M. JURIĆ ZAGORKA .

GORDANA I

Za izdavača: Petar Majstorović

Glavni urednik: Marijan Sinković

Likovna oprema: Ferdo Bis

MARIJA JURIĆ ZAGORKA

GORDANA

STVARNOST ZAGREB

LOZINKA

reko gričke tvrđave zavirilo je sunce na otvoreno okno kraljevska odaje. Mlaz
svjetla obasiplje ljepoticu. Stisla se uza stijenu prozora. Zlatna joj se mreža
na vranokosoj glavi iskri, a tanine se oči na bjeloputom licu mrače. Njoj
nasuprot priljubio se k zidu mladić južnjačkih očiju, crne bradice. Stoje
povučeni, ukočeno, svatko na svojoj strani, kao da je uzani prostor između njih
rub ponora. Samo zjenice im se sastaju kao bljeskovi munja u mraku oblaka. I
riječi im se spleću kao prigušeni mrmor dolazeće oluje.
Mladić sijevne vreba ju ci m pogledom, šapat se njegov šulja poput zasjede.
"Kartagu treba razoriti" dona Izabela, maknuti princa sa
svijeta.
Luduješ, Enriko, što c c na to kraljica ako makneš princa?
Gle, iskrivljuješ smisao kraljičine lozinke. Izabela, kraljica Beatrica dva
puta je naglasila razorenje Kartage i poslala me za tobom da od tebe primim njen
nalog. Beatrica dobro zna onaj tko čeka oklijeva i gubi.
Ali šapće Izabela • Kvinto je oklijevanjem pobijedio Hanibala i oslobodio
Rim.
i ,~~. Princ Ivan nije Rim, on je Kartaga koju Beatrica želi gledati razorenu. I
ja to dim. Očito i ti, Izabela, svi koji nismo izdali kraljicu. Brzo odluči,
jer ovdje u mojoj odaji čeka...

Tko?
Usud princa Ivana!
Bez mojeg znanja nema nitko pravo da bilo što čini, jer...
Rečenicu prekide gromki glas. U tren oka oboje se bace k zidu. Pritajeni,
stisnuti uza zid stoje ukočeno, samo kretnjama glava navješćuju, jedno drugome
opasnost, nenadanu, blizu. Uprli su poglede kroz ravni otvor razgrnutih
grimiznih zastora što ih dijeli od dvorane i otvara vidik na hrastova vrata.
Zatvorena su, ali se kroz njih razliježe dvoranom lavlji glas muškarca:
 Radulo! Zatvori sve izlaze iz dvora, ni živa duša ne smije u moje odaje.
Kraljevsko veličanstvo, vrijedi li ta odredba za grofa Enri-ka i vojvotkinju
donu Izabelu? Ona se, dok nema kraljice na dvoru , smatra njenom zamjenicom.
Za”njih više nego za sve ostale, jedino princu Ivanu slobodno je prolaziti.
Drhtavom hitrom kretnjom sastavi Izabela razmaknuti grimizni zastor iza svojih i
Enrikovih leđa. Oboje se ustremilo, zatajilo, zadržavajući dah. Njihov vid i
sluh budno stražare.
S one strane zastora zaškripe vrata, teški muškarčevi koraci odzvanjaju podom,
zašušte sagom svaki korak nevidljivog prolaznika osjeća Izabela u
sljepoočicama. Trza se i ne diše. Tamo ponovno zaškripe vrata. Tišinom odaje
vibriraju posljednji odjeci odlazećeg i gube se hodnikom. U kutu kod prozora
njih se dvoje maknulo. Izabela prigne glavu Enriku. U njenom je licu i šaptu
zaprepaštenje:
Enriko, jesi U čuo? Svi izlazi iz dvora zatvoreni. Mi smOF zarobljeni,
ugroženi, kralj je ušao u trag!
Nije mogao ući u trag ničemu šapće on.
Netko je od kraljevih pristaša otkrio tvoje namjere s prh> com?!
• Velim ti nemoguće!
Ništa nije nemoguće na tome dvoru gdje je svaka osoba kraljev ili kraljičin
doušnik. Enriko, reci što spremaš princu? Reci, ne vitlaj našim sudbinama, što
kaniš učiniti? Žurno reci dok nas ovdje ne otkriju. No, što je? Spremio si
princu otrov, bodež, baš ti?
Ja? Baš ništa, ali drugi.
Svejedno, odgovarat ćeš ti, ja, kraljica i svi njeni pristaše.
Odgovarat će samo Alfonzo Borgia o kojem cijela Italija zna da svoj mač ne
vuče iz korica, nego iz otrova: mala ogrebotina i protivnik pada u svemirski
san!
Prepast joj se odrazi na licu, a šapat dršće:
Zabranjujem, Enriko, zabranjujem u ime kraljice!
Ti štitiš prinčev život? Priznaj, ljubiš ga?!
Zašto me tako gledaš? Zašto blijediš? pita ga ona osorno, ali pažljivo
pogledava njegove ruke što su grčevito spremne gušiti.

To je dakle taj plan! Zato je tebe kraljica poslala u društvu princa prije
nego ona dođe?!
_ Tiše, Enriko, groznica trese tvojim razborom.
Jao tebi, Izabela, pokušaš li zaštititi prinčev život!
Enrikove čeljusti zadršću. Lice mu je zeleno. Izabela ukočeno zuri u mladića:
~- Ti si bjesomučan i korakne prema zastoru, ali je on uhvati za ramena.
Izabela se otunlje. On je vuče natrag, uhvati njene ruke i ona klone na pod.
Sagnuo se k njoj, mač mu strugne podom pa zazvckne. I prijetnja i zveket oružja
preneraziše Izabelu. Rumen joj iščezne s lica. Uprla se bez daha. U očima joj
strah. Zuri u grimizni zastor iza kojeg osjeća pogibelj. Iznenadni udarac s one
strane vrata zaprepasti oboje.
Otkriveni smo!
štropot koraka s one strane. Netko hitro prilazi ravno k njihovu zaklonu. Na rub
zastora što dijeli prozor s dvoranom zabijeli se ruka, grimiz se giblje. Na
otvoru dvije zjenice, dvije munje. Gusta duga žutoplava nakostrušena kosa
obrubljuje lavu sličnu glavu, kao da se iz grmlja pojavio kralj prašume. Debele
velike usne ispod dugog jakog nosa, šire se u podrugljivi smiješak, prebojadisan
Ijubaznošću:
Mnogo ste sagriješili, dona Izabela, kad na koljenima molite oproštenje!
Kralj, kralj šapće ona gledajući s izražajem bijesa En-rika. Tek ova riječ
vrati mladom grofu svijest. Sad i on zamijeti kraljevo podrugljivo lice i pusti
njene ruke. Brzo se pridigla, blijeda, ustrašcna, a kralj se nastavi rugati:
Da je Zeus tako malo obziran na svojem dvoru prema lijepim božicama kao ja
prema vama, dona Izabela, ne bi Bogovi
imali potomstvo!
Kraljevsko veličanstvo, došla sam samo pogledati kako su uredili odaju za
doček kraljice. Spotakla sam se...
 To vas je moralo zadesiti preko u kraljičinom dijelu palače gdje ste preuzeli
zadaću urediti svaku stvarcu prema želji vaše
sestre, kraljice!
Upravo sam htjela onamo!
I kao nekim Čudom zalutala je u moje odaje podruguje
se kralj i najširom kavalirskom gestom razmakne pred Izabelom zastor. Ona se
pokloni i pođe prema vratima u hodnik.
Ne ovuda, dona Izabela, na trijem ne smije nitko do ve
čeri. J J
Viteškom gestom otvori joj kralj vrata u široku odaju. Enriko pode za njom.
Kralj ih slijedi smiješeći se. Kad je ostao na-samu smiješak se pretvoi l u
kletvu koja je pala s njegovih usana tino, oprezno. Onda se vrati u dvoranu iz
koje je izišao. Tamo

stoji jak čovjek, pristar, u dugoj nabranoj doluni i svijetlim očima gleda
kralja. On ga zovne povjerljivo:
Radulo, potrči za njima i pripazi.
Dvoranin hitro iziđe.
BIANCA SFORZA
Polaganim koracima kralj prilazi prozoru. Zagledao se u daljinu po kojoj je Sava
našarala nepravilne široke zavoje. Misli kraljeve očito ne slijede njegov
pogled, sijevaju tanine oči, nemirno trepću nečim što je oko njega, pokraj
njega, u njemu samome. Široke uzdignute grudi dižu se i spuštaju kao da se u
njima sukobljavaju i svladavaju velike ustalasale snage. I prolaze časovi,
štropot koraka prekine njegove misli, obazre se. Pred njim opet stoji dvoranin.
Jesu li ono dvoje otišli u novu palaču?
Zaustavili su se u blagovaonici i nešto se svađali.
Zbog čega? .-
Govorili su tako tiho da nisam čuo drugo nego samo usklik done Izabele:
"Zabranjujem!"
Dakle, Napuljci nešto nisu složni? To je dobro! Jesu li zatim otišli?
Kad su htjeli krenuti dalje, dođe im u susret grof Alfonzo Borgia. Tada se
Enriko pokloni đoni Izabeli i s rimskim plemićem otiđe u svoju odaju.
A dona Izabela?
Čini se da je htjela za njima, ali je spazila mene i Ijutito ode u novu
palaču.
Nešto se između Napuljaca ruši. Pazi, Radulo, kad otvaraš dolje vrata u dvor,
pomno razgledaj da nikoga ne bude na trijemu. Osobito dona Izabela i Enriko.
Nitko od njih ne smije vidjeti tko će doći.
Kralj pođe odajom nekoliko koraka i upilji oči u okruglu pozlaćenu kovnu ploču
na zidu. Šiljasta šipka pokazuje satove.
Strahovito se vuče vrijeme, teško čekam, Radulo!
Doći će, veličanstvo. Još prije nego što se nadate ublažuje starac svog
nestrpljivog gospodara.
Idi i pazi!
Radulo otvori vrata, ali se odmah vrati.
Kraljevsko veličanstvo, biskup Filipec.
Napokon, barem on. I kralj pođe u susret plavokosom muškarcu što ulazi u sobu.
Dugoljasto lice puno je sunčanih pje-ga, ali ovo ne smanjuje prijatnost izražaja
nepravilnih ma crta.

Mos mali, usne tanke, oči modrikaste, nasmiješene, gotovo vesele. Vedrina podaje
nešto vjerno i iskreno njegovoj dosta čvrstoj pojavi.
Sto je, Filipec? Tomo Bakač nije s vama?
Upravo se pozdravlja vani s princem. Ali što to znači: sva vrata čuvaju
oklopnici. Svi su izlazi zatvoreni.
Onog kopa čekam ne smiju vidjeti kraljičini dvoranici. žurite se, Bakač
okrene se kralj. Danas se vrijeme i ljudi jednako polako vuku reče mrko,
pogledavši prema novom došljaku koji je sagnuo svoju okruglu čvrsto utisnutu
glavu u žilavi kratki vrat. Svježi rumeni zdravi obrazi odaju snažnu muževnu
dob. Sive oči su mirne, T”otovo bezizražajne. Napadno se ističe njegov nos, na
vršku debeo j zavrnut prema gore. U prvi čas pobuđuje smiješnost, ali iz njegove
kratke ugojene šije, velike glave i s vrška nosa ispoljava se neka opasnost.
Pogled navješćuje da je sav u vlasti svoje -volje. Kralj stoji, šuti kao pred
nečim velikim i važnim. Njegova je lavlja glava nagnuta nešto naprijed i pogledu
.-a probija grudi svojih pouzdanika. Tada učini rukom kretnju oštru, jaku kao
da presijeca neku odluku:
Filipec, jeste U obavijestili Bakača o našoj sudbonosnoj odluci?
Kraljevsko veličanstvo me nije odriješilo šutnje. Trzaj kraljevih žutih obrva
pokazuje zadovoljstvo nad odgovorom. Okrene se k Torni Bakaču.
Vas, uz Filipca i Varadija, smatram trećim stupom svojih najvažnijih odluka.
Da vas do sada nisam obavijestio o velikoj i važnoj mojoj osnovi uzrok je što
ste za vrijeme mog ratovanja u Bosni bili u Budimu. Tako saro s Filipcem i
Varadijeni izvršio velik i važan čin za daljnju budućnost moga kraljevstva.
Recite mi, ima li ovo kraljevstvo mnogo uzroka željeti da na prijestolju i dalje
sjede potomci slavnog Sibinjrinma Janka?
Puk ga je ovjenčao pjesmama, sva Evropa slavom, a vaše veličanstvo uvećalo je
slavu svoga oca pobjedom mača i duha. Nema dostojnije krvi da vlada na
prijestolju ovoga kraljevstva.
A ja nemam zakonito- potomka. Moj brak s napuljskom princezom, koja je umna,
učei.a i obdarena, ostao je neplodan. Ali krv mojeg oca i moja teče u žilama
nezakonitog mojeg sina princa Ivana. Moj otac bio je junak, ja sam se okrunio
pobjednikom nad trojicom najvećih vladara, učvrstio ovo kraljevstvo, a sada je
moj životni san da moj sin ustali moj rod na prijestolju. Dao sam mu svjetsku
naobr:iz;ni. On ji: -rof Hunvadi, vojvoli o l Liptave, gospodar nad šest
,vl:--,.;h Li:vi;iina. Obdario sam ga bogatstvom kojemu nema premca u
čitavom kraljevstvu, a posjeduje i ljubav svih koji ga poznaju. Je 11 tako?
Da, veličanstvo potvrde Filipec i Bakač istodobno.
Jedina sjenka leži n tom <>{•, JL- luv.nkonit. Ali zar bezbrojni vladari
današnjeg doba IK- potiču Iz nezakonitih veza? Evo, moj moćni tast, kralj
napuljski, nezakonit je sin. Milanska vladarska

obitelj imala je nezakonitog osnivača dinastije, a temelje francuske burbonske

dinastije položio je nezakonit princ. Zašto, dakle, da velikaši ne prihvate
potomka slavnoga roda mojega?
O tome su već davno nacistu svi prijatelji vašeg veličanstva reče Filipec.
A protivnici? Oni šute kad ja govorim o princu nasljedniku. Ipak, kralj Matija
hoće da progovore. Hoću da oni viču i klik-ću mome sinu. A kUktat će kad uz mog
sina ugledaju ženu moćnu iz moćne vladarske porodice. Znate li, Bakač, koju sam
odabrao? Sestru sada vladajućeg kneza Ludovika Milanskog.
Bianca Sforza! Ovo je velebna zamisao! usklikne Bakač.
Jest. Ova će ženidba učvrstiti prestolonasljedstvo mojem sinu. Pred vlašću i
vezama koje one donosi sa čitavim jugom i samom papinskom stolicom pokleknut će
naši gizdavi oligarhi, jer osim svega toga donijela bi zaručnica i zlata koje
više vrijedi oli-garhima od bojne slave moje i mojeg oca.
Samo onima primijeti Filipec koji su sami željeli da uzmu žezlo u svoje
nedostojne ruke.
Zato sam, eto, s bojnog polja poslao svojeg kancelara Va-radija da ide na
prosiđbu u Milano.
To je bilo mudro primijeti Bakač.
Sudbina ovoga prijestolja ima se riješiti danas, jer prosac milanske princeze
približava se Griču.
Ovaj odgovor uzbudi oba kancelara. Ustanu. Nisu mogli prikriti uzbuđenje kao ni
sam kralj.
Odgovor milanskog vojvode rješava sudbinu mojeg djela reče kralj. Moram
priznati da kraljica nije sklona toj ženidbi.
Nije sklona? začudi se Bakač.
 Kad sam bio u Bosni, kraljica mi je iz Đudima na bojno polje javila da nikako
ne pristaje na tu ženidbu, neka sve to odgodim dok se mi ne sastanemo. Javio sam
joj da ću bezuvjetno odgoditi, ali sam odmah poslao Varadija tajno u Milano;
sumnjam da je i ona nekoga poslala, isto tako tajno, u Milano.
Veličanstvo primijeti Bakač ako je kraljica tako opasni protivnik vaših
osnova s ovom ženidbom, zašto niste spriječili ili barem odgodili njen dolazak u
Zagreb?
Kralj se nasmije malo ironično i rezigniranim će smiješkom:
Vaše riječi dokazuju da nemate zakonitih žena. Kako da zabranim i čime da
opravdam zabranu kraljici koja me nakon osmomjesečnog odsustva želi posjetiti da
mi čestita na pobjedama, padne u zagrljaj, kako mi piše? Još nisam ni znao kada
ću stići u Zagreb, već je kraljica poslala ovamo svoje firentinske graditelje da
prošire palaču. Vidite, sam Firentinac Cellini pretekao je i đavla napuljskog,
graditelja Cartellinija, a žurbom izgradio po najnovijim nacrtima jedan dio
palače. Kad sam ja stigao, već sam ovdje našao sve pokućstvo, gotovo sve
namješteno, tu dakle nema odgode.
8

Biskupi zaokruže dvoranu pogledom. Teško, bogato rezbare-D0 pokućstvo,

skupocjeni uresi, debeli sagovi bili su dokaz kraljevih riječi. Bakačeve mirne,
bezbojne oči zaustave se u dubini dvorane gdje ispred purpurnog saga stoji
mramornu poprsje žene" u čijim se crtama takmiči ljepota s duhovnom snagom.
_ Poslala mi je svoju bistu na poklon bezbojnim će glasom kralj.
_ Mnogo je dirljive nježnosti u tome daru pohvali kancelar Filipec.
I promišljene opomene koju ovaj put neću poslušati. Moja je odluka jaka i
nepokolebiva povisi kralj glas kao da se brani upliva Sto struji iz mramornog
kipa. Kraljica je poslala ovamo i donu Izabelu, očito da uhodi pregovaram li s
Milanom.
To više trebalo bi za kraljičina boravka odgoditi prinčeve zaruke bude li
odgovor iz Milana povoljan primijeti Bakač.
Strpljivost je valjana mudrost. Dosta sam se njome koristio. Danas ne odgađam
ni s LI. Hoću da još za života vidim unuka i umrem s uvjerenjem da ostavljam
slavno ime moje obitelji na prijestolju moga kraljevstva.
Kraljeve riječi prekine Radulo koji najavi:
Kancelar Petar Varadi.
Sva se trojica trgnu. Kralj pođe u sredinu sobe, nestrpljivo prati polagane
korake muškarca koji ulazi u plemićkom odijelu s unakrst prebačenim plaštem. Da
sakrije pitanje koje mu gori na usnama, kralj počne govoriti.
Dobro ste se odjenuli, Varadi.
I Đakač i Filipec usjekoše oči u ozbiljno lice prosijedog Varadija. Iz kraljevih
ouju suklja i strepnja i nada, kao da riječ tog čovjeka odlučuje o njegovu
životu i ne mogavši izdržati, naglasi:
Govorite, Petre, što kraće.
Suhonjava pojava potpuno odgovara svjetskom odijelu. Nemirne crte lica,
svjetlucave tamne oči i otvoreno čelo pokazuju čovjeka koji nema dara da se
svlada. Žestoki mu glas prodire dvoranom, kao da s nekim oštro raspravlja.
Kratkoća je u mojoj poruci jedino prirodna. Vojvoda Lu-doviko primio me sa
svim počastima koje dolikuju poštovanju spram vašeg veličanstva. Ja sam mu
razložio da će princa Ivana prema željama naroda zapasti prijestolje ovog
kraljevstva. Makar je kraljica još mlada, a vi u snažnoj dobi, očito ne možete
očekivati potomstvo jer je priroda njezino veličanstvo lišila majčinske sreće.
Kako je vojvoda primio tu izjavu?
Požali" je svoju rođakinju, njezino veličanstvo kraljicu
Beatricu.
A kad ste izrekli prosiđbu?
Odmah se zanimao što bi bilo s princom Ivanom u slučaju da kraljica ipak rodi
sina.
Filipec i Bakač šute gledajući kralja. On uzdigne obrve i navuče kotu čela da mu
se kosa nadigla. Kancelar nastavlja:
Ja sam tada izjavio da će mladi princ u tom slučaju biti okrunjen kraljem
Bosne, zatim će dobiti čast bana hrvatskih zemalja koja čast nije daleka od
kraljevske časti; napokon da mu •ostaju još i zemlje koje je osvojilo vaše
veličanstvo od Friedriha III. No, rekoh ja, porod se od kraljice ne može
očekivati nikako, unatoč znanosti svih kraljičinih liječnika. Konačno, nakon
devet godina braka nije se rodilo nijedno dijete, nema dakle nade.
Ne trošite vrijeme suvišnim stvarima opomene kralj.
Na to je vojvoda Ludoviko sazvao vijeće svih članova obitelji Sforza, štoviše
i kardinala Ascagnija kojem je vaše veličanstvo darovalo opatiju u svom
kraljevstvu. Sutradan su me opet pozvali, a vojvoda mi svečano izjavi...
Kralj se ustremi i trgne obrvama.
Vojvoda izjavi da se smatra počašćenim vašom ponudom i vrlo rado Bianku Sforza
daje za ženu princu Ivanu.
Kao da je sunce sasulo na kralja sve svoje svjetlo tako mu se lice razvedri.
Uzdigao je ruke stisnutim pesnicama kao da je ovog časa nekoga potukao:
Pobijedio sami
Ludoviko Sforza nastavi Varadi - primio je zaručni prsten koji je poslalo
vaše veličanstvo u ime princa Ivana i predao mi prsten Bianke Sforza za princa.
Osmi toga šalje vam Ludoviko na dar 60 rifa najfinijeg firentinskog zlatnog
brokata i poručuje vam da je Leonardu da Vinčiju naredio neka odmah izrađuje
sliku madone za vaše veličanstvo. Šalje i sliku mlade vjerenice.
Izvadio je iz velike kutije dragim kamenjem obrubljeni portret i dragocjeni
prsten. Kralj znatiželjno gleda prsten, a biskup sliku. Ovaj nakit koji
vjerenica ima na glavi i na pletenicama neprocjenjiva je vrijednost. Na vratu
nosi najskuplji kamen, a sama haljina vezena je od čistog zlata i dragulja
objašnjava Petar.
Kako je s mirazom? upita kralj svojeg kancelara.
Rekao sam vojvodi da princ posjeduje četrdeset i osam imanja u Hrvatskoj i
Ugarskoj i šest vojvodina u Sleskoj, na što je vojvoda Ludoviko odredio Bianki
miraz od sto tisuća forinti u zlatu, šezdeset tisuća u opremi, a četrdeset
tisuća u dragocjenostima.
Moj sin dobit će najbogatiju vjerenicu Evrope klikne kralj. Petre, vi ste
mi današnji dan pretvorili u svečanost. Dragi moji savjetnici, mi smo dakle
djelo...
U taj čas uleti u sobu Radulo blijed i zaprepašten:
Veličanstvo, princ Ivan tuče se na mač s Alfonzom Bor-giom!
Varadi naglo vikne:
Veličanstvo, smjesta zabranite princu dvoboj, jer sam u Italiji čuo strašne
glasove o dvobojima nećaka kardinala Borgie.
10

On vuče svoj mač iz otrovnih korica.

Kralj malo oklijeva, ali strah u kancelarovim očima stvori u
njemu brz u odluku. Hitio izađe iz sobe, pohiti hodnikom, pa krene prema vratima
koja vode u dvorište.
Osjeti najednom da se njegovo prijestolje lomi i sva sreća koju je malo čas
osjetio u svojim grudima, pretvara se u crni oblak kroz koji vidi bljesak m:i
a, ću K njihov zveket. Strese se od užasa, di .e ruke kao lavlje šape i gromko
vikne:
Nijednog udarca višel
Istodobno spuste borci mačeve pred kraljem.
Jednom je lice vedro, ponosito, drugome išarano krvlju. Kralj se podupre rukama
o pojas i približi protivnicima. Mlađeg pogleda letimično, a pred starijim
okrvavljenim se zaustavi:
S kime se vi to bijete, grofe Alfonzo?
Začuđen zbog ovog pitanja, mladić okrene glavu prema kralju. Lice mu je obraslo
tamnocrvenkastom, lijepo njegovanom bradom.
Bijem se s princem!
 S mojim sinom pod mojim krovom! U ovoj zemlji i na Griču smatra se
sablažnjivom povredom svetih običaja ako gost trgne mač na kućegospodara ili
njegovu svojtu. Dakle, kardinal, kad mu to javim, neće naći pohvale za vaš
postupak.
Bio sam neprijateljski i azvan.
Tko vas je izazvao?
Princ Ivan,
Kuštrava se kraljeva glava okrene mlađahnom princu vitka i snažna tijela u
skupocjenoj svilenoj odori talijanskog kroja.
Ivane, kako si smio pozvati gosta na oružje pod svojim krovom?
Ne bih to učinio, moj oče, ali kad gost teško vrijeđa... Okruglo obrijano
kraljevo lice plane rumenilom:
Vrijeđati kućedomaćina nije dopušteno ne samo u ovoj zemlji i gradu nego
mislim i drugdje. Je li tako, grofe Alfonzo?
Nisam uvrijedio princa...
Kad on to tvrdi?
Uvrijedio sam ženu.
2enu prihvati riječ princ o kojoj sam ja sa svojim tajnikom govorio.
Dakle, uvrijedili ste mene.
Začuđeni, nešto malo vivKijuo izražaj kraljeva pogleda pad
ne na princa i ostane na njemu n “ sekunda. Onda kralj reče
polagano:
Da, naravno, tukli ste se bez oklopa, bez vizira. Ovako se doista bije mladež
za onu za kojom im vri krv. Koju to ženu, Alfonzo, tako ljubite da ste se za
nju pobili?
Mladi plemić ne daje odgovora,
Ivane! Koja je žena bOa uzrok sukobu? I princ i njegov protivnik šute.
Dakle, veže vas riječ? Dobro. Kralj zaokruži pogledom.
11

Iza mladog princa spazi trećeg mi"dM" §to još uvijek stoji s golim mačem i
sluša. Očito je stariji od mladog princa, viši, čvršći, neobično crna i gusta
kosa pada mu u prirodnim valovima na vrat. Crne njegove oči mirnim sjajem
izdržavaju kraljev iza" zov. Kralj mu dobaci upit tonom zapovijedi:
Damire! Tko je žena radi koje su se tukli? Mladić pristupi bliže kralju,
pogleda ga svježim mladenačkim pogledom:
Onaj kojeg je preslavni mač vašeg veličanstva posvetio vitezom ne može da
posiječe zadanu riječ da će čuvati časno ime žene.
Odgovor je izrekao čvrsto, odlučno, s metalnim zvukom glasal Nešto je zatitralo
u kraljevim očima, ali ih je odmah skrenuo s mladića svojim državnicima:
Oglasite mlađoj gospodi na dvoru, ovim ovdje i onima koji će doći s kraljicom
da zabranjujem svaki oružani sukob. Neka građani Zagreba ne misle da se mlada
gospoda na mojem dvoru razbijaju poput sredovječnih trubadura! Neka ne misle da
ih kralj ne zna pametnije zaposliti.
Nakon tih riječi opet se okrene prema mlađim protivnicima:
Spremite mačeve u korice, izvucite iz knjižnice umne knjige da naoružate svoje
mozgove znanjem. A vi, gospodine Alfonzo, znajte: neću štedjeti ni svojeg sina
najoštrijim ukorom zbog dvoboja.
Alfonzo se nakloni i pođe u dvor dok je kralj ostao sa svojim državnicima u
tihom razgovoru.
Princ uhvati ruku mladića što je netom kralju uskratio odgovor:
Hvala ti; Damire, što nisi kralju otkrio ime.
Znao sam da bi planuo gdjevom protiv one za koju ste izložili svoj život.
Obojica se najednom trgnu osjetivši na sebi kraljev pogled. Trenutak, i kralj
pokaže Filipcu Damira:
Ovaj mladi moj vitez koji umije mudro izmicati odgovor svojem kralju neka
odsele vrši službu na kojoj pograničnoj tvrđavi. Bit će mu od koristi ako nauči
zapovijedati posadi. Sutra u zoru putuj, mladi viteže.
S ovim riječima kralj krene natrag u palaču.
Slomljeno, gotovo očajno, zuri princ u Damira kako slomljen ostavlja dvorište.
• •
U dvorani za vijećanje čekao je valočki biskup Petar Varadi kralja.
Varadi reče kralj tu na stolu leži zaručni prsten i slika lijepe
vjerenice, a princ se bije za neku meni neznanu ženu
12

koja može razoriti sve moje osnove. Moram je pronaći i uništitil

Neće biti opasno umiruje Bakač kraljevu zabrinutost _ Očito je bila tek
viteška dužnost da se bije.
Hoćete li to ustvrditi i onda ako ta žena pripada kraljičinim dvorankama?
Veličanstvo, nijednu nije tako neobično lijepa da bi mogla biti opasna.
Ali je svaka od njih duhovna kći kraljice, prodahnuta novim preporodnim
odgojem petnaestog stoljeća. Takve su žene opasnost za muža.
Nesvjesno preleti kraljev pogled preko mramornog kraljičinog kipa. Biskupi se
potaju e poglećhju, na što Filipec tiho primijeti:
Kad bismo mogli doznati ime te žene, odmah bismo mogli prosuditi njene
opasnosti.
Kako doznati ime? upita Bakač. Petar Varadi odvraća:
Princ i njegov dvoranin Damir održat će riječ, Alfonzo Borgia svakako bi tajnu
prodao, naravno uz trostruku cijenu. Nekoliko puta prošao je kralj dvoranom i
zamrmljao:
Da mi se tu uplek- j ", jedna žena? Ne. Otkrit ću je. Ako se nalazi u
kraljičinom dvoranstvu, neka ide na pokoru u samostan!
To je dobra misao, veličanstvo pohvali Filipec jer ako princa zahvati
ljubav, izgubit će prijestolje! Na posljednje riječi kralj se obazre:
Sto vi to pričate? Kakva ljubav? Ludorija. Viteštvo su sanjarije mladosti! Sad
je tu prsten. Tu je vjerenica, a moj će sin slijediti svojeg oca.
Petar se upre u stol:
Velikoj vašoj osnovi, veličanstvo, ne prijeti teškom opasnosti nikakva druga
žena iv-im kralju-^
~ Kraljičin otpor sada više ne može nauditi mojoj osnovi. Bit će možda neugodnih
dana za moj kućni mir, ali nikako opasnih po moje kraljevstvo. Ali što ste mi
vi, Petre, rekli? Kad su mi najavili dvoboj, govorili ste upravo o nekoj novoj,
važnoj za-preki i pri tom pogleda suhonjavog kancelara kao da se već sada zbog
ove njegove objave na nj ljuti.
Varadija ne smete prigovor i odmah prihvati riječ: ... ~ D°Pustitc, veličanstvo,
da podsjetim na ovo: mi smo uglavili da će ova ženidba s bogatom nećakinjom
toliko moćnog Lu ciovika osigurati vašem sinu prijestolje. Ustanovili smo da će
samo ovo rješenje prestolonasljedstva biti na sreću kraljevstva. A
50 taj De bi izvršio- bil° bi vašem sinu Prijestolje ugro-
Zašto opetujete što smo već davno utvrdili?
da- ^T, Va5e veUčanstvo: što onda ako netko ovaj brak?

Sva je kraljeva pozornost skrenula k Petru.

Vi nekoga okrivljujete veleizdajom?
Ne, veličanstvo, samo utvrđujem da će kraljica ovo vjenčanje spriječiti.
Kralj se tako oštro okrene da mu je mač zveknuo udarivši o pod.
Bakač i Filipec stadćše prosvjedovati:
To kraljica neće učiniti Kako to -smijete spominjati? A kralj oštro vikne:
Petre, vi nemate uporišta za ovu tvrdnju!
Veličanstvo imam!
Kralj i njegova dva savjetnika stoje naprotiv Petru. U očima Filipca leži
pitanje, u. Bakačevim Ijubopitnost, u” kraljevim sumnja, ali OH zapovjedi:
Razjasnite!
Veličanstvo, prije nego sam krenuo u Milano, naložili ste mi neka pođem
kraljici u Budim i uvjerim je da ste odgodili ovu prosidbu dok se s njome ne
sastanete. Tada je ona izrekla ove riječi: "Dok sam ja živa, ovo se vjenčanje
neće obaviti."
Žmireći, zagleda se kralj u mramorni.kraljičin kip. Bakač i Filipec kao da
nijemo dojavljuju nešto što samo oni razumiju. Petar Varadi gleda ravno u
kraljevo naoblačeno lice.
U tišini se čuje samo pritajeno teško disanje kraljevih širokih prsiju. Samo
nakon nekoliko trenutaka Varadi je nanovo započeo.
Upozoravam da kraljica nije žena koja izriče isprazne prijetnje. U svoje
odluke ulaže sve, a u ovu čak i svoj život.
Još više zažmire kraljeve oči, sve dublje roneći u sablasnu sumnju koja obavija
kraljičin mramorni kip.
Filipec mahne Varadiju da šuti, Bakač povuče prste po debelom vršku nosa kao da
mu je onamo sjela muha, dok Varadi tvrdokorno i žestoko nastavlja optužbu:
Kako, dakle, kraljica svoj život stavlja zaprijekom ovoj ženidbi o kojoj ovisi
samostalnost i sreća države, bjelodano je d4 njezino veličanstvo nuka na to neki
veliki moćni razlog koji je isto tako opasan kao što bi bilo opasno izvođenje
njezine prijetnje!
Razlog? opetuje Matija vješto svladavajući valovlje svoje žestoke ćudi, a
Varadi drugi put ponavlja.
Razlog da taj ne može da se sakriva u prirodnom neprijateljstvu što ga
kraljica kao maćeha osjeća prema sinu neke druge žene koju iz prošlosti smatra
svojom suparnicom.
O tome ni riječi! prekine kralj mrko govornika. No ovaj nastavi svoju prvu
misao:
Ne može biti razlog ni taj da bi kraljica imala drugu vje-renicu, jer radi nje
ne bi ona mogla izreći onako izravno povišeno i strano one velike sudbonosne
riječi: "Dok ja živim, ova ženidba neće se obaviti." Taj je razlog, velim,
goleme važnosti, i
14

to ne samo za nju. Kraljica će dakle u interesu svojeg razloga izvršiti

prijetnju i spriječiti vašu osnovu.
__ Ne može ona sama protiv svih nas! naglasi kralj.
_ Veličanstvo ako kraljica nije sama?
Varadijev upit sijevne kao iskra. Kraljeve nosnice se rašire.
šire.
Tko bi je mogao po m” K i protiv mene, recite, Petre?!
Domaći vaši nepnjau•!_ :
Sto je to? Ovo zvuči kao urota? zaoštri kralj svoj glas-i opet stegnu kožu
niskog čela, a kosa mu se nakostriješi kao u lava koji osjeća pogibelj. Ova
kretrisa čela, vazda siguran znak teške kraljeve uzbuđenosti, činila se sada
opasnom. Bakač i Filipec šute i slušaju, a Matija pita:
Petre, opet vas pitam: čime opravdavate nečuveno smjele optužbe?
Dokazima!
Nešto ledeno preleti kraljevim tijelom. Stresao se kao od hladnog zapuha.
Ovamo dokaze! Govorite!
Govorit ću. Ponajprije, njezino vas je veličanstvo običavalo slijediti na
ratište. Prava je sreća što je ovaj put kraljicu spriječila bolest da na
pobjedonosnom putu prati va”sc vlu:a];stvo, pa su u vašoj odsutnosti iz Budima
dolazili kraljici neprestano u posjete vaši zakleti protivnici ...
žestokom kretnjom i glasom javi se sada Tomo Bakač:
Petre, vi okrivljujete kraljicu da šuruje s kraljevim protivnicima?
Ne otkreše Petar Varadi a lice mu je preliveno vatrom. ja odlučno tvrdim
ovo: kraljevi su neprijatelji doznali da se kraljica protivi ženidbi princa s
Biankom Sforza. I baš zato su se približili k njoj da je u tom nezadovoljstvu i
otporu huškaju ne bi li kraljici pomogli spriječiti ženidbu koja ima osigurati
prijestolje princu Ivanu, sinu kraljevi!
Vaša vrela ćud možda vas je zavela na krive zaključke delikatnim glasom
pokusa sada Filipec. Ne mogu vjerovati da bi se kraljevi protivnici uopće
usudili približiti kraljici i ponuditi joj usluge protiv njezinog uzvišenog
muža. A kad bi se usudili, ona ih ne bi ni primila
Ovaj dijalog pratio je Matija s napetom pozornošću, pažljiva Promatrajući lica
svojih sav” m” ;
Jest, krivi je zaključi. _ pomogne Bakač, a Petar joi oštrije nego dosada
naglasi:
Nema krivog zaključka gdje je jasna riječ.
Koja riječ? trgne se kralj. “ -
Riječ oligarhijskog velikaša Banfvja!
Sto je rekao? Kome ,,_• rekao? Izjasnite se, smjesta! "" ••
veličanstv°. < " ste me na to pozvali. Kad sam bio" prije polaska a Milano u
Budimu, susretnem na trijema

mramornih stupova Banfyja. On mi je tada rekao ovo: "Učinili biste veliku uslugu
kralju kad biste ga odvratili od namjeravane vjeridbe s Biankom". Ja sam na to
odgovorio: "Učinit ću to ako mi priopćite razlog koji vas i kraljicu vodi protiv
ove ženidbe". Banfy mi odgovori vrlo značajno i poluglasno: "Razlog ćete saznati
ako se priključite kraljičinoj stranci i njenoj osnovi". Dakle, veličanstvo,
ovdje iz ovih riječi jasno je: kraljica i oni, to je skupina, stranka, tabor,
jedno posebno stanovište u ovom kraljev stvu, a ja evo, tvrdim: ovo njihovo
stanovište je onaj važan razlog što nuka kraljicu da se opire toj ženidbi, u
koju vaše veličanstvo stavlja zajedno sa svojim prijateljima sve nade za buduću
slobodu ove države.
Bakač i Filipec gotovo su skamenjeni, šute i gledaju kralja. I on šuti. Okruglo
lice kao da se nabralo.
Nakon mučnih časova šutnje kralj pogleda svojeg kancelara Varadija. U tom
pogledu leži nešto duboko kao sakrivena strepnja pred istinom.
Ali tko, tko nestrpljivo će kralj tko su oni?
Svi oni koji su htjeli da obore vaše veličanstvo i dovedu na vaše prijestolje
češkog kralja Vladislava. Vi poznajete sve! Svi oni koji su prigodom sklapanja
mira s Vladislavom iskazivali mu naročita prijateljstva, obasipali ga tobože kao
gosta pretjeranom Ijubaznošću.
Naslonjač u kojem je sjedio kralj zastruže podom. Gurnuo ga je naglo listajući,
onda stresao svojom lavljom glavom.
Njegovo svladavanje bilo je očito na granici mogućnosti. Ipak ne reče ništa,
nego pođe u drugu odaju kao da želi svoje raspoloženje oteti njihovim pogledima.
A kraljevi savjetnici ostali su sami. Bakač se sagne preko stola kancelaru
Petru:
Vi uvijek nastojite nekim velikim otkrićima o pogibeljima pokazivati kralju
svoju osobnu vjernost! Nadate se, možda, kardinalskom klobuku?
Gospodine, mene je kralj podigao od gladna i bosonoga mladića do svojeg
kancelara. I, znajte, moj put od bosonogog siromaha do biskupa bio je nekoć
mnogo kraći nego što bi bio danas od biskupa do kardinala. Govorio sam kao
pošten čovjek i ne spadam u red onih kraljevih pristaša koji mu dokazuju svoju
vjernost time da istinu taje!
Imenujte razbjesni se Bakač koga mislite?
Nije od potrebe kad se sami javljaju!
Tiho. Kralj se vraća upozori Filipec.
Iz druge odaje čuju se kraljevi koraci. Ulazio je pognute glave, zamišljen.
Zaustavio se" ravno pred Varadijem i pogleda ga prodorno:
Jeste li svjesni koliki ste požar zapalili?
Kraljevsko veličanstvo, vi ste moj sudac. Moj život pripada vama, a moja
savjest meni! Prema vama i prema njoj izvršio sam, eto, svoju dužnost.
16

Ništa ne povlačite!?
Ni jedne riječi.
I promis”iH ste o posljedicama?
Jesam: kraljica će sve saznati, a ja ću odgovarati njoj i vama. 2ivot je
veliki dar, a ja ga dajem za jednu jedinu misao: da ovim kraljevstvom zavlada
vaš sin Ivan Korvin.
Kao da je ovaj odgovor kralja ublažio, ali ga nije smirio. Fribliživši se korak
svojim pouzdanicima, neobično tihim glasom započne:
Nakon svega ovoga vjeridba mojega srna treba da ostane i dalje tajna kao da se
ništa nije dogodilo. Spremajte se na svečan doček kraljice. A kad bude u
Zagrebu, saznat ću koji je razlog vodi protiv prinčeva vjenčanja i, jesu li je
nahuškali protivnici. Nadam se da će kratica uvažiti moje osnove i svoje bilo
kakve razloge podvrći dobrobiti države.
Svi su šutjeli. Kao da nitko od njih, pa ni sam kralj, ne
vjeruje toj nadi.
Odmah nakon toga kralj počne poslovno:
Sada, Petre, pozovite s Medvedgrada milanskog poslanika da mu priopćimo zaruke
mojeg sina s Biankom. Valja reći dan vjenčanja, a onda očekujem vas, gospodo, k
večeri. Vi, Petre,
preodjenite se i nastupite odmah s ojn službu. Treba da dademo odgovor
poslanicima Venecije koji ovdje čekaju već dva tjedna. Osim toga svakako još
treba da spremimo poslove za hrvatski sabor.
Sva se trojica udalje iz sobe.
Kralj je pozvao svojeg dvoranina i, naloži mu:
Radulo, dozovi mi ovamo princa! Hitno!

U naslonjaču na baršunastom jastuku sjedi princ Ivan. Pred njime leži otvorena
knjiga sa šareno obojadisanim i zlatom obrubljenim slovima. Tamne mladićeve oči
uprte su iznad knjige nekud u neizvjesnu točku široke odaje. Njegovo ovamo lice
izražava dušu vječno budnu, ushitnu i svijetlu. Samo što tu svjetlost sada
prikriva žalost poput prozirne koprene, a princ kao da jedva Čeka odbaciti je i
naći negdje ođuška,
Modri se zastori rastvorili. U sobu uđe mladić u odori dvora-Jeg°V JC haljetak
kratak > kP°d etor& i otkriva vitkost
Princ mu skoči u susret i uhvati mu ruku:
Damire! Ti ćeš uistinu sutra otići?
Kralj je odredio!
2 Gordana I
17

Zašto? Nisi ništa tako strašno skrivio da bi mi smio oteti tebe kojeg mi je u
djetinjstvu odredio drugom u igri! S tobom me pustio odrasti, dakle zna naše
gotovo bratske veze.
Da, bili smo vezani lijepim vezama i osjećajima reče mladi dvoranin turobno.
Bili smo jedna misao klikne princ ogorčeno jedna radost, jedna tuga. Sad
da ostanem potpuno sam?
Ostaju vam kraljevi prijatelji!
Svi oni ne mogu nadomjestiti tebe. S tobom sam jedinim smio govoriti kao sam
sa sobom. Osjećaš li što to znači?
A što gubim ja kad me dijele od vas?
Ne, Damire. Ne možeš ti osjetiti isto što ja, ne možeš, ti imaš majku, možeš
sklonuti svoju glavu na njezina koljena, možeš joj reći sve. A meni su je oteli,
ja sam posve sam.
Ostavite ove tužne misli danas.
Danas. Baš danas. Nikad nisam s takvim osjećajem straha mislio o svojoj majci
kao ovaj čas kad sam saznao da ću izgubiti tebe. Sad mi se čini kao da mi
ponovno otkidaju majku. Gledaš me, Damire, kao da ne razumiješ!?
Kako ne bih razumio. Ta živjeli smo kao braća.
Više, Damire, mnogo više! Među braćom može vladati mržnja, ali ono što nas
veže ne može biti bez duboke sklonosti. Ali ti ne znaš dati ime onome što nas je
vezalo od djetinjstva do danas. Gledaj, čitaj, neka kaže ova knjiga starog
mudraca. Čitaj što mudri Lelije priča starcu Scevoli. Moraš to čuti da budeš na
čistu. Slušaj.
"Više je od roda prijateljstvo. Prijateljstvo je sklad svega božanskog i
čovječanskog s odanošću i ljubavi. Osim mudrosti prijateljstvo je najveće
dobro što su ga besmrtni bogovi dali ljudima. Ništa nije divnije nego međusobno
uzvraćanje odanosti. Sto je slađe nego imati nekoga s kime smiješ govoriti kao
sam sa sobom? Kako bi strahovito bilo podnositi nesreću kad ne bi čovjek imao
onoga tko trpi tvoju nesreću više od tebe samoga..."
Princ je čitao ganuto i onda pogleda svojeg druga:
Čuješ li to, Damire? To je vezalo naše prijateljstvo, čisto i veliko. Mogao
sam govoriti s tobom kao sam sa sobom kad mi je srce stisla bol i samoća za
prognanom majkom. Ti si smio da pričaš meni svoje radosti kad si se vraćao iz
zagrljaja svoje majke. Ti meni radost, a ja tebi tugu. Kliktao sam s tobom u
tvojoj sreći, a ti si plakao sa mnom nad mojom boli. Ti znaš što je mi-lota
majčine drage ruke. Ti si jedini imao srca plakati sa mnom, nada mnom, pastorkom
kraljice, žene oca mojega! To je bilo tvoje prijateljstvo.
Crnokosi mladić pogleda princa raznježenim pogledom svojih poput ugljena crnih
očiju i odvrati:
Prinče, ja sam to znao već odavno!
Ti si znao? Da, ti si stariji, mudriji, mirniji od mene, više misliš. No,
zašto mi nisi o tom govorio?
l"

Mislio sam: ne smijem govoriti o prijateljstvu princu!

__ Rekoh: nema razlike roda tamo gdje su srce i duh jednaki _ uskliknc Ivan s
punim uvjerenjem.
__ Tako vele stari mudraci, i rimski i grčki, koji su nas učili, a mi ih
slijedimo nesvjesno.
_ jer naše je prija1 ij tvo nastalo u jednakosti srca i duha. O, bože, što je to
učinio moj otac? Kakva će biti pustinja moj život kad nitko neće sa mnom
plakati, nitko neće u daljinu sa mnom tražiti i oplakivati moju majčicu.
_ Plakat ću vama i daleko od vas.
čuj, Damire kad sunce odmakne od zemlje, zrake joj ohlade ...
Ali sunce nema dušu da je ostavi zemlji kao što ja ostavljam dušu svoju vam 3,
Princ skoči k svojem drugu pa ga uhvati za ramena:
Ostat ćeš mi prijatelj?
Do smrti. Zaklinjem se na svoju majku.
Damire, i ja se mogu zakleti tebi na svoju majku da ću ostati s tobom u
vjc^j^i , ij ,;J:VL U:
Gledaju se okom u oči. U pogledima njihovim leže duboke uspomene zajednički:
dana od djetinjstva, lijepe mirne radosti pune sunčanih i bezoblačnih dana.
Oba prijatelja pru c ruke.
Vjera je tvrda, Damu"!
I vječna, prinče!
Prijateljem hoću da me zoveš i samo imenom, kao ja tebe,
Vaš otac je kralj,
Ali moja majka nije kraljica, štoviše nije ni plemltinja, ali mi je majka, a
to je više od plemkinje i kraljice. Htio bih još s tobom govoriti o svojoj
majci. Kad odeš, nitko neće više imati odvažnosti da sluša boU sina.
Jedva doreče princ, kad Radulo otvori vrata i najavi:
Kraljevsko veličanstvo “L-H govoriti s princom.
Moj me otac zove. Čekaj me, Damire, ovdje!

Kralj Matija stoji pred kipom kraljice Beatrice I gleda nijemo neobično lijepo
visoko čelo, visoko urezane obrve, lijep ravan nos čini se ukočen snage m ; ..
Bradica čvrsta, jaka i kruta. Usne pune, nešto ttbofiene, s crtom krajnje
dosljednosti. Kralj Matija promatra mramorni kip kao da u njemu nešto istražuje.
Kraljevski moj oče, vi ste me zvali?
Na taj se glas kralj obazre. Ne kaže ništa, samo promatra svojeg sina, uspomenu
v, i nekadašnje mladosti, dvojnika njegove vlastite pojave, ali mnogo uljepšane.
Kose prinčeve nisu žute, nego tamnosmeđe, crte lica ublažene, gotovo mile
nasuprot
2 19
kraljevim oštrim crtama. Kos i usne umanjene, oči tamnije, a po gled topliji,
svjetliji i pun vjere. Pogled prožet slavenskom bla-gošću.
Da, pristao si, Ivane. Dapače, lijep. Samo ova blagost na tvojem licu, ova
tvoja slavenska blagost jako me zabrinjava.
Kraljevski moj oče, ovu slavensku blagost imam sigurno od svoje majke.
Naglasio je neobično ove dvije posljednje riječi, ali bez obzira što ga je očito
htio izazvati, kao da kralj nije čuo ili se činilo da ne čuje, nego slijedi
nastavljajući neprekinutu misao:
Ne dao bog da se u toj blagosti skriva podatljivost.
To je svojstvo glupih ih slabih ljudi, moj oče, ja u sebi ne tla ni za jedno
ni za drugo.
Znam da je tako, jer slabost i podatljivost ne bi mogao baštiniti od oca
svojeg, ni od djeda.
Ni od majke!
Međutim nastavlja kralj prelazeći preko prinčeve pri" mjedbe zaslužio si
ukor. Sin. kralja Matije neka sprema mač svoj za Turčina, a ne za kakve svoje
Ijubovce.
Kralju, molim vas da poštujete žensko biće za koje je vaS sin imao vitešku
dužnost trgnuti oružje.
Ne krije li se pod viteškom dužnošću i nagon srca?
Varate se, oče.
Ako je tako, onda te to ne može spriječiti da svojem ocu kao poslušan sin
kažeš ime te žene.
Svakoj ću zapovijedi udovoljiti, samo ovoj ne mogu.
Viteštvo te resi! Da, to mi se doista sviđa, sine. To doka" zuje da posjeduješ
moje sposobnosti! Ali, Ivane, zašto mi tajiš tu ženu? Obećavam ti da joj neću
učiniti ništa nažao.
Jeste li vi, oče moj, u svojoj mladosti čuvali ime žene za koju ste osjetili
toliko poštovanje da ste je morali zaštititi od pogrda drugih?
Moj život bio je rat i borba, a nikad žena.
Valjda ste ljubili moju majku?
Kralj ne trepne okom, samo hladnim glasom nastavi:
U tvojem licu, Ivane, čitam kao da mi dovikuješ: čemu, oče, lutamo po ženskom
logoru, kad si me sigurno zvao radi važnijih poslova. I pogodio si. Sjedni i
slušaj.
Princ nije sjeo.
Trideset godina gradio sam kraljevstvo mačem i umom. Slavom i sjajem okružio
sam svoje prijestolje. Ostaje mi još jedno djelo: da osiguram prijestolje tebi.
Mladi princ sagne glavu.
Digni je, sine, visoko je digni, ponosno gledaj na prijestolje koje sam ti
naumio ostaviti. A da ga osiguram, ja sam te sine •vjerio.
U prinčevim očima kao da se budi neko iznenađenje.
20

_ Da, sine moj, ljepotica Bianka Sforza, najbogatija -vjerenica Evrope, bit će
tvoja žena. Vojvoda Ludoviko šalje ti prsten i njenu sliku. Danas je tvoj i moj
danj
Iznenađenje u mladićevim očima prelazi u plahu zbunjenost.
_ Moj život, moja starost i moja smrt vezani su s ovim brakom. On me r je Sava
najveće brige i pruža mir. Od ovog časa si vjerenik!
Da, oče moj.
I ne klikćeš od radosti? Dakle je ipak neka zađrla u tvoje srce? Opominjem te,
budno se čuvaj.
Princ ne odvrati. Zjenice mu se smanjuju.
što je? Toneš u nekoj, dalekoj zamisli?
Ne znam. Do malo prije bio sam slobodan.-mladić a sad na putu u brak. Mnogo je
to, oče, mojoj bezbrižnoj mladosti.
U tebi nema laži, govoriš istinu, ali tko zna što se skriva na dnu tvojeg
srca?
Polako spusti princ glavu, ali je opet digne i pogleda kralja otvorenim
pogledom.
Nisam nikad istraživao svoje srce.
Nisi? Znaj, kad trgnemo mač za ženu, onda može biti samo dvoje: ili tu ženu
posjedujemo mi, ili ona posjeduje nas!
Ništa od svega, oče.
Pazi, sine, ženo nas posjeduju, a da mi to i ne mislimo. Zapanjenost se pojavi
u Ivanovim očima.
Kažem ti, Ivane, danas ovo: jao ženama koje bi stale na put mojoj volji, mojoj
osnovi. Ti si vjerenik Bianke Sforze i time je sve svršeno. Samo o lome još sada
ne zna nitko od trojice mojih savjetnika. I pred kraljicom to ostaje tajna jer
ona nije sklona Bianki. A sad pričekaj tamo u odaji dok te opet zovnem.
Polagano se udaljavao princ u drugu odaji:.
Kralj izda nalog svojem dvoraninu da dovede Alfonza Borgiu.
čekajući, stao je k prozoru i zagledao se preko gričke utvrde.
Radulo uvede visokog Alfonza Borgiu. Glava mu je povezana svilenim rupcem.
Vaša je sreća, grofe, da sam poslanike na svojem dvoru smjestio na
Medvedgradu. Tako nisu vidjeli kako se nećak kardinala Borgie, papinskog
kancelara, bije s prestolonasljednikom. No, mladi moj prijatelju, u znak
oproštaja izdao sam nalog da mtko ne govori o sukobu, nego da ste se objesni
ogledali na mačeve s princom, naprosto ogledali u igri! Mladenačko nadmetanje i
ništa drugo. To ćete lakše podnijeti nego gnjevni kardinalov ukor. Ja sam,
naime”, odlučio da o tome ništa ne javim kardinalu, pa ni kraljici. Jeste li
zadovoljni?
Hvala, kraljevsko veličanstvo.
Ovo je potrebno i radi nje. ~- Radi nje? To naređuje veličanstvo?
Lijepu ženu dužan je štititi i kralj.

Dakle je lijepa?
To vi pitate mene? nasmije se kralj suspregnuvši svoje čuđenje. Dobro se
pretvarate kad se činite kao da ne znate kako izgleda žena čija vas je ljepota
prisilila da se za nju bijete.
Veličanstvo, uistinu ne znam kako izgleda.
Možete mi to sasvim točno razjasniti.
Bio sam s Enrikom u njegovoj odaji i tamo smo razgovarali. Odviše je bilo
sparno. Ne znajući vaših zapovijedi da nit" ko ne smije iz palače, izašao sam na
dvorište gdje je šetao princ sa svojim pratiocem. Pošao sam prema njima i naišao
na njih dvoje u razgovoru. Tog časa princ je upravo Damini izgovorio: "Ni u
kreposti njoj nema ravne", a ja, onako po običaju naših plemića u Rimu, dobacim:
"Tako mi časti, ja bih je već u prvom mraku odvabio u svoju ložnicu!" Princ
plane i trgne mač, za njim i njegov plemić. Nisam imao kada ni da se izjasnim,
ispričam zbog primjedbe, i već smo nasrnuli jedan na drugoga.
Dakle, sad mi je jasno, grofe. Da ste slutili o kakvoj su visokoj ličnosti
govorili uistinu ne biste bili ono primijetili, nego duboko pokleknuli.
Veličanstvo!? Ja sam dakle uvrijedio visoku gospođu? Uistinu sam zaslužio da
me prognate!
Da, počinili ste veliko zlo. Ipak, uvažujem da niste znali o kojoj se gospođi
govori, a to još više iziskuje da nitko ne sazna o dvoboju, osobito kraljica,
jer njen sud ne bi bio tako obziran.
Gotovo prestrašeno grof stade moliti:
Kraljevsko veličanstvo, moja je obijest teško kažnjena. Molim oproštenje i
milost da moje uvredljive riječi ne budu ni pred kime spomenute.
Kralj poprimi vrlo strogi izražaj, ali ga ublaži milostivim tonom:
Ne bojte se, odviše poštujem kardinala Borgiu, prijatelja kraljičine obitelji.
Dakle: nije se ništa dogodilo! Pričekajte čas.
Pođe k vratima, otvori ih i zovne princa. Ovaj uđe. Kralj zapovijedi:
Pružite jedan drugome ruku.
Nešto oklijevajući, princ Ivan posluša očevu zapovijed.
Sad je sve u redu! Grofe Alfonzo, možete sada otići kamo vas volja. Moja
zapovijed da se nitko ne makne ispod krova opozvana je!
Alfonzo s dubokim poklonom ostavi kralja sa sinom nasamu.
Njegova su usta čestito zabnavijena nasmije se kralj dakle ništa nije
bilo, već samo bojna igra. Oh, o kakvim glupostima često ovise velike osnove u
državi! A sad, Ivane, želim da na dvoru bude veselo. Ne želim tvoje zamišljeno
lice!
Ne može meni biti veselja, oče, dok ne oprostite Damini.
Smion si danas. Darivam te prijestoljem i najbogatijom vjerenicom, a ti svemu
pretpostavljaš nekog plemića iz Turopolja?!

On mi je vjeran prijatelj!
Ciceru n Je rekao: "Koliko imaš ovaca toliko prijatelja."
Jer Ciceron nije imao osjećaja, nije mogao drugo nego primati ovce.
čitao si stare mudrace.
I našao istinu!
Možda za druge. Moja je dužnost, sine, da ti predočim tešku tragediju moji
obitelji: nitko od mojeg plemena nije imao vjernog prijatelja. Ova sudbina čeka
i tebe, Ivane. Zato, ne vjeruj nikome!
Damiru vjerujem kao sebi!
Hoćeš li dokaza da si zaslijepljen!?
Hoću da se uvjerite o protivnom.
Odmah pozove kralj Radula i naloži neka dovede Daminu
A ti, Ivane, iziđi u drugu odaju. Ostavi vrata otvorena, a zastor povuci i pom
slušaj što će se desiti.
Princ se sakrije iza debelog zastora susjedne dvorane.
Kad je niao Damir, sa zanimanjem, promotri kralj mladićevu pojavu.
Lijep vidik ženskim očima reče kralj. Možda bi koja od njih pošla s tobom
u tvrđavu?
Veličanstvo, ne pozna iom nijednu koja bi me slijedila ni U kncževske dvore!
A ipak si za volju žene uskratio pokornost kralju?
Štititi čast žene i pokornost kralju jednako su dužnost poštenog mladića.
Pošto si izvršio" dužnost prema časti žene da nisi izrekao njezino ime pred
svima u dvorištu, izvrši sada drugu dužnost. Reci kralju okom u oko: tko je žena
za koju je sin moj trgnuo mač? Za nagradu oprostit ću ti da ideš u tvrđavu.
Veličanstvo, idem u tvrđavu!
Nešto je dugo kralj šutio gledajući mladića, a onda pošao bliže k njemu:
Ovako lijep mladić zaslijepio bi na dvoru najljepše ženo kad bi mu kralj
zamijenio jednostavni plemićki grb grofovskim.
Da služim vjemu kralju i princu svojem dosta mi je pošte no srce i čvrsta
desnica!
OJgovori su Damirovi padali mirno, odsječno, uvjerljivo, a njegov metalni glas
snažnom se prijatnošću razlijegao dvoranom.
Kralj časak gleda mladića, a onda pita:
,,. Dakle, ti se ne pokoravaš, jer ti je to naredio princ Ivan? Alishš da
prijateljstvo ispričava izdajstvo prema kralju? MožeS li na ovo odgovoriti,
mladiću?
Veličanstvo: Tiberije Grakho imao je vjernog prijatelja Jivmta Tuberona. Kad
su Kvint;i upitali: bi li on zapalio Kapitol da to zaželi njegov prijatelj,
Kvinto, odgovori: "Grakho ne bi to-nikada od mene tražio!" Ja odgovaram isto!
Princ to niirad ne bi meni zapovjedio!

A tamnica i smrt koja ti prijeti?

Kad ne bih mogao dati život za princa,
Njegov tanini glas bio je pun uvjerljive
a glas mu zagrmi:
I ne, nećeš poći u tvrđavu. Razumiješ?
Kraljevsko veličanstvo, zahvaljujem iz
upita nešto blaže: “•S TVOJ je otac
knez iMn Okićki?
Da, veličanstvo. I on je bio pošten do
ne bih odlazio sutra u tvrđavu.
odlučnosti. Kraljevo se lice zarumeni,
sve duše. "š Nakon stanke kralj
poštenjačina, a tvoj pradjed bio je
srži!
 Nevjerojatno ste pošteni vi Hrvati! No, a sad mi red: što misliš, zbog čega
sam te htio poslati u tvrđavu?
Jer nisam odao ime one žene.
Ludove! Zar kralj -da bude manje vitez od svojeg podanika? Nije to uzrok. Htio
sam te odvojiti od mojeg sina jer s tobom govori o ženama, a ja to neću! Dakle,
slušaj: oprostio sam te tvrđave, ali još nisam dopustio da ostaneš uz princa. To
treba zaslužiti.
Cime?
Obećaj mi da nećeš s princom govoriti o ženama na ovom dvoru, zapravo da nećeš
govoriti o onoj za koju je trgnuo mać. Obećaješ li?
Ako princ ne zaželi govoriti o njoj, obećajem!
Bit će pametnije da s princom čitaš Solona, Katona i druge umnike. Ostat ćeš
tu. Možeš se vratiti u svoju odaju! Damlr je gotovo istrčao iz dvorane, a.kralj
trgne zastor.
Sine, ti si sretnji od mene! Sretniji od svih nas u obitelji. Ne znam
prijatelja koji bi odabrao tvrđavu kad bi mu netko za izdajstvo ponudio čast.
Zadrži svojeg prijatelja. On će ti biti oslonac kad ga budeš najviše trebao.
Nakon časa šutnje kralj se obazre mramornom kipu kraljice, pogleda Ivana i
promrmlja:
Zašto ne posjeduješ i njeno prijateljstvo?
Jer mi nije majka.
Damir ti nije brat, ipak te voli jer si ti nastojao da ga osvojiš.
Nisam oče. Prijateljstvo se razvija samo od sebe u krije-posti veli grčki
mudrac.
Čuj mudraca Matijaša: umiljavaj se kraljici!
Ne znam se pretvarati.
Tko se ne zna pretvarati ne zna vladati, a ti ćeš biti kralj.
Princ Ivan pogleda svojeg oca, ali on mu nije odgovorio na
njegovo nijemo pitanje, već ponovno naglasi:
-,; Treba da stečeš kraljičino srce! ww"_4.KJ .
Može li se to, oče? Kralj ne odgovori.

Obojica gledaju kip i čini im se da iz mramornog visokog čela prijeti nešto

sablasno, kao da se uvlaci oko njih i razapinje crne mreže.
Sto je? Još nisi zadovoljan? Imaš sve: čak sam ti vratio prijatelja Damira,
Sto još želiš?
Bilo bi mi lice vedro kad bih znao, oče, gdje je moja majka.
Zlovoljna kraljeva kretnja upozori srna na opasnost ovog pitanja. I on pokuša da
ispravi čin blagim molećivim glasom:
Razveselit ću vas veoma, svu ću pažnju posvetit kraljici, samo kad bih znao
gdje mi je majka.
Ispitijivim pogledom okrene se kralj svojem sinu:
Otkad smo u ovom gradu, neprestano govoriš o njoj! Zašto?
čini mi se kao da je svuda osjećam. Tu u ovom gradu, u dvoru lebde njene
sjene. Oče moj, recite mi gdje mi je majka da mi srce bude mirno.
Na jednom otoku u Italiji!
Na kojem?
Dosta Je odsiječe kralj oštro. Dobro joj je i živi tamo gdje je sama
odabrala. Ovi;n. riječima nas smo dvojica zauvijek završili te vrsti razgovor.
Zapovijedajući odlučni kraljev glas, napola ljutit, odaje Ivanu više od samih
riječi.
Jedva što je Matijaš dovršio rečenicu, naćuli uši i svu pozornost prebaci k
vratima, u drugu odaju. Mahnuo je princu da se ne miče, a on se oprezno po sagu
došulja k vratima i naglo ih
otvori.
Pred noge mu se prosule svježe smokve. Na pragu stoji starica s praznom zlatnom
zdjelom. Na sijedoj joj kosi crna kapica. Od nabora u licu jed, “ joj se
razabira male očice.
O o Dio mio vaše kraljevsko veličanstvo " o o o .
Sto radiš tu, Nardela?
 Per tutti santi nosim smokve. Divne su svježe, iz mile domovine moje. Vaša
milost smok r voli o o, kakva nesreća!
I zamahu je glavom i uzdiše gledajući pred sobom smokve što su se razasule kad
je kralj otvorio vrata.
Njoj je nesreća što je razasula smokve! slegne kralj ramenima, a onda se
naljuti na unišlog Radula:
Zar nisam zabranio da bilo tko dolazi ovamo kad ja vijećam?
Vaše veličanstvo ispričava se Radulo dvorani su je pustili da prođe.
Praznovjerna čeljad veli da je "zlonoša" pa je se boji i pušta je svuJ,1 pruia
.ni da |<>( se ne zamjeri. Od nje nema straha da bi prisluškivala; njena pamet
ionako je pota

čini se da je potamnjela pamet mojih dvorana kad ovakvu "luduc puštaju okolo.
Ne ljutite se, oče pokušava Ivan miriti kraljevu Iju-tinu. Lako se tome
dade pomoći. Zabranite Nardeli da slobodno prolazi dvorom.
Teško je to. Kraljica je vrlo osjetljiva kad se radi o nje
noj staroj dadilji. Poštuje je kao majku i dopušta joj sve.
• A starica kupi rasute smokve i nerazumljivo Šapće sama
sa sobom. . • .. v

U dvorištu kardinalov nećak promatra netom dovršenu gradnju novog dijela palače.
Na trijemu između stupova, vade sluge iz velikih škrinja zlatne i srebrne ukrase
i unose ih u zgradu. Alfonzo ih promatra, ali kao da ne misli na ono što gleda.
Uza nj stoji Galeotti, mali debeli muškarac u odori talijanskog kroja. U
mesnatim crtama lica leži zadovoljstvo. Na glavi mu je žutozelena kapa. Živo
priča Alfonzu:
Vaša milost vidjela je veće raskoši u Rimu, u Napulju, u rođenom domu
kraljice. Vidjeli ste vi sjaja i u domu vojvotkinje Eleonore od Ferrare,
kraljičine sestre. No, i ovo je lijepo, tek u manjem okviru. Cellini je to
lijepo izgradio, ali odviše brzo. Kraljica je požurivala. Napokon, neće biti ovi
zidovi za vjekove. Glavno je da kraljica može ovdje živjeti i kroz ljeto.
Idemo. Vi ste već dugo ovdje? upita Alfonzo rastreseno uspinjući se stubama.
Već šest godina. Kralj Matijaš primio je lutajućeg talijanskog učenjaka vrlo
lijepo. Uvijek mi govori: Galeotti, potrebni ste mi kao i moj mač. On mi
dobavlja slavu i vlast, a vi kao historičar to objavljujete za vjekove.
Stigli su u prvi kat. Sve su odaje otvorene. Zidovi urešeni freskama ili
presvučeni brokatom. Podovi potpuno prekriveni sagovima. Skupocjeno pokućstvo,
svuda vaze, kipovi od kovine i mramora, rezbarene stolice, svileni debeli
jastuci i razni drugi ukrasi. Sa srebrnih stalaka pršte uvis mali vodoskoci i
slijevaju se opet u mramorne posude u obuku bazena. Sve to putuje s kraljicom iz
grada u grad.
Iza jednog zastora na vratima pojavi se Enriko. Alfonzo odmah ostavi svojeg
pratioca i krene k njemu, pa se obojica povuku u kut dvorane. Enriko mrko
pogleda kardinalova nećaka i pita Ijutito:
"Kartaga" je, dakle, ostala čitava? što ste to uradili, Alfonzo, da ga niste
ubili?
Dojavili su kralju dvoboj prije nego što sam dospio da mu probodem srce.
Morali ste dvoboj ureći negdje izvan dvora, a ne tu.
26

Princ mi nije dao ni dahnuti. Tražio je bitku na licu mjesta. To nisam slutio.
Prokleti barbarin, potcjenio sam njegovu snagu, naročito vještinu.
Skupo i te to platili. Sad imate dvije rane: jednu na čelu, a drugu u moriji.
Morate izručiti dukate kardinalu Francescu. Alfonzo namršti svoj. zavinuti nos i
šapne:
Nije to sve. Nahrupio sam u neki razgovor o ženi. O tom se ne smije govoriti
pred kraljicom ; ni pred kim. Ispričat ću vam sve kako sam princa izazvao na
dvoboj i što je bilo dalje s kraljem. Trebam vaš savjet
Alfonzo stade pričati. Enriko učini nestrpljivu kretnju:
Kako? Princ je govorio o kraljičinoj kreposti? To veli kralj?
 Nije izričito rekao da je kraljica samo mi je natuknuo...
Moj gospodine, tako mi časti, princ niti bi govorio, a još bi se manju tukao
za kraljičinu krepost. Kralj hoće zbog nekog razloga zatajiti dvoboj. Vješto vas
je zaveo, smotao vas je oko prsta. Međutim, ipak ćemo glasno govoriti o tom
dvoboju! Upamtite!
Da kralj nije zabranio dvoboj, tako mi časti, dvoboj bih obnovio i zadržao
kardinalove dukate.
Mogli biste ih ipak zadržati ako je istina što govore o čarolijama vrška va?cj
mača...
Priče. Ipak bih htio znati što vam ruje po glavi?
Ako je vršak vašeg mača smrtonosan, onda možete opet "igrati na mačeve". Neka
bude prava igra, jer za dočeka kraljice priređujemo bojne igre. Ja i Galeotti
imamo upravljati igrama. Vi se smiješite, dakle shvaćate?
Alfonzo mu radosno pruži ruku.
Obojica pogledaju kroz dvoja otvorena vrata u treću odaju gdje stoje kralj i
princ u vrlo ljubaznom razgovoru s Izabelom.
Kako je kralj nježan prema Beatrici, eto, sam namješta mramorne vaze.
A dotle princ gleda u oči vašoj vjerenici!
Idemo k njima, Alfonzo.
Pošli su i stali u pozadinu. Princ je nešto govorio Izabeli. Enriko se činio dn
ne sluša, makar je hvatao svaku riječ. Činilo mu se da i kralj prisluškuje
razgovor.
"Govore o kraljici pomisli Enriko a tko zna o čemu misle. Nećeš dobiti
princa, Izabela, kunem se!"
Jedan glasnik pojavi se na vratima sav zaprašen i zadahtan.
Otkud ti? upita ga kralj tiho.
Glasnik nešto odvrati isto tako tiho, na što se Matija okrene
k gostima i glasno najavi:
Prekosutra u zoru stiže kraljica!
. .,.Sve ruke u dvorani užurbale su se. Začas našli su se Enriko
i Alfonzo na dvorištu.

l
| rek
k.
Trebam vaš istinski odgovor, Alfonzo! Da li "čarolija" na vršku vašeg mača
može izgubiti snagu?
Nikada! Dao mi ju je Španjolac iz laboratorija mojeg ujaka, a Borgia Roderigo
ima tamo umjetnike da..,
U čemu se sastoji? Moram to znati, ako mi vjerujete.
Odgovarate mi svojom glavom za ovu tajnu.
Možete mi je skinuti kad vas je volja.
Dobro. Moja čarolija nije vračarija. Zamočim šiljak mača u tekućinu...
otrovnu. Osuši se na gvozdu i nožem je ne možeš ostrugati. Čim šiljak mača samo
malo zareže u kožu, protivnik je zauvijek moj.
Odmah pada?
Najprije u vrućicu koja ga nakon nekoliko dana ispeče, upravo za svečani ulaz
u kraljevske dvorane pakla.
Dakle, princ će nestati prirodnom smrću?
Tako prirodnom da će na to priseći ne samo zemaljski liječnici nego i svi
sveci na nebesima.
I pošli su prema izlazu iz palače. ,
Dakle, bojne igre bit će u nedjelju.
Dobro, bit ću na mjestu.
U igri doigrat ćemo igru s princem, a onda...
Ušutio je. i
MRAMORNA KRALJICA
Građani očekuju kraljicu. Zagreb, na brdu Gradec potomci onih građana što su
prije dva i po vijeka zaštitili kralja Belu IV i zato dobili prava i naslov
slobodnog kraljevskog grada. I onda su sagradili oko svojih kuća teške, jake
utvrde da ga zaštite od svih osvajača. I domaća gospoda velikaši ne mogu graditi
palaču u toj tvrđavi o čemu odlučuje građansko vijeće, a potvrđuje ban i kralj.
Naredili su im danas da imaju svi dočekati kraljicu. I čekaju da je pozdrave.
Ali ne od srca. Ona im je odavna nemila kraljica. Ćuli su o njoj samo loše.
Stotine beskrajnih povorka kola koja su dovozila za njezin boravak u tom gradu
bajoslovnu raskoš samo je povećalo neraspoloženje njihovih srca prema njoj. Ne
zovu je ni kraljicom, već samo "Talijankom" koja nije mogla ni za devet godina
braka dati njihovom dragom kralju Matijašu nasljednika prijestolja. A ona još i
mrzi kraljevog nezakonitog sina kojega građani smatraju svojim.
I stotine Gričana zuri u sjajnu povorku što se približava njihovoj ponosnoj
tvrđavi. Dižu uvis podijeljene im zastavice, ali
23

usta su im stisnuta, a duše im osjećaju u njezinoj sjajem okruženoj ljepoti samo

nemilu tuđinku.
Blistava povorka ulazi u kraljevski dvor na Dvercu.
U velikoj dvorani nazvanoj palača čekaju da se poklone kraljici svi velikaši,
inn L-iiini gosti, razni poslanici Italije, kraljičini rođaci i Čitavo
dvoranstvo. Na uzvisini stoje dva naslonjača. Na njima se spušta kraljevski
baldahin od crvenog i zlatnog brokata. Desno baldahinu stoji dvadeset dvorskih
gospođa. Kroj njihovih haljina i crta lica pokazuju porijeklo s juga. Samo dvije
mlađahne žene r.vlikui Se od njih. Stoje zajedno povučene, postrance i uporno
"ute. Smeđokosa ljepotica bademastih očiju i mala nježna plav:”a pokazuju
slavensko porijeklo.
Njima nasuprot s druge strane stoje muški kraljičini dvorani. Enriko je ustupio
počasno mjesto grofu Alfonzu. U očekivanju kraljice čitavom dvora: i prelazi
šapat ženskih i muških uzvanika. Enriko, stojeći uz Alfonza, šapće:
Vi neprestano pogledavate kraljičine dvoranke.
Premalo su lijepe, ali gledam ono tamo neviđeno žensko stvorenje. Tko je ona?
Mislite onu bademastih” očiju. To je Gordana.
Čudno ime, a ljepota još čudesnija. Kakvi gusti pramovi svijetlosmeđe kose, s
neki posebnim brončanim sjajem, što .se žari u svjetlo t: !:; Enrikp, poštenja
mi, živ oganj plamti iz ovih kosa.
A pogled bademastih očiju? pita Enriko pomalo podrugljivo.
Da, imate pravo. Pogled joj je odviše mudar i pokazuje kao da u njenom srcu
nema iskre.
Pogodili ste. Nikome ne”Uskraćuje ljubazan pogled.
Da, namiguv Do vraga, to me dražL Ali upokorit ću je ja, tako mi imena gnza
Borgie.
Tiše. Ne oduševljavajte se na dvoru odviše, jer ona nije u volji kralju.
Možda je obratno, ne vjerujem da kraljica podnosi tu ljepotu.
Baš dva puta obratno. Dakle naglavce, dragi grofe Alfon. zo. Kod nas je sve
tako: dva puta naglavce. Kraljica vrlo voli ovu djevojku, ali kralj nikako.
Kraljica je odgojila Gordanu, a kralj je nikako ne podnosi. Ona je, naime,
nećakinja bivšeg hrvatskog urotnika.
I još je drže na dvoru?
To je opet ono r.aglavo- obrnuto: kraljica je našla tu djevojčicu na dvoru i
od jila j u strogom današnjem duhu. Ona je Amazonka, kao .cr grada Milana, umna
kao Leonida.
Nastavite li tako, moj Enriko, izgorjet ću od ljubavne čežnje pa će na ovom
mjestu osi samo moja odjeća. Vjere mi, takvu tražim otkad sam se osjetio muško.
A je li to istina što ste rekli da je ova ljepotica ogn; kose uistinu slavenskog
roda?

Da, rođena je Hrvatica i štićenica čuvenog pjesnika Ivana

Fanoniusa. . - “.!
> A kako ste rekli da se zove? . • >. .
Svi je zovu Gordana.
što? Kakva je to svetica?
 Sto ćete, ovdje u Zagrebu i čitavoj zemlji muževi i žene •nose uz svetačka i
nekakva čudna druga imena, kao na primjer onaj prinčev tajnik Damir. Dakle,
vidite, ovdje nisu imena svetaca.
To više se nadam da Gordana nema u sebi baš ništa sve tačko.
To posvjedočuju njene oči. One hvataju poput kliješta. Vi toliko zurite u nju,
čini se iznevjerili ste se svojoj rasi.
Ne, nisam. Ova ljepotica ima mjesto očiju dva badema od baršuna. Lice joj je
bijelo kao napuljska svila, usne su joj crvene kao firentinski ljiljani. Dakle,
ostao sam vjeran svojoj Italiji. A tko je ona mala plavuša uz nju?
To je kći Bernardina Frankopana. Ona je u rodu s vladarima od Este. Dapače,
oženio se kraljičinom bratučedom. Dakle ova lijepa plavojka ima u svojim žilama
i aragonske krvi.
Ali držim da se je u njoj razvodnila. Plahi pogled nije na-ružio nijednu
Aragonku.
Ali bogatstvo njeno služilo bi na čast svakoj princezi
Ovo joj diže vrijednost. Ipak prepuštam je drugome. Za sebe uzimama bademe.
Ah, sad me pogledala!
Gleda ona i druge, moj gospodine.
To me ushićuje jer se moram boriti protiv svih.
Ako je odvedete s ovog dvora, kralj bi vas bogato nagradio.
Dakle, moj izbor upravlja božica Portuna. Svi su Borgie imali s njom intimne
odnose, vjerujte mi, Enriko. Hoćemo li joS dugo čekati kraljicu?
Kad uđu njena braća, napuljski prinčevi, onda će ona sigurno slijediti nakon
jednog sata podrugljivo odgovori Enriko.
čekanje mi zaslađuje moja obožavana ljepotica.
I on je pogleda ispod ruba svojeg perjem ukrašenog klobuka.
S desne strane stoji kraljevo dvoranstvo. Na čelu prvi kraljevi dvoranici: Nikša
Orban i Mladen Berislavić, obojica snažni ljudi, držeći desnice na vršku mačeva.
Njihove odore su raskošne, mirnih boja, starog kroja i znatno se razlikuju od
odora kraljičina dvoranstva.
Ban! upozori Orbana Mladen i pođoše da bana odvedu do njegova mjesta pokraj
kraljevskog baldahina. Iza bana dolazi biskup zagrebački Osvald Tuz s visokim
svećenstvom Kaptola. Iz dna dvorane ulazi čitava povorka kraljičinih rođakinja
na čelu s donom Izabelom. Enriko dočeka mladu djevojku prijetećim pogledom, ali
ona prođe kraj njega smiješeći se.
Onda slijede kraljičina braća: mladi kardinal Francesco i princ napuljski
Giovanni. Jedva su se smjestili, kad se s druge
30

strane otvore vrata. Princ Ivan ulazi sa svojim tajnicima i komor-nicima. Visoka
njegova mlada pojava i široke prsi baštinjene od oca privlao sve poglede na
sebe. Njegova odora od ružičasto-zlat-lic,g brokata posve se priljubila uz
tijelo.
Dolazak princa uznemiri svačiji pogled. Nešto je ušlo u dvoranu s obiju M ,r a:
na kraljevoj strani uzbuđenje na kraljičinoj mržnja. Prinčeva pojava još više
ih razdvaja. Dva protivna osjećaja titraju u njihovim očima, licima i kretnjama.
Kraljevi dvorani šute, kraljičini kao da ne uvažavaju prinčevu prisutnost
čavrljaju. Orban ih pokušava ušutkati strijelama svojih pogleda,
Prinčevo je lice nešto blijedo, ipak žive i sjajne oči vedre su i blage. Tek
kriomice preleti mu pogled po dvoranima na kraljičinoj strani. Alfonzo ispod
oboda šešira šapne:
Enriko! Princ izravno gleda gospođe.
Vaše je oko nevjerojatno bistro. Recite mi: koju od njih gleda?
čini mi se Izabelu! čekajte, do đavola, mislim ipak onu plavokosu Frankopanku!
Tko bi to ustanovio kad su sve tri zajedno: moja Gordana, vaša Izabela i dosad
ničija Frankopanka, ako nije prinčeva? VidliL plavojka Frankopanka se rumeni, to
je sigurno, pilji u princa, utaplja ga u moru plavetnila svojih očiju. Prinčeve
zjenice nešto dršću. Vidite, obrve mu se trzaju, nešto se tu zbiva što mi ne
vidimo.
Ruši se "Kartaga" promrsi Enriko. Mene izdaju jao njima!
Onda cpet šapne Alfonzo:
Čujte, Enriko, Gordana ne gleda nikoga, baš nikoga.
Onda ste slijepi. Ona gleda svakoga. Ali barem čini to otvoreno. Izabela...
sad će doći kraljica, bez pratnje dvorana da što više istakne se! Više djeluje
kad je sama. Dragi moj Alfonzo, Beatrica Je savršeni kompozitor i redatelj
svojih nastupa. Cezar je prema njoj bio diletant.
Četiri paža otv , ia su vrata. Preko praga prelazi kralj vodć-ci kraljicu. On se
gubi s vida kao da se rasplinuo.
Bcatrica Napuljska je ušla, pogledala i prikovala ih sve uza zid. Nitko se ne
rr.iće pod sugestijom te pojave.
Bijelo joj je lice poput mramora. Tamne kose, oči zapovijedaju. Obrve tanke,
visoko urezane. U ravno isklesanom nosu nešto neumoljivo. Bradicu čvrsta, kruta.
Na tamnoj plavoj kosi počiva mreža od bisera. I tamnoplava kosa i lice, i biser
sve se čini kao isklesano od mramora. Život označuje samo sušanj zelenog brokata
protkanog zlatom što se spušta niz stasito joj tijelo. U držanju i svakom koraku
otmjenost. Odsijeva kraljevstvo u svakom pokretu njene pojave.
Svi su sanijemili. Utukla ih je neka teška ledena snaga kra-ijeys.ee žene što u
svojem visokom čelu nosi željeznu zapovijed: pokoa se!

Klanjaju se. Čuje se šuštanje svile i zveket oružja u pokornosti ljudi što se
sagiblju.
A kraljeve oči upere su ravno u princa, kao da mu nešto kroz tišinu preko glava
dvorana dojavljuju... mole...
Beatrica stoji nasred dvorane. Tamne oči ispod kosih vjeđa nešto traže, čekaju.
I polaganim, nešto nesigurnim koracima izlazi princ. Blijed, nemirnih zjenica.
Nekoliko stopa podalje od kraljice spusti se na koljeno.
Pozdravljam, vaše veličanstvo, u ovom novom domu, od srca...
Kralj Matija, Bakač, Filipec i Varadi, svaki čovjek u ovoj dvorani upija svaku
prinčevu riječ s mladog mu umiljatog i blijedog lica i široko rastvorene oči
upiru u Beatričin profil.
A princ kleči gledajući u ledeno kraljičino čelo.
Njene se usne otvore. Tek vršci zuba zabijele, na usne pade smiješak kao da je
na led pala zraka hladnog zimskog sunca. Pružila je ruku i podigla ga.
Sine moji Sine naš! Da si mi zdravo! Radujem se što te vidim.
Njene ruke oviju se oko prinčeva vrata.
Nijema zapanjenost ukoči načas slike dvora. Na kraljeve oči spustile se vjeđe
kao od straha da bi mu tko pročitao misao. Va-radijevo Uče zarumenilo se. Bakač
i Filipec zaboravljaju da su im se pogledi odviše napadno stopili. Alfonzo bulji
začuđen u Enrika. a on prijeteći u Izabelu. Svatko se tog časa osjeća ugrožen.
Izabela se zadovoljno smije, nježna plavokosa Beci Franko-panka čvrsto se stisla
svojoj drugarici bademastih očiju koja mirno i sabrano koketno nakrivljene glave
gleda preda se.
Damir stoji u stavu dvoranina ukočen, samo mu u crnim očima nešto iskri.
S prinčevih ramena kraljica skine svoje bijele ruke. On ih poljubi i pokloni se.
Smetenost, laka rumen i vedri pogled povećavaju prijatnost čitavog mu bića. I
dok je sve još utopljeno u zapanjenosti kraljičina pozdrava, ona se uspinje s
kraljem stepenicama k baldahinu.
Sjedoše u naslonjač. Kraljica prima poklone bana, velikaša, dostojanstvenika i
poslanika. Sva svečana poklonstva gube u očima dvorana čar. U svakoj glavi
kraljevskog dvorana vrzu se pitanja, odgovori, nagađanja oko princa i kraljice.
Ništa nije sada tako važno u tom kraljevstvu kao smiješak i zagrljaj kojima je
kraljica primila princa.
I teško su dočekali svršetak primanja. Kraljica se digne i pozove sve na svečani
ručak pa se opet okrene k princu i ponuka ga da je prati.
Uhvativ ovaj čas, dobaci kralj pogled Varadiju što stoji s Ba-kačem i Filipcem.
Polako im se približi i jedva čujno promrmlja:
Kako razjašnjavate taj nenadani preokret kraljičina srca
prema mojem sinu? . ....
32
 Da se kraljica napokon predomislila i odlučila princu pokloniti majčinsku
ljubav odvraća Bakač, a Filipec odmah doda:
Milanska je ženidba osigurana!
A što velite vi, Varadi? upita kralj.
Velim da prinčeva sudbina nikad nije bfla u većoj opasnosti!
Kralj nije odavao ni trenom oka kakav ima odgovor.
Prema tome su i optužbe protiv kraljice neistinite doda Tomo Bakr-i, a
Varadi će žestoko:
U tom slučaju, moja je glava izlišna! Neka mi je veličanstvo mirno skine.
S osobitim užitkom reče kralj, bez osobita naglaska pa krene za kraljicom.
Bakač prišapne Varadiju na uho:
Obi ;t: ite svoje strastveno progonstvo protiv kraljice. Niste joj dorasli, a
kralj je slab prema njenim čarima.
Ali jak u odluci da ostavi prijestolje svojemu srnu. Orban je davao znakove
kojim redom treba da idu.
Sto zna i ljubaznost kraljičina prema princu? upita Alfonzo Enrika dok su
čekali da na njih dođe red.
Ništa drugo nego da trošite kardinalove dukate na moj račun!
U velikoj blagovaonici prostrta su tri stola bijelim francuskim platnom
izvezenim srebrom i svilom, četvrti, kraljevski, u sredini. Svi stolovi puni su
kristala, srebra i zlata. Nasred stola veliki srebrni ukras: kip konja. U
njegovu zlatnom sedlu vise s obiju strvna zdjele južnog svježeg voća. Navrh
glave ukras od srebrnih pera koji sačinjavaju vazu punu mirisava cvijeća. Na
pročelju sjedi kralj. Njemu zdesna kraljica, slijeva princ, do njega Palatin, do
kraljice ban, zatim kraljičina braća, sestra i poslanici. Uz drugi stol obični
uzvanici, a uz treći dvoranke i dvorani.
Ulaze četiri paža u napuljskim odorama. Iza njih četiri baruna u svečanim
crvenomođrim haljinama. Oni nose na pladnju jelo za kraljev : i stol. Ostale
poslužuju dvorani i sluge.
Glazbenici u kutu između otvorenih prozora završili su neku napuljsku pjesmu pa
se čuje samo kraljičin glas koji nastavlja raspravu s mllarsf poslanikom.
Njegovo lice izvanredne ljepote okrenuto je prema vladarici koja govori:
Varate se, gospodine poslanice! Ako ljepota žene nije udružena s umom, onda je
kao zlato bez sjaja.
Veličanstvo, govorio sam o ljepoti duše.
Tu ljepotu sačinjava um.
Možda i nepokolebljiva Stalnost... ,
Stalnost? Virgil veli da su žene promjenljive.
A što veli kraljica? upita Matija. : :
33
3 Gordana I

S Virgilom se ne mogu upuštati u raspravu, ali on je ipak zaboravio da se

promjenljivost žene razvija uporedo s promjen-Ijivošću njene okoline i prilika.
Konzekvencija je ludost kod muškaraca, dakle i kod žena.
Kralj je otvorio usta da nešto kaže, no ona naglasi, kao da to nije opazila,
pogledavši princa Ivana:
Nije uputno da ovom raspravom o nestalnosti žene razbijemo ideale prinčeva
srca. Kad se ljubi, onda se i vjeruje u postojanost svoje odabranice.
Hitno je kralj htio nešto primijetiti, opet ona ne dopusti, već odlučno povisi
glas gledajući princa:
Princ tako vjeruje u postojanost svoje odabranice da je ispunjen vatrom ovog
uvjerenja trgnuo mač za nju.
Mirno izrečene kraljičine riječi ošinule su munjevitom snagom sve slušaoce oko
stolova. U kraljevoj zjenici zatitralo je bjesnilo, a u očima milanskog
poslanika začuđeno pitanje. Samo Bear trica ništa ne vidi, ne opaža, ili se samo
tako pričinja.
Princ se očito snašao i htio nešto odgovoriti, no kralj ga spriječi pogledom i
upita kraljicu vrlo glasno:
 Vaše veličanstvo je netko posve krivo izvijestio. Princ nije imao nikakav
dvoboj. Očito je netko krivo shvatio bojnu igru koju je princ imao s
najznamenitijim mačevaocem Alfonzom. Htjeli su da okušaju svoje snage, a kako je
na dvoru dosta besposlenih ljudi koji ne znaju što da počnu s vremenom, jamačno
su odlučili da običnoj igri podmetnu romantične priče. Je li tako, grofe Al-
fonzo?
Duše mi, tako je. Ogledao sam se s princem na pokus, jer ćemo u nedjelju na
bojnim igrama nas dvojica nastupiti u zajedničkoj borbi na mačeve.
Eto, veličanstvo reče kralj bio je pokus za nedjelju. No htio bih znati
tko se usudio da donese iskrivljene vijesti vašem veličanstvu.
Kad je tako, onda nikako ne želim da na prvom koraku
svojeg dolaska u ovaj grad prouzročite nekom nesretniku vaš
gnjev, kralju. Kaznit ću ga sama. Nasmiješivši se odmah preo
krene razgovor. “
Kad je svršio objed, kralj i kraljica odlaze u svoje odaje. U tom trenutku opazi
lijepi mladi milanski poslanik da mu pristupa sestra kraljice dona Izabela i on
čuje njezin tihi šapat:
Gospodine grofe, danas, poslije večere kad vas zamolim glasno da mi donesete
moj ogrtač čeka vas kraljica u grimiznoj sobi na tajni sastanak.
Sagnuo je glavu na poklon osjećajući da mu je sva vrela mlada krv navalila u
lice, u divljoj strasti njegove zatajivane ljubavi što mu već pola godine
otimlje xlane i noći u tajnim nadgirm probuđenih pogledima mramorne kraljice.
34

OPASAN OGRTAČ DONE IZABELE

Topla je večer. Unutar zidina kraljevske palače svršila je kraljevska večera.
Oko iskićenih stolova sjedi kraljevski par s banom, poslanicima i dvoranima.
Do sto svjetiljaka poredanih uokolo dvorišta pretvaraju tminu u dan. Blistaju se
na stolovima ukrasi, drago kamenje na odorama gospode i nakit na glavama
ljepotica. Njihove su haljine zagasite boje da se još jače istakne
zlatnoružičasti brokat kraljičine ha”jine, što se priljubljuje uz njen savršen
stas. Na glavi se podmuklo iskri mrežasta kapa od suhog zlata i dragulja.
Ustala je i pošla oko nimfe u sredini dvorišta. Ispod trepavica zirnula je prema
stolu gdje sjedi Izabela uz lijepog milanskog poslanika. Polako prolazi kraljica
dvorištem u razgovoru sa svojim rođakinjama a dvoranke je slijede. Tada se
zaustavi. Uzme za ruku djevojku bademastih očiju. Prešla je dvorište pa se
izgubila ispod stupova trijema.
Grof Marcelo drhtavim glasom priča Izabeli o Milanu i njegovim umjetninama.
Tada ona odjednom strese ramenima:
Meni je hladno. Ne biste li mi donijeli, grofe, ogrtač?
Zanijemio je. Ustao je i polagano se uputio prema palači. Gotovo u magli proJ;
ispred stupova u staru palaču. Na hodniku bane mu u susret sjedokosa starica sa
crnom kapicom na glavi. • Drugog nikog nema u hodniku pa oslovi nju:
Njena visost dona Izabela želi ogrtač.
Ona je samo kimnula glavom, nešto promrmljala, pošla ravno ispred njega i
otvorila vrata.
Našao se u dvorani presvučenoj grimizom. Na skupocjenom ormariću u svijećnjaku
gore dvije svijeće. U naslonjaču sjedi Bea-trica. Bijelom golom rukom poduprla
je glavu što u polusvjetlu nalikuje mramornoj glavi u dubini sobe.
Dugo gleda poslanika ne rekavši ništa. Mnogo duže nego što bi on mogao da
podnese. Polumrak u sobi u kojoj je sam s njom daleko od dru u potpuno ga smete.
Teško diše, nasloni se, krv mu udari u ol^j.
Ona se makne, čudno, tiho i zamišljeno prozbori:
Već dugo, u Budimu, opazila sam grofe, da niste sretni na
mojem dvoru.
Veličanstvo i odmah zapne kao da je tog časa za sva
vremena zanijemio.
Njene tamne oči ispod kosih vjeđa upravile su se u njega:
Grofe, znam vaše patnje.
Osjećao se poklopljen, prikovan. Čas obori oči. Čas ih opet aigne k njoj.
Neočekivane njene riječi smutile ga potpuno.
3

I
Kruto se varate, gospodine grofe, ako mislite da ne opažam svaku sjenku u
vašim očima.
Ovo priznanje da se ona bavi njime uveća njegovu klonulost.
Nijedan trzaj u vašem licu nije mi danas izbjegao. Kad sam govorila o prinčevu
dvoboju koji je bio, naravno, samo igra, vi ste se baš neobično trgnuli. Da, da
upravo onda kad sam rekla da je princ trgnuo mač radi neke žene... što je bilo
uzrok da ste se tako trgnuli?
Iznenađenje.
Ne, vi ste se prenerazili što se princ bije za ženu koju vi
ljubite. .....,..." ... . . ,,, , ," ..,., ..... ,
On problijedi. ^ : l A •..•-... “",; “ J
4 Je li tako? ,-.”..9^ ;>•.-<;.”.- •. , “,;•,,•
. ":
,.; Nije. ••”.;, .• " ".,{
• Zašto poričete? •(" ,.-
U Jer princ nikada ne bi ipogao ljubiti onu a čiji bih potfed
Ja dao život. >
A ona ga nije tražila?
Nije.
Dakle: ili ga ne treba, ili ga smatra odviše velikom vrednotom a da bi htjela
primiti tu žrtvu.
Obasut njenim riječima počeo je da dršće kao čovjek kojeg je snašla oluja u
pustinji, a on nema pomoći i zaklona. >
Sjećate li se možda još, gospodine poslanice, onog događaja prije četiri
mjeseca u Budimu? One večeri vaše su oči bile uprte u nju. Tada vam je rekla:
Grofe, vaši su pogledi odviše čitljiva pisma. Ima mađarskih velikaša koji umiju
i čitati. A njihova mržnja prema meni predubok je jaz, preko njega nema puta do
mene. Tako je rekla ona.
Da, tako ste rekli.
I onda je dodala: Pođite na jug, u onaj hrvatski grad Zagreb, gdje će sastati
čitav dvor i čekajte. Tamo zidine možda neće imati oči i uši. Recite, grofe,
otvoreno kao da je ona obična žena: što ste očekivali od njenih riječi?
Sve za čun čezne muž kad gori plamenom divljeg obožavanja.
Usne mu dršću, a ona ga gleda kao Sto kraljica gleda roba, svjesna da mu je
suvereni gospodar.
Ako ona zatraži jamstvo da je svoju sklonost pružila vrijednome?
Nema ničega što ne bih mogao smatrati neizvršivim, nemogućim.
Znajte, ona je vrlo nesretna i zato traži vjernog saveznika u svim bolima i
borbama....
On klone na koljena. Usne mu drSću i šapću: , .”““,
Rob sluša zapovijedi i predaje se čitav.
Besvjesno zuri u nju, a ona potpuno mirno reče: : ..•
36

Njena životna sudbina vezana je za jedan plan: da se princ Ivan ne oženi

Biankom Sforza. Tko mi u tome pomogne dokazat će da je zavrijedio nagradu.
Osjećao se kao da na nj sa stropa pada vreo mlaz. U njegovim grudima gone se
krikovi: izdajico! Izdajico svojeg milanskog vladara! Šuti, ne izdaj svojeg
vojvodul
Nemate odgovora, grofe? upita ona spočitnuvši mu da je prestrašen tiho
uskliknuo:
Kralj Matija i Ludoviko već su vjerili princa s Biankom! Trgnula se i
uspravila.
Prevarer i sam! Izgubljena, izdana i pođe po sobi, a on skoči i ispruži ;
njome ruke. Ona se naglo obazre.
 što to velite, veličanstvo?
Izgubljenu sam.
Zašto veličanstvo?
Danas vam još ne mogu odgovoriti, još ne, vi ćete prvi saznati kad bude
vrijeme, ali princ Ivan ne smije se vjenčati s Eiankom.
Onda ovaj brak neće ugroziti vaš život i sreću! Pošla je polagano k njemu i
pogledala ga dubokim, dugim pogledom.
Javite u Milano Bianki da princ ovdje ljubi neku drugu djevojku, da se bije za
nju, da se ruga Bianki, da je šepav, nakaza, slaboumnik i pijanica. Javite da ga
ovdje mrze jer je nezakonito dijete služavki:, djevojčure i nikad ga neće
izabrati kraljem.
Već sutra od juri t će moj brzoteča u Milano. Bianka će mu vratiti prsten.
U njenim tamnim očima bljesne plamen. Vatra u tim očima spali i posljednji trag
njegove savjesti koja ga je još malo prije zapekla pri pomisli da se iznevjerio
svojem vladaru.
Dakle, sutra u zoru, Marcelo.
U zoru moj kuru putuje.
Kraljica obori oči da sakrije bljesak pobjede sagne se i stade prisluškivati.
Netko je na vratima. Ugasite svijeće.
I dok se ona tiho odšulja po sagu, on zgrabi svijećnjak i udari njime o zid. U
sobi je duboka tama.
U pokrajnjoj odaji štropot, približavaju se koraci, jaki, čvrsti, dolaze hitro.
Tko je?
Kraljevo gromko pitanje odjekne tminom.
Marcelu se jeka toga glasa provlači žilama. Bulji u mrak, u onu točku gdje je
vidio njenu brokatnu haljinu. Tamo negdje ravno su vrata na hodnik.
Radulo! Radulo! Svjetla da obasjamo tajno skrovište! Sluge, svjetla! viče
kralj iz sveg glasa u odaju iza sebe. A tu se nešto stropošta na pod i c liekiR
tminom. Marcelo pohita za stro-potom kao da želi pomoći kraljici uteći.
Ispruženim rukama za-

hvati u zraku žensko tijelo. Strast i slast stope se u bezumnost i dršću mu

ruke. Čvrsto privine ženu svojim prsima. Pričinja mu se da je žena ciknula u
tminu l otima mu se.
Kroz razmaknute zastore padne svjetlo.
Marcela hvata nesvijest, žensko mu se tijelo otme, on ga sam gura prema vratima
na hodnik.
Veličanstvo, ja, ja drznik, usudio sam se nasilno prodrijeti u dvoranu...
Grohotan smijeh trese dvoranom. Marcela hvata nesvijest. Kralj se smije, hihoće.
Grofove misli skaču mozgom: "Da, kralj je poludio, kralj je šenuo. Strahotna
nevjera žene smutila mu je svijest."
A kralj se i dalje grohotom smije.
Lijepi, krasni, divni ljubimce krasotica na sastanku sa starom Nardelom!
Pogled na pritvorena vrata na hodnik i na srušeni stalak s peharima potpuno
osvijesti Marcela. Shvatio je, naslućivao je: luđa Nardela čuvala je vrata svoje
gospodarice koja je, srušivši stalak, u štropotu izišla i gurnula staricu u
sobu.
Položaj mu se činio vrlo smiješan, ali spasonosan.
I već zadobije vlast nad sobom. Stao se smijati s kraljem.
Veličanstvo, dona Izabela me poslala po ogrtač. Vidio sam kako u odaju ulazi
žena. Nosila je svijećnjak. Mislio sam da je neka dražesna koja mi već dugo
upada u oči, potrčao sam onako za njom i zagrlio je. Svijećnjak je pao, ugasio
se. Kad sam čuo glas, naravno da sam se pritajio.
Sam se počeo smijati.
Molim, vaše veličanstvo, ne izdajte me, čitav bi se dvor valjao u homerskom
smijehu.
Slikara amo da vas ovjekovječim, grofe smijao se i dalje kralj.
Veličanstvo, kad me zadesila sreća da smo se tako sretno susreli, dopustite da
vam saopćim: sutra treba da pošaljem u Milano glasnika. Moj vladar očekuje
vijesti o povratku vašeg kancelara Varadija s prstenom. Sto da javim u Milano?
 Suštu istinu: da je princ cjelivao Bianfcinu sliku i od sreće poskakivao što
će dobiti tako divnu ženul čuli ste Alfonza. Ona priča o dvoboju je lažna,
kraljicu su krivo izvijestili.
Njezino veličanstvo ne zna ništa o zarukama?
Utanačio sam s vojvodom Ludovikom da zaruke držim u tajnosti iz posve
neobičnih razloga. Dakle, njenom veličanstvu ostat će zaruke još sakrivene. Za
četiri mjeseca ima se obaviti vjenčanje. To javite Ludoviku. Već sutra će početi
pripreme za taj čin. Dakle, to je tajna. Tko je prekrši taj je izdajica.
Da, veličanstvo!
Grof je izlazio iz dvorane s osjećajem da ostavlja grimiznu dvoranu kao
izdajica, ali uz cijenu neizmjernih Časova sreće što ga čekaju. Uzeo je Izabelia
ogrtač i ponio ga hitno u dvorište.
38

Kralj je izlazio polagano. Pod stupovima na izlazu čekao ga je kancelar Varadi i

gledao ispitivački.
_ Pravo ste rekli, Petre reče kralj. Milanski poslanik ima neke veze ili ih
kani sklopiti s nekom ženskom na mojem dvoru, ali je stradao. Našao sam ga u
takvom položaju da bi se i mučenici bili nasmijali. Mjesto ljepotice za koju ste
vi rekli da ću naći s njime bila je Nardela... i opet se nasmije.
Ali nešto me stalno podgriza. Eto, vidite: osjećam da tu sjedi žena za koju se
bije moj sin, koja ugrožava njegov mir i moje državne osnove, a ne znam koja je
ta. Niti ima nade da ĆU doznati. Tolike sramote nisam doživio.
Pogledajte, vale veličanstvo. Princ sjedi u društvu gospode j njegov pogled ne
luta za gospođama. Nikad to nisam opažao. Nemajte straha od žene za koju se bije
princ. Ali dopustite da vas zapitam: je U vaše veličanstvo govorilo s.
kraljicom?
Da je mučim tek što je došla s puta? Ne. čekam da ona sama progovori.
Njezino veličanstvo upravo se vraća s Gordanom upozori Varadi i pomakne se
natrag promatrajući kralja. Ali u njegovu licu nije m k rio ni sjenke sumnje.
Kao da ga je zaokupila neka druga misao, oštro mahne rukom i okrene se svojem
pouzdaniku:
Petre! Pala mi je na um divna misao. Pomoću Gordane otkrit ću tu žensku. Neće
ni slutiti da je oružje u mojim rukama. Varadi, ostanite iza stupa dok se ne
vratim, ovo će biti psihološka zamka kojoj će nasjesti moj sin.
Prešao Je ispod stupova gdje su bile kraljičine dvoranke i oslovi Gordanu:
Ne bacaj i toliko pogleda na onu mušku skupinu, jer tamo je princ, a lijepa
dama radi koje je trgnuo mač mogla bi vas lišiti vaših uvojaka.
Ona ga široko pogleda svojim baršunastim očima:
A tko je ona, veličanstvo?
Pođite princu Ivanu i upitajte ga, kako to vi već znate, hitro, oštro i
nenadano: "Visosti, za koju ste ženu izložili svoj život?"
A on će ml kazati? I da vam donesem njegov odgovor?
Vi ste sazdani od samog vjetra. Nije potrebno da mi do
nesete njegov odgovor jer nije lud da vam odgovori. Samo želim
da upitate princa točno kako sam rekao. “
I ona se hitro udalji prema mjestu gdje je stajao princ u razgovoru s gospode
a kralj se vratio k Varadiju. • v~ Varadi- dobro motrite na prinčev pogled.
To ću učiniti i ja. Netko od nas dvojice mora opaziti kamo će pasti prinčev
nesvjestan pogled kad ga Gordana upita za koju je ženu izložio ži-

I ostali su sakriveni budno pazeći. Gordana je prišla princu:

Vaša visosti, molim samo čas, imam vam izručiti nešto važno.
Princ izađe iz skupine i približi se djevojci.
Visosti, dobro me slušajte: ne gledajte ni lijevo, ni desno, ni preda se. Kad
vas nešto upitam, smjesta oborite pogled i gledajte u zemlju. Dakle, pazite:
"Visosti, tko je ona dama za koju ste izložili život?"
Ivan obori oči. Dugo je gledao u zemlju. --
Vrlo dobro. Niste je ničim odali. “ "a^
 Zašto me to pitate? “"“ <i
Samo sam izvršavala nalog. Oprostite mojoj drskosti ona pođe dalje kriomice
bacivši pogled iza stupa. Tu su se skrivali kralj i Varadi i ljutili se. Kralj
mrmlja:
Nije pogledao nijednu. Oborio je oči kao djevojčica. Nisam li ja postiđen,
posramljen od neke žene koju bi trebalo da smjesta bacim s dvora. Vojskovođa,
pobjednik nad Turcima, stojim ovdje kao prava budala, a neka neznanka ruga mi se
i podsmjehuje. Ovakvu zamku može izmudriti samo napuljska princeza.
I ja mislim, veličanstvo, to je igra kraljice. Dotle je kraljica u razgovoru
sa svojim bratom Franceskom lakim pokretom očiju pozvala Gordanu.
Što ti je govorio kralj?
Njegovo veličanstvo mi je reklo da sam namiguša,
To on uvijek govori sasvim neopravdano; poslao te k princu?
Da, rekao je neka zamijenim bolesnu dvorsku ludu i pr “ ću protjeram neke
nepotrebne misli.
Nisi uspjela?
Princ je uvjeren da nisam sposobna ni za dvorsku budalu; I tako sam otpuštena
i iz ove službe. Vaše veličanstvo, jedini ste na dvoru koji me ne mrzite.
A ja jedini koji vas ljubim upadne mladi napuljski kardinal Francesko
sagnuvši markantnu glavu prema GordanL
Zabranjujem ti, Francesko, ovako govoriti djevojci koja je pod mojim okriljem.
Kraljičin se brat pokorno povuče, ali ne skine pogleda s Gor-dane.
Sad možeš otići, Gordana, a kad odem, slijedi me u moju odaju.
Ona se vrati k ostalim dvorankama. Morala je proći mimo Varadija koji je sada
stajao sam s Damirom. Mladić joj se pokloni:
Plemenita gospođice, smijem li vas napokon i ja pozdraviti?
Ako vam nije jako neprilično?
Ne protestirate protiv toga? upita Varadi Daminu
40

_ Bilo bi uzalud. Nitko se ne može pohvaliti da bi ga plemenita gospođica.

Gordana smatrala dostojnim ozbiljnih riječi.
_ Kad pj ludosti, kažu da sam ozbiljna; kad govorim
ozbiljno, kažu da se prikazujem onim Što nisam. I opet vam ve
lim, gospodine Damire, pozdravite me ako vam to nije neprilično.
Uistinu to ne razumijem.
I malo .e me netko nije razumio, a ipak sam ga oslobodila vješte ć vnc
stupice. Da sam muškarac divno bih živjela kao dvorska luda. Ovako me svi
ponizuju.
Varadi na:” _!i <__: :,
Recite mi, Gordana, na putu ovamo primila je kraljica glasnika koji je donio
vijest o prinčevu dvoboju?
Djevojka j trgnula glavom da su joj uresi zadrhtali. Njene bademaste oči čine se
kao dva mramorna kamena.
Gospod Varadi, vi divno pitate opasne stvari. Ali, iza vas je kralj ...
Iza vas je kraljica.
Iza mene urotnik koji leži u tamnici. Njegovu glavu nosim na svojim us:
Vaš je skrbnik utekao iz tamnice - - šapne Varadi.
Ona sklop: oči. I Varadi i Damir gledali su njene guste duge
trepavice što se privile uz njenu put blistave prozirne bjeline.
Nekoliko ? je ovako kao da zaboravlja gdje se na
lazi. Onda podigne vjeđe. Oči joj se krijese. Rumenim, savršeno
rezanim n prhne smiješak.
Vaic lice potpuno se promijenilo reče Varadi. Ovog. ste časa bili
prelijepi.
Stresla je glavom kao da se probudila. I opet reče bezazleno kao da se ničega ne
sjeća:
Šteta ito nisam dvorska luda. On smije biti i ozbiljan, dapače i zahvalan pa
da odgovori na ono što ste zapitali. Ali kad bi vam on i odgo j:io ne bi vam
koristilo, jer glasnici nikad ne putuju s natpison na prsima čiji su i tko ih
šalje. Samo dođu, najave se i vrate. Gospodo, zaželjela sam malo gledanja.
Vragolasto zaokruži očima, ali opet trgne glavu natrag. Varadi i Damir istodobno
se osvrnu da vide od koga se to Gordana odvraća. Alfor i Enriko uporno gledaju
djevojku.
Mladi grof Alfonzo progoni vas vrelim pogledima upozori Varadi.
Nisam ih opazila.
Ni kod objeda? Neprestano je buljio u vas. Vrlo ste točno pratili.
Kad ste tako vješt promatrač, barem mi recite tko je taj
kićeni gospođi
To će vam reći on sam. Eto, dolazi a mi se smjerno povlačimo i povuče Damira
pod stupove.
Enriko pr Gordani Alfonza i nakon nekoliko rijeci spretno se udalji. Bez ikakva
uvoda Alfonzo reče:

Dugo sam čeznuo govoriti s vama, najljepša ženo svijeta.

Zar ne poznajete kraljicu? Ondje sjedi s poslanicima.
Rekla je to s toliko bezazlenosti da se mladi grof osupnuo: -, Govorim o
vama, gospođice, ja ljubim vas... " A ja nikoga!
Dakle, otvoreni su mi putovi da steknem vaše srce?
Čitavo?
Ton vašeg pitanja gotovo je nepodnosivo uvredljiv? Ipak vas ljubim. Niste li
to opazili već za vrijeme objeda? .
Dakle, u Rimu se mlada gospoda za punim stolom klanjaju Amoru?
Gospođice, igrate se plamenom.
A vi britkim mačem.
Nišanite na dvoboj, naime, na moju igru s princom?
Igra za ljepoticu očito je nov običaj? Ali vrlo prost, ponizuje...
Ljubomorni ste, možda? Na koga?
Na onu tajanstvenu ljepoticu za koju ste trgli mač.
Tako mi časti, ne znam tko je. Princ nije htio da kaže kra-. Iju. Vjerujete li
sada da ljubim samo vas?
Moja vjera nije tako munjevita kao vaša ljubav.
Razumijem. Da mi uzmognete vjerovati, tražite dokaza o mojoj ljubavi. Recite:
kakav dokaz da vam položim pred noge.
Moja glava nije tako hitra za domišljanje. Ako se strpite dan-dva, možda ću
smisliti.
Poludjet ću za vama.
Ja sam krotiteljica kraljevih lavova. Zar niste vidjeli njegov kavez? To ću
vam pokazati sutra. Kralj uvijek sobom vodi . svoje divne lavove i lavicu. Ona
je divna i ukroćuje lava. Ali, eto, dolaze dvorski učenjaci.
Ostanite, molim vas.
Zaboga, u pogibelji je moj dobar glas.
Koketno naherivši lijepu glavu, otprhnula je k ostalim dvorskim gospođama.
Debeli Galeotti prilazio je s tankim, nešto višim gospodinom Alfonzu.
Ovo je moj drug Bonfini. Uživa sreću što ga je uvela na 4ivor kraljica. A vi
ste, grofe, zle volje? Izgledate kao da su vas skinuli s ražnja.
Nešto slično i pogleda prema Gordani. Zamamna je, ali ne možeš s njom
nakraj.
Rekao vam je Enriko: ohladit ćete se čim s njom progovorite.
Naprotiv! Gorim kao Neronova živa baklja; ali recite mi, gospodine Bonfini,
ili obojica: kako vam se čini ova divna ognjena djevojka?
Kao lijepa knjiga ispisana nečitljivim slovima. r ?
Nasmijala su se sva trojica. fl ,.v .,,,”"
42

A kralj Matija dugo je promatrao svojeg sina. Najposlije ga pokretom očiju zovne
k sebiJ
Ivane, što je to bilo danas kod stola? Kraljica je govorila o odabranici tvog
srca?
 Ništa ne znam, moj oče.
čini se da je kraljica bolje upućena u ljubavne tajne mojeg sina. Možda si čak
sporazuman s njom?
Nisam zaslužio toliko sumnje, moj oče. . Onda mi reci ime te žene!
Ni da me prognate njeno inie neću izustiti. :; .
Tvoja tvr lo l i a šutnja živ je dokaz da je ljubiš.
Ne znam što je ljubav.
Nisi znao, ali ovih dana dobro te promatram. Svakog časa spoznajem sve više
što počiva na dnu tvojeg srca. Ivane, uletio si u razapetu mrežu.
Nisam oče, jer nije razvila mrežu.
Ivane, vji.-nOu ćeš se s Biankom.
Da, oče moj!
I pazi: tko se usprotivi toj ženidbi ili je pokuša spriječiti, smatrat ću ga
veleizdajnikom. A shvaćaš li dalekosežnost te riječi?
Shvaćam. I nemam nikakva razloga da se opirem vašoj volji.
To reci i njoj. M t > ;
Nemam nikakva prava da kome govorim.
To bolje po tebe.
Kralj promrmlja neku kletvu i onda će tiho:
Prozirem u tajne turskog logora, u spletke Friedricha III, u krivu igru
Vladislava Češkog, a tu na mojem dvoru vidovitost moju navlači za uši i nos iu ,
žena. Niti izdaju ne bih tako okrutno kaznio kao ovu moju sramotu.
Sin i otac duboko se pogledaše.
Ivane, ako ti je draga, bježi od nje. Dvorski meštar Mladenčić najavi:
Veličanstvo, polazak gradom. Njezino veličanstvo će jahati. 2eli da se pokaže
narodu.
Vrlo lijepo. Dakle, idemo.
KRALJIČINA PALMA
Beatrica čeka kralja. Brokatna svila u dubokim naborima šušu oko nje. Iz širokih
prerezanih rukava, što se spuštaju do poda, bijele se njene gole ruke ispružene
i spremne na zagrljaj.
Kralj je ušao i stao. ..i ,

Napokon smo sami, Matija, dođi k meni. Davno nismo sjedili jedno kraj drugoga.
I povuče nabore svoje haljine da mu na uskom sjedalu ostavi mjesta. Polagano se
spusti k njoj.
Jesi li zadovoljna, Beatrica, s dočekom?
Tako zadovoljna da sam posve razbuđena. Ne bih mogla usnuti. Davno se nismo
vidjeli, dragi supruže moj. Nisi li zaboravio taj dragi naziv?
Nisam, Beatrice.
Glas mu zvuči mirno. Oko mu je pozorno.
Ipak, u ratu si zaboravljao, ali ovdje podsjećalo te moje mramorno poprsje na
to da je Beatrica ponosna što je žena kralja čija slava seže daleko preko
granica.
Gledala ga je s izražajem udivljenja kojemu nije mogao odoljeti. Smješkao se.
Hvala i priznanje čine ga slabim.
Donosim ti svoje srce, puno ljubavi i ponosa, moj slavni supruže.
Hvala, Beatrice odvrati mirno, makar mu njen hvalospjev oduzima sigurnost.
Još sam nešto donijela. Matija!
Ona ustane, pođe k ormariću i izvadi zelenu palmu. A on je
gleda kako lakim dostojanstvenim korakom ide prema svojem
mramornom poprsju, kako uzdiže lijepu bijelu ruku. Čas mu se
pogled zaustavi na lijepoj bijeloj puti i trepti. Ali se odmah smi
ri zaokupljen je njenom kretnjom. Beatrica položi na bijele mra
morne prsi kipa zelenu palmu. Njen živi profil stapa se s kame
nom. ,,,,, (., ....
Čudiš se nešto, Matija. Dakle, ne shvaćaš? j v
--, Palma znači slavu, trijumf. -""a-..: -rfii iji"r "
i I mir! Mir među nama, Matijal J
Između tebe i mene? > " ,
 Između nas troje.
Misliš na Ivana?
Dakako.
Stajala je na tamnom sagu u svijetlećem sjaju, što je prekrio njenu ljepotu.
Tamnoplava kosa sputana nakitom obasjana je svjetlom s venecijanskog lustera.
Malo razbarušeni uvojci pod zrakama svijeća izgledaju kao neka aureola. Stoji
dostojanstveno, mirno, ne miče se, kao da zna koliko njena dostojanstvena
ljepota djeluje u tom položaju.
Pol godine, i više, živjela sam udaljena od tebe. Odviše za rastanak, a upravo
dovoljno za razmišljanje. Više puta manje se doživljaje u kretnji života nego u
kretnjama naših misli. Za ovih šest mjeseci mnogo sam doživljavala, misaono.
Njen glas zvuči kao neko daleko zvono. Još uvijek stoji na istom mjestu kao da
osluškuje svoj glas. svoje riječi, a ispod bi: jelih kosih vjeđa upire tamno oko
u kraljevo lice što je okrenuto prema njoj, puno napete pozornosti i
iščekivanja. ,. L
44

Zaredala sam u sebe, Matija. I pošto mi je sve bilo jasno, pogledala oko sebe.
Tu si bio ti, samo ti, a daleko iza tebe u magli spazila sam Ivana blijeda i
žalosna. Da, mrzila sam ga.
_ A zašto?
Na to pitanje mogu odgovoriti tek danas pošto sam sve doživjela u mislima. Sad
znam i priznat ću.
Njegove zjenice su nepomične. Promišljenom pozornošću upile su se u nju.
Nikad nisam slutila koliko sam ponižavala samu sebe mrzeći njega. Sad mi je
jasno da sam u njemu mrzila tobožnju suparnicu.
Prošlost, davna prošlost!
Ne smatram to ni prošlošću. Matija, to nije tvoja prošlost. Nije ništa.
Muškarci, pa bili oni i kraljevi, uzimaju bilo kakve djevojke, a da o tom ne
vode računa ni oni ni te djevojke. Kod tebe je bio slučaj da se rodilo dijete.
A kako si plemenita srca, nisi ga dao nekakvom barunu. Nesvjesno sam se
ponižavala ljubomorom na jedno stvorenje koje ne doseže ni do mojeg podno-ška.
Možda sam tvojeg srna mrzila baš zato što je bio povod mome samoponiženju. Ali
ovo vrijeme što sam ga provela sama u Budimu izvela sam sebe na pravi put:
izbrisala tragove poniženja. Zapravo, tvoj sin tvoja je krv. Dakle, želim mu
biti dobra skrbica. Vidiš, Matija, zato sam donijela palmu. Odsad neka ne bude
nikakva povoda razmiricama pod rr”^irn ;.r;i1jcvs”kim krovom.
Kralj polako ustane i pođe prema njoj korak po korak kao da na tom putu
razmišlja, nagađa i nastoji prozreti. Gleda joj u oči. Ona mu dolazi u susret
ispruženim rukama.
Beatrice, ovo je dostojno tvojeg uma i srca reče kralj
toplo.
Bijelu golu ruku položi mu na rame i posve izbliza zagleda mu se u oči. Učinio
je malu kretnju kao da je želi povesti do sjedala, ali ga ona spriječi položivši
mu na rame drugu ruku:
Tvoj život je borba i slava. Da ti borba bude lakša, slava slađa, evo, okitila
sam se paunom.
_ To je moj najljepši dan! rekao je mirno, toplo, ne mičući se, kao da jo5
uvijek na pola puta oklijeva jer istražuje.
Još će doživjeti, Matija, ljepših dana. Tvoj sin je tvoja krv. Brinut ću se
za nj kao da ga je rodila jedna od kraljica iz tvojih dvaju prvih brakova. Hoću
da ti pomognem da momka usrećiš.
Sad razumijem srdačnost kojom si ga danas privinula na
svoje grudi.
Čini se kao da je u suprotnosti s tim što sam danas spomenula onaj događaj s
Alfonzom Borgia. Učinila sam to zato da čitavom dvoru i svim gostima dokažem
kako sam se promijenila Prema njemu, kako ću mu biti dobra, čak da neću osuditi
ni dvo-
l
“ boj što bi ga on poduzeo za ženu koju ljubi. Naprotiv, baš ću ja zagovarati
njegovu ljubav, jer djevojka je njega dostojna.
Posljednje njene riječi ustalasale su u njemu radost da će doznati što dosad
nije uspio:
Misliš dakle, Beatrica, da je dostojna kraljevskog sina?
Kći je vojvode i sestra tvoje žene, dakle dostojna! "i Izabela!
Kako? Ti ne znaš?
Ali ona je zadala riječ Enriku.
Da, rekla mi je da si je zatekao kad joj je htio iznuditi prisegu da neće poći
za Ivana. Pomahnitao je saznavši da se Ivan kani tući s Alfonzom radi nje. Ivan
tvoja krv plane žestoko. Kao da gledani tebe. Znam da bi za Beatricu sasjekao
svakoga.
Oboje kao da su napeli sve svoje snage prikrivajući svaki svoju misao.
Tvoj sin bit će sretan s Izabelom, uvjeravam te, jer ga ona iz sve duše ljubi.
I baš to je bio povod što sam te molila da napustiš svaku drugu ženidbenu osnovu
s Ivanom.
Nevidljive iskre frcaju između njih, ali ih oni gase svojim mirom:
Šteta što mi nije prije govorila reče kralj ovako sada ne bismo imali
dvije zapreke...
Koje?
Ponajprije, Enriko će u ljubomornom ludilu počiniti sablazni.
Ako pisne, vratit ću ga u Napulj. Preko te smo, dakle, zapreke prešli. A
druga?
Vojvoda Ludoviko već zna moju namjeru da Bianku vjenčam za Ivana.
Kao da su iskre zasvjetlucale u njenom oku, pretvorile se u munje i prijete
gromovima.
Tko je o tome govorio Ludoviku?
Grof Marcelo nije mogao čekati i poslao je vojvodi obavijest da ću poslati
prosce.
Moj otac odabrao je Bianku Sforza za vjerenicu mojem bratu, a kako je on očev
nasljednik na prijestolju, vojvoda Ludoviko radije će vjenčati Bianku za princa
napuljskog koji će je učiniti kraljicom nego za Ivana. On je, doduše, bogat ali
čitav život ostaje samo liptavski vojvoda.
Jedva nekoliko časaka ostaje među njima napeta teška stanka. Ona ga gleda meko i
toplo, a kralj joj uzvraća mirom u kojemu odsijeva pozadina njegove osnove:
Ivanovi astrolozi prorekli su da će on postati vladar. A danas tako šapću i
naši staleži.
Ivan? Tvoj nasljednik?
To je želja svih staleža i velikaša. Dakle, potrebno je da Ivan uzme i kćerku
vladara, a Ludoviko je moćan i odlučan, Bian-ka bogata.
46

Spustila je bijele vjeđfc Trna crta visokih obrva kao da se

ioš više povisiki i jače aokmfib. J Ne, ti se šališ.
Kako?
Kad bi ti uistinu htio da svojeg sina učiniš nasljednikom, onda bi zacijd >
najprije pomišljao na ženidbu koja bi tebe još uže vezala sa mnom i s napuljskim
kraljem. U tom slučaju sigurno bi zatražio za Ivana samo moju mlađu sestru.
S tvojim slavnim ocem i njegovom obitelji vežu me najljepše i najmiliji- veze
po tebi, a s tobom me ne može vezati ništa vije i jače nego srce. Zato je
potrebno da potražimo na jugu još više saveznika i prijatelja.
Pol;! i, vrlo polagano ona se okrene i polazi jedva čujnim
korakoi _J ; lustera, pa se tamo zaustavi
i okrcn A kralj pozorno pazi gotovo vrebajući svaku kretnju
njenog i ti glave. Kad se obazrela, pogled mu je opet miran i
staložen.
Ti si, Beatrice, u Budimu sigurno čula osnove s Ivanom započne sad on, jer
je ona šutjela.
Da bude tvoj nasljednik?
 O toj :”, ._” a i S:L_ALm sigurno govorili.
N riječi nikad nisam čula da bi tko uopće pomišljao na Ivana.
Baš nitko?
Ni tvoji najvjerniji pristaše.
A protivnici? upadne on naglo kao mačka i uhvati je pogledom. Ravnodušnim
mirom izdržala je tu navalu.
S tvojim protivnicima Beatrica ne raspravlja o državnim poslovima.
Krivo si me shvatila. Nikad mi ne bi palo na um da moji protivnici, bivši
urotnici, raspravljaju o mojim kraljevskim čint-ma s kraljicom koja mi je draga
žena i suvladarica.
Zašto si., dakle, mene upitao što misle tvoji protivnici? Pri tom ga pogleda
otvorenim očima, glas joj zvuči mirno, iskreno.
Jer su u Budimu u mojem odsustvu dolazili k tebi i Banfi i oni drugi.
Njena nepomičnost načas nalikuje na mramorni kip pored
nje. Ništa ne odaje dojam kraljevih riječi. I on isto tako nepo
mično glcd:, ; i1. , znak zaprepaštenja. Mjesto toga ona mir
no zapita:
Varadi te izvijestio?
Zapitao sam ga s kim je govorio na dvoru i tako je spomenuo Banfija.
Biskup Petar uistinu je tvoj zao duh, Matija.
Beatrica, zna da sam vazda bio gospodar sebe i svoje vo-
Ije.

Znam da ne podliježeš ničijem utjecaju, ali prirodno moraš podleći krivom

izvještaju.
Dakle, biskup je lagao? Banfijevci nisu bili na dvoru?
Bili su, i to upravo kod mene.
Opet je nekoliko trenutaka prošlo u teškoj Šutnji. On je čekao.
Iskoristili su tvoju odsutnost da me zamole milost, a mo-litelje moram
primiti. Zamolili su me da im pomognem kako bi im kralj opet poklonio svoju
milost, zaboravio sve ono što su u svojoj zaslijepljenosti skrivili protiv
njega.
A ti si ih odbila?
Dva tri puta nisam ih primila i uzalud su dolazili na dvor. Napokon sam
obećala posredovati. Uvjerila sam se da misle iskreno. Pa to je i prirodno.
Tvoje slavne trijumfalne pobjede na bojnom polju baš sada u Bosni, pa i one nad
Friedrichom i Vladislavom Češkim tako su velike da su tvoji urotnici uvidjeli
kako će učiniti vrlo mudro pokore li se i zamole te za oproštenje.
Doslovce ovako rekao sam biskupu Varadiju. Unaprijed sam znao da se tako
zbilo, a Varadi mi je to potvrdio...
Jer je jedino prirodno. Međutim, mi smo se udaljili s puta na kojem se nismo
sporazumjeli.
Opet pođe bliže i zagleda se u njega prodornim, duboko po-vrijeđenim izražajem.
Iskreno sam odlučila da Ivanu budem dobra i brižljiva. Dapače toliko da
zagovaram i njegovu ljubav prema Izabeli i zato, Matija, želim da mi odgovoriš
na jedno pitanje, posve iskreno. Uistinu misliš Ivana učiniti nasljednikom
svojeg prijestolja?
Zar to nije prirodno?
• Spustila je glavu kao da ju je netko udario u potiljak.
^ Nisam slutila. Dakle, toliko ljubiš dijete neke druge da
zaboravljaš... i ne spominješ...
Sto?
Da imaš ženu, mladu, zdravu koja ti može dati zakonita "ina.
fl Beatrica...
• U njegovu je glasu nešto od ukornog spočitavanje.
Šest mjeseci živjela sam samo za tu jednu misao. Pozvala sam iz Italije
najpametnije liječnike koji su svu znanost svijeta iskoristili da se izvrši
jedina moja želja, kao što se ispunila jednom želja vojvotkinje Sforza nakon
dvanaestogodišnjeg braka.
Sto mi to govoriš, Beatrica?
 Stidim se što govorim. Još više se stidim što se nadam, što sam se nadala da
ćeš kliknuti od radosti kad ti objavim da je najveći talijanski liječnik
Bartolomeus, pošto me pet mjeseci liječio, najzad izjavio kako nema više
nikakvih prirodnih zapreka da rodim.
48

To je rekao Bartolomeus?
I napisao ti u pismu koje ti šalje po meni. l firentinski astrolozi poslali su
mi svoje mišljenje: za godinu dana meni će se roditi sin.
On stoji još uvijek ukočen, ali se u njemu sva snaga zaljuljala.
Nisam slutila, Matija, da ti i ne misliš da sam tu ja. I kako te sada gledam,
moram se postidjeli jer da se to dogodi, naš sto bio bi tvojemu na putu!
Beatrica!
Prihvatio je njene ruke i skinuo ih s njenih očiju.
Ubio si mi radost u nadu koja me svu prožela. Nadu, tebi dati sina
nasljednika, zakonitog nasljednika. Tebi ga ne treba, jer ti imaš nasljednika.
Nje”iove su obrve drhtale i usne mu se stezale. Ona mu otme ruke i ustane.
Odviše je bolan ovaj čas, Matija. Moj dolazak u ovaj grad znači: smrtni
udarac! Tvoje srce posjeduje sin neke druge.
Beatrica, ništa više nisam želio nego nasljednika iz našeg braka. Tek kad sam
izgubio nadu da ću ostaviti zakonitu krv na pri jesti:" • latio sam se osnove s
Ivanom. Beatrica, kad bi se ispunilo što mi veliš, bio bih vrlo sretan.
U tebi sam vidjela preneražen je, a ne sreću. Opet je pokrila lice rukama i
zajecala. Kralj se sagne k njoj i sklopi ruke oko njenih ramena.
Smiri se, Beatrica, kad bi to bilo...
Tvoje osnove s Ivanovom ženidbom dokazuju da ne želiš sina od napulp k,
princeze. Dobro, neka ga ne bude, neka se ostvare tvoje osnova s ovim sinom.
Beatrica, vjeruj mi, kad bi se to dogodilo, napustio bih sve osnove s Ivanom.
Ne, ne, svršeno je. Ti si rekao svoju. Ne vjerujem više ni u šta. Ti ne želiš
sina u braku. Ustala je i pošla.
Kao dokaz tome da ga želim, evo, odgodit ću sve svoje osnove, sve svoje
namjere.
Odgoditi? Sto to znači?
Kad bi nam se rodilo dijete i bio bi sin, sve su osnove s Ivanom razbijene,
ali kad bi nam se rodila djevojčica, i opet bi moja želja da na prijestolju
ostavim svoju krv ležala samo u Ivanu. Ti ne znaš što sam mislio, Beatrica, kad
sam izrekao: odgodit ću. Crnim to u vrućoj nadi i želji da se ispuni što si mi
obećala.”
Ti sam znaš koliko svoje čine upravljaš prema nalazima astrologa, a oni su
rekli godinu dana.
_ Rok ne stavljam, Beatrica, to je u rukama providnosti... ja, ja odgađam.
Da ti vjerujem?
49
4 Gordana I

l
Vjeruj!
Volja pobjedonosnog vojskovođe samovoljnog kralja pala je usporedo s njegovom
glavom na bijele mramorne ženske grudi, a na njenim usnama lebdi ledeni smiješak
promišljenog probjed-nika...
VLADAREVA VLADARICA
Drugog jutra uđe kralj u svoje odaje. Njegov stari pouzdanik dvoranin Radulo već
je sjedio za poslom i uređivao knjige na stolu, čun su paževi otvorili vrata,
ustane. Male starčeve prijatne oči upravile se u kralja tako indiskretno da je
uzeo sa stola neki papir i kao da se u nj zadubio.
Najposlije počne šetati po sobi, ali Radulo osjeti da mu gospodar kao obično
žeđa povjerljivog razgovora i pokuša ga pogledom ohrabriti. Ne mogavši odoljeti
tom izazovu, Matija upita gledajući u zemlju:
Ti nisi nikad imao ženu? •
Hvala budi dobroti božjoj, poštedio me ženskog gospodstva.
 Zašto veliš gospodstva?
Uvijek one gospodare muškarcem, bio on prosjak ili kralj!
Moj starce! Pravo veliš. 2ene vladaju i nad kraljevima, ali one posjeduju dva
žezla: suze i ljepotu.
I lukavost...
Odgovor je izrečen jednostavno bez ikakva prizvuka i kralj nešto dublje spusti
glavu, zamisli se i kad je htio da nešto kaže, uđe kancelar Varadi. Neprijatnom
šutnjom sreo se kralj sa svojim kancelarom, šutnjom i pogledom što je bilo
značajnije i jače od svake riječi. Kraljeva šutnja prisili Varadija da se nijemo
pokloni i sjedne uz posao. Kralj odredi da mu dozovu milanskog poslanika.
Otpratio je njeno veličanstvo u crkvu primijeti Varadi, a kralj kimne.
Uđoše kraljevi tajnici Bakač i Filipec. I oni su očekivali da će im kralj
saopćiti nešto važno. No, započeo je govoriti o državničkim poslovima kao da se
od kraljičina dolaska nije očekivalo ništa što bi bilo u vezi s državničkim
pitanjima.
Onda najaviše milanskog poslanika grofa Marcela koji je upravo dopratio kraljicu
iz crkve. Njegovo je lice bilo neobično” vedro, oči su mu sjale pritajenom
srećom, unatoč tome što ga je Varadi nekoliko puta drsko pogledao. Sjedeći
nasuprot kralju, slušao je pomno njegove riječi.
50

._ odlučio sam grofe, da vojvodi od Milana napišem pismo. Makar sam Friedricha
istjerao iz Beča I dobro se tamo učvrstio, on se sprema da me uznemiruje. Moglo
bi doći do novog rata, a tb me nuka da prinčevo vjenčanje odgodim na kratko
vrijeme vrlo kratko vrijeme. Šest mjeseci, možda osam...
Kraljevi su pouzda: n ci odložili pera. Varadi digne svoje male oči prema
kralju, ali on .izbjegne taj pogled i upusti se s poslanikom u razgovor. Filipec
i Bakač pogledali su se kao da jedan drugome dojavljuju: "To smo i očekivali."
još poslanik nije ni izašao, kao" uđe, princ Ivan.
_ Došao sam, moj kraljevski oče, da vam zaželim dobro
JU _1 Lijepo, r?.5to nisi pratio kraljicu u crkvu? Treba da joj ugađaš,
poklonila ti je svoje srce. Neka u na§ dom uđu mir i spokojstvo.
Princ je šutio. Ćulo se žestoko škripanje Varadijeva pera po papiru. Ivan je bio
neobično brzo otpušten. Odmah zatim kralj nastavi državničke poslove da Varadi
ne bi”štogod prigovarao ili pitao.
Tada uđoše u dvoranu dvorski meštar, Mađar Orban i Hrvat Stjepan Mladcnčić i oba
komornika Ladislav i Mihajlo.
Sto je? zapita ih kralj. Kakva je to deputacija? Orban se poklon”.
Veličanstvo, grof Enriko izdaje đvoranstvu odredbe koje nikako ne spadaju u
njegov djelokrug. Prelazi preko svih mojih odredaba, dapače me tako kruto
uvrijedio da bih morao povući mač da vaše veličanstvo nije zabranilo...
Sto je opet? Zar će opet započeti stare kavge? Dosta mi je toga. Neću
dopustiti da se oba dvoranstva kolju. Neka nastane mir i ljubav među dvoranima,
a vi imate prednjačiti.
Veličanstvo, nikad nisu tako drsko nastupali protiv mene kao danas od rana
jutra.
Dobro, dobro, reći ću im. A vi budite strpljivi. Idite! Nezadovoljni, izaSli
su na trijem:
- Zašto se ljutite primijeti Stjepan Mlađenčić. Sad je>
ona tu, dakle kralj služa. i.1,?
Mihajlo i Ladislav od Srednjice zaustavljaju se: , "^
Takav junak, a ona ga oblači u suknju! < “
Kad bi ga samo vidjeli Turci!
I otišli su oboreni i glava tiho i zamišljeno kao da ih pritište mora.
Kraljičini dvorani, naprotiv, prolaze pored njih drsko izazivajući. Dva su
dvoranstva jedni spram drugih: sa starim prezirom i povećanom mržnjom. Kralj
Matija obarao, je oči kao da se boji sastati s pogledima svojih pristaša.
Najednom najave da je u biskupski dvor stigao papinski poslanik iz Rima. Na
kraljevu želju odoše Bakać i Filipec na Kaptol
4
doprate papinskog poslanika. Varadi je ostao sam s kraljem. ustane i pokloni se.
51

l
1
•>-f Veličanstvo, molim da me otpustite iz svoje službe.
što vam se to poraelo u glavi? Pazite, za vaše riječi iz ove Odaje put vodi u
tamnicu.
Kako vaše veličanstvo želi...
Uistinu, vaša drskost ne poznaje granica.
Ako su iskrenost i vjernost sestre, onda vaše veličanstvo nije pogriješilo u
sudu.
U vjernosti svojoj revoltirate protiv mene?
Revoltiram samo protiv toga da vaše veličanstvo razruši kraljevstvo kojemu je
dalo slavu i snagu. Veličanstvo odgađa prinčevo vjenčanje, dakle ugrožava
sigurnost kraljevstva.
Osudili ste me na ranu smrt. Zar mislite da se kanim maknuti sa svijeta prije
nego ostavim nasljednika prijestolju? Muž od četrdeset osam godina ima još
vremena.
Prije tri dana vaše je veličanstvo naglašavalo da nema vremena i najavilo da
se vjenčanje ima obaviti za četiri mjeseca. Tko bi se usudio da tu ženidbu
odgađa ili spriječi smatrat će ga veleizdajnikom.
što biste vi rekli da mi se rodi sin?
U malim biskupovim očima zatitra nešto podrugljivo:
Prije tri dana kad sam izvještavao vaše veličanstvo u ovoj odaji, vi ste mi
doviknuli da ne trošim riječi za nemoguće stvari.
Prije tri dana situacija je bila drugačija.
it< To Je istina. f"i Do đavola, što hoćete, Petre?
"•” Da me zatvorite u tamnicu, ondje moja savjest mora ušu-tbti.
;ffl što je grize na slobodi?
..rr. Odgovornost kad bi šutnjom odobravao vaše čine. Kralj srdito udari
šakom po stolu:
Za moje čine odgovaram ja.
Dobro, veličanstvo. Onda molim barem da se riješi ono Sto se tiče samo mene,
kancelara. Obećali ste pitati kraljicu razlog koji je nuka da je protiv ženidbe
koju ste, evo, i odgodili.
Razlog je pravedan. Kraljica je zdrava i mlada i može mi još dati zakonitog
sina.
Je li o tome njezino veličanstvo raspravljalo i s vašim urotnicima?
Ne, o tome nije raspravljala razbjesni se kralj. Oni su zamolili kraljicu
posredovati da im poklonim milost.
•.,. I vaše veličanstvo to vjeruje?
• (tm) Kralj skoči:
. V Vaša mržnja prema kraljici dovest će vas na stratištel
A slabost vašeg veličanstva prema kraljici dovest će kraljevstvo u propast.
Spreman sam za ove riječi položiti glavu. Veličanstvo neka ne misli da govorim u
svoje ime. Svi vaši pristaše i poslanici koji vas vjerno ljube, koji su odani
ovom kraljevstvu žele umirenje da je pitanje nasljedstva već jednom riješeno. O
52

tome ovisi mir i opstanak ovoga kraljevstva. Veličanstvo najbolje zna da bi v.J-
um nenadanom smrti, u sadašnjem stanju, ovo kraljevstvo bik pozornica borbi za
krunu.
Mjesto da kralj plane, šuteći se obazre oko sebe kao da je osjetio podmuklu
slabost što se šulja oko njega. Varadi iskoristi čas:
Može li, veličanstvo zamisliti da će Banfl i njegovi prijatelji moljakati vašu
milost? Ako je to istina, zašto već nisu poslali svoje molitelje. Četiri mjeseca
bila su dovoljna. Zašto nisu poslali svoje čete na bojno polje u znak pokornosti
vašem veličanstvu. Zašto niša doti i oni, kao što su došli Hrvati, da se biju
protiv Turčina?
Dok je govorio kralj je gledao preda se. Pogled mu padne na brokatni zastor koji
se lako ljuljao. Onda tiho pođe bliže i odgurne ga.
S one strane stoji starica s crnom kapicom na sijedoj kosi, u ruci joj srebrna
zdjelu sa smokvama.
Evo, kraljevsko dostojanstvo, svježe smokve iz moje domovine, molim uzmite.
Ne uznemiruj me, idi! rasrdi se on i dok je staricu upu tio u druge odaje
ponese zdjelu i stavi je na stol.
Veličanstvo primijeti Varadi značajno naglašavajući svaku riječ bilo bi
dobro kad ne biste tako voljeli smokve...
Da me njima tko možda ne otruje?
To ne velim, ali nešto mi kazuje da će smokve odlučiti sudbinom ovog
kraljevstva.
I hoće, jer kralj i njegov kancelar, evo, jedu iz jedne zdjele i ponudi
biskupa, a sam uzme i zagrize. To uistinu, osvježuje. Danas ih je donio kurir
iz Italije!
Bude li vaše veličanstvo i dalje rado jelo smokve, iz ove će zdjele blagovati
trijumfirajući vaši neprijatelji.
Ne biste li možda savjetovali da se rastavim sa ženom, da pregazim njeno
tijelo.
Veličanstvo, jučer uveče ste mi rekli: "Tko pokuša osuje-•titi moje osnove,-
udarit, će o pećinu", a danas, vidim, o pećinu su udarile vaše osnove.
Kralj srdito baci na stol smokvu:
Upamtite, Varadi, svakog drugog čovjeka koji bi sa mnom ovako govorio bacio
bih u tamnicu. No poznajem vašu vjernost i poznajem vaS zao jezikl Odgodio sam
vjenčanje i ostajem pri tome dok se potpuno ne uvjerim hoće li se ispuniti
navještanje znamenitog liječn t , Bartolomeusa i firentinskih astrologa. Uvjeren
sam da biste vi bili najsretniji da mi se uistinu rodi zakoniti sin!
To bi uistinu bilo sretno rješenjel
53

l
SUDBONOSNA BOJNA IGRA
;.,• Hoćemo princa Ivana, princa!
živio princ Ivan!
Neka nastupi princ viču gledaoci što vrve poljanom ispod Griča.
Nećemo ove komedije! prosvjeduju iz svega grla dok pred njima u sredini
okruga biju bojnu igru četiri borca. Na njihovim oklopima lepršaju žute, crvene,
zelene i modre tkanine. S visoka šljema leprša šareno perje. Konjima sa sedla
pada tkanina u naborima sve do zemlje kao povlaka. Samo konjske glave vire iz
tih haljina. A ljudi se rugaju:
Gospodari i konji nose suknje. Neka nastupi princ. Hoćemo princa Ivana.
Na tribini pod plavim baldahinom sjede kraljica, kralj i niz kraljičinih
rođakinja i dvoranika. A iza tribine, na čistini, posve sam stoji Alfonzo. Na
oklop odjenuo crveno-bijelu tuniku. Sa šljema mu pada šuma perja. Neprestano
pogledava prema ogradi gdje je otvoren izlaz s tribina. Odanle se odjednom
došuljao Enriko u svečanoj haljini preživača bojnih igara.
Jeste li spremni, Alfonzo?
Kao nikada. A princ?
Tamo je u svojem kraljevskom šatoru. Ništa ne sluteći čeka.
Dočekat će...
Recite, Alfonzo, hoće li dugo trajati vaša igra s njim.
Dok mu ne probušim rukavicu ili ga zahvatim negdje ispod vrata, čim osjetim da
je moj mač našao njegovu kožu, počet ću malaksati, gubiti snagu i princ će me
pobijediti. Ali kakva je to graja, Enriko?
živi poklici s ove strane bojišta povukoše obojicu do ograde tribina. Opazili su
kako je sredinom okruga bojnih igara ujalialo dvadesetak konjanika. Na čelu jm
na plemenitom konju sjedi muž u crvenoj, zlatom vezenoj dolami sa tri reda
dukata oko vrata. Mač je okovan draguljima, kalpak urešen zlatom i biserima.
Ispod njega pada tamna kosa. Iz lica snažnih muževnih crta provejava neka
plemenitost. Brci su mu puni. Samosvjesna snaga izlazi iz čitave pojave koja zna
da nad njim lebdi aureola junaka.
Tako mi Časti, ovaj nalikuje na rimskog imperatora zapanji se Alfonzo. Ovi
dukati su kraljevski.
To je vojvoda Lovro Iločki, sin bosanskog kralja Nikole koji je pao u ratu s
Turcima.
Sin bosanskog kralja? Zašto nisam to ja! Svi ti dukati i sve zlato Sto je na
njemu bilo bi moje!

Mnogo više, moj grofe, ima on dukata koliko vi vlasi na "lavi, a njegovi dvori
uistinu su vojvodski. Slovi junakom i, eto, vidite kako ga svijet pozdravlja.
I lijep je i jak kao gora. I kako mu kralj .prijateljski pruža ruku!
Voli ga i štuje, jer mu je u boju desna ruka. Nazivaju ga "kraljevim mačemc..
Alfonzo se zablenuo u Lovru koji je sišao s konja, pošao kralju i kraljici pa im
se poklonio duboko, ali dostojanstveno. Matija mu radosno pruži ruke i pozdravi
ga:
Junaci? moj, dobro mi došao! Gledaj, kraljice, to je moj junački Lovro Iločki
prikaže ga kralj Beatrici. Bio je ranjen na bojnom polju i zato nije mogao
prije stići k nama na Grič.
I tada se Lovro sagne kraljici. Ona ga ljubazno ispituje dok mu kralj ne odredi
mjesto pokraj bana.
Alfon .j prišapne Enriko moram otići. Odmah će se nastaviti igra. Do
veselog viđenja!
Dvorski meštar Mlađenčić najavljuje:
Dvorani; i njezinog veličanstva Gordana plemenita česmič-ki ogledat će se na
mačeve s plemenitom gospodinom Gerebom.
Nemir obuzima ljude. Gordana je sa svojim suborcem uja-hala pod kraljev T .1
tribinu. Snažnim zamahom mača pozdravlja kraljevski par. Tamnozelenu odoru
pokriva gvozdeni oklop. Na glavi joj šljem sa crvenim perom. Bademaste oči mirno
zaokružuju svečanu skup i ML kraljevskih odličnika dvorana i dvoranki, Svima se
smiješi, svakog pogleda i svakom šalje veseli, vedri, bezbrižni pozdrav. Lijepa
je, samosvjesna i nasmijana.
Kremenc li djevojke ushićeno usklikne Lovro Iločki. Kao da je šesti i
svetog Jurja, a kći vile!
Tiše 2 a; i n e ban kralj je ne voli!
Ovo božanstveno čedo nije mu po volji? začudi se on, ali nije dalje govorio,
jer se kralj namrgodio.
Beatrica, zašto si joj dopustila da ovdje nastupi? reče Matija prijekorno,
U Italiji je to svagdašnja pojava da se žene na turniru biju. U Budimpešti je
prije dva mjeseca izvojstila pobjedu. Želim još jednom iskušati njeno umijeće.
Ako i sad uspije, prikazat ću je u Beču.
Vaše Veličanstvo priredilo nam je veliku radost primi" jeti Lovro Iločki
da vidimo njenu vještinu.
Kad ste vi tako oduševljeni reče kralj što mogu ja.
Uakle, da vidimo to strašilo!
Tamo u okrugu svjetina se gibljo. Zatrubili su znak za početak. Ljubopitn
pozornost svraćena je na Gordanu. Njenpg protivnika kao da ne vide. Sve oči
slijede njen mač, ali mnoštvo gledalaca prati smješeći se.

Pušta protivnika da je napada opazi kralj a -ona se samo brani.

Lagano, pažljivo i vazda spremno doda kraljica. Očito kani protivnika
umoriti svojini krivudanjem.
Prava ženska taktika opet će kralj.
I muški je slijede brani kraljica svoju dvoranku.
Njezino veličanstvo pravo veli doda Lovro potpuno se slažem s kraljicom. .
Valjda nećeš, Lovro, i ti na stranu ove muškarače?
Moram jer divno barata s mačem. [,;,”
A oni tamo, eto, smiju se primijeti kralj.
Ništa ne razumiju srdi se kraljica.
Svjetina “je nestrpljiva. Plemići prezrivo sliježu ramenima. Plemkinja s mačem u
ruci. Gdje joj je vezivo?
Međutim, Gordana je izmijenila taktiku. Poput mačke iz zasjede najuri na svog
protivnika i lukavo i smjelo natjera ga -na uzmak i onda promišljeno saspe
udarce hitro, žestoko, gotovo bez daha. Mačevi zvekeću, protivnik uzmiče, sve
više nedorastao-tolikoj brzini. Nešto je bravurozno u njenoj ruci. Njena snažna
munjevita navala natjera protivnika i on je pobijeđen.
S kraljeve tribine poklici. Lovro se ushićuje, Jcraljica odobrava. Kraljičine
dvoranke rumena lica udaraju o dlanove.
Plemići u okrugu neprijatno šute. Po koji muški građanin ne može zatajiti
priznanje. 2ene su zbunjene. Njima je pred očima suknja. Pa ipak, ona
slavodobitno prilazi tribini.
Zadovoljna sam tobom pohvali je kraljica.
Uzet ću je sa sobom na Turčina doda kralj ironično pa da onda vidimo.
I ne bi vam bila, veličanstvo, na sramotu reče Lovro .glasno.
Gordana se obazre k njemu toplim zahvalnim pogledom. rfi. Ponovno Mladenčić
izlazi na čistinu i najavi:
Njegova visost princ Ivan.
Zaglušno klicanje prekide dvorskog meštra u pola izreke. I građani, i plemstvo,
i puk kao da iz jednog grla pozdravljaju:
Živio princ Ivan, unuk Sibinjanin Jankal
Povici padaju kao kiša nad kraljevskom tribinom i po bijelom mramornom
kraljičinom licu. A tamo dolje kraljevski dvorski jneštar Mladenčić maše rukom i
dovrši objavu:
Molim da saslušate dokraja: njegova visost princ Ivan ogledat će se u maču s
najslavnijim mačevaocem s juga nećakom njegove uzoritosti kardinala Borgie,
grofom AlfonzomI
Ali ljudi ne slušaju taj veliki naslov, već viču:
Živio princ Ivani
Princ je rinuo vizir gore, pa iz okvira njegova viri nasmijano lice, vedre oči
pune duboke dobrote. Okreće s k malom plemstvu i građanstvu. U njihovu klicanju
i prinčevu pogledu kao da

•e neid tajnovit i nesvjesni sporazum. Kao da nešto kazuje što im ie zajedničko.

Ivan obilazi okrug, pozdravlja i odzdravlja. Gričld građani, kaptolski puk i
plemstvo bacaju prema njemu klobuke f kliču. I nitko ne vidi Alfonza što je
ujahao u napadno lijepom gipkom oklopu.
Enriko mu prišapne:
,_ Neka vas ne zbuni to urlikanje prostaka. Nisu ni pozdravili.
_ Upravo me to draži. Mene i ne vide. Ipak, presjeći ću im sve nade. Divan je to
osjećaj pri pomisli da ću šiljak mača zadrti ne samo pod prinčevu kožu nego svoj
toj stoci. Nema veće radosti nego drugima zadavati boli. Da, drugima zadavati
boli to je život! Čekam taj čas baš kao i posjed Gordanine ljepote!
Pođite pred kraljevu tribinu, treba da pozdravite.
Alfonro odjaše do tribine.. I princ je stigao. Skrivenim ponosom kralj promatra
svoga sina. Napadno ljubazno domahuje mu kraljica.
2elim ti pobjedu, Ivane!
Truba zatru!. Borci pojure u sredinu. Paževi pritrče. Enriko , određuje polja
okruga za boj, a onda oštrim pogledom hvata Alfonza. Obojica se spajaju u
izražaju dubokog zadovoljstva.
Princ se smiješi šapne Alfonzo Enriku ne sluti užitak radosti što drugome
sprema boli, pa žmiri prema gledaocima, dodirne pogledom princa i na usnama mu
se potkrade ironičan smiješak.
Ivan izvuče mač čvrsto, hitrom i živom kretnjom burne samosvjesne mladosti.
Prosvjed gledalaca skrenu Enrikovu pozornost. Okrene se na onu stranu odakle je
dolazio. Gordana je ušla u bojni krug i krenula k Alfonzu. Svjetina viče:
Sto hoće opet ova žena!
Alfonzo zapanjeno bulji u Gordanu koja mu se približila.
Gospodine grofe, imam jednu molbu. Dajte mi svoj mač.
što vam pada na um?
 Hoću da se ogledam s princem, a sami znate da moj maS ne odgovara snazi
njegovoga. Dakle, uzajmite mi svoj.
Ali, zaboga, gospođice Gordana, sada ja nastupam s princem.
U to dojure kraljevi dvorski meštri. Orban i Mladenčić:
Kralj je sUno ljut i zapovijeda da otiđete odavle.
To je protiv propisno. Pobjednici ostaju u bojnom okrugu
dok ih je volja.
Ne otežavajte mi položaj, Gordana moli Alfonzo.
Kralj zapovijeda da odmah započnete bojnu igru najavi O.-ban.
Enriko dotrči sav usplahiren.
Gordana, njegovo veličanstvo vas pozivlje.

Buka među svjetinom raste. Ljutiti otoHd okreću •" prema

i zaglušna vika dopire do nje. •
• Potjerajte je!
; i Dajte joj korito s tijestom!
Pustite me nasamu s grofom i odmah ću otići. Enriko i kraljevi dvorani odlaze
princu koji nešto zbunjen, mičući se sa svog mjesta, ispituje što to Gordana
hoće.
A ona je pogledala Alfonza pogledom od kojeg mu se smrači.
Zadali ste riječ da ćete mi pružiti jamstvo ljubavi kad god zatražim i što god
zatražim. <x A vi tražite? : ••> Prvu pobjedu nad princem!
Ako on uskrati?
Ne može počiniti toliku neuljudnost.
... , što mi obećavate zauzvrat? >;
Što želite? >,
Vas čitavu! Dakle?
,.,5,1 t .
Hu;-, •: V,-v .,”t;”.^_
.4.”. 5>“
šuteći je dala odgovor pogledom.
•f
j, "l
Cf"“"
Mogu 11 vjerovati vašim očima? r, Je li prva pobjeda moja?
Vaša!
Onda mi možete izručiti mač.
.. “ I on ga pruži. Gordana ga uhvati, svjetina
Jhpsvjeduje. Enriko povuče Alfonza.
"^ što ste učinili? Zašto ste joj dali mač!? ,
Za kraljevsku ucjenu. “ A vi nećete da se bijete s princem?
Poslije nje opet je mač moj i sve će biti onako kako smo ugovorili. Ne može se
ništa desiti, osim da ona princa nehotice ogrebe umjesto mene.
Da, to bi bilo zanimljivo, ali odugovlači.
Ne bojte se, princ neće odustati od borbe sa mnom ni u kom slučaju. To bi ga
obilježilo kukavicom. Neka ga izvrgne ruglu, to me zabavlja.
Tamo stoji princ. Blijed je i smeten. Gleda Gordanu i čeka. Ona mu dovikuje:
Visosti, grof mi je prepustio prvu borbu. Želim se ogledati s miljenikom
svjetine.
Princ je gleda čudno i ne§to zapanjeno. ivi Dakle, i vama je, visosti,
sramotno ogledati se sa ženom!
Ne reče on i trgne glavom. Prihvaćam.
Vrati se na mjesto i zauzme stav za borbu, a svjetina rasplamsala prosvjeduje i
hoće da provali u bojište.
Prosvjed svjetine gotovo se prometne u urlik. Lice kraljevo obasulo je rumenilo
srdžbe. Francesko uzbuđeno traži pogledom Enrika. Kraljica samo gleda šuteći.
Tada se kralj uzbuđeno digne i dovikne Damini. Mladić priskoči k njemu, prima
razbjesnjeli kraljev nalog i okrene se kraljici.

Zabrani joj to, Beatrica!

 Zapravo nije ništa pogriješila protiv propisa. Svaki pobjednik ima pravo
tražiti da se bije S kim god Želi.
Ali njoj to neću dopustiti!
Svi su dvorani ispružili glave. S pritajenim strahom promatraju kraljevski par,
pa opet bojište.
Ivan stoji nepomičan, spreman za borbu. S kraljevske tribine dobiti Damir.
Sto to činite? Navukli ste na Sebe kraljev bijes.
Ja ću ga snositi. •• “•”<
Kralj mi je zapovjedio da vas maknem odavle.
A ja se ne dam.
Dajte mi mač! : “ ••.;.<..
Nije vaš!
Kralj to Želi. ^ •” -”•”-•"•
Princ prihvaća borbu. . ;
Zaboga, Gordana, ne opirite se kralju.
Ni briga vas što činim odvraća ona držeći mač čvrsto i stoji nasuprot princu
spremna na borbu
Urlik svjetino okreće se protiv nje. Sva grla stapaju se u jednodušni val bijesa
koji zasiplje mladu djevojku što stoji s mačem, kao pećina hladnog neslomivog
prkosa protiv oluje njihova prosvjeda. A princ gleda nijem i nepomičan.
Damir pohiti k njemu. Kraljev pouzdanik Orban ponovo se vratio Gordani.
Njihova veličanstva zapovijedaju da odmah odstupite.
Ja sam propisno dobila od Alfonza prvu borbu, a princ je prihvatio.
Vi ste uistinu sišli s uma, Gordana, vratite brzo mač Al-fonzu.
Da se pred svim ovim ljudima ponizim i posramljena izađem iz ovog kruga?
Nikad!
Gordana, još vas jednom opominjem: vratite Alfonzu mač!
Ako neću da vratim?
Ona pođe hitro, kao da ide k Alfonzu. Najednom pogne maĆ k zemlji, stane na
šiljak, svine ga, zaokrene nekom žonglerskom kretnjom i u času se mač slomi.
Učinila je to za nekoliko sekunda, tako spretno, gotovo ča-robnjački. Gledalište
obuzme neka omamljenost. Raskolačene oči, otvorene usne i prcn^rr?. na lica zure
u nju. Tolika vještina u. tren oka ohladi bijes i premetne ga u časovito
udivljenje.
Alfonzo i Enriko nisu dospjeli ni da učine korak, a mač je već bio slomljen. Ona
otrči Damini i ne pazeći na zbunjenog princa povikne:
Gospodine, dajte Alfonzu svoj mač!
Sto ste to učinili? Ne mogu dati svoj mač.
Dajte Alfonzu svoj mač! • zapovijedi ona bijesno, a on zajedno s princom zuri
u nju.

l
Razljućena, zahvati držak Damirova mača, izvuče ga iz korica i preda Alfonzu što
je stajao uz blijedog Enrika.
Obojica ne govore, ali pogledi im odražavaju bjesomučnost. Gordana pak pokupi
obje polovice prelomljenog mača i ponese ih s bojišta.
Zašto ste to učinili? upitao je Orban.
Imam na to pravo. Volim slomiti mač nego ga vratiti. To biste i vi učinili kad
bi vam se na ovako sramotan način oduzelo vaše pravo. Recito to njegovom
veličanstvu. Neka me kasni kako ga volja. Ne dam se ismjehivati ni ponizivati.
I princ i Damu i Alfonzo i Enriko zbunjeni su.
Kralj zapovijeda da počnete povikne Orban.
Drhtavom rukom Enriko daje znak. Kunući Alfonzo uzima Damirov mač i nastupa. Svi
zaboravljaju tek viđeni uzbudljivi prizor i svi prate svaki dodir mača. I borci
su istisnuli iz svojih misli događaj. Alfonzo sada stvara odluku da se za svoj
tajni poraz osveti pobjedom, da ne razočara sve one koji su mu prije klicali.
I snažan je u navali, princ vješt u obrani, još vještiji u izazivanju
protivnika.
Razjarenost u doraslosti protivnika produžuje borbu, što dalje, to gledaoci
bivaju tiši, kao da ih steže u grlu. Svakim svojim dahom sudjeluju u borbi.
Svaki jači prinčev udarac zahvaća ih nadom u njegovu pobjedu. Bez daha upiru se
njihove želje o prinčevu oštricu.
Još bješnje navaljuje Alfonzo, gonjen žeđi da princu nanese sramotu pobijeđenog.
Princ je miran, ruka mu je čvrsta, sigurna. Alfonzova krv kipi, oči sijevaju,
mišice popuštaju. Osjeća umor. Napregne još posljednju snagu. Ivan ga dočeka
mladenačkom hitrinom i pažljivim okom. Proklinjući osjeća Alfonzo da mu mač
dršće, a ruka ga izdaje. Ukočio se, ne može se održati. Prinčeva snaga kao da
tek sada raste, hranjena nekom tajanstvenom snagom što mu je podaje nevidljiva
sila.
Alfonzo je ostao pobijeđen.
Svjetinom prokipi radost. Njezini usklici uzdižu se pod vedro nebo kao plameni
kriješ. Grmljavina puka najavljuje kralju pobjedu njegova sina.
Skrivajući svoju radost, kralj ostaje miran. Ni oči mu ne odaju treptaja nad
orkanskim slavljem što se prosiplje nad Ivanom.
Pobjednik i pobijeđeni dolaze kralju i kraljici. Ona ne po
kazuje ništa do prijaznosti kojom čestita princu. Njezina ruka
čvrstom sigurnom kretnjom uzima lovorov vijenac i pokrije Iva
novu glavu. Prvi mu čestitaju ban i Lovro. Svi poslanici i dosto
janstvenici, dvorani, sve što je na tribini hrli princu. On je sre
dište pozornosti i prijatelja i protivnika. Popeo se na vrhunac
izbrisavši kraljicu.. . ,
60

Ali ona brzo učini kraj toj situaciji. Začas se nađe u središtu. Uzela je princa
Ivana pod ruku, a s druge strane svojeg brata Giovana i pođe s njima pješke u
sredinu bojišta. Povukla ie tako sebe i svojeg brata u slavu, namijenjenu Ivanu.
Ipak duše i srca ljudi ne otkidaju ništa od svojeg oduševlje
nja, ne darivaju Beatrici ni njenom bratu. Svi klobuci, ruke,
.štitovi, mačevi uzdignuti su uvis, u Čast prinčevu.
GORDANINA KRIVNJA
Sve su kraljevske dvorane otvorene. Kroz njfli se pruža vidik na trijemove I
<Avnris”L Prostrti su stolovi u dvoranama i na tri-jemovima, u popločenom
dvorištu. Svjetlucaju lusteri. Šarene svjetiljke u obliku tulipana rasvjetljuju
dvorište. Gomila kraljevskih gostiju slika su blistave otmjenosti. Odore domaćih
velikaša, venecijanskih, milanskih, napuljskih i čeških poslanika, biskupske
ljubičaste svile, svih krojeva, svih boja, dragocjenosti omamljuju, umaraju
pozornost. Malo i visoko plemstvo pozvano je kraljevskom stolu da proslave
princa, pobjednika bojnih igara.
Dvoranom prolazi kralj u odori od crvenog baršuna, urešenom zlatnim brok:rorr..
Na licu mu je zadovoljstvo. Prati ga njegov kancelar Varadi. Na putu kroz
trijemove kralj se načas zaustavi.
Petre, gto je to htjela Gordana?
Ne znam veličanstvo.
Kad svi i večera, dovedite Gordanu u moju radnu sobu. Ne a dođe i Ivan od
Srednjice.
Dok je trajala večera, Gordana je sjedila među dvoranstvom.
Uzalud su je •>•-.”: i•.-•_•:: "••!”•.• < ;":.• r::vnrt n7m ;rl?t; i pfv”init; “
O.TJ čin
na bojištu. Ona je samo slijegala ramenima i smiješila se. S drugih stolova, iz
svih dvorana odakle se moglo vidjeti u dvorište padali su po njoj pogledi.
Enriko je gledao ubojito, Alfonzo strasno, kralj ljuto, velikaši
omalovažavajuće, mali plemići srditim prezirom, samo LOVTM Iločki nije tajio
duboko udivljenje. Princ nijednog časa nije svrnuo svoj pogled k njoj, dok je
Damir sjedio kod stola muških dvorana leđima okrenut prema stolu dvo-ranki.
Koliko god su gosti veselo raspravljali i slušali glazbu, svat
ko, pa bilo samo iz Ijubopitnosti, nastojao je pogledati izbliza
djevojku koja je imala smjelosti da naočigled kraljevskog para,
dvoranstva i čitav. . izvede čin koji nitko nije doživio.
fvad njom je lebdjelo pitanje bez odgovora i osuda bez suda.
Kad je kraljić; dopustila da započne ples, približi se Gordani varadi s Ivanom
od Srednjice i saopći joj kraljevu poruku.
61

^^
[
Hitro je pošla ne obazirući se ni na koga. Varadi je uvede u kraljevu radnu
sobu. Našla je na okupu kraljicu, princa Ivana, Damira, Alfonza, Enrika i oba
dvorska meštra. činilo se, Gordana je imala biti stavljena pred kraljevski sud,
pa su odmah pozvali i svjedoke. Svi su bili na okupu, .samo princ i njegov
dvoranin Damir povukli su se nešto u dubinu dvorane, dok je kraljica s kraljem
zauzela mjesto kraj stola. U Gordaninu lijepom licu leži neka djetinja
radoznalost dok je kralj mrko oslovi:
Vi ste danas na bojnim igrama počinili sramotnu sablazan koja ima da bude
kažnjena.
Svaki pobjednik ima pravo tražiti da se bije s kim god hoće. Dakle, učinila
sam ono što mi dopuštaju propisi.
Ne pletite se, vi ste žena Dakle nemate pravo služiti se pravima muških
boraca.
Veličanstvo, nisam se rodila s mačem u ruci. Dali su mi ga tek na vašem dvoru
i naučili me o pravima boraca.
Gordana! vikne kralj. što vas je ponukalo da zatražite borbu s princom?
Osveta!
Ova riječ proizvede jak dojam na sve. Princ l Damir s jednakom pozornošću
slušaju.
Kakva osveta? poviče kralj.
Veličanstvo, osvetu protiv plemića i svjetine, jer ja sam stekla pobjedu nad
Gerebom, a svi su mi se smijali i izrugivali. A princ? Još nije ni trgnuo mačem,
već su mu svi klicali. I tada sam planula i mislila: osvetit ću im se za uvredu
koju su meni nanijeli i pobijedit ću onoga kojeg- obožavaju, naime njegovu
visost princa.
Ali vi ste žena. Ako vam je njezino veličanstvo dopustilo da se ogledate, nije
vam dopustilo da pred svima zovete na megdan princa. Htjeli ste ga poniziti.
Nikada, veličanstvo.
Kraljevski moj oče, Gordana je imala pravo da me iza zove uplete se princ.
Ne mogu ti braniti da budeš prema ženi vitez, ali ja sam kralj i tražim da
zamolite princa za oproštenje. Princ digne ruku u znak prosvjeda:
Time biste, moj oče, ponizili mene. Nemam Gordani Sto oprostiti, naprotiv,
imam je moliti za oproštenje da prihvaćenu borbu nisam izveo.
Kralj se obazre Beatrici:
što kaže kraljica?
Potpuno odobravam Ivanovo shvaćanje. Ipak, vaSe veličanstvo ima se pravo
ljutiti na Gordanu utoliko što ovo nije Napulj gdje svjetina slavljem pozdravlja
ženske borce pa su ljudi morali smatrati njen izazov poniženjem. Najviše je kriv
grof At fonzo što joj je odstupio borbu i predao
62

Kardinalov nećak požuri se obraniti:

_ Kako da se oduprem zapovijedi žene koja je ttekla po-
bjedu u bojnoj igri? Talijanski pjesnici ispjevali su SV9JC najJJ"p-§e pjesme
muževnoj hrabrosti i umu žene. Kralj se nasmije:
Kod nas na sjeveru još dugo neće slaviti ženu s mačem u ruci, a glede uma,
vjerujte, u čitavoj Italiji nema pjesnika koji bi u Gordaninoj glavi mogao
pronaći ni dva zrna za svojeg pe-gaza. Zapravo, svemu je kriva Gordana i nikad
više neće smjeti da nastupa u bojnim igrama.
Slušajući kraljevu odredbu, upravi ona k njemu molećiv pogled svojih bademastih
očiju:
Veličanstvo! Čemu sam, dakle, s vašim pristankom učila ravnati mačem? Molim
vas uzmite me barem sa sobom na Turčina.
Vi ste hidil
 Veličanstvo, kad Turčin ugleda ovu "dvorsku ludu" i prstom pokaže na sebe
pobjeći će i, tako ću vam barem biti od neke koristi.
Svi su se pomalo smiješili, samo Enriko i Alfonzo izmjenjivali su poglede.
šteta je trošiti riječi reče kralj. Idite! Molim vas idite!
I ona je pošla smijući se kao da je primila veliko odlikovanje. I kralj i
kraljica su ustali i pošli gostima. Sva se pozornost usredotočila na njih.
Svi su izašli na trijem.
Vani svira glazba, gospoda prazne vrčeve i udvaraju se že-
Daleko iza kraljičinih leđa stoje dvoranke. Gordana nešto kriomice istražuje
pogledom dvorište, a onda prišapne nježnoj Frankopanki:
Moram otići. Zlo mi je. Recite to njezinom veličanstvu ako pita za mene, moram
leći.
Polagano se izvlačila iz grupe dvoranki i odabrala najskro-vitiji put uza zidine
kojima je obzidano dvorište.
Dok prolazi, grof Alfonzo stao je posve blizu ulaza u dvor. Prošla je pored
njega pogledavši ga tek postrance i nestala. Sad se on pažljivo obazre po
dvorištu i onda se polagano uputi za Gordanom. Ušavši 11 palaču, pohita njenim
tragom. Nađe je u odaji kraj dvorane za primanje, gdje sjedi poduprta rukom o
naslon.
, ~~ Vi ste me lišili pobjede nad princem reče on vrlo nu>
Ko bez ikakva uvoda.
Jesam li ja ravnala vašim mačem?
Dali ste mi tuđi mač, a moj slomili.
65

l
l
Ne biste li vi učinili isto kad bi vam zapovjedili onako cramotno povući se i
vratiti mač. Zar ne bi svjetina urlala od radosti da sam morala vratiti mač?
Ne poričem, ali upamtite taj ćete dan skupo platiti.
Cime se prijetite?
Poljupcima, vrućim kao oganj. Recite: kada, kako, gdje
da se sastanemo nasarau? Vi pripadate meni.
, Otkada? > (
Od danas! , , ..,..:
Tko me dao vama?
Vi sami. ,,,v rii,”:
Ja? začudi se ona. " " "“"" "."“
Gordana, pazite, kupio sam vas za svoj mač.
Vaše blagorođe, govorit ćemo sutra kad prespavate uči nak kraljevskog
ciparskog vina. I ona ustane.
Ne puštam vas odavle dok vam ne dokažem da se sa mnom ne može nitko
poigravati. Vi ste mi obećali za mač sebe.
Kojim riječima?
Pogledom. • ““
Zar sam ja kriva što ne znate čitati poglede. “ "“•
Jao vama. Gordana!
Gospodine, vaše je lice kao onaj vodoskok u đvarHfag ne
prestano mijenja boje. Idite! “<
Ostajem dok ne izvršim prijetnju. ••> ..-
“ Cime prijetite?
Svojim pravom: uzet ću vas silom!
Silom! Zaboravljate da ja nisam slabašna djevojčica. Mene su odgojili
spartanski i ako me ne pustite proći...
On joj zakrči put: <•
t vrt- Zaboravit ću gdje se nalazimo.
v.- Podsjetit ću vas već ja ako se drznete... ; -i__ Gordana, vi ste me
prevarili!
Ne. Zatražila sam da mi prepustite prvu borbu i mač, 8 ja nisam kriva što mi
kralj nije dopustio boriti se.
 “ Znali ste da vam neće dopustiti. To je sad jasno... •
Da sam znala, ne bih se izvrgla rugalicama svjetine. A kad se nisam htjela
poniziti da mač predam, slomila sam ga. Tražite li možda naplatu za mač? Vrlo bi
mi bilo krivo jer nemam novaca da vam nadomjestim štetu. Ipak sam pokupila
slomljene dijelove!
I sačuvali ih usklikne on radosno.
Dakle, ipak vam je samo do mača, do njegova dragocjenog drška!
Kamo ste stavili prelomljeni mač?

_ čula sam već da ste pohlepni za novcem i zato sam ga pokupila. Bi L: bih
donijela obje polovice da me svjetina nije tako gurala pa sam gotovo stradala...
Kako sii .^ili?
_ Zamalo nisam bila probodena tim vašim mačem.
Kako, zašto?
Nosila sam obje polovice: ljudi su me gurali, pa mi se
Šiljak mača uri n no u tijelo. , •,. -^
U vaše tijelo?
Naravno, u moje, ali neznatno.
Ranio vas je?
Ubola sam se, ali, velim, neznatno.
Gdje?
Nije spomena vrijedno. Tek mali ubod u prsa. A sad me pustite da idem. osjećam
vrtoglavicu.
On se zablene, ali se brzo sabere i stade nervozno tapkati po unutraSnjosti
lialjetka.
Vrtoglavica. To je zlo. Znak groznice. Nećete moći s nama u lov, Gordana.
To bi mi bflo uistinu vrlo žao.
I oči su vam grozničave • reče on, neprestano tražeći po unutrašnjosti
haljctka. Evo, tu imam neki lijek protiv vrtoglavice, dapače protiv groznice.
Uzmite!
Gle! Odjednom vaša se milost brine za moje zdravlje?
Gordana, molim vas uzmite lijek. Ne bih htio da izosta-nete iz lova. Ne mogu
živjeti ako vas ne vidim. Ona se nasmije.
Gospođice Gordana, uzmite samo četiri kapi u vodi, pođite hitro gore, uzmite,
bit će vam odmah bolje.
Sto je vama odjednom, grofe? Prije tako drski, a sada zat.inuti?
Gordana, ne zaboravite, ja vas ljubim. Idite, uzmite evo, tako mi duše bojim
se za vas.
Tko ljubi istinski, ne prijeti se djevojci da će je uzeti silom.
Rekao sam to u ljubavnoj groznici, oprostite, idite, uzmite lijek, obcL”ajem
vam svako poštovanje, Gordana. Samo da se ne razbolite. Uzmitf!
I on joj pruži mak HM srebrnu bočicu.
Kad ste odjednom tako uljudni, neću odbijati.
Samo četiri kup”, ali ne kazujte to nikome, okružili bi vas bestidjiim
sumnjama što od mene primate lijekove. Vidite, grofe, ovako mi se više
sviđate! Dakle, uzet ću lijek, ali s njim i vaše obećanje!
Otišla je hitro u dvoranu za primanje, a on gleda za njom.
Jedva da je prošla j “ dvorane, kad joj stupi u susret princ ivan. Alfonzo je u
prvi čas htio poći za Gordanom, no opet se suspregne, zažmiri i kroz duge
trepavice promatra kako je princ
S Gordana I ,_
65

l
stao i nešto joj govori. Vrlo je blijed, mrk, a onda se pokloni i pođe u
dvorište. Ne obazrevši se, Gordana ide brzo dalje i ne-staje iza vrata.
Koga to ubadate, grofe?
Alfonzo se obazre i ugleda Enrika. Korakne k njemu i pri" šapne:
Pala je u zamku koju sam postavio princu. Ubola se prelomljenim šiljkom mača.
I pravo joj budi."
 Ali meni nije pravo, jer ovo lijepo tijelo pripada meni.
Umjesto vas, cjelivat će ga crvi.
Dao sam joj siguran lijek i kad to ispije, nema joj pogibelji.
Sišli ste s uma, Alfonzo! Pripovijeda! će da ste je lije" čili protiv uboda.
Pa za ime božje, pobudit ćete sumnju prema vašem maču.
Nisam tako lud da joj kažem što je. Uputio sam je da je to lijek protiv
vrtoglavice i groznice. Ne bojte se, u tom nema straha.
Da ste je radije pustili da umre.
Zar ne vidite da mi je potpuno zavrtjela glavom?
Vidio bi to i slijepac, moj gospodine. Zapleli ste sebe i mene u grdnu
opasnost. Ako ona progovori?
Ponajprije, Gordana će šutjeti da je ne bi osumnjičili sa mnom. To je u njenom
interesu, a kad bi što i rekla, tko bi mogao sumnjati ako sam joj dao lijek
protiv vrtoglavice na koju se tužila? U tom, dakle, nema pogibelji. ,"-...
SABLASNI PONORI
Princ Ivan gotovo juri u svoje odaje i odbaci svečani ftjfetki plašt. Iza njega
ulazi Damin
Sto se dogodilo, Ivane? Ta kazuj mi već jednom! “ A princ neće da govori.
Usne mu se .stegnule. Kad je Damir htio djelovati na princa, prilazio bi nježno
i .oslovio ga kao brata.
Nikad te nisam vidio takva, prijatelju moj. Nešto te strahovito zadesilo.
Otkri mi svoje srce. što te potreslo? Ivan se uhvati za glavu:
Udario, udario sam glavom o gvožđe. Sto zvijezda zasvje-tlucalo je i ja sam se
probudio. Probudio se, Damire, i spoznao na javi strahovitu sablast.
Damir nježno uhvati princa za ramena:
Smiri se, prijatelju, prisloni svoju bol na prijateljsko
srce. ,
66

Princ udahne zrak. Lice mu se trza, oči su pune grozničave vrelosti. Kao da je
ugledao neku strahotu koja mu još i sada lebdi pred očima.
Damire, pogledaj me ravno u oči. Reci, jesi li kadgod opazio neke neobične
pojave u meni?
__ Bože moj, kakve neobične pojave? Nikakve!
_ Ne, ne, nisam se dobro izrazio, čekaj, što da kažem? Kako da počnem? Reci,
nisi li opazio da se u mojoj duši nešto stvara, nešto događa, nešto rada?
Uistinu nisam.
Ta sjeti se, promisli, čuj, zar se ja pretvaram? Ne, prema tebi nikada.
Slušaj. Gledaj mi u oči: nisi li u ovim mojim očima vidio nekakve nove titraje,
odraze nekog tajnog plamena?
Nisam.
Ni onda kad sam gledao i kad sam s njom govorio, kad sam s tobom govorio o
njoj, kad smo raspravljali o njenoj ćudi, o njenom ponašanju, sjećaš li se onog
dana tamo u dvorištu kad je Alfonzo pristupio k nama, a mi smo govorili o njenom
dolasku Ijubopitni kakva će biti, kako govoriti, na koji će se način izražavati.
Tada je pristupio Alfonzo i izrekao onu uvredljivu primjedbu. Ja sam trgnuo mač.
Sjećaš li se? Nisam li bio uzvitlan, zažaren? Govori, reci što si onda opazio?
Samo to da si stao na vitešku obranu djevojke koju poštuješ kao i ja.
Damire, ne poštujem je samo onoliko koliko ti. Ne. Reci: nisi mi prodro u dno
duše. Zašto me gledaš kao da me ne razumiješ?
Ovaj put uistinu ne.
Onda je moj otac jedini vidio u dno mojega srca. Znaš što je rekao toga dana:
Ivane, ako se bijemo za žene, ili je posjedujemo ml, ili ona posjeduje nas!
Kad sam ja to poricao, otac naglasi: pazi Ivane, žena nas posjeduje, a da mi to
i ne slutimo. Damire, moj otac poznaje ljudsko srce. Istina je, nisam znao da
moje srce pripada njoj.
Ivane! što to govoriš?
Istinu!
Ti ljubiš Gordanu? ! "> •<
- I ja sam se isto tako zaprepaštena fttM. “
 Prevario si se, Ivane. “ •”.•>;;
Da je barem tako! ;
Kralj je bacio u tvoje srce utvaru.
Slušaj. Kad me otac ispitivao za koju sam se ženu bio, neprestano me
podsjećajući da me nije na to prisilila viteška dužnost, već nešto više... Onda
sam vidio u daljini samo nju. Kad mi je onda objavio vjeridbu s Biankom
Sforza...
Vjeridbu? zapanji se Damu .
5
Nisam smio da ti o tom govorim, ali ne mogu prešutjeti. sam je opazio pred
Gričom s kraljicom, sapelo me u grlu.
67

l
Kad je Beatrica spomenula kod objeda da sam jtrgnub mač za svoju odabranicu, sve
to vrijeme vidio sam samo nju! U meni je drhtala čitava duša. Navečer kad je
Gordana pristupila k meni, rekla mi je: Oborite oči kad vas nešto zapitam, onda
me upitala: Tko je žena radi koje ste izložili svoj život? Ja sam oborio oči, ne
zato što mi je ona to naredila, već zato što joj nisam mogao gledati u oči.
Nisam mogao, jer bih joj morao reći: Izložio sam život za onu koja me posjeduje,
a to ste vi, Gordana. A danas? Bože moj, taj strahoviti dan, sudbonosni današnji
dan! Damire! Kad je uzela mač da sa mnom izvede bojnu igru, ruka mi je drhtala.
Srce mi je udaralo. Prihvatio sam igru. Bio bih prihvatio da su me posuli masom
porugljivog smijeha. Ništa nisam čuo što ljudi viču oko nas. Stajao sam u
zaglušnoj buci. Bio sam srne ten dok nisi pristupio ti i rekao mi: Alfonzo ti
izlazi na megdan. Pobijedi, prijatelju, da budemo ponosni svi koji te ljubimo.
Damire, onog časa nisam mislio na tebe ni na druge prijatelje. Mislio sam na
nju. Ona neka me vidi. Njoj bijem ovu bitku! Njoj pobjedu! Samo s jednim
pitanjem: što kaže ona? Gleda li me jednim pogledom: što kaže ona, gleda li me?
Prinčevo je lice blijedo, oči vlažne, razgorene, glas snižen. Riječi plamene,
zaprepaštene, upola očajne.
Uvečer, danas uvečer kad je vani kliktao Grič, a u dvoru se slavilo slavlje,
kad je ona bila pozvana pred kraljev sud, ugledao sam njene oči, slušao njen
glas, upijao njene odgovore. Bilo mi je da uskliknem kralju: Ne mučite je, jer
ona posjeduje vašeg sina! Uistinu je tako, Damire.
Mladić zastane i pogleda prema prozoru:
Damire! Dođi bliže. Iziđi iz tog mračnog kuta. čini mi se da govorim u praznu
bezdan po kojem se šuljaju nevidljiva blijeda bića.
Iz tamnog kuta prozora polagano izlazi crnokosi mladić. Svjetlo sa svijeća na
stolu rasvijetli njegov profil. Princ mu pruži obje ruke.
Sjedni, Damire, i slušaj. Tek sada dolazi udarac koji me pogodio posred čela.
I on sjedne poduprijevši glavu o ruke, licem okrenut k princu, što je nastavljao
stojeći pred njim.
Koliko me ona posjeduje pokazao mi je Alfonzo. Da, on. Nisam gledao Gordanu
čitave večeri, nisam imao snage, ali sam ipak opazio kako se ona polako šulja i
uzmiče prema ulazu u novu palaču. Nisi li vidio? ^ Vidio sam, slučajno. v
Jesi li vidio da je na ulazu stajao Alfonzo?
Da, bio je.
Onda se on ogledao poput tata ne gleda li ga tko i nestao u palači. Tada sam
osjetio kako mi srce strahovito tuče. Muka me snašla. Kako? Sto? Zašto se ona
odšuljala? Zašto on
68

a njom? Stid me oblijeva kad to priznajem. Pošao sam u staru oalaču. Odande sam
pohitao dvoranama i hodnicima da prijeđem u novu. Drhtao sam. Put kroz sve te
odaje činio mi se odviše dalek. Svoida su me zadržavali. Napokon se nađem u
dvorani za primanje. Vrata naredne sobe bila su otvorena. Vidio sam tamo nju i
Alfonza. Slivu; a;, li?
Tebe je steglo u srcu?
_ Čuj: ona je stajala, a on nešto tražio u unutrašnjoj strani haljetka, govorio
joj nekako čudno, zabrinuto, pružao joj nešto. Nisam mogao razabrati što je to
bilo. Samo se nešto svijetlilo. još me i sad gtiSi. Kao da se nećkala primiti.
On se sagnuo posve blizu njenom licu, drsko blizu i govorio joj izobličenim
licem pružajući joj neku malu svijetlu stvarcu, kao neku dragocjenost.
Zašto si šuštao, Ivane?
Nestaje mi daha, Damire, čuj. Ona je to primila od njega.
Možda dragocjenost nije bila njegova, možda je ona nešto izgubila?
Onda se ne bi najprije kratila primiti, a najposlije joj je narinvo, a ona
uzela. Rekla mu je nešto prijazno, suviše prijazno, tako da bih bio kriknuo od
bola, i začas je ušla u dvoranu. Izišao sam ispod zastora kao da upravo ulazim.
Ona me pogleda i stane.
Je li ti što rekla?
Oslovila me: "Visosti, molim vas oprostite mi današnji
moj čin."
"Nemam što oprostiti", odgovorio sam. Mislim da mi je glas
drhtao. A ona opet zapita:
"Ne mislite li zlo o meni?"
"Ne", rekoh, ali dalje nisam mogao izdržati. Htio sam otići, ona mi nekako čudno
odgovori:
"Vi ste vrlo blijedi. Ovdje je vrućina. Možda vam je pozlilo,
visosti?"
Samo sam se naslonio i pošao na trijem, ali sam vidio kako je Alfonzo gledao
za njom s izražajem zabrinutosti. Osjetim neku ludu želju da Alfonza rasiječem
na komade. Nikad u životu nisam želio ubiti, njega bih tog časa s užitkom lišio
života. Više nisam čuo ni vidio. Vukao sam se kroz redove gostiju kao u magli
dok mi nisi ti, Damire, prišao i zapitao što mi je.
Šutnja leži u sobi, duboka, teška. Ivan se baci u naslonjač. Glava mu počiva na
uzglavlju. Crni dojam čovjeka kojeg su skinuli s mučila.
Nikad se tome ne bih nadao prekine šutnju Damir. Ivan se trgne.
Reci: kako je moguće da nisam osjetio prije, da ti nisi m Kad opazio kako mi
se ona ušuljala u srce. Koliko smo puta
govonh o njoj?
69

l
Zanimala nas je njena neobična pojava, njena osebujnost, njen način govora,
hrabrost. Kad si o njoj govorio, mislio sam da je to samo teoretsko
raspravljanje o ženskom karakteru.
Bože moj! Kad su je okrivljavali da je namiguša, koliko smo puta govorili da
se ona samo tako prikazuje, da se pričinja luckastom. Tražili smo uzrok tome, a
nismo ga mogli pronaći. U njenim riječima uvijek smo nazirali neku pozadinu,
neki drugi smisao. I ti si bio istog.mnjenja kao i ja. Ili je to možda bio samo
obzir prema meni.
Bilo je to moje uvjerenje.
Dakle, nikad nisi razabrao da mi je draža od drugih?
Da ti je draža od drugih, ne, ali držao sam to udivljenjem prema djevojci koja
se od svih drugih toliko razlikuje i možda čovječanska samilost prema njoj koja
nema nikoga svoga na dvoru.
Ti si tako osjećao, a i ja sam mislio da tako osjećam. Pa ipak mnogo sam dana
gledao tamo među dvorankama. često i nehotice moj je pogled zalutao među
dvoranke. Nisi li to opazio?
Da, opazio sam, ali sam bio uvjeren da gledaš lijepu Beci Frankopanku, jer je
i ona gledala tebe.
Princ je ustao i nemirno prolazio sobom kao da ga je probudilo neko novo
otkriće. Kad se vratio k stolu, Damirova se ruka odmakne i svjetlost mu padne u
lice. Crne mladićeve oči. tužno gledaju princa. Ivan mu položi ruku na rame.
Vidim, osjećaš sa mnom moju bol. I ja bih strahovito patio da si ti tako
nesretan, Damire, ne bih želio da tebe ikada snađe samo sjenka onoga što mojom
dušom harači. Znaj, Damire, otkad sam je vidio s Alfonzom, ne prepoznajem se.
Izgubio sam se, stranac sam u svojoj nutrini, netko je drugi ušao u mene, a taj
drugi je zao, pun osvete. Ležim bespomoćno kao ranjen u nekoj oluji koja nada
mnom vitla.
Šutjeli su gledajući preda se. Damirovo blijedo, lijepo lice odražavalo je
duboku zabrinutost. Pogledao je princa. Njegove su oči bile izgubljene, a Uče
pokazivalo tragove duševnih trzaja. Damir mu priđe, uzme mu ruke i tiho upita:
Treba da razmislimo: što sad?
Sto? Alfonzo ne može ostati zajedno sa mnom pod ovim krovom.
Moj Ivane, druga te briga ne mori? .^ Samo jedna jedina: da Gordana ne bi
ljubila Alfonza!
A kad bi ljubila tebe?
Damu osjeti kako mu je Ivan čvrsto stisnuo ruku.
To bi bilo odviše sreće.
A ti si vjerenik druge?
Sve bih stresao sa sebe za nju, sve bih veze rastrgnuo, pregazio, samo nikad
zakletvu mojem prijatelju.
70

I pogleda toplo u Damirove vjerne oči, a on ga upozori:

Ne diraj, Ivane, u Alfonza, to bi moglo ugroziti, odati
tvoju ljubav. ... •"
Naslonio se na njegova ramena i ostao malo razmišljati. Onda kao da se trgnuo od
neke misli što mu je zadrla novom strahotom u mladu i ranjenu dušu.
_ Jest, Damirel Odao bi me. A znaš li što mi je rekao kralj? U svojoj sumnji
predosjećao je što se u meni zbiva i nekoliko me puta opominjao: "Pazi, sine,
ako koja žena stane na put tvo-ioj ženidbi s Biankom, smatrat ću to
veleizdajstvom. Ako je ljubiš, bježi od nje. Jao onoj koja bi pomutila tvoj
mir." Kraljeve su prijetnje bile tako strahovite da mi je načas zastao dah.
Razmišljajući Damif je gledao preda se.
Kralj je mrzi. To sam se sjetio onog časa kad me na dvorištu poslije onog
dvoboja pitao: "Tko je žena za koju si se ti pobio?" I nisam je odao.
što bi bio s njome učinio da si mu onda rekao, Damire?
A što bi tek danas učinio da dozna kako je ti ljubiš? Sto bi učinio da u
nesretnom trenutku izdaš svoj osjećaj, Ivane?
Nekoliko sekunda mladić bulji u tminu prozora kao da je tamo u odaju zavirila
neka strahota.
Zar sam osude a da dovijeka šutim?
Čini se, Ivane, osuda je pala.
Prepustiti Gordanu drugome? Damire! Ti ne možeš osjetiti što to znači.
Sto, dakle, namjeravaš?
Prepustiti je drugome neću, ne mogu. To bi me ubilo, razorilo moj život.
U ovom je uskliku zadrhtao strašni očaj.
Sto to znaci, Damire? Zašto šutiš? Zašto nemaš riječi da me savjetuješ?
Još ne znam ništa spasonosno čime bih te smio savjetovati. Moja šutnja je
odraz velike boli što mi zadaje tvoja ispovijest, jer onu je i moja bol i moja
nesreća. S tobom sam snosio sinovskc boli za tvojom majkom, s tobom nosim i bol
tvoje ljubavi. Ova je bol tolika da su mi misli obnemogle i ne mogu ništa naći
čime bih te utješio.
Mladi princ padne mu na prsa. Oni se zagrle.
Noć je tonula. Ukočena tišina leži u odaji. Dva prijatelja, dvije vrele mladosti
obe pognutih glava, ukočenih pogleda kao da su se pred njima otvorili sablasni
ponori.

Sutradan dopodne čitav dvor na čelu s kraljicom krenuo je put Medvedgrad;) Kralj
je otpratio kraljicu do Poljskih vrata i obećao da će naveče stići na
Medvedgrad, kad svrši svoje držav-

l
ničke poslove. Vrativši se u dvor, nađe pred ulazom svoga pouzdanika Radula koji
mu na rumunjskom jeziku saopći:
 Veličanstvo, uhvaćen je glasnik koji je uporno tražio kraljicu. Obećao sam mu
da ću ga predvesti kraljičinom dvorskom meštru Enriku čim se vrati.
Dobro si učinio, Radulo. Kraljičin dvorski meštar ovaj put ću biti ja. Dovedi
ga u moju radnu sobu.
Ušli su u dvor. Radulo pohita do glasnika i šapne mu:
Odvest ću vas kraljičinom dvorskom meštru, upravo je stigao.
I ovaj pođe za njim. Radulo otvori vrata kraljeve radne sobe. Glasnik je stajao
čekajući. Prošlo je tek malo vremena kad kralj uđe u dvoranu. Glasnik
problijedi, usne mu dršću. Gotovo se zaboravi pokloniti.
Donosiš vijesti iz Budima?
Glasnik ne odgovara. Njegovo blijedo lice odavalo je strah i zaprepaštenje.
Daj, amo što nosišl
Ništa nisam donio.
Lažeš. Znam da si glasnik iz Budima. Znam tko si i otkuda dolaziš. Daj amo
pismo, odmah, ili ćeš mi ga izručiti na strašnim mukama na koje ću te staviti.
Sad biraj.
Glasnik zadrhti od užasa pri pomisli na mučila i otkopča široku vunenu podvezicu
a onda oprezno prereze podstavu. Duž podvezice u bezbrojnim pregibima leži
duguljasto složen komad papira.
Matija ga uzme, pohita k prozoru. Trebalo je dugo da ga razmota. Pogleda pismo i
upita glasnika:
Tko je to pisao? ,
To ne znam. “““ A tko te poslao? ., Dao mi je neki komornik
velikaša Gerloczija.
Pismo si nosio kraljici. Držite ga čvrsto zapovjedi kralj, okrene se k
prozoru i stade čitati snažnom rukom napisane riječi:
"Svi smo jednodušni. Svi uz vašu osnovu kraljice. Čekamo hitne naloge i vijesti.
Je li s Milanom prekinuto? Samo djela mogu razoriti Kartagu. Do vaših nogu
polažemo imanja i živote svoje."
Dugo bulji kralj u pismo što mu dršće u ruci? Slova mu skaču.
Radulo!
Dvoranin priskoči kralju i pogledavši u njegovo lice prepadne se.
Veličanstvo, zar je kakvo zlo?
Ovog čovjeka treba odmah zatvoriti. Nitko ga ne smije vidjeti, nitko ne smije
znati s kim sam ovdje govorio. Nitko ne smije znati gdje se nalazi. -,-j, ,;> ,

_ Da ga stavim u tamnicu ovog dvora? ^< <

_ Nije to ka r • glasniku, nego zato da nitko ne sazna što se
s. njim dogodilo. Dakle, treba mu dati i jela i pića, ali itfkakve
jBOeućnosti da pobjegne ili da kraljica dozna. > >
" Razumijem, vji^;i-is” o.
Ti ćeš ostati ovdje u palači da paziš na njega. Upita U te tko je li došao
kakav glasnik, reći ćeš da nije. Odgovoran si mi
za njega.
Pazit ću na nj kao na svoje očL
Radulo dade odvesti glasnika iz sobe, a kralj je ponovno čitao pismo i
razmišljao, čelo mu je puno nabora. Katkad sijevne u očima plamen i opet utrne.
Na koncu složi pismo, zatvori ga u svoj ormar, uzme ključ i pođe u spavaću sobu.
Radulo ga je našao već odjevena za polazak na Medvedgrad.
Veličanstvo, sve je izvršeno po vašem nalogu.
Dobro, moj stari prijatelju. Sto se ovdje zbilo to je naša tajna. Svakog
glasnika koji bi dolazio bilo otkuda kraljici ti ćeš uhvatiti i spremiti u kavez
da nitko za nj ne dozna. Bude li što važno, pošalji mi pouzdanog čovjeka. Ako
ne, bit ću svakako u srijedu ovdje. Reci princu i Damini neka me slijede.
NA MEDVEDGRADU
Sunce ftatapa toplom svjetlošću Zagrebačku goru. Suma je gusta, a put uzan.
Kraljevska povorka kreće ispod krošnatih stabala prema brdu. Na njegovu vrhuncu
počivaju medvedgradske
kule.
2arnor ljudskih glasova prodire kroz mirisnu svježu šumu. Odzvanjaju trublje.
Enriko trubljom određuje smjer nepreglednom nizu jahača. S.i su se redovi
raspršili. Oko kraljice sabiru se poslanici što su joj stigli s Medvedgrada u
susret i jašu uz
nju uzbrdo.
Gordana ležerno sjedi na svom sedlu, udiše hladan zrak i čavrlja s mlađahnom
prijateljicom. Ona se neprestano ogledava, 3- Gordana je upozori:
Uzalud se upinju vaše oči, princ dolazi tek podvečer.
Istina je, ali vidim tamo nekog drugog. Dolazi neki fratar, gledajte, Gordana.
U toj pustoši još ima živih stvorova.
Tu dolje pod Zagrebačkom gorom je samostan. Po svoj kraT fratai je odanle”
Dovela 8 J" "Sto Ijubopitnost da vidi
, JaSu uP°t a pred njima i za njima muški dvorjani. Pri-oiizava im se
Enriko kao da očekuje nekog dvorana straga u

povorci. Fratar dolazi koso iz šume ravno prema njima. Nekoliko koračaja pred
Gordanom ispruži ruku kao da moli milostinju.
Kakva neprilika! Nemam novaca reče tiho svojoj pri" jateljici. Taj jadnik
ne zna da siromašna dvoranka ne raspo laže novcem.
želite ga darivati? upade Enriko. Dopustite. On iz" vadi novac i pruži ga
Gordani. Pri tom je tako manevrirao da je Beci Frankopanku razdvojio od Gordane.
Gordana je već upravila konja s puta prema fratru i pružila mu novac.
Poslan sam od česmičkog! šapće fratar.
Izražaj iznenađenja pomiješan sa strahom odrazi se u Gor-daninu licu. Obazre se
i vidjevši Enrika u razgovoru s malom Beci, skrene konja još bliže k fratru i
sagne se k njemu:
- On vas šalje, časni oče? Gdje je?
U remetskom samostanu. Želi s vama govoriti o vrlo važnoj stvari. Htio bi se
osloboditi teškog položaja, on boluje.
Svakako ću doći, ali ne znam puta u samostan!
Tamo gdje su podignute tribine za sutrašnji lov, zdesna ravno teče šumski
potočić. Treba da se spuštate neprestano uz potok u nizinu sve dotle dok ne
ugledate mene. čekat ću vas s nekoliko naoružanih samostanskih slugu da vam put
bude siguran.
Prihvaćam. Sad uzmite taj dar da ne bude napadno. Zbogom!
Bog vas pratio!
Fratar krene polagano šumom, a uzbrdo je Enriko još uvijek zabavljao Beci. Kad
se Gordana vratila, on će joj ljubazno i šaljivo:
Vaša milost nije zacijele dugo ispovijedala svoje grijehe?
Kad biste se vi, grofe, odvažili na ispovijed, morali biste zamoliti tri dana
dopusta.
Bilo bi me stid da završim za tri dana.
Pozdravio je i zaostao dok je ona krenula dalje sa svojom prijateljicom.
Uspinjali su se. Zapadno sunce kupa medvedgradske kule rumenilom. Sa zidina
odzvanja trublja što naviješta dolazak kraljice i njezine pratnje.

Voljko se naslonila Beatrica u naslonjač i preko blistavog prostrtog stola

promatrala veselo odlično društvo poslanika, velikaša i dostojanstvenika. Oko
njih stoje dvorani, snažni, rumeni, i na zlatnim štapovima drže crvene, modre i
ružičaste svjetiljke. A gore nad njom noćno nebo osuto zvijezdama. Zupčasti ob-

rambeni zid dvora povlači tamni okrug na nebeskom svodu, dvije crne siluete
bitj, tih kula strše u noć kao dva golema koplja.
Kraljičin pogled počiva tamo gdje se rub zida sastaje s nebom. Pod bijelim čelom
komešaju se misli. Napuljski princ kardinal Francc : > sagne k njoj:
_ Uživaš li Beatrica, ili smišljaš?
_ jedno i drugo. Divan je osjećaj ovako visoko navrh brda, pod otvorenim nebom,
gdje znaš da sve ono dolje daleko i široko, i gore, i polja, i more, sve je to
carstvo tvoje volje, tvoje vlasti. Odavle, s ovog dvora, na vrh brda gradim most
sve do juga po kojem će se prošetati Beatrica Aragonska do Napulja da na sve ove
poljane dovede rod svoj.
Da ostane tu za sva vremena!
Dok bude našeg roda napuljskog!
Divna si, Beatrica, kad smišljaš svoje osnove. Gle, neprestano te promatra
milanski poslanik Marcelo. Na ružnoj duši svojeg lijepog tijela on ima neku
tešku ranu, a oči mu svjedoče da si mu je zadala ti, sestro!
žena ranjava i liječi, a Beatrica pušta da se umre.
Jesi li tome naučila i Gordanu?
Ti baš nikad ne propuštaš da je ne spomeneš.
Da nije tvoja štićenica, bila bi moja ljubavnica.
Tvojem ukusu nema prigovora, ali ne dajem ti ovlaštenja ni na što.
Sto zapravo namjeravaš sa svojom gojenicom?
Odredila sam joj važnu ulogu u mojoj osnovi! Vrlo važnu!
To je novo! Zapanjuje me! Reci što si nakanila?
Beatrica ne običava svoje namjere raspravljati ni s tobom dok nisu dozrele.
Kad to nastupi, sama ću te pozvati da čuješ.
Dolazi kralj t upozori Francesko.
Svi su oko stola ustali i s dubokim počitanjem pozdravili. Matija dolazi ravno
kraljici, pozdravi je nježno, srdačno, srdafi-nije nego ikad.
Neki je glasnik došao iz Budima! rekavši to gleda je posve ležerno, a ona
isto tako pita:
Jamačno si primio važnih vijesti?
Neka budala rekla je glasniku da tebe nema na Griču i glasnik je otišao ne
znamo kuda.
U njezinu držanju ne opaža se ni sjenka promjene.
Bit će zabuna. Iz Budima ne očekujem nikakve vijesti, ali iz Napulja.
Onda je glasnik sigurno pitao za nas oboje. Međutim, uputili su ga ovamo pa
ćemo vidjeti što je. Ali to nije tako važno. Imam za tebe veselo iznenađenje,
Beatrica nastavi on vedro. Primaknuo se nešto bliže k njoj pa stavivši ruku na
njezin naslonjač, kaže: Putem za Medvedgrad ispitivao sam Ivana i opazio da je
njegovo srce uistinu predano na milost i nemilost Iza-
. I sve do ovih gradskih vrata razmišljao sam o tome. Konac-

l
no sam stvorio sud i dokraja promijenio svoje osnove p njegovoj budućnosti. Ako
se uvjerim, Beatrica, da se njih dvoje ljube, privoljet ću na taj brak.
Kad oko nas ne bi bilo tolikih gledalaca, nagradila bih te zagrljajem.
Zaslužio sam ga, Beatrica reče on tako iskreno kao da mu to ide iz dna srca
jer znaj, još nisam ispričao sve svoje novosti.
"j Uistinu me iznenađuješ. Dakle? •x Bio sam u proročice na
Kamenitim vratima. ! Kod one neprijatne crne pojave?
Da, i znaš što mi je prorekla kaže on gledajući joj u oči zaljubljenim
pogledom rekla mi je: još prije nego mine godina dana dobit ćemo sina!
Njegovo lice poprimi toliko iskreno ushićenje da joj je nehotice zaigrala
zjenica. Pokazujući ispod rumenih usana nekoliko bijelih zuba, ona se nasmiješi:
Dakle, vjeruješ li sada?
Vjerovao sam ti one večeri, ali danas je moja vjera ne-razrušiva pećina.
Blijedeći promatrao je grof Marcelo kako se kralj i odviše intimno prislonio
kraljici, kako je obasiplje zaljubljenim pogledima pa okrene glavu. Beatrica
preko stola dobaci pogled Izabeli čime joj javlja da se rješava njezina tajna
želja. Svi kraljičini rođaci pratili su to kraljevo javno udvaranje kraljici s
novim nadama u interesu koje im taj odnos može ispuniti.
Najednom kralj ustane.
Dopusti, Beatrica, idem da malo porazgovorim s Varadi-jem. Hoću da odmah piše
u Napulj tvojem ocu o našim osnovama s tvojom sestrom Izabelom i mojim sinom
Ivanom.
I Francesko, i Izabela, i mladi Giovano, i Enriko svi su se tog časa sastali
svojim pogledima na kraljičinu licu kroz čiju mramornu hladnoću prosijava
radost. Kao da svi osjećaju što se događa i njihova se lica vedre. I dok
razgovaraju sa svojim susjedima, neprestano svraćaju poglede gore na pročelje
kraljici da se napiju njene vedrine koja im obećava više nego što bi oni mogli
željeti. Princ Ivan ne vidi što se oko njega zbiva. Sjedeći uz vojvodu Lovru
Iločkog, sluša njegove bojne priče, makar su mu misli očito daleko, dolje kod
onog stola gdje sjedi Gordana.
Kralj je pozvao Varadija i stao s njime podalje od kraljevskog stola, okrenut
leđima prema kraljici.
Varadi, vaše je lice okrenuto prema pročelju stola. Oprezno mi saopćite što se
tamo događa, što radi kraljica?
Upravo daje neki nalog mladom pažu Brodaricu, a mA sada odlazi.
Tada kralj počne gestikulirati kao da Varadiju govori nešto vrlo važno. Kancelar
ispitljivo promatra ovu kraljevu glumu.

__ A što sada? Kamp ide paž?

Pristupio je Enriku.
_ To sam i očekivao! Enriko sada prilazi kraljici?
Da, veličanstvo. Kako ste pogodili? Enriko je sagmjp glfr vu a njezino
veličanstvo mu nešto šapće. “ Pazite dalje, oprezno.
Sad je Enriko otišao. Ne vidim ga više.
I ne treb.-i! Vidim ga ja. Radi se o nekom daru koji kraljica kani da meni
tajno nabavi. Ali ja bih to htio spriječiti jer je dar skup kao čitava Hrvatska,
Slovenija i Dalmacija. Pođite vrlo oprezno za Enrikom i pazite kakve će dati
odredbe svojim dvorjanima. Ja, naime, mislim da će poslati jednog svog čovjeka
izvan dvora na stražu da vani čeka onoga koji bi imao da donese taj dar! Ako
Enriko uistinu pošalje nekoga pred gradska vrata, onda se vratite i skrstite
ruke na prsima. To neka je znak da sam pogodio. Međutim, sutra nakon lova nećete
se više vratiti na Medvedgrad, nego pođite ravno na Grič. Uvečer da ste već u
palači i da tamo spremite sve poslove koje smo ostavili. Ja ću u srijedu dopodne
također biti na Griču. Imam važnih odredaba!
Varadi okrene i; dubinu dvorišta, a kralj se vrati kraljici.
Za kratko vrijeme vrati se Varadi i skrsti ruke na prsima gledajući kralja. On
se nasmijao tako veselo da se Varadiju Činilo kao da je kralj saznao neku veselu
vijest.
Gore na zidinama grada pjevaju pjevači. Njihova pjesma razliježe se visoko pod
zvijezde nad tamnom gorom i dolje prema gričkoj utvrdi.
Iz vreve gostiju i blistave svjetlosti izmakla je Gordana vodeći sa sobcni svoju
mladu drugaricu. Pošle su prema pročelju dvora.
Iska i mi dobrotu, molim vas dođite odmah k meni. Moram, naime, ispraviti
nešto što se dogodilo na bojnim igrama. Nekoga sam jako uvrijedila. Dakle,
hoćete li mi iskazati uslugu?
Vrlo rado, Gordana, pazit ću, zamjerili bi vam da vas nađu u razgovoru s
dvoraninom.
Mlada djevojka okrene se prema svjetlu odakle se otvorio vidik na mjesto gdi je
sjedio princ, a tada opazi da je najednom nestao. Gordana pohiti s druge strane
stuba. U polumraku stajao je Damir.
Evo me reče Gordana jednostavno.
Oprostite- mi što sam vas zamolio da dođete na ovo skrovito mjesto. Reći ću
vam brzo o čemu se radi. Kad ste danas odlazili s Griča, njegovoj visosti princu
učinilo se da mu želite nešto reći?
Kad mu se tako činilo, zašto ne dolazi sam?
Zbunjen tim pitanjem, Damir zirne nekud gore prema kuli
u tminu i odgo ..n:
Princ ne zna bili vam to bilo pravo.
77

l
Tako? Prije nego što smo stigli iz Budima na Grič nije mi običavao slati
poslanike kad je htio sa mnom razgovarati.
Od tada se dogodilo mnogo toga što bi vas moglo ugroziti ako bi princ govorio
s vama.
 Mene? Zašto?
Nisam ovlašten da vam na to dadem odgovor.
Dakle, kad je pogibelj tako velika, isporučite princu da ga želim okom u oko
nešto zapitati sutra u lovu!
Isporučit ću i on se nakloni. “- Imam nešto i vama da kažem. ifc
Slušam zaustavi se on.
Ponajprije, ako vas tko slučajno ovdje zatekne, reći ću da ste me zamolili za
oproštenje što ste na bojnim igrama bili prema meni neuljudnL
Ne znam što sam pocrnio.
Niste me poslušati kad sam rekla: pružite Alfonzu svoj
Da s mojim mačem pobijedi mojeg princa?
Bilo je obratno. No, meni se žuri. Molim vas okrenite se prema svjetlu.
Okrenuo se. Svjetiljke na ulazu u dvor razotkrilo su njegovo blijedo lice i crne
oči u kojima leži začuđeno pitanje.
Tako! Hoću da vam vidim lice. A sad čujte, gospodine dvoraninu. Ono što vam
želim reći moglo bi se shrvati na mene.
Kad me držite nedostojnim, onda neću da slušam odvrati uvrijeđeno.
Kad bih vas držala nedostojnim, ne bih ni započela. Uvjerena sam da govorim s
vitezom koji zna što mu je činiti s onim Sto mu kanim povjeriti.
Čemu onda prijašnji sumnjičavi uvod?
Nije bila sumnja, već samo upozorenje da svojem poštenju dodate i opreznost Vi
ste iskreno odani princu?
Više nego sebi.
Pouzdajem se dakle u vašu odanost prema njemu i povjeravam vam nešto o čemu
princ ne smije saznati.
Princu ne mogu zatajiti ništa.
Zar vi nemate nikakvih svojih posve ličnih tajni koje ne Ođajete nikome, pa ni
princu?
Posve lične koje zasijecaju samo u moj život to je drugo.
Zadaću koju vam zadajem posve je vaša lična. Odmah ćete razumjeti zašto. Još
jednom naglašavam: po "avam se samo vama u potpunoj vjeri da iskreno i odano
ljubite princa.
Damir šuti i bez daha sluša. “J, Pazite da se princ bilo s kim ne pobije.
Rašireni njegov pogled izražava zapanjeno pitanje. J
Gospođice Gordana, osim na Alfonza Borgiju nije princ
78

ni na koga trgao mač.

_ Od ovog čas nikad više neka ne pođe s njim u bilo kakva
borbu na mač.
Nema za to ni pogibelji, jer je kralj zabranio dvoboj. __ Zabraniti znači
izazivati! A lako se može desiti da će ga grof Alfonzo izazvati.
Zar grof Alfonzo ima povoda izazivati princa?
Nisam upućena u bitnost grofove ćudi.
Sumnjam.
_- Sto vi to, gospodine sumnjate? podigne ona glas i glavu izazovno.
Sumnjam da ga ne prezirete, jer to vam pruža dovoljno prilike za vaš saobraćaj
s njime.
Moj saobraćaj? Ako ste muž, izrecite potpuno svoju misao. Kažem: potpuno,
dokraja.
Kretanja njegove glave pokazuje da je u njemu izazvala smjelost.
Izreći ću sve. Kad ste na bojnim igrama izazvali princa pred čitavim svijetom
govorili ste s Alfonzom nešto odviše povjerljivo, a pri tome je njegovo lice
rumenjelo i blijedjelo.
Jesam li ga ja obojadisala rumeno ili blijedo? upita ona ironično.
Jučer uveče vi ste od njega primili dar. Ona Ijutito trgne kovrčastom glavom.
Sto primam i što dajem o tome polažem računa samo sebi!
O tome nema sumnje, ja sam tek odazivajući se vašoj želji razjasnio što mislim
pod "saobraćajem s nećakom kardinala Bor-gie" i o vašim samotnim i -
zLiijvuriir.a koji dokazuju da ste ga ipak imali prilike prozrijeti i upoznati
nešto više.
Dakle, na ovom dvoru ubadaju već i mene?
Nipošto niste uhađani, ali možda nekome na dvoru ovi razgovori zadaju boli.
Podignuvši glavu zime mu ona čvrsto u oči i upita oštro:
O kome vi to govorite?
Oprostite, rekao sam više nego što sam smio.
Bili biste učinili vrlo dobro da ste se držali određene granice. Ako nekome
zadaju boli moji razgovori s grofom, nema ipak nitko prava da zadaje meni
uvrede.
Pokunjen obori glavu.
Počinio sam veliku nepravdu, teško sam skrivio, molim oprostite!
Ona prezirno prečuje njegovu prošnju i oštrim zahvatom promijeni tok razgovora.
Želim dovršiti ono što je važno za mene. Ne dopustite, oakle, da se princ bije
bilo s kim ni u zbilji ni u bojnoj igri!
Ni u boj t “nj igri? zapanjeno opetuje Damir.
Upamtite što rekoh!
79

Odvratiti ga od bojnih igara nije lako.

Zato ste ovdje vi, vaš upliv i vaša dosjetljivost, gospodine! Dakle, morate
budno paziti da se to ne dogodi, a svaki namjeravam oružani sukob spriječiti po
svaku cijenu!
Pristupila mu je posve blizu nastavivši:
Može li mi to obećati vaša odanost prema princu?
Baršunaste oči uprla je u nj prodorno pitajući i čekajući, a pod njegovim čelom
kao da prolaze krilate misli. Obrve mu zadršću.
Kunem vam se na svoju čast i prijateljstvo prema princu.
Hvala vam!
Oko njegovih usana pojavi se neka sjenka, prhne mu obrazina i sakrije se u
crnini njegovih očiju.
Shvaćate li sad zašto je ova tajna zadaća posve vaša lična? A sad se požurite
da vas ne nađu.
Sutra, dakle, želite govoriti s princem?
Da, recite njegovoj visosti da ga molim!
Poklonio se i hitro izgubio s druge strane u tminu dvorišta. Gordana je pošla k
svojoj drugarici. Obje su rukom o ruku izašle prema svjetlosti gdje su
kraljevski gost: bučili, razigrani vinom i pjesmom.
Tamnim tjesnacem između zidina dvora i obrambenog zida žuri se Damir i uspinje
uskim stubama na kulu sa zupčastim ravnim krovom. Gore u tami čeka Ivan, uhvati
Damira za ruku i povuče ga k sebi:
što je bilo? Ruka ti dršće!
Uvrijedio sam je, jako se naljutila na mene! Gotovo je bila gruba!
Govori! Tu nas mogu čuti samo zvijezde. Sto je rekla? Zašto si je uvrijedio?
Spomenuo sam joj razgovor s Alfonzom, ono kako je primila dar, a ona je
planula na mene vrlo žestoko. Zamolio sam je za oproštenje, ali me nije
udostojala oproštenja jer je govorila...
O čemu, Damire?
O tebi, Ivane. ^ "~
O meni? Damire. što? Reci.
Nikad ne bih to slutio, nikad se nisi mogao nadati &0 ti je sklona.
Po čemu to zaključuješ? što je rekla?
žalila se što je sam nisi pitao što ti ima saopćiti.
Da me otac vidi da s njom govorim! Ta ne usuđujem se ni pogledati je od
straha. Znam da mi otac neprestano uhađa poglede, dapače i Varadi. Jesi li čuo
kako me otac putem na Medvedgrad ispitivao tko je ta žena za koju sam se pobio?
Bila bi to tragedija da otac samo posumnja.
Ali kralj je ustvrdio čudnim glasom da valjda ljubiš Iza
belu? .
_ Uhode me, to vidim. I kad bi kralj samo naslutio, potjerao bi Gordanu s dvora.
O svemu tome ne smije ona znati
ništa.
_ Malo sam joj natuknuo d& ima nešto zbog čega ne možeš jcao u Budim u s njom
lako razgo” arati.
Čuj, Damire, vi ste dugo razgovarali, vrlo dugo, o čemu? Ispričaj mi sve,
riječ po riječ.
To se ne da iskazati tako riječ po riječ. Govorili smo mnogo o Alfonzu.
O njemu? Misliš da ga ljubi?
Ne mislim. Baš obratno, uvjerio sam se da njena duboka sklonost pripada tebi.
Uvjeravaš me, a ne možeš ni dokazati razlozima, ta govorili ste tako dugo,
vidim tajiš mi što ste govorili!
Obratno, hoću da ti sve kažem, a ti me prekidaš. Gordana je vrlo zabrinuta za
tebe.
Kako zabrinuta?
Evo kako: pripovijedala je kako se silno prestrašila kad je dočula da si se
pobio s Alfonzom. Ona, dakako ne vjeruje u igru kao nitko na dvoru poznaje
njegovu mačevalačku vještinu i zato se- silno radovala što si ga ranio, a na
bojnim igrama pobijedio. Ne može se iz njenih riječi sastaviti priznanje: "ja
ljubim princa", ali po svemu iz njene zabrinutosti, njenog straha za tebe,
njenog glasa, po stanovitim stankama iz svega toga čuo sam glas njenog ILU.
Uostalom, sutra ćeš od nje saznati više. Gordana želi s tobom govoriti u lovu, a
to je sutra.
Zašto sutra?
Izričito je to rekla. Naglasila je da želi s tobom govoriti i poručuje da će
te osloviti.
Sto li mi kani reći? Kako mi srca udara!
Sakriveni iza zupčastog ugla kule gledaju dolje u osvijetljeno dvorište gdje se
oko kraljevskog stola ljeskaju šarolike odore, dragulji na glavi, vratu i
odijelu kraljice, a oko njih vijenac odličnika, dvorana i paževa. Sa visine
promatraju veselu vedru raskošnu sliku.
Tko je taj što sad govori s Gordanom? pita Ivan.
Lovro Iločki! Prepoznao sam ga po dolami, makar stoji u
sjeni.
Da! To je on uzdahne Ivan. Sin bosanskog kralja o kojem su govorili
plemići na Griču. Lijep je, snažan, što li joj tako uporno priča? Kako je
nepomično gleda.
Uzalud joj on govori. Uvjeren sam da njeno srce pripada
Kad bi to bilo moguće!
što bi onda bilo?
Uzeo bih je i ponio tamo daleko iza onih gora gdje je

80
6 Gordana I

l
A kraljevstvo? A prijestolje? A vjerenica? Princ digne glavu i zagleda se u
daleku noć.
Damire, vidim pustoš, tminu, strahovito daleku i neizvjesnu, a u njoj svijetli
samo njen lik. što će to biti ne znam.
Poniknuo je. Damir gleda iza kule gdje se u zaleđu Medvedgrada diže gora puna
tajne šutnje.
LOV NA DJEVOJAČKU LJEPOTU
Rogovi, graja divljači i trublje ispunjuju šumu. Čistina prepuna ljudi. Na
okrajku šume dižu se crvene tribine prepune dvorskih učesnika lova.
U šumi Medvednice postavljena je tribina za lov. Svijet iz obližnjih sela, pa
čak i goniči zure u to čudovište usred šume, jer takvo raskošno izvođenje
neviđenih igara u lovovima juga propisna je parada, bez koje lova uopće ne može
biti. Kraljica, kći napuljskog kralja, uvela je sve južnjačke običaje kod nas na
sjeveru i domaći velikaši i plemići zapanjeno stoje u okrugu kao da su u nekoj
areni, usred grada, gdje se održavaju borbe s bikovima i divljim zvijerima. Sve
je oko njih usred ove šume ukrašeno zlatom i brokatima, a žene u svijetlim
raskošnim odijelima. Naokolo pak Medvednica kao da zablenuto zuri što je to
sjelo u njenu kotlinu.
U središtu je kraljica. Sjedi kao da je u svečanoj dvorani kraljevske palače.
Haljina je od baršuna njene najmilije boje za lov boje bademova cvijeta. Sva
ushićena promatra kraljica srnu što su je goniči natjerali u širok okrug ograđen
čvrstom ogradom od dasaka. Očajna životinja puna strelica juri na ogradu, vraća
se opet i udara glavom o daske kao pomamna u smrtnoj stravi za svoj jadni život,
dok sa svih tribina padaju po njoj nove strelice.
Dvorski meštar Orban sukobio se s Enrikom iza tribina. Ovaj ga grubo zaustavi:
Gdje je kralj?
Odjašio je s princem i velikašima loviti u šumu, po našem običaju! naglasio
je ove dvije riječi osobito žučij ivo, a Enriko mu odgovara istim tonom:
Ako vam se ovaj lov ovdje ne sviđa, zapovjedite kraljici da ne lovi po svojem
napuljskom običaju.
Ne podmećite mi takve nepodopštine, grofe!
Samo pogađani vaše skrovite misli, gospodine kraljevski dvorski meštre.
Za ovu objedu potužit ću se kralju!
Možete se tužiti od Griča do Napulja, a sad mi recite gdje je dvoranka
Gordana?

Nama je dobro poznato da je kraljica Gordani dopustila •učestvovati u lovu

po našem običaju!
Dopustila je barbarici da se malo naužije svojeg divljačkog običaja.
Gospodine, barbari su pristojni, pošteni i uljudni ljudi! i okrene mu leđa.
Ali ga Enriko zaustavi:
Kojim je smjerom pošla Gordana? ..a -;-tcn
To je previše, gospodine. Maknite mi se s puta! .;” .”{
Udarit ču vas zaprijeti Enriko.
Raskolit ću vam glavu!
Obojica se late mačeva. Iza tribna dotrči Stjepan Mladenčić i povikne:
Kraljica vas zove, grofe Enriko! što će reći Hrvati! U tok mačeve. Kraljica
vas hitno treba, gospodine grofe!
Kuneči ode Enriko ispred tribina. Orban je za njim kleo:
Neće taj dobro proći. Dugo se neću moći uzdržati budu li kraljičini ljudi
toliko izazivali. Drskiji su nego što su ikad bili.
što je kralj ljubazniji prema kraljici, to su oni izazovniji protiv nas. Jedva
čekam da svrši ovo mučenje zvijeri s ovim strelicama. Strahota, kakav je to
način lova! No, sad će valjda završiti, moramo izdati naredbu za blagovanje.
A tamo iza ograde stoji svijet iz okolnih sela, proteže vratove, bulji, mrmlja i
prigovara.
To je lov! Zatjeraju životinju u ogradu, kao mi svoje pra-sence u dvoriSte, i
polagano joj šalju strelice!
Srna je pala!
Olakšanje obuze svijet. Skupili se u grupe, raspravljali i pri-govorali. Zatrubi
trublja. Na tribinu dolaze dvorani i paževi u svečanim lovačkim odorama od
zelene i crvene tkanine, urešenim zlatom i srebrom i poslužuju okrepom.
Dvorski meštri Orban i Mladenčić određuju. Pred kraljicom je sagnuo glavu Enriko
i sluša njena pitanja:
Do sada nema traga glasniku iz Budima?
Čitavu noć čekao je moj glasnik pred gradskim vratima uzalud Ostavio sam ga
gore i sada. Ne vjerujem, veličanstvo, da 01 iz Budima poslali kakve važne
vijesti ovako neoprezno.
I djeca su opreznija od mađarske gospode. Svakako budi
°PrT . Kralj ""• J”e & " stigao, ali su mu rekli da ni-
na Linču.
Možda je budala otišao natrag u Budim?
ti^Pn0 imu " bih nikad °Prostila, ima mi donijeti važnih vi-Progoniš “
°pom!i:i; te" budi Pametan. Izabela se tuži da je
8to
hvata prin-
6

:. Sad svrši ono što ti ja određujem, no o tom drugi put Gdje su moje
dvoranke?
S one strane tribina kod jela. Samo Gordana nije tamo.
Dopustila sam joj da se naužije barbarskog lova. Samo da ne zaluta u
šumil
Naći će ona puta, ne bojim se. Reci milanskom poslaniku neka dođe k meni.
Stavi mu uza me stolicu.
Pošto je izvršio nalog, mladi grof Marcelo sjedne pokraj kraljice jedva
suzdržavajući ushićenje zbog ove velike počasti!
Beatrica mu je okrenula lice, pogledala i započela tihi razgovor.
Enriko se prišuljao k Alfonzu.
Otišla je u lov. Kad okrene sunce na zapad, onda možete ići.
Kad svrši blagovanje i goniči natjeraju drugu srnu, svi će zaboraviti na nas.
Gordana je lovila šumom s dvojicom lovaca. Namjerno se od njih razdvojila i
ostala sama. Uspne se na konja pa odjuri,1 ali se brzo zaustavi pokraj tri
ogromna stabla što leže na zemlju
Tu skoči sa sedla, zaveže konja pa sjedne na povaljeni panj.
Na lijepoj glavi koketno počiva gotovo muški klobučić. Srne da suknja joj je
kratka, čizme od crvene kože, visoke. Katkad pogleda gore uz mali puteljak pa se
opet zamisli. Začuje topot konja i škripanje granja. Gleda mirno gore odakle se
spušta princ Ivan. Pozdravlja je.
Morao sam zapravo doći prvi na ovaj sastanak, ali nisam se mogao nikako
ukrasti očevoj pratnji.
Na meni je da se ispričam. Ne zamjerite što sam vas molila da dođete unatoč
čudnim odredbama što su u najnovije doba pale na dvoru. Nisam slutila da je
potrebno prijeći tolike zapreke da se govori sa mnom.
Ne s vama. Kralj mi ne dopušta govoriti ni s jednom djevojkom na dvoru. Vi ste
to morali opaziti. Ne približujem se nijednoj gospođi.
To je doista tajanstveno!
Teško mi je, Gordana, što vam ne smijem ništa o tome reći, jer me veže časna
riječ.
Potpuno shvaćam, visosti. Napokon, nije ni potrebno da mi što kažete. Htjela
sam tek nekoliko riječi govoriti s vama i odmah ću vas osloboditi neprijatnog
položaja.
Zar se opet vraćate k vašem načinu govora?
Naprotiv, ovo je novo, posve novo, visosti! I molim vas
da moj postupak ne shvatite krivo. Bila sam primorana pozvati
vas na ovo samotno mjesto jer mi gospodin Damir reče neka
vas nikako ne oslovim pred drugima na kraljevskoj tribini. Pri
morana sam bila, kažem, jer ne mogu dopustiti da nosite grdnu
sumnju. -,; .

Kakvu sumnju? ,r
_ Sumnju protiv mene! • r >
Sto vas je sklonulo na takvu pomisao? _- Vaše držanje u nedjelju navečer.
Malo se zastidio sjetivši se kako ju je promatrao u razgovoru s Alfonzom.
Ja sam slučajno bio u dvorani kad ste izlazili, zar sam vas povrijedio?
Pred kraljem ste me, zbog mojeg čina na bojnim igrama viteški obranili, a tamo
u dvorani za onog susreta stekla sam uvjerenje da ste mi ipak jako zamjerili.
Uvjeravam vas da su moje riječi i moji osjećaji bili pred kraljem u skladu.
Pa, dobro i to je moguće, ali ste očito poslije čuli nešto što mora da baca
grdnu ljagu na mene. Ja sam dužna sebi, da se opravdam. I zbog toga sam željela
govoriti s vama.
Prije nego što je mogao izreći svoje čuđenje, ona pristupi korak bliže.
 Visosti, izgledalo je na bojnim igrama kao da sam htjela prikazati vas
smiješnim pred ovdašnjim svijetom koji se smijao mojem mačevanju i moj izazov
smatrao omalovažavanjem vaše visosti. Ali ja to nisam htjela. Pred kraljem sam
naglasila da me ponukao na onaj istup ponos, taština ili kako hoćete, da one
koji su mi se smijali porazim, ali ono što govore dvorani, visosti, to nije
istina! Nisam došla da vas izazovem na bojnu igru po nalogu kraljice. Vjerujte:
da me poslala, znala bih se tome spretno oteti.
Gordana, nikad ne bih mogao to vjerovati. Ne, ne bih mogao vjerovati da ste vi
kraljičino oružje protiv mene.
Visosti, vi ste me one večeri vrlo mrko gledali i gotovo ncprijazno ostavili u
dvorani za primanje.
Ako sam to učinio, bilo je možda stoga što sam bio vrlo loše raspoložen. Ne ni
to nije opravdanje! Učinio sam to... oprostite!
Vi niste vjerovali, kao što vjeruju Varadi i naši, da sam
bila protiv vas poslana?
Nikada to ne bih mogao vjerovati.
Samo sam to htjela čuti iz vaših usta. Hvala vam sad
moram ići.
S uzvisine dojaha k njima crnokosi mladić.
Zašto tako juriš, Damire? zapita ga princ.
Alfonzo i Enriko dolaze, upravo ovim smjerom. Opazili su me, a ja sam se
požurio k vama. Uzjašite, krenimo.
^ - Ne, odsijeCe princ. Ne kanim se skrivati od njih! Svoj
- To vam pristaje, visosti! • potvrdi Gordana. Damir je sišao s konja.
Nekoliko trenutaka kao da su mla-1C1 osJećah neku zabunu pa ne znaju naći nit
razgovora.

i
U Damirovim očima pojavila se zabrinutost. Odozgo je jurio Alfonzo, a iza njega
Enriko.
Jašući prema njima, Alfonzo se već izdaleka grohotom srni jao. Svi troje
gledaju čemu se smije. Zaustavio se upravo pred njima smijući se.
časti mi, ovo je divna lovina!
što velite, grofe? zavikne princ tako prijetećim glasom da su se Gordana i
Damu: trgnuli i pogledali.
Ali se već Damir baci među njih stojeći pokraj Alfonza.
Visosti, grof nije mislio ništa zlo. Samo je htio naglasiti... Sarkastičnim
smijehom i pogledom prekine mu riječ Alfonzo:
Da, mislio sam da je ovo divna lovina, naći na sastanku ljepoticu s princem, a
treći gore čuva stražu! Ivan problijedi, uspravi se i zaviče:
Da ne sjedite na konju, obračunao bih s vama kao s deranom!
On se pokloni na sedlu i učini skoku gestu.
A ja ću vam pružiti priliku da obračunate sa mnom kao s vitezom.
Sutra ujutro, na ovom istom mjestu! odlučno povikne princ.
Oprostite nasmija se Alfonzo ujutro ću jamačno biti umoran. Noćas imam
nježnih obaveza. Ali sutra u isto doba, na ovom mjestu!
I princ i Alfonzo tako su hitro izmijenili ove riječi da ni Gordana ni Damir
nisu mogli ubaciti ni jednu jedinu riječ. Oboje gledaju ukočeno kao da su
nadovezali svoje misli na svoj razgovor jučer iza stuba medvedgradskog dvora.
Gordana mu je dobacila pogled pun strepnje, a on joj priđe i šapne:
Gordana, vašu želju i svoju dužnost ja 61 ispuniti.
A sad otpratimo gospođicu reče princ Damini.
Gordana se već popela na konja, odlučno i spretno poput momka.
Uspinjali su se prateći djevojku. Alfonzo i Enriko također su krenuli, ali
drugim smjerom. Ubrzo se pojave dva lovca na povratku. Gordana zamoli svoje
pratioce:
Molim da me sada ostavite, s ovom ću gospođom nastaviti lov.
Ako je to vaša želja? upita princ.
Da, visosti, to je moja želja! odgovori ona i odjaha s obojicom gospode
protivnim smjerom. Neko je vrijeme s njima razgovarala o lovu, a onda zapita:
 S koje strane teče ovdje neki potok?
Upravo ravno ispred nas, neće biti daleko odavle.
Dobro. Tamo sam odlučila da udarim svoj lovački stan Molim da me ne pratite.
I ostavi začuđene ljude pa pojuri označenim smjerom.

Pokatkad bi zatrubili lovački rogovi i ona bi zastala da po jačini glasa

raspozna daljinu iz koje dolaze. Odjeci su bivali sve Češći, ali su se sve više
udaljavali
Budnom pozornošću ogleda se ona i zaustavi konja, osluškuje ne bi li čula
žuborenje potočića. I odjednom njena pozornost bude zadovoljan i Negdje iz
guštare sprijeda dopre bučni šum vode. Čvrsto nategne uzde. Stigla je do potoka,
pogleda gore, pa onda dolje u nizinu. Kroz gusto granje što se spušta do zemlje
ne dopire ni tračak sunca. Stabla sa široko rastvorenim krošnjama nad njome su
zeleni svod. Spušta se u nizinu, neprestano uz šumski potok.
U ravnini gdje se korito proširilo ugleda u sedlima neke ljude. Zaustavi se.
Opazi fratra koji je izašao iz guštare. Dolazi joj u susret i domahuje.
Kad je došla blizu, pozdravi ga i upita: <
Čekate li dugo, oče!
Ne odviše.
što mi poručuje moj dragi skrbnik? “••”• "••-•
Vrlo vas teško očekuje i treba da se žurimo. Samo prije toga moram vas
upozoriti na neke vrlo opasne okolnosti.
Zar kakva zapreka?
Samostanski propisi ne dopuštaju da njihov prag prekorači žena. Prior je to
riješio tako da ćete ući u dvorište, a vaš skrbnik dočekat će vas u Korvinovoj
kuli.
Korvinova kula? Gdje je to?
U zidinama koje okružuju samostan. Tamo je kralj Ma" tija dao podići kulu da
zaštiti samostance, a oni su kulu prozvali njegovim imenom. Evo, tamo vas čeka
časni otac Česmički.
On ne mora ostaviti samostan, a ja neću prekoračiti praga zgrade?
Pogađate. Međutim, ni unutar zidina nije shodno da vratar vidi ženu ulaziti u
samostan. Nastala bi tiha sablazan.
Razumijem, trebala bih se preodjenutL Gdje da uzmem
muške odore?
Prior vam je poslao muški plašt i šljem s vizurom.
Hitno mi dajte taj plašt. Znam, to nije samo zbog strogosti vašega reda Bilo
bi vrlo opasno kad bi netko putem vidio Jordanu, štićenicu urotnika Cesmičkog,
kako jaše prema samostanu. Svatko bi posumnjao da se ondje krije moj skrbnik.
Nisu me tako točno uputili, ali bit će da je i to razlogl • . Plaštom Je
pokrila čitavu svoju pojavu, skinula lovački še-sirić, spremila ga u sedlo,
natakla šljem i vizirom pokrila lice. iratar zadovoljnu kimne.
Nitko ne bi slutio da se pod plastom i vizurom krije žena. Sad ću i ja sjesti
na konja, pa neka nam dobri bog bude u pomoći.

87

J
renuli su. Gore na vršcima stabala zarumenjelo lišće pokazivalo je da se sunce
već spušta na zapad. Zaklonjeni gustim granjem i praćeni četvoricom konjanika
pojahali su šumom.
Polagano biva oko njih sve tamnije. Samo još čas gore na vršcima prodiru bijele
sjene. Onda bude posve tamno. Suma je tiha. Oni se šuljaju tamnim prohodima.
Katkad Gordana nešto upita fratra, pa opet jaše dalje zaronjena u misli. Gore s
brda odjednom saspu se k njima oštri jaki zvukovi rogova. Sve jači i bučniji kao
da nekoga dozivaju, za nekim viču. Gordana se zaustavi:
To zovu mene.
Dakle opazili su da vas nema!
Misle da sam zalutala, pa čekaju moj odziv. Zvuk je vrlo oštar i bliz.
 To je samo jeka na ovom mjestu.
Sto bismo učinili da nas zateknu na ovom mjestu?
Vi biste brzo skinuli svoj vizir, neka ne misle da ste se skrivali, pa biste
potvrdili njihove sumnje da ste zalutali i dodali da sam vas ja našao i poveo.
Opet vrlo oštro dopire do nas zvuk rogova. u ,0iđ j",
Ipak, znam da su daleko. lff ^ . 4
Nekako osjećam da bih se morala odazvati. ^ Zašto?
~y Zar ovim putem u samostan ne otkrivam kralju skrovište svojeg skrbnika?
Ova me misao neprestano zaustavlja.
Ponajprije neće vam uhvatiti trag. A kad bi došli sve do samostana, ne bi ga
mogli pronaći. Vrlo je dobro sakriven. Po1 uzdaj te se u mene. Ni za živu glavu
ne bih htio da nas zateknu i slijede. Uzet ću od pratilaca plašt i vizir. Neka
nitko ne vidi fratra. Tako ste svaku sumnju skrenuli od samostana.
Odjahao je naprijed i vratio se zamotan u plašt i vizu .
Kroz tamnu i mračnu guštaru šuljaju se oprezno, dok se s brda odzivlje rog. Jeka
je načas tako bliza da Gordana okreće glavu gore, onda opet bude tiho, kao da
tamo čekaju odziv. A ona uzmiče sve brže u nizinu dok lovački rog zove kao u
stravi
UROTNICI
Visoke su zidine opasale samostan u Remetama. Onkraj zidina iza zatvorenih
kapaka prozora dvije svijeće osvjetljavaju muška lica. četvorica su: Ivan od
Srednjice, prior samostana, vojvoda Lovro Iločki i Varadi. Kraljev kancelar
užarena lica, raž-mahanih ruku obrazlaže:
Ono što je kralj sada počinio to je sigurni slom ugarskog
88

: hrvatskog kraljevstva. Kraljica je postala vladarem kralja, a ta vladarica ima

samo jednu osnovu: da i Ugarsku i Hrvatsku utopi u napuljsko more. To joj ne
smijemo dozvoliti. Iz vaših lica čitam odgovor.
Znao je kralj prignječiti i domaće i strane neprijatelje. A eto, pred tom
ženom savija svoju volju i sve svoje osnove pa i one koje su temelj mira i
opstanka hrvatskog i ugarskog kraljevstva.
Na bojnom polju bio je svoj i naš primijeti Lovro Iločki, a Varadi potvrdi:
Tako je, vojvodo, bio je svoj i naš, a čim se ona pojavila, opet svu svoju
politiku udešava u duhu i željama Napulja. Sve samo za Beatričine rođake,
poplavili su nas i oni i njihovi dvorani. Grabe službe i plaće koje pripadaju
našim ljudima. I na-ina Mađarima, i vama Hrvatima. Lakomo gutaju naše plodove, a
progutat će i nas. Upamtite: Napulj je bacio sve svoje zasjede. Napulj čeka
da .nas proguta. Beatričin otac, taj raskvašeni bog mesa, sjedi tamo u svojem
napuljskom kaštelu i čeka otvorenih ralja da mu Beatrica dobaci više hrvatskog
mesa, vašu Dalmaciju, Hrvatsku, a onda Ugarsku do Karpata.
Jest, Napulj je naša zla kob, naš sudnji dan. To sam uvijek govorio ne samo
prijateljima nego i kralju uzme riječ Lovro Iločki. To ste rekli i vi, Ivane
od Srednjice, kralju!
I on sam osjeća da ga Napulj ispija, ali nema snage oteti se kraljičinim
čarima pa žrtvuje sebe i nas Napulju.
Napulju, da bijesno ubaci Varadi. Ne samo da se jede, pije i odijeva na
napuljski način, da se govori njegovim jezikom, da nije ništa dobro što nije iz
Napulja, ništa pametno što nije rekao Napulj, nego je Napulj namjestio svoje
ždrijelo da mi uljeznemo u nj! Mi smo ovdje samo za to da tovimo na-puljskog
zmaja. Izginut ćemo na dnu njegove utrobe budemo H sami dobrovoljno u nj
ulazili.
Beatncin muški um, pod ženskim čelom, plete oko nas opasnu mrežu.
Plete opasnu mrežu brat njezin kardinal Francesko, taj napuljski kancelar u
našem kraljevstvu, i mali Giovani napraši tom svojom drskošću svuda se isprsuje
i pomaže kraljici u tom njenom pletenju napuljske mreže.
Slab je kralj prema Beatrici odvrati tiho tamnobradi prior samostanski i
tako njezine želje pobjeđuju.
Nije njezina pobjeda u njegovoj slabosti, nego u njenoj nadmoći odvrati Ivan
od Srednjice.
 A što je kralj stariji, to je prema njoj slabiji, a ona sve nioćnija. I sada,
prijatelji moji, sad ga je čak uhvatila postavljajući mu stupicu da će dobiti
sina.
Na licu im se odrazuje podrugljivo iznenađenje.

l
l
Time je polučila da je kralj u času kad je htio Ivanu osigurati prijestolje
ženidbom s milanskom princezom sve svoje namjere naprosto napustio! Prijatelji
moji, mi visimo nad strahovitim ponorom koji se zove Napulj! Naše će
kraljevine nestati u dnu Napulja ako silovito ne presiječemo mreže kraljice
Beatrice! Vi, Hrvati, možete jednim poklikom spasiti čitavo kraljevstvo!
Lovro nasloni svoju smeđu glavu na ruke i osmjehne se:
Mi, Hrvati, uvijek smo spašavali kraljevstvo kad je trebalo, pa i danas. Tko
čuva Budim, čitav sjever i zapad od Turaka nego mi? Ali protiv Turčina možeš se
braniti buzdovanom i topom, ali kako da se branimo protiv proždrljivosti Napulja
i kraljičinih mreža? Mi smo u boju smioni i spremni, ali smo u zasjedi
napuljskih morskih pasa nemoćni!
Idućeg mjeseca održat će se ovdje sabor. Proglasite na saboru princa Ivana
prestolonasljednikom!
Sva trojica gledaju u Varadija začuđeno. Lovro Iločki malo se zamisli i
odgovori:
To, dakako, ne bi bilo teško kad ionako sve hrvatsko malo plemstvo, građanstvo
i sav narod pristaje uz princa i od njega se nada najboljemu. A šta ćete onda
vi, Ugri?
I naše malo plemstvo većim je dijelom uz princa Ivana. Oligarhi će biti protiv
njega. Ali kad ustane vaš sabor, vi. Hrvati, koji uistinu držite Turčina na
uzdi, morat će i oni popustiti jer, zapravo, danas ste vi gospodari položaja!
Mislite da proglasimo princa bez kraljevog znanja?
Da mu je tko ovo predložio prije nekoliko dana, smatrao bi ga najvećim
prijateljem. Danas oklijeva, upravo kukavno oklijeva. Ipak, kad bismo ga
iznenadili, uvjeren sam da bi napokon došao k svijesti.
Ivan od Srednjice pogladi svoju dugu bradu:
Prijatelji moji, to izgleda kao da mi snujemo prema kralju neku urotu, a
zapravo smo najvjerniji kraljevi pristaše. Vjernost Hrvata prema kralju Matijašu
nije samo vjernost njegovoj osobi nego vjernost domovini. Kad bi Matija nenadano
umro, tri će vladara posegnuti za našom zemljom i nastao bi strahoviti boj. Bila
bi to najveća usluga što bismo je ikad mogli učiniti domovini Hrvatskoj i
Ugarskoj kad bismo Ivana proglasili prestolonasljednikom. Ali ne smijemo
zaboraviti da takav čin ne bismo smjeli izvršiti, a da o tome ne obavijestimo
kralja.
I opet kolebate. Opet razmišljate i govorite, a ja vam kažem oštro će Varadi
provedite to i ne pitajte kralja. Ne zaboravite da nad nama lebdi napuljski
bodež koji nas je sada zavadio čak i s papom, jer se tako prohtjelo Beatričinu
ocu. Više se uopće kod nas neće vladati drukčije nego kako to bude išlo u korist
napuljskom kralju! Dakle, jedino vam preostaje to da na .saboru Hrvati učine
prevrati
• ••” .-.< l >..,• . >t" : ., . :t-l Mi. .” - r-
90

Urota protiv kralja, a za kralja i njegova sina reče d Sredniice. Takav

slučaj uistinu ne poznaje historija. čudnovato, toliko korisno. Ipak jo5 uvijek
kažem: treba
. tora govoriti kralju.
° t°?L A ja kažem ne! - oštro će VaradL
Ja sam ratnik oglasi se Lovro nemani mnogo državnih sposobnosti. Bio bih
svakako uz Varadija kad ne bih sma-Jrao da bi to izgledalo kao neka urota.
Trebalo bi o tom razmisliti.
Varadi se razljuti:
_ Zato vam ide tako, gospodo1 Hrvati, što uvijek predugo (tm)7mišliate i
premnotio oklijevate. Zahvatite oštro, zasijecite, ponovo predlažem. Zovite
svoje ljude i odlučite. Unatoč vašem prigovoru mi ćemo razmisliti i govoriti s
našim ljudima. Možda se krali ipak još otrijezni od Beatričinih cjelova koje
obećava imenskom poslaniku izlane VaradL Vi me prekoravate, Ivane od
Srednjice, pogledom. Neka. Sto velim to vidim, sad se moram vratiti na Grič.
Kralj mi je strogo naredio da budem još noćas u palači. Kako me uvijek sumnjiči,
bio bi uvjeren da sam došao buniti vas protiv njegove slabosti.
Mukla buka i udarci zatutnje tišinom samostana. Oni se zgledaše.
Sto to znači? .
Prior ode k vratima pa iziđe. Mračnim lukovima nodnika prodire tutnjava od
udaranja o vrata tamo na samostanskim zidinama.
Mora da je drzak ili moćan tko ovako udara. Dvorištem odjekne trublja!
Kraljevsku trublja?
Njihovi se pogledi susretnu pitajući. Prior se nagne nad trijem. Dolje ispod
lukova razizemlja pojavi se malo svjetlo.
Oče, vratare, idite i pitajte tko je naloži prior dolje u dvorište.
A oni su čekali u tmini i nagađali.
Zamalo se malo vratarevo svjetlo opet vraća kroz dvorište l zaustavi pod
trijemom.
Oče priore, kraljevski lovci. Grof Alfbnzo Borgia, nećak papinog kardinala,
kraljevski gost. Zalutao je šumom i traži da ga pustite prenoćiti u samostanu.
Oko priora tiho šaputanje i žustre kretnje.
Sto sad?
Ivan od Srednjice moj je česti gost. Dakle, tu nema straha. I vi, vojvodo
Iločki. Vi ste kralju najavili da poslije lova dolazite k meni na konak, ali
Varadija ne bi smio vidjeti Alfonzo.
Ne mogu krenuti na GriČ dok .Alfonzo ne zaspi.
Najbolje je da sakrijete Varadija predloži Lovro.
To ću i učiniti prihvati prior pa se nagne dolje vrataru što stoji ispod
trijema. .- t -.
91

“ “ Jeste li dobro pogledali kroz okance? -• • - - •>•-

Jesam, oče priore, kraljevska ga pratnja prati s grbovima i znakovima.
Otvorite i recite grofu da ga prior čeka raskriljenih ruku. Mala se svjetiljka
ponovo udalji dvorištem tamo prema zidanoj ogradi samostana, a prior se okrene
svojim gostima.
Najbolje je da nikoga ovdje ne nađe. I vas dvojica otiđite na počinak, a
Varadija ću odmah skloniti na sigurno mjesto.
Sto ako se Borgiu prohtije pogledati čitav samostan? upita Ivan od
Srednjice.
To me neće ustrašiti. Sakrit ću Varadija tako da ga ne će pronaći. Ali ne
bojim se da bi taj mladi grof bio znatiželjan kako žive samostane!. Dakle,
Varadi, dođite.
Prior ga odvede, a Lovro Iločki i Ivan od Srednjice odoše u svoje sobe.
Dvorištem plamte baklje. U njihovu svjetlu razabire se konjanička pratnja od
petnaestak ljudi.
Pred ulazom u zgradu Alfonzo siđe s konja. Prior ga dočeka na stubama. Grof
smjerno pozdravi i onda razjasni svoj dolazak.
Oče priore, zalutali smo ja i moji ljudi koji su stranci. Ne možemo naći puta
na Grič i slučajno smo naišli na ovaj samostan, pa vas molim da mi dadete
prenoćište.
Poslužit ću vašoj milosti vrlo rado ako se zadovoljite mojom pustinjačkom
posteljom.
Bože sačuvaj, ne bih htio da bunim vaš mir i vaše drevne običaje. Nego, kralj
mi je kazivao da ovdje ima čvrsta kula koju je on sagradio i zove se njegovim
imenom.
Da, to je istina. Kula je s one strane zida.
 To je bolje, barem neću biti na smetnji ni ja ni moji momci. U toj ću kuli ove
noći udariti konačište.
Ali kula je obrambena, tamo nema nikakva ležaja.
Molim vas da mi ondje namjestite ležaj. Nipošto ne želim buniti vaš
samostanski mir.
Razgovarajući ušli su u praznu sobu.
Smijem li vas možda ponuditi skromnom večerom? “
Hvala, nisam gladan, ali žeđ me mori.
Odmah ću naložiti da donesu vina. Doduše, nije tako dobro kao vaše južnjačko.
Uz kraljev stol privikao sam i na sjeverna vina. Ne upa-Ijuju kao južna, ali
ipak, bolje je od vode.
Prior je izdavao nalog prizvanom fratru da donese vina.
Oče priore, još je jedna skupina zalutalih kraljevih lovaca koje očekujemo
ovamo. Kad smo zalutali, razdijelili smo put u dvije skupine, pa tko prije nađe
zaklonište taj će one druge pozvati rogom koji im pokazuje put.
Rado ću ih primiti reče prior. Možda je netko od kraljevih dvorana s
njima, ili koji od kraljevih gostiju. (.,.•.<.
92

__ Nemajte brige, samo su momci i moj paž.

_ Možda bi pažu prijala večera ili vrč vina?
___ Hvala, oče priore, vrlo ste gostoljubivi. Sve to nije pot
rebno jedino molim ležaj. .
Onda molim vašu milost da malo pričeka. Treba da iznesemo naše stvari da bude
mjesta za ležaj.
Fratar je donio vino, a prior mu naloži:
_ Uredite odmah Korvinovu kulu. Iznesite što je tamo pa onda priredite dobar
ležaj. Najbolje što imamo da njegovoj visosti bude ugodna noć pod našim krovom.
Nadam se da će mi ova noć biti ugodna. Upravo sam željan počinka. Alfonzo
nagne vrč, a onda dovikne za fratrom.
Molim vas, časni oče, čun uredite ležaj, pošaljite mi vi-iest Ne bih htio da
odveć dugo zadržavam oca priora. Neka vratar dolje pričeka, doći će moj paž
kojeg očekujem.
Fratar se pokloni i požuri izvršiti nalog.
_ još nikad nisam spavao ovako sam u kuli. To će biti zapravo trubadurska noć.
Prior ga začuđeno pogleda.
_ Naravno, u pjesničkom smislu nasmija se on. Tamne sjene, mukla tišina,
ležaj na zemlji, doista zanimljivo. Do sada sam noćio samo u kulama u kojima se
blistalo zlato, brokat i šuštala svila oko ženskog tijela. Danas ću spavati među
golim stijenama s pažem. Baš čudna pustolovina.
Prior ga pogleda i promatra. Alfonzovo lice gori, oči i usta mu se smiju kao da
je odviše pio.
Da ispuni vrijeme čekanja, Alfonzo stade pričati o svom ujaku i o Rimu. Prior je
zaprepašten slušao njegove često drske i za samostanske zidine neprijatne
riječi.
•
Sva dolina je zaspala. Mir je u gustoj šumi. U mraku se ogledaju zvijezde.
Gordani se učini kao da nikada neće iz te tmine i šume, pa sve brže tjera konja.
Tada je zaustave. Pred njom se uzdignuo tamni okrug.
To je samostanski zid šapne joj fratar. .;.: ^ ,”
Hvala bogu, sad smo na cilju. ..,,•,, 5 .-,; ••> L•... •
I on vas teško očekuje. , ( , •.
Gdje je kula? ,”;
Eno, tamo zdesna.
Čini se kao neka crna aždaja.
Udaljena od fratarske zgrade. U toj osami doista izgleda neprijatno.
Hoće li nas pustiti unutra?
Vaš skrbnik već je tako udesio. Vratar nas očekuje. Ion lako udari na vrata
samostanskih zidina. ...,,>,.-•
93
l
Otvorite kraljevskim zaostalim lovcima.1 • • v>
Vrata se odmah otvore. U tmini se čuo samo vraftMf tihi
glas koji pozdravlja onoga što vodi Gordanu. H
Prihvatio je uzde i povukao konja: <" , .
Samo se držite mene, polazimo ravno u kulu.
što je to gore. Kroz pukotinu vidim svjetlo iapde ona jašući uza zid.
To braća čekaju mene.
Približili su se kuli. Gordana skoči s konja. Jahači iza njih također su
sjahali. U dvorištu je tamno. Samo se iza crkve nešto giblje.
što je tamo iza crkve? Čujem rzanje konja upita ona
tiho. rt”
To naši samostanski konji pasu. “ 1
čujem zvek orme. -. " i
To su se braća vratila s Griča. Bili su danas na večeri kod biskupa odvrati
fratar i pođe k malini vratima. Idem prvi da vas vodim.
Ušli su >u malo prizemlje. Mala svjetiljka stoji na zemlji.
Svjetiljka je tu, dakle, on je već gore reče fratar. Gordana pogleda male
uzane stepenice što iz prizemlja vode u okrugu u prvi kat.
Doveo sam vas dovle, dalje nemam pravo da pođem. Izvršio sam svoju dužnost.
Vama je slobodno da se s njime porazgovarate po njegovoj i vašoj volji. Uspnite
se onim stepenicama.
Hvala, oče!
Fratar izađe iz kule kroz ista vrata kroz koja su ušli.
Gordana brzo pokupi svoj plašt da joj ne smeta pri usponu i pohiti stepenicama,
tako uzanim da se morala upirati o zid. Na posljednjoj stubi su jaka hrastova
vrata. Zasun je izvučen. Ona otvori.
U četverokutnom prostoru na podu stoji svijeća. U kutu fratar smješta ležaj od
tamnih dugih jastuka. Ona pozdravi.
Fratar se obazre i odzdravi. A Gordana mu priđe i upita tiho i povjerljivo:
Još nije ovdje? {Sa Odmah ću javiti, samo da namjestim ležaj. ,”"
Zar je tako bolestan da mora ležati? “fJ>).V "
Ift Fratar pogleda malo začuđeno pa odgovori: -, ~"
Bolestan? Kako bi bio bolestan? Nije mu ništa! ~
Hvala budi Bogu!
th^ Malo je promatrala kako on rasprostire mek, lijep sukneni fOkrivač.
što će mu onda ovaj ležaj ako nije bolestan? ns Fratar se još više začudi:
Da prospava noć. -• .." > ..........!,,,..,•,.,.,," ..... ,.,.-^u •<
94

_ Ovdje će spavati?
_ On i vi! Ali vama nemam što rasprostrijeti. Možda će on. podijeliti ležaj s
vama, ako nije odviše gizdav. _ Gizdav? Kako čudno sudite o časnom starcu!
Starcu! Oprostite, kao da se mi ne razumijemo. Niste li vi pitali za njegovu
milost? _ Koju njegovu milost?
Vašeg gospodara?
Mojeg gospodara? Molim vas, oče, o kome vi to govorite?
Još više začuđen od odvraća:
O njegovoj milosti nećaku kardinala Borgie. Zagleda se u nj na trenutak i
napeto zapita:
Sto vi znate o grofu?
Oprostite, niste li vi paž grofa Borgie?
Ja ne razumijem vas.
Uistinu ni ja vas: grof je zalutao u šumi nakon kraljevskog-lova i naišao na
ovaj samostan.
On se nalazi ovdje?
Tamo je kod priora. Zatražio je da mu ovdje namjestim ležaj.
Ovdje u kuli?
Da. I rekao je da će doći njegov paž. Mislio sam da ste vi.".
 Paž? Njer-ov paž?
Zar niste to vi?
Fratar je postavio svjećnjak u malu arkadicu na kojoj stoji kip sveca, pa je
onda zapanjeno upro pogled u Gordanin vizir.
Sto je vama, mladiću, zašto ste se prepali?
Molim vas, tko vam veli da sam ja njegov paž?
Grof je rekao da očekuje paža koji će doći u kulu.
Molim vas, oče, kažite mi podrobnije koga to očekuje grof u toj kuli?
Rekao je da je zalutao on i dio njegove pratnje. Zatražio-je da mu ovdje
namjestimo ležaj i da će tu prenoćiti sa svojim pažem. Eto, to je sve.
Kome je to kazao?
Prioru i meni i izdao nalog da vas vratar pričeka i otvorL
Djevojka podigne uvis vizir i njeno lice iskoči iz limenog okvira.
časni oče, zar otac Česmički noćas ne čeka u ovoj kuli
svoju štićenicu?
Česmički? Tko vam je to rekao?
Vaš brat, fratar kojeg je Česmički poslao iz vašeg samostana.
Niti je Česmički ovdje niti je tko od nas izlazio izvan samostana.
Ni oni koji su bili pošli biskupu na večeru?

Nitko nije pošao biskupu, svi smo čitav dan na okupu. s Dakle, tamo kod
crkve su grofovi konji? Zatrčala mu se u susret i zadržala:
Oče, stanite! Ja sam prevarena! h. On je pogleda od vrha vizira do poda.
Ona riširi plašt. Fratar
•Ogleda žensku haljinu čiji uzani kroj ispoljava njene forme.
Ja sam djevojka!
Strah obuzme fratra. Objema rukama pokrije lice govoreći:
2ena u samostanu od đavla poslana. ^. Od đavla namamljena ovamo!
Htio je da joj izmakne, ali se ona sva polegla na vrata.
•” Od đavla nastavi ona od kardinalova nećaka.
, Kako ste mogli prekoračiti prag samostana? upita je
fratar gledajući je sa strane.
Doveo me fratar vašeg samostana,
Taj nikad nije vidio našeg samostana.
Oče! Ako služite Bogu, pomozite mi! Prevareni ste vf-1 ja. Spletkar me doveo
ovamo dobro smišljenom varkom..
Tko ste vi?
Kraljičina dvoranka. Neki fratar me oslovio jučer na putu tt Medvedgrad i
rekao da tu u kuli čeka moj skrbnik Česmički. Grof mi je jednom prijetio da će
me silom oteti. Upala sam u zamku, molim vas, pomozite mi, izvedite me odavde.
Razmišljao je o tome što mu je rekla, a onda joj pogleda u lice.
Razumijem! On vas je, dakle, prevario, vas, i priora, i sve nas. Moja je
dužnost da sve to kažem prioru.
Vi ne znate tko je taj Alfonzo! Najprije treba da me sa-krijete i onda pođite
gore pa recite da je paž pobjegao. Tada će on pojuriti iz samostana da me
uhvati, a ja ću ostati iza vaših zidina.
U samostan vas ne mogu uvesti, to zabranjuje naš red.
Ni po cijenu da obranite čast djevojke? Oklijevao je.
Ne, ne mogu vas prevesti preko praga. Ako to učini prior, dobro. Ja ne smijem.
Za ime Božje, ne razmišljajte toliko. Iziđimo odavle. ,b Neće doći dok mu
ja ne velim. -& Vratar nas je vidio ući. Ako on javi, ne časite. Hajdemo.
Dakle, hitro!
Hu Djevojka otvori vrata, ali se on trgne natrag.
Svršeno je veli fratar. Čujem dolje na vratima kule ;ov glas.
•o
Postoji li drugi izlaz odavle?
Samo ovaj dolje.
Da vičem u pomoć?
Ne bi vam pomoglo! On ima svoju pratnju. Evo, uspinje se stepenicama.
96
Ona se okrene, ogleda vrata i svom snagom izvuče ključ l rine ga u ruke fratru.
Sakrijte ga i recite da kula nema ključa, ako zapita.
Dobro, idem.
Ostanite ovdje, oče. ;;,;
Potjerat će me. . , ; ,,
Neka, samo da dobijem vremena, da se saberem.
Bogorodica remetska neka vam bude na pomoći! šapće fratar krsteći se.
Gordana potrči k protivnom zidu, tik kraj ležaja kamo ne dopire svjetlo svijeće.
Zamotavši se u plašt, povuče vizir na lice i stoji u tami.
Izvana se odrin JL vrata. Na pragu stoji Alfonzo, upravo okom u oko fratru.
Sto je? Sto radite ovdje? Niste mi javili da je ležaj gotov. Vratar kaže da je
moj paž stigao, gdje je?
Eno ga t.-.;;..), stoji kraj ležaja. Do sada je čekao dolje u prizemlju. Ovaj
čas sam ga doveo gore.
Neka začuđenost leži u Alfonzovu držanju. Gleda u sjenu gdje stoji Gordana. Čini
joj se da je nešto iznenađen. Onda se okrene fratru:
Dobro, oče, hvala vam, sada možete ići.
Fratar ode i tiho prisloni za sobom vrata da ne podsjeti grofa na bravu.
Iz okvira tamne brade rumeni se Alfonzovo lice. Oči mu svjetlucaju kao da će
potrčati k njoj, ali ga zaustavi mirnoća i ukoče nost njene pojave. U času
zaokruži pogledom prazan prostor kule ne bi li vidio što uhvaćenoj djevojci u
tom položaju pruža toliki mir.
Ali prostor je pi .LZ:,P, nikakva zakutka. Zašto je tako nevjerojatno mirna?
Zašto mu ništa ne kazuje, zašto se pred fratrom ne odaje, ne čini ništa što bi
je moglo spasiti. Da prikrije svoju smetenost, podboči se i promatra je
sumnjivo. Gordana kao da osjeća potrebu da spriječi njegove sumnje i njen zvonki
obojeni glas provali ispod vizira:
Nije Gordana pod nož namamljena ovca! Ne vičem u pomoć! Koga da zovem? Jadne
fratre koji bi sigurno zadrhtali pred snagom vašeg imrnf.
Misao mu sune u glavu. Pođe k vratima. Zasuna nema. Ogleda bravu, ključ manjka.
Ne bojte se, n::u bježati. Čemu? Vani su važi ljudi, a fratri nemaju čime da
mi dođu u pomoć, možda bi i sagnuli koljena pred imenom koje nosite.
Govorili ste s fratrom? >,
Jesam.
što ste mu rekli?
Da tražim svog skrbnika.
7 Gordana I

i
; “ “ “ A on vam je odgovorio?
Rekao je: doći će odmah vaš gospodar, sjedi kod priora. I tog časa ste došli
vi. Znala sam odmah sve, ali nisam kriknula.
To je vrlo mudro, Gordana. Uistinu nema vam izlaza. Da ste rekli štogod
fratru, bilo bi uzalud. Moji bi ljudi oružanom silom zadržali tu fratarsku
gamad.
Tako govori o fratrima nećak kardinala Borgie?
Tako govori sam kardinal, ja samo opetujem.
Uistinu, grofe Alfonzo Borgia, dostojni ste svojeg imena.
Očito ne mislite da ću s vama raspravljati o svojem moralu i nasmije se.
Ako je vaš moral močvara, zar u njoj morate potopiti i svoju vitešku čast?
čime je viteška čast okaljana?
Time što ste učinili podlu prijevaru.
Prijevare nema. Na bojnim igrama vi ste mi obećali, sebe.
Nisam obećala nijednom riječi, a da i jesam, ne bi vrijedilo jer uvjet nije
ispunjen.
Baš u tome i jest s vaše strane prijevara što ste mi dali uvjet za koji ste
znali da ga nećete moći ispuniti.
Ako ste u to uvjereni, onda je pogreška na vašoj strani što ste primili
pogodbu.
 I opet me zavlačite u raspravljanje. Nismo grčki filozofi da razmatramo
ljudske probleme. Vi najbolje znate da nismo ovalno došli raspravljati.
... j T- Sto hoćete od mene? upita ona izazovno. t i Ljubim vas, Gordana
i priđe korak bliže. ^la sam već: tražim dokaze!
, Nisam li ih dao? r 4 Cime? Kada? Gdje? tr”a Brigom za vaše zdravlje.
Niste li to osjetili na Griču one
. “ Pružili ste mi neki lijek protiv groznice, je li tako?
1 Nećete, Gordana, uspjeti da me namamite u raspravu, makar vaš glas zvoni
divno.
Tada on promijeni svoj glas i korakne bliže. Ona nije uzmicala. Baš ga to
zaustavi Kao da od nečega preza i jer je neodlučan, upita:
Zašto me ne ljubite, djevojko?
Jer niste vrijedni!
Dok je na to odgovarala, digne vizir, a pri tom je izašla na
svjetlo što se uprlo u njeno lice. .
Ne govorite istinu, Gordana!
što vas ovlašćuje nadati se u moju ljubav
Oči su vam kao oganj dok me gledate.
I opet on učini korak, a ona zapovijedi pokazujući na ležaj:
Sjednimo tamo! Hoću da se razjasnimo. Dok ja neću, ne smijete mi se
približiti!
98

Potpuno uvjeren da mu ne može uteći, sjedne na jastuk i podboči ruke na

koljenima dok ona stoij umotana u plašt kao kip sveca iza njenih leđa.
__ Volja vas je da navlačite moju želju, Gordana? To gore po vas, Ui možda
glasnije!
“ Vi me, dakle, ljubite?
_ Strasno, (.unhma i učini kretnju da joj se primakne.
_ Ostanite! Hoću da čujem sve.
Dakle, što hoćete da čujete?
_ Zar niste nikad pomislili da bih vam uzvraćala ljubav da me niste prijevamm
namamili ovamo?
Gordano, ne tratite vrijeme.
Odgovorite mi ako ste vitez.
Zrake svjetla titrale su po njenom licu i plastu.
_ Gordano, vaie oči plamte, sjednite do mene. Dođi, đavle, zmijo, omotaj se oko
mene, udari me... u naručju svome. Tvoje usne obećavaju pJ.ao i raj.
I on pruži ruke da dosegne njen tamni plašt što mu je nado hvat. Odmaknu], se,
a pogled joj pun čekanja padne na vrata.
Gordanin uzmak raspali mladića, plamen zasuklja u njemu. Poduprijevši se rukom,
on klekne na koljeno i ispruži ruku za njom.
Ona je uzmi : i dostigla do vrata, ali se okrene k njemu s uzdignutom rukom. U
njoj nešto sijeva. Njen glas snažno ječi:
Čuvajte se, ovo je oštrica vašeg polomljenog mača!
Ostao je žabi cm:: klečeći na koljenima kao da ga je poplavila bujica vlastite
krvi. Tog časa pala je ledena prijetnja oštrice. Osjećao se istodobno poliven
kipućim i ledenim mlazom. Srce mu bije, a u glavi mu kucaju sve žile, a ona tamo
govori brzo kao da ga bujicom svojih riječi kani zadržati u tom položaju:
Sakrila sam oštricu mača koju ste uzalud tražili natrag, otupila mu obode i
opremila mu tok i, eto, ponijela sam ga na Medvedgrad u lov da iskušam njime
vašu ljubav, ali vi ste me
prije toga dali fipinamiti
Kao iz daljine čuje on glas, samo su mu dvije riječi ostale jasne:
Iskušati oštricu?
Oštricu. Trebala mi je dokazati kolika je vaša ljubav. Ova oštrica krije
sudbinu, nosi u sebi živote.
Sto vi znate? zavikne on grubo, ali ispod zvuka njegova glasa izbija strah.
Ne mičite se! Umijem odbijati nasrtaj mača, umijem gađati. Ako se približite,
zarinut ću vam oštricu posred lica.
Njen pun metalni glas, ova prodorna snaga zadrži ga, a njegov je mir više
čuđenje, udivljenje nad jalom, neočekivanim nastupom negoli strah.
Pazite, Alfonzo! Moje je tijelo spartanski očeličeno, moja Je noka sigurna.
Mirujte i odgovarajte.
L 7

Glas joj se smirio:

Zašto niste čekali dok vam ja ne dam svoje srce, dok se moje usne ne pri vinu
k vašima. Ne mičite sel Ne ustajte, ne ko" raknite u svoj grob!
U prijetećoj pozi, sa šljemom na glavi i plastom spuštenim niz njenu pojavu,
široko otvorenih očiju, plamtećeg lica, gorda i neustrašiva, čini se kao
gorostas snage.
Herojska ljepota raspaljuje ga, iskušava i čini plijenom nečega što dršće u
zraku, što izlazi iz nje, što je u njoj i prosiplje se oko nje, ispunjajući
čitav prostor.
Kao da ga je neka velika željezna ruka prikovala o pod i sve mu snage slomila.
Vlastita mu je krv razbuktala more što lama tijelom oslabljenim u orkanskom
njenom zamahu. Blistaju mu oči, nalik je na zvijer što je ispružila glavu prema
vrelu, ali su joj noge prelomljene. Ukočene zjenice uprle se u nju, kao da u
plamenu njene prosvjedne prijetnje nalazi vrhunac užitka.
Raskošno si zamamna, ti đavle, ispija me oganj, požar. Riječi su ti žeravica,
slika tvoja užarena baklja.
Držeći u ruci komad oštrice, Gordana zapaža svoju nemoć. Ubistvo ne može
počiniti. Tu je mladić, razbuktan svojom strašću, a vani njegova brojna pratnja.
Preostaje samo jedno.
On skoči kao zvijer uhvativši joj ruku koja drži šiljak. Oštrica padne na pod.
On se sagne, a kad se brzo pridigao, Gordane nema. Alfonzo bulji u prazninu. Krv
u ušima zagušila je štropot kad se Gordana bacila k vratima, nestala i izvana
zarinula zasun što ga je opazila kod ulaza. Spustila se stepenicama kao da ih
nogama nije doticala.
Alfonzo se ljulja u omaglici. Želje su mu prevarene, prezrene, slomljene. U
vrtoglavici hvata sliku praznine koja mu se najednom prikazala na vratima i ona
ga dozove k svijesti. Ne vidi ni-žta osim zatvorenih vrata. Skoči da otvori, ali
su zabravijena. Prevaren, je i zatvoren u kuli. Zavikne iz sveg grla, lupa i
zove u pomoć svoju pratnju. Pomaman juri i trči da razbije vrata, ali ne nalazi
ništa do jastuka. I vrati se opet na vrata, svom snagom hipa i viče.
Muklo odjeknu pustom kulom njegovi bijesni udarci po teškim hrastovim vratima.
Dolje na vratima kule Gordana oprezno prisluškuje. Izvana se ne čuje ništa.
Odškrine i pogleda. Mjesec je izašao i upro kose zrake u dvorište. Jasno
razabire tamnu zidanu ogradu samostana, a tamo s onkraj zidova svetište crkve. U
zaleđu se ljeska orma konja. Na travi leže ljudi Alfonzove pratnje.
Skinula je vizir da je ne zahvati mjesečina, šulja se nečujno iz kule, tiho
prislanja vrata dvorišta, čitav teren zahvatila je is-tražujućim pogledom.
Nečujno otrči u sjenu zida, polagano, korak po korak, odmiče uza zid
zaklanjajući se u sjenu, a oko je upravljeno onamo iza crkve i budno gleda
spavajuću pratnju. Lupnjava
100

iz kule od časa do časa prođu" u tišmu noći Alfonzova vika nad-iačava štropot u
“raca. Sluh joj je u kuli, a oko za crkvom, misli stvaraju osnovu što hitrijeg
bijega. Primaknuvši se dosta blizu zgradi, preleti preko mjesečeve svjetlosti u
tminu ispod stabala. Domogne se zgn•..>. Duboka tamna sjena zidina sigurno su
joj zaklon ište. Samo grmlje katkad zaškripi pod njenim nogama. Pred sobom ima
još velik put da stigne do samostanskih vrata, a ona vode u blizinu crkve.
Smanjuje korake da stiša šum u grmlju.
Iza crkve zaškripi gvožđe, pa onda glas, kao da se netko budi. Ona se prisloni
zidu. Čeka. Buka s kule biva sve jača. Tamo za crkvom dva muškarca skočila su u
mjesečinu. Ljeskaju im se šljemovi. Utisnuta u grmlje Gordana čeka u sjeni
računajući da mjesečeva svjetlost zabljesne muškarcima oči, a njena tamna pojava
rasplinjuje se s mrakom sjene uza zidine.
Čuje tamo gdje jedan drugome dovikuju; -:”•”•”••• •
što je to? Tko to tamo viče? • :” ;
Netko lupa na vrata. “
Cura se otimlje! “ ; • :
Nešto joj nije pravo.
Čekaj, to je muški glas.
Kao da nemaš krivo, pođimo bliže.
Zabranjeno nam je da se približujettO Idili.
Ali to je njegov glas. ““ t
"Hej, ustanite! Čujete li?"
I dvanaest do petnaest muških pojava izlazi u bijdtl mjesečevu svjetlost, oružje
im se svjetluca, zvekeću tokovi noževa uz njihova bedra.
Skupili se pa slušaju, zure u kulu i opet se poluglasno sporazumijevaju.
Tako mi duše, to viče grof!
Treba da idemo onamo, makar je zabranio.
Idite, vi ste njegov prvi dvoranin, na vama je red.
I visok tanak muškarac poleti prema kuli.
Govore talijanski. Gordana dobro razumije. I njihove kretnje dovoljno joj
razjašnjavaju što je. Smišlja, odlučuje. Ako se makne, sušanj će privući
pozor; ; L Gore u samostanu ništa se ne miče. Zid na koji se oslanja kao da je
grobnica. Čovjek je već ušao u kulu, ona se propne, čeka, lupnjava i vika
utihnu.
Sva njena svijest ispunjena je uvjerenjem da između nje i onih tamo započinje
borba za posljednji čas njene slobode. 2eđ za spasenjem napne joj mišice tijela
i svu snagu. Usjekavši oči u one tamo, prati njihovo napeto čekanje. Nije prošla
ni sekunda i tijelo joj ropski posluš.; njenu misao. Odvine se od zida, oprezno
spusti na travu i puzi.
^ Pazeći samo na Alfonzovu pratnju, zahvati rukom u suho lišće. Tiho šuštanje
proizvede jak šum.
Sto je to tamo? Tamo kraj samostanskih zidina čuje ona njihov upit na
mjesečini i nečiji odgovor:

Ne vidim ništa!
Riječ po riječ sluša (Jordana i baci sve na jednu kocku: ili ću dospjeti puzeći
oko zida do samostanskih vrata, ili u njihove ruke.
Mirnoća duha, spoznaja opasnosti i brzina odluke vladaju njenim kretnjama.
Ukloni lišće i puzi dalje.
Iz kule istrči muškarac i vikne drugovima:
Utekla je k kule. Hvatajte je! Mora da je tu U dvorištu!
To navještenje uđe u djevojčinu spoznaju kao kobni signal potpune izgubljenosti
položaja. Ali borbu ne napušta. U sjeni drveća njeno se tijelo u travi giblje.
Tamo! Tamo nešto šušti čuje se nečiji povik.
Muškarci potrče pod drveće, ogledaju se, traže. Nagli prijelaz iz svjetla u
tminu zasjenjuje im u prvi čas vid i ne zapažaju Gor-danu. Sagiblju se grmlju.
Ležeći u travi, ona čeka da joj okrenu leđa i u tren skoči i nagne bježati uza
zid samostana.
Držite je, momci!
U očajnom trku Gordana osjeća kako jure za njom. Hitre joj misli stvaraju mnoge
odluke: baciti se na vrata samostana, vikati...
Dospije do ugla, utrči u otvorena vrata. Na stubama prior, fratri. Ispred njih
trči snažan muškarac s golim mačem u ruci i zagleda Gordanine progonitelje. Sune
između njih, presiječe im put. Ljevicom gurne djevojku iza sebe, a desnicom
uzvine mačem pa zagrmi prijeteći:
Natrag, ja sam vojvoda Lovro Iločki, tko će blizu rasjeći ću ga!
Ova prijetnja zaustavi Alfonzovu pratnju. Da ih nije zaustavio strah, a ono bi
poštovanje pred sinom bosanskog kralja. Na plemenitog kraljevskog sina sluga ne
smije podići mač, ali k kule se čula Alfonzova zapovijed:
Udrite, kukavice! Lupeži! Jedan čovjek, a vas četa!
Gospodareva riječ tjera ih u smrt. Mačevi bijesnu. Ogromna visoka Ijudeskara
zamahnuta je nad njima tolikim zamahom da su se prvi prestrašeno povukli. Samo
su četvorica ostala, ali pred strahotom zamaha mača u Lovrinim rukama nazaduju.
Lovro ih slijedi.
Tko se to usuđuje suprotstaviti meni, nećaku kardinala Borgie viče Alfonzo.
Sin bosanskog kralja Lovro Iločki. Hoćete li da vaše glave ponesem na vrh
svojega mača? upita Lovro dok oštricom udara po grofovim ljudima. Trojica se
sruše ranjeni u travu.
Alfonzo je shvatio situaciju: izgubit će svoju pratnju pod divljim Lovrinim
mačem, uz to je kralj ovoga vojvodu toliko častio na dvoru da bi ga mogao
uspješno optužiti. Sabere se pa viče nad svojom pratnjom: i)1

_ Stanite, lupeži! Kako se usuđujete navaliti na tako uzvišenu osobu! Na

koljena. Sasjekao bih vas na komade! Pseta! Na koljena!
I poklekoše moleći milost. Lovro Iločki stavi mač u tok i stane pred Alfonzom:
Gospodine grofe, tražim razjašnjenje. _ Vrlo rado, o čemu god zaželi vaša
milost. Lovro namjerice pođe dalje u mjesečinu da pruži prigodu fratrima
sklonuti Gordanu i oštro pogleda u oči mladom grofu:
Vi ste ovamo namamili Gordanu?
Ja? Ne! Jedan fratar ovog samostana doveo je kraljičinu dvoranku.
Sigurno tobožnji fratar, po vašem nalogu!
Pa kad bi to bilo, ja se uistinu ne bih žacao priznati • i drsko se nasmije.
Ali baš je obratno. Ona je mene navabila ovamo.
Ne dopuštani da se dotaknete najmanjom ljagom časti ove djevojke zaprijeti
Lovro. Razjasnite riječima ili ću ja .oštricom.
Ki-ivo ste me shvatili, vojvodo, sve ću vam objasniti. Samo loša igra riječi
koju sam upotrijebio. Dopustite da najprije izvršim svoju dužnost radi koje sam
došao ovamo.
Neću dopustiti ni o čemu drugom riječ dok ne saznam smijem U uopće dalje
govoriti s vama. Sto ste htjeli s djevojkom?
Zatečen je žestinom njegova pitanja. Alfonza obuzme ljubomora:
Vaše gospodstvo ima kakvo pravo da traži razjašnjenje
o Gordani?
I pravo i dužnost! Odgovarajte: zašto ste doveli djevojku?
Alfonzo je prečuo osoran Lovrin glas pa povjerljivo ali ravnodušno odgovori;
Vojvoda zaboravlja da je djevojka zaogrnuta muškim pla-štem, a glavu je
pokrila šljemom. Otkud bih dakle znao da se pod njima skriva Gordana. I kad sam
u šumi opazio nekoliko ljudi i prepoznao na jednom od njih plašt i šljem onoga
kojeg tražim otkad sam u ovoj zemlji, šuljao sam se za njima i doznao !z njihova
razgovora da idu u ovaj samostan. Pohitam daleko naprijed. Tako sam došao u ovaj
samostan i dočekao ljude s kojima je bila Gordana. Moja je namjera bila da
uhvatim urotnika kojeg tražim, i ništa drugo.
U ovom samostanu?
Da, vojvodo!
Ovdje nema nikakvih urotnika ođnt|fe Lovro.
Jest, u ovom je samostanu sakriven -^IMđutim, želim go-vonu s priorom i tada
ćete saznati sve. iIf.vfe

Lovro Iločki kriomice pogleda prema ulazu u zgradu. Ondje je bilo tamno. Nikoga
nije zamijetio. To mu pruži sigurnost da je Gordana već dobro sklonjena. I
polagano krene uz Alfonza.
Uspjeli su se tamnim stubama praćeni dvojicom Alfonzovih ljudi.
Ne progovorivši ništa Lovro pokuca na vrata samostanske blagovaonice u kojoj je
vidio svjetlo. Odmah se oglasio prior. To je Lovru upućivalo da su oni već
očekivali taj posjet.
Kao da se ništa nije desilo, prior je molio pred svetom slikom s Ivanom od
Srednjice i dvojicom fratara. Jedan Lovrin pogled u njihova lica uvjeri ga da
Gordana nije u pogibelji. Ipak je osjećao, kao i oni drugi, da će mladi Borgia
pitati za nju. On se prioru neobično uljudno pokloni:
Vaša mi časnost mora oprostiti što sam se prije poslužio potrebnom varkom da
sam zalutao i da očekujem svojeg paža. Morao sam to učiniti, jer me u ovaj
samostan vodi dužnost.
 Kakvu dužnost ima vaša milost u ovom samostanu? upita prior.
u”, Izvršiti važan nalog. ! y Nalog? začudi se prior. čiji? si
Kardinala Borgie, prvog kancelara njegove svetlosti polagano naglašuje
Alfonzo.
Shvaćali su nezrečeni sadržaj i zato su još s većom napeto-šću čekali što to
Alfonzo kani.
Kako glasi nalog njegove uzoritosti kardinala? upita prior dok su oni drugi
nepomično šutjeli.
Gospodine priore, najprije treba da upoznate povod. Prije godinu dan utekao je
iz Rima jedan kardinalov utamničenik, doznali smo da se nalazi u ovoj zemlji, u
ovom gradu, u ovom samostanu. Prepoznao sam njegov plašt i šljem na putu ovamo,
sad vam je jasna ova moja varka. Moram naglasiti da mi je kardinal Borgia
zapovijedio, kad sam dolazio u ovu zemlju i u ovaj grad, neka pazim na urotnika
i jednoga dana u zgodnom času pretražim vaš samostan. Ja, kardinalov nećak ne
vršim nalog svojeg ujaka, nego papinskog kancelara.
Svi osjete kamo on nišani. Prior mirno digne glavu:
Zar bi vaša milost mogla predmnijevati da ću ja skrivati one koji su
kardinalu-kancelaru griješili? Na svoju dušu se kunem da se taj urotnik ne
nalazi ovdje.
Ovome ja dodajem svoju časnu riječ odlučno će Lovro.
Shvativši pogledom izrečenu prijetnju, Alfonzo se pokloni Lovri:
I zakletva i vaSa riječ dostaje mi. Vojvodo, bog mi je svjedok koliko poštujem
vašu riječ i priorovu zakletvu. Tvrdite da urotnik mojeg ujaka kardinala Borgie
nije ovdje. Vi ste u to uvjereni jer ga niste vidjeli. On je ipak ovdje. - j
t .M i. ,•".<>••:; i- r”

Nikako u samostan ne bi mogao ući stranac reče prior _- da ne bismo za to

znali.
Vjerujem svakoj ašoj riječi, ali on je ulazio u samostan s pratnjom u kojoj je
bila Gordana. Čun je bio unutar samostana i saznao da sam ja ovdje, nestao je
netragom. Iz toga slijedi da se negdje sakrio u dvorištu. Ali pošto smo već
pretražili čitavo dvorište, to se sigurno uvukao u zgradu.
Prior odlučno odbije.
Nemoguće je da uđe u samostansku zgradu.
_- Vidjet ćemo, vaša prečasnosti, kad je pretražimo. Nećak kardinala-kancelara
mora to učiniti. Ne kanim se zamjeriti kardinalu koji će jednom zasjesti na
papinsku stolicu.
Naglašavao je svaku riječ pa je jasno odzvanjala njegova lukava prijetnja. Prior
je osjećao da Alfonzo nišani na posljedice koje bi imao samostan ako se
usprotivi.
_ Ne mom vam uskratiti da izvršite svoj nalog samo vas upozoravam, gospodine
grofe, da je kralj sagradio ovaj samostan i on je njegov gospodar.
Upravo će zato njegovo veličanstvo odobriti što sam odmah izvršio ono što je u
korist kardinalu Borgii kojemu je kralj prijatelj i pošte valac i darovatelj
jedne svoje opatije. Neka mi gospodin prior dozvoli da izdam nalog svojim
ljudima i pobjedonosno izađe na trijem zatvorivši za sobom vrata.
Lovro tiho korakne k prioru:
U kojoj je odaji Gordana?
Propisi mi nisu dopustili da je sakrijem u ovoj zgradi.
U takvoj pogibelji vi ste je ostavili. Gdje je?
Na sigurnijom mjestu nego što je samostansko tlo. Zaključao sam je u crkvu.
Vojvoda Iločki odahne i obriše znoj sa čela.
Lukavac, izmislio je kardinalova urotnika samo tato da pred kraljem opravda
provalu u samostanske odaje.
Shvatio sam odvraća tiho prior pred nama se ne bi
toliko ispričavao, ali vaša prisutnost prisilila ga je da pripravi
opravdanje pred kraljem. j .
Neće uspjeti prijeti se Lovro. “!:•. ^ •-•
U to se Lovro trgne. “^ :j
A Varadi? Kad bi njega ovdje pronašao? i .y?;,ul
 Ne bojte se za nj. ;<?"|fl “>
Vitez od Srednjice pokaže na vrata i stavi prst u usta. Vani
s trijema čuli su korake i započeli drugi razgovor.
Sa desetoricom naoružanih talijanskih dvorana uđe Alfonzo
i pokloni se prioru:
Molim t1 mi dadete pratioca koji će mi otvoriti sve odaje.
Sam ću voditi vašu milost • pripravno će prior i uzme ključeve.
Lovro, Ivan od Srednjice i dva fratra polako su išli za njima.

l
U MEDVEDGRADSKOM DVORCU
Smijeh prodre blistavim medvedgradskim dvorištem. Na po zornici prislonjenoj uz
obrambene zidine glumi se. Kraljevski glumci izvode veselu igru.
Smiju se svi. Samo princ Ivan skriva se u sjeni stabla odakle promatra igru
kraljevskih glumaca. Nemirno se okreće k Damini i šapne:
Smiju se, a ja trnem! Još nikakva glasa o GordanL Cijelo popodne i večer
dozivali su. je uzaludno lovački rogovi.
Možda će glasnik donijeti vijest da se nalazi na Griču.
Zašto je otišla? Zašto se glasnik tako dugo ne vraća? Ko-! ga si slao dolje?
Svojeg čovjeka, pametan je i vjeran. I kraljica je poslala “ svoje ljude da je
traže.
Zašto je Alfonzo zatražio od kraljice dozvolu da ide na Grič, a istodobno
nestaje Gordana?
Ti sumnjaš, Ivane?
Nije to sumnja, samo neki strah od ove neražjašnjive veze između njenog i
njegova odsustva. Ne mogu to izdržati Idem
• Itralju neka mi dopusti da je sam tražim.
Učinivši nestrpljivu kretnju da izvrši svoj naum, osjeti čvrstu Damirovu ruku:
Hoćeš li kralju na dlanu pružiti priznanje da je Gordana ona koju od onog
dvoboja sumnjičavo istražuje i tvrdi da je tebe omamila? Učiniš li to, sutra će
Gordana naći svoje stvari spremljene u kovčegu i odredbu da ide “u svijet. A
kamo bi ona pošla? Gdje bi se sklonila? Raspolažeš li danas svojim velikim
imetkom da joj pružiš krov nad glavom, a tko zna bi li to ona prihvatila? Ja
kažem: ne! To manje što te ljubi. Shvaćam tvoj strah, ali ne zaboravi ni jednog
časa: odaš h svoj osjećaj prema Gordani,
•njoj će preostati da bude služavka!
Sjeti me na to, Damire, kad god u mojem srcu prekipi ljubav!
Jedino ti preostaje čekati.
Očajno je to! Misli mi neprestano lutaju šumom, predodžbe stvaraju pogibelji
koje joj prijete.
Obojica su zašutjeli, a onda Ivan opet tiho nastavi:
Idem u kulu da barem malo zagledam u šumu u kojoj je nestala.
Otišli su u mrak i popeli se na terasu kule. Pred njima leže bujni obronci, šuma
se ljeska. Po njoj je pala mreža mjesečevih srebrnih niti. Pun mjesec stvara
gotovo danju svjetlost.
Damire! Dolje u šumi viri zvonik! Vidiš li?
Crkva remetskog samostana! . S -
Zar nije mogla zalutali do samostana?
106

__ O tome baS i Ja razmišljam. Morala bi skrenuti " put koii vodi na Grič. Da
mi je krali dopustio, već bih znao gdje Je. K sam odlučio da se ukradem iz dvora
na neki način i da je Uažim. Sto ti kažeš?
Damire, bi li to mogao učiniti?
__ život ću svoj dati, Ivane, za tebe i one koje ^ Jjubi"
__ Zašto sam princ koji nema slobode m da slijedi svoju mušku dužnost? Lanci su
to. Ne znam hoću li moći "drfati-m _T Pamet u glavu. Svaki tvoj čin i korak za
Gordanu njena je propast. To ne zaboravi nikada! A sad siđimo. Igra počinje.
Dolje je sve bil,. spremno da otpočne nova gluma, kad truba sa zidina oglasi da
je netko pod gradom.
Ivan i Damir stisli su ruke očekujući.
I kraljica i kralj podigoše glave da čuju tiho dvoranovo sa-
su se vratile iz gore i kažu da nigdje nisu našli Gor-
danu.
" Ori^a?
Z i odanle je stigla vijest da gospođica Gordana nije na
Griču. ...
Kralj sic -ne ramenima. Kraljica ne reče ništa. ali napuljski princ kardinal
Francesko sagne se k sestri:
- Ova stvar biva sumnjiva. Alfonzo traži otpust, a Gordana
!ie”Nc bojim se za Gordanu. Ona bi mogla provesti noć u medvjeđoj spilji.
Ali bi mo-la pasti u Sape rimskom medvjedu.
Ludost! Nisam opazila da joj posvećuje kakvu pažnju.
Ali sam ja opazio...
Ova izjava pokrene kraljičinu pozornost
Govoriš li ozbiljno?
Još više nego to! Bojim sel
Beatrica se m > zamisli. _ _u
Ako se Alfonzo pomamio za njom, onda mi Je tvoj stran
opomena. .
I pošalje paža po Enrika. Ovaj je pristupio i smjerno saslu
šao kraljičin nalog. -
Enriko, odmah šaljite četu ljudi koji poznaju goru i neka se ne vrate bez
Gon”1. nu1.
Veličanstvo, možda se sklonula u remetski samostan umiješa se odjednom
Damir.
Grof Enriko ga osine. _^
Nije dopušteno prisuSkivati njezino veličanstvo grubo će on.
Vaše veličanstvo, nisam kriv što sam slučajno čuo vaše uzvišene riječi.
Pravo k:lc mladić. Šaljite nekoga k fratrima, Enriko.

Vaše veličanstvo, već sam odaslao snađe se Hnriko no još se nisu vratili.
Šaljite ljude u goru opet će kraljica. Neka se upale baklje i zatrube svi
rogovi i pretraži sve. Gordana se mora naći prije nego legnemo na počinak.
Grof Enriko se pokloni i pođe ravno u dvor.
Damir se opet vrati k Ivanu i saopći mu da je Enriko dobio nalog da pođe u
potragu.
Ivan mu stisne ruku:
Ledena ti je kao usred zime.
Glumci su tog časa započeli glumu. Medvednicom su se orili rogovi dozivajući
Gordanu. Baklje su davale znak da je traže. Ali nema odaziva.
Kraljica je zabrinuto čekala, ali ne dočeka nikakvih vijesti. " Poslije
pola noći sve je pošlo na počinak. . U dvorcu je tiho i tamno. Sve spava.
Princ Ivan i Damir bde. •" " Hoće li te pustiti iz dvora?
Nadmudrit ću kaštelana i sve njih. a ti se čini kao da te ništa ne zanima, čim
nešto saznam o Gordani, javit ću ti, ali ne miči se s Medvedgrada, jer ću ti
neprestano slati glasnike.
čekat ću ih kao svoje spasenje, ali podvečer idem da čekam Alfonza.
Podvečer ću biti točno na mjestu dvoboja. Ne dolazi nikako prije. Hoću da
budem prisutan kad se bijes. Dakle, podvečer u šest sati.
Bit ću na mjestu i ja i moj mač! Ne dao bog da bih Alfonza morao kazniti za
Gordanu! , Zbogom, dragi moj prijatelju i zagrli ga.
Opraštaš se kao da se rastajemo zauvijek.
Nesretan sam, slomljen, pa mi je teško.
Jako si blijed, Damire.
Izmučen sam ovom nesrećom. Sad legni. Nad tobom bdi prijatelj koji za tebe
daje sebe.
Damir iziđe iz prinčeve odaje, pođe dugini uskim hodnikom i pokuca na vrata
dvorskog meštra Mladena Berislavića koji se već spremao na počinak. Bez uvoda
zapita on svojeg zemljaka:
Bi li se mogao sada izvući iz dvora?
Nikako. Kralj je zabranio da bilo tko izlazi noću jer gos-{ podu hoće
spriječiti da izlaze u grad i sela pa da zbijaju sablazni! Nikako ne!
A sutra zorom?
To vam mogu dopustiti. Reći ću nadgledniku straže da vas pusti iz grada u
zoru. ( Hvala vam! Laku noć!
Brzo se udalji i tiho pođe čitavim trijemom. Kad je ušao u svoju sobu, nađe
slugu gdje ga čeka.
Pavle, trebam da mi tajno dobaviš jedno prinčevo odijelo, njegov šljem s
vizirom i njegov zeleni plašt.
108

Zatražit ću od komornika njegove visosti

To ne smiješ učiniti, čitava mi šala propada ako tko o tome što dozna. Izuj
se, uvuci se u spremište kraljevskih odora i uzmi što sam rekao.
Sluga izuje obuću, nečujno prođe hodnikom i uputi se k odajama gdje se nalazi
spremište odijela.
Damir sjeJriL na postelju i rukama pokrije rusu glavu. Ova-Ico ga nađe sh: i kad
se vratio noseći čitav svežanj haljina. Obojica su složili sve prinčeve stvari u
jedan omot. Kad su to dovršili, Damir sjedne:
Upamti, Pavle: kad sutra u zoru odem, poći ćeš sa mnom, ali samo do prvog
zaokn t.i. Tamo ćeš ostati i Čekati rimskog plemića grofa Alfonza Borpi . Kad
bude prolazio, zaustavi ga i saopći mu ovu poruku: njegova visost Ivan poručuje
vam da ne može doći podvećer na urečeni sastanak. Princ moli rimskog grofa
Alfonza neka bi se odmah potrudio na određeno mjesto. Znaj ova je poruka vrlo
važna i moraš je saopćiti u prinčevo, a nikako u moje ime.
Ako grofa ne bude?
Onda je to znak da sam ga našao na Griču i sam mu isporučio prinčevu poruku.
Tvoja je dužnost da ostaneš na mjestu do četiri sata pop cd t u- i tek onda
možeš otići. Ako netko drugi prolazi, skloni se i niknme o tom ne smiješ pisnuti
jer bi upropastio svog gospodara. Okladio sam se za čitavu imovinu da ću
provesti tu lalu.
Gospodaru, nisam li ja uvijek dobro i pošteno izvršavao vaše zapovijedi?
Onda izvrši I ovu. A sad ću kći.
CRNA NOĆ U BIJELOM SAMOSTANU
Alfonro s naoružanim ljudima obilazio je sve prostorije samostana tražeći
Gordanu. Prate ga prior, dva fratra i Lovro Iločki.
Na ulazu u svaku odaju Alfonzo bi ih promatrao, ali nijedan od njih ne pokažu^
zabrinutost. Lovrina posvemašnja ravnodušnost objašnjava mladom grofu da Gordanu
neće pronaći. Ova okolnost raspaljuje Alfonzovu ćud. Sve brže obilazi odaje na
katu, a onda se upm tavan, ispremeće sve što je bilo gore, "zaludno. Šuti, ali
p< mu kune. Sišavši na kraju u prizemlje, iznenada će Alfonzo prioru:
Molim ključ u.i podruma.
Ovdje je u mene odvrati on mirno i pruži mu ga.
109

l
Trojica mojih ljudi idu dolje, a ja ću s ostalima pregledavati prizemne odaje.
Kako god želi vaša milost.
Gdje je ulaz u podrum?
Odmah, gospodine grofe reče prior pokazat će ga časni otac a zatim se
obazre k Lovri:
Pođite, molim vas, i vi s njima da ljudi ne bi dirali u bačve s vinom i
pljačkali.
Tu se Alfonzova pratnja razdijeli. Lovro pođe s trojicom u podrum, a prior je s
fratrima vodio Alfonza u prizemne prostorije.
Odsutnost Lovre Iločkog kao da je razvezala dosadašnju Alfonzovu suzdržijivost.
Razdražen, bahat, osor, potisne priora i njegove fratre natrag, dok su njegovi
momci počeli nemilosrdno razbacivati samostansku imovinu. Uvjerenje da su
Gordanu sakrili, prevarena strast i povrijeđena taština jednako su željne
oduška.
Mora je naći, povesti sa sobom. Još danas, ovog časa on će je otkriti. Bit će
njegova, makar razrušio samostan. U tom traženju sve više zaboravlja na dužnu
uljudnost i poštovanje. Grozničava strast razodijeva ga svih društvenih
pristojnosti. Počinje .lamati, kleti, razbijati čega se dotiče. Priorove opomene
samo još potpaljuju plamen neobuzdanog divljaštva. Njegovi momci slijede mu
zapovijedi.
Čini se da samostanom prolazi četa Turaka šapne prior fratrima.
Kao da je pripit odvraća ustrašeni vratar.
Pijan od strasti mrko će prior. To ću sutra priopćiti kralju.
Ne našavši ništa, okrene se k prioru.
Idem k onima u podrum. Tražit ću do sudnjeg dana jer onaj koga tražim nalazi
se kod vas.
Neka vaša milost radi kako hoće, samo vas molim da Štedite našu sirotinju.
Ne pazeći na priorove riječi, zovne on svoje momke pa im reče tiho na
talijanskom, da fratri ne bi razumjeli:
Pazite, idemo dalje. Kad vam zapovijedim, navalite na onog viteza, ranite ga i
svežite, a kad uperim mač u prsi, govorit će.
I pošli su za njim u hodnik.
Odjednom se Alfonzo zaustavi, stade nešto ogledavati po zidu l vikne:
Čekajte, čekajte! Kamo hrlite, gospodine priore? • Ovaj se zaustavi
pogledavši Alfonza koji ga upita:
Kakva su to vrata?
Svijeće u rukama dvojice fratara zadršću. Jedan od njih polako pogleda priora.
Stanka između pitanja i priorova odgovora probudi u Alf onzu pozornost.
110

_ gto je Iza ovm vrata?

Crkva, gospodine grofe.
U njemu se pokrene instinkt Obuzme ga nešto nevidljivo,
bezimeno. ^^^ ^^ ^^ ^ ^ Alfonzovih nada i gotovo
vikne:
Otvarajte!
Rekoh: to je crkva. " , .,
A ja rekoh: otvorite. “ r
Crkva je svetište. Priorov otpor raspali ga.
Fratri će učiti mene što je crkva, mene, kardinalova nećaka? Otvorite!
Vaša milost odgovarat će Bogu i kralju za taj čin.
Prvoga i drugoga prepustite mojoj brizi, još jednom velim: otvorite!
Pokoravam se sili. Otvorit ću, samo da uzmem ključ.
Otpratit ću vašu prečasnost da ga što prije nađe reče podrugljivo i povuče
jednog od svojih momaka pa mu naloži: Brzo k podrumskim vratima i zabravi ih
da vojvoda ne može izaći.
Hitro je Alfonzo slijedio priora, dok su oni drugi ostali čuvajući vrata.
•
U crkvi na klupi smjestila se Gordana. Kad ju je prior sklonuo uputi je, ako bi
joj i tu zaprijetila opasnost, da se skloni u grobnicu. Njeni živci polako su se
smirivali. Sklopila je ruke, a usne stisnula. Čitavim n i ni i dušom provlačio
se mir i sigurnost, jer osjeća spokojnost zaštićenosti.
Vrijeme se odmaklo, ali ipak ne brine što je tako dugo ostavljaju ovdje. Od
prepaćenih napora gotovo je svlada san.
Prenu je glasovi s onkraj vrata kroz koja ju je prior uveo U crkvu. Prepozna
Allon nv glas.
Otvorite!
Digne se i sluša razgovor između Alfonza i priora. Srce joj se uznemiri.
Otvorit ću, samo moram uzeti ključ.
Te riječi razvi tla ju njene misli. Hitna pitanja i odgovori lete joj mozgom, a
onda se tamo iza onih vrata polagano udaljuju prior i Alfonzo, Još razabire
odjek njegove ironije i bahatih koraka. Onda iza vrata nastane mir.
"Sto sad? Hoće li prior otvoriti? Ili je pronašao kakvu iz
liku?"
Slika s onkraj vrata je jasna: nemoćni prior i hrabri snažni Lovro, ali njima
nasuprot čitava četa Alfonzove pratnje.

"Ako Alfonzo uđe, poslužit će se gotovo neprimjetnim vra> tašcima iza oltara što
vode u grobnicu na koju ju je već uputio prior."
Tog trenutka vani zagrmi Alfonzova prijetnja:
Momci l Prior ne može naći ključ. Razbijte vrata.
Komešanje, guranje i žestoki udarci po hrastovu drvu.
Gordanin pogled i hitra misao prema zatvorenim vratima iza oltara upravljaju joj
korake. Otvara ih. Pred njom tamni valoviti oniski strop što se strmo spušta niz
uzane stepenice u dubinu. Toliko razabire u odrazu svjetla s kandila. Ni časka
ne razmišlja, ulazi, povuče za sobom vrata. Oko nje tamno. Zadržavajući sliku
strmih stepenica u mislima, upire se o zid i silazi. Opipom upravlja svoje
spuštanje oprezno, ali hitro.
Odjednom osjeti da je stubama kraj, a ona korača po ravnom tlu. Gluhoća je
okružuje, čuje kucaj svojeg srca i svoj dah. Ipak je zaklonjena od Alfonza samo
da nije tako strahovito neproziran mrak i tako jezovito mrtvilo ove tišine.
Odlučno kreće u crnu tamu punu mrtve šutnje. Odjednom daleko u dubini opazi
iskru svjetla.
"Zar tamo, u tmini, vidim mutnu iskru? Je li to utvara? Da pokušam."
I zatvori oči da ih odmori, pa podigne vjeđe. "Da, negdje daleko u tmini klije
neka mala iskra, mutna kao zamiruća zjenica. Uporno je promatra. Sad joj se čini
kao da je živa žeravica, pa se u crnini mraka ljulja, ostavlja svijetli trag ao
krijesnica kad se odroni, sa zvjezdanog neba." "To nije utvara!"
I tvrdokorno ostaje na mjestu promatrajući točku svjetla utopljenu u bezdanom
mraku. Ova mala iskra rasplamti njenu odluku. Odvažnije pođe prema njoj. Pod
nogama osjeti kamen, onda udari o nešto čvrsta što je u toj nepomičnoj tišini
zaštropo-talo jakim odjekom. Gordana se sagne, tapka i zahvati mrzlu ruku.
"Mrtvi uporište živima" pomisli ona ali jedva što dovrši misao, pogled joj
ponovo skrene pozornost iskri. "Što li može biti tamo?"
I nastavi put. Osjećajući se u grobnici potpuno sigurna, pođe onamo. Od gusto
položenih lijesova teško se pomiče. Svjetlo biva veće, zrake mu se rasplinjuju
po mraku u blijedu maglu koja se provlači kroz nepomičnu crninu i otkriva obrise
lukova duboke grobnice. Prolazeći između drvenih lijesova, čini joj se da
prolazi između drvenih kućica dalekog mrtvog sela.
"Kako su svi u tom selu dobri! U životu su jedan drugome s tolikim užitkom
ogorčavali život. Sad su tihi, upokoreni..."
Pomakne se naprijed i pohiti prema svjetlu koje se pred njom sve više
produljuje. Iza luka nađe se pred odrom. Gori samo jedna svijeća.
112

Ispod mrtvačkog pokrivala s bijelim križem odrazuju se sa blasni obrisi ukočenog

mrtvog tijela.
Obuhvati pogledom odar. Nesavladivi nagon rađa čudnu odluku da mu prisu; :
bliže. Zuri u nepomično lice, strese je užas: "Zar mi se pomjcn um, pa to je lik
kancelara Varadija? Gleda Ba u oči. Trepavice mu dršću, ispod njih viri zjenica;
potmuli krik izlazi iz usta: "Varadi, Varadi!"
Sva se skameni. Mrtvac sjeda i šapće: Gordana, vi ovdje, među mrtvacima
pruži ruke prema njoj priberite se, ja sam živ, odgovorite: što vas goni
ovamo?
Hvata se njegova glasa koji je vraća k svijesti Zaboravlja mrtve, odar, osjeća
da je tu živ čovjek koji joj može pomoći. Svladava drhtanje pred tom užasnom
slikom i šapće mu kao da se boji da ne ču i u oni u lijesovima:
Progoni me živi đavo Alfonzo Borgia, razbija po samostanu, traži mene.
_ Zato su i mene sklonuli ovamo da tražeći vas ne naiđe na mene.
Varadi siđe s odra, a ona mu ukratko ispripovijedi kako je namamljena i
prevarena od Alfonza da će se tu sastati sa svojim skrbnikom.
Spletka, opasna spletka se razotkrila, hvala budi Alfonzo-voj strasti spram
v:is, on zna za skrovište...
Moj skrbnik je ipak tu Varadi, recite vikne Gordana.
Da, on je ovdje.
Zašto mi niste povjerili njegovo boravište?
Kralj ga još uvijek drži opasnim urotnikom i kad bi znao da je iz budimske
tamnice pobjegao u zagrebački samostan Remete, davno bi ga vratio u tamnicu. A
sada, kad smo ovdje zaštićeni mrtvacima, me; u s vama govoriti kako ne bih
nikada govorio među živima.
Govorite, Sto biste željeli?
Ponajprije da otkrijem svoje sumnje. Svi vas oduvijek drže namigušom, a kralj
vas čak smatra i smušenjakom koji ništa ne misli, već samo leti kao muha zrakom.
Činilo mi se da to nije vaša prava priroda. U vašim sam očima zamjećivao vrlo
duboke poglede, ne u muška lica, nego na događaje. Vaš čin na bojnim igrama
dokazao je da znate tajnu Alfonzova mača.
Već davno znam da ste vi često i na svoju štetu zagovornik sreće ovoga
kraljevstva, i vama mogu kazati da sam znala...
Otkuda?
Oponašam Nardelino uho i tako sam jedne noći osluhnula razgovor Alfonza i
Enrika da Ivan ne može izaći iz bojne igre, a da na svojoj koži ne odnese sjeme
smrti.
Pa onda ste vi odlučili?
Ne na bojnim igrama. Imala sam ranije pripremljen plan kako se domoći
Alfonzova mača.
113
8 Gordana I

l
. A da vam ga nije uručio? r i ^- > -f^ >v ".
Bila sam spremna na sve. A Sto bih učinila ne znam, jedino sam sigurna da
uvijek u zadnji čas izvučem neku dosjetku, a ni moje mišice nisu slabije od
Alfonzovih.
Djevojko, vama ovo kraljevstvo zahvaljuje da se nije dogodila nesreća. Vama će
zahvaliti ako mi kažete: je li kraljica poslala Alfonza da makne princa u igri?
O tome ne znam ništa.
Branite kraljicu?
Moja šutnja je obrana od tajnih urotnika na njegov život i nasljedstvo
prijestolja, jer od toga očekuje svoj r"ir i sreću moja domovina i vaša domovina
Ugarska.
Priznajem vrijednost vaše diplomacije. Vješti ste prikrivanju kao Bakač,
lukavi u osnovama kao Filipec, savršeni u glumljenju kao kralj Matija, možda još
više jer ste toga kralja i cijeli dvor uvjerili da je Gordana namiguša koja se
ne brine ni za šta drugo već za poglede lijepih dvorana.
To saznanje zadržite za sebe.
Da, to će biti moja tajna, ali vas moram upozoriti na svoje slutnje i
opažanja. Princ ljubi vaši
Vi ste ludi!
Pazite, djevojko, ovaj čas odlučuje o vašoj sudbini. Još" istog dana kad se
princ pobio kralj je rekao da će ženu koju on ljubi otjerati ne samo s dvora
nego će je izagnati iz kraljevstva.
Zna li to princ Ivan?
I te kako zna! Kralj mu je mnogo puta rekao: ako je ljubiš, uklanjaj joj se,
jer jao njoj ...
Kakav razlog vodi kralja da se tako boji one koju ljubi Ivan?
Strah da se Ivan ne odrekne prijestolja. .,,, Nije li kralj odgodio osnovu
da njega učini nasljednikom? ““l” To zaustavi Varadiju dah.
“."“ Gdje je taj prozor kroz koji vi gledate u državne tajne poslove?
Odgovorite mi, Gordana!
 ćeretanje dvorana vi nazivate državnim tajnama?
Vama je poznato više nego svima nama, Gordana. Vaša je dužnost izići pred
kralja i sve mu saopćiti. Najavit ću kralju da su vam poznate urote protiv
princa...
A ja ću sve poreći.
Svojom šutnjom kanite upropastiti Ivana?
Za njega nema pogibelji.
Zapravo, istina je... vi ga ljubite i
Onda zaboravite sve što ste ovdje čuli i time je naš pakt završen.
Samo jedno: zamislite odgovornost koju nosim budem li zašutio kralju.
čujte me, gospodine kancelaru, uzmimo da se kralju sve saopći. Sto ćete
polučiti?
114

Ponajprije razotkrit ću kraljičin zločin.

_ A ona će pozvati u pomoć sve da dokaže svoju nevinost, ier uistinu nije ni u
kakvoj vezi s Alfonzom, a ja ne mogu do-Kazati ništa. Jedini mogući dokaz oduzeo
mi je Alfonzo u Kor-vinovoj kuli.
Oštricu?
_ Dakle, dokaza nema!
Ali sumnja će kralja odvratiti od Beatrice?
_ Dva-tri dana! A onda će nasloniti glavu na lijepe bijele njezine grudi, a mi
ćemo biti klevetnici, kraljičini urotnicil Vas će baciti u tamnicu, mene možda
samo izagnati, a sve naše ljude otjerati s dvora. Želite otvoriti širom vrata
Napulju koji jedva čeka da nas proguta? Nije li, dakle, pametno i razborito:
šutjeti, pritajiti se i čekati dokaze?
Ali princ je u opasnosti!
Prepuštate ga mojoj pasci?
Potpuno kad ne bi bilo pogibelji za vas, kad mu se približite.
Uvjeravam vas: bit ću još dalje od njega, ali ću još bud-nije bdjeti nad
njime.
Gordana, vi ste moćnija od kralja, kraljice, od svih nas. U vašim je rukama
sudbina kraljevstva!
Ako je to istina, onda se pouzdajem u sreću kraljevstva.
Vi ste div, a ne žena, makar vas je odgojila Đeatrica.
I ona je div, samo što ću ja njena divna svojstva uložiti u dobro. Ali
upamtite: o našem razgovoru ne smije saznati nitko ni riječi, ni moj skrbnik.
Neću da ga u progonstvu more brige za mene. Budite oprezni.
Evo moje riječi, kraljevski državnice!
Moj saveznice, potrebno je da naučite samo jedno.
A to je?
Da u državnim poslovima, kad ustreba, legnete ovako na odar kao malo prije. To
je mnogo korisnije nego se postaviti na govornicu i kazati što mislite.
I vi mi spočitavate što i moji prijatelji?
Dakle, imam pravo. Na odar s vašim vrelim riječima: to je sada naša lozinka!
Kralja vodi vlastita žena, mene djevojka, koja nikad neće biti moja nasmije
se on i pruži joj ruku.
Tamnom grobnicom pomiče se baklja. Iza nje dolazi Lovro. Dižući ruke, daje
umirujuće znakove, a iza otvorenih vrata čuje se gromka zapovijed:
U ime kralja neka grof Alfonzo sa svojom četom ostavi °ve samostanske zidine i
dođe na Grič!
Tražim ovdje kraljevskog urotnika! vikne Alfonzo.
To je moj posao, grof e. I molim da poslušate kraljevu zapovijed da ne moram
pribjeći sili.
8

Bijesna kletva, koraci, struganje mačeva jasno pokazuju AI-fonzov poraz i njegov
odlazak sa četom iz samostana, a Gordana prišapne Varadiju:
To je dokaz da ne zna o prisustvu mog skrbnika ovdje, jer bi se time sjajno
mogao poslužiti. Znači, samo me s njegovim imenom namamio u ovaj samostan.
 Put vam je slobodan, ostavite ovo nemilo mjesto nasmiješi se Lovro.
Izašli su iz grobnice u crkvu, pa onda sakristijom u dvorište. Sunce zabljesne
Gordanine oči.
Već je zora?
Poodmakla, plemenita gospođice.
Uzdigla je oči suzne od svjetla i zagledala se u visokog, snažnog vojvodu.
Blijedo joj lice izražava divljenje. Ali samo načas i ona pristupi k njemu:
Vi ste ovu noć život izložili za mene?
Htio bih ga položiti pred vaše noge!
Gledao ju je prostodušnim otvorenim pogledom ne skrivajući ushićenje.
želim se odmah odužiti odvrati ona prelazeći preko njegove izjave. Vi se
kanite pobiti s Alfonzom?
Sutra će ga zadesiti čast i nevolja!
Vojvodo, uzmite sa sobom svjedoke koji će odrediti da se Alfonzo ne bije
svojim mačem. Neka mu jedan od vaših prijatelja dade svoj.
Zašto mi to savjetujete?
Pitajte gospodina biskupa Varadi ja što je u Milanu čuo o Alfonzovim dvobojima
i značajno pogleda kraljevog kancelara.
Zločinac truje oštricu i ako samo ogrebe, ubija.
Do moje kože dalek je put nasmije se Lovro.
Ne odbij te mi ovu jedinu molbu, vojvodo ponovi ona toplo.
Za ovu prošnju vrijedilo bi umrijeti.
Ali još više živjeti upadne Varadi i pogleda značajno hrabrog Lovru. Možda
vas je usud odabrao za zaštitnika Gor-dani.
Onda bih čitav život hvalio na tom dragocjenom daru.
Junak nikad neće dopustiti da ga zaskoče zasjedom. Tko mi jamči da moju molbu
nećete zaboraviti.
Zatim se ona obazre i upita: . < , n,
Gdje je Alfonzo? , ," “,”.,,,
Otišao je na Grič. -,”,”• !,^ ,,,;>.
Njemu ne valja nikad vjerovfttf, • ft VDJvafe.9 kanite
O "vemu tome reći kralju? , , •, , f
Istinu! • .UM r, • ••• •” ;,-w... - J. .H. -

__ istina mu se ne smije reći, jer bi saznao zbog čega sam namamljena ovamo.
Najbolje je čekati da vidimo što će Alfonzo. A vi gospodine kauči Li; u,
požurite na Grič da dočekate kralja.
“ Ako ne bude prekasno zabrine se Varadi jučer je kralj rekao da se s
Medvedgrada vraća ujutro.
_ Promijenio je odluku u noći. Kraljica je vrlo zabrinuta za Gordanu pa je
zamolila kralja neka ostane dok se ne razjasni Što se dogodilo s njom.
Otkuda vam taj glas, vojvodo? začudi se Gordana.
Rekao mi je Damir.
Kada?
_ Malo prije u dvorištu.
On je, dakle, doveo kraljevu četu koja nas je oslobodila
Alfonza?
Ne, četa je došla s Griča. Čim je Alfonzo počeo da premeće samostan, otišao je
jedan fratar na Grič da zatraži pomoć.
A Damir?
Navratio je u samostan idući s Medvedgrada ne bi U Sto doznao o vama.
Još je ovdje?
Od jahao je.
S Alfonzom?
Prije njega. Rekao je da će pohititi na Medvedgrad da
obavijesti kraljicu gdje se nalazite. ,
Zna li Damir što je učinio Alfonzo?
Govorio je u dvorištu s fratrima. Nije mi poznato Sto su mu rekli, ali je bio
prisutan seljak koji tamo stoji.
To je Đuro, dvoranin prinčeve majke? začudi se Varadi i zovne ga.
 Đuro, kako si došao ovamo, iako ti je naređeno da ostaneš u Brezovici?
Vukla me je želja da vidim princa. Na Griču sam čuo da je na Medvedgradu pa
sam sa četom, koja je pošla da oslobodi samostan Alfonzova bjesnila, došao ovamo
da čujem što je, jer se spominjalo i prinčevo ime.
Mora da ga jako volite? zapita Gordana.
Nosio sam ga na svojim rukama, vaša milosti razjašnjava on Gordani. Nikome
njegova majka nije povjerila dječaka kad bi pošao u šetnju, samo meni. Ni rođeni
sin ne bi mi bio draži.
Ako ga tako ljubiš, ne smiješ na Medvedgrad reče Varadi.
Zašto gospodine kancelaru?
Jer bi te mt; prepoznati. Ivan neprestano uzdiše za majkom. Moglo bi se desiti
da te nasluti, spazi i prepozna.
Neće, časni gospodine. Je li me prepoznao gospodin Dakad je prije bio tu u
dvorištu? A ja sam stajao posve blizu

l
njega, tako blizu da sam se gotovo dotaknuo njegove haljine. Naturio sam ovaj
široki klobuk tako duboko na glavu da me potpuno sakrio. Neće me prepoznatu
Kad si bio tako blizu njih jesi li čuo što su govorili? Ako možeš, ponovi nam
tačno.
Znam svaku riječ. Kad je Borgia došao na dvorište, gle" dao je kao bijesno
pseto. Spazivši Damira pođe k njemu i srdito mu reče: "Vi ste me uhodili, vi ste
doveli kraljevu četu?" Na to je gospodin Damir odgovorio jako mrko: "Žalim što
se ne mogu podičiti ovim djelom . Onda je grof nešto promrmljao, a Damir mu
glasno reče: "Nosim vam poruku od princa. Predvečer ne može doći na sastanak,
nego će o podne krenuti na urečeno mjesto."
O podne? To je rekao? upita Gordana.
Da, vaša milosti. I još je rekao da će ga princ tamo -čekati posve sam, bez
svjedoka.
Vjerojatno znate o čemu se radi, Gordana upita za-brinuto Varadi.
Ona potvrdi i nastavi ispitivati Đuru.
A vi ste čuli odgovor rimskog plemića?
Odgovorio je da će doći, ali prije mora na Grič kralju.
Dakle, Damir mu je donio ovu poruku. To znači da je nešto pronašao kako da
spriječi princa da se podvečer bije.
• Opet se bije s Alfonzom? prepadne se Varadi.
To se ne smije dopustiti prosvjeduje Đuro.
Nemajte straha, Ivanov je život u Damirovim rukama, a tamo je sigurniji nego
pod okriljem kralja.
Onda ne bi Alfonzu isporučio poruku...
Uvjerena sam da je ova Damirova poruka dobro smišljen plan.
Posve ste mirni, Gordana? upita Varadi.
Posvema. Damir mi se kleo da se princ neće pobiti s Alfonzom. Gledala sam mu u
oči kad je to govorio i ponavljam: Damu će iskupiti svoju riječ. Prepustimo to
njemu.
Đuro nastavi odlučno prosvjedovati.
Nije dobro prepustiti sve njemu. Šteta je tog poštenog mladića. Njegova bi
majka sišla s uma od boli! A što bi tek Ivan bež njega? Ne, nikako.
Ali Damira ne može zadesiti nikakvo zlo. On zna kako će spriječiti dvoboj t
Alfonzom uvjerava Gordana Đuru.
Vjerujem, a ipak vidim pogibelj nastavi on, a Varadi primijeti:
Svakako, dvoboj se mora spriječiti na bilo koji način. Naravno, tome se
suprotstavljaju razni viteški propisi, ali čia se može izbjeći, a da se ne
povrijede.
Ponajprije, Alfonzo ne spada među viteze niti ljude časti mrko će Đuro. On
je savršen lupež, o čemu ste se uvjerili i ove noći. Ali moram otići, imam još
obaviti važnih poslova.

pristupi im prior s vojvodom i pozove ih na okrepu koja će

iin dobro doći nakon uzbudljive noći.
 Imam s one strane prostoriju koja je otvorena svima, pa i ženama.
_ Prečasni, smijem li nešto pitati i moliti? zapita Gordana.
Znam unaprijed vašu želju. Ispunit ću je nakon okrepe. Vidjet ćete svog
skrbnika i s njim govoriti.
Nakon okrepe prior povede Gordanu. Vojvoda Iločki izjavi da će je čekati.
Posve na dnu dvorišta u maloj skrivenoj sobi sjedi muškarac pedesetih godina u
fratarskoj odori, visok, mršav, plemenita lica i velikih mudrih očiju.
Oko njega police pune knjiga, na stolu čitava hrpa ispisana papira. Odjednom
odbaci pero jer začuje lagane brze korake, a uho mu uhvati riječi: "Izvolite,
gospođice Gordano, ovamo."
Gordana pokuca na oniska vrata na kojima se ukaza lik skrbnika. Ganuće i slabost
izmučena tijela baci je u njegov naručaj.
Dijete, milo moje dijete!
Prigrlio je njenu glavu oko koje se rasula bujna kosa bron-čanog sjaja. Njene su
oči vlažne, ali lice natopljeno nježnošću. Kao da to nje ono isto lice što su ga
gledali dvorani iza kraljičinog naslonjača.
Kako vas dugo nisam vidjela, odviše dugo! Nikoga nisam smjela pitati za vas,
vaše ime nije smio nitko spomenuti, a ako ga je tko i spomenuo, onda je to bilo
vaše slavljeno pjesničko ime Ivan Panonius.
Moje ime razastire nad tobom nesreću, jadno moje dijete.
Njen glas se smiri, ne drhti, kao da je silom progutala jecaj žto se razbudio u
mladim grudima. Privine se k njemu s bolnim uzdahom i još bolnijim pitanjem:
Dragi skrbnice, nikad nisam mogla doznati što ste skrivili da su vas iz dvorca
bacili u tamnicu.
Ponajprije, skrivio sam i tebi i sebi što me zavela taština ...
Vas taština?
Prekratak je čas tako dugoj priči koja je između kralja i mene iskopala jaz.
Kralj Matija pozvao me vrlo laskavim piskom na svoj dvor. 2eli imati čovjeka
znanja i nauke koji će mu biti savjetnik. Uskoro sam vidio da kralj koji je
stvorio veliko jnoćno kraljevstvo ima divnih kreposti, ali i strašnih poroka, od
Kojih je mojoj domovini mnogo puta zaprijetila nesreća. Nisam ^ogao šutjeti,
nemam svojstva ulizice i pokornog obožavatelja, a to mi je donijelo kraljevu
mržnju.
Strašan je kralj Matija u svojoj nemilosti. " ;

Da, učinio je velika djela. Lišio je oligarhe mogućnosti da pljačkaju puk, ali
je opet taj puk vodio u nepotrebne ratove koji su služili samo njegovoj
slavohlepnosti. Nije trebalo osvajati Njemačku i Češku, jer su Turci gospodarili
u Bosni, Srijemu sve do Zemuna. Ustao sam da ga opomenem neka baci neprijatelja
iz naše zemlje, a ostavi sjever. Planuo je na mene, zamrzio me. Tada sam pozvao
naše vođe i junake da oni podsjete kralja na dužnost neka brani našu domovinu, a
ne da osvaja tuđe. To je smatrao urotom i sve nas je bacio u tamnicu. Ja sam
uspio po-bjeći. Dugo sam lutao dok nisam našao sigurno utočište u svojoj
domovini.
• Kad bi kralj saznao da ste ovdje?
Smjesta bi me bacio u tamnicu ili odveo na stratiSte.
Opasnost je da bi vas kralj mogao pronaći ovdje.
Ne bojim se. Promijenio sam ime, a i moj izgled nije onakav kakav je bio za
mog boravka u dvoru. A, konačno, za moj boravak znaju samo najpouzdaniji.
Ipak, možda je to poznato i kome drugome. Ćuli ste kako sam dospjela ovamo?
Da, poznato mi je, ali nema samostana tf ovoj zemlji u kojem me kralj nije dao
tražiti, jer su mnogi spominjali kao moje utočište i Alfonzo Borgia se poslužio
tom pretpostavkom. Ali, govorimo o tebi, jer tvoj položaj na dvoru nije bez
opasnosti. Dijete moje, kako trpim zbog toga, ali nemam nigdje nikoga kamo bih
te mogao sklonuti, osim da te preporučim u koji samostan. Kad sam to spomenuo
Varadiju, on je gotovo planuo na mene rekavši: "Česmički, vaša je dužnost prema
domovini Gordanu ostaviti na dvoru. U njenoj je ruci sreća kraljevstva. Kad na
dvoru dođe do otvorenog rata između napuljskog i našeg prestiža, jedina će
Gordana poslužiti kao glasnik, pouzdanik, naše oružje, što god hoćete, jer je u
velikoj milosti Beatrice, a princ Ivan je ljubi". Kad sam to čuo, veoma sam se
zabrinuo. Beatrica je brižljiva samo prema onima koje treba bilo u koju svrhu.
Za kraljicu je važno samo ono što njoj donosi korist. Budi oprezna, vrlo
oprezna, jer ova đavolska žena bezuvjetno ima s tobom neke namjere.
Slušala je pozorno svojeg skrbnika, svaku njegovu riječ i duboko se zamislila.
To ga ponuka da je umiri.
Razabirem, dijete moje, da sam te zabrinuo. Ne bojim se nikakvog napada na
mladost, na tvoj život Htio sam te opomenuti da budeš još opreznija, da
promatraš kraljicu, odnosno da budeš pripravna ako bi ona pokušala uvesti u tvoj
život nešto nemilo, da te možda uda protiv tvoje volje ili na koji drugi način
zgrabi u tvoj lični život.
Istina, dragi skrbnice, i mala Beci mi je jednom zgodom rekla: "Čudno je da
kraljica svagdje zaštićuje i ističe upravo vas, B nijednu drugu dvoranku.c

__ Znači, ipak nešto čudesno privlači ovu himbenu kraljicu je tebi. Dakle, budi
još opreznija nego što si bila do sada, jer Varadi te promatra izdaleka i sve mi
o tebi uvijek priča.
_ Danas sam se 8 njim susrela u samostanskoj grobnici i tu smo sklopili savez.
Napokon, to je dobro i korisno i za njega i za tebe. Sada treba da ideš. Vrlo
si blijeda, potreban ti je odmor, jer te ova noć izmučila.
Skrivila sam sve sama kad sam se dala onako prevariti.
Gordana ustane, poljubi ruke skrbniku i naglasi:
Mislit ću o svemu Sto ste mi govorili i doći ću opet. Neka
mi remetska B > opni”.n 5to ću je uzimati posrednicom za
moje posjete k vama. Zašto smo tako okrutno rastavljeni?
Okrutnost i umnost su dva gospodara preporodnog doba.
Izašla je iz njegove sobe i sretne Đuru.
Sto je? začudi se ona. Niste otišli? Šalje li vas vojvoda po mene?
Ne. On strp: čeka, ali ja idem pjesniku Cesmičkom. Mi smo stari prijat ! i i
izvršavam mnoge njegove savjete i upute.
Nestane iza njegovih vrata, a Gordana požuri k vojvodi koji je čekao s osedlanim
konjima za polazak na Grič.
SMRTONOSNI GLASNIK
Uz potok Medvcsčak jaSe kralj Matija. Iza njega, u dostatnoj udaljenosti njegova
pratnja. Na čelu su joj oba dvorska meštra: Orban i Mladen Berislavić. kraljev
prvi dvorski meštar koji se nakon izvršene misije na milanskom dvoru vratio i
preuzeo dužnost od Mladenčk. Obojica promatraju kraljevu pojavu, nešto pognutu,
spuštene glave.
Sto mu je danas? Jaše kao starac prisapne Orban svojem mlađem drugu.
Čitavo vrijeme ga promatram. Jučer uveče hihotao se s glumcima na Medvedgr “ a
danas je mračan kao da ga obilaze aveti.
I obećao je kraljici da će ostati do podne, a onda mi zapovijedi da krenemo
hitno dok se ona ne probudi. Žurilo mu se, a čim smo izjahali iz dvora pod brdo,
jaše korakom. Da se nije Posvadio s kraljicom?
Onda bi bio ljutit, a on je utučen. Nešto je teško, sumorno u njemu. Takva ga
još nisam vidio. Ni riječi nije progovorio čitavim putem, dok se inače uvijek
šali ili priča.
Zašute, slijedeći svojeg gospodara uz potok. Gore na obzorja su se oblaci i s
vremena na vrijeme pokrivali sunce.

120

njima na brdu stoji gricka utvrda. Iza obrambenih sivih zidina vire tornjevi i
kule.
Stari kraljev pouzdanik Radulo istrčao je na dvorište gričke kraljeve palače da
dočeka gospodara. Malija je sjahao i pošao ravno u svoju poslovnu odaju. Nešto
mrk i nezadovoljan, zaustavi se kod prozora. Zagleda se dolje u savsku dolinu
gdje se rijeka razdvojila stvarajući otoke.
Radulo osjeća da mu gospodareva duša nije mirna, ali čeka dok ga on oslovi. Tek
nakon duge šutnje kralj se obazreTnjemu:
 Sto je s budimskim glasnikom?
Dobro je spremljen, čekam nalog vašeg veličanstva da ga otpremim na
Medvedgrad.
Ali tek onda kad kraljica stigne dolje. Da li se desilo što novo?
Grof Enriko poslao je jučer s Medvedgrada poruku nije li stigao kakav glasnik.
Rekao sam da nije bilo nikoga.
Dakle ipak ga traže.
Matija se duboko zamisli, onda iznenada digne glavu, naćuli uši i upre prstom u
vrata. Tiho im se približi i naglo odgurne zastor. Odjekne prestrašeni mukli
krik žene.
Pred vratima zastrašena kleči starica držeći srebrnu zdjelu punu smokava. Kralj
plane, istrgne joj zdjelu, a nju odgurne tolikom snagom da se srušila.
Van s tom starom ludom! Van! Bacite sve smokve s dvora na smetište. “Neću da
ih vidim više na dvoru! Van!
Dotrče paževi i dvorani, odvuku staricu, a kralj zalupi vratima. Kad se smirio,
pogleda svojeg pouzdanika:
Luđakinja, uhoda? Prisluškivala je. Više nego očito, pritvorila je vrata i
klečala da bolje čuje. Dvoranima zapovijedi da joj ne dopuste ni blizu mojih
odaja. Reći ću kraljici da me uznemiruje.
Netko naglo otvori vrata. Kralj s" trgne.
Vi ste to, Varadi?
Ja, veličanstvo reče hladno.
Kad je vani čuo da se kralj nalazi na Griču, prepao se i bio uvjeren da će se
nad njim prolomiti oblak. Pozdravivši kralja, čekao je na ispitivanje i grube
prijekore. Ali kao da je kralj zaboravio da ga Varadi nije dočekao. Upita ga
tonom tako sniženim da se kancelar iznenadi:
Zašto ste tako blijedi, Varadi? Možda su vas noću mučili zli sni?
"Ovo je navještaj bure koja će se prolomiti nada mnome pomisli Varadi.
Ne čekajući odgovora, kralj naloži:
Radulo, neka pođu na Medvedgrad, želim da princ odmah dođe kući.
I ostali su sami kralj i njegov kancelar. -

__- još nikakva glasa o Gordani upita kralj. Zašto jučer

niste poslali glasnika?
__ Mislio sam, nestašna djevojka, očito je zalutala. I tako ni
sam slao nikoga izvlači se Varadi. >
_ Kraljica so teško zabrinula. No, meni je uistinu svejedno
što je s njom.
Opet šutnja. Varadi je čekao što će slijediti,
Posljedica kraljevih šutnji bila je uvijek kakva provala. Kad je kralj k njemu
okrenuo svoju žutoplavu glavu, osjeti da je sad postao nišan strijelcu:
._. sto je s papinskim poslanikom?
Od tog nenadanog pitanja biskup se lecne i veselo odvrati:
_ još uvijek je na Kaptolu. Biskup Osvald mi reče da se poslanik zadržao od
nenadane bolesti.
Izmislili su to, ništa drugo. Biskup Osvald ne može pregorjeli gubitak
Medvedgrada. Ja imam pravo da zadržim za sebe utvrde koje hoću. Bude li Osvald
poslanika huškao protiv mene, mogao bih ga lišiti biskupske stolice! Da, čujete,
želim da se venecijanski poslanici otprave. Zar ću svakog dana gostiti uhode kod
svojeg stola?
Veličanstvo, to je i moje mišljenje, ali od vas venecijanska "sinjorija"
očekuje odgovor na svoju ponudu da vam bude saveznica protiv Turaka.
Nude mi savez ne bi li saznali moje osnove da ih priopće Turcima. Kad god sam
se okrunio kakvom pobjedom, Venecija je tajno šurovala s Turčinom protiv mene, a
zadavala mi riječ da po" maže meni. Napišite pismo "sinjorijie da sada nema
nikakvih osnova i da je moje prijateljstvo prema Veneciji uvijek jednako! Mene
neće nadmudriti!
Varadi odmah sjedne k stolu i stade pisati. Katkad je kralj kazivao po koju u
pero, pogledavao na vrata kao da nešto čeka.
Neumorna kraljeva šetnja po sobi nije smirila Varadijevu savjest. Nikako nije
mogao stvoriti zaključak da li je kralju štogod poznato o njegovu izbivanju ove
noći.
Prošao je čitav sat dok su sastavili pismo, jer je kralj u stalnoj rastresenosti
neprestano mijenjao tekst. Svaki pokret u hodniku zbuni ga.
T.ada kancelar opazi u kraljevu licu napetost koja se još po-• jačala kad uđe
Radulo.
Sto je? Tko je vani? zapita ne prikrivajući nemir.
Veličanstvo, vojvoda Lovro Iločki.
On je? što želi?
Doveo je plemenitu dvoranku Gordanu.
Neka je uvede.
Varadijeve oči zirnuše u napisani papu1. Pokušao je dalje pisati, ali mu ruka
nije odolijevala neprijatnim trzajima od onoga sto izazivlje Gordanin dolazak.
Vodeći je za ruku, ulazi Lovro Iločki.

Kralj skrsti ruke na prsima i nabora čelo. Ova kretnja ci-nila se Varadiju i
Lovri opasnom. U njihovim licima briga, u kraljevim prijetnja. Samo na njezinu
visokom čelu odrazuje se vedrina, u licu bezbriga, u očima pustopašni koketni
smiješak.
Kralj je gotovo probode pogledom.
Provodite noć izvan kuće! Sramite se!
Da, veličanstvo, u svojoj rođenoj domovini zalutati uistinu je sramota.
Zalutali ste? S rimskim mladićem?
On mi se baš ni najmanje ne sviđa nasmija se djetinjastim smijehom, dok su
Varadi i Lovro zapanjeno slušali.
Nije istina! Vi ste iz lova otišli s njim.
Ali, poštenu riječ, veličanstvo, nisam! prostodušno od
vrati ona.
Kako se samo usuđujete i pomisliti da ću vjerovati. Poštena riječ vrijedi u
muškim ustima zavikne kralj. Ona upadne uvjerljivo, ljupko, gotovo umiljato.
Veličanstvo se samo ljuti na mene, ali ja znam, da po svojem naprednom
uvjerenju, ipak ženi priznaje jednaka prava.
šutite! Ne možeš joj zaustaviti riječi.
Lovro i Varadi su zamijetili da kralj svojom vikom zaglu-Šuje ono što ga
postojano odvraća od stvari o kojoj govori. Neprestano mu se pogled svraća na
vrata, a misli kao da lete.
Teške slutnje nabirale su kraljevo čelo. Kako nije mogao da ih kome saopći,
nastojao ih je prikriti vikom na Gordanu.
Gdje ste bili?
Veličanstvo, nabasala sam na samostan u Remetama. Evo, vojvoda će
posvjedočiti.
Istina je, veličanstvo bila je u samostanu.
Nesretni fratri! Što su morali doživjeti! Varadi, znali ste da je nestala,
poslali smo jučer glasnika za Grič. Zašto je niste tražili u samostanu?
Veličanstvo, oprostite, uistinu je nisam tražio jer sam držao da...
Dosta o njoj! Kaznu ću toj gospođici odrediti u sporazumu s kraljicom.
Lovro istupi pred kralja:
Molim vaše veličanstvo da plemenitoj gospođici oprostite. Uistinu nije kriva.
Jamčim za to svojom riječi.
Načas kralj prisluhne na vrata. Svaki korak dvorana hodnikom odražava se u
njegovim očima. Lavlja mu se glava nahe-rila, okrenula, i dok je mislima bio na
hodniku, dovikne djevojci:
Doveli ste odmah sa sobom čestitog fiškala.
On je doveo mene, veličanstvo.
Dosta je drskog brbljanja. Upamtit ćete kad ste uznemirili siromašne fratre.

posljednje riječi izreče posve nesabrano upirući pogled tt rata. Svaki korak u
hodniku pokolebao je njegovu pozornost prema Gordaninom nestanku.
A ona se suzdržala osjećajući nadmoć i razabirući da je on u vlasti nečeg
drugog.
Sto je duže trajalo razjašnjavanje, to je jasnije prozirala da se taj hrabri
ratnik, moćni gospodar kraljevstva, sudac sudbina milijuna podanika valja u
prahu nemoći.
_ Tko je to vani? zavikne kralj glasom što odaje da dršće.
Svi se zagledaše. Lovro pohiti da otvori vrata i navijesti:
_ Radulo se nateže s nekim lovcem.
gto traži lovac?
Veličanstvo, kralju, nosim vijest...
Vijest? Vijest opetuje kralj tiho, a Gordana opazi kako se stresao i jedva
smogao odvažnosti da lovcu odvrat :
Uniđi!
Čovjek u lovačkom odijelu nesigurno prijeđe preko praga.
Mukla tišina drhti dvoranom, kao da je unišla smrt. Strava se uvlači u duše,
jedva zamjetljivi drhtaji prolaze srca. Blijedo lovačko lice čini se kao
nadgrobna ploča ispisana jezovitim riječima. Svi šute.
i Kraljeve velike usne stisnute se. Nema snage da ih otvori.
U lovčevu licu čita vijest koju se ne usudi pitati. A taj čovjek
stoji i čeka pitanje. Varadi ne može izdržati neprijatnost da pri
đe kralju:
Smijem li upitati, veličanstvo, kakvu vijest donosi taj čovjek?
Ukočene Matijine oči dadoše nijemi znak pristanka.
Dakle, govori ponuka ga Varadi.
Kralju, veličanstvo, pn.••jahao sam šumom, onim pravcem od potoka gdje smo
lovili. Tamo su tri ogromna stabla, veliki položeni panj, srneći jarak ga
zovu...
Gordana učini kretnju, njena haljina zašušti. Sva se pretvara u nijemi upit.
I tamo sam opazio čovjeka na zemlji...
Čovjeka? šapne Gordana nesvjesno.
Govori? što zapinješ izazivlje Varadi i upre optužujući pogled u Gordanu.
Siđem, trgnem ga za rukav, mrtav! tj tjxr
Tko? zavi kralj. . , .”^
Lovac dršće i pada na koljena.
Veličanstvo, kralju i zagrca kao dijete.
Tko je? zagrmi kraljev glas potresujući zidine i ljude.
Tko je mrtav.J strese Lovro čovjeka.
Princ Ivan ...
.. Odgovor se čini kao lomljava. Gordana pokrije lice. Lovro pro-Varadi jaukne.
Kralj se ljulja i padne na ruke kojima se
125

l
upro o stoL žuto mu je lice kao kosa. Pretvorio se u žuti voštani kip.
Kako mrtav? uzvikne Lovro. Zar je pao s konja, ili..
Proboden!
Poput lava digne kralj glavu:
Moj sin proboden!
Strahoviti lavlji urlik potrese zidine kraljevske palače. Izgovara nerazumljive
riječi kao da je u nastupu ludila.
Krik i plač dvorana. Pred vratima užas i trepet svega što je živo u palači.
Lovro posjedne kralja u naslonjač. Umukao je i činilo se da nikad više neće
progovoriti. Ukočene su mu oči kao ugasle svijeće. Usred vike, jauka njegovih
vjernih dvorana, kralj se rine uvis i zaurla:
Konja! Konja! pa izjuri iz dvorane.
A Gordana potrči k lovcu, uhvati ga za ramena. . -•;
Tko je uz princa?
Nitko.
 Možda u blizini?
Nije bilo nikoga.
Možda ipak?
“vi
vi
Ni žive duše.
Ni Damir?
Ni on. " “
Jao meni! i pokrije lice rukama. A Varadi se nagne nad nju zadrhtala lica.
o
Sto ste učinili? Zašto ste se pouzdali u Damin? .•
UR
Prevaru nije počinio to je nemoguće. “- -
Krivnja je vaša, vaša. Još me i bijete u tom jadu.
O kakvoj to krivnji govorite upita Lovro zapanjen razgovorom što ga čuje.
Gordana će vas točnije izvijestiti. Trebali ste poslati Lovni...
Sto to znači, Gordana?
Idem gore, vojvodo, molim vas! Povedite me, putem ću vam ispričati.
Nastojala je da zadrži mir, samo su joj drhtale usne.
Dobro. Dođite! Idemo svi s kraljem.
Potrčali su svi u dvorište. Stravom dršću svi ljudi.
Tamo je već stajao Orban s oklopnicima koji su dopratili kralja s Medvedgrada. I
zadršću srca i stijene palače od bezumnog kraljeva krika:
Konjal Oklopnid, sa mnom! ;
126

Strahotom uzvitlani, bacaju se u sedla pa jure za

A " ultee pune zaprepaštenih [rad ma od strahovite vijesti što ju ?U rosuo nad
grad, :n k, aljevsk, U-vae i pokosio sve njihove nade. JC P jezovita vijest leti
gradom kao glas mrtvačke trublje i ska-
menjuje ih užasom.
"KARTAGA JE PALA"
Divlje goni kralj svojeg konja pod Zagrebačku goru. Pre-skakuje potočiće i
grmlje bez daha. Slijede ga Lovro, Varadi i Gordana.
Prvi je uz kralja Berislavić.
Ulaze u šumu. Od gustoće stabala moraju usporiti trku. To raspiruje kraljevu
nestrpljivost. Hoće da obara stabla.
Prodiru guštarom na podnožju obronka. Kroz granje između drveća spazi kraljevo
oko jahača i svu pozornost svrati k njemu. Tog časa svakog živog stvora u šumi
smatra ubojicom svojeg sina. I skrene konja prema njemu. Ali jahač se prepao,
zaokrene konja i divljim trkom skrenuo s puta. Kralj zavikne:
Berislaviću! Sto je to! Dvoranin bježi preda mnom! Sumnja provali u orkanskom
kriku za bjeguncem.
Stoj! Stoj!
Kraljev glas grmi šumom, onaj tamo juri, skriva se, gubi se
u guštari.
Za njim, Berislaviću!
Čuvši to, Lovro podbode konja i s dvorskim meštrom nasrne
na jahača.
Stani jer ću te zaustaviti zauvijek! viče Lovro.
Još se ne zaustavlja.
Lovro Iločki zatjera mamuze konju u rebra, sagne se na sedlu kao tatarski jahač
da sklone glavu od granja, Berislavić krene slijeva, on zdesna.
U bijegu jahač opazi da je izgubljen, odbaci uzde, dižući ruke uvis.
Mladen Berislavić pograbi uzde njegova konja:
Kralj te zaustavlia, lopove, a, ti bježiš. Čovjek sjedi na konju SmrtBO
blijed.
Za-
Natrag! Kralju!
I povedu ga putem otkud su došli. Doveli SU ga
krvavljene njegove oči probadaju ga: “•
rann ut. Kamo si posao? Zašto? Govori da ti ne otvorim gubicu
mačem.
127
Zašto si utekao? Dvoranin šuti.

1
w _ Milost, kralju! Nisam
““,: Kamo si pošao? tg ;|V .; “tq-; , “•:.
..”• • Biskupu Osvaldu! ••"^Ll71 w ~ rop.vij .!H:.,
•” “! nastade mala šutnja.^ oai te vi “:,5”jtirr.. .• j ,
Tko te šalje? “- r -v ."f
Gospodin Enriko.
Zašto si mi išao s puta ako je istina što veliš?
Naložio mi je da izbjegnem svakome s dvora. > Da izbjegneš? Onda si krenuo
po krivičnom poslu!
Nije nikakvo zlo, samo nosim pismo. Jfc Kakvo pismo? .. ; Ne znam,
veličanstvo!
Ovamo ga daj!
Momak izvadi hartiju, a kraljeva je ruka zadrhtala kad je pismo uzeo i razmetao.
Bulji dugo u tri riječi što su hitno napisane. :v” ; •
"Kartaga je pala!" •":” ^ rv”
Slova se pretvaraju u modrikaste plamićke. Stabla pred njim jure. Zatvara oči.
Lovro mu priskoči. Matija progleda, probudi se od omaglice i opet zuri u tri
crne riječi. Onda hrapavo promrmlja:
Berislaviću!
Mladi dvorski meštar priđe.
Ovog glasnika šaljite s pouzdanim pratiocem dalje neka
ga predaju Radulu s porukom da ga dobro čuva: on već zna. A
sad, dalje! ._
Berislavić odmah odabere pouzdanu dvojicu oklopnika, preda im jahača, pa onda
pohiti za kraljem.
Prešli su potok i spuštali se nizbrdo. Zbog gustog granja sporo napreduju. Uz
Gordanu je Lovro. Kad su jahali korakom, upita je tiho:
Sad mi recite, što znate, Gordana. Neka vas ne bude strah, branit ću vas i
da ste krivi. Znam, hotimično niste učinili ništa zla.
Blijedo joj se lice okrene k njemu: ^
Alfonzo se danas imao pobiti 3 princem. ^ .;. >. I vi ste to znali.
Znala sam i pouzdala se u Damira, da će spriječiti.
Zašto to niste meni otkrili u samostanu? Zašto?
Vojvodo, vi biste to javili kralju, a princ mi to nikad ne bi oprostio.
A sad Ivanu neće oprostiti kralj. ;
čekajte da čujete kako je bilo. Prekine je kraljev glas:
Pratnja neka ostane. Neću da me oklopnici gledaju u mojoj nesreći.
Berislavić zaustavi pratnju, a on, Varadi, Lovro i Gordana pođu s kraljem.
128

Ona se upela u sedlu gledajući. Tek dvadesetak koračaja da-lie uz povaljeno

stablo leži tijelo odjeveno u kraljevski plašt s grbom. Glavu pokriva šljem.
Gordana tolikom silom potegne konja da se zaustavio.
I Lovro stane:
Taj plašt nosio je princ u lovu drhtavim će glasom.
Ne mogu dalje tiho će ona i zaklopi oči. . Ostajem uz vas. . Ne, ne,
idite!
želite li sići, Gordana?
Da, da!
Skočio je s konja i uzme je sa sedla:
Hrabro se držite, opazit će vašu muku. Grozno bi bflo kad bi slutio da ste
znali.
Opomena je pridigne. Prislonila se k stablu i ostala nepomično.
 Idite dolje, ja ne mogu. Strašno je to mjesto! Tamo se desilo ono zbog čega su
se pobili. Idite! Ostajem tu! Ne mogu gledati!
Ovdje leže sve naše nade doda Lovro sve uzdanje naše. Sto će biti od nas?
Oborene glave pošao je dolje. Zabrinut za Gordanu, obazre se nekoliko puta k
njoj. Kralj je klonuo na panj, slomio se, zgu-rio, zgnječila ga spoznaja
bespomoćnosti.
Varadi, Orban i Berislavić potrče bliže uhvate mrtvacu ruke, opipavajući mu
tije” >.
Mrtav! Već su mu ruke ledene,
Na zelenom plastu svjetluca se zlatni grb sa dva gavrana. Usirena krv išarala je
okolo zemlju.
Pod Lovrinim koracima puca granje. Kraljev mutni pogled upre se u Varadija. On
šuti. Svi šute. Samo duše im viču. Bol i jeza na ruševinama njihovih nada
zaustavljaju im sve misli, sve kretnje. Bezglavo: t ih je pritisla k zemlji.
Mrtvo kraljevstvo, mrtvo zauvijek šapće Varadi sklop-ljcn;h ruku i moli:
Zašto si to dopustio, Bože!
Kralj nema riječi, ali s lica mu viče osveta.
Berislavić dade znak Lovri. On pristupi kralju.
Ne čuje on, ne vidi. Sjedi tu kao klupko obamrlog,.čovjeka. Orban i Lovro nijemo
se sporazume i priđu mrtvacu. Lovro klekne, hoće da digne vizir, ali vizir
čvrsto pokriva lice.
Oko podbratka vizir je svezan remenjem. Uzevši glavu u ruke, šapne Orbanu.
Odriješite remenje!
Suze mu padaju po prinčevu haljetku dok ruke otkopčavaju remenje. Teško je
popuštalo pa Lovro nestrpljivo zapovjedi:
Odredite hitro da mu glavu oslobodimo šljema.
Teškim naporom vuče s glave šljem o koji je pričvršćen vizir.
129
9 Gordana I

l
Muški krikovi prodru zrakom. Zapanjenost je ukočila šumu, vjetar, kralja...
Snebiveni bulje u mrtvaca. Svi su od toga pogleda zamrli, iz-gubljeni, zatrpani
u zemlju, obmanjeni priviđenjima koja im oduzimaju mogućnost da što kažu.
Poput sablasti diže se kralj, hvata rukama prazninu, u borbi sa sviješću što mu
izmiče iz mozga. Pod nogama se ljulja tlo i vuče ga k zemlji, a on, otimljući se
nesvjestici, lomi se, pada...
Varadi pritrči kralju, pridržava ga. i Mir, mir kralju! Hrabrosti! šapće
Lovro. ^•5 _...
Kraljevstvo je uskrsnulo javlja Varadi. .iH ~
U ovom lesu je naše spasenje. jjH-f Spasenje? opetuje kralj i traži smisao
ovih riječi.
Jer to nije mrtav princ zavikne Orban u kraljevo uho, a njegov povik ponese
vjetar Gordani.
Prešao je njenim tijelom i otisnuo je od stabla. Posrćući nađe se pred mrtvim i
pokrije lice.
Visoko izbečene snažne kraljeve grudi dižu se i padaju poput vala. Velika usta
raširila se, zubi iscerili, poluludi smijeh iskrivi mu lice. Prestrašeni
muškarci prilaze, bodre ga, dozivajući umi-rujućim riječima njegovu svijest.
Veličanstvo, gdje je vaša divovska volja? Suspregnite se!
I to mu uzdigne pokolebanu razmlohavljelu volju. Polagano se vraća k sebi,
pogledava svoje prijatelje da u njihovim licima dobije potvrdu onoga što mu ima
otvoriti grob već pokopanih nada.
Nije princ?
Bog s vama reče biskup Varadi. ^ Nije on, samo odo
ra je njegova, i plašt i šljem. )
Dobro, dobro, pustite. Malo me smotalo.
Zagleda se u mrtvaca, najprije izdaleka, ne miče se sa svoga mjesta, ne
pouzdajući se u stabilnost svojih nogu. Gleda mrtvog i ne opažajući Gordanu što
kleči kraj njega s rukama na licu, bez kretnje i riječi.
Jedan korak pomakne se kralj, pa opet korak, oči mu se šire, usne otvaraju,
neiskazane mu misle jure glavom i ukazuju se u zjenicama. Korak za korakom biva
brži, hitriji. I kad je već stao kraj glave mrtvoga usklikne:
On? On?
Skupljaju mu se bore na čelu, glava mu se spušta, a pogled ostaje prikovan uz
mrtvaca. Nakon duge šutnje tiho zapita:
Sto to znači?
Umro je za njega šapne Lovro Varadiju. Ovaj pogleda Gordanu, ali kralj koji
ništa ne čuje pita dalje:
U prinčevu odijelu? Zašto to? Čujete li? što je to bilo? Kako?
Svi šute. Gordana se prene iz mrtvila, ustaje hitro pa se uda” lji, prije nego
što je na nju pala kraljeva pozornost. Lovro opazi
130

kako se udaljila, sakrila lice da nitko u nj ne zagleda. _ Zašto je na njemu

prinčeva haljina? _ Ne znam, vojvodo. _- Čudna se zagonetka krije tu. _ Ostat će
neriješena primijeti Orban. Ponio ju je sa
sobom.
Kralj još uvijek ne uzmiče.
Lovro priđe Gordani, a ona mu šapne: i”
Da ja riješim tajnu? " "•> “- "-f”^"
Survat će se na vas. “" -& !
_ Vojvodo, ostanite bude li trebalo govoriti. •”•” :c :l"Vv
Vaše lice odveć jasno govori.
_ Sabrat ću se, stanite preda me da me sada ne ugleda kralj.
I okrene se leđima prema njoj, a snažna široka ramena za-
krilila je poput bojnog štita. Onda odjednom čuje strepeće kra-
ljevo pitanje:
Gdje je princ? Nisi li, Orbane, slao gore na Medvedgrad?
Jesam, ali mi smo prije otišli nego što bi mogao stići na
Grič.
Da, nije još mogao stići umiruje Lovro.
što da radimo sada, veličanstvo? pita Berislavić.
Još čekaj, još. A male mu tamne oči skaču pokretane munjevitim mislima.
I slijepac bi morao razabrati. On je primio u svoja prsa oštricu koja je bila
namijenjena mojem sinu?!
Čini se ...
Kartaga je pala. “Zalutao je Rim u noći i jurišao na drugi grad!
Tako je, veličanstvo potvrdi Varadi.
Tko vam to reče?
Slutim kao i vi.
Moram saznati još danas. O tome ovise sve moje odhlke. Tko je ubojica?
Mrtvi ne govore primijeti Berislavić.
Zar nitko živ ne zn;> što je bilo? Onaj koji je ovome zadao smrt ubojica je
mojeg sin: Dođite na Grič. Ispremetat ću sve savjesti i razapeti sva tijek, n
mučila dok ne otvorim usta živih kad su zatvorena ovorne jadniku.
Gordana povuče Lovni za ruku.
. . Vojvodo, možete li prije nego kralj govori s Alfonzom poslati u samostan
vijest da se moj štićenik skloni?
To je moja brir . Čim stignem na Grič, poslat ću poruku.
Onda moram govoriti, moram!
. Veličanstvo, ja znam tko je krivac.
~T Branit ću vas u svako doba, rekli što mu drago. Morate nti, Gordana, to je
vaša dužnost, jer time zasvagda zaštićujete princa.

Digao je glavu kao zaskočena zvijer. • •

Vi? Vi znate? i pogledom svojim usiječe je do dna duše.
Znam, kralju!
Dakle, govorite! zavikne on i obaspe je munjama su-mnje.
 Bilo je jučer u lovu. Ja sam tjerala srnu, sa mnom i gospođin Damir. Onda nam
srnu odagnaše psi. Umorni sišli smo s konja, sjeli na panj i raspravljali o
našoj lovini. Tada nas nađe princ i pozove Damira da ga prati. Ja odlučim da se
vratim kraljici. Damir je još sjedio sa mnom na ovom panju kad dojaše Alfonzo
Borgia.
Alfonzo Borgia? opetuje kralj i zažmiri.
Mjesto da princa pozdravi, on se ironično nasmije i reče: "Ah, princ nema
ljepšeg posla nego da čuva stražu, dok dvorska gospođa dolazi na sastanak s
njegovim dvoraninom."
Nastojala je da ničim ne oda kako je uza se mjesto princa stavila Damira.
Princ pozove Alfonza da povuče svoju uvredu. Riječi se zapravo ne sjećam, samo
sam čula da je Alfonzo izazvao princa uvredama, a on primi izazov i pozove
Alfonza na ovo mjesto danas navečer na dvoboj.
Na dvoboj? zadršće kralj i pogleda mrtvoga dolje.
Ja sam to čula, slušala, i kad je princ pošao naprijed, Damir mi reče da ne
kažem ništa kralju jer bi on dvoboj zabranio, a to bi ponizilo princa u očima
Alfonzovim. Ujedno se on zakune da se taj dvoboj neće održati. Rekao je: "Ja ću
dvoboj spriječiti, a da princa ne ponizim u očima toga bahatog luđaka." Znajući
koliko je Damir vjeran princu i vašem veličanstvu, bila sam posve uvjerena da do
dvoboja neće doći.
Urekli su dvoboj podvečer, a sad je tek koji sat iza podne. Dakle, moj sin još
uvijek lebdi u smrtnoj pogibelji.
Kako to, veličanstvo?
Kad Alfonzo sazna da se Ivan nije s njime pobio, izazvat će ga opet
Ili se možda tuku negdje drugdje? ! Svi su se zabrinuli. "
Veličanstvo, idem na Medvedgrad predloži Lovro.
Idemo. Još jedno. Gordana: je li Alfonzo bio sam kad su se svađali?
Pratio ga je Enriko.
Enriko! Dakle, na Medvedgrad!
Ali tek što su se odmakli od mrtvaca, zaustavi ih topot konj Sto je odozgo
nosio jahača. •
Princ! usklikne netko.
Kraljeve oči zaigraju, no brzo se dosjeti i zapovijedi: •:,
Ne smije vidjeti mrtvoga. Zaustavite ga.
Berislavić potrči princu u susret, domahuje mu da stane.

Uzalud je zaustavljao, princ jaše ravno prema ostalima.

_ Brzo! zapovijedi kralj i sagne se k mrtvacu.
_ Pokrijte mu lice. Brzo pa i sam dohvati rub plašta i navuče ga mrtvome na
glavu. Princ ga ne smije vidjeti.
Jedva su dospjeli da izvrše kraljevu odredbu, već se jahač približio. Na prvi
pogled se razabiralo da nije neupućen o njihovoj prisutnosti.
Ivan zaustavi konja, gleda ih redom, pa čovjeka pokrivena njegovim plaštem na
zemlji.
Mrtav čovjek u mojoj odori?
Nastradao lovac odvrati tiho kralj koji se poslužio tvojim plaštem. To
nije važno. Idemo!
Kobno naslućivanje zasjeni vedro prinčevo lice. Tople mu oči traže u pogledima
uprtim u sebe objavu onoga što krije njegov plašt, ali svi spušL ju pred njim
vjeđe. Natjeran predosjećajem d- je tamo netko tko mu je vrlo drag, on skokne k
mrtvome da ga otkrije.
Zapovijedam ti da ga ne otkrivaš. Taj mrtvac moji su poslovi. Smjesta se digni
i dođi sa mnom vikne kralj.
Ova zapovijed razjari mladićev otpor, zatjera mu krv u glavu, rasturi mišicama
snagu i objema rukama zgrabi plašt otkidajući ga ocu. Bjesnilo mlade jakosti
strgne plašt s mrtvačeva lica.
I lice mu se stegne, plašt mu drhti u rukama. Baci se na mrtvo tijelo očajnim
krikom boli.
Moj... dragi moj ... dragi jeca princ nad mrtvim tijelom.
Bijesno stišće kralj usne i još bješnje kori one okolo što mu nisu pomogli
zapriječiti da princ otkrije mrtvaca. Ali oni su izgubili snagu poslušnosti.
Spuštenih glava stoje kraljevi najbliži pouzdanici. U njihovim pogledima, u
izrazu lica i nepomičnosti očituje se sva težina što leži nad ovim mrtvacom. I
njima se čini da kralj osjeća kako su mu noge ukopane u šumsku zemlju, a
nevidljiva ruka hvata ga i vuče k mrtvome.
Moj Đuro, moja draga stara dadiljo!
Gordana je gledala po;: u unce, skrivajući se iza Lovre.
Us taj, Ivane, idemo zovne ga kralj.
Kako smo se to susreli, moj dobri prijatelju jadikuje mladić ne slušajući
kraljev poziv.
Prva bol još nije našla smirenje u prinčevim suzama, već se on trgne i podigne
oči:
Oče! što je to bilo? Kako je umro ovdje dvoranin moje majke? i gleda kralja
gotovo okrivljujući ga.
On slegne ramenima, ali ova kretnja raspiruje prinčevu dušu sumnjama.
Donio je vijest od moje majke? Tko ga je umorio? Tko?
133

saro odnio na mjesto gdje bi se imali pobiti i sakrio u grmlje uz ovaj panj, a
onda pojurim gore. Bilo je još rano. Pred dvorskim
Ne znam odvraća kralj mrko. To ću istražiti odmah. Valja pitati Daminu
Damini? On ništa ne sluti. Oče, netko ga je umorio zato da mi ne javi gdje je
majka?!
Damira potražite nastoji kralj odvratiti princa da govori o majci. Damir
zna sve, gdje je?
Ostavio sam ga kod oklopnika jer su mi rekli da se vi nalazite ovdje.
Zovnite Damira! I Berislavić uzjaše.
Kralj se udalji s Varadijem od princa da ne sluša njegova pitanja i jadanja.
Brzo se ukaza Damir.
Dolazio je pješke, pokunjen, poput krivca. Čim spazi čovjeka što leži na
tratini, usklikne poklikom čuda i žalosti.
Ali kralj nije uvažavao njegove osjećaje.
Damire, ti moraš sve razjasniti, Gordana mi je rekla da se Alfonzo imao pobiti
s princom i da si joj ti rekao da ćeš to spriječiti. Sada trebaš reći što si
učinio da to spriječiš i kako .je taj čovjek dospio u ovo ruho. Istinu hoću.
Nasamo reći ću sve veličanstvu.
Hoću da čujem ovdje pred svima.
Oborivši oči, poluglasno, stideći se razjašnjava zagonetku.
Znao sam. Uvrijedio bih prinčev ponos da vama, veličanstvo, sve otkrijem pa da
spriječite sukob. Zato sam odlučio da idem na dvoboj ja.
Ti? Kako?
Uzeo sam prinčevu odoru, šljem i vizir i ponio sa sobom. Najprije sam htio na
Griču potražiti Alfonza da ga zavaram neka dođe u četiri sata poslije podne.
Putem sam se navratio u Remete jer je njezino veličanstvo jučer naglasilo da je
Gordana možda onamo zalutala.
v To nije važno prekine ga kralj.
" Ali, veličanstvo, baš sam se u samostanu sreo s Alfonzom. l
Dakle, ipak! I kralj pogleda Gordanu.
O tome ću izvijestiti veličanstvo ja požuri se Lovro, ali ga kralj prekine i
pozove Damira da nastavi
Susrevši rimskog plemića, odlučio sam da ga đovučem u Šumu još prije podne i
rekoh mu: "Princ ne može doći podve-čer, ali kad odzvoni podne, princ će doći i
čekati, ili pričekajte princa vi." Tako sam htio da ga đovučem i da se pobijem u
prinčevoj odori i pod njegovim vizirom. Onda sam iz samostana od-jahao hitno
prema Medvedgradu da. javim...
Tu zapne, zaprepašten što je gotovo spomenuo princa i brzo nastavi:
...da javim,njezinom veličanstvu gdje se nalazi njena dvo-ranka i što je s njom.
Pošto sam u sedlu imao prinčevu odoru, činilo mi se opasno uzeti je sobom na
Medvedgrad. Dakle, svežanj
134

,
zidinama našao sam princa gdje sjedi u travi, a uza nj osedlan konj. To me
začudilo i uznemirilo pa sam ga zamolio, neka ide da odnese vijest k ; ii i o
Gordani, a ja ću na Grič. Ali princ nije htio da ide kralj ^-i, nego pošalje
mene. Kad sam htio da odem, nije se princ dao nagovoriti da ostane na dvoru.
Zašto?
_ Govorio mi je da će dolje sa mnom, jer... I porumeni, sjetivši se da je princ
htio dolje da dočekaju Gordanu, ali ipak hitno ubaci Damir laž:
Jer ga muče zle slutnje. I princ uzme svojeg konja i pođe sa mnom. Odjahali
smo u prvu lovačku kuću gdje smo proveli dopodne. Bojao sam se da bismo se mogli
susresti s Alfonzom kad će dolaziti na dvoboj i zato mu predložim da odjašemo do
remetskog samostana. Nadao sam se da ću tamo naći vojvodu koji će ostati s
Ivanom, a ja ću poći na dvoboj. Kad smo krenuli dolje, susreli smo dvorane s
Griča koji su se zbunili i stali dovikivati da se tu nalazi kralj.
A ovaj čovjek ovdje? upita kralj. Kako je taj dospio na vaše mjesto,
Damire?
Ne znam, veličanstvo.
Govori, jesi li ovdje u blizini vidio koga?
Da, da, sjećam se, tek kad sam došao da sakrijem odijelo i krenuo na
Medvedgrad, puteljkom i prošao neki čovjek u seljačkom ruhu. U žurbi, pun misli,
nisam se ni osvrtao na nj, a još manje pomislio da bi dospio u ovu guštaru i
našao prinčeve haljine.
Baš ovamo kamo ne vodi nikakav naročiti put?
I meni je to nerazumljivo.
Zašto je on uzeo prinčevu odoru?
Oče upadne princ žestoko našao je odoru i uzeo je da tako lakše dopre do
mene, da uđe u palaču s porukom majke.
Vjerojatnije je da se pobije s Alfonzom.
Onda bi morao znati da će tu biti dvoboj, ili ga je slučaj doveo?
Zašto se on ne bi javio Alfonzu, otkrio da je navukao njegovu odoru?
Damir pokuša razjasniti:
Možda Alfonzo nije čekao borbe? Videći da ja nisam prisutan, nije imao
svjedoka.
P . Ti si, Da< mire, htio pristupiti Alfonzu kao da si ti princ? Reci zar to
ne bi jače ponizilo mojeg sina? Zar ne bi dokazivalo Alfonzu da je on tebe slao?
Ja bih sigurno pao od Alfonzova mača, a tu je pismo koje sam spremio uvečer
čim smo se vratili iz lova.

l
; I preda svoje oproštajne pismo kralju. Pročitavši, Matija pogleda Damira:
Otkud si ti znao da Alfonzov mač nije pošten?
To”pitan je zaprepasti princa, ali još više Gordanu. No, Varadi hitno priteče u
pomoć:
Ja sam Damini jednom zgodom pričao što se govori u .Milanu o Alfonzovu oružju.
Nakon toga kralj zapadne u misli promatrajući Damira. Zatim reče:
Gospodo! Ovaj mladić htio je da umre za mojeg sina! Mladiću, ti si moj
posinak!
Damir klekne i poljubi kraljevu ruku, a princ suznim očima gleda dragog
prijatelja, sada pobratima.
A sada reče kralj i zamahne rukom jao ubojicama! Kao Što je Dante gonio
svoje neprijatelje paklom, tako ću ja njih goniti zemljom. Zaigrat ću im paklenu
komediju, Ivane! Evo, uzmi "Orbanov vizu- i plašt. Dobro se pokri! Na glavu
stavi i vizir. Ne makni se od mene, sinko, ne prozbori riječi ni js kim i
slijedi me. Oklopnicima neka zapovijedi Orban šutnju o tom da je princ živ pod
gubitkom glave! Metnite opet mrtvom spasitelju na glavu prinčev šljem i svežite
vizir remenjem kako je bilo.
što kani veličanstvo? zapita Lovro.
 Rekoh: zaigrat Ću Danteovu komediju, ali ne u stihovima. Matijaševa komedija
odigrava se u tamnicama i na vješalima.
Gledali su ga u čudu. Tada ih je pozvao bliže i poput lije Šaptač:
Čujte, svi! Princ ostaje mrtav! Razumijete? On je mrtav dok ga ne uskrsnem ja!
, j U kraljevu licu zaigraju zlobne osvetničke namjere. r iiy? Gordana! Dođite
ovamo! "..^7" Djevojka pristupi.
Vaša je dužnost da budete kraljici odani i vjerni. Ono što vam zapovijedi
kralj ne prelazi ovu dužnost. Upamtite: ako kraljica ili tko drugi prije sazna
da je princ živ, vas čeka vječna tamnica, a uhvatim li ikad vašeg skrbnika
podići ću ga na vješala.
Veličanstvo, ne strah pred tamnicom, nego dužnost prema kralju, u čijim je
rukama život mojeg skrbnika zavezat će moja usta nerazrješivim sponama.
Ćuli ste što je rekla. A sad požurite s pokojnikom. Nosite ga baš tako kao da
je princ. Igrajte komediju. Varadi, dođite!
Orban je pomogao princu da se odjene u njegovu opremu.
Iskoristivši ovaj čas, Gordana priđe Damini. Oboje se sklo-nuše za stablo:
Treba da umirite princa. Đuro nije nosio njene poruke. Ja sam ga našla u
samostanu.

__ Došao je iz Italije?
Da, jadnik.
Ali kako se ipak to desilo da je on...
Pričala sam Đuri o dvoboju i vašem naumu da ga spriječite. Tada mi reče kako
je stajao u samostanu u seljačkom ruhu blizu vas.
O, bože, mili, bio je netko sa širokim klobukom, ali ja sam toliko bio
zaokupljen drugim brigama...
_ Vjerujem. On je čuo kako ste Alfonzu isporučili tobožnju prinčevu poruku.
Znala sam da je to vaša zamka. Bila sam mirna. AH Đuro nije mogao da se smiri i
prije nego što sam otišla naglasi svoj strah, unatoč tome što sam se ja pouzdala
u vas. Đuro ponudi da će otići gore i kad princ dođe tamo, on će mu najaviti da
ga majka čeka u Remetama, neka dvoboj odgodi. Ako pak ne bi poslušao, Đuro se
zakleo da će udariti Alfonza mačem, bilo to princu pravo ili ne. Ja sam tada,
smirena, s vojvodom otišla, jer je prinčev život u vašim i Đurinim rukama.
Sad mi je jasno. Onaj seljak bio je Đuro. Kad sam spremao zamotak s odorom u
grmlje, vidio sam ga da prolazi, ali moja je duša bila toliku uzbuđena od onoga
što ima doći da nisam posvetio nikakvu pažnju tom seljaku, prolazniku. Sigurno
se on i šuljao za mnom, jer je u duši nosio odluku da spasi i Ivana i mene.
Razumljivo je da je nakon moga odlaska pošao vidjeti što ja to skrivam. Kad je
vidio odoru i mač, njegova je odluka našla rješenje.
Kakva plemenita ljudska duša. Ide svjesno u smrt za Ivana i za vas. Zaslužio
je doista spomenik. A sada idite i pobrinite se oko otpreme njegova tijela.
Vašu ću želju ispuniti.
Da, tako ste rekli kad sam vas molila da spriječite dvoboj reče ona
gledajući u njegove velike čudno neprozirne tugaljive oči. Već tada ste
donijeli odluku da sebe izložite za prinčev život. Sebe dati za prijatelja to
može samo velika ljudska krepost i prava odanost. Sačuvajte je princu do smrti.
To ću izvršiti, pleme:-i ta gospođice.
Glas mu je bio odlučan, a tugaljivi pogled miran.
Đuro je spasio kraljevstvo!
I mnoga srca od očajne tuge. Žrtvovao svoj život za princa, za njegovu majku,
vašu majku i za vas. Kakva velika plemenitost. A vas je sudbina odredila da
bdijete nad prinčevim životom, o čemu ovisi sreća naše domovine.
Toj ću sudbini služiti do smrti.
Dakle, ostajemo saveznici i prijatelji za princa i domovinu. Upamtite još ovo:
rekla sam kralju da je Alfonzo našao nas
137

l
dvoje zajedno, a princ je došao nakon toga. Reče li Alfbnzo da Je našao princa
sa mnom, potvrdit ćete moje riječi?
 Sto vi kažete to je istina.
Ova je opreznost potrebna, zbog mene. Znam da kralj jbudno motri kome princ
poklanja i najneznatniju pažnju.
Pouzdajte se u mene.
^ Pouzdala sam se u vas kad još nisam imala bjelodanih “dokaza vaše
vjernosti princu. Od danas moja vjera u vas nema
•ranica.
Ni moja želja da izvršavam vaše naloge! .1 Nije odgovorila. Začudio ju je
pogled njegovih očiju, crnih i neprozirnih, kao duboki mrak u grobnici u kojoj
je provela noć.
Princ dolazi upozori ona i okrene se. Zaboravljajući sve drugo oko sebe,
princ je sada mislio samo O onom što se desilo Gordani.
Grozno je nedjelo počinio Alfonzo prema vama u samostanu, Gordana. Damir je
pohitao gore da mi sam dojavi što je "bilo.
I to je spasilo njegov život reče ona. Zaboravite, dakle bol koju vam je
zadala ova nesreća odabraviši drugu vama
-dragu žrtvu. Moram poći, .visosti. Kralj vas očekuje.
Gordana, još jedno pitanje: zar niste čuli rogove kojima smo vas zvali i
Damir i ja? Koliko smo vas dozivali.
To je već historija, visosti.
Meni je sadašnjost, Gordana!
Onda mi iskažite svoju naklonost i pođite. Kralj nas od-
-više promatra.
Dobro, idem zbog vas, Gordana! Ali bio gdje mu drago, poslat ću vam Damira s
porukom.
U redu, visosti, a sad: zahvalite se za svoj život mrtvome i Damini.
Ona pođe k vojvodi.
Pun boli promatrao je princ kako kraljevski ljudi nose onoga
•čije su grudi primile smrtni ubod mjesto njegovih, mlađih, poletnih.
I pobježe pred tim pogledom kralju koji je naređivao Or-banu:
Kad stigneš na Medvedgrad, najprije ispitaj je li Enriko razglasio prinčevu
smrt. Ako nije, onda ne treba da se to priopći poslanicima i drugim našim
gostima. Samo najavi krajjki i dodaj da je svim srcem očekujem na Griču. Neka
dođe dolje čitav njen i moj dvor, osim gostijp, poslanika i posluge koja im je
potrebna. Očajnički očekujem kraljicu, raskriljenim rukama. To reci do slovce.
Kralj sjedne na konja, a dotle su mrtvoga na nosiljkama spletenim, od granja
privezali na dva konja i krenuli na Grič.

"IMAM TB, KATILINAU

_ Zatvarajte iva vrata! Oklopnici, na pragove mojel Sve
u5i koje se približe mojim vratima odsijecitel
Kraljeva zapovijjL1 grmi dvoranom poput lavlje rike u šu
Sk°Jč!m ^"stigao iz Medvednice u palaču, zatvori se " Varadi-jem u svoju radnu
sobu i poluglasno gnjevno prozbori:
Kartaga! Moj sin njihova Kartaga. A oni su Rim, pravedni Rim koji ima pravo
razarati gramzljivu Kartagul Čekajte, ubojice! Rim sam ja, se sam ja, i odmazda
sam jal Jest, Kartaga je pala, jer Kartaga su oni!
Sva krv jurne u kraljevo lice.
_- Veličanstvo! Smirite se moli VaradL Nesreća vas je mimoišla.
_ Udarac je pao! Udarac bodeža uperen u grudi mojega sina, nasljednika ino,
prijestolja, pogodio je drugog. Ali udarac je pao, ja ću ga uzvratiti. I taj
neće promašiti. Tako mi krune i života, neće!
Njegove širok" i izbočene grudi, nalik na oklop, dižu se i spuštaju. Korača po
sobi kao da gazi po glavama neprijatelja. Sve se u njemu talasa, a misli mu jure
pod naboranim čelom hitrinom razgoremii munja. Odjednom se nasmije, velike mu se
usne nakrive i ruke uzdignu kao da nekoga hvata:
Imam te, Ki i
Varadijcv pogl<. zadrži se na njemu.
Veličanstvo, neka mi dopusti, ne shvaćam to. Mi znamo da je Kaiilina bio
rimski građanki, koji se urotio protiv svojeg grada, svoje države,
 Jasno je zlokobno se podsmjehuje kralj.
I da ga je konzul Ciceron raskrinkao...
Da, raskrink ,
I dokazao mu urotu protiv države pisanim pločama i pečatima kojim je Katilina
izdao Rim tuđinu.
Jest, jest, dukiv^^
Ima li vaše veličanstvo dokaze takvoj uroti za Alfooza?
Alfonza? Ne mislim njega!
Dakle, neko drugog nazivlje veličanstvo Katilinom?
Nekog dru^ tako je.
Uistinu, još manje razumijem nastavi kancelar Iznuđujući kraljevo prizna:.”
dok mu je čitava unutrašnjost drhtala radosnom slutnjom da je to kraljica.
Kralj je posegao u unutrašnji haljetak. Tišinom zašušte per-gamene. Kancelarov
pogled upio se u zamotak što ga je kralj izvukao ispod i-iijetka

138

Čujte me, Varadi, pažljivo. Upravo prije kraljičinog dolaska digli ste
strahovitu optužbu protiv nje da podržava vezu s mojim urotnicima, s Banfijem i
drugovima.
Jesam, veličanstvo.
Znači li to urota protiv moje države ili ne?
Da, samo dokazi!?
Dakle, evol Tu je Katilina! Tu su dokazi. Nisu voskom ispisane ploče starog
Rima niti rimska tinta koja se mogla oprati. To je papir pisan crnilom što
upija.
I baci na stol dva pisma.
&iUj Vaša optužba, Varadi, obistinila se. Čitaj tel ^•t<“i Varadi uzme obje
hartije i ogleda ih, a kralj razjasni:
Ovu prvu uhvatio sam predvečer prije lova kad mi je pao u šake glasnik iz
Budima. Toga čuva Radulo u zatvoru. Ovu drugu poslao je Enriko danas biskupu
Osvaldu. I vi ste ga vidjeli. I njega čuva Radulo.
Čitajući, Varadi je jedva prikrivao radost.
Ovo otkriće smatrao je preokretom svega zla protiv kojeg se borio javno u lice
kralju i tajno s prognanikom Česmičkim. Kad je pročitao, pogleda u oči kralju:
Da, veličanstvo! Uhvatili ste svojeg Katilinu! Sad više ne strepim za sreću
vašeg veličanstva i sigurnost našeg kraljevstva.
Sad ću ja sam progoniti Katilinu, istim oprezom kao Ciceron, ali ga neću
kazniti istom kaznom. On je svojeg Katilinu dao pogubiti, ja ću svoga zarobiti,
mučiti, igrati se s njim, kao što se jastreb igra s piletom. Čujte sada: Bakač i
Filipec otišli su pred sina ferarskog vojvode i ne mogu nam biti od pomoći.
To bolje.
Zašto?
Mislim da je uvijek bolje ako se velike tajne povjeravaju Sto manjem broju
ljudi.
To nije loše. Dakle, čujte: zavjeru ću kazniti, a vi izvršite Što naložim.
Vjerujte, hoću!
Zaposjednite sve putove u Napulj. Još večeras. Nijedan glasnik ne smije ući na
Kaptol ni na Grič da ga ne uhvatite. Nijedan glasnik ne smije ostaviti ovaj grad
da ga ne pretražite. Sve vijesti treba pohvatati. Sve, pa bile one od samog
palatina, mojih rođaka, mojih najvjernijih!
Ovu sam odredbu teško čekao, veličanstvo!
Nadalje, sutra u zoru neka je čitav dvor opremljen za put.
Veličanstvo, malo je teško tako hitro, ali bit će spremno.
Ubijenog Đuru valja odmah položiti u lijes, čvrsto zabiti i položiti u istočnu
kulu. Neka ga čuva jaka straža. Nitko ne smije otvarati lijes ni onda kao bi to
zatražila kraljica.
Ne vjerujem da će je spopasti ta želja, ,U-
Moj sin neka ostane za sve mrtav!
Varadijev upitni pogled zuri u kralja.
_ Odveo sam ga gore u zapadnu kulu. On je, dakle, mrtav.
__ Još ne mogu shvatiti što hoće veličanstvo s tom odred-
1 2elim kraljicu maknuti s Griča. Odmah, a za to mi pruža povod samo prinčeva
smrt! Razumijete?
A kamo će princ Ivan?
_ On ostaje ovdje na gričkom dvoru nevidljiv. Da mu ne bude uskraćeno svako
kretanje, može izlaziti noću u odori oklop-nika. Zato će svi oklopnici nositi
spuštene vizire. Princa će čuvati Hrvati: Lovro Iločki, Damir i Berislavić. Vi
pogazite sa mnom i s kraljicom u Višegrad.
_ Zašto želite njezino veličanstvo povesti onamo?
Jer Katilinu hoću dobiti u šake. Čujte i pazite sada što kažem: čim uđemo u
grad, hiljadu oklopnika, još više, dvije hi-Ijp-le tajno će opkoliti Višegrad s
kopna i s Dunava! Vi ste zapovjednik te opsade.
A vi, veličanstvo?
Kad svi uđu u Višegrad, ja ću se jednostavno izgubiti, ostati izvan grada.
Saopćit ćete kraljici da se otkrila zavjera protiv nje pa je morate čuvati.
Razumijete U?
Da, veličanstvo.
Ne želim da mi kasnije napuljski kralj štogod spočitne, a nikad se ne zna kada
ću i gdje trebati njegovu sklonost.
Samo što kraljica neće vjerovati.
Odviše je pronicava, a da ne bi znala koliko je mrze u čitavom kraljevstvu.
Svejedno, vjerovala ili ne, ona će biti opsjedana pod tom izlikom da nitko ne
dozna kako je kralj Matija zatočio napuljsku princezu. Dakle, ona ima da bude
zarobljena, odrezana od svojih saveznika, a mojih mađarskih neprijatelja.
Međutim, danas, i sve dotle dok ne stignemo u Višegrad, ja sam bolima uništeni
otac i njezin nježni suprug! I ne sumnjam, niti što istražujem.
To je stupica!
Tako je. Međutim, kad u Višegradu kraljici saopćite zašto je opsjed^ma, predat
ćete opsadu u ruke Orbanu. U nj se mogu pouzdati kao i u vas. Tada me slijedite.
Obojica idemo na Grič. Odavle ću vas poslati s Lovrom Iločkim najbržim putem u
Milano da ondje zastupate princa na vjenčanju s Biankom, a dotle pripravljam
ovdje staleže da princa proglase prestolonasljednikom.
Hrvatski sabor to želi požuri se kancelar odvažno spomenuti plan koji su
skovali u remetskom samostanu, pa još
dodaje:
Poznato mi je da je to vruća želja hrvatskog malog plemstva i građanstva.
~ Hvala vam, Varadi, na toj vijesti!
141

I on ga uhvati za ruku. Gledajući svojeg kralja, preleti mu mozgom misao:

"Ova ista tvoja ruka ove bi me noći bila bacila u tamnicu da si mogao čuti tajni
dogovor u Remetama. Kako se brzo lome niti kraljevih odluka koje upravljaju
historijom.c
Što još razmišljate?
O Alfonzu.
Kad prijeđe prag ove palače, dovedite ga k meni. Dakle, sad idite. Ili,
čekajte josi
Obišao je sobu razmišljajući. Kod drugog zaokreta pogleda Varadija.
Onaj tamo, mrtvi, ne može mi ništa reći, a ipak njegova prisutnost u mojem
kraljevstvu govori... govori zagonetno!
Od tolikih događaja nisam još dospio da mislim o toj zagonetki.
Puteni na Grič pokušavao sam riješiti. Zašto je došao u ovu zemlju? što kažete
vi?
Veličanstvo drži da je Đuro poslan da vidi princa. Moguće je njezina milost,
njegova majka, u Napulju poželjela saznati kako joj živi sin?
Bi li Đuro tako lako ostavljao svoju gospodaricu?
Kancelaru bude u prvoj polovici trenutka ledeno u duši, a već u narednoj
polovici rastopi ledeni strah osjećaj trijumfa. Sve se, eto, promijenilo!
Kraljica je skinuta s upliva i vlasti. Kraljica urotnica! Ona Katilina!
I kancelar prihvati spremno kraljevu misao, to spremnije što kraljev glas i oči
nisu pokazivale očekivani bijes kad je spominjao Đurinu gospodaricu.
Da, veličanstvo. Nije lako riješiti zagonetku Đurina povratka.
Ferante "nju" ne bi puštao iz svoje zemlje. Prema tome, mogla je samo uteći,
unatoč golemoj zapreki!
Kažu da majčino srce ne poznaje nikakvih zapreka.
Zadao sam kraljevsku riječ da se nikad neće vratiti i tu kralj grubo podigne
glas: Tko bi pregazio kraljevu riječ, taj vrijeđa veličanstvo.
Veličanstvo ima pravo, pa očito zagonetku nismo riješili ispravno. Znam samo
to da majka princa Ivana ne bi prešla preko vaše zadane riječi.
Kako je onda taj Đuro dospio ovamo? Njegov trag vodi me u sumnju ponavlja
Matija.
Sumnje su opravdane, a kad bi i imale najmanju sjenku mogućnosti razjašnjenja,
čemu sada time mučiti svoju snagu kad ionako niste više vezani nikakvim
obavezama prema Katilini!
Ali svojem ugledu pred svijetom i ugledu svojeg sina to sam dužan naglasi
oštro. Ne želim ljude podsjećati da budući kralj ima majku građanskog
porijekla. •
142

_ Uzvišen i gospođa sigurno ne bi nikad pružila povoda da to sjećanje oživi, ni

onda kad bi se približila granicama vašeg Kraljevstva!
, Ona za to nema sredstva, a kralj Ferante nije lud da joj posudi zlatnu
kočiju i napuni kesu dukatima! Ako se ona ipak približila mojoj državi, onda bi
je u tom samo mogli poduprijeti urotnici. Izdajice moje, izdajice kralja i
kraljevstva. Razumijete li?
Razumio je i osjetio da je ova stvar odviše opasna tema, jer je kraljevo
mišljenje o tome ograđeno nerazrušivim zidom.
I zato oilLiri da promijeni razgovor. To mu je brzo pošlo za rukom jer je
pogledom na prozore odmah skrenuo kraljevu pozornost na ulicu.
što je? Kakva je buka vani? upita Matija.
I obojica pUL+Ose k prozoru što se otvara na Dverce. Svjetina se okuplja pred
palačom, žene plaču, a muški viču raspaljenim bijesom:
Ubojicu nam dajte! Ubojicu hoćemo!
Ubojica ostaje u mojoj osveti tiho će kralj pa ode od prozora.
Veličanstva, narod sve više grne. Tamo dolaze plemići iz, jučerašnjeg lova.
Strahovito su zaprepaštena lica.
To bolje po Ivana. Dignut će ga do neba kad doznaju da je živ. Uistinu, nema
vjernijeg naroda od Hrvata.
Osjećaju dobrotu i plemenitost Ivanovu i zato su mu potpuno odani rekao mi
je jednom Česmički.
Ova opasna izjava nije ovog časa proizvela nikakav dojam. Ni bijes ni znak
milosti. Varadi nije imao odvažnosti da nastavi. Kraljeve misli okupljalo je
nešto drugo, pa kancelar zatvori prozor.
Kralj ga zaustavi nenadanim pitanjem:
Zašto se Nikola Brezovački tako dugo ne vraća s puta?
Da, dugo ga nema, bit će da su putovi loši. Ali, veličanstvo, hitim izvršiti
vaše zapovijedi prekine kancelar •nabačenu temu, pa iziđe.
Kralj je ostao sam. Bacio se-na stolicu, podupro laktove, ruke mu zahvat iju
bujnu kosu:
Nevjero! Nevjero! • šapću mu usne iskrivljene gorčinom.

Gore u kuli gričke palače naslonio se o zid Damir. Princ

sjedi na stolici spusU”iič glave.
Nikad Đuro ne bi došao na Grič da ga nije poslala moja
majka.
I ja sam u to uvjeren potvrdi Damir.
143

i
Jedan ubod u njegova prsa bacio je u grob njezinu poruku.
Za male stanke mladi se princ uznemireno digne.
Otkad sam na Griču, osjećao sam njenu blizinu. U tim zidovima, u ovim savskim
poljanama, tamo u vršcima stabala i u tebi, Damire!
Potresen ganućem, ovije ruke oko vrata svojeg dragog prijatelja.
Slutim da će se ova vrata otvoriti i pojaviti moja majka.
Ona bi umrla za mene. I ti si umro za mene, ti si umro, makar je oštrica
probola Đuru. On je spasio od smrti dvojicu: tebe i mene! Koliko u srcu imam
zahvalnosti za tebe.
Zgriješio bih tćbi i prijateljstvu da tvoju zahvalnost pri-mim sam. Još je
netko pridodao mojoj odanosti svoju. I rekao je: "Zadajte mi riječ da ćete
spriječiti taj dvoboj po svaku cijenu!" ,^ Tko?
•Lr Drhtaj tvojeg glasa odaje tvoju slutnju... Gordana!
Princ obujmi Damirova ramena i usklikne:
jtA Gordana je tako govorila?
-,.”, I pri tom sam joj u očima vidio strepnju za tvoj život. .". Veliki
Bože! Ona, dakle, ipak... sc Ljubi te.
Ona ljubi mene! Mene! Ne, neću da kažnjavani Alfonza. On mi je otkrio
preveliku sreću. Danas je veliki dan, najveći dan mojeg života! Blago meni!
Netko se uspinje stepenicama upozori Damir. Ušutjeli su. Netko oprezno
zakuca.
Otvorite!
Kralj je. Damir otvori vrata, pokloni se i izađe da ih ostavi same.
Čun je on izašao, kraljeve ruke posegnuše za Ivanovom glavom i privinu je k
sebi, ali nije rekao ništa. Princ iskoristi kraljevo ganuće:
•ci Đuro me spasio smrti, oče! " .;,
;j Dobro, dobro. :.;
if.
Je li ga poslala moja majka? “ •
To zna samo on. ;
Oče moj, obećaj mi da ću vidjeti majku, f-k>“;~ t~~
Kako da ti obećam što ne mogu ispuniti. Daleko je.
Zar nije ovdje?
Ne. Nije. Ne može biti, ali pusti to. Brige me more, velike brige. Trebam
mira, sad je opet sve dobro. Bit će sve dobro! Sutra odlazimo, kraljica i ja
svi! Zakuni mi se da nećeš izići iz dvora dok se ne vratimo.
Slušat ću, oče.
Goriš. 2ega je tu velika! Kralj položi ruke na prinčevu glavu. Neka ti
donesu svježe vode. Neka te poslužuju Radulo i Damir. ....- , ,...,.."

Opet je tjeo kraj sina i ponovno ga upućivao kako se ima vladati i čekati dok se
on ne vrati na Grič.
Onda se Damir vratio noseći oklopničke odore i koplja.
__ Tako. Ovako možeš sići u noći, a danju možeš spavati.
neću moći da se s tobom oprostim jer bi naslutili da se
nalazi u kuli. Ne otvarajte nikome osim Radulu i vojvodi
Iločkome. Zbogom, sine! Zagrli ga. Onda pođe vratima. Tu
stane i okrene se: ^
Ne smetni s uma moje želje.
Damir zabravi za kraljem vrata i šapne:
_ Čini mi se duboko je ganut.
_ prvi put ni j c- bio grub kad sam spomenuo majku. I zagrlio
me kao nikad dosad. Danas je veliki dan. Duša mi se širi kao da
se sprema primiti veliku sreću. t
Već je donosim. Gordana te pozdravlja! “:, ,” "“v "f ,”
Vrelom kretnjom zahvati Damirovu ruku: :. , ...
Govorio si s njom? Sada? Dolje?
 Dočekala me i zamolila neka ti isporučim njen pozdrav i molbu da ne ispituješ
kralja o ĐurL
Da ne ispitujem? Zašto to poručuje?
Rekla mi je ovako: "Ima pitanja koja bivaju optužba."
Kome?
I ja sam tako pitao, a ona odgovori: "Gospodine Damire, Burina smrt ne smije
ugroziti sigurnost one kojoj je služio."
Princ s tolikom strašću skoči uvis da se pod njim stropošta-la stolica.
Gordai i zna! Ona zna! Damire, reci joj, na koljenima je molim samo za jednu
riječ utjehe. Samo riječ gdje se nalazi moja majka. Znam da je blizu. Gordana će
imati smilovanja sa mnom.
Upitat ću je.
GLUMA NA POZORNICI 2IVOTA
A dolje u dvoru užurbano se spremaju za putovanje. Dvorski
meštri Orban i Berislavić uzlaze i silaze stepenicama, nadgledaju i određuju.
Varadi prolazi trijemom i očekuje kraljičin dolazak s Medvedgrada. Preko zidina
dopire u dvorište vika gričkih građana što traže ubojicu svojeg princa.
Odjednom vani bude tiho. Varadi naćuli uši. Straža s gradskih zidina zatrubi u
znak da se kraljica približava. Kancelar se požuri trijemom, uđe u hodnik i
otvori vrata kraljeve odaje. Na-đe ga gdje sjedi uz stol nagnuvši glavu nad
srebrni tanjurić s tučenim paprom.
10 Gordana I

Veličanstvo! što radite? usklikne Varadi.

Pravim suze! Tako rade moji glumci iza zastora kad tnbft da izađu pred nas
zaplakani!
I udišući Ijutinu papra, kraljevim se nosom kližu suze.
Njezino veličanstvo već je stiglo.
čuo sam trublju. Buka građana je zanijemila. To je loi znak za Katilinu! Je
li? Šutnja ima orkanski urlik. Radulo, ovaj papar spremi u kesu, trebat će mi
još mnogo suza do Višegrada, moj starce!
Dvoranin otrči. Varadi pogleda kraljeve crvene oči, ali se povuče u pozadinu.
Vani se čulo Beatričino uzdisanje.
Kralj spusti glavu na stol i reče:
Predstava počinje!
Na vrata koja je otvorio Orban uđe kraljica. Plavi joj šešir ne pokriva lice. U
pozi skamenjenosti gleda ona kralja i vikne napola očajno:
Bože! Zar je istina to, Matija?
Grozna istina! “
Izrekao je to klonuvši. Ona mu pritrča i ogrli ga.
Za ime božje, to je kao propast svijeta. Ne! Ne vjerujem! Ne mogu vjerovati da
je Ivan... i pokrije lice jecajući.
Varadi stoji stisnut o zid, zapanjen od njezina plača. Ona opet podigne glavu.
Oči su joj pune suza.
"Kao da i ona nosi sobom papar?" pomisli VarađL
Kralj joj okrene žalosno lice.
Moj supruže! zajeca ona. , Njegove ruke obaviju se oko njezina
struka.
Beatrice! Ne ostavljaj me! Nikad mi nisi bila potrebni" Ja...
Ostajem uza te, moj nesretni supruže.
Zaklanjao je spuštenu glavu na njene grudi, a ona mu gladi kosu.
Onda se opet otvore vrata. Vani su stajali kardinal Frances-ko, njegov brat
Giovani, Izabela, milanski poslanik Marcelo i Galeotti.
Upropaštena i blijeda utrči Izabela.
Beatrica, je li moguće da... on...
Izabela, sirota moja! Idi! Suspregni suze, neka nitko ne ulazi. Ni braća moja,
nitko. Odviše je bola. Želimo biti sami
Mlada djevojka zadahtana plačem odlazi i zatvori -vrata, a kraljica zalomi
rukama.
 Bože, kakvu si mi nanio nesreću. Sad kad sam ga prigrlila kao majka, kad sam
ga htjela učiniti mužem svoje sestre, sad si mi ga oteo!
Onda podvikne ogorčeno:
Varadi! Uhvatite Alfonza. Taj nitkov platit će pa da je sto puta kardinalov
nećak! Neka bude prokleti .. •,.

"Ova nosi sa sobom i riku topova" pomisli Varadi i pokloni se pitajući:

_ Ima li, veličanstvo, još kakav nalog?
Tko da još sada misli odvrati jecajući. Sto da vam
naložim ?
_ Njegovo veličanstvo odredilo je da se sutra o podne krene s uzvišenim
pokojnikom u Višegrad.
Sto je kralj odredio, to je dobro.
Smijem li narediti da se oprema vašeg veličanstva spremi u sanduke?
_ Da, odredite i pokrije lice rukama pa se spusti na stolac.
Beatrice moja! uzdigne kralj glavu, a Uče mu je iskrivljeno očajem. Budi
jaka barem ti! Idi! Određuj neka je za sutra sve spremno. U Višegradu ćemo ga
položiti na počinak, a krivcu suditi!
Neka mu se sudi kao zločincu! klikne ona.
Zaslužuje to. Idi, Beatrica, uzmi u svoje jake ruke sve. Zapovijedaj, odreduj,
ja ne mogu! Varadi neka svrši započeta pisma. Idi, sve prepi ;-um tebi.
Opet ga zagrli, pa onda plačući napusti sobu. , tf.
Varadi stoji uza i : i ne usudi se maknuti. ;” ^, "
Kralj se obazre k njemu.
Dakle, tko je od nas dvoje bolji glumac?
To se zbilja ne da prosuditi veličanstvo!
Svakako kao gluni IL pobrao bih više pljeska nego kao kralj. A što kažete,
nije li to divna zamka? Odmah je pristala na put u Višegrad.
Sad već želi blizinu svojih saveznika.
Vrlo dobro. Joi treba da glumim do Višegrada. Dotle moram vraški da se
izmučim. Danas moram izdržiti sve do noći.
Sunce već ide na zapad.
Recite stolniku neka se prostre večera za svu kraljičinu pratnju i sve njene
rođake. Moji gosti, moja pratnja neka jedu posebno. Neću da se cerim pred mojim
prijateljima. Lovri i vama treba dati kriomice večeru u vašoj sobi. Pred njima
ne biste smjeli u toj žalosti ni dotad jela, a da ne posumnjaju u vašu odanost
prema meni.
A milanski poslanik? Vidio sam ga čas prije u hodniku. . Taj nam nije trebao
ovdje. Sad moram s njim govoriti, Pnmiti njegovu sućut i još ga moljakati da ne
šalje vijesti u Milano dok mu m: dadem svoje pismo.
. Grof Marcelo posjeduje venecijsku lukavost Stoga mu ne recite ništa,
veličanstvo. Neka šalje slobodno vijesti u Milano. ^Jegov glasnik neće ostaviti
Grič, zato sam se dobro pobrinuo.
Ako mi jamčite, onda neka je na vašu. Dakle, kod veče-c samo kraljičini j^udL To
će biti krasne v^rminel Neka nikoga
10

l
l
ne puštaju k meni, osim moje mile žene. Neću da svoju glumačku vještinu trošim
bilo za koga.
Kancelar izađe. Kralj se zaključa u svoju sobu.
A Beatrica je prošla hodnicima, dvoranama, trijemovima, neka svi vide njene
zaplakane oči. Njeno mramorno čelo ne pokazuje nijednog napora, samo su joj
obrve nabrane. Stupa dostojanstveno, polako. Ljudima se čini da se preko lešine
uspinje na vrhunac.
Svi dvorani, njena braća i milanski poslanik, gledaju njenu bol i šute povučeni,
nepomični.
Kad je ušla u svoju udaju, briše suze i dade pozvati brata Franceska.
Ušao je i stao pred njom, delikatan u držanju i u šutnji. On
da ga tiho upite: ,,,.
Jesi li ti znao, Francesko?
što to misliš, sestro? . ..
^ Da se Alfonzo bije s Ivanom?, ^ ( f" ,"? u "
K}T” Nisam znao. •”“L.• •”.”?.”" j^i.1”
•?” ,,!•
.J Skidajući svoje visoke rukavice, odbaci fo”".”.^”.^”. ,,.”<[,
“ ( Strašna glupost! "“"-”,”::”“.
Da je Ivan pao? “ “ t Ps. “^v
Možda i to. “" "
Žališ? začudi se kardinal upiljivši u nju značajan pogled.
Vidio si kako su nas dočekali grički građani na ulici, čak i plemići. U svakom
njihovom pogledu, leži optužba, ,.., ..
M i
L & r V>c"> ...
A u kraljevu?
Neiskazano pouzdanje i ljubav.
Onda, čega se bojiš? Mramorno bijelo lice izbrisalo je svaki trag pogledom
istražuje crnoputo lice svojeg brata:
Imam li se uopće čega bojati? V”.~.
Sama si naglasila sumnju ovih ljudi. :,
Francesko, treba da smo nacistu: kakve su tvoje-. ttze s
Alfonzovim činom? ,,;,
Sestro, ovo pitanje nema opravdanja.
Možda ipak. Jednom sam ti govorila o svojoj osnovi s ovim kraljevstvom. Kad si
me opomenuo da diplomacijom neću maknuti Ivana i ostvariti svoje napuljske
osnove, onda sam ti rekla: .Radi što držiš da je najbolje!" Samo želim znati: je
li dosadašnji događaj posljedica mojih riječi?
Uistinu, Beatrica, ne Shvaćam tvoju zabrinutost. Ti ništa ne znaš niti si.
znala. Princ je izazvao Alfonza na dvoboj i pao je u borbi.
Onda je sve dobro: samo sam to htjela čuti! Gdje je Al-fonzo?
Ne znam.
148

sam nalog neka ga uhite. Isporuči mu da je to samo aoko. Sutra putujemo u

Višegrad. Ja ću već od kralja ishoditi da ea odmah puste na slobodu. Moram naoko
da ga proklinjem i kaznim, baš ja! A sad treba da idete kralju. __ Zašto nas
nisi pustila unići odmah?
Da iskušam je li kraljeva prijaznost prema meni samo zbo< vaše prisutnosti.
No, kad smo ostali nasamu, bio je sav predan meni. Čak mi je prepustio sve
odredbe, svu vlasti Znat ću je iskoristiti! Giovanu reci neka se kralju baci
pred noge, neka se ne miče od njega i neka plače. Razumiješ? Izabela će ionako
plakati.
Lijcvat će suze kao iz prelomljenog oblaka.
Francesko! Ovo je kraljevstvo naše!
I oni se zagrle. Francesko je nježno poljubi. Ona se ipak brzo ispravi iz
zagrljaja:
_ još me nešto uznemiruje. <Jrof Marcelo čudno je zamišljen, promatra me
neobično, kao da nešto sumnjiči.
Opazio sam i ja...
Pošalji mi ga. Vrlo je važno kakve će vijesti poslati. Naši neprijatelji u
Milanu SU na sumnjama.
Odmah ću dovesti Marcela.
Beatrica pođe k zrcalu. Otare s lica rumenilo i naliči ga bjelilom. Pod oči
metne tamne boje. Komorkinja donese dugi rubac od crnih čipaka. Njir pokrije
svoju kestenjastu kosu i spusti nešto crnih čipaka na mramorno bijelo čelo, samo
toliko da se ne dotiču obrva. I onda se zagleda u zrcalo istražujući izražaj
svojeg lica. Umirena l zadovoljna sjedne u naslonjač.
Čekala je. Isped vrata čula je bratov glas: :”IU ! •
Smije li ući grof Marcelo?
Tihim glasom je odgovorila. Grof Marcelo uđe sam.
Neka znatiželjnost lebdi mu na licu. I držanje mu je povučeno, plaho, nesigurno.
Gledajući Beatricu. blijedu s tamnim podočnjacima, crnim čipkama na blijedom
čelu, zastao je pred njenom tugujućom ljepotom, žalosnim je pogledom zaokružila
njegovu pojavu:
Marcelo!
Protrnuo je od vlastitog imena što s njenih usana zvuči gotovo moleći.
I prišao je bliže.
Kraljice moja!
Strašan udarac. Odviše strašan, za mene dvostruko koban.
Za vaše veličanstvo?
U njegovu upitu bilo je mnogo nehotično priznate sumnje.
Pristupite bliže!
til D5.šćući stao Je posvema uz njen naslonjač. A ona je spusta oči k, zemlji
i započela turobnim glasom:

l
Onu večer, vi znate, kad nas je kralj tako nesretno zatekao u grimiznoj
dvorani, razotkrila sam vam svoju dušu. Priznala sam da moj život ovisi o
razvrgnuću prinčeve vjeridbe s Bian-kom. Je li bilo tako?
Da, veličanstvo odgovori on plaho.
Tada ste me pitali: zašto moj život ovisi o razvrgnuću ove vjeridbe? Nisam vam
htjela priznati, a sad vas pitam: slutite li zašto sam strepila zbog te
vjeridbe?
Ne veličanstvo.
Zbog princa! Da, zbog njegal A znate zašto sam princa počela ljubiti kao sina?
Ni to ne znam, veličanstvo...
Jer mi je pristupio kao rođenoj majci, bacio se preda me na koljena i
zaklinjao neka sklonem kralja da mu dade donu Izabelu.
Poslanikove lice se vedri, sumnje se kolebaju.
Da, učinio je to prije nego što se dao na put u ovaj grad. Njih dvoje, princ i
Izabela, zakleli su se: ili će biti svoji, ili polaze zajedno u smrt Da, da, moj
Marcelo! Strepila sam od pomisli da kralja zateče strahoviti udarac, da mu sin
sam digne ruku na svoj život! Ali neću da se činim boljom nego što jesam.
Strepila sam isto tako, možda i više, za Izabelu, svoju polusestru. Vi znate
kako se naša aragonska dinastija u svoj obitelji iskreno ljubi. Umrla bih da je
Izabela bila žrtva ljubavi. Zato sam željela da se vjeridba razori.
Njen glas zvuči poput tugaljive pjesme i uvlači mu se u dušu kao sunčana zraka u
tmini, raspršujući tajnu sumnju što ga je zaokupljala od časa kad je saznao za
nenadanu prinčevu smrt
Shvaćate li sada, Marcelo, kakva je nesreća za mene ovaj grozni događaj? U
prvom času sam mislila da je počinio samo-ubistvo, ali odmah su mi rekli istinu.
Osjećam želju da Alfonza maknem. Razbio je sreću moje Izabele. Razorio moju nadu
da ću u princu, kad uzme Izabelu, posjedovati dragog sina. Shvaćate h to,
Marcelo?
Kraljice moja, nitko ne shvaća kao ja, ali vi to morate objasniti čitavom
svijetu. Svima, neka istina potamni sumnju izreče on svim žarom svoje želje da
je zaštiti.
Tako? Sumnje? Kakve sumnje? i pogleda ga namještenim iznenađenjem.
Prestrašen zbog svojih riječi, smetenim pogledom tražio je čime da izbriše
učinak svojeg nepažljivog otkrića.
Kraljice moja, ima ljudi koji misle da vam je drago što je princa zadesila
takva nesreća, ali tu sumnju valja izbrisati.
Dakle, moji neprijatelji pronašli su neku sumnju? Hvala vam! Ja ću danas
kralju otkriti nesretnu ljubav njegova srna i moju veliku brigu da ga spasim
samoubistva i usrećim njega i moju Izabelu. A sada, Marcelo, moramo se rastati.

_ Dakle, sni vašeg roba leže s princom na odru? <.;>

_ još i vas da izgubim? upita ona naglaskom koji Je u niernu budio nade. J
__ Kraljice! Čekam još uvijek i čekat ću...
_ I doći ćete kad vas ja zovnem?
To pitanje baci ga na koljena. Zaboravio je na smrt, na sebe i dvor i složi se
pred njom kao rob na galijama pa strasnim usnama upije put njene bijele ruke.
_ Suspregnite se, štedite me! Jedini prijatelju moj, upozori ga tiho pa brzo
ustane šapćući mu:
_ Svojim ću neprijateljima još danas baciti oružje. Neka saznaju istinu.
Tu zastane, pa zabrinuto pogleda poslanika.
Istinu će saznati moji prijatelji ovdje. Ali oni tamo? Oko Napulja? U Milanu
me ne vole. Tamo će me obasuti najcrnijim objedama. Možda će pričati i to da sam
zaplesala na glas prinčeve smrti.
Ne! usklikne Marcelo svim žarom. Njima ću ja reći istinu. Rob će braniti
svoju kraljicu do zadnjeg daha! Izvijestit ću u Milanu sve što ste mi rekli, i
svi poslanici neka iz mojih usta saznaju istinu. Izbrisat ću iz njihova mozga
sumnjičave misli.
Osjetivši da je pobijedila, nadari ga toplim pogledom i još toplijim riječima:
Sad vidim da me uistinu ljubite.
Koraknuo je prema njoj raširivši nehotice ruke, ali ga ona zadrži kretnjom i
tihim povikom:
Oprez, Marcelo! On se povuče.
Smirite se. Naš ćas će doći, Marcelo, do viđenja! I skupivši skutove svoje
tamne haljine, ona brzo izađe u pokraj nu sobu.
Poslanik poravna kosu. Obriše znoj sa čela i požuri se iz sobe što je sva
mirisala jakim mirisom ljubica.
Gotovo je istrčao na trijem. Tu ga dočeka njegov mlađi nećak Strozzi. Marcelo ga
uhvati ispod ruke i povede u dvorište.
Ona je nevina. Svi je sumnjiče. Gotovo i ja, ali ona nije kriva prinčevoj
smrti. Obratno. Nikoga Alfonzo nije toliko zavio u crno kao njenu božansku
glavu. Da si je vidio: prava božica tuge. U onoj crnini i tuzi ispjevao bi
besmrtne sonete.
Poštenja mi, ujače, nisam slutio da je ljubav tako strahovito ludilo, ali kad
vas ugledam, sve me strah,
Ludilo? Možda imaš pravo. Ljubav je ludilo, inače muž ne oi mogao da počini
ovo, pa i najgore.
- Najgore? začudi se mladić.
Načas uskrsne u dnu duše mladog poslanika grižnja savjesti
og njegovih čina kojima je izdao svojeg milanskog vladara ra-
Qeci protiv prinčeve ženidbe. Ali ubrzo zanijemi njegova savjest

od zvukova njenih riječi i topline njezina pogleda što Jb je ponio iz kraljičine

odaje.
Sad je sve riješila smrt. Pa ipak, šteta je za mladićev život! šteta je
najviše zbog kraljice i njenih osnova.
Vi ste danas ovdje jedini čovjek koji ne okrivljuje Bea-tricu. Vjerujte, kad
za ovu smrt dozna ovo kraljevstvo i sva Italija, neće biti Čovjeka koji nju neće
smatrati nevidljivim ubicom.
Ne može! Ne smije! Dođi! Odmah ću otposlati u Milano svojeg glasnika da tamo
zatrubi čitavom svijetu svu istinu. Dođi, pisat ćeš izvještaj. Kazivat ću ti u
pero.
Po dvorištu su pale sjene predvečerja. S kule na Dvercu tugaljivo romore zvukovi
malog zvona.

•-”•” I noć se zavukla u kraljevsku odaju i u kraljevo srce. Tmine mu je

trebalo, potpune tmine da sakrije osvetu kojom je sik-talo čitavo njegovo biće.
Osvetu, odmazdu za onaj jedan jedini čas kad su mu donijeli vijest o smrti srna
i kad je morao gledati razvaline svih svojih snova.
I tek sad razabire kako bi bio jadan, bespomoćan i goloruk da sada ne leži tamo
u lijesu onaj koji je primio udarac namijenjen njegovu sinu.
"A sve to skrivala je ona. Dakle, u tom je bila skrivena ta njena nagla promjena
prema Ivanu, njena nova ljubav tako vješto hinjena. Kako je one večeri zelenu
palmu stavila na svoje mramorno poprsje. Jednom je rukom držala palmu, a drugom
je skrivala bodež. I sve tako dobro uvjerljivo prikazano. Htjela je sinu mojem
biti majka! A meni! Zar je bio lažan svaki dodir njenih bijelih oblih lakata što
ih je savijala oko mojeg vrata? Zašto to? Zar laž? Laž za krunu? Zar uistinu
nisam bio toj ženi ništa drugo nego kralj čiju je vlast ljubila? A muž? što je
bio muž? Nosilac krune čiji je sjaj hvatala svojim mramornim ramenima, pod čiji
je sjaj sklanjala svoju lijepu glavu. Ima li srca u toj mramornoj ženi?
što sam ja bio njoj? Zašto se danas to pitam, zašto tek danas?"
Odgovora nije našao, nije htio da ga traži ili nije mogao jer je opet gledao
sliku blijedog lovca s crnom viješću.
"Kakav bi bio jadnik da sam ostao bez nasljednika? Zašto ona hoće da nema
nasljednika? čemu se bori protiv njega? Zašto ga ona želi skinuti s prijestolja?
Zar zato što se ona nada dati nasljednika? Zar bi to moglo biti moguće nakon
deset godina braka? I zar je potrebno da ga makne iz života ako bi njezine nade
bile oživotvorene? Skriva li se tu nešto drugo?" {•• “•>, I na to kralj sebi ne
može odgovoriti. > • v? :. .”.

"Kartaga mora pasti! Kartaga je pala!... Nije!" usklikne

p f pokriven crnom tminom prepusti se rasplamsalim osvetničkim namjerama.
Slaže ih, sređuje jednu do druge, spaja i gradi.
Tiho kucanje na vratima prene ga:
_- Tko je?
__ Radulo! starac unese svijeću. •,-,•.
_ Tmine mi treba, a ne svijetla! ,JS,
Veličanstvo, vrijeme je večeri. Kraljica vas moli da okri
jepite. .", ,. ..
Jesu li već svi na okupu? ,.^;i
_ U blagovaonci čekaju i plaču.
_ Platit će mi svoju himbenu žalost! Slušaj: zapovjedi da kuhar nikome od njih
ne dade ništa okusiti u njihove sobe, a sve što ostane kod stola neka se smjesta
razdijeli četama. Princu i Damiru odnesi jelo u kulu, a meni spremi krišom u
moju spavaću sobu pečenja, kolača i vina. U takvoj žalosti ne smijemo jesti
kod stola. I pazi: kad unesu posljednje jelo, dođi i zovni me. Reci da je stigao
Alfonzo. Ovo ime spriječit će kraljicu da me prati. Sada moj papar! Eh, zapaprit
ću ja njima.
Kad je ušao u obiteljsku blagovaonicu, kraljica je sjedila u crnini. Francesko i
Giovani stoje uz njen naslonjač i tješe je. Pogledavši je, kralj pomisli:
"Moji glumci morali bi zavidjeti na tom slikovitom prizoru."
I onda pristupi bliže kraljici i pogleda je očima koje je Iju-tost papra
napunila suzama.
Mlađahni Giovani baci se pred njegove noge, obujmi ih i zarida:
Mili moj poočime!
"Prokleto štcnc!" pomisli kralj dok je mladića nježno pri-dizao i glasno
primijetio:
Sinko, tvoje dobro srce moja je utjeha.
Milanski poslanik priđe bliže kralju i duboko se pokloni:
Nemam riječi, veličanstvo, koje bi mogle prikazati moju žale st.
Još nisam priseban da bih mogao govoriti s vama, poslanice promuca kralj i
nastavi svoj put k Beatrici. Ustala je i prislonila glavu na njegove grudi:
Umrla bih rado da mogu njega oživjeti.
Tek sada prepoznajem tvoju dušu, Beatrica • reče on tiho.
_, .Sv ostali kraljičini dvorani stoje u pozadini, na čelu im grof Enriko.
Izabela je prva iza kraljice. Nabuhla je od plača i samo mu se poklonila. Ostale
krali ti: rođakinje Šute i obaraju oči ao da se boje da bi kralj mogao zaviriti
u njihove zjenice i procvati radost.
Dvorski meštar dade znak dvoraninu stolniku da unesu ve
čeru. t

l
Malo zatim svi su šuteći sjeli oko stola. Gledaju u tanjure. Lica su im
poprimila žalosni izražaj. Enriko je najdublje pognuo glavu da sakrije trzanje
usana i radosni plamen očiju.
Dvorani i sluge nose jelo. Kralj stavi na tanjur svoj dio. Drugi slijede. Nitko
ne dira zalogaj, čekaju da počne kralj, a mirisna ih jarebica dozivlje. Svi su
nepomični, samo ispod oka pogledavaju kralja kad će uzeti viljušku.
šutnja i tišina. Jelo divno miriše, draži ljude što su stigli s Medvedgrada
izgladnjeli. Svijeće s lustera obasjavaju tužna lica i sagnute glave. Matija
sjedi nepomičan, ne dotiče se jela, a oni drugi čekaju. Čekaju...
Molim te, kralju šapne mu kraljica samo malo uzmi okrepe.
Oh, Beatrica, zar bih u žalosti mogao osjetiti glad? Ne! Ne mogu. Bol ušutkava
sve tjelesne želje.
Znam, ipak uzmi za volju nas koji te ljubimo i strepimo za tebe.
Ljubljena moja, žalost je prevelika da bih mogao okusiti i mrvicu jela ili kap
pića i obje ruke digne na lice, pa ostane miran i nepomičan.
"Nadate se, lupeži, da ću vam dati jela! Gladovat ćete, urotnici, do Višegrada!"
Onda kralj pogleda ostale, radostan u duši nad inkvizicijom gladi kojoj je
podvrgnuo kraljicu, njene rođake i dvorane.
A pogledi dvorana kradu se očajnim izražajem prema Bea-trid, Francesko i Enriko
u teškoj su muci, jedva prikrivaju glad. Mladi Giovani neprestano liže pune
usne, kraljičine rođakinje kašljucaju i naslanjaju svoje glave o ruke. U očima
im dršće pitanje: zar će nas ostaviti gladne?
Jedina je Izabela ravnodušna prema jelu i prema Enriku iz čijih je očiju katkad
osine po koja strelica. Grof Marcelo gleda svoju obožavanu Beatricu, a njegov
nećak pod stolom piše neku pjesmu u kožnu bilježnicu.
Kraljica umije najbolje da tragovima bola prikrije glad.
Šutnja i mir sve su neprijatniji. Kralj spusti ruke da padnu i dade znak da uzmu
ispred njega jelo. Učinivši se da nikoga ne vidi, ponovo pokrije lice rukama.
I nose druga jela, pa nude kraljicu, kralja, dvorane. Ponadali su se da će ovo
drugo jelo ovladati kraljevu žalost, ali on ga se ne dotiče, a oni ne smiju jer
je takav propis dvora.
Dvorani opet uzimaju ispred očajnih gladnih Napuljaca pune
tanjure i donose novo jelo. Uzalud kraljica zaklinje svojeg brač
nog druga da bar nešto okusi kako bi omogućila sebi i svojini
ljudima da večeraju. Sve uzbuđenije pogledavaju u kraljevu ruku
koja neće da se lati viljuške, makar kraljica stalno moli i za
klinje! J .;;, • ; ,,,
154

_ Vidiš, Beatrica odvrati kralj, ove ovdje oko stola. Ni • ne mogu ništa
okusiti od žalosti, pa kako bih ja mogao biti l dan! Ta vidiš: ni ti ne možeš
ništa okusiti! Nel Nel Nisam ka-8iar brani se i daje znak svom dvoraninu:
_ Nosite! Vidite da nitko ne može jesti! Sva su srca ispuv njena tugom. Nosite!
Ne možemo podnositi ni pogleda na jelo. Nosite!
Kao da ih je polio hladnom vodom. Svi su se zgurili.
Kralj ustane. Večera je svršena, a da je uopće nije bilo. Slu-ce nose zdjele i
tanjure, a gladna kraljičina braća i dvorani sagibaju poglede da vide mirisno
jelo koje im se odnosi ispred očiju. Enriko se nestrpljivo pokloni kraljici:
_ Vaše veličanstvo, ima li kakav nalog za mene?
Da sutra u zoru bude sve spremno za put!
Već su sanduci natovareni u dvorištu odvraća on pa ostavlja dvoranu praćen
kraljevim zlobnim mislima.
"Nada se, lupež, da će vani dobiti jela! Gladovat ćeš kao i svi ostali!"
Enrika je gonila želja da nađe zalogaj. I pohiti trijemom. Trijumfirao je
potpuno svjestan da će sada Izabela, izgubivši nadu u princa, opet biti njegova
Kad je naložio sluzi da mu donesu jela, ovaj mu odgovori da je sve razdijeljeno
četama. Kunući, uputi se u svoju odaju.
Međutim, kralj je stao k prozoru blagovaonice, udisao svjež večernji zrak i
prisluškivao tihe primjedbe kraljice i onih iza njega. U to se javi Radulo i
navijesti da je stigao Alfonzo. Sad se Matija obazre:
 Beatrice, oprosti što te ostavljam, Alfonzo je stigaol
Budi neumoljiv, Matija! Sve kazne ovoga svijeta nisu dovoljne za toga zločinca
odgovori kraljica.
Marcelo je pratio njenu lijepu pojavu i upijao u sebe dostojanstvene kretnje
njenog stasa. Toliko se zaboravio da ga je njegov nećak lako gurnuo dok se
kraljica opraštala s Matijom i upitala:
Smijem li doći kasnije? 2elim s tobom govoriti!
Tvoja blizina mi je sve na svijetu! odvrati on i pogledavši je žalosno i
nježno polagano izađe iz blagovaonice pa onda pohiti prema odajama. A kad nije
bilo nikoga gotovo utrči u svoju spavaću sobu.
Jesti, Radulo! Od želje za mirisnim pečenjem na stolu gotovo mi se smučilo!
Dvoranin zaključa spavaću sobu, otkrije zdjele s pečenjem i kolačima i zlatni
vrč s vinom.
Kralj posegne za kopunovim batkom i zagrize:
Naši velikaši u Budimu kažu da gladi ne treba viljuška. se uistinu i meni čini
tako! Neki opet tvrde da su ljudi bili

zdraviji kad su jeli prstima jer su mogli više pojesti i pri tom se grohotom
nasmije.
Da ti je bilo, Radulo, vidjeti napuljsku čeljad! Da ti je bilo čuti kako su im
želuci svirali! Mnogo glasnije od mojih glazbenika. Enrikov je želudac predvodio
melodiju! Nosnice su mu drhtale kao u gladnog psa. A Giovani je izgledao kao
mladi ris svezan pred volovskom butinom! Čekajte, gladna čeljad! Ispostit ću vas
ja! Tako mi krune, do Višegrada nitko neće jesti, makar popadali svi napola
mrtvi! Bit će to gladne karmine.
Onda popije polovicu vrča, pa opet stade jesti, ali začas se zabrinuto zaustavi.
Jesi li princu odnio večeru, Radulo? Evo je ovdje. Čekao sam vaše
veličanstvo. Sad ću je ponijeti.
Pozdravi ml sina i pitaj ga želi li još štogod. A gdje je Varadj?
Otišao je gore. On, vojvoda Iločki i Berislavić da tamo kriomice večeraju.
Kao i tvoj kralj! Eto, hranim se kao kuharev šegrt kad uspije nešto ukrasti. A
što govore dvorani?
Kunu ubojicu i strahovito plaču za princem.
Dobro je to. Ovako ćemo barem vidjeti tko je moj pravi prijatelj.
Veličanstvo, i neprijatelj! plaču.
Raspoznajem ja prave suze od paprenih.
Ali naši su jako zaprepašteni zbog toga što je veličanstvo pozvalo k svojem
stolu samo kraljičine dvoranke.
Kad bi ih oni vidjeli kako cvile.
Da, veličanstvo, ali naši misle nastavi Radulo da će odsad biti napuljska
vlast još jača nego što j" bila.
Kako napuljska? Uvijek je bila moja vlast i ostat će!
Uvijek nije baš bila vaša.
Gle ti drznika kako pogani svojeg kralja! Zapravo nemaš krivo, Radulo. Ja sam
uistinu tek danas stupio na prijestolje.
Samo da veličanstvo ne bi opet sišlo. Za to je vrijeme kralj upravo prao ruke.
Pazi da ti ne bacim ovu zdjelu u glavu. Kad sam ja silazio sa svojeg
prijestolja?
Možda baš niste silazili, nego onako, mimoilazili kad je uz vas koračalo
njezino veličanstvo.
Odsad će koračati uza me samo princ!
Kralj se vrati u svoju radnu sobu i sjedne u naslonjač. Bilo mu je lagodno, jer
se osjetio jakim. Otkrio je zamke što su mu navalili na njegove putove,
preskočio ih spretno, uklonio i sad će uzeti u željezne ruke uzde i brzim gasom
juriti k svojem cilju.
Da, ništa ga više ne može zaskočiti na tom putu što nije predvidio i unaprijed
onemogućio. To ga smiruje.
156
Kraljica će biti prisiljena da planduje po raskošnim visećim ima višegrada,
otrgnuta od svojih pristaša u Ugarskoj i od NKoulia a on će provesti vjenčanje,
sazivati sabore i svojem pri-vstol ju”sačuvati nasljednika. Jasni plan daje mu
toliku snagu Ha je odagnao nemirna pitanja supruga i ostao samo na liniji kralia
koji ima pred sobom uspjeh svojeg cilja. Uzeo je iza po-•asa kesicu s papren da
mu bude pri ruci i stavio je u haljetak. Tedva to učini kad uđe u odaju Ijepušan
paž otprilike četrnaest godina. Lice mu js crveno od plača, kestenjasta kosa
raskuštrana.
Zablenuo se u kralja, očito začuđen od njegove vedrosti. To Malija odmah ep i
duboko uzdahne:
_- Moj Stjep! : Teška nas bije nesreća. Ti možeš plakati! Svi plaču. Samo ja
nemam suza da sebi olakšam! A što si došao?
Veličanstvo, vam je neka žena.
Neka ide do đavola. Ne primam nikakvih sažalnica ni od koga. Neću da vidim
ljude! No, što čekaš! Otpošalji je!
Već sam htio, ali je rekla da ima nešto saopćiti kralju o današnjoj nesreći
i dječak zajeca.
O nesreći? Dakle, još ima nešto što ne znam! Razmišljao je:
Kako izgled r. ta žena?
Visoka je, u crnini, lica pokrivenog gustom crnom koprenom.
Tako! Pa reci neka uđe.
Paž je odlazio gotovo posrćući u boli za svojim mladim go-spodarem.
Zamišljeno gleda kralj za dječakom. "Tu se nešto krije, još nešto o čemu ne
slutim. Žene uvijek više saznaju! Dakle, novo otkriće? Vidjet ćemo" reče sam
sebi poluglasno.
Gotovo Ijubopitno okrene glavu vratima iščekujući neku vijest koja ga stade
dražiti. Da nije uistinu važno što mu ima saopćiti ne bi se usudila doći ravno u
palaču, izravno k njemu.
Napetom znatiželjom podigne kralj glavu i oči k unišloj ženi. Lice mu odražava
iščekivanje nečega što će mu razgrnuti neku tajnu i pružiti mu dublji pogled iza
zidina urotnika.
Žena pritvori vrata i ostane stojeći nešto podalje, vrlo se smjerno pokloni
malim nesigurnim nagibom. Duga nabrana crna haljina nešto je preširoka za nježno
tijelo. Ostala je u tom položaju čekajući kraljevu dozvolu da govori.
Zaokružio je njenu tamnu pojavu. Mirna je i gotovo ukočena. Čudna neprijatno:-1
obuzimlje kralja od te nepomičnosti. Neizdrživa šutnja zalije kralja Ijutinom.
Njegovim licem preleti mrka sjena, a glas mu je strog, gotovo uvrijeđen:
Prije nego zapitam što želite reći sklonite veo! Kralj ne govori s onima koji
mu ne pokazuju svoje lice. " ; ,
157

Nježno se tijelo uspravlja. Tanke bijele ruke dižu se k crnoj kopreni.

On skrsti ruke na prsima i sa zanimanjem prati njene kretnje. Suštanje širokih
rukava ispunja dvoranu i raspiruje razdra-ženost kraljevu.
Veo se pomakne s lica.
Kraljeve ruke padnu kao obamrle, zjenica mu zatritra...
Skoči sa stolice kao da se u nj zabola smrtna oštrica. Obrazi mu problijede,
usne se ukočiše.
Crni klobuk s udovičkim šiljcima i dugim crnim velom uo-kružuje blijedo sitno
lice, puno patnje i blagosti. Velike plave oči prestravljenim očajem upravljene
su u kralja.
Til izmakne se njegovim usnama.
Nešto kao nada bljesne prozirnom puti žene i modrilom očiju. Tanke ruke sklope
se u molitvu, usne dršću i ne mogu potisnuti riječ što se upire o njih. Brzo
disanje crninom razasutih grudi odaje zagušeno jecanje. Stisnuta strahom i jadom
sad će kriknuti i zaridati. Od straha pred tom provalom začas se kralj snađe.
Sjene mu padoše na svjetlucave oči i siplju bjesnilo:
Vi se usuđujete doći ovamo?
Od tog ledenog upita zatrepti joj tijelo. Na plave se oči spuštaju tamne
trepavice na čijim vršcima dršću krupne suze. Usne trepću, preko njih prelazi
glas, tihi, mekani kao dah umornog lahora.
Veličanstvo, nikad ne bih došla, ali majka mora vidjeti svoje mrtvo dijete!
Matija dodirne sljepoočicu. Osjetio je udarac kao od metka. Krv mu zašumi u
glavi.
Da se sabere pođe po sobi tražeći čime i kako da odbije ovaj udarac, da ga
odvali od sebe, da se oslobodi!
Prisutnost ove žene stavlja ga u isto uzbuđenje kao pred podne crna vijest o
sinovljevoj smrti. Ženu osjeća kao prolom, kao vihor koji ga zahvaća i kotrlja u
raspuknuti jaz. Dršćućim bjesnilom ide prema njoj i hrapavim šapatom zavitla nad
njom svoj gnjev:
Idite! Idite! Smjesta!
Ova grubost nije postigla što je očekivao. 2ena se nije plaho povukla i pošla.
Naprotiv. Ona pristupi bliže nepoznatom smje-lošću. Majčino pravo u času očaja
pokornu ženu učini buntovnikom.
Ni prosjakinji, ni zločinki ne bi se uskratilo da vidi mrtvog sina! Ja moram
vidjeti svog sina!
Pogled joj traži, očekuje, izazivlje.
"Sto je to? Zar je to ona? Ili se koja druga poslužila njenim obličjem? Ona koja
je uvijek i svagda bila samo jedan odgovor: "Kako želi vaše veličanstvo!"
Ta tvrdoglavost sada ga ponuka da bude još grublji:

__ Gospođo! Vi ste prevršili mjeru. Pozivljem vas: odlazite! °dlSoSna prijetnja

bila je i odviše glasna. Pa ipak, žena ne
UZI"zapanjen zuri u pojavu. Samo njene kretnje dokazuju da gusti nabori tamne
haljine pokrivaju tijelo, jedva zamjetljivo, krhko, a u njemu se rasplamsalo
pravo majke što u očaju krši sve, razara i prelazi preko same sebe.
Veličanstvo, dala sam razderati svoje srce i otkinuti se od živog sina, ali
sad je moj sin mrtav! Sad je moj! Moram ga vidjeti povisi ona glas, a on
zadršće.pogledavši na vrata.
Umukni te! a mjerni t e]
Umuknut ću! stade ona šaputati. Veličanstvo, nitko u tom dvoru ne zna niti
će znati da sam obeščastila vaš prag svojim prisustvom. Samo mi dajte da vidim
mrtvog srna, da pomilujem njegovu du^ii glavu i padnem na koljena.
Ustajte! Idite!
Neću vas poslušati!
2eno, sabeil se, otiđi, to je njegova propasti
Gore, prč J Bogom, nitko ne pita kakvog ti je roda majka, je li bila vjenčana
ili nije. Nema za njega više pogibelji.
Sve mu se više ježi kosa od strahote što zijeva u nj iz ove žene. Želio bi je
rinuti, baciti iz dvora preko utvrda da se oslobodi ove opasnosti u crnini, pa
ponovo izlane:
Propast prijeti meni, kraljevstvu.
Zagleda se u nj. Nježno tijelo se podiglo. Crna suknja oko nje šušti kao klepet
mrtvih krila. Pozirna joj se put steže, kroz nju prozire neštu kao duboka
uvreda. Ni tračak poniznosti, pokornosti i posluinnMi. Ćelo joj sijeva odlukom.
Od mene prijeti propast vama i kraljevstvu? Od mene?
Od vaše prisutnosti!
Odlazim ako ...
Ne poznajem uvjeta uleti on U riječ.
Veličanstvo, ovdje ne stoji majka nasljednika prijestolja, ovdj- je samo mati
mrtvog djeteta. Dajte mi na trenutak vidjeti sina.
Ne dopuštam.
Veličanstvo, za taj jedan jedini trenutak predajem se vašoj vlasti. Bacite me
u još strasniju tamnicu od one u kojoj ste nae držali ovih deset godina ...
Deset godina živjeli ste mirno i pristojno, a sad vam se prohtjelo na više
grubo će on.
Niže, niže u tamnicu.
O kakvoj vi to buncate tamnici?
 O onoj u koju je vaše veličanstvo zatvorilo neku nepoćudnu ženu, koja je majka
mrtvome sinu.
Vi niste prisebni!
Sina mi dajte!

158

;”•; Vi ste poludjeli! fcr..vjfl. •,."MV “"-

Mogla sam lako krenuti umom u onoj strahovitoj pustoši.
Tko vas je naučio da se poslužite izmišljotinama o tan> nici, pustoši, a
živjeli ste kraljevski!
Jednom je veličanstvo govorilo: "Ako svi lažu, iz tvojih usta nikad nije pala
laži"
Ova uspomena ga razbjesni:
Zaboravljate da stojite pred kraljem!
Veličanstvo, kralju, tamničaru moj, smilujte se sad majci! Riječ "tamničar"
razbudi još više njegovu sumnju i grubo navali:
Vi me zovete tamničarom zato što sam vas tako lijepo opskrbio? Bili ste
gostoljubivo primljeni od napuljskog kralja i tamo živjeli u odličnom položaju.
Onda me opet vratite na taj odlični položaj, još me za-kujte u one vlažne
zidine tamnice, sve Sto hoćete, ali sina želim vidjeti.
Vlažne zidine? prekine joj riječ gledajući je ispitljivo. Tko vas je
naputio da me ovako optužujete? Govorite: tko vas je od mojih neprijatelja
poslao da me obijedite?
Još i to? prošapće ona.
Pod crnom tkaninom prodrhti nježno slabašno tijelo. Sitno lijepo lišće učinile
su patnje još sitnijim i podale mu mlađahni, gotovo djetinjasti izgled. U njemu
je i sad ljupka mila podatnost, ali njene riječi, njen otpor je kralju nepoznat,
stran, uda-hnut od nekoga tko je neprijatelj, urotnik.
Koja vas izdajica dovodi ovamo? Koji vas urotnik šalje s vašom optužbom?
I sad još tražite urotnike tamo gdje su samo ljubav i odanost. To je vaša
sudbina. Mene nećete zastrašiti jer hoću da vidim sina!
To nije ona, to nije njezina riječ, njezin otpor. Ne, to su iza nje urotnici!
I osjeti želju da udara. Ipak se svlada i snizi glas do šaptanja:
Ne izazivajte me da se poslužim krajnjim sredstvom. Ni riječi više o sinu.
Govorite: tko vas je uputio ovamo?
Majčino srce!
Da me optužite tamničarem?
Dakle, moj život na otoku ne smatrate još dovoljno groznom tamnicom, zar ne?
Sto? Na otoku? Bajka! Ili si nečije oruđe ili luđa. Kakav otok? ±eno, govori:
jesi li luda ili pomažeš mojim neprijateljima?
Plave bolne oči spuštaju svoj pogled i traže, razgrću. Iz malih usana, blijedih
i mokrih od suza, dopre mu u dušu glas koji ga razara:
Vjerujete li vi svojim riječima?
160

I čini mu se da gubi snagu i mora reći "ne", ali mjesto toga 0H se zaogrne
bjesnilom:
Kakav otok? Reci, kakav?
__ Veličanstvo, vi dobro znate otok gdje je Feranteov dvorac.
No, dakle dvor! A dvor nije tamnica?
U podzemlju dvora, u vlažnoj izbici, ledenoj i vlažnoj, živjela sam deset
godina! Dva stražara pazila su na mene i hranila me otpacima sa svojeg stola da
sasvim ne umrem od gladi i žalosti.
Strastvena, lako uzbudljiva kraljeva ćud u ovom času stro-pošta se negdje u
tajni davno zakopani, zatrpani kut duše. Tišina mu je u prsima. Ne nalazi
bijesa, ni gordosti, ni okrutnosti da se njom ponovno zaogrne. šuti udaren,
pogođen, izdan od samog sebe. Zabola mu se u mozak slika o ledenoj vlažnoj
sobici, o otpacima jela kojim se hrani mati njegova sina.
Riječi s ovih usana što su nekad bile slast njegove mladosti prodiru sebi put do
njegove unutrašnjosti.
I protiv svoje volje upita tiho, napola blago:
Zašto bi vas Ferante držao u toj tamnici? ",
Na želju vašeg veličanstva! “•" “;"“ !
To je laž! uzvikne.
Onda laže napuljski kralj!
Zabezeknuo se nad tim saznanjem što ga je posulo sramotnom ljagom nečovječnosti
i prostaštvom prema ženi koja mu je trinaest godina davala svu sebe i poklonila
mu jedinog sina.
Osjetio se posramljen, smrvljen pod nogama žene kojoj mora zahvaliti jedine
sretne časove svojeg života. Ali protiv ovog umovanja kojim je pokušao opravdati
svoju slabost odnekle iz daleke daljine diže se sjena prošlih dana.
Matija odmah razabere opasnost. Udari rukom po svojem koljenu kao da time hoće
utuci sve i otjerati što bi ga moglo oslabiti, pokolebati u nje-ovoj tvrdoj
odluci da ostane neumoljiv. Ne može joj dati mrtvog sina kad živi.
I onda joj se obrati hladno, strano, ali ne više grubo:
Vjerujem da govorite istinu. Žalim što se netko poslužio mojim imenom. Bio sam
uvjeren da vam je dobro. Sve ću to istražiti, već zbog sebe, ali treba da
shvatite. Vaša prisutnost gazi moju kraljevsku zadanu riječ. Svojim dolaskom
pregazili ste moju riječ, a to je dovoljno da me zahvati bijes i sumnja kad sam
vas ugledao ovdje. Trebali ste poštovati moju časnu riječ.
Kakvu časnu riječ?
Pisao sam vam jednom o zadanoj riječi da nikad nećete prijeći granicu moje
zemlje.
Nikad nisam primila pisma vašeg veličanstva. Nikad!
l Opet mu je bilo kao da cn netko udara u lice i sramoti njegovo ćelo. Dakle,
osuđen je da bude dokraja ponižen pred ovom ženom čiju je nesebičnu ljubav
uživao. Doviknuo je:
161
11 Gordana I

“-. Onda su učinili krivo meni kad su ovako postupali. Ali sad nije čas
daljnjeg razjašnjavanja. Sve ću popraviti i pobrinuti se da odsad živite u miru
i obilju.
Ne! zamahne ona glavom, a plave oči upru se u njega podatnom boli. Sad mi
ne treba više ničega! Slomljenom srcu majke dajte samo jednu zraku za cijeli
život, jednu jedinu koja će mi svijetliti na putu u grob: da zagrlim Ivana barem
u smrti kad su mi ga uskratili živa. Čujete li? Mrtvog mi dajte samo na trenutak
da mrtvi cjelov ponese u svijet nesretna majka. Samo to, jedino to. Molim! i
klekne.
Krupne prezrene suze padaju iz očiju što ih je on nekoć toliko cjelivao.
I stresao je glavom kao da se silom otimlje nečemu što dolazi izdaleka,
prijeteći mu da stisne srce, pokoleba snagu i prebaci u prošlost.
I bježi pred tim, a za sobom u bijegu hoće da baca zapreke. Grubost i gordost su
obrana onom što dolazi i širi ruke prema njemu. I ledeno se oicrene od nje:
Ustanite! Nije moguće. Iditel
Veličanstvo, ja sam podanica, robinja, uznica, ali i majka. U životu je Ivan
bio samo vaš, u smrti je moj.
Ne slušam vas više. Nećete ga vidjeti razbjesni se opef., Poslušajte,
jer...
Ne, ne veličanstvo. U ovom jedinom času neću vas po slušati.
I ostala je na koljenima.
Silom ću vas odstraniti.
Sve možete što hoćete, ali slomljeno srce majke ne možete sklonuti da se
odrekne svojeg prava na posljednji cjelov sinu. Nikada, nizašto!
I zahvati ga drhtavica. Krv mu se razlila, uskipjela. Sopće pod golemim teretom
što se svalio na njega.
Pozvati sluge, izbaciti je? Ne suspreže se pred ničim kad vrši svoju volju. Ali
ona će vikati, dozvati sve dvoranstvo. ^ Kako da se oslobodi? Kako?
."t Još jednom: idite, jer ću vam dati svezati usta i... f”3i Prije ću
umrijeti.
Hvata ga strava i zgrabi slamku, posljednju, jedinu. Sapčući, priđe joj:
Borka, molim te, u ime mrtvog sina idi, molim te.
Njegova, dobra, topla molba sruši o tlo ženu, razdire bolnu ranu, presijeca
srce, odbačene, odrinute, prezrene, zaboravljene, izmučene tamnovanjem, samoćom,
pregorenim čeznućem.
Dotakao se nezarasle rane. Otvorila se i potokom proteče desetogodišnja
boL ...... ,.....,,.. . ,.., ."^..."^u -J. -
162

___ Matija, sjećaj se, smiluj, samo jedan pogled mrtvome sinu, svu ljubav,
čitavu dušu, sav svoj život moj. Malija! I smota se pred njegove noge. Zar
nije to zaslužila moja ljubav?
Oblijeva ga ledeni znoj. Guši ga od bespomoćnosti, neznanja, d jada i prijetnje
koju ne može izvesti. Od straha opasnosti. Hvata rukama glavu, pred njim puca
jaz slabosti da u nj strovali sve kraljevske osnove. Ne i ne viče mu mozak i
on stisne zube i pesti i zaleti se k vratima. Ova se otvore, a kancelar uđe:
_ Varadi! Varadi! zahripi iz kraljeva grla.
Kancelar zatvori za sobom vrata:
Odredili ste da dođem veličanstvo.
Evo, evo!
Više nije mogao izreći već rukom upre na ženu n pođu. U mozgu ga steže.
Varadi razabire sve jednim pogledom.
Odvedite je Varadi!
I sagnuvši se na poklon pred onom što kleči, Varadi ne može da odmah kaže riječ.
Vodite je! drhtavo zapovjedi kralj.
Sina hoću da zagrlim! Biskupe! Ako ste pravedni kršćanin, recite: imam li
pravo na ovu posljednju utjehu?
Uzvišena gospođo, u ovom času još nije moguće, pridig-nite se.
što sam skrivila da mi otimljete mrtvo dijete? što? i njezine oči zaplamte
ognjem koji ustukne i kancelara i kralja.
Zar moja prisutnost može poniziti mrtvoga? Gdje to piše biskupe? U kojem
svetom pismu? U kojoj nauci kršćanskoj? Govorite biskupe, vi.
Obojica osjeliše udarce buzdovanom posred čela. Kralj ga pokuša odbiti oružjem
koje mu nosi strelovita misao:
Danas čitavu noć grade odar. Sutra će prinčevo tijelo biti položeno na nj da
ga ljudi mogu vidjeti. Iza podne, kad ne bude tamo nikoga, vi ćete moći uza nj
ostati makar čitav sat. Dođite, dakle, o podne u dvor. Evo, Varadi će vas sam
povesti k njemu.
Sutra iza podne reče on još jednom. A sada pokrijte lice. Varadi,
otpratite je. A sutra učinite kako sam vam naložio.
Izvršit ću, veličanstvo.
Ovaj odgovor biskupa-kancelara potpuno je uvjeri da SU biskupove riječi smekšale
prijašnji kraljev otpor. Ona obori glavu, sagne se nijemim poklonom i crni veo
pokrije bol i suze u plavim očima. Bila je opet nevidljiva.
^ralj odanne kao da se gromada s njegovih leđa skotrljala da-
I pođe prema svojoj odaji. Varadi pođe za gospođom. U to vrata s hodnika
otvoriše paževi. Kralj pogleda onamo. Ulazi Beatrica s crnim čipkama iznad
bijelog čela.
Dugo čekam na tebe, Malija moji 11

l
Prešla je prag i zastala sučelice onoj u crnini. Kao da nitko Od njih ne diše.
Ni kralj, ni Vđradi, ni ona u plastu crne koprene.
A kraljičin glas zareže dvoranom.
(;..; Tko je ova žena • :
Udovica jednog plemića odvrati kralj. , •
Sto hoće? ,
. Moli da joj povratim neko imanje. ,"••j -.
U to doba nije čas primanja.
Muž njen bio je mi je svojedobno najvjerniji prijatelj pa sam učinio iznimku
i onda se obrazre k crnoj pojavi:
No, sad pođite, kako rekoh, sutra će se vaša molba riješiti po vašoj pravednoj
želji.
Prinčeva majka pokrivena velom stoji ponižena, odbačena, zaboravljena, kao crna
točka prošlosti. Spoznaje da se pred ovom divnom ženom mramornog lica pretvara u
ništa.> Sagne glavu na poklon i odlazi kao u zrak bačena pahulja.
Ipak, iza nje ostaje nešto što uzbuđuje kralja, i nju, i Vara-dija.
Idite, Varadi, otpratite je.
Ne, ne, ostanite Varadi. Kako je našla put ovamo naći će ga i na izlasku
upadne kraljica i načas odloži masku. Želim Malija, ispričati što može čuti i
Varadi.
Dobro, Beatrice, samo da mi Varadi ponese pismo venecijanskim poslanicima na
potpis. Onda smo obojica tvoji.
Kako? Zar poslanici neće sudjelovati u sprovodu našem Ivanu? zapita pola
bolno, pola začuđeno.
Hoće, veličanstvo odgovori Varadi, ali onda putuju hitno kući, a
veličanstvo ne želi da bude u Višegradu smetano poslovima.
Mislim da biste ipak mogli kasnije svršiti poslove.
Neka bude po želji vašeg veličanstva, samo da uzmem pismo. Ostavio sam ga u
sobi kopista. Da tko pročita, ne bi bilo u korist vašim veličanstvima.
Nastojanje da zadrži Varadija uznemiri kralja, a izmotavanje Varadijevo i
kraljevo izazove u njoj sumnju.
Tko je bio muž ove udovice? upita iznenada i pogleda Varadija koji se udalji
k vratima.
Mjesto njega priđe joj kralj i uzme za ruku:
Vrlo otmjen velikaš, vuče lozu od nekadašnjih knezova Okićkih.
Dakle, rođak Damirov? i okrene se k vratima.
Gospodine kancelaru, još malo. Sto je s Alfonzom?
O tome ja ću izvijestiti kraljicu odgovori kralj. I da spriječi Beatricu da
ponovo ne zadrži Varadija, on je •agrli.
Za ovog zagrljaja Varadi se iskrade iz sobe. < vu.

PREVARA
Ukočene duše izašla je majka princa Ivana u hodnik. Ali
slika kraljice još uvijek je pred njom. Još je gleda hladnu poput mramora, a
njena osjetljiva duša zamjećuje lažni prizvuk kraljičine žalosti. I taj joj se
prizvuk zahode u srce kao bodež koji je ponijela sa sobom iz one dvorane.
Prolazi hodnikom, a pred njom lebdi kraljičino lice, visoko čelo, nad kojim
lepršaju crne čipke dajući nekome daleko znak ushićenja nad smrću onoga za kojim
je svoju glavu lažno zamotala u crninu.
Ali majka brzo zaboravi suparnicu koja je stupila na njeno mjesto. Srce žene je
umuknulo ustupivši mjesto majci. Beatrica je ovog časa samo zapreka preko koje
majka nije mogla do svojeg sina i ništa više. U tom uvjerenju pojuri hodnikom da
se o”rese mramornog lika, koji joj je pao na grudi, a nad ovim se teretom
ucviljeno majčino srce sa i a u grču muka.
Začas se nađe u dvorištu, pred palačom, u tmini i gotovo nasrne na neka kola.
Prislonila se, sklopivži oči da se svlada i dočeka Varadija.
Ali buka i glasovi u dvorištu tako su glasni da je opet otvorila oči i pogledala
oko sebe. U tmini se žare svjetiljke i baklje. U njihovu odrazu jasno se
razabire niz teretnih kola, oko njih sluge nose sanduke, tovare, dovikuju,
pozivaju, upućuju u palaču, pa se opet vraćaju. Ti!; pred sobom spazi slugu koji
je upravo dignuo svjetiljku da posvijetli d • ui ii, n >se veliki teški sanduk.
No, što je? čuje se reski glas dvorana. Zašto ste zastali?
Neka je gospoda ovdje. Ne ćemo valjda na nju tovariti odgovori sluga.
Razabrala je da je nekome na puru, pa se odmakne. I dok su sluge vršile svoj
posao, neki dvoranin trči okolo upravljajući utovarom.
Kraljevi sanduci ovamo., a kraljičini onamo, na ona kola.
 Ovo je sanduk prečasnog gospodina Varadija. Kamo
njime?
Straga gdje je Orhnnova prtljaga. Momci, žurite set
Povučena u tamu gdje nije dopiralo svjetlo baklje, ona sluša
i gleda.
,... u smućenom mozgu osjeti kao neki udar kojim su joj pro-oili glavu, a sve su
joj misli zaustavile u stravi. Gleda ljude i sluša zapovijedajući glas dvorana.
Rukom se tapka po čelu kao oa bi htjela probuditi zamrli mozak da joj dojavi što
je to ovdje, Sto se tu radi i zašto?
Žurno, žurno, n ui podjaruje opet glas dvorana. Ne-počinak, dok sve ne
bude spremno. Sutra rano valja

Nova zapovijed je potrese, razbudi i njenim mozgom zavitlaju misli:

"Puna kola, ukrcavaju kraljeve sanduke!"
Kobna slutnja oslobodi joj svijest kraljičine slike. Sva se prenese u ova kola,
u ove sanduke, u ovu žurbu koja tako jasno govori.
I još ništa ne zaključuje. Instinkt je povuče prvim kolima na koja se ranije
naslonila i zapita slugu koji je držao svjetlo:
čemu tovarite kovčege? 1 Jer putuju.
Tko putuje?
1 Kralj, kraljica i čitav dvor na pogreb našega dragog prin-€8, a da ga
nismo ni vidjeli.
Sutra ćete ga vidjeti kad ga polože na odar.
i- Neće ga polagati na odar, već su ga zakovali u lijes. I mi
putujemo s pokojnikom! ",.... ,
Kamo? ““>:,m,n
U Višegrad! ., ,,>
Kada? ,,”;,". ,.:,
Sutra u zoru.
Noge joj klecnu, ruke zahvate slugm lakat.
Sutra uveče, je li?
Ne, gospođo, u zoru, u ranu zoru.
Krivo ste čuli, valjda prekosutra u zoru, jer sutra će ga izložiti na odar.
Kako prekosutra kad moramo sve završiti do pola noći, a čun sunce svane,
putujemo u Višegrad. Takva je zapovijed.
Oko nje se zavrti čitavo dvorište, i baklje, i kola. U glavi joj vri, misli
jure, u ušima odjekuje kraljevo obećanje: "Sutra u podne možeš vidjeti svojeg
sina"... O podne? A u zoru putuju! Ujes su zakovali.
U duši njenoj diže se grmovit prosvjed. U grudima stotinu glasova viče:
"Prevara! Prevara!" I ništa drugo ne čuje do ove jedine riječi: A ona
ostavljena, izbačena, odgurnula na neki daleki otok u bijedu i samoću,
prevarena, lišena mrtvoga sina.
Sve joj je jasno. Kralj je kani prevariti da ne vidi mrtvog srna.
Smilujte se, vodite me šapće ona.
Kamo da vas vodim?
^ Samo čas tamo gdje leži moj mrtvi sin. ;”
Suga se trgne:
Čujte, što ona veli?
U prevarenoj, odbačenoj i izgubljenoj ženi pade i posljednja zraka života.
Baklje bivaju sitne kao svjećice uz nečiji odar. Ona klone...
Momci, ovamo, žena se onesvijestila.
166

S i su se uskomešali, ostavili posao i dotrčali bliže. Svjetla sagnuše k zemlji

gdje leži nepomično gospođa u crnini. ^ Sto je to? Tko je to? čuju se muška
pitanja. _ Ne znam. Rekla je: hoće da vidi mrtvoga sina odgovara sluga s kojim
je govorila.
Ovaj odgovor načas zapanji sve, pa se nitko i ne miče, osje-
Uto istrči iz palače Varadi.
Sto je?
 Hoće da vidi mrtvog sina odvraća opet sluga.
_ Da sabere se Varadi. To je neka sirota što je izgubila sina i moli kralja
za milost Brzo je dignite i prenesite za mnom, na Dverce.
Sluge se sagnuše, a Varadi osjeti udarac. Netko ga je rinuo od onesviještene
žene tolikom snagom da je posrnuo.
Oklopniče! Sto ste uradili dovikne mu glas dvorana zar ste poludjeli? i
potrči u pomoć Varadiju.
AH oklopnik ne sluša, jurne među njih i baci se dolje. Trgne veo i gleda
beživotno ukočeno nježno lice.
Njegov očajni, PIL,SU:H !jc:;i krik, oduzme dah i slugama i dvoranima.
Majko! Majko moja! krikne oklopnik i drma njenim tijelom.
Prinčev glas?! zaprepaste se svi.
Poludjeli ste padne nečija primjedba. Nikad njegova glasa nećemo čuti.
Pomozite! Moja majka! To je moja majica!
Prinčev glas snebiveno šapću ljudi. Neki čovjek trgne oklopniku s glave
Šljem i vizir.
Svjetlost baklje dršće nad skamenjenim ljudima, a dolje na zemlji kleči Ivan u
odori oklopnika, a u rukama mu bešćutno tijelo.
Budi ga krikom očajne sinovljeve ljubavi.
Sin tvoj živi, majko, ti moraš živjeti.
Ovog časa svi su zaboravili na ženu kao da je i ne nema.
Princ živi? Princ nije mrtav šapću ljudi kao omamljeni, trče okolo i
ponavljaju te riječi u radosti.
Varadi se podigne, lice mu je od pada zakrvavljeno i puno
strave.
A iz palače grnu dvorani, paževi kao da se sve potreslo i Palača i dvorište.
Svi su izgubili svijest, guraju se, lamataju rutama, a princ kleči na zemlji,
ništa ne čuje, ništa ne vidi, ne osjeća, do beživotnog tijela majke u naručju.
Majko moja, jedina! Osvijesti se, probudi se!
Ona se ne odazivlje.
Pn .Sto je? _ vikne on pogledavši ljude. Zar ne vidite? Pomozite, zovite
liječnika!

Tek na ovu zapovijed oni se trgnu i trče ne znajući Sto da učine i kako da
pomognu, jer u njima nema ništa u tom času do nevjerojatnog događaja.
Sa strepnjom istražuje princ ukočeno lice majke, pa je onda digne sa zemlje i s
dragim teretom krene prema palači.
Varadi zuri za njim i odaje potpunu bespomoćnost.
U kraljevskoj odaji burnim se stropotom rastvore vrata. U sobu upadne plavokosi
paž Stjepko i sune pred kralja i Beatricu vičući i lama taj ući rukama:
Princ Ivan živi!
I kralj i kraljica klonuše kao da se nad njima prolomio strop. Paž nastavlja
viku da sve odzvanjaju zidine kraljevske palače.
Princ je oklopnik! Princ je živ!
Mjesto krika radosti kralj zareži kao pobjesnjeli lav. Pesnice je stisnuo i
uzdigao kao da će paža utuci. Njegove snažne grudi još se više uzdignu i opet
spuste poput vala.
Beatrica zuri u dječaka, a usklik pun straha izmakne joj s blijedih usana.
Živ, živ?
U tom času oba supružnika osjetiše da su im s lica pale ma ske. U njezinom
užas, u njegovom bjesnilo. U tom su času jedno prema drugome razotkriveni.
Ali tek što su to opazili, nastoje razderane nfaske brzo skr-piti i navući na
obraze.
Kralj uhvati paža i strese ga.
Moj sin živ? Stjepko, ti si lud, ti si od žalosti pomjerio umom.
Istina je, veličanstvo. Eno, tamo, odjurio je u oklopničkoj odori. Ne znam
otkuda, ali živ je!
Za ime božje, dječače, on je mrtav u lijesu.
Ne, ne. u oklopu je. Živ!
Ne razumijem to, Matija reče kraljica l prigne se Stjepku.
, Sto ti je dječače? •- •••"•- •>
1 Veličanstvo, dođite vidjeti princa, f1 • • “^
v_ Gdje? “!•"<• •”"} :-i;”
•>“"•”"••
Na dvorištu! M <.".;,
".Kroz vrata ulazi Orban, ali njegovo lice nije VWda. Oft J"
zaprepašten i smućeno gleda kralja: “ drt,( ,” ! A
r" Veličanstvo! ali zapne. b ;
“i & Kralj mu pomogne: t?c)
Je li istina, Orbane, ovaj dječak govori da je princ živ?
Jest, veličanstvo, svi su ga na dvorištu vidjeli licem u lice.
Mrači mi se pred očima krikne kralj. Već je potpuno zadobio vlast nad sobom
i glumeći dalje upro se u Orbana. Beatrica stoji blijeda držeći se naslonjača i
uporno šuteći. ,
168

_ Orbane opet će kralj, tobož iznemoglo. Za ime božje, t donijeli su mi

sina mrtva? ^ _ pa> veličanstvo, donijeli su. Onaj mrtvi potpuno je odje-
u prinčevu odoru, na glavi mu je prinčev šljem i vizir, tako su rekli lovci koji
su ga donijeli.
Sada se kraljica uspravi i upita:
A gdje je taj mrtvi?
Tamo gore u kuli odvrati kralj. Beatrice, idi molim te reci neka odmah
otvore lijes, neka ga donesu. Ne mogu vje-
Jedva dočekavši to, Beatrica izađe iz sobe da bude što dalje od kralja, njegovih
prijatelja i njegovih pogleda, pred kojima vise ne bi mogla skrivati bjesnilo
svojeg razočaranja.
Nikad u životu nije toliko zaboravila kraljevsko dostojanstvo kao ovoga časa kad
je zatvorila vrata kraljeve odaje i potrčala kao obična žena u malu
blagovaonicu, pa sve onamo u sobu svojeg brata i zadahtana pala mu oko vrata:
Prevara! On živi!
Tko? zapita Francesko.
Ivan!
I braća se gledaju kao da je pod njima puklo tlo i čekaju čas kad će se
strovaliti u dubinu.
A kralj, osjetivši da je kraljica otišla, zabode ruke u svoju kuštravu gustu
kosu tolikom snagom da se Orbanu činilo da će je iščupati. Njegove su se debele
velike usne stezale.
Sto ste učinili, prokletnici? promrsi.
Ne znam, veličanstvo, došao sam kad je već bilo svršeno.
Sto? Sto je bilo svršeno. Sto?
To da je gospođa prinčev^ majka ležala u dvorištu na zemlji, a on klečao kraj
nje.
On je klečao kraj nje? Kako? Zašto?
Ne znam, veličanstvo, vidio sam ga u oklopničkom odijelu, gologlava, a dvorani
su počeli vikati: "Princ je živ, živ", i na ovu viku sam istrčao.
Kralj zaškripi zubima trčeći po sobi poput razdražene zvijeri.
Kakvo je prokletstvo sasuo Bog nada mnom?
Ne znam kako je princ dospio u oklopničku odoru primijeti Orban.
Ja sam tako odredio. Gdje je Varadi? Varadi neka dođel Razderat ću ga!
Netko široko otvori vrata.
Ivan bane u sobu, gologlav, noseći u naručju svoju majku.
Kralj je stajao u dub i sobe. Sva krv pojuri mu u lice. Svjetlucave oči sada su
živa žeravica. Nakostriješena žuta kosa strši UVls: griska svoje velike usne od
čega Orbanu zastaje dah.
Kraljevi pogledi bičuju.
om ?rmčeva Je svijest zaokupljena samo njegovom majkom. Ne "pazivši nikoga,
položi je na leđa vičući:

Za ime božje,
Tek na ovu zapovijed oni se trgnu l trče ne znajući Sto da učine i kako da
pomognu, jer u njima nema ništa u tom času do nevjerojatnog događaja.
Sa strepnjom istražuje princ ukočeno lice majke, pa je onda digne sa zemlje i s
dragim teretom krene prema palači.
Varadi zuri za njim i odaje potpunu bespomoćnost.
U kraljevskoj odaji burnim se štropotom rastvore vrata. U sobu upadne plavokosi
paž Stjepko i sune pred kralja i Beatricu vičući i lamatajući rukama:
Princ Ivan živi!
I kralj i kraljica klonuše kao da se nad njima prolomio strop. Paž nastavlja
viku da sve odzvanjaju zidine kraljevske palače.
Princ je oklopnik! Princ je živ!
Mjesto krika radosti kralj zareži kao pobjesnjeli lav. Pesnice je stisnuo i
uzdigao kao da će paža utuci. Njegove snažne grudi još se više uzdignu i opet
spuste poput vala.
Beatrica zuri u dječaka, a usklik pun straha izmakne joj s blijedih usana.
2iv, živ?
U tom času oba supružnika osjetiše da su im s lica pale maske. U njezinom užas,
u njegovom bjesnilo. U tom su času jedno prema drugome razotkriveni.
Ali tek što su to opazili, nastoje razderane nfaske brzo skr-piti i navući na
obraze.
Kralj uhvati paža i strese ga.
Moj sin živ? Stjepko, ti si lud, ti si od žalosti pomjerio umom.
Istina je, veličanstvo. Eno, tamo, odjurio je u oklopničkoj odori. Ne znam
otkuda, ali živ je!
Za ime božje, dječače, on je mrtav u lijesu.
Ne, ne, u oklopu je. Živ!
Ne razumijem to, Matija reče kraljica i prigne se
Stjepku.
j • Sto ti je dječače? - ••-• ?•
Veličanstvo, dođite vidjeti princa. “K”1”“ “ D “ !
Gdje? [•”•• “•-”•( “i.V•>:>“••
x; Na dvorištu! ,<t
>“,,..
Kroz vrata ulazi Orban, ali njegovo lice nije V"Mlo. <On je
blijed, zaprepašten i smućeno gleda kralja: “ ;Tr"; “"“ A
Veličanstvo! ali zapne. ,” > :
Kralj mu pomogne: f<c!
Je li istina, Orbane, ovaj dječak govori da je princ živ?
Jest, veličanstvo, svi su ga na dvorištu vidjeli licem u lice.
Mrači mi se pred očima krikne kralj. Već je potpuno zadobio vlast nad sobom
i glumeći dalje upro se u Orbana. Beatrica stoji blijeda držeći se naslonjača i
uporno šuteći.
168

__ Orbane opet će kralj, tobož iznemoglo.

ta donijeli su mi sina mrtva?
__ Da, veličanstvo, donijeli su. Onaj mrtvi potpuno je odje-r n u prinčevu
odoru, na glavi mu je prinčev šljem i vizir, tako L rekli lovci koji su ga
donijeli. Sada se kraljica uspravi i upita:
A gdje je taj mrtvi?
Tamo gore u kuli odvrati kralj. Beatrice, idi molim te reci neka odmah
otvore lijes, neka ga donesu. Ne mogu vje-
Jedva dočekavši to, Beatrica izađe iz sobe da bude što dalje od kralja, njegovih
prijatelja i njegovih pogleda, pred kojima više ne bi mogla skrivati bjesnilo
svojeg razočaranja.
Nikad u životu nije toliko zaboravila kraljevsko dostojanstvo kao ovoga časa kad
je zatvorila vrata kraljeve odaje i potrčala kao obična žena u malu
blagovaonicu, pa sve onamo u sobu svojeg brata i zadahtana pala mu oko vrata:
Prevara! On živi!
Tko? zapita Francesko.
 Ivan!
I braća se gledaju kao da je pod njima puklo tlo i čekaju čas kad će se
strovaliti u dubinu.
A kralj, osjetivši da je kraljica otišla, zabode ruke u svoju kuštravu gustu
kosu tolikom snagom da se Orbanu činilo da će je iščupati. Njegove su se debele
velike usne stezale.
Sto ste učinili, prokletnici? promrsi.
Ne znam, veličanstvo, došao sam kad je već bilo svršeno.
Sto? Sto je bilo svršeno. Sto?
To da je gospođa prinčeva majka ležala u dvorištu na zemlji, a on klečao kraj
nje.
On je klečao kraj nje? Kako? Zašto?
Ne znam, veličanstvo, vidio sam ga u oklopničkom odijelu, gploglava, a dvorani
su počeli vikati: "Princ je živ, živ", i na ovu viku sam istrčao.
Kralj zaškripi zubima trčeći po sobi poput razdražene zvijeri.
Kakvo je prokletstvo s:isun Bog nada mnom?
Ne znam kako je princ dospio u oklopničku odoru primijeti Orban.
Ja sam tako odredio. Gdje je Varadi? Varadi neka dođe! Razderat ću ga!
Netko široko otvori vrata.
Ivan bane u sobu, golopiav, noseći u naručju svoju majku.
Kralj je stajao u dubini sobe. Sva krv pojuri mu u lice. Svjetlucave oči sada su
živa Žeravica. Nakostriješena žuta kosa strši vis: gnska svoje velike usne od
čega Orbanu zastaje dah.
Kraljevi pogledi bičuju.
nčeva Je svijest zaokupljena samo njegovom majkom. Ne nikoga, položi je na leđa
vičući:

Liječnika! Pomoć, moja majka umire. I kleknuvši do nje, prisluškuje zamrle

grudi, zaviruje joj u lice i silom otvara oči:
Majčice dragal Htjeli su me tebi još jednom oteti. Proglasili su me mr...
Umukni! promrsi kralj kroz zube što su provirili ispod nabreklih usana.
To još više razjari prinčevo očajno srce i on bijesno odvrati:
Htio si da ostanem mrtavl
Šuti! Zapovijedam ti!
Oče, ušao sam ti u trag. Zato hoćeš da budem mrtav da ml je otmeš zauvijek?!
Kralja zahvati val bijesa. > .:”]
Ni riječi zapovijeda kralj. “> ]
(tm) Kraljica! Ona zapovijeda! “-•”" < • j
..u 1 jvane( posljednji put velim ti: zanijemi! j
Vikat ću, vikati dok mi dostaje grla. Kralju, gdje vam je j srce? Tu leži ona
koja vam je dala svoj život, ljubav, sina. j
Sina koji je pregazio kraljeve muke za prijestolje!
Marim ja za prijestolje sada kad moja majka umire. Liječnike amo viče mladić
kao van sebe i skoči prema vratima gdje ulaze dva kraljeva liječnika, uhvati ih
i odvede k majci. Dok su se oni prihvatili posla, on se strepeći naginje nad
njom:
Sto je? Zar je mrtva?
Duboka tišina spustila se u dvoranu.
I oni koji stoje na hodniku, ne mareći da bi zatvorili vrata, i oni koji su u
dvorani svu svoju pozornost usredotočuju u čekanju odgovora na prinčevo pitanje.
I sam Matija, makar je okrenuo leđa mjestu gdje leži prinčeva majka, napeto čeka
odgovor svojih liječnika.
I prođe čas-dva, kad jedan od njih napokon dade željeno razjašnjenje:
Nesvijest je vrlo duboka.
Hoće li se probuditi?
To zasad ne možemo znati.
Smilujte se, nebesa, vratite mi majku usklikne princ sklopljenim rukama
zureći u voštano lice.
Na pragu opazi kralj Varadija gdje stoji poput osuđenika što čeka svoju sudbinu.
Matija u dva koraka zakorači k njemu, oštrom ga kretnjom ruke pozove da uđe i
zatvori vrata. Povukli su se u dno dvorane, posve u kut.
Varadi je osjetio na sebi kraljev pogled kao udarac sjekire:
Smaknut ću vas, Varadi!
Zaslužio sam, veličanstvo, jer sam poslušao vašu zapovijed da gospođi ne
kažemo istinu!
Mene okrivljujete? Sto ste radili vani? To odgovorite.
Nisam mogao ništa uraditi protiv nesreće jer niste zapriječili kraljicu da me
onako očito zadržava. Ona je instinktivno

ešto slutila. Trebali ste zapovjediti da odmah odem, a ovako !Ln zakasnio, samo
čas-dva!
_ Iz čas-dva razrušena je sva moja zamka!
__ l pola svijeta može razrušiti čas-dva. Eto, gospođa je vidjela putna kola,
imala je vremena sve čuti, a princ po vašoj dozvoli seta u odori oklopnika.
Desio se tamo među njima, čuo je i svršeno.
Kralj stisne oči, zgrčenom pesnicom udara se po čelu, pa onda muklo odgovara:
_- u tamnicu sam ga trebao zatvoriti!
_ Trebali ste samo dopustiti da rečem istinu i ona bi sretna
otišla.
Nije li vam jasno bijesno šapće kralj da je dolazak ove žene u moje
kraljevstvo, na ovaj dvor veća opasnost mojem sinu nego li Beatrica? Nisam li
morao da joj zauvijek zakrčim put do svojega sina? Ona otkriva svima da nije
stvoren za kralja jer mu je mati pučanka.
Veličanstvo, za ono nekoliko časaka što sam je vidio ovdje nije mi moglo pasti
n n um da mislim na susret koji bi se mogao desiti u dvorištu, ali da sam
slutio, ja se vašoj zapovijedi ne bih pokorio i otkrio bih istinu.
Kralj je stajao načas šuteći kao na razvalinama svih svojih nada, Varadi ga uzme
za ruku:
Dođite, veličanstvo, što je propalo, propalo je!
Da, tako je. Izgubili smo prve naše utvrde, treba sada da zaštitimo svoj
zamak, da se prikrije varka pred kraljicom. Ona se ne smije dosjetiti.
I začas je kralj bio spreman i sabran i odmah izdavao naloge.
Valja lijes odnijeti na dvorište i pred svima pokazati mrtvoga, neka svi vide
zabunu. Beatrica je brzo otrčala da lijes otvore. Svojim usklikom, kad je čula
da je živ, potpuno se razotkrila, ali mene ne smiju razotkriti, ne smiju
posumnjati u zamku.
Veličanstvo, pobrinut ću se za sve ako ne budete tako tvrdokorni prema mojim
savjetima.
Prečuo je kancelarov prijekor i šapnuo mu:
Idite i recite princu neka ne kazuje kraljici tko je ta žena, ai za živu
glavu.
Bit će prekasno, veličanstvo.
Zašto?
... ~~. v”kao je vani u sav glas: "Majko moja", dakle tajiti zna-cuo bi doista
izazvati sumnju.
r . ~~ Dakle, svi su čuli opetuje kralj pa se ugrize za usne. LUJte, Varadi.
Ne želim da kraljica ovu ženu vidi ovdje.
~ Bojite se, veličanstvo, Katiline?
Sam° saiuvam J°s posljednju zamku koja mi
. Iz drugog kraja sobe prenu ih prinčev poklik. Varadi pođe ž ali se odmah
vrati i šapne:

i
"; Veličanstvo, ona se budi. • ••>•”-••
Još i to.
Ukorni Varadijev pogled ni načas nije zaustavio kraljeve odluke:
Valja je odmah odstraniti s dvora, a ljudima reći da... Sto da se kaže? Da je
ova građanka mati prestolonasljednika? Čije me to prokletstvo razdire?
Prinčeva se majka maknula i otvorila oči.
Majko moja, vidiš li me? čuo se prinčev glas. Ali se njene oči opet sklope.
Još nije prisebna, ali znak života je tu umiruje liječnik princa.
Visosti, nemojte je uznemiravati dozivanjem, pričekajte!
Pokorit ću se.
Sva trojica princ i liječnici stajali su ispred ležaja leđima okrenuti
dvorani, zakrivajući svojim tijelima onesviještenu ženu. Vani iz hodnika dopire
ujednom živo komešanje, bučni glasovi i poklici iznenađenja.
Čujete li? upozori kralj kancelara već su vidjeli mrtvog. Kraljica se
požurila da ga pogleda.
Bilo bi dobro, veličanstvo, da pođete kraljici da vas ne iznenadi ovdje.
Ostanite i recite princu da je u korist njegove majke ako je što prije
otpremi.
Prekasno je, veličanstvo, paževi otvaraju vrata, ulazi kraljica.
Odvest ću je ravno u svoju spavaću sobu.
Kroz širom otvorena vrata ulazi Beatrica. Kralj joj pođe u susret, tako da je.
ostala leđima okrenuta prema princu i liječnicima. Činilo se da je Beatrica
došla samo zato da popravi malo prije nehotični usklik pun razočaranja. Lice joj
je promijenilo masku, baci se kralju oko vrata:
Bog nas je blagoslovio, Matija. Vidjela sam mrtvoga. Neki nepoznati čovjek,
nije li to čudo? Posve nepoznati čovjek ide na dvoboj za princa, u njegovoj
odori!
Kako je to moguće? zapanji se kralj i odmah doda: Dođi, Beatrica!
Ona ga ne slijedi, nego nastoji gledati ravno u njegovo lice.
Kako mu nisu prepoznali lice kad su ga našli? Nije li to zagonetka Matija?
Vizir je čvrsto svezan remenjem tako da su ga jedva otkopčali. Očito, svezao je
vizir zato da mu u boju ne bi možda odskočio uvis i da ga taj lupež Alfonzo ne
prepozna. Sve je to Božje djelo. Samo. tko je taj čovjek? I zašto je pošao u boj
za princa. To bi trebalo ustanoviti.
Istražit ćemo, Beatrica, samo dok se oporavim od tolikih potresa. Dođi sa mnom
u moju odaju da se porazgovorimo.
A gdje je Ivan? upita ne mičući se Beatrica..
Videći da je ne može odvesti iz sobe, Matija rukom pokaže
na drugu stranu dvorane: r ; m.

__ Eno ga, tamo!

_ Kako? Ivan me ne vidi i ne čuje. A što je ono tamo? Sto
__1JBrinu se oko onesviještene žene. Dok svrši, mi bismo mogli istraživati tko
je ona] nepoznati mrtvac.
Ni sad nije slijedila njegov poziv, već obratno, pođe nekoliko koraka prema
ležaju i primijeti.
_ Ivan se i ne okreće prema meni!
Kralj nije odgovorio a ona ode postrance ležaju da vidi tko
• tamo. I Varadi i kralj promatrali su Beatričino lice. Njene visoke uzdignute
obrve lako se trgnule. Polako okrene svoje mramorno lice kralju i zapita nešto
izazovno i glasno:
Opet ova žena?
Da, onesvijestila se! ,
_ Zašto joj iskazuju toliku čast?
Na ovaj glasni upit princ se okrene od ležaja i odvrati prkosnim glasom:
Jer to pripada mojoj majci!
Mramor Beatrićina lica pretvorio se u meso. Bijelu put zalije krv. Mišice se
rastežu. U očima zaplamti.
Dakle, nije udovicr. plemića kako me izvoljevalo izvijestiti vaše veličanstvo?
Pitala je glasom tužitelja, suca, svjesnog da je optuženog uhvatio na djelu.
Varadi je slegnuo ramenima, pogleda kralja i opazi da je vrlo miran, dapače
vješto namješta masku strogosti i odgovori:
Kako si čula, Beatrica, nije udova plemića.
Uistinu, Malija, nisi trebao da se poslužiš ovako malo duhovitim isprikama.
Pošto nije bilo isprike, nije ni trebala da bude duhovita
 odvrati on i onda oštro naglasi: Naprosto sam zatajio isti-nu dok mi ti,
Beatrice, ne razjasniš zašto se danas ova žena nalazi ovdje?
Ja? Posve apsurdno pitanje!
Posve prirodno. Odgovori: zašto mi napuljski kralj šalje ovu ženu? Da,
Beatrica, s kojeg razloga? nastavi kralj još
iSe. Zašto je šalje kad je među nama bilo ugovoreno da ona ne smije prijeći
granicu mog kraljevstva?
I on navuče masku suca, sada jačeg od nje, pa nastavlja ojađeno:
Ozbiljno ću zatražiti od napuljskog kralja razjašnjenje. Samo moj najveći
neprijatej mogao bi izvršiti ovakav napad na
mene.
Nadvladana optužbom, ipak ne odaje poraz, a ne može da nađe drugi odgovor osim
isprike:
Moj otac sigurno ništa ne zna. Uvjerena sam o tome!
Da ti nisi o tom ništa znala to se može vjerovati, ali pot-Puno je nemoguće da
napuljski kralj ne bi opazio kako mu 3
173

I
dvora manjka jedna đvoranka. Može li iz našeg dvora nestati član dvoranstva, a
da to ne bi opazili naši dvorski meštri i nama javili?
Beatrica razabere da joj kralj nameće sumnju, kao da je ona s ocem skrivila taj
dolazak. Samo što ovog časa ne želi razjašnjavanje u prisutnosti prinčeve majke.
Nju uzbuđuje okolnost da ovdje na kraljevu ležaju u njegovoj odaji, leži žena
koja je majka njegovu sinu.
Odrazi tog uzbuđenja i povreda njene taštine probijaju mramornu hladnoću njenog
lica. Kralj shvaća što se rađa pod njenim visokim ćelom i pristupi joj posve
blizu:
Nije ovdje mjesto da o tom raspravljamo. Dođi, to ćemo razjasniti među sobom.
I uzevši njenu ruku, niti se ne obazre tamo gdje se princ s liječnicima trudi
oko svoje majke.
Beatrica povuče ruku.
Prije nego odemo, ima se riješiti nešto važno i podigne glas jače, očito sa
željom da princ čuje svaku njenu riječ:
Ona tamo ne može ni časa ostati pod ovim krovom!
Već sarn prije tvog dolaska ovamo Varadiju naložio da je otpremi.
Povišenim glasom okrene se ona kancelaru:
Dakle, biskupe, izvršite kraljevu zapovijed. Otpremite ovu ženu iz dvora.
Pri prvim kraljičinim riječima Varadi je razabrao Beatričinu želju da izazove
princa protiv njegova vlastitog oca. Njena se želja ispuni. Čuvši princ te
ledene riječi, skoči od ležaja, pohiti nekoliko koraka prema sredini dvorane, pa
se izazovno okrene kraljici:
O kojoj to "ženi" govori vaše veličanstvo?
O onoj što leži tamo.
, Ona uzvišena žena je moja majka! Nju neće nitko otpremiti ispod ovog
krova!
Valjda se ne kaniš suprotstaviti kraljevoj odredbi? naglasi ona.
Oče, kralju! Vi to određujete? Vi?
Da, ja!
Vi želite da se moja majka baci na ulicu?
To nisam rekao. Ima na Griču naših prijatelja plemića, oni će je primiti u
njegu.
Oče! poče princ moleći. Ta ona je više mrtva nego živa. Ni umirućeg slugu
ne biste istjerali ispod svojeg krova.
Zapovijed kraljeva neka se izvrši upadne Beatrica.
Ako je to kraljeva zapovijed, ja joj se neću pokoriti! Ivan stane pred
kraljevski par zažarenih očiju.
Onda neka bude na tvoju nakloni se Beatrica. Pred onom tamo uzmaknut će
tvoja kraljica.
A Ivan vikne pun bijesa i očaja: .. ; ,...:.
 Moja kraljica je moja majka! <:.u • .,,. .M &] • “••”; “l
174

__ Ivane, bulazniš zagrmi kralj.

__ Bunim se protiv okrutnosti, bezdušnosti, ja ne dam svoju majku, ne dam!
I stane pred ležaj sav dršćući.
_ Varadi, odredite da mi odmah osedlaju mojeg konja zapovjedi kraljica.
Odlazim na Medvedgrad!
Kancelar se sagne Šuteći, čeka kraljevu riječ. Pun gnjeva na -ina i na ženu koja
tamo leži i koju smatra uzrokom razaranja svoje zamke zaviče:
Izvršite zapovijed Varadi.
I Varadi se polako pomiče k vratima kao da još uvijek okli-ieva. Razabravši da
kancelar ide pozvati sluge Ivan povikne punim plućima:
Nitko se neće približiti mojoj majci. Ničija ruka osim moje neće dotaći tog
svetog tijela! Matija zaprijeti.
Ivane, ovdje stoji kralj!
A do majke stoji sin!
Sin je dužan poslušnost kralju.
A ovoj uzvisinu] ženi dužan sam JJubav iznad tvifc octa-lih ljudi.
Varadi, zovnitc dvorane! ( r ,
Kamo da otpremim gospođu? upita VaradL
K barunu Kraljiću. iv ,
Dobro oče, ali onda idemo zajedno!
Sto veliš?
Idem zajedno s njom, idemo oboje s dvora: mati i sin.
A ima i pravo požuri se Beatrica oni pripadaju jedno drugome. Neka Ivan
ide s njom, to je najjednostavnije i najprirodnije.
Kraljeve se oči krijese, kroz njegove žile zakola nova sumnja. U kraljičinu
prijedlogu nalazi novu zamku i razjaren korakne prema princu:
Ostat ćeš ovdje!
A moja majka?
Odlazi! Liječnici, dignite ženu i nosite je!
Princ se poput lava zaleti k ležaju. Grozničav pogled zarine se u kralja:
~~ Yežite me> bacite me u tamnicu. Moja majka meni je sve-ta- S njom ću u
progonstvo, u zatočenje, svuda.
I digne na ruke nepomično tijelo, stane na sredinu dvorane vičući kao izvan
sebe:
~~ Tko se usudi približiti, uzeti mi iz ruke majku koja me rodila, ubit ću ga.
Mene su istrgli iz njenog naručja, ali nju nikad nitko neće istrgnuti iz mojeg.
Nitko! Ni kralj! . S pritajenim zadovoljstvom gleda kraljica razdor između
oca
175

Ali, visosti opomene ga Varadi ne zaboravite da .ste prestolonasljednik!

Ova riječ pogodi kraljicu tolikom snagom da je izgubila svoj mir. Ubojitim
pogledom osine kancelara, a princ se okrene k Varadiju:
Kakav prestolonasljednik! Ja sam samo nesretan sin, nesretne majke! Bacite nas
na ulicu, kralju! Zajedno ću s majkom, odbačenom i prezrenom, zajedno svuda! I u
smrt!
Stoje zablenuti, zastrašeni njegovim ispadom, što je nalikovao urlanju
razbjesnjele zvijeri. Samo je Beatrica zadovoljna. Varadi osjeti da je došao
njegov čas i pristupi kralju:
Veličanstvo, da nije bilo sreće, sad bi vaš sin ležao tamo u lijesu. Vidio sam
vaš i kraljičin strahoviti očaj kad ste ga smatrali mrtvim. U zahvalu onome koji
je umro za vašeg princa poslušajte sada moj. savjet. .Shvatite njegovo srce,
dopustite da svoju umiruću majku zadrži danas uza se. Tko zna hoće li ona
dočekati sutrašnji dan. Veličanstvo, to nije samo moj prijedlog. Evo, razabirem
to u plemenitom ganuću njezinog veličanstva, u njenom oku koje nijemo moli da
budete milostivi. Princ nije kriv što su mu poslali majku da se s njime sastane
u ovom strahovitom času, nije princ kriv.
Tolika himbenost natjera u oči kraljici svu mržnju što se u njoj gomilala protiv
kancelara Varadija. Plamen suklja iz njenih zjenica. Kralj je shvatio Vardijevu
osnovu i prije nego što bi kraljica mogla da naočigled ove zamke nešto odgovori,
on joj se približi.
Razumijem te, Beatrica, shvaćam što hoćeš da kažeš. Pošto je uistinu samo
napuljski kralj skrivio ovaj događaj, određujemo, kraljica i ja, da princ zadrži
majku do sutra u svojim odajama. Više ni riječi o tome.
I prije nego bi tko mogao što primijetiti, gotovo pojuri k vratima i otvori ih:
Beatrica, dođi reče on vrlo nježno.
Prešla je šušteći preko praga. Za njom je zadrhtala prisega, prisega smrtne
osvete Varadiju. A liječnici priskoče da prinčevu majku odnesu u njegove odaje.
On je ne da iz ruke. Prisloni je svojim grudima, lagano i nježno ponese je gore
u prvi kat.
Svi mu se s poštovanjem ugiblju. Damir, uvučen u kut trijema, priskoči da mu
pomogne.
Unišli su u sobu i položili ženu na postelju. Damir pozove služavku da ju
razodjene dok su liječnici spremali lijekove i u ocat namakali bijele ručnike.
Sto će biti s njom? drhtavo upita princ.
Samo sveznajući može na to odgovoriti!
Spasite je, spasite šaptao je blijedim usnama. Sve ono što je od časa kad je
ugledao majku prešlo preko njegove mlade duše, potrese mu sad tijelo i on klone
na sto-
176 .,.,.,,...... ._.,.,,...... .........

licu Trese ga groznica, a glava ga boli. Damir mu položi ledenu

viiku na vrelu glavu.
__ Suspregni se, Ivane, ti trebaš snage za svoju majku.
__ Dakle, ostat će živa?
__ Nadam se, a i oni se nadaju!
Ali glas rnu ne odaje povjerenja.
_ Damire, tamo da ona ostane na životu, vidjet ćeš što ću učiniti. Čuo si
kralja, Damire. Groza me spopada. Zar sam ja sin tako okrutnog oca?
. Čuo sam sve.
Strahovito je okrutan, okrutan kao Asirac! Nikad to nisam slutio.
I pokrije lice rukama pa umoran nasloni laktove na koljena.
Zatim otkrije obraz i upre pogled u Damira.
Dakle, vidiš zašto sam morao ostati mrtav. Kad je vidio Đuru, slutio je ili je
znao da se ona mora nalaziti u blizini. Htio ju je odstraniti i pokopati za sva
vremena. A ja sam već od onog dana kad smo stigli osjećao njezinu blizinu. Svuda
sam vidio to lijepo plemenito lice. Kad su me prvi put od nje otkinuli, ona je
zamrla. I danas kad sam je našao, opet je zamrla. Ako se ne probudi, ne znam Što
će biti.
Ivan htjede poći k postelji, ali ga liječnik zadrži.
Za nju bi bilo koristi da se povučete, visosti, u drugu odaju. Ni koraka se
ne mičem od svoje majke! Opet me kane prevariti. Ne, to im više ne može uspjeti.
Ostajem tu i čuvam je, makar s mačem u ruci.
Onda se barem povucite daleko od postelje, ne smije vas odmah ugledati kad se
probudi.
Probudi!
Po liječnikovoj želji Damir povede princa u kut sobe, s druge strane postelje.
Tu su sjeli oboje. Damir pogleda prema vratima odakle dolazi paž Stjepko i dade
mu znak da iziđe.
Na hodniku nadi? Gordanu. Bez ikakva uvoda ona ga zapita:
Kak,o je s njome?
Još uvijek jednako. Ne budi se. Ali srce još bije. Vi ste očito, znali da je
ona na Griču?
Nisam ništa znala niti znam. Samo vas molim: ako prinčevoj majci treba ženske
pomoći, onda me zovnite.
Princ to neće dopustiti, jer bi kralj planuo na vas. Čini se, kralj mrzi ovu
nesretnu ženu.
 Mrzi? Može li se mrziti onaj kojeg smo nekad ljubili?
Mislim da ne bi ni tada kad se ljubi beznadno i prezreno.
Da! Ali kraljevi imaju samo jedno srce, a to je prijestolje. idem opet k maloj
Beci. Za nekoliko časaka se oporavila saznavši
Ca je princ živ.
I hitno se udalji.
12 Gordana I f w

KRALJICA I NUSKRALJICA
Beatrica se pretvorila u val gnjeva. Osjetivši da je kralj sli-jedi, zadržala se
u dvorani za primanje. I kao da je ta soba bila cilj njenog zakloništa, spusti
se na stolicu i podupre glavu o bijelu čvrstu ruku.
Kralj ulazi. Ona ga ne gleda, ali osjeti da želi s njom govo riti. čini joj se
da ide za njom kao za plijenom, vrebajući nešto čega se ona boji pa je htjela
najprije potrčati svome bratu da mu iskaže što se dogodilo s prinčevom majkom.
Ma ti ja hoda gore-dolje, spuštene glave, čekao je da ona progovori. A kad je
ostala nijema, on je mrmljao.
Mjesto da se predamo radosti nad Ivanovim uskrsnućem, takav grdni sukob.
Gotovo sam ga udario zbog njegove tvrdokornosti. Ali, napokon, njega vodi
prirodni osjećaj, najprirodniji. On ljubi majku, a to mu ne mogu zabraniti.
Ne znajući kamo on cilja, Beatrica hladno odvrati:
Ti si okrenuo leđa svojoj majci kad se ona počela buniti protiv mene. A tvoja
majka bila je odlična, plemenita žena, Štoviše, ti samo njoj i njenoj hrabrosti
zahvaljuješ svoje prijestolje.
Ova uspomena i u ovom času izazove neugodan osjećaj. Od stida pomiješanog s
Ijutinom, što je u svojoj sinovljevoj ljubavi bio labav i nedostojan, zabaci
glavu, poravna razbarušenu bujnu žutu kosu, pa odgovori neodređeno:
Ivan ima svoje posebne nagone. To se ne može popraviti. “M I opet su šutjeli,
čekali jedno drugo.
Najposlije kralj zastane pred ženom:
," Nakon svega toga bilo bi dobro da legneš, Beatrica. " r i Ne smatraš da
je nečasno za napuljsku princezu ostati pod jednim krovom s nekom palom
djevojkom?
Dobro, Beatrice, to ćemo odmah razjasniti. Prisutnost Ivanove majke ovdje
očito je dokazana urota mojih protivnika. Oni koji su nju poslali ovamo htjeli
su da umanje ugled mojem sinu.
Ona nepomično gleda preda se i odvrati:
Onda je među tvojim protivnicima i Varadi. On tako malo cijeni princa da mu se
upravo narugao.
Narugao?
Zar to nije bezdušna poruga kad Ivana, koji na rukama drži palu djevojku i
nazivlje je svojom majkom, oslovljava prestolonasljednikom? Tolike zlobe ne bih
predmijevala u Vara-diju.
Kralj zažmiri kao da su mu sasuli prah u oči, ne prihvati izazov i ozbiljno
primijeti:
Da se vratimo, Beatrica, no ono što želimo raščistiti. Tvoj otac javio mi je
da je toj ženi dao sasvim dolično mjesto na svojem dvoru. Tvojem ocu slao sam s
tvojom privolom svake
178

dine novac za uzdržavanje te žene. Zdrav razum ne može doku-f°i kako bi se ona
vratila da to ne zna tvoj otac. Tu se nešto dogodilo iza mojih leđa.
_ Uistinu, bilo bi mi veliko olakšanje da ti mogu razjasniti. Iz Napulja mi već
dosta dugo ne dolazi nikakav glas.
Ona ustane i pođe prema izlazu:
__ A sada mi dopusti da se preodjenem i napustim palaču.
Zašto, Beatrica?
Napuljska princeza ima dužnost da zaštiti svoj Ugled. _ Tvoj ugled
je moja čast. Putovat ćemo zajedno u Više-
grad.
 Nema više nikakve potrebe putovati tamo. Želim biti bliže mojem ocu da mogu
što brže dobiti odgovor na pismo što ću ga danas poslati napuljskom kralju. Zato
ću ostati na Griču.
Dakle, ostajemo li ovdje, ili putujemo zajedno na Medvedgrad?
Zar se kraljica i kralj moraju maknuti s dvora nekoj paloj djevojci?
Neki prosvjed zatitra u njegovim očima, ali se odmah smiri:
Dopustio sam Ivanu da do sutra zadrži majku. Po držanju liječnika mogli smo
razabrati da jutro neće dočekati živa. A tvojem pismu za napuljskog kralja
priložit ću pitanje i ja. Hoću da budem nacistu tko je izvršio napad na mir
mojeg srna, njegov ugled i moje kraljevske osobe. Netko će strahovito stradati.
Čini mi se da je napuljski kralj nasjeo mojim urotnicima.
I otišao je ne čekajući njen odgovor.

U svojoj sobi kraljičin brat Francesko stisnutim pesnicama

lupa po koljenu. Glava, puna čvrste valovite crne kose, podmuklo je spuštena.
Griska izbočene usne. Nad njim se sagnuto Enrikovo lice, sasvim zeleno, kao da
mu se žuč prolila na tamnu put. Još se niže sagiblje kardinalu i šapće mu u uho:
Poslao sam čas prije na Kaptol.
Sto me se to tiče!
Na Kaptolu sam sakrio Alfonza. Mora mi reći kako se desna zamjena u dvoboju.
Franceskova bijesna kretnja odražava prezir. • Kako se desila zamjena?
Kojeg me vraga to zanima! Sad je svršeno. Zamjene nije smjelo biti. Toliko buke,
galame, pri-Prema, a zašto? Proždro bih sam sebe.
rišt ~~ f-a -SC proždirem °d ^asa kad sam čuo prinčev krik na dvo-čitM i lpak”
visosti- P° svemu što smo vidjeli možemo zaklju-• ništa ne sumnJ “ Bio Je t 0
ljubazan s kraljicom i
sa s •
du(<P “ma nama- A kako on ne sumnja, pobrinut ću se da ni ubu-ne Posumnja da je
dvoboj imao biti njegova smrt.
12

A što meljete, grofe? Sto hoćete? • - -•

Da još uvijek nisu nestali svi uvjeti da svoju nakanu iz-vedemo ponovno.
Kardinal ustane i srdito mahne rukama.
Idite do vraga! Ni u što više ne vjerujem. U ovoj prokletoj slavenskoj zemlji
izgubili smo i mi Napuljci snagu svoje drskosti. Kakva okolišanja! Kakav oprez!
Pa strah, spremanje, šaputanje, naprezanje, je li to muški? Da smo tako radili
kod kuće u Napulju, danas bi aragonska dinastija sjedila na dnu galije, a ne na
prijestolju.
Sto ćete, visosti, ovdje je tako. Ne da se drugačije.
Vi ste, Enriko, pogriješili. Jest, velim vam to otvoreno u lice! Vas nije
vodio sveti interes ideje, napuljske dinastije, nego ljubomora na Izabeline
osjećaje prema princu.
Moja ljubomora bila je u službi Napulja, vaša uzoritosti, ali ne biste učinili
krivo da ispitate Izabelu nije li ona možda izvor ove kobne zamjene jer, netko
je tu bio.
Enriko, ovo je odveć teška objeda.
Pripazite na Izabelu, to je moj savjet!
Vama nije dobro, grofe reče Francesko i odmjeri ga.
Svima nama nije dobro jer nismo mislili na treću osobu kojoj je mnogo stalo do
princa i poslala je zamjenika. Kome je životni interes da princ živi? Izabeli!
Velim vam, uzoritosti, mi imamo neprijatelja u našem krugu.
Dalje nije dospio da razlaže.
Protiv svojeg običaja, dohitala je Beatrica u sobu svojeg brata i pošla ravno
prema njemu.
Želim s tobom govoriti nasamu. To ponuka Enrika da se odmah udalji. Francesko
je ustao, nježno uhvatio za ruku svoju sestru i posadi je u naslonjač.
Govori, sestro!
Prinčevo uskrsnuće grom je iz vedra neba.
 Varaš se. Nebo je bilo puno munjevitih oblaka, samo mi to nismo zamijetili.
Sada ti moram priznati da sam znao o tom dvoboju, ali ti nisam htio namjerice
saopćiti. Tebe se i ne tiče Što se princ i Alfonzo mrze. Kad je danas pukao glas
da je on pao u dvoboju, nisam htio da tvoje plemenito srce osjeti i najmanju
sjenku krivnje. Ali sad moraš saznati sve. Netko je znao za taj dvoboj i taj
netko je spriječio da princ dođe pod mač Al-fonzu. Ova je osoba prinčev uhoda,
protiv nas! Jest, postoji neka osoba koja će nas uvijek i svagda izvrgavati u
korist njegovu.
Misliš da je neka treća osoba podmetnula zamjenika princu?
Da, Beatrica. Na to me upozorio Enriko, a zapravo jedino
je to moglo spasiti princa. , .1.•.,, ,
Sumnja li možda Enriko na koga? !f; Hii1
Na Izabelu! , >. •.,.,,.- ••>_ ,; • •;•• ^”k"; •"(•
180

__ Budala! Aragonka nikad neće zaboraviti svoju dinastiju.

__ Izabela ljubi princa.
__ Njena ljubav proistječe samo iz interesa da se uda za kraljeva sina.
Međutim, Beatrica se fpak zamisli.
__ Francesko! Naredi da pozovu Izabelu i Enrika.
Kardinal otvori vrata pa izvrši nalog i onda se vrati i sjedne uz kraljicu.
_ Zabrinula te ova sumnja, Beatnce?
_ Na drugo mislim, moj Francesko! Danas u noći u kraljevskom dvoru nalazi se
jedna kraljica i jedna nuskraljica!
_ Zar ćeš podnijeti tu uvredu?
_ Najprije sam se najoštrije usprotivila. Međutim, zbog prisutnosti ove žene
kralj poziva na red našeg oca!
Taj komedijaš!
Da, čini se kao da komedijaši, ali nije sasvim nemoguće da je tu ženetinu
poslao ovamo naš otac.
Pa to bilo sasvim neobično.
Ne bi! Prisutnost ove gradske djevojčure mora podsjetiti sve plemstvo i sve
kraljeve i prinčeve pristaše na građansko, nezakonito porijeklo njihova dragog
kandidata za prijestolje.
Kako se se tome domislila?
Sam kralj me na to uputio. Gotovo je izvan sebe što mu prisutnost ove žene
krnji ugled sinu. I kad sam malo prije o tom razmišljala, čini mi se da bi samo
naš otac mogao izmudriti ovako odličnu zamku. Čitav dvor i sve plemstvo govorit
će o prinčevoj majci. Svatko će se pitati tko je ona i sjetiti se da je
građanka, djevojčura, bivša Ijubovca. Sutra Će O tome govoriti svi oni koji su
na Medvedgradu i još ne slute današnje događaje. Poslanici Venecije, grof
Marcelo i svi drugi imat će prigode da jave u Italiju tko se nalazi u dvoru, a
Bianki Sforza prisjest će da uzme takvu svekrvu!
Usred razgovora uđe Izabela, vedra, gotovo vesela.
Čuj me, sestrice zapita Beatrica zašto mi nisi priopćila da se princ bije
s Alfonzom?
Crnokosa princeza začuđeno usklikne:
Da sam to slutila, ne bih mogla o tom šutjeti tebi, Beat nca, kad si mi
princa namijenila mužem. Zar da budem sudio nik smrtnoj pogibelji svom budućem
mužu?
Da, to je prirodno, dakle, rekla sam.
Tko me optužuje? Očito, Enriko! Beatrica, njegovih progona više ne podnosim.
On misli da si znala!
Onda bih i zapriječila oštro naglasi djevojka.
T~ v.ierujem trebala bi samo natuknuti kralju. Međutim, sad idi! Obračunat ću
s Enrikom. Gdje je Nardela? ni "i svo”°” sobi Jako Je uvrijeđena.
Matija zamalo da je “Je tukao. Prostački joj je istrgao zdjelu sa smokvama,
bacio ih
kroz prozor i vikao na nju. Čak je zapovjedio da je ne puste a blizinu njegovih
odaja.
Divljak. Reci Nardeli da joj kraljica podjeljuje slobodu. Kad idem na počinak,
neka dođe k meni! A sad idi! Evo Enrika.
Izabela posluša i srdito pogleda Enrika. Njegov pogled slije" dio je njene
korake.
Kad su ostali sami, kraljica upre pogled u svojeg dvorskog meštra. Kad nije bila
s njim zadovoljna, oslovljavala ga je hladno i strano.
Vaša sumnja, Enriko, potpuno je bez temelja. Čak drska. Ali o tome dosta.
Recite mi: tko je osim vas znao za dvoboj?
Gospodin Damir! taft I nitko drugi osim njega?
Da, znala je za to i Gordana! .
Gordana? začude se kraljica i Francesko. ,”
&r Kako to? upita kraljica ponovno. -n
U njenoj prisutnosti pozvao je princ Alfonza.te Otulial
Obračun. ; :
• Kako? U njezinoj prisutnosti?
Jer su se zbog nje porječkali. ““.
Zbog Gordane? :j •
Da, zbog nje odvrati Enriko. J"
, l kraljica i Francesko jednako se uznemirite. • "“•”
i Beatrice, to bi trebalo odmah ispitati naglasi kardinal.
A vi, Enriko, ne sumnjičite Gordanu?
Ona nema nikakva razloga da spašava princa, dok Iza bela...
Dosta o tom ušutka ga kraljica. Jo5 jednu riječ o Izabeli i brzo ćemo
svršiti. Idite i zovnite Gordanu. Ako je legla, Deka odmah ustane.
Ne vjerujem da je tko u ovom dvoru osjetio potrebu počinka primijeti
Francesko.
Zbog Gordane, dakle? glasno će Beatrica.
Nisam li ti već jučer na Medvedgradu rekao da se Alfonzo zagledao u Gordanu.
Opetujem, Beatrica, nije puki slučaj da se > njom sastao u samostanu.
Ona ga nije slijedila, o tome sam uvjerena. " Molim te, Beatrice,
ispitaj to pa zaprijeti Alfonzu. “
To je sada sporedna i neopasna stvar.
Zar nije dosta jasno što Alfonzo kani s Gordanom?
Do Gordane su putovi dugi i strmi. Suspregni svoj plamen, moj Francesko. Danas
imamo važnih razgovora.
I nastavljaju raspravljali, kad se otvore vrata.
Gordana ulazi. Prošla neprospavana noć utisnula je odveć jake tragove u lijepo
lice. Ipak je sačuvala prostodušnu vedrinu, poklonila se kraljici i kardinalu.
Enriko je došao iza nje i stao podalje.

Istražujući, pogleda Beatrica mladu djevojku.

__ Gordana, prvi put saznajem da svojoj kndjfcl nisi ls-
Terenci. “
Ona se vedro nasmiješi i odvrati: :
__ Veličanstvo, moja savjest mi niita ne spočitava, a vrlo je
stroga i čangrizava!
__ Ipak te nije grizla kad si propustila dužnost
Uistinu, veličanstvo, ne mogu se sjetiti da sam neSto pro-
" _ Mogla si spriječiti sve ono Sto smo danas pretrpjeli.
Ja, veličanstvo? začudi se ona vrlo ozbiljno gledajući
Jcraljicu.
_ Da, ti si znala da se princ morao pobiti s Alfonzom.
Jesam, veličanstvo.
_ Princ i Alfonzo Borgia urekli su dvoboj u tvojoj prisutnosti?
Jest, veličanstvo,
_ A nisi osjetila dužnost da obavijestiš svoju kraljicu.
Osjećala sam.
Ipak nisi učinila? naglo će kraljica začuđeno.
 Da, veličanstvo, nisam to učinila.
Zašto? upita strogo promatrajući je smrknuto.
Veličanstvo, izazov na dvoboj pao je u šumi jučer, u lovu. Nakon toga još sam
neko vrijeme bila s princom i gospodinom Damirom. Onda sam ih ostavila, zalutala
u šumi i stigla u Remete. Noć sam pnm”Li tamo, a kad sam danas stigla s vojvodom
Iločkim u dvor, već ju bilo sve svršeno.
Eto, vidiš, nije imala prigode reče Francesko svojoj sestri.
Dobro, a kad si bila u samostanu, srela si ondje vojvodu Iločkog. Zar mu nisi
saopćila što se danas sprema?
Veličanstvo, u samostanu sam bila odviše zauzeta svojom nezgodom, a vojvoda
Iločki čitavu noć branio je mene.
Od Alfonza? upita Francesko.
Da visosti!
Dakle je istina što mi je jutros javio Damir?
Ne znam, veličanstvo, što je javio gospodin Damu . No, bilo je čestitih
okršaja s Alfonzom. Nešto sam se malo branila i sama, a sve drugo učinio je
vojvoda Iločki.
Sto je učinio Alfonzo? zapita Francesko. Pričajte nam sve potanko.
Molim, veličanstvo, odriješite me neprijatnosti da o tom govorim pred
gospodom.
- Odrješujem te. Sada ionako imamo drugih stvari. Nego. Alfonzo se bije s
princem zbog tebe. Sto to znači, Gordana?
O tome vas je obavijestio netko tko me strašno uzvisuje!
Kako? Princ se nije pobio zbog tebe?

182

l
Žalim što moram sama sebe lišiti te velike časti da se za mene biju prinčevi!
Pričat ću veličanstvu kako je bilo. U lovu sam se upravo našla s gospodinom
Damirom. Odmarali smo se kad je naišao princ. Gospodin Alfonzo dojahao je do nas
i obije dio princa da stražari Damirov ljubavni sastanak. Princ se naljutio
zbog te objede, branio sebe i svojeg prijatelja nasmije se ona. Meni,
uistinu, ne pripada ova slava!
Govorila je ponizujući samu sebe kao da čitav dvoboj i sve Što se dogodilo baš
nimalo nema veze s njom. Enriko upadne u riječ: 1 Ne, gospođice,
Gordana, princ se pobio zbog vas.
Smiješeći okrene se ona prema njemu.
Gospodin grof Enriko hoće da me silom uzvisi, ali to ne mogu primiti. Gospodin
Enriko je došao poslije Alfonza, dakle prekasno, pa nije mogao čuti što se
govorilo. Budite sigurni, rado bih se podičila kad ne bih time počinila
nedopustivu laž.
Francesko ispruži svoju bujnom kosom obraslu glavu i upita:
Vi ste, Gordana, vrlo žalosni što se princ nije pobio zbog vas?
Ali žalost je vrlo kratkotrajna, jer već imam zamjenu. Dapače, vrlo slavnu.
Vojvoda Iločki bio je prvi vitez koji se je za moju čast borio sa čitavom
Alfonzovom pratnjom i natjerao ga u uzmak.
čini se da te ovo nešto jako ushićuje?
Veličanstvo, molim, priuštite mi ovo malo veselja!
Ako je samo to, prosto ti bilo nasmiješi se zadovoljno Beatrica, ali mladi
kardinal proslijedi gledajući Gordanu u oči:
Ako se vaš ushit pretvori u ljubav?
Oh, moje srce još leti zrakom kao slavujica kojoj još nijedan slavuj nije
zapjevao pravu pjesmu da mu se odazove.
A zapjeva li?...
Začepi t ću uši.
To je prava riječ nasmije se kraljica s osebujnim zadovoljstvom. Dakle,
ova je stvar riješena naglasi vrlo zadovoljna. Idi, Gordana, gore. Sutra
polazim na Medvedgrad. Ti ćeš ostati ovdje da budeš na pomoć prinčevoj majci.
 Veličanstvo me ne želi sa sobom?
Ne boj se, ovdje te neće smetati Alfonzo. Dakle, sad idi gore i ako je od
potrebe, ostani uz prinčevu majku, Ako bi joj bilo vrlo zlo, javi mi. Koji je od
liječnika kod nje?
Mislim Pietro i Gabrijelo Skutari.
Oni su vrlo spretni. Napuljcima nema premca. Dakle, idi!
Sagnula je glavu, smjerno poljubila kraljičinu ruku, pozdravila kardinala i
laganim koracima izišla.
Kraljica uzme u oko svojeg dvorskog meštra koji čeka na
loge. ••••• YM)8t <Kl" pitituj j"fi ; :<racf"t .(>}?.L
184 • •

__ Enriko, recite Alfonzu: ako se ne okani Gordane. morat

će ostaviti moj dvor.
Okrenula se od njega i Enriko osjeti da se mora povući jer nlu kraljica danas
nije sklona.
Brat i sestra SU ostali sami.
__ Dakle, vidiš Francesko, Gordana je izvan svake sumnje, Odmah sam to osjetila.
Valja nam, dakle, tražiti onoga tko je izveo ovu zamjenu.
_ Za dvoboj je znao samo jo5 Damir.
_ Svaka sumnja prema njemu bila bi nelogična. Damir je Hrvat, do kosti naivan u
svojoj odanosti, a do srži ponosan na svoju hrabrost. On bi sigurno sam pokušao
da se bije za princa. Prije bi umro nego bi poslao nekog drugog. Dakle, iza
naših leđa stoji netko tko vodi borbu protiv nas, a da ga mi ne zamjećujemo.
Možda će Nardela nanjušiti našeg neviđenog neprijatelja.
Sva borba, sve natezanje, sve uzbuđenje pretvorilo se u ništa uzdahne
Francesko.
Imam davno plan. Još malo pa ću te pozvati, brate moj, da to izvršimo nas
dvoje, čekaj, Francesko!
Beatrice i on joj obujmi struk govori, razotkrij mi.
Čas još nije tu, ali blizu je. Strpi se.
Pokoravam se, draga moja sestro, ali reci mi barem kako ćeš se držati sutra.,
prekosutra prema svemu što se zbilo?
Iza svojih šančeva posve sam mirna, čekam i budno pazim neprijateljeve
kretnje. Moja taktika ovisi o njemu, čekam potpuno spremna za svaku mogućnost i
kad me neprijatelj napadne, zaskočit ću ga zamkom u koju se mora strovaliti da
nikad više ne podigne glavu. Pripravna sam za nove borbe.
LJUBAV SINA BDI
Kralj se zaključao s kancelarom Varadijem u radnoj sobi Skrstivši ruke na
prsima, naslonio se o zid. Glavu nadigao, a gusta žuta kosa pada mu po čelu i
zaokružuje obraze. Jaka prsa brzo se uzdižu i spuštaju. Nalikuje na ranjenog
lava.
Iza oluje što je sa mnom lamatala čitav dan sad sam eto
nahk na nasukani brod.
To je još uvijek bolje nego da je brod udario o hrid i razbio se. Veličanstvo,
vaš je brod jurio ravno k hridi. Ako se, dakle, brod nasukao, ne čini ništa, jer
će se lako popraviti i ri-
na pučinu.

I hoće uspravi se kralj, uzdahne i pođe prema stohi. Ipak, tko mi je

nasukao brod? Moj vlastiti sin. Eto, on po. maže mojim neprijateljima.
Da je slutio zašto veličanstvo želi da bude još uvijek mrtav, ne bi tako
uradio. Trebali ste ga uputiti.
Bilo bi svejedno, on bi i onda po dvorištu vikao za svojom majkom. Vidjeli
ste gal čim je ugledao nju, zaboravio je duž. nost prema meni.
Ne želim da još jednom veličanstvu spomenem zašto smo ovako zaskočeni. Ni
uzvišena gospođa ne bi ostala ovdje na vašu smetnju. Kad je vidjela da se sprema
na put, ispitala je slugu i doznala da se putuje u zoru. Prevara ju je tako
slomila da je pala u nesvijest.
Otkuda se najednom pojavila na dvoru? Otkuda? Zar je bila na Griču?
 Svakako, kad je odmah doznala za prinčevu smrt. Ne vjerujem da bi se
približila da princa nije smatrala mrtvim.
Recite: kako je s otoka Ichi dospjela ovamo?
Veličanstvo, zar nije bila u Napulju? začudi se Varadl kao da mu ništa nije
poznato.
Napuljski kralj držao ju je zatočenu na otoku u neosvo-jivom dvoru. Veli da je
gladovala.
Veličanstvo je slalo dostatnu svotu napuljskom kralju za njeno uzdržavanje.
Napuljsko veličanstvo ne boluje od novčane oskudice.
Od proždrljivosti, i ništa drugo. Sutra ću o tom raž misliti i poslati kralju
glasnika. Ni riječi više o tom. Da nije bilo te žene, sutra bismo putovali i
Katilina bi bila u mojoj ruci.
Prema tome, ne putujemo?
Dakako da ne putujemo.
Zar ne biste mogli baš zbog prisutnosti prinčeve majke kraljicu nagovoriti da
ipak pođe u vašu zamku u Višegrad?
Odbila je. Hoće da ostane ovdje da bude bliže Napulju.
Moja je zamka potpuno razrušena! •
Ako je za Višegrad, ono nije za Medvedgrad. ,ČC
Da je tamo zatočim?
Namjeravali ste ostati na Griču još četiri mjeseca. Zar ne bi bilo zgodno da
je zatočite na Medvedgradu ili možda u Krapini? Tamošnji je dvor u lijepom
stanju, dobro je uređen, a u ovoj zemlji kraljica nema saveznika. Svi su Hrvati
na prinčevoj strani.
Ovo vam valja! Svakako će biti bolja Krapina, jer med-vedgradski dvor pun je
mojih gostiju.
Dakle, Krapina?
Priznajem, Varadi, današnji gromovi ostavili su vaš mozak netaknut. Da, to je
dobro, tako ću uraditi. A što ćemo s onom nesretnicom gore?

Ako ostane na životu, predložio bih da je veličanstvo otmi kojem od svojih

prijatelja izvan Griča.
" _ Dobro, pričekajmo sutrašnji dan pa ću onda odlučiti. A sada bismo morali
objaviti plemićima i dvoranima kako je Đuro dospio pod Alfonzov mač i sve što je
bilo s princem.
Isto bi to trebalo javiti i Gričanima.
Gdje je vojvoda Iločki?
_ Mislim: u lovu za Alfonzom. Možda se već vratio.
Pogledajte. Ako je tu, neka odmah dođe k meni.
Otključavši vrata pođe Varadi u dvorište. Našao je guste skupine što
raspravljaju o velikom čudu Ivanova uskrsnuća. Kraljevi dvorski mežtri upravo su
razgovarali s vojvodom.
Varadi ga pozove k sebi, uzme ga pod ruku, povede pod trijem i prinese usta k
Lovrinom uhu:
Dakle, što je?
Odjurio sam u Remete. Stigao sam tek prije nekoliko časa ka. Je li kralj pitao
za mene?
Da, upravo vas očekuje. Rekoh da ste pošli tražiti Alfon-za.
Vrlo dobro. A što je s prinčevom majkom?
Kralj je dopustio da je princ zadrži do sutra.
Svojim je dolaskom zapravo spasila Beatricu.
Predložio sam kralju da Katilinu zatvori u krapinski dVOC, Brzo, kralj čeka.
Našli su ga sjedeći kod stola strahovito namrštena.
Jeste li našli Alfonza? zapita vojvodu.
Nisam, veličanstvo, ali naći ću ga. Nešto mi kljuje u duši. Kako nije osjetio
da se s njim ne bije princ? Očito su morali izmijeniti nekoliko riječi. A kad ga
je probo, kako nije pogledao pro-bodenog je li samo ranjen, zašto nije ništa
javio na Medvedgrad? Sve dokazuje da to obračunavanje nije bilo pošteno, nego
prosto razbojstvo.
 Tog lupeža morate po svaku cijenu pronaći i dovesti. Ali građanima i gostima
potrebno je smjesta objasniti ovaj događaj. Dakle, čujte: treba da svima kažete
ovako: princ i Alfonzo urekli su dvoboj. Alfonzo je svima pričao gdje se dvoboj
ima održati i kada. Za to je doznao jedan vjerni dvoranin našega princa koji se
Pobojao za Ivanov život, ukrao je njegove haljine, šljem i mač i pozvao Alfonza,
predstavljajući se za princa, da se pobiju o podne umjesto navečer. On je
dočekao Alfonza, pobio se s njim i pao u dvoboju. Kad su naišli lovci i ugledali
truplo u prinčevu bojnom ruhu, zaprepastili su se, zbunili tako da uopće nisu
skidali vizir i Provjeravali, već stali vikati da je princ mrtav. Jedan je od
njih ojurio na dvor i javio da je princ mrtav. Vizir se nitko nije usudio
skinuti dok ne dođe dvorski meštar. Svi su čekah”, a vijest 0 njegovoj smrti
prenosila se dalje.

Princ je, međutim, do kasne večeri to dobro upamtite"; vojvodo, princ je

do kasne večeri čekao Alfonza u šumi, a kadi ga nije dočekao, vratio se na
Grić. Putem je sreo oklopnika koji mu reče šta se dogodilo. Ivanu se prohtjelo
promatrati tko za. njim tuguje i uzeo je oklopničko ruho. Ovako ćemo najbolje
pred svakim, a osobito pred kraljicom, izbrisati sumnju da sam ja imao kakvih
namjera. A zatim ćete kazati: kad se princ otkrio tek onda smo mrtvom skinuli
vizir i razabrali što je učinio vjerni prinčev dvoranin. Nakon toga morate
proglasiti moju zapovijed . da će svakoga tko bi izazvao ili pokušao da se bije
zadesiti smrt na kazna. Još morate dodati da je jadni dvoranin platio ljubav
prema gospodaru, a nije trebao to činti jer svi znaju prinčevu vještinu na maču,
pa bi on Alfonza svladao kao što je to učinio i na bojnim igrama. Je li tako
dobro?
Vrlo dobro, vaše veličanstvo. Pouzdajte se u mene, ja ću to prikazati kako vi
želite.
Mislim da će ovakav prikaz razoriti svake daljnje kombinacije.
Time smo, dakle, spriječili govorkanje. Kraljici ću sam ovako razjasniti
stvar.
Imam veliku molbu na kralja reče Lovro. Molim, dopustite mi da se sutra
pobijem s Alfonzom, urekli smo.
[o-
Želite da vas dadem smaknuti? m".:
Veličanstvo! Ja... B,
Svršeno. Zabranjujem! Idite! “ "> “ r
Vojvoda se uputi u dvorište da izvrši prvi dio kraljeve za ^j
povijedi.
,
A Varadi je ostao s vladarem. Dugo nije rekao ništa, samo je
hodao po sobi. Kancelar ga nije smetao. Napokon Malija progo
vori:
čujte, Varadi! Kad sam kraljici spočitnuo da je napuljski kralj skrivio
dolazak prinčeve majke to sam učinio samo zato da šiljak koji je ona htjela
uperiti u mene okrenem prema njoj. Ali sada zaista sumnjam u toga lupeža.
Možda mu ne činite krivo.
On mi je to skuhao. Ako tu ženu nije poslao sam, svakako je u tome sudjelovao.
Ako je ona pobjegla, Ferante joj je omogućio bijeg lukavo i podmuklo da naškodi
Ivanovu ugledu.
Saznat ćemo kako je uzvišena gospođa prešla granicu ako ozdravi...
Ako ozdravi?
Opetujući Varadijeve riječi, zamislio se i namrštio. Onda doda posve hladno:
I za nju i za sina bilo bi bolje da umre.
Neugodno dirnut, Varadi ne reče ništa, dok kralj nakon male
stanke nastavi: j" ,-.,.”-. ;u.1-5 .i

_ Od časa kad sam uhvatio pisma koja mojeg sina označu-• Kartagom, neprestano se
pitam: zašto je baš sada Beatrica ^ ila to[iku snagu da ^pr”ncči Ivanu pravo na
prijestolje? Danas, ponavljam to pitanje. Sto vi velite, Varadi?
__ Možda i u tome Napulj ima svojih osnova.
._ proždrljivost napuljskog kralja. Krivo mu je Sto Ivan nasljeđuje sav moj
imetak pa se boji da će Beatrici ostati manje. Da, to može biti jedini odgovor.
Jedini, a sad pođite i vi na počinak, Varadi.
_ Veličanstvo, prije toga dopustite da vas podsjetim na vrlo važnu okolnost.
Knez Bernardin Frankopan već je s malim ferar-skim vojvodom H i pol i t om
stupio na tlo vašeg kraljevstva. Poslali ste mu u susret Bakača i Filipca.
Pa što onda?
Za koji dan oni će prispjeti i dovesti dječaka koji bi po odredbi vašeg
veličanstva imao da zasjedne na stolicu ugarskog primasa. Hoće li veličanstvo
sada odustati da dijete postavi na to uzvišeno mjesto?
Kad sam popustio Beatričinoj molbi da njezinog nećaka postavim na to mjesto,
makar je dijete, učinio sam da Beatrici dokažem da ću opskrbiti sve njene
rođake. Međutim, otkad sam dobio u ruke ona pisma i nakon ovoga što smo danas
doživjeli, velim: ne! Malog ferarskog vojvodu ću k Beatrici u Krapinu da je
zabavlja u njezinom zatočenju.
To je mudra odluka.
Sutra uranite. Varadi!
Kralj pođe u spavaću sobu sam. Radulo ga je dočekao i stao Svlačiti.
Veličanstvo, gore je vrlo zlo...
Gdje gore? otresito će kralj. Sto buncaš?
Prinčeva majka leži u vrućici, bez svijesti...
Nisam te ništa pitao.
Slomljen i umonn legne kralj na počinak, Ali osjeti da neće usnuti. Budnim očima
zuri u strop.

U prvom katu bdi princ uz postelju svoje majke. Lice joj gori, plave oči se
otvaraju, kruže okolo, a usne neprestano dozivi ju sina. On se sagiblje k njoj,
odazivlje, ali ona ne čuje i ne prepoznaje nikoga. Sa strepnjom gleda Ivan
liječnika i pita opetovano:
Sto je to, za ime Božje? Zašto me ne prepoznaje?
Vrućica je to...
Molim vas, ne maknite se odavde, bogato ću vas nagraditi.
Ostat ću ako me vaša visost posluša i pođe u drugu sobu da se odmori.
189

i
Da, treba da ideš oglasi se Damir. Ja 61 bdjeti uz itfu. . Ne mogur
je ostaviti.
Zar se ne pouzdaješ u mene, Ivane?
Bolje mi je kad sam ovdje. Mirniji sam. Ne bih mogao počinuti. Kako da mi
tijelo počiva kad mi duša strepi!
Vrata su se polagano otvorila i ženska suknja zašušti. Oba-zreli su se i spazili
Gordanu.
Prišla je tiho” k postelji, Ivan je začuđeno gleda.
Kraljica me šalje da vam budem od pomoći reče Gop. dana značajno gledajući
princa.
Pođimo malo u pokrajnu sobu predloži Damu . Ostavit ćemo vrata otvorena.
Nerado Ivan posluša prijedlog. U drugoj sobi našli su se svi troje.
Sto znači kraljičino zanimanje za tvoju majku? zapita tiho Damir gledajući
Gordanu.
Ne bih vam mogla razjasniti. Pozvala me k sebi i naložila mi ono što sam vam
prije saopćila. Ipak, ja sam se već prije ponudila Damini. Dopustit ćete,
prinče, da ostanem ovu noć uz vašu majku?
Ne, Gordana. Probdjeli ste prošlu noć i namučili ste se. Ne mogu to dopustiti.
Ako vas molim?
Ni onda. ±elim da legnete. Vrlo ste blijedi, Gordana.
Pravo veli Ivan reče Damir. Treba da legnete. Mi ćemo obojica bdjeti uz
nju. Kad se odmorite, znam da će princa biti vrlo drago ako dođete.
Zar me kanite otjerati ako malo ostanem?
Nipošto, Gordana!
Na otvorena vrata spavaće sobe dopru do njih teški uzdasi iz bolesničkih usta.
Kralju, sina hoću da vidim... moje mrtvo dijete...
Majko moja, kad bi barem znala da sam živ... Kad bi to osjetila da se barem
načas osvijesti, da me prepozna, bilo bi joj lakše.
Gordana naglo ustane i pođe u drugu sobu. Povukla je liječnika za ruku i šapne
mu:
Sto velite? Meni možete reći istinu!
Kad bih je ja znao!
j Barem približno, molim vas!
Vrlo je slaba, neobično slaba, to me zabrinjava.
Liječit ćete je po svojoj najdubljoj savjesti, gospodine?
Nešto začuđen liječnikov pogled zaustavi se u Gordaninim Otima.
što hoćete time reći?
i Možete li ovu gospođu liječiti kao da je kraljica? Smijete H je
liječiti svim sredstvima vaše znanosti?

__ Svim sredstvima? I opet čudno zvuči... _ Dakle, recite: imate li kakav nalog
od koga... _ Ja? Ne razumijem vas. Nisam se ni maknuo od nje. _ Molim vas,
nisam vas ništa pitala, ništa. Ali zadužit ćete inča, prestolonasljednika, ako
je spasite a ja znam da će kra-liu biti vrlo milo ako ona ozdravi.
Sutra u zoru moći ću vam reći nešto jasnije o njenom stanju Sada bi bilo
preuranjeno.
Vratila se opet k princu i Damini i sjela kraj njih Šuteći.
_ Gordana prozbori Ivan uzevši njenu ruku znali ste da je moja majka na
Griču?
_ Da je na Griču? Ne. O tom ništa nisam znala odgovori ne pogledavši ni Damira
ni princa. Napokon imate svoju majku za kojom ste toliko čeznuli.
I nitko mi je više neće oduzeti! Nitko! Na to sam se zakleo.
Idite, Gordana, i legnite zamoli Damir.
Pa dobro, kad me toliko tjerate, idem da vidim svoju bolesnicu.
Malu Beci doda Damu .
Da, vijest o prinčevoj smrti teško je srvala nježno djevojačko srce, ali sad
je već bolje. Jadno siroče koliko je pretrpjelo.
Pođite na počinak zamoli Damir.
Ako me trebate, smjesta me zovnite.
I onda se malo zadržala na vratima spavaće sobe.
Zašto ona govori o Beci? šapne Ivan prijatelju.
I meni je pričala koliko ju je potresla vijest o tvojoj smrti. Bit će da te
djevojĆL- ljubi.
Ne dao Bog. U mojem srcu ima mjesta samo za moju majku, Gordanu i tebe!
Opet su se čuli uzdasi iz druge sobe.
Ivan pohiti k postelji na kojoj je ležalo slabašno tijelo, sitno plemenito lice
zarumenilo se vatrom od koje je strepilo njegovo srce.
Gordana uhvati Damirovu ledenu ruku i pogleda mu čvrsto
u oči:
Ako bi možda kraljica pozvala k sebi liječnika, odmah me obavijestite. Odmah,
i šutite pred njim.
Vi se nešto bojite?
Rekoh: pazite! i odjuri hodnikom.
Mladić uđe u spavaću sobu gdje je bolesnica uzdisala.
Dajte mi sina... kralju... okrutni ste...
Razumiješ li to, Damire? Kralj joj je uskratio da me vidi.
. I noć je padala sve dublje. Princ sjedi uz bolesničku postelju
pnča Damiru.
• ~v Otkinuli su rnc s njenih grudi. Bilo je tako davno tome, “Pak njen dragi
lik ostao je duboko utisnut u mojoj duši. Od-sam je prepoznao. Čuo sam njen glas
kad je molila: "Odve-
191
dite me da vidim sina". Slutnja se začas pretvorila u vjerovanje. Kleknuo sam,
zavirio u drago lice i znao: to je ona! Draga, jedina majka! Bože, nemoj mi je
uzeti!
Noć je pala u dubok san, a ljubav sina bdi.

Ulice grada utonuSe u gustoj tmini. Hitno koračanje i zve> oružja odjekne
cestom. Poluglasno pitanje padne iz tame: 4
Jeste li vi, Alfonzo? h |
( Da ja sam, gospodine Enriko.
l Čekam vas ovdje već dugo.
Onaj prokleti vratar na Kamenitim vratima morao me svega ogledati dok me
pustio unići u grad.
Neka vaši pratioci pođu u dvor, a mi ćemo se porazgo. voritl ovdje.
Zar možda nije mrtav?
Recite, Alfonzo, što se zbilo tamo u 5umi? Netko je bio u blizini.
Nije. Čemu dakle to ispitivanje? Ta valjda niste sada okrenuli.
Za ime Božje, pričekajte dok dorečem? Koga ste našli tamo na urečenom mjestu
sastanka?
Princa!
Samo njega?
Da, samo njega.
Sto ste s njim govorili?
Govorio sam gotovo samo mačem.
Ništa mu niste rekli?
;BMČ. Po
vizira.

Kad sam došao, već je tamo stajao zvao sam ga jednostavno da skine vizir, jer
ja

Aon?
Nije me udostojao nijednom riječju. .j A to vam nije bilo čudno?
Više kukavno. Rekao sam princu da je očito došao samo zato da ne vide drugi
kako se boji za svoje lijepo lice pa ga zaštitio vizirom.
Aon? ;”;-,” r "-"“.•
Do đavola, Sto me to ispitujete? “
Što je rekao, Alfonzo?
Zauzeo je bojni stav i nije rekao n! riječi , |
I niste ga nastojali prisiliti da govori?
Do vraga, pa nisam ga zvao onamo na domjenak, nego da mu što prije zarinem mač
u prsi. I navalio sam. On je odbijao, vrlo mlitavo kao da ga je ostavila
vještina koju je pokazivao na bojnim igrama.
To vjerujem! |j
192
Pa recite mi već jednom čemu ovo ispitivanje? “ j

_ Tiše, i tmina bi mogla imati uši, ostanimo u šaputanju. Đavle kako je dugo
trajala bitka?
^ “_ NJ spomena o njoj. Probo sam ga u dva-tn udarca, ma-var bi dostajalo da sam
se dotakao njegova tijela samo vrškom
013 !l I niste mu skidali vizir?
Čemu? Znao sam da mu nema spasa. Požurio sam k vama na Medvedgrad da vam to
javim, a onda sam se žurio dalje na Kaptol biskupu da ne stupim pred kralja
prije nego ga mine prvo uzbuđenje.
Alfonzo, možda i nije bilo okršaja? Niste li ga zaskočili, najurili i proboli
bez borbe?
Čujte, grof e, ne odgovaram više nijedne riječi. Sumnjičite me kao da niste
naručili taj dvoboj i izbrojili za nj cekine.
Sad ću vam razjasniti zašto vas sve to pitam. Pod prinčevom odorom i vizirom
bio je netko drugi!
Mukli glas zapanjenja prodre iz Alfonzovih grudi. Ruka mu zgrabi Enrikov lakat,
a on šapće još tiše:
Da, tako je Alfonzo. Tek kasno uvečer otkrilo se u kraljevoj palači da je
princ živ i zdrav, a jedan dvoranin mjesto njega leži mrtav.
Nekoliko trenutaka je tiho, onda Alfonzo promrsi tešku kletvu i sagne se Enriku:
Kakva kukavica, platio je nekome da ide za njega u smrt. Sad mi je jasno zašto
mi je Damir donio poruku da dođem na obračun u podne. Ovo su učinili da mogu
podmetnuti plaćenika!
Mogli bi to učiniti i navečer.
Ali onda biste bili vi sa mnom, Enriko, kao što smo se dogovorili. Vi biste
otkrili zamjenika, a to su htjeli izbjeći.
A niste ga mogli prepoznati po stasu?
Njegov stas potpuno je odgovarao prinčevu. Pa tko bi uopće i sanjao da je
netko drugi pod njegovom odorom grbom, plastom i šljemom na mjestu na kojem
smo urekli dvoboj? A kad čovjek ne sluti, i ne istražuje sitnice. Ovu će mi
lukavštinu princ skupo platiti.
Na žalost, moram ga obraniti od vaše sumnje.
Obraniti? Sto vi, dakle, mislite?
Da nije princ mjesto sebe poslao zamjenika, nego treća osoba u dogovoru s
Damirom.
Treća osoba? To je nečuveno.
Zar za dvoboj ne bi mogla doznati Izabela?
Izabela? Od koga?
Lako je mogla naslućivati, prisluškivati. Izabela ima mnogo uzroka da princa
poštedi vašeg mača.
Objema rukama zahvati Alfonzo Enrikova ramena i gotovo ga
Potrese.
Sto vam je, zaboga, Alfonzo?
Vi ste ludi. Izabela nije kriva. Ja znam tko je poslao zamjenika.
193
13 Gordana I

• " Tko?
Gordana!
“ “ Sto vam pada na um? šapće Enriko. Gordani nije do princa. Ona nije ni
proplakala za njim, a Izabela je isplakala ci-tavu rijeku suza.
Vaša je ljubav, Enriko, potopila čitav vaš razum. Čujte: Izabela je morala
plakati, jer je princa držala mrtvim, a GoiC dana nije trebala da plače jer je
znala da sam probo drugog.
Vaša strast, Alfonzo, potopila je vaš mozak. Čujte: Gordana čuva milost svoje
kraljice, a drugo, svi znamo da je namigu-sa i nikoga nije ljubila niti ljubi.
Jučer bih vam to vjerovao, Enriko, no nakon prošle noći u samostanu velim i
prisižem: Gordana ljubi princa. Za to imam dokaze.
Kakve?
I on počne tiho i uzbuđeno šaptati u Enrikovo uho:
Gordana je razbila moju bajnu igru s princem, ona je pre" lomila mač, sačuvala
oštricu, stavila je u tok, nosila oko pojasa U lov i tamo se oštricom branila
protiv mojeg zagrljaja.
Nije znala tajnu te oštrice.
Ona zna sve.
Zna? Otkud bi to mogla saznati?
Svakako, gospodin Bog nije poslao anđela da joj navijesti što smo nas dvojica
ugovorili, dakle mogla je doznati samo prislonivši uho negdje u našoj blizini
kad smo se mi dogovarali.
Možda se ipak varate!
Kako bih se varao kad mi je prošle noći govorila o tajni oštrice mojeg mača?
Onda sam otkrio uhodu kojeg tražim! Jest. Osjetio sam da se tu krije neka
treća osoba. Spomenuo sam to i kardinalu Francesku. Gordana, dakle, uhodan
protiv nas za princa. Ina če nas ne bi prisluškivala i sve to učinila.
I ona ljubi princa.
 U tome se varate. Gordana računa i ništa drugo. Račun" ne bi li svoju lijepu
glavu uresila dijademom princeze, a možda čak i kraljevskom krunom. To svakako
ide meni u prilog.
Vi biste tome za volju kraljici zatajili koga ima uza se?
A vi biste Gordanu optužili?
To je jedini put koji Gordanu vodi u moj naručaj.
Kraljica bi vas protjerala da joj dolazite optuživati Gor-danu. Malo prije sam
joj spomenuo da je Gordana znala za dvoboj, a čim je djevojka došla pred
kraljicu, sve se svršilo njoj u prilog.
Kad ja stupim pred kraljicu, svršit će se meni u prilog.
Slabe su vam nade. Malo prije rekla mi je kraljica neka vam kažem ako Gordanu
ne ostavite na miru, morat ćete ostaviti dvor. No, imate li još sada odvažnosti
optužiti je pred kraljicom?
A vi ćete dopustiti da i dalje radi protiv kraljice za princa?
194

__ To baš neću. Zato sam upravo radostan ito sam se s vama

razumio. Otkrili smo neprijatelja koji nam iza leđa nevidljivo tkapa svaki naš
pokušaj. Sad je na nama, Alfonzo, da joj bu-P° uvijek za petama, da nađemo samo
jedan dokaz, nedvou ; jaki dokaz, i kraljičina sklonost prevrnut će se u
neprijateljstvo i mržnju. Onda je s njom svršeno.
__ Recite mi, Enriko, čime je Gordana stekla toliku kraljičinu naklonost?
__ Kad bih znao uzrok, lako bi bilo otkriti posljedice i omra-ziti Beatrici
njenu štićenicu.
_ Nije li možda Beatrica ljubila njenog skrbnika, Cesmičkog?
_ Alfonzo, kakve su to misli. Beatrica je dobila nadimak "mramorne kraljice"
zbog toga što je njeno srce od mramora. Nije ona ljubila nikoga, možda čak ni
onog paža Ramira na dvoru svojeg oca što su ga našli probodena u njenoj
djevojačkoj ložnici.
_ Čuo sam o tome govoriti u Napulju i neki rekoše da je paž ipak ranjen i ostao
na životu.
Nikad ga ne bi pogledala, čak ga ne bi htjela n! poznati.
A čuo sam govoriti o kralju Vladislavu Češkom...
Priče, kralj Matija sklapao je s njime mir. A Beatrica je namamila mladog
češkog kralja da pristane na Matijine uvjete i tako još više podjarmi svoga muža
svojoj volji. Račun je bio odličan. Uvjeren sam da Beatrica ne poklanja svoju
sklonost ni Gon-dani bez računa.
Ne razumijem to.
Naprosto, Beatrica Ima s njom svojih namjera. Kakvih, to dakako ne bi mogao
pronaći n! sam đavo.
Rekli su mi da je Gordanu uzela na dvor još u nježnoj dobi?
Da, istina je. AH ja sam na kraljičinu dvoru već pet godina i, vjerujte,
Beatrični i sklonost prema Gordani razvila se tek posljednje dvije godine s
tolikom brižljivošću da Je upravo čudo. Dala je da ju podučavam prvi učenjaci
kao princezu. Ne proro". kujem ništa, samo znam da Beatrica ne trepne okom, a da
pri tome nema osnova i tajnih računa.
Prema tome, imam protiv sebe kraljicu i dva suparnika: Princa Ivana, a od
sinoć i vojvodu Iločkog.
Bit će tih suparnika još više, ali sad je potrebno da vam saopćim i drugu
kraljičinu želju: treba da sutra pođete kralju i molite za oproštenje.
, što se nisam pobio s njegovim sinom? ironički će At tonzo. gto veli
Beatrica o tom svršetku dvoboja?
što sad veli ne znam, ali za princem je plakala i grlila se s kraljem kao da
su se jučer uzeli.
Aragonci su umjetnici! Međutim, prije nego pođem kra" ju, moram se pobiti s
vojvodom Iločkim. On me sam izazvao.
• Neće biti ništa od toga. Kralj je udario smrtnu kaznu na BVak°ga tko bi se
pobio ili izazivao.
13
 Hoće, dakle, da zaštiti princa svojom kraljevskom vlašću?
Da i po treći put ne zasijeće mimo njegal Sad pođite sa mnom u dvor, kasno je.
Oko njih potpuna tišina. Odjednom Enriko uzme Alfonzovu ruku:
Uistinu nema nikakvog sredstva da razorimo prokletu Kartagu?
Sredstva ima dosta, ali odvažnosti premalo. Svi ste vi kukavice.
Priznajem. Ovdje nema nitko odvažnosti da uradi ono što bi učinili u Napulju,
ali kad bi se to moglo izvesti nekako nevidljivo, čemu nitko ne bi ušao u trag,
a da princ Ivan ipak nestane sa svijeta.
Zašto se ne bi moglo?
Kako?
Ima prašak koji se može sipati u vodu, jelo ili se može po
sipati na list knjige koju protivnik rado čita, ili na bilo kakvu
stvar koju on uzima u ruke. Taj prašak ne ubija, nego podgriza
Život, toči ga kao crv jabuku iz dana u dan i za više sedmica vodi
ga ravnim putem polagano i sigurno u grob. l
Zašto mi to niste već rekli? ]
Kako bih vam govorio o tome kad ste se tako žurili?i
A ovo putovanje iz dana u dan potpuno je prirodno?
Potpuno! A što je najvažnije, razblažuje dušu užitkom ka-ko upravljaš sudbinom
svojeg protivnika protiv ljudske i Božje volje.
A protivnik se ne može nigdje i nikako obraniti da se gdjegod ne susretne s
tim praškom.
Vidite, to je divno jer je prirodna smrt, kojoj ne možeš
uteći, ali za to je potrebna anđeoska strpljivost i čekanje dugo
čekanje. 4
Makar trajalo mjesec!
Iza njihovih leđa zataje pseto. Trgli su se i pošli hitno dalje.
Sad pođimo u dvor šapne Enriko tamo nećemo go i;
voriti ni riječi o tome. •
Noć je polegla na grički kraljevski dvor. Tišina kao da plazi prisluškujući
kraljevskim odajama u kojima svatko snuje svoje snove za navalu. . . . ,.. v >
IZA BOJNIH UTVRDA
Pri jutarnjem zalogaju u kraljevskoj dvorani svatko je nosio na licu tragove
uzbuđenja prošle noći.
Razgovor je zapinjao. Samo katkad bi kralj nešto primijetio Beatrici vrlo
udvorno, učtivo i prijazno. A ona bi uzvraćala istim
196

loženjem. Ipak se u njihovu saobraćanju razabiralo da se fh e ogradilo jakom

utvrdom i svatko od njih mirno čeka navalu
zamku drugoga.
I kralj i kraljica nisu u svome razgovoru ni jednom riječi do-kli događaje.
Nijedno se nije približilo drugome, samo se onako Jreko utvrda razgovaraju o
najobičnijim stvarima čuvajući se da onaj drugi ne bi zapazio Sto misli i što
sprema.
Princ se nije pokazao. Njegovo je mjesto u blagovaonici prazno Gordana je došla
s Ijepušnom Beci čije se lice nadahnuto rumenilom i oči osvježile blistavom
radosti. Ali nitko se nije oba-zreo na mladu djevojku u čijem je srcu nevidljivo
plamtjela ljubav prema onome oko kojega se sva dvorska čeljad, počev od kralja,
natezala u divljoj borbi.
Alfonzo se nije pojavio u blagovaonici, dok je čitava kraljičina rodbina sjedila
oko stola s jedva zamjetljivim znakom mrzovolje. Kraljevi dvorani pokazivali su
i odveć vidno radost jučerašnjeg udarca kraljičinoj stranci. Kad je završen
zajutrak, kralj i kraljica ustadoše. Malija oslovi Lovni:
Vojvodo Iločki, pođite sada na Medvedgrad i izvršite što sam rekao.
Slušam, vaše veličanstvo pokloni se on kraljevskom paru i zaustavi na
Gorduni pogled pun nježnosti i upozorenja da želi s njom govoriti.
Vani je pričekao dok dvorani izađu. S njima je izašla i Gordana. Pošao je ravno
k njoj.
Jeste li se odmorili, Gordana?
 Potpuno.
Alfonzo je u dvoru. Čujem da će poći kralju. Znam da ć e biti govora o
događaju u samostanu, no ja ću se požuriti s Medvedgrada.
Alfonzo ne može optužiti, a da ne optuži sam sebe.
On je lupež, a lupežima je lako učiniti sve jer im je na izbom svako zlo i
svaka podlost.
Vidjet ćemo kako je smislio svoju obranu. ;
Rekao što mu dratiu, ja sam uz vas, Gordana.
Znam to, vojvodo i pogleda ga zahvalno i toplo.
A kako je prinčevoj majci?
Još uvijek isto. Samo manje bunca, princ je uz nju postojano.
Ne znam Sto bi bilo bolje: da se to dogodilo ili da se nije
dogodilo.
Pokazat će budući dani, ali ne smijemo čekati skrštenih
I to je istina. Ja ih uistinu neću skrstiti.
Ni ja, do viđenja, vojvodo!
Dok je pošla hodnikom, gledao je za njom i onda krene u
da uzjaše konja.

U blagovaonici je kraljica razgovarala s milanskim poslani kom. Njen brat

Francesko stoji postrance i čeka Beatricu. Pri tom promatra kralja koji nešto
tiho nalaže Orbanu.
A sad na posao reče kralj glasno i pođe prema svojoj
ženi čekajući da ona izreče koju želju s obzirom na jučerašnje
događaje. Ona ne reče ništa. Oprezno je čekala da kralj počne
prvi. ,,
Uzalud je čekala.
,:
Do objeda ću biti vrlo zaposlen, Beatrice. Dakle, do vi> đenja!
I brzo pođe iz dvorane. Ona dobaci bratu razočaran pogled. Pošla je u njegovoj
pratnji iz blagovaonice i prišapnula mu:
Nijednom riječi nije spomenuo jučerašnje događaje, čak;
ni pitao što ću raditi do ručka. To još nikada nije učinio. ;
Njegova je šutnja nepriličnija od svakog njegova urlika. -,
Ništa zato odvrati Beatrica. S moje strane neće pa-”
Sti nijedna riječ koja bi mogla izazvati buku. Ja čekam... :
A u kraljevoj odaji čekao je Varadi. Njegovo prostodušno | lice ne može da
prikri je uzbuđenje koje ga tjera da velikim i hi trim koracima šeće od prozora
do vrata i natrag. Sive mu oči ti- • traju od neke odviše vidljive radosti. Kraj
vrata se zaustavi, sin “ sa, pa opet ode k prozoru i žuri se k vratima.
Napokon se vrata otvore.
Između zastora se pojavi kralj uzdignute glave i značajnog izražaja lica i
približi se Varadiju. I ne odgovorivsi na njegov pozdrav, šapne:
Protivnik miruje i šuti!
Dakle, sprema se na odlučnu borbu.
A mi smo uzeli istu taktiku. Da vidimo od koga će pasti prvi metak.
Svakako od nas, veličanstvo.
Kad bih vama prepustio vodstvo^ naravno, vi ne biste mogli mirovati, a
naročito šutjeti. No, kralj Matija izvojevao je najbolje svoje diplomatske bitke
šutnjom i mirovanjem.
Pođe k stolu i sjedne.
Rekao sam kraljici: "A sad na posao!" Zapravo nemani joS pravog posla.
U tom bih vašem veličanstvu mogao pomoći ja.
Kako?
Da vam nađem posao.
On malo zažmiri pa ispruži vrat prema kancelaru:
Vidi, vidi, nešto vam igra u očima! Izgledate kao mačka kad uhvati miša.
Prepustit ću vašem veličanstvu da se njime pogosti. Kralj se udobno ispruži u
naslonjač.
Dakle, kanite me uposliti gozbom miševa. Naprijed!
198

_ Veličanstvo je jučer odredilo da se svi glasnici pohvataju kako ne bi nitko

ništa mogao javiti u Italiju o prinčevoj tobožnjoj smrti.
Kralj stade žmirkati očima:
._ Ovaj uvod obećaje posla.
_ Uhvatili smo, veličanstvo, dva glasnika.
Otkuda?
Prvi je poslan t Griča u Milano.
Tko ga je poslao? _ Sam poslanik grof Marcelo.
_ To nije ni čudo. Ali nije ni lijepo što nije pitao moje mišljenje.
Vaše mišljenje ne bi pristajalo uz njegov izvještaj.
Govorite jasnije, zagonetke vam ne pristaju.
Uhvatio sam izvještaj milanskog poslanika i pruži kn Iju zapečaćeno pismo.
Pročitali ste bez mene?
Veličanstvo je još spavalo, a a ovakvim se stvarima ne može čekati.
Matija se zadubi u pismo. Nisko mu se čelo stalo borati, usne rastezati. Kad je
dočitao, upre pogled u Varadija.
Kakva je to priča?
Luda, nevjerojatna
Gledajući u pismo kralj mrmlja.
... Moj sin se bacio kraljici pred noge i zakleo da će se ubiti ako ne sklone
mene pristati na ženidbu s Izabelom. Ona je ta žena zbog koje se princ pobio s
Alfonzom na dvorištu. Vidi što se zbiva iza mojih led i! Zar da je uistinu
Izabela ona zbog koje se pobio princ? Nju da Ivan ljubi? A kad sam ga baš za nju
pitao, tako mi je iskreno pogledao u oči i rekao: "Ne". A zašto bi mi zatajivao
Izabelu? Ali, recimo, da je tako. Tko bi sve to rekao Marcelu?
To uistinu ne bih znao primijeti Varadi stišćući usne da sam sebi zabrani
izlanuti svoje sumnje.
Kako vas se dojmilo ovo pismo, Varadi?
Bilo bi mi milije kad bi vaše veličanstvo ostalo sa svojim vlastitim utiskom.
Svakog ste dana sve lukaviji. Svaka vam čast, dakle, ostat ću kod svojeg
mnjenja. Čitavo pismo kojim Marcelo javlja u Milano prinčevu smrt samo je vrlo
dobro napisana obrana kojom ttnlanskog vojvodu želi uvjeriti da nikome na
svijetu ova smrt nije donijela toliko nesreće koliko kraljici!
Varadijeve oči opet stadoše titrati, odviše prozirnom radošću. _ To je vrlo
plemenit čin grofa Marcela nastavi kralj. Ur" je dakle nastojao da izbriše
svaku sumnju, ali pravi Milanac uradio bi baš obratno Natovario bi na kraljicu
što više sumnja aa tako zadovolji neprijateljske osjećaje milanskog vojvode
protiv kralja Ferante i njegove obitelji! Da, to je tako, nedvojbeno.
199

a, opet, grof je učinio obratno. Ovo biva zanimljivo i bez dvojbe pruža dosta
posla. Ponajprije ćemo doznati od Ivana je li uistinu kada klečao pred kraljicom
prošeci od nje Izabelu, a onda ćemo pozvati grofa Marcela da nam priča od koga
je to čuo. Vrlo je lijepo što on brani čast mojeg dvora, to mu se svakako mora
ubilježiti u račun, a ako ga ipak upitam od koga je to saznao, ne znači
sumnjati. Imam li pravo?
Da, veličanstvo.
Kako je s Ivanom?
Uzvišena gospođa još uvijek leži u teškoj besvjestici i bulazni.
Pa dobro, imamo vremena da Ivana ispitamo, nije tako važno. S princem se sada
ne može govoriti.
Uistinu bi bilo dobro da ga pustite dok se ne riješi sudbina njegove majke.
Prema tome, ipak niste uspjeli da me zaposlite.
Kad nastavim, vaše se veličanstvo neće moći potužiti na mene.
Još niste gotovi? upita kralj. > f Tek kanim započeti.
Zapanjujete me i gotovo postajem dobre volje. t Ne znam kako će biti s
raspoloženjem vašeg veličanstva, ali znam kako je s mojim.
 Zamalo ćete prasnuti od radosti. Dakle, što je?
Veličanstvo, kad smo postavili lovce na glasnike, uhvaćen je napuljski
glasnik.
lj Varadi izvadi drugo pismo i zapečaćeno preda kralju. |i Ovo niste
pročitali?
ni Ne bih se drznuo raskinuti pečat napuljskog kralja ali sam uvjeren da
nosi važne vijesti, jer je glasnik bio brzoteča, a pismo glasi na njezino
veličanstvo i glasnik ga nije htio predatL Silom smo ga oduzeli.
Dakle, kralj ne bi smio otvoriti ovo pismo primijeti Ma tija a istodobno
oprezno raskine omot.
Kraljevo lice odjednom postane tamnocrveno i on udari po stolu:
To je odviše! To je luđački! Nevjerojatno drsko! Giovano! Giovano! i baci
Varadi ju pismo.
Ovaj polepno zagnjuri u nj oči. Morao se suspregnuti da kralj ne opazi kako mu
ruke dršću, a kralj je poluglasno siktao:
Giovano, napuljski princ Giovano ima da naslijedi kraljev" stvo kralja Matije.
Napuljski kralj nije priseban! Trebalo bi ga politi ledenom vodom.
Onda je pošao po sobi, a iz usta mu suklja plamen gnjeva:
Dakle, Napulj je Rim, a moj sin Kartaga. I valja razoriti Kartagu da Napulj
zauzme moje prijestolje. Sto se to oko mene događa? Zar mi je na očima narasla
mrena da to nisam vidio? Ali kako bi čovjek zdrava razuma mogao naslućivati da
se na-
200

kralju prohtjelo posaditi na moje prijestolje svojeg si-"na" prijestolje oko

kojeg ston n.uodi i :,: ih , : što biraju kralja "o ustavu i zakonu? Tako mi
poštenja, Napulj je opsjednut ludilom Iz g”ave napuljskog kralja iscurio je
mozak. A za svog ortaka bira on moju vlastitu ženu!
_ Veličanstvo je jučer reklo da se uzalud pita: zašto se kraljica toliko bori
protiv nasljedstva princa Ivana.
__ Eto strahovito;” bezumnog, bjesomučnog, grozovitog odgovora! Dakle, zato sara
ja morao posiniti Giovana, zato ga držim na dvoru, njega i sve njih, da svi ti
crvi uđu u moje prijestolje i da ga zajedno rastuće.
_ I u tu svrhu svezali su se s domaćim neprijateljima vašeg veličanstva. Kad sam
onda pred vama optuživao kraljicu, znao sam čin, danas sazna k m i svrhu tog
čina.
Na ove se riječi kralj tržne i pristupi prijeteći Varadi ju:
Ne vjerujem, Varadi, da i tu svrhu niste znali već tada.
Znati je isto toliko koliko i dokazati, ili barem vidjeti te dokaze.
Slutili ste, to vam čitam na licu.
Istina je, slutio sam.
I nikad mi niste priopćili tu slutnju. To je gotovo izdajstvo, moj kancelar r
Razumijete li? Jer da se nije desio jučerašnji događaj s princor ne bih danas
imao u ruci ovo pismo i ne bih možda nikada sa; Vi ste me zapravo izdali!
Ako odgovuiiin istinu, veličanstvo će se još više razbje-snjeti.
Ako ste muž, ništa vas neće spriječiti da snosite moj pravedni gnjev na vašu
krivnju. Hoćete li, dakle?
Hoću. Evo što je bilo. Kad sam nakon dolaska iz Milana vašem veličanstvu
priopćio da kraljica raspravlja s vašim neprijateljima, bili ste teši,
povrijeđeni. Bakač i Filipec navalili su na mene da mrzim kra”_ i i tako sam
odlučio čekati dok vaše veličanstvo ne upita kraljicu zašto se ona protivi
vjeridbi s Biankom. Drugog dana nakoti kud puna dolaska čekao sam, potpuno
uvjeren da ćete mi poslije razgovora s kraljicom dati povoda kako bih svome
kralju saopćio sumnju. Bilo je protivno. Njezinom veličanstvu pošlo je at rukom
uvjeriti vas da su liječnici i proročanstvo astrologa prorekli zakonitog
nasljednika... i...
Kralj učini bijesnu kretnju što ga sada sjeća njegove slabosti Pa udari po
stolu: rici" Ne izvlačite ono što je bilo. Niste se htjeli zamjeriti kra-
... ,~~ Naprotiv, vidio sam da je vaše veličanstvo potpuno u vla-
>u kraljice ...
".T LabranJujem vam o tome govoriti. Ja nisam ni u čijoj e u mojoj vlasti, sve,
i moja

Kralj je mjerio sobu žestokim koracima i puhao. Kad je opet stao pred svojim
kancelarom, kao da ga nije ničim okrivio, za. počne povjerljivo:
Naredite Orbanu neka smjesta pošalje jednog od naših pouzdanika u Krapinu da
tamo priredi sve što je potrebno za doček kraljice. Vi čete ostati na Griču i
dok se ja vratim, treba da skupite najodličnije plemiće. Za osam dana polazite
na put u Milano sa svadbenom pratnjom. Zastupat ćete princa na vjen-čanju.
Odredit ću bogate darove za nevjestu. U roku Jest mjeseci spremit ćemo vjenčanje
u Budimu.
Izvršit ću najtočnije prema želji vašeg veličanstva. Onda se kralj ponovno
prošeta po sobi i usklikne:
Giovano! To štene moj nasljednik, kralj Ugarske i Hrvat ske! Nijedna budala
ovoga svijeta nije mogla izmisliti grdnim porugu.
I opet je dugo šutio, nodajući gore-dolje.
U Varadijevoj ruci šuštala je hartija..To skrene kraljevu po" zornost.-
Čujte, Varadi, nijednom riječi kralj Ferante ne spominje da je prinčeva majka
pobjegla?
Ali spominje nešto drugo Sto očito niste pročitali.
Potamnio mi je vid čitajući gdje upućuje svoju kćerku da Giovana podmetne
mojem srcu i prijestolju. Što još piše?
Evo veličanstvo: "Dok mi je još pero u ruci, stiže mi bi zoteča iz Rima i
javlja da je papa Inocent VIII poslije večere iznenada pao i umro. Stoga ti
šaljem ovo pismo brzotečom. Ti zna! koliko je ova smrt važna za našu obitelj i
njene dinastičke ci Ijeve..."
Inocent umro! Umro! ponovi kralj Matija.
Zabrinutost mu se ispoljila na čelu, u očima i glasu. Zjeniot mu se smanjile.
Čujte, Varadi, sve se bojim da ću Inocenta još oplakivati,
Zbog njegova nasljednika?
Nema dvojbe da će Roderigo Borgia opet kandidirati za
papinsku vlast. u
Prije šest godina pobijedio ga je Inocent. >,;
To je pojačalo njegovu strast za vlašću. Ai
Ali i smanjilo njegov ugled u čitavom Rimu. Borgiu onda nisu htjeli birati
zbog njegova razvratnog i nemoralnog života, a za ovih šest godina iznenađivao
je i najveće razvratnike Rima svo" jim nedostojnostima.
Ipak ga je Inocent odabrao za svojeg kancelara.
Iz straha od njegovih podvala i spletki.
Možda će ga zbog istih razloga izabrati za papu, a onda? Napuljski kralj i
Beatrica dobivaju moćnu potporu, a moji velikaši protiVnici saveznika.
A tome se i nadaju! primijeti Varadi.
202

__ Nadaju? Nastavite, nastavite čitati požuri kralj napeto nazeći što će

slijediti.
Kancelar proslijedi čjtati pismo napuljskog kralja Ferantea: Čim stigne pismo,
neka se Francesko spremi na put u
Rimi; Ah ustukne Matija i stupi bliže.
"...Kardinal Roderigo već šest godina skuplja zlato da njime sagradi stepenice
na papinsku stolicu. Ovaj put moramo nategnuti sve snage da mu pomognemo.
Beatrice, Borgie su bili odgojitelji, prijateji i štićenici naše obitelji. Jedva
sam dočekao taj sretan čas da Roderigo Boru a bude papa. On će dići na noge i
pakao i nebo da našeg Giovana digne na prijestolje Ugarske i Hrvatske.
Inocent VIII maknuo se u pravi čas. Budi mu hvala! Neka, dakle, Francesko odmah
putuje da u pripravama za izbor pape radi za našeg Roderiga. Tebi, draga
Beatrice, ponosna moja kćeri, već unaprijed čestitam na vlasti koja te čeka uz
Giovana! Zapravo, vladat ćeš ti, mudri aleme naše dinastije, zavladat ćeš uz
pomoć Borgia, a vladati po mojem savjetu. Čvrsto sam uvjeren da je Bog zapisao u
baštinu aragonskoj dinastiji kraljevstva kralja Matije. I tebe će Beatrice,
zapasti čast da zastavu napuljskog kralja istakneš na bedemima Ugarske i
hrvatskih zemalja."
Tog časa kralj udari velikom snagom po stolu. Ćelo mu se skupilo, a kosa nako1-.
nješila.
Na mojem kraljevstvu. vješaju oni napuljsku zastavu! A ja? Gdje sam ja? Preko
mene su prešli kao da me nema. Nestao sam. Kraljevstvo kralja Matije predalo se
Napulju ne pitajući mene. Gdje sam? Sto sam? Napuljsko debelo veličanstvo zavilo
je svoju pamet u salo i gazi preko mene kao da sam pokopan prije sto godina. O,
gospode bože! Poslao si mi Turčina, i Frie-dricha Pruskog i Vladislava Češkog, i
opet Turčina. Zašto mi nisi poslao sve njih još stotinu puta i poštedio me da ne
dovedem u svoje kraljevstvo kćerku napuljskog kralja!
Lamatajući rukama usklikne:
Moj trojanski konj bila je lijepa i mlada žena. Sto li sara to učinio? Zašto
sam je doveo?
Šuteći čekao je Varadi da kralja mine prva navala bijesa. Trčao je gore-dolje po
sobi kao lav kavezom.
Na mojem Budimu, na mojem Višegradu, na osvojenom Beču, svuda napuljska
zastava. Leprša zrakom i sve pred njom pada ničice. Varadi, zamislite: Grić,
ovaj grad ovdje, ovi ljudi Što vole zidine svojeg grjda više nego ptice svoje
gnijezdo, više nego sunce, jer su uvjereni da ne sjaji nigdje nego samo nad
njegovim gradom! Tu da Napulj izvjesi svoju zastavu i nad onim morem što
oplakuje bedem, hrvatskih knezova i vojvoda? Tu da izvjese napuljsku zastavu”
Sama misao već je uvreda, pljuska, prostački udarac posred čela.

Onda se dršćući od bijesa zaustavi usred sobe: j

Na ovu uvredu bio bi na j podliji odgovor odviše pošteni Nel Tu valja udariti,
pljunuti im u lice. I ja ću to učiniti.
Stupio je k stolu i udario po njemu kao da siječe mačem. A Varadi se požuri da
ga smiri:
Veličanstvo, strahota je to, ali štedite svoje zdravlje. Od Jučer je vaše srce
odviše pretrpjelo.
Da, suspregnut ću dušu da mi tijelo bude jače. Udarit ću lijevo pa desno bez
milosrđa, bešćutno, okrutno. Podsjetit ću ih nemilo kako se briše s lica zemlje
kralj Matija.
Onda je sjeo, obrisao znoj sa čela i stao govoriti tiho, makar mu je glas
drhtao:
Mirno treba promisliti, posve mirno. Dakle: napuljska princeza, moja vlastita
žena, svezala se s mojim domaćim neprijateljima. A ima ih mnogo. Svi su oni
velikaši, bogati i moćni Urotili su se protiv mene, voljeli bi više tuđinca
Vladislava Će-Škog nego mene. Prihvatit će Giovana i đavla protiv mene! Napulj
ski kralj, dakle, ima u mojoj državi jake bedeme.
A sad im dolazi još u pomoć Borgja.
I zato treba da se požurimo, Varadi. Raditi nam valja hitno, bez odmora, ali
vrlo oprezno. Čujte, napuljski kralj prvi je poslao tu vijest svojoj kćeri. Iz
Rima su sigurno poslali vijest u Budim i u sve biskupije u svojem kraljevstvu.
Njihovi glasnici stići će mnogo kasnije od brzoteče napuljskog kralja.
Veličanstvo dakle želi da zadržimo sve glasnike koji budu dolazili iz Rima?
Po čitavoj državi. A najprije tu na Griču i Kaptolu koji su nam sad najbliži.
Nijedan glasnik ne smije prodrijeti do Kaptola. Za Kaptol i Grič Inocent nije
umro! On još živi. I živjet će dok ne izvršim svoj posao. Kraljicu ću povesti u
Krapinu sutra ujutro. Neka je čuva pet stotina oklopnika.
A ovo pismo kralja napuljskog?
Nećemo ga predati kraljici složi pismo i stavi ga u nje dra.
Tada dade dozvati Orbana pa mu izda naloge. Mirno, skladno, hladno i pomno
izreče redom što i kako se ima raditi. Kad je ovaj opet izišao iz dvorane, uđe
Mladen Berislavić.
Sto je? zapita kralj.
Veličanstvo, objasnio sam građanima, kako .ste željeli, jučerašnji događaj s
princem.
Pa što kažu?
 Sve je ludo od radosti, sve je na nogama
građani traže da princ izjaše kroz grad da
Neka princu osedlaju konja. Pođi gore pa
narod.
Berislavić pohiti da izvrši nalog, a kralj
204
i sve grne pred dvor. I plemići i
ga vide.
mu isporuči zapovijed da ide pred
ostane s Varadijem.

Sad ću kraljicu pozvati na put u Krapinu. Vi ćete ostt i pripraviti sto sam vam
već naložio. Sutra uveče
Tvosu slagali svoje planove za šest mjeseci unaprije. LPda nabave L2ju da L
"Medvedgrada prispjeli gosti i žel
i na sreći sto je princa minula pogibelj. Dobro neka .amo , prittkaju u dvorani.
Varadi pođite i" citelm da sam vrlo zaposlen, rješavam nešto važno ali ću odmal
d°ĆiMeđutim se Mladen Berislavić vrati i ostane čekajući kraj Vrat!l Zašto ne
pratiš princa? Sto stojiš tu? - reče kralj nestrp-
^ v licanstvo, princ neće da ide. m,vnw
Ovaj odgovor razbjesni kralja. Porumenio je kao makov
t Moj vlastiti sin protiv mene! Varadi, pođite gore i recite
mu što želim. Ja idem kraljici.
Kancelar se uputi u prvi kat. Za njim Benslavić
Kucali su na vrata. Nitko im ne odgovori. Nakon ponovnog
kucanja princ izađe na trijem. Varadi se prepao njegova blijedua
pa započne blago:
_ Vaša visosti, kralj vas moli da izađete pred narod.
Ne ostavljam svoju majku!
Visosti, narod vas želi vidjeti.
Na blage prinčeve oči iskoči gnjev i neprijateljstvo i on po-
Neću se pokoriti, neću se maknuti od njezine postelje.
Čuvat ću je do zadnjeg dali .
Visoti. uvrijedit ćet ljubav naroda.
To je samo izlika da mi je možete opet oteti. Neću ići. Svejedno mi je što
kaže kralj. Ni za šta se ne brinem i nitko neka se ne brine za mene. Ja ostajem
uz svoju majku. To recite kralju.
I on htjede otići, ali opazi kralja kako se brzo uspinje stepenicama.
Njegove oči ljeska ]u. Strogo ukori princa:
Čitav je dvor pun gostiju, a ti vičeš da me obhjeva stid. To ne dolikuje
kraljevu sinu.
Ja sam sin majke koja umire.
Otac i sin sreli su se pogledima. Kraljev pogled zapovijeda, sinov mu najavljuje
neposluh.
Ivane, narod te želi pozdravitil
Nije od potrebe da pozdravljaju sina izopćene majke. Kralj mu se približi i
kroza zube promrsi zapovijedajući:
Hoću da smjesta ideš!
Ne idem.
Varadi osjeti da se među ocem i sinom jaz produbljuje pa pokuša priskočiti:
205

Veličanstvo, princ oklijeva jer se boji da će mu, ako ode, odstraniti majku s
dvora. Ako ga uvjerite da je nitko neće dt rati...
Ali princ vikne pogledavši kralja:
Po drugi put me nećete prevariti!
Kome si to rekao? upita Matija sijevajući očima.
Dolazi kraljica! upadne Varadi da razbije napetost i,
svrne Ivanovu pozornost na drugo, l nije odgovorio na kraljevo i
pitanje. “
Beatrica se hitro približavala princu.
Smiri se, Ivane, tvoja vika nije odviše umjesna. Doduše, kralj hoće da ti
makne majku s dvora, ali ipak se smiri.
Svi se lecnuše. Matija htjede da prosvjeduje, ali se ipak suzdrži puštajući
Beatricu da nastavi.
Ja neću dopustiti da se bolesna žena makne iz tvojih odaja. To bi bilo okrutno
i nečovječno, bezdušno. Molim te, Matija, pusti ga u miru. Neka mu majka ostane
na dvoru dok ne ozdravi. Sin pripada svojoj majci i po srcu i po dužnosti.
Varadi obori oči. a kralj će odjednom mirno i prijazno.
Varaš se, Beatrica. Htio sam samo da Ivan pođe dolje, da se pokaže narodu koji
ga želi vidjeti.
Kako sam čula iz Ivanovih preglasnih riječi, on gaji sumnju, možda i
opravdanu, da bi za njegova odsustva odstranili majku. Pusti ga, dakle, da radi
kako on želi. To je njegovo pravo, sad mu je majka prije svega.
Na stubama je zazvečalo oružje i zamalo se pred njima pojavi snažni vojvoda
Iločki.
Visosti, sve nestrpljivo viče za vama.
Vojvodo, ne mičem se od svoje majke. To je moja posljednja.
-^ Pokloni se kralju i kraljici i udalji u svoju sobu. "• Beatrica se
obazre Lovri Iločkome:
Strahota je to, vojvodo. Potpun razdor između oca i sina. Pokušajte ih
izmiriti.
Ispod oka zagledaše se kralj i Varadi kao da su jedan drugome nešto dojavili.
Veličanstvo nakloni se Lovro dopustite da govorim s princem.
Kralj odobri, uzme vrlo nježno Beatričinu ruku i povede je trijemom dolje. ".
Lovro uđe u prinčeve odaje.
Visosti, vjerujete li mojoj časti i mojoj riječi?
Da, vojvodo!
Onda, evo: zalažem l čast i riječ da ću ostati uz va5u maj
ku i ničija je ruka neće dirnuti. Ali vas molim da pođete samo
načas pred narod da vas pozdravi. Učinite to za ljubav vaših pri
jatelja, onih plemića i građana koji vas ljube. Svoju majku naći
ćete ovdje kao što ste je i ostavili. ^ (Jj <,",, “ >,
206

__ U vas se, vojvodo, pouzdajem. Damir neka ostane, i (Jordana je uz nju. Neka
nitko ne dođe blizu, a vi, vojvodo, spome-nite se: kraljica je.od jučer
promijenila svoj gnjev u prijaznost prema mojoj majci. Ljudi kažu njena
ljubaznost su korice u koje.
sakriva bodež!
I pohitao je dolje.
• “
Kavalirskom gestom doveo je kralj Matija svoju ženu u njene odaje.
Tu je sjeo uz nju i kao da se gore na trijemu nije desilo ništa reče joj vrlo
vedro: •
Naši će se gosti dugočasiti kad smo prekinuli lov. Valja. da nastavimo.
Vrlo ispravno prihvati ona. Nastavimo, samo mi se čini da u ovim Šumama
nema dosta divljači ili su goniči neuki.
Goniči su većinom naši uvježbani lovci, ali divljači je malo. Sad mi pada na
um misao! Kako se nisam prije dosjetio. Ima vrlo blizu divan brdovit kraj, Sume
su bujne guste, divljači kao mravlja u polju.
Dakle, pođimo tamo, ponijet ćemo Šatore ako nema drugog, zakloništa.
Naprotiv, tamo na brdu leži velik prostran dvorac. Udobno je uređen, ima
dovoljno mjesta za naše goste. Ništa jedno stavnije nego poći onamo. Tebi će se
naročito sviđati. Mogli bismo ondje provesti nekoliko dana.
Dakle, kad polazimo?
Ako hoćeš, sutra u zoru. Vrijeme je povoljno, a sam put vodi kao kroz neki
ogromni perivoj.
Dobro, sutra u zoru.
A sad idemo saslušati goste i poslanike.
I ja ću s tobom, Matija! “ !
Dođi, Beatnce i nježno je uhvati za ruku.
Ni riječi nije spomenula o princu i njegovoj majci. Ništa 5ta bi bilo vezano s
jučerašnjim događajem ili s olujom čas prije na trijemu. Mirna je kao površina
jezera u zatišju. Njezin pogled je vedar kao da nema nikakve misli koju bi
morala sakriti. Uni-Zli su u dvoranu za primanje.

A vani na Dvercu izjahao je Ivan. Kad ga spaziše, urlik radosti prolomi se ?.rr
1 om. Jedni digoše klobuke, drugi otkinuše grane i stadoše ma! ;,ti zrakom
vičući punim grudima:
živio naš princ, neka živi princ Ivani

Ivan je vidio zažarena lica, suze u očima, ljubav građana i plemića. Vode ga u
trijumfu, a stotinu grla viče:
Neka živi naš nasljednik prijestolja! Projahao je ulicama, a onda se vratio na
Dverce. Kad su se otvorila vrata, ujahao je u dvorište, a za njim svjetina
kliče:
Neka živi nasljednik kralja Matijašal
Poklici se uvlače kroz trijemove u dvoranu u kojoj kralj ] Đeatrica čavrljaju s
banom, palatinom, velikašima, poslanicima i ostalim gostima.
Beatrica upravo razgovara s venecijanskim poslanicima što se čitavo vrijeme nisu
od nje maknuli nastojeći da budu ispred poslanika Milana i Napulja. Gledala ih
je ispod kosih vjeđa tamnom zjenicom u čijoj se dubini skrivaju neprozrive njene
osnove. Ona završava svoje pričanje:
I tako je princ bio spašen, a k tome još i sretan. Vijest o njegovoj smrti
donijela mu je tu sreću. U dvor se uvukla neka građanska djevojka. U njoj je
prepoznao svoju majku. Sirotu građanku svladalo je uzbuđenje i pade u nesvijest.
Kralj je htio da je odstrani.
I nisu je odstranili? začude se venecijanski poslanici.
Doduše, djevojka je niskog roda, ali je mati njegova, ne l>i bilo čovječno.
Veličanstvo, kako to: princ, sin građanske djevojke? Nije
najpodesnije... <
Njemu ne treba ugleda. Bogat je, živjet će na svojim dvo"
rima, oženiti kakvu plemkinju i nitko neće imati uzroka da g"
pita za porijeklo majke kaže ona. ;
Vaše veličanstvo, sin građanke ne može stupiti na prije !
stolje! J.
Kako vam je na um mogla pasti takva misao? začudi se Beatrica.
Tako govorkaju ovdje priprosti ljudi.
Uistinu nedostojna priča! Strahovite su građanske glave •u tom gradu!
Omalovažavajući stegne usne i pozove bliže grofa Marcela.
Prema tome, poslanice, vidjet ćemo se sutra u lovu i na .rednih dana.
Shvatio je skrivenu misao tih riječi i odvrati pogledom koji je samo ona
razumjela.
Na koncu su gospoda ostavila dvor.
Poslije ručka kralj se povukao u svoju radnu odaju i tamo izdavao neprestano
tajne naloge. Katkad bi se zlurado smijao što mu sve tako glatko polazi za rukom
i što je Beatrica tako hitno pristala ne sluteći da je kralj zove u lov na njenu
slobodu.
Međutim, Alfonzo Borgia je poručio kralju da mu se želi baciti pred noge i
zamoliti za oproštenje. Matija mu pošalje Vara-dija s porukom neka dođe sutra s
ostalim gostima u lov gdje će imati dosta vremena.
208

Onda kralj pozove vojvodu Iločkoga i upita ga:

__ Sto radi princ? -.
__. Sjedi uz postelju svoje majke.
__ Vojvodo, sutra ću u lov, a vi ostajete. Vama predajem svojeg sina do ve^vri.
No o tom ni riječi njemu niti kome drugome. Ne pitajte me danas ništa. Sutra
prednoć evo me opet. Ivana ne pustite s oka. Vama se on povjerava.
Pouzdajte se u mene, kraljul
RODERIGO BORGIA
čitavo popodne vladala je u dvoru tišina. Kraljica se zavukla u svoje odaje. Ni
njena braća nisu se pojavila nigdje. Dvorani su tiho spremali sanduke za polazak
u Krapinu.
Iz kraljevih odaja izlazili su oprezno, nečujno, njegovi ljudi. Nigdje se nije
čuo nikakav glas. Kao da je sve umorno klonulo od jučerašnjih uzbuđenja.
U prinčevoj spavaćoj sobi je polumrak. Gordani je pošlo za rukom sklonuti Ivana
da u drugoj sobi malo prilegne, dok je ona s Damirom ostala uz bolesnicu. A ona
je utihnula. Ne bulazni, leži mirno u dubokom snu. Gordana prati njeno disanje,
a Da-mir se uvukao u sebe i sjedi u kutu sobe.
Vrijeme prolazi. Gordana opazi da je uporno, nepomično gledaju dva plava oka.
Polagano se pridigne i pristupi k uzglavlju. Bolesničin pogled još jače upire u
njeno lice, ona se ne usudi prozboriti, šuti i čeka. Bolesnica polako zaokruži
pogledom po sobi i opet se zaustavi na Gordani.
Blijede se usne rastvore kao da će nešto reći. Gordana se nasmiješi da je
ohrabri. Damir se digao. Ona mu dade znak da osta" ne miran.
Šapat bolesnice ponuka Gordanu da se sagne bliže k njenim usnama što pitaju
plaho, začuđeno:
Tko ste vi?
Ja sam Gordana.
Plave se oči bude. Plahost nestaje, toplina prelije blijedo lice prinčeve majke.
Gordana! šapne ona i sklopi oči. -n “ “
Djevojka hitro priđe k Damini. V .,,.. ,
- Pođite brzo k princu. Ne puštajte ga u sobu. On je posluša. Jed ;i se
udaljio, opet se digoše vieda 9 pibcfih o^ju i nešto traže.
Gordana priđe posve blizu:
Je li vam bolje, gospođo?
14 Gorda(tm) I

Bolje? opetuje ona pa svrne pogled k njoj. . Bili ste jako bolesni.
Bolesna?!
Opazilo se kako se bolesnica napinje da misli.
.J;.
< Gdje sam?
U Brezovici. Teško ste se razboljeli, imali ste strašnih priviđenja, grdnih
snova.
Odjednom ona pokuša da se pridigne, pogled joj bude plašljiv, ali Gordana je
nježno potisne na jastuke i hitro reče:
Budite mirni! Sve što ste vidjeli u vrućici nije nego utvara bolesti. Sve je
bilo u -vrućici. Ništa se” zla nije desilo, hvala bogu, vaš sin je živ i zdrav!
široko rastvorene oči upile se u”Gordanino lice, a ona osjeća kako zamrla
svijest uskrikuje.
Da predusretne sjećanje na jučerašnje uzbuđivanje, Gordana će odvažno:
Bulaznili ste da je princ Ivan mrtav, a on je tamo u drugoj sobi pohitio je
k vama, bdio uz vas i sada tamo spava.
Spava. Ivan spava opetuju njene usne, a kroz zamrla svijest prodire tračak
svjetla.
Imali ste samo priviđenja.
Samo pri vi đenja! i ona nabra čelo.
Ne mučite se mislima, rekoh, u vrućici ste vidjeli sina mrtvog, a on je
uistinu živ.
2iv, živ opetuje ona opajajući se zvukom ovih riječi. I tada digne ruku i
dotakne se Gordanina lica.
Gordana, u vrućici sam mislila da je mrtav.
Djevojka je bila uvjerena da će je ova varka riješiti novog udarca pa je
nastojala da joj učvrsti vjeru u predodžbi prije nego Sto se posve osvijesti.
Hoćete li da zovem vašeg sina? ~ Trepavice su joj počele drhtati i ona
otvori vrata druge sobe:
Visosti, dođite!
Mladić poleti kao van sebe k postelji, padne na koljena, ruka ara obuj mise
dragu glavu:
 Majko, majčice moja!
A majka gleda dugo, uporno kao da svojom sviješću ne može shvatiti njegovu
prisutnost.
Majčice, ne poznaješ svoga sina?
Suzni smiješak zadršće u očima. Njezine male nježne ruke dotaknu se njegove
glave i opet klonu.
Vidite, gospođo reče Gordana bilo je samo priviđenje u vrućici. Vaš sin je
uz vas.
Sin... moj... sin uz majku svoju. Njezine se ruke podignu k njegovoj kosi i
ponovo sklopi oči.
Nekoliko je časaka ovako ležala u tihoj omami da je sve ono što joj je dolazilo
u svijest bio san u vrućici.

Ivan je klečao kraj nje ljubeći joj vruću ruku, dršćući je gle-
j u oči koje se sklapaju kao da očajno pita: "Zar će se sklo-
ti zauvijek.?" I ponovno usklikne glasom u kojem je drhtao
P 3 1_ Majko!
_ Moj sin, moje oteto dijete...
Princ, Gordana i Damu stajali su pokraj nje obuzeti pitanjem ie li obmana o
prikazama dosta jaka ili će joj svijest brzo dojaviti istinske slike jučerašnjeg
dana? Od njih bi slabo tijelo mogla smrviti nova nesvijest iz koje se možda
nikad neće probuditi.
Tek su očima dojavljivali svoju bojazan i nalagali što im je činiti. Damir
pohita po liječnika, Gordana pristupi bliže k bolesnici, a princ se povuče iza
nje. Teško čekanje puno straha.
Bolesnica nije više progovorila. Usne joj se ne otvaraju. Vje-đe joj se
priljubile uz oči. Ne diže ih, samo diše brzo i kratko.
Napokon je ušao liječnik s Damirom.
Posve tiho, zapovijedajući, reče Gordana liječniku:
Gospodine, ona ne smije saznati da je u kraljevskom dvoru. Ne govorite s njom
ništa osim o bolestj.
Kao da je povrijeđen njezinim zapovijedima, odgovori:
Znat ću svoju dužnost.
O tome ne sumnjam. I molim vas da nam kažete kako je sada s njome. Osvijestila
se i govorila s nama, a sad opet kao da nije prisebna.
Spazivši princa, liječnik odmah zaboravi svoju povrijeđenost i priđe k
bolesnici. Ivan i Damir odu u pokrajnu sobu, a Gordana je ostala da prisustvuje
pregledu.
Kad je liječnik završio, ona ga zovne u drugu sobu i u ime prinčevo zatraži
njegovo mišljenje.
Visost želi znati kako je s njegovom majkom upita liječnika okrenuvši se k
mladiću.
To pitanje potrese Ivana. Samo je mahnuo glavom, a Gordana naglasi:
Cistu istinu!
Gospođa je potpuno iznemogla, vrućica se opet vraća i ne znam što će biti.
Iz blijedog Ivanova lica kaplje znoj. Gordanina se zjenica smrkla. Princ je
gledao bespomoćno. I ona pogleda liječnika a onda će čvrsto i odlučno:
Gospodine, dužnost mi je saopćiti poruku njezinog veli-.
Liječnik se pokloni, a princ pozorno posluhhe:
Kraljica traži od vas da svim sredstvima koja vara zna-Ž r ,pruža Priteknete u
pomoć bolesnici. Njezino veličanstvo
e" da uzviSena majkn njegove visosti bude spašena. _ , ~~ Zapovijed njezin j:
veličanstva nastojat ću izvršiti. Ova će
°c riješiti neizvjesnost reče napuljski liječnik i ponovno ode
14
bolesničku sobu.
211
Princ je gledao Gordanu pitajući:
Jučer ju je kraljica htjela izbaciti na ulicu, bila bi najradije da je mrtva,
a danas moli kralja da je ostavi na dvoru i zapovijeda da je spase. Gordana,
zaklinjem vas, Sto vi zaključujete iz svega toga? Recite mi, smirite me,
pripravite me. na najveće zlo, samo ne puštajte da budem u neizvjesnosti pri
tom uhvati drhtavim rukama njen bijeli lakat i zagleda se u njene bademaste oči
povjerljivo moleći.
Tog je časa samo strepnja za majkom ispunjala njegovu du. Su i ravnala njegovom
rukom. I ona se pustila da je drži čvrsto. Gledajući njegovo blijedo,
sinovljevom ljubavi natopljeno lice, odvrati vrlo tiho:
Ne pitajmo ono na što nemamo odgovor, nego prihvatimo" sretnu promjenu koja
vam daje sve uvjete da spasite majku od smrti i poniženja.
Ne, Gordana, vaS pogled vidi dublje od svih nas, on prodire i kroz mramor.
Ni sunce ne prodire kroza nj! Ne, čemu raspravljati što
ona time hoće? Glavno je da hoće ono što je sada vaš jedini
cilj: zadržati je u životu. . “
Samo nju zadržati u životu, Gordana, eto me punog snage, odvažnosti,
otpornosti i borbe da njoj dadem zadovoljštinu za deset propaćenih godina, da
nju posadim na mjesto koje joj pripada. Protiv svih i svakoga tko bi mi se
usprotivio, vjerujete U u to, Gordana?
Znam.
Znate?
U vama vidim plamteće sunce sinovljeve ljubavi.
Još je jedno sunce u mojem srcu. Vidite li ovo, Gorda-na?
U dva sunca se ne može gledati. Odviše zasljepljuje vid. Ali, visosti, prije
nego tkogod dođe, treba da vas upozorim. Kad se vaša majka ponovno osvijesti, ne
smije doznati da se nalazi pod krovom onog kojeg je toliko ljubila.
Pod krovom mojeg oca okrutnika.
I pod krovom one koja je zauzela njeno mjesto u kraljevskom srcu. Bio bi to
strahoviti udarac za srce vaše majke. Ne recite joj ništa dok ne ozdravi!
Kako vam je duša duboka i topla. U njoj je našla mjesta sva bijedna sudbina
moje majke. Kako ste mi blizu, Gordana. Nikad nijedno žensko biće na tom svijetu
neće pristupiti tako blizu mojem srcu kao vi...
I on ponovno prihvati njenu ruku i lako je prisloni na prsa. Osjetila je jako
udaranje srca i povuče ruku. Smeđe bademasto oči ispod tamnih trepavica gledaju
ga mirno, ozbiljno:
Danas postoji samo jedno: vašoj majci spasiti životi
212

Ovim riječima prizvala je njegova dušu k bolesničkoj pos-

Iji na kojoj se ove noći imala riješiti sva njegova bol i sva nje
gova čežnja. .... ". ,
Gordana pođe prema drugoj sobi, pozove Damira pa mu po-
deda u mirne oči:
b __ xreba da mi odgovorite istinu, gospodine Damire.
__ Drugo nikad niste čuli iz mojih usta!
__ Imate li kakvih vijesti od svojih roditelja?
__ Čuo sam od svojeg sluge da se majka vraća s puta.
__ A otac?
On je pošao po kraljevskim poslovima i kralj ga svakog
časa očekuje.
Po glasu i izražaju njegova lica stekla je uvjerenje da on ne zna što su njegovi
roditelji učinili prinčevoj majci.
_ Gospodine Damire, ja sam samo onako u brzini rekla uzvišenoj gospođi da se
nalazi u Brezovici. U toj vjeri morate je i dalje podržavati ako ostane na
životu šapne ona vrlo tiho gledajući beznadno u drugu sobu.
Bit će kako zapovijedate.
Zapovijedam da mi ove noći prepustite brigu u bolesničkoj sobi naglasi ona
pogledavši princa i da mi se obojica
pokoravate.
 Vrlo rado! _ uzdahne princ, a njegov pogled saspe po
njoj niz ljubavnih neizrečenih riječi.
Otišla je iz sobe na trijem prvoga kata. Naslonila se na zidnu ogradu i
zagledala dolje u pusto prazno dvorište. Sunce baca kose zrake na vodosk->k što
pršti iz zlatne nimfne školjke. Iza nimfe na klupi prislor > se paž i u nešto se
zadubio. Kad je pošla dalje, dječak zLrne gore, lecne se nešto, hitno sakrije i
pohiti prema stepenicama.
Začas se stvori pred njom pa stade šaptati:
Nemojte silaziti, vaša milosti. Dolje je ona zvijer, Alfonzo.
Sto radi?
Hoće kralju, ali ga nije primio. Ba5 mu je pravo.
Nisi vidio vojvodu Iločkog:?
On drži na oku rimskog plemića. Svi ga mi pazimo 8 ponosom će paž dok je
desnu ruku neprestano držao straga.
Sto to skrivaš, Stjepko?
Njegove tamne bistre oči gledaju djevojku.
Čitaš nedopuštenu knjigu?
Ne, ja samo onako...
Zapleo se i nemoćno spustio ruku. Gordana posegne za pa" Pirom što je stiskao.
Talijanske riječi? Učiš talijanski?
VAm i tako> učim> D° m°8u razumjeti Sto Napuljci govore o vama. ,
zaiarj ^ jj^j^ je kao Mko božanstvo.
uvojk" Si d°bar” StJePk°l Hvala t i pogladi mu duge

Od njene pohvale i ljubaznosti zasjale mu oči, lice mu se upalilo.

Idi, reci vojvodi Iločkom neka dođe gore, želim s njim govoriti, ali oprezno.
Mlađahni je paŽ hitro otišao, a vojvoda Iločki požurio se k njoj na trijem.
Stjepko mi je rekao da ste me počastili svojim pozivom.
Mnogo vam imam reći, a malo je vremena. Treba dakle da govorim kratko i hitro.
Zar se Što dogodilo?
Ove noći rješava se sudbina prinčeve majke. To me za-brinjuje.
Znam, Gordana, i meni su liječnici rekli da neće preživjeti.
A ja ne vjerujem da oni govore po propisu znanosti.
Sto mislite, za ime Božje?
Kad se ovdje nekome želi život, onda smrt ima hitre nogel Kad se tu nekoga
grli, onda blistaju bodeži. Napulj je to!
Gledali su se, ah” njegov pogled pripadao je više njoj nego onome što je rekla.
Možda mislim krivo, ali ne bih imala pravo da se pouzdam...
Sto sumnjate, Gordana?
Ili su želje da joj spase život samo utvrda za kakve osnove, ili su želje
inkvizitora zadržati žrtvu u životu da produži njene muke, ili možda muke onih
koji ljube mučenika! Život ili smrt mogu biti jednako velika zamka. Vojvodo, u
vašim je rukama moj skrbnik.
A u vašim moja sudbina! Gordana znajte to. Zadivljeno je pogleda, ali ona
naglo skrene razgovor:
Tko se u ovim teškim časovima brine za pokojnog Đuru?
Jedino Ivan i Damir zamolili su me da ga časno pokopam. Nijhovu ću želju
izvršiti.
A kralj zaboravlja da mu je on spasio sina?
Zaokupljen je nekim vrlo važnim poslovima pa već na misli na ono što je bilo
jučer.
To znači da se oko njega događa nešto novo, ali ne kanim ispričavati vašu
šutljivost. Samo spominjem onako kao dokaz mojem predosjećaju da se nešto zbiva,
ili će se zbiti nešto veliko l jako što će sve potresti. Život ni u seoskoj
kolibici ne drijema. Ka kraljevskom dvoru vazda se baš luđački razmahuje. Dobro
poznajem taj dvorski život i osjećam kad se sprema kakav osobiti udar. Sva su se
vrata zatvorila, svatko se zavukao u četiri zida i odveć je tiho. Tako izgleda
na bojnom polju kad neprijatelji podmuklo spremaju da jedan drugome tresnu o
glavu.
214
__ Možda i nemate krivo.
_ Uvjerena sam o tom. Kad, na primjer, čujem bučni kra-j-ev glas, znam da je
oluja provalila, a kad ga nije čuti, tad se
•nešto sprema ...
__ Razumijem vas, Gordana, slušao bih vas čitav život.
_ Možda bi bilo ipak predugo nasmiješi se ona. No, sad mi je poći. Pouzdajem
se u vas, vojvodo.
_ U svojem pouzdanju nikad se nećete prevariti.
Kao da je htio još nešto kazati, ali nije dospio, jer ga ona
upita:
_ Kralj i kraljica polaze sutra u lov?
_ Da, u Krapinu, ali mene kralj ostavlja ovdje. A vi?
I meni je kralj i odredila da ostanem bdjeti uz prinčevu majku.
Dolje duboko u lukovima trijema pričuje im se neki Šum.
Oboje se obazru.
_ Eno male Beci • primijeti Gordana. Do viđenja vojvodo!
Pošla je hitro, dok se mala nježna djevojka približavala oprezno ogledavajući se
na sve strane.
Prozirna put njenog lica odaje Ijubopitnost i neko tiho uzbuđenje.
Sto je. Beci? zapita je Gordana.
čekala sam vas dok ste govorili s vojvodom. Htjela bih čuti kako je majci
njegove visosti.
Još uvijek jednako.
Na nježnim usnama djevojke drhtalo je još jedno pitanje koje se nije usudila
izreći. Gordana se sagne k njoj:
Pogađam što bi htjela znati. Princ je vrlo žalostan.
I sigurno neće izaći iz svojih odaja, dok majka ne ozdravi, je li? i pri tom
se sva zarumeni.
Možda ćeš ga ipak skoro vidjeti, mala moja, ali zar nas kraljica ne treba?
Otpustila nas je sve i povukla se u svoje odaje s kardinalom Franceskom.
Izabela se žestoko svađala s grofom Enrikom. Ćula sam samo da su govorili o
princu. Dvoranke kažu da je Enri-ko ljubomoran, jer Izabela odviše misli na
princa. Dvorske gospođe govore kako kraljica nastoji da princ uzme Izabelu. I
zato sam došla do vas da vas pitam je li to moguće?
Dijete moje, ti si sama jedne noći saopćila da će princ bm prestolonasljednik.
Tako mi je rekao otac.
~ Prema tome, princ će biti prisiljen uzeti onu koju mu od-
", ~ Da” tako sam i ja mislila odvrati ona tiho i sjetna pogleda skrene u
dvorište.
Ali opet pogleda Gordanu šapćući:
Da, tako će biti i onda ako on ljubi drugu, je li, Gordana?
215

I onda ako ljubi drugu.

I cijeli će svoj život misliti na onu drugu i tiho žaliti za njom.
Gordanin je pogled tražio nešto određeno u njenom nježnom sjetnom licu, ali ne
našavši što je željela, primijetiti:
Govoriš kao da znaš koju ljubi princ.
Jedne noći sam vam rekla kako je prinčev pogled uvijek padao onamo iza
kraljice gdje smo stajale Izabela, vi i ja uvijek sam opazila da princ gleda
mene.
Sjećam se, bit će da si dobro opazila, i bit će teško prin-ću uzeti drugu, ali
ona koja ga ljubi mora se žrtvovati, moja mala Beci, žrtvovati za kraljevstvo.
Samo ako princ bude prestolonasljednik i naš kralj, bit će osiguran život i
imovina svih državljana.
I onda ne smije uzeti onu koju ljubi?
Ne, dijete moje, njega će sigurno vjenčati s kakvom moćnom vladarskom kćeri
koja će mu donijeti moć i prijatelj” stvo strane države i ogromni imetak. Tko
ga, dakle, uistinu ljubi ne smije prilaziti u susret njegovoj ljubavi, ne smije
raspi" ravati njegove osjećaje jer čitavo kraljevstvo čeka na njega. Bilo bi
strahovito da tko drugi zavlada našom domovinom.
Tako je rekao i moj otac.
Da, moja Beci, tako kažu svi naši i tako treba da bude.
Sjetno je oborila oči i prošaptala:
. Uvijek sam mislila da će tako biti.
Dobro si mislila, a drugi put ćemo govoriti o tom. Sad mi je poći da po
kraljičinoj zapovijedi bdijem kraj njegove majke. Doći ću podvečer k tebi da
pripovijedamo.
Gordana joj uhvati malu ruku i prijateljski stisne pa se uputi
prema prinčevim odajama. A tamo u dnu stajao je još uvijek
vojvoda gledajući za Gordanom. Sura njene haljine još ga i sada
omamljuje. Dah njezina bića ispunja zrak koji udiše i pogled
smeđih očiju lebdi pred njim. Ni sam nije znao kako već dugo
stoji na tom trijemu. “, s . . ^ vt^

U prizemlju, u sobi kraljičina dvorskog meštra Enrika zavalio se na ležaj

Alfonzo. Ali ne spava. Poduprt o ruku, bulji u Enrika koji se sprema popodnevnom
počinku.
Zar nećete i vi spavati? upita Enriko zijevajući.
U ovom raspoloženju da spavam? I s vaše strane nije odviše pažljivo da
Iješkarite.
Enriko se lijeno uspravi na postelji:
Meni nešto spočitavate?
Ne može se sa mnom tako, gospodine Enriko! Odjednom ne razumijete ništa
razdraženo će Alfonzo i žalim ako vas
216

moram podsjetiti: nisam li kralja tražio da me primi da mu raž-• snim i "a mu se

ispucam, a njegovo veličanstvo jednostavno je odbilo svojeg gosta?!
_ Ovo me najviše ljuti, ali kralj Matija je baš svojim neu-čtivim postupkom
stekao najviše neprijatelja.
_ Dobro, on je barbarin, ali njezino veličanstvo napuljska princeza, žena koja
se svojim mani rima proslavila po čitavoj Italiji, koju čak u F rani .-USKOJ
smatraju uzorom otmjenosti i učti-vosti učinila je isto kad sam je danas zamolio
da me primL li se ispričala da je boli glava? Svaka budala već zna ta
izliku.
Treba da shvatite njen položaj. Ako vas primi pošto vas je kralj odbio, obasut
će je sumnjama. Nakon svega onoga što se dogodilo mora biti oprezna.
Ja, Alfonzo Boi pa, nećak kardinala Roderiga Borgie, nijednog trenutka više ne
podnosim takav postupak. Što sam učinio? Izazvan na dvoboj učinio sam svoju
vitešku dužnost, a sad stojim tu kao neki osuđenik, moram se skrivati, jesti po
kutovima kao zločinac, a ove slavenske gubice bleje u mene kao da. sam žigosan.
Nećaku kardinala Borgie pripada sve poštovanje i časno mjesto na ovom dvoru, ili
ću ga sam uzeti.
Sto kanite učinti?
Izazvati sablazan kakvu još niste ovdje čuli.
Došli ste na dvor s molbom da se kardinal Francesko založi za izbor vašeg
ujaka na papinsku stolicu. Rekli ste da Inocent VIII pobolijeva. Mogao bi brzo
umrijeti i onda će vam biti krivo-ako se zamjerite kraljici.
Koliko je meni stalo da moj ujak bude papa, toliko je do-toga i napuljskom
kralju. On čezne za premoći napuljskog prijestolja nad Milanom i Firenzom. Ja
nisam došao kao molitelj, nego kao saveznik i kao takav osjećam se poniženim,
odbačenim. Taka mi časti, razvikat ću se, a vi znate da imam što vikati.
Prijetnja zaplaši Enrika.
Svaka vaša riječ može upropastiti samo mene. Čujte, gospodine Alfonzo, i ja
sam od jučer zapostavljen od kraljice. Ništa nii ne povjerava, ne govori sa mnom
povjerljivo, čak mi govori "vi gospodine". Upravo napadno hoće pokazati da nema
sa mnom. nikakvih povjerljivih veza. Čitav je dan zatvorena s bratom Fran-
češkom, sve nešto snuje, a meni ne kazuje. Vidite, gospodine, Prije godinu dana
kraljica je pristala da Izabela pođe za mene, a sad se predomislila.
.~ Čujte, Enriko, svezani smo svojim tajnama i sudbinama. Hajde da zajedno
radimo jedan za drugoga kao što smo zapo-
Napokon, prava riječ. Sudbine su nam jednake: uskraćuju nam milost kralj i
kraljica i naše djevojke. . ~~ Dakle, budim saveznici i pomozimo jedan
drugome. Re-", zar se Gordana sakriva da je nisam vidio?

Ne, kraljica joj je naložila da bude uz postelju prinčeve

-majke.
Ona boravi u njegovim odajama? ljubomorno uzvikne Alfonzo.
Tako je.
Razotkriti valja kraljici: Gordana je vara, pristaje uz prin. ča jer ga ljubi
i onda je neće Štititi.
Pokušajte vi, meni kraljica ne bi vjerovala. Jučer uvečer Beatrica je odmah
povjerovala Gordani da se niste s princem .zavadili zbog nje. Beatrica je odviše
zaštićuje da bismo mogli Štogod postići.
Ali kralj je mrzi.
Kad bi bilo po njegovoj volji, Gordana već odavna ne bi bila na dvoru.
E, pa dobro neće biti! Moji đavli su me načas ostavili, valjda je moj ujak
kardinal započeo krepostan život. Ali neće .dugo izdržati, moji će đavli opet
doći.
Čini se da ih već mirišite?
Sve miriše na tom dvoru na njihov dolazak. Zaudara na sumpor, a to je miris
pakla.
Dočekajmo ih pripravni. Čujte. Petrovaradihska opatija pripada vašem ujaku
kardinalu Borgia. Obojica ćemo se sklo" auti onamo, dakako u društvu ljepotica.
S našim djevojkama?
Tako je. Otet ću Izabelu, odmamiti je na sastanak s prin-
-čem, a vi nastojte da Gordana bude protjerana. Tako ćemo obje uhvatiti i s
njima pobjeći u vašu opatiju.
Enriko, vi ste anđeoski đavol Evo moje ruke, ja pomažem vama, vi meni, a đavli
obojici.

Uz otvoreni prozor stoji kralj. Sunce zapada. Rumen! odsjaj natapa savsku
dolinu, gričku palaču i kraljevo lice. Njegove oči .sijevaju kao dva ognja.
Zlatom izvezeni haljetak iskri se na si rokim grudima. U njima je sve tiho,
staloženo, mirno. Čitavim tijelom naslonjen je na prozor, slika potpunog sklada
njegove volje sa svim onim što je oko njega i izvan njega. Čini se kao .čovjek
koji je bacio uzde događajima i ljudima, pritegnuo ih pod svoju vlast pa s
pobjedničke tribine zadovoljno gleda pobijeđene. Onda se Mati ja okrene od
prozora, pogleda Varadija, protegne ruke pa će s nekim užitkom.
Ovako je morao biti zadovoljan Dante kad je dovršio svoju Božanstvenu
komediju. Ja svoju komediju nisam dovršio, ali sam skladno postavio čitavu
radnju, točno preračunao svaktt kretnju, svako gibanje, povukao sam crtu kojom
će ići događaji. Nakon jučerašnjeg preokreta skrenuo sam sve po mojem planu
.-218

i moja komedija svršit će pobjedom glavnog junaka kralja Ma-

tije.
Govorio je uživajući u svojim riječima.
_ A mi ćemo, veličanstvo, burno pljeskati primijeti Va-
radi.
_ Pobijeđeni neće pljeskati zadovoljno se nasmije Matija
j skrsti ruke na snažnim prsima. Napulj sam potpuno zatvorio, moja je opsada
nepobjediva. Sad možete mirno otključati vrata ove radne odaje.
Vaš je oprez suvišan otkad ste prestali jesti smokve. _ Ah, tako! Mislite da
je samo Nardelino uho bilo pogibeljno?
Nijedno nije dolazilo tako blizu vašim vratima kao njeno.
Napulj je na ovom dvoru doznao sve što se ovdje zbiva. Svaka sitnica saznala se
odmah u kraljičinim odajama, samo preko
Nardele.
Da, Nardela je uistinu vrlo pametna luđa.
Ova pohvala pripada više onima koji su je uputili. Kralj digne ruke i ••”• •;
ih nad glavom pa se zagleda u strop i tiho usklikne s nekim patosom:
O, Katilino, dugo si svojim spletkama gospodarila mojom državom. Kako će
pravedna biti propast tvojih izdajničkih osnova.
Otišao je od prozora u sjenu i prošao po sagu radne odaje. Na velikim mu usnama
leži smiješak kao sjajni odraz sunca u njegovoj duši,
Upravo sam homerske volje, neka mi donesu čestita vina.
Pozvani dvoranin donese kralju vino, on slasno popije pola vrča. Zatim pozove
dvorskog meštra Berislavića. Pristupi k njemu, uhvati ga za rukav i žmirne u
obraz:
A što se radi preko u novoj palači? Sto radi Napulj?
Veličanstvo, sve je tiho. Poslijepodne vidio sam samo Al-fonza kad je s
Enrikom ulazio u njegovu odaju.
No, sutra ću istisnuti i taj otrov koji se upio u moju kozu. Riješit ću se tog
plemića kojeg je Napulj odabrao mojim krvnik c TI.
Onda se opet osvrne Berislaviću:
Sad idi i malo se prošeci trijemom. Dvorski meštar mora da posluje, nadgleda.
Uzmi u ruke zdjelu smokava pa malo oponašaj Nardelu.
Veličanstvo, oponašat ću je i bez smokava.
A sutra čim svane sunce, kraljica i ja putujemo. Bit će <uvan put. Vrijeme
prekrasno.
Paž najavi grofa Enrika.
"7 Hajde da pokrijem svoje zadovoljno lice maskom hladnog dostojanstva.

I u tretr oka kraljeve crte potpuno se promijene. Izbrisao je S lica

zadovoljstvo, uzeo u ruke spise kao da je zadubljen. Mladi grof Enriko uđe u
sobu rumen od popodnevnog sna. Poklonio se:
Vaše veličanstvo, kraljica me šalje.
Sto želi njezino veličanstvo? upita kralj i ustane u znak poštovanja prema
svojoj kraljevskoj supruzi.
Njezino veličanstvo željelo bi da u hladu malo izjaše ako
bi vaše veličanstvo željelo da je prati. :
S najvećim veseljem. Uistinu će mi prijati svjež zrak,1 Naredite da nam odmah
osedlaju konje. Enriko se pokloni.
I vi ćete nas pratiti, Varadi, zrak će osvježiti vašu glava prepunu mojih
naloga.
Otposlao je i Berislavića da sastavi pratnju, a onda je stao usred dvorane,
zarinuo ruke za pojas i nasmijao se:
Bit će da je moja Katilina čitavo popodne slagala izdaj" ničke osnove pa je
sada zaželjela zraka. Ali ovaj put sve su njene osnove dim na vjetru. Napulj je
opsjednut tako čvrsto da ma nitko ne može pomoći. A sad, spremite se za šetnju,
Varadi.
I posao je gipko, radosno u spavaću sobu da se preodjene.
- -f

U svemiru je ležao olovni mir. Posljednji odrazi sunca obo" jadisali su modrilo
ružičastim sjenama. Kraljevska povorka sišla je niz brdo i pošla onkraj obale
Medveščaka. Lagani vjetrić nosi u sebi predvečernji miris. Kralj jaše uz
kraljicu. Čavrljaju o vremenu i o jučerašnjem putu u lov. Njihov je razgovor
srdačan. Jedno i drugo se prikriva. ,Kralj se čini kao da ga drugo ništa ne
zanima do vidika na Kaptol i Lasku Ves. Krenuli su putem ispod Griča u dolinu.
Slijede ih Varadi, Lovro Iločki, Orban i Be-rislavić. Svi šute, zabavljeni
sutrašnjim danom. Makar ne znaju drugo osim kraljevih odredaba, čini im se da
njihova tajnost sadržava nešto dublje, sudbonosnije. Varadijevo prostodušno lice
.odrazuje snagu koju mu podaje sigurnost da je njegova dugotrajna borba protiv
kraljice napokon donijela plod dobrobiti kraljevstva.
Cestom prema Griču uzdizala se prašina. Još je posve vidno pa se razabire kočija
s pratnjom. Pozornost uzgiba sve u povorci.
Kralj i kraljica zaustavili su konje.
Da vidimo tko je primijeti kralj. > •
Čini se kao neki glasnik reče Beatrtća. Ova primjedba skrene kraljev pogled
prema Varadiju I dvorskim meštrima.
Ne izgleda tako odvrati Varadi glasnik se ne vozi tt kočiji. Bit će neki
odličan gost.
220

__ Moj vid je bolji od vašega. Kočija i pratnja nose moj kraljevski grb! J __
pravo ste rekli, veličanstvo naglasi Varadi.
_ Opazili su nas upozori kraljica.
Za malo vremena kočija se zaustavila. Iz nje iziđe ovisok čovjek zaogrnut sivim
plastom i pođe prema kraljevskoj povorci.
Sto to znači?
__ Tomo Bakač? čudi se Beatrica.
_ Uistinu ne razumijem nastavi kralj i pogleda Varadija.
_ Matija, nešto se moralo dogoditi usplahiri se kraljica. _ Moj dragi nećak je
putem obolio. Nešto se strašno dogodilo. Otišli su p.red Hipolita, zajedno Bakač
i Filipec, a sad se vraća sam Bakač. Strepim, Matija i skrene konja u susret
Bakaću.
Svi je slijede. Tomo Bakač našao se u okrugu kraljevskog para, kancelara
Varadija i čitave kraljevske pratnje.
Zar je Hipolit bolestan? Odgovorite, ne tajite, hoću odmah sve znati, što je s
njim? upita Beatrica.
U glasu joj je drhtao majčinski strah i zabrinutost, gotovo
strepnja.
Neka se vaše veličanstvo ne zabrinjava, njegova visost mali vojvoda od Ferare
zdrav je i čil odgovori Bakač.
Hvala ti, Bože! usklikne Beatrica. Ali gdje je? Zašto ga niste doveli?
Gdje ste ga ostavili! Zašto?
Vaše veličanstvo, knez Bernardin bio je mnjenja da se mali vojvoda ne može
voditi ravno na Grič pa ga je odveo u Bihać. Bilo je potrebno da se dijete
odmori. Tako su nas već putem obavijestili na kneževim majurima.
Kako je onda moguće da se vraćate bez vojvode?
Veličanstvo, nosim hitnu vijest. Njegova svetost Inocent VIII je umro!
Umro?! uzvikne kraljica kao da je u toj smrti sadržana sva sreća njenog
života.
Sivi je sumrak pao i zastro im lica. Nitko nije mogao razabrati da su Bakačeve
hitro izgovorene riječi pogodile kralja kao meci iz turskih topova. Nitko osim
Varadija nije slutio da je ovog časa Tomo Bakač lagunima podrovao jaku i čvrsto
sagrađenu kraljevu Opsadu Napulja.
Kralj je tako čvrsto nategnuo uzde da se konj stao pro-Pinjati. Matija je
osjećao želju da natjera konja na Bakača i da ga zgazi, želio je podići
grmljavinu koja bi zaglušila kraljičine uši i rikom gromova zanijemila
posljednji titraj zvuka riječi H°J(L?U_pa!e iz Bakačevih usta. Nije mogao
govoriti. Čini mu se
silovito udara gvožđem po tjemenu
Varadi je vidio metke što su k Bakačevih usta žvignuli kra-fju usred čela. Val
žuči digao se u njegovim očima i pljusnuo o i omu Bakača, dok se kralj brzo
sabere i potpuno mirno reče:
221

Ali, Bakaču, što vam pada na um! Da je Inocent umro prvi bi o tom doznao kralj
i njezino veličanstvo bi već o tome dobilo vijest iz Rima i Napulja. To nije
moguće.
Zacijelo vas je netko nalagao ili se našalio pomogne Varadi kralju.
Međutim, Bakač nije shvatio smisao tih riječi i nije prihvatio
zgodu koju mu je pružio kralj da povuče ili ogradi ovu vijest pri-
jeporom. Naprotiv, mržnja i zavist što je nosi prema Varadiju
rasplamti Bakača i on ponosno i pobjednički zovne: ,
Molim, časni gospodine glasnice! Iziđite! . l
Iz kočije izlazi fratar.
"1
Otkuda je glasnik? upata kraljica.
Veličanstvo, ravno iz Rima od njegove uzoritosti kardfr nala Roderiga Borgie.
Od Borgie? naglasi kraljica glasom u kojemu je tiho
kliktalo. j
A Bakač s užitkom pripovijeda:
Na putu smo sreli dva glasnika koji su nam rekli što se dogodilo. Tada smo
Filipec i ja ugovorili da ja krenem odmah natrag, a on da pođe sam u Bihać i
doprati vojvodu od Ferare na Grič.
Gdje je drugi glasnik? upita kraljica.
U Laškoj Vesi je sišao s kočije i pošao s viješću o smrti svetog oca biskupu
Osvaldu na Kaptol.
A nitko vas putem nije uznemirivao, zaustavio? zapita Varadi.
Samo kraljevski oklopnici. Ali kad su vidjeli mene, odmah su nas pustili
dalje.
Pristupi fratar iz Rima.
Evo glasnika prikaže Bakač slavodobitno, dok su kroz
predvečernje sjene po njemu padale ognjene kraljeve kletve. On l
žestoko povuče uzde i konj poskoči, gotovo nasrne na Bakača J
koji se jedva skloni. i
S pobjedničkom radosti obrati se Beatrica kralju:
Ovo je veliki, golemi događaj, Matija. Historija počinje svoje novo poglavlje.
Sigurno nećeš nastaviti šetnju?
Odredit ću da tebe dalje prate, draga Beatrica nježno će kralj.
Uoči tako velikog događaja ne mogu ni ja nastaviti Šetnju. Vraćam se s tobom
uzvrati ona isto tako nježno.
Vratili su se. Beatrica okrene svoje mramorno lice kralju:
Sad će napokon prijatelj mog oca Roderigo Borgia zasjesti na papinsku stolicu.
To je prava blagodat i za nas Matija. Nema sumnje, moj otac mi je slao glasnika
brzoteču. Morao bi već stići.
Vrlo vjerojatno.
Straga je slušao Varadi osjećajući kolike su nade i osnove procvale u
Beatričinoj duši saznavši za smrt pape Inocenta VIII.
222

Vračali su se Kamenitim vratima i prolazili gradom prema Dver-ma u magli sivog

sumraka. Kad su ušli u dvorište palače, En-° ko i Alfonzo su stajali pod
stupovima. Kralj digne Beatricu s ko-nia Spazivši Enrika, ona mu mirno i hladno
naloži:
J “ __ sutra se ne polazi U lov. Stupamo u korotu. Papa Inocent je mrtav!
Alfonzo se uspravi kao da je porastao do stropa.
Kralj uhvati Beatričinu ruku i povede je u novu palaču. Onda-se vrati dvorištem
i ode u svoju radnu sobu.
Za njim je ulazio Varadi kao prebijeno pseto. Nije se usudio prozboriti ni
pogledati kraljevo lice. Bilo je posuto zelenkastim sjenama. Oči su mu oborene,
pesti stisnute i složene na leđima. Prislonio se na otvoren prozor kao prije o
zapadu sunca.
Varadi se naslonio na stol. Obojica pružaju sliku nijeme za-panjenosti nad
neočekivanim preokretom. Kralj nije govorio jer bi morao urlikali. Čekao je da
se razbuktala, rastalasala pučina razurliče između stijena njegovih prsiju,
visoko uzdignutih i snažnih. Gorko razočaran jer je bio potpuno uvjeren da ga
nitko ne može svladati, nitko oboriti njegove osnove, stiskao je pesnice, grizao
usne.
Tek čas prije stajala je moja utvrda tako jaka, nedostiživa! Napulj je bio
potpuno opkoljen, zaokružen, opsjednut. I dolazi mu, eto, u pomoć Roderigo
Borgia! Dolazi u pomoć Beatrici i Napulju da posjednu na moj prijestolje
Giovana!
Dok je govorio, pesnica mu je drobila neku hartiju. Stajao je kao pobijeđeni div
koji sakuplja ostatke snage da u zadnjem trenutku udari neprijatelja u čelo.
Veličanstvo, jugovina je to, jugovina reče Varadi.
Dignut 61 protivni vjetar sa sjevera, dignut ću ga. Čujte! Složite Feranteovo
pismo da se ne vidi raskinut pečat. Predajte ga poslije večere kraljici. Recite:
donio ga je brzoteča iz Napulja.
Veličanstvo kani pismo izručiti?
Zatajiti ga značilo bi optužiti sebe.
Vi optužiti sebe Katilini?
Ne prekidajte. Svim neprijateljima u mojem kraljevstvu koji šuruju s kraljicom
za Giovana podijelit ću naslove, imanja i časti. Čujete li?
Varadi se upro o stol rukama koje dršću. Njegove sive oči široko gledaju kralja.
Lice mu je problijedjelo kao da je ovog časa pao u nemilost.
Svoje urotnike kani veličanstvo obasuti milostima?
Nije mi uspjelo da ih izbičujem, dakle ja ću ih milovati.
Nije mi uspjdn da ih zatvorim, ja ću ih pustiti k sebi zdesna. Za-
slijepu ih sjajem i gušiti ih obiljem. Inocent je umro. Borgia do-
laži. M0ji p; n |Ui t će u naručaj Roderigu Borgii. Bacit
ću im na put zapreke: milost, čast, zlato. Moja se bojna osnova
•""jenja. Sto velite na to, Varadi? Sto velite? Evo, ovim rukama

punim milosti, časti i zlata jurišat ću na svojeg neprijatelja. Tko je još vidio
takav boj?
Onda kralj klone, Varadi mu priskoči:
Veličanstvo, tresete se.
Trideset godina tresao sam ja, zašto ne bi malo tresli i mene!
Odviše ste se uzbudili.
Život je pelivan, prosti pelivan, bez morala i cilja. Igra se ljudima za svoju
razonodu. Zar sam se mogao nadati da će mi se pod utvrdu ušuljati i otvoriti
vrata Napulju Roderigo Borgia? Ova noć prije sutrašnjeg dana? Da je barem
pričekao ovu noći
To je zapravo učinio Bakač!
Bakač! Taj luđak zavikne kralj. Gdje je ta luda? Zov. nite ga odmah.
I brzo su ga dozvali. Iznenađeno, gledao je Tomo Bakač kako ga kralj strijelja
očima.
Tko vam je dopustio da se vratite, Bakaču? Tko vam je prišapnuo tu misao?
kralj nije vikao, ali mu je glas imao zvuk rezanja.
Veličanstvo, bio sam uvjeren da ćete me u takvim časovi ma trebati.
Kralj izdaje naloge, a vi ste ovdje da ih vršite! Trebali ste i vi ostati u
Bihaću!
Ali ovakav sudbonosni događaj, veličanstvo!
Sudbonosni događaj a čeljust se kraljeva tresla što nije mogao da izbaci u
Bakača ono što mu je bilo na usnama, a pesnica mu se stezala što ga ne može
udariti posred lica.
Mislio sam vašem veličanstvu ugoditi... . Kad vam padne na um da kralju
ugađate, svežite oko vrata uže prije nego mu pokušate ugađati l I pođe iz
dvorane.
Sto ima to da znači, Varadi? upita Bakač kad su ostali sami.
Ono što vam je kralj rekao.
Smisao njegovih riječi ne mogu shvatiti, iako ne oskudijevam s pronicavosti.
Oskudijevate nečim drugim što bi morao posjedovati sva i ki kraljev
prijatelj.
Tomo Bakač složi ruke na prsima i podigne glavu. Njegov zavinuti nos izgleda kao
prijetnja. Oko stisnutih usana dršće ne-1 Što pritajeno. Male oči žmire.
što ste mi to skuhali za moje odsutnosti? Cime ste me omrazili pred kraljem?
U mojoj prirodi nije podmuklo potkapati. Sto osjećam to l činim.
Varadi, opominjem vas posljednji put: ne sijte u kraljeva srcu mržnju prema
meni, jer bi vas to moglo jako zaboljeti.
224

__ A ja vas opominjem: budite malo više pronicavi pa ćete vidjej Cuvajtg se

Varadil dobaci mu Bakač pa izjuri iz sobe.
Na gričkom kraljevu dvoru odrazila se sva golema promjena koiu je prouzročila
Bakačeva objava. Za vrijeme večere ispoljila se nova slika u kojoj je bila
središte kraljica. Svjetlost svijeća drhti u njenom poput mramora krutom licu i
u tamnim očima u kojima se zrcali zjenica što ne može prikriti radosti njene
duše. Franceskovo se lice Siri. Mladi Giovani samosvjesno diže glavu. Njegov
oštri, dugi i tanki nos izražava oholost. Sva je kraljičina napuljska čeljad
razigrana, vedra, svi su oni pod dojmom osjećaja da je Bakačeva vijest skrenula
njihov brod u luku.
Samo kralj i Varadi osjećaju što se zapravo dogodilo. Kancelar ne može da se
pretvara i šibao bi sve one koji se vesele. Naprotiv, kralj Malija iskazuje
kraljici i svima nježnost, prikazuje se vedrim, bezbrižnim i kad kraljica
spominje Inocentovu smrt, on joj nasmiješeno šapne:
Tako mi se maknuo da ne moram svoje čete slati protiv njega na pomoć tvom ocu.
Mjesto toga možda ćemo poslati počasnu četu na pozdrav novom papi.
Sumnjaš h da će taj biti Roderigo Borgia?
Baš zato govorim o počasnoj četi jer ne sumnjam. A kako je s tobom, Francesko?
Kaniš li putovati? obrati se kralj šurjaku.
Zasad čekam glasnika iz Napulja.
Nadam se da će stići. •
Nakon večere, kad se kralj povukao u svoje odaje, predao je Varadi kraljici
pismo njenog oca. Varadi se pri tom poklonio s velikim počitanjem, ali se nije
odmah udaljio, već je ostao kao da čeka naloge. Kraljica nije otvorila pismo
niti ga udostajala pogledati, već je pozvala svojeg dvorskog meštra:
Enriko, neka dođe glasnik iz Napulja. Makar je bilo nedvoumno da tim nalogom
Beatrica ponizuje Varadijevu prisutnost, on se požuri rarjasniti:
Veličanstvo, kako je glasnik umoran,, dopustio sam mu da ide na počinak.
Dotakla ga je pogledom postrance ispod kosih vjeđa i upitala omalovažavajući:
Otkada se vi brinete za moje glasnike?
Neka mi vage veličanstvo dopusti ispričati ovaj iznimni slučaj. Zelja je obaju
veličanstva da se razjasni zagonetka kako je onaj stranac, što je jučer pokopan,
dosoio mjesto princa u njegovoj odori na dvoboj s Alfonzom Borgia. Kako je više
nego očito da je taj čovjek ima negdje nekog ortaka, to su oklopnici primili
zapovijed da nepoznate strance uhvate i piedvedu.
I zaustavili su glasnika napuljskog kralja?!
Oklopnićki kapetan ne razumije talijanski, a glasnik je svjetovnjak pa su mu
uzeli pismo i doveli ga u dvor gdje smo od-
15 Gordan" I

mah razabrali zabunu. Tako sam vašem veličanstvu imao Čast uru. Čiti pismo. Ako
veličanstvo želi, glasnik će odmah biti ovdje.
2elim da se ne brinete ia poslove svoje kraljice!
On se šuteći nakloni i povuče.
Dok je izlazio, kraljica se okrene svojem bratu Francesku.
Taj lupež svršit će na vješalima.
Međutim, već su bijeli, pomno njegovani prsti otvorili pismo kralja napuljskog.
Pročitavši, pruži ga Francesku, dok ona priđe Giovanu, ogrli ga i nježno
poljubi.
Moj brate, veliki dam sviću za nas oboje. Ja i ti upravljat ćemo smjer novoj
historiji.
Ja, dakle, moram putovati Beatrice? upita Francesko nešto nevoljko.
Putovat ćeš, ali nije tako hitno. Do tvojeg odlaska imamo svršiti još mnogo
važnih stvari. Inocent je odabrao najbolji čas da umre, gotovo izgleda kao da je
umro iz puke osvete prema kralju Matiji.
.1 vrlo plemenito oslobodio našeg oca ratovanja s papin" skom stolicom.
Reci mi, Francesko, kako shvaćaš kraljevo raspoloženje na kon ovog preokreta?
Pričinja se kao da se nije dogodilo ništa neugodno..
 Odlično se pretvara.
Misliš da se boji Borgie?
On vrlo jasno razabire da uspon kardinala Borgie na pa-., pinsku stolicu znači
potpuni slom njegovih osnova da svojem sinu ostavi prijestolje.
A ti, Beatrice. hoćeš li i nadalje čekati iza svojih utvrda? Ili kaniš izaći
na bojište?
Kad me izazove, već ću mu sutra poslati troje svojih saveznika da mu podruju
sve putove.
Troje saveznika?
Prvi je prinčeva majka. Njena prisutnost znači isto toliko kao da se sa mnom
svezala.
Ako umre?
Moj vjerni Napuljac spasit će je a prisutnost ove žene bit
će prava sablazan. ,",;-.4 ,^.t- (
T- Drugi saveznik? Tko je taj? o
"Sam princ. M i,^d i ?
Ne shvaćam. “ ",,” ,d"., ,
Onda prisluhni kako ću sutra kad Mijesi krizavbotesnlcft
s njim govoriti. w x
Još je netko treći? •
Kardinal Roderigo Borgia, budući papa, brate moj.
Sa strane odgrnuli su se grimizni zastori. Starica u crnoj ha ljini s bijelom
kapicom na glavi gleda malim žalosnim očima kraljicu.
Sto je, Nardela? . ., i ^u^VVi. ^"“^: i,;. .” , •,

__ Prazna zdjela, Teličanstvo. Kralj više ne jede smokve.

_ Bila sj očito neoprezna, moja draga stara. Da me nisi njihala na rukama, kruto
bih te ukorila.
1 __ Dobrota vašeg srca velika je kao napuljsko more. Uza sve to tako sam
nesretna. Nema posla. Nikad vise kralj neće jesti
sedmice dolazi brzoteča s juga sa svježim južnim voćem Dakle, ne kloni, draga
moja. Naslazi na zdjelu i nosi. Kao što mu je odvratan sir, tako su mu drage
smokve, a kralj će ih opet zaželjeli.
Težak mi je život kad ne mogu služiti vašem veličanstvu.
_ Evo posla. Dođi bliže: na dvoru ima netko tko služi kraljevu sinu. Taj je
poslao Alfonzu na dvoboj zamjenika. Produži uši, Nardela. Tuži se na oslabljen
sluh, a čitav dvor neka je ispunjen tvojim sluhom.
_ Ne puštaju me kraljevi "gavrani" u svoju palaču.
Od sutra bit će drugačije. Roderigo će postati papa.
Roderigo Boi iz! usklikne starica pa se baci na koljena i sa strašću sklopi
ruke: "Bože, ti si sad nad Napuljem otvorio nebesa."
Pazi, izgleda da je nevidljiv prinčev zaštitnik možda žena koja ga ljubi. Kao
ženi lakše ti je prolaziti. Produži uši, velim ti.
Uhvatit ću je, veličanstvo, tako mi duše.
Eto, dolaze, idi sad.
Starica iščezne da z ; iora, Ušli su Gordana i kraljičin liječnik.
Francesko, zabavi malo Gordanu dok ja svršim s njime prišapne kraljica svom
bratu.
Kardinal pođe Gordani koja je ostala u blizini vrata, a kraljica pozove
liječnika.
Ima li nade?
Ako preživi ovu noć, održat će se na životu, naravno uz veliku njegu i pažnju.
U Napulju ste svojom znanošću stekli krilaticu da se smrt boji vaše znanosti.
Htjela bih da mi to ove noći dokažete.
Skupit ću sve svoje znanje ako veličanstvo tako želi.
Ja zapovijedam.
Spremit ću lijek koji me dosad nije prevario.
Nagrada vam neće uzmanjkati, moj dragi prijatelju. Taj mi je život vrlo
potreban, razumijete li. A što govori princ?
Sumnja da želite spasiti njegovoj majci život.
 Dakle, dokažite protivno.
Moram se potužiti, veličanstvo, na vašu štićenicu Gordanu. Nekako me čudno
ispitivali hoću li za bolesnicu upotrijebiti sva sredstva znanosti da ostane na
Životu i bila je prema meni gruba.
Gordana! “ . okrene kraljica lice k vratima. Pozvana djevojl ,1 pristupi
kraljici.
Opet optužb, na tebe. Liječnik veli da sumnjaš u njegovu (tm)anost i da si f
njim bila gruba.
15

Djevojka se nasmije, pogleda liječnika, pa opet kraljicu, i napola ironično,

napola koketno odgovori:
Pogledajte ga, veličanstvo. Tako je star i tako ružan pa kako da mu još
udvaram?
Ovo kraljicu udobrovolji i nasmiješi se liječniku.
Obojadisite, gospodine, svoju bradu pa će možda biti Iju-baznija.
Recite mu, veličanstvo, neka ne zaboravi poglačati i svoje nabore.
Ovoj primjedbi nasmije se i Francesko i kraljica.
Kako se možete ljutiti zbog njenih riječi primijeti Fran-češko liječniku.
Lako je vama, uzoritosti. Vi ste mladi i lijepi.
Dosta o tome prekine kraljica razgovor nadam se da će prinčeva majka
ostati na životu. Gordana, reci Ivanu da sutra prije podne želim s njime
govoriti, a vi, gospodine liječnice, učinite sve. Odredite što god bude bilo
potrebno za njegu bolesnice.
Gordana l liječnik ostavili su kraljicu.
Čudno je to, Francesko, svi naši Napuljci mrze Gordanu.
Ja sam i u ljubavi prema Gordani s tobom, Beatrica. I kad bi ti bila osobito
nježna prema meni, onda bih djevojku...
Znam što hoćeš da kažeš i zato ne dopuštam dovršiti rečenicu. Evo, čekaju me
dvorski krojači. Moram odrediti korotne haljine za nas i čitav dvor. Još nikad
nisam tako veselo stupila u žalosti
Vrativši se u sobu bolesnice, Gordana je našla princa Ivana l njegova prijatelja
Damira.
Zašto je kraljica zvala liječnika? zapita Ivan.
Da mu zapovjedi neka dokaže kako je zavrijedio krila" tiču da se smrt boji
njegove znanosti. Odlučno mu je zapovjedila neka pokuša sve da gospođa ostane na
životu.
Zar je to moguće? upita Damir.
Ćula sam kad "u govorili, posve tiho, dakle nema nikakve sumnje u iskrenost
kraljičine želje.
A što je rekla vama, Gordana?
Ponajprije da sutra prije podne dođete k njoj jer bi željela govoriti s vašom
visoti.
Sto sve to znači?
Znači, možemo se nadati da se ovu noć neće desiti ono čega smo se bojali.
Čega se ste vi bojali, Gordana?”
Da bi vrućica mogla pojačati.
Ipak me još uvijek podilazi strah od liječnika.
Krivo činite, visosti, kraljica je izričito rekla da joj j" iivot vaše majke
potreban.
Sto ona hoće s njenim životom. .

Visosti, ako vaša majka ozdravi, onda ćete moći njen život sačuvati samo za
sebe!
_ Izrekli ste, Gordana, vrlo veliku riječ. Da, njen život sačuvat ću samo za
sebe. Na to se kunem ovdje pred njenom posteljo
A onda je unišao liječnik donoseći neki novi lijek. Ulio ga je u bolesmćina
usta. Gordana, princ i Damir promatrali su kako bolesna žena nesvjesno guta
tekućinu iz liječnikove ruke. Sve troje osjete zebnju.
Prolazila je noć, a oni su troje pazili na svaki kret bolesnice, prisluškivali
svaki njen dah. Udubljeni u misli, sjedili su tiho, ukočeni strepnjom. Od časa
do časa ustao bi Ivan, dotakao se uz-nojene vruće bolesničine ruke i kriomice
brisao suze. Osjećao se kao dijete što zavučeno u kutu drhti pred nevidljivom
smrću koja jednom koštunjavom rukom hvata za njegovom majkom a drugom se šulja k
njegovom srcu.
Dok je već davno u novoj palači sve spavalo, gorjela su sva svjetla u kraljevoj
odaji. Matija se zaključao u svoje sobe i spuštene glave, napola žmireći,
istraživao svoje podrovane utvrde i stvarao osnove kako da ih opet podigne.
DAN JURIŠA
Neobično rano našao se kralj u svojoj radnoj odaji. JoS nije bilo nikoga. Stari
Radulo tapkao okolo redajući po stolu crnila, pera i papir očekujući da će mu
gospodar po običaju zaželjeli povjerljiv razgovor. Dugo je Matija šetao složivši
ruke na pojasu opšivenom draguljima. Najposlije stade govoriti gledajući preda
sci
• Koliko svijet zavidi kralju! Kakve su sve predodžbe svije-ta^o blaženstvu
koje uživa u svojim bogatim odajama kralj Mati-jas. Da, moj dragi stari, kralj
može zapovjedati, čičevati, suditi, odrubijivati glave, gospodariti, oduzimati,
davati, snovati, određivati svoje putove, paliti utvrde, voditi bojeve. A sreća?
Njoj ne može zapovijedati, r l suditi, ni njome upravljati. Odrediš,
zapovijedaš, smisliš, staviš s ; ! : osnovu kamo te volja, a onda začas netko
jači sve to poruši, pokosi. Ljudi ne slute da se kralj Mati-jas u svojim bogatim
odajama svakog dana, svakog časa nateže, "rva zubima i noktima u vječitoj borbi
s izdajicom kojoj je pri-fegao vjernost pred oltarom. Tko sluti da neprestano
bijem boj i onda kad se smiješim i kad sjedim uz bogati kraljevski stol? Ni casa
mira, ni časa!
Bilo je mira, bilo je i sreće, to ipak morate priznati. ~~ Kada? Ja ne znam o
tome ništa.

; Kad je bila na dvoru ona tamo.

O kome ti to govoriš? grubo će
O majci njegove visosti koja je tamo
Načas se kralj zaustavi: " ••”v<v: “ “
Gore? Kako gore?
U prvom katu htjedoh reći. ; s - • •< •-”
0 Kako je njoj? ^ ) v": <
“ Probdjeli su uz njenu postelju C?t TO ti6cV, Ujutro ni
gospodin Damir da joj je bolje. “ “ “J”“ “ “
Dakle neće umrijeti? •
Gospodin Damir veli da je napuljski liječnik potpuno uvjeren u to.
Pri tom je Radulo pogledao kralju u oči, no on se okrene od njega i nastavi
šetnju.
Stari dvoranin nešto je spremao zaustavljajući se u sobi, ali kako kralj nije
više kanio govoriti, započne on:
Ipak je njezino veličanstvo dobra srca, vrlo dobra srca.
“ Ona se tako mnogo brine za život i zdravlje prinčeve majke.
Ona se brine? zastane kralj.
I te kako. Veličanstvo je zapovjedilo svojem napuljskom liječniku da ne
dopusti majci našeg princa umrijeti i da je brižno njeguje! Dao joj je neki
poseban lijek.
Obje kraljeve ruke izvukle su se iz pojasa i. spustile na stoL
Plemenitost je to stade uveličavati Radulo. Uistinu plemenitost.
Plemenitost iz koje Napulj kuje bodež meni promrsi kralj i zagleda se u stok
Onda podigne glavu i naloži Radulu:
Odmah zovni Varadija. , -, , .• o
"5 Kad je kancelar ušao, kralj ga odmah zapita: i>" i
i;?"i Gdje je Bakač? -
l
afo-K Ne usuđuje se stupiti pred vaše veličanstvo.
.- • l bolje je tako jer nas dvojica imamo još važnih osnova.
Upamtite, Varadi, ni Bakač ni Filipec ne smiju doznati da sam
kraljicu kanio zarobiti. To ostaje naša tajna. Nikad nitko ne smije
to naslutiti.
“ <
I u grob ću je ponijeti.
Tog časa uđe paž Stjepko i javi kralju: “
Veličanstvo, vani čeka grički krojač i moli da ga odmah primite jer ima nešto
važno saopćiti o princu Ivanu.
U kralju se sve kovitla od uzbuđenja poslije ovih događaja i hvata se nade da će
mu ova vijest otkriti nešto sudbonosno te odmah dade nalog Stjepku da ga uvede.
Paž širom otvori vrata. Grički krojač uđe i s počitanjem se pokloni.
Dakle, što imate da mi kažete? izravno pita kralj i pođe
prema njemu da ga ohrabri. . .
230

__ Vaše veličanstvo, milostivi kralju i naš gospodaru glas mu je drhtao, a

klobuk u ruci bio je već posve zgužvan da bi i vaše veličanstvo moglo
vjerovati ono što sam doznao dopustite da objasnim kakvim sam slučajem došao do
ovog saznanja.
__ Govori, reci sve što želiš nutka ga kralj.
_ Veličanstvo, zbog velike vrućine izašao sam noćas iz kuće i legao u svom vrtu
u travu kraj ulične ograde. Prošlo je dosta vremena kad čujem korake. Zaustave
se nasred ulice, jer jedan reče da će tu moći razgovarati bez ikakve bojazni da
bi tko prisluškivao. Nisam se usudio pomaknuti da ne bih bio otkriven, jer sam
čuo gdje se spominje princ Ivan.
O mojem sinu su govorili? Opetuj mi svaku riječi _ Čuo sam gdje šapću kako
ima neki prašak koji se može nasipati u piće, jelo, u knjigu ili na svaku stvar
koja se uzima u ruke i od toga polagano čovjek gine i umre baš kao da mu je tako
bilo suđeno. Pa kad ga nisu mogli maknuti sa svijeta u dvoboju, maknut će ga
praškom.
_ A znate li tko su bili ti ljudi? zapita kralj.
Pošto sam morao ostati miran da me ne otkriju nisam mogao gledati preko
ograde, ali su sigurno bili Lani, Napuljci jer su govorili njihovim jezikom. Ja
sam bio u Veneciji i upoznao taj jezik, a poznao sam ; glasu da su to dvorani
koje sam vodio jednom proročici i bio im tumač.
Znadeš li im imena?
Ne znam, veličanstvo. Jedan ima tamnu šiljastu bradicu. Kad bih ih vidio,
prepoznao bih ih odmah. Osjećao sam da to moram javiti vašem veličanstvu, pa
bilo sad što mu drago.
I dobro si učinio. Varadi, isplatit ćete mu pedeset dukata!
Vaše veličanstvo, ja sam siromašan krojač, a vi ste kralj, ali nemojte me tako
uvrijediti. Zavukao bih se u crnu zemlju da primim dar. Od srama ne bih više
mogao gledati sunce.
Matijino lice poprimi ganutljiv izraz. Naglo pristupi krojaču, uzme mu obje ruke
i čvrsto ih stisne.
Za koji dan pozvat ću te u dvor da sašiješ mojem sinu skupocijena odijela.
Ovako časnu nagradu primam.
Kralj mu postavi još neka pitanja, a zatim se srdačno oprosti.
Čim su se za njim zatvorila vrata, kralj ih zaključa, pa se nasloni na zid.
Blijedim licem gleda Varadija. Njegovo šaptanje provlači se dvoranom kao
hroptanje:
Prašak, prašak! Protiv mene bojovnika gvozdenih grudiju, željezne ruke
praškom! Protiv mojeg mača okrvavljenog turs-.°m krvlju, protiv slavodobitnog
pobjednika ovjenčanog lovorom idu oni s praškom. Prijestolje moje što sam ga
gradio, pozlatio, usjekao mu korijen u dno zemlje oni će razoriti praškom!
Poniknute glave sluša Varadi kraljev šapat i šuti. Matija za-
okruži pogledom dvoranu, i .- .-..,.,....
231
 Mojeg sina pod mojim krovom obilazi smrt! Ne od mača, ne od bodeža ni od
nevidljivog stvarnog otrova što bi ga ubojica mogao uliti u jelo! Prašak
nevidljiv, nezamjetljiv, prašak po podu po stolu, knjizi, na uzglavlju, po
njegovu odijelu, po svemu čega se dotakne njegova ruka. Prašak što se igra u
zraci sunca kad dolazi na prozore i taj može biti prašak smrti.
Veličanstvo, otjerajte s dvora svu napuljsku čeljad pred" loži Varadi.
U pravi čas! Otjerati Franceska, Giovana, kraljicu? Navući na sebe
neprijateljstvo Napulja, Rima, Ferare, Čitave Italije? Svi oni tajni i javni
neprijatelji međusobno bi se združili protiv mene. A kako da opravdam takav čin.
Viješću koju sam čuo od jednog krojača? Otjerati kraljicu? Ludi ste, Varadi,
ludi. Nepromišljeni u svojoj naglosti. I Matijaš plane, ali se brzo ohladi, jer
ne gubi pamet kao vi svoju.
Jučer ste, veličanstvo, odlučili jurišati punom Šakom časti i zlata. To se
može samo protiv vaših domaćih protivnika velikaša koji su pohlepni za čašću i
proždrljivi na imanja. Napulj grabi za prijestoljem. I dok ga vi budete
milovali, on će sipati nevidljivi prašak. Tu obrane nema, osim...
Sve protjerati! Ako vaš državnički mozak ne može predložiti drugo, onda barem
svoje umne savjete sakrijte preda mnom.
Dugo je kralj hodao po sobi ne osvrćući se više na svojeg savjetnika. Onda stade
šaptati kao za sebe:
Otrovu možeš naći protuotrov, a prašku?
Na to pitanje Varadi ne odgovori. Sive oči pune su mu briga. U tišini Mati ja
prošapće:
Da sam mogao naslutiti kakve me borbe čekaju da jedinca sinu osiguram
prijestolje, da sam to slutio...
Bili biste poslušali moj savjet i vjenčali se njegovom maj kom odvažno će
Varadi.
Makar i to...
Nastupila je duga šutnja. Za to vrijeme Varadi kriomice pogleda kraljevo
naborano čelo.
Prionite uz posao. Ja ću se vratiti i pođe u spavaća sobu.
Državni kancelar nije mogao raditi. Pohitio je u knjižnicu starcu Ivanu, vitezu
od Srednjice, i prišapnuo mu:
Svi smo uhvaćeni, svi privezani nevidljivim okovima. Nad ovim dvorom lebdi
smrt u prašku.
Kad mu je saopćio što je čuo od krojača, Ivan od Srednjice spusti glavu na
dlanove:
Iz ove nesreće ima samo jedan spas. Neka kralj odmah izbaci s dvora Alfonza i
Enrika.
Kralj me nazvao ludom kad sam mu slično savjetovao. Upamtite. Matijaš je u
Beatričinim pandžama i onda kad vodi boj protiv nje. Ona mu je u krvi, u duši.
Otrovan je njenim čarima
232

• ne može protiv nje naći protuotrova. Nikada! Uvijek u njemu

Vid” on^V^Srostavi starog prijatelja i pohiti u kraljevu radnu "hu Tu je našao
Orbam; koji najavi:
_ prečasm došao je gospodin Nikola pL Brezovica.
_ Napokon! Brzo pu uvedite.
Stasit visok i snažan muškarac prosijede brade i guste polu-
•jede kose uđe u kraljt^ J radnu dvoranu. Varadi mu pruži ruku, S _ Sami ste?
upita došljak.
_ Na sreću! Mnogo se toga dogodilo o čemu vas moram iz-viiestiti prije nego što
se sastanete s kraljem i pokaže na vrata na koja je izišao kralj. Dakle,
govorimo tiho.
_ A ja imam da vam saopćim neugodnu vijest: vrativSi se s puta, pošao sam
najprije u Brezovicu. Kad tamo snađe me teški udarac. Prinčeva majka ostavila je
moju kuću.
Baš sam vas o tome htio izvijestiti: ona je na dvoru već dva dana. Jedne
večeri pojavila se kao ispod zemlje.
 Prije dva dana? Nema je u Brezovici dvije sedmice. _ Dakle skrivala se negdje
na Gnču. Zato je iste večeri mO-gla doznati o prinčevoj smrti.
Sto velite?
Sve je u redu! Princ je zdrav i živ. Poslije ću vam sve razjasniti.
Ako kralj sazna, da sam je primio.
Nema straha. Rekla je kralju da se sklonula u nekom obližnjem selu, ah nije
htjela reći u kojem. Važno je da ste obaviješteni i spremni ako vam kralj što
govori o tome.
Slušali su. S one strane ćulo se škripanje vrata i kralj se pojavi. Spazivši
starog plemića, malo se razvedri..
Vi ste to, Nikola! Dugo se nismo vidjeli. No, kako je?
Hvala veličanstvo, vrlo dobro.
Napokon je nekome dobro! Rastali smo se na bojištu, a sreli opet na bojištu.
Ne shvaćajući smisao ove primjedbe, plemić je šutio.
Da, moj dragi Nikola. Samo što je na turskom bojištu bilo lako pobijediti
neprijatelja. Ali sad želim čuti što mi donosite.
Obišao sam po vašoj želji sve plemićke dvorove i svuda sam dobio jednak
odgovor: "Ništa ne želimo drugo nego da sin našeg pravednog i junačkog kralja
bude njegov nasljednik." Kad sam im rekao da se dio bogatih i moćnih velikaša
buni protiv toga, plemići su usplamtjeli i prisegli: "Ako bude potrebno, udarit
ćemo na izdajice oružanom silom." Evo, veličanstvo, donosim vam pismene prisege
našeg plemstva da će za kralja birati vašeg sina.
Kralj primi od plemića pisma, pogleda ih i onda preda Va-
radiju.
Sjednite, Nikola! Učinili ste veliko dobro za moje kraljevstvo. Neću vam to
zaboraviti. Sad učinite još jednu uslugu svome Kralju. Prinčeva mati je ovdje.

Plemić jedva svlada uzbuđenje.

Napuljski kralj poslao mi je tu ženu da upropasti ugled mojem sinu. Dakle,
mora odavde Sto prije i Sto dalje. Želim da ide nekamo k moru, na koji otok gdje
nitko neće znati otkuda je i što je. Ovdje je sve puno stranih poslanika i
velikaša. Prisutnost te žene podsjetit će na građansko porijeklo majke mojeg
>tna. Želio bih da je vi otpratite.
Vaše veličanstvo, spreman sam na svaku službu. Kad moram putovati?
Varadi se zaprepasti.
Veličanstvo, tek je udahnula prvi dah života, još je ne-moćna.
Ne bude li mogla sjediti u kočiji, neka je nose. Vi ćete, JNikola, pripaziti.
Treoa joj na putu pružiti svu udobnost. t> Veličanstvo, ako je uzvišena
gospođa bolesna, mogli bismo "je prenijeti u moj dvor dok se ojača za tako
daleki put. i Nizašto! Ona mora daleko. Neka iščezne s puta mojem pri-
jestolju! To upamtite svi vi koji se nazivate vjernim t slanicima svojeg kralja!
Ona mora iščeznuti što prije. Iščeznutil Vi ćete, Varadi, u najvećoj tajnosti
pripremiti taj put.
Ako se princ bude protivio?
Njega ću zatvoriti i stvar je riješena. A sada. Nikola, po đite. Znam, željni
ste vidjeti sina, svojeg Daminu Znajte da sam ga posinio.
Takvo odlikovanje, veličanstvo! usklikne otac.
Spasio je život mojem jedincu. Damir je vrijedan svojeg oca! Idite i nikome o
tome ni riječi.
Veličanstvo, dužnost mi je šutjeti. Kad je starac otišao, kralj se uspravi:.
Sad hitno zovnite napuljskog krvnika Alfonza Borgiu, ne caka najgnusnije
drolje Italije!
Varadi zovne Berislavića pa mu izda kraljev nalog, a onda se opet povuče u sobu
i ostane posve neprimjetljiv uz radni stoL
Kralj Mati ja vrlo ljubazno dočeka Alfonza. Ovaj se odjenuo u ruho od crvene
tkanine s našicima od žute svile. Sav je nadu-van, ponosan, slavodobitan. Kao da
to ne opaža, kralj ga prijazno oslovi.
 Dakle, moj mladi prijatelju, jučer sam vam isporučio da ću se danas s vama
porazgovoriti u lovu. Lov smo morali otkazati zbog korote. Ipak, eto, držim
riječ. Sjednite, gospodine grofe. Naš će razgovor trajati poduže.
Mladić nije uzeo ponuđenu stolicu već se smjerno pokloni:
Veličanstvo, dopustite da vam razjasnim što se dogodilo. Mene je princ
izazvao, a ja sam morao izvršiti vitešku dužnost.
i
Vi ste je doista čestito i izvršili. Međutim, kralj Matijaš se ne žaca
zatražiti oprošten je bilo od kojeg plemića ili građanin ako vam je tko od
mojih najbližih nanio kakvu uvredu.
Meni? malo se začudi Aifonzo, a Matija ga prekine.
234

_ u viteškom je smislu svakako nepravda koja vas je do-

. la pj-eko mojeg sina. Molim da primite preko mene njegovu Boriku što nije imao
čas- pristupi dvoboju. Ali taj nesporazum skrivio sam ja.
_ Vi, veličanstvo?
__ Zabranio sam oružane sukobe, a kad sam doznao za vas, naložim Damiru neka se
dvoboj izvrši o podne. Za ovo je čuo erićki luđak koji je bolovao od utvare da
je princ Ivan.
Luđak? zabezekne se Aifonzo.
_ Došao je Radulu, prikazao se lovcem i rekao da ga šalje princ neka mu izruči
njegovo ijilo On je to i učinio ne znajući s kim govori. I tako se on pobio s
vama. Ali o tom nije vrijedno gubiti rijeci. S viteškog gledišta žalim da se
niste pobili s prin-com, a s humanitarnog mora mi biti drago jer da ste se
pobili s mojim sinom, mladiću moj. prošli biste zlo i ja ne bih mogao da vas
odlikujem vai misijom.
Prodoran Aifonzo pogled nije mogao ni časa omesti kraljev
ljubazan izraz lica i r ton pun najiskrenijeg uvažavanja.
Kako smo jučer čuli, Inocent VIII je umro. U tom času moje su želje uperene sa
u vašeg ujaka i moja je vruća želja da nam sjedi na papinskoj stolici.
Veličanstvo, moj ujak ima i neprijatelja.
Baš vam o tome kanim govoriti. Jedan od njegovih najopasnijih protivnika u.
mojim je rukama, a vi ćete biti moj poslanik. Dakle, stvar je va; Spise koje
posjedujem ne bih mogao izručiti drugome, osim krvnom rođaku njegove uzoritosti,
jer da zaluta ju u tuđe ruke, izgu bi smo sigurnu nadu u uspjeh Rode-riga
Borgie.
Moj će vam ujak dovijeka iskazati zahvalnost.
A ja ću mu u i an kraljevstvu podijeliti joS jednu opatiju, i to najbogatiju K
prihodima...
Alfonzovo lice ponovo zasja, a kralj ga bezbrižno potapie po
ramenima:
Sad još jedno: nećete putovati sami. Želim, naime, da s budućim papom sklopim
unaprijed najuži savez. Branit ću ga protiv svakoga, branu ni ga oružanom silom.
Za sklapanje toga saveza šaljem u Rim svojega sina.
Uza sav Alfonzov napor da zadrži potpuni mir, njegove oči
načas sijevnuše.
Putovat će • vama. Neka ml sin pogleda malo južni dio
svijeta, a vi ćete mu biti ljubazan vodič,
Osjećam se počašćenim, veličanstvo odvrati plemić.
Dakle, kad možete na put?
. Za dva-tri dan,, potpuno sam spreman. Međutim, veličanstvo m, ,skazuje toliko
dobrote i povjerenja dok sam ja u mladenačkoj strasti počinio sablazan u
remetskom samostanu.
To su budalaštine.
235

Na koje me zavela gospođica Gordana.

Gordana?
I molim kralja da me sluša jer je postupila prema meni vrlo nepravedno.
 Dajem vam kraljevsku riječ da će ispaštati svaku krivicu. Iskažite mi sve.
U samostanu sam počinio izgred, raspaljen Gordaninira ponašanjem, a još više
po pravu koje posjedujem na nju.
Dakle i vas je smotala? Slutio sam to.
Ne samo što su me njene oči hvatale raspaljujući moju mladu krv nego još više.
Gordana se izravno, otvoreno i jasno obećala meni!
Za ženu?
Uprosio je nisam nasmiješi se Alfonzo već zatražio da bude moja. Čast
svoju zalažem za ove riječi i kunem se na svoj mač da nikad ne bi došlo do
ugovorenog dvoboja s prin čem, da me na to nije nagnala Gordana.
U kraljevu oku zatitraju prve sjene gnjeva:
Cime vas je nagnala na dvoboj? Očekujem od vas istinu.
Pokoravam se vašoj zapovijedi. Kad je Gordana već sve redom na dvoru namamila
svojim očijukanjem, onda je bacila oko na princa.
Nastavite naglo će kralj svladavajući Ijutinu.
Kao svaki zaljubljeni mladić, tako sam i ja za njom uho-dario. U lovu opazim
kako se šulja za princem i nađem ih gdje povjerljivo sjede zajedno u šumi.
Razvitlan ljubomorom, dojurim k njima i spočitnem joj ponašanje, na što je princ
pozvao mene na oružani dvoboj.
Zar sumnjate da Gordana ljubi princa? nasmiješi se kralj, tobože ravnodušno,
a ipak napeto očekujući odgovor.
Ne vjerujem da ljubi, ali se za njim otimlje.
S kojeg razloga?
Mnogo puta su dvoranke pokušale zaplesti u ljubavne mre že kraljeve sinove da
steknu naslov princeze.
Kralj više nije mogao ostati na mjestu. Ustane i pođe po sobi. Nastojao je da se
sjeti svega što mu je Gordana govorila kad su stajali kraj probodenog Đure u
šumi, što mu je govorila ovdje u ovoj dvorani kad je nakon remetske noći
opravdavala svoj izostanak. I povezujući to s Alfonzovim pričanjem, kralj opazi
ne suglasice koje su u njemu pobuđivale sumnje.
Od onog časa kad je kralj bacio u tamnicu Gordanina zaštitnika Ivana Cesmičkog,
prešla je njegova mržnja na Gordanu. Vazda je u njoj vidio duh čovjeka kojega
smatra svojim urotnikom, buntovnikom i neprijateljem. Ovog časa taj je osjećaj
buknuo novim plamenom, pa je u svemu što je sada rekao Alfonzo nalazio urotničku
nit koja svjesno ili nesvjesno povezuje Gorda-nine čine s urotničkim osjećajima
njenog zaštitnika. Ovo je bio novi val na početku oluje. Uzbuđenje što se u
njemu danas zata-
236

,0 fcrojačevim otkrićem razvezalo je njegovu naglu ćud. Tjeran silovitom navalom

svoje antipatije prema Gordani. oštro otvori vrata i vikne pažu:
_ Neka odmah dođe Gordana!
U predvorju svoje radne sobe spazio je Lovru Iločkog, ali mu tek odmahne rukom i
opet zatvori vrata. Zaustavi se pred Vara-dijem koji je sve vrijeme rad; • u a
stol, tobože zadubljen u posao.
_ Dakle, Varadi, sve ono što se dogodilo ovih dana: strahovita vijest koja me
udarila zbog princa, sve muke koje sam onda pretrpio i sve što je nakon toga
došlo, sve je to skrivila Gordana! Neka dvoranka, neko žensko čeljade odraslo u
dobru i obilju, neko luckasto nevjerojatno stvorenje igra se s nama. Svojim
očijukanjem diže mi dvor u plamen u kojem plešemo svi mi kao njeni robovi.
Kralj žestoko udari po stolu. Toga se razoritelja mojega mira treba odmah
osloboditi.
Dok je govorio gledajući Varadija, Alfonzo ustane i povuče se u pozadinu.
Znajući da bi samo raspirio kraljev bijes kad bi pokušao braniti Gordanu, Varadi
je samo kimao kao da se snebiva nad onim što je čuo.
Sve više raste kraljev bijes, sve mu se jasnije prikazuju sumnje u stvarnom
obliku...
"Ona bijesni kralj u svojoj duši ona služi kraljici. Ona mami Ivana po želji
kraljice, po Beatričinoj želji izazvala je Gordana sablazan na bojnim igrama da
osramoti mojeg sina. Ona oko njega plete mrežu. Kad Beatrica nije mogla uspjeti
s Izabelom, poslala je na juriš Gordanu. To je jasno kao Što je jasno da je krv
ove djevojke urotnička. Duh njenog štićenika..."
Vrata se otvore i Gordana uđe. Poklonila se gledajući otvoreno kralju u lice. U
njemu sijeva. I kad kralj otvori usta, nad njorn zagrmi:
Lažlj ivice!
Mirno je izdržalaktaj teški udarac i joS mirnije odvrati:
Veličanstvo, nikad nisam učinila ništa što bih morala pokriti laž ju.
Princ i gospodin Alfonzo posvadili su se zbog vas. A ona se jednostavno
nasmiješi i odvrati sažalno:
Šteta što se time ne mogu podičiti!
Stetal Jeste li čuli? vikne kralj. Dakle priznaje svoje Jiamjere.
Moram priznati, veličanstvo, koliko bih vrijedila na dvoru da se tako odlične
ličnosti svađaju zbog mene.
Recite joj u lice, gospodine Alfonzo. Ja bih je morao smr
da produžim razgovor s njom.
Pristupivši bliže, upilji Alfonzo pogled u Gordanu.
Našao sam vas s princem u povjerljivom razgovoru dok je gospodin Damir bio na
straži.

Da je uistinu bilo tako ne bih tajila, već bih se time po Uvalila.

Trenutak su ostali bez riječi, a onda se Alfonzo požuri da !
obrani svoju tvrdnju. i
Nije lako dijeliti boj s vašom dosjetijivošću, ali ja opet kažem: našao sam
vas s princem u povjerljivom razgovora. Ne znam ito vas nuka da tajite sastanak
s njim?
Ali znam ja plane kralj.
Onda, vaše veličanstvo, zna više nego što je bilo.
A bilo je onako kao što sam ja rekao. Dajem ponovno svoju časnu riječ
primijeti Alfonzo.
A ja dajem samo ono što imam: istinsku riječ odvrati Gordana. Neka vaše
veličanstvo izvoli pozvati njegovu visost i gospodina Da mira, jer oni posjeduju
časnu riječ koja vrijedi.
Za dvoranku neću da zovem na svjedočanstvo svojeg sina i čestitog plemića.
Moj život možete uzeti svakog časa, ali svoju čast branit ću od svakoga
odlučno izjavi Gordana.
Brani se! i pokaže Alfonza. Evo ti živog svjedoka.
Da sam se ja ogriješila o svoju djevojačku čast? ^
Bestidno si mu obećala sebel
Možete li to poreći, Gordana? zapita Alfonzo. ,
I dokazati.
Da čujemo reče kralj.
Na bojnim igrama kad je Alfonzo nastupio da se bije 8 princem. rekla sam mu:
prepustite mi prvu bitku njegovom vi sosti i bit ćete nagrađeni.
Eto, veličanstvo, priznaje.
Istinu ste rekli. Alfonzo potvrdi kralj.
Ali sam unaprijed znala da mi veličanstvo neće dopustiti mačevanje s princem i
tako prva bitka ne može biti moja! Prema tome, svjesno sam prevarila gospodina
Alfonza. Nisam kriva što je tako malo duhovit.
Međutim, kralja više nije zanimala prevara, već sam Gordanin čin i zapita je:
Htjeli ste samo osramotiti princa? To ste htjeli?
Nisam, već sam željela dobiti u ruke mač gospodina Al
fonza. ., ,
Mogli ste za bitku uzeti čiji drugi. ,j
Htjela sam baš njegov. , “ ;
Zašto ste tražili baš Alfonzov mač?
Gordana otvori usta... Na rubu tih rumenih usana Alfonzo osjeti riječ "htjela
sam njegov mač jer je bio otrovan". Da za krči put optužbi, Alfonzo oštro
pogleda Gordanu i zapita naglasivši:
Možda ste htjeli moj mač zbog onoga koga ste tražili u samostanu.
Oboje se zagledaše. Alfonzo osjeća kako stoje jedno uz drugo na rubu ponora,
samo jedan nezamjetni kret, jedan dah, laki do-

i strovalit će se. Gordana razabire kako uz nju stoji čovjelc Je brade,

staračkog blijedog lica, punog patnje i pregaranja. • nog što je skriven u
remetskom samostanu i nevidljivo i ne-jLano upravlja sudbinom čitavog
kraljevstva.
A čim Alfonzo izreče njegovo ime, život i sloboda njenog dobročinitelja leže na
dnu crne dubine. Slegne ramenima i nasmiješi se:
_ Čitav mi se svijet na bojnim igrama smijao kad sam na-stupala u borbi s mladim
Gerebom. Htjela sam im pokazati da me junaci kao što je gosp Alfonzo uvažavaju i
pružaju mi svoj mač. Iako sam bila uvjerena da mi neće biti dopušteno da se
bijem s princem, imala < ipak zadovoljstvo da mi je junak, vitez nudio svoj mač,
i to mi je bilo dovoljno.
I meni je dosta! udari kralj po stolu. Dosta mi je toga čeljadeta, dosta
bestidnosti, dosta nemira što ste prouzro-kovali na mojem dvoru! sve
uzbuđenije viče kralj. Uzroci koji su razbuktali mržnju pren.. Gordani, sve
sumnje koje su nastale u njemu i uzbuđenje kuje ga je zateklo zbog današnjeg
otkrića gričkog građana, sve se tu slilo, stopilo u val razjarenosti. Našao je
nekoga nad kim može da se razviče, razmahuje svojim bjesomučnim jadom i njegov
glas saspe se nad Gordanom.
Bestidna razornice mojeg mira, besramna namiguSa koja se obećava kao kakva
djevo] ću L a.
To ne smijete reći, veličanstvo vikne ona.
Smjesta se pokupite s dvora! Još danas da vas ne zateče noć pod mojim krovom.
Nikad mi više ne prekoračite prag. Ona je ponosno dignula glavu i viknula:
Krivicu mi činite, veličanstvo!
Tebi krivicu vikne kralj i podavši se potpuno svojem razmahanom gnjevu
zgrabi sa stolca limeno ravnalo.
Gordana razabere njegovu namjeru, ali mjesto da se udalji, uvrijeđenim ponosom
sklopi ruke na prsima i ostane stajati poput kipa blijeda i odlučna. Izazvan još
više tim gestom, kralj svom snagom zamahni prema Gordani.
Jedna ruka dohva ravnalo i otkloni od Gordane udarac. Ma-tija spazi da je to
ruka Lovre Iločkoga, a iza njega još su otvorena vrata na koja je dohitio u
sobu.
Varadi stoji zapn•;•. te-o Alfonzo se zlurado smješka, dok se kralj zadržan da
izvi M svoju namjeru bijesno okosi na vojvodu:
Sto ste uradili?
Obranio sam vaše veličanstvo da ne udari ženul
To nije žena, to je nedostojnica.
Tko je optužuic-:”
Sve je pnznala-
Nije mogla pnznati ništa zbog čeg bi je veličanstvo mo
tako kažnjavan.

Ljutit zbog vojvodine obrane naočigled Gordani i njen pogled pun ponosa i
odvažnosti još više raspali kralja. Ne mogavši da je udari, rikne?
Napoljel
Pogled mu je šibao Gordanu, a ruka pokazivala vrata. Odlazeći, nije gledala ni
kralja, ni vojvodu, ni Varadija, samo ispod trepavica zažmiri prema Alfonzu.
Činilo mu se da ga taj pogled tiićuje.
Niste je smjeli obraniti. Ne znate što je bilo i kako.
Znam, veličanstvo, i baš zato je branim.
Ni riječi viSe o tom. Gordana mora s mojeg dvora.
Kamo? upita vojvoda.
Nije me briga. Neću da je vidim.
Smiješak zadovoljstva titra u Alfonzovim očima, licu i svega .ga prožima. "To
sam baš želio."
Vi ste, Alfonzo, dobili svoju zadovoljštinu reče kralj i pruži mu ruku. Do
viđenjal
Snebivajući se okretao se vojvoda za Alfonzom, a onda za kraljem koji je hodao
gore-dolje. Lovro i Varadi izmijenili su poglede. Nisu se usudili ni
progovoriti.
U kraljevoj predodžbi Gordani na krivnja bila je potpuno jasna. Smatrao ju je
svojim urotnikom, kraljičinim poslanikom, začetnikom svega što se dogodilo. Sve
je svalio na nju. činilo mu se kao da će sve zlo nestati čim mu s vida nestane
Gordana. Kad e naglo usplamćeni plamen opet stišao, kralj pogleda vojvodu koji
to jedva dočeka:
Veličanstvo, na uspomenu mojeg oca kojeg ste toliko ljubili dopustite mi još
samo jednu riječ.
Mora da vam se nešto duboko zasjeklo u srce kad se po zivljete na uspomenu
svojega oca.
Možda ste pogodili, veličanstvo.
Dakle, što želite? zapita posve blago, kao da je zaboravio na ono što je
bilo.
Kralja, za kojeg ću dati život u svakom času, molim da ne vjeruje Alfonzu.
Zlobno je optužio Gordanu.
Radi nje vi se pozivljete na uspomenu svog oca? To je oskvrnuće! Vojvodo,
sišli ste s uma!
Kad bi vaše veličanstvo znalo koliko vas je Alfonzo na-lagao...
Pustite Alfonza.
Veličanstvo, on je u samostanu na moje oči počinio podlosti, izgovorio toliko
laži da ne bih smio nikada s njime pod jednim krovom popiti ni čašu vodel
Kralj mu priđe:
Inocent je umro. Roderigo Borgia dolazi na papinsku stolicu. Vojvodo, vi ste
poštenjak, junak, otvorena duša. Vi ne znate Sto znači diplomacija. Alfonzo će
ostati nekažnjen i onda iako je uistinu svaka njegova riječ bila laž.

ja sara gledao tu neman u nastupu divljaštva prema dje-

vojci.
_- Ona je kriva!
_. Veličanstvo, ako je diplomacija Alfonza odriješila kazne neka odriješi i
Gordanu njegove objede.
_ Vojvodo, ona mora s dvoral
_ Nema nikoga na tom svijetu i nema čime ni da se prehrani!
Neka ide u pastirice!
_ Veličanstvo!
__ Ako vam nije pravo, uzmite je vi u službu.
Veličanstvo, uzet ću je za ženu, molim njenu ruku! _ Vojvodo, vi ste ozbiljan
čovjek, muž. _ Pa, ja sam je progledao. Kao što je njena ljepota blistava" tako
su blistavi njezin um i čast. Molim da mi je dadete za ženu.
Na ovu prosidbu morao bih odgovoriti da je smjesta bace na ulicu.
A ja bih je pokupio, odveo u crkvu i u svoje dvore.
Je li to vaša ozbiljna riječ?
Riječ časnog viteza.
Kralj baci na stol prihvaćeni vrč iz kojeg je htio piti, zabode ruke za pojas i
pogleda Varadija.
Sad samo čekam da vi zaprosite njenu ruku, biskupe! Vojvodo, kad biste vi
Gordanu htjeli uzeti za ženu, ja bih vam to zabranio.
Ako bi Gordana primila moju ponudu?
Onda biste imali odabrati između dvije stvari: moj gnjev ili njenu naklonost.
Vojvoda nije dospio odgovoriti, jer je kralj prekinuo razgovor okrenuvši se
Varadiju:
Do sutra navečer ima da bude sve spremno. Damirov otac krenut će s njom na put
i pri tom pogleda na strop da time označi prinčevu majku, a da ne mora izreći
njeno ime.
Varadi se nijemo pokloni. Kralj priđe vojvodi:
Lovro, sutra uvečer pomoći ćete Damirovu ocu da onu gore otpremi kamo sam
odredio.
Uzvišenu gospođu, prinčevu majku?
 Nisam li rekao dosta jasno? razljuti se kralj.
Veličanstvo, to ne mogu učiniti.
Pogledao je vojvodu kroz svijetložute trepavice kao da ne vjeruje sam sebi.
Vi ste to izrekli?
Dao sam Ivanu riječ, a vaše veličanstvo ne bi moglo podsjeti da vaš podanik
gazi zadanu riječ.
Dakle, i vi ste protiv mene! Svi protiv mene! Svi sipljete Prašak. Dobro, ako
ne možete, a vi izađite da Varadiju mogu dati naloge.
Lovro hitro izađe ostavivši Varadija i kralja.
16 Gordana I 24!

Sutra kad zamrači, pozvat 61 princa na razgovor ovamo u ovu dvoranu, s oba
kraja vrata treba da su zaključana. Dok on bude kod mene, neka sluge uđu u sobu,
uzmu ženu i hitro je iznesu.
Trijemom na dvorište?
Makar kroz prozor, svejedno, neka kola čekaju vani na Dvercu da princ silazeći
s prvog kata ništa ne opazi. Moja je briga da ga zadržim dok ne bude sve gotovo.
I. upamtite, Varadi: Lovio ne smije o tome saznati ništa potanje.
Šutnja je moja služba, veličanstvo.
Koju vi nikad niste vršili osobito zdušno."
Veličanstvo govori sa mnom kao sa svojim neprijateljem.
Ne govorim s vama, nego s vašim jezikom. On je bio uvi jek neprijatelj i moj
i vaš. Suzdržite ga malo.
Htio je upraviti kralju pitanja koja su mu gorjela na usnama, ali se suzdržao.
Na to ga je ponukala i okolnost što se kralj, ne osvrćući se više, udaljio iz
sobe.

Tiho i oprezno Šuljala se Nardela iz kraljičine odaje, spustila ruke i glavu pa

korača lagano prema trijemu staroga dvora. Katkad bi žmirnula ispod oka u
dvorište i dolje duž trijema. Ide kao podmukla mačka njuškajući izdaleka plijen.
U dvorištu stoje na straži oklopnici. Ne obaziru se na nju. A na trijemu nema
nikoga. Samo na stubištu stoji paž.
Hej? Kamo? vikne on za njom.
Ne odgovorivši, ona iznenada zaokrene na jedan ulaz. Našla
se u kraljevskoj blagovaonici, zatvorila vrata kao da je gone, za
čas se nađe na drugim vratima i već uđe u grimiznu dvoranu. Pri
sluškuje, ogledava se. Nigdje nikoga. Male mačje oči hvataju niša-.
nom teške grimizne zastore. Iza njih se dolazi u kraljevu radnu
odaju. Hitro procapka starica sagom ravno onamo gdje su joj se
usredotočile sve misli i svi njeni ciljevi. Uhvati zastor i zavuče se
iza njega. S one strane dopire do nje neki mukli glas. Polagano
se spušta i oprezno legne. Između poda i vrata palac otvora. Ona
podnese svoje uho kao pseto njušku kad iza vrata osjeća plijen
Ukoči se. S onoga kraja razabire Varadijev glas. -i
Uđite samo, vojvodo, kralj je već otišao. “
A nakon toga slijedi odgovor teškog muškog glasa:
Kralj je, dakle, povjerovao Alfonzu koji mu ugrožava sina? Sto se to događa
na ovom dvoru?
Napulju dolazi u pomoć Rim. Nas tjeraju da plešemo na uzici, a kralj predvodi.
Trebali biste sa mnom povjerljivije razgovarati da budem obaviješten o svemu.
Kralj bi mogao svaki čas natrag. Dakle, ukratko: kralj šalje Alfonza u Rim, a
s njim zajedno princa Ivana.
242

__ Princa šalje u Rim? Kralj ide u svoju propast!

_ Upravo naglavce!
_ A što to kani s prinčevom majkom?
_ Ivana će dozvati u svoju odaju, a dotle mu
i odvesti je nekamo daleko na more. “
_ Strahovito je slušati što mi govorite. “"
_ Kakva je tek strahota izvršavati njegove naloge?
_ Možda ipak ne misli izvršiti što je rekao? Možda prikriva pravu istinu?
_ Nikad zapravo ne znam što je istina: ono što kralj misli, što govori, ili što
radi danas kao da nijedno nije istina...
Možda se neće tako brzo vratiti. Razjasnite mi podrobno što je s tim puteni u
Rim?
Iza njegovih leđa Čuli su štropot, pa se obojica trgnu i pre-Icinu razgovor. Iz
hodnika uđe paž Stjepko i žestoko domahuje rukama.
Sto hoćeš, Stjepko? upita Varadi i pođe k njemu.
Dječak stavi prst na usta i onda pokaže na suprotna vrata s grimiznim zastorom
pa šapne:
Ona je tamo!
Tko?
Nardela prisluškuje!
Za ime božje, Sto smo govorili, vojvodo?
Ako nas je čula, imat će što da izvijesti kraljici.
Sudbinom kraljevstva ravna Nardelino uho. Kralj željezne ruke ne može
.izbaciti s dvora ovu babetinu ljuti se tiho Varadi. Stjepko poput mladog psa
pilji u vrata.
Tako mi časti, ubit ću je razgnjevi se vojvoda. Varadi ga uhvati za ruku.
•
Polagano da je iznenadimo...
I pošli su po sagu, naglo otvorili vrata i gotovo zgazili Nardelino tijelo.
Ležala je sklopljenih očiju nepomično, kao mrtva.
Ustaj stara ludo! vikne Varadi. Ali ona se ne miče i kao da ne diše.
Čini se Bog me oslobodio dužnosti da joj stanem na vrat reče vojvoda i sagne
se k njoj.
Stjepko je gurne nogom, ali ona leži nepomično.
Zar nas je uistinu dragi Bog oslobodio? reče Varadi i prodrma je. Njezine
ruke klonuše.
_ ~. Neka gospoda ne govore latinski prišapne im Stjepko. Veiim vam, ništa
joj nije, samo se pretvara ne biste li štogod mazali da može otrčati preko i sve
izlajati.
~~ DJečak ima pravo. Bit će da se pretvara potvrdi voj-
- Komedijaška, zaboravila je ovaj put smokve!
Sto da uradimo s njom?
16

Vaša milosti, prepustite je samo meni reče Stjepko, žmirne jednim okom i
pohiti na vrata pa zaviče na hodnik.
Dođite, njezina milost kraljičina dadilja leži onesviještena.
I sluge uđoše. Stjepko im naredi da je podignu, a sam pođe ispred njih dajući im
rukom pravac. Sišu su niz stube u dvorište slijedeći paža. Zaustavio se tek
pred vodoskokom što je štrcao iz zlatne nimfne školjke. I Stjepko će tiho
slugama hrvatski:
Jedan neka je uhvati za ramena, drugi za noge i da niste pustili iz ruku tu
staru zmiju.
Ljudi su shvatili paževu namjeru. On skokne na klupu, za-okrene vijak i potpuno
otvori vodoskok.
Pljusak vode udari po Nardeli. Stresla se, otvorila oči i stala lamatati rukama.
I dok je po njoj pljuštala voda a ona se otimala, sluge su je s užitkom okretale
pod vodoskokom kao da je na ražnju.
Nardela lamata rukama, viče nešto nerazumljivo. Na trijem starog dvora istrče
dvorani i dvoranke. Grohotan smijeh ori se dvorištem. Svi osjećaju naročiti
užitak u Nardelinoj nezgodi.
Barbari l Barbari! viče ona.
Tada iz nove palače istrče neki Napuljci. Enriko prvi pohita prema vodoskoku
vičući:
Lupeži, pustite je.
No oni se ne mogu oteti užitku koji im pruža pogled na Nardelu uz čije se tijelo
prilijepila haljina pa je i dalje veselo okreću pod vodoskokom.
Mačem ću vam odsjeći ruke ako je ne pustite zaprijeti-se kraljičin dvorski
meštar.
Ova grožnja prinuka sluge da polože promočenu Nardelu na zemlju.
Prokleti barbari, sinovi đavla! kune ih ona, ustaje i trči prema novoj
palači.
Tko je to učinio? pita Enriko. Stjepko priđe, duboko se pokloni:
Vaša milosti, ja sam joj spasio život. Našao sam je ležati onesviještenu i da
sirotica ne umre, dao sam je brzo poškropiti •vodom. Tako radi liječnik njezinog
veličanstva.
Enriko mrmljajući prokune, vrati se opet u novu palaču dok je Stjepko otišao u
stari dvor i potrčao Varadiju:
Prečasni biskupe! Ja sam je pokrstio. Neće se više onesvijestiti.
Ne bi čovjek ni slutio da si tako domišljat I ubuduće je vazda drži na oku.
Sčepat ću je zavukla se kamo mu drago gnjevno će mladić.
Dakle i tebi je već omrznula?
Mrzi gospođicu Gordanu, pa kako da mi ne bi omrznula?
Dječak osjeti da je previše rekao i porumeni. Varadi se okre
ne k vojvodi: • > >-”H” a

_- To ie vaš najmlađi suparnik. " “ “ ,. ““ " . _

A ja ću ga možda još danas zavltl n CTOO afcft GoMUft pn-
StSn!l Da se vjenčate jo5 danas? “ ““"“
_- Ćuli ste što sam reVao kralju.
__- Bila bi to i želja česmićkog, ali ne vjerujem da biste mogli od iutra do
večeri priredili svatove.
Ako Gordana pristane, kralj je može istjerati samo do oltara gdje je čekam ja.
Sve mi se čini da će ona riješiti svoju sudbinu i još se pobrinuti za nas, a
ne da mi pomažemo njoj. Kad je stajala pred kraljem dok ju je optuživao Alfonzo,
govorila je domišljato i lukavo kao venecijanski poslanik.
Htio bih govoriti s njom.
Dozvali su Stjepka, ali on ih izvijesti da je Gordana pošla kraljici.
Je li već dugo tamo? zapita Varadi.
Kad je izasla iz kraljeve odaje, krenula je ravno kraljici i još se nalazi kod
nje.
Zaboravili smo da Gordana ima zaštitnicu u kraljici.
Ali nakon onoga Sto je danas bilo Beatrica neće moći ublažiti kraljev bijes
prema Gordani. Kralj je upravo teško čekao da nađe nešto čime bi se oslobodio
Gordane. U njoj uvijek gleda Cesmičkog.
Kad bi jadnik znao Sto se događa ovdje.
Dužnost mi je izvijestiti ga, ali kako vidite, odjednom iz-gubih kraljevo
povjerenje. Radi na svoju ruku, a to je znak da opet sumnja u mene.
Njegova sumnjičavost najveći mu je neprijatelj!
Kad bi barem sumnjičio onoga koji je zavrijedio! Danas se ne mogu maknuti s
dvora. Pazit će na mene, a to bi moglo otkriti trag Cesmičkog. Slobodni ste,
vojvodo, možete poći u Remete. Još danas popodne.
Kako mogu ostaviti Gordanu?
Ne brinite se, Gordana će sebi pomoći sama, a kraljevstvo ne može da sebi
pomogne, ono treba nas. Dakle idite, saopćite mu što je bilo i pitajte ga za
savjet. Do večeri se požurite natrag. Reći ću kralju da ste izjahali.
A vi, biskupe?
Ja ću skrstiti ruke u krilu, čekati dok me opet ne digne kakav vjetar. Naš mi
se dvor pričinja kao more nad kojim se svakog časa promijeni smjer vjetra.
Čovjek mora biti spreman da svakog časa udari o hrid, skrha vrat ili potone.
Ovom bi brodu bio potreban kormilar lukaviji od svih vjetrova. Do viđenja!

244
Stasita napuljska djevojka kleči pred kraljicom i bojadiše njene nokte, dok
Francesko stoji do prozora namrštena čela:
Kralj je jedva dočekao da nađe uzroka i protjera Gordanu. a Alfonzo mu dolazi
u pomoć.
Nisam slutila da bi se Matija mogao toliko zaboraviti da udari ženu.
Vojvoda Iločki opet je imao priliku da je obrani. Zamalo
ona će ga ljubiti! “
A ti se bojiš?
Mislim da nisam nikad tajio koliko me tvoja dvoranka osvaja i da je na moje...
Dosta, dosta prekine ga kraljica. Nije Gordana naj-važnija. Kakva je to
buka vani?
Služavka je svršila svoj posao i otišla. Beatrica ogleda nokte i opet prisluhne.
A što je to vani? Nardela viče.
Dakle, uhvatili su je!
Prema tome neću doznati što se zbiva u staroj palači Nakon Inocentove smrti
mora da je tamo vanredno živo.
Svaka vijest vrijedila bi nam zlata.
S hodnika se čuo plač i jaukanje. Kraljica pođe vratima i otvori ih. Na hodniku
spazi Nardelu.
Bogorodice napuljska, smiluj se! Htjeli su me utopiti, barbari tuži se
kraljici. Unatoč tome što voda curi s njenog odijela, rine se na vrata u
kraljičinu sobu sva dršćući ali ne od zime, nego od želje da što prije saopći
svojoj kraljici.
Veličanstvo, srušila sam se i stavila uho baš na otvor vrata.
Dakle? O čemu raspravlja kralj?
Ćula sam glas njegovog đavla Varadija i onoga golijata vojvode.
Sto su govorili?
Malo i mnogo! Varadi i vojvoda ljute se što kralj hoće da otme princu njegovu
majku. Ivana će dozvati k sebi, a ona gore otprhnut će nekud daleko.
Dakle, kralj hoće da je odstrani s dvora?
Da, kralj. A njegov đavo u biskupskoj haljini je protiv toga i tuži se na
kralja da drugo radi, a drugo misli, pa ide u propast. Vojvoda je povlađivao.
I što još?
I onaj golijat strašno se ljutio Sto kralj hoće da princa Šalje u Rim.
Nemoguće. Nisi dobro razumjela. Princa ne šalje u Rim.
Tako mi ljubavi božje i napuljske bogorodice, razumjela sam, govorili su
latinski. Kralj šalje Alfonza u Rim, a s njim ima da pođe princ Ivan. I baš je
zato vojvoda rekao da kralj ide u propast.
Kralj nije dolazio k njima u odaju?
246

Ne znam, jer su me pred vratima otkrili i Stjepko me dao

iieti pod vodu.
l_ pođi sada i preodjeni se, sva si promočena.
_ Da je đavolski gorući sumpor pretrpjela bih za moje veli
čanstvo. . -jj
_ Dobro stara moja, idi.
I Beatrica nježno pogladi staricu pa je izgura na vrata.
Francesko je stao u sredinu sobe zapanjen: “
“_ Matija šalje Ivana u Rim, pa još u društvu s Alfonzoml
Rim je varka, poslat ću ga u Milano na vjenčanje s Bian-
Ako ga šalje s Alfonzom, nikad on neće stići do cilja. Uvjeren sam.
_ ja nisam. Princa štiti neka viša sila. Alfonzo nema sreće. Dolaze. Bit će
princ. Kad sam ga jučer pozvala, nisam slutila kakvo će mi oružje donijeli
Nardela. Idi u drugu sobu, Francesko.
Poslušao je. Beatrica poravna nabore modre haljine, pogladi kestenjastu kosu pa
se udobno smjesti u grimiznom naslonjaču.
Vaše veličanstvo željelo je sa mnom govoriti?
 Da, Ivane. Hoću da raščistimo moj najnoviji odnos prema tebi. Moje ponašanje
prema tvojoj majci ugasnulo je i posljednju mogućnost da zadobijem tvoje
povjerenje. Planula sam opazivši-. ženu koju je kralj nekad.ljubio. Budeš li
ikada imao prava osjetiti ljubomoru, shvatit ćeš me. Međutim, pokajala sam se
zbog toga i želim ispraviti. Ponajprije, naložila sam liječniku da tvojoj majci
spasi život. Rekao mi je da joj više ne prijeti smrt. Brzo će ozdraviti.
Hvala odvrati Ivan više udvorno nego zahvalno.
A sad još nešto. Mislim da se sjećaš onog dana nakon mog dolaska kad sam ti
obećala potporu u tvojoj ljubavi. Nisi, doduše, htio priznati ni meni ni kralju
njeno ime. Ipak, htjela bih da budem nacistu, jer neki šapću da ljubiš Izabelu.
Ne odvrati on kratko.
Dakle, druga? Ivan ne odgovori.
Pa dobro, ne pitam te više o njoj. Svejedno je tko je ona. Tvoje mlado srce
svakako čezne za srećom u njenom naručju.
Možda ...
Prema tome je kaniš uzeti?
Daleko od toga.
Kralj ti je možda namijenio drugu. To još ništa ne znači. Ljubav je moć, a
kralj sila! Međutim, ako se snazi tvoje ljubavi pridruži i pomoć s moje strane?
Tvoj pogled pun je sumnje. I opet te razumijem! Ipak, čuj ponovo: budeš li
odvažan u ljubavi, ja ću ti pomoći do braka s onom koju ljubiš, kao što ti ovaj
čas pomažem da ponovno ne izgubiš majku.
B”o je pažljiv dok je govorila o njegovoj ljubavi, ali čuvši
posljednju riječ, digne glavu. ... i ...
247

l
Da ponovo izgubim svoju majku? < • •
Da, Ivane! Kralj je želi poslati nekamo daleko. h;
Nikad mu to neće uspjeti.
Pazi da se ne uvjeriš u istinitost mojih riječi kad bude prekasno.
Napola sumnjičav gleda Ivan u Beatričino hladno lice.
Ne možeš shvatiti zašto ti to otkrivam? Reći ću ti istina
Nalazim u tome i svoju korist. Hoću da bude jednom mir između
mene, kralja i tebe. I zato ti nudim savez. Učinit ću sve da tvoja
majka ostane na dvoru dok ozdravi, a ti pazi da te kralj od nje
ne odmami. Zaključaj dobro svoja vrata, a kad tvoja majka ozdnM
vi, što ćeš učiniti onda? l
Dopustite da na to ne odgovorim. {
Nije potrebno. Davno sam pogodila. I, evo, moj prijedlog
i tvoja odluka podudaraju se: ljubiš djevojku, kojoj ime ne .znam,
povuci se s majkom u jedan od tvojih udaljenih dvoraca i vjen
čaj se onda tajno pa ćeš živjeti samo za svoju ljubav i majku.
Ovo posljednje dat će meni sigurnost da kralj više nikad neće
vidjeti tvoju majku. Onda će moja ljubomora zamuknuti. Evo,
dakle, to je uzrok zbog kojeg ti nudim pomoć da stekneš svoju
majku i svoju ljubav. Mene će to umiriti, a tebe usrećiti. Razumi
ješ li sada zašto ti nudim pomoć? i
Razumijem, veličanstvo. •
I pogodila sam tvoje želje? •
Posvema.
Dakle, naš savez donosi meni mir a tebi ispunjenje snova. Mislim da ćeš mi
barem sada vjerovati kad sam ti otkrila svoje interese. Sad mi reci koju si
odabrao da uzmognem zamisliti plan za tvoje tajno venčanje s njom.
Dok s njom ne govorim, nemam prava da je prokažem.
(j,,, Još se niste sporazumjeli? :
Ne.
Ipak, ne sumnjaš valjda o tvojem uspjehu? ) Nada nije sigurnost.
Dakle, zatraži odgovor, a ja ti dajem riječ: bit će tvoja" Onog časa kad ti
zaželiš, vjenčat ću vas.
 Dobro, veličanstvo, primam!
Kraljičino razjašnjenje da je njen interes ako se Ivan povuče
s majkom na koji od svojih dvoraca uvjeri mladića da su njeni
iskazi posve istinski. I on se oprosti. Kad se popeo u prvi kat,
našao je u svojoj odaji Damira zamišljena. “• .• v
Kralj hoće da mi otme majku, Damire! “;"“,; Dakle i nju? ,,"> • To znači da
mi otimlje još nekoga?
Alfonzo je opravdao pred kraljem svoju sablazan u samostanu optuživši Gordanu,
a kralj mu je povjerovao i Gordani na" ložio da ide s dvora. .
248

_ Đorgia će odsad gospodariti na ovom dvoru, a ja ću se

vjenčati Gordanom.
_ Kralj će to spn;iO i
__ A Beatrica izvesti. Ona mi nudi pomoći
Ti njoj, Ivane, vjeruješ?
__ Njoj ne, ali njenom koristoljublju.
Dakle, nudi ti savez? To je opasno.
Svejedno, Damu Idi, potraži Gordanu. Kucnuo je moj gas. Uprosit ću Gordanu i
živjeti u jednom od svojih dvoraca do smrti za moju majku i ljubav prema
Gordani.
I gotovo sa zanosom poni ta u spavaću sobu k svojoj majci.
A Damir se ne miče. Njegove oči pune su nečega zagonetna Sto mu je ostavila u
baštinu kneginja Tajana Okićka.
Već je posve blizu njega šuštala haljina kad se mladić prene:
Daleko putuju vaše misli, gospodine Damu".
Oprostite, Gordana, nisam vas opazio. No, baš dobro dolazite.
Upravo je čudo da nekome na ovom dvoru dolazim u horu.
Ova šala ne gađa, jer vas netko teško očekuje.
Vi ne. To sam malo prije razabrala.
Jer vas nisam opazio, a baš sam bio na putu da vas potražim. Princ želi s vama
jic?voriti.
Po svoj prilici želi kralja moliti milost za mene. Zapovijedam vam da ga
odvratite od takvog nauma u moju korist. Pogledat ću kako je uzvišenoj gospođi.
Molim vas, pričekajte Ivana ovdje nasamu.
Čemu? Govorit ću s njim tamo.
I ne slutite, Gordana, o čemu kani s vama govoriti.
Ja to znam.
Ne vjerujem.
Ćula sam.
Sto?
Prinčeve posljednje riječi, čas prije nego je izaiao Odttfe. Zagledao se časak
u njene oči i oštro naglasio:
Kad znate, to više biste trebali da ga čekate.
To manje.
Gordana, vi zborite tako?
Očekivali ste nešto drugo?
Imao sam pravo očekivati nešto drugo.
Po čemu?
Po vašoj brizi, po vašim očima, po svemu Sto ste radili, govorili i činili za
princa.
Vršila sam dužnost
Koju vam nalaže srce.
Odviše drsko dirate moje lične osjećaje.
Molim oproštenje.
~ Gospodine Damire, jesmo li saveznici za dobrobit prfn-
Jesmo.
249
 Dakle, Ivanu ćete saopćiti ovo: Gordana kaže da je danas i sutra u kraljičinoj
službi i ne može doći.
A prekosutra?
Ne znam što nose budući dani • i ona hitro ostavi mladića vrativši se istim
putem kojim je i došla na trijem.
U MREŽI BEATRICE
•"""“ Kad je Ivan ostavio kraljicu, ušao je Francesko Iz pokrajne
•obe. Sestra ga pogleda nasmiješeno. “"“ Ne razumiješ zašto sam tako govorila
s Ivanom?
Znam jedino da si svojim riječima zapriječila kralju da ga šalje u Rim.
Uvjerena sam da je Matija skovao zavjeru kako bi Ivana vjenčao s Biankom.
Zaboravljaš da u društvu s Alfonzom Ivan ne bi stigao u Rim?
Ponajprije, ne kanim se predati u ruke ni jednom Borgii, dakle njegovu pomoć
isključujem potpuno, a onda: čemu da se laćam tako opasnog sredstva kad mogu
Ivana skinuti s prijestolja na vrlo lak način.
>• Ne vidim tu lakoću.
Njegova ljubav prema majci i prema nekoj djevojci stepenice su kojima će on
sam sići s prijestolja i spriječiti Matijtt da ga proglasi prestolonasljednikom.
A častohleplje?
Ni zrna častohleplja nema u njegovoj duši. Vjenčat ću ga s djevojkom koju
tajno ljubi, bila tko mu drago. I kad to izvršim, Giovano više nema suparnika za
prijestolje. Ova je stvar, dakle, riješena. Sad još treba da razgovaram s
Alfonzom. Ostavi me 8 njim nasamu.
Francesko se ponovo povuče, a dvorski meštar grof Enriko najavi Alfonza Borgiu.
Ušao je u svojem svečanom napadnom odijelu i dok se klanjao, Đeatrica promotri
njegovo lice. Alfonzo je očekivao da će najprije spomenuti dvoboj, međutim
mjesto toga zaskoči ga iznenadno pitanje:
Vi ste zaljubljeni u Gordanu?
Veličanstvo, neka mi to oprosti. Moja je krivnja možda u tome što sam se
odviše pouzdavao u nade na koje me ovlastila Gordana.
Smatrate grijehom pružati nade mužu koji nas privlači. Gordana mi povjerava
sve šio se s njom događa. I tako mi j" priznala da je čitava vaša pojava osvaja.
Samo što ste se vi po
250 . ,,-,".,,.- -. ••,... - . , •

ili dr svojim ponašanjem u samostanu i nasiljem one noći uvrijedite njene

osjećaje, a danas pred kraljem razrušite u prah
j pepeo.
Sasvim zbunjen nije mogao ništa primijetiti. Promatrajući ga hladnim, ali
pažljivim pogledom, Beatrica se udobno nasloni i nastavi: Uistinu, Alfonzo,
počinili ste grubu budalaštinu prema samom sebi. Dakako, nadali ste se sasvim
drugom rezultatu. Možda ste mislili: ako je kralj protjera, neće naći drugog
izlaza nego u vaše naručje. Ali djevojka Gordanina kova u prvom je redu ponosna
i prije će se udati za bilo koga negoli odabrati put k vama nakon onoga što ste
učinili. A ja odobravam njenu odluku.
Udat će se?
_ Nemoćna sam prema strahovitom kraljevom gnjevu koji ste izazvali u tolikoj
mjeri da ju je gotovo udario. Udat ću je. Prosaca za takvu djevojku uvijek je
dosta. Prevarili ste se. Očito ste mislili da ću je ja napustiti?
Iznenađen tim preokretom, Alfonzo je buljio u sag.
Tako ste, dakle, izgubili i djevojačko srce i miraz koji sam joj namijenila
naglasi ona. Gotovo mi je žao. Djevojka mi se činila kao stvorena za vas.
Veličanstvo mi je još jučer isporučilo da se okanim Gor-dane ili da ostavim
dvor izreče on čvrstim naglaskom gledajući je gotovo izazovno.
Da, to sam vam poručila po Enriku jednostavno zato što ste prema mojoj
štićenici nastupili nasilno, kao prema kakvoj djevojčuri. Da je vaš postupak bio
viteški, bila bih rado pristala da vam bude žena. To bi bilo prirodno s moje
strane s obzirom na prijateljstvo koje nasu napuljsku dinastiju veže s obitelji
Borgia.
Od tolikog iznenađenja domišljati i lukavi Alfonzo nije pronašao ni jedne riječi
da opravda svoj nasilni čin u samostanu, to više što nikad nije ni pomislio na
ženidbu niti je slutio da bi kraljica s tolikom pažnjom pratila sudbinu svoje
dvoranke.
Uviđate svoju nezahvalnost i prema meni. Sklonost naše dinastije prema
obitelji Borgia velika je. Evo. Čim je Inocent zaklopio oči, šalje mi otac
glasnika i piše da će razviti sav upliv da kar inala Borgiu izaberu za papu,
dapače, zbog toga zove kući moga brata Franceska, a vi, Alfonzo, spremate meni
tolike neprilike.
Vašem veličanstvu? zaprepasti se Alfonzo.
Preuzela sam brigu za Gordanu, a vi je optužujete pred kraljem da je on tjera
s dvora. Ovo mi sada, U času papine smrti, zadaje suvišnih briga.
Neka mi veličanstvo oprosti!
Vr”o se ljutim na vas zbog toga i još više bih se ljutila ne bi bilo bjelodano
da ste najviše kaznili sebe. Danas ste
Potpuno izgubili Gordanu, a ona je bila na putu da vas ljubi.
vas se postupak ne da opravdati.

Veličanstvo, najerala me na to ljubomora.

Ljubomora? Na koga ste ljubomorni? ,
Na princa Ivana!
U njenim očima čvrsto upiljenim u njega zatitra sumnja. Malo je zažmirila kao da
gleda unatrag, istražuje, raščinja, smišlja. Onda zaniječe glavom:
Nikad nisam opazila da joj Ivan iskazuje kakvu naročitu pažnju, a kamoli
sklonost.
!
eirt
..... Ni ja nisam to opazio. • a
n No. dakle? ;
uf . Ali Gordana se odviše brine za princa. :
Cime to kanite dokazati?
h^ Njenom bojazni za njegov život. Pod moj mač poslala ja
zamjenika. f,.
Kad bi to i bilo, učinila je samo uslugu kralju i meni. " Naglasila je te
riječi hladno, čvrsto i istakla njihovo skrovito značenje. A to je njega ljutilo
i ponizavalo i odvrati nešto ironično:
Znam. veličanstvo, kako bi vas rascvililo da je princ bio na mjestu njegova
zamjenika. Ipak, ova okolnost dokazuje da je Gordana...
Dokazuje da vam je sva krv ušla u mozak i zamutila rasuđivanje. Otkud bi
Gordana mogla poslati toga zamjenika kad ste je one noći i onog jutra vi držali
zarobljenu u samostanu, a tek pred podne vratila se s vojvodom Iločkim. Vi ste
izgubili logiku, moj Alfonzol Kako vidite, fizički je bilo nemoguće da Gordana
sudjeluje u nastupu onog nepoznatog čovjeka. Međutim, vaše se prosuđivanje
pomutilo i u duševnom pogledu. Princ ne posjeduje onu muževnu snagu i odvažnost
koja osvaja žene kakva je Gordana. Naprotiv, vi ste prije svoje pustolovine u
samostanu posjedovali sve što je Gordanu sklonulo da mi prizna koliku moć
razvijate nad njom. A da vas je izbjegavala to je posve u skladu s njenom
prirodom. Rekla mi je već prvih dana: "Ovog plemića moram izbjegavati, toliko je
opasan mojem srcu."
Alfonzo se pretvorio u glazbalo po kojemu kraljica prebire po miloj volji.
Saznanje da mu je put do Gordane bio otvoren uzvitla u njemu svu krv, probudi
strast i želju za tom djevojkom koja ga je osvojila u prvom času susreta. I u
njegovim očima zaplamti i na njegove zjenice proviri plamen mladenačke strasti.
Vidim, Alfonzo, omamljeni ste Gordanom kao ciparskim vinom.
Nikad me nijedna žena nije toliko ovladala.
Ako ne lažete, opravdajte je pred kraljem. Takav viteški čin neće promašiti
učin u Gordaninoj duši. Ugasli plamen koji uvijek ostavlja žeravicu ponovno će
se razgorjeti.
Poći ću kralju i priznati da sam je krivo optužio: zbog osvete što je nisam
mogao doseći.
 Samo time možete opet steći moje oproštenje.

__ zamolit ću kralja da Gordani dade zadovoljštinu i da je nozove da ostane na

dvoru.
^ __ Ne mahne ona rukom ovoj molbi neće udovoljiti, c -u odluku ne bi mo”gao
izmijeniti nikome za volju i nasmiješi se možda bi to učinio jedino za volju
svojem rođaku, turskom princu.
_ Džemu, vidio sam ga u Rimul
_ Nabacila sam Džema tek onako, a zapravo taj Turčin vama uistinu dolazi u pomoć
da kralj promijeni svoju odluku.
Veličanstvo, kakve veze ima kralj Matija s turskim prin-
com?
Ogromne. Turski car Murat II zarobio je nekad rođakinju kralja Matije i njome
se oženio. Potomci su njihovi Bajazit, današnji turski vladar, i princ Džem.
Između njih dvojice nastala je borba za vlast. Baj:.:i; je pobijedio, a Džem je
morao u progonstvo. Sada se nalazi u Rimu pod strogom paskom papinih četa.
Matijin je životni plan da Džema dobije u svoje ruke, navali na Turčina, svrgne
Bajazita i Džema postavi za cara, jer bi se tako osigurao protiv stalnih turskih
provala. Kad vaš ujak zasjedne na papinsku stolicu, izručit će princa Džema
Matiji na zahtjev Napulja, a vi biste sad mogli iskoristiti Džema u korist svog
srca.
Veličanstvo, uistinu ne znam kako.
Možete li oponašati pismo svog ujaka?
Vrlo lako.
Sjednite, dakle, ovamo i pišite. Ja ću vam kazivati u pero.
Slušam, veličanstvo!
"Dragi Alfonzo! Udarac koji nas je zatekao nenadanom smrću Inocenta VIII dopušta
mi samo nekoliko trenutaka da ti javim taj sudbonosni događaj. Nadam se da si
svojim ponašanjem stekao milost njegova veličanstva kralja Matije i njezina
veličanstva kraljice Beatrice. Molim da izručiš njezinom veličanstvu moje duboke
poklone i želju da nas budućnost što jače sveže. Ja ću sam raditi na tome svim
silama i ako me izaberu za papu, iskazat ću svoju zahvalnost dinastiji
napuljskog kralja tako da njezinom veličanstvu pošaljem princa Džema. S time
ćemo njegovom veličanstvu kralju Matiji pružiti mogućnost da se oslobodi brige
pre-stolonasljedstva, o čemu sam već jednom raspravljao s njegovim veličanstvom
napuljskim kraljem. Molim te, saopći njezinom veličanstvu izraz mojeg
poklonstva." Dovršivši izreku, Alfonzo digne glavu, pogleda Beatricu i reče:
Vaše veličanstvo, dodajte još i ovo:
"Nikako ne želim da se vratiš u Rim dok te ne zovem."
Razumijem, htjeli biste ostati! Pa dobro, dodajte još i to, a onda spretno
potpišite svojeg ujaka.
Nisam to izvršio prvi put, vaše veličanstvo nasmiješi se Alfonzo.
Beatrica pročita pismo, osu?! složi.
253

Kazat čete kralju da ste ga primili po glasniku koji je do. nio vijesti na
Kaptol. Pođite stoga tamo pa s glasnikom dogovorite tu varku za svaki slučaj.
A pismo?
Ostaje kod mene. Vi ste mi ga predali. Kad se vratite s Kaptola, pokazat ću
pismo kralju. A vi ćete priznati da ste Gor-danu krivo optužili u nazočnosti
drugih. Kralj će se toliko obradovati princu Džemu da će opozvati sve, čak i
Gordanino progonstvo. Tako, eto. Džem posreduje u vašoj ljubavi, Alfonzo!
A on i ne sluti l
Upamtite, Alfonzo, učinila sam danas za vas ogromno djelo i dugujete mi
beskrajnu zahvalnost.
Nikad neću moći da isplatim taj dug, veličanstvo.
A prema Gordani se ponesite, pametno, oprezno, nipošto nasilno. Požurite se
na Kaptol, a onda čekajte da vam javim koji bi čas bio najshodniji da idete pred
kralja.
Napola omamljen, istrči Alfonzo iz odaje i pobiti u svoja sobu. Tu ga je čekao
Enriko.
Izgledate, Alfonzo, kao da ste primljeni u milosti.
Toliko milosti da sam od nje pijan. Enriko, Gordana je ljubila mene. ne
princa, nego mene! A ja to nisam zamijetio. Skrenuo sam s puta koji je vodio do
nje. Razumijete li?
Svi učenjaci našeg dvora neće to razumjeti. Ali tko vas je uvjerio u to da vas
Gordana ljubi?
Kraljica! A Gordana joj je sama priznala! Enriko, one bademaste oči kriomice
su tražile mene. Ono stasito tijelo što stupa kraljevskim koracima željelo je
biti moje, samo nije htjelo biti uzeto silom. Sad se sjećam kako mi je one noći
u Korvinovoj kuli govorila: "Zašto niste čekali dok moje usne ožedne za vašim."
To se podudara s onim što mi je kraljica čas prije otkrila. Ne može da je omami
taj nježni princ. On ne može, ali iz mene struji snaga, hvata se oko nje, zamata
je ocjelnim uzetima i vuče k meni. Pokidao sam ih danas pred kraljem, ali ću ih
opet uhvatiti, zauzdati tolikom snagom da ih nikad više ni sam “ne bih mogao
razvezati.
Da niste izašli od Beatrice, prisegao bih da ste bili u Gor-daninu zagrljaju
nasmije se Enriko.
Svaka kraljičina riječ kojom mi je spominjala Gordanino priznanje bila je
zagrljaj!
Vaša se želja za tom djevojkom pretvorila u ljubav!
Sto ja znam u što se pretvorila! Žedan sam napitka, a Gordana je moj napitak.
Tako mi časti, iskapit ću ga do dna.
Beatrica će vam ga pružiti? ““
Ona! “
" Za uzdarje zatražila je od vas Ivanovu glavu? ^_
Naprotiv, odbija od mene tu uslugu. To je dosta ^VI J naglasila kad sam joj
govorio da je Gordana poslala zamjenika pott inoj mač. ,,.,.wv .,. .,,.,,.," >..
i..
254

__ Beatrica će naglasiti: ne ubij ga, ali će vam u ruke dati

_J Nisam još posve izgubio pamet. Ona ne traži Ivana.
_ Ako ga ne traži ona, tražim ga ja! To ste u svojoj opoje-
nosti zaboravili?
_ Nisam zaboravio. Ispunit ću obećanje, ali sad mi je hitno nešto drugo. Moram
na Kaptol i ne osvrćući se više na Enrika.
istrči iz odaje.

Toga dana u blagovaonici je za vrijeme objeda bilo mirno raspoloženje. Gordana

nije dolazila k stolu. Kraljica kao da to nije egzila. Razgovor je ispunjavao
kralj svojim primjedbama o papi Inocentu i o koroti koja će se uvesti na dvoru.
Nakon ručka razišli su se kojekuda. Uvečer, po Beatričinu običaju što ga je
donijela iz Napulja, večerao je čitav dvor sa svim svojim gostima na trijemu,
pod lukovima nove palače. Prisustvovali su svi dostojanstvenici: ban, palatin,
kraljevi rođaci, Gerebi i sve što je bilo na dvoru. Poslije jela sjedne kralj na
klupu ispod nimfe da se rashladi u blizini vodoskoka, članovi kraljevske
obitelji i gosti razdijelili su se u skupine.
Po kraljičinoj zapovijedi Gordana je sišla i sjela u krugu dvoranki. Beatrica se
uputila kralju i sjela kraj njega, dok se dvoranke, s njima d;ma Izabela i
ostale kraljičine rođakinje, okupile njoj zdesna. S lijeve strane, najbliži
kralju, stajali su Lovro Iločki, Varadi i dvoiski :nt , ; Orban i Berislavić.
Odjednom priđe Alfonzo i pokloni se kralju.
Veličanstvo, smjerno molim da mi dopustite nekoliko riječi.
Sto želi moj odlični gost? ljubazno upita kralj.
Viteštvo traži od mene da izvršim dužnost koja će me u očima vašeg veličanstva
prikazati u lošem svjetlu.
što buncate, dragi mladiću? nasmije se kralj, ali njegove su oči pozorno
promatrale pokajničke držanje rimskog plemića.
 Ljubav je isto što i vino. Srkneš odviše i smuti se pamet pa učiniš ono čega
se poslije moraš odreći.
Ako to nije žena, nema nikakve neprilike nasmiješi se Kralj. Sto ste
PCL ...li u vinu?
Ne u vinu, veličanstvo, nego u ljubavi. Kad sam prije podne stajao pred vašim
veličanstvom, bio sam smućen osvetom i optužio dvoranku njezinog veličanstva
Gordanu.
O njoj ni riječi zaprijeti kralj, ali pogled Beatričin ohrabri Alfonza i on
se nije dao smesti:
y, 7" Sve što sam re”.a j i .i:v Gordane učinio sam opojen stra
šću koju je ona odbila. Veličanstvo, molim da me kaznite, po-
sam Gordani nepravdu. “ .....
255

U prvom je času kralj šutio. Osjećao je da je lišen oduška davne mržnje prema
Štićenici svojeg urotnika.
Ne prihvaćam vašu žrtvu, mladiću, ne dopuštam da na sebe preuzimate njezinu
krivnju.
Obratno, uzimam svoju krivnju koju sam bacio na nju. Ništa nije istina što sam
rekao jutros. To će posvjedočiti i vojvoda Iločki. Njemu veličanstvo mora
vjerovati.
Pravedni kralju, Alfonzo je doista sada rekao istinu javi se Lovro.
Kraljeve usne se osmjehnuše, ali Varadi osjeti da ispod smiješka vrcaju kletve.
Međutim, kralj upita:
Gdje je Gordana?
Eno je iza njezinog veličanstva upozori vojvoda, pođe k djevojci i dovede
je pred kralja.
Njene bademaste oči uprle se u njegovo lice. Savršene usne ostale su zatvorene.
Alfonzo osjeti da je kucnuo čas u kojem treba da pred Gordanom pokaže svoje
viteštvo.
Plemenita gospođice, u prisustvu njihovih veličanstava, vojvode i gospodina
biskupa Varadija, molim vas za oproštenje. Optužio sam vas pred kraljem zbog
osvete i nanio vam ružnu nepravdu.
Njene oči krenuše prema Alfonzu. Sarr.o nekoliko trenutaka zadržala je pogled na
njegovu licu što je blijedjelo od straha da će mu dobaciti uvredu. Ali je
šutjela. Tada kralj prihvati riječ:
Pošto je Alfonzo izveo tako plemeniti viteški čin i priznao nepravdu, pravedni
kralj Matija ne može da bude sudionikom nepravde. Gordana! Zadovoljština ti je
pružena i neka bude sve zaboravljeno. Ti ostaješ uz njezino veličanstvo.
Govorio je lagano, a istodobno je s prezirom kleo Alfonzovu slabost. Gordana se
nakloni i povuče iza kraljice. Pratio ju je čeznutljivi pogled Lovre Iločkog.
Kralj ustane i priđe Varadiju:
Tko je Alfonza sklonuo na ovu komediju?
Veličanstvo valjda nećete posumnjati da sam prešao u na-puljski tabor saptao
je Varadi, ali kralj se već okrenuo prema Berislaviću i tiho zapitao:
Da vidim koliko ste spretniji od Nardele. Je li danas Al
fonzo bio kod kraljice. , ,
Jest, bio je. ,. "“7, , ,4
,s.i
Onda je jasno. ."!”""“", " .
f Veličanstvo, i princ Ivan je bio pozvan kraljici.
Princ? začudi se kralj, digne glavu i pogleda gore n" trijem. Ali kako mu je
Lovro Iločki došao u susret, žmirne na nje ga:
Primio sam Alfonzovu ispriku samo zato, da vam spriječim oženiti se Gordanom.
To može onemogućiti samo ona. - •”••
256

_ Ja ću ipak pri tom pomoći odgovori kralj i pođe gc-

StmlBeatrica je pošla k stolu ispod lukova nove palače i očima •pozvala Alfonza:
_ Vidite kako je sve dobro prošlo. Je li glasnik na Kaptolu upućen u vezi s onim
pismom?
__ Svakog časa spreman je potvrditi da mu je kardinal predao pismo za mene.
_ Onda smo dovoljno zaštićeni za slučaj sumnje. A vi budite mudri. Ja ću biti
vaš odvu.-rnik kod Gordane i obavijestiti vas o svemu. Dotle strpljivo čekajte.
Beatričina brižljivost obraduje Alfonza i on slavodobitno pogleda vojvodu
Iločkog i ostalu gospodu Što su svoje poglede utap-Ijali u Gordaninim očima.
Onda se Beatrica okrene svojoj rođakinji đoni Izabeli:
Pođi kralju i reci mu neka me pričeka u grimiznoj dvorani. Imam mu nešto vrlo
važna saopćiti i neću da govorim s njim ovdje gdje nas drugi gledaju.
Mlada se djevojka uputi da izvrši kraljičin nalog.

Duboko zamišljen sjedio je u naslonjaču kralj promatrajući grimizom obložene

stijene.
Beatrica je ušla, pristupili mu l položila ruku na glavu:
Moj suprug zle je volje. Dužnost mi nalaze da ga razvedrim.
Neće ti uspjeti, Beatrice odvrati on i prihvati njenu ruku.
Ne bih te pozvala na ovaj sastanak kad ne bih bila sigurna da ti nosim radost.
Dakle, gdje je ta moja radost?
U mojim njedrima. i posegne u šiljasti ugao izrezane odjeće.
Dragocjeno je kad ga tako nježno skrivaš reče on.
Glasnik koji je jučer stigao s Bakaćem i pošao ravno na Kaptol nosio je jedno
pismo za Alfonza i tek danas popodne ga predao. Kako se u njemu nalazilo nešto
za mene, zamolio me da ga uzmem.
Tko mu piše?
Kardinal Borgia.
I to pismo nosi radost meni? zapita s nekom skrivenom gorkom ironijom.
Tebi, dakle i meni. Čitaj, Matija!
I preda mu pismo što ga je dopodne kazivala u pero Alfonzu.
Primio je pismo i stao čitati, dok su njene tamne oči pratile svaku žilicu na
njegovu • kraci >m licu. Isprva je vidjela mirnu ra-vnoduinost, a onda su mu
zatreptale obrve, usne se toliko raširile
17 Gordu I

da su svi zubi ispod njih iskočili. Ona primijeti da je ovako nasmijan mnogo
ružniji nego kad je strog i mrk. Onda kralj spusti pismo u krilo i zagleda se u
nju.
Radost te skamenjuje, Matija?
Jer mi se čini da snivam.
San tvoj pretvara se u zbilju. Znala sam oduvijek da ćeš Džema dobiti preko
mene i sjedne do njega pa prisloni svoju lijepu ruku na njegovo rame.
Džema na mojem dvoru, u mojoj vlasti promrmlja on. Beatrica, čitav svijet
pripada meni! Oslobodit ću Evropu od Turčina.
Opajajući se tom predodžbom, njegovo lice zasja zanositom vatrom. Sav se uspravi
ponosno uzdigavši glavu pa onda ovije ruke oko njenog struka:
Bit ćeš žena najslavnijeg kralja, Beatrice!
Već davno se ponosim tim ukrasom. Džem.će tvoju slavu proširiti čitavim
svijetom, a moj otac neće žaliti svojeg zlata da Borgia bude izabran za papu. A
on će pregaziti spletke i tebi izručiti Džema.
To će biti najveći dan mojeg života, Beatrica.
Danas je predvečerje toga dana.
Promatrao je pismo, ponovo ga za sebe čitao i gledajući u papir reče:
Čini se kao da Borgia s predajom Džema spaja neki svoj prijedlog u vezi s
nasljedstvom prijestolja? To čak zvuči kao uvjet.
Daj da vidim.
Ona primi pismo i duboko se nad njim zamisli.
Čini se tako. No prijedlog ne mora vazda biti i uvjet.
Poredak riječi ove izreke otkriva da je već o tome govoriti s napuljskim
kraljem.
Da. I to prigodom kardinalova posjeta Napulju.
 Ti već znaš?
Pisao mi je o tom moj otac u Budim kad si bio na bojištu.
Nije lijepo da mi o tom nisi ništa rekla nježno spočitne on. Kad si stigla
na Grič. morala si mi to saopćiti.
Smatrala sara tu stvar posve nemogućom s obzirom na tvoje namjere o
prestolonasljedstvu s Ivanom, a i s obzirom na moje nade da mi se rodi sin.
Dakle, nije bilo nikakva povoda da ti saopćim kardinalov prijedlog.
Možda si učinila dobro! Onda bih se jamačno bio silno razljutio zbog toga i
protivio, ali danas, danas se mnogo promijenilo.
Promijenilo? U kojem pogledu?
Dolazak žene koju Ivan naziva svojom majkom mijenja moje sadašnje osnove. 1)
prvom uzbuđenju okrivio sam i tvojeg oca zbog dolaska Ivanove majke.

__ Uvjeravam te da moj otac ništa nije znao jer ni u pismu Icoie sam primila ne
spominje tu ženu.
J _ sad je ionako svejedno tko joj je pomogao da dođe. Po-sliedice dolaska
tako su velike da su uzroci izgubili važnost.
_ O kakvim to govoriš posljedicama?
_ Evo kakvim. Prisutnost ove žene razotkrila je preda mnom Ivana. Dosad ga nisam
poznavao. Ovi dani razbili su sve moje nade u njega. Vidjela si što je radio s
tom ženom i kako se ponio. Zar je to snaga koju očekujem od nasljednika
prijestolja? Sto ie on zapravo? Dijete koje ljubi majku i ništa više. Zbog nje
gazi svoj i moj ugled. Više mu je do majke nego do prijestolja. Razabrao sam
groznu činjenicu da je mekušac. Mnogo srca, malo razuma. I konačno, razabrao sam
bolnu istinu; on ne bi nikad bio odlučan, iak i neumoljiv kralj kojeg treba ovo
kraljevstvo. Na ovom prijestolju rm> - se održati samo snaga željezne ruke. Moj
nasljednik mora posjedovati sve preduvjete da udahne u sebe moju snagu i moju
moć.
Njena bijela put bivala je još bjelja, zjenice u njenim očima uvlačile su se u
dubinu. Slušala je kako on nastavlja gledajući u sag.
Izgubio sam vjeru u njega. Moj san se raspršio, a ja stojim smrvljen u
prevarenim nadama. I ako se, Beatrica, ne bi ispunile tvoje nade u sina, onda na
moje prijestolje dobivaju pravo pruski i češki kraljevi, a ja hoću da im to
oduzmem. Kako? To me pitanje muči od časa kad sam razabrao da Ivan nije pozvan
kra-Ijevati. Sad, dakle, razumiješ da ću svaki prijedlog koji bi mi došao od
tvojeg oca ili budućeg pape mimo saslušati. Tko zna neću li naći povoda da ga
možda i prihvatim. Dakle, iskazi mirno Što oni to misle?
Makar je bila mirna kao kip, njene su se usne otvorile da izreknu veliku riječ:
Moj otac pisao mi je još u Budim da ga je posjetio kardinal Rodcrigo, na
kojega čeka papinska stolica. Za slučaj ako ne bismo imali sina predložio je da
ti učiniš nasljednikom princa kojeg bi mogao potpuno odgojiti na svoju. Princa
koji je član moćne, ugledne i bogate dinastije! Njemu bi taj princ bio osobito u
volji, a on bi tebi opet za protuuslugu predao Džema.
Bit će da Roderigo Borgia želi da mi preporuči jednog talijanskog princa?
Pogodio si.
A tko je taj princ? :
Moj brat Giovano!
Ramena mramorne kraljice zadršću, grud joj se zatalasala čekajući usklik otpora,
grubu gestu, borbu. Ne maknuvši se kralj potpuno mirno odgovori:
m pa, Giovano, taj se potpuno podaje mojem odgoju. On je sin moćnog i bogatog
kralja. I njegov značaj bio bi dostojan nosilac mojeg duha. Taj prijedlog mogao
bih prihvatiti.
17

U njenim hladnim očima usplamte zjenice kao dva svjetioni-ka na dalekom moru.
Danas mi taj prijedlog dolazi kao jedini spas naglasi on i pomiluje joj
ruku. Time si me oslobodila najtežeg breme" na pod kojim sam se ovih dana
mučio. Uistinu, Beatrica, donijela Si mi radost: Giovano i Džem!
I on je ustao.
 Osjećam se oslobođen svih muka. Da nije bilo te žene gore Što je upala u naš
dvor kao avet, ne bih možda nikad opazio Ivanove slabosti. Kao da je samo sin
majke, a nikako moj. Ali sad je svršeno. Htio sam ga poslati u Rim s Alfonzom
kao svojeg poslanika, no vidim da je sve to suvišno. Njega treba da se odre.
čem. Jesmo li sporazumni, Beatrice: Giovana za Džema?
Potpuno, dragi moj reče suzdržavajući navalu radosti.
Dakle, kad se vratim u Budim, sazvat ću najmoćnije veli kaše i predložiti im
svoju odluku. Sina napuljskog kralja drago voljno će primiti, to više što ga
preporučuje papa.
Zaboravio si da će Varadi i njegovi ljudi raditi protiv Giovana?
Do zadnjeg časa Varadi o tom ne smije ništa saznati.
Možda bi bolje zaštitio svoju osnovu da ga odmah otpustiš. Jer Varadi ne čuva
odviše tvoje tajne. Brblja ih drugima, prigovara svemu što činiš.
On je pogleda i primijeti:
Moje tajne pripovijeda drugima? Kome? Reci kome je što rekao i odmah ću ga
izbaciti iz svoje službe. Tko će posvjedočiti?
Ni časa se nije predomišl jala. Nardelu nikako nije mogla razotkriti pa
jednostavno odgovori:
Kad budem imala svjedoka koji će to moći potvrditi, dovest ću ga. Danas to
nije moguće.
Dobro, čekam. Pročistit ću dvor od svih ljudi Varadijeve vrsti. A sad budimo s
Ivanom dobri kao i dosad. Neka ne osjeti ni on ni itko drugi da sam krenuo
drugim putem.
Bilo bi najbolje kad bi Ivana pustio s majkom u koji od dvoraca što si mu ih
darovao.
I to je dobar prijedlog, Beatrica.
A njegova ženidba s Biankom?
Ona nikad ne bi uzela princa koji nema prijestolje. Neka radi što ga volja.
Dakle, Beatrica, odsad smatramo Giovana na . sljednikom prijestolja, ti, ja i
Francesko! Drugi ne smiju o tom saznati da ne potkopaju na5 plan.
Opet je pošao po sobi i kao da sam sobom govori:
Cesto sam onako kriomice uspoređivao Ivana s Giovanom. Makar sam Ivana više
volio, osjećao sam uvijek da ga Giovano nakriljuje u svakoj vladalaćkoj
sposobnosti. Sad je svršeno! Ne bude li zakonitog sina, uzet ćemo svojim sinom i
nasljednikom tvoju krv, Giovana!
Ona ga zagrli.

Izišli su gostima oboje jednako blistavi od sreće. Na dolazak

v lievskog para sve se propisno okrenulo k njima. Tu formal-
ost izvršili su nešto napadno. Svi su zagledali jaku svjetlost U
Njihovim licima, što je u svakom pojedincu ove svečane dvorske
kupine rađalo pitanja. U Napuljcima radosna, u kraljevu dvoran-
stvu tjeskobna. Kraljevska lica su dva svjetionika što najavljuju
novi preokret. To osjećaju Beatričini rođaci i službenici. Između
oba tabora zgusnuo se oblak koji ih je vazda dijelio.
Prolazeći s kraljicom, Matija naloži glazbenicima i pjevačima:
_ Napuljske pjesme želim” Najljepše što umijete! ondase okrene Giovanu, uzme
ga za ruku napadno ljubazno:
_ Sjedni uza me, viteško dijete, viteškog oca!
Još gušći mrak pao je na obraze kraljevih prijatelja. Glazbenici sviraju,
pjevači pjevaju. Varadi i Lovro Iločki stoje u sjeni dvorskih zidina.
Biskupe, što ga je spopalo? Ovako uzdići čast Giovanu?
Možda zato Sto se Giovanov nos mjeri dužinom kraljeva nosa?
Gledajte, kraljevi se obrazi sjaje kao da je po drugi put ušao u Beč sa svojom
vojskom. Beatričine oči gore kao baklje. Bit će da su večeras prosvijetlile
kralju kad je ulazio u njenu zamku.
Mislite li da je nešto izvela? upita vojvoda.
Kad god se Beatričine oči žare, onda je đavo svojoj žrtvi upalio svijeću.
Kraljevi prijatelji sve se više povlače u pozadinu.
Potkraj večeri Orban i Mladen Berislavić prilaze plahim pogledima Varadiju i
Lovri:
Svoju dvorsku službu obavljate po kutovima? upita Varadi zlobno.
Kralj je pozvao Enrika da mu bude uz bok, nas dvojicu nije ni pogledao. Morali
smo se maknuti. Što to znači?
Boli nas u kostima, puše jugovina odgovori Varadi, a onda se s Lovrom
Iločkim još dublje povuče u tminu.
Nijednog časa nije se Beatrica zaustavljala uz svoju braću Franceska i Giovana,
samo njeni pogledi puni sjaja govorili su napuljskom mladom kardinalu da se
nešto zbiva što njegovu se-f1(tm) ODasJava zadovoljsi.Li i. EJJ je odviše
oprezan da joj se približi kakvim pitanjem pa je čitavu večer ostao povučen.
Pobjedonosni izražaj što je proizlazio iz čitave Beatričine pojave zaokupio je
najviše Gordanu. Nekako se činila kao da nema nikakve druge brige nego odvraćati
muškim pogledima koje su čitavu večer hvatale njene zamamljive oči što su
gledale duhovito i lukavo 1 ljupko, a neprestano pratile kraljičine kretnje,
razgovore i po-
Tada Beatrica najednom okrene glavu prema Gordani i zovne je pa se s njom udalji
od ostale pratnje:
261

Jesi li, Gordana, razmišljala o Alfonzovu viteškom činu?

Jesam, veličanstvo.
Kakav si sud stvorila o tome?
Njegov se čin ne da poreći, ali viteštvo poričem.
Zbog kojeg razloga?
Nije opozvao sam po sebi, nego po želji vašeg veličanstva Itoje je tako
odredilo u svojoj velikoj dobroti prema meni.
Pogađaš doslovce.
I zahvaljujem vašem veličanstvu na tolikoj milosti.
Nadam se tvojem posluhu, Gordana.
Zapovijedajte, veličanstvo!
Budi mudra, nije shodno zadržati Alfonzovo neprijatelj" stvo. Mahnita za
tobom, pruži mu malo nade. To te ni na što ne obavezuje.
Razumijem, veličanstvo, ali on bi to mogao ponovno iskoristiti.
Tu sam ja, djevojko. Alfonzo sada zna da te ja štitim. Za pravo, ne smiješ
poreći moje izjave.
Vaše veličanstvo dalo mu je neke izjave?
U tvoje ime, ali nipošto obavezne. Rekoh mu: bila si na putu da ga ljubiš on
je svojim nasiljem opet sve razorio i treba da gradi iznova.
Spustivši pogled k zemlji, Gordana se zamisli tek na kratak čas i brzo podigne
oči k Beatrici. Veseli, nasmijani izražaj osvijetli joj lice i primijeti:
Oh, to će biti vrlo zabavno.
Zabavljaj se do mile volje, samo pazi da Alfonzo ne nasluti varku. Da mu nisam
dala nade, ne bi se dao sklonuti da opozove.
Neka se veličanstvo pouzda u snagu ženske lukavosti.
Lukavost je kancelar naše ljepote. To upamti. Gordana nasmijavši se svojoj
dvoranki, vrati se Beatrica u društvo.
NAPULJ NA SAVI
Svjetla u dvorištu su ugašena. Oblačna noć leži nad dvorom. Na trijemu se
oslonio Lovro i čeka. Ispod lukova u tami zadršće žižak. Lovro spazi Stjepka da
nosi srebrni svijećnjak i svijetli Gordani. Maknuo se i mač mu zvekne udarivši o
zid trijema. Djevojka se zaustavi.
Pogledaj, Stjepko, tko je tamo!
Ja sam odgovori Lovro i približi se.
Stjepko se povuče dublje pod lukove i ostane čekajući.
262

_ Dolazite od uzvišene gospođe? zapita Lovro. Kako

^ __ Svakog časa sve bolje!
 A princ?
_ Ne odlazi od nje. Danas podvečer stigla je Damirova maj-]0t i sad su oboje uz
bolesnicu. Mene su poslali na počinak.
Vojvoda joj te približi i značajno upita:
_ je li vas mnn . dirnulo Alfonzovo viteštvo?
_ Koliko je njegov čin viteški toliko je i moje ganuće. Doista se brzo
promijenila moja sudbina. Čas prije bila sam siroče na ulici, bez krova i kruha.
Nijednog časa niste osjetili da vas na ulici čekam ja?
Još uvijek nisam iscrpla svoju snagu i da sam izgnana, osovila bih se
vlastitim silama.
Žalosti me vaša izjava, Gordana! Čvrsto sam vjerovao da
ću vas povesti, sklonuti.
Nema zaklon ;šta gdje me ne bi pronašla kraljeva mržnja.
Ima. Gordana, ima. Tamo nad Dunavom, na brdu leži pusti dvorac. Trinaest kula
čuva njegove zidine. Velike su njegove dvorane, široke, bogate. Grimiz i zlato
sjaji se u njima kad pada sunce na njegove prozore. Ali dvorac je pust. Tišina
je jedini njegov stanovnik. Gospodar, samac, prolazi katkad tom pustoši i čeka
da dođe ona koja bi mu dala svjetlost svojih očiju, romon svojeg glasa, sušanj
svojih haljina i ljubav svojeg srca.
Nježno zvuče prošaptane riječi u mraku.
Tamo sam mislio povesti vas, Gordana, bilo prognanu, bilo u časti i slavi, kad
biste prihvatili ruku koju vam pružam!
U mraku nije mogao vidjeti njeno lice, ali osjeća da ga kroz tminu gleda i
pričinja mu se kao da se približuje i šapće posve blizu njegovu uhu:
Onaj koji je vaš vođa odredio ml je veliki zadatak. Dok ga ne izvršim, ne mogu
i ne smijem misliti na sebe! To ne smet-nite s uma!
Pokoravam se odredbi. Ipak, dopustite samo ovo pitanje: kad izvršite svoju
zadaću, hoće li onda pustoš iločkog dvorca za-sjati svjetlošću vaših očiju?
Bude li moje srce poslušalo moje želje! Malo je šutio, ali brzo prozbori:
I to mi je dra^o, Gordana, jer ml pokazuje štovanje i prijateljsku sklonost.
Iz dna duše, vojvodo!
Hvala prošapće on ganut i ne zaboravite nikad da vam vojvoda Iločki kleči
do nogu čitavim svojim životom, pa bilo sto mu drago.
Molit ću Bosa da zavrijedim vašu plemenitu dušu. Zbogom, vojvodo, laku noć!
Z63

U dvoru su svi legli na počinak. Francesko i Giovano još su budni. Odjednom

Beatrica uđe u njihovu odaju, zaključa vrata, baci se pred Giovanom na koljena i
obujmivši ga strastveno u klikne:
Giovanol Brate! Kralju Ugarske! Kralju Hrvatske po. zdravljam te!
Zapanjen Francesko skoči:
Zaboga, što ti je Beatrica?
•ic”-G Ona tek pokaže na Giovana gestom punog ponosa. "V"““ Pozdravi
prestolonasljednika!
Ništa ne shvaćam, Beatrice. Ruke su ti ledene, oči plamene, udaraš me
gromovima.
Razorena Kartaga leži pod našim nogama izreče opo-fena zanosom punim patosa.
Kartaga razorena? Tko ie to učinio?
Turski princ Džem!
“ Sjedni do mene, razjasni mi i Francesko je pažljivo povuče na
sjedalo dok je princ Giovano buljio u Beatricu.
Zar ono pismo koje si danas kazivala u pero Alfonzu zbog Gordane?
Samo naoko zbog Gordane da mu bacim prah u oči. Neka misli da pismo krivotvori
za sebe, ne za mene. Nisam ga ni trebala za Gordanu. Znala sam kad Alfonzo pred
svima prizna, Matija mora sačuvati svoj dobar glas pravednosti.
Zar si Alfonzu govorila o Gordaninoj ljubavi?
Trebalo je raspaliti Alfonzovu strast nadom da bi mogao posjedovati djevojku.
Ti si Gordanu ipak gotovo obećala Alfonzu? V -w. Obećanje nije zakon, ali
zakon može biti obećanje. “. -" . -A Alfonzo će zatražiti svoje pravo. "
nj| Kraljica daje pravo, a što daje može i oduzeti. J ““ A Gordanino
priznanje o kojem si govorila? 7 Napuljski prinče! U času kad stupamo na
prijestolje, ti buncaš o Gordani! Giovano je sad sva naša briga. On je
nasljednik, budući kralj.
Ne obmanjuješ se, Beatrica?
Francesko, to je živa zbilja! Matija je htio poslati Ivana u Milano a ne u
Rim. To slutim. I odlučih da izvedem provalu iz svojih utvrda! Pobijedila sam.
Zatekla sam Mati ju skršenih nada u svojeg sina! Njegova majka tamo gore, rekoh
ti, moj je saveznik! Njen dolazak razotkrio je kralju Ivanove nesposobnosti, a u
času kad je pročitao pismo o Džemu, bilo je sve svršeno. Znala sam davno da je
Džem Matijina Ahilova peta i ja ga, eto, pogodih.
Ako budući papa ne bi izvršio što si obećala u njegovo ime?
Obećala sam ono što sam predložila Roderigu Borgia. Dopisivala sam se s njim
kad je Matija bio u Bosni i ja sam mu
264

stavila u usta taj prijedlog. Sjednite, mili, i slušajte sve što ću

vam reći.
Izbuljili su u ni oči Francesko i Giovano, srkali su s njenih usana svaku riječ.
A kad je dovršila, mladi Giovano, crven kao
mak zapita:
_ Od sutra, dakle, ja nastupam na mjesto Ivana?
._ Od ovog časa, mili moj, ali pričini se da ništa ne znaš, ni-gta ne slutiš.
Jedini Franc. i zna i s njim će kralj o tom govoriti. Ponašaj se prema kralju,
kao uvijek, srdačno i milo. Tebe će proglasiti nasljednikom ovog kraljevstva.
_ Beatrice, nadmudrila si Matiju, Borgiu i Veneciju. Ti, genije talijanski
usklikne Francesko grleći svoju sestru.
Sjela je nasuprot Giovanu i složila ruke u krilo.
_ A Varadi, neće li on potkopati kraljevu volju? upita Francesko.
Već sam pokušala jurišati na njega. Varadi će svoju mitru položiti pod
krvnikovi m mačem. Samo strpljivosti. A sada, naša je lozinka; mir. Neka Matija
osjeti blagodat svoje odluke. To ću odmah odrediti.
I dade pozvati svojeg dvorskog meštra. Kad je stupio u odaju, nađe troje
radosnih.
Čuj, Enriko oslovi ga kraljica vrlo prijazno Želim da napuljsko dvoranstvo
ni u čemu ne započne ni najmanje svađe s kraljevim dvoranstvom. Ne dopuštam
nikakvih primjedaba, nikakvih kavga, hoću potpun mir i snošljivost!
I nakon onoga što je taj Stjepko učinio s Nardelom?
Baš nakon toga. NarJc”inr su uši Noina barka u kojoj smo se prevezli na bogato
kopno ovoga kraljevstva.
Sto to veli, vaše veličanstvo?
Kažem ono Sto sam naložila. Više ni riječi nećeš saznati. Nardelu ću nagraditi
jednini imanjem u ovom kraju, ti ćeš dobiti dva budeš li točno izvršio moje
zapovijedi. Dakle, tražim mir i prijaznost, naročito prema princu Ivanu.
Dakle, Kartaga ne smije biti razorena?
Razorena je i preorana. Izgubila je sramotno svoju moć i nikome više ne može
ri.i zaprijeti. Dakle, nitko ne smije dirati u nemoć. Sto ti je? Mjesto radosti
tvoje je lice crno kao napuljska tamnica.
Zapovijedate mir prema princu. Zar ste ga vjerili s Izabelom? upita oštro
Enriko.
Svojom ljubomorom kaniš potkopati napuljsku moć u ovoj zemlji? Čuj, Enriko,
Izabela nije vjerena s njime, ali može biti s tobom buck f li se slijepo
pokoravao mojim odredbama.
Blijed i mrk stoji pred kraljicom i zuri u pod.
Jeste li shvatili, Enriko, zapovijedi svoje kraljice? upita
OStro kardinal”Franresko.
• Pokoravam se!
I poklonivši se izađe iz sobe.
265
 Ovog ću držati na uzdi s Izabelom šapne kraljica kadj je izašao. Doduše,
ona je sva ushićena željom da postane su. pruga princa Ivana. Ipak, mi žene
aragonske dinastije vazda smo svladavale sebe za moć i slavu svoje dinastije.
I onda se nasloni na prozor, pogleda svojeg mlađeg brata i privuče njegovu glavu
na svoje grudi:
Prestolonasljednik) Prestolonasljednik! Glazba je u toj ri-ječi, najljepša
glazba što je ikad zabrujala s napuljskih gitara. TI
•vladar, a moj nećak Hipolit ugarski herceg primaš. Vlast je moja
šapće i pogleda na otvoreno okno prozora.
Kroz prozirne oblačiće sipa mjesec srebrne trake po savskoj dolini.
Dođite, mili moji šapne ona, privuče obojicu k sebi i obujmi ih. Stajali su
pokraj nje šuteći. Beatrica je gledala dolje u rasvijetljenu rijeku i šaptala u
zanosu: Napulj jedri k namal Napulj baca svoje sidro tamo dolje na onoj rijeci
Savi, ispod ove gričke utvrde. Taj grad bliže je Napulju od Budima. Tu na ovim
-utvrdama zalepršat će prva napuljska zastava. Da ovu rijeku mogu spojiti s
napuljskim morem!
I sve troje zagrljeni u zanosu stoje uz prozor gričke palače, a dolje daleko
ljeskaju se široki rukavi Save,
NAPULJSKI VJETAR VITIA
Zelenom dolinom ispod Medvedgrada jaše mala povorka slijedeći troje jahača.
Lovro Iločki i Varadi prate Gordanu. Konje upravljaju kasom da mogu izmjenjivati
mnjenja o jučerašnjem događaju.
Sve je kao na rubu ponora veli Lovro, a Gordana upada:
Ako se s ovoga ruba skotrljamo, onda naša domovina prestaje biti naša, mi smo
napuljske sluge. Svaka mogućnost da se oslobodimo ovog ropstva rasplinut će se u
rukama Beatrice i njezine aragonske dinastije. Hrvatskom narodu otkucat će
posljednji čas, ali vi to ne smijete dopustiti.
Ovog časa sve je beznadno, ali već idućeg trenutka može nastupiti promjena.
Doživjeli smo težak poraz. Ipak. nada se ne smije napustiti. Zato sam želio
govoriti s Ivanom Česmičkim i predložio kraljici da odete u hodočašće remetskoj
bogorodici. Vas skrbnik odlikuje me svojim savjetnikom.
Kad bi to slutio kralj Matija. naše bi glave pale, a i skrbnikova. Ni moju ne
bi poštedio primijeti s ironijom Gordana.
Tko bi mogao slutiti takvu provalu napuljskog vulkana na putovima kojima smo
koračali puni nade? zabrinuto će Lovro.

__ Na našem dvoru događaju se upravo nemoguće stvari. Ako iutro osvane vedro, a
već jedan sat kasnije zaprijeti vihor. Uvi->k moraš biti spreman da podneseš
udarce. Ovaj najnoviji prolom oblaka teško je snositi jer se čini kao da ne kani
promijeniti
_ Onda načinite neko čudo, gospodo moja. Treba zaštititi naš brod od napuljskog
orkana.
_ Zato smo krenuli u Remete šapne Lovro, dok momci zazvone na vratima
samostana.
Sam samcat sjedi prognanik Ivan Česmički u svojoj sobi. Duboko se zamislio nad
knjigom. Kucanje ga prene. Podigne glavu i pogleda na vrata.
Gordana! usklikne i ustane.
A djevojka raskrili ruke i ovije ih oko njegova vrata.
Kako si smjela doći Gordana? upita je nježno gladeći njene uvojke.
Izmolila sam kraljicu da mi dopusti poći k remetskoj gospi i zahvaliti joj za
pomoć koju mi je pružila protiv Alfonza one noći.
On promatra skladnu, ponosnu, lijepu pojavu u zelenoj jahaćoj haljini. Pojas od
žute kože ukrašen kamenjem i velikom kopčom obavija struk lagano kao da se ne
usudi sapeti gipku mladost lijepog tijela, odrešita držanja. U ruci joj bič, kao
u vlada-rice žezlo.
Sama si, Gordana?
Vojvoda me dopratio, a s njim je i Varadi.
Varadi? Sto se to na dvoru zbilo da ste sve troje ovdje?
 Vihor je zavitlao našim brodom i prijeti da ga najuri na hrid. Varadijeva
žestina može oluju još podjariti i zato sam ga prisilila da dođe sa mnom k vama.
Zazvat ću ih.
Otvorila je vrata i zazvala u hodnik. Odmah se pojaviše Lovro i Varadi. Pozdrave
ćesmičkog nijemim stiskom ruke, na što on upita gledajući Varadija:
Sto čujem? Prijeti nam neka nevolja?
Kuga! Napuljska kuga hara našim dvorom.
Objasnite podrobnije.
Od one večeri kad je Alfonzo opozvao svoju optužbu protiv Gordane nešto se
zbilo između kralja i kraljice što ih je sve-zalo ponovo. I onda je nad nama
zavitlao silni napuljski vjetar.
Ali kralj mu se očito ne podaje? upita Česmički.
- Savija se pod njim kao staro napuljsko jedro. Od one večeri brine se samo za
kraljicu i Giovana, svuda mu daje prvo rnjesto, posjeda ga uza se za stol, na
šetnji, u gozbi, u crkvi, Al-tonza Borgiu obasiplje milošću. Darovao mu je jedan
dvor, a njegovu ujaku imanje u Peti ovaradinu. Nardeli, staroj napuljskoj da-ji,
dariva plemićko dobro kraj Križevaca.
Sve to za ovih šest dana?

l
Ne šest dana, već samo za šest sati prosipao je kralj po Napuljcima svoje
blago.
Darivanje Alfonzu i Roderigu Borgii lako je shvatiti. Kralj Matijaš možda
računa da će Borgia postati papa, a kako su oni "• aragonskom dinastijom u
prisnom prijateljstvu...
Zar je Borgia toliko vrijedan koliko ovo kraljevstvo? Koliko kraljevski sin?
Zašto naglašujete sin?
Jer kralj Matija od one večeri više nema sina! Da, nema ga! Ne brine se za nj.
Ne pita za nj. Ne spominje ga nigdje i ni. kada. Ne zapaža da je na mjesto
svojeg sina posadio Giovana. Kao da nikad nije imao sina!
Čudno zamisli se Česmički vi ste kraljev prvi savjetnik, s vama obavlja
državne poslove, ipak nešto spominje, ili ga valjda pitate?
Od one večeri kad je s Beatricom izašao u dvorište, a njene su oči sjale poput
baklje, osjećao sam da je naložila đavlu neka zapali svijeću i meni. Čim je
kralj izašao, nije me više po gledao i tako ne znam jesam li se za ovih šest
dana samo jednom sreo s njegovim pogledom. Dolazim u njegovu radnu sobu,
obavljam poslove, ali nikad nisam s njim nasamu. Drugog jutra našao sam u
kraljevoj odaji Bakača, a dan ranije kralj ga nije htio primiti. Tog jutra zvao
ga je i govorio s njim kao da se među njima nikad ništa nije dogodilo. Ni časa
ne pusti Bakača iz dvora ne ako sam ja prisutan. Neće da ostane sa mnom nasamu
ni jednog jedinog trenutka. Kad govori sa mnom, ne gleda mi u oči. Uvijek lista
po nekim spisima. Ako se nehotice pogledom dotakne mene, odmah skrene glavu,
izbjegava me. Sto vi kažete o tome?
I odviše je jasno da kralj ima novu osnovu. Beatrica ga je opet odvratila od
Ivana. Kažete da ne pita za sina? A za njegovu majku?
Tog istog jutra naložio je Damirovu ocu neka je drugog dana silom odvede
daleko na primorsko otočje; slijedećeg jutra niti je zapovijed obnovio niti o
njoj što pitao. Kad ga je Nikola od Brezovice zatražio upute kako da to učini,
kralj mahne rukom i reče: "Ništa nije potrebno, sasvim ništa!" A što to znači?
Da on uopće ne mari za sinovljev ugled zbog kojega je gotovo po divljao kad je
spazio prinčevu majku, uzvišenu gospođu Borku u svojoj odaji. Kao da ne živi
više među nama, ne vidi nas, ne zapaža. Napuljci su mu ušli u srce! Alfonzo,
kojeg je htio poslati u Rim po svoj prilici zato da ga se oslobodi, odjednom je
mirno ostao na dvoru, razvaganio se, kao da je njegov ujak već sada Izabran za
papu.
Gordana i Lovro slušali su Varadijeve riječi ne uplećući se l pomno pazeći kako
se Cesmićkoga dojmilo njegovo pričanje. On je posve miran, ali vrlo zamišljen
sluša, pa opet pita:
268
_ Onog istog dana poručili ste mi po vojvodi o nekom ubo "tom prasku za koji je
kralju otkrio grički krojač Petar. Kralj ie sumnjao na Alfon a i Enrika. Je li
tako?
_ Da, tako je. I zato ga je očito htio poslati u Rim, obećao mu da će
poduprijeti njegova ujaka da bude izabran za papu. Ali najavio je da će s njim
poći i princ Ivan. To me zapanjilo.
_ Oprostite što se uplećem reče Gordana to sve može biti smišljena varka da
Ivana zaštiti, ali ono što je kasnije slijedilo to je već zagonetka! Kralj je
uistinu presjekao niti između sebe i sina! Upravo napadno nazivlje Giovana
svojim sinom. Točno sam o svemu ornu•ijesten;i i znam da kralj ni jednom zgodom
nije pitao je li Ivan uopće još na dvoru.
Dakle, ti Gordana misliš da je kralj zabacio osnovu da svog sina učini
prestolonasljedniku]]]:"
Imam za to dokaze. Princ je bio pozvan kraljici i ona mu je obećala potporu da
se tajno vjenča i živi za majku i za onu koju ljubi.
Česmički se uspravi i prikuje svoj pogled za Gordanu. I Varadi i on ne skidaju s
nje oka.
A što je rekla ona koju Ivan ljubi? upita Česmički.
Nije se odazvala puz”ivu da govori s princem o njegovoj nakani. To je smatrala
jednini od sredstava Ito će ih iskoristiti da princa odvrati od njegove odluke,
a možda i potpuno izliječi od njegove ljubavi.
Jeste li čuli, Česmički? Beatrica podjaruje prinčevu ljubav prema Gordani
upozori Varadi dok kralj napadno uzvisuje Giovana, napadno se ne brine za sina
kojemu kraljica obe-ćaje da će ga tajno vjenčan. Tu nema više borbe između
kralja i kraljice, tu oni rade zajeilmtki. Iz svega toga mora se stvoriti
zaključak da je kralj Matija odustao od nakane da za nasljednika prijestolja
postavi svoga sina. Recite: što ga je moglo sklonuti na to, kako je mogao tako
brzo promijeniti svoje osjećaje prema sinu?
Vaše pitanje dokazuje da ni do danas ne poznajete svojeg gospodara odvrati
Česmički. Kralj Matija ne poznaje ljubavi, a ne poznaje ni mržnje. Zna samo
jedno, a to je koristoljublje i častohleplje. Svuda traži korist, slavu i ništa
više. Dok je Ivan bio dijete, kralj se a njega nije mnogo brinuo, jer je čekao
sina od Beatrice. Tek kad je uvidio da uzalud čeka nasljednika, sjetio se svoga
sina Ivana. Dotle je dječaka pustio samog i on je svu svoju mladost proveo u
vječitom snatrenju za majkom” mjesto da je otac čeličio njegovu snagu i u njemu
razvijao vrline potrebne da upravlja žezlom. Dakle, poznajem kralja Matijaša.
Ljubav će lako prenijeti na tim >tr” jer ta ljubav nije drugo nego
koristoljublje. Vi znate koliko je potrošio snage i novaca za Dže-nia. Rasipao
je za nj zlato, ali ne zato što mu je rođak, nego st° je po kraljevu uvjerenju
pećina na kojoj bi sebi mogao sa-graditi vječni spomenik slave. Ima u njemu
nešto od Julija Će-

žara i nešto od Nerona, a ponešto i od Antonija. samo što Je naša Kleopatra na

Griču više muška snaga nego ženska podatljivost, zamamnost i ljupkost koju je
posjedovala egipatska Kleopatra! Njen se um skrivao u mirisavom mesu i krvi. Ova
naša samo je um u mramoru i zato nas je sve stavila pred račun kojemu ne možemo
sagledati ni početka ni svršetka. Protiv ovog udarca ne valja ni časa
oklijevati, nego udariti svom snagom.
Tome se protivim ja, dok se u tome slažu Varadi i vojvoda naglasi Gordana i
okrene se prema Lovri Iločkome koji je stajao u pozadini i šutio. A Varadi će
žestoko:
Čujte me, česmički. Moja je osnova ova: skupiti sve što je naše pod oružje, a
princa Ivana odvesti u Lovrin dvor na Dunavu i tamo ga jednostavno proglasiti
kraljem!
Sina protukraljem ocu! To je već učinio sin Bele IV. želite slijediti primjer
tovarnika Joakima koji je u 13. stoljeću Stje-panova sina Ladislava Kumanskog
htio učiniti protukraljem svojem ocu? Je li vam poznato kako je teško stradao
zbog toga?
 Ja znam naglasi Gordana da princ Ivan nikad neće nastupiti protiv svojeg
oca. To bi bilo protivno njegovoj prirodi i njegovim načelima.
Sasvim se slažem s tobom, Gordana potvrdi Česmički što uspiri Varadija.
Česmički, evo moje posljednje riječi: sutra podvečer do laži na Grič onaj
deran Hipolit, vojvoda od Ferare, što je po kralju postao prvi dostojanstvenik i
poglavar svećenstva u ovom kraljevstvu. Zapovjedio je da svi plemići u okolici i
iz čitavog Zagreba dođu sa sjajnim pratnjama na svečani doček. A ja sam odlučio
da iste noći princa Ivana s bolesnom majkom maknem iz gričke palače i odvedem u
Lovrin dvor na Ilok, a da mu ne saopćim što hoćemo s njim. Samo jedna riječ
vašem hrvatskom plemstvu, što tako čvrsto stoji uz Ivana, bit će dostatna da nas
slijedi. Ako ne prihvatite ovu osnovu, još ću danas položiti svoju službu
kralju.
Njegova odlučna riječ gorjela je u tišini ćelije poput krijesa. česmički se
zagleda u nj mirnim pogledom. Vojvoda Iločki vidno je pristao uza nj, dok je
Gordana stupila naprijed:
Kad mi je Varadi to saopćio rekla sam mu da ne smije ostaviti službu u kralja
jer mu to zabranjuje domovina!
I dobro si rekla, dijete drago naglasi Česmički. Pri-jatelju moj, Varadi,
vaše žestoko srce često je na putu vašem umu.
Uvijek mi to govorite, a ja velim kralj ističe Giovana. On ima namjere s tim
Napuljcem, a ja ni jednog časa neću služiti Na puljcu a ni Matiji. ako nam ruši
kraljevstvo.
Ni mi. Nitko neće da služi za zator domovini i baš zato treba razmisliti. Vaš
prijedlog nije loš, ali s njim odviše žurite, a treba da bude nanišanjen metak
iz topa koji gađa sigurno. Vas

l n ne može izvesti već sutra niti smijete istupiti iz službe

as. Naprotiv, pokušajte steći kraljevo povjerenje.
_ To je nemoguće!
__ Sve je moguće kad se hoće naglasi Gordana.
__ Čujete h što kaže ona? I tako je pravo. Valja provaliti do vrilia razoriti
zid koji je oko njega podigla Beatrica i razvidjeti f • u “kraljevu osnovu. Onda
možemo stati svi otvoreno uz kra-ifeva sina Sad nam samo preostale da mislimo
kako provesti provalu u tajnu koja je kralja odvratila od njegova sina.
_- Možda ću vam u tom pomoći ja reče Gordana.
Kao da je ova ponuda uzbudila Lovni. Prišao je Cesmičkome.
_ Ne smijete prihvatiti Gordaninu pomoć. Ako je istina ono-gto sam danas prvi
put čuo da princ ljubi nju...
_ O tom nema dvojbe reče Varadi.
Dakle, princ kojeg želim za kralja moj je suparnik?
Ako vas to može smesti u vašoj borbi da ga postavite na prijestolje, onda
odstupite naglasi Česmički.
Ne. Nikad! Ali Gordanu ne bismo smjeli upletati u naše poslove, baš zbog toga.
Obratno, baš zbog toga ona je naša najjača utvrda reče Česmički. Pametno,
mudro i promišljeno skretala je naše osnove našim ciljevima i nastavit će.
A pogibelj koja joj prijeti? spomene Lovro.
Ne poznam pogibelji naglasi Gordana.
Ni za vaše srce?
Ona ga mirno pogleda. Ovaj pogled tako je nalik na proml-šljeni pogled njenog
skrbnika da je Cesmićki osjetio ponos, a Lo-vro smirenje.
Ne poznajem pogibelji ni za srce reče ona.
Samo vaša ljepota jedina je vaša pogibelj naglasi Varadi. Omamila je
odviše muških srdaca.
Varate se upadne Česmički mnogo ima ljepote koje nikad nisu zavladale. U
Gordane je moć jake neslomive snage koja izlazi iz nje i gospodari muškim
srcima. To je moć žene u kojoj se združila ljepota s umom, mudrošću i junačnom
odvažnošću-
Moram se crven je u, moj skrbnice, od vaše pretjerane hvale prekine ga
Gordana a vojvodi moram naglasiti da bi me uvrijedilo kad bi još jednom
spomenuo pogibelj za moje srce. Još ga nisam obećala nikome. Ako želim da ga
steče onaj kojeg. držim najvrednijim ... i ponovo se zagleda u vojvodu.
Ova izjava pobudi u njemu nadu.
Samo bih još jednom htio spomenuti: kad je Gordana čas prije rekla da je
kraljica zasnovala da Ivana vjenča s onom koju ljubi, nešto mi je sinulo. Nitko
zapravo ne zna što je kraljicu ponukalo da tako iskreno štiti Gordanu. Nije.
možda, Beatrica zamijetila prinčevu ljubav i zato Gordanu obasiplje svojim
milosti-ma jer se nada da će joj ona pomoći u njenoj osnovi da Ivana. l”ši
prijestolja?

Kraljica ne sluti na koga je princ bacio oko naglasi Lovro.

Sasvim je, dakle, .isključeno upadne Varadi da je to Vodilja Beatričine
bnge za Gordanu. Mislim da je u samoj Gord , ni povod sklonosti koju kraljica
osjeća prema njoj. Ona joj je ravna duhom, a Beatricu privlači bistrina uma.
Upamtite: koliko kraljica svoje umne vrline iskorišćuje za zlo, toliko Gordana
iste vrline Iskorišćuje u dobro. I promišljenost, čak i lukavost koju je možda
-preuzela od Beatrice učinile su Gordanu slugom dobra.
Sve sam ja to rekao Gordani doda Česmički ali sada me stalno progoni
sumnja da ta velika Beatričina sklonost prema Gordani skriva u sebi nevidljivu
opasnost za nju.
Kakvu opasnost? zabrinuto će Lovro.
Ne mogu naslutiti, ali zato vas upozoravam: budite na oprezu da svakog časa
možete spriječiti tu opasnost. Vrijeme je rastanku. Molim vas pripazite na
Matiju jer kod njega u času plane iskra koja bi mogla razotkriti ovu njegovu
najnoviju osnovu na koju ga je navela Beatrica.
Oprostili su se i krenuli na Grič. i
PRASAK SMRTI
Tmina se okitila vijencem luči od Kamenitih vrata sve do Laske Vesi. Svjetlucaju
u crnoj noći kao gorući đerdani l natapaju čistinu ispod Kaptola poput danje
svjetlosti. Blista sve: oružje plemstva, odore dvoranstva opSivene zlatom i
draguljima, ljubičasta biskupska svila. Rasvijetljena su znatiželjna lica
Gričana i Kaptolaca.
Kralj sjedi na vrancu, kraljica na bijelcu. Bijeli klobuk .na mreži od biserja
razotkriva Beatričino radosno lice. Kao da je po mramoru pao sunčani popodnevni
žar.
Dolazi vojvodska povorka. Vodi je knez Bernardin Frankopan, mlade muževne dobi,
u raskošnoj kneževskoj odori. Robovi s juga u fantastičnim haljinama nose
pozlaćenu nosiljku s grimiznim za vjesama. Na jastucima od brokata sjedi
dječak. Crnoputo lice i crne oči odaju nešto gospodujuće, drsko. Očito shvaća
počasd svojeg položaja i visoko drži glavu. Raskošno vojvodsko odijelo od
svijetlomodre i ružičaste svile sapinju u guste nabore tanano dječakovo tijelo.
Uza nj .na nosiljci sjedi žena, omašna, punana, s kapom dadilje na glavi
Gospodel šapću Gričani. Herceg primaš Ima dadilju.
Dojkinju zlobno primijeti krojač Petar. Još mu mlijeko curi iz usta.
Od dojenčeta eto primasa. Hoće li svijet propasti kad tali jansku djecu krune
mitrom!
272

Zinuše svi u čudo neviđeno. Smućuje ih, ljuti i vrijeđa. Robovi stave nosiljku
na zemlju. Ugojena dadilja skine dječaka s nosiljke. Kraljica je sjahala l pruža
ruke prema svojem
nećaku.
Iza nje kralj, uza nj Gtovano, onda Francesko. Beatrica prilazi dječaku, dadilja
okreće dijete prema kraljici, ali je njegov pogled zapeo u biskupske mitre. Tu
stoje Varadi, iza njega Ba-kač, zagrebački biskup Osvald Tuz i kraljev savjetnik
Filipec koji je malom vojvodi pošao u susret do Bihaća. Svjetlost baklja titra
pa vršcima mitara. Mališan se neuljudno opire dadilji i skrene slavu k biskupu
Varađiju koji je prvi nadohvat i drsko mu pruža ruku na poljubac. Kraljc.
kancelar stoji uspravno, ne miče se.
Teška kobna stanka. Bakač i Tuz se klanjaju. Varadijevo lice
odaje otpor.
Ja sam herceg primasi vikne i drži ruku uzalud.
Zapanjenost, pomijc s bjesnilom, zatitra u očima malog vojvode. A Giovano,
sjedeći na konju, pocrveni od Ijutine i probada Varadija očima:
Mora mu poljubi i ruku promrmlja Giovano okrenuvši
se Frar češku.
Neprijatnost toga prizora prelazi na sve u okolini. Dječak
udara nogom o zemlji”, ga drži o struku i Šapće:
Vaša visosti, tamo je njezino veličanstvol Pozdravite krac
ljicu!
Hoću da mi poljubi ruku ovajl
U svom zanosu hotice ili nehotice, prekine prizor Beatrica pristupivši malom
vojvodi i privinuvši ga na grudi.
Sinko! Kumi. mojel Sunce roojel
I čude se Ijud gledaju zablenuto pitajući se: otkud ovim mramornim grudim
ljubavi, ushita, nježnosti. Otkud toliko topline u ovom licu sto u njihovim
dušama sije zebnju.
To je moj veliki dan, Hipolite, drago dijete mojel Šapne mu kraljica. Ljut
te kao da sam te nosila pod srcem.
Dječak ne odvraća ni zagrljaj ni nježnosti. To mu grljenje traje predugo. Iskopa
se s njezinih grudi, digne glavu pa gleda oko sebe s užitkom spoznaje s.; i “
položaja. Zabavljaju ga svečane odore hrvatskih plemića, zanima oružje okovano
dragulji-ma, ali zastrušuju snažne visoke pojave. Kao da bi se htio sakriti k
dadilji, ali ga suzdržava svečanost časa o kojemu mu dadilja Šapće.
l dok sve to promatra mirno se prepušta da ga grle: kralj, Giovano, Francesko,
Izabela i svi ostali rođaci Podnosi njihovo milovanje s nekom nevolji ti jer mu
zagrljaji zakrčuju vid na svečanu svitu kojoj hoće da se po svaku cijenu pokaže.
Zna da i(r) to radi njega i za njega i želi biti dostojanstven. Odjednom upita
obazirući se:
A gdje je sjajna palača? Zar nije tu kao u Ferari?
18 Gordana I

2a oca za kraljevskim stolom. Kraljici zdesna smjestili su Hi-Solita, Giovana

zdesna kralju na mjestu princa Ivana. Mala je Beci neprestano gledala onamo gdje
je prije uvijek sjedio princ. Sad bi mu s ovog počasnog mjesta bila tako blizu.
Oči su joj
pune pitanja koja nije mogla razjasniti. Svakog bi se časa ogle-
davala hoće li možda ipak doći princ Ivan. Niti je do itko spomenuo njegovo ime.
Sad ćemo u kraljevski dvor odgovara Beatrica. Nije tako velik i raskošan
kao u Ferari i Napulju, ali u Budimu i Vi-Šegradu su ljepši. U Ostrogonu je tvoj
veliki dvor.
Hoću da idem odmah tamo. Majka mi je rekla da ću biti gospodar, da će svi biti
moji robovi, sluge i dvorani. Imat ću mnogo konja i kočija?
Sve te to čeka, dijete moje primijeti nasmiješeno Bea trica ali sad
ostaješ kod mene.
A je li lijepo i bogato kod vas? upita dječak.
Da nije, ne bi tvoja tetka Beatrica mogla tu stanovati.
To objašnjenje ga umiri i opet sjedne uz dadilju na nosiljku, a sluge ih ponesu.
Kroz vijenac svjetla i zastava s grbovima, okružen paževima i plemstvom,
svećenstvom i dostojanstvenicima, uđe mali vojvoda Hipolit od Ferare na Grič u
kraljevsku palaču na Dvercu.
Skupivši se u svečano rasvijetljenoj dvorani za primanje, mali vojvoda zaželi da
vidi sve sobe. Kraljica ga uzme za ruku i pokazuje me redom sve. Nigdje se
mališan nije htio zadržati vukući kraljicu da ide dalje, kao da nešto traži.
Slijede ih kralj, Fran-češko i Giovano.
U dvorani za svečano kraljevsko primanje dječak se najednom zaustavi, istrgne se
iz kraljičnih ruku, potrči k prijestolju, uspne se i sjedne: --• Ovo je moje
prijestolje zaviče on oštro.
Kralj se nasmije i žmirne Bea trici: “J
 Naravno da je tvoje. jrai:< Dječak se nasloni i pogleda oko sebe: “ Gdje
su dvorani? Neka svi dođu da im zapovijedam!
Taj je odrešit opet se nasmije kralj.
Zašto se smijete? razljuti se mali vojvoda. Meni je majka rekla da ću
ovdje biti tako čašćen kao moj stariji brat Alfonzo koji će nakon tatine smrti
biti vladar u Ferari. Hoću svoje sluge i paževe i stade udarati nogama po
naslonjaču. Ne bih došao da mi mama nije to obećala!
Dječakovo bjesnilo zbuni Bea tricu, dok se kralj stao smijati:
Bravo, vaša visosti! U vama je prava kraljevska krv. To
mi se sviđa. Ali sad vas molim: večera je pripravna vama u čast.
Odmah će doći pratnja. (
l dade znak pažu. Začas stupi u sobu dvorski meštar Orban ] s pratnjom i okruži
prijestolje. Tek sada Hipolit se uspravi i pruži ruku kraljici koja ga povede u
blagovaonicu.
Taj je dječak uistinu užitak. Znat će zapovijedati govori kralj Beatrici.
Kako je vani bilo toga dana oblačno, prostrli su stolove u dvije dvorane. U
kraljevoj blagovaonici sjeli su kraljevski par, ban, palatin, kneževi, knez
Bernardin Frankopan, vojvoda Lovro i biskupi, u drugoj dvorani prostrli su za
ostale dostojanstvenike, plemiće i dvorane. Gordana sjedi s dvorankama, a mala
Beci uz
274

došao niti je
Za vrijeme večere mali je vojvoda drskp i samovoljno nasto-jao svu pozornost
privući na sebe. Neprestano je pitao, izricao svoje ponizujuće mnijenje o dvoru,
ali ga svlada umor i naočigled svih usne dubokim sr, . Gojna dadilja uzme
hercega pri-ma5a na ruke i odnese ga iz dvorane u postelju.
Nakon dovršene večere pošli su svi na igre. Glumci i pjevači izvodili su
simboličnu glumu u počast vojvodi hercegu primasu. Vojvodu Hipolita od Fc e
pii”,L !i su u ulozi pastirčeta što svojim nježnim umnim nastupom učini dobrim
i pobožnim raspojasano, bezbožno stado.
Nakon prve slike kraljevski par je ustao da pođe dvoranom. Slijede ostali
dostojanstvenlc”.
Gusta skupina prolazila je oprezno prema otvorenim vratima. Tu Giovano sretne
Varadija kako promatra otmjenu gužvu.
U mladiću uskipi povrijeđeni ponos što se Varadi nije pokorio njegovu bratiću
Hipolitu. Prolazeći pored njega hotimično ga gurne laktom i onda drsko reče
prema milanskom poslaniku gledajući ravno u Varadijevo lice:
Ovaj vol ne pripada ovamo. Varadi će u tren oka:
Vol i tele nalaze s; u istoj staji. Giovano zastane, a krv mu šikne u lice:
Sto ste rekli?
Upotpunio sam duhovitu dosjetku vaše visosti.
Silovitom kretnjor,, protisne se Giovano u blagovaonicu gdje stoji kraljica
okružena gospodom i gospođama, a u pozadini skupile se dvoranke. Prva sprijeda
stoji Gordana. Dobro je vidjela da se između Varadija i Giovana nešto zbilo.
Spazivši kako Giovano crven od jada prilazi kralju koji je upravo govorio s
palati-nom i banom, pomakne se bliže da čuje što će mu reći Giovano. Napuljski
princ gnjevno se potuži:
Veličanstvo, uvrijedili su me!
Što je, moj sinko? Kako to izgledaš, što se desilo? upita ga kralj i okrene
se tako da princa zakloni svojim tijelom i rastavi od bana i palatina kako ga
oni ne bi čuli:
Tko te uvrijedio?
Vaš prvi savjetnik Varadi. Rekao mi je da sam tele,
Giovano, jesi li dobro čuo?
- To vam može potvrditi milanski poslanik. On je čuo.
Smiri se, dijete moje. Sutra će Varadi primiti svoju putiću. u samostan.
18
 JoS me podrugljivo gleda! Uvjerite se, veličanstvo, ja ću ostaviti dvoranu.
Ti ćeš ostati ovdje, a on će se povući niz sve gričke utvrde. JoS danas, ovoga
časa!
Kralj dade znak dvorskom meštru Orbanu da mu se približi:
Neka Varadi ode u moju radnu sobu i tamo me pričeka.
Gordana je čula sve i vidjela kako se Varadi udaljio. Obazre se onamo gdje se
isticala snažna pojava Lovre Iločkoga u crvenoj, zlatom izvezenoj odori. I ona
mu se primakne:
Varadiju je kucnuo posljednji čas. Kralj će ga izbaciti iz
službe. Giovano ga je optužio šapće ona. ,
Moramo mu pomoći, Gordana.
Iziđite i čekajte u predsoblju. Doći ću. f
I ona se pomakne na svoje mjesto.
U velikoj gužvi nitko nije opazio njihov dogovor. Gordana zadrži kralja na oku i
prati svaki njegov pokret. Tad pokrije nikom čelo i nagne glavu. Kraljičina
dvorska gospođa što je stajala iza nje zapita:
Sto vam je?
Vrtoglavica, vrućina i gužva...
Još uvijek kralj govori s palatinom, banom i drugim dostojanstvenicima i
poslanicima. Giovano stoji pokraj njega, crven, u očekivanju da će kralj
izvršiti obećanje. Kralj mu prijazno do-mahne i krene iz dvorane.
Moram izaći šapne Gordana dvorskoj gospođi jer ću se srušiti.
Idite i sama joj učini mjesta da se može protisnuti kroz skupinu dvorskih
gospođa.
Varadi čeka u kraljevoj sobi i osluškuje svaki korak iz sporedne odaje odakle
ima doći kralj. Osjeća da su mu časovi odbrojeni. U njemu kipi, a studen ga
obilazi, čelo mu je oznojeno. Iz ove sobe ide u nepovrat. I zato čeka kralja ka
o osuđenik krvnika. Sam sebe kori što nije mogao prešutjeti Giovanovu primjedbu.
Obećao je Cesmičkom da će se svladavati. Sad je svršeno. Ovu je misao izrekao u
času kad je pred sobom ugledao kraljevo lice s kojeg po njemu padaju ognjene
strijele.
Smrknut kakvog još nikad nije vidio, kralj zasikće na Vara-dija u pola glasa:
Vaša je tamnica otvorena! Ravno dolje! Idite!
Veličanstvo, primam kaznu, jer nikad neću cjelivati ruku djeteta.
Vojvodu od Ferare postavio sam ja na uzvišenu čast, a Giovano, princ
napuljski, moj je šurjak. Vi ste ga nazvali teletom gospodine biskupe!
Neka veličanstvo pita milanskog biskupa kako je bilo.
Jeste li pijani ili ste podivljali?
276

Veličanstvo, njegova visost Giovano gurnuo me i rekao: "Ovaj" vo1 ne Pr”Pada o

"110"“ a Ja sam upotpunio dosjetku: "Vol
čujete li? U tamnicu! Ovamo, oklopnicil Sve-
... "g _ kralj jurne i otvori vrata na hodnik.
Na pragu stoji Gordana. Iznenađen njezinim prisustvom, zuri
djevojku koja hitro bez straha ulazi u dvoranu nešto blijeda:
__ Veličanstvo, oprostite što ulazim nenajavljeno, nosim vrlo
važnu vijest.
Kraljica me zove?
_ Ne, niezino veličanstvo još ništa ne zna o tome. Doletjela sam ravno k vašem
veličanstvu.
_ Doletjeli ste kao budala! Sto hoćete tu?
Molim, veličanstvo, budite mirni i oprezni... _ Budalo, što pletete?
Njegova visost princ...
_ Princ? Zar on nema drugog poslanika da mi nešto javi?
Pozlilo mu je. Pošla sam na zrak i srela gospodina Damira, a on mi saopći
sve...
Sve? Sto je to sve? Govorite, smušeno čeljade a glas mu prijeti.
Njegova visost princ Ivan se razbolio.
Razbolio? Još prije podne bio je na trijemu.
 Da, čitao je ondje neku knjigu i...
Čitao knjigu? uplaši se kralj i nabra čelo.
Bila je vrlo prašna i od toga praha princa uhvati kašalj. Kraljeva se ruka
upre o stol. Misli mu se bude, a lice poprima duboke brazde.
Gospodin Dam i r nastavi Gordana saopćio mi je da je princ kašljao,
osjećao jaku glavobolju, a sada...
Sto sada? izdere se kralj sagnuvši glavu.
Sada princ leži u vrućici
Kao da ga je netko potjerao bičem poleti na vrata, Otvori ih, no odmah se
zaustavi.
Gdje leži princ?
U sobi svoje majke.
Kralj stoji nepomično dva-tri časa pa onda zalupi vratima i pođe natrag k stolu.
Gordana opazi da mu na oči pada magla, sumorna, neprozirna. Pošao je prema n.,
lomaču polagano, noge mu zaostaju kao da se spotiče, a onda sjedne i pokrije
rukom čelo.
Varadi je gledao gotovo ukočeno. Kralj je sjedio leđima okrenut prema njemu pa
on iskoristi priliku, okrene se Gordani prestrašena pogleda, a ona stavi prst na
usta u znak da šuti. Ispod kraljeve ruke potiskuje se šapat:
Prašak... prašak...
Gordanin pogled čvrsto uhvati kraljevu pojavu i šuti. Varadi stoji bez daha. Ali
kralj se naglo okrene i vikne Gordani:

Sto tu stojite? Iditel Neka odmah princa iznesu dolje u moje odaje! Zovite
liječnika, čujete li?
Ona iz sobe hitro izađe, a iza kraljevih leđa ostao je Varadi. Čini mu se da
stoji osamljen na rubu hridi, a oko njega pljuskaju bijesni valovi i vuku ga u
dubinu.
Kraljeve se prsi nadimlju. Varadi ostaje nepomičan da ne upozori kralja na svoju
prisutnost. Kroz teška hrastova vrata dopire žamor kraljevskih gostiju.
Uskoro Gordana ponovo uđe. S njom je Damir. Kralj Šuti, samo užasnuti pogled
pita mladog dvoranina. Mjesto njega odgovara Gordana:
Veličanstvo, njegova visost neće nipošto da ostavi sobu svoje majke.
Kralj ne odgovori, nego upita Damlra:
Knjiga je bila posipana praškom?
Kao što su knjige prasne kad dugo leže na polici. Prah ne donosi vrućicu.
Smrt! Smrt!... šapće kralj i zagleda se nekud daleko pa onda bijesno izleti
na vrata u hodnik.
Bez riječi pohite za njim Gordana i Damir. Jedva su ga stizali stepenicama.
Otvorio je vrata prinčeve sobe. U njoj je tamno. Samo malo svjetlo sa
skupocjenog kandila baca mutne zrake na zastore postelje i suprotni ležaj na
kojem napola odjeven leži princ Ivan.
I gotovo u dva koraka priđe k njemu, sagne se i položi mu ruku na čelo. Blage
prinčeve oči gledaju. U njima nema ni iznenađenja ni pitanja, samo neki bolni
izražaj.
Sine, što ti je? upita ga otac tiho kao da se boji da bi tkogod mogao
osluhnuti zabrinutost što mu lebdi u glasu.
Ništa mi nije, samo prehlada odvraća Ivan.
Damir stoji iza kralja, a Gordana je ostala na trijemu pa kroz otvorena vrata
viri u sobu i sluša. Kralj nijemo promatra Ivana kojemu su obrazi zažareni. Na
kraljevu licu nešto je ukočeno i pusto. Damir ne zna je li to maska pod kojom
nešto skriva, ili istinski izraz zebnje.
Zovni liječnika, Damire! naloži kralj.
Već je bio ovdje. u
Napuljac? • Ne. Pozvao sam liječnika vašeg veličanstva.
Tiše da se majka ne probudi opomene princ podigavši glavu pažljivo gledajući
k postelji.
Otac slijedi njegove poglede. Između zastora razabire se glava puna plavih
pramenova.
To blijedo sitno lice upalo od bolesti čini se kao lice djevojčice ostarjelo od
bijede. Vjeđe su spuštene. Grudi joj se odmjereno dižu i spuštaju u dubokom snu.
Ruke se kraljeve zabole o pojas. Pogled mu leži na onom licu. što izazovno
nameće slike davne prošlosti probuđene silom.

Princ, Damir i Gordana nijemi su učesnici juriša što ga uspomene prošlosti

proizv"J;,- na kralja. Glava na jastuku stala se icati Nemir preleti kraljevim
licem, obrve mu se skupe, hitro "- okrene i još brže nego Sto je ušao u sobu
požuri se na trijem i zatvori vrata. Pohitao je niz stepenice ravno u svoju
odaju gdje je još uvijek čekao Vanidi.
Ne obazirući se na njega, sjedne u naslonjač.
_ Uzalud! Sve je uzalud! protisne i glava mu klone na ruke. Varati i ju se
čini da se kralj ukočio zauvijek. Onda prozbori teški kraljev glas:
_ Uzalud je bilo sve! Milost sam razasuo nad njima, a oni je posuše praškom.
Čujete li, Varadi? Sve je bilo uzalud! A zašto kad sam Ailonzu dao više nego što
je tražio?
Govorio je tiho, povjerljivo kao da nije prošlo punih šest dana, a da ga nije
udo.si;>jau nijedne p-jvjerl^r.-j rijeci i kao da ga čas prije nije tjerao u
tamnicu.
Kancelar prihvati tu promjenu, pa odgovori onako kao što je govorio prije šest
dana:
Ako je Alfonzo što počinio, onda ga je na to nagnala namjera da vaše
prijestolje isprazni drugome.
Zar im nisam dao drugog?
Možda nisu vjerovali da ste ga uistinu dali.
Kako da ne vjeruju kad sam kraljici tako uvjerljivo razložio da Ivan nije
pozvan za vladalačke dužnosti a Giovano je stvoren.
Varadijeve trepavice zadrhtale su čuvši te riječi. Nastojao je
mirno podnijeti to otkriće mučno se svladavajući, dok je kralj govorio
poluglasno, monotuno, buljeći u sag kao da bunca:
Džema su mi obećali za Giovana! I ja sam ga primio. Kako da to odbijem! Borgia
će mi dati Džema! Ostvarit ću svoj san, ubrati lovore čitavog svijeta.
Kralj usu t i, a Varadi se nije usudio prekinuti njegovu šutnju. Učinio je to
liječnik koji upravo otvori vrata i stade pred kralja.
Recite, što je mojem sinu?
Nije ništa opasno, veličanstvo, mala vrućica od prehlade.
Vi to zovete prehladom?
Uistinu je tako, veličanstvo!
Liječnikova ravnodušnost usplamti ga i on prodrma čovjeka da je gotovo
problijedio.
Do vraga, vaša znanost! Neka je đavo nosi! Ništa ne znate, ništa ne umijete.
Moj sin je otrovan!
Veličanstvo prestraši se liječnik nije moguće, pojavljivali bi se drugi
znaci.
I vi biste ga u tom slučaju mogli izliječiti?
Na to ne bih znao odgovoriti jer...
..~T Ništa ne umijete svi vi, ništa, ja vam kažem. Mojem sinu Prijeti smrt.
Idite, dobro ga pregledajte! Ispitujte, i ako mu spasite život, nagrada će biti
velika, ali vam zapovijedam šutnju.

Preneražen, liječnik hitro izađe iz sobe.

Kraljeva potiStenost ne popušta.
Pred njim stoji njegov savjetnik kojega je čas prije htio za-tvoriti u tamnicu.
To je sada izginulo iz kraljeve svijesti. Beznadni očaj utisnuo mu se u oči i
lice.
Prokleto im bilo deveto koljeno! Dao sam im sve Sto sa htjelil
šteta je, veličanstvo usudi se primijetiti Varadi da Alfonza ipak niste
otposlali u Rim.
 Prepustio sam mu na volju sve Sto god hoće. Dao sam im Giovana i čvrsto
vjerovao da nemaju nikakva povoda sipati prašak na život mojeg sina. Mislio sam:
prah će raznijeli vjetar kad Napulju otvorim vrata!
Znao je Napulj da Giovana neće prihvatiti staleži.
Kad ga preporuči papa, sam papa Borgia?
Možda je i Napulju bilo teško vjerovati da vaSe veličanstvo kani na
prijestolje posjesti tuđinca.
Ova riječ trgne kralja iz potištenosti. Osjetio je pred sobom kancelara čije mu
riječi otkrivaju željezni otpor. Odjednom se uspravi:
Sto sam odredio to će i biti! Giovana za Džema! To upamtite i o tome nema
dvojbe.
Drugo nam neće ni preostati, veličanstvo, kad vam sin umre.
Kralj se strese.
Umre? Dakle, on će umrijeti?
Ako su ga otrovali, nema mu pomoći. To sam predviđao. Raspaljen, korakne kralj
prema Varadiju:
Predviđali ste i Šutjeli?
Veličanstvo mi nije dalo prigode da govorim.
Jer ste govorili kad ste morali Šutjeti: brbljali ste, prigovarali mojim
činima, objeđivali me da kraljevstvo vodim u propast.
Razumijem, spomenuo sam vojvodi Lovri nezadovoljstvo da veličanstvo Šalje
princa s Alfonzom u Rim, a tamo na pragu ležala je Nardela hineći nesvijest.
Kada? Kada je to bilo?
Onog istog dana kad ste Alfonzu preda mnom govorili da ide u Rim s princem
Ivanom i otiSli iz dvorane. Slutio sam da je Nardela ćula. Vojvoda Iločki može
posvjedočiti Sto smo govorili i vidjeli.
Nardela! Zato kraljica nije htjela da mi prokaže onoga koji je Čuo Varadijeve
prigovore govorio je sam sa sobom i onda osorno nastavi.
Kad ste predviđali, morali ste provaliti k meni da me upozorite. Znate li da
ste svojom Šutnjom pomogli ubiti moga sina?
Ako Šutim, činim zločin, ako govorim, opet zločin. Osjećao sam da je vaše
veličanstvo potpuno napustilo sina a sada mi to
m

ličanstvo potvrđuje odlukom da svojim nasljednikom učini Gio-

vana.
Razjareni kralj zgrabi Varadija za ramena i prodrma ga tako
da ie posrtao:
ja sam napustio Ivana? Vi ste poludjeli! Obećao sam Gio-•ana za Džema! Da,
pnvumeno Giovano ima biti prestolonasljednik. Privremeno duk kardinal Borgia ne
bude izabran za papa i dok mi ne izruči Džema. A onda ću Giovana predložiti
staležima. Jest, predložit ću ga! Tako će biti. Sto mogu ako staleži ne prihvate
Giovana? što mi može Napulj ako oni ne budu htjeli? A papa Borgia? Neka tra i
natrag Džema ak <> misli da sam tako lud pa da ga vratim. Razumijete li?
_ Razumijem, veličanstvo, i žalim Sto mi to niste kazali prije
Jest dana!
Nisam htio govoriti s vama jer ne znate pregristi jezičinu.
_ Bio bih ipak vašem veličanstvu savjetovao da je ta pogodba, iako vrlo lukava,
ipak jako opasna uoči tolikih neprijateljstava u vašem kraljevstvu i pohlepnosti
njemačkog i češkog kralja za vaSim prijestoljem. Makar i privremeno spremati
Giovanu prijestolje u pogodbi s papom može zasaditi klicu prava Napulju da traži
Giovana na vaše prijem! r.
U slučaju moje smrti! Ali ja još ne kanim umrijeti! Razumijete li? Još dugo ne
kanim umrijeti!
I kad bi veličanstvu sve to uspjelo, koga je odredio za svojeg nasljednika?
Svojeg sina Ivana!
Ali dok Borgia bude izabran za papu, učvrstit će se Napulj na vašoj pogodbi, a
tamo gdje se za Giovana gradi prijestolje, nestaje tla pod nogama vašem sinu.
O tome ja vodim brigu!
Ako princ danas umre?
 Zovete smrt Iz puke osvete Sto sam vas izlučio iz svojih. tajna?
Bog se buni nad vašim riječima, veličanstvo, jer on jedini zna da sam svoj
život, rad i glavu založio za jedan jedini cilj: da vašeg sina postavimo na
prijestolje.
Svoja ste predviđanja zatajili, pomagali Ste ga ubijati. Ako-on umre, vi ste
sukrivac! “
Njegova smrt bit će i moja!
Ušutjeli su. Varadi je sluSao teSko kraljevo disanje i gledao
°Č- gUt>C 1 0pCt Da D^h ^^ magla” Znak P° ~~ Iditc gore i recite
liječniku da ću ga smaknuti ako ne
bi veličanstvo pozvalo Alfonza, ispitalo kakav se otrov u tom prašku,
zaprijetilo mu? Napokon jedna pametna r^ječ. Zovnite Alfonzal

• ski jezik. On ima l ortaka s kojim se o tom dogovarao jedne no”ći nasred
ceste.
Govorio je sjedeći na stolu i sagnuvši se k Alfonzu kojem ie ponudio stolicu
kraj sebe i povjerljivo mu se smiješio: J v __ ^ad biste mi pomogli u potrazi
za tim lupežima, iskazao
I Varadi pođe prema vratima. r,
Recite njezinom veličanstvu neka nastave igre; mena La.
"|riava važan posao. j
“, Ako me njeno veličanstvo neće slušati zbog Giovana? r
-^, Tek sada sjeti se kralj sukoba sa Giovanom: .f,., Varadi, vaša je ćud
prokleta. Vi ste kao munja koju jie može zadržati ni nebo. Još jednom vam kažem:
svladajte sel
Priznajem, veličanstvo, da sam pogriješio, ali nije mi bilo moguće primiti od
Giovana toga vola.
Trebali ste toga vola zaklati, a ne izvlačiti iz staje još i tele! Izravnat ću
to ovaj put, a vama stavljam na srce: iskazuj te Gio-vanu svaku čast! To morate
činiti jer ja se ne odnči”m D uma ni za šta na svijetu. Svaki vaš ispad protiv
Giovana bio bi n-nad na moju pogodbu s Napuljem i Borgiom, bio bi kdajstvo svoga
kralja.
Kad bi vaše veličanstvo meni poklonilo ono povjerenje koje zaslužuje moje
poštenje i odanost vašem veličanstvu!
Ne poklanjam vjeru samo vašem jeziku i vašoj ćudi. Sad idite i vratite se kad
izađe Alfonzo.
Kad je Alfonzo ulazio, kraljevo lice postalo je vedro i vesela Upravo se
nevjerojatno ljubazno smiješio:
Dragi moj Alfonzo. ovog sam se časa sjetio da ste sigurno u Italiji čuli da
postoji neki prašak koji se može nasipati u knjigu što je netko čita. I kad
čitalac udahne taj prašak, oboli i umre?
Alfonza obuzme strava.
Čuo sam o tome jedva odgovori.
Kakav otrov sadrži taj prašak? upita Matija.
To su neke afričke biljke. Tako sam barem čuo, ali točno ae znam.
Ne znate! Šteta pri tom ga još jače pogleda. Saznao 4am da netko na mojem
dvoru posjeduje takav prašak.
Alfonzo gleda kralja ali na njegovu licu ne primijeti nikakvu
•optužbu.
Povjerit ću vam tajnu, moj prijatelju, već stoga što ća nas budućnost vrlo
usko vezati. Vi ste, doduše, odbili moju po-jiudu da pođete u Rim, ali spise o
kojima sam vam govorio odlučio sam poslati kardinalu Borgiji po mojem
najvjernijem posla" niku. Dakle, kako sam rekao, nas veže budućnost pa vas zato
smatram prijateljem.
Veličanstvo, duboko zahvaljujem na tolikom odlikovanju, i
Rekao sam da vam kanim nešto povjeriti. Netko na dvoru
posjeduje taj prašak a namijenio ga je ličnosti koja mi je bliza. •
Kažem vam zato jer je taj čovjek prašak donio iz Italije.
Pune Alfonzove usne pomaknu se. “
 Postavio sam sve straže da uhvatim tog neznanog deliju i molim vas pripazite:
možda biste ga među našim Talijanima zamijetili lakše nego tko od mojih ljudi
kojima nije poznat tali-

_
bih vam mnogo zahvalnosti. ......
_ Skupit ću sve svoje sposobnosti da budem na uslugu vašem veličanstvu.
_ Čeka vas veliki dar, Alfonzo. Ako se toj ličnosti uistinu nešto desi, ako
oboli i umre, tako mi kraljevske časti, objesit ću obojicu pa da su mi rođena
braća ili okrunjene glave!
Kralj dopusti svojoj osveti da mu se odrazi na licu i u očima. Ipak je uhvatio
znak Alfonzova straha koji je problijedio. Zato hitro posegne za njegovom rukom,
čvrsto je stisne, a drugom ga potapša po ramenu:
Povjeravam se u vas, Alfonzo. Moji ljudi budno paze, ali mogli bi mi baš vaše
oštro oko i vaša odanost pomoći da uhva-i tuno zločinca ili bar da spriječimo
čin. Mislio sam naprije da vi poznajete taj otrov i da ćete mi moći savjetovati
kojim bi se protuotrovom moglo spriječiti da ne nastupi smrt. Ali kako vidim, ni
vi niste u tom upućeni. A sad pođite gostima i budite veseli. Ja ću odmah za
vama.
Kralj je gledao za njim i bilo mu je odviše jasno .da Alfonzo teško vuče noge
preko praga.
Matija skrsti ruke i bespomoćno gleda preda se.
Odmah poslije Alfonza vrati se Varadi i najavi:
Isporučio sam njezinom veličanstvu poruku, ali me ona nije ni pogledala.
Hoćete li da i dalje ostanete u mojoj službi, slijedite moje naloge i kraljica
će se promijeniti prema vama. A sad, čujte: uhvatio sam ga, Alfonzo je krivac!
Ako je što učinio i ako može pomoći, vjerujte, izvršit će. Od moje prijetnje
problijedio je.
Ako uteče?
_ Postavile odmah straže, ne smiju ga pustiti iz dvora. A sad idite gore,
izvijestite me kako je princu. Ja idem!
Kad se vratio gostima, igra je svršila. Svi su ustali i pošli u blagovaonicu
gdje su sluge nudile zlatne vrčeve sa slatkim i jakim vinom i raznim jelima.
Matija pristupi milanskom poslaniku:
Vi ćete mi pomoći da izgladim sukob između Varadija i Giovana.
, 7~. CuJ. Giovano, oštro sam ukorio Varadija. Bio je uvjeren oa si izrekao
dosjetku pa ti je odgovorio nišaneći na sebe. Htio je reći da je on u mladosti
bio tele, a u starosti, je postao vol uvijek u istoj staji. Ti ga nisi
shvatio. Je li tako zvučila dosjetka, gospodine poslanice?
Sasvim tako odvrati milanski poslanik.
Ali on me mora moliti za oproštenje,
283

Misliš li, Giovano, da bih ja prihvatio njegovu ispriku kad te ne bi molio za

oprošten je? Dakle, primi tu molbu i prijeđi preko toga. Ti si princ, a on je
podanik.
"Kojemu ću ja odsjeći glavu kad stupim na prijestolje"
doda u mislima Giovano. i
Odmah nakon toga kralj se približi Beatrici:
Upravo sam Giovanu uručio molbu oproštenja koju mi je podastro Varadi. Valjda
znaš za taj sukob?
Giovano mi je saopćio i čudim se što si mi poslao Va-radija.
Ostanimo mudri i lukavi, Beatrice. Prema Ivanovim pristašama moramo naoko
zadržati prijaznost i povjerenje. To je u našem planu. Skrenemo li s ove
taktike, imat ćemo suvišnih borbi. Ionako to neće trajati dugo, samo dotle dok
se vratimo u Budim. Kad bih Varadija maknuo, uzbunili bi se svi oni koji su uz
Ivana. Pustimo te jadnike na Griču neka sanjare o njemu. Uvjeravam te, Varadija
sam tako temeljito isprašio da će odsad biti vrlo ponizan.
Ako ti to držiš shodnim, ja pristajem.
On nježno stisne njenu ruku i pogleda je tako zaljubljeno da je milanski
poslanik okrenuo glavu prema svom nećaku Stroz-ziju i šapnuo mu:
Bude li ova novouskrsla ljubav potrajala duže čekat ću uzalud svoj čas. Onda
radije ostavljam dvor.
Zabava se nastavljala. Vani se razvedrilo, pa su sluge iznijele “baklje i
šarolika svjetla u hladovito dvorište puno južnog bilja i cvijeća. Grupe
dostojanstvenika i gospode prolazile su udišući svjež noćni zrak.
Od prvog časa kad se kralj vratio u društvo, tražio je očima Alfonza i Enrika.
Ali nijednog od njih nije bilo. I dok je smiješeći se zbijao šale sa svojim
gostima, njegovo je oko budno pazilo odakle će se oni pojaviti. Nisu bili ni u
dvorištu. Napokon spazi Alfonza kako sam silazi ispod tnjema nove palače.
Odmah krene k Alfonzu, stavi mu ruku na rame i povuče ga za sobom.
Upravo taj čas saznajem da je ličnost kojoj je bio namijenjen prašak oboljela.
Sto velite veličanstvo?
Dakle, prašak je prosut.
Je li moguće? začudi se Alfonzo.
Kad doznam tko su zločinci, tako mi kraljevske časti oprostit ću im i
kraljevski ih nadariti ako mi nađu protuotrov.
U skupini talijanskih dvorana Alfonzo opazi Enrika pa Šapne kralju:
Tko od ovih ljudi može posjedovati tako opasnu smrt?
Imat ću ga još ove noći) naglasi kralj prijeteći.
Na tragu ste, veličanstvo?
Sad su mi upravo moji ljudi javili siguran trag. Ne mogu od gostiju čuti kamo
vodi Moj mi je pouzdanik rekao da će me
284

naditi. Nitko ne može iz dvora dok ne uhvatimo krivca. Pri-ilit ću da bolesnika

izliječi. Ako to ne učini, vješat ću ga, pa da za nj moram zaratiti sa svim
državama Italije sa svima. Za svaki slučaj budite na oprezu, pođite Talijanima
pa malo pri-luhnite _ stisne mu ruku i pođe ravno svojim gostima, dok je Borgia
krenuo Napulicima Kad god bi Malija prošao pored njih, zapazio bi tešku
zabunutust u blijedim licima Enrika i Alfonza. Do kasne noći potrajala je
zabava, a onda su se gosti razišli. Kralj je pošao u svoju odaju i bacio se
odjeven na ležaj. Na svaki štropot digne glavu. “- -p.aćr.o uč Varadi.
_ Veličanstvo, Alfonzo nije pokušao izići iz dvora.
__ Je li što učinio? Je li se možda najavio meni? Ili princu?
Nisam mogao ništa saznati.
Morate saznat; Zovite Damira!
Pošao sam trijemom prvog kata i stao pred prinčevim vratima. Ali tamo kao da
je sve mrtvo.
Kraljevi se prst; digoše kao podmukli nijemi vaL Nijedna riječ ne izlazi mu Jz
usta, ali iz očiju mu sijeva:
Veličanstvo, ne okolišajte. Pograbite Alfonza za grkljan, dobacite mu u lice
krivnju, svežite ga.
A Džem? Džem će mi izmaknuti iz ruku! Zamjerit ću se nećaku budućeg pape. Ne
ni za što.
Veličanstvo, Džem je samo slava vaše krune, a vaš sin život ovog kraljevstva.
Onda idite i učinite na svoju ruku što bih ja morao učiniti. Ništa ne znam o
tome. Uradite s njim sve, sve.
A njezino veličanstvo zatražit će da me bace u tamnicu?
Na osvetu sam uvijek spreman, a nikada na povredu pravednosti. Kad vas ja
šaljem, nema kazne.
I Varadi je opet ostavio kralja.
Uzbuđen, nestrpljiv, r u n straha hoda kralj po svojoj odaji, a uza zid
prislonjen stoji Radulo t sluša kraljeve tužaljke:
Svakog dana, svake noći, svakog sata i časa otkine se po koji kamen s moga
prijestolja i pada mi na vrh glave! Radulo! Teško sam gradio, još teže čuvam
zgradu. Kotrljaju se oko mene bodeži, obilaze me zmije, sikću u mene zmajevi!
Kad će tome biti kraj? Kad ću steći časak mira? Čini mi se da neprestano stojim
na bojištu, bez daha i odmora. Odbijam udarce mačem bez kraja i konca, na
stotine njih ja sam samcat protiv svih. Mnogo je to i odviše. Kad će prestati to
rvanje.
Vjerni mu pouzdanik nije znao odgovoriti Nije ni shvatio sto se zbiva i šutio
je.
T Kruto odjekuju kraljevi koraci gluhom noći zaspalog dvora. katkad stane,
prisloni uho na vrata, i onda još težim korakom nastavi noćnu šetnju.
Tad škrinu vrata, Varadi se vrati:
Veličanstvo, kucao sam dugo na Alfonzova vrata.
Sto je rekao? ,> .. , ...
285

Nisam ga našao u njegovoj postelji, a nije izašao iz dvora. Uzalud ga čekam.

Poći ću ponovno. Samo sam došao da javim” neka veličanstvo legne s pouzdanjem u
mene. Prolazit ću uvororn kao sablast, izvući ću ga iz tmine na svjetlost i s
bodežom u ruci prisiliti da popravi svoj zločin. Legnite, veličanstvo, sna vam
treba za sutra da...
Sutra? Sto će mi donijeti sutrašnji dan?
Nije dobio odgovora. Varadi je već izašao, a Radulo strpljivo šuti. I kralj
nastavi šetnju svojom raskošnom odajom u očajnoj besanoj noći.

,. Nesreća! Nesreća, Radulo! vikne kralj i skoči s ležaja. “ “ Ništa,

veličanstvo, samo ste nešto loše sanjali.
Dakle, ništa, ništa... Teško je disao gledajući svojeg pouzdanika krvavim
snenim očima. Dakle, sam snivao loše. Ne znam što, ali bilo je strašno. Opasni
su sni, moj Radulo!
2eli li veličanstvo ustati? ..K Zar je kasno?
Već je sunce jako visoko i vrijeme doručku je prošlo. •n r A tamo gore? Tamo
gore, što je tamo? Kako je princu?
Ništa ne kazuju, nitko ne silazi. 4 Varadi, gdje je on? Zar nije bio tu?
V. Dio je u dva, tri navrata, ali kad je vidio da veličanstvo flMva, nije
dopustio da vas budim.
I već je kralj rukom dohvatio odijelo.
Priredio sam svečano, danas je nedjelja i treba da idete na svečanu misu.
Svejedno mi je što, samo da se brzo obučem.
I kupelj, vaše veličanstvo, već vas dugo čeka. Osvježit će vas.
Tko zna što me danas sve čeka?
Za četvrt sata bio je potpuno spremljen. Dvorski vlasuljar češljao je njegovu
gustu kosu, ali je kralj bio odviše nestrpljiv.
Pusti, moje kose ne daju se sputati od toga češlja.
Dok je Radulo zakopčavao posljednju zlatnu kopču njegova grimiznog haljetka sa
širokim rukavima, već je kralj koračao prema vratima i žurio se u svoju radnu
sobu. S praga počeo je go voriti sa svojim kancelarom:
Varadi, vi ste? l
S druge strane stola opazi Bakača i začas zaustavi riječ p j tek onda
proslijedi:
Vi ste doista zaslužili da vas ukorim, ali kasnije.
Okrene se BakaČu: Gdje je Filipec? ..-." ; •••••• ••-
286

__ Veličanstvo, bolestan je. Već jučer kad je stigao s vojvodom HipolHom nije mu
bilo dobro, a danas leži. a _ vrlo sam zabr.um zbog njega. Molim vas, Bakaču,
idites je njemu, pogledajte da li što treba. Požurite se.
jedva čekajući da Bakač iziđe, kralj uhvati Varadija za rame;
_ Tražili ste me? Sto je s princem?
Uvijek jednako. _ Jeste li od Alfonza dobili lijek?
_ Veličanstvo, ni smrti se ne plaši, uporno taji da zna bila što o kakvom prašku
i razumljivo je da neće priznati. Udarivši srdito po stolu, kralj zapita:
Je li Alfonzo pokušao uteći iz dvora?
Ni to. Jutros sam ga otkrio u Giovanovoj sobi. Ne pitajući dalje, kralj se
ushodao dvoranom. Onda dvorski meštar Orban najavi da je vrijeme misi.
 Dajte mi da JT: “ložim i recite kraljici da mi je jutros pozlilo pa sam zato
zakasnio.
Sto da rečem Bakaču? upita Varadi kad se vrati s porukom o Filipcu?
Đavo neka nosi njega i Filipca! Recite što vam drago nestrpljivo će on, pa
onda promijeni glas:
Na vama je da me pratite u crkvu, Varadi. Ono s Giova-nom sam izgladio. Poklon
mu se osobito duboko, to će goditi njemu i kraljici. Zašto se mrštite? Čujte,
ako mi uskratite poslušnost, nikad više nećete gledati okom u oko svojem kralju.
I ostavi ga samog.
NI
NI MRTAV
Nakon mise kralj se vraća u svoju radnu sobu duboko zamišljen. Teška briga zbog
svih događaja odražava mu se na licu. Brzim koracima ulazi da se skloni u
tišinu, a tamo ga dočeka, Radulo i vrlo uzbuđeno najavi:
Veličanstvo, tajnik našeg poslanika na papinskom dvoru stigao je s vrlo važnom
porukom.
Uvedi ga i pozovi Varadija!
Radulo otvori vrata pokrajne sobe, odakle u putnom odijelu ulazi poslanikov
tajnik sav zaprašen.
U ovako važno vrijeme vi ostavljate papinski dvor. Bit će Qa su još važniji
događaji razlog vašem dolasku?
Uistinu, veličanstvo, vrlo važni. Šalje me princ Džem. Va ~ Džem? uzvikne
kralj. Sjednite, pripovijedajte zašto
287

Veličanstvo, princ Džem je toliko nesretan da je bliza sa. jnoubisfvu.

Sto mu je palo u ludu glavu? Kakav ga razlog nuka na tako nečuvenu misao?
Džemov položaj je očajan. Odmah 61 razjasniti. Venecija je u neprestanom živom
saobraćaju, ne samo s Bajazitom nego l s papinskim dvorom. Venecija je
predložila pakleni plan, Bajazit ima za nj isplatiti deset tisuća zlatnih
dukata, a papa će Džema predati njegovu bratu. I zato vam Džem poručuje: ako ga
ne oslobodite, on će počiniti samoubistvo prije nego ga papa Inocent preda
turskom vladaru koji bi ga odmah smaknuo.
Inocent osmi?
Da, veličanstvo.
•;, Vi ste poludjeli, ta on je mrtav.
Veličanstvo je dobilo vijest da je Inocent umro? Popustite da razjasnim. Papa
Inocent je pobolijevao i kako je star. očekivala se njegova smrt. Jednog dana
bila je svečana večera na kojoj su bili svi inozemni poslanici i njihovi prvi
tajnici. Još smo bili za stolom kad je papi Inocentu pozlilo i on je pošao u
svoju daju. Tamo se iznenada srušio. Ležao je nepomičan. Štrcalo se sve,
izgubilo glavu, neki su dotrčali u blagovaonicu gdje smo bili mj i potražili
među nama liječnika. On je odmah pošao k papi i za malo javio da je sveti otac
ispustio dušu. Mi poslanici natisnuli smo se k vratima dvorane gdje je ležao
papa i vidjeli smo kako oko njega stoje kardinali i mole. Najednom, usred tišine
prođe nas jeza. Njegove se oči polako otvorile i glava mu se digne pa onda
sjedne na ležaj i smiješeći se reče: "Svemogući Bog poslao me natrag na ovaj
svijet."
Natrag! uzvikne Varadi radosno, a kralj zuri u posla nika preneražen.
Buncate li vi, gospodine?
Priseban sam. veličanstvo. Vidio sam kardinala Borghl kako je ukočeno zurio u
papu i blijedio. Vidio sam kako se Ino cent smiješi, a lice mu poprima prirodni
izražaj. Smnno bljedilo nestaje i on sam naloži da se pogase svijeće. Bio je
tako miran i spokojan kao da se ništa nije dogodilo. Drugog jutra čitav j" Rim,
sve do podne, ostao pod vedrim nebom i govorio o čudu. Međutim, čuda nije bilo.
Papa je obamro, a mladi iskusni liječnik kojeg su u prvom času uhvatili pogrešno
je ustanovio smrt. Dru gog dana papa je već bio u crkvi sv. Petra i
prisustvovao misi. Trećeg dana ja sam po želji princa Džema otputovao iz Rima.
Kralj spusti ruke u krilo i podigne glavu. Kao da ga je netko udario po šiji.
Začuđen, poslanik promatra njegovu potištenost, a onda upravi pogled u Varadija
čije se radosne oči ljeskaju. Nakon male stanke kralj mrko pogleda glasnika:
Inocent VII ležao je tako dugo u dubokoj nesvjesti da se prenijela vijest o
njegovoj smrti
288 ,J

_ pa dobro. Ali kako je moguće, ako je to trajalo samo krafr

vriicme, kako je Roderigo Borgia dospio da u tom uzbuđenju
•"e pismo svom nejaku Alfonzu. da mu javi papinu smrt i od-
mah izdaje naloge, o tim stvarima koje mu onog časa nisu bile
najvažnije. Kako je dospio to pismo predati glasniku i poslati ga
__ TO je sasvim Uključeno, veličanstvo. Čitavo sam vrijeme bio prisutan i znani
da se kardinal Borgia nije udaljio ispred mojih očiju. Ništa nije pisao, samo je
izdavao odredbe. Nije mogao pisati među nama, a nije ni izašao.
Njegovo pismo stiglo je na Altonza istog dana kad je javljao za smrt.
_ Mogao bih priseći da je to nemoguće. Ako je pismo stiglo, Borgia ga nije pisno
večeri niti javljao o smrti. To je sve tra-jalo°sat-dva, a za to se vrijeme
Borgia nije udaljio.
Pismo je ovi, IL
Možda bi mi, veličanstvo, moglo pokazati to pismo?
Na žalost ni L: i- mene.
Je li hartija bila svijetlozelena?
Posve bijela.
Kardinal pi samo na svijetlozelenom papiru koji ima zlatni grb obitelji B i
gore dvije prekrStene palme.
Svega toga nije bilo na tom pismu reče kralj, a Varadi okrene glavu da
sakrije smijeh. Kralj zažmiri pa tiho promrsi.
Dakle, Alfoi je krivotvorio pismo. t;.”
U koju svrl i , veličanstvo, smijem U saznati?
Ništa, ništu. Nije važno. Samo sam htio doznati. Malenkost! A vi velite da je
Inocent sada ozdravio?
To ne mogu .,•.-. rc,i.:. Kad sam odlazio, kako rekoh, bio je na misi.
Nekoliko puta kralj prođe polaganim korakom po sobi i opet se vrati.
A što je sa D omcr-i?
Kako rekoh. Zaklinjao me neka uzmem bilo kakvu izliku da putujem na liječenje
i odnesem vašem veličanstvu njegov prijedlog. Zasnovao naime, bijeg iz Rima.
Bijeg? MO IJ li se to izvesti?
Mogla bi se podmititi njegova straža.
Ako je Inocent Ipak umro? Svakako neću štedjeti, ali po razgovorit ćemo
kasnije. Valja pričekati. Napuljski poslanik koji je poslao glasnika s viješui o
smrti sigurno je slao i drugog glasnika s malo nepriličnijom viješću. Treba
sačekati da vidimo sto će biti s Inoccntom, je li se smrt zaista našalila s nama
ili je odlučila da ga još pusti na životu. Ne pokazujte se nikome i kad vam
posaljem dvorsko^ meštra Berislavića, ući ćete i najavljivati vješt kao da se
još nismo vidjeli.
289

Kralj dade dozvati Radula i preda mu poslanika da ga skloni. Kralj je dugo

stajao kraj prozora razmišljajući dok je Varadi su. teći čekao. Najzad se kralj
vrati k stolu i mrko primijeti:
Inocent se na putu u drugi svijet sjetio da je sa mnom u zavadi pa se vratio.
I donio veličanstvu sreću.
U vašoj glavi nije sve u redu kad to nazivate srećom. -
Zar veličanstvo nije oslobođeno pogodbe s Napuljem zbog; Giovana?
Kraljica je već javila u Napulj, a Inocent bi mogao već” ovog časa ležati na
odru. Dakle, sve ostaje kako je bilo. Nije se ništa promijenilo, osim što sam
izgubio Džema, a možda ću izgubiti i sina.
Nadam se da ćemo ipak biti pošteđeni od toga.
 Kako mu je? Zašto ne dolazi liječnik da me izvijesti. Idite odmah gore pa mi
javite.
Varadi pođe da izvrši zapovijed.
Cordana. je “upravo silazila- trijemom kad joj u susret dođe Varadi. Sav
usplahiren, šapne joj:
Cordana, Inocent je uskrsnuo.
Pogledala ga je kao da sumnja u njegovu prisebnost, a on joj s malo riječi
ispripovijedi vijest rimskog poslanika. Ona samo sklopi oči pa onda pogleda- u
nebo.
Gordana, sad je dosta te igre. Kralj me šalje da mu doneseni vijest o princu.
Treba da ga umirim.
Nipošto. Neka ga strepnja posvema vrati k sinu.
Ako počne podrobnije ispitivati o toj prinčevoj knjizi, Sto onda? Damir neće
potvrdili da je bilo tako.
Damir može zadati riječ da je knjiga bila posipana praškom, jer sam je ja
nasipala prahom za lice.
Vi ste đavo, Gordana.
Među đavlima treba uzeti đavolsko ruho.
Ali kako vam je palo na um da svoju zamisao zaigrate baš u času kad me kralj
htio baciti u tamnicu?
Jednostavno zato što imam dobre uši kao Nardela. Ćula sam što kralj kani s
vama i pomislih: zašto da čekam sa svojom varkom do sutra kad mi se sad pruža
prilika da jednim udarcem pogodim kralja u srce i spasim tamnice vas. I kako
vidim, uspjelo je.
A princ ne zna kako smo prestrašili kralja.
I ne sluti. Damir mu nije rekao ništa. Prinčeva hunjavica upravo nam je divno
poslužila.
Samo kad ne bi bilo što gore.
Vrućica je već posve minula, osjeća se dobro. Zato i nisam pustila liječnika
da pođe dolje.
Kralj hoće da zna kako mu je.
A vi recite: jednako: Ako Inocent živi, danas ćemo se riješiti Alfonza.
290

__ prevarili ste se. S tom varkom nismo postigli ništa drugo

•m da kralj nije mene bacio u tamnicu. 05 __ j onda još samu to da se kralj
sjetio sina. Zadrhtao je za
. , žjvot, zamrzio joS više Alfonza, otkrio vam svoje planove "J d znamo kako
nam valja jurišati na kraljeve osnove. Mislim “ s -e to i odviše uspjeha od ove
naprašene knjige. Da nisam jučer zaigrala tu komediju kojoj ste se vi toliko
protivili, danas bi nas jnocentovo uskrsnuće zateklo u potpunoj tami. Sad
napokon znamo da kralj ipak nije posve napustio princa Ivana.
Da, ali kralj mi reče da ostaje sve kako je bilo.
Jer neće priznati da je sve posve drugačije i da već sve Jde našim smjerom.
Sad samo malo izdržljivosti i strpljenja. _ Nevjerojatna J" vaša strpljivost
Vi biste htjeli da vam kralj smjesta prizna svoj poraz i odmah zaplovi vašim
strujama? Vrlo sam zadovoljna. A sad mi se žuri kraljici.
Šteta što niste muško!
Možda je bolje ovako i otprhne radosna niza stepenice.
•
Za objeda kralj je bio raspoložen kao i svakog dana: veseo,
šaljiv i razgovorljiv.
I čitavo popodne radio je u svojoj odaji, zatim je izjahivao s kraljicom,
njezinom braćom i Hipolitom u šetnju.
Ni kod večere ništa, se nije promijenilo u njegovu držanju.
Kad su ustali od stola i podali se čavrljanju kralj značajno pogleda svojeg
dvorskog rneštra Berislavića koji se uskoro udalji.
A dok su svi bili u najživljem razgovoru, pai najavi rimskog glasnika.
Gle začudi se kralj kardinal Borgia šalje nam očito važne vijesti i pri
tom toplo pogleda kraljicu pa joj stisne ruku.
Rimski poslanik, ušao je u putnoj odori i duboko se poklonio pred kraljevskim
parom.
Sto nam nosne tako važna? zapita kralj.
Veličanstvo, nosim važnu poruku i vijest. Osim toga moram izvijestiti vaše
veličanstvo o zabludi. Neki su poslanici odviše rano poslali glasnike iz Rima.
Papa Inocent samo je zamro.
Sto govorite? upita kralj toliko zapanjen da se rimski glasnik zbunio i nije
znao bi li nastavio ili ne. No kralj ga ponuka:
Razjasnite točno. Umrijeti ne znači zamrijeti.
Kraljičin pogled preleti od Franceska Giovanu. U njemu se
^riješi crna slutnja.
Rimski poslanik stade pričati na vlas isto što je govorio kralju. Kad je njegova
priča bila pri svršetku, kraljičino je lice
10
19 291

bivalo ukočenije, ledenije i na kraju je ostala samo mramorna maska.

Inocent živi dovršio poslanik. U tili čas opet padne nevidljiva ograda i
razdijeli čitav dvor u dva stara tabora.
U licima kraljevih i Ivanovih pristaša kao da je sijevnula munja i zabljesnula
im oči. Napuljsku stranu pokrio je oblak jada i prepasti. U dvorani je sve
zanijemilo. Čuje se samo tihi zveket mačeva o koje su se dotakle muške ruke i
zvrndanje ženskih đerdana. Iz Alfonzovih očiju odražava se strah. Slijedilo mu
se ospe licem što je okrenuto kraljičinom. A kralj sjedi nepomičan promatrajući
a užitkom nevidljivu manifestaciju tajnih tragedija i nečujnih psalma svečanosti
u dva tabora svojeg dvora. I kruži mirnim pogledom od lica do lica kao da broji
svoje pri stase i neprijatelje čije su duše ovog trenutka sijevnule u nji-hovim
obrazima u svoj svojoj golotinji ne mogavši steći vremena da se zataje. A kad je
sve pogledao, upita rimskog po slanika:
Nije li kardinal Borgia poslao meni ili kraljici neko pismo?
Veličanstvo, odviše je bio potresen. i zaokupljen da bi mogao misliti na što
drugo nego na svetog oca. Nije se maknuo od njega.
Kraljev pogled kao nehotice dotakne Alfonza. To je bilo do voljno da razabere
kako je sav protrnuo i kako su mu usne zadrhtale.
Sad znam dosta reče kralj joS uvijek gledajući Alfonza. Onda naloži dvorskom
meštru da poslanika podvori i spremi na počinak.
Ne izrekavši nikakav sud o onom što su upravo čuli, kralj nastavi razgovor ondje
gdje je prestao prije nego je ušao poslanik. Kad se društvo probudilo od
iznenađenja, kralj uzme Bea-tricu za ruku i povede je.
Beatrice, Inocent se povratio meni za inat! Ali možda to neće potrajati dugo.
Već se često dogodilo da je netko zamro pa se probudio ali nikad nije dugo
uživao radost”svojeg uskrsnuća. Smrt se nije dala prevariti i brzo je odnijela
svoju po bjeglu žrtvu.
I ja sam to čula!
Mene to nimalo ne uzbuđuje. Prijedlog Roderiga Borgie i plan koji smo stvorili
ti i ja samo je odgođen. Nikad ne može biti razrušen.
Zagledala se u njegove svijetle oči što su se smiješile tako iskreno i
povjerljivo da je laka rumen ugodnog iznenađenja prodrla kroz bijelu mramornu
kraljičinu put.
Sto god ti odrediš Matija to je dobro zahvali ona nježno, gotovo ganuto.
A sad prijeđimo preko toga i čekajmo što će nam doni
jeti glasnik tvojeg oca. Od njega ćemo točno saznati je li
cent živ ili mrtav. u2; _-- •
292

__ o tom sam potpuno uvjerena. Čim Je otac dobio protivnu vijest, nesumnjivo je
otposlao novog brzoleču. možda nekoliko
sati^ac°eka"mo?” dakle. Ali bilo što mu drago, Beatrica, "voju riieč Giovanu ne
povlačim!
Ovo je tako smiri da se vratila u društvo oporavljena i na-cmiiešena. I
nastavila se zabava. Kralj je u krugu svojih najbližih izrekao nekoliko dosjetki
o Inocentovu uskrsnuću. Kad je opazio Varadija. neopaženo mu se primakne i
upita:
Kako je princu? ^
__ Uvijek jednako veličanju j. Ništa se nije promijenilo.
Na našem se dvoru neprestano sve mijenja i baš tamo ćore da nema promjena? To
je da poludiš. Danas je Alfonzo osjetio da ga imam u šakama. Prašak mu ne mogu
dokazati, ali krivotvoreno pismo mogu.
Sve je uzalud dok ga ne potjerate s dvora.
_ Kad bih znao da se Inocent ne kani duže zadržavati na ovome svijetu? Moram
čekati i budno paziti na princa.
Dugo je kralj bdio neprestano zamišljen. Svaki sušanj, svaki korak duž hodnika
trgnuo bi ga. Najposlije pođe u novu palaču .gdje su ga čekali na okupu
kraljica, njena braća i pozdravili ga puni nade osokoljeni kraljevini obećanjem
Beatrici.

Sutradan je kralj ustao vrlo rano.

Radulo, kako je princu? upita đvoranina kad je ušao u spavaonicu.
Biskup Varali nije mi htio ništa reći, samo je vrlo žalostan.
Radulo požali svoje riječi opazivši da je kralj ostao nepomično sjediti.
Strah me. strah me, Radulo, pokosit će me ova nesreća.
Veličanstvo, dakle, ipak mari za svog sina? fi ^
Kralj ga ljutilo pogleda pa se okosi:
Tko ti je rt , .1 ne mcjrim?
Gospodaru, kralju, svi su mislili...
Po čemu su to mislili, kako su mogli misliti?
Jer veličanstvo nije ništa pitalo za njega i samo je oĐo-Valo Giovana.
I ti se usuđuješ prigovarati?
Ne prigovaram, san i mislim...
Tko nema pameti ne treba ni misliti. Sve što se misli glu-PO je.
Još nikad Radulo nije tako brzo odjenuo svojeg gospodara kao ovaj put. Ni
vlasuljara nije htio čekati, već onako napola Počešljan uleti u svoju radnu
odaju gdje su Bakač i Varadi već Prionuli k poslu.

, ! Kako je Filipcu? upita kralj Bakača. r;, Veličanstvo, mnogo bolje.

Svejedno, bojim se za njega. Dugo putovanje mu je naškodilo. Molim vas, pođite
k njemu i najavite mu da ću ga po sjetiti.
Đakač se digne i pogleda sumnjičavo što ga kralj neprestano šalje Filipcu da
bude sam s Varadijem. A kralj nestrpljivo čeka da se za njim zatvore vrata, pa
onda gleda u kancelara s izražajem strepnje:
Dakle? upita, ali ne spomene na što očekuje odgovor. Varadi digne glavu:
Ne znam, veličanstvo, što želite.
1 Dosta, dosta, ne recite mi ništa. Možda bih u ovom času. “podigao sto
oluja.
I kancelar opazi da kralj blijedi i sjeda u naslonjač.
< Neka mi veličanstvo oprosti, ali ja ne znam na što nišanite.
Kakvu to komediju igrate sa mnom? Govorite muževno! 0to je s princem?
Veličanstvo, nemajte brige, princu je dobro.
Kako to mislite "dobro"? • a glas mu se snizio.
Vrućica je nestala, čini se da je uistinu bila samo hu-njavica.
Nije se maknuo niti što rekao. Vjeđe su mu pale na oči, pa se Varadiju pričinja
da drijema. S pritajenom radošću sada ra-zabire da je probijen led što je
pokrivao kraljevo srce. Bojeći se da bi njegova riječ narušila ili zaustavila
probuđene kraljeve osjećaje, šutio je i čekao da se u kralju dovrši proces koji
je naslućivao i želio.
A kad su se kraljeve vjeđe podigle, oči su mu bile bistre, mirne i odlučne.
Ustao je čvrsto, preporođen, pa onda dao dozvati paža Stjepka naloživši mu da
odmah potraži vojvodu Iločkog.
Taj nalog izazove u Varadiju napetost, to više što mu kralj ništa ne kazuje već
sve vrijeme šuteći hoda po sobi. Učinilo mu se da je prošlo pola vječnosti dok
je čvrsti hod vojvode Iločkog odjeknuo dvoranom. Varadi i vojvoda tek su se
pogledali pitajući, obojioa jednako u neizvjesnosti, što se ima dogoditi. I
gotovo su zatajili dah kad je kralj digao glavu što je ovog časa napadno
nalikovala na lava. Nepočešljana žuta kosa strši mu oko okruglog lica, male oči
svjetlucaju, a usta otvaraju se:
Dođite bliže, vojvodo, posve blizu. Ono što vam imam reći ne smije doprijeti
ni do ovih zidina. I vi, Varadi, pristupite. Vojvodo! Zadajte mi riječ da
nikome nećete odati ono Što ću vam sada povjeriti.
Zalažem svoju čast!
A vi, Varadi, zakunite se!
Zaklinjem se! reče on i položi ruke na prsi koje stt drhtale od
neizvjesnosti straha i svečanog kraljeva držanja.

__ Vojvode! Znam da je kratak rok koji postavljam, ali

. •" hih do četvrt k..., najkasnije do subote, opremiti svečanu
ntniu od pet stotina ljudi, od kojih će barem dvije stotine
Prćiniavati hrvatski plemići, a ostale odaberite iz moje oklop-
ixke čete. Neka to budu najbolji momci.
L Nadam se, veličanstvo, da će do četvrtka vaša zapovijed
ge kojj se imaju pridružiti vama, vojvodo, odabrat
ČU
biti
kao da je razumio, ali njegov pogled bio je
P __ Svi neka ponc i svoje najsvečanije odore. Saberite ih sve na dvoru
Nikole pl. Brezovice. Ovdje ne smije nitko ništa
^ ^ strogo zapovijedi vašeg veličanstva.
S tom ćete pratnjom ponijeti bogate darove...
Varadijeve zjenice su se proširile. ;
U najvećoj tajnosti otputovat ćete ravno u Milano. Varadi i vojvoda lio Iločki
jedva pritaje svoju uzbuđenost.
Ponijet ćete sobom bračni ugovor. Kazivat ću ga u pero Varadiju, a vi ćete,
vojvodo, kao zastupnik princa Ivana sklopiti u njegovo ime brak s Biankom
Sforza.
Obojica su zadrht i .. I dok se kralj činio da ne vidi zatajenu radost svojih
pouzdanika:
Dok brak n bude sklopljen, nitko ni ovdje ni u Italiji ne smije o tome ništa
naslutiti!
Zapovijed ću vjerno održati svečano izjavi Lovro.
Osim vas dvojice znat će o tome samo milanski poslanik.
Veličanstvo usklikne Varadi možda bi bilo bolje da mu ništa ne kazujete.
Valjda ne sumnjate da bi milanski poslanik radio protiv Ludovika Slorze,
svojeg vladara?
Niti ne sumu K m niti mu posve vjerujem!
Zbog onog pisma što smo ga uhvatili? To. znači da je 8 kraljice htio odvratiti
sumnju da je štogod učinila protiv Ivanova života. Uostalom, ispitat ću ga a vi,
vojvodo oprostit ćete se prije odlaska s kraljicom i sa svima pod izlikom da vas
zovu važni poslovi u Ilok.
To je lako, veličanstvo.
Ne znam je li vam baš lako otići, osim ako je vaša pro-sidba za Gordaninu ruku
bila samo viteški čin?
Ne, veličanstvo, bila je izraz želje mojeg srca.
To više budite oprezni kad se opraštate s Gordanom!
Ništa me ne može pokolebati u zadanoj riječi vašem veličanstvu.
I Mati ja mu pruži ruku.
U to čvrste vjerujem. A za Bakača i Filipca neka zasad bude još tajna.
Vjerujem u njih, ali ne želim Varadiju dati pri-
295
liku da o toj stvari bilo s kim raspravlja. A sad pođite na posao i onda me
izvijestite što ste uradili. Predat ću vam svadbene darove, bračni ugovor i
punomoć princa Ivana da ga zastupate na vjenčanju. Do viđenja!
Dobacivši pogled pun zadovoljstva Varadiju, vojvoda se po. kloni. Kad je otvorio
dvoranu, kralj ponovo stade šetati. Naj-poslije sjedne i podboči glavu rukom:
Dakle, Alfonzo ipak nije prosuo onaj prašak. Ili je možda uspio
prokrijumčariti kakav lijek da niste opazili?
Mislim, veličanstvo, da smo se prevarili. Još nije izvršio svoju zločinačku
namjeru.
Svu je tu uzbunu podigla budalasta Gordana. I nje treba
da se što prije riješim! •
Veličanstvo, Damir joj je pričao kako je započela prin-i čeva bolest, a ona je
saopćila vama ne sluteći što veličanstvo mo-i že zaključiti o toj prašnoj
knjizi. Bilo je sve tako, jer je Damir sam bio prisutan.
Prošlo je, prošlo, ali moram naći izliku da Alfonza u najvećoj milosti maknem
8 dvora. Sad neka dršće jer zna da sam ga progledao, a princ ne smije ostaviti
svoje odaje. Postavite mu posebnu stražu koja neka bdi nad svakim zalogajem i
vrčem što se nosi gore. Sad da vidimo gdje je milanski poslanik. Jučer uvečer
rekao sam mu neka se danas potrudi k meni.
Paževi su otišli da potraže milanskog poslanika. Dočekao ga je vrlo ljubazno i
ponudio mu da sjedne.
Imam nešto važno da vas pitam uzme kralj riječ. Onog dana kad se prenijela
vijest o prinčevoj smrti, vi ste poslali u Milano izvještaj, gospodine
poslanice?
Da, veličanstvo, poslao sam! t
Priznanje je vidno učvrstilo kraljevo povjerenje.
Kad se otkrila zabuna, slao sam brzoteče da vratim sva glasnike. Nisam htio da
se svijet uzbuni, a moji neprijatelji izvan države prije reda urliču od radosti.
Tako mi je dospio u ruke i vaš izvještaj. Evo, tu je i on pruži poslaniku vrlo
brižno zatvoreno pismo.
Grof Marcelo nije ni jednim trenom pokazao zabrinutost.
• Ne znam što ste javili vašem vladaru, ali mi smo u pred" večerje rodbinskih
veza, pa ne bi smjeli međusobno ništa tajiti Kako ste razjasnili vladaru taj
događaj?
Grof Marcelo osjeti da se nalazi u opasnosti pobuditi kraljevu sumnju.
Rado bih, vaše veličanstvo, zamolio da to pismo pročita, ali tu se radi o
tajni koja se odnosi na odličnu ličnost. ..^
Ličnost se nalazi u mojem dvoru?
Baš je to, veličanstvo.
I ta je ličnost u vezi s našim ženidbenim planom? JC< 3 v Jeste,
veličanstvo.

Dakle, princ?
__ Tako je, veličanstvo.
_ Nemajte brige, ova mi je tajna poznata. Ne možete mi ni
šta odati što ne znam!
__ prema tome, izvolite pročitati.
Kralj uzme pismo što ga je predao poslaniku i stade ga čitati vrlo pomno kao da
ga nikad nije imao u ruci. Onda zakima i pogleda poslanika.
_ Prevario sam se. To što vi pišete nije ono što znam ja.
_ Oh uznemiri se poslanik.
Pouzdajte se u moju šutnju kao da nisam saznao ništa. Među l im, vrlo čudno z
:!• princ ljubi Izabelu? Da je kleknuo pred kraljicom i zaprijetio se
samoubistvom ako mu ne da svoju sestru? Uistinu, o tom nisam nikada ništa čuo!
Zablenut i smeten, Marcelo pogleda kralja koji odmah nastavlja:
To su vam mogle povjeriti samo dvije osobe: princ ili
kraljica.
Grof Marcelo se našao u neprilici. Znao je da ne može potvrditi da mu je to
saopćio princ, a nije htio da spomene kraljicu.
 Ovlašćujem vas, gospodine poslanice, dapače zahtijevam od vas da se lično
internirali: kod princa neka vam na svoju časnu riječ izjavi: Je li uistinu
tako. Neću da Bianka stupi u brak s princem ako on ljubi Izabelu. Hoćete li ga
zapitati?
Hoću, veličanstvo.
S time smo sada nacistu. Ako princ izjavi da to nije istina, poslali bismo
odmali svatove u Milano. Pošto ne želim da se o tom na dvora sazna, mi ćemo
šutjeti. Prisutni Varadi je prisegao, a mi međusobno < vi i ja zajedno
muževnu riječi i pruži mu ruku.
I Marcelo položi ruku na kraljevu, aH je zadrhtao pri pomisli na svoje obećanje
kraljici da će ovu ženidbu spriječiti i saopćiti svaki kraljev korak. U ovoj
situaciji nije mogao ništa drugo već dade riječ i ruku.
Princ je nešto nahlađen, ali uza sve to možete k njemu primijeti kralj i
zapitajte ga otvoreno i jasno, a onda ćemo odrediti hoće li naši svatovi poći u
Milano ili će ostati kod kuće.
Moj vladar bit će vrlo obradovan ako dođu naglasi Marcelo pa se oprosti s
kraljem.
Vrativši se k stolu Matija udahne zrak kao da mu je odlanulo.
Poslanikova iskrenost je dokazana.
Dalje kralj nije raspredao okolnost da je Marcela sama kra" Jjica uputila ovako
izvijestiti Milano. A Varadiju je bilo jasno da kra”J Matija i dalje želi ostati
obziran prema kraljici, čak i u "jegovu prisustvu. Makar je to kancelara
ljutilo, svladao se prepun radosti nad kraljevom odlukom da provede vjenčanje
Ivana s Biankom Sforza.

__ Majko, kako si lijepa, kako si krasna!

Niene se male usne rastegnule u smiješak da rasprše gorkost
ioi navaljuje iz duše. On sjedne kraj nje i uzme joj prozirne
A sad, Varadi, sjednite da sastavimo bračni ugovor.
Kralj je govorio svojem kancelaru u pero. I što dalje krali
diktira, to više mu se smješkaju oči i vedriji biva glas. Kad n
.završili pismo, kralj Matija uzme drugi papir. ,.
A sad punomoć Lovri Iločkome.
Kraljev kancelar ponovno se sagne i stade pisati:
... "Mi, princ Ivan, knez Hunjadi, vojvoda od Sleske, sin nje" gova veličanstva
Matije kralja Ugarske, Hrvatske, češke i vojvode Donje Austrije dajemo ovim
svoju punomoć vojvodi Lovri Iloč-kome, sinu kralja Bosne, da nas zastupa na
vjenčanju naše vje-renice njene visosti Bianke Sforza i u naše ime potpiše
bračni ugovor.
Potvrđujemo to vlastoručnim potpisom i pečatom...c
Kralj zadovoljno ispruži ruke i protegne se:
Sad još potpis mojeg sinal Molim vas, Varadi, pođite k njemu i recite mu neka
dođe k meni. Imam nešto važno s njime govoriti.
I dok je Varadi odlazio, kralj zadovoljno splete prste i stade trljati dlanove.
KRALJEVA LJUBAV
Veseo i razdragan razgovara princ Ivan s Damirom u svojoj Jcnjižnici.
Nikad nisam slutio da ću dočekati dan kad će moja majka listati iz bolesničke
postelje!
Sretan si. Ivane!
Neizrecivo! Samo, što misliš: opaža li majka da se nalazi na kraljevskom
dvoru?
One večeri kad je kralj bio u tvojoj odaji čudno je gledala na vrata kroz koja
je kralj pobjegao i često je od te večeri promatrala stijene, slike i pokućstvo.
Uostalom, njoj je svejedno gdje se nalazi kad si uz nju ti, Ivane.
Ali princ je već mislio o drugome!
Zašto je moj otac tako pobjegao?
, Bojao se da ga ne svlada slabost. |
J Ne vjerujem! Nema slabosti u tome čovjeku, samo okrut
nosti kao u Asirca.
U razgovoru ih prekine dvorska služavka i najavi:
 Vaša visosti, uzvišena gospođa je ustala i čeka vas.
Princ skokne u drugu sobu. U velikom naslonjaču sjedi nježna, slabunjava žena u
crnoj haljini. Lice joj je puno topline, modre oči zamišljene. Ispod kape od
crnog baršuna lako učešljana plava kosa. Čini se kao da je sišla s neke prastare
slike u kojoj je umjetnički kist utjelovio nježnost i tihu bol. ^. , ^."t e
298

što joj navaljuje

dijeliš moju radost, majko? Vidim, u tebe je tuga
udahnula svoj sumorni dah.
On opazi kako njene plave oči kruže po sobi, zaustavljaju se na vrh baldahina
postelje nad kojima je srebrni urezan kraljevski grb. Dok je ležala ispod ovog
baldahina, nije to opazila, ali sad. Bojažljivom smjelošću sagne se Ivan k njoj:
O čemu misliš, majko?
U Brezovici nema takvih grboval
I on se osmjehne:
Bila si jako bolesna, majko. Gordana je zajedno s nama drhtala za tebe. I da
ti prištedi uzbuđenje, govorila je o Brezo vici, a mi smo svi to prihvatili da
tebi sačuvano mir.
“ Ja sam, dakle, na dvoru?
Da, majčice, u mo^m ? .”.hj",niL"!
U njoj se nešto trgne. Otpor čitave njene duše odrazio se U nekoliko riječi:
Još danas moram odavdel
Dok si tako slaba, ne puštam tel
Nikada neću ojačati pod ovim krovom. Tu moje snage ginu.
Ivan se spusti na koljena i sklopi ruke:
Gledaj mi, majko, u oči, gledaj samo mene! Zaboravi sve ostalo, zaboravi da u
ovim zidinama živi žena koja je zapremila tvoje mjesto.
Ona ga brzo ispravi:
U ovim zidinama živi kralj koji je nekad bio moj muž, nezakoniti muž, jedina
ljubav moja. Ne! Ne mogu ostati ovdje, Pod zidinama ove palače plaze k meni
uspomene, kroz njih prodiru k meni glasovi koji mi paraju dušu. Ćula sam ih ove
noći.
Znala si gdje se nalaziš?
Slutila sam, nisam snivala san, bila je istina, zamijetila sam na vratima
njegovu glavu.
Da, bio je ovdje!
Dakle, ipak se sjetio sina u bolesti! r,
To je bila samo izlika da može vidjeti tebe! Ona žalosno zaniječc glavom:
Tvoja mila varka ne može naći odraza u mojoj duži. Nije me želio vidjeti.
Volio bi da sam mrtva nego što sam prešla prag ove kuće.
Nemoguće, on te ipak ljubio.
Nekad, davno!
Kad je to bilo, majko?
Neka miruje mrtva prošlosti

kom mjestu. Tko bi znao kakve to nebeske tajnovite prirodne SV obilaze oko
nas i dojavljuju nam ono što mi nazivamo slut-
zaista imaju utjecaj na naš život, onda
dao se u zipku. Nešto je odviše dugo gledao svog sina, odviše dugo. Zamislio se.
Kad sara nekoliko mjeseci nakon toga govorila s Ivanom česmičkim, rekao mi je:
Kralj je mnogo puta zamišljen, mnogo puta me pita: Sto mislite, oče, da svoga
sina pozakonim?
A ti nisi ništa rekla, majko?
Ni rijeci. Moja šutnja ili pogled na tebe, ili možda što drogo kao da je
uskrslo njegovu ljubav. Bila sam sretna uza nj i uza te. Kad sam doznala da se
zaručio s jednom princezom, zahvatio me grč bola, ali sam ga progutala, a on je
odgađao svoju ženidbu. U tom odgađanju prošle su dvije godine. Tada mi jednog
dana saopći Česmički da je kralj poslao sjajnu pratnju po Beatricu. Šutjela sam.
U noći sam plakala držeći te na prsima. Već ti je bilo šest godina. Plakao si sa
mnom, na mojim grudima prolijevao si suze kao da sam osjećaš što smo izgubili.
A on više nije došao k tebi?
Nije. Poslao je Cesmičkog s porukom da će me doživotno opskrbiti i da me nikad
neće zaboraviti, ali kraljevstvo traži od njega da uzme princezu. Onda su me
pitali kamo želim poći. Bilo mi je svejedno, samo da je uza me moj sin. A onda
me stigne” najveći udarac, nacrniji dan što ih je ikad vidjela ova zemlja.
Rekoše mi da sina moram ostaviti kralju. Velika je snaga u nama kad preko nje
može projuriti toliko more jada i boli koliko je prošlo preko mene kad sam se
morala rastati s tobom.
Znam, majko, sjećam se onog dana kad su me oduzeli od tebe, sjećam se, vikao
sam u očaju!
I zaplakali su oboje kao onog dana kad su Borki iz naručja uzeli dijete.
A kamo si onda pošla, majko? pita Ivan brišući joj suze.
Kroz žalost provlačili su se moji dani u Napulju. “r U Napulju? "
Tako su mi odredili.
Ali kod koga si bila? Kako si živjela?
Napuljski kralj dao mi je kuću da u njoj živim pod uvje" tom da se nikada tebi
ne javim.
I bilo ti je dobro, nisi ničega stradala?
Samo tebe, tvoje ljubavi, od toga sam stradala kao 5to strada izgubljeni
jadnik usred pustinje. U mislima sam te tražila vječno, bespomoćno rekla je to
oborivši oči bojeći se da će mu morati otkriti grozovitu istinu njenog
stradanja.
Koliko sam puta stajao na budimskoj kuli i tražio poglc-dom širokim poljanama,
šumama, po dalekom svemiru tebe, svu da samo tebe. A kad sam stigao u gričku
palaču, među ove ljude koji su mi tako blizu po tvojoj krvi, majko, neprestano
sam osjećao tvoj dah kao da su zidine disale tvojim imenom, kao da je tvoj duh
oblijetao oko mene, tvoj mili lik gledao sam svuda i n

.m j^ajko, ako
"j moja zvijezda sva ispunjena tobom. Čuj me, one večeri kad su ovdje razglasili
moju smrt, sišao sam po kraljevoj želji u odori oklopnika s vizirom na licu
dolje u dvorište. Vidio sam u svjetlu baklje crnu ženu, nešto me vuklo bliže. I
kad sam čuo tvoje ri-ieči osjetio sam: to je ona, moja majka. Skinuo sam ti
koprenu i zagledao se u tvoje lice Činilo mi se da me moja zvijezda rinula k
tebi da te nađem i nikad više ne ostavim.
Pa ipak će nas ponovo rastaviti.
Ne, majko, kunem ti se.
_ Ne kuni se. Tebe Čekaju velike zadaće.
Kunem se, ne tebi, već sebi samome. Više te ne bih mogao preboljeti nikada. Ti
si moje pravo!
Budući kralj ne može priznati svojom majkom kćerku građanina . . .
Kralj može sve i smije sve. Ali reci, majko, zašto nikad nijedan glas tvojeg
oca, Gričanina, sada kad sam ovdje, nije dopro do mene ili do bilo koga od tvoje
rodbine?
Rodbine nemam, a moj otac je umro dok sam još bila na dvoru. Molim te da ne
govoriš kralju o tome ništa. Ja sam građanka i to ostajem. Naći ću sklonište
sama.
Prepusti to, majko, meni. Moja osnova je dovršena.
O kakvoj to osnovi govoriš, sine?
Tog časa otvore se vrata, a Damir zovne Ivana:
Varadi želi govoriti s princem.
Odmah ću se vratiti, majko.
Dok je Ivan otišao da primi Varadi ja, Damir ostane uz njegovu majku, a ona ga
oslovi:
Damire, molim te javi svojoj majci da bih željela s njom govoriti. Sutra moram
odavle, moram sklonu ti Ivana da popusti mojoj želji.
Javit ću joj. Jutros je otišla u Brezovicu.
A gdje je Đuro da ne dolazi k meni?
 Bit će da je tamo u Brezovici. Sto bi on radio na dvoru brzo slaže Damir
Dalje nisu govorili, jer se Ivan vratio usplahiren i zarumenjen. Nije rekao što
je govorio s Varadijem. Damir je po Ivanovu uzrujanom licu opazio da njihov
razgovor nije bio pomirljive naravi, pa se povukao u drugu odaju i ostavio
prijatelja i majku nasamo.
Kako je lijepo kraj tebe majko! Šapne joj on. Kako c6 tek biti lijepo uza
te kad s onog drugog kraja na tvoje rame Prisloni svoju čarobnu glavu ona...
Ona? U tvojem srcu je procvala ljubav?
303

Procvala, a da nisam dugo zamijetio njen miris. AH previje bi to bilo, majko,

za tebe. Umorna si. Treba da opet legneš. Hoću da što prije ozdraviš da mi budeš
jaka, snažna, da podnesci sreću koju ti spremam!
I on obujmi njene ruke i obaspe ih cjelovima.
OTAC I SIN
Čekajući sina, kralj je pregledao sva vrata koja su čuvali pa" ževi i ponovo im
naloži da ne puste blizu ni Nardelu ni koga dru. gog, pa onda sjedne u
naslonjač. Varadi se odmah vratio toliko-uznemiren da je kralj razabrao nešto
neprijatno.
Dolazite sami? ““
•"“ Njegova visost neće da siđe. ““•”•
Zar još s nj {m da vodim borbu? ^
t<M Molio sam ga opetovano, ali uzalud. • • ,!
<3-” Kako je obrazložio svoj postupak? ;"i
Njegova visost mi je odgovorila: "Znam pouzdano da me kralj hoće domamiti k
sebi u svoju odaju kako bi u mojem odsustvu njegovi ljudi odnijeli majku iz
dvora daleko na morsko otočje."
Sto se to događa? Ove sam riječi doslovce pred vama rekao Damirovu ocu. Posve
je isključeno da bi on nešto odao Ivanu A vi?
Kako da počinim nešto što je protiv našeg cilja? Znam da je prisustvo uzvišene
gospođe, koliko god je štujem, na štetu .našoj osnovi odgovori Varadi.
Kako je, dakle, princ to saznao?
Veličanstvo, ja sam o tome govorio 3 vojvodom upravo
•onog dana i časa kad je Nardela ležala pred vratima vašeg vdi> •Čanstva.
Nardela! To biva sve ljepše! Kralj je nekoliko časaka razmišljao, a onda
upita: ““."“ Je li vojvoda Iločki već ostavio dvor? (n<> Vidio sam ovog časa
njegova osedlanog konja na dvorištu.
Neka Stjepko potrči k njemu i dovede ga ovamo.
,. ,3 AH kancelar sam pohiti za vojvodom i nađe ga upravo u častt,
MH je htio odjahati. Zaustavi ga i povede kralju. |
.; On mu reče bez naročitog uvoda:
i
Kako je na ovom dvoru sve obrnuto, naglavce, kako to veli va5 Galeotti,
naravno da moj sin vjeruje više vama nego svojem ocu, kralju! Dakle, pokorio sam
se njemu. Molim vas, vojvodo, pođite gore, ostanite kod majke dok on dođe k
meni! Uvjeravam vas: ne kanim ovog časa provesti svoju zapovijed da je odvedu
304

ru Možete mirne duše princu zadati sto časnih riječi da se •egovoj majci neće
dogoditi ništa. Sklonite ga da siđe k meni. DJ ___ pouzdajte se u mene,
veličanstvo.
Kad je ostao s Varadijem kralj nastavi prijašnju temu:
__ Kažete da je Nardela zacijelo čula što kanim s prinčevom
majkom?
Da, veličanstvo.
_ Prema tome, moj bi sin imao veze s tom ženom?
_ S njom nikako, ali 8 kraljicom.
Moj sin?
_ Veličanstvo, dužan sam vam otkriti tajnu koju sam dosad bio prisiljen čuvati.
Vi umijete čuvati tajne koje vam nisam povjerio ja!
 Ako sam žestok u odgovorima, nikad nisam izdao tajne vašeg veličanstva
neprijateljima. Neka mi bude dopušteno da sve iskažem.
Uistinu sam znatiželjan.
Ono što je Nar i čula pred ovim vratima kad sam govorio s vojvodom, zacijelo
je odmah saopćila njezinom veličanstvu. Dakle, princ je mogao saznati vašu
nakanu s njegovom majkom samo od kraljice, jer je toga dana bio pozvan u njene
odaje.
Uistinu. To mi je iste večeri saopćio dvorski meštar Beri-slavić, ali to još
ne dokazuje ništa.
Možda ovo drugo. Naime, njezino je veličanstvo princa sokolilo da ostane uz
majku i da je ne pušta ni časa samu.
Ne biste mogli priteći da je kraljici toliko stalo do prinčeve majke.
Naprotiv, mogao bih priseći da je kraljica svojem liječniku obećala darove ako
uzvišenoj gospođi spasi život.
I vjerujete u to?
Vjerujem to više što je kraljica princa sokolila u njegovoj tajnoj ljubavi...
Ah usklikne kralj i upre pozorni pogled u kancelara koji nastavi pričati:
Znam i to da je kraljica princu savjetovala neka se povuče s majkom u jedan
njegov udaljeni grad i neka tamo živi za nju i za onu koju ljubi.
Kakva spletka!
Još više. Kraljica je princu ponudila svoju pomoć: da ga s njegovom ljubavi
tajno vjenča!
Tko vam je to rekao? poviknc kralj. Varadi obori pogled kao da se boji da bi
u njegovim zjenicama mogao pročitati Gordanino ime.
Smatrat ću klevetom ako ne prokažete onoga tko vam je to saopćio.
Veličanstvo, i ja imam Nardeline uši!
Ležali ste možda pred kraljičinim vratima u nesvijesti?
20 Oordana I

20
J Samo jedno molim: ne pitajte me otkud znam. Neka se vaše veličanstvo samo
uvjeri, smjesta, ovog časa dok bude razgo-varalo s princem. Sa svojim duhom
veličanstvo će navesti sina na priznanje.
Spustivši ruke na stol, kralj se jako smrkne.
S jedne strane ugrožavaju život mojeg sina, s druge njegovu poslušnost prema
ocu.
Zamislite, veličanstvo, što bi uslijedilo da kraljica tajno vjenča princa...
Kralj žestoko zamahne rukom kao da je nekoga udario i ode k prozoru. Ali.se
odmah vrati.
Idite, čujem kako dolazi.
Stjepko otvori vrata Ivanu, a Varadi se povuče iz sobe. ?? Princ Ivan ostane
stajati u blizini vrata i pokloni se ne te-kavši ništa. Kralj ga promatra.
Dođi i sjedni, Ivane! ^
Ipak je ostao stajati na istom mjestu.
Vojvoda Lovro čuva tvoju majku. Dakle, nemaj brige. ;
Ni sada princ ne reče ništa. j
Zar nemaš ni toliko vjere u mene da priđeš bliže? Tvoje
držanje prema ocu, sinko moj, mnogo se promijenilo. ^1
I očevo prema meni. J
Sto sam mogao uraditi? Prepustio sam te osjećaju prema majci i ostavio te s
njom na miru. To mi spočitavaš?
Na tom vam zahvaljujem.
Ipak u tvojim očima ima nešto drugo, nešto strano, hladno, gotovo odmetničko.
Princ Ivan spusti vjeđe.
Skrivaš mi pogled. Još nedavno obojica smo jedan drugome otvoreno gledali u
oči. Kad ovako stojiš preda mnom, razabiram između mene i tebe prokop. Tko ga je
iskopao?
Ja nisam.
Onda ja? & “.a Mladić šuti l gleda u pod.
 Tvoja mladost ispričava tvoju zabludu. Rekli su ti da sam na tvoje mjesto
posadio Giovana. Mnogo se toga čini naoko, a zapravo nam je to vrlo daleko. Radi
shodnosti. To ćeš jednom i ti iskušati. Nisam ni časa prestao misliti o tebi i
za tebe. U mojem srcu Živi samo jedan cilj: da te usrećim, posjednem na moje
mjesto. Evo ti dokaza.
I pruži mu punomoć Lovri Iločkome da ga zastupa na vjenčanju.
Ovo je prva stepenica na putu do prijestolja. Sjedni i pot-piši.
Sam uzima pero sa stola i pruži mu ga. Ali Ivan ne prihvati. Pero mu je palo iz
ruke, a izbuljene oči oštro se upriješe u sina:
što to znači?
Da nikad neću uzeti Bianku. , .
306

Kraljev glas poprimi tamnu boju ali je ostao suzdržljiv.

Kraljica te kani tajno vjenčati s drugom?
Te riječi tako su naglo pale da mladi princ nije mogao suzdržati zapanjenje koje
se u njegovu licu odrazilo i potvrdilo kraljev upit.
Dakle, to ste skovali meni za leđa? Ti primaš kraljičinu pomoć protiv mene?
_ Ne trebam ničije pomoći da izvedem ono što mi želi sva duša i čitavo srce...
_- O srcu zboriš ti koji si zvan na prijestolje?
_ Dakle i sami razabirete da u meni nema sposobnosti za prijestolje.
To ti je u dušu ucijepila kraljica. Ne prosvjeduj. Iste ove riječi izrekao sam
pred njom prije tjedan dana.
Ne, oče, o tom mi ona nije govorila, već samo o onom što ste sami malo prije
naglasili.
Da će te tajno vjenčati?
Samo to. Ovu drugu odluku stekao sam ja. One večeri kad ste moju majku htjeli
baciti na ulicu viknuo sam Varadiju jer me nazvao prestolonasljednikom: "Nisam
prestolonasljednik i neću da budem." Nisam to rekao u srdžbi. Ova je riječ
izišla iz mog srca i duše. Ona je nikla u meni i sad vam opetujem. Hvala! Ne
želim kraljevati, ne želim vladati, želim biti sretan. Neću da budem tako jadan
kao što ste vi, da ginem u vječnoj borbi s neprijateljima, zavjerenicima,
spletkarima koji opkoljuju vaše prijestolje. Ne želim sjaj pod kojim se skriva
bijeda nad bijedama. Sreću hoću! Mir koji vi nemate ni u snu ni na javi. Majčina
grud i srce ljubljene žene to je prijestolje za kojim čeznem i za koji hoću da
se borim. Oče, ako ste ikad ljubili svojeg sina, dijete ljubavi vaše mladosti,
dopustite da odem na jedan dvorac udaljen od svijeta i da tamo živim za majku i
moju ljubav.
Kraljeve usne dršću. Bujica prinčevih riječi poklopila ga je.
Moj sin? Moj sin govori kao neuki građanin. Zar ništa nema u tebi od moje
sposobnosti koju sam baštinio od svojeg slavnog oca? Ne osjećaš li koliko tvoje
riječi ponizuju moje dostojanstvo?
Ja sam samo čovjek.
Lijepo je ovako filozofirati u knjižnici, među učenjacima, ah na prijestolju
nema filozofiranja, nema učenjaštva. Tu je gola istina pred kojom stoji svaki
vladar u naše doba. Vlast danas traži čitav naš život, sve što je s njim u vezi,
a najprije naše osjećaje. ame, zar ćeš zaboraviti dužnosti koje te vežu uz
prijestolje, uz slavu koju ti donosi
Od slave do taštine kratak je put, a u meni nema ni taštine ni njene sestre
častohleplja!
Braniti kraljevstvo, braniti domovinu od neprijatelja, od a ti zoveš taštinom?
307

Ne, to je dužnost koju mogu ispunjavati savjesno i bezj

kraljevske krune. f
Predaleko si pošao u svojim humanističkim načelima, prev iao si preko svih
granica koje ti nameće dužnost prema ocu i kraljevstvu. Tvoja odluka gotovo je
izdajstvo.
Izdajstvom nazivate moju ljubav prema majci? <
 Ne, nije samo ljubav prema majci koja te udaljuje od pri. jestolja. To je
ljubav prema onoj nepoznatoj koju si mi tajio od prvog dana kad sam te našao s
Alfonzom na megdanu u dvorištuj ove palače. Ona je pomagala kraljici da te
osokoli izići ravno pnx! tiv mene. Ali, kažem ti sine, jao njoj!
Mišići prinčeva blijedog lica mak) podrhtavaju. &VQ Tko je ona? upita kralj.
v Znate, oče, da vam neću odgovoriti. “ Odgovorit ću, dakle, ja. 2ena za
koju si se pobio s Alfonzom i radi nje se s njim zavadio u lovu žena je koju
ljubiš.
U lovu sam se zavadio s Alfonzom jer je uvrijedio mene, vašeg sina. To mi
morate vjerovati.
Vjerovat ću ako prokažeš ime one zbog koje si se s Alfon
zom pobio u dvorištu ove palače; dakle?
c"i Prokazat ću je! a r .xfi < n;"j
T Tko je? <>^-:2 ". •>“> :.”..,!”).•. ••
-M.
iii • Bila je moja majka! u ,<^.nt. j ,ji.
•m;i" Tvoja majka? 4u>- “-•”"- <•”••” “ “
l tartj pljesne r
• ":,”• Kraljevo lice ne odaje da kama. Ušao je paž Stjepko.
Neka dođe Damir. ,,:" ".
Ova zapovijed uznemiri princa i on podboči glavu da bi prikrio nemir. Kralj šuti
i hoda gore-dolje. Od njegovih koraka prinčevo srce trne. Sve vrijeme dok su
čekali na Damira ne prozbori ni jedne riječi. Kad je mladić ulazio, princ ga
značajno pogleda, ali kralj povuče k sebi Damira tako blizu da je Ivan ostao iza
njegovih leđa.
Mladiću! Posinio sam te. Pazi da svojem poočimu ne iska-žeš ništa što ne bi
bilo istinito.
Govorit ću istinu.
Zbog koje se žene princ zavadio s Alfonzom onog dana J kad su se pobili na
dvorištu ove palače?
Šutnja. Kralj pilji u crne velike Damirove oči. ,
Veličanstvo odgovori napokon Damir jednom sam”1!
rekao da nikad neću izdati princa. “
Nema više govora o izdajstvu. Čas prije princ je sam pro- “ kazao njeno ime, a
sad hoću da čujem koliko moj posinak Damir ljubi istinu!
Svaku kraljevu riječ mladić osjeća kao udarac biča. Njegove široke mlade grudi i
razvijena jaka ramena uspravila se pred kraljem. Lijepe oči skrenuše ustranu pa
učini kretnju da se osvr-
308

lc Ivanu. Ali kralj ga uhvati za ramena, zaustavi i opet okrene

lc sct)i-
__ Mene gledaj, ravno u oči, i odgovaraj!
U nastaloj šutnji dršću srca dvojice prijatelja. Kad bih se barem mogli pogledom
sporazumjeti! Ali kralj čvrsto drži na oku prinčeva druga, a iza njegovih leđa
Ivan se podupro o stol j pogledom pritajene strepnje osjeća Damirove muke i čeka
njegov odgovor. Obojici je jasno da je ovog časa pred kraljem stavljena na kocku
Gordanina sudbina. Damirovo lice odaje više odlučnost, a prinčevo beznadnost.
Kralj objema rukama čvrsto drži Damirova ramena. U tom položaju njegova je
pojava prijeteća, izazovna, a lice mu odaje tvrdokornu neslomivu volju da snagom
ličnosti i duhovne torture izvuče iz prinčeva prijatelja ono što nije mogao
doznati od sina. I malo zažmirivši usjekne u Damira pogled pun kraljevske
strogosti:
Rekao sam: princ je sam priznao!
Crne, nešto tužne Damirove oči uhvaćene su kraljevim ubojitim pogledom. Usne se
ipak ne otvaraju. Ne skidajući pogleda s prinčeva druga, kralj gordim glasom
zapovijeda:
Ivane, ostani gdje jesi i reci jesi li priznao!
Jesam.
Ovaj odgovor pogodi Damira poput munje. Njegovo ukočeno tijelo se makne, ali
opet zaustavi. Mladićev stav pokazuje da je razapet na mukama.
Čuo si, dakle opominje kralj prodornim glasom. On je priznao. Tvoja
sudbina ovog časa ovisi o tvome odgovoru. Posljednji put te pitam: o kojoj ste
ženi govorili na dvorištu ove palače kad se približio Alfonzo i dobacio one
grube riječi 7bog kojih je princ s njim na mjestu obračunao.
Sekundu-dvije Damir nije odgovorio, a Ivanu se čini da se provukla čitava
vječnost.
Tada mu dopre do ušiju prijateljev glas:
Bila je to ...
Ne možeš izreći njeno ime? Čuvaj se, Damirel Tko je bio? zavikne kralj.
Beci Frankopank?!
Ivanu se učini kao da ga je netko odvukao s ruba ponora u času pada. Damirovo
visoko lijepo čelo orosi se znojem, A kralj korakne i oštro pogleda sina:
Zaklonio si svoju ljubav majčinim imenom. Nije lijepo, ali je razumljivo. No,
sad je riješena i ova zagonetka. Kako si sam čuo, Ivane, Damir nije kriv što sam
tako dobro udesio stvar da Je njegovo priznanje bilo izazvano tvojom voljom. Sad
možeš otići, Damire.
Mladić se okrene blijed, znojna čela i prođe pokraj princa.
i van mu odvrati blagim pogledom. -”.n-.? --•

Damir je izašao iz sobe s uvjerenjem da je njegov prijatelj zadovoljan. Otac

pristupi sinu, spusti ruke na stol i tiho započne:
Beci Frankopanka? Takvo dijete! Nje se uistinu ne trebam bojati! Ona nije od
one vrste djevojaka koje su pogibeljne da se trajno uvuku u dušul Ona je jedna
od onih nježnih koje su nekoć osvajale muškarce. Beci neće dugo stanovati u tvom
srcu! I knez Frankopan ne bi ti je nikad dao. On zna da samo kći moćnog i
bogatog vladara može podići tvoj ugledi Nju možeš smatrati iz" gubljenom za sebe
jer ona ti nikad ne bi pružila ruku na tajnom vjenčanju!
Ivan je mirno slušao očevo razlaganje misleći samo na Da-mira koji je tako
vješto izbjegao da izda Gordanu.
Kralj položi obje ruke na sinovljevu glavu, sagne se k njegovu licu i reče
gotovo moleći:
Sinko, sve sam prebrodio. Ne zaustavljaj me na putu na
kojem sam mnogo toga oborio u teškoj borbi. Uzmi punomoć
i potpiši. ^
Blago pogledavši oca, mirno odgovori: r p:f
Neću potpisati! "• (
Ne podnosim riječ "neću" ni od koga reče kralj prijeteći, uzme pero i silom
mu ga utisne u ruku.
No ruka ne prihvati pero i ono ponovo padne pred njim na pod. Kralj stade gristi
usne, dok mu se čelo naboralo, a kosa na-kostriješila.
Od toga znaka njegove srdžbe svi bi protrnuli. Mladić je ipak stajao posve
miran, gotovo sjetan ne brinući se što će slijediti.
Ivane, pogledaj mi u oči!
^ I dignuo je svoj blagi pogled k njemu. j
Znaš što mi je bio Ivan Česmički Panonius? “
Znam, oče: vaš najvjerniji privrženik.
I njega sam, kad me izdao, bacio u tamnicu. Da nije pobjegao, pogubio bih ga.
Znaš li tko je bio Mihalj Galoci? Moj najbolji prijatelj. Ali kad mi je činom
protuslovio, dao sam ga smaknuti. A znaš li tko je bio Mihajlo Szilagv?
Vaš ujak, brat vaše majke.
On me postavio na prijestolje, ali jer se protivio mojoj odredbi, lišio sam ga
svih časti i bacio u tamnicu.
Prinčevo Uče je počelo rumenjeti, oči svijetliti, dok se kralj rasplamtio.
Ne poznajem nikakvih veza koje bi me mogle spriječiti da nad onim koji ide
protiv moje volje saspem svu snagu svoje vlasti.
Znam, oče, što me Čekal Niste štedjeli ni prijatelje, ni svoje vjerne, ni
svoju krv. I svoju majku kojoj zahvaljujete krunu odagnali ste s dvora, l moju
majku koja vam je dala sina. Sve ste vi odagnali jer u vama nema drugog do
krutosti koja nadilazi okrutnost asirskog vojnika. U svemu sam se pokoravao dok
sam

vjerovao da u vašem srcu ima tračak osjećaja. Mislio sam da ste samo nesretni,
od sudbine progonjeni i zato vam je riječ tako tvrda, a vaši čini tako okrutni.
Ali ovih dana sva je moja nada raspršena. Ugledao sam svoga oca koji ima sve
vrline svijeta, samo mu manjka osjećaj! I zato ne marim, činite sa mnom što god
hoćete. Odbacite me, protjerajte, izopćite, zatvorite u tamnicu, uzmite život
sinu, kad ste već okrunili svoju okrutnost bezdušjem prema njegovoj majci.
Govorio je raspaljen, uvrijeđen-i odlučan da brani pravo na ljubav. A na
kraljevu licu mjesto jo5 veće gordosti i prijetnje pojavljuje se gorčina, bol.
Šuteći sjedne, pokrije lice rukama čiji su laktovi uprti u stol. Grudi mu se
brzo spuštaju i dižu. Sin je razabirao koliki je orkan uzvitlao u duši kralja,
oca.
Dugo je stajao iza njegovih leđa, onda polagano pođe prema vratima. Kralj se
trgne:
Čekaj!
Ivan se okrene i ugleda promjenu na kraljevu licu punom bola. Još ga nikad nije
vidio ovakva. Kralj se polagano digne i pokaže rukom naslonjač.
Sjedni, slušaj me!
Neko je vrijeme buljio u stol, pa onda udahne.
Rekao si da me rese sve vrline, samo mi manjka osjećaj. Možda je tako. A zn:-i
li što je sve gazilo po ovom srcu od rane mladosti! što se sve valjalo u ovim
grudima? Koliko je tereta prošlo preko njih. A ja sam slušao kako pucaju! I
svakog časa oboren, polumrtav, digao sam se grčeći se u samrtnoj borbi da
najuren ljudskom zloćom svladam sve, dignem se i obranim. Reći ću ti sve pa onda
sudi, sine, mojem srcu. Onda shvati kako ti diktira razum i odluči Sto ćeš
uraditi, kamo skrenuti svoje i moje putove i svih koji ovise o tebil
OD STRATISTA DO PRIJESTOLJA
Nekoliko puta prošao je kralj gore-dolje po sobi u mrtvoj tišini. Koraci po
debelom sagu ne zamjećuju se. Ivan gleda za njim osjećajući da su ove široke
uzdignute grudi pune i sad će
ih razotkriti do dna.
proveo na opjevao kao
-.. " VCM M UJ^gWVtfr "9"AVC" "J "w""w AWJM
JW ^ wwjw w •"• -^
narodu izazvala je protiv njega bjesnilo zavisti knezova i veli"
311
Skrstivši ruke na leđima, kralj započne: Moj otac Ivan Hunjadi polovicu je
svoga života bojnom polju bijući se protiv Turaka, a narod ga je O]

kaša. Da ga unište, skovali su zavjeru. Vođe zavjere bili su Ulrih Celjski i

njegov prijatelj Gorjanski. I .razmaha se borba protiv mojeg oca. Zavjerenici su
prikazali kralju da moj otac, opijen čašću i slavom, snuje protiv njega urotu,
da ga želi skinuti s pri-jestolja i sebe proglasiti vladarem kraljevstva. Mladi
slabi kralj prikloni vjeru njima. Bude odlučeno da kralj pošalje mojeg oca na
bojište i tamo da ga dade ubiti. Moj otac tjerao je Turčina iz Beograda i slavno
ga pobijedio. Nakon pobjede mladi kralj posjeti tvrđavu i objavi da je mojeg oca
našao mrtvog. Moj stariji brat Ladislav Hunjadi preuzme očev mač. Znao je za
urotu koju je zasnovao Ulrih Celjski i pozove ga na odgovornost. On uvrijedi mog
brata sasuvši mu u oči da je on zajedno s našim ocem radio o glavi kralja
Ladislava.
U dvorani tvrđave oni se pobiše. Moj brat zadobije dvije rane, a Ulrih Celjski
padne pod njegovim mačem. Bila je to viteška borba bez prigovora.
Ali pristaše Ulrihovi Gorjanski, Oswald, Rajmond Rosz-gornj i kraljev prisni
prijatelj Ulrihov zamjenih Helcler poveli su tajnu urotničku borbu protiv mojeg
starijeg brata Ladislava, mene i naše majke udovice. Kralj Ladislav Polstumatus
poslušao je njihov savjet i pod maskom prijatelja s velikom pratnjom dođe u
posjet mojoj majci. U dubokoj crnini izašli smo preda nj.
Sedamnaestgodišnji kralj odigrao je najcrnju komediju koju je ikada zabilježila
historija. Kad nas je vidio u crnini, pristupio je našoj majci i uzeo njenu ruku
rekavši: "Zašto se odijevate u crno za velikim junakom? On se preselio u
vječnost da ubire nagradu za svoje velike hrabrosti. Crnina je gotovo uvreda
slavi kojom se okrunio na zemlju Skinite crninu, jer mi slavimo njegov život."
Kralj pođe u dvor i dariva majku i nas dvojicu grimiznim haljinama. Da udovolji
njegovoj želji i da zaštiti svoje sinove bojeći se kraljeve osvete zbog smrti
Ulriha Celjskog, moja majka popusti. I dok su naša srca krvarila, mi smo ih
morali odjenuti grimizom. A kralj Ladislav se smiješio, iskazivao mojoj majci i
nama najveća prijateljstva. Kralj pozove majku i čitav dvor u crkvu. Pred
cijelim svijetom tu se zakune da nikog od našeg roda neće stići kazna ili osveta
zbog smrti Ulriha Celjskog. I dok je to prisizao, dok je mog brata Ladislava
hvalio i darivao mu velike počasti, dotle je u svojoj duši već zasnovao
zločinačku izdaju.
Mog brata Ladislava, okrunjenog tolikim častima pozvao je na svoj dvor, a s
njime i mene.
I stigli smo na dvor. Onda se desi ono strahovito, jezovito. Znam kao danas,
upravo trinaesti po datumu. Na dvoru je pri”f” đena velika svečanost. Uz kralja
su bili moj brat, ja i naši vjerni: Ivan vitez od Srednjice, Gašpar Bodo, biskup
Petrovaradinski i još nekoliko naših prijatelja. U kraljevoj pozadini stajali su
Ulrihovi prijatelji. Na čelu im Gorjanski, Helcler i Rozgornj: Usred svečanosti
odjednom pristupe mojem bratu i meni i zaviknu: "Po
312

, -,, nieeova veličanstva od ovog ste časa naši uznici..." i

nal°^rečc kad mojem bratu i meni staviše na ruke okove i s
; np dorecc, K."IU i j..... . ___:-" cua "" zvi
JoS
•"ne"dorečc, kad mojem uiaiu umu <,• ...,_, .-. . na
šim prijateljima odvednše nas u dubinu tamnice. Sva su zvona
u dvoru zazvonila u znak našeg utamničenja. Čitav je narod osje
tio da se dogodilo nešto veliko. Papin poslanik na kraljevu dvoru
odmah dojavi svetom ocu da su sinovi branitelja kršćanstva ba
čeni u tamnicu nevini. Saznavši, a s njim i kralj da će nas dvojicu
zaštititi papa, naši izdajnici sjeli su odmah da nam sude. I pri
jatelji Ulriha Celjskog optužiše mojeg brata Ladislava da je htio
provesti urotu koju je zasnovao naš otac Ivan Hunjadi. Ladislav
da je odlučio ubiti kralja, a kraljem proglasiti sebe. Kralj prihvati
ovu lažnu optužbu i obojicu nas mojeg brata i mene osude
na smrt.
Izrekavši ovu riječ, Matija ušuti i pogleda svojeg sina. Ivan>
je blijed, potresen.
Na smrt? Vas oče?
Nikad nisam drugima dopustio da pročitaju ove stranice mojeg života. Ti treba
da znaš da je tvoj otac sa petnaest godina čamio okovan u tamnici, a nad njim je
lebdjela osuda smrti. U hladnoj tamnici, mračnoj, kamo nije dopirale ni sunce ni
zrak, o kruhu i vodi, sjećao sam se prisege koju je kralj položio nasmiješenih
usta i primao pozdrave naroda zato što je sinove Šibi njanin Janka prigrlio kao
svoje prijatelje. Nestalo je moje mladosti onih dana. Nestale je ideala. Osjećao
sam se mužem u kojem je ugaslo sve vedro, toplo i plemenito. Nakon proplakanih
noći i dana, između kojih u toj tmini nije bilo razlike, uginulo je u meni sve
što ljudi na ivu čuvstvom. Gušilo se u mraku tamnice pod zveketom okova, A
tamo gore na dvoru žurili su se naši neprijatelji da ito prije uzmu naše živote.
Požurili su zavidnici i kralj sa svojom osvetom. Požurila se i Katarina, njegova
majka, koja nije mogla pregorjeli smrt svog velikog prijatelja Ulriha Celjskog.
Jednog dana poveli su nas na strnište.
I tebe, moj oče? usklikne Ivan preneraženo.
 I mene! Opkoljen vojsku m,, u društvu krvnika stoje sinovi Sibinjanin Janka,
opjevana junaka, zato što im je otac stekao slavu i ljubav naroda,
U budimskom dvoru, unutar zidina, na maloj čistini bilo je stratište. Pogledao
sam oko sebe. Tu su stajali Ulrihovi prijatelji, osvetnici i suci u Istoj osobi.
Okolo vojnici himbenog kralja La-dislava, tamo na tr i dvora stoji on sam. Usne
koje su se nekad smiješile još se i sad smiješe. Kako me palio taj smiješak!
Sva su Iica °k° nas b^ nasmijana, kao da polaze na pir. Moj brat i ja stojimo
nijemi držeći se za ruku. Njegova ruka nije drhtala kad je držala moju čvrsto
stišćući, kao da mi ulijeva hrabrost. Nad nama gore sjalo je majsko sunce, okolo
je cvalo prošeće što zove u život, a >;. : .U:;, smrt, mladi... Mojem, oratu
bilo je tek dvadeset šest godina. I onda pristupi krvnikl Jos i sad vidim onu
sjekiru kako se svjetluca na suncu. Pokazali
313

su nam sjekiru koja će odrubiti naše mlađahne glave. Kruto nj je bilo u duši kao
da se pretvorila u kamen. Pozvaše mojega brata Ladislava. Zagrlio me, ali nije
rekao ništa. Pošao je, odrešuj" haljetak i skida ovratnik. Stisnuo sam zube.
Sjekira je pala na njegov vrati Pala je. a nije ga presjekla. Samo se malo krvi
pro-lilo po košulji. I drugi put sjekira padne na njegov vrat, nije ga
presjekla! Ja dršćem stišćući zube da ne vičem, ne kunem, ne pobjesnim, ne
riknem... Brat moj, dva puta zasječen sjekirom, digne se, pruži uvis ruke pa
zavikne gromkim glasom: "Ljudi! Kršćani! Razbojniku zakon poklanja život kad ga
sjekira dva puta zasiječe, a ne odrubi mu glavu. Pravo je moje po zakonu
živjeti..." Gledam tu strahotu. Gledam kako on pruža ruke. slušam njegov glas
što bi kamen pretvorio u srce. A moje oči vide kako se kraljevi prijatelji upiru
i moje uši slušaju kako razjareno viču gore na trijem kralju: "Glavu njegovu
hoćemo, glavu za Ulriha Celjskog!" Okrutni kralj, kojemu je samo sedamnaest
godina, mirno odmahuje rukom. Nema milosti...
Blijed, dršćući krvnik opet hvata sjekiru. A vojnici se bacili na mojeg brata i
povukli ga natrag. On još jednom uzvikne: "Pravo što ga ima razbojnik uskraćuje
se sinu najvećeg junaka ovog kraljevstva!" I treći put padne sjekira, a moj brat
opet digne glavu, hoće da nešto kaže. Četvrti put zahvati krvnik i glava se
mojeg brata skotrlja.
Stotinu kletva, stotinu krikova jecalo je u mojoj duši od strahovitog pogleda.
Čekao sam skamenjen, zapiljio se u sjekiru iz koje je curila krv...
Onda me netko uhvati za ruku i povede sa stratišta! Našao sam se opet u tamnici.
Nekoliko dana i noći bez sna, zguren u tmini na ležaju od slame, gledao sam bez
kraja i konca jezovitu smrt dok me utamničeni prijatelji ne probude i razjasne
da su se velikaši prestrašili videći mene. Znali su da pred narodom i papom neće
moći dokazati da sam ja, dječak, sudjelovao u toj uroti. Kralj odluči da me ne
pogubi i zadrži me dalje u tamnici. Nisu znali što će sa mnom.
Bunilo se malo plemstvo, građanstvo, puk, da su pogubili sina velikog junaka. A
kralj se zaprijeti da će svatko, tko samo spomene ime pogubljenog ili njegovog
oca ili brata biti obješen. Onda me jednog dana izvedu u kraljevsku dvoranu.
Vidio sam pa pinskog poslanika. Donio je prosvjed pape što se sinovi branitelja
kršćanstva vode na stratište. Moj brat već je bio davno mrtav.
Skinuše mi okove i proglase me zarobljenikom. Onda su m" odveli u Češku i
predali me kralju Jurju Pođebradu da me čuva. U toj tuđoj zemlji oko mene sami
nepoznati ljudi, ono nekoliko prijatelja što su me slijedili nisu smjeli sa mnom
govoriti. Sjedio sam za stolom kraljevskog dvora među slugama. Ni prijatelja,
nikoga oko mene kome bih se mogao ili smio izjadati. Tvrd je bio krušac
zarobljenika, grozan položaj brata smaknutog urotnika na čiju su uspomenu preda
mnom pljuvali.
314

I tada osjetih da ću se moći održati samo ako se branim . . oružjem: himbom,

osvetom, okrutnom osvetom, jezovitom if^obzirnošću protiv svih zloća Sto ih je
izmudrilo zlo našeg doba Naprezao sam se da budem himben, da se pretvaram, jer
je ko rnene bila samo himba i pokvarenost. Upijao sam u sebe sa-° o laž,
izdajstvo i čeznuo sam za osvetom.
Dogodilo se čudo! Mladi kralj Ladislav stigne na dvor Pođe brada. Jedva se
zadrži tu koji dan, iznenada mu pozli i umre. živio je samo godinu dana nakon
smrtne osude mojeg bratal Okrivljavali su moje prijatelje koji SU sa mnom bili u
zarobljeništvu da su oni otrovali kralj n. Sam Pođebrad, koji se dan prije toga
meni izrugivao, sada me stade braniti i dokazivati da moji prijatelji nisu mogli
nikako doći u kraljevu blizinu. On potpuno promijeni prema meni držanje. Posjeo
me kod stola bliže k sebi i ponudio mi svoju kćer Katarinu za ženu. Bilo mi je
tek šesnaest godina, ali sam osjećao da o tome ovisi moja sloboda i zadao sam mu
riječ. Računao sam! Na :o su me naučili svi udarci kroz jcoje je prolazila moja
mladost, udarci što su se nanizali kao dvored bodeža. Tada stigne poslanstvo
velikaša iz Ugarske i Hrvatske. Svečano mi navijeste da su staleži mene izabrali
za kralja. Onog časa osjetio sam da počinje svitati dan moje osvete. Vraćao sam
se u svoju domovinu.
Stupio sam mlađahan na prijestolje. Uza me su bili moja junakinja, majka i njen
brat Szilagv. Moja majka se zaklela: "Volim radije vidjeti sina mrtvog negoli
bez krune!"
Tu sam saznao kako je moja majka mudro svladala Ulrihove prijatelje, naročito
Gorjanskn;”. Obavezala se da ću ja uzeti za ženu njegovu kćerku. Odlučno >
izjavio: ne. Nikad neću povesti pred oltar kćerku ubojice mojeg brata.
Moja čvrsta odluka razbib je preko majke sklopljeno prijateljstvo, a naSi
neprijatelji počeše novu borbu protiv mene. Pala-tin Gorjanski s pristašama
stvara osnovu da mene svrgne i da postane kralj. Tražio je pravo na prijestolje
na temelju loga što je nekad kralj Sigismund bio njegov ujak. Pošli su da
huškaju njemačkog Friedricha i Pođebrada, ali ja sam se vjenčao s njegovom
kćerkom Katarinom i zato je češki kralj ostao uza me. Još nije prošla godina
dana a Katarina umre u preranom porođaju. Njena smrt koja me ostavila bez
potomka svali na mene nove neprijatelje. Tek sada su se otvorile paklene borbe.
Pođebrad, moj bivši tast, svezao se s njemačkim carem protiv mene, a om obojica
s domaćim neprijateljima Gorjanskim i njegovim pristašama.
Kao gladni psi navališe na mene, sa svih strana usred moje države koja je
razrušena, rastrovana, osiromašena i poharana turskim provalama. Za mojim
razrušenim kraljevstvom i jedva Ste-cemm prijestoljem posežu: Friedrich.
Pođebrad, poljski kralj, bizantski car i Venecija! A sva zemlja oko mene ranjavo
tijelo, raz-prosjak, na kojem vise same krpeUne. Vojske nema, kruha
315

t. “i
l
nema. Slavlje kojim su me izabrali za kralja zanijemilo je. s
srca se zatvore kad je kralju trebalo vojske i kruha.“
Gorčina koja je ispunila svu moju dušu do ovog časa sada i još nakapana
razočarenjem mojih pristaša koji su me birali” Razočaran svima onima koji su me
oduševljeno dignuli na prijel stolje, stojim sam, ne slušam majku ni njenog
brata koji ml po. novo spočitavaju tvrdokornost što neću da se vjenčam s
"kćerkom Gorjanskog, ali ja se zakleh: prije ću razrušiti prijestolje, izdah-
nuti pod njegovim ruševinama nego se svojim usnama đotaći kćeri onoga koji je
pogubio mojeg brata. Radio sam kao muž.
Skinuo sam Gorjanskog s palatinske časti, a on digne protiv mene sve. I nizale
se urota za urotom. Izvana neprijatelji, a u zemlji urote. U meni je niknula
čvrsta odluka da sve to prebrodim, skršim. I u toj odluci krenem naprijed,
uništavam što god je protiv moje volje i mojeg cilja koji sam donio na
prijestolje da sagradim jaku i veliku državu.
U toj borbi i rvanju sišao sam k narodu. On je u većini! On sačinjava domovinu.
Dao sam sloboštine puku građanima i malom plemstvu i stekao sam u njima
prijatelje. Oni su pošli sa mnom u boj. Digao sam narod i plemstvo i građane
protiv velikaških oligarha. Sputao sam njihovu snagu u lance, učinio ih svojim
neprijateljima, ali sam zadobio puk građanstvo i malo plemstvo i s njima u
savezu podigao kraljevstvo.
Nesmiljeno sam bacao u tamnice, odrubljivao glave, kažnjavao gubitkom dvoraca,
čistio sam ovu strahovitu staju po kojoj su se rvale živine. Stjecao sam bojnu
slavu, zauzdao urotnike i neprijatelje.
U toj divljoj borbi moje srce ostalo je kameno, mrtvo, hladno. Svakog sam dana
sklapao nova prijateljstva, nove saveze. I dok sam s jednim jučer prijateljevao,
sutradan sam ga napustio i bacao u tamnicu onako kako je iziskivala potreba
mojeg cilja. Bez obzira na sve, radio sam neumoljivo ne pitajući nikad srce, a
uvijek hladni razbor. Glumio sam svaki put onu ulogu koju je trebalo, obećavao i
kršio obećanja, svrgavao i postavljao opet u časti, dijelio, oduzimao, milovao i
kažnjavao.
Tražio sam prijateljstva gdje mi je trebalo, pa i od najvećih neprijatelja, a
rušio sam veze kad su mi bile na teret. Bio sam silovit, oprezan, oklijevajući
kad je to trebalo mojim osnovama, služio sam se himbom prema vladaocima i prema
samom papi" Nikome nisam vjerovao, nikome se nisam povjeravao, a sve sam uzde
držao u svojoj ruci! Čitav moj život bio je rvanje, borba na smrt. Mačem i umom
vazda sam stajao na megdanu i ne znam jesam li ikad uvečer legao na počinak, a
da me sutradan nije čekalo novo bojište, bilo s poslanicima raznih država, bilo
na čelu moje vojske.
Moje kraljevanje je beskrajna bitka na bojištu mudrovanja i
oružja. ..,,,, , . ." ,. ,.., .^.,- ., ,.,...., t ..
316

Kraljev glas zvoni, • lice mu gori. Ivan sluša čitavom svojom dušom i P^ svaku
riječ.
__ Tako sam bijući se od svojeg mladenaštva do danas sa-r-,dio ovo veliko jako
kraljevstvo. Od prosjačke države, razrova-
rastrovane, stvorio sam snažno i bogato prijestolje, s jakom "velikom vojskom.
Podig: o sam kraljevsko dostojanstvo na vrhu-iac moći i snage koja zadivljuje i
zastrašuje sav svijet.
Ušutjevši, odjednom kralj ustane, pođe prema princu snažno naglašujući:
__ Svu tu borbu, sve te muke, sve napore okrunjene uspjehom slave i moći zar ti,
moj jedinac, jedina moja nada da sve to pregaziš? Da ti, moj sin, krv moje krvi
ustaneš na bedeme koje sam ja sagradio i upraviš topove protiv mojeg
kraljevstva? Ostaviti ovo kraljevstvo drugome ziuu”.lo hi da sve moje topove i
svu moju vojsku povedeš na zgradu kojoj sam ja dao čitav svoj život!
Princ obori glavu, a kralj još jače uzdigne glas:
Tebe ne čekaju borbe koje sam prošao ja. Tebi dajem veliko i jako kraljevstvo,
učvršćeno prijestolje, snažnu i jaku vojsku, ponosnu državu. Treba samo da uzmeš
žezlo i njime upravljaš mudro da se uzdrži i ne sruši.
Kralj načas ušuti. Lice mu je gorjelo rumenilom, oči sijevale od uspomena što su
mu uzavrele krv. Lagano položi ruku na glavu svog sina:
Ivane, zavući se u samoću i razmisli o svemu što sam ti govorio. Razmišljaj.
Ne posadim li tebe na prijestolje, sve će se srušiti u bezdan. I puk, i malo
plemstvo, i građanstvo past će opet pod jaram velika!”.-”.
Onog časa kad ja zaklopim oči čitavo ovo kraljevstvo bit će krvavo bojište.
Sjeti se: Friedrich III traži moje kraljevstvo, jer su ga jednom moji urotnici
proglasili meni protukraljem! On, dakle, ima pravo držati taj naslov. I ja sam
mu dao jedno pravo: kad su me pritisli domaći urotnici i Turčin, ja sam s njim
sklopio savez obećavši mu: ako ne budem imao muškog potomka, on će postati moj
nasljednik. Onda sam bio više nego siguran da neću umrijeti bez muškog potomka.
Sjeti se: češki kralj Vladislav traži pravo na ovo kraljevstvu po rodbini.
Poljski kralj pruža ruku za njime, također po svojem rodbinstvu, a domaći
velikaši među njima i Zapolja prvi će ustati da zasjednu na ovo prijestolje.
I ono što sam ja gradio trideset godina razrušit će, razgrabiti u divljoj borbi
za moju ostavštinu. Idi, sine, povuci se u svoju samoću i razmisli sve što sam
ti sada rekao. Moj si sin! Pametan sil. Zovi u pomoć samo razbor i pitaj ga:
smijem li dopustiti takvo strahovito razaranje svega onoga što je stvorio moj
otac. Ne odgovori mi dotle dok nisi potpuno mirno razmislio. Idi i ostani sam s
onim što ti je duša primila. Idi, sine, zatvori se u sobu i razmišljaj, l onda
mi odgovori!
311

Princ polagano ustane i spuštene glave izlazi iz sobe, a otac prati njegove
korake. Kad se za njim vrata zatvore, digne ruke položi ih na tjeme kao da
osjeća bol. Tako je ostao u dubokirn mislima. Tada, kao da ga je podbola neka
nova misao brzo prođe sobom, zazove Radula i naloži mu da pozove Varadija.
Kraljev savjetnik pozorno je promatrao njegovo lice kad mu je stao nasuprot. Ne
rekavši ništa, kralj mu pruži vjenčanu punomoć.
Nije potpisana? zapanji se Varadl.
Uskratio je potpis.
• Veličanstvo nije nastojalo da ga skloni? “ Učinio sam prvi juriš.
Ako mi to ne uspije, imam još Minu navalu. Sad idite gore, Varadi, k njoj. 1
Veličanstvo me šalje k uzvišenoj gospodi?
Da, idite k njegovoj majci I recite joj: ako ljubi sina neka iskoristi sav
svoj upliv da joj sin bude kralj.
IsporuČit ću, veličanstvo.
Još nešto. Pitajte je kako je iz Napulja dospjela ovamo. To bi mi danas bilo
vrlo važno saznanje.
Nastojat ću doznati. Nego, smijem li upitati, veličanstvo, čime princ
opravdava uskratu potpisa?
Budalaštinom! Ljubi. Zamislite koga?
Samo je slegnuo ramenima, ali pozorno očekivao što će reci kralj.
Ljubi malu Beci. Da se nasmiješi
Varadi se nasmije. Ne zbog toga što mu se to činilo smijeS-nim, nego od radosti
što je vidio kralja u zabludi.
Već sam počeo sumnjati da tu Gordana nije razapela svoje mreže primijeti
kralj. Alfonzo mi je govorio da je bacila oko na princa.
Istog je dana sve opozvao!
Svakako, po želji kraljice. Nije bilo baš lako uspiriti moju sumnju kad znam
da Gordana ne štedi svojim pogledima nikoga. Sad sam miran. Beci nije jedna od
onih koje su pogibeljne kap Gordana. Požurite se, pa mi onda javite što vam je
prinčeva maj ka rekla o svojem nestanku iz Napulja.
Kad Varadi uhvati vrata, kralj ga još jednom zaustavi:
Obrazložite prinčevoj majci da je u korist njenog sina ako ga sklone na potpis
i ako mi iskreno kaže kako je dospjela ova mo, čijom pomoći?
Napolju je Varadi poveo sa sobom paža Stjepka Brodarica i kad su bili daleko od
kraljevih vrata, zaustavi ga: . - , Stjepko, gdje je Gordana?
- Malo prije otišla je gore u svoju sobu.
i Potrči za njom i reci neka samo načas iziđe. Čekam je
pred njenim vratima. • ., ..-.,,
318

Stjepko otrči, a Varadi se uspne stubama i oprezno se ogledavajući stade ispod

luka na trijemu.
Suprotna se vrata otvorila, Gordana izađe i pristupi kraljevu
kancelaru.
__ Gordana, došao sam vas obavijestiti. U kraljevoj se odaji fcroji sudbina
kraljevstva i naša.
Djevojka prisloni uho, dok je on tiho govorio i promatrao njeno lice na kojem
nije bilo znaka da bi je dojmile njegove rije~ ci i kraljeve odredbe.
Svršivši, upita je:
_ Sto velite na to, Gordana?
_ Recite prinčevoj majci neka me zovne k sebi.
To je čitav vaš odgovor?
Ovdje na trijemu nije mjesto raspravi. Može nas netko-
vidjeti.
Dobro ne zaboravite što vam je rekao Česmički: u vašim je rukama sudbina
kraljevstva.
Precjenjujete me vi i moj skrbnik. Ali neka me uzvišena gospođa zove k sebi.
Kimnuo je, pohitao praznim trijemom i najavio se majci princa Ivana. Našao je uz
nju Lovru Iločkog. Pošto je pozdravio bolesnicu koja je sjedila u naslonjaču,
osjeti da je njen pogled uperen u njega s izražajem spočitanja.
Napokon mi je sve jasno. Vojvoda je bio tako dobar pa mi je ispričao sve što
se dogodilo one noći kad sam ušla u taj dvor. Dobro je učinio. Dosta sam jaka da
sve podnesem. Đuro je dao svoj život za zivut mojeg sina! Nikad neću zaboraviti
njegovu vjernost. Svakog dana posvetit ću mu spomen duboke zahvat nosti.
Međutim, Varadi upita:
Kako ste one večeri doznali vijest o prinčevoj smrti? Ova me začuđuje. Zar ste
boravili na GriČu?
Bit će dobro da o tome više ne mislimo! Vjerujete mi: da me nije zatekla ova
crna vijest, nikad ne bih prešla prag ovog dvora. Molim vas, biskupe, javite to
Cesmičkom. On mi sigurno jako spočitava L10 sam tu.
Samo se boji za vas naglasi Varadi.
A kako ste se vi usudili doći k meni?
šalje me njegovo veličanstvo.
Crne trepavice spuste se na plave oči, a njene još blijede usne prošapću:
Otići ću odavle. Neka se ne boji, već sam zatražila od Ivana da me pusti iz
dvora.
Njegovo veličanstvo to ne traži.
Vi ne običavate lagati, a ja ipak ne mogu vjerovati.
Vama su poznati naši planovi da princa Ivana vjenčamo Sforza jer će mu tom
ženidbom porasti ugled u cijeloj
319

Evropi i u očima svih velikaša i onih koji te protive da on našli. jedi

prijestolje. Princ se nećka da potpiše vojvodi Iločkome punomoć kojom bi ga
zastupao na vjenčanju.
Dakle, nije potpisao? zaprepasti se vojvoda.
Nije! I zato njegovo veličanstvo moli uzvišenu gospođu da iskoristi svoj upliv
i skloni sina na ženidbu koja nosi u sebi uvjet "reće kraljevstva.
Zašto Ivan ne želi stupiti u brak? upita ona.
Jer ljubi Gordanu.
Gordanu? opetuje ona šapćući. Kolika šteta. Bio bi 8 njom sretan. A ona?
Ne znate ništa o tome biskupe? Pogledavši Lovni Iločkog, odvrati:
Čini mi se da je njeno srce još slobodno. Znam da biste
ga vi htjeli vidjeti sretna nastavi moleći ali Česmički oče
kuje od vas da ćete svoga sina dati kraljevstvu da ga sačuva !
razaranja. s
Recite njegovu veličanstvu da će majka učiniti što možej i umije.
Uzvišena gospođo, uputite princa neka govori s Gordanom i zovnite je sama u
ove odaje.
Dobro, zovnite mi sina, a onda zamolite Gordanu da me posjeti.
Još nešto, uzvišena gospođo. Njegovo veličanstvo vas moli da mi kažete čijom
ste pomoći stigli ovamo s otoka Ichi. - Nitko mi nije pomogao osim Đure.
Negdje su zidari radili na dvoru navrh otoka, ispod njega usidrili su svoje
lađice za prijevoz građevnih potrepština. Jadni, vjerni Đuro smislio je varku.
Preodjenuo me u zidara i u mraku smo se spustili dolje, ukrcali na lađu i sretno
stigli na obalu. Nije li vam to rekao Česmički?
Ipak sam morao saznati od uzvišene gospođe ako bi kralj tražio od mene časnu
riječ ili čak prisegu da sam to čuo iz va-iih usta. A sad hvala i želim vam,
uzvišena gospođo, da -se brzo j oporavite. A vi, vojvodo, ostanite još ovdje!
Ostanite, vojvodo, negdje u blizini zamoli ona možda bi vas moj sin
trebao.
Ostala je sama i zagledala se kroz otvoreni prozor u daleki svemir. Suze su se
zacaklile u plavim očima. Omara tihog popod-neva ležala je u sobi i tamo daleko
iza utvrda. Njeno se Uče počelo stezati i bol nađe oduška u tihom plaču.
Lagani mlađahni koraci i škripa zaustaviše njene suze. Ivan je ušao u sobu.
Vojvoda Iločki nije ovdje? upita nezadovoljno, ali g" ona smiri.
 Vani je na trijemu. Sama sam zaželjela da izađe. Dijete moje ona uhvati
njegovu ruku i zagleda mu se u lice mutne tu sjene pale po tvom obrazu,
“•, " Ne pitaj me, majko! “ :-)•”.” :i “ <.

Sinko, sjedi k menj I reci: zaSto te zvao kralj?

pripovjcdat ću ti, majko, kad budeš jaka.
__ Naprotiv, sad treba da mi kažeš. Osjećam se vrlo snažnom, sasvim mi je dobro.
Odgovori mi ako tvoja majka smije pitati što si govorio s ocem?
_ Sve ti smiješ, majko. Kad želiS, reći ću ti: kralj hoće da potpiiem punomoć
Lovri Iločkome da me vjenča s milanskom princezom.
A ti?
Ne mogu ...
Jer ljubiš?!
_ Rekao sam ti prije nego Sto sam sišao!
_ Je li te vrijedna, sinko moj?
Da li sam vrijedan Gordane? To pitaj, majko.
Kralj to zna? zabrnie se ona.
Moja je nesreća Sto” ne smijem stupiti pred kralja i s po nosom spomenuti
njeno ime. Ali ti, majčice, ti koja si sama ljubila shvatit ćeš, razumijeti da
se ne mogu pokoriti kraljevoj želji-
Ako to od tebe traže tvoji prijatelji i narodi koji te žele na prijestolje?
Rob sam svoga srca i nemam snage koja bi me mogla osloboditi robovanja. Ti,
majko, koja si mi dala ovo vjerno i postojano srce razumjet ćeš. Gordana je moj
usud kao što je moj otac bio tvoj. Ona upravlja mojim životom, shvaćaš li to?
Lako je kimnula l zamišljeno gledala preda se.
A što će biti od toga, dijete moje?
Bježimo, majko, daleko odavle da živimo u sreći s njom
ti i ja!
Gordana ti je dala obećanje?
Htio sam govoriti s njom, ali već sedmicu dana ne nalazi vremena da se odazove
muj^m pozivu. Uvijek je zaokupljena kraljicom.
Ipak, ti se nadaj da te ljubi?
Znam samo to Sto mi je Damir rekao. On mi je više nego brat. Majčice, on je
prijatelj. Posjedujem čitavo njegovo srce i baš on tako budno pazi svaki
Gordanin kret, svaku njenu riječ.
Pa što zaključujete?
Kaže da je Gordana strepila za moj život i da njeno srce
Pnpada meni.
Prema tome, Damir je .tvoja veza s Gordanom? . Da. Za njega se kralj ne
brine i ne pazi govori li s njom lu ne. Ja se moram držati u pozadini.
21 Cordan" I
Savjetujem ti, Ivane, da upitaS Gordanu. .. Ovo mi je bila prva misao kau
sam malo prije ostavio kra-Jjevu sobu. No, kako. da je nađem nasamu?
321

Ona će doći k meni, svakog je časa očekujem. Pričekaj u drugoj odaji, poslat
ću je k tebi.
On se digne ispred koljena svoje majke uskliknuvši: •. Kad ona prekorači
ovaj prag, riješit će se moj životi
Čuješ li korake?
i Čujem njen kraljevski korak trijemom, tako lagan, i ipak
Jpko odvažan. Od njega dršće moje srce. l
v Požuri se, Ivane, idi! j
Idem u susret svojoj sreći i tvojoj, majko. I za njim se zatvorila vrata.
Sreći, sreći Šapću majčine usne, a zabrinuti pogled zuri u daleki modri
svemir. Odmah zatim vrata na trijemu se otvore.
Sa smiješkom na usnama približi se Gordana prinčevoj majci:
Kako se radujem! Vi ste ustali i vaše lice svjedoči da ćete doskora biti
potpuno zdravi Izvoljeli ste me pozvati?
 Da, zvala sam vas. Reći ću vam otvoreno i iskreno što je uzrok mojem pozivu.
Tamo, u onoj odaji je moj sin i želi s vama govoriti, a ja upravljam na vas
prošnju da mu to ne uskratite. Uzalud je čekao sedmicu dana taj čas. Potrebno je
da ga saslušate.
..., Izvršit ću time i svoju želju. , . . ,
.”, Dakle pođite i... , ,.,
Zapela je i oborila oči.
Sto ste htjeli reći?
Ono što ne smijem. Ali, idite, Gordana. v I pošla je. Oči pune majčinog
straha gledaju kito prelazi prag iza kojeg čeka njen sin.
ONKRAJ PRAGA
Gordana je prešla prag. Mir leži na njenom licu, u očima, u čitavom biću, mir
koji ne kazuje ništa, ne odaje ništa, samo po-tcrtava snagu duše i ljepotu njene
spoljašnosti. Valovita kosa pokrivena je uresom od zelenih nizova što pojačava
sjaj bron-čanog žara njene smeđe kose. Oči su pune ozbiljne spoznaje velikog
časa pred kojim se nalazi.
Uz njeno tijelo, savršenih djevojačkih oblika, spušta se zelenkasta haljina u
širokim naborima i lagano šušti dok se približava Ivanu.
Uspravio se, poklonio i lako protrnuo. Sam ne zna da h” od njenog mira, od
snage, blizine ili od onoga što mu se približava njenim dolaskom.
tt
322

__ željeli ste sa mnom govoriti, visosti?

._ Već davno čekam.
__ Slušam vas.
Načas nije mogao otvoriti usta, pa je oborio oči. Tada se opet
sa C__ Gordana, sjećate li se onog lova kad ste mi govorili o mojoj majci?
. Sjećam!
__ Rekao sam vam tada koliko ste mi blizu.
_ Razumljivo je to, visosti. Od mene ste čuli o svojoj majci više nego od ikog
drugog na ovom dvoru. Onda nismo slutili da ćete uskoro imati svoju majku.
_ Moja sreća još uvijek nije potpuna.
_ Tko od sreće traži više nego što mu ona sama podijeli, mogao bi izgubiti i ono
što mu je dobrovoljno podijelila.
Ne tražim od nje više nego što posjeduje.
To ne znam.
Ne slutite?
Mogla bih u slutnji zalutati.
Povest ću vas pravim putem. Ne tražim ništa drugo nego ono čime usud dariva i
najneznatnijeg stvora na zemlji. Tražim
tihu sreću!
Na prijestoljima je vrlo malo tišine. Sreće može biti ako se kraljevi brinu za
dobro naroda.
Zar samo to? “ “ " " “ • ““
Može li biti nešto više?
A sreća za ljubljenu ženu? "••”. ••"
Veliki i dobri vladari postavljaju ono na pof^eđnje mjetto, Čak se toga
odriču.
Ja nisam vladar.
Ali ćete to biti.
Nikad, Gordana!
Vas žele s .”i!
Ali ja ne želim i neću.
Ne vjerujem da je u vašoj visosti toliko sebičnog kadšto Ijublja.
Vi to nazivate sebičnim koristoljubljem?
Po svom uvjerenju.
Gordana, to odviše boli. ““• “"
Boi; vas jer sami osjećate krivicu Sto je ovom odlukom nanosite narodima.
 Veću bih krivicu nanio narodu da zavladam jer u mene nema vladalačkih vrlina,
nema snage.
Onda sami sebe varate!
Varao se ili ne varao, svejedno je naglasi odlučno i nešto nestrpljivo.
21
323
Zar bi se vaša plemenita duša mogla ovako poigravati kra-Jjevstvom koje vam je
domovina?

Moja domovina je ljubav prema majci i prema...

Ne, neću da slušam presiječe mu ona riječ neću da slušam kako nasljednik
prijestolja preda mnom izdaje čitavo kraljevstvo!
Rekoh vam, Gordana, nisam nasljednik i neću da budem!
Polagano, kao neki sudac, pristupi mu ona bliže držeći ga čvrsto na oku. Nešto
sugestivno sja s njenog lica i odrazuje se u njenom glasu:
Još uvijek ne vjerujem da biste mogli pribaviti toliko razočaranje narodu i
meni.
Vama? Gordana!
Da, i meni...
Vi ne osjećate što pokreće čitavo moje biće? Vi niste slu-tili da mi je srce
jedinu sreću našlo u vama!
U meni?
Samo u vama! •
Ne recite to još jednom, prinče.
Sto puta ću ponoviti: samo u vama je moj životi
Onda me narodi ovog kraljevstva imaju pravo izvući na stratište. Sama bih
podmetnula glavu pod krvnUcov mač da so kaznim što sam upropastila kraljevstvo i
njegov jadan narod!
Lice joj se zarumenjelo dok je naglašavala svaku pojedinu riječ. A on osjeti
navalu krvi, teški pritisak u prsima i pomanjkanje daha. Oči su mu široko
rastvorene, a ispod njih upire se u nju pitanje puno zaprepaštenja. Glas mu je
natopljen razočara" njem:
Vi, Gordana, ovako govorite meni? Vaša su usta to izrefe la?
Na moja usta progovaraju narodi svega kraljevstva!
Ne pitam što hoće narodi Ja pitam vas!
I ja sam dio toga naroda.
Onda pitam vaše srce što veli ono na moju prosidbu?
Nema odgovora!
Ustremljen je, ukočen, a glas mu se gubi u šapat:
Nemate riječi na ovo?
Tako je.
Slomio se kao da su ga pokopali kameni bregovi. Ona obori oči da ne gleda
ruševine njegovih nada. Nešto malo bljedila prosulo se njenim licem.
A njemu se čini kao da je obamro. Ne osjeća ništa stvarno. Kao da je bezdan od
velike i krute boli što se poput nemani smotala oko njega. Od muke otetura k
stolici i strovali se u jastuke. Samo laki uzdisaji poput tihog jauka izvinu se
iz njegovih grudi.
Gluha je tišina u odaji kao da se sve u toj sobi skamenilo nad njenim odgovorom.
U dugoj šutnji povlači se njegov uzdah:
On! on me uvjeravao...
Tko? upita ona. n&sr in>hl .
Damu ! .. j; a;s “A; .< “ . •:•;”
324

_ O čemu vas je uvjeravao?

_ Da ste strepili za moj život, za mene.
._ Rekao je istinu.
Nije mogućel
_ jest, strepila sam za vaš život.
_ Strepili? opetuje on i okrene se k njoj. -• ZtitO Ste strepili za taj moj
život?
Da vas ne izgubi kraljevstvo jadnog naroda.
A vi?
Rekla sam: strepila sam za kraljevstvo, a to je moja domovina. Dakle, i ja vas
ne želim izgubiti.
Smućenim pogledom gleda u njeno lice. Trgne se sa stolca, uspravi i naglasi
tolikom snagom da je ona ostala ukočena:
~ Onda znajte, Gordana. Kraljevstvo za koje vi dršćete ja neću! Nikad ga neću
primiti! Od ovog časa ja ga mrzim više od svega. Prezirem prijestolje koje vi
toliko ljubite, odbacujem ga zasad i zauvijek!
Suspregnite časovitu navalu bijesa.
Velim vam: odbacujem ga. Povući ću se s majkom i u samoći čekati dok me smrt
izvuče iz ruševine mojeg života. A vi dalje ljubite to kraljevstvo i
prijestolje. Ljubite ga i strepite za narod.
Svaka riječ kipi strašću prevarenih nada, strašću kakvu nikad nitko nije
primijetio u njega.
Njena se glava digne i povišenim glasom reče:
Ove riječi nisu dostojne Ivana Korvina!
Dostojne ili ne, ja ih ponavljam, ja se na njih...
Ne kunite će! uzvikne Gordana.
Jest, i deset puta ja se na ove riječi...
Ona naglo korakne k njemu i položi svoju ruku na njegove usne da zaustavi
riječi. Dodir njene ruke spriječio je zakletvu, ali i potamnio misli, razbor,
prisebnost. On čvrsto zgrabi njenu ruku i svom je snagom pritisne na svoje usne.
Jednim jedinim cjelo-vom na bijelu ruku odaje sve svoje srce, sve svoje čežnje.
Ne misli o uzrocima koji su mu tu ruku položili na usne, odaje se treptanju
čitavog bića što je na svojim usnama osjećalo ljubljenu ruku. Ona se malo zbuni
i pokuša je oteti, ali njegove su se usne upile, kao što se upila pčela u slatki
cvijet Zbunjena stoji pred niladićem izgubljenim u opojnosti koju mu je pružila,
u jednoj jedinoj želji da zaustavi njegovu zakletvu.
Licem mu provi java neko svjetlo kao da je po ruševinama njegovih nada pala
zraka, a on upija tu zraka žeđom mladog života.
Visosti, čujte me!
Ali on ne čuje. Ne vidi. Samo osjeća njenu ruku na .svojim usnama i tone...
. ~ Imam nešto da vam kažem, visosti. Ne princu, nego prijatelju.

On otvori oči. Bile su sanjive kao u djeteta Sto se probudilo Iza sna, a pred
sobom gleda na javi sliku svojih čarobnih snova, živu, utjelovljenu, makar
ozbiljnu i nešto hladnu.
Gordana izreče on čeznutljivim glasom kakvim ga ni. Icad nije čula govoriti.
Polagano i nježno otkine Ivan usne s njezine ruke, ali je za drži u dlanovima.
Bilo je možda drsko od mene ispriča se ona ali ne želim.."
Gordana! Kao da su mu iz mozga ispale sve druge rt ječi ovoga svijeta i
ostalo mu samo njeno ime. Držeći njenu ruku u svojoj, gledao je kao da čeka što
će njegovu sreću uzdići do neba.
Dopustite da sjednem reče ona i spusti se na stolac. Ova kretnja oslobodi
joj ruku koja mu je čas prije pružala toliko sreće.
Mehanički sjedne do nje i gleda je tražeći u njenoj zjenici svoje nade.
Htjeli ste, prinče, zakleti se na nešto što bi mene uistinu lišilo života.
Vas? Tko vam to reče?
Samo čas. Dopustite da vam mirno razložim i razumjet ćete sve: do vas ne
dopiru uzdasi straha i trepeta onih koje obuzima jeza pri pomisli što bi se
dogodilo s njima i s ovim kraljev stvom ako kralj, vaš otac, umre, a vi se
odrečete prijestolja. Jo je u muževnoj dobi, ali nikome nisu dokučive odredbe
sudbine. Oni o kojima vam sada govorim s užasom gledaju na budućnost koja ih
može lišiti mira, kuće i kućišta, domovine, jezika, imanja, života, ako
prijestolje ostane pusto. A onda, zasjest će ga tuđinac, vječno, zauvijek.
Ne govorite mi to, Gordana, neću da s vaših usana čujem riječi svojeg oca.
 Ja sam dijete domovine kojoj prijeti ova nesreća i osjećam svu strahotu toga
časa koji bi mogao meni i svima onima koji su mi dragi, bližnji, koji su braća
moja i vaša, sve nas smrvila bi tuđinska grabežljivost. Duša ml je ispunjena
strepnjom da budemo sigurni u tom kraljevstvu, sigurni. Osjećate li što to znači
u sadašnje vrijeme? A tu sigurnost steći ćemo samo kad nam kralj ostavi
nasljednika u vama! U vama je jamstvo da tuđin neće ovdje naći saveznika da
zauzme prijestolje. U vama je jamstvo da ćemo kod kuće uživati plemenitu vlast
koja uvažava život i malog plemstva, i građana, i puka. Čujte me! pri tom
ustane i zagleda mu se ravno u zjenice.
Ako sam vam uistinu toliko vrijedna da me vaše srce počastilo svojim
osjećajima, dokažite to. Odazovite se dužnosti prema domovini i prema svima nama
i prema sebi!
Iz dna duše ulazi nešto svjetla u njegove oči. On pruži obje ruke prema njoj:

" •-• __ Odazvat ću ie ako mi vi, Gordana, možete obećati ruku

ored oltarom.
__ Zaboravljate da žena s kojom stupate pred oltar mora biti
vama ravna?
_ jesti Vi meni niste ravni, jer me nadvisujete! usklikne
_ Shvaćanje kojim me počašćujete daleko je od ljudi, odviše daleko u visinama.
Ovdje dolje, na zemlji, sve vam nameće neophodnu dužnost da uzmete za ženu
kćerku kraljevskog roda i kraljevskog bogatstva.
Ovo su misli kraljevskog savjetnika, a ja kažem: hoće li mene za svog kralja,
neka dadu slobodu mojem srcu.
To bi učinili i prijatelji i vjerni pristaše. Protivnici kraljevstva vani i
kod kuće pokorit će se samo ako uzmete za ženu Bianku Sforza, jer je ona
najmoćnija i najbogatija princeza i molim vas ustrajte ovu ženidbu.
Gordana, tko to želi: kraljevstvo ili vi?
Sigurnost domovine.
Još jednom pitam: promislite što ćete mi odgovoriti?
Sto veli vaše srce? To hoću ćuti.
Dakle, čujte: što god bi reklo moje srce: prosvjedovalo, jadrlo se, cvililo,
on bi u svakom slučaju moralo zanijemiti pred sudbinom milijuna naroda.
Da nešto osjećate za mene, ne biste mogli ovako...
Sve se može jakom voljom!
Sve se može sve, samo nikad svladati svoje srce, ugušiti ljubav, gledati kako
vi pripadate drugome!
Ako ne pripadne!., nikome?
Zašto, Gordana?
Možda zato što je u meni već davno stvorena odluka da u samoći prijeđem put, o
i rođenja pa do groba. A možda i zato što odviše ljubim onoga koji dršće nad
ovim kraljevstvom.
Tko je to, Gordana?
Postoji ime koje mi je sveto kao što je vama ime vaše majke. Molim vas da
me ;IL- pitate.
Gordana, piu m vas još ovo: vi biste mogli uza me gledati
drugu, Bianku Sfor .a?
Da, visostiL
Ja sam vam, dakle, ravnodušan, posve stran? Ona ne odgovori. Gleda u sag i
šuti. Strovalile su se sve njegove nade.
Moj udes je riješen! Oprostite, Gordana, Sto sam se u svojoj taštini nadao i
pođe prema odaji ! ;e rr.rtjke polagano kao "a se nada da bi ga Gordana mogla
zuusuiviti. Ali ona šuti spuštenih vjeđa gledajući u sag.
On zatvori vrata i baci se u majčin naručaj.
Majčice, ti si mi ostala, samo ti!
S2T

t
l
Ovila mu ruke oko glave i osjetila da tiho jeca.
 čekaj, neka se smiri šapne ona tiho! •..”:.: Princ trgne glavu s njenih
koljena: <AJ S kim to govoriš, majko?
Tamo u kutu je Damir.
Kao ošinut, princ ustane i pogleda prijatelja:
Kruto si se prevario, Damire! Odviše kruto! Nisam joj ništa, ništa!
Rekla ti je?
Još više: ona bi mirno mogla gledati uza me drugu ?.enu “Ona ljubi
kraljevstvo, ljubi prijestolje na koje me žele podići.
Ona se žrtvuje, Ivane!
Ali zašto ljubi kraljevstvo? Zašto ga toliko ljubi?
Možda se nada spasiti život svome skrbniku kojeg ljubi kao oca reče tiho
majka.
Cesmičkoga?
Da, njega.
Dakle, to je ono ime koje je sveto i nije mi dopustila da je pitam za nj?
Zbunjen sam, smućen, u magli sam.
Možda mu je ona i obećala spasiti kraljevstvo nad kojim taj veliki čovjek
strepi više nego nad svojim životom!
Ti znaš o tome, majko?
Da sinko. f
Otkuda?
Vidiš, dijete moje, i mene veže zakletva pa ti ne mogu od govoriti.
Sad mi sviće. Sve ono što ona veli to su riječi muža koji ne zna što je srce.
Možda mu činiš krivo, Ivane! Iz one sobe doprle su do mene Gordanine riječi
što ih je tebi izrekla da neće "pripadati ni" kome"! Ne sluti > U što se krije
pod tim riječima?
Krije se opsjena da me svlada, obmami, ali neće uspjeti, Ostajem pri svojoj
odluci!
A ja uz svoju tvrdnju da Gordana ljubi tebe naglasi Damir. Gledao sam
strepnju u njenim očima, ja znam još mnogo više.
što znaš? Govori potrči Ivan k Damini i uhvati ga za ramena.
Ona je poslala Đuru! Da, ona!
Ona? uskliknu istodobno i sin i majka.
Da, ona, za domovinu i za skrbnika čini sve. Govorio sam s njom mnogo puta i
kao da je iz svake njene riječi izbijalo pri znanje.
Ne, ne mogu vjerovati. Damire, kako smo bili sretni tamo gore, u onoj kuli
Medvedgrada dok je u meni još živjela nada.
Ali Damir je šutio i ostavio sina s majkom. Mladić se spustio
do njenih nogu i šapće: , , , -,,>-• :
328

__ Sve je izgubljeno. Jednako smo nesretni, jednako bijedni U svojoj ljubavi.

_ Nismo jednako ...
Da, ti si prcboljela!
Ona obori pogled i zaniječe glavom. •”... •- :.”“i • •
_ Ne da se to preboljeti. • :
_ još uvijek ljubiš oca, majko?
_ I baš zato nismo jednaki, sine moj. Gordana kojoj si predao svoje srce možda
te ipak ljubi i samo se žrtvuje. Ova spoznaja skriva u sebi veliku sreću, bolnu,
ali ipak sreću koja nikad tvoj život ne može pretvoriti u pustinju, ali meni je
oduzeto i to. Njegovo me srce potpuno zaboravilo. I znam da nije ništa žrtvovao
kad me ostavio. Ništa više nema u njegovu srcu za mene,. čak ni ljudskog
smilovanja.
Njen glas pretvori se u plač. Sva je njena bol izbila i razotkrila se sinu.
Glava joj padne na njegovu. Suze su rosile njegovu kosu i spuštale se niz
njegove obraze. Svaka kap što pada s te kose na njegovo lice dopire mu do srca i
pobuđuje u njemu goruće rane. Peku ga te suze kao žive žeravice. On makne glavu
pa uhvati majku u naručaj.
A ako u njegovu srcu ima još skrivenog osjećaja za tebe?
Kad bi tako bilo!
 Onda?
Zapad mojeg života bio bi posut blagom sunčanom toplinom.
To bi tebe, majko, moglo utješiti?
Učiniti malo sretnom.
Ah, majko on ustane, u očima se razabire kako ma mozgom jure misli.
Vratit ću se, majko, samo malo pričekaj!
Kamo ideš? zapita ga ona i uhvati za ruke.
Saznat ćeš odmah i potrči na vrata.
Vani je još uvijek stajao vojvoda čekajući zapovijedi.
Ostanite uz moju majku, vojvodo, dok se ne vratim.
Kamo idete visosti? >•
Saznat ćete i ode niz trijem. v t!”i

Damir stupi u prinčevu knjižnicu. Gordana jo uvijek sjedi na istoj stolici

zadubljena u misli. Na dolazak mladog plemića digne glavu. Crne mirne Damirove
oči upru se u nju. Približio se i započne vrlo tužnim, potištenim glasom:
Smijem li vas nešto upitati?
Ne, gospodine. Vi nemate prava da me pitate. ~ Imam!
Malo ste odviše drski gospodine Damire!
329

Prijateljska dužnost prema Ivanu nalaže mi da pitam.

Prijateljska vam dužnost nalaže da odgovarate meni!
I to! i on se nakloni u znak pristanka.
Vi ste u Ivanu probudili neke nade u moju sklonost? ]
Priznajem! ^
Tko vas je na to ovlastio? “i
Vi! •&•
: Vaša smjelost prelazi granice dužnog poštovanja preo “
meni.
b
; " Samo vas Ivan poštuje više od menel “r.
, j ; - Iz pukog poštovanja prikazujete me slabom ženom? i
o ;•?-• Ljubav nije slabost.
A
• _ Gospodine, sve su slabosti ljudske sjedinjene u ljuba ma!
Sve snage.
Otkud vama pravo ovako suvereno, izricati sud o ljubavi?
Njegove crne oči pune iskrenog turobnog mira gledaju djevojku otvoreno, snažno,
ne trepteći.
Njene bademaste oči pune strogosti uperene su u njega.
Nemate odgovora?
Vas neće zanimati moje lične stvari.
Ali lične moje zanimaju vas. Baš ste oko njih razvili veliku brižljivost.
To sam učinio za prijatelja. ,
.. I obmanuli ga. -<j “<
Nikako. •" >
•••iii To je nasilje u moju unutrašnjost
Progledavanjel < •. • •”
:•••”• Umišljate sebi da... ..”
: Ne. Ogledavam... i v ;;>::•
S mojeg lica? j )•.-•- • ; r
Da, gospođice Gordana! :, .
Dakle da čujem: kada!? .......
Kad sam govorio s vama na Medvedgradu, vaše oči, vas ^las, vaša briga oko
prinčeva života i sigurnost odavale su sve!
To "sve" vidjela sam i ja u vašim očima, glasu, brizi za prinčev život. Još
više. Htjeli ste za njega umrijeti.
Prijatelj umire za prijatelja!
Zar ja nemam prava da vršim iste dužnosti prijatelja?
 Vi ste žena!
Trebali ste se roditi prije sto godina s ovim načelom! D
•nas, vi ste, gospodine, anahronizam!
Primam ukor, a ostajem pri svojoj tvrdnji.
I ja ostajem pri svojim riječima: svojeg ste prijatelja otro-
•vali nadama koje su posve neopravdane. Gordana ne ljubi. I P° oizdajem se u
nju da neće počiniti takve ludostil naglasi ona ponosno.

On se sagne k njoj i prošapće:

_ To vele vaša usta i misao? .
To velim ja! “, t
Vaša žrtva nije postigla svrhe. Princ neće stupiti M prijestolje.
Onda bih mu morala uskratiti svoje štovanje.
_ Njegov život razarate zauvijek. Ne činite to, molim vaši
U njegovu glasu dršće vjerna molba.
Zar biste tako molili i za sebe?
Nikad!
Zašto, dakle, molite za Ivana? Ne osjećate li poniženje kojem ga izlažete?
Za njega ću sagnuti i koljeno • i pri tom klekne. Ne razočarajte sreću
njegovu, Gordana, vi ljubite Ivana! Priznajte to, podajte mu jedinu utjehu.
Lažnu utjehu hoćete za nj?
Ničim me ne možete razuvjeriti. Vaše poricanje samo je žrtva koju pridonosite
svojoj domovini.
Čujte, Damire, k n L l bi vaša tvrdnja bila ispravna, i onda bi vaša dužnost
bila da radite ono što vam ja kažem.
Moja je dužnost raditi za prinčevu sreću.
Ova izjava nije dostojna ni muža ni sina naše domovine.
Ali odanog prijatelja.
Nikad se niste zamislili nad nesrećom koja će stići samog princa ako na
prijestolje zasjedne tuđinac? Kad umre kralj Ma-tija, doći će na piijestolk-
Napuljac!
Napuljac? Otkud znate to?
Velim vam: to je svršeno. Ugovoreno! A kad ne bi bio Napuljac, onda bi došao
Nijemac ili koji drugi. Prvi posao tuđin-ca bit će da princa liši svih njegovih
dvorova, da ga baci u tamnicu, a možda i smakne, kao što je kralj Vladislav
Postumatus smaknuo kraljeva brata jer mu je bio opasni takmac za prijestolje.
Princ Ivan, kojemu se priklanja sve malo plemstvo i građanstvo ovoga
kraljevstva, bio bi opasni takmac novom kralju, ni časa mu ne bi dao živjeti!
Razmislite to, gospodine Damire, i onda se upitajte: ne traži li moja ljubav
prema domovini da u prinčevu srcu ubijem ljubav prema djevojci koja bi bila
zapreka da on zauzme prijestolje? Pitajte se: nisu li vaši pokušaji da njih
dvoje svedete u brak izdajstvo prema onome kojemu sam spremna dati život? Vi
niste samo pošten, odan prijatelj, vi ste ozbi-Jjan, pametan mladić. I zato vaš
um i savjet moraju jednako odgovoriti: da ljubeći princa, činite nehotično
izdajstvo! Gospodine
amire, ne samo prinčevo blagostanje, nego njegov život žrtvujete aa mu iskažete
prijateljstvo tamo gdje ga vaša ljubav, usluge, mogu dovesti do stratišta! Nikad
nitko ne može princa ljubiti više
Je li
a njegove majke, pa, eto, ona zna koga ljubi njezin sin, a je li fd ohrabrivala
da se opre kralju i preda svojoj ljubavi? Nije!
možda nastojala da mene sklone pružiti princu ruku? Nije!

Jer dršće nad njegovim životom i zna kakva strahovita sudbina lebdi nad glavom
njenog sina ako ovo prijestolje padne pod tuđin-ca. Pitajte je, gospodine
Damire, povjerljivo kad princ ne bude prisutan. Čut ćete što kaže majčino srce i
spoznati da je vaše nastojanje da usrećite princa samo njegova smrtna osuda...
Ona opazi kako su mu crne oči pune užasa, pa se požuri:
 Ali ja znam: kad biste mu predočili svu tu opasnost u koju bi on zapao, ne
biste postigli ništa. U njemu nema mjesta strahu. I zato učinite drugo. Treba da
opasnost prevrnete na mene. Pri-kažite mu to s gledišta moje sudbine! Recite:
"Kad bi Gordana bila tvoja žena, ne bi ti sjedio na prijestolju nego tuđinac, a
taj bi tebe smaknuo i posegao za Gordanom, oduzeo joj sve, bacio tebe u tamnicu,
a možda bi i njoj oduzeo životi
Bože moj! usklikne Damir. To je strahovita vjerojatnost ...
... koja će princa trgnuti, dati mu snage, mir i •:gorenje da stupajući na
prijestolje spašava i mene ako me zaboravi, napusti svaku misao o meni.
Pokušajte mu dakle sve to govoriti vi, pokušajte ga tako izliječiti od te
ljubavi.
I već se našla kraj vrata. Zastor se zaljulja i njen lik nestane. Damir je ostao
izbezumljen.
SLIKE PROŠLOSTI
• Ivan stoji u kraljevoj radnoj sobi i gleda preda se. Dršću mu i srce i duša.
Peku ga majčine suze. Na licu su mu ostavile užarene pjege. Odbijen od Gordane,
prevaren u nadama, natopljen majčinim suzama, osjeća kao da su mu suze zakolale
krvlju. Drhtave misli jure mu mozgom. Od njih mu podrhtavaju ruke.
Mlado mu je tijelo sapeto u modri haljetak. O širokom pojasu od crvene kože
punom dragulja visi lagani kućni mač u toku, presvučen zlatom vezenim grimizom.
Gusta tamna kosa pada mu na lice. Ulazi kralj. Stao je na pragu i pozorno ga
promatra tražeći u izražaju lica ono što očekuje od njega. Ali mu to lice ne
pruža nade. Kralj se uozbilji i približi mu se.
Kakav mi odgovor nosiš, sine?
Nosim pitanje!
Pitanje?
Oče moj, vi ne želite da ostavim ovu dvoranu kao vaš i" gubljeni sin?
To je uvod tvojem pitanju?
Da, oče moj odvrati Ivan.
2elim da ne ostaviš ovu odaju prije nego što se sa svojU° ocem ne združiš
zauvijek.

_ To je u vašim rukama. __ Kakvo mi nosiš pitanje? _ Kralju, oče moj, jedan dio
vašeg života prekrili ste mi
jutnjom.
_ A to bi bilo?
_ Vaš odnos prema mojoj majci! Nikad mi niste dopustili da o tome govorim, da
vas pitam. Zabranili ste mi i ovdje na Griću da vas ispitujem. Danas ste mi
razotkrili sve, samo ste za-Šutjeli ono što želi znati sinovljevo srce. Moram
saznati, oče moj, moram, na to me goni čitava duša.
Matija nije pokazivao nikakav otpor. Naprotiv, sjedne i pokaže sinu stolicu.
_ Očekivao sam dan kad će sin od oca zatražiti to razjašnjenje. Neka dakle i ovo
prijeđe preko mene! Iskopat ću i ovaj dio svoje prošlosti.
Istinu, čitavu istinu, oče moli Ivan.
Nema razloga da prikrivam. Ovaj čas morao je doći. Slušaj!
Ni sama prinčeva majka ne bi s većim uzbuđenjem čekala to otkriće.
Razgrnuo sam zastor, ti si zavirio na pozornicu divljih borbi i oluja koje su
po meni sipale sve strijele neba i pakla! U toj oluji jednog dana ugledam velike
modre oči pune krotkosti, topline. Čudno su me zaokupile te oči. U njima sam
naslućivao netaknutu istinu. One večeri kad sam legao, nisam mogao zaspati. Prvi
put u životu osjetio sam da je pod oklopom bojovnika koji se rve s
neprijateljima i usudom negdje duboko zakopano srce! Probudile su ga modre tople
oči! Bilo mi je dvadeset osam godina. Stao sam razmišljati što ću od ove
jadnice. Položio sam sebi račun. Ali osjetim da ne mogu živjeti bez nje. Pošao
sam u njen skromni dom. Onog dana spoznao sam da nisam više sasvim svoj, da sam
privezan i ako se silom otmem, boljet će me. Zaželio sam topline, istine, onoga
Sto zovu ljubav!
Ja sam joj to rekao. Padala je preda mnom na koljena i molila da je ne učinim
svojom ljubavnicom. Imala je pravo! Otišao sam iz kuće, ali nisam je mogao
napustiti. Kad je ona htjela da se sklone, zaskočio sam je, pouzdavajući se u
njenu ljubav. I ona ostavi sve i pođe sa mnom!
Tu kralj zastane gledajući preda se. Ivan ga ponuka:
A tada? Ti si je ljubio?
Bila je tiha, mila, uvijek jednaka, neiscrpna u svojoj ljubaznosti. Odlazio
sam nadugo i vraćao se. Vazda isto: nježnost, ljubav. Nikad nije pitala za moje
poslove, nije tražila računa o mojem izbivanju, nikad željela nešto, a to je
bila njena tragedija! Jednolična sreća uljuljavala me u san!
Umoran od borbe sklanjao sam se k njoj. U skrajnjem dijelu
Vora u njenim odajama bilo je sve skladno, toplo, uvijek je bila
vedra. Tad. bih sjeo, a ona se primakla k meni na svojoj maloj

“ .

Vaša prošlost, oče?

Dal Njena borba protiv tebe nije nasljedstvo samo po sebi .nego živa istina da
ti oživljavaš moju prošlost koja ugrožava nju!
Vaša prošlost, ugrožava kraljicu?
Moja prošlost, tvoja majka...
Zar da Beatrica bude ljubomorna na moju majku koja Je u vašem srcu davno
umrla?
Nije to ljubomora srca...
Nego što? :•
Mnogo više, Beatrici mnogo dragocjenije. Onog dana kad tebe proglasim
prestolonasljednikom, kraljica Beatrica gubi položaj svoje vlasti. Gubi prvo
mjesto pored budućeg kralja, gubi sve jer na njeno mjesto stupa tvoja majka!
Princ osjeti kako mu lupa srce, a kralj ne prestaje govoriti.
Uz tebe, prestolonasljednika, Beatrica gubi položaj kraljice majke, gubi
svjetlost svojeg prvenstva i onda ako sam ja još ovdje. Kad ja umrem, a ti
preuzmeš krunu, posve je prirodno da bi ti na svojem dvoru uzdigao svoju majku.
Beatrica strepi od toga. Ova ju je strepnja najednom navela da te ponuka na
tajno vjenčanje s onom, meni nepoznatom, koja je zarobila tvoje srce. Beatrica
te hoće svezati s njom da tebi onemogući prijestolje uz koje bi tvoja majka
zauzela prvo, njezino mjesto. Beatrica želi da zadrži to mjesto po svaku cijenu
i svira sredstvima. U toj plamenoj taštini nije oklijevala da tvojoj majci
priredi strahovito stradanje. "l Kraljev glas se spusti a princ se trgne
pitajući bez daha: .
-4,3
Kakvo stradanje? •• •>
Majka ti nije rekla ništa? ji;
Ni riječi... >yth {• .-;<> JL
, Po šutnji je prepoznajem. < h ••<•" .;<•; ." -.jt lll
Sto mi je prešutjela?
Strahovitu nepravdu koju su joj nanijeli.
Hoću da znam uskipi Ivan pocrvenjevši. •••
Je li ti majka kazivala gdje je živjela ovih deset godina ijeg braka?
U Napulju.
A kako joj je bilo? w"
Ona reče: dobro. !,
";. j Još uvijek ista plemenita šutnja! Dakle, ne znaš ništa? >.;.^”
Ne znam, oče moj. Ako ste me ikad ljubili, kažite mi? • i
Obećaj mi da kraljicu nikad zbog toga nećeš pozivati &
račun. j;
Zelja da dozna jade svoje majke iznudi mu obećanje:
Sutjet ću. - I pričinjati se da ništa ne znaš o tome?
Da, da, obećajem, naglo će Ivan nestrpljivo iščekujtiđ.

__ Pristao sam da tvoju majku pošaljem u Italiju. To je u . geatrice tražio

kralj Ferante da bude potpuno siguran u prekid moje ljubavi 9 Borkom. Oni su,
naime, mislili: dvanaest godina zajedničkog života i sin to se ne može
zaboraviti. Valja postaviti čvršću ogradu. r _ I što su učinili?
Kralj nasloni glavu na ruke pa počne Izmijenjenim glasom: _ Napuljski kralj
zatraži, dakle, da za volju BeatriĆinog mira pošaljem tvoju majku u Napulj. On,
kralj Ferante smjestit će je dolično na svojem dvoru. Ako bi odbila, stanovat će
u odlično uređenoj kući u Napulju. Jedino bih joj morao uskratiti da se vrati u
domovinu. Tražio je od mene riječ da joj nikad neću pomoći da prijeđe granice
mojeg kraljevstva.
Vi ste, oče, na to pristali?
Pristao sam. Odredio sara lijepu svotu koja se redovito svake godine slala za
odlično uzdržavanje majci mojeg sina. O tome imaš pismo l žive svjedoke.
Sve bliže priklanja se Ivanova glava ocu, pogled mu ispija svaku riječ,
treptanje tamnih trepavica odraz Je drhtanja njegove duše.
A otac pripovijeda ne pogledavši Ivana:
Preko napuljskog dvorskog meštra javljeno mi je da se Borka, tvoja mati,
nalazi posve dobro, smireno, na vrlo odličnom mjestu dvora. Nisam imao razloga
da u to sumnjam.
A što je bilo? nestrpljivo požuruje Ivan kad je Matija časak šuštao.
Možda nikad ne bih saznao, kako su postupali s njom da nije bilo onog strašnog
dana na Griču kada su mi javili da ti, sine, ležiš u šumi mrtav!
Tek si onoga dana saznao?
Onu večer. Tvoja majka ušla je one večeri u ovu moju odaju. Nisam vjerovao
očima, potpuno uvjeren u to da se nalazi u Napulju. Malo kasnije, sinko, nisam
vjerovao ni svojim ušima!
Sto je to otkrila moja majka?
Bio sam odviše tvrd prema njoj.”Zadana riječ napuljskome kralju pogažena je,
ponižena u očima cijeloga svijeta.
Sto ti je rekla?
Žestoko sam zapitao Borku, tvoju majku ispravi se kralj ~ zašto je ostavila
Napulj unatoč mojoj zadanoj riječi što sam joj javio pismom.
Javio si joj?
Ona ipak ne zna ništa o tome, ni o pismu! Ona nije ni živjela u Napulju!
Bože moj sa strepnjom usklikne Ivan.
Spočitavala mi je svoje tamnovanje.
Kakvo tamnovanje?
Kako se nisam osjećao krivim, zatražim od nje da mi odmah iskaže na što.
nišani. Unatoč tome što sam zbog njenog do-

22 Gordana I
337

22
laska i mojih osnova bio ljut, ono Sto mi je rekla pogodilo me vrlo teško.
Sto su joj učinili, oče?
Napuljski kralj me prevario. Tvoju majku dao je odvesti na samotni otok.
Na otok?
Tamo je stavio pod pasku nekih zbog zločina optuženih ljudi.
Jao! mladićevo lice problijedi.
živjela je u vlažnom podzemlju, u dronjcima, izvrgnuta bijedi i gladi!
Mladić skoči, a usne mu dršću.
^ Novac koji sam slao za tvoju majku, o čemu ti može pružiti dokaze Varadi,
napuljsko je veličanstvo zadržavalo za svoj dvor, a ona je gladovala, odijeljena
od svijeta dok napokon sa Đurom nije pobjegla iz tamnice koju su joj Napuljti
odredili za dosmrtni stan.
Odviše, odviše je to, oče! Ali zašto su je poslali onamo? Zašto?
Da ti, sine, ne bi mogao naći svoju majku kad bi postao kralj, da je ne bi
posadio uza se. Htjeli su da na otoku izgine od bijede, da časno mjesto kraljice
majke nakon moje smrti zauzme kraljica Beatrica. Jer obnovi Matija Beatrica
je računala: kad umre kralj Matija, a zavlada njegov sin, prvo mjesto na dvoru
pripast će njegovoj majci.
Mojoj majci?
Računali su posve prirodno, da će tvoj prvi zadatak biti da potražiš majku,
pružiš joj zadovoljštinu i osvetiš se zbog nepravde koju sam joj nanio ja.
Zato ti je, sine moj, kraljica ponudila tajno vjenčanje da potkopa moćnu ženidbu
koja bi tebi osigurala prijestolje. Beatrica, navikla vladati i zapovijedati,
strepi samo od jedne jedine misli: da nikad ne doživi dan kad bi na njeno mjesto
uza te sjela tvoja majka. To mjesto Beatrica hoće da zadrži samo za sebe!
Za to mjesto htjeli su ubiti moju majku?
Za mjesto uz mojeg sina na prijestolju!
Princ nije odgovorio ono što je kralj očekivao. Ispunjen gor
činom, spočitne mu: j
Za tu groznu ženu kamena srca vi ste napustili, zaboravili j to drago, toplo,
milo stvorenje, one modre oči, posve izbrisali i ; svojeg srca, oče moj?!
Napustio sam je, zaboravio! Izbrisati se ipak nije moglo! •
Oče? Je li to istina? usklikne Ivan, klekne do njega,
uhvati ma ruke. Je li to istina? :
Još više nego to!
Još više? Recite! o Došao je čas žalbe. ,,s{: 4.4; Vi žalite, oče moj?I
;",;”, ^
338

__ Žalim što sam poljskom kralju inatio, vrlo žalim!

Dragi oče moj i on obujmi kraljeva ramena.
_ Ne bi bilo strahovitih muka u borbi da očuvam kraljevstvo
. strahovitog krvoprolića koje će nastati onog dana kad nestanem ne ostavim
nasljednika. Da se nisam inatio, ne bi bilo napulj-
skog sjaja na mojem dvoru, ali u mojim odajama bili bi mir i
spokojnost!
Sreća, sreća!
Možda!
Zaklinjem vas: ima li još u vašem srcu iskra koja tinja
za moju majku?
_ Katkad bljesne kao krijesnica u majskoj noći!
priznajete li to, oče moj, istinski?
Ima li razloga lagati?
_ ima! _ i on klečeći zavapi. Moja je majka gladovala, moja draga, nesretna
majka usklikne suznim očima.
Matija gleda u sina kao da očekuje osudu. Mladićeve obraze zaliju suze što su ga
pekle kao živa žeravica. A tamo iza blagog majčinog lica pojavi se Gordanin lik,
hladan i miran, i glas govori kruto: "Ništa, ništa nema njeno srce da kaže na
ženidbu s Bian-kom". Puca mu grud, ne osjeća srce, kao da se rastopilo u vreloj
boli. Sve, sve nestaje, samo odmazda je tu, osveta Napulju! Osveta za majku.
Ivan odviše dugo šuti. Otac čeka osjećajući da mu se sin ovog časa oprašta sa
snovima mladosti!
Mlađahne blage crte hladne su, stisnute kao da je u njih za-drla odluka, okrutna
i prikazuje ga starijim, muževno prijetećim. Strogi pogled, kakav kralj nikad
nije vidio u njegovim crtama, upire se u nj:
Oče, kralju, jedno jedino pitanje.
Pitaj sine.
Kad bi nasljednik prijestolja zatražio da njegova majka bude u njegovoj
blizini što biste odgovorili?
Nasljednik prijestolja ima svoja prava koja mu kralj ne može osporiti!
Kad bi nasljednik prijestolja želio da mu mati bude na dvoru?
Gdje god nasljednik prijestolja želi tamo će biti njegova majka.
Oče, moja majka bit će osvećena!
Sjedit će uz mladog kralja Ivana Korvina? Reci, sine?
Sjedit će, oče moj! Hoće!
Kao val probuđenog mora dižu se kraljeve grudi od teike pobjede.
 Dajte, oče, punomoć za moje vjenčanje. Ivan priđe k stolu. Tamni prsti lagano
dršću. Kralj mu pruži Pero namočeno u crnilo. Jakim potezima ispiše Ivan svoje
ime
339

na papir kojim opunomoćuje Lovni Iločkoga da ga zastupa u Mi. lanu na vjenčanju

s Biankom, nećakinjom vojvode Ludovika Sfor-ze Moro i kćeri vojvode Galeotta.
Sine moj, spasio si kraljevstvo i kruto osvetio svoju majku za sebe. a i za
mene!
Hvala vam, oče za ovu riječi Izvan sebe primi sin kraljevu ruku i obaspe je
cjelovima.
Tog časa kralj ovije ruku oko Ivanove glave i poljubi mu kosu po kojoj su sat
prije padale suze žene što je kralj nazvao jedinom istinom svojeg života.
Obojica šute kao utučeni nakon velikog napora svih svojih duhovnih snaga koje su
im istrošile i tjelesne sile. Kralj se po dupro o stol, a princ o naslonjač.
Svaki od njih zagledao se u novu situaciju što su je sada stvorili, potvrdili i
učvrstili; Napokon će kralj:
Odredit ću da odaje pored tvojih urede za tvoju majku. Neka tebi i njoj bude
udobnijel
Hvala, oče!
Još nešto, sine. Odsad ne smije među nama dvojicom biti skrovitih misli i
čina. Pomozi ml, sine, da ne živim u vječnoj strep-uji. Treba da znaš: ima na
dvoru ljudi koji bi željeli da te nema!
Mladić gleda kralja i sluša.
čuvaj se! Ne dolazi u blizinu onih iz Italije dok ne odstranimo Alfonza. I
molim te, ne čudi se ako sam odviše ljubazan s Giovanom, Hipolitom i drugima. Na
to me nukaju važne osnove.
Nisam ljubomoran na njih.
Čuvaj se Nardelinih ušiju jer ona se samo pričinja slabo
umnom.
Uvijek sam to slutio.
Ne tjeraj oklopnike koji stoje po trijemovima. Nisu postavljeni tamo da ti
otimlju majku, nego zbog tvoje sigurnosti! Silazi samo okružen oklopnicima.
Nikad i nigdje ne upuštaj se u razgovor s Alfonzom ni s Enrikom. Ako Inocent
pozivi, bit će lako s Alfonzom. Umre li, naslijedit će ga Borgia, a to je uzrok
zbog kojeg moram igrati komediju. Sa mnom igra tu komedija i Varadi.
Koji je htio da mi majku one večeri prevarom odvede?
Po mojem nalogu. Ali taj čovjek najjači je oslon mojih osnova da tebe okrunimo
kraljem. Samo je odviše strastven " svojem govoru, ali za tebe daje i glavu. A
sad te molim: izjaši svakog dana malo na zrak i sunce, potpuno okružen
oklopnicima. u pratnji mojoj i Damirovoj.
Nećete pokušati da maknete moju majku?
Zadajem ti riječ: ona će ostati na dvoru dok budete htjeli ti i ona.
Dakle, do njene i moje smrti! ." •-•.-" <•
Jesi li zadovoljan? .-^i.t7:> a > •
340

__ Da, oče, izjavi Ivan odlučno. • .,^ >;•.

_ Onda doviđenja, sine! -<f,r^ f •
Rastali su se zbliieni. Princ hitno pođe u sobu svoje majke,
nristupi joj i zagrli je:
F _ Majko, nosim ti sreću za kojom si čeznula!
__ Kad bi mogao donijeti sreću, ne bi tvoje lice bilo natopljeno tugom.
_ Umor je to, ne tuga! Slušaj, majko! Kralj, moj otac, napustio te je, ali
izbrisati te iz svojeg srca nije mogao.
Velike modre oći s bolnom rezignacijom upru se u sina:
Uzalud tješiš, sine.
_ Sam mi je priznao. On kojeg sam smatrao okrutnijim od Asirca. Dolje, posve na
dnu njegova srca još živi tvoja slika, slika jedine istine njegova života. Samo
mi je to rekao! Da, majko, on! Jesi li sad sretnija?
U modrini njenih očiju bude svijetlo...
Da je to istina, svitalo bi mi sunce u sumraku života.
Istina je, vjeruj svom sinu. I ostat ćeš sa mnom majko i sad i kad budem
kraljem.
Potpisao si punomoć?
Jesam, majko.
Od svoje volje?
Da, majko, od svoje!
Neka sreća ide tvojim putovima, a sad te molim pođt odmori se, vrlo si
blijed, izmučen.
Jak sam, jak da ramenima najurim tri Napulja!
Na njenu ponovnu molbu osjeti potrebu za samoćom i mirom, pa se uputi u svoju
knjižnicu.
Tu nađe Damini koji je ostao nakon razgovora s Gordanom i sjedi sagnut,
izgubljen u mislima.
Ivan mu se baci u naručaj!
Svršeno je, Damire! Svršeno!
Ruke mlado? plemića čvrsto obujme prinčevo klonulo tijelo.
Za nekolik.) tjedana, Damire, bit ću vjenčan s Biankom!
Ivane, zašto si to učinio, što si uradio?
Kaznio sam Napulj da obdarim srećom i čašću svoju izmučenu majku. Da si znao
što je propatila, rekao bi: odreci se ljubavi i raspni mučitelje svoje majke.
Gordana me prezrela!
Jao njoj kad se njen razbor sastane sa srcem.
Dobri moj Damire, za mene je sreća izgubljena.
Zar je to neopozivo? pita Damir i pogleda ga odanom boli.
Sjeća? se, Damire, kad smo se u ovoj sobi zakleli jedan drugome na sreću
svojih majki?
Kao d.! je bilo danas!
Hoćeš li uvijek ostati uza me i nikad me nećeš ostaviti?

Dok budeš vjerovao u moju vjernost, borit ču se za tebe

uza te i s tobom! “ “
Gdje prestaje vjera, umire prijateljstvo, umire ljubav pri. jateljstva. A ona
će živjeti do moje smrti, Damire. Trebam te da" nas više nego ikad prije.
Nikome, ni majci ne smijem pokazati rane svojeg srca. Bole me, jako me bole,
Damire.
Boljet će i Gordanu.
Varaš se, Gordana je gotov muškarac. Njoj je kraljevstvo sve, a ipak će se
jednom udati. Ova misao grči mi vrat poput željezne ruke Damire! čovjeka kome
ona pripada smrtno ću zamrziti. I toga se bojim!
Nije 11 obećala da neće pripasti nikome?
Obećala? Ne! Stavila je pitanje kao ucjenu očekujući da joj obećam pokoriti se
i pristati na ženidbu koja znači: primiti krunu! Progledao sam to. Ne dam se
ucijeniti od svoje ljubavi. Ne dam! Nisam tako slab kako ona misli. Ne! Odbio
sam tu pogodbu!
Ipak si potpisao!
Da osvetim svoju majku! Osvetit ću se, tako mi života! Razorit ću Đeatričine
napuljske utvrde u ovim zemljama da osvetim majku i usrećim kraljevstvo. A
Gordana neka bude sretna. Ne! Nije istina što velim! Nikad nisam toliko čeznuo
za njom kao danas kad sam potpisao. Nisam dovoljno plemenit, ne mogu je ni u
mislima prepustiti drugome, što će biti od moje ljubavi, Damire? Ona je moja
najveća pogibelj. Spoznao sam to u času kad sam na onu punomoć stavio svoj
potpis!
Ja ne gubim nade, Ivane. Gordana se mora slomiti.
Uzalud tvoje riječi. Ništa me ne može utješiti, svi ste preslabi da stišate
oluju u mojoj duši. Riječ je zadana Bianki, Milanu! Svršeno je, svršeno!
I klone u naslonjač. Pun boli i straha za svojeg druga Damir se zagleda u nešto
neizvjesno i njegovo lice odaje izlišnost svake borbe, izražava strepnju za
budućnost prijatelja.
U tom teškom času paž Stjepko otvori vrata ispred milanskog poslanika. Grof
Marcelo ušao je vrlo ozbiljan i nešto uznemiren. Damir i princ se trgnu. Ivan
dočeka poslanika nešto rastreseno.
Visosti reče Marcelo dolazim s dozvolom i na želju njegova veličanstva.
što želite, gospodine poslanice? upita i ponudi mu i
stolicu. i
Dopustite, visosti, da se udaljim reče Damir opazivši ] da poslanik ne želi
govoriti pred njim.
Vašu visost molim da moj upit ne bi smatrali kao ult" i matum ili možda
nepovlasno uplitanje u vaše osjećaje.
Svoje osjećaje smatrat ću uvijek svojom ličnom slobodom odgovori Ivan
odlučno, ali prijateljski.
Njegovo veličanstvo me ponukalo da vas pitam... ako visosti ipak ne želite?

__ Naprotiv, izvolite pitati.

_ Pročulo se da je vaša visost negdje i nekome prijetila sa-moubistvom ako ne
dobije za ženu donu Izabelu.
Donu Izabelu? usklikne princ začuđeno. Gospodine laniče, to je Vri0 loša
šala dvorana. Da sam se ja prijetio iamoubistvom? Gotovo bih se morao nasmijati.
Visost, dakle, nikad nije zaprosilo donu Izabelu? Ni u
kosa?
Nikada! Nema nikakvih razloga da je zaprosim. Prema
njoj sam vazda bio uslužan i srdačan. Ona je krasna djevojka, ali nikad nismo
prešli granicu prijateljstva niti sam ikad bilo pred kim spomenuo kakvu
prosidbu. Na to vam zadajem svoju
vitešku riječ.
Riječ vaše visosti dostatna je i da me njegovo veličanstvo
nije uputilo!
Moj otac oči i o je želio da rasprši neku spletku, jer ovo je doista obična
spletka Vjerujte: da ljubim Izabelu, ni časa ne bih oklijevao da to iskreno
kažem. I nitko ne bi stavljao zapreke toj ženidbi.
I ne bi nikako došlo do vjeridbe s nećakinjom mojeg vladara.
Sasvim jasno i točno.
Onda molim vašu visost neka izbriše iz svojeg sjećanja moje pitanje. I
neizmjerno se radujem da ništa više ne zakrčuje put rodbinskoj vezi između
uzvišene dinastije njegovog veličanstva Matije i mojeg vladara Ludovika Sforze.
Ne, ništa ne može zakrčiti taj put odgovori princ.
Poslanik se oprosti.
Na izlazu iz dvora sretne tri jahača u ruhu napuljskog kroja.
Zar dolazite iz Napulja? zapita ih grof Marcelo.
Ravno odanle. Brzoteča sam njegova veličanstva napuljskog kralja Ferantea
izvijesti prvi jahač.
Grof Marcelo pođe niz Dverce. A Napuljci ujašu u dvor.
Kralj i Varadi još su uvijek u radnoj sobi raspravljali o prinčevoj svadbi.
Varadi je s ushićenjem promatrao punomoć, što ju je princ potpisao. Uto dvorski
meštar saopći kralju da je stigao glasnik iz Napulja s pismom njegovog
veličanstva.
I Varadi i kralj upitno su se pogledali.
Veličanstvo, što da radimo s glasnikom? zapita dvorski meštar.
Odvedite ga ravno kraljici!
Kad je dvorski meštar izišao Varadi se zagledao nešto spočitavajući svojem
vladaru:
Veličanstvo, ovaj put nećete otvoriti pismo?
Nije više potrebno hvatati glasnike, a ni uputno. Kraljica nema razloga da
preda mnom krije napuljske osnove. Ta ja sam in prihvatio. Idem k njoj da čujem
kakve su vijesti.
Beatrica je ušla u dvoranu svoje braće. Giovano se zabavljao udarajući u gitaru
prateći Franceska koji je pjevuckao neku na-puljsku pjesmicu.
Gdje je Hipolit? upita iznenadno kraljica.
Vani je s dadiljom u dvorištu.
Razmaženko mali, ni sa čime nije zadovoljan. Pravo dijete napuljske raskoši.
Prava aragonska krv. Sve traži više, ljepše i sjajnije doda Francesko.
Mislila sam da će svojim ponašanjem odvratiti kralja, a on se upravo zabavlja
Hipolitovom neobuzdanošću.
Jer se približuje kraljevoj ćudi.
Možda. Ali, djeco moja, čujte zanimljive vijesti iz stare palače.
Nardela je opet bila na poslu?
Nije mogla ni u blizini. Sva su vrata zaposjeli oklopnici i dolje i gore na
prinčevu trijemu.
Zašto to?
Ne znam, ali ipak smo nešto doznali. Naši su dvorani vidjeli princa Ivana dva
puta silaziti kralju i svaki put je bio dugo u kraljevskoj radnoj sobi. Kad se
vraćao, Enriko ga je vidio i opazio kako je princ bio jako uzbuđen.
>... Radosno! . .•-...
: i Očajno! “• “
• Onda nema pogibelji. l <
Premda je Matija savršen glumac, vjerujem da se posve odrekao Ivana. Inocent
ne može dugo živjeti, dakle nema drugog izlaza, nego da se kralj pripravi za
Borgiu. Ciceron veli: uvijek valja gledati daleko u budućnost.
Čudim se, Beatrica, da toliko obožavaš Cicerona. On je više govorio nego
radio.
Govorio je da prttcrije svoje lukave čine, a lukavost je jače oružje od čitave
vojske.
Prema tome, ti si jača od svih 200.000 kraljevih oklopnika.
Nije dospjela odgovoriti, jer dvorski meštar Enriko najavi kraljev dolazak.
Iz pokraj ne dvorane paževi su otvorili vrata. Kraljica i njena braća izmijenile
poglede. Svi ustanu da ga dočekaju. Matija se prijazno približi Beatrici i
poljubi je nježno u čelo pa tiho upita:
Nisi osjetila moj cjelov ujutro kad sam odlazio?
Odviše sam duboko spavala. Sad tek znam zašto sam se probudila tako vesela. To
je učinio tvoj cjelov.
Neobično si lijepa danas, izvanredno! Opažaš li to Francesko? i okrene se k
mladom kardinalu.
što je sunce danu, to je vedrina ljepoti. Vedrina je
ljepšala Beatričinu dražest. , , • •

_ Neka tvoja vedrina bude kao i sunce vječna reče kralj tolikom usrdnosću da
nitko ne bi mogao razabrati je li namještena ili je uistinu očaran Beatričinom
ljepotom.
_ Sva moja vedrina posvećena je tebi, Matija.
_ To me usrećuje, Beatrica! Danas sam morao čitava dva sata gledati prinčevu
mrko i žalosno lice.
Zar je nezadovoljan?
_ Nakon današnjeg razgovora sa mnom uistinu nema razloga zadovoljstvu. S njim je
stvar zaključena! Sad sam posve miran! Neka svoju sreću nađe tamo kamo ga vuče
srce. Ne bismo li danas na Medvedgrad?
Upravo sam htjela to predložiti, ali imam ti nešto saopćiti. Moj otac mi šalje
glasnika.
Sto javlja moj dragi tast?
Inocent se uistinu vratio u život, ali nema nikakve nade da će drugi njegov
život biti dugotrajan. Svakog časa može opet na drugi svijet.
Nadam se da će ga ovaj put zadržati tamo.
O tom liječnici ne sumnjaju. Onda, još mi otac javlja o skorim svatovima.
Pozvat ću nas oboje na tu veliku svečanost. Njegovi su izaslanici odaslani
drugog dana nakon brzoteče.
 Velika hvala njegovom veličanstvu na toj pažnji. Vjeruj mi, neizmjerno bi se
ponosio da s tobom mogu p roj aha ti napuljskom obalom, ali kad bi Turčin saznao
za moju odsutnost, prekršio bi primirje, a Fricdrich bi se bacio preko granice
kao gladni vuk. Shvaćaš li?
Na to sam odmah pomislila.
Vjeruj mi. bilo bi mi vrlo teško lišiti se tvoje blizine, ali kad bih ipak ti
svakako željela poći...
Da stupim na napuljsko tlo bez svojeg slavnog kralja? To bi bilo kao da sam
stigla u Napulj u oskudnoj haljini prosja-kinje.
On raširi usne na osmijeh pun sreće:
Očekivao sam takav odgovor. Uostalom, do svadbe ima još vremena. Mo da se
dogodi čudo i moje neprijatelje odnesu da vi i. A drugo ništa ne javlja njegovo
veličanstvo?
Naširoko opisuje sjaj koji će razviti na svojim svatovima. Samo o tome piše.
Pun je svatovskog zanosa kao kakav mladić. A mi, iako nećemo prisustvovati,
moramo se pobrinuti za te svatove.
Razumljivo. Još danas ćemo odlučiti o darovima našem mladoženji. Darovi treba
da dostojno zastupaju sjaj našeg dvora.
Kako si pažljh, Matijal pomiluje ga ona.
I započeli su raspravljali o darovima. Kralj govori o tome
s tolikom važnosti i živosti kao da nema pceče brige od svadbe
nog poklona napuljskom vladaru. >: . ?" j >..
345

Onda ostavi kraljicu s braćom vrlo veseo i raspoložen, dok je u svojoj duši
nosio gusti mrak svoje prošlosti koju je danas jsk.o-pao pred sinom.
U radnoj dvorani našao je Bakača i Filipca. S velikim ushi. tom pruži ruku
Filipcu.
Boljetica vaša bila je samo putni umor. Sad smo opet sva četvorica na okupu.
Posla ima previše. Moja časna gospodo, pri. onite dok se ne vratim.
I zatvori se u svoju privatnu odaju iz koje vodi tajni ulaz u kulu. Odavle
Radulu pošalje po Varadija, ali ga uputi da ne kaže ništa tko ga zove.
Varadi je odmah stigao u kulu. Kralj se smiješio i tiho veli:
Napuljski kralj se ženi! Njegovi su ljudi na putu k nama. U četvrtak Lovro
Iločki mora putovati i neka pazi da se ne sretne s Napuljcima. Sad mi dozovite
rimskog tajnika. Valja mu dati novaca da potkupi DŽemovu stražu. Dogovorit ćemo
čitavu osnovu, pa neka što prije otputuje u Rim.
Vaše veličanstvo ne kani na svadbu?
Htjeli ste reći njezino veličanstvo! Uistinu, ona ne kani. Mi ćemo danas
izjahati na Medvedgrad, a princ neka u našoj odsutnosti izađe na zrak. Recite
mu, ako bi liječnik dopustio, može iznijeti na trijem svoju majku. Mi ćemo
ostati na Medvedgradu do sutra. Kraljica je vrlo vedra.
Razumijem, veličanstvo.
Popodne sunce se sakrilo za oblake i nastala je hladovina.
Čitav je dvor odjahao na Medvedgrad. Samo princ i Damir ostali su na Griču. S
njima i Varadi.
Popodne Ivan je izveo na trijem majku.
Stigla je i Damirova majka. Obje su žene osjećale tihu sreću uz svoje sinove.
• •
i
Bio je četvrtak o podne.
Knez Iločki stigao je u dvor. Kralj se s njime povukao u svoju radnu odaju. Tom
je sastanku prisustvovao samo Varadi.
Jesu H vrata osigurana od Nardelinih ušiju? upita kralj svojeg kancelara.
Da, veličanstvo. Nitko se ne pušta u blizinu vaših odaja. Sad ona obilazi
dvorom kao mjesečar, sve nešto trabunja i čini se gluhom.
To veći razlog da govorimo kao u ispovjedaonici odredi kralj, pa onda tiho
nastavi:
 Varadi, vas ne mogu poslati u Milano, a netko od mojih savjetnika mora
potpisati bračni ugovor. Odlučio sam poslati Filipca. Idite i recite mu neka se
odmah spremi i pođe s vojvodom. Kamo to će mu Lovro reći putem. Filipec neka
sazn smjer puta tek onda kad budete već daleko, vojvodo.
346

_ Razumijem, veličanstvo.
__ NO sumnjam < svoje savjetnike, ali opreznost nikad nikome nije naudila Dakle,
Varadi, pođite i činite se kao da ni vi ne znate kamo ima poći.
_ Izvršit ću nalog veličanstvo.
I Varadi se po i iz dvorane, a vojvoda izvijesti svojeg vladara:
_ Veličanstvo u Brezovici čeka dvjesta hrvatskih plemića
da ih vodim kamo god želim, a ugarske plemiće odredit ćete vi.
Hvala, vojvodi> | potapša ga po ramenima. U vas se pouzdajem kao u sebe.
Damirovu ocu recite neka ostane ovdje. Njega trebam na hrvatskom saboru da
predsjeda saborskom sudu koji će suditi optuženim velikašima. Već sam rekao
knezu Ber-nardinu Frankopanu da vam se pridruži. I on ne zna kamo polazi.
Istina, jedva se vratio s Filipcem iz Ferare, ali on je čvrst. Nije mu teško
pridonijeti ovu žrtvu svojem kralju. Knez će vas pričekati sa svojom pratnjom
ispred grada Ozlja a darove za nevjestu ponijet će ?.n vama u Brezovicu moji
brzoteče. Evo vam i spise. Tu je moja izjava kojom javljamo u Milano što moj sin
donosi u brak, a ovdje prinčeva punomoć. Čuvajte to!
Više od svoji1;”, života!
Zato sam i odabrao za ovu misiju vas, vojvodo. A jeste li se oprostili s
kraljin :n”
Rekao sam da polazim u Ilok. Ona me vrlo milostivo otpustila.
Prema tome, sad možemo pozvati milanskog poslanika da vam on dade popratna
pisma za svojeg vladara.
Samo još jedno molim, veličanstvo. Dopustite mi da se oprostim s Gordan >m.
Neka bude. Ali oprezno i kralj uzme sa stola srebrno
zvono.
Ušao je paž koiem kralj naloži da pozove dvorskog meštra Orbana. Ovaj dovede
milanskog poslanika grofa Marcela.
Pregledali sa sva pisma, udarili pečate, a onda ih predali
Lovri.
Poslanik zaželi Lovri sretan put u Milano pa se s njim iz-
nikuje.
Putujte sretno! reče kralj.
Veličanstvo, moj život i čast zalažem u časnu zadaću koju ste mi povjerili.
p Cirr> obavite vjenčanje, šaljite brzoteče, ali najpouzdanije! F”site samo
znakovima koje smo ugovorili. Očekujem da ćete osvjetlati svoje lice, vojvodo!
Ili ću donijeti vjenčani list, ili ostaviti tamo svoju glavu! ~- Očekujem
vjenčani list! nasmiješi se kralj. Sam kralj posmatrao je s male kule odlazak
vojvode Iločkog njegova pratioca Filipca uživajući u tom gledanju sve dotle dok

se jahači nisu izgubili među gričkim kućama. Tada kralj siđe u

radnu dvoranu gdje ga čeka Varadi. l
Obojica osjećaju lagodnost.
. 1
Biskupe, jeste li spremni da me poslušate? j
Uvijek se pokoravani veličanstvu. i
: Onda nemate sasvim svježe sjećanje odvrati kralj snii
jeSeći se. No, pustimo Sto je bilo! Uspjeh našeg plana ovisi o
vašem držanju. Sad nastaje mir, potpun mir. Sve naše oružje
valja odložiti, posakriti i uzeti u ruke palmu. Prema kraljici i čj.
tavom njenom rodu iskazu j te najveće poštovanje i prijaznost
Pokažite kako ste se upokorili. Znam, vama je pokornost teško
hiniti, ali neka je na mojem dvoru napokon jednom mir!...
Neću ga narušiti!
Ni ja. A sad siđimo.
Uskoro nakon tog razgovora u kraljevskoj odaji okupili su se njegovi dvorski
meštri, stolnici, posteljnici, tovarnici, konjuš-nici, upravljači lova i svi
dvorani koji su imali razne dužnosti oko uzdržavanja i upravljanja dvora.
Kad su se poredali, kralj oslovi svoje dvorske meštre. Orba-na i Mladena
Berislavića.
Sutra želim sa čitavim dvorom i svim gostima poći na Medvedgrad i ondje ostati
barem tjedan dana. Za to vrijeme neka se prirede predstave, glazbene zabave,
naročito veliki lov u počast hercega H i pol i t a.
Veličanstvo, za sve goste neće biti dovoljno mjesta u dvora upozorj
Berislavić.
Koliko je naših gostiju računajući zajedno moje rođake Gerebe, kneza Zapolju i
palatina?
Zajedno s poslanicima Milana, Napulja, češke, Venecije i Rima sada još
dostojanstvenici iz vojvodine Ferare, zatim s domaćim velikašima i
dostojanstvenicima vašeg veličanstva ukupno pedeset odličnih gostiju.
Tako malo? A pratnja?
Ako računam samo plemiće u pratnji, onda se broj povećava na dvije tisuće
ljudi.
Tako mnogo?
Samo plemićka pratnja njegove visosti Hipolita broji dvije stotine plemića i
tri stotine vojnika.
Koliko osoba broji moj dvor ne računajući članove moje obitelji?
Pet stotina osoba i dvije tisuće vojnika.
Nije odviše! Ali čini se, moj dragi, svu ovu čeljad morani ja svakog dana
nahraniti i napojiti?
Da, veličanstvo. On se nasmije.
Gričani se ne mogu potužiti na mene. A gdje ste ukonačili
ovoliko ljudi? ...u^r-s"^ m" .< oui-.v “ .< .•;•..• ••••: : “

_ Svaki Gričanin i Kaptolac ima u svojoj kući po jednog i više stanara, a

biskupski dvor, plemićke palače, kanoničke kurije, medvedgradski dvor i Popov
toranj sve je krcato gostima. J “_ Dobro, ali ako na Medvedgradu nema dovoljno
mjesta ko nacistu, onda podignite moje kraljevske šatore.
Zatim je još izdao neke naloge, a najposlije otpošalje sve iz dvorane, a zadrži
samo dvorske meštre Orbana i Berislavića.
_ Alfonza Borgiu smjestite svakako gore u Medvedgrad, i to u blizinu kancelara
Varadija. O tome ću vam izdati posebne na
loge.
Čim su izašli, Varadi upozori kralja:
Alfonzo jamačno nosi svoj prašak uza se.
Zato ću isporučiti princu neka hini nahladu i ostane na Griču. Alfonza ću
zadržati na Medvedgradu dok nam ne stignu kakve vijesti o Inocentovu
ozdravljenju. Čim primite takav glas, Alfonzo će putovati. Nadalje, tajnik mojeg
rimskog poslanika danas putuje. Dajte mu sve potrebno. Ako princ Džem uspije
pobjeći, onda ne trebam milosti Roderiga Borgie. A sad smo svršili. Idem
kraljici da joj saopćim svečanost u čast Hipolita.
SVE NA JEDNU KOCKU
Čitav dvor lx>ravi na Medvedgradu. Kralj se posvećuje kraljici, njenoj braći,
Hipolitu i svojim gostima. Svakog dana priređuje kraljica svečanosti i lovove da
se obraduje njen nećak s ko" jim se ne može ni časa rastati ispunjavajući svaku
njegovu želju.
I kraljičini dvorani teškim naporom udovoljavaju prkosnim dječakovim hirovima, a
ovi sve više raspiruju staru mržnju kraljevih dvorana prema napuljskom
dvoranstvu kraljice, brojno povećanom pratnjom dječaka primasa.
Kralj se predao odmoru zabavljajući se s brojnim gostima, rođacima Gerebima,
palatinom, hrvatskim banom, knezom Za-poljom, poslanicima, velikašima.
• Svi vide kralja raspoložena, pristupačna svakoj šali, veselim raspravama,
zabavama što ih pripravljaju dvorski glumci, pjevači i glazbenici.
Čini se da kralj uživa u bezbrizi i veselju, užitku sjaja i raskoši svojeg
dvora.
Samo njegovi pouzdanici znaju da se kralj svake večeri prije nego što ulazi u
svoju bračnu ložnicu navraća u sjevernu kulu medvedgradskog dvorca gdje je
uredio privremeni kabinet.
Tamo ga čekaju dvorski meštri i Varadi a kojima povjerljivo raspravlja.

349

Lov traje već dva dana. Sav dvor s gostima podao se lovačkim
užicima. Na podnožju šume, u dolini, po širokoj livadi prosulo se
čitavo malo selo kraljevskih šatora za odmaralište. Starci koji
nisu lovili i oni koji su se umorili sjedoše uz drvene stolove u
Šatorima i veselo se podaju jelu i piću. Kraljevski sluge nepre
stano trče s punim vrčevima. ,
Poljanom ispod Zagrebačke gore projuri nekoliko jahača s kraljicom Beatricom.
Enriko i Francesko vode malu povorku i zaustave je tik pred kraljevskim modrim
šatorom.
Veličanstvo se želi odmoriti? upita Enriko.
Naprotiv! Potraži među gospodom mojeg liječnika. Neka mu smjesta osedlaju
konja.
I on odjaše prema šatorima kraljevske pratnje. Napuljski princ kardinal
Francesko pun zabrinutosti upita:
Beatrica, tebi nije dobro?
Ne boj se! >,
Blijeda si.
.1
Ne dolazi bljedilo samo od tjelesne boljetice.
Odgovor me zabrinjuje. Razjasni, sestro!
f
d
Idem na Grič.
Vraćaš se? , v r
U tvojoj pratnji! “ • “•”•”
A kralj? LTHft3W.W.3V.&, ,-••.. ,^
On će do kasne večeri loviti.
Želiš otići da on ne Bit? , , . “ :
I to vrlo hitno! .”"“ !lf “[“,.”,"““:”;, ,
Zašto, Beatrica? ^ , , t
u
Ne pitaj me do Griča nijedne riječi. ; l? " “ . v
Tvoj glas dršće. "ft
Samo nadzemaljske biće moglo bi ostati mirno. 7^ Uznemiruješ se? Nešto se
dogodilo?
Rekoh: ni riječi do Griča. Idi grofu Marcelu i pozovi ga da nas prati. Ne reci
mu kamo idemo.
Kardinal se uputi milanskom poslaniku koji je sjedio u sedlu posljednji u
kraljičinoj pratnji. Beatrica zovne svojeg starijeg na-puljskog pouzdanika
bliže. Pristali Napuljac primakne konja kraljici:
Ostat ćeš ovdje na toj poljani i čekati kralja. Razumiješ?
Vaše veličanstvo, potpuno sam razumio.
Kralj će se vratiti predvečer iz lova. Pođi k njemu i predaj mu ovu poruku:
"Njezino veličanstvo pozdravlja vaše veličanstvo. Iznenada joj je pozlilo a
liječnik naredio da mora u postelju. Pošto je put na Grič odavde kraći negoli na
Medvedgrad i mnogo lagodniji, njezino veličanstvo se uputilo onamo i moli kralja
da se ne uzrujava." Jesi li upamtio. Mario?
Upamtio sam svaku riječ.
350

Dotle se Enriko vrati s nipuljskim liječnikom koji je već uz-

a^l Mario! okrene se kraljica svojem dvoraninu. Kad dođe Gorclana, pokaži
joj put kojim smo pošli. Povedi je. a kad spaziš moju pratnju, reci neka me
slijedi. F __ veličanstvo izvršit ću vaše zapovijedi!
_ A sad, naprijed!
I ona prva skrene s poljane obilaznim putem da nitko ne opazi njen dolazak na
Grič. Francesko, grof Marcelo, Enriko i napulj-ski liječnik slijedili su
kraljicu.
Nije prošlo ni četvrt sata kad je na poljanu dojahala Gorda-na u lovačkom ruhu.
Odmah je Mario zaustavi, isporuči kraljičinu zapovijed i poprati istim putem
kojim je odjahala kraljica s pratnjom.
U najvećem nemiru Francesko je slijedio svoju sestru Beat-ricu kad je ulazila u
svoje gričke odaje. Nemir koji ga je pratio čitavim putem od Medvedgrada povećao
se onog časa kad je ušao za njom u sobu i opazio da je rukavice bijesno bacila
na stol.
Nije se usudio ništa pitati, jer je ona skidala jahaći klobuk pa ga isto tako
bacila, a onda pritisnula ruke na čelo pa izrekla:
Podla prevara!
Gdje, od koga?
Jesi li vidio kad je u šumi pristupio k meni neki lovac?
Da, nešto ti je govorio.
Čim sam ga opazila, znala sam da mi glavni kaptolski biskup javlja nešto
neprijatno. Ali tako strašno nisam očekivala.
Strašnu vijest? Odakle?
Doživjela sam već svašta u braku s Matijom, ali to je vrhunac, vrhunac svih
njegovih himba i prevaral
Zar Mati ja može u čemu prevariti tvoju opreznost?
S kakvim mi je uvjerenjem razlagao uzroke zbog kojih napušta Ivana a prima za
prestolonasljednika Giovana. Ni časa nisam mogla posumnjati u to.
Valjda nije odustao od pogodbe?
Odustao? Mnogo više. Poslao je u Milano svatove!
To ne može biti! Krivo su te izvijestili!
Ne! Biskupov glasnik mi je rekao: vojvoda Iločki odveo je povorku od više
stotina ljudi u Milano i tamo će zastupati princa na vjenčanju s Biankom. S njim
je pošao i Filipec; Skupili se i otputovali kriomice, negdje iz nekog dvorca u
okolici.
Nije li vojvoda Iločki rekao da polazi u Ilok?
Lagao mi je po nalogu kralja!
To bi bio zločin poniženja i podlosti.
Ovo je sve kralj izvršio nada mnom. Tu pred svima nama nePrestano ističe
Giovana, govori o njegovim sposobnostima ka-fco će ga odgojiti za prijestolje.
Svake večeri kad smo lijegali na
351

1
počinak, on bi mi dočaravao budućnost koja je otvorena Giovanu i meni!
Obmanjivao me kako ću zadržati prvenstvo na dvoru m svojeg brata kralja. A tamo
daleko iza Griča spremao je Svatove i slao u Milano! Može li se zamisliti
gnusnija himbai
Kralj je igrao komediju?
Najdrskiju, najogavniju od svih svojih komedija!
A princ mu je bio glumački drug?
Princ?! Ni svojim timom ni glumačkim sposobnostima nk
dosegao oca. Od njega ću najprije sve doznati. ,
Neka ga Enriko zovne dolje! J
Neće ostaviti samu svoju djevojčuru majku! ^
Ona uzme ogrtač.
Valjda nećeš ti k njemu u posjet?
U takvom položaju ne bira se mnogo i iziđe.
Uspela se na trijem prvog kata stare palače, ali se odmah zaustavi. Čitav je
trijem prepun paževa i straža koji čuvaju pnlaz prinčevim sobama. I prvom pažu
zapovijedi:
Reci njegovoj visosti da ga kraljica zove i ovdje čeka.
Pošla je dalje od prvih redova paževa i promatrajući vodoskok u dvorištu sabire
misli od kojih joj tamne visoko i jnute obrve časomice podrhtavaju.
Uskoro princ pođe prema njoj, pozdravi smjerno i zamoli da uđe u njegovu
knjižnicu.
Ne preostaje mi mnogo vremena. Imam ti nešto važno Kazati.
Slušam, va5e veličanstvo reče on, začuđeno njezinim
dolaskom i željom da s njom govori. l
Mi smo sklopili savez. Tome nije dugo.
Da, veličanstvo!
Obećala sam staviti na kocku sve da te usrećim, a sebe umirim. Znaš što smo
urekli? Obećala sam da ću te vjenčati • tvojom djevojkom.
Šuteći je oborforoči što u nje izazove pozornost i sumnju.
Svejedno, Ivane, bila ona tko mu drago, zadanu ću rijeB iskupiti.
I ona se primakne k njegovu licu šapčući:
Nikad zgodnije prigode! Kralj neće nekoliko dana na GriS.
Pošteni otvoreni pogled mirno gleda kraljicu. Sluša je ovog puta, gotovo
Ijubopitno. Beatrica ga upita:
Tvoja ljubav boravi na dvoru?
Da, veličanstvo!
"Kako je to moglo izbjeći mojem pogledu", ukori sama sebe u mislima dok je živo
nastavila:
Ivane! Prigoda je tu. Smjesta ću poslati u lov zapovijed da ona dođe na Grič.
Istodobno ću poslati po biskupa Osvalda na Kaptol. U mojim odajama on će te s
njome vjenčati, a onda uzmi svoju majku i nevjestu pa bježi s ovog dvora. Sve to
može
352

ršiti još danas prije zaham sunca. Evo, put k sreći otvoren je i
SIT i tv°j°j ma->ci-
Miecove su blage oči sijevnule Ijutinom. Ovog časa spoznao je , kobnu istinitost
kraljičinih spletaka. Vjerovao je još čvršće Bcatrica mami na
vjenčanje, da mu pruža ruku pomoćnicu r bavi kako bi zauvijek zadržala prvenstvo
na dvoru, a lišila to-miesta njegovu majku. Žena mramorne ljepote pričini mu se
o neman što se uspinje da dohvati njegovu majku i zasjedne nieno mjesto koje joj
je on namijenio kad je potpisao puno-ć Lmri Iločkome. I ova ga spoznaja učini
hladnim i mudrim, pa odgovori sabrano:
Hvala nježnoj brizi vašeg veličanstval
Ti odbijaš ono što si prihvatio?
Jer me odbila onal - •• “ ••-•
Tko ona?
Moja Ijubavt
Odbila je vjenčanje?
Srce i moju ruku! • “ "
Stisnula je vjcćie što su počele treptati. Kroz njene jjeoke
probode ga sumnja.
Odveć hladno prihvaća! sudbinu odbijenoga. ••
Ponos muškaraca sprečava me da kukam.
Ponos je samo štit kojim muškarac zaklanja svoje osjeća" je! Napokon, imaš
posve pravo. Ako na dvoru postoji djevojka koja te odbija, pravo si učinio što
si je zamijenio drugom, bogatijom, moćnijom.
To je još daleko!
Prema tome, sasvim si se raskrstio sa svojom ljubavi?
Da, veličanstvo,
I promijenio osnovu života?
Moj život bit će vazda posvećen mojoj majci.
 I pravo je tako prihvati ona živo • a ostalo će doći samo po sebi. Prvu
ljubav zamijenit će druga. Takav je život. Htjela sam samo iskupiti zadanu
riječ.
Još jednom hvalim vašem veličanstvu!
Ostani samo uz svoju majku!
Pogled pun mržnje.- spusti se za njom kad je silazila niza stube i vratila se n
svoje odaje, pa reče Francesku:
Nema sumnje, odrekao se ljubavi za prijestolje. To je kraljevo djelo!
Ništa ti nije priznao?
Sav je promijenjen. Odgovarao je lukavo i namješteno i kao da sam u nji-,
pogledu čitala nešto podrugljivo kad sam mu nudila tajno vjenčanje. Prema tome,
dokaz više da vijest odgovara istini.
.
viti
Beatrica! Nisi se pitala tko je biskupu Osvaldu mogao jata ko dobro izmišljenu i
provedenu kraljevu prevaru? Nije
23 Gordana I
353

vjerojatno da bi Matija to povjerio kome drugome na dvoru Varadiju. Bakaču i

Filipcu.
Ne znam tko mu je javio, ali osjećam da ga nije obmanuo Kod posljednje
svečanosti na dvoru prišapnuo mi je biskup QS! vald: "Vaše veličanstvo ima na
kraljevu dvoru nepoznatog ^ajno pristašu". Ime je zatajio jer ga "veže prisega".
Ako su za svadbeni put znala samo trojica, onda toga, pri-stasu valja tražiti
između ove dvojice.
Ne znam i sad ne pitam. Sva grozota leži u toj okolnosti da su svatovi
odaslani. Odaslani. Razumiješ li? Svakim korakom vuku u ponor moj cilj.
Ako je kralj kadar to učiniti?
Sve možeš očekivati od kralja Matije, samo ne istinu! Ali sad mi preostaje
jedino da izmamim potvrdu te vijesti.
Od koga?
Od četvrte osobe koja bi morala biti upućena.
Milanski poslanik?
Da! Jedino mi se čini nevjerojatno da bi se Marcelo iznevjerio svojoj riječi!
Načas me ova nada suzdržava da se posve ne rasplinem u očaju.
2eliš s njime govoriti?
Zato sam ga i pozvala. Ostani Francesko tamo iza onih vrata da budeš spreman
bude li mi trebalo pomoći.
Pomoći?
Čuj, ako se srebrno zvonce na mojem stolu oglasi, onda hitno uđi ovamo, brzo!
Razumiješ li?
Spremaš se na nešto opasno?
Bacit ću sve na jednu kocku! Budi spreman. A sad ga pozovi k meni, neka ne
sluti da si ti u blizini.
Kraljica pođe u svoju odjevaonicu i stade se preodjevatL Naj-poslije nešto
narumeni izblijedjele usne i lice.
Ogledavši se još jednom u zrcalu, vrati se u prijašnju oda-ju.
Grof Marcelo već je čekao.
Dugo se nije zanimala za najljepšeg Talijana na svojem dvoru. I kad je stupila u
sobu, pođe prema njemu, ali u sredini sobe zastane. Grofovo držanje nije joj
ulijevalo nade.
Stojite tamo kao paž primijeti ona tiho.
Stupivši nekoliko koraka bliže, opet se zaustavi. Zar od toga iznenadnog
sastanka s njom ili smućen njezinom blizinom, kraljevski dostojanstvenom, a
ženstveno zamamnom?
Svijetlozelena haljina kao da je bila namjerice skrojena da ga zamami. Široki
rukavi s rasporkom otkrivaju njene nadlaktice, i izrez oko vrata spušta se
šiljasto i razotkriva njegovim očima mramornu bjeloću njenih grudi. Tamne kose
urešene draguljima, a oči kao da sa željom promatraju lijepog milanskog
poslanika. ... .• • .-.-.,_, ,." s.,!- , ... ,v,v
354

Njene pune, rumene, malo otvorene usne pojačavaju bjeloću zuba S tako rastvomm:i
usnama čini se gotovo pohotnom i Mar-ce o učini kretnju da joj se baci pred
noge. Ipak se povuče i stoji ured njom potišten kao da osjeća osudu. p __ Ne
čudite se mojem bijegu iz lova?
_ Bijegu? Zašto?
_ Kralj će loviti do večeri, a ja sam naložila da mu ništa ne kažu o mojem
polasku na Gričl
On ne odgovara, a pogled mu je gotovo preplašen.
_ A na taj bijeg povela sam sa sobom vas.
Mišići njegovih čeljusti stadoše drhtati.
_ Ne shvaćate? pita ona. r"“^”i, ; “^”;”1”""“
Prsi mu se nadim!ju.
_ Vi propadate. Marcelo, svakog dana. Ne mogu duže podnositi vašu bol. Morala
sam govoriti s vama. Zato sam bježala.
Tek sada priđe korak bliže, ali se ona odmakne prema širokom sjedalu punom
jastuka i polagano sjedne nastavljajući:
Pobjegla sam iz lova da mogu s vama govoriti.
Otjerati me s dvora?
Spočitavanje nije drugo nego provokacija priznanja koje želimo i naslućujemo.
Je li tako?
Prošli dani nisu bili skloni mojim čežnjama.
Jer nisam imala nijednog slobodnog dana, koji bih smjela dati sebi i vama!
Nemam prava da se tužim na ljubaznost kojom je vaše veličanstvo bilo obasuto
od kralja. Ipak, uzvraćanje?
Vjerujete da to uzvraćam svim zanosom svoje mladosti, da tonem u toj sreći, da
u dnu srca ne želim ljubavi meni ravna, mlada, lijepa muškarca koji me ljubi?
Vjerujem samo svojoj zdvojnosti koju je prouzročila ljubljena moja ne
udostojavši me ni jednim jedinim skrovitim pogledom. Još prije dva tjedna
ispunjavala me ona tim pogledima prevelikom srecuni, nadom i napajala moju
čežnju. Ovo posljednje doba nisam bio ni opaženl
Baš zato željen!
Suvišno je u meni buditi neopravdane nade, jer ako je srce stalo vjerovati,
razbor mi jasno prikazuje moju bijedu.
Ne! Razbor nije kriv vašim dvojbama. Uzroci dvojbama samo su posljedica vaše
nemirne savjesti!
Moja savjest nema uzroka da me uznemiruje. > ,"••••.
To dokazuje da ste zaboravili obećanje. r
Obećanje? Veličanstvo, koje?
Osjeća opasnost, iako ne zna na što kraljica nišani.
Moj vjerni prijatelj Marcelo zadao mi je jedne večeri obećanje da će
spriječiti ženidbu princa Ivana s Biankom Sforzal
Učinio sam sve što je bilo u mojoj moći. Unatoč toj isprici njen pogled ga
zaplaši. Očito je da se pod tim bijelim čelom na njega sprema navala.
23

•”.-.. Vjerujem, put svatova u Milano niste mogli spriječiti?! “.t. On se

ukoči.
Izgubili ste govor od čuda što mi je poznata ova velika tajna? smješka se
ona blago, gotovo ljupko.
Njen smiješak i mir silno ga preplaše, jer ispod toga smiješ-ka proviruje njegov
pravi poraz. Kakav? Nije mu jasno, samo osjeća drhtanje u mišicama. Istog trena
stvara odluku da čuva svoju čast i ništa joj ne prizna. Onda ga obavije melodija
njenog glasa.
Neka se vaša svijest umiri. Odriješila sam vas obećanja, a to vam moram
razjasniti. Naime, nije mi više danas do braka između Ivana i Izabele.
Ova dva imena donose Marcelu snagu. Sjeća se prinčeve zadane riječi da nikad
nije ljubio Izabelu i poslanik se hvata te okolnosti da ne padne u napast.
Toliko se ohrabri da je našao odvažnosti i upitao je:
Dakle, princ Ivan više ne ljubi Izabelu? Pitanje nimalo ne zbuni Beatricu. Ne
sluteći da je poslanik 8 Ivanom prečistio tu stvar, ona naglasi:
Prinčeva mladost koja je pala preda mnom na koljena i prijetila samoubistvom
brzo se dala zaslijepiti bogatstvom miraza Bianke Sforza!
Poslanik je tog časa više vjerovao časnoj riječi princa Ivana i bude mu jasno da
je kraljica onda kad se pročula vijest o prinčevoj smrti izmudrila priču te
ljubavi u strahu da joj ne natovare sukrivnju za tu smrt. I osmjelivši se,
ponovo upita kraljicu:
Sto na to kaže dona Izabela?
Vaša je pozornost odviše priklonjena mojoj sestri, ova bri-< ga je dirljiva.
Prizvuk tih riječi odaje da ona prikriva ironiju kojom je ispunjena i posve
mirno, gotovo ravnodušno proslijedi:
Kako vidite, danas me brak princa i Bianke veseli jer će biti potreban budućem
kralju. Budući kralj ovog kraljevstva može od Bianke i Ivana crpsti koristi.
Zašto me tako zapanjeno gledate, Marcelo?
Veličanstvo govori kao da "budući kralj" i princ nisu jed
na te ista osoba? _ “•
Zaboravljam da je kralj Matija od vas bez dvojbe zatražio u zalog časnu riječ
da o tome nikome ništa ne priznate. Govorit ću posve neovisno i ne trebate mi
povlađivati niti priznati. Samo vam želim pokazati da se ne ljutim što niste
zapriječili polazak, svatova u Milano.
Namjestivši se koketno, nastavi:
Dakle, Ivanova ženidba s Biankom danas više nije vezana za sudbinu mojeg
života kao onog dana kad sam od vas tražila da je spriječite. Izabela se
odrekla, ona je Aragonka i zna da princ Ivan mora dovesti na naš dvor
najbogatiju vjerenicu Evrope. To će, kako rekoh, biti od koristi budućem kralju!
Biankino

bogatstvo bit će vrlo važno za njegov dvor, a osim toga, moć vojvode Ludovika
Sforze bit će tom ženidbom u ovom kraljevstvu znatno podređena Napulju!
Poslanik bulji u kraljicu kao da sumnja u njenu prisebnost. Toliko umna žena
otkriva njemu, poslaniku milanskog vojvode, da ie prinčeva ženidba osnova
uperena protiv njegova vladara. Posljednje riječi: "podređena Napulju" podsjeti
poslanika na dužnosti prema milanskom vojvodi Ludoviku Sforza i usklikne: _ Moć
mojeg ! J :LJ podređena Napulju?
Sasvim dobru vršite svoju ulogu, moj prijatelju! Zadana riječ kralju Matiji
obvezuje vas da se snebivate i prikazujete neupućenost U ovu osnovu,
U koju osnovu? upita on, a Beatrica to jedva dočeka.
U osnovu da se Matijinim nasljednikom proglasi moj brat Giovano!
Marcelo problijcdi, a kraljica se pričinja kao da ništa ne opaža i nastavlja
smiješeći se:
Sve je to već davno uređeno s kardinalom Borgiom. Ako se Inocent probudio, to
ništa ne čini. Prema najnovijoj vijesti što mi je stigla iz Rima, Inocent je već
treći dan nakon uskrsnuća pao u samrtnu postelju. Dakle, još malo i naš će se
zajednički plan oživotvoriti.
Malo je odahnula, a kad on ne reče ništa, započne uvjerljivo:
Ne vjerujete da sam potpuno smirena zbog svatova koji su pošli u Milano?
Tražite većih dokaza?
Bio je sve više zapanjen i nije smogao riječi, a ona nije prekidala govor:
Evo, dokazai ću vam. Ovdje je kopija pisma mojem ocu i lati se male
okrug.!-..- to:”.niče od zlatnog veziva prikopčane o srebrni pojas zelene
haljine. Pred vama, moj prijatelju, nemam tajne! Čitajte pismo!
I ne brinući se za njegovo uzbuđenje, gurne mu u ruke sastavak svojeg pisma
napuljskom kralju u kojem mu javlja kako se Matija odlučio za princa Giovana, na
prijedlog kardinala Borgie koji će mu zauzvrat izručiti turskog princa Džema.
Dok poslanik čita, Beatrica kriomice istražuje njegovo lice i opaža kako mijenja
boju, a ruke dršću.
Pročitavši, on se digne i promuklim glasom reče svečano:
Veličanstvo, zavirio sam u strahovitu tajnu koju moram prešutjeti svojem
vladaru zbog vas. Ne preostaje mi drugo, nego otići u dobrovoljno progonstvo.
Sto to velite? Zar je moguće da vi sve to niste znali? pretvara se ona.
Zar bih mogao ostati na ovom dvoru da sam znao?
Ali, Marcelo, što to znači? Sve sam vam ispričala s uvjerenjem da ste vi na
sve pristali, a kralj vam je obećao trajno mjesto na ovom dvoru ako to prešutite
svojem vladaru. Vi ste zbog mene...

356

Da, veličanstvo! Vi ste to srni jeli o meni predmnijevati. .T n sam već jednom
bio izdajica svojeg vladara kad sam na dvor uj Milano poslao glasnika s nalogom
neka priča da je princ Ivan,” tjelesna i duhovna nakaza. Ali ovaj put on ne
doreče.
Zar su me osjećaji prema vama zaveli u bludnju?
Veličanstvo, ovu izreku ne shvaćam.
Držala sam da ste pristali na sve to uzevši za nagradu odlično mjesto na našem
dvoru, samo zbog toga da možete ostati u mojoj blizini?
Kralj mi nijednom riječi nije spomenuo Giovana! Kunem sel
Dobro namješteno hvata se za sljepoočice i okrene se od nje" ga:
Sto sam učinila, nesretnica! Govorila sam s vama kao s prijateljem, uvjerena
da ste zatajili svojeg vladara radi mene. Sad, eto, tu stoji samo poslanik
milanskog vojvode i nitko drugil
Spuštene glave on ne reče ništa. Ona mu se približi:
Shvaćam svu grozotu vašeg položaja kao poslanika svojeg vladara, ali rješavam
vas svih dužnosti prema meni, Marcelo! Odviše mnogo osjećam za vas i evo što
velim: ako vas vežu dužnosti prema svojem vladaru, onda vas pozivljem da ih ne
žrtvujete meni. Vi možete, smijete, morate sve iskazati svojem vladaru. Jedno
jedino molim: štedite me kod kralja, mojeg supruga!
Odlazim dobrovoljno u progonstvo! Evo, to činim za vaše veličanstvo!
Još mu se bliže primakne gledajući ga zamamno:
Jednom u Budimu rekla sam vam: "Idite dolje u Zagreb, čekajte me u tom gradu
gdje nema vrebajućih pogleda ugarskih velikaša. Tamo, u tom gradu, dat ću
odgovor vašim strastima". To sam rekla!
Slušao sam vaše riječi i svoje srce!
A ja, evo, čitavu sedmicu hinim pred dvorom kao da vas ne opažam da moj
neprijatelj Varadi, koji vreba moje poglede, bude razoružan! Hinim, eto, čitavo
to vrijeme i ne dajem vam ni jednog jedinog pogleda da mogu ukloniti sve sumnje
i po koji put praćena samo mojim bratom pobjeći s lova na Grič ili s Griča na
Medvedgrad i povesti sobom vas!
Blizina njenog lica, dah, obećanje koje skriva u svojim riječima raspale njegovu
strast i potisnu u zaborav težak položaj O kojem je čas prije odlučio da bježi u
svijet.
Ona se dotakne njegova ramena šapćući:
I danas sam otišla s lova! Kralj misli da sam na Medved gradu, a ja sam ovdje
s vama da budemo sami do sutra. Posve sami!
Napola zatvorene oči obećavaju mu sve za čim je žudio još " Budimu.
A sada sam ja razbila sreću koju sam htjela ove noći uz tL

Njegova vrela priroda pregazi poslaničku savjest i on padne do njenih nogu, sav
u njenoj vlasti i plameno šapne:
Kraljice, božanska moja, rob vaš čeka zapovijed. Uzimam na sebe i zločin
izdajice za jedan čas srećci
_ Ne, M a ro Bea trica ne uzima ono što ne bi mogla zadržati za sebe. Razumijte
me dobro!
I sad svu snagu ulije u naglasak ovih riječi:
Prije nego usnama dodirnem vaše...
On zadršće kao da već osjeća cjelov, a ona mu se primakne
posve blizu.
Prije nego se bacim u vaš naručaj moram pojedovati sigurnost da ste moj,
neopozivo moj, bezuvjetno i danas, sutra i
zauvijek!
Vječno, božanska moja promuca on u groznici.
To može biti samo onda ako niste zbog mene počinili izdajstvo na svojem
vladaru. Čujte me! Moj brat Giovano bit će kralj, na to -.u u tajnosti već
pristali svi staleži. Ovo vaš vojvoda više ne može spriječiti. Stoga ne činim
ništa protiv svojih vlastitih kraljevskih interesa ako vam dopustim da izvršite
svoje poslaničke dužnosti.
Ne shvaćajući bulji u nju, a upija samo njenu blizinu.
Tu, uza me vi ćete svom vladaru javiti što ste čuli iz mojih usta!
Ne, ne šapće on.
Ja vam zapovijedam! To vam nalaže žena koja želi da njen ljubavnik bude cista
obraza, neokaljene muške časti!
Ljubljena
Samo ova! možete steći povjerenje svog vladara da vas on trajno ostavi na
mojem dvorul
Ali kralj Malija?
On nikad L neće naslutiti tko je vojvodi otkrio njegov plan. Rekoh vam: ovo
otkriće vašem vladaru ne može više ništa izmijeniti. Niti osnovi da Giovano bude
kralj ništa nauditi.
Veličanstvo promuca Marcelo zaboravljate, ako se poslužim vašim
veledušjem, da će vojvoda Ludoviko odustati od prinčeve ženidba s Biankom.
2rtvujem ovaj probitak! Izgubit ćemo samo Biankino bogatstvo. Ovaj dvor ionako
je bogat. Tu žrtvu moram pridonijeti miru svoga srca! Miru naše buduće sreće,
Marcelo! Trajnosti njenoj.
Zateturao je k njoj. Zamaglile mu se zjenice i on trgne njene ruke pa ih ljubi
strašću kojom bi cjelivao njene usne što su mu sada navi jest “ svanuće velikog
časa.
Ustani t o dragi moj! tiho će ona sjednite tamo k mojem stolu. Pisat ćemo
zajedno. Dođite! U tom pismu je moje jamstvo da vas uzimam zauvijek!
Kao pija; pođe za njom, omamljen, ne samo njenom blizt nom nego i žrtvom što je
pridonosi skidajući s njega izdajstvo
359

avladaru. U tom nazrijeva njenu predanost i jamstvo njenih osje

ćaja. To ga obezumljuje i prepušta se potpuno njenom vodstvu.
Ide k stolu kao mjesečar. "““
Gestom najnježnije ljubavnice ponudi mu ona stolicu i odmah mu dade papir i
crnilo. On uzima sve kako mu dodaje; osjeća samo njenu blizinu i počne pisati.
Ona mu kazuje stojeći posve bli-zu pokraj njegove lijeve ruke sagibajući se nad
njim. Govori tiho kao da se njemu umiljava, a ne da mu kazuje u pero pismo:
"Prč-milostivi moj vladaru i vojvodol Po svojoj privrženosti i dužnosti vama,
veliki vladaru, ušao sam u trag zapečaćenoj osnovi koja je uperena protiv vaše
časti. Po toj osnovi ugovoreno je s napulj. skini kraljem i kardinalom Borgiom
da na prijestolje kralja Ma tije ima stupiti princ Giovano. U tajnosti pristali
su na to svi staleži. Princ Ivan, kojeg otac ne smatra dosta jakim za vlast,
imao bi se vjenčati s njezinom visosti Biankom Sforza samo zbog njenog ogromnog
miraza. Uvjeravanja veličanstva kralja Matije da će postati vladar samo je
izlika da moj premilostivi vladar pristane na ženidbu koja bi njegovom dvoru
donijela ogroman imetak. Vidio sam svojini očima koncept ugovora i savjetujem
premilosti-vom vojvodi da svatove koji su poslani u Milano odbije i poštedi
svoje moćno prijestolje od ovakve prevare...
Nadam se da će moj vladar biti sa mnom zadovoljan i ostaviti me na ovom dvoru da
trajno pratim događaje i zaštićujem moć i slavu mojeg vladara"...
Pisao je hitro kako mu je kazivala.
Svršivši, providi pismo svojim potpisom, na što ona milo zvučno primijeti:
 On, dragi, zaboravila sam, ovo će pismo stići prekasno. Pogleda je iznenađen.
Tek sad mu bude jasno da će Lovro stići prije pisma.
Izgubljeno reče on napola ravnodušno, jer mu se tog časa čini izlišno sve
osim njene blizine.
Trebali smo napisati posve drugačije pismo, na drugu adresu i prinese mu
posve blizu svoje pune usne.
Zapovijedajte robu šapće on i strasno uhvati njenu ruku koja mu se
prislonila na rame.
Od toga mu riječ zapinje. Osjećajući njen dah u blizini svojeg lica i njene
grudi na svojim ramenima sve su mu misli svijeta udaljene. Osjeća samo nju i
blizinu časa od kojeg mu se srnu" ćuje svijest...
.. , • Dakle, pokušajte pisati pismom svojeg vladara. Možete li?
• Sve mogu što vi želite! šapne on u ekstazi.
Kako vas nazivlje vaš vladar?
Samo mojim imenom.
Dakle, pisat ćemo drugo pismo i slati ga po naročitom mojem glasniku koji je
vrlo lukav i hitar. Odjurit će za svatovima, a kad ih stigne, spretno će predati
ovo pismo Lovri Iločko me. Kad ga on pročita, svatovi će se vratiti. •,< t "•-
-••-”
360

Negdje iz dna duše pomoli se u njemu savjest, možda strahr na se trgne i upita:
_ A kad se vrati? Sto onda?
_ Ništa! Kad vojvoda milanski primi vaš izvještaj, ionako bi svatove odbio.
Zaustavite ih vi i vaša...
I dok to govori, položi mu ruke na rame, sasvim blizu njegova vrata. Od t -:>
dodira zaboravi sve protimbe savjesti. Mozak mu potpuno zataji. Dužnost utone u
strast što vlada njime i on uzme pero, a ona mu kazuje i sve se više približava
njegovu licu:
"Dragi Marccloi
S razloga koje nije potrebno da navodim odustao sam od ženidbe sina kralja
Matije Ivana s Biankom i tražim od vas da to odmah priopćiti njegovom
veličanstvu kralju Matiji..."
Sad još samo vojvodin potpis šapne Beatrica umiljato.
Kad je trebalo da potpiše svog vladara Ludovika Sforzu, njegova je ruka klonula.
Ali Beatrica se već sagne k njemu, obujmi mu vrat i prisloni svoje lice k
njegovom. On osjeti dodir njene mramorne puti...
Samo mirno, odabranice moj! šapće ona. Njegova svijest potamni, ruka mu
čvrsto zgrči pero i stvara se potpis mi!. ; vladara...
Pero se . ,. Njeno se lice čvrsto priljubi uz njegovo:
Nije ; i pravo, ali mi imamo pravo da uživamo svoju ljubav! To j< jamstvo
našoj sreći, Marcelo, sreći što započinje danas, željeni ljubavnice!
Sve mu misli potamne u plamenu strastvene želje. Osjećajući je tako blizu,
usplamti u njemu plamen.
Njegove se ruke raskrile i obuhvate njeno tijelo u naručaj, a usne mu traže
njene.
Suspregm se, dragi, kasnije iza večere čekam te u svojoj odaji.
Ali on ne Čuje ništa.
Beatrica se okreće tako da je leđima dosegla stol, naslonila se na nj, dok je on
mahnito grli i traži usne što mu ih ona oti Ije. To ga obezumljuje, pa je
cjeliva u vrat, lice.
Njezina ruka traži zvonce. On ne vidi ništa, ne zna ništa, samo osjeća željeno
tijelo u svojem zagrljaju...
Ruka joj dosegne zvonce i potrese.
U dnu se otvore vrata.
Francesko preskoči prag i spazivši prizor, potrči. Njegovi koraci zaštropću.
Marcelo još uvijek ne čuje.
Ostavite kraljicu! vikne Francesko prijeteći.
Taj glas trgne Marcela. Spusti ruke s kraljičina struka i ustukne.
Prestravljen, smrtno blijed, zuri u stol.
361

ti
l
L
V” Beatrica je pošla lakim korakom prema svojem bratu:
Smiri se, Francesko, nije ništa, šala!
Te riječi povukoše poslanikov pogled za Beatricom što primicala k bratu. On
spazi zvonce čvrsto u njezinoj ruci. To zva no prorijedi strastvenu maglu u
Marcelovu mozgu.
To mu zvonce otkriva nešto od čega mu se stegne srce. Osje
•ča udarce u sljepooćicama, udarce nekog velikog zvona, čini mu
da mu puca lubanja. Modri plamečci titraju pred očima. ,
Beatrica pristupi posve blizu k svojem bratu. Tad hitro poj
vuče ruku. !
Zvonce nestane. Marcelo opazi da brat i sestra nešto šapću.^ On ne čuje. Odmah
nakon toga prozbori Beatričin glas:
Od tvoje bratske ljubavi, Francesko, tražim da zaboravi! Sto si vidio.
Mladi kardinal ne odgovori i stupi dva koraka naprijed, oštro gledajući Marcela:
Gospodine poslanice, očekujem da ćete se udaljiti. Kao da se po njemu prolio
ledeni slap. Pogleda Beatricu, ali mu je okrenula leđa.
Udovoljit ću Želji vaše uzoritosti odsiječe Marcelo čudnim, oštrim glasom.
I mjesto da ide k vratima, približi se k stolu na kojem leže pisma što ih je
upravo napisao.
Marcelo uhvati sa stola svoj rukopis.
sušanj uznemiri Beatricu. Obazre se, potrči k stolu, zagleda se u Marcela
uloživši u svoj pogled svu snagu i sav čar zamamlji-vosti:
Ostavite, Marcelo! šapne mu nečujno. Poslije večere čekam te, dragi i
pruži ruku za pismima.
Ali on složi pisma, gurne ih u džep, duboko se pokloni kraljici i kardinalu, pa
ode i zatvori vrata. .Kraljica bijesno baci svoju zlatnu torbicu na stol.
••”• Promašeno!
"?:!-"•. Bila si neoprezna.
Ne, ja sam dobro proračunala, ali ti si prestrogo, glupo Istupio.
ri~rc Nisi li mi došapnula da ga pošaljem iz sobe? “;>.
>. ?t Ne tako oštro, uvredljivo! ••&.
“ “• Najvolio bih ga udariti kad sam ugledao njegove ruke oko
tebe. T
To sam izazvala ja!
Ti si ga navela na to?
Nisam li ti rekla: bacit ću sve na jednu kocku. Tvoj me dolazak imao samo
osloboditi posljednjeg ispada njegove strasti.
Varaš se, sestro, ja nisam kriv. Njegove su oči bile uperene u tvoju ruku u
kojoj si stiskala zvonce.
Zar sam sišla " uma? ......^^,t,,,, , A , .,...
362

__ Pratio sam njegov pogled, zurio je u tvoje ruke i osvijestio

s “ _ Svjedno, on je u mojim rukama klupko tanane svile koju ću opet smotati
kako mene bude volja. Za danas uveče zvala sam
ea k sebi.
Ne smiješ to učiniti, Beatrice. _ Za Napulj se može i smije sve! Sve! __ To
veliš ti, Beatrica, čije tijelo nije ogrlila muška ruka osim tvojeg muža i
možda...
češkog kralja Vladislava? Zar i ti sumnjaš?
_ Ne, ja sam .n; “ Ramiral
_ Daleka prošlost. Nju sam pregazila. Ali sad moram nastojati da od Marce
dobijem pismo koje sam tako teško stekla.
Sivi sumrak uvukao se u kraljičinu spavaonicu, a ona leži
pod svilenim bak Ispod širokih rukava bijele košulje od
holandskog pjatn; svilenim grbovima bijele se njene ru
ke, položene na grimiznom pokrivalu.
Kraj nje stoji liječnik Napuljac.
Dođe li kralj ili ne naglašuje Beatrica razložite mu moju bol u glavi i
želucu. Naglasite da mi treba mira. Neka me nitko ne buni i nitko sa mnom ne
govori! Umirite ga da ču do sutra biti zdrava. I nastojte da kralj opet ode. To
je vaša dužnost prema kraljici i Napulju!
Izvršit ću, veličanstvo reče liječnik naklonivši se i ostavi kraljičinu
odaju.
Čim je izišao, Beatrica odredi da pozovu Gordanu.
Ova je odmah stigla i pristupila svojoj vladarici zabrinuto promatrajući njeno
lice.
Ne boj se, draga moja, nije opasno. Liječnik veli da ću sutra biti zdrava "
čila. Sjedni do mene, pričaj mi štogod da mi prođe vrijeme. Kako je s tvojim
obožavateljem Alfonzom?
Približio n se jučer u lovu. Razgovarala sam s njime samo čas.
Je li te zamolio za oproštenje?
Jest, veličanstvo. A ja sam mu oprostila i brzo skrenula opet k vama da ne dam
prigode suvišnim razgovorima.
Pamet: o radiš, djevojko! A Lovro Iločki? Kako ti se on sviđa?
Bio mi je vitez u samostanu, a to se ne zaboravlja.
A zbog toga se i ljubi!
Veličanstvo! Od zahvalnosti do ljubavi je daleko.
On očito nije tako ravnodušan. Je li se oprostio " tobom?
Da, veličanstvo.
I rekao ti je kamo odlazi? •
Jest: U Ilok!
• I da će se skoro vratiti?
Da, rekao je da će se skoro vratiti.
Ne pitaš svojeg viteza zašto putuje?
363

B.i
l
L
Ljubopitnost nije moja krepost, veličanstvo!
Ako je pošao da dovede mladu?
Za sebe? i-V Drugome očito neće tražiti djevojke.
Veličanstvo misli da se on ženi?
Možda si naoko hladna, ali ja ipak priHrlrujem u
trče, _ . ]”
Onda se moram braniti! “ •”•” “ “ ""
Da ga ne ljubiš? • “ “ •” >
Ne, veličanstvo.
Bogat je i kraljevskog roda, a barem deset godina stariji od tebe. Kad se
ovakvi zapletu, ne iskopaju se do smrti!
Veličanstvo me kani udati za Lovni? spočitavajući pita Gordana.
Samo ispitujem, ali ne želim, makar bi bilo dobro zadržati njegovu naklonost.
A jesi li vidjela milanskog poslanika? upita prekinuvši nit razgovora.
Sjedila sam vani u hladovini kad je uzjahao i sa svojim nećakom ostavio dvor.
Nisu ništa govorili?
Ni riječi. Poslanik je bio silno blijed, bojala sam se da će se srušiti sa
sedla. Valjda mu je pozlilo.
I ne znaš kamo je otišao?
čula sam upit njegova momka kamo da krene. Spomenuo je Kaptol. Mislim da je
nastanjen kod kanonika.
Ostavio je Medvedgrad, jer neće da bude zajedno s vene-cijskim poslanicima.
Dodijavaju mu svojom razmetljivošću.
Vjerujem. Svuda se guraju na prvo mjesto. I jučer u lovu i na svakoj gozbi
guraju se naprijed, protiv svih odredaba dvorskih meštara.
 Gordana, zovni mi Franceska, a ti ostani u blizini. Ako čuješ da je došao
kralj, bezodvlačno uđi u sobu k meni i sjedni kraj moje postelje. Neka te kralj
nađe uza me.
Gordana se uputi da potraži napuljskog kardinala.
Beatričina glava počiva na jastuku. Skupljene obrve odraz su hitrih misli. Pod
bijelim čelom snuje se nešto teško. Onda polagano osvjetljuje njene crte zamisao
kojom je zagrijana. Pune se usne rastvore u smiješak.
Ovako je nađe brat Francesko.
Našla sam zamjenu za nevjernog Marcela.
Nevjeran?!
Otišao je s dvora na Kaptol. Dakle, ne odadvlje se. Svatovi ne smiju doprijeti
do Milana!
Kako ih zadržati?
Ako dođe kralj odmah iziđi. Onda ga nastoj sUanuti da se vrati na Medvedgrad
gostima. Bio bi mi na puto. A sad slušaj Sto sam naumila. > • >“ • • • .”-”
<L,-,. •"• MJ”<j ->“i
364

Netko dolazi upozori on. v ,

Vrata se n?:1”o otvore i uđe Gordana. “•..",”UM
Vaše veličanstvo, dolazi kralj!
Sjedni pokraj mene, a ti se, Francesko, udalji. Zabrinuta lica uđe Matija i
uhvati ruku svoje žene.
Porazila me ova crna vijest.
Isto tako ljubaznu i nježno odvrati mu kraljica;
Tvoj dola ak moje je zdravlje! Slutila sam da ćeš
gledati. Hvala ti na pažnji. “• "w v
Zapitao sam liječnika, a on tvrdi da nije ništa opasno i pri tom položi ruku
na njeno hladno i ledeno čelo.
Nemam vrućice, samo neka muka, glavobolja, zapravo hvatala me nesvjestica.
Prestrašena time, po savjetu liječnika otišla sam na Grič. Ne bih se mogla
popeti na Medvedgrad. Sad se osjećam dobro, same; mi još u glavi bruji.
Liječnik mi je zapovjedio da te ostavim na miru, a ja ne znam koga da slušam:
ili njega, ili svoje srce!
Danas pokloni poslušnost liječniku, a sutra srcu.
Kako si mudra, Beatrica. Ipak mi je teško da te ostavim Čitavu noć.
Bolje je da se vratiš u lov. Gosti će biti uznemireni i misliti da sam napola
mrtva. Budem li uistinu sutra ujutro potpuno čila, dolazim opet k tebi.
I ona nakloni glavu na stranu kao da je umorna.
Predu; sam te zadržavao. Uistinu, mir će te opet izliječiti.
To i sama osjećam i molim te vrati se. Svi će izgubiti glavu od straha bez
tvojih zapovijedi.
Nježno je poljubi i pođe u staru palaču.
Gordana je stajala do Beatričinih nogu, a da se kralj na nju nije ni osvrnuo.
Neko je vrijeme kraljica ležala zamišljena, sve dok je ne zbuni žtropot vrata.
Tamo se pokazalo staračko lice s malini očima. Pnut lije došulja se Nardela.
Podjeljujem ti sada slobodu, Gordana primijeti Beatrica ako te ne zovem,
ne trebaš danas više doći.
Kraljica joj mahne rukom, djevojka se duboko pokloni.
Beatrica i njena dadilja ostale su same. Intimno uzme ona staričinu ruku, a
Nardela se sagne sasvim blizu.
Kralj je nešto zamišljen izišao od vas, veličanstvo. Onda je pošao u svoju
radnu sobu. Lupeži na njegovan vratima nisu me pustili blizu. Poslije je kralj
izišao s Radulom. Stajala sam skrivena za stupom na trijemu.
Sto su govorili? c.., .,, ,,,;;,. . .. ." . ,to nti ",.. .,
365

:s
Ćule su se samo posljednje kraljeve riječi: naložio je
đulu da odmah pošalje na Medvedgrad ako opazi nešto sumniivJ
i odjahao. J (tm)
Dakle, sad smo same. Daj mi brzo haljinu.
Kraljica ustane s kreveta. Nardela joj navuče ružičaste cara. pe od tanke svile,
sveže zlatnom podvezicom, a na noge navuče svilene papuče i onda doda bijelu
kućnu haljinu sa širokim rukavima do poda. Oko struka zakopča pojas od
venecijanskog stakla.
Nestrpljivo je pomagala Đeatrica sporim rukama svoje dadilje.
A sad zovni Enrika.
Ovaj je brzo stigao.
Uz isti onaj stol uz koji je Beatrica kazivala u pero grofa Marcelu sjeo je
Enriko spreman da piše. Beatrica sjedne pokraj njega držeći u ruci ispisani
papir i šapće:
Dobro promotri, Enriko, svaku crtu, svako slovo i onda pokušaj oponašati pismo
kralja Matije.
Vidiš, ovo je vrlo dobro. Još malo i bit će potpuno slično. Uostalom, glavno
je da potpis bude sasvim istovjetan. A to nije teško.
Pogodit ću, veličanstvo. Ne bojim se toga. Moje je pero okretno.
čitav je sat vježbao pojedina slova da pismo što bolje primijeni uzorku. Tada ga
Beatrica zaustavi: ,14. Gotovo savršeno. Dakle, možemo početi.
I sagnuvši se na stol, ona mu kazuje u pero: ,;.^
i?fr|. "Dragi moj vojvoda Iločki!
Nešto se dogodilo zbog čega ne želim da proslijedite puMI
Milano. Odmah se vratite. To vam zapovijeda vaš kralj mff
tija". aj
Sigurnim potezima ispiše Enriko kraljev potpis. ,n Vrlo dobrol Vojvoda ne
može ni časka posumnjati. ;io ,1 dok je kraljica pismo stavljala u omot, Enriko
upita:
Veličanstvo, a kraljev pečat? To je vrlo važno!
Naredila sam Nardeli da ga donese. Dok ona dođe, naslov na Lovru Iločkoga.
Polagano se otvaraju vrata na koja ulazi Nardela.
Evo, veličanstvo, ukrala sam ga! reče ona izvadivSi J staračkih njedara
pečat s drškom od zlata, obrubljen dragulji ma.
Pošto su pismo za Lovru snabdjeti najjačim kraljevskim znakom, njegovim pečatom,
kraljica naloži Nardeli:
Stavi sve opet na isto mjesto kako je i bilo. Je li Antonio spreman za put?
upita Enrika. -" Čeka na osedlanom konju, veličanstvo.”^; ".,-

Podaj mu ovu kesu novaca neka izmjenjuje konje na kraljevskim stanicama. Pismo
s kraljevskim pečatom dostatno je iamstvo da putuje u kraljevo ime. Ti, Enriko,
izvedi Antonija sam s Griča i prati ga s nekoliko momaka tako dugo dok ne bude
izvan dohvata ovog grada. Reci mu da ga čeka velika nagrada ako stigne vojvodu.
__ Antonio bi pošao u pakao za svoju kraljicu.
_ Ovo je nešto slično paklu. Odnesi mu moj blagoslov.
Beatrica pokupi papir na kojem se vježbao Enriko u kraljevu pismu, primakne ga
svijeći i spali. Onda sjedne u naslonjač i podupre glavu. Dugo je ovako
razmišljala, sve dotle dok u sobu tiho i oprezno ne uđe mladi kardinal"
Dakle, svršeno? zapita on.
Da, moj Francesko? Prevaru za prevarul
A što će biti kad se vojvoda vrati? Ruka joj padne u krilo, a pogled upre u
bratove crne oči koje su plamtjc1”-.
Kad se vojvoda vrati, kralj Matija će biti pred mojim koljenima.
Velika si, Beatrica! Mogla bi zavladati čitavim svijetom.
Kad ne bih morala trošiti snagu u borbi s himbenom pre-Varom svoga muža.
Oprosti, Beatrica, što se usuđujem upozoriti tvoju mudrost da opet ne bi
zaboravila u ruci kakvo zvonce a ispod kardinalovih usana pokažu se jaki
bijeli zubi.
Kralju Matiji povući ću sva zvona na GriČu i Kaptolu, a. on će slušati njihovo
brujanje s ushićenjem.
Razapinje moju Ijubopitnost? Ona ga promotri i reče nasmiješeno:
Nestrpljiv si. To je od slutnje da te nešto osobito čeka.
 Mene, Beatrica?
Da, tebe moj brate!
Zar kakva žrtva?
žrtva koja je ujedno dar. Ali više ni riječi. Za danas je-bilo dosta. Dođi k
večeri.
Ispod Kamenitih vrata izjahali su Enriko, kraljičin brzoteča i tri momka. Iza
njih je ostala tamna tvrđava. S lijeve strane na Kaptolu zas i. tiucnlo je samo
koje okno. Pred njima gusta tmina. Silaze uz potok Medveščak sve niže dolje
ispod grada. Napokon dohvate cestu. Dobar komad puta jahali su brzim kasom u
dolinu. Tu se Enriko zaustavi.
Nema više nikakvih pogibelji. Sad, Antonio, juril U tvojoj odvažnosti je
pobjeda Napulja!
Ništa i nitko me neće zaustaviti. Pouzdajte se u mene.
Nježno veličanstvo te blagosilje.
I oni pruže ruke. •"t,"1-”1^ ““• “••”• <“ “ . •• • •

Glasnik jurne u noć. Enriko još časak prisluhne topot konj"J

i Icrene natrag. r, a
• Odjednom iz tmine padne upit:
Tko je tu? •”-”•
Dvorski meštar njezinog veličanstva oglasi se Enriko^
Tko pita? •
Milanski poslanik odgovori glas iz tmine. Zamalo- da se nismo sukobili.
Vaša milost luta u tmini bez baklje? čudi se Enriko.
Otpratio sam njegovo veličanstvo do lovišta, a vraćajući .se nisam uzeo
baklje.
Smijem li vas otpratiti u dvor? upita Enriko.
Hvala, ostajem ovdje. Moj kućedomaćin kanonik čeka me
s večerom. Laku noć! l
Našao je kraljicu upravo za večerom, posve samu s Frances4 Jcom.
Dakle, upita kraljica. li
Antonio je već sigurno prevalio koju milju kaže Enriko.
Hvala bogu, sjedni i večeraj s nama.
Dvorski meštar zauzme svoje mjesto.
Veličanstvo, na Kaptolu u tmini sukobio sam se s milanskim poslanikom.
Ona ga pogleda iznenađeno.
Kaže da je otpratio njegovo veličanstvo u lov i polazi k svojem domaćinu. Zvao
sam ga u dvor, ali nije htio doći.
I ne treba! Ni danas ni sutra. Bit će dobro da se ne bri-neš za nj! Jesi li
danas vidio princa? upita kraljica nakon duže šutnje.
Uopće nije izlazio.
Nardela mi kaže da se njegova majka već dobro oporavila. Princ ju je izveo na
šetnju u dvorište. To mi upravo dolazi u prilog doda kraljica i pogleda
Franceska. Kao da si vrlo zabrinut, brate moj?
Razmišljam Sto bi se moglo dogoditi ako Inocent zaista
pozivi? j
U novom preokretu naših interesa zapravo ne određuje više Inocent. To dokazuje
što nas je kralj sa svojim prijedlogom o Giovanu zavaravao i otposlao svadbeno
odaslanstvo u Milano. Dakle, naša je situacija sasvim nova a uvjeravam te i
jaka!
Ne mogu prosuditi dok mi ne otkriješ planove. Ne želim ti danas ugrabiti san,
moj Francesko. i Zar će me tvoj plan tako duboko potresli?
Razbudit će čitavo tvoje biće, a ja želim da te što duže
zadržim mirna. To je moj posljednji, moj najjači plan naglasiJ
kraljica tolikom samosviješću da se Francesko duboko zagledao
u njene oči što su gledale gotovo pobjedonosno. ^-,q i,- j

TAJANSTVENA PLOČA
Slijedećeg jutra, kad je Zagrebačka gora odjekivala lovačkim rogovima, vikom
goniča i veselom trkom lovaca koji su se više predali plandovanju, jelu i piću
negoli lovu, iznenada se pojavi kraljica sa svojom pratnjom.
Na velikoj čistini ističe se kraljevski šator. Dvorani istrče u susret kraljici.
Njeno lice ne odaje tragove bolesti. Svi velikaši, biskupi i drugi uzvanici
došli su da je pozdrave.
Oko dva sata popodne pod dugim šatorom koji je služio kao blagovaonica pruži l
su se prostrti stolovi. Na njima blistaju tanjuri, pribor, stolni ukrasi i
cvijeće u vazama. Raskoš lovačkog stola ne razlikuje se od bogatog prostiranja
na Medvedgradu.
Kraljevski par sjedi vrh stola. Upravo u času kad kralj dovrši neku dosjetku,
gospoda se smiju, a njegove svevidne oči zaustave se dolje u dnu šatora gdje se
glazbenici spremaju započeti novu svirku. Kralj promatra čovjeka što stoji
ukočeno. On ustade i pođe od gosta do gosta, svakog potapka po ramenu, dobaci mu
koju veselu duhovitu primjedbu i nastavlja redom svoje domaćinske posjete. Kad
je već dobrano odmakao od kraljice, pogleda dvorskog meštra Mladima Berislavića
što stoji u sredini šatora i upravlja posluživan j em dvorana. Berislavić
pristupi kralju. On mu poluglasno reče;
Tamo dolje iza glazbenika stoji Radulov sin i značajno gleda u mene. Otac ga
nije slao badava. Oprezno idi i pitaj što želi. Ako nosi kakvu poruku, neka ti
je kaže.
Kralj nastavi svoju šetnju oko gostiju kad opazi da se Berislavić vraća i
dovikne mu:
Meni svježeg vina!
Berislavić uhvati vrč, posve se približi i šapne:
Veličani t. u, Radulo vas moli da se odmah, potrudite na Grič.
Možeš li izvesti konje da nas nitko ne vidi da uzjašemo i odemo?
Vrlo lako, veličanstvo. Tko će vas pratiti?
Ponajprije ti. Orban neka ostane ovdje, za ostalu pratnju odaberi samo naše
najpouzdanije.
I već ide kralj dalje šaleći se. Prikazivao se kao da neprestano pijucka. Tada
se vrati kraljici i šapne joj:
Beatrica, moja je glava kao bačva u berbi, puna i kipuća. Ne bih htio da
ovakav krenem u lov. Zastupaj me, sjedni ovamo na moje mjesto, a ja ću se uvući
u šator i malo prospavati.
Zastupa: ću te u svemu, samo ne u hitrom ispražnjavanju vrčeva.
bili
Nasmijali se oboje tako veselo i odano da su obližnji gosti
puni udivl jenja od sklada i ljubavi kraljevskog para.

24 Gordima I

S osobitim ponosom i užitkom zauzme kraljica kraljevsko ritfesto.

A tamo iza šume bacio se kralj na konja.
"
• Sav znojan od brzog jahanja, siđe Mati ja s konja u dvorište gričke palače. Tu
ga čeka Radulo. U njegovu licu kralj pročita da se desilo nešto ozbiljno. Šuteći
pođe u staru palaču u svoju radnu sobu. Pred vratima opazi paževe. Bilo je očito
da ih~je tamo postavio Radulo na obranu od Nardelinih ušiju.
Kad se vrata zatvore, kralj Malija nijemo pogleda svojeg starog pouzdanika.
Veličanstvo, kad sam jutros ušao u ovu dvoranu, opazio sam nešto čudno,
neobično.
Govori, govori nestrpljivo će kralj.
Jučer kasno u noć našao sam vaš ormar otvoren, a kad sam pogledao pečat, na
njemu je bilo voska iako je bio posve čist kad sam ga spremio. Evo, neka
veličanstvo pogleda.
Uzevši pečat u ruke, ponovo pogleda starca.
Netko ga je upotrijebio u mojoj odsutnosti. Kako je to moguće, Radulo? Zar
moja radna soba nije povjerena tebi?
 Veličanstvo je jučer posjetilo kraljicu i opet krenulo u lov. Ja sam tada
pošao gore princu, a kad sam se vratio, našao sam pečat na podu, a ormar
otvoren.
Uznemireno se kralj obazre po odaji, a Radulo nastavi pričati:
U pretincu gdje vašem veličanstvu spremam pisaći pribor našao sam ovu ploču.
Mučio sam se dok sam odgonetnuo svaku riječ, a kad sam shvatio sadržaj, bilo mi
je jasno da mi je dužnost vaše veličanstvo odmah pozvati na Grič.
Dakle, da vidimo.
Kralj uzme ploču, ponese je na svjetlo i pročita: "Kraljičin glasnik... vratit
će odaslanstvo koje je poslano a Milano!"
Kralj je ostao zapanjen. Radulo stade razlagati:
Ni u snu ne bih mogao pogoditi tko je tu ploču donio ovamo. Ali onaj koji ju
je tamo postavio, vrlo dobro zna da veličanstvo ne može početi posao, a da
najprije ne otvori ovaj pretinac.
Čini se da kralj ne sluša ovo razlaganje ili tek napola priklanja uho njegovu
tumačenju, čitav njegov mozak uposlen je drugdje. Trepte mu trepavice, a oči kao
da mu upadaju. Guste obrve čas se skupljaju, čas opet spuštaju.
Onda najednom stegne lice. Plamen bijesa zahvati kralj toliko da je podigao
pesnicu, udario po stolu i viknuo:
Dvorani! Paževil Ovamo! tu

Prestrašeni Stjepko, a s njime i njegovi drugovi utrče U đvo-

i. Neka dođe Berislavić vikne kralj lavljim glasom da se potresoše zidine.
Starcu Radulu bilo je jasno zašto se kraljeve grudi tako naglo dižu i spuštaju,
zašto mu se čelo toliko nabralo, zašto su mu oči napola ukočene, a glas divlji.
Nekoliko časaka je proteklo a sa dvorišta dobiti mladi dvorski meštar Berislavić
koji je dopratio kralja. Prepao se kraljeva gnjeva i čeka.
_- Mladene! reče Malija tvoj kralj traži od tebe djelo koje bi mogao da ti
bogato naplati.
Za kralja dajem sve, a ne uzimam ništa. Neka veličanstvo zapovijeda!
Pogledaj ovu ploču. Izreka je kratka i jasna: neki je kraljičin glasnik na
putu da zaustavi Lovru Iločkoga. Ako je istina što mi javlja ova rečenica, može
biti dvoje: ili je glasnik već stigao Lovru i oni se vraćaju, ili ga glasnik još
nije stigao, ali juri za njim. Ako se vraćaju, dat ćeš Lovri moju zapovijed da
smjesta krene natru r:, a glasnika koji je vojvodu zaustavio ščepaj i dovedi.
Ako stigneš glasnika samog, pograbi ga, svezi i živoga dopremi ovamo. Možeš li
to izvršiti?
Samo slabić ne bi izveo tako jednostavno djelo! I ruka kraljeva udari
Berislavića po ramenu.
To sam se nadao. Sad se preodjeni u ruho po kojemu te nitko neće poznati da
pripadaš mojem dvoru.
Razumijem, veličanstvo.
Uzmi sobom u pratnju najhitrije jahače.
Ne treba mi više od dva momka.
Učini kako znaš. Sve prepuštam tebi, ali mi glasnika dovedi. Prije nego što s
njim uđeš na Grič šalji mi glas jer neću da bilo koji Napuljac ep.. : ću !u i:
n. Idi. Svaki je čas dragocjen.
Poznajem poprečne putove, zaskočit ću glasnika baš okom u oko.
I već je jurio niz gričke utvrde.
Kralj skrsti ruke i zagleda se u rečenicu na ploči.
Čija je ruka izbadala ova slova? Ne može se to spoznati? zapita Ijubopii-
r.,. Radulo.
Nije to kao da pišeš crnilom po papiru. Baš zato je netko odabrao ovo staro
rimsko pismo da sakrije svoju ruku. Kralj se okrene od ploče.
Nevjerojatno je to, nevjerojatno! Vratiti moje odaslanstvo u Milano?! Otkud
njoj tolike smjelosti? To graniči s ludošću. Ako se Lovro Iločki vrati po njenom
nalogu, što je mislila? Sto ću ja? Tu mi zastaje pamet. Ali ova rečenica viče.
Svako slovo je trublja koja zove upomoćl Ja sam je otposlao. Sto će biti sada.
Sto će biti onda!
24
 Veličanstvo, po ovim slovima ne može se nikako naslutiti čija je ruka utisnula
ovu opomenu u vosak?
Ne, nikako, ali jasno je da je osoba bila upućena, vješta i učena.
Takvu strahovitu stvar zacijelo kraljica nije izrekla pred vise svojih ljudi.
Pa da i jest, nitko od Napuljaca ne bi izdao kraljicu. Oni su stopljeni
međusobno, ukopčani kao karike na lancu.
Onda ruka koja je to napisala pripada prijateljima vašeg veličanstva?
Kad bi moj pristaša doznao takvu osnovu, ne bi mu tre? balo da se muči s ovim
starim rimskim pismima. Sva moja rat ] drost nedostaje da naslutim s kojeg mi
kraja dolazi ova : “ero jatna vijest. Možda je ploča bila u pretincu već
jučer i prekjučer;!
Nije, veličanstvo, svakog dana od puke dosade kad nenuri mojeg vladara
neprestano prekapam i spremam vaše stvari. Jučer popodne ploče n :e bilo. Našao
sam je tek danas, baš onda kad je zvono svetog Marka zazvonilo podne.
Onda kraljičin glasnik nije pošao za Lovrom prije više dana. Možda čak jučer?
Kad se kraljica razboljela?
Razboljela? Možda samo izlika, zagonetka? Nerazumljiva. Ah dosta o tome.
Otvori pretinac. Zaključaj ovu ploču. Po juri t ću natrag. Kraljica ne smije
saznati da sam bio na Griču, a ti > se čini kao da nije cista i dobro pazi tko
obilazi moja vrata. Cita-j vu noć neka ovdje u sobi stražare.
Bdjet ću i paziti, veličanstvo, i danju i noću.
Ali kralj se vrati pa upita tiho: .;>.L, što radi moj sin? , .,, Svake
večeri izlazi u dvorište, ali me nije oslovio.
A njegova se majka oporavlja? :.
r Uzvišena gospođa je vrlo svježa.
Pobrini se da im gore ništa ne uzmanjka.
Ovim riječima ostavi svoju radnu dvoranu, baci 36 u sedlo i krene natrag.
ZAKONITI SIN
U jednom dahu juri Mladen Berislavić kroz sela, šume, pokošene livade, uskim
puteljcima kraj potoka, preskakuje jaruge, sve poprečnim putovima, neprestano
pazeći smjer. Kao sin ovih krajeva poznaje najbliže putove i zna kako treba
upravljati konja, koliko vremena treba jahač vijugavom cestom, a koliko vremena
372

uštedu je sjekući zavoje. Od jučer popodne kad je krenuo s Griča, projahao je

čitavu noć, a sad ga je jutro našlo usred sela.
Tu siđe sa svojim momcima, potraži kruha i mlijeka, nahrani konje, a onda gotovo
pjevajući sjedne u sedlo i nastavi potjeru. Njegove su oči neprestano kružile i
tražile sunce, a misli stvarale sliku ceste što vodi na jug i sravnjivale s njom
obilazni put. Da obiđe neprijai ija, ni časa se nije zaustavljao.
Kad je sunce bilo visoko, zaustavi Berislavić konja i odredi svojim momcima
Sad ćemo ravnim smjerom prema cesti. I potjeraš konje preskakujući grabe.
Izišli su na cestu. Jednim pogledom snađe se mladić u tom kraju i krene natrag
prema sjeveru.
Tu je odmah neka krčma gdje odsjedaju putnici Tamo ćemo nešto zaio .iti.
Prešli su zavoj oko malog brda i stigli pred krčmu. Mladi muškarac dugih brkova
u hlačama i lanenoj košulji izađe i pokloni se.
Je li ovuda ovih dana prošla kakva velika povorka plemića? • zapita
Berislavić.
Jest, ali prije tjedan dana ili možda više. Bilo ih je mnogo stotina.
Dobro, a je U kasnije iza njih ovuda projahao neki brzo--teča?
Vaša milosti, iza povorke što je išla na jug ovuda joS nitko nije projahao
niti se provezao.
Možda se nije zaustavio?
Kod mene se zaustavi svaki putnik, kupi nešto hljeba, sira i napoji i nahrani
konje.
Možda je projahao noću?
U ovoj samoći i tišini čuje se konjsko kopito kao da bi pucali na Turčina.
Dakle, dobro. Daj nam nešto jesti i hranu za naše konje.
I Mladen Berislavić siđe, a momci povedoše konje iza kuće. Plemić je sjeo pod
krošnjato drvo i žurio se jesti neprestano promatrajući daleku cestu.
Vratit ćemo se opet na zaobilazni put reče on momdma kad su pristupili k
njemu. žurite se pojesti
Kad su dovršili, sjedoše u sedla. Mladen opazi oblak prašine cestom sa sjevera.
Gle! Taj strelovito juri primijeti on tiho. Hitro da ga dočekamo.
Izašli su na cestu i pričekali.
Brzi jahač doskora se pojavi u magli prašine. Berislavić zaklonjen vizirom dade
mu znak da stane, ali on još brže potjera konja. To pobudi opravdanu sumnju pa
zapovijedi momcima.
Naprijed, za njim!

n t
,
l
Jurili su kao pomamni. Berislavić ga doskora dostigne i zgrabi za šiju, onda
uhvati uzde, zaustavi konja i pogleda uhvaćenog ja. hača.
Prepoznao sam te odmah, Antonio! reče mu Berislavić latinski Ne otimlji se
jer ćeš izgubiti glavu.
Momci priskoče, razoružaju ga i svezu. Berislavić skrene s
ceste na zaobilazne putove pa se vraća budno pazeći na svog za
robljenika. ,
“ “ “
Kiša je zaustavila lov. Dok su se kraljevski gosti povukli na! Medvedgrad, kralj
i kraljica s dvoranstvom vratili su se na Grič.
Prozor na kraljevoj radnoj sobi je otvoren. Pljuskom rashlađeni zrak struji
unutra. Kralj raspravlja s kancelarom Varadijem i savjetnikom Bakačem
rješavajući državničke poslove.
Čujem neku strku vani reče kralj dragi Bakaču, pogledajte što je.
Nešto namršten izađe Bakač iz sobe uvrijeđen što ga šalje U takve svrhe, a kralj
namigne Varadiju:
Htio sam ga samo maknuti iz sobe, a nije mi ništa drugo palo na um.
Ipak, veličanstvo, niste mu dali njegovu zvanju dolični nalog.
Hoće li se on tako zauzeti za vas kad vam odredim ovakvu službu? Nemiran sam.
Nijedan mi posao ne ide od ruke. Neprestano razmišljam koja me je to nevidljiva
ruka obavijestila da će kraljica vratiti vojvodu.
. Osjećam, veličanstvo, da smo čitavo vrijeme zabavljeni istom zagonetkom.
Ni ja ne nalazim odgonetke.
Isto je tako važno tko je kraljicu upozorio da sam ja vojvodu slao u Milano.
Ovo ćemo lakše odgonetnuti ako Mladen Berislavić uhvati glasnika.
Ne sumnjam ni časa o tome. Samo se radi o vremenu u kojem će to učiniti, jer
mu se putem može desiti kakva neprilika.
Bakač se vrati i najavi:
Veličanstvo, upravo je u dvorište ušla povorka koju je poslalo njegovo
veličanstvo napuljski kralj.
Tako! Napuljci uvijek dižu buku.
Nastavili su posao kad uđe dvorski meštar Enriko i najavi kraljicu.
Kralj ustade i dade znak svojim savjetnicima da se udalje
A sam pođe k vratima grimizne dvorane i otvori ih.
Beatrica je ušla nasmiješena. u :
374

_ Ovog časa primila sam pouzdanika mojeg oca. Žele svečano predati poziv mojeg
oca, njegova veličanstva napuljskog kralja, kojim poziva u svatove.
Moja Beatrica, kako znaš, meni je posve nemoguće samo i jedan jedini dan
ostaviti kraljevstvo.
__ A ja sam rekla da bez tebe ne bih mogla otići ni ja!
_ Lijepo zvuče ove riječi iz tvojih usta. Prije objeda primit ćemo izaslanstvo
njegova veličanstva napuljskog kralja u svečanoj dvorani. Tamo ću im dati
odgovor i odmah se pobrinuti da moji dvorski meštri nađu doličan konak za
izaslanstvo.
. Predbježno sam ih smjestila u novu palaču, prokisli su do kosti. Međutim,
odlučila sam primijeti ona da pošaljem na svadbu Franccskn, dona Izabelu i
moje nećakinje Piju i Margaretu. Naravno, s odličnom pratnjom i dvorskim
gospođama.
Prepuštam to tebi, Beatrica.
Izaslanik mojeg oca neće ovdje boraviti dugo. Za nekoliko dana mora se
vratiti. Dakle, polazim odmah da izdam naloge. Odlučila sam đoni Izabeli
pridijeliti u pratnju moju dvoranku Gordanu!
Upravo si mi ugodila, barem ću se riješiti te djevojke.
Znala sam tvoj odgovor i baš zato sam odabrala nju. Samo jedno želim: da o
tome ne sazna Alfonzo, jer bi je slijedio i smetao mirno putovanje mojem bratu i
sestri.
Potpuno se slažem s tobom.
Poslanika mojeg oca pozvat ćemo k našem stolu.
Samo se po sebi razumije! A njegovu pratnju valja odlično pogostiti. O tome ću
odmah izdati nalog.
Sklad i toplina što je izbijala iz njihovog razgovora raspršila se u kraljevu
licu čim je paž iza Beatrice zatvorio vrata.
Pod večer, kad je. kralj boravio u svojoj knjižnici, najave mu da Mladen
Berislavić vodi glasnika. S teškim uzbuđenjem očekuje kralj razjašnjenje
zagonetke koja mu se čini luđačkom.
U mraku, tiho i neopaženo, uvede Mladen Berislavić u sobu Napuljca Antonija.
Drhtao je.
Ima U sa sobom kakvo pismo? zapita kralj.
Da, veličanstvo! Putem sam ga pretražio i oduzeo mu ovo.
I preda kralju zamotak iz kojega izvadi pismo.
Bilo je zapečaćeno njegovim pečatom. Razmotavši, kralj se nešto zbuni, prinese
pismo k svjetlu, pogleda potpis i pokaže kancelaru:
Si., velite, Varadi? Moj potpis?
Vi u dobro patvoren.
Dakle da vidimo što pišem vojvodi Iločkome!
I poluglasnu pročita: "Dragi moj vojvodo Iločki! Nešto se dogodilo zbog čega ne
želim da proslijedite put u Milano. Odmah se vratite. To vam zapovijeda vaš
kralj Matija".
375

Sadržaj zapanji i kralja i Varadija. Gledali su se Širokim pogledima punim

zgražanja.
Kralj teško i brzo diše, a Berislavić i Varadi susprežu nego-dovanje zbog
smjelosti koja se drznula ovim dokumentom prkositi kraljevoj volji. Sto
neizrečenih kletva prolazi preko nijemih kraljevih usana.
Tada kralj baci pismo na stol, korakne prema svezanom glasniku i zapita ga:
Kad si odlazio?
U ponedjeljak uvečer.
i Dakle onog dana kad je kraljica krenula na Grič i ovdje noćila. Tko te
slao?
Glasnik šuti.
Tko te slao? vikne kralj i digne šaku nad njim.
Dvorski meštar, grof Enrikol
Tako! Berislaviću, zovi Enrika! Ovoga sakri u drugu odaju da ga Enriko ne
vidi. Kralj skrsti ruke na prsima, duboko udahne i pritisne ruke na grudi kao da
ga bole.
Korača polagano, popostaje. Onda priđe k stolu, užine pismo i gurne ga u
haljetak.
Kad je čuo Enrikove korake, pokuša se smijesiti. Dvorski meštar gipkim korakom
uđe duboko se poklonivši.
Vaše veličanstvo zapovijeda?
 Kojeg si dana slao kraljičinog glasnika za Lovrom Iločkim?] Sva krv iščezne iz
Enrikova lica, ali riječ mu je bila odlučna i mirna:
Veličanstvo su krivo uputili, nisam slao nikoga!
.;;, ,,..
Ne, veličanstvo!
“ Zakuni se na svoju čast! , . , “j Kunem se na svoju čast!
Nosnice širokog kraljevog nosa zadršću, a usne se rašire. Bri gestom kralj
posegne u haljetak, izvadi pismo i stavi ga pred frikove oči:
Tko je to pisao?
Enrika zahvati omaglica i zatetura. “,” !
50- JL Tko je pisao? “" >
“ ^0 T , “ :
, ,
Ja! MH.- .^.,..-1
(| A tko ti je kazivao u pero? , ,-,",;.,>> ,^ A"A; Enriko ne dade
odgovora. , ,4,, t^ tV.,;.-; -,^5, •>,,. .,”•••
Hočeš li odgovoriti? ..,."
Ne smijem! j joJ^j . ! “ ,
Dakle, stvar je jasna! . , , , iit<i v ;
Kralj spremi pismo i zapovijedi: • •
Dovedite glasnika i zovite oklopnike.
Opet uvedoše Antonija. Napuljac je pao na koljena, EnrttO
se sav zgrčio. > -,
376

_ Huljo! vikne kralj. Sad poreci! “ • >• f Kraljičin d v meštar

šuti i dršće blijed, upalih očiju. _ Zadao si Časnu riječ, patvorio si pismo
svog kralja. Platit jjgj to izdajstvo.
Oklopnici uđoše, a kralj vikne:
U tamni L u s ovim. U okove l ;
_- Milost, veličanstvo promuca drhtavo Enriko.
Sutra u zoru na vješala!
Klecajući izlazi Enriko iz kraljeve odaje.
Varadi vikne kralj prijeteći sutra u zoru ovaj Mft puljac ne smije više
živjeti!
Zapovijed vašeg veličanstva izvršit će se.
A sad, kralj”".. Sad dolazi na red ona kaže Matija takvim glasom da su
Varadi i Berislavić ustuknuli.
Nekoliko puta prođe dvoranom i onda pošalje paža Stjepka kraljici da najavi
ni- . posjet. Čim su Varadi i Berislavić ostali sami, ovaj se ozbiljnu
zaprepasti:
Gospodine biskupe, pođite, Kralj bi mogao u jadu zadaviti
kraljicu!
Kad bih znao da će to učiniti, ne bih se maknuo s mjesta.
Kralj je pošao trijemom u novu palaču.
Beatrica M upravo odijevala za večeru. Dvoranka je kitila nje
nu kosu biserom l. završi. A onda je sjeo.
Sto želi moj mili suprug? upita ona.
Prodirljivim pogledom obujmi njenu lijepu glavu, promatra njeno visoko čelo i
njenu pojavu što se u svijetlozelenoj haljini ističe kraljevskim dostojanstvom.
U očima mojeg supruga razabirem neko udivljcnjel
Pravo veliš! Divim se, Beatrical
Mojoj ljepoti ili mojem umu?
Tvojoj bezgraničnoj smjelosti!
Samo snaga posjeduje smjelosti
I samooi ni ni Kad netko sam sebe obmanjuje, onda je smion. Mnogi to zovu i
drskošću.
Njeno je lice ostalo mirno, samo vjeđe su se malo spustile. Trepavice zaklon
njenu misao.
 Već dugo nisam slušala iz tvojih usta ukorne riječi. Do vrha si ispunjen
gorčinom. Sto je tako preobrazilo tvoje dobro raspoloženje?
Ne sjeća- se?
Nisam svevidna, makar kažem da sam mudral
Ne nalaziš uzrok mojoj gorčini u samoj sebi?
Nikak-”.
Tvoj i je savjest potpuno mirna?
Možda je ne posjeduješ? r- •
To zvuči kao uvreda. Sto se zbiva • tobom?
ITT

Njenim licem preletje mračna sjena. , . ,J

Čemu ova istraga? Navikla sam od tebe otvorenijoj rljoCJU
•;! -; ( Žalim što se ti nisi služila ovom kreposti.“
Ona pođe do naslonjača i sjedne. jj
" Ne kanim poći na večeru dok se ne izjasniš. r|
- To je i moja odluka.
Dakle, što mi spočitavaš?
Naslonila je glavu na naslonjač čineći se potpuno mirna, makar instinktivno
osjeća da će ispod onih visoko uzdignutih snažnih kraljevih prsiju provaliti
orkan.
Njegove male, tamne oči čine se kao dvije krijesnice koje prijete u tmini.
Znam, Beatrice, da te nije odgojila majka jer si je prerano izgubila. Sa
četrnaest godina ti si već bila potpuno samostalna. Zapovijedala si u očevu domu
svojim dvorom kao njegov vrhovni gospodar. Privikla si upravljati, određivati,
voditi i zapovijedati. U mojem dvoru prepustio sam ti svu vlast onako kako si je
posjedovala u svom očinskom domu. I još više: proširio sam tvoju moć čak i u
mnoge moje kraljevske poslove. Priznajem, dao sam ti udjela u mnogim mojim
diplomatskim bojevima s poslanicima raznih država.
Jesam li kada što učinila protiv tebe?
Naprotiv, pomogla si mi svojom dosjetijivošću, lukivošću i mudrošću. U sve sam
ti otvorio uvid i svuda si imala svoju riječ dok jednog dana nisi prevršila
mjeru i sišla s pravog puta.
Ako me optužuješ, onda je na tebi da mi moj grijeh i predočiš.
Razumijem osmjehnuo se on gorko čekaš da ti kažem, jer se sama ne kaniš
istrčati..
Neću podnositi ovo sudsko istraživanje.
Brzo ću skratiti tvoje muke, Beatrica. Kraljica može koješta, ali ima stvari i
odredaba u koje ni ti nemaš prava da diraš, da ih gaziš i svoje podanike vodiš
da čine izdajstva.
Uvrijeđeno se digne i isprsi:
Napuljska princeza, kći kralja Ferantea, neće podnositi uvredu ovakvog
postupka. f Ovaj izazovni nastup nimalo se ne kosne kralja.
Ne maknuvši se s mjesta, nastavi:
Naviještam ti, Beatrica, da će sutra tvoj dvorski meštar Enriko položiti glavu
na stratištu.
Ona zanijemi. Bjelinu njenog lica pospe nešto rumenila. I kose vjeđe spustile se
na tamne oči. Čitavo njeno uspravljeno tijelo ostalo je nepomično.
Jedna njena riječ prijeđe preko njenih usana, više zbog opre
za, negoli od straha: 0
Zašto? . .., ...... x,
-4”
378

_ Ovo j" pitanje neumjesno i suvišno kad ionako znaš Što

si uf inila.
Beatrica tvrdokorno šuti.
__ Vidim ne kaniš govoriti. Pa dobro! Evo i izvuče krivotvoreno pismo i
razmota ga.
 Znaš U kako bih kaznio svaku drugu osobu na ovom dvoru koja bi se usuJiJa
poslužiti mojim pečatom, mojim imenom, mo-iom vlašću i mojim potpisom? J _
Vašem veličanstvu je slobodno činiti što ga je volja!
Odgovorila je monotono, hladno, gotovo ravnodušno.
Enrika ću smaknuti!
Enriko je radio po mojoj zapovijedil On se ima pokoriti
meni.
što hoćeš time reći?
Kriva sam ja. I samo ja odgovaram za taj čin.
Napuljska princeza zna da je kralj Mati ja odviše vitez da se posluži
srednjoY|t>ku ;mr. sredstvom prema svojoj ženi. A možda je i odviše zaokupljen
osjećajem prema njoj.
Ništa drugo, nego obzirnošću prema samom sebi • reče ona ironično. Princezu
Napulja, princezu Italije, branio bi čitav jug. To je jedino što suspreže vaše
veličanstvo da me u okovima ne bacite u tamnicu!
On ustane sav rumen i povrijeđen.
Dokazat ću da nisam zaslužio ove pogrde primijeti on.
Ona samo slegne ramenima.
Samo Italija sprečava vaše veličanstvo da nije sa mnom, već davno obraćun.-
Hlo, rastalo se zbog neplodnosti našeg braka.
Pogled pun ogorčenja pogodi Beatricu, glas pun spočitavanja i neke prikrivene
boli zagrmi po odaji:
Dok je na meni da tebe pozivam na red, ti optužuješ mene znajući da mi činiš
krivo. Ali dosta je toga. Možeš misliti o meni Što te volja! Pitam te, Beatrica,
kako si se smjela poslužiti patvorinom mojeg imena i moje vlasti da vratiš Lovni
Iločkoga s puta kamo ga je poslao kralj?
Sve ono Sto sam dosad slušala navodi me na jedan odgovor: šutjet ću i čekati
kaznu!
;; tobom ne govori kralj, nego muž!
Muž Beatrice Aragonske govorio bi drugačije!
Skupio sam svu obzirnost što je posjeduje ovaj vitez koji se zove tvojim
mužem.
Onda je ta obzirnost vrlo manjkava.
Zar da još i zamolim za oproštenje što sam se usudio uhvatiti tvojeg glasnika?
Kad bi muž znao povod zbog kojeg sam htjela zaustaviti kraljevo odaslansr > on
bi bio blag i pun ljubavi!
Ljubio mu>. koliko mu drago, njega veže odgovornost prema kralju i njemu
odgovara za čine svoje žene!
379

•• • I mogao bi odgovarati kralju vedra lica kad bi muža za-nimali uzroci zbog
kojih je njegova žena počinila ono zbog čega je optužuje kralj.
Uzroci su mi davno poznati.
“ Dopustite, veličanstvo, da ja pitam svojeg muža: zašto si poslao svadbeno
odaslanstvo u Milano?
Da Ivana vjenčam s djevojkom koja će mu osigurati prijestolje ako staleži
odbiju Giovana.
Kako vidim, nemaš mnogo nade da staleži prihvate Giovana?
Vrlo malo!
Ja velim mnogo više: potpuno sam napustila plan s Gio-vanom.
Nešto je široko pogledao Beatricu i upitao s potpunim nepovjerenjem:
Napustila?
Velim: potpuno i tražim od tebe da i ti napustiš plan a Ivanom.
A da prijestolje ostavim tuđincima? -
Prijestolje će imati nasljednika! , • 5
Koga si mi odredila za nasljednika? “ . “^
Našeg sina!
Riječ je zazvučala u kraljevim ušima kao prasak groma. Usto-bočen zuri u nju.
Njezin je pogled pun nježnosti, lice puno topline, na usnama leprša lagani
smiješak, smiješak žene iz koje zrači sreća.
 Napusti te doskočice, Beatrica! reče on i s negodova? njem se okrene.
Kad sam stigla na Grič, sjećaš se, one večeri, rekla sam ti da mi je Čuveni
talijanski liječnik prorekao potomstvo. To si zaboravio?
Jer je mala vjerojatnost da nakon toliko godina braka.. •
Tvoja dvojba dokazuje da bi oklijevao našeg sina učiniti svojim nasljednikom.
Veća sreća ne bi me mogla zadesiti nego zakoniti sini
Dakle, ovako prima moj muž, kralj, navještaj potomstva?
reče ona plačno.
Za ime Božje, to se ne može vjerovati... To ne...
Dakle, odgodi svoje vjerovanje do rođenja našeg sinat Neka prozirna magla
zasjeni njegove oči a kroz tu maglu kao da se u njemu bore nepovjerenje sa
željom i nadom.
Beatrice! Znaš li što si rekla? Ona se uspravi:
Da nisam potpuno sigurna u ono što velim, zar bih našla smjelosti patvoriti
tvoje pismo, potpis i vratiti svatove? U koju bih to svrhu učinila? ;.... ,. ..,
, .
380

_ To je rješenje tvojem zagonetnom činu?

_ Sve di i j bila bi ludost, jer ne bi imalo svrhe. Bila bi očajna luđačka igra
kojom bih proigrala svoje štovanje.
Osjećala je njegovu borbu vjerovanja s nepovjerenjem. Iz-rek vši posljednju
izreku, čekala je sigurne i logične posljedice što -h moraju izazvati ove
riječi:
Zakonitog sinal Zakonitog? Kojem nema zapreke na prijestolje? koL-b “juci
govori on skrstivši ruke i gledajući preda se.
Nisam li mlada, zdrava? Bilo bi neprirodno da se uistinu
nikad ne pojavi željno očekivani sin.
Mi se on još uvijek ne približuje. Gleda u neodređenu, točka
i šuti.
Očekivala sam nešto više radosti veli ona i pristupi
bliže.
Ima tako velikih osjećaja da im je put u srce preuzak i on uhvati njenu
ledenu ruku. Ako je istina što sada veliš, zašto mi to nisi rekla prije? Ne bi
se trebala ogriješiti o moju kraljevsku vlast, ne bi trebala svojeg dvorana
navesti na takav
čin?
Kad sam saznala da-si odaslao svatove...
Kako si doznala?
Ražu i se, to neću kazati! Ah odlučila sam zaustaviti svatove da steknem
vremena i potpuno se uvjerim o mojem stanju i porazgovoriti se s liječnicima i
astrolozima. Jučer sam održala sa svojim liječnicima temeljitu raspravu, a
oni...
S ta oni?
Jamčv da se nisam prevarila. One večeri kad sam otišla iznenada na Grič
pozlilo mi je. Bila je to posljedica mojeg stanja. Tako vele li ju-_•;]”:•_ i.
On prihvL ti njenu ruku i privuče je na svoje prsi.
Ako se to obistini, Beatrica, većeg sretnika nije rodila zemlja.
A nikad neće roditi sretnija kraljica!
Oi L ;[ ću te svim darovima!
Pokloni mi samo jedan.
A to bi bilo?
Pošalji za Lovrom Iločkim glasnika neka se vrati.
Još danas ću poslati brzoteču!
Ona mu se približi svom svojom zavodljivosti i zagrli g Šapćući:
Napokon neka bude mir i sreća među nama l ,,i
To jedino želim odvrati on.
~ A moja je želja da prije nego krenem na večeru ispitaš" liječnike. Hoću da
budeš potpuno uvjeren.
 L ću, ali dozvoli mi jednu molbu. Tko je osim tebe i Enrika znao što si
učinila?

Francesko.
Nitko treći?
Tvojem pitanju dopusti da logično nadodam svoje: tko ti je javio Sto sam ja
učinila?
Pukim slučajem uhvatili su tvojeg glasnika negdje f item misleći da je turski
uhoda.
Jedino molim da oprostiš Enriku. Nije kriv jer se pokorio meni.
Taj preokret spašava ga. A sad idem da pošaljem za Lovrom Iločkim brzoteču.
Nježno poljubi Beatricu i ostavi odaju.
Zavukao se u naslonjač svoje radne odaje, gotovo se zgurio tt nj i spustio glavu
na ruku. Muklo tutnje njegovom dušom dvojbe u sukobu s vjerom u ono što je čuo.
Dozivao je hladan razbor koji mu donosi uvijek jedan te isti odgovor: "Nije
istinaic A onda opet slijedi pitanje: zašto bi ona to tvrdila kad bi bila laž?
To mora jednom doći na vidjelo. Laž bi se morala pokazati za koji mjesec. A što
onda? čime bi mogla opravdati ovu laž?l Kakvu bi imala svrhu zaustaviti svatove
koje mogu sutra opet po-slati natrag? Ne. Odviše je mudra da bi navijestila
potomstvo, a za nekoliko mjeseci morala bi priznati laž. Pa ipak, je li to
moguće? Koliki su liječnici ustvrdili da mu Beatrica neće darovati nasljednika.
Kakva je sad nastupila promjena?
Čekao je nestrpljivo liječnike koje je dao dozvati.
Dva Napuljca ušla su u kraljeve odaje ozbiljna lica.
Njezino veličanstvo je zaželjelo da s vama govorim reče kralj.
I postavi im pitanje, a oni odgovaraju opširno, spremno tumače i obrazlažu.
Zar je to moguće nakon toliko godina? upita kralj.
Njezino veličanstvo pozvalo je u Budim čuvenog rimskog liječnika koji je vješt
u svome poslu i svojini savjetima poslužio je mnogoj talijanskoj vladarici da
ostvari želju za potomstvom nakon niz godina.
Kad su Napuljci otišli, zovne kralj svojeg ličnog najvjernijeg liječnika.
Obrazloži mu sve i zatraži njegovo istinsko mišljenje.
Govorite samo u granicama svojeg znanja i ne prelazite nijednom mišlju u krug
mojih želja naglasi kralj.
Nemoguće nije ništa odgovori on makar izgleda nevjerojatno. Tu valja
pričekati, veličanstvo, da se može izreći potpun istinski sud.
Dakle, ne smatrate to nemogućim?
Kako rekoh, ne. Ali kako mi je veličanstvo to priopćilo, morao bih kao učenjak
kraljicu stalno promatrati. Takva se stvar očituje na licu, u očima, promjena
koja nastaje odražava se svakog dana.

_ Dakle, nalažem vam da posve mirno i povučeno promatrate kraljicu a da je ništa

ne ispitujete.
Poslije liječnika zvao je kraljevske astrologe. Proricali su mu sina. Mirno i
potpuno odvažno bez mnogo razmišljanja.
Kad je i njih otpustio, pozove Varadija.
Vi ne vjerujete u astrologe, biskupe?
Ne, veličanstvo!
Dakako, to je potpuno u skladu s vašim biskupskim zvanjem. Ima dana kad i ja
ne vjerujem, a ima opet dana u kojima se divim njihovu: ispravnom pogađanju. I
onda se udubljujem u tajnu prirod L- i nalazim potvrdu svojem vjerovanju. Ako
sunce, zrak i svjetlo djeluju na nas i upravljaju životom čitavoga svijeta, onda
je lako vjerovati da i zvijezde imaju upliv na naš život.
Možda bih se i ja podao tome uvjerenju, veličanstvo, kad naši astrolozi ne bi
bili članovi dvora i ne bi znali što vaše veličanstvo želi?!
Kad sam dobio vijest o smrti svojeg sina, astrolog mi je prorekao crn i vijest
malo prije nego što je stigla. A nije mogao smatrati da j to moja želja.
Možda katkad čine iznimku?!
Bit će bolje da ne raspravljam t vama o tome. Imam za vas važan nalog.
 Slušam, veličanstvo.
I potpuno povjerljiv. Dođite blizu i slušajte. I stao Je tik kralja sagnuvši k
njemu glavu.
Poslat ćete za Lovrom Iločkim glasnika koji ga ima vratiti ...
Sagnuta Varadijeva glava gotovo da nije udarila u kraljevu,
Veličai t u što to znači?
Glasnik ima poći kao brzoteča, a njegova glavna briga jest da Lovru Iločkoga
ne dostigne!
Ne razumijem!
Obećao sam poslati glasnika za svatovima, ali ih neću
promatra kancelar svojeg kralja osjeća-
vratiti!
S ncrazumijevan < “ jući da se nešto zbiva.
Kraljica i liječnici jamče da ćemo imati zakonitog prestolonasljednika! Sto
velite vi?
Bojim se da vam svemogući neće dopustiti da ovako sretno prijeđemo preko jaza
koji se prokopao ispod vašeg prijestolja!
Htio sam samo vidjeti koliko ste objektivni, l mene hvata dvojba, a, opći, moj
vlastiti liječnik veli da nije nemoguće.
Sva sreća da se to mora dokazati za nekoliko mjeseci.
Napokon se slažemo! Kraljica je zaustavila svatove ne računajući više t
Giovanom i tražila da ja ne računam s Ivanom.
Veličansv. Još jednu okolnost valja uvažiti: ako se obi-nada u potomstvo,
može biti i žensko.

l
Astrolozi su prorekli sina.
Mnogom su zlu na kraljevskim dvorovima krivi astrolozi.
Nema svrhe o tome raspravljati! Lovro će vjenčati Ivana " Biankom. U svojoj
izjavi naveo sam milanskom vojvodi: ako mi se rodi sin, Ivana ću okruniti
bosanskim kraljem i dati mu vlast u osvojenim dijelovima mojeg kraljevstva. To
je već riješeno, Saljimo, dakle, na put nekoga tko je vrlo povjerljiv i koji
neće dostići Lovru!.
Neka se veličanstvo pouzda da će se ovaj nalog uistinu Izvršiti najsavjesnije.
Ali neka mi veličanstvo dopusti da navijestim novi događaj. ,. Opet nešto
novo?
Stigla su tri jahača i navijestila poslanstvo iz Milana.
Iz Milana? To ne sluti na dobro!
I mene zabrinjuje.
Čemu zapravo dolaze? Vi ste isprosili Bianku i vjerili Je, a na meni je bilo
da šaljem svatove. Milanski vojvoda nema nikakva uzroka da šalje poslanstvo, a
nema sumnje da su ljudi odaslani nakon vjeridbe.
Slažem se potpuno. “ Kad će stići?
Glasnici misle ako vrijeme bude povoljno, mogli bi stići sutra podvečer.
Da pozovemo milanskog poslanika?
Nije potrebno, veličanstvo, on je sam došao s glasnicima i zamolio da ga
veličanstvo nakon večere primi.
Ovo miriše na pokvarenu čorbu. Dakle, posrkat ću je podvečer.
I kralj trgne zlatni držak svoga zvonca i dade unišlom pažu nalog da pozove
milanskog poslanika.
Da se udaljim, veličanstvo?
Bolje je da ostanete.
Raspravljajući sveudilj o izaslanstvu milanskog vojvode, do čekali su dolazak
grofa Marcela.
Dakle, što ima kazati moj prijatelj i saveznik? prijazno Će kralj.
Vaše veličanstvo, osjećam da mi se vraća moja davna boljetica.
Neka krasotica na mojem dvoru izranila je vaše srce? - 1
Ni izdaleka, veličanstvo! A
To je bila vaša trajna boljetica u Italiji!
 Samo krilatica mojih zlobnih prijatelja. Moja je bol pO W fizička, i to u
prsima.
Dakle, ipak nešto blizu srca.
Prije deset godina, veličanstvo, stalno su me boljela prs l bio sam potpuno
propao. Ali onda sam otišao iz Milana

na jug. na otočje, l ozdravio! Osjećam da mi se ta bolest vraća. Ovdje je zrak

preoštar za mene i htio bih da prije nego obolim dostignem otočje na kojem sam
stekao zdravlje.
Šuteći zatakne kralj ruke u pojas. Tom je kretnjom uvijek potcrtavao neki jači,
iznenadni osjećaj ili raspoloženje. Zagleda se u vatrene oči lijepi i poslanika:
_- Prcrna tome, želite otići iz mog dvora?
Samo dok ne steknem zdravlje.
Da. Nešto ste blijedi, ali vaša snažna ramena prkose vašim tužbama.
Bolest nije vidljiva. I odlučio sam poći
Vaša je odluka vrlo kratkog vijeka. Prije tri dana bili ste još svježi i
Jurili ste sa mnom u lovul
Skrhalo me preko noći!
Pozornost kojom kralj promatra poslanika kao da ga je smela pa je u jednu]
sekundi nekoliko puta oborio oči i opet ih upro u kralja.
Vi znate da iz Milana dolazi izaslanstvo? iznenada će kralj.
Navijestili su mi.
I ne slutite kakve bi mi vijesti mogao slati vojvoda?
Uistinu ne odvrati poslanik, ali u njegovu se licu odrazio unutrašnji nemir.
Dobro. Razgovarat ćemo o vašoj prošnji kad stignu vojvodini izaslanici.
Ako se njihov dolazak otegne, moja bi bolest napredovala.
Kako? želite otputovati prije nego što dođu pouzdanici vašeg vladara?
Mislio s.-1 m da ću se na putu s njima sresti.
Vaša žurba pretjerana je. Poslat ću vam liječnike. Uostalom, sutra podvečer
vaši su zemljaci već na Griču. čini se da ste se prcstra ii: svoje bolesti. Moj
prijatelju, to je doduše razumljivo, ali nije u skladu s vašom poznatom
hrabrošću. Ostanite još samo r i ak nadoveže kralj kad je poslanik htio
ustati.
Nas trojica: ja. vi i Varadi zadali smo časnu riječ da ni pred kim nećemo
odati polazak naših svatova u Milano. Nas smo trojica bezuvjetno šutjeli. Ipak,
na ovom je dvoru netko saznao našu tajnu.
Dok je kraj govorio, Varadi je iza njegovih leđa pružio glavu kao pas njušku
vrebajući poslanikove lice. Ali njegovo bljedilo ne odaje ništa. I vatrene su
oči mirne. Upravo taj mir iznenadi Varadija, a ponešto i kralja.
Vi se tome ne čudite, gospodine poslanice? : •
Jer je posve nevjerojatno!
Tajnu je doznala kraljica!
Veličan • • možda je netko javio njezinom vvU&Ntstvu Jz redova poslanog
izaslanstva.
385
25 Cordanal

Ta pretpostavka nije bez temelja primijeti tiho kralj. . Dakle, na sve

strane svezana mreža. Ali i tu naglasi živo kralj Matija jedna nevidljiva
ruka javila je opet meni kraljičin čin.
Sve to sluša poslanik gledajući otvorenim pogledom u kralja. Međutim, Varadi se
uputi k ladici i stavi pred poslanikove oči ispisanu pločicu.
Kralj ga pogleda ukoravajući, no Varadi se ne da smesti. Po-slanik pročita
rečenicu u vosku i zakima- jjti “"i.< j 1
Veličanstvo to drži mogućim? .•-.., .<?"
Kralj mirno slegne ramenima: >_”" ““•”•• “•
U borbi ljudi se hvataju oružja koje im je pri ruci. Je li tako, Varadi?
A u ovom se slučaju Napulj bori za svoju premoć u na-šem kraljevstvu koju bi
mogao izgubiti tom ženidbom kaže Varadi. Makar je vala grofovska milost
oboljela, napustiti borbu značilo bi ojačati Napulj.
 Tko vam je dopustio ovako govoriti, gospodine biskupe? ukori kralj svojeg
kancelara.
Oproštenje, veličanstvo, dužnost mi nalaže da poslanika kažem svoje mnjenje.
Sa svih strana Napulj bori se da onemogući vojvodi milanskome vjenčanje vašeg
sina s vojvotkinjom Biankonv pa su već ugrozili i život prinčev.
Zabranjujem proslijediti ovim tonom okrene se kralj Varadiju.
Htio sam samo sklonuti gospodina poslanika da ne ostavi dvor. Ako sam prešao
granice, molim da mi veličanstvo oprosti.
Najbolje je pričekati poslanstvo milanskog vojvode da čujemo kakve nam šalje
glase.
U tom razgovoru grof Marcelo nije sudjelovao nijednom riječi, ali izražaj
njegova lica odavao je unutrašnji poraz, slom koji se odrazio samo u časovitom
očaju.
Pružit ću vam, gospodine poslanice, svaku udobnost. Sto god želite i liječnike
koje tražite, a sada vas molim da pođete u svoje konačište i legnete.
Veličanstvo, molim da me oslobodite dužnosti da dođem k vašem kraljevskom
stolu.
Samo se po sebi razumije.
Grof Marcelo ustane i zahvaljujući se kraljevoj milosti iziđe. Kad je izišao,
kralj više nije korio Varadija, već ga mirno zapita?
Zašto ste mu pokazali onu ploču?
Zar nije on prvi saveznik vašeg veličanstva i zastupnik vojvode milanskog na
vašem dvoru? Njegova je dužnost boriti se sa svojeg vladara, a pravo da znade
sve...
Kad sam vas jednom pitao da li sumnjate u poslanika, odgovorili ste: niti
sumnjam niti mu vjerujem.
386 , . . ., ;•• .

_ A što kaže vaše veličanstvo sada?

_ Vi mene stavljate pod istragu? Eto, otvoreno vam odgovaram. Sumnjain samo u
poslanikovu bolest. Pobjednik žena očito jo ovdje pobijan i to ga je učinilo
bolesnim. A što se tiče njegove vjernosti prema vojvodi milanskome ni časa ne
mogu posumnjati. Vojvoda Ludoviko odviše je lukav da bi se mogao prevariti u
izboru svojeg zastupnika na dvoru kraljevstva s kojim želi sklopiti rodbinstvo.
Na ove riječi Varadi obori pogled kao da se zamislio.
Zašto je htio otputovati prije nego stigne milansko poslanstvo?
Odluka nije prirodna. U tom se slažem, ali kad se ovakvi proslavljeni vitezi
zaljube, gube glavu. Čekat ćemo dakle sutrašnji dan. Vi učinite ono što sam vam
prije naložio. Sad idem da moj kuhar predugo ne očajava čekajući s večerom.
POČETAK VELIKE IGRE
Sutradan nakon doručka kraljica odluči da u pratnji svoga brata izjaše. Sam
kralj digne je na sedlo i naloži joj da jaše polagano, a Francesku stavi na srce
da budno pazi na izvršenje naloga.
Nakon kišnog dana vrijeme je bilo hladovito i ugodno. Krenuli su prema
Zagrebačkoj gori da se zaustave i objeduju pod lovačkim šatorimu što su još
uvijek podignuti za nastavak lova.
Kad stigoše do šatora, kardinal Francesko skine kraljicu sa sedla. Čitavu
pratnju kraljica otpusti da se prođe šumom dok su paževi čuvali kraljevske
konje.
Sluge su iznijeli iz šatora stolice i kraljica je s Franceskom sjela u
hladovinu.
Nasuprot njoj u daljini sunča se gricka utvrda, a tamo iza leđa Medvedgrad.
Netko su vrijeme sjedili šuteći, a onda će kraljica:
Htjela sam da budemo sami.
Nas dvoje?
Da, Francesko! Oko nas je čistina, šuma i nebo. Nen" rf> dina koje bi mogle
upiti ono veliko što kanim sada reći.
Neobično svečani uvod, sestro moja!
Premalo svečan za tako veliki čas mojega života.
Gotovu zapanjen, napuljski princ Francesko gleda svoju sestru.
 Veliki dah, veliki čas, odlučni početak velike igre u kojoj tebi dajem glavnu
ulogu.
25

Meni? Sve više me zapanjujeS.

Prištedi nešto za svršetak. “ •.:••:
Namjesti stolicu nasuprot nje, upre se na naslon pruživši gtaffa
naprijed.
Moram priznati, Beatrice, da mi srce biva nemirno.
•-” To je od nesvjesne slutnje.
"s Čega, Beatrica? • 7
Ne mogu početi sa svršetkom. ;”;”“““"““ “"““ “••”• “ •
Suspregnut ću se i slušati strpljivo. - • “ Skinula je klobuk i bacila
ga kraj sebe na travu, a lijepu glavu naslonila na naslon. Potpun mir odražava
se u čitavom nje nom biću. Mir promišljenosti udružen s hladnim računom
razbora. A onda počne govoriti:
Jedne večeri kad sam došla u taj hrvatski grad slušao si moje očajno pitanje
nepravednoj prirodi: zašto ja nemam djeteta? Zašto se sve oko mene množi, i
ljudi, i životinje, i drveće, i cvijeće, i trava pod mojim nogama, samo je meni
priroda oduzela svoj prirodni dar. Meni je uskratila ono što posjeduje svaki
zemaljski crv. Pitala sam prirodu i klela je, ne samo onog dana na Griču.
Čim su minule prve dvije godine u braku bez potomstva, već me obilazio strah.
Gomilaju se pitanja iza kojih je vazda slijedila tišina bez odgovora. I onda su
padale kletve, očajne, zdvojne, dok ih opet koji lukavi dvorski astrolog ne bi
smirio probuđenjem novih nada. I tako je to prolazilo iz godine u godinu. Sto
sam više osjećala ispraznost nada, to sam jače snagom svojih ženskih čari
zahvaćala kralja. Čvrsto sam gurnula vlast u svoje ruke da budem barem blizu
onoj vladarskoj moći i vlasti koja mi je za budućnost bez potomka izmicala! Svim
sredstvima, svim svojim snagama bacila sam se za njom držeći je čvrsto dok je u
mojem mozgu gorjela samo jedna jedina misao: kako tu vlast zadržati do kraja
svojega života ne budem li imala sina po kojem bih mogla ostati kraljica ovoga
kraljevstva nakon smrti mojeg muža.
Kraljeva mati Elizabeta, udovica slavnog junaka, isprva me obasipala svom
nježnošću očekujući od mene potomka prijestolju. Ali što su godine više
prolazile, njena nada je gasnula i ova me je žena mrzila sve više. Da svoju
mržnju jače iskaže, svom se majčinskom brigom zauzela za kraljeva nezakonitog
sina Ivana. Svuda ga je isticala da narine kralju misao da njega postavi za
nasljednika. I sav je svoj golemi imetak, sve neviđene dragocjenosti, velike
divne dvorove knezova Hunjadi sve je to ostavila Ivanu!
I dok je u mojem mozgu plamtjela jedina misao: zadržati sebi prvo mjesto pored
kralja koje će doći nakon smrti Matije, dok sam se protiskivala kroz mržnju
upravljenu protiv mene od kraljevih privrženika držeći budnu i zarobljenu
Matijinu ljubav, dotle je nepotrebni život jednoga nezakonitog bića. sin neke po

kupljene djevojčure, prijetio mojem planu i mojem pravu. Tako je Ivan postao
moja Kartaga i nišan sve moje mržnje i borbe. Nisam to učinila zato da štitim
sebe. Ivanova naprašila smrt bila bi možda porušila sve mostove između mene i
kralja. Iscrpljivala sam, dakle, sva sredstva lukavosti, zasjede, smjelosti i
ženske čari da se probijeni i održim svoje mjesto za budućnost.
U tom je bio jedini spasonosni plan: postaviti na prijestolje Giovana. Uza nj
bih ostala ja prva uz kralja. Ostala bih suveren vlasti i zastavnik naše
kraljevske napuljske dinastije. To sam ugovorila s mojim ocem već davno prije. I
zato je Giovano prije pet godina poslan od mojeg oca na ovaj dvor.
I kraj njega još uvijek nisam gubila svu nadu. Još sam se nadala u pravednost
prirode i mislila da će se sjetiti kako sam i ja njeno čedo. Ali ostala sam njen
pastorak! Svi moji vapaji, sve moje kletve, svi bijesovi moje duše nisu mogli da
je ganu. Ostala je kruta, bezdušna, infamna!
Beatrice prekine je brat rumenilo na tvojem licu pokazuje da se previše
uzrujavaš zbog onog što se ne da promijeniti.
Sto priroda nije htjela da promijeni učinit ću jal
 Uistinu ne razumijem.
Podlost se izbija podlošću! Prevara prevaroml
Još uvijek ne razumijem.
Osim Giovana, imala sam još jedan plan. Taj plan bio je duboko skriven u meni,
vrlo pomno razrađen, hladnim razborom. Zabavljala sam se s njim kao što se
zaljubljena djevica zabavlja sanjarijama svoje budućnosti.
Mladi kardinal postaje sve znatiželjnijL
Prozirala sam ga, razmatrala sa svih strana, uzimala u ruke istraživa jud ga
do srži i odlučila da čeka do časa kad sve drugo propadne!
A vodi li sigurnim putem do uspjeha?
Isto je tako siguran kao što je strahovito opasan. I baš ova opasnost ponukala
me da ga odgodim dok sve ostalo ne iskušam. Moja lična udobnost i lagodnost
hvatala se osnove s Giovanom. Makar je njega teže progurati na prijestolje
protiv tolikih pristaša tog prokletog sina kraljeve bivše djevojčure, pa i
protiv samoga kralja, ali je bilo manje opasno po mene samu. I zato sam
pretpostavila dugotrajnu i ustrajnu borbu za Giovana osnovi koja je silno
pogibeljna.
I zar si uvjerena da kralj ne misli ozbiljno Giovana predložiti staležima za
prestolonasljednika?
Da se Inocent nije probudio i da je Borgia nastupio na papinsku stolicu,
provela bih bila Giovana u zamjenu za Džema. Ali ti znaš kako vijesti iz Rima
javljaju da se Inocent oporavlja i ne kani tako brzo otići s ovoga svijeta. Ta
okolnost temelj je svih kraljevih crna. On to zna, šalje svatove u Milano i
napušta

Giovana. Kralj je zdrav i čil, ali može naglo umrijeti i baš ^a to tjera da se
žuri osigurati Ivanu prijestolje. Vidjeli smo da je moj plan s Giovanom pao.
Sad mi preostaje samo još da se uhvatim svojeg posljednjeg plana i bacim sve na
ovu jednu osnovu. Ženidba našeg oca kao da je baš poslana da ovu osnovu
provedem, i to s vrlo malo opasnosti
Francesko još više približi svoju glavu k sestri i sluša je oči-ma, ušima i
napola otvorenim usnama.
Mnogo si me puta pitao i pokušao od mene doznati što me nuka da se toliko
brižno zanimam za (Jordanu i njezin odgoj.
To su pitali svi i danas se još pitaju odvrati napuljski princ.
Gordana je nadarena svim darovima prirode. Plemenitom ljepotom tijela, jakim
duhom, u nje ima nešto muževno! Sve te vrline uzdigle su Gordanu na visinu na
kojoj bi mogla živjeti uz okrunjenog vladara. Dakle, ona je stvorena za velike
ciljeve; I. ja sam stvorila odluku da Gordanu namijenim velikom cilju? . • A
taj je?
Moj plan i moja posljednja, najjača i jedina osnovaf
Teško očekujem to otkriće.
Sad i ona primakne bliže glavu. Brat i sestra gledaju se pro-dirljivo.
što misliš, Francesko, kad bi se ta djevojka udala, kakav li će potomak
niknuti u tom sjajnom biću?
On otvori usta u čudu. Ona ga ponovo oslovi:
Tvoje se misli ne usredotočuju u bitnost mojeg pitanja. Mislim naime, da bi
ova žena mogla dati potomka dostojna prijestolju.
Ti je kaniš udati za Giovana?
Prepast u tvom glasu odviše je sebična. Odgovori na ono što sam prije rekla.
Imam li pravo ili ne?
Da, ovo čudo od djevojke sastavljeno je od svega onoga što daje poziv rađati
kraljeve.
A ja sam davno s time nacistu...
Ali zaboga, Beatrice, uzalud bi je udala za Giovana kad on ne može na
prijestolje.
To je jasno.
U kakvoj je onda vezi Gordana s tvojim planom?
U tako uskoj kao što je uska veza između mojeg sestrins-tva i- tvojeg
bratinstva.
 što dalje govoriš manje razumijem...
Rekla sam ti često da sam Gordanu nekom i nečemu namijenila.
Time si uvijek ušutkavala moju strast prema GordanL
Branila sam svoju osnovu. ,-.NV ..... ,•.•... .^,".-
390

__ Prema tome, ipak Gordanu kaniš udati za nekoga kojeg si joj odabrala ti?
Ja kanim samo dati nasljednika prijestolju.
Koji bi potekao od nje i muža kojeg si joj namijenila?
Čitaš u mojem mozgu doslovce.
Postavit ćeš na prijestolje sina... •” >&<t “^"““
Kojem će Gordana biti mati... • “.". ~
A otac?
Ti!
U prvom je času osjetio golemi udarac u sljepoočicu. Sav zadršće i šapne:
To je tvoj konačni plan, Beatrica?
Da! To je moj plani Onaj o kojem sam ti rekla neku večer da je ujedno tebi
dar!
Sestra, ne razumijem, ne shvaćam usklikne Francesko plamtećim očima.
Jer nisi žena, ne vidiš ništa!
Kako bi ti mogla njezino dijete...
;Sve je točno proračunato, bit će točno i izvedeno...
Smeten sam, Beatrica, govori jasnije!
“1 da nisam opazila tvoje strasti za Gordanom, bila bih ti ovo prćulo i”a.
Mogla sam uzeti i kakvo drugo dijete, ali ja hoću da bude mene dostojno svim
svojim duhom i svim umnim darovima. To dijete živi u mojoj predodžbi stvarno,
potpuno. To divno čedo moj je prestolonasljednik. Bit će dijete tvoje strastvene
.ljubavi, čitavo biće našeg aragonskog duha, sve njegove vrline i sva njegova
snaga usredotočit će se u tome djetetu. I sada skupi hladni razbor, svezi
lancima svoju strast i slušaj pozorno.
Nastojao je da suspregne uzbuđenje što je projurilo njegovim žilama u času kad
mu je sestra razotkrila ulogu koja ga čeka,
Kad sam stigla na Grič, uspjela sam u kralju probuditi nadu da bih mu mogla
ipak dati zakonitog nasljednika. Tako sam već onda pripravila temelje za ovaj
plan ne uspije li mi posaditi na prijestolje Giovana. Kad sam saznala da je
Matija poslao svatove, uvidjela sam da je Giovano propao. I uzela sam davno
smišljenu zamisao i saopćila kralju da sam se drznula zaustaviti svatove jer
očekujem zakonitog sina.
To si mu rekla, Beatrica?
Zašto te to plaši? Zar ne vidiš vezu?
Da, nešto razabirem, ali...
Najavila sam kralju da se nalazim u stanju koje će prije-stolj i dati
nasljednika...
I on vjeruje?
Gdje je taj mudri Salamon koji neće vjerovati ženi kad mu naviješta da će
dobiti nasljednika? Ako ne bi povjerovala njegova

, vjerovat će njegova kraljevska želja za nasljednikom!

Ako pita liječnike?
Moji napuljski liječnici nisu upućeni, ali ja sam ih uvjerila da je tako i oni
tvrde ono sto ja želim. Napuljskom astrologu bilo je lako sugerirati što hoću, a
napokon, tvoj će nasljedni^ ipak pravovremeno stići!...
Zaboga, Beatrice, kako?
Baš to hoću da ti razjasnim. Naš otac je javio da šalj" svoje odaslanike koji
će pozvati kralja i mene na svadbu. Dakako, mi nećemo poći, ali šaljem tebe i
Izabelu. Njoj ću dati u pratnju tri dvoranke. Jedna od njih bit će Gordanal
Ah, kakva misao!
Da nije bilo svadbe, našla bih već razloga da vas pošaljem u Napulj. Ovako
stvar izlazi upravo divno. Kad stigneš u Napulj, uputit ćeš oca o tome, pa čim
minu svadbene svečanosti, Gordana je tvoja. Otac i ti morate urediti da Gordana
s tobom neviđeno izgine u naš osamljeni dvor na samotnom otoku Ichi. Tu ćeš
provesti s njom, htjela ona ili ne htjela, dane za kojima si toliko žudio.
On uhvati njene ruke i žestoko ih stisne, ali Beatrica kao da i nije opazila
njegovu zahvalnost živo govori dalje:
Kad se moje nade u potomstvo ispune, kad se ona osjeti majkom, poslat ćeš mi
svojega najpouzdanijeg čovjeka da me o tom obavijesti. Ujedno treba da mi
napišeš pismo u kojem javljaš da moj otac leži na samrti i želi bezuvjetno
vidjeti mene. Na takvo pismo kralj me mora pustiti da putujem u Napulj?
Doći ćeš u Napulj?
Razumije se. Ja i moji liječnici pripravit ćemo Matiju da se ne plaši zbog
mojeg stanja i uvjeriti ga da mi neće škoditi. Malija me neće pratiti, jer
nijedan dan ne može ostaviti kraljevstvo, a da u državi ne dignu protiv njega
bunu. Tako ću lako stići u Napulj obećavši mu da ću ostati samo mjesec dana.
Međutim, napuljski liječnici će naći razloga da me ne puštaju kući. Ostat ću niz
mjeseci tobože bolesna i skrivena očima ljudi sve dok Gordana ne rodi dijete. A
kad se budem vraćala u ovo kraljevstvo, donijet ću sobom prestolonasljednika!
A kad bi bila kći?
Poslala sam Gordanine podatke rođenja već prije pola godine u Firencu.
Glasoviti astrolog koji ne poznaje niti uopće može znati kako me Gordana zanima,
taj prvi astrološki učenjak, prorekao je Gordani sina nezakonitog! Čuješ li?
Nezakonitog!
I za to si se već pobrinula?
Ne rekoh li da sam sa svih strana spremila svoj plan. Djevojka kao što je
Gordana može rađati samo sinove!
Sad mi je jasno zašto kralj Malija toliko mrzi Gordacul Ta mržnja je nagonska,
jer će ona skriviti skinuće Ivanovo.

_ Meni je to bilo već davno jasno.

__ Tek sada shvaćam tvoju veliku sklonost prema GordanL. Ipak zar si od početka
mislila o tome?
i. Kad sam je primila kao djevojčicu na dvor, bila mi je -amo razonoda Njena
prisutnost podržavala je moje nade u potomstvo Krati h mi je vrijeme u tom
teškom očekivanju. Počela "m eubiti vjeru u nasljednika. Tada se u meni rađa
misao da nrevarim i kralja, i prirodu i da od usuda iznudim sina. Cesto sam
razmišlja!: k.iiu bih ženu u Napulju odabrala za tu čast, ali nijedna nije bila
dostojna da dade život mojem sinu. Jednoga dana na dvoru Višegrada spazim
Gordanu gdje vježba mačevanje, U haljini koia K mlia ^ab v, L iKnuu- tijela,
njezine divne kretnje, pobudila Je svu moju pozornost. Promatrala sam to tijelo:
zdravo, svježe puno ljepote, u kojem sam već ranije upoznala neobičan duh neku
kraljevsku mušku snagu i volju. Od tada sam svoju zamisao svraćala sve bliže k
njoj. A kad mi je Česmički u Bu-dimu u razgovoru natuknuo da njeno porijeklo
nadmašuje kne-ževsko . . .
Nij li ti rekao čija je?
Nastojala sam saznati nešto više. Promatrajući je, počela
sam n- m< o njoj i uvidjeh da je samo ona za majku mojem
prestolons A kad si došao ti na moj dvor, razabrala sam
koliko te Gordana privlači i tada svojem planu dodah točku.
Bilo je za mene svršeno: ne pobijedim li s Giovanom, iznudit ćtt
pobjedu t Gordaninim sinom!
Ti si je dakle namijenila...
Da ona digne Napulj na vlast u Hrvatskoj i Ugarskoj i u svim zeml] ur . u
kojima vlada kralj Matija. A sad budi na oprezu i ničim ne odaj nestrpljivost
svoje strasti ni ovdje, ni na putu. A k stignete u Napulj, onda su ti putovi
do nje otvoreni. Kad rodi sina i kad se naužiješ njene slasti, ona mora nestati.
Zaboravila si" sestro, Aflonza.
Nisam zaboravila. Uklonit su ga s dvora i neće saznati kamo je Gorckm ;
otišla. Sve sam zamislila po točnom računu.
Ako te kralj ne bi htio pustiti u Napulj?
 Ne boj se. S njim ću lako izaći na kraj. Sad znaš sve. Spremaj se već sada na
put Jer čim stignu oni iz Napulja, morate krenuti prije nego se vrati Lovro
Iločki.
Kralj je dakle pristao da ga pozove natrag?
A sad
Ništa mu drugo ne preostaje kad čeka zakonitog sina. se možemo vratiti na
Grič. Nisam slutio da će moj povratak biti tako sretan, draga
Beat:
Tebi nema ravne žene pod suncem. i joj zahvalno poljubi ruku. . nakon toga
vratili se u gričku palaču,

392

PORUKA BIANKB SFORZA

Predvečer toga dana najavili su kralju dolazak poslanstva vojvode Ludovika
Sforze. U svečanoj odori, punoj dragulja, do-čekao je kralj poslanika Mafea. Sa
svom Ijubaznošću i dostojanstvom primi kralj pouzdanika milanskog vladara,
posjedne ga u naslonjač, ispita za zdravlje svojeg budućeg rođaka i vjerenice
princa Ivana. Svoja pitanja izricao je kralj s velikim uživanjem, a najposlije
navijesti milanskom gostu:
Da ne duljim, poslao sam premilostivom vašem vladaru svatove i pouzdanika koji
će princa zastupati na vjenčanju.
Na ovo Mafeo nije odgovorio ništa i činilo se kao da je nešto .zamišljen.
Mislim da ste na putu morali sresti moje poslanike? upita Matija.
Sreli smo veliku povorku, kojoj se očito žurilo gotovo su projurili pored
nas.
To su bili oni. Moja- je radost velika, a nadam se da će i milanski dvor biti
obradovan kad svatovi stignu.
Ne mogu opisati vašem veličanstvu koliko je moj vladar "bio ponosan na ovu
vezu i koliko se njezina visost Bianka rado •vala, sve dok neki glasovi nisu to
pomutili.
Zar glasine? začudi se kralj prikrivši svoju zabrinu-. tost.
Mislim da nema nikakve svrhe otezati Najbolje je da muški izrečem poruku,
Vaš dolazak ne sprema veselje? upita kralj a njegove se oči smrknu.
Njezina visost Bianka odlučila je poći u samostan. •
Ovo je porazna vijest, gospodine poslanice! “2
i r • Moj je vladar istog mnjenja.
Sto je moglo sklonuti lijepu, mlađahnu vojvotkinju na takvu odluku? Ta ona je
vjerenica mojeg sina.
Baš zato, veličanstvo!
To je oštro! Lijepa, mlada vjerenica, neće odjednom da postane kraljica mojega
kraljevstva. Zašto? Na ovo ste mi dužni odgovor, gospodine poslanice.
Zbog toga me moj premilostiti vladar Šalje vašem veličanstvu.
Mračne sjene neprijatnih slutnja pokrivaju kraljevo lice, ali njegovo ponosno
držanje ne gubi ništa od svoga dostojanstva.
Mlađahna vojvotkinja s neizmjernom je radošću primila prsten vašeg sina,
veličanstvo, ali onda stigne u Milano glas koji je mlađahnu i lijepu Bianku
zaprepastio.
O mojem sinu i mojem dvoru može svatko donijeti u Milano samo dobre glasove.
-tč
, •>,
394

Vjerujem da je princ dobar i možda vrlo dobar, ali veličanstvo, mladost traži
neke izvjesne tjelesne prednosti i neku duhovnu svježinu i bistrinu.
_ To oče kuj i Bianka od mog sina. Je li tako?
Vaše veličanstvo olakšava mi teški odgovor. Dakle, kad je Kianka saznala u
kolikoj mjeri sve to manjka uzvišenom sinu vaSeg veličanstva
 Njemu manjka duhovne svježine, bistrine i lijepe spo-Ijašnosti? upit i kralj
sada već nasmijan.
Tako Je pričao čovjek kojeg na milanskom dvoru smatraju pouzdanim.
Kralj se prestani- smijati.
Gospodine poslanice, onda taj čovjek ili nije vidio mog sina, ili je samo
žrtva šale. Smijem li saznati tko je taj delija?
Ne finijem na to odgovoriti vašem veličanstvu. Jednom ie bio na vascin dvoru.
I vidio i čuo mojeg sina?
l jedno i drugo.
A on ga je pronašao takvim strašilom da je zbog toga mla
đahna vojvotkinj; poći u samostan?
Pošto je moj vladar izjavio da mora poći za sina vašeg
veličanstva jer je već obećala, ona je odlučno izjavila da će radije
uzeti samostansko ruho. . • . .
Nasjeli ste spletki! v V-”-
Milanski poslanik začuđeno gleda kralja. “< "
Gospodine poslanice, vi ste moj gost i pozivani vas sutra
da svečani objed. Tu ću vam prikazati svojeg sina pred čitavim
dvorom i dostoja: , pa se uvjerite sami na svoje oči.
Neka mi oprosti, vaše veličanstvo, ja sam posve zbunjen.
Dakle glasovi o rugobi i umnoj manjkavosti moga sina dospjeli su na milanski
dvor s vrlo ozbiljne strane? Dopustite da pozovem grofa Marcela, poslanika vašeg
vladara na mojem dvoru.
Veličan bio sam uvjeren da će me dočekati. Međutim rekoše mi da leži bolestan.
Da, zaboravio sam. On boluje. Možda će ipak sutra ozdraviti. Vaše vijesti
mirišu na Napulj. Naravno, mojem uzvišenom tastu, napuljskom kralju, kojeg vrlo
cijenim, nije sasvim po volji ova žcm li : a vi ćete se sutra na svoje oči i uši
uvjeriti da je moj sin pristao momak, a njegove duhovne sposobnosti zadivljuju
sva k tko je imao prigode da s njim raspravlja.
Zar jL moguće da bi netko smio utvrditi kako je princ tjelesna nakaza, a
duhovno idiot?
Makar je u kralju kipio bijes, nasmijao se pa onda reče:
Uputu bih vas na vaše zemljake, historičare Bonfinija i Galeottija. P > čitave
dane nemaju posla. Odredit ću ih u vašu pratnju, s njima možete razgovarati, a
sutra za objedom imat ćete
395

prigode da sami prozrete istinu. Vaša pratnja bit će ukonaćena na dvoru jednog
odličnog plemića, a za vas osobno određeno je konačište u mome dvoru.
Zahvaljujem veličanstvo i molim da mi dopusti mali od l mor. Brzi me put
umorio.
Kralj je odmah pozvao dvorske meštre da otprate poslanika S u odaje.
Nakon ovog posjeta kralj je razgolio sav svoj bijes pred svojim kancelarom
Varadijem.
To je učinio napuljski kralj. Nitko drugi nego on! Spletke na sve strane, na
svakom koraku, ali skršit ću ih, slomiti!
Veličanstvo • reče Varadi Mafea poznajem od tada kad sam boravio u Milanu.
Vrlo je lukav. Možda mu i neće biti tako drago kad se uvjeri o pristalosti i
umnosti princa Ivana?
Mislite da on pristaje uz spletkare?
Ne znam, ali u Milanu su mi reku ovo: koliko je uman i ugledan, toliko je
pohlepan za novcem. A ja opet upozoravam da napuljski kralj ne štedi kad je
njegova volja u opasnosti
Matija se zamisli.
Vi ste, dakle, o njemu čuli loše?
Kad smo u Milanu ustanovili da se vjerdiba mora držati tajnom, vrlo se
zanimao za uzroke te tajnosti. Moj stari znanac milanski biskup Benedikt
prišapnuo mi: "čuvajte se Mafea, jer bi mogao isto tako oduševljeno govoriti
protiv ove ženidbe ako mu netko ponudi vreću dukata". Naravno, onda nisam ni
slutio da bi se to moglo dogoditi.
 Dobro da ste me na to upozorili. Pripazit ćemo na njega. Osim toga, valja za
Lovrom poslati brzoteču, makar do Milana da ga na sve upozori. A grof Marcelo
uistinu boluje?
Neka vaše veličanstvo ispita svojeg liječnika. ;•:••, •:" On tvrdi da ne
nalazi nikakve boljetice, samo hini bolest in.-K" Tako tvrdi vaš liječnik,
veličanstvo?
Kao da sve na tom dvoru hini. Svi su u zasjedi protiv mene. Pod mojim
vlastitim krovom utaborili su se moji ne" prijatelji.
Varadi malo nakrivi usne: ,-•:”- :ti
i Sve to radi Napulj! ;b
1 Kralj se baci u naslonjač.
Dokle će to trajati, kad će jednom nastati mir? Počinjeni gubiti strpljivost.
Kako vidimo, veličanstvo, neprijatelj vas obilazi i zatvara vam putove.
Meni? bijesno će kralj skočivši i udarivši rukom po stolu. Mene zatvoriti
sa svih strana? Vi se to usuđujete izreći?
Na oružju veličanstvo bilo je lako...
U nadmudrivanju kao da sam pobijeđen? i i “••;•
Od muškarca nikada! . , ..
396

Ovaj odgovor udari ga posred čela. Planuo je, ali svoj bijes
svladava.
_ Idite! Neću da o tome raspravljam, jer me sili da vičem
j kunem!
Kad je ostao sam, klone u naslonjač.
"Ona! Svuda ona!... Ona me nadmudruje, svladava, opko-Ijuje mrežom svojih
spletki A ja? Zar sam slab? Nemam li sna ge ja, okrutni kralj, željezne ruke da
ne rastrgnem mrežu u koju me sapinje ona? Ne! Neću se više u nju bacati! Hoću
prolazi Rastrgat ću mrežu, moram! Ako je ne rastrgnem, ugušit ću se u njoj i ja
i moj sin i čitavo moje kraljevstvo."
Dugo je trebalo dok se smirio. Onda pozove Orbana i Be-rislavića. Prišao im je
vrlo blizu i osjetili su da će izdati važan
nalog.
2elim da svuda u blizini milanskog poslanika Mafea postavite stražu, ali ne
tako da opazi. Obucite paževe u najsvečanije odore i poredajte ih svuda oko
njega i po njegovu trijemu kao počasnu svitu. Dužnost im je nadzirati svaki
korak našega gosta.
A onda izvijestiti vaše veličanstvo?
Hoću znati s kim govori. Ako nema zaplotnjačkih namjera, neće ga paževi
smetati. Bude li prigovarao, znak je da ga sprečavaju da se sastane s nekim na
ovom dvoru i kralj oštro pogleda oba dvorska meštra pa tiho naglasi: Bude li
možda pokušavao silaziti u kraljičine odaje, svi paževi neka nagrnu za njim. Ni
časa ga ne smiju ostaviti, makar ih i tjerao. Neka kažu: zapovijed je kraljeva
da tako visokog gosta nigdje ne puštamo samog.
Razumijemo, veličanstvo.
Nastojat će govoriti s kraljicom neviđen, a to ne smije biti! Upamtite!
Veličanstvo reče Berislavić sam ću se brinuti oko toga.
Poslije ovog naloga kralj izda još jednom odredbe za sutrašnji svečani objed i
onda ode kraljici.

Stijene kraljičine spavaće sobe uresio je napuljski slikar krajobrazom njenog

rodnog grada. Postelja je sva od modrog bro-kata, izrezbarena.
Sjedeći u naslonjaču promatra sliku plavog mora iz kojeg se diže brdo urešeno
napuljskim kućama i palačama. Francesko Šuteći gleda malog ferarskog vojvodu
Hipolita kako dere neku skupocjenu knjigu.
Francusko, uzmi Hipolita i pođi reče ona. Skoro <5e Matija. Treba da ga
dočekam sama. “":”

Napuljski kardinal se udalji uzevši sobom dijete.

Beatrica-je otišla u odjevaonicu. Kad je opet izašla, njeno lice bilo je
blijedo, nešto izmučeno, a ispod očiju stvarale su se tamne sjene učinjene rukom
vješte komorkinje.
U svojoj zamamnoj bijeloj haljini sjela je k malom stoliću. Sluga unese u sobu
ciparskog vina i stavi na stol.
Beatrica je upirala oči u vrata s nekom mirnom Ijubopitno-šću. Malija Uđe.
Njegovo lice je vedro kao da mu je svaki dah duše ispunjen srećom.
Pristupio je k njoj i zagrlio je isto tako nježno, kao što je ona nježno
uzvratila.
Danas je iz Milana prispio Sforzin poslanik Mafeo reče <m sasvim ravnodušno
uzevši u ruku kristalni kalež s vinom.
U koju svrhu? zapita ona isto tako ravnodušno.
Ne znam. Nije mi saopćio. Zamolio me da se može odmoriti, jer je slomljen od
puta. Vidjet ću, što će mi kazati sutra. Budi ljubazna prema njemu, Beatrica. On
to zaslužuje!
Zašto?
Jer će u Milano nositi crnu vijest da sam odustao od ženidbe. Neka mu
svečanosti na dvoru budu utjeha. Valja biti ljubazan i dobar prema onom kojeg
kanimo prevariti! Da ne nasluti ništa, odredio sam za sutra svečani objed.
Obasut ćemo ga svim častima, a onog dana kad bude odlazio reći ću mu svoju
odluku.
Govoreći to, njezin izgled pobudi kraljevu pozornost. Opazio je bljedoću lica i
nešto tamne podočnjake kao da je njome prove javala neka promjena, slabost,
nešto što dosad nikad nije razabrao i osjeti lak udar u grudima.
"Zar bi to morala biti promjena o kojoj je govorio moj po uzdani liječnik? Da,
ona danas izgleda drukčije nego inače. Sasvim u skladu s liječnikovim opaskama.
Zar bi se ipak moglo dogoditi to čudo da se meni rodi zakoniti sin koji će
lagodno, bez ikakvih borbi, koraknuti na moje prijestolje?"
O čemu razmišljaš, Matija? upita ona nježno stavivši mu ruku na ramena.
Upravo sam htio ispiti čašu u tvoje zdravlje.
Ne, htio si ispiti čašu u pozdrav nasljedniku kojeg očekujem ...
Neka bude pozdravljeni reče .Matija napola ironično, napola u nadi...
•
Čitavu su noć kraljevi firentinski umjetnici upravljali uređivanjem dvorana za
sutrašnju svečanost u počast odličnom pouzdaniku milanskog vojvode.
398

U dvorane te unosilo najljepše pokućstvo a stijene su joL više uresili aamenitim

slikama.
Sa strane su postavili sjedala presvučena brokatom. Podovi su pokriveni teškim
sagovima. Pred jutro dvorane su pružale sliku raskošne kraljev U udobnosti.
Stolovi su pokriti finim damastom s izvezenim grbovima kralja Matije i
napuljskog kralja. Od sukna su izrezali grb milanskog vojvode i položili na
stolnjak uz mjesto određeno za milanskog
gosta.
Ujutro je u dvoranu ušao kralj da sam sve razgleda. Još je odredio da se neke
dragocjenosti postave na vidljivije mjesto, a onda se uputio u svoju radnu sobu.
Najprije pošalje Berislavića princu Ivanu s porukom da ga očekuje na svečani
objed s uputom kakve haljine princ ima odjenuti.
Kralj M . ;ic u grimizno odijelo sa hermelinom, draguljima i zlatnim kopčama pa
se opet vrati u radnu sobu da dočeka sina.
Ivan JL stupio pred oca u odori od zlatnog brokata sa širokim pojasom opšitim
draguljima i mačem čiji držak sačinjava bogatstvo. Prinčeve pomno očešljane
bujne tamne kose spuštaju se sve do ramena. Topla blagost njegovih očiju podaje
blijedom licu neku tihu tugaljivost.
Zadovoi sam s tobom, sinko! Pristao si, samo odviše blijed. To nije prirodno
kod tebe. Znam, nije tako lako pregaziti mladenačke sanje i on mu priđe pa mu
objema rukama čvrsto natare obraze. To izazove u princa čuđenje, a kralj se samo
nasmiješi.
 Vid i i. sad si rumen. Takva te hoću. Kad uđeš u dvoranu,. budi vedai i veseo.
A kako je tvojoj majci?
Hvala, oče, na tom pitanju. Dobro joj je. Svakog dana dobija vij snage.
Tome se radujem zbog tebe. Dakle, budi veseo i vedarl
Obi-- .;].,•;,i vam!
Onda povede sa sinom razgovor o svečanosti na kojoj se ima prikazati Milanu
kraljevski sjaj i uglađenost kraljevskog dvora.
Dok su govorili, kralj s ponosom promatra Ivana. Onda dade pozvati čitav niz
paževa i dvorana. Svi su u baršunu urešenom srebrom i zlatom, s oplećcima od
zlatnog brokata. Na prsima im dragocjen: vez porodičnog grba.
Ovu sam pratnju spremio za tebe, a sad idem po kraljicu. Ti ćcL unići tek iza
nas kad to odredi Berislavić, Pričekaj, sine,. dok te zovnem.
Upun se dostojanstvenim koracima u novu palaču kraljici. Kad je već stajao na
stubištu, opazio je da za njim hita VaradL I.
pričeka ga.
Vi ste jako zapuhanL Sto nosite? < ••: •

Veličanstvo Šapne dolarim upravo od uzvišene

pođe.
Prinčeve majke?
Da, veličanstvo!
Vi i tamo vršite službu? ““
Bio sam pozvan gore. ^
“v Zbog čega?
Vaše je veličanstvo pozvalo gospođu na svečani objed? "••"• __ Kakva je to
šala? . Veličanstvo je s pozivom poslalo gospođi i svečane haljine.
Ja? začudi se kralj. Ludosti
Gore je donio dvoranin vašeg veličanstva haljine s poru-jbom da siđe u
dvoranu za primanje. “ “, A ona?
•: Pozvala me neka zamolim vaše veličanstvo da je toga
-odriješi.
Kralj malo zaškripi zubima l namršti obrve.
To je učinila kraljica da pred milanskim poslanikom pokaže njegovu majku.
Zašto to čini kad joj Ivan više ne stoji na putu? A Mafeo nije s njom govorio?
Nije ni izašao iz spavaonice.
Kralj siđe sa stubišta i vrati se u dvorište. Prođe oko vodo-.skoka spuštene
glave. Varadi ga slijedi.
Čujte reče kralj ovo je teški napad! Kraljica je naumila da tu nesretnu
ženu iskoristi protiv mene i princa.
A nije joj potrebno da se bori protiv princa kad očekuje svojeg sina.
Možda joj je do toga da izazove moju mržnju protiv one jgore i pogleda na
pusti trijem ispred prinčevih odaja.
Možda i to.
Sve to pobuđuje sumnju da je taj Mafeo ipak našao veze t kraljicom.
Ni u tom slučaju nema svrhe da njezino veličanstvo bflo TDA koji način
proslijedi borbu protiv princa.
Nardela nije mogla prisloniti uho na vrata? “ ““ 1
>1 Samo ako je mogla uči kroza zid. l-
l<t
Gledajte kako se šulja trijemom! ;
r Opet nosi smokve vašem veličanstvu.
Gleda je kako u razizemlju prolazi trijemom mumljajući kao da nešto moli. Čim je
stigla do vrata kraljeve dvorane, zaustavi Je paž Stjepko i vrati natrag.
• Odstranite je silom i zatvorite. Za vrijeme ručka ta žena ne smije izići u
hodnik. 2ellm slobodan prolaz. Pazite: kad Beri-slavić pristupi k meni za
vrijeme objeda, odmah ostavite dvoranu i Čekajte me pred vratima. Do viđenja!
U svečanoj dvorani za primanje na okupu su dvor i uzvanici kraljevskog para s
Medvedgrada. Kaptola i Griča.
400
Na prijestolju sjede kralj i kraljica. Uza kralja, dvije stube niže, poredani
su: ban, palatin, a do njega je prazan stolac za hercega primasa Hipolita čije
je nemirno ponašanje prisililo kraljicu da ga s dadiljom pošalje iz dvorane.
Poslanik milanskog vladara sjedi s lijeve strane kraljici, a njegova skupocjena
odora s grbom Ludovika Sforze i odore njegove pratnje gotovo viču o raskoši
milanskog vladara.
Kralj je okom dao znak i Berislavić izađe.
Dok je kraljevski par čavrljao s gostom i dostojanstvenicima, uniđe princ Ivan u
sjaju odore i pratnje. Blaga Ijcpušna lica i vedra pogleda promatra kralja kao
da mu želi reći: "Evo, ispunio sam tvoju želju, smiješim se."
Kralj podrugljivo promatra iznenađeno lice milanskog dostojanstvenika i čitave
pratnje. Snebiven i nešto u neprilici Mafeo se pokloni princu.
Govc ne s njim što vas je volja reče kralj, pa onda prikaže sina izaslaniku
milanskog vojvode. Naoko ravnodušno Beatrica promatra ceremoniju.
Odmah zatim, krenuli su u blagovaonicu. Dvorski meštar Enriko, po svojoj
dužnosti, stupa iza kraljice. Ona ga pita tiho ne osvrćući se:
A njegova mati?
Dvoranin kaže da je otklonila.
Zašto bi to učinila?
Nije ništa rekla, osim da ne može doći.
Ova je djevojčura još i ohola! namršti se.
Bear:-.,i kriomice promatra neobično začuđenog milanskog izaslanika dok je
promatrao princa i slušao njegove duhovite odgovore na kraljeva pitanja, što ih
je namjerice postavljao radi milansko" poslanika.
Mjest" grofa Marcela, koji se ispričao bolešću, zapremio je ovaj put Alfonzo ne
promijenivši držanje koje je zauzeo od dana kad ga je Beatrica savjetovala da će
Gordanu osvojiti mirom i skromni”;] držanjem. Ipak je svakog časa pogledavao
preko kraljevskog stola gdje sjede dvorani i dvoranke. Promatrao je Gor-daninu
mladost, ljepotu, istaknutu svečanom odorom od ružičaste svile.
Uz nju sjedi Beci Frankopanka i s ushitom pogledava k princu čiji se zlatni
brokat svjetluca i mami njene poglede.
Odjednom se nagne Gordani i šapne:
Kralj me mrko pogledao. Možda je zamijetio da gledam princa?
A vi suspregnite svoje lijepe očice, mala uputi je Gor-dana. Kralj bi
zamrzio svakog tko gleda princa. Opazila sam: kralj upravo pazi na vas.
401
Ali zašto baš na mene? prepane se Beci.
26 Gordana I

Čuva srce svojeg sina za princezu i boji se pogibelji. •

Ipak, princ katkad kriomice gleda ovamo i onda su mu oči pune bola, a kad smo
došli na Grič, gledao je vedro, sretno.
Te su riječi nešto snuždile (Jordanu pa je oborila pogled pred malom Beci, a ona
će tiho:
Princ osjeća da se mora odreći svoje ljubavi. Vidim mu to u očima. To me
dvostruko boli. Pa ipak, veselim se kad ga mogu vidjeti.
Svladajte se i ne gledajte ga. Čuli ste od svog oca da on ima postati kralj i
uvijek mislite na to, dobra moja djevojčice.
Poslušat ću vas, Gordana. Vi umijete tako lijepo tješiti.
Berislavić pristupi kralju i nešto mu tiho rekne. Nitko nije opazio kako se
Varadi digao i neopažen se umiješao među dvorane.
Sada i Matija ustane i reče Beatrici:
Zamijeni me, draga. Prispio je glasnik turskog vojskovođe. Ne bih mogao jesti
dok ne čujem što je i digne se od stola pa iziđe.
Sve je začuđeno gledalo za njim. Nitko ne može shvatiti ka kvu je to važnu
vijest primio zbog koje ostavlja stol u pola objeda.
NEDOHVATNA I NEPOVRATNA PROŠLOST
;, ; Vani kralja čeka Varadi i hitno mu se približi:
r-. Nardela je u pritvoru. Ne može izaći dok vaše veličanstvo
aa dopusti.
, , Dakle, sad je zrak čist. Idite gore k prinčevoj majci.
“" što da joj kažem? upita kad je kralj prekinuvši rečenica Zašutio.
g Najavite joj da dolazim k njoj. , Kancelar bulji u kralja, a on
ponovi:
Najavite me. Otjerajte sve s trijema. Nitko osim vas ne smije vidjeti kamo
idem.
I dok je kralj polagano hodao trijemom, kancelar pošalje paževe, a onda se uspne
gore. I pošalje sve dvorane u prizemlje.
Brzo je ušao u odaje prinčeve majke. Digavši pogled s knjige ona se začudi:
Gospodine biskupel što mi nosite?
r Poruku njegova veličanstva. Treba da je mirno saslušate. c Baš ovaj
uvod izazove u njezinu licu neki strah.
Kralj dolazi gore? Ivan nije u svojim odajama..;
Dolazi k vama. ,.".", .". L .. ",.. ,

Knjiga joj padne u krilo. Trepavice joj dršću. . Dočekajte ga sabrani!

Zar sam što skrivila, biskupe? upita ona uznemireno.
Otkad vas poznajem nikome ništa niste skrivili. Moram se požuriti. Kralj me
čeka dolje. Samo sam došao da vam najavim njegov dolazak.
I opet brzo izađe.
A mala glava klone. Ruke dršću. Jedva ustaje upirući se o naslonjač. Drhtavo
gleda u vrata.
Vrativši se, Varadi šapne kralju:
Uzvišena gospođa čeka. Posve je sama. Nitko nije u blizini možete je sada
posjetiti.
Molim vas, ostanite na trijemu na straži. “ ,
Veličanstvo, pođite sasvim bez brige. •••
Prošao je kroz dvije odaje. U trećoj se zaustavi.
Nasred sobe ugleda nježnu ženu u crnini. Sitno lice, puno milote, blijedo i
prestrašeno. Velike oči plave se kao nebo pred sumrak. Tamne uske obrve nabiru
se.
U k”aKiMi držanju očituje se tvrdokorna volja, hladan mir.
Stioiv t kraljeva nastupa i hladnoća pogleda poraze je pa se čini kao janje što
bez otpora čeka nož koji mu prinose.
Ili ga i.- ganula ova slika, ili se predomislio. Pođe bliže i oslovi je polaganu
kao da bi htio reći nešto drugo, ali ipak ne može više zaustavi:; rečenicu koju
je započeo:
Ponajprije sam došao da se zahvalim!
Mala nježna glava se podigne. U očima joj dršće zabuna.
Veličanstvo, oprostite, na meni je da se zahvalim za dobrotu.
Nije joj dopustio da dovrši rečenicu nego upadne u riječ:
T; u donio poruku i haljinu?
Veličanstvo, vaš dvoranin.
Čim je princ otišao? "H
Odmah nakon toga.
Promatra je šuteći. Nešto promišlja. Najposlije suho reče:
Ja nisam poslao ni poziva ni haljine! To priznanje u njenom licu ne odrazi ni
najmanje razočaranje ni bol, već strah i čuđenje:
Oprostite, veličanstvo, onda ja ne znam. Prekinula je rečenicu a on je gleda
kao da joj prozire u dno duše.
Dobro je da ste me upozorili i poslali Varadija.
Nisam slutila da veličanstvo ne zna. Opet kralj promatra njene obraze u kojima
se odražava sva tjeskoba nježne duše.
Nas smo dvoje jedno drugom u prošlosti privikli govoriti istinu. Pođimo dakle
i sada istim putem.
26

Ne shvaćajući njegove riječi, još vise e zbuni On joj makne naslonjač, a sebi
uzme malu stolicu:
Sjednimo!
Smjerna, puna bojažljivosti, ispunjena neodlučnošću, spusti se na sjedalo gotovo
nezamjetljivo tiho i skromno kao da nikad nije sjedila u kraljevskom naslonjaču
nasuprot ovom kralju, hla-. dna i tvrda pogleda.
Naslonivši ruke na koljena, sagne se prema njoj, ali pogled mu je upravljen u
vršak kopče na cipeli i započne kao da se razgovara sa svojim kancelarom:
Ivanovi neprijatelji poslužili su se mojim imenom da njegovu majku dovedu
dolje pred milanskog gosta u želji da Milanu pokažu kako Ivan nije kraljevskog
roda po majci.
Bože moji uzdahne ona tiho.
Nikakvu bol ni poniženje nisu pobudile kraljeve riječi. Ništa drugo nije se
odrazilo u tom tihom uskliku do iskrene i duboke zaplašenosti zbog čina koji su
poduzeli neprijatelji o kojima ona ništa ne zna.
I kralj podigne oči k njoj! Nakon duge šutnje prozbori tiho i muklo kao da
govori sam sa sobom:
Svaka druga žena u ovom položaju prihvatila bi poziv da obuče svečane haljine
i sišla. " Ne bi tiho ubaci ona.
Zašto ne?
Jer zna da joj tamo nema mjesta.
Borka je ostala ista kakva je i bila!
H Čuvši iz njegovih usana svoje ime, ona Iako protrne i ne (eče ništa, samo
spusti glavu.
On nastavi istim muklim glasom:
I za to vam dugujem hvalu! .
Kralj se uspravi na stolici gledajući joj u lice nešto orume-njeno uzbuđenjem od
nečega što hoće da kaže, a ipak je zaustavlja bojazan, smetnja, što li?
Možeš mi sada reći sve što ti je na duši ponuka je on.
I obuzme je osjećaj da se oko nje omotala gusta magla iz koje dolazi njegov glas
i prikazuje priviđenje njegova obličja, njoj toliko dragog, pa mu odgovara
raskidanom rečenicom kao da se boji da govori u prazno.
Htjela sam već prije otići. Ivan me ne pušta. Molim ga uzalud!
Ponovo se kralj zagleda .u kopču na cipeli pa tek onda odgovara:
Još danas žalim što one večeri kad si tako nenadano došla, nisam govorio s
tobom istinski, kao uvijek. Bio sam uvjeren da su te iz Napulja maknuli moji
neprijatelji da naškode mojoj osnovi s Ivanom.
404

Veličanstvo zna da se ja nikad ne bih usudila odvrati ona tiho oborena

po:ikda susprežući navalu jecanja koje joj ispuni grudi zbog ove njegove sumnje.
Sad sam o tome uvjeren! Tada sam mislio da si se promijenila, a imalo je što i
da te promijeni! Ipak, ostala si ista.
Molim oprošicnjc što sam one večeri iznevjerila samu sebe.
Tražila si svoje pravo na sina. Znam, shvaćam. Misao da je mrtav pobunila je
majčino srce. Ni ja nisam to shvatio onog časa. Da nisam one večeri posumnjao u
tebe, rekao bih ti da Ivan živi i prištedio bih ti mnoge nevolje i sebi! To se
više ne da popraviti. Ali se može ukloniti pogibelj od Ivana.
On je u pogibelji? i pogleda ga velikim plavim očima punim majčinog straha.
S tobom moram govoriti otvoreno, Borka! I ponovni spomen njenog imena iz
njegovih usta svu je smuti i čini joj se kao da je pomilovao lice.
Ti znaš da Ivana želim učiniti kraljem. Znaš da ima mnogo protivnika toj mojoj
osnovu To si očito razabrala iz Varadijevih usta kad sam ti slao poruku da Ivana
skloneš neka potpiše punomoć.
Jesam potvrdi tiho.
A sad znaj i to da neprijatelji upravljaju protiv moje osnove sve Što im
dolazi pod ruku. Naravno, tvojim dolaskom nastoje izvuci iz zaborava porijeklo
majke onoga kojega želim posjesti na prijestolje. Porijeklo, doduše, čestito i
pošteno, ali nije kraljevsko. Razabireš li to sama?
To je istina odvrati ona mirno i uvjerljivo.
Sada razumiješ zašto su U poslali moj tobožnji poziv i haljine. Htjeli su da
siđeš pred poslanika milanskog vladara. Znali su: kad jednom budeš u dvorani, ne
mogu i neću učiniti ništa.
U njenom licu odražava se potpuno razumijevanje, bez ikakve lične povrede, kao
da ona ne postoji, a tu je samo on, kralj, i njegov sin.
Htjeli su očito da te njemu prikažu i tako ugroze Ivanovo vjenčanje s
vjerenicom koja bi mu mogla donijeti kraljevski ugled i bogatstvo i osigurati
prijestolje.
To su uistinu htjeli! , ••>-., •
Shvaćaš? <
Potpuno!
Izgovorili su ovaj posljednji dijalog gledajući jedno drugom u oči, s
jednostavnim uzajamnim brigama za sina.
Tvoja skromnost odbila je ovaj napadaj. Za to ti. Borka opet zahvaljujem.
A ja Bogu doda ona tiho oborivši oči.
On se sad uspravi i poprimi prijašnji hladni izražaj. “•
A sad, jedan prijedlog. “
405

Od te posljednje riječi ona se zguri u naslonjaču kao da čeka teški udarac.

Obećao sam Ivanu da ćeš ostati uza nj gdje god hoće, dapače i na dvoru.
Ostala je zgurena i jedva zamjetljivo zaniječe glavom.
Nel Na dvoru ne mogu... , Ivan te neizmjerno ljubi.
Podigla je oči prema slici svojeg sina što visi na zidu, a u očima se pomole
suze i prikriju plavetnilo.
Njegovo srce neću rastužiti, a niti želim pogaziti riječ zadanu sinu.
Sve polaganije nizale su se njegove riječi kao da oteže da Sto kasnije iskaže
ono što je naumio. I dok je časak zastao, okrene se ona k njemu i naglasi mirno
i odlučno:
Ja ću otići!
Ukočeno pogleda njene velike tople modre oči. Kao da mu je ruka nehotice krenula
k njenoj maloj, toploj ruci i zadržavši je časak u svojoj naglasi:
Borka! Ti ali ne dovrši Povuče ruku i promijeni glas:
Neću da ti lažem. To sam te htio zamoliti!
Znam svoju dužnost. I prema Ivanu i prema kralju! Dok je to govorila,
uspravi se i gleda mu otvoreno u lice. " “ Znam koliku pridonosiš žrtvu. "
Ne, nikakvu žrtvu, ja ionako moram otići. ““• Činilo se da je razumio što je
goni ispod ovog krova.
Ali odmah nakon toga ona reče: . Smijem li vaše veličanstvo nešto
upitati? .,” Već sam naglasio da ti je slobodno reći sve što hoćeš. llft •
Moram li otići vrlo daleko?
Tog časa njihove su se oči srele.
.i U njoj je skrivena strava majčinog srca, u njegovoj ukočeno granje.
Čuđenje.
fi^. Sto ćeš odabrati? Koje mjesto? ^ | Ono što odredi veličanstvo.
On nije odgovorio.
.1 Od te šutnje podilazi je jezovitost, a bi jedilo njezina lica prelili u
lake zelenkaste sjene što su odraz duševne strave.
Moram li poći u Napulj? Njezin glas lomio se u drhtanju.
Kad bih to zatražio? H Za Ivana ću poći! odgovori kao da je netko guši.
A on kao da mu ovaj glas prolazi žilama, odvrati: “ Moja okrutnost nije tako
golema!
Obrve joj zadriću, a čitavo se tijelo ispravi kao da je odah nula.
406

Ne tražim od majke mojeg sina da ide u patnju, u poni ženje. On bi to monu

ina t rat i prevarom. Sve što bih ja tražio bila bi prevara. Samo te molim za
pomoć protiv njegovih neprijatelja.
Spremna sam na sve!
Napetost se očituje u gotovo ukočenom tijelu što sada čeka njegovu odluku. I sad
on može promatrati nježnu pojavu koju je nekad milovao, ljubio i smatrao svojom.
Kad je počeo govoriti, trznula se kao da će planuti osuda.
 Moj prijedlog je prihvatljiv reče, zastane i doda: > Nikako te ne V mi IM
lišiti majčinske sreće. I zatim nastavi:
Ne tražim od tebe da pođeš daleko. Pođi u Brezovicu k Damirovu ocu. Brinut ću
se da ti ništa ne uzmanjka. Samo neka nitko ne sazna za tvoj boravak. A kad
milanski poslanik otputuje, Ivan te smije posjećivati koliko hoćeš. Pouzdaj se u
mene i vjeruj mi.
Hvala, veličanstvo!
Nastupila je stanka. Ona gleda preda se. On ponovno promatra kopču na svojoj
cipeli kad ona prekinu šutnju:
Kako da idem, a da Ivan ne zamijeti? On me neće pustiti. To ga pitanje
razvedri i kao da mu je olakšalo ono o čemu je sam razmišljao.
To me sklonulo da dođem k tebi u Ivanovoj odsutnosti. Ti ćeš moći nesmetano i
neviđeno ostaviti dvor dok traje gozba. Zadržat ću Ivana do večeri.
Spremit ću se odmah reče ona. Ustala je.
Poslat su biskupa Varadija da sve pripremi Nitko neće biti na dvorištu osini
straže.
Veličanstvo, zar da Ivanu ništa ne javim?
Naprotiv, to je potrebno. Ostavi mu pismo. Spomeni mu istinu. Njegovi
neprijatelji htjeli su da te u moje ime od mame dolje.
Da, to je dobro, pisat ću odmah.
Bilo je očito da on čeka to pismo i ona pođe k stolu. Njemu se čini da ne
korača, samo se pomiču gusti crni nabori njene crne haljine. Sjela je i piše.
Promatra je slušajući škripanje pera.
"Crna haljina pomišlja kralj zašto crna? Nikad nije nosila crno. Grozila se
od crnine. A sad? Zašto ova duboka crnina. Nose je udovice što žale za mužem.
Ona žali? Za mnom? Crnina, zar je to odraz njezina srca? Može li se još žaliti
za nevjernim ljubavnikom nakon tolikih okrutnosti? Kako su neprozirna ženska
srca!"
Tišina u sobi činila mu se prijatna.
Ovako je bilo tiho u njenoj odaji kad je on dolazio k njoj, u istom ovom dvoru.
Kad se zadržavao na Griču, uvijek je bila s njim.
407

Isto je bilo tako tiho, jer je ona željela da ga ništa ne buni u časovima
njegova odmora. Nad njim se sagibalo to nježno tanano tijelo u kojemu kao da
nema ništa do duše, srca, topline i nježnosti.
Posljednjih deset godina prolazile su preko ovog tijela samo patnje. Ispijale
ga, pa ipak još nisu ispile dušu i srce.
Sjedio je gledajući tanani struk sapet u crnoj haljini i plave kose što
proviruju ispod crne kape.
Škripanje pera utihne. Ona se makne. Ustane lagano, nečujno.
I on ustade. Obazrela se držeći u ruci pismo, ne znajući što da učini.
On pođe prema njoj, ispruži ruku za pismom. Čitao je dugo, odviše dugo, a ona se
zabrine:
Nije li dobro? ;”
Nisi mu odala da sam te ja nagnao na taj korak? ;• Jer nije bilo tako!
Kakva, je dobrota u tebi, Borka!
Nešto je topline u njegovim riječima, a ona, kao da je pre-itila, uzme opet
pismo: i Spremit ću se odmah!
Turobni majčin pogled tog se časa sukobi s pogledom sina što je gledao sa slike
na zidu isto tako blago, toplo, kao i ona.
Vidjet ćeš ga, vjeruj mi naglasi kralj bez tebe ne bih mogao Ivana
zadržati u miru. A kad bude kralj iskupit će sve Sto ti je učinjeno krivo!
Stajao je posve blizu nje i opazio laki trzaj njezina nježnog tijela što mu je
nekad bilo toliko drago. I odmakne se od nje.
A sad, još nešto!
Stisnula je usne da zaustavi pitanje što joj se potkrale iz duše kao da je
htjela reći: zar još uvijek nisu iscrpljene boli koje mi nanosi usud?
Da reče on još jedno sam htio da ti kažem prije nego što se rastanemo.
Riječ rastanemo odjekne u čitavoj njenoj duši i odrazi se u prozirnoj puti.
Njegovo oklijevanje da nastavi ponovo u njoj probudi strah. Kralj se napokon
odluči govoriti:
Mnogo si pretrpjela ovih deset godina, ah vjeruj mi, nisam znao kako ti je!
Nisam slutio. Uza sve to sukrivac sam tvojih patnja.
A ona stoji kao da se san rastapa i gleda predodžbu.
Okrutnost moja prema tebi kad si one večeri došla bila je samo posljedica
brige za ugled mojeg sina. Vidiš, i ove moje liječi okrutne su: ali pred tobom
govorim što mislim! a, Njene usne se trzaju, ali ostaju nijeme. y Dakle,
oprosti, Borka, sve mi oprosti.
408

Mala se glava sagnula. Dršće ukočeno stojeći pred njim. A. on kao da gleda nešto
daleko, u davninu, u prošlost što se odra zuje u riječima.
Promašena prošlost nosi u sebi klicu sve nesreće koja se razapinje nad nama
čitav život. Moja promašena prošlost moj je zao usud. Ja to znam, zato sam često
okrutan prema svima koji su mi blizu i Borka, ne zaboravi to kad prosuđuješ moje
čine!
I pode k vratima hitro kao da se boji njenog odgovora.
AH ga nije izrekla. Lice joj problijedi. Omaglica pokrije njene oči. Tijelo se
nagne prema stolu.
Stropot ga ponuka da se obazre. Vidio ju je kako pada. Pohiti natrag, uhvati je
oko struka i zadrži.
Borka umiri se!
Osjećao je kako u njoj drhti zatomljeni jauk odbačenog Iju-bećeg srca. Svaki
drhtaj upire se o zid okrutnosti kojim je opasana njegova unutrašnjost. Po njemu
pale su ovog časa suze što ih je isplakala svih deset godina. I dok mu razbor
zapovijeda da je pusti njegove ruke nisu slijedile zapovijed
Drži slomljenu ženu, a usne mu šapću:
Smiri se. Borka, molim te! Nećeš više patiti Nel Neću. to dopustiti!
Sna je nestalo. Ona osjeća široko uzdignute prsi i sluša šapat, onaj od davnine
koji ju je nekad uspavljivao u san u njegova naručju.
Čuje, sluša, osjeća, gubi se, zaboravlja jer nestaje sve.
Deset godina je izbrisano! I u toj obmani njena glava pada na njegove grudi i
osjeća da se njegova ruka spustila na plavu, nekad tako milovanu kosu.
Gorde kraljeve crte rastopile se. U očima mu bol kao da je pomiješana s kletvama
na sudbinu, na sebe, na sve što ga je dijelilo sa životom prije deset godina!
I šapće kao da tiho opetuje svoje skrovite misli:
Da sam mogao slutiti što se slijediti! Kakve će se teške borbe surva n nada
mnom. Da sam slutio što me čeka, Borka, moj sin ne bi ostao nezakoniti Da sam
znao cijeniti tvoje srce, ne bi bilo mojih patnja. Kruto to ispaštam.
Iz njenih očiju prosule se po kraljevskom hermelinu suze.
Zahvaćen njenom boli, drži je u naručju puštajući da Bor-kine suze padaju po
njegovim prsima. Tog časa čini joj da se more njene žalosti razlijeva u njegovo
srce. Uto se on lecne. Digne njezinu glavu i reče mirno i ozbiljno:
Saberi se. Borka, za sreću, za budućnost našeg sinal Ona brzo digne glavu i
odmakne se od njega brišući suze:
Oprosti!
Ti nemaš za što od mene tražiti oproštenje! Ti ne, ali ja! I dok je šuteći
oborene glave stajala podalje od njega, jo& jednom se njegov pogled sretne s
njezinim suznim očima.
409

Oštrim trzajem kralj se okrene k vratima i iziđe. Na trijemu spari Varadija. On

začuđeno pogleda kraljevo bit jedo lice dok mu kralj šapće:
Pođite k njoj. Ona odlazi. Budite puni pažnje, dajte joj pratnju i udobna
kola. Kad ode, dođite u dvoranu. Dajte mi znak, uzmite sa stola vrč, to će mi
dojaviti da je otišla.
Ne dočekavši da mu Varadi odgovori, kralj gotovo potrči niz trijem, spusti se u
prizemlje, uđe u dvoranu pa sjedne na svoje mjesto.
Princ Ivan pogleda svojeg oca i opazi na hermelinu rosne kapljice. Nije slutio
da su to suze njegove majke isplakane na kraljevim grudima.
Dvorani su nudili voće i slastice kad se Varadi pojavi u dvorani i uzme vrč.
Kralj spusti pogled k tanjuru na kojem stoji ne-dirnuto jelo.
Nakon gozbe kralj se povuče s izaslanikom Mafeom u svoju radnu odaju, posjedne
ga uza se i upita s ponosom:
što sad kažete o mojem sinu?
Veličanstvo, nakon vijesti koje smo primili o princu teško će u Milanu
vjerovati da je tako lijep, uman i naobražen.
Ako svi vaši pokušaji ne poluče uspjeh?
Uistinu ne znam što bih u tom slučaju učinio kako bih JBianku zadržao da ne
pođe u samostan.
Pokazat ćete joj ovo i uzme sa stola skupocjeni svijećnjak i vazu urešenu
dragim kamenjem, stavi pred poslanika i saspe na stol hrpu dukata.
Vidite, ovi darovi pripadaju vama! Pokazat ćete ih mladoj vojvotkinji i reći
joj: "Visosti, ono što sam ja pisao vojvodi, svo-}tm milostivom vladaru, živa je
istina!"
Mafeo se načas zagleda u prazan papir što leži pred njim između darova.
Osjećajući da je stavljen pred gotov čin, on stade pisati Uz njegovu desnicu
stoji kralj, indiskretno sa sagiblje k njemu čitajući kako pouzdanik Ludovika
Sforze u zvijezde kuje fizičku i duhovnu ljepotu Ivana, njegovu mladost,
ljupkost i grdno osuđuje one koji su u Milano pisali protiv Ivana.
Poslanik je pisao polagano kao da mu je neprilično. Ipak dovrši pismo i osuši
ga. Tada ga smota i upravo u času kad ga je htio spremiti, kralj posegne za njim
i reče:
Prepustite to meni, sam ću ga poslati u Milano. Zablenut i preneražen Mafeo
gleda oduzeto pismo i kraljevu kretnju kad ga je stavio u ormar.
Vaše veličanstvo, mogao bih ga sam poslati. Ionako... Matija je prečuo. To je
njegova metoda. Odmah se obazre k svom gostu i ljubazno ga potapša po ramenima:
Vi ste mi ušli u volju, moj prijatelju! Povest ću vas sa sobom da vam pokažem
vrlo lijep dvorac sa zemljištem. Tim imanjem želim zapečatiti naše lično
prijateljstvo, gospodine Mafeo! To
410

imanje donosi godišnje toliki dohodak da bi vam mogao pozavidjeti kardinal

Borgia. Kad se dobro odmorite, poći ćemo da vam predam darovnicu u prisutnosti
Kaptola!
_ Vaše veličanstvo, mnogo sam ćuo o viteškom kralju Matiji koji na sjeveru po
južnjačkom običaju punom pregršti dijeli darove svojim prijateljima. Od ovog
časa moći ću to kazati čitavom svijetu. Raskošna darežljivost vašeg veličanstva
ne može se ni mjeriti s darežljivost u južnih vladara.
Mi se na sjeveru moramo bolje grijati nego oni na jugu _ reče kralj malo
ironično, ali veoma ljubazno. Vi ste stekli moju sklonost mudrošću i odlučnom
pojavom tim ga riječima isprati do vrata.
Vani su ga dočekali paževi i dvorski meštri pazeći na svaki njegov korak. I kad
je pošao da posjeti bolesnog Marcela, kra Ijeva je pratnja pošla s njim.
Nakon odlaska milanskog gosta kralj dade odnijeti darove u njegovu odaju, a on
ostane u svojoj radnoj dvorani sam.
U kraljevu oku zjenica je potamnjela. Pogled mu se gubi u daljinu gdje mu se
prikazuje slika s bojišta njegova života, u kreševu divljih borbi, zasjeda i
natezanja sudbinom. A kroz sve te magle s usudom lebdi eterični lik nježne
plavokose glave velikih modrih očiju poput neba vedrih kao sunčani sjaj.
Nepomično ga gledaju oči što ih je on deset godina osudio na beznadni plač. S
kraljeva lica gubi se gordost, u predodžbama prošlosti, nedo-hvatnih,
nepovratnih časova.
Veličanstvo, njegova visost prin Ivani
Njega sam čekao! odvrati kralj i pođe od prozora da dočeka sina.
Sav zaprepašten, blijed, uđe Ivan u kraljevu sobu. U ruci mu pismo.
 Ne vjerujem, sinko odvrati on i uzme pismo pa se dugo zagleda u crte
ispisane nježnom toplom rukom. Ipak, istina je, ali otišla je samo na
Brezovicu.
Tko je to skrivio? ogorčeno će princ.
Nitko! Ne shvaćaš li, sine, da je njoj boravak pod ovim krovom preteška žrtva?
Tu, u ovoj palači, ona je prije četrnaest godina boravila sa mnom!
Nije mi to rekla! I vi ste poricali kad sam vam to jednom spomenuo.
Poricao sam, pa ipak neopažena, neviđena i povučena ona me uvijek pratila u
Zagreb i živjela uza me.
Tu je, dakle, boravila moja majka svoje sretne dane! Kad sam došao ovamo, ja
sam je osjećao. Odasvud me okruživala ona. Prvog Hpna kad sam prešao svoj prag,
znao sam da je blizu. Tu je ostao njezin dragi duh! Osjećate li to i vi, oče?
Prekasno! >,...•-.”"
Moj dragi oče, vi priznajete? . . t t .
411

Kralj obujmi sina i privine ga na prsi na kojima je počivala glava njegove

majke.
Rekao sam: tvoja majka bila je. jedina istina u mom &• votu.
Zar da živimo bez te istine, oče?
Sve je u životu moguće, samo jedno nije: vratiti prošlosti Ona je izgubljena.
Jedina moja nada leži u tebi. Molim te, ne razbijaj je sumnjama. Vjeruj svome
ocu. Nas dvojica moramo biti jednodušni želim li izvesti cilj svojeg života. Kad
tebi bude prijestolje osigurano, ništa neće priječiti da na ovaj dvor opet uđe
istina!
Moja majka?
“"“! Da primi iz tvoje ruke zadovoljštinu sa sve njene boli. :
“ Kako si danas dobar! “
“ Danas! ponovi kralj, okrene se i pođe po sobi. Da se smiriš, pošalji u
Brezovicu Damira neka ti donese vijest da s tvoja majka nalazi tamo.
Hvala vam, oče i poljubi mu ruku. Kralj dade pozvati Damira. Razjasnivši mu
o čemu se radi,, trn uzme Damirovu ruku i povuče ga k sebi:
Momče, namijenio sam ti važnu zadaćul I princ i Damir čekali su Ijubopitno što
će slijediti. , Ovdje imamo važno pismo i izvadi iz pretinca Mafeovo
pismo pa ga stade zamatati i pečatiti. Kad je to završio, preda ga Damini:
Uputit ću te u tajnu koju ne smije nitko saznati
Vaše veličanstvo, bit će onako kako zapovijedate.
Vojvoda Iločki pošao je s velikom svitom plemića ti Mila- __ no. Znam da neće
putem otezati. Ipak, ovako brojno odaslanstvo ne može putovati brzo. Putem treba
hrane i odmora. Do danas su mogli stići tek u blizinu granice, brzoteĆa ga može
lako dostići bilo gdje. Ovo pismo mora Lovro Iločki dobiti u ruke prije nego
stigne u Milano.
Ivan gleda kralja pa opet Damira.
Razumijem tvoj pogled, Ivane. Malo ćeš prepustiti tvojeg: druga meni. Ovo je
pismo vrlo važno i smijem ga povjeriti sama najvjernijim i najpouzdanijim
rukama. Mladena Berislavića ne mogu poslati, drugi su moji pouzdanici prestari
da ovako naporno jašu dan i noć. Stoga mi preostaje baš Damir koji je mlad,
hitar, domišljat i divlji jahač, a po vjernosti među prvima. A sad, valja. ti
znati: u ovom pismu nosiš opovrgnuće kleveta koje su pale na tvoga druga i
gospodara princa Ivana. Lovro Iločki pošao je u Milano gdje će zastupati Ivana
na vjenčanju. On mora dobiti ovo pismo prije i kaži mu da su to važna
svjedočanstva za Ivana koja ima predati vladaru Milana. To saznanje neka bude
tvoj gonič. Dakle, tvoja je zadaća da unatoč svim spletkama koje bi mogle-
412

biti poslane nakon tebe ideš ravno za vojvodom. Putuj sutra u zoru i pazi: pitku
te ne smije vidjeti.
Veličanstvo znam vašu zapovijed. Nitko me i ništa ne može smesti. Izvršit ću
vašu zapovijed.
Potpuno sam miran i uvjeren da sam odabrao pravog za tako povjerljivu zadaću.
 Uistinu, oče moj naglasi Ivan Damir te dokazati da je vrijedan važe
milosti.

U isto vrijeme u odajama Beatrice izdaju se nalozi za putovanje u Napulj.

Otpustivši dvoranke i dvorane" kraljica je ostala sama s Franceskom.
što se smiješiš? pita Beatrica brata.
Tvojoj brižnoj odredbi za Gordanine svečane haljine, iako Gordana neće
sudjelovati na vjenčanoj slavi.
Obratno, ona svud mora sudjelovati kako nitko ne bi posumnjao u naš plan. Sada
mi zovni Alfonza da ga maknem kako ne bi smetao Gordaninom odlasku.
Francesko posluša sestru i pošalje joj grofa Alfonza. Beatrica skupi svu svoju
ljubaznost i pristupi intimnije k njemu:
Moj mladi prijatelju, pozvala sam vas k sebi nakon dužeg vremena da vam
dokažem koliko se brinem za vašu sudbinu.
Neizmjerno zahvaljujem vašem veličanstvu.
Ne znam da li će mi i vaš ujak kardinal biti tako zahvalan kao vi. Radi se o
GordanL
Učinio je pokret pun uzbuđenja i Ijubopitnosti.
Gorčana mi je priznala da je vaš čin, kad ste pred kraljem opozvali svoje
optužbe, proizveo u njoj veliki preokret, a vaše skromno držanje za ovo vrijeme
osvaja je, ali i pobuđuje bojazan da je ne biste prestali ljubiti. Priznala mi
je da se već dugo bori s osjećajem koji je protiv njene volje vuče k vama.
Veličanstvo, zar uistinu?
Vaše su oči lomača, moj mladiću. Ali to još nije sve. Tražim od vas ozbiljan
odgovor. Ponajprije, Gordana je vrlo naobra-žeria i umna po prirodi i vrijednog
roda. Miraz i opiemu kakva joj dolikuje odredit ću sama, ali muž je ne smije
odvesti iz mog dvora. Ne mogu se pouzdati ni u jednu dvoranku kao u nju. Prema
tome, sada vas pitam: primate li te uvjete i želite li uzeti Gordanu?
Da, veličanstvo! Želim!
U redu. A sad, da sam ja Alfonzo Borgia, otputovala bih smjesta u
Petrovaradin, uredila odaje što bih najbolje mogla i onda se vratila svojoj
kraljici da iz njezine ruke primim vjerenicu.
413

Veličanstvo, Alfbnzo čini ono što bi učinilo vaše veličanstvo da je na njegovu

mjestu. Jedino molim vaše veličanstvo za dozvolu da prozborim nekoliko riječi s
Gordanom.
Ne. Neizvjesnost je najbolji posrednik ljubavi. Kad se za dva tjedna vratite,
vjerujte, bit će toliko ushićena da će vam sama pasti u naručaj! Da se ipak
uvjerite u istinitost mojih riječi, zapitajte je jednostavno: "Smijem li
vjerovati u ono što mi je saop. ćila kraljica?" Ona će znati što to znači i o
njenom odgovoru ovisi sve ostalo.. Bude li taj odgovor povoljan, putujte sutra u
zoru.
Veličanstvo, kraljice, neizmjerno vam hvalim!
Ona primi zahvalu, a da nijedna sjenka njenog lica nije oda vala prevaru. Kad
su paževi za Alfonzom zatvorili vrata, kraljica pođe u spavaonicu gdje je
zamišljena sjedila Gordana. Djevojka odmah ustane. Kraljica uhvati njenu ruku i
nasmiješi se:
Dugo si me čekala, to će veća biti radost koju ti nosim.
Iz ruke vašeg veličanstva uvijek primam samo radosti.
Ali ova nadilazi sve. Gordana, mnogo sam brige uložila u tvoj odgoj.
Nikad neću biti dovoljno zahvalna vašem veličanstvu.
Kraljica stade promatrati lijepo stasito djevojačko tijelo i u njenoj glavi
sijevne misao: "Priroda ju je obdarila tolikom snagom i zdravljem da uzmogne
dati ono dijete što ga je meni uskratila!"
Ne sluteći s kakvim je mislima promatra kraljica, Gordana se ljupko nasmiješi:
Vaše veličanstvo nije zadovoljno s mojom haljinom?
 Možda i nisam, ali ovog časa razmišljam kako da ti saop-ćim radost koju sam ti
namijenila. Dođi bliže.
Pošla je nekoliko koraka prema vladarici čije su oči sada bile uprte u njeno
čelo.
Tvoj um uresio se svim znanjem kao tvoje tijelo ljepotama. Tvoje su misli isto
tako gipke i smjele kao i tvoje tijelo kad uzme u ruke mač, veslo ili kad plivaš
Dunavom. Ništa ti ne manjka do jednoga.
Gordanin je pogled bivao sve pozorniji.
Nisi vidjela svijeta i zato sam odlučila da te šaljem u Napulj.
Hvala veličanstvu na tolikoj pažnji, ipak bih voljela služiti svojoj kraljici
ovdje.
Nikad ti nisam odredila tako časnu službu kao ovaj put u Napulju.
Gordana prikriva nezadovoljstvo, ali još pozornije sluša.
Želim da budeš uz moju zastupnicu donu Izabelu, da u Napulju pokažeš umijeće
na maču i bojnim igrama. Neka Napuljci vide da njihova Beatrica ne živi među
divljim narodima na sjeveru! Sva naša pratnja i naši darovi treba da pokažu u
Napulju bogatstvo, moć, preporodnu novu naobrazbu mojeg dvora. Ti ćeš
414

biti najdragocjenije zrcalo u kojem će oni gledati ono što im želi

P0ka_l3tvaše me Veličanstvo mnogo precjenjuje. Nemam sposo-u ,"ti da ispunim
nade vašeg veličanstva! Voljela bih primati
DilOi LI V- - •^^^^•^~(tm)~ •"_ • • "i
milost vašeg vcik; “ ui u vašoj blizini!
_- A ja ti milost namećem zapovijedajući u Napulju.
__ Svaku zapovijed vašeg veličanstva ja ću izvršiti reče Gorana^spus ^^ ^^ { ^
^ ^ "j,^^ Giedat cei putem neviđemh divnih predjela, gradova, vidjet ćeš noj
Napulj. Ruka koja n je stvarala i okitila raskošima vrhunac je ukusa l Lpote. I
sunce nije nigdje tako sjajno kao u Napulju ni nebo tako modro kao tamo. Vidjet
ćeš i uživati u sjaju i raskoši kakve nisi mogla nikad sanjati.
_ Hoću li ostati dugo tamo?
_ Dok minu svadbene svečanosti. Izabela ostaje u Napulju, a ti se vraćaš.
Donijet ćeš mi mnogo svojih zapažanja iz moje domovine Znaš li kako se ljubi
domovina?
_ ZIM veličanstvo odgovori ona značajno možda me i zato h bol pri pomisli
da odlazim. Smijem U zamoliti veličanstvo, prije nego otputujemo. Za jedno
hodočašće u Remete?
Dopu pa izmoli da budeš na čast svojoj kraljici u Napulju.
Misleći da je Beatrica otpušta, Gordana se pokloni, ali je ona
zadrži. ... ......
Nisi ni pomislila da bi te Alfbnzo mogao slijediti?
Od nekog mi se vremena ne približuje.
Pritaiava se jer sam mu to savjetovala. Ali te još vise želi nep". prije. Zbog
toga da polaziš u Napulj nitko ne smije saznati, najmanje on.
Vidjet će me kad budemo odlazili.
Sklonula sam ga da sutra u zoru putuje u Petrovaradm, Zamisli kakve neprilike
da te on slijedi u Napulj!
Uistinu, veličanstvo, dugujem vam veliku zahvalnost.
Ali mu nisam mogla uskratiti da s tobom govori.
Ne mogu mu odgovoriti drugo nego što je već mnogo" puta
°- To me veseli, Gordana, i baš zato ti savjetujem: budi opre zna u odeov,u-,,,,
Ako ga izravno odbiješ, razbudit ćeš u njemu tvrdokornost . on neće otići, a ti
znaš: on je nećak budućeg pape, u uskom prijateljstvu s mojim ocem, dakle vezana
sam prema svom ocu On će te pitati jesu li moji navodi istiniti jer sam mu
govorila kao da bi mogao postići tvoju sklonost ako bi uvijek ostao smje prema
tebi. A ti mu odgovori da je istina i ne upusti ae njim u razgovor.
ću vaše veličanstvo.
415

;f Jedina, divna, slatka!

 Ne shvaćam tvoje ushićenje. Kao da vodiš svoju kćerku . Da ogled muškoj
mladeži.
Ti ne shvaćaš, ti ne razumiješ! Hoću da bude lijepa, divna, da sve zadivi, sve
očara, da bude slavljena!
Tko bi te čuo vjerovao bi da je Gordana tvoja mezimica.
Mezimica, odabranica, majka mojemu sinu, slavnom unuku napuljskog kralja
Alfonza I, nasljedniku ovog prijestolja. Osjećam želju da je uzvisim do najvećeg
vrhunca slave i časti. Moj sin ne može imati majku koja nije nad svim drugim
ženama, od svih najljepša, najslavnija, najneobičnija, najviđenija. Njoj dajem
pred" nost pred svim bićima ženskog roda. Njoj dajem sve čime može privući na
sebe sve poglede. Moj sin mora biti rođen od žene kojoj se svi dive, koju svi
obožavaju. Ti ne shvaćaš to, Francesko, tebe ispunja samo želja za njenim
tijelom. Ali ja hoću da tvoj zagrljaj bude ushićenje, zanos, udivljenje,
obožavanje. To neka bude melodija uskrsnuću mojih nada u nasljednika na ovo moje
prijestolje!
Tvoje oči sijevaju. Tvoj glas je plamen kao u ljubavnika u očekivanju cjelova.
Još više, mnogo više, uzvišenije! Ja sam dio onog lijepog tijela što ima da
dade život posvećen meni. Ja sam dio (Jordane, njenog duha, njene krvi Sva sam
se pretvorila u nju. Njeno je tijelo meni amanet u kojem je moja vlast! Moja
buduća slava! Amanet se čuva, pazi, dršće se nad njime, uokviruje najljepšim
okvirom. Amanetu naših želja, nada i sreće dajemo najljepše mjesto u našoj kući,
u našem srcu, razumiješ?
Počinjem te shvaćati
I treba da me shvatiš, da osjetiš koliko si dužan pažnje toj djevojci što je
odabrana za majku mojeg nasljednika. Francesko, ja to dijete vidim pred sobom
živo, divno, zdravo, umno. Vidim ga, slavim, ushićeno ga nosim u svojem
naručaju, priti-štem na grudi, na njegovu glavu prisižem zavjet, jer to dijete
pruža meni vlast, ono je moje žezlo na cijelom ovom sjeveru!
Sestro, govoriš kao da nisi prisebna.
I nisam. U meni sve drhti, trepti, klikće, kao da osjećam znakove života koji
meni daju krunu. I ne zaboravi, Francesko, budi prema njoj vrelo sunce. Opoji je
slatkim vinom, probudi njenu mladost. U samoći na otoku, daleko od svijeta,
tvoja nježnost i vrelost tvoje mladosti mora mi dati prijestolje. Upamti i ovo:
kad nakon svečanosti bude odlazila tobože na”put da se vrati k meni, zaustavi je
na velikim vratima našeg napuljskog dvora neka dugo gleda prizor uklesan u
reljef, prizor trijumfa našeg djeda Alfonza. Dugo i dugo neka gleda.
Zašto to, Beatrice?
Neka upije u sebe slavlje Alfonza, našeg slavnog djeda. Neka udahne u dušu,
upije u krv slavu junaka. Neka njegovu sli-
418

ku, njegov duh ponese sa sobom na otok da se njegov lik i duh utjelove u sinu
kojemu će dati život za mene. Sve nevjeste prije vjenčanja upijaju pogledom,
mislima, uspomenu junaka kojemu bi htjele da im je sličan njihov budući sin.
Zbog toga svaka prije vjenčanja dugo gleda u lik ili sliku takvog junaka. To sam
čula od žena u Napulju.
I onda bi moj i Gordanin sin bio nalik na djeda Alfonza I.
I po duhu, i po hrabrosti i po snazi tijela i njegovoj moći
i vlasti.
Neću to zaboraviti!
Kad bude polazila na put, čekaj je pred vratima, tobože se oprostiti s njom i
onda je upozori na prizor onog reljefa. To je važno, vrlo važno.
Beatrica ušuti. Držala je bratovu glavu u svojem naručju, Zatim šapne majčinski:
čekam sina! Žezlo, moć! Slavu i vlasti Nisam ni slutila da će me to čekanje
toliko razbuditi!
Danas si dugo razgovarala sa svojim liječnikom?
Pri tom sam navela razgovor na Gordanu i rekla mu: "Ova djevojka ne bi tako
dugo morala čekati potomka kao Što sam ga ja čekala", a on odgovori: "Nju je
priroda stvorila da bude majka!" Ovaj odgovor probudi u meni nov život.
A što ti je rekao zbog tvojeg prividnog stanja?
 Napuljac je sretan što će mi se roditi sin i vjeruje više u to nego u svoju
postojanost.
Grof Enriko prekine njihov razgovor i najavi Gordanu.
Kad se Gordana poklonila kraljici, opazi neobičnu nježnost kraljičinog inače
hladnog pogleda.
Vraćaš se iz samostana? upita je.
Da, veličanstvo! Zahvaljujem ponovo što ste mi dopustili i vraćam se opet u
službu.
Jesi U molila da se ispune želje s kojima te šaljem u Napulj ?
Molila sam, iako ne poznam želje vašeg veličanstva.
Moja je želja da budeš na diku, a naročito na ladost tvojoj kraljici koja te
odgajala kao da si mi sestra. "• Nijednog časa neću zaboraviti da vašem
veličanstvu zauzvrat dugujem odanost koja će me upućivati da uvijek budem na
radost svojoj dobročinitelj ići.
Mimo i toplo zvuči njen glas. Ali Beatrica toliko ne sluša, već više promatra
njen vitki plemeniti struk i pristupa joj srdačno je uhvativši za ruku:
Tvoje riječi glasnik su radosti što ih očekujem od tebe, Gordana, Jesi li
pogledala svoju opremu?
Prelijepa je, preraskošna za mene, veličanstvo!
Ali nije za kraljicu Hrvatske i Ugarske, kraljicu Češke i Austrije, čiji se
dvor mora odraziti u tebi i svim ostalima. Vidjet ćeš
27
419

kako je kralj opremio svoje dvorane. Sjedni, poučit 61 te u sve propise

napuljskog dvora. Kad stigneš tamo, neće ti biti od potrebe primati posebnih
uputa.
Djevojka se lagano spusti na ponuđenu joj stolicu, presvučenu brokatom. Bijele
tanke ruke složi u krilo i stade pozorno slušati Beatričino tumačenje. Francesko
sjedi u pozadini, lista po knjizi i katkad ispod gustih trepavica promatra
plemenite linije mladog Gordanina tijela koje će doskora pripadati njemu.
Beatrica govori polagano, opetuje više puta jednu te istu stvar, razjašnjava
neobičnom obzirnošću, samo da Gordanu što duže zadrži na oku svojem bratu, da je
on što vrelije poželi. I kraljica osjeća potrebu da promatra oblike njenog
tijela, čas se zagleda u njen savršeno lijepi vrat, mlađahna ramena, nježne
djevojačke grudi, vitkost njenog struka, visoki stas, čitavo tijelo što joj se
čini pupoljkom čije se latice još nisu ni počele rastvarati. U tom promatranju
nalazi užitak skladajući u svojoj razbuđenoj mašti lik sina kojeg od nje
očekuje, a Gordana i ne sluti da je žrtva zločina. Beatrica govori mnogo i dugo,
pa se Francesko zagledao u sestru svom pozornošću nalazeći u njoj nešto novo,
neviđeno. Očito je i Gordana opazila neviđenu promjenu u čitavom njenom biću, a
njene bademaste oči široko su rastvorene, začuđene.
Beatrica se posve izgubila u vlastitim osjećajima ne opažajući ništa do
tjelesnih ljepota buduće majke svojem nasljedniku.
Svršivši tumačenje dvorskih običaja, započne djevojci prikazivati Napulj i
njegove ljepote. Bujnim riječima, slikovitim prispodobama riše plastične slike
svojeg rođenog grada, plavetnilo mora, obale i junačkim žarom slavi svojeg djeda
Alfonza I, vla-dalačku mudrost, junaštvo oca i hrabrost svoje majke, ocrtava na-
puljsku kraljevsku palaču čije kule u temeljima silaze u morsku dubinu,
predočuje joj sjajne odaje, mramorne stupove, zidove isklesane i oslikane rukama
čuvenih umjetnika.
Sve će to gledati tvoje oči, Gordana! priča Beatrica. Opajat ćeš se
ljepotama, tvoj duh i tvoje srce, čitavo tvoje biće gubit će se kao u priči što
je stvara razbuđena mašta. Kad ulaziš u palaču i kad izlaziš, nikad ne zaboravi
pogledati na velika divna vrata. Na vratima ćeš vidjeti prizore u reljefu
pobjedonosnog zauzimanja napuljskog kraljevstva. To je prizor kad je moj djed
Alfonzo I ulazio u Napulj, poput rimskog trijumfatora. Velika umjetnina
glasovitog kipara učinila je tu veličajnu prošlost sadašnjošću.
Kraljica je načas zašutjela, a u Gordaninim bademastim očima kao da se pojavila
neka tamna misao.
Samo čas trajala je stanka u kojoj se Gordanina pozornost još poveća. Ali
Beatrica brzo prekine:
U mojem djevojaštvu promatrala sam svakog dana sliku trijumfatorskog
zauzimanja prijestolja. Moj djed zauzeo je pri-
420

jestolje mudrošću, smjelošću i hrabrošću. I ja sam upijala njegov duh kad su mi

oči gledale taj velebni prizor.
Kraljica pogleda Franceska. Njegov je pogled počivao na Gordaninu bijelom vratu.
Načas se braća zagledaju. Njihove zjenice bile su ispisane nerazumnim mislima
što su obavijale Gor-danino mladu tijelo, a s njim sudbinu njenog života, a ona
sjedi između brata i sestre kao žrtva dvoje krvnika.
Pogledi braće susretali se na njenom vratu, struku, grudima. Slušajući Beatricu
Gordana gleda u kraljicu pogledom punim nesvjesnog pitanja.
Još ti imam nešto kazati, Gordana, Moj brat Francesko
i Izabela ostaju duže u Napulju, a ti...
Djevojka pokrene glavom i ramenima kao da joj je nelagodno.
Nije ti draga ova vijest?
^Obećali ste mi, veličanstvo, brzi povratak.
"SL.TAT--, se s tobom prihvati ona živo i zato želim da se vnui odmah čim
završe svečanosti. Francesko će ti odrediti dovoljnu jaku pratnju. Svakako, i
kralj Matija želi da se njegovi dvorani što brže vrate. Ti ćeš, dakle, na put
nakon svršenih svečanosti. I kad posljednji put izađeš s napuljske svečanosti,
zagledaj se č vrti u u trijumfatorski ulaz Alfonza I Aragonskoga! Udahni u sebe
lik velikog slavnog junaka i mudrog vladara na trijumfa-torskim kolima da mi
doneseš svježe utiske zanosa, da ih preliješ u moju dušu! Očito shvaćaš moje
obožavanje djeda i njegove slave i snage!
Potpuno shvaćam, veličanstvo!
U svemu smo se sporazumjele.
Gordana se lagano digne. Kraljica joj priđe, obuhvati jo oko struka i gotovo
privuče k sebi:
Sad te još više volim jer odlaziš reče da se djevojci nekako ispriča zbog
ljubaznosti. Idi i preodjeni se za večeru.
Gordana pođe.
Brat i sestra gledali su za njom istini izražajem, istim mislima. Čim je
zatvorila vrata, pođu jedno prema drugome.
Divna je šapne Beatrica.
Nisam li sjajno susprezao svoje drhtanje? pohvali se Francesko.
Dobro si se ponio. Ovako .moraš ostati na putovanju!
Nijednim treptajem oka neću se približiti prije reda daru koji si mi
namijenila, sestro.
Vjerujem u mudru suzdržljivost našega roda.
Bit ćeš sretna, BeatriceI
Jedva čekam da ovom barbarinu Matiji doviknem: tu je sin, kraljevstvo je moje!
Svoj bih život dao za ovu tvoju sreću reče on uzevši ruku sestre i prinese
je k svojem užarenom licu..
421

A on je za mene vredniji kraljevstvu od svu "zakonskih prinčeva. I zato me

kraljičina sreća poražava, možda čak u meni raspiruje osjećaj koji riječ
"zlovolja" označuje preblago, "Ijutina" to je preoštro. Svaka drhtava zraka
sreće u njenim zjenicama
probija mi dušu poput nevidljive tanke bodljike.
Vaši osjećaji mogli bi uzdrmati moje uvjerenje da kraljica
neće imati potomka.
Kad bi kraljica uistinu dala muškog potomka, biste li se
vi tako lagodno odrekli princa Ivana?
Savjetovao bih kralju da za slučaj svoje smrti prije punoljetnosti svojeg
zakonitog sina odredi princa Ivana regentom. A to bi se lakše postiglo nego
kruna. Tako bi dobri upliv princa Ivana bio jaki oslonac kraljevu zakonitom
sinu!
.Kraljevu zakonitom sinu! To zvuči sablasno!
A baš bi vas to dovelo k sreći.
Ja imam još jedan jedini put k sreći: da na prijestolju sjedi kralj naše krvi
naglasi ona, a on je brzo zapita:
Dugo ostajete u Napulju?
Kraljica želi da se vratim odmah nakon svečanosti, a to
mi olakšava odlazak.
I Gordana ostavi trijem.
t
Izašavši iz kraljičinih odaja, Gprdana je pošla ispod trijemu iz nove palače u
staru. Ogledala se. Osim paževa i oklopnika nije bik) nikoga. Stjepko pođe odmah
prema njoj i upita:
Želite li Štogod?
Nisi vidio Nardelu?
Malo prije smo je otjerali. Svakog dana gonimo staru lisica kao goniči!
Gdje je kralj?
Gore kod princa.
Reci Varadiju da bih htjela s njim govoriti.
Dječak potrči u palaču dok se Gordana približi stupovima čekajući.
Kraljev kancelar izađe, ogleda se i pristupi Gordani. Ona upita:
Dakle, što veli kraljev liječnik?
Ne vjeruje u potomka i smatra ovu kraljičinu tvrdnju pogreškom koja ide u
prilog našoj stvari. Nešto ste zamišljeni?
Počinjem sumnjati u ono što mislite vi i Cesmičld...
• Da neće biti potomka?
Čini se bit će. Sreća koja prožima kraljicu nije neprirodna. Dakle, očekuje,
to sam razabrala čas prije.
Vješto glumi!
Varate se, biskupe. Zanos koji sam gledala u tim hladnim očima, duboka radost
što izvire iz njenog čitavog bića nije hinjena. Rumenilo kojim je zalivena
njezina mramorna put žar je krvi. ugrijane, uzavrele. Ona nije više mramorna
žena. Vidjela sam žar u očima, toplinu u pogledu, svjetlost u svakoj žilici
lica, prizvuk slatke nade u glasu. Velim vam: nešto se veliko događa s
kraljicom. Ona se nada.
O čemu je govorila s vama?
O Napulju. Ali ja sam razabrala da zanos i sreća nisu n vezi s riječima.
Beatričin duh, neprestano je bio zaokupljen nečim Sto je uzročnik te sreće. žena
koju sam sada vidjela i slušala nije vile Beatrical
Priznajem, nekoliko dana i ja opažam promjenu. I kralj mi je naglasio, ali sam
ga uvjeravao da se ona tako ponaša proračunato.
Ne! Nikako. Preda mnom ne bi trebala glumiti sreću. Ona ne sluti da je meni
poznato Sto je najavila kralju. Bili smo posve sami: ona, Francesko i ja.
Blistavost njene sreće neobuzdano proizlazi iz svake kretnje, iz čitave te žene
struji sigurna nada u ispunjenje želja. Sjedeći joj nasuprot, osjećala sam neku
tajnu, nerazumljivu jezu u duši. Njezina sreća me smućivala, možda i plašila.
Ono što bi princ dobio kad bi se rodio Beatričin sin bilo bi za njegovo srce
veća sreća od krune i prijestolja. Vi ste mu vredniji od svega.

Svanuo je dan oproštaja. II dvorištu kraljevske palače stoji opremljena povorka.

Kralj obilazi kola, ogledava opremu od šest bijelaca što ponosno uzdižu
plemenite glave da u Napulju budu svjedoci bogatstva svojega gospodara.
U kočiji presvučenoj smeđim suknom na mekim jastucima
sjedi Izabela.
Kraljica se uputi Franceskovim kolima i uhvativši mu ruka gleda ga dugo, a onda
prinese usne njegovu uhu:
Sretna sam, Francesko!
A ja i ponosan!
Žarke mu zjenice sijevnule prema kolima u kojima sjedi
Gordana,
Već ovog časa počinje živjeti moj nasljednik prijestolja
šapće kraljica svojem bratu gotovo strastveno.
Do viđenja u Napulju, sestro mojal šapće joj on.
Svakog ću dana brojiti časove dok ml ne stigne vijest od”
tebe,
Gore na trijemu prvog kata stoji princ Ivan. Duboko bljedub njegova lica i
umorni pogled očiju zapaža Gordana. Laki pokret lijepe glave i miran pogled to
je sve što mu je dala na oproštaju. Dubokim poklonom uzvrati taj jedini, mali
znak pažnje.
Sa zidina se oglasi trublja, žestoko i opetovano, a njezin zvuk prodire kroz
Ivanovo tijelo kao bolno cvilenje. Kočije krenu. Ivanu
423

se čini da su kotači prešli preko njegova tijela. Vrati se u svoje odaje. Osjeća
bol. Iz svakog kuta, sa svakog mjesta gdje je nekad vidio Gordanu kao da mu
netko šapće: "Nikad se više neće vratiti"!
Povorka prema Napulju izlazi iz Griča na Kamenita vrata.
OTOK STRAVE
Na kraljevskoj lađi, pod krovom od crvenog grimiza sa zlatnim resama, u sjeni
počiva Gordana. Smeđe oči lutaju po dalekom moru, glatkom poput stakla. Kroz
vrelu maglicu sunčanog žara proviruju obrisi kopna, a tamo s desne strane
pučina, nepregledna i široka.
Djevojčino lice mirno je kao i more oko nje. U očima joj odraz dalekih misli
koje prekine paž Stjepko.
Zar te šalje Izabela? upita Gordana.
Došao sam da vas pitam treba li vam štogod. Možda vode, danas je vruće.
Ne treba mi ništa. Veseliš se što je kraj plovidbi morem?
Bojao sam se ovih valova kad smo se tamo na sjeveru ukrcali u lađu, ali vi ste
me umirili i nije me bilo strah.
Vidiš, pravo sam govorila. Osim toga, ovo je jedan od najsigurnijih brodova
jer na njemu plove samo napuljski kralj i njegova obitelj.
Francesko kaže da ćemo do zapada sunca stići u Napulj.
Tome se radujem, ali ti si baš čestito pocrnio.
A vi ništa. I dona Izabela i Francesko primijetili su da ni žar sunca ni
vjetar nisu dotakli vaše lice. Još su primijetili da ste vrlo zamišljeni.
Možda! Zapravo ni sama ne znam: što bliže dolazimo ovom. gradu, to mi jače
pada na dušu neka težina.
Možda vas plaše pogledi kardinala Franceska?
Pogledi? što ti to buncaš? Moram priznati da nisam opazila drugo nego da se
kardinal Francesko prema meni ponaša vrlo uljudno i s velikim poštovanjem.
Još bi trebalo da bude i neuljudan odgovori on gotovo prijeteći. Ali, eto,
svi izlaze na palubu!
Stjepko i djevojka ušute promatrajući iza zavjese kraljevsku braću.
Eno ga! Ichi! reče Francesko i zagleda se u otok. Uj Na ovu riječ Gordana
digne glavu.
Prestrašili ste se. gospođice Gordana? tiho će Stjepko. Iff Samo me
neprijatno iznenadilo ime tog otoka.
j^ Zar je taj otok nešto strašno? t,: ^vunuvi .M.
424

__ Sjeća me jedne majke koja je otkinuta od svog sina nir godina čami!a na toj
klisuri.
Nakon male šutnje paž ponovo primijeti:
_ Vidim: to vas je jako ganulo, vaše su oči žalosne.
_ Pred tobom čovjek ne može ništa sakriti. Uistinu si bistro
momče!
Pocrvenivši od te pohvale, dječak se makne jer palubom k njima dolazi prislan
gospodin u plemićkoj odori i upita Gordanu:
Moj Stjepko vam dosađuje?
 Ne, gospodine Brodaricu, naprotiv, on mi krati vrijeme. To je velika zasluga!
Vi već nestrpljivo čekate kopno?
Moram vam priznati da sam se upravo zasitio prevrtljive vode. Volim putovati
kopnom pa bilo to po najgadnijim šikarama i najlošijim putovima. Vi niste istog
mnjenja?
Ja rado putujem kopnom, ali udobnost na tom brodu zaista je kraljevska.
Zapravo, kad se nalazite u unutrašnjosti lađe, osje-” ćate se kao u kakvom
dvorcu. Naravno, ako je more mirno.
Uza sve to željan sam kopna. Ali htio sam vam još nešto reći, gospođice
Gordana i snažni se vođa kraljevske pratnje sagne k djevojci i šapne:
Gospodin Varadi mi je naročito naložio da se brinem oko vas. Ako vam treba
štogod, izvolite zapovijedati ako trebate pratnju u Napulju?
Hvala, Gospodine Brodaricu, držim da Varadi nema razloga bojati se za mene.
S druge strane broda Francesko i Izabela pođu prednjim dijelom broda uz
pozlaćenu ogradu, bogato izrezbarenu. Ova njihova kretnja pobudi Gordaninu
pozornost.
"Sto toliko gledaju? Bit će nešto važno", pomisli Gordana pa ustane. Francesko
se obazre k njoj:
Dođite, gospođice i pokaže rukom prema udaljenom otoku. Razabirete li onaj
dvorac na pećini?
Kao da lebde kule u zraku odvrati Gordana.
Kad priviknete oko, razabrat ćete na klisuri dvorac.
šuteći promatraju označeno mjesto, Gordana spazi sivocrven-kastu klisuru što
strši iz plavog mora visoko, okomito kao vrh kameno!” šiljka, a podnožje mu se
potopilo u neviđenim dubinama. Gore na vrhu klisure sunča se dvorac. Sjedi navrh
brda kao orao na vrleti. Jedva primjetljiva strava zadršće u Gordani-nim očima
Francesko veselo upozori gledajući je postrance.
To je dvorac njegova veličanstva napuljskog kralja, mojeg oca. Nije li lijep?
Lijep! Ali samo izdaleka odgovori Gordana.
Začuđen ovim odgovorom, okrene joj svoje crnoputno lice. Pokušava svladati
strasni drhtaj, uzrokovan slikom koju mu dočarava otok i Gordanina blizina. U
tom času prenio je sebe i Gordanu gore na vrh klisure pa nastavi: Još je
ljepše gore u samotnom velikom dvorcu gdje se otvara vidik na more, na obalu,
na-
425

daleko i široko, i za mjesečine, i za sunčanog jutra! Pravo divno gnijezdo za

dvoje zaljubljenih.
Možda i za njih dvoje nešto odviše daleko od svijeta odvrati Gordana.
I ja se slažem s tobom, djevojko nadoveže dona Izabela, a Francesko gleda
Gordani otvoreno u oči:
Vi ne biste s odabranikom svojeg srca htjeli proživjeti a samoći?
2alim što ne mogu udovoljiti znatiželji vaše visosti jer uistinu ne znam kakve
bi me snašle želje kad bih imala oda branika.
Dok je govorila, njene se usne smiješe, a oči gledaju Izabelu.
Mlada princeza se nasmije:
Požuri, Gordana! Mladost juri brže od svega.
Visosti, nevolja kao što je odabranik srca uvijek dolazi prerano.
Sve troje se nasmiju. Gordanin smiješak brzo zamre. Njen se pogled upiljio u
daleki osamljeni otok. Nešto se značajno odra zuje u tom njenom pogledu.
Francesko primijeti:
Crni se da vas ipak taj dvorac na vrhu klisure privlači?
Jer je nešto sasvim neviđeno, nešto čudno, neslućeno kad .
onako iz mora šikne uvis grdna okomita stijena, a na vrhu sa-”
motna kuća! ,. • •
Čarobno je to! “ i
Rekla bih prije: jezovito!
Ne razumijem što bi u tome bilo jezovito izaziva Francesko da čuje što sada
Gordani priča tajnovita klisura.
 Kad bi nekoga osudili da čitav život provede tamo gore sam samcat, morao bi se
osjećati kao da je sam na svijetu. Ta klisura izgleda kao da je otkinuti komadić
kopna, bačen na pučinu da umre. U prvom času mislila sam da je to neka tamnica.
Pravi sjevernjački pojam. Mi, na jugu, nazivamo takav dvor "gnijezdom
ljubavi". Izrekavši to, nadoveže u mislima: "U Jtojem ću ja s tobom proživjeti
strasne časove."
Sve jače hvata se Gordanin pogled osamljene klisure u moru i dvorca na vrhu. Sve
brže kola Franceskova krv, njegove misli •vraćaju se na sjever, na Grič, svojoj
sestri Beatrici.
"Beatrice moja! Naš čas se približujel Tvoj i moj čas!"
Osjetivši da je predugo šutio i želeći da rasprši sumnju kakve aluzije, odmah
nastavi posve ravnodušno:
Svakako, samac bi ondje mogao izgubiti pamet. Ali u društvu, u obitelji, život
je tamo prekrasan. Dvorac je sagradio moj otac već odavno. Otok je neosvojiv i
tko se sklone onamo, nitko ga ne može doseći!
Nitko ga ne može doseći! ponovi Gordana neobično tiho.
Usu t jeli su. Kad je sunce zaplovilo zapadu, kraljevska lađa
ulazi u napuljsku luku. Gordana promatra crvenim zrakama oza-

reni grad što joj ga je s tolikim ushitom oslikala Beatrica. Zapaža obrise
palača na brdu, a tamo s lijeva na obali još se raskošnije širi kraljevski dvor.
Silaze s lađe na kopno, prolaze dvoredom svjetine. Kraljevski dostojanstvenici
pozdravljaju dubokim naklonom napuljskog princa Franceska i njegovu polusestru
Izabelu.
Prolaze gradom prepunim ljudstva što znatiželjno hvata po-” gledima nadošle
kraljevske putnike.
Stigli su pred palaču. Nehotice, instinktivno, zahvaća Gorda nin pogled
prekrasna vrata i zagleda se u reljefe umjetničke ruke što prikazuju prizore
trijumfalnog zauzeća Napulja. Vrata se otvore. Iza njih se pomole paževi u
zlatnom brokatu. Otvara se vidik na sjajne mramorne stube. Na njima purpurni
sag. Baiustrada od čistog mramora nosi pozlaćenu ogradu. Mramorni kipovi visoko
uzdižu zlatne svijećnjake.
šarena povorka svrstava se i po stanovitom propisu kreće određenim smjerom.
Kardinal Francesko vodi svoju sestru uza stube. Za njima ulazi Gordana s ostalim
dvorankama i dvoranima kralja Mafije. Pod visokim stupovima i raskošnim stropom
redaju se grupe dostojanstvenika i dvorana.
Kraljevski dostojanstvenik opasan širokim crvenim pojasom određuje dvoranima.
Ovi se umiješaju među dvorane iz Zagreba da. ih vode. Ljepušna crnomanjasta
djevojka pristupa Gordani, oslovljuje je latinskim jezikom i vodi koridorom od
mramora i kipova. Onda se pred njom otvore vrata. Uđe u odaju. Iza njih dolaze
tri Gordanine družice koje sačinjavaju Izabelinu pratnju. Odaja je visoka i
prostrana, a okolo su spremljene počivaljke i postelje.
Ovdje ćete konačiti primijeti napuljska dvorjanka u blizini njezine
visosti done Izabele da joj budete na pomoć kad vas ustreba.
Hvala vam reče Gordana i pogleda na vrata zastrta teškim zastorima.
Ondje preko stanovat će njena visost. Sluge su donijele kovčege.
Gordana sa svojim pratiteljicama prione poslu. Napuljska dvo-ranka udvorno im
pomaže. Spremaju odijela u široke ormare.
Sad izvolite na kupanje! pozove ih napuljska djevojka i povede malim
hodnikom u prostoriju. Stijene su od čistog mramora. U sredini se blista rimski
bazen.
Okupajte se i preodjenite za večeru na velikoj terasi u vrtu. Treba da obučete
svijetle haljine s nakitom na glavi. Ne odviše svečano, jer prave svečanosti
započinju tek prekosutra. Doći ću po vas kad bude vrijeme. Kod nas večera
počinje kasno, jer mi liježemo tek oko dva sata poslije ponoći, a spava se do
pred podne upućuje dvoranka, pa onda iziđe i pusti djevojke same.
427

Okupana i osvježena u lijepim raskošnim odajama Gordana se osjeća smirenije i

vedro je čavrljala sa svojim družicama sve dok nije stigla napuljska dvoranka i
vodila ih niza stube u vrt. Gordani zablistaju oči od stotinu svjetiljaka što
terasu pretvaraju u neko čarobno carstvo gdje su za večeru opremljeni veliki
kraljevski stolovi.
Ispred terase poredali se dugi prostrti stolovi za dvoranstvo. Između palma i
lovorovih stabljika čeka dvoranstvo napuljskog kralja. Gordana ne može
pregledati šarenu sliku. Raznolikost haljina, krojeva i boja igra joj pred
očima. S druge strane opazi muško dvoranstvo kralja Matije. Sprijeda su se
poredali paževi, na čelu im Stjepko. Napuljska dvoranka dovede k njima Gordanu.
Njene družice postave se iza nje. Stjepko u crvenom odijelu od baršuna isprsio
se ponosno gledajući Gordanu. Sagne se k njoj i reče joj poluglasno:
Kako Napuljci bulje u vas, gospođice Gordana! Nema među njima nijedne djevojke
koja bi vam bila ravna.
Svi napuljski pogledi uprti su u smeđokosu stranu ljepoticu bademastih očiju. I
muški i ženski dvorani zure u nju i nešto šapću.
Niz bijele stube dobiti mlad, visok mladić u posve bijeloj odori paža. Niz
ramena spušta se kratka crvena pelerina. Na prsima mu grb napuljskog kralja od
dragulja. Nešto je rekao na-puljskom dvoranstvu. Ovi brzo ušute i usprave glave,
ali oči su im još okrenute prema Gordani. Mladić okrene pravcem kojim su ga
upućivali ti pogledi i zaustavi oči na Gordani. Stajao je sam na prostoru između
oba dvoranstva. Gordana gleda tamnoputno lice, lijepo i mlađahno. U velikim
očima dršće plamen mladosti. Nekoliko trenutaka on ostaje zagledan u nepoznatu
djevojku, a onda trkne na stube. Ljubopitno gleda Gordana napuljske dosto-
jastvenike u skupocjenim odorama. U stanovitom redu prolaze između dvorana.
Čitavu povorku nepoznatih odličnika slijede gospođe i mladi muškarci u odorama
koje svjedoče da su prinčevi. Iza njih dona Izabela i Francesko. Odmah za njima
izađe žena, nimalo lijepa i vrlo širokog obujma tijela. Vodi je muž pred kojim
svi duboko sagibaju glave.
Napuljski kralj šapću grički dvorani
Gordanina duša zadrhti. To je onaj čije je zločine opisivao njen skrbnik u
remetskom samostanu. To je otac kraljice Be-atrice! Znameniti Ferantel
Jednim pogledom obuhvati djevojka kraljevsku pojavu. Osrednjeg je stasa, snažan
i jako debeo. Odora od zelene svile utkana zlatnim lišćem kao da će se na njemu
raspuknuti. Napadno velika glava na mesnatom vratu kao ogromna groteskna maska.
Meso na licu i podbratku visi pa se čini kao da ima tri podbratka. Crnoputna put
ljeska se od vrućine. Obrve od sljepoočica malko uzlaze u šiljak iznad nosa koji
je nešto žavinut kao tupi kljun pti-

ce, ali gotovo iščezava u nabreklom mesu. Ispod vjeđa tamne oči, pune prezirnog
ponosa i gorde samosvijesti, gledaju gospodujuće i zapovjedajuće. Usne su čvrsto
stisnute. Između donje usne i jako istaknute za inme bradice dubok žlijeb, što
pojačava okrutni
izražaj.
Spazio je dvoranstvo kralja Matije i plemiće u zlatom i krznom obrubljenim
odorama. Malo se zaustavi i obreda ih pogledom.
To su dvorani moje Beatrice reče gospođi koju vodi za ruku. Snažni ljudi!
Neobično odjeveni! primijeti ona. Ali držanje im je gordo.
Uto kralj pogleda paževe istražujući pogledom, procjenjuje njihova odijela. Tada
zaustavi pogled na GordanL
Mirne stisnute kraljeve usne još se jače stisnu. Pogledom prolazi čitavu njenu
vitku pojavu, krene dalje i uspne se stubama na terasu.
Tu sjedne u središte stola. S jedne strane žena koju je vodio, s druge Izabela,
do nje Francesko, mlade djevojke, a dalje se smještaju odličnici.
Gordana ih ne pušta s vida dok se k njima ne približi mladić u bijeloj odori s
crvenom pelerinom i pozove ih k stolovima ispod terase.
Svi sjede kako su ih poredali napuljski dvorani. Na uzvisini usred vrata sviraju
glazbenici, zaglušujući razgovor na terasi. Gordana je nasuprot terasi i gleda
ravno u lice kraljevske obitelji i čitavog niza dostojanstvenika. Uz nju zdesna
sjedi vođa dvorana kralja Matije plemeniti Brodarić, a slijeva starac u crnoj
haljini od baršuna. Sijeda glava pokrivena je crnim učenjnčkim klobukom.
Starčevo blijedo dugoljasto lice nalik je na pergamenu punu tamnih poteza. On se
obazre Gordani:
Oprostite neuljudnosti napuljskog dvora što je mene starca posjelo uz vašu
ljepotu!
Ako su vaš klobuk i odora u skladu s vašim položajem, onda mu moram
zahvaliti..
U potpunom skladu! Učenjak sam, astronom, a uz to astrolog. Ali nikad među
svojim zvijezdama nisam pronašao nijednu čiji bi se sjaj mogao takmičiti sa
sjajem vaše ljepote.
Učenjaci ne običavaju samo laskati, gospodine!
Jest. Govore samo svoja pronašašća! Vaša ljepota zbunila je sve napuljske
muške oči pa i samog kralja šapne joj on. Ona skrene pogled gore i tiho
odvrati:
Njegovo veličanstvo, čini se, ne bi moglo ništa zbuniti.
Osim ženske ljepote.
Oko njega sjede doista samo ljepotice. Biste li me uputili tko su?
Zakonite i nezakonite kćeri i snahe. Vidite Eleonoru koju je kralj vodio?

To je Eleonora, vojvotkinja od Ferare, sestra kraljice Bea-trice?

Jest, to je ona. Morala je doći na vjenčanje, makar je blizu
čas da obdari vojvodu trećim potomkom. Ferante je ovu princezu
ponudio vašem kralju Matiji, ali je on odbio. Tek nakon nekoliko
godina zaprosio je lijepu Beatricu. Da je uzeo Eleonoru, već bi”
imao čopor prinčeva. j
Očito Gordana ne želi proslijediti taj razgovor i upita: i
A tko su oni mladi odličnici uz kralja? ;
Prestolonasljednik Alfonzo, onaj škiljavi, a onaj drugi je Federigo,
nezakoniti kraljev sin. Tamo su kraljeve nezakonite kćeri. Ona plavušasta
djevojka slijeva to je kći kraljeve sestre, udovice Marzano.
Pri tom se imenu Gordanine ruke spustile u krilo. Bojeći se da će joj starac
govoriti o Marzanu, ona upita:
Vi ste, gospodine, također Napuljac?
Ne, ljepotice, ja sam Firentinac. Na dvoru sam slavnih Medicija i poslan na
vjenčanje da priredim horoskop napuljskom kralju i njegovoj mladoj nevjesti koja
stiže prekosutra. Prispio sam zajedno s pjesnicima Baccaderom i Escole
Strozzijem. To je brat pjesnika što se nalazi na vašem dvoru kap tajnik svojeg
ujaka, grofa Marcela. A taj lijepi Marcelo svezan je zlatnim lancima ljubavi na
vašem ledenom sjeveru?
Nisam upućena u poslove njegova srca!
Posumnjao bih da se zagledao u vas kad u Milanu ne bi saputali da mu je
pustopašno srce zarobila kraljica.
Sasvim neistinita priča odgovori Gordana. Njezino veličanstvo ljubi
kralja.
Vjerujem da kraljica ne uzvraća ljubav Marcelu. Međutim, nitko vam ne bi
vjerovao da ona ljubi kralja ili bilo kogal Možda nije ljubila ni Ramira.
Osjećajući se neprijatno u tom razgovoru, ona pokuša da se okrene k Brodaricu,
ali starac prinese svoje usne Gordaninu uhu:
Ramiro je bio njezin paž, ljubimac, a kad se zaručila s vašim kraljem, našli
su ga probodena u njenoj ložuici.
Kod nas nitko nikad ne bi spomenuo takve priče.
Cime bi se ovdje gosti zabavljali da ne prenose kraljevske zgodice?
Vašem zvanju to ne pristajel
Bit će da su vaši običaji drugačiji. Kod nas su takve stvari poslastice zabave
i za umne goste.
Onda se takvih poslastica odričem.
Vi ste veoma kreposna dvoranka?
Samo ispravna odlučno će ona i upita: Napuljski kralj nema svojih
astrologa?
_ Ima, ali je pozvao mene jer se njegovi ne bi usudili da. mu kažu ako horoskop
pokazuje nešto nepovoljno. Jeste li ikada čuli za ime Dominico”Aversa?
jesam. Kraljica je često govorila da je on najglasovitiji astrolog u Italiji.
I vrlo je sretan što su ga zvijezde dovele u vašu blizinu. Moli vas da mu
dopustite da vam pokloni horoskop. Recite godinu, mjesec, dan i čas vašeg
rođenja i za koji dan izradit ću vam svu prošlost i budućnost.
Sluge su donijele zdjele s jelom i ponudili prvu od dvoranki Gordanu. Mladić u
bijeloj odori iznenadno se pojavi i pregleda čitav stol pa ostane stajati
nasupot djevojci. Stari se Brodarić nagne k njoj:
Toga mladića baš mnogo privlače vaše bademaste oči,. Gordana.
Da vam to nije rekao vaš nećak Stjepko? nasmiješi se ona i pogledavši preko
stola napuljskog mladića reče: Kao da sam to lice negdje vidjela, i ipak to je
gotovo nemoguće.
Mladi napuljski dvoranin baci dugi pogled Brodaricu, onda opet Gordani, Sad je
već gledala gore prema terasi i sretne se s kraljevim zapovijedajućim gordim
pogledima. Od toga je prođe-zima.
Kad je svršila večera, kralj ustane i prošeće sa svojom obitelji vrtom. Stjepko
priđe Gordani:
Jeste li primijetili kako vas je gledao onaj mladi dvoranin?
I mi smo gledali njega.
Ali on vas je gledao drsko. O tom su govorili i napuljski dvorani. Razumio sam
sve. Znam ja dosta talijanski
Sto su govorili o njemu?
Kad vas toliko zanima taj drznik, onda znajte: rekli su da je Simono, tako se
on zove, kraljev ljubimac. Vrlo drzak, trči za svakom ženom i. jao vama pomami U
se za vašom ljepotom!
Pretjeravaš, mali moj viteže!
Pogledajte gal Sad šiba mene svojim bezobraznim pogledima.
Ali Gordana nije gledala mladog napuljskog dvoranina.
Kralj se približavao u zelenoj svilenoj haljini. Djevojka se skloni u grupu
svojih dvorana koji su slušali pjevače. Oko njih provi java lagani vjetrić iz
luke. More miriše. Paune lagano šušte. Svjetla u mramornim stalcima bojadišu
čitav vrt šarenim refleksima. Gore nad vrlom uzdiže se brdo. Nad njime trepere
zvijezde.
Razumijem zašto kraljica toliko uzdiše za svojim gradom primijeti Gordana
Brodaricu.
Toga časa velika se kraljeva glava na mesnatom vratu obazre. Stjepko osjeti .kao
da ga njegov pogled prodire. Nesigurno se priključi ujaku Brodaricu. Kraljev
pogled poziva k sebi dvoranina u

bijeloj svili. Pohitio je k njemu i sagnuo se. Kraljev dugi pogled i debeli
kažiprst pozivlje ga bliže. Ne promijenivši svoj zapovijedajući mrki pogled,
zapita dvoranina:
Tko je ona ljepotica tamo?
Dvo ranka njezinog veličanstva kraljice Beatrice. .-,
Gdje je ukonačena djevojka?
Kraj odaje njezine visosti done Izabele s ostalim
Premjesti je gore u drugi kat, ali sasvim samu! “
_ Jo5 danas?
>- Dakako, ključ njezine odaje donesi meni.
Vaše veličanstvo, bit će kako želite.
Pripazi da joj se ne približi nijedan od naših raskalaše ujaka.
t To mi je naložila njegova visosti
" Koja visost? 5< “•
“ Princ Francesko. , ; -
t,
Gdje, kada? < -. ,, ^
Kad su stigli u dvor, pozvao me princ u svoju odaju. j
I što je rekao?
 Da zna kako sam vjeran sluga vašeg veličanstva i naloži mi neka se brinem oko
ove dvoranke, neka joj svuda iskažem počasti pred svima našim i strancima sa
.sjevera i neka je zaštitim od udvarača.
A ti si doista izvršio zapovijedi sa svom pažnjom?
Misleći da zapovijed dolazi s voljom mojeg kralja. Veličanstvo zapovijeda da
postupam drugačije?
Za danas ono što si čuo. Samo prije ispitaj ima li ljubavnika ili roda među
dvoranima. Onda se kralj uspravi i zovne Fransecka: Ti si izdao neke
naročite zapovijedi Simonu u vezi i nekom dvorankom? upita ga kraljevski otac.
Izvijestit ću vas, oče i kralju, o tome čim dopustite da govorim s vama nasamu
duže vremena.
O ženama se ne troše riječi. Imam drugih važnih dogovora . s tobom! Dakle,
dođi!
I uspnu se mramornim stepenicama u dvor.
U VLASTI ARAGONACA
Kralj Ferante ušao je u raskošnu dvoranu sa svojim sinom Pranceskom. Luster je
upaljen. Obasjane su slike na zidovima i na stupovima, široka staklena vrata
otvorena su i vode na kamenita terasu. S mora unosi vjetrić prijatnu hladovinu.

Kralj se zaustavi uz počivaljku pokrivenu grimiznim pokrivalom, smjesti svoje

debelo tijelo i čvrstim šakama upre se o jastuke. Francesko stoji pred njim
smjerno. Kraljeve oči uprte su u nj s izražajem koji sina drži u podaničkoj
udaljenosti. Svjestan toga stoji i čeka dok ga otac ne oslovi.
Ne želim pred drugima govoriti o toj stvari. Kakve mi vijesti nosiš od
Beatrice? Sto je sa Giovanom? Je li kralj Malija dao dokaza da će ozbiljno
učiniti Giovana nasljednikom?
Dokazi su da nas je ozbiljno prevario. Kraljevo lice se smrači" bljesak očiju
ugasne.
Barbar sa sjevera prevario je moju Beatricu? I niste mi
javili?
Na kraljevskom dvoru na Griču događaji su jurili strahovitom brzinom, kao da
ih je sam đavo gonio. Kralj Malija najsavršeniji je komedijaš svijeta.
Pod sjevernim suncem možda, ali pod južnim suncem ne. Tu sam prvi ja. A što je
dalje? Govori!
Kralj Matija zbori drugo, misli treće, određuje četvrto, čini peto, a poslije
nešto deseto podmeće. Nikad ne znaš što je smijeh, Sto bijes. Istina i laž kod
njega su jedne boje.
Odviše ga veličaš, sine aragonskil To nije dostojno naši Protiv nas je
nemoćan, mi smo prvaci na ovoj pozornici. Ako to ne potvrdiš, morao bih izopćiti
svoju Beatricu i tebe iz roda Ara-gonaca. Reci: u čemu vas je htio prevariti.
Nešto smeten, uplašen od očeva pogleda, Francesko nastavi:
Matija je podatnošću i razlozima uvjerio Beatricu da napušta svog sina Ivana i
jedino želi postaviti za nasljednika Giovana. Zadao je riječ, a istodobno slao
svatove u Milano.
Sva tri kraljeva podbratka dignu se s ovratnika, a oči osinu sina i zaustave
riječ:
Beatrica? A što ona? što je učinila moja mudra kći?
Oče, Beatrica je zamislila veličanstvenu osnovu koja će uspjeti, samo ako vi
dadete pomoć.
Govori, brzo govori uzvikne kralj.
I sada Francesko potanko ispriča ocu cijelu osnovu koju je zamislila Beatrica i
započela izvoditi u Zagrebu, a glavni čin ove osnove ima se izvršiti na otoku
Ichi.
To je divna, veličanstvena, kraljevska zamisao! Dostojna moje Beatrice. Svu
svoju vlast i moć ulažem u izvršenje te osnove.
433
Još nešto, oče. Beatrica je odredila da među vašim dvo-ranicima nađem lijepog,
pouzdanog momka koji se mora izložiti za Gordanu pred svima, svuda je mora
pratiti i tako povući ogradu između nje i mladih vitezova koji bi joj udvarali.
Kad Gordana nestane na otok, mora nestati i taj mladić iz Napulja, a tada valja
razglasiti da je Gordana pobjegla s njim.
23 Gordana I

i Mojeg je Simona mati rodila samo za to da izvrši ove Beatričine odredbe!

reče kralj i zazvoni srebrnim zvonom. Na-došlom pažu naloži:
Zovni ovamo Simona i javi njihovim visostima da ću odmah sići u vrt.
Vitki mladić u bijeloj svili uđe u dvoranu i pokloni se duboko. Kralj ga oslovi
dostojanstveno:
Simono! Zapovijed koju sam ti dao nećeš izvršiti. Njegova visost mi reče da je
slavenska ljepotica štićenica kraljice. Dakle, evo druge zapovijedi: pazi da joj
nitko ne udvara. Njezino veličan" stvo ima za nju odličnog muža i ne želi da
bude ovdje podvrgnuta udvaranju. Određujem da i dalje vršiš nalog mog sina. Pazi
da uz nju ne sjedaju drski mladići. Osim toga, još određujem da budeš uvijek u
njezinoj blizini, da je dvoriš i za nju se brineš ti, osobno. Na ovim
svečanostima tvoja je glavna briga ona. Tražim za ovu štićenicu moje kćeri
počasti i velika poštovanja.
Veličanstvo, zapovijed će biti izvršena! Simono se dubokim poklonom povuče iz
dvorane.
U njega se možeš pouzdati, Francesko uputi kralj svojeg sina. Vjeran je
kao pseto, okrutan u izvršavanju mojih zapovijedi, a nijem kao riba.
I lijep je. Neće biti teško uvjeriti svijet da je Gordana s njime utekla bez
traga.
Djevojka nema među dvoranima kralja Mati je nikakva roda ili možda
obožavatelja?
Roda nema, a obožavatelja smo se riješili već na GričUt Alfonzo Borgia poludio
je za njom.
Alfonzo? On nije opasan. Divlja za svakom u koju se za" gleda. A naš otok je
nedokučiv neprijatelju. Odanle se ne može nego u valove.
Govoreći sve to, on se veselo smije i udara svojim mesnatim rukama po
Franceskovim ramenima.
Ova je djevojka aragonsko blago. Dođi da ispijemo prvu čašu mojem budućem
unuku, budućem kralju Matijina kraljevstva koje će biti naše!
Prvu čašu ispio je sam kralj Mati ja s Beatricom kad mu je najavila sina!
Dvorana se zaori grohotnim kraljevim smijehom.
Kraljevskim vrtom u Napulju prenosi se sonorni glas glumaca, a tamo daleko, u
aleji, sjedi starac astrolog i u čudu promatra Gordanu.
Čemu se čudite, gospodine? U vašim očima vidim neku sumnju. Sto vas toliko
iznenađuje u podacima mojeg rođenja?
Otprilike prije godinu dana imao sam izraditi horoskop po želji jedne
ličnosti. Svi su podaci navlas isti s vašima. Ma navlas isti!
A tko je zatražio taj horoskop? pita Gordana.
434

Nisu mi naredili Šutnju i nemam obaveze. Glasnika koji jni je donio podatke
poslala je kraljica Beatrica.
Gorda::;;, pogled skrene u dubinu nekoliko trenutaka kao da traži odgonetku
starčevih riječi. Ali je on u tome pretekne:
Njezino veličanstvo, vaša kraljica, mnogo se zanima za
vas?
Njezina je milost prema meni neiscrpno dobra.
Onda je prirodno što je htjela znati vašu budućnost. Posve prirodno. Beatrica
je uvijek bila takva. Kad je nekom poklonila sklonost, brinula se za nj. Sad mi
je razumljivo zašto je slala sa sjevera glasnika k meni. Htjela je da potražim
zvijezde i da joj sci upe im koliko su vam sklone.
Ipak, ovolika briga, to je previše! Dakle, kraljica je htjela zaviriti u ono
što me čeka?
Kad sam sastavio horoskop koji je tražila kraljica Beatrica, pobiulio je sve
moje zanimanje. Pokazivao je sasvim izvanrednu prirodu, neki neobični jaki muški
značaj u ženskom tijelu. A to mi je dalo povoda da sam se mnogo puta ponovno
udubljivao u zvijezde. Svaki put jako se ispoljavalo protuslovlje značaja.
U čemu je to protuslovlje?
Vaša ličnost stajala je preda mnom kao snaga volje, samo-svladavanje i
gospodstvo nad sobom, a tome je nasuprot izbijala okolnost k ja je moguća samo u
slabih žena.
Koja je to okolnost?
Upamtio sam baš zato što me zanimalo to protuslovlje između samosvladajuće
snage i slabosti.
U kakvoj se prognozi očitovala ta slabost?
Zvijezde su za budućnost pokazivale djevojci nezakonitog sina.
Naglo je ustala s klupe i ostala ustremljena. Pred njim stoji poput kipa u koji
je uklesan žestoki prosvjed čitavog bića.
Gospodine, vaše su zvijezde slijepe!
Do danas su uvijek bile vidne.
Ovaj put su vas zlobno zavele!
To bih iskreno želio, jer vidim da su vam nanijele uvredu.
A vama potpun poraz!
Bio bi to prvi, Znam da sam posvetio svu svoju znanost izradi horoskopa. Možda
ljepotica čiji je horoskop tražila Beatrica HL vi!
Nikako nisam!
Dakle prevario sam se u. osobil
Kruto prevarili.
Da se uvjerimo, priredit ću vam za koji dan novi horoskop.
A ja vas molim da se ne trudite!
Pokoravam se vašoj želji samo imam nešto primijetiti:
asti .. , mnjenje može biti upozorenje jakim dušama da se
uzr HI boriti sa svojim usudom. . . , . ,..•
28
435

i Ono Ste ste meni prorekli ne može biti upozorenje. Pro-? tiv takve
slabosti ne trebam se boriti, jer me nikad ne bi mogla” zahvatiti.
Žalim duboko što sam izgubio vašu prijaznost.
Kako sam ja sama izazvala vašu izjavu, nema mjesta nikakvoj neprijatnosti i
nadam se da ćete ovaj razgovor predati potpunom zaboravu.
Vaše mudro stanovište raduje me, ali me obvezuje na zahvalnost i šutnju. Vi
ste čitav muškarac, .mlada gospođice. Sve znoje poštovanje polažem pred vaše
noge i molim da ga ne odbijete.
Primam ga vrlo rado i ona se obazre gore na brdo nad kojim se pomolio mjesec
i ošrebrio bijele palače i dvorove grada. < Kako će dugo trajati vjenčane
svečanosti? upita ona.
Svakako dva tjedna. Ostajete dugo ovdje?
Nakon svečanosti vraćam se u domovinu. Neprestano mislim na moje lijepe brdine
i široke ravnice u Hrvatskoj.
Znam ljepotu vaše zemlje iz pjesama svojeg prijatelja pjesnika koji ju je
opjevao. To je Ivan Panonius!
Moj skrbnik usklikne Gordana.
Panonius je vaš skrbnik? Taj čuveni pjesnik? Kakva radost! i pruži joj obje.
ruke.
Pojavi se napuljski dvoranin u bijeloj svili i crvenoj pelerini, nasloni se na
mramorni kip i upravi pogled u njih dvoje.
Da, Ivan Panonius je moj skrbnik. Očito ste s njim prija teljevali kad je
boravio u Italiji?
Jest. Bili smo mladi, veseli i sretni. Bio je divan mladić. Sve su ga žene
ljubile i on je ljubio njih. Onda je bio slobodni svjetovnjak. Ja sam se već
tada bavio astrološkom znanošću. Bili smo vezani uskim prijateljstvom. Da, Ivan
je svojim pjesmama stekao veliku neumrlu slavu. Kako mu je sada? Gdje se nalazi?
Za sada ne znam gdje je odvrati ona zatajivši boravak Ivana česmičkog.
Dakle, njegova je slava velika?
 Ogromna. Svi naši vladari osjećali su se počašćeni kad su ga mogli primati na
svojim dvorovima. Kako je umio govoriti! Nitko u Italiji nije znao tako
raspravljati kao Ivan Panonius. JL slavili su ga, nazivali zlatoustim. Vazda
vedar, veseo, pustopašan, najednom se promijenio. Zanijemio, blijedio. Očito ga
je snašla tajna bol i nitko nije mogao prodrijeti u njegovu dušu. Ni
najpouzdaniji prijatelj. Možda je onda nekoga duboko ljubio. Nismo to doznali.
Nestao je iz Italije. Pričat ću vam mnogo o njemu ako želite.
Molim vas. Ali sada ne. Eno, gledajte, tamo čeka napuljski dvoranin, očito me
traži. Moram se vratiti svojem dvorjanstvu.
Orpratit ću vas.
Stupao je pored nje sve do grupe gričkog dvoranstva. On se povuče, a ona priđe
Brodaricu. Ovaj primijeti:

Predugo ste raspravljali s učenjakom. Izmorio vas je svojim zvijezdama. Dolazi

kralj s Franceskom.
Silazeći niza stube u vrt, Ferante spazi Dominica Aversu, zovne ga k sebi i tiho
veli:
Njezino veličanstvo kraljica Beatrica poslala vam je iz svojeg kraljevstva u
Firencu glasnika i zatražila horoskop za neku djcvoku?
Da, veličanstvo. ,,:
Htio bih pogledati taj horoskop.
Na žalost, nalazi se u Firenci.
Možda biste se mogli štogod sjetiti?
Teško je to kraj tolikih horoskopa.
Ali mi znamo da ste toj djevojci prorekli sina izvan braka.
Ako jesam, onda sam i to pronašao.
Beatrica je odlučila da je Što prije uda i postidi vašu znanost.
žalim da njenom veličanstvu neće uspjeti da obori u prah znanost!
Nju će to usrećiti!
Kraljevi se podbratci spuste na ovratnik, oči mu se nasmiju. Franceskovim licem
preleti radost. Instinktivno gleda Gordana svu trojicu s osjećajem nejasne
tjeskobe. I Brodarić ih gleda pa primijeti Gordani:
Oni su s učenjakom zadovoljniji od vas, Gordana.
Nije odgovorila. Njenu plemenitu ljepotu pokrije sjenka. Probuđenim instinktom
osjeti neprijaznost što joj dolazi s one strane gdje stoje kralj i njegov sin. I
okrene glavu, a pogled joj se izgubi u nenadanoj sjeni što je pala s nebeskog
svoda.
Bijeli prozirni oblačić zastre mjesec kao zavjesa od čipkastog vela. Čitavu je
večer ostala Gordana povučena u sebe. Kraljevski se gosti predali zabavi glazbe,
pjesme, glume i pića.
DVA ZLOČINCA
Mlad plemić sav u crvenom baršunu .zabacio je crnokosu glavu l promatra visoki
strop dvorane, umjetničke reljefe, šarene, zlatne plastične ukrase, pa onda
spušta pogled na niz okruglih mramornih stupova. Uza nj sjedi stariji vitez i
zabavlja se promatranjem žena i raskošno odjevenih muškaraca. Tada se obazre k
mladiću i ironično primijeti:
Escole Strozzi ulaguje se napuljskom kralju, što će na to Firenca?
Mladić trgne rusu glavu i namršti čelo prema vitezu napadno crvena lica.

što mi to spočitava milanski grof? Zar plemenita vitka božica Firence da se

dodvorava "bogu mesa"?
Ipak promatrate Feranteovu rasipnu raskoš, a ničim mu se ne možeš više
ulaskati nego uvažavanjem njegova bizantskog Ukusa odvraća otmjeni velikaš
podrugljivo.
Onda se bacam u naručaj Morfea naočigled kralja i svih odličnika da vidim kako
mi napuljska svečanost dosađuje. A kako da se ne dosađujem? Tjedan dana gledam
tustu kraljevu masku, svakog dana u drugoj odori. Kao da samo zato pripravlja
tolike svečanosti da može pokazivati svoju napuljsku svilu. Svoje salo učinio je
trgovačkim izlogom za napuljske tkaonice.
i Tako je ova mast barem nečemu korisna nasmije se milanski velikaš.
_ Vaš vojvoda u Milanu odviše ne ljubi svojeg rođaka u Napulju?
, činite se nevjesti. Svima je poznato da je Ferante pokušao “sklonuti
Friedricha Njemačkog ne bi li njegovu sinu frederigu dao svoju kćer i svezao se
s njime da istrgnu vojvodi Ludoviku milansko prijestolje. A za koga? Za
Federiga? Lscole Strozzi se nasmije:
A vojvoda Ludoviko se pričinja da ništa ne zna! Baš je lukavac, čak šalje
čestitare i darove svojem urotniku. To je zato što se ne zna čas i sat kada će
papa Inocent odstupiti stolicu Borgii. A onda će Ferante i Borgia razdijeliti
pola Italije među svoje i kardinalove sinove, a Inocentovih sedam sinova služit
će kao vratari!
I slavna palača Strozzi usred Firence služit će Feranteu kao stanica za
brzoteče, a Milanopalača de Medici bit će samo prenoćište za napuljske dvorane.
Slavni Medici pjevat će kao uli-Čnjaci ditirambe što ih je Lorenzo de Medici
ispjevao Beatrici dok je još bila napuljska princeza.
Talijanski poluotok ne može svoj rep okrenuti s juga k sjeveru, moj grofe!
Možda se kralj i kardinal ondje gore naslađuju tom nadom? Gledajte, stisnuti
su glave.
Ne izgleda li Ferante kao Borgiina dvorska luda?
Trajnost njihova prijateljstva zastrašuje i pakao. Stade se približavati
učenjak Aversa, a njegova pojava kao da je skrenula misli drugamo.
Promatrajmo radije hrvatsku ljepoticu tamo uz princezu Izabelu. Da joj dođem u
blizinu, ispjevao bih joj svoj najbolji sonet.
Rekao bih da su vam srce ranile bademaste oči? doda Starac pristupivši k
pjesniku.
Vaše su zvijezde indiskretne kao ispovjednici. Vi znate sve!
čak. i to da lijepa dona iz hrvatske zemlje poznaje vašeg
bratal t

Zagrlio bih vas za ovu vijest. Vi ste moj provodadf-ija. Sad imate izliku da
me povedete k njoj. Vjerujte za ovu ljepoticu učinio bih i nešto na j podli je!
Opjevao bih napuljsku svilu i usporedio je s firentinskom. Za njih bih ustvrdio
da je Dante bio čisti Aragonac, Virgil njihov pradjed, da je Michelangelo
ukrasio ovu dvoranu. Averso, evo vam moje palače ako me privedete k svojoj
prijateljici.
Onda bi trebao moliti za dozvolu mladog Simona naruga sa milanski velikaš
Filomarino. Ne pušta nikoga u blizinu djevojke. Kad je u dvorani ili u vrtu,
povlači oko nje zid od napulj-skih paževa, a na mačevalačkoj vježbi ogradio je
vježbalište vojnicima. Zašto? Recite, Aversa. Zašto čuvaju djevojku kao kakvog
uznika i za koga? Pitajte to svoje zvijezde.
Milanski dostojanstvenik odmah upadne:
Ja ću i bez vaših zvijezda pogoditi.
.Dakle, hitro požuruje Escole živahnom kretnjom.
Čitav ovaj tjedan što traju svečanosti Ferante nijednom prigodom nije svrnuo
pogled na ljepoticu. Prve večeri kad je stigla izbuljio je u nju oči. Već znate
što u njega znači taj pogled. Sad je ne gleda. Ali joj Simon svuda određuje prvo
mjesto, svuda prvenstvo, čuva je poput zmaja, a Ferante lobož ne vidi djevicu.
Sto znači kad Ferante nekoga naročito odlikuje?
Sudbinu Marzana i drugova nije joj namijenio.
Možda ulogu muža vlastite sestre? Marzana i sina je častio, grlio, a onda
utamničio da može zalaziti k svojoj sestri kad ga volja i kao ljubavnik.
Pogani jezici! prigovori starac.
Bili pogani koliko hoćete, ovu će djevojku Ferante uzet! za sebe, baš zato što
je tobože ne opaža! Ili smatrate prirodnim da je on nijednom ne bi pogledao?
J Vašoj psihologiji nema premca, grofe Filomarino reče Strozzi. Aversa,
učinite mi ljubaznost i recite djevojci da želim s njom govoriti o mojem bratu,
ili ću poći sam, makar do kralja da ga zamolim. Reći ću kad mi se pruži zgoda.
Hoću, tako mi svih mojih soneta.
Stari učenjak šuti, a grof se sagne k mladom pjesniku.
Ima još jedan put. Niste li uz ljepoticu primijetili stranog paža?
 Onaj dječak tamo u zlatnom brokatu? Da, on je uvijek uz nju. Milanska
domišljatost provodadžija je firentinskom pjesniku.
Kojemu su bademaste oči oduzele i ono malo razbora rasmij se Milanac.
Sto mu đavola! Italija ima ljepotica koliko Averso zvijezdu! Pa ipak, ova je
djevojka kao s nekog drugog svijeta. Valjda nije odbjegla s Olimpa? Sav muški
Napulj u ovoj dvorani bulji u nju. Svi govore o njoj kao da je ona jedina žena
na zemlji.
439

l
Zagonetku je lako riješiti primijeti stari učenjak i po-gleda na balustradu
gdje uz kraljevski raskošni stol nešto dalje od Izabele razabire Gordanu.
Smeđa kosa ukrašena je vjenčićem od bisernih ružica. Ple-
menite crte lica su mirne. Oči kao dva badema mirno gledaju
dvoranom. Starac počne tumačiti: .. .
Pogledajte, gospodo, licem ove djevojke prosijava duh. U crtama kroz put na
oči odsijeva jaka snažna plemenita snaga, umna ljepota. To njenoj ljepoti daje
ono što sunce daje nebu] Bilo kako lijepo i modro, nebo bez sunca bilo bi pusto.
Mladi pjesnik usklikne:
Jao firentinskoj mladosti kad je ljepotu uči shvaćati sta-racl A ipak on ima
pravo. U tom je tajna. Da, njena je ljepota samo zrcalo one snage što zarobljuje
muška srca. Neka bogovi budu milostivi onome kome ona otvori svoje srce. Ležat
će okovan do njezinih nogu do smrti.
Ako je Ferante ne okuje uza svoje salo Ijutito će milanski poslanik. Sam
bih mu je oteo, tako mi časti.
Aversa ne skida oči s Cordane i sluša šuteći razgovor plemića.
Pazite, Strozzi, kako Borgia svakog časa žmirka na nju. Da mi je djevojka kći,
uputio bih je da razbije prijateljstvo dvojice zločinaca Ferantea i Đorgie. Tako
bi meni Italija morala podići spomenik!
Escole Strozzi spusti pogled na pod prekriven sagom.
Dok se mi ovdje gostimo, tko zna čije sve kletve odjekuju Ispod ovih podova.
Kažu da su dolje Feranteove tamnice bolje posjećene od ovih dvorana. Pune sul
Nikako živih ljudi, nego kostura. Ne da se on izjest! od svojih sužnjeva
naglasi Milanac.
Osjećam zadah Iješina ispod šara ovih dragocjenih sagova.
Ogavnost me spopada od predodžbe.
Vi se ne zgražate, Aversa? upita Escole Strozzi.
Hvalim bogovima što su Firenci dali toliko pjesnika.
Ovaj odgovor pao je negdje sa zvijezda jer nije odgovor.
Dokazat ću protivno. Nije li papa Hadrijan IV protjerao sa svojeg dvora
pjesnike jer ih je smatrao bezbožnicima? A tada? Sto je nastalo u Rimu? Kuga.
Dakle, pjesnici čuvaju grad od kuge. Firenca ima mnogo pjesnika koji je čuvaju
od kuge svake vrsti. Zato u Firenci ima najmanje zločina na prijestolju!
To priznanje pjesnicima ovlašćuje me da vas opet zamolim: prokrćite mi put do
one hrvatske ljepotice. Obogatit ću svijet pjesmama kakve nije ispjevao ni
Virgil.
Milanski grof Tomas Filomarino zagledao se gore u kraljevski stol:
Da mi se pretvoriti u muhu što je sjela na Feranteov nos i prisluhnuti što
sada govori s kardinalom Borgiom.
440

Nekome rade o glavi. Čitavu večer osjećam zadah Iješine reče pjesnik.
l Aversa pogleda gore k stolu. Svi prinčevi i princeze povukli su se daleko od
pročelja kraljevskog stola. Ferante s kardinalom Borgiom tiho raspravlja, a
napuljski kralj dovrši razlaganje:
I tako, moj prijatelju, što nije učinio Friedrich Njemački, na to će pristati
njegov sin. Friedrichovi su dani života izbrojeni. Mladi M.iksiminjji: imat će
prijestolje, ali prazne džepove. Dakle", primit će moju ponudu. Uzet će moju
nezakonitu kćer dona Mariju za ženu s mirazom kakvog nije dobio ni Malija Korvin
ni vojvoda od Ferare. Moj sin Federigo zaprosit će ponovo Maksimi-lijanovu
sestru. I vlast Ludovika Sforze pada u ruke mojem Fe-dengu. Prignječit ćemo
njegovu ponosnu lupešku visost vi, ja i Maksimilijan.
Ako ne dobije pomoć od srna kralja Matije, Bianka je s njime vjerena.
Smijem se tome. Neka se vjenčaju. Moja će krv zavladati u Matijinu kralj
s”vi. još prije nego što se nadaju. Nadam se u zvijezde. Združit ćemo sve vojske
sjevera da Ludovika okupam u napuljskum moru. Podijelit ćemo Italiju napola kad
vaša uzro-ritost zasjedne na papinsku stolicu.
A ja se nadam da će Inocenta pozvati gore reče Borgia. Davni naš san,
veličanstvo, mora se pretvoriti u život.
Da je Beatrica imala sina, Matijino bi kraljevstvo već bilo-sigurni j;m:;i"
mojim osnovama.
Zadao sam vam riječ da će Giovanovo nasljedstvo biti prvi moj čin na papinskoj
stolici.
Ja još ne gubim nadu u Beatricu, moj prijatelju. Najslavniji talijanski
liječnik nije badava boravio pola godine u Budimu. On nam je pobudio nade.
Bile uslišane vaše i moje želje! usklikne kardinal Borgia.
I zvijezde su Beatrici prorekle sina. Pa zar bi to bila čudo? Nije li mlada,
zdrava? Koliko se puta redio sin i nakon više od deset godina braka.
O tome nema sumnje, veličanstvo, čudna čarolija što tako zdrava mlada žena
nema potomka. Ako se ipak ne bi ispunile nade, lako će mi biti kralja Matiju
prisiliti za Giovana.
Bilo ovako ili onako, Matijino kraljevstvo pripada Aragon-cima. To je već
svršena stvar. Plavim Jadranom, za kojim tako davno žeđa Venecija i sva Italija,
zaplovit će aragonska kraljevska zastava.
Dalmacija! Kakav lijep zalogaj! Jadransko more! Baš odličan gutljaj.
Kad se u Napulju zažari sunce, otplovit ću u Split i nastaniti se u hladovini
Dioklecijanove palače veselo će kralj.
Veličanstvo, domovina Ivana Panoniusa bit će divan dodatak napuljskom
kraljevstvu od koje neće ni papi uzmanjkati ifc osmjehne se Borgia.

Odabirat ćete biskupije za sebe i svoje sinove koliko za-želite. Kralj Matija
se nije stidio da vam dobaci samo jednu opatiju!
Nastojao sam da mi podijeli čast i dobra ugarskog hercega primasa, ali uzalud.
Silom je to mjesto narinuo Beatričinu nećaku ne bi U popustila svojom borbom
protiv njegova sina Ivana. Ali kad zasjedne na papinsku stolicu, jedan od vaših
sinova zauzet će mjesto ugarskog primasa. Ako želite, Cezar! Međutim, mi smo već
jednom odlučili da naš savez i staro prijateljstvo zapečatimo ženidbom naše
djece.
Veličanstvo, to mi je vruća želja!
Moj otac Alfonzo aragonski zadovoljno mi se smiješi s onog svijeta.
Jer ga sin natkriljuje.
Na ovo imam svoj odgovor: moj otac ostavio mi je dva amaneta: napuljsku krunu
i prijateljstvo Borgie. Dakle u zdravlje budućeg pape, mojeg prijatelja i
saveznika i uzdigne kristalnu čašu prema kardinalu.
U slavu aragonske vladavine u Italiji i na Jadranskom moru reče kardinal.
Feranteovo lice široko se nasmiješi. Borgijinim punim usnama zatitra sporazumni
smijeh.
Obojica ispiju do dna.
Sad bi trebalo da otpočinemo. Sutra nam valja dočekati moju nevjestu, a
vjenčane svečanosti umorit će nas reče kralj i digne se.
Borgia pogleda niza stol i primijeti:
Princeza Izabela ima neobično lijepu dvoranku. Odakle je?
Bolje da i ne pitate. Štićenica je moje kćeri Beatrice odvrati Ferante,
naglasivši naročito svaku riječ i krene.
Kraljevski prinčevi i princeze pođoše dvoje po dvoje. (Jordana je slijedila
Izabelu. Gosti ih pozdravljaju. Ferante se smiješi, obrazi mu se svijetle kao
prženo salo..
Malo zatim kralj Ferante uđe u svoju spavaću sobu. Za njim dolazi Francesko pa
ostane stajati pred ocem.
 Sine, za svadbu neću imati prigode da o tome govorim. Vjenčane svečanosti
trajat će još tjedan dana. Toliko vremena treba da budeš posve ravnodušan i
miran. Budi oprezan. Ovo je najopasnije naše djelo. Ova djevojka poslana je
Aragontima da bude temelj naše nove vlasti i slave.
Simono }e u sve upućen?
Još ne. Tek dan prije njezina odlaska na otok Ichi. Htio sam ti navijestiti da
sam na otok poslao sve udobnosti što može zasladiti život s ljepoticom. Sad,
laku noć!

NA ARAGONSKOJ SVADBI
Čitav Napulj stoji na Piaza deU”Incoronata. Glava do glave. Trg se čini kao
ogromna ploča mozaika, šarenila i zlata. Na sredini je uzdignuta tribina
pokrivena crvenim sagovima. Stotine velikaša i odličnika poredali se okolo kao
živa ograda. U sredini na pozlaćenim stupovima leži krov od grimiza. Pod njim se
uspravila pojava kralja Ferante. Debelo tijelo sapinje odora od zlatnog brokata.
Po njoj blistaju vezeni ljiljani od dijamanata. Na glavi sjaju dragulji
kraljevske krune. Plašt od grimiza posut, ie dragim kamenjem. Mlada nevjesta u
raskošnoj svadbenoj odori stoji uza
nj-
Kardinal Roderigo Borgia u sjaju kardinalske opreme i uz
asistenciju četrdeset biskupa vjenčava napuljskog udovca.
Tisuću očiju upija sjaj i raskoš sa zavišću i mržnjom.
Ceremonija je svršena. Kardinal Borgia kruni kraljicu Napulja.
Zvonjava utihne. Svjetina šuti. Nešto je tjeskobno u tom bezglasnom času.
Pitanje leži u svim očima. Nešto čekaju.
Biskupi se razdvoje u dva krila. Kardinal stupi pred kralja i sonornim glasom
progovara. Velikim riječima slavi Borgia junaštvo, beskrajnu plemenitost i
krepost kralja Ferantea Aragon-skog. A on vrebajućim pogledom istražuje lica
svojih podanika. U njihovim očima sakrila se podrugljivost, zatajene mržnje.
Gleda plemiće ispred tribina, a njegov pogled im poručuje: "Vlast je moja! Vaša
mržnja samo brusi njenu oštricu!"
Njihove oči odgovaraju: "Zločinstvo tvoje samovlasti pretvara podanike u
bodeže!"
Roderigo Borgia dovrši svoj panegirik. Velikaši i odličnici na tribini zaore
gromki pozdrav. Zvona zabruje. Kralj vodi svoju nevjestu niza stube tribine.
Uspinju se na konje. Sedla su pokrivena plaštevima od grimiza, zlata i dragulja.
Kao da su svi dragulji svijeta sakupljeni u Napulju. Zasljepljuju jače od sunca.
Povorka kraljevskog para prolazi ulicama. Iza kralja slijede dostojanstvenici,
uzvanici, poslanici talijanskih država.
Slijeva Izabeli jaše Gordana. Zelena haljina, izvezena biserom, resi ljepotu
njenog tijela. Glava ukrašena mrežom od bisera okreće se svakog časa k svjetini.
Slijede je dvorani kralja Matije. Paževi vode četrnaest plemenitih konja. Svaki
je pokriven plaštem, nakrcan vezivom od dragulja, grimiza i zlatnim resama. Osam
divnih bijelih konja, koji su vezani uporedo, nose ogromnu srebrnu škrinju punu
stolnih ukrasa od zlata i srebra. Zastava s grbom kralja Matije pokazuje
svjetini da je to njegov vjenčani dar.
Tada slijedi pozlaćena kočija. Vozi je šest čistih bijelaca koji se gube u
pokrivalima od modrog brokata dar kraljice Beatrice.

Sve te darove voze na užitak ljudstvu željnom da barem očima dočara slast
raskoši.
U masi mješavina porugljivosti, mržnje, pohlepe. Usta Šute. Katkad se čuju
poklici kralju mlaki, kratki.
Gordana spazi pred sobom u zraku debelu kraljevu šaku. Svjetina se s obje strane
uzgibala i čeka. Šaka se rastvori. Iz nje se zaiskre dukati, rasprše se nad
glavama ljudi. Bacio je među ljude zlatnike.
Ljudska se tijela sukobljuju poput valova, dižu, padaju, sikću i grabe. I opet
se svi usprave pojure za konjem i viču zaglušeno: "Eviva kralj Ferantel Eviva!"
Ruka se opet spušta k sedlu, počiva i njemu dugo, raspaljuje žeđ za novcem, kad
je konačno izvuče, zadršču tijela, zaigraju oči, a usklici se ore: "Eviva
Ferantelc Ruka se rastvara, novac leti zrakom kao pljeva. Krika, vrisak, trka,
jagma. Ljudi se stopili u masu, po zemlji se valja zgrčeno klupko, razrogačenih
očiju a lica se cere bjesomučnom pohotom za prosutim zlatom.
Gordana pogleda Izabelu:
Visosti, bit će od toga zla!
Ne boj se, kad se iskrvare, ići će nam s puta!
To prosipanje novca u svjetinu ponizuje čovjeka.
Oni baš to čekaju. Kad ne bismo sipali zlato, prolazile bi kraljevske povorke
kao sprovod. Zlato otvara usta, oduševljava. Moj otac je dao kovati nekoliko
škrinja novca za današnji dan. Zasut će ih! Neka vrište, životinje!
Dok svjetina urla i klikće kralju, plemići tvrdoglavo šute. Sve bučnije odjekuje
napuljska ulica. Na zaokretu kralj izbaci dvije šake zlatnika. Jedan val najuri
pred sobom kordon plemića, razbije liniju i uvali se u povorku pred Izabelom.
Ona potjera konja preko njih. Gordana zaustavi svojeg sivca. Pred njom hrpe
tjelesa, urinutih, smotanih poput pijavica, grizu se, razdiru, krvare u prahu
nad hrpom raspršenog zlata.
Preskočite ih, lijepa dona viče netko straga Gordani.
Ne! To ona neće učiniti, ona želi ljude zaobići. Ali se besvjesna hrpa u
krajnjem naporu gura pod noge njenom konju. Ovaj se propne. Gordana nategne uzde
da ga zadrži od divlje trke. U vlasti snažne ruke prestravljeno konjče vrti se,
skače, zahvaćeno stravom. Videći da ne može zadržati konja u povorci, skrene ga
ustranu. Svjetina se razdvaja bježeći od prestrašene životinje. Vrisak ga još
više nadražuje. Sve se obazire za djevojkom što tolikom vještinom i snagom vodi
borbu sa svojim konjem. Neki jahači kušaju prodrijeti kroz svjetinu i pomoći,
ali dok su se progurali, Gordana je već iščezla. Skrenula je uzbrdo. Najednom
netko zahvati poplašenu životinju i zaustavi je.
Od uspona i pomoći što je dolazila od nečije ruke konj stane. Drhće, Gordana mu
gladi grivu, miluje ga, a on kao da shvaća govor njezine ruke i smiruje se.

Djevojka pogleda u lice jahaču koji je tolikom ustrajnošću dojurio u pomoć.

Skladne crte, rimski nos, žive tamne oči, a u njima poštovanje proizvodi
prijatan dojam. Odijelo je strančevo svečano, sastavljeno od ružičastih boja i
svih zagasitih šara. Dugmad od dragulja pokazuje imućnog plemića. Duboko je
skinuo klobuk:
Lijepa dona, molim za oproštenje što sam se usudio lišiti vas užitka da sami
zaustavite konja. Ali svjetina bi me nazvala kukavicom da nisam pojurio za vama.
Daleko je od mene taština, gospodine. Vi ste pridonijeli svoj dio i hvala vam.
Prije nego učinim svoju dužnost i pokažem vam put natrag, dopustite mi da
prikazem sretnika što vas je smio pozdraviti. Iz Firence sam. Ime mi je Escole
Strozzi.
Brat pjesnika koji je na našem dvoru u Zagrebu. Drago mi je da se vama moram
zahvaliti na toj usluzi. Ali, moram se vratiti “u povorku.
Taj vas je vranac odnio predaleko i ne biste više mogli kroz gomilu stići na
svoje mjesto.
Onda mi ne preostaje drugo nego da se vratim u Castello dell” Uovo.
Taj je bliže.
Dakle, pokažite mi put k dvoru.
I krenuše. Gordana nije upravila mladiću nijedno pitanje i tako su stigli pred
ulaz u dvor. Sluge istrče niz mramorne stube da joj “pomognu sići.
Plemenita gospođice, smijem li se nadati ispunjenju velike molbe koju sada
polažem pred vaše noge?
Da čujem, gospodine.
Molim, poklonite mi nekoliko časaka, bilo danas, sutra, ili kad pfnJ odredite.
Htio bih mnogo toga doznati o svojem bratu.
Već iz pukog egoizma što mi se pruža prilika govoriti o mojoj domovini. Na
svečanosti priđite k meni kad vidite da nisam potrebna princezi Izabeli.
Mnogo sam puta pokušavao, ali kraljevski dvoranin Si-mono nije dopustio.
Nije dopustio? Zacijelo je zabuna.
Koliki su vam se zaželjeli prikazati, ali Simono nikoga ne pušta u vašu
blizinu.
 Bit će da napuljski dvorski propisi ne dopuštaju dvoran-
kama razgovor? v. s
Takvih propisa ne poznajem. , ,^
Povezat će me s vama učenjak Aversa. f"..”" “ “
• Dovijeka ću vam biti zahvalan.
•l Gordana ne dopusti da joj tko pomogne s konja. Gipko i j spretno uhvati
haljine pa se spusti sa sedla i uzvrati prijazno j; smjerni pozdrav firentinskog
plemića. On odjuri ispred dvora.

h
Djevojka obiđe ulaz u dvor i krene u kraljevski vrt. Uspne se na terasu i odavde
pogleda dolje na Piazzu delT Incoronata. Još uvijek svjetina stoji okolo
promatrajući odličnike koji na tribini čekaju povratak kraljevske povorke.
Među svjetinom opazi Sljepka kako korača uz nekog jahača. Vidi postrance
jahačevu modru odoru, vitku pojavu, ali glava mu je okrenuta pa mu se ne vidi
lice. Tada su zašli za drveće aleje što vodi k dvoru, a svjetina ponovo zaokupi
njenu pozornost svojim povicima. Nagnula se na ogradu prve terase da što bolje
Čuje. Slušajući napuljske primjedbe, odjednom iza svojih leđa čuje trku i povik.
Obazre se i opazi Stjepka zadihana i nasmijana:
Napokon, tu ste. Potrčao sam za vama, ali nisam mogao tako brzo. Dospio sam u
gužvu svjetine i naišao na jahača. Znate tko je? i dječak pruži obje ruke
onamo odakle dolazi plemić u odori od modrog baršuna.
Gospodin Damir? začudi se, ona.
Eto, on je poskoči Stjepko od velike radosti. Dok je čekala, njezino se čelo
smrkne od zabrinutih pitanja što vire iz njenih očiju.
Kako? Zašto? Otkud vi ovamo, gospodine Damire? što znači to iznenađenje?
Mnogo, gospođice Gordana.
Stjepko, idi, pripazi neka me nitko ne buni uputi ona paža. ," " Dječak se
brzo udalji prema palači.
Sad govorite što se dogodilo.
..>,;. Najprije vas moram izvijestiti da sam stigao već prije tri dana, ali me
nisu pustili na dvor.
Nisu pustili? Zbog čega?
Možda je vama bolje poznato. Ja sam, naime, tražio da govorim s vama, pa mi
rekoše da s dvorankom kraljice Beatrice ne može govoriti nitko jer je neprestano
u službi.
Lagali su. Izabela neprestano okuplja oko sebe napuljske dvoranke, ali sad je
važnije što vas je dovelo ovamo.
Poslan sam.
Od koga? U koju svrhu?
Od princa Ivana da budem uz vas. Kralj me slao s važnim pismom da stignem
Lovni Iločkoga. One noći pred moj odlazak princ mi je naložio kad izvršim
kraljevu zapovijed, neka se ne vratim u Zagreb, nego da krenem u Napulj.
Čemu? upita zabrinuta pogleda.
Kraljičina odredba da pratite Izabelu u Napulj pobudila je u princa zle
slutnje.
Slutnje ne padaju iz vedra neba. Nešto im je dalo povoda na zemlji.
Princ se ozbiljno zabrinuo nastavi Damir i kasno u noć, kad je kralj
otišao, zamolio me, kad izvršim kraljevu zapovijed, neka proslijedim u Napulj.
•”• •"•••••”<•>-< •••>.-

Posve nepotrebno. To više što će vaš dolazak pobuditi pozor;:”, kardinala

Franceska i done Izabele. Pitat će: ćemu je došao prijatelj princa Ivana?
Neka pitaju koliko ih volja. Dosjetiti se neće nikada.
Promislite malo: da sada nisu svi na svadbenoj svečanosti, ne biste ni ovog
puta mogli govoriti sa mnom. čas prije čula sam neku šlic i u vijest u tom
smjeru pa mislim da bi bilo dobro da se ne poka u Ltc na dvoru dok ne sa nam Što
ima značiti da me skrivaju,
Prijedlog neću prihvatiti. Žalim budem li smetao vašim užicima.
Ova je primjedba više nego neumjesna. Jeste li došli da me nadziretc?
 Princ ne kani da preko mene nadzire vaše oči i srce. Njegova je zabrinutost
plemenita. Obećao sam da ću ostati sve dok ste ovdje i pratiti vas u domovinu.
Zapravo, i sam vojvoda Iločki, kad sam mu ispričao da su vas poslali u Napulj,
vrlo se zabrinuo i potakao me u odluci da vas slijedim.
Sasvim nepotrebna bojazan. Ali dugujete mi odgovor na moja pitanja: otkud
dolazite, u kojem ste mjestu stigli vojvodu Iločkog?
Još prije Milana, a onda sam pošao s njim.
Čut ću dakle zanimljive događaje. Govorite, gospodine Damire. Je li vjenčanje
obavljeno?
S koliko radosnog očekivanja pitate to, Gordana! , ~~- Jer čitavom dušom
želim to vjenčanje.
Čitavom dušom, ah” ne i srcem.
Ne želim nastaviti raspravljanje koje sam s vama dokrajčila u Zagrebu. Dakle,
što je bilo u Milanu?
Vojvoda Iločki, knez Frankopan i kraljev savjetnik Filipec pošli su odmah
nakon dolaska u Milanu na Ludovikov dvor. Lovro je predao milanskom vojvodi
pismo koje sam mu ja donio, a sutradan su pošli onamo u svečanim odorama.
Pozvali su i mene.
- l pošli ste?
r- Jesam da kažem Bianki neka ne uzima princa, jer neće s njim biti sretna
pošto on ljubi drugu. Ali kad sam stupio u dvoranu, vrlo veliku i punu plemića,
vidio sam kako ispred vojvodina prijestolja stoji mlada djevojka, uz nju Lovro
Iločki i drži je za ruku. Vojvoda Iločki upravo je izgovarao da u ime princa
Ivana uzima vojvotkinju Đianku za ženu. I onda sam čuo njezin glas da pristaje.
Zatim je s prijestolja ustao Ludoviko Sforza i glasr.j objavio svima
prijateljima i gostima da je njegova nećakinja, vojvotkinja Bianka, vjenčana s
princom Ivanom, sinom kralja Matije, vladara Ugarske, Hrvatske, Austrije. Po
uzdignutim rukama plemića razabrao sam da kliču. ...,.,,
447

“j>ili Sklopivši ruke na grudima, Gordana usklikne:

4 Dakle, vjenčan, vjenčan s Biankom! Domovina je spašena!
..., Gordana, zar je to sve što imate kazati na ovu vijest?
Još nešto imam reći: narodi su spašeni od ovih krvnika. ,.,:, Okrutni ste,
bešćutni. .H , Vi uopće niste muškarac.
Trgnuo se kao da ga je udarila po licu. Zarumenio se do •ćela. Ruke mu se
spuštaju niz bokove i ostaje tako nepomičan. A ona ljutilo povisi glas:
Vitez ne bi tako nijemo snosio prezir, povredu svog muškog ponosa. Nastojao bi
da popravi i pokaže, kako mu je u prvom času samo do sreće naroda.
Opazila je da teško diše u naporu nekog svladavanja, ali nikako ne razabire je
li to bol ili Ijutina.
Napokon smo izvojevali pobjedu u Milanu, “pobjedu našoj domovini. Razmislite
dobro o tome, jer sve što biste učinili, svaka vaša riječ princu i svako vaše
nastojanje da mu došaptavate nade smatrat ću izdajstvom domovine. Upamtite!
Iza Gordane pojavi se napuljski dvoranin Simono i prekine razgovor. Napuljac se
smjerno pokloni djevojci:
Plemenita gospođice, molim da otpustite svog brata.
Brata? Mislite li ovog gospodina? Tko vam to reče?
Vaš paž Stjepko. Htio sam odstraniti gospodina da vam ne dosađuje, a paž me
odlučno zaustavi tvrdeći da vam je ovaj gospodin brat.
Gordana se ponovo nasmije, a Damir pozorno slušajući i gotovo neprijateljski
gleda napuljskog dvoranina.
što ima to da znači?! pita Damir. Ovdje se dakle uistinu ne može s vama
govoriti? čak je Stjepko morao lagati.
Gordana ne odgovori, već se okrene k Simonu.
Ne smijete zamjeriti pažu ovu malu laž. On bi za mene učinio sve. Znao je da
želim nasamu govoriti s dvoraninom moje kraljice. Uostalom, najavit ću ga
princezi Izabeli.
Nemoguće! Evo, stižu svatovi. Gospodina ću moliti da pođe tamo gdje su
ukonačeni ostali dvarani njezinog veličanstva Beatrice.
 Hvala! Već imam stan kratko će Damir. Simono se obrati Gordani:
Molim gospođicu da se uputi u svečanu dvoranu gdje su sabrani ostali gosti.
Želim da pozovete i ovog plemića. On je odličan prijatelj našeg princa, dakle
ima pravo prisustvovati svečanosti.
Ponovno se Simono nakloni Gordani:
Gospođica ima potpuno pravo. Molim gospodina neka se pridruži ostalom muškom
dvoranstvu kraljice Beatrice.
Preodjenut ću se i doći odvrati Damir i ostavi terasu. Gordana ide s
Napuljcem koji je slijedi u maloj udaljenosti.
448

GLASNIK S GRICA
Već je kasno popodne, a svadbeni ručak još nije dovršen. Sa svog mjesta Gordana
promatra zamamnu sliku napuljske raskoši. Sve je blistavo. Strop oslikan
bojevnim prizorima, išaran reljefima ukrasima, zlatnim girlandama. Po zidovima
je umjetnički kist ovjekovječio svoju pjesničku maštu, a kiparsko dlijeto ukle-
salo stotine mitološki, bojovnih, kraljevskih likova i ukrasio ih, plastičnim
obojadisanim i pozlaćenim uzorcima. S blistavilom zidova i stupova u skladu su
stolovi s dragocjenim ukrasima. Tanjuri od porculana, noževi, viljuške od čistog
zlata, čaše od kristala vrhunac su raskoši što je Gordana ikad vidjela. Šarene
odore napuljskih velikaša i odličnika, bajoslovne haljine crnoputih ljepotica i
nakiti što sjaju u craokoshn glavama sve to Gordana jčuva može pregledati.
Blista raskoš, sjaje se oči, a zaglušnom glazbom ispunjena je čitava dvorana.
Ulazi povorka dvorjana odjevenih u skupocjenu svilu i bro-kat. Poredani su jedan
uz drugoga. Svaki ogromni zlatni pladanj nose po četiri dvorjana. Na pladnjevima
su umjetnine od šećera koje prikazuju vrtove pune cvijeća, terase pune ruža,
kule, dvorove, sve složeno od šećera kao da je sve sagradila vješta ruka
gradite” Tada se pojave pladnjevi s grbovima kraljevske ara-gonskc kuće kao da
su izrezbareni od kovine.
Povorka se razdijeli u dva reda i zaokruži sve stolove. Jedva što su se makli sa
sredine, pojavi se na vratima nešto što privlači divljenje pjesnika i
historičara.
Ogroman pladanj kao čitava terasa visećih vrtova na zlatnim nosiljka:na drži
dvanaest sluga. Na pladnju zeleno brdo, po njemu rastu palme, lovori, naranče
kao da su ih pokidali sa stabla. Vitezovi na konjima okružili su brdo. A čitavo
brdo i svaki od tih šećernih vitezova bajoslovna su umjetnina slastičara kipara.
Nose to brdo u sredinu dvorane i spuste ga na pod. Sve su oči uprte u neviđenu
tvorevinu. Vrh brda stade se micati i pretvarati u tulipan. Iz njega iziđe živi
mladić u odori od modre svile, sa zlati čašom u ruci i digne je uvis. Sva se
dvorana uskomeša. Mladić sonornim glasom izreče u čast kralju i kraljici
spjevani pancgiv Bučni poklici izazivlju njegove riječi. I onda sluge opet dignu
čudo od brda da ga ponesu na ulicu grada.
Čuda su to neviđena primijeti Gordana zdesna svojem susjedu starcu Aversi.
Kad to ispričam dvorskom slastičaru u Firenci, vjerujte, on će sagraditi od”
šećera crkvu sv. Petra, a dozna li to slastičar Ludovika Sforze u Milanu, on će
čitav Rim sagraditi od šećera makar u to uložio svu svoju imovinu.
Utakmica slastičara kod vas je tako velika?
Vladari i pjesnici i umjetnici, svi se takmiče u današnje doba da jedan drugoga
natkrile bilo u čemu, pa makar i u zlu.

A u kreposti ne takmiči se u ovoj naprednoj zemlji nitko?

Ta biljka ne uspijeva na našem tlu prišapne tiho učenjak.
Malo je nagnula glavu nad svoj tanjur i zamislila se.
Umaram vas, ljepotice, znam, ali što ćete. Vas su osudili da dva tjedna
ostanete u tamnici između dvije kule: vašega dvorana koji već stari i mene
gotova starca. Jer ne puštaju k vama sve te mlade plemiće i pjesnike koji sa
svih strana puni čežnje pogledavaju k vama. Dopustite da vas zapitam: ne čini li
vam se nešto čudno u tome?
Mislila sam da je ovdje takav red za dvoranku.
 Već i strani gosti opažaju da je netko između vas i mladih vitezova postavio
čuvara Simona!
Tko bi to bio?
Središtem ove zagonetke spominju ljudi samoga kralja. Rekao sam vam to možda
zato što se bojim da je tako.
To otkriće odrazi u njenom licu sjenu nekog zabrinutog pitanja koje odmah izrazi
pogledavši starca u oči:
Po čemu bi se to moglo zaključiti da je ovo kraljeva naročita odredba.
Po tome što svi poznaju kraljev način. Ništa se na njegovu dvoru ne odredi i
ne učini, a da nema uzroka.
Molim vas, budite jasniji.
Drage volje. Dakle, kralj Ferante ima dva načina: kad nekog muškarca grli i
obasiplje častima, onda svi smatraju izgubljenim njegov život, slobodu ili
imetak. No kad se prema ženi ljepotici pokazuje kao da je ne vidi, a. ne pušta
joj u blizinu nijednog drugog muškarca, smatraju izgubljenom njenu čast.
čini se da je vaše mnjenje o napuljskom kralju vrlo lose?
Još uvijek nešto bolje nego mnjenje njegovih podanika.
Onda se pridigne k njoj i reče joj posve tiho: ~ Staro prijateljstvo prema
Ivanu Panoniusu, vašem skrb-tiflni, zapovijeda mi da vam iskažem svoju
zabrinutost. Smijem K vam reći sve što znam? 1 Oslonite se na moju šutnju i
samosvladavanje.
Kralj Ferante ispitivao me o horoskopu koji je tražila kraljica Beatrica za
neku djevojku. Kako mu rekoh da se ne sjećam, zapitao me jesam li uistinu
prorekao toj djevojci nezakonitog sina?
Bez riječi gleda ona u njega.
Nisam vam to rekao zato da u vašu dušu posijem sumnju, nego da pobudim
pozornost na sve što se oko vas događa.
Neka mi gospodin oprosti, ali na napuljskom dvoru nije običaj da se ovako tiho
šapće i ovako blizu sagiblje odličnim dvorankama. t • • ,•”..,•.-” t-ui ,

Opomena je pala straga. Aversa i Gordana se obazru. Iza njih Stoji Simono.
U starčevim očima pojavi se podrugljiv smiješak koji je popratio njegov odgovor:
Neka mi gospodin oprosti. U čitavoj Italiji nije običaj da ovakav mladac
podjeljuje pouke starcu učenjaku.
Postiden, dvoranin samo obori oči i onda se malo okrene prema kraljevu stolu.
Gordana je slijedila taj pogled koji je dosegao kralja i kao da je bio od njega
odvraćen.
Simono se polagano udalji, a starac učenjak izmijeni pogled s Gordanom,
Ima riječi koje govore glasnije od svakog krika. Pogled Što je bacio kralj
svojem pouzdaniku opomena je, gospođice, za vas.
Nakon kratke šutnje Gordana će zamišljeno:
Ne znam, ne vjerujem. A opet, nešto se u meni uzbunilo što nije sumnja ni
strah, a ipak nije mir.
< Da sam vaš skrbnik, ne bih vas pustio u Napulj.
Obratno, sigurno biste me pustili u Napulj da ste moj skrbnik, jer biste bili
svjedok naročite pažnje i brige koju mi je posve >.-l.i kraljica od mojeg
djetinjstva.
Ne mislim na Beatricu. Ona se možda nije sjetila da će vaša pojava, tako
neobična i neviđena u ovim krajevima, zamagliti oči starom grešniku.
Ona sluša, gleda goste oko stolova i zaustavi svoj pogled na Danf.ru Ustao je
kao da će ostaviti mjesto, ali ga na pola puta zaustavi Simono. I stari učenjak
pridruži se Gordaninu promatranju pa su razabrali da se između oba mladića nešto
zbiva. Dami rove crne oči mrko šibaju napuljskog dvoranina i kad je za-ko rak mi
o kao da kani krenuti prema Gordani. Simon ga zaustavi.
Jasno je što se dogodilo. Vaš dvoranin htio je k vama. Zašto bi njemu kratio
da mi dođe u blizinu?
On je prijatelj našeg princa.
Pa ipak ga ne pušta. To mojim sumnjama podaje još više hrane. Gledajte, vaš
dvoranin vraća se na mjesto blijed, gotovo zelen!
 Rastvorili ste mi zavjesu nečega što se iza nje skriva, a ja ću je potpuno
razgrnuti da vidim što je tamo.
Smatrao sam dužnošću prema svojem prijatelju koji je vaš skrbnik da upozorim
na pogibelj koja na vas vreba.
Gozba je svršila i kralj i mlada kraljica ustanu.
Svi gosti ih slijede i sve se povuče u odaje na odmor da se spreme za večernju
gozbu.
Dvije Gordanine družice uzalud su nastojale saznati zbog Čega
je tako zamišljena, dok napokon nije ustala i pošla u sobu done
Izabele. . . .......
451

• Mlada princeza ležala je na počivaljci odmarajući se od napora vjenčane

svečanosti. Do nje sjedi Francesko. Makar je Gordana razabrala da nije došla u
zgodan čas, ne vrati se i upo-zori braću na svoju prisutnost rekavši glasno:
Smijem li zamoliti donu Izabelu nekoliko riječi? Napuljski princ se obazre i
ustane. fi Morao bih, dakle, izaći?
Visosti, nemam nikakvih tajna, naprotiv, molim da me ču-
Sto želite, Gordana? upita dona Izabela.
Njezino veličanstvo reklo mi je u Zagrebu kako me šalje U Napulj s naročitom
željom da vidim njegove ljepote, da upoznam svijet i da preko mene prikaže u
Napulju napredan duh svojeg ženskog dvorjanstva.
S nerazumijevanjem i čuđenjem uprle se princezine tamne oči u Gordanu, dok
Francesko skrene pogled. Osjeti se neprijatno.
Ovdje sam, međutim, naišla na sasvim drugi postupak.
Kako to? začudi se Izabela.
Sprečavaju me na svakom koraku da štogod vidim ili čujem, da upoznam ljude,
čak i u tome da razgledam grad. Sloboda koja je dodijeljena mojim dražicama meni
je oduzeta.
Sto vi to kažete? namješteno se začudi Francesko.
Sjećate li se, visosti, kad mi je kraljica govorila u vašoj prisutnosti o
uzrocima zbog kojih me šalje u Napulj? Ćuli ste kako mi je kraljica sve divno
oslikala, a ovdje nisam upoznala nikoga osim starog učenjaka niti sam smjela
poći u grad što je bilo dopušteno mojim dražicama. Dvoranin Smiono neprestano me
zaustavlja i zapostavlja, zapravo se osjećam zatočenom.
Onda je to krivnja Simonova odvrati Francesko, a Izabela, ne sluteći o čemu
se radi, potvrdi Gordanine prigovore:
Uistinu, Gordana ima pravo da se tuži. I ja sam opazila da je potisnuta u
pozadinu. Sasvim su joj oduzeli slobodu, a onda i nema s kim da govori do onog
starca, našeg Brodarica i paža Stjepka. Baš nimalo zabavno društvo.
Smješkajući se pokuša Francesko raspršiti neugodnost svojeg položaja i obrati se
Gordani:
Kad to opaža Izabela, bit će da je tako. Pobrinut ću se da ispitam kako se
Simono usudio da vam se nametne. No, već sada bih mogao naslutiti da je
štićenici kraljice Beatrice htio naročito iskazati počasti i osloboditi je
prevelike znatiželje na-puljske mladeži.
Dobro, visosti, ali ima još nešto. Prema želji moje kraljice imala sam sutra
nastupiti na bojnim igrama, a čas prije rekoše mi da je to promijenjeno, pa ja
neću sudjelovati na bojnim igrama. Sve me to začuđuje i pobuđuje u meni
stanovite sumnje.
Kakve sumnje? zapita Izabela iskreno iznenađena.

Pozorno motreći Franceska, Gordana zamijeti njegovu smetnju i ohrabrena time

odgovori:
Mene se kani zapostaviti. U tom slučaju molim princezu da me otpusti iz svoje
pratnje.
što ti pada na um, Gordana?!
Njegova visost slušala je sve što mi je njezino veličanstvo jednog dana prije
odlaska govorilo. A baš je ovdje sve obratno nego što mi je obećala kraljica.
Osjećam se povređenom i zapostavljenom, stoga molim vašu visost da mi dopusti da
se smjesta vratim u domovinu.
Odlučan glas kojim je izrekla nenadanu odluku zapanji Izabelu, a na Franceskovu
licu izmami protiv volje tamne sjene ljutnje.
Zar ćeš sama krenuti kući? upita je Izabela.
Vaša je visost vidjela ovdje dvoranina Damira. On će me pratiti i ako još
otpustite kojeg od naših dvorana.
Možda je Damu pobudio u vama sumnju da vas se za-postavlj Mane Francesko.
Visosti, ne treba mi ničijih savjeta, pa ni njegovih. Zapravo, on je tek
stigao, dok sam ja već više od tjedan dana ovdje prezren?, •,:;! IL suvišna.
Zato idem kući.
Vi ste u zabludi, Gordana nastavi sada Francesko pomirljivo.
Vaša visost to ne može prosuditi. Ostajem nepokolebivo pri svojoj riječi i
molim princezu Izabelu da me otpusti kući.
Njezino veličanstvo je odredilo da ostanete do kraja svečanosti ubaci
Francesko.
Ali njezino veličanstvo bi mi sada dalo pravo kad bi znalo kako se ovdje sa
mnom postupa. Dona Izabela, molim da me otpustite.
Princeza koja nije upućena u stvar nije se jače opirala pa odgovori:
Ako se ne bojiš da će te kraljica ukoriti, s moje strane možeš otići, jer
uistinu je čudno...
Gordana opazi kako je Francesko pošao po sobi, a onda se okrene i mirnim glaso
reče sestri:
Do tebe je da o tom izrečeš svoju odluku, ali ipak treba ta navijestiti
kralju, našem ocu.
Gordana upadne glasnim i odlučnim riječima:
Otkad se kraljevi brinu za neprilike svojih dvoranki?
Ali vi ste štićenica njegove najmilije kćeri.
Baš to u Napulju nisam osjetila. Dona Izabela, vi ste nt dopustili da idem?
Na svoju odgovornost možeš ići.
Hvala vam, visosti, preuzimam odgovornost na sebe.
I okrenuvši se, iziđe iz sobe. Francesko mrko pogleda svoju
sestru: ^ Kako si smjela to učiniti bez kraljeva znanja?
453

Pravo ti je odgovorila Gordana. Zar se naš otac brine za dvoranke? Pa još na

svoj vjenčani dan kad su svi naši kašteli puni gostiju? Ima djevojka pravo.
Zapostavljena je i dosađuje se, a Beatrica joj je doista napunila glavu kako će
ovdje biti slavljena, kako će tu slaviti Beatričin dvor. Gordana hoće slave, to
joj je utuvila u glavu Beatrica.
Ne odvrativši ni riječi, Francesko ostavi svoju sestru.
ZAMKA NAPULJSKOG KRALJA
Tisuće svijeća sa zlatnih i srebrnih lustera i svijećnjaka natapa vrelim
svjetlom mramorne pozlaćene zidove, blistavi baršun i dragulje na svilenim
odorama kraljevskih gostiju.
U naslonjačima sjedi kraljevska obitelj. Kraljevski glumci .prikazuju svečane
igre. Pozornica je pretvorena u raj s dalekom pozadinom kulisa oslikanih
umjetničkim kistom. U raju je radost i veselje. Sa zemlje je stigla vijest da
aragonska dinastija slavi novo slavlje. Slavni potomak Alfonza I uzima životnu
družicu i svi anđeli i svi sveci spremaju se na okup da pođu gospodaru neba i da
ga zamole neka taj brak blagoslovi sinovima, jer aragonska dinastija je na
zemlji drugo sunce koje svojim zrakama kreposti natapa čitav jug. Ali sveci i
anđeli još nisu zadovoljni pa hoće da se aragonski prinčevi razgrane čitavim
svijetom, da sav svijet bude dionik njihovih bezgraničnih plemenština duha i
srca.
Zrake aragonskog sunca osjećaju se posvuda u Napulju. Jedna od tih zraka zunca
jest princ Francesko, odabran da kao kardinal ogrijeva ljudske duše darovima
svoje duhovne čistoće. Mlada nježna zraka princa Giovana još čeka na svoju
zadaću, a svijetla zraka s obličja sunca kreposti, što se zove Ferante, njegova
kći Eleonora, rasprostire svoje blagotvorne zrake kao vojvotkinja od Ferare.
Tamo gore, na sjeveru, blista najjača zraka što se pretvorila u zvijezdu
jutarnjicu, preporođuje sjever, daje ledenim srcima toplinu, raskošno rasipa nad
njima svoj um, blistave darove svoje vladalačke veličanstvenosti. To je
Beatrica.
Čitavo se nebo skupilo da slavi i moli kralja rajskih visina neka razgrana
aragonsku dinastiju na sve četiri strane svijeta! Dvoranom zaori pjev anđela i
svetaca, a onda se zastori zatvore i čitava dvorana ori se od poklika i
odobravanja.
Gordanin pogled prodire sve do dna dvorane. Ona promatra i sluša klicanje.
Prezirući odredbe Simona, sjela je kraj pjesnika Escole Strozzija. I dok
dvoranom odjekuju poklici, ona tiho primijeti:
Vrlo zanimljiv pjesmotvor!
Nije potpun, zaboravili su Ferantea nazvati bogom mesa.
454

Nazvali su ga suncem. . r;c r

Sasvim točno. Kralju je u njegovu šaht iffc) tako vruće kao sur.cu u njegovoj
materiji.
I oni koji mu tako oduševljeno kliču?
Kliču oni tako silno zato da kralj ne bi čuo njihov prezir i kletve. Ja nisam
klicao jer ionako zna da ga mi u državi Milano prezircr a samo mu pred svijetom
iskazujemo počast. .
Zašto vas je onda zvao?
2eli nam pružiti priliku da mu zavidimo.
Čujete li? Opet kliču? Zar to nije izraz pravog oduševljenja?
Na to ću vam odgovoriti rimski: imao jedan Rimljanin prekras . • lađu i
stotinu robova koji su veslali. Kad bi smalaksali, nadzirat : su ih tukli do
krvi. A kad je imperator došao da ih sam vidi svi su klicali i vikali
pozdravljajući svojeg gospodara krikom koji su Rimljani nazvali oduševljenjem, a
zapravo je to bio samo krik boli od biča. Klicanje Kapuljača je isto.
Gordana nije imala kad odgovoriti, jer se zastori ponovo raz-grnuše. Na
pozornici se pojavi božica ljepote a ime joj je Beatrica. Bog joj je dao tri
pratioca da joj krče putove po sjevernom kraljev-.i u: ljepotu, poštenje i boga
Apolona. Ljepota slavi visoko čelo, rumenilo njenih lica, snježne zube i rumene
usne Čija je svaka riječ glazba, slavi mudrost i milošću svojom obasiplje
podanike koji su tako sretni da joj mogu služiti. Ljepota kliče: "Dan kad se ona
rodila ispunio je srećom sunce, mjesec, zvijezde i sve nebeske planete. Zvijezde
su izgubile sjaj pred sjajem nje zine ljepote, jer nema na zemlji Žene koja bi
joj bila ravnale Onda nastupa poštenje i slavi Beatričine kreposti, veće od
kreposti Juditi, veće od svih žena na svijetu. Božica Điana više ne može
prolaziti gorom i dolom, jer su doline i gore i vrela ispunjeni Beatričinom
slavom. Ni jedna djevica nije tako čista da bi pred Beatricom smjela nositi
partu.
Apolon veli: sišao je s neba da slavi ljepotu Beatrice ara-gonske, kraljice
Ugarske, Hrvatske, Češke, Austrije i našao da su zemlja i nebo puni odjeka njene
slave i kreposti, sjaja njene krune. I Apolon joj pada pred noge jer se pred
njom pretvara u prah i pepeo svako božanstvo. Sad s brda silazi Zeus, kralj
Olimpa. Skida krunu i stavlja je pred Beatričine noge usklik-nuvši: "Ovu krunu
skidam sam sa svoje glave jer je više nisam dostojan. Samo se jedan smije
nazvati kraljem zemlje i kraljem Olimpa: tvoj otac, napuljski kralj Ferante!" I
Zeus pada do Beatričinih nogu i daje joj krunu za napuljskog kralja.
Zastor se ponovo spušta i zaglušno klicanje odjekuje dvoranom.
Tko je napisao ove pjesmotvore? upita Gordana pjesnika Strozzija.
455

Slavni Fontano, Jacopo Sannazaro. Ima i drugih koji kralju napuljskome,

naročito Beatrici, znadu ugoditi. Ali što bi ti jadni pjesnici da nema kraljeva?
Kome bi se rugali svojim pjesničkim umotvorima?
Vi ste baš neprijatno zagrižljivi. Sva sreća Što odlazim iz Napulja.
Odlazite? Kada?
 Sutra o podne.
Neću se maknuti ispred dvora dok vas još jednom ne vidim.
Nije imala kad odgovoriti, jer njezinu pozornost privuče prizor pred kraljem.
Pošla je naprijed da bude bliže. Razabire ka-ko je Francesko pozvao Damira, kako
se ovaj duboko naklonio stojeći pred napuljskim vladarem i kako su iz mesnatog
lica u mladića žmirkale kraljeve oči.
Vi, jamačno, dolazite kao brzoteča njezina veličanstva kraljice Beatrice, ili
možda njegova veličanstva kralja Matije?
Veličanstvo pravo veli. Došao sam po zapovijedi svojeg gospodara princa Ivana.
Naš divni princ šalje vas u Napulj? Očito po važnom poslu?
2eli da mu u Napulju nabavim neka važna znanstvena djela.
Ja ću princu sam ponuditi iz svoje knjižnice što god za
želi, čuo sam o njegovim velikim umnim sposobnostima. Trebali
ste se odmah javiti čim ste došli. ,;. _
Nisam smio buniti vaše veličanstvo. “ “
Vi,- dakle, niste stigli s ostalim dvoranima? “,” ““
Ne, veličanstvo, ja dolazim iz Milana. "
I tamo ste nabavljali djela za njegovu visost?
Veličanstvo, tamo sam prisustvovao svečanom vjenčanju.
• Vjenčanju? Čijem?
Vjenčanju princa Ivana s njezinom visosti Biankom Sforza!
Odgovor padne poput groma. Kralj žmirne u kardinala Bor-giu. Pogled nije izmakao
ni Damirovoj ni Gordaninoj pozornosti. Ali kralj se odmah obazre i spazi
poslanika milanskog kneza, nasmiješi mu se i reče ljubazno:
Kneže, poslanice, niste nam javili radosni događaj u Milanu?
^ Knez se pokloni odvrativši: Nisam znao, veličanstvo. t Pouzdanik
ste milanskog vladara, a ne znate?
Vladarski su pouzdanici više puta samo zato na svijetu da ima netko tko ne
saznaje vladarske tajne.
Kralj Ferante se zadovoljno nasmije pa iznenada položi ruku na Damirovo rame:
Vrlo ste me obradovali. Ničemu se tako ne radujem koliko ovom braku. Moj dragi
rođak vojvoda Ludoviko osvijetlio je svoju vladalačku mudrost kao nikad do sada!
,. •
456

"To znači da mu je spremio nešto gadno", pomisli u sebi

milanski poslanik.
Kralj Ferante ostavi prisutne i pođe s kardinalom France-skom u blagovaonicu da
započne novu večernju gozbu.
Kasno u noći nakon gozbe našla se Gordana opet sa svojini družicamu u odaji. Tad
je dona Izabela dade pozvati k sebi.
Đjcvojk i stupi k postelji gdje je komorkinja svlačila Izabelu,
Imam ti javiti dvije radosne vijesti. Francesko se pritužio kralju zbog
postupaka napuljskih dvorana s tobom. Kralj je odredio da ćeš sutra nastupiti na
bojnim igrama.
Zahvaljujem na milosti njegovu veličanstvu, ali ja bih voljela sutra putovati.
Evo i druge radosti koju ti donosim. Moju je odluku kralj potvrdio. Neće te
zadržavati kad si odlučila poći. Pratit će te Damu, kako si sama odabrala, a
možeš odabrati još četvoricu.
Svakako želim Stjepka, ako ga vaša visost ne treba.
Nikako ga ne trebam. Kraljevska će te lađa opet odvesti u Genovu.
To je previše, milosti.
Sve to čini kralj za volju Beatrice. Vidjela si i danas koliko je ljubi i
časti. Onaj panegirik dao je napisati samo njoj u počast, A sad lezi, meni se
spava. Sutra ću ti dati pismo za Beatricu.
Ušavši u svoju sobu, Gordana se potpuno smiri.
Okolnost da su joj dopustili da se vrati kući razbila je sve njene sumnje pa
mirno legne na počinak.
U Franceskovoj sobi kralj Ferante prigušeno se smije: Ludoviko Sforza
osvijetlit će svoju vladalačku mudrost pred čitavim svijetom. To sam rekao
milanskom knezu. Kako me budalasto gledao. Teško sam se suzdržao da ne prasnem u
smijeh. A smijat će se sa mnom sva Italija kad napuljska zvona navijeste da je
Beatrica dala kraljevstvu Ugarske i Hrvatske prestolonasljednika. Sto će na to
Ludoviko? To bih htio vidjeti. Glupan, pojagmio se za sjevernim kraljevstvom.
Hoće mu se ploviti Jadranskim morem u Beč nasmije se grohotom.
Vi, dakle, smatrate, oče, shodnim da Gordana sutra putuje?
Sinko moj veselo će Ferante ima li divnijeg rješenja? Ona sama želi poći
iznenada dok još traju svečanosti a ja, naravno, poštujem želju štićenice svoje
kćeri i, eto, stavljam joj na raspolaganje lađu. Dopuštam joj da bira svoje
pratioce. I ona će otputovati, a s njom i Simono. Svečanosti još neće biti
svršene, a kraljevska lađa će se vratiti i najaviti da se lijepa dvoran-ka moje
kćeri iskrcala u kojoj obližnoj luci i nije se više vratila na lađu. S njom je
nestao i Simono. Razglasit ćemo to pred svim dvoranima kralja Matije. I anđeo na
nebesima morao bi to vjerovati. Divna djevojka, sama nam dolazi u pomoć. A
Simono će je odvesti na otok da dočeka tebe.
457

“ A dvoranin Damir kojeg je odabrala da je prati?

I njega i druge koje odabere, kako sam to naložio Izabeli, pozvat ću preda se
da ih naročito počastim svojim nalozima kako se imaju vladati prema štićenici
moje kćeri. Bogato ću ih nagraditi, na spomen mojeg vjenčanja, izručit ću Damini
pismo za Beatricu i zadržati ga tako dugo u svojoj dvorani dok Gordana ne ode na
lađu. Njoj Simono ima najaviti da je oni već tamo čekaju. To su sve malenkosti
da nije vrijedno o tome govoriti, moj sine.
Nije mi drago da će” Gordana ostati sama na otoku dok sam ja ovdje.
Ne boj se, Simono će na riju paziti. A s njim ću poslati i svoje krvnike
Alberta i Bartola. Stražarit će pred njenim vratima kao tigrovi. Pouzdaj se u
mene. Znam kome povjeravam zavjetnu škrinju aragonskog plemena. Ljepotica
bademastih očiju najdragocjenije je blago napuljskog kralja. Nju mi više nitko
ne može istrgnuti iz ruke.
Bojim se jedino Damira. Čini se kao da je on u Gordani pobudio sumnje, jer čim
je došao, ona se najednom promijenila i zatražila povratak kući.
Rekoh ti da ću ga pozvati preda se i zadržati dok se lađa ne otisne.
Neće se on time zadovoljiti.
Kako neće? Sad sam ja njegov gospodar. A što bi mogao učiniti taj deran?
Možda bi iznajmio drugu lađu i slijedio Gordanu. Kralj se nasmije kimajući:
Pokvario si se na sjeveru do srži. Misliš da bi taj mladac daleko dopro mojim
morem da ide za Gordanom? Da je i sam kardinal Borgia kojeg trebam za svoje
osnove, i njega bih gurnuo na morsko dno, na gozbu morskim psima. Moja vlast ima
dva saveznika: tamnicu i krvnika. Smrt je vjekovna metla svakoj moći i do danas
još nije otrcana. Upamti: tko samo jednim korakom korakne na put koji ovu
djevojku vodi na otok, gubi glavu. Moji krvnici vrlo su blizu. Mirno spavaj.
Matijino kraljevstvo već danas smatram svojim. Ah sad se moram pobrinuti i za
svoju mladu ženu.
NAPUUCI SLAVE GORDANU
Zvijezde od zlata pale su po modrom suknu kraljevske tri-, bine. Dolje pod njom
sja stotinu raskošnih odora odličnika, velikaša i njihovih žena. Napuljski
vojnici stvaraju ogradu između praznog prostora i puka što je nagnuto na Piazza
delT Incoronata da gledaju bojne igre.
458

Pred tribinom se biju dva viteza. Njihovi konji pokriti su svilom žarkih šarenih
boja što se spušta do zemlje u gustim na-borima kao povlaka. Odora boraca još je
šarenija, žarča. Oklopi im se svjetlucaju. Na glavama šljemovi puni perja i
vrpca. Vješto udaraju lakim mačevima. Njihova borba nalikuje više na igru nego
na megdan. Dolje na trgu glava do glave upinje se uvis. žednom znatiželjom
ispunjena su sva zarumenjela, oznojena lica.
Borci su obustavili igru. Pobjednik pojuri pred tribinu i spusti mač. Viku puka
raznosi vjetar. Napetost se slegla. Klicanje se raspline u žamor. Onda se opet
sve utihne. Ljubopitnost ponovo nadvladava svaki drugi osjećaj.
Dvije mlade i vitke žene dojahale su u borbeni okrug. Poklone se kraljevskom
paru i započnu borbu. I njihove su grudi pokrivene oklopima, a glave šljemovima.
Oči muškaraca odavaju živo zanimanje. Više promatraju struk i noge žena
odjevenih u uske hlače negoli borbu. Ferante se sagnuo malo naprijed. Uza nj
mlada kraljica.
Borba potraje dugo dok pobjednica ne spusti mač pred kraljem i odjuri, Za njom
padaju poklici.
Glave se miču, uspinju. Žamor raste. Ženska borba pojačava nasladu gledalaca. U
borbeni okrug ujure novi borci. Snažan čvrst muškarac u skupocjenom oklopu i
žena visoka i vitka. Gornji dio tijela sapinje joj pozlaćeni oklop, čvrsto joj
se privio uz plemenite linije. Od struka pada nabrana kratka suknja, a ispod nje
.vire hlače od modrog baršuna. Na nogama joj uske čizme od crvene kože. Glavu
joj pokriva zlatni šljem, a navrh njega crni gavran. Tisuće očiju gleda njeno
vitko tijelo s udivljenjem, željom i nasladom. Plemenito držanje tijela i
savršene linije razbuđuju sve. Lice pokriveno vizirom plijen je svih pogleda.
Nekoliko puta projuri ona na konju borbenim prostorom pa se zaustavi pred
kraljem, spusti mač u znak pozdrava.
Onda se okrene u središtu. Najvještiji borac Napulja nastupa joj kao protivnik.
Već im se mačevi ljeskaju na suncu. Sve se stišava. I sve se upinje. Sva je
pozornost usredotočena na nepoznatu ženu, što Ima da bije borbu na mačeve sa
slavnim napuljskim vitezom.
Lako, sigurno i odlučno odbija ona udarce protivnika. Nešto je lukavo, nešto
ironično u načinu kako se brani i predusreće živom nastojanju viteza da natkrili
vještinu mača u ženskoj ruci.
Glave se giblju. Lagano se zatalasala svjetina. Tisuće očiju prati njezin mač.
Svi su udubljeni u borbu što neprestano raste, biva živa i jača Ijubopitnost
svjetine. Na kraljevskoj tribini sve se naginje naprijed kao da ih žena povlači
k sebi snagom čarolije. France-skove oči plamte, a kraljev pogled skrene k njemu
kao da bi htio reći: "Kakav li će biti junak njen sinlc
459

Najednom se sva svjetina zanjihala, razgibala. Borba se okre-nula. Sad djevojka

navaljuje iznenadno, odlučno. Napuljac se brani čvrsto, sigurno i snažno. Njena
je obrana razmahanija, žešća, navala žustrija, samosvjesnija kao da je svaki
udarac navlas izmjerila, proračunala, unaprijed vagnula i previdjela njegov
učinak. Napuljac iskorišćuje svoju vještinu kao da je u taj mač ulio sav svoj
muški ponos da ne bude svladan vještinom žene.
Ali sve jači i uzdržljiviji biva njen mač. Ova ženska ruka puna je čarolija, a
tamo dolje masa raste puna divljenja, zaprepaštenja, razbuđena slikom lijepog
tijela kojemu je priroda dala neviđenu sposobnost da se poigrava mačem.
Sto žešća biva navala mača u ženskoj ruci, to se bučnije talasa svijet, šire se
oči, sjaju zjenice, plamsaju lica. živi se talasi razbiše u posljednjem udarcu
pobjede. Pljusak udivljenja provali i dopre do tribine kao grmljavina.
Pobjednica spusti mač pred kraljevskim parom. Sve na tribini pojuri k njoj. More
svjetine udara o zid napuljskih vojnika urlajući:
Dolje viziri Dolje! Hoćemo vidjeti lice junakinje! I pokolebala se ograda
naoružanih vojnika. Razdragani val svjetine upro je u nju svoju snagu.
Hoćemo je vidjeti!
Sto je to tamo? upita kralj.
Bit će zla. Vojnici se ne mogu osloboditi svjetine.
Hoće da vide njezino lice. reče kardinal Borgia.
Pa neka skine vizir odredi Ferante nešto neprijatno gledajući razdraženu
svjetinu što prijeti kao bujica. Dvorski meštar priđe Gordani.
Skinite vizir. Narod hoće da vas vidi. Samo brzo jer će rastrgati redove.
Gordana skine šljem s vizirom i potjera konja k svjetini. Svi pogledi upilje se
u nju i sve ruke posegle za njom. S ispruženim mačem sjedi Gordana u sedlu. Sto
dalje kruži okrugom, to bučniji biva zanos razbuđen njenom vještinom, potaknut
njenom ljepotom. I opet se vraća istim putem dok za njom pada pljusak iskrenih
južnjačkih ushita.
Tada ponovo stane pred kraljem, spusti mač na poklon i sa svojim takmičarom
izlazi iz kruga.
Nastavljaju s bojnim igrama, ali čini se da je svima ponestalo želje da prate
borce. U bučnom žamoru što se pronosi čitavim trgom ljude zaokuplja vještina
neviđene ljepotice smeđe kose i bademastih očiju u kojima leži ponosni
muškarački mir.
Gordana je stigla pod šator. Iza Gordane slijede Escole Stro -zi i čitava
skupina mladih plemića u odorama svojih kraljeva. Sišla je sama, lagano kao
pero. Sva plemićka mladež zaokružila je poput obruča. Svatko joj želi nešto
reći, prikazati svoje ime.
460

Ona se smješka i prima poklonstva dostojanstveno sa smiješkom pobjednice. Tad je

opazila crni baršun na sijedoj kosi starca učenjaka i pođe prema njemu, a on joj
uhvati ruku:
Kao što je vaš skrbnik Ivan Česmički osvojio ovu zemlju pjesmom, tako ste je
vi osvojili vještinom mača i ljepotom svojeg tijela.
Takva prispodoba s velikanom pjesme nije na mjestu reče ona.
Hoćete li sutra nastupiti? pita je mladež.
Ne. Ovo je bilo dovoljno za oproštaj.
O kakvom to oproštaju zborite? upita starac. Ona ga povuče dalje od drugih i
odgovori:
Ono što ste pobudili u meni toliko je poraslo da sam zatražila neka me odmah
otpuste kući.
A Što su rekli?
Princeza Izabela dopustila je da idem, a kralj je potvrdio njenu odluku,
Učenjakov pogled zapinje se nekud u neizvjesnost.
Kao da niste s tim zadovoljni?
Nisam. Ne mogu biti zadovoljan.
I ja sam ovog časa požalila svoju odluku. Čim sam se potužila, svemu su
udovoljili. Eto, slobodna sam i mogu činiti što me volja. Mogu govoriti s kim mu
drago. Kako vidite, ni Si mono nije u blizini.
To bi bilo prirodno, moja ljepotice, da je tako bilo od početka. A još bi bilo
prirodnije da vam nisu dopustili poći.
U vama je čitav ponor sumnja?
Ponor koji je iskopao Ferante svim svojim djelima. Mi ga svi znamo i ne bi me
mučila briga što on čini da se ne radi o vama.
Vaša sumnja nema stvarnih temelja.
Ima. Vrlo stvarnih.
Dakle, izjasnite se. To je za mene važno.
čitavo kraljevo držanje prema vama, svi oni pogledi što sam ih promatrao
između kralja i Simona pokazuju da se nešto iza brda valja, a to bi moglo biti
svima nama poznata kraljeva pohota za svakom lijepom ženom. Svaki je muškarac
ovdje utvrdio da nije vidio ljepotice koja bi ih toliko zapanjila kao vi. Pa da
njegove mesnate rupe iz kojih škilje oči nisu vidjele vas. O to sam govorio s
vašim znancem koji je jučer stigao.
S Damirom! I rekli ste mu svoje sumnje!
Kao i vama. Opazio sam da vam mladić vjerno služi.
I zato sam ga odabrala da me prati u domovinu.
Mislite da vas istinski puštaju putovati?
Rekoh vam: pristali su na sve što sam zaželjela. U to se približi Damir u
razgovoru s pjesnikom Escole Stroži Jem. Pjesnik pristupi GordanL
461

Potamnjet će sunce u Napulju. Čujem da odlazite, a ipak neću da vjerujem.

Sad je svršeno.
:, Možda ipak žalite svoju odluku? Eto, čitav Napulj je do Vaših nogu.
Obični pjesnički nakit riječi nasmiješi se ona.
Putujete kopnom, ili...
Ne. Kralj je odredio da putujem na kraljevskoj lađi
 Tko će vas još pratiti osim ovog plemića?
Još četiri moja dvorana i paž Stjepko. o A ostali na brodu bit će
kraljevi ljudi?
Čudno pitanje reče ona.
Razumijem ga oglasi se Escole Strozzi. “•
l onda se okrene k Damiru i naglasi neobičnim naglaskom:
Ne puštajte s oka ljepoticu ni jednog jedinog časa.
Znam što mi je činiti. Hvalim na upozorenju. Ona pogleda pjesnika, pa opet
starog učenjaka i gotovo spočitavajući upita:
Sto zapravo znače sve te vaše primjedbe? Gotovo nisu umjesne. Kralj je eto na
moju tužbu odmah odstranio sve što me vrijeđalo i kad sam zatražila da me
odpusti, pristao je. što mi se, dakle, može dogoditi?
Nekoliko trenutaka su šutjeli. Onda se stari učenjak primakne Gordani i mirno
naglašavajući svaku riječ odgovori:
Može vam se dogoditi da ne stignete u domovinu, barem ne ovakvi...
Damir korakne bliže upijajući starčeve riječi. Ona se nešto lecne i pogleda
starog učenjaka:
Kakva ne bih stigla u domovinu?
Može vas zadržati tkogod ovdje, u kojem kraljevskom kaštelu.
Naočigled svih?
Ferante uživa u sablaznima.
U ovu je palaču ušlo mnogo ljudi koji više nikad nisu izišli iz nje reče
stari učenjak.
Znam za dvojicu primijeti Gordana Marzano i Pio-
cinini. “ - •-
Napulj ih zna na stotine! v ."s fw •-^r>,”
r” Pa dobro. A što sam skrivila? ^ J -” “ "H ,
,: Lijepi ste! “ “ yV.”•” . “•”“.”?
&"&”“•”•”
Ne zaboravite da sam štićenica knQlći”"|Mldl|M. To je
nemoguće. “ •• . fJ ;•""<L
Escole Strozzi naglasi svaku riječ: “ " . ,
Sve je moguće jer što ne bi bilo moguće izvršiti Talijanima to izvede Napulj.
Bojne igre su svršile.
S trga Piazza dell” Incoronata približava se buka. Narod vrvi prema dvoru
prateći kraljevski par i njegovu blistavu pratnju.

U promatranju naroda zateče je Damir.

Ugrabio sam ovaj čas da vas nešto upitam.
Pitajte.
jeste li razmišljali o svemu što ovi Firentinci govore?
Baš to razmišljanje potaknulo me da zatražim Izabelu neka me otpusti kući.
Gordana, imam vam mnogo toga reći što mi je na duši, Osjećam cia ovi ljudi ne
govore u vjetar,
Znam tko je Ferante. Ipak, čini mi se da ovi Firentinci pretjeruju,
Evo, već dolazi vaš uzničar i skrene poglede odakle dolazi Simono ravno
prema GordanL
Opet mi taj Napuljac žuri spriječiti razgovor s vama. To je očito. Neće sa
mnom dobro proći. Simono se približi i nakloni:
Gospođice, molim, princeza Izabela želi da dođete k njoj.
Mladi gospodine, vi s njom niste ni govorili nasmiješi
SC Gordana.
Onda ne bih mogao primiti princezinu zapovijed.
Eto, vidite, tek sada dolazi kraljevska povorka s trga.
Još mi je na tribini njena visost naložila.
Samo još čas. želim se posavjetovati o putu s dvoraninom moje kraljice i
pokaže prema Damiru.
Gospođica će otputovati tek podvečer, dakle preostaje vam vremena kud svečanog
objeda da izdate gospodinu svoje naloge, a ja vas molim da odmah dođete.
Dok to govori, Damirov pogled probada Napuljca. Čini se da će iz njega provaliti
gnjev. Da spriječi sukob, Gordana se nasmiješi:
Pravo velite, gospodine Simono i onda zovne Damira:
: Dođite, gospodine! Princeza je odredila da se prije odlaska najavite u njenoj
odaji.
Ova lukava primjedba razoruža Simona i pokorno pođe za Gordanom i Damirom.
Unatoč umirljivim riječima što ih je Gordana izrekla Damiru i upozoravanju
starca Averse i firentinskog pjesnika ona nije smirena. One večeri kad je starac
govorio o djevojci čiji je horoskop tražila Beatrica, osjetila se kao za
jesenske magle kad bi uzalud nastojala prodrijeti vlažne sive naslage što bi joj
za-stirale vidik i uvlačile u dušu sumorna pitanja bez odgovora.
Porazna mišljenja obojice Firentinaca o kralju Feranteu slušala je i u remetskom
samostanu kad joj je govorio Ivan Ce-smičkL
Kad je ušla u svoju odaju, opetovala je opomene kojima su je oba Talijana
upozoravala na grdne mogućnosti i uspoređivala ih 3 opažanjima jučerašnjeg dana.
Napokon, činjenica da nisu htjeli k njoj pustiti Damira u ovom času nije joj se
činila tek sitnicom.
463

Sve to sabirala je u jednu cjelinu i osjećala se kao u magli kroz koju ne može
prodrijeti, a ipak tamo iza nje nešto jest od Čega bi trebala zadrhtati. Uza sva
nastojanja da rasprši logičnim za ključcima svaku sumnju, osjeti nesigurnost u
duši koja joj na-vještava opasnost.
Kao da se počela kolebati u odluci da putuje prije nego što će se vraćati ostali
dvorani kralja Matije. Koliko god je smatrala primjedbe učenjaka Averse i
njegova zemljaka pjesnika izljevom neprijateljstva što ih uživa kralj Ferante.
neprestano se u njene misli navraćaju njihove riječi. I što je vrijeme više
odmicalo, to je upliv njihova mišljenja u njenoj duši nalazio više odjeka.
Sve polaganije spremala je haljine za put. Dvije družice pomagale su joj. A kad
je posao bio dovršen, uredile su se za svečani ručak.
Pozornije nego ikad pazila je Gordana za vrijeme objeda na na sve što se zbivalo
oko nje. Krišom bi promatrala kod stola kralja, Franceska, Izabelu, slijedila
svaki korak Simona kad bi odlazio gore Francesku ili kralju, pa se opet vraćao.
Danas nije opazila ništa što bi moglo utjecati da još više sumnja ili da se
veseli povratku u domovinu.
Danas ste vrlo šutljivi primijeti učenjak sjedeći kraj Bje.
To isto smjela bih i vama spočitnuti.
Priznajem, vrlo alini što odlazite, a možda ste i sami požalili.
Ne mogu reći "da" ni "ne". Sasvim ste me zbunili svojim nagovještajima.
Htio sam vam koristiti.
Recite zapravo pošteno i otvoreno: jesu li vaše primjedbe samo posljedice
lošeg glasa koji uživa kralj Ferante, ili ste duboko uvjereni da bih morala
imati razloga da se osjećam nesigurno?
Zar vam se ne čini neobičnim da kralj stavlja na raspolaganje svoju lađu
dvoranki, bila ona koliko mu drago štićenica njegove kćeri, samo zbog toga što
joj je palo na um putovati prije drugih? To bi učinio samo rođenoj kćeri.
Napokon, nakon razmišljanja, odvrati polagano kao da sama traži izlaz koji bi
odgovarao njezinu raspoloženju:
O tom nisam razmišljala. Ali sada vidim da sam precjenjivala kad mi se to
činilo prirodnim. Odviše je milosti. Dvoran-ka sam, makar me kraljica odlikuje
svojom sklonosti, ipak sam samo sluga. I ništa više.
U njezinim vazda vedrim smeđim očima nešto se zamuti, a trzaj tankih obrva odaje
hitre misli što su skrenule drugim smjerom. I ona se okrene k svom susjedu
plemenitom Brodaricu:
Vi mi još niste rekli mišljenje o mojem odlasku?
> Nije vam kraljica naložila da se vratite odmah?
i^,. Da, ali zajedno s vama. "~ " • “
 Onda ne bih nikako odlazio prije. Ako ste bili povrijeđeni" sada ste dobili
zadovoljštinu. Varadi mi je naložio da pazim na vas, a vi mi oduzimate mogućnost
da izvršim obećanje.
Razmislit ću zamišljeno će ona.
Tog časa pristupi Simono i uljudno je zapita želi li još poslastica. Ona se
zahvali. Mladić ode nekoliko koraka dalje, pa se opet vrati. Dugo je hodao gore-
dolje kao da nadzire posluživanje kod stola. Onda opet pođe drugom stranom stola
i promatra njeno
držanje.
Ali Gordana opazi Damira kako krišom pogledava s dna stola mladog Napuljca. U
njegovim očima pročitala je stotinu sumnja. Dugo nije mogla govoriti ni s kim od
svojih susjeda, a da je ne bi čuo dvoranin, pa se njihov razgovor doticao samo
običnih sitnica.
Napokon se Smiono udalji, a učenjak prišapne Gordani:
Sad će poći k Francesku. Opazio sam kako ga je pogledom pozvao k sebi pa se
onda pogledao s kraljem.
Sve to može, ali i ne mora biti u vezi sa mnom!
Ja imam jedan savjet: ne putujte!
Ako odustanem, moram naći izgovor. Dogovorit ću se s. mlađim dvoraninom kojeg
sam odabrala da me prati. Taj bi mi “razlog mogao pružiti on.
Promatrali su kralja kako je ustao od stola i povukao Simo-
1 na daleko od drugih i nešto mu govori, okrenut leđima čitavoj
dvorani. Onda kralj opet sjedne. Simono pođe dvoranom ne po-
“gledavši Gordanu. Ipak, njoj se učini da se u Simonovu licu
odrazuje smetenost.
Svečana gozba nije trajala odviše dugo. Kralj ustane neobično rano od stola i
povede kraljicu dok su drugi gosti polagano ustajali razgovarajući u grupama i
odlazeći iz dvorane.
Gordana dade Damini znak da joj se približi. Ogledavši se i uvjerivši se da ih
nitko neće čuti, ona mu šapne:
Sad će čitava kraljevska obitelj leći. I gosti i dvorani po-1 vlače se u svoje
odaje. Htjela bih s vama govoriti, a da nas ne vide.
Gdje želite?
Pođite ravno s terase prema izlazu iz vrtova i krenite lijevo. Ondje su dvije
aleje s gustim lovorom, naći. ćete kip Apolona. Tamo me čekajte. Ondje vas ne
može opaziti nitko s terase. Lovor je gust, ni sunce ne dopire u aleju.
Kad ćete doći?
Čim me dona Izabela otpusti. Samo moram paziti da me ne vidi Simono. Budite,
dakle, strpljivi!
I ona ga ostavi, spazivši da se napuljski dvoranin približuje.
465
Stari Brodarić vodio je dvorane kralja Matije u grad gdje su bili ukonačeni.
Damir i Stjepko pođu s njim, Damir je zaosta . jao koračajući uz Brodarica koji
primijeti:
. 30 Gordom I

••••<• Ne znam što je palo na um Gbrdani da najednom putuje.

Ne može se zaviriti u njenu dušu. Sto misli i što osjeća to nitko ne zna.
Upamtite, gospodine Damire, prije nego što odete na lađu, pozvani ste pred
kralja, vi, ona četvorica što idu s vama i Stjepko.
Znam, rekli su mi Napuljci.
Požurite, gospodine Damire, zaostali smo.
To sam učinio namjerice. Gordana želi sa mnom govoriti. Moram je čekati.
Taj mladi Napuljac stoji gore na terasi i promatra nas. Kao da ćemo nešto
ukrasti. Iziđimo što prije odavle.
Damir je opazio da Simono prati njihove korake pa su izašli ispred palače pod
drveće što je dijelilo dvor od ograde perivoja. Tu se Damir povuče iza stabla i
obazre. Napuljac je već ulazio u dvor.
Sad pođite, a ja ću ostati šapne Damir.
Brodarić iziđe za ostalim dvoranima, a Damir skriven grmljem ide uza zid
izgubivši se u guštiku da potraži aleju koju je označila Gordana.
UM1AKD
čim je Gordana stigla u svoju sobu, pozovu je u odaje princeze Izabele.
Imamo mnogo poruka za Beatricu reče ona. Napisat ću joj pismo. Pričekaj
dok svršim.
čekala je. Oči su joj pune neodlučnih i neizvjesnih misli. Ne čuje škripanje
Izabelina pera. Ne čuje ni štropot vrata iza njenih leđa. Zuri nekud daleko, u
maglu, što je pokrila sve putove pred njom.
Pišeš pismo Beatrici? začuje Gordana Franceskov glas
i pomakne se prema vratima. ,v Mladi kardinal pristupi svojoj sestri. .St
Da odgovori Izabela zamalo ću svršiti. “•”•< Kao da se nije mogao
svladati, okrene se prema Gordani. Iz
njegovih crnih očiju osine je užareni pogled čini “joj se: to je
njena osuda.
Žalimo, Gordana, što odlazite, ali kad je to vaša želja, neka bude. Zamolit ću
vas da i s moje strane ponesete kraljici pismo.
Bez riječi primi ona pismo i samo se nijemo pokloni.
Radujete se putu u Zagreb? upita on i čini dojam kao da je mnogo pio pa je
nesiguran u govoru i držanju. "t> • “• -
466 • • • ,, - , ,
>. j"s>vati

Djevojka odvrati nešto manje odlučno nego što je bio njen običaj:
Svatko se raduje kad ide u susret svojoj domovini.
Vrijeme je prelijepo. Bit će vam ugodan put na lađi.
Visosti, neću putovati lađom.
što kažete?
Ne smijem prihvatiti toliku milost njegova veličanstva. Putovat ću kopnom.
Naprotiv, moj otac zna što je dužan ljubimici svoje kćeri.
Visosti, ja sam samo siromašna dvoranka. Ni sva milost njezina veličanstva ne
može me toliko uzvisiti da bi se mogla opravdati tolika počast. Putovat ću
radije kopnom.
Ova ga izjava smete. Bilo mu je kao da je Gordana tog časa poletjela nekud
daleko i nestala iz njegove vlasti. Ne samo da izjava ugrožava životni plan
njegove sestre Beatrice nego podjaru-je njegovu dugo zatajivanu strast prema
djevojci do koje bi mu ovako bio zatvoren najkraći put.
Jednom izjavom ona prelazi kraljevske odredbe i nade njegove strasti. Zjenice mu
sijevnuše. Pune usne kao da su mu se osušile. Nije ih mogao otvoriti da nešto
kaže. Samo guta pogledom ljepotu koju je već potpuno smatrao svojom.
Izabela ne sluša njihov razgovor, već mirno piše dalje. Nesvjesni osjećaj kao da
je Gordanu povukao natrag i ona se nehotice približi vratima.
Ova kretnja upozori Franceska da bi mu pogled mogao biti izdajica njegovih
misli, pa reče ozbiljno:
To se više ne može promijeniti. Darežljivost i plemenitost njegova veličanstva
ne smiju se odbiti. To bi značilo uvredu.
Nije uvreda ako se smatrani nedostojnom tolike briž-
Ijivosti
Putovi kopnom su opasni, četiri sluge, jedan plemić i jedan dječak, paž, ne
mogu vas obraniti od napada razbojnika i raskalašenih ljudi. Vaša se odluka ne
smije ni saopćiti njegovu veličanstvu, jer bi ga to uvrijedilo.
Te njegove riječi izazovu pozornost Izabele i kad je razabrala o čemu se radi,
pozove Gordanu bliže:
što je tebi najedanput, Gordana? Nisam naučena ovakvom ponašanju. Pokazuješ se
nezahvalnom. Svaka druga bila bi presretna kad bi joj kralj iskazao počast koja
zaista pripada samo princezi.
Baš sam to i naglasila... kad je htjela nastaviti, upadne joj u riječ
Francesko značajno i odlučno.
. što kralj odluči to se više ne može promijeniti.
I brzo kao da ne želi dočekati njezin odgovor, iziđe.
Snebivajući se nad Gordaninim držanjem. Izabela nastoji da djevojku uvjeri u
nedoličnost njenih izjava, a ona sluša ne odgovorivši ništa. Uzela je pismo za
kraljicu, oprostila se i poklonila; Izabela je zadrži:
467

^ (

Kad budeš odlazila sigurno ću još spavati. Dakle, pozdravi mi. kraljicu i reci
da ću ostati kako je odredila, mjesec dana, a Francesko odlazi nakon svečanosti
u Feraru.
Isporučit ću njezinom veličanstvu.
Zatvorila je vrata princezine odaje i našla se među svojim družicama koje su
čavrljale.
Nećete leći? zapita ih Gordana.
Nikad nismo popodne spavale. Kakav je to običaj. Noću se bdije, a danju spava.
Takvo je podneblje. Ovdje dani umaraju odvrati Gordana i onda sjedne na svoj
sanduk.
Baš niste veseli, Gordana primijeti jedna od dvoranki.
Princezi Izabeli nešto nije pravo pa me izgrdila. No, sad idem. Ako tko pita
za mene, recite da sam otišla na kupanje.
Pri” tom otvori sanduk i položi u nj jpisma za kraljicu. Dok se time bavila,
uniđe mali napuljski paž i reče Gordani:
Neka dvoranke siđu da prime naloge za večeras, a vi, gospođice izvolite
pričekati dok bude vrijeme odlasku.
Obje se djevojke hitro dignu i iziđu s pažem.
Gordanin pogled, leži na sanduku u koji je spremila sve svoje haljine i nakite.
Dvojba i,neodlučnost odražava se u licu, očima i kretnji. Onda kao da je jaka
volja pokrenula njenu hrabru i odlučnu dušu, najednom se uspravi i čvrsto odluči
da pođe na sastanak s Damirom. Učini dva koraka po sagu, ali je nešto zaustavi.
Vrata sobe se otvaraju čudesno polagano. Ostane mali otvor između vrata i
vratnica. Kao da je neki tat malo odškrinuo da zirne u odaju, iako ne opazi
nikoga, što će biti? Hoće li netko ući? S kakvim namjerama? i ona se povuče k
zidu.
Visoka vrata od tamnog rezbarenog drva još se uvijek ne rastvaraju. Nečija laka
kretnja odaje da s one strane netko stoji. Zaviruje i čeka. Ona stoji mirno. Ne
može vidjeti ništa, ali ne želi neznanca otjerati i ostane nepomična.
Sve to traje samo dvije-tri sekunde.
Iza tamnih vrata pojavi se bijela ruka do pola lakta, jaka muška ruka stisnutih
pesti. Zar počinje igra koju su proricali Aversa i Strozzi? Prsti ruke se
rašire, nešto bijelo zašušti i padne na pod. U istom se času ruka strelimice
povuče iza vrata i zatvori ih.
Trenutačna igra zadrži je načas nepomičnu i neodlučnu da li da otvori vrata i
pogleda u hodnik ili... Ne, bolje je pogledati što je nevidljiva ruka bacila.
Začas digne ono što je palo. Komad papira ispisan hitrom rukom. Slova su nešto
zaprljana kao da pisac nije mogao dočekati da se osuši. Rasprostre papu1 i
pročita latinska iskrivljena slova.
"Ne stupite na palubu lađe! Putem k lađi poplašite konje, odjurite u grad.
Bježite! Spalite pismo!"
Poleti k vratima, otvori ih. Vani u hodniku mramorne ograde oko duboke koridore,
ne čuje se ni sušanj kakvog koraka.
468

A ipak stoji i gleda prikovana za prag. Osjeća da je netko promatra. Iz njene se

duše digne osjećaj saznanja koji joj dojavljuje da je negdje neka neman pošla
prema njoj. Neman što ju je čekala sve ove dane. Prilazi u njenu blizinu i
sigurno čeka. Gordana se povuče u sobu. Hvata je osjećaj sigurne opasnosti. Ali
gdje će se pojaviti? I kako da joj uteče? Samo mir i opreznost mogu pomoći jer
ovdje nema nikoga na koga bi se oslonila. Osjetila je udarac u sljepoočicama.
Zapovjedi sama sebi mir i čvrstom voljom umiruje živce. Brzim tempom svog
razbora nanizala je posljednje događaje kao nastavak upozorenja Firentinaca:
čuvali su je preko Simona, zagradili je od svakog dodira s drugima. Dopustili su
joj da otputuje. Dali su joj čitavu lađu. Odbila je to pred Franceskom. Njegovo
čudno gledanje, njegova smetnja i naglašavanje da se ne može ništa promijeniti.
Firentinci, dakle, nisu imali krivo. Netko nešto sprema. Taj, tko posjeduje
vlast. Kralj! Može li tko spriječiti njegovu svemoćnu vlast, njegove vlašću
utvrđene zasjede? Tko može? Ali čija je ruka to pisala? Čija je ruka zavirila
tamo iza tamnih vrata? Firentinci? Jedino bi oni to mogli učiniti. Sumnjali su,
opominjali i dobacili joj posljednju slamku da se za nju uhvati, čudno. Dvoranke
je paž pozvao dolje, a onda se pojavila ruka. Svejedno, čija je bila, nek je
blagoslovljena!
I brzo ide k svijeći, uzme kremen i zapali. Papu- brzo izgori. Dok je plamen
gutao pismo, Gordanino se čelo nabralo od napora da skupi osnove i hladno stvori
odluku. I potpun mir osjeti u duši kao da je zaustavila sve osjećaje straha,
samo u mozgu ostaje jurnjava. Predočila je sve mogućnosti što je čekaju vani
ispred ove palače, pa sve do lađe i Što bi sve moglo slijediti. A onda pohiti
vratima, zaključa ih, pođe svome sanduku, izvadi odijelo što ga je jutros nosila
na bojnim igrama, skine putnu haljinu i navuče bojnu odoru: kratke hlače i
kratku suknjicu, mekani haljetak, kožni pojas š kratkim bodežom. Na to obuče
modru haljinu, nabranu i dugu do poda, a tada uzme široki, ogrtač. Ovaj je
potpuno pokrivao sve, da nitko ne opazi što se nalazi pod haljinom. Sve ostalo
opet složi u sanduk i zatvori.
Stala je naslonjena o naslonjač crtajući pred sobom grad, njegovu obalu, kuće i
pravac svojeg bijega. Negdje na zgodnom, mjestu odbacit će haljine i juriti,
juriti, tko zna kamo
Sad joj se pričini da je neka čudna sila ravnala usudom kad je u princu Ivanu
pobudila sumnje koje su dovele Damira u Napulj. Njegova prisutnost pruža njenom
bijegu mogućnost. Plan je u mislima gotov, ali kako da se udalji? Otključa vrata
jer je čula korake. Vratile su se obje dvoranke.
Kako će sutra biti lijepih svečanosti! Vatromet na moru i rasvjeta čitavog
grada. Zar ti Gordana nije žao da to ne vidiš? • priča jedna od njih, a druga
začuđeno odmjeri pogledom Gor-danu i usklikne:
469

Gle, što to znači? Gordana je svukla putnu haljinu i odjenula najljepšu

haljinu za posjete.
Hoću da na lađi budem lijepa. Eto, zato sam je odjenula.
Možda će s tobom putovati Simono?
Zašto on?
Ne čini se nevjesta, Gordana. Svatko vidi kako stoji stvar s njime.
A kako stoji sa mnom? Tko to može znati? nasmije se ona ne bi li izazvala
što više njihovih opažanja.
I može se znati i ne može. Ali on ne skriva ništa. Kad te prvi put ugledao,
bio je tako zapanjen kao i kralj Ferante. Svi SU se napuljski dvorani gurkali i
šaptali. . - Uistinu? Znate li što su govorili?
-. Rekli su: "On je bacio na nju oko, nema joj spasa!" j, Simono,
valjda nije ovdje svemoćan? .”• Na ovom dvoru ništa nije jasno.
Ovo tvoje svečano odijelo koje ti tako lijepo pristaje izdaje lp potpuno.
Nećeš putovati na toj lađi sama. Netko te mora ftatiti tko je moćan i lijep. .,
Tko ti je to rekao? Kaži mi.
Znaš ionako da ne znam talijanski, ali gdje god je pala koja latinska riječ,
svaka je bila uperena na tebe i Simona. Jedni misle da on tebe čuva za kralja,
drugi opet da mu kralj kani darivati tebe za njegovu vjernu službu.
Zar sam ja privjesak koji se dariva? Krivo ste razumjele
odvrati samo toliko da nešto reče, jer su njihova opažanja pojačala njenu
odluku da učini ono što je nepoznata ruka napisala na spaljenom papiru.
Potpuno neviđen i neopažen prošao je Damir kraljevskim vrtom. Skrivao se iza
grmovitog čempresa i stabala i ušao u aleju s lovorom. Ogledao se. S jedne i
druge strane nije bilo nikoga. Potpuna tišina u čitavom vrtu. Polazio je od kipa
do kipa. Napokon nađe kip Apolona, bijeli i snježan na širokom podnožju. Pred
njim je kamena klupa. Sjedne i čeka pazeći duž aleje prema kraljevskom dvoru.
Uvjeren da mu je Gordana zakazala sastanak zbog važne stvari Čeka strpljivo.
Glasovi što su dolazili iz vrta dignu ga s klupe. Povukao se iza kipa
provirujući odanle sve do dna aleje. Glasovi bivaju bučniji, kao neke
zapovijedi, odredbe, čas bi umukli, onda bi se opet čuli. Ova okolnost ponuka ga
da se još više povuče iza velikog širokog stalka. S jedne strane zaštićivao ga
je kamen, a s druge lovorovo grmlje.
Osluškuje svaki korak što bi dolazio odanle. Izvuče glavu. Gordani ni traga.
Odluči ostati iza podnožja kipa, sjedne na zemlju i odgrnuvši malo lovorove
grane pazi na puteljak. Popodnevna tišina leži nad vrtom, samo vjetrić katkad
zašušti lišćem.
470

Dok je pazio prema palači, s protivne strane aleje čuju se koraci. Pogleda kroz
lišće. S gornjega kraja polagano dolazi hladovinom kralj, drži Franceskovu ruku
što korača uza nj i nešto mu uzbuđeno pripovijeda. Osjetivši se u stupici, Damir
pogleda kamo da uteče. Odao bi ga sušanj grmlja pa se zguri i pritaji. Ovako ga
ne mogu nikako opaziti. Tamo na početku aleje kralj sluša Franceskovo pričanje o
svom razgovoru s Gordanom u odaji princeze Izabele.
Sad najednom ona nije dostojna kraljevske lađe. Hoće da
putuje kopnom. Oče, ona sumnja.
Otkud? Kako? Ludost je to? A ako uistinu sumnja, iz mojeg obruča ne može.
Zagrađena je. Od njene odaje do lađe pratit će je Simono i naši dvorani. Putem
su svuda moji vojnici. Ne smatram uostalom nikakvim znakom njenih sumnja što je
rekla da će putovati kopnom. Sasvim običan ženski hir. Ali ja imam svoj hir.
Vi je ne poznate. Pričinja se često luckasta, ali vrlo dobro zna gdje i kada
treba namjestiti svoje riječi. Prodirljiva je i
lukava.
Mojoj se zamci ne može dosjetiti.
Pričinilo mi se da je htjela ostati opet će Francesko ali joj nisam dao
prigode da se izjasni. Krajnje je vrijeme da ide. Vidjeli ste što se danas
dogodilo. Čitavu je svečanost posvećenu vama objema rukama zgrabila i povukla k
sebi. Učinila se središtem i zasjenila kraljevsku tribinu, i vas, i kraljicu, i
kardinala, sve!
Zamjerio bih joj to iz dna duše da tog časa nisam imao sam jednu misao: Kakav
će biti sin kojeg će nam ona dati: snaga, jakost, sila koja će jednim zamahom
uhvatiti za šiju Ma tij ino kraljevstvo, postaviti most između Hrvatske i
Napulja!
Ne bi trebalo odugovlačiti
Prepusti sve samo meni. Moj plan je točan. U mojim je rukama, a baš zato neću
da itko od dvorana ili naših svečanih gostiju posumnja. Znaš da ne uživam glas
kreposti i pri tom se nasmije. Nijedna ljepotica nije mogla proći mimo mene,
a da je nisam zaustavio. To znaju svi i zato ću stvar jednom u životu izvršiti u
potpuno pristojnoj kreposnoj formi. Na to me nuka plemenitost cilja što ga
želimo postići.
Dok je tako tiho šaptač, bili su još daleko od Apolonova kipa, tako da skriveni
Damir nije čuo razgovor. Želio je da što prije prođu ispred njega i da se udalje
iz aleje kojom bi imala doći Gordana. Tada se začuju koraci i kraljev usklik:
Evo Simona!
Damirove oči traže kroz lišće na sve strane i spazi mladog dvoranina kako dolazi
sa strane kraljevskog dvora. Smeđe odijelo s plaštem. pojasom od kože, 3 kojeg
visi tok za bodež, pokazuje da je spreman za put.
471

Osjećajući svoj neprijatni položaj, Damir ostane nepomičan. Razabirući opasnost

u koju se bacio, odluči ovako ostati u nadi da će kralj ipak otići iz aleje i
opasnost neprijatnog položaja brzo će minuti. Znao je da se približuju kipu:
kralj i Francesko s gornje, a s donje dolazi Simono. Nije ih vidio, tek je
naslućivao po štropotu koraka.
 Dvorani će se svakako” začuditi što nas dvojica nismo legli. Pa neka misle da
iskazujemo toj stranoj ljepotici" štićenici moje kćeri, naročito poštovanje.
Damir protegne vrat i napne sluh. Govore o Gordani. To je shvatio. Ah kralj
nastavi:
Ti ćeš ostati pred palačom i nadzirati njezin odlazak, a ja ću gore
raspravljati s tim mladim dvoranima i pisati pismo kraljici sve dok se lađa ne
otisne.
Damir se lako trgne. Od onoga što je čuo steglo ga je u duši u kojoj mu se
obnavljaju riječi što ih je čuo. Čvrsto se upro u mramor da nađe oslona i da se
ne makne, a njegov budan sluh hvata svaki glas i svaki odjek koraka s one
strane, čini se kao da je Simono stao i nešto rekao, ali tiho i nečujno. Onda
slijedi kraljev poluglasni upit:
Potpuno je spremna?
Da, veličanstvo. U svojoj je odaji odvrati Simono.
Oprostila se s Izabelom?
Bit će tako jer njezina visost već spava.
Naloži stražama neka putem na pristanište nikoga ne posta u njezinu blizinu.
• Učinit ću, veličanstvo!
Jesu li spremni Bartolo i Alberto? 1 Već čekaju pred dvorom da se
pridruže pratnji gospođice.
A dvorani koje je odabrala za pratnju?
Čekaju vaše veličanstvo u predsoblju, samo onaj mlađi što je jučer stigao još
manjka.
Kako, Damu- nije tamo? zapita Francesko Zašto?
Vaša visosti, jasno sam naredio da ima s ostalima doći k njegovu veličanstvu,
ali još ga nema.
Ona ga je sama odabrala da je prati, zar se nećka poći s njome? primijeti
kralj.
Kad sam mu rekao da će pratiti gospođicu, on je vrlo pripravno prihvatio
razjasni Simono. Možda su ga putem zadržali Aversa i Strozzi. S njima je danas
mnogo drugovao.
• Ako ne stigne na vrijeme u dvor, ti učini sve da ne dođe na pristanište.
Nitko živ! Ni od njenih zemljaka ni naših ljudi. A gdje su ostali sa sjevera?
U svojem konačištu! Naloženo im je da se do predvečer ne pojave na dvoru.
Dobro. Sad pogledaj gdje je taj Damir i odvedi ga gore u moju radnu sobu da
čeka s ostalima. Kad ti pošaljem glas,
472

odvedi djevojku na lađu. Upamti što sam ti rekao. Ako joj se štogod desi pri
iskrcavanju, platit ćeš glavom. Da je niste ničim, povrijedili. A bude li se
branila, oprezno je odnesite na otok. Ne vežite joj usta da se ne uguši. Vikati
može koliko je volja. More je bučno, a nebo gluho. Ostat ćeš s njom na otoku dok
ne stigne princ Francesko. On će ti donijeti ostale moje zapovijedi. Pazi dobro
na svoju glavu, Simono!
Sad se požuri. Najprije makni toga Damira, a onda će5 javiti djevojci da pođe
na lađu. Ako zapita za svoje dvorane, reci joj da čekaju na brodu. Razumiješ?
Potpuno sam razumio, vaše veličanstvo! i Simono pohiti prema palači.
čitavo se Damirovo tijelo upelo u kameno podnožje boga Apolona. Nepomičan je kao
kip. Suspreže dah, sluša kako se kralj i Francesko polagano udaljuju putem kojim
je otišao Simono"
Otac i sin prevalili su dio aleje u poluglasnom razgovoru.
Odakle da promatram njezin odlazak? upita Francesko. Kralj okrene desno
uskim puteljkom što presijeca aleju i vodi prema terasama:
Tamo s one terase sakriven među drvećem možeš sve vidjeti, a da te nitko ne
opazi.
Obojica su udarili smjerom postrance Apolonova kipa u udaljenosti stotinu stopa.
Između puteljka kojim prolaze i kipa prostire se grmoviti lovor. Kad su zašli
još dublje u potihom razgovoru, kralj se najednom zaustavi nasuprot Francesku i
zagleda mu se u lice:
Sine moj, ti si neobično uzbuđen?
 Zar to nije razumljivo?
Nimalo. Djevojka je doduše sasvim neobično stvorenje,.
ali Aragonci nikad nisu dopustili da im žena uznemiri srce. A
ti, čuti se...
jt Kraljeva riječ zapne, a zjenice mu se rašire. “ _•
i Vama se čini, oče, da sam se u nju zagledao? ""-
“^ Ne okreći se! Ostani miran!
f “ Kraljev glas prijeđe u šaputanje:
Dok sam te gledao, oklizne mi se pogled u lovo
Tamo se netko nalazi. ^
Iza mojih leđa? šapatom upita Francesko.
Jest, ali daleko, ispod Apolona, iza podnožja. Gle, glel Netko se tamo stisnuo
uz mramor. Očito se skriva. Francesko ostani miran, tako da mogu promatrati, a
da ne osjeti moj pogled.
Tko je? upita Francesko.
Ne vidim mu lice, samo zatiljak. Okrenuo je glavu prema, aleji. Odora mu je
modra, a na klobuku veliko žuto pero.
To je Damirova odora!
On? Ne miči se mrmlja kralj jedva zamjetljivo.
Možda je tamo zaspao?
; "i J r •
473.

Naprotiv! Vreba u aleju! Traži nas, jesmo U otišli. Stojeći nasuprot Francesku
kralj iskorišćuje njegovu glavu za zaklon svojem istraživačkom pogledu.
Ostani tako samo dotle dok mu ne ugledam lice. Ako se okrene, baš će mi biti
nasuprot. Zašto se tu sakrio?
Mislite da je što čuo?
Ako nije začepio uši! Sad se okreće. Budi miran. Da. On je. Spazio nas je!
Prepao se, zgurio se kao pseto. Čuo je sve.
Sve što smo govorili pred kipom?
Kralj se veselo nasmije kao da mu je sin rekao neku šalu, uzme ga ispod ruke i
reče glasno:
Vrijeme je da idemol Zacijelo će Simon naći toga mladog klipana.
Pošli su ravno prema terasi, onda zaokrenuti pravcem k dvoru.
Ostavljate ga s onim što je čuo? upita tiho Francesko.
Neka ne posumnja da sam ga opazio. Neka vjeruje da je ostao nezapažen.
Požurit će se da sve dojavi Gordani.
Rekao sam ti: tko pokuša zakoračiti na put koji djevojku vodi na otok, gubi
glavu. Požurimo.
On će vam pobjeći iz vrta.
U svakom slučaju ulazi u moju stupicu. Izišli su na prostor ispred ulaza u
dvor. Tu su stajala dvojica starijih počasnih ljudi, odjevenih u odijela
napuljskih dvorana.
Bartolo i Alberto čekaju. U dobar čas.
Kretnjom ruke kralj ih pozove k sebi. Obojica pohite k njemu.
Bartolo tiho će kralj reci straži da nikog ne puste izaći iz vrta, pa bio
i najodličniji gost, a onda se odmah vrati k meni.
Stariji otrči k izlazu vrta.
Onom drugom zapovjedi Ferante posve tiho i povjerljivo:
Ti ćeš, Alberto, s Bartolom krenuti u palaču, ali ostati iza vrata da te nitko
iz vrta ne može opaziti.
Razumijem, vaše veličanstvo.
Odanle, pazi pomno: iz lovorove aleje izaći će mladić u modroj odori, sa žutim
perom na klobuku. Ili će krenuti iz vrta, ili prema palači. U svakom se slučaju
požuri k njemu. Moraš se učiniti kao da si ga tražio, razumiješ?
Potpuno, kraljevsko veličanstvo?
Reci mu da te poslala gospođica Gordana. To je ona ljepotica što je došla s
princezom Izabelom. Znaš?
Baš je prije kratkog vremena sišla stubama.
 Kamo?
Htjela je u vrt, ali sam je zaustavio. Rekoh joj da tamo leću kralj i princ
Francesko.

Sto je tada učinila?

Vratila se gore.
Ferante pogleda svog srna Franoeska:
Dakle nju je čekao! ponovo se obrati svom pomoćniku šape,K . još tiše: Reci.
tom mladiću sa žutim perom da ti je Gorda ia nukvila neka ga potražiš u vrtu.
Neka se veličanstvo pouzda u mene. Shvaćam sve! Uto se vrati drugi dvoranin i
stade uz svojeg druga. Kralj nastavi:
Kad mu objaviš njezinu poruku, ti ćeš ga voditi. On naravno, ne poznaje druge
odaje, osim svečane dvorane za goste. Moraš ga, dakle, povesti. To je prirodno,
znaš u blizini dvorane...
Znam primijeti dvoranin kao da je već bezbroj puta primao od kralja takve
naloge.
A ti, Bartolo okrene se kralj drugom dvoraninu poći ćeš za njima, dakako u
udaljenosti kao da te se oni ne tiču. Ti, Albcrto, dovciii mladića na drugi kat.
U koju odaju?
U dvoranu mojih prijatelja. Ostalo znaš naglasi kralj značajno.
Razumijem sve odgovori i kimne u znak povjerljivog sporazuma sa svojim
gospodarom.
Kralj povuče svog sina za sobom prema ulazu u dvor.
Bit će bolje, Francesko, da sada odeš gore u svoje odaje. Kasnije se vrati da
promatraš njezin odlazak. Ponajprije joj moram očistiti put zaprekama.
Zašto je htjela da s tim mladićem govori tajno, u perivoju, kad ga je ionako
odabrala za pratioca? Mogla je predmijevati da će s njim razgovarati na lađi.
Nije li tako? razlaže Francesko koračajući uz kralja. • Ako nam umakne?
Kralj se zaustavi i pogleda mu u lice pa zakima:
Kakvo je to pitanje? Kao da ne mogu lako obračunati s njom. Sve prepusti meni.
Niste li pomislili da bi mogla sići baš u času kad Alberto bude vodio Damira
gore?
Onim stubama kojima će njega voditi ona ne može silaziti, ali ne brini se ti
za to. Treba da idemo. Dok smo mi ovdje, mladić neće ispod lovora na sunce.
I uđoše u palaču. Bartolo i Alberto nešto su se tiho spora zumjeli, a onda se
obojica povuku iza ulaza.
Uz kameno podnožje, zaklonjen lovorovim grmljem, stisnuo se Damir i opazi da
kralj i Francesko odlaze. Ne mičući se, vreba na njih prisluškujući njihove
korake što se gube prema dvoru.
Oko njega nastane tišina. Sjedeći poduprt o ruke, bulji u lovorovo lišće, a sluh
mu traži kakav glas ili kretnju.
No, sve ostaje tiho. Ogleda se na sve strane. Polagano i oprezno se digne i
jednim korakom zađe za drugi poprečni pu-teljak suprotan onome kojim su otišli
kralj i Francesko. Pažljivo
475

se primiče i obazire na sve strane. Stoji i misli. Lice mu je smrtno blijedo. U

očima užas. Casak se zadržava kao da stvara odluku, pa onda krene lijevo,
zaokruži aleju hitrim koracima, oprezno pazeći, izađe na prostor ispred palače.
Tu stane i zaokruži pogledom razizemlje.
Odanle istrči Alberto i kao da ga ne opaža ogledava se baš protivnim smjerom pa
krene prema aleji. Ali kao da je čuo korake, obazre se prema Damini, stade ga
promatrati od glave do pete i krene k njemu. Mladić ga opazi i uspori korak
neodlučno Mo da bi ga htio nešto upitati.
Plemeniti gospodine, sudeći po opisu vašeg odijela, vi pri-padate dvoranstvu
njezine visosti princeze Izabele i priča Fran-ceska.
Pogodili stel
Prva dvoranka njezine visosti, ona smeđa ljepotica, naložila mi je da pođem u
vrt i potražim mladog dvoranina sa žutim perom na klobuku. Rekla mi je ime, ali
nisam upamtio.
 To sam svakako ja!
Dakle, molim, neka vaša milost izvoli poći sa mnom.
Nekoliko je časaka stajao neodlučan kao da razmišlja, a onda živo upita.
Ona vas šalje?
Mene su odredili da je pratim na lađu pa mi je naložila da vas potražim.
Imate li kakvu poruku za mene?
Da, gospodine. Moli vas da dođete k njoj jer će odmah krenuti na put.
Putujemo tek podvečer.
Gospođica želi ići odmah.
Lađa još nije spremljena.
Naprotiv, sve je spremno. Izvolite, gospođica čeka.
Kamo da idem?
Čeka vas gore na drugom katu. Povest ču vas k njoj.
Gdje se nalazi?
Kod princeze Izabele. : Idem odmah odvrati Damir i pođe prema palačL
Alberto ga slijedi. 4. Gospodin Damir! Gospodin Damir!
Povici zaustave mladića pa se obazre pun iznenađenja prema vratima vrta. Tamo
stoji glasnik u prašnoj odori. Na prsima je crni gavran, osebujni znak kralja
Matije.
Ne brinući se za Alberta, Damir potrča k vratima gdje stoji mladić s grbom.
Princ te šalje? zapita Damu .
Da, on. Nosim vam pismo, ali me ne puštaju unići. Damir oslovi stražu:
Ovo je glasnik njezinog veličanstva kraljice Beatrioa,

Vojnici na straži malo su se pogledali kao da se nijemo do govaraju što da

učine, no Alberto se odmah dosjeti:
Nitko ne smije uči do predvečer. Tako je odredilo njegovo veličanstvo
napuljski kralj.
Ipak to ne smete Damini i započne s glasnikom govoriti hrvatski:
Daj mi pismo. A ti se propitaj gdje su ukonačeni naši dvorani pa onda reci
Brodaricu da krišom pripravi dva konja. Trebat će nam. Čekajte nas na
pristaništu. Reci Brodaricu da je dvoranka, neću spomenuti njeno ime, ti znaš
koju mislim, u pogibelji. Daj hitro pismo i...
Alberto prekine razgovor:
Ako ne kanite poći gospođici, recite? ; . a;
Kako ne! Evo me.
Damir brzo otvori pismo i pođe za dvoraninom. Hitro je koračao i još hitrije
čitao retke princa Ivana. Ali ovog časa to pismo nije proizvelo na Damira
nikakav dojam. Izražaj njegovih očiju i treptaj pokazuju da drhti pod udarcem
što ga je primio otkrićem kraj podnoška Apolonova kipa.
U odaju dvoranka polazi se s one strane opomene ga Alberto pa skrene uz
terasu palače. Damir ga slijedi.
Obišli su istočni dio zgrade i prešli iza ugla smjerom prema moru. U blizini
kule što se strmo spušta u more Danur spazi uska •vrata širom otvorena. Alberto
pođe prvi kamenim stubama.
Našli su se u hodniku. Stijene su bogato urešene, a pod od šarenog sitnog
kamenja. Zdesna se uspinju kamene stube u katove s ogradom od mramora.
Napokon su stigli u dugi nepregledni hodnik.
Ovdje su odaje naših dvoranki, a s ove strane nastanjene su dvoranke mlade
kraljice i vojvotkinje od Ferare i vaše • prijazno tumači Alberto Damini.
Takav je kod nas propis. Žensko dvorjanstvo odijeljeno je od muškog. Ali danju
smiju primati posjete. U nas se mnogo pazi na dobar glas dvoranka.
Sve to Damir ne sluša. Alberto otvori vrata i uđe prvi.
Damir gotovo utrči u sobu. Slijeva ga zbune neki visoki zastori što se pružaju
kroz čitavu veliku dvoranu i dijele je na dvoje.
Pođite samo dalje! ponuka ga Alberto desno gospodine.
On krene smjerom koji mu je označen. Krv mu bije u sljepo-očicama noseći sa
sobom strašno saznanje o opasnosti koja prijeti Gordani. Učinio je nekoliko
koraka ne videći pred sobom ništa..-Slijedećih nekoliko trenutaka mladić stane
kao da ga je netko udario. U svijetlu što mu zabljesne pred očima prikaže mu se
jako debelo tijelo i velika glava, sa širokim tustim licem. Ne snalazi se. Ne
shvaća i ne prozrijeva situaciju. Pogled mu traži Gordanin lik. Stoji, zuri,
tražeći onu koju je čitavim putem sve do ove odaje
477

ti
nosio u predodžbi, uvjeren da ga čeka. A sad najednom vidi drugu sliku: široke
mesnate prsi s maskom kraljeva lica, s tri pod-bratka. I to mu se lice smiješi
porugljivo i zlobno. Zar je to mašta probuđena grdnim otkrićem pred Apolonovim
kipom izbila pred oči ovu utvaru? Svladajući se ide bliže da se uvjeri u toj
nadi, ali opet ustukne. Jest! To je Ferantel
Vaše se gospodstvo ipak udostojalo odazvati mojem po-živu? upita kralj.
Ispod mesnatih vjeđa pogodi ga podrugljivi kraljev pogled i trgne glas pun
zluradosti:
Vaše gospodstvo, vidim, nije naviklo odazvati se kraljevoj zapovijedi. Bili
ste s ostalim dvoranima pozvani k meni.
Neka mi veličanstvo oprosti što sam zakasnio.
Možda ste bili na sastanku s kojom ljepoticom?
Ne poznajem ovdje ljepotice s kojom bih uricao sastanke n času kad moram
ispuniti dužnost da pratim na putu štićenicu njezinog veličanstva kraljice
Beatrice.
Toliku pažnju prema mojoj kćeri kraljici uistinu treba pohvaliti i nagraditi!
nastavi kralj sve podrugljivije.
Izvršena dužnost ne zaslužuje nikakve nagrade. Molim vaše veličanstvo neka mi
dopusti potražiti dvoranku njenog veličanstva.
Želite joj nešto saopćiti?
Da, veličanstvo. ; ,•.;.:; “ •" ; “
Vrlo važno? ^••” •"“ “• ">“•”••>• iv ^Ii<v"“-! - “
Dužnost je uvijek važna. r” “ : “ ““
Govorit ćete s njom na lađi. Sad ste moj gost.
Veličanstvo, ja je ne mogu pratiti i ta me okolnost nuka da joj odmah predam
važne poruke.
Vi ne putujete! Tako! Nadam se da ćete mi pokloniti povjerenje i dopustiti da
budem u tom slučaju vaš glasnik. Kakva je to poruka?
Damir sve više osjeća neprijatnost gledajući kralja, raskora-čena, podbočena o
kukove, podrugljivo nasmijana, a ispod te ironije, iz smiješka proviruje strašna
zasjeda.
Damir vješto prikriva neugodni osjećaj i naglasi:
Vaše veličanstvo, moja je dužnost izvršiti posao dvoranstva mojeg kralja. A
kad to uredim, odmah ću se vratiti i on se pokloni i pođe k vratima. Tu stoje
Napuljci Alberto i Bartolo i zakrče mu put.
Ni koraka! rekoše obojica istog časa s naperenim bodežima u mladićeve prsi.
Ovo ga prenerazi i upita kralja:
Veličanstvo, smijem li pitati što to znači?
Znači da se u Napulju smatra neuljudnim Šuljati se u kraljevskim perivojima i
osluškivati kraljevske razgovore.

Damirov se pogled spusti, ali se odmah digne. Iz zjenica sijevne ubojiti

mladoliki pogled u kralja. Ovaj se smije radošću lovca koji je ispravno nišanio.
Vidite, moj mladiću, vama bi dolikovala smionost. Mjesto toga vi ste
nevjerojatno nesmotreni. Dok se nas dvojica ovdje zabavljamo, vaša dvoranka
putuje bez vas.
Veličanstvo usklikne Damir • uklonite nesreću od ove djevojke, a ja se
kunem da ću ono što sam čuo ponijeti u grob.
Gle gle! Vrlo ste plemeniti!
Opozovite svoju strahovitu namjeru. Kralju, učinite to jer će vas stići
strahovita odmazda.
 Gle, gle! Napuljski kralj bi morao strepiti i on se nasmije. Časti mi,
zamalo da se ne rasprsnem.
Veličanstvo, ako vam je do svoje časti, do imena, vratite djevojku s lađe. Ne
slutite što vas čeka ako joj se dogodi zlo.
Možda rat s barbarima vaše zemlje?
U mojoj domovini nema barbara, ali u Napulju ima zločinac koji će biti
strahovito kažnjen. Ferante se uozbilji i vikne:
Moj plemeniti mladiću! Želite spasiti od propasti mene i •moje prijestolje?
Zato sam odlučio da “vas dignem na čast mojih prijatelja. Hajde, Alberto i
Bartolo! Želim svojeg najmlađeg prijatelja prikazati onim drugima. Neka vidi
koliko cijenim njegove prijateljske usluge.
Od te izjave iz koje proviruje sarkazam Damir osjeti laku
strepnju.
Bartolo i Alberto prilaze k crvenim grimiznim zastorima što su sada skrivali
drugu polovicu dvorane i povukli ih. Karike škripe po mjedenoj sipki. Damir
osjeća kako mu netko struže po kostima. Pred njegovim očima ukaže se slika,
isprvice nejasna, kao utvara u magli.
U naslonjačima sjede muške pojave u odorama napuljskih velikaša i plemića.
Tijela su im nepomična kao da su od drva ili kamena. Glave nepokretne.
Ispod klobuka vire lica neviđena, upala, grdna, plosnata, osušena. Izbočene oči
su mrtve, kao od stakla. Jezovite. Zubi im grozno cere.
Sjede u naslonjačima, čini se da su lutke, odjevene u ljudske raskošne odore.
Damira trese zebnja.
"što je to? Kakve su to prikaze po kojima pada samo malo svjetla s visokog
prozora s rešetkama kosturi ubijenih!"
No, što kažete mladiću? Nisu li divni moji prijatelji! usklikne gordo kralj.
Mladiću se pričinja da je ovaj čovjek što ga nazivaju kraljem luđak koji je
ovdje poredao kosture u velikaškim odorama.
Čudite se? Odmah ću razjasniti vašoj gospodskoj milosti! Eto, vidite! Ovo je
moj šurjak i prijatelj Marzano. Onaj u crnom i zlatnom brokatu. Ovaj drugi pored
njega, mladi je plemić Carbo,
479

vođa mojih podanika, koji žele moje prijestolje dati Francuzima. Anžuvincima.
Onaj tamo..., ali što to govorim? Vi poznajete historiju mojeg kraljevstva. To
su lešine koje-čuvam za uspomenu.
Veličanstvo! klikne Damir. Idem iz ove dvorane i segne u tok da izvuče
mač i prokrči put.
Još prije nego što je kralj dao znak, već su se oba Napuljca bacila na mladića
i. uhvatila ga za laktove. On se bori svom sna gom svoje mladosti Natežu se s
njim, dok ga ne svladaju i svezu jakim konopcem.
Damir shvati pripremljenu zasjedu iz koje mu nema izlaza pa vikne:
što hoćete sa mnom?
Da vam prikazem svoje prijatelje nakloni se kralj gotovo ushićeno. Svi su
mi oni iskazivali veliko prijateljstvo. Jedni su namještali protiv mene urote da
me sruše s prijestolja, drugi su se opet bunili, jer sam im oduzeo imanja. Ima
ih koji su se šuljali i prisluškivali moje razgovore. Svaki je pokušao napasti
moju kraljevsku vlast. Dakle, sve sami dragi, vjerni, odabrani prijatelji! Da,
mladiću, odabrani prijatelji.
Ukočeno stoji vezani mladić zureći u jezovite pojave u naslonjačima, a kralj se
razmahao gestama i stao govoriti naglašavajući riječ po riječ kao da mu svaka
pripravlja užitak.
Vidite, moj mladiću, rekli ste da sam zločinac. To su rekli i oni. A vele to i
mnogi drugi koji još nisu ovdje. Vele ljudi da sam svoje prijatelje pobacao
dolje u tamnicu gdje jauču od gladi, zime i žeđe. To je kleveta. Sad vidite kako
mi čine strahovitu nepravdu. Istina, ima još dolje nekoliko uznika što trpe
pravednu kaznu, ali to su moji neprijatelji. Zar da ih tetošim na svojini
grudima? Ali, ovi tu, to su moji prijatelji.
Kralj čvrsto upre pogled u Damira i približi mu se pa će vrlo povjerljivo:
 Vidite, mladi “čovječe. Kad su me oni izdali, pozvao sam ih u svoj dvor da im
vratim milo za drago. Posjeo sam ih u naslonjače od brokata, a vjerujte, brokat
je skupocjena tkanina.
Ferante se još više približi Damini i kao da nešto naročito očekuje od njega,
gleda mu u lice, pa se smiješi Usne mu podrhtavaju, a oči sijevaju:
Nisam štedio. Uistinu nisam. I sami vidite da je njihova tkanina skupocjena,
jer za prijatelje dajem sve, sve. Moja plemenitost ne poznaje granica. Sve sam
ih ljubio, toliko ljubio da se nisam mogao od njih rastati. Htio sam da ostanu
uza me, pod mojim krovom, da ih imam tu, da ih gledam, s njima čavrljam,
posjećujem ih, držim im govore, nazdravljam, da ih pitam kako im je. A oni su
tako sretni da i ne žele ostaviti ovu dvoranu. Sve moje prijatelje toliko ljubim
da ih ne puštam više ispod mojeg krova. I u toj mojoj velikoj ljubavi ja sam
njihova mrtva tijela dao balzamirati, još više. Odlikovao sam ih i kao da su
najplemenitije ptice dao sam ispuniti njihove utrobe, njihove

grudi, obukao ih i, evo, tu sjede, moji mili i dragi. Nije li to vrhunac

humanizma?
_ Neman jezovita! vikne Damir dok kralj nastavlja s naročitom sladostrašću:
Iskazao si mi veliko prijateljstvo kad si osluškivao, hjepl mladiću, a pošto
ja cijenim i primam svako prijateljstvo, ne mogu biti baš prema tebi nezahvalan.
Uvrstit ću te među svoje najdraže prijatelje.
Zvjerska nemani!
Eto, tako vraćaš moju plemenitu namjeru, nezahvalniče! Ali ja sam humanista.
Opraštam i dijelim dobro za zlo. Vidiš, onaj prazni naslonjač tamo lijep je,
dragocjen, tamo ću posaditi tebe, najmlađi moj prijatelju.
Zebnja preleti Damirovim tijelom. Pogled mu počiva na praznoj stolici i čini mu
se groznijom od otvorenog lijesa.
Neću da truneš, sinko, ne bih mogao živjeti da sam svoje prijatelje predao
pohoti crva. A ti si odviše lijep da budeš njihova hrana! Ti ćeš sjesti na ovaj
najljepši naslonjač. Da ostaneš uvijek uza me kao naročita uspomena moje
pobjede.
Stvršite! Samo brzo, brzo! Zvijeri! viče Damu .
Tvoja nezahvalnost bit će kažnjena! Svojeg dobrotvora nazivlješ zvijerju.
Bartolo, skini mu klobuk i plašt. I Bartolo učini po kraljevoj želji. Damini se
učini kao da mu uzimaju život.
Tako reče Ferante, pa uzme Damirov plašt i raširi ga po naslonu naslonjača.
Onda uzme klobuk, postavi ga na vrh i pri tome gleda u Damirovo lice iskrivljeno
jezom.
Hoću da ti osiguram stolac. Neka nitko drugi ne sjedne ovamo. Ovo čeka tebe,
mladi moj prljane. Prije nego te zadavimo hoću da uzmogneŠ sebi predočiti kako
ćeš izgledati na toj stolici. Lijepo? Zar ne?
Ubijte me, ali vratite Gordanu, jer će njeno prokletstvo pasti na vas! Osveta
naroda ražjurit će vaše prokleto tijelo. Osveta kraljici, vašoj kćeri! Upamtite!
Osveta njegova...
A tko bi mu dojavio u čijem se naručaju nalazi djevojka? Ti nisi htio
putovati, nego si ostao uza me u dvorani mojih prijatelja. Tko bi, dakle, mogao
javiti? pita kralj.
Javit će mu onaj koji zna Što znam i ja.
Sto zbori taj lupež? vikne kralj i pogleda Alberta. S kim je govorio?
S nekim čovjekom, glasnikom s gavranom na grbu koji je odmah otišao.
Ti si dopustio da netko uđe u palaču i opet izađe? Straže su pustile? Objesit
ću vas sve!
Nikoga nismo pustili, ali glasnik je zvao ovoga tu vidjevši kad je izišao iz
lovorove aleje. Govorili su svojim jezikom. Nišan razumio, ali sam prekinuo
razgovor.

481
31GordanaI
; _ Smjesta juri za tim glasnikom, hitro ga zagnjuri u grob.
Njemu nisam rekao što sam čuo, samo sam govorio o pis-i veli Damir.
O kakvom pismu? •< Donio mu je i predao neko pismo reče sada Alberto.
Ovamo pismo! i pretraže svezanog Daminu Vidjevši da ga ne može pročitati jer
je pisano hrvatski kralj ga spremi i zaurla nad Damirom:
Govorit Kome si rekao što si čuo?
Nedaleko od Apolonova podnožja sakrio se još netko tko sada zna da nešto
spremate Gordani. Svi su vaši gosti opazili kako djevojku čuvate da joj se nitko
ne približi. Svi šapću.
Crven, zapuhan bjesnilom, Ferante uzviknu;
Gdje je taj drugi?
Popeo se na zid perivoja i skočio dolje da dovede pomoć.
Pomoći Protiv mene? U Napulju, u mojem kraljevstvu? Jao njemu! Tko je?
Ništa me neće prisiliti da kažeml Kralj se zaleti na njega bodežom:
Reci: tko još zna i gdje je taj?
Zarinite bodež, možda iz mojih prstiju vrcne njegovo ime.
Zvjerski režeći, utisne Ferante bodež u Damirovo meso, samo toliko da ga
prestraši i vikne:
Tko je? Kaži!
Kad budem mrtav.
Razjareni kralj baci bodež i okrene se svojim pouzdanicima:
Vodite ga dolje. Glad i žeđ najstrašnija su mučila. Bude li priznao, podijelit
ću mu milost Neka živi Nećeš dobiti ni kapi vode ni mrve kruha. A sad, donesite
mi žeravice, žive žeravice.
Ledeni znoj pošikne Damirovo čelo.
Nahranit ću te. Silom ću ti rastvoriti gubicu i nasipati goruće komadiće.
Hranit ću te ognjenim šećernim kuglicama ako ne kažeš kome si rekao što si čuo.
Ostat će ti grlo i jezik za sva vremena isprženi brazgotinama. Neću te ubiti,
ispeći ću ti grkljan, lijepi gospodičiću, ognjenim poslasticama.
Govori, tko zna moju tajnu? viče kralj. Damirove oči bulje preda se. Usne su
otvorene, bijele, nepomične.
Mladić ničim ne odaje da čuje kraljev poziv.
Do svoje starosti čamit ćeš dolje na dnu ovog dvora " razvaljenom gubicom,
nemoćan da ikad progovoriš riječ, vidiš svjetlo.
Sablasno, ukočeno stoji Damir i čini se da su mu grozote mrt vaca u
naslonjačima i mučila kraljevih prijetnji smutile pamet.
Donesite žeravicu! krikne Ferante.
Od Damira ni .treptaja, ni drhtaja, nijednog znaka da zna l
čuje. ....
48?

fa Taj se obezumio! reče Bartolo.

Ili mu je užas oduzeo govor.
Probudit ću ga žeravicom. Alberto,
kralj.
Sluga potrči prema vratima i nestane.
Razjareni kralj stade hodati gore-dolje dvoranom, od časa do časa sune pogledom
kao bodežom u nepomičnog Damira. Njegovo je lice izobličeno kao da su ga izvukli
iz groba. ....
_ Veličanstvo! Ovaj je uistinu izgubio pamet! primijeti Bartolo. Možda bismo
ga dozvali k svijesti obećanjem da ćete djevojku ostaviti na miru.
2ivi oganj budi lude i lupeže. Žeravicu hoću!
Sav zadihan, uleti Alberto, skoči kralju, nešto šapće, od čega se cijela
kraljevska masa potresla. Diže ruke, tihi krikovi padaju mu s debelih usana.
Trkne k vratima, ali se opet vrati i
zapovjedi: .
Brzo, bacite ga dolje u tammcul Smjesta!
što da činimo nakon toga?
f _ Dođite za mnom! Brzo, u moju radnu odaju. Odmah! i odjuri na vrata.
Oba se Napuljca ustrčala. Alberto uzima svijeću sa stola mrtvih kraljevih
prijatelja. Bartolo pohiti k malim željeznim vratima, zaokrene ključem i otvori.
Iz otvora zuri grobni mrak.
Poput kamenog kipa stoji Damir svezanih ruku kao da se sve to njega ne tiče.
Napuljci ga uhvate za uže i povuku sa sobom.
Kad su se vratili gore, zatvore željezna vrata i potrče dvoranom prema odajama
kojima je čas prije izišao kralj.
U KAVEZU
Gordana je pošla u perivoj k Apolonovu kipu, ali je zaustave kraljevi
pouzdanici. Saznavši od njih da vrtom šeće kralj sa svojim sinom, djevojka se
vratila gore. I sada sjedi sa svojim dru-garicama koje čavrljaju o sitnicama dok
je njena duša zabavljena razmišljanjem o onome što joj je dojavilo pismo
nepoznate ruke. Osjetila je težinu u svim udovima kao da je poklapaju i strop i
zidine.
Konačno se odluči da opet siđe iz odaje. U predvorju su na-puljski paževi.
Odlučno pristupi k prvome i upita:
Može li se odavle kojim drugim stubama sići u perivoj?
Može ako prijeđete lijevim hodnikom. Tamo su stube koje vode uz terasu.
31
483

Zahvali mu prijazno i pođe vrlo oprezno. Nađe stube onkraj velike terase ispred
dvora. Zaokrenute je ravno u perivoj. Požuri smjerom prema Apolonovu kipu, ali
ne nađe nikoga. Zagledala lijevo i desno. Uzalud. Razabire: Damir nije mogao da
pričeka na zakazanom mjestu, jer su kralj i Francesko šetali vrtom. Sjetila se
terase što se diže uza zid s kojeg je gledala jučer na trg. Ali ni tu ne nađe
nikoga. Gonjena nemirom i željom da vidi ljude i nađe bilo kakav dodir sa
svijetom, zagleda se na trg kojim prolaze ljudi njoj strani i nepoznati. Sad joj
se učini kao da je čula izreći svoje ime. Obazre se. U kraljevu vrtu nema
nikoga. Ponovno joj dopre do ušiju glas koji izgovara njeno ime. Dolje s desne
strane uza zid opazi starca Aversu s mladim Firentincem Strozzijem. Obojica je
opaze na vrh zida pa hite k njoj. Gotovo je viknula od radosti. Prvi je dohitio
Escole Strozzi.
Dolazim s pristaništa reče on ali tamo nisam našao vaših dvorana, a ipak
su već dignuli jedra. Zar ne kanite putovati?
Ne mogu vam odavle govoriti. Previsoko je. Ćuli bi me. Uđite, molim vas, u
dvor. I vi, gospodin Aversa.
Uzalud! Već smo htjeli, ali nas ne puštaju.
U tom odgovoru našla je novu potvrdu nečeg jezovitog. Još se jače nagne na zid i
zaokruži usta rukama, vikne dolje niz zidine:
Gospodine Aversa, naći ćete već neku izliku d" vas puste.
Zar se što dogodilo? pita starac.
Moralo bi se dogoditi ono na što ste me jučer i danas upozoravali.
Dobro, znam već što reče starac i odmah pođe uza zid.
Svaki njegov korak kojim se približavao vratima dvora smatrala je spasenjem.
Onda siđe s terase i uputi se prema palači I sada je na vratima našla stražu
kako živo raspravlja s učenjakom Aversom. On vadi neki papu i pokazuje
vojnicima. Ali oni sliježu ramenima.
Jao vama ako me zadržite! Kralj me zove!
Oni gledaju u palaču kao da tamo traže nekoga tko bi im savjetovao. Međutim,
stari učenjak iskoristi ovu njihovu neodlučnost, prijeđe prag oštro
prosvjedujući:
Tko će spriječiti starom učenjaku koji je kraljev gost i ljubimac vladara?
I već se našao onkraj zidina i krenuo prema ulazu u palaču. Gordana je stigla na
stube i prividno se zagledala u dragocjena vrata ukrašena plastično uklesanim
prizorima trijumfalnog ulaza Alfonza I Aragonca. Navlas se nije maknula sve dok
učenjak nije došao do nje, a onda mu šapne:
 Lebdim u stupici! Imam dokaza.
Od koga vam dolazi?

“ Od nepoznate ruke. Savjetuje mi da ne polazim na lađu. Put do lađe

prevalit ćemo konjem, zato mi neznanac savjetuje da prividno preplašim konja i
pobjegnem. Da mogu pronaći Da-mira, znala bih se izvući iz procijepa.
Da ga potražim u konačištu?
Molim vas. I recite mu neka spremi konje.
Dakle, bijeg?
Ako mi to ne uspije, zacijelo sam izgubljena. • •
Ako ne nađem vašeg dvoranina, jamčim da će vam ovu uslugu učiniti mladi
firentinski pjesnik.
Dok su govorili, ona je neprestano gledala u umjetninu na na vratima i svatko
tko bi ih ugledao morao bi biti uvjeren da raspravljaju o reljefu.
Moglo bi se desiti da ne uspijete. Znate da vas na svakom koraku slijedi
Simono, a danas uvečer pozvani su svi učesnici na gozbu, a poslije će biti
vatromet.
- Znam, samo ne znam što će dotle biti sa mnom.
Zadajem vam riječ: učinit ću sve što se može. Sve ću Firentince i Milance
uzbuditi da pitaju za vas.
Kad bih mogla slutiti čija mi je ruka otkrila zasjedu, bilo bi lakše boriti
se.
Zacijelo su vaša ljepota i plemenitost ganule nečije srce, a u tom slučaju,
vjerujte, ova će ruka i dalje bdjeti nad vama.
Strahovito je stajati na pragu dvora, na suncu i zraku, posred bijela dana,
predana na milost i nemilost okrunjenog razbojnika.
r- Podići ćemo na noge čitav Napulj.
Za neznatni stranu djevojku koja im nije ništa? Nitko se neće maknuti. Zašto
ne dolazi Damir? Izašao nije, ili da pitate stražu? Pitajte za plemića u modroj
odori sa žutim perom.
I starac pođe prema straži i zapita mrko:
Njegovo veličanstvo pozvalo je preda se mladog stranog đvoranina u modroj
odori sa žutim perom na klobuku. Zar još nije stigao?
Nije ni izišao iz dvora odgovori prvi od stražara.
Dakle u palači je?
Već je dosta dugo što je iz lovorove aleje krenuo u dvor.
Aversa se uputi natrag. Ne znajući ništa drugo nego da ne puste nikoga izaći ni
unići straža nije nikako tumačila ponašanje starca učenjaka i vršila je dalje
svoju službu zaustavljajući svakoga.
Vaš je dvoranui u palači šapne Aversa Gordani.
Bio je pozvan kralju sa Stjepkom i onom četvoricom koje sam odabrala za
pratnju.
Prema tome, nalazi se možda baš u kraljevskoj odaji.
Ostat ću ovdje i čekati, a vas molim: ne ostavljajte me.
Neću se maknuti dok me vi sami ne pošaljete.
485

i
Ni sluge ni dvorani ne pojavljuju se niotkuda. Sve je tiho kao u pola noći. Samo
njih dvoje stoje pred vratima, zure u kiparske umjetnine i od časa do časa
opetuju šapatom osnove kako bi Gordana mogla uteći iz dvora. Ali. sve odmah
razbije saznanje kraljevske moći koja u po bijela dana, usred grada, stvara od
djevojke bespomoćnog sužnja crnih kraljevih namjera.
Da se utečete đoni Izabeli?
Vjerojatno ona ništa ne sluti što sprema kralj, ali ona je Aragonka. čvrsto
vjerujem da mi je sada jedino uporište ako se činim nevjestom i ne pokažem
nikakve sumnje.
S desne strane terase začuju se koraci
Pogledajte tko je? šapne Gordana. Nekoliko trenutaka šutnje, a onda učenjak
šapne ne pogledavši Gordanu:
 Francesko!
Kamo ide?
Prema vrtu.
Nerazumljivo. Danas popodne nitko od njih nije poSao
Najbolji znak da ih nešto neobično drži budne.
Koraci su se zaustavili dahne Gordana.
Spazio nas jel
Čas čekanja, onda novi štropot u pijesku.
Prilazi nam šapne Gordana. Sad oprez, mir i hrabrost
Uzdignuvši bijelu ruku, stade ona pokazivati umjetnine na vratima kao da
razjašnjava stranom kraljevskom gostu:
Da, zamisao je ovih prizora iz slavnog života Alfonza I zaista djelo mojeg
zemljaka Franje Laurane. Njegova su djela ures dvora mojega kralja i kraljice.
Sudjelovao je sa svojim idejama u tom djelu i Leo Bat-tista Alberti, a pomagao
je Laurani Isaija Dapissa i Andrea delT Aquilla veli glasno Aversa.
Vjerojatno je tako. No oprostite što ja dajem prednost svojem zemljaku. Njega
su ipak smatrah prvim kiparom ovoga dvora. Njezino veličanstvo Bcatrica pričala
mi je da se ova umjetnina takmiči s rimskim slavolukom Setimus Severus i
Constan-tinus, a izrađena je po tom uzoru. Gledajte kako je divno tumači
Gordana, a duša joj trepti sasvim drugim
Gospođica Gordana je uistinu oduševljena ovom umjetninom? oglasi se straga
Francesko.
Ona se obazre i pokloni. I učenjak se okrene k princu, učini dva koraka natrag
da mu dade prostora.
Visost se očito sjeća da mi je kraljica naložila neka dobro promatram ove
divne isklesane prizore njezina djeda. Zato ne mogu nijednog dana propustiti, a
da ne gledam ovu ljepotu.

" ““ Sjećam se odvrati Francesko kraljica je naglasila da se naročito

prije odlaska svom dušom zagledate u trijumfa tora Alfonza.
Visosti, izvršit ću vjerno želju moje kraljice, osobito onog dana kad budem
putovala.
Izrekla je to veselim, gotovo prpošnim glasom gledajući mu ravno u oči.
Onog dana kad putujete? Zar to nije danas? upita Francesko.
Ne, visosti. Nije danas.
Oprostili ste se s princezom Izabelom, uzeli njezino i moje pismo? čudi se
Francesko.
Djevojka sabere svu glumačku snagu.
Istina je. Uzela sam. Ali vrlo nerado. Priznajem da sam se prenaglila.
Uvrijeđena jer su me zapostavljali, htjela sam otići. Ali sad, nakon mojeg
današnjeg slavlja na Piazza delT Incoronata, pokolebala sam se i bila bih odmah
rekla princezi Izabeli da mi je teško otići, ali me bilo stid priznati da
opozivljem odluku. Uistinu, visosti, nadala sam se da će me princeza zadržati.
Dala sam tome i povoda moleći da putujem kopnom. Mišljah: ona će se zbog moje
mušičavosti razljutiti i odrediti da čekam dok budu putovali i ostali. Pošto to
nisam uspjela postići, priznajem poraz.
Učenjak sa začuđenjem sluša prpošni način kako Gordana obrazlaže svoje motive, a
pri tome pomno promatra prinčevo lice. U njemu nailazi odraz skrivene Ijutine i
nešto podmuklo.
Dvoranki nisu dopuštene takve prokšenosti, gospođice Gordana naglasi
Francesko, a stari učenjak hitno nadoda:
Štićenici njezinog veličanstva kraljice Beatrice dopušteno je ipak mnogo više
nego ostalima?
U ovom slučaju moja prokšenost odgovara željama princeze Izabele. Njoj nije
bilo drago što odlazim, dapače prigovorila je tome. Ona će se radovati što
izvršavam želju kraljice i ostajem do kraja svečanosti.
O tome će odlučiti sam kralj.
Ali njegovu veličanstvu je svejedno, ono ima važnijih briga nego što je
putovanje neke dvoranke nasmiješi se Gordana.
 Ne znam. ćut ćete što misli njegovo veličanstvo primijeti Francesko, korakne
na stube i upita učenjaka: Vi niste pošli na počinak, dragi naš učenjače?
Visosti, pronašao sam neke nove pojave u zvijezdar .1 njegova veličanstva i
dohitio da mu to objavim.
Sad veličanstvo spava.
Pričekat ću pred palačom odgovori smjerno starac pa se okrene Gordani.
Hoću li danas na gozbi uvečer imati sreću da budem opet vaš susjed kod stola?
487

-- ->• " " -•-••

.c Sasvim sigurno odvrati ona. A sad, ne biste li-sa >mnom nastavili

raspravu?
Ako želite, vrlo rado!
v Francesko uđe u palaču, a ovo dvoje opazi kako se vrlo brzo uspinje
stubama. Djevojka i učenjak povuku se niza stube ispred vrata i pogledaju se
značajnp. On šapće držeći se posve nehajno:
Nije mu pravo. To sam jasno razabrao unatoč aragonskoj lukavosti. Bojim se da
će vaš prisiliti na put.
A zašto? Cime da me prisile ako ja neću. Kad se princeza Izabela probudi, lako
će mi biti da .je pridobijem.
Ali Francesko je naglašavao da o tome odlučuje kralj.
Varate se, p tome odlučuje moja lukavost. Pričinit ću se bolesnom i leći.
Doduše, već vrlo otrcana izlika, ali uvijek uspješna. Ostanite sa mnom dok ne
dođu moji dvorani. Zacijelo će s njima i Damir. Ako meni ne bi bilo moguće da mu
štogod nasa-rou rečem, molim vas, povedite ga sobom.i uputite u sve.
Moja je jedina briga da vam pomognem iz aragonske stupice. Jadni Strozzi ne
može u dvor i čeka.
Pošli su ispred palače šetajući se u tihom razgovoru i čekajući dvorane koji su
imali pratiti Gordahu i Damira.
čim je Francesko ušao na prvi kat, pođe u kraljeve odaje i upita tajnika:
Gdje je kralj? .
j!” Njegovo je veličanstvo na drugom katu! ": “
0 Pohitite odmah k njemu: ^.> “^v "
U predsoblju su dvorani kralja Matije odgovori tajnik koji će pratiti
dvoranku njezinog veličanstva kraljice Beatrice. Kralj mi je naložio da ih ne
ostavim same i ne puštam izići dok veličanstvo ne odredi,
Preuzet ću vašu službu. Idite hitno gore i recite kralju da je hirovita
dvdranka promijenila odluku. Neka odmah siđe.
Kraljev se sekretar uputio u drugi kat da traži kralja. Izlazio je iz odaje u
odaju. Na hodniku sretne Alberta kako trči da kralju donese zatražene žeravice.
Alberto, gdje je njegovo veličanstvo?
. Sad se ne može s njim govoriti, jer upravo s nekim povjerljivo vijeća
odgovori kraljev pouzdanik lukavo.
Ipak mu javi poruku njegove visosti princa Franceska da smjesta mora s njim
govoriti jer hirovita dvoranka ne kani otputovati i da je u društvu astrologa...
Alberto se vrati kralju i šapne mu Franceskovu poruku. To ga ponuka da ljutilo
ostavi Damira i siđe u prvi kat u svoju radnu odaju gdje mu uzbuđeni Francesko
najavi:
Našao sam Gordanu pred vratima Alfonza. I. Raspravljala je s Aversom o
umjetničkim reljefima i rekla da neće putovati, nego čekati dok putuju drugi jer
tako želi Beatrica. Još je naglasila da će na večerašnjoj gozbi sjediti uz
Aversu. .”,. .
488

Ferante smrknuto upita:

Kako se taj Firentinac mogao naći na dvoru kad sam odredio da gosti imaju
izići i da se nitko ne smije pustiti do podvečer u palaču?
 Aversa veli da je našao nove pojave u vašim zvijezdama. Kako je unišao ne
znam, samo sam ga našao s Gordanom. Kad sam otišao ostali su zajedno.
Kralj uhvati srebrno zvonce. Njegov tajnik uđe.
Bartolo i Alberto su ovdje?
čekaju zapovijedi vašeg veličanstva. I Simon moli da ga veličanstvo primi.
Neka uđu sva trojica.
Dok su ulazili, Francesko je pažljivo promatrao svojeg oca čije Uče nalikuje
oblaku iz kojeg će ovog časa zagrmjeti.
Veličanstvo najavi Simono mladog dvoranina iz pratnje princeze Izabele
nisam našao. Kao da ga je zemlja progutala.
Dobro, dobro, ne trebaš ga dalje tražiti prekine kralj njegov izvještaj
gdje je princeza Izabela? "•• Još nije izašla iz odaje.
H Ako spava, probudi je i reci da je smjesta čekam. Of Simono izađe, a
kralj pogleda svojeg pouzdanika:
Alberto, čim uđe princeza Izabela k meni, siđi dolje. Na vratima ćeš naći
stranu smeđu ljepoticu. Ako je pošla u vrt, potraži je i reci: njezina visost
Izabela želi s vama govorili.
Razumijem, kraljevsko veličanstvo.
Kad pođe, prati je kako ti već znaš, reci joj da se Izabela nalazi u odajama
vojvotkinje od Ferare, pa ćeš je lijepo odvesti gore u drugi kat, u raskošne
odaje mojih "odličnih gostiju".
Da, veličanstvo, ali zar da je tamo ostavim?
Otvori joj vrata, ostalo je moj posao. Ako je ne nađeš, odmah mi javi!
A ja, veličanstvo? upita Bartolo.
Na tebi je red da dvoranima sa sjevera isporučiš neka pođu u svoje konačište.
Nakon toga čekaj me u predsoblju. Idite.
Još dok su izazili, kralj se protegne i zijevne:
Moj popodnevni san najveća je žrtva što je pridonosim svojem budućem unuku.
Dok kralj pokazuje ravnodušje, Francesko se uznemiri: .(
Što ste nakanili s Gordanom?
Još ove noći poslat ću je na otok.
Da ipak pričekate dok svrše svečanosti? Ona će se protiviti da ide, a dvor je
prepun gostiju. Neće se moći zatajiti da ste je silom odveli, a to Beatrici može
pokvariti tajnu ili pobuditi sumnje u Matij i.
Hvala na "genijalnim uputama"! posprdno će kralj. Ne brini i čekaj dok
bude sve gotovo.
489

l
Ipak, Francesko i dalje pita: A Damir? Je li sve čuo?
Posve jasno, ali on je već na pravom mjestu. Samo dok još caznam tko je to s
njim bio u perivoju i svršeno.
• Još jedna osoba zna našu tajnu?
Tako tvrdi taj lupež Damir. Da mi nije do te osobe koja je bila s njim, Damir
više ne bi bio živ. Ali, ime toga trećega ispeći su s njegova jezika, ali ova
prokleta cura najednom neće da putuje. Kako se drži? Kako?
Prpošno, vedro, nasmijano kao u Zagrebu.
•,. Ako nešto sluti, onda se divno pretvara.
Nikad nisam opazio da bi bila lukava. { v .
Vidjet ćemo što ju je potaklo da ostane.
-., Oče, nema straha da bi se naša osnova izjalovila?
Ferante nikad nije promašio i najnemogućije osnove! A ovo je prava igra. Damir
je dolje, još danas ću ga poslati u poslanstvo lupežu Marzanu, a ona će sutra
dočekati izlaz sunca na otoku.
Kralj se polagano spusti u naslonjač i ponovno zijevne.
Čini se da Izabela dolazi upozori Francesko.
To bolje. Ne odgovaraj ništa ako što zapita.
Međutim, Izabela je bila još snena i nije pokazala zanimanje ni za što. Jedva se
poklonila ocu, upita što želi, a on joj ljubazno obrazloži.
 Morao sam te probuditi, drago dijete. Sjetio sam se u posljednji čas da
pošaljem Beatrici neki nakit iz naše riznice. Idi tamo pa odaberi. Pretraži sve
kutije. Kad se odlučiš, donesi mi ovamo, predat ćemo tvojoj dvoranki da ponese
kući.
Izabela se poslušno -udalji u sobu pokraj kraljeve. Čim je zatvorila vrata,
kralj ustane, uđe u predsoblje i tiho zovne:
Simono, je li Alberto otišao dolje u perivoj?
Ovog časa.
Čekaj me ovdje dok se ne vratini i ne miči se. Ne osvrnuvši se više na
Franceska, kralj se uspne u drugi kat
Slijedeći kraljevu zapovijed Bartolo je sišao i našavši Gordanu pred dvorom u
razgovoru s Aversom, naklonio se i rekao:
Princeza Izabela želi s vama govoriti.
< Njezina visost ne spava?
Probudili su je. Vojvotkinji od Ferare nije dobro, pa je morala poći gore
razjasni Bartolo.
Do viđenja, gospodine Aversa, na večernjoj gozbi reče djevojka starcu i uđe
u palaču.
Kad su se uspeli na drugi kat, Bartolo otvori Gordani vrata:
Odvest ću vas k njezinoj visosti.
Raskoš velike sobe pokazivala je da tu doista stanuje odlična
ličnost. Ali nije bilo nikoga. Bartolo odmah pokaže druga vrata
i reče: .j."^. •
490

“" Neka gospođica izvoli ovamo.

Gordana se uputi, otvori druga vrata i nađe se u velikoj dvorani sa šarenim
prozorima, ali mjesto Izabele spazi u naslonjaču, kralja. Obuzme je prepast.
Ipak se duboko nakloni i mirno reče:
Oprostite, veličanstvo. Krivo su me uputili da me ovdje čeka princeza Izabela.
Dobro su vas uputili. Princeza je kod vojvotkinje od Ferare i moram je Čekati
jer se vojvotkinja ne osjeća dobro. Čekajte, dakle.
Ona ne odgovori. Ostala je stajati okrenuta prema zastora koji pokazuje da se
tamo nalazi neka treća odaja, ali se odanle ne čuje nikakav glas.
Kralj ustane, ode k vratima i ravnodušnim izražajem lica pogleda djevojku. Glas
mu je bio isto tako ravnodušan.
Princ Francesko saopćio je Izabeli vašu najnoviju odluku oslovi je Ferante.
Odgovorila je poklonom. Osjetivši kao da su je namamili u kavez, učini korak
natrag. Kralj joj zakrči put.
Ona se povuče dalje od njega.
Valjda gospođica sebi ne utvara da je ugrožena od napulj-skog kralja?
Neka mi veličanstvo oprosti, htjela bih do princeze.
Princeza je kod vojvotkinje, rekao sam, a vi treba da čekate. Ponašate se
ovdje u Napulju kao da ste u svojoj kuci. Određujete, odlučujete što se ne bi
usudila učiniti ni moja kćL Najednom ste povrijeđeni u svojoj taštini i
odlazite, a onda opet opozivljete. Moja vas je kći razmazila, ali na mojem dvoru
neću dopustiti takvih hirova ni svojim kćerima. Iskorištavali ste milost kojom
vas dariva kraljica Beatrica i samoodređivanjem prekršili svako dužno poštovanje
običajima našeg dvora. Sišli ste, ne pitajući nikoga, u perivoj u doba kad je
ondje šetao kralj s princem.
Veličanstvo, oprostite, nisam znala. Posve sam neupućena.
Znali ste! Rekao vam je moj dvoranin, a vi ste nakon toga ušli u vrt. Znam to.
Tamo ste urekli sastanak sa svojim dvora-ninom kao kakva nedostojna djevojka.
Taj dvoranin zatečen je u prisluškivanju kraljevih razgovora. Na nedoličan način
htjeli ste saznati kraljevske razgovore.
Veličanstvo, nikad nisam takvo šta ni pomislila, a on me ne bi ni poslušao.
Ipak vam je pričao sve što je čuo?
Ne znam što misli veličanstvo.
v-- Uzalud je tajiti. Sve mi je priznao. Dakle, što velite? ^ Njegove
stvari nisu moje reče ona.
:. Osjetila je da se nešto dogodilo što ona ne zna, pa je smatrala 4a će biti
najbolje ako ne potvrdi a niti ne poriče.
491

Kralj je nastavio da čuje koliko ona zna. •

Nabajao vam je ludorije što ih je u neznanju latinskog jezika krivo razumio i
spleo do besmislica. Možete li to opravdati?
Veličanstvo, Damir nije dvoranin njezinog veličanstva kraljice Beatrice, dakle
nemani s njim nikakvih veza.
Bili ste u vrtu bez dozvole. Prema propisima mojega dvora za takve prestupe
mojih odredbi ja svoje dvorane kažnjavam. A kako ne mogu dopustiti da dvorani
moje kćeri Čine iznimku, to sam Damini odredio kaznu napuljskih dvorana. Do
sutra pred zapad sunca ne smije ostaviti određenu odaju. A to vrijedi i za vas.
Trepavice joj drhte, ali stoji nepomično.
Moji dvorani lišeni su dvadeset četiri sata ne samo slobode nego i hrane. Kod
vas ću učiniti iznimku jer ste ljubimica moje kćeri. Donijet će vam jelo i pilo,
a sutra u to doba najavite se princezi Izabeli.
Pri posljednjim riječima bio je već na poluotvorenim vratima. Kad je izrekao
posljednju riječ, odmah je zatvorio vrata.
Nastup i sadržaj kraljevih riječi imali su prizvuk gorkog prijekora i ništa
više. Ta spoznaja ipak ne izbriše Gordanine sumnje da se iza svega toga skriva
nešto teže nego ovaj jednodnevni kućni zatvor.
To joj opravdava i okolnost što je bila pozvana k Izabeli, a mjesto nje dočekao
ju je kralj.
"Sto su naumili s njom? Sto je to Damir čuo a kralj tvrdi da je njoj saopćio.
Damir se poslužio možda ovom tvrdnjom u svoju obranu? Ili je kralj htio da od
nje izmami svjedočanstvo protiv njega? Ili je svojom odlukom da ne odlazi na
lađu uistinu omela kakve kraljeve osnove? Pritvor? Do sutra? Ovdje! Sto je to?"
Ogleda se po sobi. Tu je podij s raskošnom posteljom i žutim zastorima. Dalje po
sobi naslonjači, stol, sagovi, sve to mnogo raskošnije nego u sobi gdje je bila
dosad. Zašto baš u ovoj odaji ima provesti današnju večer, noć i sutradan?
Pritvor u ovoj raskoši? Odšuljala se do vrata kroz koja je izišao kralj i
prisluhnula.
Ni glasa iz druge odaje. Uhvati za kvaku. Vrata se ne otvaraju. Povuče snažno.
Ne popuštaju. Zatvorena?
Ogleda se još jednom po velikoj dvorani, ali nigdje traga vratima. Ipak, tamo na
limenoj sipki visi sag.
Brzim koracima približi se, odgurne sag. Iza njega slika. Odmah spazi da su to
oslikana vrata. Traži bravu, kvaku. Nigdje ništa.
Polagano se vraća u sredinu sobe. Stoji, gleda. Na žuto modrim prozorima leži
posljednji odraz sunca što je odmaklo iza palače. Bademaste oči žmirkaju kroz
guste trepavice. Pogled joj se šulja od jednog do drugog predmeta u dvorani i
zaustavlja na zaključanim vratima. U mirnoj, nešto zapanjenoj zjenici, kobna
slutnja. ....,,...., ..,.,.
492

: "Zatvorena! Zašto?"
Naviru joj misli, polagano, sređeno, odmjereno, sabrano. Kad je Kralj Ferante
izašao iz odaje u kojoj je ostala Gordana, on polagano povuče srebrom okovani
zasun i pođe hitro po sagu druge odaje, pa na hodnik. Dočekao ga je Alberto. On
mu naloži:
Ostani ovdje na hodniku. Ako bi djevojka možda lupala na vrata i vikala,
smjesta mi javi. Bude li mirna ti čekaj dok ne dođe Simono. Pomoći ćeš mu
donijeti večeru. Onda mu kralj zadovoljno namigne pa siđe niza stube.
U svojoj radnoj odaji našao je Franceska vrlo uzbuđena. , Dugo ste
izostali, oče moj?
; Bojiš se da te ne preteknem izruguje se kralj, a onda zovne iz
predsoblja Simona:
Sad me čuj, mladiću. Kad bude vrijeme večere, naloži sluzi “neka donese gore u
drugi kat jelo i pribor za jednu osobu. Uz to i slatkog vina. Evo ti prašak.
Kralj izvadi iz ladice malu kutiju.
Daj ga Albertu. On zna koliko valja zasuti u jelo za koje znaš da ga ona voli.
Poslastice najviše voli. Pije i ciparsko vino.
Vrlo dobro. Nitko u dvoru ne smije znati gdje se ona nalazi. Zato ne smije u
sobu unijeti jelo sluga, nego ti, ali sa svom smjernošću kojom si je susretao
dosad. Nastoj s njom započeti razgovor u kojem ćeš joj onako nenapadno reći kako
sam strog prema dvoranima. Reci da su i moji miljenici već bili tamo gore u
pritvoru. Čak i ti. To je potrebno da je umiriš pa će bezbrižno jesti. Možda će
ipak prkositi, ali gladan, želudac dobiva sve bitke.
Treba li da budem s njom ili da odem?
Ostavit ćeš je kako se dolikuje, samu, i ostati u drugoj odaji. Vrata zasuni,
prisluhni i pazi. Čim osjetiš da je tamo kod
• nje potpun mir i tišina, uđi. Spaziš li da spava, potraži Alberta. Neka mi on
to javi, pa makar bili usred najveće gozbe. Kad mine svečanost, onda će Bartolo
i Alberto zamotati uspavanu ljepoticu
• u plašteve i odnijeti je neviđeno na lađu.
Dakle spavajući! usklikne Francesko koji je dosad mirno slušao.
O tome se i radi. Ušutkana dubokim snom nestat će s dvora i stići na otok.
Spoznat će da sam lukaviji od nje. A sad idi Simono, i ne pokazuj se nigdje.
Sutradan ću razglasiti da je pobjegla s tobom. Evo, to je tvoja zadaća. Vidiš
imam dvije ruke, u jednoj kraljevski dar, u drugoj tvoju glavu.
Veličanstvo, ne služim daru ni svojoj glavi, već kralju.
Tako valja, momče. Pravo mi je pisao tvoj ujak Antonio: Simono je sazdan od
vjernosti. Evo i prašak. Idi i neka dođe Bartolo.
Uzevši od kralja kutijicu od slonove kosti, Simono se pokloni
i iziđe, a kralj oslovi Franceska: , . . .
493

Pokušao sam saznati nije li joj Damir rekao naš razgovor kod Apolonovog kipa.
Sto si razabrao?
Izbjegavala je odgovoru vješto i lukavo i baš je time po tvrdila moje sumje.
“ Ona zna što smo nakanili?
•-,>• "_ pa onda? Na otoku može govoriti samo valovima. :>- A Damir?
Upravo idem da svršim s njim da spokojno večeram, jer nemam mira dok našu
tajnu ne vidim u Damirovoj glavi mrtvu.
Vrata se naglo otvore. Starija gospođa uđe sva blijeda i us" plahirena.
No? Govorite!
Vrlo je zlo i primalja kaže da ćete za kratko vrijeme dobiti unuče.
Ferante radosno klikne:
Franceskol Izabela! i potrči prema riznici. Kćeri moja! Hitro, ustaj!
Dođite djeco da budemo u blizini. Rađa se novi Aragonac! Kao u groznici kralj
pohiti dugačkim hodnikom u zapadno krilo dvora. Izabela se odmah vrati iz
riznice i slijedi kralja s Franceskom.
Ušli su u veliku udobnu kraljevskim sjajem namještenu dvoranu. Tu su našli
četiri liječnika u tihom razgovoru:
Kako je? Hoće li biti sretno? upita Ferante pun brige.
Nadamo se, veličanstvo, najboljemu. Sve je kako treba, samo što vojvotkinja
mnogo pati.
Nagradit će joj aragonske božanstvo patnje bude li sin
baci se na počivaljku i usklikne: Svadbenim svečanostima pridružuje se
svečanost krštenja. Odmah će u Feraru brzoteča da javi vojvodi.
Dok brzoteča i liječnici čekaju, kralj se kao u groznici krsti. Sve u dvorani
pogledava plaho, smjerno, diskretno. Očekuju na svijet novog Aragonca, U tišini
odmiču časovi.
S visokih obojadisanih prozora nestaje sunce. Predvečerje je. Vrata dvorane
širom se otvore.
Prosijeda, otmjena gospođa u tamnoj svili iziđe. Polagano prolazi po sagu i
stane pred nepomičnim kraljem:
Kraljevsko veličanstvo, ovog časa ugledao je svijetlost svijeta divni unuk!
Ošinut munjom tih rijeci, kralj Ferante uspravi glavu, isprsi grudi i uzvikne:
 Sin! Sin! Nova zvijezda vlasti aragonskog roda. Francesko, sin! To je tvoja
zvijezda prethodnica!
Nitko ne shvaća što znači taj povik mladom princu. Kralj se uzvikao, zarumenjela
lica i zažarena pogleda:

Brzoteča neka juri u Feraru! Na kulu šaljite trubače. Na bedeme vojnike. Neka
nad Napuljom zagrme topovi! Svi gosti na okup!
Napuljski kralj stoji na balkonu otvorenom prema gradu i gleda u svijet što grne
pred dvor dozvan trubama s kula i topovima s bedema. Kralj objavljuje podanicima
da je na dan svojih svadbenih svečanosti postao djed novoj nadi velike i slavne
ara-gonske kraljevske porodice. Govori povišenim glasom, svaka mu je riječ
ponos, a narod osjeća kao da ga gađaju strijele.
Iza kralja stoje mlada kraljica, prestolonasljednik Alfonzo, prinčevi Federigo,
Francesko, Izabela i druge kćeri. Vrvi narod, vojnici jedva prokrčuju put
kraljevskim gostima što iz svojih stanova hitaju u dvor.
Rodio se glasnik onoga koji će doći! uzvikuje napuljski kralj zadihan od
sreće.
Tada kraljevska obitelj polazi u svoje odaje da uzme svečane odore.
Kralj oblači odoru od zlatnog brokata i kliče Francesku:
Ovo nenadano rođenje predznak je, Francesko. Gordana živi samo zato da bude
majka naše slave i moći na sjeveru.
Ludovanje kraljeve sreće rastavilo ga ovaj čas od svake druge misli. Zaboravlja
na Damira u tamnici i svoju namjeru koja ga je prožimala čas prije nego što su
navijestili porođaj sina njegove kćeri. Ide u dvoranu što je već ispunjena
gostima.
Započela je gozba.
Neka puk pije! zapovijedi kralj. Ove noći neka Na-puli pliva u vinu i
svjetlu. - •""“ -" "" l •••” • •
J J
..._”,....:..,,.:>,: ,.x i -,t .•”
VEČERA S PRASKOM
A gore u raskošnom zatvoru sjedi Gordana. Trublje i topovi pobude njenu
pozornost. Uzdigla je glavu i sluša. Pošla je k prozoru. Ponovni zvuči trublje
odmame joj misli i pogleda prema kuli što se izbočila nad more. Na zavoju
napuljske obale opazi trku naroda prema dvoru. Uzalud smišlja što bi mogli biti
uzrok buci i trci, trubljama i topovima.
Kao da je nešto iz druge odaje zašuštilo, zaštropotalo. Gordana se stisne k
zidu. Osjeća da nije zaboravljena.
Ispred odaje u kojoj je zatvorena stoje Alberto i Bartolo u tihom razgovoru. Tad
se pojavi Simono noseći pladanj s jelom i pozlaćeni svijećnjak s gorućim
svijećama. Simono unese jelo u prvu odaju i tiho reče Albertu.
Evo, tu je i prašak. Kralj želi da pospete poslasticu i vino neka djevojka
zaspi do sutra u podne.
495

Znam. Princ Francesko bio je ovdje i naročito me upozorio da djevojku ne bih

otrovao. Kao da ja ne znam svoj posao.
Može li se otrovati ovim praškom? upita Simono.
Samo uspavati. Možda bi se moglo i otrovati kad bi se usulo mnogo, ali znam
što radim.
Veličanstvo mi je naredilo da s djevojkom govorim o kućnom zatvoru naših
dvorana kako bi se smirila i što slasnije progutala večeru smješka se mladi
kraljev pouzdanik. A baš mi nije do toga da za vrijeme ovakve velike
svečanosti zabavljam neku dvoranku.
Bartolo otvori vrata Simonu koji uđe ravno k stolu, ogleda.se po dvorani i kad
spazi Gordanu, duboko se pokloni i reče joj uljudno:
Plemenita gospođice, nosim vam večeru. Nadam se da će vam prijati
Ona ne odgovori, a Simono primijeti:
Znam, nije vam ovdje baš veselo. Svi smo mi već iskusili ovakav zatvor i
pođe k vratima gdje stoji Bartolo, žmirne na njega, i onda zatvori vrata.
Uputio se opet k stolu, stao uzimati s pladnja tanjure i zdjele i uređivati
djevojci stol za večeru. Ona stoji postrance promatrajući.
Sigurno ste ogladnjeli, plemenita gospođice? Ohladit će vam se jelo.
Nisam gladna, ali žeđam.
Evo, ima tu i vina. Poslužit ću vas. Neka vaša milost izvoli pristupiti k
stolu.
Gordana promatra mladića pazeći na svaku njegovu kretnju. Približava se s druge
strane i ostala nasuprot Simonu. Onda pruži ruku za vrčem.
U tom trenutku Simono zgrabi vrč i povuče ga k sebi.
Njegov smućeni pogled sretne se s njezinim, začuđenim, pita-jućim.
On se sagne preko stola, pogleda k vratima i opet nju. Najednom se mladićevo
lice promijeni. Mjesto latinske rijeci, Gordana čuje šaptanje na hrvatskom
jeziku.
Ne izrecite ni riječ, ne čudite se što vas oslovljavam hrvatski.
Njezine usne ostale su malo otvorene kao uvijek kad je zateklo nešto
neočekivano. Gleda mladićeve tamne oči što vreba-jućom pozornosti zirkaju na
vrata. Tada se on još više nagne k njoj:
Vaša je domovina i moja, vaš kralj je i moj kralj. Ona zapanjena šuti.
Ja sam nećak Antonija Zadarskog, ispovjednika kraljice Beatrice. ^ .,v,
•-.,. . • . • •>-> y> -.<," ",. .•.. .•.• •?•• ,•-.. > •. ".. •.,<
496

""< Njezin se pogled upre u mladićevo lice.

Kad sam vas prvi put ovdje ugledala, spomenula sam Brodaricu da sam ovo lice
već negdje vidjela. Vaša sličnoj s fra An-toniom velika je. Sjećam se. Kraljica
je kazivala jednom u pero svojem kopisti pismo kralju da uzme u službu nećaka
svojeg ispovjednika.
Iz Zadra ujak me poslao napuljskom kralju.
I dobro vam je?
Kako je meni u ovom groznom svijetu to samo znam ja. Moj ujak ne sluti u kakvu
je bezbožnu službu dao svojeg nećaka. Ne smijem mu pisati pisma koja bi mu to
dojavila, jer bi dospjela u nepozvane ruke bilo ovdje, bilo tamo. Kad sam vas
prvi put ugledao one večeri, čuo sam vašu primjedbu što ste je rekli starom
dvoraninu Brodaricu.
Zašto ste me slijedili, opominjali, kad sam govorila s učenjakom? Zašto ste mi
kratili slobodu?
Po kraljevskoj zapovijedi i služeći kralju. Slutio sam zlo pa ipak nisam imao
snage da vam slutnju povjerim, ali danas moja vam je ruka ubacila u sobu pismo.
Dakle, vi?
Kad sam doznao što se kani, pozvao sam vaše družice iz odaje da budete sami,
jer me teško pritisla savjest gledajući kako djevojku mojeg roda, moje domovine
kane upropastiti.
Upropastiti? Kako?
Spleli su vam strahovitu zamku.
Dakle, moj boravak u toj odaji ne znači kaznu? . . Ova je odaja vaš put na
otok Ichi.
Od tog imena preleti Gordanu strepnja kao onog dana na lađi kad je Francesko
slavio "gnijezdo ljubavi!"
Mene zatvoriti tamo? Zašto?
S lađe sam vas imao odvesti gore. ;..;; Gordani je lice problijedjelo, a
oči joj sijevaju.
Svoju sam glavu izložio, uvjeren da me nećete odati.
Razumijem vaš položaj i neću zlorabiti vašu plemenitost. Vi ste me zadržali da
ne odem na lađu. A to je moja sreća. A što kane sada sa mnom ovdje?
Simono pogleda prema vratima.
Tamo stoje dva Napuljca. Dopustite mi da vam dođem bliže. U ovom vinu i u ovim
poslasticama ima nešto što vas može uspavati. A onda vas ja i ona dvojica moramo
odnijeti na lađu i pratiti na otok.
Pogledala je u zdjele pune jela i pehar što ga još i sada mladić drži u ruci.
Toliko otkriće gotovo je smete i pobudi sumnje u mladićevu iskrenost.
 Govorite li vi istinu?
Zašto bih lagao?
497
To, dakako, ne mogu prozrijeti, ali vi ste me naveli i nudili s večerom.
32 Gordu I

Da vas domamim od onih vrata k stolu jer tamo u drugoj odaji čekaju ona
dvojica pa bi mogli čuti da sam prišao k vama, a vi sad sami ocijenite.
Kakva me na otoku čeka sudbina? tt “:;,,".:> M
t - Sramotna! , H ;.:•
Kralj? , Ne, Francesko!
On?
Da. Tamo mi je naloženo ostati dok na otok ne dođe on. ; Zapanjeno gleda
mladića čije su oči uprte u zatvorena vrata.
Ima li iz ove dvorane izlaza?
Ne možete izaći, a da vas ne bi vidjeli i uhvatili ona dvojica vani.
dana.
Bit će tako. ••<••;
Gdje je?
To ne znam. Onoj dvojici je više poznato nego meni. Mislim da je mladić već
osuđen ili usmrćen.
To je užasan zločin.
Ja sam jedino mogao spriječiti da založite slastice i pijete vino, dakle vas
ove noći ne možemo odnijeti na otok.
Ali Francesko bi mogao da to i ne dočeka. Ništa ga ne može spriječiti da
provali ovamo. Nije li tako? upita Gordana.
Očito je kralju mnogo do toga da nitko na dvorištu ništa ne posumnja. Odlučio
je proglasiti da ste vi pobjegli sa mnom. Baš su mene odabrali jer sam vaš
zemljak, kako bi to svijetu izgledalo vjerojatnije.
Ona pokaže prozore.
Da nisu zakovani, smjesta bih se bacila dolje i tako pokušala spasiti.
Ova raskošna odaja nema ni vrata ni prozora kroz koja biste mogli naći izlaz.
Sa zebnjom čitavog bića razabire da joj nema spasa.
Pokušajte čekati. Danas je kralj mahnit od sreće zbog rođenja unuka. Pije
dvostruko, opit će se i do sutra zaboraviti što je odlučeno s vama.
A ona dvojica vani kakve imaju zapovijedi.
Da vas odnesu na lađu. Moram javiti kralju da ste zaspali, ali to neću moći
izvršiti.
što će vas spriječiti?
>" Jer ću umjesto vas zaspati ja. i
;j Vi? Zašto?
Da spasim glavu, uzet ću nekoliko kolačića i vina, a kad se sutra probudim,
reći ću kralju da ste vi posumnjali da u jelu”. ima praška. Da vas razuvjerim,
morao sam pojesti nekoliko kolačića i piti vina. Naravno, onda sam zaspao. To je
moja sigurna obrana.
498

Možete li poći dolje, barem toliko da obavijestite mojeg prijatelja Aversu?

Ne pouzdajem se u ove vani. Pokušat ću obavijestiti vašeg paža Stjepka.
Kad bih barem mogla sići u moju odaju?
Ovim putem ne možete. Kako rekoh, tamo stražare ona dvojica.
As ove strane? što je tamo?
Ne znam. Nikada me kralj nije poveo ovamo, ali onu dvojicu vidio sam katkad
kako onamo vode neke goste koji nikad više nisu odanle izišli.
Ovdje su vrata, ali nemaju kvake ni zasuna. Ogledavala sam.
Onda je tamo sigurno nevidljivi mehanizam za otvaranje.
Potražit ću ga, svijetlite mi! ;! Oni mogu ući da vide što tako dugo
radim.
Dakle, sama ću.
Čekajte, prije se moram udaljiti iz ove sobe, da one napolju zabavim.
On se ogleda k vratima i sagne se k njoj šapćući:
Možda bi se dalo ispitati kod one dvojice ima li odavle puta do odaje vaših
dvoranki.
Ona ga promatra. Njegova pripravnost da joj pomogne opet joj se učini sumnjivom,
što on traži za nagradu? Ova okolnost pokrene njeno pitanje:
što vas je nagnalo da činite za mene tako veliku žrtvu?
Slegne ramenima i gleda joj otvoreno u oči:
Čim sam dobio nalog od Franceska, pa onda od kralja da bdim nad vama i da
nikog ne puštam u vašu blizinu, osjetio sam da se obojica, sin i otac, očito za
vama otimlju. No, kasnije vas je kralj odstupio sinu i sada su sve odredbe
suglasne.
Niste mi odgovorili na moje pitanje.
Kad sam vidio vašu neobičnu ljepotu koja je pobudila pozornost čitavog
Napulja, sažalilo mi se što će tako lijepi cvijet biti strahovito zgažen. A kad
sam vas čuo progovoriti hrvatski, osjetio sam kao ubod noža u svoje srce. Bio je
to prvi glas moje domovine otkad sam ovdje. Prva zraka domovinskog sunca. One
noći nisam usnuo. Osjetio sam između vas i sebe put koji me zvao da vas izbavim.
Strah za svoju glavu bio je jači negoli moja nakana da vam pomognem. Stvarao sam
razne osnove, ali nikako nisam mogao da se za bilo koju odlučim. Danas, kad su
odlučili da vas vode na otok, moja savjest to nije mogla podnijeti. Učinio sam
radije izdaju, jer ne mogu podnijeti da se izvrši takav zločin nad kćerkom moje
domovine.
Kako da vam to uzvratim?
99

Zauzvrat molim jedno: mojeg ujaka obavijestite kako me prepustio napuljskoj

močvari i neka me odavde uzme ako neće da postanem lupež ili samoubojica.
Mladićeve se oči orosiše. Gordana položi svoju bijelu mekanu ruku na njegovo
rame:
Ugledam li ikad ponovo svoju domovinu, zadajem vam riječ: bit ćete oslobođeni!
Hvala vam plemenita gospođice reče i poklekne ljubeći skut njenog ogrtača.
Sad moram poći primijeti on da vidim što je vani. Vratit ću se da vas
obavijestim a vi sjednite k stolu kao da kanite večerati, barem zaprljajte
tanjur.
• Ona priđe k stolu, a mladić pođe k. vratima i nađe se u sobi s Bartolom i
Albertom.
Jedva što je zatvorio vrata, na svoje zaprepaštenje opazi princa Franceska.
Pokušao je da se zakloni u sjenu kako bi sakrio uzbuđenje.
Dakle? tiho upita Francesko Simona. Je li večerala?
Preda mnom nije okusila ništa. Kad sam izlazio, posla je k stolu.
Francesko učini dva koraka prema vratima, a Simono će hitro:
Visosti, počeo sam joj pričati koliko sam puta bio pritvoren, dapače i
najpouzdanija dvoranka vojvotkinje od Ferare. Mislim da bi bilo najbolje kad
biste je sada pustili na miru večerati. Čim djevojka zaspi, odmah ću javiti
kralju reče Simono.
Ne kralju, nego meni, izravno menit naloži Francesko. Dođi odmah čun usne
opetuje on, još uvijek u vlasti svoje krvi što ga svom snagom odvraća da čeka
otok.
Kad je pošao dalje, još jednom se okrene Simonu.
Ravno k meni jer mi je kralj prepustio da se brinem za sve, a vi okrene se
Bartolu i Albertu da se niste udaljili odavle.
Visosti reče Smiono da se udaljimo jedan po jedan na večeru?
Ne, odredit ću da vam jelo pošalju gore.
I ostavi ih.
Simono se klanjao za Franceskom sve dok nije sišao niza stube. Onda zatvori
vrata, sjedne na malu stolicu, pa naoko ravnodušno stane promatrati Alberta i
Bartola. Nešto međusobno potiho razgovaraju. Očito ne žele da ih Simono čuje.
Bio je privikao da razgovaraju pred njim tiho i nikad se nije obazirao znajući
da njih dvojica kao prvi kraljevi pouzdanici imaju mnogo toga tajiti pred njime
jer njemu kralj nije povjeravao svoje skrovite čine niti ga uvodio u odaje
svojeg dvora. Onamo su osim kralja imali pristup samo ova dvojica. Simono se
nije mnogo brinuo za njihov posao ni za kraljeve korake, sve do onog časa kad je
osjetio

koliko bi mogao koristiti Gordani da je bolje upućen u odaje i prostorije koje

su se nizale iza sobe u kojoj je čamila djevojka. Nije prošlo mnogo vremena kad
se pojave sluge noseći obilnu večeru.
Dolje svi gosti piju čitav Napulj pliva u vinu kaže Simono a nama nisu
dali ni vrč vina.
Pravo velite, mladi gospodine povlađuje Bartolo i naloži sluzi: Donesi još
dva puna vrča južnjačkog vina.
I meni jedan naglasi Simono.
Najednom se on digne i počne prisluškivati na vratima u Gor-daninu odaju.
Zar ste što načuli? upita Alberto i pozorno gleda onamo.
Gotovo sam zaboravio svoju dužnost da prisluškujem što ona tamo radi i
prisloni uho na vrata. Ništa ne čujem. Ni traga kakvom zveketu posuđa.
Ova gospođica otmjeno jede i ne lupa kao njeni dvorani sa sjevera reče
Alberto žvačući pečenje.
Simono se polagano vraća, opet stane, prisluškuje, a onda se vrati k stolu.
Njegove su oči još uvijek bile uperene u Gor-danina vrata.
Sto vas, dovraga, uznemiruje? upita Bartolo.
Neprestano mi se čini kao da ona s nekim razgovara odgovori Simono.
Taj netko bit će jedino ona sama.
Nekako me snalazi neprestana sumnja da bi se mogla sastati s onim svojim
dvoraninom u modroj odori sa žutim perom na klobuku.
Bartolo pogleda Alberta, nasmije se i primijeti:
Neće on više nositi pero na klobuku.
Zar ste ga odjenuli u napuljsko ruho?
Dovijeka će nositi purpurnu odoru našeg plemića naglasi Alberto i pogleda
Bartola.
Gle sjeti se sada Alberto gdje je pismo što smo ga našli kod njega?
Uzeo ga je kralj i okrenuvši se k Smionu nastavi. Zar vam veličanstvo nije
dalo da prevedete neko pismo s vašeg jezika?
Kad me zvao, upravo je najavljen porođaj sina vojvotkinje od Ferare.
Do đavola naljuti se Bartolo da je taj ferarski vojvoda pričekao, da je
došao na svijet sutra, sad bismo nas trojica plivali u vinu kao oni tamo dolje.
I već bi bilo sve svršeno.
Samo da ona tamo založi večeru, bit će i tome kraj umiruje Alberto.
To ponuka Simona da ponovo ustane i pođe k vratima. Njegovo lice odaje pozornost
što obojicu kraljevih pouzdanika navodi da pitaju:
501

: Čujete li zveket suda?

Naprotiv, grobna je tišina.
I onda se vrati k njima pa počne šaputati:
A što bi bilo da ona izađe iz one odaje? Dvorani se nasmiju, a Bartolo
podrugljivo primijeti:
Morala bi se provući kroza zid.
Iza zastora su vrata, to znam primijeti Simono.
Ne bojte se, mladiću, ona vrata ne bi ona nikad otvorila.
To je pitanje. Ženska glava zna se svemu dosjetiti.
Ali firentinskoj kvačici na vratima neće se dosjetiti nikada. Takvih
zatvarača ne poznaje ni čitava Italija, a kamoli na sjeveru. Naš kralj kupio je
tu tajnu za suho zlato od nekog odbjeglog pouzdanika dvorskog bravara Lorenza de
Medici.
O tome nikada nisam ništa čuo mirno nastavlja Simono.
Nije ni potrebno da čujete reče Bartolo i srkne vino.
Dosta mi je da znam da ne može otići. Sad mogu mirno nastaviti veli Simono.
Ravnodušno sjedne k stolu pa nastavi jesti započevši razgovor o gozbi u donjem
katu kao da ga ništa drugo ne zanima.
Nakon obilne večere Bartolo i Alberto legnu na počivaljke. Simono ustane.
I vrijeme je naglasi Alberto. Ako je zaspala, bit će našoj straži kraj.
Naš posao preuzet će princ Francesko i pri tom se dvolično nasmije.
Svom pozornošću i opreznošću dvoranina koji izvršava zapovijedi svoga gospodara,
Simono pođe prema Gordaninoj odaji, prisluhne, onda otvori vrata i uđe.
Plaho pogleda oko sebe. Djevojku ugleda ispred zastora koji je visio na mjedenoj
sipki. Potrči po sagu k njoj i šapne:
Francesko je bio tu.
što je rekao? napeto će djevojka.
Naložio je neka mu javim čim usnete, samo njemu, nipošto kralju. Osjećam: on
kani ući ovamo. Čini se da mu je dodijalo Čekati da vas odvedemo na otok.
Ona pokaže pogledom na zastor i primijeti:
Tamo nisam našla nikakav trag kako se otvaraju vrata. .->• Oni vani
spomenuli su neku firentinsku kvačicu.
Blijedo Gordanino lice se razvedri:
t,1 Kraljica Beatrica ima takav zatvarač u svojoj odaji u Vi-•egradu.
Treba ga znati otvoriti.
Uputila me Beatrica kako se otvara da mogu svakog časa k njoj. Ako je to, onda
bih mogla...
Onda biste ipak možda našli put u prvi sprat.
Nešto moram naći onkraj vrata! Hodnik ili bilo Što mu drago. Mislim da biste
vi trebali izaći i paziti da nitko ne uđe.
502

Ako ne nađem izlaz, pokucat ću i tražiti vodu. Vi nešto smislite. Uspavajte

Napuljce koji s vama straže pred vratima. Samo požurite. Svakog trenutka vas i
mene čeka katastrofa. Moramo raditi brzo.
On potrči na vrata. Kad je ušao u sobu k Napuljcima, Alberto zapita:
Zar spava?
Sumnjičava je odgovori Simono. Počela je griskati kolačiće tek kad sam ja
prvi počeo jesti.
Baš njih sam dobro posipao šapne Alberto i ponovno se protegne na počivaljci
dok Bartolo ustane.
Nema tu sada drijemanja. Valja ostati na straži. Kolači će je brzo uspavati.