Sie sind auf Seite 1von 589

~

M. RADONIC

VODOVOD

I KANALIZACIJA U ZGRADAMA

obnovljeno izdanje

CROATIAKNJIGA, ZAGREB

CROATIAKNJIGA, ZAGREB Ilica 42, ZAGREB

Tel: 011 48 47 559

Fax: 011 48 47 578

www.croatiaknjiga.hr E-mail: croatiaknjiga@zg.hinet.hr

Za nakladnika:

Dr. Franjo Leti6

© copyright 2003., croatiaknjiga

Graficka priprema Filip Pavic

N aslovna stranica

Mladen Leti6

Tisak CROATIAKNJIGA, ZAGREB

RIJEC NAKLADNlKA

Autor knjige VODOVOD I KANALIZACIJA U ZGRADAMA, arhitekt M. Radonic, sve je svoje dugogodisnje iskustvo u projektiranju i izvodenju vodovodnih i kanalizacijskih instalacija pretocio u ovu knjigu, kojaje postala i ostalajedan od najpoznatijih prirucnika na ovom podrucju, prirucnika neophodnog svima onima koji se na bilo koji nacin bave problematikom vodovoda i kanalizacije. Sam autor knjigu je namijenio «arhitektima-projektantima instalacija i drugima koji se zele upoznati s instalacijama vodovoda i kanalizacije u zgradama.»,jer je «dobro poznavanje ovih instalacija potrebno za njihovo pravilno projektiranje, izvodenje i nadzor nad izvodenjem i za upravljanje, odriavanje i rukovanje instalacijama».

Knjiga je podijeljena u cetiri dijela: vodovod, topla voda, kanalizacija i zajednicki dio.

U prvom dijelu - VODOVOD - autor daje osnovne infonnacije 0 vodi i njenim svojstvima, nacinima njena dobivanja, popravljanja, prikupljanja, materijalima za izgradnju vodovodnih instalacija, vodovodnim sustavima i shemama, te detaljno obraduje izvodenje vodovoda i navodi sve potrebne mjere za njegovu zastitu i odrzavanje. Posebno su vrijedni njegovi primjeri proracuna kucnog vodovoda (osnovi proracuna, dimenzioniranje), detaljni prikazi specijalnih postrojenja kao sto su pozarni vodovod, voda za klimatizaciju, polijevanje umjetnom kisom, te opis fontana i bazena za kupanje.

U drugom dijelu naslovljenom: TOPLA VODA obradeni su problemi vezani s grijanjem stanova i drugih prostorija, opisani elektricni, plinski i drugi zagrijaci, te sustavi centralnog grijanja i njihovi uredajni dijelovi. Kao i u prethodnom dijelu autor daje proracune instalacija tople vode, i prikaze zastite instalacija, kako toplinske, tako i zastite od korozije.

U trecem dijelu, opisanaje KANALIZACIJA - sastav i vrste otpadnih voda, sanitami i uredajni predmeti, cijevi i drugi materijali za izvodenje instalacija, sustavi i sheme kanalizacije, posebno komunalna (gradska) i kucna kanalizacija, te izvodenje kanalizacij skog sustava, njegova zastita (tehnicka, higijenska), te proracun kucne kanalizacije: njeno dimenzioniranje (na primjeru SAD-a i Njemacke), dimenzioniranje drenaznih vodova, hladenje, neutralizacija, dezinfekcija i dekontaminacija otpadne vode, te njeno uklanjanje.

S obzirom na sve vece probleme vezane za otpadne vode, vrlo su vrijedni opisi procesa i sustava za prociscavanje otpadne vode, te kucnih uredaja za prociscavanje.

U cetvrtom ZAJEDNICKOM DIJELU, govori se 0 sanitamim prostorijama u zgradama, razmacima sanitamih sprava i annatura, te opisuju sanitarne prostorije i njihovu izgradnju.

Posebno je poglavlje posveceno projektiranju kucnog vodovoda i kanalizacije s detaljnim opisom sastavnih dijelova projekata i po stupka pri projektiranju.

Za izvodace radova i one koji odrzavaju instalacije posebno je vazno poglavlje 0 kvarovima vodovoda i kanalizacije i njihovom otklanjanju, te opis postupaka s instalacijama pri napustanju zgrade. K tome, dati su osnovni izracuni iz hidraulike i hidrodinamike.

Knjiga zavrsava trojezicnirn rjecnikom (hrvatsko-njemacko-engleskim) pojmova i naziva koji se koriste u podrucju vodovoda i kanalizacije, te TABLICAMA pojedinih uredaja prema usvojenim standardima.

U ovom, hrvatskom, izdanju navedeni su i svi zakonski propisi koji se odnose na vodovod i kanalizaciju, te hrvatske norme (HRN) koje su Zakonom 0 normizaciji uglavnom preuzete iz bivse drzave.

Knjiga je ilustrirana sa 887 crteza sanitamih predmeta i uredaja s navodenjem njihovih dimenzija, a k tome i sa 273 tablice, sto ce projektantima i izvodacima olaksati posao.

Radi lakseg razumijevanja i snalazenja, knjizi je pridodano i opsezno pojmovno kazalo obradenih pojmova.

Franjo Letic

SADRZAJ

Rijec nakladnika

5

1. VODOVOD

11.0PCIDIO

17

111VODA 111.1 111.2 111.3 111.4

Potrebe za vodom Vrste i svojstva vode Kvaliteta vode Kolicina vode

17 17 17 18 19

112 DOBIVANJE VODE 112.1 Podzemna voda 111.2. Izvorska voda 112.3 Povrsinska voda 112.4 Atmosferska voda

23 23 27 27 27

29 29 33

34 34 34 34

45

113 POPRAVLJANJE VODE

113.1 Postupci za popravljanje kvalitete vode

113.2 Primjena postupaka

114 PODIZANJE VODE

114.1 Uredaji s vjedricama 114.2 Elevatori

114.3 Pumpe

12 PRIKUPLJANJE VODE

121 SPREMNICI (REZERVOARI) 121.1 Opis spremnika

121.2 Postavljanje spremnika

121.3 Signalni uredaji i automatizacija 121.4 Svojstva kucnih spremnika 121.5 Dimenzioniranje spremnika

45 45 46 46 47 48

122 POSUDE POD TLAKOM 122.1 Hidrofori

122.2 Membranske posude pod tlakom

50 50 57

64

13 CIJEVI I ARMATURE

131 CIJEVI

131.1 Zeljezne lijevane vodovodne cijevi

131.2 Celicne cijevi .

131.3 Azbestnocementne vodovodne cijevi 131.4 Olovne vodovodne cijevi

131.5 Bakrene cijevi

131.5 Plasticne cijevi

131.7 Vodovodna crijeva

64 64 66 67 68 68 69 70

8

Vodovod i kanalizacija u zgradama

132 ARMATURE 132.1 Zatvaraci

132.2 Ispusne armature 132.3 Regulacijske armature

71 71 73 82

87

14 VODOVODNI SUSTAVI I SHEME

141 VRSTE VODOVODA

142 KOMUNALNI VODOVODI 143 MJESNI VODOVODI

144 POJEDINACNI VODOVODI 145 KUCNI PRIKLJUCAK

146 KUCNI VODOVOD

146.1 Sheme kucnih vodovoda 146.2 Raspored vodova

87 87 89 90 90 92 92 95

15 IZVODENJE VODOVODA

98 98 99 99 99

101 102 104 104

105

151 VODOVI U ZEMLJI 152 VODOVI U ZGRADI

152.1 Vrste postavljanja vodova 152.2 Pricvrscivanje vodova 152.3 Zljebovi i okna u zidovima 152.4 Okna i kanali u zemlji

152.5 Prodor cijevi kroz zidove i stropove 152.6 Estetski izgled vodovodne instalacije

153 ISPITIVANJE VODOVODA

16 ZASTITA VODOVODNE INSTALACIJE 161 TEHNICKA ZASTITA

161.1 Mehanicke pojave 161.2 Korozija i inkrustacija 161.3 Toplinske pojave 161.4 Zvucne pojave

106 106 106 106 111 114

162 IDGIJENSKA ZASTITA

162.1 Higijenska zastita vanjskog vodovoda 162.2 Higijenska zastita kucnog vodovoda

116 116 117

17 PRORACUN KUCNOG VODOVODA 171 OSNOVE PRORACUNA

171.1 Kolicina vodena izljevnommjestu 171.2 Tlak u cijevnoj mrezi

171.3 Brzina vode u cij evima

171.4 Gubitak tlaka

120

120 120 124 124 125

172 DIMENZIONlRANJE KUCNOG VODOVODA 172.1 Vrste postupaka

172.2 Dimenzioniranje vodova

138 139 140

Sadrzaj

9
153
153
153
153
154
157
162
163
163
165
167
167
170
171
172
173
174
176
176
177
178
180
184
187 18 SPECIJALNA POSTROJENJA 181 POZARNI VODOVOD

181.1 Uvod

181.2 Vanj ski pozarni vodovod 181.3 Unutarnji hidrantski uredaji 181.4 Stacionarni uredaji

181.5 Primjeri proracuna

182 VODA ZA KLlMATIZAClJU 182.1 Voda za vlazenje zraka 182.2 Voda za hladenje zraka

183 POLlJEVANJE UMJETNOM KI~OM 183.1 Opis instalacij e

183.2 Dimenzioniranje uredaja 183.3 Primjer proracuna

184 FONTANE

184.1 Vrste i opis fontana 184.2 Uredajni dijelovi

185 BAZENI ZA KUPANJE 185.1 - Vrste i opis bazena

185.2 Tipicne instalacije bazena 185.3 Kondicioniranjevode 185.4 Uredajni dijelovi

185.5 Proracun instalacije bazena

186 OPSKRBA SKLONI~TA VODOM

2. TOPLA VODA

210PCIDIO

211 ZADATAK I ZNACAJ 212 ZAHTJEVI I VRSTE

22 LOKALNI UREDAJI

221 ZAGRIJACI NA CVRSTA GORIVA 222 ELEKTRICNI GRIJACI

222.1 Elektricni uronjaci i lonci

222.2 Akumulacijski elektricni zagrijaci 222.3 Protocni elektricni zagrijaci

222.4 Izbor i postavljanje elektricnih zagrijaca 222.5 Proracun elektricnih zagrijaca

191

191 191

192 192 193 193 194 197 198 200

223 PLINSKI ZAGRIJACI

223.1 Protocni plinski zagrijaci 223.2 Akumulacijski plinski zagrijaci

223.3 Izbor i postavljanje plinskih zagrijaca 223.4 Proracun plinskih zagrijaca

203 204 206 206 207

23 CENTRALNIUREDAJI

209

10

Vodovod i kanalizacija u zgradama

231 UVOD

232 SUSTAVI CENTRALNIH UREDAJA 232.1 Akumulacijski sustavi

232.2 Protocni sustavi

232.3 Kombinirani sustavi

209 209 209 210 210

233 UREDAJNI DIJELOVI 233.1 Kotlovi

233.2 Zagrijaci

233.3 Grijaci

233.4 Protocne baterije

233.5 Cijevni vodovi i armature

211 211 212 212 213 213

218 218 224 225 225 226 228

234 PRORACUN INSTALACIJE TOPLE VODE 234.1 Kolicina top1e vode i topline

234.2 Proracun kotlova

234.3 Proracun zagrijaca

234.4 Proracun grijaca

234.5 Proracun cijevne mreze 234.6 Primjeri proracuna

24 ZASTITA INSTALACIJE TOPLE VODE 241 TOPLINSKA ZASTITA

242 ZASTITA OD KOROZIJE I INKRUSTACIJE

231 231 231

3. K A N A LIZ A C I J A

310PCIDIO

311 OTPADNA VODA

311.1 Vrste i sastav otpadne vode 311.2 Kolicine otpadne vode

312 OPCENITO 0 KANALIZACIJI

32 SANITARNI I UREDAJNI PREDMETI 3210PCIDIO

321.1 Uvod 321.2 Materijali

321.3 Zahtjevi i svojstva 321.4 Sifoni

321.5 Pricvrscivanje predmeta

235 235 235 235

236

237 237 237 237 239 239 240

322 SANITARNI PREDMETI 322.1 Bide

322.2 Cesme

322.3 Izljevnici

322.4 Kade i tusevi

322.5 Mokrionici (pisoari) 322.6 Obdukcijski stolovi 322.7 Praonici

322.8 Pljuvacnice

322.9 Umivaonici

322.10 Zahodi

322.11 Ostali sanitarni predmeti

241 241 244 246 253 263 270 270 279 281 292 306

Sadrzaj

11
306
306
313
315
321
321
321
323
323
324
325
326
328
329
329
330
332
332
332
333
333
334
334
334
336
344
345
346
347
347
347
347
350
350
358
358
358
358
360
360
360
360
360
361
362
362
364 323 UREDAJNI PREDMETI 323.1 Slivnici

323.2 Zatvaraci

323.3 Odvajaci

33 ClJEVI I PRIBOR 331 ClJEVI

331.1 Zeljezne lijevane odvodne cijevi 331.2 Celicne odvodne cijevi

331.3 Olovne odvodne cijevi

331.4 Keramicke cijevi

331.5 Azbestnocementne odvodne cijevi 331.6 Plasticne odvodne cijevi

331. 7 Betonske cijevi

331.8 Spojevi cijevi raznih vrsta

331.9 Odvodne cijevi od drugih materijala 331.10 Drenazne cijevi

34 SUSTAVI I SHEME KANALlZAClJE 341 KOMUNALNA KANALIZACIJA 341.1 Vrste sustava

341.2 Komunalna otpadna voda 341.3 Shema komunalne kanalizacije

341.4 Cijevna mreza komunalne kanalizacije

342 KUCNA KANALIZACIJA 342.1 Vrste sustava

342.2 Kucna cijevna mreza 342.3 Prikljucni kanali

342.4 Dvorisna cijevna mreza 342.5 Drenaza zgrade

35 IZVODENJE KANALIZAClJE 351 DVORISNI KANALI

351.1 Postavljanje dvorisnih kanala 351.2 Dvorisna okna

352 ODVODI U ZGRADI

352.1 Postavljanje odvoda 352.2 Pricvrscivanje vodova 352.3 Zljebovi u zidovima 352.4 Kanali i oknau zgradi

353 ISPITIVANJE KANALIZAClJE 36 ZASTITA KANALIZAClJE

361 TEHNICKA ZASTITA

361.1 Mehanicke pojave 361.2 Korozija

361.3 Toplinske pojave 361.4 Zvucne pojave

362 llGlJENSKA ZASTITA 362.1 ZaStita kanalizacije 362.2 Zastita od kanalizacije

12

Vodovod i kanalizacija u zgradama

37 PRORACUN KUCNE KANALIZAClJE

365 365 365 367 368 369 370

371 DIMENZIONlRANJE KANALIZAClJE U SAD-u 371.1 Dimenzioniranje sanitame kana1izacije

371.2 Dimenzioniranje venti1acij skih vodova

371.3 Dimenzije kisnih vodova

371.4 Dimenzije skupnih vodova

371.5 Primjeri proracuna

372 DIMENZIONlRANJE KANALIZAClJE U NJEMACKOJ 372.1 Dimenzioniranje sanitame kana1izacije

372.2 Dimenzioniranje venti1acijskih vodova

372.3 Dimenzioniranje kisnih vodova

372.4 Dimenzioniranje skupnih vodova

372.5 Dimenzioniranje vodova iza pumpnog voda 372.6 Primjer proracuna

372 372 376 376 379 379 379

382 384 384 384 386 387

388 388 389

390

373 DlMENZIONlRANJE DRENAZNIH VODOVA 38 SPECIJALNA POSTROJENJA

381 PODIZANJE OTPADNE VODE

381.1 Pumpe za otpadnu vodu

381.2 Otvoreni uredaji za podizanje otpadne vode 381.3 Zatvoreni uredaji za podizanje otpadne vode

382 HLADENJE OTPADNE VODE 382.1 Postupak s mijesanjem vode

382.2 Postupak s h1adenjem otpadne vode

383 NEUTRALIZACIJA OTPADNE VODE 384 DEZINFEKCIJA OTPADNE VODE 384.1 Dezinfekcija klorom

384.2 Dezinfekcija zagrijavanjem

391 391 392

385 DEKONTAMINACIJA OTPADNE VODE 385.1 Dozvoljena koncentracija radioaktivnosti' 385.2 Principi i postupci dekontaminacije

385.3 Dekontaminacija otpadne vode s kratkotrajnim radioaktivnim e1ementima

385.4 Dekontaminacija otpadne vode s dugotrajnim radioaktivnim e1ementima

392 393 393

394 395

386 KANALIZACIJA SKLONISTA

395

39 UKLANJANJE OTPADNE VODE

391 PROCESI PRI CISCENJU OTPADNE VODE 392 SUSTAVI PROCISCAVANJA OTPADNE VODE

393 KUCNI UREDAJI ZA PROCISCAVANJE OTPADNE VODE 393.1 Mehanicki uredaji za prociscavanje

393.2 Biolosko prociscavanje

393.3 Lokacija malih uredaja za prociscavanje 393.4 Izbor sustava za prociscavanje

393.5 Septicke (fekalne) jame

397

397

398

398 399 407 419 420 422

Sadrzaj

13

4. ZAJEDNICKI DIO

41 SANITARNE PROSTORIJE 427

411 VRSTE SANITARNIH PROSTORIJA 427

412 BROJ SANITARNIH UREDAJA 428

412.1 Odnos muskih i zenskih u zgradama 428

412.2 Broj sanitarnih uredaja za razne vrste zgrada 428

413 RAZMACI IZMEDU SANITARNIH UREDAJA I ARMATURA 429

413.1 Razmak sanitarnih uredaja 429

413.2 Razmaci i visine armatura 431

414 RASPORED SANITARNIH UREDAJA 431

415 PRIMJERI SANITARNIH PROSTORIJA 431

415.1 Zahodnice 431

415.2 Kupaonice 434

415.3 Umivaonice 438

415.4 Kuhinje 439

415.5 Praonice 440

42 PREFABRIClRANJE INSTALAClJE 443

421 VRSTE PREFABRIKATA 443

421.1 Prefabricirana instalacija 443

421.2 Instalacijski zidovi i blokovi 445

421.3 Sanitarne jedinice 447

43 PROJEKTlRANJE KUCNOG VODOVODA I KANALIZAClJE 450

431 SASTAVNI DlJELOVI PROJEKTA 450

431.1 Projektni zadatak 450

431.2 Suglasnost i podaci za prikljucke 451

431.3 Tehnicki opis 451

431.4 Proracun vodovoda i kanalizacije 452

431.5 Predmjer i predracun 452

431.6 Tehnicki uvjeti 464

431.7 Premjer i obracun 467

431.8 Oznake u nacrtima 467

431.9 Nacrti projekta 470

432 PO STUPAK PRI PROJEKTlRANJU 475

432.1 Projektiranje kanalizacijske mreze . 476

432.2 Projektiranje vodovodne mreze 477

44 KVAROVI, POPRAVCI I ODRZAVANJE INSTALAClJE 479

441 PRONALAZENJE MJESTA KVARA 479

442 KVAROVI U VODOVODNOJ INSTALACIJI 479

442.1 Kvarovi u cijevima 479

442.2 Kvarovi u spremnicima(rezervoarima) 481

442.3 Kvarovi ventila 481

442.4 Pojave u vodi 482

14

Vodovod i kanalizacija u zgradama

443 KVAROVI U INSTALACIJI TOPLE VODE 482

443.1 Kvarovi ucijevima 482

443.2 Pojave u vodi 482

443.3 Kvarovi u zagrijacima 483

444 KVAROVI U INSTALACIJI KANALIZACIJE 483

444.1 Kvarovi u cijevima 483

444.2 Kvarovi zahodskog kotlica 483

444.3 Zacepljenja 483

444.4 Vonj u sanitamim prostorijama 485

445 POSTUPAK S INSTALACIJAMA PRJ NAPUSTANJU ZGRADE 486

445.1 Postupak s vodovodnom i top lorn vodom 486

445.2 Postupak s kanalizacijom 487

45 HIDRAULIKA 488

451 HIDROSTATIKA 488

451.1 Hidrostaticki tlak 488

452 HIDRODINAMIKA 491

452.1 Kontinuitet 491

452.2 Raspodjela tlakova 491

452.3 Bernulijevajednadzba 492

452.4 Istjecanje iz posuda 492

452.5 Protjecanje kroz cijevi i gubici 493

452.6 Vodeni udari 494

452.7 Kavitacija 495

46 POJMOVNO KAZALO 496

47 PROPISI I NORMATIVI 508

471 ZAKONSKI PROP lSI 508

472 NORME I STANDARDI RADA U GRADITELJSTVU 508

473 STANDARDI HRN 508

48 TABLICE 511

LITERATURA 575

PREDMETNO KAZALO 577

PRERACUNAVANJE MJERNIH JEDINICA 591

1. VODOVOD

111 VODA

111.1 POTREBE ZA VODOM

110PCIDIO

Bez vode ne bi bilo zivota na zemlji.

Ona je potrebna svirn zivim bicima: ljudirna, zivotinjama i biljkarna. Poslije zra~a, voda je najvaznija ljudska potreba. Covjek moze biti bez zraka nekoliko minuta, bez vode nekoliko dana, a bez hrane dulje od rnjesec dana.

Voda simi podmirenju osnovnih fizioloskih potreba, za bigijenu tijela i Ijudskih naselja, za osvjezavanje i u gospodarske svrhe. Ona se upotrebljava za:

• pice (za ljude i stoku),

• pripremu hrane (za Ijude i stoku),

• pranje (tijela, rublja, posuda, predmeta, prostorija, ulica, automobila, stoke i dr.)

• polijevanje (ulica, vrtova, drugih povrsina)

• gasenje pozara,

• gospodarske svrhe (u

industriji: hladenje strojeva, proizvodnja pare, tehnoloski procesi, sastavni dio industrijskih proizvoda i dr.; u poljoprivredi: zalijevanje kultura i druge potrebe),

• sportske svrhe i rekreaciju

(kupanje, plivanje, vodeni sportovi, i dr.).

Za sve ove potrebe voda je nezamjenjiva. Zbog toga je opskrba vodom od ogromnog znacenja za Ijudsku zajednicu.

Pri planiranju i projektiranju naselja i pojedinacnih zgrada, vrlo je vazno da u blizini bude dovoljna kolicina dobre vode za pice i za ostale potrebe i da se ona moze pribaviti na ekonomican nacin. Od vode ovisi ne sarno velicina naselja vee i rnjesto njegove izgradnje.

111.2 VRSTE I SVOJSTVA VODE

Jedan dio ove vode ispari neposredno iii putem transpiracije biljaka; drugi prodire u zemlju i postaje podzemnom vodom; a treci se dio slijeva po povrsini u potoke, rijeke, jezera i mora. Sva voda na povrsini zemlje isparava i kruzenje se nastavlja. U raznim

Pod utjecajem sunceve energije i site teze u prirodi postoji stalno kruzenje vode (sl. 11.1). S povrsine mora,jezera, rijeka i zemlje, voda se isparava, skuplja se u vidu oblaka, kondenzira se u hladnijem zraku i pada kao kisa, snijeg ili tuca na zemlju.

si. 11.1 Kruzenje vode na Zemlji

fazarna ovoga kruzenja, voda ima razlicita svojstva i nazive. Razlikujemo:

• atmosfersku (meteorsku) vodu,

• povrsinsku vodu, i

• podzemnu vodu.

Voda se u prirodi nalazi u sva tri agregatna stanja

• cvrsta (led, snijeg, inje, slana),

• tekuca (kisnica; rijeke, potoci, jezera, mora, podzemna voda),

• plinovita (vodena para. magla)

Gustoca vode ovisi 0 njenoj temperaturi. Pri zagrijavanju, voda se siri i ima manju specificnu tezinu, a pri hladenju se skuplja i postaje tezom. Ovo, medutim, vrijedi sarno do temperature + 4° C, kad voda irna najvecu specificnu tezinu. Daljirn se hladenjem voda ponovno siri i postaje laksom (tzv. fizicka anomalija vode). Zbog toga led pliva na vodi. N a ternperaturi + 4°C i tlaku od 100 kPa

I dm' = I litra = I kg vode.

Kao sto je poznato, voda kljuca pri 100° C i naglo se pretvara u vodenu paru. Voda isparava i pri nizim ternperaturama, pa i kao led, ali znatno sporije. Ako je tlak nizi od normalnog, voda kljuca pri nizoj temperaturi « 1 00° C), a ako je visi, na temperaturi > 1 00° C.

18

Vodovod i kanalizacija u zgradama

Zagrijavanjem se povecava zapremnina vode.

Zbog toga se na zagrijacima vode postavljaju sigurnosni ventili, au vodenom grijanju ekspanzione posud~. A.~o se o.to~~ ne vo.di racuna, dolazi do razaranja CIJeVll drugih dijelova instalacija

. Vazno SV?jstvo vode jest da se njena zapremnina pn pretvaranju u led povecava za oko 10%. Pri ovom se sirenju razvijaju ogromne snage koje mogu prouzrociti razaranja. Zbog toga pucaju cijevi u kojima se voda zamrzne, a kamene i druge konstrukcije se raspadaju, ako nisu zasticene od prodiranja vode u njih.

Voda otapa plinove, i to utoliko vise, koliko je hladnija i sto je tlak veci, Ako se voda zagrije iIi tlak smanji, pI in izlazi iz vode u obliku mjehurica,

Kohezija vode je manja nego njena adhezija. Sto je voda toplija, tim je kohezija manja. Zbog toga topla voda lakse tece od hladne, ciji je stupanj viskoznosti visi.

Vodaje prakticki nestjesnjiva, tj. ne mijenja zapremninu pod tlakom. To ujedno znaci da je neelasticna. Zbog toga dolazi do povisenja tlaka i do udara, ako se voda pri protjecanju u cijevima naglo zaustavi. Uslijed toga moze doci do deformacije cijevi i vrlo neprijatne buke.

Kemijski cista voda sastoji se od dva dije1a vodika i jednog dijela kisika (HP). Medutim, u prirodi se voda nikada ne nalazi kemijski cista, vee uvijek sadrzi i razne druge sastojke. Kakvi su ti sastojci, ovisi 0 sredini kroz koju voda prolazi.

Atmosferska voda (kisnica), koja je ustvari destilirana voda, redovito sadrzi sastojke koje ponese iz zraka kroz koji prode, tj. prasinu, mikroorganizme i plinove koji se otapaju u vodi. S krovova i drugih povrsina na koje pada, voda prima takoder prasinu i mikroorganizme i u njoj moze doci do njihova znacajnog mnozenja. Ova je voda bljutava ukusa i za pice se rabi sarno ako nema druge.

Povrsinska voda (potocna, rijecna, jezerska) je u gomjim tokovima (potocima) slicna izvorskoj, ali u svojem daljem tijeku, dolazi u dodir s mineralnim tvarima i rastvara ih, pa je zbog toga nesto tvrda od atmosferske vode. Ona se brzo onecisti ljudskim, zivotinjskim i drugim otpatcima, ito utoliko vise, koliko je gusce naseljen predio odakle se voda slijeva. Ova se voda narocito zagaduje prilikom protjecanja pored vecih naselja,jer se ovdje domaca i industrijska voda sustavom kanala uvodi u koncentriranom obliku.Prema tome, povrsinska je voda u pravilu, vise iIi manje, oneciscena kemijski, bakterioloski i bioloski. Narocito je vazno istaci da medu mikroorganizmima, kojih ima u velikom broju, povrsinska voda sadrzi i zarazne (patogene) bakterije koje mogu izazvati epidemije raznih bolesti. Dobro svojstvo povrsinskih vodajest, sto su male tvrdoce i pogodne za industrijske potrebe i sto ih obicno ima u velikim kolicinama,

Podzemna voda prolazeci polako kroz filtere propusnih slojeva tla, obicno izgubi sve mikroorganizme i ostale neotopljene sastojke, a oplemeni se primanjem u sebe raznih mineralnih soli (najvise kalcija a manje magnezija), zatim drugih sastojaka (~elje~a, mangana, amonijaka) i plinova (ugljicnog dioksidaj.Od kolicine rastvorenih soli u vodi ovisi njena tvrdoca. Ona se mjeri na razlicite nacine, npr. njemackim stupnjevima. Jedan njemacki stupanj tvrdoce (Od) znaci 10 mg vapna (CaO) u llitri vode. Smatra se da je

• vrlo mekana voda 0 4° d

• mekana voda 4 8

• srednje tvrda

• prilicno tvrda

• tvrda

8 .. .12

12 18

18 30

• vrlo tvrda 30

Tvrda voda je neprikladna za pranje (velika potrosnja sapuna), za kuhanje mahunastih plodova (graha, graska), caja i kaye. Ona ostavlja talog na posudu i casama, a narocito je neprikladna u industrijskim uredajima,jer talozi kamenac (u kotlovima i cijevima).

Mekana vodaje manje prikladna od tvrde i zbog toga nije ukusna za pice.Mekana je voda, medutim, prikladnija za pripremu tople vode (5 ... 6° d), jer se manje stvara kamenac, a za praonice rubljaje prikladnija zbog manje potrosnje sapuna.

U krsovitim krajevima (Dalmacija i drugi krajevi uz more) u pukotinama i supljinama vapnenca nastaje narocita vrsta podzemne vode koja se naziva krskom (karstnom) vodom. Kako ona ne protjece kroz zmasti materijal, ne procisti se ni mehanicki ni bioloski, pa zbog toga ima slican sastav i svojstva kao i povrsinska voda.

111.3 KVALITETA VODE

Prema namjeni kojoj sluzi, razliciti su i zahtjevi koji se postavljaju na kvalitetu vode.

Voda za pice mora biti higijenski ispravna, prijatna za pice i tehnicki prikladna.

Higijenski ispravna mora biti zato da bi se sacuvalo zdravlje ljudi i zivotinja. Higijenski neispravna voda moze izazvati niz oboljenja, od kojih neka mogu biti i smrtonosna. Tako zarazne bakterije u vodi mogu izazvati epidemije: tifusa, paratifusa, dizenterije, sirenje crijevnih parazita (crijevne gliste) i dr. Do zaraze vode dolazi tako sto izmet zarazenog covjeka ili zivotinje dospijeva u vodu iz zahoda iIi dubrista. Voda moze biti i otrovana, najcesce arsenom i olovom (npr. od olovnih cijevi).

Prijatna za piceipitka) je ona voda koja je bezbojna, bistra, bez mirisa, svjeza ukusa, tempera-

Vodovod

19

ture 7 ... 12° C, tvrdoce 8° d. Voda koja ima neku boju, kojaje mutna, neprijatna mirisa i neuobicajena ukusa (gorka, slatka, slana, itd.) izaziva odvratnost pri picu i sumnju da je zagadena. Toplija voda je bljutava i ne osvjezava, a ako je prehladna moze izazvati oboljenja ljudi i stoke. Za pice je najpogodnija srednje tvrda ili tvrda voda. Mekana je voda bljutava i manje osvjezava,

Tehnicki prikladna je ona voda koja ne izaziva inkrustacije na cijevima i kotlovima i ne nagriza dijelove instalacije.

Voda za domace potrebe (kuhanje, pranje, topla voda i dr.) treba imati ista svojstva koja se traze za vodu za pice.

Voda kojom se napaja stoka ne mora u svemu odgovarati uvjetima koji se postavljaju vodi za pice. Stoka moze, bez vece stete, piti vodu koja sadrzi bakterije zarazne za ljude i sastojke u vecim kolicinama nego stoje dozvoljeno da ih sadrzi voda za pice.

Vodi za privredne svrhe se prema razlicitim potrebama tehnoloskih procesa za razne vrste proizvoda i tehnicke potrebe, postavljaju i vrlo razliciti zahtjevi. Cesto se trazi da ona ne bude tvrda. Tvrda voda izaziva nepotrebno trosenje sapuna, au tekstilnoj proizvodnji pored toga i snizenje kvalitete robe. Pri preradi koze, tvrda voda izaziva nepotrebno trosenje sredstava za stavljenje. Mekanaje voda potrebna i za industriju ljepila, stirke, secera, papira i za pivovare. Narocitu vaznost ima stupanj tvrdoce vode za parne strojeve, gdje tvrda voda dovodi do stvaranja inkrustacija u kotlovima, cijevima i drugim dijelovima instalacije. To vrijedi i za pripremu tople vode i za vodu za hladenje, Kamenac ne sarno da suzava promjere cijevi i povecava otpore, nego zbog svoje poroznosti, u kotlovima djeluje kao toplinski izolator i smanjuje prolaz top line kroz zidove, cime izaziva povecanu potrosnju goriva i brzu koroziju metala. Koliko mekana treba biti voda, ovisi i 0 vrsti kotlova.

Za neke industrije zahtijeva se da voda bude bez zeljeza (npr.u tvornicama papira, ljepila.secera i dr.) i bez boje (u tvomicama papira, tekstila).

Temperatura vode ima veliko znacenje pri hi adenju strojeva. Shvatljivo je da je potrosnja vode za hladenje tim manja sto je voda hladnija. Kako je za hladenje potrebna relativno velika kolicina vode, to je i znacaj temperature tim veci. Temperatura vode je znacajna i za one slucajeve gdje se upotrebljava za hladenje prostorija.

Podrazumijeva se da je za proizvodnju namirnica, gdje je voda cesto sastavni dio samog proizvoda, a vrlo mnogo se upotrebljava i za pripremu sirovina, bezuvjetno potrebno da voda u svemu odgovara zahtjevima koji se postavljaju vodi za pice.

Kao i voda za pice, i ova voda mora biti tehnicki prikladna.

Treba naglasiti da kvaliteta vode ovisi ne sarno 0 samom izvoristu, nego i 0 objektima i uredajima kroz koje prolazi (gradevine, posude, cijevi, armature). Osim toga, voda mora biti i stalno zasticena od kvarenja i zagadenja koje moze nastati tijekom vremena uslijed dotrajalosti objekata i instalacija, slucajno ili namjerno.

Prije nego sto se pristupi izgradnji objekata za opskrbu vodom, svaka voda se mora ispitati. Ovo se ispitivanje sastoji iz terenskog pregleda i laboratorijskog ispitivanja. Svrha terenskog pregleda jest da se na mjestu dobivanja vode ustanovi mogucnost eventualnog zagadenja vode, bez obzira na njenu sadasnju kvalitetu. Laboratorijskim ispitivanjem se utvrduju fizicka, kemijska, bakterioloska i bioloska svojstva vode.

Za utvrdivanje je li voda pouzdano dobra, nije dostatna sarno jedna analiza, nego ih treba obaviti vise puta, u vecim ili manjim vremenskim razmacima, ovisno 0 namjeni vode ili objekta. Ovo narocito vazi za plitke, nezasticene podzemne vode i za krsku vodu.

Na tablici 11.1 dajemo pregled maksimalno dozvoljenih kolicina sastojaka u vodi.

111.4 KOLICINA VODE

Osim kvalitete, vrlo je vazno da bude osigurana i dovoljna kolicina vode. Nedovoljna kolicina vode izaziva snizenje higijenskog i kulturnog standarda (nedovoljno pranje, Ciscenje, polijevanje).

Potrebne kolicine vode mijenjaju se prema namjeni vode, velicini i vrsti naselja, nacinu snabdijevanja i odvodnjavanja, navikama i kultumoj razini potrosaca, One se krecu od nekoliko litara do preko 1000 litara po stanovniku na dan.

Na tablicama 11.2 do 11.8 navedeni su prosjecni podaci 0 potrosnji vode za razne potrebe.

Po ovim podacima moze se izracunati ukupna potrebna kolicina vode. Zbog neujednacenosti potrosnje u raznim godisnjim dobima (ljeti je potrosnja najveca) uzima se da je maksimalna dnevna potrosnja za 40% do 150% veca od prosjecne dnevne potrosnje, Ovu kolicinu treba davati izvoriste, a prema njoj se trebaju dimenzionirati i velicina uredaja za obradu vode, pumpne stanice, vodovi do spremnika (rezervoara) i sami spremnici.

Kako je i potrosnja po satima takoder neujednacena (nocuje manja nego danju), to se i za maksimalnu potrosnju po satu uzima 50% do 100% vise nego sto je prosjecna potrosnja po satu. Prema ovoj kolicini dimenzionira se glavni dovod vode od spremnika i cijela cijevna mreza do potrosnih mjesta.

20

Vodovod i kanalizacija u zgradama

Tablica 11.1 MAKSIMALNO DOZVOLJENI SASTOJCI U vom ZA PICE

Boja, po PtCo-skali 20°
FiziCki Mutnoca, po Si02- skali 10 mgll
Miris °
Okus °
Albtnninoidni amonijak 0,08 mgIlkao N
Slobodni amonijak 0,1 mgllkao N
Nitriti 0,005 mgllkao N
Nitrati - 15,00 mgll kao N
Kloridi 250,00 mgll kao CI
Zeliezo i mangan 0,3 mgIl kao Fe i Mn
Sulfati 200,0 mgIl kao S04
Olovo 0,05 mg/l kao Pb
Cink 15,00 mgllkao Zn
Bakar 0,5 mgIlkao Cu
Kemijski Fluoridi 1,5 mgll kao F
Arsen 0,05 mgll kao As
Selen 0,05 mgll kao Se
Krom 0,05 mgIl kao Cr
Fenolni spojevi 0,001 mgIl kao fenol
Cijanidi 0,01 mgllkao HCN
Ziva 0,005 mgllkao Hg
Tvrdoca vode (optimalna) CaC03 150 ... 250 mgll mgll
(8,5 ... 14 d'')
pH-vrijednost 6,5 ... 9
Isparni ostatak 1000 mgll
Potrosnia kalijpermanganata 12 mgll
Beta i gama-zracenje 10-8 mCilml
Radioakti- vode
vnost Alfa- zracenje 10-9 mCilml
vode
Radijum Ra 226 4x 10-9 mCilml
Koliformne bakterije u prociscenoj vodi ° u 100 ml
Koliformne bakterije u prirodnoj vodi 10 u 100ml13
Bakteriolo Sve we bakterije u prociscenoj vodi u 1 ml
ski Sve we bakterije u prirodnoj vodi
Sve we bakterije iz zatvorenih izvorista = 100 u I ml
Sve we bakterije iz otvorenih izvorista = 300 u 1 ml Tablica 11.2 POTROSNJA VODE U NASELJIMA

l/dan po osobi
Seoska naselja bez vodovoda (opskrba donoseniem iz
bunara, cisterni iIi izvora) 30 .. .45
Seoska naselja s vodovodom
bez kucnih prikliucaka 40 ... 60
s kucnim prikliuccima 80 ... 100
Gradska naselja s kanalizacijom
stano vi bez kupaonica 80 ... 120
stanovi s kupaonicama 100 ... 180
stanovi s kupaonicama,
centralnim grijanjem i top 10m
vodom 200 ... 300
vile 250 ... 350 Vodovod

21

Tablica 11.3 - DOMACA POTROSNJA VODE

Vrsta upotrebe l/dan po osobi
Voda za pice 1,5
Voda u hrani 1,5
Umivanje i pranje bez kupanja 10
Zahod 20
Pranje posuda rucno 5 ... 15
strojno 20 .. .40
Pranje mblja, svedeno na dan
rucno 20
strojno 10
Kupanje u kadi, svedeno na dan 20 .. .40
TuSiranje, svedeno na dan 5 ... 10
Krupna stoka, po grill 50 ... 80
Sitna stoka, po grill 10 ... 20
Perad, za 10 komada 3 ... 5
Polijevanje vrta i dvorista, po rrr' 1...1,5 I
Pranje automobila vjedricom 20 .. .40 I
crijevom 100 ... 200 I
Drobilica za kuhinjske otpatke, po
upotrebi (ciklusu) 4 ... 5 I Tablica 11.4 - PROSJECNA POTROSNJA VODE U GRADU U lIDAN PO OSOBI

Dnevna potrosnja vode u 1
Vrsta upotrebe Standard
vode
nizak srednji visok
Pice, kuhanje 5 5 5
Osobno pranje 10 15 40
bezkupanja
Pranje posuda 10 20 40
Upotreba zahoda 20 30 40
Kupanje, tuSiranje 10 30 90
Pranje rublja 20 15 10
Ukupno 75 115 225 Tablica 11.5 - POTROSNJA VODE U JAVNIM ZGRADAMA U 1 !DAN

Administrativne zgrade Ambulante

Kina

Bolnice

CiScenje podova

Djecje jaslice Djecji vrtic

Domovi za dojencad Hoteli bez kupaonice

25% soba s kupaonicom 100% soba s kupaonicom Intemati

Vojame

K1ubovi

Kupaonice, jayne

Ljecilista Oporavilista PlivaliSta Polijevaqje uIica Polijevanje vrtova Polijevanje groblja Kazalista Restorani

Robne kuce Sportska igraliSta

Stanice, z.eljezniCke, autobusne Sko1e

Trgovine TrZnice

Vodoskoci s optjecajem vode Zahodi javni

Zatvori

po zaposlenom po posjetitelju po posjetitelju po krevetu

linoleum, plastika i slicno po rrr kamen, teraco i slicno po rrr' po djetetu

po djetetu

po djetetu

po gostu

po gostu

po gostu

po krevetu

po osobi

po posjetitelju

kupanje u kadi, po posjetitelju tuSiranje

pama kupelj

kupanje u bazenu

kupanje u sauni

po krevetu

po krevetu

po posjetitelju po rrr

po rrr

po rrr

po posjetitelju po sjedistu

po zaposlenom po ~eZbacu po putniku

po uceniku na srrjcnu bez tuseva

s tuSevima

s tuSevima i bazenom po zapos1enom

po rrr'

po zahodskoj skoljci po mokrioniku

po osobi

20 ... 60 15

3 ... 5

250 ... 600 0,1

0,5

75

100

250

100 120

200 250

250 300

100 300

100 150

3 ... 5

300

200

1000

150 200

150 200

250

150

50 ... 150 1...1,5 1,5 0,1...1,0

3 5

30 80

25 .. .50

10 60

0,5 1,0

5 ... 10 20

30 .. .50 15

3 ... 5 3000

300 ... 500 30

50 ... 100

22

Vodovod i kanalizacija u zgradama

Tablica 11.6 - POTROSNJA VODE U GOSPODARSTVU U IIDAN

Betonare po t proizvoda 400 ... 1800
Cig1ane po 1000 komopeke 500
Duhanska tvornica po kg duhana 15 ... 20
Fotograf po zaposlenom na dan 300
Frizer po zaposlenom na dan 250 ... 300
Gradilista po 1000 kom ugradene opeke 750
Klaonice po komadu krupne stoke 300 ... 600
po komadu sitne stoke 200 .. .300
Klimatizacija po osobi na dan 10 ... 20
Tvornica konzervi po kg proizvoda 10
Kozare po velikoj kozi 2000 .. .3000
po maloj kozi 1200 ... 1500
Mesar po zaposlenom 250 .. .400
Mljekare po I mlijeka 4 ... 8
Tvornica papira po kg proizvoda 200 ... 1000
Pekar po zaposlenom 150 ... 250
Pivovara po 1 piva 10 ... 20
Slasticar po zaposlenom 180 ... 250
Povrtnjak po rrr 1,0
Praonica rublja po kg suhog rublja 30 ... 60
Rudnici po kg ugljena 2,5
Spiritare po I spirita 30
Staklenici po rrr 1,5
Secerane po kg secera 120
Tekstilna tvornica po zaposlenom 100 ... 2500
Tvornica tjestenine po kg proizvoda 5,0
Tvornice po zaposlenom (bez pogonske vode) 80
Zeljezare po kg proizvoda 15 ... 50 Tablica 11.7 - NAJMANJA MOGUCA POTROSNJA VODE

Vrsta upotrebe l/dan po osobi
Pice i kuhanje 2,5
Umivanje, pranje rublja i ciscenje 15
Ispiranje zahoda 20 .. 30
K'upanie 150
TuSiranje 40
Bolnice po krevetu 50
K'irurska odjeljenja po krevetu 150
Krupna stoka, po grlu 30
Sitna stoka, po grlu 10
Pas 2 Vodovod

23

Tablica 11.8 - POTROSNJA VODE PO SANITARNOM PREDMETU

I) Odnosi se na sJanove

2) Odnosi se na maksimalni broj upotrebe u privrednim i javnim zgradama

112. DOBIVANJE VODE

KoliCina za Trajanje Koliko pUla po osobi na
Sanitami predmet jednu upotrebe
upotrebu I min danll sat2)
B bide 18 8 3 10
TTuS u sJanu 50 8 I 2
javni 100 8 - 2
oomi 10 2 - 5
I lz!jevnik kuhinjski 10 I - -
K Kada 16 ... 18 M 150 ... 200 20 I 2
KI2 Polukada 12 M 130 20 I 2
K, Stup"'lievita kada 10M 100 20 I 2
KD Djecja kada 30 .. .40 15 I -
M Mokrionik 3 20 s 3 10
Praonik kuhinjski 15 15 3 -
60 ... 100 20 - -
laboratorijski 30 15 - -
Po Pomijara 8 5 - 5
PR Perili:a (za rublje) 50 ... 100 120 ... 180 - -
SPR Perilea (za slide) 50 100 - -
U Umivaonik 8 3 2 4 ... 10
UR rucni 3 I 2 10
pod mlazom 18 3 2 10
pranje ruku 4 I 2 IS
tijecniCk~ mlaz 30 5 - 6
Z Zahod
8 20 3 3
7 20 3 3
s kotliCem
s ispirnicom Za snabdijevanje vodom dolazi u obzir podzemna, izvorska, povrsinska (potocna, rijecna, jezerska) i atmosferska voda (kisnica), Prema tome su i gradevine i uredaji koji sluze za dobivanje ove vode razliciti.

112.1 PODZEMNA VODA

Podzemna voda nastaje na taj nacin sto meteorska voda (kisnica, snijeg) prode kroz propusne slojeve (pijesak, sIjunak, pjeskovita ilovaca i sl.), dok ne dospije do nepropusnog sloja (glina, ilovaca, kamen) na kojem se zadrzi, Negdje u podzemnu vodu ulazi i povrsinska voda vodnih tokova,a jedan se dio vode dobiva i kondenzacijom u tIu vodene pare iz zraka. Prema obliku i polozaju nepropusnog sloja, pod povrsinom zemije stvaraju se podzemne rijeke, potoci i jezera. Prema tome, podzemna voda moze stajati, iIi, zbog nagnutosti donjeg nepropusnog sloja, teci odredenom brzinom koja je obicno znatno manja nego u nadzemnim tokovima. Povrsina vode ovih podzemnih tokova je takoder nagnuta i vise iii manje paraleIna s povrsinom tla. Po ovom se nagibu moze utvrditi pravac tijeka podzemne vode. Vodonosni propusni i

Sl. 11.2 Slojevi podzemne vode

nepropusni slojevi se obicno nalaze u vise razina pa se govori 0 prvoj, drugoj itd. podzemnoj vodi (Slika 11.2)

Ako se iznad prvog vodonosnog sloja nalazi propustan sloj manje debljine, voda s povrsine tIa redovito brzo dospijeva u vodonosni sloj. Takva voda obicno nije dobra za pice, jer se zagadenje s povrsine nije stiglo otkioniti. Ako je gomji sloj siabo propustan, infiltrirana voda mora proci dugacak put. Tada se ona ocisti i mehanicki, a ima vremena da se organske materije ponesene s povrsine mineraliziraju, a zarazne bakterije uginu. Takvi su vodonosni slojevi zasticeni, a voda je obicno dobra za pice. Iz istih je razloga obicno boIja ona voda koja je dublja.

24

Vodovod i kanalizacija u zgradama

Sl. 11.3 Oscilacija razine podzemne vode

Sl. 11.4 Arteski bunari

Razina podzemne vode nije uvijek ista, vee oscilira prema godisnjem dobu. Na slici 11.3 vide se posljedice spustanja razine podzemne vode: potok, izvor i bunari mogu presusiti, a vodostaj u rijeci se spusta.

Ako se podzemna voda zbog polozaja propusnuih i nepropusnih slojeva nalazi pod tlakom, busenjem se moze dobiti voda koja izlazi na povrsinu. Takvi se bunari nazivaju arteskim bunarima (Slika 11.4). Ako tlak u vodonosnom sloju nije dostatan da izazove dizanje vode iznad povrsine zemlje, nego se voda u cijevi popne do odredene visine, tada se ovakvi bunari nazivaju subarteskim bunarima, a voda se, pomocu pumpi, mora podici na visinu koja jos nedostaje.

Podzemna voda koju treba dizati zahvaca se bunarima (zdencima). Glavne vrste bunara za snabdijevanje vodom pojedinih zgrada i njihovih manjih skupina su: kopani i cijevni bunari.

(1) Kopani bunari

Kopani bunari (Slika 11.5) se grade tamo gdje se voda nalazi na manjim dubinama, obicno do 10 metara, a ponekad i znatno vecim ( i preko 100 metara).

U kopanim se bunarima voda ne sarno zahvaca nego i akumulira. Zbog toga su prikladni i za slabe vodonosne slojeve. U pravilu su kruznog presjeka, promjera od 0,8 do 1,2 metra. Njihova izdasnost ne raste srazmjemo velicini promjera (bunari manjeg promjera su sarno nesto manje izdasni od onih velikog promjera), ali sadrzaj spremnika vode u njima raste s kvadratom polumjera.

Kako postoji mogucnost lakog zagadenja vode u kopanim bunarimna, pri njihovoj se gradnji 0 tome treba voditi posebna paznja. Da ne bi doslo do slucajnog iIi namjemog zagadenja, glava bunara mora biti potpuno i nepropusno pokrivena, najbolje armirano

betonskom plocom ili potpuno zatvorenom kucicom. Zbog sprjecavanja prolaza povrsinske i prolivene vode, okolna povrsina treba biti poplocena i dovoljnog nagiba (3 do 5%) zbog brzeg otjecanja vode. Osim toga, najmanje do dubine od 3 metra oko zidova bunara, nabije se sloj gline ili masne ilovace, debljine 20 do

50 centimetara.

Da bi se osigurala sto bolja voda i u dovoljnoj kolicini, zidovi bunara trebaju sezati sto dublje u vodonosni sloj, ito pri najnizem vodostaju. Zbog toga se grade uranu jesen, kad je voda najniza. Zbog osciIacije vodostaja, a i zbog toga sto se moguce zagadenje nalazi na povrsini podzemne vode, zidovi bunara trebaju biti obzidani nepropusno za vodu, najbolje od betona MB 160, a voda u bunar treba dolaziti

sarno kroz otvoreno dno. Sarno u slu-caju da je zagadenje iskljuceno, donji se dijelovi bunarskih zidova mogu izraditi propusno (u suho, s prorezima iIi rupama), u kojem se slucaju izdasnost bunara povecava. Da se pri vadenju vode vjedricama iIi pri pumpanju, voda ne bi zamucivala, na dno se nabaca sloj krupnog sljunka ili tucanika.

Ako se zidovi grade od opeke ili od kamena, treba ih zidati nepropusno za vodu, u cementnoj zbuci 1 :3, a unutamje povrsine ozbukati cementnom zbukom 1:3 i uglacati. Zbog povremenog ciscenja i mozebitnog dezinficiranja bunara i vode, ako nema druge mogu-

Sl. 11.5 Kopani bunar

Vodovod

25

cnosti, treba izraditi ulazno okno i obraditi ga u svemu kao i zidove bunara.

Debljina zidova bunara uzima se prema formuli:

d=O,lp+O,1 d = debljina zida(m)

p = unutamji promjer bunara (m)

Za zidove od opeke uzima se u pravilu d = 25 em, a za kamene zidove d = 40 ... 50 em.

Gradnja se vrsi obicno s prethodnim kopanjem do potrebne dubine i naknadnim ozidivanjem. Pri tome treba obratiti paznju na pravilno razupiranje, da se pri kopanju zemlja ne bi srusila i zatrpala radnika. Drugi je nacin da se izrade prstenovi od opeke ili betona na povrsini zemljista, pa se oni vlastitom tezinom ili opterecivanjem i vadenjem zemlje, spustaju na potrebnu dubinu.

(11.1)

Prije izrade je potrebno pregledati vodu i crpljenjem utvrditi izdasnost vodonosnog sIoja. Priblizno se mora racunati da 1 m? dna bunara u finom pijesku daje I lit.lsek. vode (npr. bunar promjera 1 m daje 0,78lit/sek., tj. 67 mvdan).

Pri odredivanju mjesta za kopanje bunara treba obratiti narocitu paznju na mogucnost zagadenja bunara od zahoda i dubrista, a ono ovisi 0 toku podzemne vode. Ako tok ima smjer prema bunaru, voda se moze zagaditi i iz veIike udaljenosti (> 100 m). Zbog toga ga treba postavljati uzvodno od izvora zagadenja.

Po zavrsetku radova, a prije uporabe, kopane bunare treba dezinficirati. To se obicno cini klorom u prahu (hipokloriti, kaporit: klorno vapno nije prikladno).

(2) Cijevni bunari

U eijevne bunare spadaju:zabijeni i buseni bunari.

(21) Zabijeni bunari

Ovi (abesinski) bunari se zabijaju sarno u plitke vodonosne sIojeve, do dubine od 6 do 7 m, i tamo gdje su potrebne relativno male kolicine vode.

Sastoje se od sita, usisne eijevi i pumpe (Slika 11.6). Sito je perforirana eijev <I> 40 ... 50 mm, duzine oko 1 m, sa zasiljenim vrhom od celika, Ako je vodonosni sloj u pijesku, ova se eijev obavije zica~ nom mrezom od bakra ili mesinga.

Za zabijanje sluzi tronozac (Slika 11.7).

Ako voda iz zabijenog bunara sluzi za pice, oko usisne eijevi se stavlja betonski ili zidni blok,jer bi se bez toga cijev rasklimala i na tom bi mjestu prolivena voda ulazila pored cijevi i zagadivala podzemnu vodu. Isto se tako treba pobrinuti i za odvodnju prolivene vode.

,0 ... ..

Sl. 11.6 Zabijeni bunar

Sl. 11.7 Tronozac za zabijanje bunara

(22) Buseni bunari

Busenim se bunarima (Slika 11.8) zahvaca podzemna voda iz dubljih, redovito arteskih horizonata (vodonosnih slojeva), od kojih desetak do vise stotina metara.

Promjer eijevi iznosi od minimum 75 do 600 mm.

Buseni bunar se sastoji od jedne iIi vise kolona zastitnih (obloznih) cijevi i usisne eijevi, ukoliko je u pitanju subarteska voda.

Busi se kroz slojeve dok se ne naide na vodonosni horizont Cija nas izdasnost zadovoljava, Tada se s posljednjom kolonom ide do podine vodonosnog sloja,

26

Vodovod i kanalizacija u zgradama

NEPROPUSNI SLOJ

NEPROPUSNI SLOJ .•

e ~ .

PROPUSNI .••.

SLOJ

..

VODOHOSNI SLOJ

- -.

SI. 11.8 Buseni bunar

i spusti u koionu filterska cijev, nesto duija od debijine vodonosnog sloja. Potom se izvuce oblozna koiona do poviate (gomjeg dijeIa) vodonosnog sloja.

Busi se nasuho (pomocu dIijeta, svrdaIa, ventiinih busilica ("siambiksni"), iIi s ispiranjem, uz potiskivanje obloznih koiona nanize. Busenjem nasuho dobivaju se pouzdaniji podaci 0 sastavu i izdasnosti

S1. ] 1.9 TronoZac za busenje bunara

2

Sl. 1].] 0 Bunarski filteri

PUMPNI AGREGAT

- BUNARSKA CIJEV

FILTER

Sl. l1.1 1 Buseni bunar s podvodnim agregatom

vodonosnih slojeva, a ispiranjem se kroz mekane slojeve obicno brze napreduje. Za spustanje alatki i izvlacenje koiona neophodanje tronozac.I SIika 11.9)

Oblozne bunarske cijevi su s navojem iIi se navaruju. Pri prijelazu na kolone manjeg promjera, stavlja

Sl. 11.12 Kombinirani buseni i kopani bunar

Vodovod

27

se zaptivka, ako se ne zeli rnijesanje vode iz raznih horizonata.

Filteri se prave od perforirane cijevi omotane sitom od zicanog pletiva (Slika 11.10). Perforirana cijev moze biti od celika, bakra, keramike i porculana, au najnovije vrijeme i od plasticnih materijala. Postoje i filteri takve konstrukcije gdje funkciju filtriranja ne vrsi zicana mreza, vee granulirani sljunak i pijesak.

Ako se bunarska cijev zavrsava u oknu (Slika 11.11), treba obratiti paznju na dobro zaptivanje spojeva da povrsinska voda, koja dospije u okno, ne bi zagadila bunarsku vodu. Sarna okna moraju biti nepropusna, iznad najvise podzemne vode i osigurana od zagadenja, a usisna i potisna cijev i armature osigurane od smrzavanja.

Ako je izdasnost busenih bunara mala i ako voda sadrzi sitne cestice pijeska koje produ kroz filter, buseni se bunar moze kombinirati s kopanim, koji tada sluzi kao sprernnik i taloznica (Slika 11.12)

Kako su skoro svi dublji vodonosni slojevi pod tlakom, to se voda u cijevima popne do blizu povrsine tla, pa su vecina dubokih cijevnih bunara subarteski bunari.

Osim ovih vertikalnih zahvatnih objekata koji se upotrebljavaju za dobivanje podzemne vode koja se nalazi dublje od 5 m, postoje i horizontalni zahvatni objekti za plicu podzernnu vodu. To su objekti u obliku drenaza i podzemnih galerija i bunari sustava Ranney, gdje se kroz zidove ozidanog bunara (obicno veceg promjera) u vodonosni sloj radijalno utisnu perforirane sabime cijevi.

112.2 IZVORSKA VODA

Kad vodonosni sloj s podzemnom vodom zbog konfiguracije zemljista i medusobnog polozaja propusnih i nepropusnih slojeva izlazi na povrsinu tla, nastaju izvori (vrela) (Slika 11.3). Zbog toga su izvori cesti u brdovitim krajevima, a vrlo rijetki u ravnicama. lzvorska voda ima sva dobra svojstva podzemne vade i u pravilu je dobra za pice.

Da bi se izvorska voda pocela koristiti, potrebno je prethodno ispitati kvalitetu i izdasnost izvora. Pri tom ispitivanju vazno je utvrditi da li se poslije jacih kisa i topljenja snijega voda muti, sto znaci da je povrsinska voda (koja se Iako zagaduje) izvire bez dovoljnog filtriranja.

Sam objekt za zahvat izvora (Slika 11.13) sastoji se od komore koja sluzi kao spremnik i taloznica i silaznog okna s armaturama. Da bi se talozenje izvrsilo, komora se dimenzionira tako da brzina protoka vode ne bude veca od 0,1 mlsek. Iz komore se uzima voda za cijevnu mrezu vodovoda. Ako zahvatni objekt sluzi kao cesma, tada se ispusnica postavi na samoj zahvatnoj gradevini.. Za odvod suvisne vode sluzi prelijev, a za praznjenje se postavlja ispust. Zahvatna

+-1~SPU;'=;S~T==l~~#;:~?Zz;ZZ:ZZ~

I PREUV

Sl. 11.13 Kaptaza izvora

se gradevina obicno gradi od betona MB 160, a iznutra se ozbuka cementnom zbukom 1 :2 i 1: 1 i uglaca,

Pri izradi zahvata mora se paziti da se ne poremeti vodonosni sloj, kako voda ne bi nasla drugi put, izvan njega. Osim toga, vrlo je vazno osigurati da povrsinska voda nikako nedospije u vodonosni sloj ili u komoru bez dovoljnog filtriranja kroz propusne slojeve zemljista. To se postize zatvaranjem svih mjesta gdje postoji opasnost prodiranja povrsinske vode, pomocu sloja nabijene gline iIi posebnom konstrukcijom zahvatnih rovova. Zahvatni objekt treba ograditi i zastititi tzv. zastitnim pojasom.

112.3 POVRSINSKA VODA

U krajevima u kojima nema izvora, a podzernna voda iz bilo kojega razloga ne dolazi u obzir, moze se u prikladnim slucajevima upotrijebiti i potocna, rijecna ilijezerska voda, koje nazivamo povrsinskim vodama.

Da bi ova voda postala upotrebljiva, mora se prethodno, ovisno 0 stupnju prirodne cistoce, propustiti kroz veci iIi manji broj taloznica, zatim filtera od pijeska i sljunka, pa tek tada pustiti u spremnike za cistu vodu. Kako je pored toga najcesce potrebno i oslobadanje od bakterija (u koju se svrhu danas obicno primjenjuje kloriranje vode), a ponekad i od zeljeza, to je ovakva voda za manje potrebe uglavnom preskupa, pa dolazi u obzir sarno za opskrbu vecih naselja i gradova vodom.

112.4 ATMOSFERSKA VODA

U krajevima u kojima nije moguce dobiti nikakvu drugu vodu, u bezvodnim krajevima, mora se koristiti

28

Vodovod i kanalizacija u zgradama

atmosferska voda kao jedina koja je na raspolaganju. Osim toga, ova se voda koristi i tamo gdje je u neke svrhe, zbog svojih svojstava, potrebna kisnica.

u prvom se slucaju radi 0 primorju i oblasti krsa, gdje nema podzemne vode iii je zbog krskog sastava tla nezahvatljiva iii zasoljena. Slican slucaj moze nastati i u bezvodnim planinama.

U drugom slucaju, kisnica se zahvaca sarno za odredene potrebe (npr.pranje rublja). Ovakvi uredaji dolaze u obzir u svim krajevima.

Zahvatni objekti su cisterne (catrnje, gustijeme) koje se sastoj e od sabime povrsine, spremnika, filtera i bunara.

Sabirne (naplavne, nakapne) povrsine trebaju biti sro manje izlozene zagadenju, kako bi voda sto cistija dospjela do cisteme. Kao sabime povrsine najcesce se koriste krovovi kuca iii ciste i poplocene povrsine u blizini zgrade. Krovovi nisu prikladni zbog lakog zagadivanja (ptice cesto slijecu na krovove), ali su uvijek na raspolaganju. Bolji su kosi nego ravni krovovi, jer se kosi lakse ispiru. Krov treba biti pokriven tvrdim neorganskim pokrivacem, ali ne bakrom, cinkom ili olovom (zbog rastvaranja mekom vodom).

Poplocene se povrsine manje zagaduju, ali moraju biti ogradene, kako bi se sprijecilo da u njih udu perad i stoka. Ove povrsine mogu biti prekrivene teracom, poplocene, betonirane iii asfaltirane. Prirodne kamene povrsine mogu se betoniranjem otvora uciniti nepropusnim.

Spremnici (rezervoari) (Slika 11.14) koji sluze i kao taloznice, grade se od potpuno nepropusnog materijala, kako se voda ne bi gubila u tlu, odnosno, da se ne bi zagadila prodrlom povrsinskom vodom. Najcesce se grade od betona, kamena ili prepecene opeke u cementnoj zbuki, iznutra ozbukani zagladenom cementnom zbukom. Spremnici imaju prelijev, ventilaciju i, ako je moguce, ispust za praznjenje, zbog eiscenja.

Filter za prociscavanje kisnice treba biti od sitnog i cistog pijeska i tako napravljen, da se pijesak moze povremeno izmijeniti, odnosno oprati i ponovno uloziti. (poklopac treba biti na prikladnom mjestu). Krupniji materijal moze biti postavljen sarno kod otvora za ulaz vode kako pijesak ne bi ulazio u spremnik, odnosno u bunar, zbog cega su otvori ukoseni,

U americkoj cistemi (Slika 11.15) filter je izraden tako da se cijeli moze lako vaditi, i pijesak zamjenjivati iii prati ... Filtriranje se vrsi pri samom pumpanju vode, a filter se sastoji od kosare s pijeskom i keramicke filterske cijevi.

Pri padanju, prve kisne kapi sapiru sa sabime povrsine relativno veliku kolicinu prasine, lisca i druge prljavstine, Zbog toga tu prvu vodu treba odvesti izvan cisteme, iii je prije ulaska u spremnik procistiti,

Odvodenje izvan cisteme moze se vrsiti automat-

, J'iPRElI'

Sl. 11.14 Domaca cisterna

ski, pornocu prevrtnog korita (Slika 11.16) iIi limenih odjeljivaca (separatora). Prazno korito je u takvom polozaju da prihvaca kisnicu, a prevme se kad se napuni vodom uslijed pomicanja tezista. Za vrijeme padanja kise, mlaz vode sprjecava da se korito vrati u polozaj za punjenje. Zapremnina korita se dimenzionira prema kolicini vode potrebne za ispiranje sabime povrsine, Ona ovisi 0 vrsti povrsine i krece se od 0, I do 0,2 lit/m-.

Prethodno filtriranje vrsi se iIi obicnim nabacivanjem tucanika i drugog kamena prije ulijevanja u cistemu, ili se takav filter nacini u sastavu same cisterne na mjestu ulijevanja

Bunar sluzi sarno za vadenje filtrirane vode i treba biti dimenzioniran prema uredaju za dizanje vode, ali najmanje toliki, da se moze lako cistiti i opravljati,

Dimenzioniranje cisteme vrsi se prema potrebnoj kolicini vode, visini oborina i trajanju suse.

S obzirom na karakter snabdijevanja i potrebnu stednju vode, dnevna potrosnja po osobi odreduje se tako, da je Qd = 10 ... 40 lit.

Sabima se povrsina moze priblizno odrediti formulom

(11.2)

Qd - prosjecna dnevna potrosnja vode u lit/dan, P, - sabima povrsina u m2

hs» - srednja godisnja visina oborina (mm)

hmin - minimalna godisnja vis ina oborina (mm) hmin = 0,7 hsr (mm)

Zapremnina cisteme moze se odrediti prema

Vodovod

29

fonnuli:

Sl. 11.15 Americka cisterna

\~PREVRTNO
/ KORITO
,~

7'fz
,
PRETHODNI
CISTER~A FILTER
, S1. 11.16 Prethodni filter cisteme

V=o Qe . Ds (1)

(11.3)

v - korisna zapremnina spremnika D, - broj susnih dana

Broj susnih dana uzima se 90 ... 120 dana.

Pri dimenzioniranju filtera, moze se uzeti da 50 em sitnog pijeska i 30 em sljunka iIi tueanika (ukupna visina filtera 80 em) filtrira 2000 litara vode po 1 m? na dan, tj. za 1000 litara vode, potrebno je najmanje 0,50 rrr' filtera.

Za priblizno dimenzioniranje eisteme, pod pretpostavkom da je

Qd

Ds hsr

30 lit/po osobi 100 dana 700mm

Ps 28 m' po osobi

V 30 x 100 = 1000/lit po osobi

Na temelju ovakvog pribliznog racuna, moze se zakljuciti daje kriticna velicina sabima povrsina koja se moze rijetko postici i ejelokupnom povrsinom krova prizernne zgrade. U takvom se slucaju moraju naci dodatne sabime povrsine ili se pomiriti s manjom potrosnjom vode ..

Primjer 11.1

Treba dimenzionirati cistemu za zgradu s 5 osoba, 4 kom. krupne stoke i 3 kom. sitne stoke. Prosjecna godisnja visina oborina H = hSI = 700 mm, D, = 100 dana.

Prema tablici 11.3:

Potrosnja osoba krupne stoke sitne stoke

5x30 1 = 150

4x50 200

s-ro 30

Qd =380 lit/d

hmin = 0,7 x 700 = 490 mm

. P 380x365 3 --'

Sabirna povrsina ., = = ) )nr

O,80x490

Zapremnina spremnika V = 380 x 100 = 38 m-

113 POPRAVLJANJE (KONDICIONIRANJE) VODE

Ako voda kakva se dobiva iz prirodnih nalazista ne odgovara uvjetima koji se zahtijevaju na mjestu potrosnje, njena se kvaliteta moze popraviti.

Voda se ponekad popravlja iako u svemu odgovara uvjetima koji se traze za dobru vodu. Na primjer, ako neka industrija zahtijeva narocito mekanu vodu, a voda iz eentralnog vodovoda je tvrda. Tada se ona mora omeksati.

Popravljanje (kondieioniranje) vode vrsi se umjetnim sredstvima, na slican nacin kao sro se vrsi prirodnim putem, kad voda, prolazeci kroz tIo ili po povrsini, prima iIi gubi neke svoje sastojke. Pritom se provo de ovi postupci:

• Talozenje

• Filtriranje

• Provjetravanje

• Kemijski postupei

• Speeijalni postupei

113.1 POSTUPCI ZA POPRAVLJANJE KVALITETE VODE

(1) Talozenje

Talozenje se vrsi u taloznicama gdje se voda u svom kretanju znatno uspori.cime se pruza prilika cesticama koje voda nosi, da se taloze na dnu, odakle se povremeno kao talog vade. (Brzina vode u taloznieamaje 2 ... 10 mm/s i zahtijeva povrsinu od 0,5 ... 0,1 m-po lis). Voda u taloznicama se mehanicki ocisti u odredenom stupnju, ali se najcesce poslije talozenja mora i filtrirati. Dodavanjem u vodu sredstava za zgrusavanje (koagulaeiju) u vodi se izaziva stvaranje pahuljiea u koje se uhvate organske i druge lebdece materije i veliki dio bakterija. Kad se i ove pahuljiee staloze, dobiva se znatno cistija voda nego bez ovoga po stupka (precipitacije).

30

Vodovod i kanalizacija u zgradama

(2) Filtriranje

Filtriranje se vrsi propustanjem vode kroz slojeve pijeska, sljunka, kamena, kremena, mramora i aktivnog ugljena. Filteri su otvoreni iIi zatvoreni.

(21) Otvoreni filteri

Filteri od pijeska su spori iIi brzi.

Spori filteri sastoje se od sitnog pijeska krupnoce zma 1 mm, debljine sloja 40 ... 100 ern. Ispod ovoga se nalazi sloj krupnog pijeska i sljunka, krupnoce zma 2 ... 40 mm, debljine 30 ... 40 em. Brzina protjecaja vode je 0,1 m/h, te 1 m' filtera za 24 sata moze propustiti 2,4 rn' vode ( q = 0,00278 1/s x m-).

Djelovanje filteraje mehanicko i biolosko. Prolazeci kroz pijesak, u njemu se zadrzavaju suspendirane (lebdece) cestice, a bakterije u gomjem sloju dovode do oksidacije organske tvari i na taj se nacin voda i bioloski prociscava,

Povremeno ( 1 ... 3 mjeseca) ovi se filteri moraju cistiti. Da se opskrba vodom ne bi prekidala, uvijek se grade najmanje dva filtera. Spori filteri zahtijevaju veIike povrsine, ali se lako odrzavaju. Imaju velik i stalan ucinak, narocito u uklanjanju bakterija, pri cemu glavnu ulogu ima gomji sloj filtera. Osim toga, oni uklanjaju i miris, okus i boju, ako nisu pretjerani. Zbog ovih svojstava, grade se za male uredaje (pojedine zgrade, tvomice i s1.),jer za velike zauzimaju vrlo mnogo prostora, a proces dugo traje.

Brzi jilteri (Slika 11.17) slicnog su sastava kao i spori, ali je u njima brzina vode znatno veca i iznosi prosjecno 5 mlh i vise (najmanje 50 puta vise nego u sporih), tj. 120 m' za 24 h po m? (q= 1,39 l/sxrn-). Brzina protjecanja regulira se postavljanjem prelijeva i uredajima za regulaciju. Visina filterskog sloja je 1... 2 m, a otpor se krece od 2 .. , 6 dbar (vodenog stupca).

Djelovanje je takoder mehanicko i biolosko, ali za razliku od sporih, cijela masa filtera sudjeluje u bioloskom procesu. Brzi filteri ne uklanjaju potpuno mikroorganizme, zbog cega se prije filtriranja uvijek dodaju sredstva za zgrusavanje,

r

/10 ..... 80 em

r

'·;0 .... .100 em

.. ., .. ., I

~'--_-'" !IIS~Wu~NA~K~~«I·!··I·lll30 .... 40 em

.' .... -; .. ~'.

Sl. 11.17 Brzi otvoreni filter

Ciscenje filtera vrsi se propustanjem vode pod tlakom u obmutom smjeru, tj. odozdo prema gore. Ispiranje traje 10 ... 15 minuta, a vrsi se zrakom pod kompresorskim tlakom i vodom. Za ispiranje je potrebno 3 ... 4 1/s po m- filtera, a zraka 25 1/s po m' Ako se ne primij eni zrak, tada j e potre bno 8 ... 12 1/s po m-

Otvoreni filteri se prave u pravilu od armiranog betona, te su vrlo otpomi na koroziju i trajni, a procers filtriranja i ispiranja je vidljiv, te se lako moze kontrolirati. Kako je protjecanje gravitacijsko, za dalje provodenje vode potrebne su posebne pumpe.

Brzi filteri lako savladavaju velike razlike u kvaliteti sirove vode, zahtijevaju znatno manje povrsine i mnogo krace vrijeme filtriranja, ali su slozeniji, traze stalan strucni nadzor i nisu tako ucinkoviti u uklanjanju mutnoce, okusa i mirisa kao spori filteri. Zbog tih svojih svojstava, upotrebljavaaju se za velike uredaje, gdje su potpuno potisnuli spore filtere. Zbog toga sto su gravitacijski, voda se mora pumpati za dalju uporabu, a kako su otvoreni, lako se kontrolira proces u njima.

(22) Zatvoreni filteri

Pjescani filteri. Za male i srednje uredaje postoje i brzi pjescani filteri koji rade pod tlakom. Sastoje se od zatvorene cilindricne posude od celicnog lima, sa slojem sitnog i krupnog pijeska i sljunka. (Slika 11.18)

U vodu se prethodno dodaje koagulant putem automatskog dozatora. Filter se pere obmutim strujanjem vode i zraka, obicno jednom dnevno. Gubitak tlaka u njima iznosi 3 ... 4 dbar. Brzina protjecanja ovih filteraje 10 mlh, tj. 240 rn' na dan po m2 (q = 2,78 1/s x m-). Ispiranje obmutom strujom vrsi se kolicinom vode od 7 ... 14 1/s x m-.

Proizvode se tvornicki, kapaciteta 0,15 ... 15 1/s, promjera 300 ... 5000 mm, visine 600 ... 5000 mm.

Zatvoreni filteri zauzimaju manje prostora od otvorenih brzih filtera, a kako su ukljuceni u tlacni sustav, ne zahtijevaju posebne pumpe za dalje protjecanje vode. Proces filtriranja u njima je, medutim, nevidljiv, kontrola slabija i zbog toga su slozeniji (imaiu vise instrumenata). U odnosu na otvorene filtere

1

2

PJESAK 5LJUNAK

FILTRlRANJE

ISPlRANJE FILTERA

SI. 11.18 Zatvoreni pjescani filter

Vodovod

31

koji su obicno od betona, zatvoreni celicni filteri su vise izlozeni koroziji.

Kremenicnifilteri ( SIika 11.19) su takoder filteri pod tlakom, koji se smjestaju u celicne i druge posude. Materijal kojim se vrsi filtriranje je kremenica (kremena zemlj a, dij atomej ska ili infuzori j ska zemlj a) koja zbog poroznosti ima izvanredno veliku moe filtriranja. Kremenica u filteru se vodenom strujom, pod tlakom pumpe, naplavi na nosac filterskog sloja (veci broj poroznih ploca iIi svijeca od metal a ili plastike) u debljini od svega I do 2 mm, za vrijeme od 2 do 3 minute. Zatim se vrsi filtriranje sve dok

!NOSA~

Lol:E

REMENICA

Sl. 11.19 Kremenicni filter

manometar ne pokaze da je zbog zaceplj enj a pora tlak porastao do dozvoljene granice. Zatim se filter ispire, kremenica otpadne s nosaca i odvede u kanalizaciju, a za ponovni rad, u posudu se mora unijeti nova. Postoje kremenicni filteri u kojih se tijekom procesa iIi dodaje mala kolicina kremenice i produlji rok izmjene, ili se masa stalno automatski regenerira, a ispiranje filtera automatizira.

Kremenicni filteri zahtijevaju 0,7 ... 1 kg krernenice po m2 filterske povrsine. Brzina filtriranja je 5 ... 6 m/h, tj. 120 ... 144 m' na dan po m2(q = 1,39 ... 1,66 lis x m-) Pocetni otpor je 1 ... 1,5 dbar, a maksimalni 6 ... 8 dbar.

Usporeden s pjescanim filterom pod tlakom, kremenicni zauzima znatno manje prostora i mnogo je laksi, postize visok stupanj cistoce i bistrine i ne zahtijeva primjenu zgrusavanja, Nedostaci su mu sto se moze primijkeniti sarno na vodu male mutnoce, sto su investicijski i eksploatacijski troskovi mnogo veci i sto se kremenica mora stalno dodavati.

Filteri od aktivnog ugljena. Sastoje se od narocito pripremljenog ugljena u zrnima iIi se vodi dodaje u prahu. Djelovanje aktivnog ugljena zasniva se na adsorpciji izvanredno velike unutarnje povrsine (1 g aktivnog ugljena ima 600 ... 1000 m? povrsine). Upotrebljava se za uklanjanje neugodnih mirisa i okusa, mutnoce, boje, ulja i viska klora. U velikim uredajima aktivni ugljen ima krupnocu 1,5 ... 3 mm u sloju debljine 1,5 ... 3 m. U malim uredajima (SIika 11.20) krupnoca zrna je 5 ... 13 mm. Tijek vode je odozdo prema gore. Cisti se vrucom vodom, odozgo (skidanjem poklopca) i odozdo, kroz otvor za Ciscenje.

Sl. 11.20 Filter od aktivnog ugljena

Na slici je prikazan ovakav filter dimenzioniran za prikljucak na odvodnu kisnu cijev <I> 100 mm.

Filter od mramora. Sastoji se od sloja zrnatog mramora, kroz koji odozdo prema gore prolazi voda. Sluzi za uklanjanje kiselosti vode (suvise CO2), gdje se visak ugljicnog dioksida kemijski veze s vapnom. Filtriranje traje 30 ... 60 minuta, poslije kojega se voda mora propustiti kroz pjescani filter koji zadrzava sitne cestice mramora.

Filter od zeolita (Slika 11.21). Sastoji se od sitnozrnog aluminijum-silikata ("permutit") cije je svojstvo da zamjenjuje luzine. Soli magnezijuma i kalcija (koje cine tvrdocu vode) zamjenjuju se prolazeci kroz ovaj filter natijem. Kad se zeolit istrosi,

-==~

VODA

PERMunT

•• PJESAK

.... : ....

Sl. 11.21 Zeolitni filter

I

Sl. 11.22 Berkefeldov filter

32

Vodovod i kanalizacija u zgradama

obnavlja se propustanjem kuhinjske soli, koja vrsi obrnutu funkciju i ostavlja svoj natrij, a uzima Ca i Mg, koji se pri ispiranju (svakih 7 do 10 dana) izliju u kanalizaciju. Za domacu uporabu, ovi se filteri prave u obliku kotla od celicnog lima koji je ispunjen zeolitom, a pri dnu pijeskom i sljunkom. Optimalna propusna moe muje 3 ... 5 mvh . m', a visina sloja zeolita iznosi 60 ... 90 em.

Osim spomenutih, postoje i druge vrste filtera u kojima se kao masa upotrebljavaju: glina, porculanska zemlja, kremenica i azbest. Za male kolicine vode cesto se rabe filteri od pecene kremenice u obliku svijeca (npr. Berkefeldov filter, Sl. 11.22).

(3) Provjetravanje

Provjetravanje (aeracija) je po stupak kojim se voda rasprsena u sto sitnije kapljice dovodi u izravan dodir sa zrakom, pri cemu se tvari rastopljene u vodi spajaju s kisikom u zraku i u nov om obliku uklanjaju iz vode. Provjetravanje se izvodi u obliku kise, procurivanjem kroz sita, rasprskavanjem kroz rasprsivace i dr. Poslije provjetravanja u pravilu se vrsi filtriranje, da bi se nastale pahuljice izdvojile. Na slici 11.23 prikazanje mali uredaj za provjetravanje vode s tusevima i filterima od sljunka i pijeska.

PRSKALlKE

//\'//\' "

SLlUNAK

· · .

.

: : : ! ~ : 1 : ! ; :

·

PJESAK

·

·

PUMPA - 0 ~

SI. 1l.23 Mali uredaj za provjetravanje vode

(4) Kemijski postupci

Kemijski postupci su dodavanje kemikalija u vodu zbog postizanja promjene njenih svojstava. Dodavanje se vrsi na razne nacine, pri cemu je uvijek najvazniji dio uredaj za pravilno doziranje kemikalija. Na ovaj se nacin vodi dodaju: klor, ozon, aluminijski sulfat, natrijum-aluminat, kalijum-permanganat, vapno itd. Na slici 11.24 prikazanje uredaj za dodavanje klora u obliku plina u svrhu sterilizacije. Klomi plin se nalazi pod visokim tlakom u celicnoj boci (1), odlazi preko filtera u redukcijski ventil (6) , gdje mu se tlak smanjuje. Ventilom (7) se podesava, ana skali (10) se ocitava prolaz klomog plina u gIh. Preko odbojnog ventila (11) klomi plin odlazi u mjesalicu (12), gdje

se mijesa sa sirovom vodom koja dolazi kroz dovod (17) i preko cijevi (18) se slobodno odvodi u vodu koju treba sterilizirati

,

I '

.Ii

..

SI. 1l.24 Plinski klorator

I celicna boca 2 ventil boce

3 prikljucni venti I 4 filter

5 manometar za visoki

tlak

6 redukcijski venti I 7 regulacijski ventil

8 pogonski manometar

9 mjerac kolicine plina 10 mjerna cijev sa skalom

II odbojni ventil

12 mjesalica klora i vode 13 staklo za promatranje 14zapomica

15 spojka za sirovu vodu 16 spojka za kloriranu

vodu

17 dovod sirove vode 18 odvod klorne vode 19 zracni ventil

20 ploce s instrumentima

51. 11.25 Mali klorator

Vodovod

33

Na slici 11.25 prikazan je mali uredaj za kloriranje vode pomocu klorne otopine. Upotrebljava se za dezinfekciju vode s dotokom do 1 litis (izravno, ispod iz1jeva rucnih pumpi, ispod vodovodnih ispusnica, za kopane bun are i s1.). Dodavanjem dopunskog spremnika, upotreba ovog kloratora moze se prosiriti i na znatno vece kapacitete.

Voda koju treba klorirati izlijeva se u posudu (1).

Protjecanjem kroz sustav cijevi (2 '" 4) stvara se u bubnju (5) razrijedeni zrak koji isisava klomu otopinu sto se na1azi u posudi (6) preko dozatora (7) i kapaljke (8). Na iz1jevu (9) i u posudi ispod njega, kloma otopina se mijesa s vodom i, pos1ije 20 do 30 minuta, ova se voda moze koristiti za pice. Rucicom dozatora (7) na ska1i se odreduje promjer otvora za dotok klome otopine (promjer mlaznice). Prema nacinu dotoka (konstantni ili s prekidima) istjecanje klome otopine se vrsi kroz izljeve (9 i 10). Veza s atmosferom uspostav1jenaje preko cijevi (11). Dopunski spremnik uredaja s dotokom vecim od 1 litis povezuje se sa zracnim crijevom preko prikljucka (12), a dotok otopine iz dopunskog spremnika u posudu (6) vrsi se putem crijeva (13). Upotreba kloratora je sarno za svakodnevno punjenje posude (6), sto je prikladno za povremenu uporabu kao i za terenski rad. Za stalnu instalaciju je pogodnije dodati dopunski spremnik koji se dimenzionira za desetodnevno punjenje klomom otopinom.

(5) Specijalni postupci

Specijalni postupci su: u1travioletno zracenje, katadinski postupak, dekontaminacija, fluorizacija i dr.

113.2 PRIMJENA POSTUPAKA

Spomenuti postupci za popravljanje vode primjenjuju se temeljem analize vode i strucnog misljenja sanitamih kemicara, Ovisno 0 tome je Ii u pitanju voda za pice iIi sarno voda za gospodarske svrhe, iii za oboje, a prema svojstvirna sirove vode i trazenoj kvaliteti, primijenit ce se jedan iii (sto je u pravilu slucaj) vise postupaka jedan za drugim.

Ukratko cu navesti primjenu postupaka za popravljanje vode. U obzir dolaze ova svojstva:

• fizicka: popravljanje okusa i rnirisa boje,

mutnoce;

• kemijska: uklanjanje zeljeza ( deferizacij a),

rnangana (demanganizacija), tvrdoce (omeksavanje),

pl in ova (odkiseljavanje), ulja;

• bioloska: uklanjanje mikroorganizama ( sterilizacija).

Okus i miris, neprijatni pri picu, nastaju najcesce zbog sadrzaja zeljeza, mangana, sumpomog dioksida i aromaticnih supstancija koje izlucuju mikroorganizmi. Najuspjesnije se uklanjaju propustanjem vode kroz aktivni ugljen, zatim aeracijom i kloriranjem, koji se i inace provo de zbog uklanjanja sastojaka iIi unistavanja mikroorganizama.

Baja nastaje zbog sadrzaja zeljeza, humusnih materija, gline i raznih organskih zagadenja. Uklanja se talozenjem i filtriranjern kroz aktivni ugljen

Mutnoca koja nastaje zbog sadrzaja zeljeza i gline (koja je zdravstveno bez znacaja), uklanja se talozenjem (s precipitacijom ili bez nje). Ako je mutnoca nasta1a zbog zagadenja organskim tvarima iIi iz drugih razloga, uklanja se sporim i brzirn filterima.

Deferizacija i demanganizacija se vrsi provjetravanjem i filtriranjem.

Omeksavanje, tj. uk1anjanje tvrdoce vode, potrebno je uglavnom za privredne svrhe i za pripremu tople vode. Moze se vrsiti destilacijom vode, dodavanjem vapnenog mlijeka, dodavanjem vapna i so de i filtriranjem kroz zeolite.

Plinovi (C02, kisik, metan, H2S i dr.) uklanjaju se provjetravanjern, ali i zagrijavanjem, dodavanjem vapna, sode i s1., i filtriranjern kroz mramome filtere.

Ulje se iz vode uklanja talozenjem, filterima od aktivnog ugljena, mijesanjem kemikalija, elektrolizom.

Sterilizacija vode u cilju unistenja mikroorganizama vrsi se kuhanjem, filtriranjem, kloriranjem, ozoniziranjem i drugim postupcima.

Kuhanje je najjednostavnije, ali dolazi u obzir sarno za male kolicine vode u domacinstvima, Inace je skupo. Voda se kuha najmanje 15 minuta, pri cemu se uniste sve bakterije. Prokuhavanjem voda postaje bljutava i neukusna.

Filtriranjem kroz spore filtere mogu se vrlo uspjesno ukloniti mikroorganizmi ako ih u vodi nema previse,

Kloriranje je najjeftiniji i najjednostavniji i zato najrasprostranjeniji nacin sterilizacije vode. Upotrebljava se najcesce, a za velika postrojenja uvijek, u obliku klomog plina koji se isporucuje u celicnim bocama u kojima se nalazi u tekucem stanju pod tlakom od ~ 6 bara. U aparatu za doziranje (Slika 11.24) tlak se snizi na 1,5 bar i u plinovitom stanju dodaje vodi u kolicini od 0,3 ... 1 g/m", sto je dovoljno za unistenje bakterija. U manjim uredajima i tamo gdje nije moguce vrsiti kontro1u ostatka klora u vodi, dodaje se znatno veca kolicina klora ( 1... 7 g/m ') (hiperkloriranje) koja sigumo unistava sve bakterije i mikroorganizme. Kako neutroseni ostatak klora u vodi (> 0,3 g/m') izaziva neugodan miris i okus, da bi voda

34

Vodovod i kanalizacija u zgradama

posta1a upotreb1jivom za pice, mora se osloboditi viska k1ora, sto se obicno cini fi1triranjem kroz aktivni ug1jen, ali i na druge nacine,

Sterilizacija ozonom je ucinkovita i ne mijenja okus i miris vode, ali je skupa.

114. PODIZANJE VODE

Dovodenje vode od zahvata do mjesta potrosnje ovisi od uzajamnog visinskog polozaja ove dvije tocke. Izuzevsi snabdijevanje zgrada centra1nim vodovodom, sarno u rijetkim slucajevima zahvat vode je visi od mjesta potrosnje (npr. zahvat izvora, bunar ili cisterna na uzvisini), a voda dolazi graavitacijom. Vecinom se voda mora podizati raznim uredajima.

114.1 UREDAJI S VJEnRICAMA

Dizanje vode iz kopanih bunara vrsi se u nas, narocito na selu, najcesce bunarima s vretenom i bunarima na deram (Slika 11.26). To su opce poznati, naj-

S1. 11.26 Bunari s vjedricama

S1. 11.27 Higijenski bunar s viedricama

jednostavniji izastatjeli uredaji za podizanje vode. Kako oni zahtijevaju otvorene bunare, zagadenje je neizbjezno i zbog toga voda iz ovakvih bunara nikada nije higijenski ispravna.

Postoje pokusaji da se vjedrice u potpuno zatvorenoj kucici pro1iju bez hvatanja posude ili 1anca rukama (Slika 11.27). Ovakve se konstrukcije grade da bi se postojeci nehigijenski bunari na selu sanira1i bez

ve1ikih troskova, a uredaji nisu osjet1jivi na smrzavanje.

114.2 ELEVATORI

E1evatori za vodu sluze za podizanje vode iz kopanih bunara, cisterni i spremnika. Obicno se sastoje od beskonacne trake (Slika 11.28) koja nosi vodu, okrece se oko tocka u kucici i pri iz1jevu se prolije,

S1. 11.28 Kopani bunar s elevatorom

2

S1. 11.29 Trake elevatora

Prema konstrukciji trake, ug1avnom postoje dvije vrste ovakvih e1evatora: s posudama (Slika 11.29-1) i specijalnim trakama (2), koje pomocu adhezije zadrzavaju vodu do trenutka kad se obrtanjem oko gomjeg tocka, uslijed djelovanja centrifuga1ne sile, proliju u iz1jevnu posudu u unutrasnjosti kucice.

E1evatorima ne smeta smrzavanje vode, oni daju higijenski ispravnu vodu, jer su potpuno zatvoreni. Kad su dobro montirani i kad se njima pazljivo rukuje, ne zahtijevaju skoro nikakve popravke. Nedostatak im je re1ativno visoka cijena, te sto se nepazljivim rukovanjem 1ako kvare, te je potreban strucni poprayak.

114.3 PUMPE

Dok se uredaji s vjedricama i e1evatori mogu primijeniti ug1avnom sarno za dizanje vode iz kopanih

Vodovod

35

bunara, pumpe (crpke) se mogu upotrijebiti u svim slucajevima. Njima se voda usisavanjem moze dizati do pumpe (Slika 11.30), a potiskivanjem na visinu koja moze biti mnogo veca, Visina usisavanja h , je ogranicena i teorijski iznosi najvise 10,33 m (1 bar), a prakticki obicno manje od 8 m. Visina potiskivanja h, je teorijski neogranicena, a prakticki zavisi od konstrukcije, cvrstoce materija1a i ekonomskih cimbenika.

Prema pogonu, pumpe se dije1e na rucne ili motome. U zgradama se upotreb1javaju kao rucne pumpe razne vrste k1ipnih i krilnih pumpi, a kao motome, najcesce: centrifuga1ne, a rijetko i k1ipne pumpe.

H

POllSHI voo

Sl. 11.30 Shema dizanja vode

(1) Rucne pumpe

(11) Ruene klipne pumpe

Rucne klipne pumpe se upotreb1javaju za male kolicine vode i za kratkotrajnu uporabu, jer je rukovanje povezano s teskim radom.

One dje1uju tako, da se u vertika1nom, iznutra uglacanom, ci1indru (Slika 11.31), rucnom snagom pokrece k1ip s koznom zaptivkom i pomocu njega u cilindru stvara vakuum koji izaziva usisavanje vode.

Razlicitim smjestajem usisnih i potisnih ventila, postize se da ovakve pumpe iIi sarno usisavaju i neposredno izbacuju vodu (obicne crpke na bunarima), iIi usisavaju i potiskuju vodu do potrebne vi sine (potisne crpke)

One mogu biti s jednim iIi dva ci1indra, sa spustenim ci1indrom i dr. (Slika 11.32).

Visina sisanja obicno iznosi 7 ... 8 m. Ako je razina vode u bunaru niza, primjenjuju se pumpe sa spustenim ci1indrom koji se spusti za to1iko da maksima1na visina sisanja ne bude veca od 6 m. Ovo je spustanje cilindra ograniceno.jer klipnjaca pri vecim dubinama postaje preteskom a pumpanje vrlo otezano.

Rad ovakvih pumpi nije neprekidan, vee na mahove, ovisno 0 kretanju k1ipa u ci1indru. Da bi se

t

t

KLIP

USlSIII VENTIL

t

Sl. 11.31 Cilindar pumpe

rC ~ .. "

Sl. 11.32 Rucne klipne pumpe

3 t

dobio neprekinuti m1az (npr.pri polijevanju gumenim crijevom prikopcanim na iz1jevnu pumpu) mora se upotrijebiti pumpa koja pri vrhu ima zracni kotlic u kojemu zrak dje1uje kao amortizer (Slika 11.33)-

Sl, 11.33 Rucna klipna pumpa sa zracnim kotlicem

(12) Krilne pumpe

Kri1ne pumpe (Slika 11.34) dje1uju tako da se rucicom pokrece krilo s dva ventila u bubnju od lijeva-

36

Vodovod i kanalizacija u zgradama

nog zeljeza, u kojem se nalaze dva fiksna ventila. Kretanjem po luge i krila u dva smjera, ventili krila i pregrada u bubnju se naizmjenicno otvaraju i zatvartaju i na taj nacin se voda istovremeno usisava i potiskuje. Mlaz vode je zbog toga neprekinut.

Visina sisanja je i ovdje u pravilu oko 7 m. Ukupna visina dizanja ne treba prijeci 25 m, tj. 7 m sisanja i 18 m potiskivanja.

Na pocetku usisnog voda treba postaviti usisnu kosaru s odbojnim ventilom, koji ce sprijeciti da voda iz eijevi ne iseuri u bunar.

Ako je potisni vod dugacak, na njegovu pocetku, u blizini pumpe, treba ugraditi odbojni ventil koji ne dozvoljava da voda iseuri iz potisnog voda.

S1. 11.34 Krilna pumpa

Da bi se sprijecilo zamrzavanje vode u pumpi i u eijevima, treba omoguciti njihovo praznjenje postavljanjem ispusnih slavina na prikladnim mjestima, odnosno osigurati toplinsku izolaeiju dijelova koje se mogu smrznuti.

Dimenzioniranje rucnih pumpi vrsi se na temelju podataka 0 ucinku (obicno u lImin) u katalozima proizvodaca, Priblizni prosjecni ucinak jednog covjeka

15




\~
'- 20

15 E

o

o

100 200 )00

PROTlCA.J l/min

400 500

Sl. 11.35 Prosjecni ucinak rucnog pumpanja

pri dizanju vode navedenje u dijagramu na sliei 1l.35.

Na temelju ovoga dijagrama nade se ucinak za zadanu visinu u l/min, ana osnovu tog ucinka odabere pumpa u katalogu proizvodaca.

Primjer 11.2

Za kucu iz primjera 11.1 sa Qd = 380 I, usvajamo da spremnik s jednodnevnom potrosnjom od V=380 1 na tavanu zgrade (ukupna visina dizanja Hm = 8 m) treba napuniti rucnorn krilnom pumpomjednom dnevno. Prema krivulji na s1. 11.35, za Hm = 8 m, prosjecni ucinak rada jednog covjeka je 60 l/min, Prema podacima iz kataloga proizvodaca, krilna pumpa K-55 s ucinkom od 55 l/min

htii d d 380.

za njeva a se nevno pumpa -- "" 7mulUta

55

(2) Motorne pumpe

Motome pumpe primjenjuju se u zgradama s potrebama od najmanjih do najvecih kolicina vode i za sve visine dizanja. U novije se vrijeme najvise upotrebljavaju eentrifugalne pumpe raznih konstrukeija, a izuzetno i motome klipne pumpe.

(21) Centrifugalne pumpe

Centrifugalne pumpe su, u usporedbi s drugim vrstama, jefiine, jednostavne konstrukeije, relativno malih dimenzija i lagane. One su pouzdane u radu, relativno su tihe i proizvode se u velikom asortimanu. Prema polozaju osi, one su horizontalne i vertikalne (Tabliea 48.53), obicno izravno povezane s elektromotorom u pumpni agregat (Slika 11.36. i Tabliea 48.51), nadvodne ili podvodne. Prema djelovanju su: obicne ili samousisne.

Centrifugalne pumpe nemaju ventila, a djeluju tako, sto se kolo s lopatieama (1) (rotor) od bronee (Slika 11.37) okrece velikom brzinom (obicno 1400 do 2900 okretaja u minuti) u kutiji od lijevanog zeljeza (2). Savijene lopatiee kola stvaraju radijalne kanale (3) kroz koje voda, ulazeci aksijalno, uslijed eentrifugalne sile, velikom brzinom struji prema kanalu na

Sl. 11.36 Centrifugalna jednostupanjska pwnpa s el. motorom

Vodovod

37

S1. 11.37 Presjeci kroz centrifugalnu pumpu

periferiji kola (4) i kroz njega dalje u potisnu eijev (7). Tako se u okolini osovine tocka i prikljucka usisne eijevi (5) stvara vakuum koji izaziva usisavanje vode kroz usisnu eijev (6) i potiskivanje kroz potisnu cijev (7). Uslijed togaje kretanje vode kontinuirano i bez udara.

S1. 11.38 Visestupanjska centrifugalna pumpa

Ako eentrifugalna pumpa ima sarno jedan kotac s lopaticama, tada je nazivamo jednostupanjskom. Ako se, jedan za drugim, postavi vise kola s lopatieama, tada imamo visestupanjsku pumpu (Slika 11.38. i Tabliea 48.52). Tlakovi koje izazivaju ova kola s lopatieama se zbrajaju i pumpa potiskuje vodu na vecu visinu.

Prema visini potiskivanja, pumpe se dijele na: pumpe niskog tlaka H < 20 m

srednjeg tlaka H = 20 ... 60 m visokog tlaka H > 60 m

Pumpe niskog tlaka primjenjuju se kad se pumpa velika kolicina vode na malu visinu, a visokoga, kad se mala kolicina vode dize na veliku visinu. Pritom se jednostupanjske pumpe primjenjuju za najvece kolicine vode (q = 0,8 ... 1400 l/s), a za visine H 00: 1 ... 100 m: dok se visestupanjske koriste u pr7lVilu za manje kolicine (q = 1 ... 200 l/s) a za vece visine (Hm = 30 ... 500 m). P

Obicne centrifugalne pumpe propustaju vodu i kad miruju, tj. voda moze prolaziti kroz pumpu i kad ona ne radi, naravno uz odredeni otpor, a pumpa moze raditi i kadje potisni vod zatvoren. Ona se tada okrece bez ucinka, ali i bez ostecenja.Zbog toga obicne eentri-

fugalne pumpe nisu osjetljive na sitne cestice u vodi, kao sto je pijesak, ali su vrlo osjetljive na zrak u usisnoj eijevi.

Ove pumpe, nairne, ne mogu usisavati vodu ako usisna eijev nije puna vode, tj. ako u njoj ima zraka. Stub vode u eijevi u tom se slucaju prekida i erpljenje prestane. Zbog toga se usisna cijev, koja mora imati potpuno nepropusne spojeve i biti postavljena s ujednacenim usponom prema pumpi, pred pocetak rada mora napuniti vodom, a usisni vod na svojem pocetku mora imati usisni ventil koji to omogucuje i sprjecava da voda iseuri po prestanku rada pumpe. Ovaj odbojni ventil obicno se stavlja u usisni kos (Slika 11.39, 11.40 i Tablica 48.54) s resetkom koja sprjecava ulazak krupnijih cestica koje nosi voda. Odbojni ventil nije, naravno, potreban, ako je usisna eijev tako postavljena da je uvijek puna vode, ili ako se voda u njoj nalazi stalno pod tlakom (npr. ako se pumpa voda iz vodovoda).

Usisna eijev treba po mogucnosti biti ravna i sto kraca i pruzati sto manje otpora,jer se inace smanjuje visina sisanja. Zbog tihje razloga usisna eijev obicno zajednu dimenziju veceg promjera nego potisna.

Stupanj korisnosti (korisnog djelovanja) obicnih eentrifugalnih pumpi je:

S1. 11.39 Mali usisni kos s odbojnim ventilom, (VAG, Manhajm)

S1. 11.40 Veliki usisni kos s odbojnim ventilom, (VAG, Manhajm)

S1. 11.41 Samousisna centrifugalna pumpa

38

Vodovod i kanalizacija u zgradama

• za srednje i vel ike pumpe TJ = 0,7 0,8

• za male pumpe TJ = 0,4 0,6

Samousisne centrifugalne pumpe (Slika 11.41)

imaju rotor takve konstrukcije da moze usisavati i zrak i zato su potpuno neosjetljive na nezaptivenost usisne cijevi. One pumpaju i zrak i zbog toga nije vazno kakvu ce trasu po visini imati usisna cijev, ali su vrlo osjetljive na pijesak i mogu se upotrijebiti sarno za potpuno cistu vodu.

Zbog toga nije potrebno prethodno puniti usisnu cijev vodom, ni stavljati usisni ventil na kraju usisne cijevi, vee je dovoljan usisni kos bez ventila. Ove pumpe imaju i utisni i potisni prikljucak iznad tijela pumpe i pumpa je zbog toga uvijek puna vode. Primjenjuju se sarno za cistu vodu i to na mjestima gdje je trasa usisniog voda nepovoljna ili se visinski mijenja, tj. za pokretne pumpne agregate (npr. za vatrogasne pumpe s pokretnim usisnim crij evima i za gradevinske potrebe). Samousisne pumpe mogu puniti hidroforski kotao zrakom prije nego sto se postigne tlak uklju~enja. Nedostatak imje nizak stupanj korisnosti koji je za

vece pumpe TJ = 0,4 0,6

male pumpe TJ = 0,2 0,4

Ovaj se stupanj korisnosti svremenom, zbog trosenja smanjuje.

Podvodne pumpe (gnjurace), primjenjuju se kad je razina vode u bunaru niska (sto je cest slucaj kod subarteskih cijevnih bunara). Ovakve pumpe imaju

Sl. 11.42 Podvodni pumpni agregat u bunarskoj cijevi

oblik cilindra relativno malog promjera i zajedno s elektromotorom spustaju se u bunarsku cijev i urone u vodu. Pumpni podvodni agregat (Slika 11.42) sastoji se od visestupanjske centrifugalne pumpe i elektromotora kojije izolirano ucahuren. Agregat visi na potisnoj cijevi, a elektromotor se snabdijeva energijom putem specijalno izloliranog kabela.

Rad agregata je necujan, nema opasnosti od smrzavanja, oni ne zauzimaju prostor, ne zahtijevaju pumpne stanice ili skupa okna. S druge strane, podvodne su pumpe skuplje od nadvodnih, osjetljivije su, izvlacenje iz cijevi i popravak traje dugo, a pri svakom izvlacenju postoji opasnost od zagadenja bunara. Za dubine vece od 25 metara, one su nezamjenjive.

~H

I I

~

KOlICINA VOOE 0

Sl. 11.43 Karakteristika pumpe

Karakteristika centrifugalne pumpe je krivulja koja pokazuje odnos izmedu kolicine vode q i manometarske visine H, pri konstantnom broju obrtaja (Slika 11.43) Ona zavisi od konstruktivnih svojstava svakog tipa pumpe. Krivulja pokazuje da se povecavanjem visine pumpanja smanjuje kolicina, i obmuto. Krivulja TJ pokazuje stupanj korisnog djelovanja pumpe za odredene kolicine i visine. Naravno da pumpa radi s najboljim ucinkom na mjestu maksimuma krivulj e, tj. kod tocke K. Izbor tipa pumpe vrsi se tako da se za potrebnu kolicinu vode q i manometarsku visinu dizanja H izabere pumpa koja ima maksimum krivulje TJ u blizini te tocke,

Na slici 11.44 prikazan je dijagram s karakteristikama raznih tip ova pumpi. Maksimum krivulje TJ obiljezenje na svakoj krivulji.

Dimenzioniranje centrifugalnih pumpi vrsi se prema formuli:

q XHm

N = P (kW)

P 102X7J P

Dimenzioniranje elektromotora vrsi se prema formuli:

q «n; xO,736

Nnt = P (kW) (11.5)

75X7JpX7Jm

( 11.4)

Vodovod

39

80 70

I
iN.! ['!.J_ c.
IN Ye ... I
VCJ04 'II
-J~'~ ! - v.rV<:2O.!.
We":. r- ve .. ~~ 1=
·,N; " l\-
I
~-

~
f-
'!1'~" I
I! I
<,
~ 1\
\
!\
I
1--7
i\ I
, I 1l

10

OJ7 em 0.5 01;7 1.0 rn 1.67 25 33 5.0 6.7 I,..

10 20 30 1,0 60 80 100 150 200 300 400 Vrni>

SI. 11.44 QH-dijagram pumpe (Elektrokovina - Maribor)

iIi:

N = N x S /kWI

In P (j I

N - ucinak pumpe uk W

p

N,n - snaga elektr, motora u kW

qp - kolicina vode u litis (protjecaj pumpe) Hm - manometarska visina dizanja vode u m 17p - stupanj korisnosti pumpe:

velike i srednje centrifugalne pumpe

(11.6)

manje samousisne vece

0,7 0,8

0,6

0,4 _ .. 0,6

0,3 0,4

0,85 0,9

samousisne manje

17m - stupanj korisnosti elektr. motora s - faktor sigurnosti veliki elektromotori srednji

mali

(> 20 kW) (> 20 kW) (do 2 kW)

1,15 1,2 1,3

Potrosnja elektricne energije elektromotora A izracunava se po formuli:

(11,7)

gdjeje

qp - kolicina vode u m3Jh

Kolicina vode -qp odreduje se za svaki slucaj posebno. Najces¢e se za qp uzima maksimalna potrosnja vode po satu.

Manometarska vis ina HOI dobiva se tako da se na

S1. 11.45 Shema podizanja vode

geodetsku visinu dizanjaH dodaju gubitci u cijevnim vodovima i armaturama (Slika 11.45).

Priblizno se moze uzeti da gubitak vi sine na trenje u usisnom i potisnom vodu iznosi 20% od ostalih vrijednosti, tj. h + h = 20% od H , te ce biti priblizno

so po g

H = 1,2 H (11.8)

m g

Manometarska (vakuummetarska) visina usisavanja hs' iznosi najvise 8 m, razlicitaje za razne tipove i velicine pumpi, a priopcava je proizvodac. Za manje se pumpe moze racunati sa H = 5 .. , 6 m.

sm

Na usisnu visinu utjece temperatura tekucine, njena specificna tezina, viskozitet i tlak zraka. Kako je ovdje rijec 0 vodi, gustocaje p = 1, a viskozitet se moze zanemariti.

Utjecaj temperature vode prikazan je na slici 11.46. Kao sto se na dijagramu vidi, s porastom temperature samnjuje se visina sisanja. Voda temperature iznad 75° C ne moze se uopce sisati, vee mora dotjecati pod tlakom od najmanje 1,8 m. Inace dolazi do stvaranja pare i kavitacije.

Utjecaj nadmorske visine na usisnu visinu prikazanje na dijagramu (Slika 11.47). Sto je veca nadmorska visina, tim se vise smanjuje usisna visina

Zbog ovih utjecaja, dozvoljena usisna visina h, (prema katalogu proizvodaca) smanjuje se ukoliko j~ temperatura vode visa od + 15°C i ako je nadmorska visina visa od 200 m, tj.

H =h-h-h

sm s t n

(11.9)

Manometarska visina sisanja mora biti jednaka iIi man~a o? geodetske visine h,g' povecana otporima na trenje, tJ.

40

Vodovod i kanalizacij a u zgradama

6 E

"

..cc'"5

V
J
V
/
/
--- V
15 20 )0 40 50 60 10 80 ... z

~4

o

TEMPERATURA TEKuClNE u·c

SI. 11.46 Utjecaj temperature tekucine na usisnu visinu pumpe

H =h +h =h-h-h

sm sg so sill

(11.10)

Pri ccmu je

h =(1 +1) xh

so S S6 d

(11.11)

gdjeje:

I - du1jina usisnog voda

s

I - ekvivalentna duljina cijevi za mjesne otpore

sg

(prema TabJici 17.6)

hd - gubitak tlaka po m usisne cijevi u dbar (prema Tablici 17.8)

3

v
V
V
V
/
j /
o ... •• .... ,,.. - """ ,... o

HAONOIItYlA VrSlNA II ...

Sl, 11.47 Utjecaj nadmorske visine na usisnu visinu pumpe (hn)

Ako tome nije udovoljeno, tj. ako je geodetska visina sisanja zajedno s otporima veca od dozvo1jene, mora se izvrsiti popravak. To se moze uciniti smanjenjem geodetske vi sine, tj. spustanjem pumpe ili smanjenjem otpora, tj. povecanjem promjera cijevi ili uporabom cijevi manje hrapavosti.

Pri odredivanju manometarske vi sine za dimenzioniranje pumpi, treba obratiti paznju na razne situacije i slucajeve koji se mogu pojaviti:

2

3

SI. 11.48 Slucajevi za odredivanje visine podizanja

1. SLUCAJ: Voda se usisava iz nize postav1jenog bunara, cisteme ili drugog spremnika (Slika 11.48-1). Tadaje:

(1l.12)

If =h +h +h +h

m sg so pg po

Manometarska visina se sastoji od geodetske visine sisanja, izgubljene visine na duljinske (linijske) i mjesne otpore usisnog voda, geodetske visine potiskivanja i visine izgub1jene na otpore potisnog voda, tj. od manometarske usisne visine H i manometarske potisne visine Hpm (vidi s1. 11.45).',m

Ovaj slucaj se obicno pojavljuje u pojedinacnim kucnim vodovodima.

2. SLUCAJ. Pumpa se napaja iz spremnika postavljenoga u bIizini (Slika 11.48-2)

H = h + h

In pg po

(11.13)

Ovaj slucaj nastaje kad se iz nekoga razloga pumpa ne smije prikljuciti na gradski vodovod izravno, vee putem prekidnog spremnika (rezervoara) R. U ovom slucaju nema ravnog usisnog voda, a otpori .u relativno kratkom dovodnom vodu D mogu se zanemariti, kao i eventualni dobitak u tlaku zbog visine vode u spremniku.

3. SLUCAJ. Pumpa se napaja direktno iz gradske mreze (Slika 11.48-3):

H = h + h - H + h (11.14)

m pg po U opr

Od manometarske visine potiskivanjaH m odbija se visina tlaka ulicnog vcdovoda H, a dodaJu otpori prikljucka h (duljinski otpori od ul~cne cijevi do osi pumpe i mje~ni otpori cijevnog pribora, vodomjera i dr.).

Dvije ili vise centrifugalnih pumpi istih iii raznih kapacitcta mogu se kombinirati.

Vodovod

41

SI. 11.49 Sprezanje centrifugalnih pwnpi

Pri paralelnom spajanju pumpi (Slika 11.49), zbrajaju se kolicine, a tlak ostaje isti kao ujednoj pumpi. Pri tome svaka pump a mora imati svoju usisnu cijev.

Primjer 11.3

Za stambenu zgradu sa 10 stanova i 40 osoba treba odrediti pumpni agregat za pumpanje vode u spremnik na tavanu.

Manometarska visina: H", = 28,28 dbar Kapacitet pumpe q = 0,5 lis

p

Prema formuli (11.4), ucinak pumpe je sljedeci:

N == q pxH m == 0,5x28,28 == ° 23 kW

p 102X1Jp 102xO,6 '

Snaga elektromotora, prema formuli (11.5) iznosi

N == q pxH mxO,736 = 0,5x28,28xO,736 = 0275 kW

m 75xTJ pXTJm 75xO,6xO,85 '

Prema katalogu proizvodaca, usvaja se pumpni agregat sa q = 0,5 lis i H = 31 dbar

p 111

Potrosnja elektricne energije pumpnog motora prema formuli (11.7) iznosi:

A= N", = 0,275 =0,138kWhlm3

s xq pXTJ", 1,3xO,5xO,85x3,6

(22) Klipne pumpe

Klipne motome pumpe se u posljednje vrijeme manje upotrebljavaju. One imaju vecu usisnu visinu nego centrifugalne (-7 m), duzeg su vijeka, imaju veci stupanj korisnosti (11=0,8 ... 0,9), ali su skuplje, slozenije i teze i zauzimaju znatno vise prostora. U posljednje se vrijeme narocito primjenjuju na mjestima gdje se trazi ujednaceno dizanje vode i pored velikih oscilacija u tlakovima i gdje se treba vrsiti doziranje promjenom broja okretaja motora.

.J

-

t

SI. 11.50 Klipna motorna pumpa

Klipna motoma pump a (Slika 11.50) radi slicno kao i klipna rucna pumpa. Klip K, obicno u obliku dugackog cilindra, krece se snagom motora u dva pravca, i preko usisnog ventila S usisava vodu iz usisne cijevi, a zatimje, pri suprotnom kretanju, potiskuje kroz tlacni ventil P u potisnu cijev. Voda se dize na mahove, sarno onda kad klip potiskuje vodu u potisnu cijev. Da bi dizanje bilo ujednacenije, bez naglih udara, postavlja se potisna zracna komora V, kojom se amortiziraju udarci u potisnoj mrezi cije~i. Isto tako, da bi se sprijecili udari u usisnoj cijevi, postavlja se zracna komora V .

s

Proizvode se horizontalne i vertikalne,jednoradne i dvoradne klipne pumpe. U dvoradnih se klip upotrebljava naizmjenicno s obje strane, za tlak i usisa-vanje. I dok jedan kraj klipa usisava, drugi potiskuje. Oni imaju 4 venti la, pumpaju dvostruku kolicinu vode i upotrebljavaju se za dizanje velikih kolicina vode.

(3) Ostale pumpe

(31) Mlazne pumpe

Mlazne pumpe (ejektori) (Slika 11.51) primjenjuju se u razne svrhe u vodovodima, kanalizaciji, za gasenje pozara i dr.

Mlazna pumpa nema pokretnih dijelova, a za pogon ne zahtijeva ni motor, vee se energija vodovodne vode pod tlakom, iskoristava za dizanje vode. Mlaz vodovodne vode pod tlakom prolazeci kroz mlaznicu I izaziva isisaavanje zraka i snizeni tlak u komori 2 i usisavanje vode kroz usisni prikljucak. U Venturijevoj cijevi 3 pogonska se vodovodna voda mijesa s usisanom i ova se pornijesana voda dize.

Na slici 11.52 prikazana je shema uredaja s mlaznom pumpom. Da ni u kom slucaju ne bi doslo do ulaska usisane vode u vodovodnu mrezu, postavlja se odbojni venti I i usisni venti I, a k tom, treba se drzati

42

Vodovod i kanalizacija u zgradama

"~O~--3-3-~~''""

NA VODA VODA

i

t

USISNA "VODA

51. 11.51 Mlazna pumpa

i mjera navedenih u slici, zbog osiguranja rada i higijene uredaja. Stupanj korisnosti mlaznih pumpi vrlo je nizak i iznosi svega 10 ... 30%. Zbog toga se mora stedjeti u otporima, te birati glatke cijevi i veceg promjera, a teziti i sto manjim mjesnim otporima (lukovi umjesto koljena, kose zapornice, odbojni i usisni ventili s malim otporima i s1.).

Za poznatu kolicinu (protjecaj) vodovodne vode q", pri poznatim ostalim podacima, moze se izracunati kolicina vode koja se podize, po formuli:

Qs= 1JXQv(Hv-H J

Hs+HD

QD = Qv + Q,

(11.15)

Pri cemu je:

Qs - kolicina usisne vode

Qv - kolicina pogonske (vodovodne) vode QD - smijesana voda

Hv - tlak vodovoda pred pumpom H - manometarska usisna vis ina

s

HD - manometarska visina podizanja vode

71 - stupanj korisnosti = 0,1 ... 0,3

Ako se uzmu prosjecne mjere:

H = 30 dbar

v

H =2m
s
HD =3m
11 =0,25 ....._ ~_15<m

SI. 11.52 Shema podizanja mlaznom pumpom

dobit cemo podatke navedene u tablici 11.9. Iz tablice se vidi daje kolicina usisane vode koja se dize i zbog koje se pumpa i primjenjuje, sarno nesto veca (oko 13,5 %) od kolicine pogonske vodovodne vode. Zbog niskog stupnja korisnosti, a time i visokih pogonskih troskova, mlazne se pumpe primjenjuju tame gdje je pogonska voda jeftina i gdje je mnogo ima. Mlazne su pumpe vrlo jeftine, nemaju pokretnih dijelova i vrlo su trajne.

Tablica 11.9 - PODAC1 0 MLAZN1M PUMPAMA

N azivna veliUna Kolil.ina pogonske Kolilma usisne
vode vode
pumpe Qv Qs
010rrnn Vh Vh
15/20 600 800
20/25 1200 1600
25/40 2500 3400
32/50 4000 5400
40165 7000 9500 Injektori sujedna vrsta mlaznih pumpi, a primjenjuju se za dizanje vode iz dubljih cijevnih bunara (obicno do 30 m usisne dubine).

Centrifugalna pumpa je postavljena iznad cijevnog bunara (Slika 11.53), a umjesto usisne cijevi ima jednu manjeg promjera (1) za pogonsku vodu, koja dovodi vodu pod tlakom velikom brzinom u injektor, a zatim se ta voda i u injektoru usisana voda iz bunara, mijesaju i prolaze kroz potisno-usisnu cijev (2) i dalje

u cijevnu mrezu.

r

E

<>

v

INJEKTOR

INJEKTOR

Sl. 11.53 Injektor u cijevnom bunaru

Vodovod

43

Ovakvi su uredaji prikladni za male kolicine vode (q ~2 1/s).

(32) Hidraulicki ovan

Hidraulicki ovan je jedna vrsta pumpe koja radi bez ikakva pogona, a za dizanje male kolicine vode iskoristava se snaga hidraulicnog udara i velike kolicine pogonske vode.

Pogonska voda iz spremnikaR (zahvatvrela, cisterna i dr.) na visini Hp spusta se p6gonskim cijevnim

K

SI. 11.54 Shema dizania vode hidraulicnim ovnom

vodom P u hidraulicnog ovna HOi prolazi kroz ventil (1), koji je nesto tezi od tlaka vode. Pri povecanju brzine tijeka vode, ventil se zbog tlaka naglo zatvori, a udar vode digne ventil (2) i mala kolicina vode ude u zracnu komoru i usponski vod (10. U tom se trenutku smanji tlak, venti 1 (1) se vlastitom tezinorn spusti i oslobodi otvor, voda potece van, pri ubrzanju se ventil opet zatvara i ciklus se ponavlja.

Zrak u zracnoj komori sluzi za amortizaciju vodenih udara i omogucuje neprekinut tijek vode u potisnoj cijevi. Broj udara se krece od 40 do 300 u minuti.

Kolicina podignute vode Qk' moze se izracunati na temelju formule:

H .

Qk = 1] x Q _P (l/min) PH

k

(11.16)

odnosno, za poznato Qk:

Q = Qk X Hk (l/min)

P 1] H

P

(I 1.17)

Duljina voda p treba biti 5 do 15 metara.

Qk treba biti vece od 0,5 lImin, inace uredaj slabo funkcionira. Iz istih razloga treba biti Hp > 1 m, ali Hp < 15 m.

Koeficijent korisnosti djelovanja 11 se moze uzeti iz tablice 11.10. Najprikladniji odnos je uokviren debljom crtom.

Promjeri cijevnog vodova mogu se uzeti prema tablici 11.11

Iz tab lice 11.10 vidi se da je iskoristavanje pogonske vode vrlo slabo i da pri najpovoljnijem odnosu iznosi 6,6 i 5%, sto znaci da se 15, odnosno 20 puta vise potrosi pogonske vode, nego sto se digne.

No i pored toga, hidraulicki se ovan rado koristi, jer je jednostavne konstrukcije, radi automatski i bez ikakvih pogonskih troskova, bez podmazivanja i vrlo je trajan.

Postoje i konstrukcije gdje je pogonska voda potpuno odvojena od upotrebne, pa se za dizanje upotrebne vode moze koristiti pogonska voda slabije kvalitete.

Hidraulicki ovan se koristi u brdovitim predjelima za opskrbu vodom naselja i pojedinih zgrada na brdu.

Tablica 11.10 - KOEFICIJENTI 11 HIDRAULICKOG OVNA

Jill 1 :2 1:3 1:4 1 :5 1 :6 1 :7 1 :8 1:10 1 :12 1 :15
Hk
11 70 58 50 45 40 36 35 28 24 20
Qk od Qp % 35 19 12,5 9 6,6 5 4,2 2,8 2 1,3 Tablica 11.11 - PROMJERI VODOVA HIDRAULICKOG OVNA

Kolitina pogonske vode 2 ... 7 5 ... 16 10 ... 28 15 .. .45 30 ... 65 50 ... 115 70 ... 180 120 ... 280
Q Vmin
p
p o rnm 20 25 32 40 50 65 80 100
Prornieri cjievi
K<j>mm 10 15 15 20 25 25 30 40 44

Vodovod i kanalizacija u zgradama

(33) Vibracijske pumpe

Vibracijska pumpa (Slika 11.55) nema ni elektromotora ni drugih rotacijskih dijelova. Njen se pogon zasniva na vibracijama gumenih membrana izazvanih elektromagnetom. Ovim se vibracijama male kolicine vode potiskuju kroz odbojni ventil koji propusta vodu sarno ujednom smjeru.

Vibracijska pumpa je staino uronjena u vodu i visi na potisnoj cijevi.

Ovakva mala pumpa snage 180 W dize vodu na

visinu

H == 5 m u kolicini od 1800 l/h (0,5 lis)

iIi H == 60 m u kolicini od 300 lIh (0,083 lis Kako nema rotacijskih dijelova, ovakva se pumpa malo trosi i duga je vijeka ..

SI. 11.55 Vibracijska pumpa

12. PRIKUPLJANJE VODE

Da bi se u zgradama koje imaju vlastiti vodovod u svako doba osigurala potrebna kolicina vode i dovoljan tlak, grade se iii spremniei (rezervoari), postavljeni iznad potrosnih mjesta, iii se to postize posudama pod tlakom. Ovakvi se uredaji moraju postavljati i u onim visokim zgradama gdje inace postoji eentralni gradski vodovod, ali tlak u mrezi nije dovoljan da sve katove u zgradi opskrbljuje vodom.

121 SPREMNICI (REZERVOARI)

Spremniei se postavljaju u prvom redu zbog toga da bi se osigurala potrebna kolicina vode, ali i da bi se osigurao potreban tlak.

Osiguranje potrebne kolicine vode spremnikom vrti se trajno iii sarno neko odredeno vrijeme snabdijevanja vodom, ito: kad nema elektricne energije, pa pumpe ne rade; kad nema vode u komunalnom vodovodu (prekidi u snabdijevanju); kad nema dovoljnbo vode pa se mora stvarati pricuva (za pozarne iii druge svrhe), i zbog izravnavanja kolicinskog kolebanja izmedu dovoda i potrosnje vode.

Osiguranje potrebnog tlaka vode vrsi se postavljanjem spremnika na visinu vecu od mjesta potrosnje (najcesce u zgradi, na posebnom tomju iii uzvisini u blizini zgrade). Spremnik se postavlja i zbog izravnavanjakolebanja pritisaka ukomunalnoj mrezi, smanjenja prevelikih pritisaka (npr. u blizini pumpnih staniea) iii povecanja nedovoljnih pritisaka u istoj mrezi.

121.1 OPIS SPREMNIKA

Spremniei se najcesce izraduju od celicnog iii drugog lima, zatim od armiranog betona, azbesteementa, drveta oblozenog tankim limom i od drugog prikladnog materijala.

Spremniei od celicnih limenih ploca (Slika 12.1) obicno debljine 2 do 5 mm, medusobno spojenih zavarivanjem iii zakiveima, korisne su zapremnine 500 ... 3000, pa i vise, litara. Obicno su cetvrtastoga, a rjede i kruznog oblika. Cetvrtastima se bolje iskoristava prostor, a kruzni sujeftiniji i obicno se postavljaju kao vertikalni. Na tabliei 48.59 navedeni su podaei 0 cetvrtastim limenim spremnieima kapaeiteta 20 do 4000 litara.

Limeni spremniei zu izvana i iznutra pocincani iii premazani nekim zastitnim sredstvom protiv korozije (miniziranje, bojanje, plastifieiranje).

S obzirom na relativno veliku tezinu spremnika i vode u njemu (oko 1500 kg/m-, prikladno je da se

I I I ...

0. L __

PLOYAK

PREUV

.. ..

... .. " ' ... ".

, TOPL. IZOLACI ......

Sl. 12.1 Kucni spremnik

njime opterete nosivi zidovi (npr. stubisni). U svakom slucaju, staticki racun zgrade treba uzeti u obzir i ovo opterecenje,

Zbog povremenog provjeravanja.ciscenja i popravaka, spremniei moraju imati poklopae najmanje velicine 60160 em iii <I> 60 em, najbolje postavljen na mjestu gdje se nalazi venti 1 s plovkom.

Dovodna se eijev zavrsava na gomjem dijelu vertikalnog zida spremnika iIi na gomjoj horizontalnoj

Sl. 12.2 Detalj otvorenog spremnika

46

Vodovod i kanalizacija u zgradama

ploci. Kad se dovod vode regulira venti lorn s plovkom, na dovodnu eijev treba postaviti zapornieu kako bi se mogao obavljati popravak ventila.

Prelijevna eijev treba biti takvih dimenzija, da sa sigumoscu odvede u kanaIizaciju svu vodu koja iz biIo kojih razloga (npr. kvar u uredaju za doziranje iIi iskopcavanje pumpe) dotjece kroz dovodnu cijev. Zbog toga ona treba biti promjera oko dva puta veceg od promjera dovodne eijevi. PreIijevna se cijev treba izIijevati u prikladan sanitarni predmet, najbolje u izljevnik, u prostoriji osobe koja je zaduzena za vodovod (za manja postrojenja), odnosno u sIivnik iIi prijamnu posudu u vodnoj staniei ili kotlovnici (za velika postrojenja). Na taj se nacin ujedno daje i znak da je spremnik pun. Prelijevanje na krov iIi u krovni zlijeb nije dozvoljeno, kako se voda tim putem ne bi zagadiIa (insekti, sitne zivotinje). Iz sanitarnih razloga prelijev se ne smije izIijevati direktno u kanalizaciju, ni u slucaju kada se na nju postavi sifon.

Razvodna cijev za kucnu mrezu treba se prikljuciti na spremnik na visini od 2: 10 em iznad dna, da se talog iz vode ne bi pus tao u mrezu, Ovaj se talog povremeno vadi i spremnik cisti,

Za praznjenje i pranje spremnika postavlja se ispusna eijev cije je grlo na dnu spremnika, a spojenaje s prelijevnom cijevi.

Iznad preIijeva, a izmedu najvise razine vode i gornje ploce treba ostaviti prostor 2:1 0 em. Zbog toga, kao i zbog visine prikljucka odvodne eijevi korisna visina spremnika hk je manja od ukupne visine za najmanje 20 em, 0 cemu treba voditi racuna prilikom dimenzioniranja.

Da ne bi doslo do mijesanja vodovodne vode s onom u spremniku, donji rub dovodne eijevi treba biti najmanje 40 mm iznad gornjeg ruba prelijevne cijevi (sIika 12.2), a donji rub preIijevne cijevi treba biti najmaanje 40 mm iznad maksimaalne razine vode koji se regulira pomocu ventiIa s plovkom.

Veci se spremnici pregrade u dva dijela iIi se ostave dva, pa i vise spremnika, da se snabdijevanje zgrade vodom ne bi prekidalo za vrijeme dok se jedan spremnik cisti, boja iIi popravljaa, a i zbog toga da se smanji specificno opterecenje.

121.2 POSTAVLJANJE SPREMNIKA

Spremnici se postavljaju na najvisem mjestu u zgradi, na medukatovima iIi u podrumu zgrade. Visoko postavljeni spremniei (vidi slike 14.23 i 14.24) sadrze ne sarno potrebnu kolicini vode za odredeno vrijeme, vee svojim polozajem postizu i potreban tlak vode. Nisko postavljeni spremniei (obicno u vodnoj stanici zgrade, s pumpama, hidroforima i dr. (slika 12.3) sadrze sarno potrebnu prieuvu vode. Oni se postavljaju zbog odvajanja komunalnog vodovoda od kucnog (iIi kao prekidni spremnici): kad treba imati

:--::~:. ~--- ~I

~-. kJ' II~

Sl. 12.3 Nisko postavljeni spremnik

pricuvu vode zbog ceseih prekida u opskrbi, kad se spremniei ne mogu staviti u gornje dijelove zgrade i kad pumpe imaju veci kapacitet od dotoka vode iz komunalnog vodovoda.

Pri postavljanju spremnika treba predvidjeti slobodan prostor oko njega sa svih strana (i odozdo) u sirini od najmanje 50 em, da bi se moglo provjeravati propusta Ii vodu i da bi se njime moglo rukovati, popravljati ga i cistiti. Trebaobratiti pozornost i na mogucnost otvaranja poklopea da bi se, po potrebi, moglo uci u spremnik.

Kako se spremnici obicno postavljaju na tavanima iIi na posebno izgradenim dijelovima zgrade iznad najviseg kata, voda je zimi izlozena smrzavanju a ljeti zagrijavanju. Zbog toga se moraju dobro topIinski izolirati, sto se obicno cini oplatom od dasaka sa supljinom ispunjenom termoizolacijskim materijalom (sljaka, mineralna vuna, pluto, stiropor i dr.). Osim spremnika treba toplinski izolirati i eijevi i armature. Ako se prostorija u kojoj se nalazi spremnik grije (najniza stalna temperatura unutarnjeg zraka iznosi +5° C), tada nije potrebna toplinska izolaeija.

Ako se spremnik iz bilo kojega razloga toplinski ne izolira, ispod njega se mora postaviti plitka posuda (taviea) - slika 12.4 - za hvatanje kondenzirane vode

-
- -
- - -
- -
-G;... '/TAVA
~ SI. 12.4 Tavica ispod spremnika

koja se pojavljuje na vanjskim zidovima spremnika kadje zrak vlazan a voda hladna (prekoracena tocka orosavanja),

121.3 SIGNALNI UREDAJI I AUTOMATIZACIJA SPREMNIKA

Da bi se pri rucnom pumpanju iIi rucnom ukopcavanju pumpnog agregata vidjelo stanje u spremniku, postavlja se uredaj koji pomocu utega (slika 12.1)

Vodovod

47

S1. 12.5 Shema mehanickog ukljucivanja pumpnog agregata

povezanog s plovkom u spremniku, pokazuje na skali pricvrscenoj na vidljivom mjestu (obicno na dvorisnoj fasadi) kakvo je stanje vode u spremniku. Pomocu slicnog uredaja (slika 12.5), ali bez skale, elektromotor pumpnog agregata automatski se ukopcava kad plo-

-- - _,

: r-- ,

I I I I

tJ

, I

: I : I

S1. 12.6 Shema elektrodnog razinostata

yak dode na minimalnu, a iskopcava kada dode na maksimalnu razinu. Na taj se nacin spremnik automatski puni i nije potrebno nikakvo opsluzivanje.

Umjesto ovakvom mehanickog automatskog ukljucivanja, ono se moze postici i elektrodnim razinostatom. Umjesto plovka na minimalnoj i maksimalnoj razini postavljaju se elektrode (sonde) - slika 12.6 - koje na principu elektricnog provodenja vode ukljucuju i iskljucuju strujni krug za rad motora. Isto se moze postici i pomocu plovaka koji daju kontakt za ukljucivanje i iskljucivanje, a i pomocu osjetljivih presostata i manometara.

121.4 SVOJSTVA KUCNIH SPREMNlKA

Nedostatak spremnika je u tome, sto i pored top linske izolacije postoji mogucnost smrzavanja iIi bar pretjeranog hladenjaa vode zimi, i zagrijavanja ljeti, te u tome sto voda obicno odredeno vrijeme prije upotrebe odstoji, zbog cega gubi svjezinu i postaje

ustajalom. Ozbiljanje, takoder, nedostatak, sto uvijek postoji mogucnost zagadenja vode (nedovoljno zatvoren spremnik, ulaz insekata, miseva, ptica i dr.). Osim toga, uvijek postoji opasnost nagomiIavanja velike kolicine vode na visim katovima zgrade. Zbog toga pod prostorije u kojoj se nalazi spremnik, mora biti nepropustan za vodu, kao i prolazi cijevi krozpodnu konstrukciju. Josje jedan nedostatak spremnika u tome sto je tlak vode na najvisem katu nedovoljan, jer cesto puta nema mogucnosti smjestiti spremnik na potrebnu visinu iznad najviseg potrosnog mjesta.

Spremnici mogu dobro posluziti za smjestaj pozarne pricuve vode koja se ne smije trositi, vee u svako doba mora biti na raspolaganju, Za vece se zgrade obicno postavlja poseban spremnik za pozamu pricuvu, na vecoj visini, da bi se osigurao trazeni veci izljevni tlak (obicno se trazi hi? 10 dbar). Za manje zgrade, kao i tamo gdje su pozarni uvjeti manje strogi, moze se u jednom spremniku predvidjeti osim potrosne i pozarna pricuva (slika 12.7). U takvom se slucaju odvodna cijev za mrezu potrosne vode izdigne tako da se pozarna voda moze trositi sarno preko pozarnih hidranata. Da se ova voda u spremniku i cijevnoj mrezi ne bi ustajala (pojava algi i s1.), dobro je na pozarni vod prikljuciti neko potrosno mjesto, cime bi se ova voda postupno mijenjala.

Zapremnina spremnika zavisi od vise cimbenika.

U njemu treba osigurati dovoljnu kolicinu vode u svako doba dana, pa i kada je najveca potrosnja, pri cemu se mora voditi racuna i 0 eventualnim mogucnostima pojave kvara na uredaju za dizanje vode u spremnik ili na drugim mjestima. Zapremnina ovisi i od ucinkovitosti izabrane pumpe: s pumpom veceg ucinka, spremnik moze biti manji, i obratno.Pumpni agregat ne smije, medutim, biti prejak, da bi se izbjegli pretjerani investicijski troskovi, ali ni preslab, jer su tada eksploatacijski troskovi previsoki. Ako se upotrebljava pumpni agregat s rucnim ukopcavanjem, mora se voditi racuna i 0 mogucnosti i vremenu rukovanja pumpnim agregatom (obicno najvise 3 do 4 puta na dan). Veliki spremnici su skupi, opterecuju konstrukciju zgrade, a voda nije dovoljno svjeza. Mali spremnici nemaju te nedostatke, ali manja pricuva moze izazvati nestasicu vode kadje onanajpotrebnija. Zbog toga treba teziti najmanjem spremniku koji ce jos udovoljiti postavljenim uvjetima.

-=- ~ .z: POTRlSNA

-_ -_ - __ '--- VODA

- ---

____ ~HA

j t ~,.-

S1. 12.7 Spremnik s pozarnom pricuvom

48

Vodovod i kanalizacija u zgradama

121.5 DIMENZIONIRANJE SPREMNlKA

Dimenzioniranje spremnika za male zgrade vrsi se za jednodnevnu potrosnju. Za vece zgrade treba izraditi dijagram najvece potrosnje vode po satu. Zapremnina spremnika tada je najmanje tolika kolika je najveca potrosnja vode izmedu kraja jednog i

pregled raspopdjele potrosnje u obliku tabliee (vidi tab lieu 12.1), pa se podaei iz nje nanesu na dijagram (slika 12.8), na kojemu se mogu vidjeti svi trazeni podaei. Napominjem daje ova proejena najbliZa realnoj potrosnji, ali ona ne moze biti egzaktna,jerovisi: od rezima rada stanara (koji se moze povremeno mijenjati), od navika, raspolozenja, meteoroloskih

Tabliea 12.1 - RASPODJELA POTROSNJE VODE U ZGRADI SA 40 STANARA

Procjena potrosnie u I
Sati umivaonicipo praonici po zahodi po 8 I kade!' po 200 I perihce" po Sveukupno na Zbroj na sat I
8 I 15 I 100 I sat I
hr. zbroj hr. zbroj hr. zbroj hr. zbroj hr. zbroj
0-1
1-2
2-3
3-4
4-5 5 40 40 40
5-6 10 80 4 60 10 80 220 260
6-7 10 80 4 60 10 80 2 400 620 880
7-8 10 80 10 80 2 400 560 1440
8-9 5 40 5 40 1 200 I 100 380 1820
9-10 5 40 5 40 1 200 1 100 380 2200
10-11 5 40 I 200 1 100 340 2540
11-12 5 40 5 40 I 200 I 100 380 2920
12-13 5 40 5 40 80 3000
13-14 10 150 10 80 230 3230
14-15 10 80 10 150 10 80 310 3540
15-16 10 80 80 3620
16-17 5 40 5 40 I 100 180 3800
17-18 5 40 5 40 I 100 180 3980
18-19 10 80 5 40 I 200 I 100 420 4400
19-20 10 80 6 90 5 40 2 400 I 100 710 5110
20-21 10 80 6 90 5 40 1 200 410 5520
21-22 5 40 5 40 I 200 280 5800
22-23 5 40 5 40 80 5880
23-24 5 40 40 5920
Zbroj 120 960 40 600 120 960 13 2600 8 800 5920 I) Pretpostavljeno je da se jedna trecina stanovnika (13 osoba) kupa subotom, druga trecina nedjeljom, a treca trecina u sve ostale dane.

2) Rublje se pere po domacinstvima jed nom tjedno, ravnomjemo rasporedeno na cijeli mjesec, tj. najvise 2 domacinstva istog dana (8 osoba po 100 I)

pocetka sljedeceg punjenja spremnika. Ucinak pumpi u tom slucaju mora biti najmanje jednak maksimalnoj dnevnoj potrosnji podijeljenoj s brojem sati tijekom kojih pumpa radio A pumpa radi za vrijeme vrhova potrosnje i onoliko puta koliko vrhova ima.

Najprikladnije je da se dijagram potrosnje vode nacini na temelju proejene ucestalosti uporabe pojedinih sanitamih predmeta i proejene potrosnje vode u njima.

Kolicine vode po sanitamim predmetima navedene su u tablici 11.8. Na osnovi ovih podataka nacini se

uvjeta, broja stanara i nekih drugih cimbenika (koji se neprekidno mijenjaju).

Najmanja potrebna zapremnina spremnika more se izracunati metodom zbirnih linija potrosnje. Na osnovu podataka iz tabliee 12.1 (posljednja kolona) naerta se dijagram s krivuljom potrosnje vode i crtama dovodenja vode, kao sto je ucinjeno na sliei 12.10. Ako je dovodenje (pumpanje) vode u spremnik ujednaceno i trajno, tada erta koja spaja krajnje toCke krivulje potrosnje predstavlja ravnu ertu (a - b). Karl se paralelno s ovom ertom naertaju tangente nakrajnje

Vodovod

49

700 f-+-H-f-+-t-l-H-+-H-+-+-Iji-++-I--I=ll-l-+-il-l

550 f-+-H-t-H:+-t-+...,.....,H-+-+-I-t-+-Hr.1-H-H

~

600 f-+-1-hH-~~H-H-H-;H--li-I-jI....HBI-II....HH

~~-HH-~~~-+-H-~-I-~-+-~+-+~

, 6 a 10 12 " 16 18 20 22 24,

DNEVNI SATI

SI. 12.8 Dijagram potrosnie vode u zgradi

8M:

.... r-

-::

~:

Sl. 12.9Dvojni spremnik

istaknute tocke krivulje potrosnje, vertikalni razmak izmedu ovih tangenti oznacava zaprernninu spremnika. Kad se nacrta drukcija erta dovodenja vode s isprekidanim ukljucivanjem pumpe, tada ordinate izmedu nje i krivulje potrosnje oznacavaju kolicinu vode u sprernniku. Najveca ordinata oznacit ce pot!ebnu zapremninu sprernnika pod takvim uvjetimaa, Sto je ukljucivanje pumpe ucestalije, erta dovodenja vode se priblizava krivulji potrosnje, a zapremnina spremnika postaje manjom, kao i pricuva vode.

Primjer 12.1

Za zgradu iz primjera 11.3 sa 40 stanovnika (de set stanova) is prosjecnom dnevnorn potrosnjom Qd = 4000 lit. vode (100 lit. po osobi dnevno), izraden je dijagrarn vjerojatne rnaksirnalne potrosnje po satu. Vjerojatna raspodjela potrosnje po satima i vrstama sanitarnih predrneta i upotreba vode prikazani su na tablici 12.1, a tijek potrosnje na dijagramu s1. 12.8

Tablica je izradena tako sto je prerna podacirna tab lice 11.8 za svaki sanitarni predmet procijenjena ucestalost upotrebe po satirna u cijeloj zgradi. Npr., procijenjeno je da ce izmedu 5 i 6 sati u cijeloj zgradi urnivaonik biti upotrijebljen 10 puta. Kako se jednorn upotreborn potrosi 8 litara vode, to je ukupno 80 litara. U isto se vrijerne sudoper upotrijebi 4 puta sa 60 litara, a zahod 10 puta s ukupno 80 litara. Dakle, ukupna potrosnja izmedu 5 i 6 sati iznosi 220 litara vode (pretposljednja kolona).

Na dijagramu i tablici vide se ovi podaci:

Dnevno postoje 2 rnaksirnalne potrosnje:

1. jutamji rnaksirnurn izrnedu 6 i 7 sati, s trajanjern od 1 sata,

2. vecernji rnaksirnurn izrnedu 19 i 20 sati, s trajanjern od 1 sata.

Potrosnja vode (prerna tablici 12.1) izrnedu 7 i 19 sati iznosi 3520 litara izmedu 20 i 6 sati iznosi 1070 litara.

Maksirnalna dnevna potrosnja vode Qdmax = 5920 I Maksirnalna potrosnja po satu

Qhmax = 7101

Zapremnina sprernnika bit ce 3520 lit. Pre rna tablici 48.59 izabran je sprernnik korisne zaprernnine 3500 lit., dirnenzija 2000 x 1500 x 1500 mm

Spremnik ce se izgraditi s pregradorn na dva dijela prerna skici (slika 12.9). Korisna zaprernnina sprernnika je

2000x1500x1170 = 3500 litara

Purnpa radi koliko traje potrosnja u vrhovirna, tj. dva puta po I sat, ukupno 2 sata.

5920 I Jb'-
t ~ ;/
f
MIl<! / lvI ~ V
VANJ£,
PI MPJ:' ~/ I~ ~ ~
LlNIJA om 0- { ~~V
tJ£NJA VOO
/. /'11
v:~ K~BIR~A llNIJA
j,// POTRO~E VOOE
J1 [7r ~
0 • I o o 2

& 8 10 12 " 16 18 20 22 24

DNEVNI SAT!

Sl. 12.10 Dijagram sumarnih Iinija zapremnine spremnika

50

Vodovod i kanalizacija u zgradama

Ucinak pumpe treba biti:

5920 .

--=29601Ih, tJ.qp =0,83 lis 2

Na slici 12.10 prikazan je nacin odredivanja zapremnine spremnika i dimenzioniranja i ukljucivanja pumpe za isti primjer, metodom zbimih erta. Kao sto je

Tabliea 12.2 - KOEFICIJENTI ZA KAPACITET SPREMNIKA [49]

Vrsta zgrade <jl,
Male kuce bez polijevanja vrta 1...3
Srednje i vece stambene zgrade s polijevanjem vrta 0,8 .. .1
Seoska dorracinstva
Privredni i industrijski pogoni srednje veliCine 0,6 ... 0,8
Vodovodi manjih naselja 0,4 ... 0,6 vee spomenuto, krivulja potrosnje izradena je na osnovu podataka u posljednjoj koloni tabliee 12.1. Isertkana erta od a do b oznacava dovodenje vode u spremnik,u ovom

5920

slucaju 20 = 2961/ h = 0,08 1/ ", Paralelnim pomi-

eanjem ove erte do dodira s najistaknutijom tockom c i na drugu stranu do tangiranja tocke e dobiva se razmak c - d koji oznacava zapremninu najmanjeg spremnika (VJ = 900 lit) pod tim uvjetima (tj. neprekinuto pumpanje pumpom vrlo malog kapaeiteta od q = 0,08 I/sek). Ova bi pumpa moral a poceti radoni od tocke a', tj. oko 2 sata i pumpati neprekidno do 22 sata (tocka b').

Na dijagramu je prikazano dovodenje vode pumpom nesto veceg kapaeiteta (1000 I/h), tj. q = 0,28 I/sek), pod uvjetom da u spremniku mora biti najmanje 500 I rezervne vode ( r ~ 500 I). U ovom slucaju spremnik mora imati zapremninu koju pokazuje najveci razmak izmedu prestanka rada pumpeJi tocke g na erti potrosnje (V2 = 1400 I). Pod ovim uvjetima pumpa radi sest puta dnevno po 1 sat. Podrazumijeva se da ce kapaeitet spremnika, izbor pumpe i rezim pumpanja biti drugaciji ako je potrebno imati i pozarnu ili i drugu pricuvu vode.

Ako nije moguce drugacije, kapaeitet spremnika moze se odrediti i prema iskustvenoj formuli (tabliea 12.2):

ZR - korisna zapremnina spremnika Qd - srednja dnevna potrosnja vode u I ~. - koefieijent upotrebe

Za isti primjer 12.1, za Qd = 4000 I, a <i>r= 0,9 - zapremnina spremnika ce biti ZR = 4000 x 0,9 = 3600 I

Kao sto se vidi, slucajno se pribliznom metodom dobiva skoro isti rezultat kao i preeiznijim nacinom.

Koefieijent <i>rsadrZava dodatak od 50% za maksimalnu dnevnu potrosnju, npr.ljeti (faktor 1,5) i dodatak od 100% za maksimalnu potrosnju po satu (faktor 2). Po tome se faktor fir moze izracunati za pricuvu yoder za odredeni broj sati (S) na osnovu formule:

Sxl,5x2 CPr = 24

(12.2)

Spremnici se postavljaju i u slucajevima kad je tlak komunalne mreze neujednacen, pa visi katovi nemaju uvijek vode, obicno u vrijeme najvece potrosnje (S = 4 ... 5 h) ili se ona u slucaju nedovoljne kolicine zatvara na odredeno vrijeme. U takvim se slucajevima spremnik puni u vrijeme kad je tlak dovoljan, obicno nocu, a koristi u vrijeme kadje tlak nedostatan.

Ako je S = 4 h, tadaje

= 4xl,5x2 = 05

~r 24 '

To znaci da ce u slucaju 4 - satnog prekida u vrijeme najvece potrosnje, biti potreban spremnik kapaciteta poludnevne prosjecne potrosnje.

122 POSUDE POD TLAKOM

122.1 HIDROFORI

Hidrofori su pneumatski kotlovi s priborom za stvaran:je tlaka potrebnog za dizanje vode, uz relativno malu akumulaeiju kolicine vode. Svrha im je da izravnaju razliku kolebanja izmedu dovoda i potrosnje vode u kucnoj vodovodnoj mrezi.

(1) Opis hidrofora

Glavni sastavni dio hidrofora (s1. 12.11 )je kotao 3 u cijem se donjem dijelu nalazi voda, au gornjem zrak. Kako je voda prakticno nestjesnjiva, a zrak, kao i svaki plin, u velikom stupnju stjesnjiv, voda se pomocu pumpnog agregata ubaeuje u kotao i u njemu komprimira zrak. Taj komprimirani zrak odrzava tlak vode u kotlu i u eijeloj mrezi i kada se obustavi pumpanje. Trosenjem vode u mrezi, zrak u kotlu se siri, te se tlak smanjuje i kada dode na odredeni minimum, automatski se pokrece elektromotor 2 i pumpa I

Vodovod

51

SI; 12.11 HidroCoraJcj uredaj

ponovno ubacuje vodu u kotao, sve dok se ne postigne maksimalni tlak u kotlu i cijeloj mrezi,

Kotlovi hidrofora su od 100 do 5000 litara zapremoine, od celicnog su lima debljine 2,5 do 6 mm. Izvana i iznutra su pocincani. Visina vode u kotlu kontrolira se vodokaznim staklom 7 (staklena cijev u kojoj je voda na istoj visini kao i u kotlu). Tlak u kotlu pokazuje manometar 6 sa skalom u at ili kg/ern", Na njemu kazaljka pokazuje pri kojem tlaku se pumpni agregat ukljucuje, a pri kojem iskljucuje.

Ukljucivanje i iskljucivanje agregata vrsi automatski presostat 4 (pritisni prekidac, tlacna sklopka). U presostatu (slika 12.12), pri odredenom tlaku zraka ~ili vode) gumena se membrana pomakne prema gore I putem poluge 1, pomocu opruge 4 i poluge 2 pritisne tipku prekidaca, prekida strujni krug i iskljucuje pumpni agregat. Kad se tlak medija smanji, membrana

SlUlMIH

t

S1. 12.12 Presostat u presjeku

s diskom i polugom 1 se pod djelovanjem opruge 3 spusta, a time se spusta i poluga 2, tipka oslobada i stru~ni. ~~ u~ljuc~je pumpni agregat. Tocka ukljucivanja I iskljucivanja moze se na presostatu regulirati vijcima 5 i 6. Obicno se presostat podesava tako da se agreg~t ukljucuje 4 do 6 puta na sat, inace se motor prevIs~ zagrijava i napreze. Granicu od 10 puta na sat ne bi trebalo prekoracivati, ali za kratko vrijeme rada broj ukljucivanja moze biti i veci (20 do 30). Manji broj ukljucivanja stedi pumpni uredaj, koji je tada duzeg vijeka. Pritom se male pumpe mogu ukljucivati cesce, a kod velikih to treba izbjeci.

U cilju zastite motora, postavlja se zastitni prekidac 5 koji stiti motor od pregrijavanja i pregorijevanja i ot~lan~a kratke spojeve. Pri pretjeranom zagrijavanju bimetalna traka prekida strujni krug, a pri kratkim spojevima pregorijevaju osiguraci i tako se zaustavljaju i motor i pumpa.

Da tlak vode za vrijeme pauze ne bi opterecivao pumpu i vracao vodu, izmedu kotla i pumpe postavlja se odbojni ventil8.

Na potisnom vodu postavlja se sigumosni ventil 9 za slucaj da presostat ili zastitni prekidac zbog kvara ne iskljuce struju, u kom bi slucaju moglo doci do eksplozije kotla. Poslije toga se postavlja zapomica s ispustom vode 10. Ona sluzi za iskljucivanje mreze zbog eventualnog popravka i za ispust vode iz cijevne mreze. Na ispusnu slavinu 11 u slucaju potrebe, ispusta se voda iz kotla.

(2) Postavljanje hidrofora

Hidroforski uredaj moze se u pogledu vi sine, postaviti u najnizoj, srednjoj iIi najvisoj etazi zgrade (Slika 12.13)

Postavljanje hidrofora u najnizoj etazi (1) (obicno u podrumu) ima prednost,jer je ta etaza manje vrijedna od ostalih, a prikladna je za vodnu stanicu zbog moguceg prolijevanja vode,jednostavnog temeljenja i zbog rukovanja i nadzora. Nedostaci: potrebni su veci pritisci, a zbog toga i veca debljina lima kotlova, te skuplji kotlovi. I pored tih nedostataka, postavljanje u podrumu je najprikladnije i najcesce.

2

3

H.G-


-

- ..

~ -


.-



p'TI_ ,..
-
-
. H"'O" ..


~ S1. 1213 Visinsko postavljanje hidrofora

52

Vodovod i kanalizacija u zgradama

H

81. 12.14 Hidrofor spojen , bunarom

H

81. 12.15 Hidrofor spojen s komuualnim vodovodom

Postavljanje hidrofora u srednjoj etazi (2) je dobro zbog smanjenih pritisaka (jeftinij i kotao), ali zauzima skuplji prostor, otezani su kontrola i rukovanje, a postoje i problemi u vezi s opterecenjem stropova, prolijevanjem vode i zastitom od buke.

Postavljanje hidrofora u najvisoj etazi (3) ima sva svojstva prethodnog slucaja, ali zahtijeva dulje vodove, zbog toga i vece gubitke na otpore u vodovima, a pritisci se povecava tezinom stuba vode, te je u smjeru prema dolje sve veci,

Pumpne agregate u svakom slucaju treba postavljati u podrum, narocito zbog nadzora i zvucne zastite, i pored toga, sto se i ovdje postavljanjem na vise etaze smanjuju pritisci i kolicine i stedi na agregatima.

U pogledu dobivanja vode za hidrofore i rezima pritisaka, treba voditi racuna 0 sljedecim slucajevima:

1. Dobivanje vode iz nizeg bunara, cisteme, zahvata vrela i drugog izvora opskrbe (slika 12.14). Ovaj se slucaj obicno javlja u pojedinacnim vodovodima obiteljskih kuca, ali i vodovodima vecih zgrada i kompleksa koji se iz bilo koga razloga ne mogu prikljuciti na komunalni vodovod. Ovi razlozi mogu biti: nedovoljna kolicina vode u komunalnom vodovodu, preskupa voda iIi neki drugi razlozi. Za napomenuti je da se opskrba vlastitom vodom moze i kombinirati s komunalnom vodom, ali ne izravno, vee preko prekidnog otvorenog sprernnika za slobodnim izljeYom. U ovom slucaju treba voditi racuna 0 tome da pumpa, pored potiskivanja, ima i funkciju usisavanja s geodetskom visinom Hs .

2. Izravno spajanje hidrofora s gradskim vodovodom (slika 12.15). Ovakav slucaj nastaje ako tlak

u komunalnoj vodovodnoj mrezi nije dovoljan - obicno u visokim zgradama. Da se ne dogodi da voda iz zgrade i kotla (a ona moze biti i zagadena) prode u komunalnu mrezu, mora se postaviti odbojni ventil kojim ce se to sprijeciti. U slucaju da je gradski vodovod dostatan, cjelokupna voda prolazi kroz pumpu (koja u takvom slucaju ne smije biti samousisna, jer ona ne propusta vodu) i kotao. Kad se pritisak spusti ispod odredene razine, presostat ukljucuje pumpni agregat i tlak se putem hidrofora povisi.

Hidrofor se moze spojiti s gradskim vodovodom i obilaznim vodom (slika 12.16). U tom slucaju pri dostatnom tlaku voda ne prolazi kroz pumpu i hidroforski kotao vee ih zaobilazi, a ako je tlak nedovoljan, ukljucuje se hidrofor.

EAJt

eN

81. 12.16 Obi1azni spoj hidrofora s lcomunalnim vodovodom

Postoji mogucnost da pri pokretanju pumpe na usisnom dijelu prikljucka dode do ostecivanja vodomjera i osjetljivih mjemih instrumenata zbog naglog i jakog usisavanja i udara, sto moze imati utjecaja i na ostale prikljucke u blizini. Da bi se to izbjeglo, na usisnom dijelu prikljucnog cijevnog voda moze se postaviti usisni zracni kotao (slika 12.17) kojim se amortiziraju spomenuti udari. Zapremnina ovakvog zracnog kotla u najvecemje broju slucajeva dostatno da bude V = 300 1. Punjenje kotla zrakom, moze se vrsiti kompresorom, ili usisno-odusnim zracnim ventilorn.

Da bi se osiguralo da pumpa hidroforskog postrojenja, iako izravno prikljucena na komunalni vodovod, ne utjece na opskrbu ostalih potrosaca u ulici, pumpni se agregat pomocu presostata moze iskljuciti kad se tlak u prikljucku spusti do kriticne velicine, odnosno ukljuciti, kad se tlak poveca. Na taj se nacin moze izbjeci zracni kotao, odnosno prekidni spremnik.

Ovdje cemo spomenuti i slucaj kad se izravni spoj vrsi s pumpom za pojacanje tlaka, ali bez hidrofora

........ ::: ... ~:~: ... " ... ~:",

SI. 12.17 Spoj hidrofora s usisnim zracnim kotlom

Vodovod

53

S1. 12.18 Pojacanje tlaka pumpom bez hidrofora

(slika 12.18). Moze se primijeniti sarno za zgrade u kojima je potrosnja vrlo ujednacena, Nedostatak ovakvog nacina pojacanja tlaka je u tome, sto se pumpni agregat mora ukljucivati pri svakoj potrosnji vode, odnosno, raditi bez prekida dok traje potrosnja.

Uporabom specijalnih pumpi s automatskom regulacijom broja okretaja sprjecava se nastajanje vecih razlika u brzini protjecaja i udara pri ukljucivanju pumpi i armatura.

3. Posredno spajanje hidrofora putem otvorenog spremnika. Ovaj slucaj nastaje kad lokalni propisi ne dozvoljavaju izravno prikljucivanje pumpnog agregata na gradsku cijev (da se sigumo sprijeci vracanje vode iz kucne mreze u gradsku i da kucna pumpa ne bi

2

,.. -
._. --
- -
r- r:".
~ A_pJ\. i-
- -
._ -
~ ,....
-~- W •• 7 ... Sl. 12.19 Prekidni sprernnik s hidroforom

isisala gradsku cijev) iIi kad se zeli osiguranje pricuve vode.

Postavljanje prekidnog spremnika u podrumu (slika 12.19-1) ima sve prije spomenute prednosti i nedostatke. Vrsi se, kad se ne zeli postavljanje na vise etaze ili kad za to nema mogucnosti. Postavljanjem ovog spremnika na visoj etazi (slika 12.19-2) iskoristava se tlak gradske mreze, te se dobiju manji, laksi i ekonomicniji hidrofori, ali uz sve nedostatke postavljanja vodne stan ice na visim etazama.

Kako pri posrednom spajanju hidrofora s gradskom mrezom u gradskoj cijevi uvijek postoji odredeni

Sl. 12.20 Prekidni spremnik sa zaobilaznicom

tlak, na takvom uredaju (slika 12.20) treba postaviti zaobilazni vod 0 . Kad je u ulicnoj cijevi tlak dovoljan, voda zaobilazi spremnik i zaobilaznim vodom 0 prolazi kroz hidrofor. Pumpa se ukljucuje tek kada tlak u gradskoj mrezi nije dovoljan.

Za ovakve prekidne spremnike vazi sve ono sto je receno za sve spremnike.

Da pumpa ne bi radila uprazno, u spremniku se uvijek mora osigurati dovoljno vode, odnosno, u slucaju potrebe, automatsko iskljucivanje agregata. Iz tih razloga dotok u spremnik treba biti za 20 do 25% veci od maksimalnog kapaciteta pumpe, a regulira se plovcanim ventilom.

Korisna zapremnina spremnika ZR treba biti najmanje tolika, kolikije 10-minutni kapacitet pumpe:

Z =q x 10

R P

(12.3)

Ako je potrosnja vode u zgradi velika, a ulicna cijev relativno slabo dimenzionirana, prekidni spremnik treba imati zapremninu cjelokupne dnevne potrebe, tj.:

Z-Q

n dmax

(12.4)

Ako je situacija u tom pogledu povoljnija, tada se moze dozvoliti prekidni spremnik zapremnine jednake maksimalnoj potrosnji po satu, tj.:

Z-Q

n - hmax

(12.5)

Ova posljednja dva slucaja odnose se na osiguranje ulicne mreze, pa ce se regulirati komunalnim vodovodom.

Hidrofori se smjestaju u prostoriji koja treba biti dobro osvijetljena, provjetrena i osigurana od smrzavanja kotla i dijelova uredaja. Takva prostorija mora imati i odvod vode (slivnik), da bi se pri ispustanju vode i eventualnom propustanju uredajnih dijelova ona mogla odvesti.

Ovisno 0 polozaju, takva se prostorija nalazi najcesce u podrumu, a moze biti i u posebno sagradenom oknu ili prostoriji prizemne sporedne zgrade, odnosno u posebnoj prostoriji na nekom visem katu zgrade.

(3) Svojstva hidrofora

Voda koja se dobiva putem hidrofora uvijek je svjeza i ne zagrijava se niti se hladi u uredaju. Postavljanje hidrofora obicno ne zahtijeva posebno ojacavanje konstrukcija, iako se kod vecih uredaja pri njihovom postavljanju na vise katove mora voditi racuna i o opterecenju i stabilnosti zgrade i konstruktivnih elemenata. U normalnim prilikama, pri postavljanju hid-

54

Vodovod i kanalizacija u zgradarna

rofora u podrumu iIi slicnim mjestima, nije potrebna ni toplinska izolacija uredaja. Napominjem da u zgradama sa centralnim grijanjem, prostorija s hidroforima ne smije imati temperaturu visu od 10oe. Kako je citav uredaj potpuno zatvoren, nema ni opasnosti od eventualnog zagadivanja vode.

Nedostatci hidroforskog uredaja su: buka pri ukljucivanju, iskljucivanju i za vrijeme rada (zbog toga treba obratiti pozornost na smjestaj agregata i na zvucnu izolaciju uredaja), nedostatak pricuve vode (narocito pozarne) za vrijeme kad uredaj ne radi zbog kvara iIi nedostatka elektricne energije. Treba naglasiti da je poseban nedostatak hidrofora, sto u slucaju nestanka (prekida) elektricne energije, nema ni vode u zgradi. Osim nabrojanih, nedostatak hidroforaje i neujednacen tlak sto se moze ublaziti ugradivanjem regulatora tlaka i razumnim izborom pritisaka pri projektiranju. Dostaje krupan nedostatak i potrosnja zraka i potrebna dopunjavanja zraka pomocu kompresora koji stvaraju buku, a njihovo je ukljucivanje u praksi cesto puta, i pored automatike, rucno. No i pored spomenutih nedostataka, hidrofori sve vise zamjenjuju primjenu spremnika.

(4) Dimenzioniranje hidrofora

Hidroforski kotao (slika 12.21) za vrij erne rada sadrzi u gomjem dijelu zrakrZ}, u srednjem dijelu vodu koja se koristi (ZJ, au donjem dijelu vodu koja se ne koristi (ZM) i koja je u tom pogledu mrtva, a sluzi sprjecavanju izlaska zraka iz kotla u cijevi.

Ukupna zapremnina Z je:

(12.4)

Pritom zapremnina zracnog dijela (svi pritisci u barima) iznosi:

Z = ZkxPmin

v ~

p

Ona se mijenja prema velicini korisnog dijela, razlike u tlakovima i kompresiji zraka.

Korisna zapremnina kotla je za qp u mvh:

(12.5)

(12.6)

(12.7)

Pmax X Pm in

Ako se usvoji dajepK= Pmin' tadaje Z x ~p

ZK = xO,83

Pmax

(12.8)

Korisna zapremnina se mijenja od Pmin do Pmax• Ona ovisi 0 kapacitetu pumpe i ucestalosti ukljucivanja, odnosno trajanja rada pumpnog agregata.

Pri istoj razlici tlakova (~ ) korisna zapremnina je toliko veca koliko su tlako~i manji. Prema tome, kotlove treba postavljati sto vise, da bi tlakovi bili sto manji.

Korisna zapremnina ovisi i 0 kompresiji zraka.

Porastom predkompresije P K rastu i zapremnina i kolicina vode. Predkompresija ne smije biti veca od Pmin ,jerbi zrak izlazio kroz cijevi, a akoje PK= Pmin' tadaje ukupna zapremnina Znajmanja.

Pod uvjetom da je PK = pmin, udjel korisne zapremnine naveden je u tablici 12.3. Iz tablice se vidi, da se korisni udjel krece priblizno od 17% do 25% ukupne zapremnine kotla.

Za vecu razliku u tlakovima od one u tablici, povecava se i udjel korisne zapremnine, ali na stetu ujednacenosti tlakova.

nTIT·~~~~TT~n

SI. 12.21 Sadrtaj hidroforskog kotla

Zapremnina mrtvog dijela vode u kotlu iznosi (prema Lohu)

(12.9)

Dimenzioniranje kotla hidrofora vrsi se (prema Brix-Heyd-Gerlach) [3]

• za male uredaje:

ZH = 1200 Qhmax(Pmax +1) (1) nx~

p

(12.10)

• za srednje i vece uredaje:

ZH = 1100 Qhmax(Pmax + 1) (1)

=».

ZH - zapremnina kotla hidrofora

Qhmax - maksimalna kolicina vode po satu u IIsek Pmax - tlak pri iskljucenju (maksimalni tlak)

n - broj ukljucivanja na sat (Pmax - Pmin)

t1p - razlika u tlakovima (izmedu maksimalnog

pri iskljucivanju i minimalnog pri ukljncenju)

(12.11 )

Vodovod

55

Tabliea 12.3 - RAZLIKA U TLAKOVIMA HIDROFORA

Pwio Udio
p Pmax Pmin Pmax Z%
0,5 3 2,5 0,83 17
0,9 4 3,1 0,78 22
1,2 5 3,8 0,76 24
1,4 6 4,6 0,77 23
1,5 7 5,5 0,79 21,5
1,5 8 6,5 0,81 19 Iz formule se vidi da ce zapremnina kotla biti toliko veca, koliko je veci broj ukljucivanja pumpnog agregata n i sto je veca razlika u tlakovima !1p.

Tlak pri ukljucenju p . treba svladati visinu od kotla do najviseg izljeva h:~'propisani izljevni tlak hi i otpore u cijevnom vodu, \j.

hg +h; +ho X f..

P . = (bar)

mm 10

(12.12)

h - geodetska vis ina od kotla (mjesta odvoda)

g

do najviseg istoeista (m)

hi - propisani izljevni tlak na najnepovoljnijem istocistu (vidi tablieu 17.1) (m)

h, - otpori u potisnom vodu od hidrofora do istocista koji se izracunavaju hidraulicnim proracunom vodova (m)

Is - faktor sigurnosti za inkrustaeiju eijevi

Is = 1 za azbestnoeementne, olovne, plasticne i bakrene eijevi

1,1 za celicne i lijevane eijevi

1,3 ... 1,5 za celicne i lijevane eijevi za toplu vodu.

Razlika u tlakovima !1 p = Pmax - Pm;n moze se uzeti iz Tabliee 12.3.

Sto je razlika u tlakovima veca, timje kotao manji, ali veci tlakovi zahtijevaju jaci lim i povecavaju pogonske troskove, a pumpni agregat mora biti jaci, te je skuplji i u eksploataeiji. Obratno, sto je razlika manja, kotao je veci, a time i skuplji i zauzima vise prostora. Mala razlika u tlakovima zbog manjih je kolebanja prikladnija pri upotrebi potrosnih mjesta, a i aparati bolje funkeioniraju. Neke zgrade s osjetljivim aparatima (npr.laboratoriji) zahtijevaju da razlika u tlakovima bude sto manja (ne vise od!1p = 0,5).

Precesto ukljucivanje pumpnog agregata izaziva zagrijavanje elektromotora i nepotrebne gubitke zbog cestog ubrzavanja masa koje rotiraju u motoru, a prerijetko ukljucivanje zahtijeva prevelike i zbog toga neekonomiccne kotlove. Najprikladnije je da broj ukljucivanja iznosi 6 puta na sat (vremenski razmak od 10 minuta), a najvise 8 do 10 puta (tj. razmak od 7,5 do 6 minuta), Sarno se izuzetno (krace vrijeme) moze dozvoliti i cesce ukljucivanje.

Broj ukljucivanja, uz ostale poznate vrijednosti, moze se dobiti premjestanjem iz formula (12.10) i (12.11):

n = 1200xqmax (Pmax + 1) ZH X!1.p

Maksimalna potrosnja po satu (Qhma) moze se dobiti analizom (vidi dijagram na s1. 12.8). Ako analizu nije moguce izvrsiti, moze se uzeti priblizno

(12.13)

Qd - prosjecna potrosnja vode u l/dan

<p - koeficijent uporabe

Koefieijent <p ovisi 0 karakteru zgrade i nacinu uporabe vode. Priblizne velicine ovih koefieijenata i drugi podaei za neke vrste zgrada mogu se uzeti iz Tabliee 12.4

Za priblizno dimenzioniranje hidroforskog kotla moze se primijeniti formula:

(12.14)

Qd - prosjecna dnevna potrosnja vode u litrama

a - 6 ... 10, srednje 8

Debljina lima hidroforskog kotla dobiva se pornocu formule:

8 = p'max xD 200()

(12.15)

o - debljina lima u em

P' max - maksimalni tlak pmax + 50%

= Pmax X 1,5 bara

D - promjer hidroforskog kotla u em

(j - dozvoljeno naprezanje lima = 8kN/em2

Za osiguranje od korozije na dobivenu se vrije-

dnost 0 dodaje oko 1 mm, tj. Oz =0 + 1 mm. Dno kotla

56

Vodovod i kanalizacija u zgradama

izraduje se jos 1 mm deblje, tj. <>a = <>z + 1 mm.

Pumpni agregat se dimenzionira prema manometarskoj visini i potrebnom ucinku,

Manometarska visinaje:

(12.16)

vodi i odnosenjem mjehurica zraka, i to toliko vise, koliko je tlak veci. U hidroforskim uredajima bez predhodnog sabijanja zraka, zrak se obnavlja povremenim praznjenjem kotla, odnosno postavljanjem usisnog ventila na usisnom vodu samousisne pumpe (uz obicnu pumpu ovaj se ventil ne moze postaviti).

Tablica 12.4 - KOEFICIJENTI ZA MAKSIMALNU POTROSNJU VODE PO SATU (Qhmax = Qd rp)

Vrsta zgrade cp
STAMBENE ZGRADE
Obiteljska kuca s 4 osobe 0,75
Vila 0,6
Obiteljska kuca s 8osoba 0,5
Stambena zgrada
do 40 osoba 0,4
40-80osoba 0,4 ... 0,3
vise od 80 osoba 0,25
SEOSKEKUCE
Malo imanje do 5 grla krupne stoke 0,4
Srednje imanje do 30 grla krupne stoke 0,3
Veliko imanje 30 do 100 grla krupne stoke 0,25
do 200 i vEe gra krupne stoke 0,15
HOTELI,INTERNATI
do 20 kreveta 0,4
21 ... 50 kreveta 0,35
> 50 kreveta 0,3 ... 0,2
BOLNICE
50 ... 500 kreveta 0,3 ... 0,2
500 ... 1000 kreveta 0,2 ... 0,15
1000 ... 2000 kreveta 0,15 ... 0,1
DJECJI VRTICI I JASLICE 0,4
SKOLE
manje 0,5
vece 0,3
VOJARNE 0,4 ... 0,3 H - manometarska visina u metrima

III

hw - usisna vis ina od najnize razine vode do osi

pumpe

hs - gubitak na otporima usisnog voda u dbar 1,1 - faktor sigurnosti

Ako se pumpni agregat postavlja izravno na vodovodni prikljucak, tada otpada usisni vod, a treba oduzeti postojeci (najmanji) tlak ulicne cijevi Hu pa ce manometarska visina biti

Hm = Pmax X 1,1 - Hu (dbar)

(12.17)

Podrazumijeva se da u vrijednost Hu treba obuhvatiti i otpore u prikljucku do pumpe.

Dimenzioniranje kompresora. Zrak u kotlu treba povremeno obnavljati, jer se on gubi rasipanjem u

U hidroforima s predkompresijom, zrak se prije uvodenja vode u kotao komprimira i izazove tlak veci od atmosferskog. Time se, pri istoj zapremnini kotla, postize njegov veci kapacitet. Sabijanje zraka vrsi se kompresorom (Tablica 48.55) prema formuli

V= ZXPk PoxT

(12.18)

v ~ kolicina zraka u mvh Z ~ zapremnina kotla u I

p k ~ predkompresija p k = P min (bara)

p 0 ~ atmosferski tlak = 1 bar

T ~ trajanje predhodnog sabijanja zraka

Vodovod

57

Ako se uzme da je P k = Pmin (sto je najprikladnije), a T= 15 min, dobiva se pojednostavljena formula

z-»:

V = mm (l/ min)

15

(12.19)

Na temelju izracunate kolicine zraka V izabrat ce se u katalogu proizvodaca tip prikladnog kompresora.

Primjer 12.2

Za podatke iz primjera 11.3 sa Qd = 4000 lid maksimalna potrosnja po satu, prema tablici 12.4. iznosi:

Qhmax = Qdcp= 4000xO,4 = 1600 l/h = 0,45 lis

Tlak pri ukljucenju POllin:

Geodetska visina hg Izljevni tlak na najvisem istocistu h.

I

21,5

5,0

Gubitci u cijevnom vodu

h r 1 5~m

OX)s =5,Ox ,1=---__;__;----

Pmin = 32,Om = 3,2bar

Pmill = 3,2 bar

n

0,9 bar (prema tablici 12.3 4,1 bar

6

Z/f = 1200xO,45(4,1+1) = 2754 =5101

6xO,9 5,4

Usvojen je kotao Z = 500 I, D = 700 mm, H = 1380 rum (prema tablici 48.56).

Debljina lima prema formuli (12.15) iznosi

p'maxxD = 4,lxl,5x70 = 0 27cm = 2 7mm

200a 200x8 ' ,

Za koroziju se dodaje 1,3

Oz = 4,0 mm Debljina dnaje Oz + 1 = 0d = 5,0 rum Pumpu izabiremo prema maksimalnoj potrosnji po satu. Prema dijagramu slike 12.8, ona je Q,max = 710 lIh

s, = Qhmax X 1,1 = 710 x 1,1 = 780 Ilh = 0,221Is.

Hm = Pmax

Prema pribliznim podacima tablice 12.4:

Qhmax = Q/qJ, qJ = 0,4

Q"max = 4000 x 0,4 = 1600 Ilh

qp = 1600 x 1,1 = 1760 l/h - 0,49 lis

Potisna visina pumpe iznosi Hm = Pmax X 1,1 - Hu Hidrofor se prikljucuje izravno na gradski vodovod. Tlak u ulicnoj cijevi iznosi Hu = 20 mVS. Prikljucak za ukupni protjecaj od 1,5 lis je q, 40,

duzine 8 m. Gubitak tlaka u prikljucku (prema tablici 17.7), za brzinu v=1,1 mls iznosi 8 x 0,11 = 0,88 dbar. Gubitak u vodomjeru od 10 m', q, 25, za protjecaj od 1,5 lis iznosi 2,8 dbar (prema slid 7.5) . Prema tome je:

Hit = 20 - 0,88 - 2,8 = 16,32 m

H,n = 41 . 1,1 - 16,32 = 28,78 dbar

Izabrana je pumpa prema katalogu proizvodaca za Q = 0,5 lis, H., = 31 dbar.

Komprersor za zrak treba imati kapacitet (12.19)

V = 500><4,2 = 140llmin

IS

Izabran je kompresor za 100 lImin, a sabijanje zraka pred pocetak rada trajat ce umjesto uobicajenih 15 minuta:

T = 500><4,2 = 21min 100

Prema pribliznoj formuli (12.114) kotao bi imao zapremninu

Z = Q d = 4000 = 500 I

8 8

Prema formuli (12.8) korisna zapremnina kotla jest

ZK = ZX,1p xO,83 = 500xO,9 xO,83 = 731 = 14,6% od Z

Pmax 5,1

Prema formuli (12.5) zapremnina zraka jest

Z; = ZKX Pmin = 73x4,2 = 3401 = 68%

!1p 0,9

Prema formuli (12.9)

ZM = 0,5 X ZK + 0,2 Zv = 0,5 x 73 + 0,2 x 340 = 100 lit.

Ukupno

Z = Zk + Z V + ZM = 73 + 340 + 100 = 5131 = 500 lit.

122.2 MEMBRANSKE POSUDE POD TLAKOM

Kao posude pod tlakom u posljednje vrijeme sve se vise primjenjuju posude s gumenom membranom. Glavna im je osobina da tlak na vodu u cijevnoj mrezi ne vrsi pumpom komprimirani zrak, vee napeta gumena membrana.

58

Vodovod i kanalizacija u zgradama

'" ..

'"

Sl. 12.22 Membranske tlacne posude

(1) Opis posuda

Ovakve membranske posude pod tlakom (Hidroeel, Hidrotuba, Hydropress, Well-Extrol) - slika 12.22 - sastoje se od plasticne iIi metalne posude, s membranom od specijalne gume (izoprenguma iIi dr.).

Na presjeku hidrocela I) (slika 12.23 - I) vidi se konstrukcija ove posude pod tlakom. Gumena membrana I, navucena na perforiranu cijev 2 i stegnuta obujmicama na njenim krajevima, smjestena je u posudu od plastike 3 koja na oba kraja ima metalne poklopce 4. Gumena membrana se pod tlakom pumpe rasteze dok ne nalegne na zidove posude, kao sto je to prikazano iscrtkano. Kad na maksimalno dozvoIjenom tlaku prestane rad pumpe, tlak na vodu u cijevnoj mrezi vrsi gumena membrana skupljajuci se, dok pri minimalnom tlaku ne nalegne na perforiranu cijev. Prostor izmedu membrane i posude komunicira s okolnim zrakom preko dva zracna ventila 5 .

Posljednjih godina, pojavio se novi hidrocel ( slika 12.23 - 2) na istom principu. Vanjska posuda od

Sl. 12.23 Presjek kroz hidrocel (Jacuzzi Europe)

plastike 1 sastavljenaje od dvije polovice medusobno spojene prirubnicama 2, izmedu kojih se nalazi zaptivka u obliku 0 - prstena. Jedan kraj debele cijevi od specijalne gume 3 je stegnut na cep od nylona 4 , a drugi kraj isto tako, obujmicom, na spojku od iste plastike 5 s kojomje putem navoja povezana cijevna mreza. Zrak izmedu posude i membrane povezanje s okolnim zrakom takoder s dva zracna ventila 6.

Novi hidroceli se proizvode u modelima:

HL2 za nominalni tlak od 1,0 2,5 bar

HL3 za nominalni tlak od 1,5 3,5 bar

HL4 za nominalni tlak od 2,0 4,2 bar

HL6 za nominalni tlak od 3,0 6,0 bar

Svi su ovi mode Ii jednakih vanjskih dimenzija, sarno su im membrane razlicite.

Korisnazapremninajednog hidrocelaje 7 lit. vode, a tlak se krece od 1,5 do 3 bara, odnosno za drugi model 2,5 do 4 bara. Za male je uredaje dovoljno I do 2 hidrocela, a za velike uredaje dodaje se u seriji onoliko komada koliko je potrebno.

Napominjem da se proizvode i hidroceli vece

zapremnine i veceg tlaka (maksiceli) ito:

• za tlak od 5 7 bara, zapremnine 40 50 I, i

• za tlak od 6 8 bara, zapremnine 28 35 1.

Ukljucivanje i iskljucivanje pumpnog agregata

vrsi se, kao i kod hidrofora, putem presostata koji se postavlja u blizini hidrocela. Zbog male zapremnine hidrocela, ukljuCivanje je znatno cesce nego kod hidroforskih postrojenja. Ono iznosi:

• za pumpe 0,5 .. .1,5 kW do najvise 60 puta na sat;

• za pumpe 2 .. .4 kW do najvise 40 puta na sat;

• zapumpe 5,5 ... 7 kW do najvise Xlputana sat;

• za pumpel0 .. .20kW do najvise 15 putanasat. Ovako cesto ukljucivanje omogucuje se izborom

vise pumpi male snage i novim prikladnim konstrukcijama pumpi.

Kao i u hidroforskim postrojenjima, zbog zastite elektromotora, postavljaju se zastitni prekidaci, ada se voda ne bi vracala, postavljaju se odbojni ventili.

Hidroceli se izraduju kao nezaptiveni i zaptiveni. (Novi se hidroceli izraduju sarno kao zaptiveni). Prvi su jeftiniji i, u slucaju prsnuca membrane, voda se prolijeva iza njih dok se ne zatvori. Zaptiveni ni u slucaju prsnuca membrane ne propustaju vodu, osim nekoliko kapi kroz zracni ventil, da bi se moglo ustanoviti koja stanica ima eventualno naprslu membranu.

(2) Postavljanje membranskih posuda Membranske se posude mogu postavljati u svakom polozaju: stojecem, visecem iIi lezecem,

1) Proizvodac i nositelj patenta za hidrocel (Hydrocel) je tvrtka Jakuzzi iz SAD-a (europska filijala JACUZZI EUROPE S.p.A.S.S. Pontebbana, 33098 VALVASONE (PN) Italija.

Vodovod

59

If 1 ':~.. t

I ........

I I I

U/U-J

Mogu se postaviti pojedinacno iii u baterijama.

N a slici 12.24 prikazana su dva hidrocela s osnovnim mjerama. Hidroce1i se prikljucuju na cijevnu mrezu preko zapomog ventila <I> 1" , da bi se moguce zamjene iIi popravci mogli izvrsiti bez ikakva prekida opskrbe vodom.

Na slici 12.25 prikazani su hidroceli smjesteni u plakaru u stojecem i lezecem polozaju. Dubina plakara

Sl 12.24 Stojeci hidroceli

Sl. 12.25 Hidroceli u plakaru

Tablica 12.5 - VELICINA PLAKARA PREMA BROJU HIDROCELA

Broj Gabaritne dimenzije Prikljulak
hidroceJa rrn:n Masa DH
kom. kg rrn:n
A B
5 1450 75
6 1700 88
950 <1>25
7 1950 99
8 2200 100
9 1450 140 <1>25
10 1700 170
1700
12 1950 190 <1>32
14 2200 200
16
18
20 Kombinacija 2 onnara za 8 do 12 hidrocela <1>40
22
24 60

Vodovod i kanalizacija u zgradama

iznosi najvise 30 em. Iz tablice 12.5 vide se dimenzije plakara prema broju hidrocela. Raspored hidrocela moze, naravno, biti i drugaciji,

Hidroceli se mogu postaviti bilo gdje na cijevnoj mrezi, ~odeci racuna 0 maksimalnom tlaku koj i mogu izazvati.

Ako se postavljaju u najnizoj etazi (slika 12.26 - I), u blizini pumpe, hidroceli s tlakom 1,5 do 3 bara ~ogu se primijeniti do manometarske visine od 26 m, tj. do 7 etaza. U tom se slucaju mogu primijeniti nezaptiveni hidroceli, jer mozebitno izlijevanje vode u vodnoj stanici ne smeta.

Postavljanje u srednjoj etazi (2) blize tezistu potrosnje, daje najujednacenije tlakove, ali se moraju postaviti zaptiveni hidroceli zbog mozebitnog prolijevanja vode. Za razliku od hidroforskih postrojenja, ovdje nema poteskoca sa smjestajem (jer se lako mogu smjestiti u plakar u nekom hallu), ni s opterecenjem, ani s bukom (nema kompresora).

2

3

8 7----=---

6

---1--

0;,

.wH
-
-
-
-
-
-
p -: ...
I-
--
ri~



p 4

---",--

3 -1---_

2 H r-

, p mID

Sl. 12.26 Visinsko postavljanje hidrocela

Postavljanje baterija hidrocela na najvisoj etazi (3) vrsi se zbog toga da bi se zadovoljio potreban tlak i na najvisoj etazi (npr. za ispirnice iIi pozarne hidrante). To postavljanje ima sve osobine prethodnog slucaja, ali se tlak povecava tezinom stupa vode, pa je u pravcu prema dolje sve veci,

Pumpne agregate i ovdje treba uvijek postavljati u podrumu, iz istih razloga kao i kod hidrofora.

Sto se tice dobivanja vode, vrijedi sve sto je 0 tome receno za hidrofore. Za male uredaje (pojedinacni vodovodi obiteljskih kuca) isporucuje se gotov kombinirani agregat ( slika 12.27) koji se sastoji od

Sl. 12.27 Mali hidrocelski agregat (Jacuzzi Europe)

pumpe 1 ,elektromotora 2 i hidrocela 3 , presostata 4 i manometra 5. Na slici je kombinacija s jednim hidrocelom ("Hidro-pak"). Na pumpi je predviden injektor 6 za manje dubine bunara, a za vece se dubine injektor postavlja u bunarsku cijev.

Za sve ostalo u svezi s izravnim spajanjem tlacnih posuda (u ovom slucaju hidrocela) s gradskim vodovodom i posrednog spajanja preko otvorenog spremnika, vrijedi analogno ono sto je 0 tome receno 0 hidroforima.

(3) Svojstva membranskih posuda

Potrosna voda koja se dobiva putem membranskih po sud a je uvijek svjeza i jos se manje zagrijava, odnosno hladi, nego ona u hidroforima,jer je kubatura vode u ovim posudama pod tlakom oko deset puta manj a nego kod hidrofora. Zapremnina jednog hidrocelaje, nairne, svega 7litara, ajedan hidrocel zamjenjuje prosjecno oko 70 litara vode u hidroforu.

Postavljanje membranskih posuda ne stvara nikakve poteskoce. Za male se uredaje pojedinacni hidroceli ili njihovi agregati mogu lako smjestiti bilo gdje u kutu kuhinj e, u ormaru, pod stubistem iIi na drugom mjestu. Za vece se uredaje uvijek moze naci mjesto za smjestaj baterije ovih posuda u nekom uzidanom ormaru ili drugom prikladnom mjestu.

Zbog lakog smjestaja u zgradi, otpada i potreba zastite od smrzavanja, a kako je uredaj potpuno zatvoren, nema ni mogucnosti zagadivanja vode.

Kako voda ne dolazi u dodir sa zrakom, kao kod hidrofora, nema ni pojava trosenja tog zraka, niti potrebe za dopunjavanjem putem kompresora. Ujedno je iskljucena i mogucnost zagadenja vode zrakom preko kompresora.

Posude pod tlakom male zapremnine ne moraju se posebno projektirati, nego se sarno dodaje onolik broj komada tj. istih stanica, koliko je potrebno. U slucaju potrebe, pojedine se stanice mogu lako zamijeniti drugima.

Vijek trajanja gumene membrane nije u praksijos dovoljno istrazen, ali bez obzira na to, zbog lake zamjene pojedinih po sud a i moguce izmjene sarno membrane u njima, to ne moze izazvati ozbiljne probIerne.

Nedostaci su, kao i kod hidrofora, sto prekid elektricne struje istog trena izaziva i prestanak opskrbe vodom. Tlakovi su manje neujednaceni nego kod hidrofora. Ukljucivanje i iskljucivanje pumpnih agregata je znatno cesce nego kod hidrofora, ali zbog primjene vise pumpi maloga kapaciteta ( najcesce I ... 4 kW) i njihove konstrukcije, buka je znatno manja nego kod jacih elektromotora koji se obieno primjenjuju u vecim hidroforskim postrojenjima. Ipak, potrebno je pokloniti duznu paznju zvucnoj izolaciji

Vodovod

61

pumpnih agregata. Nedostatak pozarne i druge pricuvne vode pri prekidu rada pumpije isti kao i kod hidrofora.

Sva ova dobra svojstva i prednosti u odnosu na hidroforska postrojenja, vjerojatno ce ova brzo potisnuti iz uporabe.

(4) Shema hidrocelskog postrojenja

Na slici 12.28 prikazana je shema hidrocelskog postrojenja za visekatnu zgradu s dvije zone. Donja zona ima tlak ulicne vodovodne mreze, a gomja tlak od baterije hidrocela. Zbog potrebe za relativno visokim tlakom na najvisoj etazi, ovaje baterija smjestena na toj etazi, Pumpni agregati i komandni ormar smjesteni su u podrumu zgrade.

Pumpni uredaj sastoji se od 3 centrifugalna pumpna agregata, spojena paralelno. Agregati su relativno velikih duljiina (slika 12.29), a malih ostalih dimenzija. Zbog toga se mogu ostaviti na zidu, gdje zauzimaju vrlo malo prostora. Oni se mogu postaviti i u uzidanom ormaru, pod uvjetom da se osigura hladenje elektromotora, u kom slucaju ne zahtijevaju ni posebnu prostoriju.

Zbog vise agregata male snage, a i zbog konstrukcije, rad agregata stvara vrlo malu buku, pumpni agregati male snage mogu se cesto ukljucivati, bez pregrijavanja, a rnoguce je i ukljucivanje onoliko pumpi koliko odgovara trenutacnoj potrosnji. Zbog takvog rada, opterecenje ulicnog voda znatno je manje nego u vecih agregata, i to bez udara.

Na usisnom vodu (slika 12.28) postavljen je manometar M zbog kontrole tlaka na tom mjestu, i zastitni presostat ZP, koji je prilagoden (u dogovoru s gradskim vodovodom) tako da se iskljucuje kad se

S1. 12.28 Shema hidrocelskog postrojenja (Gorenje - Sever, GSH)

SI. 12.29 Vertikalni pumpni agregati u bateriji (Jacuzzi)

tlak smanji ispod 1,5 bara, a ponovno se ukljucuje pri porastu tlaka preko 2 bara. Time se stiti gradska mreza od vakuuma (kad je crpljena kolicina vode veca od raspolozive), a pumpe ne dolaze u priliku raditi "nasuho". Ovo je narocito prikladno u slucajevima kad se dovod vode prerkida zbog ustede iii nekih drugih razloga. Time se moze izbjeci, obicno nehigijenski, prekidni spremnik.

Baterija posuda pod tlakom nalazi se na najvisoj etazi. U uzidanom ormaru smjesteni su i manometar M i onoliko presostata koliko ima pumpnih agregata. Hidroceli daju impuls za ukljucivanje agregata pri minimalnom tlaku i za iskljucivanje pri maksimalnom. lako male zapremnine, hidroceli omogucuju da agregati ne rade stalno, nego imaju vremena i za hladenje.Presostati se podese tako da redom ukljucuju i iskljucuju pumpe ovisno 0 tlaku u hidrocelima. Sirina oblasti regulacije svakog presostata je 1,5 bar, a oblasti za svaki presostat su pomaknute za 0,2 do 0,3 bara. Na taj se nacin postize ukljucivanje prema kolicini potrosnje vode. Kad je potrosnja mala, radi sarno jedan agregat, a kad se ona poveca, radi i drugi, a sarno u vrhovima potrosnje rade sva trio

Baterija hidrocela postavlja se u blizini najopterecenije vertikale, po mogucnosti u tezistu potrosnje.

Komandni ormaric KO nalazi se u blizini pumpnih agregata (ali i na drugom mjestu). Napaja se elektricnom energijom iz elektricne mreze, a spojen je s presostatima baterije hidrocela signalnim kabelom, te zastitnim presostatom i elektromotorima pumpi. U ormaricu se nalaze osiguraci i zastitni prekidaci elektromotora, rucni preklopnik za povremeno mijenjanje redoslijeda ukljucivanja agregata zbog ujednacenijeg trosenja i dr. Umjesto rucnog rukovanja preklopnikom, moze se ugraditi i programator za automatsko mijenjanje redoslijeda ukljucivanja. Isto se tako moze omoguciti napajanje pumpnih agregata iz drugog elek-

62

Vodovod i kanalizacija u zgradama

l

Sl. 12.30 Baterija pumpi s komandnim ormarom u kompaktnom postrojenju (Gorenje - Sever, GSHK

tricnog izvora (pozarnog agregata iIi iz susjedne zgrade) uza slucaj pozara, kad signalni vod ne smije biti pod naponom.

Baterija pumpi i komandni ormaric isporucuju se i u kompaktnom obliku, predmontirani ( slika 12.30), u celicnom okviru, sa svim armaturama, manometrima, gumenim kompenzatorima (zbog zvucne izolacije baterije od cijevne mreze i zbog lakseg spajanja s vodovima) i presostatom, sve hidraulicki povezano, elektricki oziceno i tvornicki ispitano. Celicni kostur stoji na podu, na gumenim nogama, da bi se zvucno odvojio od konstrukcije zgrade. Nedostatak ovakvog kompaktnog sustava j e u tome, sto j e komandni ormaric s elektricnim vodovima i armaturama izlozen zalijevanju vodom - sto nije dozvoljeno - u slucaju puknuca cijevi i drugih dijelova. Osim toga, kad su u zatvorenom ormaru, pojedini dijelovi sustava su nepristupacni, sto moze biti veliki nedostatak. Isporucuju se i kompaktni sustavi bez komandnog ormarica (koji se smjesta odvojeno) i slobodni sa svih strana, pa nemaju spomenute nedostatke.

(5) Dimenzioniranje postrojenja

Za dimenzioniranje postrojenja potrebno je utvrditi mjerodavne kolicine vode Q i manometarsku visinuH.

m

Za ovakvu vrstu malih tlacnih posuda i cestog ukljucivanja pumpnih agregata mjerodavna kolicina vode je protjecaj u sekundi qs ,za razliku od hidroforskih postrojenja, gdje je mjerodavna kolicina maksimalna potrosnja vode po satu Qhmax. Prema tome, za dimenzioniranje hidrocelskog postrojenja primijenit ce se isti protjecaj kao i za dimenzioniranje cijevne

2 lIS 1

'CD 1/"';11 iii

, .

s )00

" s-c

"

Sl. 12.31 QH - dijagram za pumpne agregate

vodovodne mreze, vodeci racuna 0 vrsti i kapacitetu izljevnih mjesta i istovremenosti upotrebe.

Pri odredivanju visine potiskivanja vode moraju se uzeti u obzir svi cimbenici koji mogu utjecati, kao i pri dimenzioniranju hidrofora, tj.:

h - geodetska vis ina

g

hi - izljevni tlak prema tablici 17.1

ho - gubitci uslijed otpora

Hu - tlak ulicnog voda (ako postoji), kao i dodaci za inkrustaciju cijevi.

Izbor pumpnog postrojenja vrsi se na osnovu Q - H dijagrama (slika 12.31), odnosno tablice 12.6. Na dijagramu su punim crtama izvucene krivulje preporucljivih radnih tocaka. Ako se potrebna radna tocka nade izmedu dvije pune crte, usvaja se agregat s vecom vrijednoscu protjecaja uz potrebnu manometarsku visinu ..

Na tablici 12.6 nalaze se, osim podataka 0 manometarskoj visini i protjecaju, i podaci 0 nazivu agregata, snazi motora, broju agregata i potrebnom broju hidrocela.

Podaci 0 velicini plakara za hidrocele prema njihovom broju, nalaze se na tablici 12.5.

Komunalni ormarici su manjih dimenzija i krecu se od 500/500/195 do 800/600/250 mm.

Primjer 12.3

Za stambenu zgradu iz primjera 11.3 sa 10 stanova i 40 osoba, treba odrediti hidrocelsko postrojenje. Voda se crpi iz bunara u neposrednoj blizini, a razina vode je 5 m niza od pumpnih agregata.

Kolicina vode za jedan stan iznosi:

umivaonik 0,5 IJ (izljevnih jedinica)

kada 1,5

zahod 0,25

Vodovod

63

Tablica 12.6 - PODACI ZA IZBOR HIDROCELSKOG POSTROJENJA

Radne tocke Napo- Broj hidroce1a
TIP M:an. Snaga jni Signa-
IDOtora 1ni vod
aSH visina H Protok Q kVV kabel HL-3 HL-4 HL-6
Vs IDITI
dbar rn
41-1 30-50 1,5-0,7 lxO,25 5x2,5 3x 1,5 3 3 3
43-2 30-50 3,0-1,6 2xO,75 5x2,5 4x 1,5 5 5 5
44-3 30-50 4,5-2,5 3xO,75 5x4 5x 1,5 6 6 6
44-4 30-50 6,0-4,0 4xO,75 5x4 6x 1,5 6 6 6
55-2 30-60 7,2-5,10 2x2,20 5x6 4x 1,5 10 10 10
58-3 30-60 8,6-6,8 3x2,20 5xl0 5x 1,5 10 10 10
61-1 40-70 1,7-0,6 lxl,10 5x4 3x 1,5 3 3 3
62-2 40-70 3,4- 1,2 2xl,10 5x4 4xl,5 5 5 5
63-3 40-70 5,1-1,8 3xl,10 5x4 5x 1,5 6 6 6
64-4 40-70 6,8-3,2 4xl,10 5x4 6x 1,5 6 6 6
81-1 60-90 1,6-0,7 lx2,20 5x4 3x 1,5 3 3 ~
82-2 60-90 3,2-1,4 2x2,20 5x6 4x 1,5 6 6 6
83-3 60-90 4,8-2,1 3x2,20 5xl0 s » 1,5 6 6 6
84-4 60-90 6,4-2,8 4x2,20 5xl0 6x 1,5 6 8 8
67-2 50-70 8,2-6,0 2x4,0 5x6 4x 1,5 10 10 12
611-3 50-70 12,0-9,00 3x4,0 5xl0 5x 1,5 12 12 14
611-4 50-70 14,5-11,8 4x4,0 5x16 6x 1,5 14 14 16
95-2 70-100 6,5-4,0 2x4,0 5x6 4x 1,5 10 12 14
97-3 70-100 9,7-6,0 3x4,0 5xl0 s » 1,5 10 12 16
910-4 70-100 12,8-8,00 4x4,0 5x16 6x 1,5 12 12 18
910-5 70-100 14,8-11,80 5x4,0 5x25 7x 1,5 4 14 20
123-1 100-150 3,0-1,9 lx5,50 5x6 3x 1,5 8 10 12
126-2 100-150 6,7-3,8 2x5,50 5x16 4x 1,5 12 12 14
129-3 100-150 10,0-6,0 3x5,50 5x25 5x 1,5 14 16 18
129-4 100-150 13,0-8,10 4X5,50 5x35 6x 1,5 16 18 20 bide 0,25

sudoper ......:.1 _____

ukupno 3,5 IJ

Za 10 stanovaje: 10 x 3,5 = 35 IJ

Vodeei racuna 0 istovremenosti upotrebe, to prerna tablici 17.7 iznosi:

Prerna ovirn podacirna, rnanornetarska visina potiskivanja je:

Hm = hg + ho + hi

Hm = 26,5 + 5,5 + 5,0 = 37,0 dbar

Geodetska visina je:

Gubitci u cijevnirn vodovirna Izljevni tlak

Tlak ulicne cijevi

qs = 1,48 Us hg = 26,5 rn ho = 5,5 dbar hi = 5,0 dbar H, = 10 dbar

Na osnovu Q - H dijagrarna (slika 12.31) zaqs = 1,48 Us i Hm = 37,0 dbar, po podacirna tablice 12.6 odgovara pumpni agregat GSH 43-2 za rnanornetarsku visinu 30 ... 50 rn i protjecaj od 3,0 ... 1,6 Us, a takoder i GSH 61-1 . Kako drugi irna samo jednu purnpu, biramo prvi koji je ekonomicniji u eksploataciji. Taj irna snagu od 2xO,75 = 1,5 kW, i 5 hidrocela (tipa HL-3).

13 CIJEVI I ARMATURE

131 CIJEVI

U vodovodnim instalacijama zgrada najvise se upotrebljavaju cijevi od metala, ali i od drugih materijala.

Materijal od koga su cijevi nacinjene, najcesce je celik, lijevano zeljezo, bakar i olovo. Osim ovih metalnih cijevi koje su u dugogodisnjoj praksi pokazale sva dobra i losa svojstva, u posljednje se vrijeme primjenjuju i azbestnocementne cijevi koje su se za odredene svrhe pokazale vrlo dobrima. U najnovije vrijeme u uporabu sve vise ulaze i cijevi od plasticnih masa. Kako je do sada skupljeno dovoljno iskustva, u vecini zemalja se provjerene vrste plasticnih cijevi dozvoljavaju i standardiziraju.

Na tablici 13.1 navedeni su potrebni podaci 0 svojstvima materijala od kojega se prave cijevi (vodovodne i kanalizacijske), ana slici 13.1 dijagram toplinskog istezanja najcesce primjen jivanih materi [ala zacijevi.

8 7 6

8 7 6

5 4 3 2·

I V
/ /
tj V
V ~
J /
V / nl.<t"2.- ....... ..-
1/ ~ ~ ~
J(_ ......-::: I v GV. AlB. cEM. o

20 40 60 80 1OO't

TEMPERATURE

Sl. 13.1 Lineamo istezanje materijala za cijevi

Za ulicne vodove komunalnog vodovoda upotrebljavaju se lijevano zeljezne, celicne i azbestnocementne cijevi.

Za dvorisne vodove upotrebljavaju se lijevanozeljezne i celicne pocincane cijevi, a takoder dolaze u obzir i azbestnocementne.

Za prikljucke se upotrebljavaju pocincane i lijevane cijevi, a sve vise i plasticne,

U unutrasnjost zgrada najcesce se postavljaju pocincane celicne cijevi, a do laze u obzir i bakrene cijevi, narocito za instalaciju tople vode. Olovne se cijevi upotrebljavaju sarno izuzetno, kao kratki prikljucci na mjestima gdje je tesko iIi nemoguce izraditi spoj od drugih cijevi. Lijevano-zeljezne cijevi se u zgradama ne postavljaju, osim ako za potrebne tlakove iIi promjere nema drugih.

Za spajanje, rasljanje, mijenjanje pravca i promjera cijevi upotrebljavaju se cijevnice (cijevni pribor, fiting). Za cijevi od mekoga materijala koji se lako obraduje (npr.olovo) cijevnice nisu potrebne, nego se cijevi savijaju, prosiruju, isjecaju itd. Za svaku vrstu cijevi proizvode se posebne cijevnice, obicno od istog ili slicnog materijala, iste ili vece cvrstoce. One iznutra moraju biti obradene cisto i glatko, kako ne bi stvarale nepotrebne i nepredvidene otpore protjecanju vode, a debljina zidova mora biti ista kao i cijevi. Zaptivanje spojeva moze biti metalno (cvrsto nalijeganje glatko obradenih metalnih povrsina, zavarivanje), a cesce pomocu raznih vrsta zaptivki (kudelja, juta, guma, plastika i dr.).

Izbor cijevi za instalaciju zavisi od svojstava vode, njene temperature, cijene cijevi, nacina postavljanja, namjene zgrade i izgleda instalacije.

131. ZELJEZNE LIJEVANE VODOVODNE CIJEVI

HRN (JUS) C. JI. 021 Tabl. 48.19

Lijevane vodovodne cijevi se upotrebljavaju za ulicne i dvorisne vodovodne vodove (slika 13.2)

BGL~VAK. _._. -1-

L

Sl. 13.2 Lijevana vodovodna cijev s naglavkom

Izraduju se od lijevanog zeljeza u pjescanim kalupima, ili, cesce, postupkom centrifugiranja. Izvana i iznutra su presvucene slojem bitumena i vrlo su otporne na korozivne utjecaje zemljista i vode i zbog toga vrlo trajne. Zbog relativno male cvrstoce na istezanje zidovi cijevi su relativno debeli, pa je tezina cijevi velika, a duljina relativno mala, sto zahtijeva mnogo sastavaka. Cijevi lijevane u kalupima ispituju se pri izradi na tlak od 20 bara, a upotrebljavaju za radni tlak do 10 bara, a centrifugirane se cijevi ispituju na 30 bara, a upotrebljavaju za tlak od 15 bara. Proizvode se promjera <I> 40 ... 1200 mm. Izraduju se

Sl. 13.3 Spoj lijevane cijevi s kudjeljom i olovom

Vodovod

65

Tablica 13.1 - SVOJSTVA MATERIJALA ZA CIJEVI

Koefic. Tocka Koefic. Tvrdooa
Gustooa top lin. toplje- provo- Modul
p istezanja nja iIi denja eJasti
Materija1 (X. ornek top1ote zatezna pritisna savojna cnosti E
sanja A.
kg/drrr' rnrn/rrr'C °C W/mK MPa MPa MPa bar
ABS/ASA 1,06 0,08 92 0,15 37 49 56 20000
Ahnninij 2,7 0,024 658 225 100 650000
Azbestce- 2,0 0,0088 0,54 22,5 36 20 200000
rnent -
Bakar 8,9 0,017 1083 290 200x240 1300000
BetonMB 2,4 0,011 1,85 0,75 5 270000
300 -
Cink 7,14 0,027 419 110 150 1300000
Celik 7,85 0,011 1400 40 140 140 140 2000000
KaJaj 7,3 0,027 232 65 27,5 400000
(kositar)
Keramika 2,5 0,0043 1,5 70 ... 10 100 >15
(karnenina) -
Ljevano 7,2 0,010 1200 50 140 400 280 1000000
Zeljezo
OIovo 11,34 0,029 327 35 15 ... 20 170000
Polietilen 0,93 14,5 12 1200
mek 0,200 87 0,43
tvrd 0,95 24 10 14 9000
Polipropil- 0,93 0,150 65 0,24 32 60 12000
enPP
Polivinil
Klorid 1,4 0,08 85 0,15 50 80 60 30000
PVC
Porculan 2,4 0,004 1,4 24 .. .32 500 40 ... 65 s naglavcima iii prirubnicama (obodima). Cijevi s naglavcima se postavljaju ispod zemlje, as obodima slobodno iznad zemlje, tamo gdje je potrebno lako i brzo postavljanje i skidanje.

Spajanje cijevi s naglavcima (slika 13.3) vrsi se tako, da se slobodni kraj jedne cijevi uvuce u naglavak: (kolcak, "muf") druge cijevi, nabije kudjeljom i zaIije rastopljenim olovom iii nabije olovnom vunom. Zaptivka je kudjelja, a olovo je drzi da je tlak: vode ne istisne. Urnjesto ovog nacina, koji se smatra zastar-

Sl. 13.5 Lijevana cijev s prirubnicom

jelim ali se jos uvijek primjenjuje, u novije se vrijeme upotrebljavaju cijevi s navojem na unutamjoj strani naglavka, u kojima se zaptivanje vrsi gumenim

UVlfTO

rT~

~ ..

ZAPTlVKA

SI. 13.4 Spoj lijevane cijevi s uvrtkom i gumenim prstenom

SI. 13.6 Spoj cijevi s prirubnicom

66

Vodovod i kanalizacija u zgradama

prstenom koji se stegne zavrtanjem uvrtke u naglavak (slika 13.4) Postoje i cijevi sa zlijebovima na unutarnjoj strani naglavka, a zaptivanje se vrsi sa dva gumena prstena. A ima i drugih konstrukcija.

Spajanje cijevi s prirubnicama (obodima) (slika 13.5) vrsi se umetanjem prstena od gume iIi olova i stezanjem zavrtnjima (slika 13.6)

Za mijenjanje pravca, rasljanje itd. upotrebljavaju se cijevnice (fazonski dijelovi)- slika 13.7. One se spajaju na isti nacin kao i cijevi medusobno. Oznacavaju se slovima.

'UKA SINBOL OZNAKA SLIKA SIWBOL OZHAlCA
~ :>L- A £:fml):: )::::( u
fIl=3 >r- ~
AI. . '"'-- L
.
~ )!L- B
I&J )-I( MMA
~ >*- BB
t6 )':L_ ~ >f< MMAA
C
~ - a!?:a
~ cc ~ MMB
~ I--< f! + * MMBB
~ t=-< I!R
fE:=:::t :x:::=-t iiiW"" $':::'~ ¢ ... _. - p
.... ----~
~ I-- p 6-""'" £; •• __ ••. 0
.... _--_ ..
~ >-=:::.: R F.;,-- ...• ~.---- .. x
".--_ ...... Sl. l3.7 Cijevnice lijevanih vodovodnih cijevi

Gubici tlaka za lijevane vodovodne cijevi dati su na nomogramu (na slici 17.7).

131.2 CELICNE CIJEVI

(1) Celicne besavne cijevi

HRN (JUS) C. B5. 124 Tablica 48.18

Celicne cijevi bez sava ("Manesmanove") - slika 13.8 - upotrebljavaju se za ulicne i dvorisne vodove na mjestima gdje se zahtijeva veci tlak.

Sl. l3.8 Celicna besavna cijev s naglavkom

One nisu tako otporne na koroziju kao lijevane i moraju se posebno zastititi, Iznutra su asfaltirane, a

izvana oblozene jutom u bitumenu. Zidovi su im upola tanji od ljevanih, pa se proizvode u duzinama 7 do 16 metara i imaju manje sastavaka od ljevanih. Radni imje tlak 16 i 20 bara. Cijevi manjih promjera mogu se savijati u hladnom stanju. Proizvode promjera 0 40 do 600 mm, s raznim vrstama naglaavaka (za nabijanje kudjelje, s gumenom zaptivkom i za zavarivanje).

Spajanje se vrsi na isti nacin kao i lijevanih cijevi, a fazonski dijelovi su slicni. Spajanje zavarivanjem je moguce, ali se ne preporucuje.jer se zastitni slojevi pri zagrijavanju uniste, a naknadno se ne mogu dobro izraditi .:

(2) Celicne navojne cijevi

HRN (JUS) C. B5. 225 Tablica 48.1

Celicne navojne (plinske) cijevi upotrebljavaju se za instalaciju vode u unutrasnjosti zgrada i za dvorisne vodove.

Izraduju se sa savom i bez sava, Savne se cijevi upotrebljavaju za tlak do 10 bara, sto znaci, za vecinu kucnih vodovoda; a besavne, izuzetno, za veci tlak. Zbog zastite od hrdanja, one su i izvana i iznutra galvanskim putem presvucene tankim slojem cinka. Promjer imje <1> 10 ... 150 mm, a duljina 4 ... 8 m. Ne smiju se savijati ni u hladnom stanju, jer im presvlaka od cinka otpada i cijev je tada izlozena hrdanju. Cijevi na krajevima imaju konusni navoj, a ako se sijeku, navoj se nareze naknadno.

Za spajanje, rasljanje i savijanje sluze cijevnice (slika 13.9 i tablica 48.2 ... 17) od tempernog lijeva koje imaju cilindricni navoj. Na vanjski se navoj namota pramen kudjelje koji se namaze lanenim uljem iIi specijalnim kitom za zaptivanje, a preko toga se zavrne dio koji se spaja. Spajanje cijevi medu sobom vrsi se pomocu nazuvice ("mufa") 1 iIi uvrtke 3; mijenjanje promjera prijelaznicama (prijelazna nazuvic a 2, prijelazna uvrtka 5 i prijelazna dvostruka uvrtka 4); zatvaranje kraja cijevi kapama 6 ili cepovirna 7; savijanje najbolje pomocu lukova 10 i 11, a moze i pomocu koljena 12 i prijelaznog koljena 13; rasljanje pomocu raslja (T -komada) 15 i kruzeva 16, itd. Lukovi, raslje i krizevi mogu imati sarno unutarnji navoj, samo vanjski (muski) ili kombinirani. Kraci rasalja i krizeva mogu biti istog promjera (kao 15 i

16) iIi razlicitog.

Za spojeve koji se mogu lako razdvojiti upotrebljavaju se cijevne spojke ("holenderi" - slika 13.10. Nepropusnost se postize zaptivkom 1,iIi konusnim metalnim nalijeganjem 2. Pod 3 je prikazana spojka s koljenom. Sve spojke takoder mogu imati kombinacije vanjskih i unutarnjih navoja.

U lako rastavljive spojeve spada i tzv. dugacki navoj (slika 13.11) kojemu se najednom kraju cijevi

Vodovod

67

2 3

II

7





"

IS

"

I'

Sl. 13.9 Cijevnice vodovodnih navojnih cijevi

I nazuvica

2 prelazna nazuvica 3 dvostruka uvrtka

4 prelazna dvostruka uvrtka 5 prelazna uvrtka

6kapa

7Cep

8 protunavrtka

9 prirubnice

10 luk 90" s naglavkom 11 luk 45" s naglavkom 12koljeno

13 prelazno koljeno 14 troluk

15 prava raslja

16 prelazna prava raslja 17 kriz

2

Sl. 13.10 Spojke

nareze cilindrieni navoj takve duljine, da na njega moze stati cijela nazuvica, zaptivka i protunavrtka koja pritisne zaptivku, Cime se i na cilindricnom navoju postize nepropusnost.

3

Sl. 13.11 Spoj dugaekim navojem

Gubici tlaka za celicne navojne cijevi dati su u tablicama 17.7 i 17.8

131.3 AZBESTNOCEMENTNE VODOVODNE CIJEVI

HRN (JUS) B. C4. 081 Tablica 48.22

Azbestnocementne vodovodne cijevi se upotrebljavaju za ulicne i dvorisne vodove.

Prave se od smjese cementne zbuke s azbestom dugackih vlakana koja sluze kao armatura. Manje su cvrste nego lijevane zeljezne cijevi i nisu dovoljno otpome na utjecaj kiselina i agresivnog ugljicnog dioksida, ali su glatkije od zeljeznih za manje promjere ( do cp 200 rom) su lakse od lijevanih cijevi. Proizvode se promjera 4> 50 ... 300 mm, duljine 3 ... 4 metra, obicno bez naglavaka, za radni tlak do 25 barn.

Spajanje se vrsi pomocu nazuvica od istoga materijala s gumenim zaptivkama (simpleks, vitlak) ili od zeljeza (zibo = Gibault). Prva (slika 13.12) ima nazuvicu od azbestnog cementa s dva ili tri gumena prstena koji se navuku na sastav dvije cijevi i jedan se kraj ozbuka cementnom zbukom. Zibo-spojnica (slika 13.13) ima dva gumena prstena koji se pomocu nekoliko vijaka stegnu izmedu dva zeljezna oboda i jednog zeljeznog prstena. Uz azbestnocementne cijevi upotrebljavaju se i lijevane cijevnice koje se spajaju s cijevima slicno kao i zibo spojnice.

2

-.~Im--j--·--·-~~·--·-· -. + I

Sl. 13.12 Azbestnocementne nazuvice

l

ZZZl=$ii"~~AZ~B.~CEM. COEV

III III ---'----IH w----

I I I _I II GUM. PRSTEN

Sl. 13.13 Zibo-spojnice

68

Vodovod i kanalizacija u zgradama

131.4 OLOVNE VODOVODNE CIJEVI

HRN (JUS) C. E4. 040 Tablica 48.21

Olovne vodovodne cijevi su se prije upotrebIjavale za sve vrste vodova, a sada su negdje dozvoIjene za prikjljucke i za kratke spojeve izmedu posuda i cijevi, negdje su zabranjene za vodovodne svrhe, a vecinom se njihova upotreba ne preporucuje, Voda koja sadrzi kisik i agresivni ugljicni dioksid rastvara olovo i truje vodu, narocito ako je mekana. Tvrde vode stvaraju karbonatni sloj koji stiti dalje nagrizanje. Mogu se upotrijebiti za instalacije kojima se provodi voda koja ne mora imati kvalitetu vode za pice. OIovne su cijevi mekane, Iagano se savijaju i obraduju, ali se Iako i deformiraju i ostecuju, vrlo su trajne i vrlo dobro podnose vibracije. Vapnena i cementna zbuka ih nagriza i moraju se zastiti od njihova dodira. Proizvode se u promjeru <I> 10 do 100 mm, duljine 2 ... 70 m (u koturima tezine do 100 kg) za tlak do 25 bara.

Za spajanje nisu potrebne nikakve cijevnice.

Mijenjanje pravca vrsi se savijanjem, a spajanje tako, da se oIovna cijev prosiri, u nju uvuce druga i sastav zalemi. Rasljanje se vrsi na slican nacin (slika 13.14).

-!-. - I

t-._.

Sl. 13.14 Spoj olovnih cijevi

Na slici 13.15 su prikazani rastavni spojevi celicnih i oIovnih cijevi s metalnim konusnim zaptivanjem J i sa zaptivkom 2.

Gubici tlaka za oIovne vodovodne cijevi prikazani su na nomogramu s1. 17.6

CEUCNA NAZUVICA I RUKAVAC OLOVNA CUEV

tm1l!$tj ~

2

Sl. 13.15 Spoj celicnih i olovnih cijevi

131. 5 BAKRENE CIJEVI

HRN(JUS) C. D5. 501 Tablica 48.20

Bakrene cijevi se upotrebljavaju za unutarnju instalaciju, narocito tople vode, i za prikljucne vodove.

Na unutarnjim povrsinama bakrenih cijevi brzo se stvara tanki sloj oksidula koji stiti dalje nagrizanje cijevi. Ne treba ih upotrebljavati za vodu koja sadrzi mnogo agresivnog ugljicnog dioksida (npr. mineralne vode) koji otapa bakar i utjece na okus vode. Bakrene su cijevi vrlo trajne i elasticne, tesko pucaju pri smrzavanju, vrlo su gIatke, imaju tanke zidove i vrlo lijepo izgledaju. Istezanje im je 50% vece nego celicnih cijevi, sto pri postavljanju treba uzeti u obzir. Proizode se promjera <I> 6 ... 75 mm; duzine u sipkama 4 do 6 m, u koturima do 150 m.

Sl. 13.16 Spoj bakrenih cijevi kapilamim lemom

Sl. 13.17 Spoj celicne i bakrene cijevi

Spajanje se moze vrsiti zavarivanjem (koje zbog vrlo tankih zidova zahtijeva veliku vjestinu), tvrdim Iemljenjem, specijalnim cijevnicama sa zavrtanjem i cijevnicama s kapilarnim Iemljenjem. Posljednji spomenuti nacin se primjenjuje najcesce. Kroz rupice a (slika 13.16) unese se Iem koji se kapilarnom silom rasiri po cijeloj dodirnoj povrsini izmedu cijevi i cijevnice. Zbog toga je vrlo vazno za vanjski promjeri cijevi imaju vrlo malo odstupanja od standardnog. Savijanje cijevi malih promjera vrsi se u hladnom stanju, a vecih, cijevi se moraju prethodno zagrijati. Za spajanje s drugim cijevima, ima raznih konstrukcija. Na slici 13.17 prikazana je jedna s metalnim zaptivanjem. Zaptivni prsten od mesinga iIi celika se pritezanjem navrtke djelimicno zasijece u meksi bakar i na taj se nacin dobiva nepropusni spoj.

Gubici tlaka za bakrene cijevi prikazani su na nomogramu s1. 17.6.

Vodovod

69

131.6 PLASTICNE CIJEVI

Cijevi od plasticnih masa sve se vise upotrebljavaju, a iskustvo je vee dostatno da se osigura potrebna sigumost za njihovo ugradivanje. Do sada su se za vodovode najvise primjenjivale polivinilske i polietilenske cijevi, a uvode se i druge.

Cijevi od plasticnih masa vrlo su glatke izvana, lako se obraduju uobicajenim alatom za drvo i metale. Vrlo su otpome na koroziju, trajne (do 50 godina), nisu otrovne, a voda u njima nije izlozena nikakvim promjenama okusa i mirisa. Materijalje dobar toplinski i elektricni izolator (tablica 13.1). Nije izlozen lutajucim strujama i njihovom razaranju, ali se iz istih razloga ne moze upotrijebiti za uzemljenje. Zbog lakog omeksavanja na toplini, moze se upotrijebiti sarno za temperature do 600 C, ali se zbog toga moze lako obradivati zagrijavanjem, i mora se stititi od zagrijavanja izvana (npr. od sunca). Zbog glatkih zidova iznutra, gubici zbog trenja su im manji nego u celicnih cijevi i ne naginju inkrustacijama. Znatno su lakse od celicnih cijevi, pa je rad s njima i njihov transport olaksan,

Sirenje na toplini im je znatno vece nego kod ostalih cijevi, 0 cemu se mora narocito voditi racuna pri njihovom postavljanju.

(1) Polivinilske cijevi

HRN (JUS) G. C6. 505 Tablica 48.23

Polivinilske se cijevi primjenjuju za vodovodne cijevne mreze u obiteljskim zgradama i za dvorisne vodove.

Materijal od kojeg se izraduju je polivinilklorid (PVC) koji je tesko zapaijiv. Pri niskim temperaturama cijevi su lomljive i ne smiju se bacati. Prema njemackim propisima, tamnosive su boje.

Cijevi za vodovod izraduju se od tvrdog PVC-a pod tvornickim nazi virna Juvidur, Totra, Vinidur, Bovidur.

Proizvode se za tlak od 6 bara i 10 bara, s nag-

lavkom ilio bez njega.

Promjera su - vanjskog <I> 16 ... <I> 400 mm Duljine su (obicno) 4 i 6 m.

Spajanje PVC cijevi medu sobom i s cijevnicama vrsi se lijepljenjem u naglavcima iii nazuvicama i usadivanjem u naglavak s gumenom zaptivkom.

Spajanje cijevi lijepljenjem u gotovim naglavcima, vrsi se nakon sto se povrsine koje se lijepe (naglavak iznutra a kraj cijevi izvana) ociste od prasine i masnoce, ohrapave grubim brusnim papirom i tanko namazu tvornickim Ijepilom. Kraj cijevi se odmah uvuce u naglavak, poslije cega spoj brzo ocvrsne (slika 13.18).

r 1,50 ..

t:a1

Sl. 13.18 Spoj PVC cijevi \ijep\jenjem

Sl. 13.19 Spoj meta1ne i PVC cijevi

Poslije 24 sata moze se vrsiti ispitivanje tlaka.

Spajanje cijevi bez naglavka vrsi se lijepljenjem na isti nacin i uvlacenjem oba kraja cijevi u nazuvicu.

Spajanje pomocu gumene zaptivke usadivanjem, vrsi se s naglavcima koji imaju zlijeb u koji se umetne gumeni prsten (slika 33.21) Da bi cijev lakse usla kroz gumeni prsten u naglavak, kraj cijevi je ukosen pod kutom od 15°.

Kad nema tvornicki izradenih naglavaka, njihova izrada i savijanje cijevi moze se vrsiti zanatski, u radionici iii na gradilistu, Obrada cijevi vrsi se prethodnim omeksavanjem pomocu specijainih grijaca (do t = 130°C) iii potapanjem u vrelo ulje iii vodu. Savijanje cijevi vrs! se prethodnim punjenjem cijevi pijeskom i zatvaranjem krajeva cijevi drvenim cepovirna, uz pomoc sablona, a ohladi se mokrom krpom iii polijevanjem hladnom vodom. Spajanje se vrsi izradom naglavka i lijepIjenjem tvornickim Ijepilom. Kraj cijevi se zagrije do omeksanja i navuce na drugu cijev iii na drveni kalibar i naglo ohladi, poslije cega se cijev zalijepi kao sto je prethodno opisano.

Grananje, mijenjanje pravca, promjera i ulijevanje, vrsi se pomocu cijevnica od istog materijala, a za dvorisne vodove i pomocu cijevnica od lijevanog zeljeza. Spoj PVC cijevi s metainom vrsi se pomocu narocite spojke (slika 13.19).

Spajanje i grananje moze se vrsiti i zavarivanjem PVC-a, ali se zbog osjetljivosti materijala ne preporucuje.

Gubici tlaka: Slika 17.6

(2) Polietilenske cijevi

HRN(JUS) G. C6. 685 Tablica 48.24

Polietilenske cijevi se upotrebljavaju kao mekane iIi tvrde, za dvorisne iIi prikljucne vodove, a sarno

70

Vodovod i kanalizacija u zgradama

tvrde za unutarnje vodove u zgradama. Obje su vrste erne boje.

Polietilenske cijevi (PE cijevi) su lakse od PVC cijevi, lakse su od vode (vidi tablicu 13.1) te pli,:,~Ju, a tvrdi PE ima nesto vecu otpornost prema VISlm temperaturama. Cvrstoca na istezanje je znatno man~a nego PVC-a, a pri tome u mekanog PE-a znatno manja od tvrdoga. Zbog toga su zidovi mekanih cijevi dvaput deblji od tvrdih, pa su ove eko~omienije od Il_l.ek~nih (uz isti vanjski promjer). Obje vrste PE CIJeVI su normalno zapaljive, dakle, lakse se zapale nego PVC cijevi. Na rnrazu su izdrzljive, n~r~Cito I?~kane, koje pucaju sarno u izuzetno nepovoljnim pnhkama.

Proizvode se za tlakove:

mekane cijevi: 2,5,6 i 10 bar tvrde cijevi: 6 i lObar.

Promjera (vanjskog):

mekane cijevi <I> 10 do <I> 160mm tvrde cijevi <I> 10 do <I> 400 nun Duljina cijevi:

mekane cijevi u koturima od 40 do 75 m tvrde cijevi u komadima od 6 i 12 m.

Kako se polietilen za sada ne moze lijepiti, spajanje PE cijevi medu sobom (nerastav1jiv spoj) vrsi se zavarivanjem celnoga spoja ili nazuvica. Rastavljivi spojevi vrse se putem spo}.nica od ~eta1a ili po~i'pro: pilena (slika 13.20) u k.oJlma s~ IJe~kast? prosl~em kraj cijevi stegne i zgnjeC~ ko~usmIl_l. dIJel~vI~a.spoJke. Cijevnice se prave z~v~vanJem~ hJ~yanJ~m lh up?r~born polipropilenskih ili metalnih cijevmca sa gnjecnim spojevima. Spajanje se moz~ ~siti i izvan isk~pa, koji moze biti znatno uzi (dno sirine 3 do 5 proIl_lJera cijevi), a zbog savitljivosti cijevi, ~og~ se ~som iskopa izbjeci moguce smetnje. Ovakvi se iskopi, naravno, ne mogu kopati rucno vee specijalnim kopalicama. U takvom je slucaju po1aganje ovih cijevi vrlo ekonomicno,

SI. 13.20 Spoj PE cijevi metalnim rukavcem i PE spojnicom

Gubici tlaka: Stika 17.6

131.7 VODOVODNA CRIJEVA

Na mjestima gdje izljevno mjesto treb.a bi.ti pokretno, kao dijelovi cijevne mreze upotrebljavaju

se i vodovodna crijeva. Ovdje spadaju gum en a, plasticna i kudjeljna crijeva i savitljive cijevi.

(1) Gumena crijeva

HRN(JUS) G. C6. 024 Tablica 48.25

Gumena se crijeva u kucnoj instalaciji najeesee upotreb1javaju za vrtne hidrante i pumpe.

Ona mogu biti cisto gumena, ali se vise upotrebljavaju ona s platnenim uloscima koji sluze kao armatura,jer su evrsea, otpornija i trajnija. Proizvode se za tlak od 6 bara i 12 bara, promjera <I> 10 do 63 mm, debljine zidova 3,5 do 8 mm, duljine 30 do 40 m ukoturima.

(2) Plastiena crijeva

Upotrebljavaju se za vrtne hidrante, a zbog glatkosti, lijepih boja i trajnosti i za tusne prska1ice.

Plasticna su crijeva obicno od mekog PVC-a i PE-a, ali i od drugih plastika. Proizvode se promjera <I> 10 do 50 mm, du1jina u koturima prema dogovoru.

(3) Kudjeljna crijeva

HRN(JUS) Z. C6. 010

Kudjeljna se crijeva upotrebljavaju za pozarne hidrante u zgradama.

Ona su cisto kudjeljna ili su kudjeljna gumirana iznutra. Prave se za tlak od 6 do 25 bara, promjera <I> 20 do 75 mm, koja, spljosteno polozena imaju sirinu 33 do 118 mm. Gumirana kudjeljna crijeva su izvana crveno stavljena, za tlak od 16 i 20 at, promjera <I> 38 do 75 mm. Posljednjih se godina slicna kudjeljnima prave crijeva od plasticnog tkiva koja su trajnija i ljepsa od kudjeljnih.

Gubici tlaka za gumirana pozarna crijeva navedeni su u nomogramu s1. 17,8

(4) Savitljive cijevi

Savitljive cijevi (meta Ina crijeva) - slika 13.21 - se u kucnoj instalaciji najcesce upotrebljavaju za

SI. 13.21 Metalno crijevo

Vodovod

71

pokretne prskaliee tuseva i za prikljucke nekih aparata.

Proizvode se za visoki i niski tlak, zaptivene i nezaptivene, promjera cl> 4 do 220 mm, od celika i bakrenih legura. Za prskaliee tusa primjenjuju se nezaptivene savitljive eijevi, izvana poniklane iii kromirane, vanjskog promjera (j> 15 mm, unutamjeg (j> 12 mm, s uvucenim gumenim erijevom.

132 ARMATURE

Armature sluze za zaustavljanje, prigusivanje i reguliranje tijeka vode, za reguliranje tlaka, mjerenje protoka i za ispustanje vode i zraka u vodi i ejevovodima. Prave se od lijevanog i kovanog zeljeza, mesinga, bronce i drugih legura, a izraduju se i od plastike. Za svaku vrstu eijevi prave se posebne armature, ali se neke postavljaju i na vise vrsta cijevi. Unutamje povrsine armatura moraju biti glatke i ciste i takvih oblika, da daju sto manji otpor protjeeanju vode.One trebaju imati sto manje pokretnih dijelova, kako bi se dijelovi koji se trose lako zamijenili, lako postavili, da ne zauzimaju mnogo prostora, da se njima lakse rukuje i da lijepo izgledaju. Vidljive armature i njihovi dijelovi trebaju se lako cistiti, zbog cega su ili uglacane iii presvucene slojem nikla ili kroma.

U armature spadaju: zatvaraci, ispusne, regulacijske i mjeme armature.

132.1 ZATVARACI

Za otvaranje, prigusivanje i zatvaranje toka vode u cijevima sluze zatvaraci. U zatvarace spadaju: zasuni, zapomiee i slavine.

(I)Zasuni

HRN (JUS) M.e. 5.600 .•• 670 Tabliea 48.26 ... 28

Zasuni (zagatke, "siberi") - slike 13.22 i 13.23 - sluze za zaustavljanje i prigusivanje tijeka vode u eijevima. Obicno se postavljaju na lijevanim vodovodnim cijevima, za promjere (j> 40 mm do najvecih,

Zasun se sastoji od kucice ("kucista", oklopa) uz kojoj se okretanjem rucnog tocka okrece vreteno na cijem se kraju nalazi kruzna ploca konusna presjeka, kojom se zatvara slobodan profit eijevi. Zaptivanje je metalno, tj. uglacana metalna povrsina ruba kruzne ploce se priljubi na uglacani metalni rub sjedista kucice i tako bez ikakve zaptivke zatvara cijev. Pri podignutoj ploci, cijelije profit cijevi slobodan, a tijek vode skoro nepromijenjen. Zatvaranje i otvaranje je postupno i ne izaziva hidraulicne udare, ali zatvaranje nije uvijek potpuno,jer cvrste cestice u vodi ponekad

Sl. 13.22 Zasun za spoj prirubnicom

ne dozvoljavaju potpuno nalijeganje konusa na leziste, narocito kod malih promjera. Pri okretanju rucnog tocka, vreteno ostaje na mjestu (ne dize se), a po njegovom navoju pomocu navrtke krece se ploca i pri otvorenom stanju nalazi se u supljini ispod poklopea kucice.Kucica i poklopae u pravilu su od lijevanog zeljeza, a ostali su dijelovi od mesinga iii bronee. Zbog laganog postavljanja i skidanja, kucica zasuna obicno

Sl. 13.23 Mali zasun za navojni spoj

Sl. 13.24 Zasun sa sipkom i ulicnom kapom

ima prirubniee, a za prikljueak na eijevi s naglaveima umecu se speeijalni fazonski dijelovi. Zasuni se izraduju i u manjim promjerima., s prikljuckorn na navoj (slika 13.23) u kom su slucaju eijeli od mesinga. Oni se prave promjera (j> 10 do (j> 100 mm.

Da bi se moglo rukovati zasunom postavljenim na odredenoj dubini u zemlji, vreteno se produzi sipkom u zastitnoj eijevi, a na povrsini zemlje se zavrsi ulicnom kaporn od lijevanog zeljeza s poklopeem (slika 13.24). Sipka se okrece posebnim kljucem, umjesto rucnim tockicem.

72

Vodovod i kanalizacija u zgradama

Zasuni se proizvode kao kruzni, ovalni i plosnati.

Plosnati su znatno kraci, laksi ijeftiniji i primjenjuju se za manje pritiske.Promjera su <I> 40 do <I> 1000 mm.

Gubici tlaka prikazani su na tablici 17.5.

(2) Zapornice

HRN (JUS) M.CS.021 281

TabIica 48.29 34

Zapornice (zaporni ventili, propusni ventili) sluze za zaustavljanje i prigusivanje tijeka vode u cijevima, isto kao i zasuni.

Okretanjem rucnom tocka (slika 13.25) okrece se vreteno, na cijem se donjem dijelu nalazi plocica s gumenim prstenom iii zaptivkom drukcijeg oblika.

S1. 13 .25 Zapomica

Ova gumena zaptivka nalegne na svoje sjediste u otvoru pregrade i zaustavi tijek vode. Zatvaranje je potpuno zbog elasticnosti zaptivke i dobrog nalijeganja na sjediste i postupno, zbog duzeg okretanja vretena. Zapornice se izraduju od mesinga i bronce, a zaptivke su od gume, plastike, koze iii drugog materijala. PosIije nekog vremena zaptivka se istrosi i, da ventil ne bi propustao, mora se zamijeniti novom. Vreteno prolazi kroz zaptivacu cija se zaptivka (grafitna kudelja, gumeni o-prsten) takoder mora obnavljati.

S1. 13.26 Zapomi ventili

Zapornica ima mnogo vrsta (slika 13.26) za razne polozaje (ravni i kutni), nacine spajanja (s navojem, prirubnicama, s glatkim krakom i njihovim kombinacijama), nacine rukovanja (s tockorn, preckom, polugom, na kljuc), razne tezine (laki i teski modeli) i vanjske obrade (glatki, poniklani, kromirani), zatim uzidni, s kapom i dr. U slucaju potrebe (radni stolovi, digestoriji i dr.) vreteno zapornice moze se produljiti sipkom, tako da sarno rucica bude na dohvatu ruke.

Postoje i zapornice iz kojih se voda nakon zatvaranja moze ispustiti. To su zapornice s ispustom ( sa cepom) - slika 13.27 - I) kod kojih se otvor u tijelu ventila zatvori cepom s navojem i zapornice s ispusnom slavinom (2), koje imaju ugradenu posebnu malu slavinu iii ventil za ispustanje vode.

2

SI. 13.27 Zapomo ispusni ventil

Vee ina ovih zapornica ima vreteno pod pravimn kutom prema osi cijevi. Zbog naglog mijenjanja pravca tijeka vode i ostrih rubova, u ovakvim se ventilima stvaraju vrtlozenja i veliki otpori i sumovi, Kod kosih zapornica (slika 13.28) profil cijevi ostaje slobodan, njihov otpor je znatno manji i rade manje sumno.

S1. I3.28 Kosa zapomica

Samozapornice (samozaporni ventili) -slika 13.29- su specijalne zapornice koje sluze da propuste vodu kroz odredeno vrijeme (obicno 10 do 45 s), a zatim se automatski zatvore.Koriste se zbog ustede vode u javnim tusevima, mokrionicima i drugim mjestima. Prema konstrukciji vrlo su slicni ispiraonicama. Na slici je prikazan presjek kroz samozapornicu u polozaju kad ne propusta vodu. Kako su konstrukcija i oznake iste kao na slici 13.50, opis je skoro isti, te ga ne treba ponavljati. Lako se kombinira s magnetnim i noznim ventilima.

Vodovod

73

Napominjem da postoje i magnetni ventili (vidi s1. 13.59).

Slika 13.29 Samozapornica

Slika 13.30 Zaporna slavina

Zaporniee se prave promjera cjll 0 do 100 mm Gubici tlaka su dati na tablici 17.5

(3) Slavine

HRN (JUS) M.C5. 400 Tabliea 48.35

Slavine sluze za zatvaranje tijeka vode u eijevima na mjestima gdje je naglo zatvaranje dozvoljeno, npt. za prebacivanje tijeka vode izjedne u drugu eijev.

Slavine (slika 13.30) nemaju venti la, vee metalni konus s otvorima koji naglo zatvara, a u otvorenom polozaju ostavlja cijeli profil cijevi slobodan. Otpori slavina su mali, ali pri nag lorn zatvaranju postoji

mogucnost izazivanja hidraulicnih udara. Zbog toga su obicno zabranjene u vodovodnoj mrezi, a dozvoljava se izuzetno postavljanje na onim mjestima gdje nema opasnosti da ce izazvati smetnje u mrezi. Zaptivanje je metalno, nema mekih dijelova, lako se zaglavi, a kad se osteti, propusta vodu i tesko se popravlja.

Za prebacivanje tijeka vode iz jednog eijevnog kraka u drugi (cest slucaj: kada-tus) sluzi trosmjerna slavina (slika 13.31 - A), a postoje i cetverosmjeme, pa i petosmjerne slavine (B).

132.2 ISPUSNE ARMATURE

Ispusne armature (ispusni, izljevni ventili) sluze za ispustanje vode iz cijevi i postavljaju se iznad sanitarnih predmeta i drugih posuda. Prave se od mesinga i branee, au posljednje vrijeme i od plastike i drugog materijala (poreulan, plastik). Izvana su polirane, poniklane iii kromirane. Unutarnja im je konstrukeija ista ili slicna kao i u zaporniea.

(1) Ispusnice

Ispusniee (ispustni ventili) razlikuju se po obliku, konstrukciji, svrsi i polozaju. Vecina se razlikuje i naziva prema vrsti i svrsi, a neke prema konstrukeiji ili drugim karakteristikama. Prema polozaju postavljanja, ispusniee mogu biti: zidne (na zidu iIi drugoj vertikalnoj povrsini) iIi stojece (stolne)- na prikladnoj horizontalnoj povrsini.

(11) Izljevnleke ispusnice

HRN (JUS) M.C5 250 Tablica 48.2 ... 43

Ove ispusnice (slika 13.32) su armature najjednostavnije izrade, po polozaju zidne, a postavljaju se iznad kuhinjskih i drugih izljevnika i slicnih mjesta gdje se uzima voda. Obicno su sarno polirane (uglacani mesing), a rjede poniklane. Rucica imje precka, zvijezda, tockic ili kljuc. Pramjera su cjl 10 do cjl 25 mm, manje ili vece tezine.

Sl. 13.32 Izljevnicka ispusnica

74

Vodovod i kanalizacija u zgradama

Sl. 13.33 Izljevnicka ispusnica sa crijevnom spojkom

U praonicama, kotlovnicama i na drugim mjestima gdje se voda treba upotrijebiti na raznim mjestima, dalje od ispusnice, postavljaju se izljevnicke ispusnice sa spojkom za crijevo (slika 13.33). Promjera su, takoder, cj> 10 do cj> 25 mm.

Gubici tlaka prikazani su na tablici 17.5.

(12) Zidne ispusnice

HRN (JUS) M. CS. 300 Tablica 48.44

Zidne ispusnice postavljaju se iznad umivaonika, kuhinjskih i drugih praonica, izljevnica i drugih mjesta.

Prednost zidnog polozaja ovih ispusnica jest u manjem prljanju, laksem odrzavanju ijednostavnom postavljanju i pricvrscivanju, Nedostatak imje sto se moraju montirati na gradevini, a ne u radionici. U pravilu su poniklane iii kromirane, s rucicom od metala, porculana iii plastike. Promjera su cj> 10, 15, a neke i 20 mm (slika 13.34).

Na istim mjestima se postavljaju i zidne ispusnice s pokretnom pipom (slika 13.35). Ostalo je isto.

2

SI. 13.34 Zidne ispusnice

1

200 ... 250

l

Sl. 13.35 Zidne ispusnice s pokretnom pipom

Na slici 13.36 prikazana je u presjeku novija konstrukcija zidne ispusnice s rucicom u obliku kape od plastika 1 ,s kosim ventilom i o-prstenom od gume 3 koji bolje zaptiva vreteno nego stara zaptivnica i rijetko ga treba obnavljati. Okretanjem rucice vreteno 2 se obrce u mjestu i putem navoja 4 po mice klizni dio 5 na kojem se nalazi zaptivka 6 , dok ona ne nalegne na sjediste ventila. Na slici je prikazan i uobicajeni nacin pricvrscivanja ispusnice na zid preko zidne plocice 10 na drvenom uglavku 11 u zidu.

Gubici tlaka prikazani su na tablici 17.5.

Sl. 13.36 Zidna ispusnica novije konstrukcije

I kapa rueice 2 vreteno

30 -prsten

4 navoj vretena

5 klizni dio (cahura) 6zaptivka

7 aerator 8 rozeta

9 produznica

10 koljeno sa zidnom plocicom

II drveni uglavak.

Vodovod

75

(13) Stojeee ispusnice

HRN(JUS) M.CS.290 Tabl. 48.45

Stojece ispusnice najcesce se postavljaju na umivaonicima, sudoperima, bideima, ali ina ravnim rubovirna kada i drugim mjestima.

Stojece ispusnice vise su izlozene prljanju i teze se ciste, a dovod vode je odvojen od cijevne mreze u zidu, sto usloznjava i poskupljuje instalaciju. Prednost je sto se ispusnice mogu pricvrstiti na sanitame predmete pod povoljnijim uvjetima u radionici, nego sto su uvjeti na gradilistu, Promjera su <I> 10 i <I> 15 mm (slika 13.37.

Gubici tlaka prikazani su na tablici 17.5

(14) Ispusnlce s dvostrukim ventilom

Postavljaju se kao i obicne ispusnice, a i nad umivaonicima.

Na slid 13.38 prikazana je ispusnica s dvostrukim venti 10m (poznata pod nazivom "Benkizer" i "Biber") Okretanjem kucice 6 oko cijevnog vretena 1 ujedno se spusta i ventil, i zaptivka 5 odvaja od sjedista ventila 4, a voda propusta (prikazano tockasto; ventil je na slici maksimalno otvoren). Ako je potrebno istrosenu zaptivku izmijeniti, odvme se kucica, a pomocni ventil 3 pod tlakom vode nalegne na koso sjediste i zatvori

1

SI. 13.38 Ispusnica s dvostrukim venti lorn

vodu. Uz ovakve ispusnice nije potrebna zapomica koja se inace uvijek stavlja ispred sanitamogpredmeta, da bi se voda zatvorila i zaptivka mogla zamijeniti.

Gubici tlaka prikazani su na tablici 17.5

(15) Brzohodne ispusnice

Mogu se primijeniti na raznim mjestima, c. narocito na onima gdje treba stedjeti okretanje rucice za ispustanje vode.

Na slici 13.39 prikazane su ove brzohodne ispusnice kojima se rukuje okretanjem poluge za 114 kruga.

SI. 13.37 Stojece ispusnice

76

Vodovod i kanalizacija u zgradama

Sl. 13.39 Brzohodne ispusnice

Time se dize i spusta cahura kucice, a time dize i spusta ventil i bez dugog obrtanja pusta i zatvara voda. Zbog lakog rukovanja one se cesto upotrebljavaju, a

Sl. 13.40 Brzohodna stojeca ispusnica

u praksi se pokazalo da dobre konstrukcije i pored relativno brzog zatvaranja ne izazivaju hidra-ulicne udare.

Na slici 13.40 prikazanaje brzohodna ispusniea u kojoj se kretanjem metalnog palca putem navoja velikog koraka spusta vreteno s konusom i otvara ventil nadolje, protiv struje vode. Pri zatvaranju ventila, opruga dize konus i zajedno s tlakom vode zatvara ventil.

Po konstrukciji ovima su srodne lijecnicke ispusnice (slika 13.41) koje imaju dulju polugu za otvaranje laktom (oko 15 em), da se pri rukovanju s njima ne bi upotrijebile sterilizirane ruke.

Sl. 13.41 Lijecnicke ispusnice

(16) Laboratorijske ispusnice

Laboratorijske ispusniee (slika 13.42) slicne su konstrukeije obicnim zidnim ispusnicama, sarno se u pravilu postavljaju na radnim stolovima. Uvijek ima-

2

Slika 13.42 Laboratorijske ispusnice

ju slavinu prilagodenu za gumeno erijevo iii takvu spojnieu, a postavljaju se na stupove vi sine 9 em, 20 em i 30 em. Izraduju se poIirane i kromirane, promjera <1> 10 i <1> 15 mm.

(17) Cesme za pitku vodu

Na cesme za pitku vodu na javnim mjestima (u skolama, tvomicama, na zeljeznickim stanicama, ulieama) postavljaju se ispusnice s mlazom u obliku malih vodoskoka (slika 13.43 i 32.(:. 6). Usnici su im takva oblika da se usnama ne mogu dodimuti pri upotrebi.

2

Sl. 13.43 Ispusnice za cesme

Za napajanje stoke (goveda, konja, svinja) koriste se stocne pojilice (slika 13.44)

Pritiskom njuske na metalni jezik cesme, izdize se vreteno kojim se otvara mlazniea i voda dovodi u posudu. Popustanjem tlaka, pod djelovanjem opruge,

Sl. 13.44 Steene pojilice

Vodovod

77

vreteno se spusta, dotok kroz mlaznicu smanjuje, dok se potpuno ne zatvori. Mlaznice se mogu mijenjati, a promjer mlaznice se odreduje prema tlaku vode. Posuda cesme je od lijevanog zeljeza, iznutra emajlirana. Annatura je od mesinga, promjera <I> 15 mm,

(18) Stedljive Ispusnlce

Najavnim mjestima, gdje vodu treba stedjeti (slabi izvori, brodovi i druga vozila) ili gdje postoji vjerojatnost nesavjesnog rukovanja, postavljaju se razne vrste stedljivih ispusnica (slika 13.45). One ispustaju vodu sarno dok se drzi pritisnuta poluga (1, 2, 3), dugme (4,5) ili klatno (6), a cim se oni puste, ventil se pod djelovanjem opruge iii tezine klatna zatvori. I pored dosta brzog prekidanja tijeka vode, dobre konstrukcije (s namjernim zakasnjenjem zatvaranja), ne izazivaju hidraulicne udare. Nedostatak u rukovanju im je u torne.sto je pri uporabi jedna ruka zauzeta.

Sl. 13.45 Stedljive ispusnice

4

Postoje i stedljive samozaporne ispusnice koje se, nakon sto se puste u djelovanje, poslije odredenog vremena same zatvore, te ih nije potrebno citavo vrijeme drzati otvorene (samozapomi ventil, slika 13.29, kombiniran sa slavinom).

(19) Ispusnlce s plovkom

HRN (JUS) M. CS. 820 Tablica 48.46 ... 47

Ove se ispusnice postavljaju u spremnicima, zahodskim kotlicima i na drugim mjestima, gdje je potrebno posudu napuniti do odredene razine ili tu ratzinu stalno odrzavati, bez sudjelovanja covjeka.

Sl. 13.46 Ispusnice s plovkom

Ispusnice s plovkom ispustaju vodu automatski, bez sudjelovanja covjecje ruke, putem plovka koji pliva na povrsini vode. Spustanjem razine vode (slika 13.46) spusta se i plovak, preko poluge otvara ventil i ispusta vodu, ana odredenoj maksimalnoj razini ployak zatvara ventil i dotok vode. Ventili su od mesinga,

promjera <I> 10 (na zahodskim kotlicima) do <I> 65 mm (na manjim i vecim spremnicima). Plovci se prave od bakrenog lima, cinka, stakla i plastike.

Na slici 13.47 prikazane su jos dvije konstrukcije od kojihje jedna s membranom (stvara manje suma), a druga bez izljevne cijevi.

Zbog malih promjera otvora ventilnog sjedista ( 3 do 6 mm) i velikog tlaka vode, pri punjenju se javljajujaki sumovi i dolazi do trosenja zaptivke, sjedista ventila i mlaznice zbog kavitacije. Zbog toga je potrebno da zaptivka bude lako dostupna, a da se sjediste i mlaznica mogu zamijeniti iIi popraviti. Najbolje mlaznice ovih ventila su od plastike, jer dulje traju.

78

Vodovod i kanalizacija u zgradama

2

Sl. 13.47 Ispusnice s plovkom

Sl. 13.48 Vrtne hidrantske ispusnice

1

(20) Hidrantske ispusnice

Hidrantske ispusnice sluze za uzimanje vode iz vodovodne mreze zbog polijevanja (slika 13.48) iii gasenja pozara (slika 18.1 - tablica 48.36 ... 38), a postavljaju se u dvoristima i u zgradama.

Prave se od mesinga i u pravilu imaju spojku za gumeno crijevo. Proizvode se u dimenzijama <1> 15, <1> 20 i <1> 25 mm. Postavljaju se na zemlji, u kutiji od lijevanog zeljeza (l), u zidnom ormaricu iii udubini u podnozju zgrade ( 1,2,3).

(21) Ispirnice

HRN(JUS) M. CS. 821

Ispirnice (tlacni ispiraci, ispirni ventili) sluze za ispiranje zahodske skoljke izravno iz vodovodne cijevi. Ima ih vise konstrukcija, a princip rada (slika 13.49) je sljedeci:

+c

Sl. 13.49 Shema ispirnog ventila

Pri mirovanju (1) tlak vode iz dovodne cijevi D preko tanke cijevi d u komori K na gornji dio ventila V je veci od onog odozdo, jer je donja pritisnuta

2

3

povrsina manja. Pritiskom na dugme C, pomocnim ventilom P pusta se voda koja se nalazi pod tlakom iz komore K kroz cijev 0 u ispirnu cijev i. Time se smanjuje tlak vode u komori K, venti I V se dize i voda pojuri u ispirnu cijev i vrsi ispiranje. Ispiranje traje sve dok se preko tanke cijevi d ne ispuni vodom komora K, i venti I postupno ne spusti kad ispiranje prestane. Prestankom tlaka na dugme C pod djelovanjem opruge zatvara se pomocni ventil P. Vijkom na cijevi d moze se protok vode prigusiti, a stirn i regulirati vrijeme ispiranja i punjenja komore.

Na slici 13.50 prikazan je u presjeku i izgledu ispirni ventil marke "Aqua" u trenutku praznjenja. Pritiskom na dugme C otvara se pomocni venti I P i voda u komori K zaobilaznim putem kroz cijev 0 odlazi u ispirnu cijev. Time se smanjuje tlak odozgo i voda iz mreze izaziva uvlacenje gumene navlake G, dizanje ventila Vi ispiranje iz dovoda D preko ispusta I. Prestankom tlaka na dugme C, pod djelocvanjem opruge, pomocni se venti I zatvara i voda kroz uski kanal d postupno puni komoru K, gumena se navlaka izvlaci i ventil V spusta na svoje sjediste i ispiranje prestaje. U kanalu d nalazi se igla i kojom se pomocu odvrtaca odreduje hod ventila, cime se regulira kolicina ispirne vode R. Ova igla ujedno cisti uski kanal od cestica koje s vodom udu u njega. Jacina mlaza se regulira vijkom r kojim se na izljevu prigusuje protok, takoder pomocu odvrtaca, kroz rupicu u tijelu kucice ventila.

Sve konstrukcije ispirnica imaju uske kanale koji se lako zacepe, i mnogo pokretnih dijelova, pa cesto dolazti do kvarova. Osim toga, svi ispirni ventili zahtijevaju visoki tlak, te se ne mogu postavljati na mjestima gdje ga nema u dovoljnom stupnju. Ai rad imje

Vodovod

79

obicno vrlo bucan, S druge strane, prednost im je u tome sto trose manje vode i lijepo izgledaju (kromirana ispirna cijev i ventil).

Sl. 13.50 Ispirnica "Aqua"

Prema njemackim propisima (DIN 3265) ispirnica treba odgovarati ovim uvjetima:

Kolicina vode pri ispiranju Jacina ispiranja (protjecaj) Trajanje ispiranja

Tlak pri ispiranju

6 do 10 litara 0,6 do 1,5 lis :s 15 s

0,2 do 6 bara

Pri ispiranju ispirnice ne smiju prskati vodu, pri zatvaranju izazivati udare i kad nisu u pogonu, ne

Sl. 13.51 Ispirnica s obicnom zapornicom

smiju propustati vodu. Ispituju se na tlak od 16 bara i moraju imati zracni usisni ventil.

Prave se od mesinga, izvana poIirane, poniklane iii kromirane, promjera <l> 10, <l> 15, <l> 20, <l> 25 i <l> 32 mm.

U posljednje se vrijeme u istu svrhu primjenjuju ispirnice vrlo jednostavne konstrukcije, a bez spomenutih glavnih nedostataka. To su obicni kutni zaporni ventili s poluznom rucicom (slika 13.51), promjera 20 mm, s ispirnom cijevi s lukom, koja se na izljevu suzuje zbog mlaznog djelovanja. Ventil i ispirna cijev su kromirani i izgledaju slicno normalnim ispirnicama. Jedinaje razlika u tome, sto se ove ne zatvaraju automatski, vee ispiranje traje sve dok se rucicom ne prekine. Ovakve su ispirnice robustne konstrukcije, ne kvare se lako, nisu bucne i kad se u njih ugradi i usisni zracni ventil, u svemu odgovaraju zahtjevima koji im se postavljaju - osim automatskog zatvaranja. Naravno, i ove ispirnice opterecuju cijevnu mrezu kao i os tale, 0 cemu treba voditi racuna,

Osirn spomenutih zahodskih, proizvode se i mokrionicke ispirnice. One su iste konstrukcije kao i zahodske, sarno nemaju zracni ventil (nije im potreban) i prilagodene su na manje kolicine vode (vidi s1. 32. M 12)

(2) Pribor uz ispusnice

U pribor za ispusnice spadaju razne vrste prskalica za oblikovanje mlaza za razne potrebe. Ovdje cemo prikazati zidne tusne prskalice, mlaznice za pozame i vrtne hidrante i neke regulatore mlaza vode. Ostale prskalice (sprinkleri, brizgalice za klimatizatore, prskalice za zalijevanje i za fontane) bit ce prikazane u odgovarajucim odjeljcima.

(21) Tusne fuze

Sluze za rasprsivanje vode pri tusiranju, a postavIjaju se nad kadama i u posebnim tusevima.

3 4

~\

Sl. 13.52 Tusne ruze

Tusne ruze (slika 13.52) izraduju se kao jednostavne i nepomicne (1) iIi zglobne (2), s regulacijom mlaza i zglobom (3, 4). Ove posljednje omogucuju suzavanje i sirenje mlaza, a k tomu i razlicito usmjeravanje. Postoje i razne vrste tusnih ruza koje se koriste u terapijske svrhe, medu njima i one veIikih

80

Vodovod i kanalizacija u zgradama

dimenzija, s raznolikim mlazovima. Ruze se prave od mesinga, izvana polirane i kromirane, au posljednje vrijeme i od plastike. Promjeri ruza su cp 50 ... 250 mm, a prikljueaka cp 10 do cp 25 mm.

(22) Rucne tuine prskalice

Rucne prskalice (slika 13.53) rabe se najvise pri tuSiranju. Uvijek su na kraju savitljive cijevi Hi crijeva, a mogu se objesiti, postaviti na raslje Hi zglobno pricvrstiti na vodici od cijevi ili na drugi nacin, Za pranje posuda na sudoperima takoder se cesto postavljaju, a metalno ili plasticno crijevo upusta se u otvor sudopera, da ne bi smetalo. Ina njima se postavlja ruZa s regulatorom mlaza, a ima ih i sa eetkom

(5), pa i takvih, u Ciju se drsku stavlja deterdzent koji se tlakom na dugme more dozirati. Metalni su dijelovi od mesinga, poniklani ili kromirani, a u posljednje vrijeme eak se i eitave rucne prskalice prave od plastike. Promjera su od cp 10 i cp 15., a izuzetno i cp20mm.

(23) Mlaznice

Mlaznice (slika 13.54 i s1.18. 7) se rabe u pozarne svrhe i za polijevanje ulica ( 1,2), polijevanje manjih povrsina (1) i za pranje vozila (2). Postavljaju se na kraju gumenog iii kudjeljnog crijeva i sluze za suza-

2

~

e

~

~ ~

I;

SL 13.54 M1aznice

SL 13.55 Aerator

vanjepromjera crijeva (na 113 do 115 promjera), zbog vece brzine protoka i postizanje jaceg mlaza vode, a ponegdje i za sirenje mlaza. Izraduju se od mesinga, aluminija i plastike, promjera cp 10 do cp 50 mm. Promjeri usnika su najcesce cp 6 ... 18 mm, a ima i vecih.

(24) Regulatori mlaza

Regulatori mlaza imaju svrhu usmjeravanja i oblikovanja vodenog mlaza. Postavljaju se na slavinarna ispusnica, i na ruzama rucnih i drugih prskalica.

Najjednostavniji regulatori mlaza su umetci u uSCe slavine koji pomoeu cjevcica iii krilaca mijenjaju i poboljsavaju mlaz.

Sl. 13.53 Rucne tusne prskalice

U regulatore mlaza spada aerator (perlator) koji se postavlja na usee ispusnica i mjesalica. To je dodatak koji se privije pomocu navoja, a njime se postize znatno poboljsanje vodenog mlaza. Prolazeci kroz nekoliko sita i vodica (slika 13 .55) vodeni rnIaz usisava zrak i mijesa se s njim. Tako se mlaz siri i dobiva punoeu (kruzni presjek), postaje mekan, ne prska udarajuci u povrsine i zbog toga znatno smanjuje buku, a zbog povecanog sadrZaja kisika, brze rastvara sredstva za pranje, vise se pjeni i bolje pere. Pritom je gubitak tlaka oko 2,5 puta veci nego bez aeratora.

Zbog sirenja mlaza, na slavine se postavljaju male ruze (slika 13.35), a zbog lakseg rucnog upravljanja mlazom, postavlja se kratko metalno crijevo (slika 13.34) koje se moze kombinirati s aeratorom iii ruzom.

(3) Rukovanje ispusnicama

Ispusnice su najeesee izradene tako, da se rukovanje ventilima vrsi rucnim okretanjem rucica, Zatvaraju se okretanjem u smjeru kazaljke na satu, a otvaraju, obratnim smjerom. Rucice su prilagodene lakom prihvacanju prstima, u obliku su precke, toekica, zvijezde iii kape, trokutastog do visekutnog oblika, U posljednje vrijeme se uglavnom izraduju od plastike, sto je narocito prikladno za mjesalice tople vode

Vodovod

81

(da se rucica ne pregrije). Da bi se izbjegla upotreba prstiju za okretanje rucica, primjenjuju se u lijecnickim ispusnicama (slika 13.41) brzohodni ventili s okretanjem za 90°, polugama, kojima se moze rukovati i sakom, pa i laktom, a rjede koljenom iii stopalom.

Posljednjih godina pojavile su se konstrukcije kod kojih se aktiviranje ventila ne vrsi okretanjem rucice, nego pomicanjem poluge ili tlakom na tipke. Kako ovdje nije potrebno okretanje, rukovanje je moguce ne sarno prstima vee i sakom, sto je odredena prednost.

Da bi se iz higijenskih i estetskih razloga izbjegao dodir rucica i mogucnost kontaktne zaraze, posebno u javnim zahodima i mokrionicima, pribjegava se aktiviranju ventila i drugih uredajnih dijelova, nogom ili elektricnim i fotoelektricnim uredajima. Time se ujedno postize i usteda vode, jer se ona pusta sarno kadje to zaista potrebno.

(31) Nozno upravljanje

Pri upravljanju nogom, primjenjuju se mehanicki, hidraulicni, pneumatski i elektricni uredaji i njihove kombinacije. Na slici 13.56 prikazane su sheme s noznirn aktiviranjem ispusnica. Evo kratkog prikaza nekoliko nacina noznog upravljanja ispusnicama.

1 - Nozni zaporni ventil u podu tlakom noge na membranu ili dugme otvara se i propusta vodu. Promjenom tlaka, mijenja se protjecaj, a prestankom tlaka opruga zatvara ventil. Nedostatak mu je mogucnost propustanja vode u stropu i obimni skupi radovi za popravak ("Efkapress").

2 - Noznim se venti 10m zatvorena voda u tankoj cijevi pritisne i djeluje na specijaini ventil. Pritiskom noge moze se mijenjati protjecaj. Nedostatakje manji od prethodnog,jer je mala kolicina vode u impulsnoj cijevi ("Efkaped").

3 - Noznim elektricnim pritisnim prekidacem dovede se struja u magnetni ventil MVkoji propusta vodu. Kad prestane tlak, prekida se dovod struje i

4

ZRAI(

Sl. 13.56 Sheme noznog upravljanja ispusnicama

magnetni se ventil zatvara. Nedostatak: zbog vl age na podu elektricni prekidac se ovlazi i dovodi do kratkog spoja i razaranja prekidaca.

4 - Noznim gumenim mjehurom zatvoreni se zrak pritisne i kroz tanku plasticnu cijev djeluje na samozaporni venti1. Nema nedostatke prethodnih ("Kuppersbusch").

Nozno aktiviranje ispusnica primjenjuje se za ispiranje zahoda i mokrionika, ispustanje vode iz sudopera u velikim kuhinjama i iz umivaonika.

Na slici 32.Z48 prikazan je primjer zahoda s noznim aktiviranjem.

Za napomenuti je da se nozno aktiviranje moze kombinirati s mehanickim (npr. pokretna ploca na kojoj se za vrijeme uporabe stoji, pritisne gumeni mjehur i aktivira ispusnicu).

(32) Elektrfcno automatsko upravljanje

Elektricno automatsko upravljanje ispusnicama (najcesce tusevima i ispiranjem mokrionika i grupnih zahoda) vrsi se iz higijenskih i estetskih razloga zbog namjernog iii slucajnog izostavljanja aktiviranja ispirnica i zbog ustede potrosnje vode.

Na slici 13.57 prikazana je shema elektricnog

Sl. 13.57 Shema elektricnog upravljanja ispusnicama

rukovanja grupom ispusnica (mokrionika, tuseva i dr.). Elektricni sat (ustvari, elektricni vremenski prekidac) C, propusta struju u odredene dane i sate do kontaktora K koji u odredenim razmacima (koji se podesavaju na 5 do 20 min) ukapca magnetnu samozapornicu koja propusta vodu u unaprijed odredenom trajanju (10 do 60 s), nakon cega se ona zatvori.

Najedan sat (uru) moze se prikljuciti najvise tri kontaktora, na jedan kontaktor 5 magnetskih ventila, ana jedan magnetski ventiI do 8 prskalica.

Kombiniranjem raznih vrsta elektricnih satova i kontaktora mogu se automatizirati grupe mokrionika, zahoda i tuseva s raznim rezimima uporabe (npr. razni rezimi radnim danom i nedjeIjom, iIi prije i poslije podne. itd.).

82

Vodovod i kanalizacija u zgradama

(33) Fotoelektricno upravljanje

Fotoelektricno upravljanje ispusnicama obieno se vrsi na umivaonicima operacijskih hala i lijeenickih ordinacija, za ispiranje mokrionika, za tuseve i sl.

Na slici 13.58 prikazano je djelovanje fotoelektricnog uredaja na ispiranje mokrionika, ispusnicu umivaonika i na susilicu za ruke. Na prikladnom se mjestu kroz odasiljac 0 emitira sijalicom svjetlosna zraka Z do fotocelije prijamnika P. Presjecanjem te svjetlosne zrake (tijelom iii rukama) daje se, preko kontaktora-pojacivaca, impuls magnetskoj zamozapomici MV za protjecanje vode. Kad se zraka uspostavi, prestaje i protjecaj. U uredajima s toplom vodom na prikladnom se mjestu, obieno u uzidanom ormaricu, postavlja termostatna mjesalica s udesenom temperaturom mijesane vode. Za ispiranje mokrionika ukljueuje se, naravno, sarno hladna voda. Ispiranje se vrsi sarno za vrijeme uporabe, cime se moze znacaino ustedjeti voda ..

Sl. 13.58 Fotoelektrieno rukovanje ispusnicama

Nedostatak fotocelijskog uredaja je u tome, sto se izvor svjetlosti zaprlja ili namjemo osteti, pa voda neprekidno curi, a i cijena im je dosta visoka.

(34) Magnetoi ventili

Magnetni ventili (elektricni ventili) su neophodni dijelovi za automatizaciju elektrienog upravljanja ispusnicarna.Ovdje spadaju magnetne zapomice i magnetne sarnozapornice.

Magnetna zapornica (slika 13.59 - 1) je ventil Cije vreteno prolazi kroz elektricnu zavojnicu (Spulu). UkljuCivanjem elektriene energije vreteno se namagnetizira i dize, cime se otvara ventil, a prekidom dovoda, uz pomoc opruge, vreteno se spusta i venti I zatvara. Magnetne zapornice se proizvode kao klipne i membranske, dimenzija cjt15 ... cjt 50 mm, za napon od 250 V ili 24 V. Najrnanji je tlak obicno 7 dbar. Da bi venti li dobro funkcionirali, u njihovoj je blizini potrebno ugraditi sita.

Magnetna samozapornica (slika 13.59 - 2) je obieni sarnozaporni ventil (slika 13.50), cije dugme

2

Sl. 13.59 Magnetne zapomice

pritisne namagnetizirani spreznjak kad se struja ukljuci i na taj nacin otvori sarnozapomi ventiL Kad se struja iskljuci i tlak stane, ventil se sarn zatvori, odmah ili poslije odredenog vremena, sto se udesava regulacijskim vijkom.

132.3 REGULACIJSKE ARMATURE

U regulacijske armature vodovoda spadaju rami venti li za regulaciju smjera tijeka vode, tlaka, usisavanja i ispustanja zraka, osiguranja odredenog tlaka i mjerenja protjecaja vode.

(1) Razni ventili

(11) Odbojni ventili

Odbojni ventili {povratni,jednosmjemi ventili) - slika 13.60 - dozvoljavaju tijek vode sarno ujednom smjeru. Postavljaju se na mjestima, gdje se ne smije dozvoliti tijek vode u oba smjera, npr. kod hidrofora, spremnika, elektricnih zagrijaca, vodomjera i dr.

2

3

Sl. 13.60 Odbojni venti Ii

Oni djeluju tako da poklopac, venti I ili neko tijelo u obliku lopte ili metka dozvoljava prolaz vodi sarno u jednom mjeru, au suprotnom smjeru se prolaz zatvori. Neke konstrukcije izvedene su sarno za horizontaloe 1 a druge sarno za vertikalne cijevi 2, pa pri postavljanju treba na ovo obratiti pozomost, a ima ih i za sve poloZaje 3.

Vodovod

83

SI. 13.61 Odbojni venti I s gumenim metkom

Na slici 13.61 prikazan je presjek kroz odbojni venti 1 s gumenim metkom koj i zbog prikladnog oblika

Sl. 13.62 Odbojni priklopac

stvara vrlo mali otpor normalnom protjecanju i radi sk?ro necujno, ana slici 13.62 prikazan je odbojni pnklopac koji se upotrebljava u vanjskoj vodovodnoj mrezi. Postoje i odbojni ventili ugradeni u kosi zapomi ventil (slika 13.68).

Odbojni ventili za vanjsku vodovodnu mrezu (tablica 48.48) izradeni su od lijevanog zeljeza, a za unutamju, od mesinga. Prave se promjera <I> 6 do <I> 100 mm.

Gubici tlaka prikazani su na tablici 17.5.

(12) Redukcijski ventili

~edukcijski ventili (svodni ventili) smanjuju previsok tlak vode u cijevnoj mrezi na neki odredeni nizi i automatski ga odrzavaju. Postavljaju se ~ visoki~. zgra~ama i na drugim mjestima, gdje bi preveliki tlak izazvao stete na aparatima ili udarce i sumove u instalaciji.

Princip rada vidi se na jednoj od mnogih konstrukcija (slika 13.63). Pritisak koji se zeli postici udesava se zavrtanjem tocka I (prije toga se mora odvrnuti osigurac 2), cijim se okretanjem dize i spusta venti 1 6 koji je stremenom 5 povezan s membranom 4 i spiralnom opr_ugom 3. Ako se tlak poveca iznad udesenog, voda p~ltisce .m.embranu, venti 1 se dize, prigusuje protok 1 smanjuje tlak. Ako se tlak smanji, spiralna opruga preko membrane vraca ventil, te se protok i tlak povecavaju.

SI. 13.63 Redukcijski venti I

Redukcijski ventili se obicno ugraduju sarno na osnovu dozvole komunalnog organa. Manji redukcijski ventili prave se od bronce iIi mesinga promjera <I> 10 i <I> 15 mm, a veci od lijevanog zeljeza promjera <I> 20 do <I> 150 mm. Kako su redukcijski ventili osjetljivi na cvrste sastojke u vodi, uvijek se ispred njih iIi u njima postavljaju sita. Udesavanje tlaka vrsi se pom?cu manometra, koji je cesto puta ugraden u ovaj ventil.

(13) Zracni ventili

Zracni ventili sluze za ispustanje zraka iz cijevne vodovodne mreze (ispusni ventili), za usisavanje zraka (usisni) i za obadvije radnje (ispusno-usisni). Postavljaju se na najvisim a ina drugim tockama kucne i vanjske vodovodne mreze,

Na slici 13.64 prikazanje usisni zracni ventil za zgrade koji se postavlja na vrhu vertikale I i protocni usisni ventil 2 koji se postavlja u blizini sanitarnih sprava. Kad nastane vakuum u cjevovodu ispod njega, ventil se digne i propusti zrak. Oni se uglavnom postavljaju da sprijece usisavanje otpadne vode iz sanitarnih predmeta u vodovodnu mrezu putem ostavljene rucne prskalice iIi gumenog crijeva.

Na slici 13.65 prikazanje ispusno - usisni zracni ventil s plovkom 1 kojim se zatvara protjecaj vode. Kad u cjevovodu nastane vakuum, plovak se spusti, otvori venti 1 i usisa zrak. Kad se u cijevi punoj vode nakupi zrak ispod ventila, plovak se takoder spusti i ispusti zrak.

J:Cako ~ri prom)eni rezima pritisaka iz zracnog ventila moze kapati voda (u dobrim konstrukcijama) ili cak i prskati (u losijim), postavlja se lijevak ili cijev koja je u svezi s kanalizacijom (slika 13.65), ali veza ne smije biti izravna, zbog mogucnosti usisavanja otpadne vode.

Zracni se venti li izraduju za visoki tlak i bez tlaka.

Prvi se ugraduju u mrezu koja se nalazi pod tlakom, a drugi se postavljaju izmedu zapornih ventila ili slavina i slobodnog izljeva (npr. u rucnim prska-

84

Vodovod i kanalizacija u zgradama

11

1

2

SI. 13.64 Zracni usisni venti!

SI. 13.65 Zracni venti1i s odvodom

licama). Prvi se ispituju na tlak od 16 bar, a drugi na 5 bar. Moraju biti takve osjetljivosti, da reagi-raju na negativni tlak od 1 kPa. Izraduju se od mesinga (promjera <I> 10, <I> 15, <I> 20, <I> 25 i <I> 32 mm). Za vanjske vodove, kuciste je od lijeva-nog zeljeza, a ventili i lopta od mesinga, promjera <I> 50 mm (slika 13.66). Ovaj ventil funkcionira na isti nacin kao i ventil prikazan na slici 13.65.

(14) Sigurnosni ventili

Sigurnosni ventili (slika 13.67,13.69 i 13.70) sluze za sprjecavanje opasnog tlaka. Postavljaju se na mjestima na kojima moze nastarti povecanje priti-ska i razaranje aparata i cijevi (npr. kod zagrijaca, kotlova i dr.). Postoji vise konstrukcija: s utegom, s oprugom iii membranom.

J

SI. 13.67 Sigumosni membranski venti1

Princip radaje u tome.sto se tlak utega ili opruge udesi tako da se u slucaju prekoracenja tlaka vode

_--us·---

SI. 13.66 Zracni venti1 za vanjske vodove

otvara ventil i tlak oslabi. Tom prilikom kaplje ili curi voda iz ventila. Na prikazanom membranskom ventilu tlak se regulira zavrtanjem regulacijskog navrtka, cime se steze opruga i povecava dozvoljeni tlak. Rucicom se kontroIira je Ii ventil ispravan. Sigurnosni venti li za kucnu instalaciju izraduju se od mesinga, polirani, poniklani ili kromirani, promjera <I> 15 do <I> 50 mm.

(15) Kombinirani ventili

Kako neki ventili cesto puta do laze zajedno u odredenom redoslijedu, izraduju se u jednom komadu kao kombinirani ventili, cime se stedi u materijalu i montazi, a redoslijed imje osiguran.

Na slici 13.68 vidi se kombinirani kosi zaporni venti 1 s ispusnom slavinom i odbojnim ventilom. Ventilna ploca 1 se u slucaju povratnog strujanja vode odvaja od vretena zapornice i zatvara sjediste, slicno kao i kod odbojnog ventila (slika 13.60 - 3).

Na slici 13.69 prikazan je sigurnosno-odbojni venti I <I> 15 mm. Reguliranje se vrsi skidanjem kape 1 i zavrtanjem i odvrtanjem regulacijske navrtke 2, kojom se steze ili popusta opruga sigurnosnog ventila.

SI. 13.68 Kombinirani zapomo-odbojni venti1

Vodovod

85

4

Sl. 13.69 Kombinirani sigumosno-odbojni ventil

Sl. 13.70 Grupni ventil

Na ispust 3 se pricvrsti cijev za ispustanje pare odnosnio vode u slucaju prekoracenja dozvoljenog tlaka. Odbojni ventilje 4.

Na slici 13.70 u presjeku i izgledu je prikazan kombinirani grupni ventil, koji se sastoji od sita 1, redukcijskog ventila 2, odbojnog ventila 3 i sigurnosnog ventila 4. Na komoru sigumosnog ventila prikljucenje manometar 5. Na cijevi za ispust 6 nalazi se kontrolno staklo 7 za promatranje rada ventila.

(2) Vodomjeri

Vodomjeri su uredaji za mjerenje protoka vode, a sluze za kontroliranje i obracunavanje potrosnje vode. Bez vodomjera, voda se rasipa, a pausalno naplacivanje ne odgovara stvamoj potrosnji i cesto puta je nepravedno. S druge strane, vodomjeri mogu izazvati pretjeranu stednju vode na stetu higijene i izazivaju gubitak tlaka.

Ima ih vise vrsta: s krilastim rotorima, oscilatomi, Voltmanov, Venturijev. U zgradama najvise dolazi u obzir vodomjer s krilastim rotorom ( slika 13.71) u kojem voda u prolazu okrece rotor s krilcima (lopati-

cama), a ovaj preko zupcanika prenosi okretaje na brojcanik koji pokazuje potrosnju, U tzv. mokrim vodomjerima cjelokupan mehanizam je u vodi, a u suhima sarno je rotor u vodi, a ostali dio u suhoj komori. Prvi su nesto osjetljiviji, ali voda, narocito ako sadrzi zeljezo, moze zamutiti debelu staklenu plocu nad brojcanikom. Drugi se obicno upotrebljavaju za vodu koja nije potpuno cista. Da cestice koje nosi voda ne bi ometale okretanje rotora, na ulaznom je dijelu ugradeno sito. Vodomjeri s rotorima izraduju se za prikljucke <I> 15 do <I> 65 mm, pa i veci. Kucica je od bronce, a rotor s lopaticama i casa su od tvrde gume. Vodomjeri s lopaticama vrlo su osjetljivi i registriraju i mali protok, ali su im gubici tlaka veliki. Mogu se ugraditi sarno u horizontal nom polozaju.

3

2

4

ROTOR

Sl. 13.71 Vodomjer s krilastim rotorom

Za vece kolicine vode postavlja se Voltmanov vodomjer (slika 13.72) koji u cilindricnoj kucici ima turbinski krug sa spiralnim lopaticama. On se pod utjecajem vodene struje okrece, a okretaji se preko

86

Vodovod i kanalizacij a u zgradama

osi prenose na mehanizam brojaca. Brojcanik je slican prethodnom. Voltmanov vodomjer je manje osjetljiv na protok, ali su mu gubici vrlo mali. Moze se ugraditi i horizontalno i vertikalno.

SI. 13.72 Voltmanov vodomjer

Za instalacije gdje je potrebno registrirati i male i velike kolicine vode (npr. u industrijama s povremenim potrebama velike kolicine vode) postavljaju se kombinirani vodomjeri (slika 13.73) koji se sastoje od jednog vodomjera s krilastim rotorom (za male kolicine vode) i Voltmanovog (za velike kolicine). Prebacivanje prema jacini protoka vrsi se automatski pornocu ugradenog priklopnog ventila s kuglom.

Izbor sustava i velicine vodomjera vrsi se prema maksimalnom protoku u lis, vodeci racuna i 0 prosjecnom mjesecnom protoku u mvh . Pritom promjer prikljucka ne mora bitijednak promjeru vodomjera.

Gubici t1aka vodomjera navedeni su na slici 17.4 i 17.5.

KRILNI VOOOM1ER

KRILNI VODOM1ER

Sl. 13.73 Kombinirani vodomjer

14 VODOVODNI SUSTAVI I SHEME

Raspodjela vode primitivnim uredajima vrsi se nosenjem vode od mjesta zahvata (bunara, cesme, izvora) u manjim iIi vecim posudama (vjedrice, brente, burad, cisterne), pjeske iIi kolima. Takav nacin je ne sarno tezak i skup, vee i nehigijenski.

Raspodjela vode vodovodima vrsi se provodenjem vode u cijevima od mjesta zahvata do potrosnih mjesta. Vodovodi omogucuju da na svakom mjestu potrosnje, u svako doba dana, bude na raspolagaanju dostatna kolicina dobre vode.

1

~~---=-2 _--++11 +-I1I4-11~1 +-III

Sl. 14.1 Shema vodovoda

Vodovodi (slika 14.1) se sastoje od zahvatnog objekta 1, dovoda 2 i cijevne mreze 3. Prema vrsti zahvata, odnosno potrebnoj kvaliteti vode, izmedu zahvata i mreze ukljucuju se postrojenja za obradu i dizanje vode 4.

141 VRSTE VODOVODA

Prema namjeni vode, vodovodi su:

• k 0 m una I n i (opskrbljuju vodom gradove,

sela i druga naselja);

• industrijski;

• poljoprivredni;

• s p e c ij a I n i (pozarni vodovodi, zeljeznicki, za polijevanje aerodroma, stadiona parkova, sajmista, za hladenje strojeva i dr.).

Prema nacinu dobivanja vode, vodovodi se snabdijevaju iz:

• pod z e m n e v 0 d e (hunari i izvori);

• po v r sin s k e v 0 d e (rijeke, jezera);

• k 0 m bin ira n 0 iz podzemne i povrsinske vode.

Prema nacinu dovodenja, vodovodi su:

• g r a v ita c i j s ki (zahvatni se objekt nalazi iznad mjesta potrosnje, te voda slobodnim padom dolazi u cijevnu mrezu);

• s umjetnim podizanjem vode (voda se mora podizati pomocu pumpi, da bi se stvorio potreban tlak.

Prema opsegu postrojenja, vodovodi su:

• reg ion a I n i (grupni) - opskrbljuju vise naselja vodom;

• c e n t r a I n i ( za cijela naselja);

• mj e s n i (za grupe zgrada:stambeni blok, industrijski kompleks, bolnicki kompleks, poljoprivredno imanje i s1.);

• p 0 jed ina c n i (opskrbljuju jednu zgradu vodom).

142 KOMUNALNI VODOVODI

U centralnim vodovodima, narocito u veIikim postrojenjima, moguce je izabrati najprikladnije mjesto dobivanja vode (ponekad, kadje to potrebno, ovo je mjesto udaljeno po nekoIiko desetina, pa i stotina kilometara od mjesta potrosnje), izvorista se mogu higijenski osigurati zastitnim zonama, vrsiti stalan sanitarni nadzor izvorista i sanitarnu kontrolu uredaja. Na taj se nacin mogu ucinkovito sprijeciti pojave bolesti koje se sire vodom. Kako to nije moguce u istom stupnju uciniti i u grupnim i pojedinacnim vodovodima, regionalni i centralni vodovodi su uvijek na visoj zdravstvenoj razini. Osim toga, centralni su vodovodi i najekonomicniji, a za ispravno funkcioniranje centralne kanalizacije, oni su ijedino moguce rjesenje.

U pogledu kvalitete vode za centralne (gradske) vodovode, postavljaju se posebni uvjeti. Dok voda za domace potrebe treba imati svojstva pitke vode, voda za industriju treba zadovoljiti raznolike potrebe tehnoloskog i tehnickog procesa, a voda za gasenje pozara i polijevanje ulica i parkova moze biti i slabije kvalitete - voda za opce potrebe iz vodovoda mora zadovoljavati sve uvjete zajedno. Ona mora higijenski biti besprijekoma i prikladna za kucne potrebe, prikladna za industriju, daje ima u dovoljnoj kolicini i da nij e skupa.

Kolicina vode odreduje se racunajuci ne sa danasnjim, nego i s potrebama buducih naselja za sljedecih 25 '" 50 godina. Zbog toga treba predvidjeti buduci razvoj grada i povecanje stanovnistva, sto je prilicno tesko i rizicno. Potrosnja vode se povecava ne sarno S povecanjem broja stanovnika, razvojem industrije, iIi prosirenjem grada, vee se gradani privi-

88

Vodovod i kanalizacija u zgradama

kavaju na vecu potrosnju vode, sto je posljedica porasta zivotnog standarda i izmijenjenog nacina zivota.

Na slici 14.2 prikazana je shema centralnog (komunalnog) gravitacijskog vodovoda za zahvatom izvorske vode na dostatnoj visini, da bi se u gradu, na svakom mjestu potrosnje, imao potreban tlak.

_- -.r--_

_ "L...,_-._

L_~ : _ : •... 11

U --w"--...;;--L. I ~ ---:1

---ll~- :.'.: ...•.• ' r

....... ,---

-~-~

Sl. 14.2 Shema komunalnog gravitacijskog vodovoda

Na slici 14.3 prikazanaje shema centralnog vodovoda s umjetnim podizanjem vode. Voda se iz rijeke 1 uzima zahvatom 2, vodi u uredaj za popravljanje vode 3, zatim u sabirni spremnik 4, crpnu stanicu 5 i visoki spremnikkojije smjesten u tornju za vodu 6, potom u gradsku mrezu.

Sl. 14.3 Shema komunalnog vodovoda s umjetnim dizanjem vode

Prema nacinu dobivanja vode, potrebnom stupnju popravljanja i reljefu, moze biti mnogo varijacija ovih shema. Utvrdivanje najpovoljnije kombinacije je problem hidrotrehnicara-specijalista,

Voda se mora podizati toliko da se u svakom trenutku osigura tlak vode za uporabu na najvisem katu vecine zgrada, odnosno za gasenje pozara. Najpovoljniji je tlak u mrezi izmedu 2 i 4 atmosfere. Veci tlak, pored ostalog, nepovoljno utjecu na kucne istalacije, a manji ne osiguravaju pozarni tlak ili otezavaju gradenje u visinu. Zbog toga se izvode vodovodi s raznim zonama tlaka.

Voda koja se podize u naselju iii njegovoj blizini smjesta se u spremnike. Njihova zapremnina ovisi od vise eimbenika, ali treba biti tolika, da u slucaju zastoja na crpkama moze opskrbiti grad vodom u trajanju od 6 do 10 sati (113 prosjecne dnevne potrosnje),

Cijevna mreia treba biti takva (slika 14.4) da voda sto kracim putem dode do potrosaca, ali da pri tome ima sto manje prekida u opskrbi u slucaju kvara na ulicnim vodovima. Zbog toga se mreze projektiraju tako da voda do prikljucka moze doci iz oba smjera, i ako je prekid nastao u jednome, voda dolazi iz drugog smjera (opticajni ili prstenasti sustav). Cijevni vodovi mreze dimenzioniraju se tako da srednja brzina vode u cijevima bude oko 1 mis, odnosno da gubici tlaka zbog trenja ne budu toliki da odredena mjesta u vrijeme najvece potrosnje ostanu bez vode.

]ffffi 1!±1m

GRANASTI

OPTICAJNI

PRSTENASTI

Sl. 14.4 Sheme komunalne vodovodne mreze

Ulicni se vodovi ukopavaju u zemlju na dubini od 1,0 do 1,8 m, da bi se izbjegao utjecaj vanjske temperature (smrzavanje zimi i zagrijavanje ljeti) i nepovoljno opterecenje od prometa. U uzim ulicama < 15 m) - slika 14.5 i 14.6 - postavlja se obicno po jedan ulicni vod, au sirim (> 15 m) po dva. U odredenim slucajevima (gust promet, skupi gornji postroj) nostavliaiu se DO dva voda i u uzim ulicama. da se ne

Sl. 14.5 Dio gradske vodovodne mreze

Vodovod

89

bi morao cesto kopati kolnik i tako ometati promet. Najbolje je da se vodovi postavljaju ispod plocnika (u blizini rubnjaka), a ako je plocnik uzak, ispod kolnika (takoder u blizini rubnjaka).

>l!i,Om <15,Om

U ~Hll

SI. 14.6 Poprecni profili ulica

Na mrezi se postavlja potreban broj zasuna, tako da se u slucaju kvara i popravka, pojedine dionice i blokovi mo_gu iskljuciti, ada zbog toga ne trpe ostali potrosaei. Sto je vise zasuna, timje bolje rukovanje, ali time poskupljuje rnreza.jer su zasuni skupi.U mrezi se, osim toga, montira i dostatan broj podzemnih i nadzemnih hidranata, rasporedenih u razmaku od 80 do 100 m, koji se upotrebljavaju pri pozaru, pranju ulica, iIi uopce sluze za uzimanje vece kolicine vode iz rnreze.

143 MJESNI VODOVODI

Mjesni vodovodi opskrbljuju vodom grupu zgrada (stambeno naselje, bolnicki kompleks, industriju, poljoprivredno dobro, i sl.). Grade se na onim mjestima gdje ne postoji mogucnost opskrbe vodom iz centralnog vodovoda. Prema potrebnoj kvaliteti vode, prema vrsti izvorista i kvaliteti sirove vode, obicno se, u manjem ili vecem stupnju, voda mora popravljati. Rijedak je, nairne, slucaj da se u blizini moze dobiti voda koja udovoljava potrebama, a nije ekonomicno traziti vodu na vecoj udaljenosti. Naprotiv, nije rijedak slucaj i pravilo je da se lociranje zgrada vrsi prema mogucnosti dobivanja prikladne vode u dovoljnoj kolicini,

Kolicina vode odreduje se prema potrebama potrosnje, pri cemu se mora uzeti u obzir: pozarna pricuva, buduce prosirenje gradevinskog kompleksa i povecanje potrosnje vode.

Potreban tIak dobiva se pomocu potisnih posuda, iii se postave spremnici na najvisem objektu. Na poljoprivrednim imanjima, u ravnici, s niskim objektima na vecoj udaljenosti, cesto se moraju graditi visoki spremnici u posebnim tornjevima za vodu.

Za bolnice i ljecilista, stambene zgrade i sl., voda za sve potrebe mora odgovarati uvjetima pitke vode. U industrijama, voda za proizvodne svrhe mora odgovarati zahtjevima koji se za odnosnu vrstu industrije postavljaju, a za ljude i domacinstva se mora predvidjeti pitka voda. Kako je cesto nemoguce dobiti vodu koja odgovara i uvjetima proizvodnje i domacim potre-

barna, moraju se projektirati dva, pa i vise posebnih vodovoda. Obicno se voda za domace potrebe i za gasenje pozara razvodi jednom mrezom, a industrijska drugom. Ponekad se izvodi vise mreza i zbog razlicitih pritisaka koji su potrebni za svaku pojedinu mrezu, Pritom izvoriste moze biti isto; za jednu mrezu (npr. industrijsku) se rabi sirova, a za drugu popravljena voda. A mogu biti i dva izvorista (npr. rijeka i bunar).

Na slici 14.7 prikazana je shema dvostruke vodovodne rnreze. Industrijska voda ima zahvatni objekt s crpnom stanicom na rijeci 1, odakle ide u industrijsku mrezu 2, a voda za domace potrebe dobiva se iz busenog bunara 3, skuplja se u visokom spremniku 4 i pomocu crpne stanice 5 ulazi u mrezu 6.

~f 0··:·

I .:.: !. ;..,,03

I .... , .b-

_rm~~-~~

- .:.:.:.

· ..

· ... : ...

· ..

2

Sl. 14.7 Dvostruki industrijski vodovod

U industrijskim vodovodima gdje se velika kolicina vode trosi za hladenje strojeva, cesto puta je nemoguce dobiti dostatnu kolicinu uvijek svjeze vode. U tom se slucaju jednom upotrebljena voda pomocu posebnih uredaja ponovno hladi i ponovno upotrebljava. Na slici 14.8 prikazanaje shemaovakvog cirkulacijskog vodovoda sa zahvatom Z, crpnom stanicom P iz koje voda pod tlakom ulazi u rnrezu a, hladi strojeve u zgradama i zagrijana ide gravitacijskom mrezom b preko crpne stanice u uredaj za hladenje H, odakle se ponovno ubacuje u mrezu.

SI. 14.8 Industrijski optjecajni vodovod

90

Vodovod i kanalizacija u zgradama

145 KUCNI PRIKLJUCAK

U nekim industrijskim vodovodima moguce je jednom upotrebljenu vodu korisno upotrijebiti za potrebe drugog odjela tvornice iIi naselja (npr.toplu vodu za potrebe kupaonice).

Pri izradi ovakvih, visestrukih, vodovoda iz higijenskih se razloga mora poduzerti sve da ne dode do mijesanja higijenski neispravne vode s pitkom vodom.

144 POJEDINACNI VODOVODI

Pojedinacni vodovodi grade se za zgrade koje su potpuno izolirane iii se iz bilo kojih razloga ne mogu prikljuciti na centralnu opskrbu. U prvom slucaju, to su zgrade koje su udaljene od naselja s centralnim vodovodom, a u drugom slucaju, zgrade na periferiji naselja gdje jos nije izgradena vodovodna mreza, Tu spadaju i zgrade u naseljima i gradovima koji uopce nemaju ilijos nisu izgradili centralni vodovod.

Pojedinacni vodovod se sastoji od zahvata (bunar, rjede zahvat vrela iii cisterna), uredaja za podizanje vode (pumpni agregat), za stvaranje tlaka (potisna posuda iii spremnik) i kucne vodovodne mreze.

Kucni prikljucak (prikljucni vod, spojni vod) je onaj ogranak ulicne vodovodne cijevi kojim se voda uvodi u kucu iii dvoriste na parceli potrosaca (slika 14.10 i 14.11). Pod tim se nazivom podrazumijeva cijev A od ulicne cijevi do zapornice iza vodomjera, sa svim armaturama koje se na toj cijevi nalaze.

S1.14.1O Kucni prikljucak s vodomjerom u zgradi

""""'r""" ® "f"",:",r:t~~

~ -10.. '.

SI. 14.9 Sheme pojedinacnih vodovoda

Pri izradi pojedinacnih vodovoda treba voditi racuna 0 tome je Ii prikljucak na centralni vodovod izgledan, pa ga, prema tome, projektirati i izgraditi tako da se bez vecih poteskoca i troskova moze prikljuciti,

Na slici 14.9 prikazane su sheme pojedinacnih vodovoda s raznim zahvatima i izvoristima vode.

~I

:I.

gil it OGRADA

li! I ! : - VODOMJERNO OKNO

I '

"

SI. 14.11 Kucni prikljueak s vodomjerom ispred zgrade

Kucne prikljucke postavljaju djelatnici komunalnog vodovoda. Prikljucni vod do regulacijske crte B spada u grad sku mrezu i odrzava ga komunalni (gradski) vodovod 0 svom trosku, a od regulacijske crte do kucnog ventila C odrzava komunalni (gradski) vodovod 0 trosku vlasnika.

Za prikljucni vod upotrebljavaju se: celicne navojne pocincane cijevi, celicne besavne, Iijevane zeljezne, bakrene i plasticne cijevi. Pocincane i celicne cijevi moraju se zastititi od vanjske korozije, obicno jutom i bitumenom. Lijevane i celicne besavne cijevi upotreb-

Vodovod

91

Ijavaju se samo za vece presjeke (2: <1> 50 mm), Za male promjere upotrebljavaju se jos uvijek olovne cijevi, zbog lakog i brzog polaganja i otpomosti na koroziju (ako nisu zabranjene). U posljednje vrijeme sve se vise upotrebijavaju i bakrene i plasticne cijevi.

Prikljucne se cijevi u pravilu postavljaju pod pravim kutom na ulicnu cijev i s padom prema ulicnoj cijevi, na dubini ispod zone smrzavanja, sto ovisi 0 polozaju ulicnog vodovoda (vidi sliku 14.6).

Spajanje prikljucne cijevi s ulicnom moze se izvrsiti na razne nacine. Ako je vee pri polaganju ulicnih vodova poznato prikljucno mjesto za zgrade, u ulicnoj se cijevi ugrade fazonski komadi na koje se s lakocom moze nadovezati prikljucna cijev. Taj slucaj je vrlo rijedak i javlja se sarno pri naknadnom polaganju ulicnih cijevi u izgradenim ulicama, odnosno kad se ulicna i kucne mreze grade istovremeno. U pravilu se prikljucci postavljaju naknadno, na postojecu ulicnu cijev. Naknadno ugradivanje fazonskog komada u ulicnu cijev moze se izvrsiti nakon sto se s obje strane najblizim ulicnim zasunima (vidi sliku 14.5) prekine dotok vode, pri cemu veci broj potrosaca za vrijeme rada na prikljucivanju ostaje bez vode. To se, medutim, mora uciniti ako je prikljucna cijev velikih dimenzija. U vecini slucajeva to se ne dogada, i prikljucak na ulicnu cijev se moze izvrsiti i kad je ona puna vode i pod tlakom, bez prekida opskrbe ostalih potrosaca vodom.

To se izvodi posebnim alatom, p r i k I j u c n i m a par a tom (prikljucnicorn. navrtnicom, "anborselnom") (slika 14.12). Najprije se na ulicnu cijev putem gumene ploce, a pomocu stremena (uzengije) pricvrsti sedlo od lijevanog zeljeze sa slavinom, ventilom iii zasunom. Na te se dijelove privremeno pricvrsti prikljucni aparat cije se svrdlo provuce kroz otvorenu slavinu, probusi guma i zid ulicne cijevi, a kad se spiralno svrdlo izvuce, zatvori se slavina i skine prikljucni aparat. Nakon toga se lako moze postaviti prikljucna cijev.

Na slici 14.12 prikazan je prikljucni aparat postavljen na navrtni ventil, nakon sto je prethodno iz kucice ventila izvadena cepna gamitura ventila, a na njeno mjesto postavljeno spiralno svrdlo 1 . Nakon zavrsenog busenja, strugotine od busenja pod tlakom vode se izbace kroz privremeno postavljenu ispimu slavinu. Zatim se na mjesto svrdla, kroz otvorenu slavinu prikljucnog aparata, stavi cepna gamitura ventila 2, ovaj ventil zatvori i navrtni aparat skine.

Busiti cijev moze se odozgo ili sa strane. Kad se ulicna cijev nalazi ispod nogostupa, upotrebljava se prikljucna ogrlica s ventiIom do <1> 50 mm (slika 14.10). U drugom slucaju, kad se cijev nalazi ispod kolnika, uz sedlo se postavlja zapoma slavina iii zasun, ana nogostup ugradna gamitura sa slavinom iIi zasunom (slika 14.11).

PRECKA

I~~....: ! I

I I

i

CEGRTAUKA KOCIONI PR5TEN POKLOPAC5A BRTVILOM

A P A R A T

IlH---- 5IPKA----H11

8I. 14.12 Prikljucni (navrtni) aparat

Prikljucne se ogrlice izraduju za prikljucne vodove promjera <1> 20 do <1> 50, <1> 80 i <1> 100 mm, a za ulicne cijevi <1> 40 do <1> 1000 mm Sedla i kucice se izraduju od lijevanog zeljeza, a stremeni i navrtke od celika.

Na prikljucnu cijev postavljaju se zapomice ili zasuni u ugradnoj garnituri (slika 14.13), koju sacinjava zastitna cijev, ulicna kutija s poklopcem od lijevanog zeljeza i sipka od celika. To se cini da bi nadlezni iz vodovoda mogli izvana, u svako doba, zatvoriti vodu. Ovi se zatvaraci obicno postavljaju na nogostupu, a rjede na kolniku.

UUCNA KUTIJA

ZASTITNA I
CIJEV :
I
SIPKA !!
I
, 5EDLO

81. 14.13 Ugradna garnitura

Vodomjer se postavlja ili u zgradi, sto blize vanjskom zidu (slika 14.10), iIi u oknu izvan zgrade (slika 14.11) Na njemu treba biti plomba ustanove koja je izvrsila bazdarenje, a treba biti postavljen tako, da bude lako dostupan, da se moze lako ocitati potrosnja i da bude osiguran od smrzavanja i ostecenja,

92

Vodovod i kanalizacija u zgradama

146 KUCNI VODOVOD

Vodomjer treba biti cvrsto oslonjen na tvrdo podnozj~ iii metalnu ko~zolu. Sa strane, blize vanj~~ome zidu, pred vodomjer se postavlja zaporni venti I ili zasun, a s druge strane drugi, s ispusnom slavinom. Prvim venti 10m i vodomjerom rukuje komunalni vodovo.d, a ?rugim korisnik zgrade. Postavljanjem Vo.dOl~Je~a Izme~u ?va zatvaraca, omogucava se skidanje I postavljanje vodomjera u slucaju potrebe njegove izmjene iii revizije. Drugi, kucni ventil ima ispusnu slavinu da bi se voda iz razvodnih vodova ~?gla ispustiti na najnizem mjestu, ako za tu svrhu mje odredeno neko drugo mjesto.

Vodomjer sa zatvaracima postavlja se iii na zidu i1~. isp.o~ poda po~ma, sto .ovisi 0 polozaju prikljucne cijevi I razvodnih vodova instalacije. Da bi se vodomjer zastitio i sprijecilo nepozvanima rukovati zatvaracima, cjelokupan uredaj se postavlja u zatvoreni ormar ili okno. Kad je vodomjer postavljen na zidu iz~ad poda, ~r~daji se smjestaju u zidno udubljenje (shka lS.20) III u zeljezni ormaric (slika lS.21). Ako je ."odo~jer smjesten ispod poda podruma, odnosno prizemlja (ako nema podruma), uredaj se postavlja u okno, koje moze biti zidano ili od betona. Na slici lS.19 prikazano je takvo okno u unutrasnjosti zgrade, a na sl~ci. IS.18 za vecu dubinu. Kad se vodomjer postavlja izvan zgrade, u blizini regulacijske crte okno

je jos uvijek duboko. '

Dime~zije ormarica i okana odreduju pravilnici komunalnih vodovoda. Na slici IS.18 do IS.21 prikazane su ~ne _?ime!lzije 'pri~ljucak~ ovoga okna, kojih s~ treba pridrzavati u mjestima gdje ne postoji pravilnik 0 tome.

Vodomjer mora biti postavljen potpuno horizontalno, jer se u protivnom kvari i pravilno ne registrira potrosnju vode.

A~o ~e vodovodna instalacija upotrijebi kao uzemljenje gromobrana, tada se vodomjerni uredaj mor~ zvaob.ici po~incanim bakrenim uzetom <l> 16 mm-, po~mcamm uzetom <l> 2S mm", ili pocincanom celienom trakom presjeka 3/10 mm, pricvrscenom na cijevi pomocu obujmica (Slika 14.14).

Sl. 14.14 Zaobilazni mimovod gromobrana

Kroz vodomjerno okno ni u kom se slucaju se s"!iju pr~~o~iti vodo~i drugih instalacija (kanali, plmske ~!JevI, ka?lovI). Ako se za prikljucke svih ms.tal.acIJa predvida posebna prostorija u zgradi (prikljucna komora) koja se drzi zatvorenom, tada nije potrebno posebno zatvarati urerdaj s vodomjerom.

. _Pod kucnim vodovodom podrazumijevamo instalaciju vodovoda u samoj zgradi i njen dio u dvoristu. !? je ?n~j z~vrsni di~."odovoda (centralnog, grupnog ili pOJe~macnog) kOJI se nalazi na parceli korisnika, zbo~ kojega s~ vodovodi i grade, i gdje stanovnici za svoje osobne I druge potrebe uzimaju i trose vodu.

. K ,:aliteta ."?de ko}.a se trosi u zgradama i drugim o~Jektl~a OVISI od njihove namjene i nacina snabdijevanja vodom. Bez obzira na to, velikoj vecini zgrada potrebna je voda koja ima kvalitete pitke vode. Tako je to u svim stambenim zgradama (kojih ima najvise), kao i u svim javnim zgradama. U gospodarskim zgra-dama moze nastati potreba za vodom koj~ treba imati posebna svojstva, zbog cega se neka svojstva vode moraju mijenjati. S druge strane, vodovodna voda visoke kvalitete upotrebljavat ce se i tamo, gdje bi dovoljno dobra mogla biti i voda nize kvalitete (npr. polijevanje vrtova i igralista).

. Potrebna kolicina vode ovisi 0 namjeni zgrade i objekta, a u odredenom stupnju i 0 nacinu dobivanja vode. U svakom slucaju i ovdje treba misliti na zastitu od pozara i na eventualno povecanje potreba.

146.1 SHEME KUCNIH VODOVODA

Sheme kucnih vodovoda ovise 0 nacinu kako se u mrezi postize tlak, 0 visini zgrade i rasporedu potrosnih mjesta.

~s~ovna shema kucnog vodovoda prikazana je n~ slici 14.1S. Voda se uzima na mjestu A (ulicna cIJ.ev~ b~~ar, zahvat izvora, cisterna) i ulazi u zgradu pn~lJucmm. vodom; u zgradi, obicno u podrumu, ide hon~on~lmm r~vodnim vodom, odakle se odvajaju ve~lkalm vodovi <vertikale), a od ovih se odvajaju hO~lzOIl:ta1ne gr~ne I ogranci do mjesta potrosnje (izljevnih mjesta), tJ. do sanitarnih predmeta.

VOGRANAK

I PRIKUUCAK 1

~4

Sl. 14.15 Osnovna shema kucnog vodovoda

Vodovod

93

Slika 14.16 prikazuje shemu kucnog vodovoda s uzimanjem vode iz busenog bunara, spremnikom na tavanu, pumpnim agregatom Pi donjim razvodom. Iz spremnika R voda ide vertikalom 2 do podruma, gdje se donjim razvodnim vodom r dovodi do vertikale 1. Ovakav nacin ima prednost nad onim s gornjim razvodom,jer se cijela mreza (osim dovodne cijevi d i potisne c) moze isprazniti na nekom, najnizem mjestu s i jer je razvodna mreza u podrumu manje izlozena utjecajima temperature, ali zahtijeva vecu duljinu cijevi, paje prema tome i skuplja.

d

Sl. 14.16 Shema kucnog vodovoda s busenim bunarom i donjim razvodom

Ovakav nacin svakako treba primijeniti na onim mjestima, gdje se moze ocekivati izgradnja komunaInog vodovoda, jer se tada instalacija, bez vecih promjena, moze prikljuciti na ulicnu cijev U.

SI. 14.17 Shema kucnog vodovoda s kopanim bunarom i gomjim razvodom

Na slici 14. I 7 prikazana je shema kucnog vodovoda s uzimanjem vode iz kopanog bunara, ruenom pumpom P za opskrbu spremnika R preko potisne cijevi C i mrezom cijevi s gornjim razvodom. U bunaru je zapornica s ispustom za praznjenje dovodne cijevi d i potisne c . Spremnik, razvodna mreza na tavanu r, vertikale i grane, mogu se isprazniti u najnize sanitarne predmete S I i S2 .

Na slici 14.18 vidimo shemu kucnog vodovoda s hidroforskim uredajem H i donjim razvodom r . U slucaju prikljucka kuce na ulicni vod Uuovom slucaju nema nikakvih poteskoca.

<D ®.

Sl. 14.18 Shema s hidroforom

N a slici 14.19 data je shema vodovoda s prikljuckom na ulicnu cijev komunalnog vodovoda U

S1. 14.19 Shema s prikljuckom na ulicni vod.

U visim zgradama prikljucenim na komunalni vodovod moze se dogoditi da tIak u ulicnom vodu nije u svako doba dana u stanju zadovoljiti sve potrebe (potrosnja na najvisim katovima, potreban tIak u slucaju pozara ili kad se voda povremeno oduzima) . U tom se slucaju prakticira postavljanje pomocnog spremnika koji se napuni u vrijeme kad je tIak zadovoljavajuci. Na slici 14.20 prikazana je shema takve kucne mreze. Da se spremnik ne bi punio i odozdo, kod spremnika se postavlja odbojni ventil 0, a da se kucna vodovodna mreza ne bi isprazniIa, i kod

R

o

S1. 14.20 Shema s pomocnim spremnikom

94

Vodovod i kanalizacija u zgradama

vodornjera V takoder se postavlja odbojni venti I 0

koji dozvoljava protjecanje vode sarno u jednorn srnjeru - prerna zgradi.

Kad je zgrada tako visoka, da tlak u ulicnom vodu ni u koje doba dana nije dovoljan, postavlja se sprernnik R s purnporn P (slika 14.21) iii se postavi hidroforski uredaj H (slika 14.22)

Sl. 14.21 Shema sa spremnikom i pumpom

Sl. 14.22 Shema s hidroforom

Kad je potrosnja vrlo ujednacena, rnogu se postaviti sarno purnpe koje stalno rade kako bi osigurale potreban tlak.

Za narocito visoke zgrade, tlak u ulicnoj mrezi nikada nije dovoljan, te se rnoraju postaviti uredaji koji ce izazvati potreban tlak. I ovdje se prirnjenjuju spremnici i posude pod tlakorn, ponekad i kornbinirani. Postavljaju se tako da se, po mogucnosti iskoristi tlak u kornunalnoj mrezi, a da ne dode do pretjeranog tlaka u kucnoj mrezi. Zbog toga se visoke zgrade podijele u tlacne zone, pri cemu svaka zona obuhvaca po nekoliko katova (najvise 10).

Na slici 14.23 prikazana je sherna kucnog vodovoda za visoku zgradu od 15 katova.

Sl. 14.23 Shema kucnog vodovoda u visokoj zgradi sa dvije zone

Instalacija je podijeljena u dvije potpuno odijeljene zone i svaka irna svoje purnpeP, sprernnikeR i ostale dijelove mreze. Spremnik 1. zone postavljenje na 8. katu, a najvisi kat kojega snabdijeva je sesti, kako bi

m

F ___
-- - ... ,-_ .. _--
- - --_._-----_-
-
- - - -
-

- ~ - ,.. R.
- !- - ... ,(J
-I- --I
I- --
-!-
) --
- I- - -
1 -I- - !-
- ~ -I-
-I- -I-
-I- -I-

--
-I- - -

-- - -
-- - -
-- - -
- ~ - -R
. "T" n:J., T 24 I 2J

22 21 20 1') 18 fl 16 15 14

, i

1Ij

12

10 9 8

5 4 ) 2

Pr Po

Sl. 14.24 Shema vodovoda u visokoj zgradi sa spremnicima u tri zone.

Vodovod

95

i taj kat imao zadovoljavajuci tlak. Ovaj se spremnik moze puniti i izravno iz komunalne mreze kad u ovoj ima dovoljno tlaka, a to se omogucuje izravnim spojem s prikljucnim vodom mimo pumpe.

Na slici 14.24 dataje shema vodovoda u visokoj zgradi sa 24 kata, a uvjet je bio da se zgrada mora snabdijevati putem spremnika. Instalacija je podijeljena u tri zone: I. zona do 6. kata snabdijeva se izravno iz komunalnog vodovoda; II. zona ima svoju pumpu i spremnik Rll na 17. katu, a snabdijeva vodom od 7. do 15. kata; III. zona ima spremnik Rj, na 25. katu, a snabdijeva vodom od 16. do 24. kata . Prekidni spremnik R u podrumu sluzi kao pricuva u slueaju prekida vode u komunalnom vodovodu.

Na slici 14.25 prikazana je shema vodovoda u visokoj zgradi s hidroforima i podjelom na tri zone. Treca zona (pet katova) prikljucena je izravno na komunalnu mrezu; II. zona (9 katova) ima jednu pumpu i hidrofor, a 1. zona (15 katova) ima dvije pumpe i hidrofor.

S1. 14.25 Shema vodovoda u zgradi raznih visina i tri zone

146.2 RASPORED VODOVA

Kucna cijevna mreza pocinje od vodomjera (ako je zgrada prikljucena na komunalnu instaJaciju), odnosno, od ulaska u zgradu (ako se opskrbljuje vodom iz vlastitog izvorista). Odatle treba najkracim putem vodu dovesti do mjesta potrosnje, vodeci pritom racuna 0 pravilima postavljanja cijevi, konstrukcijama zgrade i rukovanju instalacijom.

Od vodomjera, odnosno uvodenja u zgradu, razvodna se cijev vodi horizontalno, grana se do mjesta gdje prelazi u vertikale od kojih se po katovima odvajaju grane i ogranci pojedinih izljevnih mjesta. Donji

horizontalni dio mreze nazivamo razvodnom mrezom, a vodove razvodnim vodovima.

Razvodna mreia obicno se postavlja po granastom sustavu. Ovaj sustav (slika 14.26-A) ima malu ukupnu duljinu vodova, voda kratkim putem dolazi do vertikala (stojnica), glavni razvodni vod je pristupacan jer se obicno moze postaviti u hodniku, ali kvar na pocetku glavnog razvodnog voda izaziva zatvaranje veceg dijela mreze.

A

lI' ,1111-' 2 r
1
II 5 ~
6
4 B

S1. 14.26 Sustavi kucnog vodovoda

Prstenasti sustav B nema toga nedostatka,jer voda uvijek moze, s dvije strane, doci do vertikale. Iz istoga tog razloga raspodje1a vode je ujednacenija, ali je mreza dulja i manje dostupna, jer se u pravilu nalazi u podrumskim prostorijama.

Vodovi se polazu pravocrtno, a granaju i mijenjaju pravac pod pravim kutom. Pri prolazu kroz zidove, koji je takoder uvijek pod pravim kutom, cijev se ne smije uzidati, kako se kretanje i slijeganje zida ne bi prenosilo na cijev.

Razvodni vodovi mogu biti postavljeni po zidovima podruma i ispod podrumskog stropa (slika 14.27) iii ispod poda najnize etaze (podruma ili prizemlja) - slika 14.28.

S1. 14.27 Shema cijevne mreze, razvod ispod podrumskog stropa

96

Vodovod i kanalizacija u zgradama

-_-_ ---_} -
- -='- -r-- -~
- t-
- I- - I- -I-- - t-
~
.,."..
..r- SL 14_28 Shema cijevne mreze, razvod ispod podrumskog poda,

Bez obzira gdje se postavljaju, razvodni vodovi trebaju biti polozeni s padom, najbolje prema zapornoispusnom ventilu kod vodomjera, koji ventil je predviden da bi se cijela mreza mogla isprazniti na jednom mjestu.

Ako se razvodni vodovi postavljaju ispod podrumskog poda (slika 14.28), trebaju biti ukopani najmanje 30 em ispod gornje povrsine poda, da se mehanicki udari ne bi prenosili na cijevi. Cijevi postavljene ispod podrumskog poda su nevidljive, ne mogu se kontrolirati, izlozene su koroziji i nepristupacne. U slucaju kvara mora se razbijati pod, a mrezaje dulja i skuplja. Zbog toga ovaj nacin treba izbjegavati i primijeniti ga sarno onda kad drukcije nije moguce (npr. kad nema podruma, pa se razvodne cijevi moraju postaviti ispod poda prizemlja.

Ako se razvodna mreza iz nekih razloga ipak mora postaviti ispod podrumskog poda, razvodne cijevi treba postaviti u zidane i betonske kanale s poklopcima koji se mogu podizati zbog kontrole vodova.

Razvodne je vodove najbolje postaviti po unutarnjim zidovima i po stropu podruma (slika 14.27). U tom su slucaju uvijek vidljivi i pristupacni. Pritom se mora paziti da vodovi budu postavljeni iznad vratiju na podrumskim zidovima, i da im pritom ne smetaju druge konstrukcije i instalacije. Uvijek nije moguce izbjeci zaobilazenje neke podvlake (slika 14.29) u kojem ce se slucaju u tom dijelu cijevi zadrzati voda i onda kada se mreza isprazni, a skupljat ce se i talog. Stoga treba predvidjeti i mogucnost praznjenja toga dzepa postavljanjem ispusne slavine za praznjenje iii raslji s cepom 1. Ako se pojavi potreba za obrnutim zaobilazenjem prema gore 2, da se u gornjem dijelu ne bi skupljao zrak, suzavao profil iii ometalo strujanje vode, treba se postaviti zracni ventil.

Posebnu paznju treba obratiti i na druge instalacije, narocito na vodove centralnog grijanja, koji se cesto postavljaju na istim mjestima. Zbog toga projektanti obih instalacija i arhitekt, moraju raditi dogovorno, da pri postavljanju cijevi ne bi doslo do nerjesivih poteskoca i losih instalacija.

2

SJ. 14_29 Zaobilazenje konstrukcija

Na mjestu gdje se vertikala odvaja od razvoda, uvijek se na njoj postavlja zapornica s ispusnom slavinom, da se u slucaju zatvaranja jedne vertikale ne bi svima oduzimala voda (slika 14.27 i 14.28).Kako se ova mjesta nalaze cesto razasuta po cijeloj zgradi, ponekad i na nepristupacnim mjestima (npr. u zakljucanim prostorijama), u slucaju nezgode moze proci mnogo vremena dok se ventili pronadu i zatvore, i umjesto male moze nastati velika steta. Zbog toga se, posebno u velikim zgradama i razgranatim instalacijama, postavljaju ovi zaporno-ispusni ventili skupljeni na jednom mjestu (slika 14.30), cime se znatno olaksava rukovanje i kontrola cijele instalacije.

SJ. 14.30 Shema cijevne mreze, razvod s razdjelnikom

Takva cijevna mreza s razdjelnikom trazi duze vodove (poseban razvodni vod do svake vertikale), ali su kontrola i usteda u eksploataciji na ovakvom mjestu vazniji od male razlike u investiciji. Napominjem, da se u prstenastoj vodovodnoj mrezi ne moze postavljati razvod s razdjelnikom.

Razdjelnik (slika 14.31) postavlja se, iii odmah iza vodomjernog uredaja iii na nekom drugom prikladnom mjestu, u blizini stubista iii u prikljucnoj komori. Postavlja se tako da rukovanje zapornicama bude pristupacno, a da se razvodni vodovi mogu dobro smjestiti na zidu odnosno na stropu, bez krizanja vodova i po rasporedu koji zahtijeva odvajanje vodova u vertikale. Svaki vod treba imati posebnu ispusnu slavinu, a ispusne vodove ne treba spajati u jedan, kako bi se svaki posebno mogao kontrolirati(je Ii ispusna slavina otvorena, curi Ii ... ). Postavljanje zapornica s ispustom iii s ispusnom slavinom na ovakvom mjestu nije prikladno zbog oblijevanja cijevi i ventila vodom. Prikladno je da se voda ispusta u poseban zlijeb, a iz njega u najblizi slivnik u podu iii u kanal. Ako razdjel-

Vodovod

97

nik na zidu smeta prolazu, ejelokupan uredaj se moze smjestiti u nisu dubine 12 do 20 em. Svaki vod mora biti obiljezen plocicom s jasnom oznakom kojoj vertikali ventil pripada.

Vertikale (stojnice, vertikalni, okomiti vodovi), odvajaju se od horizontalnih razvodnih vodova i odvode vodu na vise katove. Ako je instalacija bez razdjelnika, svaka vertikala mora imati zapornieu s ispusnom slavinom. Izuzetak se moze uciniti sarno u malim zgradama s jednim stanom. Pri podzemnom razvodu, zaporniea se postavlja na visini od 40 em od poda, da bi se pod ispusnu slavinu rnoglo podrnetnuti vjedro. Zaporno-usisni venti 1 se treba nalaziti na uocljivom rnjestu, ne srnije biti zatrpan iii zaklonjen stvarima i treba biti obiljezen plocicom, da bi se ztnalo kojoj grupi u katovirna pripada.

Vertikale se postavljaju tako da opskrbljuju pojedine grupe potrosnih mjesta na katovirna iii osamljene sanitarne aparate. Pritom se za ona potrosna mjesta koja naglo trose vodu u vecoj kolicini postavljaju posebne vertikale, bez obzira na blizinu drugih, da ne bi negativno utjeeala na druga potrosna rnjesta. Tako se, npr. posebne vertikale uvijek postavljaju za pozarne hidrante i za zahodske ispimiee. Za pozame hidrante to je vazno zbog toga da bi se osigurala zadovoljavajuca kolicina vode u slucaju pozara. Ispimiee naglim trosenjem oduzirnaju vodu drugim rnjestirn, sto je posebno nepovoljno za plinske zagrijace vode i za protocne elektricne zagrijace vode, pri cemu oni naglo ispustaju vrelu vodu, a moze doci i do kvara tih aparata.

Grane i ogranci se odvajaju od vertikala i pojedina potrosna mjesta na katovima opskrbljuju vodom. Trebaju biti sto kraci, zbog cegaje dobro da su sanitarni predmeti grupirani u mokrirn prostorijama. Grane

su obicno horizontalne, a neki dijelovi rnogu biti i vertikalni. Od njih se rnogu odvajati ogranei. U pravilu se postavljaju po zidovirna, na takvoj visini da na najprikladniji nacin dovedu vodu do ispusniea. Zbog toga njihova visina ovisi 0 vrsti sanitamog predmeta i ispusniee (zidna, vertikalna) Prikladna visina postavljanja vodovodnih grana za sve je slucajeve 20 em iznad gotovog poda.

Grane i ogranke ne treba postavljati u stropovirna gdje su potpuno nepristupacni, a u slucaju proeurivanja, rnogu prouzrociti veliku stetu, Otirn toga, tarno su izlozeni zagadenju od prolivene vode iii otpadne vode iz kanaIizaeije, narocito u blizini zahoda, ali i na drugirn rnjestirna. Zbog toga je bolje na takvim rnjestirna postaviti novu vertikalu iii zaobici podove na najprikladniji nacin,

Na granarna se postavljaju zapomiee, za slucaj da se mora popraviti venti 1 ispusniee. Najbolje je da se ispred svake ispusniee postavi takva zapomiea, jer se drugirn ispusniearna u tom slucaju ne mora zatvarati voda. Zapomiea se moze postaviti i sarno na pocetku grane s nekoliko sanitamih predmeta, ako ovi pripadaju istorn stanu iii ako popravakjedne nece ornetati rad ostalih. Jos je bolje ako su ispusniee takve konstrukcije, da se potrosni dijelovi mogu prornijeniti bez zatvaranja vode, jer se na taj nacin stede ne sarno zapomi ventili, nego i gubiei zbog otpora koji su u obicnirn zapomieama relativno veliki.

/'::c========

Sl. 14.31 Razdjelnik

15 IZVODENJE VODOVODA

Pri izvodenju vodovoda u zgradama mora se voditi racuna 0 vise cirnbenika koji utjecu na kvalitetu instalacija. Prije svega, eijevna mreza mora biti izvedena onako kako je projektirana. Kako pri gradenju dolazi do izmjena i odstupanja od prvobitnog projekta, to utjece i na vodovodnu instalaciju. Zbog toga se svaka promjena pri izvodenju mora pravovremeno provesti i u projektu instalaeija.

Cijevi se polazu pravoertno, a granaju i savijaju pod pravim kutom. Na mjestima prolaza kroz zidove, koji je uvijek okomit na zidove, eijev se ne smije nastavljati.

Vodovi se postavljaju iIi horizontalno iIi vertikalno. Pod horizontalnim se podrazumijeva priblizno horizontalno,jer sve takve cijevi u vodovodnoj mrezi imaju mali nagib (pad) od 2 ... 5%. Ovaj se nagib postavlja da bi se sprijecilo skupljanje zraka u eijevirna (cime se suzava iIi zatvara profil eijevi, a mjehuri zraka izazivaju u cijevima buku) i da bi se ornogucilo praznjenje mreze,

Cijevi se ne smiju postavljati u zidove dimnjaka.

Najmanji dozvoljeni razmak izmedu eijevi i unutarnje povrsine dimnog kanala iznosi 12 em. To isto vrijedi i za ventilaeijske kanale. Na mjestima prolaza grana i ogranaka pored zidova dimnjaka cijevi treba iIi postaviti otvoreno, iIi ih zakloniti pomocnim konstrukeijama (dozidani zid, rabie i s1.). Pritom treba paziti da se ni obujmiee ne ugraduju u zid dimnjaka, da se zid ne bi ostetio,

Vodovi kucne vodovodne mreze u dvoristu i prikljucni vod polazu se u rovovima iskopanim u zemlji, kao i ulicni. Razvodni vodovi se mogu postavljati po zidovima i pod stropovima podruma, a izuzetno i ispod podrumskoga poda.Svi ostali vodovi kucne mreze postavljaju se u pravilu po zidovima zgrade.

151 VODOVI U ZEMLJI

Dvorisni i prikljucni vodovbi postavljaju se uvijek u prethodno iskopane iskope, na dubini ispod zone smrzavanja.cime su ujedno zasticeni i od zagrijavanja i moguceg mehanickog ostecenja koje moze nastati zbog prom eta iIi drugih razloga.

Iskopi se kopaju sirine 0,7 rn, a dubine obicno 1,5 m. Prema vrsti i kategoriji zemljista, oni se razupiru ili sarno rubnom plankom (rnosnieom) (u cvrstoj glini iIi ilovaci)- slika 15.1, koja uvijek mora biti za 5 em visa od terena, sarno u gornjoj poloviei iskopa, ili i po eijeloj dubini (rastresito zemljiste) - slika 15.2.

Razupiraci (drveni) su promjera 2: <I> 10 em. Oni se ne smiju upotrijebiti za silazenje, niti se smiju skidati za vrijeme rada.

Sl. 15.1 Iskop dubine 125 em

Sl. 15.2 Iskop dubine 150 em

Cijevi se postavljaju na dnu pravilno iskopanog i poravnanog iskopa. Ako se pri dnu naide na sljaku i drugi materijal koji moze izazvati koroziju eijevi, mora se ukloniti i nasuti dovoljno debeli sloj pijeska, tako da eijev obuhvati sa svih strana najmanje 20 em.

Pri polaganju ispravnost svake eijevi treba ispitati kueanjem. Pri nastavljanju, svaku eijev treba ocistiti cetkom od prljavstine, a pri prekidu rada zatvoriti drvenim cepom, da se u nju ne uvuku sitne zivotinje i ne ude zemlja. Poslije nastavljanja sva se ostecena mjesta na izolaeiji eijevi moraju popraviti premazom bitumena. Prije nego sto se izvrsi premjer eijevnih vodova, pregled nadzornog organa i ispitivanje instalaeije, iskopi se ne smiju zatrpavati.

Zatrpavanje iskopa s cijevima treba vrsiti pazljivo, u slojevima od 25 em, s nabijanjem i eventualnim namakanjem. Za zatrpavanje se ni u kom slucaju ne smije upotrijebiti sljaka (drozga), smece, humus i kamen koji mogu korozivno djelovati na eijevi iIi ih mehanicki ostetiti,

Pocincane, celicne i olovne eijevi koje se polazu u zemlju, trebaju se prije polaganja zastititi od korozije

Vodovod

99

SI. 15.3 Dno iskopa u nasutom zemljistu

Sl. 15.4 Zastita cijevi opekama

jutom s dva premaza bitumenom, plasticnim zavojima iIi na drugi prikladan nacin,

U nasutoj zemlji na dnu iskopa treba izraditi tvrdu podlogu (slika 15.3), najbolje od betona, debljine 10 em, sdilatacijskim spojnicama na svakih 10m. Da bi cijev bila elasticno polozena, postavlja se na sloj pijeska koji ispod naglavka mora biti debljine najmanje Scm.

Ako je dno stjenovito, cijevi se polazu na sloju pijeska debljine 10 em.

Za razvodne vodove u zgradi, kad se polazu ispod podrumskoga poda, vrijedi isto 8tO i za cijevi u iskopima. Dubina ispod poda podruma (iIi prizemlja) ne treba biti veca od 30 em. Najbolje je postaviti ih u posebno zidane iIi betonirane kanale, a najmanje sto treba uciniti je, postaviti ih u sloju pijeska i zastititi ih opekama u suho (slika 15.4)

I u ovom slucaju cijevi moraju biti propisno izolirane od korozije.

152 VODOVI U ZGRADI

152.1 VRSTE POSTAVLJANJA VODOVA

Vodovi u zgradi mogu se postaviti otvoreno: po zidovima i stropovima, iIi zatvoreno: u zljebovima i kanalima. Oba nacina imaju dobra i losa svojstva. Pri otvorenom postavljanju, koje je jeftinije, cijevi su vidljive, lako se pronalaze greske, ali su manje zasticene (od udara, hladenja, grijanja, kondenzacije, buke), na njima se skuplja prasina i moraju se obojiti ako se zeli lakse odrZavanje i ljepsi izgled. Cijevi zauzimaju prostor i mjesto, ometaju postavljanje namjestaja i drugih predmeta, moraju se cistiti, otezavaju ciscenje zuidova, pri montiranju se, iz estetskih razloga, mora raditi preciznije, aIi i pored svega toga ne izgledaju najbolje. Pri zatvorenom postavljanju koje je skuplje, cijevi su nevidljive i bolje zasticene, ali se greske teze pronalaze.

Koji ce se od ova dva nacina upotrijebiti ovisi 0 namjeni prostorije. U sporednim prostorijama, radionicama i drugdje, gdje izgled nije narocito vazan, moze se sIobodno upotrijebiti otvoreni nacin, ali u prostorijama gdje bi cijevi smetale izgledu ili funkciji, svak~ko. treba upotrijebiti zatvoreni nacin postavljanja CIJeVI.

Najbolje je da se kombiniraju dobre strane oba nacina postavljanja, a to je slucaj kad sve cijevi postavljaju u zljebove koji po cijeloj duzini imaju poklopac, koji se u slucaju potrebe, moze lako skinuti, iii se smjestaju u pristupacne vertikalne iii horizontalne kanale.

152.2 PRICVRSCIVANJE VODOVA

Primijeni Ii se bilo koji nacin, cijevi se moraju pricvrstiti za konstrukciju pomocu drzaca cijevi (sIika 15.5). Drzaci se pricvrscuju na zid iii zalijevanjem cementnom zbukom iii zavrtanjem u drvo iIi drugi materijal od kojega se prave zidni uglavci. Kuke (1 i 2) ne treba upotrebljavati jer se ne mogu otvarati, a prvom (1) se ne moze odrzati nijedan razmak cijevi od zida. Najvise se upotrebljavaju obujmice (5 do 7). One sa dva vijka su bolje nego one s jednim, jer se lakse otvaraju. Drzaci za pocincane i za olovne cijevi su od pocincanog zeljeza, a za bakrene cijevi od bronce iii od bakra.

Za pricvrscenje na kanalizacijske ili druge vertikalne cijevi, promjenjuju se kombinirane obujmice prema slici 15.6.

10

Sl. 15.5 Ddaci cijevi

S1. 15.6 Kombinirane obujmice

100

Vodovod i kanalizacija u zgradama

Za vjesanje 0 stropove, upotrebljavaju se drzaci u obliku vjesalica raznih oblika i konstrukcija (slika 15.7)

2

3

4

Sl. 15.7 Vjesalice za cijevi

Za razgranate instalacije upotrebljavaju se skupni drzaci (slika 15.8) koji se na razlicite nacine vjesaju 0 stropove iii pricvrscuju na zidove. Ako je potrebno da instalacija bude elasticna i da se vodovi mogu lako postavljati, mijenjati i skidati, upotrebljavaju se vidljive iii skrivene vodice u obliku prikladnih profila, za koje se na svakom mjestu mogu pricvrstiti obujmice za cijevi.

SI. 15.8 Skupni drZaci cijevi

5

Da se cijevi ne bi savinule, prema vrsti materijala, odredeni su razmaci kojih se treba pridrzavati (tablica 15.1). Vertikale treba pricvrstiti na svakoj etazi pomocu dva drzaca, Olovne cijevi je najbolje postavljati tako da Ide po cijeloj svojoj duljini na cvrstoj podlozi od drveta ili zeljeza. Oboje treba obojiti uljenom bojom (slika 15.9). Za PVCcijevi u tablici je naveden razmak drzaca za postavljanje u prostorijarna normalne temperature (do 2oo C) U toplijim prostorijama i ove cijevi treba postaviti na cvrstu podlogu kao i olovne. Ako se za njih ne upotrijebe plasticni nego metalni drzaci, izmedu ogrlice i cijevi treba postaviti ulozak od mekanog materijala (filca, pluta, gume). Na vertikalnim vodovima, iznad obujrnice treba na cijev zalijepiti polivinilni prsten, da bi se opterecenje vertikale prenijelo na obujmice, a ne na neku granu iii drugu horizontalnu cijev.

• • •

SI. 15.9 Drzac] za mekane cijevi

Pri postavljanju cijevi, na drzacima, izmedu zida i cijevi, treba odrzati uvijek isti cisti razmak od 2 ... 4 em, 8tO ovisi 0 vrsti drzaca (slika 15.,10).

SI. 15.10 Razmak od cijevi do zida

Prorrgeri cijevi u rrnn
Vrste PoloZaj
cijevi 10 15 20 25 32 40 50 65 80 100 125 150
Raz- Horiz 1,0 1,5 2,0 2,4 3,0 3,6 4,0 4,5 5,0 5,9 6,5 7,0
maci
m Vert. .s 1,5 ~2,0
Celi
~ne Opterecenje 10 20 40 70 95 180 300 450 680 1250 1950 2700
drzaca N
Raz- Horiz 0,3 0,4 0,5 0,65 0,9 1,0 1,25 1,6 2,0 2,5 3,0 3,5
maci
Plasti m Vert. ::£..0,75 ~ 1,5
~ne
Opterecenje I 1,5 3 6 12,5 20 45 80 140 260 500 1000
drzaca N Tablica 15.1 - RAZMACI CIJEVNIH DRZACA

Vodovod

101

Pri otvorenom postavljanju mora se vise paziti na izgled vodova, medusobne razmake, cistocu i preeiznost izrade, izgled drzaca i s1.

Na tankim pregradnim zidovima, drzaci se moraju pricvrstiti s obje strane zida, sto pojacava prodiranje zvuka u susjedne prostorije (slika 15.11).

Sl. 15.11 DrZac cijevi u tankom zidu

Pri postavljanju vodovodne eijevne mreze nije potrebno voditi racuna 0 toplinskom istezanju vodova zbog vrlo male razlike u koefieijentima istezanja izmedu materijala zgrade i eijevi.

152.3 ZLJEBOVI I OKNA U ZIDOVIMA

Zljebovi za eijevi ovise 0 broju i promjeru eijevi, vrsti drzaca, debljini obloge cijevi i prostoru potrebnom za rukovanje pri montiranju. Za eijevi do <I> 50 mm sirine, zljebovi se krecu od 8 ... 20 em, a dubine od 8 ... 13 em. Za toplinski iii zvucno izoIirane eijevi, ovisno 0 debljini obloge, dimenzije zljebova se moraju povecati,

N a slici 15.12 prikazani su zljebovi za vertikale u zidu od opeke.

ILOVA~A SA SLAWOJ.C

Sl. 15.12 Zljebovi za cijevi

Ovisno 0 obradi i izgledu prostorije, ovi se zljebovi zatvaraju ili rabieom ili poklopeem po eijeloj duzini, iii sarno na mjestima gdje je neophodno potrebno (npr, kod zapomiea).

Na meduprozorskim stupcima i u kutovima prostorija, vertikale se postave slobodno, a poslije se zaklone rabicom (kao na slici 15.13) iii na drugi nacin,

SI. 15.13 Vertikalni vodovi zaklonjeni rabicom

Zljebovi s postavljenim cijevima mogu se ostaviti prazni. U tom se slucaju eijevi moraju omotati fiIcom iii drugim izolatorom zbog kondenzaeije. Iz zvucnih i toplinskih razloga bolje je preostalu supljinu ispuniti eementnom zbukom iii mrsavim betonom, a jos je bolje ubrizgati plasticnu pjenu.

Zljebovi za eijevi treba izraditi pri gradnji zgrade.

Naknadno usjeeanje je tezak, skup i nepotreban posao i mora se, ako je ikako moguce, izbjeci, Narocito ako se mora usjeeati beton iii armirani beton, jer je takvo usjecanje ne sarno skup, vee i opasan posao, jer moze dovesti u pitanje stabilnost konstrukeije. Ako se, medutim, temeljem izradenog projekta instalacija, zljebovi i drugi otvori unesu u izvedbene naerte zgrade, oni ne kostaju nista, rad instalatera je jako olaksan, a konstrukeija zgrade neostecena.

Po potrebnim dimenzijama zljebova, vidi se da se cijevi u tankim zidovima ne mogu postaviti, a da funkeija zida ostane neokmjena. Ako se instalaeije ipak moraju smjestiti u zid, bolje je za zid ako se najprije postave eijevi, a zatim izradi zid.

Mnogo je bolji nacin da se do potrebne visine izradi drugi zid, a instalacija smjesti u supljinu izmedu oba zida (slika 15.14) iii u podnozju zida (slika 15.15), gdje ne smeta. Npr. iza kade iii ispod umivaonika. Ploha koja na taj nacin nastane, moze biti i korisna.

SI. 15.14 Vodovi u supljini izmedu zidova

U svim slucajevima cijevi se moraju osigurati od kondenzirane vode koja u supljini zlijeba, odnosno izmedu zidova, moze izazvati vlazenje konstrukcija i koroziju eijevi.

102

Vodovod i kanalizacija u zgradama

SI. IS.1S Vodovi u podnozju zida

Okna za smjestaj eijevi postavljaju se najvise u visokim zgradama s velikim brojem instalacijskih vodova. Okna mnogu biti prolazna, obicno uz pomoc zeljeznih Ijestava (sIika 15.16), iIi su pristupacna na svakoj etazi (sIika 15.17).

Sl. IS.16 Okna za vodove s Ijestvama

, POICLOPAC

Sl. IS.17 Okna za vodove s poklopcem

Dobro je da se okna pregrade u visini svakog stropa, kako bi se poboljsala zvucna i topIinska izolaeija (skrozno okno djeluje kao dimnjak). Treba obratiti pozornost na izoliranje vodova, da zbog kondenzaeije vode ne bi doslo do ostecenja konstrukcija i medusobnog utjeeanja toplih i hladnih vodova.

152.4 OKNA I KANALI U ZEMLJI

Vodomjerna okna, postavljaju se u dvoristu ispred zgrade iii ispod podrumskoga poda, odnosno prizemlja, ako nema podruma. Dimenzije okna ovise 0 dubi-

ni eijevnih vodova, vrste i promjera cijevi. U svakom slucaju treba se omoguciti lako ocitavanje vodomjera, te da se potrebna skidanja i postavljanja annatura mogu izvrsiti bez poteskoca. Gradski pravilnici za vodovod propisuju dimenzije vodovodnih okana za razne presjeke prikljucnih vodova i mjesta gdje se vodomjerna okna postavljaju. Tamo gdje nema pravilnika, treba se pridrzavati dimenzija navedenih nasliei 15.18do 15.21

."+ ~~IS t
t . b
13.·.20 120 ••
20·,,)2 , .. • •
.10.··50 , .. II.
16.··'00 H. ,,. Sl. IS. 18 Dvorisno vodomjemo okno

~ ,J~

10

a

10

0 Q b h
13 ... 20 ICC 6C 6C
25·· ·32 1St 60 6L
'c·· ·50 2ee ICC H Sl. IS.19 Podrumsko vodomjemo okno

Vodomjerna okna se grade od opeke u produznoj zbuei iii od betona MB 160. Debljina zidova u skiearna naznacena je za beton. Ako se zidovi rade od opeke, trteba uzeti debljinu od 25 em, odnosno za plitka okna 12 em. Unutarnje povrsine treba ozbukati eementnom zbukom iii navuci grubu zbuku, a uglove zaobliti. Ako postoji mogucnost prodiranja podzemne