I. Matoničkin, 600—2: »Za njih (sc. za Školjkaše) se upotrebljava više na­
ziva: zbog dvodjelne ljušture Bivalvia, zbog sjekirastog stopala Pelecypoda, stariji naziv La­
mellibranchiata upotrebljavao se jer se smatralo da sve imaju listaste škrge, a kako nemaju gla­
ve, nazivaju se i Acephala«.
2 »Conchifera mit seitlich zusammengedrückten Weichkörper, bilateral zweiklappige, manch­
mal ungleichseitig ausgebildeten Schalen ...«, FFA 436.
3 Usp. D ’Angelo — Gargiullo, Guido, 23.
4 FFA 438.

155
stanište za Školjkaše. Najpogodniji habitat predstavlja pjeskovito i meko podmorje5.
Zbog tog će razloga, primjerice, nazivi iz Privlake kod Zadra sačinjavati najveći
dio našeg korpusa imena za te životinje.
c) Na drugim mjestima gdje su, zbog neodgovarajućeg dna, ove vrste slabije
zastupljene, nekoliko općih imena vrijedi za sve Školjkaše.
d) Ekonomski važnije vrste koje mogu biti predmetom posebnog uzgajanja
(ostreikultura, mitilikultura), osim svega i morfološki se lako razlikuju i gotovo
posvuda imaju posebna i jednoznačna imena. T o su: Arca noae, Oštret edulis.
Mytilus galloprovincialis, Lithodomus lithophagus i (zbog svoje veličine) Pinna no­
bilis. Kod njih je ekonomska vrijednost (ili veličina) izvršila funkciju ujednačava­
nja.
Daleko veća nesigurnost vlada u pogledu određivanja vrijednosti imena za
brojne Pectinidae, Glycymeridae, Cardiidae, Mactridae i dr., jer se često istim
imenom na različitim punktovima označavaju različite vrste ili pak nazivi nisu ni
od samih ribara nedvojbeno i jednoznačno upotrebljavani. Zato se može tvrditi
(v. gore slučaj kod P. Lorinija) da se imena za te nevrijednije vrste upotrebljavaju
na znatnom broju točaka kao oznake za veći broj vrsta. Kao i dosada u takvim slu­
čajevima, dat ćemo iscrpan popis u narodu utvrđenih imena s točnom naznakom
lokaliteta gdje se svako ime upotrebljava, ali pri tom nećemo biti decidirani ü po­
gledu identifikacije jer vrijednost zoonima nije ni u narodu sigurna. Iznimka će
biti Solenaceae (Solen, Ensis... v. 42.6.) zbog njihova karakterističnog izduženog
oblika koji je dovoljan da se ne brkaju s više manje okruglim ili jajolikim školjkama
iz gore spomenutih obitelji.
Zbog svih tih razloga najprije ćemo pristupiti pokušaju objašnjenja naziva za
pet ekonomski značajnih i morfološki lako razlučivanih vrsta, a zatim ćemo se
okrenuti imenima za manje ili pak rjeđe vrste (popis 11611) kojima je osnovna ka­
rakteristika da se ni jedno od njih ne upotrebljava na znatnijem arealu, već se
naziv mijenja od jedne do druge mikrozajednice. Kao što je i razumljivo, kod na­
ziva za te manje vrste izostat će i navođenje ili nagađanje o paralelizmima s grčkim
ili latinskim nazivima, jer pokušaji identifikacije Aristotelovih, Atenejevih, Elija-
novih pa čak i Plinijevih zoonima za manje vrijedne vrste nisu do sada dali opiplji-
vijih rezultata.
I još nešto. Dok ćemo za šest prvih vrsta nazive okupiti oko referenta, za
manje ćemo vrste pokušati — bez obzira na označenu školjku — nazive svrstati
po semičkim oznakama ili slikama sadržaja.
42.1. Jestivi i dosta traženi školjkaš Arca noae poznat je na našoj obali uz tri
tipa naziva: mušula, kunjka i nešto rjeđe školjka. Odmah valja naglasiti da su sva
ta tri denominacijska tipa hiperonimi i međusobno sinonimi, te da i njihova etima
imaju vrijednost »školjka«. Kao i u slučaju skuša/lokarda (19.3. i 19.2.) ili jastogjhlap
(37.2. i 37.3.), dolazi i ovdje do preklapanja areala mušulajmušlja koji, na mjestima
gdje se Arca drugačije naziva, označuju i drugu vrstu to jest Mytilus galloprovin­
cialis. Posljedice su iste kao i u spomenutim slučajevima skuše i lokarde: nerazu­
mijevanje među potrošačima, nejasnoća u propisima i cijenama, u odredbama za
lov i uzgoj itd. Naziv kunjka, naprotiv, rijetko označuje Alytilus galloprovincialis,
ali zato češće može biti oznaka za koju od manjih vrsta (Venus, Cardium...), no u

s »Arrossati nella sabbia e nel fango del fondo«, Panorama 303; »Besonders reich sind Sediment­
böden (Sand, Schlamm)«, FFA 438.

156
tim se slučajevima pribjegava dodatnim determinacijama, jednako kao i kad valja
označiti srodnu vrstu Arca barbata. Osim toga, kad označuju manje školjke, vari­
jante su brojnije i znatnije modificirane, jer na tim terenima nema nivelizatorskog
djelovanja znatno rasprostranjenijeg kunjka ( = Arca).
42.1.1. Teritorijalno je najrasprostranjeniji naziv mustela (f) i mušul (m). Oblik
je preuzet iz ven. mùssolo (Boerio 435), a naziv je zajednički obim jadranskim oba­
lama: »Hadriatici accolae vulgo appellant muscioK quasi musculos dixerint« (Aldro-
vandi, De Moli. 511)6. Konrad Gesner (Nomencl. 227) smatra da je ono što »Veneti
mussoli nominant« isto što i »myax Dioscoridis«. Nema sumnje da je riječ o nastav­
ljaču lat. musculus »Miesmuschel«, REW 5773. Uz mušula nalazimo i varijantu
muïul. Naprotiv, u liku mušlja možemo vidjeti (zbog apokope) dalmatski ostatak7.
Nejasno je -r- u mušura ( X lost-ural). Belostenec (2, 463) donosi mossoli ili mussali
ali uz posve arbitrarno tumačenje »splendilus(P)8, oliga, trichia«9.
Dok FEW 6/3,261 ima u jednom članku musculus »kleine maus« i »muschel«,
REW te dvije vrijednosti dijeli na dva članka 5772 i 5773. Kako i u grč. znači
»miš« i »školjka«, teško je pomišljati da bi razlika mûscülus müscülus, na temelju
opozicije -Ü- ~ -u- pertinentno i dosljedno dijelila dva izraza u njihovim nastav­
ljačima; usp. Ernout-Meillet, DEL 424. Potvrde nastavljanja u rom. jezicima su
posvudne i nije ih nužno navoditi (usp. REW i FEW, li. cc.).
42.1.2. Nešto je slabije teritorijalno zastupljen tip kunjka koji je karakterističan
za srednji Jadran. Za taj se zoonim može prihvatiti sažeto Skokovo mišljenje:
»kunjka < tal. cónca < lat. concha < grč. vJrr/r{ 'isto’« no ta je, doduše najraspro­
stranjenija, varijanta u nedvojbenoj vezi s drugim malakonimima koji nam postav­
ljaju nekoliko problema, pa zato moramo osim naziva za vrstu Arca pregledati i
znatan broj varijanti koje služe za označavanje drugih školjkaša.
42.1.2.1. Među nazivima za vrstu Arca noae i njezina runjavog srodnika Arca
barbata ostat ćemo među oblicima koji su iz istog izvora kao i kunjka ; to su kunka,
kunkul, kunkula, te malakonimske leksije kunjka mladika, kunjka rovanica i kunjka
arvanica. Prvi je determinativ s razlučnim obilježjima posve jasan (usp. mladica i
mladika101 za Tapes decussatus) jer se više ili manje izražena »dugačka i žilava
vlakna, tzv. bisus1 ', pomoću kojih se školjkaš trajno ili privremeno učvrsti na mjestu«
(I. Matoničkin, 604), uspoređuju s mladicom kod biljaka. Za determinativ ro-
vanicaj arvanica teže je zaključiti što znače jer se može pomišljati na rovan »smeđ«
(ARj 14, 189) što je prema Skoku (3, 160) posuđeno od tal. ro(v)ano »grigio« (Prati
VEI 837; REW 7100), ali arvanica može biti i izvedenica od arcana, orvana koje
M. Pavlinović (cit. ARj 1, 114 i 9, 183) bilježi s naznakom »nečisto žensko«, a Arca
barbata nije prava kunjka već »divlja«, »križana«, ukratko »neprava« kunjka koja

6 'Veneti vocant musculos«, P. Gyllius, D e N o m . 579. I za apul. m im c ë , C. Scorcia, 1974, 55,

smatra da potječe iz ven. mussolo.
7 Tako smatra i Skok 2, 491. S. Musić očigledno nema pravo kad tvrdi: »m ušlja < ven. m ussola*,
BALM 20, 1978, 102.
8 Valjda sp o n d y lu s (?), koje je u rimskih pisaca (Plinije, Kolumela, Marcijal...) obilato potvr­
đeno ( < grč. aTtôvSukoç).
9 Skok 2, 491 jednostavno prenosi to Belostenčevo mjesto.
10 Etim. za mladica, v. Skok 2, 438.
11 »Una secrezione prodotta dal piede e chiamata bisso*, Panorama 303. A. Nobre, Moluscos...
582 ta vlakna naziva byssus. Isti pisac, osim toga, navodi da Arca barbata ima »epidemie es-
pêssa, filamentosa« (ibid. 583).

157
nalikuje na pravu. Skok (2, 565) orvanica (od kojega lako i »pravilno« nastaje rova-
nica) tumači pomoću orfana »nevaljala žena« kao balkanski grecizam od òpcpavóc
»siroče«. Nažalost, potpunih semantičkih poklapanja s tim denominacijskim postup­
kom ne nalazimo u stranim popisima (cf. ipak sard. ostionì hurdu, P.-S. 249), pa
je jedini elemenat koji govori u prilog takvu tumačenju zajednička konotativna
deprecijativna vrijednost, koju nalazimo i u drugim nazivima za Arca barbata:
tovar1213, konjina, konjara i neizostavno pizdica.
42.1.2.2. Međutim, bez obzira na kojeg se školjkaša odnose, iste su etimologije
i drugi nazivi koje nalazimo s različitim vrijednostima uzduž čitave naše obale.
Najbliži nazivu kunjka13 je kojnka za Pecten. S obzirom na kronologiju ulaženja
u naš jezik i na teritorij gdje su zabilježeni, posebno tumačenje iziskuju već spo­
menuti kunkul, kunkula za Arca noae, te konkula i konkulica za Tapes. T i se oblici
tumače s gore spomenutim mjestom iz Skoka 2, 139 (iz tal. conca -{- dem. rom.
sufiks). Isto tako valja spomenuti niz konjka, kojnka, kunka, koji preko kunkul/
kunkula14 idu sve do gungula (za Cardium). Posebno valja istaći kuka i kukac koji
su, kako se može zaključiti po denazalizaciji, nedvojbeno prije ušli u naš sustav.
Na te se malakonime nadovezuje usamljeno i deprecijativno konotirano kakala
(usp. 39.3.1.). Od kuka je sigurno nastao naziv kućica, koji sami nismo zabilježili,
ali ga Skok 2, 219 navodi za Split sa značenjem »conchiglie mangerecce nere«. Po
našem mišljenju, došlo je do paretimološkog naslanjanja na kućica (kućica smo u
Stobreču zabilježili za Mytilus, a to je vrijednost koju ima i Skokovo kućica) koja
je bila, mogli bismo reći, »pripremljena« postojanjem lika kućica za sve školjke i
ljušture mekušaca (usp. sard. domu, DES 1, 477). Zato mislimo da Skok nema
pravo ili, barem, da dvojako postupa kad jednom (2,139) postavlja »kućica < cozza«,
a drugdje (2, 219) kad za kućica kaže da su »od v. lat. coda < cochlea > tal. còzze
(Rim)«.
Posebno valja istaći lik gungula (Cardium). Nema sumnje da je on danas paradig­
matski povezan sa kunkula, ali ne može se isključiti da je postanjem isto što i gun-
gulün, - una »izlizani okrugli kamen na putu« i »grumen u kaši« i giinga »kamen na
morskom dnu«. T e smo oblike još u Vinja 1967 (1) 213 protumačili pomoću grč.
yoyyôXoç »okrugao«15. Sem »okrugao« možemo vidjeti i u drugim nazivima za
Cardium: jajarica i grop ( — »čvor«), ali najrječitiju paralelu nalazimo u salent.
ngòngulu »grumo di pasta« (VDS 407) i u brojnim primjerima malakonima koje za
južnotal. grccitet navodi Rohlfs E W U G r 451. Doduše, Rohlfs oklijeva, ali ipak
pomišlja na povezivanje tih oblika sa conchyla (»Oder die Muschelnamen zu con-
chyla, REW 2113?«), dok u Lexicon 111 nešto odlučnije smatra: »...dagegen ge­
hören ... ngòngulu 'Turnschnecke’ eher zu conchyla (REW 2113, DEI 4090)16.«
Bilo kako bilo, ovdje se još jednom potvrđuje semantička veza između »školjka«
— »puž» i »kamen«, na koju smo više puta ukazali (usp. 40.1.2.2.«), a tome se može
pribrojiti i abruc. conculla »pietra tondeggiante« (Giammarco, DAM 597). No,

12 Usp. 17.2.1.
13 Nije nam jasna determinacija u kunjka lička za Cardium u Petrčanama.
14 P.-S. 265 navode za Abruce i Marke concola, a to je baš kao i kod nas oznaka za Tapes de­
cussatus. Tih oblika nema u oba Giammarcova djela (Lessico marinaresco... i DAM ).
15 Drugačije Skok 2, 220.
16 Za grč. xôy/oç, xóy/ij »conchiglia«, v. vrijedne napomene što ih navodi Vittore Pisani u BALM
10—12, 446, a za odnose među klasičnim izrazima malakonima v. Ch. G. Fischer, »Notae
et animadversiones ad Plinii Hist. Nat., lib. IX, cap. 52 (De concharum differentiis)« in Acta
Eruditorum 1733, 485—505.

158
kako se morfosemantički dinamizam lako ne zaustavlja, moguća je i paradigmatska
formalna veza između kunjka, konjka i konjara (Arca barbata) iz koje je moglo doći
do sadržajne paradigmatske veze sa tovar, a zatim sa kopito, morsko kopito, kopit-
njak17 (Spondylus), te sa papakls (Spondylus i Arca barbata).
42.1.2.3. Treći tip naziva za vrstu Arca predstavljaju manje rasprostranjeni
likovi, koji inače imaju hiperonimsku funkciju, školjak, školjka, škojak (za Arca
noae), školjkarica (za A. barbata), te škojka, školka (za manje vrste Cardium, Me­
retrix...).
I za hrv.-srp. hiperonim školjka Skok daje dva tumačenja (2, 219 i 3, 264). U
prvom se doslovce kaže: »(Zbog toga) može da ide ovamo [se. u cozza »guscio della
chiocciola, s. v. kućice] školjak, gen. -Ijka (Dubrovnik) = škojak, pl. školjci (Mljet,
Jama) kao i školjka »espèce de coquille« kao leksički relikt dalmato-romanski <
lat. cochlea od gr. v.ay}J.ct.c > kslat. clocea > *koklja > *koljka, s metatezom i
protezom i-«19. No, Skok ističe da je »moguće i drugo tumačenje, o kojem v. školjka
f«. Na tom drugom mjestu Skok se vraća odavno prihvaćenom mišljenju o slav.
porijeklu riječi (Miklošič, Zupitza, Mladenov, Conev, Vasmer...)20. Naravno, da
bez kolebanja prihvaćamo drugo, tj. starije mišljenje.

42.1.3. Nismo na čistu što etimološki predstavljaju nazivi koròtan (Arca bar­
bata) i korotanj (Pecten, Cardium...). ARj tih likova ne bilježi, premda P. Divnić,
U pohvalu od grada Šibenika, st. 27 (Građa 9, 95) navodi »more nam pri kruzih
f- »kamenje«] ima korotanje«, a A. Fortis ističe »kotoragne riguardevoli per la
loro mole«, žaleći se da »nessuno a Sebenico ha saputo dirmi che spezie di pesce
sia la kotoragna«. Međutim, kod Skoka 2, 170 nalazimo vrijedan podatak da se u
Sv. Jurju kod Senja »školjke zvane pedoćn nazivaju kotòrànjke. Skok taj lik dovodi
u vezu sa *kotor (usp. njem. Kater), to jest u zadnjoj liniji, sa kòtiti se. Veza je
samo formalna i čak i u tom pogledu nedovoljno uvjerljivo, pa pitanje postanja
još uvijek živih likova korotan, korotanj ostavljamo otvorenim.

42.2. Nazivi za najvrednijeg i najtraženijeg školjkaša u Jadranu21, za poznatu

kamenicu ili oštrigu, još će nam jednom potvrditi da ekonomska vrijednost niveli-
zira nazive: kao oznake za tu školjku na čitavom našem obalnom potezu nalazimo
samo dva etima iz kojih su malakonimi potekli. Ako se ne vodi računa o razlikovanju
varijeteta i dimenzija koje je uvjetovano posebnim postupcima u ostreikulturi,
gotovo jednaka situacija je i drugdje po Sredozemlju : jedan, još od grčkih vremena
potvrđeni malakonim sačuvao se kroz uzastopne etničke promjene koje su karakte­
rizirale jezičnu povijest tih obala. Dovoljno je letimično pogledati višejezične i
tal. dijalektalne popise što ih daju Penso i P.-S. 249, pa da se ustanovi da dvade­
setak talijanskih i gotovo svi strani nazivi za Ostrea edulis u više od dvadesetak

17 Etim. v. Skok 2, 148.

18 Etim. v. Skok 2, 601. \ usp. tal. (za Ligurgiju) zampa de vacca (P.-S.); franc, pied de cheval
(za Ostrea, Boudarel 118).
19 Ni taj članak u ERHSJ nije baš brižljivo redigiran jer se pod kučiće uvodi čak i karagojl
20 M. Deanović, Anali H IJ A Z U Dubrovnik 3, 1954, 172, jedini iznosi bez imalo oklijevanja da
je lopudski naziv škojak (Arca barbata) isto što i »škoj [sc. pusti otočić /?/] proširen nastavkom
-ak, a dobio je to ime jer sliči grebenu i površina mu je obrasla mahovinom«. Očigledno je tu
riječ o interpretaciji ispitanika.
21 »Sa valeur marchande est de premier ordre. Sa chair très estimée ...«, Fiches FAO.

15!>
jezika nastavljaju isti etimon, to jest lat. ostreum ( < grč. ÖsTpsov) ili, točnije, pre­
ma nominativu plurala nastali femininum ostrea22.
Strukturu naziva za vrstu Ostrea edulis na našoj obali lako je opisati : postoje
dva tipa naziva, panromanski i moglo bi se reći panevropski nastavljač lat. ( < grč.)
etimona i isključivo hrv.-srp. nezavisna tvorba kamenica. Prvi, kao neprozirni
aloglotski elemenat, pokazuje relativno znatan broj varijanti, dok je drugi potpuno
proziran i jedinstven, pa ga je zato zoološka i administrativna praksa prihvatila
kao »službeni« termin23.

42.2.1. Zbog veće starine i veće mediteranske rasprostranjenosti razmotrit će­

mo najprije aloglotski naziv koji je kompaktnije zastupljen na sjevernoj polovici
Jadrana u najčešćem obliku oštriga, te u usamljenim varijantama òstrega, ostriga,
ostriga, oštrga, te sa priraslim određenim članom loštriga, loštrga i uz metatezu
paretimološki prilagođenom tvorbom štroliga. Svi ti likovi potječu ven. posred­
stvom (òstrega »oštrica«, Boerio 459) iz lat. ostrea, a ovaj je latinizirana posuđenica
od grč. otTTpčov, Öcrrpsiov (Emout-Meillet DEL 471; Frisk GEW 2, 438).
Naše oštriga potvrđuju Vrančić, Belostenec, Jambrešić (ARj 9, 333), dok su
ostrega (ARj 9, 332) i ostriga (Voltiggi, ARj 9, 278) u rječnicima znatno rjeđe24.
Pored tih likova, M. Pavlinović (ARj 9, 282) navodi za Makarsku i paretimološki
»protumačeno« ostruga.

42.2.2. Drugi naš naziv, kamenica, potvrđen je od XVI st. (v. ARj 4, 798), i
Skok, Terni 57, opravdano ističe nezavisnost njegova nastajanja od lat. ostrea i
grč. óstreon25. Izlišno je gubiti se u pretpostavkama da li je kamenica nastalo kon-
ceptualizacijom »kameni sud (najčešće za ulje)« (usp. vagan, korite, kainić za druge
Školjkaše) ili pak jednostavno konceptualizacijom semantizma »kamen« uz izved­
benu tvorbu ž. r. prema ostrega ili hiperonimu školjka. Samo ćemo napomenuti
da je ovo još jedna potvrda za formiranje malakonima prema sadržaju »kamen«.
Što se pak tiče naše varijante štroliga ( = »gatara«, »vještica«, usp. ven. stròlega
»indovina«, Boerio 716), ona nije ni u kakvoj vezi s kamenica »vještica« (ARj 4, 794;
4. kamenica »vještica«), prvo, zato što je štroliga nastalo jednostavnom preinakom
od loštriga, a drugo zato što kamenica s vrijednošću »vještica« u Dalmaciji nije
poznato.

42.3. Treći, relativno značajni i čak uzgajani školjkaš je poznata dagnja, My­
tilus galloprovincialis26 koji se sreće po čitavu Sredozemlju, a predmetom je
intenzivnog uzgajanja u Španjolskoj, Francuskoj, Italiji, Tunisu, Turskoj kao i

22 Izidor Seviljski (Etym. 12, 6, 52) čak vidi semantičku razliku između ostrea i ostreum: »Ostrea
autem neutrum, carnes eius feminino dicunt.« Romanski su oblici potekli iz ž. r. ostrea, REW
6119, FEW 7, 442.
23 V. B. Finka, MR 24, 1974, 23—4, koji smatra da joj »lijepo pristaje atribut jestiva naveden kao
dio naziva u P(om) E(nc)«. Kako ne postoje nejestive ostrige, smatramo da jestiva (a taj prid­
jev ne postoji u narodnoj upotrebi ispitivanog područja) predstavlja samo nastojanje zoologa
za dvočlanim nazivom koji bi bio što bliži sustavnom imenu (Ostrea edulisVy, usp. i njem Es­
sbare Auster FFA 450.
24 Ne razabiremo zašto B. Finka (/. c.) navodi da su »naše poznatije inačice ostrica, ostriga, os-
trika«. Prvu i treću nismo u narodu zabilježili, a ARj ih donosi samo iz Popovićeva i Vukova
rječnika.
25 U ERHSJ 2, 26 Skok svrstava bez ikakva komentara kamenica pod kamen.
26 »Sa valeur marchande est bonne. Sa chair, très estimée, est consommée crue ou cuite et se
prête à de nombreuses préparations culinaires«. Fiches FAO.

160
kod nas {Fiches F A O ; Morović-Županović 64). T o je, uz kamenicu, jedan od
rijetkih školjkaša koji živi i u Crnom moru.
Teško je utvrditi kako su Grci i Rimljani nazivali dagnju. Možemo s velikom
vjerojatnošću reći da su to činili pomoću jedne od brojnih izvedenica iz mys, myos
= fiüç. Plinije (N H 9, 115) navodi akuzativ plurala myas, a čini se da je grč. ji-jz',
koje Plinije latinizira u myax, bio u neku ruku hiperonim za različite Školjkaše,
jednako kao što je to i naše etimološki i semantički srodno mušlja. N o, po naznaci
»myaces... gratissimi autumno et ubi multa dulcis aqua miscetur mari« (N H 32, 95),
lako bi se moglo zaključiti da je to bila oznaka za Mytilus galloprovincialis. Napro­
tiv, možemo sa sigurnošću tvrditi da myiscus (Plinije N H 32, 149) i myisca (32, 98),
koji su latinizirani od grč. iimaxoç, nisu označavali dagnju jer Plinije na tom po­
sljednjem mjestu navodi da su manje, ali da su hrapave (»minores aliquanto atque
hirtae«), što glatkoj ljušturi dagnje nikako ne odgovara.
42.3.1. Zato što je manje cijenjena nego kamenica, dagnja pokazuje i više de-
nominacijskih tipova, kudikamo više naziva i često je označavana s imenima drugih
Školjkaša. Međutim, njihov terenski raspored omogućuje da se na nekom mjestu
uporabljuju za dagnju, a na drugom za neku drugu vrstu, ali to ne prolazi bez već
opisanih dvoznačnosti i nesporazuma prilikom dodira ribara iz različitih područja.
Usprkos većem broju konkurentskih naziva, može se tvrditi da se Mytilus
ipak najjednoznačnije označava pomoću naziva dagnja (i var.), jer, osim u jednom
slučaju (gdje su dagna i dahnica usamljeni nazivi za vrstu Patella, 41.2.6.), taj oblik
na relativno kompaktnom arealu srednjeg Jadrana veoma efikasno ispunja svoju
denominacijsku funkciju. Prednost ispred konkurentskih oblika mu je neosporna:
pred mušula ta je prednost u izraženijoj jednoznačnosti, a pred pedoč i u slav. pod­
rijetlu27.
Najčešća je realizacija dâgnja, a na po jednom smo mjestu zabilježili dagna,
dagnica, dàganja, dag'ànja i daglja. Skok (1, 372) prenosi iz Tentora denga za Cres,
a B. Finka (/. c.) degna za Krk. Skok smatra da se »naziv [dagnja] može identifi­
cirati sa stcslav. dbgna f »cicatrix« koja se nalazi u rus.-cslav. degna, dogna i polj.
dziçgna »Mundfäule« (V. sada i Slovmik praslowianski Poljske akademije, Wroclaw,
Warszawa, Krakow, Gdansk, III, 97 (1979). Semantički razvitak »ožiljak > mu-
šalj« osnivao bi se na metafori: na pećinama sitne mušlje izgledaju kao ožiljci na
licu. Dok fonetskoj strani tog tumačenja ne može biti prigovora, slabija joj je strana
samo u tome da je takva metafora u popisima talasofaune potpuno usamljena.
Međutim, nema sumnje da je riječ o slav. elementu.
42.3.2. Najveći konkurent liku dagnja je već spominjana mušula koja se kao
oznaka za Mytilus galloprovincialis pojavljuje i u starijim oblicima mušlja i mušja,
V. 42.1.1. Ondje spomenutom mušura, za Mytilus odgovara mušur.

42.3.2.1. Jednoznačnost oznake postiže se pridavanjem determinativa crna: crna

mušja28 i crna mušula što u potpunosti odgovara boji referenta (usp. »Schwarzblau
glänzend«, FFA 443). Po svemu sudeći, tamnoj boji tog školjkaša dugujemo i usam­
ljeni naziv fratar.
42.3.2.2. Za kunjka i kućica, v. 42.1.2.2.

27 »Riječ se dagnja lijepo uklapa u oblički i tvorbeni inventar našeg jezika (usp. slične tvorevine:
lignja, suknja, strepnja, bludnja, oplodnja i si.)«, M R 24, 25.
28 Hodilje poznaju opoziciju bila mušja (Arca) ~ crna mušja (Mytilus).

U V. V IN JA E T IM O L O G IJA II. 161

42.3.3. Teritorijalno je jednako kao i dagnja proširena i tuđica pedoč, koju smo
preuzeli iz ven.-tršć. pedocio (Rosamani 1975, 124 < lat. peduculus »uš«, REW
6361)29. Varijante su pidoč, pidoć, pidoča, pedôca, pèdoëa i pijoč, ali uz njih postoje
i domaći izosemantički likovi uš i ušenak (v. 41.3.1.).

42.3.4. O ostalim nazivima za Mytilus, koji su zabilježeni na samo po jednom

mjestu, bit će riječi u drugim odsječcima ovog poglavlja, kad budemo govorili o
višeznačnim nazivima za Školjkaše koje ćemo svrstati po semičkim crtama.

42.4. Značajnu tržišnu vrijednost dostižu i prstaci (Lithophaga lithophaga =

Lithophaga mytiloides = Lithodomus lithophagus) koji se odlikuju ukusnošću i
hranjivošću, a neki ih kulinarski specijalisti smatraju za najukusniju vrstu između
takozvanih poma maris (frutta di mare) 30. D o njih se i teže dolazi, jer buše stijene
i u tako izdubenim rupama žive, pa ih je moguće vaditi samo lomljenjem stijena31,
koje najčešće valja vaditi s morskog dna.
Struktura njihova nazivlja u našem je jeziku navlas slična strukturi naziva za
vrstu Ostrea (v. 42.2.): čitav je naš obalni potez podijeljen na areale domaćeg na­
ziva izvedenog iz osnove koja je u prstac (pretežno južni dio) i na areale tuđih likova
izvedenih iz osnove koja je u datula. Nama suprotna obala kao i ostale talijanske
obale poznaju samo izvedenice iz ovog posljednjeg tipa. Kao što je lako zaključiti,
akciju izjednačavanja naziva izazvala je tržišna vrijednost i traženost tog školjkaša
(usp. G. Penso i P.-S. 256).
Kojim su se nazivima u Antiki prstaci nazivali nije lako sa sigurnošću utvrditi
jer se u opisima kod Plinija (NH 32, 151) u nabrajanjima povezani sa »ili« navode
školjkaši koji su daleko od toga da bi bili sinonimni: solen sive aulos sive donax323
sive onyx sive dactylus. Prva su tri naziva u grčkom, odakle su preuzeti, potpuno
prozirni i isključeno je da bi mogli označavati prstaca, pa možemo zaključiti da bi
današnji Lithodomus mogli biti samo ili onyx ( = grč. ovu£ »nokat«) ili dactylus
( < grč. SaotTuXoç = »prst«). Samo, ni tu se iz Plinija (N H 9 , 184) ne može ništa
sigurnijeg zaključiti jer on jedan naziv tumači drugim: Concharum ex genere sunt
dactyli, ab humanorum unguium similitudine appellati. No, može nam pomoći drugo
mjesto iz Plinija (9, 101) gdje spominje unguis: (In eodem genere cocleae aquatiles
terrestresque) ... unguesque velut igne lucentes in tenebris, etiam in ore mandentium.
I Varon (LL 5, 77) spominje unguis ali samo kao primjer životinje koja je nazvana
ad similitudinem*3. N i kod Ateneja (90 d) situacija nije nimalo bistrija jer i on
nabraja nazive za životinje koje, premda imaju neke međusobne veze, ako ništa
drugo barem zato što su školjkaši, nikako nisu sinonimi: oi ftèv nphe,
t'.vm v y.aXoófxsvoi, —póc, tivcov Sé aùXol za i Sôvaxsç xal o 'r r /s ç . Zbog Plinijeve
naznake velut igne lucentes. Cuvier, Les mollusques 232, ispravno zaključuje da je
dactylus označavao današnje Lithodomus, dok je unguis moralo biti današnje Pholas

29 V. Skok 2, 630.
30 »Fra i Lamellibranchi è una delle specie più pregiate per il sapore delle carni«, P.-S. 256.
31 »Vive scavando nicchie profonde dentro le pietre e le rocce delle zone litorale e sommersa«,
D ’Angelo — Gargiullo 174; »II Dattero marino vive nelle rocce calcaree che perfora. Si trova,
perciò, annidato negli scogli litorali calcarei, dai quali si estrae, frantumando le pietre«, P.-S.
256.
32 A u lo s i ' f t j j c ( = »flûte«, »tuyau«) je bez dvojbe jedan od cjevolikih školjkaša, jednako kao i
d o n a x — Sova? (»trska«); usp. naše tu b (40.5.3.1.) te s v ir a la , c ig a r (e t), š p a n jo le t za Solen vagina.
33 . . . a d s im ilitu d in e m u t surettes, p e c tu n c u li, u n g u e s...

162
 Prstac u kamenu (Lithophaga lithophaga) (42.4.)

dactylus34 jer taj školjkaš ispušta fosforescentno svjetlo35. Kad tom biološkom
zaključku dodamo i činjenicu da nastavljači izraza dactylus prekrivaju čitav Medi­
teran kao oznaka za Lihtodomus, i mi ćemo se prikloniti tom mišljenju.

42.4.1. Između naših naziva tvorenih iz osnove koja je u prst36 najčešći je

prstac (s mogućnošću dvojnog genitiva, već prema dijalektalnim osobitostima, do-

‘u Pholas dactylus je samo donekle sličan prstacu; spljošteniji je, kućica m u je šira, a jednako kao
i Lithodomus »vive nella zona sommersa scavando nicchie in substrati rigidi«, D ’Angelo —
Gargiullo, 211. Usp. tal. naziv forapietre (Penso), dok naše \ kamotoč (Lorini) nismo nigdje
na terenu zabilježili, a ne navode ga ni u ARj ni Skok.
35 »Una particolarità dei Foladidi è quella di possedere una sostanza che rende fosforescenti il
mantello ed i sifoni», D ’Angelo — Gargiullo 211.
36 Etim. za p r s t i nekoliko izvedenica za oznaku Školjkaša, v. Skok 3, 57.

163
tičnog mjesta: prsca i prstaca)3'’, a za njim dolazi phtić, dok su druge izvedenice
naprstak, prstavac3738, prstenac i samo prst zabilježene na po jednom mjestu. Tim
oblicima ne treba komentara39. Jedino što valja istaći jest da prstac ne mora nužno
biti »prijevod, calque grčke riječi« (Skok 1, 381), već je lako moguće da je kod nas
nezavisno nastao.
42.4.2. Aloglotski je tip na najvećem broju mjesta predstavljen s likom datala.
Danas se i on i iz njega nastale varijante osjećaju kao metafora na plod palme (Phoe­
nix dactylifera)40, a ne više na »prst«. Naravno, književni lik datulja (B. Finka,
/. c.) nije nigdje zabilježen kao naziv za školjku, već, pored datala, nalazimo datai,
datol, datai, datulj, datala, datola41 i, zbog nerazabiranja veze sa »datulja« ili
zbog nepoznavanja tog ploda, divergentno i neprozirno patata*2.
42.4.2.1. Kao i kod drugih Školjkaša (i uopće Mekušaca), i ovdje srećemo
označavanje prstaca pomoću naziva za druge srodnike ali samo u malakonimskim
leksijama: kunjka datula i mušlja piraneza ( — »iz Pirana«), dok se najveća jadranska
školjka, Pinna nobilis, naziva vela datula (v. 42.5.2.3.).
42.5. Čini se da i same značajne dimenzije43 uz zanemarivu ekonomsku vrijed­
nost44 mogu nametnuti jedinstveni tip naziva ali uz veoma velik broj varijanti,
što znači da do p rave nivelizacije nije došlo. I zaista, ako letimično pogledamo
oznake za najveću jadransku školjku losturu (Pinna nobilis), lako ćemo vidjeti da
se svih trideset varijanata naziva može slijediti po istoj formalnoj paradigmatskoj
osi. Osim kod imena za sipu (Sepia officinalis, 36.2.) takvu neprekidnost paradig­
matskog niza nismo našli kod naziva ni za jednu vrstu jadranske talasofaune. Kon­
statacija je to upadljivija što kod naših naziva za vrstu Pinna nije riječ o općemedi-
teranskom terminu kao što je bio slučaj sa sipom ili salpom, već o nazivu koji je
ograničen na našu obalu i mali dio talijanskog priobalja, a imamo razloga za tvrdnju
da je slav. postanja.
42.5.1. Na pitanje kako su Stari nazivali losturu, moguće je sa sigurnošću odgo­
voriti da su je nazivali mvva odnosno latiniziranim likom pin(tt)a. U to nas uvje­
ravaju dva podatka: prvo, Aristotel (HA 4, 4, 4) navodi da je mvva45 školjka koja

37 I U. Aldrovandi (De Moli. 527) potvrđuje jedan od tih kosih likova: »Ragusinis parszi quia
pars eorum lingua digitus sonat.«
38 Za Podgoru, B. Finka (l. c.) navodi prstavica.
39 Ipak, B. Finka nam nadugo komentira odnose između naših izvedenica. On kao termin oda­
bire prstac za koji smatra da je »jezično više usustavljen«, a odnos prstac — prstić ovako opi­
suje: »Umanjenička izvedenica na -(a)c kao naziv za školjku značenjski je razgraničena od
druge umanjeničke izvedenice s nastavkom -ić (prstić) u pravom umanjeničkom značenju
'mali prst’. T o je još jedan između mnogo primjera da se u jeziku novoj tvorbenoj obavijesti
može pridružiti i nova značenjska obavijest«. Ako se i ne obazremo na »pravo umanjeničko
značenje« i na »tvorbenu obavijest«, bit će dovoljno ukazati da smo mi na devet mjesta zabilje­
žili prstić kao naziv za Lithodomus (v. popis |158|).
40 Varijante naziva za taj plod, v. D . Simonović, BR, 350.
41 Samo Mikalja (cit. ARj 2, 306) navodi datil.
42 Skok raspravlja, s. v. dotal (1, 381) o nazivu za plod i školjkaša, dok u Tenti malakonim ni ne
spominje. Za nagađanja o »dubljoj« etimologiji riječi, v. DEI 1215 i Lokotsch 465.
43 »I Pinnidi sono i più grossi Lamellibranchi esistenti nel Mediterraneo: la boro conchiglia
infatti può raggiungere gli 80 cm di altezza«, D ’Angelo — Gargiullo 175; »C’est le plus grand
des bivalves de nos côtes«, Boudarel 217.
44 Zbog toga je neki repertoari kao P.-S., OECD i Fiches FA O uopće ne donose, a valjda zbog
toga vrsta nije zastupljena ni u kvestionaru za ALM.
45 Druge su grafije mvt) i mvvvj.

164
se drži dna i uopće se ne miče s mjesta i, drugo, Plinije, koji latinizzano pitia spo­
minje na više mjesta u N H (9, 115 ; 9, 142 ; 32, 150) govori o račiću koji je u koirien-
zalizmu sa losturom, a znamo da je to pinotheres o kojem smo već govorili u 39.1.
Što se tiče postanja te riječi, H. Frisk ga drži tamnim i zaključuje da je mediteran­
skog podrijetla (GEW 2, 539— 540)4647.

42.5.2. Najprošireniji je naš naziv lòstura (lostura). Njemu su najbliže vari­

jante lùstura (i lustüra), loštura, lastura, lostira, lošćura. T im likovima valja pribrojiti
inačice koje navodi B. Finka (MR 24, 1974, 82): listira, lostora, lešćttr, te Ijustrica4,1.
Početno /- ili lo- nestaje kao da je shvaćeno kao rom. određeni član48, pa dobivamo
oštura, štura, štora i Lorinijevo oscura. Oblici rastura*9, rošćura mogu se protu­
mačiti asimilacijom l-r -> r-r, lik jastura može predstavljati redovno lj -> j {ulje
— uje), dok nam lijevo proširenje u glostma i glastura nije jasno. Zlostma u Ko­
rniži može biti nastalo paretimološkim naslanjanjem na zlo, a pelješko je sklatura
rezultat križanja sa škatla (v. 39.5.).

42.5.2.1. Likovi palàstura (palastùra), palòstura, pajastura, paljustura svi po­

stoje i bez lijevog proširenja pa-, pala- i, po našemu mišljenju, teško se mogu
protumačiti kao što se to čini u Skok 2, 573 : »Prvi dio složenice pala- sadrži gr.
akuzativ 't.z-rAc, gen. -aSoç > lepas, lepeda > *lapala (ispuštanjem prvog sloga,
koji se osjeća kao romanski član)«. Kod razmatranja tih varijanti valja imati na
umu postojanje mlet. oblika palòstrega. U prvom dijelu oznake G. Alessio (DEI
2737) predlaže drugačije rješenje, to jest križanje malakonima òstrega sa palo:
»da òstrega 'òstrica’, perchè si attacca ai p a li nel porto«50. No, kako losturu nikad
nismo vidjeli da se hvata na stupove, a to nam ni zoolozi nikako ne spominju, već
ističu »meku podlogu«, mislimo da je uputnije i referentu primjerenije pomišljati na
paretimološko naslanjanje na pala ( < ven. pala, Boerio 463; ARj 9, 580) koje je u
Dalmaciji veoma živo u značenju »lopata«. Lostura se doista među svim Školjka­
šima ističe svojim velikim ljušturama koje naliče na lopatu.

42.5.2.2. Kad smo tako pregledali nazive s kojima raspolažemo, dolazi na red
pitanje etimologije. Nažalost, tu nam neće nimalo pomoći članak ostura u ERHSJ
2, 573 jer on predstavlja očigledno najnemarniji odnos priređivača prema Skokovu
tekstu. Naime, izostavljeno je etimološko tumačenje i tako je čitav članak golo
nizanje oblika bez ikakva zaključka51 koji bi nam nešto rekao o postanju tog našeg
proširenog malakonima. Na kraju redaktori doduše upućuju u uglatim zagradama :
»Usp. i pod ljuštura«, ali te natuknice u ERHSJ nema i čitatelja je valjalo uputiti
eventualno na ljuska. No, sve bi se to moglo uzeti za omaške, kad ne bi postojao
S k o k ov tekst još iz 1937 (ZfrPh 57, 473—4) u kojem on, ne ostavljajući nikakvog
mjesta sumnji ukazuje na slav. porijeklo riječi, na koje je upozorio još i sâm Boerio

46 Isto mišljenje dijeli i Boisacq 785.

47 B. Finka navodi da je u ARj ta riječ navedena s. v. Ijustrica. Međutim, ARj 6, 332 ima samo
Ijusturica. Tome valja dodati i lik Ijustra koji ARj (/. c.) navodi prema L. Zori.
48 Usp. dalm.-velj. l-ostuor del miwr, Bartoli, Daim. 2, 39.
49 Usp. tršć. rastore (Penso); slični ali vjerojatnije točniji lik rastora za Rovinj navodi Rosamani
1975, 141.
50 Usp. kod Olivija (128) palòstrega di porto, ali bez eksplicitnog navođenja da bi se hvatala za
stupove po lukama.
51 U Lit. su čak tri (od četiri) upućivanja na ARj potpuno kriva i nemaju nikakve veze s ispitiva­
nom riječi.
(morae che si da in Levante«, str. 49)52. Kako je taj Skokov stav u njegovu Rječ­
niku zanemaren, iznijet ćemo ga u cijelosti: »Von den slavischen Benennungen
verdient besondere Erwähnung astüra (Lorini, Boerio) für »pinna rudis« und
»pinna muricata«, sonst venez, palóstrega, in Dalmatien palastura genannt. Im Sla­
vischen heissen die beiden Arten ostura, oštura, oder ošćura, womit sich venez.
astüra vollkommen deckt. Sowohl das skr. als auch das venez. Wort zeigt den
Abfall des slavischen Anlaut -V, weil es als romanischer Artikel aufgefasst wurdeS3.
D ie Grundlage ist Ijostura (Pavlinović) oder ljuštura »scaglia, squama, scorza di
pesce o serpe«, gewöhnlicher ljuštura »cochiglia, conchiglia, ostrica marina, squa­
ma«, auch in der Form Ijuštra, lustra, lustra...«. Opisujući »linee caratteristiche«
u mlet. ihtionimiji, i M. Cortelazzo (BALM 5—6, 162) ukazuje na slav. podrijetlo
tdì.*astura: »Dell’influenza in senso opposto non si può ancora dire molto. Sul
semplice fondamento delle inchieste dirette... si è potuto seguire il cammino fino
a Grado, dove si arresta (ma tornerà nelle Marche54), di astura, la Pinna nobilis
che il Boerio ha dichiarato ed il Maver dimostrato di origine slava«.
Prema tome, naši su oblici slav. porijekla i tome je izlišan svaki daljnji komen­
tar55.

42.5.2.3. Situaciju paralelnu s onom iz 42.4.2.1., to jest da se jedan školjkaš

naziva imenom drugoga uz pertinentnu determinaciju, nalazimo i za vrstu Pinna
koja se u Mošćeničkoj Dragi naziva vela datula.

42.5.3. No, time nismo i završili sa nazivima za losturu. Taj školjkaš kojemu
su sv i nazivi povezani u jedan neprekidni paradigmatski slijed i koji je povrh toga
slav. podrijetla, u pisanoj se praksi sve više i sve upornije naziva periska, a taj na­
ziv na terenu nismo ni jednom čuli. B. Finka 1974 (MR 24, 82) odlučno ističe:
»Pregledom brojnih potvrda za naziv te školjke na terenu nije nađena ni jedna s
nazivom periska56«. Međutim, knjiške potvrde za oblik periska veoma su brojne57
i u pisanoj riječi ozbiljno ugrožavaju domaći naziv. Moglo bi se zaključiti da se
taj oblik našim zoolozima i drugim stručnjacima čini prihvatljivijim i »književni-
jim« nego lostura koju, baš zato što je narod isključivo upotrebljava, smatraju tuđi­
com ili odveć pučkim oblikom. Činjenica da lik periska ne spominju ni ARj ni
Skok govori u prilog zaključivanju da je riječ ušla u knjišku upotrebu u recentnije
vrijeme. Samo, otkuda? O tome nismo kadri reći ni jedne jedine riječi.

52 Ne razabiremo što Aldrovandi (De Moli. 530) misli kad kaže: »Veneti (vocant) Asturam nomine
multis aliis conchis communi«.
53 Skok u bilješci navodi: »Dies ist das einzige mir bekannte Beispiel, welches zeigt, dass in
diesen Gegenden wegen des Zusammenlebens der Slaven und Romanen auch der slav. Anlaut
gleich wie der romanische behandelt werden kann«.
54 Usp. Giammarco 588: šture (Pescara), Store (Roseto degli Abruzzi).
SJ Usp. i E. Berneker, SEW 774.
56 Jedinu potvrdu za periska kao tobože narodni naziv bilježe baš Finka i Šojat na Žirju (Raspra­
ve Instituta za jezik, 1, 1968, 197)? N a Žirju mi taj oblik nismo našli.
57 PomEnc 7,445. Enciklopedija J L Z 6,6 uzima periska kao natuknicu. I. Matoničkin (510, 618,
683) upotrebljava samo taj oblik. Eugen Draganović piše u M R (gdje se periska stalno upotreb­
ljava) članak pod naslovom »Ugrožena školjka periska« itd. Periska se pojavljuje kao srpsko-
hrvatski ekvivalenat ( = termiti) i u stranim popisima i zoološkim djelima: PM CM 548;
FFA 445; Davidson 220 i dr. Za druge potvrde vidi napomenu u nakon popisa |159|.

166
42.6. Karakterističnim izduženim oblikom kućice ističu se cjevoliki školjkaši58
koji su kod nas na znatno manjoj cijeni nego kod naših jadranskih susjeda s druge
obale. Kako su rjeđi od ostalih, u narodu za njih postoji i manje imena. Riječ je
o pripadnicima obitelji Solenidae i Cultellidae, za koje smo uspjeli zabilježiti ne­
koliko izvornih naziva (v. popis |160|). Opisujući pripadnike natporodice Solena-
cea, I. Matoničkin 626 upotrebljava naziv šljanak (za Solen vagina), koji smo i
sami zabilježili, i nama nepoznato mač koje je očigledno prijevod sustavnog naziva
Ensis ensis. Gotovo svi n a ši narodni nazivi za Solen mogu se opravdati skovanim
nazivima koje FFA 459 daje za Solen vagina: njem. Messerscheide, tal. capa taba-
china i hrv. šljanak cjevasti59.
42.6.1. Iz navedenoga proizlazi da će osnovni semantizam, koji će se konceptu-
alizirati u nazivima za školjkaše Solenidae, biti »dug«, »izdužen«, »cjevast«, te da
će nazivi biti najčešće metafora na predmete koji imaju te semičke sadržaje.
Kako su nazivi za vrste Solen, Ensis i za nešto veći Sole(no)curtus prilično
rijetki, gotovo da nismo ni naišli na malakonim koji bi bio poznat na više od jednog
mjesta. Izduženost se očituje u prvom redu u mlet. posuđenici kapalunga ( — capa,
kao sastavnica česta u nazivima za školjkaše60 lunga »duga«), koja ima svoj iz­
vor u ven. capa longa »specie di conchiglia marina bivalve del genere dei Soleni«
(Boerio 132). Raniju potvrdu čitamo u Aldrovandija (De Moll. 527): »A Venetis
hodie cappae longae, ut scribit Gyllius61, dicuntur; qui accolunt (inquit) Adria-
ticum sinum cappas longas nominant«.
42.6.1.1. Dok se ostali malakonimi za tu vrstu nadovezuju po sadržajnoj para­
digmi na »dug«, za sinonime katalena i katalana možemo reći da su s njima u vezi
po formalnoj paradigmatskoj osi, ali to je premalo za pertinentno etimološko tu­
mačenje.
42.6.2. Sličnost s »frulom« izazvala je narodni naziv svirala. Upravo tu sliku
sadržaja nalazimo u st. grč. àoXôç62634 koje, pored osnovnog značenja »pipe, flute,
clarionet«, te »hollow tube« (usp. naše tub, 40.5.3.1.) ima i malakonimsku vrijed­
nost kod Difila Sifniosa (apud. Athen.) koji ga navodi kao sinonim za ctwXtjv (Liđ-
dell-Scott 277), jednako kao što postupa i Plini je (N H 32, 151) s latiniziranim
likovima aulos i solen (v. 42.4.). \ je tal. cannolicchio, salent, cannulicchiu »specie
di mollusco marino, cappalunga (Solen siliqua)«, Rohlfs VDS 104. Iz istog semič-
kog poticaja nastaju i prozirni nazivi cigar, cigaret63 i španjolet64 ( »cigareta«),
za koje \ nalazimo u tal. tabachine (P.-S. 274).
42.6.3. Iz istih je karakteristika referenta nastao, ali znatno je stariji, naziv za
Solen koji smo zabilježili u Stolivu (Boka): boginja. T o je dalmatski relikt od lat.

58 »Questi Molluschi posseggono una conchiglia a forma di rasoio p iù o meno incurvato", D ’An­
gelo — Gargiullo, Guida 194; »Schalen gerade walzenförmig vorne und hinten abgestutzt",
FFA 459.
58 Isti termin naznačuje i M. Mihalinović u PomEnc 7, 444.
60 Usp. kod Boerija (132): capa »conchiglia«, te capa santa, capa tonda, capa de mar i dr.; v. 42.10.1.
61 De Nom. 578.
62 Opširno o ctim. te grčke riječi usp. P. Chantraine D ELG 1, 140 i Frisk GEW 1, 186—7.
S njom su prasrodne i naše riječi u lij) »košnica« i ulica »Gasse«.
63 Etim. za španj. amerikanizam (iz maja jezika) cigar, -et, v. Skok 1, 261 i opširnije u FEW 20,85.
64 Etim. za španjulet »cigareta«, v. Skok 3, 409.

167
vagina (REW : 9122) s osnovnim značenjem »fourreau d’une arme«, »korice«65.
Skok je u Prčanju zabilježio bagina (1, 89) s istim značenjem66. Potpuno jednaku
organizaciju sadržaja ( \ ) nalazimo i u našem nazivu za istu školjku šljanak, šklje-
nac jer za prvi lik ARj 17, 694 naznačuje vrijednost »korice od noža« (usp. v u
port, navalheira i navdlha, J. M. O. Castro, 34; tal. kortelo, Elba, Cortelazzo 63;
korz. rasodyu, Massignon, 440; franc, couteau, Boudarel, 464). Riječ je o slav.
elementu koji Skok 1, 331— 2, tumači s. v. clan (usp. sada i Slownik praslowianski
(cit. u 42.3.1.), 2, 126).
42.6.4. Ovdje je mjesto da navedemo i tri naziva koja smo utvrdili za morfo­
loški sličnu vrstu Sole(no)curtus strigillatus, a koja je također »di forma allungata
ed equivalve« (D ’Angelo-Gargiullo, Guida 202). Kako je kraća i šira nego Solen
(usp. Solen Solenocurtus), a na krajevima je otvorena, budući da je životinja
veća od vlastite školjke, pa iz nje na oba kraja izlazi67, a koža joj je tvrda i hrapava68,
narod ju je usporedio s trpom (Holothuria). Ovaj posljednji se često naziva pistej,
pestej, pestoj (v. 43.1.4. i popis |168|), a na Ugljanu je Sole(no)curtus poznat kao
pestoć69. Prema tom liku formalnom je preinakom lako nastao naziv pizdoč za
istog školjkaša.
42.6.4.1. Naziv crv mogao je nastati upravo zbog izlaženja dvaju dijelova tijela
tog školjkaša iz kućice (v. 40.5.3.1.).
42.6.5. Nejasni su nam nazivi frangul (za Solen) i čiroful (za Solenocurtus),
naravno, ako su identifikacije točne.
42.7. Preostao nam je najteži dio posla: opisati strukturu i etimologiju naziva
za svo ono mnoštvo školjaka za koje narod ima vlastite nazive, ali ispitanici nisu
baš najsigurniji o kojoj je vrsti riječ. U uvodnoj napomeni za popis |161| istakli
smo osnovne značajke tog nazivlja i grosso modo postupak koji smo slijedili u nji­
hovu nabrajanju i »utvrđivanju« vrijednosti. Tome valja samo dodati da će te
uglavnom bezvrijedne vrste nositi nazive koje karakterizira: 1) veoma velik broj
varijanti, i 2) znatan stilistički naboj koji potječe iz izvanredne raznolikosti boja i
oblika kojima su odvajkada poticale čovjekovu maštu.
Kod takva stanja na planu označene stvari i na planu označitelja, nije nam
preostalo drugo nego da te mnogobrojne malakonime poredamo prema semantiz-
mima koji su uvjetovali ovakvu ili onakvu njihovu konceptualizaciju ili pak prema
aloglotskim terminima koje oni nastavljaju u našem denominacijskom sustavu.
Pokušat ćemo prikazati kako nam se pokazuju ti semantizmi i te polazne forme
izraza, gdje su njihova sjecišta, što je nastalo iz njihove interakcije, to jest iz obo-
smjemih kretanja po formalnoj i po sadržajnoj paradigmatskoj osi. Naravno, ne­
kada će ta kretanja biti nemoguće otkriti i zato će broj nejasnih likova biti srazmjer-
no velik.

65 Opsceno značenje već kod Plauta (P se u d o lu s , 1181) koji se igra s dvoznačnošću termina:
C o n v e n ie b a tn e in v a g in a m tu a m m a c h a e ra m ilitis ? (cit. u Ernout-Meillet, DEL 711).
66 O tom je liku Skok pisao još u /.J r P h 54, 215, preuzimajući ga iz Rešetarova Š to k . D ia le k t 225.
67 Conchiglia corta, larga, che non riesce a contenere completamente l’animale che sporge da
un lato col grosso piede e, dall’altro, coi sifoni separati per un buon tratto nella loro parte
terminale«, P.-S. 275.
58 »Epiderme espêssa«, A. Nobre, M o lu s c o s m a rin h o s, 692.
69 Etimologiju tih oblika obradit ćemo u poglavlju posvećenom koljenu Echinođermata, razredu
Holothurioidea (43.).

168
 ■»školjka« = concha - •»(po)sud(a)«
»cunnus« »okruglo« kučića*
N
»bivalvia«
»kopito« »mahalica« »škatulja«

»čvor« »simbol« ( kap{ic)a

»svet« ' »kapa«

4 - morfološke crte

42.7.1. Sadržaj »školjka« izražen kroz označitelj školjka i var. vidjeli smo u
42.1.2.3., a isti sadržaj u izrazima koji nastavljaju concha u 42.1.2., 42.1.2.2. i 42.3.2.2.,
pa o njima kao oznakama za manje vrste ovdje više ne treba govoriti.
42.7.2. Isto vrijedi i za sadržaj »cunnus« kojemu smo različite izraze naveli u
40.3.1.; 41.1.2.; 42.6.4. Križanje oznake za taj sadržaj s pilingrina (v. niže 42.11.)
vidljivo je u nazivu pišigrina, a s kunka i s pilingrina u oznaci pišarunka. Usp. i
kapasanta - kapisanta - - kapopišanka (42.10.1.).
42.7.3. Sem »okrugao« izražava se u oznakama jajarica (prema jaje)10, te u
metafori grop i odatle grof (--= »čvor, uzao«), koje smo preuzeli iz ven. gropo »groppo,
nodo« (Boerio 318)71.
42.7.3*1. Iz istog semičkog poticaja nastali su i nazivi sa semantizmom »srce«,
ali naziv srčanka nalazimo samo u specijaliziranoj literaturi (I. Matoničkin 510;
FFA 453; PMCM 550, 551, 552; OECD 202, 215), pa možemo zaključiti da su ga
malakolozi skovali prema sustavnim nazivima Cardium, Isocardia cor i si. U stra­
nim popisima taj je tip veoma čest (njem., danski, nizoz., OECD 202) ali nismo
sigurni da je u tim jezicima naziv izvorno narodan; usp. ipak španj. corazón za
Cardium (Rolland 3, 220).
42.7.4. Kod nas je bolje zastupljena slika sadržaja »mahalica« koju srećemo u
nekoliko različitih izraza za vrstu Pecton. D o takve je konceptualizacije došlo zbog
toga što u te školjke dvije ljušture nisu jednake, već je donja, na kojoj životinja leži
na dnu, ispupčena, a gornja je ravna i naliči na lepezu72.
Slika »lepeze« pojavljuje se kod nas u domaćem i u tuđem obliku. Najprozimiji
je naziv mahđlnica nastao iz osnove koja je u mahati13. Naša je tvorba i izosemantič-
ko hladilnica, koje ARj 3, 625 naznačuje s vrijednošću »lepeze« kao stariji (čakavski)
oblik od kladionica74. Ista se slika sadržaja nalazi i u posuđenim izrazima ventola,
ventula koje smo preuzeli iz ven. ventola »arnese che serve a muovere vento e rin­
frescarsi« (Boerio 786), a temelji se na vento < ventus »vjetar«, REW 9122; \ na­
lazimo u tal. ventaglio. Pecten, P.-S. 250, i u frane, éventail, Rolland 12, 68.

70 Etiui. v. Skok 1, 749.

7 ' Iz cruppa, REW 2344; Skok 1, 624; ali usp. i DEI 1875.
72 »Concha grande, sub-orbicular, sòlida, inequivalva; valva direita muito convexa, A valva
esquerda é aplanada e deprimida no vértice«, A. Nobre, Moluscos... 548; »Possiede una con­
chiglia con valva destra piatta e valva sinistra convessa...«, D ’Angelo-Gargiullo 179.
72 ARj 6, 374 (mahalnica i mahaouica); etim. v. Skok 2, 354.
1X Etim. v. Skok 1, 671.

169
42.7.4.1. Prema slici sadržaja »lepeza« konceptualizirani su nazivi tnoskär i
mòskéé. Za prvi lik, ARj 7,16 donosi potvrde iz Mikaljina rječnika i Pera Budmanija
(»govori se i danas u Dubrovniku«), dok je drugi lik bez identifikacije i strože eti­
mologije zabilježio i M. Deanović za Lopud (Anali H IJA Z U 3, 1954, 165). Riječ
je o izvedenici od tal. mosca »muha« ( < lat. musca, REW 5766), Skok 2, 458.
42.7.5. Za nazive školjke Spondylus gaederopus kopito i var.7576, v. gore 42.1.2.2.
Preko papak76 naziv se prenosi i na životinje papkare: krava, kravica77 i tovar.
42.8. Među našim nazivima za Školjkaše ipak je najveći broj onih koji su meta-
forički konceptualizirani prema nekoj oznaci za »sud«, »posudu« ili pak za »mjeru
za sadržinu« i si. Kao što je istakao W. v. Wartburg: »Lat. concha ( < gr. xóyy;/,)
bezeichnet auch seit der klassischen zeit schon verschiedene gefässe. Im rom.
lebt es fast nur in dieser bedeutung weiter«7879. To nam je, s obzirom na morfologiju
svih okruglih školjki, lako razumljivo, bilo da je riječ o onima kojima je samo jedna
ljuštura konkavna (Pecten i dr.), a još više kod ekvilateralnih Bivalvia (Cardium,
Tellina i dr.). Naši su nazivi nastajali ili samostalnom metaforizacijom ili pareti-
mološkim prekrajanjem drugih imena koje ih je dovodilo do oznaka za posude ili,
pak, slučajnom homonimijom između aloglotskog izraza i kojeg hrvatskog naziva
za bilo koji udubljeni predmet.
42.8.1. Proziran je i čest tip ćaša19 kojem se, već prema morfologiji označene
vrste dodaje odgovarajuća determinacija (glatka, šara, krastava...). Prijelaz na
hibridnu tvorbu s rom. sufiksom (-ülus) čaškula predstavlja čaška koje ARj 1, 914
navodi iz Mikalje i Stullija kao malakonim. Križanje s konkulÇa) ili gungula (42.1.2.2.)
moglo je dati čančula (v. i canea), ali nije isključena ni neovisna stilistička tvorba
kao u dandulica (40.2.4.). Kako je nastalo čangarita ( x margarita »biser(nica)«?)
teško je reći. Usp. tal. \ scodellina ( = »šalica«) Penso.
42.8.2. Zbog sličnosti zdjeličaste ljušture i Pecten se, kao i Haliotis ili Patella
(v. 41.1.4. i 41.2.4.), može označiti metaforom na »tava«, samo što su ovdje izrazi
u leksemima brojniji: prsura, pršura, prsurica (sve dalmatski ostaci od frixoria).
Dijakronijski gledano iste je etimologije i prigaéina na Koločepu. Taj oblik, uz
/ - > p-, nastavlja dalmatske reflekse od frigere »pržiti« (REW 3510; Skok 1, 530;
ARj 11, 873) s karakterističnom sačuvanom velarnom vrijednošću pred svijetlim
samoglasnikom. Zbog geografskih razloga ne začuđuje nas što se u Privlači kod
Zadra pojavljuje kao oznaka za školjku sinonimni balkanski turcizam tavica (od
tava »tiganj«, Škaljić 603, Skok 3, 447, ARj 18, 128 i 131).
42.8.2.1. Zbog konkavnog oblika donje ljušture u vrste Pecten, i u nazivu
pekica možemo vidjeti metaforu prema peka »crepulja, koja se ugrije, te se njom
poklopi kukuruzni hljeb da bi se brže ispekao« (ARj 9, 760, s. v. 4. peka) što je
izvedenica od peći (Skok 2, 628). Važno je napomenuti da za taj kraj i D . Parčić
633 donosi peka s istim značenjem (»coperchio per cuocervi per di sotto la pasta«).

75 \ tal. ferro di cavallo, OECD 231.

76 \ tal. piè d’asino (Glycymeris) i tršć. gàidero, òstrega ghedero što odgovara novogrč. yaïSo’j-
pÓTìoSo Proia 605; cit. u Cortelazzo, Influsso 93—94; usp. i port, ostra-pata-de-cavalo i brojne
varijante što ih donosi J. M. O. Castro 30.
77 \ bretonski saut-'mor (Aplysia) = »vache de mer«, A. Le Berre, BALM 10— 12, 328; usp.i
salent pède de crapa ( = »kozja noga«), Rohlfs VDS 462.
78 FEW 2, 1001, gdje se može naći velik broj primjera iz rom. jezika.
79 Etim. za tu sveslav. riječ. v. Skok 1, 209.

170
Usp. i potpuno izosemantički oblik pokrovača, koji FFA 447 donosi prema Bru­
sim (Rad 171, 68), a koji mi nismo zabilježili.
42.8.2.2. Razumljiv je i posve opravdan naziv lopatica80 za vrstu Pecten. Istog
je semantizma i naziv pajtć za Mytilus galloprovincialis. U tom je malakonimu
riječ o deminutivnoj izvedenici od pâlj »ispolac, drvena lopatica kojom se more
izbacuje iz broda«, a koji se drugdje po Dalmaciji zove šešula. Radnja se iztažava
pomoću glagola paljati, pajati »izbacivati vodu paljem« (ARj 9, 594). Skok je taj
slavenski elemenat protumačio u članku palj, gdje navodi brojne prijevojne stup­
njeve te rano potvrđene osnove (plakati, isplahnuti, pljusak, ispolac, pütijpajem);
za nas je najzanimljiviji sa svog semantizma postverbal säplak »čaša« (ARj 14, 629
i Skok 2, 595).
42.8.2.3. U Tribunju kraj Šibenika ovakve se školjke nazivaju šišarka, što
ispitanici, zbog hrapave ljušture u tih vrsta, shvaćaju kao šišarka »fructus pini«.
N o, taj nas lik mora podsjetiti na formalno povezane nazive za Haliotis: šašurka
i (čakavsko) sasurka za koje smo u 41.1.4.1. iznijeli nekoliko hipoteza o postanju
ali bez zaključka, jer do tada za to nismo imali čvrstih argumenata. Međutim, sad
kad u sadržajnom polju imamo slike »lopatica« i »ispolac« (pajtć) možemo pomišljati
i na to da u šašurka/sasurka vidimo i formalnu vezu sa šešula »ispolac«8 081, dok bi
šišarka predstavljalo samo paretimološko naslanjanje na šišarka »fructus pini«. U
ERHSJ šešula se spominje samo usputno uz sinonimno pâlj, ali očito bez veze i
dokraja nejasno82, premda je Skok o toj riječi pisao i ranije (usp. Terni 120— 1),
tumačeći je kao rezultat križanja sapa + capsa (usp. grč. c a la z i za xatjidbu, H.
Schuchardt, ZfrPh 33, 657)83. »Jedinu je poteškoću predstavljalo pitanje a > e«
koje se sa šašurka!sasurka rješava, a to bi možda moglo objasniti i postanje mala-
konima84.
42.8.2.4. Kako je malo vjerojatno da je kod nas naziv češalj za Pecten sp .85
samostalno nastao na jednom jedinom mjestu, i to bez ikakvih formalnih i seman­
tičkih varijanti i paralela, možda je bolje pomišljati na vezu sa šešula češulja86.

80 Etim. za lopata v. Skok 2, 318.

8 1 Na Korčuli nam je šešula potvrđeno još u XIV st., kad Se u kupoprodajnom ugovoru od 31.
listopada 1390. navodi da je neka bareha bila uz ostali pribor prodana cum duabus sesulis (V.
Foretić, Otok Korčula u srednjem vijeku do g. 1420, Zagreb, 1940, str. 305). Ta je potvrda
starija od onih što ih donosi DEI 3466—7 za Adriju (a. 1402) i za Rijeku (a. 1580). Za še­
šula, šešulja i mlađe potvrde v. ARj 17, 565.
8 2 »Pomorski je termin kao i ostale izvedenice od tog korijena za posuđenicu sansa (Dubrovnik),
šešula (Božava), češula (Ilovik), sekâti (Budva)« (?!)
83 W. Meyer-Lùbke uspostavlja u REW 7882 poseban članak *sessula »Wasserschaufel«, ali uz
naznaku Ursprung unbekannt.
84 O brodarskom terminu šešula, koji je prisutan po čitavu Sredozemlju, mnogo je pisano: J.
Amades — E. Roig, ButtlDialCat 12, 1926, 64 i 67 ; Scheuermeier, Donum natal. Carolo ja -
berg, p. 21 (uz točku 740 u AIS-u); G. Alessio, I Dial 12, 200; A. Prati, IDial 13,170; H. and
R. Kahane, Rom. Philology, 5, 180. G. Vidossich je u Archeografo Triestino 23 posegnuo čak
za sicilis (REW 7900). Posebno tumačenje predlaže G. Rohlfs (BALM 1, 1959, 138) koji pri­
hvaća mišljenje M. L. Wagnera (ARo 24, 21) i zaključuje: »La fonte di tutta questa famiglia è
l’arabo sciti o seti 'vaso con manico’, 'secchia’ e esso dal lat. situla 'secchia’ (Corominas, DCELC
1, 23)«.
85 »II nome deriva dalla forma a »pettine« dovuta alle costole radiali generalmente ben visibili sulla
conchiglia«, D ’Angelo — Gargiullo, 179.
8 6 Češula »palj« Skok 2, 594 donosi za Ilovik, a i sami smo taj oblik zabilježili na više mjesta po
Cresu i Lošinju.

171
Inače, slika »češalj« redovita je u latinskom (Plinije N H na 6 mjesta, Horacije,
Enije), gdje se naziv pecten daje, jednako kao i grč. x t s îç, kasnije xttjv, različitim
vrstama Školjkaša (Pecten, Chlamys...). Kao i gore u slučaju srčanke (42.7.3.1.),
nismo sigurni da bi nazivi s tom slikom sadržaja bili posvuda izvorni narodni na­
zivi, a ne prevedenice sustavne oznake (usp. njem., danski, nizoz., švedski, nor­
veški, OECD 68) ; za Napulj Penso navodi pèttene, G. Massignon (441) za Boni­
facio (Korzika) pettini, a Heuser za turski tarak ( = »češalj«).
42.8.3. Kad je riječ o vrstama Pecten, Cardium, Venus, Tapes, Chlamys,
Meretrix, metafore na bilo kalam vrstu posude su česte i više manje prozirne, a
zbog svog stilističkog naboja podložne brzom nestajanju, brojnim variranjima izra­
za i krajnje usitnjenim arealima na kojima se upotrebljavaju.
Usporedba s »tanjurom« izražava se kroz tuđicu rom. deminutivne tvorbe
pijatel, što je preuzeto iz mlet. piatelo »piccolo tondo che serve di coppa alle chicche­
re ed ai bichieri« (Boerio 504) od lat. (grč.) plattuì, REW 6586, Skok 2, 677 8 7.
Također u Privlači zabilježen je i deminutivni lik kainić. U tom je nazivu došlo do
hibridne tvorbe pomoću domaćeg dem. sufiksa -ić na posuđenicu iz mlet. cain
»cattino, bacino« (Boerio 116), a ovo je iz lat. catinus88 »Napf«, REW 1769. Porijeklo
tog lat. oblika nije poznato, Ernout-Meillet DEL 105.
42.8.3.1. Venus verrucosa i Cardium edule nazivaju se u Nerezinama galtmić,
dok Skok 1, 545 preuzima iz ARj 3,91 za Krk gajun kao naziv za Tapes decussatus87889
i upućuje na istoznačni (?) ven. oblik gajon i REW 3657. T u valja primijetiti da i
Rosamani 1975, 75 navodi za Krk gaion s istim značenjem, upućujući na P.-S.
koji tog oblika ne navode. Isto tako ne znamo otkuda Skok (ili priređivači) crpe
podatak da gagión u mlet. znači Tapes, jer na navedenom mjestu iz REW-a ven.
gagoni znači samo »geschwollene Alandeln«, što bi, doduše, moglo odgovarati
srcolikom obliku manjih školjki (usp. sustavni naziv Amygdala decussata), ali po­
stojanje lika galunić sa -l- upućuje nas na zaključak da je riječ o deminutivnoj iz­
vedenici od galun »mjera za tekućinu« ( = botilja. Skok 1, 194), a tako je u Nere­
zinama ispitanici i interpretiraju. U tom bi slučaju bila posrijedi ista riječ kao što
je franc, gallon »sorte de mesure« ( < engl, gallon »liquid measure«) koja je u tom
jeziku zapravo tzv. Rückwanderer, jer je preuzeta iz engl, koji ju je ranije posudio
iz st. franc, galon (o tome v. FEW 4, 35). U lošinjskom obliku nije isključen utjecaj
riječi galun »mjera za tekućinu« koju su mogli donijeti pomorci ili povratnici iz
SAD; usp. u Boki gàlün (BALM 20, 62) sa značenjem nekog suda.
42.8.3.2. I bokeljski naziv vàgan nastao je iz istovrsne usporedbe s »drvenim
sudom za jelo«90. Riječ je za svojih obilazaka Boke zabilježio i Skok (3, 559): »U
Bijeloj (Boka) vagani su lijepe mušlje pod zemljom u moru u dubini od 1 1/2 metra«.
Skok s pravom drži da je »u Boki, Furlaniji i na Apertimi riječ došla preko bizantin­
skoga yaßsvov91 > (metateza) *ß<*y£vov«. Još kod Hezihija (edit. Latte 1, 357)
nalazimo yäßevot • ö^ußdeyta, vproi Tpußkta, a svi južnotal. nastavljači tog oblika

87 Usp. FEW 9, 46—7.

88 Prema Skoku 2, 62, stariji venecijanizam bi bio kaditi ‘listo*.
89 Identifikacija je Faberova, str. 250. Mi smo gajun zabilježili u Valunu, no strožu identifika­
ciju nismo mogli utvrditi.
90 ARj 20, 502—3 navodi kao prvo značenje »mjera za suhe stvari«.
91 Za likove koji bez metateze nastavljaju grč. yaßevov, to jest šibensko gami, gavun »zdjelica za
novac o koji se karta« i gabun (Cres) za neku staru mjeru, v. Vinja 1962, 691.

172
znače ili »Napf«, »Schüssel« ili neku mjeru (usp. Rohlfs, Lexicon 100). Kako vagan
s malakonimskom vrijednošću nalazimo samo u Boki, najuputnije je pomišljati
na preuzimanje iz južnotal. dijalekata.
42.8.4. Malakonimi mogu nastati i metaforom prema većim izdubljenim pred­
metima. Tako je u kopančica (Tapes) u Neviđanima očita deminutivna tvorba od
kopanja »alveus, magis, sud izduben iz jednog komada drva, može biti i veći (n. p.
za miješanje tijesta), ili manji (za piće ili jelo, kao zdjela)«, ARj 5, 293. Kopanja je
praslav. riječ (Skok 2, 44) koju nalazimo još kod Marulića. Jednaki semantizam
»alveus« pokazuje i korito92, oznaka za Arca barbata. Za \ usp. tal. arsella ( < arca),
P.-S. 265.
42.9. Činjenica da školjke imaju dvije ljušture izražena je u malakonimu dvanke
(f. p l.)93 koji u nezoološkoj upotrebi znači »bisage« i prozirna je izvedenica od dva
(ARj 2, 922; Skok 1, 464).
42.9.1. Ista osobina referenta izaziva sliku »škatulja« u nazivima škatula i sba­
ttila svetoga roka933, koje smo preuzeli iz ven. scàtola, Boerio 622. Iste je etimo­
logije, samo očito starije, škaklja (Pecten), o kojoj smo govorili u 39.5.
42.10. Moramo sada pregledati nazive za Školjkaše koji etimološki potječu od
lat. cappa i vidjeti kako se taj izraz uključio u dinamiku našeg morfosemantičkog
sustava94. U malakonimskoj službi taj će etimon proizvoditi nazive za školjke
vrsta Pecten, Tapes, Chlamys pod dvostrukim utjecajem: s jedne strane pod pri­
tiskom tal. cappa (ven. capa) iz kojega je metaforički nastalo cap(p)a »conchiglia«
(Boerio 132, DEI 740: cappa 1 »mantello con cappuccio« ~> cappa 3 »mollusco
bivalve«) s brojnim varijantama, a s druge strane, pod utjecajem i sa semantizmom
»kapa«, »pokrivalo glave«. Svim likovima nastalim pod tim denominacijskim impul­
som pridružit će se i semantizam »svet«, »simbol« zbog činjenice što je^Pecten ja-
cobaeus bio amblem koji su hodočasnici običavali »attaccare al cappello o all’abito«
(Giammarco, DAM 601)95 ili zato što su ih »gli antichi pellegrini portavano appun­
tate sul loro sarrocchino come coppa da bere96, perciò dette sante« (A. Barlan,
cit. M. Cortelazzo, BALM 10— 12, 403, bilj. 67). Kad se svemu tome doda učinak
jakog stilističkog faktora, neće nam biti čudno što za te školjke postoji vrlo velik
broj naziva za koje je teško odrediti poticaje neočekivanih formalnih variranja.
42.10.1. Ako pođemo od jednostavnoga k složenom, najprije ćemo sresti naše
likove kapa i kapica. Teško je reći da li je kapa nastalo od ven. capa »conchiglia«
ili je to naše metaforičko »kapa«. Geografski razlozi i činjenica da je za »kapu« u
tim krajevima češće u upotrebi berita, govore u prilog prvoj soluciji. Već kod nešto

93 Za korito »naćve«, v. ARj 5, 340, a za etimologiju Skok 2, 156.

93 Identifikacija je nesigurna. Prema opisu ispitanika po svoj je prilici naziv za Petricola litho-
phaga.
93“ »U renesansnoj umjetnosti sv. Rok se redovito prikazuje u hodočasničkoj odjeći s nazupča-
nom školjkom (jakovskom kapicom)...«, A. Badurina, Leksikon ikonografije, 513.
94 Opširnije o postanju tog kasnolat. oblika i njegovu semantičkom razvoju u rom. jezicima, v.
u prvom redu FEW 2, 269—279; REW 1642. Valja neprestano imati na umu Wartburgovo
upozorenje: »Da das wort der kirchensprache angehörte, konnte es zu sehr verschiedenen
Zeiten immer wieder in die vulgärsprachen einfliessen«.
95 O emblemskoj vrijednosti školjke Pecten, v. Rolland 3, 216. Za vrijednost u kršćanskoj sim­
bolici, v. Cahier, Caractères des saints, Paris, 1866,1,252 (d t. in Rolland 11,69) i nadasve G.
Perusini, »Amuletti ittici«, in BALM 10—12, 283— 306. V. gore bilj. 93a.
96 Usp. naše čaša, čaška.

173
južnijeg lika kapica, sami ispitanici interpretiraju malakonim kao da iskazuje slič­
nost s kapom. Lorinijevo jakobska kapica (usp. Pecten jacobaeus) nismo za naših
ispitivanja terena zabilježili; usp. za Bari cozze san Giàcheme (Scorcia, 1974, 53)
i \ nazive za franc, u Rolland 3, 216.
42.10.2. Već u idućem nizu varijanti koje su sve bez ikakve sumnje potekle
iz mlet. capa santa »conchiglia scanalata«, »nicchio da pellegrini« (Boerio 132)9 7
počinje rad morfosemantičke dinamike adaptiranja neprozirnog izraza i afektivi-
ziranje naziva za životinju koja, zbog relativne rijetkosti i neuvedenosti u kuli­
narstvo97989, nema praksom nametnutog jedinstvenog naziva. Uz kapašanta zabilje­
žili smo kapuïanta, kapèsanta, kapisanta i kaposanta". S kapišanjka, kapišanka,
kapopišanka i nadasve s papišunka99a svaka se značenjska veza i motivacija zastire
i malakonim ide prema drugom semantizmu (v. gore 42.7.2.). U kapašvitla ističe
se svijetla boja školjke, u kapapijera sc životinja bez ikakve osnove povezuje s pijera
»kamen«100, a da za narodnu denominaciju semantička pertinentnost označitelja
nije naročito važna vidi se iz varijante kapašolta. Prijelaz prema tipu klaptmica (v.
niže 42.10.3.) tvori kompromisni lik klapusanjka.
42.10.2.1. Bez kapa čuva se sem »svet« u nazivu za Pecten santos, što ispitanici
shvaćaju kao »ostenzorij« koji se podiže uz liturgijsko zazivanje sanctus; usp. ven.
santarela »i giovani di capa santa« (E. Ninni, 15 i 45).
42.10.2.2. Izvedenica od cappa je i tal. capparòszolo101, a mi smo naše nazive
kaparôcula, kaparôsul i kunjka kapäracula preuzeli iz ven. caparòzzolo »isto« (Bo­
erio 132)102.
42.10.3. Poseban problem predstavlja nam skupina naziva klapun, klapunica,
klampumca, te kalapunja, kalepunja, i X kapišanjka = klapusanjka. Nema sumnje
da je, barem u prava tri naziva, riječ o fonostilističkoj tvorbi, kojoj polazište valja
možda tražiti u klap-ati103, ali i to je neizvjesno jer baš ta onomatopejska osnova
nestaje u likovima sa kal- (ako ovi uopće idu zajedno sa prvima?). U rječnicima
tih oblika nema. Jedino nam ih potvrđuje P. Vitezović104 i to u varijantama kla-

97 »Piscatores massilienses pectines vocant larges coquilles, alii coquilles de Saint Jacques. Itali
cappe sante«, Aldrovandi, De Moll. 498.
98 Posve je različita situacija u Italiji i nadasve u Francuskoj gdje su coquilles saint Jacques na
visokoj cijeni: »sa valeur marchande est excellente, sa chair très estimée, se prêtant à de nom­
breuses préparations culinaires«. Fiches FAO.
99 Samo nepoznavanje varijanti i neuzimanje u obzir morfosemantičke dinamike naziva naveli
su Skoka da kaposđnta (uz kaposanto m) zabilježene u Boki (Muo) protumači kao »riba lijepa
oblika koja se drži u kući za ukras (jede se, stranci je kupuju)« i da taj lik objasni zajedno s
nastavljačima lat. oblika caput (2, 38), a da kapažandra pravilno protumači ( < tal. sintagma
cappa santa) i točno identificira, svrstavajući ga pod kapa (2, 39)
" * Usp. sličnost u variranju izraza u abruc. : coppa sonde -> papasondë Giammarco 542.
100 Pectinidae su par excellence školjke meke podloge koje žive sui fondali sabbiosi... e sui fondali
fangosi, D ’Angelo — Gargiullo 178—9.
101 DEI 741 bilježi capparózzolo »Venere tonda«, ali ni nakon trokratnog upućivanja na druge ob­
like, etimologija za -tozzolo nije jasna. Stari Gesner (Nomencl. 229) smatra da je posrijedi
sličnost s plodom kapare (Capparis spinosa): »Veneti piscatores a capparis similitudine ca-
paroculas (sic!) sive caparolas (Rondeletius) appellant«; gotovo jednako i Aldrovandi 578. V. i
REW 1642: caparacho »Muschelschale« (ZfrPh 42, 97).
102 Brojne varijante navodi Rosamani 1975, 43. Za Boku, S. Musić, BALM 20, 60 navodi kapà-
roca.
103 Usp. ARj 5, 34 i đ.; Skok 2, 95 i d.
104 Blaž Jurišić, »Pomorski izrazi u Vitezovićevu rječniku«, in Anali Jadranskog instituta, Zagreb,
1, 1956, 337—8.

174
punjka, klapunjčica, klapunjača sa značenjem »ostracium, ostracum, conchyle, ostra-
derma«, u pridjevu uklapunjen, uklapunjčen »ostreatus«, te u gen. plurala klapunjk
izvrška, klapunjk pomor »Physema«, a iz toga bi se moglo zaključiti da je Vitezovićev
naziv bio u neku ruku hiperonim za sve školjke. Naš ispitanik u Omišlju tvrdi da je
klapunica »ime za sve škatule« (to jest školjke). Bilo kako bilo, klapun i var., a na­
vlastito klapunja, kalepunja još nije do kraja jasno.
42.11. Emblemska vrijednost školjke Pecten jacobaeus sačuvana je kod nas
kao i po čitavu zapadnom Sredozemlju premda naš svijet tu vrijednost više ne
razabire. Riječ je o nastavljačima kl. lat. oblika peregrinus »stranac«, »putnik« koja
se već od IV st. pojavljuje u kršćanskim natpisima u liku s disimilacijom pelegrinus
{Arch. f. lat. Lexikograpihie u. Grammatik, 3, 496)105, ali do sužavanja značenja na
»hodočasnik« dolazi tek oko g. 1000 kad su hodočašća poprimila velike razmjere.
Riječ nam je došla sa zapada106*108, a najmanja odstupanja prema izvornom liku
pokazuju cavtatsko pelegrin i bokeljsko piligrin. S pilingrina i pulingrina dolazi do
ž. gram. roda zbog impliciranog »školjka«, »škatula«, »kućica«. Na djelovanje sti-
lističke osnove piš- (usp. 42.7.2.) ukazuje pišigrina, a daljnje križanje tog lika s
kunka vidimo u pisar unka101.
Za ti u zap. popisima, v. pellefma (za Napulj, Penso), salent, pellegrina (Rohlfs
VDS 463); za franc, v. Rolland 11, 68; prov. pelerino (Rolland 3, 216); njem. Pilger­
muschel (FFA 447) i dr.; za \ port, romeira, romeiro (J. M. O. Castro 29 i 30);
malt, il-pellegrina (Aquilina 725).
42.12. I morfološke osobine referenta mogu biti iskazane kroz više-manje pro­
ziran izraz. Hrapava ljuštura s bradavičastim izraslinama (v. sustavni naziv Venus
verrucosa)108 izazvala je nazive krastavica i čaša krastava10910. Po našemu mišlje­
nju riječ je o našem sinonimnom nazivu i u pm javica11 °, prnjevica za istu školjku,
u kojem Skok (3, 47) misli da se može vidjeti »dalmatoromanski leksički ostatak od
lat. perna u značenju »perla« kako je u narječjima napuljskom i sicilskom«. Budući
da je pema prvenstveno iberoromanska pojava i ne dopire daleko na istok (FEW
8, 255), a u nas nastavljača tog lika nema, mislimo da je prnjavica izrazito naša
tvorba od prnjav »prištav«, »pustulosus« (ARj 12, 236). Na to je mislio i Skok (/. c.),
ali samo kao na elemenat s kojim bi se perna bilo križalo.
42.12.1. U stručnoj je literaturi uvriježen naziv ladinka (I. Matoničkim 510, 625
i FFA 455). N e razabiremo poticaj tom nazivu koji u narodu nismo zabilježili, a
ne donosi ga ni ARj; v. Rečnik S A N U 11, 162.
42.12.2. Pitanje za sebe postavlja problem postanja naziva iz niza žbogujal i i >
žboglja, zbobulja, šgobulja, za koje možemo tvrditi da većinom označavaju vrstu

105 Pa zato nije potrebna * u REW 6406; v. FEW 8, 233.

109 »So benannt, weil die jakobuspilger als beweis dafür, dass sie tatsächlich in Santiago waren,
eine muschel an ihrem pilgerkleid befestigten«, FEW 8, 235, n. 11.
101 Od naših oblika Skok 2, 639 navodi pelegrin »vrsta tvrde školjke«; dok ARj ne bilježi malako-
nimske vrijednosti. Rosamani 1975, 124 navodi prema M. Deanoviću pelègrin kao oznaku za
Cardium edule u Dubrovniku (?).
108 »Art m it konzentrischen, lamellenartigen Rippen, die vorne und hinten von w a rz ig e n Ra­
dialrippen gekreuzt werden«, FFA 455.
109 Krasta je sveslav. i praslav. riječ, v. Skok 2,181; ARj 5, 470.
110 Prnjavica su za Venus verrucosa zabilježili L. Zore u Paljetkovanju 148 i S. Brusina, R ad
171, 84, oba za otok Pag (v. ARj 12, 236).
111 Žbogulja kar naziv za Venus verrucosa u Prčanju donosi M. Rešetar, Štok. Dial. 315 (navedeno
u ARj 23, 255)

175.
Meretrix (Pitaria) chione112. Sve su varijante ograničene na Boku Kotorsku.
Skok dvojako tumači Rešetarovo žbogulja i to na dva mjesta: 1. za Prčanj (1, 178)
kao dalmato-romanski leksički ostatak od vacuus »prazan« (REW 9115), i 2. za Muo
(1, 583: »mala školjkica dobra za jelo (živi uz sablju« /?/)« od osnove koja je u gobav
»grbav«, REW 3755.2 *gubbus«. Semantički bi bilo lakše prihvatiti drugo rješenje,
no, kako nemamo ni formalnih ni semantičkih paralela, moramo to tumačenje pri­
m iti s rezervom. Što se nas tiče, radije bismo naše nazive zboguja i var. pokušali
povezati sa srednjolatinskim gobellus »čaša« (P. Sella, 270 i DEI 1873) što fonetski
odgovara, a semantizam »čaša« u nazivima za školjke više je nego čest113. Ž- je,
naravno, protetske prirode kao i u oba Skokova pokušaja tumačenja.
42.12.3. Za puzlačica kao oznaku za Pecten (?), v. 41.1.2.
42.13. Za prozirne ali neočekivane nazive poletuša i krilatica kojima je seman­
tizam gotovo isti, dovoljno je naglasiti da pripadnici obitelji Pectinidae »posseg­
gono molti occhi e sono capaci di spostarsi molto velocemente aprendo e chiudendo
rapitamente le due valve«, D 'Angelo-Gargiullo 177114. Slijedeći Aristotela (HA
4, 9, 4), i Plinije uočava tu sposobnost školjke, no, za razliku od suzdržljivosti Ari­
stotela koji oprezno kaže »ono što kod njih neki nazivaju letenjem«, Plinije očigledno
pretjeruje: Saliunt pectines et extra v o lita n t seque et ipsi carinant (N H 9, 103).
42.13.1. Naziv grinja za školjkaša koji se obično knjiški naziva brodotoč (Teredo
utriculus) predstavlja prenošenje suhozemnog termina za »moljca« na školjkaša.
Skok se (l, 618) odlučno ne izjašnjava o etimologiji tog zoonima. Naprotiv, jasno
nam je postanje naziva za istu životinju u Privlači, gdje ju nazivaju gttljba115.
Još 1957. pokazali smo da je tu riječ o metafori na »dlijeto«116 (usp. gujba »scal­
prum excavatorium«, gujbica »parvum viriculum«, gujbati »lavorare col cesello«,
ARj 3, 496) jer sitni školjkaši vrste Teredo navalis »hanno la proprietà di scavare
il legno come tarli e sono quindi in grado di provocare ingenti danni nelle strutture
lignee sommerse«, D ’Angelo-Gargiullo, 212. Naše je gujba i var. dalmatski ostatak
od kasnijeg lat. gubia »Hohlmeissei«, REW 3906117.
42.14. Nejasan je semantički poticaj za malakonime krajica (Cardium), spliska
(sc. kućica. Isocardia cor), a na oba plana znaka su nam nejasni škumbor (Spondylus
gaederopus ili Gryphaea angulata?). Uza (Meretrix) i pljesće (? \ klapati?).
42.14.1. N e znamo ni identifikaciju za l'àlica koje uz šturo tumačenje »vrsta
morske školjke« za Žirje donose B. Finka i A. Šoljat (Rasprave Instituta za jezik,
Zagreb, 1,193). Očito je riječ o afektivnoj tvorbi kao i u bànbala »neka velika školjka«,
što ARj preuzima od L. Zore, a u Skoka (1,105) se oblik navodi bez ikakva tuma­
čenja, premda se u Lit. upućuje na REW 922 i FEW 1, 228 (?).

112 T a vrstu I. Matoničkin 510 naziva rumenka, što sami nismo zabilježili.
113 Za postanje naziva (usp. franc, gobelet »récipient à boire«), v. FEW 4, 177—183.
114 »Ce Mollusque se déplace en exécutant des bonds, en battant l’eau à l’aide des valves de leurs
coquilles, qu’il rapproche brusquement), Boudarel 215.
115 To je češće naziv za Spirographis Spallanzani (44.4.1.).
116 Usp. Vinja 1957 (2) 260—1.
117 V. sada Skok 1, 586; usp. i članak gulbia »hohlmeissel« u FEW 4, 322; riječ je keltskoga pod­
rijetla; v. ovdje 44.4.1.

176
 43. IGLOKOŠCI ILI BODLJIKAŠI

43. Veliko i za znanstvena istraživanja važno ali ekonomski posve zanemarivo

koljeno (phylum) Echinodermata1 obuhvaća velik broj beskralješnjaka »različita
oblika i veličine, obično peterozračne simetrije« (I. Matoničkin 51). Taj je »osnovni
plan ostvaren kod većine veoma jasno, dok je kod nekih savršeno maskiran« (PomEnc
1,497). Iglokošci žive na morskom dnu, slabo su pokretne životinje koje se kreću
pomoću vodožilnog (ambulakralnog) sustava koji je svojstven samo njima. U nji­
hovu potkožnom sloju razvijen je skelet od vapnenih pločica s bodljama koje strše
na površini tijela. U tom koljenu razlikuje se pet razreda:
1. Crinoidea (Stapčari)
2. Holothurioidea (Trpovi)
3. Echinoidea (Ježinci)
4. Asteroidea (Zvjezdače)
5. Ophiuroidea (Zmijače).
Za označavanje tog koljena naši su biolozi morali skovati nazive Iglokošci (usp.
P. Lorini) i Bodljikaši (usp. PomEnc, l. c.)12. Kao što se moglo i očekivati, zbog izo­
stanka svake ekonomske vrijednosti narodna taksonomija ne raspolaže s posebnim
imenima ne samo za pojedine važnije pripadnike navedenih razreda, već sve te
životinje, koje se pojavljuju u svim morima i veoma su česte, obuhvaća pod nekoliko
naziva koji odreda imaju hiperonimske karakteristike: odnose se na razrede, a
unutar njih, unatoč većem broju lako zamjetljivih različitih vrsta, gotovo da se o
razlikama uopće ne vodi računa. To se najbolje vidi iz navedenih zooloških naziva
za pojedine klase: kako narod imenom ne razlikuje Crinoidea, zoolozi su morali
skovati naziv Stapčari (po obliku cvijeta na stapci), dok su nazivi za ostala četiri
razreda tvoreni prema leksemima koji kao najčešće oznake postoje u narodnoj
upotrebi: Trpovi prema trp. Ježinci prema jež, ješina, ježinac. Zvjezdače prema
zri(je)zda, a Zmijače prema ('morska) zmija. Shodno tome raspoređeni su u po­
pisima 1167|— 1169| na terenu zabilježeni nazivi s time da su oni za Ophiuroidea
naznačeni zajedno s imenima za Asteroidea jer se ili podudaraju, ili ih ljudi s obale
miješaju. Neznatan je broj zoonima koje smo utvrdili tobože isključivo za Zmijače.
Kad je takva denominacijska situacija u narodnim popisima, naše ćemo izla­
ganje artikulirati u četiri odjeljka:
43.1. Trp (Holothurioidea)
43.2. Ješ(ina'i (Echinoidea)
43.3. Zvi'(je)zda (Asteroidea)
43.4. Zmija (Ophiuroidea).

1 Tom je koljenu E. Tortonese posvetio čitavu (VI) knjigu zbirke Fauna d’Italia (Echinodermata),
Bologna, 1965. To će nam djelo biti najpouzdaniji i najmjerodavniji vodič za biološke karakte­
ristike Iglokožaca.
2 T a dva naziva u ARj ne nalazimo.

12 V. V IN JA E T IM O L O G IJA II. 177

43.1. Trpovi su najprezrenije, ali, zbog toga što nikome i ničemu ne služe3,
najčešće životinje uz našu obalu (»Holothuria tubulosa è senza dubbio uno dei
più comuni invertebrati viventi presso i nostri litorali«, Tortonese 6, 55), koje
vidimo posvuda kako nepomično leže na dnu. Tijelo im je izduženo4 i taj je karak­
teristični oblik izazvao čitav niz metaforičkih naziva (»penis«, »tučak«, »krastavac«...)
a odatle u zoonimima vrlo jak stilistički naboj, kako u našoj tako i u stranim nomen­
klaturama. Među našim morskim svijetom nismo zabilježili termin morski krasta­
vac, ali tako »kontinentalci« spontano nazivaju trpa. Doduše, u Mlinima smo pored
opscenog kurac zabilježili i djelomični venecijanizam morski kukumar ( < ven. cugu-
mero, Boerio 212; Skok 2, 228). Međutim, ta je metafora česta u drugim sredozem­
nim popisima. Lik cucumis srećemo još kod Plini ja (N H 32,148) i to, po svemu su­
deći, kao oznaku za Holothuria sp. Valja usporediti alb. trangulldeti ( — kastraveć)',
tal. cetriolo di mare, cucumero de mar-, franc, concombre de mer, cornichon de mer
(Rolland 3, 223; Encyclòp. du monde sous-marin 208); port, pepino-do-mar (J. M. O.
Castro 38); njem. Seegurke-, engl. Sea-cucumber itd.
43.1.1. Što se tiče naziva za trpove u klasičnoj starini, nije moguće sa sigurnošću
tvrditi da je grč. óXoOoópiov ista životinja koju su kasniji sistematičan nazvali
Holothuria5. Za Aristotela (HA 1,1,8) to je životinja koja je »nepomična kao ostriga,
ali se ne hvata za dno« (usp. kod istog pisca PA 4, 5). N iP linije (N H 9, 154) nam
mnogo ne pomaže jer on latinizirano holothurium6 navodi uz pulmones ( = »meduza«,
Rhizostoma pulmo, Scyphozoa) i stellae, ali bez komentara koji bi nas mogao iole
obavijestiti o prirodi tako nazvane životinje. Naprotiv, već spomenuto cucumis7
(REW 2364) po svemu odgovara našem trpu.
43.1.2. Naši nazivi za Holothuria sp. pokazuju vrlo jednostavnu strukturu:
uz samo jednu iznimku, svi se mogu svrstati u tri skupine: a) neprozirno trp i iz­
vedenice; b) slika »membrum virile« izražena bilo našim bilo tuđim jezičnim
sredstvima; c) slika »tučak« izražena samo aloglotskim sredstvima. No, distribucija
tih izraza nije tako jednostavna i geografski lako odrediva jer, zbog opscenosti slike
»penis«, na istom mjestu može supostojati i neprozirno, pa zato i »pristojno«, trp,
dok će ista opscenost izazvati i znatno konotirano perifrastičke izraze, »šaljive« tvorbe
za koje se teško može tvrditi da su pravi i redovito upotrebljavani nazivi sa statusom
zoonima (v. niže bilj. 14).

3 Za naše je ljude uz obalu nezamislivo da bi se trp mogao jesti, čak se ne upotrebljava ni kao meka
u ribolovu što je slučaj u Apuliji (»Alcuni pescatori la tagliano a fette e l’adoperano per civë
alla pesca dei 'pesci bianchi’« C. Scorcia, 1974, 69). Međutim, na suprotnoj obali Jadrana trpove
jedu : »Ë preparato con i calamaretti crudi, dopo aver asportato le placche calcaree che lo rico­
prono, condito con olio, limone con cipollina e peperoncino in polvere«, Giammarco 629; usp.
C. Scorcia l. c. i Cortelazzo BALM 10—12, 404. Za Francuze su među Iglokošdma jestivi sa­
mo ježevi (Boudard 156). Za dalekoistočni trepang, traženo jelo od kuhanih trpova koje je na cije­
ni zbog svojih tobožnjih afrodizijačkih svojstava, v. Grand Larousse Encyclopédique 10, 480;
Tortonese 6, 55 ; Encyclop. du monde sous-marin 208.
4 »Oloturidi, Oloturie : Classe di echinodermi che comprende forme allungate (cetrioli di mare).
La simetria pentaraggiata è poco evidente ma i 5 ambulacri sono generalmente ben distinti«.
Panorama 369.
5 Liddell-Scott 1217a oprezno tumače óXolloćpiov kao »a kind od zoöphyte«.
6 Ni etimologija za èJ.oboópiov nije jasna. N e može se prihvatiti mišljenje P. Zolli ja {Zitigarelli,
s.v. oloturia) da se naziv može tumačiti sa {Volpo- »silovit, žestok« (»perchè, se maltrattato espelle
i visceri«) jer toj životinji, koja više nalikuje na crkotinu nego na živo biće, takav epitet iz epske
upotrebe nikako ne odgovara. J. Cotte 239, naprotiv, pomišlja na ôkoç i {Vópwv »entièrement-
-pereć-de-petits-trous« što je, u najmanju ruku, problematično.
7 Cf. Hugo Schuchardt, ZfrPh 30, 716.

178
43.1.2.1. Zbog razloga koje smo upravo naveli, lik je trp najbolje zastupljen i
možemo ga smatrati »službenim« terminom. Uza nj postoje varijante i izvedenice
tarp, trpina, trfina, tarpina, i još više prilagođeno trpanj. T e likove nismo zabilje­
žili južnije od šibenskog kraja.
ARj 18,754 bilježi točno identificirano trp (m) i trpa (f)8, ali, kao uglavnom u
svim poslijeratnim knjigama Rječnika, bez ikakve naznake ili sugestije o postanju.
Kako Skok niti jedan od tih likova ne navodi (?)9, a nikakve formalne paralele ne
nalazimo ni u stranim popisima, zoonim je potpuno osamljen i njegovo nam je po­
stanje nepoznato. Za pomišljanje na jednu nultu' izvedbu iz lat. torpidus »ukočen«
od torpeo »ukočen biti« (usp. trpina i var. za Torpedo sp., 3.2.4.) jer se trp na dodir
stisne, ukoči, ukruti, nemamo čvršćih argumenata, a takav semantizam, osim svega,
za ovu karakterističnu životinju drugdje ne srećemo. Prema tome, pitanje postanja
našeg naziva trp ostaje i dalje otvoreno.
43.1.3. Konceptualizacija naziva za trpa kroz sliku »membrum virile«, naprotiv,
poznata je u svim sredozemnim popisima i iskazuje se najrazličitijim oblicima. Na
taj tip denominacije redovito ukazuju humanistički prirodopisci. Navest ćemo
samo za ilustraciju mjesto iz Aldrovandijeva poglavlja De mentula marina101 (De
Moll., lib. IV, cap. VII, pp. 588 i d.): »Mentulae marinae meminit Albertus: Sunt
in mari ammalia, inquit, quaedam similia veretro virili. Pudendi quoque marini
utriusque sexus meminit Apuleius in Apologia prima, nominat autem virile vere­
tillam et muliebre viaginal (forte virginal vel vaginal). Zoophytum quod descrip­
sere Bellonius et Rondeletius apud Massilienses et Montispessulanos mentula ma­
rina vulgo dicitur a similitudine. Italis et Neapolitanis praesertim caso marino,
Graecis hodiernis psoli. Germani appellare poterunt Meerschaam vel Seeschaam...«
43.1.3.1. Konceptualizaciju tog tipa srećemo uzduž čitave naše obale od Istre
do Boke Kotorske. Domaćim jezičnim sredstvima izraženi su zoonimi kurac11,
kurac morski, morski kurac, kurcej, kurčanica i čak u dvočlanoj oznaci po modelu
antroponimske formule mòte kitrčina12, gdje se afektivni naboj najbolje osjeća.
Tuđim, i to uvijek iz ven. dijalekata preuzetim nazivima, trp se označuje od Istre
do Krila u Dalmaciji. Mletački je naziv cazzo de mar (»Priapo marino... della sua
figura simile a quella del pene umano«, Boerio 156), dok u istočnijim ven. narječji­
ma nalazimo cazomarin, casomarin, cazamarin, casomaréin (Rosamani 1975, 52 i
49) koji predstavljaju ishodište našim nazivima takva izraza. Najvjernije nastavljaju
izvorni oblik naše varijante kacomarin i kacamarin. Daljnje su prilagodbe kacmàrin,
kacmarin, kacmarin13, dok se u Bakarcu osnovni semantizam već znatno zastire:
krcmarin14.
V su brojna u starijim i novim stranim popisima: genitale marinum (Belon
1555); priapus marinum, veretellum (Gesner); vit de mer za prov. (Rondelet); dan­
ski heelspringer (Nemnich); cf. FEW 6/1, 690 i n. 5; pizzamarine ( Taranto, 49);
Bari: pezza mariënë (Scorcia 1974, 69); abruc. cazzëmarinë (Giammarco 629 i

8 Lik Ž. roda sami nismo zabilježili.

9 Za Mali Lošinj, Rosamani 1975, 175 navodi tarpino.
’0 Plancus 45 navodi »holothurium seu mentula marina seu penis caninus«.
11 Etim. V. Skok 2, 240; usp. sada i F. Crevatin, »Breviora etymologica« in Paideia 32, 1977, 73—
—76.
12 O tom tipu zoonima, v. Vinja 1978 (1) 20.
13 Niti jedan od tih likova ne navodi se u ARj ni kod Skoka.
’ * Pored toga naziva u istom mjestu postoji i izrazito opsceno konotirana leksija bonperlevedor.e.

179
DAM 472); sardski kdttsu (DES 1, 325); asturijski carayo; engl, prick, pizzle (OED
ss. w .), te novogrč. ioLt) (Proia 2653). Na Malti se (Aquilina 771) trp naziva zobb-il
bahar ( --- »mentula marina«) što je zapravo nastavljanje ar. zubb »membrum virile«
što je preuzeto s istim značenjem u argotskom franc, zob (cf. A. Le Breton, L ’Argot
chez les vrais de vrai, Paris, 1960, p. 495).

43.1.3.2. Za strmurin, strmorin, od strmorinast »pieno di gibbosità« (Parčić),

V. 35.4.15 Isti nam naziv u ž . r . potvrđuje Lorini: strmorina.

43.1.4. Treći tip naziva za trpa, to jest zoonim koji je nastao konceptualizacijom
slike »tučak«, karakterističan je za južnu polovicu istočnojadranske obale. I taj je
tip usamljen u Romaniji ali, za razliku od naziva trp, njegovo je postanje jasno.
Svi su naši nazivi tog tipa potekli iz lat. pistillum (REW 6537.2 *pistillum »Stössel«) :
pîstej, pistëj, pistë, piStëj, pestej, pjéstej, pestelj i pestoj. Riječ je dobro potvrđena:
ARj 9, 803 s. V. péstej navodi Pavlinovićevo tumačenje »nekakav 'bođljikaš’, tj.
morska životina nalik na muški spolni ud«, Brusininu identifikaciju (Holothuria
tubulosa) i Rešetarovu naznaku da u Prčanju znači »das männliche Glied«. Skok
2,645 sve to prenosi16 i smatra da smo riječi preuzeli »od tal. pestello »tucanj« < lat.
pistillum«. Na pistej se sonorizacijom -st- -> -zd- paradigmatski nastavlja hvarsko
pizdej, i sa napiznjak prelazi u susjedno polje »cunnus«.

43.2. Nazivi za pripadnike razreda Echinoidea ne predstavljaju nikakav problem

jer su u upotrebi isključivo nazivi izvedeni iz osnove koja je u jež, a to nije slučaj,
primjerice, u talijanskim popisima gdje, pored najčešćeg riccio i rizzo, postoji
čitav niz narodnih oznaka iz drugih osnova koje se temelje na različitim slikama:
ziti, castagna de mar, melon de mar, ancitte, maratigituli i dr.17 Po svemu sudeći,
razlog toj jednoobraznosti naših naziva valja tražiti u činjenici što se morski jež
kod nas jede na veoma malom broju mjesta (Korčula, na primjer), a posvuda je
drugdje smatran za morsku životinju bez ikakve vrijednosti. Tamo gdje se jež jede,
broj je njegovih imena kudikamo veći. U to se je lako uvjeriti samo letimičnim pre­
gledom francuskih naziva što nam ih donosi Rolland (12,82— 84 i 3,223), a Francuska
je poznata kao zemlja u kojoj je jež(ina) traženi kulinarski specijalitet.
Budući da se između dvadesetak vrsta iz ovog razreda jedu samo neki, i to u
prvom redu Paracentrotus lividus18, narod smatra neke vrste ženkama, a druge
mužjacima, premda je riječ o posve različitim vrstama. Kod nas se drži da je Para­
centrotus jestiva ženka (cf. u Korčuli ježina f !), dok se vrsta Arbacia aequitubcrcu-
lata smatra nejestivim mužjakom19. U drugim je sredin ma obrnuto i tamo se za
Paracentrotus misli da je mužjak (lou masele u Provatisi), dok su ostala Echinoidea
držana za nejestive ženke20.

1s Za komenzalizam ribice Fierasfer acus zvane stmiorinac i trpa, usp. i Encyclopédie du monde soiis-
-rnarin, p. 217: »L’on peut voir le fierasfer entrer et sortir par l’anus de leur hôte (sc. Holothurie)
comme de l’habitat le plus naturel«.
16 Dodajući bez ikakve osnove i značenje »Seeigel«.
17 Usp. Tortonese 6, 277; Giammarco 340 i 637: P.-S. 216; i, nadasve. Olivi 70.
18 »Questo Echinoide è ben conosciuto come specie edule; le sue ovaie, di un bel colore aranciato,
sono assai apprezzate. P(aracentròtus) lividus occupa anzi il primo posto fra i Ricci di maro
commestibili del Mediterraneo, figurando comunemente sui molti mercati«, Tortonese 6, 341.
19 Usp. Vinja 1956 (1) 110—111.
20 I kod Rimljana je jež (echinus < grč. è/ïvoç) bio na cijeni: dulces echini (Ennius, Fragm. 44),
mollis echinus (Marcijal 13, 86), a Apiciie (9, 8) navodi i recept za njihovo pripremanje.

180
 43.2.1. Kod nas je najrasprostranjeniji lik j e ž 11 do kojega je došlo prenošenjem
iz kopnene zoonimije (Erinaceus europeaus)22. Druge su varijante je žim , ježinac,
ježića, ežinac, jezvić, i uz metatezu žajica (usp. jezik — zajtk). Da je opozicija
je ž ~ je&ina (nt ■—■f) bila pertinentna obzirom na referenta ustanovili smo samo
na Korčuli, gdje je ježina jestivi Paracentrotus, dok je je ž oznaka za nejestive vrste,
u prvom redu za crnu Arbacia aequituberculata21223.

43.2.1.1. Sami nismo zabilježili zoonim tanzaièsina u kojem nam prva sastav­
nica nije jasna. Rosamani 1975, 175 ga prenosi iz Suckera 156 kao oznaku za Sphae-
rechinus granularis navodno u Cresu.

43.3. Kad prelazimo na ispitivanje narodnih naziva za razred Asteroidea, koji

broji 4 reda i unutar njih 10 porodica24*267, mora nam biti jasno da će narod te ne­
vrijedne životinje, koje zaista nitko ne jede, unatoč njihove raznolikosti nazivati
jednim jedinim nazivom. Ovaj će varirati od mjesta do mjesta jer ne postoji niti
jedan faktor koji bi mogao jedan od njih nametnuti. Opazit ćemo također da je
naziv zvijezda, koji se zbog karakterističnog oblika životinje25 nametnuo knjiškoj
upotrebi i predstavlja spontanu reakciju suhozemca kad se nađe pred tom zvijez-
dastom životinjom, zapravo veoma slabo zastupljen u izvornoj narodnoj takso-
nomiji i da se daleko veći broj naših narodnih naziva temelji na slici »križ«, u izra­
zima križ i krst. Od ta dva tipa odstupaju, i to samo donekle, nazivi za razred Ophi-
uroidea.
N i identifikacija klasičnih naziva za te vrste ne predstavlja poteškoće, jer se
može sa sigurnošću tvrditi da su grč. àtrr/jp i lat. stella označavali ono što mi
danas nazivamo morskim zvijezdama.

43.3.1. Kao što smo već istakli, najčešći su i najrasprostranjeniji nazivi koji se
temelje na osnovi koja je u k riž16. Pored križ i križalina koji su u upotrebi na po
nekoliko mjesta, znatan je broj varijanti koje se gotovo sve upotrebljavaju samo na
po jednom mjestu: morski križ, križalj, križaj, skrižaj, križar,j križarina, križao,
križnjak, križnjok, križnjača, križnjačina, križina, križalo, križevalj, križovaj, kri-
ževač, križolina, križolnica, križlnae, krizinac, kržinac. Tim likovima valja pri­
brojiti i nazive za Ophiuroidea: križao i križovajić. Formalno naslanjanje na griža21
»hrapava i oštra stijena na morskoj obali« dovodi do opravdanog naziva grižinac,
gružinac jer se zvijezde često drže za griže. Priroda referenta opravdava naziv
klištar (cf. Boudard 159). Naravno, pri tome se ne može isključiti ni paradigmatska
veza sa križar.

21 Etim. V. Skok 1, 871 i Bezlaj 1, 232.

22 »Echinus a terrestre echino nomen traxit, quem vulgus iricium vocat«, Izidor, Htym. 12, 6, 57.
Usp. alb. iriqi detit (Paracentrotus lividus).
2■’ U Krku se kao naziv za ježa može čuti i tuđica b a ia b a lin , koja se lako tumači ponašanjem živo­
tinje koja »suole ricoprirsi di corpi estranei (piettruzze, conchiglie, pezzetti di alghe) che trat­
tiene per mezzo dei pedicelli«, Tortonese 6, 339.
24 Usp. Tortonese 6, 111— 194.
2 5 »Gli Asteroidi, detti comunemente »stelle di mare« (aster), presentano una caratteristica fisio­
nomia, che ne giustifica il nome volgare e la larga notorietà«, Tortonese 6, 111.
26 O toj »gotovo sveslav. (ne praslav.) posudenici iz lat. crux, -cis<t, v. Skok 2, 201—2.
27 Pretpostavke o postanju te veoma stare riječi, v. Skok 1, 620; drugačije Bezlaj 1,177—8.

181
43.3.1.1. Na sinonimnoj osnovi koja je u krst, ali je drugačije etimologije28,
počivaju nazivi krstelj, krsteč, krstac, pokrstac, Od krstać nastaje skrtač.

43.3.1.2. U stranim popisima nalazimo malo naziva koji" počivaju na slici »križ«.
Scorcia 1974,31 navodi za Bari croscè du pulpe29, ali taj naziv pokušava metaforički
tumačiti: »'croce del polpo’ nel senso tormento del polpo, del quale è ghiotta (se.
Marthasterias glacialis). È termine che viene sostituito da stèddé de marèe. U sard-
skom M. L. Wagner DES 1,411 navodi sa rüge ( = krüke »croce«) de Salomone
sa značenjem »nome della stella di mare (Asterias)«. Koliko mi znamo, slika se
»križ« kao naziv za morsku zvijezdu pojavljuje još samo u engleskim dijalektima:
cross fish (Shetland), crossfit (Banffshire)30. Većina naziva u ostalim popisima
temelji se na slici »zvijezda«31.

43.3.2. Sliku »zvijezda« nalazimo u ikavskoj, ijekavskoj i ekavskoj realizaciji:

zvizd a 32 (pored zvizda morska), zvijezda i zvezda (pored zvézda). Deprecijativna
je konotacija vidljiva u augmentativnoj tvorbi zvizdina kao i u paradigmatskoj
preinaci pizda. Istu sliku nalazimo i pod tuđim izrazom u tri mjesta u Istri: štela,
stela, što je preuzeto iz mlet. stela ( < lat. stella »Stern«, REW 8242).

43.3.3. Krakovi zvijezde podsjećaju na hobotnicu, a kako ne vrijedi za jelo

nazivaju je divja obotnica, diblja obotnica.

43.3.4. U Račišću (Korčula), gdje pučanstvo tvore recentniji doseljenici iz

neretvanskog zaleđa, Asterias se naziva turska trpeza.

43.4. I razred Ophiuroidea ima dva reda: Euryalae i Ophiurae, a ovaj posljednji
8 porodica (Tortonese 6, 197—276), ali ih narod grosso modo drži za manje zvijezde,
a samo na nekoliko mjesta pozna za njih posebna imena. Budući da im je tijelo
»sastavljeno od zaokruženog diska, od koga polaze dugi i tanki, zmijoliko pokretljivi
kraci« (PomEnc 1, 497), lako je razumljivo da je najčešći naziv za te životinje pauk.
Iz istih razloga nastao je i pučki zoonim morska zmija. (usp. španj. serpiente de mar,
culebrita marina, Lozano 52).
Sličnost sa zvijezdom dovela je do već spomenutih naziva križac i krizovajić
(43.3.1.).

43.4.1. Premda se naziv škakaj formalno podudara s imenom za raka iz kućice

(39.5.), teško je pomišljati na prijenos značenja račić -> Ophioderma, pa će biti
uputnije u nazivu škakaj vidjeti sekundarnu motivaciju preko neke druge forme
koju nismo kadri utvrditi.

28 Etim. V. Skok 2, 197.

29 Usporedi niže (43.3.3.) divja obotnica.
30 Gregor, The Dialect of Banffshire, London 1866 (cit. u Rolland 3, 224).
31 Usp. i sliku »pet prstiju«: franc, dijal. ehin dèe i engl.five foot (Nemnich) iz čega je u Calvadosu
nastalo fifote (Rolland 3, 224). Usp. i sliku »tri noge«: franc, trois pieds (île de Ré) i tripié (Arro-
manches, Rolland 12, 84).
32 Etim. V. Skok 3, 667.

182
43.4.2. Budući da je za pojavu Zmijacâ povezano narodno vjerovanje da će
ulov biti slab čim se one pojave na početku mreže, daju im se paradigmatski pove­
zani nazivi črlota, caratati i cariatati. Tako naš ispitanik u Postirama kaže: »Kad
dojdedu črlota onda nima ribe jerbo oni črlotaju«. Caratati s vrijednošću »praestigia­
tor, tko vara svijet kojekakvim opsjenama« bilježi ARj 1, 892 donoseći potvrde iz
Mikalje i Stullija. Skok 1,253 tumači taj lik s tal. cerretano »impostore«, dok za vokal
a u intertonici smatra da »potječe od carati ili od ciarlatano«33. Bilo kako bilo,
kronološki odnosi između naša tri zoonima nisu do kraja jasni.

43.4.3. Nisu nam jasni ni nazivi kozlak i pelflć.*2

33 Za etimologiju danas već internacionalne riječi šarlatan, franc, charlatan (prema gradu Cerreto
di Spoleto), V . FEW 2/1, 607. Novija tumačenja donosi Karl H. Menges in Romance Philology
2, 1948—50, 229. U istom broju navedenog časopisa (p. 317) na tu se riječ vraća i Yakov Malkiel
»Italian ciarlatano and its Romance Offshots«.

183
 44. SPUŽVE, KORALJI, K LOBUClNE I »MORSKO CVIJEĆE«

44. U ovom ćemo poglavlju ispitati narodne nazive za niže morske organizme:
spužvu (Euspongia i Hippospongia, koljeno Porifera = Spongiaria)’, koralj (Co­
rallium rubrum, koljeno Cnidaria, razred Anthozoa)2, meduzu (Rhizostoma pulmo,
koljeno Cnidaria, razred Scyphozoa)123 i gujbu ili morski cvit (Spirographis Spallan­
zani, koljeno Annelida, razred Polychaeta)4. Nije nam namjera ulaziti u biološke
pojedinosti oko tih životinja (osim u rijetkim slučajevima kod posljednje vrste kad
se neka osobitost ogleda u konceptualizaciji narodnog naziva) niti u historijat
spužvarenja ili koraljarstva na Jadranu, već samo ustanoviti strukturu i postanje
malobrojnih narodnih naziva koji za tu skupinu postoje. Gledano sa stanovišta
denominacije, odmah možemo naglasiti da između četiri tipa spomenutih orga­
nizama postoji čvrsto zacrtana granica: prva dva, to jest spužva i koralj, odvajkada
su bili jednako kao i danas predmetom intenzivnog lova, pa prema tome imaju
znatnu ekonomsku vrijednost, a to je nametnulo jedinstveni tip denominacije.
Još točnije, moglo bi se reći da se i spužve i koralji nazivaju prije prema prerađe­
nom ili finalnom proizvodu nego prema morskoj životinji. Naprotiv, ni klobučina
ni gujba ničemu ne služe, pa će i ona malobrojna imena, koja smo za njih zabilježili,
biti odreda različita, upotrebljavana na krajnje usitnjenim arealima, nestalna i ispu­
njena izrazitim afektivnim nabojem. Za lingvista je važna i činjenica da morski
ljudi, a često ni sami spužvari ni koraljari ne znaju da te vrste spadaju među ži­
votinje, već ih zbog njihova općeg izgleda smatraju pripadnicima biljnog carstva5.
Osim toga, zahvaljujući činjenici da se spugarenje i koraljarstvo odvajkada
obavljalo i danas se obavlja gotovo isključivo na šibenskom području (krapanjski
spužvari i zlarinski koraljari!), nije nam potrebno ulaziti u historijat tih značajnih
radinosti jer ih je u detalje s povijesnog i s biološkog stanovišta opisao dr Šime
Županović u svom bogato dokumentiranom »Prilogu izučavanju morske faune
šibenskog područja« (1976), pa nam je čitatelja dovoljno uputiti na taj vrijedni
rad koji sadrži i iscrpnu bibliografiju.

1 Za više bioloških detalja o tim životinjama v. I. Matoničkin 212 i PomEnc 7, 829; daljnju lite­
raturu V . FFA 126.
2 O tom razredu v. I. Matoničkin 303 i d.; PomEnc 4, 439. Najiscrpniju monografiju o fauni An­
thozoa daju F. Pax i I. Müller 1962.
3 Usp. I. Matoničkin 285 i d.; PomEnc 5, 178; usp. pregled P. Babnika in Acta Adriatica 3, 1948.
1 V. PomEnc 1, 446; FFA 255, a za više detalja M. Zei »Pelagie Polychaetes of thè Adriatic«, in
Thalassio Jugosi., 1, 1956.
5 »Njihova nepomičnost i priraslost o kamenje i predmete na morskom dnu kao i njihov vanjski
izgled bili su razlogom da su ih smatrali još u prošlom stoljeću za predstavnike biljnog carstva«,
PomEnc 7, 289; usp. i zanimljivi članak Petra Giunija »O spužvama i morskim dubinama«, in
M R 23, 1971, 178— 182. Ne zaboravimo, međutim, da Aristotel o spužvama govori u svojim
HA na više mjesta, a u 8, 1, 3 naglašava da su veoma slične biljkama (ó 8è a-ó-(\'oc TravTeXôiç
ZQW.Z COtÇ ÇU TO tÇ ).

185
44.1. Nepomične i veoma primitivno građene višestanične životinje koje danas
nazivamo spužvama bile su dobro poznate u klasičnoj starini. Još Homer govori
o Odisejevim slugama koji su mnogorupim spužvama čistili trpeze. Pod hipero-
nimom aîtôyyoç (potvrđeni su i likovi cntoyyia i cnpôyyoç)6 Aristotel (HA 5,14, 2)
razlikuje tri vrste spužava. Plinije (N H 9,148) to gotovo doslovce prenosi : »Spon-
gearum tria genera accepimus : spissum ac praedurum et asperum tragos id voca­
tur, spissum et mollius manos, tenue densumque, ex quo penicilli, Achiilium<>.
Izidor Seviljski slijedi Plinija i pri tom ne oklijeva dati i »etimologiju«: »Sfungia
a fingere, id est nitidare et extergere, dicta...« (Etym. 12, 6, 61— 62).
Naši, kao i gotovo svi sredozemni oblici nastavljaju grč.-lat. etimon, ali, premda
sve varijante počivaju na istom izvornom obliku, ipak variranja ukazuju na različite
putove prodiranja termina u naš jezik. Općoj se upotrebi nametnuo lik spužva
(Skok 3, 314; ARj 16, 157)7, a stariji su oblici ( < dalm. < grč. OTtôyyoç) spuga
(koji je najrasprostranjeniji), spuga, spugva; s mlet. sponga (Boerio 693; »in verna­
colo sponga«, Olivi 262) podudaraju se spônga, šponga, spunga. Čisti je italijanizam
spunja, dok u obliku spènga vidimo križanje sa spengati ( < dalm. < lat. (ex)pin-
gere, REW 6512).

44.1.1. Svi likovi koje smo nabrojili označavaju spužvu kao morski organizam
ali najprije kao predmet za pranje i predstavljaju jedine izraze koji su na naznače­
nim mjestima u upotrebi. O nekim vrstama ili razlikovanju spužava može biti ri­
ječi samo u onim sredinama gdje su one značajne kao predmet obrta, a to je u
našem slučaju samo šibensko područje koje je u prošlom stoljeću O. Schmidt
nazvao »pravim spužvarskim vrtom« (Spongiengarten)8. Samo se na tom terenu
razlikuje »prava« (Euspongia) od »divlje« spužve (Hippospongia). Ta se opozicija
izražava u Murteru sa izrazima spuga ~ spugar, tj. pomoću roda, dok se u današ­
njem9 isključivom središtu spužvarstva Krapnju kao opće neoznačeno ime upo­
trebljava spuga, kod koje spugari razlikuju dvije vrste: slonovo uho i jebac. Oba ta
naziva nisu u svom semantizmu osamljena, a to može govoriti u prilog nekadašnjim
intermediteranskim vezama između spužvara. Sliku identičnu našoj »slonovo uho«
nalazimo u turskom /// kulagi10. Za naziv jebac ( = »fututor«) zanimljivo je istak­
nuti da je u našoj narodnoj zoonimskoj taksonomiji redovito sinonim za »jarac«
(v. ovdje 22.5.2.3. i 30.3.4.1.), izraz koji se pojavljuje uz također sinonimne prč,
praz itd., a Aristotel (HA 5, 14, 2) izrijekom kaže da se tvrde i oštre spužve nazivaju
T p ây cH tj. »jarci«: Twv 8è ttjxvöv ol axX-rçpol <r<pô8p<x xal T p a y s o ïç T p à y o t

6 Etimologija grč. riječi nije sa sigurnošću utvrđena. Veoma je stara i povezuje se s armen, sunk,
sung i s laz. fungus »gljiva«; usp. Chantraine D ELG 1040, Frisk GEW 2, 770 i R. Fohalle, Mé­
langes Thomas, 296. Lat. je spongia (spongea, spungia, sfungia) posuđenica iz grčkoga (Emout-
Meillet DEL 644); usp. turski stinger odakle je naš turcizam sunder (Škaljić 574). Albanski pozna
i turcizam syngjer-i i sa zapada preuzeto shpuzë, koje ne mora biti preuzeto iz ven. sponza, kako
misli G. Meyer AEW 415, već je prije posuđenica iz srp. hrv. (Skok 3, 314). Za povijest termina
u rom jezicima, v. FEW 12, 208.
7 U Mošćeničkoj Dragi ipuzba, a u Nerezinama spuža.
8 O. Schmidt, Die Spongien des Adriatischen Meeres, str. V, Leipzig, 1862, d t. u Županović 1976,
545 i 552.
9 Prvi naši spugari bili su Zlarinjani, a ne Krapanjrï. Županović (o. c., 550) navodi prve podatke
o spužvarstvu u Zlarinu iz 1552. g.
10 »Fil kulagi 'oreille de mer’ plus connue sous le nom de Akdeniz çiçegi ’fleur de la Méditerranée«..,
qui est considérée comme la plus prédeuse«, Michèle Nicolas 20. Nevrijedna se spužva zove,
naprotiv, deli stinger ( = »divlja spužva«).

186
xaXoüvToct, što nam ukazuje na to da se nazivi za nevrijedne spužve konceptuali-
ziraju kroz istu sliku11.
44.2. O koraljima se može malo što reći1112. Ekonomska je vrijednost niveli-
zirala nazive. Čini se da su starije varijante kuralj ( kod Lučića, ARj 5, 809), kural
(kod Zoranica, ARj /. c.), kurel (kod Barakovića, ARj 5, 811) uzmakle pred prihva­
ćenim književnim terminom koralj (koräj). Još su jedva živi oblici ž. roda kurđja
(Vis i Komiža) i koralja (Boka Kotorska13). Skok 2, 241 našim oblicima označuje
kao »izvor kslat. coralium > tal. corallo pored corallium < grč. xopàXXtov«14,
što ništa strože ne govori o neposrednom ishodištu naših likova. Naime, u lat.
su uz corallium postojale i varijante coralium i curalium, koje su odgovarale grč.
varijantama xopàXXtov, xwpàXXtov i xoupaXiov iz kojih su preuzete (Ernout-
-M eillet 142), a romanski oblici jednako kao i naši (-alj-alj, kor-lkur-) potekli su
iz tih različitih likova (REW 2219 i FEW 2/2, 1178).
Etimologija grč. riječi nije jasna. Chantraine (DELG 565) smatra da »le flot­
tement entre les graphies xop-, xoup-, xcop- repose sur un rapprochement avec
XQpï)«. Riječ je očigledno o posuđenici, samo se ne zna iz kojeg jezika. Schrader-
-Nehring, Reallexikon 1,628 pretpostavljaju izvedbu xópv) àXôç »Tochter des Meeres«
što bi bio kalk prema nekom sličnom indijskom izrazu; usp. i Frisk, GEW 1, 916.
44.3. Dok je ekonomska vrijednost izjednačila nazive za spužvu i koralj, za
Klobučnjake (meduze) te vrijednosti nema, pa su zabilježeni nazivi međusobno
različiti i uvijek afektivno označeni.
Naziv se meduza15 sve više nameće knjiškom praksom i razvojem turizma,
no ta riječ nije u narodu nikad bila u izvornoj upotrebi, tako da joj potvrde ne na­
lazimo ni u ARj ni kod Skoka.
Zbog brojnih žarnika (knida) kroz koje životinja izbacuje otrov na žrtvu ili
napadača, a koje kod čovjeka izazivaju upaljenja na koži. Grci su meduzu meta-
forički nazivali xvlSy; »kopriva«. Aristotel (HA 5, 14, 1) razlikuje nepomične, za
stijene prirasle žamjake (to su, po svemu sudeći, naše vlasu(l)je, vlasinice, glasinice
ili lasuje16) i druge koji se kreću morem17. Plinije (NH 32, 146) doslovce navodi
»cnide, quam nos urticam vocamus«. Na tu osobinu životinje upućuju naš naziv
grozničina, augmentativno-deprecijativna tvorba od groznica »febris« (v. 38.3.1.3.).
44.3.1. I kod nas kao i na suprotnoj obali meduza se često naziva pomoću
metafore na »klobuk«: klobuk, klobučina18. Još Aldrovandi (De Moli. 573) navodi:
»Ligures hanc (sc. urticam solutam) appellant capello di mare, Massilienses capeau

11 O današnjoj terminologiji spužvarstva u novogrč. usp. Anastasios Karanastasis »La terminologia

greca della pesca delle spugne e dei vivai«, in BALM 13— 15, 1971— 1973, 469— 478.
12 I za koralje upućujemo na Županović 1976, 554— 561.
13 S. Musić, BALM 20, 1978, 60.
14 Za slov. graia i k o r a la , v. Bezlaj 1, 181.
15 Tako nazvana prema mitološkoj Meduzi (grč. MsSouoa), najužasnijoj Gorgoni, zbog zrakastih
ticala ili lovki koje podsjećaju na zmije Gorgoninih vlasi. Termin potječe od Lamarcka (1801).
16 Actiniidae, Anemonia sulcata PENNANT, FFA 181. ARj 21, 196 s. v. 2. vlasulja s opisom L.
Zore (pored resulja); Skok 3, 609 (»životinja u obliku [te] trave, koja ujede«)
17 Usp. i kod Ateneja 89 f. Humanistički je pisci zato nazivaju urtica soluta (»quae semper soluta
per mare fluctuat urtica«, Aldrovandi).
18 Etim. v. Skok 2, 23. N e znamo koliko je izvorno narodan naziv morska kapa »meduza«, što ga
donosi Skok 2, 38.

187
čamu«; usp. za Bari cappiëddë dë marë (Scorcia 1974, 21); cappieddu ti prèviti
( = »popov klobuk«), cappiddë dë prèvëtë »medusa di mare« (Rohlfs VDS 110).
44.3.2. Još su češći nazivi koji se temelje na slici »pudendum muliebre«, bilo
da se taj sadržaj izražava domaćim ili tuđim jezičnim sredstvima. Takvi su nazivi
pizdâcina, pizdèjica, pizdurtnka izvedeni iz p izd a 19, a odgovara im iz tal. dijalekata
preuzeto putamarina (usp. bbôttamarinë i bbôttacujwië, Giammarco 628, DAM
334)2°. Za Grado, Rosamani 1975, 134 donosi pota »medusa«, što se podudara s
južnofranc. pôta, pote »méduse (de mer)« Rolland 3, 224 i FEW 9, 2602 12. Daljnja
su V cunnu mòdde, cunimòdda »medusa di mare«, Rohlfs VDS 188, curda ( = »con­
no«), ibid. 191; sard. itrba marina, ktinnu, Wagner DES 1, 241.
44.3.3. Budući da se »tijelo meduze sastoji od želatinozne tvari, u kojoj ima
visok postotak vode«, pa su »zato osobito manji oblici dosta prozirni« (PomEnc
5, 178), u Senju meduzu nazivaju zaladija22 ( = »hladetina«) što je posuđeno od
mlet. zaladia »gelatina« (Boerio 808), a ovo je od srednjolat. gelatina (DEI 1778)
od lat. gelare REW 3714. Istoj osobitosti referenta dugujemo i naziv grandülja na
Istu i gljandüra u Salima. To su zapravo dva od brojnih pređmletačkih ostataka
lat. glandula »žlijezda«, »Halsdrüse« (REW 3777), a druge se njegove varijante
pojavljuju u originalnoj nezoonimskoj akcepciji uzduž čitave naše obale (gljendura,
grandule f. pl., glindura, gnjidura...) i u istrorumunjskom gVindura23.
44.3.3.1. Na semu »prozirnost« temelje se i drugi mediteranski nazivi za meduzu.
Tako se u Portu na Krku životinja naziva suza2*, a u francuskom (Boulogne-sur-
-Mcr) marie-madelaine, što narod (prema Rollandu 3, 224) tobože tumači: »...ainsi
appelée à cause de sa facilité de se résoudre en eau et en vapeur, par allusion à
la fameuse pécheresse qui pleura tant«. Isti semantizam u Lecceu izaziva naziv
quajaszu (VDS 1046), a quaju (od lat. coagulu) ondje znači »sperma dell’uomo«,
što vrlo dobro odgovara karakteristikama referenta.
44.3.4. Kako se meduze pojavljuju samo povremeno u većem broju i tada su
prava napast i za ribare, kojima otežavaju rad oko mreža, a danas i za turiste kupače,
koji ih se boje zbog neugodnosti što ih mogu imati od dodira s njima, razumljiv
je pelješki naziv zlògodine25.
44.3.5. Usamljeni kaštelanski naziv čoka lako je protumačiti posuđivanjem iz
mlet. chioca (de cavèi o de peli, de fiori26), »ciuffetto, mazzetto di cappelli« još

19Etim. V. Skok 2, 668.

20 »Italis obscena voce potta marina dicitur, Graecis mangi hodie inhonesto edam vocabulo«, Al-
drovandi o. et l. c.; »Quod spedem quandam mulieris vulvae représentât, tota idcirco Italia eos
turpibus nominibus appellat«, P. Gyllius, De Nom. 584.
21 Za tal. potta »conno, natura della donna«, usp. DEI 3044.
22 Senjski oblik Skok 1, 546 ovako tumači: »... misečina, neka bića poput algi što izlaze na veće i
plivaju površinom«. Čakavsko smo misečina kao naziv za meduzu doista i zabilježili u Baškoj.
Usp. alb. kandil deti.
23 O tome v. Skok Z/rPh 54, 470; Vinja 1967 (2) 125—6; Skok 1, 566.
24Etim. v. Skok 3, 366.
25 Usp. uvjerljiv opis što ga Skok 1,233 prenosi od bokeljskih ribara: »meduza, okrugla i raznovrsne
boje kao klobuk (ne može se uhvatiti rukama), mućka se kao živo srebro, nema ih po dnu mora;
kad se opaze na moru, kad »pliju« po moru, biva to najviše za kišljiva vremena, zimi kad iskoče
na kraj, nije dobar znak za obilat lov; ribari vele da bulierga truje ribe... škodi mrežama... sta-
đun je njihov u marču...«.
26 »...fiori e foglie quando molti insieme nascono attaccati alla cima de’ ramicelli«, Boerio 167.

188
uvijek dokraja nerazjašnjene etimologije (DEI 949). Istog je porijekla korčulanski
glagol inëôkat »zagnjuriti nekoga u more uhvativši ga za kosu«.
44.3.6. Za Boku Kotorsku, Skok 1, 233 donosi naziv bùlierga (bulierga) s vrlo
dobrim ribarskim opisom životinje (v. bilj. 25). On ga drži za »dalmato-romanski
leksički ostatak od lat. podagra < gr. noSzypa (složenica od ttoûç, gen. itoSôç »noga«
i aypoc »lov«)«. Premda se fonetski ta etimologija može braniti27, semantička joj
strana — zbog nedostatka paralela — znatno umanjuje uvjerljivost.
44.4. Kod našeg priobalnog življa postoji i nekoliko izvorno narodnih naziva
za karakterističnog crva koji je »prešao na sasvim sesilan način života... jer su mu
hitinske cijevi donjim krajem prirasle uz tvrdu osnovu« (PomEnc 1, 446). To je
poliheta Spirographis Spallanzani VIVIANI za koju Grand Larousse Encyclopédique
9, 967a kaže da je »Annélide sédentaire remarquable par son superbe panache28
branchial«. Naravno, narod ne zna da je to crv, već u njemu vidi svojevrsni morski
cvijet koji naliči na kišobran ili ga pak — zbog izdužene hitinske cijevi — uspo­
ređuje s lulom ili sviralom. Ipak, najčešće smo sretali metaforu na »svrdlo« valjda
zbog toga što mu je »eine Hälfte des Siebapparates spiralig (!) aufgerollt« (FFA 255).
44.4.1. Na slici »svrdlo« ili »sprava za bušenje ili dubljenje« temelje se nazivi
gujba, guljba i gulja koji na našoj obali supostoje uz apelative istog postanja gujbra
»scalprum excavatorium«, gujbica »parvum viriculum«. Isto ime služi i za brodotoč
(Teredo utriculus), v. 42.13.1., gdje je protumačena i etimologija tog dalmatskog
relikta.
44.4.2. Zbog svega što je navedeno o morfologiji referenta lako su razumljivi
metaforički nazivi lula29, lumbrela30 (usp. u Bariju mbrèlë dë marë. Scorcia, 1974,
22). Isto vrijedi za naziv morski cvit. Usporedba sa »sviralom« vidljiva je u nazivima
pišćak31 kao i u daljnjoj prilagodbi pišak.

27 Cf. REW 6624; FEW 9, 109; kod Skoka (/. c.) omaškom su naveli i Rohlfs (EW U tìr) 1720(?).
28 Valjda se zato u FFA 255 označuje hrv. nazivom perjaničar. Taj naziv u narodu nismo zabilježili.
27 O etimologiji tog balkanskog turcizma perzijskog podrijetla v. Skok 2, 329 i Škaljić 436; K.
Lokotsch 1336.
20 Etim. v. Skok 2, 555; usp. i ovdje 31.1.4.
3 1 Potvrdu izfPoljica i etim. za taj lik v. Skok 2,663.

189
 45. MORSKI SISAVCI I GMAZOVI

45. U posljednjem poglavlju ovog pregleda naših narodnih naziva za životinje

koje žive u moru opet se vraćamo na kralješnjake i to na morske sisavce (Mammalia)
i gmazove (Reptilia). To su po svom postanku, razvoju i tjelesnoj građi izrazito
kopnene životinje koje su se naknadno, evolucijom, prilagodile životu u moru.
Dok je naš glavni predstavnik morskih sisavaca — dupin — dugotrajnom evoluci­
jom izgubio svoju davnu vezu s kopnom, a trajan život u moru izazvao je promjene
u građi i obliku njegova tijela, pa ga narod smatra ribom1, kornjače su zadržale
svoj kopneni oblik i vezu s kopnom kamo se vraćaju da izlegu jaja12, pa ih zato
narod redovito i naziva imenima koja su u uporabi za kopnene kornjače. Naravno,
ni u porodici pliskavica ili dupina (Delphinidae) ni među predstavnicima porodice
kornjača (Cheloniidae) narod ne razlikuje vrste, već imenom kod nas najčešćeg
predstavnika (Delphinus delphis odnosno Talassochelys caretta) označuje sve ži­
votinje iz tih skupina.
Prema tome, u ovom će poglavlju biti riječi o nazivima kojima se označavaju :

45.1. dupin
45.2. medvjedica
45.3. kornjača.

45.1. Niti jedan od morskih stanovnika nije u Antiki uživao takav glas i pošto­
vanje kao dupin, ni o jednoj se »ribi« nije toliko pisalo, nijedna se tako često ne
pojavljuje u figurativnoj antičkoj umjetnosti i simbolici3, niti jednoj se nije pripi­
sivala takva inteligencija kao tom sudrugu Nereidâ koji je bio posvećen Dioniziju,
Posejdonu i Apolonu. Ovaj posljednji nosi čak i epitet AsXflvtoç. Delfin je junak
mnogobrojnih priča, a da se zaključi s kakvim su ga se sve zabranama opkoljavali
dovoljno je pročitati teške prijetnje što ih Opijan {Hai. 1, 648) unaprijed upućuje
svakome ko bi se drznuo dignuti ruku na tu životinju (cf. i kod Lukijana Sofista,
Dialogi mortuorum, 8).
Za Stare je dupin bio i dobar i plemenit, brinuo se za svoju mladunčad i za
svoje mrtve (Elijan 1 ,18 i 12, 6), bio je muzikalan, a iznad svega volio je ljude i
posebno djecu. Daleko bi nas odvelo nabrajanje mjesta iz antičke književnosti

1 Cf. PomEnc 7, 147 i 6, 143. Za morske sisavce u Jadranu, v. S. Brusina, Rad 95, Zagreb, 1889.
2 Cf. PomEnc 4,471. Za morske kornjače (Cheloniidae) to djelo upotrebljava i nazive morskovodtnce
i karetke. Ovaj posljednji nije naš već dalekoistočni term in; usp. franc, caret »la tortue tuilée des
mers chaudes«. Dictionnaire français-français de mots rares et précieux, Seghers, Paris, 1965,
p. 85. Iz franc, potječe i tal. caretta »testuggine marina. Caretta caretta« (Devoto—Oli 404).
Riječ je preuzeta iz malajskoga gdje karet znači »kornjačin oklop«.
3 T a se simbolika nastavlja i u kršćanskoj eri »jer se u kršćanskoj umjetnosti pliskavica (dupin)
pojavljuje češće negoli bilo koja druga morska životinja ili riba... često se prikazivala kako pre­
nosi duše pokojnika preko vodâ na drugi svijet...«, Badurina, Leksikon 462.

191
koja govore o toj životinji, pa ćemo se ograničiti na to da uputimo na djelo E. Burr-
-Stebbins, The Dolphin in thè Literature and A rt of Greece and Rome, Menasha,
1929. i, nadasve, na Wellmannov prilog u PW 4, 2054*.
Međutim, što se više približavamo našem vremenu45, dupin se sve očitije
iskazuje ribarima i morskom svijetu kao strašan štetočinac koji proždire ogromne
količine ribe, rastjeruje ulov i nadasve upropaštava mreže. U vezi s time se mije­
njaju i narodna vjerovanja : dupina se ribari boje i mrze ga zbog štete koju im pri­
činja, ali i dalje praznovjerno smatraju da ga ne smiju proklinjati, već da će ga
otjerati »lijepim« riječima ili bilo kakvim sredstvom ili zazivanjem protiv uroka.
0 tim običajima i vjerovanjima koji su gotovo posve iščezli, v. više detalja u vrijed­
nom prilogu što ga daje M. Cortelazzo, BALM 10— 12, 1968— 1970, 398—402.
45.1.1. Kad je tome tako i kad znamo da dupina po Sredozemlju ima posvuda,
nimalo nas ne čudi što se gotovo u svim jezicima po Mediteranu nastavlja isti
naziv67za dupina koji nalazimo još kod starih grčkih pisaca: 8sX<pîç, SzXcptv, -ïvo;
( > lat. delphinus, -i i rjeđe delphin, -inis). Grčka se riječ povezuje s SsX<pûç »ma­
ternica« i SéXtpaÇ »prase«, »odojak«, pa zato Chantraine, DELG 261, pretpostavlja
da je zoonim mogao nastati preko afektivne metafore na »morsko prasence« (sobri­
quet le Dgoret« de la mer); usp. južnofr. por marin, porc de mar (Rolland 1,172),
njem. Meerschzvein (Nemnich).
U lat. je grčki oblik preuzet veoma rano (Ernout-Meillet, DEL 168). Zbog
tupe gubice i karakterističnog oblika »nosa«, u tom mu se jeziku prišiva antropo-
nim Sïmô, -önis ( < sintus »tuponos«, »camus«). Zato se Plini je ne ustručava tvrditi
da se dupini najrađe odazivaju na to ime: »...rostrum simum. Qua de causa nomen
Simonis omnes miro modo agnoscunt maluntque ita appellati« (N H 9, 23)!
Na našoj je obali najrasprostranjeniji baš naš najstariji lik dupin1, koji je po­
tvrđen još kod M. Vetranovića (ARj 2, 891) i koji smatramo dalmatskim ostatkom
(cf. Skok 1, 459) jednako kao i varijante diipin, duplin8. Naš augmentativni sufiks
-ina srećemo u dalpina na Susku i, prema Skoku (/. c.) delpina u Vrbniku9. Kri­
žanje s mletačkom posuđenicom nalazimo u dufin. Skokovo tumačenje likova ditlfin
1 dulfîn nije potpuno jasno10. Venecijanizam je dolfin ( < ven. dolfin, Boerio 243;
REW 2544), a prema tom liku je metatezom nastalo doflin.
45.1.2. Onomatopejskog su postanja tvorbe pliskavica, knjiški veoma rašireni
lik, potvrđen kod svih naših starijih leksigokrafa (cf. ARj 10, 64 i Skok 2, 684) i

4 Dobar pregled daje i J. Cotte 15—25,

5 U turskom je dupin i danas riba dobra znamenja jer se još uvijek kaže Olitami gârmesi ugurlu
sayilir (»vidjeti njih dobar je znak«). U tom se jeziku dupin naziva ymius baltgi jer je od kršćana
bilo zadržano vjerovanje da je dupin spasio proroka Jonu (tur. Ymius) od valova morskih i doveo
ga na obalu; cf. M. Nicolas. 31.
6 Jednako kao i kod nas, sunazivi se javljaju bilo iz razloga tabua ili za označavanje stadija u rastu
ili preostalih vrsta iz porodice Delphinidae, ili, pak, predstavljaju afektivne tvorbe koje supostoje
uz stalni hiperonim. Za nastavljače lat. delphinus u rom. jezicima, v. K. Heisig, 1952.
7 Akcenat varira prema lokalitetima: diipin, dùpin, dupin, -ina.
8 Taj lik bilježe Mikalja i Stulli (cit. u AR, 2, 892). Nije točna Skokova tvrdnja da to »nije potvr­
đeno u narodnom govoru« jer smo ga sami zabilježili na dva mjesta (v. popis |173|).
9 Dalpina (dalpÿna); usp. ôf matÿna »ovaj dječak«, ôf muzÿna »ovaj snažni čovjek« na Susku je m.
roda, a ne femininum kako navodi Skok.
10 W. v. Wartburg (FEW 3, 35) smatra da »die entwickhmg von delphinus im rom. setzt verschie­
dene grundlagen aus«, pa dopušta i tip *dulphinus, dok H. Schuchardt (Vokalismus d. Vulgärla-
teines, 1, 214) za tip *dalphinus vidi potvrdu u jednom obliku čak iz 710. godine.

192
piskavica (ARj 9, 878). Ovaj posljednji zabilježen je na kudikamo većem broju
mjesta nego prvi, koji smo potvrdili samo u Cavtatu. Odlike ponašanja tog morskog
sisavca semantički opravdavaju obje varijante: pliskanje po moru11 (motus piscium
dum saltant) i piskanje zbog karakterističnog zvuka što ga proizvode uzimajući
zrak1112 (»Pro voce gemitus humano similis«, Plinije, N H 9, 23).
45.1.3. Pored hiperonima dupin, u Trsteniku na Pelješcu velike dupine nazivaju
venecijanizmom (?) skurlàkosta, a male našim nazivom ribari (m. pl.). U prvom,
koji nije do kraja jasan jer tal. paralela ne poznamo, mogli bismo vidjeti naše re-
produciranje tal. scorrer la costa »plivati uz obalu« s pučkoetimološkim naslanjanjem
na škurlat(i) ( < ven. scorlar »muovere dimenando in qua e in là«, Boerio 632;
A. Prati, Etim. ven. 160) što na Korčuli i Pelješcu znači »cijediti tresući« (primjerice,
kuhano tijesto ili kuhano zelje).
45.2. O jadranskom srodniku sjevernih tuljana (Phocidae), najveće obitelji među
Perajarima (Pinnipedia) može se danas govoriti samo u prošlom vremenu. Stroge
zaštitne mjere za očuvanje našeg morskog medvjeda (Monachus albiventer) došle
su i suviše kasno, tako da se za Zeiom i Riedlom (FFA 635) može zaključiti da u
Jadranu »schienen sie fast ausgerottet«. N o, kako je riječ o veoma rijetkoj životinji
koja se i inače pojavljivala samo po nepristupačnim stijenama i špiljama srednjeg i
južnog Jadrana, dopušteno je misliti da bi još mogao postojati izvjestan broj pri­
mjeraka i da ta vrsta neće biti izgubljena. Osnovni razlog njezinu nestajanju valja
tražiti u činjenici da su morske medvjedice tipične grabljivice i da su pričinjale
neprocjenjive štete ribarima. Kod takva stanja razumljivo je da će i denominira-
nje tih životinja pokazivati posebne crte. Naime, svi naši ribari znaju da je u Jadranu
postojala neka »riba« koja je za nekoga bila nalik na čovjeka, za nekoga na fratra,
a za druge opet na tele ili pak medvjeda. N o, oni koji su je odista vidjeli mogli bi
se danas izbrojiti na prste. Na taj način referent za naziv viđene »označene stvari«
postaje predmetom legende i anketator nije nikada siguran da li mu ispitanik go­
vori o nečemu što je zaista vidio i što se u njegovu mjestu nazivalo određenim ime­
nom ili mu samo navodi neko im e koje u tom kraju postoji kao dio priče ili bogate
ribarske mašte. Zato an o mi iz našeg popisa |174| isključili nazive morski čovik13145,
morski fratar, morski telac14 i Si. i naveli samo nazive potvrđene kod ispitanika za
koje smo, u prvom redu na temelju geografskih razloga, mogli pretpostaviti da
su vrstu Monachus albiventer odista vidjeli i označavali jednoznačnim imenom.
Da je slična situacija postojala i u XVI st., zaključujemo po krajnje nevjerojatnim
ilustracijama pomoću kojih humanistički pisci (navlastito Beloni), koji su pokazivali
toliko brige za vjernost svojih crteža, prikazuju u gotovo ljudskom liku tu životi­
nju koju sami nisu vidjeli, ali o kojoj su čuli toliko priča.
T e se priče javljaju još od najdrevnije prošlosti1s. Sjetimo se samo Menelaja
{Odiseja 4,405 i s.)16 koji se zaodijeva u svježe tuljanovo krzno kad hoće od Proteja

11 Usp. upravo za Cavtat pliskavica sa značenjem »plosna pločica, koju djeca po moru rebrimice
bacaju«. Luko Zore (d t. ARj 10, 65).
12 »Zur Oberfläche kommen sie nur zum Aus- und Einatmen«, FFA 637.
13 »Tritones, Nereides, elephanti, hominis qui marini vocantur«, Plinije N H 32, 144; usp. port.
peixe-homem 0 . M . Ö. de Castro, 192).
14 T o je, po svemu sudeći, pisce vacca, pesce vacche, koje Rohlfs VDS 794 navodi za Lecce i T a­
ranto uz tumačenje »vacca di mare«, »elefante di mare«; cf. lat. vitellus marinus.
15 O simbolizmu i metamorfozama foke, v. J. Chevalier — A. Gheerbrant, Dictionnaire des sym­
boles, Paris, 1974, vol. I II, 387; za mitologiju usp. J. Cotte 32—36.
16 Celebresque Homero vitüli, Plinije N H 32, 144.

13 V. VINJA ETIMOLOGIJA II. 193

Medvjedica (M onachus aibiventer) (45.2.)
iščupati tajnu. O legendama vezanim za tu životinju govore Strabon (XVI 4, 14
i 18) i Diodor Sicilski (III 15,18 i 42), a pisci koji se posebnije bave životom u mo­
ru ističu njezine osobine kao duboki san (Opijan Hai. 1, 408 i PlinijeN H 9, 42)17,
spavanje na kopnu (Plinije N H 9, 19), kožu od koje se čine crevlje za liječenje od
kostobolje (Plinije N H 32, 110), a, osim toga, ističe se da je foka jedina životinja u
koju grom nikada neće udariti (quoniam solum animal ex marinis non percutiat
(fulgur), Plinije N H 2, 146), pa zato Svetonije (Augustus 90) ističe Augustovu
navadu da posvuda sa sobom nosi tuljanovo krzno kako bi se zaštitio od strijele
nebeske.
Kao što su Grci imali za tu životinju nazive oó>v;tl 18 i ßo'jc, Latini su, pored
preuzetog phoca, poznavali vitulus marinus i bos marinus19 i to Uvijek zbog posebnog
glasanja20.

45.2.1. Te su priče ostavile traga i kod nas, ali više u pomorskom folkloru
nego u samoj nomenklaturi. Na mjestima gdje je vjerojatno da je de facto moglo
doći do upoznavanja sredozemnog tuljana, životinja se ne označuje ni sa čovik,
ni sa fratar, ni sa tele, već samo s varijantama iz osnove koja je u medvjed212: morski
m'edvid, medvid (Komiža/Biševo!), međed i pomoću hipokoristika mède. Da je za­
mjena vola ili teleta s medvjedom u našem jeziku bila vrlo rana vidi se iz dva niza
argumenata.
Prvo, Alarulić, koji očito zna za klasični topik o spavanju foke, u 198. stihu
Judite kaže za Oloferna

Zaspa većma gori nego morski medvid2 2

a i Vetranović govori o morskom medvjedu »ki se sa mnom često rati« (cit. u ARj
6, 566)23. Belostenec, naprotiv, koji odlično pozna Plinija, vjerno ga sažimlje na­
vodeći sve tri tuljanove karakteristike: Mele ili vol riba morska, vitulus, bos marinus,
phoca, ae. ima kožu i dlake, na zemlju leže i kot vol muče u snu«. Pri tome ni ne
spominje primorski naziv medvid koji sigurno nikad nije čuo.
Nadalje, veći broj mikrotoponima, zapravo imena morskih uvala, gdje je ne­
kada moglo biti medvjedica, nosi to ime: Medvidnjak na zapad od grada Korčule,
Medvidina, rt kod Povija i istoimena uvala kod Sumartina na Braču, Medviji B°ad
kod Pitava na Hvaru, te Medvlja na Istu24, a nemoguće je i pomišljati na kopneni
zoonim (Ursus arctus).

17 V. i Juvenal, Sat. 3, 328. Plinije (N H 9, 42) tvrdi da tuljanova desna noga (peraja) uzeta za uz­
glavlje služi kao sredstvo za spavanje. I u niže navedenom Marulićevu primjeru vidi se remini­
scencija na tu karakteristiku.
18 Oblik i izvedenice su usamljeni i zato teško etimološki objašnjivi, Frisk GEW 2, 1057. Boisacq
1044 ih drži za onomatopeje.
19 Sinonimnost tih izraza je nedvojbena: »Vituli marini quos vocant phocas, spirant ac dormiunt
in terra« (Plinije N H 9, 19); »Bocas (focas) dicunt esse boves marinos« (Izidor, Etym. 12, 6, 9).
20 »Ipsis in sono mugitus — unde nomen vituli...«, Plinije N H 9, 41.
21 Etim. v. Skok 2, 398.
22 Stari pisci hrvatski, knj. I, Zagreb 1869, str. 50.
23 T . Maretić (koji baš u tom svesku nastavlja obrađivanje Rječnika nakon Pera Budmanija) pos­
tavlja pitanje »Nije jasno, koja se riba ima misliti, što je bilježi Mikaljin rječnik ... i L. Zore«.
24 N a toponimskoj razini postoje uzduž obale i \ Orser, Orsenć, Orsera, Vrsar i si.; usp. Skok
SRO 2 (indeksi).
45.3. Posve je drugačija situacija s morskim kornjačama. Njih ne samo da ima
više vrsta25, već im se nazivi zbog sačuvanosti morfoloških crta podudaraju s
oznakama za kopnene kornjače (Testudines). Kako životinja nije ni osobito česta,
a i ne predstavlja neku ekonomsku vrijednost unatoč tome što se često jede,
broj naziva je relativno znatan u svim jezicima jer nije postojao faktor nivelizacije
termina.
Grci su kao hiperonim imali yskórrq koje se nastavlja u južnotalijanskim dija­
lektima (cf. Rohlfs, Lexicon 566), a Latini testudo. Jedan dio romanskih oblika
nastavlja testugo (Ernout-Meillet DEL 689), no i taj je lik vrlo rano nadomješten
izvedenicama tipa tartarucus ( < Taprapo? »Unterwelt«); v. niže našu posuđenicu
tartaruga, 45.3.2. Izidor Seviljski ( Etym. 12, 6, 56) spominje testudo i tumači: »...dic­
tus, eo quod tegminae testae sit adopertus in camerae modum« (usp. niže bilj. 34).
45.3.1. Najrašireniji je naš lik žaba koji preneseno služi i kao oznaka za više
morskih stanovnika (v. 6.1.4.; 35.3.1.; 40.3.2.3.), dok se ovdje uzima u pravu
značenju. Po rom. sintaktičkom modelu nastala je leksija žaba od mora, a prema na­
šem morska žaba. Drugi, veoma česti tip je kornjača (od kora, Skok 1, 511) i škor-
njača, škčrnjača, a kora je eksplicitnije izraženo u korenja-ča. Dva se tipa juksta-
poniraju u leksijama žaba kornjača i žaba korenjača26.
45.3.1.1. Svakako je slav. porijekla i lik zmînica, koji bilježe H 1, 198 (od A.
Bortulina, Znžo 19, 1914, 321) za Beli na Cresu i ARj 23, 30 (od Milčetića za Sv.
Jakov na Lošinju). S. Musulin u ARj prihvaća iz AslPh 30, 204 izvođenje iz zmija
(»weil die Kröte einen ähnlichen Kopf hat«). Skok tog oblika ne donosi, a poteš­
koću predstavlja i susački lik duminica. U prilog izvođenju iz zmija govori činje­
nica da su obje životinje gmazovi, ali to za narodnu taksonomiju može imati malo
važnosti, dok protiv takvog tumačenja govori deminutivna tvorba za označavanje
morske kornjače koja je relativno velika životinja i može doseći 1 metar i 100 kg
težine, ali nadasve postojanje likova duminica i usminjača. Ovaj posljednji nepresta­
no se upotrebljava u PomEnc 3, 473, ali ga ne donose ni Skok, ni ARj, ni H.
45.3.1.2. Nedvojbeno je slavenskog postanja naziv želva, koji uz varijantu žel-
vača, željva, željka donosi H 1, 192, kako za morske tako i za kopnene kornjače.
Morske kornjače označuje sa želva (i to: glavata, sedmopruga i karetna želva) S.
Čanadžija u PomEnc 4, 473. Riječ je potvrđena u Habdelićevu i Jambrešićevu
rječniku (cit. u ARj 23, 314), a poljsko zolw s istim značenjem donosi još K. Gesner
u svom Nomencl. 18327.
45.3.2. Posuđenica je iz ven. (tršć.) tartaruga (Boerio 737; Rosamani 1975, 176)
naše tartaruga i tartaruga. Riječ je raširena po mnogim romanskim i (odatle) ger­
manskim jezicima: franc, tortue, južnofranc. tartuga ( < kat. tor tuga), portug. tar­
taruga. Iz franc, je engl, turtle i srednjonizoz. tortuwe. Nadomještanje kl. lat. tes­
tudo kasnijim tartaruca dugujemo kršćanskoj simbolici28 jer se kornjača već od

25 Najčešća je Thalassochelys caretta = Caretta caretta (In der Adria häufig), pa 'Chelone mydas
tj. želva golema (In der Adria nicht häufig) i Dermochelys coriacea, usminjača (Im Mittelmeer
und in der Adria selten, FFA 626).
25 Znatan broj narodnih naziva za sve kornjače donosi H 1 ; v. N. Fink, Imenik 11.
27 Pretpostavke o etimologiji, v. Skok 1, 547 u članku galija.
28 Sv. Jeronim vidi u kornjači simbol heretika: »Testudo tardigrada, immo oppressa pondere suo,
non tam ambulat quam movetur, haereticorum gravissima peccata significans, qui suis in coe-
no et volutabro luti erroribus immolant« (d t. u FEW 13/1,125); žabe su, osim toga, i jedno od
zala egipatskih (Badurina, Leksikon 594).

196
IV st. pojavljuje u kršćanskim figuracijama kao utjelovljenje zlih duhova koji uprav­
ljaju paklenim podzemljem29. Od râprapoç je kasnogrčki stvorio vapvapov/o'
koji je latiniziran u tartarucus (Wartburg FEW 13/1, 125; cf. i DEI 3725).
45.3.3. Posebno tumačenje iziskuje naziv pùnga kojim se Thalassochelys caretta
naziva u Omišlju. Kao naziv za kopnenu kornjaču u Vrbniku na istom otoku oblik
je potvrdio I. Žic (Znžo 5, 1900, 65) i od njega ga preuzimlje H 1, 125. Smatramo da
semantičku osnovu tog naziva valja tražiti u ovalnom obliku kornjačina oklopa koji
podsjeća veličinom i konkavnom formom na pekvu30, peku, crepulju, čanturu, tj.
na crijep ili gvozdeno zvono koje se zapreta žeravom i pod njim peče kruh. Takav
semantizam nalazimo i u determiflativnim sastavnicama naziva žaba pokrovclča
(ARj 10, 562) i žaba pokrovata. Drugu semantičku paralelu nalazimo u salent.
sccttüscënë »testuggine« koje Rohlfs, VDS 606, uspoređuje s napol. cestûnia, a to
je rezultat križanja testugo X cesta31. Što se samog signansa tiče, mislimo da je on
istog porijekla kao i ven. ponga »gozzo degli uccelli« koje nalazimo i u ven. izričaju
fa ponga »detto di muro che fa pancia«32. Manlio Cortelazzo (Influsso... I l i —2) s
pravom povezuje taj oblik s grč. 7roĆYya/lat. punga »Tasche«, držeći da je lat. bio
posrednikom širenju riječi po Balkanu gdje je obilato zastupljena (cf. rum. pungä
»tobolac«, »kesa«. Skok 3, 69 i, posebno, 3, 77; alb. punaše »Beutel«, Meyer, AEW
357), a živa je i u novogrč. rouvyl »bourse« (Pernot 376; Proia 2004). Riječ je po
svemu sudeći germ. porijekla33, a naš je naziv za kornjaču nastao iz ven. ponga
jer kornjačin oklop podsjeća na ispupčen zid34 ili bilo koji obli predmet koji je
napuhnut, uzdignut i naliči na grbu ili izraslinu. Dovoljno je napomenuti da u
salent, dijalektima ćilona, tarentinsko šeldna, Catanzaro xalona znače »kornjača« i
potječu iz grč. hiperonima ysXtivr,, a u sekundarnom značenju označuju »escrescen­
za sul pedale dell’ulivo« ili »grosso bernocolo« (Rohlfs, Lexicon 566). Sve to odlično
pristaje oblom kornjačinom oklopu koji se za mirnog mora vidi nad morskom
površinom.
45.3.4. Preostaje nam još usamljeni naziv pistunja koji smo za morsku kornjaču
zabilježili u Peroju. Nema nikakve sumnje da je ta riječ preuzeta iz susjednih Bala
(Valle) gdje ju je sa značenjem »testuggine acquatica« zabilježio još Antonio Ive,
Dialetti ladino-veneti dell'Istria, p. 105, no ne možemo reći da li je istarski oblik
još jedna varijanta od testugoj testudo (cf. pustuina »isto« u Piranu, Cl. Merlo Italia
Dialettale 5, 103) ili je pak prilagodba nekog drugog oblika (osnova koja je u pistor
»peke ? v. bilj. 30).

19 Ka točnu kulturno-povijesnu interpretaciju, a time i na etimološko rješenje, prvi je uputio Egger

»Ein altkristliches Kampfsvmbol«, in Fünfundzwanzig Jahre römisch-germanischer Kommission,,
Berlin 1940, 97— 106.
30 Belostenec Gaz. 2, 345 prevodi pekva sa »testum, testa« (usp. lat. testudo »kornjača«),
31 V. i u Banju scëttuscënë dë mare »Tartaruga caretta«, C. Scorcia 1974, 84.
33 Usp. kalabr. scozzara »testuggine« (Rohlfs, Nuovo Diz. Dial. Calabr., 639) što je »trasposizione
di stracozza, stracuzza »testuggine«, a to je rezultat križanja grč. oorpazov »coctio« -r cozza
»guscio di chiocciola« (ibid. 690).
33 H. Bariti Lingvističke studije, 1954, 99— 100, pokazuje da »sve te reći potiču od ranogot. puggaz
koja je kao vojnička reč prodrla u zapadnoromanske oblasti pre gubljenja krainih vokala«. Vidi
opširnije V. Bröndal, Sttbstrat et emprunt en roman et en germanique, Copenhague/Bucure$ti,
1948, 162—4; usp. H. und R. Kahane, Abendland und Byzanz'. Sprache (Reallexikon der By­
zantinistik, I, 387—388).
34 »Testudo est camera templi obliqua. Nam in modum testudinis veteres templorum tecta fa­
ciebant; quae ideo sic fiebant ut caeli redderet, quod constat esse convexum«. Izidor, F.tym. 15.
8, 8.

197
 II DIO
GEOGRAFSKA DISTRIBUCIJA
 POPIS ANKETIRANIH MJESTA

1. Pero) 52. Veli R at 103. Sumartin

2. Fazana 53. Božava 104. Bol
3. Međulin 54. B rbinj 105. Hvar
4. Krnica 55. Ž n ian 106. Brusje
5. Rabac 56. Sali 107. Starigrađ H(var;
6. Mošć(enička) Draga 57. Rivanj 108. Vrboska
7. Lovran 58. U gljan 109. Jelsa
8. Volosko 59. K ali 110. Zaraće
9. Unije 60. K ukljica 111. Sućuraj
]0. Srakane 61. N eviđane 112. Baškavoda
11. Sušak 62. T kon 113. Podgora
12. Cres 63. T rib a n j 114. Drvenik B(iokovo
13. Valun 64. Paklenica 115. Gradac
14. Martinšćica C(res) 65. R ažanac 116. T rn
15. Nerezine 66. P rivlaka 117. Blaca
16. Mali Lošinj 67. V injerac 118. Vis
17. Ilovik 68. N ovigrad 119. Komiža
18. Omišalj 69. P ctrčan e 120. Vela Luka
19. Malinska 70. Prosika 121. Brna
20. Punat 71. V rgada 122. Račišće
21. Baška Nova 72. M u rte r 123. Korčula
22. Stara Baška 73. Jezera 124. Lumbarda
23. Bakar 74. Ž irje 125. Lastovo
24. Bakarac 75. K aprije 126. Lovište
25. Kraljevica 76. P rvić 127. Trstenik
26. Crikvenica 77. Z aton S(ibenik) 128. Drače
27. Selce 78. Z larin 129. Žuljana
28. Novi 79. S kradin 130. Trpanj
29. Klenovica 80. Šibenik 131. Brijesta
30. Senj 81. Z ablaćc 132. Duba
31. Starigrađ D(onji) 82. K rapanj 133. Hodilje
32. Lukovo 83. Jad rto v ac 134. Ston
33. Jablanac 84. P rim o šten 135. Broce
34. Prizna 85. R ogoznica 136. Doli
35. Karlobag 86. Sevid 137. Govedari
36. Lopar 87. V inišće 138. Prožura
37. Rab 88. D rv e n ik V (eli) 139. Korita
38. Barbat 89. O k ru g D (onji) 140. Slano
39. Lun 90. M aslinica 141. Sipan
40. Novalja 91. G ro h o te 142. Suđurad
4L Pag 92. Kaštel Kambelovac 143. Lopud
42. Premuda 93. V ranjic 144. Koločep
43. Silba 94. S p lit 145. Zaton M(ali)
44. Olib 95. S tobreč 146. Mokošice
45. Ist 96. K rilo 147. Dubrovnik
46. Zapuntel 97. O m iš 148. Kupari
47. Molat 98. M ilna 149. Ml ini
48. Rava 99. S utivan 150. Cavtat
49. Iž 100. S u p e ta r 151. Molunat
50. Zverinac 101. P o stira 152. Meljine
51. Sestrunj 102. Povija 153. Baošić
154. Kostanjica 157. Dobrota 161. Bar
155. Strp 159. Muo 162. Ulcinj
156. Perast 160. Lepetane

Osim u navedenim mjestima, kraće »sondiranje« nazivlja provedeno je i na točkama

163. Vabriga 168. Mrljane 172. Orebić
164. Premantura 169. Betina 173. Blato (Mljet)
165. Martinšćica R(ijeka) 170. Prigradica 174. Krtole
166. Krušćica 171. Viganj 175. Stoliv
167. Dragove

ali za ta su mjesta navođene samo razlike prema najbližem anketiranom naselju.

202
 RIBE
(Pisces)

Razred CYCLOSTOMATA (Kolouste)

Obitelj PETROMYZQNIDAE (Paklarke)
11 1 Petromyzon marinus L. PMCM 0 PAKLARA
RJ 82
Pr. 498
FFA 546

Riba lako uočljivih navika i morfologije. Osnovni semantizmi na

kojima se stvaraju imena su »paklina«, »prianjati« ili kombinacija tih
dvaju semova.

paklara Tkon, Petrčane, Vrgada, M ur- pegulera Mošć. Draga, Volosko, Baška
ter. Jezera, Kaprije, Zaton Š, N , Starigrad D, Jablanac, Kar-
Split lobag. Premuda, Slano, Zaton
peklara Zirje M, Muo
paklarica M. Lošinj, Ilovik peguljera Žuljana, Koločep, Mokošice
pahlarica Nerezine pegulijera Trstenik, Lepetane
paklena Split pegula Rabac, Lukovo, Zaraće, Mlini
paklenica Barbat, Lun, Novalja, Olib, pekulijera Orebić
Ist, Brbinj, Sali, Drvenik V manjapegula Krnica, Lovran, Bakar, Baka-
paklenjača Sutivan, Jelsa rac, Crikvenica, Klenovica, Su­
paklina Rogoznica, Sevid, Okrug petar, Molunat
lamprida Maslinica, Vrboska pešepegula Malinska
timunera Tribanj, Paklenica, Ražanac, Vi-
lamprina Hođilje, Prožura, Dubrovnik njerac
lampreda Pag kanjera Premantura
lemprina Govedari, Korita pijavica Novigrad, Stobreč, Komiža, Br-
lamprega Račišće na, Drače, Brijesta, Baošić
lampruga Suđurađ biša Kukljica
lampuga Broce, Zaton M morska zmija Krilo
tamplida Starigrad H morina Zapuntel, Žman, Ugljan, Kali
takapegula Privlaka màrina Baška Voda

o k a tic a (A R j 8 , 8 1 0 ; K o r le v i ć ) ; p e g u lk a ( K o r lc v i ć ; H 2 9 0 ) ; s is o b a k a ( K o l o m b a t o v i ć ; A R j 1 5 , 7 2 ) ; la k e r d a ( K o r le v i ć , N V
12 ,1 9 0 4 , 2 0 0 ; M a lđ i n i 1 9 3 6 ; S c h r e i b e r 1 9 4 1 , H 1 9 2 ); z m iju ljic a ( R J ) ; s e d m o r u p a (A R j 14, 7 9 8 ) ; m o r s k a p a k ì a r a ( F in k 4 5 ),

203
Razred CHONDROICHTHYES (Hrskavičarke)
Red SQUALIFORMES (landovina, morski psi)

P re th o d n a nap o m en a. U redu Squaìiformes (morski psi) nužno

je istaknuti da narod slabo ili uopće ne razlikuje pojedine vrste osim
onih koje su karakteristične bilo oblikom (Alopecias vulpes, Sphyrna
zygaena, Centrina salviani), bilo bojom ili šarama (Scyllium) bilo
veličinom ili vrijednošću za prehranu (Acanthias). Sve ostale vrste
pasa označavaju se općim imenom (pas, pešekan i dr.). Navođenje
posebnih imena za svaku pojedinu vrstu u nacionalnim (i našim)
nomenklaturama svodi se uglavnom na »kovanje« imena ili na preu­
zimanje naziva knjiškog podrijetla i odgovara taksonomskim potre­
bama stručne ihtiologije (većinom dvočlani nazivi!). Zato ćemo ovdje
za vrste koje se posebno ne ističu gore opisanim karakteristikama dati
sistematske nazive i sinonimiku s imenom predloženim za službenu
upotrebu, a p u čk e ćemo nazive navesti zajedno za sve takove Squali-
formes. Naravno, pojedinačno ćemo obraditi imena karakterističnih
vrsta jer za njih postoji bogato narodno nazivlje.

2I Hexanchus griseus RAF. PMCM 1 GLAVONJA

( — Notidianus griseus CUV.) RJ 99
Pr. 499

p a s v o lo n ja s iv a c , S e s to š k rg (RJ); v o lo n ja , p a s v o lo n ja ( H 4 5 2 i 281

Heptanchus cinereus RAF. PM CM 2 VOLONJA

( = Heptranchias perlo BONN. RJ 100
Notidianus cinereus CUV.) Pr. 500

p a s v o lo n ja p e p c lja k , s e d m o š k r g ( R J )

Odontaspis ferox AG. PMCM 3 (M O R SK I PA S)

( = Carcharias ferox RISSO) RJ 129
Pr. 506
FFA 549

p s in a z m ijo z u b a r u ž i č n a ili p e to š iljk a ( R J )

Odontaspis taurus M. HLE PMCM 4 (M O RSK I PA S)

( = Carcharias taurus RAF.) RJ 130
Pr. 506

p s in a z m ijo z u b a s iv k a ili tr o š il jk a ( R J )

Lamna cornubica CUV. PMCM 5 KUČINA

( = Isurus nasus BONN. RJ 126
Squalus cornubicus GM.) Pr. 505
FFA 551

p s in a (k u č in a ) a t la n t s k a , p a s h a r i n g a š , p s in a h a r i n g u ) » ( R J )

Lamna Spallanzani GTHR. PMCM 6 KUČAK

( = Isurus oxyrhynchus RAF. RJ 125
Oxyrhina Spallanzani BP.) Pr. 505

p s in a č a v lo z u b a , p s in a d u g o n o s k a ( R J ) ; d u g o n o s a p s in a ( K i š p a t i ć ) ; p s in a d u g o n o s ic a ( G i r o m e l t a , H 3 3 7 )

204
Carcharodon rondeletii M. HLE PM CM 7 (PA S) LJU D OŽD ER
( = Carcharodon carcharias L. RJ 123
Carcharias lamia RAF.) Pr. 506
FFA 551

p s in a l j u d o ž d e r a ( R J ) ; p s in a l j u d o ž d e r ( G i r o m e t t a , H 3 3 7 )

Mustelus vulgaris M. HLE PMCM 13 (PA S) M EK U S

( = Mustelus asterias ROND. RJ 134
Mustelus canis M ITCH .) Pr. 511
FFA 551

p a s ( m e k a š ) g lu š a c , p e n a ( R J ) ; ć u k o v (Š . H o r v a t , H 8 3 ) ; k u c i n g lu h a č ( H 18 8 z a K o m iž u ) ; p a s b u la š ( G i r o m e t t a , H 2 8 0 ) ;
lu ž n ja k ( H 2 0 8 ) ; p a s g lu h a n a c ( H 2 8 0 )

Mustelus laevis RISSO PM CM 14 (PA S) M EK U S

(== Mustelus equestris BP. RJ 133
Mustelus mustelus L.) Pr. 511

p a s ć u k o v , p e n a ( R J ) ; k u c i n m e k u š ( H 188 z a P a g ) ; g la tk i ć u k o v ( F in k )

Carcharias glaucus AG. PM CM 15 M ODRULJ

( = Prionace glauca L.) RJ 138
Pr. 512
FFA 549

p a s m o d r u l j, z u p k a ( R J ) ; p a s m o đ r a c , p a s m o d r a k ( H 2 8 1 ) ; m o d r i k u č a k ( F i n k )

Galeus canis BP. PM CM 16 BU T O R

( = Galeorhinus galeus L.) RJ 136
Pr. 510

p a s b u t o r ( R J ) ; p a s r i b a ( H 2 8 1 ) ; siv i b u t o r ( F i n k ) ; z u k a (B . K o š i ć , G H N D 4 , 2 7 6 )

Scymnus lichia CUV. PM CM 24 DRKOVNA

( = Scvmnorhinus lichia BONN.) RJ 156
Pr. 500

p a s m r k a lj ( R J ) ;

205
 UTVRĐENA NARODNA IM ENA ZA VRSTE REDA SQ U A LIF O R M E S

Kako je pas veoma proširen i frekventan apelativ, bilo je teško s

apsolutnom sigurnošću utvrditi gdje je on isključivi naziv za ove
vrste. Isto se tako teško može razgraničiti naziv pas od sve češće
(učene) leksije morski pas. Navedena su samo ona mjesta gdje na­
značena imena predstavljaju osnovni naziv za ove vrste.

pas Rabac, Mošć. Draga, Lovran, pišikanja Račišće

Punat, Bakar, Jablanac, Prizna, pisakan Komiža (i pisikónr!)
Novalja, Olib, Sestrunj, Kuk- ćukov Sumartin
ljica, Tkon, Tribanj, Vinjerac, ćukas Račišće
Petrčane, Skradin, Šibenik, Ro- brek Vabriga, Krnica
goznica. Okrug, Vranjic, Sto- drkona Sućuraj, Drvenik B, Lumbarda
breč. Krilo, Milna, Supetar, drkovna T rn, Drače, Brijesta, Hodilje
Jelsa, Strp ždrkona Baškavoda
morski pas Malinska, Stara Baška, Stari-
grad D, Lukovo, Karlobag, Za- gluhi pas Vrboska, Viganj
puntel, Ugljan, Neviđane, Bru- gluhac Komiža (-6c?)
sje. Lumbarda, Lastovo, Žulja­ butor Šuti van
na, Prožura, Suđurađ, Kosta- ljudožder Tribanj, Paklenica
njica ljudoždera Nerezine
kučak Trpanj, Prožura, Dobrota judožder Novigrad, Milna
kucin Barbat, Novalja, Orebić, Trste- mođrulj Klenovica, Sali, Krilo, Slano,
nik, Komiža, Govedari, Pro­ Zaton M
žura modruj Novigrad, Grohote, Postira,
kucùlin Brijesta Povija, Orebić
kanja Rava, Božava, Žman, Kukljica, mòdruja Koločep
Split, Sumartin, Zaraće, Brna, modrùjak Račišće
Muo, Lepetane modrenjak Iž
kuja Molat modrun Kali
kaina Okrug modralj Lukovo
kanigula Koločep, Dubrovnik (Košić,
modri pas Malinska
1892), Mlini
kanjigula Trstenik, Doli mekuš Paklenica, Novigrad, Bol, Baš­
karakul Lovran kavoda
kadeja Medulin mekušac Krilo
kadić Premuda, Ist mekać Grohote
peščkan Peroj, Medulin, Krnica, Sra- mekiš Drvenik V, Podgora
kane, Tkon, Postira, Viganj, žfitac Ražanac
Korčula gtgo Privlaka
peščkanja Korčula zuka Hodilje, Doli
pešikanja Krilo, Trstenik vinćol Bakar, Bakarac, Klenovica
pešikan Drvenik V, Meljine lužnjak Vrgada, Kaprije, Zlarin
pišikan Kaprije, Doli, Prožura, Korita, ori jal Klada (H)
Koločep, Mokošice poletar Šuti van
N apom ene:
1 ) d e m in u ti v n i lik o v i kucin, kuculin, je d n a k o k a o i pcić ( R a v a ), fcić, ( N e r e z in e ) , morski pasid ( Ž m a n ) u g la v n o m o z n a č a v a ju
M u s t e lu s s p .
2 ) ž e n s k i g r a m . r o d ( a u g m e n ta t iv i psina, kučina, pešekania i d r .) o z n a č a v a ju r e d o v i to n a jv e ć e v r s te ( C a r c h a r o d o n , L a m ia ...) *
3 ) N a z iv i s a le k s e m o m modr- n a jč e š ć e o z n a č a v a ju C a r c h a r ia s s p .
4) N a z iv i s a le k s e m o m mek- o z n a č a v a ju M u s t e lu s s p .

206
|3 | Alopecias vulpes BP. PMCM 9 LISICA
( = Alopias vulpinus BONN.) RJ 118
Pr. 507
FFA 553

lisica Volosko, Nerezine, Omišalj, pas sabljar Iž

Žman, Stobreč, Sutivan, Pod- pas mačun Cavtat
gora. Drače kandžijaš Vinjerac
pešebandjera Malinska kosac Moiunat
pešebandera Mošć. Draga, Klenovica pas strujaš Novigrad
pešibandera Bakarac miš Baošić, Muo
pišišpada Hodilje ajkula Ulcinj

le s ic a ( B r u s in a ) ; m o r s k a lis ic a ( H |2 3 6 ) ; p a s lis a c ( G i r o m e t t a ) ; p a s m a č u n , p a s s p a d u n ( B r u s in a ) ; p s in a lis ic a , p a s sab ijaš»

s a b lj o r e p ( R J ) ; s a b lja č , s a b ija š ( H 3 5 9 ); lis ic a m o r s k a ( F F A 5 53)

207
I4 I Scyllium canicula C U V . PMCM 10 MAČKA
( = S cyliorhinus canicula L .) RJ 115
Pr. 508
FFA 551

mačka (maska) Premantura, Medulin, Krnica, barda, Lastovo, Lovište, Drače,

Rabac, Mošć. Draga, Volosko, Žuljana, Trpanj, Brijesta, D u­
Unije, Martinšćica C, Nerezine, ba, Hodilje, Broce, Govedari,
Mali Lošinj, Omišalj, Malinska, Prožura, Korita, Slano, Sudu-
Punat, Baška Nova, Stara Baš­ rađ, Koločep, Zaton M , Mo-
ka, Bakar, Bakarac, Klenovica, košice, Cavtat, Meljine, Baošić,
Starigrad D , Jablanac, Prizna, Kostanjica, Perast, Dobrota,
Karlobag, Lopar, Lun, Novalja, Muo, Lepetane
Pag, Olib, Žman, Ugljan, Kali, mačka od fanga Trstenik
Kukljica, Neviđane, Ik o n , T ri- mačka prlava Viganj, Orebić
banj, Paklenica, Ražanac, Pri- morska maska Povija
vlaka, Vinjerac, Novigrad, Pe- parda Srakane, Sušak, Zapuntel, Mo­
trćane, Vrgada, M urter, Jezera, lat, Sestrunj, Rivanj, Veli Rat,
Žirje, Kaprije, Zaton Š, Skra­ Božava
din, Šibenik, Rogoznica, Sevid, p"arda Premuda, Ist
Drvenik V, Okrug, Maslinica, fanguč Krk
Grohote, Stobreč, Krilo, Milna, krèca Rava
Sutivan, Supetar, Postira, Bol, krčta Krapanj
Hvar, Brusje, Starigrad H, Jel- kinikesa Kali (iuv)
sa, Zaraće, Sućuraj, Baškavoda, šćovica Vrgada (iuv)
Podgora, Drvenik B, Gradac, fakić Barbat (iuv)
T rn, Vis, Komiža, Vela Luka, hahić Novalja (iuv)
Brna, Račišće, Korčula, Lum- ptkalj Premuda, Božava (iuv)

m ačka bljedica, ( p ik n ja v ic a , m a la , b la ta r i c a ) , m a č ić a ( R J ) ; mačka s itn o p j e g a s ta ; m a č u n ic a ( z a Z l a r in , H 2 1 1 ); b li je d a m o r s k a

.m a čk a (Fi n k )

208
15 1 Scyllium stellare G TH R P M C M 11 M AČKA
( = Scyliorhinus stellaris L.) RJ 116
P r. 508
FFA 551

Za ovu vrstu vrijede imena navedena za Sc. canicula. Mjesta

koja razlikuju dvije vrste čine to pomoću dodatne determinacije:

mačka od kamen a Klenovica, Maslinica krasarica Privlaka

mačka od kraja Vrboska mačka pađečka Koločep
mačka od braka Podgora mačka padova Molunat
mačka od kamika Omišalj crna mačka Bol
mačka od sike Karlobag rijanka Crikvenica
mačka od lenga Trstenik

m a č k a m r k u l ja ( p je g a v ic a , v e lik a , k a m e n ia r k a , p u r ič a n k a ) ; m r k u l jic a ( K o lo m b a to v ić 1 8 8 6 , A R j 7 , 6 9 ) ; š č e d r o v a č a ili S u ri-

a n k a ( K o r le v i ć , H 4 0 3 ) ; S a rk a ( I v a n i š e v i ć z a P o ljic a , H 4 0 3 ) ; m r k a m o r s k a m a č k a ( F in k ) .

14 V. V IN JA E T IM O L O G IJA II.
209
I6 I S p h y rn a zygaena R A F . P M C M 18 JARAM
( = Z ygaena m alleus V A L .) RJ 108
Pr. 513
FF A 551

m la t Jezera, S p lit pešem artel M ošć. D rag a, N erezin e

m latac K om iža pešem antela R abac
bat Silba jaram Sali, Jelsa, Ž uljana, B rijesta,
pas čekić B akar D u b a , H o d ilje, D o li, C avtat
korać D u b ro v n ik , M o lu n a t jaran Bakarac
kovač Silba jóròn H var
m artel Volosko pas jaram V rboska
pešem artelo M o lat, V rgađa so rat K ukljica
p ešim artelo K ukljica

jaram mlat (RJ); jorona (Korlević, H 146); kovač (za Silbu, H 179); malj (H 213); morski čekić (Davidović, Tomić, Divac
u H 237)

210
171 Centrina salviani RISSO PM CM 19 PRA SA C
( = Oxynotus centrina L.) RJ 146
Pr. 502
FFA 553

prasac Zlarin, Sutivan, Starigrad H, gudan Povija

Mlini, Dobrota morski gudin Podgora, .Doli
morski prasac Volosko, Mali Lošinj, Baška butor Maslinica
Nova, Barbat, Ist, Veli Rat, Ka­ miš Brna, Lopud
li, Vrgada, Murter, Rogoznica, morski miš Komiža, Račišće, Cavtat, Ko-
Supetar, Postira, Vela Luka, stanjica
Broce, Molunat malik Klenoviea
praščić Ilovik majlik Lukovo
morski praščić Pag maličac Jablanac
pračić od mora Srakane mališac Tribanj
prasec Vrbnik lješura Lukovo
gudić Bol, Jelsa marcapan Cavtat
p a s k o s tc lj p r a s a c ( R J ) ; o b ič n i m o r s k i p r a s a c ( F in k )

211
j8 1 Acanthias vulgaris RISSO PMCM 20 KOSTILJ
(== Squalus acanthias L.) RJ 153
Spinax acanthias L.) Pr. 503
FFA 553

kostilj Lukovo, Olib, Zapuntel, Rava, pas sekant Prizna

Zman, Sali, Ugljan, Kali, Ne- kosac Baškavoda
viđane, Tkon, Priviaka, Novi­ pena Viganj, Orebić, Trstenik, Ra-
grad, Murter, Jezera čišće, Lastovo, Žuljana, Doli,
koštilj Vrgada Prožura, Suđurađ, Mokošice,
kostelj Okrug, Krilo Dubrovnik, Mlini, Molunat,
pas kostilj Molat, Veli Rat, Božava Ulcinj
pas kostelj Silba, Maslinica pas s trnon Omišalj, Malinska
kostSj Stobreč, Supetar pinerol Lovran
kostei Drvenik V, Grohote pinjol Volosko
kostrilj Ražanac špin Kukljica
pas kostun Crikvenica pesispin Baška Nova
košćun Starigrad D kandešpin Baošić, Lepetane
pas kostić Novalja kučak Koločep, Zaton M
kostiš Barbat kadeja Premantura, Medulin
pas koštič Lun kucin Lumbarda, Lastovo
košćaš Jablanac kuculin Brijesta
koščak Karlobag kurculin Hodilje, Ston
košljivac Unije kucov Drače
pas košćljivi Pag čukov Sućuraj, T rn
pas koštenavi Zirje pasić Bakarac
pas kostenjač Starigrad H azijal Volosko, Valun, Mali Lošinj
košćurac Vela Luka ažjal Lovran
pas koštenjak Rogoznica ažjii Premuda
pas košćenjak Premuda, Milna, Sutivan, Bol, ažija Nerezine
Jelsa, Podgora, Gradac, Vis, ažja Medulin, Krnica, Rabac, Mošć.
Komiža Draga, Srakanc,
košterin Cavtat azija Vrbnik
košćerin Hvar, Zaraće bakalàr Brna
oštri pas Vrboska žmoka Petrčane
pas šilaš Klenovica kànica |
štiletar Tribanj, Paklenica, Vinjerac Priviaka
tkanica j

o b ič n i k o s te lj ( F in k )

Acanthias blainvillei RISSO PMCM 21 KOSTILJ

( = Squalus fernandinus M OL.) RJ 152
Pr. 504
Nazivi uglavnom isti kao za Acanthias vulgaris RISSO.

p a s k o s te v la s t e li n ( R J )

Spinax niger CLOQUET PM CM 23 KOSTILJ

( = Etmoptcnis spinax L.) RJ 149
Pr. 504
Nazivi isti kao za Acanthias vulgaris RISSO.

p a s k o s te lj c r n a c ( R J ) ; c r n i k o s te i j ( F in k )

212
I9 Squatina laevis CUV. PMCM 26 SKLAT
( ----- Squatina squatina L. RJ 102
Squatina angelus DUM.) Pr. 514
FFA 553

sklat Omišalj, Baška Nova, Crikve­ slać Molunat, Meljine, Kostanjica,

nica, Klenovica, Lukovo, Jab- Strp, Dobrota, Muo, Lepetane,
lanac. Prizna, Karlobag, Lopar, Ulcinj
Barbat, Lun, Novalja, Pag, Olib, sklatina Komiža
Zapuntel, Molat, Rava, Se- sklad Ražanac
strunj, Veli Rat, Božava, Žman,
Sali, Rivanj, Ugljan, Kali, Ku- skloat Premuda
kljica, Neviđane, Tkon, Tribanj škloat Ist
Paklenica, Privlaka, Vinjerac, šklot Ilovik
Novigrad, Petrčane, Vrgada, slac Tivat
Murter, Jezera, Kaprije, Zaton klat Bakarac
Š, Skradin, Zablaće, Krapanj, škvaina Medulin, Rabac, Mali Lošinj,
Rogoznica, Drvenik V, Okrug, Ilovik
Maslinica, Grohote, Supetar, skvajina Mošć. Draga
Postira, Bol, Sućuraj, Orebić,
Trstenik, Vela Luka, Drače, škvain Unije
Žuljana, Trpanj. Duba, Ho- škvajena Nerezine, Malinska
dilje škvaja Srakane
šklat Žirje, Milna, Sutivan, Povija, rena Brna
Starigrad H, Vrboska, Jelsa, rina Brna
Viganj, Brna, Račišće, Lum­ kitara Volosko
barda, Brijesta gitara Lukovo
sklać Broce, Doli, Govedari, Prožura,
Korita, Slano, Suđurad, Kolo- sokol Komiža, Zaraće, Sućuraj
čep. Zaton M, Mokošice, Cav­ buciga Premantura
tat, Baošić, Perast vištica T rn

s o k o t ( R J ) ; a n đ e o (z a V e li R a t H 1 8 ); s k le d ( L . Z o r e , H J 7 4 ) ; s iv i s k la t ( F in k )

213
Red R A JIFO R M ES (I

11 0 1 Torpedo ocellati PMCM 28 D RH TU LJA

( = Torpedo torj RJ 179
Torpedo nar Pr. 528

trn Govedari, Prožura, Korita, Sla­ losko, Valun, Nerezine, Mali

no, Suđurađ, Koločep, Zaton Lošinj, Malinska, Bakar, Silba
M, Mokošice, Dubrovnik, Mli- tremuja Vabriga, Medulin
ni, Cavtat, Molunat trema Ilovik, Premuda, Olib
trnovača Drvenik V, Okrug, Sumartin, trma Baška Nova
Baškavođa trmulja Milna
trnak Podgora, Gradac ban jača Prosika, Murter
trnilja Srakane, Sutivan, Supetar fm ja Kaprije
trnarica Lopar drhtulja Klenovica
strnarica Punat drtulja Krilo
trnovka Lukovo, Jablarac, Karlobag drtuja Stobreč
trniruka Rogoznica drhtóna Trstenik
trnjiruka Sevid trpina Zapuntel, Sestrunj, Veli Rat,
trnina Sućuraj Žman, Sali, Rivanj, Ugljan,
trnaža Kostanjica Ražanac, Petrčane, Jezera, Žir-
trna Starigrad D, Tribanj, Paklenica, je, Zaton Š, Zlarin, Skradin
Vinjerac tarpina Silba, Ist, Molat, Božava
trnka Novigrad, Lastovo
trnjača trpigna Rava, Iž, Kali, Kukljica, Ne-
Omišalj, Bakar? c. Barbar, Lun,
Novalja, Pag, Hvar, Brusje, viđane
Starigrad H, Zaraće, Drvenik trpniga Kukljica
B, Viganj, Vis, Vela Luka, Br- trtniga Vrgada
na, Račišće, Lumbarda trpljiza Tkon
trpnjača Vir trpavica T rn, Drače, Žuljana, Brijesta,
trnjavka Povija, Komiža, Lovište Duba, Hodilje, Doli, Dubrov­
trnjaža Strp, Perast, Muo, Lepetane nik
trnjuga Meljine, Baošić, Dobrota trpovica Orebić
trnjavača Grohote trpetlika Privlaka
trnjevica Stara Baška trepètljika Nin
trnjina Krapanj
tarnjača trepuša Broce
Vrboska, Jelsa
tornùja Postira tararajka Prizna
trunja Bol tartarajka Jablanac
tremula Peroj, Premantura, Krnica, Ra- žigulja Maslinica
bac, Mošć. Draga, Lovran, Vo- letrika Perast, Ulcinj

t a r n i a č a ( K o r le v i ć . H 4 2 1 ) ; d r h t u l j a m r a m o r a s ta ( H 8 9 ) ; d r h t u l j a š a r e n a ( H 8 9 ) ; d r h t u l j a ( z a P o lji c a , H 2 6 0 ) ; tr e m a v k a ( H
4 2 8 ) ; tr e p lji v ic a , t r e p o tn ja k , tr e s n a v k a , tr n o v i c a ( R J ) ; tr n g u l j a ( S k o k T 5 5 ) ; t r n t u l j a ( K o r le v i ć , H 4 3 0 ) ; š a r e n a d r h t u l j a
( F i n k ) ; g n ju s ( P a n č i ć ; A R j 3 , 2 2 9 ).

Torpedo marmorata RISSO PMCM 29

( = Raja torpedo L.) RJ 177
Pr. 527
FFA 553
Narodne nazive v. gore pod Torpedo ocellata RAF. i dodati: reinok,
rejnok (Program karlovačke gimnazije, 1878,41; ARj 12, 942; 13, 858;
Maldini, 1937).

214
Obitelj RAJIDAE
I kod obitelji Rajidae narod ima imena za manje vrsta nego što ih razlikuju ihtiolozi. Prema po­
stupcima narodne denominacije možemo čitavu obitelj podijeliti na dvije velike grupe :
u prvu spadaju »obične« raže, koje se zovu raže, ražine ili kamenice, a
u drugu dvije vrste »velikih« raža koje se nazivaju posebnim imenom ili, najčešće, s dva imena.
Te posebne, mogli bismo reći, »označene« vrste su Raja oxyrhynchus i Raja macrorhynchus.
U prvoj grupi znatan broj mjesta razlikuje »koštunjavu« od »meke« raže i ta se opozicija najbolje
vidi, na primjer, u upotrebi Drvenika pod Biokovom:
koštenjača — mekušica, to jest koštunjava raža ~ meka raža. Zato ćemo i mi, pored općeg ime­
na raža, koje u većini lokaliteta znači obje raže ove (prve) grupe, navesti i različita imena s kojima
se Raja clavata i Raja miraletus razlikuju.
Rekli smo da drugu vrstu tvore dvije rajidae koje se oštro odvajaju od ostalih zbog često znatno
većih dimenzija, a jedna od druge po morfološkoj razlici prednjeg dijela. T u su razliku ihtiolozi
vidno istakli u opoziciji sistematskih determinativa:
Raja oxyrhynchus ~ Raja macrorhynchus
(usp. u našoj literaturi: dugonoska, dugokljunka — nosatica, polig nosan, tj. »oštri nos« ~ »veliki
nos«).
Zbog tih ćemo razloga i mi slijediti postupke pučke denominacije koja veoma često pod jednim
imenom obuhvaća sve Rajidae, a s posebnim nazivom označava R. oxyrhynchus i R. macrorhynchus
ukoliko i ove vrste ne obuhvati jednim nazivom. U svakom slučaju, uvijek postoji barem binarna
opozicija između prve i druge grupe.
I 1 1 1 Raja clavata L. PMCM 31 RAŽA (KAM ENICA)
1 1 ( = Raja aspera RISSO) RJ 203
Pr. 521
FFA 554

raža Vabriga, Medulin, Krnica, Ra-
bac, Lovran, Srakane, Martin-
šćica C, Nerezine, Ilovik, Ma-
linska, Punat, Stara Baška, Bar-
bat, Lun, Novalja, Pag, Pre-
muda, Olib, Zapuntcl, Rava,
Sestrunj, Veli Rat, Božava, Sali,
Rivanj, Ugljan, Kali, Kukljica,
Nevidane, Tkon, Tribanj, Pa-
klenica, Ražanac, Privlaka, Vi-
njerac, Novigrad, Petrčane, Pro-
sika, Murter, Jezera, Žirje,
Zaton Š, Skradin, Šibenik, Za-
blaće, Krapanj, Rogoznica, D r­
venik V, Okrug, Maslinica,
Grohote, Stobreč, Krilo, Mil-
na, Supetar, Bol, Hvar, Stari-
grad H, Vrboska, Jelsa, Zaraće,
Sućuraj, Baškavoda, Podgora,
Drvenik B, Viganj, Orebić, T r-
stenik. Vela Luka, Račišće, Kor­
čula, Lumbarda, Lovište, D ra­
če, Žuljana, Trpanj, Brijesta,
Hodilje, Govedari, Slano, Lo-
pud, Koločep, Mokošice, Mlini,
Meljine, Baošić, Kostanjica,
Strp, Perast, Dobrota
ražina Zlarin, Povija, Sumartin, Brus-
je, Gradac, Vis, Brna
radža Ulcinj
rađa Doli, Prožura, Korita, Sudurađ,
Dubrovnik
kamenica Mošć. Draga, Volosko, Valun,
Omišalj, Bakar, Bakarac, Cri­
kvenica, Klenovica, Starigrad
D, Lukovo, Jablanac, Prizna,
Karlobag
koštenjača Drvenik B
kurčelan Novigrad (samo za <?!)

raža kamcnka, raža koSćara, raža dračavica, polig kamenjak, polig košćan, polig dračan, polig (RJ) ; kamenjara, žutica (H) ;
kamenica raža ( l ’ink)

216
 1121 Raja miraletus L. PM CM 33 RAŽA
r = Raja quadrimaculata RISSO) RJ 194
Pr. 525
FFA 555

Dok su imena navedena za Raja clavata u upotrebi za sve raže

(osim R. oxyrhynchus i R. macrorhynchus), imena koja slijede is­
ključivo se odnose na ovu vrstu.

barakula Volosko, Maslinica, Milna, Su­ baranbakulovica Postira

petar, Bol, Hvar, Starigrad H, marangulica Koločep
Vrboska, Jelsa, Zaraće, Vis, Ve­ kolovica Vinjerac
la Luka, Dubrovnik, Molunat, kvatroči Petrčane, Suđurad
Baošić, Lepetane mekušica Drvenik B
barikula Podgora, Račišće raža liša Viganj
barakulica Valun, Jezera, Split, Žuljana, gola raža Barbat
Cavtat plašilo Sumartin
barakovica Trpanj pašarica Komiža
barakulaca Mali Lošinj slast Olib, Nevidane
baraka Vranjic štringica Kukljica
barakokula Rogoznica, Baškavoda, Lum ­ lepirica Hodilje
barda cvet Iž

r a ž ic a m o d r o p je g a , r . m o d r o ž ig a , r . č e tir o k a , r . b a r a k u l ic a , p o liž ić m o d r o p j e g , p . m o d r o ž ig , p . č e tir o k ( R J ) ; č e tir i o či ( K o r -

lc v ić , X V X I I , 1 9 0 4 , 199 i H 7 8 ) ; m o d r o p j e g a ra ž a ( F in k )

Raja radula DELAR. PM CM 32 RAŽA

( = Raja atra M .HLE.) RJ 191
Pr. 526

r a ž a tu p o n o s k a , r a ž a tu p o k l ju n k a , r a ž a t u p o g u b i c a , p o lig t u p o n o s ič , p o lig t u p o k l j u n i č ( R J )

Raja punctata RISSO PMCM 34 RAŽA

( = Raja asterias DELAR. RJ 202
Raja schultzii M.HLE) Pr. 524
FFA 555

r a ž ic a z v je z d o p je ž ic a , r a ž ic a b lje d o p je g a , p o iiž ić z v je z d o p ie g , p o li ž ić b lj e d o p je g ( R J ) ; r u b n ja č a (z a H r v . P r i m o r j e , H 3 5 7 ) ;
z v je z d o p je g a r a ž a ( F in k )

Raja bicolor RISSO PM CM 36 RAŽA

( = Raja marginata LAC. RJ 188
Raja alba LAC.) Pr. 523

r a ž a v o lin a b je lic a , r a ž a s lin k a , r a ž a b a la v ic a , ra ž a b u č a ; iu v . p o li ž ić c r n o k r i lč ić ( R J ) ; b je lic a r a ž a ( F in k )

217
]13 ] Raja macrorhynchus RAF. PMCM 37 VOLINA
( = Raja batis L. RJ 186
Raja intermedia PAR.) Pr. 523
Raja oxyrhynchus L. PMCM 38 KLINKA
( = Raja rostrata RISSO RJ 185
Laeviraja macrorhynchus BP.) Pr. 522

Za ove dvije velike raže postoje u narodu posebna imena pomoću

kojih se, kako smo naveli, razlikuju od ostalih raža. Ukoliko pak
postoje posebna imena za svaku od ove dvije vrste, ta se imena od
mjesta do mjesta poklapaju i isprepliću, a uglavnom polaze od istih
slika sadržaja (semantizmi: »vol«, »nos«, »klin« i dr.), pa ih zato na­
brajamo zajedno. Ukoliko su za isto mjesto navedena dva imena,
to znači da se u tom mjestu dvije vrste i nazivom razlikuju.

volina Malinska, Sestrunj, Veli Rat, nosan Lumbarda

Kali, Vrgada, M urter, Jezera, kljunača Molunat, Baošić
Žirje, Rogoznica, Split, Stò- kjunka Milna
breč. Krilo, Milna, Sutivan, klinka Jezera, Drvenik V, Okrug, Ma-
Supetar, Postira, Sumartin, Bol, slinica, Stobreč, Postira
Hvar, Brusje, Jelsa, Zaraće, Su- klenka Rogoznica
ćuraj, Baškavoda, Podgora, D r­ kinka Sutivan, Supetar
venik B, Gradac, T rn , Orebić, kinčica Vrboska, Jelsa
Vela Luka, Račišće, Lovište, dugonosica Vis, Komiža
Doli, Govedari, Prožura, Kolo- badili Lepetane
čep, Mlini, Perast, Dobrota, špirunar Dubrovnik
Lepetane špirunaš Mali Zaton
voi Valun, Premuda, Silba, Ist, M o­ špirunad Cavtat
lat, Sali, Brna špirunač Koločep
vó Veli Rat, Božava, Mokošice štramac Krnica, Rabac, Lovran, Volos-
volić Kali, Vrgada ko, Nerezine, Mali Lošinj, Ilo-
govedo Mošć. Draga, Omišalj, Bakar, vik, Malinska, Novalja, Pag,
Bakarac, Crikvenica, Lukovo, Petrčane
Jablanac bjuzgavac Ražanac (iuv)
kravina Paklenica, Vinjerac, Novigrad mukozić Molat (iuv)
buj Trpanj, Duba bavoža Premuda (iuv)
bujina Drače, Hodilje baoža Medulin (iuv)
nosatica T rn, Žuljana, Prožura golica Krilo
nosača Broce, Govedari, Korita golub Baška Nova, Klenovica, Lun
nosonja Račišće, Suđurađ lempirica Broce

Raja macrorhynchus: r a ž a v o lin a m r k u l ja ; r a ž a c r n j k a ; p o li g v o lo n ja m r k u l j ; p o li g n o s a n ; p o li g c r n a c ( R J ) ; d u g o k lju n k a ,

r a ž a m r k u l ja ( H ) ; m r k u l ja r a ž a ( F in k )
Raja oxyrhynchus: r a ž a d u g o n o s k a , r a ž a d u g o k lj u n k a ; p o lig k lin a š , p o li g d u g o n o s a c , p o li g d u g o k lj u n a c ; k le n ta (z a P o -
Ijic a , H 1 6 5 ); rk a lj (o č ito n e o s n o v a n o z a P o ljic a , H 3 5 6 ) ; š iju n (z a B r b i n j , H 4 0 5 ) ; r a ž a k lin k a ( F in k )

218
11 4 1 Trygon pastinaca CUV. PMCM 39 ŽU TU G A
( = Dasyatis pastinaca RAF. RJ 164
Trygon vulgaris RISSO) Pr. 517
FFA 555

žutuga Bol, Starigrad H, Sućuraj, D r­ sinj Vrgada, Murter, Jezera

venik B, Gradac, T rn, Vis, senj Valun, Rogoznica
Komiža, Orebić, Vela Luka, šiba Sumartin, Jelsa, Zaraće, Brna
Račišće, Lumbarda, Žuljana, šipatka Starigrad D, Lukovo, Jablanac,
Trpanj, Brijesta, Duba, Hodi- Karlobag
lje, Broce, Doli, Suđurađ, Ko- šiparka Barbat, Lun, Pag
ločep. Zaton M, Mokošice, Mli- šiparkun Pag (za <J)
ni, Cavtat, Molunat, Baošić, šipavka Rab
Strp, Perast, Muo, Lepetane sipatka Klenovica
žutica Rava, Sali, Neviđane, Tkon, šepatka Novigrad
Ražanac, Privlaka, Petrčane, šiić Mošć. Draga
Vrgada, Murter,_ Jezera, Žirje, šijun Brbinj
Kaprije, Zaton Š, Viganj golub Nerezine, Omišalj, Malinska,
žutulja Rogoznica, Trstenik, Drače Stara Baška, Bakar, Bakarac,
žutuja Premuda, Grohote, Split, Kri­ Sestrunj, Rivanj,Tribanj, Drve­
lo, Sutivan, Sumartin, Baška- nik V, Povija, Meljine, Kosta-
voda, Podgora njica. Dobrota
žućuga Prožura, Korita golubin Vinjerac
zućuga Govedari golubinić Paklenica
sova Punat, Lopar kolumbul Zapuntel, Žman, Sali
sovica Kraljevica, Jablanac matan Medulin, Krnica
sović Baška Nova motan Rabac
viža Rogoznica, Maslinica, Stobreč buča Crikvenica
veža Vranjic strižica Molat
šunj Drvenik V, Maslinica slast Olib
šun Novalja škatra Ulcinj
šum Iž šklat Unije
šumić Ist kras tavica Hodilje

š ip a (z a P a g , H 4 0 6 ) ; ć u k (z a V r b n ik , H 8 3 ) ; ć u k a ( ib i d ) ; š ib a ž u t u lja ( F in k )

Trygon violacea BP. PM CM 40 ZUTUGA

( = Dasyatis violacea BP.) RJ 167

Za narodne nazive vidi pod Trygon pastinaca. Isto vrijedi i za

vrste Trygon thalassia M .HLE. Trygon brucco BP.

T r y g o n v i o l a c e a : š ib a lj u b ič n j a č a , ž u t u lja lj u b ič n j a č a , š u n j lj u b ič n j a k , v iž a (v e ž a ) lj u b ič n j a č a ( R J )
T r y g o n t h a l a s s i a : š ib a č a v la r a , š ib a d r a ć o r e p k a , š ib a v e lik a , ž u t u lja č a v la r a , ž u t u lja d r a č o r e p k a , ž u t u l j a v e lik a , š u n j č a v la n ,
š u n j z v je z đ a š , š u n j d r a č o r e p , v iž a (v e ž a ) ć a v la r a , v iž a d r a č o r e p k a , v iž a v e lik a ( R J ) ; v e lik i š u n j ( L o r i n i)
T r y g o n b r u c c o : š ib a d u g o r e p k a , ž u t u lja d u g o r e p k a , š u n j d u g o r e p a c , v iž a (v e ž a ) d u g o r e p k a ( R J )

219
115 I Pteroplatea altavela M. HLE PM CM 4 1 L E PT IR IĆ A
( = Gymnura altavela L.) RJ 160
Pr. 518

Veoma malo pučkih imena. Ispitanici nisu uvijek sigurni

tifikaciju.

lepirica T rn, Drače, Brijesta višćica Split

lenpirica Broce morska bilica Grohote
sokol Povija lika Kali
pinta Gradac raža bez boda Maslinica

leptirića, vještica (RJ); pazdrk (Kolombatović 1882 i 1886; Kišpatić, Faber, RJ); pazdrik (G. Šrajber, 1941); morska pazdrk
(Lorini); pepeljasta leptirića (Fink)

220
11 6 1 Myliobatis aquila L. PMCM 42 GOLUB
( = Myliobatis noctula BP. RJ 174
Raia aquila L.) Pr. 519
FFA 555
Myliobatis bovina GEOFFR. PMCM 43 GOLUB
( -= Pteromylaeus bovinus GEOFFR. RJ 173
Myliobatis episcopus VAL.) Pr. 519

Dvije vrste (Ma i Mb) veoma se rijetko u narodu imenom razli­

kuju. Ukoliko je to utvrđeno, vrsta je navedena u zagradama uz ime
mjesta. Osim toga, imena se voma često isprepliću s nazivima za
Trygonidae.

golub Medulin, Kmica, Volosko, Va- kolumbul (Ma) Premuda, Ist, Molat, Ra­
lun, Ilovik, Omišalj, Bakar, va, Veli Rat, Božava, Žman
Crikvenica, Starigrad D , Jabla- sokol Drače (Ma), Mokošice, Cavtat,
nac. Prizna, Karlobag, Lopar, Molunat
Zapuntel, Kali, Kukljica, Tkon soko Mlini
Tribanj, Paklenica, Ražanac, sokolić Brijesta, Prožura, Koločep, Za­
Novigrad, Petrčane, Jezera, Ka- ton M
prije. Zaton Š, Rogoznica, Sc- sović Baška Nova
vid. Okrug, Maslinica, Groho­ viža Drvenik V
te, Stobreč, Krilo, Sutivan, lelek Ulcinj
Supetar, Postira, Povija, Su- kriatica Lastovo
martin, Bol, Brusje, Vrboska, biskup Omiš
Jelsa, Zaraće, Suču raj, Baška- vladika Kotor
voda, Podgora (Mb), Drvenik kanonik Silba (Mb)
B, Gradac, T rn, Viganj, Ore-
bić. Vela Luka, Račišće, Lum ­ čelan Božava (Mb)
barda, Lovište, Drače, Trpanj, čelupa Olib
Hodilje, Broce, Doli, Govedari, mùtra Veli Rat (Mb)
Strp, Perast, Dobrota, Muo muto Kukljica (Mb)
golùbin Vinjerac čuba Premuda (Mb)
golub prutaš Hodilje (Mb) šipatka Novalja
golub žutac Podgora (Ma) šipatak Privlaka
muška žutuga Suđurađ (Mb) miška Žuljana
crni golub Omišalj (Mb) bùciga Srakane, Sušak, Nerezine
fratar golub Petrčane (Ma) golub ženski Lepetane (Ma)

Ma: g o lu b k o s ir ( R J ) ; o r o r a ž a ( G i r o r a e t t a , H 2 6 7 ) : g o lu b m o r s k i ( L o r i n i ) ; m o r s k i g o lu b k o s ir ( F in k )
Mb: g o lu b ć u k a n ( R J ) ; m o r s k a v o lin a (z a V r a n jic , I v a n iš e v ić , H 2 3 7 ) ; v o lić (z a I s t , H 451); v o lo v in a ( H 4 5 2 ) ; k o s ir ( L o r i n i ) ;
m o r s k i .g o lu b ć u k a n ( F in k )

221
Razred OSTEICHTYES
Red A C IP E N SE R IF O R M E S (Jesetre)

117 Acipenser sturio L. PMCM 47 ŠTRLJUN

1 RJ 209
Pr. 529
FFA 562

štrljun Ilovik, Veli Rat, Božava, Sali, štorijun Vela Luka, Broce, Cavtat, Muo
Rivanj, Kukljica, Kali, Privlaka, strojun Doli
Zaton Š, Milita, Baškavoda, Su-
durađ štrejun Račišće
štirjun Ist, Ugljan, Ražanac, Maslinica, štorijur Molat
Gradac, Vis štrlijun Vinjerac
stirijun Premuda štriljun Starigrad D
strijun Supetar trejun Sutivan
starijun Baošić turijun Dobrota
štrijun Crikvenica, Vrgada, Vrboska, osterijun Mlini
T rn triljun Drvenik B
štrjun Grohote, Bol, Jelsa
kralj od mora Split
šturljun Postira
stori jun Mošć. Draga, Drače, Trstenik, kralj riba Krilo
Žuljana, Trpanj, Koločep, Mo- kralj ribi Baškavoda, Podgora
košice, Dubrovnik, Molunat, štuka Tkon, Novigrad
Kostanjica, Lepetanc blin Ulcinj

je s e tr a ( R J ) ; m a r u n , m o r u n a ( B r u s in a , 1 9 0 4 ; K i š p a t i ć ) ; v iz a ( B r u s in a , 1 9 0 4 ); m a lo b r k a je s e tr a ( F i n k ) ; o s ta la b r o jn a im e n a
u H s s . v v . o d n o s e s e n a k o n ti n e n ta ln e n a z iv e . N a z i v pastniga b ilje ž e K o r le v i ć , 1 9 0 3 ; B r u s i n a , 1 9 0 2 i A R j 9 , 6 8 9

Acipenser huso L. PM CM 46 (ŠTRLJU N )

( = Huso huso L.) RJ 206
Pr. 530

moruna; jesetra moruna; crnomorka (RJ); jcsetra moruna (Fink)

Acipenser naccarii BP. PMCM 48

( = Acipenser nardoi HECK.) RJ 211
Pr. 530
FFA 563

jesetra tuponoska, jesetra jadranka (RJ)

222
R ed C L U P E IFO R M E S

11 8 1 Clupea sprattus L. PM CM 53 PA PA LIN A

1 ( = Clupea papalina BP. RJ 588
Sprattus sprattus sprattus L.) Pr. 551
FFA 563

papalina Medulin, Krnica, Lovran, Vo- Brna, Račišće, Korčula, Lum­

losko, Nerezine, Malinska, Pu- barda, Lovište, Drače, Gove­
nat, Baška Nova, Stara Baška, dari, Korita, Koločep, Moko-
Starigrad D, Lukovo, Pag, šice,
Žman, Sali, Ugljan, Kali, Pa- srdela, srdelica Dubrovnik, Broce
klenica, Ražanac, Privlaka, No­ srdelica Vrgada
vigrad, Petrčane, Vrgada, Ka- srdela bokeška Zaton M
prije. Zaton Š, Krilo, Supetar, srdelini Lopar, Lun
Povija sarđelica Žuljana
popalina Barbat sardelac Mošć. Draga
papalin Postira srđelina Sućuraj, Doli, Slano, Suđurađ
pepelin Tribanj sarduncin Veli Rat
šarakina Podgora, Drvenik B ćezotski sardelin Mali Cošinj
sarakina Hodilje mezanela Vrboska (primjerci srednje ve­
saratina Brijesta ličine)
saražina Bakar (iuv) gàvica (iuv) Baošić, Kostanjica, Do­
saražin Jablanac brota, Lepetane
sàràg Omišalj, Lukovo (iuv) pistač (iuv) Visoko, Crikvenica
sarak Cavtat galampuz Trpanj
sàraga Bakar, Bakarac, Stoliv granguliš (iuv) Trpanj
saragla Muo katarinčica Crikvenica
saraglja Kostanjica afrikanka Koločep
sardelina Rogoznica,Maslinica,Bol,Hvar, embrega Strp, Lepetane
Vrboska, Zaraće, Vis, Komiža, belac Lukovo, Karlobag

s r d e li c a d i g a , p a p a lin k a ( R J ) ; k ilk a ( K iš p a ti ć 1 8 9 3 u H 1 6 2 ) ; m e đ ic a ( z a K a š te l K a m b e lo v a c , H 2 1 9 ) ; m e k a lj ( z a C r ik v e n ic u
i J a b la n a c H 2 1 9 ) ; p a p a lin (z a Z l a r in , H 2 7 8 ) ; p a p a lin k a ( G i r o m e t t a , H 2 7 8 ) ; s r d je tic a d i g a ( F in k )

223
1191 C lu p ea finta C U V . PM CM 55 Ć EPA
( — Alosa fallax nilotica GEOFFR. RJ 583
Aiosa finta YARR.) Pr. 552
FFA 563

čepa (čepa) Međulin, Krnica, Rabac, Moše. kùlfarska srdela Tribanj

Draga, Volosko, Srakane, lio- kulfača Maslinica
vik, Omišalj, Malinska, Bakar, sardun Lun
Bakarac, Crikvenica, Klenovica, srdun Barbat, Sali, Vrgada, Zaton M
Starigrad D, Lukovo, Molat, sarda Dobrota
Vinjerac, Novigrad, Grohote, sardelun Korita
Stobreč, Krilo, Milna, Sutivan, šardelun Pag
Supetar, Postira, Povija, Su- srdelun M urter, Kaprije
martin, Bol, Hvar, Starigrad H, sardalun Brusje
Vrboska, Jelsa, Zaraće, Baška- sarda mata Herceg-Novi, Luštica
voda, Podgora, Drvenik B, Gra- basarđlea Mokošice
dac, T rn, Komiža, Vela Luka, salska Ilovik, Molat
Brna, Lumbarda, Lastovo, Lo- šarakina Sućuraj
vište, Hodilje, Broce, Doli, Su- renga Premuda, Ist, Kali, Tkon, Go-
đurađ, Koločep, Mlini, Cavtat veđari, Hodilje, Broce, Slano,
ćefa Žuljana, Trpanj, Duba Baošić
cefa Drače ringa Valun, Nerezine, Veli Rat, Bo-
čepa Slano žava
čepka Drvenik V, Okrug aringa Lovran, Unije
čefla Rogoznica haringa Starigrad D , Drvenik B
čifla Jezera, Žirje, Zaton $ ranga Viganj
čifra Tribuni arenga Kostanjica
cjepka Brijesta harniga Cavtat
ščepa Blacc loj ka Makarska
kubla Mokošice mekalj Crikvenica, Jablanac (iuv)
kobla Kostanjica, Strp, Perast, Do- matica Račišće
brota, Muo, Lepetane, Stoliv, rusa Kukljica
Ulcinj (svraga) Skadarsko jezero

skumrija (RJ) : s k o m r ija (Kišpatić); s r đ c lja lo jk a ( K o lo m b a to v ić ) ; s k o m r ij a ( M a lđ i n i, 1 9 3 6 ); s k u m r ij a lo jk a ( F in k )

224
I20 I Clupea pilchardus WALB. PM CM 56 SRD ELA
( = Sardina pilchardus sardina RISSO RJ 586
Aiosa sardina CUV. Pr. 553
Sardina pilchardus WALB.) FFA 563

srdela Pero)., Unije, Omišalj, Malin- srdela Koločep, Mokošice, Dubrovnik

ska, Punat, Stara Baška, Stari- sardela Žtljana, Brijesta, Molunat
grad D , Lukovo, Jablanac, Priz­ sardela Lovran, Pag
na, Karlobag, Lopar, Barbat,
Lun, Novalja, Silba, Zapuntel, sardila Trpanj
Rava, Sestrunj, Zman, Rivanj, veli sardel Crikvenica, Lukovo
Ugljan, Kali, Kukljica, Neviđa- sardela brgljicaSton
ne, Tkon, Tribanj, Paklenica, me?asardela Nerezine
Ražanac, Privlaka, Vinjerac, No­ srdelini (iuv) Neviđane
vigrad, Petrčane, Vrgada, Žirje, mezot (iuv) Rabac, Volosko
Kaprije, Zaton Š, Skradin, Ši­
benik, Zablaće, Krapanj, Ro- mežanica Sutivan (za srednje)
goznica. Drvenik V, Okrug, saraga Krk, Vrbnik
Stobreč, Krilo, Sutivan, Supe­ pištač Krnica, Bakarac (do 4 cm)
tar, Sumartin, Hvar, Sućuraj, peštač (iuveniss) Stara Baška, Crikve­
Baškavoda, Podgora, Drvenik nica, Lukovo, Starigrad D, No­
B, T rn, Vis, Komiža, Račišće, valja
Lovište, Drače, Govedari, Ul- mlijeko (modro) Dubrovnik (iuveniss)
cinj (iuv) Klenovica
mekolj
S E rd ela Medulin, Krnica, Rabac, Moš-
ćenička Draga, Srakane, Valun, belac Bakarac (iuv)
Nerezine, Bakar, Bakarac, Cri­ sardel belac Bakar
kvenica, Premuda, Olib, Veli jembrek Kotor (kad je najmanja: gavica)
Rat, Božava, Maslinica, Milna, žir Paklenica, Vinjerac (iuv)
Postira, Bol, Brusje, Starigrad goca Žirje (mala srdelica)
H, Vrboska, Jelsa, Zaraće, Brna, brum Šibenik (iuveniss)
Korčula, Lumbarda, Baošić, munjača Hvar (iuv)
Kostanjica, Perast, Dobrota,
Muo, Lepetane štivajica Ston
srdjela Hodilje, Broce, Doli, Korita, ljuštrina Novigrad ( = »srdela od marča«)
Slano, Suđurađ, Zaton M, Mli- modrulja Novigrad ( = »srdela od ljeta«)
ni, Cavtat, Strp spuntinjača Vela Luka

b ij e la c ; m e k a lj ; m l a đ = m lije č m o d r i ili s r e b r n i , to m h u l i n ( R J ) ; la m p u b ( M a ld i n i, R ib . li s t X I , 1 9 3 6 , 4 5 ) ; s r d e lj k a ( z a J a -
b la n a c , H 3 8 7 ) ; s r d e li ( H 3 8 7 ) ; p r a v a s r đ je la ( F i n k ) ; lju s k a v ic a (z a N o v ig r a d , O b r o v a c , L j e to p i s J A , 6 2 , 3 9 5 ) ; b r a m a (z a
P o ljic a , H 54 )

Clupea aiosa L. PM CM 54
( = Aiosa aiosa L.) RJ 584
Pr. 552

lo jk a ; k u b la a t la n t s k a ( R J ) ; lo jk a ( L o r i n i ) ; s r d e lj a lo jk a , s r đ e lj a p r a v a ( K o lo m b a to v ić )

Clupea aurita G THR. PM CM 57

( = Sardinella aurita VAL.) RJ 589
Pr. 551
FFA 563

s r đ je l a ( s r d e la ) g o le m a ; s r đ je la l e r k a ; s r d e la u š a t a ; a la c ( R J ) ; a la c (S k o k , T 5 4 ) ; a la c ( L o r i n i ) ; u š a t a s r đ je la ( F in k )

15 V. VINJA ETIMOLOGIJA II. 225

1211 Engraulis encrasicholus CUV. PM CM 61 MINĆUN
1 1 RJ 580
Pr. 553
FFA 565

inćun Silba, Zaton S, Krilo, Sućuraj, prije, Zablaće, Okrug, Hodilo

Baškavoda, Drvenik B, Gradac, Broce, Doli, Slano, Mlini, Mo-
T rn, Braa, Račišće, Korčula, lunat, Meljine, Baošić, Strp,
Lumbarda, Drače, Žuljana, D u­ Dobrota
ba, Zaton M mićona Novigrad
inćč> Unije, Srakane, Valun, Nere- mićon Novalja, Rava, Veli Rat, Bo-
zine. Mali Lošinj žava, Tribanj, Ražanac, Vinje-
inćon Mošć. Draga rac
inčok Maslinica vinćol Stara Baška, Klenovica
jinčok Stobreč mućon Petrčane
minćun Ilovik, Crikvenica, Selce, K ar- unćfln Vela Luka
lobag, Pag, Premuda, Olib, Ist, anćun Lastovo
Molat, Ugljan, Kali, Žirje, Ro- vinćun Lovište
goznica. Drvenik V, Grohote, Malinska
Milna, Sutivan, Supetar, Po- menćon
stira. Povija, Sumartin, Bol, kurcilj Rava, Sestrunj, Dragove, Žman,
Hvar, Brusje, Starigrad H , Vr- Kukljica, Žirje
boska, Jelsa, Zaraće, Vis, Ko- krcilj Sali
miža, Lastovo, Govedari, Pro­ korcilj Brbinj
ibirà, Korita, Suđurađ, Koločep, kurco Iž
Mokošice, Cavtat, Lepetane sardon (iuv) Krnica, Rabac, Kotor, Muo
minćon Medulin, Lovran, Volosko, O- sardun (iuv) Mali Lošinj, Baošić, Kostanjica,
mišalj, Malinska, Punat, Baška Strp, Perast, Dobrota, Lepetane
Nova, Bakar, Bakarac, Stari­ srdon Peroj
grad D, Lukovo, Jablanac, Lo- (iuveniss) Bma
par, Barbat, L un, Rivanj, Vr- muščj
gada bigar (iuveniss) Crikvenica
mićun Zapuntel, Neviđane, Tkon, Pa- šilj (iuveniss) Baošić, Muo
klenica, Privlaka, M urter, Ka- šij (iuveniss) Korčula

b r g l j u n , b r g l j i c a ; m l a đ : m lije č m o d r i il i s r e b r n i ( R J ) ; a n ć u g a ( z a D u b r o v n i k , H 17 i S k o k T 5 3 ) ; a n č u g a ( z a D u b r o v n i k ,
B . K o š i ć i H 1 7 ) ; b r k l j u n ( G . S r a j b e r , H 5 4 ) ; k o r c ilj ( z a S a v a r n a D u g o m o to k u H 1 7 3 ) ; k r iv a c ( iu v ., z a Š ib e n i k , H 1 8 3 ) ;
u r c e j ( z a Ž i r j e , H 1 9 0 ); m a n ć u n (z a I s t , H 2 1 4 ) ; u n ć u n (z a V e lu L u k u , H 4 4 3 ) ; o b ič n i b r g l j u n ( F in k )

226
I 22 I Argentina sphyraena L. PM CM 62 SREBRENJAK
( = Argentina cim eri C. V.) RJ 408a
Pr. 555
FFA 565

srebrnjak Ilovik, Lukovo, Supetar arjentin Lovran, Malinska

Srebrenica Paklenica arjentina Nerezine
srebrnica Sali aguc Crikvenica
srebrna Vrgada gaun od kulfa Podgora
srebrnjača Brbinj gaun od fanga Povija
argentina Grohote, Split divja oliga Starigrad D
argentin Volosko belac Jablanac
ardentin Valun, Mali Lošinj, Dubrovnik šmelac Split

s r e b r n j a k ( R J ) ; s a b ija š ( H 3 6 0 ) ; s r e b r n ic a ( L o r i n i ) ; s a b lj a s ta s r e b r n ic a ( F i n k — o d ito o m a š k o m , m ije š a ju ć i L e p id o p u s

c a u d a tu s ili T r i c h i u r u s le p t u r u s )

227
'Red M Y C T O P H I F O R M E S

|2 3 | Saurus griseus LOW E PM C M 63 BLAVOR

( = Synoius saurus L. RJ 421
Osmerus fasciatus R ISSO ) Pr. 561

blavor Lepetane zelembać Rogoznica, M ilna, Supetar

gtavor Koločep

-gusicv; zek m b ač; m anjur (R J); inanius Loririi;; m anjur (Faber 1883, K išpatić, 1893, Korlević, 1903; Skok T 53); manjus
(K olom baiović. ; sivi m anjur (Finky

228
Red ANGUILLIFORM ES
I 2 4 1 Anguilla vulgaris CUV. PMCM 66 JEGULJA
( = Anguilla anguilla L.) RJ 262
Pr. 540
FFA 566

Više naziva u jednom mjestu mogu označavati stadije u rastu?

jegu(l)ja Petrčane, K rapa nj, Jadrtovac, bizat Valun, Ist, Molat, Sestrunj, Sali
Sevid, Maslinica, Krilo, Brusje, bižata Supetar, Komiža
Jelsa, Sućuraj, Baškavoda, Vela bižot Zaton Š, Jadrtovac
Luka, Brna, Račišće, Korčula, ugor Moše. Draga, Lovran, Omišalj,
Lumbarda, Lovište, Drače, Žu­ Malinska, Baška Nova, Stara
ljana, Brijesta, Hodilje, Broce, Baška, Bakar, Bakarac, Crikve­
Doli, Govedari, Prožura, Kori­ nica, Klenovica, Lukovo, Ja-
ta, Slano, Sudurađ, Koločep, blanac. Prizna, Karlobag, Lo-
Zaton, Mokošice, Mlini, Molu- par, Barbat, Lun, Novalja, T ri-
nat, Meljine, Kostanjica, Strp, banj, Paklenica
Perast, Dobrota, Muo, Lepe- ugor žuti Pag
tane, Ulcinj
angu(l)ja Peroj, Medulin, Zapuntel, M o­ bili ugor Grohote
lat, Rava, Veli Rat, Božava, ugorić Skradin
Sali, Kali, Neviđane, Tkon, Ra- capor Podgora, Drvenik B, T rn, D ra­
žanac, Privlaka, Vrgada, M ur- če, Trpanj, Brijesta, Duba, Ho­
ter, Jezera, Zablaće, Drvenik dilje, Mokošice
V, Okrug, Split, Stobreč, Mil- caponna Stobreč (oj
na, Sutivan, Postira, Povija, puoglavica KKambelovac
Bol, Hvar, Zaraće, Vis, Komiža pujòglavica Stobreč (?)
angujaca Tribuni kajman Sali
janguja Žman, Rogoznica, Sumartin kàjmak Nin
jaguja Stairgrad H, Vrboska sàmica Privlaka (za veće), Nin
inguja Olib, Sestrunj gospica Novi
ingulja Vir gruma Dubrovnik
jeguja jasenka
jeguja blatarica Drvenik B, Gradac, T rn jamarica Vranjic
angužaja Premantura polurib T rn
ugorić angui Raslina žutica Sali
bižat Volosko, Unije, Mali Lošinj, uklica KKambelovac
Ilovik, Premuda, Silba, Kali, špadun Sali
Vrgada, Jezera, Šibenik glaveš Vranjic

k r a t i c a ; n e z r e la : ž u tu c , b la t a r i c a ; ja lo v a : c a p o r ili b a t i n a ; z r e la z a s e o b u : s v itlia k , je s e n k a , k u s n ic a , k a jm a n / ( R J ) ; b iž a ta :
(z a K o m ik u , H 4 1 ) ; j a n ju la ( S k o k , T 5 4 ; H 1 3 8 ) ; j a n j u l j a ( Z o r e ; H 1 3 8 ) ; o g o r ( K iš p a ti ć 1 8 9 3 , B r u s in a , 1 9 0 7 ; H 2 6 1 ) ; p u n j e -
g la v ic a ( Z o r e ; B r u s in a , 1 9 0 7 ; H 3 3 8 ) ; s p a d u n (z a S a li, H 3 8 6 ) ; o b ić n a je g u lja ( I 'in k ) .
a n g y e la ( H 18), z a k o ju H i r t z s m a t r a d a j u je Ž i c ( Z N Ž O , 5 , 1 9 0 0 , 71 ) k r iv o o d r e d i o , n e s p a d a o v d je v e ć , k a k o Ž i c s p r a v o m ,
t v r d i , p o d A th e r i n a . V e lik b r o j im e n a k o d H o d n o s i s e n a u n u t r a š n j o s t . F a b e r , 1 8 8 3 , n a v o d i o g o r i g o r ( s ic ') .

229
1 2 5 1 Muraena helena L. PM CM 67 M U RIN A
RJ 94
Er. 546
FFA 567

morina Silba, Sali, Kali, Tribanj, Vi- morona Premuda, Ist, Molat, Rava, Veli
njerac, Novigrad, Jezera, Kapri- Rat, Božava, Kukljica, Vrgada,
je, Šibenik, Zablaće, Krapanj, Murter
Sevid, Okrug, Krilo, Supetar, moruna Muo, Lepetane
Vrboska, Jelsa, Sućuraj, Ko- morèna li, Privlaka
miža, Vela Luka, Slano, Baošić,
mirina Žir je. Bol
Dobrota, Ulcinj
murina Rogoznica, Sumartin, Podgora, marina Hvar, Brusje, Starigrad H, Za-
Drvenik B, T rn, Brna, Lum­ raće. Vis
barda, Lastovo, Lovište, Drače, mrina Maslinica, Grohote, Stobreč,
Žuljana, Brijesta, Duba, Ho- Milna, Povija
dilje, Broce, Doli, Govedari, mòra Sestrunj
Prožura, Korita, Suđurađ, Lo-
pud, Koločep, Zaton M, Mo- mòrinja Perast
košice, Mlini, Molunat, Melji- mùrinja Strp
ne, Kostanjica morska zmija Drvenik V, Vranjic

m l i n a ( m u r i n a , m o r i n a ) ž u t o š a r k a ; n a z iv i n a v e d e n i u H v e ć im d ije lo m n is u n a r o d n i ; ž u t o š a r a m r i n a ( F in k )

230
|2 6 | Conger vulgaris CUV. PM CM 68 UGOR
( = Conger conger L.) RJ 276
Pr. 541
FFA 567

ugor Premantura, Olib, Zapuntel, grug Klenovica, Starigrad D , Luko-

Žman, Tkon, Vinjerac, Vrgada, vo, Jablanac, Karlobag, Lopar,
M urter, Jezera, Žirje, Zaton Š, Barbat, Lun, Novalja, Pag, Ist,
Zablaće, Šibenik, Krapanj, Ja- Rava, Sestrunj, Veli Rat, Bo-
drtovac, Rogoznica, Sevid, D r­ žava, Sali, Rivanj, Ugljan, Kali,
venik V, Okrug, Maslinica, Sto- Kukljica, Nevidane, Tribanj,
breč, Krilo, Milna, Sutivan, Paklenica, Ražanac, Privlaka,
Supetar, Postira, Povija, Su- Vinjerac, Petrčane
martin. Bol, Hvar, Brusje, Sta- gruh Unije, Srakane, Nerezine, Mali
rigrad H , Vrboska, Jelsa, Za- Lošinj, Ilovik, Premuda, Molat
raće. Sucu raj, Baškavoda, Pod- grunj Medulin, Kmica, Rabac
gora. Drvenik B, T rn, Vis, Ko-
miža, Račišće, Lastovo, Lovište grum Mošć. Draga, Lovran, Volosko,
crni ugor Grohote Omišalj, Bakar, Bakarac, Kra­
ugorkić (iuv) Krilo ljevica, Crikvenica, Selce, Novi
gruj Vela Luka, Brna, Korčula, grun Valun, Malinska, Baška Nova,
Lumbarda, Drače, Žuljana, T r- Stara Baška
panj. Brijesta, Duba, Doli, Go­ grunda Trpanj (za veliku ?)
vedari, Prožura, Korita, Slano, grongo Skradin
Suđurađ, Koločep, Mokošice,
Mlini, Cavtat, Molunat, Melji- glistavac Povija (iuv)
ne, Baošić, Kostanjica, Perast, glister Korčula (iuv)
Dobrota, Muo, Lepetane, Ulcinj kusac Privlaka (iuv)

g lis to ( iu v ., Z o r e u H 1 1 1 ) ; š k a lja š ( iu v .. Z o r e , H 4 0 8 ) ; g r u g č i ć ( z a iu v . S ilb a , H 1 2 1 ) ; š k o lja r ( z a N . N o v a lj u , H 4 1 0 ) ; o b ič n i

g r u j ili u g o r ( F i n k )

231
I 2 7 1 Ophichthys serpens GTHR. PMCM 70 M ORSKA ZMIJA
( = Ophisuius serpens L. RJ 259
Echelus oxyrhvnchus RAF.) Pr. 544

morska zmija Vrboska, Jelsa, Baškavoda morska gujina Kaprije^ Zlarin

morska guja Kaprije, Zlarin

Ista imena za Ophichtys imberbis G THR i O. coecus GTHR.

O . serpetis: z m ija z u b u š a ( R J ) ; m o r s k i z m a j ( K o r le v i ć , 1 9 0 4 ; S k o k , T 5 4 ; H 2 4 0 ) ; z m a ja ( H 4 7 0 ) ; ž u t u g a (z a G r u ž , H
4 7 8 ) ; z m ija z u b u š a ( F i n k ) ; m o r s k i z m a j ( L o r i n i)
O . i m b e r b i s : z m ija ( g u ja ) g u š a v ic a ( R J ) ; z m ijk a g u š a v ic a ( F in k )
O. coecus: z m ijk a d u g o n o s k a ( R J ) ; m o r s k a g u ja ( L o r i n i)

232
Red BELONI FORMES
128 I Belone acus RISSO PM CM 71 IGLICA
( = Belone belone belone L. RJ 559
Belone rostrata FAB.) Pr. 557
FFA 568

iglica Novigrad, Zaton Š, Grohote, Novalja, Pag, Premuda, SilbaT

Vranjic, Krilo, Bol, Sućuraj, Ist, Zapuntel, Molat, Rava, Se-
Baškavoda, Vela Luka, Brna, strunj. Veli Rat, Žman, Sali,
Račišće, Korčula, Lumbarda, Rivanj, Ugljan, Kali, Kukljica,
Lastovo, Drače, Žuljana, T r- Tkon, Tribanj, Paklenica, Ra-
panj. Brijesta, Hodilje, Broce, žanac, Privlaka, Vinjerac, Petr-
Doli, Govedari, Prožura, Kori­ čane, Prosika, Vrgada, Kaprije,.
ta, Slano, Sudurađ, Koločep, Skradin, Krapanj, Jadrtovac,
Zaton M, Mokošice, Mlini, Mo- Ulcinj
lunat ligia Nerezine, Mali Lošinj. Stara
jaglica Zablaće, Rogoznica, Drvenik V, Baška
Okrug, Stobreč, Milna, Suti- ngljun Strp, Perast, Lepetane
van, Supetar, Sumartin, Brusje, aglun Neviđane
Vrboska, Jelsa, Podgora, Drve­ nglun Dobrota
nik B, Gradac, Vis, Komiža, agla Murter, Žir je
Lovište glić Cavtat
igla Rabac, Mošć. Draga, Volosko, iglac Bakar
Unije, Srakane, Valun, Ilovik, đingula Muo
Omišalj, Malinska, Punat, Baš­ đingul Dobrota (iuv)
ka Nova, Bakarac, Klenovica, angužja Premantura
Starigrad D, Lukovo, Jablanac, angužigola Medulin
Prizna, Karlobag, Locar, Lun, angužigul Peroj

aguc H 15» p o g r e š n o je r je t o im e z a S c o m b e r e s o x s a u r u s ; ž ig u lja (z a B r b in j / ? / H 4 7 6 ) ; d u g o k lj u n a ja g lic a ( F in k )

233
! 2 9 1 Scomberesox saurus WALB. PM CM 72 PO SK O K
( = Sayris hians RAF.) RJ 312
Pr. 558
FFA 568

iglun Ilovik, Crikvenica, Molat, R u- divlja igla Klenovica

kljica, Petrčane, Račišće, Kor­ muška igla Ist
čula, Broce, Baošić tupa iglica Govedari
igla Baška Nova, Kali, Vrgađa kratka iglica Omišalj
iglac Valun igla od tune Bakar
iglinac Unije samica od igle Krnica
igla od mase Klenovica
jiglenac Sušak Baškavoda, Podgora, Drvenik,
poskok
jaglun Nerezine, Komiža Gradac, Drače, Hodilje
jaglunić Jezera, Rogoznica, Drvenik V, proskok Split, Omiš
Postira, Bol, Starigrađ H, Vr- kusača Grohote
boska, Jelsa kusica Maslinica
aguc Bakarac, Crikvenica, Lukovo, škeram Volosko, M. Lošinj
Sali orač Suđurađ, Koločep
angue Mošć. Draga muštravenat Sućuraj
igue Veli Rat špuntunić Milna, Supetar
iglenac Srakane škovčić Povija

m o d r i p r o s k o k ( F in k )

234
1301 Exocoetus volitans L. PM CM 75 P O L E T U ŠA
( = Halocypselus evolans BRUUN) RJ 595
Pr. 559
FFA 569

Pazi! Zbog upadljive dužine prsnih peraja koje u obje vrste na­
liče na krila (»leteća riba«), ispitanici često brkaju ovu vrstu s Dactylo-
pterus volitans. Svakako usporediti nazive za Dactylopterus volitans
!127|.

lastavica Volosko, Unije, Valun, Baška Cavtat, Baošić, Strp, Perast,

Nova, Stara Baška, Bakar, Kar- Dobrota, Muo, Lepetane, Ul-
lobag, Lopar, Ist, Sestrunj, Sali, cinj
Vinjerac, Žirje, Zaton S, Ši­ lastavica o srdel KKambelovac
benik, Zablaće, Rogoznica, Mil- lastrovica Barbat, Lun, Pag, Premuda,
na, Sutivan, Supetar, Postira, Silba, Kali
Povija, Bol, Hvar, Brusje, Stari- lastovica Meljine, Kostanjica
grad H, Vrboska, Jelsa, Zaraće, lastavica poiet­
Sućuraj, Baškavoda, Gradac, Crikvenica, Klenovica
nica
Vis, Komiža, Vela Ltika, Brna,
Račišće, Korčula, Lumbarda, lastavica modra M. Lošinj, Sevid, Maslinica,
Ž u ljan a
Lastovo, Lovište, Trpanj. D u­
ba, Broce, Doli, Govedari, Pro- poletuša Podgora
žura. Korito, Slano, Suđurađ, polećuh N ovalja
Koločep, Zaton M , Mokošice, srdeljka Dubrovnik

p o l e t u š a m o d r u l ja , la s ta v ic a le tic a m o d r u l ja ( R J ) ; p r i l e t u š a ( L o r i n i ) ; k r il a ti c a ( z a L a s t o v o L . Z o r e , H 1 8 3 ) ; la s ta v ic a p o le ­
t u š a ( G i r o m e t t a , H 1 9 4 ) ; le tic a ( H 1 9 7 ); m o d r a p o le tu š a ( F in k )

235
R ed G A D ID A E

|3 1 | Trisopterus minutus capelanus RISSO PM CM 76 M OL

(= M oma capelanus RISSO RJ 306
Gadus minutus COSTA) Pr. 571
FFA 569

mol Krnica, Rabac, Malinska, Baška molić Božava

Nova, Lopar, Zapuntel, Rava, ugotica Split, Maslinica
Žman, Ugljan, Neviđane, Tkon, pantagol Crikvenica
Vinjerac, Petrčane, Drvenik V pàmpuh Lovran
molo Peroj, Srakane, Nerezine, Za­ bilac Starigrad D
ton Š belac Bakar
mol) Medulin, Olib busbana Mokošice

mulac (za Crikvenicu, H 2 5 1 ) ; mulčić (za Časku/Pag/, H 2 5 1 ); pišimoj (za Vrbnik I. 2ic, H 2 9 9 ); piSmolj (U 2 9 9 ); ugotica
mala; ugotica matica; pišmoljić (RJ)

236
1 3 2 1 G ad u s m erlan gu s L . P M C M 77 PIŠM O LJ
( — G ad u s eu x in u s N O R D M . RJ 303
M erla n g u s m erlangu s eu x in u s N O R D M .) Pr. 571
FFA 569

pišm o(l)j M o šć . D raga, L o v ra n , V o losk o, m u lac Bakar, C rikvenica

O m išalj, P u n a t, B aška N o v a , m o leti (m . p l.) K ali
Stara B ašk a, Bakarac, K le n o v i- m o lete (f. p l.) K u k ljica, P rivlaka
ca , Starigrad D , Jablanac, P riz­ m ololargo M . L ošin j
na, L u n , P aklen ica, V rgada, u gotica O krug
R o g o zn ica, M aslin ica, M iln a , b u zb an L ovran , Rijeka
Jelsa d ružban C rikvenica
p išm o l K rilo , B aškavoda bjelan R ijeka dubrovačka
pišm u lj L ukova g o lica Supetar
p ešem o l Pag m orm ora V olosk o
pu šm u lj T rib anj m àrm orica P odgora
p išem olja Barbat gru ja N ov ig ra d
p isim o l V a lu n očalin R ažanac
p ešim o l N ovalja pastrva M o k ošice
p ičm ulj L opar m erlan R ijeka dubrovačka

ugotica velika; ugotica oćak; pišmolj od struka = pišmolj od parangala (RJ;; ugoiica dugonosica (Lorini); morski tovarac
(L. Zore z a Makarsku, H 240); velika ugotica (Fink)

237
13 3 1 Gadus poutassou DUBEN. PM CM 78 U G O TICA
( = Merlangus poutassou RISSO RJ 301
Micromesistius poutassou RISSO) Pr. 572
FFA 569

ugotica Split pantalon Crikvenica

ungarez Lovran, Bakar bijelac Jablanac
mađaron Senj mololungo M. Lošinj

u g o ti c a p u č i n k a , u g o ti c a d iv l ja , u g o ti c a m r k u l j a ; p iš m o lj d iv l ja n , p iš m o lj p u č i n a r , p iš m o lj m r k a n ; m a je z ( R J ) ; u g o tic a m r k a
(L orini)
U j e d n o m r u k o p is n o m p o p i s u im e n a r i b a n a l a z im n a z iv palntajud b e z o z n a k e m j e s ta g d je se g o v o r i. N e p o u z d a n o .

238
134 ! Merluccius vulgaris FLEM. PM CM 81 OSLIĆ
( = Merluccius merluccius L. RJ 552
Gadus merluccius RISSO) Pr. 574
FFA 569

oslić Mošć. Draga, Lovran, Volosko Grohote, Stobreč, Milna, Su-

Omišalj, Stara Baška, Bakar, tivan, Supetar, Postira, Povija,
Bakarac, Crikvenica, Klenovica, Sumartin, Bol, Jelsa, Baškavo-
Lukovo, Prizna, Lopar, Molat, da, Podgora, Drvenik B, T rn ,
Paklenica, Lastovo molo Nerezine, Ilovik, Brusje
osai Starigrad D , Jablanac, Karlo- moljo Unije
bag molete (f. pl.) Premuda, Božava, Kukljica,
tovar Baška Nova, Prosika, Zirje, Ro- Privlaka (za $)
goznica. Vela Luka, Brna, Lo­ murluc Bol, Vrboska, Zaraće, Vis, Ko-
vište, Drače, Žuljana, Trpanj, miža
Brijesta, Duba, Hodilje, Broce, morluc Sevid, Hvar
Doli, Govedari, Prožura, Ko­ morluco Lumbarda
rita, Slano, Suđurađ, Koločep, merlile Sutivan (za veće primj.)
Zaton M, Mokošice, Mlini, Cav­ mrlo Uniie
tat, Molunat murlac Račišće
magarac Vinjerac, Zaton Š marluc Starigrad H
magarčio Tribanj (iuv) smrluc Split
mol Barbat, Lun, Novalja, Premu- lue Baošić, Kostanjica, Strp, Pe­
da, Silba, Ist, Sestrunj, Veli rast, Dobrota, Muo, Lepetane
Rat, Božava, Sali, Rivanj, T ri­ lov Krnica, Rabac, Cres, Valun,
banj, Ražanac, Privlaka, M ur- Malinska, Punat, Petrčane,
ter, Jezera, Okrug, Maslinica, zubar Pag

( R J ) ; m a g a r č ić (z a J a b la n a c , H 2 1 1 ) ; m o lić (z a N o v a lj u , H 2 3 4 ) ; o s a o (z a J a b la n a c , H 2 6 7 ) ; to v a r č ić , to v a r ić (z a M a
^ sk u i K o r č u l u , H 4 2 5 ) ; u g o ta (z a H v a r , H 4 4 1 ) ; o b ič n i o s lić ( F i n k l

239
 35! Phycis blennioides B R U N N . PMCM 84 TABINJA
( = Gadus albidus GMELIN) RJ 395
Pr. 575
FFA 571
Phycis mediterraneus DELAR. PMCM 85 TABINJA
( — Phycis phycis L.) RJ 396
Pr. 576

tabinja Baška Nova, Sali, Kali, Tkon, tabina Bakarac, Hodilje, Broce, Slano,
Vrgada, Murter, Kaprije, Za- Muo, Lepetane
blaće, Rogoznica, Sevid, Ma- tabela Baškavoda
slinica, Sutivan, Supetar, Pov­ tibinja Drvenik V, Grohote
ija, Bol, Hvar, Brusje, Stari-
grad H, Vrboska, Jelsa, Zaraće, dabinja Rava, Žman, Kukljica, Nevi-
Sućuraj, Vis, Komiža, Vela L u­ đane. Drvenik B, Baošić
ka, Brna, Račišće, Korčula, babina Srakane
Lumbarda, Lastovo, Žuljana, babinja Unije, Ilovik, Premuda, Silba,
Trpanj, Brijesta, Govedari, Ko- Ist, Zapuntel, Molat, Zverinac,
ločep, Zaton M, Mokošice, Mo- Veli Rat, Božava, Brbinj
lunat tobinica Postira

Ph. blennioides: ta b i n j a b je lic a ( R J ) ; t a b in ja b ilic a ( L o r i n i)

J?h. mediterraneus: ta b in ja m r k u l ja ( R J ) ; t a b in ja m r k a ( L o r i n i ) ; m r k a t a b in ja ( F in k )

240
1361 M otella tricirrata N IL S S . PM CM 86 UGOROVA MAJKA
( = Onos tricirratus BRt)NN. RJ 393
Gaidropsarus vulgaris CLOQUET) Pr. 578

ugorova majka Lukovo, Novigrad, Rogoznica, gružja mater Unije, Premuda, Božava
Okrug, Vranjic, Stobreč, Baš- graška mati Rivanj
kavoda. Drvenik B graška mat Sestru nj
ugorova matica Povija gružja baba Tkon
ugoramami Postira grahova majka Vinjerac
ugorova mati Vrgada, Krilo, Supetar grujina mati Prožura
mater od ugora Split gragovica Lim, Novalja
grunjova mati Valun
grunjska mat grumovica Lovran, Volosko
Rabac gružavica Ist
grunova mat Malinska, Punat, Stara Baška
grumova mater Bakar vražja baba Ražanac
grumova mat Mošć. Draga, Omišalj, Bakarac babinja Ugljan
granska baba Medulin tabinja Drače, Brijesta, Korita, Suđu-
mat od granja Krnica rad, Mlini
grugova mat Lopar tabinja od voge Cavtat
grugova majka Klenovica, Starigrad D, Jabla- tabina Duba, Doli
nac, Karlobag tabinjol Govedari
grugova mati Barbat tabinjac Koločep
gružja mat Nerezine, Olib, Zapuntel škulj Silba, Rava, Zman, Kali, Kuk-
gružja mati Premuda, Molat, Rava, Veli Rat ljica, Privlaka, Petrčane
gruzja mati Ilovik miš Brusje, Zaraće

P g o r o v a m a jk a p c č a tic a ( R J , F i n k ) ; g r u g a m a t e r ( z a D a lm a c ij u / ? / , H 1 2 1 ) ; g r u ž e v ic a (z a I s t H 1 2 3 ) ; u g o r o v a m a t e r (z a
u o lj ic a , F . I v a n iš e v ić , H 4 4 1 )

10 V . V IN JA E T IM O L O G IJA II. 241

R ed S IN G N A T H IF O R M E S
13 7 1 Syngnathus acus L. PM CM 93 ŠILO
( = Syngnathus typhle L. RJ 76
Siphonostoma typhle L.) Pr. 532
FFA 617

Navedena narodna imena odnose se na sve Syngnathidae osim na

Hippocampus guttulatus CUV za kojega postoji velik broj narodnih
naziva.

šilo Omišalj, Bakar, Rivanj, Ugljan, divja iglica Novigrad

Sevid, Drvenik V, Okrug, Gro­ divljakulja Novalja
hote, Stobreč, Krilo, Milna, agon Lovran
Sutivan, Supetar, Povija, Bol, glista Neviđane, Brijesta
Hvar, Brusje, Starigrad H, Vr- crvara Tribanj
boska, Jelsa, Zaraće, Sućuraj, gušterica Lastovo
Vis, Komiža, Brna, Lovište, morska zmija Lukovo, Podgora, T rn, Gove­
Žuljana, Koločep dari
šilobadalo Rabac, Rogoznica, Račišće zmija Privlaka
šilić Postira vóga Cavtat
igla Malinska, Bakarac, Prizna, Ku- popišada Rava
kljica, Tkon, Vinjerac, Vrgada, popišini Žman
M urter, Kaprije, Lepetane popišinjak Zapuntel
divja igla Unije, Lun konj Jablanac
dibja igla Krnica inpio gambor Stoliv

p je g a s to š ilc e ( F i n k ) ; b a d a lo ( L o r i n i ) ; ja g lic a ( z a P o ljic a , F . I v a n iš e v ić , H 1 3 5 ) ; m o r s k a ig la ( z a B a k a r , C r ik v e n ic u , H 2 3 5 ) ;

m o r s k o š ilo ( K iš p a ti ć , 1 8 9 3 ; G i r o m e t t a ; H 2 4 0 ) ; ig u c ( H 1 30) n e s p a d a o v d je .

242
I3 8 ! Hippocampus guttulatus CUV. PM CM 94 KONJIĆ
( = Hippocampus ramulosus LEACH) RJ 59
Pr. 536
FFA 617

Ista imena i za Hippocampus brevirostris CUV. (konjić kratko-

kljunić, RJ 60).

konj Medulin, Krnica, Rabac, Lo­ Ražanac, Novigrad, Rogoznica,

vran, Lukovo, Jablanac, Olib, Povija, Bol, Zaraće, Gradac,
Zapuntel, Žman, Kukljica, Ne- Drače, Žuljana, Mlini, Melji-
viđane, Tkon, Paklenica, Pri- ne, Kostanjica, Dobrota
vlaka, Vinjerac, Drvenik V, O- morski konj Rava, Sestrunj, Zlarin, Sutivan,
krug. Grohote, Stobreč, Milna, Vrboska, Lumbarda, Duba
Supetar, Postira, Starigrad H, kon Mošć. Draga
Jelsa, Sućuraj, Baškavoda, Pod- konjic Prizna, Sevid, Krilo, Hvar, Vis,
gora. T rn, Brna, Račišće, Lo­ Komiža, Lastovo, Perast
vište, Hodilje, Doli, Govedari, morski konjić Starigrad D
Prožura, Korita, Sudurađ, Ko- kobila Brijesta
ločep, Mokošice, Strp kobilica Stara Baška
konjić Nerezine, Omišalj, Malinska, peteh Unije
Bakar, Bakarac, Karlobag, Lo- šilo Sumartin
par, Novalja, Rivanj, Ugljan, božjak Viganj

k o n jić d u g o k lj u n ić ( R J ) ; m o r s k i k o n jic ( F i n k ) ; k o n ji c - r ib a ( N . D iv a e , H 1 7 2 ); k o n jić m o r s k i ( L o r i n i)

243
R ed L A M P R ID IF O R M E S

j 3 9 1 Trachypterus taenia BL. SCH. PM CM 95

( = Trachypterus trachypterus GMEL. RJ 239
Trachypterus falx Ć. Y.) Pr. 699

Nema nesumnjivo utvrđenih pučkih naziva za ovu vrstu velikih

dubina. Sva navođena imena uglavnom su knjiškog podrijetla i služe
ihtiolozima u taksonomske svrhe. Isto vrijedi za T r. cristatus BO-
N ELLI.

m a č s r e b r n j a k , c r n o ž i g ( R J ) ; m o r s k i m a č , la s u j a ( L o r i n i) ; la m a ( z a D u b r o v n i k , B . K o š ić G H N D 4 , 2 9 7 : »ova je v r s ta r ije tk a ,
d a j b u đ i z a D u b r o v n ik « , H 1 9 2 ); m a č s r e b r n j a k ( H 2 1 0 ) ; m o r s k i m a č ( G i r o m e t t a , H 2 3 8 ) ; s a b lja (z a V e lu L u k u /> / H 3 5 8 );
s r e b r n a s a b lja (z a Z l a r i n / ? / , H 3 5 9 ) ; s ig a c (z a I s t , H 3 6 9 ) ; s r e b r n i m a č (z a N o v a lj u , H 3 8 8 ) ; v la s u ja ( K iš p a ti ć , 1 8 9 3 , H 4 5 0 ) ;
la s u ja (S k o k , T 5 2 ) ; s r e b r n a s ti m a č ( F in k a )
T r . c r i s t a t u s : v la s u ljk a s r c b r n ic a ( R J ) ; la s u ja š a r g a s ta ( L o r i n i) .

244
R ed Z E IF O R M E S

1401 Zeus faber L. PMCM 98 KOVAČ

1 1 RJ 373
Pr. 662
FFA 611

kovač Mošć. Draga, Unije, Srakane, sanpjero Peroj, Rabac, Krilo, Hvar, Vis,
Valun, Nerezine, Mali Lošinj, Račišće, Korčula, Lovište
Ilovik, Omišalj, Malinska, Baš­ sanpijero Lepetane
ka Nova, Stara Baška, Bakar, sanpjero Premantura, Medulin, Krnica,
Bakarac, Kraljevica, Crikvenica, Volosko, Maslinica, Povija, Bol,
Klenovica, Starigrad D , Luko- Starigrad H, Sućuraj, Podgora,
vo. Jablana c, Prizna, Karlobag, Vela Luka, Lumbarda, Žuljana,
Lopar, Barbat, Lun, Novalja, Duba, Hodilje, Broce, Prožura,
Pag, Premuda, Silba, Olib, Ist, Muo
Zapuntel, Molat, Rava, Zveri-
nac, Sestrunj, Veli Rat, Božava, sanpijero Grohote, Brna, Kostanjica, Strp
Zman, Sali, Rivanj, Ugljan, Ka­ šanpijer Punat, Stobreč
li, Kukljica, Neviđane, Tkon, sanpjerin Komiža
Tribanj, Paklenica, Ražanac, šanpjerin Vrboska, Jelsa
Privlaka, Vinjerac, Novigrad, šanpjera (f) Brijesta
Petrčane, Prosika, Vrgada, M ur- šanpjetro Zaton Š
ter. Jezera, Žirje, Kaprije, sanpijetro Stoliv, Krtole
Skradin, Rogoznica, Milna, Su- sanpetar Meljine
tivan, Supetar, Postira, Baška-
voda, Lastovo, Govedari, Ko­ šanpetar Porat (Malinska)
rita, Slano, Suđurađ, Koločep, sveti petar Lovran, Drvenik B, Gradac,
Zaton M, Mokošice, Dubrov­ Perast, Dobrota
nik, Mlini, Cavtat, Molunat, petar Malinska, Premuda
Ulcinj ciganin Paklenica

k o v a č s tr a n a c ( R J ) ; k o v a č a / . (z a J a b la n a c , H 1 8 0 ); P e tr o v a r i b a ( J . T o r b a r , 1 8 6 ) , H 2 9 4 ) ; s v e to g P e tr a r ib a ( G . Š r a j b e r ,
H 3 4 6 ) ; p je g a v i k o v a č ( F in k ) .
Z e u s p u n g i o G . Y . : k o v a č ja d r a n s k i (ili d o m a ć i) ( R J )

245
Red PERCIFORMES
14 1 1 Sphyraena spet LAC. PMCM 100 ŠKARAM
( = Sphyraena sphyraena L.) RJ 477
Pr. 653
FFA 618

škaram Sevid, Grohote, Stobreč, Su­ Cavtat, Molunat, Baošić, Ko-

petar, Postira, Povija, Sumar- stanjica, Strp, Perast, Dobrota,
tin. Bol, Starigrad H , Podgora, Muo, Lepetane, Ulcinj
Gradac, T rn, Komiža, Brna, skaram Sutivan, Dubrovnik
Račišće, Lumbarda, Drače, Žu­ škaram Silba, Zaraće, Baškavoda
ljana, Trpanj, Brijesta, Hodilje, škaranj Drvenik V
Broce, Doli, Govedari, Prožura, škeran Bakar
Korita, Slano, Suđurađ, Kolo- škarm Okrug
čep. Zaton M, Mokošice, Mlini, škerm Kukljica

š tu k a n ; š tu k o v a c ; š tu k a č a ; š tu k a m o rs k a ; u c (u č ić = m l a d i) ( R J ) ; ja g tu n ić ( B r u s in a , 1 9 0 7 , H 1 3 6 ) ; s k a r a n ( L o r i n i ) ; š t u -
k a n ( F in k ) .

246
14 2 1 Atherina hepsetus L. PM CM 103 GAVUN
RJ 479
Pr. 703
FFA 621

Leksičke elemente za tri Atherinidae (A. hepsetus, A. boyeri i

A. mocho) treba gledati kao đenominacijsku cjelinu. Zbog veoma
bliske srodnosti triju vrsta nisu isključena brkanja imena od mjesta
do mjesta kao ni prenošenja naziva jedne vrste na drugu. Samo ako
se uoči skupnost imena za tri vrste, može se dobiti slika o cjelovitosti
denominacijskog postupka za ovu obitelj.
G avun je na brojnim mjestima opće i jedino ime za sve tri Atherinidae.

gavun Unije, Srakane, Nerezine, Mali gaun neretvanac Drvenik B

Lošinj, Ilovik, Prizna, Karlo- agun Medulin, Malinska, Baška No­
bag, Novalja, Pag, Silba, Olib, va, Stara Baška, Barbat
Ist, Zapuntel, Molat, Sestrunj, angun Punat
Sali, Rivanj, Ugljan, Kali, T ri- angon Rabac
banj, Paklenica, Ražanac, Pri- agon Peroj
vlaka, Vinjerac, Novigrad, Pe- jagun Lopar
trčane, Drvenik V, Okrug, Ma- gagun Veli Rat
slinica. Grohote, Split, Stobreč, vagun Premuda
Krilo, Omiš, Milna, Sutivan, barfun Žirje, Kaprije
Supetar, Postira, Povija, Su- brfun Zablaće, Krapanj
martin. Bol, Hvar, Brusje, Vr- brljun Žirje
boska, Jelsa, Zaraće, Sućuraj, brafun Zlarin, Šibenik
Baškavoda, Podgora, T rn, Vis, brhun Tribunj, M urter
Komiža, Vela Luka, Brna, oliga Mošć. Draga, Volosko, Omi­
Račišće, Lumbarda, Korčula, šalj, Bakar, Bakarac, Crikveni­
Lastovo, Lovište, Žuljana, T r- ca, Klenovica, Senj, Starigrad
panj. Brijesta, Duba, Hodi- D, Lukovo, Jablanac,
lje, Broce, Doli, Govedari, uliga Lovran
Korita, Slano, Suđurađ, Ko- diga Jablanac
ločep, Zaton M, Mokošice, modraš (i gavun
Mlini, Molunat, Baošić, Ko- m .) Novigrad
stanjica, Strp, Perast, Dobrota, strugaš Mokošice
Muo, Lepetane lustravac Zaton Š
gavun modrak Rogoznica čokalica Skradin
gavun od koče Baškavoda skakaden Split
gavun od inčeta Split skakač Vinišće
gaun Rava, Žman, Kukljica, Nevi- mrižar Vinjerac (najveći primjerci)
dane, Tkon, Povija sitar Vinjerac (najmanji primjerci)

z e le n iš (g a v u n ) š ilja n (s k a k a v a c p r a v i ) ; o li g a ; ( m l a đ = m l ije č b ije li) ( R J ) ; g a u n s k a k a d e lj ( L o r i n i ) ; b a t u l j a ( z a C r ik v e n ic u ,

H 3 3 ) ; b r o f u n ( N . M ili ć , 1 9 3 4 , H 5 4 ) ; č ig a ( S . B r u s in a , 1 9 0 7 , H 7 9 ) ; m lič ic a ( A . T r e s i ć - P a v ič i ć , 1 8 9 7 , H 2 3 0 ) ; o liž ic a (z a
C r ik v e n ic u , G . Š r a jb e r , H 2 6 4 ) ; o lig ( S k o k T 5 3 ) ; u li g a ( z a N o v a lj u , H 4 4 3 ) ; o lj u g a n ij e u t o m k o n te k s t u , k a o š to n a v o d i
H 2 6 5 , im e z a o v u v r s t u , v e ć o z n a k a z a n a j s i tn ij u r i b i c u u o p ć e i u p o tr e b lja v a s e u n e g a tiv n o m s m i s l u ; u s p . d a n a s u Š ib e n i k u
ž iv i iz r a z » n e m a u m r i ž i n i jo g e « ■' n i r ib i c e , n i š t a ) ; p r a v i g a v u n il i z e le n iš š ilja n ( F in k ) .

247
14 3 1 Atherina boyeri R IS S O P M C M 104 OLIG A
( = H epsetia boyeri R IS S O ) RJ 482
Pr. 703
FFA 621

Vidi napomenu kod prethodne vrste!

oliga Hodilje, Govedari, Korita, Sla­ angvelica Zverinac

no angujela M. Lošinj
ojiga Povija, Baškavoda, Podgora, anguela Malinska
Komiža, Račišće, Lovište, Žu­ batača Starigrad D, Lukovo, Jablanac,
ljana, Duba Karlobag, Brna
oljiga Lastovo batač Perast
ojuga Sućuraj, Gradac bataš Lumbarda
jiga Milna, Postira, Bol, Vrboska, batoglavac Maslinica
Jelsa, Vis batoglavan Rogoznica, Drvenik V
iga Pag, Grohote, Supetar, Stari- glavaš Paklenica, Privlaka, Vinjerac
grad H, Zaraće glavača Barbat
liga Koločep, Mlini, Cavtat, Molu- tupača Kaprije
nat girica Valun, Nerezine, Ilovik, Omi­
vojiga Sumartin
čiga šalj, Bakar, Bakarac, Klenovica,
Rijeka Dubrovačka
ljoga Jablanac
Jezera, Žirje gira
ioga Sutivan Srakane, Sali
gavun Kali, Drače, Prožura giriči (iuv) Lun
gavuncin Vrgada manda Vela Luka
gavunjel Unije malìe Premuda
gauncin Kukljica, Neviđane glavosječak Prožura
gavunić Olib inčok Krilo
gaun velike glave Drvenik B krivac Zaton Š
krivi gavun Muo beleznica Mošć. Draga
angvela Rabac, Baška Nova, Stara Baška ztr Medulin

z e le n iš ( g a v u n ) b a t e l j ; o lig a b a t u č ic a ( m l a đ — m lije č b ije li) ( R J ) ; b a t e lj u š a (z a B r a č , A . O s to jić . 1 8 8 7 , H 5 3 ) ; g a u n b a t e l j ,

g ir i c a ( L o r i n i ) ; g a v u n b a t e lj ili z e le n iš b a t e lj ( F in k ) .

248
 [4 4 I Atherina m ochon C U V . P M C M 102 BR FU N
( = H epsetia m ochon C . V .) RJ 481
Pr. 704
FFA 621

Vidi napomenu kod Atherina hepsetus.

brfun Jezera, Kaprije, Rogoznica rskavac Omiš

grima Mokošice prskavac Split
mahača Lukovo, Jablanac pića (iuveniss) Mokošice, Mlini
gavun glavač Vranjic

z e le n iš ( g a v u n ) g la v a š ( t u p a n , h r s k a v a c ) ; o lig a m a h a č a ; o li v a ; m l a đ = m lije č b ije li ( R J ) ; g a u n h r s k a v a c ( L o r i n i ) ; g r č k i

(z a iu v . u D u b r o v n i k u , B . K o š i ć , 1 8 8 9 i 1 9 0 3 , H 1 1 6 ) ; g r im ic a (z a i u v ., L . Z o r e , 1 8 6 9 i V . F o r t u n i ć , z a R ije k u D u b r o v a č k u ,
H 1 1 9 ); g a v u n h r s k a v a c ili z e le n iš g la v a n ( F in k ) .

24»
Obitelj M UG ILID AE PMCM 105, 106, 107, C IPLI
108, 110, 111
RJ 466, 468, 470,
472, 474, 475
Pr. 705--7 0 8
FFA 618--6 2 0

Za šest vrsta koje sačinjavaju obitelj Mugiliđae (cipli: Mugil

cephalus CUV., M. capito CUV., M. labeo CUV., M. chelo CUV.,
M. saliens RISSO i M. auratus RISSO), veoma je teško u narodnom
nazivlju utvrditi o kojoj je vrsti riječ. Najveći broj lokaliteta ima jedno
opće ime za sve pripadnike ove obitelji, a takva opća imena na čitavom
našem obalnom potezu nastavljaju ili grčki oblik KEPHALOS ili,
u znatno manjoj mjeri, latinski sinonim M U G IL . Pučka nomenkla­
tura češće razlikuje ostale osobine ili staništa ove ribe nego same
podvrste. T e se razlike u pučkoj denominaciji uglavnom zasnivaju
na opozicijama »mali« — »veliki«, »cipal iz mora« »cipal iz slatke
vode« i dr., dok samo mjesta sa znatnijim ribarstvom i ona gdje se
cipli love u većim količinama razlikuju po imenu četiri, pet ili čak
svih šest vrsta.
M i ćemo dati popis općih imena s utvrđenim varijantama, a zatim
nazive za pojedine vrste, upozoravajući pri tome da ne možemo biti
sigurni u potpunu točnost identifikacije jer u dva mjesta isto ime
može označavati različite vrste. S tom teškoćom sukobljavaju se i
ihtiolozi kad u svojim popisima pučkih imena za više vrsta daju isto
narodno ime. Tako se, na primjer, naziv p u tn ik kod Šoljana (RJ
470 i 472) nalazi i kod M ugil labeo i kod M. chelo itd, što ustvari
odgovara činjeničnom stanju na terenu. Za našu je svrhu osnovno
navesti s v a zabilježena narodna imena jer se pomoću njih mogu
slijediti različiti denominacijski postupci za ovu obitelj. N a kraju
ćemo dati utvrđene nazive (s naznakom lokaliteta) za vrste koje nismo
mogli identificirati.
U ovom popisu upotrebljavamo ove kratice:
Mce — Mugil cephalus
Mca — Mugil capito
M l — Mugil labeo
Mch — Mugil chelo
Ms — Mugil saliens
Ma — Mugil auratus
M ? — za imena koja se odnose na jednu od Mugilida, ali nismo
mogli utvrditi za koju.

250
[ 45 | O p ća im e n a

cipal Malinska, Olib, Zapuntel, ćifol Premuda

Žman, Neviđane, Tkon, Pakle- cefalj Trpanj
nica, Novigrad, Žirje, Kaprije, ćifa (gen. ćifla) Rava, Veli Rat, Božava, Rivanj
Zablaće, Krapanj, Jadrtovac, ćiva (gen. ćivla) Paklenica, Ražanac, Privlaka
Rogoznica, Drvenik V, Okrug, ćiha Iž
Maslinica, Grohote, Split, Omiš, ćiful (iuv) Medulin
Milna, Krilo, Supetar, Postira, ćiflo Mali Lošinj
Povija, Sumartin, Brusje, Sta-
rigrad, Vrboska, Jelsa, Zaraće, cjevul Rabac
Drvenik B, Gradac, Vela Luka, cjevol Cres
Brna, Račišće, Korčula, Lum ­ cèvoja(pl.cevuli) Krnica
barda, Lovište, Trpanj cSvuja(pl.cevuli) Medulin
cipol Novi, Murter, Sevid, Bol, Su- cevul Peroj, Volosko
ćuraj, Žuljana, Brijesta, Doli, miij Martinšćica C
Govedari, Prožura, Korita, Sla­ mulj Bakar, Trpanj, Duba, Ston
no, Suđurađ, Dubrovnik, Cav­
tat, Molunat, Kostanjica, Do­ mòj Omišalj
brota, Muo, Lepetane muljač Ston
cipo T rn, Lastovo, Hodilje, Broce, muljaj Duba
Zaton M, Mimi mujel Unije, Valun, Baška Nova, Pre-
cipuo Krtole muda, Molat (iuv)
cipalj Tribanj, Zaton Š, Skradin, Ši­ mujelac Sušak
benik mujal (pl. mujli) Bakarac
ćipol Baošić mujèla Srakane, Nerezine, Ilovik
ćifal Unije, Srakane, Omišalj, Punat, munjela Silba
Stara Baška, Crikvenica, Kle-
novica, Starigrad D, Lukovo, maj èia Zapuntel
Jablanac, Prizna, Karlobag, Lo- muca Crikvenica (veliki)
par, Barbat, Lun, Novalja, Ist, muća Omišalj
Molat, Sestrunj, Sali, Ugljan, mujava Lovran
Kukljica, Petrčane, mulo Muo (iuv)

O p o z i c ij e
volpin (je iz rijeke) — cipal (je iz luke), Postira
zaponac (je manji) ~ crnjak (je veći), Novigrad
mrenica (je maleni) — ćiva (je veliki), Ražanac
cegul (je manji) — mujava (je veći), Lovran
mrena (je veći) ~ ćifal (je manji), Lun
majé (je veći) ~ cipal (je manji), Božava
bojanez (je veliki) ~ cipol (je mali). Korita
cipol (je stari) ~ mulo (je mladi), Muo
ćifa (je mali) ~ manđela (je veliki), Rava
manđel (je manji) ~ manđelan (je veći), Rivanj
ćiva (je svaki) ~ manđela (je samo veliki), Privlaka
vešar (dolazi ljeti) ~ mrazica (dolazi zimi), Ulcinj

s k o č a c , c ip a l, c ip o ( R J ) ; c ije p a , c ip a o , č e v o l ( S . B r u s in a , 1 9 0 7 , H 6 5 — 6 6 , 7 8 ) ; c i p la ( z a K l a d u u H r v . P r i m ., H 6 7 ) ; c i p o v
(z a T r p a n j , V . C u r č i ć , H 6 8 ) ; ć if e l (z a V r b n ik , I . Ž i c H 8 3 ) ; m a n d u l j , m a n d u l j i ć ( z a I s t , H 2 1 4 ) ; m u j il, m u j a lo (z a K r a lj e ­
v ic u , M . M e d ie , H 2 5 0 ). N a v o d e ć i k a o iz v o r s a m a s e b e iz r a z n i h s v o jih č la n a k a i b e z o z n a k e lo k a lit e ta , H passim c i tir a v e ­
li k b r o j v a r i ja n t i o s n o v n o g le k s e m a c i p a l z a k o je n a m je p r il ič n o n e v j e r o ja t n o p o s to ja n je u n a r o d u . N a p r o t i v , v e o m a je
s ig u r a n p o p is im e n a u č l a n k u » C ip li (M u g ilid a e )« o d J . B a s io lija u č a s o p is u M o r s k o R ib a r s t v o , 2 3 , 1 9 7 1 , 11 4 — 116.

251
146 I Mugil cephalus L. PMCM 105 CIPAL
( — Mugil cephalus cephalus L.) RJ 466
Pr. 705
FFA 618

Identifikaciju vrste uzimati s rezervom!

cipal od porta Korčula volpina Mošć. Draga, Volosko, Ilovik,

cevul od porta Volosko Malinska, Supetar
cipal glavaš Lumbarda volpin Rabac, Sutivan, Postira, Jelsa
glavaš Starigrad D, Zaton Š folpina Punat (Ml)
glavašić Drače (Ml ?) bolpina Peroj, Medulin
glavatac Skradin bolfin Podgora
glavataš Povija zaponac (iuv) Novigrad
glavać Jablanac
ćifal suličar Hodilje
Barbat askar
ćifalj Ston Vranjic
cefalj Drače skakva Budva
bataš Drvenik B (Mca), Vela Luka, skakavac Kotor, Baošić, Ulcinj
Brijesta, Hodilje, Trpanj, T rn, platun Mokošice
Drače, Žuljana, Cavtat kraćurac Ston, Dubrovnik
batSj Grohote škorupavac Vis
babaš Vranjic, Split, Supetar škorumpnjak Komiža
bobaš KKambelovac glavor Komiža
javra Lopud, Dubrovnik škljutavac Vranjic

s k o č a c g la v a š (ili m u lja š , ili g lu h a č ) ( R J ) ; c ip a l b a b a š ( L o r i n i ) ; s k o č a c b la tn ja k (z a C r ik v e n ic u , H 4 4 ) ; b o k v ic a / ? / (z a B u d v u ,

L . Z o r e , 1869, H 4 8 ) ; c ip a l b o ja n a c (z a H v a r , H 6 6 ) ; c i p a l g o v n ja r (z a Z l a r in , H 6 6 ) ; c . k a l ju ž a r / ? / (z a V e lu L u k u , H 6 6 )
c . Š k o r u p n ja k (z a K o m ik u , H 6 7 ) ; ć ifa l g lu h a ć r* ć . v o d e n j a k / M s / ( B r u s in a , 1 9 0 7 , H 2 5 0 ) i 2 5 7 ) ; p a š n ja k (z a K la d u , H 2 8 8 ) ;
š k lju ta v a c (z a V r a n jic , L . Z o r e , 1 8 6 9 , H 4 0 9 ) ; s k o č a c g la v a š ( F in k )

252
1471 Mugil capito CUV. PM CM 106 C IP A l
( = Mugli (Liza) capito CUV. RJ 468
Liza (Liza) ramada RISSO) Pr. 706
FFA 618

Identifikaciju vrste uzimati s rezervom!

balavac KKambelovac, Stobreč, Pod- cipal pinavac Gradac

gora, Ražanac (Mca ili Ml?) oštrica Zlarin
Stoliv, Krtole pravić Mokošice
plazavac Privlaka plavić Koločep, Dubrovnik
oblica Novigrad modruj Orebić
brena Ist ekseraš Molunat (ili Mce?)

s k o č a c ( c ip a l, c i p o ) b a la v a c (ili c r n i , ili p r a v i ć , il i p la v ić ) ( R J ) c ip a l b a l a v a c ( L o v i n i) ; g la v a ta c ( z a K a p r i j c , H 1 0 8 ); m r e n a
g la v a tic a (z a P a g , H 2 4 3 ) ; c i p a l g la v a ta c ( z a Z l a r i n , H 6 6 ) ; c i p a l b a b a š (z a S p lit , V r a n ii c , L , Z o r e , 1 8 6 9 , H 6 6 ) ; s k o č a c b a ­
la v a c ( F in k )

253
I 4 8 I Mugil labeo CUV. PM CM 111 CIPAL
(= Mugil Liza labeo CUV. RJ 470
Oedalechilus labeo CUV.) Pr. 708
FFA 620

Identifikaciju vrste uzimati s rezervom!

šupljak Gradac lizavac Duba, Rijeka^Dubrovačka

cipo šupljak T rn glibavac Drvenik B
šupjak Podgora, Trpanj blatar Krilo
prutaš Zaton Š, Skradin budela Novigrad (ili Mca?)
c. plutaš Sućuraj
vruljaš Privlaka
plutaš Dubrovnik
korun Kostanjica, Strp, Perast, Muo bjelkavac 1 Žuljana
pešnjac Split bijeli cipol |
laskavac Podgora kusavac Drvenik B

s k o č a c ( c ip a l, c ip o ) p lu t a š (ili lu d a š , ili p e š n ja k , ili m r a ž n ja k , ili t u n k a r i ć ) ; c ip a l lu đ a š , c ip a l p e š n ja c ( L o r i n i ) ; s k o č a c p l u ­

ta š ( F in k )

254
1491 Mugil chelo CUV. PM CM 110 CIPA L
( = Liza labrosus RISSO RJ 472
Chelon labrosus RISSO) FFA 620
Pr. 708

Identifikaciju vrste uzimati s rezervom!

putnik Split, Krilo, Koločep, Mlini mrenica (iuv) Ražanac

cipo putnik Dubrovnik mrazica Budva
dolnji putnici Drvenik B koravci (m. pl.) 1
Ix o Z a T ia C
cipal putnički Supetar kuljavci (m. pl.) |
putnički ćiva Privlaka (Msa?) poštar Jablanac
ćifal od kurenta Klenovica mtdjar Starigrad D
selica (sc. mrena) Novalja cipal neretvanac Sutivan
crnac Kostanjica, Strp, Dobrota šargujak (od IV mj. dalje) Stobreč, Duba
crnjak Pàklenica, Vinjerac, Novigrad rusaljak (od IV mj. dalje) Stobreč, Duba
bir (od I do I I I mjeseca) Stobreč, rusajsl i c. (od IV mj. dalje) Duba
Baškavoda, Drvenik B, Gradac, čabre Kotor, Muo
T rn, Drače, Trpanj čkbra Perast, Dobrota (Ma)
mrena Jablanac, Karlobag, Lopar, Bar- čavra Mlini
bat, Lun, Novalja, Pag, Tribanj, čavra Krtole
Privlaka, Petrčane cumbre Molunat
Starigrad D (Ms) čubra Baošić
mren Vinjerac platim Rijeka Dubrovačka

s k o č a c ( c i p a l, c i p o ) p u t n i k ; b i r , ili c r n i ; ( č a b r e ? ) ( R J ) ; c i p a l b i r , c i p a l p u t n i k ( L o r i n i ) ; c i p o k r a ć u r a c ( z a D u b r o v n i k , B .
K o š ić . 1 8 8 9 , H 6 8 ) ; m r e n a s e lic a (z a N o v a lj u H 2 4 3 ) ; s k o č a c p u t n i k ( F in k ) .

255
] 50 I M u g il salien s R I S S O PMCM 108 CIPAL
( = L iza (P ro tom u gil) salien s) R I S S O RJ 474
Pr. 707
FFA 620

Identifikacije vrsta uzimati s rezervom!

skočac Crikvenici, Senj, Split, Vranjic cipo sluzinavac Hodilje, Broce

cipal skokaš Lovište slinavac Trpanj, Mokošice, Koločep
skakavica Dobrota, Kotor, Budva, Ulcinj maslinovac Trstenik
skakavac Rogoznica mračnjak Podgora
saltarin Šutivan mrazica Ulcinj (zimi)
šaltin Petrčane vodenjak Senj, Jablanac
skarol Sestrunj kujaš Duba (početkom X mjeseca)
škaj Drvenik V kuljavac Jablanac (Mch?)
•askar Dubrovnik prasica Muo
ekseraš Dubrovnik (M?) šćap Pag (Mce ili Ms?)
uštrc Novigrad cigan Ražanac
trikavci (m. pl.) (iuv) Stobreč mulo Kostanjica
cipol macar Dubrovnik oširac KKambelovac
mađar Hodilje (M?) mračnjak Rrtole
mječar Drače (M?) bojanez Stoliv

s k o č a c d u g a š (ili v o d e n ja k , il i p r o la z n ik , ili p u t n i k , il i 'm r ž n j a k ) ( R J ) ; m r ž n ja k , b a v u S ( L o r i n i ) ; c ip a l v o d e n i, c ip a l s is a v a c

( z a K o m iž u ( H 6 7 ) ; c ip a l s lin a v a c ( z a V e lu L u k u , H 6 7 ) ; c ip o d u g a š (z a D u b r o v n ik , M . K iS p a tić , 1 8 9 3 , H 6 8 ) ; k e f a la (z a
C r n o g o r s k o p r im o r je , H 1 5 9 ); s k o č a c d u g a š ( F in k )

256
|51 ! M u g il auratus R I S S O P M C M 107 CIPAL
( = L iza (L iza ) aurata R I S S O ) RJ 475
Pr. 707
FFA 620

Ovdje je identifikacija nešto izvjesnija zbog zlatne mrlje na škrž-

nom zaklopcu.

zlatar Starigrad D, Lumbarda, D u­ žutoperka Selce, Senj

brovnik, Mlini, žunin Ražanac
zlatan Broce, Koločep, Mokošice, maslinovac Brijesta
Cavtat mrižičar Duba
zlatanac Trpanj plàziriOvac Drače
zlatar Šuti Van
zlatac plaznik Kostanjica, Perast, Dobrota,
Skradin Kotor, Muo, Lepetane
zlatulj Jablanac
zlatić Volosko rečinaš Orebić
zlatoperac Split vrećinaš Drače, Trpanj (u V ili i IX mj.)
cipol zlatan Cavtat batica Bakar
javre Cavtat artegan Fazana
cipo žutac Stobreč, Podgora, Gradac božiga Krnica, Medulin

s k o č a c ( c ip a l, c ip o ) z l a ta c ( z l a ta r , z l a ta n , z l a ta n a c , z la to p e r a c , ž u t o p e r a c , ž u t a c , v r e ć in a š , p la z n ik ) ( R J ) ; c ip a l z l a to p e r i (V .
ć u r č i ć , 1916, H 6 7 ) ; m r e n a p u z a v ic a (z a N o v a lj u , H 243); z l a to p e r a c ( M . K iš p a ti ć , 1893 i D. M ik a s o v ić 1 9 2 3 , H 469);
c ip a l z l a ta r ( L o r i n i ) ; z l a to p e r i s k o č a c ( F in k )

17 V. VINJA ETIMOLOGIJA U. 257

I 52 j M u gil (neodređene vrste)

Ovdje se navode imena cipala za koje se prema tvrđenjima ispita­

nika nije mogla odrediti vrsta. U zagradama se citiraju na terenu
zabilježena pobliža objašnjenja ili naša nagađanja.

augusna skaka- žabar Sevid

vica Ulcinj (samo u V III mj.) crnac Ražanac (Mch?)
vešar Ulcinj (samo ljeti) cipol crnac Baošić, Perast, Muo (»od ka­
goršak Ulcinj (samo za cipla »od ka­ mena«)
mena«) glušac Starigrad H ; Mokošice (Ml?)
gurčag Ulcinj (»lovi se u V III mjesecu«)
àntinovac Baškavoda (»putnička riba što drobnice (f. pl.) (iuv) Pag
izlazi iz Neretve u VI misecu«) sisavac Baškavoda (»dugi i mali bili
àntinovci(m.pl.) Drvenik V (»sitni cipli oko sv. cipli«)
Ante«) oštrica Skradin
čučkavac Podgora (»mali cipli«) dugaš Orebić
maj è (gen. maje- dugašić Trpanj
la) Božava (veći cipli) macar Vranjic
manćela Sali, Ugljan, Ms?
mančel Žman mažar Trpanj (Mch?; »od maja«)
manđela Rava, Kali, Kukljica, Tkon, kajužar Vela Luka (Mce?)
Privlaka, Vrgada muča Crikvenica (Mce?)
manđel, manđe- butargaš Trogir
lan Ri van j cikčč Trstenik (mali pr.)

258
153 1 Apogon imberbis G TH R PM CM 112 MARCAPAN
( = Amia imberbis L. RJ 537
Apogon rex mullorum C. V.) Pr. 614
FFA 574

marcapan Suđurađ, Koločep, Dubrovnik, zlatna ribica Brusje

Miini generai Brna
matulić Split

matuličić (RJ); matulić (Lorini); crveni matuličić (Fink).

259
 154! Dicentrarchus labrax JORD. etE IG E N M . PM CM 113 SM U D U T
( = Labrax lupus CUV. RJ 539
Morene labrax L.) Pr. 608
FFA 573

Šoljan (RJ) uključuje ovdje i odliku »punctatus«, dok je neki autori

(Giorgio Bini PMCM, CLOFNAM, Dieuzeide i dr.) tretiraju kao
posebnu vrstu.

Dicentrarchus punctatus BLOCH PM CM 114

( = Morene punctata BLOCH
Dicentrarchus punctatus JORD. et EIGENM .)

Podrobnije o imenima za odliku »punctatus« v. V. Vinja 1968,14,

§ 2.4.

agač Mali Lošinj, Premuda, Olib, H, Jelsa, Sućuraj, Baškfvoda,

Zapuntel, Božava, Žman, Sali, Drvenik B, Gradac, T rn, Ko-
Kali, Neviđane, Tkon, Raža- miža, Hodilje
nac, Vrgada luben Mošć. Draga, Lovran, Omišalj,
agača (Virpazar) Punat, Baška Nova, Stara Baš­
ogač Iž, Rivanj, Ugljan, Kukljica ka, Bakar, Bakarac, Kraljevica,
jagač Veli Rat Crikvenica, Klenovica, Stari­
gač Novalja grad D, Lukovo, Jablanac, Priz­
agac Ist, Molat na, Karlobag, Lopar, Rab, Bar-
ogac Sestrunj bat, Novalja, Tribanj, Pakleni-
gagac Ilovik ca, Vinjerac, Novigrad
smudut Vela Luka, Brna, Račišće, Kor­ jubin Brusje, Vrboska, Zaraće, Vis,
čula, Lumbarda, Lastovo, D ra­ Lovište
če, Žuljana, Trpanj, Brijesta, ljubljaj Kostanjica, Perast, Lepctane
Duba, Broce, Doli, Govedari, ljubjaj Baošić
Prožura, Korita, Slano, Suđu- lubio Muo
rađ, Koločep, Zaton M, Mo- ljubljen (-an) Strp
košice, Dubrovnik, Mlini, Cav­ ljumbljav (-an) Dobrota
tat, Molunat vuk Crikvenica, Dubrovnik
d ùt Murter, Tijesno, Jezera, Žirje, lubrica Bar
Kaprije, Zaton Š, Skradin, Ši­ lebrek Ulcinj
benik, Zablaće, Krapanj, Jadr- levrek (Skadarsko jezero)
tovac, Rogoznica, Sevid brancin Peroj, Krnica, Rabac, Volosko,
lubin Lun, Pag, Drvenik V, Okrug, Unije, Srakane, Sušak, Beli,
Maslinica, Grohote, Stobreč, Valun, Nerezine, M. Lošinj,
Krilo, Omiš, Milna, Sutivan, Malinska, Privlaka, Petrčane,
Supetar, Postira, Povija, Su- Stoliv (?)
martin. Bol, Hvar, Starigrad škokal (iuv) Novigrad

s m u d u t , d u t , l u b i n , v u k , a g a č , le b r e k , b r a n c i n ( R J ) ; a g a č a (S . B r u s in a , 1 9 0 7 , H 1 5 ) ; d u d (z a Š ib e n ik i S a li / ? / , H 9 1 ) ; m o r ­
s k i g r g e č ( K o r le v ić , 1 9 1 4 , H 1 1 8 ); lu b a n j , lju b lja S , (S . B r u s in a , 1 9 0 7 , H 2 0 6 ).

260
| 5 5 1 Polyprion cernium VAL. PM CM 115 KIRNJA
( = Polyprion americanum SCHN.) RJ 343
Pr. 610
FFA 573
Cerna gigas BP. PM CM 116 KIRNJA
( = Serranus gigas BRtJNN. RJ 679
Epinephelus guaza L.) Pr. 610
FFA 571
Cerna alexandrina DODERL. PM CM 117 KIRNJA
( = Serranus alexandrinus C. V. RJ 676
Epinephelus alexandrinus VAL. Pr. 611
Plectropoma fasciatus COSTA)
Cerna canina DODERL. PM CM 119 KIRNJA
( = Serranus caninus VAL. RJ 678
Epinephelus caninus VAL.) Pr. 611

Imena za ove četiri vrste svrstavamo zajedno, jer ih narod u naj­

većem broju slučajeva obuhvaća pod zajednički naziv k ir n ja (s vari­
jantama).
Pc — Polyprion cemium
Cg — Cerna gigas
Ca — Cerna alexandrina
Cc — Cerna canina

kirnja Žirje, Sevid, Maslinica, Milna, kirja Rogoznica, Sumartin, Starigrađ

Jelsa, Zarade, Vis, Komiža, H
Korčula, Lumbarda, Govedari hirnja Hvar
kernja Zapuntel, Rava, Tkon, Suću- kirina Kaprije, Zlarin
raj, Lastovo, Kostanjica, D o­ hrnja Zablaće, Tribuni
brota girnja Grohote
kerna Lovran, Volosko, Srakane, Pre- kraja Lokrum (Cg)
muda, Olib, Ist, Molat, Veli ligača Mlini (Ca)
Rat, Božava, Kukljica, Vrgada, salàmun (Cc) Kostanjica, Strp, Preast,
Supetar, Postira, Bol, Vela L u­ Lepetane
ka, Brna, Račišće, Hodilje, Me- šarulja (Cc) Suđurađ
ljine, Baošić, Strp, Perast, Le- finka marina (Pc) Sali
petane činka marina (Pc) Žman
kijerna Žuljana, Doli, Prožura, Zaton cinka (Pc) Veli Rat
M, Mokošice, Dubrovnik, Cav­ galinača (Pc) Koločep
tat, Molunat, Ulcinj kirna baltinača (Pc) Suđurad
kijernja Broce, Slano stringa maringa (Pc) Rogoznica
kerna od seke (Pc) Mlini plaškunar (Cc) Pag
kirna Jezera, Drvenik V, Okrug, K ri­ škrfijona (Pc) Krapanj
lo, Sutivan, Povija, Brusje, Ba- manjacevuli Bakarac
škavoda, Podgora, Drvenik B, lokrnja (Cg) Stoliv, Krtole
Drače, Trpanj, Duba krnja (Cg) Ulcinj

P c : k ir n j a g la v u lja , f in k a ( R J ) ; k ir i a š ć e d r o g la v a ( L o r i n i ) ; k ir n j a g o le m a ( K o r le v i ć , 1 9 0 4 , H 1 6 2 ) ; k ir n j a v e lik a ( H 1 6 2 ) ;
g la v a ta k ir n j a ( F in k ) .
C g : k r a j a ( k ir n j a ) g o le m a ( R J ) ; k ir i a p r a v a ( L o r i n i ) ; k ij e r n a g a lin a č a ( z a D u b r o v n i k , B . K o š i ć , 1 8 9 1 , H 9 9 ) ; k ir n j a , k i m a ,
k ir j a , k ij e r n a ( S k o k , T 4 5 ) ; k r ij a ( K o r le v i ć , 1 9 0 4 , H 1 8 3 ) ; k r n j a ( S . M i t r o v L j u b i š a , z a C r n o g o r s k o P r i m o r j e , 1 8 9 5 ,
H 1 8 5 ); k ij e r n a m a n d a lj e n a č a ( z a D u b r o v n i k , B . K o š i ć , 1 8 8 9 , H H 2 1 4 ) ; te n k a ( z a Z l a r i n , K a p r i j e , H v a r , H 4 2 2 ) ; v r a n -
ć i ć ( z a m l j e t / g d j e ? / H 4 5 2 ) ; g o le m a k r a ja ( F in k )
C a : k r a j a ( k ir n ja ) d u g u l j a : k . o š t r u l j a ; k . p r u g a v i c a ( R J ) ; k ir i a d u g a č a ( L o r i n i) .
C c : k r a j a ( k ir n ja ) z u b u š a ; k . z u b a t a ; š a r o g u b a c ( R J ) ; k ir i a ( L o r i n i ) ; š a r o g u b a c ( Š r a j b e r , 1 9 4 0 ).

261
15 6 1 Serranus scriba C U V. PM CM 121 PIR K A
( = Serranellus scriba L .) RJ 672
Pr. 612
FFA 573

pirka Pag, Prosika, Murter, Žirje, pirga Skradin

Kaprije, Zaton Š, Zablaće, Kra- pirgaš Privlaka
panj, Rogoznica, Drvenik V, pijerak Lastovo
Okrug, Maslinica, Split, Sto- pirah Vrboska
breč, Krilo, Omiš, Milna, Su- pirha Duba
tivan, Supetar, Postira, Povija, prkavac Volosko
Bol, Vela Luka, Brna, Korčula, lamberga Barbat, Lim, Novalja
Lumbarda, Drače, Govedari, vuk Rabac, Omišalj, Malinska, Ba­
Suđurađ, Cavtat ška Nova, Stara Baška, Baka-
pirak Jezera, Hvar, Brusje, Starigrad rac, Crikvenica, Karlobag, Lo-
H , Jelsa, Zaraće, Sućuraj, Ba- par, Tribanj, Paklenica, Novi­
škavoda, Podgora, Drvenik B, grad, Petrčane
Gradac, T rn, Vis, Komiža, Ra- vukovac Lukovo
čišće. Lovište bukovac Bakar, Starigrad D
pjerka Žuljana, Brijesta, Hodilje, Bro- lukovac Klenovica, Jablanac
ce. Doli, Prožura, Korita, Slano, burača Kaštel Kambelovac
Koločep, Zaton M , Mokošice, kanj sikaš I
Dubrovnik, Mlini, Molunat Jablanac
kanj od sike /
pjerga M. Lošinj, Ilovik kanj lenica Kraljevica
perga Medulin, Krnica, Srakane, Ne- šaranj
rezine. Premuda, Silba, Olib, Prizna
Ist, Zapuntel, Molat, Rava, Iž, pastrun Mošć. Draga, Lovran
Sestrunj, Veli Rat, Božava, Br- špijun Punat
binj, Žman, Sali, Rivanj, Ug­ fratar Vinjerac
ljan, Kukljica, Neviđane, Tkon, sopec Valun
Vrgada torero Val un
perka Ražanac, Trpanj, Baošić, Ko- pope Volosko
stanjica, Strp, Perast, Dobrota, potka Šibenik
Muo, Lepetane mardžan Ulcinj

v u k o v a c , š a r a c , š a r u lja , b u r a č a , p ir a k , p i r k a ( R J ) ; p ir k a , p ij e r k a ( L o r i n i ) ; P a z i! k o d H s e č e s to m i je š a j u n a z iv i z a S e r r a n u s
s c r ib a i S . c a b r i ll a ; b u k o v č ić (z a V r b n ik , I , Ž ic , 1 9 0 9 , H 6 0 ) ; la m b e r k a ( M . M e d ić , 1 9 2 5 , H 1 9 2 ); p ij e v k a , p iv k a (A . K o r -
le v ič , 1 9 0 4 , H 2 9 6 ) ; p ir ž ic a (z a P a g , H 2 9 8 ) ; s ik a v a c (z a K l a d u , H 3 6 9 ) ; š p ir k a (z a V r a n jic , H 4 1 5 — 6 ) ; v u k ić , v u k o b a lo ta
(z a P e r a s t, H 4 5 8 ) ; p r u g a s ti k a n ia c ili v u k o v a c ( F in k ) .

262
157 I S erran u s c ab rilla C IJV . PM CM 122 K A N JA C
( = S erranellus cabrilla L .) RJ 671
P r. 613
FFA 573

kanjac Lovran (?), Silba, Olib (ka-), kanj Mošć. Draga, Volosko, Unije,
Žman, Neviđane, Tkon, Pri- Srakane, Valun, Nerezine, Ilo-
vlaka, Prosika, Murter,_ Kapri- vik, Omišalj, Malinska, Punat,
je. Zaton Š, Zlarin, Šibenik, Baška Nova, Stara Baška, Bakar,
Zablaće, Krapanj, Rogoznica, Bakarac, Kraljevica, Crikveni­
Kaštel Kambelovac, Vranjic, ca, Klenovica, Starigrađ D, Lu-
Split, Stobreč, Krilo, Omiš, kovo, Jablanac, Prizna, Kar-
Milna, Sutivan, Supetar, Pos­ lobag, Lopar, Barbat, Lun,
tura, Povija, Sumartin, Bol, Novalja, Pag, Premuda (k°anj),
Hvar, Brusje, Starigrađ H, Vr- Ist (k°anj), Zapuntel, Molat,
boska, Jelsa, Zaraće, Sućuraj, Rava, Sestrunj, Veli Rat, Bo-
Baškavoda, Podgora, Drvenik žava, Brbinj, Sali, Rivanj, Ug­
B, Gradac, T rn, Vis, Komiža, ljan, Kali, Kukljica, Tribanj,
Vela Luka, Brna, Račišće, Kor­ Paklenica, Ražanac, Vinjerac,
čula, Lumbarda, Lastovo, Lo­ Novigrad, Petrčane, Vrgada,
vište, Trstenik, Drače, Žuljane, Žirje, Sevid, Drvenik V, Okrug,
Trpanj, Brijesta, Duba, Hodi- Maslinica, Grohote
lje, Ston, Broce, Doli, Gove­ kan Jadrtovac
dari, Prožura, Korita, Slano, k attica Medulin
Suđurađ, Lopudj Koločep, Za­ kànjica Krnica, Rabac
ton M, Mokošice, Dubrovnik, giričar Jablanac
Kupari, Mlini, Cavtat, Molu- pljucavac Cesarica
nat, Meljine, Baošić, Kostanji- kanj rubnjak Jablanac
ca, Strp, Perast (ka-), Dobrota, kanj od ruba Novalja
Muo, Lepetane kanj od grote Silba

k a n ja c , k a n ,, z u b u š a ( R J ) ; k a n ja c b ila ć (z a H v a r , H 1 5 3 ) ; k a n j a c o d s a l b u n a (z a Z l a r i n , H 1 5 3 ) ; k a n a c ( z a P a š tr o v ić e , S k o k
T 4 5 ) ; H (a z a n j i m i F in k ) v e o m a č e s to m i je š a n a z iv e z a S e r r a n u s c a b r i ll a i S . s c r ib a .

263
I 58 I Paracentropristis hepatus KLUNZ. PM CM 123 M IŠIĆ
( = Labrus adriaticus BRO n N. RJ 669
Holocentrus hepatus RISSO Pr. 609
Serranus hepatus L.) FFA 573

kanjić Nerezine, Stara Baška, Bakar, saket Novalja, Kali, Privlaka, Zablaće
Paklenica, Tribanj šaket Malinska
kančić Ilovik šaket Krnica, Lovran
kanjušica Bakarac saketić Unije, Mali Lošinj, Zapuntel,
kanjuška Jablanac Veli Rat, Ugljan, Vrgada
kanjuš Karlobag šaketić Medulin, Omišalj
kanjeva majka Karlobag sakSčić Olib
kanjčeva mati Tribunj saketarić Osor
sin od kan ja Petrčane praščić Volosko
divlji kanj Baška Nova, Starigrad D pracić Mošć. Draga
starokančić Barbat gudin Povija
stari kanj Crikvenica, Klenovica, Lukovo drmačić Crikvenica
popirkepokanjca Rogoznica škakljić Vinjerac
mezopirak mezo- zadjevač Korita, Mlini
kanjac Zaraće fjorin Brna
pirkica Drače buhar Sali
škanjac Hodilje buhač Tkon
miš Lun, Zaton Š, Drvenik V, Pod- glad od mora Brna
gora kràj Molunat
mišić Prizna, Okrug, Sumartin, Bol, vučić Ražanac, Split, Kostanjica, Strp
Vrboska, Jelsa, Baškavoda, D r­ vučak Stoliv
venik B vukac Lepetane
mihurić Valun vuk Pag, Sutivan
mijo Starigrad karlić Stara Baška
pihaj Milna škidSj Postira
puh Supetar pavé Prosika
žbanjić Premuda joga Kaprije
bačvarić Božava špitica Molat
čućina Trstenik bččica Mokošice
ćaćina Stobreč, Krilo karabin Rava
cucin Komiža čigalj Kukljica
čučin Maslinica, Vela Luka, Viganj kantarić Srakane, Žman
čačanić Novigrad hrastavac Lovran
činčin Sućuiaj bokadćri (m. pl.) Vir

v u č i ć ; m i š a c ; p a v é ; č u č in o ć a k ( R J ) ; k a n je v a m a jk a ( M . M e d ić , 1 9 2 5 , H 1 5 3 ) ; k a n j ić d iv lji (z a K l a d u , H 1 5 4 ) ; k ir n j a m a ti
/ ? / ( z a H v a r , H 1 6 2 ); m i š a c ( z a D u b r o v n i k , H 2 2 6 ) ; m je š a c (z a D u b r o v n ik , L . Z o r e , 1 8 6 9 , H 2 2 7 ) ; p in c u lić (A . K o r le v ić ,
1 9 0 4 ; M a ld i n t, 1 9 3 6 ; H 2 9 8 ) ; s ta r o k a n j (z a N o v a lj u , H 3 8 9 ) ; v u č ić p i n c u lić ( F in k ) .

264
I 59 I Anthias sacer BLOCH PM CM —
( = Anthias anthias L.) RJ 649
Pr. 614
FFA 573

marcapan Dubrovnik riba od ruba Milna

zdur Mokošice kirja Vrboska
kenjica Maslinica matulić Split
višćica Vis

m a u ili ć b a r j a k ta r ( b a to g la v a c il i p lo s a c ) ; k ir n j ic a c r v e n a b a r j a k ta r k a ili b a to g la v k a ili p lo s n a v k a ( R J ) ; k ir i a m a la ( L o -

r i n i ) ; m a r c a p a n , z d u r (z a D u b r o v n i k , M a l d i n i , 1 9 3 6 ); b a t o g la v (z a G r u ž ; z a D u b r o v n i k , B . K o š i ć , 1891 ; 1 8 9 8 — 9 9 ; H 3 3 ) ;
b a to g la v a c (z a K o m iž u ( H 3 3 ) ; k ir ija m a la i k ir n ja m a la (A . K o r le v ić , 1 9 0 4 ; H 1 6 2 ); m a la k ir n j a ili m a tu li ć b a r j a k ta r ( F in k ) .

265
 6 0 I Dentex vulgaris CUV. P M C M 125 ZU BA TAC
1 ( = Dentex dentex L.) RJ 762
Pr. 623—4
FFA 582

zu b ata c Lovran, Volosko, Punat, Stara Mol ošice, Dubrovnik, Mlini,

Baška, Bakar, Bakarac, Crikve­ Cavtat, Strp, Perast, Ulcinj
nica, Barbat, Sali, Kali, Tkon, zubac Rabac, Mošć. Draga, Unije,
Vinjerac, Novigrad, Prosika, Srakane, Valun, Nerezine, O-
Biograd, Vrgada, M urter,’Žirje, mišalj, Malinska, Klenovica,
Kaprije, Zaton Š, Skradin, Ši­ Starigrad D, Jablanac, Prizna,
benik, Zablaće, Jadrtovac, Ro- Karlobag, Lopar, Lun, Nova-
goznica, Sevid, Vinišće, Drve­ lja. Premuda, Silba, Olib, Ist,
nik V, Okrug, Maslinica, Gro­ Zapuntel, Rava, Iž, Sestrunj,
hote, Split, Stobreč, Krilo, Mil- Veli Rat, Božava, Žman, Ku-
na, Sutivan, Postira, Supetar, kljica, Tribanj, Paklenica, Pe-
Povija, Sumartin, Bol, Hvar, trčane, Molunat, Baošić, Ko-
Brusje, Vrboska, Jelsa, Zaraće, stanjica, Lepetane
Sućuraj, Baškavoda, Drvenik, zubac Krtole
Vis, Komiža, Vela Luka, Brna, zubatac Pag
Račišće, Korčula, Lumbarda,
Lastovo, Lovište, T rstenik. D ra­ pravi zubatac Gradac
če, Žuljana, Trpanj, Brijesta, mudrac mora Božava
Hodilje, Ston, Broce, Doli, Go­ dental Peroj
vedari, Prožura, Korita, Slano, denta Medulin
Suđurađ, Koločep, Zaton M, dintal Krnica

zubatac, zubac, dental (RJ); skojarić (za Komižu, iuv., H 375); zubatak (za Jablanac, H 473); zubatac (za Vrbnik. I. Žic,
1900, H 474; zubatić (za Jablanac, H 474); obični zubatac (Fink).

266
I 6 1 1 Dentex macrophthalmus BLOCH PM CM 126 PAGRIĆ
RJ 756
Pr. 624

zubačić Omiš, Dubrovnik bajok Supetar

crveni zubačić Stobreč, Krilo arbun krunaš Pođgora
pagrić Strp

z u b a č ić r u m e n i , z u b a č ić c r v e n i , o k o n ja ( R J ) ; b a j o k ( L o r i n i ; V . B e la m a rić 1 9 0 9 ; H 2 4 ) ; o k o n ja ( M a lđ i n i, 1 9 3 6 ); r u m e n i
z u b a č i ć ( F in k ) .

267
I6 2 I D en tex gibbosus COCCO PM CM 127 ZU BA TAC KRUNAŠ
( = Dentex fìlosus VAL. /iuv/) RJ 728
Pr. 625

zubatac krunaš Kali, Vrgada, Murter, Jezera, krunaš Sutivan, Supetar, Račišće, Su-
Maslinica, Hodilje đurađ, Koločep
zubac krunaš Božava pagar krunaš Starigrad H, Sućuraj, Žuljana,
krunati zubatac Hodilje Mlini, Molunat, Baošić
zubatac od
prljaš Omiš
korone Rogoznica
zubatac kula muški pagar Drvenik B
korona Milna ama Kostanjica, Strp, Perast, Do­
zubatac koronoš Jelsa brota, MuOj Lepetane, Stoliv
zubatac koronaš Maslinica, Bol hama Ulcinj

z u b a ta c k r u n a š ; d e n t a l d c l a k o r o n a ; z u b a t a c b a r j a k t a r il i z u b a ta c p e r j a š ( R J ) ; z u b a t a c b a r j a k t a r ( z a D . f ilo s u s , L o r i r i ) ;
z u b a t a c k r u n a s ti ( M . M e d ić , 1 9 2 5 , H 4 7 3 ) : z u b a ta c o k r u n je n i ( H 4 7 3 ) ; z u b a t a c k r u n a š ( F i n k ) ; p r lj a š ( z a D . filo s u s , A R j
12, 2 3 4 ).

268
163 I Chrysophrys aurata CUV. PMCM 128 OVRATA
( = Sparus aurata L. RJ 764
Chrysophrys crassirostris C. V.) Pr. 628
FFA 580

ovrata Rogoznica, Račišće, Korčula, ljan, Kali, Kukljica, Neviđane,

Lumbarda, Lastovo, Drače, Tkon, Tribanj, Faklenica, Ra-
Žuljana, Trpanj, Brijesta, D u­ žanac, Privlaka, Vinjerac, Novi­
ba, Hodilje, Ston, Broce, Doli, grad, Petrčane, Vrgada
Govedari, Prožura, Slano,Kolo- podlančica (iuv) Rava, Božava
čep, Zaton M, Mlini, Cavtat, đanca Ulcinj
Molunat komarča Sevid, Vinišće, Drvenik V, O-
ovratica Krapanj krug, Maslinica, Grohote, K ri­
lovrata Mošć. Draga, Lovran, Volosko, lo (kò-), Sutivan, Supetar, Po-
Valun, Omišalj, Malinska, Pu- stira, Povija, Sumartin, Bol,
nat, Baška Nova, Stara Baška, Hvar, Brusje, Starigrad H, Vr-
Bakar, Bakarac, Selce, Novi, boska, Jelsa, Zarade, Sućuraj,
Klenovica, Senj, Starigrad D, Baškavoda, Podgora, Drvenik
Lukovo, Jablanac, Prizna, Kar- B, Gradac, Komiža
lobag komorka Bakar
ovrat Murter, Skradin komejuša Omiš
obrata Korita (-à-), Mokošice (Ò-) komej (n. coll.) (iuv) Trpanj
obrat Jezera, Zaton Š skomarča Vela Luka
urat Zablaće sekulica Karlobag, Ražanac, Božava (iuv)
orada Peroj, Medulin, Krnica, Rabac, dinigla Baošić, Kostanjica, Strp, Pe­
Srakane, Žirje, Kaprije, Šibenik, rast, Lepetane, Krtole
Jadrtovac, T rn, Vis gnigla Muo, Dobrota
zlatočnjak Cavtat gnjigla Prčanj
zlatka Jablanac gilniga Rose, Igalo
zlatulja Omiš gilinga Tivat, Lastva
zvizdača Krušćica ježarica Ražanac (iuveniss)
podlanica Nerezine, Lopar, Barbat, Lun, beloglavka Božava (iuveniss)
Novalja, Pag, Premuda, Silba, šparica Rava (za vel. primj.)
Olib, Ist, Zapuntel, Molat, Ra­ škarnatica Crikvenica
va, Iž, Sestrunj, Veli Rat, Bo- štrigovica Klenovica (iuv), Jablanac, Kar­
žava, Žman, Sali, Rivanj, Ug- lobag

p o d l a n i c a ; k o m a r č a , k o m o r k a ; z l a t v a ; z l a tk a ; z l a t u l j a ; z l a tn i c a z l a to č n j a k ; s e k u lic a , s tr ig a v ic a , z v je z d a č a , k o m e ju š a ; d in i g la ;
g n ji g la ; g il in g a ; lo v r a t a ; o v r a t n ic a , o r a d a ( R J ) ; k o m a r č a , o v r a t a , p o d la n ic a ( L o r i n i ) ; k o m o r k a ( B o tt e r i, 1891, B r u s in a 1892);
o v r a t n ic a , S k o k , T 49; za H v a r, P . G rg u rić -K a s a n d rić , 1880, H 272); z l a tv a ( H 470/?/); z l a to b r o v ( S til ili , P a r č i ć , S k o k ,
T 4 9 ; H 4 6 9 , a li g d j e ? ) ; z la to č ic a (z a S a li, H 469); z la tn i c a ( F i n k , a li H n e n a v o d i ta j n a z iv z a C h r . a u r a t a ) ; o b ič n a lo -
v r a t a ili p o d la n ic a ( F in k ) .

?69
 641 Pagrus vulgaris C .V . P M C M 129 PA G A R
( = Pagrus pagrus L. RJ 759
Sparus argenteus BLOCH Pr. 627
Sparus pagrus L.) FFA 580

Ukoliko su na nekim mjestima ispitanici i izrekli oblik s metate-

zom parag, na ponovljeno pitanje gotovo svi se odmah ispravljaju na
pagar.

Baškavoda, Drvenik B, T rn ,
Vis, Vela Luka, Brna, Račišće,
Korčula, Lumbarda, Lastovo,
Lovište, Drače, Žuljana, Trpanj,
Brijesta, Duba, Hodilje, Broce,
Doli, Govedari, Prožura, Ko­
rita, Slano, Suđurađ, Koločep,
Zaton M , Mokošice, Mlini,
Cavtat, Molunat, Baošić, Ko-
stanjica, Strp, Dobrota, Muo,
Lepetane
parag Skradin, Krapanj
pagor Rivanj
pagur Ugljan, Ražanac
albun (veliki primj.) Brusje, Mlini
krunaš (veliki primj.) Supetar
pena Perast (??)
c r v e n a c ili p a g a r ( R J ) ; p a g a r ( L o r i h i ) ; f a g (z a D u b r o v n i k , M . V e tr a n o v i ć , A R j 3 , 3 9 . r Z o r , t g g j - u 9 5 ) . h v a E fz a D u ­
b r o v n ik , L . Z o r e , 1 8 6 9 ; H 1 2 9 ); p a g r a ( L . Z o r e , 1 8 6 9 ; H 2 7 3 ) ; p a g r u n ( H 2 7 3 , g d je ? ) ; p a r a g ( z a R a b , Z l a r in , Š ib e n ik , H
2 7 8 ) ; c r v e n a c p a g a r ( F m k ) ; f i g (P. H e k to r o v i c ) .

270
 165 J Pagellus erythrinus L. PM CM 131 ARBUN
RJ 760
Pr. 630
FFA 580

arbun Rabac, Mošć. Draga, Lovran, da. Lovište, Prožura, Korita,

Volosko, Unije, Martinšćica C, Zaton M, Cavtat, Molunat
Nerezine, Mali Lošinj, Ilovik, jarbun Lopar, Pag, Neviđane, Kaprije
Omišalj, Malinska, Punat, Baš­ arbul T rn , Drače, Broca, Doli, Slano,
ka Nova, Stara Baška, Bakar, Suđurađ, Koločep, Mokošice,
Bakarac, Crikvenica, Klenovi- Dubrovnik
ca, Starigrad D , Lukovo, Ja- arbùo (gen. -ura) Žuljana, Hodilje
blanac. Prizna, Karlobag, Bar- arbon Srakane
bat, Lun, Novalja, Premuda, arbur Valun, Brijesta
Silba, Olib, Ist, Zapuntel, Rava, arbujo Trpan j
Sestrunj, Žman, Sali, Rivanj, àrber Medulin
Ugljan, Kali, Kukljica, Tribanj, orbul Duba
Paklenica, Ražanac, Privlaka,
Vinjerac, Novigrad, Petrčane, rbun Tkon
Prosika, Vrgada, M urter, Jeze­ vrbun Zablaće
ra, Žirje, Zaton Š, Skradin, ribun Peroj, Medulin (za P. centro-
Šibenik, Krapanj, Jadrtovac, dontus), Cres
Rogoznica, Sevid, Drvenik V, ribon Lastovo
Okrug, Maslinica, Grohote, ròmbun Baošić, Kostanjica, Strp, Pe­
Split, Stobreč, Krilo, Milna, rast, Dobrota, Kotor, Muo, Le-
Sutivan, Supetar, Postira, Pov­ petane, Krtole
ija, Sumartin, Bol, Hvar, Stari­ rambun Ulcinj
grad H, Vrboska, Jelsa, Zaraće, fravulin Komiža
Sućuraj, Baškavoda, Podgora, fag Omiš
Drvenik B, Gradac, Vis, Vela marelić (iuv) Bakarac
Luka, Brna, Korčula, Lumbar- dugokljuni Koločep (koji Pagellus?)

r u m e n a c , a r b u n r u m e n a c ( R J ) ; a r b u n ( L o r i n i ) ; a r b e r ( z a N o v a lj u , H 1 8 ) ; a r b u n i ć (V . B e l a m a r i ć , 1 9 0 9 , H 1 8 ) ; a r b u j (z a
S tin i c u , H 1 9 ); a r b u l ić (z a D u b r o v n i k , H 1 9 ) ; r u m e n a c ( J . B a s io li, 1 9 5 1 , H 3 5 8 ) ; v iš ć ic a / ? ? / ( z a V is , H 4 4 8 ) ; c r v e n i r u m e ­
n a c ili a r b u n ( F i n k ) ; c r v e n a c ( F F A 5 8 0 ).
U l i t e r a t u r i n a j r a š ir e n ij i n a z iv rumenac n is a m n ig d j e z a b ilje ž io !

271
166 I Pagellus acarne C. V. PMCM 132 G R B IĆ
( = Pagrus acarne RISSO RJ 771
Pagellus owenii GTHR.) Pr. 632

Kako se nazivi ove vrste veoma često u narodu brkaju s imenima

za Pagellus centrodontus C. V., dajemo ih zajedno.

Pagellus centrodontus C. V. PM CM 133 ARBUN VELIKOGA

( = Pagellus bogaraveo BRONN. /iuv/) RJ 770 OKA
Pr. 631

arbun velikoga pagrić Lepetane (Pat

oka Drvenik B baok Okrug, Drvenik V
očalin Baškavoda bajok Trogir
zlòpogled Murter bačok Vinišće
testagrosica (za bokàndùra Kukljica
Pc) Govedari
kòpile Perast _ bičuga Kostanjica
kopilić Zaton Š, Lepetane (Pc) batoglav Kaštel Kambelovac
mulac Bakar batakljun Mokošice
ugotica Postira grbić Crikvenica

P a : r u m e n a c ( a r b u n ) g r b ić , r u m e n a c b a to g la v ( a c ) ; r u m e n a c b a t o k lju n ( a c ) ; r u m e n a c b a t e lj ( R J ) ; g r b ić ( L o r i n i ) ; Iu ž ig a
( z a V is , H 2 0 8 ) ; g r b a v i r u m e n a c ili a r b u n ( F in k )
P c : r u m e n a c ( a r b u n ) b li je d a c ; r u m e n a c ( a r b u n ) o k a n ( R J ) ; a r b u n o k o n ja ( L o r i n i)

;272
16 7 1 Pagellus mormyras C. V. P M C M 135 OVČICA
( = Lithognathus mormyrus L.) RJ 768
Pr. 631
FFA 580

ovčica Punat, Starigrad D , Jablanac, mormora Peroj, Lovran, Rava, Sali, Kali,
Prizna, Karlobag, Pag, Silba, Vrgada, Petrčane, Muo
Zapuntel, Veli Rat, Božava, mrmor Krtole
Žman, Ugljan, Kukljica, Ne- mrmora Baošić
viđane, Tribanj, Ražanac, Vi- marmora Medulin, Srakane, Olib, Privla-
njerac, Novigrad, M urter, Je­ ka, Kostanjica, Strp, Perast,
zera, Žirje, Zaton Š, Zablaće, Dobrota
Krapanj, Jadrtovac, Rogoznica, mannara Lepetane
Sevid, Drvenik, Okrug, Masli- mormor Rivanj
nica. Grohote, Krilo, Postira, mramora Premantura
Sumartin, Starigrad H , Vr-
arkaj Vranjic, Split, Stobreč, Supetar
boska, Jelsa, Sućuraj, Baškavo- aršan Barbat, Lun, Novalja
da, Podgora, Drvenik B, Gra­ rešan St. Novalja
dac, T rn , Vis, Vela Luka, Brna,
Račišće, Lumbarda, Lovište, sanie Unije
Drače, Žuljana, Trpanj, Brijes­ beka Cavtat
ta, Duba, HodUje, Broce, Doli, kopač Omišalj, Malinska, Bakar, Cri­
Govedari, Prožura, Korita, Sla­ kvenica, Klenovica, Lukovo,
no, Suđurađ, Koločep, Zaton Lopar, Pag, Povija
M, Mokošice, Mlini,Molunat kopač Baška Nova
ovcica Premuda, Ist, Molat cip Volosko
ofčica Nerezine truta Kaprije
ovca Bol, Komiža kalauza Ulcinj
sovčica Tkon šargac Skradin

o v č ic a , a r k a j ( R J ) ; a r k a j , o v č ic a , ( L o r i n i ) ; s a m a c ( z a K o m i ž u , H 3 6 3 ) ; p lo jk a ( to b o ž e z a S p l i t , H 3 0 8 , a l i j e i z n a v e d e n o g
k o n te k s t a o č ito d a n ij e r i j e č o P . m o r m y r u s ) ; a r b u n o v č ic a ( F in k )

18 v . V IN JA E T IM O L O G IJA II.
273
16 8 1 Charax puntazzo C ETTI P M C M 136 P IC
( = Puntazzo puntazzo L. RJ 745 i 752
Sparus acutirostris DELAR.) Pr. 635
FFA 580

pie Rabac, Mošć. Draga, Unije, Podgora, Drvenik B, T rn, Vis,

Srakane, Valun, Nerezine, Mali Komiža, Vela Luka, Brna, Kor­
Lošinj, Ilovik, Omišalj, Ma- čula, Lumbarda, Lastovo, Lo­
linska, Bakar, Crikvenica, Stari- vište, Drače, Žuljana, Trpanj,
grad D , Lukovo, Jablanac, Kar- Brijesta, Duba, Govedari, Bao-
lobag, Lopar, Lun, Novalja, šić, Kostanjica, Strp, Perast,
Pag, Premuda, Silba, Olib, Ist, Dobrota, Lepetane
Zapuntel, Rava, Sestrunj, Veli pič Klenovica, Vrgada, Murter,
Rat, Božava, Žman, Sali, Ri- Žirje
vanj, Ugljan, Kali, Kukljica, pičac Sućuraj
Neviđane, Tkon, Tribanj, Pa- pićon Račišće
klenica, Ražanac, Privlaka, No­ picamorti Gradac
vigrad, Petrčane, Jezera, Ka- fic Hodilje, Doli
prije, Zaton S, Skradin, Šibe­ pis Lovran
nik, Krapanj, Zablaće, Rogoz- pišitd Medulin
nica, Sevid, Drvenik V, Okrug, špic Kmica, Punat, Baška Nova,
Maslinica, Grohote, K. Kam- Bakarac, Broce, Slano, Suđu-
belovac, Split, Stobreč, Krilo, rađ, Koločep, Mokošice, Ml ini,
Milna, Sutivan, Supetar, Po­ Cavtat, Molunat
stura, Povija, Sumartin, Bol, spie Prožura, Korita
Hvar, Brusje, Starigrad H, Vr- prekuranac Kraljevica
boska, Jelsa, Zaraće, Baškavoda. suhalj Božava

S ilja c , k o p a č , p o k u ć a r a c , o r iš a c , o r u š a c , p r e k u r a n a c , p i e ( R J ) ; k a r o c ( M . M e d i ć , 1 9 2 5 , H 1 5 6 ) ; k a r u š ( M . M e d ie , 1 9 2 5 ;
V . N o v a k , 1 8 8 4 , H 1 5 6 ); k a r u š a ( M . M e d i ć , 1 9 2 5 , H 1 5 6 ) ; p ic a š ić ( z a i u v . , J a b la n a c , H 2 9 5 ) ; p o k u ć a r , p o k u ć a r a c ( z a J a ­
b la n a c , V . N o v a k , 1 8 8 4 , H 3 1 7 ) ; S p ie ( z a D u b r o v n i k , B . K o š i ć , 1 8 8 9 ; z a V r b n ik , I . Ž ic , 1 9 0 0 , H 4 1 5 ) ; s p ie ( L . Z o r e ,
1 8 6 9 ; S k o k T 4 7 ; H 3 8 6 ) ; š ilja s ti S p a r ili š ilja c ( F in k ) .

274
I 69 j Sargus annularis GEOFFR. PM CM 137 ŠPA R
( = Diplodus annularis L.) RJ 742
Pr. 634
FFA 579

špar Medulin, Krnica, Rabac, Lo­ spar Peroj, Valun, Zablaće, Krapanj,
vran, Volosko, Nerezine, Mali Rogoznica, Krilo, Perast, Muo
Lošinj, Omišalj, Malinska, Pu- šp°ar Premuda
nat. Stara Baška, Bakar, Ba-
spor Brusje, Starigrad H, Vrboska,
karac, Crikvenica, Klenovica,
Starigrad D, Lukovo, Jablanac, Jelsa, Zaraće
Prizna, Karlobag, Barbat, No- šparam T rn, Trpanj, Broce, Zaton M ,
valja, Pag, Ist, Zapuntel, Mo­ Cavtat, Molunat
lat, Rava, Žman, Sali, Rivanj, šparić Mošć. Draga
Kukljica, Neviđane, Tribanj, špšrac Srakane
Paklenica, Ražanac, Vinjerac, sparac Unije, Ilovik
Novigrad, Petrčane, Prosika, šparma Mokošice
Murter, Jezera, Kaprije, Zaton
Š, Skradin, Šibenik, Jadrtovac, šparmić Prožura
Sevid, Drvenik V, Okrug, Ma- sparam Sipan
slinica. Grohote, Stobreč, Omiš, šparmej Koločep
Milna, Sutivan, Supetar, Po- bili sarag Brna
stira. Povija, Bol, Hvar, Su- bili špar Prosika
ćuraj, Baškavoda, Drvenik B, milan Sestrunj, Rivanj
Gradac, Vis, Komiža, Vela L u­ milin
ka, Brna, Korčula, Lumbarda, Ugljan, Privlaka
Lastovo, Lovište, Žuljana, Ho- milinica Tkon
dilje. Govedari, Slano, Lopud, barić Baška Nova
Dubrovnik, Baošić, Kostanjica, sakalin Vrgada
Strp, Lepetane, Ulcinj gòbo Olib

^ o l o r e p , p r s t e n a c , š p a r ( R J ) i k a o i z a S . r o n d e l e ti i i o v d je je H v e o m a n e p o u z d a n j e r d a je z a š p a r a u g la v n o m im e n a k o ja
e o č ito o d n o s e n a S . v u lg a r is . Z a n j i m s e , u s p o s t a v lj a ju ć i s v o j Imenik ( s tr . 4 7 ), p o v o d i i F i n k . S p a r č i ć ( z a D u b r o v n i k , B .
K o š i ć , 1 8 8 9 , H 3 8 6 ) ; k o lo r e p i š a r a g ( F in k ) ,

275
I 701 Sargus rondeletii C. V. PMCM 138 ŠARAG
(= Diplodus sargus L. RJ 744 i 749
Sargus vetula C. V. Pr. 633
FFA 580

šarag Volosko, Malinska, Novalja, serag Unije, Zapuntel, Sestrunj,

Tribanj, Ražanac, Vinjerac, Je­ Žman, Rivanj, Ugljan, Tkon,
zera, Žirje, Skradin, Šibenik, Vrgada
Rogoznica, Sevid, Drvenik V, šerag Rava, Bol
Maslinica, Grohote, Stobreč, sareh Valun
Krilo, Milna, Sutivan, Supe­ šargić Klenovica, Postira
tar, Povija, Hvar, Brusje, Stari-
serah Srakane, Nerezine, Olib, Pre«
grad H , Vrboska, Jelsa, Zaraće,
Sućuraj, Baškavoda, Drvenik muda
B, Gradac, Komiža, Vela Luka, sereh Martinšćica C
Račišće, Korčula, Lumbarda, šargaš Zaton 5
Lastovo, LoviSte, Trpanj, Duba šaržić Jablanac
sarag Omišalj, Punat, Baška Nova, šarah Rabac, Mošć. Draga, Lovran
Starigrad D, Karlobag, Lopar, šerah Ilovik
Barbat, Lun, Pag, Petrčane, sarg Crikvenica, Neviđane
M urter, Kaprije, Zablaće, Kra- serg Privlaka
panj, Jadrtovac, Drače, Žulja­ T rn
šark
na, Brijesta, Doli, Suđurađ, Ko-
ločep, Mlini, Molunat, Baošić, šargo Krnica, Kukljica
Kostanjica, Strp sàrk Prizna
sarak Broce, Prožura, Slano, Moko- sargo Medulin
šice, Cavtat, Dobrota, Muo, sergo Mali Lošinj
Ulcinj alug Okrug
šarak Sumartin, Podgora, Korita, Pe­ halač Kali
rast prezimak Jablanac

c r n o p r u g a c , š a r a g , p r e z i m a c ( R J ) ; š a r a g ( L o r i n i ) ; t a r ž i ć (z a S v e ti u r a j k o d S e n ja , H 3 6 6 ) ; c r n o p r u g i š a r a g ( F in k )
Z a o v u je v r s t u H p o s v e n e p o u z d a n . O č it o je d a s u g o to v o s v a im e n a k o ja n a v o d i z a S . r o n d e l e t i i (v . F i n k o v p o p i s . s t r . 4 7 ),
k r i v a i d a s e n a j v e ć im d ij e lo m o d n o s e n a f r a t r a ( S a r g u s v u lg a r is ) ili n a d r u g e v r s t e . T o j e n a j b o lje v id ljiv o i z k o n te k s t a u
č l a n c im a s. v . š p a r ić , š p i j u n ( H 4 1 5 ), p r e z i m a k ( H 3 3 1 ). P o p o d a c im a iz o v o g p o s lje d n je g p r o iz la z i lo b i d a j e S . r o n d e l e ti i
m a n j i n e g o S . v u lg a r is ! it d .

276
 1711 Sargus vulgaris GEOFFR. PM CM 139 FRA TAR
( = Sargus salviani C. V. RJ 740 i 751
Diplodus vulgaris GEOFFR.) Pr. 633
FFA 580

crnoguz Vis, Broce, Koločep, Zaton M, če. Žuljana, Trpanj, Duba,

Cavtat, Molunat, Perast Strp, Muo
crnoguza Mokošice, Mlini fratrić Sumartin
crnoguzac Bol, Brna, Lastovo, Suđurađ frankul Unije, Srakane, Mali Lošinj,
crnoguzić Lepetane Zapuntel, Božava, Žman
Crnogorac Vis fr°ankul Nerezine, Ilovik, Premuda, Ist
cmogućac Lumbarda pop Starigrad D , Lukovo, Kaprije,
cmogućić Trpanj Krapanj, Jadrtovac
crnošibalj (-ar) Zlarin popić Stara Baška, Pag, Neviđane
crnošimbar Tribun) p°apa Premuda
crnosipac Povija konj Senj
crnosipić 1 sedlaš Govedari
Kaprije grivinaš Vinjerac
cmociplić /
pokrivalo Novigrad
cmosip Zaton Š koralac Bakarac
cmošijac Sali pie Gradac
crnorepac Lun, Korita pič baran Klenovica
cmovratac Brbinj špijun Silba
špar crnorepac Lopar, Petrčane tupi špar Tribanj
sarak crnorep Slano tupac Paklenica
šarorepac 1 šparple Omišalj
šaroperac / Vela Luka
kàntra Bakar
fratar Volosko, Valun, Omišalj, Ma- vadabuža Murter
linska, Punat, Molat, Rava, Se- kopač Karlobag /?/
strunj. Veli Rat, Ugljan, Kali, baran Crikvenica
Kiikljica, Paklenica, Ražanac, baraj Premantura, Medulin, Barbat,
Petrčane, Jezera, Žirje, Rogoz- Lun, Novalja, Olib, Tkon, Pri-
nica, Sevid, Drvenik V, Ma- vlaka, Vrgada, Murter
slinica, Split, Sutivan, Supetar, baroć Sušak
Postira, Hvar, Brusje, Starigrad žbaraj Peroj
H , Vrboska, Jelsa, Zaraće, Su- haluz Milna
ćuraj, Baškavoda, Podgora, D r­ kalauza Rab
venik B, Komiža, Lovište, Dra- premoranac Mošć. Draga

c r n o g u z ( a c ) , c r n o š ilja c , o lu z , f r a t a r , p o p ( ić ) , ( R J ) ; S a ra g , o l u g ( L o r i n i ) ; o lu z ( A R j 8 , 8 9 9 ) ; c m o g o j (A . K o r le v i ć , 1 9 0 4 , H
7 0 — 7 1 ) ; c m o g u z a , c r n o g u z ( z a D u b r o v n i k , B . K o š i ć , 1 9 0 3 , H 7 1 ) ; c r n o g u z ( L . Z o r e , 1 8 6 9 , H 7 1 ) ; c m o s i b a c (z a Z l a r i n ,
H 7 1 ) ; c m o š i b a lj , c m o š i b a r ( z a Z l a r i n , H 7 1 ) ; k a l a u z a ( z a R a b , H 1 4 8 ) ; l o g o r ( z a R a k o v ic u k o d J a b la n c a , H 2 0 3 ) ; p r e k o -
l a r a c ( M . M e d ić , 1 9 2 3 , H 3 2 9 ) ; p r e k o r a m e n a c ( z a C r ik v e n ic u , H 3 2 9 ) ; š u r a g a , i u r a k ( o v a d v a im e n a n a v o d i N . F i n k u s v o m
I m e n i k u z a H i r c a , s t r . 4 7 , a l i i h u H n e n a l a z i m o ) ; c r n o s e d l i i a r a g ( F i n k ) ; A . C r o n ia , 1 9 3 0 . n a v o d i z a B o i a v u f id a n c a ; p r e k o -
la r a c (B a s io li S R J 1 2 9 ).

277
 ] 72 I Box boops BP. PM CM 141 BUKVA
1 (== Boops boops L. RJ 734
Box vulgaris C. V.) P r. 636
FFA 582

Narodno nazivlje najčešće razlikuje imena za odrasle i za neodrasle

primjerke. Nazivi za posljednje tvore se uglavnom s pomoću romanskog
(dalmatskog) sufiksa ili pak srastanjem slav. deminutivnog formanta
na romanski. Imena za nedorasle označena su s kraticom iuv (za
sasvim sitne primjerke s iuvss). Kako vrijednost ove vrste ovisi i o
godišnjem dobu, može i ta okolnost dovesti do stvaranja posebnog
imena koje će tada biti popraćeno odgovarajućom kraticom (lj = ljeti,
z = zimi).

bukva Ilovik, Punat, Bakar, Kali, Vr- bukveljić (iuvss) Klenovica, Govedari
gada, Jezera, Drvenik V, Okrug, bukveljica (iuv) Slano
Maslinica, Grohote, K. Kam- bukvejica (iuv) Broce
belovac, Split, Stobreč, Krilo, bokvica (iuv) Ulcinj
Omiš, Milna, Sutivan, Supetar, bugvica (iuv) Kaprije
Postira, Povija, Sumartin, Bol, bugvilj (iuv) Starigrad D , Zapuntel, Ugljan,
Hvar, Brusje, Starigrad H , Vr- Kukljica, Neviđane, Kaprije
boska, Jelsa, Zaraće, Sućuraj, (iuvss)
Baškavoda, Podgora, Drvenik bugvilj buhar
B, Gradac, T rn, Bma, Korčula, (iuvss) Žman
Lumbarda, Lovište, Drače, Žu­ bugvalj (iuv) Barbat, Sestrunj
ljana, Trpanj, Brijesta, Duba, bugvajić (iuvss) Nerezine, Zapuntel
Hodilje, Doli, Govedari, Pro- bugvolić (iuv) Novalja
žura. Korita, Slano, Suđurađ, bukvina(iuv) Drvenik V, Grohote, Milna,
Koločep, Zaton M, Mokošice, Postira
Mlini, Cavtat, Molunat, Bao- bukvin (iuv) Krilo
šić, Kostanjica, Perast, Dobro­ bugvuljača (iuv) Zlarin
ta, Muo, Lepetane, Ulcinj
bugva Unije, Martinšćica C, Nerezine, bučina (iuv) Okrug
Mali Lošinj, Omišalj, Malinska, bobulina (iuv) Medulin, Krnica
Baška Nova, Stara Baška, Ba- bobajić (iuv) Srakane
karac, Crikvenica, Klenovica, bobići (m. pl.;
Starigrad D , Lukovo, Jablanac, iuv) Ilovik
Prizna, Karlobag, Lopar, Bar- batčj (iuv) Sumartin, Sutivan, Hvar, Vr-
bat, Lun, Novalja, Pag, Pre- boska, Jelsa, Vela Luka, Kor­
muda, Silba, Olib, Ist, Zapun- čula
tel. Molat, Rava, Sestrunj, Veli batejuša (iuv) Starigrad H
Rat, Božava, Žman, Sali, Ri- batelanti (m. pl.;
vanj, Ugljan, Kukljica, Nevi- iuv) Sali
đane, Tkon, Tribanj, Paklenica, matalani (m. pl.;
Ražanac, Privlaka, Novigrad, iuv) Rava, Tkon, M urter (lj)
Petrčane, M urter, Žir je, Ka- matalana (iuv) Kali
prije. Zaton Š, Skradin, Šibe­ matelani (m. pl.;
nik, Zablaće, Krapanj, Rogoz- iuv) Veli Rat, Božava
nica, Sevid matan (iuv) Olib, Molat, Privlaka
buba Mošć. Draga, Lovran, Volosko matani (m. pl. ;
boba Peroj, Medulin, Krnica, Rabac, iuvss) Ist
Srakane matić (iuvss) Premuda (lj); Božava
budva Valun matijaš (iuvss) Sali
bukvčj (iuv) Račišće, Korčula buhar (iuvss) Iž
bukvilj (iuv) Rava, Sali, Vrgada, Jezera legumini (iuvss) Hvar
bukveč (iuv) Baošić jarić (iuv) Koločep

b u k v a , b u g v a ; b u k v e l j ( = m l a đ i) ( R J ) ; b u k v a , b u g v a ( L o r i n i ) ; b o b ic a ( z a B o Ž a v u i H v a r , H 4 4 ) ; b o b i ć ( z a V e li R a t , H 4 4 ) ;
b u b i ć ( z a N o v a lj u , H 5 5 ) ; b u g v a z la tic a ( z a J a b la n a c , H 6 0 ) ; b u g v a l j, - a j (z a S ilb u , O lib , N o v a lj u , H 6 0 ) ; b u g v e l j (z a L u k o v o ,
H 6 0 ) ; b u g v ic a ( z a J a b a n a c , H 6 0 ) ; b u g v ić ( z a V e li R a t , H 6 0 ) ; b u k v e l jik ( L . Z o r e , 1 8 6 9 , H 6 1 ) ; b u k v in a ( z a V is i K o m iž u ,
H 6 1 ) ; g la v (z a V e li R a t , H 1 0 7 ) ; m a t a n ( z a V e li R a t , H 2 1 8 ) ; m a te l a n ( z a IŽ , H 2 1 8 ) ; z e le n k a (z a P a g , H 4 6 7 ) ; ž u t u j a ( F i n -
k o v p o p i s , s t r . 3 8 ) n e n a l a z i s e k o d H ; o b ič n a b u k v a ( F in k ) .

278
I 7 3 1 Box salpa C. V. P M C M 142 SALPA
( = Boops salpa L. RJ 733 i 754
Sparus salpa L. Pr. 637
Sarpa salpa L. FFA 582

Kao što to čini Šoljan (RJ 733 i 754) u svrhu dijagnosticiranja,

moramo i mi s obzirom na bogatstvo narodnih naziva za odrasle i
nedorasle (iuv) razlikovati ta dva stadija. N a nekim mjestima postoje
čak i nazivi za tri stupnja veličine (mala, srednja, velika) s tri posebna
širenja osnovnog leksema.

salpa Peroj, Medulin, Krnica, Rabac salapuć Brna

Mošć. Draga, Volosko, Unije, salpušica Starigrad H , Sućuraj, Baška­
Srakane, Valun, Martinšćica G voda, Podgora, Drvenik B, Ra­
Nerezine, Omišalj, Malinska čišće, Brna, Korčula
Punat, Baška Nova, Stara Baš­ salpùc Rabac, Mošć. Draga, Unije,
ka, Bakar, Bakarac, Crikvenica Mali Lošinj, Ilovik, Molat
Klenovica, Starigrad D, Luko- salpuca Vis, Komiža
vo, Jablanac, Karlobag, Lopar. salpoč Jablanac, Lun
Barbat, Lun, Novalja, Pag, Olib sapoč Sali
Zapuntel, Kukljica, Tribanj sapuš/sapušica Žirje
Paklenica, Privlaka, Vinjerac sapuša Maslinica
Novigrad, Petrčane, Prosika sdpica Molunat
Kaprije, Skradin, Šibenik, D r­ salpočić Klenovica, Starigrad D, Jabla­
venik V, Maslinica, Stobreč nac
Krilo, Milna, Sutivan, Supetar salpuša Milna, Bol, Hvar, Vrboska, Ba­
Postira, Povija, Sumartin, Bol škavoda, Lumbarda, Lovište
Hvar, Brusje, Starigrad H, Vr- sapočić Veli Rat, Božava, Sali
boska, Baškavoda, Podgora, D r­ salpoć Malinska, Novalja
venik B, Gradac, Vis, Komiža. sapoc Sestrunj
Brna, Vela Luka, Račišće, Kor- sàpica Olib, Rivanj, Kukljica, Nevi-
čula. Lumbarda, Žuljana, Bao- đane, Paklenica, Privlaka, Novi­
šić, Ulcinj grad, Kaprije, Drvenik V
sapa Silba, Rava, Sestrunj, Veli R at salpučić Nerezine, Ist
Božava, Žman, Sali, Rivanj. sai pet Srakane
Ugljan, Kali, Kukljica, Nevi- sapulin Žman
đane, Tkon, Ražanac, M urter sapučica Rogoznica
Jezera, Žirje, Zaton Š, Zablaće, sapuč Zapuntel, Drvenik V, Okrug
Krapanj, Jadrtovac, Rogoznica, sapoč/sapulina Vrgada
Okrug, Grohote, Sućuraj, Las­ sapica/sapoškica Rava
tovo, Lovište, Duba sapulina Tkon
šopa Drače, Trpanj, Brijesta, Ho- sapka Drvenik V
dilje, Broce, Doli, Govedari salpiić Krnica
Prožura, Korita, Slano, Suđu- salpulina Medulin
rađ, Koločep, Zaton M, Mo- batej (iuvss) Trpanj
košice, Dubrovnik, Mlini, Cav­ bandarda Trpanj
tat, Molunat, Kostanjica, Strp. bandarela Trpanj, Duba
Perast, Dobrota, Lepetane dričula Orebić
sòlpa Vrboska, Jelsa, Zaraće drča Lastovo
s°alpa Premuda driča Žuljana
s°apa Ist dričulica Jelsa
sàopa Krtole dinitri/?/ Trpanj

z l a to p r u ž i c a , s a lp a , š o p a ( R J ) ; š o p a , s a lp a ( L o r i n i ) ; b u g v a z la tic a ( z a J a b la n a c , H 4 6 8 ) ; z l a to p r u g a b u k v a ( F in k ) ,

279
17 4 1 Oblada melanina C. V. P M C M 143 U ŠATA
1 ( = Sparus melanurus L. RJ 738 i 747
Sparus oblada LAC.) Pr. 636
FFA 582

ušata Rabac, Lovran, Unije, Valim, osata Mošć. Draga, Volosko, Srakane,
Martinšćica C, Nerezine, Mali Omišalj, Punat, Baška Novu,
Lošinj, Malinska, Punat, Crik­ Stara Baška, Bakar, Bakarac,
venica, Klenovica, Starigrad D , Senj, Rava, Kukljica, Petrčane,
Lukovo, Jablanac, Prizna, Kar- Krapanj, Jadrtovac
lobag, Lopar, Barbat, Novalja, ušatka Paklenica, Novigrad
Pag, Silba, Olib, Zapuntel, Veli
Rat, Božava, Žman, Sali, Ri- ušetka Ražanac, Vinjerac
vanj, Ugljan, Kali, Neviđane, usata Ilovik, Sestrunj, Komiža, Vis
Tkon, Tribanj, Privlaka, Prosi- usàta Premuda, Ist, Molat
ka, Vrgada, M urter, Jezera, ukljata Lastovo, Broce, Slano, Zaton
Žirje, Kaprije, Rogoznica, Se- M, Dubrovnik, Cavtat, Molu-
vid. Drvenik V, Okrug, Ma- nat, Baošić, Kostanjica, Strp,
slinica. Grohote, Split, Stobreč, Perast, Dobrota, Muo, Lepe-
Milna, Sutivan, Supetar, Pov­ tane, Ulcinj
ija, Sumartin, Bol, Hvar, Brus-
je, Starigrad H , Vrboska, Jelsa, ukljata Hodilje, Korita, Suđurađ, Ko-
Zaraće, Sućuraj, Baškavoda, ločep, Mokošice, Mlini
Podgora, Drvenik, Gradac, Vis, oćada Peroj, Premantura, Medulin,
Komiža, Vela Luka, Brna, Ra- Krnica, Zaton Š, Skradin, Ši­
čišće, Korčula, Lovište, Drače, benik, Zablaće, Krilo, Postira
Žuljana, Trpanj, Brijesta, Duba crnorep(ac) Prožura, Govedari

c r n o r e p , m r k u l ja , u š a t a , u k lj a ta , o č a d a ( R J ) ; u š a t a , u k l j a t a ( L o r i n i ) ; č a m o r e p ( P e t a r H e k to r o v i ć , 1 5 6 8 , s t . 1 1 1 5 ) ; c r n o š ija c
( z a S a li, H 7 1 , n e s p a d a o v d je ) ; č e š a lj / ? / H 7 8 b e z ik a k v e p o b li ž e o z n a k e ; č r n o r e p ( R . B u ja š , 1 9 4 8 , H 8 1 ) ; o s a ta ( z a I s t ,
H 2 6 7 ) ; u k lj a t m (z a M l j e t / ? / H 4 4 2 ) ; u š a tk a ( z a B a r i ć D r a g u , H 4 4 5 ) ; h l i m i n a ( L . Z o r e ) ; u š a t i c r n o r e p ( F in k ) .

280
I 7 5 1 Cantharus lineatus THOM PS. P M C M 144 KANTOR
( = Cantharus orbicularis C. V. RJ 766
Spondyliosoma cantharus L. Pr. 626
Cantharus griseus C.V.) FFA 582

kantar Lopar, L un, Novalja, Olib, Pre­ kantra Rabac, M . Draga, Lovran, Vo-
muda, Rava, Božava, Žman, losko, Valun, Nerezine, Omi­
Sali, Ugljan, Kukljica, Tkon, šalj, Punat, Baška Nova, S.
Tribanj, Ražanac, Privlaka, Pe- Baška, Bakarac, Crikvenica, K le
trčane. Zaton Š, Skradin, Ši­ novica, Lukovo, Jablanac, Priz­
benik, Drvenik V, Grohote, na, Karlobag, Brna
Stobreč, Krilo, Milna, Sutivan, kantara Medulin, Krnica, Unije, Sra-
Supetar, Postini, Povija, Su- kane. Mali Lošinj, Uovik, Ma-
martin. Bol, Hvar, Sućuraj, Ba- linska, Zapuntel, Neviđane, P a-
škavoda. Drvenik B, Vela Luka, klenica, Vinjerac, Okrug
Korčula, Lovište, Duba, Slano, kuntar(a) Ist, Molat
Kostanjica kdntar Brusje, Zaraće
kantor Barbat, Silba, Rivanj, Novi­ kontara Veli Rat
grad, Vrgada, M urter, Jezera,
Žirje, Kaprije, Zablaće, Kra- k°antar Sestrunj
kantrun Mošć. Draga (tj)
panj, Rogoznica, Sevid, Ma- Hvar (?)
slinica, Starigrad H, Vrboska, kanta rusa
Jelsa, Komiža, Račišće, Lum ­ kantarica (?) Pag, Molat, Veli Rat
barda, Lastovo, Drače, Žu­ kantrva (?) Stara Baška, Nova Baška
ljana, Trpanj, Hodilje, Broce, pecigamorti Podgora
Govedari, Prožura, Korita, Su- picigamorto Kostanjica
đurađ, Koločep, Zaton M , Mo- manjamorti Božava
košice, Mlini, Cavtat, Molunat, manjamorta Bakar
Baošić, Strp, Perast, Dobrota, manduljić Ist (iuv)
Muo, Lepetane plavica (?) Trpanj

s iv a c , k a n t a r , g r o b a r ( R J ) ; k a n t a r ( L o r i n i ) ; k a n t a r i ć ( z a S i l b u i B a r i ć D r a g u , H 1 5 1 ) ; k a n t a r u š ić C z a i u v , z a P r e m u d u , H 1 5 ! ) ; .
k a n t r ic a ( z a J a b la n a c , H 1 5 1 ) ; k o n t r a ( z a V r b n i k , I . Ž i c , 1 9 0 0 , H 1 7 2 ) ; k a n t a r ( F i n k ) .

281
Obitelj CENTRACANTHIDAE (MAENIDAE)

Određivanje i identifikacija narodnog nazivlja za obitelj Centracanthidae (Maenidae, gire, šiljov-

ke) jedan je od najzamršenijih problema u ihtiologiji. U prvom redu zato što neki autori u ovoj obitelji
razlikuju d v ije vrste (Maena vulgaris C. V. i Smaris alcedo BP.) kao Binijev PM CM ili Catalogne
des noms de poissons koji je objavio CGPM — FAO Rim, 1960, dok drugi (kao RJ, pa Zei, Dieuzeide
i dr.) razlikuju i treću vrstu Smaris vulgaris BP. U drugom redu, poteškoća je i u posebitosti samih
vrsta koje u različitim godišnjim dobima mijenjaju ukus, boje su im drugačije dok su u svadbenom
ruhu itd. O svemu tome više detalja može se naći u radu V. Vinja, 1966.
Ako do nerazlikovanja vrsta i njihova međusobnog brkanja dolazi i kod ihtiologa, nije potrebno
ni isticati da će se isto još i češće događati i u narodnom nazivlju, tim više što na svakoj od preko sto­
tinu ispitanih točaka nije bilo lako naći ispitanika koji bi bio kadar razlikovati sve vrste i stadije među
Maenidama. Osim toga i bogatstvo imena varira od mjesta do mjesta: dok neke točke poznaju samo
opći naziv gera ili manula, dotle neka mjesta raspolažu s posebnim nazivima za i 9 primjerke, za
mlade i odrasle, pa čak i za pojedine stadije zrelosti. Zato je uputno sva narodna imena za ovu obitelj
posmatrati cjelovito, a ne svaku vrstu ponaosob jer se na mnogim mjestima »raspoloživo« ime upo­
trebljava za ispunjanje tzv. »prazne kućice« kod drugog imena ili stadija, ma da ono već na susjednoj
točki ima posve drugo značenje. Za ilustraciju navodimo napomenu ihtiologa Balda Košića koji, go­
voreći o Dubrovniku, kaže: »Pošto ribari ne čine razliku između gera zovu obje vrsti mašljuni...«
(Glasnik hrv. naravosl. društva, 4, 1889, 282). Iz istih su razloga gotovo neupotrebljivi za identifikaciju
naziva podaci što ih daje H, odnosno Fink sastavljajući svoj Imenik za H-ov Rjeinik III.
Ukoliko isto mjesto pozna dva naziva, jedan muškog, a drugi ženskog roda, imena se odnose
na mužjaka i ženku.

K ra tic e :
broj označava mjesec u godini kada ta vrsta nosi takvo ime (3, 4— 5)
s. r. = svadbeno ruho
v. = veći primjerci
iuvss = mlađ
vsm = veliki ~ srednji mali

232
17 6 1 Maena vulgaris C. V. P M C M 145 M ODRAK
( = Maena maena L. RJ 647
Spicara maena maena L. Pr. 618
Sparus zebra BRONN. itd.) FFA 583

tragaj Novigrad, Maslinica, Sutivan, Vinjerac, Vrgada, Žirje, Kapri­

Supetar, Postira, Sumartin, Bru- je, Zaton Š, Drvenik V, Okrug
sje, Starigrad H, Vrboska, Jelsa, modrag Nerezine, Premuda, Silba, Ist,
Zaraće, Baškavoda, Podgora, Molat, Rava, Sestrunj, Veli Rat,
Drvenik B, Gradac, T rn, Vela Božava, Rivanj, Ugljan, Kuklji-
Luka, Brna, Račišće, Drače, ca, Tkon
Žuljana, Trpanj, Brijesta, Su- modràva Privlaka
đurađj Koločep modruj Povija, Broce
tragalj Lukovo, Jablanac, Karlobag, modrulj Zaton M
Rogoznica, Povija, Bol, Suću- modrac Kali, Neviđane
raj. Vis, Komiža, Lastovo, Du­ modrulja Baška Nova, Korita
ba, Broce, Govedari, Slano, modraš Petrčane
Cavtat modralj Starigrad D , Jablanac, Prizna,
tragar Stobreč Karlobag, Lopar, Novalja, T ri-
tragla Perast, Muo banj, Paklenica, Ražanac
traglja Molunat, Kostanjica, Strp, Le- manula modrica Paklenica
petane modrica Vinjerac, Novigrad, Tijesno
tragja Hodilje, Blato (Mljet), Moko- morica Silba
šice, Mlini mudrak Rabac
tragjušica (iuv) Vela Luka modrazica Molat
traga Dobrota modražica Rava
traganj Milna plavuša Meljine
tróg Hvar oćak Sevid
trag Grohote plavica Pag
modrak Kmica, Lovran, Volosko, Mali prč Stobreč, Omiš, Prožura
Lošinj, Ilovik, Omišalj, Malin- kotac Crikvenica
ska, Punat, Stara Baška, Ba- hotec Valun
karac, Crikvenica, Lukovo, Bar- batoglav Rijeka Dubrovačka
bat, Olib, Zapuntel, Žman, Sali, kóc Bakar

tr a g a li , tr o g , m o d r a k ( R J ) ; m o d r u l j m o d r a k , tr a g a j ( L o r i n i ) ; P A Z I ! H - o v e id e n tif ik a c ije n i s u u v ij e k p o u z d a n e , u p r v o m
r e d u z b o g to g a š to s e n a z iv i d a n i z a M . v u lg a r is u s tv a r i o d n o s e č e s t o n a S m a r is a lc e d o i o b r n u t o ; b a b i c a (2 z a P r e m u d u ,
H 2 1 ) ; k o ta c (z a C r ik v e n ic u , H 1 7 9 ); m a js to r (» k a ž u n a S ilb i d a je to n a z iv n a M o la tu « , H 2 1 2 ) ; m a n u la b il ic a (z a Z l a r in ,
H 2 1 4 ) ; m a n u la p la v ic a ( z a P a g , H 2 1 4 ) ; m a s t o r (z a I s t , M o l a t , H 2 1 6 ) ; m a s t e r ( z a V e li R a t i M o l a t , H 2 1 8 ) ; m e n d u l a b ije la
( M . K iš p a ti ć , 1 8 9 3 , H 2 2 1 ) ; m i s t a r ( F in k , 4 3 ) n e s p a d a o v d je ; p r a z (<3* z a S ilb u , H 3 2 8 ) ; p r a ž (<J z a P a g , H 3 2 8 ) ; s a m a r
(z a 8 to č a k a , H 3 6 3 ) ; s a m u r (<J z a N e r e z i n e , H 3 6 4 / o v o j e u s t v a r i s a m ° a r /) ; t r o g ( J . T o r b a r , 1 8 6 3 ; B o tt e r i, 1 8 9 1 , H 4 3 1 ) ;
ž u t o p e r g a (z a I ž , H 4 7 7 ) ; ž u t o p e r a c (z a K a p r ij e , H 4 7 7 ) ; ž u t o p e r k a ( z a S a v a r n a D u g o m , H 4 7 7 ) ; o b li m o d r a š ili tr a g a lj
( F in k ) .

233
I 7 7 1 Smaris alcedo BP. P M C M 146 G ERA
( = Maena smaris L. RJ 644
Smaris gracilis BP. Pr. 620
Spicara smaris L.) FFA 584

gera Rogoznica, Omiš, Vela Luka, širčla Lukovo, Starigrad D

Prigradica, Brna, Račišće, Kor­ giraširola Rab
čula, Lumbarda, Lastovo, Trste- žirula (iuvss) Novigrad
nik. Žuljana, Trpanj, Brijesta, tendina (iuv) Jablanac, Pag
Duba, Hodilje, Ston, Broce, Do­ samaruša (?) Vis (4— 5)
li, Prožura, Korita, Slano, Suđu- samica (?) Barbat, Milna, Starigrad H,
rađ, Koločep, Zaton M, Mokoši- Jelsa, Prigradica, Vela Luka,
ce, Mlini, Cavtat, Molunat, Bao­ Trstenik
šić, Kostanjica, Strp, Perast, Do­ samar (3—5 <J i Mošć. Draga, Unije, Srakane,
brota, Lepetane $) Nerezine, M. Lošinj, Punat,
gira Ist, Zapuntel, Veli Rat, Božava, Crikvenica, Starigrad D , L u­
Stobreč, Krilo, Sutivan, Posti- kovo, Jablanac, Lun, Novalja,
ra. Povija, Sumartin, Hvar, Bru- Premuda, Silba, Molat, Veli Rat,
sje, Vrboska, Jelsa, Sućuraj, Božava, Ražanac, M urter, Tije­
Baškavoda, Podgora, Gradac, sno, Žirje, Kaprije, Zlarin, Ro­
Drače, Govedari goznica, Milna, Postira, Povija,
gira /■«' girica ~ Sumartin, Hvar, Brusje, Vrbo­
~ girićina (vsm) Sutivan, Supetar ska, Gradac, Brna, Račišće, La­
gire (f. pl.) Vinišće stovo, Lovište, Trpanj, Gove­
girićina (iuv) Postira dari, Budva
girica Stara Baška, Novalja (samo iuv), sam°ar Premuđa
Rava, Drvenik V, Okrug sàmar Podgora
girici (m. pl. iuv) Lun šamar Pag, Bol, Vis
maštor (đ) Ist (3), Zapuntel, Molat, Se- somar Valun, Baškavoda
strunj, Žman, Sali ($ = mà- samor Ilovik
nula), Rivanj, Ugljan, Kukljica, šumar Malinska
Neviđane sarmarida Meljine, Kostanjica, Baošić,
master Vrgada (<J 5) Muo, Lepetane
majstor Molat, Tkon (<J), Tribanj, Pri- samamjača Drvenik B
vlaka, Petrčane salmarida Strp, Kotor
maštar Rava, Veli Rat salamarida Meljine
mašaj Slano, Molunat samàrida Perast, Dobrota, Tivat
mašjun Prožura, Slano (v), Koločep (3), samartin Volosko
Mlini marida Medtilin, Orebić
mašljun Suđurađ, Mokošice, Baošić maridablù Srakane (M. vulgaris ?)
mašun Hodilje čikavica (iuv) Omišalj, Stara Baška, Bakar,
maršljun Cavtat Bakarac, Lukovo, Jablanac, Kar­
mošjun umlijeku Ston lobag, Barbat
morstar Premuda (v)
cikavica (iuv) Duba
mužjak Molat šikavica (iuv) Starigrad D
mudrak Baška Nova (<J 3) šij (iuvss) Rogoznica, Sevid, Drvenik V,
skotić Valun (iuv) Milna, Bol, Brusje, Jelsa, Za-
praz Karlobag (s. r.), Ražanac, Vi- raće, Brna
njerac
praž Pag (s. r.) šiš (iuvss) Bol
jebac Račišće (đ v.) brokete (iuv) Brijesta
mašćulin Medulin (iuv) dugača Vinjerac
obljak (s. r.) KKambelovac dugačica (iuv) Novigrad
gira oblica Grohote, Stobreč, Komiža mlič (iuvss) Grohote, Povija, Bol
oblica Omišalj, Crikvenica, Jablanac, mleč (iuvss) Nerezine
Lopar, Starigrad D , Ražanac, žutćperica Žuljana
Krilo žutoperga (s. r.) Kukljica, Privlaka, Iž, Kali (5)
oblica široka Bakar, Bakarac žutoperka (5) Neviđane, Vrgada
oblica mendula Senj žutoperac Kaprije, Tijesno
bačvari (m. pi.) Premuda (iuv) žuta gera (s. r.) Prigradica
gira krvarica Rab šaroperka (s. r. ; 3) Rava
širolja Jablanac, Barbat, Karlobag bukva Punat

284
bukvica Stoliv, Krtole mekušica Krilo (iuv)
bobica (?, 5) Vrgada oćak (<J) Drvenik V, Okrug, Zaraće
bobulina Krnica oćoći (m. pl.) Vrboska
bokunjašica gira mrljanka Vranjic
(sred .vel.) Sumartin pišter (iuv) Meljine
bokunjaša (v) Makarska pića (iuvss) Sumartin
batalica (9, dronjača (iuv) Žiije
12— 1) Koločep
gavun Prosika, Tijesno, M urter, Žir- strugačica (iuv) Dobrota
je, Kaprije, Zlarin, Primošten, bèzimenica
Rogoznica, Sevid (iuvss) Kostanjica
gaun Šibenik, Zablaće bezribica (iuvss) Strp
brafun Sevid makarun (iuv) Muo

Oblike od menula i si. v. pod Smaris vulgaris!

š iljk a ( g ir a ) o b li c a ; o b lja k ( = v e ć iz r a ž e n i m u ž ja k ) ; m o d r u l j , s a m a r , g ir a ž u t o p e r ic a ( = z r e l i m u ž j a k ) ; s a m ic a , s a m a r u š a ,
g i r a o b li c a m a tic a (=■ z r e l a ž e n k a ) ; g ir a š a r u lj a ; g . k r v a v i c a ; g . m e k u š i c a ; g . b a t a li c a ; g . m r l j a n k a ; m e n d u l a , m e n u la , m a n u l a ;
č ik a v ic a o b lic a ( = m l a d a ) ( R J ) ; g i r a o b lic a ( L o r i n i ) ; z a n a z iv e k o d H , v i d i n a p o m e n u u z k n jiš k a im e n a z a M a e n a v u lg a r is ! ;
m i n u l a ( z a K o m iž u , H 2 2 6 ) ; m o d r a g ( z a P r e m u d u i M o l a t , H 2 3 3 ) ; m o d r a k ( z a S e n j, C r ik v e n ic u , S a l i ; o v d je H (2 3 3 ) n a -
v o d i i L o r i n i j a , š t o je o č i to k r i v o , j e r L o r i n i p o d t i m im e n o m n a v o d i is k lju č iv o v r s t u M . v u lg a r is ; o b lja k (z a L u k o v o ,
2 5 8 ) ; š iljk a ( F in k ) .

285
1781 Smaris vulgaris BP. PM CM — OŠTRULJA
( = Maena chryselis C. V. RJ 647
Spicara maena flexuosa RAF. itd.) Pr. 618
FFA 584

Napomena: Oblici menula (i varijante) i oštrulja (i varijante) mogu

biti često opća imena za obje vrste u mjestima gdje se S. vulgaris i
S. alcedo ne razlikuju. Zato su ovi popisi više inventar p o s to je ć e g
nazivlja nego identifikacija imena.

menula Pcroj, Medulin, Rabac, Mošć. oštruj Sućuraj, Baškavoda, Gradac,

Draga, Lovran, Unije, Srakane, Trpanj
Martinšćica C, Valun, Nerezine, oštruja Sutivan, Supetar
Mali Lošinj, Ilovik, Malinska, bštrika Drače, Brijesta
Punat, Stara Baška, Bakarac, štruj Vrboska, Jelsa, Račišće
Crikvenica, Selce, Starigrad D, oštruj menulaš Sumartin, Podgora, Drvenik B
Prizna, Karlobag, Lopar, Bar- oštrij Milna
bat, Lun, Premuda, Molat, Su­ bilica Vinjerac, Prosika, Tijesno, Za­
tivan, Lovište, Broce, Prožura, ton Š, Skradin, Šibenik, Zabla-
Mokošice, Mlini će, Krapanj, Jadrtovac, Primoš-
manula Novalja, Pag, Silba, Sestrunj, ten, Rogoznica, Krilo (iuv)
Žman, Sali, Rivanj, Ugljan, Ka­ cikavica (iuv) Sućuraj, Trpanj
li, Kukljica, Neviđane, Tkon, šćikavica (iuv) Baška
Tribanj, Paklenica, Ražanac, sikavica (iuv) Pag
Privlaka, Vinjerac, Novigrad, striga (v.) Pag, Novalja
Petrčane, Vrgada, Prigradica giara (gj- = 2
menola Vis, Lumbarda fonema!) Tivat
menula šćava Krnica, Volosko, Valun, Nere­ gljara Baošić, Kostanjica, Lepetane,
zine, Mali Lošinj, Punat, Bar- Stoliv, Krtole
bat, Lun graljica Muo
menola mora Peroj (menola bijela = S. al­ tràgjica Bma
cedo) babica Premuda, Sali, Kali, Kukljica,
menula mora Krnica (menula šćava = S. al­ M urter (6)
cedo) matica Žirje, Kaprije
minjula Prosika, Sevid, Drvenik V, O- žandar (s. r.) KKambelovac
krug celar Drvenik B
mendula Baška Nova, Lukovo, Jablanac vodun Milna
mendulja Novi, Klenovica zgarica Ist
memula Doli sgariš Ilovik (iuv)
mendula šćava Baška Nova zgarić Vabriga
menula oštruja Trogir vrba (đ zreli) Milna, Sutivan
oštrulja Maslinica lužina Veli Rat, Žman, Sali, Kali,
oštruja Vranjic, Stobreč, Krilo, Milila, Kukljica, Neviđane, Tribanj,
Supetar, Postira, Zaraće Ražanac, Novigrad, Petrčane,
oštrulj Ston, Broce, Govedari, Slano, lužinica (iuv) Privlaka, Petrčane
Suđurađ, Koločep, Mokošice lùzara Starigrad D , Paklenica

šiljka (gira) širolja; šiljka (g.) oštrulja ( = ž e n k a ); oštrulj (- - već izraženi mužjak); prč, modraš, gira plavica i g. žutoperka
( = zreli mužjak) ; gira širolja ili g. oštrulja matica ( = zrela ženka); gira bjelica, g. oštrica, g. divlja, giara; mendula, menula,
manula, lužina, čikavica ( = mlada) (RJ); gira oštrulja (Lorini); cicavica (M. Kišpatić, 1893, A. Korlević, 1904, H 65);
čipavica (za Novalju, H 80); gavorica (za Brač, A, Ostojić, 1887, H 101); manula lunzinga /?/ (za Silbu, H 215); minula
(Fink, 48; zašto ovdje i istovremeno za S. alcedo?); striga (za Pag, H 390); širolica (za Novalju, H 407); šiljka oblica (Fink).

286
Obitelj M ULLIDAE (Trilje)

Dvije vrste iz obitelji trilja (Mullidae) koje postoje u Jadranu (Mullus barbatus i M. surmule(
tus) mogu se (kao i Scorpaena scrofa i S. porcus), smatrati za ribe koje idu u paru. Njihov je imenski
sustav binaran. Postoji jedno ime koje je »neoznačeno«, šire i obuhvaća obje vrste, dok se svaka od
vrsta, kad je to potrebno, označuje posebnom oznakom, determinativom. Opozicija dviju vrsta ( ~ -
vrši se na osnovi razlikovanja determinativa, od kojih jedan označava, naravno s različitim, uglavnom
sinonimijskim leksičkim sredstvima, meko dno, meko stanište, a drugi tvrdo dno, kamenito stanište.
T o se odnosi jednako na dva najraširenija opća naziva za Mullidae, tj. na barbuti i trilja. Kako je riječ
o veoma traženoj i cijenjenoj ribi, uloga determinativa je pertinentna. Ukoliko za jednu ili drugu
vrstu ne postoji dvočlano ime, jednočlani je naziv najčešće »proziran« i većinom se odnosi na trilju
iz mekog habitata.
Zbog tih ćemo razloga dati znanstvenu sinonimiju (nuzimena) za obje vrste, zatim ćemo na­
vesti opća, »neoznačena« imena i njihove varijante, pa dvočlane (»označene«) nazive za Mullus bar­
batus i za M. surmuletus (M b, Ms), i na kraju, jednočlane nazive s oznakom vrste na koju se odnose.
Usporedbom dvaju imena iz istog mjesta redovito će se doći do opozicije, kao na primjer:
trilja blatarica ~ trilja od škrape (Krilo)
barbun od gliba ~ barbuti od seke (Stoliv)
barbuti od fanga ~ barbun od kamena (Molunat)
trija od gliba ~ trija od praga (Baškavoda)
trija glibovica ~ trija pragenjača (Drvenik B),
fangarica — brakuja (K. Kambelovac)
kao što je to najčešće slučaj i u ostalim sredozemnim nomenklaturama. Sufiksalnim varijantama po­
stiže se oznaka razlike u veličini, dok se variranjem samog osnovnog leksema izuzetno postiže razli­
kovanje vrste (tđrlja ~ trilja na Srakanama). Ukoliko postoji opozicija u rodu, muški rod označava
najčešće M. surmuletus, a ženski M. barbatus (trlja ~ trljuf u Jezerima).

287
1 7 9 1 M u llu s b a rb a tu s L . PM CM 147 T R IL J A O D B L A T A
( = M u llu s fu scatu s R A F . RJ 380
M u llu s ru b e r L A C .) P r. 622
FFA 579
M u llu s su rm u le tu s L . PM CM 148 T R IL J A O D K A M E N A
RJ 381
P r. 623
FFA 579

A / Geografska distribucija osnovnog naziva bez obzira na vrstu jer naziv pokriva gotovo bez izuzetka
obje vrste

trilja M e d u lin , V olosko, S rakane, V a­ trig ja P o stira , Ž u lja n a , D u b a , H o d i-

lu ti, M alin sk a, P u n a t, Baška lje . D o li, M okošice, M lin i
N o v a, S ta ra B aška, B akar, B a- triglja S u đ u ra đ , B ar
k arac, C rikvenica, K lenovica, trja S tobreč
S tarig rad D , L uk o v o , Jablanac, tà rja N e rezin e (iu v : tirlic a )
P riz n a , K arlo b ag , B a rb a t, M u r- ta rla Sušak
te r, Ž irje , Z a to n Š , S k rad in , tarlja S rakane (M b ), M a li L o šin j,
Z ablaće, K ra p a n j, Jad rto v ac, P re m u d a , S ilba, Is t, V eli R at,
M iln a , H v a r, G ra d a c , V ela L u ­ Božava
k a , K o rč u la , L u m b a rd a , C av­ trlju n P rivlaka, K a p rije , R ogoznica
ta t, M e ljin e, Baošić trljic a (iuv) M aslinica
trlja U nije, Ilovik, L o p a r, N ovalja, triju n c in (iuv) Bol
P ag , O lib , Z a p u n te l, M o la t, R a ­ triju n Ž irje , V rb o sk a
va, S e stru n j, S ali, R ivanj, U g ­ triju n ić (iuv) S tarig rad H , Jelsa
ljan , K a li, K ukljica, T k o n , T r i- trigjica H o d ilje
b a n j, P aklenica, R ažanac, V i- trlju s N o v ig ra d , N ev iđ an e, T k o n (iu v )
njerac, N ovigrad, P e trč a n e , P ro - trlju h (iuv) K ukljica, P rosika, V rgada, M u r-
sika, Jezera, K ap rije, Š ibenik, te r
R ogoznica, S evid, D rv e n ik V, b a rb u n K m ic a , L o v ra n , S u p e ta r, P o ­
O k ru g , M aslini ca. G ro h o te , K ri­ stira , K o rč u la , L u m b a rd a , T r -
lo , O m iš, B ol, T r n p an j. D u b a , G ov ed ari, P ro ž u ra ,
trija M ošć. D rag a, O m išalj, P ovija, K o rita , S u đ u ra đ , K oločep, M o ­
S u m a rtin , V rboska, Jelsa, Z a- košice, U lcin j
raće, S u ću raj, B aškavoda, P o d - barb o n P ero j, R abac, D u b ro v n ik
gora. D rv e n ik B , K o m iža, B rn a , b a rb a n C a v ta t
R ačišće, L o v ište, T rp a n j b arbunezica S lan o (M b )
trig la K o rita , K oločep, K ostanjica, b arb ile N ovalja (M s)
P e ra st, D o b ro ta , M u o b rb u n K rto le

179 a I B j Dvoclani nazivi

i I za. M u llu s b a rb a tu s L .

trilja o d fanga S p lit trlja o d m ase P ag

trig lja fangarica D rače trlja glavačica Rava
trig lja kopačica O reb ić trlja o d fanga O lib , U g ljan
trig la prava M uo trlja o d blata O k ru g , G ro h o te
trija o d gliba B aškavoda trija o d blata O m išalj
trilja vanjska K lenovica
M aslinica trlja babòskarù N o v ig rad (veći prim jerci)
trljic a o d fanga
trilja sm rda S tarig rad D
trlja o d polja T rn
trlja blatarica R ažanac, V injerac, K rilo b a rb u ti o d fang M ali L o šin j, Z ato n M , M o lu n a t
trija glib u ja P o d g o ra b a rb u n o d b lat S trp
trija glibovica D rv e n ik B b a rb u ti o d glib Stoliv
trlja o d san b u n a Iž b rb u n od gliba K rto le

288
179b I 2/ za M ullus surm uletus L .

trilja od kamena Baška Nova, Crikvenica, Bar- trlja od škrape Krilo

bat. Gradac trlja od vrše Pag
trlja grotarica Vinjerac trlja vršarica Novigrad
prava trlja Ilovik, Sali, Šibenik, Rogoznica, trja baduša Stobreč
Split, Bol trlja od skrasa Ugljan
trilja crvena Milna trlja od kamena Iž, Okrug, Grohote
trlja od bada Split trilja od grote Starigrad D
trigla kriva Muo trija od kàmika Omišalj
trilja od tvrda Klenovica trlja od grote Olib
trlja od zadiva Maslinica barbun od
trija ođ praga Baškavoda kamena Mali Lošinj, Molunat
trija bračna Podgora barbun od grote Strp
trija pragenjača Drvenik B barbun od seke Stoliv
trija od kamena Hodilje brbun od seke Krtole

80 I C j J e d n o č la n i n a z i v i

1. za Mullus barbatus L.
batoglajka Milna pujoglavica Sevid
batoglavka Sutivan pravčić Sali
f°angarica Nerezine praščić Sali
fangarica KKambelovac pračić Žman
glibavac Kostanjica brkaš Omiš
kopač Račišće, Brijesta brkavica Crikvenica
mašljun Perast lužina Tribanj

2. za Mullus surmuletus L.

barbu n Medulin, Volosko, Valun, Las­ vršarica Novigrad

tovo, Slano, Zaton M , Mlini, marčana Drače
Meljine, Baošić, Kostanjica marčanica Brijesta
zgrčenica Trpanj trljuf Jezera
skrčenica Crikvenica brakuja KKambelovac

M u llus b a rb a tu s L.: bradeč (bradaščić; brkaš; praščić; trljuh batoglavac (ili blatar, ili dubljinaš, ili divlji); brkavica (trlja,
trglja) batoglavka (batoglavica, muljarica, blatarica, dubljinka, divlja); grbavica; barbuti (RJ); trlja batoglavica (Lorini);
barbon (za Novalju, H 30); bradaščić (Lorini, str. 72, H 50); bradavčica (H 50, bez oznake mjesta); bradovatica (M. Međić,
1901, H 50); brkaš (M. Medie, 1901, H 53); brkašić (A. Korlević, 1904, H 53); brkavica (S. Brusina, 1898—99; F. Furlić,
1881, H 53); kukavica/?/ (V. Belamarić, 1909, H 189); mrena morska/!/ (A. Korlević, 1904, H 243); trlja brkavica (A. Korle­
vić, 1904, H 430); trljun (za Rogoznicu, H 430); batoglava brkavica (Fink).
M u llu s su rm u le tu s L.: bradeč (bradaščić ili brkaš) šiljoglavac (ili grebenar, kamenjarac, pitomi); brkavica (trlja, trglja)
šiljoglavka (grebenjarka, kamenjarka, obalka, pitoma); barbun; mlađ = zgrčenica (RJ); trlja prava, trlja dugonosica (Lorini);
barbuc ( ^ trlja) (za Novalju, H 30); dugonosica (H 91, bez oznake mjesta); trljun (H 429, bez oznake mjesta); trijunić
(za Hvar, H 429); trijuš ( ^ trija prava) (za Zlarin, H 429); triljun (''-' trilja) (za Kaprije i Zlarin, H 429); šiljoglava brka­
vica (Fink).

19 V. V IN JA E T IM O L O G IJA II. 289

18 1 1 Sciaena aquila RISSO P M C M 151 K RB
( — Argyrosomus regius ASSO RJ 462
Sciaena umbra CUV. Pr. 651
Johnius hololepidotus LAC.) FFA 577

Vrsta kojoj se imena redovito brkaju s ostale dvije ribe iz obitelji

Sciaenidae. Tako i Lorini 21 (br. 56), koji gotovo nikad ne daje dvo-
člana i skovana imena, za ovu vrstu navodi naziv grb pravi.
N i na jednom mjestu nisam dobio nedvojben i siguran odgovor.
U upotrebi su ponegdje nazivi krb, grb i sokol.
v. dvije vrste koje slijede.

------------ t t r T ) : g r b p r a v i ( L o r i n i ) : m o r s k i o r a o ( M o r s k o r i b a r s t v o I , 1 9 4 9 , 3 ; H 2 3 8 ) ; g r b ( F in k ) .
g r b , s ie n k a 1

290
I 8 2 1 Corvina nigra C. V. PM CM 152 KONJ
( = Sciaena umbra L. RJ 461
Johnius umbra L.) Pr. 652
FFA 579

v. napomenu uz prethodnu vrstu.

krap Doli, Govedari, Prožura, Ko­ Maslinica, Grohote, Stobreč,

rita, Slano, Suđurađ, Lopud, Milna, Povija, Bol, Starigrad
Koločep, Mokošice, Mlini, Cav­ H, Vrboska, Jelsa, Sućuraj,Gra-
tat, Ulcinj dac, Komiža, Vela Luka, Ra-
škrapan Split čišće, Trpanj, Duba
hrb Broce kavala Zablaće, Supetar, Postira, Za-
kurben Dubrovnik raće
kurbeš Dubrovnik kavala Sumartin, Baškavoda, Podgora,
kurber Medulin Drvenik B, Drače
konj Volosko, Unije, Srakane, Va- kàvalo Skradin
lun, Martinšćica C, Nerezine, kaval Nerezine, M. Lošinj, Klenovi-
Ilovik, Malinska, Punat, Baška ca, Bakar, Vinjerac
Nova, Bakarac, Crikvenica, Sta-
kavalo Tribanj, Novigrad
rigrad D, Lukovo, Jablanac,
Barbat, Novalja, Premuda, Olib, kavalin Premantura
Ist, Zapuntel, Molat, Sestrunj, pešikaval Karlobag
Veli Rat, Božava, Ugljan, Pri- peškaval Ražanac
vlaka, Petrčane ombra Perast, Dobrota, Muo, Lepe-
kon Mošć. Draga, Lovran, Stara tane
Baška ombla Kostanjica, Strp, Stoliv
kàvala Sali, Kali, Vrgada, Murter, Žir- ombrèla Krnica
je, Kaprije, Krapanj, Rogozni- mésan Hodilje
ca, Sevid, Drvenik V, Okrug, orgo Lumbarda (nepouzdano?)

vranac, krap, škrap, nesan, grb škrapar, grb crni, sjenka crna (RJ); škrap, orgo, kavala (Lorini); krap (Stulli, ARj 5,464);
karp (Mikalja, ARj 4, 870); mrkuša (H 249 bez oznake lokaliteta); mrkuša (Sulek, za sve Sciaenidae; ARj 7, 69); orgo (H
262, gdje?); skrap (za Split, H 376); škrab (H 410 citira sama sebe, ali bez oznake lokaliteta, gdje se taj neobični oblik/-ab/
upotrebljava; škrap (H 410); škrapnjak (za Brač, A. Ostojić 1887, H 410); vran (koji navodi Fink 39, s. v. Corvina nigra,
ne spada očigledno ovdje); vrana (koju H 452 navodi krivo shvativši Lorinija 47, nije Corvina nigra već Labrus merula;
isto je s navođenjem tog oblika (ibid.) za Silbu); vranac (za Ravu /?/, H 452); vranak (za Kaprije /?/, H 452); škrapar vra­
nac (Fink).

291
1831 Umbrina cirrosa CUV. P M C M 153 KURJAL
( = Sciaena cirrosa L. RJ 383
Cheilodipterus cyanopterus LAC. Pr. 652
Umbrina vulgaris C. V.) FFA 577

Nazive za ovu i za dvije prethodne vrste moramo posmatrati kao

denominacijsku cjelinu ako hoćemo shvatiti morfosemantičku dina­
miku postupka denominacije i tako se približiti meritornoj etimologiji.
Kako se iz navedenih popisa lako vidi, i naši ispitanici nedovoljno
razlikuju tri vrste.
Naše identifikacije ne pretendiraju na ihtiološku točnost. Cilj je
ovih navođenja da dadu što potpuniji p o p is imena za obitelj Sciaeni-
dae (Sciaena, Corvina i Umbrina) kao i lokaliteta gdje su ta imena u
upotrebi.

kurbel Baška Nova, Crikvenica, Novi­ krb Sućuraj, Baškavoda, Podgora.

grad (-S1) Drvenik B, Gradac, T rn, T r-
kurbèlj Bakar, Bakarac panj, Mokošice
kurbeja Lovran hrb Korita
kurbej Mošć. Draga grb Drvenik V, Drače, Brijesta, D u­
korbea Krnica ba, Hodilje, Doli
kordel Klenovica argo Vranjic
korbel Volosko, Nerezine argan Barbat
kòrbela Kukljica konj Jablanac, Karlobag, Ra va,
korbet Rabac, Unije Žman, Vrgada
korbeto M. Lošinj kavala Zaton Š, Hvar, Brus je. T rn,
kùrbet Vis, Brna, Lumbarda, Lovište,
Vinjerac Žuljana
korba Broce, Slano, Dubrovnik, Ul- kaval Neviđane
cinj pešekavalo Pag
kurjel Baošić umbrèia Lovran
kurijal Perast, Muo lumbrela Medulin
kurjal Meljine, Kostanjica, Strp, Do­ koštača Stara Baška
brota, Lepetane bradavi čar Split
kurjan Stoliv, Rrtole šalomun Rogoznica
kòraf Okrug salamun Milna
krap Suđurađ, Koločep lodo Lastovo
krap vodeni Mlini vrana Bol (?)
harba Starigrad H , Vrboska, Jelsa, dr5nj Sumartin
Prožura govno Povija
harbul Govedari som Privlaka

g r b š a r a c , s je n k a š a r k a , k o n j, g a la m im , o r g o ( R J ) ; g r b š a r e n i ( L o r i n i ) ; g r b ić (z a d u b r o v a č k u o k o lic u , H 1 1 6 ) ; h a r b a , h a v b a
? / (A . K o r le v i ć , 1 9 0 4 , H 126— 7 ) ; k r b l j a ( H 1 8 2 , b e z ik a k v a o b ja š n j e n ja ) ; s a la m u n ( z a P o ljic a , F . Iv a n iŠ e v ić , 1 9 0 3 , H 3 6 2 ) ;
š a r i g r b ( F in k ) .

292
| 8 4 1 Temnodon saltator L. P M C M 154 STRIJELA
( = Pomatomus saltator L. RJ 540
Perca lophar GM.) Pr. 674

strjèla Doli lica injula Muo

strijela Suđurađ zubatica Mlini
strèla Mokošice, Koločep bilizma zubatica Split
plitica Račišće sera Dubrovnik

strijelka (bitinička, bilizmanka) skakuša (ili zubatica, ili smudutuša) (RJ); bilizna zubatica (Lorini); sera (ARj 14, 859 i H
368); strijelka skakuša (Fink).

293
18 5 1 Trachurus linnaei MALM. PM CM 155 ŠNJUR
( = Trachurus trachurus L. RJ 403
Caranx trachurus LAC. Pr. 669
Trachurus vulgaris FLEM.) FFA 574
Trachurus mediterraneus L T K N PM CM 156 ŠNJUR
RJ 404
Pr. 670
FFA 576

Od tri Trachurusa (obitelj Carangidae), koji žive u Jadranu, do­

voljno je voditi računa o dvjema vrstama (Trachurus linnaei i T r.
mediterraneus),budući da se treća, tj.Trachurus cuvieri L T K N (= T r.
picturatus BOWD = T r. fallax CAPELLO), veoma rijetko pojavljuje
(cf. T . Šoljan, RJ str. 375).
Kako ribari ove dvije vrste poimence ne razlikuju, spojit ćemo
njihova imena, a knjiške nazive, kao i do sada, posebno navoditi.
Naprotiv, poimence se razlikuju veći, srednji i mali primjerci,
dok profesionalni ribari samo ponegdje, u prvom redu zbog razlike
lovišta, razlikuju i spomenute dvije vrste jednu od druge. T o razli­
kovanje postižu tako da općem imenu Snjur (Šarm) dodaju determi-
nativ i tako postižu opoziciju:
Snjur od dubine :
Snjur od kulfa > ~ Snjur od kraja
Snjur od mase )
(vp = veliki primjerci
sv = srednje veličine)

šnjur Supetar, Postira, Povija, Su- sirun Baška Nova, Zablaće

martin. Bol, Hvar, Brusje, Sta- šimun Punat
rigrad H , Vrboska, Jelsa, Za- srun Lukovo, Jablanac, Prizna, Kar-
raće, Sućuraj, Baškavoda, D r­ lobag, M urter, Žirje, Kaprije,
venik B, Gradac, T rn, Vis, Zlarin, Krapanj, Rogoznica, Se-
Komiža, Vela Luka, Brna, Ra- vid
čišće, Korčula, Lumbarda, La­ stran Zaton Š, Skradin, Šibenik, Pri-
stovo, Lovište, Drače, Žuljana, mošten
Trpanj, Brijesta, Duba, 'Hodi- šur Peroj, Medulin, Krnica, Rabac
lje. Govedari, Meljine, Baošić, Lovran
Kostanjica, Strp, Perast, Muo, šuro Malinska
Lepetane šuvar Nerezine, Silba
šinjur Sutivan šiivor Privlaka
sarun Mošć. Draga, Valun, Ilovik, bojanez Broce (vp)
Premuda, Ist, Sestrunj, Drve­ bajanez Slano (vp)
nik V, Okrug, Maslinica, Gro­ arbanas Koločep
hote
arbànez Hodilje (vp), Suđurađ (vp)
šarun Volosko, Unije, Srakane, Mar- kalibardo Povija (vp), Podgora (vp)
tinšćica C, M . Lošinj, Pag, kalìbàrd
Olib, Zapuntel, Molat, Rava, Drvenik B (vp)
Veli Rat, Božava, Brbinj, Žman, kalibàrdin Baškavoda (vp)
Sali, Rivanj, Ugljan, Kukljica, klapavac Podgora (sv). Žuljana (vp)
Neviđane, Tkon, Tribanj, Pa- šnjur klapavac Orebić
klenica, Ražanac, Novigrad, Pe- lapavac Maslinica (sv)
trčane, Prosika, Vrgada, Murter papalin (iuv) : Podgora, Drvenik B, Bro­
širun Omišalj, Stara Baška, Bakar, ce, Doli, Prožura
Bakarac, Crikvenica, Klenovica, papalinac (iuv): Bol, Hvar
Starigrad D , Lopar, Barbat, tovariš Rogoznica (vp)
Lun, Novalja, Broce, Doli, Pro- mezànac Baškavoda (sv)
žura. Korita, Slano, Suđurađ, mužikant (vp): Milna, Sutivan, Hvar
Koločep, Zaton M, Mokošice, mužikant Supetar (vp)
Mlini, Molunat hrokavac Trstenik (vp)

294
T ra c h u ru a l?nna . i . *__ -------------------------------------------------- ------------

blanac, H 4 2 0 * miA'« t ' (Snjur) pučmar CRT)* gniur t- • ,T , oscroola j l j trnobok ih Žirun (Fink).
0)* pudmita trnobok iU Hrun (Fink).' ° d kra)a CLorini); Covrii (za Noval/u, H 414) ; tamburi* (2a Ja_

295
1861 Seriola dumerilu RISSO P M C M 161 ORHAN
( = Trachurus aliciolus RAF.) RJ 554
Pr. 672
FFA 577

m = mali, manji primjerci

òrhan Gradac, Brna, Račišće, Lovište, gof Silba, Olib, Rava, Veli Rat,
Trpanj, Duba, Doli, Slano, Su- Žman, Sali, Kali, Kukljica,
đurađ, Koločep, Zaton M, Mo- Tkon, Privlaka, Petrčane, Ka-
košice, Dubrovnik, Mlini, Cav­ prije. Zaton Š, Skradin, Ro-
tat, Molunat, Strp goznica, Sevid, Drvenik V, 0 -
òrfan Baošić, Kostanjica, Perast, Do­ krug. Grohote, Split, Stobreč,
brota, Lepetane Krilo, Sutivan, Supetar, Bol,
órvan Baškavoda, Podgora Starigrad H, Vrboska, Supetar,
orva Split Jelsa, Zaraće, Vis, Komiža, Ko­
orkan Sali (?), Drvenik B stanjica (m)
ćrkanić Drvenik B (m) gofo Molat
felun Korčula, Lumbarda, Lovište goh Iž
(m), Hodilje, Broce, Prožura, gòfa Zablaće, Krapanj
Slano (m), Suđurađ (m), Zaton gof kulfar Rogoznica (m)
M (m), Mokošice (m), Mlini dupla lica Strp (m), Muo (m)
(m), Cavtat (m) mrkuja 1 Vranjic
fenul Vela Luka, Brna (m), Račišće licamrkuja J
(m). Žuljana mrkujica Vranjic (m)
filun Korita, Meljine, Baošić (m). manjak Ston (m)
Strp (m), Perast (m). Dobrota salamun Bakarac
(m), Lepetane (m), Ulcinj prasac Zaton Š (samo veld)
vilun Stoliv, Bijela voj Baška Nova, Crikvenica (nepo­
penul Drače, Brijesta uzdano?)
penuo Trstenik kataluc Ilovik
alfun Seget jàiotei Bakar

s tr e l ju š a g la v u lja , o r h a n , o r v a , b il iz m u š a m r k u l ja , g o f , a l f u n ; m l a đ i : m a n ja k , b iliz m u š ic a m r k u l j i c a ; f il u n , f e l u n ( R J ) ; o r ­
h a n , 'g o f ( L o r i n i ) ; f il u n (z a K o t o r , H 9 6 ) ; g o fić (z a S o lin e n a D u g o m , H 1 1 2 ); p la n c a v a c (A . K o r le v i ć , 1 9 0 4 ; H 3 0 1 ; g d je ? ) ;
s tr e l ju š a g la v u lja ( F i n k ) ; o r a n A R j 9 , 1 59 ( p o sv o j p r il ic i p o g r e š a n o b lik u P o p o v ić e v u Rečniku).

296
 Naucrates ductor L. PM CM 162 FANFAN
( = Centronotus conductor LAC. RJ 332
Naucrates fanfarus RAF.) Pr. 661
FFA 577

fanfan Volosko, Martinšćica C, Nere- pratibrod Cavtat

zine, Sali, Brijesta, Dubrovnik, skušac pratibrod Cavtat
Molunat orhanić Duba
skušac fanfan Mokošice ladrun Govedari
fanfar Trpanj, Koločep, Cavtat
f°anfor Jelsa pobugvepoar-
fanjfan Valun buna Privlaka
fanfonja Vranjic hrc Broce

s k u š a c p r a t i b r o d , p r a t i b r o d , f a n f a n ( R J ) ; fa n fa n j' ( L o r i n i ) ; p r a t i b r o d (A . K o r le v ić , 1 9 0 4 ; P . G i u n io , 1 9 5 0 ; H 3 2 8 ) ; fanfanj*
( S k o k T 51 ; H 9 5 ) ; s k u š a c p r a t i b r o d ( F in k ) .

297
I 8 8 1 Lichia amia CUV. PM CM 163 LICA
( = Scomber amia L. RJ 334
Lichia amia L.) Pr. 673
FFA 577
Lichia glauca RISSO PM CM 164 LIC A M ODRULJA
( = Scomber glaucus L. RJ 336
Trachynotus ovatus L. Pr. 673
Trachynotus glaucus L.) FFA 577
Lichia vadigo RISSO PM CM 164A STRIJELA
( = Campogramma vadigo RISSO. RJ 337
Campogramma glaycos LAC.) Pr. 674

U popisu i geografskoj distribuciji naziva objedinit ćemo tri vrsti

roda Lichia (Lichia amia, L. glauca, L. vadigo), a kraticom ćemo
označiti kad se tim imenom posebno označava jedna vrsta. Najčešće
nazivi lica i bilizna (s varijantama) označavaju sve tri vrste bez raz­
like. Pomoću razlike u imenima (lica ~ bilizna) češće se arbitrarno
označava razlika u veličini (do cca 0.5 kg — veliki primjerci), dok se
ponegdje za razlikovanje L. amia ~ L. glauca upotrebljavaju ili
determinativi (tada imamo dvočlane nazive) ili »prozirna« imena (bje­
lica ~ modrulja). U rijetkim slučajevima nalazimo za lice imena, koja
se drugdje općenito upotrebljavaju za vrstu Seriola dumerìlii RISSO.
v = velika
m = mala (do 0.5 kg)
La = Lichia amia
Lg = Lichia glauca
Lv = Lichia vadigo

bilizma Skradin (La), Jadrtovac (La), Zablaće, Krapanj, Jadrtovac

Rogoznica (m), Maslinica, Gro­ (Lg), Rogoznica (v), Sevid, D r­
hote, Split, Stobreč, Drvenik venik V, Okrug, Grohote, K ri­
B, Gradac, Vela Luka, Drače, lo, Milna, Sutivan, Sumartin,
Trpanj, Duba, Zaton M (m). Hvar (v), Brusje, Starigrad H,
bilizna M urter, Sevid, Supetar, Posti- Vrboska, Jelsa (v), Zaraće, Su­
ra. Povija, Bol (m), Vrboska, ćuraj (Lg), Vis, Komiža, Ra-
Jelsa (m), Sućuraj (La), T rn, čišće, Korčula, Lumbarda, La­
Ston stovo, Lovište, Drače, Žuljana,
bilizica Poljica Hodilje, Broce, Doli, Govedari,
bilizma Baškavoda Prožura, Korita, Suđurađ, Ko-
bilizina Podgora ločep. Zaton M (v), Mokošice,
biliznja Vis (m) Mlini, Cavtat, Molunat, Baošić,
bisinica Zaton M (Lg m) Kostanjica, Strp, Perast, Do­
biònica Dubrovnik (m) brota, Muo, Lepetane, Ulcinj
bjelica Zaton M (La m) liča Volosko, Crikvenica, Klenovica,
lùjpa Mokošice (La) Lukovo, Jezera (Lv)
lfijpica Mokošice (La m) lica Omišalj, Bakar, Bakarac
lujper (coll) Mokošice (La iuv) licèta Brna
lojba Ulcinj (La) lisa Ugljan, Kukljica, Tribunj
lica Medulin, Krnica, Rabac, Unije, lica pastvica Rijeka Dubrovačka (La)
Srakane, Valun, Martinšćica C, lica modrulja Rijeka Dubrovačka (Lg)
Nerezine, Ilovik, Malinska, Pu- pastvuca Zaton M (La)
nat, Baška Nova, Starigrad D, pastirica Split (Lg), Dubrovnik (La)
Jablanac, Karlobag, Barbat, No- gof M urter (La), Hvar (m)
valja. Premuda, Silba, Olib, filun Muo (Lg)
Ist, Zapuntel, Veli Rat, Sali, fenul D uba(m )
Kali, Neviđane, Tkon, Tribanj, penul T rn (m), Trpanj (m). D uba (m)
Paklenica, Vinjerac, Novigrad, strijSla (sic!) Broce (Lv), Slano (Lg)
Vrgada, Žirje, Skradin (Lg), falktmet Vrboska (Lv), Jelsa (Lv)

298
za rod L lch ìa: biliznica (za Sali, H 40) j bliznica (za Sali, H 44); lica ili strijela (Fink).
L a: s tr ij e la , b it in ic a , b il iz m a , li c a , b je lic a ( R J ) ; b il iz m a , b it in ic a ( L o r i n i ) ; lic a b je lic a (z a S p l i t / ! ? / , H 1 9 8 ); lič a s k o č a r ic a
( z a C r ik v e n ic u , H 1 9 9 ) ; s k o č a r ic a ( z a B a k a r , N . D a m i n 1 9 0 0 , H 3 7 5 ) ; s k o š č a r ic a ( z a C r ik v e n ic u , N . D a m i n , H 3 7 6 );
lic a il i s t r i j e l a b je lic a ( F in k ) .
L g: s tr ij e la , b i t i n i c a , b il iz m a , l i c a m o d r u l ja (R J ); b il iz m a m o d r u l ja ( L o r i n i ) ; s t r e l a (z a D u b r o v n i k , K o š i ć , 1893 i 1 9 0 3 ;
H 391); lica ili strijela modrulja (Fink).
L vi strijela, bitinica, bilizma, lica Sarulja (ili zubaia) (RJ) ’ (Lorini); H , i

299
| 891 Coryphaena hippurus L. PM CM 166 LA M PU G A
( = Lampugus siculus C. V.) RJ 779
Pr. 666

lampuga Rabac, Mošć. Draga, Lovran, ce. Govedari, Slano, Koločep,

Volosko, Srakane, Valun, Mar- Mokošice, Dubrovnik, Mlini,
tinšćica C, Nerezine, Omišalj, Cavtat, Molunat, Meljine, Bao-
Malinska, Bakar, Bakarac, Cri­ šić, Strp, Dobrota, Muo, Le-
kvenica, Starigrad D, Lukovo, petane
Premuda, Molat, Rava, Veli lampura KKambelovac
Rat, Sali, Drvenik V, Rogoz- lampuh Klenovica
nica. Split, Milna, Supetar, Su- lampuja Sutivan, Povija
martin, Bol, Hvar, Vrboska, àmpuga Kostanjica
Jelsa, Sućuraj, Baškavoda, Pod- lančuga Stoliv
gora. Drvenik B, Gradac, Vis, lančeska Starigrad H
Komiža, Račišće, Lovište, D ra­ lebùrda Hodilje
če, Žuljana, Trpanj, Duba, Bro- trabakul Bakarac (<J)

p u č i n k a s k a k a v ic a , l a m p u g a ( R J ) ; d u g o p lo t ic a ( L o r i n i ) ; d u g o p lo t ic a ( S k o k T 5 1 ; H 91 o v a k o c i tir a L o r i n ija s tr , 2 2 , š to je
n e t o č n o ) ; l a m p u h a i lič a la m p u h a (z a C r ik v e n ic u , H 19 2 i 1 9 9 ); la n č a ( z a D u b r o v n i k , H 1 9 2 ; z a K r k , I . Ž ic , 1 9 0 0 a li n ij e
p o u z d a n o d a s e r a d i o to j v r s t i ) ; la n č e s k a (z a H v a r , B o tt e r i, G 1 H N D V I , 1 8 9 1 , 1 4 8 ); p je g a v a la m p u g a ili p u č i n k a s k a k a v ic a
( F in k ) .

300
I 9 0 I Brama raji BL. SCHN. PM CM 167
( = Sparus raji BLOCH. RJ 781
Brama brama BONN.) Pr. 667

Za ovu vrstu, za koju Boudarel (str. 317—8) tvrdi da je dosta rijet­

ka u Sredozemlju kao i u Atlantskom oceanu, nismo mogli utvrditi
niti jedan narodni naziv. Lorini (str. 22, br. 76), koji ne stvara imena
ako ih nije čuo u narodu, ostavlja njezino mjesto praznim u stupcu za
hrv. naziv.
Jedini naziv koji ima narodni oblik jest lanieska, a nalazimo ga u
Fabera i u RJ. T u identifikaciju valja uzeti s rezervom!

g r b o g la v k a , g r b o n ju š k a , la n č e s k a ( R j ) ! L o r i n i — ; H — ; F m k

301
19 1 1 Cepola rubescens L . P M C M 168 K U RD ELA
( = Cepola taenia L . RJ 567
Cepola macrophthalma L.) Pr. 702
FFA 577

Ribari ispitanici, navlastito kad ih se za naziv pita prema ilus­

tracijama s kojima smo raspolagali, često nazive za ovu vrstu brkaju s
imenima za Lepidopus, Trachypterus i Trichiurus. Zato bi možda
bilo uputno nazive za sve ove vrste predstaviti zajedno.

kurdela Medulin, Volosko, Bakar, Ba­ kànica Novigrad

karne, Starigrad D , Karlobag, fijamula Kukljica, Vrgada
Barbat, Olib, Vinjerac, Supetar, crljenka Jablanac
Postira, Podgora, Drvenik B, bevanda Jablanac, Prizna
Korčula frajlica Senj, Prizna
kurdelača Crikvenica, Klenovica, Ltikovo gad Kraljevica
kordela Unije, Martinšćica C, Nerezine, glistina Doli
Malinska guja Dubrovnik
kurdelica Ilovik, Novalja huj Jelsa
kardela M. Lošinj sablja Paklenica, Split, Drvenik V
gòrdela Kostanjica slaba T rn
gùrdela Dobrota
lužina Split mač Kaprije, Grohote, Sutivan
žuznja Baška Nova, Stara Baška mac Milna
žužnja Omišalj mačinac Rava, Okrug, Maslinica, Krilo,
stuza Valun Sućuraj, Gradac
plečić Crikvenica mečinac Veli Rat
pleclć Mošć. Draga špada Rabac, Tkon
kàiS Sumartin, Baškavoda bakalarić Sali
špigeta Petrčane kenja Povije

m a č in a c , c r v e n a c . v r p c a c r l je n k a , k u r d e l a ( R J ) ; m a č in a c c r l je n i ( L o r i n i ) ; p l a m e n o d m o r a . p l a m e n m o r s k i ( z a T i je s n o
L a m b ì . Č a s o p is C e s k é h o M u s ., 2 8 , 1 8 5 4 , 5 2 ) ; c r l je n k a (z a L u k o v o , H 6 9 ) ; k u r d e l ic a ( z a V r b n i k , I . Ž i c 1 9 0 0 ,; M . M e d i e
1 9 2 5 ; H 1 9 0 ); u g o r a č a ( H 4 4 0 , b e z o z n a k e m je s ta ) ; v e n d r k o v i c a ( z a K l a d u u H r v . P r i m o r j u , H 4 4 7 ) ; c r v e n i m a č in a c ( F i n k )

302
19 2 1 Helias(t)es chromis G T H R P M C M 169 CRNELJ
( = Chromis chromis L. RJ 654
Heliases limbatus C. V. Pr. 595
Chromis castanea RISSO) FFA 584

crnej Okrug, Krilo, Sutivan, Supe­ čarnčj Vrboska

tar, Hvar, Račišće, Korčula, črnčj Postira
Lumbarda, Lastovo, Hodilje, čarnarić Unije
Broce, Doli, Govedini, Prožura, cornac Starigrad H
Suđurađ, Koločep, Zaton M, necmjel Sveti Andrija
Dobrota čančol Zapuntel, Sali, Rivanj, Ugljan,
crnelj Petrčane, Brijesta, Slano, Cav­ Kali
tat, Molunat, Kostanjica čšnčd Rava, Veli Rat, Božava
crnjel Baošić, Perast, Muo čančola Privlaka
crnjelj Korita cancol Ist, Molat, Sestrunj
crnijelj Mokošice, Dubrovnik carancuol Mali Lošinj, Ilovik, Premuda
crnjej Mlini čarančol Srakane, Silba, Olib, Molat
cmjul Prosika, Kaprije, Krapanj tan carola Valun
carnjej Zaraće miš Lovran, Klenovica, Lukovo, Ja-
crnjak Žman, Poljica, Sućuraj, Drve­ b lanac. Prizna, Karlobag, Bar­
nik B bari Novalja, Ražanac, Vinjerac
crnjac Podgora, Žuljana, Trpanj praščić Prosika
crnjšc Povija Martinšćica, Omišalj, Crikve­
T rn vrana
crncić nica, Kraljevica
crnac S. Baška, Zaton Š, Šibenik,
Drvenik V, Grohote, Stobreč košić Milna
carnjul Baška Nova smokvača Bakarac
crnuj Iž, Vis, Komiža škšrica Bakar, Lun
crnjur Žirje, Žablaće hrvat Brseč
crljun Rogoznica indijanac Vranjic
crngalj Neviđane, Tkon, Vrgada fabro Rabac
črnjaro Volosko popić Nerezine
črnjar Malinska žnjara Sveti Jakov (Lošinj)
črn&c Brna kaligér Medulin, Kmica
čarnjSj Brusje, Jelsa kalèger Peroj

c r n e l j, c r n j a k , c r n e ć , c m j u l , i n d i ja n a c ( R J ) ; c r n e j , c r n j a k , č a n č o l ( L o r i n i ) ; c r n e ć (A . K o r le v i ć , 1 9 0 4 , H 7 0 ) ; c r n i je l j ( z a D u ­
b r o v n i k , B . K o š i ć , 1 8 8 9 i 1 9 0 3 ; H 7 0 ) ; p r a j č ić ( z a Ž i r j e , H 3 2 7 ) ; š ć o k a (z a K l a d u u H r v . P r i m o r j u , H 4 0 4 ) ; c r n e l j ( F in k ) .

303
Obitelj L A B R ID A E — U snače

Ono što su trave za botaničara i fitonimičara, to su Labridae (Usnače) za ihtiologa i ihtionimi-

čara. Zbog neobične raznovrsnosti i mnogobrojnosti vrste, a gotovo nikakove ekonomske vrijednosti
i njihova su imena veoma bogata ali isto tako i nestalna. Ako izuzmemo par vrsta, kao što su Labrus
merula (vrana) zbog nešto značajnijih dimenzija i Coris julis i (?) Coris gioffredi (knez) zbog lako
uočljivih živih boja i posebne morfologije, sva ostala imena za Labridae uglavnom osciliraju od jed­
nog regiona do drugog, a u nekim slučajevima i od mjesta do mjesta. To navlastito vrijedi za brojne
Crenilabruse, pa je i kod ove obitelji uputno narodna imena posmatrati u cjelini da bismo mogli uočiti
bogatstvo naziva i denominacijske postupke koji dovode do nastajanja većeg broja imena ograničenih
na uske areale. Kod takvih usamljenih naziva veoma često dolaze do izraza lokalni folklor, aneg-
dotika i različiti teško ocjenjivi stimuli koji su uvjetovali davanje takvog imena.
Identifikaciju imena za Labridae, to jest da li se nekim ihtionimom označava baš naznačena
vrsta, ne treba uzimati kao nešto posve točno određeno. I sami ihtiolozi su na muci kad moraju od­
rediti jedno ime za neku vrstu, a i kod samog dijagnosticiranja vrsta.
Iz svega što je rečeno ne bi se smjelo zaključiti da se teškoće na koje nailaze ihtiolozi posve po­
klapaju s neodlučnostima i neizvjesnostima ihtionimičara. Osim velike raznolikosti i međusobnih
neslaganja, sve je ostalo različito. Baš za one vrste kojih u popisima nekih ihtiologa nema, postoji
u narodu i po tridesetak raznih imena kao što je slučaj s ribicom znanstveno nazivanom Coricus ros­
tratus, koju PM CM ili Palombi-Santarelli uopće ne spominju. Dok ihtiolozi postavljaju pitanje »jedna
ili dvije vrste?« (za Coris), dotle narod oštro luči kneza itd. od vladike itd., držeći jednoga za đ , a
drugog za $._ Ukratko, dolazimo do ponavljanih zaključaka: prvo, ekonomska (ne)vrijednost ribe
u obrnutom je omjeru s brojem njezinih imena, i drugo, ako su razlike uočljive (nacrt, boje i dr.),
čak kad se radi o istoj vrsti, narod joj neizostavno nadjeva različita imena i smatra ih dvjema vrstama.
T o smo dobro vidjeli kod obitelji Maenidae, a još bolje ćemo vidjeti kod razlikovanja Coris julis od
C. gioffredi, koje i H, i PMCM, i Palombi-Santarelli i drugi (usp. RJ str. 367) svrstavaju pod jednu
rubriku.

304
1931 Labrus bimaculatus L. P M C M 170 SMOKVA
( = Labrus mixtus L . -RJ 698
Labrus lineatus PENNANT) Pr. 598
FFA 585

smokva Rabac, Srakane, Valun, Nevi- Karlobag, Lopar, Barbat, No-

đane, Murter, Žir je, Kaprije, valja, Premuda, Silba, Olib, Ist,
Rogoznica, Sevid, Drvenik V, Zapuntel, Molat, Rava, Ses-
Okrug, Sutivan, Korčula, T r- trunj, Veli Rat, Božava, Brbinj,
panj. Slano, Zaton M , Mlini, Žman, Sali, Rivanj, Ugljan,
Molunat Kali
smokvica Tkon, Krapanj, Krilo pika crvena Jablanac
smokvača Lovran, Volosko, Karlobag, pljka Sušak
Kupari pikera Ražanac
smokvara Tribanj, Paklenica, Privlaka pinka Mošć. Draga
smokvelj Mokošice finka Vrgada
smokvilj Jablanac, Prizna filka Maslinica
figa Maslinica, Grohote, Milna, Su­ mijerla Žuljana
tivan, Supetar, Postira, Povija, marcapan Lopud
Sumartin, Bol, Hvar, Brusje, škvarlj Silba
Starigrad H, Vrboska, Jelsa, (h)inac Jadrtovac
Zaraće, Sućuraj (vel.), Baška- Martinšćica C, Nerezine
lena
voda, Podgora, Drvenik B, Vis,
Komiža, Vela Luka, Prigradica, lambroka Unije
Brna, Račišće, Lumbarda, La­ Ć1Š Brna (?)
stovo, Lovište, Žuljana, Doli, kosi jaka Baška Nova
Govedari, Prožura, Korita, Ko- šaporin Ulcinj
ločep, Cavtat brmezdSć Novigrad
figun Viganj žutka Vir
pika M. Lošinj, Ilovik, Bakar, Kle- žutica Zaton Š
novica, Starigrad D, Lukovo, lèpa Petrčane

s m o k v a ( č a ) n a r a n č a s ta ( 5 ) ; s m o k v a č a ž u t o m o đ r a ( đ ) ; u s n a i a n a r a n č a s t a , u s n a č a ž u t o m o d r a ; peiSac n a r a n č a s ti, p e i a c
m o d r o ž u t ; fig a ; li b a ( R J ) ; s m o k v a ( L o r i n i ) ; m a r c a p a n , s m o k v ic a ( z a D u b r o v n i k i o k o lic u , B . K o š i ć , 1 9 0 3 ; D e a n o v i ć 1 9 3 4 ;
H 2 1 6 ) ; n a r a n č a s ta u s n a č a ili s m o k v ic a ( F in k ) .

20 V. VINJA ETIMOLOGIJA II. 305

I 9 4 1 Labrus turdus C. V. (L. ?) PM CM 171 D RO ZD
1 ( = Labrus viridis RISSO RJ 697
Labrus saxatilis RISSO Pr. 596
Labrus nubilus VAL.) FFA 585

drozd Grohote, Milna, Broce, Slano, linica vùga Vinjerac

Koločep, Zaton M, Mlini, Cav­ papagai Dubrovnik
tat blitva Lovište
drozak Maslinica, Hvar, Starigrad H, škvarlj Premuda, Molat
Sućuraj, Govedari, Prožura škvrlj Zapuntel, Rava, Rivanj, Tkon
druzg Komiža škvadrlj Veli Rat
drozg Brusje, Vrboska, Jelsa, Vis, Ve­ škvarlja (f) Božava
la Luka, Lumbarda, Žuljana švrljak Kaprije
grozd Bol, Korčula škorlja Olib
grozdovac Strp, Muo sralj Sestrunj
groz Doli, Mokošice, Kostanjica, Pe­ škorlac Ist, Sali, Žirje
rast čvrlj Novalja, Rogoznica, Krapanj
drozgo Duba čvrjak Stobreč
drozag Vrboska, Jelsa črvak Drvenik V
drožgo Supetar cvrčak Okrug, Split
dròzduja Drače vranj Rabac
drozgun Sumartin planita Žman
drozga Postira, Podgora, Gradac, Ra- planzùra Kukljica
čišće plazùja Neviđane
tròzga Povije pastrva Brna, Lastovo
zelenbać Broce traversa Ugljan
zelenka Tribanj, Vinjerac, Novigrad pop Unije, Srakane
zelčntura Baškavoda, Drvenik B popina M. Lošinj
zelenjača Ugljan francez Veli Rat, Privlaka
zélac Ražanac starka Zaton Š
lenica Mošć. Draga, Lovran, Dubrov­ zdronj Sutivan
nik cicela Iž, Kali, Kukljica, Privlaka, Vr-
lenača Volosko, Crikvenica gada
lenac Jablanac, Karlobag veròna Nerezine
lenac (vele sorte) Bakar veško Martinšćica C

d r o z d ; d r o z a k ; č v r l ja k ; u s n a č a š a r e n k a , u s n a č a z e le n a ; p e Š a c š a r e n a c ; p e š a c z e le n ja k ; p e š a c č v r lja k ( R J ) ; v r a n a ( L o r i n i ) ;
b i m b a (z a V e li R a t ; m e đ u t i m , t o n ije , k a k o H 4 0 n a v o d i , L . t u r d u s v e ć je d a n B ie n n iu s ) ; c ic e la (» Z o ra D a lm a tin s k a « 1 8 4 4 ;
H 4 5 ) ; d r u ž g a (z a K o m iž u , H 9 0 ) ; g o v n o (z a N o v a lj u , V e lu L u k u / ? / , H 1 1 5 ); o r f a n ić ( K o r le v i ć , 1 9 0 4 , H 2 6 7 ) ; p lfić (z a
M a li I ž , H 3 0 1 ) ; d r o ž a k ( z a H v a r , L a m b ì , 1 8 5 4 ); z e le n a u s n a č a ili z e le n i d r o z d ( F in k ) .

306
[951 Labrus merula L. P M C M 172 VRANA
( = Labrus livens BRUNN. RJ 694
Labrus coeruleus RISSO FFA 585
Labrus saxorum C. V.)

vrana Unije, Srakane, Martinšćica C, mijerla Govedari, Prožura, Mlini, Cav

Nerezine, M. Lošinj, Crikve­ tat
nica, Karlobag, Premuda, Sil- merla Korita
ba, Olib, Ist, Zapuntel, Molat, mjerla Molunat
Veli Rat, Tribanj, Maslinica, mirna Zaton M
Grohote, Split, Stobreč, Krilo, drozd Dubrovnik
Milna, Sutivan, Supetar, Pov­ pešac drozd Dubrovnik
ija, Sumartin, Bol, Hvar, Brus- grozdavac Baošić
je, Starigrad H, Vrboska, Jelsa, grozdovac Dobrota, Lepetane
Zaraće, Sućuraj, Baškavoda, grozdenjak Krtole
Podgora, Drvenik B, T rn, Ko- lèpa Peroj, Medulin (svi Labrusi!),
miža, Vela Luka, Prigradica, Nerezine
Račišće, Lumbarda, Lastovo, lep Krnica (svi Labrusi!), Malin-
Lovište, Drače, Žuljana,Trpanj, ska. Posti ra
Brijesta, Duba, Hodilje, Broce, cm ilep Rabac
Doli, Slano, Suđurađ, Koločep, lèpo Barbat
Mokošice mrdać Rava, Neviđane, Tkon
vran Mošć. Draga, Lovran, Volosko, govno Novigrad, KKambelovac
Sali, Kali, Kukljica, Vrgada, mrdo Iž
Krapanj, Drvenik V lenac Punat, Baška Nova, Stara Baš­
vranac Sestrunj, Žman, Rivanj, Petr- ka, Starigrad D , Lukovo, No-
čane, Prosika, Žirje, Zaton Š, valja.
Gradac linica Paklenica i Vinjerac (svi La­
vranjac M urter brusi!), Novigrad
vrangica Rogoznica Unica vuga Vinjerac
uskvarjec Valun
vranića Ilovik konj Bakar
vranjic Sevid labar Muo
vranjica Sevid labra Strp, Perast
vranak Kaprije labrda Ulcinj
vr°ančić Premuda (iuv) labrica Prčanj
gavran Klenovica virilo Trstenik

v r a n a ; lig n ja č a ; u s n a č a v r a n a ; p e š a c v r a n a c ( R J ) ; v r a n a ( L o r i n i ) ; c r n a c le n a c (z a Č a s k u n a o to k u P a g u , H 7 0 ) ; š k v a rlj (z a
S ilb u i M o la t , H 4 1 2 ) ; v r a n i ć a (z a V e lu L u k u , H 4 5 2 ) ; v r a n a u s n a č a ( F in k ) .

307
19 6 1 CrenUabrus mediterraneus C. V. PM CM 174 Č IČ U R U ŠA
( = Symphodus mediterraneus C. V.) RJ 716
Pr. 600
FFA 587

NB. Jednako kao i za Labruse i ovdje su dentifikacije naziva

prilično nesigurne.

čičuruša Split tucavica Duba

virilo Trstenik podujka Kaštela
cuncuška Vranjic Sàtra Lukovo
zadjevač Mokošice, Dubrovnik udovica Okrug
britvica Stobreč šaimača Podgora
vlaška britvica Viganj turska britvica Orebić
šarin Jablanac prikopalošara Orebić
šaruja Vrboska punka Orebić

p o d u j k a ; b r i t v i c a ; š a r i n ; t u r č i n i ć , p e š n ji ć t u r č i n ( R J ) ; p o d u jk a ( L o r i n i ) ; p o d u jk a ( F a b e r ) ; K i š p a t i ć 1 8 9 3 ; p e š n ji ć p o d u ja k
( K o lo m b a to v ić ) ; p o d u jk a ( K o lo m b a to v ić 1 8 8 2 i 1 8 8 6 ; A R j 10, 3 3 6 ) ; z a d je v a č ( M a l d i n i ) ; le p ( z a R a b i L u k o v o , H 1 9 6 )
le p a (z a L u k o v o , H 1 9 6 ) ; le p ž ć ( L . Z o r e 1 8 6 9 ; H 1 9 6 ) ; l e p o ( z a K a š t e l n a R a b u , H 1 9 6 ) ; š a im a č a ( z a M a k a r s k u , L . Z o r e ,
1 8 6 9 , H 4 0 0 ) ; š a r in (z a L u k o v o , H i r t z 1 9 2 5 i H 4 0 3 ) ; tr a s k a ( z a M a k a r s k u , L . Z o r e , 1 8 6 9 ; H 4 2 6 ) ; l u m b r a k p o d u jk a ( F in k ) .

308
I 971 Crenilabrus ocellatus C. V. PM CM 175 PA V U N K A
( = Symphodus ocellatus FORSSKAL. RJ 720
Labrus olivaceus BONNAT.) Pr. 601
FFA 587

(?Cr = koji Crenilabrus? neodređena identifikacija)

cuska Maslinica, Donje Selo i Sred- marinj an Grohote

nje Selo (na Šolti) lombračić Prožura
ćinćlrica Suđurađ populin Sali
pucavac Jablanac zelenčica Jelsa
pavlinka Dubrovnik plavka Novigrad
pavlinac Jablanac kančelir Kaprije
hinjica Kupari hrvatica Jablanac
injac Split ralja Olib (?Cr)
kinjuša Hvar, Zaraće (?Cr) zdur Mlini (?Cr)
hinjuša Mokošice bugèta Šutivan (?Ćr)
hi'njak Koločep žudej Premuda
martinac Novi kraška Zaraće, Duba

m a r t i n k a ; p a v l in k a ; h r v a t i c a ; ( h ) in a c , ili ( h ) in i a c , ili p e š n ji ć , ili lu m b r a č i ć ž i g o b r a z ; p u c a v a c ; m a r tin a c ( R J ) ; p a v lin k a ( L o -

r i n i ) ; p u c a v a c ( z a L u k o v o , H 3 3 7 ) ; l u m b r a k p a v l in k a il i m a r t i n k a ( F i n k ) ; L a m b ì , Č Č M 2 8 , 1 8 5 4 , 5 5 : k r a š k a z a C r e n i la b r u s
v a riu s.

309
I 98 j Crenilabrus pavo C. V. P M C M 176 LUM BRAK
( = Crenilabrus tinca L. RJ 721
Symphodus tinca L. P r. 599
Labrus pavo BRUNN.) FFA 587

lumbrak Prosika, Rogoznica, Sevid, O- lenac Mošć. Draga, Lovran, Baška

krugj Maslinica, Grohote, Vra- Nova, Crikvenica, Klenovica,
njic, Stobreč, Milna, Sutivan, Prizna, Karlobag, Lopar, Lun
Supetar, Postira, Povija, Su- linac Veli Rat
martin, Bol, Drvenik B, Vela crni lenac Starigrad D
Luka, Brna, Račišće, Korčula, Unica zela Vinjerac
Lumbarda, Lastovo, Drače, solnjača Hvar, Jelsa, Komiža
Duba, Doli, Govedari, Suđu- solnjacica Komiža (?)
rađ, Koločep solnjača Komiža (đ)
lombrak Žuljana, Brijesta, Hodilje, Bro- solnjaka Vis
ce, Slano, Zaton, Mokošice, salnjača Vrboska
Ml ini, Cavtat, Molunat šornjača Starigrad H
lambraka Srakane, Zapuntel, Molat, Sali, šornjača Brusje, Zaraće
Vrgada, Jezera, Žirje, Kaprije, sajmača Sumartin
Prvić salmača Podgora
lamburak Silba govno Božava, Privlaka
lambur°aka Premuda, Ist mardać Božava
lambur°ačić Premuda, Ist
lumbraka Punat plazulja Molat, Rava, Sestrunj, Ugljan,
lambrun Baošić Petrčane
labrun cicela Prosika, Sali
Kostanjica, Perast
labra Strp, Dobrota, Krtole činčiveča Žirje (iuvss)
amburak M. Lošinj jebac Karlobag
amburaka Ilovik jebujka Karlobag
smokva Korita bak Zaton Š
smokvica Gradac, Broce brijka Karlobag (?Cr)
smokvar Unije bucać Zlarin
smokvara Ražanac zdrča Vela Luka (iuv)
zelenka Privlaka, Sućuraj gušavica Krapanj
zelenbać Neviđane krastavac Volosko
zelenka 1 lopo Vela Luka
jelenka j Bakarac (svi Labrusi!)
lep Rabac
lena Nerezine potka Jezera, Jadrtovac
lenica Valun, Omišalj, Malinska, Bar- pirka K. Kambelovac
bat pešnjić Dubrovnik

s m o k v ic a ; le n ic a ( ? ) , le n a c ( r i ) ; s o ln ja č a ; g u š a v ic a ; p e š n ji ć v e lik i; l u m b r a k v e lik i ( R J ) ; lu m b r a k ( L o r i n i ) ; c ic e la ( z a H v a r ,
B o tt e r i 1 8 9 1 ); p a u n ( L a m b ì, 1 8 5 4 i S r a jb e r , 1 9 3 8 ; o č iti p r ij e v o d s is te m a ts k o g n a z iv a pavo ) ; b o ž ja k (z a K o r č u l u , H 5 0 ) ;
b o ž j i le n a c (z a K a š te l n a o to k u R a b u , H 5 0 ) ; b u jk a ( M . M e d ič , 1 9 2 5 ; G . Š r a jb e r z a H r v . P r i m o r j e ; H 6 1 ) ; la m b r a k ( z a S ilb u
i Z l a r in , H 1 9 2 ); le b r a k ( L . Z o r e , 1 8 6 9 ; S k o k , T 5 8 ; H 1 9 5 ); le n e c , le n č ić , le n ič k a (z a V r b n ik , I . Ž i c , 1 9 0 0 ; H 1 9 6 ); l u m -
b r a k a (z a I s t , H 2 0 8 ) ; m o d r u š a ( z a R ije k u , S . B r u s in a , 1 9 0 7 ; A . K o r le v ić , 1 9 0 4 ; H 2 3 4 ) ; p o tk a (z a Z l a r i n i K a p r ij e , H 3 2 4 ) ;
s a ln ja k a (z a V is , H 3 6 2 ) ; s o ln ja č a (A . K o r le v ić , 1 9 0 4 , H 3 8 3 ) ; s o n ja č a (z a H v a r , H 3 8 5 ) ; š a r n ja č a (z a B r a č , A . O s to jić , 1 8 8 7 ,
H 4 0 3 ) ; š o g n ja č a (z a H v a r , H 4 1 4 ) ; lu m b r a k s m o k v ic a ( F i n i ) .

310
I 9 9 1 Coris julis G THR. PM CM 177 KNEZ ~ KNEZICA
( = Coris giofredi G TH R . /varietas/ RJ 686—7
Julis vulgaris C. BP.) Pr. 606
FFA 585

Još jedno pitanje gdje ni ihtiolozi nisu načistu. D a li su Coris

julis i Coris giofredi ustvari jedna ili dvije vrste? Njihov će se stav
najbolje vidjeti ako citiramo doslovce T . Šoljana (RJ str. 293);
»Ova je vrsta opisivana pod imenom Coris julis G TH R . i Coris
giofredi G TH R . i pridavan im je ili značaj dviju posebnih
vrsta ili dviju odlika jedne te iste vrste, ili pak prvoj značaj mužjaka
a drugoj ženke. Pridružujući se najviše posljednjemu mišljenju, vje­
rojatno je najispravnije smatrati prve, koje je moguće naći tek
iznad stanovite veličine, kao zrele mužjake, a druge, među koji­
ma ima i vrlo malih primjeraka kao ženke i nezrele mužjake. Za
to govori i činjenica, što neki veći primjerci pokazuju prijelazne
osobine (vjerojatno mužjaci na pragu zrelosti), pa im se tada po
razlučnim značajkama ne može sa sigurnošću odrediti pripadnost
jednoj od dviju skupina«.
Šoljan ipak daje razlučne oznake za dvije skupine primjeraka,
dok ih drugi ihtiolozi (Lorini, Hire, Dieuzeide, F. Lozano, FFA i
dr.) svrstavaju zajedno. Kao Šoljan postupaju i Palombi-Santarelli i
predstavljaju Julis giofredi ( = Coris giofredi) kao podvrstu (varijetet)
vrste Coris julis, dajući pritom dvije ilustracije, ali navodeći imena
zajedno bez posebnog razlikovanja. Nasuprot ovim posljednjima, mno­
go sigurniji G. Penso u svom Catalogo (v. Bibl.) daje odjelito imena
za dvije podvrste. U svakom slučaju, ihtiološki pitanje još nije dokraja
riješeno (cf. »... è incerto se Coris giofredi si debba ritenere distinta
da Coris julis«, Enrico Tortonese, 1963, n. 341).
Kako je naš cilj isključivo leksikološki i etimološki, za nas je naj­
važnije jezično reagiranje na opažanu stvarnost, pa ćemo zato po­
kušati uspostaviti što je moguće potpuniji popis imena za ovu toliko
raspravljanu vrstu i pokazati s kojim morfološkim i leksičkim sred­
stvima pučki jezik označava razlike koje opaža.
(2) znači da se u navedenom mjestu isto ime upotrebljava za C.
julis i C. giofredi;
Cj označava (odliku) Coris julis G T H R
Cg označava (odliku) Coris giofredi G TH R
~ označava opoziciju između Cj i Cg
/ između dva naziva znači da oba naziva supostoje za istu odliku
ili vrstu;
U opozicijama se odlika Cj uvijek nalazi na prvom mjestu bez
obzira na gram. rod.

knez Unije (Cg), Valun (Cg), Ilovik
(Cg), Prizna (Cj), Lopar (Cj),
L un (Cj), Zapuntel (Cj), Molat
(Cj), Ugljan (Cj), Kali (Cj),
Tribanj (2), Paklenica (2), Ra-
žanac (2), Privlaka (2), Vinjerac knez vranjanin
(2), Zirje (Cg), Šibenik (2), knezveštidi
Maslinica (Cg), KKambelovac knez crveni ~
(2), Povije (Cj), Bol (Cj), Stari- ~ knez bili
grad H (Cj), Jelsa (Cj), Sućuraj knez muški ~
(Cj), Baškavoda (Cj), Podgora ~ knez ženski Petrčane
(Cj), Drvenik B (Cj), Gradac knezac
(Cj), Vis (Cj), Brna (Cg), Ra-
čišće (Cj), Korčula (Cj), Lum ­
barda (Cj), Lovište (Cj), Duba
(Cj), Broce (Cg), Govedari (Cg),
Korita (Cj)
Vrgada (Cg)
Zapuntel (Cg)
Neviđane
Cj : Barbat, Vrgada, Murter

311
knjez Sali (Cj), Kaprije (Cg), Zlarin družela Bakar (Cg)
(2), Zaton S (2), Zablaće (2), đuzela Starigrad D (Cg), Karlobag
Jadrtovac (Cj), Sevid (Cj), Ro- (Cg)
goznica (Cg), Drvenik V (Cj), tinzula Rabac (2)
Grohote (Cg), Stobreč (2), Kri­ dunzul Vis (Cg)
lo (2), Milna (Cj), Zaraće (Cj), dundica Postira (Cg)
Žuljana (Cj), Trpanj (Cj) dugnjača Stara Baška (Cj), Starigrad D
knjezac Tkon (Cj), Jezera (2) (Cg), Lukovo (Cg), Milna (Cg),
knjež Supetar (Cj), Sutivan (Cg) Vrboska (Cg), Zaraće (Cg), Su-
knjezlć Nerezine (Cj), Mali Lošinj (Cj) ćuraj (Cg)
kinez Srakane (Cj), Silba (Cj), Olib dugnja Supetar (Cg), Bol (Cg), Pod-
(Cj), Ist (Cj), Sestrunj (2), Veli gora (Cg)
Rat (Cj), Žman (2), Rivanj (Cj), dugnjica Cg: Povija, Sumartin, Sućuraj
Kukljica (2) duganj Karlobag (Cj)
kinez šarac Veli Rat (Cg), Rivanj (Cg) dugnjar Sumartin (Cj)
crveni kinez ^ dubnjača Novi (Cg)
~ zeleni kinez Rava dumbljača Bakarac (2)
kiniSz Premuda (Cj) delnjača Omišalj (Cg)
injez Račišće (Cj) đustra Prožura (Cg), Korita (Cg), Ko-
knježavac Cavtat (Cj) ločep (Cg), Mlini (Cj), Cavtat
knjezica ~ (Cg), Molunat (Cg), Meljine
~ vladika Trstenik (Cg), Baošić (Cg)
knjezica Jadrtovac (Cg) lustra Perast (2), Kostanjica (Cg)
knezica Lumbarda (Cg) žuštra Lepetane (Cj)
knjeginja M. Lošinj (Cg), Drvenik V (Cg) žutra Cg: Jabianac, Lopar
knježica Žuljana (Cg) žotra Cg: Barbat, Lun, Novalja
knjegina Ilovik (Cj) t žuntra Prizna (Cg)
knjeguja Unije (Cj) žotralj Novalja (Cj)
kneguja Molat (Cg) lutrić Silba (Cg)
knezu ja Valun (Cj) zlatac Cj : Martinšćica R, Novi, Klada
kinegùja Premuda (Cg), Ist (Cg) zlatšc Omišalj (Cj)
knjezatovica Rogoznica (Cj) crvenka Baška Nova (Cg)
knježatovica Sevid (Cg), Vrboska (Cg) crljenka Jabianac (Cj)
kineža Srakane (Cg) crveni kinez Rava (Cj)
knezica ~ knez crveni Neviđane (Cj)
~ knezun Orebić zelenka Lepetane (Cg)
injezica Račišće (Cg) zeleni kinez Rava (Cg)
vladika Drvenik B (Cg), Račišće (Cg), zelenka napisana Stara Baška (Cg)
Lastovo (Cg), Lovište (Cg), modraljica Klenovica (Cg)
Drače (2), Brijesta (2), Hodilje gospica Punat (2)
(2), Broce (Cj), Doli (2), Go­ sinjorina Krnica (2)
vedari (Cj), Prožura (Cj), Kolo- banica Torkul, Sv. Fuska (o. Krk) (Cg)
čep (Cj), Zaton M (Cg), Mo- cifra Skradin (2)
košice (Cj), Mlini (Cg), Molu­ pituranka Ist (Cj)
nat (Cj), Baošić (Cj), Strp (2), senjalica Zaton M (Cj)
Dobrota (2) luca/luceta Crikvenica (Cj)
vladika ~ vladika kudulin Brna (Cj)
mletačka Lastovo, Suđurađ safilet Ugljan (Cg)
vladun Mokošice (Cg) šegavka Malinska (Cg)
donzela Peroj (2), Korčula (Cg) gargoruša Brusje (2)
dunzela Medulin (2), Mošć. Draga (2), labranka Novigrad (2)
Karlobag (Cg) zidra Cj: Maslinica, Grohote
donzula Komiža (Cg) moleka Prosika (2)
dunzula Hvar (Cg) puzavica
danzula Okrug (Cg) njemačka Bakar (Cj)
dunjela (-nj- = guja Žuljana (Cg)
= 2 fonema!) Lovran (2) šarac Silba (Cj), Kaprije (Cj)
dunjica (-nj- = kinez šarac Veli Rat (Cg)
= 2 fonema!) Martinšćica (Cg) maslikovac Dubrovnik (Cj)
zunzela Pag (Cg) popov kurac Kraljevica (Cg)
(zanzolina) Krk kacodeveskovo Nerezine (Cg)
drunzela Volosko (Cg) kacodelre Hvar (Cj)
druzela Senj (Cg) pizguja Olib (Cg)

312
kralj S tarig rad D (C j) p u lid jo t C j: O k ru g , S p lit
general Božava (C g)s Iž (C g) in d arm ić M o la t (C j)
se rd a r V ela L u k a (C j) žen d ar 12 (Cj)
oficir P a g (C j) p u n ta r S utivan (C j)
k a lu n e r (vel. bragešaš T rib u n j (C g)
p rim j.) K a p rije (C j) h rv a t P o stira (C j)
kalunjerac K o m iža (C j) konj Senj (C j)

O S N O V N I T IP O V I O P O Z IC IJ A Z A C O R IS J U L I S ~ C . G IO F R E D I

kn jez ~ knjezica Jad rto v ac

knjezatovica ~ knjez R ogoznica
d u g n ja r — dugnjica S u m a rtin
vladika m letačka ~ vladika L astovo
vladika ~ knez Broce
kinez kineža S rakane
žotralj ~ žotra N ovalja
k nez ~ k nez v eštidi Z ap u n tel
crveni kinez ~ zeleni kinez R ava
vlad ik a ~ v ladun M okošice
kinez •—■kinez šarac R ivanj
kiniez ~ kinegulja P rem u d a
k nez — vladika L ovište, D rv en ik B
knezac ~ k nez v ranjanin V rgada
knez m uški ~ k nez ženski P etrčan e
k nezuja ~ k nez V alun
duganj ~ đuzela K arlobag
knez ~ bragešaš T rib u n j

Cj i Cg: knez, dugnjača, zlatac, vladika, uljarica (su zreli mužjaci); knez, kneginja, dugnjača, zlatinka, žutrica, družila (su
ženke i nezreli mužjaci) RJ;
Cj: knez; dugnjača; vladika ; uljarica; zlatac (RJ)» knez; vladikinja (Lorini); ljustrica (Lambì, 1854); dunjača (M. Gazaro-
vić, ARj 2,690); dugača (za Barić Dragu u Hrvatskom Primorju, H 91); duganj (za Jablanac, H 91); dugljača (V. Novak,
1884,, H 91); dugnjača (za Hvar, H 91); dugnjica (za Makarsku, L. Zore, 1869; H 91); duguja (A. Korlević, 1904; H 91);
dum(b)ljača (M. Medić, 1925, H 92); šarnjača (za Hvar, H 92); s.v. dunzula); đuzela (za Kladu u Hrv. Primorju, H 93);
frajlica (za Sv. Juraj kod Senja, M. Medić. 1925, H 96); kanonerac (za Vis i Komižu, H 151); kneginja (za Molat, H 167);
knežić (za Stinicu u Hrv. Primorju, H 167); kralj (za Kladu u Hrv. Primorju/Cj/, H 180); kraljica (za Barić Dragu u Hrvat­
skom Primorju/Cj/,H 180); lončar, lončarica(L. Zore, 1869; H 204); marijeta, marijetica (za Vrbnik na Krku, I. Žic. 1900;
H 217); oficirić (za Karlobag, M. Medić, 1925; za Jablanac, H 261); penzir (za Komižu /?/, H 291); žurnjača je pogrešno
naveden oblik kod Finka, str. 39; ispravno je šarnjača (v. gore); uljarica (M. Kišpatić, 1893, H 443); žotra (za Kaštel na
otoku Rabu. H 476); šareni knez (Fink).

313
1 1 0 0 1 Coricus rostratus C. V, PM CM — D U G O N O SICA
( = Symphodus sciita FORSSK. RJ 704
Lutjanus rostratus BL. Pr. 603
Crenilabrus scina FORSSK. FFA 589
Symphodus rostratus BLOCH)

dugonosica Grohote, Starigrad H, Jelsa, hinjica Broce

Zaraće hinac Slano
dugonoska Rivan), Vis injušica Baškavoda
duganoska Božava smokvica Silba, Prosika, Stobreč, Postire,
dalganjoska Ilovik Koločep
dugorilka Premuda smokva Podgora
prikonosa Jablanac, Prizna smokvić Srakane
labra Baošić smokvača Klenovica
lombračić Slano, Mlini smokvarica Drvenik B
lumbračić Drače dumnica Dubrovnik
lumbrak krivog kinc°ar Mali Lošinj
nosa Lastovo kinčol Unije
britvica Lumbarda suha mare Novalja
brtvica Milna suha mara Brna, Račišće
turinača Cavtat ivanac Govedari
tucavica Jezera, Trpanj šarkica Kukljica
pucavica Lukovo resinarka Ražanac
bacvarić Ist slinavac Prožura, Krtole
bačvar Veli Rat vlaška riba Duba
cuska Maslinica kotarka Račišće
čutura Kaštel Kambelovac pizguljica Olib
čuka Rogoznica, Drvenik V, Okrug, skithša Brusje
Vrboska slast Vrgada
ćorka Povija slastičun Žirje
ćućuružga Supetar glad Bakarac, Lun, Krilo, Sutivan
tuslica Kaprije pobukalo Sali
ka rus Novi bue Stara Baška
karoc Starigrad D milnosić Valun
potka Zaton Š cincela Rava, Tkon
lenica Bakar, Jablanac cincéla Zapuntel
lip'ić Nerezine cincóla Ugljan
hinjac Govedari cinedica Žman

d u g o n o s k a ; d u g o n o s i c a ; p r e k o n o s a ; č u t u r i c a ; ( h ) in a c , ili p e š n jić , ili lu m b r a č i ć d u g o n o s ić ( R J ) ; d u g o n o s ic a ( L o r i n i ) ; d u g a

n o s ić a ( z a V is , H 9 1 ) ; d u g o n o s a ( b e z ik a k v e o z n a k e , H 9 1 ) ; d u g o n o s ic a (A . K o r le v i ć , 1 9 0 4 ; z a K o m iž u , H 9 1 ) ; d u jm ic a
(z a B r a č , A . O s to jić , 1 8 8 7 ; H 9 2 ) ; d u m n i c a (z a D u b r o v n ik , B . K o š ić , 1 8 8 9 ; H 9 2 ) : p r ik o o o s a (z a L u k o v o , H 3 3 2 ) ; t u r i n a č a
( L . Z o r e , 1 8 6 9 , H 4 3 7 ) ; d u g o n o s k a ( F in k ) .

314
11011 NAZIVI O STA LIH PRIPADNIKA O BITELJI LABRIDAE

Dok smo za gorenavedene ribe iz obitelji Labridae mogli, iako dopuštajući nepouzdanost iden­
tifikacije, koliko toliko govoriti za svaku vrstu posebno, za preostale Crenilabruse to je nemoguće. Sami
ihtiolozi ne slažu se uvijek u njihovim identifikacijama pa ćak ni u tome da li se sve navođene vrste
uopće u Jadranu pojavljuju (usp. T . Šoljan, RJ 366 i 367). Ribari ispitanici veoma su nesigurni i na
velikom broju točaka dobivali smo višestruke nazive za jednu vrstu: imena je često bilo gotovo toliko
koliko i ribara ispitanika. G. Binijev PM CM ove Crenilabruse uopće ne spominje, a za neke od njih
čak ni Petar Lorini ne daje narodnog naziva.
Međutim, kako nas zanimaju pučka imena za ovu obitelj, jer su sastavni dio hrvatskog ihtio-
nimskog korpusa, navest ćemo ih zajedno, bez pokušaja identificiranja i to uvijek s naznakom lokali­
teta u kojima smo ih zabilježili, jer su ta imena dio leksičkog popisa pojedinih ispitivanih točaka i
dragocjen su doprinos uspostavljanju korpusa imena za pripadnike obitelji Labridae i vrijedni po­
kazatelji poklapanja u denominacijskom postupku između sredozemnih nomenklatura.
Naprotiv, za svaku ćemo vrstu posebno navoditi knjiške, stručne izvore i tamo upotrebljene
nazive, jer će svaki lingvist s više ili manje sigurnosti lako prepoznati skovano, improvizirano (najčešće
dvočlano ili višečlano) ime od izvornog pučkog naziva. Ovaj posljednji, budući da je zabilježen, nužno
je negdje na terenu postojao i jedino ga se tako može sačuvati i eventualno iskoristiti za etimološko
razjašnjenje ostalih imena za pripadnike obitelji Labridae. Lako će biti uočljivo da i ihtiolozi (primje­
rice T . Šoljan, RJ) upotrebljavaju često ista narodna imena za različite vrste ukoliko ne stvaraju
višečlane nazive. Odmah treba napomenuti da su i identifikacije pučkih naziva kod H najčešće nepouz­
dane pa čak i proizvoljne.
Kao i uvijek dosada, navest ćemo znanstvena nuzimena (sinonimiku) radi lakšeg orijentiranja
u ovoj veoma složenoj obitelji, dok će, kao što je i razumljivo, izostati prijedlog za jedinstveni naziv
(gore desno.
fraškarica Maslinica travèstit Suđurađ
traska Podgora turčin Rogoznica, Drvenik V
hrasta Bakar meštar od dudića Maslinica
hrstavica Vrgada teta Rava
kraška Sućuraj bukoč Starigrad D
smokvica Crikvenica, Koločep štrk Bakar
smokvača Bakar bepo Račišće
ćućuruša Rogoznica (iuv) gladić Novalja
pinđir Maslinica tizik Ist
pinžir Maslinica tisik Zapuntel
pinžilić Grohote pirga Novigrad (sve Labridae!)
spincun Rava puzljača Bakarac
tùcalica Povije vldović Orebić
tùcavica Kukljica fundator Orebić
jebac Koločep, Mokošice panduri (m. pl.) Vir (sve sitne Labridae)
morka Novigrad punka Orebić
orih Rava prosčnica Murter
Crenilabrus melops CUV. PM CM —
( = Symphodus melops L. RJ 714
Labrus melops L.) Pr. 600
k o s ir ic a (k ra š k a ) m j e s e č ic a ; p e š n ji ć m j e s e č i ć ; z a d je v a č in jc s e č ić ( R J ) ; s m o k v ic a ( L o r i n i ) ; H ( F in k ) — ; s p ir k a ( F a b e r ) ; p a -
p u h ( L a m b ì , 18 5 4 ).

Crenilabrus doderleini V. CRS. PM CM —

( = Crenilabrus tinca C. V.) RJ 708
Symphodus doderleini JORDAN) FFA 589
( h ) in a c , ili ( h ) in ja c , ili p e š n ji ć , ili lu m b r a č i ć d u g o p r u g a c ( R J ) ; L o r i n i — ; p iz g u ja (z a S ilb u . H 30 1 / ? / ) ; lu m b r a k ili h in a c
d u g o p r u g a c ( F in k ) .

Crenilabrus quinquemaculatus RISSO PM CM —

( = Crenilabrus roissali RISSO RJ 711
Crenilabrus tigrinus RISSO) Pr. 601
FFA 589
k o s ir ic a , k r a š k a ; z a d je v a č ; p e š n ji ć z a d je v a č ( R J ) ; k o s ir ic a ( L o r i n i ) ; k r a š k a , k r a š k a (z a V is i H v a r , H 1 8 2 ) ; le n č ic a (z a K la d u
u H r v . P r i m o r j u , H 1 9 6 ) ; s p iti c a ( z a I s t i M o la t , H 3 8 7 ) ; š p i t a , š p iti c a ( z a P r e m u d u , H 4 1 6 ) ; lu m b r a k k o s ir ic a ( F in k ) .

315
Crenilabrus cinereus V. CRS. PM CM _
( = Crenilabrus griseus GM. RJ 718
Labrus cinereus LAC. Pr. 601
Crenilabrus massa RISSO FFA 587
Symphodus cinereus BONN.)

( h ) in a c ; ili ( h ) in j a c ; ili p e š n ji ć , ili lu m b r a č i ć s iv i; p e š n ji ć s iv a c ( R J ) ; L o r i n i — ; c in c e la (z a V e li R a t , H 6 6 ) ; fig a (Š . H o r v a t ,

1 9 0 1 ; M . K iš p a ti ć , 1 8 9 3 ; A . T r e s i ć - P a v ič i ć , 1 8 9 7 ; H 9 6 ) ; g la d ić (z a K l a d u u H r v a ts k o m P r i m o r j u i Č a s k u n a o to k u P a g u ,
H 1 0 6 ) ; r i b i ć ( z a L u k o v o , H 3 4 9 / ? / ) ; s m o k v a r ić ( I . Ž ic , 1 9 0 0 , z a V r b n i k , H 3 8 0 ) ; ti z ik (z a I s t , H 4 2 3 — 4 ) ; l u m b r a k s m o k v ic a
il i s iv i h in a c ( F in k ) .

Julis pavo C. V. PM CM 178

( = Thalassoma pavo HASSEL.") RJ 723
Pr. 606
FFA 585

v la d ik a a r b a n a š k a ( R J ) ; L o r i n i — ; H ( i F i n k ) —

Xyrichthys novacula CUV. PM CM 179

( = Coryphaena novacula L.) RJ 655

š a r k o c r v e n i ( R J ) ; š a r k o c r l je n i ( L o r i n i ) ; H (i F in k ) — .

Obitelj SCARIDAE
Scarus Cretensis C. V. PM CM 180
( = Euscarus cretensis L. RJ 682
Sparisoma cretense L. Pr. 607
Scarus canariensis VAL.
Labrus cretensis L.)

p a p i g a č a ; p ir g o v a c , p r ig o v a c ( R J ) ; L o r i n i — ; H (i F i n k ) —

316
Obitelj TRACHINIDAE — Paukovke

11 0 2 1 Trachinus araneus C. V. PM CM 181 PA U K (CRN A C)

1 ( = Trachinus lineatus RISSO) RJ 547
Pr. 650
FFA 589

Trachinus draco L. PM CM 182 PA U K BI(JE)LA C

( = Trachinus lineatus BL. SCHN.) RJ 549
Pr. 649
FFA 591

Trachinus radiatus C. V. PM CM 183 PA U K (M RKULJ)

( = Trachinus lineatus DELAR.) RJ 549
Pr. 650
FFA 591

Trachinus vipera C. V. PM CM 184 PA U K (ŽU TA C)

( = Trachinus horridus GRON.) RJ 545
Pr. 651
FFA 591

M a da se nacrtom, bojama i veličinom dovoljno razlikuju, četiri

Trachinusa gotovo da i nemaju posebnih naziva u narodu. Označava­
ju se općim (neoznačenim, nemarkiranim) imenom. Ukoliko se hoće
govoriti o određenoj vrsti, dodaju se determinativi koji se, osim u
nekoliko slučajeva, ne mogu smatrati dijelom ihtionima već samo
kao dodatni opis koji varira od ispitanika do ispitanika.
Ta — Trachinus araneus
Td — Trachinus draco
Tr — Trachinus radiatus
Tv — Trachinus vipera

pauk Neviđane, Tkon, Paklenica, Vi- r°anj Premuda, Ist

njerac, Prosika, Vrgada, M ur- ronj Ilovik, Sestrunj
ter, Žirje, Kaprije, Zaton Š, hij Privlaka, Novigrad
Skradin, Krapanj, Rogoznica, Inj bilac Privlaka (Td)
Sevid, Drvenik V, Okrug, Ma- rnj šarac Privlaka (Ta)
slinica, Grohote, Stobreč, Krilo, bili ranje Split (Td)
Milna, Sutivan, Supetar, Po­ ranjen Mošć. Draga, Volosko, Omišalj,
stura, Povija, Sumartin, Bol, Bakarac, Crikvenica
Hvar, Brusje, Starigrad H, Vr- ranjen pauk Crikvenica (Td)
boska, Jelsa, Zaraće, Baškavoda, ranjenik Klenovica
Podgora, Vis, Komiža, Ulcinj ralj Tribanj, Ražanac
pauk bilac Omiš (Td) ranč Ulcinj
pauk bili Rogoznica (Td), Podgora (Td) dràganja Brna, Račišće, Korčula
pauk od briga Kaštela (Tr) dràgana Sućuraj, Vela Luka, Lumbar­
pauk od meka da, Drače, Trpanj, Duba, Bao-
dna Omiš (Ta) šić, Kostanjica, Sttp (-g3-), Pe­
crni pauk Podgora (Ta) rast, Dobrota (-g5-), Muo, L e-
ranj Peroj, Medulin, Krnica, Unije, petane, Krtole
Srakane, Valun, Martinšćica C, dragun T rn (Ta)
Nerezine, Mali Lošinj, Mal in­ dràgan Drvenik B, Gradac
sita, Punat, Baška Nova, Stara taranta T rn , Lastovo, Žuljana, Brijesta,
Baška, Bakar, Starigrad D , L u- Hodilje, Broce, Doli, Govedari,
kovo, Jablanac, Prizna, Karlo- Prožura, Korita, Slano, Suđu-
bag, Lopar, Rab, Barbat, Lun, rađ, Koločep, Zaton M, Mo-
Novalja, Silba, Olib, Zapuntel, košice, Mlini, Cavtat, Molunat
Molat, Rava, Veli Rat, Božava, Sàran Podgora (Tr)
Žman, Sali, Rivanj, Ugljan, Ka­ pauk žutac Jadrtovac (Tv)
li, Kukljica, Petrčane pagan Medulin, Krnica

317
z a r o d T ra c h in u s; m o r s k i p a u k ( H 2 3 9 ) ; r a n j e (z a S t. N o v a lj u , H 341 ;) m o r s k i p a u k ( F i n k ) ;
z a T a: p a u k c r n a c ; p a u k c r n o ž i g ; r a n j e n c r n a c , d r a g a n a ili d r a g a n a c r n a ( R J ) ; p a u k c r n a c ( L o r i n i ) ; t a r a n t o ( G . S c h r e i b e r ,
1 9 4 0 ); r a n j c r n i (z a P a g H 3 4 1 ); c r n i m o r s k i p a u k ( F i n k ) ;
z a T d : p a u k b ij e la c ; p . p je s k u l ja š ; p . p r ž i n a r ; r a n j e n b ij e la c ; d r a g a n a ili t a r a n t a b ije la ( R J ) ; p a u k b il a c ( L o r i n i ) ; b il i r a n j
( z a I s t , H 3 4 1 ) ; b ije li m o r s k i p a u k ( F i n k ) ;
z a T r: p a u k m r k a l j ; p . k a m e n j a r ; p . g r e b e n a š ; r a n j e n m r k u l j ; d r a g a n a il i t a r a n t a m r k a ( R J ) ; p a u k m r k u l j ( L o r i n i ) ;
z a T v : p a u k ž u t a c ; r a n j e n ž u t a c ; d r a g a n a ili t a r a n t a ž u t a ( R J ) ; p a u k ž u t a c ( L o r i n i) .

318
|103| U ranoscopi» scaber L . PM CM 185 BEŽM EK
RJ 543
Pr. 648
FFA 591

čača (ć-ć-) Medulia, Ilovik, Malinska, Pu- Baškavoda (i -fina). Vis, Ko-
nat. Bakar, Bakarac, Crikvenica, miža
Klenovica, Starigrad D, Jabla- batoglav Split
nac. Prizna, Karlobag, Lopar, batoč Krilo
Barbat, Lun, Novalja, Olib, badić Vranjic
Rava, Iž, Veli Rat, Božava, tuđe Kukljica
Žman, Sali, Rivanj, Ugljan, pauk Drvenik B, Gradac, Račišće,
Neviđane, Tkon, Paklenica, Ra- Lumbarda, Korčula
žanac, Privlaka, Petrćane, Ka- pavók Brna
prije, Zablaće, Krapanj, Gro­ lèpur Hodilje
hote čavka Baška Nova
čaće M urter, Žirje, Zaton Š, Jadr-
ćafka Stara Baška
tovac, Rogoznica
čaćo Tribanj, Vinjerac, Novigrad petek Unije
čač Lovran, Volosko, Omišalj, Skra­ pušač Ulcinj
din svirac Premuda, Olib, Ist, Zapuntel,
ćaćak Drvenik V Molat
ćaćović Sv. Jakov (o. Lošinj) mucalo Sućuraj
ćaćević M. Lošinj, V. Lošinj cikalo Doli
cacovica Valun garčina Baošić
cac Mošć. Draga gančina Kostanjica, Strp, Perast, D o­
caca Pag, Sestrunj brota, Lepetane
ćuća Kali tovar Jezera
bežmek Vinišće, Maslinica, Stobreč, tovarčić ušće Neretve
Hvar, Zaraće, T rn, Lastovo, baba Rogoznica, Brusje
Drače, Žuljana, Trpanj. Bri­ baba ćaće Sevid
jesta, Duba, Govedari, Prožura, bižibaba Nerezine
Korita, Slano, Koločep, Mo- bàca Suđurađ
košice, Dubrovnik, Mlini, Cav­ bajo Broce, Hodilje
tat belajka Vrgada
bešmek KKambelovac bokainkava Rabac
bužmelek Molunat bunkikavo Krilo
batovina Pučišća, Milna, Supetar, Po- bakakava Kali
stira, Povija, Sumartin, Bol, bokadećaća Krnica
Starigrad H, Vrboska, Jelsa, nebògled Luka (Hodilje)

b e z m e k ; b a t o g la v ; č a č ( a k ) ; b a d i ć ; n e b o g l e d ; b a t o v in a , b o k a in k a v o ( R J ) ; b e ž m e k , č a č a ( L o r i n i ) ; n e b o g l e d (i z a I s t , B . F in k a
» M o rs k o rib a r s tv o « 1 9 5 7 , 2 2 2 ; Š r a jb e r , 1 9 3 3 ; H 2 5 5 ) ; b e z m e k (z a M a r t i n š ć i c u k o d R ije k e , T . S o lja n ,1 9 3 3 ; H 3 7 ) ; k a t e
lib a n o v a ( I . Ž ic , z a V r b n ik 1 9 0 0 ; H 157 g a n a v o d i k a o n a z iv z a L o p h i u s p is c a to r iu s , d o k g a F i n k s t r . 4 9 s v r s t a v a o v d je ,
p o sv o j p r il ic i s p r a v o m ) ; b a to g la v 3 ( F i n k , s t r . 4 9 , u H n e p o s to ji ) ; b e z m e k č a č ( F i n k ) ; č a č e ta ( M . M e d ić , 1 9 2 5 ; H 7 5 );
č a č e v ić (z a V e li L o š in j , H 7 5 ).

319
11 0 4 1 Obitelj T R IC H IU R ID A E — Zmijičnjaci

Lepidopus caudatus W H ITE PM CM 188

( = Lepidopus caudatus EUPHRASEN) RJ 263/563
Pr. 654
Trichiurus lepturus L. PM CM —
RJ 236B
Pr. 655

Identifikacije su nepouzdane i nazivi se lako btkaju kako za dvije

gorenavedene vrste tako i s imenima za Trachypterus taenia.

sab(l)ja Baška Kova, Bakar, Bakarac, pešešpada Medulin, Rabac, Milna, Suti-
Kali, Neviđane, Žirje, Drvenik van
V, Pod gora, Komiža, Vela L u­ pešešpoda Hvar
ka, Bma, Drače, Broce, Mlini pešišpada Zapuntel
sàbjar Jelsa pešelama Cavtat
mač Jezera, Rogoznica, Sevid, Su­ pila Kukljica
petar, Starigrad H, Vrboska, šegac Ist
Račišće, Brijesta, Hodilje šigac Olib
morski mač Krilo srebrnica Muo
Spada Okrug, Broce srebrnjača Omišalj, M urter
špoda Zaraće argenton Volosko
Spàdun Stobreč zlatun Crikvenica
Lei zmijiSnjak repaš (RJ); nakitorep srebrni (Lorini); repati zmijičnjak (Fink);
Tli zmijiinjak sabijaš (Rj); Lorini —; H (Fink) —.

320
Obitelj SCOMBRIDAE — Skušovke

Scomber scomber i Scomber colias su također dvije ribe za koje

se nazivi izmijenjuju od regije do regije. Kako se ukusom, vrijednošću
i veličinom oštro razlikuju, ribari lako luče jednu od druge samo što
se imena za svaku od njih različito primjenjuju, tako da dva osnovna
naziva (skuša i lokarda) na različitim točkama označavaju jednom
S. scomber, a drugdje Sc. colias. T o je izvor čestih nesporazuma u
»službenom« (komercijalnom) označavanju.

11 0 5 1 Scomber scomber L. PM CM 189 SKUŠA

( = Scomber scombrus L. RJ 318
Scomber vernalis M IT C H IL L ) Pr. 655
FFA 599

skuša Neviđane, Tkon, Novigrad, Vr- lokarda Rabac, Mošć. Draga, Lovran,
gada, Žirje, Kaprije, Rogoznica, Volosko, Cres, Valun, Omišalj,
Drvenik V, Okrug, Grohote, Malinska, Punat, Baška Nova,
Stobreč, Krilo, Split, Milna, Stara Baška, Martinšćica R,
Sutivan, Supetar, Postira, Pov­ Kraljevica, Crikvenica, Selce,
ija, Sumartin, Bol, Hvar, Bru- Klenovica, Starigrad D, Luko­
sje, Zaraće, Sućuraj, Podgora, ve, Jablanac, Prizna, Karlobag,
Drvenik B, T rn, Vis, Komiža, Lopar, Tribanj, Ražanac, Pri-
Lovište vlaka, Petrčane, Prosika, M ur-
skuš Premuda ter. Jezera, Zaton Š, Skradin,
skušarelica Žirje (iuv) Šibenik, Zablaće, Krapanj, Ja-
skušarela Kaprije (iuv) drtovac
skušej Okrug (iuv), Drvenik B (iuv), vrnut Vela Luka, Prigradica, Bma,
Korčula (iuv) Račišće, Korčula, Lumbarda,
skušić Olib (iuv) Lastovo, Drače, Žuljana, T r-
škombar M. Lošinj, Lun, Olib, Pakle- panj, Brijesta, Duba, Hodilje,
nica, Vinjerac, Meljine, Baošić, Ston, Broce, Doli, Govedari,
Kostanjica, Strp, Perast, D o­ Prožura, Korita, Slano, Suđu-
brota, Muo, Lepetane, Stoliv, rađ, Koločep, Zaton M , Mo-
Krtole košice, Mlini, Cavtat, Molunat
vernut Kostanjica
škombor Ulcinj Martinšćica R, Crikvenica, Sta­
škombar golać (iuv)
Unije, Ist rigrad D , Lukovo, Prizna, Kar­
škumbar Srakane, Martin šćica C, Nere- lobag
zine Martinšćica C, Nerezine, Omi­
golčić (iuv)
skumbar Ilovik šalj, Malinska, Punat, Bakar,
škombra Peroj, Medulin, Krnica, Nova- Jablanac, Sali, Kali
lja, Barbat goljčić (iuv) Lopar
škombret (srednja veličina): Rabac, Lo­ golcić (iuv) Rabac, Mošć. Draga, Lovran
vran burdelj (iuvss) Trpan j
skardinula Rab, Pag, Zapuntel, Veli Rat, burdej (iuvss) Postira, Povija, Gradac
Božava ćurlica (iuvss) Vis, Komiža
skrđinula Rava, Sestrunj, Žman, Sali, Ka­ belica lokardica (iuvss) Lastovo
li, Kukljica, Ugljan, Rivanj gujić (iuv) Vrbnik
mladica Bakar gulja Crikvenica (vel. primj.)
bokulja Rab, Pag (za velike primj.) šira (iuvss) Dubrovnik
past(i)rica Trogir čir (iuvss) Baošić

s k u š a ; v r n u t ; lo k a r d a ( p o s je v e r n o m H r v a t . P r i m o r j u ) ; s k r đ i n u l a ( p o z a d a r s k o m o to č j u ) ; š k o m b a r ; m l a d i = g o la ć ili b u r -
d e l j ( R J ) ; s k u š a , v r n u t ( L o r i n i ) ; g la v n jic a ( F i n k , s t r . 4 7 , u H n e p o s t o j i ) ; g o lja c ( K . M . H a r a m b a š i ć , 1 8 9 0 , H 1 1 3 ) ; g o le c
( z a V r b n i k n a K r k u , I . Ž i c , 1 9 0 0 , H 1 1 3 ) ; lo k a r d ic a ( z a B e li n a C r e s u , A . B o r t u l i n , 1 9 1 4 ; z a P a g , H 2 0 4 ) ; lo k a r d ić ( z a V e li
R a t , Z l a r i n i V is , H 2 0 4 ) ; s g u š a ( A . K o r le v i ć , 1 9 0 4 , S . C a r , 1 9 4 4 , H 3 4 9 / ? / ) ; s k u š a č a ( H 3 7 7 , n e r a d i s e o S c . s c o m b e r ) ;
š i r ( H 4 0 7 k r iv o n a v o d i B . K o š i ć a , 1 8 9 8 — 9 , u m j e s to š i r a / f / ) ; o b ič n a s k u š a ( F in k ) .

21 V. VINJA ETIMOLOGIJA II. 321

|106| Scomber colias L. GM. PM CM 190 LOKARDA
( = Sc. japonicus colias GM . RJ 317
Pneumatophorus colias GM. Pr. 656
Scomber macrophthalmus RAF. FFA 599
Scomber pneumatophorus DELAR.)

lokarda Unije, Srakane, M . Lošinj, Ilo- lukarda Božava

vik. Barbar, Lun, Novalja, Pag, lancarda Medulin, Krnica, Rabac, Lo­
Premuda, Silba, Olib, Ist, Za- vran, Tkon, Paklenica, Privlaka,
puntel, Molat, Rava, Sestrunj, Vinjerac, Novigrad, Petrčane,
Veli Rat, Žman, Sali, Rivanj, Murter, Jezera, Zaton Š, Skra­
Ugljan, Kali, Kukljica, Nevi- din, Šibenik, Zablaće, Krapanj,
đane, Vrgada, Žirje, Kaprije, Jadrtovac, Perast, Dobrota, Le-
Rogoznica, Sevid, Drvenik V, petane
Okrug, Maslinica, Grohote,
Split, Stobreč, Krilo, Milna, lancard Stoliv
Sutivan, Supetar, Postira, Pov­ lančarda Kostanjica
ija, Sumartin, Bol, Hvar, Bru-
sje, Starigrad H , Vrboska, Jelsa, lancada Ražanac
Zaraće, Sućuraj, Baškavoda, plavica Mošć. Draga, Volosko, Cres,
Podgora, Drvenik B, Gradac, Valun, Martinšćica C, Nerezine,
T rn, Vis, Komiža, Vela Luka, Omišalj, Malinska, Bakar, Ba­
Prigradica, Brna, Račišće, Kor­ karne, Selce, Starigrad D , Lu-
čula, Lumbarda, Lastovo, Lo­ kovo. Prizna, Rab
vište, Drače, Žuljana, Trpanj, ljulja Baška Nova,Punat, Starigrad
Brijesta, Duba, Hodilje, Broce, D, Prizna, Sv. Juraj, Jablanac,
Doli, Govedari, Prožura, Ko­ Lopar, Tribanj
rita, Slano, Sudurađ, Koločep,
Zaton M , Mokošice, Mlini, jùja Stara Baška
Cavtat, Molunat, Strp skuša Ulcinj

p l a v ic a ; lj u lja ; s k u š a b je lic a ; lo k a r d a ( p o D a lm a c ij i) ; l a n c a r d a ( p o z a d a r s k o m o to č j u ) ; R J ; l o k a r d a ( L o r i n i ) ; g r a n c a t ( z a
B o k u K o t o r s k u , L a m b ì , 1 8 5 4 ); ( s k u š a ) b il ic a ( z a T r o g i r , A . O s t o jić , 1 8 8 7 ; z a I s t , H 3 9 ) ; ju j a ( z a V r b n i k n a K r k u , I . Ž i c ,
1 9 0 0 ; H 1 4 7 ); l j u b lja ( K . M . H a r a m b a š i ć , 1 8 9 0 ; H 2 0 9 m i s l i d a j e » is k v a re n o o d lju lja » / ? / ) ; iju lje v č ić ( S . C a r , 1 9 4 3 , H
2 1 0 ) ; p la v ic ( z a B a k a r , M . M e d ie , 1 9 2 5 ; H 3 0 5 / g e n . p l . ? 0 ; s k u š a b je lic a ( A . K o r le v i ć , 1 9 0 4 ; H 3 7 7 ) ; s k u š a p la v ic a ( F in k ) .

322
11071 Sarda mediterranea JORD. et GILB. P M C M 191 PALAM IDA
( = PeJamys sarda C. V. RJ 323
Sarda sarda BLOCH Pr. 659
Scomber mediterraneus BL. SCH. FFA 601
Thynnus sardus RISSO)

palamida Medulin, Krnica, Rabac, Lo­ čula, Lumbarda, Žuljana, Ho-

vran, Unije, Srakane, Martin- dilje, Meljine, Baošić, Strp,
šćica C, Nerezine, Ilovik, Omi­ Perast, Dobrota, Muo, Ulcinj
šalj, Malinska, Punat, Baska polamida Drvenik B
Nova, Stara Baška, Bakar, Ba- palamita Kaprije
karac, Crikvenica, Klenovica, polanda Rogoznica, Sevid, Povija, Za­
Starigrad D, Lukovo, Jablanac, daće, Sućuraj, Baškavoda, Ra-
Prizna, Karlobag, Lopar, Bar- čišće, Lastovo, Drače, Brijesta,
bat, Lun, Novalja, Pag, Pre­ Broce, Doli, Govedari, Pro-
muda, Silba, Olib, Ist, Zapun- žura, Koločep, Zaton M, Mo-
tel, Rava, Sestrunj, Žman, Ri- košice, Mlini, Cavtat
vanj, Ugljan, Kali, Kukljica, polónda Starigrad H
Neviđane, Tkon, Tribanj, Pa- palandica Vrbnik
klenica, Ražanac, Privlaka, Vi- šarenda polanda Dubrovnik
njerac, Novigrad, Petrčane, Vr- palombić Kostanjica, Muo (iuv), Lepe-
gada, Murter, Jezera, Žirje, Za­ tane
ton Š, Šibenik, Zablaće, Kra- palovnić Muo (iuv)
panj, Drvenik V, Okrug, Masli- palomnić Krtole
nica, Grohote, Split, Stobreč, pastirica Senj
Krilo, Omiš, Milna, Sutivan, paštrica Mošć. Draga
Supetar, Postira, Povija, Su- pas trica Volosko, Selce
martin, Bol, Hvar, Vrboska, smucač Vrbnik (nekada)
Jelsa, Podgora, Gradac, Vis, šaruja Trpanj, Duba
Komiža, Vela Luka, Brna, Kor- sumača Glavotok (Krk) /?/

p a s ! ic a š a r ic a ; p o la n d a ; p a lo v n ić ; p a l a m i d a ( R J ) 1 p a l a m i d a ( I . o l in i) . N B . H ( i 'i n k , s t r . 4 0 ) s v r s t a v a p o d E u t h y n n u s p e l a m y s
t - T K N . v e ć i b r o j to b o ž n j i h n a r o d n i h n a z iv a z a o v u v r s t u . K a k o p o s to ji s u m n j a ć a k i o p o ja v i o v e v r s te u J a d r a n u ( u s p .
T . S o lja n , R J , s t r . 3 7 3 ) g o to v o je n e d v o j b e n o d a s e n a z iv i o d n o s e n a v r s t u S a r d a m e d ite r r a n e a J O R D . e t G I L B . , š t o s e ,
u o s ta l o m , i p o k la p a s n a š im b ilje ž e n je m n a t e r e n u . I s ftm H ( s t r . 2 7 4 , s . v . p a l a n d a ) s ta v lja z n a k je d n a k o s ti i z m e đ u E u t h y n ­
n u s p e l a m y s . T h y n n u s p e la m y s i S a r d a m e d ite r r a n e a ! ? P r e n o s im o t e n a z iv e o v d je : p a l a m i đ m ( z a B e li n a o to k u C r e s u . A ,
B o r tu l in , 1 9 1 4 , H 2 7 4 ) ; p a l a n d a (z a R ij e k u , H 2 7 4 ) ; p a l a n d ic a ( z a V r b n i k , I . Ž i c , 1 9 0 2 , H 2 7 5 ) ; p a l a n d r u n ( z a V e li R a t ,
H 2 7 5 ) ; p a l o m n ić (z a B o k u K o to r s k u , S . M . L j u b iš a , 1 8 7 5 ; S k o k , T 1 1 ; z a P e r a s t , H 2 7 6 ) ; p o la m id a ( z a B a k a r , H 3 1 7 ) ;
p o l a n d r a (A . K o r le v i ć , 1 9 0 4 , H 3 1 3 ) ; p r u g a v i t u n j ( F i n k ) .

323
 1108 I Thunnus thynnus L. PM CM 192 TUNJ
( = Orcynus thynnus LTK N . RJ 326
Thynnus brachypterus C. V. Pr. 657
Thynnus mediterraneus RISSO FFA 601
Thynnus thynnus L.)

tunj Medulin, Baška Nova, Lopar, brota, Muo, Lepetane, Ulcinj

Barbat, Lun, Pag, Veli Rat, Bo- tuna Mošć. Draga, Lovran, Omišalj,
žava, Tribanj, Ražanac, Žirje, Bakar, Bakarac
Kaprije, Zaton Š, Šibenik, Za- trup Neviđane, Tkon, Rogoznica,
blaće, Krapanj, Sevid, Okrug, Drvenik B, Brijesta, Hodilje,
Maslinica, Krilo, Milita, Suti- Ston, Broce, Doli, Prožura, Sla­
van, Postira, Povija, Sumartin, no, Dubrovnik, Cavtat
Bol, Hvar, Starigrad H , Vrbos- truf, -ić Molat
ka, Jelsa, Baškavoda, Podgora, sarabanci (pl) Sali (iuv)
Vis, Komiža, Žuljana, Govedari šarban Prožura
tu n Peroj, Krnica, Rabac, Malinska, šerban Korita
Punat, Stara Baška, Starigrad lukić Bakar (do 6 kg), Bakarac (do
D , Lukovo, Jablanac, Prizna,
Karlobag, Novalja, Premuda, 3,5 kg), Lukovo
Silba, Olib, Ist, Rava, Sestrunj, lukančići (pl) Lukovo (iuv)
Žman, Rivan j, Ugljan, Kukljica, lue Suđurađ /?/
Paklenica, Privlaka, Vinjerac, rùmbac Srakane
Novigrad, Petrčane, Grohote, rondun Nerezine
Stobreč, Brusje, Zaraće, Suću- tumbarelac Crikvenica
raj, Račišće, Korčula, Drače, tomborela Omiš, Hodilje
Baošić, Kostanjica, Strp, Do- jutej Duba

tunj, t. crveni; tuna; tun; tunjevina ili tunina; mladi: lukančić ili šarban, Sarbančić ( R J ) ; tunj pravi (Lorini); lukanac
tr u p ,
(Solian, 1930 za Lukovo; H 207); tunić (za Stinicu i Jablanac u Hrv. Primorju, za Si!bu,H434);tunjina (N. Divac, 1929,
H 437); obični tunj ili trup (Fink).

324
11091 Orcynus alalonga RISSO PM CM 193 K OSIRAČA
1 ( = Thunnus alalunga BONNAT. RJ 320
Germo alalunga BONNAT.) Pr. 657

šilac Sutivan dugoperka Omišalj

kosirača Bakar, Klenovica, Premuda rondun Baškavoda
koserača Volosko trupčić Mali Lošinj, Ilovik
kosaraca Mošć. Draga

t r u p ( tu n j ) d u g o k r il a c ; t r u p d u g o r e p a c ; t r u p b ije li t j , b ie lo m e s i ( R J ) ; L o r i n i — ; k o s ir a č a ( z a P r e m u d u , H 1 7 4 ); d u g o -
k r i l -.tru p ( F in k ) .

325
11101 Euthynnus thunnina JORD. et G ILB. PM CM 194 LUC
( = Euthynnus alletteratus RAF. RJ 328
Thynnus brevipinnis C. V. Pr. 658
Thynnus thunnina C. V.) FFA 591

lue Crikvenica, Novalja, Silba, Vr- voj Senj, Lukovo

gada. Zaton Š, Skradin, Ro- mulac Volosko
goznica, Sevid, Drvenik V, O- leterat Nerezine
krug, Maslinica, Grohote, Sto- jelenka Bakar, Bakarac (za primj. oko
breč, Krilo, Sutivan, Supetar, 6 kg)
Postira, Povija, Sumartin, Hvar, zlatoperac Volosko (za najveće primj.)
Brusje, Starigrad H , Vrboska, žutoperka Bakar, Bakarac (za najveće
Jelsa, Zaraće, Sućuraj, Podgora, primj.)
T rn, Vela Luka, Račišće, Kor­ tumburel Zman, Sali
čula, Lovište, Drače, Žuljana, tumburč Rava
Duba, Hodilje, Doli, Zaton M, tun Neviđane
Mokošice, Molunat tunj Tkon
luč Dubrovnik trup Trpanj, Suđurađ, Koločep
lic Brna (tun) rudan Ulcinj

t r u p ( t u n i ) c r n o p j e g ; t r u p r a d a n ; v o i; l u e ( R J ) ; t u n i r u đ a n ( L o r i n i ) ; l u i ( z a D u b r o v n i k , B . K o š i ć , 1 9 0 3 ; S k o k , T 51 ; H
2 0 7 ) ; b o n i t ( K iš p a ti ć , 1 8 9 3 ); r u d a n (iz R J , H 3 5 7 ) ; c m o p j e g i t u n j ili t r u p ( F in k ) .

326
IH l I Auxis bisus BP. PM CM 196 TRUP
1 ( = Scomber rochei RISSO RJ 315
Auxis rochei RISSO Pr. 660
Auxis vulgaris C. V. FFA 599
Scomber bisus RAF.
Auxis thazard LAC.)

trup Sevid, Drvenik V, Maslinica, Karlobag, Lopar, Barbat, Olib

Grohote, Split, Stobreč, Krilo, (pi. rùpei), Ist, Zapuntel, Mo­
Sutivan, Supetar, Povija, Su- lat, Rava, Sestrunj, Veli Rat,
martin, Bol, Hvar, Brusje, Sta- Božava, Žman, Sali, Neviđane,
rigrad H , Vrboska, Jelsa, Suću- Tribanj, Vinjerac, Šibenik
raj, Baškavoda, Podgora, Vis, rubac Krk
Komiža, Vela Luka, Brna,Lum­ róbac Privlaka
barda, Lastovo, Lovište, Žu­ rumbul Stara Baška
ljana, Slano, Strp, Muo rumbak Lun, Novalja
trupaò Račišće, Trpanj, Duba, Broce rumb Pag, Sali, Tkon, Petrčane, Vr-
(do 1,5 kg). Korita, Suđurađ, gada, M urter, Skradin, Krapanj
Mokošice rombo Kukljica
trupačić Žuljana (mali primj.). Brijesta, nimbo Novigrad, Zaton Š
Doli, Prožura, Cavtat, Molunat, rumboc Ražanac
trupić Milna, Postira, Zaraće, Meljine, rombić Žirje
Baošić, Kostanjica, Perast, Do­ rumbič Novigrad (manji)
brota žnjonfet Medulin, Sušak, Srakane, Mali
trupac Drvenik B
trùpac Žuljana (srednji) Lošinj
trufić Premuda (mali) žđunfet Krnica
trùf Premuda, Molat žgonjfet Rabac
trut Okrug žonfet Unije
trupina Korčula žnjufeko Premantura
rumbac Mošć. Draga, Valun, Martinš- šuvar Ugljan
ćica C, Nerezine, Omišalj, Ma- šuvor Rivanj
linska, Stara Baška, Bakar, Ba- batoglav Ston (veći primj.), Dubrovnik
karac, Crikvenica, Klenovica, batoglavac Hodilje
Starigrad D, Lukovo, Jablanac, šarban Slano, Koločep, Zaton M

tr u p a c ; tu n jč ić ; ru m b a c ( R J ) ; tr u p , r u m b a c (L o r in i) ; to m b a re la c (S c h re ib e r, 1 9 4 0 ); I a rb a e (S c h re ib e r, 1 9 4 0 ); 8 a r b a n ( z a
D u b ro v n ik , B . K o šić , 1 8 8 9 ; is to , V . F o rtu m e , H 4 0 2 ; z a S ip a n , L . Z o r e , 1 8 6 9 ); tro fić (z a o to k S k a rd u , z a I s t, H 4 3 Ì ) ;
t r u f ( z a V e li R a t , H 4 3 2 ) ; t r u f i ć ( z a P r e m u d u , H 4 3 2 ) ; o b ič n i t r u p a c ( F in k ) .

327
1112 I Tetrapturus belone RAF. P M C M 198
( = Tetrapturus herschelii GRAY RJ 371
Histiophorus belone GTHR.) P r. 676

Ova se vrsta lako brka s morfološki i denominacijski bliskim

vrstama i imenima. T o se još više potencira činjenicom da smo ispi­
tanike mogli anketirati samo na temelju crteža iz RJ a ne pomoću
predočenih primjeraka, pa je tako osnovna razlučna osobina, tj. veli­
čina, ustvari bila nezapažena. S nešto više sigurnosti mogli smo
zabilježiti samo ove oblike:

iglun Veli Rat, Božava barikuda Mlini

jaglun Vrboska, Jelsa

Za ihtionime izvedene iz osnove i j agl_ naviastit0 imena

navedena kod vrsta Scomberesox, Belone i Xiphias
i g l a n ; ig lo k lju n ( R J ) ; L o r i n i : j a g l u n ; H ( F in k ) — .

328
I “ 3 | Xiphias gladius L. PM CM 199 JAGLUN
RJ 244
Pr. 675
FFA 601

jaglun Jezera, Kaprije, Zablaće, Ro- sablja Klenovica

goznica, Sevid, Drvenik V, O- sabljač Crikvenica
krug, Maslinica, Stobreč, Omiš, sabljar Jablanac
Milna, Sutivan, Supetar, Posti- sabljarka Ulcinj
ra. Povija, Sumartin, Bol, Bru- spada Vrbnik, Barbat
sje, Starigrađ H, Zaraće, Su- pešešpada Volosko, Unije, Valun, Nere-
ćuraj, Baškavoda, Drvenik B, zine, M. Lošinj, Ilovik, Baška
Gradac, Vis, Vela Luka, Lasto­ Nova, Lun, Premuda, Veli Rat,
vo, Lovište Božava, Sali, Kali, Ražanac,
jaglun gluhi Jelsa Privlaka, Petrčane, Komiža,
divji jaglun Vrboska Korčula, Perast
iglun Starigrađ D , Karlobag, Lopar, pešišpada Ugljan, Kostanjica, Strp, Lepe-
Olib, Ist, Zapuntel, Vrgada, tane, Krtole
Murter, Grohote, Krilo, Hvar, pešpada Krušćica
T rn, Brna, Drače, Žuljana, T r- pešidišpada Ž m an, M eljine
panj, Duba, Suđurađ, Koločep, pešidašpada Baošić
Zaton M, Mokošice, Cavtat,
Molunat pašašpada Rava
igiac lama Dubrovnik
Novalja, Pag
igo Hodilje, Broce, Doli, Mlini kljunara Žirje, Zaton Š, Zlarin
iga Doli kljunera Skradin
đoglo Muo kljunarda Krapanj
žogot' Dobrota armenjak Novalja (veliki primj.)
meč Novigrad kjunača Stara Baška
mačonoša Rogoznica sterijun Lumbarda /?/

s a b ij a n ; s a b lj a k ; s a b lja , s a b lj a r k a ; i g l u n ; j a g l u n ; m a č o k lj u n ; p e š e š p a d a ( R J ) ; jaglun niačokljuni (Lorini); bojana

M a ld i n i, 1 9 3 7 ); m a č (A , K o r le v i ć , 1 9 0 4 ; H 2 1 0 ) ; m a č o n o š (A . K o r le v i ć , 1 9 0 4 ; H 211); mačonoša (P. G/iunio/, 1948; H
2 1 1 ) ; m o r s k a s a b lja (J . P a n č ić , 1 8 7 2 ; H 2 3 7 ) ; s a b lja k ( F . F u r l i ć ; H 3 5 9 ) ; š p a d u n za Olib, H 414); modri sabijan (Fink).

329
|114| Stromateus fiatola L. PMCM 201
( = Chrysostromus fiatoloides LAC. RJ 249/782
Seserinus microchirus CUV.) Pr. 664

Osim navedenog splitskog i viškog oblika teško je naći nesumnjivo

narodno ime za ovu vrstu. Uglavnom su nazivi sumnjivi ili preneseni
iz drugih vrsta.

piška od mora Split divja bilizma Vis

p i o t i c a m o r s k a ; b il iz m a d iv lja ( R J ) ; d iv lja b il iz m a ; s m o k v a ( L o r i n i ) ; s m o k v a ( z a P o lji c a , F . I v a n i š e v ić , 1 9 0 3 ; H 3 8 0 ) ; s m o k -

v a č a ( M . K i š p a t i ć , 1 8 9 3 ; H 3 8 0 ) ; s p lo ti c a ( J . K o lo m b a to v ić , 1 8 8 6 ; A R j 16, 3 5 ) ; s p lo ti c a (A . K o r le v i ć , 1 9 0 4 ; H 3 f c 6 ) ;m o r -
s k a p io t ic a ( F in k ) .

330
11151 Callionymus maculatus RAF. PM CM 202 M IŠIĆ
1 1 ( = Callionymus dracunculus BRONH.) RJ 290
Pr. 687
FFA 591

Za sve sićušne i nevrijedne ribice iz obitelji CALLIONYMIDAE

(C. fasciatus C. V., C. festivus PALL., C. belenus RISSO i C. ma­
culatus RAF.) gotovo da i nema u praksi ustaljenih naziva koji bi
bili izrazito narodni. T u i tamo po koji ribar upotrijebi neki naziv,
ali ne može se tvrditi da to ime poznaju i upotrebljavaju svi ribari
u istom naselju. Ihtiolozi polaze od leksema miš- i Sab- dodajući
izmišljene determinative za razlikovanje vrsta. Imena koja H navodi
za ovu obitelj valja uzimati s rezervom, jer je miš veoma često ime
za više vrsta: od sićušnog Callionymusa pa do velikog i zdepastog
psa Centrina salviani, a H ih svrstava ovdje samo po približnom i
veoma nesigurnom opisu i kontekstu u kojem se ime javlja.

miš Supetar, Povija kokotić divlji Rogoznica

Z a C a llio n y m u s sp ec.s m iš ić (z a J a b la n a c , H 2 2 6 ) ; m o r s k i m iš ( z a V is , H 2 3 8 ) ; ž a b a r ić ( H i r e , 1894; H 475, b e z o z n a k e

m j e s t a ) ; ž a b ic a (z a B a k a r , H 475); m o r s k i m iš ić ( F in k ) .
Z a C . m a c u la tu s: m iš ić ( ž a b a r ić ) c r n o p j e g ( R J ) ; ž a b a r ić p je g a v ( L o r i n i ) ; ć u z a ( to b o ž e z a P u n a t / ? u s p . š ć u z a /, H 8 3 ) ;
c r n o p j e g i m o r s k i m iš ić ( F in k ) .
Z a C . fa sc ia tu s, m iš ić ( ž a b a r ić ) s e d lo p r u g ( R J ) ; ž a b a r ić p o p a s a n ( L o r i n i ) ; H ( F in k ) — .
Z a C . fe stiv u s: m iš ić ( ž a b a r ić ) p je g a š ( R J ) ; ž a b a r ić r e p a š ( L o r i n i ) ; H — .
Z a C . b e le n u s: m iš ić (Ž a b a rić ) p o p r s k a n a c ( R J ) ; ž a b a r ić m a li ( L o r i n i ) ; H ( F in k ) — .

331
11161 Ammodytes cicerellus RAF. PMCM 204
1 ( = Gymnammodytes cicerellus RAF. RJ 268
Ammodites siculus SWAINSON) Pr. 581

Nema narodnih naziva. Za Ammodytes tobianus L . postoji cak

sumnja da li se uopće pojavljuje u Jadranu (usp. Šoljan, RJ, str.
126 i 362/3). H 129 navodi za A. tobianus ime hujica pozivajući se
na Lorinija, ali ovaj izrijekom navodi to ime za A. siculus ( = A.
cicerellus).

h u j i c a g o lic a (ili g la tk ic a ) RJ; h u ji c a d u g o č u n k a ( L o r i n i ) ; h u ji c a b r a z đ a v ic a ( F in k ) .

332
11171 O bitelj B L E N N I I D A E — M ačk u lje (S lin g u lje, B a b ice)

Veoma brojna obitelj bezvrijednih ribica zvanih u narodu slingulje, babice, kokoti i si. nema
nikakve ekonomske vrijednosti, uopće se ne lovi i, ukratko, ribari joj ne pridaju nikakvu važnost.
Međutim, kako njezinih vrsta ima uz svaku obalu, oznaćuju ih uglavnom s jednim ili dva naziva koji
odreda ukazuju na osnovno obilježje vrste: slinavost, žitkost kože ili dva roščića koja neke od njih
nose na glavi.
Bilo bi, prema tome, iluzorno pokušati uspostaviti odjelite popise imena za svaku od vrsta u
djelu kojemu je osnovni cilj utvrđivanje narodnih imena. Od dvadeset vrsti slingulja koje T . Šoljan
dijagnosticira u svojim RJ, Binijev PMCM, kojemu je ipak osnovna zadaća katalogiziranje imena,
navodi samo četiri vrste (B. ocellaris, B. sanguinolentus, B. gattorugine i B. pavo) koje se donekle u
narodnim nomenklaturama razlikuju. Međutim, i za same te četiri vrste Bini daje gotovo u svim
sredozemnim nazivljima jedno osnovno ime popraćeno determinativom. P. Lorini navodi petnaest
vrsta i krsti ih odreda s općim imenom babica ili s nekoliko varijanti istog leksema, dodajući također
razlučne determinative.

Biennius ocellaris L. PMCM 205 BABICA

( = Biennius lepus LAC.) RJ 605
Pr. 693
FFA 593

s lin g u r a ( b a b ic a , m a č k u lja ) d u b lj in k a (ili m u l ja r i c a , b la ta r i c a ) ; k ik o č (ili p ije v a c ) d u b lj in a r ( m u l ja r , b la ta r ) ( R J ) : b a b ic a

o d d u b i n e ( L o r i n i ) : s m id a ( M a lđ i n i, 1 9 3 6 ); z e c (z a V r b n i k n a K r k u , I . Ž ic , 1 9 0 0 ; H 4 6 6 ) ; d u b lj in s k a b a b i c a ili d u b ljin s k a
s lin g u r a ( F in k ) .

Biennius sanguinolentus PALLAS PM CM 206

( = Salaria sanguinolentus PALLAS RJ 615
Biennius palmicornis C. V.) Pr. 692

s l in g u r a (b a b ic a , m a č k u lja ) b a la v ic a (ili m r a m o r k a ) ; k ik o č b a la v a c (ili m r a m o r a n ) ( R J ) ; b a b i c a b a la v ic a ( L o r i n i ) ; s l i n a v k a

( H 3 7 9 ) ; k r v o p je g a b a b i c a ili s lin g u r a b a la v ic a ( F in k ) .

Biennius gattorugine BRUNN. PM CM 207

( = Salaria gattorugine BRONN.) RJ 613
Pr. 691
FFA 593

s l in g u r a ( b a b ic a , m a č k u lj a ) m r k u l j a ; b a b a k ; k ik o č m r k u l j ( R J ) ; b a r b i r , b a b a k ( L o r i n i ) ; b a r b i r ( M a ld i n i, 1 9 3 6 ); b a la v ic a
š a r k a ( z a Z l a r in , H 2 7 ) ; h e r c e g ( z a Č a s k u n a o t o k u P a g u , H 2 2 7 ) ; m r k a b a b i c a il i m r k a s l i n g u r a ( F in k ) .

Biennius pavo RISSO PM CM 208

( = Salaria pavo RISSO RJ 611
Biennius graphicus RISSO Pr. 697
Biennius lepidus PALLAS) FFA 593

s lin g u r i c a ( b a b i č ic a ; m a č k u ljic a ) k u k m a š i c a (ili h u h o r i c a , k r u n a š ic a , k r u n k a , š lje m k a , ( p je v č ic a ) ; k ik o č ić p je v č ić ; p ije v a c

k a m e n ja r ( R J ) ; b a b i c a k u k u r a n d a ( L o r i n i ) ; k o k o ta n a c ( F i n k , s t r . 3 7 , p o g r e š n o c i t i r a k o k o tu n a c ) z a V is ( H 1 7 0 ); k u ž i n a
( z a C r ik v e n ic u , H 1 9 1 ) ; m i h a lj ( z a C r ik v e n ic u , H 2 2 5 ) ; m i h a ti c a ( z a V r b n ik n a K r k u , I . Ž i c 1 9 0 0 ; H 2 2 5 ) ; m o r s k i p e t o h
(z a I s t , H 2 3 9 ) ; p e h o ( z a Č a s k u n a o to k u F a g u , H 2 9 0 ) ; p e t e h a lo v i ć ( z a S a li, H 2 9 4 ) ; p e t e š a r , p e t e š a r ic a ( z a S ilb u , H 2 9 4 ) ;
p e t e š ić ( z a V r b n i k n a K r k u , I . Ž i c , 1 9 0 0 ; z a M o l a t , H 2 9 4 ) ; p u n d r a , p u n d r i c a (z a V r b n ik n a K r k u , I . Ž i c , 1 9 0 0 , H 3 3 7 — 8 ) ;
k u k m a s t a b a b i c a ili k u k m a s t a s lin g u r a ( F in k ) .

Biennius canevae VIN CIG . PM CM —

RJ 637
Pr. 695
FFA 596

s lin g u r i c a ( b a b ič ic a , m a č k u ljic a ) p r h n a ; k ik o č ić p r h n i ( R J ) ; b a b i c a m a lo č ic a ( L o r i n i ) ; b a b i c a m a lo č ic a ( J . K o lo m b a to v ić ;
G S c h r e i b e r , 1 9 4 1 ); H ( F i n k ) — .
Biennius pholis L. PMCM —
RJ 626
Pr. 605

s l in g u r a ( b a b i c a , m a č k u lja ) a t la n t s k a ( R J ) ; L o r i n i — ; c r n o g la v i r o v a c ( M a ld i n i, 1 9 3 6 ; A R j 1 4 , 1 8 9 ); H ( F i n k ) — ; n e i z v je s n o
je d a li s e p o ja v lju j e u J a d r a n u ( R J , s t r . 3 8 0 ).

Biennius adriaticus STDCHR. et KOLOMB. PMCM —

RJ 636
Pr. 696
FFA 596

s lin g u r i c a ( b a b ič ic a , m a č k u ljic a ) j a d r a n s k a ; k ik o č ić ja d r a n s k i ( R J ) ; b a b i c a p r n a ( L o r i n i ) ; m a ta e ( M . M e d ie , 1 9 2 5 ; H 2 1 8 ) ;
j a d r a n s k a b a b i c a ili ja d r a n s k a s lin g u r a ( F in k ) .

Biennius sphynx C. V. PM CM —
( = Salaria sphynx C. V.) RJ 607
Pr. 693

s lin g u r i c a ( b a b i č ic a , m a č k u ljic a ) k o k o š ic a (ili b a b i n jk a ) ; k ik o č ić k o k o ti ć ( R J ) ; b a b i n ja k , b a b i c a ( L o r i n i ) ; b a b i c a k o k o š ic a

li s lin g u r a k o k o š ic a ( F in k ) .

Biennius tentacularis BRO n N. PM CM —

( = Biennius cornutus RISSO) RJ 619
Pr. 692

s l in g u r a ( b a b ic a , m a č k u lja ) b a b a r o g a ; k ik o č ; b a b a r o g ( R J ) ; b a r b a r o g a , b a b i c a ( L o r i n i ) ; b a k u s a ( M . M e d i ć , 1 9 2 5 ; z a S t i -
n i c u u H r v a t s k o m P r i m o r j u , H 2 5 ) ; c r n a b a la v ic a (z a Z l a r in , H 2 7 ) ; b a r a b u š a ( z a H r v a ts k o P r i m o r j e , S . B r u s i n a , 1 9 0 7 ;
H 2 9 ) ; b a r b u k a ( z a S v . J u r a j k o d S e n ja , H 3 0 ) ; k ik a m o k a ( z a K l a d u u H r v . P r i m o r j u , H 1 6 2 ); v a m b u š a ( z a R a b , L . Z o r e ,
1 8 6 9 ; H 4 4 6 ) ; b a b a r o g a b a b i c a ili b a b a r o g a s l in g u r a ( F in k ) .

Biennius trigloides C. V. PM CM —
( = Lipophrys trigloides C. V.) RJ 632
Pr. 694
FFA 596

s lin g u r i c a ( b a b ič ic a , m a č k u ljic a ) b u ljo o k a (ili b a t o g la v k a ) ; k ik o č ić b u lj o o k ili b a to g la v ić ( R J ) ; b a b i c a b a to g la v ic a ( L o r i n i ) ;

b a to g la v a b a b ic a ili b u lj o o k a s lin g u r a ( F in k ) .

Biennius vulgaris PO L L IN I PMCM —

( = Biennius fluviatilis ASSO RJ 622
Biennius cagnota C. V. Pr. 696
Ichthyocoris varus BP.)

s lin g u r a ( b a b ic a m a č k u lja ) r je k u lja ( b a š a k ) ; k ik o č r je k u lja š ili b a č a k ( R J ) ; b a b i c a b a š a k ( L o r i n i ) ; e r b a (z a V r a n s k o je z e ro

M . K a t u r i ć , 1 9 0 8 ); b a b i c a r je k u lja ili s lin g u r a r je k u lja ( F in k ) .

Biennius galerita L. PMCM —

( = Biennius montagui FLEM. RJ 624
Coryphoblennius galerita L. FFA 595
Biennius artedii C. V.)

s lin g u r i c a ( b a b ič ic a , m a č k u ljic a ) p e n ja č ic a (ili k ik a š ic a ) ; k ik o č ić p e n j a č ( R J ) ; b a b i c a k ik a š ic a ( L o r i n i ) ; k ik a š ic a ( M a ld i n i,

1 9 3 6 ); H ( F in k ) — .

Biennius nigriceps VINCIG. PM CM —

RJ 628
Pr. 696
FFA 595

s lin g u r i c a ( b a b ič ic a , m a č k u lj ic a ) c r n o g l a v k a ; k ik o č ić c r n o g la v a c ( R J ) ; b a b i c a c r n o g la v ic a ( L o r i n i ) ; H ( F in k ) — ,

334
Biennius rouxi COCCO PMCM —
RJ 609
Pr. 695
FFA 595

s lin g u r i c a ( b a b ič ic a , m a č k u ljic a ) p r u g u lj a (ili c r n o b o k a ) ; k ik o č ić c r n o b o k ( R J ) ; b a b i c a k r a ljic a ( L o r i n i ) ; H ( F in k ) — .

Biennius zvonimiri KOLOMB. PM CM —

RJ 621
FFA 595

s lin g u r i c a ( b a b ič ic a , m a č k u ljic a ) K o lo m b a to v ić e v a (ili z v o n i m ir k a ili b a b a r o š k a ) ; k ik o č ić K o lo m b a to v ić e v ili Z v o n i m ir o v

ili b a b a r o ž ić ( R J ) ; b a b a ro g ic a , b a b ic a ( L o r i n i ) ; H ( F i n k ) — .

Biennius dalmatinus STDCHNR. et KOLOMB. PMCM —

RJ 634
Pr. 696
FFA 596

s lin g u r i c a ( b a b ič ic a , m a č k u ljic a ) r u p ič a r k a (ili d a l m a t in k a ) ; k ik o č ić r u p i č a r ili d a l m a t in a c ( R J )» b a b i c a p ir g a š ic a t L o r i n i ) ,

H ( F in k ) — ,

335
UTVRĐENA NARODNA IMENA ZA RIBE IZ O BITELJI BLENNIIDAE

Na većem broju točaka postoji jedno opće (neoznačeno) ime za sve

Blenniidae. Ukoliko se sreću dva imena, u većini slučajeva jedno se
odnosi na Biennius ocellaris L, a drugo na Biennius pavo RISSO,
jer su to najupadljivije vrste. Njihovo distinktivno obilježje (razlučna
oznaka) jest postojanje izrasline (kukme, krune, kreste, roščića) na
glavi za prvoga i nepostojanje izrasline za drugoga. Prvi je najčešće
nazivan leksemima iz semantičke serije »pi(je)vac«, »kokot«, a drugi
se semantički naslanja na niz »slina«, »bale« (i paretimološko *BABA
shvaćeno u hrv. značenju »baba« s izvedenicama). Prvi je češće muš­
kog roda, dok je drugi ženskoga. Naravno, i jedno i drugo ime mogu
biti opće oznake i tada označuju cijelu obitelj.
Priličan broj drugih imena (uglavnom ograničenih na jedan loka­
litet) izazvan je drugim i afektivnim semantičkim razlozima (stanište,
bezvrijednost, ironija i si.).

slinka Zaraće, Vis, Komiža, Brna, Ra- banbusa Barbat, Novalja, Premuda, Ist,
čišće, Korčula, Lumbarda, Go­ Rava, Božava, Sali, Žman, L'g-
vedari, Prožura, Cavtat ljan, Privlaka, Petrčane
slinga Mokošice banbusula Sali
slinovac Zaraće (Bp) bunbusSra Olib
slingura Žuljana, Trpanj, Duba, Gove­ busa Prosika
dari, Slano, Koločep, Zaton M, banbuja Srakane, Martinšćica C, Nere-
Mlini zine, M. Lošinj, Ilovik
slindura Molunat bambula Sušak
slingra Doli barba Starigrad D
slinjava baba Porat (o. Krk) barbina Starigrad D
babaslinka Hvar, Sućuraj, Hodilje bàrbus Starigrad D
slingura fortu- barbusa Senj, Lukovo, Karlobag
našica Dubrovnik (B. sanguinolentus?) barbabùsa Starigrad D
lingurda Broce barbuša Klada, Starigrad D, Prizna
lingre Hodilje babaroga Vinjerac
lin?ura Drače barbaroga Vinjerac
lizura Brijesta babarokova Račišće
klinka Vela Luka bàkorica Trogir
balavica Lun, Novalja, Neviđane, Pa- šatoroga Petrčane
klenica, Ražanac, Petrčane, Ka- barbukić Volosko (iuv)
prije, Zlarin, Sevid, Drvenik V, brbùsa Vrgada
Okrug, barbirić Vinišće
balo Volosko bimba Veli Rat
bala Ražanac bunbala Prosika, Murter
balava riba Peroj pivac Neviđane, Ražanac, Novigrad,
bavulin Sestrunj Murter, Žir je, Kaprije, Krapanj,
baba M tdulin, Valun, Omišalj, Ma- Sevid, Drvenik V, Maslinica,
linska. Bakar, Bakarac, Milna, Povija, Sućuraj, Podgora, D r­
Sutivan, Povija, Brusje, Stari- venik B
grad H, Vrboska, Zaraće (bà-), pivalo KKambelovac
Sućuraj pivčić Grohote
baba z rokčići Omišalj pivčina Vranjic
bab Marina božji pivac Vrgada, Rogoznica
babica Okrug, Grohote, Krilo, Postira, božji kokot Sutivan, Starigrad H
Sumartin, Bol, Baškavoda, Pod- božji kokotić Jelsa
gora. Drvenik B, Gradac kokot Zaraće, Baškavoda, Komiža,
babina Premuda Dubrovnik
babka Stobreč kokota n Milna
bóbka T rn kokoćan Supetar
babuka Crikvenica, Vranjic, KKambe- pcteh Valun, Ilovik, Malinska, Bo­
lovac, Split žava, Rivanj, Ugljan, Kukljica,
babura Trpanj Tkon
babóta Bakarac morski peteh Molat, Rava, Sestrunj, Veli Rat
babuška Klenovica, Vis petešić Bakarac, Žman

336
petisara Olib mihalj Crikvenica
kikoč Jablanac, Karlobag marina Punat
kikoza Ražanac mòruja Govedari
kikašica Krušćica morsk°ać Premuda
krunka Volosko pergašica Split
krunača Mlini nož Barbat
pundrica Punat, Vrbnik lupezica Unije
kokundro Perast striga Privlaka
kukuranda Meljine kotula Kukljica
kukurik(avac) Tribunj
škulja Jezera, Žirje, Kaprije, Skradin, kukavica Tribanj
Zablaće, Jadrtovac krka Mokošice
škuce Zaton Š sirba Neviđane
škrnja Hodilje corba Tkon
pokućar Jablanac erba Prosika
pećar Kali cvijtirka Ražanac
skilàndrica Hodilje mačkulja Meljine, Baošić, Kostanjica,
škrilandina Hodilje Strp, Perast, Dobrota, Kotor,
škrilandrina Hodilje Muo, Lepetane, Krtole
prasica Broce, Suđurađ cuzej Punat
miš Sali šćiiza Peroj, Fazana
zec Baška Nova, Stara Baška šćuza Medulin
grizica Vrboska šuža Krk
pisak Račišće (iuv) moluda Lastovo
kagalo Premuda, Ist, Molat matrac Senj
pezdrnj Novigrad
piždoc émìta Lovran
Pag smita (pi. smiti) Mošć. Draga
piždarina Pag
piždruja Pag pop Bakarac
kuždra Bakar popić Rogoznica
kuždrina Bakar fuljica Lopar
plazina Makarska sparnakva Krk
puža Rabac, Krnica tùsaric Iž
mihača Crikvenica, Novi trbuna Drače

22 v . V IN JA E T IM O L O G IJA II.
337
11181 Trypterygion nasus RISSO PM CM 209 PIV ČIĆ
( = Tripterygion tripteronotus RISSO RJ 298
Tripterygionmelanocephalum COCCO Pr. 699
Tripterygion melanurum GUICHEN O T) FFA 597

popić Bakar piškul Senj, Prizna

pivčić Split ikakica Jablanac
praščić Novi

p je v č ić o š tr o n o s ić ( R J ) ; p iv č ić ( L o r i n i ) ; ik a k ic a m a k ic a ( G . S c h r e i b e r , 1 9 4 1 ); H ( F in k ) — .

338
|119| Ophidion barbatum L. PM CM 210
RJ 271
Pr. 580
FFA 598

U narodu utvrđeni nazivi za ovu vrstu, premda imaju posve na-

rodan a ne učeni oblik, ipak su nesigurni jer se lako mogu odnositi
na druge oblikom slične vrste koje nose ista imena.

huj Jelsa bili mačinac Podgora

mačinac Vranjic, Baškavoda, Drvenik B tabakinci (m. pl.) Sutivan (?)

u ) ( m a č in a c ) b ije la c ( R J ) ; h u i ( L o r i n i ) ; h u j ( H 129 i F in k ) .

339
11201 Fierasfer acus KP. PM CM 211
( = Carapus acus BRONN.) RJ 256
Pr. 581
FFA 598

Ista napomena vrijedi kao za prethodnu vrstu! Naziv strmorinac

daju svi autori (P. Lorini, J. Kolombatović, U. Girometta i RJ),
ali nigdje nije zabilježeno gdje se tako govori.

strmorinac (dugohujčić) trbušan ili zrcalić (RJ); strmorinac (Lorini); strmorinac (U . Girometta, 1933; h 391); pjegavi
strmorinac (Fink).

340
1121 Obitelj GOBIIDAE — Glavoči

O denominativnoj strukturi za vrste iz obitelji Gobiidae može se reći uglavnom isto ono što smo
naveli za Blenniidae. Riba je nevrijedna (s tom razlikom što poneka vrsta, i to veći primjerci, služi
za jelo), ima je posvuda uz obalu, postoji dvadesetak vrsta i najčešće po jedno opće (neoznačeno)
ime. Naprotiv, ne može se reći da većina narodnih naziva, koji variraju od mjesta do mjesta, počiva
na tako malom broju semantičkih konstanti kao što je to bio slučaj sa slingurama. Imena su veoma
šarolika i uglavnom supostoje s općim imenom (glamoč, glavoč, guv i đr.). Supostojanje više nuzimena
na istoj točki ne znači uvijek i razlikovanje vrsta već pravu sinonimiju.
Binijev katalog (PMCM) ograničava se na četiri najčešće vrste (Gobius jozo, G. ophiocephalus,
G. capito / = G. exanthematicus/ i G. paganellus), dok ih T. Šoljan (RJ' navodi za Jadran 24, P. Lo-
rini 23, a FFA 15.
Ograničit ćemo se, kao i kod obitelji Blenniidae, na navođenje znanstvenih naziva (i sunaziva,
ukoliko postoje), na imena zabilježena kod ihtiologa, a u posebnom popisu dat ćemo sva narodna
imena koja smo sami zabilježili na terenu bez obzira na eventualno razlikovanje vrsta.

Gobius jozo L. PMCM 213 GLAVOČ

( = Gobius niger L. RJ 508
Gobius nebulosus RISSO) Pr. 679
FFA 605

P r e m a Š o lja n u o v o }e - ti p ič a n o b lik « za o b ite lj G o b iid a e : glavo*; ( g u li ) b l a t a r ; g la v o č m u l ja š ; g la v o č s a k a l a ; g la v o č c r n i ;

g la v o č c r n j a k ; g la v o č c r n a c ; g la v o č lu č k i; g la v o č r u p i ć a r ( R J ) ; g la m o č k a la n i ( L o r i n i ) ; g la v o to k ( z a R a b , L . Z o r e , 1 8 6 9
/ z a G o b iu s s p e c . / ; H 1 1 1 ); m iš k in (z a R ije k u D u b r o v a č k u , B . K o š i ć , 1 8 8 9 ; H 2 2 7 ) : m e la r , m c la r i ć ( z a Č a s k u n a o . P a g u ,
H 2 2 0 ) ; š p u lj jo š k o (z a M a li I ž , H 4 1 6 ) ; g la v o č b la ta r ( F in k ) .

Gobius ophiocephalus PALL. PM CM 214

RJ 506
FFA 605

g la v o č ( g u li) tr a v a š ; g la v o č tr a v e n ja k ; g la v o č p u r i ć a š ; g la v o č b a ta la š ( R J ) ; g la m o č tr a v a š ( L o r i n i ) ; g la m o č m a z a r ( z a Z l a r i n ,
H 1 0 7 ); g la v o č r i b a r (z a P a g , H 1 1 0 ): tr a v a š ; ( J . K o lo r a b a t o v ić 1 8 9 1 ; V . F o r t u n i ć , 1 9 3 0 ; H 4 2 7 ) ; g la v o č tr a v a š ( F in k ) .

Gobius paganellus L. PMCM 215

( = Gobius bicolor C. V.) RJ 514
Pr. 677
FFA 605

g la v o č ( g u lj, š a r a n j) m r k u l j ; g la v o č n o ć n j a š ; g la v o č p o r u p n j a k ; g la v o č k a m e n ja r ( R J ) ; g la m o č p o r u p n j a k ( L o r i n i ) ; g u b ( J .
K o lo m b a to v ić , 1890— 1 ; H 3 1 6 ) ; p o r u p n ja k (z a V is , H 3 2 2 ); g u lić ( F a b e r 2 0 2 ) ; r a p n j a k (z a B r a č , A . O s t o jić ; H 3 4 1 ) ; g la ­
v o č m r k u l j ( F in k ) .

Gobius exanthematicus PALLAS PMCM 214A

( = Gobius cobitis PALLAS RJ 515
Gobius capito CUV.) Pr. 678
. FFA 605

g la v o č ( š a r a n j) p l o č a r ; g la v o č g o io o k ; g la v o č p lis k a v a c ( R J ) ; g la m o č p lo č a r ( L o r i n i ) ; g la m o č p lis k a v a c (z a L u k o v o , H 1 0 7 );
g la m o č p u r ić a š ( H 1 0 7 , b e z o z n a k e m j e s ta ) ; g la v o č š a r i ( z a V r b n ik n a o . K r k u , I . Ž ic , 1 9 0 0 ; H 1 1 0 ); g u lj k a m e n s k i (z a B a -
k a r a c , H 1 2 4 ); p lis k a v a c (z a L u k o v o , H 3 0 7 ); š a r a n jić (z a J a b la n a c , H 4 0 2 ) ; š a r e c i š a rč ić (z a V r b n ik n a o . K r k u , I . Ž ic ,
1 9 0 0 ; H 4 0 2 ) ; g la v o č p lo č a r ( F in k ) .

Gobius quadrimaculatus C. V. PMCM —

( = Gobius maculatus NARDO RJ 493
Deltenotosteus quadrimaculatus C. V.) Pr. 684
FFA 601

g la v o č ić č e tir p j e g ( R J ) ; g la m o č č e tv e r o p je g a ( L o r i n i ) ; H ( F in k ) — .

3*11
G o b iu s m in u tu s P A L L A S PM CM —
( = G obius ferrugineu s K O L O M B .) RJ 533
P r. 683
FFA 603

g l a v o č i ć p j e s k u l j a š ; g la v o č ić p r ž i n a r ; g la v o č ić s iv a c ; g la v o č ić r đ a n i R J ) ; g la m o č p r ž i n a r , g la m o č s ić u š n i ( L o r i n i ) ; H ( F i n k ) — .

G o b iu s b u cchichii S T D C H N R . PM CM —
RJ 451/501
P r. 680
FFA 603

g la v o č ić ( g u p č i ć ) b ije lč ić ( R J ) ; g la m o č b il a c ( L o r i n i ) ; g la v o č b ije la c (A . K o r le v i ć , 1 9 0 4 ; H 1 1 0 ); g la v o č b ije la c ( F in k ) .

G o b iu s colonianus R IS S O PM CM —
( = G obius lich ten stein i S T D C H N R .) RJ 494
FFA 603

g la v o č ić z u b a n ; g la v o č ić o š tr o g u b ić ; g la v o č ić g a r a v a c ; g la v o č ić s e d la n ( R J ) ; g la m o č d u g o r e p a ( L o r i n i ) ; H ( F in k ) — .

G o b iu s c ru e n ta tu s L . G M . PM CM —
( = M acrogobius c ru e n ta tu s G M .) RJ 487— 511— 514
P r. 679
FFA 603

glavoč krvoust; glavoč krvogubić; glavoč krvavac; glavoč crvenac; glavoč šarenac; glavoč žudij; gulj morski (RJ); glamoč
žudi) (Lorini); kralj (za Dubrovnik, B. Košić, 1889; H 180); puntar (za Kladu u Hrvatskom Primorju, H 338); krvousti
glavoč (Fink).

G o b iu s gen ip o ru s C . V. PM CM —
( = M acrogobius gen ip o ru s C. V .) RJ 512/514
P r. 680

glavoč bjelaš veliki (RJ); glamoč požudij (Lorini); H (Fink) .—.

G o b iu s z e b ru s R IS S O PM CM —
RJ 521
FFA 603

glavočić kamenjarić; glavočić šarganić (RJ); glamoč kamenarić (Lorini); glavoč kamenar (za Časku na o. Pagu, H 110);
glavoč kamenjar (Fink).

342
 U T V R Đ E N A N A R O D N A IM E N A ZA R IBE IZ O B IT E L JI G O B IID A E

N a ro d n a su im ena p o red an a g ru b o p o ish o d išn im sem antičkim

k o n stantam a. U koliko je riječ o sig u rn o u tv rđ e n o j v rsti, ova je n a­
značena u zagradam a, gd je m alo slovo poslije G (o b iu s) označuje
v rs tu (paganellus, ophicephalus, jozo, c ru e n ta tu s i d r.).

glavoč P ero j, R abac, U n ije , Srakane, bilač S p lit

V alu n , M artinšćica C , N erezin e, beljak B akar (G b )
M . L o šin j, O m išalj, M alinska, belčić B akar (G g)
P u n a t, S tara Baška, B akar, Ba- bilanac R ažanac
k arac, C rikvenica, K lenovica, biljavac Jadrtovac
S tarigrad D , L ukovo, K arlo - brljavac T rn
b ag , L o p a r, B arb at, N ovalja, belin i (m . p l.) V olosko (iuv), C rikvenica
P ag, P re m u d a , O lib , Is t, Z a- b elando P unat
p u n te l. M o lat, R ava, Ž m a n , Sa­ crnjak H v a r, H o đ ilje
li, R ivanj, U g ljan , K a li, K u k lji- crnaš M okošice
ca, N ev iđ an e, T k o n , Pakle nica, črn jar B akar
R ažanac, P rivlaka, V injerac, N o ­ črnSc Bakarac
v ig rad , P etrčan e, B rna, K o r­ surac K arlobag (veliki p rim j.)
čula, L u m b a rd a , L astovo, D u ­ m rkulj M lin i (G p )
b a, G ovedari, P ro ž u ra , K o rita, šaran B arb a t (G o)
S u đ u ra đ , K oločep, Z ato n M , šaranj S enj, Jab lan ac (G e)
M lin i, Baošić, U lcinj šaru n R ažanac (G o)
glam oč P rizn a, Ž irje, K ap rije, Z ato n Š, glavoč crjeni
Š ibenik, Z ablaće, K ra p a n j, Ja - gu b ica R ažanac (G c)
drtovac, R ogoznica, S evid, D r ­ crljenaš D u b ro v n ik
venik V , M aslinica, G ro h o te, črljenac B akarac (G c)
S tobreč, S utivan, S u p etar, Jel- m lijeko crljeno R ijeka D ubrovačka
sa, Z araće, S ućuraj, D rv en ik noćnjaš C rikvenica (G p )
B , G rad ac, T r n , V is, Račišće, nonćaš M okošice (G p )
L ovište, D rače, M okošice ž u ten jar B akar (G o)
glavoc L o v ran , Ilovik, Baška N ova, travenjak B akar
S estrunj trav u lj Bakar
glam ac K rilo , O m iš, M iln a , P o stira, m ahar Bakarac
P ovija, B ol, S tarig rad H , V r- žm afar P o ra t (o. K rk )
boska, B aškavoda, P o d g o ra vflgar H odilje
glavoš M ošć. D raga batalaš M okošice
gram oć Jab lan ac pu rićaš O m iš
glam be Šibenik svilan Punat
glam otač O krug k am enjar T rn
glam otac K om iža kam enjak N ovigrad
glavoča D u b ro v n ik p o ru p n jak C rikvenica, V is
glànjo K om iža p o ràp n jò k S tarig rad H , V rboska, Jelsa
guj K rn ica, O m išalj, K raljevica, pohrapnjak O m iš
C rikvenica, O m iš, M u o parapnjak L ovište
gujoč D o b ro ta rapenjak M ilna
gùv D rv en ik V , T ro g ir, O krug špulj Iž
hulj P rizna fuženjak N o v ig rad
gulić O m iš lu k a b u žarić N ovalja
gub K . K am belovac škrapar Jadrtovac
gubac S p lit
pločar B rb in j, D u b ro v n ik
gulozin R ačišće
škaljar M u rte r
golok R ačišće, K ostanjica, P erast, L e -
sekač K rto le
p etan e
guvat M e d u lin , K rn ica k ru g a r N ovigrad
gv at Z araće krasar Privlaka
gvatfin P o stira kvasinar N ovigrad
gùat R abac, S trp , K ostanjica (glavoč) pećar R ava (G c)
ugvat H var gusar K K am belovac
iiganj P rem u d a sam bunjak I s t (G m )
bilac Z araće piskavac Jablanac

343
fo rtu n as D u b ro v n ik p u h o n ja K ukljica (G c)
fortunale Sućuraj gom itar Rijeka D ubrovačka
fortunjak P odgora m iškin(a) M okošice
glam ac o d fo r­ kralj D u b ro v n ik (G c)
tu n e S p lit plašljivi glavoč Volosko (G o)
p o rtu n ak B aškavoda p la h u t K raljevica
glibac K rto le h ru s ta r Bakarac
blatn ar Bakarac slipac Jab lan ac (G p )
m elar N ovalja slipavira Baška N ova (G b)
vršvar H odilje
vršičar m azar Z larin (G o)
R a va
bab ac m ažar T rib u n j
Povija
bàbak m unjenjak K ukljica (G j)
P ostira
bòbak plosa Vis
B rusje
baba bitaš S plit
O m išalj
bonborèlica L o v ran m u ličar V ranjic (G e)
peš Z ato n Š , S kradin, Jad rto v ac, luka Ćaska
D rače, Ž u ljan a, B rijesta, H o ­ lukić N ovalja
dilje, B roce, D o li, K o rita , S u- m u ran đ ela M uo
đ u ra đ , K oločep p id u rić L o v ran (iuvss)
pesta S tara Baška pupavac S u m artin (iuv), Baškavoda (iuv)
tučak V rgada p u č a n i (m . p l.) B akarac (iuvss)
žudij M o lu n at b rž a n d a r K u p a ri
požudi) M o lu n a t bižand fir K K am belovac
pijanac Volosko (G c) racak u tu ta T rste n ik

344
11 2 2 1 B rachyochirus pellucidus N A R D O PM CM 212 M L I(JE )C
( = A phia m in u ta R IS S O RJ 557
A phia m eridionalis R IS S O F FA 606
L a tru n c u lu s pellucidus G T H R .)

V eom a m alo nesum njivo u tv rđ e n ih n aro d n ih naziva. Im e n a n a ­

vedena kod H , navlastito ona iz leksem ske g ru p e bijel-, bil- valja
u zim ati s krajnjom rezervom .

m lič Povija, K orčula, L u m b ard a galjùfì Dragove (Dugi Otok)

pešilate Božava pićar Iž

mliječ ružični; mliječ crveni; glavočić mlječasti (RJ); mlič bijeli (Lorini); glamić mličasti (G. Schreiber, 1941); glamoč
mličast (J. Kolombatović); belec, belčić (za Vrbnik na otoku Krku, I. Žic, 1900; H 35); bjelaš (za Dubrovnik, H 42); crljeno
mlijeko (za okolicu dubrovačku, B. Košić, 1889; S. Brusina; H 69); crveno mlijeko (V. Fortunić, 1930; M. Kišpatić, 1893;
H 73); glamoč bijeli (za Iž, H 106); glamoč bilač (H 106, citirajući »Gospodarski poučnik« iz Šibenika za 1883); glamoč
biljak (za Zlarin, H 106); gulj beljak (H 124, bez oznake mjesta i sa sumnjom); mlječer (A. Korlević, 1904; H 233); mlječica
(za Kaštel Kambelovac, H 233); ružični mliječ (Fink); mlječić crveni (FFA).

345
Obitelj SCORPAENIDAE Škrpine

Scorpaena scrofa L. PM CM 217 ŠKRPIN A

RJ 659
Pr. 640
FFA 609
Scorpaena porcus L. PM CM 216 ŠK R PU N
RJ 661
Pr. 641
FFA 607

Razlikovanje dviju najvažnijih riba iz ove obitelji (škrpine i škr-

puna) postiže se pomoću oznake gram. roda, i to tako da ženski rod
označuje veću, vredniju, traženiju pa, prema tome, i rjeđu škrpinu,
dok je muški rod oznaka manjeg, nevrednijeg i mnogo češćeg škrpuna.
Narodnu praksu su poštovali i zoolozi sistematičan uspostavivši opo­
ziciju (Scorpaena) scrofa ~ porcus. Kako se ove dvije vrste bojom,
veličinom i kvalitetom znatno razlikuju, razlikovanje se sreće na svim
točkama (uz svega nekoliko izuzetaka), a opozicija se postiže bilo
morfematski {-ina ~ -in, -ina ~ -oč, -ina ~ -un), bilo mijenjanjem
determinativa za boju (crveni škrpun ~ crni škrpun), bilo upotrebom
različitih leksema (lognija ~ škrpina).
N a nekoliko točaka postoji jedno neoznačeno (nemarkirano, opće)
ime za obje vrste. Ove su točke označene brojkom (2). Neoznačeno
ime može biti muškog ili ženskog roda.

|123| 1. Narodna imena za SC O R P A E N A SCRO FA L.

škrpina Peroj (2), Rabac, Stara Baška, škarpina crvena Pag
Bakar, Bakarac, Klenovica, Lu- škarpina Unije, Srakane, Valun, Premu-
kovo, Jablanac, Prizna, Karlo- da, Olib, Zapuntel, Molat, Veli
bag, Lopar, Barbat, Lun, No- Rat, Božava, Supetar
valja, Žman, Rivanj, Ugljan,
Kali, Kukljica, Neviđane, Tkon, škarpčna Lovran
Paklenica, Ražanac, Privlaka, skarpica Omiš
Vinjerac, Petrčane, Prosika, Vr- crveni škarpoć Kraljevica
gada, M urter, Jezera, Kaprije, škarpoc Mošć. Draga (2)
Zaton Š, Krapanj, Rogoznica, crveni skrpun Rava
Sevid (2), Drvenik V, Okrug, škrpunoddubine Lumbarda
Maslinica, Grohote, Stobreč, škrpun od Bake Povija
Milna, Postira, Povija, Sumar- crveni škrpun Drače, Žuljana, Trpanj, Brijes­
tin. Bol, Brusje, Sućuraj, Pod- ta, Duba
gora, Drvenik B, T rn, Komiža,
Brna, Lastovo, Lovište, Hodi- škarpin Ulcinj
lje. Doli, Korita, Suđurad, Ko- žkrpijun Prožura
ločep, Mokošice (2), Mlini, Do­ škrpunja Trstenik
brota logrnja Meljine, Baošić, Kostanjica,
škrpina Krnica, Sestrunj, Zaton M Strp, Perast, Dobrota, Lepetane
škrpina od dubine Zaton M morina Medulin
škarpina Martinšćica C, Nerezine, Ilovik,
Omišalj, Malinska, Novigrad dorinka Postira
(2), Šibenik, Zablaće, Krilo, crjenko Račišće, Korčula
Sutivan, Hvar, Starigrad H, crjenac Lovište
Jelsa, Zaraće, Vis morska kokoš Muo

346
I 124 j 2. Narodna imena za SC O R P A E N A P O RC U S L.

škrpun Žman, Rivanj, Ugljan, Kali, lobag, Lopar, Barbat, Lun, No-
Kukljica, Neviđane, Tkon, T ri- valja, Paklenica, Privlaka
banj, Ražanac, Vinjerac, Petr- skrpoc Rabac, Lovran, Valun
čane, Prosika, Vrgada, M urter, skarpoc Kmica, Mošć. Draga, Baška
Jezera, Žirje, Kaprije, Zaton Š, Nova
Jadrtovac, Rogoznica, Drvenik škarpoć Martinšćica C, Nerezine, Omi­
V, Maslinica, Grohote, K.Kam- šalj, Malinska, Kraljevica, Ul-
belovac, Split, Stobreć, Posti- cinj (-à-)
ra, Sumartin, Brusje, Baškavo- škarpina Meljine
da, Podgora, D rv e n i B, T rn, škrpina Kostanjica, Strp, Perast, Le-
Vis, Komiža, Lumbarda, Lo­ petane
vište, Brijesta, Hodilje skrpina Zaton M
skrpun Olib, Rava škrpin Račišće, Korčula
škarpun Unije, M. Lošinj, Ilovik, Veli škarpina Novigrad (2)
Rat, Božava, Sali, Zablaće, Kra- škrpelj Govedari, Korita
panj. Krilo, Sutivan, Hvar, Za- crna škarpina Pag
crni škrpun Sućuraj, Drače, Žuljana, T r­
raće, Baošić panj, Duba
skarpun Srakane, Premuda, Ist, Zapun- crna škrpina Cavtat
tel. Molat, Milna, Supetar, Bol, bodeč Bma, Lastovo, Prožura, Slano,
Starigrad H, Vrboska, Jelsa Suđurađ
škrpoć Volosko, Stara Baška, Bakar, moraća Medulin
Bakarac, Crikvenica, Klenovica, četinak Broce, Doli, Suđurađ
Lukovo, Jablanac, Prizna, Kar- inčetnjak Mlini

z a S c o r p a e n a s p e c .s s k o r p in a ž a (z a K a r lo b a g , H 3 7 6 ) ; š k r p e n a (H 4 1 0 , b e z o z n a k e m j e s ta ) ; b o d e l j k a ( F i n k ) .
z a S c o r p a e n a s c r o f a : b o d e l jk a ( c r v e n a ) ; b o d e ž c r v e n i ; š k r p i n a ; š k r p o č c r v e n i ( R J ) ; Š k r p in a ( L o r i n i ) ; c r l je n a k ( s a O r e b i ć ,
L . Z o r e , 1 9 0 7 ; H 6 9 ) ; m o r s k i k o p u n ( H 2 3 8 , b e z o z n a k e m j e s ta ) ; š k a r p o ć c r v e n i ( z a B a k a r . H 4 0 9 ) ; c r v e n a b o d e l jk a ( F in k ) .
z a S c o r p a e n a p o r c u s : b o d e ž ( c r n i ) ; b o d e l jk a c r n a ; b o d e l jk a m r k a ; š k r p u n ; š k r p o ž c r n i ( R J ) ; S k r p u n ( L o r i n i ) ; ž e r n i S k e r-
p o ž (z a V r b n ik n a o . K r k u , I . Ž i c , 1 9 0 0 ; H 4 0 9 ) ; ž e tin k a (z a D u b r o v n i k , V . F o r t u n i ž , H 7 8 ) ; j o h ( z a K r k , I . Z i e , 1 9 0 0 ;
Ć. G a m u l in , 1931 ; H 1 4 6 ); jo k (z a H r v a ts k o P r i m o r j e , S . B r u s i n a , 1 9 0 7 ; H 1 4 6 ) ; jo k a v a c ( z a J a b i a n a c , H 1 4 6 ) ; s k e r p o ž ( z a
V r b n ik n a K r k u , I . Ž ic , 1 9 0 0 ; H 3 7 3 ) ; c r n a b o d e l jk a ( F in k ) .

347
11251 Scorpaena u stu la ta LOW E PM C M 218 JA U K
( = S corpaena n o tata R A F .) RJ 662
P r. 641
FFA 609
Sebastes d actylopterus G T H R . P M C M 219
( = H elicolenus d actylopterus G T H R . RJ 665
S corpaena d acty lo p tera D E L A R . P r. 639
S ebastes im perialis C . V .)

O ve dvije m anje rib e iz o bitelji S corpaenidae n a ro d uglavnom

d rž i za m alene šk rp in e, a ako im daje p o se b n a im ena (u tv rđ e n a n a
oko trid esetak točaka), ta d a su ona uglavnom o d ređ en a d e m in u tiv n im
m orfem om ili d eterm in ativ o m crven koji se dodaje obliku za m . ili ž.
ro d . P o seb n u g ru p u sačinjavaju nazivi iz gru p e jok, jauk i

crveni šk rp u n R ogoznica, M aslinica, G ro h o te jokavac P u n a t, Jablanac

crveni sk arp u n M iln a , Bol javuk L ukovo
šk rp u n ić N ev iđ an e, T k o n , V rgada, D r ­ jaukovica K oločep
v e n ik V bodčć K orčula
škarpunada V ranjic bodècica K oločep
škarpinada V ranjic
škarpunić taram ela O rebić
S tarigrad H , Jelsa
škarpunčić B roce škrpoč travač Privlaka
škrpinica S u ću raj, G rad ac fm ja Sevid
crvenjak P odgora vilica Ž uljana
jòk O m išalj, M alinska, K lenovica češalj K ukljica

za Scorpaena ustulata LOWE : bodečić crveni ; bodeljčica (crvena) ; jauk; škrpinica crvena (RJ) ; škrpinica crljena (Lorini) ;
crveni bođečić (Fink); longmja (za Boku Kotorsku, Lambi, 1854, zacijelo pogrešno, jer je to u Boki konstantni naziv za
Se. scrofa).
NB.! Imena navedena kod H za Scorpaena porcus s osnovom jo k-, ja u k - odnose se bez ikakve sumnje na ovu vrstu,
za Sebastes dactylopterus GTHR.: bodečnjak veliki; Lorini —; H (Fink) —.

348
112 6 1 O bitelj T R IG L ID A E — Kokoti, G u d alice

I u ovoj obitelji narod upotrebljava uglavnom jedno opće (neozna-

čeno) ime s izuzetkom za Dactylopterus volitans L., jer se ova vrsta
morfološki vidno razlikuje.

Trigla lyra L. PM CM 220 KOKOT

RJ 355
Pr. 645
FFA 609
Trigla corax BP. PM CM 221
( = Trigla hirundo L. RJ 361
Trigla lucerna L.) Pr. 643
FFA 609
Trigla lineata L. GM. PM CM 222
( = Trigla lastoviza BRUNN. RJ 359
Trigla adriatica L. GM . RISSO Pr. 643
Trigloporus lastoviza BRUNN.) FFA 609
Trigla gurnardus L. PMCM 223
( = Trigla milvus LAC. RJ 362/3
Eutrigla gurnardus L.) Pr. 645
FFA 609
Trigla obscura L. PM CM 225
( = Trigla cuculus RISSO RJ 351
Trigla lucerna BRÙNN. Pr. 646
Aspitrigla obscura L.) FFA 609
Lepidotrigla aspera GTHR. PM CM 226
( = Trigla aspera C. V. RJ 353
Lepidotrigla cavillone LAC.) Pr. 646
FFA 610
Peristedion cataphractum L. PM CM 227
( = Trigla cataphracta L. RJ 349
Peristedion malarmat LAC.) Pr. 647
FFA 610

UTVRĐENA NARODNA IMENA ZA OBITELJ T RIG LID A E

kokot Nerezine, Premuda, Jezera, Ka- krpun Premantura
prije, Skradin, Šibenik, Zabla- tapun Milna
će, Jadrtovac, Sevid, Drvenik lastavica Peroj, Omišalj, Baška Nova,
V, Okrug, Maslinica, Grohote, Bakar, Bakarac, Crikvenica, Kle-
Bol, Hvar, Brusje, Starigrad H, novica, Starigrad D, Lukovo,
Vrboska, Jelsa, Zaraće, Pod- Lopar, Barbat, Sestrunj, Ma-
gora. Vis, Komiža, Prigradica, slinica. Krilo, Drvenik B, T rn
Brna, Račišće, Korčula, Lum- lastavica od dna Starigrad D (Ta), Premuda (Ta)
barda, Lastovo, Lovište, Dra- lastavica vanjska Klenovica (Ta)
če, Žuljana, Brijesta, Duba, Ho- lastavica meku-
dilje, Broce, Doli, Govedari, šica Drvenik B (TI)
Korita, Slano, Suđurađ, Kolo- leštovica Mošć. Draga
čep. Zaton M, Mokošice, Mli- lastovica Dubrovnik
ni, Cavtat, Molunat, Meljine, divja lastavica Milna
Kostanjica,Strp, Dobrota, Muo, lucerna Vrgada, Rogoznica, Maslinica,
Lepetane, Ulcinj Stobreč, Vela Luka, Muo
kapun Sutivan, Supetar, Postira, Pov- lućerna Jablanac
lja lunčerna Brna
kopun Medulin, Krnica, Kukljica lunčerna Punat
kokun Žirje lučernja Perast

349
lačerna K ali, K ukljica, T k o n , Jezera hrokavica Sali
lančerna Is t, M u rte r, G ro h o te (T c) svirac T rib u n j
lončerna Z larin prasica D u b ro v n ik , M o lat, R ivanj, N o ­
linčerna S usak, Z ap u n tel vigrad, N eviđane, K ukljica, P a-
lu n ćern a L e p etan e klenica, R ažanac, T rib a n j, V i-
lu cern a Baošić njerac, P rivlaka
losćera M ilna glavuia Volosko, V alun, M . Lošinj
lučada H odilje glavuljići (m . p l.) Bakarac (iuv)
a n đ o le t 1 tu rč in V rboska (P c), Jelsa (Pc), P o d ­
S tarig rad H
a n z u le t j go ra (Pc)
an đ u lin a N o v ig rad turkeja P etrčan e (Pc)
anzuleta R ava, S ali, V rgada belb o n M o lu n a t
anžuleta L o v ra n delbo n K om iža, C avtat, M okošice
an zo le t li d e rb u n K oločep
an đ e l P ag, V eli R at blatarica Privlaka
angjel {-gj- = 2 bilica P rivlaka (T g )
fonem a!) Silba balavica M aslinica
àn jel {-nj- — 2 kulfarica R ažanac
fonem a!) O lib ć u ću rin P o d g o ra, G rad ac
ànjel o d grote O lib (T a ) ćućuruša B aškavoda
ànjel od sabuna O lib (T I) čučin K . K am belovac, V ranjic, S p lit
karkaja S tarig rad H (T g ) (sam o za P c)
krkaja S u m a rtin , S ućuraj, G radac, T r - p ro n ja Sali (T I)
panj kosteljača D rv en ik B (T I)
krkotajka P ovija, Bol m u zoduro R abac, Ilovik
rkuja P odgora m u žoduro U n ije, S rakane

T« lyras lastavica prasica (hrokavica, čepurljica) kosteljača; kokotić kosteljač; lučerna; anzulet (RJ); lastavica kosteljača
(Lorini); lastavica kosteljača (G. Schreiber, 1938; H 194); morska lastavica kosteljača (Fink).
T. corax: lastavica prasica (hrokavica, čepurljica) balavica (ili velika); kokotić balavac (ili veliki); lučerna; anzulet (RJ);
lastavica» lučerna (Lorini); andel (za Premudu, Veli Rat i Novalju, H 17—18); anđelić (za Pag, H 18); delbon (za Dubrov­
nik, B. Košić, 1889; H 84); glavuljica (za Jablanac, H 111); gudin (za Brač, A. Ostojić, 1887; za Velu Luku, Šrajber; H
123); karkaja (za okolicu Dubrovnika, H 156); krkalja (I. Vončina, 1868; za okolicu Dubrovnika, H 184); krkotaljka (za
Brač, A, Ostojić, 1887; H 184); krmačica (za Jablanac, H 185); lenćarna (za Brbinj, na Dugom, H 196); lučenka (M. Kiš-
patić, 1893; H 207); lunćerna (za Velu Luku, H 208); morska krmačica (za Jablanac, H 235); morska lasta (J. Pančić, 1872;
S. Stanković, 1935; H 235); morska prasica (za Vrbnik na otoku Krku, I. Žic, 1900; za Molat, H 236); praščić (za Vrbnik
na otoku Krku, I. Žic, 1900; H 327); balava morska lastavica (Fink).
T . lin ea ta : lastavica prasica (hrokavica, čepurljica) glavulja (brazdanica, opasanka, struganica); kokotić glavaš (brazdavac,
opasanac, strugobok); lučerna, anzulet (RJ); lastavica opasana (Lorini); lastavica prugasta (G. Schreiber, 1938; H 194);
prugasta morska lastavica (Fink).
T. gumardus: lastavica prasica (hrokavica, čepurljica) obična (siva ili bljedica); kokotić obični (sivi ili blijedi); lučerna;
anzulet; lastavica prasica (hrokavica, čepurljica) sivka (RJ); lastavica balavica (Lorini); siva morska lastavica (Fink).
T* o b scu ra : lastavica prasica (hrokavica, čepurljica) barjaktarka (ili perjašica); kokotić barjaktar (ili perjaŠ); lučerna; anzu­
let (RJ); Lorini —; H (Fink) —.
L ep id o tr ig la asp era : lastavica prasičica (hrokavčica, čepurljičica) oštrulja (hrapavica, ljuskavica) ; kokotić oštruljić (hrapa-
vac, ljuskavac); Čučin matica; lučernica, anzuletić (RJ); lastavica oštrulja (Lorini); čepurljica (A. Korlević, 1904, H 77);
lastavica oštrulja (G. Schreiber, 1938; H 194); lastavica oštrulja (Fink).
P e r iste d io n ca ta p h ra ctu m : kokot rožac, turčin (RJ); turčin (Lorini); kokot rožac (Fink).

350
11271 D acty lo p teru s volitans C . V . PM CM 228 LASTAVICA
( = T rig la v olitans L . RJ 346
C ephalacanthus volitans L .) P r. 647
FFA 610
N ajveću poteškoću u ovoj o bitelji predstavlja određivanje n a ro d ­
n ih naziva za v rs tu D acty lo p teru s volitans zato što se po osnovnim
razlu čn im oznakam a približava ostalim vrstam a iz ob itelji T rig lid a e ,
dok joj je najvidljivija m orfološka oznaka p a r veom a razvijenih p rsn ih
peraja (krila), koje je p ribližavaju drugoj letećoj rib i tj. E xocoetus
evolans. N a taj n ačin , njezin najrašireniji naziv lastavica zajednički je
njoj, v rsti E xocoetus i, poglavito u H rvatskom P rim o rju , gotovo svim
ostalim v rtsam a obitelji T rig lid ae. V eom a je teško u tv rd iti k o ju lasta­
vicu podrazum ijeva ispitanik kad to im e navodi, a n ije rijedak slučaj
d a isto im e ( lastavica) vrijedi za D a cty lo p teru s, E xocoetus i za neko­
liko T rig lid a . Z bog tih razloga tre b a navedene oblike i n jih o v u id e n ­
tifikaciju u zim ati s rezervom . N ajjednostavniji i najjasniji tip opo­
zicije izm eđu D acty lo p teru sa i E xocoetusa, tam o gdje se razlika
p otcrtava jest:
lastavica crvena ~ lastavica modra
kao što je slučaj, n a p rim jer, u M . L o šin ju i Ž uljani.

lastavica M e d u lin , K m ic a , R abac, S ra- m orska lastavica Ž m a n , D rv en ik B, D u b ro v n ik

kane, O m išalj, M alinska, B aka- leteća lastavica S tarig rad H , P odgora
rac, K lenovica, L ukovo, Jab la- crvena lastavica M . L o šin j, Ž uljana
n ac, P rizn a, K arlobag, L o p a r, lastovica N erezin e, R ivanj, U gljan, K o -
N ovalja, Z ap u n te l, M o la t, R a­ ločep, M o lu n a t
va, V eli R a t, K ukljica, N ev iđ a- lestevica L ovran
n e, T k o n , T rib a n j, Paklenica, lestovica M ošć. D rag a
R ažanac, P rivlaka, N ovigrad, krilaš D u b ro v n ik
P etrčan e, V rgada, K ap rije, D r ­ letuša K u p a ri
venik V ., O krug, G ro h o te , S to- ljiljak K u p a ti
b reč. K rilo , S u m a rtin , D rače, guba vica H odilje
B rijesta, H odilje, K o rita, S u- polećuh N ovalja
đ u ra đ , M okošice, M lin i, Bao- rib a poletuša M okošice
šić, M uo prepelica Ilovik

kokot letač (RJ); lastavica poletuša (Lorini); kokot (Š. Horvat, 1901 ; F. Furlić, 1881 ; H 170); leteći kokot (za Bakar, Hirtz,
1897; H 197); morski peteh (za Veli Rat, H 239); morski pijetao (A. Korlević, 1904; H 239); morski kokot letač (Fink).

351
11281R ed P L E U R O N E C T IF O R M E S — P losnavice, P lastuše

R e d P leuronectiform es ili, jasnije. H eterosom ata karakteriziran ie

spljoštenim i nesim etričn im oblikom tijela, izrazito različitom bojom
okatog i slijepog boka. Iz m e đ u b ro jn ih v rsta izabrali sm o najčešće i
najreprezentativnije koje su sa svojih m orfoloških osobitosti i naj­
uočljivije. P rim orsko pučanstvo razlikuje uglavnom 2— 3 skupine koje
obilježava posebnim im enim a (navlastito R h o m b u s i Solea), ali nije
nim alo rijedak slučaj da se sve P leuronectidae označavaju jednim
općim (neoznačenim ) im enom , koje uglavnom sadržajem svog izraza
izaziva sliku lista, plosnate ribe, ivera, ploče ili etim ološki nastavlja
istoznačne oblike iz jezika su p strata ili a d strata .
Z a sistem atske (znanstvene) nazive i sunazive navodim o petnaestak
vrsta, dok ispod crte navodim o za svaku v rs tu posebice u lite ra tu ri
zabilježena, uglavnom knjiška, u taksonom ske svrhe skovana i više-
člana im ena. N a ro d n i u tv rđ e n i nazivi d a ju se na k raju kao i dosada
bez navođenja vrsta, jer je veom a teško o d re d iti nedvojbenu identifi­
kaciju p ojedinih naziva b u d u ći da se ona m ijenja od m jesta do m jesta.
U koliko sm o za identifikaciju sigurniji naznačujem o je u kraticam a u
zagradi. K oliko je iluzorno sm atrati da se i b ro jn e m anje lovljene
vrste m ože točno uočiti u n a ro d n im im enim a, tj. da ih n a ro d poim ence
razlikuje, vidi se najbolje iz popisa naziva k o d ihtiologa, a navlastito
u H , gdje su im ena više m anje proizvoljno podijeljena i valja ih uzim ati
s krajnjom rezervom .

E ucitharus lin g u atu la G IL L . P M C M 229 PA TA RA ČA

( = C ith aru s lin g u atu la L . RJ 5
P leuronectes lin g u atu la L . P r. 589
P leuronectes citharus S P IN O L A FFA 613
C itharus m acrolepidotus D E L .)

plosnašica (platnica, platušica, pataraća); šiljoglavka; plosnašica Ijustuša (RJ); patarača (Lorini); listić (Faber, 1883); meri-
kanica (za Komižu, H 223); pizdun (za Komižu, H 301); platušica (za Poljica F. Ivanišević, 1903; G. Schreiber, 1938;
H 304); šiljoglava plosnačica (Fink).

R ho m b o id ich th y s podaš G T H R . P M C M 233

( = P latophrys podaš D E L A R . RJ 7
B otus podaš S T D C H N R . P r. 589
R ho m b o id ich th y s m ancus G T H R . FFA 613
P leuronectes podaš D E L A R .)

poklopac glatkiš, poklopac razok (RJ); list grđnoglavi (Lorini); H (Fink) —.

R h o m b u s m axim us C U V . P M C M 231 PLAT

( = B othus m axim us L . RJ 10
S co p h th alm u s m axim us L . P r. 584
P leuronectes tu r b o t L A C . FFA 613
P se tta m axim a L .)

oblić (obliš, buturac, platak, svac, rumbać) kvrgaš (ili zvjezdaš, ili čavlaš, ili veliki); romb (RJ); plat buturac (Lorini); bu-
turac (P. Giunio, 1950, H 64); ivar je kod Finka (str. 46) greškom navedeno umjesto iver; oblić (A. Korlević, 1904, H 258);
obliš veliki (A. Korlević, 1904; P. Giunio 1950; H 259); rubec (za Vrbnik na o. Krku, I. Žic, 1902; H 357); rumbać (Hire,
1897, za Bakar; U. Girometta, 1933; H 358); rumbić (za Časku na o. Pagu, H 358); runbec, Fink (str. 46), navodi pogrešno
ovdje umjesto za vrstu Auxis bisus; zvjezdaš (bez oznake mjesta, P. Giunio, 1950; H 474); kvrgavi oblić (Fink).

R h o m b u s laevis G O T T S C H E PM CM _
( = P leuronectes rh o m b u s L . RJ 11
S cophthalm us rh o m b u s L. P r. 585
R h o m b u s vulgaris C U V .) FFA 613

oblić (obliš, buturac, platak, svac, rumbać) ljuskaš (ili glatki, ili mali); romb (RJ); sprovodnjača (Lorini'*; platak glatki (J.
Kolombatović ; ARj 10,16); obliš glatki (A. Korlević, 1904, H 259); svaž (za Crikvenicu, H 397); šfac (Hire 1906: H 404);
glatki oblić (Fink).

352
Pleuronectes flesus L. PMCM 237 IVERAK
( = Pleuronectes passer L. RJ 14/33
Platichthys flesus flesus L. Pr. 590
Pleuronectes flesus luscus PALL.) FFA 613

iv e r a k ; p lo č a ; p l a t ; p o l u r i b a ; p a š a r a ( R J ) ; iv e r a k , p la t. p o l u r i b a ( L o r i n i ) ; p lo s n a t ic a ( J a m b r e Š ić , 1 7 4 2 ; A R j 10, 83 / z a r o d
R a j a ? / ) ; ( j) a n d r o g a ( M a l đ i n i , 1 9 3 6 ; S c h r e i b e r , 1 9 4 1 ); p ljo s n a tic a ( N . D iv a c , 1 9 2 9 ; H 3 1 2 ) ; m o r s k a p lo č a (z a S k a đ a r s k o
J e z e r o , A . J o v ić e v ić , 1 9 0 9 ; H 2 3 6 ) ; p a s a r i c a (z a K o m iž u , H 2 8 0 ) ; p o lu r i b ic a (z a C a v ta t, L . Z o r e , 1 8 6 9 ; H 3 1 9 ) ; o b ič n i iv e -
r a k ( F in k ) .

Pleuronectes platessa L. PM CM 236

( = Platessa vulgaris FLEM.) RJ 15/34
Pr. 590

iv e r a k ( p lo č a , p l a t , p o lu r i b a ) z l a to p j e g ( - a ) ; p a š a r a ( R J ) ; iv e r a k ( L o r i n i ) ; p lo č a ( J . T o r b a r , 1 8 6 3 ); je z ik z l a tn i ( Š . H o r v a t,
1901 ; M . K iš p a ti ć , 1 8 9 3 ; H 1 4 5 ) ; k a lk a n ( M . K i š p a t i ć , 1 8 9 3 ; V . Č u r č i ć , 1 9 1 6 , z a H e r c e g o v i n u ; H 1 4 9 ); p la tk a ( b e z o z n a k e
m j e s ta , H 3 0 4 ) ; z l a to p j e g ( P . G i u n i o , 1 9 5 0 ; H 4 6 9 ) ; z la to p j e g i iv e r a k ( F in k ) .

Phrynorhombus unimaculatus GTHR. PM CM — POKRIVAČ

( = Phrynorhombus regius BONN.) RJ 17
Pr. 586
FFA 613

p o k lo p a c ( p o k r iv a č , p o k r o v a c ) k o s m a t ić ; p o k lo p a c k a m e n ja r ( R J ) ; s p r o v o d n ja č a k o s m a ta ( L o r i n i ) ; p o k r iv a č ( P . G iu n io ,
1 9 5 0 , H 3 1 7 ) ; k o s m a t i p o k lo p a c ( F in k ) .

Arnoglossus laterna G THR. PM CM 235

( = Arnoglossus macrostoma KYLE RJ 29
Pleuronectes laterna WALB.) Pr. 587
FFA 613

p lo s n a t ic a ( p la tu š ic a , p la tn ic a , p a t a r a č a ) b lj e d ic a ; p lo s n a t ic a r u ž i č n a , p lo s n a t ic a ž u ć k a , p lo s n a t ic a v e l e u s ta ( R J ) ; p la tu š ic a
( L o r i n i ) ; p iz d o c (z a P a g , H 3 0 1 ; H ra z lik u je č a k p o s e b n o im e pizdrnja z a is to m je s to , a li to b o ž e z a A r n o g lo s s u s g r o h m a n n i
B P ., m a d a je o č ito d a im n a r o d n e m o ž e d a t i p o s e b n a im e n a n i r a z lik o v a ti n ji h o v e p o s e b n e o d lik e , b u d u ć i d a č a k » n ije s i­
g u r n o d a li je o v a v r s ta n a đ e n a u J a d r a n u « / R J s t r . 2 3 / ) ; s ta r k a (z a A . b o s c ii G T H R , J . K o lo m b a to v ić ) ; p r lj a s ta p lo s n a t ic a
(z a A . g r o h m a n n i, F i n k / ? / ) ; r u m e n a p lo s n a t ic a ( F in k ) .

Solea vulgaris QUENSEL PM CM 238 L IST

(= Solea solea L.) RJ 50
Pr. 590
FFA 613

z a r o d S o l e a : je z ik (A . K o r le v i ć , 1 9 0 4 ; H 1 4 5 ); p o k r iv a č (z a V is i K o m iž u / ? / H 3 1 7 ) ; p o k r o v e c ( z a V r b n ik n a o . K r k u ,
I . Ž ic , 1 9 0 0 ; H 3 1 7 ) ; s fo lja ( M . K iš p a ti ć , 1 8 9 3 ; H 3 6 9 ) ; š o ja i s o jk a (z a P o ljic a , F . I v a n iš e v ić , 1 9 0 3 ; H 3 8 3 i 4 1 4 ) ; z a lis ta k
( D . M ik a s o v ić , 1 9 2 3 ; S k o k T 5 3 ; A . K o r le v i ć , 1 9 0 4 ; H 4 6 2 ) ; l i s t ( F in k ) .
z a S . v u l g a r i s : li s t ( R J ) ; l i s t , s o ja , z a lis ta k ( L o r i n i ) ; p i z d i n p r il ip a k ( S . B r u s in a , 1 9 0 7 ; H 3 0 0 ) ; s p la t u š a ( b e z o z n a k e m j e s ta ,
H 3 8 6 ) ; š f o ja ( z a K o m i ž u ; z a M a s lin i c u , U . G i r o m e t t a , 1 9 3 2 ; H 4 0 4 ) ; ta b in ja š ( N . D iv a c , 1 9 2 9 ; H 4 2 0 ) ; o b ič n i l i s t ( F in k ) .

Solea ocellata GTHR. PM CM 239

(= Quenselia ocellata L. RJ 38
Solea oculata ROND.) FFA 615

l i s t p e č a ta r ( R J ) ; p e č a ti z a lis ta k ( L o r i n i ) ; H ( F in k ) —%

Solea lutea BP. PM CM 240

(= Buglossidium luteum RISSO RJ 42
Pleuronectes luteus RISSO Pr. 593
Microchirus minutus CHABANAUD) FFA 615

l i s t p ik n j a v a c ; l i s t ž u ć k a n ( R J ) ; l i s t ž u t k a s t ( L o r i n i ) ; l i s t p ik n ja v a c ( H 2 0 2 ) ; s a p a r a ( z a K a p r ij e , H 3 6 4 ) ; p i k n j a v i l i s t ( F i n k ) .

23 V. VINJA ETIMOLOGIJA II. 353

Solea monochir BP. PM CM 243
( = Solea hispida RAF. RJ 36
Monochirus hispidus RAF.) Pr. 593
FFA 615

l i s t h r a p a v a c ; l i s t k o s m a t i ć , l i s t d la k a v a c ; l i s t je d n o k r ila c ( R J ) ; z a lis ta k m a li ( L o r i n i ) ; H ( F in k ) — .

Ammopleurops lacteus G THR. PMCM —

( = Plagusia lactea BP. RJ 3
Symphurus nigrescens RAF.)

li s t ić b ij e la c ; li s t ić g o li ć ; g o lic a ( R J ) ; z a lis ta k b il č ić , g o lic a ( L o r i n i ) ; g o lic a , g o lić ( H 1 1 3 ); s fo jic a (A . K o r lc v ić , 1 9 0 3 j; b ije li

lis tić ( F in k ) .

354
 UTVRĐENA NARODNA IM ENA ZA RIBE IZ REDA HETEROSOMATA
— PLE U R O N E C TID A E
list Klenovica, Tkon, Skradin, Ro- iver Zaton M, Mokošice
goznica, Milna, Supetar, Pov­ iverak Kraljevica, Baškavoda, Gradac,
ija, Jelsa, Lovište, Drače, Žu­ T rn , Trpanj, Brijesta, Duba
ljana, Broce, Govedari, Slano, viverak Sućuraj, Podgora, Drvenik B
Suđurađ, Koločep, Zaton M, viverka (f) ušće Neretve
Mlini, Molunat liverak Drače, Hodilje (Pp)
lis Brijesta, Hodilje, Ston, Doli pasara Rabac, Volosko, Unije, Valun,
listić Grohote (Amm. 1.) Baška Nova, Bakar, Bakarac,
svoja Peroj, Premantura, Medulin, Crikvenica, Premuda, Ist, Ra­
Krnica, Rabac, Mošć. Draga, va, Sali, Kali, Tkon, Vinjerac,
Unije, Srakane, Martinšćica, Jezera, Kaprije, Krapanj, Mil­
Nerezine, Mali Lošinj, Omišalj, na, Supetar, Vrboska, Jelsa,
Stara Baška, Starigrad D , Ja- Trpanj, Mokošice, Kostanjica,
blanac, Lopar, Barbat, Pag, Perast
Premuda, Zapuntel, Veli Rat, pašara Martinšćica C, Nerezine, Ma-
Žman, Neviđane, Tribanj, Pa- linska, Pag, Novigrad, Vrgada,
klenica, Privlaka, Novigrad, Pe- Žirje, Zaton Š, Okrug, Lastovo,
trčane, Vrgada, Murter, Jezera, Broce
Šibenik, Zablaće, Krapanj, Ja- pašara Premantura, Medulin, Lovran
drtovac, Rogoznica, Sevid, D r­ pasarica Ilovik, Iž
venik V, Okrug, Maslinica, pasareta Koločep
Grohote, Stobreč, Krilo, M il­ pasora Stobreč
na, Sutivan, Postira, Povija, Bol, obliš Split (Rm), Metković (Rm)
Hvar, Zaraće, Sućuraj, T rn, glatki obliš Metković (Rl)
Korčula, Perast, Dobrota, Le- rumb (Rm/1) Pag, Sali
petane rombo (R) Premantura, Krnica, Rabac,
svoja Rava, Ražanac, Starigrad H, Srakane, Valun, Martinšćica C,
Komiža, Mokošice, Kostanjica, Nerezine, M. Lošinj, Baška N o­
Strp va, Bakar, Maslinica, Split,
švolja Volosko, Punat, Bakar, Bakarac, Broce
Kraljevica, Klenovica, Lukovo, rumba (R) Lovran, Volosko, Omišalj, Ba­
Karlobag, Lun, Novalja, Rivanj, karac, Kraljevica, Crikvenica,
Ugljan, Kukljica, Vinjerac, Za­ Klenovica, Lukovo, Ražanac,
ton Š Okrug
švolj Meljine, Muo rumbac (R) Petrčane, Gabela (Neretva)
svoj Vrboska, Baškavoda, Drvenik rom KKambelovac
B, Podgora, Gradac rombac Kali
misec svoj Podgora (So) rumbač Bakar
misečar Podgora (So) rumbak Cres, Novalja
pravi švoj Podgora (Sv) romp Podgora
šfolja Silba rompo Gradac
svolja Valun, Crikvenica, Sestrunj romba Mošć. Draga
sfoj Metković rombić (R) Sušak
kosmata švoljica Kraljevica (Pm) rompul Krilo
švojun Kali lùmbur Novigrad
švojica Grohote (El) rub Starigrad H
svoj Sali rubac Mokošice
šolja Viganj tarulj (Rm) Lopar
soja Lovran pokrivce Brna
švrolja Kaprije pokrivač Sutivan, Vela Luka
sval Trpanj poklopac Jablanac
u svoja Sušak pokrovac Split
šojza Ulcinj (sve Pl-ae!) pizdin pokriv Orebić
plat(ak) Mokošice (Rm) pizdin pokrivač Postira, Brusje, Komiža, Ra-
platuša Omiš (Pu) čišće, Brijesta
plač Tkon, Vrgada (El), M urter pizdin poklopac Starigrad D, Vranjic, Prožura
plSć Kukljica (Rm) pizdin pokrovac Split
plašt(ić) Privlaka pizdin pokrov Nerezine (Solea iuv)
plosnatica Kraljevica (Pf) pizdino pokrivalo Neviđane
plastuša Krilo pizdino pokrivce Brna

355
pičkin pokrivač Mei j ine kalkan Kraljevica
prilipak Vranjic, Bol poluriba Skadarsko jezero
pizdin prilipak Sumartin
pizdun Komiža polùriba Cavtat (El)
pizdun pokrivač Komiža salamun Baošić (Rp)
pizdmja Pag fiandra Račišće
svaž Senj (Rm) sprovodnjača Stobreč
švaž Crikvenica
švak Mošć. Draga mora Fažana (Sv veća)
svat Fažana kosmate (f. pl.)
važ Selce, Novi od grota Kraljevica (Pu)
patarača Grohote, Split (Al), Baškavoda prljenica Kraljevica
(El), Podgora (El) rijekuljaš Kraljevica

356
|129| Echeneis remora L. PM CM 245
( = Remora remora L.) RJ 218
Pr. 661
FFA 610

Gotovo da i nema narodnih imena.

slipetuša Split riba od pine Okrug

p r i l j e p u š a ; u s ta v ic a ( R J ) ; s lje p e tu š a ( L o r i n i ) ; m o r s k a p ija v ic a ( z a D u b r o v n i k , B . K o š ić , 1 9 0 3 ; H 2 3 6 ) ; p e g u l je r a ( H 2 9 0 ;
p o g r e š n o o v d je , a u s tv a r i je n a z iv z a P e tr o m y z o n s p e c .) ; p r il je p e tu š a ( z a D u b r o v n i k , H 3 3 3 ) ; p r il je p i c a i p r il je p u š a (P . G i u -
n io , 1 9 5 0 ; H 3 3 3 ) ; s is a v ic a (A . K o r le v i ć , 1 9 0 4 ; H 3 7 1 ) ; s lje p e tu š a (P . S k o k T 51 ; P . G iu n io , 1 9 5 0 ; H 3 7 9 ) ; u s ta v i c a ( S .
H o r v a t , 1 9 0 1 ; M . K iš p a ti ć , 1 89 3 i 1 8 9 5 ; J . P a n č ić , 1 8 7 2 ; J . J a n d a , 1 8 8 6 ; H 4 4 4 ) ; š tito g la v a p r il je p u š a ( F in k ) .

357
Obitelj TETRAODONTIFORM ES

11301 Orthagoriscus mola BL. SCHN. PM CM 247 BUCANJ

( = Mola mola L. RJ 251
Mola rotunda CUV.) Pr. 537
FFA 622

Ova oblikom možda najkarakterističnija jadranska riba označavana

je s velikim brojem imena koja se sva svode na osnovni semantizam
»okrugao«, a ne brkaju se s imenima ni za koju drugu vrstu osim,
na rijetkim mjestima, s nazivima za Balistes capriscus L. GM ., kao
što je to slučaj u katalanskoj i u nekim drugim sredozemnim nomen­
klaturama.

bucanj Klenovica, Lopar, Ugljan, D r­ pešibatfirlo Brna

venik B, Govedari, Suđurađ, pešivaljalo Lepetane
Zaton M pešeroda Iž
bucat Supetar, Bol, Vrboska, Jelsa, pešerijođa Vabriga
Sućuraj, Podgora, (-à-), Gra­ roda Žman
dac, Vis, Komiža (-S-), Drače pešifraka Kukljica
(-Ù-), Brijesta, Lopud, Cavtat, fraka Rava, Žman, Sali
Molunat dno Crikvenica
butac Murter, Rogoznica, Sevid, D r­ pešeluna Krnica, Lovran, Volosko, Va-
venik V, Grohote, Milna lun, Martinšćica C, Nerezine,
bue Hodilje, Broce, Prožura, Kori­ M. Lošinj, Pag, Veli Rat, Kali
ta, Mokošice, Mlini pešeluna Mošć. Draga, Ilovik
bucalo Vrgada mezeluna Jezera
bùcan Sumartin pomiseca Neviđane, Jezera
bucai Bakarac luna Privlaka
bucàé Baškavođa misec Premuda
pešibutac Okrug misečina Omišalj
pešebarila Bakar, Žirje, Lastovo, Slano,
mjesečar Ulcinj
Baošić lopar Split
pešibarila Lukovo
pešibarilo Novalja, Ist, Povija, Žuljana žervanj Lumbarda
pešebaril Vis tacil Milna
ribabàrila Karlobag tocllj Ražanac
baril Jelsa toci ja Tribanj
pešebalena Crikvenica tòcijo Trstenik
pešetambur Hvar tendina Paklenica, Vinjerac
pešetamburo Sutivan, Zaraće, Vela Luka krtina Premantura
tamburo Starigrad H mačić Brusje

b u c a n j ( b u ta c , b u c a t. m i je h , s a m o g la v , lo p a r ) v e lik i ti li o b lo k r iia c ) ; b a č v a m o r s k a ( č u t u r a m o r s k a , m j c s e č a r k a ; č u b u r k a
v e lik a ili o b lo k r ilk a ( R J ) ; lo p a r , č u b u r k a , t a m b u r lo ( L o r i n i ) ; s a m o g ja v ( G . S c h r e i b e r ) ; m je s e č a r ( F a b e r , 1 8 8 3 ); b a r i l r i b a
(A . T r e s i ć - P a v ič i ć , 1 8 9 7 , z a J e l s u ; H 3 0 ) ; b u c a ta (z a C a v t a t, L . Z o r e , 1 8 6 9 ; H 5 7 ) ; č u b a r k a (A . K o r le v i ć , 1 9 0 4 , H 8 1 ) ;
m je s e č a r k a ( M . K iš p a ti ć , 1 8 9 5 ; J . T o r b a r , 1 8 6 3 ; H 2 2 7 ) ; m je s e č in a (z a L u k o v o , H 2 2 7 ) ; š tr a m a c H 4 1 7 , b e z o z n a k e m je s ta
n i a u t o r a (o č ito p o g r e š n o , je r je o v o im e n a jč e š ć e u u p o t r e b i z a v e lik e R a jiđ a e , k o je s u s p ljo š te n e , a to k o d O . m o l a B L .
S C H N . , o č ito , n ij e s lu č a j) ; v e lik i b u c a n j ( F in k ) .

358
1131 1 Balistes capriscus L. GM. PMCM 246 MIHAČA
( = Balistes carolinensis GM.) RJ 282
Pr. 539
FFA 621

Ne baš velik broj nedvojbeno narodnih imena. Kao što smo istakli
kod prethodne vrste, može kod ispitanika (najčešće zbog neadekvat-
nosti predočenog crteža) doći do brkanja s vrstom Orthagoriscus,
ali ova dvoznačnost imena nije rijetka ni u ostalim nomenklaturama.

mihača Žman pešeluna Rogoznica

mih Žman pesebaia Mošć. Draga
bùc Hodilje /?/ tenka Cavtat
miš Privlaka, Vrgada, Doli sonfiš Božava

Napomena. U Nerezinama (o. Lošinj) jedan mi je ispitanik odgo­

vorio da se ova riba zove balesteš, ali, kako se radi o ribaru koji je
mnogo čitao, o »seoskom sveznadaru«, lako je pretpostaviti da je čuo
za sistematsko ime ove vrste ili da ga je sam u RJ pročitao i adaptirao.

k o s to r o g ; m i h a č a ; b u e ( R J ) ; k o s to r o g , m i h a č a ( L o r i n i ) ; k o s to r o g ( H 17 5 m i je š a im e n a z a B a lis te s i O r th a g o r i s c u s ) ; b a k a
/ ? / ( T o r b a r , 1 8 6 3 ); p ik n ja v i k o s to r o g ( F in k ) .

359
 Lepadogaster gouanii LAC. PMCM 248 PR ILIPA K
( = Lepadogaster lepadogaster BONN. RJ 227
Cyclopterus cornubicus SHAW Pr. 689
Lepadogaster rostratus BLOCH FFA 606
Cyclopterus ocellatus DONOVAN)

Između više vrsta roda Lepadogaster (L. brownii RISSO, L.

candolii RISSO, L. gracilis CAN., L. bimaculatus FLEM. i dr.)
dovoljno je da uzmemo najreprezentativniju L. gouanii LAC., jer
narod među spomenutim vrstama ne pravi nikakve razlike. Kao i za
druge male i ekonomski nevrijedne ribe, veoma brojni i šaroliki nazivi
imaju odreda ograničene areale, a imena se kreću u semantizmima od
ideje »prianjati«, folklora, opscenih označitelja pa do ironije.

prilipak Split, Povija, Vrboska, Sućuraj, lemeš Neviđane, Jezera

Baškavoda, Podgora, Račišće lemiš Sevid
prilipuša Ražanac, Vinjerac, Krilo, D r­ mišić Sutivan
venik B piškur Senj, Starigrad D, Karlobag
prilipnjak Komiža piškurić Stara Baška
prilipkuša Petrčane piškul Lukovo
prilipetuša Milna pizdèjica Korčula
prlipuša Supetar pisnuti j Jablanac
prilika Postira plešcuh Rava
petač Sali
pešešaš meštrovica Ist
Zaraće solda tić
kataribica Mošć. Draga Vinjerac
kamenjarka Privlaka mazilić Ilovik
čepukar Premuda crnoglavka Lukovo
lampalovica Iž praščić Nerezine, Starigrad D, Olib;
svićica Split Skradin
slj èpica Ml ini praščić Valun
slipica Žir je ugor Bakar
kleme Rogoznica mala tabinica Bakar
barba kleme Rogoznica škafar Tribuni

p r il je p n j a k k a m e n ja r i ć ; s v je ć ic a k a m e n ja r k a (z a L . g o u a n i i ) ; p r il je p n j a k š ili o r e p ić ; s v je ć ic a š iljo r c p k a ( z a L . b r o w n i i ) ; p r i -
lje p n ja k s ić u š n i; s v je ć ic a s ić u š n a (z a L . g r a c i l i s ) ; p r il je p n j a k g r b o g la v ić ; s v je ć ic a g r b o g la v k a (z a L . b i m a c u l a t u s ) R J ; p r i -
lj e p a k , m iš (z a L . g o u a n i i i L . a c u t u s ) L o r i n i .
z a L . g o u a n i i : r i b a p r a s ic a ( S . B r u s in a , R a d , 1 7 1 , z a K o t o r ; A R j 1 1 , 3 7 1 ) ; p r il ip a k ( S k o k T 5 1 ) ; p i z d i n p r il ip a k ( L a m b ì ,
1 8 5 4 ); m o r s k i p r a š č i ć ( z a J a b la n a c , H 2 3 9 ) ; p r il je p a k ( Š . H o r v a t, 1901 ; U . G i r o m e t t a , 1 9 3 3 ; H 3 3 2 ) ; ( p iz d in ) p r il ip a k (S .
B r u s in a , 1 9 0 7 ; z a V is i K o m iž u , H 3 3 2 ) ; b a p k a (S . B r u s in a , 1 9 0 7 , H 2 9 ) ; p iš k u lić (z a L u k o v o , H 2 9 9 ) ; p iš k u r ic a (z a K la d u
u H r v . P r i m o r j u , H 2 9 9 ) ; s v ić ic a (A . K o r le v ić , 1 9 0 4 ; S . B r u s in a , 1 9 0 7 ; H 3 9 7 ) ; p r il je p n j a k , k a m e n i p r il je p n j a k ( F in k ) .

360
11331 Lophius piscatorius L. PM CM 249 G R D O B IN A
( = Lophius americanus STORER) RJ 215
Pr. 711
FFA 621
Lophius budegassa SPIN. PM CM 250
( = Lophius parvipinnis CUV.) RJ 214
Pr. 711

Narodno nazivlje pozna samo jedan naziv za obje vrste. Karakte­

rističan oblik ribe (»glava je poprilici dvostruko šira od najšireg mjesta
na trupu« RJ) dao je povod za gotovo sva imena. Ova počivaju na
osnovnom semantizmu »ružan«, »grdan« i odatle »đavao« itd.

grdoba Krilo, Račišće, Govedari novica, Starigrad D, Lukovo,

grdobina Pirovac, Prvić L, Zaton Š, O- Jablanac, Prizna, Karlobag, Lo-
krug, Maslinica, Grohote, K. par, Barbat, Lun, Novalja, Tri-
Kambelovac, Vranjic, Stobreč, banj, Paklenica, Vinjerac
Postira, Povija, Sumartin, Hvar, žaba Mošć. Draga
Baškavoda, Podgora, Drvenik žaba Valun
B (-Ì-), Gradac, T rn, Komiža, rošpa Molat, Kali, Kukljica, Petrčane,
Lovište, Drače (-i-). Duba Sutivan
grdosija Doli rospa Premuda
hudoba Sali rospo Medulin, Krnica, Rabac, Uni­
huđobina Sali, Murter, Rogoznica, D r­ je, Srakane, Martinšćica C, Ne-
venik V, Split, Starigrad H, rezine, M. Lošinj, Punat, Su­
Jelsa, Vis, Komiža petar
vrag Hodilje, Broce, Doli, Govedari, rospo Ilovik
Prožura, Korita, Slano, Suđu- hrnja
rađ, Koločep, Zaton M, Mo- Jezera, Žirje, Zlarin, Krapanj,
košice, Mlini, Cavtat, Molunat Brna
vrag morski hrcez Novalja
Baošić
vražica Iž, Žman, Sali, Vrgada, M urter divja škrpina Hvar, Brusje, Zaraće
vražja mater Silba, Kali, Vir, Petrčane škrpiija Milna, Bol, Sućuraj
vražja mati Iž, Ugljan, Tkon škarptija Vrboska
vražja mat Olib ždrokun Žuljana, Trstenik
vražja baba Neviđane, Privlaka račina Zapuntel
pàvrag Ražanac račina Rava, Božava, Veli Rat
pešiđavo Novigrad račina Ist, Molat, Sestrunj, Rivanj
pasja mati Jezera, Kaprije gančina Kotor, Krtole, Stoliv
žaba Volosko, Omišalj, Malinska, totan Lumbarda
Baška Nova, Stara Baška, Ba­ kučak Lastovo
kar, Bakarac, Crikvenica, Kle- miš Vela Luka, Molunat

L. p arv ip in n is ( —L. b u degassa): grdobinka (huđobina, žaba, vražica) žutka (mala ili blatarica); vrag mali; vrag blatar;
vražić (RJ); grdobina od kala (Lorini).
L. p iscato riu s: grdobina (huđobina žaba, vražja mater) mrkulja (crnjka, velika ili purićanka); vrag mrkan; vrag crnac;
vrag veliki, vrag purićaš; vukodlak (RJ); grdobina od purića (Lorini); vukodlak (Faber, 1883); hrcez (za Novalju^H 128);
kate libanova (za Novi, H 157; pogrešno; Fink (str. 49) svrstava s pravom pod Uranoscopus scaber; za Vrbnik, I. Žic, 1900
/?/); matalica (A. Korlević, 1904, H 218); morska žaba (A. Korlević, 1904, H 237); morski đavol (F. Furlić, 1881, H 237);
morski vrag (za Novalju, H 240); vrag (za Dubrovnik, R. Košić, 1889, H 452); vražić (Hire 1894, H 453, bez oznake mjesta);
vukodlak (H 459, bez oznake mjesta); mrka grdobina (Fink).

361
 CRUSTACEA (MALOCOSTRACA) — Korepnjaci

U popisivanju i obradi narodnih imena za korepnjake (Crustacea) ne može se očekivati potpuno

točno razlikovanje pojedinih vrsta pa čak ni obitelji. Narod posebnim imenima označuje samo vidljivo
različite vrste. Tako na gotovo svim ispitanim točkama za tri obitelji ne baš naročito značajnih rakova
(Penaeidae, Palaemonidae i Crangonidae) prevladava jedno ime (koje najčešće ima leksem koza, kosa,
dlaka, brk i si.) s veoma velikim afektivnim nabojem. Ako se ispitani teren sagleda u njegovoj cijelosti
vidjet će se veoma raznolik morfosemantički proces paradigmatskih promjena.
Spomenute tri obitelji tvore prema G. Biniju (PMCM 500—506) red Decapoda natantia u opo­
ziciji s redom Decapoda reptantia (PMCM 507—524) koji obuhvaća znatno veći broj lako uočljivih
različitih vrsta, a to se, naravno, odražava i u pučkom nazivlju. Bogatstvo različitih leksema za ovaj
drugi red lako se opravdava ne samo morfološkim različitostima »označavane stvari« nego i njihovom
privrednom vrijednošću.
I mi ćemo u našem popisu imena u jednom poglavlju zajedno nabrojiti sve pripadnike reda
Decapoda natantia, dok ćemo Decapoda reptantia obrađivati posebno po vrstama, kad to odražava
stanje u narodnoj nomenklaturi.

362
DECAPODA NA TA N TIA — Plivači
11 ^ 4 1 Penaeus kerathurus FORSSK. PMCM 502 KOZICA
( = Penaeus trisulcatus LEACH FFA 301
Penaeus caramote RISSO) P.-S. 281
Palaemon serratus PENNANT PM CM 504
( = Leander serratus PENNANT) P.-S. 283
Crangon crangon L. PMCM 506
{ = Crangon vulgaris L.) P.-S. 288
FFA 307
(Ovdje spadaju i Aristeus antennatus RISSO, Aristeomorpha foliacea RISSO, Parapenaeus longiro-
stris LUCAS i Lismata seticaudata RISSO)
Kako smo već naglasili, narod ne razlikuje poimenično pripadnike
ovih vrsta. Jedino se tu i tamo s pomoću determinativa veliki ili aug-
mentativnog formanta postiže oznaka za razlikovanje Pcnaeusa od
Crangona. Neoznačeni oblik odnosi se redovito na manjeg Crangona
ili pak na sve plivajuće Dekapode.
kozica Torkul, Bakarac, Crikvenica, brkabrka Starigrad D
Klenovica, Iž, Sali, Ugljan, Ka­ skočibrka Pašman
li, Vrgada, Žirje, Skradin, Ši­ srkabrka Neviđane
benik, Grohote, KKambelovac, šakabaka Jablanac
Stobreč, Krilo, Jelsa, Brna, kocadlaka Porat
Korčula, Drače babadlàka Lim
kozlića Rava, Žman babadlàka Novalja
kozlića Postire babaroga Privlaka, Vir
koza Medulin, Mošć. Draga babin brk Duba
kokozica Kaprije baba Lumbarda
kokot Ulcinj bubajoška Valun
kozarica Zaton Š pletikosa Tkon
skózica Prosika, Prvić pilivojska Baška Nova
kozarépa Bakar barkànela Vinjerac
kozaloza Zablaće bangarela Novigrad
koza dlaka Malinska gambarS(l) Krnica
kozja dlaka Omišalj gambor T rn, Račišće, Drače, Žuljana,
kockozica Pirovac Hodilje, Broce, Doli, Govedari,
koska Povija, Sumartin, Podgora Prožura, Korita, Slano, Kolo-
ugorova koska Maslinica čep, Kostanjica, Strp, Perast,
koska Milna, Gradac, Lovište Dobrota, Muo, Lepetane, Ul­
koskica Podgora cinj
koškarica Pag gambor mali Molunat
kvoška Supetar, Komiža gamborić Brijesta, Ml ini
konska Brusje, Zaraće gambar Vabriga
kocka Sevid, Sućuraj, Baškavoda, Trn, gambur Mokošice
Brijesta komorana Lastovo
kocka Drvenik B stroja Ražanac
kočica Murter strun ja Paklenica
kockun Starigrad H mekušica Drvenik B
ćoška Šuti van mekušac Krilo
krkóza Sestrunj, Rivanj, srdelaš Baošić
kojkóza Krušćica šaga Drveik V
kirinkonska Nerezine šagula Rogoznica
kirinkoška Silba, Molat šagljica Sevid
kinkiroška Molat sàlak Okrug
karinkoška Srakane šajak KKambelovac
karinkoska Olib mu škara Volosko
kankiroska Zapuntel gara Veli Rat
konkuruoska Unije škila Rabac
karankoška Ist štriga Punat
kankaroska Premuda macica Lovran
pirinkoška Martinšćica C musa Stara Baška
brkakoza Privlaka, Petrčane bàja Karlobag, Barbat

363
D E C A P O D A R E P T A N T I A — P u zači

1351Palinurus vulgaris LATR. PMCM 507 JA STO G

( = Palinurus elephas FABR.) P.-S. 289
FFA 309

Jastog (Palinurus vulgaris) i rarog (Homarus vulgaris) tvore jedan

od onih parova morskih životinja za koje veoma često i kod samih
iskusnih ribara dolazi do brkanja u nazivima. Osim toga, postoje
brojne zone na kojima se nazivi za ove rakove upotrebljavaju s obrnu­
tom vrijednošću nego što je ona na ostalim obalnim točkama ili čak u
susjednom mjestu. Ispitivani ribari na mnogim punktovima nisu bili
potpuno određeni u odgovoru da li neki naziv označava u njihovu
mjestu vrstu Palinurus ili Homarus već su u toku razgovora, a naj­
češće na poticaj drugih, često mijenjali svoju tvrdnju. Kako je osnovni
razlikovni sem postojanje (Homarus), odnosno nepostojanje (Pali­
nurus) jakih kliješta, u većini slučajeva su se tako i oslobađali nesi­
gurnosti, upotrebljavajući za dva raka opisnu opoziciju »onaj s klišći(ma)«
~ »onaj bez klišći (kliješta)«. Isti su ispitanici sa sigurnošću navodili
za jastoga i raroga imena iz većih ribarskih središta ili susjednog
grada, dok za svoja imena nisu bili sigurni.

jastog Premantura, Unije, Ilovik, Pu- jastrog Stara Baška, Pag, Zapuntel,
nat, Porat, Baška Nova, Torkul, Molat, Rava, Sestrunj, Veli Rat,
Crikvenica, Starigrad D, Lu- Žman, Sali, Kukljica, Nevida-
kovo, Jablanac, Krušćica, Kar- ne, Tkon, Vrgada, M urter, Pi-
lobag, Lopar, Barbat, Lun, No- rovac
valja, Silba, Ugljan, Kali, Pa- j“astrog Ist, IŽ
klenica, Privlaka, Vir, Petrčane, j“astroh Premuda
Jezera, Žirje, Kaprije, Tribuni, jòstoh Susak
Prvić, Zaton Š, Skradin, Šibe­ jastruh Olib
nik, Zablaće, Krapanj, Rogoz- jastuk Peroj (P i H)
nica, Sevid, Drvenik V, Okrug, rak jastok Stoliv
Maslinica, Grohota, KKambe- jàstug Vìnjerac
lovac, Milna, Sutivan, Supetar, jastreb Rivanj
Postire, Povija, Bol, Hvar, Bru- ràrog Prizna, Ražanac
sje, Starigrad H, Vrboska, Jeba, ràlog Novigrad
Zaraće, Baškavoda, Podgora, ragošta Krnica, Volosko, Lovran, Sra-
Drvenik B, Gradac, T rn, Ko- kane
miža. Vela Luka, Brna, Račiš- àgusta Medulin
će, Korčula, Lumbarda, Lo­ àugusta Fazana
vište, Drače, Žuljana, Brijesta, aràgosta Cres, Nerezine, M. Lošinj
Duba, Hodilje, Broce, Doli, agosta Vabriga
Govedari, Prožura, Korita, Sla­ angust Premantura
no, Suđurađ, Lopud, Koločep, ragosta Unije
Zaton M, Mokošice, Dubrov­ làgosta Rabac
nik, Mlini, Cavtat, Molunat, brezica Omišalj, Malinska
Meljine, Baošić, Kostanjica, Pe­ jarulica Valun
rast, Strp, Dobrota, Muo, Le- škripavac Mošć. Draga
petane, Ulcinj koza Bakar, Bakarac, Klenovica

kod P. R. Vitezovića, v. Blaž Jurišić »Anali Jadranskog instituta« I, 336: z a s t o g za Dubrovnik,

la s to r a s ie š za Korčulu (Skok,
ERHSJ, 1, 760).

364
11361 Homarus vulgaris L. PM CM 511 RA ROG
( = Ilom arus gammarus L .) P.-S. 287
FFA 309

rarog Sušak, Ilovik, Punat, Baška No­ arežica Porat

va, Torkul, Crikvenica, Kle- karlo Vela Luka, Brna, Račišće, Lum­
novica, Starigrad D, Lukovo, barda, Lastovo, Drače, Žulja­
Jablanac, Krušćica, Karlobag, na, Brijesta, Hodilje, Broce, Do­
Lopar, Barbat, Lun, Pag, Silba, li, Govedari, Prožura, Korita,
Olib, Ist, Zapuntel, Molat, Ra­ Slano, Suđurad, Molunat, Me-
va, Iž, Sestrunj, Veli Rat, Žman, ljine, Baošić, Kostanjica, Strp,
Sali, Rivanj, Ugljan, Kali, Ku- Perast, Dobrota, Muo, Lepe-
kljica, Nevidane, Tkon, Vir, tane
Petrčane, Vrgada, Murter rak karlo Duba, Stoliv
raroh Sušak, MLošinj, Premuda hlap Jezera, Prvić, Rogoznica, Se-
raloh Stara Baška vid, Drvenik V, Maslinica, Gro­
ralog Novalja, Privlaka hote, Krilo, Milna, Sutivan,
jàrog Pirovac Supetar, Postira, Povija, Brusje,
jàrov Vinjerac Starigrad H, Vrboska, Jelsa,
jarolica Torkul Zaraće, Sućuraj, Komiža, Lo­
iastog Medulin, Volosko, Omišalj,Ma- vište
linska, Bakar, Bakarac, Ražanac, hlòp Hvar
Privlaka lap Okrug, KKambelovac, Stobreč,
jaštov Lovran Sumartin, Baškavoda, Podgora,
jastoh Mošć. Draga, Nerezine Drvenik B, Gradac
jàstuk Peroj, Vabriga njakar Kaprije, Tribunj, Zaton Š, Kra-
àstog Krnica panj
àstig Fazana jakar Zirje
àstes Srakane jak Zablaće
astiš Valun ljaškar Krapanj

365
 Scyllarus arctus L. PMCM 509 ZEZALO
( = Arctus ursus) P.-S. 291
FFA 309

Kao i u ostalim sredozemnim nomenklaturama ista imena ozna­

čuju i znatno veću vrstu Scyllarides latus LATR. (PMCM 510,
P.-S. 293). Najčešći razlikovni determinativ je »velik(a)«. Zbog eko­
nomske nevrijednosti vrste nazivi su veoma raznoliki i pokrivaju
male areale.

zezalo Žirje, Tribunj, Drvenik V, 0 - batikulo Peroj, Krnica, Srakane, Nere-

krug, Grohote, Sutivan, Posti- zine, Olib, Sestrunj
ra, Sumartin, Bol, Hvar, Brus- batikula Ilovik
je, Starigrad, Vrboska, Jelsa, batikoda Volosko
Zaraće, Sućuraj, Vela Luka, batikor Stara Baška
Brna, Lovište, Prožura, Moko- batìgù Valun
šice guzavac KKambelovac
zenzo Viganj katriga Drvenik B
zezavac Krapanj, Rogoznica, Sevid, Ma- trtica Doli
slinica, Podgora kusica Korita, Koločep, Mlini, Cavtat
zenzalo Račišće, Žuljana, Duba kucica Komiža
?en?alo Suđurađ pizduhjep Mošćenice
pozezalo Sevid jčstožić Tkon
penpezalo Milna lap Jezera
pandozezalo Orebić škamp Krušćica, Zapuntel, Ražanac,
pendić zezalo Lumbarda Privlaka
škampa (/.) Vinjerac
skakalo Supetar škampo (m.) Medulin
gagalo Kaprije rak Bakarac
gagala Prvić gambar Žman, Vrgada
migalo Murter ambarić Brbinj
migavica Barbat čapoć Muo
saltarei Baška vod a krava Brijesta
tatarajka Klenovica, Starigrad D, Luko- čičajak Povije
vo, Jablanac činčić Premuda, Molat
tararajka Karlobag, Lun baba Koločep, Mlini, Molunat, Bao-
batikul Rabac, Lovran, Unije, Sušak, šić, Ulcinj (S. 1.)
Omišalj, Malinska, Baška Nova, hudbaba Grohote (S. 1.)
Crikvenica, Lopar, Novalja, babica Zaton
Silbc, Veli Rat, Rivanj sovica Lastovo

366
j 1381 Nephrops norvegicus L. PM CM 512 ŠKAM P
P.-S. 286
FFA 309

Zbog izuzetne ekonomske vrijednosti ime mu je uglavnom izjed­

načeno i općenito prihvaćeno u hoteljerstvu, pa je zato teško tvrditi
da je pučko. Živi stmo na pjeskovitu dnu, proizvod je dubinskog
lova, pa i to govori u prilog neautohtcnosti termina.

škamp Rabac, Unije, Sušak, Nerezine, škampo Krnica, Ilovik, Skradin

Porat, Baška Nova, Stara Baška, škampe ( f- pJ') Komiža
Torkul, Crikvenica, Barbat,
Lun, Pag, Silba, Ražanac, T ri­ škanap Duba
buni, Pirovac, Krapanj, Rogoz- rak Mošć. Draga, Pirovac
nica, Milna, Supetar

367
 MANJE PRIOBALNE VRSTE RAKOVA

Teže nego kod drugih korepnjaka problem identifikacija naziva postavlja se kod manjih priobal­
nih vrsta rakova. Tamo gdje zoolozi točno razlikuju nekoliko vrsta i u binarnom ih sistematskom
nazivlju lako determiniraju izmišljenim ili arbitrarno izabranim imenima dok im u nacionalnim no­
menklaturama stvaraju isto tako izmišljene opisne dvočlane sintagme (na pr., u PM CM 506 netko je
za Crangon crangon kao jugoslavenski naziv dao izrazito nenarodni »pieskorovna kozica« ili za Calappa
granulata, PM CM 514, »rakovica crno pigava«), narod raspolaže relativno bogatom gamom odista
pučkih naziva koje ćemo pokušati nabrojiti. Teškoće iskrsavaju međutim kad se pokuša vezati »ime«
za točno određenu »stvar«, jer je gotovo nemoguće pomoću slikovnog materijala od ribara postići
jednoznačan i nedvojben odgovor, a u rijetkim slučajevima, kad se »stvar« može i pokazati, ispitanici
u različitim mjestima odgovaraju s različitim identifikacijama. Kako je za našu svrhu osnovno dobiti
što iscrpniji »popis oblika«, mi ćemo taj popis vjerno navesti, ostavljajući mogućnost da je sama iden­
tifikacija za pojedini punkt vjerojatno nesigurna. Naprotiv, izvan svake je sumnje da je navedeni
naziv odista u upotrebi u naznačenom lokalitetu.
Decapoda reptantia, za koje postoje narodna imena i na koje se odnosi gornja ograda, tvore sku­
pinu u kojoj su najuočljivije vrste: Dromia vulgaris (PMCM 513), Carcinus moenas (516), Portunus
corrugatus (517), Eriphia spinifrons (521) i Pachygrapsus marmoratus (522). Naravno, zoolozi još
razlikuju Calappa granulata (514), Cancer pagurus (515), Portunus puber (518), Portunus depurator
(519), Callinectes sapidus (520) itd. Za te vrste i u ostalim mediteranskim nomenklaturama ili imena
uopće nema ili se pak navode uglavnom od zoologa skovani nazivi. Za preostale dvije vrste imena
ćemo navesti posebice jer njihove, morfološke osobine i relativna ekonomska vrijednost dopuštaju
lako razlikovanje (Maja squinado i Squilla mantis).
Na kraju ćemo navesti i neke vrste koje zbog toga što nisu jestive ne nalaze mjesta u najpoznatijim
katalozima (PMCM, P.-S., P. Lorini), ali naš narod pozna za njih, jer su karakteristične s drugih
razloga, dovoljno zanimljivih naziva koje vrijedi zabilježiti (Galathea strigosa i, nadasve, Eupagurus
bernhardus).

368
11391 Dromia vulgaris M ILN E EDWARDS PM CM 513 FRATAR
FFA 317

fratar Vabriga fra Remunđo Hvar (ovako navodi Lambì u

spugar Medulin ČĆM 1854, 185 za Hvar)
ingleže Fazana kapelan Lovran

Naglašavamo da za sve niženavedene vrste, ukoliko ispitanik ne

zna posebnog naziva, odgovara najčešće s općim (neoznačenim) ime­
nom rak\

24 V . V IN J A E T IM O L O G IJA II. 369

11401 Carcinus maenas L. PM CM 516 RAČIĆ
( = C. mediterraneus CZERN.) P.-S. 294
FFA 325

račić Žman, Neviđane, Ražanac, žabica Lepetane

Skradin, Šibenik, Stobreč, Ba- kàmenar Sutivan
škavoda. Doli, Prožura, Korita solinjani(n) Veli Rat
dobar rak Barbat svilinjak Sevid
divja ràca Ist vodar Novalja
rak pri ponti Kotor bilaš Podgora
babura Brijesta kovač Vrboska
bàborica Brna dežula Suču raj
bàbaca Mokošice petroljo Fontana
babica Olib, Krapanj, Baošić, Kosta- zenčar Punat
njica kuro Kostanjica
baba Privlaka baldaš Fontana
babajégula Viganj, Orebić ležaja Zablaće
bakva Drače, Duba ležaj Prvić

370
|1411 Portunus corrugatus PENNANT PM CM 517 ZDRAVAMARIJA
( = Macropipus corrugatus PENN.) P.-S. 297
FFA 327

zdravamarija Ilovik, Premuda, Silba, Olib, gondovaj Starigrad

Ist, Zapuntel, Molat, Rava, tovarac KKambelovac
Sestrunj, Veli Rat, Božava, vogar Hodilje
Žman, Sali, Rivanj, Ugljan, veslač Podgora
Tkon, Vrgada poletar Novigrad
zdravomarija lì
sabunjar Petrčane špurjan Zablaće
škavarica Kukljica mažineta Vabriga, Volosko, Nerezine
blatavac Ražanac rak Medulin, Klenovica, Jablanac,
gnjalar M urter Jezera, Komiža, Vela Luka
gcmneć Kotor crveni rak Neviđane, Okrug
govnjač Dobrota rak mekiš Drvenik V
gomnjeć Lepetane račić Lastovo
gòmec Račišće rakić Privlaka
gònjec Kostanjica, Perast ljemča Ulcinj

371
11421 Eriphia spinifrons HERBST PM CM 521 GRMALJ
( = E. verrucosa FORSSKAL) P.-S. 298
FFA 328

grma(l)j Upije, Cres, Mali Lošinj, Ilo- košmaj Pag

vik, Bakarac, Crikvenica, Lun, kosmati rak Porat, Torkul
Novalja, Pag, Olib, Zapuntel, gusmej Podgora
Rava, Iž, Sestrunj, Žman, Sali, kosmuj KKambelovac
Ugljan, Kali, Kukljica, Nevi- kusmaljin Ist
đane, Tkon, Privlaka, Vinjerac, kosmaljin Premuda, Iž
Petrčane, Vrgada, Murter, Je­ gusmalin Jadrtovac
zera, Žirje, Tribunj, Prvić, Ža- kosmuljin Rivanj
blaće, runjavac Klenovica, Starigrad D, Pri­
rak grmalj Kaprije vlaka, Novigrad, Vir, Rogoz-
rak grnjač Muo nica, Sevid, Drvenik V, Pro-
garmalj Silba, Molat, Veli Rat žura
garm”aj Srakane, Nerezine, Premuda, runjavi rak Korita
Ist rak runjavi Govedari
grmelj Kostanjica runjetaš Ulcinj
grmòl Sušak runjak Ražanac
gromalj Rivanj runjaš Lukovo
grambaj Jablanac runac Okrug
garma Fontana grozničar Vrgada
kosmać Vela Luka, Brna, Žuljana, La­ rak od tarcćne Komiža
stovo, Molunat, Perast, Lepe- vijčra Koločep
tane vjčra Cavtat
kozmać Korčula gru bež Slano
kosmač Porat, Torkul koštenjak Brijesta
kosmej Milna, Povija, Sumartin, Bol, klištavac Paklenica
Hvar, Brusje, Starigrad H, Vr- žuti rak Dobrota
boska, Jelsa, Zaraće, Suču raj. muški rak Punat
Baškavoda, Gradac, Komiža, rak Stara Baška, Karlobag, Zaton Š
Račišće, Lovište grancipò Lovran, Bakar
kocmej Drvenik B, Drače grancipóz Mošć. Draga
kosmelj T rn grancipór Medulin, Krnica, Rabac
kosmeć Hodilje, Suđurađ, Zaton M, grancipur Fazana
Mokošice, Mlini, Lepetane gransipor Premantura
kosmak Duba, Meljine, Baošić grančipol Volosko
kosmalj Baška Nova, Lopar krancipoz Bakarac

372
11 4 3 j Pachygrapsus marmoratus FABR. PM CM 522 ŠUŠA
FFA 329

šuša Rava, Žman, Ugljan, Kali, Ku- divlji birač Maslinica

kljica, Neviđane, Petrćane, Vr- žbirac KKambelovac
gada, Murter, Tribuni, Pirovac crnjak Novalja
šuša Fontana crni rak Omiš
suša Sali, Tkon, Jezera rak Rabac, Lovran, Klenovica, Sta-
šušnja Rivanj rigrad, Lukovo, Okrug, Milna,
susnjica Sestrunj Sumartin, Brusje, Vrboska, Jel-
sušnjak Molat, Veli Rat sa, Podgora, Drvenik B, Brna,
šušnjar Bakar Račišće, Lumbarda, Žuljana,
šušnjàr Medulin, Krnica, Zapuntel Doli, Prožura, Sudurađ, Kolo-
šušnj“ak Premuda, Ist čep, Mokošice, Mlini
šušnjak Supetar uràk Zaraće
šešnjSra (-aròl) Iž račić Srakane, Stara Baška, Krušćica,
šara Vinjerac Silba, Olib
poletar Novigrad ročić Sušak
brzica Privlaka, Novigrad, Vir rakovac Rogoznica
brizica Hodilje račića Žirje, Kaprije, Broce
bižaga Punat kozica Barbat, Drače
škampajica Krk kozór Komiža
skampićS Fazana pećinar Lun
plašivac Ražanac, Lovište maroko Vabriga
črčak Medulin golić Korita
vršica Povije žabica Sevid
viša Stobreč zrba 1
vrša Drvenik V, Grohote srba j Crikvenica
birač Krilo, Sutivan, Postire poljak Krtole, Stoliv

373
I * 4 4 1 Maia squinado HERBST PMCM 523 RAKOVICA
P.-S. 299
FFA 321

Znatan broj posebnih naziva za isticanje opozicije đ ~ 9: did

~~ baba (Murter), grattcikul ~ rakovica (Drvenik B). I rak i rakovica
mogu biti neoznačeni termini i označavati đ i 9.

rak Medulin, Unije, Sušak, Valun, grancifula Tribunj, Lumbarda

Porat, Torkul, Baška Nova, Ja- ganciola Cavtat
blanac, Pag, Premuda, Olib, gracijula Kotor
Ist, Zapuntel, Molat, Veli Rat, francigula Mlini
Ugljan, Paklenica, Ražanac, Pe- gr anco Srakane
trčane gran?o Mali Lošinj
veli rak Stara Baška rancegula Punat
rakovica Mošć. Draga, Lovran, Omišalj, baba Prosika, Murter, Kaprije, Piro-
Malinska, Bakar, Bakarac, Cri­ vfc, Skradin, Lastovo, Hodilje,
kvenica, Klenovica, Starigrad Doli, Govedari, Prožura, Kori­
D, Lukovo, Barbat, Lun, No- ta, Meljine
valja, Krapanj, Drvenik B babica Sušak, Ilovik, Premuda, Sali,
rakavica Krnica Rivanj, Ugljan, Neviđane, Žir-
rakovnica Olib (9) je, Tribunj, Prvić
racica Valun (9) rak babica Rava, Žman, Kukljica
grancigula babura Broce
Tkon, Vir, Sevid, Okrug, Ma- bogdan
slinica. Grohote, Stobreč, Mil- Rogoznica, Postire, Podgora,
na, Supetar, Posdra, Povija, Su- Lumbarda
bòjdòn Hvar, Zaraće
martin, Bol, Hvar, Brusje, Vr- bograd
boska, Zaraće, Sućuraj, Pod- Sućuraj
gora. Gradac, T rn, Vela Luka, rošpa Krilo
Lovište, Žuljana, Brijesta, D u­ nogalj Novigrad
rak nogalj Rava (<J), Vrgada
ba, Hodilje, Doli, Korita, Slano,
Suđurađ, Koločep, Zaton M, grapalo Povija ( i )
Mokošice, Molunat, Perast, Do­ pauk Uldnj
brota, Muoj Lepetane hauk Kukljica (<?)
grancipula Krapanj, Baošić čavok 1
čavočina / Nerezine
grancikula Krilo, Baškavoda cavSk Sušak (<J)
grancikul Drvenik B (<J) cavoh Ilovik (<J)
grancevola Rabac, Vinjerac, Korčula, Ko- ćimun Kali
stanjica tovar Žman (<J)
granceola Vabriga, Volosko, Cres did(a) Murter
grancipul Jadrtovac mašćarolin Sušak (<J iuv.)
grancegola Lopud dezfija Komiža (?)

374
STOMATOPODA — Ustonošci (Vabi«)

11451 Squilla mantis L. PM CM 525KANOČA

FFA 292

kànoca Baškavoda, Podgora, Cavtat, sempre škamp Milna

Perast gàmbor Vinjerac, Sućuraj, Cavtat
kanoća Vabriga, Volosko, Krnica gambar Valun, Omišalj, Rava, Sali
kànoé Rabac, Gradac, T rn, Lepetane gambor veliki Molunat
kanoć Mošć. Draga, M. Lošinj gaze ta Drvenik V
kanoća Fažana, Nerezine striga Bakar
kanjoš Mokošice medvid SeVid
kanjoć Cres kravica Lovište, Brijesta
kanoč Vis buha Mlini
kanjoč Muo pas Bma
ganjač Baošić, Kostanjica, Strp divlji jastog Žirje
škamp Olib, Žman, Neviđane, Tkon, kocka tvrda Drvenik B
Okrug, Sutivan, Govedari, Ko- guzavac bili KKambelovac
ločep, Kostanjica spona Žuljana, Trstenik
škampo ‘Maslinica sponga Govedari, Suđurađ
skànap Bol macagarbun Starigrad H
Skàmpió Molat kačol Barbat
škfimp Vrboska, Jelsa rilj Premuda, Ist

P. Lorini (str. 35) navodi ime vabić, koje nismo u naše vrijeme zabilježili.

375
j 1461 Galathea strigosa L. PM CM — ŠTRIGLJAČ
FFA 315

Premda nije jestiva vrsta, ipak na mnogim punktovima ima ime jer
je karakterističan po uplitanju u mreže iz kojih se teško vadi.

štrigljač Omišalj, Bakarac, Crikvenica, kliještavac Koločep

Lukovo nogalj Iž
štrij ac Mošć. Draga, Lovran rosalj Rava
mrižičar I St travar Žman
mišoder Stobreč murava Kostanjica
štracarede Medulin
fijebra Nerezine
štrasarede Fažana
koncarede Valun pauk Lopar 1
tacarede Krnica pavuk Premuda J
gargašan Podgora gambarina Unije

376
11 4 7 1 E u pagurus b ern h ard u s L . PM CM — GAM BURATA
( = C lib an ariu s m isan th ro p u s R IS S O ) FFA 313

Ovaj m ali rak koji živi u n ap u šten im kućicam a p u ža C e rith iu m

v ulgatum (ili rjeđ e M u rex tru n c u lu s, M . b ran d aris ili T ro chocochlea
tu rb in ata). N jegove je nazive s to g razloga n u ž n o ispitivati zajedno
s im enim a za C erith iu m . S n jim a se često m iješaju, p a jedno im e
vrijedi i za raka i za p uža ili se pak uspostavlja opozicija ganiburata
— Strtmba, škakja ~ s p u l i d r., to je st: od raka n astanjeni C erith iu m
(tražen za m am ac) — p ravi C e rith iu m (koji se b aca jer je neupotrebljiv).
Z a p o d ro b n iji opis i sliku ovog račića v. B oudarel, str. 270, Z.
Števčić, 1978, 574, i ovdje po gl. 39.
K ako je najčešći E u p ag u ru s onaj iz kućice p uža C erith iu m vul­
gatu m , navodim o zajedno n jihova im ena.
E /C = C erith iu m u kojem je n astanjen E u p ag u ru s
Cv = C erith iu m vu lg atu m (puž frec raka)

C erith iu m v ulgatum B R U G U IÈ R E P M C M 533 ŠILJAK

( = V ulgocerithium vulgatum B R U G .1 P .-S . 241
P r. 2,358

g am b u rata (E /C ) T o rk u l, K rk , Iž, Božava, Ž m an štru m b a (Cv) M e d u lin , N erezine, N ovalja,

(C v 1), Sali, N eviđane, P etrčane Pag, O lib, Z a p u n te l, R ava, Iž,
rak g am b u rata U gljan, K ukljica, N ev iđ an e,
(E /C ) Ž m an T k o n , P rivlaka, P etrčane
gam b u rača (E /C ) M alinska, P o rat štru m b u l (Cv) K orčula
gam burak (E /C ) Biograd štč m b u l (C v) S u p etar
g am b u rata (E /C ) U gljan tró m b a (Cv) Is t
g ram b u ràtk a kagaról (C v) R abac
(E /C ) Rivanj sk rd o b u la (Cv) F azana
g u m b u ratk a skardobula (Cv) V rsar
(E /C ) Sestrunj škrdobula (Cv) Peroj
gram burSča škatla (E /C ) B rna
(E /C ) Bakarac šk atala(E /C ) D rv e n ik V
kam buròta Punat Skàtara (E/C ) K K am belovac
k a m b u rà ta (E /C ) Rava škatar (E /C ) G rohote
b a m b u rà k (E /C ) K rn ica, N ovalja škakja (E /C ) Ž uljana
b u m b u rak (E /C ) M e d u lin , M ošć. D rag a, K arlo- škakaj (E /C ) K orčula
bag, P rivlaka, N ovigrad škaća (E /C ) Povije
b a m b u rà ta (E /C ) N erezine, P rem u d a. O lib , V ir dugaš T rp a n j
b u m tu ra č (E /C ) O m išalj ku ćar (E /C ) H odilje
b u m b u ra c a (E /C ) Baška N ova, Stara Baška iskra (E /C ) S tarigrad H , Z araće, R ačišće,
b u m b ù ru k a K o rita, S u đ u ra đ , K oločep, M o -
(E /C ) V injerac košice, M lin i, C avtat, M eljine
a m b u rata (E/C ) Srakane, Ist, Z ap u n tel in k ra (E /C ) Stoliv
a m b u rà t (E/C ) Sušak ikra (E /C ) Podgora, P ro žu ra, P erast
igrarica (C v) H odilje
b ru m b o ra k (E /C )i T , ,
spuž (Cv) K ostanjica
k u m b u rata (E /C ) Jablanac
g a m b u r (Eb) p u ž n i račić (E /C ) K rušćica
S tara Baška
spuž rak (E /C ) V abriga
g am b ar (E /C ) B akar, Zablaće spužni vijak (C v) K K am belovac
an g u r (Cv) S tara Baška vrtaljica (Cv) V injerac
račak (E/C ) S tobreč, K rilo
zavijača (Cv) D rače
račića (E/C ) O krug svrdlić (Cv) H odilje
p rp o rić (Cv) L ep etan e šiljak (Cv) P rosika
štru m b u la (Cv) T rib u n j, Pirovac, Z ablaće, K ra- šiljak (E /C ) Pirovac, K ap rije, T rib u n j, P rvić
panj gujica (E/C ) K om iža
štru m b u lja (Cv) P rv ić bejica (E /C ) R ažanac
štru m b u la (Cv) K aprije lažica (E /C ) L o v ran
štro m b u la (Cv) S utivan, D rvenik B kokica (E/C ) S u m artin

377
ovčica (Cv) Ražanac pir (Cv) Omišalj
kađilongo (Cv) Vabriga zjogat J Split
mama (E/C) Fontana zjogatul (E/C)

OSNOVNI TIPO V I OPOZICIJA EjC ~ Cv

bambinata ~ štrumba (Nerezine)
škakaj ~ štrumbul (Korčula)
rak gamburata ~ gamburata (Žman)
gambar •štrumbula (Zablaće)
spužrak — kađilongo (Vabriga)
kućar ~ svrdlić (Hodilje)
šiljak — štrumbula (Pirovac i dr.)
bumburuka — vrtaljica (Vinjerac)
bejica ~ ovčica (Ražanac)
bamburač ~ pir (Omišalj)
škatara ~ spužni vijak (KKambelovac)

Poslovica: Kad vejača štrumbe lovi, onda apri pupe lomi (Murter)

378
 MOLLUSCA (Mekušci)

A) GASTROPODA — Puževi

1 4 8 1 Haliotis tubercolata L . PM CM 526 PET R O V O U H O

( = H. lamellosa LAMARCK) P.-S. 237
FFA 391

svetoga Petra uho Punat, Supetar, Postira, Povija zlatàrica Krušćica

svetega Petra uho Krilo, Sutivan, Brna, Rafišće pužljaka Jablanac, Karlobag
svetoga Petra uvo Novigrad, Sumartin, Podgora, piždača Stara Baška
uho svetoga Petra Mošć. Draga, Malinska, Brus je, pizdica Rabac
Zaraće, Komiža, Drače, Žulja­ krivelj Žman, Rivanj, Ugljan
na, Suđurađ, Koločep, Mlini, krivel Iž
Meljine krivS Olib
sveti Petar uho Hodilje krve Rava
Petrovo uho Torkul, Porat krvel Kukljica
uho M urter, Pirovac, Tribunj, Prvić krvelj Neviđane, Tkon
divojačko uho Krapanj
ušenak krevelj Sali
Okrug Prizna
oko (morsko oko) Ražanac krbelj
šanpijero Krnica krmelj Petrčane
srebrnica Ulcinj rešece Baška Nova
zlatenka Nerezine, Bakarac, Premuda prsùrica Novalja
zlatinka Omišalj šašurka Lopud
zlatu ša Drvenik V sasurka Komiža
pùzlatka Starigrad D , Prizna svićica Vir
pozlatka Lukovo misec Grohote
pozlàtura Paklenica mušja Cavtat

379
11491 Trochocochlca turbinata BORN PMCM 527 OGRC
( = Monodonta turbinata BORN) P.-S. —■
FFA 396

ogrc Novalja, Ra va, Iž, Rivanj, Ug­ naridola Vabriga

ljan, Neviđane, Tkon, Privlaka, nanar Drvenik V
Petrčane, Pirovac, Prvić, Posti - nànara Okrug, Grohote, KKambelovac
ra, Povija, Račišće njanjor \
grc Kukljica, Murter, Kaprije, T ri­ janjor J Baškavoda
buni, Zablaće, Krapanj, Korču­ nanjur Sumartin
la njanjar Stobreč
grč Bakar
puž Lukovo, Baška Nova, Torkul,
ogrč Sestrunj Porat
ugare Srakane, Sušak, Martinšćica C,
Nerezine, Olib, Molat pužić Lovran, Punat, Stara Baška,
ugrc Zapuntel, Žman Bakarac, Jablanac, Krušćica,
gare Komiža Novigrad
ugàrk Premuda špug Peroj
ugarak Ist špužić Rrnica
uvrčić Omišalj špuž Medulin
nàrikla Prožura, Suđurađ, Lopud, Ko- mali puž Starigrad D
ločep, Cavtat šiljak Zablaće
nalikra Doli šijak Betina
mariklja Kostanjica, Perast, Dobrota, šijica Hodilje
Kotor, Lepetane dandulica Rabac
marikalj Stoliv bunbuljak Krtole

380
11 5 0 ] Patella coerulea L. PM CM 528 LU PA R
P.-S. 236
FFA 393

prilipak Malinska, Starigrađ D, Lukovo, pHik Novalja

Krušćica, Prizna, Premuda, Mo­ pantalena Supetar
lat, Rava, Iž, Ugljan, Kukljica, pantanèla Peroj, Krnica
Neviđare, Ražanac, Privlaka, lupar Zablaće, Grohote, Komiža, Ve­
Pirovac, Tribunj, Prvić, Kra- la Luka, Brna, Korčula, Drače,
panj. Okrug, KKambelovac, Žuljana, Brijesta, Doli, Pro-
Stobreč, Krilo žura. Korita, Koločep, Moko-
prilipka Omišalj, Punat, Jablanac, Kar- šice, Mlini, Cavtat
lobag, Vir, Petrčane, lumpar Račišće, Hodilje, Suđurađ, Me-
prilSpak Nerezine, Bakar ljine, Perast, Dobrota, Lepetane
prlipak Porat, Bakarac, Zapuntel, Se- lùpór Brus je, Zaraće
stnmj, Rivanj, Kaprije, Zaton Š polumpar Ulcinj
prelipak Olib, Žman
prelepak Rabac cupka Baškavoda, Drvenik B
pralipak Sušak čupak Sumartin
prilipok Klimno čuka Postira, Povija, Podgora
prilikva Vabriga, Punat cùka Sutivan
prilivak Ist čaparun Lopar
prlipac Torkul košara Tkon
prilik Medulin, Sali đagna Stara Baška
prilip Novigrad dahnica Lovran

331
11511Murex trunculus L. PM CM 531 VOLAK
P.-S. 243
FFA 411

Murex brandaris L. PM CM 529 VOLAK (KRAVICA)

P.-S. 242
FFA 411

Struktura narodnog nazivlja za obitelj Muricidae može se sažeto

ovako okarakterizirati: na najvećem broju točaka postoji jedno opće
(neoznačeno) ime za sva tri pripadnika obitelji (Murex trunculus,
M. brandaris i M. erinaceus), a to su najčešće v o la k i ka rg o j ili
njihove varijante; mjesta koja razlikuju M. brandaris zbog njegovih
izraženih bodlji i poduljeg roga, raspolažu sa dva imena i to tako da je
(gotovo uvijek) M. trunculus muškog, a M. brandaris ženskog (označe­
nog) roda. Drugim riječima, gramatičkim se rodom postiže opozicija iz­
među dvije vrste (usp. škrpun — škarpina), ukoliko tu funkciju ne pre­
uzima neki drugi determinativ. Može čak doći do tvorbe na kopnu ne­
ovjerenog oblika: volića.
Treća vrsta, M. erinaceus L. ( = Tritonalia erinacea L.), nema
kod nas posebnog imena, već se uzima da je isto što i M. trunculus,
jer nema uočljivih bodlji i dugačkog roga. G. Bini, u PM CM 530,
navodi za ovog posljednjeg kao »jugoslavensko« ime volak ocinebra
(sic!) što je očito brkanje s dijelom trećeg sistematskog imena (sino­
nima) Ocinebra erinacea.
M t = samo M. trunculus!

O b a p u ža (M t i M b):
volak Novalja, Sestrunj, Ugljan, K.
Kambelovac (Mt), Split, Sto-
breč. Krilo, Sutivan, Supetar
(Mt), Postira, Povija, Sumar-
tin, Brusje, Zaraće, Baškavoda,
Podgora, Komiža, Korčula
vol Iž (Mt), Sali (Mt), Rivanj (Mt)
VÓ Rava
volić Molat, Žman
volar Krušćica, Paklenica
voljak Lopar
vòkac Petrčane (Mt)
vok Privlaka (Mt), Vir (Mt)
volujak Ražanac
olujak Medulin
kàvol Koločep
kavulin Prožura, Korita
kavalin Drače
kavalok Mokošice
kalavin Doli
kalovin Žuljana, Hodilje (Mt)
kabok Suđurađ
karagòj Malinska
karàgoj Kotor
kargoj Martinšćica C
karàguj Lopud
kàrvolj Premuda (Mt), Ist
kargól Srakane
gargol Sušak
karnol Punat
krnjol Punat
karvil. Zapuntel

382
S am o M t:
kravica Omišalj, Premuda, Iž, Rivanj, rogljač Peroj
Prosika, Okrug karùza Supetar
krava Lukovo, Tkon, Privlaka, Vir, garuža Vabriga, Fažana
Petrčane garužola Vrsar
volića KKambelovac inkrenjača Krtole
volić Tribunj kočul Sali
koza Stara Baška barbakan Fontana, Vrsar
špuž Zaton Š
kozica Nerezine divji pumpar Drvenik V
rogulja Hodilje vrpalj gosposki Kaprije
rogač Novigrad vrpa ženska Neviđane
rogačin Brijesta pisturela Korčula

TIPO V I OPOZICIJA M t ~ Mb
volak ~ volića KKambelovac
volak ~ karuža Supetar
vol — kočul Sali
vol ~ kravica Rivanj
vok ~ krava Privlaka, Vir
vokac ~ krava Petrčane
vrpaj ~ garuža Vabriga
vrpal ~ barbakan Fontana
vrpa muška ~ vrpa ženska Neviđane
vrpa (tri) ~ krava Tkon
vrpalj ~ vrpalj gosposki Kaprije
kalovin rogulja Hodilje
vrpolj ~ špuž Zaton Š
kornar ~ kozica Nerezine
vrtičok ~ rogljač Peroj
granel ~ garuža Fažana
pumpar — kravica Okrug
pumpar ~ divji pumpar Drvenik V
prmpor ~ inkrenjača Krtole
modrujak ~ pisturela Korčula
kangaro(l) ~ koza Stara Baška

383
Cerithium vulgatum BRUG. PMCM 533 imena vidi kod Eupagurus
FFA 403 bernhardus (popis |147|).

11 5 2 1 Aporrhais pes-pelecani L. PM CM 534 RO G E

( = Chenopus pes-pelecani L.) P.-S. 240
FFA 406

Iako ovaj puž zbog svoje nevrijednosti i relativno rijetkog sretanja

nema znatniji broj narodnih imena, ipak ga posebice spominjemo jer
su ta imena nedvojbeno utvrđena. Veoma upadljiv oblik s istaknu­
tim rogovima čine identifikaciju veoma laganom, dok su nazivi uglav­
nom prozirni, motivirani. I ostale sredozemne nomenklature su veoma
škrte. PMCM navodi imena samo za engleski, za Izrael i Italiju.

róge Hodilje braserà Fažana

kozi Nerezine spfiž Cavtat
kozica Martinšćica C lasaka Krapanj
pivac Privlaka, Podgora

384
11531 Chitc n marginatus PENNANT PM CM — BA BURA
1 11 i Chi :on olivaceus SPENGLER P.-S. —
FFA 384

Ono što je naglašeno za prethodnu vrstu vrijedi i za ovu. Chiton

se poput Haliotisa pripija uza stijenu, ali se može kao babura-saviti
u kuglicu. Imena prozirno odražavaju te karakteristike.
Opis i slike v. N . Boudarel str. 197 i FFA 382, 384.

bàbuia Račišće krivelova mati Sali, Kukljica

uš Žman pispalj Krapanj
pizdina Hodilje

25 V. V IN JA ETIMOLOGIJA II. 385

11541O S T A L I PUŽEVI

N a r o d n i n aziv i p ostoje za još nek olik o vrsta sitn ih p u žev a koji od red a n em aju nik akve ek on om sk e
v rijed n osti, n ejestiv i su , a narod ih označava p o seb n im im en im a u gla v n o m zb o g n jih ovih boja i zato
što ‘s e ’ nalaze pósVuda u z m ore b ilo da živ e na stijenam a b ilo da se njih ova prazne k u ćice sreću u
ža lu ili pijesku. N e b ism o prikazali pravo stanje stvari kad b ism o p ok u šali od ređ ivati ov e p u žiće p o
vrstam a, jer su u narod u O buhvaćeni u gla v n o m p o d jed n im im en o m i to n ajčešće d em in u tivn om iz ­
v e d e n ico m ili d ru g im n a ziv om zn atn og e fe k tiv n o g sadržaja izazvan og m aju šn ošću o v ih sitn ih pu žića
razn olikih boja.
R iječ je, g ro sso m o d o , o vrstam a o zn a čen im u sistem a tici p o d o v im im en im a : P isan ia m acu losa
L A M A R C K , C o n u s m editerran eu s L ., N a s sa m u tab ilis L ., M itra lu tescen s L A M A R C K i dr. P M C M
i P .- S . ih n e n a v o d e. O p ise i slik e v . N . B ou d a rel, str. 174— 177, F F A 41 3 — 418.

sp u ž K ap rije, B ašk avoda, K orita vrtaljka Ž m an

puž P rem u d a, Is t, Privlaka, D r v e ­ vrtuljak K aprije
n ik V frn d ol F on tan a
Špug M eljin e žab D ra če
p a lžlć N e re z in e p op P etrčan e
kravica Iž , K uk ljica taranta Fazana
predavica N o val ja, N e v iđ a n e karč P rem ud a
kòkica P odgora bob oko K rk
p išk ica R ava grh ot K rapanj

P o se b n im se o b lik om ističe C ypraea spurca L . (C yp raea lurid a L .)

u p rv o m red u z b o g u z d u žn o g n a zu b ljen og otvora koji je ish o d ište
n ajvećem broju m etafora. S lik u i o p is v. N . B ou d arel, str. 183— 4,
F F A 409.

zubaljka N ev iđ a n e kravica O lib , Z ap u n tel, R ava, Z m an,

zubak G ro h o te S ali, K aprije
žu v ica B rna skrinjica C avtat
žab ica Z araće, Ž uljana m àcica D o li, K o lo č e p
žaba Brusje
m ačka P rožura, K orita, M lin i
p izd ica Is t
p izd ica Z ab la će, K K a m b elo v a c m iš P ovija
p ižd ica Sestrun j gùd a D r v en ik V
preslica V ab riga čahura B aškavoda
škrabica Su tivan čaura D ra če

N e d v o jb en o sm o id en tificirali i ov a im en a p u ževa :

m orski p u ž R ava m orsk i crv P etrčan e

m ise c P ovija crva ku ća N e v iđ a n e
okal F ontana tu b P rivlaka za V erm etu s ( = B i-
a m b o liž V rsar za T u r b o ru gosu s L . vo n ia ) triq u eter B IV O N E ; F F A
( = A straea ru g osa); F F A 397 401

rog N e v iđ a n e za D e n ta liu m d en tale p u že v a ig la N ev'iđane za T u rritella c o m ­

L .; F F A 4 3 6 m u n is R I S S O ; F F A 401

386
B ) L A M E L L I B R A N C H I A T A — Školjkaši

N a š i će p o p isi im en a slijed iti postu p ak n arodn e d en o m in acije: tam o gd je p ostoji ekonom ska
v rijed n o st i uočljiv a m orfološk a karakteristika, o čitovat će se to i u postojanju p o seb n ih im en a i u
tvo rb i sam ih n aziva. T a m o gdje ek on om sk a v rijed n ost n e »podržava« m orfološk e razlike, o ve će b iti
b e z obzira n a n jih o v u u o č ljiv o st zanem arene i jed n o će im e vrijed iti kao zajed ničk i nazivn ik za v iše
vrsta. N a rav n o , p o seb n o up ad ljiva m orfološk a karakteristika m o ž e na n ek im m jestim a sem an tizm om
p o seb n o g naziva istak n u ti tu karakteristiku (T e r e d o , E n sis i dr.).

11 5 5 1 A rca noae L . P M C M 536 M UŠU LA

' 1 ( = Arca d ilu v ii L A M . P .-S . 25 7
N a v icu la n o a e L .) FFA 442

m u šu la P eroj, K rn ica, L ovran , M ar- m ušlja Lopud

tin šćica C , N e re z in e, O m išalj, m ušulja K otor
Jablanac, Ž m an , O krug, K K a m - kunjka K uk ljica, N e v iđ a n e , P aklenica,
b elo v a c, S p lit, S tob reč, K rilo , Privlaka, V injerac, V ir, Prosika,
S u tiv a n , Su petar, P ostira, P o v ­ P irovac, T rib u n j, Z aton Š ,
ije, S u m artin , B rusje, Zaraće, Skradin, Š ib en ik , Ž ablaće, K ra-
P od gora, D r v en ik , Brna, R a- panj
čišće, K orčula k u nk ul (m ) 1
K aprije
m u šu l R ab ac, Su šak , M alin sk a, P orat, kunkula (f) )
P u n a t, T o r k u l, Baška N o v a , kunka Srakane (za sv e Školjkaše!)
N o v a lja , O lib , R ava, Iž , S e - školjak D ra če, Ž uljan a, H o d ilje, D o li,
strun j, S a li, R ivanj, U gljan , K o lo č e p , M o k o šice, A llin i
m o šu l M ed u lin školjka B rijesta
m ušura Baškavoda škćjak' T r ste n ik , Cavtat

A rca barbata L . P M C M 537 KOROTAN

( = Barbatia barbata L .) P .-S . 257
FFA 442

korotan Prosika, P irovac, T rib u n j kunjka arvanica K rapanj

korito U lcin j tovar V injerac
konj ina P rivlaka
papak R ažanac
konjara P rivlaka, V ir
kunjka m ladika Iž pizdica K uk ljica
kunjka rovanica Jadrtovac školjkarica H o d ilje

337
1 1561 Ostrea edulis L. P M C M 539 K A M E N IC A
P .-S . 248
FFA 450

ka m en ica Iž , P irovac, D r v en ik B , Brna, Jablanac, K ru šćica, K arlob ag,

R a čišće, D r a č e , Ž u ljan a, B rijes­ N e v iđ a n e , T k o n , P rivlaka, V i-
ta, H o d ilje , D o li, P rožu ra, K o ­ njerac, N o v ig r a d , V is , K o m iža
rito , S u đ u rađ , K o lo č e p , M o - ostrega R ab ac, L ovran
k o šice, C avtat, M eljin e, K o sta -
ostriga R ava
n jica, P erast, D o b ro ta , K o to r,
oštrga P rosik a
L ep eta n e
o strig a V ab riga, M e d u lin , K m ic a , N e - loštrga K rapanj
r ez in e, M alin sk a, Bakar, B a- loštriga K K a m b elo v a c
karac. Stari grad D , L u k o v o , štroliga P etrčan e

388
11571 M y tilu s g a llo p ro v in cialis LAM . P M C M 545 DAGNJA
1 P .- S . 25 4
FFA 443

dagnja K ru šćica , K arlob ag, I ž , Ž m an , h o te , K K a m b elo v a c, K rilo , S u -

U g lja n , T k o n , P ak len ica, R a - tivan , P ostira, B ru sje, Z araće,
žanac, Privlaka, V in jerac, N o ­ K o rču la
vig ra d , P etrčan e, P rosik a, P ir o - p id o č N e r e z in e , S a li, K ap rije, Skra­
v a c /? / d in , Š ib en ik , D r v en ik V
dagna N e v id a n e
p id o ć P orat, T o r k u l, B ašk a, Ist, P ri­
dagn ica Pag vlaka
dàganja B aškavoda
đaganja p id oča Z ablaće
K uk ljica
daglja N o v a lja p ed oća R abac
m u šu la Starigrad D , Jablanac, K o m i- p čd o ča Jadrtovac
ža. Ž uljan a, P rožura, Su đu rađ , p ijoč P rizn a
K o lo č e p , M lin i, C avtat, U lcin j ušenak Supetar
m ušlja B rijesta, D o li, M eljin e, K o sta - uš Peroj
njica, P erast, D o b ro ta , L e p e - p izd ica B etin a, P irovac, Z aton Š , O -
tane k ru g, P od gora
m ušja D ra če, M ok ošice S tob reč
ku ćica
crn a m ušja H o d ilje
k lap unica Bakar
crna m u šu la R a čišće
m u šu r K orita k lam p u n ica Bakarac
kunjka R ava, Rivanj pajić P u n at
p ed o č M ed u lin , K rn ica, M o šć. D raga, d àtu l Stara Baška
L o vran , O lib , K rapanj, G ro - fratar Tkon

389
11581L ith o p h a g a lith o p h a g a L . PM CM 547 P R ST A C
( = L ith o d o m u s lith o p h a g u s L . P .-S . 256
L ith o p h a g a m y tilo id es R O D I N G ) FFA 443

prstac Z ab laće, G roh ote, K K a m b elo - ka, V injerac, V ir, P etrčan e, K a -

v ac, S tob reč, K rilo , P ovija, S u - prije. Z a to n Š , L ep etan e
m artin , Baškavoda, P odgora, datul N e r e z in e , O m išalj, M alin sk a,
D r v en ik B , K o m iža , B rna, H o - Bakar, N o v a lja , P rem u d a, S e -
d ilje, U lcin j stru n j, Ž m a n , R iv a n j, U g lja n ,
p rstić K o rču la , B rijesta, D o li, P ro- K u k ljica, N e v iđ a n e
žu ra, S u đ u rađ , K o lo č e p , M o - datol R ava, B ru sje, Z araće
k o šice, M lin i, C avtat datai Iž, T k o n
p rst M e i jin e datul j L op ar
naprstak Ž uljana
datala Prosika, P irovac, P rvić, K ra -
prstavac D r v en ik V , O krug, D ra če
pan j, R ačišće
prstenak T rsten ik
V ab riga, P eroj, P orat, T o r k u l, datola M ed u lin
datula
Baška N o v a , Bakarac, Starigrad pa tala T rib un j
D , L u k o v o , Jablanac, K ru šćica, kunjka datula Jadrtovac
P rizn a, K arlob ag, S a li, P rivla- m u šlja piraneza P erast

390
11591 P in n a n o b ilis L. P M C M 548 LOSTURA
‘ ' ( = P in n a sq u am osa L A M .) P .- S . —
FFA 445

lostu ra M e d u lin , N e r e z in e , O m išalj, oštu ra L ovran

M a lin sk a, Starigrad D , L u k o - jastura P odgora
v o , Jablanac, K ru šćica, L op ar, rastura Baška N o v a
N o v a lja , Ž m a n , R ivanj, U g lja n , rošćura Su petar
N e v iđ a n e , P aklen ica, P rivlaka, glostttra P rem u d a
N o v ig r a d , K aprije, K rapanj, glastùra 1
K o m iža
S to b reč, K rilo , S u tivan , P o s- zlostù ra /
tira, P ovija, S u m artin , B rusje, štura V ab riga, Sušak
Z araće, D rv en ik B , B rna, R a - štora K rn ica
čišće, K orču la, D r a če , B rijesta, šklatura Viganj
H o d ilje p alàstu ra Su đu rađ , L o p u d , M o k o šice,
lùstu ra Z a to n Š D u b ro v n ik , M lin i, C avtat, M e -
lu stù ra Z a p u n tel, K om iža Ijine, K ostan jica, P erast, D o ­
lo š tura P rizn a, S a li, G roh ote brota, K o to r, L e p e ta n e , U lcin j
lastura P eroj, Stara B aška, O lib , Is t, pa lastura Bakar, Bakarac
K u k ljica, P etrčan e, Z ablaće palòstura Prožura
lo s tira R ava, I ž , V e li R at, T k o n pajustura D o li, K o lo č e p
loštira Sestrunj paljustura K orita
lošćura D rv en ik V , O krug, B aškavoda v ela datu la M o šć . D raga

periska k a o n a z iv z a l o s t u r u v e o m a s e č e s to s r e ć e u l i t e r a t u r i ( P M C M 5 4 8 ; Pomorska encikl. V II 4 4 5 ; M o r o v ić - Ž u p a n o v ić

• O s n o v i r ib a r s t v e n e b io lo g ije « , s tr . 6 4 , M . M ih a l in o v ić » M o r. R ib a rs tv o « V I I , 1 9 5 5 , 1 1 4 i t d .) . U n a r o d u ta j n a z iv n is m o
z a b ilje ž ili, a n e b ilje ž e g a n i A R j n i S K O K ; v . ip a k 4 2 . n . 5 6 .

391
11601 S o le n vagin a L . PM C M 562 SVIRALA
1 ' ( = S o le n m argin atus L .) P .- S . 27 2
FFA 459

U o v o m p oglavlju o b je d in ili sm o m alob rojn e n aziv e za sv e p rip ad ­

n ik e o b ite lji S o len id a e (P h aru s le g u m e n L ., S o le n vagin a L ., E n sis
e n sis L . i E n sis siliq u a L .). L ak o u o čljiv i cjevasti i iz d u ž e n i o b lik n e
d o p u šta n ik akvo brkanje s o sta lim školjkašim a. D v a n azn ačen a sem a
(valjkasti o b lik i izd u žen o st) lako s e razab iru u sv im n azivim a.

svirala R ava katalana D ra če

cig a ret P odgora škljenac N e v iđ a n e
cigar U lcin j šljanak S tob reč
šp an jolet R ažanac fran gu l L op ar
kapalunga N e r e z in e , Baška p o letu ša Tkon
katalena B rijesta baginja S toliv

O vd je s e m o g u n a v e sti i im en a z a m an je izd u ž en i S o le n o c u rtu s

( = S o le c u r tu s ) s tr ig illa tu s L . (P M C M 56 6 , P .- S . 2 7 5 , F F A 458
k oji pripada istoj ob itelji.

p e sto č U g lja n čiro fu l L op ar

p iz d o č Privlaka crv Iž

bagina z a P r č a n j ( S k o k E R H S J I , 8 9 p r e m a R e š e t a r u Štok. Ditti. 2 2 5 )

392
11 6 1 1 O S T A L I Š K O L JK A Š I

Kako smo već naglasili, narodna imena za obitelji Cardiidae, Veneridae, Donacidae, Pectiniche
i dr. predstavljaju posebnu poteškoću kad se hoće odrediti stvarnu vrijednost pučkog naziva. T o se
najbolje može ilustrirati s činjenicom da je, na primjer, leksem čaša (s varijantama) u upotrebi duž
istočnog Jadrana za pripadnike četiri navedene obitelji. Isto tako najpouzdaniji katalozi i opisi kao
što su PM CM i FFA u većini slučajeva jednostavno ne navode narodno ime za našu zemlju. O d 15
imena koliko ih FFA (437—463) daje za hrv.-srp. jezik, samo tri su u upotrebi u narodu dok je dva­
naest naziva očito skovano. T o istovremeno znači da za nekoliko desetaka opisanih školjkaša nije
uopće naznačeno hrv. ime. Od 32 vrste Bivalvia, koliko ih navodi PM CM (536—567), 12 ih nosi
narodna imena (međutim, srčanka se pojavljuje kao ime za tri vrste!), 16 ih je bez imena, dok se u 5
slučajeva radi o očitim kovanicama zoologa, jednako kao i u FFA.
Zbog tih bi razloga bilo iluzorno da i pokušavamo točno sustavnim imenom odrediti vrijed­
nost narodnog naziva, jer i ovdje postoje očita i veoma česta kolebanja kod ispitanika, a ista narodna
imena na različitim točkama imaju različitu vrijednost. Budući da smo odvojili i već u popisima na­
veli narodna imena s nedvojbenom vrijednošću za šest vrsta kojima jednoznačnost osigurava i eko­
nomska važnost i lako uočljiva morfologija, preostala imena odnose se isključivo na školjke koje se
znatno rjeđe pojavljuju, manje su ili nikakve ekonomske vrijednosti, a narod ih na velikom broju
punktova označuje jednim arhileksemom (čaša. školjka, kapa itd. s varijantama). Popis koji smo na
taj način dobili ima ove osnovne karakteristike:
1) obuhvaća sva ustanovljena imena za školjkaše koja su preostala kad smo odbili nazive za
šest već nabrojenih vrsta;
2) jezični oblik točno je određen za mjesto uz koje se navodi;
3) identifikacija unutar preostalih vrsta ne bi bila sigurna, pa smo je zato i zanemarili, a baš
to vjerno odražava jezično stanje.
Ukoliko je neki od naziva ipak nedvojbeno identificiran kao ime za određenu vrstu, u zagradama
je kraticom označeno o kojoj je vrsti riječ.
P = P ecten jacobaeus L ., P M C M 541, F F A 447
i C hlam ys opercularis L .
i C hlam ys varius L . i dr.
C = C ard iu m edule L ., P M C M 549, F F A 453
i C ard iu m acu le atu m L .
i C ard iu m ech in a tu m L . i d r.
V = V enus v errucosa L ., P M C M 555, F F A 455
i V enus gallina L . i dr.
T = T apes ( = V enerupis) decussatus(-a) L ., P M C M 557, F F A 457
M = M eretrix ( — P itaria) chione L ., P M C M 560, F F A 455
T e = T e re d o u tric u lu s G M E L IN , F F A 462

škojka N evidane, T k o n , D rvenik B čaškula N ovalja, Privlaka, V injerac, V ir

ékolka L o v ran , K om iža čančula O lib (P , V , C)
kunjka Jablanac, Rava, Ž m an , T rib u n j čangarita R ava (P )
(M ) kapa V abriga, M e d u lin , K rnica
kunjka lička P etrčan e (C) kapica P u n a t, K lim rio, R ažanac
kunka O krug kapisanta H odilje (P)
konjka D rv en ik V k ap èsan ta S u đ u rađ
kojnka K rušćica kapašanta N erezine, S p lit
konkula M e d u lin (T ) kapušanta Sali
konkulica R abac kaposanta L o p ar
gungula N ovigrad (C) kapišanjka N ovigrad
kuka H odilje (M ), T rste n ik kapišanka Iž, K ukljica, T k o n
kukac H odilje (V) kapopišanka V injerac
kukala M ošć. D raga papišunka Is t
čaša T k o n , Privlaka kapapijera N ovigrad
čaša glatka Privlaka (M ) kapašvitla F o n tan a
čaša šara P rivlaka (C ) kapašolta K rapanj
čaša krastava 1 klapušanjka R ava
P rivlaka (V)
krastavica / klapunica O m išalj

393
klampunica Bakarac kopančica Neviđane (T)
klapun Ražanac kainić Privlaka (Pv)
kalapunja Vir pijatel Privlaka
kalepunja Privlaka (T) prigažina Koločep (P)
kaparošul Nerezine prsurica Neviđane, Pirovac (P)
kaparòcula Krapanj prsura Tribunj
kunjka kapara- pršura Prosika
cula Jadrtovac (P) tavica Privlaka
krilatica Ulcinj jajarica Bakar (C)
mahàlnica No valja (P) lopatica Petrčane
hladilnica Bakar (P) šišarka Tribunj
ventola Postira (P), Baškavoda (P) mladika Iž (T), Vinjerac (T)
ventula Povija (P), Podgora (P) puzlačica Prizna
mòskàr Cavtat (P) krajica Podgora (C)
moskeč Lopud (P) srntos Podgora (P)
češalj KKambelovac (P) pekica Stara Baška (P)
pelegrin Cavtat grop Kukljica (Isocardia cor L ., FFA
pilingrina Drače (P), Hodilje (P) 450)
pulingrina Suđurađ grof Tkon (Isocardia cor L.)
piligrin Krtole žbobulja Stoliv
pišigrina Doli žboguja Kostanjica (M), Dobrota (M)
pisaru nka Prožura (C) žboglja Krtole
prnjavica Krušćica, Novalja, Paklenica,
Ražanac, Novigrad žgobulja Tivat (M)
prnjevica Vinjerac liza Ugljan (M)
škatula Murter, Kaprije spliska KKambelovac(Isocardia cor L.)
škatula svetoga korotanj Privlaka, Petrčane
roka Sutivan plješće Sušak
škaklja Brijesta dvanke (f/pl) M urter (Petricola lithophaga
galunić Nerezine (V, C) RETZIUS, FFA 457)
gajun Valun grinja Komiža (Te)
vagan Meljine, Kostanjica guljba Privlaka

Kako se vrsta S pondylus g aed ero p u s L. (FFA 447, PM CM —)

u narodu oštro luči (prvenstveno zbog svojih dimenzija) od srodnih
vrsta, nabrajamo njezina imena posebno.

kopito Nerezine, Punat, Jablanac, Ra­ kopitnjak Povija, Drače, Doli, Suđurađ,
va, Žman, Ugljan, Kukljica, Koločep, Mlini, Cavtat
Neviđane, Prosika, Drvenik V, morsko kopito Ražanac
Okrug, Baškavoda, Lopud papak Podgora
sktìmbor Privlaka

J a k o b s k a k a p ic a (P ) L o r i n i 3 5 ; ja k o b s k a k a p i c a ( P ) P M C M 5 4 1 ; č c s lja č a ( C h la m y s o p e r c u l a r is ) P M C M 5 4 2 ; m a la p o k r o
v a č a ( C h la m y s v a r i u s ) P M C M 5 4 3 ; s r č a n k a ( C ) P M C M 5 5 0 — 5 5 2 ; k u ć i c a ( T ) P M C M 5 5 7 ; p il a č a ( L i m a lim a ) F F A 4 4 7
č a n č a s r č a s ta ( I s o c a r d ia ) F F A 4 5 0 ; s r č a n k a je s t iv a ( C . e d u l e ) F F A 4 5 3 ; k a p i c a o b l a ( C . a c u le a t u m ) F F A 4 5 3 ;l a d in k a (V
F F A 4 5 5 ; k a m e n a r ( P e tr i c o la li th o p h a g a ) F F A 4 5 7 ; b r o d o t o č ( T e r e d o u t r i c u l u s ) F F A 4 6 2

394
C) CEPHALOPODA — Glavonošci

11 6 2 1 Sepia officinalis L. PM CM 568 SIPA

P.-S. 223
FFA 465

Naziv sipa je najjednoobraznije rasprostranjeno ime za jednog

morskog stanovnika. J e d a n je d in i leksem bez varijanti i bez determi­
nativa prekriva sv e ispitane lokalitete od sjeverozapadne Istre do
Ulcinja.
Kako postoji samo jedan naziv, mjesta se pojedinačno neće navoditi.
S. Brusina, Rad 171, str. 168 (cit. ARj 15, 47), navodi tobože
narodne nazive crnilica, cmokrvka i krakatnica. Međutim, ta imena
nismo mogli potvrditi ni na jednom mjestu.

|1 6 2 a | Sepiola rondeleti LEACH PM CM 571 SIPIC A

P.-S. 220
FFA 465

Osnovna razlikovna opozicija Sepia officinalis ~ Sepiola rondeleti

označena je deminutivnom derivacijom, tako da je možemo predsta­
viti jednostavno kao sipa ~ sipica.
Deminutivna izvedenica uvijek vrijedi kao pertinentna oznaka za
Sepiola rondeleti, a ne za male primjerke Sepia officinalis!
S deminutivnim nazivima označuju se bez razlikovanja i sve vrste
manjih sipa: Sepia orbignyana, S. elegans, pa čak i rod Rossia.

sipica Krnica, Lovran, Sušak, Mar- sipac Privlaka

tinšćica C, Nerezine, Omišalj, bobica Povije, Baškavoda, Podgora,
Baška Nova, Stara Baška, Kruš- Drvenik B
ćica, Lun, Sali, Silba, Ist, Za- bobić Krilo, Supetar, Postira
puntel. Molat, Veli Rat, Žman, bubak Stobreč, Sutivan
Ugljan, Kali, Kukljica, Ne- bobak Drvenik V, Maslinica, Stari­
viđane, Tkon, Ražanac, Vinje- grad H
rac, Vrgada, M urter, Jezera, bobić Okrug, Grohote, KKambelovac
Žirje, Kaprije, Tribunj, Prvić, baba Bakar
Hvar, Brusje, Sućuraj, Gradac, baka Sumartin
Komiža, Račišće, Korčula, brbog Sevid
Lumbarda, Lovište, Drače, Bri­ brbak Maslinica, Vrboska
jesta, Duba, Broce, Doli, Pro- brbojak )
žura. Slano, Cavtat, Kotor brbajak / Bol
sipica od koće Omišalj
sipulin Klenovica, Kostanjica, Muo barbak Jelsa
sepulina Rabac, Mošć. Draga, M. Lo­ bubojak Milna
šinj, Koločep, Baošić kočunić Rava
sipočić Bakarac, Crikvenica, Starigrad žotul Sali
D žotuja Vabriga
sipučić Jablanac, Karlobag, Pag, No- žunić Volosko
valja totnić Mokošice
sipun Viganj totanić Olib
sipon Petrčane totanic Ilovik
sipunčić Barbat muzgavčić Zaton Š

395
11631 Loligo vulgaris LAM. PM CM 573 U G N JA
( = Loligo loligo L.) P.-S. 225
FFA 467

lignja Unije, Torkul, Jablanac, Kruš- uligna Ist, Žman, Ražanac, Privlaka
ćica, Lun, Sali, Kali, Neviđane, ullgna Sušak, Premuda, Molat, Iž,
Tkon, Murter, Jezera, Tribuni, Sestrunj, Rivanj, Ugljan, Ku-
Prvić, Pirovac, Zaton Š, Zabla- kljica, Petrčane
će, Šibenik, Krapanj, Rogoz- ulina Ilovik
nica, Sevid, Drvenik V, Masli- Zapuntel
ullna
nica, Grohote, Split, Stobreč,
Krilo, Milna, Sutivan, Supe­ oligna Rava
tar, Postire, Povija, Sumartin, òligan Broce, Lopud, Koločep, Ailini
Bol, Hvar, Brusje, Starigrad H, liganj Mošć. Draga, Lovran, Volosko,
Vrboska, Jelsa, Zaraće, Suću- Malinska, Stara Baška, Bakar,
raj, Baškavoda, Podgora, Drve­ Crikvenica, Prizna, T rn, D ra­
nik, Vis, Vela Luka, Brna, Ra- če, Duba
čišće, Korčula, Lumbarda, La­ ùliganj Prožura, Suđurađ, Muo, Le-
stovo, Lovište, Govedari petane
ligna Nerezine, Porat, Starigrad D, ùligan Meljine, Baošić, Kostanjica, Pe­
Lopar, Barbai, Novalja, Pag, rast, Dobrota
Vrgada, Žirje, Kaprije, Okrug, lìgan Punat, Baška Nova, Bakarac,
Komiža Klenovica
oliganj Žuljana, Brijesta, Hodilje, Ko­
rita, Slano, Zaton M, Mokošice, ligenj Omišalj
Cavtat, Molunat, Ulcinj kalamar Peroj, Medulin, Kmica, Skra­
ùlignja Paklenica, Privlaka din, Kotor
ùligna Silba, Olib, Veli Rat, Vinjerac, kalimar Cres, Valun, Osor
Novigrad karmal Rabac

396
j 164 1 Omma(to)strephes sagittatus LAM. PM CM 577 LIGNJUN
( = Todarodes sagittatus LAM.) P.-S. 226
FFA 467

lignjun Rivanj, Neviđane, Novigrad, hobut Lumbarda

Tribuni, Krapanj, Drvenik V, totan Krnica, Rabac, Mošć. Draga,
Maslinica, Grohote, Split, Mil- Valun, Nerezine, M. Lošinj,
na. Bol, Hvar, Brusje, Stari- Omišalj, Porat, Punat, Torkul,
grad H , Zaraće, Vis, Vela Luka Stara Baška, Rava, Iž, Sestrunj,
lignun Okrug, Stobreč Žman, Vinjerac, Supetar, D ra­
lignjur Povija, Baškavoda, Podgora če, Mokošice, Kostanjica
lignjač Sali, Žirje totanj Volosko, Bakar, Bakarac, Ja-
liganj Krušćica, Ražanac, Privlaka blanac, Barbat, Premuda, Mo­
divji liganj Ilovik, Stara Baška lat, Brna, Žuljana, Duba, Pro­
ligòtac Komiža ibirà, Korita, Suđurađ, Koločep,
longoč Prvić Mlini, Cavtat, Lepetane
ingloć Rogoznica tutanj Crikvenica, Klenovica, Lun,
uligùn Zapuntel, Ugljan Hodilje, Lopud
uligan Sušak, Ist tutan Dobrota
ùligan Karlobag, Novalja, Olib tuotan Sušak
uligan Srakane, Kukljica, Tkon totun Malinska
uliganj Unije, Vrgada, Murter, Kaprije totalj Starigrad D
oliganj Sevid, Vrboska, Jelsa, Zaton M toton Vabriga
ulignar Veli Rat totona Medulin
ulingun Vir tortan Perast
puliganj Kali tortanj Doli
divja lignja KKambelovac, Krilo, Sutivan, trtan Cavtat
Postire, Drvenik B trtanj Broce, Govedari, Slano, Zaton
žuka ligna Pag M , Molunat, Baošić, Muo
muškarac Paklenica trutanj Sumartin
tabakon Petrčane tantor Lastovo
tabakin Cres pucalo Molunat

lig u n j ( M ik a l ja )
|165| Octopus vulgaris LAM. PM CM 579 H O BO TN ICA
P.-S. 231
FFA 467

U obitelji Octopodidae zoolozi navode više vrsta (Octopus vul­

garis LAM., Octopus macropus RISSO, Octopus defilippii VERANY,
Eledone cirrosa LAM., Eledone (Ozaena) moschata LAM ., Argonauta
argo L ., Ocythoè tuberculata RAF.). Narod poimence razlikuje dvije
vrste i to Octopus vulgaris i Eledone moschata. T u i tamo spominje
se, ali bez posebnog imena, Octopus macropus kao hobotnica koja
ima dulje krakove. Kako se Octopus i Eledone najlakše razlikuju
po veličini, jer je prvi znatno veći od drugoga, dolazi do brkanja
naziva, pa se često manji primjerci hobotnice nazivaju imenima za
Eledone i to na čitavim arealima. Ribari razlikuju Eledone i po tome
što na kracima ima jedan red prianjalki, dok Octopus ima dva
reda, ali ta morfološka osobitost nije izražena u imenima.
mp = mali primjerci
sp = srednji primjerci
vp = veliki primjerci

hobotnica Lovran, Volosko, Unije, Sušak, kobotnica Mošć. Draga, Sušak, Kukljica
Cres, Baška Nova, Bakar, Cri­ kubotnica Tkon
kvenica, Lun, Sestrunj, Rivanj, kobuodnica Premuda
Kali, Šibenik, Žirje, Zablaće, kabotnica Valun
Krapanj, Grohote, Krilo, Po­ kubónica Ist
stire, Bol, Hvar, Starigrad H, obadnica Vinjerac
Vrboska, Jelsa, Komiža, Vela obodnica Krušćica, Paklenica, Skradin,
Luka, Brna, Račišće, Korčula, Stobreč, Sumartin
Lumbarda, Lastovo, Lovište, botnica Prvić
Drače, Žuljana, Brijesta, Duba, folap Krnica, Rabac
Broce, Govedari, Prožura, Ko­ fulp Peroj
rita, Slano, Suđurađ, Koločep, folp Vabriga
Zaton M, Mokošice, Mlini, petrovaca Koločep (mp)
Cavtat, Meljine, Kotor štokalj Barbat
obotnica Starigrad D, Prizna, Ražanac, štoklić Novalja (mp)
Privlaka, Murter, Jezera, Ka- prčić Ražanac (sp), Paklenica (mp),
prije, Pirovac, Zaton Š, Sevid, Vinjerac (sp)
Drvenik V, Okrug, Maslinica, mušun Zapuntel, Vir (sva Octopoda)
Sućuraj, Baškavoda, Gradac, mošun Baošić (sp)
T rn, Hodilje, Doli, Molunat, mušunica Rava (mp), Privlaka (mp)
Baošić, Kostanjica, Lepetane muškšrdin Starigrad D (mp), Jablanac,
ubotnica Novigrad, Vir, Petrčane, Vrga- Karlobag
da, Rogoznica, KKambelovac, muskać Stara Baška
Perast, Dobrota, Muo, Ulcinj muškac Baška Nova (mp)
ubodnica Pag mušk“ać MLošinj
hubotnica Rava, Iž, Neviđane, Sutivari, mrkać Omišalj, Malinska, Porat, Tor-
Supetar, Povija, Brusje kul, Bakarac, Lun, Prizna (mp),
hubodnica Srakane, Lopar, Olib, Zapun- Kostanjica (mp)
tel (vp), Milat, Zaraće mrcić Pag (mp)
hobodnica Novalja marčić Olib (mp)
kobodnica Nerezine, Punat, Ilovik, Veli hljemac M urter (sp)
Rat, Žman, Sali hljemčina Murter (vp)

398
166 Eledone moschata LAM. PM CM 583 MUZGAVAC
( = Ozaena moschata LAM.) P.-S. 229
FFA 469
N a nekim se mjestima razlikuje Eledone aldrovandi D. CH.
(»bijeli« ili »onaj od koće«) od Eledone moschata (»onaj od kraja«). T a
su mjesta popraćena kraticom Ea.
Sliku i opis vrste Eledone aldrovandi v. P.-S. 228.

muzgavac Torkul, Stara Baška, Silba, Ug­ muškarol MLošinj, Barabt

ljan, Kaprije, Zablaće, Šibenik, mrkać Krnica (Ea), Valun, Bakar, Cri­
Rogoznica, Sevid, Drvenik V, kvenica
Maslinica, Grohote, KKambe- markac Cres
lovac, Stobreč, Krilo, Povija, mrkačić Volosko (Ea)
Sumartin, Bol, Hvar, Starigrad mrkljač Vir
H, Vrboska, Sućuraj, Baška- mrk Novalja, Pag
voda, Podgora, Drvenik B, prč Privlaka, M urter (Ea), Jezera,
Gradac, T rn, Vis, Vela Luka, Žirje, Kaprije (Ea), Prvić, Pi-
Lovište, Duba, Suđurađ, Lo- rovac
pud, Mokošice
muzgovac Sutivan, Supetar, Jelsa, Komiža prčić Žman
muzgać Račišće, Korčula, Žuljana smrdi jivac Klenovica
mužgavac Postira smrdeljać Bakarac
muškavac Milna smrdjivac i Omišalj
muskavac Split, Okrug smrdjifčić j
muzgej Brijesta smrdun Paklenica, Brna
moskeć Suđurađ, Slano, Cavtat smrdon Starigrad D, Jablanac, Karlo-
muškać Nerezine, Punat, Drače bag, Ražanac
muzgać Koločep vonjavac Baška Nova (Ea)
mušun Krušćica, Rava, Rivanj, Ugljan, hobot Govedari, Prožura, Korita, Sla­
Kali, Kukljica, Neviđane, Tkon, no (Ea), Zaton M, Mlin i
Petrčane, Vrgada hubot Brusje, Zaraće
mošun Iž, Veli Rat, Sali, Novigrad hobodanj Premuda (Ea)
mušunić Premuda, Olib obad Molunat
musun Sestrunj folpić Ilovik
musul M urter Kostanjica, Lepetane, Krtole
muškac Baška Nova simbalj
cimbal Meljine
moskun Perast, Dobrota, Muo
moškun Kotor simbal Baošić
muškić | kilavac Molat
muškeć | Doli krkavac Baošić
muškić Ist tarak Broce
muškadin Hodilje straćan Brna (O. macropus)
muškardin Krnica, Rabac, Mošć. Draga, tračan Lumbarda, Doli (O. macropus)
Lovran, Volosko, Srakane, Su­ traćan Lastovo (?)
šak, Vinjerac strak Unije (?)

399
 OSTALI PRIPADNICI MORSKE FAUNE

ECHINOIDEA — Ježinci

Zoolozi su za Jadran ustanovili šesnaest pripadnika razreda Ježi-

naca (Echinoidea), ali u narodu je u upotrebi samo jedno ime i to jež
s nekoliko varijanti. Najčešće se sreću vrste Paracentrotus ( = Stron-
gylocentrotus) lividus LAM. (PMCM 585, FFA 505) i Sphaerechinus
granularis LAM. (PMCM 586, FFA 497), ali se ni one u narodnoj
nomenklaturi ne razlikuju.

Vabriga, Krnica, Sušak, Nere- šice, Mlini, Meljine, Perast, Do­

zine, Omišalj, Malinska, Punat, brota, Kotor
Bakar, Krušćica, Karlobag, No- ježina Porat, Torkul, Baška Nova, Lu-
valja, Olib, Ist, Zapuntel, Rava, kovo, Jablanac, Prizna, Brusje,
Žman, Rivanj, Ugljan, Kukljica, Zaraće, Bma, Račišće, Korčula,
Neviđane, Tkon, Ražanac, No­ Lumbarda
vigrad, Petrčane, Prosika, Ka- ježinac Stobreč, Krilo, Sumartin, Pov­
prije. Tribuni, Prvić, Pirovac, ije, Baškavoda
Zaton Š, Drvenik V, Okrug, Rabac
ježića
Grohote, Sutivan, Supetar, Po­
stire, Podgora, Drvenik B, D ra­ ežinac Medulin
če, Žuljana, Brijesta, Hodilje, jezvić Sestrunj
Doli, Prožura, Korita, Moko- žajlca Mošć. Draga, Lovran
116® I H O L O T H U R IO ID E A — T rpovi

Najčešći i najbrojniji predstavnik razreda Trpova (Holothurioiđea)

je Holothuria tubulosa G M ELIN (FFA 497) koji se sreće u velikom
broju uzduž čitave jadranske obale. Ostale, većinom dubinske vrste
nemaju posebnog naziva. Budući da se radi o imenu jakog afektivnog
naboja, nije rijetko supostojanje dvaju sinonimnih naziva n% istom
mjestu.

trp Porat, Torkul, Stara Baška, Ba­ kùrcina Lukovo, Vinjerac, Drvenik V,
kar, Novalja, Olib, Zapuntel, Okrug, Zaton M
Rava, Sestrunj, Žman, Rivanj, kiirac Meljine
Ugljan, Kukljica, Tkon, Prosi- morski kiirac Starjgrad V, Karlobaa
ka, Kaprije, Šibenik, Zablaće morski kukumar Mlini
trpina Prizna kurcčj Grohote, Stobreč
trpina Omišalj kùrcanica Paklenka
tarpina Martinšćica C, Nerezine m ite kùrcina Jablanac
tàrp Sušak, Ist, Molat bonperlevedove Bakarac
trpanj N'"viđane, Privlaka pistej Povije, Brusje, Brna, Račišće,
strmorin KKambelovac Korčula
pištčj Supetar, Postire
kacamarin Vabriga, Medulin, Krnica, Ra- pištS Komiža
bac, Mošć. Draga, Nerezine, pištčj Sutivan, Supetar, Zaraće
Malinska, Punat, Novigrad pjéstej Sumartin
kacmàrin Mokošice pestej Baškavoda, Pođgora, Drače, Žu­
kàcmarin Petrčane ljana, Brijesta, Hodilje, Doli,
kacmarm Srakane Suđurađ, Lopud, Cavtat
kacomarin Lovran, Porat, Torkul, Krilo pestelj Kostanjica, Perast, Dobrota,
krcmarin Bakarac Lepetane
strm urin Slatina pestoj Drvenik B
kiirac Krušćica, Ražanac, Prožura, pizdèj Vrbanj, Vrboska
Korita, Mlini napiznjak Vranjic

26 V. V IN JA E T IM O L O G IJA II.
401
1169 ( A S T E R O ID E A — M orske zvijezde

Jednako kao i kod ježeva, za brojne predstavnike razreda morskih

zvijezda (Asteroidea) u narodu, redovito postoji jedno ime koje u
većini slučajeva sadrži sem »križ« ili »zvijezda«. Kako je riječ o vrsta­
ma bez ikakve ekonomske vrijednosti, varijante imena prekrivaju
veoma male areale.
Najčešće su jadranske vrste: Astropecten aurantiacus L. (FFA
509), Echinaster sepositus GRAY (FFA 511), Marthasterias glacialis
L. (FFA 508), Coscinasterias tenuispina LAM. (FFA 509).

križ Mošć. Draga, Lovran, Punat, križinac Sestrunj

Sali kržinac Olib
morski križ Žman grižinac 1 _K S V 3
križalj Starigrad D , Karlobag, Nova- gružinac j
lja. Premudai Tkon krstelj Žuljana, Brijesta, Dobrota
križaj Nerezine, Neviđane krsteč Prožura
skrižaj Prosika. krstač Drače, Hodilje, Doli, Strp
križar Malinska, Porat, Supetar pokretač Suđurađ
križarina Okrug škrtac Perast
križić Rabac klištar Petrčane
križnjak Sumartin, Podgora, Brna turska trpeza Račišće
kriznjók Zaraće zvijezda Peroj, Korita, Mokošice, Mli-
križnjača Baškavoda ni, Cavtat, Meljine, Kostanjica,
križnjačina Omišalj Kotor
križina J-ablanac, .Prizna zvizda Pri vlak a, Zaton Š, Postira, D r­
križalo Kukljica venik B, Korčula
križevalj. Lukovo, Lopar pizda Postire
križova) Stara Baška zvizda morska Krilo
križevač Bakarac zvezdà Bakar, Pag, Zapuntel
križalina Krušćica, Paklenica, Ražanac, zvezda Molat
Novigrad, Split, Stobreč, Su- zvizdina Srakane
tivan štela Medulin, Krnica
križolina Povija štela Vabriga
križolnica Brusje divja obotnica Drvenik V
križinac Ist, Rivanj diblja obotnica Kaprije

Na više mjesta narod označuje posebnim imenima sitnije zvjez-

daste i zmijaste životinjice obuhvaćajući pod tim imenima veći broj
vrsta među kojima su najčešće: Ophioderma longicauda LIN CK.
(FFA 518), Ophiothryx fragilis ABILD. (FFA 517) iz razreda Ophiu-
roidea i Antedon mediterranea LAM. (FFA 494) iz razreda Crinoidea.

pauk Klenovica, Jablanac, Žman, Su­ kozlak Tkon

đurađ, Mokošice, Mlini, Ko­ škakaj Baškavoda
stanjica, Perast, Lepetane čaratan Podgora
morska zmija Starigrad D carlatan Supetar
križovajić Stara Baška črlota Postira
križao Privlaka peljić Novigrad

402
11 70 1 SP O N G IA E — Spužve

Ma da se lovom spužava bave uglavnom spužvari (spugari) iz

Krapnja, uzduž čitave obale postoji ime za ovu veoma traženu vrstu
(Spongia / = Euspongia/ officinalis L ., FFA 141). Pored nje postoji
nekoliko vrsta »divljih« spužava (Hippospongia communis LAM =
H. equina, FFA 141, Cacospongia scalaris SCH M ID T, FFA 141).
Razlikovanje prave i divlje spužve pomoću posebnih imena zabilje­
žili smo samo u Krapnju i Murteru.
Krapanj : slonovo uho (Euspongia) ~ jebac (Hippospongia)
M urter: spuga (Euspongia) ~ spugar (Hippospongia).

spuga Vabriga, Medulin, Krnica, K ru-
šćica, Ist, Rava, Žman, Rivanj,
Kukljica, Neviđane,Paklenica, spugva
Privlaka, Vinjerac, Murter, Ka-
prije, Prvić, Zaton, Okrug, Sto-
breč, Krilo, Supetar, Postira,
Povija, Sumartin, Brusje, Baš-
kavoda. Drvenik B, Brna, Ra-
čišće, Korčula, Lumbarda, Ko-
miža, Broce
Zaraće
spuga
Brijesta, Korita, Kostanjica,
spònga
Dobrota
spónga Rabac, Srakane,Meljine
spùnga Peroj
spènga Žuljana, Hodilje, Lopud, Ko-
ločep, Cavtat, Perast
Sestrunj, Ugljan, Tkon, Raža-
nac, Novigrad
,
p Omišalj, Malinska, Porat, Pu-
nat, Torkul, Baška Nova, Stara
Baška, Bakarac, Starigrađ D ,
Lukovo, Jablanac, Novalja, O-
lib, Zapuntel, Grohote, Ko-
miža. Doli, Prožura, Suđurađ,
Mokošice, M lini, Lepetane
špuzba Mošć. Draga
spuža Nerezine
špunja Lovran

403
J1 7 1 1 SC H Y PH O Z O A — Klobučnjaci

Pored učenog i importiranog, ali dosta raširenog naziva meduza,

Klobučnjaci (najčešća vrsta je Rhizostoma pulmo AGASSIZ, FFA
172) imaju ponegdje i narodna imena.

klobuk Lovište, Slano,Mlini, Cavtat granđulja Ist

klobučina Martinšćica C, Nerezine gljandura Sali
suza Porat čoka KKambelovac
pizd àcina Komiža zlògodine Orebić
pizdejica Račišće putamarina Malinska
pizdun nka M urter zaladija Senj
misecina Baška grozničina Viganj

èùlierga (za B oku, Skok ERHSJ I, 233)

404
JI 7 2 1 ANNELIDA — Kolutićavci

Spirographis Spallanzani VIVIANI FFA 255 GUJBA

gùjba Ugljan lumbrela Ražanac

guljba Vir, Petrčanc pišćak Prosika
gulja Privlaka pižak Kaprije
lula Kukljica morski cvit Korčula, Lumbarda, Trstenik

405
1173 M A M M A L IA — Sisavci

O d jad ran sk ih sisavaca dovoljno je sp om enuti d u p in a i m edvjedicu.

Sam o on i im aju sig u rn a n aro d n a im ena.
U ob itelji D elp h in id ae naro d ne razlikuje vrste (D elp h in u s d e l­
phis L ., T u rsio p s tu rsio F A B R . / = T . tru n c a tu s/, G ra m p u s griseus
G R . I = G ra m p id elp h is griseus/, F F A 637), dok su im ena za M onachus
a lb iv en ter H . ionako veom a rijetk a kao i sam a pojava tog sisavca koji
je iz Ja d ra n a gotovo p o tp u n o iščezao.

D e lp h in u s delp h is L . FFA 637 D U PIN

d u p in M e d u lin , M ošć. D rag a, O m i­ dalpina Sušak

šalj, M alinska, F u n a t, S tara d u p lin B aškavoda, R ačišće
Baška, B akar, B akarac, L ukovo, đ ulfin N erezin e, K a p rije , K o rita , K o -
K ru šćica, P riz n a , K arlo b ag , O - stanjica, P e ra st, L e p etan e
lib , Is t, Z a p u n te l, S estru n j, dufin L o v ran
Ž m an , R ivanj, U g ljan , K u k lji-
dol fin K rn ic a , R abac, Srakane, L o p u d ,
ca, N eviđane, T k o n , V injerac,
M okošice, M lin i
N o v ig rad , P e trč a n e , K ap rije,
P irov ac, T rib u n j, Z ato n Š , D r ­ doflin D o b ro ta
venik V , O k ru g , G ro h o te , S u - pliskavica C avtat
tiv an . D rv e n ik B , K om iža, B r- piskavica Ž u ljan a, H o d ilje, D o li, P ro ž u -
n a , K orčula, B rijesta ra , S u đ u ra đ , K oločep,
dupen S tarig rad D , Jablanac, R aža- škurlakosta T rste n ik (vel. p r.)
n ac, Privlaka rib a ri T rs te n ik (m . p rim j.)

M o n ach u s alb iv e n te r H . FFA 636 M O R SK I M EDVID

m orski m edvid K o rču la m ède M u rte r

m ed v id K om iža m eđed Lopud

406
|1 7 4 | R E P T IL IA — Gm azovi

O d tr i v rste m orskih žaba (C helonidae): T halassochelys caretta

L ., C helone m ydas L . i D erm o chelys coriacea L . sam o je p rv a česta
u z naše obale.

T halassochelys caretta L . FFA 624 ŽABA

( = C aretta caretta L .)

žaba V abriga, F o n ta n a , M e d u lin , žaba pokrovača S ta ra Baška

R abac, M ošć. D rag a, B akar, žaba kornjača T k o n , O k ru g , G ro h o te
Jab lan ac, K ru šćica, K arlo b ag , žaba škornjaca S estrunj
N ovalja, O lib , Is t, R ava, P akle- žaba k orenjača R ivanj, O reb ić
n ica, R ažanac, K a p rije , P ir o - kornjača M alinska, S tarigrad D , P rivlaka
vac, D rv e n ik V , S u p e ta r, P os­ škornjača D rv e n ik B
tire , B rn a, R ačišće, K o rču la, škdrnjača S to b reč, K rilo , Povije
B rijesta, H odilje, D o li, P ro ž u - korenjača V injerac
ra. K o rita, S u đ u ra đ , K oločep, ta rta rù g a K rn ica
M okošice, M lin i, P erast, D o ­ ta rta ru g a Srakane
b ro ta , L ep etan e zm ìnica N erezine
žaba o d m ora L o v ran dum ìnica Sušak
m orska žaba Ž m a n , N ev iđ an e, P etrčan e pùnga O m išalj
žaba pokrovàta Bakarac p ìstu n ja Peroj

407
KAZALA
 I. HRVATSKI IL I SRPSKI NAZIVI PRIPADNIKA MORSKE FAUNE

Brojevi upućuju na poglavlje i mjesto gdje se o tom

nazivu raspravlja, n. označuje bilješku u dotičnom pog­
lavlju. Nazive označene zvjezdicom (*) nismo sami zabi­
lježili već smo ih preuzeli iz pisanih izvora. Broj između
okomitih crta ( 11 ) upućuje na odgovarajući geografski popis.

afrikanka Clupea sprattus 23.3.1.1. angon Atherina hepsetus 24.1.1.2.

agac Dicentrarchus labrax 14.1.3.2.
agač Dicentrarchus labrax 14.1.3.2.
agača Dicentrarchus labrax 14.1.3.2.
agon Syngnathus acus 12.3.1.1.
agon Atherina hepsetus 24.1.1.1.
agosta Palinurus vulgaris 37.2.3
aguc Argentina sphyraena 24.2.1.
aguc Scomberesox saurus 12.2.2.1.
agun Atherina hepsetus 24.1.1.1.
àgusta Palinurus vulgaris 37.2.3.
ajkula Alopecias vulpes 2. n. 11
*alac Clupea aurita 23.3.4.
albun Pagrus vulgaris 26.2.2.2.
alfun Seriola dumerilii 21.3.2.
alug Sargus rondeletii 27.1.2.;
27.2.6.1.
*aljuga Atherina sp. 24.1.3.
ama Dentex gibbosus 26.1.3.3.
ambarić Scyllarus arctus 38.4.2.
amboliž Turbo rugosus 40.5.3.
amburak Crenilabrus pavo 30.3.3.1.
amburaka Crenilabrus pavo 30.3.3.1.
amburat Cerithium + Eupagurus 39.2.1.1.
amburata Cerithium + Eupagurus 39.2.1.1
àmpuga Coryphaena hippurus 21.6.1.
*anćuga Engraulis encrasicholus 23.4.1.
anćun Engraulis encrasicholus 23.4.1.
*androga Fam. Pleuronectidae 4.2.4.
andel Trigla spec 11.1.8.
*andeo Squatina laevis 3.1.4.
andolet Trigla spec. 11.1.8.
andulina Trigla spec. 11.1.8.1.
angjel Trigla spec. 11.1.8.
angue Scomberesox saurus 12.2.2.1.
anguela Atherina boyeri 24.1.1.2.
anguja Anguilla vulgaris 10.1.1.
angujača Anguilla vulgaris 10.1.1.
angujela Atherina boyeri 24.1.1.2.
angui v. ugorić angui
angulja Anguilla vulgaris 10.1.1.
anguljin Conger vulgaris (iuv) 10.1.1.1.
angun Atherina hepsetus 24.1.1.2.
angur Cerithium vulgatum 39.2.1.1.; 39.7.
angust Palinurus vulgaris 37.2.3.
anguzaja Anguilla vulgaris 10.1.1.
angužigola Belone acus 12.2.1.1.
anguzja Belone acus 12.2.1.1.
angužigul Belone acus 12.2.1.1.
angvela Atherina boyeri 24.1.1.2.
angvelica Atherina boyeri 24.1.1.2.
anjel Trigla spec. 11.1.8.
anjel od grote Lepidotrigla aspera 11.1.8.
anjel od sabuna Lepidotrigla aspera 11.1.8.
àntinovac Mugil (spec /?/) 15.3.3.8.
àntinovei Mugil (spec /?/) 15.3.3.8.
anzolet Trigla spec. 11.1.8.
anzulet Trigla spec. 11.1.8.
anzuleta Trigla spec. 11.1.8.
aragosta Palinurus vulgaris 37.2.3.
arbanas Trachurus mediterraneus 21.1.2.2.
arbànez T rachurus mediterraneus 21.1.2.2.
àrber Pagellus erythrinus 26.3.2.1.
arbon Pagellus erythrinus 26.3.2.1.
arbujo Pagellus erythrinus 26.3.2.1.
arbul Pagellus erythrinus 26.3.2.1.
arbun Pagellus erythrinus 26.3.; 26.3.2.1.

411
arbun krunaš Dentex macrophtalmus
26.1.4.1.
arbun velikoga oka Pagellus acam e26.3.3.1.
arbuo Pagellus erythrinus 26.3.2.1.
arbur Pagellus erythrinus 26.3.2.1.
arđentin Argentina sphyraena 24.2.2.
arenga Clupea finta 23.3.3.
arežica Homarus vulgaris 37.2.2.4.
arežica Palinurus vulgaris 37.2.2.4.
argan Umbrina cirrosa 31.1.5.1.
argentin Argentina sphyraena 24.2.2.
argentina Argentina sphyraena 24.2.2.
argenton Lepidopus caudatus 10.6.3.
argo Umbrina cirrosa 31.1.5.1.
aringa Clupea finta 23.3.3.
arjentin Argentina sphyraena 24.2.2.
arjentina Argentina sphyraena 24.2.2.
arkaj Pagellus mormyrus 11.2.1.; 11,2.1.3.
armenjak Xiphias gladius 12.1.1.4.
aršan Pagellus mormyrus 11.2.2.3.
artegan Mugil auratus 15.3.5.7.
askar Mugil cephalus 15.3.4.2.
askar Mugil saliens 15.3.4.2.
astes Homarus vulgaris 37.2.2.3.
* astež Palinurus vulgaris 37.2.2.3.
astig Homarus vulgaris 37.2.2.3.
aštiš Homarus vulgaris 37.2.2.3.
àstog Homarus vulgaris 37.2.2.1.
augusna skakavica Mugil sp. 15.3.3.8.
augusta Palinurus vulgaris 37.2.3.
azija Acanthias vulgaris 2.6.3.
azijal Acanthias vulgaris 2.6.3.
*azinel Merluccius vulgaris 17. n. 21
azjà Acanthias vulgaris 2.6.3.
ažjal Acanthias vulgaris 2.6.3.
ažija Acanthias vulgaris 2.6.3.
ažjà Acanthias vulgaris 2.6.3.
bab Biennius spec. 7.1.1.
baba Biennius spec. 7.1.1.
baba Carcinus maenas 38.5.2.
baba Gobius spec. 13.3.3.2.
baba Maja squinado 37.5.3.
baba Murex trunculus 40.1.7.
baba Penaeus kerathurus 38.1.
baba Sepiola rondeleti 36.3.2.
baba Scyllarus arctus 38.5.1.
baba Uranoscopus scaber 6.2.1.1.
babae Gobius spec. 13.3.3.2.
412
bàbaca Carcinus maenas 38.5.1.
babaćaće Uranoscopus scaber 6.2.1.1.
babadlaka Penaeus kerathurus 38.1.
babajègula Carcinus maenas 38.5.2.
bàbak Gobius spec. 13.3.3.2.
babaroga Biennius sp. 7.1.1.5.
babaroga Penaeus kerathurus 38.1.
babarokova Biennius spec. 7.1.1.5.
babaslinka Biennius spec. 7.1.2.3.
babaš Mugil cephalus 15.3.3.2.
baba z rokčići Biennius spec. 7.1.1.5.
babica Biennius spec. 7.1.1.1.
babica Carcinus maenas 38.5.2.
babica Maja squinado 37.5.3.; 38.5.1.
babica Scyllarus arctus 38.5.1.
babica Smaris vulgaris 22.6.
*babičica Biennius spec. 7.1.1.1.
babin brk Penaeus kerathurus 38.1.
babina Biennius spec. 7.1.1.1.
babina Phycis blennioides 17.4.
babinja Motella tricirrata 17.4.2.; 17.4.2.1.
babinja Phycis blennioides 17.4.
*babinjak Biennius spec. 7.1.1.1.
babka Biennius spec. 7.1.1.1.
bàborica Carcinus maenas 38.5.1.
baboškarica v. trlja baboškarica
babòta Biennius spec. 7.1.1.1.
babuka Biennius spec. 7.1.1.1.
babura Biennius spec. 7.1.1.1.
bàbura Carcinus maenas 38.5.1.
bàbura Chiton marginatus 41.3.1.
babura Maja squinado 37.5.3.
babuška Biennius spec. 7.1.1.1.
bacvarlć Coricus rostratus 30.6.3.
*baČina Anguilla vulgaris 10.1.4.
bačok Pagellus acarne 26.3.3.3.
*bačva morska Orthagoriscus mola 8. n. 21
bačvar Coricus rostratus 30.6.3.
bačvari Smaris alcedo 22.13.3.1.
bačvarić Paracentropristishepatus 29.3.4.4.
bàca Uranoscopus scaber 6.2.1.1.
bad v. trlja od bada
*badalo Syngnathus acus 12.3.1.3.
badie Uranoscopus scaber 6.2.3.
badilj Raja macrorhynchus 3.3.3.6.
baduša v. trja baduša
*bagina Solecurtus strigillatus 42.6.3.
baginja Solen vagina 42.6.3.
*bagra Pagrus vulgaris 26.2.2.
bàja Penaeus kerathurus 38.7.3.
bajo Uranoscopus scaber 6.2.4.1.
bajanez Trachurus mediterraneus 21.1.2.2.
bajok Dentex macrophthalmus 26.1.4.1.
bajok Pagellus acarne 26.3.3.3.
bak Crenilabrus pavo 30.5.1.
*baka Balistes capriscus |139|
baka Sepiola rondeleti 36.3.2.
bakakava Uranoscopus scaber 6.2.2.2.
bakalàr Acanthias vulgaris 2.6.7.
bakalarić Cepola rubescens 10.5.3.3.
bàkorica Biennius spec. 7.1.1.4.
*bakusa Biennius tentacularis 7.1.1.4.
bakva Carcinus maenas 38.5.1.
bala Biennius spec. 7.1.2.1.
balava riba Biennius sp. 7.1.2.1.
balavac Mugil capito 15.3.3.2.
balavica Biennius spec. 7.1.2.1.
balavica Trigla spec. 11.1.6.
baldaš Carcinus maenas 38.7.3.
balesteš Balistes capriscus |131| n.
balo Biennius spec. 7.1.2.1.
balunača v. kima balunača
bamburàk Cerithium + Eupagurus- 39.2.1.
*banbala »neka velika školjka« (?) 42.14.1.
banbuja Biennius spec. 7.1.1.2.
banbula Biennius spec. 7.1.1.2.
banbusa Biennius spec. 7.1.1.2.
banbusula Biennius spec. 7.1.1.2.
bandarda Box salpa 25.2.3.2.
bandarela Box salpa 25.2.3.2.
bangarela Penaeus kerathurus 38.1.
banica Coris giofredi 5.3.2.8.
banjača Torpedo ocellata 3.2.I.2.
baok Pagellus acarne 26.3.3.3.
baoža Raja macrorhynchus iuv. 3.3.5.1.
*bapka Lepadogaster gouanii 1.3.2.2.
*barabuša Biennius tentacularis 7.1.1.2.
baraj Sargus vulgaris 27.2.5.
baraka Raja miraletus 3.3.2.1.
barakokula Raja miraletus 3.3.2.1.
*barakoluta Raiamiraletus 3.3.2.1. ; 3.3.2.6.
barakovica Raja miraletus 3.3.2.1.
barakula Raja miraletus 3.3.2.1.
barakulaca Raja miraletus 3.3.2.1.
barakulica Raja miraletus 3.3.2.1.
baran Sargus vulgaris 27.2.5.
baranbakulovica Raja miraletus 3.3.2.1.
barba Biennius spec. 7.1.1.4.
barba kleme Lepadogaster gouanii 1.3.1.7.
barbabùsa Biennius spec. 7.1.1.4.
barbak Sepiola rondeleti 36.3.2.
barbakan Murex brandaris 40.1.2.2.
barban Mullus barbatus/surmuletus 18.2.2
barbaroga Biennius spec. 7.1.1.5.
barbina Biennius spec. 7.1.1.4.
barbirić Biennius spec. 7.1.1.4.
barbon Mullus barbatus/surmuletus 18.2.2.
barbùc Mullus barbatus/surmuletus
18.2.2.
*barbuc Mullus surmuletus 18.2.2.
barbukić Biennius spec. 7.1.1.4.
barbun Mullus barbatus/surmuletus 18.2.2.
barbunezica Mullus barbatus/surmuletus
18.2.2.
barbun od blata Mullus barbatus 18.3.1.1.
barbun od fanga Mullus barbatus 18.3.1.1.
barbun od gliba Mullus barbatus 18.3.1.1.
barbun od grote Mullus surmuletus
18.4.1.1.
barbun od kamena Mullus surmuletus.
18.4.1.
barbunodseke Mullus surmuletus 18.4.1.1.
barbus Biennius spec. 7.1.1.4.
barbusa Biennius spec. 7.1.1.4.
barbusa Biennius spec. 7.1.1.4.
barfun Atherina hepsetus 24.1.4.
*barfunica Atherina iuv 24.1.4.
barić Sargus annularis 27.4.2.; 27.2.5.
barìkuda Tetrapturus belone 12.1.4.
barikula Raja miraletus 3.3.2.1.
baril Orthagoriscus mola 9.7.1.
*baril riba Orthagoriscus mola 8. n. 21.
barkànela Penaeus kerathurus 38.1.
baroć Sargus vulgaris 27.2.5.
basardela Clupea finta 23.1.3.2.; 23.3.2.
*bašak Biennius vulgaris 7.4.
bat Sphyma zygaena 2.4.1.
batač Atherina boyeri 24.1.2.3.
batača Atherina boyeri 24.1.2.3.
batakljun Maena vulgaris 22.15.1.; 22.16.
batakljun Pagellus acarne 26.3.3.2.
batalaš Gobius spec. 13.3.2.6.
batalica Smaris alcedo 22.15.1.
bataš Atherina boyeri 24.1.2.3.
bataš Mugil cephalus 15.3.2.3.
batéj Box boops 25.1.4.1.
batej Box salpa (iuvss) 25.2.3.1.
batèj Mugil cephalus 15.3.2.3.
413
batejuša Box boops 25.1.4.1.
batelanti Box boops 25.1.4.2.
bateljuša Atherina boyeri 24.1.2.3.
batica Mugil auratus 15.3.2.3.
batigii Scyllarus arctus 38.2.1.
batikoda Scyllarus arctus 38.2.1.
batikor Scyllarus arctus 38.2.1.
batikul Scyllarus arctus 38.2.1.
batikula Scyllarus arctus 38.2.1.
batikulo Scyllarus arctus 38.2.1.
batoč Uranoscopus scaber 6.2.3.
batofina Uranoscopus scaber 6.2.3.
batoglajka Mullus barbatus 18.5.2.
batoglav Auxis bisus 20.3.2.1.
batoglav Maena vulgaris 22.15.1.
batoglav Pagellus acame 26.3,3.2.
batoglav Uranoscopus scaber 6.2.3.
*batoglav(ac) Anthias sacer 24.1.2.3.
batoglavac Atherina boyeri 24.1.2.3.
batoglavac Auxis bisus 20.3.2.1.
batoglavan Atherina boyeri 24.1.2.3.
batoglavka Mullus barbatus 18.5.2.
batovina Uranoscopus scaber 6.2.3.
*batučica (oliga) Atherina boyeri 24.1.2.3.
*batulja Atherina hepsetus 24.1.2.3.
bavoža Raja macrorhynchus iuv. 3.3.5.1.
bavulin Biennius spec. 7.1.2.1.
*bavus Mugil saliens 15.3.3.2.
bažabalin Paracentrotus lividus 43. n. 23
bečica Paracentropristis hepatus 29.3.2.3.
bejica Cerithium + Eupagurus 39.6.3.
beka Pagellus mormyrus 11.2.1.4.
belac Argentina sphyraena 24.2.1.
belile Clupea pilchardus 23.1.5.1.
belac Clupea sprattus 23.2.2.1.; 23.1.5.1.
belac Gadus poutassou 17.2.2.4.
belajka Uranoscopus scaber 6.2.2.7.
belando Gobius spec. 13.3.1.1.
belbon Trigla spec. 11.1.6.2.
*belčić Brachyochirus pellucidus |122|
belčić Gobius spec. 13.3.1.1.
*belec Brachyochirus pellucidus |122|
beleznica Atherina boyeri 24.1.5.1.
belica lokardica Scomber scomberl9.3.6.1.
belini Gobius spec. 13.3.1.2.
beloglavka Chrysophrys aurata 14.2.3.;
14.2.4.3.; 14. n. 63.
beljak Gobius spec. 13.3.1.1.
bepo Crenilabrus 30.3.4. ; 30.10.1.
bešmek Uranoscopus scaber 6.2.1.2.
414
bevanda Cepola rubescens 10.5.3.1.
bèzimenica Smaris alcedo 22.17.
*bezmek Uranoscopus scaber 6.2.1.2.
bezribica Smaris alcedo 22.17.
bežmek Uranoscopus scaber 6.2.1.2.
bičuga Pagellus acame 26.3.3.7.
bigar Engraulis encrasicholus 23.4.5.2.
bijelac Gadus poutassou 17.2.2.4.
bijeli cipol Mugil labeo 15.3.5.10.
bilac Gadus poutassou 17.2.2.4.
bilac Gobius spec. 13.3.1.1.
bilač Gobius spec. 13.3.1.1.
bilanac Gobius spec. 13.3.1.1.
bilaš Carcinus maenas 38.3.3.
bilica Smaris vulgaris 22.11.3.
bilica Trigla gurnardus 11.1.5.
bili ranje Trachinus draco 8.1.3.3.
bili sarag Sargus annularis 27.4.2.
bili špar Sargus annularis 27.4.2.
bili ugor Anguilla vulgaris 10.1.2.; 10.2.
bilizica Lichia sp. 21.2.2.
bilizina Lichia sp. 21.2.2.
bilizina Lichia sp. 21.2.2.
bilizma Lichia spec. 21.2.2.
bilizma zubarica Temnodon saltator 21.5.1.
bilizna Lichia spec. 21.2.2.
biliznja Lichia spec. 21.2.2.
biljavac Gobius spec. 13.3.1.1.
bimba Biennius spec. 7.1.1.2.
bir Mugil chelo 15.3.5.9.
birac Pachygrapsus marmoratus 38.3.3.1.
bisinica Lichia spec. 21.2.2.
biskup Myliobatis aquila 3.5.4.
biša Petromyzon marinus 1.1.3.
bitas Gobius spec. 13.3.2.7.
bitinica Lichia spec. 21.2.2.
bizat Anguilla vulgaris 10.1.3.
bižaga Pachygrapsus marmoratus 38.2.2.
bižandur Gobius spec. 13.3.4.1.
bižat Anguilla vulgaris 10.1.3.
bižata Anguilla vulgaris 10.1.3.
bižibaba Uranoscopus scaber 6.2; 1.1.
bižot Anguilla vulgaris 10.1.3.
bjelan Gadus merlangus 17.2.2.4.1
bjelica Lichia amia 21.2.2.
bjelkavac M ugil labeo 15.3.5.10.
bjuzgavac Raja macrorhynchus iuv 3.3.5.3.
blatar Mugil labeo 15.3.3.1.
blatarica Anguilla vulgaris 10.1.5.
blatarica Trigla spec. 11.1.6.
blatavac Portunus corrugatus 38.3.4.1.
blatnar Gobius spec. 13.3.2.5.
*blatnjak Mugil sp. 15.3.3.1.
blavor Saurus griseus 35.1.
*blazinja Maja squinado 37.5.3.6.
blin Acipenser sturio 34.3.
blitva Labrus turdus 30.2.3.
*bliznica Lichia spec. 21.2.2.
boba Box boops 25.1.2.
bobajić Box boops 25.1.2.; 25.1.3.2.
bóbak Gobius sp. 13.3.3.2.
bobak Sepiola rondeleti 36.3.2.
bobaš Mugil cephalus 15.3.3.2.
bobica Sepiola rondeleti 36.3.2.
bobica Smaris alcedo 22. n. 124
bobić Sepiola rondeleti 36.3.2.
bobići Box boops 25.1.3.2.
bòbka Biennius spec. 7.1.1.1.
boboko Pisania, Conus etc 40.5.4.
bobulina Box boops 25.1.3.1.
bobulina Smaris alcedo 22. n. 124
bodeč Scorpaena porcus 8.2.4.1.
bodečica Scorpaena ustulata 8.2.4.1.
bodèé Scorpaena ustulata 8.2.4.1.
*boemac Mugil cephalus 15.3.3.6.
bogdan Maja squinado 37.5.3.2.
bograd Maja squinado 37.5.3.2.
*bojanac (cipal b.) Mugil cephalus 15.3.3.6
bojanez Mugil saliens 15.3.3.6.; 21. n. 21
bojanez Trachurus mediterraneus 21.1.2.2.
bòjdon Maja squinado 37.5.3.2.
bokadećaća Uranoscopus scaber 6.2.1.1.;
6.2.2.2.
bokadòri Paracentropristis hepatus
29.3.2.4.
* bokadoro Corvina nigra 31.1.5.4.
bokainkava Uranoscopus scaber 6.2.2.2,
bokakava Uranoscopus scaber 6.2.2.2.
bokàndura Pagellus acarne 26.3.3.2.
bokeška sardela Clupea sprattus 23.2.1.1.
bokulja Scomber scomber 19.3.5.2.
bokunjaša Smaris alcedo 22.17.
bokunjašica Smaris alcedo 22.17.
bokvica Box boops 25.1.3.2.
*bokvica Mugil sp. (?) 15.3.6.2.
bolfin Mugil cephalus 15.3.6.
bolpina Mugil cephalus 15.3.6.
bonborèlica Gobius spec. 13.3.3.2.
*bonit Euthynnus thunnina 20.5.3.
bonperlevedove Holothuria tubulosa 43.
n. 14
*botargaš Mugil sp. 15.3.3.7.
botnica Octopus vulgaris 36.6.2.
bovaš Mugil cephalus 15.3.3.2.
božiga Mugil auratus 15.3.2.9.
*božjak Crenilabrus pavo (?) 30.11.2.
božjak Hippocampus guttulatus 12.3.2.3.
božji kokot Biennius spec. 7.2.1.
božji kokotić Biennius spec. 7.2.1.
*božji lenae Crenilabrus pavo 30.11.2.
božji pivac Biennius spec. 7.2.1.
bračna v. trija bračna
*bradaščić Mullus barbatus 18.5.3.
*bradavčica Mullus barbatus 18.5.3.
bradavičar Umbrina cirrosa 31.1.5.3.
*bradeč Mullus barbatus 18.5.3.
*bradovatica Mullus barbatus 18.5.3.
*bradva Pelecus cultratus 30. n. 179
brafun Atherina hepsetus 24.1.4.
brafun Smaris alcedo 22.3.1.3.
*brafunica Atherina iuv. 24.1.4.
bragešaš Coris giofredi 5.3.2.2.
brakuja Mullus surmuletus 18.6.
*bramburač Eupagurus 39.2.
brancin Dicentrarchus labrax 14.1.3.4.,
braserà Aporrhais pes-pelecani 40.4.1.
brbajak Sepiola rondeleti 36.3.2.
brbak Sepiola rondeleti 36.3.2.
brbog Sepiola rondeleti 36.3.2.
brbojak Sepiola rondeleti 36.3.2.
brbun Mullus barbatus/surmuletus 18.2.2.
brbun od gliba Mullus barbatus 18.3.1.1.
brbun od seke Mullus surmuletus 18.4.1.1.
brbusa Biennius spec. 7.1.1.4.
*brefun Atherina hepsetus 24.1.4.
brèk Selachia 2.2.5.
brena Mugil capito 15.3.2.10.
brfun Atherina hepsetus 24.1.4.
brfun Atherina mochon 24.1.4.
*brgljun Engraulis encrasicholus 23.4.1.1.
brhun Atherina hepsetus 24.1.4.
brijka Crenilabrus pavo 30.1.6.; 30.11.1.
britvica Coricus rostratus 30.11.1.
*britvaš Pelecus cultratus 30. n. 179
britvica Crenilabrus mediterraneus
30.11.1.; 30.1.6.
brizica Pachygrapsus marmoratus 38.2.2.
brkabrka Penaeus kerathurus 38.1.
415
brkakoza Penaeus kerathurus 38.1.
brkaš Mullus barbatus 18.5.3.
*brkašić Mullus barbatus 18. n. 56
brkavica Mullus barbatus 18.5.3.
brljavac Gobius spec. 13.3.1.1.
brljun Atherina hepsetus 24.1.4. ; 24.1.4.2.
brmezdoć Labrus bimaculatus 30.12.3.2.
*brodotoč Teredo utriculus 42.13.1.
*brofun Atherina hepsetus 24.1.4.
broketa Smaris alcedo 22.9.1.2.
brtvica Coricus rostratus 30.1.6.
brum Clupea pilchardus iuv 23.1.5.2.
brumborak Cerithium + Eupagurus
39.2.1.
*brumbuljak Patella (?) 40.2.4.
brzica Pachygrapsus marmoratus 38.2.2.
bržandar Gobius spec. 13.3.4.1.
buba Box boops 25.1.3.2.
bubajoška Penaeus kerathurus 38. n. 17a
bùbak Sepiola rondeleti 36.3.2.
*bubié Box boops 25.1.3.2.
bubojak Sepiola rondeleti 36.3.2.
bùc Balistes capriscus 9.9.1.
bue Coricus rostratus 30.5.
bùc Orthagoriscus mola 9.7.2.
bucać Crenilabrus pavo 30.5.
bucać Orthagoriscus mola 9.7.2.
bucai Orthagoriscus mola 9.7.2.
bucalo Orthagoriscus mola 9.7.2.
bùcan Orthagoriscus mola 9.7.2.
bucanj Orthagoriscus mola 9.7.2.
bucat Orthagoriscus mola 9.7.2.
*bucata Orthagoriscus mola 9.7.2.
bùciga Myliobatis aquila 3.5.5.1.
buciga Squatina laevis 3.1.7.
buča Trygon pastinaca 3.4.4.1.
bucina Box boops 25.1.3.1.
budva Box boops 25.1.2.
bugèta Crenilabrus ocellatus 30.1.5.1.
bugva Box boops 25.1.2.
*bugva zlatica Box boops 25.1.4.4.
bugvajić Box boops 25.1.3.2.
bugvalj Box boops 25.1.3.1.
bugvica Box boops 25.1.3.2.
bugvilj Box boops 25.1.3.1.
bugvilj buhar Box boops 25.1.3.4.
bugvolié Box boops 25.1.3.2.
bugvuljača Box boops 25.1.3.2.
buha Squilla mantis 38.5.1.
buhač Paracentropristis hepatus 29.3.6.2.
416
buhar Box boops 25.1.3.4,
buhar Paracentropristis hepatus 29.3.6.2.
buj Raja macrorhynchus 3.3.3.2.
bujina Raja macrorhynchus 3.3.3.2.
*bujka Crenilabrus pavo 30.5.1.1.
bukinkavo Uranoscopus scaber 6.2.2.2.
bukoč Crenilabrus... 30.1.5.1.
bukovac Serranus scriba 29.1.2.
*bukovčić Serranus scriba 29. n. 29
bukva Box boops 25.1.2.
bukva Smaris alcedo 22.13.1.
bukveč Box boops 25.1.3.3.
bukvèj Box boops 25.1.3.1.
bukvejica Box boops 25.1.3.2.
bukveljica Box boops 25.1.3.2.
bukveljić Box boops 25.1.3.2.
*bukveljik (?) Box boops 25. n. 15
bukvica Smaris alcedo 22.13.1.
bukvilj Box boops 25.1.3.1.
bukvin Box boops 25.1.3.1.
bukvina Box boops 25.1.3.1.
*bulaš (pas) Mustelus vulgaris 2. n. 23
*bùlierga Rhizostoma pulmo 44.3.6.
bumbuljak Trochocochlea turbinata
40.2.4.
bumburaca Cerithium — Eupagurus
39.2.1.
bumburač Cerithium —Eupagurus 39.2.1.
bumburak Cerithium 4 - Eupagurus 39.2.1.
bumburàta Cerithium 4- Eupagurus
39.2.1.
bumbùruka Cerithium 4- Eupagurus
39.2.1.
bunbala Biennius spec. 7.1.1.3.
bunbusàra Biennius spec. 7.1.1.2.
bunkikavo Uranoscopus scaber 6.2.2.2.
burača Serranus scriba 29.1.2.1.
burdej Scomber scomber 19.4.1.2.
burdelj Scomber scomber 19.4.1.2.
busa Biennius spec. 7.1.1.6.
busbana Gadus capelanus 17.2.3.
butac Orthagoriscus mola 9.7.2.
*butarg (?) Mugil sp. 15.3.3.7.
butargaš Mugil sp. 15.3.3.7.
butor Selachia 2.5.1.1.
butor Centrina salviani 2.5.1.1.
*buturac Rhombus maximus 4.3.1.5.
buzban Gadus merlangus 17.2.3.
bužarić v. luka bužarić
bužmelek Uranoscopus scaber 6.2.1.2.
cac Uranoscopus scaber 6.2.1.
caca Uranoscopus scaber 6.2.1.
cacovica Uranoscopus scaber 6.2.1.
cancol Heliases chromis 31.2.1.
capor Anguilla vulgaris 10.1.4.1.
capòrina Anguilla vulgaris 10.1.4.1.
*caraga Alburnus alburnus alborella 23.
n. 53
carancuol Heliases chromis 31.2.1.
carlatan Ophioderma longicauda 43.4.2.
carnjej Heliases chromis 31.2.1.
carnjul Heliases chromis 31.2.1.
čavka Uranoscopus scaber 6.2.2.8.
cavoh Maja squinado 37.5.3.4.
cavòk Maja squinado 37.5.3.4.
cefa Clupea finta 23.3.1.3.
cefalj Mugil spec. 15.2.1.1.
cegul Mugil spec. 15.2.1.1.
cepa Clupea finta 23.3.1.3.
cerba Biennius spec. 7.5.
cevoja Mugil spec. 15.2.1.1.
cèvuja Mugil spec. 15.2.1.1.
cevul Mugil spec. 15.2.1.1.
cevul od porta Mugil cephalus 15.3.6.
*cicavica Smaris vulgaris 22.14.
cicela Labrus turdus 30.3.2.
cicela Crenilabrus pavo 30.3.2.
cifra Coris j/g 5.2.8.
cigan Mugil saliens 15.3.5.8.
ciganin Zeus faber 16.3.1.1.
cigar Solen vagina 42.6.2.
cigaret Solen vagina 42.6.2.
*cijepa Mugil spec. 15.2.1.1.
cikalo Uranoscopus scaber 6.2.2A
cikavica Smaris alcedo 22.11.4.; 22.16.1.
cikavica Smaris vulgaris 22.11.4. ; 22.16.1.
cikoč Mugil (spec. /?/) 15.3.4.6.
cimbal Eledone moschata 36.7.5.
cincela Coricus rostratus 30.3.2.
cinedica Coricus rostratus 30.3.2.
cinefila Coricus rostratus 30.3.2.
cip Pagellus mormyrus 11.2.2.2.
cipal Mugil spec. 15.2.1.1.
cipal glavaš Mugil cephalus 15. n. 17
cipal neretvanac Mugil chelo 15.3.3.6.
cipal od porta Mugil cephalus 15.3.6.
*cipal pešnjac Mugil labeo 15. n. 54
cipal pinavac Mugil capito 15.3.3.4.
cipal putnički Mugil chelo 15.3.4.7.
27 V. VINJA ETIMOLOGIJA II.
cipal skokaš Mugil saliens 15.3.4.1.
*cipal zlatoperi Mugil auratus 15.3.5.1.
cipalj Mugil spec. 15.2.1.1.
*cipla Mugil spec. 15.2.1.1.
cipo Mugil spec. 15.2.1.1.
*cipo kraćurac Mugil chelo 15.3.2.1.
cipo putnik Mugil chelo 15.3*4.7.
cipo sluzinavac Mugil saliens 15.3.3.2.
cipo šupljak Mugil labeo 15.3.3.4.
cipo žutac Mugil auratus 15.3.5.4.
cipol Mugil species 15.2.1.1.
cipol crnac Mugil (spec. /?/) 15.3.5.8.
cipol macar Mugil saliens 15.3.2.3.
cipol plutaš Mugil labeo 15.3.2.1. ;
15.3.3.4.
cipol zlatan Mugil auratus 15.3.5.1.
*cipov Mugil spec. 15.2.1.1.
cipuo Mugil spec. 15.2.1.1.
cjepka Clupea finta 23.3.1.3.
cjevol Mugil spec. 15.2.1.1.
cjevul Mugil spec. 15.2.1.1.
erba Biennius spec. 7.5.
erjenae Scorpaena scrofa 8.2.1.6.
crjenko Scorpaena scrofa 8.2.1.6.
*crljenak Scorpaena scrofa 8. n. 38
crljenaš Gobius spec. 13.3.; 13.3.1.5.
crljenka Cepola rubescens 10.5.3.1.
crljenka Coris julis 5.2.4.1.
*crljeno mlijeko Brachyochirus pellucidus
13.3.1.5.
crljun Heliases chromis 31.2.1.
crna mačka Scyllium stellare 2.7.4.
crna mušja Mytilus galloprovincialis
42.3.2.1.
crna mušula Mytilus galloprovincialis
42.3.2.1.
crna škarpina Scorpaena porcus 8.2.3.
crna škrpina Scorpaena porcus 8.2.3.
crnac Heliases chromis 31.2.1.
crnac Mugil spec. 15.3.5.8.
crnac Mugil chelo 15.3.5.8.
*crnac lenae Labrus merula 30.2.1.2.
crnaš Gobius spec. 13.3.1.3.
crncić Heliases chromis 31.2.1.
*crneć Heliases chromis 31.2.1.
ernej Heliases chromis 31.2.1.
crnelj Heliases chromis 31.2.1.
crngalj Heliases chromis 31.2.1.
crni golub Myliobatis bovina 3.5.2.1.
417
crni lenae Crenilabrus pavo 30.2.1.2.
crni lep Labrus merula 30.2.1.2.
crnijelj Heliases chromis 31.2.1.
crni pauk Trachinus araneus 8.1.2.1.
crni rak Pachygrapsus marmoratus 38.3.3.
crni škrpun Scorpaena porcus 8.2.3.
crni ugor »Conger vulgaris 10.2.
*cmilica Sepia officinalis 36. n. 4
crnociplić Sargus vulgaris 27.2.2.
*crnogoj Sargus vulgaris 27.2.1.1.
cmogorac Sargus vulgaris 27.2.1.1.
crnogućac Sargus vulgaris 27.2.3.
cmogućić Sargus vulgaris 27.2.3.
ernoguz Sargus vulgaris 27.2.1.1.
crnoguza Sargus vulgaris 27.2.1.1.
ernoguzae Sargus vulgaris 27.2.1.1.
ernoguzie Sargus vulgaris 27.2.1.1.
*crnokrvka Sepia officinalis 36. n. 4
ernorep Oblata melanura 28.1.1.1.
ernorepae Oblata melanura 28.1.1.1.
ernorepae Sargus vulgaris 27.2.1.3.
*crnosibac Sargus vulgaris 27. n. 26
ernosip Sargus vulgaris 27.2.2.
ernosipae Sargus vulgaris 27.2.2.
crnosipić Sargus vulgaris 27.2.2.
crnošibalj Sargus vulgaris 27.2.2.
ernosibar Sargus vulgaris 27.2.2.
crnošijac Sargus vulgaris 27.2.3.3.
ernosimbar Sargus vulgaris 27.2.2.
crnovratac Sargus vulgaris 27.2.3.3.
ernuj Heliases chromis 31.2.1.
crnjac Heliases chromis 31.2.1.
crnjak Gobius spec. 13.3.; 13.3.1.3.
crnjak Heliases chromis 31.2.1.
crnjak Mugil chelo 15.3.5.8.
crnjak Pachygrapsus marmoratus 38.3.3.
crnjaš Gobius spec. 13.3.
crnjej Heliases chromis 31.2.1.
crnjel Heliases chromis 31.2.1.
crnjul Heliases chromis 31.2.1.
crnjur Heliases chromis 31.2.1.
erv Solecurtus strigillatus 42.6.4.
crva kuća Vermetus triqueter 40.5.3.1.
ervara Syngnathus acus 12.3.1.4.
crvena lastavica Dactylopterus volitans
32.1.2.
crveni arbun Chrysophrys aurata 14.2.2.
crveni kinez Coris julis 5.2.4.1.
crveni rak Portunus corrugatus 38.3.3.
crveni skarpun Scorpaena ustulata 8.2.1.6.
418
crveni skrpun Scorpaena scrofa 8.2.1.6.
crveni škarpoć Scorpaena scrofa 8.2.1.6.
crveni škrpun Scorpaena scrofa 8.2.1.6.
crveni škrpun Scorpaena ustulata 8.2.1.6.
crveni zubačić Dentex macrophthalmus
26.1.1.; 26.1.4.
crvenka Coris giofredi 5.2.4.1.
crvenjak Scorpaena ustulata 8.2.1.6.
cucin Paracentropristis hepatus 29.3.2.1.
cuka Patella coerulea 41.2.5.
cumbre Mugil chelo 15.3.5.3.
cuncuška Crenilabrus mediterraneus
30.3.2.
cuska Coricus rostratus 30.3.2.
cuska Crenilabrus ocellatus 30.3.2.
evet Raja miraletus 3.3.2.5.
cvijurka Biennius spec. 7.5.
čabra Mugil chelo 15.3.5.3.
čabre Mugil chelo 15.3.5.3.
čač Uranoscopus scaber 6.2.1.
čača Uranoscopus scaber 6.2.1.
čačanić Paracentropristis hepatus 29.3.2.1.
*čačeta Uranoscopus scaber 6.2.1.
*čačević Uranoscopus scaber 6.2.1.
čaće Uranoscopus scaber 6.2.1.
čaćo Uranoscopus scaber 6.2.1.
čahura Cypraea spurca 40.3.2.2.
*čanča (srčasta) Isocardia cor 42.8.1.
čančo Heliases chromis 31.2.1.
čančol Heliases chromis 31.2.1.
čančola Heliases chromis 31.2.1.
Pecten jacobaeus
(
Venus verrucosa 42.8.1.
Cardium edule
čangarita Pecten jacobaeus 42.8.1.
čaparun Patella coerulea 41.2.5.1.
čapoć Scyllarus arctus 38.7.1.
čarančol Heliases chromis 31.2.1.
čaratan Ophioderma longicauda 43.4.2.
čamej Heliases chromis 31.2.1.
*čarnorep Oblata melanura 28.1.1.1.; 28.
n. 11
čarnjej Heliases chromis 31.2,1.
čarnarić Heliases chromis 31.2.1.
čaša Pecten, Cardium ete 42.8.1.
čaša glatka Meretrix chione 42.8.1.
čaša krastava Venus verrucosa 42.12.;
42.8.1.
čaša šara Cardium edule 42.8.1.
čaškula Pecten, Cardiutn etc 42.8.1.
čaura Cypraea spurca 40.3.2.2.
čavočlna Maja squinado 37.5.3.4.
čavok Maja squinado 37.5.3.4.
čavra Mugil chelo 15.3.5.3.
čefla Clupea finta 23.3.1.3.
čelan Myliobatis bovina 3.5.3.1.
celar Smaris vulgaris 22.17.
čelupa Myliobatis bovina 3.5.3.1.
cento in boka Clupea iuvss 23.5.
čepa Clupea finta 23.3.1.3.
čepukar Lepadogaster gouanii 1.3.1.5.
čepka Clupea finta 23.3.1.3.
*čepurljičica oštrulja Lepidotrigla aspera
32. n. 6
*čerčak Palinurus vulgaris 37.3.2.1.
*česi jača Chlamys opercularis 42.8.2.4.
*češalj (?) Oblata melanura 28.1.2.3.
češalj Pecten jacobaeus 42.8.2.4.
češalj Scorpaena ustulata 8.2.4.5.
*češljić Charax puntazzo 27.3.2.
četinak Scropaena porcus 8.2.4.2.
*četinka Scorpaena porcus 8.2.4.2.
četinjak Scorpaena porcus 8.2.4.2.
čičajak Scyllarus arctus 38.2.
čičuruša Crenilabrus mediterraneus 30.3.2.
čifla Clupea finta 23.3.1.3.
cifra Clupea finta 23.3.1.3.
čiga Atherina boyeri 24.1.3.1.
*čiga Atherina hepsetus 24.1.3.1.
čigalj Paracentropristis hepatus 29.3.8.
čikavica Smaris alcedo 22.16.1.
čikovica Smaris alcedo 22.16.1.
činčić Scyllarus arctus 38.2.
činčin Paracentropristis hepatus 29.3.2.1.
činčiveča Crenilabrus pavo 30.3.2.
činka marina Polyprion cernium 33.2.3.3.
*čipka Mugil spec. 15.2.1.1.
čir Scomber scomber 19.4.1.
čiroful Solecurtus strigillatus 42.6.5.
čoka Rhizostoma pulmo 44.3.5.
čokalica Atherina hepsetus 24.1.6.4.
cornac Heliases chromis 31.2.1.
črčak Pachygrapsus marmoratus 38.5.1.2.
črlota Ophioderma longicauda 43.4.2.
črljenac Gobius spec. 13.3.; 13.3.1.5.
črnac Gobius spec. 13.3.; 13.3.1.3.
crnac Heliases chromis 31.2.1.
črnej Heliases chromis 31.2.1.
čmjar Gobius spec. 13.3.1.3.
črnjar Heliases chromis 31.2.1.
čmjaro Heliases chromis 31.2.1.
črvak Labrus turdus 30.1.4.
cuba Myliobatis bovina 3.5.3.2.
čubra Mugil chelo 15.3.5.3.
*čuburka Orthagoriscus mola 9.7.2.1.
čučin Paracentropristis hepatus 29.3.2.1.
čučin Peristedion cataphractum 11.1.3.4.
čučinić Crenilabrus... 30.3.2.
čučkavac Mugil (spec /?/) 15.3.2.7.
čučin Paracentropristis hepatus 29.3.2.1.
čućina Paracentropristis hepatus 29.3.2.1.
čuka Coricus rostratus 30.11.1.3.
čuka Patella coerulea 41.2.5.
čukov Acanthias vulgaris 2.6.5.
čupak Patella coerulea 41.2.5.
čupka Patella coerulea 41.2.5.
čutura Coricus rostratus 30.11.1.3.
čuturka Orthagoriscus mola 9.7.2.1.
*čuvarkuća Pinnotheres pinnotheres 39.
n. 5
čvrčak Labrus turdus 30.1.4.
čvrjak Labrus turdus 30.1.4.
čvrlj Labrus turdus 30.1.4.
*ćabra Mugil spec. 15.3.5.3.
ćaćak Uranoscopus scaber 6.2.1.
ćaćević Uranoscopus scaber 6.2.1.
ćaćović Uranoscopus scaber 6.2.1.
čafka Uranoscopus scaber 6.2.2.8.
čavra Mugil chelo 15.3.5.3.
čefa Clupea finta 23.3.1.3.
čepa Clupea finta 23.3.1.3.
ćezotski sardelin Clupea sprattus 23.1.3.3. ;
23.2.1.1.
*ćičeruša Crenilabrus... 30.3.2.
ćifa Mugil spec. 15.2.1.1.
ćifal Mugil cephalus 15.2.1.1.
ćifal od kurenta Mugil chelo 15.3.3.5.
ćifalj Mugil cephalus 15.2.1.1.
*čifcl Mugil spec. 15.2.1.1.
ćiflo Mugil spec. 15.2.1.1.
ćifol Mugil spec. 15.2.1.1.
ćiful Mugil spec. 15.2.1.1.
ćiha Mugil spec. 15.2.1.1.
čimun Maja squinado 37.5.3.7.
ćinćarica Crenilabrus ocellatus 30.3.2.
činka Polyprion cernium 33.2.3.3.
419
ćipol Mugil spec. 15.2.1.1.
d š Labrus bimaculatus 30.12.3.2.
dva Mugil spec. 15.2.1.1.
ćorka Coricus rostratus 30.12.3.2.
ćoška Penaeus kerathurus 38.1.
ćuća Uranoscopus scaber 6.2.1.; 6.2.2.4.
*ćućalica Smaris alcedo iuv. 22.14.
cucina Paracentropristis hepatus 29.3.2.1.
ćućurin Trigla spec. 11.1.3.4.
ćućuruša Crenilabrus... 30.3.2.
ćućuruša Trigla spec. 11.1.3.4.
ćućuružga Coricus rostratus 30.3.2.
ćukas Selachia 2.2.2.
ćukov Selachia 2.2.2.
ćurlica Scomber scomber 19.4.1.1.
ćuzej Biennius spec. 7.4.3.3.
dabinja Phycis blennioides 17.4.
daganja Mytilus galloprovincialis 42.3.1.
daglja Mytilus galloprovincialis 42.3.1.
dagna Mytilus galloprovincialis 42.3.1.
dagna Patella coerulea 41.2.6.
dagnica Mytilus galloprovincialis 42.3.1.
dagnja Mytilus galloprovincialis 42.3.1.
dahnica Patella coerulea 41.2.6.
dalganjoska Coricus rostratus 30.3.1.1.
dalpina Delphinus delphis 45.1.1.
dandulica Trochocochlea turbinata 40.2.4.
danzula Coris giofredi 5.3.1.
datai Lithophaga lithophaga 42.4.2.
datala Lithophaga lithophaga 42.4.2.
*datil Lithophaga lithophaga 42. n. 41
datol Lithophaga lithophaga 42.4.2.
datola Lithophaga lithophaga 42.4.2.
datul Lithophaga lithophaga 42.4.2.
datui Mytilus galloprovincialis 42.4.2.
datulj Lithophaga lithophaga 42.4.2.
*datulja Lithophaga lithophaga 42.4.2.
*degna Mytilus galloprovincialis 42.3.1.
delbon Trigla spec. 11.1.6.2.
delnjača Coris giofredi 5.5.1.
*delpina Delphinus delphis 45.1.1.
denta Dentex vulgaris 26.1.1.1.
dental Dentex vulgaris 26.1.1.1.
derbun Trigla spec. 11.1.6.2.
dezuja Maja squinado 37.5.3.7.
dežula Carcinus maenas 38.7.2.2.
dibja igla Syngnathus acus 12.3.1.1.
420
diblja obotnica Astropecten aurantiacus
43.3.3.
did Maja squinado 37.5.3.1.
dida Maja squinado 37.5.3.1.
diga Atherina hepsetus 24.1.3.1.
*dilinga Chrysophrys aurata 14.2.4.1.
*dingula (?) Xiphias gladius 12. n. 16
dinigla Crysophrys aurata 14.2.4.1.
dinitri (?) Box salpa 25.2.3.3.
dintal Dentex vulgaris 26.1.1.1.
*dinjigla Chrysophrys aurata 14.2.4.1..
divja bilizma Stromateus fiatola 35.2.1.
divja igla Syngnathus acus 12.3.1.1.
divja iglica Syngnathus acus 12.3.1.1.
divja lastavica Trigla spec. 11.1.9.1.
divja lignja Todarodes sagittatus 36.5.2.1.
divja obotnica Astropecten aurantiacus
43.3.3.
divja oliga Argentina sphyraena 24.2.1.
divja raca Carcinus maenas 38.4.1.2.
divja škrpina Lophius piscatorius 6.1.5.2.
divji jaglun Xiphias gladius 12.1.3.
divji liganj Todarodes sagittatus 36.5.2.1.
divji pumpar Murex brandaris 40. n. 28
divlja igla Scomberesox saurus 12.2.2.2.
divlja lastavica Trigla spec. 11.1.9.1.
divljakulja Syngnathus acus 12.3.1.1.
divlja lignja Ommastrephes sagittatus
36.5.2.1.
divlji birač Pachygrapsus marmoratus
38.3.3.1.
divlji jastog Squilla mantis 38.6.
divlji kanj Paracentropristis hepatus
29.3.1.1.
divlji kurjal Salmo trutta 31. n. 27
divlji liganj Ommastrephes sagittatus
36.5.2.1.
divojačko uho Haliotis tuberculata 41.1.1.
dno Orthagoriscus mola 9.7.3.
dobar rak Carcinus maenas 38.4.1.2.
*doflin Delphinus delphis 45.1.1.
dolnji putnici Mugil chelo 15.3.4.7.
dolfin Delphinus delphis 45.1.1.
donzela Coris j/g 5.3.1.
donzula Coris giofredi 5.3.1.
*dorica s mora Uranoscopus scaber 6.2.2.6
dorinka Scorpaena scrofa 8.2.2.
*dračana Trachinus sp. 8.1.1.4.
dràgan Trachinus sp. 8.1.1.2.
dràgana Trachiniis spec. 8.1.1.2.
dràganja Trachinus spec. 8.1.1.2.
dragun Trachinus araneus 8.1.1.2.
drča Box salpa 25.2.3.
drhtòna Torpedo ocellata 3.2.3.
drhtulja Torpedo ocellata 3.2.3.
đriča Box salpa 25.2.3.
driéula Box salpa 25.2.3.
dričulica Box salpa 25.2.3.
drkona Selachia 2.2.8.
drkovna Selachia 2.2.8.
drmačić Paracentropristis hepatus 29.3.3.
drobnice Mugil (spec. /?/) 15.3.2.8.
dronj Umbrina cirrosa 31.1.6.
dronjača Smaris alcedo 22.11.4.
*droz Labrus turdus 30.1.3.
drozag Labrus turdus 30.1.3.
drozak Labrus turdus 30.1.3.
drozd Labrus merula 30.1.3.
drozd Labrus turdus 30.1.3.
dròzduja Labrus turdus 30.1.3.
drozg Labrus turdus 30.1.3.
drozga Labrus turdus 30.1.3.
drozgo Labrus turdus 30.1.3.
drozgun Labrus turdus 30.1.3.
*drožak (?) Labrus turdus 30.1.3.
*đrožg Labrus turdus 30. n. 31
drožgo Labrus turdus 30.1.3.
drtuja Torpedo ocellata 3.2.3.
drtulja Torpedo ocellata 3.2.3.
drunzela Coris giofredi 5.3.1.
druzela Coris giofredi 5.3.1.
druzg Labrus turdus 30.1.3.
družban Gadus merlangus 17.2.3.
družela Coris giofredi 5.3.1.
*đružga Labrus turdus 30.1.3.
dubnjača Coris giofredi 5.5.1.
'dud (??) Dicentrarchus labrax 14.1.3.2.
đudić V. meštar od dudića
dufin Delphinus delphis 45.1.1.
*đuga nosića Coricus rostratus 30.3.1.1.
*duga ča Coris julis 5.5.1.
dugača Smaris alcedo 22.7.3.
dugačica Smaris alcedo 22.7.3.
duganoska Coricus rostratus 30.3.1.1.
duganj Coris julis 5.5.1.
dugaš Mugil (spec. /?/) 15.3.2.1.
dugašić Mugil (spec. /?/) 15.3.2.1.
dugaš Eupagurus + Cerithium 39.6.2.
*dugi jača Coris julis 5.5.1.
dugnja Coris giofredi 5.5.1.
dugnjača Coris j/g 5.5.1.
dugnjar Coris julis 5.5.1.
dugnjica Coris giofredi 5.5.1.
dugokljuni Pagellus erythrinus 26.3.2.3.
dugonosica Coricus rostratus 30.3.1.1.
dugonosica Raja macrorhynchus 3.3.3.3.
dugonoska Coricus rostratus 30.3.1.1.
dugoperka Orcynus alalonga 20.4.1.
dugorilka Coricus rostratus 30.3.1.1.
*đuguja Coris julis 5.5.1.
*dujmica Coricus rostratus 5.3.1.2. ; 30.8.2.
dulfin Delphinus delphis 45.1.1.
dumbljača Coris j/g 5.5.1.
duminica Thalassochelys caretta 45.3.1.1.
dumnica Coricus rostratus 30.8.2.
dundica Coris giofredi 5.3.1.].
dunzela Coris j/g 5.3.1.
dunzul Coris giofredi 5.3.1.
dunzula Coris giofredi 5.3.1.
dunjela Coris j/g 5.3.1.3.
dunjica Coris giofredi 5.3.1.3.
dupen Delphinus delphis 45.1.1.
dupin Delphinus delphis 45.1.1.
dupla lica Seriola dumerilii 21.3.4.
duplin Delphinus delphis 45.1.1.
dùt Dicentrarchus labrax 14.1.3.3.
đuzela Coris giofredi 5.3.1.
dvanke Petricola lithophaga 42.9.
danca Chrysophrys aurata 14.2.3.2.
dingul Belone acus 12.2.1.1.
dingula Belone acus 12.2.1.1.
doglo Xiphias gladius 12.1.3.2.
dustra Coris j/g 5.2.4.
*đuštra Coris j/g 5.2.4.
ekseraš Mugil saliens 15.3.4.2.
ekseraš Mugil capito 15.3.4.2.
embrega Clupea sprattus 23.4.5.
ežlnac Paracentrotus lividus 43.2.1.
fabro Heliases chromis 31.2.2.2.
fag Pagellus erythrinus 26.2.2.
*fag Pagrus vulgaris 26.2.2.
falde Scyllium canicula 2.7.11.
falkunet Lichia vadigo 21.3.2.2.
fanfan Naucrates ductor 21.4.1.
 fanfar Naucrates ductor 21.4.1.
fanfonja Naucrates ductor 24.4.1.
fangarica Mullus barbatus 18.S. 1. ; 18.3.1.1.
fanguč Scyllium canicula 2.7.7.
fanjfanj Naucrates ductor 21.4.1.
felun Seriola dumerilii 21.3.2.
fenul Lichia spec. 21.2.3.1.; 21.3.2.
fenul Seriola dumerilii 21.3.2.
fic Charax puntazzo 27.3.1.
*fidanca Sargus vulgaris 27.2.6.3.
figa Labrus bimaculatus 30 2 2.
figun Labrus bimaculatus 30.2.2.
fijamula Cepola rubescens 10.5.3.
fijebra Galathea strigosa 38.3.1.3.
filka Labrus bimaculatus 30.2.2.
filun Lichia glauca 21.2.3.1.
filun Seriola dumerilii 21.3.2.
finka Labrus bimaculatus 30.2.2.
finka marina Polyprium cernium 33.2.3.3.
fjorin Paracentropristis hepatus 29.3.5.
flàka v. škrpun od flàke
fiandra Fam. Pleuronectidae 4.2.1.3.
*fluta Muraena sp. 10.3.3.
f°anfar Naucrates ductor 21.4.1.
f°angarica Mullus barbatus 18.3.1.1.;
18.5.1.
folap Octopus vulgaris 36.6.3.
folp Octopus vulgaris 36.6.3.
folpić Eledone moschata 36.6.3.
folpina Mugil cephalus 15.3.6.
fortunjak Gobius spec. 13.3.2.8.
fortunak Gobius spec. 13.3.2.8.
fortunaš Gobius spec. 13.3.2.8.
fortunašica v. slingura fortunašica
frajlica Cepola rubescens 10.5.3.2.
*frajlica Coris julis 5.3.1.4.
fraka Orthagoriscus mola 9.7.3.1.
francez Labrus turdus 30.9.1.
francigula Maja squinado 37.5.2.1.
*fra remundo Dromia vulgaris 38.3.2.
frangul Solen vagina 42.6.5.
frankul Sargus vulgaris 27.2.4.2.
fraškarica Crenilabrus... 30.4.2.; 30.6.1.
fratar Dromia vulgaris 38.3.2.
fratar Myliobatis aquila 3.5.4.1.
fratar Mytilus galloprovincialis 42.3.2.1.
fratar Sargus vulgaris 27.2.4.
fratar Serranus scriba 29.1.3.2.
fratar golub Myliobatis aquila 3.5.2.
fratrie Sargus vulgaris 27.2.4.
422
fravulin Pagellus erythrinus 26.3.1.1.
*frfura ? 40.1.2.
*frfurica ? 40.1.2.
frndol Pisania, Conus ete 40.5.1.
fmja Scorpaena ustulata 8.2.4.8.
frnja Torpedo ocellata 3.2.1.1.
fr°ankul Sargus vulgaris
fulp Octopus vulgaris 36.6.3.
fuljica Biennius spec. 7.3.1.1.
fundator Crenilabrus... 30.12.3.2.
fuženjak Gobius spec. 13.3.2.3.
gač Dicentrarchus labrax 14.1.3.2.
gad Cepola rubescens 10.5.1.1.; 10.5.3.1.
gagac Dicentrarchus labrax 14.1.3.2.
gagala Scyllarus arctus 38.2.1.
gagalo Scyllarus arctus 38.2.1.
gagun Atherina hepsetus 24.1.1.1.
gajun Pecten, Cardium ete 42.8.3.1.
galampuz Clupea sprattus 23.2.5.1.
galinača Polyprion cernium 33.2.4.
. ., ( Venus verrucosa A~ 0 ~ t
Cardium edule 42-8 3 L
galjufi Brachyochirus pellucidus 13. 3. 1. 2 .
*gamad Smaris iuvss 22. 13. 2.
*gamadin Smaris iuvss 22.13.2.
gambar Cerithium -f Eupagurus 39.4.
gambar Scyllarus arctus 38.4.2.
gambar Squilla mantis 38.4.2.
gambar Penaeus kerathurus 38.1.; 38.4.2.
gambarè(l) Penaeus kerathurus 38.1. ;
38.4.2.
gambarina Galathea strigosa 38.4.2.
gambor Penaeus kerathurus 38.4.2.
gambor Squilla mantis 38 4.2.
gambor mali Penaeus kerathurus 38.4.2.
gambor veliki Squilla mantis 38.4.2.
gamborić Penaeus kerathurus 38.4.2.
gambur Cerithium f- Eupagurus 39.4.
gambur Penaeus kerathurus 38.1.; 38.4.2.
gamburača Cerithium + Eupagurus 39.2.1.
gamburak Cerithium + Eupagurus 39.2.1.
gamburata Cerithium 4 - Eupagurus 39.2.1.
gančina Lophius piscatorius 6.1.3.5.
gančina Uranoscopus scaber 6.2.2.S.
ganjač Squilla mantis 38.3.4.2.
gara Penaeus kerathurus 38.7.1.1.
*gara Smaris alcedo 22.3.1.1.
*garbura ? 20.3.3.3.
gare Trochocochlea turbinata 40.2.2.
garčina Uranoscopus scaber 6.2.2.5.
*gargaša »morska školjka«? 40. n. 32
gargašan Galathea strigosa 38.3.1.1.
gargol Murex trunculus 40.1.5.
gargoruša Coris j/g 5.4.1.4.
garma Eriphia spinifrons 38.3.4.7.
garmalj Eriphia spinifrons 38.3.4.7.
garmuaj Eriphia spinifrons 38.3.4.7.
garaža Murex brandaris 40.1.6.
garužola Murex brandaris 40.1.6.
gaun Atherina hepsetus 24.1.1.1.
gaun Smaris alcedo 22.9.1.4.
*gaun hrskavac Atherina mochon 24. n. 48
gaun neretvanac Atherina hepsetus
24.1.1.1.
gaun đd fanga Argentina sphyraena 24.2.1.
gaun od kulfa Argentina sphyraena 24.2.1.
*gaun skakadelj Atherina hepsetus
24.1.6.3.
gaun velike glave Atherina boyeri 24. 1. 2. 1.
gauncin Atherina boyeri 24. 1. 1. 1.
gàvica Clupea sprattus 22. 3. 1. 3.;
*gavorica Smaris vulgaris 22. 3. 1. 3.
gavran Labras merula 30. 1. 2.
gavun Atherina boyeri 24. 1. 1.
gavun Atherina hepsetus 24. 1. 1.
gavun Smaris alcedo 22. 3. 1. 3.; 22.9. 1.4.;
gavun modraš Atherina hepsetus 24. 1. 5.
gavun od inčeta Atherina hepsetus 24. 1. 1. 1
gavun od koče Atherina hepsetus 24. 1. 1. 1.
gavuncin Atherina boyeri 24. 1. 1. 1.
gavun glavač Atherina mochon 24. 1. 2. 1.
gavun modrak Atherina hepsetus 22.3. 1. 3.
gavunić Atherina boyeri 24. 1. 1. 1.
gavunjel Atherina boyeri 24. 1. 1. 1.
gazeta Squilla mantis 38. 7. 3.
general Apogon imberbis 33. 3. 2.
general Coris giofredi 5. 3. 2. 8.
gera Smaris alcedo 22. 3. 1.
*gerlica Smaris ? 22. n. 42.
*giga Atherina mochon 24.1.3.1.
gilinga Chrysophrys aurata 14.2.4.1.
gilniga Chiysophrys aurata 14.2.4.1.
gira Atherina boyeri 24.1.6.
gira Smaris alcedo 22.3.1.
gira krvarica Smaris alcedo 22.7.2.
gira mrljanka Smaris alcedo 22.11.
gira oblica Smaris alcedo 22.7.1.
gira širola Smaris alcedo 22.8.
gire Smaris alcedo 22.3.1.
*girenjača Smaris alcedo 22.3.1.
girica Atherina boyeri 24.1.6.
girica Smaris alcedo 22.3.1.
giricina Smaris alcedo 22.3.1.
girici Atherina boyeri (iuv) 24.1.6.
giričar Serranus cabrilla 29.2.2.
girici Smaris alcedo 22.3.1.
giridna Smaris alcedo 22.3.1.
*girlic Smaris ?? 22. n. 42.
girnja Cerna gigas 33.1.1.
gitara Squatina laevis 3.1.3.
gjara Smaris vulgaris 22.3.1.2.
glad Coricus rostratus 30.4.1.
glad od mora Paracentropristis hepatus
29.3.6.
gladie Crenilabrus... 30.4.1.
glamac Gobius spec. 13.2.1.2.
glamac od fortune Gobius spec. 13.3.
glambe Gobius spec. 13.2.1.2.
*gl amić (mličasti) Brachyochirus pelluci­
dus 13.3.1.2.
glamoč Gobius spec. 13.2.1.2.
*glamoč pliskavac Gobius exanthemati­
cus 13.3.2.4.
*glamoč požudij Gobius geniporus
13.3.5.2.
glamotac Gobius spec. 13.2.1.2.
glamotač Gobius spec. 13.2.1.2.
glànjo Gobius spec. 13.2.1.2.
*glara Smaris spec. 22. n. 42
glasinica Anemonia sulcata 44.3.
glastura Pinna nobilis 42.5.2.
glatki obliš Rhombus laevis 4.3.1.3.
*glav Box boops 25.1.4.1.
glavača Atherina boyeri 24.1.2.1.
glavač Mugil cephalus 15.3.2.11.
glavaš Atherina boyeri 24.1.2.1.; 24.1.6.1.
glavaš Mugil cephalus 15.3.2.11.
glavašić Mugil cephalus 15.3.2.11.
*glavata kirnja Cerna gigas 33.1.2.3.
glavatac Mugil cephalus 15.3.2.11.
glavataš Mugil cephalus 15.3.2.11.
*glavaš Anguilla vulgaris 10.1.4.
glavoc Gobius spec. 13.2.1.2.
glavoč Gobius spec. 13.2.1.; 13.2.1.1.
glavoč crjeni gubica Gobius spec. 13. n. 7. ;
= 13.3.; 13. n. 23
423
 *glavoč lučki Gobius sp. 13.3.2.7.
(glavoč) pećar Gobius spee. 13.3.2.3.
glavoča Gobius spec. 13.2.1.2.
glavočić Gobius sp. 13.2.1.1.
*gIavočić mlječasti Brachyochirus pelluci­
dus 13.3.1.2.
glavor Mugil cephalus 15.3.2.11.
glavor Saurus griseus 35.1.
glavosječak Atherina boyeri 24.1.2.2.
glavoš Gobius spec. 13.2.1.2.
glavuja Trigla spec. 11.1.4.1.
*glavuljica Trigla corax 11.1.4.1.
glavuljići Trigla spec. 11.1.4.1.
glibac Gobius spec. 13.3.2.5.
glibavac Mugil labeo 15.3.3.1.
glibavac Mullus barbatus 18.3.1.1. ; 18.5.1.
glista Syngnathus acus 12.3.1.4.
*glinga Chrysophrys aurata 14.2.4.1.
glistavac Conger vulgaris 10.2.3.2.
glister Conger vulgaris 10.2.3.2.
*glisto Conger vulgaris 10.2.3.2.
glistina Cepola rubescens 10.5.1.1.
glostura Pinna nobilis 42.5.2.
gluhač Selachia 2.2.6.
gluhi v. jaglun gluhi
gluhi pas Selachia 2.2.6.
glušac Mugil spec. 15.3.4.3.; 15.3.5.12.
gljandura Rhizostoma pulmo 44.3.3.
gljara Smaris vulgaris 22.3.1.2.
*gmitra Myliobatis aquila 3. n. 101
gnigla Chrysophrys aurata 14.2.4.1.
gnjalar Portunus corrugatus 38.3.4.1.
gnjigla Chrysophrys aurata 14.2.4.1.
*gnjilga Chrysophrys aurata 14.2.4.1.
*gnjus Torpedo ocellata 3.2.8.
gòbo Sargus annularis 27.4.2.2.
goca Clupea pilchardus 23.1.5.5.
gof Lichia amia 21.2.3.1.; 21.3.1.1.
gof Seriola dumerilii 21.3.1.1.
gof kulfar Seriola dumerilii 21.3.1.1.
gòfa Seriola dumerilii 21.3.1.1.
gofo Seriola dumerilii 21.3.1.1.
goh Seriola dumerilii 21.3.1.1.
gola raža Raja miraletus 3.3.2.3.
golać Scomber scomber 19.3.5.
golcić Scomber scomber 19.3.5.
golčić Scomber scomber 19.3.5.
golica Gadus merlangus 17.2.2.6.
golica Raja macrorhynchus 3.3.6.
golić Pachygrapsus marmoratus 38.3.2.2,
424
golok Gobius spec. 13,1.1.1.
golub Raja macrorhynchus 3.3.7.
golub Trygon pastinaca 3:4.2.1.
golub ženski Myliobatis aquila 3.5.2.
golùbin Myliobatis aquila 3.5.2.1.
golubin Trygon pastinaca 3.4.2.1.
golubinić Trygon pastinaca 3.4.2.1.
golub prutaš Myliobatis bovina 3.5.2.1.
golub ženski Myliobatis aquila 3.5.2.
golub žutac Myliobatis aquila 3.3.7.
*goljac Scomber scomber 19.3.5.
goljčić Scomber scomber 19.3.5.
gomeć Portunus corrugatus 38.3.4.2.
gomnar Gobius spec. 13.1.1.1.
gomneć Portunus corrugatus 38.3.4.2.
gomnjeć Portunus corrugatus 38.3.4.2.
gondovaj Portunus corrugatus 38.3.4.2.
gonječ Portunus corrugatus 38.3.4.2.
*gor Anguilla vulgaris 10.1.2.
gòrdela Cepola rubescens 10.5.2.1.
goršak Mugil sp. 15.3.3.3.
gospica Anguilla vulgaris 10.1.5.3.
gospica Coris j/g 5.3.1.4.
govedo Raja macrorhynchus 3.3.3.1.
govno Crenilabrus pavo 30.4.1.1.
govno Gobius spec. 13.1.1.1.
govno Labrus merula 30.4.1.1.
govno Umbrina cirrosa 31.1.7.
govnjač Portunus corrugatus 38.3.4.2.
*govnjar (cipal g.) Mugil cephalus 15.3.3.1.
gracijula Maja squinado 37.5.2.1.
gralja Smaris sp. 22.3.1.2.; 22. n. 42
graljica Smaris vulgaris 22.3.1.2.
grambaj Eriphia spinifrons 38.3.4.7.
gramburàca Cerithium + Eupagurus
39.2.1.
gramburata Cerithium + Eupagurus
39.2.1.
gramburàtka Cerithium -f Eupagurus
39.2.1.
gramoć Gobius sp. 13.2.1.2.
granai Murex trunculus 40.1.6.2.
*grancat Scomber colias 19.3.7.1.
granceola Maja squinado 37.5.2.1.
grancegola Maja squinado 37.5.2.1.
grancevola Maja squinado 37.5.2.1.
grancifula Maja squinado 37.5.2.1.
grancigula Maja squinado 37.5.2.1.
grancikul Maja squinado 37.5.2.1.
grandkula Maja squinado 37.5.2.1.
grandola Maja squinado 37.5.2.1.
grancipó Eriphia spinifrons 38.4.2.1.
grandpòr Eriphia spinifrons 38.4.2.1.
grandpòz Eriphia spinifrons 38.4.2.1.
grandpul Maja squinado 37.5.2.1.
grandpula Maja squinado 37.5.2.1.
grandpur Eriphia spinifrons 38.4.2.1.
graneo Maja squinado 37.5.2.1.
grandpol Eriphia spinifrons 38.4.2.1.
grandulja Rhizostoma pulmo 44.3.3.
granei Murex trunculus 40.1.6.2.
granguliš Clupea sprattus iuv 23.2.5.2.
gransipor Eriphia spinifrons 38.4.2.1.
grando Maja squinado 37.5.2.1.
grapalo Maja squinado 37.5.3.7.
grb Umbrina cirrosa 31.1.2.
grbić Pagellus acarne 26.3.3.5.
gre Trochocochlea turbinata 40.2.2.
grč Trochocochlea turbinata 40.2.2.
*grcki Atherina mochon 24.1.6.6.
grdoba Lophius piscatorius 6.1.1.
grdobina Lophius piscatorius 6.1.1.
*grdobina od purića Lophius piscatorius
6 . 1. 1.
grdosija Lophius piscatorius 6.1.1.
grgo Selachia 2.2.10.
grhot Pisania, Conus ete 40.5.2.
grima Atherina mochon 24.1.6.2.
grinja Teredo utriculus 42.13.1.
grivinaš Sargus vulgaris 27.2.3.3.
grizica Biennius spec. 1A.2.2.
grižinac Astropecten aurantiacus 43.3.1.
grma(l)j Eriphia spinifrons 38.3.4.7.
grmelj Eriphia spinifrons 38.3.4.7.
grmòi Eriphia spinifrons 38.3.4.7.
*grobar Cantharus lineatus 28.2.2.
grof Isocardia cor 42.7.3.
gromalj Eriphia spinifrons 38.3.4.3.
grongo Conger vulgaris 10.2.2.1.
grop Isocardia cor 42.1.2.2.; 42.7.3.
grotarica v. trlja grotarica
groz Labrus turdus 30.1.3.2.
grozd Labrus turdus 30.1.3.2.
grozdavac Labrus merula 30.1.3.2.
grozdenjak Labrus merula 30.1.3.2.
grozdovac Labrus merula 30.1.3.2.
grozdovac Labrus turdus 30.1.3.2.
grozničar Eriphia spinifrons 38.3.1.3.
grozničina Rhizostoma pulmo 44.3.
grubež Eriphia spinifrons 38.3.1.1.
grug Conger vulgaris 10.2.2.1.
*gruga mater Motella tricirrata 17.4.2.1.
*grugćić Conger vulgaris 10.2.2.1.
grugova majka Motella tricirrata 17.4.2.1.
grugova mat Motella tri cirrata 17.4.2.1.
grugova mati Motella tri cirrata 17.4.2.1.
grugovica Motella tricirata 17.4.2.1.
gruh Conger vulgaris 10.2.2.1.
gruhova majka Motella tri cirrata 17.4.2.1.
gruj Conger vulgaris 10.2.2.1.; 10.2.2.2.
gruja Gadus merlangus 17.2.2.5:
grujina mati Motella tri cirrata 17.4.2.1.
grum Conger vulgaris 10.2.2.1.
gruma Anguilla vulgaris 10.1.2.
grumova mat Motella tri cirrata 17.4.2.1.
grumova mater Motella tricirrata 17.4.2.1.
grumovica Motella tricirrata 17.4.2.1.
grun Conger vulgaris 10.2.2.1.
grunda Conger vulgaris 10.2.2.1.
grunova mat Motella tricirrata 17.4.2.1.
grunska baba Motella tri cirrata 17-4.2.1.
grunj Conger vulgaris 10.2.2.1.
grunjova mati Motella tri cirrata 17.4.2.1.
grunjska mat Motella tricirrata 17.4.2.1.
gruska mat Motella tricirrata 17.4.2.1.
gruška mati Motella tricirrata 17.4.2.1.
gruzja mati Motella tricirrata 17.4.2.1.
gružavica Motella tri cirrata 17.4.2.1.
gružinac Astropecten aurantiacus 43.3.1.
gružja baba Motella tricirrata 17.4.2.
gružja mater Motella tricirrata 17.4.2.1.
gružja mat Motella tricirrata 17.4.2.1.
gružja mati Motella tricirrata 17.4.2.1.
gùat Gobius spec. 13.1.1.1.
gub Gobius spec. 13.1.1.1.
gubac Gobius spec. 13.1.1.1.
gubavica Dactylopterus volitans 32.2.5.
gùda Cypraea spurca 40.3.2.3.
gudan Centrina salviani 2.5.1.
gudić Centrina salviani 2.5.1.
gudin Paracentropristis hepatus 29.3.4.3.
*gudin Trigla corax 11.1.3.2.
guj Gobius spec. 13.1.1.1.
guja Cepola rubescens 10.5.1.1.
guja Coris giofredi 5.4.1.2.
gùjba Spirographis Spallanzani 44.4.1.
gujica Cerithium -[- Eupagurus 39.3.1.1.
gujić Scomber scomber 19.3.5.
gujoč Gobius spec. 13.1.1.1.;
gulić Gobius spec. 13.1.1.1.
gulozin Gobius spec. 13.1.1.1.
gulja Scomber scomber 19.3.5.
gulja Spirographis Spallanzani 44.4.1.
guljba Spirographis Spallanzani 44.4.1.
guljba Teredo utriculus 42.13.1.
gumburatka Cerithium + Eupagurus
39.2.1.
gungula Cardium edule 42.1.2.2.
*gura Smaris alcedo 22.3.1.1.
gurčag Mugil spec. 15.3.3.3.
gùrdela Cepola rubescens 10.5.2.1.
gusar Gobius spec. 13. n. 8
gusmalin Eriphia spinifrons 38.3.4.7.
gusmej Eriphia spinifrons 38.3.4.7.
gušavica Crenilabrus pavo 30.11.1.3.
*gušavka Trutta ochridana 30.11.1.3.
gušterica Syngnathus acus 12.3.1.4.
gùv Gobius spec. 13.1.1.1.;
guvat Gobius spec. 13.1.1.1.
guzavac Scyllarus arctus 38.2.1.
guzavac bili Squilla mantis 38.3.3.
gvardabaso Heliases chromis 31.2.4.1.
gvat Gobius spec. 13.1.1.1.
gvatùn Gobius spec. 13.1.1.1.
hahić Scyllium canicula 2.7.11.
halač Sargus rondeletii 27.1.2.; 27.2.6.1.
haluz Sargus vulgaris 27.2.6.1.
hama Dentex gibbosus 26.1.3.3.
harba Umbrina cirrosa 31.1.2.
harbul Umbrina cirrosa 31.1.2.
haringa Clupea finta 23.3.3.
harniga (?) Clupea finta 23.3.3.
hauk Maja squinado 37.5.1.1.; 37.5.3.7.
hinac Coricus rostratus 30.10.1.1.
*hinic Crenilabrus... 30.10.1.1.
hinjac Coricus rostratus 30.10.1.1.
hinjak Cranilabrus ocellatus 30.10.1.1.
hinjica Coricus rostratus 30.10.1.1.
hinjica Crenilabrus ocellatus 30.10.1.1.
hinjuša Crenilabrus ocellatus 30.10.1.1.
hirnja Cerna gigas 33.1.1.
hladilnica Pecten jacobaeus 42.7.4.
hlamina Oblata melanura 28.1.3.
hlap Homarus vulgaris 37.3.2.
*hlapić Galathea scamparella 38.6.
426
hlòp Homarus vulgaris 37.3.2.
hljemac Octopus vulgaris 36.6.4.
hljemčlna Octopus vulgaris 36.6.4.
hobodanj Eledone moschata 36.6.2.
hobodnica Octopus vulgaris 36.6.2.
hobot Eledone moschata 36.6.2.
hobotnica Octopus vulgaris 36.6.1. ; 36.6.2.
hobut Todarodes sagittatus 36.5.4.
hotec Maena vulgaris 22.5.2.4.
hrasta Crenilabrus... 29.3.7.
hrastavac Paracentropristis hepatus 29.3.7.
hrb Corvina nigra 31.1.2.
hrb Umbrina cirrosa 31.1.2.
hrc Naucrates ductor 21.4.3.2.
hrcez Lophius piscatorius 6.1.5.3.
hrnja Cerna gigas 33.1.1.
hrnja Lophius piscatorius 6.1.5.3.
hrokavac Trachurus mediterraneus
21.1.2.4.
hrokavica Trigla spec. 11.1.3.
hrstavica Crenilabrus... 30.4.2.
hrustar Gobius spec. 13.3.2.1.
hrvat Coris julis 5.2.9.
hrvat Heliases chromis 31.2.2.4.
hrvatica Crenilabrus ocellatus 30.9.2.
hubodnica Octopus vulgaris 36.6.2.
hubot Eledone moschata 36.6.2.
hubotnica Octopus vulgaris 36.6.2.
hudbaba Scyllarus arctus 38.5.1.
hudoba Lophius piscatorius 6.1.2.
hudobina Lophius piscatorius 6.1.2.
huj Cepola rubescens 10.5.1.1.
huj Ophidium barbatum 10.5.1.1.
hulj Gobius spec. 13.1.1.1.
*hvag Pagrus vulgaris 26.2.2.
iga Atherina boyeri 24.1.3.1.
iga Xiphias gladius 12.1.3.1.
igla Belone acus 12.2.1.1.
igla Syngnathus acus 12.3.1.1.
igla Scomberesox saurus 12.2.2.1.
iglac Belone acus 12.2.1.1.
igla od mase Scomberesox saurus 12.2.2.2.
igla od tune Scomberesox saurus 12.2.2.2.
iglac Scomberesox saurus 12.2.2.1.
iglac Xiphias gladius 12.1.3.
iglac armenjak Xiphias gladius 12.1.1.4.
ìglenac Scomberesox saurus 12.2.2.1.
iglica Belone acus 12.2.1.1.
iglić Belone acus 12.2.1.1.
iglinac Seomberesox saurus 12.2.2.1.
iglun Seomberesox saurus 12.2.2.1.
iglun Tetrapturus belone 12.1.4.
iglùn Xiphias gladius 12.1.1.
igljun Belone acus 12.2.1.1.
igo Xiphias gladius 12.1.3.1.
igrarica Cerithium vulgatum 39.5.1.
igue Seomberesox saurus 12.2.2.1.
ikakica Tripterygion nasus 7.6.1.1.
*ikakica makica Tripterygion nasus 7.6.1.1
ikra Cerithium + Eupagurus 39.5.1.1.
inac Labrus bimaculatus 30.10.1.1.
inčetnjak Scorpaena porcus 8.2.4.2.
inčok Atherina boyeri 24.1.6.
incok Engraulis encrasicholus 23.4.1.
inéò Engraulis encrasicholus 23.4.1.
inćon Engraulis encrasicholus 23.4.1.
inćun Engraulis encrasicholus 23.4.1.
indarmić Coris julis 5.3.2.11.
indijanac Heliases chromis 31.2.2.4.
ingleže Dromia vulgaris 38.3.2.
ingloč Todarodes sagittatus 36.5.2.
inglun Belone acus 12.2.1.1.
ingljun Belone acus 12.2.1.1.
ingljun Seomberesox saurus 12.2.2.1.
inguja Anguilla vulgaris 10.1.1.
ingulja Anguilla vulgaris 10.1.1.
inkra Eupagurus + Cerithium 39.5.1.1.
inkrenjača Murex brandaris 40.1.7.1.
inpio (gambor) Syngnathus acus 12.3.1.8.
injac Crenilabrus ocellatus 30.10.1.1.
injez Coris julis 5.3.2.5.
injezica Coris giofredi 5.3.2.5.
injula v. lica injula
injušica Coricus rostratus 30.10.1.1.
iskra Cerithium + Eupagurus 39.5.1.1.
ivanac Coricus rostratus 30.10.1.1.
iver Fam. Pleuronectidae 4.2.2.
iverak Fam. Pleuronectidae 4.2.2.
jagač Dicentrarchus labrax 14.1.3.2.
jagla Belone acus 12.2.1.1.
jaglica Belone acus 12.2.1.1.
jaglun Belone acus 12.2.1.1.
jaglun Seomberesox saurus 12.2.2.1.
jaglun Tetrapturus belone 12.1.4.
jaglun gluhi Xiphias gladius 12.1.3.
jaglunić Seomberesox saurus 12.2.2.1.
jaguja Anguilla vulgaris 10.1.1.
jagun Atherina hepsetus 24.1.1.1.
jajarica Cardium edule 42.1.2.2.
jak Homarus vulgaris 37.3.2.2.
jakar Homarus vulgaris 37.3.2.2.
*jakobska kapica Pecten 42.10.1.
jàlotel Seriola dumerilii 21.3.4.7.
jamarica Anguilla vulgaris 10.1.5.
*jandroga Pleuronectes flesus 4.2.4.
janguja Anguilla vulgaris 10.1.1.
janjor Trochocochlea turbinata 40.2.1.1.
*janjula Anguilla vulgaris 10.1.1.
*janjulja Anguilla vulgaris 10.1.1.
jaram Sphyma zygaena 2.4.2.
jaran Sphyma zygaena 2.4.2.
jarbun Pagellus erythrinus 26.3.2.1.
jarić Box boops 25.1.4.3.
jàrog Homarus vulgaris 37.2.2.1.
jarolica Homarus vulgaris 37.2.2.1. ;
37.2.2.4.
jàrov Homarus vulgaris 37.2.2.1.; 37.2.2.4
jarulica Palinurus vulgaris 37.2.2.1.;
37.2.2.4.
jastog Homarus vulgaris 37.2.2.1.
jastog Palinurus vulgaris 37.2.2.1.
*jastog iz dubina Nephrops norvegicus
37.4.
jastoh Homarus vulgaris 37.2.2.1.
jaštov Homarus vulgaris 37.2.2.1.
jastožić Scyllarus arctus 38.6.
jastreb Palinurus vulgaris 37.2.2.1.
jastrog Palinurus vulgaris 37.2.2.1.
jastrùh Palinurus vulgaris 37.2.2.1.
jàstug Palinurus vulgaris 37.2.2.1.
jàstuk Homarus vulgaris 37.2.2.2.
jastuk Palinurus vulgaris 37.2.2.2.
jastura Pinna nobilis 42.5.2.
jauk Scorpaena ustulata 8.2.4.3.
jaukavica Scorpaena ustulata 8.2.4.3.
javra Mugil cephalus 15.3.5.2.; 15. n. 131.
javre Mugil auratus 15.3.5.2.
javuk Scorpaena ustulata 8.2.4.3.
jebac Crenilabrus... 30.5.1.
jebac Crenilabrus pavo 30.3.4.1.; 30.5.1.
jebac Hippospongia communis 44.1.1.
jèbac Smaris alcedo 22.5.2.3.
jebujka Crenilabrus pavo 30.3.4.1.; 30.5.1.
*jedrilac Argonauta argo 36. n. 60
jeguja blatarica Anguilla vulgaris 10.1.5*
427
jeguja jesenka Anguilla vulgaris 10.1.5.1.
jegulja Anguilla vulgaris 10.1.1.
jelenka Crenilabrus pavo 30.2.1.
jelenka Euthynnus thunnina 20.5.2.2.
*jembreg Clupea pilchardus 23.4.5.
jesenka Anguilla vulgaris 10.1.5.1.
*jesetra Acipenser sp. 34.
ježića Paracentrotus lividus 43.2.1.
jezvić Paracentrotus lividus 43.2.1.
jež Arbacia aequituberculata 43.2.1.
jež Paracentrotus lividus 43.2.1.
ježarica Chrysophrys aurata 14.2.4.2.
ježina Paracentrotus lividus 43.2.1.
ježinac Paracentrotus lividus 43.2.1,
jiga Atherina boyeri 24.1.3.1.
jigla Belone acus 12.2.1.1.
jiglenac Scomberesox saurus 12.2.2.1.
jinčok Engraulis encrasicholus 23.4.1.
joga Atherina boyeri 24.1.3.
joga Paracentropristis hepatus 29.3.6.4.
*jok Scorpaena porcus 8.2.4.3.
jòk Scorpaena ustulata 8.2.4.3.
*jokavac Scorpaena porcus 8.2.4.3.
jokavac Scorpaena ustulata 8.2.4.3.
joròn Sphyma zygaena 2.4.2.
*jorona Sphyrna zygaena 2.4.2.
jóstoh Palinurus vulgaris 37.2.2.2.
*joško v. šulj joško
jožica: svaka pojedinačna mala riba 24.
n. 22
juastrog Palinurus vulgaris 37.2.2.2.
juastroh Palinurus vulgaris 37.2.2.2.
jubin Dicentrarchus labrax 14.1.2.2.
judoždera Selachia 2.2.7.
juja Scomber colias 19.3.5.1.
jutej Thunnus thynnus 20.3.3.1.
kabok Murex trunculus 40.1.1.2.
kabotnica Octopus vulgaris 36.6.2.
kacamarin Holothuria tubulosa 43.1.3.1.
kacmarin Holothuria tubulosa 43.1.3.1.
kacodelre Coris julis 5.5.3.1.
kacodelveskovo Coris giofredi 5.5.3.1.
kacomarin Holothuria tubulosa 43.1.3.1.
kačol Squilla mantis 38.3.2.3.
kadeja Acanthias vulgaris 2.2.4.
kadeja Selachia 2.2.4.
kađić Selachia 2.2.4.
kadilongo Cerithium vulgatum 39.6.2.
kagalo Biennius spec 7.3.1.1.
428
kagaról Cerithium vulgatum 39.3.1.
kaina Selachia 2.2.2.
kainić ( ?recten >ac0baeUS 42.8.3.
I Venus verrucosa
kaiš Cepola rubescens 10.5.2.2.
*kajma Anguilla vulgaris 10.1.5.4.
kajmak Anguilla vulgaris 10.1.5.4.
kajman Anguilla vulgaris 10.1.5.4.
kajužar Mugil sp. 15.3.3.1.
kàkala Pecten, Cardium etc 42.1.2.2.
kalamar Loligo vulgaris 36.4.2.
kalamarić Loligo vulgaris iuv 36.4.2.
"kalani v. *glamoč kalani
kalapunja Pecten, Cardium etc 42.10.3.
kalauza Pagellus mormyrus 11.2.2.4.
kalauza Sargus vulgaris 27.2.6.1,
kalavin Murex trunculus 40.1.1.2.
kalèger Heliases chromis 31.2.2.3.
kalepunja Tapes decussatus 42.10.3.
kalibard Trachurus mediterraneus
21.1.2.5.
kalibàrdin Trachurus mediterraneus
21.1.2.5.
kalibardo Trachurus mediterraneus
21.1.2.5.
kaligèr Heliases chromis 31.2.2.3.
kalimar Loligo vulgaris 36.4.2.
kalkan Fam. Pleuronectidae 4.2.3.1.
kalovin Murex trunculus 40.1.1.2.
kaluner Coris julis 5.3.2.10.
kalunjerac Coris julis 5.3.2.10.
kamburàta Cerithium ' Eupagurus
39.2.1.
kamburòta Cerithium Eupagurus
39.2.1.
kamenar Carcinus maenas 38.3.4.6.
kamenica Ostrea edulis 42.2.2.
kamenica Raja clavata 3.3.1.1.
kamenjak Gobius spec. 13.3.2.1.
kamenjak Raja clavata 3.3.1.1.
kamenjar Gobius spec. 13.3.2.1.
kamenjara Raja clavata 3.3.1.1.
kamenjàrka Lepadogaster gouanii 1.3.1.2.
*kamotoč Lithophaga lithopaga 42. n. 34
*kamotoč Pholas dactylus 42. n. 34
kàn Serranus cabrilla 29.2.1.1.
*kanac Serranus cabrilla 29. n. 62
kančelir Crenilabrus ocellatus 30.8.2.1.
kančić Paracentropristis hepatus 29.3.1. 1.
kandešpin Acanthias vulgaris 2.6.1.1.
 kandžijaš Alopecias vulpes 2.3.5.
kangaro(l) Alurex trunculus 40. n. 36
kanica Acanthias vulgaris 2.6.6.
kànica Cepola rubescens 10.5.2.2.
kanica Serranus cabrilla 29.2.1.1.
kanigula Selachia 2.2.2.
*kaningula (?) 2. n. 14
kankaroska Penaeus kerathurus 38.1.
kankiroska Penaeus kerathurus 38.1.
kanoč Squilla mantis 38.3.2.3.
kànoca Squilla mantis 38.3.2.3.
kanoć Squilla mantis 38.3.2.3.
kanoća Squilla mantis 38.3.2.3.
*kanonerac Coris julis 5.3.2.10.
kanonik Myliobatis bovina 3.5.4.1.
kantar Cantharus lineatus 28.2.1.
kantara Cantharus lineatus 28.2.1.1.
kantarica Catharus lineatus 28.2.1.1.
kantaruša Cantharus lineatus 28.2.1.1.
kantàrié Paracentropristis hepatus 29.3.1.5.
*kantarušić Cantharus lineatus 28. n. 47
kantor Cantharus lineatus 28.2.1.;
28.2.1.1.
kantra Cantharus lineatus 28.2.1.1.
kàntra Sargus vulgaris 27.2.6.4.
kantrun Cantharus lineatus 28.2.1.1.
kantrva Cantharus lineatus 28.2.1.1.
kanj Serranus cabrilla 29.2.1.1.
kanj lenica Serranus scriba 29.1.1.1.
kanj od grote Serranus cabrilla 29.2.1.2.
kanj od ruba Serranus cabrilla 29.2.1.2.
kanj od sike Serranus scriba 29.1.4.
kanj rubnjak Serranus cabrilla 29.2.1.2.
kanj sikaš Serranus scriba 29.1.4.
kanja Selachia 2.2.2.
*kanjac bilać Serranus cabrilla 29.2.1.1.
kanjac Serranus cabrilla 29.2.; 29.2.1.1.
kanjčeva mati Paracentropristis hepatus
29.3.1.1.
kanjera Petromyzon marinus 1.1.1.4.
kanjeva majka Paracentropristis hepatus
29.3.1.1.
kànjica Serranus cabrilla 29.2.1.1.
kanjić Paracentropristis hepatus 29.3.1.1.
*kanjić divlji Paracentropristis hepatus
29.3.1.1.
kanjigula Selachia 2.2.2.
kanjoč Squilla mantis 38.3.2.3.
kanjoć Squilla mantis 38.3.2.3.
kanjoš Squilla mantis 38.3.2.3.
kanjuš Paracentropristis hepatus 29.3.1.1.
kanjušica Paracentropristis hepatus
29.3.1.1.
kanjuška Paracentropristis hepatus
29.3.1.1.
kapa Pecten, Cardium ctc 42.10.1.
kapalunga Solen vagina 42.6.1.
kapapijera Pecten, Cardium etc 42.10.2.
*kapàroca Tapes decussatus 42. n. 102
kaparòcula Pecten, Cardium etc 42.10.2.2.
kaparòsul Pecten, Cardium etc 42.10.2.2.
kapašanta Pecten jacobaeus 42.10.2.
kapašolta Pecten, Cardium etc 42.10.2.
kapašvitla Pecten 42.10.2.
*kapažandra Pecten 42. n. 99
kapelan Dromia vulgaris 38.3.2.
kapèsanta Pecten, Cardium, etc. 42.10.2.
kapica Pecten, Cardium etc 42.10.1.
kapisanta Pecten jacobaeus 42.10.2.
kapišanka Pecten, Cardium etc 42.10.2.
kapišanjka Pecten, Cardium etc 42.10.2.
kapopišanka Pecten, Cardium etc 42.10.2.
kaposanta Pecten, Cardium etc 42.10.2.
*kaposanto (?) Pecten 42. n. 99
kapun Trigla sp. 11.1.2.
kapušanta 42.10.2.
karaban Paracentropristis hepatus
29.3.2.2. .
karagoj Murex trunculus 40.1.5.
karàguj Murex trunculus 40.1.5.
*karakatnica Octopus vulgaris 36.6.5.
karango(l) Murex trunculus 40.1.5.
karankoška Penaeus kerathurus 38.1.
karas Carassius carassius 27. n. 71 ; 31. n.
11
karč Pisania, Conus etc 40.5.4.
kardela Cepola rubescens 10.5.2.1.
*karetka Thalassochelys caretta 45. n. 2
kargoj Murex trunculus 40.1.5.
kargol Murex trunculus 40.1.5.
karinkoska Penaeus kerathurus 38.1.
karinkoška Penaeus kerathurus 38.1.
karkaja Trigla spec. 11.1.3.
karlić Paracentropristis hepatus 29.3.6.1.
*karlić Upogebia pusilla 38.4.2.2.
karlo Homarus vulgaris 37.3.3.
karmal Loligo vulgaris 36.4.2.
karnol Murex trunculus 40.1.5.
kàro Carcinus maenas 38.7.1.1.
429
*karoc Charax puntazzo 27.3.2.1.
karoc Coricus rostratus 30.7.1.1.
*karp Corvina nigra 31.1.3.
karukul Selachia 2.2.2.
karus Coricus rostratus 30.7.1.1.
*karuš Charax puntazzo 27.3.2.1.
*karuša Charax puntazzo 27.3.2.1.
karuža Murex brandaris 40.1.6.
karvilj Murex trunculus 40.1.5.
kàrvolj Murex trunculus 40.1.5.
katalana Solen vagina 42.6.1.1.
katalena Solen vagina 42.6.1.1.
kataluc Seriola dumerilii 21.3.4.4.
kataribica Lepadogaster gouanii 1.3.1.
katarindca Clupea sprattus 23.2.3.
*kate bajna Uranoscopus scaber 6.2.2.6.
*katelibanova Uranoscopus scaber 6.2.2.6.
katriga Scyllarus arctus 38.2.1.
kaval Corvina nigra 31.1.3.2.
kaval Umbrina cirrosa 31.1.3.2.
kavala Corvina nigra 31.1.3.2.
kavala Umbrina cirrosa 31.1.3.2.
kavalin Corvina nigra 31.1.3.2.
kavalin Murex trunculus 40.1.1.2.
kavalo Corvina nigra 31.1.3.2.
kàvol Murex trunculus 40.1.1.2.
kavalok Murex trunculus 40.1.1.2.
kavulin Murex trunculus 40.1.1.2.
kenja Cepola rubescens 10.5.3.1.
kenjica Anthias sacer 33.3.1.
kema Cerna gigas 33.1.1.
kerna od seke Polyprion cernium 33.1.3.
kernja Cerna gigas 33.1.1.
kijerna Cerna gigas 33.1.1.
*kijerna mandaljenača Cerna gigas 33.2.4.
kijernja Cerna gigas 33.1.1.
kika Biennius spec. 7.2.1.2.
*kika moka Biennius tentacularis 7. n. 19
kikašica Biennius spec. 7.2.1.2.
*kika moka Biennius tentacularis 7.2.1.2.
kikoč Biennius spec. 7.2.1.2.
kikoza Biennius spec. 7.2.1.2.
*kilka Clupea sprattus 23.2.6.
kilavac Eledone moschata 36.7.4.
kinc°ar Coricus rostratus 30.12.2.1.
kinčica Raja macrorhynchus 3.3.3.4.
kinčol Coricus rostratus 30.12.2.1.
kineguja Coris giofredi 5.3.2.4.
kinez Coris j/g 5.3.2.4.
kinez šarac Coris giofredi 5.2.7.
430
kineža Coris giofredi 5.3.2.4.
kinièz Coris julis 5.3.2.4.
kinikesa Scyllium canicula 2.7.10.
kinka Raja macrorhynchus 3.3.3.4.
kinkiroška Penaeus kerathurus 38.1.
kinjuša Crenilabrus ocellatus 30.10.1.1.;
30.12.2.1.
*kiria mala Anthias sacer 33.3.
*kiria šćedroglava Polyprion cernium
33.1.2.3.
kirina Cerna gigas 33.1.1.
kirinkonska Penaeus kerathurus 38.1.
kirinkoška Penaeus kerathurus 38.1.
kirja Anthias sacer 33.3.
kirja Cerna gigas 33.1.1.; 33.3.
kirna Cerna gigas 33.1.1.
kirna balimača Polyprion cernium 33.2.4.
kimja Cerna gigas 33.1.1.
*kirnja glavulja Cerna gigas 33.1.2.3.
*kirnjica crvena Anthias sacer 33.3.
kjunka Raja macrorhynchus 3.3.3.4.
*kirnja mati Paracentropristis hepatus
29.3.1.4.
kitara Squatina laevis 3.1.3.
klampunica Mytilus galloprovincialis
42.10.3.
klampunica Pecten, Cardium etc 42.10.3.
klapavac Trachurus mediterraneus
21.1.2.5.
klapun Pecten, Cardium etc 42.10.3.
klapunica Mytilus galloprovincialis
42.10.3.
klapunica Pecten, Cardium etc 42.10.3.
*klapunjka »ostracum« (?) 42.10.3.
*klapunjača »ostracum« (?) 42.10.3.
*klapunjčica »ostracum (?) 42.10.3.
klapušanjka Pecten jacobaeus 42.10.2;
42.10.3.
klat Squatina laevis 3.1.1.
kleme Lepadogaster gouannii 1.3.1.7.
klenka Raja macrorhynchus 3.3.3.4.
kliještavac Galathea strigosa 38.3.1.2.
klinka Biennius spec. 7.1.2.2.
klinka Raja macrorhynchus 3.3.3.4.
klištar Astropecten aurantiacus 43.3.1.
klištavac Eriphia spinifrons 38.3.1.2.
klobudna Rhizostoma pulmo 44.3.1.
klobuk Rhizostoma pulmo 44.3.1.
*kljap Homarus vulgaris 37.3.2.
kljunača Raja macrorhynchus 3.3.3A
kljunača Xiphias gladius 12.1.2.
kljunara Xiphias gladius 12.1.2.
kljunarda Xiphias gladius 12.1.2.
kljunera Xiphias gladius 12.1.2.
kljunka Raja macrorhynchus 3.3.3.4.
kneguja Coris giofredi 5.3.2.4.
knez Coris j/g 5.3.2.1.; 5.3.2.2.
knez crveni Coris julis 5.2.4.1.
knez veštidi Coris giofredi 5.3.2.2.
knez vranjanin Coris giofredi 5.3.2.3.
knezac Coris julis 5.3.2.4.
knezica Coris giofredi 5.3.2.4.
knezuja Coris julis 5.3.2.4.
knezun Coris giofredi 5.3.2.4.
knjegina Coris julis 5.3.2A
knjeginja Coris giofredi 5.3.2A
knjeguja Coris julis 5.3.2A
knjez Coris j/g 5.3.2.4.
knjezac Coris j/g 5.3.2A
knjezatovica Coris julis 5.3.2A
knjezica Coris giofredi 5.3.2.4.
knjezica Coris julis 5.3.2.4.
knjezić Coris julis 5.3.2.4.
knjež Coris j/g 5.3.2A
knježatovica Coris giofredi 5.3.2.4.
knježavac Coris julis 5.3.2.4.
knježica Coris giofredi 5.3.2.4.
k°antar Cantharus lineatus 28.2.1.
kobila Hippocampus guttulatus 12.3.2.1.
kobilica Hippocampus guttulatus 12.3.2.1.
kobla Clupea finta 23.3.1.1.
kobodnica Octopus vulgaris 36.6.2.
kobotnica Octopus vulgaris 36.6.2.
kobuodnica Octopus vulgaris 36.6.2.
kòc Maena vulgaris 22.5.2.4.
kocadlaka Penaeus kerathurus 38.1.
kòcka Penaeus kerathurus 38.1.
kòcka Penaeus kerathurus 38.1.
kocka tvrda Squilla mantis 38.1.1.
kockozica Penaeus kerathurus 38.1.
kockun Penaeus kerathurus 38.1.
kocmej Eriphia spinifrons 38.3.4.7.
kočica Penaeus kerathurus 38.1.
kočul Murex brandaris 40.1.6.1.
kočunić Sepiola rondeleti 36.3.4.
kojkóza Penaeus kerathurus 38.1.
kojnka Pecten, Cardium etc 42.1.2.2.
kokica Cerithium + Eupagurus 39.6.3.
kokoćan Biennius spec. 7.2.1.
kokica Pisania, Conus etc 40.5.
kokot Biennius spec. 7.2.1.
kokot Penaeus kerathurus 38.1.
kokot Trigla spec. 11.1.2.
kokotan Biennius spec. 7.2.1.
kokotić divlji Callionymus maculatus 35.3.
kokozica Penaeus kerathurus 38.1.
kokun Trigla spec. 11.1.2.
kokundro Biennius spec. 7.2.1.1.
*kolarac Sargus vulgaris 27.2.3.1.
*kolobarica Raja miraletus 3.3.2A
♦kolomar Loligo vulgaris 36.4.2.
*kolorep Sargus annularis 27.2.6.3.
kolovica Raja miraletus 3.3.2.4.
kolumbul Myliobatis aquila 3.5.2.1.
kolumbul Trygon pastinaca 3.4.2.1.
komarča Chrysophrys aurata 14.2.2.1.
komej Chrysophrys aurata (iuv) 14.2.2.1.
komejuša Chrysophrys aurata 14.2.2.1.
komorka Chrysophrys aurata 14.2.2.1.
komorana Penaeus kerathurus 38.4.2.3.
kon Confina nigra 31.1.3.2.
kon Hippocampus guttulatus 12.3.2.1.
koncarede Galathea strigosa 38.3.1.
konkula Tapes decussatus 42.1.2.2.
konkulica Tapes decussatus 42.1.2.2.
konkuruoska Penaeus kerathurus 38.1.
konska Penaeus kerathurus 38.1.
kòntar Cantharus lineatus 28.2.1.1.
kontara Cantharus lineatus 28.2.1.1.
*kontra Cantharus lineatus 28.2.1.1.
konj Coris julis 5.6.1.
konj Corvina nigra 31.1.3.2.
konj Hippocampus guttulatus 12.3.2.1.
konj Labrus merula 30.7.2.
konj Sargus vulgaris 27.2.3.3.
konj Syngnathus acus 12.3.1.7.; 12.3.2.1.
konj Umbrina cirrosa 31.1.2.
konjara Arca barbata 42.1.2.1.
konjic Hippocampus guttulatus 12.3.2.1.
konjić Hippocampus guttulatus 12.3.2.1.
konjina Arca barbata 42.1.2.1.
konjka Pecten, Cardium... 42.1.2.2.
kopac Pagellus mormyras 11.2.1.5.
*kopač Charax puntazzo 27.2.6.3.
kopač Mullus barbatus 18.5.1.1.
kopač Pagellus mormyras 11.2.1.5.
kopač Sargus vulgaris 27.2.6.2.
kopačica v. triglja kopačica
431
kopančica Tapes decussatus 42.8.4.
kòpile Pagellus acarne 26.3.3.4.
kopilić Pagellus acarne 26.3.3.4.
kopito Spondylus gaederopus 42.1.2.2.
kopitnjak Spondylus gaederopus 42.1.2.2.
kopun Trigla rpec. 11.1.2.
korać Sphyrna zygaena 2.4.1.
kòraf Umbrina cirrosa 31.1.3.
koràj Corallium rubrum 44.2.
koralac Sargus vulgaris 27.2.3.1.
koralj Corallium rubrum 44.2.
koralja Corallium rubrum 44.2.
koravci Mugil chelo 15.3.5.1.
korba Umbrina cirrosa 31.1.2.
korbe i Umbrina cirrosa 31.1.2.
korbel Umbrina cirrosa 31.1.2.
kòrbela Umbrina cirrosa 31.1.2.
korbet Umbrina cirrosa 31.1.2.
korbeto Umbrina cirrosa 31.1.2.
korcilj Engraulis encrasicholus 23.4.1.
*korčulanski makaruni Maenidae 22.7.2.
kordel Umbrina cirrosa 31.1.2.
kordela Cepola rubescens 10.5.2.1.
korenjaČa Thalassochelys caretta 45.3.1.
korito Arca barbata 42.8.4.
kornàr Murex trunculus 40.1.1.4.
kornjača Thalassochelys caretta 45.3.1.
korotan Arca barbata 42.1.3.
korotanj Pecten, Cardium etc 42.1.3.
korun Mugil labeo 15.3.2.1.
kosac Acanthias vulgaris 2.6.2.2.
kosac Alopecias vulpes 2.3.4.
kosaraca Òrcynus alalonga 20.4.1.
koserača Orcynus alalonga 20.4.1.
košić Heliases chromis 31.2.2.4.
*kosir Myliobatis aquila 3. n. 101
kosirača Orcynus alalonga 20.4.1.
*kosirica Crenilabrus quinquemaculatus
30.11.1.2.; 30.1.6.
koska Penaeus kerathurus 38.1.
koskica Penaeus kerathurus 38.1.
kosljaka Labrus bimaculatus 30.1.6.
kosmač Eriphia spinifrons 38.3.4.7.
kosmać Eriphia spinifrons 38.3.4.7.
kosmak Eriphia spinifrons 38.3.4.7.
kosmalj Eriphia spinifrons 38.3.4.7.
kosmata švoljica Phrynorhombus unima-
culatus 4.4.2.1.
kosmate od grota Phrynorhombus unima-
culatus 4.4.2.1.
432
kosmati rak Eriphia spinifrons 38.3.4.7.
kosmeć Eriphia spinifrons 38.3.4.7.
kosmej Eriphia spinifrons 38.3.4.7.
kosmelj Eriphia spinifrons 38.3.4.7.
kosmuj Eriphia spinifrons 38.3.4.7.
kostèj Acanthias vulgaris 2.6.4.
kostel Acanthias vulgaris 2.6.4.
kostelj Acanthias vulgaris 2.6.4.
kosteljača Trigla lyra 11.1.4.2.
kostilj Acanthias vulgaris 2.6.4.
kostiš Acanthias vulgaris 2.6.4.
kostorog Balistes capriscus 9.9.1.2.
kostrilj Acanthias vulgaris 2.6.4.
košara Patella coerulea 41.2.4.
košćak Acanthias vulgaris 2.6.4.
košćaš Acanthias vulgaris 2.6.4.
košćerin Acanthias vulgaris 2.6.4.
košćun Acanthias vulgaris 2.6.4.
košćurac Acanthias vulgaris 2.6.4.
koska Penaeus kerathurus 38.1.
koškarica Penaeus kerathurus 38.1.
košljivac Acanthias vulgaris 2.6.4.
košmaj Eriphia spinifrons 38.3.4.7.
koštaca Umbrina cirrosa 31.1.7.
koštenjača Raja clavata 3.3.1.2.; 3.3.2J.
koštenjak Eriphia spinifrons 38.3.2.2.
košterin Acanthias vulgaris 2.6.4.
koštilj Acanthias vulgaris 2.6.4.
kotac Maena vulgaris 22.5.2.4.
kotarka Coricus rostratus 30.9.1.3.
*kotoranjka Mytilus galloprovincialis
42.1.3.
kotula Biennius spec. 7.4.1.
kovač Carcinus maenas 38.7.2.3.
*kovač Sphyrna zygaena |6|
kovač Zeus faber 16.2.; 16.2.1.
*kovač domaći Zeus faber 16.3.1.2.
*kovač stranac Zeus faber 16.3.1.2.
*kovača Zeus faber 16.2.1.
koza Aporrhais pes-pelecani 40.4.1.
koza Murex brandaris 40.1.1.3.
koza Palinurus vulgaris 37.3.4.
koza Penaeus kerathurus 38.1.
kozadlaka Penaeus kerathurus 38.1.
kozaloza Penaeus kerathurus 38.1.
kozarèpa Penaeus kerathurus 38.1.
kozarica Penaeus kerathurus 38.1.
kozica Murex brandaris 40.1.1.3.
kozica Aporrhais pes-pelecani 40.4.1.
kozica Pachygrapsus marmoratus 38.5.1.
kozica Penaeus kerathurus 38.1.; 38.5.1.
kozja dlaka Penaeus kerathurus 38.1.
kozlak Ophioderma longicauda 43.4.3.
kozlića Penaeus kerathurus 38.1.
kozmać Eriphia spinifrons 38.3.4.7.
kraćurac Mugil cephalus 15.3.2.1.
kozor Pachygrapsus marmoratus 38.5.1.
kraj Paracentropristis hepatus 29.3.5.
kožlica Penaeus kerathurus 38.1.
*kraćurac v. cipo kraćurac
kraj ribi Acipenser sturio 34.2.
kraja Cerna gigas 33.1.1.; 33.1.3.
krajica Cardium edule 42.14.
*krakatica Octopus (?) 36.6.5.
*krakatnica Sepia officinalis 36.6.5.
kralj Coris julis 5.3.2.7.
kralj Gobius spec. 13.3.5.1.
kralj od mora Acipenser sturio 34.2.
kralj riba Acipenser sturio 34.2.
*kraljica Coris julis 5.3.2.7.
krancipoz Eriphia spinifrons 38.4.2.1.
krap Corvina nigra 31.1.3.
krap Umbrina cirrosa 31.1.3.
krap vodeni Umbrina cirrosa 31.1.3.
krasar Gobius spec. 13.3.2.1.
krasarica Scyllium stellare 2.7.3.
*kraska Crenilabrus varius 30.4.2.
krastavac Crenilabrus pavo 3Ò.4.2.
krastavica Trygon pastinaca 3.4.4.3.
krastavica Venus verrucosa 42.12.
kraška Crenilabrus... 30.4.2.
kraška Crenilabrus ocellatus 30.4.2.
kratka iglica Scomberesox saurus 12.2.2.2.
krava Murex brandaris 40.1.1.1.
krava Scyllarus arctus 38.5.1.
kravica Cypraea spurca 42.7.5.
kravica Murex brandaris 40.1.1.1.
kravica Pisania, Conus etc 40.3.2.3.
kravica Squilla mantis 38.5.1.
kravina Raja macrorhynchus 3.3.3.1.
krb Umbrina cirrosa 31.1.2.
krbelj Haliotis tuberculata 41.1.3.
*krblja Umbrina cirrosa 31.1.2.
krcilj Engraulis encrasicholus 23.4.1.
krcmarin Holothuria tubulosa 43.1.3.1.
kreca Scyllium canicula 2.7.11.
kreta Scyllium canicula 2.7.11.
krevelj Haliotis tuberculata 41.1.3.
krilaš Dactylopterus Volitans 32.2.1.
28 V. V IN JA E T IM O L O G IJA II.
*krilatica Exocoetus volitans 32.2.1.1.
krilatica Pecten etc. 42.13.
krivac Atherina boyeri 24.1.6.
*krivac Engraulis encrasicholus 23.4.3.
krivè Haliotis tuberculata 41.1.3.
krivel Haliotis tuberculata 41.1.3.
krivelova mati Chiton marginatus 41.3.1.1.
krivelj Haliotis tuberculata 41.1.3.
krivi gavun Atherina boyeri 24.1.1.1.
križac Astropecten aurantiacus 43.3.1.
krizinac Astropecten aurantiacus 43.3.1.
križ Astropecten aurantiacus 43.3.1.
križac Ophioderma longicauda 43.4.;
43.3.1.
križaj Astropecten aurantiacus 43.3.1.
križalina Astropecten aurantiacus 43.3.1.
križalo Astropecten aurantiacus 43.3.1.
križalj Astropecten aurantiacus 43.3.1.
križar Astropecten aurantiacus 43.3.1.
križarina Astropecten aurantiacus 43.3.1.
križevač Astropecten aurantiacus 43.3.1.
križevalj Astropecten aurantiacus 43.3.1.
križina Astropecten aurantiacus 43.3.1.
križinac Astropecten aurantiacus 43.3.1.
križnjača Astropecten aurantiacus 43.3.1.
križnjačina Astropecten aurantiacus 43.3.1.
križnjak Astropecten aurantiacus 43.3.1.
križnjok Astropecten aurantiacus 43.3.1.
križolina Astropecten aurantiacus 43.3.1.
križolnica Astropecten aurantiacus 43.3.1.
križovaj Astropecten aurantiacus 43.3.1.
križovajić Ophioderma longicauda 43.4.;
43.3.1.
kfka Biennius spec. 7.3.1.1.
krkaja Trigla spec. 11.1.3.
*krkalja Trigla corax 11.1.3.
krkavac Eledone moschata 36.7.4.
krkotajka Trigla spec. 11.1.3.
krkóza Penaeus kerathurus 38.1.
krlatica Myliobatisaquila3.5.2.2. ; 32.2.1.1.
*krmačica Trigla corax 11.1.3.2.
krmelj Haliotis tuberculata 41.1.3.
krnja Cerna gigas 33.1.1.
krnjol Murex trunculus^O. 1.5.
krpal Murex trunculus 40.1.2.
krpun Trigla spec. 11.1.2.
krstač Astropecten aurantiacus 43.3.1.1.
krsteč Astropecten aurantiacus 43.3.1.1.
krstelj Astropecten aurantiacus 43.3.1.1.
433
 krtina Orthagoriscus mola 9.6.
*krugalo Parthenope macrochelos 38.3.1.5.
krugar Gobius spec. 13.3.2.1.
krunača Biennius spec. 7.2.1.2.
krunaš Dentex gibbosus 26.1.3.
krunaš Pagrus vulgaris 26.2.2.2.
krunati zubatac Dentex gibbosus 26.1.3.
krunka Biennius spec. 7.2.1.2.
krvarica v. gira krvarica
krvè Haliotis tuberculata 41.1.3.
krvel Haliotis tuberculata 41.1.3.
krvelj Haliotis tuberculata 41.1.3.
kržinac Astropecten aurantiacus 43.3.1.
kubla Clupea finta 23.3.1.1.
kubónica Octopus vulgaris 36.6.2.
kubotnica Octopus vulgaris 36.6.2.
kucica Scyllaras arctus 38.2.1.
kucin Acanthias vulgaris 2.6.5.
kucin Selachia 2.2.2.
kucov Acanthias vulgaris 2.6.5.
kuculin Acanthias vulgaris 2.6.5.
kucùlin Selachia 2.2.2.
kučak Acanthias vulgaris 2.6.5.
kučak Lophius piscatorius 6.1.5.5.
kučak Selachia 2.2.2.
♦kučića Mytilus galloprovincialis??
42.1.2.2.
kućar Cerithium 4- Eupagurus 39.4.
*kućar Clibanarius erythropus 39.2.
kućica Mytilus galloprovincialis 42.3.2.2.
kudulin Coris julis 5.5.1.1.
kuja Selachia 2.2.2.
kujaš Mugil saliens 15.3.2.8.
kuka Meretrix chione 42.1.2.2.
*kuka Scyllarus latus 38.3.4.2.
kùkac Venus verrucosa 42.1.2.2.
kukavica Biennius spec. 7.2.1.2.
♦kukavica (?) Mullus sp. 18. n. 56
kukumar v. morski kukumar
kukundro Biennius spec. 7.2.1.1.
kukuranda Biennius spec. 7.2.1.1.
kukurik Biennius spec. 7.2.1.
kukurikavac Biennius spec. 7.2.1.
kulfača Clupea finta 23.3.1.1.
kulfar v. gof kulfar
kulfarica Trigla spec. 11.1.6.1.
kùlfarska srdela Clupea finta 23.3.1.1.;
23.1.3.2.
kuljavac Mugil saliens 15.3.2.8.
kuljavci Mugil chelo 15.3.2.8.
434
kumburata Cerithium + Eupagurus
39.2.1.
kunka Pecten, Cardium etc 42.1.2.2.
kunkul Arca noae 42.1.2.1.
kunkula Arca noae 42.1.2.1.
kuntara Cantharus lineatus 28.2.1.1.
♦kunjabovka ?? 40.5.4.1.
kunjka Arai noae 42.1.2.
kunjka Meretrix chione 42.3.2.2.
kunjka Mytilus galloprovincialis 42.3.2.2.
kunjka arvanica Arca barbata 42.1.2.1.
kunjka datula Lithophaga lithophaga
42.2.2.1.
kunjka kaparacula Pecten jacobaeus
42.10.2.2.
kunjka lička Carditim spec. 42. n. 13
kunjka mladika Arca barbata 42.1.2.1.
kunjka rovanica Arca barbata 42.1.2.1.
kurac v. popov kurac
kurac Holothuria tubulosa 43; 1.3.1.
kurac biskupa Coris j/g 5.5.3.2.
kurac morski Holothuria tubulosa 43.1.3.1.
kuraja Corallium rubrum 44.2.
*kural Corallium rubrum 44.2.
♦kuralj Corallium rubrum 44.2.
kurbej Umbrina cirrosa 31.1.2.
kurbeja Umbrina cirrosa 31.1.2.
kurbel Umbrina cirrosa 31.1.2.
kurbélj Umbrina cirrosa 31.1.2.
kurben Corvina nigra 31.1.2.
kurber Corvina nigra 31.1.2.
kurbeš Corvina nigra 31.1.2.
kùrbet Umbrina cirrosa 31.1.2.
♦kurcej Engraulis encrasicholus 23.4.1.
kurcèj Holothuria tubulosa 43.1.3.1.
kurcilj Engraulis encrasicholus 23.4.1.
kurco Engraulis encrasicholus 23.4.1.
kurculin Acanthias vulgaris 2.6.5.
kùrcanica Holothuria tubulosa 43.1.3.1.
kurčelan Raja clavata 3.3.1.3.
kùrcina Holothuria tubulosa 43.1.3.1.
kurdela Cepola rubescens 10.5.1.; 10.5.2.1.
kurdelača Cepola rubescens 10.5.2.1.
kurdelica Cepola rubescens 10.5.2.1.
♦kurel Corallium rubrum 44.2.
kurijal Umbrina cirrosa 31.1.2.
kurjal Umbrina cirrosa 31.1.2.
kurjan Umbrina cirrosa 31.1.2.
kurjel Umbrina cirrosa 31.1.2.
kusao Conger vulgaris 10.2.3.2.
kusača Scomberesox saurus 12.2.2.2.
kusavac Mugil labeo 15.3.2.1.
kusica Scomberesox saurus 12.2.2.2.
kusica Scyllarus arctus 38.2.1.
kusmaljin Eriphia spinifrons 38.3.4.7.
kuždra Biennius spec. 7.3.1.1.
kuždrina Biennius spec. 7.3.1.1.
♦kužina Biennius pavo 7.3.1.1. n. 25
♦kvarnerski rak Nephrops norvegicus
37.4.1.
kvasinar Gobius spec. 13.3.2.1.
kvatroči Raja miraletus 3.3.2.4.
kvoška Penaeus kerathurus 38.1.
labar Labrus merula 30.3.3.1.
labra Coricus rostratus 30.3.3.1.
labra Crenilabrus pavo 30.3.3.1.
labra Labrus merula 30.3.3.1.
labranka Coris j/g 5.6.
labrda Labrus merula 30.3.3.1.
labrica Labrus merula 30.3.3.1.
labrun Crenilabrus pavo 30.3.3.1.
lačerna Trigla spec. 11.1.7.
♦ladinka Venus verrucosa 42.12.1.
ladrun Naucrates ductor 2L4.3.2.
làgosta Palinurus vulgaris 37.2.3.
♦lakerda Petromyzon marinus 1. n. 22
♦lalica vrsta školjke (?) 42.14.1.
lama Lepidopus caudatus 10.6.1.
lama Xiphias gladius 12.1.1.3.
lamberga Serranus scriba 29.1.1.1.
♦lamberka Serranus scriba 29. n. 22
♦lambrak Crenilabrus pavo 30.3.3.1.
lambraka Crenilabrus pavo 30.3.3.1.
lambroka Labrus bimaculatus 30.3.3.1.
lambrun Crenilabrus pavo 30.3.3.1.
lamburak Crenilabrus pavo 30.3.3.1.
lambur°ačić Crenilabrus pavo 30.3.3.1.
lambur°aka Crenilabrus pavo 30.3.3.1.
lampàlovica Lepadogaster gouanii 1.3.1.1.
lampreda Petromyzon marinus 1.1.4.1.
lamprèga Petromyzon marinus 1.1.4.1.
lamprida Petromyzon marinus 1.1.4.1.
lamprina Petromyzon marinus 1.1.4.1.
lampruga Petromyzon marinus 1.1.4.1.
lampuga Petromyzon marinus 1.1.4.1.
lampuga Coryphaena hippurus 21.6.1.
lampuh Coryphaena hippurus 21.6.1.
♦lampuha Coryphaena hippurus 21.6.1.
lampuja Coryphaena hippurus 21.6.1.
lampura Coryphaena hippurus 21.6.1.
lancada Scomber colias 19.2.1.1.
lancard Scomber colias 19.2.1.1.
lancarda Scomber colias 19.2.1.1.
*lanča Coryphaena hippurus 21.6.1.1.
lančarda Scomber colias 19.2.1.1.
lančerna Trigla spec. 11.1.7.
lančeska Coryphaena hippurus 21.6.1.1.
lančuga Coryphaena hippurus 21.6.1.1.
♦lantimica Trigla spec. 11. n. 27a
lap Homarus vulgaris 37.3.2.
lap Scyllarus arctus 38.6.
lapavac Trachurus mediterraneus 21.1.2.5.
lasaka Aporrhais pes-pelecani 40.4.1.1.
laskavac Mugil labeo 15.3.2.7.
lastavica Dactylopterus volitans 32.1.2.
lastavica Exocoetus volitans 32.1.2.
lastavica Trigla spec. 11.1.9.
lastavica mekušica Trigla lyra 11.1.9.1.
lastavica modra Exocoetus volitans 32.1.2.
lastavica od dna Lepidotrigla aspera
32.1.2.
lastavica o srdel Exocoetus volitans 32.1.2.;
32.2.3.
lastavica poietnica Exocoetus volitans
32.1.2.
lastavica vanjska Lepidotrigla aspera
11. 1.6. 1.
♦lastor Palinurus vulgaris 37.2.2.1.
lastovica Dactylopterus volitans 32.1.2.
lastovica Exocoetus volitans 32.1.2.
lastovica Trigla spec. 32.1.2.
lastrovica Exocoetus volitans 32.1.2.
lastura Pinna nobilis 42.5.2.
lasuja Anemonia sulcata 44.3.
lazica Cerithium + Eupagurus 39.6.3.
♦lebrak Crenilabrus pavo (?) 30. n. 95
lebrek Dicentrarchus labrax 14.1.1.1.
lebùrda Coryphaena hippurus 21.6.2.1.
legumini Box boops 25.1.4.5.
lelek Myliobatis aquila 3.5.2.2.
lemeš Lepadogaster gouanii 1.3.1.7.
lemiš Lepadogaster gouanii 1.3.1.7.
lempirica Raja macrorhynchus 3.3.7.
lèmprina Petromyzon marinus 1.1.4.1.
lena Labrus bimaculatus 30.12.1.
Ièna Crenilabrus pavo 30.12.1.
435
lenae Crenilabrus pavo 30.12.1.
lenae Labrus merula 30.12.1.
lenae Labrus turdus 30.12.1.
lenae vele sorte Labrus turdus 30.12.1.
lenača Labrus turdus 30.12.1.
*lenćama Trigla corax 11.1.7.
*lenec Crenilabrus pavo 30.12.1.
lenica Coricus rostratus 30.12.1.
lenica Crenilabrus pavo 30.12.1.
lenica Labrus turdus 30.12.1.
*lenicka Crenilabrus pavo 30.12.1.
lenpirica Pteroplatea altavela 3.3.7.;
3.3.8.1.
*lep Crenilabrus mediterraneus 30.3.4.
lep Crenilabrus pavo 30.3.4.
lep Labrus merula 30.3.4.
lèpa Labrus bimaculatus 30.3.4.
lèpa Labrus merula 30.3.4.
lèpic Coricus rostratus 30.3.4.
lèpiòina Coricus rostratus 30.3.4.
lepirica Pteroplatea altavela 3.3.8.1.
lepirica Raja miraletus 3.3.2.7.
lèpo Labrus merula 30.3.4.
lèpur Uranoscopus scaber 6.2.2.5.
*lesica Alopecias vulpes 2.3.1.
lestevica Dactylopterus volitans 32.1.2.
lestovica Dactylopterus volitans 32.1.2.
leštovica Trigla spec. 32.1.2.
*lešćur Pinna nobilis 42.5.2.
leteća lastavica Dactylopterus volitans
32.1.2.
*leteći kokot Dactylopterus volitans 32.
n. 29
leterat Euthynnus thunnina 20.5.2.
^letica Dactylopterus volitans 32. ni 30
letrika Torpedo ocellata 3.2.6.
letuša Dactylopterus volitans 32,2.
levrek Dicentrarchus labrax 14.1.1.1.
ležaj Carcinus meanas 38.7.2.
ležaja Carcinus maenas 38.7.2.
*liba Labrus bimaculatus 30.3.4.
lic Euthynnus thunnina 20.5.1.1.
lica Lichia sp. 21.2.1.; 21.2.1.1. 21.2.1.2.
lica injula Temnodon saltator 21.3.4.
lica modrulja Lichia glauca 21.2.3.
lica mrkuja Seriola dumerilii 21.3.3.
lica pastvica Lichia amia 21.2.3.
liceta Lichia spec. 21.2.1.
lica Lichia spec. 21.2.1.
lica Lichia spec. 21.2.1.
436
liga Atherina boyeri 24.1.3.1.
li gaća Cerna alexandrina 33.2.4.
ligan Loligo vulgaris 36.4.1.
liganj Loligo vulgaris 36.4.1.
liganj Todarodes sagittatus 36.5.2.
ligenj Loligo vulgaris 36.4.1.
ligna Loligo vulgaris 36.4.1.
*lignòc Todarodes sagittatus 36.5.2.
lignun Todarodes sagittatus 36.5.2.
lignja Loligo vulgaris 36.4.1.
lignjač Todarodes sagittatus 36.5.2.
*lignjača Labrus merula 30.12.1.
lignjun Todarodes sagittatus 36.5.2.
lignjur Todarodes sagittatus 36.5.2.
*ligoč Argonauta argo 36. n. 60
*ligoč Todarodes sagittatus 36.5.2.
ligotac Todarodes sagittatus 36.5.2.
*lin Tinca tinca 30.12.1.
linac Crenilabrus pavo 30.12.1.
linčerna Trigla spec. 11.1.7.
lingurda Biennius spec. 7.1.2.4.
lingre Biennius spec. 7.1.2.4.
linica Labrus merula 30.12.1.
Unica vùga Labrus merula 30.1.5.1.
linica vuga Labrus turdus 30.1.5.1.
linica zela Crenilabrus pavo 30.2.1.;
lincura Biennius spec. 7.1.2.4.
*linj Tinca tinca 30.12.1.
lis Fam. Pleuronectidac 4.2.1.
Usa Lichia spec. 21.2.1.
lisica Alopecias vulpes 2.3.1.
list Fam. Pleuronectidae 4.2.1.
*list dlakavac Monochirus hispidus 4. n.
44
*list kosmatić Monochirus hispidus 4. n.
44
listić Ammopleurops lacteus 4.2.1.
*listira Pinna nobilis 42.5.2.
liverak Fam. Pleuronectidae 4.2.2.
liza Meretrix chione 42.14.
lizavac Mugil labeo 15.3.2.7.
lizura Biennius spec. 7.1.2.4.
*lodarad (?) Scomber sp. 19.n. 15
lodo Umbrina cirrosa 30.1.7.
*logor (?) Sargus vulgaris 27.2.7.
logrnja Scorpaena scrofa 8.2.1.4.; 33.2.2.
lojba Lichia amia 21.2.1.3.
lojka Clupea finta 23.3.4.
lokarda Scomber colias 19.2.
lokarda Scomber scomber 19.2.
*lokardica Scomber scomber 19.2.
lokrnja Cerna gigas 33.2.2.
lombračić Coricus rostratus 30.3.3.1.
lombračić Crenilabrus ocellatus 30.3.3.1.
lombrak Crenilabrus pavo 30.3.3.1.
♦lončar Coris julis 5.6.1.
♦lončarica Coris giofredi 5.6.1.
lončerna Trigla spec. 11.1.7.
longoč Todarodes sagittatus 36.5.2.
♦longrnja Scorpaena ustulata 8.2.1.4.
lopar Orthagoriscus mola 9.13.2.
lopatica Pecten, Cardium etc 42.8.2.2.
lopo Crenilabrus pavo 30.3.4.
lostira Pinna nobilis 42.5.2.
*lostora Pinna nobilis 42.5.2.
lostura Pinna nobilis 42.5.2.
lošćera Trigla spec. 11.1.7.
lošćura Pinna nobilis 42.5.2.
loštrga Ostrea edulis 42.2.1.
loštriga Ostrea edulis 42.2.1.
loštura Pinna nobilis 42.5.2.
lov Alerluccius vulgaris 17.3.2.2.
lovrat Chrysophrys aurata 14. n. 46
lovrata Chrysophrys aurata 14.2.1.1.
luben Dicentrarchus labrax 14.1.2.2.
lubin Dicentrarchus labrax 14.1.2.2.
lubio Dicentrarchus labrax 14.1.2.3.
lubrica Dicentrarchus labrax 14.1.1.1.
lue Euthynnus thunnina 20.5.
lue Merluccius vulgaris 17.3.2.
lue Thunnus thynnus 20.5.
luca Coris julis 5.5.2.
lucerna Trigla spec. 11.1.7.
luceta Coris julis 5.5.2.
lučić Euthynnus thunnina 20.5.
luč Euthynnus thunnina 20.5.
lučada Trigla spec. 11.1.7.
*lučenka (?) Trigla corax 11.1.7.
lucerna Trigla spec. 11.1.7.
lučernja Trigla spec. 11.1.7.
lućerna Trigla spec. 11.1.7.
♦ludaš Mugil labeo 15.3.4.3.
lùjpa Lichia amia 21.2.1.3.
lujper Lichia amia 21.2.1.3.
lùjpica Lichia amia 21.2.1.3.
luka Gobius spec. 13.3.2.2.; 13.3.2.7.
luka bužarić Gobius spec. 13.3.2.2.;
13.3.2.7.
lukančić Thunnus thynnus 20.5.1.
lukarda Scomber colias 19. n. 15
lukić Gobius spec. 13.3.2.2.; 13.3.2.7.
lukić Thunnus thynnus 20.5.1.
lukovac Serranus scriba 29.1.2.
lula Spirographis Spallanzani 44.4.2.
lumbračić Coricus rostratus 30.3.3.1.
lumbrak Crenilabrus pavo 30.3.3.1.
lumbrak krivog nosa Coricus rostratus
30.3.1.1.; 30.3.3.1.
lumbraka Crenilabrus pavo 30.3.3.1.
lumbrela Spirographis spallanzani 44.4.1.
lumbrela Umbrina cirrosa 31.1.4.
lùmbur Rhombus maximus 4.3.1.2.
lumpar Patella coerulea 41.2.2.
luna Orthagoriscus mola 9.1.1.
luncerna Trigla spec. 11.1.7.
lunčema Trigla spec. 11.1.7.
lunćema Trigla spec. 11.1.7.
lupar Patella coerulea 41.2.2.
lupezica Biennius spec. 7.3.1.3.
lupor Patella coerulea 41.2.2.
lustra Coris j/g 5.2.4.
lustravac Atherina hepsetus 24.1.5.1.
lustura Pinna nobilis 42.5.2.
♦lustra Coris j/g 5.2.4.
lutrić Coris giofredi 5.2.4.
lužina Cepola rubescens 10.5.2.4.
lužara Smaris vulgaris 22.15.
♦lužiga Pagellus acarne 26.3.3.6.
lužina Mullus barbatus 18.5.1.
lužina Smaris vulgaris 22.15.
lužinica Smaris vulgaris 22.15.
lužnjak Selachia 2.2.10.
ljaškar Homarus vulgaris 37.3.2.2.
ljemča Portunus corrugatus 38.3.4.1.
lješura Centrina salviani 2.5.3.1.
ljiljak Dactylopterus volitans 32.2.2.
ljoga Atherina boyeri 24.1.3.
ljoga Crenilabrus... 30.4.2.1.
♦ljubanj Dicentrarchus labrax 13.1.2.3.
ljubjaj Dicentrarchus labrax 14.1.2.3.
♦ljublja Scomber scomber (?) 19. n. 58
♦ljublja Scomber colias (?) 19. n. 58
ljubljaj Dicentrarchus labrax 14.1.2.3.
ljubljan Dicentrarchus labrax 14.1.2.3.
♦ljubijaš Dicentrarchus labrax 14.1.2.3.
ljubljen Dicentrarchus labrax 14.1.2.3.
ljudožder Selachia 2.2,7.
437
ljudoždera Selachia 2.2.7.
ljulja Scomber colias 19.3.5.1.
*ljuljevčić Scomber colias 19.3.5.1.
ljumbljan Dicentrarchus labrax 14.1.2.3.
ljumbljav Dicentrarchus labrax 14.1.2.3.
*ljuskavica Clupea pilchardus 23.1.6.
*ljustra Coris j/g 5.2.4.
*ljustra Pinna nobilis 42. n. 47
*ljustrica Coris j/g 5. n. 8.
*ljustrica Pinna nobilis 42.5.2.
*ljusturica Pinna nobilis 42. n. 47
ljuštrina Clupea pilchardus 23.1.6.
mac Cepola rubescens 10.5.4.
macagarbun Squilla mantis 38.7.1.3.
macar Mugil spec. 15.3.2.3.
macica Penaeus kerathurus 38.5.1.
mačić Orthagoriscus mola 9.8.
mač Cepola rubescens 10.5.4.
*mač Ensis ensis 42.6.
mač Lepidopus caudatus 10.6.1.
mačića Cypraea spurca 40.3.2.3.
mačinac Cepola rubescens 10.5.4.
mačinac Ophidium barbatum 10.5.4.
mačka Cypraea spurca 40.3.2.3.
mačka Scyllium canicula 2.7.
mačka od braka Scyllium stellare 2.7.3.
mačka od kamena Scyllium stellare 2.7.3.
mačka od kamika Scyllium stellare 2.7.3.
mačka od kraja Scyllium stellare 2.7.3.
mačka od sike Scyllium stellare 2.7.3.
mačka padečka Scyllium stellare 2.7.2.
mačka padova Scyllium stellare 2.7.2.
mačkica Cypraea spurca 40.3.2.3.
mačkulja Biennius spec. 7.3.1.2.
*mačonoš Xiphias gladius 12.1.1.1.
mačonoša Xiphias gladius 12.1.1.1.
*mačunica Scyllium canicula 2.7.
*madrun Dromia spec. 38.7.1.2.
mađar Mugil saliens 15.3.2.3.
mađaron Gadus poutassou 17.2.2.3.
magarac Merluccius vulgaris 17.2.1.
magarčić Merluccius vulgaris 17.2.1.
*magaretar Xantho pilipes 38.5.1.4.
mahača Atherina mochon 24.1.6.1.
mahalnica Pecten jacobaeus 42.7.4.
mahar Gobius spec. 13.3.2.6.
màjé Mugil spec. 15.2.2,
majela Mugil spec. 15.2.2.
*majez Gadus poutassou 17.2.2.3.
438
majlik Centrina salviani 2.5.3.
majstor Smaris alcedo 22.5.1.1.
*makarun Smaris alcedo 22.7.2.
*mala kirnja Anthias sacer 33.3.
mala tabinica Lepadogaster gouanii
1.3.2.1.
mali špuž Trochocochlea turbinata 40,2.
maličac Centrina salviani 2.5.3.
malić Atherina boyeri 24.1.4.1.
malik Centrina salviani 2.5.3.
mališac Centrina salviani 2,5.3.
mama Cerithium + Eupagurus 39.7.
mančel Mugil spec. 15.2.2.
manćela Mugil spec. 15.2.2.
*manćun Engraulis encrasicholus 23.4.1.
manda Atherina boyeri 24.1.6.7.
*mandalena ? 24.1.6.7.
*mandaljenača v. kijerna mandaljenača
*mandica Atherina boyeri 24. n. 49
*mandulj Mugil sp. (?) 28.2.3.1.
manduljić Cantharus lineatus 28.2.3.1 i
mandel Mugil spec. 15.2.2.
manđela Mugil spec. 15.2.2.
manula Smaris vulgaris 22.1.3.
manula modrica Maena vulgaris 22.1.3.;
22. 10. 1.
manjacevuli Cerna gigas 33.1.2.3.
manjak Seriola dumerilii 21.3.4.1.
manjamorta Cantharus lineatus 28.2.2.
manjamorti Cantharus lineatus 28.2.2.
manjapegula Petromyzon marinus 1.1.1.2.
*manjavur Osmerus fasciatus 35.1.
*manjur Saurus griseus 35.1.
*manjus Saurus griseus 35.1.
marangulica Raja miraletus 3.3.2.1.;
3.3.2.2.
marcapan Anthias sacer 33.3.2.1.
marcapan Apogon imberbis 33.3.2.1.
marcapan Centrina salviani 2.5.4.
marcapan Labrus bimaculatus 30.7.3.
marčana Mullus surmuletus 18.6.1.
marčanica Mullus surmuletus 18.6.1.
marčić Octopus vulgaris 37.6.6.
mardać Crenilabrus pavo 30.4.1.1.
mardžan Serranus scriba 29.1.6.
mara v. suha mara
mare v. suha mare
marelici Pagellus erythrinus iuv 26.3.2.2.
mari da Smaris alcedo 22.2.1.4.
maridablù Smaris alcedo 22.10.
*marijet(ic)a Coris julis 5.5.2.
marikalj Trochocochlea turbinata 40.2.1.
*marikla Trochocochlea turbinata 40. n.
44
mariklja Trochocochlea turbinata 40.2.1.
marina Biennius spec. 7.3.1.
marina Muraena helena 10.3.1.
marina Petromyzon marinus 1.1.3.2.
marinjan Crenilabrus ocellatus 30.12.3.1.
markac Eledone moschata 36.7.6.
marluc Merluccius vulgaris 17.3.1.
marinara Pagellus mormyrus 11.2.1.8.
marmora Pagellus mormyrus 11.2.1.8.
màrmorcia Gadus merlangus 17.2.2.8.
maroko Pachygrapsus marmoratus
38.3.4.6.
maršljun Smaris alcedo 22.5.1.
martel Sphyma zygaena 2.4.1.
martinac Crenilabrus ocellatus 30.10.1.1.
*martinka Crenilabrus ocellatus 30.10.1.1.
*marun Acipenser sturio 34.4.
maslikovac Coris julis 5.5.3.3.
maslinovac Mugil auratus 15.3.3.2.;
15.3.5.5.
maslinovac Mugil saliens 15.3.2.3.;
15.3.5.5.
mašaj Smaris alcedo 22.5.1.
mašćarolin Maja squinado 37.5.3.5.
mašćulin Smaris alcedo 22.5.1.
mašjun Smaris alcedo 22.5.1.
maska Scyllium canicula 2.7.
mašljun Mullus barbatus 18.5.1.1.
mašljun Smaris alcedo 22.5.1.
maštar Smaris alcedo 22.5.1.1.
master Smaris alcedo 22.5.1.1.
maštor Smaris alcedo 22.5.1.1.
mašun Smaris alcedo 22.5.1.
*matac Biennius adriaticus 7.5.
*matalica Lophius piscatorius 6.1.5.1.
matalana Box boops, 25.1.4.2.
matalani Box boops 25.1.4.2.
matan Box boops 25.1.4.2.
matan Trygon pastinaca 3.4.4.
matani Box boops (iuvss) 25.1.4.2.
mate kurčina Holothuria tubulosa 43.1.3.1.
matelani Box boops 25.1.4.2.
mater od ugora Motella tricirrata 17.4.2.1.
matica Clupea finta 23.3.2.
matica Smaris vulgaris 22.6.
matlć Box boops 25.1.4.2.
matijaš Box boops 25.1.4.2.
mat od grunja Motella tricirrata 17.4.2.1.
matrac Biennius spec. 7.5.
*matuličić Apogon imberbis 33.3.3.
matulić Anthias sacer 33.3.3.
matulić Apogon imberbis 33.3.3.
mazar Gobius spec. 13.3.2.1.
mazilić Lepadogaster gouanii 1.3.2.1.
mažineta Portunus corrugatus 38.2.2.
mažar Gobius spec. 13.3.2.1.
mažar Mugil spec. 15.3.2.3.
meč Xiphias gladius 12.1.1.1.
*mecica Clupea sprattus 23.3.6.
mačinac Cepola rubescens 10.5.4.
mède Monachus albiventer 45.2.1.
*medo Upogebia pusilla 38.5.1.3.
*meduza Rhizostoma pulmo 44.3.
medvid Monachus albiventer 45.2.1.
medvid Squilla mantis 38.5.3.1.
meded Monachus albiventer 45.2.1.
mekać Selachia 2.2.9.
mekalj Clupea finta 23.3.6.
mekiš Selachia 2.2.9.
mekolj Clupea pilchardus 23.1.5.2.
mekuš Selachia 2.2.9.
mekušac Penaeus kerathurus 38.3.2.2.
mekušac Selachia 2.2.9.
mekušica Penaeus kerathurus 38.3.2.2.
mekušica Raja miraletus 3.3.2.3.
mekušica Smaris alcedo 22.13.3.3.
melar Gobius spec. 13.3.2.5.
melarić Gobius spec. 13.3.2.5.
memula Smaris vulgaris 22.1.3.; 22.1.3.1.
menćon Engraulis encrasicholus 23.4.1.
mendula Smaris vulgaris 22.1.3.
mendula šćava Smaris vulgaris 22.1.3.;
22.5.2.5.
mendulja Smaris vulgaris 22.1.3.
menola Smaris vulgaris 22.1.3.
menola mora Smaris vulgaris 22.1.3.
menula Smaris vulgaris 22.1.3.
menula mora Smaris vulgaris 22.1.3.
menula oštruja Smaris vulgaris 22.1.3.
menula šćava Smaris vulgaris 22.1.3.;
22.5.2.5.
menulaš v. oštru; menulaš
*merikanica Eucitharus linguatula 4.4.2.3.
merla Labrus merula 30.1.1.
439
merlan Gadus merlangus 17.3.1.
merlile Merluccius vulgaris 17.3.1.
mésan Corvina nigra 31.1.5.2.
meštar od dudića Crenilabrus sp. 29.3.2.2.
meštrovica Lepadogaster gouanii 1.3.2.1.
mezànac Trachurus mediterraneus
21.1.2.3.
mezanela Clupea sprattus 23.1.5.1.
me?asardela Clupea pilchardus 23.1.3.1.;
23.1.5.1.
mezeluna Orthagoriscus mola 9.1.1.1.
mezopirak mezokanjac Paracentropristis
hepatus 29.3.1.3.
mezòt Clupea pilchardus 23.1.5.1.
mèzot Clupea pilchardus 23.1.5.1.
mežanica Clupea pilchardus 23.1.5.1.
mićon Engraulis encrasicholus 23.4.1.
mićona Engraulis encrasicholus 23.4.1.
miéun Engraulis encrasicholus 23.4.1.
migaio Scyllarus arctus 38.2.1.
migavica Scyllarus arctus 38.2.1.
mih Balistes capriscus 9.9.1.
mihača Balistes capriscus 9.9.1.
mihača Biennius spec. 7.4.3.1.
*mihal) Biennius pavo 7.4.3.Ì.
mihalj Biennius spec. 7.4.3.1.
*mihatica Biennius pavo 7.4.3.1.
mihurić Paracentropristis hepatus 29.3.4.1.
mijerla Labrus bimaculatus 30.1.1.
mijerla Labrus merula 30.1.1.
mijo Paracentropristis hepatus 29.3.4.1.
mìlan Sargus annularis 27.4.2.1.
milost božja Smaris iuv. 22.13.1.
milin Sargus annularis 27.4.2.1.
milinica Sargus annularis 27.4.2.1.
milnosić Coricus rostratus 30.3.1.1.
minćon Engraulis encrasicholus 23.4.1.
minćun Engraulis encrasicholus 23.4.1.
minjula Smaris vulgaris 22.1.2.
mirina Muraena helena 10.3.1.
mirna Labrus merula 30.1.1.
misec Haliotis tuberculata 41.1.2.1.
misec Orthagoriscus mola 9.1.1.
misec Turbo rugosus 40.5.3.
misec svoj Solea ocellata 4.2.3.2.
misecina Rhizostoma pulmo 44. n. 22
misečar Solea ocellata 4.2.3.2.
misečina Orthagoriscus mola 9.1.1.
*mistor Smaris alcedo 22.5.1.1.; 22. n. 57
miš Alopecias vulpes 2.3.6.
440
miš Balistes capriscus 9.9.1.
miš Biennius spec. 7.4.3.1.
miš Callionymus maculatus 35.3.
miš Centrina salviani 2.5.2.
miš Cypraea spurca 40.3.2.3.
miš Heliases chromis 31.2.3.
miš Lophius piscatorius 6.1.5.4.
miš Motella tricirrata 17.4.2.4.
miš Paracentropristis hepatus 29.3.4.1.
*mišac Paracentropristis hepatus 29.3.4.1.
*mišić Callionymus maculatus 35.3.
mišić Lepadogaster gouanii 1.3.1.7.
mišić Paracentropristis hepatus 29.3.4.1.
miška Myliobatis aquila 3.5.5.
miškin(a) Gobius spec. 13.3.5.
mišoder Galathea strigosa 38.3.1.
mječar Mugil saliens 15.3.2.3.
mjerla Labrus merula 30.1.1.
mjesečar Orthagoriscus mola 9.1.1.
*mješac Paracentropristis hepatus 29.3.4.1.
mladica Scomber scomber 19.3.3.1.
mladica Tapes decussatus 42.1.2.
mladika Tapes decussatus 42.1.2.
mlat Sphyma zygaena 2.4.1.
mlatac Sphyma zygaena 2.4.1.
mleč Smaris alcedo 22.5.1.; 22.11.3.1. ;
mletačka v. vladika mletačka
mlič Brachyochirus pellucidus 13.3.1.2.
mlič Smaris alcedo 22.5.1.; 22.11.3.1.;
mlijeko Clupea pilchardus iuvss 23.1.5.1.
mlijeko crljeno Gobius spec. 13.3.1.5.
mlijeko modro Clupea pilchardus 32.1.5.1.
mliko Smaris alcedo 22.11.3.1.
*mlječer Brachyochirus pellucidus
13.3.1.2.
moderjak Murex trunculus 40.1.3.
*modra kantra Smaris alcedo (?) 28. n. 53
modrac Maena vulgaris 22.10.1.
*modračić Maena vulgaris 22. n. 100
modrag Maena vulgaris 22.10.1.
*modrak Atherina hepsetus 24.1.5.
*modrak Cantharus lineatus 28.2.3.
modrak Maena vulgaris 22.10.1.
modralj Maena vulgaris 22.10.1.
modralj Selachia 2.2.6.
*modralja Maena vulgaris 22. n. 100
modraljica Coris giofredi 5.2.2.
modraš Atherina hepsetus 24.1.5.
modraš Maena vulgaris 22.10.1.
modràva Maena vulgaris 22.10.1.
mođraz Maena vulgaris 22.10.1.
modrazica Maena vulgaris 22.10.1.
mođražica Maena vulgaris 22.10.1.
modrenjak Murex trunculus 40.1.3.
modrenjak Selachia 2.2.6.
modrica Maena vulgaris 22.10.1.
modrica Maena vulgaris 22.10.1.;
22. 10. 1. 1.
modri pas Selachia 2.2.6.
modrnjak Murex trunculus 40.1.3.
modruj Maena vulgaris 22.10.1.
modruj Mugil capito 15.3.2.1.; 15.3.5.12.
modruj Murex trunculus 40.1.3.
modruj Selachia 2.2.6.
mòdruja Selachia 2.2.6.
modrùjak Selachia 2.2.6.
modrujak Murex trunculus 40.1.3.
modrulj Maena vulgaris 22.10.1.
modrulj Selachia 2.2.6.
modrulja Clupea pilchardus 23.1.5.;
23.1.6.
modrulja Maena vulgaris 22.10.1.
*modrun Maena vulgaris 22. n. 100
modrun Selachia 2.2.6.
*mođruš Maena ? 22. n. 100
*modruša Crenilabrus pavo 30.2.1.1.
mòj Mugil spec. 15.2.2.
*moka v. *kika moka
mol Gadus capelanus 17.2.1.2.
mol Merluccius vulgaris 17.2.1.2.;
moleka Coris j/g 5.6.1.
molète Gadus merlangus 17.2.1.2.
molete Merluccius vulgaris 17.2.1.2.
moleti Gadus merlangus 17.2.1.2.
molić Gadus capelanus 17.2.1.2.
molo Gadus capelanus 17.2.1.2.
molo Merluccius vulgaris 17.2.1.2.
mololargo Gadus merlangus 17.2.1.2.
mololungo Gadus poutassou 17.2.1.2.
moluda Biennius spec. 7.5.
molj Gadus capelanus 17.2.1.2.
■moljo Merluccius vulgaris 17.2.1.2.
mondmjak Murex trunculus 40.1.3.
mòra Muraena helena 10.3.1.
mora Solea vulgaris 4.2.3.4.
moràca Scorpaena porcus 8.2.1.7.
morèna Muraena helena 10.3.1.
morica Maena vulgaris 22.10.1.; 22.11.2.
morina Muraena helena 10.3.1.
morina Petromyzon marinus 1.1.3.2.
morina Scorpaena scrofa 8.2.1.7.
mòrinja Muraena helena 10.3.1.
morka Crenilabrus... 30.2.1.1.
morluc Merluccius vulgaris 17.3.1.
morluco Merluccius vulgaris 17.3.1.
mormor Pagellus mormyrus 11.2.1.8.
mormora Gadus merlangus 17.2.2.8.
mormora Pagellus mormyrus 11.2.1.8.
morona Muraena helena 10.3.1.
morona Petromyzon marinus 1.1.3.2.
morska bilica Pteroplatea altavela 3.3.8.1.
morska guja Ophichthys serpens 10.4.
morska gujina Ophichthys serpens 10.4.
*morska kapa Rhizostoma pulmo 44. n. 18
morska kokoš Scorpaena scrofa 8.2.1.5.
morska lastavica Dactylopterus volitans
32.1.2.
morska mačka Scyllium canicula 2.7.
morska pazdrk Pteroplatea altavela 3.3.8.3.
*morska pijavica Echeneis remora 1.2.1.1.
morska zmija Muraena helena 10.3.1.
morska zmija Ophichthys serpens 10.4.
morska zmija Ophioderma longicauda
43.4.
morska zmija Petromyzon marinus 1.1.3.1.
morska zmija Syngnathus acus 12.3.1.4.
morska žaba Thalassochelys caretta 45.3.1.
morskać Biennius spec. 7.5.
morski crv Vermetus triqueter 40.5.3.1.
morski cvit Spirographis spallanzani
44.4.2.
morski čovik Monachus albiventer 45.2.
morski fratar Monachus albiventer 45.2.
morski gudin Centrina salviani 2.5.1.
morski konj Hippocampus guttulatus
12.3.2.1.
morski konjić Hippocampus guttulatus
12.3.2.1.
*morski kopun Scorpaena sp. 8.2.1.5.
*morski krastavac Holothuria tubulosa
43.1.
morski križ Astropecten aurantiacus
43.3.1.
morski kukumar Holothuria tubulosa
43.1.
morski kurac Holothuria tubulosa 43.1.3.1.
morski mač Lepidopus caudatus 10.6.1.
morski medvid Monachus albiventer
45.2.1.
441
morski miš Centrina salviani 2.6.2.
morski pas Selachia 2.2.1.
*morski petao Dactyldpterus volitans
32.2.1.2.
morski peteh Biennius sp. 7.2.1.
*morski peteh Dactylopterus volitans
32.2.1.2.
morski prasac Centrina salviani 2.5.1.
morski praščić Centrina salviani 2.5.1.
morski puž Turbo rugosus 40.5.3.
morski telac Monachus albiventer 45.2.
morsko kopito Spondylus gaederopus
42.1.2.2.
*morski tovarac Gadus merlangus 17. n. 21
morsko oko Haliotis tuberculata 41.1.1.
*morsko šilo Syngnathus acus 12.3.1.5.
morima Muraena helena 10.3.1
morsk°ać Biennius sp. 7.5.
*morskovodnice Cheloniidae 45. n. 2
morstar Smaris alcedo 22.5.1.1.
mòruja Biennius spec. 7.3.1.
*moruna Acipenser spec. 34.
moskar Pecten jacobaeus 42.7.4.1.
moskač Pecten jacobaeus 42.7.4.1.
moskeć Eledone moschata 36.7.2.2.
moskun Eledone moschata 36.7.2.2.
mošjun u mlijeku Smaris alcedo 22.5.1.
*moškavac Eledone moschata 36.7.2.
moškun Eledone moschata 36.7.2.
mošul Arca noae 42.1.1.
mošun Eledone moschata 36.7.2.3.
motan Trygon pastinaca 3.4.4.
*mozgavac Eledone moschata 36.7.2.
mračnjak Mugil saliens 15.3.3.8.; 15.3.5.8.
mramora Pagellus mormyrus 11.2.1.8.
mrazica Mugil chelo 15.3.3.8.
mrazica Mugil saliens 15.3.3.8.
*mražnjak Mugil labeo 15.3.3.8.
mražnjak Mugil saliens 15.3.3.8.
mrcić Octopus vulgaris 36.7.6.
mrčilo Cephalopoda 36.1.
mrdać Labrus merula 30.4.1.1.
mrdenjak Murex trunculus 40.1.3.
mrdo Labrus merula 30.4.1.1.
mren Mugil chelo 15.3.2.10.
mrena Mugil chelo 15.3.2.10.
*mrena puzavica Mugil auratus 15.3.2.7.
mrena selica Mugil chelo 15.3.2.10.
mrenica Mugil chelo 15.3.2.10.
*mrguša (?) Corvina nigra 31. n. 37
442
*mriljuj Labrus merula 30.1.1.
mrina Muraena helena 10.3.1.
mrižar Atherina hepsetus 24.1.6.1.
mrižičar Galathea strigosa 38.3.1.
mrižičar Mugil auratus 15.3.3.9.
mrk Eledone moschata 36.7.6.
mrkačić Eledone moschata 36.7.6.
mrkać Eledone moschata 36.7.6.
mrkljač Eledone moschata 36.7.6.
*mrkučić Eledone moschata 36. n. 110
mrkuja Seriola dumerilii 21.3.3.
mrkujica Seriola dumerilii 21.3.3.
mrkulj Gobius spec. 13.3.1.4.
*mrkuljica Scyllium stellare 2.7.
*mrkuša Corvina nigra 31.1.3.3.
mrlo Merluccius vulgaris 17.3.1.
mrljanka v. gira mrljanka
mrmora Pagellus mormyrus 11.2.1.8.
*mržnjak Mugil saliens 15.3.3.8.
mucalo Uranoscopus scaber 6.2.2.4.
muča Mugil spec. 15.2.2.
muća Mugil spec. 15.2.2.
mućon Engraulis encrasicholus 23.4.1.
mudrac mora Dentex vulgaris 26.1.2.2.
mudrak Maena vulgaris 22.10.1.
mudrak Smaris alcedo 22.10.1.
mùj Mugil spec. 15.2.2.
*mujača Ocithoé tuberculata 36. n. 61
mujal Mugil spec. 15.2.2.; 15. n. 22
*mujalo Mugil spec. 15.2.2.
mujava Mugil spec. 15.2.2.
mujel Mugil spec. 15.2.2.
mujela Mugil spec. 15.2.2.
mujelac Mugil spec. 15.2.2.
*mujil Mugil spec. 15.2.2.
mukozić Raja macrorhynchus iuv. 3.3.5.2.
mulae Euthynnus thunnina 20.5.1.2.
*mulac Gadus capelanus 17.2.1.2.
mulae Gadus merlangus 17.2.1.2. 17.2.2.2.
mulae Pagellus acame 26.3.3.4.
*mulčić Gadus capelanus 17.2.1.2.
17.2.2.2.
muličar Gobius spec. 13.3.2.7.
mulo Mugil saliens 15.2.2.
mulj Mugil spec. 15.2.2.
muljač Mugil spec. 15.2.2.
muljaj Mugil spec. 15.2.2.
*muljal Mugil saliens 15.2.2.
muljar Mugil chelo 15.2.2.; 15.3.3.1.
munjača Clupea pilchardus 23.1.5.3.
munjela Mugil spec. 15.2.2.
munjenjak Gobius spec. 13.3.4.1.
murandela Gobius spec. 13.3.2.6.
murava Galathea strigosa 38.3.4.4.
murina Muraena helena 10.3.1.
mùrinja Muraena helena 10.3.1.
murlac Merluccius vulgaris 17.3.1.
murluc Merluccius vulgaris 17.3.1.
musa Penaeus kerathurus 38.5.1.
muskać Octopus vulgaris 36.7.2.1.
muškara Penaeus kerathurus 38.7.1.2.
muskavac Eledone moschata 36.7.2.2.
musul Eledone moschata 36.7.2.3.
musun Eledone moschata 36.7.2.3.
mušej Engraulis encrasicholus 23.4.4.;
22.5.1.
mušja Haliotis tuberculata 41.1.5.
mušja Mytilus galloprovincialis 42.3.2.
*muška hobotnica Eledone moschata
36.7.2.2.
muška igla Scombercsox saurus 12.2.2.2.
muška žutuga Myliobatis bovina 3.5.2.
muškac Eledone moschata 36.7.2.2.
muškac Octopus vulgaris 36.7.2.2.
muškać Eledone moschata 36.7.2.2.
muškadin Eledone moschata 36.7.2.2.
muškarac Todarodes sagittatus 36.5.4.
muškardin Eledone moschata 36.7.2.2.
muškšrdin Octopus vulgaris 36.7.2.2.
muškarol Eledone moschata 36.7.2.2.
muškavac Eledone moschata 37.6.2.2.
muškeć Eledone moschata 37.6.2.2.
muški pagar Dentex gibbosus 26.1.3.1.
muški rak Eriphia spinifrons 38.4.1.2.
muškić Eledone moschata 36.7.2.2.
muškuać Octopus vulgaris 36.7.2.2.
mušlja Arca noae 42.1.1.
mušlja Mytilus galloprovincialis 42.3.2.
mušlja piraneza Lithophaga lithophaga
42.2.2.1.
muštravenat Scomberesox saurus 12.3.2.1.
mušun Eledone moschata 36.7.2.3.
mušul Arca noae 42.1.1.
mušula Arca noae 42.1.1.
mušula Mytilus galloprovincialis 42.3.2.
mušulja Arca noae 42.1.1.
mušun Octopus vulgaris 36.7.2.3.
mušunica Octopus vulgaris 36.7.
mušunić Eledone moschata 36.7.2.3.
mušur Mytilus galloprovincialis 42.3.2.
mušura Arca noae 42.1.1.
muto Myliobatis bovina 3.5.3.3.
mutra Myliobatis bovina 3.5.3.3.
*muzga Eledone moschata 36.7.2.
muzgać Eledone moschata 36.7.2.1.
muzgavac Eledone moschata 36.7.2.
muzgavčić Sepiola rondeleti 36.3.3.1.
muzgeć Eledone moschata 36.7.2.1.
muzgej Eledone moschata 36.7.2.1.
muzgovac Eledone moschata 36.7.2.1.
muzikant Trachurus mediterraneus
21.1.2.4.
muzoduro Trigla spec. 11.1.4.2.
mužgavac Eledone moschata 36.7.2.1.
mužikant Trachurus mediterraneus
21.1.2.4.
mužjak Smaris alcedo 22.5.1.
mužoduro Trigla spec. 11.1.4.2.
*nakar Homarus vulgaris 37.3.2.2.
nalikra Trochocochlea turbinata 40.2.1.
nanar Trochocochlea turbinata 40.2.1.1.
nànara Trochocochlea turbinata 40.2.1.1.
nanjur Trochocochlea turbinata 40.2.1.1.
napisana v. zelenka napisana
napiznjak Holothuria tubulosa 43.1.4.
naprstak Lithophaga lithophaga 42.4.1.
naridola Trochocochlea turbinata 40.2.1.
nàrikla Trochocochlea turbinata 40.2.1.
nebògled Uranoscopus scaber 6.2.2.1.
nebunac Uranoscopus scaber 6.2.2.1.
necmjel Heliases chromis 31.2.1.
neretvanac v. gaun neretvanac
neretvanski glamac Gobius spec. 13.3.;
13.3.6.1.
*nesan Corvina nigra 31.1.5.2.
*noćno krugalo Jaxea noctuma 38.3.1.5.
noćnjaš Gobius spec. 13.3.6.
nogalj Galathea strigosa 38.3.1.2.
nogalj Maja squinado 37.5.3.3.
nonćaš Gobius spec. 13.3.6.
nosača Raja macrorhynchus 3.3.3.3.
nosan Raja macrorhynchus 3.3.3.3.
nosatica Raja macrorhynchus 3.3.3.3.
nosonja Raja macrorhynchus 33.3.3.
*notragan Mugil spec. 15.3.5.7.
nož Biennius spec. 7.4.3.2.
*nož Pelecus cultratus 30. n. 179
443
njakar Homarus vulgaris 37.3.2.2.
njanjar Trochocochlea turbinata 40.2.1.1.
njanjor Trochocochlea turbinata 40.2.1.1.
njemačka v. puzavica njemačka
obad Eledone moschata 36.6.2.
obadnica Octopus vulgaris 36.6.2.
oblica Mugil capito 15.3.2.1.
oblica mendula Smaris alcedo 22.1.3.
22.7.1.
oblica široka Smaris alcedo 22.7.1.; 22.8.
obliš Rhombus maximus 4.3.1.3.
obi jak Smaris alcedo 22.7.1.
obodnica Octopus vulgaris 36.6.2.
obotnica Octopus vulgaris 36.6.2.
obrat Chrysophrys aurata 14.2.1.1.
obrata Chrysophrys aurata 14.2.1.1.
očak Maena vulgaris 22.12.1.
očalin Gadus merlangus 17.2.2.5.
očalin Pagellus acarne 26.3.3.1.
oćada Oblata melanura 28.1.2.2.;
oćak Smaris alcedo 22.12.1.
oćoći Smaris alcedo 22.12.1.
*odrtulja Torpedo ocellata 3. n. 24
oleica Pagellus mormyrus 11.2.1.1.
oficir Coris julis 5.3.2..8.
*oficiric Coris julis 5.3.2.8.
ogac Dicentrarchus labrax 14.1.3.2.
ogač Dicentrarchus labrax 14.1.3.2.
*ogor Anguilla vulgaris 10.1.2.
ogre Trochocochlea turbinata 40.2.2.
ogrč Trochocochlea turbinata 40.2.2.
ojiga Atherina boyeri 24.1.3.1.
ojuga Atherina boye i 24.1.3.
okal Turbo rugosus 40.5.3.
*okan Pagellus centrodontus 26.1.4.1.
*okati rak samac Paguristes oculatus 39.2.
*okatica Petromyzon marinus 1. n. 17
*okonja Dentex macrophthalmus 26.1.4.1.
*olfan Lichia sp. 21. n. 83
oliga Atherina boyeri 24.1.3.
oliga Atherina hepsetus 24.1.3.
òligan Loligo vulgaris 36.4.1.
oliganj Loligo vulgaris 36.4.1.
oliganj Todarodes sagittatus 36.5.2.
oligna Loligo vulgaris 36.4.1.
*oliva Atherina mochon 24. n. 26
*oližica Atherina sp. 24.1.3.1.
*olug Sargus vulgaris 27.2.6.1.
444
olujak Murex trunculus 40.1.1.
*oluz Sargus vulgaris 27.2.6.1.
oljiga Atherina boyeri 24.1.3.1.
*oljuga Atherina spec. 24.1.3.
ombla Corvina nigra 31.1.4.
ombra Corvina nigra 31.1.4.
ombrèla Corvina nigra 31.1.4.
orač Scomberesox saurus 12.2.3.
orada Chrysophrys aurata 14.2.1.1.
oradica Chrysophrys aurata 14.2.1.1.
*oran Seriola dumerilii 21.3.3.
òrfan Seriola dumerilii 21.3.3.
orbul Pagellus erythrinus 26.3.2.1.
orfanić Labrus bimaculatus 30.4.1.2.
orgo Corvina nigra 31.1.5.1.
òrhan Seriola dumerilii 21.3.3.
orhanić Naucrates ductor 21.4.3.; 21.3.3.
orih Coricus rostratus 30.7.1.1.
orijal Selachia 2.2.10.
*orisac Charax puntazzo 27.3.2.1.
orkan Seriola dumerilii 21.3.3.
orkanić Seriola dumerillii 21.3.3.
*orušac Charax puntazzo 27.3.2.1.
orva Seriola dumerilii 21.3.3.
òrvan Seriola dumerilii 21.3.3.
osai Merlucdus vulgaris 17.2.1.
*osata Oblata melanura 28.1.2.3.
oslić Merluccius vulgaris 17.2.1.
osterijun Acipenser sturio 34.1.1.
ostrega Ostrea edulis 42.2.1.
^ostrica Ostrea edulis 42. n. 24
ostriga Ostrea edulis 42.2.1.
ostrika Ostrea edulis 42. n. 24
*ostruga Ostrea edulis 42.2.1.
ostruja Smaris vulgaris 22.9.1.
oštura Pinna nobilis 42.5.2.
osata Oblata melanura 28.1.2.3.
*ošćura Pinna nobilis 42.5.2.
oširac Mugil saliens 15.3.2.5.
oštrga Ostrea edulis 42.2.1.
oštri pas Acanthias vulgaris 2.6.3.
oštrica Mugil capito 15.3.2.4.
ostriga Ostrea edulis 42.2.1.
oštruja Smaris vulgaris 22.9.1.
oštrij Smaris vulgaris 22.9.1.
oštrika Smaris vulgaris 22.9.1.
oštru j Smaris vulgaris 22.9.1.
oštruj menulaš Smaris vulgaris 22.1.3.;
22.9.1.
oštrulj Smaris vulgaris 22.9.1.
oštrulja Smaris vulgaris 22.9.1.
ovca Pagellus mormyrus 11.2.1.1.
ovcica Pagellus mormyrus 11.2.1.1.
ovčica Cerithium vulgatum 39.6.3.
ovčica Pagellus mormyrus 11.2.1.1.
ovrat Chrysophrys aurata 14.2.1.1.
ovrata Chrysophrys aurata 14.2.1.1.
ovratica Chrysophrys aurata 14.2.1.1.
*ovratnica Chrysophrys aurata 14. n. 45
*pag Pagrus vulgaris 26.2.2.
pagan Trachinus spec. 8.1.3.5.
pagar krunaš Dentex gibbosus 26.1.3.1.
pagar Pagrus vulgaris 26.2.; 26.2.2.
pagor Pagrus vulgaris 26.2.2.1.
*pagra Pagrus vulgaris 26.2.2.
pagrić Dentex macrophthalmus 26.1.4.
pagrić Pagellus acarne 26.3.1.
*pagrun Pagrus vulgaris 26.2.2.
pagur Pagrus vulgaris 26.2.2.1.
pahlarica Petromyzon marinus 1.1.1.
pajić Mytilus galloprovincialis 42.8.2.2.
pajustura Pinna nobilia 42.5.2.1.
paklara Petromyzon marinus 1.1.1.
paklarica Petromyzon marinus 1.1.1.
paklena Petromyzon marinus 1.1.1.
pakleni ca Pe romyzon marinus 1.1.1.
paklenjaca Petromyzon marinus 1.1.1.
paklina Petromyzon marinus 1.1.1.
*palamid Sarda mediterranea 20.2.1.2.
palamida Sarda mediterranea 20.2.1,2.
palamita Sarda mediterranea 20.2.1.2.
'palanda Sarda mediterranea 20.2.1.1.;
20.2. 1.2.
palandica Sarda mediterranea 20.2.1.1.;
20. 2. 1. 2.
*palandrun Sarda mediterranea 20.2.1.1.;
20. 2. 1. 2.
palastura Pinna nobilis 42.5.2.1.
palombić Sarda mediterranea 20.2.1.2.
palomnić Sarda mediterranea 20.2.1.2.
palòstura Pinna nobilis 42.5.2.1.
palovnić Sarda mediterranea 20.2.1.2.
palžlć Pisania, Conus etc 42.12.3.
paljustura Pinna nobilis 42.5.2.1.
pampuh Gadus capelanus 17.2.2.3.
pandozezalo Scyllarus arctus 38.2.
panduri Crenilabrus... iuv 30.8.2.1.
pantagol Gadus poutassou 17.2.2.3.
pantalena Patella coerulea 41.2.4.
pantalon Gadus poutassou 17.2.2.3.
pantanèla Patella coerulea 41.2.4.
papak Arca barbata 42.1.2.2.; 42.7.5.
papagai Labrus turdus 30.1.5.2.
papak Spondylus gaederopus 42.1.2.2.
papalin Clupea sprattus 23.2.2.
papalin Trachurus mediterraneus 21.1.2.1.
23.2.2.
papalina Clupea sprattus 23.2.2.
papalinac Trachurus mediterraneus
21.1.2.1.; 23.2.2.
*papigača Scarus cretensis 35.6.
papišunka Pecten, Cardium etc 42.10.2.
*papuh (?) Crenilabrus melops 30.1.5.2.
parag Pagrus vulgaris 26.2.
parapnjak Gobius spec. 13.3.2.3.
parda Scyllium canicula 2.7.2.
pas Selachia 2.2.1.
pas Squilla mantis 38.5.1.
pas čekić Sphyrna zygaena 2.4.1.
pas jaram Sphyrna zygaena 2.4.2.
pas kostelj Acanthias vulgaris 2.6.4.
*pas kostelj Vlastelin Acanthias sp. 2.6.9.
pas kostenjač Acanthias vulgaris 2.6.4.
pas kostić Acanthias vulgaris 2.6.4.
pas kostilj Acanthias vulgaris 2.6.4.
pas kostun Acanthias vulgaris 2.6.4.
pas košćenjak Acanthias vulgaris 2.6.4.
pas košćljivi Acanthias vulgaris 2.6.4.
pas koštenavi Acanthias vulgaris 2.6.4.
pas koštenjak Acanthias vulgaris 2.6.4.
pas koštić Acanthias vulgaris 2.6.4.
pas mačun Alopecias vulpes 2.3.3.; 2. n.
27
pas sabljar Alopecias vulpes 2.3.3.
pas sekant Acanthias vulgaris 2.6.8.
*pas spadun Alopecias vulpes 2. n. 27
pas šilaš Acanthias vulgaris 2.6.2.
pas strujaš Alopecias vulpes 2.3.4.
pas s trnon Acanthias vulgaris 2.6.1.1.
pasara Fam. Pleuronectidae 4.2.3.
pašara Fam. Pleuronectidae 4.2.3.
pasareta Fam. Pleuronectidae 4.2.3.
pasarica Fam. Pleuronectidae 4.2.3.
pasić Acanthias vulgaris 2.6.5.
pasja mati Lophius piscatorius 6.1.3.2.
pasora Fam. Pleuronectidae 4.2.3.
445
pastirica Lichia spec. 21.2.3.
pastirica Sarda mediterranea 20.3.3.1.
pastirica Scomber scomber 19.3.7.
pastirica Sarda mediterranea 20.3.3.1.
pastirica Scomber scomber 19.3.7.
paštrica Sarda mediterranea 20.3.3.1.
*pastruga Acipenser stellatus 34.
pastrun Serranus scriba 29.1.3.1.
pastrva Gadus merlangus 17.2.2.7.
pastrva Labrus turdus 30.7.1.
pastvica v. lica pastvica
pastvuca Lichia amia 21.2.3.
*pašar Fam. Pleuronectidae 4. n. 21
pašara Fam. Pleuronectidae 4.2.3.
pašarica Raja miraletus 3.3.2.9.
pašašpada Xiphias gladius 12.1.1.
*pašnjak Mugil labeo 15. n. 54
patala Lithophaga lithophaga 42.4.2.
patarača Fam. Pleuronectidae 4.4.2.2.
pauk Galathea strigosa 38.5.1.1.
pauk Maja squinado 37.5.3.3.
pauk Ophioderma longicauda 43.4.
pauk Trachinus spec. 8.1.2.1.
pauk Uranoscopus scaber 6.2.4.
pauk bilac Trachinus draco 8.1.2.1.
pauk bili Trachinus draco 8.1.2.1.
pauk od briga Trachinus radiatus 8.1.2.1.
pauk od meka dna Trachinus araneus
8. 1. 2. 1.
pauk žutac Trachinus vipera 8.1.2.2.
*paun Crenilabrus... 30.1.5.3.
pavé Paracentropristis hepatus 29.3.6.1.
pavlinac Crenilabrus ocellatus 30.10.1.1.
pavlinka Crenilabrus ocellatus 30.10.1.1.
pavòk Uranoscopus scaber 6.2.4.
pàvrag Lophius piscatorius 6.1.3.1.
pavuk Galathea strigosa 37.5.3.3.
*pazdrik Pteroplatea altavela 3.3.8.3.
*pazdrk Pteroplatea altavela 3.3.8.3.
pecigamorti Cantharus lineatus 28.2.2.
pećar Biennius spec. 7.4.1.2.; 13.3.2.3.
pećar v. glavoč pećar
pećinar Pachygrapsus marmoratus
38.3.4.6.
peđoč Mytilus galloprovincialis 42.3.3.
pedoča Mytilus galloprovincialis 42.3.3.
pedoća Mytilus galloprovincialis 42.3.3.
pègula Petromyzon marinus 1.1.1.1.
pegulera Petromyzon marinus 1.1.1.1.
pegulijera Petromyzon marinus 1.1.1.1.
446
*pegulka Petromyzon marinus 1.1.1.1.
pegùljera Petromyzon marinus 1.1.1.1.
pekica Pecten jacobaeus 42.8.2.1.
peklara Petromyzon marinus 1.1.1.
pelegrin Pecten jacobaeus 42.11.
peljić Ophioderma longicauda 43.4.3.
pena Acanthias vulgaris 2.6.1.2.
pendić zezalo Scyllarus arctus 38.2.
penpezalo Scyllarus arctus 38.2.
penul Lichia spec. 21.2.3.1.; 21.3.2.
penul Seriola dumerilii 21.3.2.
pènuo Seriola dumerilii 21.3.2.
*penzir Coris j/g 5.6.1.; 30.12.2.
pepelin Clupea sprattus 23.2.2.
perga Serranus scriba 29.1.1.
pergašica Biennius spec. 7.4.3.4.
*perjanicar Spirographis Spallanzani 44.
n. 28
*periska Pinna nobilis 45.5.3.
perka Serranus scriba 29.1.1.
pesebaia Balistes capriscus 9.9.1.; 9.4.
pešeluna Orthagoriscus mola 9.1.1.
pestej Holothuria tubulosa 43.1.4.
pestelj Holothuria tubulosa 43.1.4.
pestoč Solecurtus strigillatus 42.6.4.
pestoj Holothuria tubulosa 43.1.4.
peš Gobius spec. 13.3.3.1.
peš Murex trunculus 40.1.8.
pešac drozd Labrus merula 30.3.1.3.
pesebaia Balistes capriscus 9.9.1.
pešebalena Orthagoriscus mola 9.4.
pešebandera Alopecias vulpes 2.3.2.
pešebandjera Alopecias vulpes 2.3.2.
pesebaril Orthagoriscus mola 9.7.1.
pcšebarila Orthagoriscus mola 9.7.1.
pešekan Selachia 2.2.2.
pesèkanja Selachia 2.2.2.
pcšekavalo Umbrina cirrosa 31.1.3.2.
pešelama Lepidopus caudatus 10.6.1.
pešeluna Balistes capriscus 9.9.1.
pešeluna Orthagoriscus mola 9.1.1.
pešemantela Sphyrna zygaena 2.4.1.
pešemartel Sphyrna zygaena 2.4.1.
pešemartelo Sphyrna zygaena 2.4.1.
pešemol Gadus merlangus 17.2.2.1.
pešepegula Petromyzon marinus 1.1.1.3.
pešerijoda Orthagoriscus mola 9.3.1.2.
pešeroda Orthagoriscus mola 9.3.1.2.
pešešaš Lepadogaster gouanii 1.3.1.3.
pešešpada Lepidopus caudatus 10.6.1.
pešešpada Xiphias gladius 12.1.1.
pešešpoda Lepidopus caudatus 10.6.1.
pešetambur Orthagoriscus mola 9.5.
pešetamburo Orthagoriscus mola 9.5.
pešibandera Alopecias vulpes 2.3.2.
pešibarila Orthagoriscus mola 9.7.1.
pešibarilo Orthagoriscus mola 9.7.1.
pešibaturlo Orthagoriscus mola 9.5.1.
pešibutac Orthagoriscus mola 9.7.2.
pešiđilate Brachyochirus pellucidus
13.3.1.2.
pešidašpada Xiphias gladius 12.1.1.
pešidišpada Xiphias gladius 12.1.1.
pešiđavo Lophius piscatorius 6.1.3.1.
pešifraka Orthagoriscus mola 9.7.3.1.
pešikan Selachia 2.2.2.
pešikanja Selachia 2.2.2.
pešikaval Corvina nigra 31.1.3.2.
pesilate Brachyochirus pellucidus 13.3.1.2.
pešimartelo Sphyma zygaena 2.4.1.
pešimol Gadus merlangus 17,2.2.1.
pešišpada Lepidopus caudatus 10.6.1.
pešišpada Xiphias gladius 12.1.1.
pešišpin Acanthias vulgaris 2.6.1.1.1
pešivaljalo Orthagoriscus mola 9.3.2.2.
peškaval Corvina nigra 31.1.3 2
pcšnjac Mugil labeo 15.3.2.6.
*pesnjak Mugil labeo 15. n. 54
pešnjić Crenilabrus pavo 30.3.1.3.
*pešnjić turčinić Crenilabrus mediterra­
neus 30.9.1.1.
pešpada Xiphias gladius 12.1.1.
pesta Gobius spec. 13.3.3.1.
peštać Clupea pilchardus 22.13.3.1.
pešut Murex trtuiculus 40.1.8.
petač Lepadogaster gouanii 1.3.1.
petar Zeus faber 16.3.1.
peteh Biennius spec. 7.2.1.
peteh Hippocampus guttulatus 12.3.2.2.
*petehalovic Biennius pavo 7.2.1.
petek Uranoscopus scaber 6.2.2.5.
*petešar(ica) Biennius pavo 7.2.1.
petešić Biennius spec. 7.2.1.
petisara Biennius spec. 7.2.1.
petroljo Carcinus maenas 38.7.2.3.
*petrova riba Zeus faber 16.3.1.2.
petrovaca Octopus vulgaris 36.7.
petrovo uho Haliotis tuberculata 41.1.1.
pezdrnj Biennius spec. 7.3.1.1.
pie Sargus vulgaris 27.2.6.4.
pie Charax puntazzo 27.3.1.
picamorti Charax puntazzo 27.3.1.
*picašić Charax puntazzo 27.3.1.
picigamorti Cantharus lineatus 28.2.2.
picigamorto Cantharus lineatus 28.2.2.
pič Charax puntazzo 27.3.1.
pičac Charax puntazzo 27.3.1.
pič baran Sargus vulgaris 27.2.5.
pičkin pokrivač Phrynorhombus unimacu-
latus 4.4.1.1.
pičmulj Gadus merlangus 17.2.2.1.
pića Atherina mochon iuvss 24.1.6.
pića Smaris alcedo 22.13.3.2.
pićar Brachyochirus pellucidus 13.3.1.2.
pićon Charax puntazzo 27.3.1.
pidoč Mytilus galloprovincialis 42.3.3.
pidoča Mytilus galloprovincialis 42.3.3.
pidoć Mytilus galloprovincialis 42.3.3.
pidurić Gobius spec. 13.3.6.2.
pihaj Paracentropristis hepatus 29.3.4.2.
pijanac Gobius spec. 11.1.5.; 13.3.1.5.
pijatel Pecten, Cardium ete 42.8.3.
pijavica Petromyzon marinus 1.1.2.
pijerak Serranus scriba 29.1.1.
*pijevka Serranus scriba 29. n. 21
pijka Labrus bimaculatus 30.2.2.
pijoč Mytilus galloprovincialis 42.3.3.
pika Labrus bimaculatus 30.2.2.
pika crvena Labrus bimaculatus 30.2.2.
pikalj Scyllium canicula 2.7.9.
pikera Labrus bimaculatus 30.2.2.
pila Lepidopus caudatus 10.6.2.
piligrin Pecten jacobaeus 42.11.
pilingrina Pecten jacobaeus 42.11.
pilivojska Penaeus kerathurus 38.1.
pinavac v. cipal pinavac
*pinculic Paracentropristis hepatus
29.3.6.3.
pindir Crenilabrus... 30.12.2.
pinerol Acanthias vulgaris 2.6.1.2.
pinka Labrus bimaculatus 30.2.2.
pinta Pteroplatea altavela 3.3.8.2.
*pinzir Coris j/g 5.6.1.
pinžilić Crenilabrus... 30.12.2.
pinžir Crenilabrus... 30.12.2.
pinjol Acanthias vulgaris 2.6.1.2.
pir Cerithium vulgatum 39.7.
pirah Serranus scriba 29.1.1.
447
pirak Serranus scriba 29.1.1.
pirga Crenilabrus... 30.7.1.
pirga Serranus scriba 29.1.1.
pirgaš Serranus scriba 29.1.1.
*pirgavac Scarus cretensis 35.6.
pirha Serranus scriba 29.1.1.
pirinkoška Penaeus kerathurus 38.1.
pirka Crenilabrus pavo 30.7.1.; 29.1.1.
pirka Serranus scriba 29.1.1.
pirkica Paracentropristis hepatus 29.3.1.2.
*piržica Serranus scriba 29.1.1.
pis Charax puntazzo 27.3.1.
pisak Biennius spec. 7.4.1.2.
pisakan Selachia 2.2.2.
pisimol Gadus merlangus 17.2.2.1.
piskavac Gobius spec. 13.3.2.4.
piskavica Delphinus delphis 45.1.2.
pistè Holothuria tubulosa 43.1.4.
pistej Holothuria tubulosa 43.1.4.
pispalj Chiton marginatus 41.3.2.
pistač Clupea sprattus 23.1.5.2.
pistunja Thalassochelys caretta 45.3.4.
pistùrela Murex brandaris 40.1.7.2.
pišarunka Cardium edule 42.11.; 42.7.2.
pišćak Spirographis spallanzani 44.4.2.
piŠemolja Gadus merlangus 17.2.2.1.
pišigrina Pecten, Cardium etc 42.11.;
42.7.2.
pišikan Selachia 2.2.2.
pišikanja Selachia 2.2.2.
*pišimoj Gadus capelanus 17.2.2.1.
pišišpada Alopecias vulpes 2.3.3.
piska od mora Stromateus fiatola 30.2.2.;
35.2.2.1.
piškica Pisania, Conus etc 40.3.1.
piškul Lepadogaster gouanii 1.3.1.4.
piškul Tripterygion nasus 7.6.1.
*piškulić Lepadogaster gouanii 1.3.1.4.
piškur Lepadogaster gouanii 1.3.1.4.
piškurić Lepadogaster gouanii 1.3.1.4.
pišmol Gadus merlangus 17.2.2.1.
pismo(l)j Gadus merlangus 17.2.1.;
17.2.2.1.
pišmulj Gadus merlangus 17.2.2.1.
pišmulj Lepadogaster gouanii 1.3.1.3.
pišpalj Chiton marginatus 41.3.2.
pištač Clupea pilchardus iuvss 22.13.3.1.;
23.1.5.2.
pistej Holothuria tubulosa 43.1.4.
pister Smaris alcedo 22.13.3.1.
448
pišud Charax puntazzo 27.3.1.
pituranka Coris julis 5.2.8.
pitomi birač Pachygrapsus marmoratus
38.3.3.1.
pivac Aporrhais pes-pelecani 40.4.1.
pivac Biennius spec. 7.2.1.
pivalo Biennius spec. 7.2.1.
pivčić Biennius spec. 7.2.1.
pivčić Tripterygion nasus 7.6.1.
pivčina Biennius spec. 7.2.1.
*pivka (?) Serranus scriba 29. n. 21
pizda Astropecten aurantiacus 43.3.2.
pizdàcina Rhizostoma pulmo 44.3.2.
pizdèj Holothuria tubulosa 43.1.4.
pizdejica Rhizostoma pulmo 44.3.2.
pizdèjica Lepadogaster gouanii 1.3.1.4.
pizdica Arca barbata 42.1.2.1.
pizdica Cypraea spurca 40.3.1.
pizdica Mytilus galloprovindalis 42.1.2.
pizdin poklopac Phiynorhombus unima-
culatus 4.4.I.I.
pizdin pokriv Phrynorhombus unimacu-
latus 4.4.1.1.
pizdin pokrivač Phrynorhombus unima-
culatus 4.4.1. L
pizdin pokrov Phrynorhombus unimacu-
latus 4.4.1.1.
pizdin pokrovac Phrynorhombus unima-
culatus 4.4.1.1.
pizdin prilipak Lepadogaster gouanii
1.3.2.2.
pizdin prilipak Phrynorhombus unimacu-
latus 4.4.1.2.
pizdina Chiton marginatus 41.3.1,
pizdino pokrivalo Phrynorhombus unima-
culatus 4.4.1.1.
pizdino pokrivce Phrynorhombus unima-
culatus 4.4.1.1.
*pizdoc Amoglossus laterna 4.4.1.2.
pizdoč Solecurtus strigillatus 42.6.4.
*pizdoklep Palinurus vulgaris 38.2.1.1.;
38. n. 4
pizdrnja Phrynorhombus unimaculatus
4.4.1.2.
pizduhjep Scyllarus arctus 38.2.1.1.
pizdun Phiynorhombus unimaculatus
4.4.1.2.
pizdun pokrivač Phrynorhombus unima­
culatus 4.4.1.2.
pizdurinka Rhizostoma pulmo 44.3.2.
pizguja Coris giofredi 5.5.3.4.
*pizguja Crenilabrus doderleini 30.5.1.
pizguljica Coricus rostratus 30.5.1.
pižak Spirographis Spallanzani 44.4.2.
piždača Haliotis tuberculata 41.1.2.
piždarina Biennius spec. 7.3.1.1.
piždica Cyprea spurca 40.3.1.; 40.3.2.1.
piždoc Biennius spec. 7.3.1.1.
piždruja Biennius spec. 7.3.1.1.
*pjegavi kovač Zeus pungio 16.3.1.2.
pjerga Serranus scriba 29.1.1.
pjerka Serranus scriba 29.1.1.
pjèstej Holòthuria tubulosa 43.1.4.
plač Fam. Pleuronectidae 4.2.2.1.
*plać Labrus turdus 30.8.1.
plač Fam. Pleuronectidae 4.2.2.1.
plahut Gobius spec. 13.3.4.1.; 13. n. 16
*plamen od mora Cepola rubescens 10.5.3.
*plancavac Seriola dumerilii 21.2.4.6.
planita Labrus turdus 30.8.1.
planzura Labrus turdus 30.6.2.
plastuša Fam. Pleuronectidae 4.2.2.1.
plašilo Raja miraletus 3.3.2.8.
plašivac Pachygrapsus marmoratus 38.2.2.
plaškunar Cerna canina 33.2.8.1.
plašljivi glavoč Gobius sp. 13.3.; 13.3.4.1.
plašt Fam. Pleuronectidae 4.2.2.1.
plaštić Fam. Pleuronectidae 4.2.2.1.
piat Rhombus maximus 4.2.2.1.
platak Rhombus maximus 4.2.2.1.
*platka Fam. Pleuronectidae 4.2.2.1.
uplatnica Paracentropristis hepatus 29. n.
112
*platnica Fam. Pleuronectidae 4.2.2.1.
platun Mugil cephalus 15.3.2.12.
platun Mugil chelo 15.3.2.12.
platuša Phrynorhombus unimaculatus
4.2.2.1.
*platusica Pleuronectes 4.2.2.1.
*plavic (?) Scomber colias 19.3.6.
plavica Cantharus lineatus 28.2.3.
plavica Maena vulgaris 22.10.1.
plavica Scomber colias 19.3.6.
plavić Mugil capito 15.3.2.1.
plavka Crenilabrus ocellatus 30.2.1.1.
plavuša Maena vulgaris 22.10.1.
plazavac Mugil capito 15.3.2.7.
plazina Biennius spec. 7.4.2.2.
plàzinovac Mugil auratus 15.3.2.7.
plaznik Mugil auratus 15.3.2.7.
29 V. V IN JA E T IM O L O G IJA II.
plazuja Labrus turdus 30.6.2.
plazulja Crenilabrus pavo 30.6.2.
pleđć Cepola rubescens 10.5.2.3.
plečić Cepola rubescens 10.5.2.3.
plešcuh Lepadogaster gouanii 1.3.2.1.
pletikosa Penaeus kerathurus 38.1.
*pliskavac v. *glamoč pliskavac
pliskavica Delphinus delphis 45.1.2.
plitica Temnodon saltator 21.5.1.1.
pločar Gobius spec. 13.3.2.1.
plosa Gobius spec. 13.3.2.1.
plosnatica Pleuronectes flesus 4.2.2.1.
*plotica Stromateus fiatola 35.2.1.
*plotun Mugil chelo 15. n. 78
plutaš Mugil labeo 15.3.2.1.; 15.3.3.4.
plješće Pecten, Cardium etc 42.14.
pljucavac Serranus cabrilla 29.2.2.1.
*pljucavica Serranus cabrilla 29.2.2.1.
p°apa Sargus vulgaris 27.2.4.1.
poarda Scyllium canicula 2.7.2.
pobugvepoarbuna Naucrates ductor
21.4.3.1.
pobukalo Coricus rostratus 30.5.
podlančica Chrysophrys aurata (iuv)
14.2.3.1. ; 14. n. 63
podlanica Chrysophrys aurata 14.2.3.1.
podujka Crenilabrus mediterraneus
30.1.5.4.
*podust(a) Chondrostoma nasus 30. n. 47
pohrapnjak Gobius spec. 13.3.2.3.
poklopac Phrynorhombus unimaculatus
4.4.1.1.
pokrivač Phrynorhombus unimaculatus
4.4.1.1.
pokrivalo Sargus vulgaris 27.2.3.1.
pokrivce Phrynorhombus unimaculatus
4.4.1.1.
pokrovac Phrynorhombus unimaculatus
4.4.1.1.
*pokrovača Pecten 42.8.2.1.
pokrstač Astropecten aurantiacus 43.3.1.1.
pokućar Biennius spec. 7.4.1.
*pokućar Charax puntazzo 27.3.2.
*pokućarac Charax puntazzo 27.3.2.
polamida Sarda mediterranea 20.2.1.2.
polanda Sarda mediterranea 20.2.1.1.
polećuh Exocoetus volitans 32.2.
poletar Pachygrapsus marmoratus 38.2.2.
poletar PortunUs corrugatus 38.2.2.
449
poletar Selachia 2.2.10.
poletuša Exocoetus volitans 32.2.
poletuša Solen vagina (?) 42.13.
polónda Sarda mediterranea 20.2.1.1.— 2.
polumpar Patella coerulea 41.2.2.
polurib Anguilla vulgaris 10.1.5.2.
polùriba } Eucitharus linguatula 4.2.2.3.
poljak Pachygrapsus marmoratus 38.7.2.3.
pomiseca Orthagoriscus mola 9.1.1.1.
pop Biennius spec. 7.3.1.4.
pop Labrus turdus 30.8.1.
pop Pisania, Conus etc 40.5.4.
pop Sargus vulgaris 27.2.4.1.
p°apa Sargus vulgaris 27.2.4.1.
popalina Clupea sprattus 23.2.2.
pope Serranus scriba 29.1.3.2.
popić Biennius spec. 7.3.1.4.
popić Heliases chromis 31.2.2.1.
popić Sargus vulgaris 27.2.4.1.
popić Tripterygion nasus 7.6.1.
popina Labrus turdus 30.8.1.
po pirke po kanjca Paracentropristis he-
patus 29.3.1.3.
popišada Syngnathus acus 12.3.1.5.
popišini Syngnathus acus 12.3.1.5.
popišinjak Syngnathus acus 12.3.1.5
popov kurac Coris giofredi 5.5.3.2.
populin Crenilabrus ocellatus 30.8.1.
poràpnjok Gobius spec. 7.4.1.; 13.3.2.3.
*porka Serranus scriba 29.1.1.2.
portunak Gobius spec. 13.3.2.8.
porupnjak Gobius spec. 7.4.1.; 13.3.2.3.
poskok Scomberesox saurus 12.2.3.
poštar Mugil chelo 15.3.4.7.
potka Coricus rostratus 30.7.4.
potka Crenilabrus pavo 30.7.4.
potka Serranus scriba 29.1.1.2.
pozezalo Scyllarus arctus 38.2.
pozlatka Haliotis tuberculata 41.1.2.
pozlàtura Haliotis tuberculata 41.1.2.
*požudij v. *glamoč požudij
prađć Paracentropristis hepatus 29.3.4.3.
pračić Mullus barbatus 18.5.2.1.
prag v. trija od praga
pragenjača v. trija pragenjača
*prajčić Heliases chromis 31.2.3.
pralipak Patella coerulea 41.2.3.
prasac Centrina salviani 2.5.1.
prasac Seriola dumerilii 21.3.4.2.
450
praščić Centrina salviani 2.5.1.
praščić Lepadogaster gouanii 1.3.2.
prasec Centrina salviani 2.5.1.
prasica Biennius spec. 7.4.3.1.
prasica Mugil saliens 15.3.2.9.; 15.3.3.1.
prasica Trigla spec. 11.1.3.2.
praščić Heliases chromis 31.2.3.
praščić Lepadogaster gouanii 1.3.2.
praščić Mullus barbatus 18.5.2.1.
praščić Paracentropristis hepatus 29.3.4.3.
praščić Trigla spec. 11.1.3.2.
praščić Tripterygion nasus 7.6.1.
*prava srdjela Clupea pilchardus 23.6.
prava trlja Mullus surmuletus 18.4.2.1.
pravčić Mullus barbatus 18.5.2.1.
pravi švoj Solea vulgaris 4.2.1.1.
pravi zubatac Dentex vulgaris 26.1.2.
pravić Mugil capito 15.3.2.1.
pratibrod Naucrates ductor 21.4.2.
praz Murex trunculus 40.1.1.3.
praz Smaris alcedo 22.5.2.2.
praž Smaris alcedo 22.5.2.2.
prč Eledone moschata 36.7.3.
prč Maena vulgaris 22.5.2.2.
prčić Eledone moschata 36.7.3.
prčić Octopus vulgaris 36.7.3.
predavica Conus 40.3.2.2.
*prekolarac Sargus vulgaris 27.2.3.1.
*prekoramenac Sargus vulgaris 27.2.3.2.
prekuranac Charax puntazzo 27.3.1.;
27.2.3.2. ; 27.3.1.3.
prelepak Patella coerulea 41.2.3.
prelipak Patella coerulea 41.2.3.
premoranac Sargus vulgaris 27.2.3.2.
prepelica Dactylopterus volitans 32.2.4.
preslica Cypraea spurca 40.3.2.2.
*prezimac Sargus rondeletii 27.1.2.
prezimak Sargus rondeleti 27.2.3.2.;
27.1.2.
prigažina Pecten jacobaeus 42.8.2.
*priglja Mullus spec. 18. n. 32
*prigovac Scarus cretensis 35.6.
prikonosa Coricus rostratus 30.3.1.1.
prikopalošara Crenilabrus mediterraneus
30.11.1.1.
prilepak Patella coerulea 41.2.3.
*priletusa Exocoetus volitans 32.2.1.1.
prilik Patella coerulea 41.2.3.
prilika Lepadogaster gouanii 1.3.1.
prilikva Patella coerulea 41.2.3.
prilip Patella coerulea 41.2.3.
prilipak Lepadogaster gouanii 1.3.2.2.
prilipak Patella coerulea 41.2.3.
prilipak Phrynorhombus unimaculatus
4.4.1.2.
prilipetuša Lepadogaster gouanii 1.3.1.
prilipetuša Petromyzon marinus 1.2.1.
prilipka Patella coerulea 41.2.3.
prilipkuša Lepadogaster gouanii 1.3.1.
prilipuša Lepadogaster gouanii 1.3.1.
prilipnjak Lepadogaster gouanii 1.3.1.
prilipok Patella coerulea 41.2.3.
prilivak Patella coerulea 41.2.3.
*priljepak Patella coerulea 41.2.3.
*priljepetuša Echeneis remora 1.2.1.
prkavac Serranus scriba 29.1.1.
prlik Patella coerulea 41.2.3.
prlipac Patella coerulea 41.2.3.
prlipak Patella coerulea 41.2.3.
prlipuša Lepadogaster gouanii 1.3.1.
prljaš Dentex gibbosus 26.1.3.2.
prljenica Fam. Pleuronectidae 4.2.3.3.
prmpor Murex trunculus 40.1.2.
prnjavica Pecten, Cardium etc 42.12.
prnjevica Pecten, Cardium etc 42.12.
pronja Trigla lyra 11.1.6.3.
prosénica Crenilabrus mediterraneus
30.1.6.1.
proskok Scomberesox saurus 12.2.3.
prpor Murex trunculus 40.1.2.
prporić Cerithium vulgatum 39.3.1.
prskavac Atherina mochon 24.1.6.5.
prst Lithophaga lithophaga 42.4.1.
prstac Lithophaga lithophaga 42.4.1.
prstavac Lithophaga lithophaga 42.4.1.
*prstavica Lithophaga lithophaga 42. n. 38
"prstenac Sargus annularis 27.2.6.3.
prstenak Lithophaga lithophaga 42.4.1.
prstić Lithophaga lithophaga 42.4.1.
prsura Pecten, Cardium etc 42.8.2.
prsùrica Haliotis tuberculata 41.1.4.
prsurica Pecten jacobaeus 42.8.2.
pršura Pecten, Cardium etc 42.8.2.
*prug Palinurus vulgaris 37.2.3.1.
prutaš Mugil labeo 15.3.2.1.
prutaš Myliobatis aquila 3.5.2.1.
*pržinar Gobius spec. 13.3.2.4.
pucalo Todarodes sagittatus 36.5.5.
pucavac Crenilabrus ocellatus 30.1.5.;
30.6.3.
pucavica Coricus rostratus 29.3.4.2.
pučani Gobius spec. 13.3.5.1.
puh Paracentropristis hepatus 29.3.4.2.
puhonja Gobius spec. 13.3.3.3.
pujòglavica Anguilla vulgaris 10.1.4.
pujoglavica Mullus barbatus 18.5.2.
pulicijot Coris julis 5.3.2.11.
puliganj Todarodes sagittatus 35.5.2.
pulingrina Pecten, Cardium etc 42.11.
pùmpar Murex trunculus 40.1.2.
pundrica Biennius spec. 7.4.2.2.
punga Thalassochelys caretta 45.3.3.
punka Crenilabrus... 30.12.3.2.
punoglavica Anguilla vulgaris 10.1.4.
*puntač Charax puntazzo 27.3.1.1.
puntar Coris julis 5.3.2.12.
*punjeglavica Anguilla vulgaris 10.1.4.
puoglavica Anguilla vulgaris 10.1.4.
pupavac Gobius spec. 13.3.3.3.
purićaš Gobius spec. 13.3.2.6.
pušmulj Gadus merlangus 17.2.2.1.
pušač Uranoscopus scaber 6.2.2.2.
putamarina Rhizostoma pulmo 44.3.2.
putnički ava Mugil chelo 15.3.4.7.
putnik Mugil chelo 15.3.4.7.
puza Biennius spec. 7.4.2.2.
*puzavica v. *mrena puzavica
puzavica njemačka Coris julis 5.2.9.;
5.5.3.3. ; 30.6.2.; 30.9.4.1.
piizlačica Pecten, Cardium etc 42.12.3.
pùzlatka Haliotis tuberculata 41.1.2.
puzljača Crenilabrus... 30.6.2.
puž Murex trunculus 40.
puž Pisania, Conus etc 40.
puž Trochocochlea turbinata 40.
pužbaba Murex trunculus 40.1.7.
puževa igla Turritella communis 40.
pužić Trochocochlea turbinata 40.2.
pužljaka Haliotis tuberculata 41.1.2.
pužni račić Cerithium + Eupagurus 39.4.
racakututa Gobius sp. 13.3.6.2.
racica Maja squinado 37.5.1.
račak Cerithium + Eupagurus 39.4.
račića Pachygrapsus marmoratus 38.4.1.1.
racica Cerithium + Eupagurus 39.4.
račić Carcinus maenas 38.4.1.1.
451
račić Pachygrapsus marmoratus 38.4.1.1.
račić Portunus corrugatus 38.4.1.1.
račina Lophius piscatorius 6.1.3.4.
*račnjak Maja squinado 37.5.1.
račina Lophius piscatorius 6.1.3.4.
rađa Raja clavata 3. n. 30
radža Raja clavata 3. n. 30
ragosta Palinurus vulgaris 37.2.3.
ragošta Palinurus vulgaris 37.2.3.
rak Eriphia spinifrons 38.4.1.
rak Maja squinado 37.5.1.
rak Nephrops norvegicus 37.4.1.
rak Pachygrapsus marmoratus 38.4.1.
rak Portunus corrugatus 38.4.1.
rak Scyllarus arctus 38.4.1.
rak babica Maja squinado 37.5.1.1.
*rak čuvar Pinnotheres pinnotheres 39.
n. 5
rak gumburata Cerithium + Eupagurus
39.4.
rak grmalj Eriphia spinifrons 38.3.4.7.
rak grnjač Eriphia spinifrons 38.3.4.7.
rak jastok Palinurus vulgaris 37.2.2.2.;
37.3.3.1.
rak karlo Homarus vulgaris 37.3.3.1.
rak mekiš Portunus corrugatus 38.3.2.2.
rak nogalj Maja squinado 37.5.3.3.;
37.5.1.1.
rak od tarcone Eriphia spinifrons 38.3.1.3.
*rak o groznice Eriphia spinifrons 38.3.1.3.
rak pri ponti Carcinus maenas 38.3.4.6.
rak runjavac Eriphia spinifrons 38.3.4.7.
*rak samac Diogenes pugilator 39. n. 11
rakavica Maja squinado 37.5.1.
rakić Portunus corrugatus 38.4.1.1.
*rakomnica Maja squinado 37.5.1.
rakovac Pachygrapsus marmoratus
38.4.1.1.
rakovica Maja squinado 37.5.1.
*rakovica spužvonoša Dromia sp. 38.3.2.1.
rakovnica Maja squinado 37.5.1.
ralog Homarus vulgaris 37.2.2.
ralog Palinurus vulgaris 37.2.2.
raloh Homarus vulgaris 37.2.2.
ralj Trachinus spec. 8.1.3.
ralja Crenilabrus ocellatus 30.3.1.4.
rambun Pagellus erythrinus 26.3.2.1.
rancegula Maja squinado 37.5-2.1.
rane Trachinus spec. 8.1.3.1.
452
ranga Clupea finta 23.3,3.
ranj Trachinus spec. 8.1.3.
ranjen Trachinus spee. 8.1.3.
ranjen pauk Trachinus draco 8.1.3.
ranjenik Trachinus spec. 8.1.3.
rapenjak Gobius spec. 13.3.2.3.
*rapnjak Gobius paganellus 13.3.2.3.
rarog Homarus vulgaris 37.2.2.
ràrog Palinurus Vulgaris 37.2.2.
raroh Homarus vulgaris 37.2.2.
rastura Pinna nobilis 42.5.2.
raža Raja clavata 3.3.1.
raža bez boda Pteroplatea altavela 3.3.8.1.
raža lisa Raja miraletus 3.3.2.3.
ražina Raja clavata 3. n. 30
*ražopas Rhinobatus columnae 3. n. 1
rbun Pagellus erythrinus 26.3.2.1.
rečinaš Mugil auratus 15.3.5.6.
*rejnok Torpedo marmorata 3.2.8.
rena Raja macrorhynchus 3.3.7.
renga Clupea finta 23.3.3.
resinarka Coricus rostratus 30.12.3.2.
*resulja Anemonia sulcata 44. n. 16
rešan Pagellus mormyrus 11.2.2.3.
rešece Haliotis tuberculata 41.1.3.
riba »piscis« 36.
riba od pine Echeneis remora 1.2.1.
riba poletuša Dactylopterus volitans 32.2.
riba od ruba Anthias sacer 33.3.
ribabàrila Orthagoriscus mola 9.7.1.
ribari Delphinus delphis (iuv) 45.1.3.
*ribić Crenilabrus cinereus 30.4.2.1.
ribon Pagellus erythrinus 26.3.2.1.
ribun Pagellus erythrinus 26.3.2.1.
rijanka Scyllium stellare 2.7.5.
rijekuljaš Fam. Pleuronectidae 4.2.4.1.
rilj Squilla mantis 38.3.4.5.
rina Squatina laevis 3.1.2.
ringa Clupea finta 23.3.3.
rkuja Trigla spec. 11.1.3.
rnj Trachinus spec. 8.1.3.
rnj bilac Trachinus draco 8.1.3.; 8.1.3.3.
rnj šarac Trachinus araneus 8.1.3.3.
r°anj Trachinus spec. 8.1.3.
ròbac Auxis bisuš 20.3.1.2.
ročić Pachygrapsus marmoratus 38.4.1.1.
roda Orthagoriscus mola 9.3.1.2.
rog Dentalium dentale 40.5.3.2.
rogač Murex brandaris 40.1.1.4.
rogačin Murex brandaris 40.1.1.4.
róge Aporrhais pes-pelecani 40.1.1.4.;
40.4.1.
rogljač Murex brandaris 40.1.1.4.
rogulja Murex brandaris 40.1.1.4.
rom Rhombus maximus 4. n. 33
romba Rhombus maximus 4.3.1.1.
rombac Rhombus maximus 4.3.1.1
rombić Auxis bisus 20.3.1.2.
rombić Rhombus maximus 4.3.1.1.
rombo Auxis bisus 20.3.1.2.
rombo Rhombus maximus 4.3.RI.
ròmbun Pagellus erythrinus 26.3.2.1.
romp Rhombus maximus 4.3.1.1.
rompo Rhombus maximus 4.3.1.1.
rompul Rhombus maximus 4.3.1.2.
*ronab Rhombus maximus 4. n. 33
rondun Orcynus alalonga 20. n. 43.
rondun Thunnus thynnus 20.4.1.1.
rònj Trachinus spec. 8.1.3.
rosai) Galathea strigosa 38.7.3.
ròspa Lophius piscatorius 6.1.4.1.
rospo Lophius piscatorius 6.1.4.1.
rošćura Pinna nobilis 42.5.2.
rošpa Lophius piscatorius 6.1.4.1.
rošpa Maja squinado 37.5.3.
rospo Lophius piscatorius 6.1.4.1.
rskavac Atherina mochon 24.1.6.5.
rub Rhombus maximus 4.3.1.1.
rub v. kanj od ruba
rub v. riba od ruba
rubac Auxis bisus 20.3.1.2.
rubac Rhombus maximus 4.3.1.1.
rubić Auxis bisus 20.3.1.2.
*rubnjača Raja punctata 3.3.1.1.
rubnjak v. kanj rubnjak
rudan Euthynnus thunnina 20.5.2.3.
rumb Auxis bisus 20.3.1.2.
rumb Rhombus maximus/laevis 4.3.1.1.
rumba Rhombus maximus 4.3.1.1.
rumbac Auxis bisus 20.3.1.2.
rumbac Rhombus maximus 4.3.1.1.
rumbac Thunnus thynnus 20.3.1.2.
rumbač Rhombus maximus 4.3.1.1.
rumbak Auxis bisus 20.3.1.2.
rumbak Rhombus maximus 4.3.1.1.
rumbič Auxis bisus 20.3.1.2.
rumbo Auxis bisus 20.3.1.2.
rumboc Auxis bisus 20.3.1.2.
rumbul Auxis bisus 20.3.1.2.
*rumenac Pagellus erythrinus 26.3.1V2.
*rumenac blijedac Pagellus centrodontus
26.3.2.1.
*rumenac okan Pagellus centrodontus
26.3.3.1.
*rumenka Meretrix chione 42. n. 112
runae Eriphia spinifrons 38.3.4.7.
runjak Eriphia spinifrons 38.3.4.7.
runjaš Eriphia spinifrons 38.3.4.7.
runjavac Eriphia spinifrons 38.3.4.7.
runjavi rak Eriphia spinifrons 38.3.4.7.
runjetaš Eriphia spinifrons 38.3.4.7.
*runjevac Eriphia spinifrons 38.3.4.7.
rusajski cipol Mugil chelo 15.3.3.8.
rusaljak Mugil chelo 15.3.3.8.
ruša Clupea fìnta 23.4.5.1.
sabjar Lepidopus caudatus- 10.6.1.
sabjun v. trigja od sabjuna
sablja Cepola rubescens 10.5.4.
sab(l)ja Lepidopus caudatus 10.6.1.
sablja Xiphias gladius 12.1.1.2.
sabljač Xiphias gladius 12.1.1.2.
sabljar Xiphias gladius 12.1.1.2.
*sabljarka Xiphias gladius 12.1.1.2.
sabunjar Portunus corrugatus 38.3.4.3.
safìlet Coris giofredi 5.2.2.1.
sajmača Crenilabrus pavo 30.12.1.1.
sakalin Sargus annularis 27.4.2.2.
sakečić Paracentropristis hepatus 29.3.4.5.
saket Paracentropristis hepatus 29.3.4.5.
saket Paracentropristis hepatus 29.3.4.5.
sakètaric Paracentropristis hepatus
29.3.4.5.
saketić Paracentropristis hepatus 29.3.4.5.
salak Penaeus kerathurus 38. n. 30
salaka Clupea fìnta 23.2.4.
salamarida Smaris alcedo 22.2.1.3.
salamun Cerna spec. 33.2.6.
salamun Rhomboidichthys podas 21.3.4.5.
salamun Seriola dumerilii 21.3.4.5.
salamun Umbrina cirrosa 31.1.6.
salapuć Box salpa 25.2.2.2.
salmača Crenilabrus pavo 30.12.1.1.
salmarida Smaris alcedo 22.2.1.3.
salnjača Crenilabrus pavo 30.12.1.1.
*salnjaka Crenilabrus pavo 30.12.1.1.
salpa Box salpa 25.2.1.2.
salpet Box salpa 25.2.2.1.
453
salpoč Box salpa 25.2.2.2.
salpočić Box salpa 25.2.2.2.
salpoć Box salpa 25.2.2.2.
salpùc Box salpa 25.2.2.2.
salpuca Box salpa 25.2.2.2.
salpučić Box salpa 25.2.2.2.
salpile Box salpa 25.2.2.2.
salpulina Box salpa 25.2.2.2.
salpuša Box salpa 25.2.2.2.
salpušica Box salpa 25.2.2.2.
saltarin Mugil saliens 15.3.4.2.
*saluma ? 31.1.6.
*samac Pagellus mormyrus 11.2.1.6.
samar Smaris alcedo 22.2.1.1.
sàmar Smaris alcedo 22.2.1.1.
samàrida Smaris alcedo 22.2.1.2.
samaritan Smaris alcedo 22.2.1.2.
samarnjača Smaris alcedo 22.2.1.2.
samaruša Smaris alcedo 22.2.1.2.
sambunjak Gobius spec. 13.3.2.4.
samica Anguilla vulgaris 10.1.4.
samica Smaris alcedo 22.2.1.1.
samica od igle Scomberesox saurus
12.2. 2. 2.
sam°ar Smaris alcedo 22.2.1.1.
*samoglav Orthagoriscus mola 9.2.
samor Smaris alcedo 22.2.1.1.
*samur Smaris alcedo 22.2.1.1.
sanpetar Zeus faber 16.3.1.
sanpijero Zeus faber 16.3.1.
sanpijetro Zeus faber 16.3.1.
sanpjerin Zeus faber 16.3.1.
sanpjero Zeus faber 16.3.1.
santos Pecten jacobaeus 42.10.2.1.
saopa Box salpa 25.2.2.
sapa Box salpa 25.2.2.
*sapača Barbus meridionalis petenyi 25.
n. 36
*sapara Solea lutea 4. n. 22
sàpica Box salpa 25.2.2.2.
sapka Box salpa 25.2.2.2.
sapoc Box salpa 25.2.2.2.
sapoč Box salpa 25.2.2.2.
sapočić Box salpa 25.2.2.2.
sapoškica Box salpa 25.2.2.2.
sapuč Box salpa 25.2.2.2.
sapučica Box salpa 25.2.2.2.
sapulin Box salpa 25.2.2.2.
sapulina Box salpa 25.2.2.2.
sapuš Box salpa 25.2.2.2.
454
sapuša Box salpa 25.2.2.2.
sapušica Box salpa 25.2.2.2.
sarabanci Thunnus thynnus 20.3.3.2.
sarag Clupea sprattus iuv 23.2.4.
sarag Sargus rondeletii 27.1.
*sarag crnogoj Sargus vulgaris 27. n. 23
saraga Clupea pilchardus 23.2.4.
sàraga Clupea sprattus 23.2.4.
saragla Clupea sprattus 23.2.4.
saraglja Clupea sprattus 23.2.4.
šarah Sargus rondeletii 27.1.1.
sarak Clupea sprattus iuv 23.2.4.
sarak Sargus rondeletii 27.1.1.
sarak cmorep Sargus vulgaris 27.2.1.3.
sarakina Clupea sprattus 23.2.4.
saratina Clupea sprattus 23.2.4.
saražin Clupea sprattus 23.2.4.
saražina Clupea sprattus 23.2.4.
sarda Clupea finta 23.1.3.2.
sarda mata Clupea finta 23.3.2.; 23.1.3.2.
sardalun Clupea finta 23.1.3.2.
sardel belle Clupea pilchardus 23.1.3.1.;
23.1.5.1.
sardela Clupea pilchardus 23.1.3.1.
sardela brgljica Clupea pilchardus
23.4.1.1.
sardela rusa Clupea finta 23.4.5.1.
sardelac Clupea sprattus 23.2.1.1.
sardelina Clupea sprattus 23.2.1.1.
sardelini Clupea pilchardus iuv. 23.1.3.1.
sardelun Clupea finta 23.1.3.2.
sardila Clupea pilchardus 23.1.3.1.
sardon Engraulis encrasicholus iuv 23.4.2. ;
23.1.3.4.
sardun Engraulis encrasicholus iuv 23.4.2. ;
23.1.3.4.
sardun Clupea finta 23.1.3.2.
sarduncin Clupea sprattus 23.2.1.1.;
23.1.3.3.
sardela Clupea pilchardus 23.1.3.1.
sardelica Clupea sprattus 23.2.1.1.;
23.1.3.3.
sareh Sargus rondeletii 27.1.1.
saig Sargus rondeletii 27.1.1.
sargo Sargus rondeletii 27.1.1.
sàrk Sargus rondeletii 27.1.1.
sarmarida Smaris alcedo 22.2.1.2.
sarun Trachurus mediterraneus 21.1.1.3.
sasurka Hali otis tuberculata 41.1.4.1.;
42.8.2.3.
sedlaš Sargus vulgaris 27.2.3.3.
*sedmorupa Petromyzon marinus 1.1.3.2.
sekač Gobius spec. 13.3.2.1.
sekulica Chrysophrys aurata 14.2.4.
selica Mugil chelo 15.3.4.7.
sempre škamp Squilla mantis 37.4.
*senket Paracentropristis hepatus 29. n.
112
senj Trygon pastinaca 3.4.2.3.
senjalica Coris julis 5.2.9.1.
sepa Sepia officinalis 36.2.
sepulina Sepiola rondeleti 36.3.
sera Temnodon saltator 21.5.2.
serag Sargus rondeletii 27.1.1.
serah Sargus rondeletii 27.1.1.
serba Biennius spec. 7.5.
serdar Coris julis 5.3.2.9.
sereh Sargus rondeletii 27.1.1.
serg Sargus rondeletii 27.1.1.
sergo Sargus rondeletii 27.1.1.
sfoj Solea spec. 4.2.1.1.
sgariš Smaris vulgaris 22.3.1.1.
*sguša (?) Scomber scomber 19.3.4.1.
*sigac Trachypterus taenia 10.6.2.
sikaš v. kanj sikaš
*sikavac Serranus scriba 29.1.4.
sikavica Smaris vulgaris 22.14.
simbal Eledone moschata 36.7.5.
simbalj Eledone moschata 36.7.5.
sin od kanja Paracentropristis hepatus
29.3.1.1.
sinj Trygon pastinaca 3.4.2.3.
sinjorina Coris j/g 5.3.1.4.
sipa Sepia officinalis 36.2.
sipac Sepiola rondeleti 36.3.
sipatka Trygon pastinaca 3.4.3.2.
sipica Sepiola rondeleti 36.3.
sipica od koće Sepiola rondeleti 36.3.
sipočić Sepiola rondeleti 36.3.
sipon Sepiola rondeleti 36.3.
sipučić Sepiola rondeleti 36.3.
sipulin Sepiola rondeleti 36.3.
sipun Sepiola rondeletii 36.3.
sipunčić Sepiola rondeleti 36.3.
sirba Biennius spec. 7.5.
^siromaške Smaris spec. 22. n. 115
sirun Trachurus mediterraneus 21.1.1.3.
sisavac Mugil spec. 15.3.2.7.
*sisobaka Petromyzon marinus 1.1.2.1.
sitar Atherina hepsetus 24.1.6.1.
*sivac Cantharus lineatus 28.2.3.2.
*sjenka Umbrina cirrosa 31. n. 47
*skadirula Scomber scomber 19.3.3.
skakač Atherina hepsetus 24.1.6.3.
*skakadelj v. gaun skakadelj
skakaden Atherina hepsetus 24.1.6.3.
skakalo Scyllarus arctus 38.2.1.
skakavac Mugil cephalus 15.3.4.1.
skakavica Mugil saliens 15.3.4.1.
*skakuša Temnodon saltator 21.5.3.
skakva Mugil cephalus 15.3.4.1.
škampe Nephrops norvegicus 37.4.
skamp ića Pachygrapsus marmoratus
38.2.2.
skaram Sphyraena spet 12.2.3.
*skaran Sphyraena spet 12.2.3.
skardinula Scomber scomber 19.3.3.
skardobula Cerithium vulgatum 39.3.1.1.
skarol Mugil saliens 15.3.4.2.
škarpena Scorpaena scrofa 8.2.1.1.
skarpica Scorpaena scrofa 8.2.1.1.
škarpina Scorpaena porcus 8.2.1.1.
škarpina Scorpaena scrofa 8.2.1.1.
skarpoc Scorpaena porcus 8.2.1.1.
škarpoc Scorpaena scrofa/porcus 8.2.1.1.
skarpun Scropaena porcus 8.2.1.1.
*skerpoč Scorpaena porcus 8.2.1.1.
skituša Coricus rostratus 30.6.2.
sklać Squatina laevis 3.1.1.
sklad Squatina laevis 3.1.1.
sklat Squatina laevis 3.1.1.
sklatina Squatina laevis 3.1.1.
*skled Squatina laevis 3.1.1.
skloat Squatina laevis 3.1.1.
skočac Mugil saliens 15.3.4.1.
skočac glavaš Mugil saliens 15.3.2.11.
*skočarica Lichia amia 21.5.3.
skočibrka Penaeus kerathurus 38.1.
*skojarić Dentex vulgaris (iuv) 26.1.2.1.
skokaš v. cipal skokaš
školka Pecten, Cardium etc 42.1.2.3.
skomarča Chrysophrys aurata 14.2.2.1.
skombar Scomber scomber 19.3.2.
*skomrija Clupea finta 23.3.5.
skoranca Alburnus alburnus alborella 23.
n. 53
*skorpinaca Scorpaena scrofa 8.2.1.1.
455
 *skoščarica Lichia amia 21.5.3.
skotić Smaris alcedo 22.5.2.4.
skòzica Penaeus kerathurus 38.1.
*skrap Corvina nigra 31.1.3.
skras v. trlja od skrasa
skrčenica Mullus surmuletus 18.6.2.
skrdinula Scomber scomber 19.3.3,
skrdobula Cerithium vulgatum 39.3.1.1.
*skrinjica Porcellio 40.3.2.2.
skrinjica Cypraea spurca 40.3.2.2.
skrižaj Astropecten aurantiacus 43.3.1.
skrpina Scorpaena porcus 8.2.1.1.
skrpina Scorpaena scrofa 8.2.1.1.
skrpina od dubine Scorpaena scrofa
8.2.3.I.; 8.2.1.1.
skrpoc Scorpaena porcus 8.2.1.1.
skrpun Scorpaena porcus 8.2.1.1.
škrtac Astropecten aurantiacus 43.3,1.1.
skumbar Scomber scomber 19.3.2.
*skumrija Clupea finta 23.3.5.
skuš Scomber scomber 19.3,4,1.
skuša Scomber colias 19.3.4.1.
skuša Scomber scomber 19.3.4.1.
skušac fanfan Naucrates ductor 21.4.1.
skušac pratibrod Naucrates ductor 21.4.1.
skušarela Scomber scomber 19.3.4.1.
skušarelica Scomber scomber 19.3.4.1.
skušej Scomber scomber 19.3.4.1.
skušić Scomber scomber 19.3.4.1.
skvajina Squatina laevis 3.1.1.
slaba Cepola rubescens 10.5.4.
slac Squatina laevis 3.1.1.
slać Squatina laevis 3.1.1.
slast Coricus rostratus 30.5.2.
slast Trygon pastinaca 3.3.2.10.
slast Raja miraletus 3.3.2.10.
slastičun Coricus rostratus 30.5.2.
slinavac Coricus rostratus 30.10.1.1.
slinavac Mugil saliens 15.3.3.2.
slindura Biennius spec. 7.1.2.2.
slinga Biennius spec. 7.1.2.2.
slingra Biennius spec. 7.1.2.2.
slingura Biennius spec. 7.1.2.2.
slingura fortunašica Biennius spec. 7.4.1.3.
slinka Biennius spec. 7.I.2.2.
slinovac Biennius spec. 7.1.2.2.
slinjava baba Biennius spec. 7.1.2.3.
slipac Gobius spec. 13.3.4.1.
slipavira Gobius spec. 13.3.4.1.
slipetuša Echeneis remora 1.2.1.
456
slipica Lepadogaster gouanii 1.3.1.1.
sliser Cephalopoda 36.1.
slonovo uho Spongia communis 44.1.1.
sluzinavac Mugil spec. 15.3.3.2.
sljepica Lepadogaster gouanii 1.3.1.1.
*smert Munida rugosa 38.3.1.4.
smita Biennius spec. 7.4.2.3.
smokva Coricus rostratus 30.2.2.
smokva Crenilabrus pavo 30.2.2.
smokva Labrus bimaculatus 30.2.2.
*smokva Stromateus fiatola 35.2.1.
smokvača Coricus rostratus 30.2.2.
smokvača Crenilabrus... 30.2.2.
smokvača Heliases chromis 31.2.2.4.
smokvača Labrus bimaculatus 30.2.2.
smokvar Crenilabrus pavo 30.2.2.
smokvara Crenilabrus pavo 30.2.2.
smokvara Labrus bimaculatus 30.2.2.
smokvarica Coricus rostratus 30.2.2.
*smokvarić Crenilabrus cinereus 30.2.2.
smokvelj Labrus bimaculatus 30.2.2.
smokvica Coricus rostratus 30.2.2.
smokvica Crenilabrus... 30.2.2.
smokvica Crenilabrus pavo 30.2.2.
smokvica Labrus bimaculatus 30.2.2.
smokvić Coricus rostratus 30.2.2.
smokvilj Labrus bimaculatus 30.2.2.
smrda v. trilja smrda
smrdeljàc Eledone moschata 36.7.3.
smrdjifčić Eledone moschata 36.7.3.
smrdjivac Eledone moschata 36.7.3.
smrdljivac Eledone moschata 36.7.3.
smrdon Eledone moschata 36.7.3.
smrdun Eledone moschata 36.7.3.
smrluc Merluccius vulgaris 17.3.1.
smucač Sarda mediterranea 20.2.2.3.
*smudan Dicentrarchus labrax 14. n. 31
smudut Dicentrarchus labrax 14.1.3.3.
s°alpa Box salpa 25.2.1.2.
s°apa Box salpa 25.2.1.2.
soko Myliobatis aquila 3.5.2.1.
sokol Myliobatis aquila 3.5.2.1.
sokol Pteroplatea altavela 3.3.8.1.
sokol Squatina laevis 3.1.5.
sokolić Myliobatis aquila 3.5.2.1.
*sokot Squatina laevis 3.1.5.
soldatić Lepadogaster gouanii 1.3.2.1.
sòlinjani(n) Carcinus maenas 38.3.4.3.
šolnjacica Crenilabrus pavo 30.12.1.1.
solnjača Crenilabrus pavo 30.12.1.1.
solnjaka Crenilabrus pavo 30.12.1.1.
sólpa Box salpa 25.2.1.2.
som Umbrina cirrosa 31.1.6.; 31. n. 27
somar Smaris alcedo 22.2.1.1.
sonfiš Balistes capriscus 9.9.1.; 9. n. 7a
*sonjača Crenilabrus pavo 30.12.1.1.
šopa Box salpa 25.2.1.2.
sopcc Serranus scriba 29.1.5.
sòpica Box salpa 25.2.2.1.
sorat Sphyrna zygaena 2.4.3.
sova Trygon pastinaca 3.4.4.2.
sovčica Pagellus mormyrus 11.2.1.2.
sovica Scyllarus arctus 38.5.1.
sovica Trygon pastinaca 3.4.4.2
sović Myliobatis aquila 3.5.2.I.
sović Trygon pastinaca 3.4.4.2.
spar Sargus annularis 27.4.1.
sparac Sargus annularis 27.4.1.
sparam Sargus annularis 27.4.1.
*sparćić Sargus annularis 27. n. 79
šparić Sargus annularis 27.4.1.
spamakva Biennius spec. 7.5.
spenga Spongia officinalis 44.1.
spie Charax puntazzo 27.3.1.
spincun Crenilabrus... 30.3.2.1.; 30.12.2.
*spirka Crenilabrus melops 30.7.1.
*spitica Crenilabrus quinquemaculatus
30.3.2.1.
*splatuša Fani. Pleuronectidae 4.2.2.1.
spliska Isocardia cor 42.14.
*splotica Stromateus fiatola 35.2.1.
*splotica malousna Stromateus fiatola
35. n. 18
sp°ar Sargus annularis 27.4.1.
spona Squilla mantis 38.3.2.1.
spònga Spongia officinalis 44.1.
sponga Squilla mantis 38.3.2.1.
spòr Sargus annularis 27.4.1.
sprovodnjača Rhombus laevis 4.2.3.5.
spuga Spongia Officinalis 44.1.
spuga Spongia officinalis 44.1.
spugar Dromia vulgaris 38.3.2.1.
spugar Hippospongia communis 44.1.1.
spugva Spongia officinalis 44.1.
spùnga Spongia officinalis 44.1.
spuntinjača Clupea pilchardus 23.1.5.4.
spunja Spongia officinalis 44.1.
špužba Spongia officinalis 44. n. 7
spuž Aporrhais pes-pelecani 40.; 40.4.1.
spuž Cerithium vulgatum 39.4.
spuž Pisania, Conus ete 40.
spuž rak Cerithium + Eupagurus 39.4.
spuža Spongia officinalis 44. n. 7
spužni vijak Cerithium vulgatum 39.6.1.
spužva Spongia officinalis 44.1.
sralj Labrus turdus 30.1.4.
srba Pachygrapsus marmoratus 38.7.3.
*srčanka Cardium edule 42.7.3.1.
srdela Clupea pilchardus 23.1.3.1.
*srdela od kulfa Clupea finta 23.3.1.2.
srdelaš Penaeus kerathurus 38.7.1.
srdelica Clupea sprattus 23.2.1.1.
srdelini Clupea sprattus 23.2.1.1.
srdelun Clupea finta 23.1.3.2.
srdelica Clupea sprattus 23.1.3.3.
srdelini Clupea pilchardus 23.1.3.1.
srdjela Clupea pilchardus 23.1.3.1.
srdeljka Exocoetus volitans 32.2.3.
*srdjela golema Clupea finta 23.3.
*srdjelica oliga Clupea sprattus 23.3.
srdon Engraulis encrasicholus 23.4.2.;
23.1.3.4.
srdun Clupea finta 23.1.3.2.
srdela Clupea pilchardus 23.1.3.1.
srdela bokeška Clupea sprattus 23.1.3.3.
srdelica Clupea sprattus 23.1.3.3.;
23.2.1.1.
srdelina Clupea sprattus 23.1.3.3. ; 23.2.1.1
*srebernica Argentina sphyraena 24. n. 56
srebrenjak Argentina sphyraena 24.2.2.
Srebrenica Argentina sphyraena 24.2.2.
srebrna Argentina sphyraena 24.2.2.
srebrnica Argentina sphyraena 24.2.2.
srebrnica Haliotis tuberculata 41.1.2.
srebrnica Lepidopus caudatus 10.6.3.
srebrnjača Argentina sphyraena 24.2.2.
srebrnjača Lepidopus caudatus 10.6.3.
srkabrka Penaeus kerathurus 38.1.
srun Trachurus mediterraneus 21.1.1.3.
stari kanj Paracentropristis hepatus
29.3.1.1.
starijun Acipenser sturio 34.1.1.
*starka Amoglossus boscii |128|
starka Labrus turdus 30.6.1.
starokančić Paracentropristis hepatus
29.3.1.1.
*starokanj Paracentropristis hepatus 29. n.
76
457
štela Astropecten aurantiacus 43.3.2.
sterijun Xiphias gladius 12.1.3.4.; 34.1.1.
stiri jun Acipenser sturio 34.1.1.
stòmbul Cerithium vulgatum 39.3.
storijun Acipenser sturio 34.1.1.
straćan Eledone moschata 36.7.8.
strak Eledone moschata 36.7.8.
štrasarede Galathea strigosa 38.3.1.
strèla Temnodon saltator 21.3.2.1.
^striga Smaris vulgaris 22.9.1.
*strigavica Chrysophrys aurata 14.2.4.6.
*strigljača Cancer pagurus 38.3.1.
strijèla Lichia spec. 21.2.3.1.; 21.3.2.1.
strijela Temnodon saltator 21.3.2.1.
strijun Acipenser sturio 34.1.1.
strižica Trygon pastinaca 3.4.2.2.
strjela Temnodon saltator 21.5.; 21.3.2.1.
strmorin Holothuria tubulosa 43.1.3.2.
*strmorina Holothuria tubulosa 43.1.3.2.
*strmorinac Fierasfer acus 35.4.
strmurin Holothuria tubulosa 43.1.3.2.;
35.4.
strnarica Squatina laevis 3.2.1.1.
stroja Penaeus kerathurus 38.1.2.
strojun Acipenser sturio 34.1.1.
strugačica Smaris alcedo 22.13.3.4.
strugaš Atherina hepsetus 24.1.5.1.
*strumba Cerithium vulgatum 39.3.
strun Trachurus mediterraneus 21.1.1.3.
*strumba Cerithium vulgatum 39.3.
strumbula Cerithium vulgatum 39.3.
strunja Penaeus kerathurus 38.1.2.
stura Pinna nobilis 42.5.2.
stuza Cepola rubescens 7.4.3.3.; 10.5.2.3.
suha mara Coricus rostratus 30.10.2.1.;
30.4.1.
suha mare Coricus rostratus 30.10.2.1.;
30.4.1.
suhalj Charax puntazzo 27.3,1.; 27.3.1.2.
suličar Mugil cephalus 15.3.2.4.
sumača Sarda mediterranea 20.2.2.3.
*sunder Euspongia 44. n. 6
surae Gobius spec. 13.3.1.4.
šuša Pachygrapsus marmoratus 38.2.2.2.
šušnjar Pachygrapsus marmoratus
38.2.2.2.
susnjica Pachygrapsus marmoratus
38.2.2.2.
šušnjuak Pachygrapsus marmoratus
38.2.2.2.
458
suša Pachygrapsus marmoratus 38.2.2.2.
sušnjak Pachygrapsus marmoratus
38.2.2.2.
suza Biennius spec. 7.4.3.3.
šuza Biennius spec. 7.4.3.3.
suza Rhizostoma pulmo 44.3.3.1.
švak Fam. Pleuronectidae 4.2.2.2.
sval Solea spec. 4.2.1.2.
švat Fam. Pleuronectidae 4.2.2.2.
svaž Fam. Pleuronectidae 4.2.2.2.
svetoga petra uho Haliotis tuberculata
41.1.1.
sveti petar Zeus faber 16.3.1.
sveti petar uho Haliotis tuberculata 41.1.1.
*svetoga petra riba Zeus faber 16.3.1.2.
svetoga petra uho Haliotis tuberculata
41.1.1.
svetoga petra uvo Haliotis tuberculata
41.1.1.
svidea Haliotis tuberculata 41.1.2.1.
svidea Lepadogaster gouanii 1.3.1.1.
svilan Gobius spec. 13.3.2.6.
svilinjak Carcinus maenas 38.3.4.4.
svirac Trigla spec. 11.1.3.1.
svirac Uranoscopus scaber 6.2.2.3.
svirala Solen vagina 42.6.2.
*svitloka Smaris vulgaris 22.12.
*svitljak Anguilla vulgaris 10.1.3.1.
svoj Solea spec. 4.2.1.1.
svoja Solea spec. 4.2.1.1.
svolja Solea spec. 4.2.1.1.
svraga Clupea finta 23. n. 53
svrdlić Cerithium vulgatum 39.6.1.
saga Penaeus kerathurus 38.7.3.
šagljica Penaeus kerathurus 38.7.3.
sagula Penaeus kerathurus 38.7.3.
*šaimača Crenilabrus mediterraneus
30.12.1.1.
šajak Penaeus kerathurus 38. n. 30
šajmača Crenilabrus pavo 30.12.1.1.
šakabaka Penaeus kerathurus 38.1.
šaket Paracentropristis hepatus 29.3.4.5.
šaketić Paracentropristis hepatus 29.3.4.5.
šalomun Umbrina cirrosa 31.1.6.
šaltarel Scyllarus arctus 38.2.1.
šaltin Mugil saliens 15.3.4.2.
šamar Smaris alcedo 22.2.1.1.
šanić Pagellus mormyrus 11.2.2.3.
šanpetar Zeus faber 16.3.1.
šanpijer Zeus faber 16.3.1.
šanpijero Haliotis tuberculata 41.1.1.
šanpijero Zeus faber 16.3.1.
šanpjera Zeus faber 16.3.1.
šanpjerin Zeus faber 16.3.1.
šanpjero Zeus faber 16.3.1.
šanpjetro Zeus faber 16.3.1.
šaporin Labrus bimaculatus 30.5.2.
šara Pachygrapsus marmoratus 38.3.3.
*šarabančić Thunnus thynnus 20.3.3.2.
šarac Coris julis 5.2.7.
*šarac Serranus scriba 29.1.3.
šarag Sargus rondeletii 27.1.
šarak Sargus rondeletii 27.1.
šarakina Clupea finta 23.2.4.
šarakina Clupea sprattus 23.2.4.
šaran Gobius spec. 13.3.1.4.
šaran Trachinus radiatus 8.1.2.2.
šaranj Gobius spec. 13.3.1.4.
šaranj Serranus scriba 29.1.3.
*šaranjić Gobius exanthematicus 13.3.1.4.
*šarbac Auxis bisus 20.3.3.2.
šarban Auxis bisus 20.3.3.2.
šarban Thunnus thynnus 20.3.3.2.
Sardela Clupea pilchardus 23.1.3.1.
šardelun Clupea finta 23.1.3.2.
šarenda polanda Sarda mediterranea
20.2. 2. 1.
šargac Pagellus mormyrus 11.2.2.
*šarganić Gobius spec. 13.3.1.4.
šargaš Sargus rondeletii 27.1.1.
šargić Sargus rondeletii 27.1.1.
šargo Sargus rondeletii 27.1.1.
šargujak Mugil chelo 15.3.2.2.; 15.3.5.1.;
15.3.5.11.
šarin Crenilabrus mediterraneus 30.2.1.3.
šark Sargus rondeletii 27.1.1.
*šarka Serranus scriba 29.1.3.
šarkica Coricus rostratus 30.2.1.3.
*šarko crljeni Xyrichthys novacula 30.13.
*šamjača Coris j/g 5.2.7.
*šarnjača Crenilabrus pavo 30.12.1.1.
*šarogubac Cerna canina 33.2.5.
*šarojka Serranus scriba 29.1.3.
šaroperac Sargus vulgaris 27.2.3.1.
šaroperka Smaris alcedo 22.11.
šarorepac Sargus vulgaris 27.2.3.1.
šaruja Crenilabrus mediterraneus 30.2.1.3.
šaruja Sarda mediterranea 20.2.2.1.
šarulja Cerna canina 33.2.5.
*šarulja Serranus scriba 29.1.3.
šarun Gobius spec. 13.3.1.4.
šarun Trachurus mediterraneus 21.1.1.3.
šaržić Sargus rondeletii 27.1.1.
šašurka Haliotis tuberculata 41.1.4.1.;
42.8.2.3.
šatoroga Biennius spec. 7.1.1.8.
šatra Crenilabrus mediterraneus 30.2.1.3.
*ščeđrovača Scyllium stellare 33. n. 35
ščepa Clupea finta 23.3.1.3.
ščikavica Smaris alcedo 22.9.2.
šćap Mugil saliens 15.3.2.1.
scava v. menula šćava
*šćedroglava v. *kiria šćedroglava
*šći Smaris iuvss ? 22. n. 147
šćikavica Smaris alcedo 22.9.2.
*šćoka Heliases chromis 31.2.5.
šćovica Scyllium canicula 2.7.8.
šćuza Biennius spec. 7.4.3.3.
šegac Lepidopus caudatus 10.6.2.
šegavka Coris giofredi 5.4.1.3.
šepatka Trygon pastinaca 3.4.3.2.
šerag Sargus rondeletii 27.1.1.
šerah Sargus rondeletii 27.1.1.
šerban Thunnus thynnus 20.3.3.2.
*šestilo Parthenope angulifrons 38.3.1.5.
šešnjara Pachygrapsus marmoratus
38.2.2.2.
šešnjarol Pachygrapsus marmoratus
38.2.2.2.
*šfac Rhombus laevis 4.2.2.2.
šfolja Solea spec. 4.2.1.1.
šiba Trygon pastinaca 3.4.3.I.
šigac Lepidopus caudatus 10.6.2.
šiić Trygon pastinaca 3.4.2.3.
šij Smaris alcedo 22.9.1.1.
šijak Trochocochlea turbinata 40.2.3.
šijica Trochocochlea turbinata 40.2.3.
*šijun Raja oxyrhynchus 3.4.2.3.
šijun Trygon pastinaca 3.4.2.3.
šikavica Smaris alcedo 22.14.
Šilac Orcynus alalonga 20.4.1.
šilaš Acanthias vulgaris 2.6.2.
Šilić Syngnathus acus 12.3.1.3.
šilo Hippocampus guttulatus 12.3.2.4.
šilo Syngnathus acus 12.3.1.3.
šilobadalo Syngnathus acus 12.3.1.3.
šilj Engraulis encrasicholus iuvss 23.4.4.;
22.9.1.1.
459
šilj Smaris alcedo 22.9.1.1.
šiljak Cerithium + Eupagurus 39.6,1.
šiljak Cerithium vulgatum 39.6.1.
šiljak Trochocochlea turbinata 40.2.3.
*šiljka Smaris alcedo 22.9.1.1.; 22. n. 91
simun Trachurus mediterraneus 21.1.1.3.
šinjur Trachurus mediterraneus 21.1.1.3
šiparka Trygon pastinaca 3.4.3.2.
šiparkun Trygon pastinaca 3.4.3.2.
šipatak Myliobatis aquila 3.5.2.1.
šipatka Myliobatis aquila 3.5.2.1.
šipatka Trygon pastinaca 3.4.3.2.
šipavka Trygon pastinaca 3.4.3.2.
šira Scomber scomber 19.4.1.
širola Smaris alcedo 22.8.
*širolica Smaris alcedo 22.8.
širolja Smaris alcedo 22.8.
širun Trachurus mediterraneus 21.1.1.3.
šiš Smaris alcedo iuvss 22.17.
šišarka Pecten, Cardium etc 42.8.2.3.
škšća Cerithium + Eupagurus 39.5.
škafar Lepadogaster gouanii 1.3.1.6.
škaj Mugil saliens 15.3.4.2.
škakaj Cerithitim Eupagurus 39.5.
škakaj Ophiodetma longicauda 43.4.1.
*škakalj Cerithium (?) 39. n. 35
škakja Cerithium + Eupagurus 39.5.
škaklja Pecten, Cardium etc. 42.9.1.
škkkljić Paracentropristis hepatus 29.3.3.
škaljar Gobius spec. 13.3.2.1.
*škaljaš Conger vulgaris 10.2.3.1.
škamp Nephrops norvegicus 37.4.
škamp Scyllarus arctus 37.4.
škamp Squilla mantis 37.4.
škampa Scyllarus arctus 37.4.
škampajica Pachygrapsus marmoratus
37.4.
škampić Squilla mantis 37.4.
škampo Nephrops norvegicus 37.4.
škampo Scyllarus arctus 37.4.
škampo Squilla mantis 37.4.
škanap Nephrops norvegicus 37.4.
skànap Squilla mantis 37.4.
škanjac Paracentropristis hepatus 29.3.1.1.
škaram Sphyraena spet 21.7.1.1.; 21.7.2.
škaranj Sphyraena spet 21.7.1.1.
škarica Heliases chromis 31.2.4.
škarm Sphyraena spet 21.7.1.1.
škarnatica Chrysophrys aurata 14.2.4.4.
škarpin Scorpaena scrofa 8.2.1.1.
460
škarpina Scorpaena scrofa 8.2.1.1.
škarpina crvena Scorpaena scrofa 8.2,1.6.
škarpinada Scorpaena ustulata 8.2.1.1.
škarpoć Scorpaena porcus 8.2.1.1.
škarpuja Lophius piscatorius 6.1.5.2.
škarpun Scropaena porcus 8.2.1.1.
škarpunada Scorpaena ustulata 8.2.1.1.
škarpunčić Scorpaena ustulata 8.2.1.1,
škarpunić Scorpaena ustulata 8.2.1.1.
škatala Cerithium -f Eupagurus 39.5.
škatar Cerithium Eupagurus 39.5.
Skàtara Cerithium 4 - Eupagurus 39.5.
škatta Trygon pastinaca 3.4.4.2.
škatula Pecten, Cardium etc 42.9.1.
škatula svetoga roka Pecten sp. 42.9.1.
škavarica Portunus corrugatus 38.3.4.5.
škeram Scomberesox saurus 21.7.1.1.
škeram Sphyraena spet 21.7.1.1.
škeran Sphyraena spet 21.7.1.1.
škerm Sphyraena spet 21.7.1.1.
škidej Paracentropristis hepatus 29.3.8.
škila Penaeus kerathurus 38.6.1.
skilàndrica Biennius spec. 7.4.1.1.
škiljun Penaeus kerathurus 38.6.1.
*sklapavac Trachurus mediterraneus
21.1.2.5.
šklat Squatina laevis 3.1.1.
šklat Trygon pastinaca 3.4.4.2.
šklatura Pinna nobilis 42.5.2.
škloat Squatina laevis 3.1.1.
šklot Squatina laevis 3.1.1.
škljenac Solen vagina 42.6.3.
škljutavac Mugil cephalus 15.3.4.6.
škojak Arca noae 42.1.2.3.
škojka Pecten, Cardium etc 42.1.2.3.
škokal Dicentrarchus labrax (iuv) 14.1.4.3.
školjak Arca noae 42.1.2.3.
*školjaš Conger vulgaris 10.2.3.1.
školjka Arca noae 42,1.2.3.
školjkarica Arca barbata 42.1.2.3.
škombar Scomber scomber 19.3.2.
škombor Scomber scomber 19.3.2.
škombra Scomber scomber 19.3.2.
škombret Scomber scomber 19.3.2.1.
škomp Squilla mantis 37.4.
škoranča Alburnus alburnus alborella 23.
n. 53
škorlac Labrus turdus 30.1.4.
škorlja Labrus turdus 30.1.4.
škornjača Thalassochelys caretta 45.3.1.
škorumpnjak Mugil cephalus 15.3.3.4.
škorupavac Mugil cephalus 15.3.3.4.
škovčić Scomberesox saurus 12.2.2.3.
*škrab Corvina nigra (?) 31. n. 24
škrabica Cypraea spurca 40.3.2.2.
*škrap Corvina nigra 31.1.3.
škrapan Corvina nigra 31.1.3.
škrapar Gobius spec. 13.3.2.3.
*škrapnjak Corvina nigra 31.1.3.
škrdobula Cerithium vulgatum 39.3.1.1.
škrfijona Polyprion cemium 33.2.1.
škrilandina Biennius spec. 7.4.1.1.
škrilandrina Biennius spec. 7.4.1.1.
škripavac Palinurus vulgaris 37.3.2.1.
škrnja Biennius spec. 7.4.1.1.
škrpelj Scorpaena porcus 8.2.1.1.
škrpijun Scropaena scrofa 8.2.1.1.
škrpin Scorpaena porcus 8.2.1.1.
škrpina Scorpaena porcus 8.2.1.; 8.2.1.1.
škrpina Scorpaena scrofa 8.2.1.1.
škrpinica Scorpaena ustulata 8.2.1.1.
škrpoč travač Scorpaena ustulata 8.2.4.7.
škrpoć Scorpaena porcus 8.2.1.1.
škrpuja Lophius piscatorius 6.1.5.2.
škrpun Scorpaena porcus 8.2.1.1.
škrpun od dubine Scorpaena scrofa 8.2.3.I.
škrpun od flàke Scorpaena scrofa 8.2.3.1.
škrpun od grote Scorpaena sp. 8.2.3.1.
škrpunić Scorpaena ustulata 8.2.1.1.
škrpunja Scorpaena scrofa 8.2.1.1.
škuce Biennius spec. 7.4.1.
škulj Motella tri cirrata 17.4.2.4.
škulja Biennius spec. 7.4.1.
škumbar Scomber scomber 19.3.2.
skurlàkosta Delphinus delphis 45.1.3.
škvadrlj Labrus turdus 30.1.4.
škvain Squatina laevis 3.1.1.
škvaina Squatina laevis 3.1.1.
škvaja Squatina laevis 3.1.1.
škvajena Squatina laevis 3.1.1.
škvarlj Labrus turdus 30.1.4.
škvarlja Labrus turdus 30.1.4.
škvrlj Labrus turdus 30.1.4.
šljanak Solen vagina 42.6.3.
šljuka Centriscus scolopax 35.5.
šmelac Argentina sphyraena 24.2.3.
*šnur Trachurus linnaei 21.1.1.3
šnjur Trachurus mediterraneus 21.1.;
21.1.1.3.
šnjur klapavac Trachurus mediterraneus
21.1.2.5.
*šognjača Crenilabrus pavo 30.12.1.1.
šoja Solea vulgaris 4.2.T.2.
šojza Fam. Pleuronectidae 4.2.I.2.
šolja Solea vulgaris 4.2.1.2.
šornjača Crenilabrus pavo 30.12.1.1.
*šovrić Trachurus mediterraneus 21.1.1.4.
Spada Cepola rubescens 10.5.4.
Spada Lepidopus caudatus 10.6.1.
Spada Xiphias gladius 12.1.1.
špadun Anguilla vulgaris 10.1.4.
Spàdun Lepidopus caudatus 10.6.1.
*špadun Xiphias gladius 12.1.1.
španjolet Solen vagina 42.6.2.
špar Sargus annularis 27.4.1.
šparac Sargus annularis 27.4.1.
špar crnorepac Sargus vulgaris 27.2.1.3.
šparam Sargus annularis 27.4.1.
sparica Chrysophrys aurata 14.2.4.5.
Spanna Sargus annularis 27.4.1.
šparmej Sargus annularis 27.4.1.
šparmić Sargus annularis 27.4.1.
šparpic Sargus vulgaris 27.2.6.4.
Spie Charax puntazzo 27.3.1.
špigeta Cepola rubescens 10.5.2.2.
špijun Sargus vulgaris 27.2.6.2.
špijun Serranus scriba 29.1.3.3.
špin Acanthias vulgaris 2.6,1.1.
*spirka Serranus scriba 29. n. 17
špirunač Raja macrorhynchus 3.3.3.5.
špirunad Raja macrorhynchus 3.3.3.5.
špirunar Raja macrorhynchus 3.3.3.5.
špirunaš Raja macrorhynchus 3.3.3.5.
špitica Paracentropristis hepatus 29.3.8.
špoda Lepidopus caudatus 10.6.1.
Spónga Spongia officinalis 44.1.
špug Pisania, Conus ete 40.
špug Trochocochlea turbinata 40.
špulj Gobius spec. 13.3.2.2.
*špulj joško Gobius spec. 13.3.2,2.
špuntunić Scomberesox saurus 12.2.2.3.
špurjan Portunus corrugatus 38.7.3.
špuž Murex brandaris 40.
špuž Murex trunculus 40.
špuž Trochocochlea turbinata 40.
špužić Trochocochlea turbinata 40.2.
Stela Astropecten aurantiacus 43.3.2.
461
štiletar Acanthias vulgaris 2.6.2.1.
štirjun Acipenser sturio 34.1.1.
šrivajica Clupea pilchardus 23.1.5.;
23.1.5.3.
štokalj Octopus vulgaris 36.7.7.
štoklić Octopus vulgaris 36.7.7.
štdra Pinna nobilis 42.5.2.
štorijun Acipenser sturio 34.1.1.
storijur Acipenser sturio 34.1.1.
štracarede Galathea strigosa 38.3.1.
štramac Raja macrorhynchus 3.3.4.
štrejun Acipenser sturio 34.1.1.
striga Biennius spec. 7.3.1.
striga Penaeus kerathurus 38.3.1.
striga Smaris vulgaris 22.9.1.
štrigljač Galathea strigosa 38.3.1.
štrigovica Chrysophrys aurata 14.2.4.6.
štrijac Galathea strigosa 38.3.1.
štrijun Acipenser sturio 34.1.1.
štriljun Acipenser sturio 34.1.1.
Stringa maringa Polyprion cernium
33.2.3.4.
štringica Raja miraletus 3.3.2.8.
štrjun Acipenser sturio 34.1.1.
štrk Crenilabrus... 30.1.5.5.
štrlijun Acipenser sturio 34.1.1.
štrijun Acipenser sturio 34.1.1.
štroliga Ostrea edulis 42.2.1.; 42.2.2.
štrombula Cerithium vulgatum 39.3.
štruj Smaris vulgaris 22.9.1.
štrumba Cerithium vulgatum 39.3.
strùmbul Cerithium vulgatum 39.3.
štrumbul Murex trunculus 40.1.4.
štrumbula Cerithium vulgatum 39.3.
štrumbulja Cerithium vulgatum 39.3.
štuka Acipenser sturio 34.4.1.
*štuka morska Sphyraena spet 20.5.
*štukača Sphyraena spet 20.5.
*stukan Sphyraena spet 20.5.
*štukovac Sphyraena spet 20.5.
*štukovača Sphyraena spet 20.5.
šturljun Acipenser sturio 34.1.1.
šum Trygon pastinaca 3.4.2.3.
šumar Smaris alcedo 22.2.1.1.
šumić Trygon pastinaca 3.4.2.3.
šun Trygon pastinaca 3.4.2.3.
šunj Trygon pastinaca 3.4.2.3.
šupjak Mugil labeo 15.3.3.4.
šupljak Mugil labeo 15.3.3.4.
šur Trachurus mediterraneus 21.1.1.4.
462
*šuraga Sargus vulgaris 27.2.7.1.
*šurak Sargus vulgaris 27.2.7.1.
*šurijanka Scyllium stellare 2.7.5.
suro Trachurus mediterraneus 21.1.1.4.
šuša Pachygrapsus marmoratus 38.2.2.2.
*šuškavac Pachygrapsus marmoratus
38.2.2.2.
šušnja Pachygrapsus marmoratus 38.2.2.2.
šušnjak Pachygrapsus marmoratus
38.2.2.2.
šušnjar Pachygrapsus marmoratus
38.2.2.2.
šuvar Auxis bisus 20.1.1.; 21.1.1.4.
šuvar Trachurus mediterraneus 21.1.1.4.
šuvor Auxis bisus 20.1.1.; 21.1.1.4.
šiivor Trachurus mediterraneus 21.1.1.4.
važ Fam. Pleuronectidae 4.2.2.2.
švoj Solea spec. 4.2.1.1.
švoja Solea spec. 4.2.1.1.
švojica Eucitharus linguatula 4.2.1.1.
švojun Solea spec. 4.2.1.1.
*svola Solea spec. 4. n. 11
švolj Solea spec. 4.2.1.1.
švolja Solea spec. 4.2.1.1.
švrljak Labrus turdus 30.1.4.
švrolja Solea spec. 4.3.2.1.
tabakin Todarodes sagittatus 36.5.6.
tabakinci Ophidium barbatum 10.6.4.
tabakon Todarodes sagittatus 36.5.6.
tabela Phycis blennioides 17.4.
tabina Phycis blennioides 17.4.
tabina Motella tricirrata 17.4.
tabinja Motella tricirrata 17.4.
tabinja Phycis blennioides 17.4.
tabinjac Motella tricirrata 17.4.2.
tabinja od voge Motella tricirrata 17.4.2.
tabinjol Motella tricirrata 17.4.2.
tacarede Galathea strigosa 38.3.1.
tacil Orthagoriscus mola 9.3.1.2.
takapegula Petromyzon marinus 1.1.1.2.
*tamburić Trachurus mediterraneus
21.1.2.4.
*tamburlo Orthagoriscus mola 9.5.1.
tamburo Orthagoriscus mola 9.5.
tamplida Petromyzon marinus 1.5.1.
tancarola Heliases chromis 31.2.1.
tantor Todarodes sagittatus 36.5.3.
tapun Trigla spec. 11.1.2.
tarak Eledone moschata 36.7.8.
*tarant Saurus griseus (?) 35.1.3.
taranta Pisania, Conus... 40.5.4.
taranta Trachinus spec. 8.I.3.4.
taramela Scorpaena ustulata 8.2.4.4.
tarantina Trachinus spec. 8. n. 18
*taranto Trachinus araneus 8.I.3.4.
tararajka Scyllarus arctus 38.2.
tararajka Torpedo ocellata 3.2.5.1.
tàrja Mullus barbatus/surmuletus 18.2.1.1.
tarla Mullus barbatus 18.2.1.1.
tarlja Mullus barbatus/surmuletus
18.2.1.1.
tarnjača Torpedo ocellata 3.2.1.1.
tàrp Holothuria tubulosa 43.1.2.1.
tarpina Holothuria tubulosa 43.1.2.1.
tarpina Torpedo ocellata 3.2.4.
tartarajka Torpedo ocellata 3.2.5.I.
tartaruga Thalassochelys caretta 45.3.2.
tarulj Rhombus maximus 43.1.4.
tatarajka Scyllarus arctus 38.2.
tartaruga Thalassochelys caretta 45.3.2.
tavica Pecten, Cardium etc 42.8.2.
testagrosica Pagellus centrodontus
26J.3.2.
tenka Balistes capriscus 9.9.1.1.; 30. n. 186
*tenka Cerna gigas 30. n. 186; 33.2.7.
tenka Tinca tinca 30. n. 186
teta Crenilabrus... 30.12.3.2.
tibinja Phycis blennioides 17.4.
timunera Petromyzon marinus 1.1.1.4.
tinzul Coris j/g 5.3.1.
tisik Crenilabrus... 30.4.1.
tizik Crenilabrus... 30.4.1.
*tizik Crenilabrus cinereus 30.4.1.
tkanica Acanthias vulgaris 2.6.6.
tobinica Phycis blennioides 17.4.
tòcija Orthagoriscus mola 9.3.1.2.
tòcijo Orthagoriscus mola 9.3.1.2.
tocilj Orthagoriscus mola 9.3.1.2.
*tombarelac Auxis bisus 20.3.4.
tomborela Thunnus thynnus 20.3.4.
*tombulin Clupea pilchardus 23.1.7.
tondina Smaris alcedo 22.7.1.1.
tondina Orthagoriscus mola 9.1.2.1.
tornùja Torpedo ocellata 3.2.1.1.
tororo Serranus scriba 29.1.5.
tortan Todarodes sagittatus 36.5.3.
tortanj Todarodes sagittatus 36.5.3.
totalj Todarodes sagittatus 36.5.3.
totan Lophius piscatorius 6.1.5.2.
totan Todarodes sagitattus 36.5.3.
totanic Sepiola rondeleti 36.3.3.
totanić Sepiola rondeleti 36.3.3.
totanj Todarodes sagittatus 36.5.3.
totnić Sepiola rondeleti 36.3.3.
toton Todarodes sagittatus 36.5.3.
totona Todarodes sagitattus 36.5.3.
totun Todarodes sagittatus 36.5.3.
tovar Arca barbata 42.1.2.1.
tovar Maja squinado 37.5.1.1.; 37.5.3.4.
tovar Merluccius vulgaris 17.2.1.
tovar Uranoscopus scaber 6.2.4.2.
*tovarac v. *morski tovarac
tovarac Portunus corrugatus 38.5.1.4.
*tovarčić Merluccius vulgaris 17. n. 21;
tovarčić Uranoscopus scaber 6.2.4.2.
*tovaric Merluccius vulgaris 17. n. 21
tovariš Trachurus mediterraneus 21.1.2.6.
20. n. 57
trabakul Coryphaena hippurus 21.6.2.
tračan Eledone moschata 36.7.8.
traćan Eledone moschata 36.7.8.
trag Maena vulgaris 22.5.2.1.
traga Maena vulgaris 22.5.2.1.
tragaj Maena vulgaris 22.5.2.1.
tragal Maena vulgaris 22.5.2.1.
tragalj Maena vulgaris 22.5.2.1.
traganj Maena vulgaris 22.5.2.1.
tragar Maena vulgaris 22.5.2.1.
tragja Maena vulgaris 22.5.2.1.
tràgjica Smaris vulgaris 22.5.2.1.
tragjušica Maena vulgaris 22.5.2.1.
tragla Maena vulgaris 22.5.2.1.
traglja Maena vulgaris 22.5.2.1.
*trakatnica Octopus vulgaris 36. n. 77
traska Crenilabrus... 30.6.1.
*traska Crenilabrus mediterraneus 30.6.1.
travač v. škrpoč travač
travar Galathea strigosa 38.3.4.4.
travenjak Gobius spec. 13.3.2.6.
traversa Labrus turdus 30.8.1.
travèstit Crenilabrus... 30.8.1.
travulj Gobius spec. 13.3.2.6.
trbuna Biennius sp. 7.4.3.1.
trejun Acipenser sturio 34.1.1.
trema Torpedo ocellata 3.2.3.1.
*tremavka Squatina laevis 3.2.3.1.
tremula Torpedo ocellata 3.2.3.1.
463
trcpètljika Torpedo ocellata 3.2.4.
*trepljivica Torpedo sp. 3.2.4.
Trepotnjak Torpedo sp. 3.2.4.
trepuša Torpedo ocellata 3.2.4.
*tresnavka Torpedo spec. 3.2.4.1.
trigja Mullus barbatus/surmuletus 18.2.1.
trigja od sabjuna Mullus barbatus
18.3.1.3.
trigjica Mullus barbatus/surmuletus
18.2.1.
trigla Mullus barbatus/surmuletus 18.2.1.
trigla kriva Mullus surmuletus 18.3.2.2.;
18.4.2.1.
trigla prava Mullus barbatus 18.3.2.2.
triglja Mullus barbatus/surmuletus 18.2.1.
triglja fangarica Mullus barbatus 18.3.1.1.
triglja kopačica Mullus barbatus 18.3.1.3.
trija Mullus barbatus/surmuletus 18.2.1.
trija bračna Mullus surmuletus 18.4.1.2.
trija glibovica Mullus barbatus 18.3.1.1.
trija glibuja Mullus barbatus 18.3.1.1.
trija od blata Mullus barbatus 18.3.1.1.
trija od gliba Mullus barbatus 18.3.1.1.
trija od kamena Mullus surmuletus 18.4.1.
trija od kàmika Mullus surmuletus 18.4.1.
trija od praga Mullus surmuletus 18.4.1.2.
trija pragenjača Mullus surmuletus
18.4.1.2.
trijun Mullus barbatus/surmuletus
18.2.1.1.
trijuncin Mullus barbatus/surmuletus
18.2.1.1.
trijunić Mullus barbatus/surmuletus
18.2.1.1.
*trijuš Mullus barbatus 18.2.1.1.
trikavci Mugil saliens 15.3.2.2.
trilja Mullus barbatus/surmuletus
18.2.1.1.
trilja crvena Mullus surmuletus 18.4.2.
trilja od fanga Mullus barbatus 18.3.1.1.
trilja od grote Mullus surmuletus 18.4.1.1.
trilja od kamena Mullus surmuletus
18.4.1.
trilja od tvrda Mullus surmuletus 18.4.1.
trilja smrda Mullus barbatus 18.3.1.2.
trilja vanjska Mullus barbatus 18.3.2.
triljun Acipenser sturio 34.1.1.
trja Mullus barbatus/surmuletus 18.2.1.1.
trja baduša Mullus surmuletus 18.4.1.1.
trlja Mullus barbatus/surmuletus 18.2.1.1.
464
trlja baboškarica Mullus barbatus 18.3.2.4.
trlja blatarica Mullus barbatus 18.3.1.1.
trlja glavačica Mullus barbatus 18.3.2.1.
trlja grotarica Mullus surmuletus 18.4.1.1.
trlja od bada Mullus surmuletus 18.4.1.1.
trlja od blata Mullus barbatus 18.3.1.1.
trlja od fanga Mullus barbatus 18.3.1.1.
trlja od grote Mullus surmuletus 18.4.1.1.
trlja od kamena Mullus surmuletus 18.4.1.
trlja od mase Mullus barbatus 18.3.2.3.
trlja od polja Mullus barbatus 18.3.1.2.
trlja od sanbuna Mullus barbatus 18.3.1.3.
trlja od skrasa Mullus surmuletus 18.4.1.1.
trlja od škrape Mullus surmuletus 18.4.1.1.
trlja od vrše Mullus surmuletus 18.3.2.3.;
18.4.3.
trlja od zadiva Mullus surmuletus 18.4.1.
trlja vršarica Mullus surmuletus 18.4.3.
trljica Mullus barbatus/surmuletus 18.2.1.
trljica od fanga Mullus barbatus 18.3.1.1.
trljuf Mullus barbatus/surmuletus
18.2.1.1.; 18.6.
trljuf Mullus surmuletus 18.2.1.1.; 18.6.
trljuh Mullus barbatus/surmuletus
18.2.1.1.
trijun Mullus barbatus/surmuletus
18.2.1.1.
trljus Mullus barbatus/surmuletus
18.2.1.1.
trma Torpedo ocellata 3.2.3.1.
trmulja Torpedo ocellata 3.2.3.1.
trn Torpedo ocellata 3.2.1.1.
trna Torpedo ocellata 3.2.3.1.
trnak Torpedo ocellata 3.2.3.1.
tfnarica Torpedo ocellata 3.2.3.I.
trnaža Torpedo ocellata 3.2.3.1.
trnina Torpedo ocellata 3.2.3.1.
trnka Torpedo ocellata 3.2.3.I.
trniruka Torpedo ocellata 3.2.1.1.
*trnobok Trachurus spec. 21.1.
trnovača Torpedo ocellata 3.2.1.1.
trnovka Torpedo ocellata 3.2.1.1.
*trntulja Torpedo spec. 3.2.1.1.
trnùja Torpedo ocellata 3.2.1.1.
trnjača Torpedo ocellata 3.2.1.1.
trnjavača Torpedo ocellata 3.2.1.1.
tmjavka Torpedo ocellata 3.2.1.1.
tmjaža Torpedo ocellata 3.2.1.1.
tmjevica Torpedo ocellata 3.2.1.1.
trnjina Torpedo ocellata 3.2.1.1.
trnjiruka Torpedo ocellata 3.2.1.1.
trnjuga Torpedo ocellata 3.2.1.1.
*trofić Auxis bisus 20.3.1.4.
tròg Maena vulgaris 22.5.2.1.
tròzga Labrus turdus 30.1.3.1.
trp Holothuria tubulosa 43.1.2.1.
*trpa Holothuria tubulosa 43.1.2.1.
trpanj Holothuria tubulosa 43.1.2.1.
trpavica Torpedo ocellata 3.2.4.
trpetlika Torpedo ocellata 3.2.4.
trpeza v. turska trpeza
trpigna Torpedo ocellata 3.2.4.2.
trpina Holothuria tubulosa 43.1.2.1.
trpina Torpedo ocellata 3.2.4.
trpljiza Torpedo ocellata 3.2.4.
trpnjača Torpedo ocellata 3.2.4.1.
trpovica Torpedo ocellata 3.2.4.
trtniga Torpedo ocellata 3.2.4.2.
trtan Todarodes sagittatus 36.5.3.
trtanj Todarodes sagittatus 36.5.3.
trtica Scyllarus arctus 38.2.1.
truf Auxis bisus 20.3.1.4.
trufić Auxis bisus 20.3.1.4.
trùmba Cerithium vulgatum 39.3.
trunja Torpedo ocellata 3.2.1.1.
trup Auxis bisus 20.3.1.4.
trup Euthynnus thunnina 20.3.; 20.3.1.4.
trup Thunnus thynnus 20.3.; 20.3.1.4.
trupac Auxis bisus 20.3.; 20.3.1.4.
trùpac Auxis bisus 20.3.; 20.3.1.4.
trupač Auxis bisus 20.3.1.4.
trupačić Auxis bisus 20.3.1.4.
trupčić Orcynus alalonga 20.3.1.4.
trupić Auxis bisus 20.3.1.4.
trupina Auxis bisus 20.3.1.4.
trut Auxis bisus 20.3.1.4.
truta Pagellus mormyrus 11.2.2.1.
trutanj Todarodes sagittatus 36.5.3.
tub Vermetus triqueter 40.5.3.1.
tùcalica Crenilabrus 30.6.3.
tucavica Coricus rostratus 30.6.3.
tùcavica Crenilabrus... 30.6.3.
tucavica Crenilabrus mediterraneus
30.6.3.
tučak Gobius spec. 13.3.3.
tuđe Uranoscopus scaber 6.2.3.1.
tumbarelac Thunnus thynnus 20.3.4.
tumburè Euthynnus thunnina 20.3.4.
30 v . V IN JA E T IM O L O G IJA II.
tumburel Euthynnus thunnina 20.3.4.
tun Euthynnus thunnina 20.; 20.1.2.1.
tun Thunnuh thynnus 20.; 20.1.2.1.
tuna Thunnus thynnus 20.; 20.1.2.1.
*tunić Thunnus thynnus 20.1.2.1.
*tunkarić Mugil labeo 15.3.4.4.
tunj Euthynnus thunnina 20.; 20.1.2.1.
tunj Thunnus thynnus 20.; 20.1.2.1,
tu°tan Todarodes sagittatus 36.5.3.
tupa iglica Scomberesox saurus 12.2.2.2.
tupac Sargus vulgaris 27.2.6.3.
tupača Atherina boyeri 24.1.2.4.
tupi špar Sargus vulgaris 27.2.6.3.
turčin Crenilabrus... 30.9.1.1.
turan Pcristedion cataphractum 11.1.5.1.
turčinić Crenilabrus mediterraneus
30.9.1.1.
turijun Acipenser sturio 34.1.1.
turinača Coricus rostratus 30.3.1.1.
turkeja Peristedion cataphractum 11.1.5.1.
turska britvica Crenilabrus mediterraneus
30.11.1.
turska trpeza Astropccten aurantiacus
43.3.4.
tusarić Biennius spec. 7.5.
tuslica Coricus rostratus 30.6.3.
.tutan Todarodes sagittatus 36.5.3.
tutanj Todarodes sagittatus 36.5.3.
ubodnica Octopus vulgaris 36.6.2.
ubotnica Octopus vulgaris 36.6.2.
*uc Sphyraene. spet 20.5.
ufiić Sphyraena spet 20.5.
udovica Crenilabrus mediterraneus
30.4.1.2.
iiganj Gobius spec. 13.1.1.1.
ugarak Trochocochlea turbinata 40.2.2.
ugare Trochocochlea turbinata 40.2.2.
ugàrk Trochocochlea turbinata 40.2.2.
ugor Anguilla vulgaris 10.1.2.
ugor Conger vulgaris 10.2.; 10.2.1.
ugor Lepadogaster gouanii 1.3.2.1.
ugor od grote Conger vulgaris 10.2.3.1.
ugor od salbuna Conger vulgaris 10.2.3.1.
ugor žuti Anguilla vulgaris 10.1.2.
*ugoraca Cepola rubescens 10.5.1.1.
ugoramami Motella tricirrata 17.4.2.1.
ugorić Anguilla vulgaris 10.1.2.
ugorić angui Anguilla vulgaris 10.1.1.1.
435
ugorkić Conger vulgaris iuv. 10.2.1.
ugorova koska Penaeus kerathurus 38.1.
ugorova majka Motella tricirrata 17.4.2.
ugorova mati Motella tricirrata 17.4.2.
ugorova matica Motella tricirrata 17.4.2.1.
*ugota Merluccius vulgaris 17.2.1.
ugotica Gadus merlangus 17.2.1.
ugotica Gadus poutassou 17.2.1.
ugotica Pagellus acarne 26.3.3.4.
ugrc Trochocochlea turbinata 40.2.2.
ugvat Gobius spec. 13.1.1.1.
uho Haliotis tuberculata 41.1.1.
uho svetoga petra Haliotis tuberculata
41.1.1.
ukjata Oblata melanura 28.1.2.2.;
uklica Anguilla vulgaris 10.1.5.3.
*ukljat Oblata melanura 28.1.2.3.; 28. n.
34
ukljata Oblata melanura 28.1.2.2.;
28.1.2.3.
uliga Atherina hepsetus 24.1.3.1.
iiligan Loligo vulgaris 36.4.1.
uligan Todarodes sagittatus 36.5.2.
ùliganj Loligo vulgaris 36.4.1.
uliganj Todarodes sagittatus 36.5.2.
uligna Loligo vulgaris 36.4.1.
ulignar Todarodes sagittatus 36.5.2.
ulignja Loligo vulgaris 36.4.1.
ulina Loligo vulgaris 36.4.1.
uligun Todarodes sagittatus 36.5.2.
ulingun Todarodes sagitattus 36.5.2.
*uljarica Coris giofredi 5.5.3.3.
umbrcla Umbrina cirrosa 31.1.4.
unéùn Engraulis encrasicholus 23.4.1.
ungarez Gadus poutassou 17.2.2.3.
uràk Pachygrapsus marmoratus 38.4.1.1.
urat Chrysophrys aurata 14.2.1.1.
usata Oblata melanura 28.1.2.3.
ušata Oblata melanura 28.1.2.3.
uskvarjec Labrus merula 30.1.4.
*usminjača Dermochelys coriacea
45.3.1.1.
*ustavica Echeneis remora 1.2.1.1.
uš Chiton marginatus 41.3.1.
uš Mytilus galloprovincialis 42.3.3.
ušata Oblata melanura 28.1.2.2.; 28.1.2.3.
ušatka Oblata melanura 28.1.2.3.
ušenak Haliotis tuberculata 41.1.1.
ušenak Mytilus galloprovincialis 42.3.3.
ušetka Oblata melanura 28.1.2.3.
466
uštrc Mugil saliens 15.3.4.4.
ušvoja Solea vulgaris 4.2.1.1.
uvrčić Trochocochlea turbinata 40.2.2.
*vabić Squilla mantis 38.7.2.
vadabuža Sargus vulgaris 27.2.6.2.
vagan Pecten, Cardium etc 42.8.3.2.
vagun Atherina hepsetus 24.1.1.1.
*vambuša Biennius tentacularis 7.1.1.2.
važ Fam. Pleuronectidae 4.2.2.2.
vela datula Pinna nobilis 42.5.2.3.
veli rak Maja squinado 37.5.1.1.
veli sardel Clupea pilchardus 23.1.3.1.
*vendrkovica Cepola rubescens 10.5.6.
ventola Pecten jacobaeus 42.7.4.
ventula Pecten jacobaeus 42.7.4.
vemut Scomber scomber 19.3.4.2.
veròna Labrus turdus 30.10.1.2.
veslač Portunus corrugatus 38.3.1.7.
vešar Mugil (spec. /?/) 15.3.5.6.
veško Labrus bimaculatus 30.10.1.2.
veštidi v. knez veštidi
veža Trygon pastinaca 3.4.2.2.
vidović Crenilabrus... 30.10.2.
vijak v. spužni vijak
vìjera Eriphia spinifrons 38.3.1.3.
vilica Scorpaena ustulata 8.2.4.6.
vilun Seriola dumerilii 21.3.2.
vinćol Engraulis encrasicholus 23.4.1.
vinćol Selachia 2.2.10.
vinćun Engraulis encrasicholus 23.4.1.
virilo Labrus merula 30.6.1.1.
višćica Anthias sacer 33.3.
višćica Pteroplatea altavela 3.3.8.1.
vištica Squatina laevis 3.1.6.
*vitkić Fierasfer acus 35.4.
viverak Fam. Pleuronectidae 4.2.2.
viverka Fam. Pleuronectidae 4.2.2.
*viza Acipenser sturio 34.4.
viža Myliobatis aquila 3.5.2.1.
viža Trygon pastinaca 3.4.2.2.
vjéra Eriphia spinifrons 38.3.1.3.
vladika Coris j/g 5.3.2.6.
vladika Myliobatis aquila 3.5.4.
*vladika arbanaška Julis pavo 30.9.4.
vladika mletačka Coris giofredi 5.3.2.6.
*vladikinja Coris julis 5.3.2.6.
vladun Coris giofredi 5.3,2.6.
vlasatka Anemonia sulcata 44.3.
vlasinica Anemonia sulcata 44.3.
*vlastelin v, pas kostelj vlastelin
vlasulja Anemonia sulcata 44.3.
vlaška britvica Crenilabrus mediterraneus
30.1.6.; 30.9.1.2.; 30.11.1.
vlaška riba Coricus rostratus 30.9.1.2.
vò Murex trunculus 40.1.1.
vò Raja macrorhynchus 3.3.3.1.
vodar Carcinus maenas 38.3.1.7.
*vodeni Mugil saliens 15.3.3.5.
vodenjak Mugil saliens 15.3.3.5.
vodun Smaris vulgaris 22.11.4.
vóga Syngnathus acus 12.3.1.6.
vogar Gobius spec. 13.3.2.6.
vogar Portunus corrugatus 38.3.1.7.
voj Euthynnus thunnina 20.5.2.1.
voj Seriola dumerilii 21.3.4.3.
vojiga Atherina boyeri 24.1.3.1.
vok Murex trunculus 40.1.1.
vòkac Murex trunculus 40.1.1.
voi Murex trunculus 40.1.1.
vol Raja macrorhynchus 3.3.3.1.
volak Murex trunculus 40.1.1.
*volak bodljavi Murex brandaris 40. n. 5
*volak kvrgavi Murex trunculus 40. n. 5
volar Murex trunculus 40.1.1.
volića Murex brandaris 40.1.1.1.
volić Murex brandaris 40.1.1.
volić Murex trunculus 40.1.1.
volić Raja macrorhynchus 3.3.3.1.
*volina Murex brandaris 40.1.1.
volina Raja macrorhynchus 3.3.3.1.
volpin Mugil cephalus 15.3.6.
volpina Mugil cephalus 15.3.6.
volujak Murex trunculus 40.1.1.
voljak Murex trunculus 40.1.1.
vonjavac Eledone moschata 36.7.3.1.
vrag Lophius piscatorius 6.1.3.1.
vrag morski Lophius piscatorius 6.1.3. h
vran Labrus merula 30.1.2.
vrana Heliases chromis 31.2.2.4.
vrana Labrus merula 30.1.2.
vranac Labrus merula 30.1.2.
vrana Umbrina cirrosa 31.1.3.1.
*vranac Corvina nigra 31.1.3.1.
vranak Labrus merula 30.1.2.
*vrančić Cerna gigas 33.2.8.
vrangica Labrus merula 30.1.2.
vranića Labrus merula 30.1.2.
vranj Labrus turdus 30.1.2.
vranjac Labrus merula 30.1.2.
vranjanin v. knez vranjanin
vranjic Labrus merula 30.1.2.
vranjica Labrus merula 30.1.2.
vražica Lophius piscatorius 6.1.3.1.
vražja baba Lophius piscatorius 6.1.3.2.
vražja baba Motella tri cirrata 17.4.2.1.
vražja mat Lophius piscatorius 6.1.3.2.
vražja mater Lophius piscatorius 6.1.3.2.
vražja mati Lophius piscatorius 6.1.3.2.
vrba Smaris vulgaris 22.11.2.
vrbun Pagellus erythrinus 26.3.2.1.
vrećinaš Mugil auratus 15.3.5.6.
vrnut Scomber scomber 19.3.4.2.
*vretenjača Cerithium vulgatum 39. n. 4
vroančić Labrus merula 30.1.2.
vrpa Murex trunculus 40.1.2.
vrpa muška Murex trunculus 40.1.2.1.
vrpa ženska Murex brandaris 40.1.2.1.
vrpaj Murex trunculus 40.1.2.
vrpal Murex trunculus 40.1.2.
vrpalj Murex trunculus 40.1.2.
vrpalj gosposki Murex brandaris 40.1.2.1.
vrpolj Murex trunculus 40.1.2.
vrsa Pachygrapsus marmoratus 38.7.2.
vrša Pachygrapsus marmoratus 38.7.2.
vršarica Mullus surmuletus 18.6.
vršarica v. trlja vršarica
vršica Pachygrapsus marmoratus 38.7.2.
vršičar Gobius spec. 13.3.6.
vršvar Gobius spec. 13.3.6.
vrtaljica Cerithium vulgatum 39.6.1.
vrtaljka Pisania, Conus... 40.5.1.
vrtičok Murex trunculus 40.1.4.
vrtuljak Pisania, Conus etc 40.5.1.
vruljaš Mugil labeo 15.3.3.5.
vučak Paracentropristis hepatus 29.3.2.
vučić Paracentropristis hepatus 29.3.2.
*vučić-čučina Paracentropristis hepatus
(?) 29. n. 84
vuk Dicentrarchus labrax 14.1.2.1.
vuk Paracentropristis hepatus 29.3.2.
vuk Serranus scriba 29.1.2.
*vukić Serranus scriba 29.1.2.
vukac Paracentropristis hepatus 29.3.2.
*vuko balota Serranus scriba 29.1.2.
*vukodlak Lophius piscatorius 6.1.3.6.
vukovac Serranus scriba 29.1.2.
467
žaba Lophius piscatorius 6.1.4.
zaba skórnjaca Thalassochelys caretta
45.3.1.
zadiv v. trlja od zadiva
zadjevač Crenilabrus mediterraneus
30.6.1.2.
zadjevač Paracentropristis hepatus 29.3.3.
zajìca Paracentrotus lividus 43.2.1.
zaladija Rhizostoma pulmo 44.3.3.
*zalistak (?) Solea vulgaris 4.2.1.
zanzolina Coris julis 5.3.1.
zaponac Mugil cephalus 15.3.2.1.
*zastog Palinurus vulgaris 37.2.2.1.
zavijača Cerithium vulgatum 39.6.1.
zdravamarija Portunus corrugatus
38.3.1.6.
zdravomarija Portunus corrugatus
38.3.1.6.
zdrča Crenilabrus pavo 30.1.3.4. ; 30.4.2.1.
zdronj Labrus turdus 30.1.3.3.
zdur Anthias sacer 33.3.2.
zdur Crenilabrus ocellatus 30.8.2.1.
zec Biennius spec. 7.4.2.1.
zela v. linica zela
zélac Labrus turdus 30.2.1.
zelembać Labrus turdus 30.2.1.
zelembać Saurus griseus 35.1.2.
zelenbać Crenilabrus pavo 30.2.1.
zelenčica Crenilabrus ocellatus 30.2.1.
zeleni kinez Coris giofredi 5.2.1.
zeleni knez Coris giofredi 5.2.1.
*zeleniš Atherina spec. 24.1.5.
*zelenka Box boops 25.1.4.4.
zelenka Coris giofredi 5.2.1.
zelenka Crenilabrus pavo 30.2.1.
zelenka Labrus turdus 30.2.1.
zelenka napisana Coris giofredi 5.2.1.1.
zelenjača Labrus turdus 30.2.1.
zenčar Carcinus maenas 38.7.3.
zenzalo Scyllarus arctus 38.2.
?en?alo Scyllarus arctus 38.2.
zenzo Scyllarus arctus 38.2.
zezalo Scyllarus arctus 38.2.
zezavac Scyllarus arctus 38.2.
zgarica Smaris vulgaris 22.3.1.1.
zgarić Smaris vulgaris 22.3.1.1.
zgrčenica Mullus surmuletus 18.6.2.
zidra Coris julis 5.6.1.
žir Atherina boyeri 24.1.6.
zjogat Cerithium -f Eupagurus 39.5.1.
468
zjogatul Cerithium - f - Eupagurus 39.5.1.
zlatac Mugil auratus 15.3.5.1.
zlatac Coris julis 5.2.5.
zlatan Mugil auratus 15.3.5.1.
zlatanac Mugil auratus 15.3.5.1.
zlatar Mugil auratus 15.3.5.1.
zlatarica Haliotis tuberculata 41.1.2.
zlatec Coris julis 5.2.5.
zlatenka Haliotis tuberculata 41.1.2.
zlatić Mugil auratus 15.3.5.1.
*zlatinka Coris julis/giofredi 5.2.5.
zlatinka Haliotis tuberculata 41.1.2.
zlatka Chrysophrys aurata 14.2.1.2.
zlatna ribica Anthias sacer 33.3.2.
*zlatnica Chrysophrys aurata 14.2.1.2.
*zlatobrov Chrysophrys aurata 14.2.1.
zlatočnjak Chrysophrys aurata 14.2,1.2.
*zlatočica Chrysophrys aurata 14.2.1.2.
zlatoperac Euthynnus thunnina 20.4.2.
zlatoperac Mugil auratus 15.3.5.1.
*zlatopruga bukva Box salpa 25.2.3.4.
*zlatopružica Box salpa 25.2.3.4.
zlatulj Mugil auratus 15.3.5.1.
zlatulja Chrysophrys aurata 14.2.1.2.
zlatun Lepidopus caudatus 10.6.3.
zlatuša Haliotis tuberculata 41.1.2.
*zlatva Chrysophrys aurata 14.2.1.2.
zlògodine Rhizostoma pulmo 44.3.4.
zlòpogled Pagellus centrodontus 26.3.3.1.
zlostura Pinna nobilis 42.5.2.
zmija Syngnathus acus 12.3.1.4.
zminica Thalassochelys caretta 45.3.1.1.
žnjufeko Auxis bisus 20.3.2.
zrba Pachygrapsus marmoratus 38.7.3.
zubac Dentex vulgaris 26.1.2.
zubac krunaš Dentex gibbosus 26.1.3.
zubačić Dentex macrophthalmus 26.1.4.
*zubačić rumeni Dentex macrophthalmus
26.1.4.
zubak Cypraea spurca 40.3.2.4.
zubaljka Cypraea spurca 40.3.2.4.
zubar Merluccius vulgaris 17.3.2.3.
zubatac Dentex vulgaris 26.1.2.
zubatac koronàs Dentex gibbosus 2 6 .1.3.
zubatac koronoš Dentex gibbosus 26.1.3.
zubatac krunaš Dentex gibbosus 26.1.3.
*zubatac krunoglavi Dentex gibbosus
26.1.3.
*zubatac krunasti Dentex gibbosus 26.1.3.
zubatac kula korona Dentex gibbosus
26.1.3.
zubatac od korone Dentex gibbosus 26.1.3.
*zubatac okrunjeni Dentex gibbosus
26.1.3.
*zubatak Dentex vulgaris 26.1.2.
*zubatec Dentex vulgaris 26.1.2.
zubatica Texnnodon saltator 21.5.1.
*zubatić Dentex vulgaris 26.1.2.
zućuga Trygon pastinaca 3.4.1.
zuka Selachia 2.2.10.
zunzela Coris giofredi 5.3.1.
zvezda Astropecten aurantiacus 43.3.2.
zvijezda Astropecten aurantiacus 43.3.2.
zvizda Astropecten aurantiacus 43.3.2.
zvizda morska Astropecten aurantiacus
43.3.2.
zvizdača Chrysophrys aurata 14.2.1.4.
zvizdina Astropecten aurantiacus 43.3.2.
žab Pisania, Conus etc 40.3.2.3.
žaba Cypraea spurca 40.3.2.3.
žaba Lophius piscatorius 6.1.4.
žaba Thalassochelys caretta 45.3.1.
žaba korenjača Thalassochelys caretta
45.3.1.
žaba kornjača Thalassochelys caretta
45.3.1.
žaba od mora Thalassochelys caretta
45.3.1.
žaba pokrovača Thalassochelys caretta
45.3.3.
žaba pokrovata Thalassochelys caretta
45.3.3.
žabar Mugil spec. 15.3.3.4.
*žabarić Callionymus maculatus 35.3.
*žabica Callionymus maculatus 35.3.
žkbica Carcinus maenas 38.5.1.
žkbica Cypraea spurca 40.3.2.3.
žabica Pachygrapsus marmoratus 38.5.1.
žandar Smaris vulgaris 22.11.1.
žbanjić Paracentropristis hepatus 29.3.4.4.
žbaraj Sargus vulgaris 27.2.5.
žbirac Pachygrapsus marmoratus
38.3.3.1.
žbobulja Meretrix chione 42.12.2.
žboglja Meretrix chione 42.12.2.
žboguja Meretrix chione 42.12.2.
ždrkona Selachia 2.2.8.
ždrokun Lophius piscatorius 6.1.3.3.
žđunfet Auxis bisus 20.3.2.
žendar Coris giofredi 5.3.2.11.
*želva Caretta caretta 45.3.1.2.
*želvača Caretta caretta 45.3.1.2.
*željka Caretta caretta 45.3.1.2.
*željva Caretta caretta 45.3.1.2.
žervanj Orthagoriscus mola 9.3.1.1.
*žežalo Scyllarus arctus 38.2.
žgobulja Meretrix chione 42.12.2.
žgonjfet Auxis bisus 20.3.2.
*žigulja Belone acus 12.2.1.1.
žigulja Torpedo ocellata 3.2.7.
žir Clupea pilchardus 23.4.4.1.
žirula Smaris alcedo 22.8.
žmafar Gobius spec. 13.3.2.6.
žmoka Acanthias vulgaris 2.6.8.
žnjara Heliases chromis 31.2.5.
žnjonfet Auxis bisus 20.3.2.
žogot Xiphias gladius 12.1.3.2.
žonfet Auxis bisus 20.3.2.
žotra Coris giofredi 5.2.4.
žotralj Coris julis 5.2.4.
žotuja Sepiola rondeleti 36.5.3.
žotul Sepiola rondeleti 36.5.3.
žubatac Dentex vulgaris 26.1.2.
*žuc Mugil auratus 15.3.5.4.
žućuga Trygon pastinaca 3.4.1.
žudej Crenilabrus ocellatus 30.9.3.
žudij Gobius spec. 13.3.5.2.
žuka ligna Todarodes sagittatus 36.5.2.1.
žunić Sepiola rondeleti 36.3.6.
žunin Mugil auratus 15.3.5.4.
žuntra Coris giofredi 5.2.4.
žustra Coris julis 5.2.4.
žuta gera Smaris alcedo 22.11.
*žutac Anguilla vulgaris 10.1.3.1.
žutac Mugil auratus 15.3.5.4.
žutac Selachia 2.2.9.
žutac (pauk) Trachinus vipera 8.1.2.2.
žutenjar Gobius spec. 13.3.1.4.
žutica Anguilla vulgaris 10.1.3.1.
žutica Labrus bimaculatus 30.2.1.1.
žutica Trygon pastinaca 3.4.1.
žuti rak Eriphia spinifrons 38.3.3.
žutka Labrus bimaculatus 30.2.1.1.
*žutnja Box boops 25. n. 25
469
žutoperac Smaris alcedo 22.11.
žutoperga Smaris alcedo 22.11.
žutoperica Smaris alcedo 22.11.
žutoperka Euthynnus thunnina 20.4.2.
žutoperka Mugil auratus 15.3.5.4.
žutoperka Smaris alcedo 22.11.
žutra Coris giofredi 5.2.3.; 5.2.3.1.
470
žutuga Trygon pastinaca 3.4.1.
*žutuja Box boops (?) 25. n. 25
žutuja Trygon pastinaca 3.4.1.
žutulja Trygon pastinaca 3.4.1.
žuvica Cypraea spurca 40.3.3.
žuznja Cepola rubescens 10.5.2.4.
žužnja Cepola rubescens 10.5.2.4.
 IT. KLASICNI JEZICI

a) G R C K I

άετός 3.5.1. βολβιτίς 36.7.1.

άθερίνη 24.1.1. βολίταινα 36. η. 87
αίολίης 30.1. βούγλωσσος 4.1.1.
άιόλος 11.2.1. βοϋς 3.3.3.
άκανθίας 2.1. βοϋς 45.2.
άκάρναξ 33.1.2.3. βοϋς θαλάσσιος 3.3.3.
άκιπήσιος 34.1. βούφθαλμος 25.1.1.1.
άλωπεκίας 2.1.; 2.3.1. βώξ 25.1.1.1.
άλώπηξ 2.3.1. βόωψ 25.1.1.1.
άλώπηξ 21.2.1.3. βρίγκος 4.2.4.
άμία 20.3.3.
άνθίας 33. η. 60, 62, 64 γάδος 17.1.1.
άνωδόρκας 4.2.4. γαλεός 2.1.; 2.6.3.
άρκτος 38.7.2. γαλέος 34.1.
άστακός 37.1.2.; 37.2.1. γαλλαρίας 17.1.1.
άστήρ 43.3. γαλλερίας 17.1.1.
αόλός 40.5.3.1.; 42.6.2.; 42. η. 32 γλαυκίδιον 2.2.6.
αΰξίς 19.3.3.1. γλαυκινίδιον 2.2.6.
άφύα 23.2.5.2. γλαυκίσκος 2.2.6.
άφύη 23.4. γλαυκός 2.2.6.
άχάρνα 33.1.2.2. γόγγρος 10.2.1.
άχάρνος 33.1.2.2. γομφάριον 20.3.2.; 21.3.1.1.
άχερλα 33.1.2.3. γόμφος 20.3.2.; 21.3.1.1.
άχέρλα 33.1.2.2. γοφάριον 21.3.1.1.
άχερνα 33.1.2. γρύλλος 10.2.2.2.
γρύλος 10.2.2.2.
βαιός 6.2.4.1. γρυμέα 24.1.6.2.
βάρακος 3.3.2.1.
βατίς 3.3.1. δακτυλεύς 15.1.
βάτος 3.3.1. δάκτυλος 42.4.
βάτραχος 3.3.2.1. δαλός 34.3.
βάτραχος άλ'.εύς 6.1.4. δελφίν 45.1.1.
βελόνη 12.2.1.; 21.3.2. δελφίς 45.1.1.
βλέννος 7.1.2.5. δόναξ 40.5.3.1.; 42. η. 32
βλεψίας 15.1. δράκαινα 2.2.8.; 6.1.3.4.; 8.1.1.1.
βλίνον 34.3. δράκων 8.1.1.1.
βόα 25. η. 2 δρομάδες 11.2.1.
βολβιτίνη 36.7.1. δρομίας 38. η. 36

471
εγγραυλις 23.2.5.2. κιχλοκόσσυφος 30.1.
έγκρασίχολος 23.2.5.2. κνίδη 44.3.
έ'γχελυς 10.1.1.2. κόδαλα 15. η. 2
έλέποκον 30.3.4. κολίας 19.1.1.; 19.3.5.
έλλοψ 34.1. κομαρίς 14.2.2.1.
ελοπα 34.1. κόγχη 42.1.2.
ελοψ 34.1. κορακΐνος 31.1.; 31.1.1.
έρυθϊνος 26.3.1.2. κοράλλιον 44.2.
έρυθρϊνος 26.3.1.2. κορδύλη 19.3.3.
έχεναΐς 1.2. κορύνη 19.3.3.
έχενηΐς 1.2. κορύφαινα 21.6.
έχΐνος 43. η. 20 κόσσυκος 30. η. 14
κόσσυφος 30.1.
ζα.',ος 16.1.1.1. κόττυφος 30. η. 14
ζύγαινα 2.4.2. κουράλιον 44.2.
κοχλίας 42.1.2.3.
θαλάττιον ούς 41.1. κόψικος 30. η. 14
θρανίς 12.1. κυβείας 20. η. 2
θυννίς 20.1. κυνίσκος 2.7.10.
θύννος 20.1.; 20.1.2. κυπρίνος 31.1.3.
κύων 2.1.
ιέραξ 32.1.1. κωβιός 13.1.1.
ί’κταρ 32. η. 15
κωβϊτις 13.1.1.
ίκτινος 32.1.1. κωράλλιον 44.2.
ίκτΐνοε 32.1.1.
ίουλίς 5.4.1. κώθος 13.1.1.
Ιππόκαμπος 12.3.2.; 37.4. κώθων 13.1.1.
ίππουρος 21.6.
λάβραξ 14.1.1.; 30.3.3.
κάβειρος 37. η. 37 λάριμος 22. η. 12
καλαμάριον 36.4.1. λάρινος 22. η. 12
καλλιώνυμος 21. η. 44; 35. η. 24 λείος 2.1.
καμασήν 19. n. 36a λεπάς 41.1.; 41.2.1.
κάμμαρος 38.4.2.3. λελεπρίς 30.3.4.
κανθαρίς 28. η. 39 λευκίσκοι 15.1.
κάνθαρος 28.2.1. λέων 37. η. 8
καπρΐνος 31.1.3. λοπάς 1. η. 34
κάραβο: 37.1.2. λύκος 21. η. 44
καρακίας 19. η. 36a λύρα 3. η. 11
καρίς 37.1.2. λυχνίσκοι 11.1.7.
καρκίνος 37.1.2. λύχνος 11.1.7.
κάρχαρος 2. η. 24
κεντρίνης 2.1. μαία 37.5.
κεστρεύς 15.1. μαίνη 22.1.; 22.1.2.; 22.1.3.
κεφαλϊνος 15.1. μαινίδιον 22.1.2.
κέφαλος 15.1. μαινίς 22.1.2.; 22.1.3.1.
κήτος 20.1. μάλθη 2. η. 22
κητώδης 2,1. μαρινος 30.12.3.1.
κίθαρος 3.1. μελάνδρυς 2.1.3.
κίχ/.Υ, 30.1. μελανδρϋς 20. η. 2

472
μελάνουρος 28.1.1.
μεμβραφύα 24. η. 33
μορμύλος 11.2.1.
μορμύρος 11.2.1.
μοσχίτης 36.7.1.
μύαξ 42.3.
μυίσκος 42.3.
μύλλος 18.1.1.
μυξΐνος 15.1.
μύξος 15.1.
μύραινα 10.3.
μύρμαι 11. η. 37
μυς 2.5.2.; 42.1.1.; 42.3.
νάρκη 3.2.
ναυκράτης 1.2.; 21. η. 101
νηρίτης 40.2.1.
νήστις 15.1.
ξιφίας 12.1.
όδοντίς 14.1.3.3.
όζαινα 36.7.1.
όκτάπους 36.6.1.1.
όλούούριον 43.1.1.
όνίςκοε 17.1.1.
όνος 17.1.1.
όνυξ 42.4.
όξύρρυγχος 15.3.2.5.
ορύαγορίσκος 9. η. 4
ορκυνος 20.1.
όρφακίνις 21. η. 84
όρφίσκος 30.1.
ορφος 21.3.3.
όρφώς 21.3.3.
όσμύλος 36.7.1.
οστρειον 42.2.1.
όστρεον 42.2.
ούρανοσκόπος 6.2.; 6.2.1.3.
πάγρος 26.2.1.
πάρδαλις 2.7.2.
πηλαμύς 20.1.; 20.2.1.
πέρκη 29.1.
περκνός 35.6.
πετραΐοι (οί) 26. η. 2
πίννα 42.5.1.
πιννοτήρης 39.1.
πλώς 15. η. 2
πλωτή 10.3.3.
ποικίλος 2.1.
πολύπους 36.6.1.
πολυώνυμος 30.1.
πομπίλος 21.4.1.
πορφύρα 40.1.; 40.1.2.
πρίστις 10.6.2.2.
ραφίς 12.3.1.
ρίνη 2.1.; 3.1.
ρόμβος 4.1.1.; 4.3.1.
ρόμβος 20.3.1.2.
ρόπαλον 19.3.3.
σάλπη 25.2.1.
σάνδαλον 4.1.1.
σαπέρδης 31.1.1.
σαργΐνος 27.1.
σάργος 15.1.; 27.1.
σάρδα 23.1.2.
σαρδίνη 23.1.2.
σαυρίδι 21.1.1.1.
σαϋρος 21.1.1.1.; 30.1.
σελήνη 9.1.
σηπία 36.2.
σιαλίς 7.1.2.5.
σισορβάκος 1.1.2.1.
σκαρθ-μός 15.3.4.2.; 21.7.1.
σκάρος 15.3.4.2.; 35.6.
σκιαδεύς 31.1.4.
σκιαθίς 31.1.4.
σκίαινα 31.1.; 31.1.4.
σκιαινίς 31.1.4.
σκίλλα 38.6.1.
σκινδάριον 7.4.1.1.
σκιφίας 12.1.
σκόμβρος 19.1.1.; 19.3.2.
σκορδύλη 19.3.3.
σκόρπαινα 8.2.1.
σκόρπιός 8.2.1.
σκορπίς 8.2.1.
σκύλιον 2.1.
σμαρίς 22.1.2.; 22.2.; 22.2.1.1.; 22.5.3.
σπάρος 27.4.
σπογγία 44.1.
σπόγγος 44.1.
σπόνδυλος 42. η. 8
στρωματεύς 35. η. 14
473
στρόμβος 39.3. υκςς 2.5.1.
στρουθός 4.2.3. ύς θαλάττιος 2.5.1.
συναγρίς 26.1.1.
σφηνεύς 15.1.
φάγρος 26.2.1.
σφόγγος 44.1.
σφύραινα 2.4. φεραϊος 15.1.
σφύραινα 15.3.2.3. φύκης 30.2.2.
συάκιν 4.2.2.2. φυκίς 30.; 30.2.; 30.2.2.
συάκιον 4.2.2.2. φώκη 45.2.
σύαξ 4.2.2.2.
συνόδων 14.1.3.3.; 26.1.1.
χαλκεύς 4.2.3.1.; 16.1.1.1.
συνόδοντες 26.1.
χαλκίς 4.2.3.1.; 23.1.2.
συνόδους 14.1.3.3.; 26.1.
σωλήν 42.6.2.; 42.4. χάννη 29.2.1.
χάραξ 27.3.2.1.
τευθύς 36.4.1. χελιδών 32.1.1.
τεϋθος 36.4.1. χελιδονίας 32.1.1.
τούρπαινα 3.2. χελλαρίης 17.1.1.
τράγος 22.5.2. χελλών 15.1.
τράγος 44.1. χελώνη 45.3.
τράχουρος 21.1. χοίρος 40.3.1.
τραχοΰρος 21.1.
χρέμης 31. η. 70
τρίγλη 18.1.1.1.
χρόμιος 31. η. 70
τριγλίς 18. η. 17
τριχιάς 24. η. 23 χρόμις 31. η. 70
τροχός 9.3.2. χρύσοφρυς 14.2.1.
τρυγών 3.4.
ψήσσιον 4.1.1.
ύαινα 2.5.1.
ΰκης 7.6.1.1. ώτίον 41. η. 5

b) L A T I N S K I

acernia 33.1.2.; 33.1.2.2. bacchus 17.1.1.1.

acharne 33.1.2.2. barbatulus mullus 18. n. 19
acipenser 34.1. blendius 7.1.2.5.
acus 12.2.1. biennius 7.1.2.5.
alausa 23.2.5.1. boca 25.1.2.
alopex 2.3.1.; 21.2.1.3. bos 3.3.3.
alophia 21.2.1.3. bos marinus 45.2.
alopia 21.2.1.3.
anguilla 10.1.1. caburus 38.4.2.2.
apua 23.4. callarias 17.1.1.1.
aquila 3.5.1. callionymus 35. n. 24
araneus 8.1.2. cambarus 38. n. 82
asellus 17.1.1. cammarus 38.4.2.3.
astacus 37.2.1. canicula 2.1.1.
aulos 40.5.2.1.; 42.4. canis marinus 2.1.1.

474
cantharus 28.2.1. gerres 22.1.2.; 22. n. 76; 22.3.
capito 15.1.1. gladius 12.1.
carabus 37.1.2. glaucus 2.2.6.
carcharus 2. n. 24 glauciscus 2.2.6.
caris 37. n. 8 gobio 13.1.1.
cartilaginei 2.1.3. gobius 13.1.1.
chalcis 23.1.2.
channe 29.2.1. halex, -icis 23.3.3.; 23.3.4.; 24.1.3.
chromis 30. n. 72 hallecula 23.3.4.
chrysophrys 14.2.1. helops 34.1.
clipea 23.3.1. heracleoticus 37. n. 8
clupea 23.3.1. hippocampus 12.3.2.
cnide 44.3. hirundo 32.1.1.
cobio 13.1.1. holothurium 43.1.1.
cobius 13.1.1.
cochlea 42.1.2.3. ictinus 32.1.1.
colias 19.1.1. iulis 5.4.1.
concha 42.1.2.; 42.7.1.; 42.8. iulus 5.4.1.
conger 10.2.2.
coracinus 31.1. lac marinum 23.4.
corallium 44.2. lacerta 19.
coralium 44.2. lacertus 19.1.1.
cordula 19. n. 34 lamirus 22. n. 12
cordyla 19. n. 34; 20.1. lamyrus 22. n. 12
corvus 31.1.1.; 31.1.2. lingulaca 4.1.1.
cucumis 43.1. locusta 37.1.2.; 37.2.3.
curalium 44.2. lolligo 36.4.1.
cybium 20.1. lolligo volitans 36. n. 55
cyprinus 31.1.3. lopadas 41.2.1.
lucerna 11.1.7.
dactylus 42.4. lucius 17. n. 57; 20.5.; 21.7.1.
delphin, -inis 45.1.1. lupus 14.1.2.; 30.3.3.
delphinus 45.1.1.
dentex 26.1. maea 37. n. 50
dentix 17.n. 57 maena 22.2.
dracaena 8.1.1.3. maia 37.5.
draco marinus 8.1.1.1. mei marinum 23.4.
drinones 38. n. 36 melandrya 2.1.3.
dromones 38. n. 36 melanurus 28.1.1.
merula 30.1.1.
echinus 43. n. 20 merulus 30.1.
equus marinus 12.3.2. milvago 32.1.1.
erythinus 26.3.1.2. milvus 32.1.1.
mormyras 11.2.1.
faber 16.1.1.2. mugil 15.1.; 15.2.2.
fluta 10.3.3. mullus 18.1.1.1.
mullus saxatilis 18. n. 9
garum 22. n. 40; 23. 4. murena 10.3.
garum sociorum 23. n. 88 murex 40.1.; 40.1.2.

475
mus 2.5.2. psetta 4.1.1.
musculus 42.1.1. purpura 40.1.
mustela 17.1.1.1.; 17.4.1.
myas 42.3. raja 3.3.1.
myiscus 42.3. rana piscatrix 6.1.4.
myxon 17.1.1.1. remora 1.2.
rhombus 4.1.1.
narita 40.2.1. rota 9.3.2.
naucrates 1.2.
naupegus 1.2.
salmo 31.1.6.
nautilus 21. n. 97
salpa 25.2.
novacula 30.11.1.
sarda 23.1.2.
oculata 28. sardina 23.1.2.
orata 14.2.1. sargus 27.1.
orbis 9.2.; 9.3. saurus 21.1.1.1.
orcynus 20.1. scarus 21. n. 146; 35.6.
orphus 21.3.3. sciadeus 31.1.4.
orthagoriscus 9. n. 4 sciaena 31.1.4.
ostreum 42.2. scomber 19.1.1.; 19.3.2.
otion 41.1. scorpaena 8.2.1.
ozaena 36.7.1. scorpio 8.2.1.
scorpios 8.2.1.
pager 26.2.1. scorpius 8. n. 25
pagrus 26.2.1. sepia 36.2.
passer 4.1.1.; 4.2.3. serra 10.6.2.2.
pastinaca 3.4.3.2. simo, -onis 45.1.1.
pavo 30.1. smaris 22.2.
pelamis 20.2.1. solea 4.1.1.
pelamys 20.1.; 20.2.1. solen 42.4.; 42.6.2.
perca 29.1. sorus 21.1.1.1.
phager 26.2.1. sparulus 27.4.
phagrus 26.2.1. sparus 27.4.
phoca 45.2. spinax 2.6.1.2.; 2.6.3.
phycis 17.1.1.1.; 30.2.2.1. spondylus 42. n. 8
pinna 42.5.1. spongia 44. n. 6
pinophylax 39. n. 9 squalus 2.1.
pinoteres 39.1. squilla 38.6.1.
pinotheras 39.1. stella 43.3.
pisces saxatiles 26. n. 2 striga 38.3.1.1.
platessa 4.2.2.1. sudis 2.4.; 21.7.1.
platissa 4.2.2.1. sus 2.5.1.
polypus 36.6.1. synodon 14.1.3.3.
pompilus 21.4.1. synodus 26.1.
porculus marinus 2.5.1.
porcus 40.3.1. testudo 45.3.
porcus marinus 2.5.1.; 8.2.1.3. testugo 45.3.
pristis 12.1.; 10.6.2. thunnus 20.1.

476
thynnis 20.1.2. uolpes marinae 21. n. 51
thynnus 20.1.2. urtica 44.3.
torpedo 3.2.
trichias 24. n. 23 vitulus marinus 45.2.
tunnus 20.1.2. vulpes marina 2.3.1.
turdus 30.; 30.1.; 30.1.3.; 30.1.3.5.
xiphias 12.1.
umbra 31.1.; 31.1.4.
umbrilla 31. n. 45 zaeus 16.1.1.2.

477
 III. NAZIVI U OSTALIM JEZICIMA
(Grafije se vjerno prenose iz izvora)

]. A L B A N S K I

ame, -a 26.1.3.3. kandil deti 44. n. 22

amcja 26.1.3.3. karcaleci 38.1.
amja 26.1.3.3. kermi 33.1.1.
kern-bari 33.1.1.
barbuni 18. n. 30 kern-i 33.1.1.
bisht mij 3.4.3.1. kern-kanali 33.1.1.
bishtë-zezë 27.2.1.3. kocë 14. n. 71
blin 34.3. korb battlash 31.1.2.1.
korb i zi 31.1.2.1.
cumër 15.3.5.3.
krye prefët 15.3.2.4.
dac deti 2.7.1. kryemadh 6.2.3.
dentali 26.1. ktapodh 36.6.1.1.
djathë-deti 36. n. 12 kubël 23.3.1.2.
dreqi (i detit) 8.1.1.3. kubla 23.3.1.2.
kukumjaçke 6.2.2.8.
dhëmbok 26.1. kukuvajkë 3. n. 72
kulbë 23.3.1.2.
eritrini 26. n. 53
lavrak 14.1.1.1.
gate 21.3.1.1.
ledhrin 26.3.1.2.
gasturi 15.3.2.8.
lice 21.2.1.
glice 21.2.1.
lojbë 21.2.1.3.
gobe 13.1.1.2.
gobid 13.1.1.2. mavriaku 15.3.5.8.
gobit 13.1.1.2. melanurë 28.1.1.
gofe 21.3.1.1. menula 22.1.3.
mërina 10.3.1.1.
gjarpër deti 10.3.2.
merluci 17.3.1.1.
gjilpanëza 12.2.3.2.
merxhan 29.1.6.
gjuhë 4.1.2.
micë deti 2.7.1.
gjuhëza e detit 4.1.2.
mormuri 11.2.1.9.
gjylpanë 12.2.1.2.

hane 9.1.1.2. ngjalë 10.1.1.2.

ngjallë detit 10.2.
iriqi detit 43. n. 22 ngjallë egër 10.2.

kacaleci 38.1. papalinë 23.2.2.

kali i detit 12.3.2.1. perkë 29.1.

479
pesh letrik 3.2.6. skumbri 19.3.2.2.
pesh shirk 10.5.2.5. skumbria 19.3.2.2.; 23. n. 85
peshk-bari 30. n. 60 spale i kuq 26. n. 53
peshk dallandishe 32.1.2.1. spallcë 26. n. 53
peshk-derr 2.5.1. sqepot 36. n. 74
peshk çekan 2. n. 33 stavridhi 21.1.1.4.
peshk çekiç 2. n. 33 supje 36.2.1.
peshk flamur 10. n. 60 syngjer-i 44. n. 6
peshk fluturues 32.2. sypthi 36.2.1.
peshk gjell 11.1.2. syth 36. n. 12
peshk guri 29. n. 14
peshk-jeshil 30. n. 60 shkarpi 8.2.1.2.
peshk kavall 1.1.3.2. shkerpi 8.2.1.2.
peshk kovaç 16. n. 17 shkumbri 19.3.2.2.
peshk pilot 21.4.2.1. shkumëz deti 36. n. 74
peshk shpatë 10.6.1.1.; 12.1.1.5. shojzë 4.2.1.2.
peshk trompetë 35.5. shpuzë 44. n. 6
peshku-dhelpër 2.3.1. shqiponjë 3.5.1.
piskë-korenti 3.2.6. shtizë 21.7.1.
shtunëkëmbësh 36. n. 74
qefull 15.2.1.2. terinë 24. n. 27
qefull dimëri 15.3.3.8. toni 20.1.2.3.
qefull vere 15.3.3.8. trangull deti 43.1.
qefull vjeshte 15.3.3.8. troftë 17. n. 44
troftë-deti 17.2.2.7.
salpi 25.2.2. turigjatë 12.1.2.
saragë 23. n. 52
tylym 20.1.2.3.
sardele 23.1.4.
sardelja 23.1.4. vesh-ari 15.3.5.6.
sinagrid(hja) 26.1. vesh deti 41.1.1.1.
skadhinë 3.1.1. vesh-florini 15.3.5.6.
skarmithi 21.7.1. vesh-verdhi 15.3.5.6.
skumber 19.3.2.2. veshar 15.3.5.6.

2. A M E R I Č K I E N G L E S K I

bonito 20.5.3. silver smelt 24.2.3.

smelt 24.2.3.
deep sea smelt 24.2.3.
tuna 20.1.2.2.
flounder 4.2.1.3.
yellow tail 21.3.4.7.
great silver smelt 24.2.3. yellowfin tuna 20.4.2.

3. A R A P S K I

akrub 8.2.1.2. al-’isqumri 19. n. 29

al-bakurah 20. n. 69 arus 14. n. 19

480
bou zoummara 22.16.; i. n. 39 leitcha 21. n. 37
bronko 10.2.2. letS 21. n. 37

carusch 14. n. 19 misella 12.2.1.2.

chelba 25. n. 2 mrina 10.3.1.1.
m’sella 12.2.1.2.
éérna 33. n. 18 mùràn 10.3.1.1.
čomla 33. n. 18 murinah 10.3.1.1.
dora 14.2.1.1. nokt 14.1.4.2.
elcorb 31.1.2.1. ourad 14.2.1.1.
’etual 21. n. 79
pesce di ré 5.3.2.7.
fanfr 21.4.1. pesce ratta 2.3.6.
fanfrù 21.4.1.
pti ša 2.7.1.
farfàr 21.4.1.
qarùs 14. n. 19
gangrou 10.2.2.
quarous bon nokta 14.1.4.2.
garous 14. n. 19 quàrùs 14. n. 19
gattàrel 2.7.1.
grango 10.2.2. ra’ad 3.2.6.
gringo 10.2.2.
yrong 10.2.2. sambieto 16. n. 20
grongo 10.2.2. sànbeder 16. n. 20
groungo 10.2.2. schaaram 21. n. 141
sciuraf 22. n. 129
karbu 31.1.2.1. sen pier 16. n. 20
karous 14. n. 19 shringi 33. n. 46
kaskomri 19. n. 29 skombri 19. n. 29
kerbal 31.1.2.1. sorice 2.5.2.
kerbel 31.1.2.1. soultan 5.3.2.7.
kifel 15. n. 20 souris 2.3.6.
kongr 10.2.2. soutcho mattano 3. n. 87
korbos 31.1.2.1.
korbus 31.1.2.1. Spinarol 2.6.1.2.
kurv 31.1.2.1.
kuvr 31.1.2.1. tšem 33. n. 18

lamrini 10.3.1.1. urata 14.2.1.1.

4. B A S K IJ S K I

angula 10.1.1.2. congrioa 10.2.2.

antzua 23. n. 91
goaito 13.1.1.2.
carromarro 38.1.
chichi espada 2.3.3. itxas 21.2.1.

31 V. VINJA ETIMOLOGIJA II.

481
lenguaduba 4. n. 6
lenguagua 4. n. 6
lidia 21.2.1.
lupinià 14.1.2.2.
martina 16.3.
muble 15.2.2.1.
muchu martiri 16.3.
5. B JE L O R U SK I
belezna 21.2.2.
6. B R E T O N S K I
alosen 23.2.5.1.
alozenn 23.2.5.1.
aouret 14. n. 50
aouridi 14. n. 50
beg-sabrenn 12.1.1.5.
cheorenn barvek 38. n. 11
chevrun 38. n. 9
chpadon 12.1.1.5.
damezell 5.3.
demezell 5.3.
dimezel 5.3.
espadron 12.1.1.5.
esturjon 34.1.1.1.
gla :zen-fri-’aur 14.2.1.2.
gondreunyeud 11.1.3.3.
gondrin 11.1.3.3.
jandarm, -eed 5.3.2.11.
7. B U G A R S K I
barbuti 18. n. 29
barbunja 18. n. 29
beleč 23.1.5.1.
bleč 23.1.5.1.
ciganka 20.2.2.2.
482
mugle 15.2.2.1.
pladusa 4.2.2.1.
piatesa 4.2.2.1.
platusia 4.2.2.1.
platuxa 4.2.2.1.
zarbo 13.3.1.5.
belfzna 21.2.2.
karle-ed 4. n. 19
lamprevan 1.1.4.1.
lamprez 1.1.4.1.
lampris 1.1.4.1.
meil 15.2.2.1.
meill 15.2.2.1.
merluch 17.3.1.1.
merlusk 17.3.2.1.
meuil 15.2.2.1.
morvell 41. n. 12
ormel 41. n. 12
ormeul 41. n. 12
pesk-kleze 12.1.1.5.
pesk sant-per 16.3.
sanpeyar 16.3.
sant-pior 16.3.
saut-’mor 42. n. 77
sturjon 34.1.1.1.
čiroz 19.4.1.
galja 17.4.1.
glavoč 13.2.1.3.
glavurec 13.2.1.3.
hamsija 23. n. 100 palamida 20.2.1.3.
hanos 29.2.1. palamud 20.2.1.3.
platirina 15.3.2.12.
jagula 10.1.1.2.
jevreisko popče 13. n. 54 sablenosec 12. n. 12
safrid 21.1.1.4.
kefal 15.2.1.2. sardela 23.1.4.
koljoz 19.3.5. sardelka 23.1.4.
sinegrid 26.1.
lapina 30.3.4. skat 3.1.1.
lavrak 14.1.1.1. skomrija 23.3.5.
lefer 21.3.1.1. skumrija 19.3.2.2.
lisa 21.2.1. srebtrka 24.1.5.1.
sv. Petrova riba 16.3.
meč 12.1.1.5.
šaran 15.1.1.
monahinja 31.2.2.1.
šip 3. n. 84
morska hiena 27. n. 61
šprot 23. n. 37
morska igla 12.3.1.2.
morska vrana 31. n. 16
ton 20.1.2.3.
morski djavol 6.1.3. tunjak 20.1.2.3.
morski ezik 4.1.2.
morski junker 5. n. 24 zelenuška 30. n. 58
morski papagai 30.1.5.2. zlatoredica 25.2.3.4.
morski škorpion 8.2.1.2. zvezdobroec 6.2.2.1.
morskii đrakon 8.1.1.3. ztbar 26.1.

8. D A N S K I

flynder 4.2.1.3. multe 15. n. 29

havtaske 6.1.5.4. omerokke 3.5.1.

heelspringer 43.1.3.1.
pelamide 20. n. 28
marsvin 2.5.1.
mulle 15. n. 29 tunge 4.1.2.

9. E N G L E S K I

angler 6.1.5. cackarel 22.9.3.; 22.13.1.1.

armed gurnard 11.1.4.2. cackerel 22.13.1.1.
cackrel 22.13.1.1.
balance fish 2.4.4. Cardinal fish 33.3.2.
blue shark 2.2.6. conger eel 10.2.2.
bluefin 20.1.2.2. crested blenny 7.2.1.2.
bone-dog 2.6.4. cross fish 43.3.1.2.
crossfit 43.3.1.2. piper 11.1.3.1.
cuttlefish 36.2.1. pizzle 43.1.3.1.
plaice 4.2.2.1.
dry jack 30.10.2.1. poor cod 5. n. 36
dwarf cuttlefish 36. n. 17 poor john 30.4.1.2.; 30.10.2.1.; 5. n. 36
prick 43.1.3.1.
eagle ray 3.5.1.
electric-ray 3.2.6. rainbow-wrass 5.5.
red mullet 15.2.2.1.
fishing frog 6.1.5.
rough-tailed stickleback 21.1.
five foot 43. n. 31
flying squid 36. n. 55 scabbard fish 10. n. 59
scorpion fish 8.2.1.2.
gaper 29.2.2.1.; 29. n. 49 sea-cucumber 43.1.
gilt-head 14.2.1.3. sea-fox 2.3.1.
golden grey mullet 15.2.2.1. sea horse 12.3.2.1.
grey mullet 15.2.2.1. sea lark 7.2.1.2.
gudgeon 13.1.1.2. shadowfish 31.1.4.1.
guitar fish 3.1.3. sharpnosed skate 3.3.3.3.
gurnard 11.1.3.3. silverside 24.15.1.
skate 3.1.1.
halibut 3.3.2.10.
skipjack 12.2.3.2.
hammer-head shark 2.4.1. skipper 12.2.3.2.
hardhead 11.1.4.1.
sky-gazer 6.2.2.1.
hog-fish 2.5.1.
slasher-shark 2.3.5.
holibut 3.3.2.10.
spear-fish 12.1.4.1.
spider crab 37.5.3.3.
jew-fish 13.3.5.2.
sponge crab 38. n. 65
john dory 16.1.1.3.; 30.10.1.
sprat 23. n. 37
spur dog 2. n. 56
lamprey 1.1.4.
star-gazer 6.2.2.1.
leaping grey mullet 15.2.2.1.
sting ray 3.4.3.2.
limpet 41. n. 27 stonesucker 1.1.2.1.
livery fish 30.8.2.1. striped mullet 15. n. 43
livery servant 22. n. 107 sturgeon 34.1.1.1.
longnosed skate 3.3.3.3. sucking fish 1.1.2.1.
sun-fish 9. n. 7a
molebot 9. n. 28
molebut 9.I.2.2. tlùck lipped grey mullet 15.2.2.1.
molepout 9. n. 28 thin lipped grey mullet 15.2.2.1.
moon-fish 9. n. 7a tresher-shark 2.3.5.
moray 10. n. 40 tunny 20.1.2.2.
mother of herings 17.4.2.3.; 23.3.2. turtle 45.3.2.

old wife 30.4.1.2. umber 31. n. 49

ormer 41. n. 12
weewer 8.1.3.2.
parrot-fish 35.6. whip ray 3. n. 92
pilot-fish 21.4.2.1. whiting 17.2.2.4.

484
 10. FRANCUSKI

abusseau 22. n. I l i chevai marin 12.3.2.1.

aigle 3.5.1. chevillé 19. n. 49
aiguille 12.2.1.2. chevrette 38.1.
aiguillette 12.2.1.2. chin dèe 43. n. 31
alène 3.3.3.7. chouche 3.4.2.2.
alòìe 23.2.5.1. cochon de mer 2.5.1.
aiose 23.2.5.1. coffre 2.5.4.
anchois 23.4.1. concombre de mer 43.1.
ange (de mer) 3.1.4. congre 10.2.2.
anguille argentée 10.1.3.1. coquette 5.6.
anguille lampresse 1.1.4.1. coquette bleue 5.2.4.1.
anguille musique 1.1.3.2. coquette rose 5.2.4.1.
anguille vésarde 12.3.1.5. coquille saint Jacques 42. n. 98
appéchart 1.3.1. corbeau (de mer) 31.1.2.1.
araignée de mer 37.5.3.3. cordonnier 31.2.2.3.
cornet 36.5.; 40.1.1.4.
balance 2.4.4. cornichon de mer 43.1.
bar 14.1.3.4. couleuvre de mer 12.3.1.4.
barbue 4.4.2.1. coussinet 3.3.2.1.
baromètre 12. n. 31 couteau 42.6.3.
baudroie 6.1.4. crabe à laine 38.3.1.1.
baveuse 7.1.2.5. crapaud 6.1.4.1.
bécasse 35.5. crapaud pècheur 6.1.5.
bernard Phermite 39. n. 11 crevette 37.3.4.; 38.1.
bète à sept treus 1.1.3.2. cuvette 41.2.4.
blanchaille 24.1.4.
blanchaille de mer 22. n. I l i daurade 14.2.1.1.
blanquette 23.1.5.1. denté 14.1.3.3.
bleu 2.2.6. diable 6.1.3.
bouquet 38.1. donzelle 5.6.
bourreau 11.1.5.1. dorade 14.2.1.1.; 21.6.1.
brème grise 28.2.3.2. dorée 14.2.1.1.; 16.1.1.3.; 30.10.1.
brochet de mer 20.5. dormeuse 3.2.8.1.
brocqu 2.6.2.
broquillon 2.6.2. enklat 3. n. 5
broucu 2.6.2. épinette 2.6.1.2.
burlot 28.2.3.2. espadon 12.1.1.
esturgeon 34.1.1.1.
caban 3. n. 37 étique 3.4.3.2.
cabot vorage 6.1.3.3. étoile 21. n. 79
canaron 11. n. 10 étrille 38.3.1.1.
Cardinal 11.1.5. éventail 42.7.4.
caret 45. n. 2
carreau 4.2.2.2. faucheur 2.3.4.
carrelet 4.2.2.2. fausse dorade 26. n. 68
célerin 33.2.3.2. faux 2.3.4.
cernier 33.1.1. fìatole 35. n. 20
chat 2.7.1. fifote 43. n. 31

485
fifre 1.1.3.2. meuil 15.2.2.1.
fifro 1.1.3.2. meule 9.3.1.
fouet 10.5.2.5. milandre 2.1.3.
militarne 39.4.
girelle royale 5. n. 23 molebout 9.3.1.; 9.7.2.2.
gracieux seigneur 5.3.1.4. morgain 10.1.5.
grenouille 6.1.4.1. mourguin 10.1.5.
grenouille pècheuse 6.1.5. mourine bàtarde 3. n. 63
griset 28.2.3.2. mourine évèque 3.5.4.1.
gros yeux 26.3.3.1. muge 15.2.2.1.
grosse tète 11.1.4.1. muge blanc 15.3.5..10.
muge sauteur 15.3.4.5.
harenc blanc 23.1.5.1. mul 15.2.2.1.
hareng volant 32.1.2. mulet 15.2.2.1.
hirondelle 32.1.2.1. mulet dorè 15.3.5.2.
mullet 15.2.2.1.
jarretière 10.5.2.5. mullet porc 15.3.1.
murgou 15.2.2.1.
laitreau 24. n. 27 murlou 15.2.2.1.
lamproie 1.1.4.
langouste 37.2.3. nadelle 24.1.4.
langoustine 37.3.4. nonnat 24.1.4.
langue d’avocat 4.1.2.
langue de chat 4.4.1. ombrine 31.1.4.1.
lentillat 2. n. 23 oreille de mer 41.1.1.1.
liche 21.2.1. oreille marine 41.1.1.1.
liche amie 21. n. 39
ormeau 41.1.1.1.
limande 4.4.1.
limande salope 4.4.1.
pageau 26.3.1.
lippu 15.3.2.6.
loubine 14.1.2.2. pastenague 3.4.3.2.
peau bleue 2.2.6.
loubineau 14. n. 16 i 17
loup 14.1.2.1. perroquet 35.6.
lubine 14.1.2.2. picarei 22.9.3.
lune de mer 9.1.1.2. pied de chevai 42. n. 18
pied de trait 38. n. 55
mange gouesmon 28.2.2. pieuvre 36.6.1.
mangepoix 1.1.1.2. piquée 14.1.3.1.
mangeur d’hommes 2.2.7. piale 4.2.2.1.
maquereau 19.3.4.1. platche 4.2.2.I.
maquereau bàtard 21. n. 2 platuche 4.2.2.1.
marie-madelaine 44.3.3.1. platuse 4.2.2.1.
marsouin 2.5.1. pléhie 4.2.2.1.
menuise 24.1.4. plie 4.2.2.1.
mère des soles 17.4.2.3. poisson juif 13.3.5.2.
merlan 17.3.1.1. poisson bleu 19.3.6.
merlan sans poil 17.2.2.6. poisson d’avril 19.3.4.2.
merlu 17.3.1.1. poisson lune 9.1.1.2.
merluche 17.3.1.1. poisson pilote 21.4.2.1.
mérou 33. n. 11 poisson royal 34.2.

486
poisson saint pierre 16.3. scorpène marseillaise 33.2.1.
poisson-tambour 31. n. 51 sept treus 1.1.3.2.
pore marin 2.5.1. serpent de mer 12.3.1.4.
porte-écuelle 1.3.1.6. serran 21.4.2.
portugaise 41.1. sole 4.2.1.2.
pucelage 40.3.1. sole juive 4.4.1.
poulc de mer 16.1.1.3. sole ocellée 4.2.3.3.
pucelle(tte) 24.1.4. soleil 16.1.1.3.
sonneur 29.2.2.1.
raie fleurie 3.3.2.5. surmeuillet 15. n. 25
raie lisse 3.3.2.3.
renard 17.4.1.; 2.3.1. tape-con 1. n. 46
requin marteau 2.4.1. tareronde 3. n. 28
rocher 40. n. 19 tombe 8.1.3.2.
rocher à pourpre 40. n. 19 tortue 45.3.2.
rochère 3.3.1.1. tornile à l’épée 2.3.3.; 6.2.3.1
rougeot 11. n. 21 tripié 43. n. 31
rouget 11. n 21 trois pieds 43. n. 31
roussette 2. n. 78 truie 8.2.1.3.
tumbe 8.1.3.2.
sabre 10.6.1.1. ture 11.1.5.1.
sabreur 2.3.3.
saillecoque 38. n. 30 vanne 41.1.3.
salecoque 38. n. 30 vanneau 41.1.3.
salicot 38. n. 30 vergadelle 15.3.2.2.
sarache 23. n. 53 vipère de mer 12.3.1.4.
sardine perpignante 23.2.1.1. vit de prètre 5.5.3.2.
sautereau 15.3.4.5. vive 8.1.3.2.
savetier 31.2.2.3.
scatine 3.1.1. zée forgeron 16. n. 16

11. G A L JE ŠK I
angelin 3.1.4. munxe 15.2.2.1.

jouba 23.3.1. rubioca 5.2.4.1.

12. H E B R E JSK I (IV R IT , IZRAEL)

draqon 8.1.1.3. puntazo 27. n. 59

kolias 19.3.5. qantar 28. n. 42

menun 22.1.3. stroma 3. n. 59

13. IS L A N D S K I
heilagfiski 3.3.2.10. Pétursfiskur 16.3.

litla brosma 17.4.1. sòteselur 6.1.3.

 14. JUŽNOGALOROMANSKI
agulo 12.2.1.2.
aigla de mar 3.5.1.
alapedo 41.2.2.
alauso 23.2.5.1.
alauzo 23.2.5.1.
alauzó 23.2.5.1.
amendoula 22.1.3.
amplova 23.4.1.
angel 3.1.4.
aourin 5.2.5.
aragno 8.1.3.2.
arapedo 41.2.2.
arendoula 32.1.2.1.
argentili 10.6.3.1.
aroundelo 32.1.2.1.
astouriou 34.1.1.1.
aulendra de mar 32.1.2.1.
aurado 14.2.1.1.
aurelho de San Péire 41.1.1.1.
auriho-de-sant-pèiro 41.1.1.1.
aurin 15.3.5.2.
bagre 26.2.2.
bardoulin 2. n. 72
bastango 3.4.3.2.
bavarello 7.1.2.5.
bavecca 7.I.2.5.
bavoca 7.I.2.5.
belueil 26.3.3.1.
bigoula 7.2.1.2.
blanqueto 3.3.2.1.
blavié 5.2.2.; 22.10.1.1.
blur 2.2.6.
boucca rouga 26. n. 28
boucco rougo 26. n. 28
bout 9.7.2.2.
broutchet de mar 20. n. 80
cabassoun 24.1.2.1.
cabassuc 24.1.2.1.
cabiouna 11.1.4.1.
cabos 11. n. 18
cabota 11.1.4.1.
caboto 11. n. 18
caboues 11. n. 18
caboueto 11. n. 18
cabra 37.3.4.
cacho de rey 5.5.3.
488
cagarel 22.13.1.1.
cagarèl 22. n. 125
cagarello 22. n. 125
cagarèu 22. n. 125
canuda 15.3.5.9.
capeau camu 44.3.1.
capoun 8.2.1.5.
caral de rei 5.5.3.
cardelino 35.5.
cata 2.7.1.
cata roussa 2.7.1.
cavau 12.3.2.1.
cernio 33.1.1.
chiarèl 22. n. 125
choucha bastarda 3. n. 63
chusclo 29. n. 84
coguiol 19. n. 54
coungré 10.2.2.
couquiado 7.2.1.2.
courajolo 10.5.2.5.
courantiho 38. n. 37
crebovarlet 22.13.1.
crovu 31.1.2.1.
cuorp 31.1.2.1.
daurada 14.2.1.1.; 21.6.1.
daurin 15.3.5.2.
demoueisela 10.5.3.2.
denté 26.1.1.1.
denti 26.1.1.1.
dormillouso 3.2.8.1.
doumaizela 10.5.3.2.
dounzelo 5.3.
escanya-sogres 22.13.1.
escourpeno 8.2.1.2.
escourpi 8.2.1.2.
espìngolo 12.3.1.3.
esquinado 37.5.3.6.
estranglo bello mero 21. n. 17
estranglo-cat 22.13.1.
esturion 34.1.1.1.
fanfre 21.4.1.
fanfré 21.4.1.
fanfre rascas 33.2.1.
flaveton 15. n. 35
flavetour 15. n. 35 mangeo merdo 25.2.
floussado 3.3.2.1. manjapéga 1.1.1.2.
manjo pego 1.1.1.2.
galinetta 11.1.2. maouarmat 11.1.4.2.
gàrri 17.4.1. mararmat 11. n. 19
gatusso 2.7.1. marcotempo 12. n. 31
gerle 22.3.2. matasoldad 22.13.1.
gerle blavié 22.10.1.1. matrasos 3.3.2.I.
gerre 22.3.2. matrasso 3.3.4.
glaugiou 36. n. 39 mejane 14.2.3.
gobi 13.1.1.2. melantoun 2.1.3.
gobi roudgé 13.3. mendole 22.1.3.
gobiou 13.1.1.2. mendoulo 22.1.3.
gobu 13.1.1.2. menura 22.1.3.; 28.1.1.
gros yol 19.1. migrarne 38.3.1.3.
grugnao 11.1.3.3. mijoul 15.2.2.1.
miraillet 3.3.2.5.
ibrougna 11.1.5. mola 9.3.1.
iragna 8.1.3.2. molo 9.3.1.
jousiou 13.3.5.2. morme 11.2.1.9.
juscle 22.14. moundaro 22.1.3.
mourmo 11.2.1.9.
labru 15.3.2.6. mourvelouso 7.1.2.5.
lam bert 35. n. 8 mugeou 15.2.2.1.
lambarda 2.7.2. mujho 15.2.2.1.
lambert 35.1.2. mujou fangous 15.3.3.1.
lampreso 1.1.4.1. mundoure 22.1.3.
lampru 1.1.4.1. muoia 9.3.1.
lamprua 1.1.4.1. musari 15.3.2.6.
lancette 3.4.3.2. miisaru dourin 15.3.5.2.
langousto 37.2.3. miisaru taca d’ouru 15.3.5.2.
lapet(o) 41.2.2. muscadin 36. n. 97
lauzó 23.2.5.1.
lebra 7.4.2.1. neblada 28.1.2.3.
lecho 21.2.1. nicha 21.2.1.
leco 21.2.1. nigrol 28. n. 26
lèrni 33.1.1. nounat 24.1.4.
lernia 33.1.1. nounat nègre 24.1.4.
lico 21.2.1.
limbert 30. n. 57 orghe 11.1.3.1.; 31.1.5.1.
linota 11. n. 10 oumbrino 31.1.4.1.
litcha 21.2.1. oumbro 31.1.4.1.
louvine 14.1.2.2.
luno 9.1.1.2. padre 26.2.2.
lus 17.3.2.1. pagel 26.3.1.
palmo 14. n. 65
maire d’amplova 17.4.2.3. pansar 4.2.3.
malamar 11. n. 19 parouquet 30.1.5.2.
malarmà 11.1.4.2. passar 4.2.3.
mandole 22.1.3. passare 4.2.3.

489
passarca 4.2.3. ront 4.3.2.
passeroun 4.2.3. roudgé de roco 18. n. 48
pataclet 26.3.3.3. roudjolo 10.5.3.1.
patjel 26. n. 44 roumado 15. n. 43
paumarenco 14.2.3. roumb 4.3.2.
paumarenque 14.2.3.1. roumbou 4.3.2.
pei-ange 3.1.4. roun de mar 9.1.2.1.
pei d’ardjen 10.6.3.1. royalo 5.3.2.7.
pei espasa 2.3.5. rubeolo 10.5.3.1.
pei judiou 2.4.
pei san Pierré 16.3. sailhicot 38. n. 30
pei spada 12.1.1.5. san piarré 16.3.
pei volant 32.2. saucanello 14.2.3.
pei vourant 32.2. sauquene 14.2.3.
peis caviho 21. n. 139 scorpena 8.2.1.2.
peis escaume 21. n. 140 sepia 36.3.
peis pouar 2.5.1. sepioun 36.3.
peix escomer 21.7.1. souras 2.4.3.
pele blù 2.2.6. spet 21.7.1.
pelerino 42.11. sturioun 34.1.1.1.
perco de mar 29.1. subla'iré 30.3.
pétaidjé 29. n. 95 sublet 30.3.
petaire 29.3.4.2. su?o-pego 1.2.; 1. n. 11
petairé 11.1.3.3.
picarei 22.13.1.1. tambour 29.3.2.2.; 29.3.4.4.
pissoua 3.3.8.3. taouteno 36.5.
pissoué 3.3.8.3. tapecon 4.4.1.3.
pkmmarenc de nid 30.6.1. tartuga 45.3.2.
por marin 45.1.1. taute 36.5.3.1.
porc de mar 45.1.1. tchi blu 2.2.6.
porqua 15.3.1. tchival de mar 12.3.2.1.
pòta 44.3.2. testue 15.3.2.11.
potè 44.3.2. tintourella 2.2.6.
poupre 36.6.1. tourdou 30.1.3.5.
politine 24.1.4. tourdouréou 30.1.3.5.
quoue fourcat 31.2.4. traigne 8.1.1.3.
tregan 15.3.5.7.
ramado 15. n. 43 tresenco 14.2.3.
ranard 2.3.1. trogan 15.3.5.7.
rascasso bianco 6.2.1.2.
rasoir 30.11.1. timbrino 31.1.4.1.
rason 30.11.1.
rasour 30. n. 51 vairat 19.3.4.1.
ratopenado 32.2.2. varlet de ville 22.11.1.
razon 30.11.1. varlet de vilo 30.8.2.1.; 5.3.2.11.
rhon 4.3.2. vastango 3.4.3.2.
rinard 2.3.1. vit de mer 43.1.3.1.

490
 15. K A T ALAN SKI
agulla de paladà 12.1.4.1.
alache 23.3.4.
aladroc 23.5.
alatxa 23.3.4.
alosa 23.2.5.1.
amploia 23.4.1.
amprea 1.1.4.1.
angel 3.1.4.
angelot 3.1.4.
anguila 10.1.1.2.
aranyó 8.1.3.2.
ar<;obispo 3.5.4.1.
armat 11.1.4.2.
arnés 11.1.4.2.
babosa 7.1.2.5.
bacora 20. n. 69
bacoreta 20. n. 69
baldufa 20.3.1.2.
banyut 7.2.1.2.
barat d’ull groš 19.1.
bavosa 7.1.2.5.
beata 28.1.2.3.
becada 35.5.
biret 11.1.5.2.
bobi 13.1.1.2.
bobo 11.1.5.2.
bon jesus 3.5.4.1.
borratxo 11.1.5.
bot 9.7.2.2. ; 9. n. 35
cabali mari 12.3.2.1.
cabe?uda 24. n. 19
cabessuda 24.1.2.1.
cabot 13.2.1.3.
cabot de roca 13.3.2.1.
cabot mucós 13.3.3.2.
cabot vermell 13.3.1.5.
calua 15.3.2.10.
canari 30. n. 61
cap pia 15.3.2.12.
capdase 11.1.4.1.; 11.1.5.2.
capsec 11.1.4.1.
caputxo 3. n. 105
caragol punxos 40.1.1.4.
cent en boca 23.5.
congre 10.2.2.
congre de fang 10.2.3.1.
congre de roquer 10.2.3.1.
congre serpenter 1.1.3.1.
congret 10.2.2.
corb 31.1.2.1.
corball 31. n. 19
corbina 31.1.2.1.
corcovada 26. n. 20
corn blau 40.1.3.
corn raspós 40.1.1.4.
corvallina 31.1.2,1.
cranc pelut 38.3.4.7.
cranc serrafìls 38.3.1.
cranc talla-braipoli 38.3.1.
cranc tallafils 38.3.1.
cranc vestit 38.3.2.
culebra (de la mar) 1.1.3.1.
chucladit 1.1.2.1.
chucledor 1.1.2.1.
déntol 26.1.1.1.
dorada 14.2.1.1.
dot 14.1.3.3.
escalom 21.7.1.
escàlum 21.7.1.1.
escat 3.1.1.
escat jueu 3.1.1.
escatet 3.1.1.
escorpa morena 8. n. 39
escórpera 8.2.1.2.
escórpera fosca 8.2.3.
escorpora 8.2.1.2.
escrita 5.2.1.1.
escurbai 31.1.2.1.
espet 21.7.1.
esturió 34.1.1.1.
ferratimó 1. n. 6
ferré timo 1. n. 6
fili de morena 29. n. 74
flàmula 10.5.3.
floch 10.5.2.5.
fusany 15.3.2.1.
gali 16.1.1.3.
gali fabé 7.2.1.
gallineta 6.2.2.5.
galta roig 15. n. 132
491
galta roja 15. n. 132
galua blanca 15.3.5.10.
galùa negra 15.3.5.8.
galub 15.3.2.10.
galubet 15.3.2.10.
gameu 11.1.3.3.
gat 2.7.1.
gat vaire 2.7.1.
gat ver 2.7.1.
gatet 2.7.1.
gatón 2.7.1.
gema 33.1.1.
gerret 22.3.2.
gerret mascle 22.5.1.
góbit 13.1.1.2.
golfàs 19. n. 50a; 20.3.1.2.
gòmbit 13.1.1.2.
guardia civil 5.3.2.11.
guya 12.2.1.2.
inflaconys 29.3.4.2.
jerna 33.1.1.
juliola 5. n. 35
leixa 21.2.1.
leixola 21.2.1.
llambrega 23.4.5.
llampresa 1.1.4.1.
llenguado 4.1.2.
llenguat 4.1.2.
llepissós 7.1.2.5.
lligacama 10.5.2.5.
llissa 15.2.2.1.
llissa agut 15.2.3.4.
llissa fartona 15.3.2.8.
llissa marcenca 15.3.3.8.
llista 10.5.2.5.
llobarret 14.1.2.1.
llobarro 14.1.2.1.
Uop 14.1.2.1.
lloro 30.1.5.2.
llubina 14.1.2.2.
llu? 17.3.2.1.
llus 17.3.2.1.
mabre 11. n. 45
madre de la boga 22.13.1.
madre soldad 22.13.1.
492
malarmat 11.1.4.2.
manistre 5.3.2.8.
martell 2.4.1.
matasoldats 22.13.1.
mero bort 29.3.1.1.
mero tort 29. n. 73
ministre 5.3.2.8.
mochon 22. n. 55
moixó 22.5.1.
moli roquer 18. n. 48
monja 3.5.4.1.
monjeta 3.5.4.1.
musich 29.3.2.2.
orenella 32.1.2.1.
oronella 32.1.2.1.
pagell 26.3.1.
palamida 20. n. 82
palomida 20. n. 82
pàmpena 21.4.1.
pàmpol 21.4.1.
pampol pudent 30.2.2.; 35.2.2.
papagall 30.1.5.2.
patena 26.3.3.3.
paula 11.1.5.2.
pega-roques 1.3.1.3.
pegues 1. n. 37
peix-bada 12.3.1.8.
peix diable 13.3.1.3.
peix espasa 12.1.1.5.
peix pore 1.3.2.
peixeporch 1.3.2.
pelua 4.4.2.1.
peluda 4.4.2.1.
peludet 4.4.2.1.
pelut 4.4.2.1.
petarch 30.6.3.
picarell 22.9.3.
pintad 14.1.4.2.
pintadet 14.1.4.2.
pintat 14. n. 41
pixota 10.5.3.1.
pixota vermella 10.5.3.1.
polla 8.2.1.5.
pop 36.6.1.
porc (de la mar) 2.5.1.
porch mari 2.5.1.
pudenta 30.2.2.; 35.2.2.
rabosa 2.3.1. tamborer 30.6.3.
rafel 11.1.5.2. tambori 29.3.2.2.; 29.3.4.4.
raja vestideta 3.3.2.5. tonto 11.1.5.2.
rajada de San Pere 3.3.2.5. tord 30.1.3.5.
rascàs 33.2.1. tort vert 30. n. 60
ratjada de boca de rosa 3.3.2.5. tortuga 45.3.2.
requeime preto 8.2.3. tres libras 21.3.4.5.
roiget 11. n. 21 tres liuras 29.3.5.
trompeter 35.5.; 29. n. 85
ruch d’alga 13.3.2.6.
trompetero 22.16.
ruch de roca 13.3.2.1. trugeta 30.7.1.
truja 2.5.1.
sable 10.6.1.1. turmerl 30. n. 37
sabre 10.6.1.1.; 12.1.1.5.
saltabardissa 6. n. 37 uot 26.3.3.1.
saltaberdise 6. n. 37 urada 14.2.1.1.
saltamurades 21.7.1. uradelle 14.2.1.1.
salta perdisa 6. n. 37
senyoreta 5.3. variada 30. n. 63
serp 12.3.1.4. veta 10.5.2.5.
vit d’en gahona 5.5.3.
serpeta 12.3.1.4.
serpetó 12.3.1.4.
xema 33.1.1.
serra 10.6.2.1. xoriguer 32. n. 34
serreta 10.6.2.1. xucla 22.14.
soliguer 32. n. 34 xucla blanca 22.11.3.
soriguer 32. n. 34 xuclador 1.1.2.1.

16. M A L T E Š K I

alonga 20.4.1.2. gurbell 31.1.2.1.

aržnel 22. n. 72 gurdien 2.5.2.
awwista v. 1-awwista
awrata 14.2.1.1. huta baida 23.1.5.1.

ćernia 33.1.1. il-bekkun 40.1.2.1.

il-pellegrina 42.11.
imsella 12.2.1.2.
denci 26.1.1.1.
it-tricorni 40.1.1.4.
fanfru 21.4.1.
kaplat 15.3.2.12.
fjamma 10.5.3.
kapott 38.3.2.
kuntrabaxx 3.1.3.1.
ghaguža 37. n. 78
gharap 31.1.2.1. laòòa afrikana 23.3.1.1.
gharusa 5.3. 1-awwista 37. n. 24
gorbell 31.1.2.1. lingwata 4.1.2.
gringu 10.2.2. lingwata skura 4.2.3.4.

493
marlozz 17.3.1.1.
mazzita 20.3.2.1.
menula 22.1.3.
mirli 30.1.1.
moghža 27.3.
munkara 22.16.
murina 10.3.1.1.
pagella 26.3.1.
palamit 20.2.1.3.
pixxiluna 9.1.1.2.
pixxiporcu 2.5.1.
pixxispat 12.1.1.5.
pixxivolpi 2.3.1.
plamtu 20.2.1.3.
qalfàt 1. n. 5
qamar 9.1.1.2.
rajja tal-fosos 3.3.1.1.
rajja lixxa 3.3.2.3.
rebekkin 3. n. 37
17. N IZ O Z E M S K I
blauwe haai 2.2.6.
doornhaai 2.6.1.2.
engelsche sprot 23.3.1.1.
koning van de Poon 18. n. 29
koningvisch 18. n. 29
lamprei 1.1.4.
loodsje 21.4.2.1.
loodsmannetje 21.4.2.1.
makelaer 19.3.4.1.
negenoog 1. n. 16; 1.1.3.2.
18. N O R V E Š K I
havaborre 14.1.3.1.
hellefisk 3.3.2.10.
knurr 11.1.3.3.
lampret 1.1.4.1.
rundinella 32.1.2.1.
sangisug 1.1.2.
scorfna 8.2.1.2.
spnotta 14.1.3.1.
strilja 21.3.2.1.
sturjun 34.1.1.1.
sultan il-bekkun 40.1.2.1.
tannuta 28. n. 55
tirda 30.1.3.5.
tombitombi 20.3.4.
tombrell 20.3.4.
tunnagg 20. n. 15
vjolin 3.1.3.1.
xabla 10.6.1.1.
xkatlu 3. n. 5
xurrafa 22.13.2.
žgombru 19.3.2.2.
žobb-il bahar 34.1.3.1.
ombervis 31. n. 49
sint-Pietersvisch 16.3.
steur 34. n. 19
stockvisch 17. n. 49
tortuwe 45.2.3.
vent 24.1.4.
wijting 17.2.2.4.
zee-oor 41.1.1.1.
zeeduivel 6.1.3.
zeeschijter 22.13.1.1.
zonnevisch 16.1.1.3.
multer 15. n. 29
pelamide 20. n. 28
St. Petersfisk 16.3.
 19. N O V O G R Č K I

άετός 3.5.1. κλίσσα 21. η. 33

άθερίνα 24. η. 30 κολαούζος 11.2.2.4.; 21.4.2.1.
άκιπήσιος 34. η. 10 κολιός 19.3.5.
άλεπούσκυλος 2.3.1. κορδέλλα 10.5.2.5.
αλογάκι 12.3.2.1. κοτσύφι 30. η. 18
άστακός 37.2.1. κούκουρον 7.2.1.1.

βατρακόψαρο 6.1.4. λαβράκι 14.1.1.1.

βάτραχος 6.1.4. λακέρδα 19. η. 17
βελονάκι 12.2.1. λαμποϋγα 21. η. 125
βελόνη 12.2.1. λάπαινα 30.3.4.
βελονίς 12.2.1. λαπίνα 30.3.4.
βλάχος 33.1.2.1. λαπίνα μαύρη 30. η. 104
λαυράκι 14.1.1.1.
γαϊδουρόποδο 42. η. 76 λεθρίνι 26.3.1.2.
γαι'δουρόψαρο 17.2.1.1. λήπαινα 30.3.4.
γαϊτανοϋρι 10. η. 50 λιθ-ρίνι 26.3.1.2.
γάστρος 15.3.2.8. λίτσα 21.2.1.
γλώσσα 4.1.1. λοϋτσος 17.3.2.1.
γουβίδι 13.1.1.2. λουφάρι 21.3.1.1.
γοϋπα 25.1.4.1. λύρα 3.1.3.1.
γουρουνόψαρο 2.5.1.; 11.
γουφάρι 20.3.2.; 21.3.1.1 μαργωτήρα 3. η. 16
γοφάρι 20.3.2. μαρίδα 22.2.1.4.
γωβιός 13.1.1.2. μαυράκι 15.3.5.8.
μεθίστρα 13. η. 25
δακτυλιωτός 27.2.6.3.
μελανούρι 28.1.1.
δράκαινα 8.1.1.3.
μένουλα 22.1.3.
δρακόντι 8.1.1.3.
μουγγρί 10.2.2.
μουρμούρα 11.2.1.9.
ζαργάνα 12.2.1.
ζύγαινα 2.4.2. μουρμούρι 11.2.1.9.
μυξινάρι 15.3.3.1.
θ-ρίσσα 24. η. 23
ξιφιός 12.1.1.5.
κάβουρας 37.3.3.
καβούρι 37.3.3. όρφός 21.3.3.
καβουρομάνα 37.5.3. δρφός 33.1.2.1.
καλαμάρι 36.4.1. όρφύ 33.1.2.1.
καλκάνιον 4.2.3.1. όρφώς 21.3.3.
καλογραία 31.2.2.1.
καλογρίτσα 31.2.2.1. παλαμίδα 20.2.1.2.
καπόνι 11.1.9.2. papalina 23.2.2.
καράβολας 40.1.5. πατερίτσα 2.4.4.
κατουρλίδα 12.3.1.5. πέρκα 29.1.
καψομοϋλα 29. η. 73 petrogobios 13.3.2.1.
kelaouxos 21. η. 107 πίγκα 33.1.2.1.; 33.2.3.1.
κέππα 23.3.1.3. πλατίτζα 4.2.2.1.

495
ποντικός 17.4.1.
πουρπουρία 5.2.4.
ρέγγα 23.3.3.
ρίνα 3.1.2.
ρόφος 21.3.3.
ροφός 33.1.2.1.
σακοράφα 12.3.1.2.
σαλιάρα 7.1.2.5.
σαμπιέρρος 16.3.
σαρδέλλα 23.1.4.
sardellomanna 23.3.2.
σαυρίδι 21.1.1.4.
σαφρίδι 21.1.1.4.
σκαθάρι 28.2.1.
σκάθαρος 28.2.1.
σκάρμος 21. η. 141
σκάρος 35. η. 40
σκιός 31.1.4.; 31. η. 40
σκομβρίος 19.3.2.2.
σκόρπαινα 8.2.1.
σκορπίδι 8.2.1.
σκορπίνα 8.2.1.
σκορπίνι 8.2.1.
σκουμβρί 19.3.2.2.
20. N JE M A Č K I
Adlerroche 3.5.1.
Ährenfisch 24.1.1.
Alse 23.2.5.1.
Arme-Leute-Fische 22. n. 120
Armenbrot 22. n. 120
Barsch 19. n. 34
Bastardmakrele 21. n. 2
Blauhai 2.2.6.
Deckfisch 35. n. 17
Dornhai 2.6.1.2.
Dornhund 2.6.1.2.
drekfišš 30. n. 123
Einsiedlerkrebs 39.
Else 23.2.5.1.
essbare Auster 42. n. 23
Fahnenbarsch 33.3.2.
496
σκουμπρί 19.3.2.
σκροπίνα 8.2.1.
σουπία 36.2.1.
σουπίτσα 36.3.
spathopsaro 10.6.1.1.
σταυρίδι 21.1.1.4.
stira 33.1.2.1.
στουριόνι 34.1.1.1.
συνακρίδα 26.1.1.
σφυρίδα 33.1.2.1.
τσήρος 19.4.1.
τσίρος 19. η. 65
φεγγαρόψαρο 9.1.1.2.
φρίσσα 24. η. 23
φυκόψαρο 30.2.2.1.
χαμψί 23. η. 100
χάννος 29.2.1.
χάφτης 8.2.1.
χελιδονόψαρο 11.1.9.2.
χελιδονόψαρο 32.1.2.1.
χρυσόψαρο 14.2.1.3.
χριστόψαρο 16.3.
χταπόδι 36.6.1.1.
ψολή 43.1.3.1.
Froschfisch 6.1.4.1.
Fuchshai 2.3.1.
Gelbschwänze 21.3.4.7.
Goldäsche 15.3.5.2.
Goldbrassen 14.2.1.3.
Goldstrieme 25.2.3.4.
Gründling 13.3.1.1.
Hammerhai 2.4.1.
Himmelsgucker 6.2.2.1.
judefišš 13. n. 54
Junker 5. n. 24
Katzenhai 2.7.1.
Knurrhahn 11.1.3.3.
Lamprete 1.1.4.1.
Laxierfisch 22.13.1.1.
Lotsenfisch 21.4.2.1.
Maifisch 23. η. 56 Seegurke 43.1.
Meerbarbe 18. η. 19 Seeohr 41.1.1.1.
Meermond 9. n. 7a Seepferdchen 12.3.2.1.
Meersau 3. n. 44 Seeschaam 43.1.3.
Meerschaam 43.1.3. Seeschwalbenfisch 32.1.2.1.
Meerschatten 31.1.4.1. Seespinne 37.5.3.3.
Meerschwein 2.5.1.; 45.1.1. Seeteufel 6.1.3.
Meerwolf 14.1.2.1. Seezunge 4.1.2.
Menschenhai 2.2.7. Sonnenfisch 9. n. 7a
Messerscheide 42.6.
Spiegelrochen 3. n. 45
Mondfisch 9. n. 7a
Springmeeräsche 15.3.4.5.
Mutterhering 23.3.2.
Stachelschwanz 22. n. 61
Neunauge 1.1.3.2. Steinroche 3.3.1.1.
Stockfisch 17. n. 49
Peitschenrochen 3.4.3.1. Stör 34. n. 19
Pfeilhecht 20. n. 80
Pilgermuschel 42. 11. Trommelfische 31. n. 51

Regenbogenfisch 5.5. vieräugiger Rochen 3.3.2.4.

Schatten(fisch) 31.1.4.1. Weissling 17.2.2.4.

Schiffsbohrmuschel 1. n. 13 Wetterfisch 12. n. 31
Schiffshalter 1.2.1. Wolfsbarsch 14.1.2.1.
Schleimfisch ]7.1.2.5.
Schnauzenbrassen 22.16. Zahnbrasse 14.1.3.3.
Schwimmender Kopf 9.2. Zope 25. n. 36
Seefuchs 2.3.1. Zwergsepia 36. n. 17

21. P O L JS K I

bielizna 21.2.2. pustelnik 39. n. 11

lufar 21.3.1.1. szprot 23. n. 37

matewka 36.3. ucho morskie 41.1.1.1.

matwa 36.3. uchowiec 41.1.1.1.
uklejka 28. n. 33
ostrobok (pospolity) 21.1.
zawitka 39.6.1.
pilot 21. n. 110 zolw 45.3.1.2.

22. P O R T U G A L S K I

abrötea 17.4.1. agulhäo 12.1.3.3.; 12.2.1.2.

abrötia 17.4.1. albacora 20. n. 69
agulha 12.1.3.3.; 12.2.1.2. andorinha do mar 32.1.2.1.

32 V. V IN JA E T IM O L O G IJA II.
 arado 3.3.3.7. lampreia 1.1.4.
aranha do mar 8.1.3.2.; 38.5.1.1. lapa 41.2.2.
aranhâo 38.5.1.1. linguado 4.1.2.
aranhuço 8.1.3.2.
avoante 32.1.2.1. im e da boga 22.13.1.
martelo 2.4.1.
bandeira 40.4.1. masca tabaco 6.2.2.2.
bandeireiro 26. n. 19 mola 9.3.1.
beijinho 40.3.1. moreia 10.3.1.1.
bico 3.3.3.7. muge 15.2.2.1.
boga 25. n. 2 mula 9.3.1.
boga legítima 25. n. 2 murena 10.3.1.1.
bolota 17.4.1.
burro 37. n. 81 navalha 42.6.3.
bùzio fêmea 40.1.1. navalheira 42.6.3.
bùzio macho 40.1.1. negráo 15.3.5.8.

orelha 41.1.1.1.
canàrio do mar 5. n. 7
ostra-pata-de-cavalo 42. n. 76
capatâo legítimo 26.1.2.
cada alugada 39.4. papa tabaco 6.2.2.2.
casa roubada 39.4. pargo 26.1.1.1.
cavalo marinho 12.3.2.1. partuça 4.2.2.1.
chamota 33.1.1. pé-da-burra 38.5.1.4.
cherne 33.1.1. peixe agulha 12.1.3.3.
chicharro 21. n. 26 peixe aranha 8.1.3.2.
cobra-do-mato 10.3.2. peixe espada 10.6.1.3.
congro 10.2.2. peixe galinha 8.2.1.5.
corvina 31.1.2.1. peixe galo 16.1.1.3.
corvinata 31.1.2.1. peixe-homem 45. n. 13
peixe lúa 9.1.1.2.
dentâo 14.1.3.3.; 26.1.1.1. peixe porco 2.5.1.
dentudo 26.1.1.1. peixe rato 2.5.2.
doirada 14.2.1.1. peixe roda 9.3.2.1.
dourada 14.2.1.1. peixe zorro 2.3.1.
peluda 4.4.2.1.
enguia 10.1.1.2.
pepino-do-mar 43.1.
espada 12.1.1.5.
pica-de-el-rei 5.5.3.
espadào 12.1.1.5,
piloto 21.4.2.1.
espadarte 12.1.1.5.
polvo 36.6.1.
esturjào 34.1.1.1.
potra 36.7.4.
pulpo 36.6.1.
fé-da-burra 38.5.1.4.
ferreiro 29.3.4.4.
raía bicuda 3.3.3.7.
galocristo 16.3. raia de quatro olhos 3.3.2.4.
ranhosa 7.1.2.5.
judeu 30.9.3. raposo 2.3.1.
judia 30.9.3. ratao 3.5.5.
juliana 5. n. 35 robalo 14.1.2.1.
lagarto do mar 35.1.2. roda 9.3.2.1.
lagosta 37. n. 24 rodim 9.3.2.1.

498
rolim 9.3.2.2.
romeira 42.11.
romeiro 42.11.
safio 10.2.2.2.
salicóquio 38. n. 30
salmonete-da-pedra 18. n. 48
saltào 15.3.4.5.
sargo vermelho 14.2.2.
suspensorios 10.5.2.5.
tamboril 6.1.5.4.
23. R U M U N J S K I
anghila 10.1.1.2.
barbunul 18. n. 29
calcanul 4.2.3.1.
calut de mare 12.3.2.1.
chefal 15.2.1.2.
ciros 19. n. 66
cirus 19.4.1.
cocofei de mare 7. n. 17
colios(ul) 19.3.5.
corb de mare 31.1.2.1.
corosbinâ 7.2.1.
corvina 31.1.2.1.
dracul de mare 8.1.1.3.
dulgherul 16. n. 7
glâvoaca 13.2.1.3.
glávoace 13.2.1.3.
goghíe 13.1.1.2.
govidâ 13.1.1.2.
gughíe 13.1.1.2.
guvid 13.1.1.2.
lavrac 14.1.1.1.
levrec 14.1.1.1.
lufarul 21.3.1.1.
negrar 13.3.1.3.
ostrainos 15.3.2.4.
ostreinos 15.3.2.4.
tartaruga 45.3.2.
tintureira 2.2.6.
trombeiro 22.16.; 35.3.
trombeta 22.16.
trompeteiro 22.16.
voador 32.1.2 1
xarroco 6.1.4.1.
zorra 2.3.1.
zorro 2.3.1.
palami da 20.2.1.3.
peçte pganesc 16.3.1.1.
peçtele cu spada 12.1.1.5.
platarin 15.3.2.12.
porc de mare 8.2.1.3.
rîndunica de mare 11.1.9.2.
sardea 23.1.4.
sardelufa 23.1.4.
scorpia de mare 8.2.1.2.
scorpion 8.2.1.2.
scorpios 8.2.1.2.
scrumbie 19.3.2.2.; 23.3.5.
sglâvoacâ 13.2.1.3.
sglâvoc 13.2.1.3.
slâvoc 13.2.1.3.
smaridul 22.2.1.4.
stavridul 21.1.1.4.
strunghilul 22. n. 80
çciuca de mare 43.4.1.
çip 3. n. 84
ton 20.1.2.3.
{igancuça 20.2.2.2.
tir 19.4.1.
umflâturâ 13. n. 48
urece de mare 41. n. 10
zglavâ 13.2.1.3.
zglâvoacâ 13.2.1.3.
zglàvoc 13.2.1.3.
499
 24. RUSKI

gorbyl 31. n. 16 morskoi petuh 11.1.2.

kamergerčik 22. n. 107 pizdá ryba 4.4.2.3.

karp 31.1.3.
kil’ka 23.3.6.
korap 31.1.3. skat 3.1.1.
soldat(ik) 22. n. 107
lópar’ 9.7.3.2. som 31.1.6.

monah 31. n. 79 ukléja 28. n. 33

25. S A R D S K I

agul’a burda 12.3.1.2. femminedda 22. n. 27

áku de mari 12.2.1.2. frankusina 38.3.4.2.
aligusta 37. n. 24
allionéddu 15.3.5.5. garbal’u 31. n. 18
ambidda 10.1.1.2. gorbàl’u 31. n. 18
angwidda 10.1.1.2. gróngu 10.1.2.; 10.2.2.
arandzólu 14. n. 38
aráña 8.1.3.2. garéttu 22.3.2.
arenárgu 38.3.4.3. gernia 33.1.1.
arengada 23.3.3.
arengara 23.3.3. ingrónga 10.2.2.
arangólu 14. n. 38
aréngu 23.3.3. kaniska 2.7.10.
kàtts’ ’e urrèi 5.5.3.
babbasúni 7.I.2.5. kattsòla 36. n. 21
babbuččedda 36. n. 21 kattsu 43.1.3.1.
basuku 26. n. 61 kavùru 37.3.3.
bidúmbula 15.3.4.5. kàvuru de arena 38.3.4.3.
birúmbula 15.3.4.5. kùkku 6.2.2.8.
biskákku 39.5.1. kunnu 44.3.2.
bukkóni 40.1.2.1.
lámpu 30.3.4.
ligusta 37. n. 24
corbál’u 31. n. 18
liòni 15.3.5.5.
lissa 15. n. 18
céfalu 15.2.1.2.
hambrina 31.1.4.1.
čemia 33.1.1. lupu 14.1.2.1.
čevulu 15.2.1.2. luttsu 20.5.
čirrette 22.3.2.
cirròni 19. n. 68; 22.3.2. mantéddu 3. n. 37
marteddu 3. n. 37
déntike 26.1.1.1. mattsòne 13.3.3.
dentiži 26.1.1.1. mèndula 22.1.3.
dzarètte 22.3.2. mongia niedda 31.2.2.1.

500
mugeddu 15.2.2.1. rangađa 23.3.3.
múimura 11.2.1.9. rúmbalu 4.3.2.
múlmara 11.2.1.9. rùmbulu 4.3.2.
murèna 10.3.1.1.
muimungoni 11.2.1.9. sa rùge de Salomone 43.3.1.2.
múrmura 11.2.1.9. saliži 10.2.3.2.
marrada 27.3. scrita lisa 3.3.2.3.
mustia 17.4.1. scritta perdosa 3.3.1.1.
musóne 22.5.1. serviola 21. n. 34
seyu 14.2.4.
oddzòne 15.3.5.5. sirvióla 21. n. 34
oliòni 15.3.5.5. skampirru 19.3.2.2.
orbada 28.1.2.3. skórpula 8. n. 30a
órganu 11.1.3.1. skrappòni 8. n. 30a
òrgunu 31.1.5.1. skritta 5.2.1.1.
orinel’a 3. n. 94 skrópula 8. n. 30a
ostioni burdu 42.1.2.1.
skùlmu 19.3.2.2.
skùmbru 19.3.2.2.
padzéllu 26.3.1.
pagéllu 26.3.1. spinusu 2.6.1.2.
pagéllu éru 26. n. 43 strúmbu 20.3.1.3.
pappagoččula 6. n. 38 strúmbulu 20.3.1.3.
peáda 38. n. 51 sulabéllu 15.3.2.6.
perdixi 32. n. 38
peùdu 38. n. 51 širenga 33.2.3.
piscađriži 6.1.5.
pisci boladori 32.2. tannúda 28. n. 55
pisci boladori de santu Perdu 32. 27 tontinu 36.5.
pisci carrubbinèru 2.4. tòtanu 36.5.
pbci cibuda 10.5.5. tsakkare 37.3.2.1.
pisci de san Pedru 16.3. túmbula 15.3.4.5.
pisci tammùru 9.5. turdu nieduzzi 30.6.1.
piscialetta 7. n. 41
piš’ ’e urrèi 5.3.2.7. uddzône 15.3.5.5.
piùdu 38. n. 51 umbrina 31.1.4.1.
pruppe 36.6.1. ùrba marina 44.3.2.

26. SR E D N JE F R A N C U SK I

faillulune 9.1.1. ombre 31.1.4.1.

farvolin 26. n. 48 rate penade 3.5.5.
umbre 31.1.4.1.
jarre 22.3.2. umbrette 31.1.4.1.

27. SR E D N JE G R Č K I

xâpoupoç 37.3.3. xapâjîoXa 40.1.5.

 28. SR E D N JE L A T IN S K I

aprum chergnier 27. n. 13 luiina 36.4.1.

axerbus 19. n. 43
méntula marina 43.1.3.
baragius 27. n. 43 merlus 30.1.1.

calegarius 31.2.2.3. naupreda 1.1.4.1.

carpio 31. n. 25
palameta 20.2.1.2.
echenais 1.2. pallamila 20.2.1.2.
escaras 21. n. 146
eschogro 19.3.4.1. saracha 23.2.4.
escogo 19.3.4.1.
saraqua 23.2.4.
scardeva 19. n. 31
faillulune 9.1.1.
scardua 19. n. 31
gamadias 22.13.2. scero 19.3.4.1.
gapta petrosa 2.7.3. schumbras 19.3.2.
ghera 22.3. sturio 34.1.1.

hiatula 29.2.1. tiras 35.1.1.

torpigo 3.2.4.2.
lampreda 1.1.4.1.
lepa 30.3.4. urtica soluta 44.3.1.

29. S T A R O F R A N C U S K I

asne de mer 17.2.1.1. pleiz 4.2.2.1.

asnon de mer 17.2.1.1.
aunon 17.2.1.1. quarrelet 4.2.2.2.
quarriax 4.2.2.2.
gornart 11.1.3.3.
sormulet 15. n. 25
plaïs 4.2.2.1. tortre 3. n. 67

30. ŠP A N JO L S K I

agarrador 1.2.1. amuje 15.2.2.1.

águila 3.5.1. anchoa 23.4.1.
aguja palá 12.1.3.3. angelote 3.1.4.
albacora 20. n. 69 anguila 10.1.1.2.
alfiler 12.3.1.3. angula 10.1.1.2.
alfonciño 33.3. aranya blanca 8.1.2.1.
alfonsiño 33.3. aranya de roca 8.1.2.1.
alfonso 33.3. araña 8.1.3.2.
alpabarda 12.2.3.2. araña ronquera 6.2.4.

502
armado 11.1.4.2.
armao 11.1.4.2.
barracuda 12. n. 18
berrugate 31. n. 61
berrugueta 31. n. 61
besugo 26. n. 61
bicha 1.1.3.1.
bocanegra 2.7.4.
bonito 20.5.3.
bruja 33. n. 49
caballito de mar 12.3.2.1.
caballo marino 12.3.2.1.
cabra 29.3.2.3.
cabrilla 29.3.2.3.
calamar 36. n. 35
caluga 15.3.2.10.
cangrejo 37.5.2.1.
cañaíya 40.1.2.1.
cañaíya fina 40.1.2.1.
caramel 22.13.2.
carayo 43.1.3.1.
carcomel 22.13.2.
cerdo marino 2.5.1.
cerna 33.1.1.
cinta 10.5.2.5.; 35.4.
cochino 2.5.1.
congrio 10.2.2.; 10.2.2.2.
corazón 42.7.3.1.
corneta de puas 40.1.1.4.
corvallo 31.1.2.1.
corvina 31.1.2.1.
cribas 41.1.3.
culebra 12.3.1.4.
culebrita 1.1.3.1.
culebrita marina 43.4.
chema 33.1.1.
chicharro 21. n. 15, 26
chopa 23.3.1.
chucha 3.4.2.2.
chucho 3.4.2.2.
chuela 22.14.
dentón 14.1.3.3.; 26.1.1.1.
doblada 28.1.2.3.
doncella 5.3.; 10.5.3.2.
dorada 14.2.1.1.
escombro 19.3.2.2.
escorpena 8.2.1.2.
escorpina 8.2.1.2.
escorpión 8.2.1.2.
escrita 3.3.2.5.
espada 12.1.1.5.
espetón 21.7.1.
esquila 38. n. 98
esturión 34.1.1.1.
futarra 7. n. 24
gallineta 8.2.1.5.
gallo cristo 16.3.
gallo (de mar) 16.1.1.3.
gallo de san Pedro 16.3.
garneo 11.1.3.3.
gata 2.7.1.
globito 36. n. 20
golondrina 11.1.9.2.; 32.1.2.1.
golondrino 11.1.9.2.
guardia civil 2.4.; 2.4.4.
guarrito 2.5.1.
guitarra 3.1.3.
hija 5.3.
jifia 12.1.1.5.
judío 22.11.
julia 5. n. 35
jurel 21. n. 15
lagartina 7. n. 30
lagarto 35.1.2.
lamote 26.
lampa 41.2.2.
lampardia 1.1.4.1.
lamprea 1.1.4.
lamproia 1.1.4.1.
lapa 41.2.2.
látigo 10.5.2.5.
lecha 21.2.1.
lengua 4.1.2.
lenguadilla 4.1.2.
lenguadillo 4.1.2.
lenguadito 4.1.2.
lenguado 4.1.2.
lisa 15.2.2.1.
lobina 14.1.2.2.
lobito 29.3.2.
lobo 14.1.2.1.
luna de mar 9.1.1.2.
machote 26.
madre de la anguila 17.4.2.2.
madre de la boga 17.4.2.3.
madre del congrio 17.4.2.2.
madre de safio 17. n. 72
manta bramante 3.3.2.1.
marmo 11.2.1.9.
martiño 16.3.
mena 22.1.3.
mendola 22.1.3.
merillo 29. n. 72
merluza 17.3.2.1.
moil 15.2.2.1.
mola 9.3.1.
muchardiña 5.3.
muela 9.3.1.
muela de mulino 9.3.1.
mula 9.3.1.
murciélago 32.2.2.
negrita 31.2.1.1.
obispo 3.5.4.I.; 5.3.2.8.
pajel 26. n. 45
paparda 12.2.3.2.
papardón 12.2.3.2.
pegatimón 1.2.; 1. n. 6
pez ángel 3.1.4.
pez de san Pedro 16.3.
pez del diablo 13.3.1.3.
pez de tamboril 6.1.5.4.
pez espada 12.1.1.5.
pez lirio 17.2.2.4.
pez luna 9.1.1.2.
pez llama 10.5.3.
pez martillo 2. n. 24; 2.4.1.
pez Martín 2. n. 24
pez navaja 7.43.2.; 30.11.1.
pez obispo 3.5.4.1.
pez ovispo 3.5.4.1.
pez peine 8.2.4.5.
pez pescador 6.1.5.
pez piloto 21.4.2.1.
pez sable 10.6.1.1.
pez timón 21. n. 109
pez zorra 2.3.1.
pez zorro 2.3.1.
picón 3.33.7.
504
picuda 21.7.1.
picudo 21.7.1.
pintarroja 2. n. 78
platecha 4.2.2.1.
platija 4.2.2.1.
platuja 4.2.2.1.
puerco de mar 2.5.1.
pulpo 36.6.1.
rana marina 6.1.4.1.
raó 30.11.1.
rape 6.13.6.
rascacio de fango 8.2.3.
rascacio de roca 8.2.3.
raya de espejos 33.2.5.
raya picuda 3.33.7.
raya vaca 3.33.1.
relanzón 12.2.3.2.
reyezuelo 33.3.2.
robaliza 14.1.2.1.
róbalo 14.1.2.1.
robalo 14.1.2.1.
robaloa 14. n. 11
rodador 93.2.2.
rombo corujo 4.3.2.
roncador 31.1.5.1.
ronda 9.1.2.1.
rubio 11. n. 21
rubito 11. n. 21
rueda 93.2.1.
sabre 10.6.1.1.
safio 10.2.2.2.
salema 25. n. 4
salmonete de roca 18. n. 48
salpa 25. n. 4
sama de pluma 26. n. 19
san martiño 16.3.
san mustiño 16. n. 18
sapo 6. n. 24
señorita 5.3.
serpiente de mar 43.4.
solía 4.2.1.2.
sollo real 21. n. 96; 34.2.
sucia 22.14.
tapaculo 4.4.13.
tintorera 2.2.6.
tordo 30.1.3.5.
troco 9.3.2.1.
trompero 22.16.
trompetero 35.5.
verrugato 31.1.5.3.
31. ŠVED SKI
blomrocka 3.3.2.5.
flundra 4.2.1.3.
guldbraxen 14.2.1.3.
havsmáne 9. n. 7a
havsnál 12.3.1.2.
havsora 41.1.1.1.
helgeflundra 3.3.2.10.
junker 5. n. 24
32. T A L IJ A N S K I
acchiàte 28.1.2.2.
ache 12.2.1.2.
acquadella 24. n. 36
acquatella 24. n. 36
acula 3.5.1.
acula monaca 3.5.4.1.
aculone 3.5.1.
aculota 3.5.1.
ácura 12.2.3.2.
agerto 19.2.1.
agon 24.1.1.; 22.3.1.3.
agone 24.1.1.2.
agora 12.2.1.2.
agora forestiera 12.2.3.2.
agostani 18. n. 57
aguglia 12.2.1.2.
aguglia imperiale 12.1.4.1.
ahujjë 12.2.3.2.
aiole 11.2.2.
aiula 11.2.2.
ajóla 11.2.2.
ajulu 11.2.2.
alagosta 37. n. 24
víbora 8.1.3.2.
volador 36. n. 55
zapa 3.3.3.6.
zurriaga 35.4.
marsvin 2.5.1.
mánfisk 9. n. 7a
multar 15. n. 29
pelamider 20. n. 28
plogjarnsrocka 3.3.3.7.
skorpanfiskar 8.2.1.2.
slemfiskar 7.1.2.5.
solfisk 9. n. 7a
St. Peterfiskar 16.3.
ornrocka 3.5.1.
alalonga 20.4.1.2.
alaüsta 37. n. 23
alaustra 37. n. 23
alberetto 26.2.2.2.
alboro 26.3.1.1.
álboro 26.3.2.1.
albula 26.3.2.1.
alice 21.2.1.
alice grande 21.3.4.
alice mezzana 21.3.4.
alice piccola 21.3.4.
alifranciu 15. n. 132
alifrantzu 15. n. 132
alletterato 20.5.2.
alocu 22.1.
aluzze 20.5.
aluzzo 20.5.
aluzzu 20.5.
amendola 22.1.3.
ampiscica 1.3.1.
ancine 43.2.
ancioa 23.4.1.
505
anciòja 23.4.1.
andi corvè 31.1.2.1.
anema de Ciozoti 29.3.6.
angëlëttellë 11.1.8.
angiulittinë 11.1.8.
angoseola 12.2.1.1.
anguèla 24.1.1.2.
anguela agonà 24. n. 18a
anguilla 10.1.1.2.
anguilla gialla 10.1.3.1.
angusigola 10.1.1.; 12.2.1.2.
angusigola selvadega 12.3.1.2.
angusigolo bastardo 12.3.1.2.
antracina 8.1.1.3.
anzoléto 11. n. 30
anzoleto 11.1.8.
anzoletto turco 11.1.8.
anzolo 11.1.8.
appezzutiello 15.3.2.4.
aquila 3.5.1.
aquilone 3.5.1.
aragna 8.1.3.2.
aranciu 37. n. 71
aráta 14.2.1.1.
arate 14.2.1.1.
arboletto 26. n. 55
arboretta 26.2.2.2.
árboro 26.3.2.1.
arciola 21. n. 28
aréola 21.2.1.2.
arecchia di mari 41.1.1.1.
arenga 23.3.3.
arganello 37.4.
arganiel 31. n. 55
argëndinë 24.1.5.1.
aricchia di mari 41. n. 11
aringa 23.3.3.
arsella 42.8.4.
arzentin 10.6.3.1.
asello 17.2.1.1.
asineddu 22.5.3.
asinelo 22.5.3.
asinelio 17.2.1.1.
aspeín 33. n. 35
asprone 15.3.3.3.
astese 37.2.2.1.
attaredda 2.7.1.
attupardu 2.7.2.
aùgghia imperiali 12.1.4.1.
aùgghia mpiriali 12.1.4.1.
506
augghiedda i mari 12.3.1.2.
aurata 14.2.1.1.
avruta 15.3.5.2.
badigia d’oro 15.3.5.2.
baile 3.3.3.6.
baioccolo 14.1.4.2.
bannèra 2.3.2.
bannera impiriali 10.5.3.
baracàn 3.3.2.1.
barbastrilo 32.2.2.
barbón de nassa 18.4.3.
barbón de porto 18. n. 10
barchetta 29. n. 34
bardolin 2. n. 72
bastardi 15.2.2.
bastonaga 3.4.3.2.
batte-potta 4.4.1.3.
battibatti 38.2.1.
battipotta 4.4.1.3.; 38.2.1.1.
bausa 7.1.2.5.
baùscia 7.1.2.5.
bausedda 7.1.2.5.
bavigia d’oro 15.3.5.2.
bavosa 7.1.2.5.
bavosa dei moli 7.4.1.3.
bavusa ccu tuppè 7.2.1.2.
bbanë 17.2.3.
bbarôchëlë de fiurë 3.3.2.5.
bbônë 17.2.3.
bbôttacujunë 44.3.2.
bbôttamarinë 44.3.2.
bbrùccia tabbacchë 36.5.6.
besciugo 26. n. 61
bestinu 3.4.2.2.
biancomangiare 23.1.5.1.; 23.4.4.1.
bianketti 23.1.5.1.
bisato 10.1.3.
bisato flauto 1.1.3.2.
bisato in divisa 5. n. 21
bissa 1.1.3.
blavié 22.10.1.1.
boba 25.1.2.
boca in cao 6.2.2.2.
bocca d’oro 31.1.4.5.
bocca in cielo 6. n. 36
boccaccia 29. n. 29
boccaggia 29. n. 29
boccagialla 31.1.5.4.
boccanera 2.7.4.
bogiana 15. n. 106
bolaxo de tacca neigra 29.3.5.
borrace 23.4.5.
bòsega 15.3.2.9.
bòsega mezana 15. n. 70
bòsega terzanina 15. n. 70
boseghin 15. n. 70
bòsiga 15.3.2.9.
botazzo 9.7.2.
botolo 15.3.2.8.
bovolo 40. n. 8
brancin 14.1.3.4.
branzin croato 17.3.2.2.
branzino 14.1.3.4.
brucia cale 29. n. 71
brunco 10.2.2.
bucchio 3.4.4.1.
biidegassa 6.1.5.4.
büdego 6.1.5.4.
budicu 6.1.5.4.
bufalo de aspreo 22.15.
bugghiu 3.3.3.2.; 3.4.4.1.
buju 3.3.3.2.; 3.4.4.I.
bullo femmina 40.1.1.
bullo maschio 40.1.1.
buraggia 29.1.2.1.
buratéli 10. n. 7
burracciola 14. n. 35
burracciola 29. n. 33
busbana 17.2.3.
cabassón 24.1.2.1.
cadel 2.2.5.
cagna 29.2.1.1.
cagneto 29.2.1.1.
cagnizza 2.6.6.; 29.2.1.1.
cainz 29.2.1.1.
calamar 36.4.2.
caleghero 31.2.2.3.
calighier 31.2.2.3.
campagnola 10.1.5.
can turchin 2.2.6.
canadella 29.3.1.; 29.3.1.1.
caneluèngele 15.3.2.1.
caneluenghe 15.3.2.1.
canestrelli 15.2.2.
canestrelli di mare 41. n. 30
canissi 29.2.1.1.
cannizo 29.2.1.1.
cannocchia 38.3.2.3.
cannolicchio 42.6.2.
cannulicchiu 42.6.2.
cannusë 29.2.1.
canocia 38.3.2.3.
caostelo 15. n. 68
capa de mar 42. n. 60
capa longa 42.6.1.
capa santa 42.10.2.
capa tabachina 42.6.
capa tonda 42. n. 60
caparòzzolo 42.10.2.2.
capechiatte 24.1.2.1.
capemazze 10.1.4.
capeteste 11.1.4.1.
capetene 10.1.4.
capicefaro 15.2.1.2.
capingèfanu 15.2.1.2.; 15. n. 17
capitone 10.1.4.
capišciola 10.5.2.5.
capocchi one 24.1.2.1.
capomazzo 10.1.4.; 11.1.4.1.
capone 11.1.2.
capone ubriaco 11.1.5.
capozzone 24.1.2.1.
capparòzzolo 42.10.2.2.
cappello di mare 44.3.1.
cappiddë dë prèvëtë 44.3.1.
cappiëddë dë marë 44.3.1.
cappieddu ti prèviti 44.3.1.
cappone 8.2.1.5.
cappuccino 27.2.4.
capuchiatto 24.1.2.1.
capuchiattu 15. n. 77
capuni 11.1.2.
caragol 39. n. 22
caragòl 40.1.5.
caraguòl 40.1.5.
caramal 36.4.2.
caratèllë 29.3.4.4.
cardairo 5.4.1.4.
caretta 45. n. 2
carie 37.3.3.
carlu 37.3.3.
carpio 31. n. 25
carùsolo 40.1.6.
casomarin 43.1.3.1.
castagna de mar 43.2.
catalusso 21.3.4.4.
507
cataluzzo 21.3.4.4. ceuali da bon budello 15.3.2.8.
catulo 2. n. 67 ceve 15.2.1.2.
caúlu 37.3.3. chiachia 6.2.1.
caure vulandine 38.2.2. chiamita 3. n. 37
caurla 37.3.3. chiâppië 23. n. 69
caúru 37.3.3. chiepa 23. n. 68
caúru cacazzaru 38.3.4.2. chitarra 3.1.3.
cavaddùzze de mare 12.3.2.1. chiurlo 22.11.3.
cavalle 12.3.2.1. chjèppë 23. n. 69
cavalluccio di mare 12.3.2.1. cianghettë pilose 4.4.2.1.
cavalùccië 12.3.2.1. ciaula 22.5.2.3.
cavaiuccio marino 12.3.2.1. ciàuli 22.5.2.3.
cavùru 37.3.3. ciavola 22.5.2.3.
cazamarin 43.1.3.1. ciavolo 22.5.2.3.
cazomaréin 43.1.3.1. cicala 38.5.1.2.
cazomarin 43.1.3.1. cicinëllë 24.1.4.
cazze de rè 5.5.3. cieffe de sckume 15.3.3.4.
cazzemarine 43.1.3.1. cierra 22.3.2.
cazzile dë re 5.5.3. cierra masculara 22.5.1.
cazzo di re 5.5.3. cierro 22.3.2.
cazzu de rrè 5.5.3. cievolo 15.2.1.2.
cchiatu 28.1.2.2. cievolo arzentin 15.3.5.10.
cëcala grechë 38.5.1.2. cievolo da bon 15.3.2.8.
cëcalë dë paranze 38.5.1.2. cievolo da rio 15.3.2.8.
cefale 15.2.1.2. éilona 45.3.3.
cefale capozze 15.3.2.11. cintrone 2.6.2.
cefalo 15.2.1.2. cintrune 2.6.2.
cefalo dalla garza d’oro 15.3.5.2. cioccia 3.4.2.2.
cefalo di pietra 15.3.3.3. cipodde 10.5.5.
cefalo mazzone 15.3.2.3.
cipolla 10.5.5.
cefalo pietra 15.3.3.3.
čipolla 10.5.5.
cefalu 15.2.1.2.
cefaluni 15.2.1.2. cirenga 33.2.3.2.
cefaro 15.2.1.2. ciriòle 10.1.3.1.
cefëlë 15.2.1.2. ciuccio 3.4.2.2.
cefulu 15.2.1.2. ciuntrune 2.6.2.
celèste 2.2.6. ciurlo 22.6.
cemice 35.2.2. ciurlo 22.16.1.
cent-en-bòcca 23.5. cocchinu 11. n. 21
cepa 23.3.1.3. còccia tònne 15.3.2.11.
cèrgna 33.1.1. cocióla 40.1.6.1.
cèrgnië 33.1.1. colèu 19.3.5.
cèrnia 33.1.1. colombo vescovo 3.5.4.1.
cernia di scoglio 33.1.3. concadita 15.3.4.
cernie 33.1.1. concola 42. n. 14
cernióla 33.1.1. cópese 34. n. 11
černiotta 33.1.1. coppa sandë 42. n. 99a
cèrrië 33.1.1. corallo 44.2.
cetra 16.1.1.3. coravallo 31.1.2.1.
cetriolo di mare 43.1. corbeto 31.1.2.1.

508
čorbo 31.1.2.1. diabarde 2.7.2.
corvallo 31.1.2.1. dindalë 26.1.1.1.
côrvë 31.1.2.1. dolfìn 45.1.1.
corvieddu 30. n. 26 dondolo 40.2.4.
corvina 31.1.2.1. doniadinia 38.1.
cozze san Giàcheme 42.10.1. donzella 5.3.
cozzuli 40.1.6.1. donzella turca 30.9.1.1.
cragnizzo 29. n. 65 dotregàn 15.3.5.7.
cranicetto 29.3.1.1. dotta 14.1.3.3.
croato V. branzin croato dotto 14.1.3.3.
crocetta 40.4. dotto 26.1.2.2.
croscè du pulpë 43.3.1.2. dottore 14.1.3.3.
cuccù 11. n. 10 dottori 14.1.3.3.; 26.1.2.2.
cucúmero de mar 4.3.1. dottu 14.1.3.3.
cudaspru 21.1. dragana 8.1.1.3.
cuèccë chë la tarànduë 39. n. 27 drágana 8.1.1.3.
cuèccë gendiëlë 40. n. 27 dragone 8. n. 8
cuèrrue 31.1.2.1. dzirrë 19.4.1.
cuerve 31.1.2.1. dzirru 19.4.1.
cuggione 13.1.1.2.
cuggiune 13.1.1.2. èska 39. n. 30
culèa 19.3.5.
fabreto 31.2.2.2.
culeiejl9.3.5.
fabro 31.2.2.2.
culèu *19.3.5.
facchèinë 38.3.2.
cullarinu 27.2.3.1.
facchino 38.3.2.
cunimòdda T44.3.2.
faciana 11. n. 10
cunnu mòdde 44.3.2.
fagiani 11. n. 10
cuocciole 40.1.6.1.
fanciulla 5.3.1.
cuorvu 31.1.2.1.
fanfano 21.4.1.
curbaru 31.2.2.4.
fanfaru 21.4.1.
curciu 44.3.2.
fànfenë 21.4.1.
curëvàuttë 31.1.2.1.
fanfulo 20. n. 82
curi curi 11.1.3.
fannu 29.2.1.
curíscia 10.5.2.5.
faolo 37. n. 83
curivieddu 31.1.2.1.
fascianu 11. n. 10
cùrruë 31.1.2.1.
faulo 37. n. 83
curvèddu 31.1.2.1.
faulo spègio 37.5.3.6.
(vidi i k-, str. 511)
femmanèdda 22.*n.'27
femminella 36. n. 65
dëndalë 26.1.1.1.
ferazza 3. n. 90
dendàte 26.1.1.1.
ferro di cavallo 42. n. 75
déndëcë 26.1.1.1.
fetula 30.2.2.
dental 26.1.1.1.
fètula 35.2.2.
dental de la corona 26.1.3. fiammetta 10.5.3.
dentatu 26.1.1.1. fiatola 35.2.2.
dentice 14.1.3.3. fieto 35.2.2.
dèntice 26.1.1.1. figa 30.2.2.
dèntice 26. figo 30.2.2.
dèntici occhiubeđdu 26.1.4.1. figora 30.2.2.
detregàn 15.3.7. fimmenèdda 22. n. 27

509
 fitalora 25. n. 39 gata d’aspreo 2.7.3.
fitu 22.13.2. gata schiava 2.7.7.
foipo 36.6.3. gatarosola 7.3.1.2.
folpo 36.6. gato 2.7.1.
forapietre 42. n. 34 gatta 7.3.1.2.
forasacco 24.1.6.1. gattebàlle 2.7.1.
fotachio 3.3.8.3.; 4. n. 42 gattina 2.7.1.
fotterigia 4. n. 43 gattodde 2.7.1.
fottone 22.5.2.3. gattopardo 2.7.2.
frago 26.3.1.1. gattorosola colla cresta 7.2.1.2.
fragolino 26.3.1.1. gattu de mari 2.7.1.
fraio 26. n. 21 gattuccio 2.7.1.
fraizza 4.2.2.1. gattuccio nero 2.7.4.
fraolino 26.3.1.1. gattupardu 2.7.2.
frate 27. n. 37 gattuso 2.7.1.
fráu 26.3.1.1. gavizzo 22.3.1.3.
fràulë 26.3.1.1. gèfulu 15.2.1.2.
fravolino 26.3.1.1. generale 22.11.1.
fravolino bastardo 26.3.3.4. gerla 22.3.2.
freccetta 15. n. 45 gerle 22.3.2.
frëmmaggë 15.3.3.1. gerola 22.3.2.
frustë 10.5.2.5. ggirasolë 9. n. 7a
fulbë 36.6.3. gheggione 13.1.1.2.
furcata 8.2.4.6. gheggiòne de rène 13.3.2.4.
furcèdda 41.2.4. ghiggiun neigro 13.3.
furmaggio 15.3.3.1.
ghiozzo 13.1.1.2.
fusbana 17.2.3.
ghìriza 22.3.1.
futtâcchiu 22.5.2.3.
futtalari 22.5.2.3. ghìrizo 22.3.1.
ghirsa 22.3.2.
gaddina de lu mare 33.2.4. gialestru 2.2.6.
gàidero 42. n. 76 glaujol 36.5.
galera 5.4.1.1. gò 13.1.1.2.
galinazza 35.5. goatto sassarolo 13.3.2.1.
galinazza de mar 33.2.4. grancefalu 37.5.2.1.
galletto 7.2.1. grancio d’arena 38.3.4.3.
galletto 11.1.2. granseola 37.5.
gallinella 11.1.2. gransiporo 38.4.2.1.
gallo 16.1.1.3. gransòn 37.5.2.1.
galluzzo 7.2.1. gransoporo 38.4.2.1.
gammërë fuscëafuscë 37.4.; 38.2.2. granze(v)ola 37.5.2.
gánele 29.2.1. granziporo 38.4.2.1.
garbë 37. n. 40 granzo 37.5.2.1.
garisso 22.3.1.1. granzo compasso 38.3.1.5.
garizzo 22.3.1.1. granzoporessa 38.4.2.1.
garusa 40.1.6. grengéfele 37. n. 67
garusola 40.1.6. grènghe 10.2.2.
garusolo femena 40.1.6. grillo de mar 37.3.2.1.
garusolo mas-cio 40.1.6. yronyë 10.2.2.
garzônë 22.5.1.1. grongo 10.2.2.

510
gronò 11.1.5.1. làmpade 41.2.2.
grossuocchio 26.3.3.1. lámpana 30.3.4.
grungo 10.2.2. lampatena 41.2.4.
guarracinë 31.1.1. lampreda 1.1.4.
guarracino 31.1.1. lampredon 1.1.4.1.
guato 13.1.1.2. lampuga 21.6.1.
guggiuni de fortune 13.3.2.8. lampùsa 1.1.4.1.
yujë 12.2.1.2. lanciardo 19.2.1.1.
gwarracinu 31.1.1. lanzar dë 19.2.1.1.
lanzardo 19.2.1.1.
hagurë 12.2.3.2. làppana 30.3.4.
hahujjë dë fôrë 12.2.3.2. lappara 30.3.4.
Xalona 45.3.3. lappara nira 30. n. 104
hattônë 2.7.1. late del pesce 13.3.1.2.
hulë putèllë 17.4.1. latterino 24.1.4.; 22. n. I l l
latyérta 19.2.1.
iattarelli 2.7.1. laùsta 37. n. 23
iattupardu di scogliu 2.7.3. laxerto 19.2.1.
imbestinu 3.4.2.2. lecce bastarde 20. n. 84
inchiò 32.4.1. lečče gendâilë 20. n. 84
indoadda 21.6.1. leccia 21.2.1.
indorada 21.6.1. lécchia 21. n. 28
lèccië 21.2.1.
jacchiata 28.1.2.2. leciuttë 21.3.1.1.
jaddùzzu 33. n. 66 liabarda 2.7.2.
jàta 28.1.2.2. liba 30.3.4.
jattupardu 2.7.2. liepo 30.3.4.
jônola 17.4.1.
lindinedda de mare 32.1.2.1.
judeja 30.9.3.
lingua 4.1.2.
kabinegru 27.2.3.4. lingua bastarda 4.4.1.
karile 37. n. 39 lingua di cane 4.1.2.
karli 29.3.6.1. lingua di donna 4.1.2.
karlin 29.3.6.1. linguata 4.1.2.
karraéinu 31.1.1. linguattola 4.1.2.
kortelo 42.6.3. lissa 15.3.4.
kuattôkkë 26. n. 61 lissa 21.2.1.
kužžiola 25. n. 39 lissa bastarda 21.3.1.1.
lissa mezzana 21.1.2.3.
labbrone 15.3.2.6. liuzzë 20.5.
lacèrde 19.2.1. liza 21.2.1.
lacerto 19.2.1. lizza 21.2.1.
lacertola di mare 35.1.2. loasso 14.1.2.1.
lacertu occhione 19.1. loazzo 14.1.2.1.
lagun 30.3.3. lobbë 25.1.2.
lama d’argento 10.6.1.1.; 10.6.3.1. locco 22.5.2.3.
lambadénë 41.2.2. lodola 31.1.7.
lambùca 1. n. 23 1-okkiáta 28.1.2.2.
lambuca 21. n. 121 lolligine 36.4.1.
lambuga 21.6.1. lósia 23.2.5.1.

511
 lotregàn 15.3.5.7.
loubasson 14.1.2.1.
louvasso 14.1.2.1.
lovazzo 14.1.2.1.
lovo 17. n. 55
lozza 17.3.2.
luasso 14.1.2.1.
lučad 28.1.2.2.
lucerna 11.1.7.
lucertola de funnale 35.1.2.
lucèrtu 19.2.1.
luganighe di Lussin 22.7.2.
lüjerna (de scoegliu) 33. n. 20
luk’k’àta 28. n. 31
lumbra 31.1.4.1.
lumbrina 31.1.4.1.
luna de mar 9.1.1.
lupina 21.2.1.3.
lupo 14.1.2.1.
lupu 14.1.2.1.
lupu de mari 14.1.2.1.
luscèrtu 19.2.1.
lutrine 26.3.1.2.
lutrinë bastarde 26.3.3.4.
lutrinu 26.3.1.2.
luvo 14.1.2.1.
luxerna de fundu 33. n. 20
ltižerna 33. n. 20
lüzernoti 33. n. 20
luzzë 20.5.
lùzze 17.3.2.
luzze de pennìte 20.5.
luzzo 17.3.2.
luzzo 20.5.
luzzo de mar 20.5.
luzzo imperiale 20.5.
luzzu 17.3.2.
maccarello 19.3.4.1.
maccarruneddu 22.7.2.
magliola 10.1.4.1.
magnamenola 22. n. 118
magnapegola 1.1.1.2.
magniapàicë 1.1.1.2.
magnòsa 2.4.4.
majateca 10.1.4.1.
malverme 10.5.1.1.
mamma de triglie 17.4.2.1.
mamma di sarda 17.4.2.3..
mamma ’e triglie 17. n. 71
512
mammarella 22.6.
màndece 6.1.5.4.
mandurlinu 3.1.3.1.
mangamorti 33. n. 36
mànnece 6.1.5.4.
manocedda 31.2.2.1.
manolilla 22.1.3.
mantellina 3.3.2.1.
manzo 15. n. 77
marangituli 43.2.
màre de grongo 17.4.2.2.
maria ghiilorna 30.10.2.1.
marida 22.2.1.4.
maridóla 22. n. 32
maritëlë 22. n. 33
marittëlë 22. n. 33
marmarozza 11.2.1.9.
màrmele 11.2.1.9.
marmoro 11.2.1.9.
màrmuro 11.2.1.9.
marmuru 11.2.1.8.
marsión 22.5.1.
marzapani 2.5.4.
marzapàni 30.7.3.
masaneta 37.5.2.1.
mascarone 38. n. 64
mascolinelle 23.4.1.
mascularu 22.5.1.
masculini 23.4.1.
maseneta 38.2.2.1.
masineta 37.5.2.1.
matana 3.4.4.
mattana 3.4.4.
mazzangôllë 38.7.1.3.
mazzapani 2.5.4.
mazzardu 15. n. 48
mazzerdu 15. n. 48
mazzôja 24.1.2.3.
mazzóne 13.3.3.
mazzonello 13.3.3.
mazzuni di portu 13.3.2.7.
mazzùni i rina 13.3.2.4.
mbrèlë dë marë 44.4.2.
mechia 15.3.2.3.
mechiatin 15.3.2.3.
mechiato 15.3.2.3.
meciarin 15.3.2.3.
medàgia 26.3.3.3.
medagiete 26.3.3.3.
medagiòla 26.3.3.3. mormolo 17.2.2.8.
mëjèllë 15.2.2. mormora 11.2.1.8;. 11.2.1.9.; 17.2.2.8
mëlëngianë 30.2.3. mormoro 17.2.2.8.
melon de mar 43.2. moro 4. n. 27
membro di re 5.5.3. moscardino 36. n. 97
mèndola 22.1.3. ’mpicalora 1.3.1.
mennella masculo 22.5.1. mucchio 3.4.4.
menoa 22.1.3. mucco bianco 23.1.5.1.
menola 22.1.3. muccosa 7.1.2.5.
menola bianca 22.11.3. muccusa 3.3.5.2.
menola schiava 22.1.3.; 22.5.2.5 muccusieddu 3.3.5.2.
menza sarda 23.1.5.1. muetele 20.4.1.2.
merdarule 38.3.4.2. mugella 15.2.2.
mërluzzë 17.3.1.1. mugghiarule 13.3.2.5.
merluzzo 17.3.1.; 21.7.1. muggine dorato 15.3.5.2.
mermura 11.2.1.9. mujèllë 15.2.2.
mèrrue 30.1.1. mujello 15.2.2.
mezzo tonno 20.1. mujo vacca 3. n. 88
miesine 15.3.2.3. muliettu pizzutu 15.3.2.5.
mignatta 1. n. 33 munacèdda 31.2.2.1.
mijèllë 15.2.2. municèdda 31.2.2.1.
mindola 22.1.3. munnula 22.1.3.
mindola schiavona 22. n. 68 muoia 9.3.1.
mindula turchina 22.10.1.1. murena 10.3.1.1.
minghiale 23. n. 96
murene 10.3.1.1.
miniuso 22.1.3.
murenë 10.3.1.1.
minnula 22.1.3.
minnula-sbarro 22.7.2. murina 10.3.1.1.
minoscia 24.1.4. murmë 11.2.1.9.
minusa 22.1.3. mürmërë 11.2.1.9.
mirluzzë 17.3.1.1. murônë 10.3.1.1.
mirrùzzu giannettino 17. n. 49 muscardinë 36. n. 97
mmuètulu 20.4.1.2. muscardino 36. n. 97
moccolosa 3.3.5.2. musciarol 37.5.3.5.
moccosa 3.3.5.2. musciarola 37.5.3.5.
mòddulu 20.4.1.2. musdea 17.4.1.
moenha 10.3.1.1. musdeca 17.4.1.
molinolo 17.2.2.1.; 17.2.2.8. musino 15.3.2.6.
molo 17.2.1.2. muso dell’oro 15.3.5.2.
monaca 31.2.2.1. musoduro 11.1.4.2.
monaceddë 31.2.2.1. musoguzzo 15.3.2.4.
monačella 27.2.4. musolungo 30. n. 81
monacella nera 31.2.1.1. mussillo 22.16.
monacelli 31.2.2.1. mùssolo 42.1.1.; 42. n. 7
mòneche 38.3.2. mustella 17.4.1.
mònicu 3.5.4.1. muškata 25. n. 39
mónuku 38.3.2. muzzëlanë de fìure 11. n. 2 la
morena 10.3.1.1.
môrmërë 11.2.1.9. naccariedde 19. n. 46
mormillo 11.2.1.9. nàcchera 37. n. 33

33 V. V IN JA E T IM O L O G IJA II.
513
nannata 24.1.4.
nasello 17.2.1.1.
ndrácina 6.1.3.4.
ndrëcciarâtë 10.5.3.2.
ndriccarétë 10.5.3.2.
nfanfara 21.4.1.
ngèfanu 15.2.1.2.
ngju 23.4.1.
nyuillë 10.1.1.2.
nicchio di re 5.5.3.
nini 24.1.4.
nnáccara 37. n. 33
nnunnatu 24.1.4.
nocchi 38. n. 67
nocchiniri 28. n. 26
nonna 22.6.
nunnata 24.1.4.
nzímburru 22.5.2.2.
nzimbùru 22. n. 64
nzirru 19.4.1.
oà 14. n. 47
oëàda 28.1.2.2.
occhi grossi 19.1.
occhiadella 28.1.2.
occhialone 26.3.3.1.
occhiata 28.1.2.2.
occhiatella 3.2.7.
occhio bello di fuori 11.1.6.1.
occhio largo 26.3.3.1
occhione 19.1.; 26.3.3.1
occiniura 28. n. 26
ociada 28. n. 3
oòiàda 28.1.2.2.
okiáta 28.1.2.2.
ombrate 31.1.4.1.
ombre 31.1.4.1.
òmbrè 31.1.4.1.
ombrìa 31. n. 46
ombriënë 31.1.4.1.
ombrina 31.1.4.1.
ombrina leccia 21.3.2.1.
ombrina stella 21.3.2.1.
oncàda 28.1.2.2.
opi di passa 25.1.4.1.
orada 14.2.1.1.
orata 14.2.1.1.
orecia de San Piero 41.1.1.1.
organàio 17. n. 55
òrgano 11.1.3.1.; 31.1.5.1.
514.
òstrega 42.5.2.1.
òstrega ghedero 42. n. 76
ozzone 15.3.4.
padyellòttu 26.3.1.
paghiellu 26.3.1.
pagyèllu 26.3.1.
palaja monaca 4.2.3.4.
palàmita 20.2.1.2.
palmata 14.2.3.1.
palòstrega 42.5.2.1.
palostrega di porto 42. n. 50
palu 22.7.2.
pampanu 21.4.1.
pàmpina 21.4.1.
pannocchia 38.3.2.3.
pantalena 41.2.4.
pantanela 41.2.4.
pantanina 10.1.5.
papagà 30.1.5.2.
papalèinë 23.2.2.
papalina 23.2.2.
papalinë 23.2.2.
papasondë 42. n. 99a
pappahalë 21.6.1.
parasáula 8.1.3.4.
parasáuru 8.1.3.4.
parpaglia 15.3.2.10.
pascië cipallë 10.5.5.
pàscië sèrrë 21.5.2.
pàssara 4.2.3.
passarella 4.2.3.
passarin 4.2.3.
passarinu 4.2.3.
pàssaru 4.2.3.
passera 4.2.3.
passiro 4.2.3.
pastenaga 3.4.3.2.
pastura vacche 1.1.2.1.
patarac(h)ia 4.4.2.2.
paulu ’ncurunàtu 26.1.3.1.
pauro 38. n. 84
pauru ’ncurunàtu 26.1.3.1.
pedata 40. n. 58
pède de crapa 42. n. 77
pedocio 42.3.3.
pedrarule 13.3.2.1.
pegola 1.1.1.1.
pellerina 42.11.
pellerìna 42.11.
pelose de la morte 38.3.1.4.
pëlôsëra 38.3.4.7.
peloso di grotta 4. n. 44
pernice 35.2.2.
penna 2. n. 54
pènne 2. n. 54
penta 14.1.4.2.
perchia 29.1.
perchie 29.1.
perciuda 29.3.1.2.
perciuh 29.3.1.2.
pèrega dalmata 22.5.2.3.
perpignano 5.3.2.11.
pesce ago 12.3.1.2.
pesce aquila 3.5.1.
pesce asinino 17.2.1.1.
pesce azzurro 19.3.6.
pesce balestra 2.4.4.
pesce bandiera 2.3.2.
pesce blu 19.3.6.
pesce briaco 11.1.5.
pesce cane 2.2.3.
pesce capone 11.1.2.
pesce cavalier 30.8.2.1.
pesce coltello 7.4.3.2.
pesce cordela 10.5.2.1.
pésce d’argientu 10.6.3.1.
pesce diavolo|2.5.3.
pesce fica 30.2.2.
pesce flauto 1.1.3.2.
pesce girasol 5.2.5.
pesce ignudo 17.2.2.6.
pesce in barile 22.13.3.1.
pesce luna 9.1.1.2.
pesce martello 2.4.1.
pesce martinello 2.4.1.
pesce matto 2.1.2.
pesce mola 9.3.1.
pesce molle 17.2.2.
pesce molo 17.2.2.1.
pesce nudo 17.2.2.6.
pesce organo 11.1.5.1.; 31.1.5.1.
pesce pandera 2.3.2.
pesce pantofolo 2.6.8.
pesce papa 27. n. 40
pesce papagallo 35.6.
pesce pettine 5.4.1.2.
pesce pilota 21.4.2.1.
pesce porco 2.5.1.
pésce porcu 2. n. 46
pesce prelato 3. n. 108
pesce prete 6. n. 33
pesce ratto 2.3.6.; 3.5.5.
pesce róndine 32.1.2.1.
pesce sam pietru 16.3.
pésce sambìite 16. n. 4
pesce sampietre 16.3.
pesce san Pietro 16.3.
pesce schermo 21.7.1.
pesce sciàbbue 10.6.1.1.
pesce sciabola 10.6.1.1.
pesce sorcio 2.3.6.
pèSce sòrece 2. n. 46
pesce sorice 2.5.2.
pesce spada 12.1.1.5.
pesce stampella 2.4.
pesce stella 21.3.2.1.
pésce tammùre 9.5.
pesce trombetta 35.5.
pescë vacchë 45. n. 14
pesce vanga 3.3.3.6.
pesce volpe 2.3.1.
pescië curnutë 7.2.1.2.
pèscië de sassë 26. n. 2
pèscië falcë 21.3.2.2.
pèscië falcèttë 21.3.2.2.
pèscië martillé 2.4.1.
pèscië pappagalë 21.6.1.
pèâcië pôrchë 11.1.3.2.
pèscië prèddë 6. n. 33
pescië sam Bbiétrë 16.3.
pèscië sciabbëlë 10.6.1.1.
pèscië spadë 12.1.1.5.
pescio cappon 8.2.1.5.
pescio crovo 31.1.2.1.
pescio lamma 10.6.1.1.
pescio meüa 9.1.3.
pescio razù 30.11.1.
pesciu spada 12.1.1.5.
pesscë figghjë dë la pezza mariënë 35.4.
pesscë tappasacchë 35.4.
pesse bala 9.4.
pesse bandiera 2.3.2.
pesse can 2.2.3.
pesse rioda 9.3.2.1.
pesse roda 9.3.2.1.
pesse spada 2.3.3.; 12.1.1.
pešše spekkio 16. n. 21
515
 pestafero 31.2.2.2.
petrósa 3.3.1.1.
petrosino 30. n. 77
petrusinedda 30.2.3.
pèttene 42.8.2.4.
pettenicchiu 8. n. 46
pettine 8.2.4.5.
pettini 42.8.2.4.
pezza mariënë 43.1.3.1.
pezzecatrìsce 6.1.5.
pezzute 15.3.2.4.
pezzuto 15.3.2.4.
picara liscia 3.3.2.3.
picara pitrusa 3.3.1.1.
pichira liscia 3.3.2.3.
piè d’asino 42. n. 76
pilósè 38.3.4.7.
piluse 38.3.4.7.
pinto 5.2.8.
pisaru 19. n. 46
piscatrici 6.1.5.
piscatriciodda 6.1.5.
piscatrixi 6.1.5.
pisce spata 12.1.1.5.
pisce vacca 45. n. 14
pisci bandera 2.3.2.
pisci bannèra 2.3.2.; 10.5.3.
pisci bannerina 10.5.3.
pisci chitarra 3.1.3.
pisci ficu 30.2.2.
pisci lebre 7.4.2.1.
pisci luna 9.1.1.2.
pisci modde 17.2.2.1.
pisci pantera 2. n. 26
pisci rangi 8.1.3.1.
pitei san petru 16.3.
pisci spata 12.1.1.5.
pisci spatu 12.1.1.5.
pisci stella 21.3.2.1.
pisci surci 2.3.6.
pisci surci imperiali 2.3.6.
pisci surici 2.5.2.
pisci tamburinu 9.5.
pisci trummetta 30.3.1.2.
pisci trunzu 2.5.1.1.
pisci tundu 9.1.2.1.
pisci vannera 2.3.2.
pittinèssa 8.2.4.5.
pizzogna 26.3.2.3.
pizzutieddu 3.3.3.7.
516
polpessa 36.6.
polpo 36.6.1.
polpo bianco 36.7.6.
polpo muschiato 36.7.6.
polposeppia 36. n. 24
porcarella 15.3.1.
porposeppia 36. n. 24
pota 44.3.2.
praio 26. n. 21
praio dèntice 26.
praizza 4.2.2.1.
pulp-a w ela 36. n. 60
pulpë majéstralë 36. n. 60
pulpë sonacambanë 36.7.5.
pu’pessë 36.6.
puntaloretti 22.9.1.3.
puntalori 22.9.1.3.
puntazzo 27. n. 62
punteggiata 2. n. 80
puppiddu 22.12.
purpáscina 36.6.
purpessa 36.6.
purpissa 36.6.
quajazzu 44.3.3.2.
quatròchi 3.3.2.4.
quattèchie 3.3.2.4.
quattrocchi 3.3.2.4.
queccele gintile 40.1.2.1.
queccele villane 40.1.2.1.
quecciùlo 40.1.6.1.
quecciuolo a far la porpora 40. n. 25
ragnë 38.5.1.1.
ragno 14.1.3.4.
ragno pagan 8.1.3.5.
ragnola 8.1.3.2.
ragusa 40.1.6.
raia pitrusa 3.3.1.1.
raja petrosa 3.3.1.1.
ramini 38.3.2.
rananedda 32.1.2.1.
rancio 8.1.3.1.
rancio fellone 37. n. 71
rànzulu 15. n. 132
rañño 14. n. 38
ràsce petrose 3.3.1.1.
razodyu 42.6.3.
razza a becco 3.3.3.7.
razza di scoglio 3.3.1.1.
razza fiorita 3.3.2.5.
razza lišša 3.3.2.3.
re di triglie 33.3.2.
rëbun 26.3.2.1.
recchia di mare 41.1.1.1.
recchie di prevete 41.1.1.1.
recia de San Piero 41.1.1.1.
reghine 5.3.2.7.
regina 5.3.2.7.
renghe ianche 23.3.3.
renghèta 23.2.2.
rënnënèdde 32.1.2.1.
rennenèddë castagnole 31.2.4.
rennenella di mare 32.1.2.1.
ribon 26.3.2.1.
riccio 43.2.
ricciola 21. n. 43
riććola 21.2.1.2.
rima 3.1.1.
rindinedda 32.1.2.1.
rinninùni 31.1.2.1.
rizzo 43.2.
roda 9.3.2.1.
rombetto peloso 4.4.2.1.
rombo 4.3.1.1.
romolo 4.3.2.
róndina 32.1.2.1.
rondine di mare 32.1.2.1.
rondinella 32.1.2.1.
rospë 6.1.4.1.
rospo 6.1.4.1.
rospo de mar 6.1.4.
rota marina 9.3.2.1.
rotouna 22. n. 79
rotunde 22.7.1.2.
roLundu 22.7.1.2.
rotunniello 22.7.1.2.
rotunnu 22.7.1.2.
ruelu bastardu 26.3.3.4.
ruenghe 10.2.2.
rùmbula 4.3.1.2.
rumbùli 4.3.1.2.
rummo 4.3.2.
rùmmula 4.3.2.
rùmmulu 4.3.2.
rundënèllë 32.1.2.1.
-unyë 10.2.2.
m ongo 10.2.2.
mongo de fango 10.2.3.1.
mongo de scoglio 10.2.3.1.
sachèto 29.3.4.5.; 29. n. 102,
sagrin 3.1.2.
salacca 23.2.4.
salamone 31.1.6.
salèpëccë 38. n. 30
salipëccë 38. n. 30
salmastrini 22. n. 31
salomone 31.1.6.
salumône 31.1.6.
sammarita 22. n. 28
san pètru 16.3.
san pierò 16.3.
sandulinu 3.1.3.1.
sangazzucca 1.1.2.
sanguetta de mare 1.1.2.
sanpietro 16.3.
sant’andria 27.2.4.1.
santa lucia 40.5.3.
santantónu 27.2.4.1.
santarela 42.10.2.1.
sapënarë 35. n. 22
saracca 23.2.4.
saracchèla 23.2.4.
sarachina 23.2.4.
saracène 23.2.4.
sáracu monacu 27.2.4.
sáracu pizzutu 27. n. 14
sáracu tunnu 27. n. 14
sáracu vem 27. n. 14
saraghina 23.2.4.
sarda mata 23.3.2.
sarda papalina 23.2.2.
sardella 23.1.4.
sardèllë 23.1.4.
sargo d’Istria 27.2.
sàricu mònicu 27.2.4.
sario 27. n. 14
sarjie surgitiedde 27. n. 44
sarjie varanguidde 27. n. 44
sarofano 26.3.2.1.
sarpa 25. n. 39
sbanë 17.2.3.
sbiro 29.1.3.3.
scagiòto 13.3.2.1.
scalmë 21.7.1.
scàmbëlë 37.4.
scarnimi 35.1.
scampa 37. n. 44
scampirro 20.1.
scampo 37.4.
scampolo 37.4.
scarcèdda 37.5.3.6.
scardata 19. n. 31
scardinola 19.3.3.
scardola 19.3.3.
scardova 19.3.3.
scarizzo 22.3.1.1.
scarmo 35.1.
scarpegna 8.2.1.2.
scarpegna nera 8.2.3.
scarpena 8.2.1.2.
scarpena de sasso 33.2.1.
scarpetta 36. n. 21
scarpine 8.2.1.2.
scarpinunë 8.2.1.2.
scarpolèro 31.2.2.3.
scarpóne 33.2.1.
sceddòne 20.4.1.2.
scëttuscënë dë mare 45. n. 31
schilla 38.6.1.
sciarrano 29.1.3.
sciaula 22. n. 70
scirenga 33.2.3.2.
sciudèu 30.9.3.
sciùlu 30.9.3.
sciutiulu 30.9.3.
scocchiarello 19. n. 46
scodellata 41.2.4.; 42.8.
scombero 19.3.2.2.
scombro 19.3.2.
scoranza 23. n. 53
scòrfana 8. n. 34
scorfanèra 33. n. 42
scorfano nero 8.2.3.
scòrfé 33.2.1.
scorfene de fanghe 8.2.3.1.
scòrfiè 33.2.1.
scorpena 8.2.1.2.
scozzara 45. n. 32
scrófano 8.2.1.3.
scrofanu de sicca 8.2.3.
scrofë 33.2.1.
scruñmeddu niuru 8.2.3.
scúmbaru 19.3.2.2.
scúmmaru 19.3.2.2.
scummru 19.3.2.2.
518
scurme 19.3.2.2.
seccetella 36.3.
sëccëtèllë 36.3.
seccia 36.3.
sèccië 36.3.
sëlôna 45.3.3.
sepa 36.2.
sepolina 36.3.
seppia 36.3.
seppiola 36.3.
serpucciu 12.3.1.4.
serra 21.5.2.
serranía 29.1.3.
sfaso 4.2.2.2.
sfogio 4.2.1.1.
sfoglio 4.2.1.1.
sfoio macia 4.2.3.3.
sfôjë 4.2.1.4.
sgambimi 19.3.2.2.
sgammirru 19.3.2.2.
sgatto 2.7.1.
sgazze d’oro 15.3.5.2.
sgionfeto 20. n. 49
sgombro 19.3.2.
syommërë 19.3.2.2.
sgomphadiggio 20.3.2.
sgrumme 19.3.2.2.
sgumbre 19.3.2.2.
signorine 5.3.
signurinèllë 5.6.
sirpuzza i mari 12.3.1.4.
skudi 26.3.3.3.
skurmo 19.3.2.2.
skùrmu 19.3.2.2.
smiridu 22. n. 28
smoca 2.6.8.
soato 4.2.2.2.
soatto 4.2.2.2.
soazo 4.2.2.2.
sogliola 4.2.1.
sogliola occhiuta 4.2.3.3.
sogliola pelosa 4.4.2.
sogliola turca 4.4.1.
sòjula 4.2.1.4.
sorràto 2.4.3.
sorzo 17.4.1.
spada argentina 10.6.3.1.
spada rossa 10. n. 58
sparagghiùni 27. n. 14
sparitiello 27. n. 14
 sparnocchi 38. n. 67
sparo d’Istria 27.2.
spato 12.1.1.5.
spatole 10. 6. 1. 1.
spatula 10. 6. 1. 1.
spedecaturu 8.2.4.5.
spënarèllë 2 .6. 1. 2.
spenarulë 2.6.1.2.
spenùse 11.1.4.2.
sperga 29.1.
spicalura 22.9.3.
spicara 22.9.3.
spicareddu 22. n. 96
spicareli 22.9.3.
spicaro 22.9.3.
spigaro 22.9.3.
spigola 14.1.3.1.
spigolo 22.9.3.
spillancola 24. n. 10
spina 14.1.3.1.
spinare! 2 . 6. 1.2.
spinarolo 2.6.1.2.; 14.1.3.2.
spinë 14.1.3.1.
spinello 2 . 6. 1.2.
spinola 14.1.3.1.
spinota 14.1.3.1.
spinulottu 14.1.3.1.
sponza 44. n. 6
squadra 3.1.1.
squadre 3.1.1.
squadro 3.1.1.
squadrolino 3.1.1.
squarciasacco 24.1.6.1.
squatruni 3.1.1.
squattro 3.1.1.
squattu 3.1.1.
stampella 2.4.4.
statzonadyu 31.2.2.2.
stèddë de mare 43.3.1.2.
stela 43.3.2.
stiddula 21.3.2.1.
stoccafisso 17. n. 49
storë 42. n. 54
storio 34.1.1.
storione 34.1.1.1.
storione reale 34.2.
strëjà 34.1.1.1.
strëjônë 34.1.1.1.
striônë 34.1.1.1.
strombo 20.3.1.3.
Stromboli 20.3.1.3.
strombolo 20.3.1.3.
strujànë 34. n. 16
strumbu 20.3.1.3.
strumbulu 19. n. 27
sminimele 19.3.4.1.
strümmëlë 20. n. 46; 39.3.
strummo occhiato 19.1.
strummu cucuzzàru 19. n.
strummu lacertu 19. n. 27
struriónè 34.1.1.1.
šture 42. n. 54
sturïàunë 34.1.1.1.
sturiti 34.1.1.1.
sturiune 34.1.1.1.
suace 4.2.2.2.
suacia 4.2.2.2.
suacia de fango 4.2.2.2.
suacia fosca 4.2.3.4.
sucapèce 1.1.1.2.
sucapesce 1. 1. 2.2.
succhiapece 1. n. 11
succhiarupe 1. n. 36
succhja pècore 1. 1. 2. 1.
succhjapacë 1. 1. 1. 2 .
sugabiši 1. 1. 2. 2.
sur 21.1.1.4.
surci de funnu 2.3.6.
surge 29.3.4.1.; 35.3.
surgitiiddë 29.3.4.1.
surici di funnali 2.5.2.
surmòne 31.1.6.
suro 21.1.1.4.
sussa-peixe 1.1.2.2.
suvestc 2.4.4.
tabachine 42.6.2.
tacca scheuggio 1.3.1.3.
taccacasso 1.3.1.4.
taccone 4.2.3.1.
taccuni 4.2.3.1.
tambarelo 20.3.4.
tamburo 9.5.
tamburo de mar 9.5.
tamburrèllë 20.3.4.
tanuta 28.2.3.2.
tappacunni 4.4.1.3.
tappacùrciu 4.4.1.3.
tàrdë 30.1.3.5.
tartaruga 45.3.2. tremola 3.2.3.1.
tracuro 21. n. 4 tremola ocià 28.1.2.
traule 21. n. 4 tremola ucchiata 3.2.7.
tráulu 21. n. 4 tremolo ochià 3.2.7.
trávulu 21. n. 4 trigghia 18.2.1.
tenca de mar 33.2.7. trigghia sapunàra 18. n. 42
tènka 30. n. 186 triglia 18.2.1.1.
teppe 15.3.4. triglia di fango 18.3.
testa negra 27.2.3.4. triglia di rena 18. n. 42
testolina 11.1.4.1. triglia verace 18.4.2.1.
testone 10.1.4. trombetta 35.5.
tëstà 11.1.4.1. trumbetta 30.3.1.2.
tèste 11.1.4.1. trummetta 30.3.1.2.
tícara 2.7.2. tmmmittina 30.3.1.2.
ticra 2.7.2. trunzu V. pisci trunzu
tigra 2.7.2. tmta 11. n. 47
tim 35.1.1. ttènchia 30. n. 186
tim de sicca 35.1.1. tumbarello 20.3.4.
tim de solu 35.1.1. tummareddu 20.3.4.
tòdaro 36.5.3. tumula 15.3.4.
tombarei 20.3.4. tunguni 33.2.7.
tombarello 20.3.4. tunnacchiolu 20. n. 15
tombolello 20.3.4. tupputu 7.2.1.2.
tonina de Dalmazia 30.9. turchelo 11.1.5.1.
tòrde 30.1.3.5. turchelo insanguinà 11.1.5.1.
totanino 36.5. turde 30.1.3.5.
tòtano 36.5.
totano volatore 36. n. 55 uccadòru 31.1.5.4.
tòtaru 36.5.3. uččeluzzo 11. n. 10
tôtënë 36.5.3. ucchiuta 4.2.3.3.
tôtërë 36.5.3. ulèu 19.3.5.
tótono 36.5. uopë 25.1.2.
trachina nera 8.1.2.1. umbràinë 31.1.4.1.
tràcina 6.1.3.4. umbrale 31.1.4.1.
tracina 8.1.1.3. umbréina 31.1.4.
tràcina i fangu 8.1.2.1. umbriela 31.1.4.
urgiùni di fortuna 13.3.2.8.
tracina janea 8.1.2.1.
urgiúni i fangu 13.3.2.5.
tracini di rina 8.1.2.1.
urseta 38.7.2.
tràggina 8.1.1.3.
unita 15.3.5.2.
traòna 3. n. 67
usbana 17.2.3.
trascene 8.1.1.3.
trascina 8.1.1.3. vacca bavosa 7.1.2.5.
tràsina 8.1.1.3. vàcche 3.3.3.1.
travòna 3. n. 67 varaco 15.3.2.9.
trègghie 18.2.1. varagno negro 8.1.2.1.
tregghie de petre 18. n. 48 varancóddu 27.2.1.2.; 27.2.5.
tregghie de scheuggie 18. n. 48 varangueddi 27.2.5.
trègghie de scoglie 18. n. 48 variólo 14.1.4.1.
tregghiezzóla 18. n. 31 varolo 14.1.4.1.

520
varoloto 14.1.4.1.
varvasca 7. n. 21
varvascene 7. n. 21
vastenaga 3.4.3.2.
vaveslidde 3.3.5.1.
vavosa 7.1.2.5.
vavosë 7.1.2.5.
vavosedde 7.1.2.5.
vavusuni 7.1.2.5.
vecchiuzza 36. n. 22
ventaglio 42.7.4.
verdesca 2. n. 17
verdésche 30. n. 60
verdona 2. n. 17
verdone 2. n. 17; 30. n. 56
verdoni 2. n. 17
vergon 22.7.2.
verzelào 15.3.2.2.
verzelata 15.3.2.2.
verzelatina 15.3.2.2.
vescovo maschio 3.5.4.1.
vicchjë 37.5.3.
vïècchjë 37.5.3.
viola 5.2.6.
viulèdda 5.2.6.
vocea d’orë 31.1.5.4.
voccangapë 6. n. 35
volpe di mar 2.3.1.
volpina 15.3.6.
vrago 15.3.2.9.
vranze d’oru 15.3.5.2.
vránzele 15. n. 132
vrëmàscënë 15.3.3.1.
vrigëlë 15.3.2.2.
33. T U R S K I
ahtapot 36.6.1.1.
akdeniz çiçegi 44. n. 10
altmbaçkefal 15.3.5.2.
asil hani 29.2.1.
asil lapina 30.3.4.
attrita 15.3.5.2.
ayna 37.5.3.6.
benekli (hani) 29.3.1.1.
beyaz gôz 22.12.
bôcek 37. n. 12
vrigghiene 15.3.2.2.
vrunyë 10.2.2.
vucca d’oru 31.1.5.4.
vugghiu 3.3.3.2.; 3.4.4.1.
vulpèttë 17.4.1.
vuopa de corsu 25.1.4.1.
vuraccia 23.4.5.
vurracina 14. n. 35
zagaredda 10.5.2.5.
zammarèdde 22. n. 28
zampa de vacca 42. n. 18
zanchetta pelosa 4.4.2.1.
zarrulu 22.3.2.
zerla 22.3.2.
zerlo 22.3.2.
zero 22.3.2.
zerola 22.3.2.
zerolo 22.3.2.
zerolo di scoglio 22.15.
zerro 22.3.2.
zerru 22.3.2.
zerru futtone 22.5.2.3.
zerru pinzalutu 22.9.1.3.
zerrulu 22.3.2.
zètele 16.1.1.3.
zévaru 15.2.1.2.
zgionfeto 20.3.2.
zicca 1. n. 33
zin 43.2.
zirioli 10.1.3.1.
zucapece 1.1.1.2.
zudio 30.9.3.
zuótolo 36.3.5.
camur tekiri 18. n. 37
çamur küregi 25.1.4.1.
çekiç b. 2. n. 33
çiroz 19.4.1.
çivizis kalkan 4.2.3.1.
çizgili mercan 11.2.2.
deli stinger 44. n. 10
deniz kulagi 41.1.1.1.
deniz ôriimcegi 37.5.3.3.
denizaygin 12.3.2.1.
521
denizignesi 12.3.1.2. lapina 30.3.4.
derinsu sübyesi 36. n. 26 leka 21.2.1.
dii 4.1.2. lekeli hani 29.3.1.1.
diçikalkan 4.2.3.1. lekeli mercan 11.2.2.
domuz 2.5.1. lipsoz 8. n. 33
dragonya 8.1.1.3. liifer 21.3.1.1.
dudaklikefal 15.3.2.6.
diliger 16. n. 7 mahmuzlu camgoz 2. n. 56
mandagózmercan 26.3.3.1.
eskina 31.1.4. mangir 26.3.3.3.
e§kina 31.1.4. mavri 15.3.5.8.
melanur 28.1.1.
fil kulagi 44.1. melânurya 28.1.1.
filândra 10.5.2.5. mercan 29.1.6.
merina 10.3.1.1.
gelincik b. 17.4.1. migri 10. n. 19
gòlge b. 31.1.4.1. mytáki 27.3.
gupa 25.1.4.1.
gümüç 24.1.5.1. orfoz 33.1.2.1.
güneç 5.2.5. ôrümcek 37.5.3.3.
hamsi b. 23.5.
palamut 20.2.1.3.
hani 29.2.1.
papas 31.2.2.1.
horozbina 7.2.1.
pavurya 38. n. 84
ignelivatoz 3.4.3.2.; 12.3.1.3. pervane 9.3.2.1.
iskarmoz 21.7.1. pulatarina 15.3.2.12.
iskorpit 8.2.1.2.
iskorpithanisi 33.1.2.1. riña 3.1.2.
istakoz 37.2.1.
istavrit 21.1.1.4. sapan b. 2.3.4.
içkine 31.1.4. sardalya 23.1.4.
izmarit 22.2.1.4. sardelya 23.1.4.
san kuyruk 21.3.4.7.
istrongiioz 22.7.1.2. sanagiz 31.1.5.4.
sazkayasi 13.3.2.6.
kayiç 10. n. 48 sinagrit 26.1.1.
kedi b. 2.7.1. sivriburun 27.3.
kefal 15.2.1.2. sivriburun vatoz 3.3.3.3.
kilavuz 11.2.2.4.; 21.4.2.1. sünger 44. n. 6
kiliç 12.1.1.5.
kirlangiç 11.1.9.2.; 32.1.2.1. tarak 42.8.2.4.
kolyoz 19.3.5. ta§ baliklari 26. n. 2
kordelâ 10.5.2.5. teke 38.1.
komürcükayasi 13.3.1.3. tekir 18. n. 28
kumkayasi 13.3.2.4. ton 20.1.2.3.
kupes 25.1.4.1. trakonya 8.1.1.3.
kurbaga 6.1.4.1. tunina b. 20.1.2.3.

lahoz 33 1 2.1. uçan b. 32.2.

lapin 30.3.4. uçar kefal 32. n. 1

522
uskumru 23. n. 85 yapiçan 1. n. 33
uyuçturan 3.2.8.1. yapiçkan 1. n. 33
üzgün 35.3.1.
yazilihani 5.2.1.1.
vantozlu b. 1.2.1.1. yazihorkmos 5.2.1.1.
vantuz 1. n. 40 yunus b. 45. n. 5
vantuzlu b. 1.2.1.1.
vatoz 3. n. 30 zuma 21.7.1.; 35.1.

34. U K R A J IN S K I

bilÿzna 21.2.2.

523
 IV KAZALO ZNANSTVENOG (SUSTAVNOG) NAZIVLJA
Prvi (masno tiskani) broj odnosi se na geografski
popis, a broj iza kose zagrade (/) na poglavlje i even­
tualno odjeljak gdje se o nazivima te vrste raspravlja.
Acanthias blainvillei 8/2.6.
Acanthias vulgaris 8/2.6.
Acipenser huso 17/34.
Acipenser naccarii 17/34.
Acipenser nardoi 17/34.
Acipenser sturio 17/34.
Alopecias vulpes 3/2.3.1.
Alopias vulpinus 3/2.3.1.
Alosa alosa 20/23.
Alosa fallax nilotica 19/23.
Alosa finta 19/23.
Alosa sardina 20/23.
Amia imberbe 53/33.3.2.
Ammodytes cicerellus 116/—
Ammodytes siculus 119/—
Ammopleurops lacteus 128/4.
Anguilla anguilla 24/10.1.
Anguilla vulgaris 24/10.1.
Antedon mediterranea 169/43.
Anthias sacer 59/33.3.
Anthias anthias 59/33.3.
Aphya meridionalis 122/13.3.1.2.
Aphya minuta 122/13.3.1.2.
Apogon imberbis 53/33.3.2.
Apogon rex-mullorum 53/33.3.2.
Aporrhais pes-pelecani 152/40.4.
Arbacia aequituberculata —/43.2.
Arca barbata 155/42.1.
Arca diluvii 155/42.1.
Arca noae 155/42.1.
Argentina cuvieri 22/24.2.
Argentina sphyraena 22/24.2.
Argonauta argo 165/36. n. 60
Argyrosomus regius 81/31.
Aristeomorpha foliacea 134/38.1.
Aristeus antennatus 134/38.1.
Arnoglossus laterna 128/4.4.
Arnoglossus macrostoma 128/4.4.
Aspitrigla obscura 126/11.1.
Astraea rugosa 154/40.5.3.
Astropecten aurantiacus 169/43.3.1.
Atherina boyeri 43/24.
Atherina hepsetus 42/24.
Atherina mochon 44/24.
Auxis bisus 111/20.
Auxis rochei 111/20.
Auxis thazard 111/20.
Auxis vulgaris 111/20.
Balistes capriscus 131/9.9.
Balistes carolinensis 131/9.9.
Barbatia barbata 155/42.1.
Belone acus 28/12.2.
Belone belone belone 28/12.2.
Belone rostrata 28/12.2.
Bivonia triqueter 154/40.5.3.1.
Biennius adriaticus 117/7.
Biennius artedii 117/7.
Biennius cagnota 117/7.
Biennius canevae 117/7.
Biennius cornutus 117/7.
Biennius dalmatinus 117/7.
Biennius fluviatilis 117/7.
Biennius galerita 117/7.
Biennius gattorugine 117/7.
Biennius graphicus 117/7.
Biennius lepidus 117/7.
Biennius lepus 117/7.
Biennius montagui 117/7.
Biennius nigriceps 117/7.
Biennius ocellaris 117/7.
Biennius palmicornis 117/7.
Biennius pavo 117/7.
Biennius pholis 117/7.
525
Biennius rouxi 117/7.
Biennius sanguinolentus 117/7.
Biennius sphynx 117/7.
Biennius tentacularis 117/7.
Biennius trigloides 117/7.
Biennius vulgaris 117/7.
Biennius zvonimiri 117/7.
Boops boops 72/25.1.
Boops salpa 73/25.2.
Bothus maximus 128/4.3.
Bothus podas 128/4.4.
Box boops 72/25.1.
Box salpa 73/25.2.
Box vulgaris 72/25.1.
Brachyochirus pellucidus 122/13.3.1.2.
Brama brama 90/(21.6.1.1.)
Brama raji 90/(21.6.1.1.)
Buglossidium luteum 128/4.
Cacospongia scalaris 170/44.1.1.
Calappa granulata —/38.
Callianassa (stebbingi) —/38.3.1.5.
Callinectes sapidus 138a/38.
Callionymus belenus 115/35.3.
Callionymus dracunculus 115/35.3.
Callionymus fasciatus 115/35.3.
Callionymus maculatus 115/35.3.
Campogramma glaycos 88/21.2.
Campogramma vadigo 88/21.2.
Cantharus griseus 75/28.2.
Cantharus lineatus 75/28.2.
Cantharus orbicularis 75/28.2.
Caranx trachurus 85/21.1.
Carapus acus 120/35.4.
Carcharias ferox 2/2.
Carcharias glaucus 2/2.
Carcharias lamia 2/2.
Carcharias taurus 2/2.
Carcharodon carcharias 2/2.
Carcharodon rondeletii 2/2.
Carcinus maenas 140/38.
Carcinus mediterraneus 140/38.
Cardium aculeatum 161/42.
Cardium echinatum 161/42.
Cardium edule 161/42.
Caretta caretta 175/45.3.
Centrina salviani 7/2.5.
Centriscus scolopax —/35.5.
Centronotus conductor 87/21.4.
Cephalacanthus volitans 127/32.
526
Cepola macrophthalma 91/10.5.
Ccpola rubescens 91/10.5.
Cepola taenia 91/10.5.
Cerithium vulgatum 147/39.; 40.
Cerna alexandrina 55/33.
Cerna canina 55/33.
Cerna gigas 55/33.
Charax puntazzo 68/27.3.
Cheilodipterus cyanopterus 83/31.
Chelon labrosus 49/15.
Chelone mydas 175/45.3.
Chenopus pes-pelecani 152/40.4.
Chiton olivaceus 153/41.3.1.
Chiton marginatus 153/41.3.1.
Chlamys opercularis 161/42.
Chlamys varius 161/42.
Chromis castanea 92/31.2.
Chromis chromis 92/31.2.
Chrysophrys aurata 63/14.2.
Chrysophrys crassirostris 63/14.2.
Chrysostromus fiatoloides 114/35.2.
Citharus linguatula 128/4.4.
Citharus macrolepidotus 128/4.4.
Clibanarius erythropus —/39.2.
Clibanarius misanthropus 147/39.
Clupea alosa 20/23.
Clupea aurita 20/23.
Clupea finta 19/23.
Clupea papalina 18/23.
Clupea pilchardus 19/23.
Clupea sprattus 18/23.
Conger conger 26/10.2.
Conger vulgaris 26/10.2.
Conus mediterraneus 154/40.5.
Coricus rostratus 100/3.3.1.1.
Coris giofredi 99/5.
Coris julis 99/5.
Corvina nigra 82/31.
Coryphaena hippurus 89/21.6.
Coryphaena novacula 101/30.13.
Coryphoblennius galerita 117/7.
Coscinasterias tenuispina 169/43.3.1.
Crangon crangon 134/38.1.
Crangon vulgaris 134/38.1.
Crenilabrus cinereus 101/30.
Crenilabrus doderleini 101/30.
Crenilabrus griseus 101/30.
Crenilabrus massa 101/30.
Crenilabrus mediterraneus 96/30.
Crenilabrus melops 101/30.
Crcnilabrus ocellatus 97/30.
Crenilabrus pavo 98/30.
Crenilabrus quinquemaculatus 101/30.
Crenilabrus roissali 101/30.
Crenilabrus scina 100/30.3.1.1.
Crenilabrus tigrinus 101/30.
Crenilabrus tinca 98/30.
Crenilabrus tinca 101/30.
Cyclopterus ocellatus 129/1.3.
Cypraea lurida 154/40.3.2.2.
Cypraea spurca 154/40.3.2.2.
Dactylopterus volitans 127/32.
Dasyatis pastinaca 14/3.4.
Dasyatis violacea 14/3.4.
Delphinus delphis 173/45.1.
Deltenosteus quadrimaculatus 121/13.
Dentalium dentale 154/40.5.3.2.
Dentex dentex 60/26.1.
Dentex filosus 62/26.1.3.
Dentex gibbosus 62/26.1.3.
Dentex macrophthalmus 61/26.1.4.
Dentex vulgaris 60/26.1.
Dermochelys coriacea 175/45.3.
Dicentrarchus labrax 54/14.1.
Dicentrarchus punctatus 54/14.1.4.
Diogenes pugilator —/39.
Diplodus annularis 69/27.4.
Diplodus sargus 70/27.1.
Diplodus vulgaris 71/27.2.
Dromia personata 139/38.3.
Dromia vulgaris 139/38.3.
Echelus oxyrhynchus 27/10.4.
Echeneis remora 129/1.2.
Echinaster sepositus 169/43.3.1.
Eledone aldrovandi 166/36.7.
Eledone cirrosa 166/36.7.
Eledone moschata 166/36.7.
Engraulis encrasicholus 21/23.4.
Epinephelus alexandrinus 55/33.
Epinephelus caninus 55/33.
Epinephelus guaza 55/33.
Eriphia spinifrons 142/38.
Eriphia verrucosa 142/38.
Etmopterus spinax 8/2.6.
Eucitharus linguatula 128/4.4.
Eupagurus bernhardus 147/39.
Euscarus cretensis 101/35.6.
Euspongia officinalis 170/44.1.
Euthynnus alletteratus 110/20.
Euthynnus quadripunctatus 110/20.
Euthynnus thunnina 110/20.
Eutrigla gumardus 126/11.1.
Exocoetus volitans 30/32.
Fierasfcr acus 120/35.4.
Gadus albidus 35/17.4.
Gadus capelanus 31/17.
Gadus euxinus 32/17.
Gadus merlangus 32/17.
Gadus merluccius 34/17.
Gadus minutus 31/17.
Gadus poutassou 33/17.
Gaidropsarus vulgaris 36/17.4.2.
Galathea intermedia —/38.
Galathea squamifera —/38.
Galathea scamparella —/38.6.
Galathea strigosa 146/38.
Galeorhinus galeus 2/2.
Galeus canis 2/2.
Germo alalunga 109/20.
Glycimeris glycimeris —/42. n. 76
Gobius bicolor 121/13.
Gobius buccichii 121/13.
Gobius capito 121/13.
Gobius cobitis 121/13.
Gobius colonianus 121/13.
Gobius cruentatus 121/13.
Gobius exanthematicus 121/13.
Gobius ferrugineus 121/13.
Gobius geniporus 121/13.
Gobius jozo 121/13.
Gobius lichtensteini 121/13.
Gobius maculatus 121/13.
Gobius minutus 121/13.
Gobius nebulosus 121/13.
Gobius niger 121/13.
Gobius ophiocephalus 121/13.
Gobius paganellus 121/13.
Gobius quadrimaculatus 121/13.
Gobius zebrus 121/13.
Grampidelphis griseus 173/45.1.
Grampus griseus 173/45.1.
Gymnammodytes cicerellus 119/—
Gyrnnura altavela 15/3.3.
Haliotis tuberculata 148/41.1.
Halocypselus evolans 30/32.
Heliases chromis 92/31. 2.
Heliases limbatus 92/31.2.
Hđiastes chromis 92/31.2.
Helicolenus dactylopterus 125/8.2.
Hepsetia boyeri 43/24.
Hepsetia mochon 44/24.
Heptanchus cinereus 2/2.
Heptranchias perlo 2/2.
Hexanchus griseus 2/2.
Hippocampus guttulatus 38/12.3.2.
Hippocampus ramulosus 38/12.3.2.
Hippospongia communis 170/44.1.1.
Hippospongia equina 170/44.1.1.
Histiophorus belone 112/12.1.4.
Holocentrus hepatus 58/29.3.
Holothuria tubulosa 168/43.1.
Homarus gammarus 136/37.
Homarus vulgaris 136/37.
Huso huso 17/34.
Ichthyocoris varus 117/7.
Inachus dorsettensis —/38.
Isocardia cor 161/42.
Isurus nasus 2/2.
Isurus oxyrhynchus 2/2.
Jaxea nocturna —/38.3.1.5.
Johnius hololepidotus 81/31.
Johnius umbra 82/31.
Julis pavo 101/30.13.
Julis vulgaris 99/5.
Labrus viridis 94/30.
Laeviraja oxyrhynchus 13/3.3.3.
Lamna cornubica 2/2.
Lamna spallanzani 2/2.
Lampugus siculus 89/21.6.
Latrunculus pellucidus 122/13.3.1.2.
Leander serratus 134/38.1.
Lepadogaster gouanii 129/1.3. •
Lepadogaster lepadogaster 129/1.3.
Lepadogaster rostratus 129/1.3.
Lepidopus caudatus 104/10.6.
Lepidotrigla aspera 126/11.1.
Lepidotrigla cavillone 126/11.1.
Leuciscus scardafa—/19. n. 31
Lichia amia 88/21.2.
Lichia glauca 88/21.2.
Lichia vadigo 88/21.2.
Lipophrys trigloides 117/7.
Lithodomus lithophagus 158/42.4.
Lithognathus mormyrus 67/11.2.
Lithophaga lithophaga 158/42.4.
Lithophaga mytiloides 158/42.4.
Liza labrosus 49/15.
Liza (Liza) aurata 51/15.3.5.
Liza (Liza) ramada 47/15.
Liza (Protomugil) saliens 50/15.
Loligo loligo 163/36.4.
Loligo vulgaris 163/36.4.
Lophius americanus 133/6.1.
Lophius budegassa 133/6.1.
Lophius parvipinnis 133/6.1.
Lophius piscatorius 133/6.1.
Lutjanus rostratus 100/30.3.1.1.

Labrax lupus 54/14.1. Macrogobius cruentatus 121/13.

Labrus adriaticus 58/29.3. Macrogobius geniporus 121/13.
Labrus bimaculatus 93/30. Marcopipus corrugatus 141/38.
Labrus cinereus 101/30. Macrorhamphosus scolopax —/35.5.
Labrus coeruleus 95/30. Maena chryselis 78/22.
Labrus lineatus 93/30. Maena maena 76/22.
Labrus livens 95/30. Maena smaris 77/22.
Labrus melops 101/30. Maena vulgaris 76/22.
Labrus merula 95/30. Maia squinado 144/37.5.
Labrus mixtus 93/30. Maia verrucosa —/38.
Labrus nubilus 94/30. Marthasterias glacialis 169/43.3.1.
Labrus olivaceus 97/30. Meretrix chione 161/42.
Labrus pavo 98/30. Merlangius merlangus euxinus 32/17.
Labrus saxatilis 94/30. Merlangus poutassou 33/17.
Labrus saxorum 95/30. Merluccius merluccius 34/17.
Labrus turdus 94/30. Merluecius vulgaris 34/17.

528
Microchirus minutus 128/4.
Micromcsistius poutassou 33/17.
Mitra lutescens 154/—
Mola mola 130/9.
Mola rotunda 130/9.
Monachus albiventer 174/45.2.
Monochirus hispidus 128/4.
Monodonta turbinata 149/40.2.
Morone labrax 54/14.1.
Morone punctata 54/14.1.4.
Morua capelanus 31/17.
Motella tricirrata 36/17.4.2.
Mugil auratus 51/15.3.5.
Mugil capito 47/15.
Mugil cephalus 46/15.
Mugil cephalus cephalus 46/15.
Mugil chelo 49/15.
Mugil labeo 48/15.
Mugil (Liza) capito 47/15.
Mugil (Liza) labeo 48/15.
Mugil saliens 50/15.
Mugil sp. 45/15.
Mugil sp. (?) 52/15.
Mullus barbatus 79, 79a, 80/18.
Mullus fuscatus 79, 79a, 80/18.
Mullus ruber 79, 79a, 80/18.
Mullus surmuletus 79, 79b, 80a/18.
Mullus sp. 79/18.
Munida rugosa —/38.3.1.4.
Muraena helena 25/10.3.
Murex brandaris 151/40.1.
Murex erinaceus 151/—
Murex trunculus 151/40.1.
Mustelus asterias 2/2.
Mustelus canis 2/2.
Mustelus equestris 2/2.
Mustelus laevis 2/2.
Mustelus mustelus 2/2.
Mustelus vulgaris 2/2.
Myliobatis aquila 16/3.5.
Myliobatis bovina 16/3.5.
Myliobatis episcopus 16/3.5.
Myliobatis noctula 16/3.5.
Mytilus galloprovincialis 157/42.3.
Nassa mutabilis 154/40.5.
Naucrates ductor 87/21.4.
Naucrates fanfarus 87/21.4.
Navicula noae 155/42.1.
34 V. VINJA ETIMOLOGIJA II.
Nephrops norvegicus 138/37.4.
Notidianus griseus 2/2.
Oblada melanura 74/28.1.
Oblata melanura 74/28.1.
Octopus defilippii 165/36.6.
Octopus macropus 165/36.6.
Octopus vulgaris 165/36.6.
Ocythoe tuberculata 165/36. n. 61
Odontaspis ferox 2/2.
Odontaspis taurus 2/2.
Oedalechilus labeo 48/15.
Ommastrephes sagittatus 164/36.5.
Ommatostrephes sagittatus 164/36.5.
Onos tricirratus 36/17.4.2.
Ophichthys coecus 27/10.4.
Ophichthys imberbis 27/10.4.
Ophichthys serpens 27/10.4.
Ophidion barbatum 119/10.
Ophioderma longicauda 169/43.4.2.
Ophiothryx fragilis 169/43.
Ophisurus serpens 27/10.4.
Orcynus alalonga 109/20.
Orcynus alalunga 109/20.
Orcynus thynnus 108/20.
Orthagoriscus mola 130/9.
Osmerus fasciatus 23/35.1.
Ostrea edulis 156/42.2.
Oxynotus centrina 7/2.5.
Oxyrhina spallanzani 2/2.
Ozaena moschata 166/36.7.
Pachygrapsus marmoratus 143/38.
Pagellus acarne 66/26.3.
Pagellus bogaraveo 66/26.3.3.1.
Pagellus centrodontus 66/26.3.3.1.
Pagellus erythrinus 65/26.3.
Pagellus mormyrus 67/11.2.
Pagellus owenii 66/26.3.
Pagrus pagrus 64/26.2.
Pagrus vulgaris 64/26.2.
Paguristes oculatus 147/39.
Palaemon serratus 134/38.1.
Palinurus elephas 135/37.
Palinurus vulgaris 135/37.
Paracentropristis hepatus 58/29.3.
Paracentrotus lividus 167/43.2.
Parapenaeus longirostris 134/38.1.
Parthenope angulifrons —/38.3.1.5.
Patella coerulea 150/41.2.
Pecten jacobaeus 161/42.
529
Pelamys sarda 107/20.
Penaeus caramote 134/38.1.
Penaeus kerathurus 134/38.1.
Penaeus trisulcatus 134/38.1.
Perca lophar 84/21.5.
Peristedion cataphractum 126/11.1.
Peristedion malarmat 126/11.1.
Petricola lithophaga 161/42.9.
Petromyzon marinus 1/1.
Phrynorhombus regius 128/4.4.
Phrynorhombus unimaculatus 128/4.4.
Phycis blennioides 35/17.4.
Phycis mediterraneus 35/17.4.
Phycis phycis 35/17.4.
Pilumnus spinifer —/38.
Pinna nobilis 159/42.5.
Pinna squamosa 159/42.5.
Pinnotheres pinnotheres —/39. n. 5
Pisa (tetraodon) —/38.
Pisania maculosa 154/40.5.
Pitaria chione 161/42.
Plagusia lactea 128/4,
Platessa vulgaris 128/4.2.
Platichthys flesus flesus 128/4.2.
Platophrys podas 128/4.4.
Plectropoma fasciatus 55/33.
Pleuronectes citharus 128/4.4.
Pleuronectes flesus 128/4.2.
Pleuronectes flesus flesus 128/4.2.
Pleuronectes flesus luscus 128/4.2.
Pleuronectes laterna 128/4.4.
Pleuronectes linguatula 128/4.4.
Pleuronectes luteus 128/4.
Pleuronectes passer 128/4.2.
Pleuronectes platessa 128/4.2.
Pleuronectes podas 128/4.4.
Pleuronectes rhombus 128/4.3.
Pleuronectes turbot 128/4.3.
Pneumatophorus colias 106/19.
Polyprion americanus 55/33.
Polyprion cernium 55/33.
Pomatomus saltator 84/21.5.
Portunus corrugatus 141/38.
Portunus depurator 138a/38.
Portunus puber 138a/38.
Prionace glauca 2/2.
Psetta maxima 128/4.3.
Pteromylaeus bovinus 16/3.5.
Pteroplatea altavela 15/3.3.
Puntazzo puntazzo 68/27.3.
530
Quenselia ocellata 128/4.1.
Raja alba 12/3.3.
Raja aspera 11/3.3.
Raja atra 12/3.3.
Raja batis 13/3.3.3.
Raja bicolor 12/3.3.
Raja clavata 11/3.3.
Raja aquila 16/3.5.
Raja intermedia 13/3.3.3.
Raja macrorhynchus 13/3.3.3.
Raja marginata 12/3.3.
Raja miraletus 12/3.3.2.
Raja oxyrhynchus 13/3.3.3.
Raja punctata 12/3.3.
Raja quadrimaculata 12/3.3.2.
Raja radula 12/3.3.
Raja rostrata 13/3.3.3.
Raja schultzii 12/3.3.
Raja torpedo 10/3.2.
Remora remora 129/1.2.
Rhizostoma pulmo 171/44.3.
Rhomboidichthys mancus 128/4.4.
Rhomboidichthys podas 128/4.4.
Rhombus laevis 128/4.3.
Rhombus maximus 128/4.3.
Rhombus vulgaris 128/4.3.
Rossia macrostoma 162a/36.3.
Salaria gattorugine 117/7.
Salaria pavo 117/7.
Salaria sanguinolentus 117/7.
Salaria sphynx 117/7.
Sarda mediterranea 107/20.
Sarda sarda 107/20.
Sardina pilchardus 20/23.
Sardina pilchardus sardina 20/23.
Sardinella aurita 20/23.
Sargus annularis 69/27.4.
Sargus rondeletii 70/27.1.
Sargus salviani 71/27.2.
Sargus vetula 70/27.1.
Sargus vulgaris 71/27.2.
Sarpa salpa 73/25.2.
Saurus griseus 23/35.1.
Sayris hians 29/12.2.2.
Scardinius erythrophthalmus —/19. n. 31
Scarus canariensis 101/35.6.
Scarus cretensis 101/35.6.
Sciaena aquila 81/31.
Sciaena cirrosa 83/31.
Sciaena umbra 81/31.; 82/31.
Scomber amia 88/21.2.
Scomber bisus 111/20.
Scomber colias 106/19.
Scomber glaucus 88/21.2.
Scomber japonicus colias 106/19.
Scomber macrophthalmus 106/19.
Scomber mediterraneus 107/20.
Scomber pneumatophorus 106/19.
Scomber (Pneumatophorus) japonicus
106/19.
Scomber rochei 111/20.
Scomber scomber 105/19.
Scomber scombrus 105/19.
Scomber vernalis 105/19.
Scomberesox saurus 29/12.2.2.
Scophthalmus maximus 128/4.3.
Scophthalmus rhombus 128/4.3.
Scorpaena dactyloptera 125/8.2.
Scorpaena notata 125/8.2.
Scorpaena porcus 124/8.2.
Scorpaena scrofa 123/8.2.
Scorpaena ustulata 125/8.2.
Scyliorhinus canicula 4/2.7.
Scyliorhinus stellaris 5/2.7.
Scyllarus arctus 137/38.2.
Scyllarus latus 137/38.2.
Scyllium canicula 4/2.7.
Scyllium stellare 5/2.7.
Scymnorhinus lichia 2/2.
Scymnus lichia 2/2.
Sebastes dactylopterus 125/8.2.
Sebastes imperialis 125/8.2.
Sepia elegans 162a/36.3.
Sepia officinalis 162/36.2.
Sepia orbignyana 162a/36.3.
Sepiola rondeleti 162a/36.3.
Seriola dumerilii 86/21.3.
Serranellus cabrilla 57/29.2.
Serranellus scriba 56/29.1.
Serranus alexandrinus 55/33.
Serranus cabrilla 57/29.2.
Serranus caninus 55/33.
Serranus gigas 55/33.
Serranus hepatus 58/29.3.
Serranus scriba 56/29.1.
Seserinus microchirus 114/35.2.
Siphonostoma typhle 37/12.3.
Smaris alcedo 77/22.
Smaris gracilis 77/22.
Smaris vulgaris 78/22.
Solea hispida 128/4.
Solea lutea 128/4.
Solea monochir 128/4.
Solea ocellata 128/4.1.
Solea oculata 128/4.1.
Solea solea 128/4.1.
Solea vulgaris 128/4.1.
Solecurtus strigillatus 160/42.6.
Solen marginatus 160/42.6.
Solen vagina 160/42.6.1.
Solenocurtus strigillatus 160/42.6.
Sparisoma cretense 101/35.6.
Sparus acutirostris 68/27.3.
Sparus argenteus 64/26.2.
Sparus aurata 63/14.2.
Sparus melanurus 74/28.1.
Sparus oblada 74/28.1.
Sparus pagrus 64/26.2.
Sparus raji 90/(21.6.1.1.)
Sparus salpa 73/25.2.
Sparus zebra 76/22.
Sphaerechinus granularis 167/43.2.
Sphyraena spet 41/21.7.
Sphyraena sphyraena 41/21.7.
Sphyrna zygaena 6/2.4.
Spicara maena flexuosa 78/22.
Spicara maena maena 76/22.
Spicara smaris 77/22.
Spinax acanthias 8/2.6.
Spinax niger 8/2.6.
Spirographis spallanzani 172/44.4.
Spondyliosoma cantharus 75/28.2.
Spondylus gaederopus 161/42.1.2.2.
Spongia officinalis 170/44.1.
Sprattus sprattus sprattus 18/23.
Squalus acanthias 8/2.6.
Squalus comubicus 2/2.
Squalus fernandinus 8/2.6.
Squatina angelus 9/3.
Squatina laevis 9/3.
Squatina squatina 9/3.
Squilla mantis 145/38.
Stromateus fiatola 114/35.2.
Strongylocentrotus lividus 167/43.2.
Symphodus cinereus 101/30.
Symphodus dodeileini 101/30.
Symphodus mediterraneus 96/30.
531
Symphodus melops 101/30.
Symphodus ocellatus 97/30.
Symphodus rostratus 100/30.3.1.1.
Symphodus scina 100/30.3.1.1.
Symphodus tinca 98/30.
Symphurus nigrescens 128/4.
Syngnathus acus 37/12.3.
Syngnathus typhle 37/12.3.
Synodus saurus 23/35.1.
Tapes decussata (-us) 161/42.
Temnodon saltator 84/21.5.
Teredo utriculus 161/42.13.1.
Tetrapturus belone 112/12.1.4.
Tetrapturus herschelii 112/12.1.4.
Thalassochelys caretta 175/43.5.
Thalassoma pavo 101/30.13.
Thunnus alalunga 109/20.
Thunnus (Germo) alalunga 109/20.
Thunnus thynnus 108/20.
Thynnus brachypterus 108/20.
Thynnus brevipinnis 110/20.
Thynnus mediterraneus 108/20.
Thynnus sardus 107/20.
Thynnus thunnina 110/20.
Thynnus thynnus 108/20.
Todarodes sagittatus 164/36.5.
Torpedo marmorata 10/3.2.
Torpedo narke 10/3.2.
Torpedo ocellata 10/3.2.
Torpedo torpedo 10/3.2.
Trachinus araneus 102/8.1.
Trachinus draco 102/8.1.
Trachinus horridus 102/8.1.
Trachinus lineatus 102/8.1.
Trachinus radiatus 102/8.1.
Trachinus vipera 102/8.1.
Trachurus aliciolus 86/21.3.
Trachurus linnaei 85/21.1.
Trachurus mediterraneus 85/21.1.
Trachurus trachurus 85/21.1.
Trachurus vulgaris 85/21.1.
Trachynotus glaucus 88/21.2.
Trachynotus ovatus 88/21.2.
Trachypterus cristatus 39/—
Trachypterus falx 39/—
Trachypterus taenia 39/—
Trachypterus trachypterus 39/—
Trichiurus lepturus 104/10.6.
Trigla adriatica 126/11.1.
532
Trigla aspera 126/11.1.
Trigla cataphracta 126/11.1.
Trigla corax 126/11.1.
Trigla cuculus 126/11.1.
Trigla gurnardus 126/11.1.
Trigla hirundo 126/11.1.
Trigla lastoviza 126/11.1.
Trigla lineata 126/11.1.
Trigla lucerna 126/11.1.
Trigla lyra 126/11.1.
Trigla milvus 126/11.1.
Trigla obscura 126/11.1.
Trigla volitans 127/32.
Trigloporus lastoviza 126/11.1.
Tripterygion melanocephalum 118/7.6.
Tripterygion melanurum 118/7.6.
Tripterygion nasus 118/7.6.
Tripterygion tripteronotus 118/7.6.
Trisopterus minutus capelanus 31/17.
Tritonalia erinacea 151/—
Trochocochlea turbinata 149/40.2.
Trygon brucco 14/3.4.
Trygon pastinaca 14/3.4.
Trygon thalassia 14/3.4.
Trygon violacea 14/3.4.
Trygon vulgaris 14/3.4.
Turbo rugosus 154/40.5.3.
Turritella communis 154/40.
Tursiops truncatus 173/45.1.
Tursiops tursio 173/45.1.
Typton spongiocola —/38.
Umbrina cirrhosa 83/31.
Umbrina cirrosa 83/31.
Umbrina vulgaris 83/31.
Upogebia pusilla —/38.4.2.2.
Uranoscopus scaber 103/6.2.
Venerupis decussata 161/42.
Venus gallina 161/42.
Venus verrucosa 161/42.
Vermetus triqueter 154/40.5.3.1.
Vulgocerithium vulgatum 147/39.; 40.
Xantho pilipes —/38.5.1.4.
Xiphias gladius 113/12.1.
Xyrichthys novacula 101/30.13.
Zeus faber 40/16.
Zeus pungio 40/16.
Zygaena malleus 6/2.4.
 BIBLIOGRAFIJA
(na lijevoj se strani navode kratice)

Actas V Actas del V Congreso Internacional de Estudios Lingüísticos del Mediterráneo,

editadas por Manuel Alvar, Madrid, 1977.
J. V. ADRAGÄO »Peixes do Algarve: entre Atlàntico e Mediterraneo«, in
Actas V, 279—283.
AEW Gustav MEYER Etymologisches Wörterbuch der albanesischen Sprache, Strassburg,
1891.
A G lIt Archivio Glottologico Italiano, Torino, 1873 i d.
Rolanda Maria ALBUQUERQUE Peixes de Portugal e ilhas adjacentes. Chaves
para a sua determinaçào. Com uma nota prefacial por Prof. Dr. J. A. Serra,
Lisboa 1954—1956.
A. M. ALCOVER — Fr. de B. M OLL Diccionari català-valencià-balear, 10
voi.. Palma de Mallorca, 1930—1963.
Ulyssis ALDROVANDI De piscibus libri X II , Bononiae 1638.
Ulyssis ALDROVANDI De religáis animalibus exanguibus libri quatuor, post
mortem ejus editi: nempe de Mollibus, Crustaceis, Testaceis et Zoophytis. Bo­
noniae, 1606, apud J. B. Bellagambam.
Giovanni ALESSIO »Note etimologiche sulla terminologia marinaresca«, in
BALM 2—3, 1960— 1961, 139—148.
Giovanni ALESSIO »Ichtyonymata«, in BALM 8—9, 1966— 1967, 43—58.
Giovanni ALESSIO »It. salacca«, in Paideia 12, 1957, 18.
Giovanni ALESSIO, Storia, problemi e metodo dell’indagine etimologica, Napoli,
1960.
Giovanni ALESSIO, Simbiosi etnica e prestito linguistico, Napoli, 1966.
Giovanni ALESSIO Lexicon etymologicum. Supplemento ai dizionari etimologici
latini e romanzi, Napoli, 1976.
Manuel ALVAR »Una nota de ictionimia: el Scarus cretensis«, in Revista de
Filología Española, 48, 1965,1 65— 170.
Manuel ALVAR »Cuestionarios de láminas. El ALM y las investigaciones en
Gran Canaria«, in BALM 7, 1965, 33— 43.
Manuel ALVAR »Ictionimia y geografía lingüística«, in Revista de Filologia Espa­
ñola, 53, 1970, 154—224.
Manuel ALVAR »La terminología canaria de los seres marinos«, in Anuario de
Estudios Atlánticos, Madrid—Las Palmas, 21, 1975, 419—469.
M. ALVAR (Ed.) Terminología marinera del Mediterráneo, Madrid, 1977.
M. ALVAR-EZQUERRA »La ictionimia en el Diccionario de Historia Natural
de Viera y Clavijo«, in Actas V 233—267.
J. AMADES — E. RO IG »Vocabulari de l’art de la navegado i la pesca« in
Butlletí de Dialectología Catalana, 12, 1924, 1— 116; 14, 1926, 1—83.
Gr. A N TIPA Pescaría fi pescuitul in România, Acad. Romàna, Publicatiunile
Fondului Vasile Adamachi V ili 46, Bucureçti 1916.
Gr. A NTIPA Fauna ichtiologica a Rom&niei, Acad. Romàna, Publicafiunile
Fondului Vasile Adamachi XVI, Bucureçti 1909.
A PICIUS De re coquinaria, ed. G. Garratano — Fr. Vollmer, Leipzig, Teub-
ner, 1922.

533
 A PICII Coelii De Obsoniis et Condimentos sive Arte Coquinaria lib. X , edidit
Giambattista Baseggio, Venezia, 1852.
Joseph A Q UILIN A Nomi maltesi di pesa, molluschi e crostacei del Mediterraneo.
Studio basato sul Questionario dell’Atlante Linguistico Mediterraneo ed altro
materiale. Malta, 1969.
A RISTO TELIS De animalibtis historiae libri X graece et latine textum recensuit
lui. Caes. Scaligeri versionem Io. Gottlob Schneider, I—IV, Lipsiae, 1811.
A RISTO TELIS Opera omnia graece et latine, Finnin Didot, Paris, 1854.
ARj Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. N a svijet izdaje Jugoslavenska akademija
znanosti i umjetnosti, I—X X III, Zagreb, 1880—1976.
ARo Archivum Romarticum, Genève (a od XX: Firenze), 1917— 1941.
Petri ARTEDI Synonymia piscium graeca et latina sive historia piscium naiuralis
et litteraria ab Aristotelis usque ad saeculum X I I I deducía, Lipsiae, 1789.
Petri ARTEDI Bibliotheca Ichtyologica seu Historia litteraria ichtyologiae in
qua recensât fit auctorum qui de piscium scripsere. Ichtyologiae pars I emendata
et aucta a Iohanne lui io Walbaum, Grypeswaldiae, 1788.
Emilio AZARETTI »Nomenclatura della fauna marina in dialetto ventimigliesc«,
in BALM 10—12, 1968—70, 409—427.
M. BÄCESCU Pentii a$a cum ìi vide färanul pescar rombi. Monografia 3. Ed. I.
C. P., Bucureçti, 1947.
M. BÄCESCU Material de folclor zoologie din jurul Faldului, Acad. R. P. R.,
Bui. st. biol., 4, 4, 1952, Bucureçti.
Anđelko BADURINA Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog krš­
ćanstva, Zagreb, 1979.
K urt BALDINGER »Zum Einfluss der Sprache auf die Vorstellung des Men­
schen«, in Sitzungsberichte der Heidelberger Akademie d. Wissenschaften, Phil.-
-hist. Klasse, Jahrgang 1973, 2. Abt,. 1974, 56 pp.
BALM Bollettino dell’Atlante Linguistico Mediterraneo, Venezia—Roma I, 1959 i d.
Paul BARBIER »Le mot bar comme nom de poisson en français et en anglais,
in RLaR, 48, 1905, 193 ss.
Paul BARBIER »Noms de poissons. Notes étymologiques et lexicographiqucs,
in RLaR 51, 1908, 385 ss; 52, 1909, 97 ss; 53, 1910, 26 ss; 54, 1911, 149 ss; 56,
1913, 172 ss; 57, 1914, 295 ss; 58, 1915, 270 ss; 63, 1925, 1 ss; 65, 1927, 1 ss.
Paul BARBIER »La racine 'cap, tête’ dans la nomenclature ichtyologique«, in
Revue de Philologie Française et de Littérature, 20, 1906, 1— 17.
Paul BARBIER »Notes étymologiques sur certains noms de poissons«, ibid.
23, 1909, 1 ss.
Paul BARBIER »Notes étymologiques«, ibid., 21, 1907, 243—258.
Paul BARBIER »Les dérivés romans du lat. SARGUS«, ibid., 22, 1908, 1 ss.
Paul BARBIER «Les noms des poissons d’eau douce dans les textes latins«,
ibid., 32, 1920, 124— 153.
Paul BARBIER »Deux noms de poissons«, in The Modern Languagc Review,
9, 1914, 190—196.
Henrik BARIĆ O uzajamnim odnosima balkanskih jezika, I. Ilirsko-romanska
jezička grupa, Beograd, 1937.
Henrik BARIĆ Rečnik srpskoga ili hrvatskoga i arbanaskog jezika, I, A—O,
Zagreb, 1950.
H. BARIĆ Lingvističke studije. Djela knj. I, Odjeljenje istorisko-filoloških stu­
dija, knj. I , Naučno društvo Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1954.
Henrik BARIĆ Istorija arbanaškog jezika. Naučno Društvo SR BiH, Djela
X II, Balkanološki institut, knjiga I, Sarajevo, 1959.
Matteo Giulio BARTOLI Das Dalmatische. Altromanische Sprachreste von Ve­
glia bis Ragusa und ihre Stellung in der Apennino-Balkanischen Romania.
Schriften der Balkankommission. Linguistische Abteilung IV, II. Romanische

534
 Dialektstudien. Heft I: Einteilung und Ethnographie Illyriens. Wien, 1906;
Heft II: Glossare und Texte. Grammatik und Lexikon. Wien 1906.
Matteo BARTOLI »Dalmatico e albano-romanico. Reliquie romaniche nel
croato e nell’albanese« in Italia e Croazia, pp. 109— 185, Roma, 1942.
Josip BASIOLI »Uzgoj školjkaša na istočnim obalama Jadrana« in Pomorski
zbornik, 6, 1968, 179—218, Zadar.
Josip BASIOLI »Cipli (Mugilidae)« in Morsko ribarstvo X X III, 1971,114— 116.
Josip BASIOLI »Jegulje (Anguillidae)« in Morsko ribarstvo, X X III, 1971,157—
— 165.
Josip BASIOLI Sportski ribolov na Jadranu, Zagreb, 1975.
Carlo B A T T IST I »Esperienze ad Otranto col questionario dell’ALM« in BALM,
1, 1959, 111— 126.
Carlo B A T T IST I »Sui grecismi dell’ittiologia latina. Accatti ed adattamenti
di ittionimi greci nella tradizione latina« in BALM, 2—3, 1960—61, 61—95;
4, 1962, 37—52.
Carlo B A T T IST I »I 'Maris poma’ dei Romani« in BALM, 5—6,1963—64,39—59.
Manfred BAUSCH Die russische Fischnamen (Diss.), Berlin, 1965.
Pierre BEC »Formations secondaires et motivations dans quelques noms d’ani­
maux en gascon« in RLiR 24, 1960, 296—351.
O. BEKE »Deutsche Fisch- und Pflanzennamen« in Indog. Forschungen 52,
1934, 137— 141.
V. BELAMARIĆ Priruinik za ribare, ljubitelje ribarstva i ribarskog obrta, Šibe­
nik, 1909.
Gerard BELLOC Les poissons comestibles des parages de Monaco, p. o. Conseil
Général Pêches Méditerranée, Débats et documents techniques. No 2, pp.
113— 126, FAO, Roma, 1954; II Invertébrés, ibid. No 3, 1955, 269—276.
Petrus BELLONIUS Cenomanus De Aquatilibus libri II, Parisiis 1552.
L. BELLON Historia natural del atún, Thunnus thynnus (L.). Ensayo ¿le
sintesis, Bol. Inst. Español Oceanogr., M adrid, 1944.
Pierre BELON de Mans La Nature et Diversité des poissons. Paris, 1955.
P. BENINCÀ, »Note in margine alle Etimologie venete di Angelico Prati, in
A tti dell'Istituto Veneto, 128, 1969—70, 673—704.
Emile BENVENISTE, »Problèmes sémantiques de la reconstruction«, in Word
10, 1954, 251—264.
Emile BENVENISTE Le vocabulaire des institutions indoeuropéennes, 2 voll.,
Paris, 1969.

BER Bblgarski etimologičen reinik, sastavili V. I. Georgiev et al.. Bugarska akademija

nauka, T . I. (A—Z), Sofija, 1971; T . II (I—Krepja), Sofija, 1979.
Adolfo BERD AR Nomi dialettali fiumani che riguardano organismi marini'. Edi­
zioni Grafica Meridionale, si. 1., s. a. (Villa San Giovanni, 1980).
L. BERG »Nazvanija ryb i etnografičeskie vzaimootnošenija slavjan«, in Sovets-
kaja Etnografija, 2, 1948, 62—73.
A. BERLAM »Terminologia marinara di Parenzo«, in A lti del I V Congresso
Naz. Arti e Tradizioni Popolari, II, 530—548, Roma, 1942.
Alan-Gwenog BERR Ichtyonymie bretonne. T . I: Statistiques et systématique,
Université de Brest, 1970; T. II: Ichtyonymes bretons, Brest, 1973; T . I l i :
Influence de l’Ichtyonymie sur la Thalassonymie, l’Onomastique, Brest, 1973.
Alan-Gwenog BERR »En ichtyonymie bretonne, le celtique 'liz’, devant l’exten­
sion du latin 'solea’«, in Actas V, 269—277.
M. BERRETTA, »Spostamenti di senso e aree semantiche : appunti per un analisi
del nucleo semico«, in Parole e metodi, 5, 1973, 15—55.
Vittorio BERTOLDI »Contatti e conflitti di lingue nell’antico Mediterraneo«,
in ZfrPh 57, 1937, 137— 169.
Vittorio BERTOLDI, L'arte dell'etimologia, Napoli 1952.'

535
 Umberto BERTÚCCIOLI Dizionario nomenclatore dei pesci, molluschi e crostacei,
Venezia, 1951.
Beskrfgowce V. M aly Slownik Zoologiczny.
France BEZLAJ Etitnoloiki slovar slovenskoga jezika, I knjiga: A—J, Ljubljana,
1977.
Charles E. BIDW ELL »Further Venetian and Italian Nautical Terms in Serbo-
-Croatian«, in Romance Philology, 18, 1965, 435—444.
Ch. E. BIDW ELL, »Colonial Venetian and Serbo-croatian in thè Eastern Adria­
tic«, in General Lingtàstics, 7, 1, 1967, 13—30.
M. D. BIKÉLAS »Sur la nomenclature moderne de la faune grecque«, in Annu­
aire de l’Association pour l’encouragement des études grecques en France, Paris,
12, 1878, 208—237.
Giorgio B IN I, Atlante dei pesò, delle coste italiane, I—IX , Roma, 1967— 1969.
Henri de la BLANCHÈRE La Pêche et les Poissons, Paris, s. a. {1868).
Giuseppe BOERIO Dizionario del dialetto veneziano. Terza edizione aumentata
e corretta, Venezia, 1867.
Emile BOISACQ Dictionnaire étymologique de la langue grecque étudiée dans ses
rapports avec les autres langues indo-européennes, 4e édition, Heidelberg, 1950.
Giuseppe BONICCIOLI Manuale pratico per la pesca di mare. Ad uso dei
pescatori, dalmati, istriani e triestini con metodi nuovi ideati dall’autore.
Sibenic (sic), 1909.
Noël BOUDAREL Les richesses de la mer. Technologie biologique et océano­
graphique. Encyclopédie Biologique, vol. XXIX, Paris 1948.
P. BOUGIS Poissons marins, I—II, Paris, 1959.
G. A. BOULENGER Zoology of Egypt, The Fishes of Nile, London, 1907.
Jos. BRANDS Grieksche Diernamen, Purmerend, 1935 (Pisces: p. 138 ss).
I. BROZ — F. IVEKOVIĆ Rječnik hrvatskoga jezika, I—II, Zagreb, 1901.
Martin BRÜNNICH Ichtyologia Massiliensis sistens piscium descriptione eorumque
apud incolas nomina, Accedunt spolia maris adriatici. Hafniae et Lipsiae, 1768.
S. BRUSINA »Pabirci za hrvatsku ihtiologiju i za ribarstvo«, in GHND 7, 1892.
S BRUSINA »Naravoslovne crtice sa sjeveroistočne obale Jadranskoga mora«,
in Rad 171 i 173, Zagreb, 1907 i 1908.
S. BRUSINA, V. D. Morović 1968.
C. D. BUCK A Dictionary of Selected Synonyms in thè Principal Indo-European
Languages, Chicago, 1949.
Pero BUDMANI »Dubrovački dijalekat, kako se sada govori«, in Rad 65, 1883.
Filippo BUONANNI Ricreatione dell’occhio e della mente nell’osservation’ delle
chiocciole. In Roma MDCLXXXI.
Tony BURNAND La pêche en mer, Paris, 1967.
E. BURR-STEBBINS The Dolphin in thè Literature and Art of Greecc and Ro­
me, Menasha, Wisconsin, 1929.
Th. B U SN lpA — I. ALEXANDRESCU Atlasul Peçtilor din apele RPR,
Bucureçti, 1963.
U. C. BUSSEMAKER Scholia et paraphrases in Nicandrum et Oppiamtm, Pa-
risiis, 1849.
Ahmet CAFEROGLU »Preliminary Outline of the Ethnocentric Description
of Turkey in Connection with the Publication of the Atlante Linguistico
Mediterráneos, in BALM 2—3, 1960— 1961, 55—60.
Roger CAILLOIS La pieuvre. Essai sur la logique de l’imaginaire, Paris, 1973.
A. C. CAMPBELL The Hamlyn Guide to the Seashore and Shallozo Seas of
Britain and Europe, London—New York—Sydney—Toronto, 1979.
E. F. CANNAVIELLO »Omologazione delle voci dei mercati nazionali del
pesce —• Bari« in Boll. Pesca, Piscicoltura, Idrobiologia, 2,1926, fase. V, 31 ss.

536
 Stjepan CAR »Kvarnerska lokarda i golać i njihovi hrvatski nazivi« in R ib a r
II, br. 2 Zagreb.
Tito de CARAFFA Les poissons de la mer et la pêche sur les côtes de la Corse,
Paris, 1929.
J. M. O. DE CASTRO N o m e n c la tu r a p o rtu g u e sa d o p e s c a d o . Gabinete de Es-
tudos das Pescas, Publicaçào N. 39, Lisboa, 1967.
C A T A L O G U E d es nom s d e p o isso n s a y a n t une im p o rta n c e c o m m ercia le en M é d i­
te rra n é e u izdanju C o n se il G é n é r a l d es P ê c h e s p o u r la M é d ite r r a n é e , FAO,
Rome, 1960.
C A T A L O G U E d es nom s d e m ollusques e t crustacés', VII Session 12— 18. 3. 1963.
Madrid, F A O G e n e r a l F ish eries C o u n c il f o r th e M e d ite r r a n e a n , Working Do­
cument E-2/63 prepared by Professor G. Bini.
Jakov CERTIĆ »Nadopune o ciplu«, V je sn ik 23. 02. 1972.
Francesco C ETTI S to r ia n a tu ra le d i S a r d e g n a , vol. I II: A n fib i e p e s c i d i S a r ­
d e g n a , Sassari, 1777.
P. CHANTRAINE, v. DELG.
P. CHANTRAINE »Sur le vocabulaire maritime des Grecs« in E n tr e m é s de
lin g u istiq u e o ffertes p a r quelques a m is à E m ile B e n v e n is te , pp. 1—25, Paris, 1928.
S. CIHLÄR I I I P r e g le d m o rsk o g r ib a r s tv a u H r v a ts k o m p r im o r ju o d g o d . 1895/96
d o g o d . 1904/05.
A. CIORANESCU D ic c io n a r io etim o ló g ico ru m a n o . La Laguna, 1966.
Rafael CISTERNAS C a tá lo g o d e los p eces com estibles que se cría n en les co sta s
esp a ñ o la s d e l M e d ite r r á n e o , Valencia, 1867.
A. CLIGNY P o isso n s d ’E sp a g n e e t d e P o r tu g a l — O céa n A tla n tiq u e , Boulogne-
-sur-Mer, 1903.
CLOFNAM C h e c k -lis t o f th e fish e s o f th e n o rth -e a ste r n A tla n tic a n d o f th e M e d ite r r a n e a n
(Catalogue des poissons de l’Atlantique du nord-est et de la Méditerranée),
2 vol. Editors/Rédacteurs J. C. HUREAU et T h. MONOD, UNESCO,
Paris, 1973.
Harold C. C O N K LIN »Lexicographical Treatment of Folk Taxonomies« in
P ro b le m s in I .e x ic o g r a p h y . Edited by F. W. Householder and Sel Saporta,
Bloomington, 1967, 119— 141.
Manlio CORTELAZZO »Bibliogralia italiana (1938—58)« in BALM, 1, 1959,
227—245; 4, 1962, 179— 187.
Manlio CORTELAZZO »Ittionimia veneta. Linee caratteristiche« in BALM
5—6, 1963—64, 159— 164.
Manlio CORTELAZZO »Primi risultati đeH’ALM« in BALM, 7, 1965, 7—31.
Manlio CORTELAZZO »Vocabolario marinaresco cibano«, p. o. iz I ta lia D i a ­
le tta le 28, 1965.
Manlio CORTELAZZO »Notizie popolari su alcuni animali marini« in BALM
10—12, 1968—70, 377—407.
Manlio CORTELAZZO L ’in flu sso lin g u istic o g re c o a V e n e z ia , Bologna, 1970.
M. CORTELAZZO »La carta numero 541 dell’ALM : La spigola (le loup)«,
in A c ta s V , 459—465.
Manlio CORTELAZZO — Paolo ZO LLI, D iz io n a r io etim o lo g ic o d e lla lin gu a
ita lia n a , Zanichelli, Bologna, I (A—C), II (D—H), 1979— 1980.
J. CO TTE P o isso n s a q u a tiq u e s a u te m p s d e P lin e . C o m m e n ta ire s su r le liv r e I X
d e l ’H is to ir e N a tu r e lle d e P lin e . Paris, 1944.
J. CRESPON F a u n e m é rid io n a le ou d e s c rip tio n d e tou s les a n im a u x ... 3 vol. N î­
mes, 1844 (ribe: II 273 ss)
Arturo CRONIA »Elementi latino-italiani nel lessico di un dialetto čakavo« in
I t a l i a D ia le tta le , VI, 1930, 95— 124.
Peter DALCHER D ie F isc h e re ite rm in o lo g ie im U rk u n d en b u ch v o n S t a d t u n d
A m t Z u g 1352 b is 1528, Fraüenfeld, 1957.

537
DAM y. Giammarco
G. D ’ANGELO — S. GARGIULLO G u id a a lle con ch iglie m e d ite rr a n e e , Milano,
1978.
Alan DAVIDSON M e d ile r r a n e a n S e a fo o d . A handbook giving thè ñames in
seven languages of 150 species of fish, with 50 crus taceans, molluscs and
other marine créatures... Penguin Books, Harmondsworth, 1972.
Fr. DAY T h e F ish es o f G r e a t B r ita in a n d I r e la n d , I—II, London, 1880— 1884.
DCELC J. COROMINAS, D ic c io n a r io c r itic o e tim o ló g ico d e la len g u a c a s te lla n a , I—IV,
Bern, 1954.
Mirko DEANOVIĆ »Divergences entre les emprunts latino-romans en Dal-
matie (de Raguse à l’île de Šolta)« in BSLP 39, 1938, 25—48.
M. DEANOVIĆ — I. JELENOVIČ »Pomorski i ribarski nazivi na Krku, Kor­
čuli i Lopudu« in Z b o rn ik I n s titu ta z a h ist. n a u k e u Z a d r u II, 1956—57, 133—
— 172, Zadar, 1958.
Mirko DEANOVIĆ »Terminologia marinara e peschereccia a Ragusavecchia,
(Cavtat)« in SRAZ 5, 1958, 3—31.
Mirko DEANOVIĆ »Lingvistički Atlas Mediterana. Anketa u Boki Kotorskoj«
in Rad JAZU Zagreb, 327, 1962, 5—40.
Mirko DEANOVIĆ »Izvještaj o anketi na Dugom otoku za Lingvistički atlas
Mediterana« in L je to p is J A Z U , 69, 1963, 339—341.
Mirko DEANOVIĆ »Ittiologia iugoslava. Linee caratteristiche« in BALM,
5—6, 1963—64, 165—169.
Mirko DEANOVIĆ »Terminologia marinara e peschereccia di Rovigno d’Istria
(risultati dell’inchiesta per l’Atlante Linguistico Mediterraneo) in A t t i d e l­
l'I s titu to v e n e to d i sc ie n ze , le tte r e e d a r ti, CXXII, 1963—64, 379—402; Venezia,
1964.
Mirko DEANOVIĆ »Un calmiere per il pesce del 1449 a Fiume (Rijeka!* in
BALM 7, 1965, 105—108.
Mirko DEANOVIĆ »Lingvistički Atlas Mediterana II: Anketa na Visu (Ko-
miži)« in R a d J A Z U 344, 5—35, Zagreb, 1966.
Mirko DEANOVIĆ »Stratifikacija naših pomorskih i ribarskih naziva po njihovu
porijeklu« in P o m o r sk i Z b o r n ik , IV, 1966, 735—744.
Mirko DEANOVIĆ »Isoglosse grecanico-serbocroate. Italia meridionale e Ra-
gusa« in S e r ta R o m a n ic a —■F e stsc h r ift G . R o h lfs, Tübingen, 1968, 125— 132.
Mirko DEANOVIĆ »Intorno alla nomenclatura peschereccia di Lussinpiccolo«
in S tu d i lin g u is tic i in on o re d i V itto r e P is a n i, Brescia, 1969, 255—265.
M. DEANOVIĆ — J. JERNEJ H r v a ts k o i l i s r p s k o - ta lija n s k i r je č n ik , IV izd.,
Zagreb, 1975.
B. DEAU A B ib lio g r a p h y o f F ish es. New York Museum of Nat. Historv, 1916—
—27 (3 voi.).
F. DE CARLI II m o n d o d e i p e s c i, Milano, 1975.
DEI C. B A T T IST I — G. ALESSIO Dizionario etimologico italiano, I—V, Firenze,
1948— 1957.
DELG P. CHANTRAINE D ic tio n n a ir e é ty m o lo g iq u e d e la lan gu e g re cq u e. H is to ir e des
m o ts, Paris, 1968— 1980.

DEL A. ERNOUT — A. M EILLET D ic tio n n a ire é ty m o lo g iq u e d e la lan g u e la tin e .

H is to ir e d e s m o ts, IVe édition, Paris, 1959.

DES M. L. WAGNER D iz io n a r io etim o lo g ico sa r d o , I 1960, II 1962, III 1964, Hei­

delberg.
G. DEVOTO A v v ia m e n to a lla e tim o lo g ia ita lia n a . D iz io n a r io etim o lo g ic o , Fi­
renze, 1970.
R. DIEUZEIDE — M. NOVELLA — J. ROLAND C a ta lo g u e des poisson s des
cô tes a lg érie n n es, vol. I Squales—Raies—Chimère, Alger, 1953; vol. II Ostéop-
térygiens /2e édition revue et augmentée/, Alger, 1959; vol. III Ostéoptérygi-
ens (suite et lin), Alger, 1955.

538
 M. R. D IL T S »Periphcral Latinity in Albanian«, in R o m . P h ilo lo g y , 31, 1977, 2,
283—298.
Diaci. Edict. D e r M a x i m a l t a r if d es D io c le tia n , hrgg. von Th. Mommsen, erläutert von II.
Blümner, Berlin, 1893.
D iz io n a r io d i m a rin a m e d io e v a le e m o d e rn o , Reale Accademia d’Italia, Roma 1937.
D izìCal G. ROHLFS D iz io n a r io d ia le tta le d e lle tr e C a la b r ie , I—III, Halle (Saale) —
Milano, 1932— 1939. Novo izdanje pod naslovom N u o v o d iz io n a r io d ia le tta le
d e lla C a la b r ia , Ravenna, 1977.

D LV A. IVE I d ia l e t t i la d in o -v e n e ti d e ll'I s tr ia , Strassburgo, 1900.

P. DODERLEIN M a n u a le ittio lo g ic o d e l M e d ite r r a n e o , Palermo, 1879— 1880.
P. DOHRN — M. PANTALEO P e sc i — se g re ti e m e r a v ig lie , Firenze, 1978.
Vitaliano DO NA TI D e lla sto r ia n a tu ra le m a rin a d e ll'A d r ia tic o , Venezia, 1750.
Mario DORIA »Etimologie triestine, veneto-istriane ed istriote«, in In c o n tr i lin ­
g u is tic i, 5, 1979, 103—i l 6.
Pcnčo DRENSKI R ib ite v B b lg a r ija . Bblgarska Akademija na naukite. Zoologi-
česki institut. Fauna na Bblgarija, No 2, Sofija, 1951.
Michel DUBORGEL L a p êch e en m er e t a u b o r d d e la m e r , Paris 1967.
DU CANGE (gr.) — G lo ssa riu m a d sc rip to re s m edin e e t in fim a e g r a e c ita lis ...
Auctore Carolo du Fresne Domino Du Cange, Lugduni 1688.

DU CANGE — G lo ssa riu m m e d ia e e t in fim a e la tin ita tis , conditura a C. Du

Fresne Domino Du Cange. Ed. nova a L. Favre. 10 vol., Niort, 1883— 1887.
DUHAMEL DU MONCEAU T r a ité g é n é r a l d es p êch es m a ritim e s , d es riv iè re s
e t d es éta n g s, 4 vol., Paris, 1769— 1782.
L. DUPONCHEL »Intérêt linguistique des taxonomies populaires. Les noms
de poissons en a ñ a d ía n et en français populaire d’Abidjan« in A n n a le s d e
l'U n iv e r s ité d ’A b id ja n , série H (Linguistique), IV, 1971, 17—49.
August von ED LIN G ER E r k lä r u n g d e r T ie rn a m en a u s a lle n S p ra c h g e b ie te n .
Landshut, 1886.
ENCYCLOPÉDIE DU MONDE SOUS-MARIN, sous la Direction de J.-A.
Stevens, préfacé par J.-Y. Cousteau, Les éditions Prisma, Paris, 1957.
Dr. ERHARD F a u n a d e r C y k la d e n , Erster Theil: Die Wirbelthicre, Leipzig.
1858.
G. ESNAULT L 'im a g in a tio n p o p u la ir e — M é ta p h o r e s o c c id e n ta le s, Paris, 1925.
EWUGr G. ROHLFS E ty m o lo g isc h e s W ö rte rb u c h d e r u n te rita lie n isc h e n G r ä z i t ä t . Halle
(Saale) 1930. Novo izdanje: L e x ic o n G ra e c a n ic u m I ta lia e I n fe r io r is. Etymolo­
gisches Wörterbuch der unteritalienischen Gräzität, Tübingen, 1964.
G. L. FABER T h e F ish eries o f th e A d r ia tic a n d th e F ish th e re o f, London, 1883.
H. S. FALK und A. TORP N o rw e g isc h -d ä n isc h e s e tym o lo g isch es W ö r te rb u c h ,
I—II, Heidelberg, 1910—1911.
P. A. FARÉ P o s tille ita lia n e a l >>Romanisches E ty m o lo g isc h e s W ö r te rb u c h - d i H".
M e y e r - L ü b k e c o m p r e n d e n ti le «P o s tille ita lia n e e la d in e « d i C a r lo S a li-io n i,
Memorie dell’Istituto Lombardo — Accademia di Scienze e Lettere, Classe
di Lettere — Scienze Morali e Storiche, Vol. XX XII, Milano, 1972.
FAVART D ’HARBIGNY D ic tio n n a ir e d ’h isto ire n a tu re lle q u i concerne les te s ta -
cés ou les co q u illa g es d e m e r, d e te r re e t d ’eau d o u ce, 3 voi., Paris, 1775.
J. FERNÁNDEZ-SEVILLA »Ictionimia en el »Vocabolario« de J. L. Palmireno',
in Actas V 145—194.
FEW W. V . WARTBURG F ra n zö sisc h e s E ty m o lo g isc h e s W ö rte rb u c h . E in e d a rste llu n g
des g a llo ro m a n isc h e n S p ra c h sc h a tze s, 1—2J (26 voi.), Tübingen 1948 — Basel
1965.
FFA Rupert RIED L F a u n a u n d F lo r a d e r A d r ia . E in sy ste m a tisc h e r M e e re sfü h re r f ü r
B io lo g en u n d N a tu rfre u n d e -, II izd. Hamburg, 1970.

539
Fiches FAO F I C H E S F A O d 'id e n tific a tio n des espèces p o u r les besoins d e la p ê c h e : M é d ite r r a ­
née e t M e r N o ir e (Zone de pêche 37), W. Fischer (Ed.), I—II, Rome, 1973.
Ndoc F IL IP I — Ndoc RAKAJ »Glosar ihtiologjik« in B u le tin i sta c io n it të
k ë r k im e v e sh k en co re t ë ek o n o m isë së p e s h k im it , I, 1959, 250 ss.
Nikola F IN K I m e n ik z n a n s tv e n ih n a z i v a ž iv o tin ja o b ra đ e n ih u ‘R je č n ik u n a ro d n ih
z o o lo š k ih n a z iv a ' (v o d o z e m c i-g m a z o v i-p tic e - r ib e j p r o }, d r a M . H i r t z a , Zagreb,
1956.
Božidar FIN K A »Tuna i srodni nazivi« in M o r s k o r ib a r s tv o , 8, 1956, 91.
Božidar FIN K A »Nazivi za glavonošce« in M o r s k o r ib a r s tv o , 8, 1956, 222.
Božidar FINKA »Nazivi za neke vrste plemenite ribe« in M o r s k o r ib a r s tv o ,
8, 1956, 250—1.
Božidar FIN K A »Nazivi za sitnu plavu ribu« in M o r s k o r ib a r s tv o , 8, 1956, 295—6.
Božidar FIN K A »Trlja, oslić, cipal« in M o r s k o r ib a r s tv o , V III, 1956, 383—4.
Božidar FINKA »Gira, gavun, bukva« in M o r s k o r ib a r s tv o , V III, 1956, 423—4.
Božidar FIN K A »Šrkpun i škrpina« in M o r s k o r ib a r s tv o , 9, 1957, 18—9.
Božidar FIN K A »Kanjac, arbun i pirka« in M o r s k o r ib a r s tv o , 9, 1957, 90—91.
Božidar FINKA »Nazivi za plosnatice (listašice)« in M o r s k o r ib a r s tv o , 9, 1957,
63—4.
Božidar FINKA »Šarag, crnošijac i pie« in M o r s k o r ib a r s tv o , 9, 1957, 117.
Božidar FIN K A »Raža i drhtulja« in M o r s k o r ib a r s tv o , 9, 1957, 201.
Božidar FIN K A »Grdobina, pauk i bežmek« in M o r s k o r ib a r s tv o , 9, 1957, 221—2.
Božidar FIN K A »Ušata, kantar i špar« in M o r s k o r ib a r s tv o , 9, 1957, 169— 170.
Božidar FIN K A »Golub, viža i sklat« in M o r s k o r ib a r s tv o , 9, 1957, 294.
Božidar FINKA »Izvještaj o prikupljanju narodnih pomorskih naziva i izraza
na obalnom području od Zadra do Obrovca« in L je to p is J A Z U 62, 1957,
388—403, Zagreb.
Božidar FINKA »Jastog i hlap u našoj ribarskoj terminologiji« in M o r s k o r i ­
b a r s tv o , 23, 1971, 110— 113.
Božidar FINKA »Nazivi za iegul jaste ribe« in M o r s k o r ib a r s tv o , 23,1971, 166— 169.
Božidar FINKA »Nazivi za rakove« in M o r s k o r ib a r s tv o , 24, 1972, 19—21.
Božidar FIN K A »Nazivi iglica, lica, gof« in M o r s k o r ib a r s tv o , 24, 1972, 114— 116.
Božidar FIN K A »O nazivima polanđa, trupac, lue« in M o r s k o r ib a r s tv o , 24,
1972, 60—63.
Božidar FIN K A »O nazivima kovač, kirnja i vranac« in M o r s k o r ib a r s tv o , 24,
1972, 170—173.
Božidar FIN K A »O nazivima riba smokvica i ovčica« in M o r s k o r ib a r s tv o , 25,
1973, 18—20.
Božidar FIN K A »O nazivima pagar i salpa« in M o r s k o r ib a r s tv o , 25,1973,123— 125.
Božidar FIN K A »Ugotice« in M o r s k o r ib a r s tv o , 25, 1973, 175— 177.
Božidar FIN K A »Nazivi za školjkaše« in M o r s k o r ib a r s tv o , 26, 1974, 23—25 i
81—83.
Božidar FIN K A »Nazivi za ribe iz porodice gira (Maenidae — girovke)« in
M o r s k o r ib a r s tv o , 26, 1974, 121— 124.
Ch. G. FISCFIER »Notae et animadversiones ad Plini Hist. N at. lib. IX cap.
52 (de concharum differentiis)« in A c ta E r u d ito r u m , 1733, 487—505.
J. FISCHER, T h e L e x ic a l A ffilia tio n s o f V e g lio te , London, 1976, (ree. R. A.
Hall Jr, in L a n g u a g e , 53, 496).
R. FOHALLE »Sur le vocabulaire maritime des Romains« in M é la n g e s P a u l
T h o m a s, Bruges, 1930, pp. 271 ss.
R. FOHALLE »Noms d’animaux et noms de plantes en grec ancien« in S e r la
L e o d e n sia (Bibl. de la Fac. de Phil. et Lettres de l’Université de Liège, fase.
44, 1930, 141 ss.).
Gianfranco FOLENA »Cappe e capparazze« in L in g u a N o s tr a . 15, 1954, 75.

540
 Gianfranco POLENA »Per la storia della ittionimia volgare« in BALM, 5—6,
1963—64, 61— 137.
Vlaho FO R TU N IČ C r tic e o r ib a r s tv u , Dubrovnik, 1930.
Hjalmar FRISK G rie ch isch es E ty m o lo g isc h e s W ö r te rb u c h , I—III, Heidelberg,
1973.
F. FURLIĆ, V . V). Pokorny
Ernst GAM ILLSCHEG »Zur Methodik der etymologischen Forschung«, in
Z f S S L , 50, 1927, 216—298.

Gaza A r is to te lis d e a n im a lib u s ,

tr. Th. Gaza, Venezia 1476.
II. F. P. GERVAIS — R. BOULART L e s P oisson s ( S y n o n y m ie — d e sc rip tio n —
m oeu rs — p êc h e — ic o n o g ra p h ie ), 1—3, Paris, 1876— 1877.
Conrad GESNER N o m e n c lá to r a q u a tiliu m a n im a n tiu m in m a r i e t in dn lcib u s
a q u is d e g e n tiu m ... Tiguri MDLX.

GEW V. Frisk
E. GIAMMARCO L e ssico m ar'm aresco a b r u z z e s e e m o lisa n o , Venezia—Roma,
1963.
E. GIAMMARCO D iz io n a r io A b r u z z e s e e M o lis a n o , 4 voi., Roma, 1968—1979.
Umbert GIROM ETTA Ž iv o t J a d r a n a , Split, 1923.
Petar G IU N IO , »O spužvama i morskim dubinama«, in M o r s k o r ib a r s tv o , 23,
1971, 178— 182.
GlHrvND G la s n ik H r v a ts k o g n a ra v o s lo v n o g (od 1908. p rir o d o slo v n o g ) d r u š tv a , Zagreb,
1886. i d.
A. E. GOÜAN H is to r ia P isc iu m — H is to ir e d es p o isso n s. Argentorati, 1770.
Paul GOURRET L e s P êch eries e t les P o isso n s d e la M e d ite r r a n é e . Paris, 1894.
GRAND LAROUSSE ENCYCLOPÉDIQUE en dix volumes, Paris, 1960—
— 1964.
A. GRIERA »Eis noms deis peixos deis mars i rius de Catalunya« in B u tlle ti
d e d ia le c to lo g ía c a ta la n a , 11, 1923, 33—79.
A. GRIERA »Fossils de la Uengua i transfusió lexical« in M é la n g e s d e p h ilo lo g ie
ro m a n e d é d ié s à la m é m o ire d e J e a n B o u tiè r e , Liège, pp. 725—738.
A. GRIERA »Terminologia deis ormeigs de pescar deis ruigs i costes de Cata­
lunya« in W ö r te r u . S a c h e n , 8, 1923, 97—103.
A. GRIERA E ls o rm e ig s d e p e sc a r. E ls n om s d e is P e ix o s. Biblioteca filologica
histórica, X X III. Abadia de San Cugat del Valles, 1968.
A. G R IFFIN I I ttio lo g ia ita lia n a , Milano, 1903.
M. D. GRMEK et D. G U IN O T »Les crabes chez Ulysse Aldrovandi — un
aperçu critique sur la carcinologie du XVIe siècle«, in V ie e t M ilie u suppl. 19,
1965, 45—64.
A. E. GRUBE A c tin ie n , E ch in o d erm en u n d W ü r m e r des A d r ia tis c h e n u n d M i t t e l ­
m eers, Königsberg, 1840.
A. E. GRUBE, In s e l L u ssin u n d seine M e e re s fa u n a , Breslau, 1864.
Fabjan GRUBIŠIĆ R ib e , r a k o v i i š k o ljk e J a d r a n a , Split, 1967.
Fabjan GRUBIŠIĆ »O nazivima hlapa i jastoga«, in M o r s k o r ib a r s tv o , 23, 1971,
br. 2.
Fabjan GRUBIŠIĆ »Otkrivanje ribe, njihovih staništa i lovišta, in M o r s k o
r ib a r s tv o , 24, 1972, 159— 167.
GUILLAUM E LE CLERC B e s tia ir e , izdanje R. Reinsch, Leipzig, 1892.
P. GUIRAUD L 'E ty m o lo g ie , zbirka »Que sais-je?« (1122), Paris, 1964.
Pierre GUIRAUD S tr u c tu r e s éty m o lo g iq u e s d u lexiqu e f r a n ç a is , Paris, Larousse,
1967.
P. GYLLIUS — E x A e lia n i h isto r ia p e r P e tr u m G y lliu m la tin i f a c t i , ite m ex
P o r p h y r io , H e lio d o ro , O p p ia n o , tu m eodem G y llio lu cu len tis accessionibus a u c ti
lib r i X V I . . . Lugduni MDXXXI1I.

541
H M. H IR T Z Rječnik narodnih zooloških naziva. Knjiga treća: Ribe (Pisces),
priredio Nikola Fink, Zagreb, 1956.
H 1 M. H IR TZ Rječnik narodnih zoologičkih naziva. Knjiga prva: Dvoživci (Amphi-
bia) i Gmazovi (Reptilia), Zagreb, 1928.
H2 M. H IR T Z Rječnik narodnih zoologičkih naziva. Knjiga druga: Ptice (Aves),
Zagreb, 1938— 1947.
K. H E ISIG »Zum Fortleben von lat. ’delphinus’ in den romanischen Sprachen«,
Romanische Forschungen, 64, 1952, 409—415.
Th. de HELDREICH La Faune de Grèce. Athènes, 1878.
A. H ENGSTLER Geistlicher;, Mönch und Nonne im Spiegel der volkstümlichen
romanischen Namengebung, Tübingen, 1934.
Marcel A. HÉRUBEL Pêches maritimes d’autrefois et d’aujourd’hui, Paris, 1911.
HESYCHII Alexandrini L e x ic o n , 5 vol., Jenae, 1858.
HESYCHII Alexandrini L e x ic o n . Recensuit et emendavit K urt Latte, I—II,
A—O, Hauniae 1953, 1956.
F. HEUSER T ü rk çe — A lm a n c a lü g a t, Istanbul, 1942.
Miroslav H IR T Z »Bucanj (Orthagoriscus mola L.) u Velikoj Stinici« in Glasnik
Hrv. Naravosl. Društva, 35, 1923, 169— 171, Zagreb.
Miroslav H IR T Z »Ribolov u vodama Jablanca« in Lovačko-ribarski vjesnik
34, 41—46; 64—69.
P. P. C. HOEK Catalogue des poissons du Nord de l’Europe dont on se sert dans
les langues de cette région, Copenhague, 1914.
H. A. HOFFM ANN — D. St. JORDAN »A Catalogue of the fishes, with
notes on the ñames now in use and those employed by classical authors« in
Proceedings of the Academy of Natural Seiendes, 1892, 230—285, Philadelphia.
Š. HORVAT R ib e , Zagreb, 1901.
Mate HRASTE »Strani elementi u hrvatskom ili srpskom narodnom i književ­
nom jeziku« in Radovi Slavenskog instituta, Zagreb, 2, 1958, 43—59.
Julian HUXLEY »Life’s Improbable Likenesses« {New Bottles for New Vine),
London, 1959 (137— 154).
J. HYRKKÄNEN Der lexikalische Einfluss des Italienischen auf das Kroatische
des 16. Jahrhunderts. Die italienischen Lehnwörter im Sprachgebrauch der dal­
matinischen Kroaten im Licht der kroatischen Renaissance-Literatur, Helsinki,
1973.
J. HYRKKÄNEN »Prestiti italiani nel vocabolario marinaresco dalmatico alla
luce della letteratura rinascimentale croata del XVI secolo« in BALM 13— 15,
1971—73, 25—47.
Gustav INEICHEN »Italienische Fischnamen bei Iovius« in BALM, 2—3,
1960—61, 97—105.
IOVIUS — Pauli Iovii Novocomensis medid De romanis piscibus libellas ad Ludo-
vicum Borbonium cardinalem amplissimum, Romae (ex Vaticano) M D X X IIII.
ISID O R I Hispalensis Episcopi Etymologiarum sive Originum libri X X . Recog-
novit brevique adnotatione critica instruxit W. M. Lindsay, I—II, Oxonii,
1911 (1966).
Italia e Croazia, izd. Reale Accademia d’Italia, Roma, 1942.
Pavle IVIĆ »Sur les affinités phonologiques des langues et des dialectes sur les
côtes septentrionales de la Méditerranée« in BALM 8—9, 1966—67, 15—25.
C. JACQUÈME Les poissons et les animaux marins du Golfe du Lion Marseille,
1926.
C. JIREČEK Die Romanen in den Städten Dalmatiens während des Mittelalters,
I—III, Wien, 1901— 1904 (srpski prijevod Romani u gradovima Dalmadje
tokom Srednjega veka, SANU, Odeljenje društvenih nauka, knj. 42, Beograd
1962; prijevod Stojana Stojanovića).
Johannes JONSTON(US) Historiae naturalis de pisdbus et cetis libri V, Amste-
lodamis, 1967.

542
Joanes JONSTON(US) De exanguibus aquatìcis libri IV , Airaiekvì*mis- 165”.
L. JO U BIN — E. LE DANOIS Catalogue illustré des animaux maraes ccmmazAies
des côtes de France et des mers limitrophes, avec leurs noms communs ÿjm fx. s iz
étrangers, I—II, Paris, 1925.
Jakob JU D »Les noms des poissons du Lac Léman» in Bulletin des pacata i t
la Suisse Romande, 11, 1926, 20—49.
Blaž JU R IŠIĆ Rječnik govora otoka Vrgade, I dio 1966, II dio 19~3. Zagreb.
JAZU.
Renée KAHANE »Italienische Marinewörter im Neugriechischen* in .-IR*’.
22, 1938, 510—582.
H. and R. KAHANE — O. KOSHANSKY »Venetian Nautical Term» m D ii-
matia«, in Rom. Philology, 7, 1953—54, 156— 170, 333—342.
H. and R. KAHANE »Graeco-Roman Etymologies«, in Rom. Philoioç,. 2 2
1967—8, 502—510.
H. und R. KAHANE »Abendland und Byzanz: Sprache«, p. o. iz ReallexAtcm.
der Byzantinistik, hrgg. von Peter Wirth, Band I, 345—640 (Heft 4—6 I9"0—
—76/), Amsterdam.
H. and R. KAHANE — A. T IE T Z E The Lìngua Franca in the Levant. Turkisk
Nautical Terms of Italian and Greek Origin, Univ. of Illinois Press. Urbana,
1958.
Anastasios KARANASTASIS »L’influenza greca sulla terminologia nautica dei
porti turchi, balcanici e russi del Mar nero« in BALM, 10— 12, 1968— 70.
253—262.
Otmar KARLOVAC »Prilog poznavanju faune rakova desćtonožaca u priobal­
nim vodama srednjeg Jadrana« in Pomorski Zbornik 7, 1969, 967—974. Zadar
i 8, 1970, 883—899, Zadar.
R. K A TIČIĆ L ’état actuel des études de linguistique balkanique en Yougoslavie,
in Actes du IP Congrès international des études du Sud-est européen (Athènes,
7—13 mai 1970), Tome I Rapports, 457—466, Athènes, 1972.
R. K A TIČIĆ Ancient Languages of the Balkans, I/II, T he Hague—Paris, 1976.
Otto KELLER Die antike Tierwelt, 2 vol., Leipzig, 1909.
V. KIPARSKY Die gemeinslavischen Lehnwörter aus dem Germanischen, Hel­
sinki, 1934.
V. KIPARSKY »Etymologie gestern und heute«, in Kratylos, 11— 1966, 68— 73.
M. K IŠPA TIĆ Ribe, Zagreb, 1893.
W. L. KLAWE »What is a Tuna?« in Inter-American Tropical Tuna Commis­
sion* (p. o.) s. a. La Jolla (Ca).
R. K LIN C K Die lateinische Etymologie des Mittelalters, München, 1970.
Ch.-H. K O ESTLIN Lettres sur l’histoire naturelle de l’île d’Elbe, Wien, 1780.
Joh. Jak. KÖHLER »Die altenglischen Fischnamen« in Anglistische Forsclumgeti
21, 1906, Heidelberg.
Gj. KOLOMBATOVIĆ »Imenik kralježnjaka Dalmacije, II: Dvoživci, Gmazovi
i Ribe« in Godibije izvješće c. k. velike realke u Splitu za šk. godinu 1885 86,
Split, 1886.
Gj. KOLOMBATOVIĆ Mačkulje (Blennini) Spljetskog Pomorskog Okružja
u Dalmaciji, Split, 1892.
V. T. KOLOMIEC »Ihtiologičeskaja nomenklatura slavjanskih jazvkov kak
istočnik dlja issledovanija mežšlavjanskih etničeskih vzaimootnošenii*, referat
na V III Međunarodnom kongresu slavista, Zagreb—Ljubljana, septembra
1978; Kiev, 1978.
Ad. KORAES — Ssvoxpáfov)!; y.'/X FaXvjvoü TItpl "rijí i-Jt tmv évWpwv ~.z'sprt :,
Paris, 1814.
A. KORLEVIĆ »Prilog za nomenklaturu kralježnjaka u opsegu srednjoškolske
obuke, III dio: Plazavci, vodozemci i ribe« in Nastavni Vjesnik, X II, 1903,
sv. 1 i 2.

543
 Baldo KOŠIĆ »Građa za dubrovačku nomenklaturu i faunu riba« in GHND
IV, 1889, Zagreb.
Baldo KOŠIĆ »Ribe dubrovačke« in R a d J A Z U 155, Zagreb, 1903.
E. KOSOVITZ Dizionario-vocabolario del d ia le tto trie s tin o , Trieste, 1889.
A. KOVAČEC Descrierea istroromđnei actúale. Bucureçti, 1971.
A. KRISCH Die Fischerei im Adriatischen Meere, Pola, 1900.
Konstandin K RISTO FO R ID I Fjalor shqip — greqisht prej K. K. hartuar së
pari me alfabet greqisht dhe botuar ne Athinë më 1904 — transkrìptuar tani
me alfabet shqip dhe përpunuar prej Prof. Aleksandër Xhuvanit. Universi-
teti Shtetëror i Tiranës, 1961.
K. KRUMBACHER »Das mittelgriechische Fischbuch« in Sitzungsberichte der
kgl. Bayerischen Akad. d. Wiss., Phil.-hist. Klasse, 1903, p. 345—380.
Henri de LA BLANCHÈRE La Pêche et les Poissons, Paris (1868).
L. LACROIX »Une liste de noms de poissons dans une inscription béotienne«
in Mélanges Boisacq II 49—56 (Annuaire de l’Inst. de Philologie et d’Hist.
orientales et slaves, Bruxelles VI, 1938).
L. LACROIX La Faune marine d'après les plats de poissons, Paris, 1940.
L. LACROIX »Notes critiques à Athénée: Epithètes et noms de poissons dans
un vers de Numenius (Ath. VII 326a)« in Mélanges Desrousseaux, Paris,
1937, p. 253 ss.
L. LACROIX »Noms de poissons et noms d’oiseaux en grec ancien« in L ’A nti­
quité Classique VI, 1937, 265—302.
E. de LALAING Histoire des pêches maritimes et fluviales accompagnée de la
description des poissons et polypes qui en font l’objet, Lille, 1889.
D. LAMBL »Ryby adriatické«, in Časopis ceského musea v Praze, 28, 1854,
37—64; 167— 192.
Guido G. LANFRANCO A Complete Guide to thè Fishes o f Malta. Revised
Edition, Malta 1965.
G. LAZIĆ P r o s ta naravna is to r ija . U Budimu, 1836.
A. LE BERRE »Le vocabulaire breton relatif aux animaux marins et les langues
classiques«, in BALM 10— 12, 1968— 1970, 321—330.
A. LE BERRE v. BERR, Alan-Gwenog
H. LE BONNIEC B ib lio g r a p h ie d e l ’H is to ir e N a tu r e lle d e P lin e l ’A n c ie n , »Col­
lection d’études anciennes«, série scientifique, XXI, Paris, 1946.
A. LE BRETON L ’a r g o t c h e z les v r a is d e v r a i, Paris, 1975.
E. LE DANOIS F ish es o f th e W o r ld , London, 1961.
Irmgard LEDER R u ssisch e F isch n a m en . Wiesbaden, 1968. (Veröffentlichungen
der Abteilung für Sl. Sprachen u. Literaturen des Osteuropa-Instituts (Sla-
visches Seminar) an der freien Universität Wien. Begründet von Max Vas-
mer; hrsgg. von Herbert Brauer, Valentin Kiparsky und Jurij Striedter;
Band 36).
Jan LELLÁK, S h e lls o f B r ita in a n d E u r o p e . Illustrated by Alena Cepická.
Hamlyn. London—New York—Sydney—-Toronto, 1977.
H. O. LENZ Z o o lo g ie d e r a lte n G riech en u n d R ö m e r , Gotha, 1856.
A. LE O T T I D iz io n a r io a lb a n ese — ita lia n o . Prefazione del Prof. Norbert Jokl,
Roma, 1937.
Claude LÉVI-STRAUSS L a P en sée sa u v a g e . Paris, 1962.
LexLatM AIug I—II, ur. M. Kostrenčić, V. Cortan
L e x ic o n L a tin ita tis M e d ii A e v i Iu g o s la v ia e ,
i Z. Herkov, Zagreb, 1973— 1978.
R. L ’HERM ITTE »Les noms russes de poissons en -ga« in RES 42, 1963,
147—148.
LID D ELL-SCO TT — A G r e e k -E n g lish L e x ic o n compiled by George Liddell
and Robert Scott. A New Edition Revised and Augmented throughout by
Henry Stuart Jones with the Assistance of Roderick McKenzie, Oxford,
1940 (izdanje iz 1968).

544
 G. U. LINDBERG — A. S. GERD Slovar nazvanii presnovodmh ribi, SSSR,
Leningrad, 1972.
K. LOKOTSCH Etymologisches Wörterbuch der europäischen Wörter orientali­
schen Ursprungs. Heidelberg, 1927.
Joana LOPES ALVES A linguagem dos pescadores da Ericeira, Lisboa, 1965
(i ree. Michael M ETZELTIN in Vox Romanica, 28/1, 1969, 195— 198).
I. LOPEZ-MENDIZABAL Diccionario vasco-español. Cuarta edición. San Se­
bastian, (1962).
Petar LO RIN I Ribanje i ribarske sprave pri istočnim obalama Jadranskoga mora,
Beč, 1903.
Lozano Fernando LOZANO Nomenclatura Ictiológica. Nombres científicos y vulgares de
los peces españoles. Instituto Español de Oceanografía, No 31, Madrid, 1963.
Luis LOZANO Y REY Los principales peces marinos y fluviátiles de España,
3. izd., Madrid, 1964.
Ottavio LURATI »L’etimologia nella prospettiva interdisciplinare« in Parole
e metodi, 4, 1972, 222—242.
W. LU TH ER — K. FIEDLER Guide de la faune sous-marine (frane, prijevod s
njem. Die Unterwasserfauna der Mittelmeerküsten), Neuchâtel—Paris, 1965.
John LYMAN »Tuna« p. o. iz Romance Notes X II, 1970, 1—5.
J. e G. LYTHGOE II libro completo dei pesci dei mari europei (prijevod s engl.
Fishes of thè Sea. The Coastal Waters of thè British Isles, Northern Europe
and thè Mediterranean, London, 1971), Milano, 1973.
V. MACHEK »Einige slavische Fischnamen« in ZfslPh, 19, 1947, 53—67.
G. MÀFERA »Note lessicali ed etimologiche venete (con postille di G. B. Pelle­
grini)« in A tti dell’Istituto Veneto, 130, 1972, 71—97.
R. M A LD IN I »Narodni nazivi riba« iz RibarsM list, Sarajevo, X I, 1936, br.
1— 12; X II, 1937, br. 3 i 4.
Yakov M ALKIEL »Etymology and thè Structure of Word Families« in Word,
10 ( = Linguistics Today), 1954, 265—274.
Yakov M ALKIEL »Etymology and Historical Grammar« in Romance Philology,
8, 1954—55, 187—208.
Yakov M ALKIEL »A Tentative Typology of Etymological Studies« in Internatio­
nal Journal of American Linguistics, 33, 1957, 1— 17.
Yakov M ALKIEL »Uniqueness and Complexity of Etymological Solutions« in
Essays on Linguistic Thèmes, Oxford, 1968, 229—256.
Yakov M ALKIEL »Etymology and General Linguistics« in Essays on Linguistic
Thèmes, Oxford, 1968, 175—198.
Yakov M ALKIEL »Etymology: New Thoughts about Possibilities for its Reju­
venation«, in Scritti in onore di G. B. Pellegrini, Pisa (1982), 589—624.
MALY SLOW NIK ZOOLOGICZNY: Ryby. Warszawa 1976. Bezkrçgowce.
Warszawa 1976.
Stuart E. M ANN A n Historical Albanian-English Dictionary. London, New
York, Toronto, 1948.
Caria MARCATO, Ricerche etimologiche sul lessico veneto. Rassegna critico-bi­
bliografica, CLEUP, Padova, 1982.
C. M ARCHESETTI La pesca lungo le coste orientali dell’Adria, Trieste, 1882.
Efisio MARCIALIS Piccolo vocabolario sardo-italiano. Fauna del Golfo di
Cagliari e Fauna degli altri mari della Sardegna. Cagliari, 1914.
André M A RTIN ET »Affinité linguistique« in BALM 1, 1959, 145— 152.
André M A RTIN ET »Affinités linguistiques en Méditerranée« in BALM 8—9,
1966—67, 7—13.
Francisci MASSARII Veneti In nonum Plinti de naturali historia librum casti-
gationes et annotationes. Basileae MDXXXVII.
G. M ASSIGNON »Faune marine et pêche à Bonifacio et Porto-Vecchio (Corse)«
in R LiR, XXVI, 1962, 403—456.

35 V. VINJA ETIMOLOGIJA II. 545

 Carlo Alberto M ASTRELLI »Un’etimologie greca : 'tartaruga’«, in A G lIt
51, 1966, 123—146.
Carlo Alberto M ASTRELLI »Affinità e stratificazioni nel nome della 'salacca’«
in BALM 8—9, 1966—67, 119—153.
I. M A TO N IČK IN Beskralješnjaci. Biologija nižih Avertebrata, Zagreb, 1978.
Giovanni MA VER (ree.): M. Deanović »Pomorski i ribarski nazivi romanskog
porijekla na Lopudu« in Ricerche Slavistiche, IV, 1955—56, 221—223.
Vladimir MAŽURANIĆ Prinosi za hrvatski pravno-povijesni rjelnik. Zagreb,
1908—1923.
M. M EDIĆ »Ihtiološke bilješke« in Rad J A Z U 126, Zagreb, 1896; 147, Zagreb,
1901.
M. M EDIĆ »Treće kolo ihtioloških bilježaka« in Spomenik Srpske Akademije
Nauka 64, Zemun, 1925.
Mojo M EDIĆ »Građa za prirodopisnu nomenklaturu i ribarsko oruđe« in Letopis
Matica Srpske 166, 60—82.
A. M EILLET »Quelques hypothèses sur des interdictions de vocabulaire dans
les langues indo-européennes« in Linguistique historique et linguistique générale,
vol. I, Paris, 1921, pp. 281—291.
G. M ELILLO »La pesca nel lago di Varano in quel di Foggia« in Italia Dialettale,
I, 1925, 252—266.
Wilhelm MEYER-LÜBKE »Franz, 'oblada’ »Oblata melanura« in Wörter und
Sachen, X I, 1928, 112—113.
Louis M ICHEL »Noms de l’alose dans le Golfe du Lion et migration d’un
nom atlantique en Méditerranée« in BALM, 1, 1959, 167— 177.
Louis M ICHEL »Les invertébrés du Golfe du Lion« in Revue des Langues Ro­
manes, 79, 1971, 253—274.
Velimir M IHAJLOVIĆ — Gordana VUKOVIĆ Srpskohrvatska leksika ribar­
stva, Novi Sad, 1977.
D. MIKASOVIĆ Ribe i ribarstvo, Split, 1923 (Zadrugarska biblioteka, 23).
P. M ITROVIĆ Morsko ribarstvo, Zagreb, 1932.
S . MLADENOV Etimologileski i pravopisent, rečnikb na bblgarskija knižovem
ezikb, Sofija, 1941.
A. G. MOCCIARO »I nomi dei pesci nell’inedito Dizionario siculo di scienze
naturali di P. Cannarella«, in BALM, 16— 17, 1974— 75, 97— 115.
D. Giov. MÖLER »Sopra le pescagioni in Dalmazia (elenco di pesci)« in Gior­
nale scienze naturali d'Italia X II, 56—76.
J. MOLLER CHRISTENSEN Fiskeliv i Nordseen, Copenhagen, 1977. (engl.
prijevod Fishes of thè British and Northern Europeans Seas, Penguin Books,
Harmondsworth, 1978).
J. MONDÉJAR »Los nombres de los peces en las »Ordenanzas« municipales
(siglo XVI) de Málaga y Granada«, in Actas V, 195—231.
Théodore MONOD »Notes sur le vocabulaire ichtyologique de Du Bartas,
1578« in Revue des Sciences Humaines, Lille, 117, 1965, 11 ss.
Emile MOREAU Manuel d’ichtyologie française, Paris, 1892.
Dinko MOROVIĆ Jadranski mugilidi (cipli, škola) s Bibliografijom Mugilida,
Zagreb, 1957.
Dinko MOROVIĆ Prilog bibliografiji jadranskog ribarstva, Split, 1950.
Dinko MOROVIĆ »Histoire des recherches ichtyologiques sur les côtes yougo­
slaves de l’Adriatique au cours du XIXe siècle« in Actes — X I I e Congrès
Intern. d'Histoire des Sciences, Paris, 1968, 81—86.
Dinko MOROVIĆ »Proizvodi jadranskog ribolova u ishrani naroda Jugoslavije«,
in Pomorski zbornik 6, 1968, 169—178, Zadar.
Dinko MOROVIĆ »Ihtiološka istraživanja u Jadranu u XX stoljeću« in Pomorski
zbornik 7, 1969, 945—966, Zadar.
Dinko MOROVIĆ »Dalji bibliografski prikaz ihtioloških istraživanja u Jadranu
u XX stoljeću« in Pomorski zbornik 8, 1970, 833—846, Zadar.
Dinko MOROVIĆ »Distribution géographique du genre Mugil sur la côte
orientale de l’Adriatique« in Proceedings and Technical Papers, GPCM, PA O
Roma, 6, 1971, Doc. technique No 16, 151— 153.
Dinko MOROVIĆ — Sime ŽUPANOVIĆ Osnovi ribarstvene biologije. Rijeka,
1958.
Žarko M ULJAČIĆ »Naše dalmatskomletačke posuđenice« in Jezik, V III, 1960,
129—139.
Žarko M ULJAČIĆ »Dalmatski elementi u mletački pisanim dubrovačkim do­
kumentima 14. stoljeća« in Rad JA Z U , 327, 237—380, Zagreb, 1962.
Žarko M ULJAČIĆ »Bibliographie de linguistique romane. Domaine dalmate
et istriote avec les zones limitrophes« (1906— 1966), R LiR, 33,1969,145—167;
356—391; 45, 1981, 158—214.
Ž. M ULJAČIĆ »Die slavisch-romanische Symbiose in Dalmatien in struktu­
reller Sicht«, in Zeitschrift fü r Balkanologie, 5, 1967, 51—70, Wiesbaden.
Ž. M ULJAČIĆ »Dalmatico, veneziano e slavo« in Venezia e il Levante fino
al secolo XV a cura di Agostino Pertusi (A tti del I Convegno intemazionale di
storia della civiltà veneziana promosso e organizzato dalla Fondazione Giorgio
Cini, Venezia 1—5 giugno 1968), vol. II Arte — Letteratura — Linguistica,
269—281, Firenze, MCMLXXIV.
Ž. M ULJAČIĆ Contatti linguistici fra la Croazia e l’Italia centrale e meridio­
nale in A tti del Congresso intemazionale sulle relazioni fra le due Sponde adri-
atiche (15—18 ottobre 1971), 237—248.
Ž. M ULJAČIĆ »Le dalmate«, in P. Bec, Manuel pratique de philologie romane,
II, 393—416, Paris, 1971.
Žarko M ULJAČIĆ »Scambi lessicali tra l’Italia meridionale e la Croazia«, in
Abruzzo, 8, 1970, 45—55.
Ž. M ULJAČIĆ Noterelle lessicologiche, in Ricerche slavistiche, 17— 19, 1970—
— 1972, 408—418.
Žarko M ULJAČIĆ »Problemi della simbiosi slavo-romanza nell’Adriatico«, in
Miscellanea IL Fac. di lingue e letterature straniere dell’Università di Trieste
con sede a Udine, Udine, 1973, 21— 39.
Ž. M ULJAČIĆ A che punto è l’etimologia romanza? in A tti del Convegno
internazionale di studi, Pavia, 1—2 ottobre 1975, a cura di R. Simone e U.
Vignuzzi, Roma 1977, 169—176.
Žarko M ULJAČIĆ »Aspetti recenti dello studio del dalmatico (1966— 1980)«,
in Scritti in onore di G. B. Pellegrini, Pisa (1982), 101—108.
W. P. M USTARD, The piscatory eclogues of J . Sannazaro, Baltimore, 1914.
Fabio M U T IN E L L I Lessico veneto. Venezia, 1851.
U. NALBANDOÖLU Tiìrkiye Deniz Bahklanntn Sëzlügü, Istanbul 1954.
M. NDRECA Fjalor shqip — serbokroatisht, Prishtinë 1976.
Ph. Andreas NEM N ICH Wörterbücher der Naturgeschichte in der holländischen,
schwedischen, englischen, französischen, italienischen, spanischen und portugiesi­
schen Sprache, Hamburg—Leipzig, 1798.
Michèle NICOLAS, Poissons et piche en Turquie, Editions du CNRS, Paris,
1974.
Alexandra NICULESCU »Incontri sinonimici in dacorumeno« in BALM,
10— 12, 107— 120.
Alessandro N IN N I Enumerazione dei pesci delle lagune e golfo di Venezia,
p. o. iz Annuario della Società dei Naturalisti, V, 1870, 1—26.
E. N IN N I Catalogo dei pesci del Mare Adriatico, Venezia, 1912.
Emilio N IN N I Pesci, crostacei e molluschi nel vernacolo veneziano, Venezia,
1920.
Augusto NOBRE Crustáceos decdpodes e stomatòpodes marinhos de Portugal,
Pòrto, 1931.
A. NOBRE Fauna marinha de Portugal, I. Vertebrados, Oporto, 1935.
A. NOBRE Moluscos marinhos e das dguas salobras. Pòrto, 1938— 1940.

547
 J. R. NORMAN ¿4 History of Fishes, 2. izd. P. H. Greenwood, New York, 1963.
G. NOVAK Dokumenti za povijest ribarstva na istočnoj obali Jadranskog mora,
svezak I. Otoci Vis i Hvar, Grada za gospodarsku povijest Hrvatske, knj. 4.,
JAZU, Zagreb, 1953.
J. OBERTHÜR Poissons et fruits de la mer, Paris, 1944.
OECD Multilingual Dictionary of Fish and Fish Products — Dictionnaire multilingue des
poissons et produits de la pêche (English, Danish, Dutch (Flemish), French,
German, Greek, Icelandic, Italian, Japanese, Norwegian, Portuguese, Spanish,
Swedish, Turkish and Yugoslavian) prepared by the Organisation for Eco­
nomie Co-operation and Development, Paris, 1968.
OED (The Compact Edition of the) Oxford English Dictionary. Complete Text re-
produced micrographically. Oxford, 1971.
Abate Giuseppe OLIVI Zoologia adriatica ossia Catalogo ragionato degli animali
del Golfo e delle Lagune di Venezia, Bassano, 1792.
D. OLIVIERI, Dizionario etimologico italiano, Milano 1953.
Giovanni OMAN L ’ittionimia nei paesi arabi del Mediterraneo, Firenze, 1966.
Giovanni OMAN »Problemi dell’ittionimia araba« in A tti del I I I Congresso di
Studi Arabi e Islamici (Ravello, 1966)« 541—547, Napoli, 1967.
Giovanni OMAN »Osservazioni sull’ittionimia nei paesi arabi« in BALM 10—12,
1968—70, 197—219.
Giovanni OMAN »I termini arabi relativi alla sogliola nel Mediterraneo«, in
Journal of Maltese Studies 11, 1977, 59—68.
C. T . ONIONS The Oxford Dictionary of English Etymology, Oxford 1966 (1979).
Charles d’ORBIGNY Dictionnaire universel d’Histoire naturelle, 13 vol., Paris,
1847.
J. PANČIĆ »Ribe u Srbiji — Pisces Serbiae«, Glasnik DruStva srbske slovesnosti,
12, 1860, 500—667, Beograd.
PANORAMA V. J. E. SM ITH
L. PAOLUCCI »Omologazione delle voci dei mercati nazionali del pesce —
Ancona« in Boll. Pesca, Piscicoltura, Idrobiologia, 2, 1926, fase. II, 67 ss.
Dragutin A. PARČIĆ Rječnik hrvatsko-talijanski, treće popravljeno i pomnožano
izdanje, Zadar, 1901.
F. PAX und I. M ÜLLER, »Die Anthozoenfauna der Adria«, in Fauna und
Flora der Adria III, 1962, Split.
Peixes T . BURNAND Peixes. Guia de pesca desportiva e dos peixes dos mares da Europa',
traduçâo e adaptaçâo de Raúl Brata; 1965 (s. 1.).
Giovan Battista PELLEG RINI, Studi di dialettologia e filologia veneta, Pisa,
1977 (»Etimologie venete« 177—204).
G. PENSO »Dizionario dei nomi scientifici e dialettali dei prodotti della pesca«
in Bollettino Pesca, Piscicoltura e Idrobiologia, 16, 1940, 41—101.
H. PERNOT Dictionnaire grec moderne — français, Paris — Athènes, 1970.
Gaetano PERU SINI »Amuleti ittici« in BALM, 10—12, 1968—70, 283— 306.
Pesh. Shq. G. D. POLJAKOV, Nd. F IL IP I, Kozma BASHO me pjesëmarrjen e A. HY-
SENAJ Peshqit e Shqipërisë, Tirane, 1958.
Ivan PETKANOV »Esperienze sulla costa bulgara del Mar Nero col questio­
nario dell’ALM« in BALM, 2—3, 1960—61, 25—41.
Ivan PETKANOV »La stratificazione linguistica e lessicale sulla costa bulgara
del Mar Nero« in BALM 8—9, 1966—67, 185— 195.
G. PIC C ITT O Vocabolario siciliano, vol. I: A—E, Catania—Palermo, 1977.
Vittore PISANI L ’Etimologia. Storia — Questioni — Metodo Torino, 1947.
Vittore PISANI »L’etimologia di cèfalo e le sue conseguenze storiche e metodo
logiche« in BALM 10—12, 1968—70, 443—448.
Jani PLANCI Ariminensis De conchis minus notis liber... Venetiis, 1739.

548
P L IN IJ E N H 9 P L IN E L ’A N C IE N Histoire naturelle, livre IX . T e x te é ta b li, tra d u it e t com m en­
té p a r E . d e S a in t-D e n is, P aris, 1955.
P L I N I J E N H 32 P L IN Y Natural History, volum e V i l i , L ib ri X X V III— X X X II ed. by W . H . S.
Jones, T h e L o e b Classical L ib ra ry , L o n d o n , C am bridge (M ass.), 1963.
H u g o P L O M T E U X »Le interferenze linguistiche fra il m o n d o m arinaresco e
l ’entroterra« in B A L M , 10— 12, 23— 38.
E rn st P L U C A R Der Fischplatz zu Triest oder Aufzählung und populäre Beschrei­
bung der demselben aus dem adriatischen Golfe zugeführten Fische und anderen
essbaren Meerprodukte nebst Umdeutung ihrer Zubereitung als Speise. T rie s t,
1846.
PiM CM G iorgio B IN I Catalogue des noms de poissons, mollusques et crustacés d’importance
commerciale en Méditerranée, R om a, 1965.
Vj. P O K O R N Y Prirodopis životinjstva sa slikami za niže razrede srednjih učiona.
S njem ačkog po h rv atio Ž . V. T re ć e hrvatsko izdanje p rerad io F r. F u rlić ,
Z agreb, 1881.
N . P O L E K »Die F isch k u n d e des A ristoteles« in Primitiae Czemovicienses,
hrsgg. von H ilb e rg -Jü th n e r, C zernow itz, 1909.
P O L E M IU S S IL V IU S »Nom ina cu n c to ru m sp ira n tiu m atq u e quadrupedum «.
Monumenta Germaniae Histórica, Auctorum antiquissimorum T . IX ; u sp . i
H . S ch u c h a rd t ZfrPh 30, 712 i A. T h o m a s Ro 35, 116.
M ax P O L L Faune de Belgique. Poissons marins. B ruxelles, 1947.
PomEnc Pomorska enciklopedija, I — V i l i , Z agreb, 1954— 1964.
PomZbor P O M O R S K I Z B O R N IK D ru štv a za proučavanje i u n ap ređ en je p o m orstva
Jugoslavije, I Z ad ar 1963 i d.
I. P O P O V IĆ »Novogrčke i srednjegrčke pozajm ice u savrem enom srp sk o h rv at-
skom jeziku« in Zbornik radova S A N , knj. 36, V izantološki in s titu t, k n j. 2,
B eograd, 1953, 199— 237.
1. P O P O V IĆ »G rčko-srpske lingvističke studije«, in Zbornik radova S A N ,
V izantološki in s titu t, 3, 1955, 111— 157, B eograd.
I. P O P O V IĆ Geschichte der serbokroatischen Sprache, W iesb ad en , 1960.
I. P O P O V IĆ »Zum S pracheinfluss d e r ortodoxen G riech en a u f jugoslavische
K atholiken«, in Berliner Byzantinische Arbeiten, 15, 1960, 4 0 —47.
B. P O T T IE R Linguistique générale — théorie et description, P aris, 1974.

Pr. J. V. C A R U S Prodromus faunae mediterraneae sive descriptio animalium maris

mediterranei incolarum, 2 v ol., S tu ttg a rt, 1889— 1893.
A ngelico P R A T I Etimologie venete. A cu ra d i G . F olena e G . P elleg rin i, V ene­
zia— R om a, 1968.

Proia èX X T jvuôjç yX<í>a<r/¡<; ’A fH pai 1933 ("ExSootç «nporiaç»).

Promyslovye P R O M Y S L O V Y E R Y B Y S S S R (Savezni naučno-istraživački in s titu t m orskog

rib arstv a i oceanografije — V N IR O ), M oskva, 1949, 1 vol. in-4® 4- a lb u m
(in folio).

P .-S . A. P A L O M B I — M . S A N T A R E L L I Gli animali comestibili dei mari d’Italia,

I. izdanje 1953, I I . izdanje 1969, M ilano.

PW Realenzyklopädie der klassischen Altertumswissenschaft. E d. C. P au ly , G . W isso-

wa e t a l., S tu ttg a rt, 1892.
Q U E S T IO N A R IO (II) d e ll’A (tlante) L (inguistico) M (editerraneo), in B A L M
1, 1959, 23— 129.
W . R A D C L IF F E Fishing from Earliest Time, L o n d o n , 1921.
F ra J u re R A D IĆ Blago mora. Čarobni svijet školjaka, M akarska, 1970.
N d o c R A K A J »Perbam ja llojore e p e sh k u t te zan u n n ë u jn a t e shqipnisë gjatë
viteve 1960— 1963« in Buletin i punimeve shkencore t’ekonomisë së peshkimit
T o m i I I I — V ëll. I, 1965, 67— 86.

549
 Ndoc RAKAJ »Emrat e peshqëve dhe organizmave të ujit. Emrat shqip të
disa peshqvetj emave dhe veglavet të peshkimit« in B u letin i U n iversitetit
shtetëror të Tiranës. Seria Shkencat natyrore, No 1, 1970, 3— 19.
C. RAVERET-WATTEL A tla s de poche des poissons de m er de la F rance et de
B elgique. Bibliothèque de poche du Naturaliste, vol. X V II; Paris, 1909.
RES R e m e des études slaves, Paris.
M. RESETAR D er stokavische D ia lekt, Wien, 1907.
REW W. MEYER-LÜBKE Rom anisches Etym ologisches W örterbuch, 3. vollständig
neubearbeitete Auflage, Heidelberg, 1935.
Adolf RIBI »Stylistische Beobachtungen an den Fischbenennungen des Unter­
seegebietes« in M élanges B a lly , 480—511.
Adolf R IB I D ie Fischbenennungen des U nterseegebietes, Rüschlikon, 1942.
R. RIEGLER D as T ier im Spiegel der Sprache. E in B eitra g zu r vergleichenden
B edeutungslehre, Neusprachliche Abhandlungen XV/XVI, Dresden—Leip­
zig, 1907.
G. M. R IN A LD I »Ittionimi siciliani dal T re al Cinquecento«, in BALM 16— 17,
1974—75, 25—58.
A. RISSO Ichtyologie de N ice ou H istoire naturelle des poissons du départem ent
des A lp es M aritim es, Paris, 1810.
RJ T . SOLJAN R ibe Ja d ra n a — Fauna et flora adriatica, I, Split, 1948.
R LaR R evue des Langues Rom anes, Montpellier, 1870. i d.

RUR R evue de L inguistique R om ane, Paris, a zatim Strasbourg, 1925. i d.

Ro R om ania. Recueil trimestriel consacré à l’étude des langues et des littératures

romanes, Paris, 1872 i d.
Gerhard ROHLFS »Terminologia marinaresca nel Salento: II. Nomi di pesci
e di molluschi (Note lessicali e etimologiche)« in BALM, 2—3, 1960—61,
7—18.
Gerhard ROHLFS Dizionario toponomastico e onomastico della Calabria. Pron­
tuario filologico geografico della Calabria, Ravenna, 1974.
P. ROLLA Ittiologia popolare. Casale, 1906.
Rolland Eugène ROLLAND Faune populaire de la France, 13 voll., Paris, 1910.
Gulielmi RON D ELETII Libri de piscibus marinis in quibus verae piscium effigies
expressae sunt, Lugduni, 1554.
Gulielmi RO N D ELETII Universae aquatilium historiae pars altera cum veris
ipsorum imaginibus, Lugduni, 1555.
Enrico ROSAMANI Vocabolario giuliano, Bologna, 1958.
Enrico ROSAMANI Vocabolario marinaresco giuliano-dalmata, Firenze, 1975.
Louis ROULE Les Poissons et le monde vivant des eaux, 10 voll. Paris, 1927.
Ryby v. Maly Slownik Zoologiczny
Günther Alexander E. A. SAALFELD Tensaurus Italograecus. Ausführliches
historisch-kritisches Wörterbuch der griechischen Lehn- und Fremdwörter
im Lateinischen, Wien, 1884 (anastatsko izdanje; Hildesheim, 1964).
Saggio Comitato per l’Atlante Linguistico Mediterraneo: SA G G IO dell’Atlante lin­
guistico Mediterraneo, Firenze, 1971.
Lazare SAINÉAN Les sources indigènes de l’étymologie française, 3 voll., Paris,
1925—1930.
E. de SAINT-DENIS »Quelques noms de poissons en latin classique«, in Etudes
Classiques 1943, fase. 2/3, 128—151.
E. de SAIN T-D EN IS »Quelques bévues de Pline l’Ancien dans ses livres des
poissons«, in Revue de philologie, de littérature et d'histoire anciennes, 1944,
fase. 2, 153— 172.

550
 E. de S A IN T -D E N IS «Ichtyologie e t Philologie«, in Revue des Etudes Anciennes,
47, 1945, 282— 302.
E . d e S A IN T -D E N IS Le Vocabulaire des animaux marins en latin classique
(E tudes e t C om m entaires, II), P aris, 1947.
M ariu s S A L A «Esperienze a C ostanza col questionario d e ll’A LM « in B A L M ,
2— 3, 1960— 61, 43— 54.
S A L V IA N I — Aquatilium animantium histoirae liber primus cum eorumdem for-
mis aere excussis Hippolyto Salviano. R om ae M D L I I I I .
G iacom o S A R A C IN O Lessico dialettale bitontino. N uova edizione con an n o ta ­
zioni etim ologiche a c u ra del prof. V incenzo V alente, B ari, s. a. (1 9 5 7 ).
R osaria S C A R D IG N O Nuovo lessico molfettese-italiano, M o lfetta, 1963.
M a ria S C H I A R IT I «A ppunti su variazioni ittionim iche in p o rti vicini della
C alab ria tirrenica« in B A L M , 1, 1959, 197— 205.
G eorg S C H M ID «Die F ische in O vids H alieuticon. Z oologisches u n d L exiko-
logisches m it ein er A n h an g zu O . S chräders R eallexikon d e r idg. A ltertu m s­
kunde«, Philohgus, S u p p lem en tb an d X I, 1908, 253— 350.
K. SCHNEIDER Der Fischer in der antiken Literatur. Aachen, 1892.
H . G . S C H O G T »Synonym ie e t signe linguistique«, in La Linguistique 8, 1972, 2,
23.
P aul S C H O T T L Ä N D E R Frutta di mare. K leines T a sc h e n w ö rte rb u c h d e r
w issenschaftlichen u n d italienischen B ezeichnungen d e r a u f ad riatisch en F isch ­
m ärk ten an zu treffen d en F ische, K reb se u n d S chalentiere. Z u m G eb rau ch
fü r d ie B esucher d e r Z oologischen S tatio n R ovigno. B reslau 1914.
O tto S C H R Ä D E R »T hier- u n d Pflanzengeographie im L ic h te d e r S p rach fo r­
schung. M it b eso n d erer R ü ck sich t a u f die F rag e n ach d e r U rh e im a t d e r
Indogerm anen« in Sammlung der gemeinverständlicher tvissenschaftl. Vorträge
X V II I Serie, H e ft 427, B erlin, 1883.
O . S C H R Ä D E R — A . N E H R IN G R eallexikon d e r in d ogerm anischen A lte r­
tu m sk u n d e , I I iz d ., B erlin, 1917— 1929.
G . S C H R E IB E R Naia morska riba u rijeii i slici. P riru č n ik z a poznavanje i
p riređivanje m orske rib e kao jela, S p lit, 1938.
G . S C H R E IB E R »N om enklatura n a ših m o rsk ih riba« in Jadranska straža,
S p lit X V II I, 1940, b r. 1; X IX , 1941, b r. 1— 4.
H u g o S C H U C H A R D T »Zu d e n F isch n am en des P olem ius Silvius« in ZfrPh
30, 1906, 712.
H u g o S C H U C H A R D T »Lat. labeo, labrax, lupus (Fischnam en)« in ZfrPh
31, 1907, 641— 646.
J. S C H Ü T Z Die geographische Terminologie des Serbokroatischen, B erlin , 1957.
C a rlo S C O R C IA Saggio di nomenclatura popolare barese (relativa a ll’agricoltura,
caccia, pesca), B ari, 1967.
C arlo S C O R C IA Pesca m i »Mare di San Nicola« (nom enclatura barese), B ari,
1974.
P a u l S É B IL L O T Etudes maritimes. Les coquillages de la mer — les zoophytes —
les mollusques — les crustacés. V annes, 1890.
P a u l S É B I L L O T «Le F o lk -lo re des pêcheurs« Les littératures populaires de
toutes les nations, vol. 43, P aris, 1901.
E ugen S E ID E L »A ufgaben u n d M e th o d e n d e r etym ologischen Forschung«, in
(R osetti) Bulletin Linguistique, 9, 1941, 5— 28.
P ie tro S E L L A Glossario latino italiano'. S tato della C hiesa — V eneto, A bruzzi,
C ittà del V aticano, 1944.
L u ig i S E R R A »A p ro p o sito d e lla term inologia m arinaresca zuarina. (Im m ag in i
co m u n i a d a ltre zone d e l M ed iterran eo e p re stiti italiani), in B A L M , 10— 12,
1968— 70, 231— 245.

SE W E . B E R N E K E R Slavisches etymologisches Wörterbuch, I : A — M o r, H eidelberg,

1908— 1913.

551
 D . S IM O N O V IĆ Botanički rečnik naučnih i narodnih imena biljaka sa imenima
na ruskom, engleskom, nemačkom i francuskom jeziku. S rpska akadem ija naua‘d
P osebna izdanja, k n j. 318, In s titu t za srpskohrvatski jezik, knj. 3. Beogrka,
1959.
G eorge G aylord S IM P S O N Principies of Animal Taxonomy. N ew Y ork, 1961,
C olum bia U niversity Press.
Skok P. S K O K Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. U re d ili akadem ici
M . D eanović i L j. Jonke. S u rađivao u p red rad n jam a i p rire d io za tisak
V a le n tin P u ta ñ e e . I. A— J , 1971; II . K — poni, 1972; I I I . poni— Z , 1973; IV.
Kazala, Z agreb, 1974.
P . S K O K »Byzance com m e centre d ’irrad ia tio n p o u r les m ots latins des langues
balkaniques«, in Byzantion 6, 1931, 371— 378.
P . S K O K »Les origines d e Raguse«, in Slavia 10, 1931, 449— 498.
P . S K O K Dolazak Slovena na Mediteran, S p lit, 1934.
P e ta r S K O K »Zum B alkanlatein I— IV« in ZfrPh 46, 385— 410 (pod naslovom
'Z u r C hronologie des P alatalisierung von c g qugu vor e i y ¡im B alkanlatein’);
48, 398— 413 (pod naslovom 'Z u m B alkanlatein’) ; 50, 484— 532; 54, 175— 215;
424— 499.
P . S K O K »Prilog m e to d u proučavanja rom anizam a u hrvatskom ili srpskom
jeziku«, in Zbornik radova Filozofskog fakulteta I, 1951, 445— 485, Z agreb.
P . S K O K »Sur l ’élém en t grec de l ’ancien dalm ate«, in RLiR 19,1956, 227— 230.
P . S K O K »Zur slavischen L ehnw örterkunde«, in Festschrift M . Vasmer, B erlin,
1956, 510—513.
P . S K O K »D alm atski jezik«, in Enciklopedija Jugoslavije, 2, 653— 655.
Slownik praslowiaAski. Izd . P olska A kadem ia N au k , K o m itet Jçzykoznaw stw a,
I. A— B , II . C— D , I I I . D , IV. D , W roclaw . W arszaw a. K raków . G dañsk.
1974 i d.
J. E. S M I T H — R . B. C L A R K — G . C H A P M A N — J. D . C A R T H Y Panorama
degli invertebrati (tal. prijevod s engleskoga: The Invertebrate Panorama,
L o n d o n , 1970), M ilan o , 1973.
Jo hannes S O F E R Lateinisches und Romanisches aus den Etymologiae des Isidorus
von Sevilla, G ö ttin g e n , 1930.
E. A . S O P H O C L E S Greek Lexicott of the Roman and Byzantine Periods (from
B. C . 146 to A . D . 1100), N ew Y ork— L eipzig, 1888.
L eo S P IT Z E R »Aus d e r W erk statt des E tym ologen«, in Jahrbuch für Philologie,
1, 1925, 129— 159.
SRAZ Studia romanica et anglica zagràbiensia (do 5. k n j.: Studia romanica zagrabiensià),
Z agreb, 1956 i d.

SRO P . S K O K Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima. Toponomastička ispi­

tivanja, I — I I , Z agreb, 1950.
P . S T A N K O V IC H Ittiologia adriatica, rk p . 1831 ; fase. 463 u D ržav n o m arhivu
u P u li.
S T E P H A N U S — Thesaurus graecae linguae ab Henrico Stephano constructus
ed it. H ase-D in d o rf, 8 v o i., P aris, 1831— 1865.
R ein h o ld S T R Ö M B E R G Studien zur Etymologie und Bildung der griechischen
Fischnamen. G öteborgs H ögskolas A rssk rift X L I X (1943:2), G ö teb o rg , 1943.
B ern ard S T U L L I Borba oko ribolova u obalnom moru Istre. Rovinj i CMoggia u
X V II I . stoljeću. P om orska biblioteka, sv. 7. S p lit, 1955.
A. S T U X B E R G Sveriges och Norges fiskar, G ö teb o rg , 1895.
L u d w ig S U C K E R Die Fische nebst den essbaren wirbellosen Thieren der Adria
und ihre Zubereitung, T rie s t, 1895.
P e ta r Š IM U N O V IĆ Toponimia otoka Brača, Brački zbornik 10, S u p e ta r 1972.
A b đ u la h Š K A L JIĆ Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, 1966.
S tanko Š K E R L J »Alcuni term in i pescherecci di origine friulana in u n dialetto
sloveno d ei d in to rn i d i T rieste«, in B A L M , 10— 12, 57— 68.

552
 T o n k o Š O L JA N »N estbau eines adriatischen L ippfisches (C ren ilab ru s ocella-
tu s F O R S S K .)« in Zeitschrift f. Morphologie und Ökologie der Tiere, X V II,
1930, 146— 153.
Z dravko Š T E V Č IĆ Lista desetonožmh rakova Jadrana in Biološki vestnik,
L ju b ljan a, 17, 1969, 125— 134.
Z. Š T E V Č IĆ »Beitrag z u r R evision d e r D ecapodenfauna d e r U m g eb u n g von
Rovinj«, in Thalassia Jugoslavica 7, 1971, 525— 531.
Z . Š T E V Č IĆ »N arodni nazivi deseteronožnih rakova«, in Pomorski zbornik,
16, 1978, 569— 584.
Z . Š T E V Č IĆ »Vabići (S tom atopoda) Jadrana«, in Pomorski zbornik, 17, 1979,
639— 651.
B. Š U L E K Jugoslavenski imenik bilja, Z agreb, 1879.

Taranto »Pesci, M o llu sch i, E chinoderm i, C rostacei. T av o la di alcune altre voci di fauna
e flora m arine«, in Rassegiui e Bollettino di statistica del Comune di Taranto,
X X X V I, 1967, 44— 49.
P avao T E K A V Č IĆ »O k rite rija m a stratifikacije i reg io n aln e diferencijacije
jugoslavenskog ro m an stv a u svjetlu rom anistike«, in Onomastica Jugoslavica,
6 , 1976, 35— 36.
Term. P e ta r S K O K Od koga naučiše jadranski Jugosloveni pomorstvo i ribarstvo? S plit,
1933.
Thesaurus Thesaurus Linguae Latinae, L ipsiae, 1900 i d.
D ’A rcy W en tw o rth T H O M P S O N A Glossary of Greek Fishes, L o n d o n , 1947.
J. T O R B A R Životinjarstvo, to jest nauk o životinjah. Z agreb, 1863.
E nrico T O R T O N E S E »Elenco riv ed u to dei L ep to card i, C iclostom i, pesci carti­
laginei e ossei del M are M editerraneo« in Annali del Museo Civico di Storia
Naturale di Genova, L X X IV , 10 D icem b re, 1963.
E nrico T O R T O N E S E Leptocardia, Ciclostomata, Selachii, F au n a d ’Italia, I I ,
B ologna, 1956.
E nrico T O R T O N E S E Echinodermata, F a u n a d ’Italia, V I, B ologna, 1965.
E nrico T O R T O N E S E Osteichthyes (Pesci ossei)-, voi. 10 »Fauna d ’Italia« Bo­
logna, 1970; voi. 11 »Fauna d ’M i a « , B ologna, 1975.
Tresor F. M IS T R A L Lou Tresor dóu Felibrige ou Dictionnaire provençal-français em­
brassant les divers dialectes de la langue d’oc moderne. E d itio n d u C entenaire,
sous la d irection de V. T u b y ; I— I I , P aris, 1932.
G iovanni T R O P E A »R apporti e scam bi tra lessico m arinaresco e lessico 'te rre s ­
tre ’ nel dialetto d e ll’isola di Pantelleria« in B A L M , 10— 12,1968— 70,459— 473.
H . T U M A »K ulturni p o m e n im enoslovlja rib« in Etnolog, V i l i — IX , 1936,34— 61.
A ngelo T U T T O L O M O N D O Fauna ittiologica del compartimento marítimo di
Catania, G irg e n ti, 1901.
V incenzo V A L E N T E »Ittiologia m olfettese. L in ee caratteristiche e note sto­
riche« in B A L M 5— 6, 1963— 64, 139— 147.
V incenzo V A L E N T E »Ittionim ia pu g liese: trad izio n i e diffusione« in B A L M
8— 9, 1966— 67, 155— 166.
V incenzo V A L E N T E »Ittionim ia m edievale« in B A L M 10— 12, 1968— 70. 271—
— 282.
Paolo V A L E S IO »Tassonom ia linguistica e tassonom ia botanica« (re í. za »Sui
n o m i delle p ian te indigene nel dialetto d i C olle di S. L u c ia — Livinallongo«
o d V. Pallabazzera) in Romance Philology, 24, 1970, 290— 300.

VARON L L M . T E R E N T I V A R R O N IS De Lingua Latina quae supersunt, rc c e n su e ru n t

G eorgius G oetz e t F rid e ric u s S choel, L ipsiae M C M X .
G eorge D . V A S IL IU Pentii apelor noastre, B ucureçti, 1959.
M . V A S M E R »Die griechischen L e h n w ö rte r im S erbo-K roatischen«, Abhand­
lungen der Preussischen Akademie der Wissenschaften, Jahrgang 1944, Phil.-hist.
Klasse, B erlin , 1944.

553
 M ax V A S M E R Russisches etymologisches Wörterbuch, I— I I I , H eidelberg, 1953—
— 1958.
A. V A T O V A Compendio della flora e fauna del Mare Adriatico presso Rovi-
gito con la distribuzione geografica delle specie bentoniche. M em o rie R . C om .
T alasso g r. ita lia n a , 143, 1928.

VDS G . R O H L F S Vocabolario dei dialetti salentini ( Terra d'Otranto. R istam pa

fotom eccanica. I— I I I , G alatina, 1976 (I. izd. je objavljeno m eđ u Abhandlungen
B avarske A kadem ije, 1956— 61).
VEI A ngelico P R A T I Vocabolario etimologico italiano, M ilano, 1951.
J. V E N Y C L A R »Problem as de ictionim ia catalana«, in Actas V, 315 s.
V E R ZE IC H N IS verschiedener Fische und Krebse des Adriatischen Meerbusens,
T rie s t, 1796.
B. E . V ID O S Storia delle parole marinaresche italiane passate in francese, F iren ze,
1939.
B. E . V ID O S , Etymologie organique, in R LiR 21, 1957, 93— 105.
R . V ID O V IĆ »I risu lta ti d ell’inchiesta su lla base del q uestionario d ell’A tlante
L inguistico M ed iterran eo svolto n e ll’isola di B rač (B razza) in D alm azia
(Jugoslavia)«, in B A L M 18— 19, 1976— 1977, 107— 117.
V ojm ir V IN JA , 1954, O n ekim oblicim a rom ansko-slavenskog jezičnog m ješa-
nja, in Zbornik radova Filozofskog fakulteta I I , Z agreb, 199— 208.
V ojm ir V IN JA 1955 (1) »Neke etim ološke i sem antičke bilješke« in Zbornik
radova Filozofskog fakulteta u Zagrebu, I I I , 141— 152,
V ojm ir V IN J A 1955 (2) »N apom ene u z nekoliko dosad n e p o tv rđ en ih starogrčkih
elem enata u jad ran sk o m ihtiološkom nazivlju« in Živa Antika 5, 118— 126.
V ojm ir V IN JA 1955— 56 »En m arge d ’u n livre de Skok. L es nom s adriatiques
d e O b lata m elam ira C . V. e t d e S eriola d u m erilii R ISSO « in Annales de l’In­
stitut Français de Zagreb, A— 5, 13— 22.
V ojm ir V IN J A 1956 (1) »Les nom s de l ’o u rsin en D alm atie« in Revue des Etudes
Slaves, P aris, 33, 110— 111.
V ojm ir V IN JA 1956 (2) »Jedan n euspio rad« (ree. za P alo m b i-S an tarelli Gli
animali comestibili dei mari d ’Italia ) in Morsko ribarstvo 8, 382— 3.
V ojm ir V IN J A 1956 (3) »Etym ologie p o p u laire com m e d éfo rm atrice des nom s
grecs e t latin s d ans la n o m en clatu re ichtyologique d e l ’A d riatiq u e orientale«,
in Godišnjak Balkanološkog instituta, Sarajevo, 1, 33-—54.
V ojm ir V IN J A 1957 (1) »O tkud našem n a ro d u im en a rib a i kako ih o n usvaja
i prilagođuje?«, in Morsko ribarstvo, 9, 248— 25 0 ; 270— 272.
V o jm ir V IN J A 1957 (2) »C ontributions d alm ates au Romanisches Etymologisches
Wörterbuch de W . M eyer-L übke«, in RLiR 21, 249— 269.
V ojm ir V IN J A 1957 (3) »Procédés affectifs d ans la déno m in atio n d ’u n e coq u ette
d e m e r (C oris ju lis L .)«, in S R A Z 3, 45— 58.
V o jm ir V IN J A 1957 (4) »Alcuni tip i d i incroci linguistici neolatino-slavi«, in
S R A Z 3, 31— 44.
V o jm ir V IN J A 1959 (1) »La p ré p a ra tio n d es catalogues des nom s d e poissons
e t la m é th o d e d e la géographie linguistique«, in G eneral F isheries C ouncil
fo r th è M editerranea», Proceedings a n d T echnical P apers, 5 , 403— 407, R om e
(p reštam p an o in B A L M 1, 153— 161).
V ojm ir V IN J A 1959 (2) »N ouvelles c o n trib u tio n s a u R E W d e W . M eyer-L übke«,
in S R A Z 7, 17— 34.
V o jm ir V IN J A 1960 (1) »Notes ichtyonym iques dalm ates«, in S R A Z 9— 10,
149— 161.
V o jm ir V IN J A 1960 (2) »Jezično p o d rije tlo n aših im en a riba«, in Pomorska
enciklopedija 6, 577— 580, Z agreb.
V o jm ir V IN J A 1961 »Scr. lujpa, alb. lojbë. C o n trib u tio n s a d riatiq u es à l ’ id e n ti­
fication d e A lopex des A nciens«, in Godišnjak Balkanološkog instituta Sarajevo,
2, 123— 128.

554
 V o jm ir V IN J A 1962 »L’Italia m eridionale com e c e n tro d ’irradiazione degli
elem enti greci nei dialetti serbo-croati della D alm azia«, in Studi in onore di
Ettore Lo Gatto e Giovanni AIaver«, F ire n z e , 685— 692.
V ojm ir V IN J A 1963 »La fo rtu n e d u lat. C L U P E A . C h am p s m o rp h o sém an tiq u es
d ’u n no m ad riatiq u e de l ’alose«, in S R A Z 15— 16, 41— 48.
V o jm ir V IN JA 1966 »Les nom s des M é n id é s. Essai d ’étym ologie globale«, in
S R A Z 21— 22, 3— 38.
V ojm ir V IN J A 1967 (1) »Le grec e t le dalm ate«, in Zeitschrift fü r Balkanologie,
W iesbaden, 5, 203— 223.
V ojm ir V IN JA 1967 (2) »Notes étym ologiques dalm ates en m arge au R E W
de W . M e y e r-L ü b k e — III* série«, in S R A Z 23, 119— 135 (s indeksim a).
V ojm ir V IN J A 1968 »Analyse d u contenu des ichtyonym es. L es nom s d e L a -
b ra x lu p u s e t de C hrysophrys aurata«, in S R A Z 25— 26, 5— 22.
V ojm ir V IN J A 1968— 70 »Le rom an de D alm atie, in term é d ia ire des élém ents
grecs dans l ’ichtyonym ie yougoslave«, in B A L M 10— 12, 77— 84.
V ojm ir V IN J A 1970— 71 »Le lat. *BABA e t ses c o n tin u ateu rs d ans l’ichtyo­
nym ie croate. Illu stra tio n d ’u n co m prom is sém antique«, in S R A Z 29— 32,
93— 98.
V ojm ir V IN J A 1971— 73 »L’ichtyonym ie ragusaine e t la M éditerranée«, in
B A L M 13— 15, 49— 55 <Firenze 1976).
V ojm ir V IN JA 1972— 73 »Romanica e t D alm atica d ans le p re m ie r dictionnaire
étym ologique croate ou serbe. A l ’occasion d e la p u b licatio n de I*' tom e de
l ’E R H S J de P e ta r Skok«, in SR A Z 33— 36, 547— 571.
V ojm ir V IN J A 1974 »Romanica e t D alm atica dans le p re m ie r d ictionnaire
étym ologique croate o u serbe. R em arques en m arge des II* e t III* volum es
de l ’E R H S J de P e ta r Skok«, in S R A Z 37, 149— 185.
V ojm ir V IN JA 1975 »De l ’im p o rtan ce d e la connaissance d u ré fé re n t dans la
recherche étym ologique: les dén o m in atio n s d e l ’ O rthagoriscus mola«, in
S R A Z 39, 7— 26.
V ojm ir V IN J A 1976 (1) »Les nom s adriatiq u es des poissons b ru y a n ts (T rig li-
dae e t Pagellus m orm yrus)«, in Annales de l'Institut Français de Zagreb, 3*
S érie — N o 2, 151— 169.
V ojm ir V IN JA 1976 (2) »Poissons serp en tifo rm es: nom s p an m éd itcrran éen s
~ nom s à aire réduite«, in S R A Z 41— 42, 195— 226.
V ojm ir V IN JA 1977 (1) »S truktura i etim ologija jadranskih naziva za riblje
parove trilja ~ barbun i skuia ~ lokarda«, in Čakavska rii, 7, 5— 45.
V ojm ir V IN JA 1977 (2) »Le sèm e 'a d h é sif’, 'c o lla n t’ e t son exploitation en
ichtyonym ie«, in S R A Z 43, 13— 34.
V ojm ir V IN J A 1978 (1) »A ntroponim i u ihtionim iji« in Onomastica Jugoslavica«
7, 3— 25.
V ojm ir V IN J A 1978 (2) »Essai d ’u n e ap proche stru c tu ra le e t étym ologique
des nom s de C éphalopodes«, in S R A Z 45— 46, 303— 335.
V ojm ir V IN J A 1979 (1) »H rvatska im ena za div lju rib u (C hondroichthyes) u
m editeranskom vrem en u i prostoru« in Rad J A Z U 376, 217— 176.
V ojm ir V IN J A 1981 (1) »Sem antičke stru k tu re naziva za rib e iz obitelji L a b ri-
dae«, in R A D J A Z U 388, 337— 396.
V ojm ir V IN J A »1981 (2) »En ré p o n d a n t à u n appel d u M a ître : L es nom s a d ri­
atiques e t m éd ite rra n é e n s des C arangidés«, in S R A Z 26, 9— 55 (knjiga u
čast P. Skoku).
V ojm ir V IN J A 1981 (3) »Concordances dans l ’expression de traits sém iques
p o u r les espèces d u G en re MugiU, in Scritti in onore di G. B. Pellegrini, Pisa,
905— 920.

VRo Vox Romanica, A nnales H elvetici explorandis linguis rom anicis d estinati, Z ü ­
rich (zatim B ern), 1936. i d.
M . L . W A G N E R »Phallus, H o rn u n d F isch. L eb en d ig e u n d v erschüttete V or­
stellungen u n d Sym bole, vornehm lich im B ereiche des M ittelm eerbeckens«,

555
 in Donum natalicium Carolo Jaberg Messori indefesso sexagenario. Romanica
Helvetica 4, 1937, 77— 130.
M . L . W A G N E R »B etrachtungen ü b e r d ie M ethodenfrage d e r Etym ologie«,
in Cultura Neolatina, 3, 1943, 5— 26.
A. W A L D E Lateinisches Etymologisches Wörterbuch. E d. J. B . H o fm an n , I I I
A usg., H eid elb erg , 1938.
Th. W E S T W O O D a n d T . S A T C H E L L Bibliotheca piscatoria. A C atalogue
o f book on angling, th è fisheries a n d fish -cu ltu re w ith B ibliographical notes
a n d an A ppendix o f citations tou ch in g on angling and fishing from old E n -
glish authors. L o n d o n , 1883.
F . W IL L O U G H B Y Historia piscium, O xford, 1686.
F . A. W O O D »Names o f stinging, gnaw ing a n d re n d in g anim ais«, in American
Jornal of Philology, 41, 1920, 223— 239, 336— 354.
F. A . W O O D »Greek Fish-nam es« in American Journal of Philology, 48, 1927,
297— 325; 49, 1928, 36— 56; 168— 187.
W uS Wörter und Sachen, H eid elb erg , 1909— 1944.
A . Z A JM I — M . B A R D H I — S. D R I N I — L . M U L A K U — G . L U B O T E N I
— S. IM A M I Fjalor serbokroatisht — shqip, P rištin a 1974.
A. Z A M B O N I L ’etimologia, B ologna, 1976.
A lberto Z A M B O N I »Note linguistiche dalm atiche«, Società dalmata di storia
patria. Sezione veneta, V enezia 1976, 9— 66. (A tti d e lla to rn a ta d i stu d io
nel cin p u a n te sim o a n n iv e rsa rio d e lla fon dazione in Z ara).
Z A N C A R U O L O — IO V IU S . Libro di Aions. Paolo Giovio de pesci romani
tradotto in volgare da Carlo Zancaruolo. In V enetia 1560.
M iroslav Z E I »Studies on th è M orphology a n d T ax o n o m y o f th è A driatic
Species o f M aenidae« in Acta Adriatica, 2, N o 4, 1941, 1—-58 (135— 192),
S plit.
M iro slav Z E I Jad ran sk e g iric e (M aenidae). M o n o g rafsk a stu d ija . S lovenska
A kadem ija, L ju b lja n a , 1951.
Z ings relli N. Z IN G A R E L L I Vocabolario della lingua italiana. D ecim a edizione rielabo­
rata a c u ra di 109 specialisti d ire tti da M . D o g lio tti, L . R osiello, P . Valcsio,
B ologna, 1970.
ZnSo Zbornik za narodni iivot i običaje Južnih Slavena, JA Z U , Z agreb, 1896 i d.
L u k o Z O R E »Ribanje p o okolici dubrovačkoj« in Arkiv za povjesnicu jugoslaven­
sku, X , 1869, 341.
L u k o Z O R E »Paljetkovanje«, in Rad J A Z U 110, Z agreb, 1892.
ZrPh Zeitschrift für romanische Philologie, H alle (Saale), a zatim T ü b in g e n , 1877. i d.
Šim e Ž U P A N O V IĆ »C ontribution à la connaissance de la biologie d u M u llu s
b a rb a tu s (L .) d ans l ’A d riatiq u e m ovenne« in Rapports et Procès-verbaux des
réunions de la C IE S M M , X V II (2),' 1963, 347— 362.
Šim e Ž U P A N O V IĆ »Iskorišćavanje rib ljeg fonda Jad ran a, (E xploitation o f
F ish Stock in thè Adriatic)« in Arhiv za poljoprivredne nauke, X V II, sv. 55,
28— 45, B eograd, 1964.
Šim e Ž U P A N O V IĆ »Zagonetni zvuci u m orskim dubinam a« in Mornarički
glasnik 3, 1965, 399— 411.
Šim e Ž U P A N O V IĆ , »Prilog izučavanju m orske faune šibenskog područja«, in
Šibenik — Spomen zbornik o 900. obljetnici, 545-—-568, Š ibenik, 1976.

556
 SADRŽAJ

31. Crna r i b a ...................................................................................................................................... 5

(Sciaena aquila — Corvina nigra — Umbrina cirrosa — Heliases chromis)
32. Letačice i skakačice .......................................................................................................................21
(Dactylopterus — Exocoetus)
33. Kirnje ...............................................................................................................................................29
(Polyprion — Epinephelus)
34. Strljun ili riblji kralj ...................................................................................................................... 43
(Acipenser)
35. Zanemarive i rijetke ribe .............................................................................................................. 47
(Saurus — Stromateus — Callionymus — Fierasfer — Centriscus — Scarus)
36. Sipe, lignje i hobotnice ...................................................................................................................55
(Cephalopoda)
37. Jastog ili hlap? Nazivi za velike i tražene rakove ......................................................................77
(Palinurus — Homarus — Nephrops — Maia)
38. Manji rakovi .................................................................................................................................. 99
(Crustacea)
39. Rak stanar ..................................................................................................................................... 125
(Eupagurus + Cerithium)
40. P u ž e v i ................................................................................
(Gastropođa)
41. Priljepci ......................................................................................................................................... 147
(Haliotis — Patella — Chiton)
42. Š k o ljk e ............................................................................................................................................. 155
(Bivalvia)
43. Iglokošci ili B odljikaši.....................................................................................................................177
(Crinoidea — Holothurioidea — Echinoidea — Asteroidea — Ophiuroidea)
44. Spužve, koralji, klobučine i »morsko cvijeće« ............................................................................ 185
(Euspongia — Corallium — Schyphozoa)
45. Morski sisavci i g m azo v i.................................................................................................................191
(Mammalia — Reptilia)

II d io

Popis anketiranih mjesta .....................................................................................................................201

Geografska raspodjela naziva i imena utvrđena kod autora ............................................................203

557
K az ala
I Hrvatski (ili srpski) nazivi pripadnika morske f a u n e ................................................................411
II Nazivi u klasičnim jezicima ........................................................................................................ 471
1. grčki .........................................................................................................................................471
2. la tin s k i.........................................................................................................................................474
III Nazivi u ostalim jezicima ............................................................................................................ 479
1. albanski ................................................................................................................................ 479
2. američki e n g le s k i.................................................................................................................... 480
3. a r a p s k i .................................................................................................................................... 480
4. baskijski ................................................................................................................................ 481
5. b je lo r u s k i................................................................................................................................ 482
6. bretonski ................................................................................................................................ 482
7. bugarski .................................................................................................................................482
8. danski .....................................................................................................................................483
9. engleski .................................................................................................................................483
10. francuski ................................................................................................................................ 485
11. g a l je š k i.................................................................................................................................... 487
12. hebrejski (ivrit — I z r a e l) ........................................................................................................ 487
13. islandski .................................................................................................................................487
14. južnogaloromanski ................................................................................................................ 488
15. k a ta la n s k i................................................................................................................................ 491
16. malteški .................................................................................................................................493
17. nizozemski ............................................................................................................................ 494
18. n o rv ešk i.....................................................................................................................................494
19. n o v o g rč k i.................................................................................................................................495
20. njemački .................................................................................................................................496
21. poljski .....................................................................................................................................497
22. portugalski ............................................................................................................................ 497
23. ru m u n js k i................................................................................................................................ 499
24. r u s k i .........................................................................................................................................500
25. s a r d s k i .....................................................................................................................................500
26. srednjefrancuski .................................................................................................................... 501
27. s re d n je g rč k i.............................................................................................................................501
28. sre d n je la tin sk i.........................................................................................................................502
29. starofrancuski .........................................................................................................................502
30. š p a n jo ls k i.................................................................................................................................502
31. š v e d s k i .....................................................................................................................................505
32. talijanski .................................................................................................................................505
33. turski .....................................................................................................................................521
34. u k r a jin s k i.................................................................................................................................523
IV Kazalo sustavnih (znanstvenih) n a z i v a ........................................................................................ 525
Bibliografija............................................................................................................................................. 533

558