Sie sind auf Seite 1von 10

UNIVERZITET U BIHAĆU

TEHNIČKI FAKULTET
BIHAĆ
Odsjek : Drvno – industrijski odsjek

NOVI MATERIJALI
TEMA : PODJELA POLIMERA

Predmetni nastavak : Student :


Prof.dr.Fuad Ćatović Admira Kedić
Viši asistent: Mr.Razija Begić br.ind. 657
1. SAŽETAK
Kao temu ovog seminarskog rada dobila sam temu za razradu „PODJELA
POLIMERA“.Podjela,postoji mnogo kriterijuma podjele polimera,a najopštija podjela je
na:

-organske

-neorganske

Također postoji podjela i na PRIRODNE I SINTETIČKE.

U daljnjem izlaganju ćemo se osvrnuti na prirodne polimere kojih ima mnogo, jer
imaju ključnu ulogu u gotovo svim biološkim procesima ,također su vrlo rašireni i
u primjeni od kojih su : kaučuk (poliizopren) ,celuloza (polisaharid) . Sa stajališta
industrijskih materijala među prirodnim polimerima najvažnija su vlakna biljnog i
životinjskog porijekla: celuloza , vuna, svila i dr. Zbog svega veoma je značajno
njihovo izučavanje i poznavanje. Ovaj mali rad će nas bliže uvesti u neke osnovne
činjenice o samim polimerima i njihovoj podjeli.

2. UVOD

Polimere susrećemo na svakom koraku. Dio su nas i svega oko nas. Grade biljni i
životinjski svijet i značajni su za njihov opstanak. U moderno doba polimeri su
postali neizostavni dio čovjekovog života jer je noviji tehnološki napredak vezan za
upotrebu polimera (i sintetskih i prirodnih). Zbog svega toga veoma je značajno
njihovo izučavanje i poznavanje njihove strukture i osobina. Polimerni materijali
obuhvaćaju vrlo različite materijale, kao što su plastike, gume i ljepila, imaju
srodnu građu i spadaju u najvažnije tehničke materijale. Ti materijali se u
drvnoindustrijskoj praksi koriste sve vise, pa ih je zato potrebno to bolje
upoznati. Samo ono sto se poznaje moze biti najbolje i najsvrsishodnije je
iskoristeno.
Proucavanje fizike I hemije krutih tvari uzrokovalo je nastajanje nove
interdisciplinarne nauke, u svijetu poznate kao "Nauka o materijalima". Ona nastoji
otkriti prirodu materijala na osnovu teorije I opazanja te objasniti vezu sastava,
strukture, osobina i ponasanja materijala u eksploataciji.
Polimeri se sastoje od puno malih molekula (monomera) vezanih zajedno u vrlo
Zajedno u vrlo dugačke lance poznate kao makromolekule. Lančane molekule
organskog porijekla mogu imati molekularnu masu od 10.000 do više od 1.000.000
g/mol. U stanovitom stadiju proizvodnje ili prerade polimeri su plastični, odnosno
mogu se plastično oblikovati, a u svom konačnom stadiju su kruti. Naziv polimer
je složenica grčkih riječi poly (mnogo) i meros (dio), što bi značilo «mnogo
dijelova».
Polimer je tvar sastavljena od molekula visoke relativne molekularne mase čija se
struktura sastoji od višestruko ponavljanih jedinica niske relativne molekularne mase
(monomera).
Jedna molekula polimera naziva se makromolekula.
3. PODJELA POLIMERA
Postoji mnogo kriterijuma podjele polimera, a njihove klasifikacije vrše se na
osnovu nekoliko važnih tačaka i to na slijedeće:

a) Prema porijeklu polimere možemo podijeliti na:

- prirodne

- sintetske

b) Prema kemijskom sastavu mogu biti:

- organski

- neorganski

c) Prema reakcijskom mehanizmu nastajanja ( reakciji polimerizacije ):

- adicijski ( lančani )

- kondenzacijski ( stupnjeviti )

d) Prema vrsti veza između makromolekula i ponašanju pri povišenim temperaturama


mogu biti:

- termoplastične mase ( termoplasti, plastomeri )

- termoreaktivne plastične mase ( duroplasti, duromeri )

- elastične plastične mase ( elasti, elastomeri, gume )

e) Prema vrsti ponavljanih jedinica:

- homopolimeri ( jedna vrsta ponavljanih jedinica )

- kopolimeri ( dvije ili više vrsta ponavljanih jedinica )

S obzirom na broj polimera te dodatak još i drugih organskih ili anorganskih tvari,
plastične mase dijelimo na slijedeće skupine:

- Homogene plastične mase – sastoje se iz samo jednog polimera, nalaze se u


amorfnom, kristalnom , i mješovitom stanju.

- Heterogene plastične mase ( kopolimeri ) - sastoje se iz polimera i još jedne ili


više kemijski različitih tvari koje su s polimerom vezane kemijski ili fizikalno,
ovdje još spadaju i međusobno vezani polimeri.

- Ukrućene plastične mase – sastoje se od polimera i još jedne ili više kemijskih
tvari koje mogu biti organske ili anorganske te se većim dijelom osjetno razlikuju
od polimera. Tvari su uglavnom vezane fizikalno. Ove plastične mase su ukrućene
punilima.
Prirodni polimerni materijali – ovu skupinu grade nemodificirani i modificirani
prirodni polimerni materijali. Najvažniji nemodificirani prirodni polimerni materijal
jeste celuloza, a vrlo su važni i svila, vuna, pamuk, kazein i dr. U modificirane
prirodne polimerne materijale ubrajaju se celulozni i kazeinski derivati, te gume na
osnovi prirodnog kaučuka. Po kriteriju ponašanja pri povišenim temperaturama
modificirani prirodni polimerni materijali mogu biti duromeri ( kazein ), elastomeri
(na osnovi prirodnog ili kloriranog kaučuka ) i plastomeri ( derivati celuloze ).

Sintetski polimeri - na osnovi polimerizacijskih reakcija i sintetski polimeri mogu


biti polikondenzati, poliadukti, i lančani polimerizati. Reakcijom polikondenzacije
dobivaju se duromeri i plastomeri, lančanom polimerizacijom dobivaju se elastomeri
i plastomeri, a stupnjevitom poliadicijom duromeri, elastomeri, i plastomeri.

3.1. Polimeri se prema mehaničkim i toplinskim osobinama dijele se još i na tri


glavne kategorije polimera:
a) Plastomeri ( termoplasti ), glavnu srukturu im čine fleksibilni
linearni lanci,
b) Duromeri ( duroplasti ), glavna struktura im je čvrsta
trodimenzionalna mreža i
c) Elastomeri , čiju glavnu strukturu čine linearni poprečno vezani
lanci.

3.1.1. Plastomeri

Plastomeri ( termoplasti ) su građeni iz dugačkih lanaca proizvedenih vezivanjem


malih molekula ili monomera, oni se tipično ponašaju na plastičan način. Grijanjem
oni omekšaju, postaju plastični i u tom stanju se mogu lako prerađivati. Na
povišenim temperaturama prelaze u tekućinu visokog viskoziteta. Termoplasti se
dakle tope, ali zbog amorfne strukture nemaju određenu temperaturu topljenja.
Hlađenjem otvrdnu i zadrže dobiveni oblik. Plastomeri se lako recikliraju.

3.1.1.1.Duroplasti

Duroplasti su građeni iz dugačkih lanaca molekula, koje su snažno poprečno vezane


jedna uz drugu da bi se stvorila trodimenzionalna mrežna struktura. Ovi polimeri su
snažniji, ali krtiji nego termoplasti. Oni ne omekšavaju na povišenim temperaturama.
Poslije otvrdnjavanja tvrda plastika se može ili rastaviti ili rastaliti, ali može se i
otopiti na povišenim temperaturama pomoću određenih kemikalija. Tvrda plastika se
ne može lako reciklirati.

3.1.1.1. Elastomeri
Elastomeri ( uključujući gume ) imaju strukturu ( između ove dvije gore navedene
grupe ) u kojoj se neke poprečne veze lanaca mogu pojavljivati. Elastomeri imaju
mogućnost ogromne elastične deformacije bez permanentnog mijenjanja oblika.
Potrebno je naglasiti da ne postoji jasna granica između ove tri kategorije polimera.
Količina i čvrstoća poprečnog vezivanja daje svakoj vrsti specijalna svojstva.
Polimeri se mogu sistematizirati s obzirom na (a) formiranje te (b) ponašanje pri
zagrijavanju i elastičnim svojstvima:

Slika 3.1. Shema podjele polimera


Razlog njihovog korišćenja jeste taj da su one dosta jeftinije u odnosu na metale i
njihova obrada je dosta jednostavna, a samim tim i jeftinija. Također ovi materijali
su dosta otporni na koroziju i imaju malu specifičnu masu. Glavni nedostatak ovih
materijala je nepostojnost na visokim temperaturama, tako da su u tom pogledu
klasični materijali još nezamjenjivi i još se koriste u proizvodnji koja zahtjeva takve
karaktaristike.

Tabela 1. Prednosti i nedostatci

Prednosti Nedostatci
malo izduženje mali modul elastičnosti
malu konstantu elastičnosti male tvrdoća
deformabilne su pri povišenim mal faktor koncentracije napona
temperaturama
dobro gušenje vibracija veliku debljinu zavara
mali faktori trenja utjecaj prerade na svojstva
dobra kemijska postojanost ovisnost svojstava o vanjskim utjecajima
dobra otpornost na trošenje podložnost starenju
ekonomična serijska izrada proizvoda

4. DOBIVANJE POLIMERNIH MATERIJALA

Dobivanje polimernih materijala zasniva se na sintezi makromolekula koja se provodi


postupcima: polimerizacije, polikondenzacije i poliadicije.
4.1. Polimerizacija

Polimerizacija kemijski proces koji se sastoji u spajanju velikog broja malih nezasićenih
molekula (monomera) u velike makoromolekule uz djelovanje topline, pritiska i nekih
katalizatora. Polimerizacija počinje s proizvodnjom dugačkih lanaca u kojima su atomi
snažno vezani kovalentnim vezama.Procentualni sastav elemenata u monomeru i polimeru
je jednak, ne oslobađaju se nikakvi nusprodukti (jednostavni spojevi). Kada se reakcija
jednom prekine ne može se nastaviti.

Polimerizacija: nA → A – A – A – A – …– A – A

Primjer: Polietilen

4.1.1. Polikondenzacija

Polikondenzacija je u pravilu postupak spajanja najmanje dviju različitih molekula u


polimerni lanac uz dodatno stvaranje nekih jednostavnih spojeva (voda, alkohol i sl.).
Obično je reakcija polagana, odvija se stupnjevito, može se prekidati i nastavljati. S
polikondenzacijom mogu se napraviti termoplasti, na primjer poliamid i duroplasti, na
primjer aminoplasti i fenolplasti.

Polikondenzacija: nA + nB → A – B – A – B – A…– B + H2O

Primjer: Fenolplast

4.1.1.1.Poliadicija

Poliadicija je kemijska reakcija koja sjedinjuje veliki broj molekula (monomera) u polimer
bez stvaranja novih materijala. Reakcija se može desiti samo kod monomera koji
sadržavaju nezasićene veze, kao što su to na primjer dvostruke veze. Polimerne molekule
imaju isti sastav kao male molekule (monomeri). S time da se značajno povećava dužina
lanca i masa molekule.
Poliadicija: nA + nB → A – B – A – B – A…– B
Primjer: Poliuretan

Plastomeri pri rastu temperature omekšavaju (formiran komad se može zagrijati i


preoblikovati) te se potom, pri opadanju temperature skrućuju.
Polimeri se dobivaju različitim tehnološkim postupcima. Na primjer, kruti materijal PE
dobiva se iz plinovitog C2H6 na pogodnom tlaku i temperaturi u prisutnosti katalizatora
Polimerni materijali se vezuju kovalentnim vezama između ugljika C i vodonika H, kao i
sekundarnim vezama između lanaca molekula.

Slika 4.1.Vezivanje etilena Slika 4.1.1.polimerni lanac vezivanja molekula


• Kod linearnih polimera polimerni lanci su raspoređeni linearno.

Glavna svojstva Svojstva


mehanička čvrstoća, istezljivost. modul elastičnosti, tvrdoća, žilavost,
faktor trenja

toplinska toplinska vodljivost, toplinska rastezljivost, temperatura


omekšavanja (plastomeri), postojanost oblika pri povišenoj
temperaturi (duromeri)
električna električna vodljivost, električni otpor, čvrstoća proboja,
faktor dielektričnih gubitaka, relativna dielektričnost
postojanost kemijska postojanost, otpornost na trošenje, temperaturna
granica kratkotrajne izloženosti, temperaturna granica
dugotrajne primjene
ostala gustoća, propusnost svjetla, indeks loma, udjeli dodataka

Tabela 2. Glavna svojstva polimera

POVOLJNA SVOJSTVA NEPOVOLJNA SVOJSTVA

- niska gustoća - ovisnost svojstava o vanjskim utjecajima


(temperatura, oblik i trajanje opterećenja)
- dobra kemijska otpornost
- slaba otpornost na povišene temperature
- mala električna vodljivost (izolatori)
- veliko toplinsko istezanje
- mala toplinska vodljivost Tabela 2. Povoljna i
nepovoljna svojstva polimera - mala površinska tvrdoća

- u većini slučajeva mala čvrstoća

- dobro prigušuju vibracije - većina polimernih materijala je zapaljiva

- dobro se bojaju

- dobro se obrađuju obradom skidanjem čestica

Tabela 3. Povoljna i nepovoljna svojstva polimera

5. ZAVRŠNI DIO

Zastupljenost polimera kao hemijskih tvari u drvnoj inustriji, je u srazmjernom


dijapazonu sa drvnom industrijom. Polimerne tvari se danas koriste i primjenjuju u
različitom sektoru tehnološkog procesa. Kao konkretan primjer možemo navesti
tehnološki proces ljepljenja gdje se isključivo kao premazi koriste ljepila na bazi
polimera.
Danas je život gotovo nezamjenjiv bez ovih materijala jer se gotovo svaki dio u
prirodi sastoji od njih. Sve više ovi materijal i zamjenjuju tzv. Klasične materijale
gdje god je to moguće. Razlog toga su neke povoljnije osobine plastičnih materijala
u odnosu na drvo. Plastične su dosta jeftinije od drveta i njihova obrada je dosta
jednostavna , a samim tim i jednostavnija, otporni su prema vodi što drvo naravno
nije, mnoge su otporne prema kiselinama i lužinama, lako se oblikuju itd.. Naravno i
drvo ima svojih prednosti u odnosu na plastične mase kao što su npr. estetski
izgled, dosta dobro zadržava i provodi toplotu, elasticitet,, dok plastične mase su
dosta lakše u odnosu na masivno drvo ali ovi materijali nisu postojani na visokim
temperaturama, tako da su u tom pogledu klasični materijali još nezamjenjivi i još
se puno koriste u proizvodnji koja zahtjeva takve karakteristike. Pored toga što je
plastični materijal postao sastavni dio predmeta koje svakodnevno koristimo, ovaj
materijal je ujedno postao i najveći zagađivač okoliša, što je to za drvo velika
prednost. Zato se u zadnje vrijeme ovom problemu posvećuje velika pažnja i
nastoji se proizvoditi materijal koji se lako može reciklirati ili je bio razgradljiv (što
bi za okoliš bilo i najbolje) i zato je drvo dosta prihvatljivije u odnosu na plastične
materijale pa bih se ja radije opredjelila možda za drvo nego za plastične mase jer
je dosta ljepše za vidjeti kao i za održavanje, ali narevno presudni faktor je i
ekonomičnost izrade. Ovaj problem treba shvatiti ozbiljno i obratiti pažnju jer i
danas se proizvode neki materijali koji su štetni za okoliš kao npr. polivinilklorid
(PVC) koji služi isključivo za proizvodnju plastične građevinske stolarije ( prozora,
vrata ), koji u svom sastavu sadrži klor koji je jako otrovan i štetan za okoliš, a
njegova reciklaža je veoma komplikovana što u odnosu na drvne materijale
predstavlja veliki nedostatak. U drvnoj industiji najčešće su zastupljeni epoksi i
amino smole.
Epoksi smole – zaštitne i dekorativne obloge, kompozitni materijali ojačani vlaknima,
Amino smole (Urea i melamin) – adhezivi, čamci, podne obloge i dijelovi namještaja.
Kompozitni materijali imaju možda veću primjenu u odnosu na polimerne jer je
poznato da su oni najstariji složeni konstruktivni elementi, jer su se čak u dalekoj
prošlosti koristili. Npr. kao lisnate kompozite koristimo ploče, laminate…
.

SADRŽAJ

1.Sažetak.....................................................................................................................1

2 Uvod..................................…………………………………………………...........2

3.Podjela polimera................................ …………………………………….............3


3.1.Plastomeri……………………………………………………………………......4
3.1.1.Duromeri……………………………………………………………….............5

3.1.1.1.Elastomeri…………………………………………………………………....6

4. Dobivanje polimernih materijala.....……………………………………...........7

4.1.Polimerizacija………………………………………...………………….………..7

4.1.1.Polikondenzacija……………………………………...………………………...8

4.1.1.1.Poliadicija …………………………………………………..………………...9

5. ZAVRŠNI DIO ……………...………………………………………..…………..10

6.LITERATURA........................................................................................................11

Literatura

1 Prof.dr.Fuad Ćatović, NOVI MATERIJALI, Univerzitet u Mostaru, Bihać 2006,

2 Prof.dr.Momčilo M. Ristić, OSNOVI NAUKE O MATERIJALIMA, Beograd


1977,

 3 https://www.ffn.hr/zvonimir/07Polimeri.pdf

4 http://www.vus.hr

Bewerten