Tomislav Marasovi}
Prijedlog kronolo{ko-stilske periodizacije
ranosrednjovjekovne umjetnosti u Hrvatskoj
Graditeljska i umjetni~ka topografija Dalmacije i Istre poka-
zuje jednu od najve}ih regionalnih koncentracija crkava ra-
noga srednjeg vijeka u Europi, znakovitu po bogatstvu tipo-
va i oblika te po iznimno vrijednim sa~uvanim primjerima
predromani~ke arhitekture.1 Liturgi~ki namje{taj tih crkava
odlikuje se plitkoreljefnim ukrasom koji je i sa {ireg, europ-
skog stajali{ta, va`an kako po raznovrsnosti pleternih moti-
va, tako i po okolnosti {to je veliki broj reljefa popra}en nat-
pisima, a oni, u mnogim slu~ajevima obilje`eni godinama ili
imenima donatora, omogu}avaju precizno datiranje pa pri-
donose istra`ivanju ranosrednjovjekovne kronologije.
Zahvaljuju}i podacima {to ih pru`aju takva »unutra{nja«
vrela, isto kao i »vanjskim« izvorima, tj. arhivskim podaci-
ma i komparativnoj gra|i datiranih gra|evina i skulpturalnih
dijelova iz drugih europskih regija, mogu}e je danas, nakon
vi{e od jednog stolje}a istra`ivanja tog razdoblja hrvatske
umjetnosti, uspostaviti relativno ~vrstu kronologiju njezina
razvitka.2
U okviru vremenskog raspona izme|u VII. i XI. stolje}a
predlo`io sam kronolo{ku klasifikaciju ranosrednjovjekov-
ne umjetnosti u Hrvatskoj zasnovanu uglavnom na graditelj-
skoj i kiparskoj ba{tini i razlu~io 4 osnovna razdoblja. To su:
1. pretkarolin{ko razdoblje u VII. stolje}u i u prvoj polovici
VIII. stolje}a
2. karolin{ko razdoblje od sredine VIII. do kraja IX. stolje}a
3. zrela predromanika otonskog razdoblja u X. stolje}u
4. kasna predromanika i protoromanika u XI. stolje}u.
1. Pretkarolin{ka umjetnost u VII. i u prvoj polovici
VIII. stolje}a
Po~etak prvog razdoblja obilje`ava avarsko-slavenski nalet
u VII. stolje}u u kojem su poru{eni neki od anti~kih grado-
va bizantske Dalmacije, uklju~uju}i i Salonu kao sjedi{te ve-
like isto~nojadranske crkvene metropolije.
Uz posljednju fazu `ivota Salone vezana su i djela klesarske
radionice koja se mogu smatrati najranijim primjerima rano-
srednjovjekovne plastike, odnosno prijelaznim likovnim go-
vorom izme|u starokr{}anskog i predromani~kog kiparstva.
Ranijoj fazi Crkve sv. Marte u Bija}ima pripadali su reljefi
na kojima starokr{}anski motivi i simboli poprimaju po~et-
ni izraz predromani~ke stilizacije (I, A, B).3 Niz vrlo sli~nih
motiva i iste obrade na pluteju iz Crkve sv. Andrije na ^io-
vu upu}uje na zaklju~ak o istoj klesarskoj radionici (I, C),4
kojoj je blizak je i plutej iz Gale kraj Trilja (I, D).5 I sama ar-
hitektura Crkve sv. Andrije nosi ista obilje`ja prijelaza od
starokr{}anske graditeljske tradicije na predromani~ki uz-
du`ni jednoapsidni tip.6
Vrlo je kontroverzno datiranje osnutka Splita i njegove nad-
biskupije u Dioklecijanovoj pala~i i kre}e se od vezivanja
tog doga|aja neposredno uz ru{enje Salone, dakle oko sredi-
ne VII. stolje}a7 do preskakanja tzv. »stolje}a tame«, pri
~emu bi od prestanka `ivota u dalmatinskoj metropoli do
njegove prelokacije u nekada{njoj Dioklecijanovoj reziden-
ciji pro{lo jedno ili vi{e stolje}a,8 a u dijelu historiografije
osporava se osnutak splitske nadbiskupije prije X. stolje}a.9
Povijesni podaci i likovne analize pojedinih me|a{nih spo-
menika govore u prilog ranijoj pretpostavci o po~etku `ivo-
ta Splita neposredno poslije ru{enja Salone. S time se pove-
zuje i datiranje pojedinih primjera graditeljske i likovne ba-
{tine (II). Me|u njima je i kri`, uklesan na mjestu otklesanog
reljefa anti~ke bo`ice Pobjede nad Zlatnim vratima (II, A),
likovnom analizom datiran u sredinu VII. stolje}a,10 {to se
sasvim poklapa s povijesnim podacima o osnutku Splita oko
godine 641.11 S istim doga|ajem valja povezati i adaptaciju
anti~kog Jupiterova hrama, odnosno Dioklecijanova mauzo-
leja u splitsku stolnu crkvu. Tom su prilikom otvorena njezi-
na ju`na vrata (II, B), za koja sam nedavno uz pomo} kom-
parativne gra|e poku{ao obrazlo`iti dataciju u pretkarolin-
{ko doba.12 Iz splitske Katedrale potje~e i veliki broj uloma-
ka kamenog namje{taja, datiranje kojih ovisi i o tuma~enju
prijepornog pitanja vremena i uop}e egzistencije nadbisku-
pa Ivana iz Ravenne.13 Neosporna je, me|utim, ~injenica da
jedan sarkofag s imenom nadbiskupa Ivana, izrazito ranih
ukrasnih i epigrafi~kih osobina, ipak postoji u splitskoj kr-
stionici.14 Njegov se ukras kiparskom obradom zaista mo`e
smatrati prijelaznim izrazom na granici izme|u kasnoanti~-
kih prirodnih modela i ranosrednjovjekovne stilizacije (II,
C). Samo dva krajnje desna ljiljana na tom sarkofagu obra-
|ena su na na~in kojim se nagovje{tava stilizacija svojstve-
na pleternom ukrasu (II, C, uve}ani detalj). Isti motiv unakr-
snih ljiljana obilje`ava i druge ulomke oltarne ograde iz
splitske Katedrale (II, D), uklju~uju}i i plo~u koja danas za-
23
Arhitektura — urbanizam
tvara sarkofag oltara sv. Dujma pa se zaista mo`e govoriti o
jednoj klesarskoj radionici koja je oko sredine VII. stolje}a,
najkasnije do po~etka VIII. stolje}a, anga`irana na kame-
nom namje{taju stolne crkve, ukrasila i sarkofag prvog split-
skog nadbiskupa.
Najraniji primjeri predromani~kih crkava longitudinalnog i
centralnog tipa tako|er pripadaju pretkarolin{kom razdob-
lju. Mala jednobrodna Crkvica sv. Mihovila »in ripa maris«
u vrelima se povezuje s nadbiskupom Ivanom Ravenjani-
nom, a njezin tlocrt sa {irokom apsidom zaista upu}uje na
starokr{}ansku graditeljsku tradiciju.15 Po jednom povije-
snom podatku i {esterokonhna Crkva sv. Marije u Trogiru
pripadala bi pretkarolin{kom razdoblju, sagra|ena u doba
bizantskog cara Teodozija III. (715.-717.).16
2. Karolin{ka umjetnost od druge polovice VIII. do
kraja IX. stolje}a
Osnovni povijesni me|a{ na po~etku drugog razdoblja je po-
~etak vladanja karolin{ke dinastije u Frana~koj sredinom
VIII. stolje}a.
Najmonumentalnija predromani~ka crkva u Dalmaciji, za-
darska rotunda sv. Trojstva (sv. Donata, III, A) sagra|ena je
u ranijoj karolin{koj fazi, oko sredine VIII. stolje}a, kako se
to zaklju~uje po radiokarbonskom datiranju njezinih drvenih
greda, kada je crkva bila slobodno stoje}a kru`na gra|evina
(III, A1).17 Po~etkom IX. stolje}a, u doba biskupa Donata,
koji je imao izravne veze s karolin{kim dvorom, crkva je ob-
novljena i od slobodno stoje}e rotunde postala je slo`eni
gra|evni sklop (III, A2, A3).18
Crkve {esterokonhnog tipa, poput najbolje sa~uvane Sv.
Trojice u Splitu (III, B1, B2),19 Sv. Mihovila u Brnazama
kod Sinja i nekoliko sli~nih gra|evina posve}enih sv. Mari-
ji ili sv. Mihovilu u Zadru i okolici, tako|er se datiraju u dru-
gu polovicu VIII. ili u IX. stolje}e.20
Za datiranje drugih tipova centralne skupine od najjedno-
stavnijih jednoprostornih jednoapsidnih oblika Sv. Marije u
I`u, dviju crkava na Dugom otoku (sl. 18) i Crkve sv. Jurja
u Ravanjskoj, nema sigurnih podataka, ali se pretpostavlja
da su sve te gra|evine podignute u IX. stolje}u, a mo`da i
~etverokonhno-kri`na morfolo{ka sinteza, koju pokazuju cr-
te`i poru{ene Crkve sv. Vida u Zadru,21 ili sa~uvani primjer
istoga tipa, Crkva sv. Kri`a u Ninu, ali prije obnove u XI.
stolje}u.
Ranijoj karolin{koj fazi pripada i nekoliko reljefa iz Istre i
Dalmacije, sigurne ili pretpostavljene datacije. Po biskupu
Mauriciju iz po~etka tre}e ~etvrtine VIII. stolje}a datiran je
ciborij krstionice stolne Crkve sv. Pelagija.22 Krajem VIII.
stolje}a datira se, me|u ostalim, i Crkva sv. Marije Velike
kraj Bala, trobrodna gra|evina s bogatim plasti~nim ukra-
som kapitela, imposta i oltarne ograde23 te nekoliko drugih
istarskih primjera.
Sarkofag priora Petra u peripteru splitske Katedrale, o kojem
su izre~ena razli~ita mi{ljenja,24 vjerojatno je tako|er izra|en
krajem VIII. stolje}a. Ukra{en ve} poznatim motivom dija-
24
gonalno ukri`enih ljiljana, pokazuje klesarsku obradu u
duhu potpune geometrizacije tog motiva i mo`e se usporedi-
ti s langobarskim primjerima s kraja VIII. stolje}a.25
Po~etkom IX. stolje}a, osim ve} spomenute dogradnje Cr-
kve sv. Donata u Zadru datiraju se dvije gra|evine i kameni
namje{taj u Boki Kotorskoj: Crkva sv. Tripuna u Kotoru iz
809.26 i oblikom vrlo srodna Crkva sv. Tome u Pr~nju, koja
se tipolo{ki vezuje uz karolin{ki Theodulfov oratorij u Ger-
miny-des-Présu (799.-818.).
Za kasniju karolin{ku fazu IX. stolje}a posebno su va`ni lo-
kaliteti na podru~ju prve hrvatske kne`evine. Pratimo ih ve}
od prvih desetlje}a tog stolje}a na kamenom namje{taju Cr-
kve sv. Marte u Bija}ima uz adaptiranu rezidenciju hrvatskih
vladara koji su sigurno datirani vladarskim ispravama.27 Uz
oblik te crkve (IV, A) tipski se povezuju i drugi primjeri prve
polovice IX. stolje}a: Sv. Marija u Biskupiji (IV, C), adapti-
rana starokr{}anska crkva u @a`vi}u (IV, B) te bazilika u
Koljanima,28 iz koje potje~e plutej s karakteristi~nim tropru-
tim ispletenim kru`nicama ispunjenim stiliziranim pticama,
~vorovima i rozetama. Taj se reljef, u literaturi ve} ustalje-
nog atribuiranja majstoru koljanskog pluteja, stilski vezuje
uz radove iste radionice u Biskupiji i u drugim mjestima.29
^vrst oslonac za datiranje sa~uvane ba{tine iz sredine IX.
stolje}a ~ine isprave i natpis koji spominju kneza Trpimira.
Na zabatu oltarne ograde iz crkve u Ri`inicama kod Solina
uz natpis s imenom kneza nalaze se elementi pleterne plasti-
ke prepoznatljive kiparske radionice koja je izra|ivala litur-
gi~ki namje{taj u kne`evini pa se time posredno datira i
samu arhitekturu (IV, G).30
Ta }e obilje`ja jo{ vi{e do}i do izra`aja u zadnjoj ~etvrtini
IX. stolje}a, kada su mnogi dijelovi namje{taja, pa prema
tome i same gra|evine, pouzdano datirane natpisima hrvat-
skog kneza Branimira (IV, H). Stilskim su analizama utvr|e-
ne dvije razli~ite klesarske radionice koje su djelovale pri-
bli`no u isto doba.31 Prva je ostavila svoje tragove u primor-
skim gradovima Ninu, Zadru i Splitu, a pripisuje se benedik-
tincima, dok druga skupina reljefa pokazuje razli~itu obra-
du, znakovitu za {ire kninsko podru~je. Kako se na natpisi-
ma tih reljefa spominju vladari i dvorski `upani, ta je skupi-
na pripisana dvorskoj klesarskoj radionici.32
Dobiveni su tako, zahvaljuju}i skulpturi povezanoj s pozna-
tim povijesnim li~nostima, dragocjeni podaci za odre|ivanje
nastanka predromani~kih gra|evina, me|u kojima su naro~i-
to va`ne Crkva sv. Spasa na vrelu Cetine, primjer jednobrod-
ne gra|evine s troapsidnim prezbiterijem i s »westwerkom«
(IV, E1, E2), kojoj natpis na oltarnoj ogradi otkriva donato-
ra `upana Gostihu (IV, E3)33 te Crkva sv. Celicije (»Stupo-
vi«) u Biskupiji, kao primjer trobrodne troapsidne bazilike
sa zidanim pilonima (IV, F1, F2).34
3. Umjetnost otonskog razdoblja u X. stolje}u
Deseto je stolje}e zrelo razdoblje predromanike. Povijesno
ga obilje`ava u Europi pojava saske dinastije, ~iji su vladari
(Oton I., Oton II., Oton III.), upravljaju}i Njema~kim (tzv.
 T. Marasovi}, Prijedlog kronolo{ko-stilske periodizacije ranosrednjovjekovne umjetnosti u Hrvatskoj
Svetim Rimskim) Carstvom, najzna~ajnijom zapadnoeurop-
skom dr`avom svog doba, obilje`ili i pojedine gra|evine,
skulpture i djela umjetni~kog obrta. U Hrvatskoj je to raz-
doblje vladara dinastije Trpimirovi}a, koji nose naslov kra-
ljeva, bli`e povezanih s dalmatinskim gradovima i sa split-
skom crkvom velikih metropolitanskih ovlasti. Po~etkom
stolje}a na ~elu je te velike dalmatinske metropolije nadbi-
skup Ivan, sin Tvrdaka, ~iji sarkofag dokazuje da se pleterni
motiv kri`eva pod arkadama, karakteristi~an za karolin{ko
razdoblje IX. stolje}a, zadr`ao u dalmatinskim radionicama
i u X. stolje}u (V, A).35
Nekoliko datiranih natpisa ~ine osnovu kronolo{koj shemi
druge polovice X. stolje}a.
Me|u njima su za kronologiju skulpture va`ne dvije plo~e
ambona (V, B.), ukra{ene ispresijecanim krugovima i rom-
bovima, s natpisom koji spominje kralja Dr`islava (o. 969.-
o. 997).36 Glasoviti epitaf kraljice Jelene, osim {to je drago-
cjen za genealogiju hrvatskih vladara, odre|uje vrijeme
gradnje (ili pregradnje) Crkve sv. Stjepana na Otoku u Soli-
nu, trobrodne gra|evine s kupolom (V, C).37 Sli~nih je tip-
skih obilje`ja bila i Crkva sv. Martina (sv. Barbare) u Trogi-
ru, kojoj se prva faza gradnje, prije temeljite ranoromani~ke
obnove, povezuje sa zadarskim prokonzulom i trogirskim
gradskim priorom Majusom iz zadnje ~etvrtine X. stolje}a.38
4. Kasna predromanika i protoromanika XI. stolje}a
Dok je umjetnost XI. stolje}a Zapadne Europe u znaku ro-
manike, do sedamdesetih godina one rane, a potom i one
zrele, u perifernoj dalmatinskoj i istarskoj sredini zapa`a se
usporedan razvoj dviju stilskih kategorija. Na dijelu hrvat-
skog prostora jo{ se uvijek odr`ava predromani~ki slog u ar-
hitekturi i naro~ito u skulpturi, a samo u nekim sredinama,
otvorenijima prema vanjskim utjecajima, afirmira se ranoro-
mani~ko graditeljstvo i pojedini elementi romani~kog kipar-
stva.39
Kasna je predromanika pre`ivjela kroz cijelo XI. stolje}e,
poglavito u perifernim sredinama, primjerice na neretvan-
skoj obali i otocima. U jedanaesto je stolje}e datiran najve-
}i broj crkava jednobrodnog tipa ra{~lanjenih ili nera{~lanje-
nih vanjskih zidnih ploha, bez kupole ili s kupolom (VI). Sa-
~uvani primjeri jednobrodnog tipa bez kupole su crkve sv.
Luke na Lastovu (VI, A), sv. Jurja u Ka{tel Starome (VI, B)
i mnogobrojne crkve na otoku Bra~u.40
Za kasnu hrvatsku predromaniku posebno je znakovit jedno-
brodni kupolni tip razvijen na ju`nodalmatinskom prostoru
od Boke Kotorske do Omi{a, a najvi{e usredoto~en na du-
brova~kom podru~ju (prije svega na elafitskim otocima, VI,
C, D, E, F).41 Crkve tog tipa spominju vrela krajem XI. sto-
lje}a, a jedna od klju~nih gra|evina, Crkva sv. Mihajla u
Stonu, oslikana je freskom {to me|u ostalim prikazuje lik
ktitora, u kojem ve}ina istra`iva~a prepoznaje istoimenog
dukljanskog kralja (o. 1050.-o. 1082).42
Predromani~ke zna~ajke pokazuje i skupina gra|evina iz XI.
stolje}a s kupolom nad upisanim transeptom u Dubrovniku
i Splitu u kojima je vidljiv bizantski utjecaj. To su: dubro-
va~ke Crkva sv. Vlaha (kasnije Katedrala sv. Marije) u dvje-
ma ranijim fazama (VII, A)43 i Crkva sv. Petra (VII, B).44 Go-
dine 1068. datirane su ispravom o utemeljenju samostana
benediktinki i dviju splitskih crkava tipa upisanog transepta:
Crkva sv. Eufemije (VII, C), kojoj je taj dokument terminus
ante quem,45 i Crkva sv. Mikule (VII, D), koju se, po jednoj
bilje{ci u istom dokumentu, mo`e identificirati s gra|evi-
nom {to ju je podigla Nemira, k}erka Mesagaline, a dogra-
dio njezin brat Ivan.46
»Westwerk« na zapadnom i skriveni prostori na isto~nom
korpusu Sv. Lovre u Zadru pokazuju i u toj crkvi, uz nedvoj-
benu prisutnost romanike, jo{ uvijek sna`ne reminiscencije
predromanike (VII, E).47
I dok se tako u arhitekturi i kiparstvu predromanika na poje-
dinim prostorima zavla~ila sve do kraja stolje}a, ponegdje
}e se rana romanika pojaviti znatno ranije. U arhitekturi }e
se, najvi{e posredstvom benediktinaca, razviti tzv. interna-
cionalni tip trobrodne bazilike, natkrivene kao i drugdje u
Europi drvenom potkrovnom konstrukcijom (VIII.).48 Ta
obilje`ja pokazuju, me|u ostalima, Crkva sv. Petra u Drazi
na otoku Rabu iz 1060. godine, bazilike sv. Petra u Osoru i
sv. Mihovila u Krku te ranoromani~ka pregradnja Crkve sv.
Ivana Evan|elista u gradu Rabu.
U Bazilici sv. Petra i Mojsija u Solinu, znakovitoj po upisa-
nim apsidama unutar ravnog isto~nog pro~elja, papin je le-
gat okrunio hrvatskoga kralja Zvonimira 1075. {to je i ter-
mium ante quem za datiranje gra|evine.49 Na crkvi je izrazi-
to jasno korespondiranje vanjskog i unutra{njeg ra{~lanjenja
kao jedna od bitnih distinkcija rane romanike od predroma-
nike. Ukras liturgi~kog namje{taja pokazuje s jedne strane
nastavak plitkoreljefne pleterne plastike, ali istodobno i po-
javu ljudskog lika, svojstvenu prvim po~ecima romanike.
Tim obilje`jima liturgi~ki se namje{taj solinske bazilike
ve`e uz tzv. zadarsko-splitsku stilsku skupinu izrazito plo{-
nih stiliziranih reljefa koji su kronolo{ki ~vrsto odre|eni da-
tirani spomenicima kao {to je ciborij zadarskog prokonzula
Grgura.50 Skupina se stilski razlikuje od tek ne{to plasti~nije
modelacije proizvoda tzv. zadarsko-kninske stilske skupi-
ne.51
Najstariji zvonik u Splitu, sa~uvan nad Crkvom sv. Teodora
(Gospe od Zvonika), obi~no se svrstava u ranu romaniku,
iako jo{ uvijek nosi sna`na obilje`ja kasne predromanike
svojom zatvorenom masom, na~inom gradnje, potkrovnim
konzolicama, ali i izrazito pleternim zna~ajkama ukrasa na
oltarnoj ogradi, datiranoj natpisom koji spominje splitskog
priora Firmina, utvr|ene povijesne li~nosti Splita s kraja de-
vetog desetlje}a XI. stolje}a.52
Po~etak XII. stolje}a u Hrvatskoj, koja ulazi u Ugarsko-Hr-
vatsku Kraljevinu pod Arpadovi}ima, ozna~ava vrlo ~vrstu
povijesnu granicu izme|u ranog i visokog srednjeg vijeka.
Ta se granica poklapa s novim razdobljem i u povijesti gra-
diteljstva i umjetnosti, koje uvodi arhitekturu i likovne
umjetnosti Hrvatske u krug europske zrele romanike.
25
Arhitektura — urbanizam
Bilje{ke
1
Predromani~ko je graditeljstvo i umjetnosti u Dalmaciji i Istri od
sredine XIX. stolje}a do danas u `ari{tu interesa istra`iva~a, koji su
o tome napisali mnogobrojne knjige, rasprave i ~lanke. Upozora-
vam samo na noviju relevantnu literaturu, objavljenju tijekom zad-
njih dvadesetak godina, putem koje se mo`e dobiti i potpuniji pre-
gled istra`ivanja tog razdoblja: V. Delonga, Latinski epigrafi~ki
spomenici u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, Split, 1996.; Pisme-
nost karolin{kog doba i njeni hrvatski odjeci — latinska epigrafi~-
ka ba{tina u hrvatskim krajevima, u: Hrvati i Karolinzi I (u daljem
tekstu HiK), Split, 2000., str. 216-249; V. Goss, Early Croatian Ar-
chitecture, A study of the Pre-Romanesque, London, 1987.; I. Fi-
skovi}, Slikarstvo, u: Rano doba hrvatske kulture, Zagreb, 1997.,
str. 493-509; N. Jak{i}, Klesarstvo u slu`bi evangelizacije, u: HiK
I, str. 192-213; M. Jurkovi}, Pojava romani~ke arhitekture u Hr-
vatskoj, u: Ra|anje prvog hrvatskog kulturnog pejza`a, Zagreb,
1996., str. 325-338; Problemi periodizacije predromani~ke skulptu-
re u Istri, u: Izdanja HAD-a, 18/1997., str. 265-274; Arhitektura ka-
rolin{kog doba, u HiK I, str. 164-189; T. Marasovi}, Graditeljstvo
starohrvatskog doba u Dalmaciji, Split, 1994.; Predromani~ko gra-
diteljstvo, u: Rano doba hrvatske kulture, Zagreb, 1997., str. 445-
472; A. Milo{evi}, Karolin{ki utjecaji u Hrvatskoj kne`evini u
svjetlu arheolo{kih nalaza, u: HiK I, str. 106-139; M. Pejakovi},
Starohrvatska sakralna arhitektura, Zagreb, 1982.; I. Petricioli,
Oko datiranja umjetni~kih spomenika ranog srednjeg vijeka, u: Gu-
nja~in zbornik, Zagreb, 1980., str. 113-120; Od Donata do Radova-
na, Split, 1990.; Skulptura od VIII. do XI. stolje}a, u: Rano doba
hrvatske kulture, Zagreb, 1997., str. 475-491; @. Rapani}, Predro-
mani~ko doba u Dalmaciji, Split, 1987.; Od gr~kih kolonista do
frana~kih misionara, povijesno kulturna slika hrvatskog prostora,
u: HiK I, str. 32-67; M. Vicelja, Elementi kronolo{ke stratifikacije
kamene skulpture u Istri od antike do rane romanike, u: Ra|anje
prvog hrvatskog kulturnog pejza`a, Zagreb, 1996., str. 297-303.
2 14
Metodolo{ki okvir za kronologiju ranosrednjovjekovne umjetnosti
u Dalmaciji iznio sam u radu: T. Marasovi}, Prilog kronologiji
predromani~ke arhitekture u Dalmaciji, u: Radovi Instituta za po-
vijest umjetnosti (Milanu Prelogu u spomen), Zagreb, 1990., str.
27.
3 ed. Ra~ki). S kriti~kim stavom prema tom Tominom opisu u dijelu
A. Milo{evi}, IV. 7. plutej oltarne ograde, 7./8. stolje}e, u: Hrvati i
Karolinzi II, Katalog, Split, 2000., str. 184.
4 nim splitskim nadbiskupom Ivanom koji je 787. godine sudjelovao
I. Babi}, Sv. Andrija na ^iovu, u: Prilozi povijesti umjetnosti Dal-
macije, 33/1995., str. 203-222; P. Chevalier, Salona II, Ecclesiae
Dalmatiae I, Rome — Split, 1995., str. 228-229.
5 ni}, III. 24., Sarkofag Ivana Ravenjanina, kraj 8. stolje}a; u: Hrva-
A. Milo{evi}, Sinj i Cetina u starohrvatsko doba, Split, 1996., str.
14.
6 15
I. Babi}, nav. dj.; P. Chevalier, nav. dj.
7 Crkve sv. Mihovila »na obali« u Splitu, u: Starohrvatska prosvje-
S. Saka~, O kr{tenju i ugovoru Hrvata sa Sv. Stolicom u VII. vije-
ku, u: @ivot, XVII/1936., str. 103-106; M. Barada, Nadvratnik VII.
stolje}a iz Ka{tel Su}urca, u: Hoffilerov zbornik, Zagreb, str. 417.;
M. Horvat, Oporuka priora Petra, u: Historijski zbornik, V/1952.,
str. 11-115; L. Kati}, Vjerodostojnost Tome Arci|akona i posljed-
nji dani Solina, u: Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku
(VAHD), LIII/1950.-1951., str. 99-120; R. Kati~i}, Vetustiores ec-
26
clesiae spalatensis memoriae, u: Starohrvatska prosvjeta, 3. ser., sv.
XVII/1987., str. 17.
8
F. Buli} — J. Bervaldi, Kronotaksa spljetskih nadbiskupa, Zagreb,
1913., str. 116-113; F. [i{i}, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih
vladara, Zagreb, 1925., str. 292; V. Novak, Pitanje pripadnosti
splitske nadbiskupije u vrijeme njezine organizacije, u: Vjesnik za
arheologiju i historiju dalmatinsku (VAHD), 1923., str. 38; Lj. Ka-
raman, Sarkofag Ivana Ravenjanina u Splitu i ranosrednjovjekov-
na pleterna ornamentika u Dalmaciji, u: Starinar, 3. ser., t.
III/1924.-1925.; Lj. Karaman, O spomenicima VII. i VIII. stolje-
}a u Dalmaciji, u: Vjesnik Hrvatskog arheolo{kog dru{tva, N. S.
XII-XIII/1941.-1942., str. 74.
9
N. Klai}, Ivan Ravenjanin i osnutak splitske metropolije, u:
VHAD, 55-67/1963.-1965., str. 209; N. Klai}, Povijest Hrvata u ra-
nom srednjem vijeku, Zagreb, 1971.
10
N. Cambi, Kri` nad zapadnim vratima Dioklecijanove pala~e, u:
Kulturna ba{tina, 7/1981., str. 6.
11
T. Marasovi}, Prva stolje}a grada Splita, Split, 1998.
12
T. Marasovi}, O ju`nom portalu splitske katedrale, u: Prijateljev
zbornik, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 32/1992., str.
165-180.
13
O tome sam nedavno govorio na me|unarodnom skupu (Sinj,
2001.) u povodu manifestacije Hrvati i Karolinzi. Usp. T. Maraso-
vi}, Spalato nell’epoca precarolingia e carolingia, u: Hortus Artium
Medievalium, Motovun (u tisku).
U ranijoj je literaturi sarkofag u splitskoj krstionici, neko} porijek-
lom iz Mauzoleja splitskih nadbiskupa (Crkva sv. Mate), bio pripi-
san Ivanu Ravenjaninu, kojeg Toma Arci|akon navodi kao prvog
splitskog nadbiskupa, T. Arhi|akon, Kronika (ed. Rismondo),
Split, 1977., str. 40. (Thomas Archidiaconus, Historia Salonitana,
historiografije odbacuje se vezivanje sarkofaga s prvim splitskim
nadbiskupom, dok je dio istra`iva~a ostao pri toj identifikaciji. U
novije se doba nastoji sarkofag iz splitske krstionice povezati s jed-
na nicejskom koncilu; V. Delonga, Pismenost karolin{kog doba i
njeni hrvatski odjeci — latinska epigrafi~ka ba{tina u hrvatskim
krajevima, u: Hrvati i Karolinzi I, Split, 2000., str. 230.; @. Rapa-
ti i Karolinzi II, Katalog, Split, 2001., str. 138-140.; N. Jak{i}, Ki-
parstvo u slu`bi evangelizacije, u: HiK I, str. 200.
T. Marasovi} — M. Zekan, Istra`ivanje ranosrednjovjekovne
ta, 3. ser., sv. XII/1982., str. 111.
16
M. Ivani{evi}, Trogir u povijesnim izvorima, u: Mogu}nosti, 10-
11/1980., str. 968-969.
R. Kati~i}, Vetustiores ecclesiae spalatensi memoriae, u: Starohr-
vatska prosvjeta, 3. ser., sv. XVII/1957., str. 17-51.
 T. Marasovi}, Prijedlog kronolo{ko-stilske periodizacije ranosrednjovjekovne umjetnosti u Hrvatskoj

17 36
P. Ve`i}, Crkva Sv. Trojstva (sv. Donata) u Zadru, u: Godi{njak Za- I. Petricioli, Skulptura od VIII. do XI. stolje}a, u: Rano doba hr-
{tite spomenika kulture, 8-9/1893.-1895., Prilog. vatske kulture, Zagreb, 1997., str. 480.
18 37
Nav. dj. R. Bu`an~i}, Mauzolej kraljice Jelene na Gospinu otoku, u: Stota
19 obljetnica otkri}a nadgrobnog natpisa kraljice Jelene, 1898-1998.,
J. Marasovi}, T. Marasovi}, M. Marasovi}, Crkva sv. Trojice u Split, 1998., str. 10.
Splitu, Split, 1971.
38
20 R. Bu`an~i}, Nova saznanja o gradnji crkve sv. Martina u Trogiru,
T. Marasovi}, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Split, 1966. (Magistarski rad na Arhitektonskom fakultetu u Zagre-
Split, 1994.; P. Ve`i}, O centralnim gra|evinama Zadra i Dalmaci- bu).
je u ranom srednjem vijeku, u: Diadora, 13/1991., str. 323-375.;
M. Jurkovi}, nav. dj. (HiK I) 39
U dijelu hrvatske historiografije umjetnosti sve gra|evine, skulptu-
21
ra i epigrafika, ukoliko su datirani XI. stolje}em, smatraju se rano-
M. Jurkovi}, nav. dj.
romani~kim i ne prepoznaje se stilske distinkcija, odnosno mogu}-
22 nost usporednog postojanja kasne predromanike i rane romanike.
HiK II, str. 52-54.
40
23
T. Marasovi}, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji,
HiK II, str. 16-26.
Split, 1994., str. 149-152.
24
@. Rapani}, Dva splitska ranosrednjovjekovna sarkofaga, u: Arhe- 41
olo{ki radovi i rasprave, 8-9/1982., str. 233-258.; M. Horvat, Opo- T. Marasovi}, nav. dj., str. 160-166.
ruka splitskog priora Petra, u: Rad Jugoslavenske akademije 283., 42
Zagreb, 1951. Nav. dj.
25 43
A. Peroni, L’arte nell’eta longobarda. Una traccia, u: Magistra
@. Pekovi}, Dubrovnik, nastanak i razvoj srednjovjekovnog grada,
Barbaritas, i barbari in Italia, Milano, 1984., str. 173-174.
Split, 1998., str. 90-142.
26
J. Martinovi}, Prolegomena za problem prvobitne Crkve sv. Tri- 44
puna u Kotoru, u: Prijateljev zbornik (PPUD 30), I/1990., str. 5-29. @. Pekovi}, Crkva sv. Petra u Dubrovniku, u: Ra|anje prvog hrvat-
skog kulturnog pejza`a, Zagreb, 1996., str. 267-277.
27
M. Jurkovi}, nav. dj., u: HiK I, str. 182-183. 45
Codex Diplomaticus, Diplomati~ki zbornik I, Zagreb, 1967., str.
28
109-112.
Nav. dj.
29 46
M. Jak{i}, Majstor koljanskog pluteja, u: Izdanja HAD-a, 8/1984., T. Marasovi}, nav. dj. (1994.), str. 212-216.
str. 243-252. 47
30 T. Marasovi}, nav. dj. (1994.), str. 208-209.; I. Petricioli, Crkva
M. Jak{i}, nav. dj., u: HiK I. sv. Lovre u Zadru, u: Starohrvatska prosvjeta, 3. ser., sv.
31 XVII/1988.-89., str. 25.
M. Jak{i}, nav. dj., str. 204-211. 48
32 M. Jurkovi}, nav. dj. (1996.)
M. Jak{i}, nav. dj., str. 212-213. 49
33 I. Petricioli, Reliefs de l’église de St-Pierre, u: Disputationes Sa-
Crkva je do sada najpotpunije obra|ena u tematskom svesku Staro- lonitanae I, Split, str. 111-117.
hrvatske prosvjete, 3. ser., 22/1995.
50
34 I. Petricioli, Pojava romani~ke skulpture u Dalmaciji, Zagreb,
L’église et l’état en Croatie au IXe siècle, — le probleme du mas- 1960.
sif occidental carolingien, u: Hortus Artium Medievalium, 3/1997.,
str. 23. 51 Nav. dj.

35 52
B. Gabri~evi}, Sarkofag nadbiskupa Ivana, prona|en u podrumi- T. Marasovi}, Zvonici u graditeljstvu ranog srednjeg vijeka u Dal-
ma Dioklecijanove pala~e, u: VAHD, 62/1960., str. 87. maciji, u: Adrias, I/1987., str. 197-206.

27
Arhitektura — urbanizam

Summary

Tomislav Marasovi}
Proposition for the Chronological and Stylistic
Periodization of Early-medieval Art in Croatia
The architectural and artistic topography of Dalmatia and
Istria shows one of the greatest regional concentrations of
early-medieval churches. Today, after over a century of sci-
entific research, it is possible to establish a relatively firm
chronology based on the liturgical installations usually dec-
orated with shallow relief and inscriptions, as well as
according to the archive documents and the comparative
context of the related European monuments. In the interval
between the 7th and the 11th century it would be possible to
distinguish four chronological and stylistic periods: 1) the
pre-Carolingian period of the 7th and first half of the 8th cen-
tury; 2) the Carolingian period from the mid 8th till the end
of the 9th century; 3) the mature pre-Romanesque of the
Ottonian period of the 10th century; 4) the late pre-
Romanesque and proto-Romanesque of the 11th century. Pretkarolin{ka skulptura u Dalmaciji: A, B. Plutej i luk iz Crkve
sv. Marte u Bija}ima; C. Plutej iz Crkve sv. Andrije kod Trogira.

Pretkarolin{ka skulptura u Splitu: A. Reljef s kri`em nad zapadnim vratima Dioklecijanove pala~e; B. Ju`na vrata Katedrale, cjelina
(M. Marasovi}) i detalji; C. Sarkofag nadbiskupa Ivana, cjelina i detalj desnog kraja ukrasa; D. Pluteji iz Katedrale.

28
 T. Marasovi}, Prijedlog kronolo{ko-stilske periodizacije ranosrednjovjekovne umjetnosti u Hrvatskoj

Centralne gra|evine karolin{kog razdoblja: A1. Crkva sv. Trojstva u Zadru, tlocrt I. faze (P. Ve`i}); A2. tlocrt II. faze, A3. dana{nji
izgled; B1. Crkva sv. Trojice u Splitu, dana{nji izgled, B2. tlocrt; C. Sv. Marija u Malom I`u, tlocrt (I. Petricioli); D. Sv. Juraj u Ra-
vanjskoj, dana{nji izgled; E. Sv. Pelegrin kod Savra (Dugi otok), dana{nji izgled.

Uzdu`ne gra|evine i skulptura karolin{kog razdoblja: A. Sv. Marta u Bija}ima; B. Bazilika u @a`vi}u; C. Sv. Marija u Biskupiji; D.
Bazilika u Koljanima; E1. Sv. Spas u Cetini, dana{nji izgled; E2. tlocrt (T. Marasovi}); E3. grede oltarne ograde s natpisom `upana Go-
stihe; F1. Sv. Cecilija (»Stupovi«) u Biskupiji; F2. dana{nji ostaci; G. Ri`inice, zabat s natpisom kneza Trpimira i srodni reljefi; H. [o-
pot kod Benkovca, oltarna ograda s natpisom kneza Branimira.

29
Arhitektura — urbanizam

Skulptura i arhitektura X. stolje}a: A. Sarkofag splitskog nadbi-

skupa Ivana Tvrdakova; B. Plo~e ambona s natpisom kralja Dr`i-
slava iz Kapitula u Kninu; C. Crkva sv. Stjepana u Solinu, tlocrt i
pretpostavljeni izvorni izgled (E. Dyggve), natpis kraljice Jelene.

Jednobrodne crkve XI. stolje}a bez kupole: A. Sv. Luka u Lasto-

vu, tlocrt; B. Sv. Juraj kod Ka{tel Staroga; Ju`nodalmatinski tip s
kupolom: C. Sv. Petar u Priku u Omi{u, izgled i tlocrt; D. Sv. Mi-
hajlo, freska s likom donatora; E. Sv. Petar na [ipanu (nakon ob-
nove); F. Sv. Ivan Krstitelj na Lopudu.

30
 T. Marasovi}, Prijedlog kronolo{ko-stilske periodizacije ranosrednjovjekovne umjetnosti u Hrvatskoj

Crkve XI. stolje}a s kupolom: A. Dubrova~ka katedrala (II. faza);
B. Crkva sv. Petra u Dubrovniku, tlocrt, presjek, elevacija
(@. Pekovi}); C. Sv. Eufemija u Splitu, pretpostavljeni izvorni
izgled (J. Marasovi}); D. Sv. Mikula u Splitu, dana{nji izgled;
E. Sv. Lovre u Zadru, pretpostavljeni izvorni presjek i tlocrt
(I. Petricioli)
Neki od primjera ranoromani~ke internacionalne arhitekture
(prema M. Jurkovi}u): A. Sv. Lovre}, @upna crkva sv. Martina;
B. Osor, Sv. Petar, Rab; C. Sv. Petar u Supetarskoj drazi; D.
Zadar, Sv. Marija; E. Rab, Sv. Andrija; F. Nin, Sv. Marija (nakon
pregradnje u XI. stolje}u); G. Sv. Petar i Mojsije u Solinu,
pretpostavljeni izvorni tlocrt (Dyggve) i zabat oltarne ograde.

31