Sie sind auf Seite 1von 146

,

il

t
Biblioteka Posebna izdanja !
Višnja Starešina
VJEŽBE U LABORATORIJU BALKAN Višnja Starešina

© Naklada Ljevak d.o.o., Zagreb, 2004. VJEŽBE


U LABORATORIJU
Za nakladnika Zdenko Ljevak
BALKAN
U rednica Nives Tomašević

CIP - katalogizacija u publikaciji


Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb
UDK 323.1 (497.1)"199"(046)
STAREŠINA, Višnja
Vježbe u laboratoriju Balkan / Višnja Starešina. -
Zagreb: Naklada Ljevak, 2004. - (Posebna izdanja)

ISBN 953-178-617-8

I. Rat
440514065
II Jugoslaviji - Medijski prikazi
~Ll
.Lu,aK

Zagreb, 2004.
PREDGOVOR

U zemlji u kojoj se vanjskopolitičko novinarstvo obično'


pojavljuje u jednoj od sljedećih dviju formi: (a) nekritičkal
podrška pozicijama onih stranih sila koje su trenutačno u
modi, kao da su u njihovim stavovima utjelovljene božanske
vrline, ili (b) romantičarsko odbijanje svega što te sile predlože
ili zatraže, zbog negativnoga povijesnog iskustva koje je jasno
jedino samome piscu - Višnja Starešina je rijetkost. Čitatelji
njezinih kolumni u Večernjem listu cijene njezinu usredo-
točenost na aktualne nacionalne interese sila o kojima je riječ u
objašnjavanju stvaranja njihovih politika prema regiji.
Ovim djelom, njezinom prvom knjigom, »fanovi« kolumni
neće biti razočarani. Gđa Starešina ostaje dosljedna sebi, usre-
dotočivši se na ključne interese Velike Britanije, prve sile koja
je imala politički primat u regiji, i SAD-a, koji postaje po-
kretačka snaga 1994. godine. Ukazuje kako su interesi prve
usmjereni prije svega na Srbiju, produžili patnje i stradanja,
dok je snažna volja druge da pokaže sigurnosno vodtsvo u
Europi donijela rješenje. Trajnost toga rješenja ostaje otvoreno
pitanje, no vjerojatno stoga što autorica stavlja naglasak ponaj-
prije na Hrvatsku, u kojoj je rezultat bio uglavnom pozitivan i
čini se da će takav i ostati.
Gđa Starešina vodi čitatelja na uzbudljiv put kroz prošlo upozoravajući ga da njegove trupe ne mogu dugo sjediti bes-
desetljeće, kombinirajući vlastito iskustvo očevica i vlastita posleno na Dinari i ostati efikasne.
sjećanja sa sjećanjima i djelima koja su o toj temi izrekli ili Nadalje sugerira da je »Oluja« bila tako efikasna i brza jer je
napisali vodeći sudionici raspada bivše Jugoslavije i njegovih prije toga Beograd već odlučio odustati od nekih svojih ratnih
posljedica. Njezin stil, neopterećen diplomatskom distancom stečevina i radio na konačnom rješenju kojim će dobiti »malu
koja je zajednička većini memoara i akademskih studija, Veliku Srbiju«, termin koji je prvi upotrijebio Hrvoje Šarinić.
omogućava brzinu i užitak čitanja. Ukazuje na dva de facto povlačenja Ratka Mladića sa strateških
točaka do kraja jeseni 1994., s Kupreške visoravni i s brda
Detaljni prikazi likova velikih igrača i nekoliko naoko ne-
bitnih sudionika mogu se nekima učiniti kao najzabavniji dio Grabež kod Bihaća, kao ključne dokaze.
knjige zbog svoje živopisnosti ili zato što pružaju lagani predah Potom ide i dalje, navodeći kako se ono što se uobičajeno
od inače teških tema. smatra snažnim napadom Ratka Mladića na Bihać u srpnju
1995. nakon Srebrenice, zapravo uopće nije dogodilo.
Primjerice, njezin zaključak kako su i Franjo Tuđman i Alija
Ono što smo zapravo vidjeli, bio je sukob koji je inscenirao
Izetbegović više voljeli raditi sa Slobodanom Miloševićem nego
AtifDudaković u koordinaciji s Gotovinom. Dudaković se nije
međusobno, neće iznenaditi nijednog sudionika mirovnog
borio protiv Srba, već protiv sunarodnjaka Muslimana, prista-
procesa, ali može iznenaditi one koji su bili izvan njega. Na-
lica Fikreta Abdića, koji su odgovarali na Dudakovićeveprovo-
žalost, autorica ne razrađuje dalje to važno zapažanje. Interesi
kacije iz malog džepa oko Velike Kladuše.
triju strana u regiji bili su uistinu iza interesa vanjskih sila.
Mogućnost da je bihaćka kriza bila inscenirana mogla bi se
Druga zanimljiva opaska - da je obostrana neiskrenost bila olako odbaciti kao senzacionalističko žuto novinarstvo koje
ona pokretačkasnaga koja je održavala međusobni odnos Mate Zagrebu nije strano, ali gledajući unatrag, to ne bi trebalo
Granića i Harisa Silajdžića - vjerojatno ne bi knjigu učinila činiti. Zasto? Prvi događaj koji je upotrijebljen kao povod za
vrjednijom da je dalje razrađivana. Ali, ona potiče čitatelja na operaciju »Bljesak« tri mjeseca ranije - pucnjava na automobil
pitanje je li itko od ratnih ličnosti bio heroj, ili je tek bila riječ o na novootvorenoj dionici autoceste kroz UNPA zonu Zapad,
novijim tragičnim likovima, zajedničkima toj regiji, koji dolaze koja je usmrtila dvije osobe - bio je, čini se, insceniran. To je, u
i prolaze, odigravši jedan za drugim svoje uloge na političkoj svakom slučaju, neizravno potvrdio Hrvoje Šarinić u svome
seem. svjedočenju u Haagu, u Miloševićevu unakrsnom ispitivanju.
Mnogima će, bez sumnje, knjiga biti najzanimljivija zbog Ideja kako je Gotovina imao odlučujuću ulogu u odluci
nekoliko ključnih ratnih događaja koji su predstavljeni iz Tuđmana da požuri s »Olujom« zaslužuje pomnije propiti-
potpuno nove perspektive, na granici senzacionalnoga. vanje. Prema spoznajama autora predgovora, odluka da se
Primjerice, gđa Starešina sugerira da je Ante Gotovina naveo deblokira Bihać i vrati Krajina već je bila donesena i isplanirana
Tuđmana da pokrene »Oluju« početkom kolovoza 1995., kao 16. srpnja, kada je Gotovina, prema gđi Starešina, poslao
što je i učinio, odnosno ranije nego što je planirao, Tuđmanu upozoravajući signal. Činjenica je da je hrvatska

6 7
diplomacija već prije brijunskog sastanka savjetovala Tuđmana ratnu mašinu bila je odlučna snaga na zemlji, što se napokon
u tome smjeru, o čemu pišem u43. svesku »Journal ofCroatian dogodilo 1995. Nijedna zapadna sila nije to nikad uzela ni u
Studies«. razmatranje. Razlozi su različiti, uključujući i činjenicu da,
Iz senzacionalnoga autorica nas vodi u nešto što već svi nakon što je izdvojena na stranu, bivša Jugoslavija, siromašna, i
dobro znamo, ali se bojimo o tome govoriti - uznemiravajuće strateški irelevantna po novome svjetskom poretku nije bila
političke dimenzije ICTY-ja. Opisuje neke od aktivnosti Suda vrijedna gubitka života zapadnih vojnika.
i s njima povezane glavne aktere na način koji bi bio komičan, Za Zapad je pokretački element politike postala kontrola
da nije tragičan. Stupanj amaterizma na svim stranama pri skupog priljeva izbjeglica u Europu. Zapravo, upravo zbog toga
ICTY-ju ublažen je za javnost samo zahvaljujući apsolutnim je Njemačka bila u mogućnosti progurati priznanje onako kako
ovlastima glavnih tužitelja, koji su ranije, kao i danas, diktirali je to učinila. Kao zemlja koja je bila suočena s najvećim iz-
sve Što se tamo događa. bjegličkim teretom, dokazivala je sa čvrstom vjerodostojnošću
Ona je možda prvi pisac u Hrvatskoj koji upozorava na da je međunarodno pravo, putem priznanja novih država,
krajnje lošu obranu što ju je većina hrvatskih optuženika dobila jedino Što može usporiti Beograd u odsutnosti odlučne vojne
u Haagu i koja graniči s profesionalnim nemarom i neodgo- sile. Zbog toga su Hrvatska i druge države dobile priznanje.
vornošću. Ukazuje na potpuni nedostatak strategije obrane na Dakle, ne zbog njemačkih imperijalnih namjera, već po
državnoj razini. Taj je vakuum političke strategije, nažalost, »defaultu« - kao druga najbolja opcija nasuprot prvoj, gdje bi
navodio hrvatske optuženike, aktualne i potencijalne, kao i se Miloševića vojno zaustavilo i Jugoslaviju zadržalo jedinstve-
pripadajuće im lobije, da počnu na druge prevaljivati krivicu za nu.
stvarne i proizvedene zločine, misleći kako će time spasiti Angažman Velike Britanije i njen primat na operativnoj
vlastitu kožu. razini početkom desetljeća, a SAD-a nakon toga, također su
Jedna od temeljnih tema knjige da je regija, sa svojim došli više po »defaultu« nego po ))designu«. I sva rješenja koja su
sukobima, postala međunarodni »laboratorij« za testiranje no- potom bila primjenjivana u regiji nisu bila jaja iz kojih se
vih diplomatskih mehanizama: od onih mekih poput pregova- trebalo izleći nešto sasvim novo, već prije koka koja je snijela
račkih tehnika za rješavanje sukoba i sudova za ratne zločine, do uobičajena jaja, primjerena novoj i specifičnoj situaciji.
tvrdih mehanizama poput selektivnih sankcija i djelomičnih Velika Britanija igrala je ulogu prvog »peacemakera« jer su
vojnih intervencija. Sukob nije riješen ranije, već je produljivan SAD imale drugih prečih interesa u Aziji i na Srednjem istoku.
i pretvoren u laboratorij, prema gđi Starešina, zbog interesa Njemačka to nije mogla učiniti iz ustavnih razloga, a Francuska
međunarodne zajednice da vidi neke od tih mehanizama na se vjerojatno nije željela suprotstaviti Beogradu zbog simpatija
djelu. prema Srbima koje je osjećao Fran~ois Mitterrand. Štoviše,
Regija je uistinu bila - i još je uvijek - laboratorij. Ali, sukob je uistinu eskalirao i krvavi su zločini postali evidentni u
prema mojem iskustvu, manje po »designu«, a više po vrijeme kada je Velika Britanija predsjedala Europskim vije-
»defaultu«. Jedino rješenje koje je moglo zaustaviti beogradsku ćem, u drugoj polovici 1992. Ta je uloga bila dodatno

8 9
učvršćena nakon Što je London poslao mnogo vojnika u Bosnu, Bosna bi bila podijeljena na dva dijela, po planu SAD-a iz
koju je, naravno, želio zastititi. srpnja 1995., već dvije godine kasnije.
Autorica se pita zašto se tako mnogo najkrvavijih događaja Iako se čitatelji na kraju možda neće složiti s nekim za-
zbilo upravo uoči velikih političkih događaja, poput Lon- ključcima autorice, svi će izvući veliku korist od ove knjige.
donske konferencije u kolovozu 1992. i izvanrednog zasjedanja Ona je obvezno štivo za buduće novinare koji će biti uvučeni u
UN-ove Komisije za ljudska prava u Ženevi istog mjeseca. kompleksnu mrežu zapadnih nacionalnih interesa što se na
Primjećuje kako su se izvještaji o koncentracijskim logorima kraju stapaju u interes takozvane međunarodne zajednice. Pov-
neočekivano pojavili u vrijeme tih događaja. Neki su od tih jesničari će cijeniti nove detalje o nekim ključnim događajima
događaja, bez sumnje, bili inscenirani, no većina se od njih u bližoj prošlosti, koji zaslusuju dodatna istraživanja. Diplo-
uistinu dogodila. mati i politički analitičari mogu je koristiti kao osnovu za ono
Uzmimo primjer priče o koncentracijskim logorima koja je što bi se moglo dogoditi u regiji ako se SAD uistinu povuku:
buknula u srpnju 1992. O tome mogu pružiti osobno svjedo- tko će preuzeti regiju i što će biti motivirajuće političke vari-
čanstvo. Tu sam bio jedna od karika u lancu koji je iznio priču jable? I sasvim izvjesno, pasionirani čitatelji knjiga rado će se
na svjetlo dana. Potpuno slučajno. Prijatelj iz Zagreba, službe- prepustiti užitku pitkog stila gđe Starešine i njenih originalnih
nik za vezu pri UNPROFOR-u, koji je znao da radim za interpretacija.
Muhameda Šaćirbeja, nazvao je jednog jutra rekavši kako je
Vitomir Miles Raguž
došao do dva povjerljiva izvještaja UN-a koja detaljno govore o
velikom humanitarnom zlostavljanju u koncentracijskim logo-
rima u banjolučkoj regiji i da bi bilo dobro da ih imam. Ja sam
ih dao Šaćirbeju. On ih je proslijedio Royu Gutmanu i nekoli-
cini drugih reportera, potom održao konferenciju za novinare i
ostalo je, mislim, jedan mali dio nedavne povijesti.
Ulazak SAD-a 1994. dogodio se također uglavnom po
»defaultu«, nakon Što Europa nije uspjela, a Bill Clinton se
našao pod pritiskom svoga budućeg oponenta u izbornoj utrci
1996. godine, Boba Dolea, da učini više. Pritisak na Clintona
je s druge strane činila i grupa bliskih suradnika, takozvana
moralistička grupa, koja je u neuspjehu u BiH vidjela paralelu s
tragedijom u Europi pet desetljeća ranije. Željela je da se SAD
uključe kako se ne bi ponovila ta povijest. U svakom slučaju,
uloga SAD-a ne bi bila uspješna kao što je bila bez odluke
Zagreba da izvede »Oluju« 1995. godine. Zapravo, bez »Oluje« t

10 11
RIJEČ AUTORA

Da je napisana pet godina ranije, ova bi knjiga bila siromašnija


za mnoge spoznaje koje osvjetljavaju drugu stranu međunarod­
nog mirovnog procesa u Hrvatskoj i BiH i međunarodne poli-
tike prema tom području. Da je pisana deset godina kasnije,
spoznaja bi još uvijek bila nepotpuna. Napisana je iz kuta dopis-
nika koji je desetak godina pratio međunarodno upravljanje
krizom. Nije pisana s namjerom da ustanovi punu i konačnu
istinu, već prije svega s namjerom da ukaže koliko je ta istina
kompleksna i nedovoljno istražena te koliko je njezino pomod-
no svođenje na nekoliko floskula o zaraćenim narodima i miro-
ljubivoj i pravdoljubivoj međunarodnoj zajednici površno i po-
grešno.
Novinar koji dolazi iz male zemlje u prilici je promatrati iz
prvog reda kako svjetska diplomatska elita rješava akutne ratne
krize jedino ako je njegova zemlja involvirana u krizu. U tom
sam smislu bila hrvatski ratni profiter. Ovom knjigom zahva-
ljujem svima koji su mi pomogli profesionalnim savjetom i pri-
jateljskim odnosom, osobito kolegama dopisnicima iz Palače
naroda u Ženevi, koja je u vrijeme Mirovne konferencije o biv-
roj Jugoslaviji bila sasvim posebno dopisničko mjesto. Bez
otvorene pomoći koju su mi od prvog susreta pružile Luisa,

13
Carmen, Chitra, Leon, Jean-Michel, Richard, Samar i drugi, UVOD U LABORATORIJ
trebalo bi mi mnogo više vremena da postanem dio kluba. Po-
sebno se zahvaljujem Branku Tuđenu, tadašnjem glavnom
uredniku Večernjeg lista, koji mi je omogućio stjecanje toga
neponovljivog profesionalnog iskustva, i Branku Lovriću, ta-
dašnjem direktoru Večernjeg lista, koji je bez otpora pristao fi-
nancijski podržati takvu odluku.
I meni i drugim hrvatskim dopisnicima bilo bi mnogo teže
obaviti posao da nije bilo susretljivosti tadašnjeg veleposlanika
pri UN-u u Ženevi Miomira Žužula i njegova tima. Nevelika
hrvatska misija u susjedstvu Palače naroda bila je, u tim uistinu
posebnim vremenima, otvorena hrvatskim dopisnicima sedam
To je pravi laboratorij za ono što se može dogoditi drugdje u
dana u tjednu: bilo da je trebala informacija vezana za pregovo-
Europi. Tako je ledeno hladno, ali i okrutno ročno, sredinom
re, rezervacija hotela, telefon za brzo slanje izvještaja. Ili je, na-
rujna 1991. šeffrancuske diplomacije Roland Dumas definirao
prosto, trebalo pozajmiti novac za hotel jer su se pregovori odu-
ljili, zalihe istrošile, a hrvatske kreditne kartice tada nisu vrijedi- ono što su obazriviji europski diplomati nazivali - jugoslaven-
le. Zato hvala Miomiru, Tanji, Nevenu, Saši, Tomi, Zrinki, ska kriza. Tehnicistički hladan pojam »laboratorij«, osobito
Zvjezdani, baš kao i Stipi, Ankici i Ivici, Andrei i Marini. okrutan znade li se da vježbe provodi na ljudima, odnosio se u
to vrijeme ponajprije na Hrvatsku. Socijalistička Federativna
Hvala Draženu i Tanji, koji su mi pokazali s koliko se dosto-
Republika Jugoslavija (SFRJ), bivše komunističko, višenacio-
janstva mogu podnijeti životne nedaće, ne pristajući nikad biti
nalno mezimče Zapada, postojala je stabilno još samo na East
sarajevske izbjeglice u Ženevi, potvrdivši da talent, red i pozi-
tivna energija ipak bivaju prepoznati. Riveru. Kao stolica u UN-u. Projekt stvaranja velike Srbije,
čiju je ideološku platformu uobličila Srpska akademija nauka i
U impresivno zdanje Palače naroda ušla sam praktički bez
umetnosti (SANU)l, a kao svoj politički program usvojio srp-
iskustva u praćenju međunarodne politike, s naivnim iluzijama
ski vođa u ekspanziji Slobodan Milošević2 , ulazio je u svoju
i vjerom u dobrohotnost međunarodne zajednice koju treba
slušati i koja čini sve kako bi zaustavila rat. Iz nje sam izišla s
uvidima u hipokriziju sustava i međunarodnih odnosa, kojima l Memorandum SANU objavljen je u rujnu 1986. godine u beogradskom dnevni-
ku Večernje novosti. Akademici konstatiraju kako je srpski narod najugroženiji u
upravljaju interesi. I samo interesi. Hvala svima koji su mi po-
svojoj povijesti i na tezi o ugroženosti postavljaju cilj okupljanja svih Srba u jed-
mogli da steknem ta iskustva. Bez obzira na namjere s kojima su noj državi
to činili. 2 Milošević je u to vrijeme formalno bio predsjednik Srbije, ali otkako je 1986. go-
dine preuzeo kontrolu nad Savezom komunista Srbije, njegova je stvarna poli-
• tička moć uvijek uvelike nadilazila formalne ovlasti koje mu je davala bilo koja ka-
Višnja Starešina snija politička funkcija.

14 15
osvajačku, ratnu fazu. JNA-vojska raspadajućeSFRJ, u čijem utjecati na političku arhitekturu europskog kontinenta, već
su zapovjednom kadru Srbi ostvarili potpunu dominaciju, za- uvelike licitiralo i procjenjivalo: koliko će rat trajati, koliko će
jedno sa srpskim paravojnim snagama koje je prethodno nao- država iz Jugoslavije nastati, koje će od postojećih republika op-
ružala po Miloševićeviminstrukcijama-većje tada vrlo otvo- stati i u kojim granicama? I, dakako, kako se uključiti u kreira-
reno ratovala u Hrvatskoj za nove granice. Planski i racionalno. nje raspleta? I kako pouke iz raspada Jugoslavije iskoristiti kao
Sustavno su napadali gradove i sela u istočnoj Slavoniji, najsu- model za druge države istočne i srednje Europe, gdje je pred
rovije Vukovar. Sustavno su protjerivali nesrpsko stanovništvo. slomom bio komunizam kao ideologija koja je držala zajedno
T ada još anonimni pukovnik JNA, Ratko Mladić već je poka- višenacionalne države? Prije svega, kako dekomponirati SSSR
zao prvi primjer zločina etničkog čišćenja na hrvatskom selu bez ozbiljnijih sigurnosnih posljedica za ostatak svijeta?
Kijevu u Dalmatinskoj zagori. Taj je rujan bio najkritičniji za Kad američka i francuska diplomacija razgovaraju o tajna-
opstanak Hrvatske: JNA i srpske paravojne jedinice su napre- ma, znači da to više i nisu osobite tajne. Međusobno je nepovje-
dovale, Hrvatska je tek suočena s napadom stvarala vojsku, di- renje tradicionalno toliko visoko. Godinu dana prije no što je
plomatsko je priznanje odgađano. I možda je sretna okolnost Dumas najavio zanimljiv laboratorij, u Washingtonu su poseb-
što u tome kaosu nitko nije osobito analizirao značenje riječi. ni savjetnik francuskoga predsjednika Fran<;oisa Mitterranda,
francuskog šefa diplomacije: da je sve to zanimljiv laboratorij! Jacques Attali, pomoćnik američkoga državnog tajnika i bivši
Dio vježbi za novi svjetski poredak. američki ambasador u Beogradu, Lawrence Eagelberger, raz-
Laboratorij se potom, u još krvavijem obliku, preselio u mjenjivali procjene o raspadu Jugoslavije. »Vidim kako se Ju-
BiH. I na kraju se vratio Srbiji, na Kosovu, mjestu s kojega je goslavija raspada u pet neovisnih entiteta u potpunom neredu«,
Milošević krenuo u svoj osvajački pohod. Ovlaš je okrznuo i prognozirao je Attali (Verbatim III., Fayard, 1995., str. 597).
Makedoniju. Iz perspektive zamoraca bile su to vrlo krvave Godinu dana poslije, tijekom cijeloga rata u Hrvatskoj Mitter-
vježbe. No, u kojem su to laboratoriju važni interesi zamoraca? rand i Dumas su gorljivo, do posljednjeg daha, javno branili le-
Njihova je pogreška ako u bilo kojem trenutku povjeruju da su galitet i legitimitet nestale SFRJ, odgađajući priznanje Hrvat-
oni ti koji su bitni. Mnogi političari s prostora laboratorija pali ske i Slovenije. Prema Attaliju, Eagelberger nije protuslovio
su u tu zamku. procjeni o raspadu. Uostalom, i eIA je to predvidjela u svome
Govoreći o balkanskom laboratoriju za buduće događaje, izvješću. Unatoč tome, administracija Georga Busha starijeg
Roland Dumas samo je javno progovorio ono o čemu su iza za- podržavala je verbalno cjelovitost Jugoslavije i odbijala priznati
tvorenih vrata već nekoliko godina razgovarale diplomacije i si- nove države, čak i kada je francuska diplomacija na to pristala.
gurnosne službe ozbiljnijih država kada bi se povela riječ o tc\'- Prema Attaliju, Eagelberger je u tome razgovoru proširio opas-
dašnjoj Jugoslaviji i njezinoj budućnosti. Ona, naime, nije ima- nost raspada i na države izvan Europe: na Quebec i Kanadu, te
la budućnost. Ali to, naravno, nitko nije javno izgovarao. Čeka­ iskazao zabrinutost za SSSR. Poruka je proslijeđena diskretno:
li su da se dogodi, praveći se da ne znaju. Istodobno se iza diplo- da, Jugoslavija se raspada, ali ona nije prioritetni američki inte-
matskih i sigurnosnih kulisa država, koje su imale ambiciju res - ona je u Europi.

16 17
Još izravnije, jugoslavenski je rasplet ostavio Europi Eagel- Proces je još na ministarskom sastanku KESS-a dogovorno
bergerov šef, američki državni tajnik James Baker, u samo prepustio Europljanima, među kojima je kontroverznim poru-
predvečerje rata. Svrativši u Beograd s ministarskog sastanka kama još produbio podjele. Ostavio im je mission impossible.
KESS-a, proslijedio je poruke kojih se ni Pitija ne bi postidjela. Test na kojem će Europa, blokirana svojim načinom odlučiva­
Poručio je da SAD podržava integritet SFRJ i ne podržava jed- nja, podijeljenim nacionalnim interesima i nedostatkom vod-
nostrane akte. Time je dao do znanja Hrvatskoj i Sloveniji da stva, pokazati nemoć rješavanja sigurnosnih problema u vlasti-
SAD neće poduprijeti njihove odluke za osamostaljenje. Mo- tu susjedstvu. I to baš u doba kada je Europska zajednica pod
glo se to shvatiti kao zeleno svjetlo Miloševiću i Srbiji za osvaja- francusko-njemačkimvodstvom prerastala u Europsku uniju,
nje hrvatskog teritorija. Jer sa slovenskim je vodstvom prethod- ambiciozno zamišljenu kao političku zajednicu koja će imati
no dogovorio izlaz iz Jugoslavije. I Milošević je to upravo tako zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku. Pobornice integrira-
shvatio. Baker je poručio i to da SAD podržava postojeće repu- nije Europe nastojale su otkloniti nedostatak koji je još petna-
bličke granice i neće priznati njihovu promjenu silom, osim
estak godina ranije, u eri jakog SSSR-a i hladnog rata, tako lu-
ako se same republike o tome dogovore. Bila je to maglovita
cidno dijagnosticirao kineski premijer Zhou Enlai. »On nije
nada za Hrvatsku i njezina predsjednika Franju Tuđmana da ni
mogao razumjeti zašto Europa toliko odbija transformirati svo-
srpska osvajanja neće biti priznata. I blago upozorenje Miloše-
ju ekonomsku snagu u vojnu moć i zašto bi kontinent koji je u
viću da bi možda mogao imati problema s priznavanjem ratnih
stanju obraniti se, inzistirao na oslanjanju dalekog saveznika«,
rezultata. Naime, nakon srpske ratne pobjede, koja je prema
zapisao je nakon razmjene analiza s kineskim premijerom, maj-
svim zapadnim procjenama bila očekivana, Hrvatska je mogla
stor diplomacije i sigurnosne politike, tadašnji američki držav-
biti prisiljena na kapitulanski dogovor. Ili je mogla biti instali-
ni tajnik Henry Kissinger (Kissinger, Years of Upheaval, str.
rana vlast koja je bila spremna na takav dogovor. Istodobno,
Baker je zatražio od Europljana da ne priznaju republike koje
56).
su proglasile samostalnost, znači Hrvatsku i Sloveniju. To je Bilo je to uistinu nepojmljivo sa stajališta država poput Kine
značilo oduzeti Hrvatskoj mogućnost legalnoga diplomatskog ili SAD-a, država s jasnim vodstvom, kojemu je na prvome
manevra, diplomatske borbe za povrat teritorija. A za europske mjestu i iznad svega - nacionalna sigurnost. Dok su sve ostale
države, koje su se u aktualnom ratu na kraju 20. stoljeća još uvi- vrijednosti njezini derivati. Europa, koja je tada podrazumije-
jek opredjeljivale na temelju savezništava iz Prvoga svjetskog vala Zapadnu Europu, nasuprot istočnome komunističkom
rata, poslao je signal da je američka politika na strani Srbije. bloku izrastala je na drukčijoj ideologiji. Ona se osnivanjem
Odnosno Velike Srbije. Uza sve to, poručio je tada već potpuno Zajednice za ugljen i čelik, preteče EZ-a i EU-a, zaštitila od
obezvalšćenom premijeru fantomske SFRJ Anti Markoviću: sebe same, odnosno od budućeg rata vlastitih članica. I tako za-
»Vi očajnički trebate proces. I uskoro ćete ga dobiti. U protiv- štićena iznutra razvijala je ekonomsku snagu, državu blagosta-
nom, republike će nastaviti poduzimati akcije koje ih guraju još nja s visokim socijalnim i demokratskim standardima. Činilo
dublje.« Games Baker, The Politics ofDiplomacy, 482) se to kao vrlo lagodan i prosperitetan izbor.

18 19
Od opasnosti izvana, prije svega od SSSR-a i komunističko­ razgovarati o sigurnosti demokracija. Bolje bi bilo da je to
ga bloka, štitio ju je NATO, u kojem su dominantnu ulogu NATO, ali bilo bi opasno učiniti ga isključivo političkim orga-
imale SAD. SAD su u Europi branile i nju i sebe od sovjetske nom, to bi oduzelo opravdanje za prisutnost naših trupa u Nje-
opasnosti. I sve je bilo naizgled idealno dok je postojala sovjet- mačkoj. Možemo također razmišljati o proširenju NATO-a na
ska opasnost. Dok nije završio hladni rat. Doduše, Francuska, države istočne Europe, ali opasno bi bilo izolirati SSSR« (Ver-
kao država s jakim osjećajem za nacionalnu sigurnost i nacio- batim JJ!., str. 441).
nalni interes, prva je uočila da je Europa invalidna bez vlastite Tumačiti ratove na područjU bivše Jugoslavije, a ne uzeti u
obrane i pokušavala ju je razviti kroz WEU. Ali, nije bila podr- obzir američke ciljeve, koje je tako koncizno iznio Scowcroft, te
žana i bila je blokirana. I čvršće unutarnje povezivanje EZ/EU, europske i balkanske interese najjačih država EU - znači pro-
pa i početak rata u Hrvatskoj, Francuska je pokušala iskoristiti pustiti bitno. Znači ne razumjeti ono što je u osnovi usmjerava-
kao priliku za oživotvorenje ideje o zajedničkoj europskoj obra- lo i ratni i mirovni proces. U tu su zamku tumači rata često pa-
ni. Apsolutno nesklona takvoj opciji bila je Velika Britanija, dali, pretpostavljajući da je zaustavljanje rata i ljudskih strada-
tradicionalna američka saveznica u Europi, koja je od svoga pri- nja bio neprijeporni i zajednički cilj onoga što se obično naziva
ključenja EZ-u često sumnjičena da je američki trojanski konj. - međunarodna zajednica. A ako je negdje i primjećivana pri-
I koja je u NATO-u vidjela jedinoga jamca europske sigurno- stranost, tumačilo se to povijesnim ljubavima ili poslovnim ve-
StI. zama. Tako je, primjerice, američka politika ravnodušnosti
SAD su također imale svoj plan za Europu nakon hladnog prema ratu u Hrvatskoj, koja je izrazito išla u korist velikosrp-
rata. Plan je bio - ostati. I postati gospodar europske sigurno- skim osvajanjima i Miloševiću dala carte blanche za rat, u lokal-
sti u posthladnoratovskom razdoblju. Ili, kako je doktrinu u nim analizama često pripisivana osobnim i poslovnim vezama
razmjeni analiza sa Jacquesom Attalijem još u ožujku 1990. go- Lawrencea Eagelbergera i Brenta Scowcrofta sa Srbijom. Veze
dine sažeo tadašnji predsjednik američkog Vijeća za nacional- su, doduše, postojale. No, koliko su bile presudne? Strategija
nu sigurnost Brent Scowcroft: »Treba pronaći politički okvir američkog o(p)stanka u Europi ipak nije u bitnome ovisila o

koji će opravdavati američku vojnu prisutnost u Europi bez ne- tome hoće li ili neće Eagelberger nešto zaraditi na plasmanu na
prijatelja« (Verbatim III., str. 441). Jer bez značajne vojne pri- američko tržište »juga«, srpskog automobila za niže klase. Pre-

sutnosti američka uloga u Europi nije uvjerljiva. Trebalo je sudnije je bilo to što su SAD-u u to doba u bivšoj Jugoslaviji
pronaći i nova odredišta za razmještanje američkih vojnika iz manje odgovarali mir i stabilnost, a više rat i nestabilnost. Do-
tada već ujedinjene Njemačke, u kojoj više nije bilo razloga za voljno duboki da Europa ne može njima ovladati.
njihovu dugoročnu masovnu prisutnost. Prema Scowcroftu, Bivša J ugoslavija bila je idealan poligon. Država sa šest repu-
Amerikanci su željeli »pronaći forum na kojemu ćemo razgova- blika, dvije autonomne pokrajine, pet naroda i jednom broj-
rati s Europljanima kako bismo pridonijeli političkoj stabilno- nom nacionalnom manjinom (kosovski Albanci), koja je težila
sti kontinenta. KESS može biti korišten u tehničkim domena- statusu naroda i osamostaljenju, bila je predodređena za raspad
ma, poput zaštite okoliša, ali i SSSR je članica. Dakle, teško je čim nestane ideološka, komunistička poveznica. K tome, u sva-

20 21
koj republici, osim Slovenije, postojale su značajne etničke za- preneseni s NATO-a na SAD i ad hoc-saveznice za pojedine
jednice drugih naroda, a BiH je čak bila definirana kao država operacije u intervencijama u Mganistanu i Iraku. Rusija je od
triju ravnopravnih naroda - Muslimana, Srba i Hrvata. Da- onemoćalogaprotivnika pretvorena u američkoga saveznika iz
kle, raspad nije mogao biti jednostavan i bez tenzija. U galopi- sjene. Uvjdbavana je upotreba ljudskih prava i međunarodne
rajućem političkom usponu bila je agresivna doktrina stvaranja pravde u kriznom, ratnom i poslijeratnom menadžmentu.
Velike Srbije prema načelu: gdje je god i jedan srpski grob, tu je Laboratorij je nadrastao prvotna predviđanja bivšega šefa
Srbija! Projekt-menadžer Slobodan Milošević ovladao je već i francuske diplomacije - da bude primjer za ono što bi se mo-
najvećim dijelom JNA, zajedničke savezne vojske. Dakle, rat je glo dogoditi drugdje u Europi. U njemu su stvoreni okviri za
bio zajamčen. nov svjetski sigurnosni poredak - za američki unilateralizam.
Uz to, poligon je imao još jednu veliku prednost - dok se Pa i u Europi, i to uz europsku pomoć. Ili, zahvaljujući europ-
zadrži na tlu Hrvatske i BiH, nije postojala opasnost prerasta- skoj nemoći. Slobodan Milošević bio je idealan američki spa-
nja rata u širi regionalni sukob. Trebalo je samo rat držati dalje ring partner od početka do kraja puta. Regionalni osvajač blo-
od Kosova, gdje se u sukob mogla uključiti Albanija. I osobito kirao je EZ/EU još 1991. i pogravao se njome tijekom rata u
Makedoniju, koja je u sukob mogla uvući Albaniju i Bugarsku, Hrvatskoj. I dao je uvjerljiv povod NATO-ovoj, ali eminentno
tada još uvijek vrlo blisku SSSR-u, ali biti i ozbiljna kušnja za američkoj vojnoj intervenciji na Srbiju 1999. godine. Povod je
dvije članice NATO-a, Grčku i Tursku. Kosovo, kojim je Mi- bio - zaštita ljudskih prava na Kosovu.
lošević već ovladao i držao ga pod nadzorom represijom nad Promjene su bile suštinske. Najbolje ih ilustrira opet Miloše-
kosovskim Albancima, bilo je jednostavno održati izvan suko- vić, odnosno njegov različiti odnos prema mirovnim posredni-
ba: ne dirati ga i prepustiti Miloševiću. I za Makedoniju su cima na početku i pri kraju laboratorijskih vježbi. Krajem kolo-
SAD u ranoj fazi rata pronašle rješenje. Čim su počele sitne voza 1991. Milošević je podcjenjivački izbjegavao posebnog
oružane brke uz makedonsku granicu, u Makedoniju je kra- izaslanika EZ-a Henryja Wynaendsa, koji ga je došao nježnim
jem 1992. godine upućena preventivna UN-ova misija za nad- riječima nagovarati da pristane tek na slanje civilnih međuna­
zor granice, u kojoj je bilo i tristotinjak američkih vojnika. Bili rodnih promatrača u Hrvatsku. Jer i za slanje promatrača u Hr-
su to jedini američki vojnici pod UN-ovim mandatom u bivšoj vatsku trebala je suglasnost srpskoga predsjednika. A on je
Jugoslaviji. I dovoljno jasan signal i Miloševiću i kosovskim Al- upravo ratovao u Hrvatskoj, nisu mu trebali promatrači, pa je
bancima da ne bi bilo pametno otvoriti ratište u Makedoniji. držao posebnog izaslanika EZ-a na čekanj u, poigravaj ući se po-
Laboratorij je bio spreman i ograđen. Vježbe su mogle poče- drugljivo s njime. »U srpskom Predsjedništvu su mi odgovorili
o ti. U sljedećih desetak godina u tome se laboratoriju, pod uvjer- da je predsjednik otišao na vikend na selo i da nitko ne zna gdje
ljivo američkom upravom, EU pokazala nedoraslom ozbiljni- je i kada će se vratiti«, sjeća se Wynaends (L 'Engrenage, str. 75).
jem sigurnosnom izazovu na vlastitu kontinentu. Na američku U pomoć ambasadoru i u potragu za predsjednikom pristigao
inicijativu postupno su oduzimani sigurnosni prerogativi Vije- je i tadašnji nizozemski ministar i predsjedavajući Ministarskog
ću sigurnosti i prenošeni na NATO. Poslije toga mnogo su brže vijeća EZ-a Hans van den Broek. Ali, predsjednik je i dalje bio

22 23
na ladanju i nisu mu mogli ući u trag. Kada se vratio, uzeo je tek EUROPSKA TROJKA
papir na proučavanje.
ZA PROTURATNO DJELOVANJE
U listopadu 1998. Milošević je bio dostupan i u svojem ure-
du u Bijelom dvoru vodio posve drukčije razgovore s ame-
ričkim generalom Wesleyem Clarkom, tadašnjim zapovjedni-
kom NATO-a za Europu. Američki mu je general nabrojio sve
srpske vojne i policijske jedinice koje mora povući s Kosova. A
potom ga je zamolio da popričaju nasamo, dok su ih tadašnji
glavni tajnik NATO-a Javier Solana i njemački general Klaus
Naumann, manje uvjerljivi sudionici iste NATO-ove misije,
čekali u susjednoj prostoriji. »Stajali smo licem u lice«, bilježi u
memoarima general Clark (W. Clark, Wagging Modern War,
Pucnjava u Sloveniji pokvarila je summit EZ-a u Luxembour-
str. 148). »Gospodine predsjedniče, vi ćete morati povući sav
gu. Šefovi država i vlada utirali su put prema Maastrichtu i pre-
višak svojih snaga i prestanimo se poigravati s time. Ako ih ne
obrazbi Europske zajednice u Europsku uniju. Uniju koja će,
povučete, Washington će mi reći da vas bombardiram i ja ću
za razliku od svoje prethodnice, biti značajan politički subjekt,
vas jako bombardirati. Budite realni, gospodine predsjedniče,
vi ne želite biti bombardirani. Onda recite svojim generalima imati zajedničku vanjsku politiku i vlastit sustav sigurnosti. I
da budu kooperativni i da pronađu način izvlačenjaviška snaga koja će, dakako, potisnuti američki utjecaj na Starome konti_O
s Kosova.« Američki mu je general ponudio da bez borbe preda nentu. J er nakon završetka hladnog rata i nestanka istočnog ne-
Kosovo - koje je formalno bilo dio Srbije, koje je u srpskoj mi- prijatelja većina je članica EZ-a, uz izuzetak Velike Britanije,
tologiji kolijevka srpstva, a u Miloševićevoj biografiji mjesto s rezonirala kako Europa može sama. Pružali su sigurnost dok je
kojega je počeo osvajački pohod stvaranja Velike Srbije. I, Mi- SSSR bio opasnost. A sada? Sad mogu kući, opasnost je nestala.
lošević je pažljivo slušao, bila je to vrlo ozbiljna ponuda. Ni pola A onda se dogodio rat usred sastanka. EZ se poslužila u tome
godine kasnije Clark je ostvario obećanje. Europa je statirala. trenutku svojim najjačim proturatnim sredstvom - ministar-
skom trojkom. Čine je ministri vanjskih poslova države pred-
sjedateljice te bivše i buduće predsjedateljice. Tri šefa diploma-
cija. EZ je dugo nastojala ne primjećivati da se bivša SFRJ ras-
pada, da više i ne postoji osim u kabinetu saveznog premijera
Ante Markovića, čiji je program reformi EZ sveudilj hvalila.
Povremeno, kada je bilo vrlo kritično, EZ bi poslala trojku u
misiju. Trojka je pak veoma pazila da njezine misije ne izgleda-
ju kao miješanje u unutarnje stvari treće države. I to u doba

24 25
kada je jedino odlučno miješanje u unutarnje stvari zaustaviti granica koje će biti vidljive. EZ je počivala na dogovoru i odlu-
osvajački pohod Slobodana Miloševića, kada su sve ozbiljnije čivanju konsenzusom, u bivšoj Jugoslaviji - uz uznapredovalu
analize, uključujući i analize elA-e, ukazivale da SFRJ ide pre- velikosrpsku opciju Slobodana Miloševića- bilo kakav dogo-
ma ratnom raspadu. vor postao je nemoguć. Uz to, EZ nije imala nikakve mehaniz-
»Podržavamo integritet SFRJ, protivimo se nametanju rješe- me za djelovanje izvan prostora država članica. A bez unaprijed
nja silom i pozivamo na dijalog o novom ustavnom rješenju.« dogovorenih procedura, ona je nemoćna.
Bila je to klasična poruka europske dvanaestorice. Uz to, vrlo Ali, kad su tenkovi JNA izišli na slovenske ulice, a slovenska
europski, nudili su financijsku pomoć za reforme saveznom vojska zapucala na tenkove, više se nije moglo ne primjećivati.
premijeru Markoviću - osigura li miran rasplet. Kao da nude Trebalo je učiniti nešto. l trojka je ponovno krenula u misi-
novac za nove cipele pacijentu koji je u metastazama. Jer, u no- ju. U rat s mirovnom porukom. Tadašnja je trojka bila prava
vim će cipelama lakše hodati. Ponuda je pristigla baš u vrijeme paradigma tadašnje EZ. Talijanski ministar vanjskih poslova
kada se u trokutu Milošević-Kadijević-Jovićvrlo živo rasprav- Gianni de Michelis, punašni bonvivan, uvjerljivi prvak disko-
ljalo kako izvesti vojni udar, što je podrazumijevalo i uhićenje teka medu europskim ministrima, uvijek okružen fotoreporte-
saveznog premijera. Kadijevićev je plan »kombiniranim poli- rima i ljepoticama, bio je najbolji poznavatelj jugoslavenskog
tičkim i vojnim mjerama srušiti vlast, najprije u Hrvatskoj, po- pitanja u trojci. U novinskim je intervjuima, koje je obožavao,
tom u Sloveniji«, u kojima bi »prva varijanta mogla biti vojna već bio dao nekoliko različitih recepata rješavanja jugoslaven-
uprava, a potom formiranje institucija od nekompromitiranih ske krize. l već je prije bio u nekoliko izvidačkih misija u bivšoj
ličnosti« Gović, Poslednji dani Jugoslavije, 276-278). Jugoslaviji. Kako je dolazio iz susjedne zemlje koja je bila vrlo
EZ je znala kakvu bi Jugoslaviju željela - mirnu federalnu zainteresirana za jugoslavenski rasplet, a uz to iz prilično velike
državu koja će razvijati demokratske standarde i tržišno gospo- zemlje koja ima razvijenu obavještajnu djelatnost u zemljama
darstvo. l nije dopuštala da joj činjenice pokvare viziju. Gleda- od bitnog interesa, bilo je i logično da bude donekle upućen.
no iz perspektive EZ-a, to odbijanje da se vidi realitet bilo je ra- Poslije, kada je misija bila već odavno iza njega, priznao je da je
zumljivo. Ono što se događalo u bivšoj Jugoslaviji bilo je posve kvalitetnije informacije o jugoslavenskoj krizi prikupio sam u
suprotno onome čemu je težila tadašnja stara Europa. l bilo je nekoliko shuttle-misija, razgovarajući s različitim ljudima, i to
uznemiravajuće. Europa se ujedinjavala, bivša Jugoslavija se ne samo u Beogradu, nego što ih je dobivao od talijanske oba-
raspadala. Europa je relativizirala nacionalno kao samorazu- vještajne službe Sismi. Naime, obavještajci Sismija imali su svo-
mljivu kategoriju koja pripada prošlosti. U bivšoj Jugoslaviji je izvore u JNA. l, prema de Michelisu, prenosili su ono što bi
uoči i nakon kraha komunizma počinje razdoblje jakih nacio- im rekli srpski oficiri JNA kao vlastite procjene i spoznaje. Dru-
nalnih pokreta - od Srbije, Hrvatske i Slovenije do BiH i Ma- gi član trojke, šefnizozemske diplomacije Hans van den Broek,
kedonije, pokreta kakve je stara Europa već zaboravila. EZ je doktor prava sa Sveučilišta Utrecht, utjelovljenje klasičnoga
težila brisanju granica izmedu država čineći ih što nevidljivijim. europskog birokrata, u to je vrijeme znao o odnosima srpskog,
U bivšoj Jugoslaviji bilo je na djelu utvrdivanje novih državnih slovenskog i hrvatskog političkogvodstva te njihovoj strategiji i

26 27
taktici, otprilike onoliko koliko se moglo saznati iz novina. Da- borbe izmedu njene Teritorijalne obrane i JNA. Slovenski je
kle, nije znao. Ali, njegovo neznanje konteksta nije moglo doći parlament 2S.1ipnja donio Deklaraciju o neovisnosti, baš kao i
do izražaja dok je vođa trojke i njezin glasnogovornik bio šef Hrvatski sabor. No, za razliku od opreznije Hrvatske koja stre-
luksemburške diplomacije Jacques Poos. Bio je doktor ekono- pi da bi trenutačna provedba deklaracije mogla poslužiti JNA
mije koji se posebno bavio modelom ekonomskog razvoja Luk- kao povod za intervenciju i otvoreni rat, Slovenija već sljedećeg
semburga i mogućnostima njegove primjene na druge države, dana čini prve korake u demonstraciji neovisnosti. I čini to na
ali nije znao apsolutno ništa o političkim odnosima u bivšoj J u- način koji je otvoreni izazov JNA, Ustavom zaduženoj za oču­
gosIaviji. Uostalom, nije znao mnogo više ni o političkim od- vanje teritorijalnoga integriteta SFRJ: s graničnih prijelaza pre-
nosima u Europi. A sve je to govorio vrlo glasno, nedvosmisle- ma Italiji, Austriji i Mađarskoj uklanja jugoslavenske te postav-
no i samouvjereno. Onako kako to mogu jedino ljudi koji ne lja slovenske simbole, a kontrolu prijelaza preuzimaju slovenski
znaju ništa, a misle da znaju sve. policajci i carinici. Zapravo, uglavnom isti policajci i carinici
Antologijska je njegova poruka uoči odlaska u ratnu misiju dobivaju nove uniforme i oznake. Tadašnji savezni premijer
iz Luxembourga u Beograd: »Kucnuo je sat Europe. Ovo je sat Ante Marković donosi odluku kojom ovlašćuje saveznoga mi-
Europe, a ne Amerike.« I to je bila EZ: ministar najmanje drža- nistra unutarnjih poslova Petra Gračanina i saveznoga ministra
ve članice objavljuje novu europsku epohu jer on trenutačno obrane Veljka Kadijevića da na vanjskim granicama SFRJ us-
predsjeda Zajednicom. No, on niti zna kamo ide, niti u što se postave kontrolu saveznih institucija te da razmjeste JNA na
upušta, budući da ga u Luxembourgu nema o tome tko kvali- državnim granicama SFRJ kako bi zaštitili granice i granične
tetno brifirati. Mnogo kvalitetnije informacije imali su ministri prijelaze. To je jedna od rijetkih odluka iz toga razdoblja u koji-
velikih država poput Francuske, Velike Britanije ili Njemačke. ma je Marković, tada već uvjerljivo Premijer bez zemije, dobio
Ali, imale su i različite interese i politike. Francuska i Velika punu suradnju svojih ministara obrane i policije, Veljka Kadi-
Britanija već su tada očito podržavale srpsku opciju pod pla- jevića i Petra Gračanina, srpskih kadrova u saveznoj vladi, vrlo
štem očuvanja JugoslaviJe. Njemačka je branila hrvatsko i slo- bliskih Slobodanu Miloševiću. Marković je poslije tumačio
vensko pravo na osamostaljenje. Medutim, Jacques Poos ni to kako je odluka bila zloupotrijebljena i krivo interpretirana.
ne vidi. I to ga čini idealnim da bez opterećenja predstavlja Teško je procijeniti - je li to uistinu bio slučaj ili je samo on
snažnu i odlučnu EZ, da zakorači u nepoznato, uvjeren kako bio iznenaden posljedicama vlastite odluke?
čini veliku stvar, i ne znajući koliko je dolje duboko. Štoviše, A JNA 27. lipnja izlazi iz vojarni u Sloveniji i kreće prema
uvjeren je da stvara povijest. Ne primjećujući da se upućeniji austrijskoj, talijanskoj i mađarskoj granici. Nepripremljena,
već u sadašnjosti podsmjehuju tim povijesnim činima. gotovo izletnički. Slovensko vodstvo proglašava taj čin agresi-
I tako neokrunjeni kralj diska, birokratski formatirani dok- jom. I donosi odluku da Slovenska teritorijalna obrana odgo-
tor prava i politički pretenciozani teoretičar luksemburškoga vori na nju »svim raspoloživim mjerama«. Uoči dolaska trojke
ekonomskog modela u »misiji posljednje šanse« dolaze na Bal- u mirovnu misiju, zrakoplovstvo JNA bombardiralo je ljub-
kan zaustaviti rat. Koji rat? U Sloveniji se već drugi dan vode ljanski i mariborski aerodrom te kolonu automobila na cesti,

28 29
što je još ojačalo dojam ozbiljnoga rata. Tih je dana sve to izgle- Time bi vojska dobila legalnoga vrhovnog zapovjednika kojega
dalo vrlo uvjerljivo; dosta se pucalo, tenkovi su bili na ulicama, za blokade Predsjedništva formalno nije imala.
slovensko je vodstvo sjajno vodilo medijski rat šaljući poruku o Zahtjevi da se sve na trenutak zaustavi, bili su zapravo svima
malom slobodoljubivom narodu kojega napada nadmoćna ko- više-manje prihvatljivi. Suspenzija provedbe Deklaracija o ne-
munistička vojska. I, napose, bilo je to prvo ozbiljno pucanje u ovisnosti takoder je bila prihvatljiva Sloveniji, koja je praktički
Europi nakon Drugoga svjetskog rata. Tek se poslije počelo sa- osigurala izlazak iz SPRj. A u tom trenutku i Hrvatskoj, koja se
znavati kako je rat zapravo bio produkt dogovora slovenskog i još mogla malo nadati da će uz pomoć EZ-a izići iz SPRJ bez
srpskog vodstva da se Slovenija pusti iz Jugoslavije, nakon što rata. Mesićev izbor za predsjednika u tom je trenutku, iako zvu-
Slovenija blitzkriegom pobijedi JNA. Dogovor je bio politički či paradoksalno, odgovarao najviše Miloševiću. Bilo mu je bit-
vrlo pragmatičan. Slovenija nije željela, niti je imala razloga no da Predsjedništvo SFRJ nema predsjednika, a JNA vrhov-
ostati u državi koja više nije bila ni federativna ni Jugoslavija, noga zapovjednika u vrijeme kada je trebalo donijeti odluku o
nego se uvjerljivo pretvarala u proširenu Srbiju. Milošević nije ratu protiv Slovenije. U predstojećem neproglašenom ratu pro-
imao razloga zadržavati Sloveniju na silu u SFRJ, koju je ciljano tiv Hrvatske ili, kako su to vojni analitičari nazivali, »puzajućoj
razarao. Jer Slovenija nije bila uključena u planirane granice okupaciji«, Miloševiću je kao pokriće čak odgovarao Hrvat kao
vrhovni zapovjednik JNA, čije zapovijedi vojska, naravno, neće
Velike Srbije. A dobrodošla mu je je ratna demonstracija da na-
slušati. No koji će prema vani biti dokaz da savezne institucije
javi kako JNA, koju je uglavnom kontrolirao, Hrvatsku neće
još funkcioniraju, da Jugoslavija postoji. I umanjit će izglede za
tek tako pustiti. Da je zastraši.
međunarodno priznanje Hrvatske, od kojega su Milošević i su-
U takvim vatrenim uvjetima trojka počinje proturatnu akci- radnici najviše strepjeli.
ju. Najprije je sletjela u Beograd i otišla do saveznoga premijera
Ali što nakon kratkog zaustavljanja događaja? Kako ponov-
Ante Markovića, koji se već prije požalio da je JNA uvelike pre-
no otvoriti dijalog o budućem ustrojstvu SFRJ koji je predlaga-
mašila instrukcije njegove vlade i zatražio prekid vatre. Marko- la trojka? Do raspada i rata jest i došlo zato što dijalogom nije
vić se ponašao kao da još uvijek ima vladu iako mjesecima rani- bilo moguće postići dogovor s Miloševićevom velikosrpskom
je nije bio siguran dolazi li ga njegov ministar obrane Veljko opcijom. Iako su međusobno imale različite poglede na trans-
Kadijević uhititi ili samo podnijeti izvještaj o stanju u vojsci. I formaciju pa i na mogućnostopstanka SFRj, politička vodstva
trojka se ponašala kao da je Marković još uvijek premijer, da Hrvatske, Slovenije, BiH i Makedonije bila su suglasna u jed-
ima vladu koja kontrolira dogadaje, diplomatski poštujući for- nome: nije im prihvatljiv Miloševićev koncept Jugoslavije pod
mu. I ubrzo su našli zajednički jezik: treba dogovoriti prekid srpskom odnosno njegovom dominacijom. Milošević pak nije
vatre, Hrvatska i Slovenija trebaju na tri mjeseca suspendirati želio prihvatiti ništa ispod toga, a učvršćivanjem kontrole nad
provedbu deklaracija o neovisnosti, srpsko vodstvo treba pri- vojskom bio je u poziciji da u ostvarenju cilja računa i s nedija-
stati na izbor hrvatskog predstavnika Stipe Mesića za predsjed- loškim metodama. Što bi u tome trenutku Miloševića moglo
nika Predsjedništva SFRJ, što je blokiralo već mjesec i pol. odvratiti od cilja i vratiti dijalogu, uvjeriti ga da treba podržati

30 31
tržišne reforme Ante Markovića? Jacques Poos, Hans van den J ović je odglumio najgorljivijeg branitelja Jugoslavije. Za
Broek i Gianni de Michelis nisu imali odgovor na to pitanje. trojku - dovoljno uvjerljivo.
Nisu čak ni shvaćali pitanje. Efikasna bi bila uvjerljiva prijetnja, Tri dana ranije, kada je JNA počela rat protiv Slovenije, Jo-
ali ona je bila izvan mandata trojke. vić, Milošević i Kadijević vodili su sasvim drukčiji razgovor o
Nakon što su usuglasili vatrogasne mjere s razvlaštenim save- ostanku Slovenije u Jugoslaviji. Prema Joviću (Poslednji dani
znim premijerom Markovićem, trojka je za svoj plan trebala SFRJ, str. 343-344), Milošević je inzistirao da vojska više ne
pridobiti republičke predsjednike - Tuđmana, Kučana i Mi- brani granice tadašnje Jugoslavije: »Šta mi ima da branimo slo-
loševića. Kučana i Tuđmana sreli su u Zagrebu i prijedlozi su venačke granice, to je privremeno. Treba da branimo ono što će
glatko prihvaćeni. Šećer je ostao za kraj! Trebalo je još nagovo- biti trajno.« Jović bilježi: »On (Milošević, op. a.) uporno pomi-
riti Miloševića da pristane na ono što i sam želi, ali trojka to nije nje samo Sloveniju, možda i iz taktičkih razloga prema vojsci
znala - na izbor Mesića za predsjednika Predsjedništva SFRJ. koja je opijena jedin~tvom Jugoslavije koje više nema, ali je za
Trojka se vratila u Beograd 30. lipnja i više od četiri sata nago- nas jasno da se to odnosi na Hrvatsku bez srpskih teritorija u
varala Miloševića da dade zeleno svjetlo za Mesićev izbor. T u- njoj.« Samo nekoliko sati prije nego što je postavio svoj uvjet
mačili su mu kako smjene u kolektivnim tijelima funkcioniraju van den Broeku, Jović je na sjednici Vijeća za zaštitu ustavnog
u zapadnim demokracijama, primjerice EZ-u. Eto, baš u po- poretka prvi put službeno zatražio da se Sloveniju pusti iz Jugo-
noć toga dana Jacques Poos je trebao predati palicu predsje- slavije, da Savezna skupština prihvati slovensku deklaraciju o
davajućeg Ministarskoga vijeća EZ-a nizozemskom ministru samostalnosti, da se JNA povuče na »nove granice« jer »mi ne-
Hans van den Broeku. Nakon dugog uvjeravanja Milošević je mamo potrebe ni interesa da taj rat vodimo« (str. 345). Trojka
pristao, ali ne bez zadrške. Poslao ih je još da na izbor pokušaju nije znala ni ono što su već objavile novinske agencije. Nakon
privoljeti njegova najvjernijeg i najpouzdanijeg glasnogovorni- određenog opiranja, van den Broek je pristao javno izreći eu-
ka, Borisava J ovića. Trojka nije shvatila da ih Miloševićvuče za ropsku podršku integritetu SFRJ iako mu to nije bilo izričito
nos., niti da nakon Miloševićeve odluke nemaju više o čemu naznačeno u instrukcijama EZ-a. Jacques Poos još je jednom
razgovarati sJ ovićem. T oliko nisu poznavali odnose u srpskom bio na antologijskoj razini: »Izvršili smo našu misiju i zaustavili
vodstvu. Jović, koji je slovio kao osoba koja neveliku inteligen- krizni proces.« Borisav Jović samo ih je vukao za nos.
ciju nadoknaduje slijepom odanošću vodi, uživao je u svojoj Primirje nije poštivano. Iako je puštanje Slovenije iz SFRJ
superiornosti nad europskom trojkom. Puštao ih je da dugo bilo tek pitanje dana te premda je o tome postojao prethodni
slamaju njegov otpor Mesićevu izboru. Štoviše, postavio je svoj dogovor između slovenskog i srpskog vodstva, rat je još malo
uvjet: pristat će na Mesićev izbor samo ako van den Broek javno trebao Miloševiću kao kulisa za pripremu sljedećega. Nastavak
izrazi europsku podršku integritetu SFRJ i izvrši pritisak na borbi u Sloveniji Kadijević koristi kao izgovor da bi poslao po-
Mesića da radi na obnovi saveznoga ustavnog poretka i povrat- moć JNA. Kolona od 180 tenkova, koju su deseci tisuća Srba
ku slovenskih graničnih prijelaza pod nadzor saveznih institu- ispratili cvijećem, upućena je početkom srpnja iz Beograda pre- '
CIja. ma zapadu. Ali ne odlazi u Sloveniju, već ostaje u istočnoj Sla-

32 33
voniji, u Hrvatskoj. Upravo onako kako je Milošević zatražio: mostalnosti i bila je odlučna da ih prijede. Hrvatska je bila u
da se razmjesti na graniCama koje je vidio kao trajne, na grani- srpsko-europskoj zamci. Hrvatski predstavnik Stipe Mesić bio
cama u okviru kojih je vidio Veliku Srbiju. Milošević i Jović se je predsjednik Predsjedništva čije su odluke legalizirale okupa-
5. srpnja ponovno sastaju s Kadijevićem kako bi mu rekli što ciju vlastite zemlje. I na temelju kojih je vojska - koja se još
mu je dalje činiti. Prema Joviću, oni traže od Kadijevićada Slo- uvijek nazivala JNA, ali je djelovala kao srpska vojska - slala u
vencima odgovori svim sredstvima, uključujući i zrakoplov- Hrvatsku dodatne trupe iz Srbije. Povlačenje iz takvoga Pred-
stvo, da ne dopusti daljnje šikaniranje JNA koja je u Sloveniji sjedništva nije bilo oportuno zbog političkih razloga. T o bi, na-
trpjela poraze i počela se raspadati. Da time podigne moral voj- ime, značilo suprotstaviti se zahtjevima EZ-a i ponijeti odgo-
sci i ujedno uplaši Hrvatsku. Da potom povuče vojsku iz Slove- vornost za razbijanje njezine mirovne inicijative. A upravo je
nije, a glavne snage JNA koncentrira u Hrvatskoj, i to na liniji hrvatsko vodstvo uporno tražilo internacionalizaciju krize pro-
Karlovac-Plitvice na zapadu, Osijek-Vinkovci-Sava na istoku cjenjujući kako bez medunarodne podrške Hrvatska ne može
i Neretva na jugu, te da potpuno izbaci Slovence i Hrvate iz voj- ostvariti osamostaljenje niti se sa slabo naoružanom vojskom u
ske. »Bili smo kategorični. Veljko bez ikakve diskusije prihvata. nastajanju može oduprijeti srpskim teritorijalnim pretenzija-
Samo, misli da mu treba 6-10 dana. Mi se ne slažemo. Tražimo ma koje je podupirala tehnički superiorna JNA.
2-3 dana. Posle toga doći će priznanje Hrvatske od Austrije i Nakon nastavka oružanoga sukoba u Sloveniji i izvanredno-
Njemačke, a tada bi bila moguća i njihova vojna intervencija«, ga ministarskog sastanka dvanaestorice u Haagu, trojka 8. srp-
bilježi Jović (str. 349). Trebalo je još naći samo povod za eskala- nja ponovno stiže u misiju. Ovaj put u bivše Titovo ljetovalište
ciju sukoba. Milošević koristi činjenicu da trenutačno postoji na Brijunima. Sastav je nešto izmijenjen: umjesto de Michelisa,
Predsjedništvo SFRJ kao formalno vrhovni zapovjednik voj- čiji je mandat u trojci istekao, van den Broeku i Poosu se pri-
ske, koje je dan ranije, provodeći dogovore s trojkom o tromje- družuje portugalski ministar vanjskih poslova Joao Pinheiro.
sečnom moratoriju, donijelo odluku da se nadzor savezne gra- Nakon de Michelisova odlaska, u novoj trojci sada uistinu nit-
nice prepusti JNA. Milošević traži od Kadijevića da predloži ko ne zna ništa o događajima u kojima posreduju, niti ima
Predsjedništvu dvije opcije: da prisili Slovence da poštuju tu osnovna znanja o vojsci i ratovanju. EZ, u ime koje dolaze,
odluku Predsjedništva ili da zapovjedi JNA napuštanje Slove- nema ni jedinstveno ni jasano stajalište o daljnjoj politici prema
nije. Bilo koju opciju Predsjedništvo izabralo, sukob je nemi- SFRJ. Zapravo nema politike. Borisav J ović ponovno se igra s
novan. Jer, Slovenci sigurno neće dopustiti JNA da ponovno trojkom navodeći je da tijekom dugih pregovora potvrde ono
preuzme kontrolu granica, niti će joj dopustiti da napusti Slo- što su predsjednici Kučan i Milošević već dogovorili: izlazak
veniju s oružjem. Slovenije iz Jugoslavije. Uz posredništvo trojke, slovenski pred-
I Predsjedništvo i zahtjevi europske trojke bili su još jednom sjednik i Savezno predsjedništvo usvajaju deklaraciju prema
od pomoći Miloševiću. Predsjedništvo je bilo legalno pokriće kojoj će se JNA povući u vojarne, Slovenska teritorijalna obra-
prema svijetu za vojne akcije koje je odredivao srpski predsjed- na povući će se u svoje baze, a kontrola graničnih prijelaza bit će
nik. Sloveniju je dijelilo tek nekoliko koraka od ostvarenja sa- prepuštena slovenskoj policiji. Odluka o konačnom odlasku

34 35
JNA iz Slovenije ostala je visjeti u zraku i bila je samo pitanje bez ikakvih preduvjeta i bez prejudiciranja bilo kakvog rješenja.
dana. Stipe Mesić je jedini član Predsjedništva koji je bio protiv Mislimo da je moguće u kontekstu tih pregovora da jedna re-
takvog rješenja. Njime je, uz posredovanje europske trojke, na publika napusti jugoslavensku federaciju nakon pregovaranja o
hrvatskim Brijunima Miloševiću iJNA dano zeleno svjetlo da u svim aspektima koji mogu nastati kao posljedica jednoga tako
Hrvatskoj »stvaraju granice koje će biti trajne«. važnog koraka.« Baš onako kako su Milošević i J ović htjeli. Jo-
Hrvatska je bila zaobidena u Brijunskoj deklaraciji jer Jović, vić im je, doduše, dao do znanja da Srbija neće pustiti Hrvatsku
razumljivo, nije želio pregovarati o statusu JNA u Hrvatskoj. da ode iz federacije jer »ne smije dopustiti da Srbi žive u tuđoj
Trojka ne samo da nije imala mandat to iznuditi, ona uopće državi« (str. 357). Ali, trojka to nije shvatila kao osobit pro-
nije shvaćala što znači - povući JNA iz Slovenije, a ostaviti je u blem, a kamoli kao ratnu prijetnju. Tek kao veliku Jovićevu za-
Hrvatskoj. U Brijunskoj deklaraciji na Hrvatsku se odnosila je- brinutost. Trojka je propustila primijetiti da se JNA već raz-
dino obveza da, baš kao i Slovenija, na tri mjeseca suspendira mješta na ratne pozicije u Hrvatskoj kako ne bi dopustila »da
provedbu Deklaracije o samostalnosti. Za Sloveniju je nakon Srbi žive u drugoj državi«, da je u takvim okolnostima jedini
isteka toga roka istinsko postizanje samostalnosti bilo osigura- efekt »mirovnih pregovora bez preduvjeta« ostavljanje vremena
no. Za Hrvatsku, međutim, vrlo upitno. Poruku trojke da EZ i prostora Miloševiću i JNA da u meduvremenu oružjem stvore
ne želi prejudicirati rješenje i puki apel da se sve strane uzdrže »preduvjete«. Van den Broek je još jednom poručio Joviću
od uporabe sile - srpsko je vodstvo protumačilo kao poruku kako treba rješavati međunarodne sporove: »Svoje stavove mo-
da je prekrajanje republičkih granica oružjem dopušteno. Ili, rate zasnivati na Helsinškom finalnom dokumentu i Pariškoj
barem, da neće biti kažnjeno. povelji o ovakvim situacijama, odnosno pregovorima. U tim se
Borisav Jović poigravao se s trojkom kao s pučkoškolcima, dokumentima kaže da je samoopredjeljenje pravo, a da je inte-
prodajući im kao mirovno rješenje Miloševićevu platformu gritet države princip koji je veoma bitan. U tim dokumentima
objedinjavanja svih područja na kojima žive Srbi nakon što Slo- su i zalaganja za nenasilje, za miran dijalog, za puno poštivanje
venija ode iz Jugoslavije. A trojka mu se umiljavala, pronašavši principa demokracije, ljudskih prava, a u okviru ljudskih prava
u njemu ključ mirovnoga rješenja. »Jako sam zadovoljan onim i poštivanje prava manjina.« Joviću je ta poruka mnogo značila.
što sam jučer čuo u izjavi gospodina Miloševića, da on prihvaća Pet dana poslije nizozemska je vlada izložila pred EZ prepo-
pravo na samoopredjeljenje, da prihvaća mogućnost da to ruke za mirovno rješenje. One su gotovo identične mirovnom
može sa vremenom dovesti i do odcjepljenja određenih repu- receptu koji je J ović iznio van den Broeku na Brijunima. Izme-
blika J ugoslavije«, hvalio je van den Broek Miloševića pred J 0- du ostaloga, predložena je i promjena republičkih granica jer
vićem (Poslednji daniJugoslavije, str. 351). Jacques Poos laskao »Srbija i srpski elementi u saveznim organima, kao i JNA, dali
je Joviću izravno: »Najvažnija vaša rečenica, po mom mišljenju, su do znanja kako nikad neće tolerirati pojavljivanje nezavisne
jest da se trebamo koncentrirati na mir, a ne na integritet. Hrvatske sa 11 posto srpskog stanovništva unutar njenih grani- .
Upravo smo i mi to rekli sa svoje strane. Tokom svih diskusija ea. Niti labavo strukturirana Jugoslavija, sastavljena od šest su-
koje smo ovdje vodili, rekli smo da pregovori treba da počnu verenih republika, neće otkloniti ta srpska strahovanja«. Nijed-

36 37
na od ostalih 11 članica EZ-a nije podržala nizozemski prijed- EZ I KESS U MISIJI PROMATRANJA
log, koji je izgledao kao da ga je pisao Milošević osobno. Van
den Broek je, doduše, nekoliko godina kasnije postao jedan od
najgorljivijih kritičara Miloševića i velikosrpske politike te po-
bornik međunarodne vojne intervencije protiv vojske bosan-
skih Srba. Nakon što je naučio. No, to je bila i tako je djelovala
EZ u prvoj epizodi Miloševićeva rata za Veliku Srbiju.
Tehnički, tada se mogao vrlo jednostavno osigurati miran
raspad SFRJ - međunarodnim priznanjem republika koje žele
samostalnost u njihovim republičkim granicama, njihovim ja-
kim međunarodnim monitoringom u domeni poštivanja ljud-
skih i manjinskih prava poslije priznanja te neutralizacijom i
Iako je Jacques Poos okončao jugoslavensku krizu još krajem
demontažom JNA. Priznanje bi obeshrabrilo srpska osvajanja,
lipnja, rat u Hrvatskoj bio je u srpnju pred vratima. Nije trebalo
oduzevši unaprijed svaki legalitet velikosrpskoj opciji. Monito-
imati baš izravne informacije sa sastanaka Milošević-Kadije­
ring bi primorao nove države na izgradnju europskih demo-
vić-Jović o planovima osvajanja dijela Hrvatske a da bi se pred-
kratskih standarda. Osiguranjem časnog izlaza u vidu mirovine
vidjelo što slijedi. Moglo se to (pred)vidjeti i iz Bruxellesa. Do-
ili prekvalifikacije za oficire JNA, pretežito Srbe, nestao bi mo-
duše, razina spoznaje među državama članicama bila je vrlo ra-
tiv ratovanja za Miloševića radi očuvanja vlastite egzistencije.
zličita, razmjerna snazi njihovih obavještajnih službi. Uz to, EZ
EZ, kao skupina država bez vodstva, to nije ni mogla shvatiti, a
je imala i ozbiljan zajednički problem. O zajedničkoj obrani i
kamoli nametnuti i provesti. Niti je, gledano kroz prizmu inte-
eventualnim preventivnim intervencijama trebala je raspravlja-
resa pojedinih država, to željela učiniti.
ti tek nakon konferencije u Maastrichtu, zakazanoj za prosinac.
Dakle, u najboljem slučaju, kada bi se članice i mogle usuglasi-
ti, tek za šest mjeseci EZ bi se mogla kompetentno očitovati o
preventivnoj intervenciji u jugoslavensku krizu. Ali, EZ ipak
nije čekala šest mjeseci. Kredibilitet zajednice bio je u pitanju
pa je pribjegla lukavstvu.
Postigla je načelnu suglasnost da pošalje promatrače na rat-
no poprište. Formalno, da nadgledaj u primirje u Sloveniji, jer u
Hrvatskoj rat još nije bio svima primjetan. Ali, smjestit će ih u
Hrvatskoj, gdje će svakako ubuduće biti više posla za njih. Ipak,
ne mogu se tek tako poslati promatrači. EZ nije imala pravnu
osnovu, nikakvo pravilo, nikakvu proceduru po kojima bi mo-

38 39
gla poslati promatrače u neku drugu zemlju. Čak kada bi ova to isključiva namjera EZ-a, nego šira inicijativa. Jugoslavenski se
i zatražila. predstavnik usprotivio. Iako je prije u sklopu EZ-a načelno do-
Ali, postojao je KESS. Jedina europska organizacija koja je govoreno drukčije, podržao ga je tom prilikom i predstavnik
imala u opisu nadležnosti sigurnost Staroga kontinenta. No u Francuske, »koja nije željela otvoreno zauzimati pozicije protiv
njoj je, osim europskih država, Amerike i Kanade, bio i tadašnji Beograda«. Članica EZ djelovala je u KESS-u protiv odluke
SSSR. Deklarativno, neposredno nakon hladnoga rata pridava- koju je usvojila u EZ-u. Tako je djelovao Centar za sprječava­
no je veliko značenje KESS-u, slijedom Pariške povelje iz stu- nje sukoba na svome prvom ratnom ispitu. I tako je djelovala
denoga 1990. u Beču je osnovan Centar za sprječavanje suko- Europa na ispitu sigurnosti. Na popravnom ispitu, dva dana
ba. Ali, odluke se donose konsenzusom. Ironija je htjela da se kasnije, na ministarskom sastanku u Pragu, KESS je uspio do-
prvi rat u Europi nakon Drugoga svjetskog rata i pokušaj da se nijeti odluku o slanju promatrača u Jugoslaviju. I to zahvaljuju-
granice, protivno Helsinškom dokumentu KESS-a, izmijene ći činjenici što je ministar vanjskih poslova u Markovićevoj vla-
silom dogodio baš u austrijskom predvorju - u Sloveniji. di bio Hrvat Budimir Lončar, a ne netko od Miloševićevih pi-
KESS-ovu sjedištu u Beču trebalo je određeno vrijeme da to juna. Organizaciju i vođenje promatračke misije KESS je po-
primijeti, potom su zatražili objašnjenje iz Beograda. Nakon vjerio EZ-u.
što je slovenski rat već ušao u završnu fazu, nakon što je već EZ je prilagođavala provođenje odluke raspoloženju Slobo-
upotrijebljeno ratno zrakoplovstvo JNA, a njezini tenkovi na- dana Miloševića, puštajući da igru diktira jači. Jer, nisu se mo-
veliko vozili i pucali uz austrijsko-slovensku granicu, KESS je gli dogovoriti drukčije. Milošević, odnosno njegov izaslanik
stupio u akciju. U Beču su se hitno u noći između 1. i 2. srpnja Borisav Jović, pristao je da prekid vatre i povlačenje vojske u
sastali ambasadori država članica KESS-a u sklopu nove insti- Sloveniji, a potom i iz Slovenije, nadgledaju europski proma-
tucije - Centra za sprječavanje sukoba, kako bi učinili nešto. trači. Tuđman je uporno tražio međunarodne promatrače i u
Podijelili su se već oko toga kako nazvati to što se događa u Slo- Hrvatskoj, vjerujući da time može izbjeći rat. Ili, barem, poka-
veniji i uz austrijsku granicu. Na raniji upit iz Beograda im je zati istinu o njemu. Milošević nije pristajao, a EZ je tumačila
stigao odgovor da su to »izvanredne vojne aktivnosti zbog unu- Jugoslaviju kako joj je kada bilo oportuno. Najprije je tražila
tarnjih razloga«. KESS je uspio otići pola koraka dalje i defini- zeleno svjetlo saveznih vlasti za odluku o slanju europskih pro-
rati to kao »neuobičajene vojne aktivnosti«. Austrija je predlo- matrača. Jer, Jt:lgoslavija je formalno još uvijek imala međuna­
žila osudu tih »neuobičajenih vojnih aktivnosti«, ali jugosla- rodni legalitet. Potom, za definiciju i provedbu njihova manda-
venski se predstavnik usprotivio. I osuda je izostala jer nije bilo ta nije više bilo potrebno odobrenje saveznih vlasti, a nije bilo
konsenzusa. dovoljno odobrenje vlasti republike na koju se mandat odnosi.
Austrija je predložila slanje promatrača, kao zemlja iz najbli- Nego je za proširenje mandata na Hrvatsku EZ tražila sugla-
žega susjedstva, tada još nije bila članica EZ. Austrija je zapravo snost predsjednika Srbije. Njemu, naravno, nije bilo u interesu
iznijela prijedlog o kojemu se EZ načelno već dogovorila. A da itko promatra ono što radi u Hrvatskoj, a EZ nije imala sna-
učinila je to kako Rusiji ne bi izgledalo da je slanje promatrača ge ni unutarnjeg jedinstva da iznudi njegov pristanak. Miloše-

40 41
vić je to apsolutno pouzdano znao. Sve informacije jugoslaven-
zonama, nalazeći logično obrazloženje u sigurnosti promatra-
ske diplomacije, sve obavještajne političke i vojne procjene sli-
ča. Odnosno, promatrači mogu gledati što radi hrvatska vlast,
jevale su se u Beograd. Svakoga su dana Milošević i suradnici
naoružava li se, ali ne i što radi Milošević u Hrvatskoj.
imali na stolu analize odnosa prema krizi svih relevantnih vlada
Doduše, nitko tko vodi bilo kakve ratne operacije ne bi pri-
i relevantnih institucija. Tuđman je imao izniman politički in-
stao, osim pod iznimnom prinudom, na međunarodne proma-
stinkt, osjećaj za prijetnju, ali niti je imao diplomaciju, niti je u
trače na području operacija jer zna da time legalno dovodi stra-
hrvatskom vrhu postojala primjerena razina poznavanja među­
ne vojne obavještajce u ratnu zonu. Uz one koji su prethodno
narodnih odnosa i diplomacije.
već došli, tajno i bez pitanja. No, Tuđman je uporno pozivao
Tek krajem srpnja EZ nekako uspijeva donijeti odluku o
promatrače u Hrvatsku, i to osobito u ratne zone. Bio je to očaj­
proširenju mandata promatračke misije i na Hrvatsku. Ali, od-
nički pokušaj zasnovan na procjeni da je istina hrvatski najjači
luka je vrlo dubiozna. Postoji, naime, dodatak: prethodno Hr-
saveznik u tome ratu i da će ubrzati međunarodno priznanje.
vatska i Srbija moraju potpisati sporazum o »proširenju aktiv-
Puka je istina slab saveznik i u ratu i u međunarodnoj politici.
nosti misije za provjeru na hrvatske regije gdje ima neprijatelj- Lekcija je to koju će hrvatski politički establišment tek (sporo)
stava«. Taj je kompromis samo jedna mala demonstracija unu-
učiti sljedećih godina. Mnogo je pouzdanije računati na snagu i
tarnjeg sukoba koji počinje među najvećim državama EZ-a interes. Doduše, nijednu od tih prednosti Hrvatska tada nije
oko bivše Jugoslavije. Naizgled, EZ donosi odluku bez obzira imala na svojoj strani. Vojsku je tek stvarala, a na međunarod­
na Miloševića jer je Njemačka gurala odluku o slanju proma-
noj sceni, na kojoj jači uvijek imaju prednost, bila je uglavnom
trača. Ali, EZ obvezuje Tuđmana da s Miloševićem usuglasi
poimana kao remetilački čimbenik.
dolazak 'promatrača u tada već ratne zone u Hrvatskoj. Jer, Ve-
Nakon svih peripetija oko odluke, sredinom srpnja u zagre-
lika Britanija i Francuska nisu se htjele zamjeriti jačemu. Da-
bački Hotel »1«, smješten u novome dijelu grada, s terasom se
kle, unatoč odluci EZ-a, ništa od promatračadok Milošević na
koje se može promatrati cijeli Zagreb, stižu prvi promatrači.
njih ne pristane! A on, naravno, neće pristati na promatrače u
Pedesetak ljudi u bijelim uniformama i bijelim automobilima s
zonama u kojima JNA i paravojske lokalnih Srba vode ratne
oznakom EZ. Dolazili su iz država EZ-a, te Kanade, Čehoslo­
operacije za stvaranje Velike Srbije.
vačke (poslije Češke i Slovačke) i Poljske. Kasnije se, u razdo-
Srpsko je vodstvo proširenje njihova mandata na Hrvatsku
bljima najintenzivnije prisutnosti, njihov broj popeo na 320.
okarakteriziralo kao stranu okupaciju. Osim toga, EZ mu je
EZ ih je na brzinu odjenula u uniforme nizozemske ratne mor-
svojom odlukom poslala poruku da ne drži do republičkih (av-
narice, tako da su stigli u suknu predsjedavajućedržave, ali bez
nojevskih) granica samim time što od njega traži suglasnost za
ikakvih oznaka. Srbi su, naime, inzistirali da je to civilna misija,
slanje promatrača u ta područja. A Velika Britanija je inzistirala
nikako vojna. Imali su status civilnog službenika, a bili su
i EZ prihvatila, da se promatrači mogu razmjestiti u kriznim
uglavnom diplomati i vojnici. Zapravo, ~glavnom vojni oba-
zonama samo nakon efektivnoga prekida vatre. Dakle, odbače­
vještajci. Kako se sjeća jedan od članova prve misije francuski
na je svaka primisao da bi promatrači mogli djelovati u ratnim
ambasador Jean-Marie Chenu, vojnika je bilo mnogo više (La

42
43
derniere guerre balkanique, str. 90). Šefmisije bio je diplomat, u uniformi, što zbog prirode posla koji obavljaju - na onoj javno'
pravilu ambasador iz trenutačno predsjedavajuće države EZ-a, vidljivoj razini. Ipak, ne može se reći da i tada nisu znali što se
a pomagao mu je »politički komitet« sastavljen od šefova nacio- događa u opasnim zonama. Barem oni kojih države imaju ra-
nalnih timova. Dakle, EZ u malom. Najznačajnija je, procje- zvijeniju obavještajnu djelatnost. Tako se J .-M. Chenu prisjeća
njuje Chenu, bila »radna ćelija«, u nadležnosti koje su bile veze da je jedan Francuz, »koji je imao veze na terenu«, opisao kra-
s vlastima, organizacija istraga na terenu te sistematizacija i ko- jem srpnja što se zbiva u pet općina istočne Slavonije: »U srp-
rištenje njihovih rezultata. »Radna ćelija« odlučivala je kamo skim selima nadzor su preuzeli civili i vojnici pristigli iz Srbije i
poslati promatrače. Bilo je tO mjesto s najvećom koncentraci- Vojvodine, oni proširuju svoju kontrolu i na hrvatska naselja...
jom informacija. Britanci su čvrsto držali radnu ćeliju, primije- Iz Vojvodine su također stigli i plaćeni ubojice, koji nemaju ni-
tit će J.-M. Chenu (str. 95). kakve veze s lokalnim Srbima (20 posto stanovništva), a koji se
U srpnju i kolovozu JNA ulazi u sve otvoreniji rat protiv Hr- pridružuju nasilju nad Hrvatima (60 posto stanovništva). Sva-
vatske: u istočnoj Slavoniji i Baranji, u zapadnoj Slavoniji, na ki pokušaj Hrvatske vojske da oslobodi sela povlači za sobom
Kordunu, Banovini, Lici, u Dalmatinskoj zagori. U prvim ope- intervenciju JNA koja, opremljena teškim oružjem, prisiljava
racijama napadaju manja mjesta i sela po vrlo jednostavnom gardiste da se povuku. Minobacački napadi bez upozorenja na
obrascu: paravojne jedinice lokalnih Srba, koje je prethodno hrvatska sela vrlo su smrtonosni. Oduzimaju poljoprivredne
naoružala JNA, isprovociraju sukob s hrvatskom policijom, strojeve i odvoze ih u Vojvodinu« (kraj kuziva). Upitan za ra-
po'tom se uključuje JNA i postavlja između njih, protjeruje hr- zloge tome nasilju, naš je sunarodnjak odgovorio bez oklijeva-
vatsku policiju, a srpskim paravojnim jedinicama ostavlja slo- nja: »osvajanje teritorija« (La derniere guerre balkanique, str.
bodan prostor za djelovanje. Zatim one protjeruju s toga po- 94).
dručja Hrvate, ali i ostalo nesrpsko stanovništvo: Mađare, Dakle, oni koju su trebali znati -znali su, bez sumnje! Fran-
Čehe, Slovake, Rusine. U pozadini teritorija, koji JNA »čuva« cuski je obavještajac vrlo precizno i točno definirao cilj rata:
od hrvatske policije, paravojske lokalnih Srba, često potpomo- osvajanje teritorija. Ipak, Europska zajednica, osobito drž~ve
gnute paravojnim jedinicama poslanim iz Srbije, čine pokolje u poput Francuske ili Velike Britanije, nisu nikada htjele javno
hrvatskim enklavama, nakon čega nerijetko cijela sela sravnjuju izreći tu jednostavnu formulaciju: cilj je osvajanje teritorija.
sa zemljom. Pazeći dobro da unište baš svaku katoličku crkvu Jer, kada se govori o osvajanju teritorija, stvari su jasne, razot-
na osvojenom i etnički očišćenom području, odnos'no da izbri- kriva se napadač i napadnuti. I to nameće barem moralnu obve-
šu svako sjećanje da je tu ikada živio netko drugi. zu da se pomogne napadnutom kako bi se obranio od napada-
Za to vrijeme europski pr~matrači iz Hotela »1« u Zagrebu ča. EZ za takvo što nije bila spremna. Ne samo što nije imala
pr6matraju, sukladno mandatu, poštivanje prekida vatre u Slo- mehanizme za djelovanje u takvim situacijama, jer se oni mogu
veniji i povlačenfe JNA -vrlo daleko od opasnih zona. I čekaju stvoriti, bitnije je što je bila politički podijeljena: Njemačka je
daim se mandat proširi. U Hrvatskoj ih posprdno zovu sladole- podržavala osamostaljenje Hrvatske i Slovenije te njihovo me-
darima koji izlaze samo za sunčana vremena. Što zbog bijelih đunarodno priznanje u republičkim granicama, argumentira-

44 45
jući to da bi priznanje obeshrabrilo Srbiju i JNA u daljnjim JNA po Hrvatskoj. A kada je sve tako iracionalno, kada su svi
osvajanjima. Argument je vrlo logičan ako se prihvati »osvaja- djelomično u krivu i djelomično u pravu, pitanje je: kako racio-
nje teritorija« kao suštinski cilj rata. I pogađao je bit. Rekon- nalno intervenirati u taj rat? Prikazivanje rata iracionalnim za-
strukcija Miloševićeva vođenja rata protiv Hrvatske, kojoj izu- pravo je vrlo ugodna i pragmatična platforma za nedjelovanje,
zetno dragocjen prilog daju dnevničke bilješke njegova bliskog za puštanje stvari da se dogode. I išla je apsolutno u prilog Milo-
suradnika Borisava Jovića, pokazuje da su jedino najava među­ ševiću. Teze o iracionalnom ratu, uzrokovanom stoljetnim mr-
narodnog priznanja Hrvatske i izolacija Srbije kao nekoopera- žnjama, najbolje demantiraju dokumenti i svjedočanstva ljudi
tivne strane mogle navesti Miloševića na ustupke. iz Miloševićeva ratnog štaba, uključujući i ona iznesena pred
Ustupci su, doduše, bili proračunato minimalni. Prihvatio Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu. Ali, priča o mrze-
bi u posljednji trenutak tek ono što je bilo nužno za ostanak u ćim balkanskim plemenima dovoljno je egzotična da, uz dobru
igri i kada je god to bilo moguće, prenio bi odgovornost za pro- marketinšku obradu, može i danas biti, bez osobitih propitiva-
vedbu na nekoga drugog. A to je značilo - ne provesti! T o je nja, prihvaćena kao objašnjenje rata i od zapadne javnosti i od
postao obrazac Miloševićeva ponašanja. Tako je bilo i u slučaju zapadnih političara. Ne budi lošu savjest, a potiče osjećaj supe-
davanja suglasnosti za promatračku misiju EZ-a u Hrvatskoj. riornosti.
Na nju je pristao tek krajem kolovoza, nakon što je procijenio Unatoč tome što im je mandat bio skroman, unatoč tome
da bi EZ mogla priznati Hrvatsku. Pritom je nekoliko dana dr- što nisu imali izravan pristup ratu, unatoč tome što su bili ogra-
žao u neizvjesnosti posebnog izaslanika EZ-a, ambasadora ničeni različitim političkim pozicijama svojih država, proživlja-
Henryja Wynaendsa i predsjedavajućega Ministarskog vijeća vajući barem posredno hrvatski rat u jesen 1991. - promatrači
Hansa van den Broeka, koji mu je došao pomoći u uvjeravanju. su krajem studenoga uputili očajnički izvještaj europskim vla-
Nakon što je pristao, provedbu odluke prenio je na JNA, koja
stima (La derniere..., str. 101): »Ratno djelovanje dviju strana je
nikada nije pustila promatrače u zonu svojih operacija. A sa
trenuračno toliko intenzivno da se nikakav prekid vatre ne
samo jednim praznim »da« Milošević je osujetio priznanje Hr-
može održati. Posljednji koji je potpisan 16. studenoga već ima
vatske i dobio status kooperativne strane.
12 presedana... Nadmoć JNA je tolika da će uskoro pasti Osi-
Međunarodnom priznanju Hrvatske prije konačnog rješe-
jek, Zadar, Sisak i Karlovac. Savezna vojska vodi rat koji krši sva
nja protivile su se osobito Francuska i Velika Britanija. Argu-
vojna i humanitarna pravila civiliziranog svijeta. Put pregovora
mentirajući to time da bi priznanje moglo izazvati Miloševića i
i uvjeravanja, koji je izabrala Europa, propao je i njegov će na-
Srbe te još dodatno ojačati sukobe. Teza je počivala na interpre-
stavak okrnjiti njezinu sliku i njezinu vjerodostojnost. Naša je
tacijama da je rat dio balkanske povijesti, gotovo način življe-
misija iscrpila sve mogućnosti djelovanja. Došao je trenutak da
nja, da su uzrok stoljetne mržnje i plemenske osvete, da nema
ministri odaberu:
racionalne strukture rata, racionalnog cilja, da nema napadnu-
tog i napadača, da sjećanja na hrvatske zločine u Drugome - ili nastaviti, ali s uvjerenjem da smo potpuno neefikasni
svjetskom ratu i zabrinutost za budućnost pokreću tenkove - ili otići, no to bi bilo sramotno

46 47
- ili, ipak, poduprijeti misiju sredstvima vojne zaštite i EZ - ZAJEDNICA PODIJELJENIH DRžAvA
uvjerljivosti koja bi mirovnom procesu dala šansu za uspjeh.«
Europski promatrači iz Hotela »I« nisu nikada dobili službe-
ni odgovor iz Bruxellesa na ovo pismo. Misija je nastavljena i
poslije proširena na BiH. Nikada više nije imala onoliko znače­
nje kao u ljeto i jesen 1991. u Hrvatskoj. Upravljanje krizom
preuzeli su drugi.

Ez je bila vrlo kompleksna i duboko politički podijeljena oko


jugoslavenske krize. Tri najmoćnije države: Njemačka, Fran-
cuska i Velika Britanija imale su posve različite politike prema
raspadanju bivše Jugoslavije. Uz to, svaka je od njih krizu željela
iskoristiti za vlastito pozicioniranje unutar EZ-a, i to od poli-
tičkog utjecaja do utjecaja na budući koncept europske sigur-
nosti. Njemačka je zastupala politiku hitnoga međunarodnog
priznanja Hrvatske i Slovenije u republičkim granicama. Argu-
mentirala je, vrlo logično, kako jedino međunarodno priznanje
može obeshrabriti Miloševićeva osvajanja. Snažan angažman u
krizi trebao je tada već ujedinjenoj Njemačkoj dati političku te-
žinu u EZ-u, proporcionalnu njezinoj ekonomskoj snazi. Ni
Francuska ni Velika Britanija nisu na to gledale sa simpatijama.
Naprotiv, ta se opcija nije nimalo sviđala Britaniji. No kad je o
konceptu europske sigurnosti riječ, Njemačka je bila bliža Bri-
taniji nego Francuskoj. Doduše, iz europske je solidarnosti po-
državala francusku ideju - Europska obrana Europljanima-
ali u osnovi je ipak računala s NATO-savezom, respektirajući
američku ulogu u Europi. Uostalom, SAD su najjače vojne
baze u Europi imale upravo u Njemačkoj. Uz to, u politički
kompleksnom procesu vlastita ujedinjavanja našla je u Was-

48 49
hingtonu ipak saveznika, a u Parizu, s kojim je gradila ujedinje- bija. Slovenija i Hrvatska su više okrenute Njemačkoj.« Dakle,
nu Europu, jednoga od najvećih protivnika. Osobito iza scene. ne možemo utjecati, navijajmo za prijatelje. Najveća francuska
Francuska i Velika Britanija imale su na prvi pogled istovjet- pomoć Miloševiću bilo je odugovlačenje priznanja Hrvatske. I
ne poglede na jugoslavensku krizu: manje ili više otvoreno po- u tome je Francuska najglasnije kočila njemačku inicijativu.
državale su Srbe i puštale Miloševića da ostvaruje planove. Či­ No, samo je priznanje efektivno najviše odugovlačila Velika
nilo se kao da za njih krajem 20. stoljeća po drugi put završava Britanija.
Prvi svjetski rat na Balkanu i opet, po uzoru na prethodni mo- Od ljeta do kasne jeseni ministri vanjskih poslova Roland
del, kao glavne europske sile pobjedničke Alijanse stvaraju dr- Dumas i Hans Dietrich Genscher, te predsjednik Francois
žavu pod srpskom dominacijom, koja će biti brana njemačkom Mitterrand i kancelar Helmut Kohl, imali su uz učestale razgo-
utjecaju na tome prostoru. Ukazivale su kako se duhovi prošlo- vore o čvršćem ujedinjavanju EZ-a, čiji su motor bile upravo
sti bude na Balkanu. Međutim, revival početka stoljeća obuzeo Francuska i Njemačka, i stalnu točku spora: priznanje Hrvat-
je Europu čim se balkanski duh malo pokrenuo. No, u proved- ske i Slovenije. U svojim je memoarima »Sjećanja« Genscher iz-
bi svojih politika Francuska i Velika Britanija od početka su se brisao njemačko-francuske napetosti i proturječja iz toga raz-
bitno razlikovale. Službena je Francuska otvoreno i s puno doblja. Tehnički hladno tumačeći kako je Njemačka prije od-
emocija govorila o tradicionalnom prijateljstvu sa Srbima, a luke o priznanju Hrvatske i Slovenije poštovala sva pravila usu-
njezin predsjednik Franc;:ois Mitterrand oponirao je kritičarima glašavanja unutar EZ-a i KESS-a. Dumas o tim sporovima piše
tadašnje srpske politike, onima koji su osuđivali nasilje i ukazi- mnogo otvorenije. Već na summitu u Luxembourgu krajem
vali kako ga treba zaustaviti. »Volim Srbe, pa što«, bio je njegov lipnja, dakle istome onom s kojeg je u Beograd i Zagreb upuće­
ključni argument. Službena Britanija nije nikada javno izraža- na povijesna trojka u misiju posljednje šanse, dolazi do sučelja­
vala posebnu sklonost, a kamoli posebnu ljubav prema Srbiji, vanja francuskog i njemačkog pogleda na rješavanje krize. Mit-
ali je - kao majstor političkoga menadžmenta - nenametljivo terrand iznosi kao prioritet poštivanje teritorijalnog integriteta
i naoko neutralno bila najpouzdaniji Miloševićev saveznik u država (odnosi se na SFRJ), a potom primjenu Pariške povelje o
stvaranju Velike Srbije. pravu na samoodređenjeu sklopu postojećih država. Kohl po-
Francuska je politika bila statična, iščekivala je rezultat, svo- država oprečnu tezu: na prvo mjesto stavlja pravo na samoodre-
dila se uglavnom na stav utemeljen na povijesnim odnosima. đenje. O raspravi koja je nastavljena bez dogovora, Dumas bi-
Ili, kako ju je formulirao Mitterrand početkom kolovoza, uoči lježi: »Dok kancelar Kohl govori, Mitterrand sastavlja listu dr-
još jednog sastanka Ministarskog vijeća EZ-a na kojemu se ba- žava koje će se u budućnosti raspasti, dijelove država koji će tra-
vilo Balkanom: »Sve povijesne datosti ovog stoljeća nalaze se tu žiti neovisnost. Dodaje mi papir: Moldavija, Lombardija, Slo-
ujedinjene na jednom opasnom terenu. Dvanaestorica nemaju vačka i mnoge druge« (Le fil et la pelote, str. 353). Sjednica se
snagu za bitku ili intervenciju. SSSR, koji ima svojih nacional- nastavlja u vrlo napetom ozračju, prisjeća se Dumas. Za veče­
nih problema, neće intervenirati. Mi ne smijemo zanemariti rom ga Genscher pita: »Dakle, Francuska je protiv samoodre-
naša tradicionalna prijateljstva. Za nas, kao i za Rusiju, to je Sr- đenja naroda. Za nas Nijemce to je značajno.« A nekoliko dana

50 51
poslije: »Genscher od mene ozbiljno traži da odmah priznamo priznanje novih država, osobito u pogledu zaštite ljudskih i ma-
Hrvatsku i Sloveniju.« Tenzije između dvojice ministara, koji njinskih prava. Zaključke je tehnički formulirao francuski pro-
su privatno bili gotovo prijatelji, onoliko koliko je to u svijetu fesor međunarodnog prava Alain Pellee Upitan nekoliko godi-
međunarodne politike moguće, rastu kako srpski napadi na na kasnije je li bilo kakvih političkih sugestija Komisiji, Pellet
Hrvatsku postaju otvoreniji i okrutniji. Polovicom rujna Gen- se najprije pravio da ne razumije pitanje, a potom gotovo uvri-
scher još otvorenije traži od Dumasa priznanje Hrvatske. »Gen- jeđeno uzvratio protupitanjem: »A tko bi se to usudio pred-
scher mi otkriva da ga je prethodne večeri nazvao msgr. Soda- sjedniku francuskog Ustavnog suda, gospodinu Badinteru, ili
no, državni tajnik Vatikana (Papin ministar vanjskih poslova). predsjedniku njemačkog Ustavnog suda, gospodinu Herzogu,
Telefonirao je u ime Svetog Oca: Priznajte brzo Hrvatsku. Mi sugerirati kakve zaključke treba donijeti u ustavnom sporu?«
ćemo zadužiti Poljsku i Austriju da vas slijede, a Sveta Stolica će (intervju u Večernjem listu 27.09.1997.) To je bila Francuska.
intervenirati na četvrtome mjestu. Mi to ne možemo učiniti Politika je uvijek nastajala u nekom čudnom suodnosu osobnih
prvi. Treba, dakle, da prva prizna Njemačka.« »Ja sam mu pre- sklonosti i racionalnih načela, bila je kontradiktorna u sebi i
nio svoje zaprepaštenje. Rekao sam mu da nisam promijenio stoga neefikasna. I uvijek je političko stajalište moralo imati po-
mišljenje, da bi to rano priznanje bilo neoprezno i da bi ohra- kriće u nekome višem principu. »Egalite, fraternite, liberte«
brilo Srbe da postanu još zahtjevniji i ofanzivniji.« Otvorenom uvijek je negdje zvonilo u uhu. Badinter je bio Mitterrandov
iskazivanju ljubavi unatoč, u uvijek dobro obaviještenom Mi- osobni prijatelj, a njegovo pravno mišljenje bilo je potpuno su-
loševićevu štabu nisu mnogo računali na francusku podršku, protno Mitterrandovim željama i (do)tadašnjoj francuskoj po-
strahujući da će uskoro popustiti pred njemačkom inicijativom litici. Slično se događalo i na terenu. Iako čvrsto prosrpski brifi-
za priznanje Hrvatske. Procjene su bile utemeljene. Francuska rani u domovini, kada bi se našli na poprištu rata u Hrvatskoj i
je tražila kompromis s Njemačkom uoči čvršćeg ujedinjenja poslije u BiH, francuski su diplomati, vojnici i časnici otvarali
EZ-a i našla ga u međunarodnoj arbitraži: neka pravnici odluče oči i mijenjali stajalište. Ne robujući instrukcijama, pretvaraju-
ono što političari ne mogu. Ideja je bila Francuska, prihvatila ju ći se nerijetko u najoštrije kritičare Miloševićeve politike. Pa i
je cijela EZ. Komisija sastavljena od eminentnih europskih Mitterrandove, koliko im je to pozicija dopuštala.
stručnjaka za ustavno pravo trebala je dati pravnu dijagnozu Dok su Njemačka i Francuska gotovo akademski vodile ra-
raspada Jugoslavije: je li riječ o secesiji, kao što su tvrdili Srbi, ili spravu »za« odnosno »protiv« priznanja Hrvatske i Slovenije,
o razdruživanju iz savezne države kao što su tvrdili Hrvati i Slo- Velika Britanija je nenametljivo, ali uvjerljivo vodila krizni
venci. Predsjedavao joj je tadašnji predsjednik Ustavnog suda proces. Krajem kolovoza, kada JNA ulazi u otvoreni rat protiv
Francuske Robert Badinter, po kojoj je i nazvana Badintero- Hrvatske, EZ saziva Mirovnu konferenciju o Jugoslaviji. Tuđman
vom komisijom. Početkom prosinca Badinterova je komisija je prihvatio odluku bez pogovora, prema sjećanjima svjedoka
ustanovila da se Jugoslavija raspala, da republike koje to žele osobno vrlo razočaran, znajući da ona odgađa priznanje, a ne
imaju pravo na međunarodno priznanje, da se republičke gra- zaustavlja rat. Ali, iz pozicije onoga tko želi pokazati koopera-
nice tretiraju kao državne i utvrdila je uvjete za međunarodno tivnost da bi se međunarodno afirmirao i ishodio međunarod-

52 53
no priznanje, on nije imao izbora. Milošević je odugovlačio s babve, a završio je elimu britansku vojnu akademiju Sun-
prihvaćanjem odluke iako je osobno bio sretan zbog nje. Jer, dhurst. Recept koji je primjenjivao na jugoslavensku krizu bio
pružala je mogućnost da samo sudjelovanje na Mirovnoj kon- je sljedeći: dok srpsko vodstvo i JNA vode osvajački rat protiv
ferenciji naplati pravom na više-manje nesmetano osvajanje na Hrvatske, EZ pod njegovim vodstvom razmatra rješavanje glo-
terenu. balne jugoslavenske krize, u koje treba uklopiti i Hrvatsku. Tek
»Polazeći od onoga što je rečeno na prošlom sastanku, oce- u trenucima kada brutalnost rata dosegne razinu koja se zbog
njujemo da je za nas mirovna konferencija poželjan i pravi javnosti više ne može ignorirati, Carrington priprijeti »strana-
put... Sada stvari stoje tako da će i Hrvati prije forsirati rat nego ma«, u pravilu Miloševiću, izbacivanjem iz Mirovne konferen-
što će konferencija uspjeti«, bilježi Borisav Jović 12. rujna, pra- cije i zatraži poštivanje primirja, koje će bez sankcija biti prekr-
vilno procjenjujući prirodu Mirovne konferencije (str. 383). šeno već sljedećeg dana. Mirovna konferencija stvarala je privid
Na prijedlog predsjedavajuće Nizozemske, koja je (i) u tome da EZ nešto čini na zaustavljanju rata, a nije stvaralo nikakve
razdoblju pouzdano slijedila britansku politiku, EZ je mirovni obveze.
proces povjerila britanskom lordu Peteru Carringtonu. Carrin- U sklopu priprema velike Mirovne konferencije Carrington
gton je bio majstor za sigurnosna i politička pitanja u mirovnim u prvoj polovici rujna šalje na terenske razgovore Fitzroya Mac-
procesima. Servirao je rješenja tako vješto da su ih ministri dva- leana, dobroga poznavatelja i velikoga prijatelja socijalističke
naestorice više-manje konzumirali bez potpitanja. Većina čak Jugoslavije, u stvaranju koje je poslije Drugoga svjetskog rata i
ni desetak godina kasnije nije bila svjesna što su zapravo progu- sam sudjelovao, i koji je za Drugoga svjetskog rata vodio prvu
tali u jesen i zimu 1991. Ostali su uvjereni da je to bilo neutral- savezničku misiju na razgovorima s Titom. U Beogradu je
no posredovanje EZ-a, a ne tek početak britanskog upravljanja Macleanova poruka sljedeća: »Za rješenje jugoslavenskog pita-
krizom. Tada u ime Europe. Suradnici su bili polaskani Carrin- nja važna je Francuska jer je kolebljiva. Treba nastojati da Fran-
gtonovim znanjem, aristokratskim držanjem i ujednačenim ci- cuska podrži Veliku Britaniju, da zajedno zaustave Nijemce,
nizmom prema svim jugoslavenskim stranama. Pokazivao je kako bi Nijemci zaustavili Hrvate, što bi stvorilo uvjete za pre-
nadmoć i prijezir kakav se manje iskusni i manje upućeni po- kid vatre i traženje političkog rješenja« Oović, str. 384). Cilj je
srednici nisu usuđivali niti su mogli pokazati. Oni su bili prete- dakle: očuvati Jugoslaviju u bilo kojem obliku. U danim okol-
žito diplomati općeg spektra, koji mogu proizvesti mnogo pa- nostima to znači: omogućiti uvećanoj Srbiji da se predstavlja
pira - ne znajući što je njihova bit i kamo oni vode, koji mogu kao Jugoslavija.
izreći mnogo općih floskula - ne znajući što su zapravo rekli. Kada ne želiš riješiti problem, osnuj radnu grupu. To je sjaj-
Carrington je bio vrhunski specijalist. Kada je preuzimao mi- ni recept za nedjelovanje, koji je preporučao još Churchill. Na-
rovni proces u bivšoj Jugoslaviji, imao je iza sebe funkcije bri- kon razgovora sa »stranama«, Carrington osniva stalne radne
tanskog ministra obrane, ministra vanjskih poslova, glavnoga grupe Mirovne konferencije: vođenje radne grupe za pregovore
tajnika NATO-a; bio je posrednik u rješavanju problema na o budućim odnosima među jugoslavenskim republikama po-
jugu Afrike, poglavito II Rodeziji i njezinu pretvaranju u Zim- vjerava britanskom ambasadoru Brianu Croweu; grupu za

54 55
ljudska prava i manjine njemačkom ambasadoru Geertu Ahren- nekoliko tjedana da izdrži napade neusporedivo nadmoćnije
su; grupu za ekonomsku suradnju francuskom diplomatu Jea- JNA. Prema prognozama, trebala je pasti prije nego što proces
nu Duriexu, a briga o pravnim aspektima pregovora i mogućih završi. Na britansko-američkuinicijativu, Vijeće sigurnosti 25.
dogovora povjerena je britanskom pravniku Henryju Darwi- rujna donosi rezoluciju o embargu na uvoz oružja za cijelu Ju-
nu. Formalno, tri su najmoćnije europske države zadovoljene goslaviju. Rezolucija u tome trenutku pogađa jedino Hrvatsku.
- imaju svoje predstavnike. Radne su grupe usmjerene na opća Srbi i JNA imali su i viška oružja. Hrvati su imali mnogo elana i
pitanja, irelevantna u vrijeme otvorenoga rata u Hrvatskoj. A - nisu imali izbora. Dolaskom bivšega šefa ratnoga zrakoplov-
one koje bi, eventualno, mogle imati dodira sa stvarnošću ili stva JNA, generala Antuna T usa, na čelo glavnoga stožera HV,
budućim političkim razvojem, poput radnih grupa za buduće Hrvatska vojska postaje sve organiziranija i nastoji se domoći
odnose među republikama ili za aktualna pravna pitanja - u oružja iz garnizona JNA, smještenih u hrvatskim gradovima,
pouzdanim su britanskim rukama. blokirajući ih. Tada ponovno Mirovna konferencija priskače u
U sljedeća dva mjeseca lord Carrington poziva nepostojeće pomoć Srbima. Ioni je znaju koristiti u vlastitu interesu, mno-
Predsjedništvo nepostojeće SFRJ, vojne zapovjednike i sve re- go bolje nego u međunarodnim poslovima neiskusno hrvatsko
publičke predsjednike u Haag, Bruxelles, Strasbourg i Ženevu vodstvo. Kadijević i Milošević nameću deblokadu vojarni u hr-
da bi razgovarali o generalnom mirovnom planu. Dok topovi vatskim gradovima kao ključnu temu konferencije i traže da se
JNA nesmiljeno tuku po hrvatskim gradovima približavajući se vojska iz njih izmjesti zajedno s oružjem na krizna područja.
ciljnoj liniji Karlobag-Karlovac-Viro-vitica, u sklopu Mirov- Značilo je to: pustiti JNA zajedno s oružjem iz gradova, u koji-
ne konferencije raspravlja se o modelima budućega povezivanja ma je blokirana i nemoćna, na ratna područja s kojih će napa-
jugoslavenskih republika i njihovoj ekonomskoj suradnji. Dok dati te gradove i učvrstiti dotad osvojeno. Tuđman traži da se
paravojne jedinice hrvatskih Srba potpomognute JNA i para- JNA potpuno povuče. Carrington saziva konferenciju, fan-
vojskama pristiglim iz Srbije, ubijaju i protjeruju Hrvate, et- tomsko Predsjedništvo fantomske Jugoslavije (Stjepan Mesić,
nički čisteći područja planirane Velike Srbije - Mirovna se Branko Kostić, Borisav Jović, Bogić Bogićević, Vasil Tupur-
konferencija najviše bavi time kako u budućnosti zaštititi ljud- kovski, Jugoslav Kostić i Sejdo Bajramović), uz prisutnost
ska i manjinska prava lokalnih srpskih zajednica u Hrvatskoj da Tuđmana i Miloševića, potpisuje naoko kompromisni spora-
ne bi imale razloga za zabrinutost. Kada se Milošević ili zapo- zum, prema kojemu »treba što prije evakuirati sve blokirane vo-
vjednik JNA Kadijević uvrijede zbog neke primjedbe, bojkoti- jarne u smjeru evakuacije izvan Hrvatske«. To je jedan od kon-
raju sljedeće sastanke posvećujući se radovima na terenu. Ljut- troverznijih sporazuma koje je hrvatski predsjednik ikada pot-
nja ih prođe tek kada procijene da bi njihov bojkot mogao iza- pisao. Potpisao je zapravo okupaciju vlastite zemlje. Jer, spora-
zvati međunarodno priznanje Hrvatske. zum dopušta tumačenje sukladno srpskim zahtjevima: da se
Carringtonova čvrsto strukturirana Mirovna konferencija JNA, zajedno s oružjem, povuče na već osvojeni hrvatski terito-
jamčila je da će mirovni pokušaji potrajati barem nekoliko mje- rij. Dakle, unutar granica buduće Velike Srbije. Hrvatski je voj-
seci. Zapadni vojni analitičari davali su Hrvatskoj šanse samo ni vrh bio bijesan - u vrijeme najjače srpske agresije Hrvatska

56 57
je potpisom gubila već osvojeno oružje i dobivala novoga pro- kojih je osobito Nizozemska bila vezana za britansku vanjsku
tivnika koji je već bio neutralizirano »Nijedan vojnik ne bi pot- politiku, i bilo ih je teško odvojiti. Ključni su, čini se, bili izvje-
pisao takav sporazum«, komentirao je nekoliko godina kasnije štaji nizozemskih predstavnika s terena, ambasadora Wynaen-
general Imra Agotić, poslije potpisivanja sporazuma glavni hr- dsa, koji je bio posebni izaslanik EU, i ambasadora Van Houte-
vatski pregovarač za izmještanje JNA iz blokiranih vojarni. Do- na, koji je predsjedao europskim promatračima u zagrebačkom
duše, Tuđman nije nikada osobito pažljivo čitao ono što potpi- Hotelu »1«. Njemačka je lobirala i kod nečlanica: Svedske, Polj-
sUJe. ske, Islanda, Češkoslovačke ... Agilni šefdiplomacije Hans Die-
Ali i sastav sudionika pregovora bio je takav da je Tuđmanu trich Genscher, po kojemu su nakon priznanja u Hrvatskoj na-
bitno sužavao manevarski prostor. zivali kafiće, provodio je zapravo politiku saveznoga kancelara
Bila je to jedna od tipičnih zamki Carringtonove mirovne Helmuta Kohla. Imali su podršku i njemačke javnosti i nje-
kuhinje: o pitanju koje se ticalo samo napadnute Hrvatske tre- mačkih medija, osobito kako je rat protiv Hrvatske postajao sve
balo se usuglasiti pet predstavnika napadača (srpski predstavni- suroviji. Njemačka je obavila najveći dio posla političkog lobi-
ci), dvojica kojima je bilo svejedno (BiH i Makedonija) i dvoji- ranja za priznanje Hrvatske. Tehnički precizno, korak po ko-
ca predstavnika napadnutih (Hrvatska). Slovenski su predstav- rak, odluku po odluku EZ-a, utirala je put. Izvan EZ-a najgor-
nici tada već, politički pragmatično, bojkotirali konferenciju. ljivija je zagovornica priznanja bila Austrija, osobito njezin mi-
Formalno, takav je sastav legalan jer je SFRJ još uvijek priznata nistar vanjskih poslova Alois Mock, koji i vrlo izravno pomagao
država, a Hrvatska nije. Napadnuta i slabija, Hrvatska je - od- ad hoc okupljenoj hrvatskoj diplomaciji da se uopće snađe na
lukom predsjedavajućega Carringtona - u takvom sastavu međunarodnoj sceni, dogovarao im razgovore sa svojim kole-
stavljena u najgoru pregovaračku poziciju. Ne pristanu li hrvat- gama u Europi. Iz pozadine je jednu od presudnih uloga, kroz
ski predstavnici potpisati ono o čemu su ostali suglasni, dobiva- utjecaj Katoličke crkve na europske države odigrao Vatikan.
ju status nekooperativne strane, strane koja bojkotira dogovor. Ponajprije papa Ivan Pavao II. i njegov sugovornik u Hrvat-
Njemačka, koja traži međunarodno priznanje Hrvatske, gubi skoj, kardinal Franjo Kuharić.
argumente jer Hrvatska bojkotira proces. Takav model mirov- Među protivnicima priznanja Hrvatske u jesen 1991. našao
nih pregovora, koji u biti daje mirovnu legitimaciju osvajaču, se i tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović,
poslije je često primjenjivan u Hrvatskoj, a osobito u BiH. Dok koji je apelirao na države EZ-a da ne priznaju Hrvatsku. Naiv-
na prvi pogled sve izgleda vrlo nepristrano i izbalansirano. no vjerujući da će se Milošević namiriti na Hrvatskoj i da će
Njemačka, Francuska i Velika Britanija nastojale su pridobi- BiH ostati pošteđena rata. Bilo je to Miloševićevo taktičko
ti ostale članice EZ-a za svoju političku opciju. Njemačka, koja umijeće: uvijek je imao samo jednoga protivnika, s ostalima je
je zagovarala priznanje Hrvatske i Slovenije kao politički dopri- pregovarao. Tadašnji SSSR u raspadanju, zaokupljen vlastitim
nos zaustavljanju rata, još je u rujnu za politiku priznanja pri- brigama, na čijem je čelu još uvijek bio otac perestrojke i gla-
dobila Italiju. Hans-Dietrich Genscher uvjerio je Giannija de snosti, a poslije njihova žrtva, Mihail Gorbačov, nije se ničim
Michelisa. Na jesen lobirala je među zemljama Beneluxa, od protivio priznanju, niti je aktivno pomagao Srbe. Stoviše, kako

58 59
bilježi Mario Nobilo (M. Nobilo, Hrvatski feniks, str. 176), Hrvatski je sabor sljedećega dana, zasjedajući na tajnome mje-
upravo je Gorbačov poslao, kasno u noći 6. listopada, upozora- stu - za koje su, doduše, znali barem svi informiraniji hrvatski
vajuću poruku predsjedniku Tuđmanu i tadašnjem hrvatskom novinari - jednoglasno skinuo moratorij s Deklaracije o neo-
premijeru Franji Greguriću: »Imamo informaciju da će u naj- ViSnOSti.
skorije vrijeme ONA) napasti velike industrijske centre pa čak i EZ je donijela odluku o priznanju Hrvatske i Slovenije na
glavni grad Hrvatske - Zagreb... To bi nesumnjivo dovelo do dramatičnoj sjednici Ministarskog vijeća, na kojoj su ponovno
nagle oštre svjetske osude i odgovarajuće reakcije u svijetu... U ogoljene političke razlike triju najjačih država. Njemačka je
ovom uznemirujućem trenutku sovjetsko se rukovodstvo obra- tehnički precizno pripremila argumentaciju i obavila prethod-
ća rukovodstvu Jugoslavije i višoj komandi Jugoslavenske na- na lobiranja među članicama u tolikoj mjeri da je za donošenje
rodne armije s neodgodivim pozivom da pokažu maksimalnu odluke o još jednoj odgodi priznanja bilo teško pronaći uvjer-
odgovornost i suzdržanost da se ovaj rat ne proširi, već da se od- ljiv razlog. »Iznova sam objasnio da je na kocki vjerodostojnost
mah zaustave vojna djelovanja i da dođe do bezuvjetnog i pot- EZ-a, da je očito kako jedino Srbi pokušavaju izbjeći sporazum
punog pridržavanja sporazuma o prekidu vatre.« Sljedećeg i da bi daljnje odgađanje zato djelovalo baš kao ohrabrenje da
dana izvršen je atentat na hrvatskog predsjednika. Lovac JNA nastave osvajački rat protiv Hrvatske. Ali, da se primjena sile ne
ispalio je rakete precizno usmjerene na blagovaonicu Banskih smije ni u kom slučaju nagraditi. I što bi napokon moglo do-
dvora, njegova tadašnjeg sjedišta. U Banskim su dvorima u to krajčiti rat u Hrvatskoj ako ne priznanje te države i tako inter-
vrijeme, na sastanku s Tuđmanom, bili i Stipe Mesić i Ante nacionalizacija?«, piše Genscher u »Sjećanjima«, minimiziraju-
Marković. Bilo je to dan uoči isteka moratorija na hrvatsku De- ći dramu koja se događala iza zatvorenih vrata. Napominje tek
klaraciju o neovisnosti. To je onaj moratorij koji je potpisan na da su, uza sve više pristaša priznanja, neki kolege ministri bili i
Brijunima tri mjeseca ranije, pod patronatom europske trojke, nadalje »rezervirani«, apostrofirajući posebno tek šefa grčke di-
a koji je antologijski Jacques Poos prokomentirao antologijski: plomacije koji se pribojavao makedonskoga zahtjeva za prizna-
»Situacija u Jugoslaviji je pod kontrolom. Nikad institucije nje. T o je bila Njemačka - uporna, organizirana, tehnički pre-
EZ-a nisu bile tako brze, odlučne i adekvatne.« cizna, u retorici vrlo samozatajna. Prikrivajući tko su bili uisti-
Atentat nije uspio zahvaljujući banalnoj slučajnosti - nu najveći protivnici priznanja. U jednom je trenutku Gens-
Tuđman, Mesić i Marković toga su dana preskočili desert i po- cher otvoreno najavio da će Njemačka priznati Hrvatsku prije
vukli se na nastavak razgovora u Tuđmanovu radnu sobu. »Da Božića, kako je obećala i odlučila, bez obzira na ostale članice.
samo ostali u blagovaonici još samo na kavi, vjerojatno bismo Odluka je donesena u zoru sljedećeg dana. Bila je to noć u kojoj
svi bili mrtvi«, procjenjuje osam godina poslije Mario Nobilo. je Njemačka osvojila političku težinu u EZ-u, koja je bila raz-
»Bio je to jedan od rijetkih trenutaka kada je Tuđman javno mjerna ekonomskoj snazi.
pokazivao emocije. Mislim da ga nikad nisam vidio toliko po- Iz kuta francuske diplomacije, ta je briselska noć između 16.
tresenog, na rubu suza, i toliko prkosnog, kao dok je razgledao i 17. prosinca bila gotovo eksplozivna, da bi završila francuskim
razrušene Banske dvore poslije raketiranja«, sjeća se Nobilo. kompromisom: »Ministri vanjskih poslova su se umalo raspali

60 61
oko jugoslavenskog dossiera, prije nego što su našli kompromi- »Činilo mi se da nakon toga više nema smisla nastavljati s
snu formulu. Hans Dietrich Genscher, vrlo nervozan, napušta- konferencijom. Dvije su zemlje dobile neovisnost i nakon toga
o je pregovarački stol svakih četvrt sata da bi telefonirao kance- više nisu imale interesa za daljnju proceduru, a nisam pretpo-
laru Kohlu. Završili smo usvajajući francuski prijedlog proce- stavljao da bi i Srbi mogli biti zainteresirani. Jedina nagrada
dure u dvije faze« (Dumas, str. 355). U prvoj fazi, do 23. pro- koju smo mogli dati bilo kome, da se složi s bilo čime, bilo je u
sinca republike koje su željele priznanje trebale su podnijeti za- krajnjoj liniji priznanje njihove neovisnosti. Inače nema mr-
htjeve. Prije svega, trebale su udovoljiti uvjetima zaštite manji- kve« (str. 221).
na, koje je uobličila Badinterova komisija. I, budu li uvjeti ispu- Lord nijednom riječju ne spominje granice, ni njihovu ne-
njeni, priznanje će uslijediti 15. siječnja 1992. To je ponovno promjenljivost silom. U njega nema mjesta poruci da osvajanja
bila Francuska, zadovoljna što je prihvaćen njezin prijedlog. neće biti nagrađena. Štoviše, uopće nema osvajanja, ni napada-
Pokazala je izrazit smisao za dramu i uživala pridonoseći rasple- ča ni napadnutog, kao ni etničkog čišćenja - ničega od onoga
tu. Kada je trebalo birati, europska budućnost bila joj je bitnija o čemu su tako nedvosmislene i očajničke izvještaje pisali eu-
od povijesnoga prijateljstva prema Srbima. ropski promatrači iz zagrebačkoga Hotela »1«. Ne spominje ni
Velika Britanija došla je na sastanak odlučna spriječiti dono- zaustavljanje rata u Hrvatskoj. Vrhovni je princip - održati
šenje odluke o priznanju. Kao jasnu poruku, umjesto ministra Mirovnu konferenciju i održati sve strane zainteresiranima za
vanjskih poslova Douglasa Hurda, na sastanak Ministarskog sudjelovanje na Mirovnoj konferenciji. Hrvatsku - time što će
vijeća poslali su njegova zamjenika Douglasa Hooga. Britanska možda biti međunarodno priznata jednoga dana, ako bude su-
je stajališta pokušao nametnuti lord Carrington, s pretpostav- rađivala na Mirovnoj konferenciji. Srbiju - time što je mo-
ljeno neutralne pozicije predsjedavajućega Mirovne konferen-
gućnost promjena granica i zadržavanja osvojenoga ostala vrlo
cije. Tumačio je kako već prvi paragraf njegova plana nudi per-
otvorena. BiH - strahom od rata i mogućnošću da ga izbjegne,
spektivu osamostaljenja republikama koje to žele, ali tek nakon
preda li se Miloševiću.
što se postigne opće rješenje. Uvjeravao je ministre da će obeća­
Carringtonova Mirovna konferencija bila je nedvosmislen
no priznanje uništiti mirovni proces. »Rekao sam vrlo oštro
kako osjećam da je tajming za priznanje pogrešan. Naglasio europski diplomatski okvir za stvaranje Velike Srbije: Hrvatska
sam kako bi prerano priznanje torpediralo Mirovnu konferen- do linije Karlobag-Karlovac-Virovitica, cijela BiH i cijela Ma-
ciju. Nije bilo načina da se nakon toga nastavi konferencija. To kedonija. A da EZ toga nije bila svjesna. I nakon što je 1992.
više ne bi imalo smisla. I da, ako priznaju Hrvatsku i Sloveniju, godine Mirovna. konferencija EZ-a odumrla, uvelike britan-
moraju pitati i ostale da li žele svoju neovisnost. A ako pitaju skim zaslugama, i spojena s UN-om u Mirovnu konferencijU o
Bosance žele li neovisnost, oni će, oni će nužno morati reći da i bivšoj Jugoslaviji (ICFY) - britanski je model rješavanja jugo-
to će značiti građanski rat (u Bosni) ...« (Death ofYugoslavia, str. slavenske krize u biti ostao isti.
220). Apsurdno, ali mnogi političari, novinari i publicisti, koji su
Carrington ni tada ni godinama poslije nije skrivao ljutnju bili izrazito antimiloševićevski orijentirani i koji su vidjeli
zbog toga što je Njemačka isforsirala priznanje: uzrok rata u politici stvaranja Velike Srbije, prihvatili su Car-

62 63
ringtonove teze o preuranjenom priznanju Hrvatske i njegovu padu 1991. rat se mogao zaustaviti s tri broda, tridesetak aviona
kritiku njemačke politike kao aksiom. Uopće se ne propitujući i 3000 vojnika oko Vukovara i Dubrovnika (La derniere guerre
što bi se dogodilo da je priznanje izostalo? Zbog upornoga po- balkanique, str. 121).
navljanja, teza o preuranjenu priznanju postala je istina u koju Ali, EZ tada objektivno nije mogla dići nijedan avion. I to ne
su uspjeli uvjeriti čak i dio njemačke lijeve političke scene. I zbog toga što nije bilo unaprijed utvrđenih pravila, niti što nije
njome su pothranjivali njemački kompleks krivnje u sljedećem imala kerozina, nego zato što nije imala vodstvo. Njezine su čla­
Miloševićevu ratu - u BiH. Genscher je to sažeo u »Sjećanji­ nice bile interesno podijeljene, a odlučivalo se konsenzusom.
ma«: »Priznanje Hrvatske i Slovenije nije dovelo do eskalacije Očekivati vodstvo od EZ-a jednako je neutemeljeno kao što je
rata, kako su se pribojavali neki moje kolege. Naprotiv: pred- bilo očekivati od Ante Markovića da spasi i mirno reformira
sjednik Milošević proglasio je 9. siječnja 1992. završenim rat u bivšu Jugoslaviju. Da bi se ta očekivanja ostvarila, trebalo bi
Hrvatskoj i protiv Hrvatske pa su oružani sukobi prestajali. To promijeniti temelje EZ-a, odnosno bivše J ugoslavije. To su na-
što je Milošević mogao jednostrano proglasiti rat završenim, prosto kalkulacije s onu stranu realnosti. I SAD su to dobro
koj i je time i završio, pokazuje tko je taj rat poveo. N eprijatelj- znale pa su puštale EZ da, uz pouzdanu britansku opstrukciju,
stva su počela jedino od Srbije, zbog čega ih je jedino on mogao sama razbije svoju tadašnju pretencioznu ideologiju - europ-
obustaviti jer Srbija je u to vrijeme već držala pod okupacijom ska sigurnost Europljanima. U tome trenutku Britanci su im
trećinu hrvatskog teritorija. Ane obramo.«Ali, već Joschka Fis- bili pouzdani saveznici. Na mala vrata u europsku su krizu već
cher nije vjerovao Genscherovim, nego Carringtonovim riječi­ uvodili UN. Jedino je Jacques Poos ostao entuzijast do kraja.
ma. Kada je već bilo posve bjelodano da se EZ slomila na jugosla-
U jesen 1991. EZ, zahvaćena euforijom čvršćeg ujedinjenja, venskoj krizi, on je i dalje predano obilazio novinare koji su
propustila je ono čemu je deklarativno težila - postati jamac pratili mirovne pregovore u Haagu i Bruxellesu da poruči »ne-
europske sigurnosti. Bila je to prilika koja se za EZ/EU više što važno« onima koji su imali dovoljno pristojnosti da ga saslu-
neće ponoviti. I nije bila osobito zahtjevna. »U neformalnim šaju. Da im on kaže kako je to »europska stvar« i »kako je Euro-
razgovorima europski promatrači su nas znali pitati što bi mo- pa pokazala da može riješiti krizu«.
gla EZ učiniti«, sjeća se tadašnji glavni hrvatski vojni pregova-
rač, generalImraAgotić. »Govorili smo im ono što su i sami do-
bro znali: priznajte nas i srušite mostove na Dunavu da Srbija
ne može slati u Hrvatsku vojnike i vojnu tehniku. U ranu jesen,
u jeku napada na Vukovar, možda bi bilo dovoljno samo pri-
znanje i nekoliko brišućih letova iznad tog područja, kojima bi
se demonstrirala odlučnost.« Procjene tadašnjega zapovjednika
francuskih kopnenih snaga, kasnijeg zapovjednika Unprofora,
generala Jeana Cota nešto su zahtjevnije. Prema njemu, u listo-

64 65
HRVATSKA U ZRCALU nicu. No, uz neizvjesnost i strepnju, sve do veljače 1997. posto-
jala je i nada. »Nadao sam se ipak da mi je sin možda kao zaro-
bljenik na prisilnom radu u nekom rudniku u Srbiji.« Tada je
pozvan na identifikaciju na patologiju na zagrebačkoj Šalati.
Prepoznao je Sinišu po ostacima veste i zubnim plombama. Pa-
tolog ga je prilično neočekivano upitao: »Je li vaš sin možda bio
sportaš?«
»Zašto vas je to pitao? Je li našao nešto neobično?« vodio je
priču tužitelj. »Mišići su mu od intenzivnog treninga bili toliko
jaki da su spljoštili kost u predjelu listova«, objasnio je otac, go-
tovo nestvarno mirno, kao da je pod jakim utjecajem sedativa.
Sucu Mayu drhtala je brada, vidjelo se da se s naporom kontro-
Sudnica Međunarodnogakaznenog suda za bivšu Jugoslaviju,
lira. »Je li Siniša imao još nešto po čemu biste ga mogli prepo-
sedam godina poslije. Sudac Richard May trudio se zadržati znati?« vodio je dalje tužitelj. »Da, nosio je oko vrata lančić s
suze. Britanskoga suca Maya zvali su odmila u sudu i sudac za pločicom, poklon za rođendan tek nekoliko mjeseci prije smr-
vješanje. Dijelom zbog njegova gotovo neprobojnog lica - ti.« Tužitelj je iz vrećice izvadio dokaz i položio ga pred oca-
maske, na kojemu se nikad nije mogao vidjeti nikakav osjećaj, lančić s pločicom. Bio je to Sinišin lančić. Vladimir Lepold Ve-
nikakav znak da su ga dirnule stravične priče o mučenjima i ber izgledao je kao što je mogao izgledati bilo koji urar, učitelj
ubojstvima koje je slušao svakodnevno. Dijelom je nadimak ili lokalni službenik u u Ujedinjenom Kraljevstvu. Imao je pre-
dobio i zbog vlastitoga prezrivog odnosa prema svima koji su zime koje Europa razumije. Ništa na njemu nije podsjećalo na
dolazili iz tamo nekih balkanskih državica, ma što bili: optuže- »les Croates«, riječi koja je prijateljici francuskog jezikoslovca
nici, svjedoci, odvjetnici... Paula Gardea još davno prije rata zvučalo tako »graktavo« daje
Na stolici za svjedoke sjedio je Vladimir Leopold Veber, sre- zaključila kako su »sigurno zločesti ti Hrvati« (Paul Garde, Zi-
dovječan gospodin iz Vukovara. Američki tužitelj Clint Willi- vot i smrtJugoslavije, Ceres, Ziral, 1996., str. 375). Siniša se nije
amson navodio ga je da priča o svome sinu. I otac je mirno pri- bavio bacanjem kamena s ramena ili kakvim drugim egzo-
čao: Siniši su bile 22 godine, bio je sportaš, aktivno je trenirao tičnim balkanskim sportom. Trenirao je veslanje. Baš kao stu-
veslanje u vukovarskome veslačkom klubu, pripremali su se za denti s Oxforda i Cambridgea za svoje godišnje nadmetanje. A
osvajanje medalje na nekom prvenstvu... Kada je JNA napala kad je napadnut Vukovar, pridružio se obrani jer je to u tom
grad, priključio se obrani. Posljednji put otac ga je vidio 19. trenutku bio jedini častan izbor. Bila je to priča koju je svaki
studenoga 1991. u vukovarskoj bolnici, gdje je ranjen ležao. obrazovaniji Europljanin mogao razumjeti, s kojom se mogao
N akon što ga je JNA odvela iz bolnice, Siniša je nestao. Otac je poistovjetiti i u kojoj je bilo savršeno jasno tko je tko.
čuo da je viđen na Ovčari - farmi na kojoj su zarobljenici iz vu- U Hrvatskoj ni tada, a ni poslije nitko nije umio uobličiti i
kovarske bolnice mučeni, ubijani i pokapani u masovnu grob- posredovati tako jasnu sliku o prirodi rata. Štoviše, uopće nije

66 67
postojala svijest da je to bitno, zapravo najbitnije. I da bi se time zili, rat je postajao sve okrutniji, informacije o njemu sve kon-
netko trebao ozbiljno i sustavno baviti. Slučaju i privatnoj ini- fuznije, pa se Salaj vratio u Hrvatsku i ipak postao ministar. Ali,
cijativi bila su prepuštena tri najvažnija oblika stvaranja slike o za razliku od Jelka Kacina u Sloveniji, koji je bio dio projekta
ratu u Hrvatskoj: odnos prema stranim medijima, odnos pre- slovenske vlade, Salaj je bio sam svoj projekt. Najviše se bavio
ma europskim promatračima i političko lobiranje. A diploma-
stranim dopisnicima i improvizirao u improviziranom press-cen-
cija je tek stvarana, i to na prilično osoben način.
trn u zagrebačkom hotelu »Intercontinentak Jedina tri kom-
U tome je pogledu Hrvatska bila upravo idealan laboratorij,
pjutora dobili su, sjeća se desetak godina poslije, ljubaznošću
čak vrlo anegdotalan. Nakon slovenskog, medijski izuzetno
humanitarne organizacije iz Saudijske Arabije, kojoj je dao do
uspješnoga ratnog projekta, s jasnim napadačem i napadnutim,
znanja da bi mu to bila najdraža humanitarna pomoć. S novi-
u kojemu je JNA bila retrogradni i beskrupulozni Golijat, a slo-o
narima je, bez ikakvih posebnih instrukcija, radio kako je misli-
venska TO David - što baš i nije sasvim odgovaralo istini -
o da bi trebalo. »Princip nam je bio: nikada novinaru svjesno ne
Hrvatsku je rat zatekao bez projekta. I dok su slovenski medij-
plasirati laž! Nastojali smo im pomoći da vide što se događa.
ski stratezi uspješno plasirali sliku maloga europskog naroda
koji se bori za svoju samostalnost protiv komunističke JNA, s Sada vidim da smo pretjerivali puštajući ih svuda na frontove.
mladim i modernim ministrom informiranja Jelkom Kacinom Mnogo ih je poginulo zbog njihova, ali i našeg neiskustva«,
u ulozi glasnogovornika - Hrvatska nije imala ni strategiju, ni ocjenjuje on s distance od desetak godina.
stratega, ni glasnogovornika, a ni ministra informiranja koji bi Prije toga stranim se dopisnicima bavio Tuđmanov glasno-
stranim novinarima mogao dati barem osnovne informacije na govornik i savjetnik za vanjsku politiku Mario Nobilo. Tako-
engleskom. Strani dopisnici, koji su se nakon slovenskoga rata đer po instinktu, bez neke posebne PR strategije. »Imali smo
selili u Hrvatsku, bili su doslovce prepušteni sebi i sklapali su pozitivnu energiju i dobar cause, uvjerenje da se borimo za pra-
slike prema vlastitu dojmu i izboru. A izbor detalja bio je uisti- vu stvar. Vodili smo novinare svuda, nastojeći biti transparen-
nu velikog raspona - od pokolja po selima i otvorenoga rata tni. Mislim da je bitno bilo pokazati im da smo mi žrtve«, sjeća
JNA, do groteskne garde u crvenim kvazipovijesnim uniforma- se dvanaest godina poslije Nobilo. Ali, biti žrtva nije dovoljno
ma, koja je s puškama s bajunetama dežurala pred predsjed- te može čak dosaditi i postati odbojno. Slike masakriranih ljudi
ničkim uredom, izmjenjivala se uza zvuke bubnjeva i uvijek i seoskih žena koje nariču nad leševima, koje su prvih mjeseci
bila idealan prizor za ismijavanje Tuđmanova poimanja države. dolazile iz Hrvatske na zapadne ekrane i novinske stranice, više
Rat je već bio u punom jeku kad je Hrvatska dobila ministra su pogodovale stvaranju slike o okrutnim zaraćenim plemeni-
informiranja koji govori engleski - Branka Salaja. Bilo je to ti- ma nego žrtve s kojom se suvremeni Europljanin mogao poi-
pično hrvatsko imenovanje. Prema Salaju, bivšem hrvatskom stovjetiti. Tek padom prethodno razorenoga Vukovara i napa-
disidentu koji je živio u Švedskoj, Tuđman mu je još u ranu je- dima JNA na povijesnu jezgru Dubrovnika Hrvatska je bila
sen ponudio da bude ministar informiranja, ali on se zahvalio percipirana kao žrtva, a JNA kao agresor. I to zahvaljujući po-
»jer ne zna biti ministar« i vratio se u Švedsku. Tjedni su prola- najviše divljaštvu jugoslavenske vojske i srpskih paravojski.

68 69
Uistinu osobena komedija zabune događala se u zagre- na provjera koju je gđa Varga prošla prije preuzimanja dužnosti
bačkom Hotelu »1«, u kojemu su bili smješteni europski pro- bilo je pitanje: može li rano ustati? Rekla je da može i dobila pri-
matrači. U hotel je počela pristizati europska vojno-obavještaj- liku besplatno voditi Ured. Ured su ustrojile prema vlastitim
na elita. Čim su stigli, počeli su montirati vlastite antene po zamislima: upućivale su javne pozive građanima koji znaju stra-
prozorima soba. U istom je hotelu bilo sjedište, upravo zbog ne jezike i žele pomoći, testirale potom njihovo znanje jezika,
njih osnovanog, Hrvatskog ureda za vezu s europskom proma- povijesti i zemljopisa. Oni koji su prošli imali su priliku volon-
tračkom misijom. Normalno bi bilo očekivati da je promatrači­ tirati kao prevoditelji i vodiči. U hotelu na kraju grada okupilo
ma za pružanje usluga vođenja i prevođenja namještena hrvat- se tada vrlo šaroliko društvo studenata, njihovih asistenata i
ska obavještajna elita. S klasičnim asortimanom obrade stranih profesora, turističkih vodiča, ali i direktora znanstvenih institu-
obavještajaca: piće, hrana, zabava, seks. Bilo bi očekivano da ta i akademika.!' kako se svi dvanaest godina poslije gotovo s
među prevoditeljicama budu i prevoditeljice s posebnim zada- nostalgijom sjećaju - gotovo nemjerljiva količina pozitivne
cima. Očekivati nešto tako normalno jest, dakako, pogrešno. energije. Svi su željeli - učiniti nešto. Već u prvim natječajima
Prije svega, u hrvatskome državnom vrhu nije uopće bilo u prevodioce volontere prijavili su se i Miroslav Tuđman, naj-
osviješteno tko su zapravo promatrači, što rade i koliko je nji- stariji predsjednikov sin, tada profesor informatike na Filozof-
hova uloga bitna za kreiranje politike njihovih vlada. A, osobi- skom fakultetu; Ivo Goldstein, tada mlad povjesničar; Ivan Ši-
to, nikomu nije padalo na pamet da bi se s njima možda trebalo monović, tada asistent na Pravnom fakultetu; studenti koji su
igrati nekih obavještajnih igara. Bili su uglavnom percipirani kasnije postali uspješni diplomati ili znanstvenici poput Maje
kao Europljani koji dolaze internacionalizirati krizu pa već Bakran, Tomislava Thura. Siniše Petrovića, ali i akademici po-
zbog takve misije oni rade gotovo više za Tuđmana nego za svo- put Vlatka Silobrčića -ljudi koji su poslije bili na dijametral-
je vlade jer mu pomažu u internacionalizaciji. I s kojima se ne no suprotnim političkim pozicijama. Upravo je akademika Si-
treba posebno baviti, možda im tek malo logistički pomoći da lobrčića gđa Varga zatekla, dolazeći na posao jednoga jutra,
vide što se događa. Malo ih podučiti hrvatskoj povijesti, što je kako disciplinirano čeka prevodilački zadatak sjedeći sam u ho-
Tuđman držao vrlo bitnim, predočiti im kulturno naslijeđe da telskom holu. Večer prije toga nazvali su ga iz Ureda: »Vlatko,
se uvjere kako su Hrvati star i kulturan narod. Doduše, na hr- možeš doći sutra rano, trebamo hitno prevoditelja!« Onaj tko je
vatskoj strani u to se vrijeme i nije imao tko igrati sofisticiranije zvao, vjerojatno neki student, pojma nije imao tko je Vlatko.
špijunske igre s međunarodnim predstavnicima. Poslije se prevoditeljska jezgra svela na 120-ak studenata i stu-
U red su, na volonterskoj osnovi, preuzele dvije dame. Ljerka dentica. Bez akademika.
Mintas-Hodak, tadašnja Tuđmanova savjetnica za pomorstvo Prva su iskustva bila zbunjujuća.
i turizam, postala je predstojnica ureda. Jer, turizam se u to rat- »Pucalo se na istoku i jugu, a oni su tražili da ih vodimo po
no doba nešto umrtvio. Verica Varga, brokerica iz Kanade koja sjevernoj Hrvatskoj. Dok sam ja pričao o kralju Tomislavu i
se zatekla u Hrvatskoj na ljetovanju, postala je operativna šefica knezu Višeslavu, oni su bili zainteresirani za mostove, zaustav-
Ureda. Nakon što je ponudila pomoćTuđmanovu uredu, jedi- ljali se i slikali ih sa svih strana. Zanimale su ih vojarne, zaustav-

70 71
ljali se i slikali ih sa svih strana«, sjeća se jedan od prvih prevodi- njemu svi ostali i čulo se još nekoliko 'tup' 'tup'. Tek kasnije
telja - vodiča iz Hotela »1«. Tek puno kasnije shvatio je zašto sam shvatila da sam ja zapravo njima bila štit jer meci su dolazili
su ih mostovi i vojarne zanimali više od kralja Tomislava. odozdo.« Poslije su izbrojili tragove šesto metaka koje su na he-
Prava iskušenja za volontere iz Hotela »1« počela su u rujnu, likopter rafaIno ispalili hrvatski vojnici. Netko je, navodno,
kada je mandat promatračke misije proširen sa Slovenije na Hr- propustio najaviti let.
vatsku, u kojoj se rat rasplamsavao, i kada su počela prevođenja Anegdotalni nesporazumi bili su dio svakodnevice. Koliki
u blizini fronte. Znali su se vraćati u šoku. Gđa Varga sjeća se šok kod promatrača može izazvati upoznavanje s hrvatskom
Ive Goldsteina koji je, nakon prevođenjapregovora sa srpskom kulturom, spoznala je gđa Varga kada je pokušala uvjeriti nizo-
stranom u tada već vrlo razrušeno m Turnju kod Karlovca, do- zemskog časnika kako lijep dar može biti - hrvatska kravata.
šao sa suzama u očima reći da on to više ne može raditi. »Čim sam spomenula hrvatsku kravatu, čovjek je smrrno pro-
U posebno osjetljivim prigodama na prevodilačke je poslove blijedio, lice mu se zgrčilo. Nisam znala što mu je odjednom.«
odlazila i šefica Varga. Tako su je jednoga jutra zamolili da ide Poslije se razjasnilo: uoči odlaska u Hrvatsku brifirani su o Hr-
prevoditi pregovore s JNA i promatračima na zagrebačkom ae- vatima, mahom ustašama, koji uživaju ubijati Srbe, a omiljeni
rodromu kako bi se našla pri ruci dan ranije imenovanom po- je način »hrvatska kravata«: pretežu vrat i kroz rupu na vratu
moćniku ministra policije, Ivanu Jarnjaku, jer će se uz iskusniju izvuku jezik. Bila je to klasična srpska propaganda, vrlo uspješno
prevoditeljicu neiskusni pomoćnik osjećati sigurnije. Naizgled godinama »plasirana kroz jugoslavensku diplomatsku i obavje-
bezazleno prevođenje pretvorilo se u najuzbudljiviji dan s pro- štajnu službu«. I nizozemski promatrači nisu jedini koji su uoči
matračima »Bilo je vrlo toplo jutrO i došla sam na posao u Hotel dolaska prošli brifinge slična sadržaja.
I u svojoj svijetloplavoj svilenoj haljini, i ne sluteći gdje ću zavr- »Tek dva-tri mjeseca nakon njihovog dolaska smo shvatile
šiti. Nakon kraćeg razgovora na aerodromu dogovoreno je da da su oni zapravo obavještajci«, priznaje Ljerka Minras-Ho-
predstavnici JNA, promatrača i hrvatske policije zajedno odu u
dak.« Neki to nisu čak ni tajili.« Tako joj je talijanski obavješta-
Okučane, gdje je došlo do sukoba.« Helikopter JNA već je če­
jac nakon upornog ispitivanja što zapravo radi u Italiji, slikovi-
kao spreman. »Najprije me brinulo kako ću u haljini u helikop-
to objasnio: »Znaš, ja radim za rimski MUP.« Kada su spoznale
ter. Kad smo već sjedili unutra, sjetila sam se da nemam svoje
da rade s obavještajcima i vidjele da oni pišu izvještaje, te da Bri-
tablete protiv mučnine, koje uvijek uzimam prije vožnje avio-
tanci pišu najviše izvještaja i imaju posebne instrumente za ko-
nom, i razmišljala sam što ću ako mi bude mučno u helikopte-
munikaciju na vrhu hotela, i šefice Ureda za pomoć promatra-
ru. Da ne počnem povraćati po generalima. Kako smo se počeli
čima počele su pisati dnevne izvještaje o svojem radu s njima.
dizati, odjednom se pored mene čulo nekoliko muklih 'tup',
'rup', 'tup'. General Rašeta je skočio prvi i, povikavši 'Jao, izgi- Rukom. U jednu bilježnicu. A i oni su im počeli davati na uvid
nusmo svi', bacio se na mene. A za njim i svi ostali muškarci iz svoje izvještaje. Dakako, samo one koje su pisali za EZ, no ne i
helikoptera. Kao, da me zaštite. Ležali smo tako neko vrijeme one koje su slali svojim vladama. Ali, kome to dati? Koga bi u
na podu helikoptera u letu: na meni protivnički general, a na Hrvatskoj uopće moglo zanimati što u rarno doba radi stoti-

72 73
njak elitnih stranih vojnih obavještajaca u Zagrebu? Dakako, nija koji je poginuo u helikopteru EU-a što ga je kod Novog
nikoga! Marofa srušio ratni avion JNA. One su znale što drugi ne znaju:
»Slale smo te izvještaje u Vladu, ali znale smo da ih nitko ne pukovnik Venturini zadao si je vlastitu misiju-otvoriti zagre-
čita. Nagovarala sam tadašnjeg premijera Gregurića da ih malo bački aerodrom i pokazati da je hrvatski zračni prostor siguran.
pogledaju jer u njima mogu naći zanimljivih informacija za rad Toga su dana dva helikoptera EU-a imala odobrenje za let na
Vlade. Tek nakon nekoliko mjeseci počeli su ih čitati«, sjeća se ruti Kaposvar-Brnik, ali su samoinicijativno skrenuli prema
Mintas-Hodak. Ali, što da Vlada radi s tim, na trenutke uzbud- Zagrebu računajući kako ih se JNA neće usuditi zaustaviti, a
ljivim štivom? Ministri u tadašnjoj vladi nacionalnog jedinstva kamoli srušiti bijeli helikopter europskih promatrača. Zapo-
bili su, baš kao i Predsjednik i njegovi ljudi, svjesni značenja vjednici ratnoga zrakoplovstva JNA vjerovali su da je u jednom
međunarodnog priznanja Hrvatske, ali i različitih stavova eu- helikopteru Josip Manolić, uopće ne računajući da bi netko od
ropskih država o tome pitanju. No, nisu znali kako utjecati na europskih promatrača mogao samoinicijativno ući u rizik po-
promjenu tih stajališta. 1 nisu prepoznali koliko u stvaranju tih kazivanja kako je hrvatski zračni prostor siguran. Promatrači iz
stajališta sudjeluju iZVještaji promatrača, niti su znali kako bi manjeg helikoptera gledali su ispred sebe kako je raketa ispalje-
mogli na njih utjecati. na iz »Miga« raznijela helikopter njihovih kolega. Gđe Min-
Nakon pet godina ratnih iskustava s europskim promatrači­ tas-Hodak i Varga živo se sjećaju i ugodnog baritona francu-
ma, gđa Varga - koju su ironično zvali Madame, a njezine pre- skog majora Loicka Tachera, koji im je tek nakon nekoliko
voditeljice Varga's Girls -počela je promatrati EU kao prostor mjeseci priznao da govori hrvatski i koji je najljepše pjevao
različitih muškaraca. »Kad sam postala svjesna tih razlika, po »Duboko je more«. l više od deset godina poslije povremeno se
prvi put sam posumnjala u mogućnost stvaranja jedinstvene nalaze na kavi s talijanskim abasadorom Fulviom Paulinijem,
Europe«, vrlo ozbiljno tumači Madame svoja zapažanja. »Ta- koji je bio prvi ambasador Europske komisije u Zagrebu i po-
ština raste od sjevera prema jugu, najtaštiji su Talijani i Špa- sebno se trudio naći način da EK financijski pomogne Hrvat-
njolci. Najmanje su tašti Skandinavci. Najveći papučari su skoj u jeku ratne i humanitarne krize. Rješenje je pronašao u
Danci i Šveđani, najbezličniji Nizozemci, najgrublji su Poljaci i fondu za katastrofe, proglasio rat u Hrvatskoj katastrofom i do-
Česi. A najveći džent1meni Britanci. No da biram muža, potra- bio novac za koji je potom kupovana humanitarna pomoć i hu-
žila bih ga definitivno među Francuzima jer imaju nešto iskon- manitarni su konvoji počeli stizati u Hrvatsku. Ambasador Pa-
sko.« Hrvatsku su poslije opservirale i o njoj izvještavale mnoge ulini i dalje redovito dolazi u Zagreb i odsjeda u Hotelu »1«, sta-
različite misije, izvjestitelji. Nitko tako pozitivno kao europski rom sjedištu promatrača. Ipak, najveći je ljubimac među pro-
promatrači, bez obzira na svoje međusobne razlike i bez obzira matračima ostao britanski general David Cranston jer je »bio
na različitost politika zemalja za koje »promatraju«. 1 unatoč šarmantan, najveći džentlemen, profinjen, volio je crno vino,
tome što im službena hrvatska vlast nije pridavala gotovo nika- imao razumijevanja i nastojao pomoći«. Uložio je mnogo više
kvo značenje. Ili, možda baš zato. Gospođe Mintas-Hodak i umijeća i truda no što obični mandat zahtijeva u dogovaranju
Varga s tugom se sjećaju talijanskog pukovnika Enza Venturi- tehničkih uvjeta za povlačenje vojske iz dubrovačkog zaleđa. A

74 75
Hrvata pred Bijelom kućom kako bi ukazao službenom Was-
gistrirati ured. Da bude što jeftiniji još nepriznatoj državi koju
hingtonu na krizu koja je klizila u rat i potaknuo ih na razmi-
predstavlja, nepriznati je ambasador kao rezidenciju iznajmio
šljanje o priznavanju Hrvatske. Bilo je vruće i vlažno washin-
jednoipolsobni stančić izvan grada, kakav bi možda uzeli tek si-
gtonsko ljeto, s četrdesetak stupnjeva u hladu. Nepriznati hr-
romašniji studenti. A njegova bi supruga tijekom vikenda došla
vatski ambasador, glavni govornik na skupu, učinio je sve što je
počistiti ured da ne plaćaju čistačicu. Iz hrvatskog su proračuna
umio i pretrpio mnogo kako bi djelovao državnički te predsta-
za sve troškove ureda, rezidencije, plaće o reprezentaciju dobi-
vio zemlju onako kako je vjerovao da je treba predstavljati.
vali 5000 dolara mjesečno. Ostalo je trebalo namaknuti dona-
Odjenuo je crni frak, u kojem se onako korpulentan znojio na
cijama iseljeništva.
Ured bi, po svojoj logici, trebao biti centar koji će koordini- sparini. Preko njega prebacio je veleposlaničku lentu - simbol
rati informacijske i lobističke aktivnosti kako bi SAD što prije države kojim je svoje izaslanike opremio predsjednik Tuđman.
priznale Hrvatsku. U jednosobnoj »rezidenciji« izvan grada i Na nogama je imao bijele tenisice jer su mu toliko otekle od
trosobnoj »ambasadi« u sumnjivoj četvrti - s 5000 dolara! U vrućine da ništa drugo nije mogao obuti. Bila je to slika Hrvat-
to je doba Hrvatska, iz Zagreba, angažirala neku anonimnu lo- ske u Svijetu. Na prvi pogled tragikomična. U biti tako tužno
bističku agenciju za neku smiješnu svotu, za koju bi u Americi arhaična, neuka, neefikasna, starački djetinjasta. Frane Vinko
netko jedva pristao čistiti cipele u ugovorenom razdoblju, a ne Golem istinski se trudio, ali bio je pogrešan čovjek na po-
lobirati za interese države u visokoj američkoj politici. Nije po- grešnome mjestu.
znat nijedan rezultat toga lobiranja, niti su u hrvatskom uredu A SAD 7. travnja 1992. priznaju Hrvatsku, Sloveniju i BiH.
ikada vidjeli svoga washingtonskog lobista. Šefu ureda Golemu Osoblje hrvatskog ureda u Washingtonu za to saznaje iz Zagre-
pridružio se potkraj 1991. prvi suradnik, američki postdiplo- ba. Naime, neke su veze s kongresmenima uspostavili, ali još
mac iz Zagreba, i drugi - američki Hrvat koji je mnogo prido- nisu uspjeli doprijeti do State Departementa, američkoga mi-
nio rješavanju prozaičnih administrativnih pitanja. Uspio je re- nistarstva vanjskih poslova, institucije koja je stranim diploma-
gistrirati ured i zdravstveno osigurati »diplomate«. Čak uspije- tima u Americi i onima koji se tako nastoje osjećati ključna in-
vaju uprogramirati memorandum ureda na faks, registrirati stitucija za vezu. Da je stanje bilo koliko-toliko normalno,
ured kao predstavništvo strane vlade. Auto su registrirali zahva-
Ured je trebao biti taj koji će Zagrebu najaviti priznanje. I na-
ljujući prethodnim tehničkim znanjima vozača - Hrvata koji kon što je Washington priznao tri nove države i nakon što je
je prešao k njima iz jugoslavenske misije pri UN-u u New Yor-
~počelo srpsko osvajanje BiH, Frane Vinko Golem još uvijek
ku. Međutim, diplomatski su im kontakti još uvijek na nultoj
razini. Još nisu znali kojemu bi važnome u američkoj admini-
l nema nikakav kontakt sa State Departememom. A kao da i ne
~shvaća što se dogodilo. Krajem svibnja 1992. prvi veliki masakr
straciji slali te faksove. A od lobističkih aktiv~osti najviše je
~.u opkoljenom i ratnom Sarajevu. Granata ispaljena s položaja
upamćen anegdotalni nastup »ambasadora« Golema na hrvat-
',- 'ojske bosanskih Srba, koji su opkolili grad i drže ga na nišanu,
skom protestnom skupu ispred Bijele kuće.
gađa Sarajlije koji čekaju u redu za kruh. Vijest o masakru,
Dakle, uz podršku hrvatskog iseljeništva u SAD-u Frane
,ustriranu potresnom fotografijom, objavljuje i Washington
Vinko Golem još je ljeti 1991. organizirao velik protestni skup

78 79
Post. Istinski potresen i ne konzultirajući nikoga, Frane Vinko nistrima europskih država. Mock je pritom bio dragocjena po-
Golem odlučuje napisati svoje prvo pismo američkome držav- moć. I na tim je turnejama bilo mnogo više improvizacije no

nom tajniku. Pismo počinje s »Dir Mister Bejker«. Neslužbeni što bi se po medijskim iZVještajima moglo zaključiti. Nakon
hrvatski ambasador skreće pozornost Mister Bejkeru na tužne pada Vukovara Separović i Kostrenčić dobili su iznenada nalog
događaje u svojoj zemlji. Istinski potresen tragedijom u Saraje- da odu iz Hrvatske kako bi netko bio vani u slučaju najgorega.
vu, hrvatski je predstavnik zaboravio da je BiH sada već druga A to je mogla biti potpuna okupacija, pad vlasti ili oboje.
država. Srećom, imao je tek broj faksa State Departemenra iz I spremili su na brzinu stvari i sjeli u Inin, avion kojim su te
telefonskog imenika pa vjerojatno James Baker nije nikad upo- jeseni putovali po Europi. Ali, kamo krenuti? Najjednostavnije
znat sa sadržajem pisma. Frane Vinko Golem nije nikada dobio je bilo - Aloisu Mocku. »Mock nas je odmah primio. Završili
službenu titulu hrvatskog ambasadora u Washingtonu, povu- smo razgovor, on nas pita kamo ćemo dalje, mi sliježemo rame-
čen je prije uspostave diplomatskih odnosa. S anegdotama koje nima. Onda je Mock nazvao svog kolegu s Islanda pa smo kre-
su pratile njegov mandat, Frane Vinko Golem je bio istinska nuli na Island uvjeravati ministra da prizna Hrvatsku«, sjeća se
slika međunarodnoga djelovanja Hrvatske u to doba: mnogo Kostrenčić. T ako su u sljedeća dva tjedna, uglavnom u Mocko-

dobre volje i bezgranično neznanje. vu aranžmanu, obišli gotovo cijelu Europu - iz baze u Beču.
V do je specifično bilo i hrvatsko vanjskopolitičko djelovanje Preciznije, u kavani nasuprot Ministarstvu vanjskih poslova, u
iz Zagreba. Franjo Tuđman volio je pisati pisma svjetskim dr- kojoj su ponekad imali i konzultacije s austrijskim šefom diplo-
žavnicima, koja bi onda bila objavljivana u hrvatskim novina- macIJe.
ma i čitana na Hrvatskoj televiziji. Tako je hrvatska javnost Mnogi su hrvatski političari važno odlazili na takozvane lo-
imala dojam žive vanjskopolitičke aktivnosti. Ali - nitko više. bističke turneje po europskim prijestolnicama, upisujući ih po-
Dok su, primjerice, europski promatrači, koji su mogli prenije- slije velikim slovima kao svoje zasluge za priznanje: kako su raz-
ti poruke svojim vladama, bili od hrvatskih vlasti ignorirani, govarali u britanskom Foreign Officeu, pa što su rekli u Quai d'
hrvatsko im je vodstvo te poruke pokušavalo proslijediti putem Orsayu. Dojmovi koje su neki od njih ostavljali baš i nisu bili
domaće televizije. tako sjajni. Primjerice, hrvatski iseljenici u SAD-u, koji su po-
Dojam izuzetne vanjskopolitičke aktivnosti u lobiranju za magali organizirati razgovore hrvatskih političara, pa i minista-
priznanje Hrvatske ostavljao je i agilni i kontroverzni ministar ra s važnim ljudima iz američke administracije, znali su se naći
vanjskih poslova Zvonimir Separović. Kako otkriva njegov ta- u čudu kada bi hrvatski »politički lobisti« zatražili da ih se slikas
dašnji šef kabineta Marijan Kostrenčić, razgovore s europskim »važnom osobom« i - nestali. Bez razgovora! Poslije su shvatili
ministrima najčešće im je dogovarao austrijski vanjskopolitički pravi razlog slikanja, nakon što bi vidjeli slike s »uspješnih raz-
ministar Alois Mock. Iz perspektive bilo kakve države, s bilo ka- govora« u hrvatskim novinama. Bila je to tako tipična hrvatska
kvom diplomacijom i bilo kakvim starim vezama, gotovO je ne- manira. Glavni cilj diplomatskih i lobističkih djelovanja ipak je
zamislivo da je uopće moguće iz pozicije autsajdera i nepriznate bio pružiti hrvatskoj javnosti i Tuđmanu »dokaz« o vlastitu
države bez diplomacije organizirati jedan za drugim susret s mi- uspješnom radu. Pokazati se kod kuće.

80 81
UN PREUZIMA KRIZU - BRITANIJA izazov je i za Vijeće sigurnosti. U doba hladnoga rata ono je slu-
POBIJEDILA EUROPU žilo, prije svega, očuvanju balansa između dviju supersila,
SAD-a i tadašnjega SSSR-a, uz koje su Francuska, Velika Bri-
tanija, pa i Kina, bile u sporednim ulogama. Nakon završetka
bipolarnog sustava došao je trenutak i za novo pozicioniranje
stalnih članica. Novi je izazov za njih bio prilično bezbolan: ras-
pad Jugoslavije, rat u Hrvatskoj, a potom i u BiH, nisu bili
istinska prijetnja ni širem regionalnom, a kamoli svjetskom
miru. Izravni i kratkoročni ekonomski interesi nijedne od stal-
nih članica Vijeća sigurnosti nisu bili ugroženi. U samouprav-
noj socijalističkoj Jugoslaviji strani kapital nije bio bitnije pri-
Ez je pala na ratnom ispitu u Hrvatskoj baš u jeku maštanja o sutan. A bilo je to područje na kojemu su se susretali još prastari
ujedinjenoj Europi, s zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politički interesi, pobjede i porazi europskih sila, sukobljenih u
politikom. Nedostajalo joj je vodstvo. Dvanaest država, i to dr- Prvome, pa zatim u Drugome svjetskom ratu: Francuske i Veli-
žava stare Europe, trebalo je postići političku suglasnost po- ke Britanije na pobjedničkoj i Njemačke na poraženoj strani. I
trebnu za upravljanje krizom i usporedno konsenzusom stvara- na kojemu su se prema fifthJfifthy podjeli s Jalte sudarali nešto
ti nova pravila za djelovanje. Praktički, nemoguća misija. T eo- recentniji interesi SSSR-a i SAD-a u hladnoratovskoj podjeli.
rijski, EZ je tada bila u jedinstvenoj prilici da se nametne kao
Upravo idealno igralište.
vjerodostojan sigurnosni čimbenik u Europi. T akva se prilika
Nisu svi regionalni akteri jednako željeli uključivanje UN-a
više nikada nije ponovila.
u krizu, niti su svi bili jednako sretni zbog dolaska plavih kaci-
Pred vratima je bio UN, međunarodnaorganizacija dizajni-
ga. Milošević ih je poželio u studenome 1991. Planirana osvaja-
rana za očuvanje statusa qUQ. UN je imao pravila i procedure za nja u Hrvatskoj privodio je kraju, bližio se trenutak kada će mu
djelovanje u sigurnosnim i ratnim krizama. Ali kada se kriza odgovarati primirje i netko tko će čuvati osvojeno, da može
podvede pod UN-ove mehanizmime, nastaje efekt »rep vodi osloboditi snage za sljedeći rat u BiH. Uz to, iako podijeljena,
psa«, odnosno pravila vode krizu. A pravila čuvaju status quo. EZ je popuštala njemačkim argumentima za priznavanje Hr-
Krizni je menadžer Vijeće sigurnosti, u kojem pet stalnih člani­ vatske i Slovenije, što je podrazumijevalo otvaranje šireg proce-
ca ima pravo veta. Osim što su mu odluke po definiciji visoko sa priznavanja, uključujući i članstvo u UN-u. Milošević je tre-
kompromisne, Vijeće sigurnosti nema ih čime provesti jer UN bao mirovni plan i plave kacige prije nego što UN prizna Hr-
nema ni svoju vojsku ni policiju. Može ih prikupiti od država vatsku. Jer, ako bi sporazum o mirovnim snagama bio potpisan
članica, koje su ih spremne dati tek za niskorizične operacije ču­ s Hrvatskom, on formalno ispada iz igre, a plan stvaranja Veli-
vanja mira. Samo teroretski i za njegovo nametanje. Nova kriza ke Srbije počinje se rastakati. Naime, uz izvjesnu budućnost

82 83
ostanka u hrvatskim granicama, čak i slabašna UN-ova misija pred Vijeće 26. studenoga. Želja je istovremeno proslijeđena
mogla bi polučiti, s vremenom, rezultate i lokalni srpski pobu- Cyrusu Vanceu, kojega je glavni tajnik UN-a Perez de Cuellar
njenici koje je Milošević instrumentalizirao mogli bi se, uz me- u međuvremenu imenovao UN-ovim posrednikom za krizu i
đunarodno posredovanje, dogovoriti o zaštititi svojih manjin- koji je u studenome već istraživao u Beogradu i Zagrebu mo-
skih prava s hrvatskim vlastima i oblike nadzora te zaštite. A hr- gućnosti angažmana UN-a.
vatske bi se vlasti moglo tada vrlo efikasno kontrolirati u pro- Početkom rata u Hrvatskoj Franjo Tuđman izražavao je eu-
vedbi dogovora o zaštiti srpske manjine ako bio on bio vezan za ropskim mirovnim posrednicima želju za plavim kacigama.
uspostavu pravnoga poretka u međunarodno priznatim grani- No, bilo je to prerano - za sve osim za njega. Milošević se tada
cama, njezina političkog prioriteta. opirao svakoj internacionalizaciji. Hrvatska nije bila međuna­
Ali, Milošević nije napao Hrvatsku da bi zaštitio ljudska i rodno priznata država pa je za poziv trebala, među ostalima, i
manjinska prava hrvatskih Srba, već da bi uzeo dio teritorija. Miloševićeva suglasnost. A on je tada tek započinjao ratna osva-
Njemu nije trebao UN koji će u Hrvatskoj pomagati provedbi janja. U vrijeme kada Milošević predlaže mirovne snage UN-a,
modela manjinske zaštite, nego UN koji će u Hrvatskoj pono- Tuđman više na njih ne gleda s entuzijazmom. Strahuje od ci-
viti ciparski model- zaleđivanja postojeće okupacije. Trenu- prizacije - gotovo trećina Hrvatske bila je pod srpskom oku-
tak je za njega bio idealan, a formula jednostavna. Po pravilima pacijom. I ne samo to: hrvatska je komunikacijski presječena i u
UN-a: plave kacige čuvat će njegove ratne stečevine u Hrvat- smjeru sjever-jug i u smjeru istok-zapad. Ili, slikovitije, iz Za-
skoj sve dok se ne postigne sporazumno rješenje srpskog pitanja greba se samo vrlo zaobilazno moglo do Dalmacije i do Slavo-
u Hrvatskoj. A on može putem instrumentaliziranoga lokalnog nije. Ali, igrajući na kartu međunarodnoga priznanja države u
srpskog vodstva u Hrvatskoj osigurati da se sporazumno rješe- njenim republičkim granicama kao politički prioritet i glavni
nje nikada ne postigne. Borisav Jović predstavlja ideju o dovo- formalno pravni argument za kasniji povrat okupiranoga po-
I'
đenju mirovnih snaga UN-a u Hrvatsku kao svoju. »Smatram dručja, Tuđman se nije smio suprotstaviti daljnjoj internacio- 'I
t"
da postoje svi razlozi da sada, kada srpski narod na tim teritori- nalizaciji krize koju je sam tražio. U protivnome stječe atribut
jama ima vlast, zatražimo od Ujedinjenih nacija da ih one zašti- nekooperativne strane i daje za pravo Miloševiću.
te svojim mirovnim snagama do političkog rešenja jugoslaven- Tuđmanu bi najviše odgovaralo da mirovni proces u Hrvat-
ske krize«, navodno je Jović predložio Miloševiću 2. studenoga skoj ostane u nadležnosti EZ-a. Njenoj se efikasnosti može pri-
1991. (str. 407). Imajući u vidu razinu njegove »samostalnosti« govarati, ali ma koliko razjedinjena bila oko tajminga priznanja
i znajući tko je istinski master-mind provedbe velikosrpskog novih država, EZ je uvijek bila protiv mijenjanja granica silom.
plana, razumno je sumnjati u Jovićevo autorstvo nad prijedlo- U vrijeme kada su se JNA i srpske paravojske približavale plani-
gom. Ali, argumenti koje iznosi ne ostavljaju dilema namjera- ranoj zapadnoj granici Velike Srbije, liniji Karlobag-Karlo-
ma. Ideja se ubrzano i koordinirano ostvaruje. Na istome sa- vac-Viro-vitica, to je bilo izuzetno bitno, jer je ostavljalo
stanku dogovaraju da upute pismo Vijeću sigurnosti sa zahtje- izglednim povratak okupiranih teritorija. No, i Njemačka,
vom za slanje međunarodnih snaga u Hrvatsku. I pismo stiže glavni advokat hrvatskog priznanja, tada ultimativno traži od

84 85
Tuđmana prihvaćanje Vanceova plana, koji on oklijevanjem vo Vance najviše protivio priznavanju Hrvatske i Slovenije, po-
pokušava izbjeći. U nekoliko telefonskih razgovora njemački državajući britanski i francuski zahtjev za odgodu priznanja do
šefdiplomacije Genscher požuruje ga da prihvati plan koji uvo- cjelokupnog rješenja. I tek su se nakon nekoliko telefonskih
di UN u krizu. U protivnome, on ne može braniti argumente razgovora Genscher-Kohl, kada se vidjelo da Njemačka neće
za priznavanje pred ostalim članicama EZ-a, koje su ionako na popustiti, Britanija i Francuska priklonile njemačkom stajali-
to nevoljko pristale. Hrvatska se nalazi u zamci. štu kako bi sačuvale ugroženo jedinstvo Europe (M. Libal, Li-
Tuđmanova sumnjičavost prema UN-ovim mirovnim sna-
mits ofPersuasion, Praeger, str. 82). No tko je tu ugrožavao eu-
gama rasla je kako se Vanceova misija ispitivanja uvjeta za nji- ropsko jedinstvo? Je li to uistinu Vance, kao bivši američki dr-
hov dolazak produbljivala. žavni tajnik i aktualni posebni izaslanik glavnog tajnika UN-a
Iako u to vrijeme distancirane i istinski nezainteresirane za Pereza de Cuellara, tada već na kraju mandata? Ili su ga ugroža-
detalje rješavanja krize u bivšoj Jugoslaviji, SAD bile su vrlo za- vale Britanija i Francuska, gledano s tadašnje njemačke ili tali-
interesirane da EZ padne na europskom sigurnosnom ispitu i janske pozicije? A može i obrnuto, gleda li se s francuske i bri-
da UN preuzme krizu. A to se i događalo bez njihova osobitog tanske pozicije. Vance je, doduše, podupirao nejedinstvo, SAD
angažmana. EZ je padala sama i razjedinjavala se iznutra. Za je ono veselilo, ali EZ se razjedinjavala sama. Da je bila jedin-
SAD bilo je dovoljno u ključnim trenucima podržati britanska stvena u vođenju Mirovne konferencije koju je sama osnovala,
stajališta. Britanija je pak vrlo suvereno i uspješno vodila krizu Vanceov bi stav o (ne)priznanju bio irelevantan. Za razliku od
pod okrilje UN-a. SAD su u tome razdoblju pasivnosti izrazito europskih država, čija je politika umnogome bila određena po-
viješću, SAD u to vrijeme uistinu nisu bile zainteresirane za to
podržale dvije britanske inicijative. Zajedno s Britanijom inici-
rale su rezoluciju Vijeća sigurnosti o embargu na uvoz oružja za kuda će prolaziti granice novih država, niti za stupanj autono-
čitavo područje bivše Jugoslavije, koji je išao izrazito u korist
mije koju trebaju dobiti hrvatski Srbi. Kriza ih je zanimala po-
Miloševiću i JNA, a na štetu Tuđmana i poslije Izetbegovića. najprije kao sredstvo i mogućnost za definiranje nove američke
Napadnutoj i nenaoružanoj Hrvatskoj i poslije BiH uskratio je uloge u Europi.
pravo na obranu, primoravši ih da žele li opstati, kupuju oružje I dok je Vance često bio sumnjičen za europski neuspjeh u
po mnogo višoj cijeni - na crnome tržištu. SAD su također ak- Hrvatskoj, a osobito za propust sprječavanje rata u BiH, ulogu
tivno podržavale britanski, odnosno Carringtonov zahtjev o lorda Carringtona malo je tko od njegovih europskih kolega
odgodi međunarodnog priznanja Hrvatske i Slovenije. Kla- propitivao. A upravo je on, preuzevši kormilo Mirovne konfe-
sična Europa poslije je voljela tražiti krivca za svoj mirovni neu- rencije uime EZ-a, vodio krizu prema UN-u. Europski sanjari
spjeh i nemoć preko Oceana, kao alibi. SAD su joj pomogle da o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici u početku nisu to
ne uspije, ali nisu joj zabranile da bude jedinstvena i efikasna. čak ni primjećivali. Štoviše, imponirali su im Carringtonova
Tako njemački ambasador Michael Libal, od samih početa­ suverenost, cinizam i kompetencija, a tih je osobina lord imao
ka sudionik mirovnog procesa, ističe kako se na famoznome više nego cijelo ministarsko vijeće. Kao što je i britanska politi-
noćnom ministarskom sastanku EZ-a 16. prosinca 1991. upra- ka imala više spoznaja i umijeća upravljanja krizom od ostatka

86 87
bove, zalagao se da Hrvatska vojska prekrši primirje, baš kao što Za razliku od Miloševića, koji je bio briljantan taktičar te ko-
je to redovito radila JNA dok je bila u prednosti, i da oslobodi ristio svaku slabost protivnika i podijeljenost mirovnih posred-
okupirana područja. Tuđman je to odbijao. Čija je opcija bila nika, Tuđman praktički nije imao pregovaračku taktiku. Pone-
bolja, ostat će kontroverza. Jer, nikada neće biti poznato bi li kad je olako prihvaćao prijedloge, ne znajući točno - ni on, a
Hrvatska vojska uistinu uspjela osloboditi sve okupirane terito- ni njegovi suradnici, posve neiskusni u diplomaciji i međuna­
rije. U tom slučaju, međunarodna zajednica zasigurno bi na- rodnim pregovorima - koje su posljedice prihvaćenih prijed-
kon određenog vremena priznala rezultat, a Hrvatska izbjegla loga. Potom bi pokušavao izmijeniti ili reinterpretirati ono na
kasniju neizvjesnost ciprizirane države. Ali što ako je procjena što je već pristao, a to je tada već bio uzaludni posao. T ako
bila pogrešna, ako vojska ne bi uspjela vratiti sve okupirane teri- Mario Nobilo, tadašnji Tuđmanov savjetnik za vanjsku politi-
torije? Hrvatska bi izgubila ono malo europskih saveznika, ku, opisuje u svojim sjećanjima kako je Marack Goulding
uključujući Njemačku koja je, potrošivši mnogo političke »objašnjavao hrvatskim sugovornicima kako funkcionira kla-
energije u međunarodno priznanje, ultimativno zahtijevala od sično mirovno posredovanje« i primjećuje in retrospect »umje-
Hrvatske da nastavi surađivati i prihvati plan. I vjerojatno bi sto da se pokuša uklopiti u uvjete UN-a kako bi dobio sugla-
prokockala šansu da ikada poslije postane država u svojim av- snost Vijeća sigurnosti za slanje mirovnih snaga koje je nabrojio
nojevskim granicama. Tuđman se u toj dilemi odlučio za put Goulding, Tuđman je opet najviše vremena potrošio objašnja-
- uz međunarodnu zajednicu. vajući genezu srpske imperijalne politike« (Hrvatski feniks, str.
Je li Tuđman mogao ishoditi za Hrvatsku povoljniji Vance- 239). Nobilo je tada bio jedan od tih »hrvatskih sugovornika« i
ov plan? Vjerojatno u nekim nijansama, da je imao više među­ Goulding je zapravo radio njegov posao. Loš u taktici, a upravo
narodnog iskustva, bolju pregovaračku taktiku i da su europski katastrofalan u prezentaciji svoje politike, Tuđman je ipak
predstavnici uložili neki napor da UN-ov mirovni plan ne de- imao jasnu ideju o tome što želi - hrvatsku državu. I instinkt
gradira dotadašnje europske odluke i osnovni duh europskoga - više nego plan i spoznaju - kako to postići.
mirovnog rješenja. Uza sve svoje podijeljenosti, gotovo sve dr- I u pregovorima o Vanceovu planu Milošević je potvrdio re-
žave EZ-a istinski su bile protiv priznavanja sile kao legitimnog nome majstora igre i briljantnog taktičara iako je shema bila
sredstva za promjenu granica. Vanceov je plan upravo to impli- prilično jednostavna. U pregovorima je uvijek koristio više-ma-
cirao. Doduše, i Tuđmanovo shvaćanje načela da se granice ne nje isti obrazac: prihvatio bi prijedlog tek kada bi bio potpuno
mogu mijenjati silom bilo je vrlo dubiozno. Smatrao ga je valja- stjeran u tjesnac i kada bi mu prijetilo ispadanje iz igre zbog ne-
nim za Hrvatsku, ali baš nije bio siguran vrijedi li načelo i za kooperativnosti. Nakon vlastita pristanka koristio je druge
BiH. I to je otvoreno iznosio pred svojim stranim sugovornici- strukture vlasti da dodatno razblaži efekte prihvaćenoga prijed-
ma- od Genschera do Vancea. Ostavljajući ih često bez riječi. loga. Iako je efektivno usmjeravao i kontrolirao srpsku pobu-
Imajući na umu tadašnju hrvatsku poziciju i interes, Tuđman nu, kod Vanceova je plan, primjerice, tražio da mirovni posred-
je bio posljednja osoba na svijetu koja je smjela otvoreno izraža- nici Vance i Goulding dobiju suglasnost vlasti pobunjenih Srba
vati sumnje u opstojnost granica BiH. kako bi ishodili dodatne povlastice. U drugim slučajevima

94 95
upućivao je mirovne posrednike da ishode suglasnost vojske ili Pet dana nakon odluke o slanju Unprofora, Milošević i vod-
vodstva bosanskih Srba. Međunarodni su posrednici u pravilu stvo pobunjenih Srba vuku nov politički potez - proglašavaju
prihvaćali tu igru. Iako su uglavnom znali ili brzo naučili da državu Republiku Srpsku Krajinu na području triju UNPA
Milošević može dobiti suglasnost svojih povjerenika, ljudi koje zona. Srpske vlasti nisu zadovoljne zaokruženošću teritorija dr-
je sam stvorio i održavao na vlasti, mnogo lakše nego oni. Ali, žave koju su proglasili, a koju im čuva Unprofor. Ali, tu je Ma-
nitko se tada nije usuđivao tako razgovarati s Miloševićem, gos- rack Goulding, koji im izlazi ususret i uvodi u plan takozvane
podarom rata. Da ga ne izgubi kao suradnika u mirovnom pro- ružičaste zone, područja koja su izvan administrativnih granica

cesu. Osobito nije bilo u interesu Vanceu i Gouldingu ulaziti u općina obuhvaćenih UNPA zonama. Ružičasta su uglavnom

napetosti s glavnim akterom krize koji je jamčio dug, komplek- područja koja su Srbi okupirali, a na kojima u principu nikada

san i slojevit mirovni proces, baš kakav je i njima odgovarao. nisu imali većinu. Sve to ulazi naknadno pod zaštitu UN-a, od-
nosno ostaje pod srpskom kontrolom. N a hrvatsko protivljenje
Nakon što je njemački šef diplomacije Genscher slomio po-
Goulding se ljuti i prijeti jer, po njemu, to vraća pregovore na
sljednji Tuđmanov otpor operacionalizaciji Vanceova plana,
početak i čini operaciju nemogućom. Hrvatske je predstavnike,
Vijeće sigurnosti donosi 21. veljače rezoluciju o stvaranju Un-
odlučne da ostanu kooperativni, u to vrijeme bilo lako zaplašiti.
profora, vojno-civilne misije koja će čuvati mir na »području
Hrvatska javnost dugo nije imala pravu percepciju o prirodi
bivše Jugoslavije«. Hrvatska još nije članica UN-a. Dvanaest
Unproforove misije. Doduše, iznenađenje i nerazumijevanje
bataljuna plavih kaciga, s lakim oružjem koje mogu upotreblja-
bilo je obostrano. Novine su bilježile kako su danski vojnici na
vati tek u samoobrani, čuvat će tri područja - UNPA zone. U
proputovanju bili iznenađeni hladnim bojkotom djevojaka u
UNPA zonu Istok, koja obuhvaća okupirana područja istočne zagrebačkim diskotekama. Oni su očekivali klasičnu zemlju
Slavonije i Baranje, uključujući i razrušeni Vukovar, područje mirovnih misija u kojima kaciga i kruna djeluju kao čarobni
u kojemu Srbi nikada nisu bili većina stanovništva i koje izrav- ključić. Tradicionalno prezrive prema uniformama, one su
no graniči sa Srbijom, dolaze belgijsko-Iuksemburški i ruski očekivale da su ih Danci i Nigerijci pod plavom kacigom došli
bataljun, koji posebno brine hrvatsku javnost zbog tradicional- braniti i oslobađati, da to njihovi dečki ne bi morali činiti. Pri-
noga rusko-srpskog prijateljstva. U zonu Zapad, koja obuhva- lično je dugo u hrvatskoj javnosti vladalo uvjerenje da su plave
ća zapadnu Slavoniju, dolaze argentinski, nepalski, jordanski i kacige došle osloboditi zemlju od srpske okupacije. Sredo-
kanadski bataljun. U sektor Sjever, koji obuhvaća Kordun i Ba- vječna gospođa koja je u Radićevoj ulici, usred Zagreba. ručnom
niju, dolaze Francuzi, Čehoslovaci i Kenijci, a u sektor Jug, na torbicom počela prijetiti plavokosom unproforcu, glasno je
područje oko Knina, iz kojega je krenula pobuna, dolaze nige- izrazila svoja očekivanja: »Hajde, na frontu, na frontu! Nismo
rijski, poljski i danski bataljun. Mrički plavci stižu kasnije od vas zvali da sjedite po gostionicama.« Šok je uslijedio kada su
ostalih. Prema neslužbenim verzijama Unproforove admini- počele stizati vijesti da se plave kacige vrlo lijepo druže sa srp-
stracije, kasnili su zbog pogrešno procijenjene klime - čekali skim pobunjeničkim vlastima. Ni hrvatsko vodstvo u prvo vri-
su uniforme s dugim hlačama. jeme još nije shvaćalo pravu dimenziju i prirodu Unproforova

96 97
mandata. Uza sumnjičavost u rezultate misije, EZ je bila krat- RAT U BIH - »AMBULANTE« DOLAZE
koročno zadovoljna. Jedan veliki problem koji ju je zamarao i
uznemiravao cijelu jesen - rat u Hrvatskoj - prebacila je dru-
gIma.

Alija Izetbegović je krajem 1991. i početkom 1992. očajnički


tražio plave kacige. Apelirao je više puta kod Cyrusa Vancea i
Maracka Gouldinga, koji tome nisu bili skloni. Pisao je uzalud
pisma glavnom tajniku UN-a u odlasku, Perezu de Cuellaru, i
novome glavnom tajniku Boutrosu Ghaliju, koji stupa na duž-
nost početkom 1992. Izetbegović je imao izuzetne razloge za
zabrinutost i strah. Milošević je završio posao u Hrvatskoj,
UN-ova mirovna misija dolazila mu je čuvati osvojeno, te je u
ostvarivanju projekta Velike Srbije na redu bila BiH. Bosanske
Srbe prethodno je organizirao i naoružao, kao i hrvatske. JNA
se nakon okončanja posla u Hrvatskoj povlačila u BiH s veli-
kim dijelom teškog oružja koje je izvukla iz hrvatskih vojarni
pod okriljem mirovne konferencije EZ-a. Rat je bio pred vrati-
ma. Pitanje je bilo samo kada i s kojim povodom.
Ako je rat u Hrvatskoj i bio iznenađenje za one koji baš nisu
vjerni konzumenti analiza ozbiljnijih obavještajnih službi, do-
lazeći rat u BiH nije mogao iznenaditi. Svi koji su se bavili rješa-
vanjem jugoslavenske krize to su znali ili imali razloga znati.
Unatoč tome, Izetbegović dobiva odbijenicu za odbijenicom.
U svojem prvom izvješću Vijeću sigurnosti o postjugoslaven-

98 99
skoj krizi novi glavni tajnik Ghali odbija poslati preventivnu Ghali preporuča i preseljenje zapovjedništva Unprofora iz Sa-
mirovnu misiju u BiH, uz obrazloženje koje in retrospect izgleda rajeva zbog sigurnosnih razloga. Goulding, glavni arhitekt
kao cinično proročanstvo. »Što se tiče zahtjeva predsjednika UN-ove mirovne opdracije u Hrvatskoj, ujedno ga obavještava
BiH Izetbegovića, da se u Republici odmah razmjesti supstan- da je ona u opasnosti jer se bosanski Srbi odbijaju demobilizira-
cijalna mirovna misija UN-a, koncept dokumenta od 11. pro- ti i razoružati. I tako sredinom svibnja Unproforovo zapovjed-
sinca već predviđa razmještanje UN-ovih vojnih promatrača u ništvo odlazi iz ratnog Sarajeva u sigurni i mirni Beograd - da
BiH. I ja sam također uvjeren da bi pitanje koje je pokrenuo Milošević, Karadžić i Mladić mogu spokojnije osvajati BiH.
predsjednik Izetbegović zasad trebalo biti tretirano u kontekstu Glavni tajnik tada već raspoznaje strane, zaključuje da JNA ko-
sveobuhvatne mirovne operacije koju predviđa taj dokument« risti pregovore za provođenje politike etničkog čišćenja. Ali,
(Izvješće glavnoga tajnika Vijeću sigurnosti 5. siječnja). Dakle, Izetbegovićev zahtjev za interventnim snagama smatra »ne-

nije još vrijeme. Veća misija za očuvanje mira bit će upućena u praktičnim rješenjem« i preporuča da Unproforov mandat u

BiH tek kada dođe vrijeme za širu mirovnu operaciju. Ima li, BiH bude osiguravanje humanitarnih koridora, ako se strane
uoči novoga rata, ljepše poruke za Miloševića od poruke da UN slože. A strane se i dalje ne slažu jer se Srbi protive, pa su uvjeti
udovoljavaju njegovoj želji? za misiju i dalje nesigurni.
Milošević se, naime, tada žestoko protivio slanju plavih kaci- Je li to uistinu samo rep vodio psa, ili je netko vodio rep da
ga u BiH, baš kao što je to činio početkom rata u Hrvatskoj. odvede psa u ponor? Je li ono što se obično naziva međunarod­
Mirovne su mu snage trebale tek kada završi osvajanje, a ne na zajednica uistinu bespomoćno gledalo kako pravilima ogra-
kada ga počinje. Kao i u hrvatskom slučaju, njegova je želja po- ničen inertni UN te ničim ograničeni i poduzetni Milošević
štovana. Nakon što je rat u BiH počeo, i obrazloženje odbijanja vode BiH u ratnu katastrofu? Ili su neke države članice Vijeća
se promijenilo. Na zahtjev Vijeća sigurnosti da razmotri mo- sigurnosti namjerno puštale, čak gurale BiH u ratnu katastrofu,
gućnost slanja plavih kaciga u BiH, glavni tajnik izvještava pokrivajući ciljanu politiku ograničenim pravilima inertnoga
kako ni tada nije trenutak za slanje mirovne misije jer je nesi- UN-a? Tek Bosna - sastavljena od triju konstitutivnih naro-
gurnost pojačana, a tri strane dijele različita mišljenja o prisut- da: Muslimana koji su kao vjerska zajednica pretvoreni u Tito-
nosti mirovne misije (Izvješće glavnoga tajnika VS 24. travnja). voj Jugoslaviji u narod, te Srba i Hrvata, a nijedan narod nema
Sintagma »pojačana nesigurnost« znači da srpski napadi jačaju. natpolovičnuvećinu - može biti pravi laboratorij za ono što bi
A formula o različitim mišljenjima triju strana znači da Musli- se moglo ikada dogoditi u Europi i svijeru, kako je to upozora-
mani i Hrvati žele mirovne snage, no Srbi se, iz vrlo razumljivih vao šef francuske diplomacije Dumas.
razloga, protive. A mirovne snage u pravilu dolaze tek kada je Nitko nije nikada otvoreno priznao: da, ja sam želio rat u
sigurno i kada se sve strane slože. To je bio bosanski peh: u si- BiH i učinio sam mnogo da tu želju ostvarim. Čak ni Slobodan
ječnju je bilo prerano, u travnju više nije bilo sigurno i nikad Milošević nije to nikad tako rekao. Ali, načinna koji je vođen
nisu bili svi suglasni. U svibnju je to postalo krajnje »neprak- takozvani mirovni proces uoči rata u BiH sadrži mnoge kontro-
tič no rješenje«. Štoviše, slijedeći savjete Maracka Gouldinga, verze. Osobito nakon što je Predsjedništvo BiH 20. prosinca

100 101
1991. donijelo odluku o početku postupka za osamostaljenje, nja, neće biti priznata. Mrkva je, dakle, nagrada za osvajanje, a
za koju su glasali muslimanski i hrvatski članovi Predsjedništva, osvajača valja nagraditi kako bi bio kooperativan u mirovnom
a srpski su bili protiv. Zaključcima Badinterove komisije koju procesu.
je stvorila EZ, početkom prosinca definirani su i pravo i put re- Carrington nastavlja mirovnu konferenciju tek 29. veljače,
publika do međunarodnog priznanja, kao i uvjeti glede zaštite nakon što je Tuđman - na njemačko inzistiranje - pismeno
ljudskih i manjinskih prava koje moraju ispuniti za međuna­ izvijestio Boutrosa Ghalija da bezuvjetno prihvaća Vanceov
rodno priznanje. Izetbegović je, uz podršku muslimanskih i hr- plan. Vanceovi i Carringtonovi suradnici nalaze razumijevanje
vatskih političkih predstavnika, krenuo tim putem koji je, baš i za takav neobični tajming. Carrington navodno nije želio pro-
kao prije u Hrvatskoj i Sloveniji, vodio preko raspisivanja i odr- tivljenjem Miloševiću ugroziti Vanceovu mirovnu misiju. Ar-
žavanja referenduma, te na temelju njegovih rezultata, budu li gument se ne doima uvjerljivo: upravo je Milošević želio tu mi-
pozitivni, do proglašavanja neovisnosti. Alternativa neovisno- rovnu misiju i Vanceov plan je napravljen po njegovoj mjeri.
sti jest postati dijelom Velike Srbije jer Jugoslavije više nema, Pitanje je: zašto iskusni pregovarači, kao što su bili Vance i Car-
ustvrdio je toga dana Izetbegović obrazlažući bosanskoherce- rington, nisu zaigrali na tu kartu i barem pokušali povezati
govačkoj javnosti »osjetljivu odluku Predsjedništva«. »Osjetlji- UN-ovu mirovnu misiju u Hrvatskoj, koju je Milošević pri-
vost« nitko nije dovodio u pitanje. željkivao, s preventivnom misijom u BiH i sudjelovanjem na
T o su čudniji sljedeći potezi lorda Carringtona. Početkom Mirovnoj konferenciji, koje je odbijao? Miloševićeva je taktika
siječnja nije voljan nastaviti Mirovnu konferenciju iako su svi, i tada i poslije bila: uvijek imati otvorenu samo jednu frontu.
osim srpskih predstavnika, izrazili želju za nastavkom. Ta odlu- Nije tada ni vojno bio spreman imati otvorenu frontu u Hrvat-
ka tako podsjeća na njegovu raniju suspenziju mirovne konfe- skoj i otvarati novu u BiH. Zašto su mu tada Carrington i Van-
rencije u doba Miloševićevih najintenzivnijih osvajanja u Hr- ce omogućili upravo ono što je želio? Stavili su BiH na dnevni
vatskoj, a uz obrazloženje da srpska strana ne želi sudjelovati. red tek nakon što je UN-ova misija u Hrvatskoj bila neupitna?
Ne skrivajući nezadovoljstvo odlukom EZ-a o međunarod­ Ili, zašto je Carrington, kombinirajući u pregovorima elemente
nom priznanju Hrvatske (i Slovenije), Carrington tumači da sveobuhvatnog i parcijalnih rješenja, prihvatio stajališta iden-
daljnji proces nema smisla jer mu ta odluka uništava mrkvu, tična Miloševićevim: da se međunarodno priznanje novih drža-
odnosno nagradu za sudjelovanje. Nije više imao čime motivi- va odgodi do sveobuhvatnog rješenja, a pitanja unutarnjeg
rati Srbe. Nitko i ne postavlja pitanje o kakvoj to mrkvi Carrin- ustrojstva i zaštita manjina rješavaju parcijalno, jedna po jedna.
gton govori! Što još može motivirati Miloševića u Hrvatskoj, Onako kako su dolazile na red u Miloševićevu ostvarivanju
nakon što je osvojio gotovo trećinu teritorija i dobio mirovnu projekta Velike Srbije. Carrington je, bilježi njemački ambasa-
misiju da mu je čuva? U tom slučaju, mrkva može biti jedino dor Libal, od samoga početka Mirovne konferencije, od rujna
obećanje da će osvajanje ubrzo legalizirati. Kad je riječ o BiH, 1991., uporno odbijao zahtjeve dase na pregovaračkistol stavi i
oduzimanje mrkve Miloševiću moglo bi biti upozorenje da mu unutarnje ustrojstvo BiH (str. 92). A kada je to početkom velja-
srpska osvajanja ni u toj državi, nakon međunarodnog prizna- če 1992. prihvatio, na Libalovo iznenađenje, zaobišao je dota-

102 103
dašnja tijela Konferencije kojima su jugoslavenska problemati- Početkom ožujka 1992., nakon što su se na referendumu
ka i Miloševićeva taktika već bile bliske, poglavito radnu grupu Muslimani i Hrvati mahom izjasnili za samostalnost, a Srbi ga
za manjine koju je vodio njemački ambasador Geert Ahrens. bojkotirali; nakon što su donošenje parlamentarne deklaracije
Nego je pregovore o unutarnjem ustrojstvu povjerio portugal- o neovisnosti Srbi dočekali barikadama oko Sarajeva, zlokob-
skom ambasadoru Joseu Cutilheiru, koji je bio potpuni autsaj- nom najavom događaja, uz zlokobna proročanstva Miloševiće­
der u tim pitanjima. Postoji formalno objašnjenje: Portugal je va povjerenika za BiH Radovana Karadžića da će Bosna grcati u
početkom 1992. godine preuzimao predsjedanje EZ-om. Po-
krvi - EZ i SAD usuglašavaju politiku priznavanja BiH. Da se
stoji i uvjerljivije objašnjenje: ubacivanjem u pregovore neisku- ne bi ponovilo nesuglasje iz hrvatskoga sl učaja. Začudo, najveći
oponenti priznavanja Hrvatske, SAD i Britanija, postaju advo-
snoga Cutilheira, mirovni proces EZ-a bio je potpuno u Car-
kati priznanja BiH u trenutku kada je vrlo vjerojatno da će ono
ringtonovim rukama.
poslužiti kao povod za već pripremljeni srpski napad. Još za-
Cutilheirovim imenom nazvan je i prvi propali mirovni plan
čudnije, podupiru ga i Carrington i Vance, nevoljko navodno,
za BiH, koji nitko nije osobito ozbiljno shvaćao i ubrzo je zabo-
ali pozivajući se na principijelne razloge. Ne bi bilo korektno,
ravljen. Najambicioznije države EZ-a poput Francuske i Nje- argumentirali su, ne udovoljiti bosanskohercegovačkoj deklari-
mačke, koje su imale pretenzije davati ton budućoj zajedničkoj ranoj želji za samostalnošću nakon što su priznate Slovenija i
vanjskoj i sigurnosnoj politici, praktički su izbačene iz igre. I to Hrvatska. Začuđujuća je tolika principijelnost od posrednika
formalnim argumentom Zajednice - predsjedao je Portugal koji su nekoliko mjeseci otklanjali Izetbegovićeve zahtjeve za
kao nova članica, prvi put, bez vanjskopolitičke težine i bez preventivnom mirovnom misijom, uz obrazloženje da bi time
iskustva u strukturama EZ-a. U zagrebačkom Hotelu »1«, u naljutili Miloševića. Sam je Milošević, odgovarajući na Karad-
misiji europskih promatrača Britanci su praktički vodili poslo- žićevu uznemirenost, grubo i točno definirao efekte međuna­
ve predsjedavajućega umjesto neiskusnih Portugalaca (razgo- rodnog priznanja BiH, podsjećajući da je i Kaligula imenovao
vor Mintas-Hodak, Varga). Na obostrano zadovoljstvo, a i ar- svoga konja senatorom, ali konj nije nikada postao senator (La-
gument je bio logičan: Britanija je predsjedala EZ-om u sljede- ura Silber, Death ofYugoslavia, Penguin Books, str. 241).
ćem polugodištu. U UN-u u New Yorku, Njezino Kraljevsko Priznanje BiH - 6. travnja 1992. od strane EZ-a, a dan ka-
Veličanstvo bilo je dobro predstavljeno na ključnim mjestima snije od strane SAD-a - imalo je efekt povlačenja obarača.
operativne pripreme mirovnih operacija - u Maracku Goul- Bilo je povod srpskom ratu protiv BiH. Puška je bila namješte-
dingu i Sashiju Tahooru. Ukratko: Velika Britanija osigurala je na ranije, mnogo ranije. Milošević se čak i formalno pripremio
1992. godine monopol na mirovni proces međunarodne zajed- za opciju priznanja. Još u siječnju naredio je da se svi oficiri
nice. Njegova je osnovna značajka bila: prepustiti inicijativu JNA koji su podrijetlom iz BiH premjeste u matičnu republiku
Miloševiću, čak ga ohrabriti, pustiti da se stvari dogode, a po- kako bi u svibnju mogao formalno povući JNA iz BiH i formal-
tom pokrenuti mirovne procese. A SAD, u izbornoj godini, pu- no se distancirati od rata. Jer, povučene su samo oznake na uni-
štale su da Britanija vodi. EZ je ispala iz igre. formama. Ostalo je oružje JNA, dovučeno i iz Hrvatske, ostale

104 lOS
su lokalne srpske jedinice, naoružane i organizirane nekoliko je priznanje poslužilo kao izravan povod za rat. Ključna je razli-
godina ranije, presvukli su se oficiri JNA i nastala je - vojska ka u umijeću predstavljanja svoje politike i prodavanja svoje ar-
bosanskih Srba. Kojoj su, baš kao i u Hrvatskoj, u pomoć pri- gumentacije. Velika Britanija i SAD imale su ga mnogo više no
skakali iz Srbije Arkanovi Tigrovi, mahom brutalni specijalci, Njemačka i Austrija. Uspjele su uvjeriti čak i kasnijega nje-
te Šešeljevi Beli orlovi, psihopati-koljači. I jedni i drugi formal- mačkog šefa diplomacije Joschku Fischera da su Genscher i
no izvan Miloševićevih kompetencija, ali su stvarno bili vrlo Kohl, odnosno Njemačka, forsiranjem međunarodnog prizna-
čvrsto uvezani u projekt stvaranja Velike Srbije. Pretjerano bi nja Hrvatske gotovo proizveli rat u BiH. Njemačka nije ni po-
bilo tvrditi da su SAD i EZ međunarodnimpriznanjem izazva- kušala nikoga uvjeriti da su Velika Britanija, a i SAD, vodeći
le rat u BiH jer je rat pripremljen i ciljevi određeni mnogo rani- mirovni proces u intermezzu između dva rata - uskraćivanjem
je. Ali, čudno je ipak da u moru različitih teza o ratu praktički zaštite BiH prije priznanja i ohrabrivanjem Miloševića slijedeći
nikad nije propitivano djelovanje međunarodnog priznanja na njegove želje - propustile i pokušati spriječiti rat.
početak srpskoga rata u BiH, koje Milošević jest iskoristio kao Svi koji su trebali znati vrlo su dobro znali što slijedi u BiH
povod. Nakon što su SAD i Velika Britanija isforsirale prizna- nakon što je Hrvatska pacificirana. Opovrgavajući teze da je
nje BiH, a odbile je zaštititi prethodno od tempiranoga rata. CIA nepripremljena dočekala rat u BiH, njezin tadašnji direk-
No, zato i zapadni političari, ali i vrlo ozbiljni autori i analiti- tor James Woolsley tvrdi kako je CIA čvrsto vladala događaji­
čari ratova u bivšoj Jugoslaviji, često ponavljaju tezu kako je ma i razvojem (Wiebs, str. 74). Još iz doba hladnoga rata, kada
preuranjeno međunarodno priznanje Hrvatske ubrzalo i pota- je Jugoslavija bila značajan igrač, CIA je imala poseban interes
knulo rat u BiH. Znači da Hrvatska nije priznata, odnosno da za to područje. Imala je kvalitetne informacije i dovoljno anali-
je priznata aneksija njena teritorija, Milošević bi odustao od tičara te jezičnih specijalista na raspolaganju kada je sukob po-
BiH - glavnoga plijena za stvaranje Velike Srbije? Zvuči pri- čeo. I uvijek zna tko, kada, s kim i o čemu razgovara. Tako kaže
lično stupidno. Ili bi, možda, bilo prihvatljivo da je etničko či­ njezin šef. Uvjerljivost mu daju raniji izvještaji CIA-e, koja je
šćenje i anektiranje BiH proveo tiše, bez aktivne upotrebe ten- predvidjela raspad Jugoslavije te rat i nastanak novih država.
kova i granata, samo hladnim oružjem i koncentracijskim logo- Potvrđuju to i američki obavještajni analitičari koji su, raspola-
rima? To je, naime, bila realna alternativa priznanju Hrvatske, žući informacijama prikupljenim špijunskim satelitima, pri-
zahtjevu za osamostaljenje BiH i njenu međunarodnom pri- sluškivanjem radija i telekomunikacija, informacijama teren-
znanju. Tiši teror! Razlika između međunarodnog priznanja skih agenata i praćenjem medija, u svakome trenutku znali što
Hrvatske i priznanja BiH bila je u tome što je prvo predvodila se događa i mogli su predvidjeti svaki sljedeći korak Srba u vrlo
Njemačka, uz jaku podršku Vatikana i Austrije, dok su drugo racionalnom projektu etničkog čišćenja, ali njihovi nadređeni
predvodile SAD i Velika Britanija, uz veliku zabrinutost Nje- u američkoj administraciji nisu bili zainteresirani za to. To vrlo
mačke i Austrije za posljedice priznanja bez zaštite. Prvo je pri- uvjerljivo argumentira Samantha Power u knjizi A Problem
znanje, vođeno u okrilju EZ-a, zaustavilo Miloševićev rat u .from Hell, opsežnoj analizi američkog odnosa prema genocidi~
Hrvatskoj i počelo uvoditi pravila koja su ga zabrinula. Drugo ma u 20. stoljeću. (Autorica je za tu knjigu nagrađena Pulitze-

106 107
rovom nagradom 2003.) SAD su sve do polovice 1993. godine sprijateljio nekoliko godina ranije na zajedničkim manevrima.
bile vrlo rezervirane prema ratu, obrazlažući to nepostojanjem Ali, nekadašnji britanski obavještajac bio je u Bosni doktor.
nacionalnog interesa. Štoviše - šef medicinskog tima. Nelagoda je bila obostrana
Europa je u to doba djelovala kao tri vodeće države - Brita- (isto, str. 279). Usred oštre bosanske zime francuski su plavci,
nija, Francuska i Njemačka- koje su na tlu Bosne vodile bitku tada već s mandatom u BiH, ali samo za čuvanje humanitarnih
O) za obavještajni prestiž. Pokazalo se to već kod promatrača koridora, primijetili britansku ambulantu koja je sletjela u pro-
EZ-a iz zagrebačkog Hotela »I«. Nova su prilika za dodatno valiju. Međunarodna zajednica zatekla je međunarodnu zajed-
upoznavanje s BiH bile mirovne i humanitarne misije. Francu- nicu u nevolji u ratnoj Bosni i, logično, ponudili su im pomoć
ski bataljun, pristigao u proljeće 1992. u hrvatski Gračac služ- da ih izvuku iz provalije. Cupkaj ući oko oštećenih ambulan-
beno, kako bi pridonio provddbi Vanceova plana, imao je ne- tnih kola, dva su promrzla britanska bolničara molila Francuze
službeno i posebne zadatke. Njegovi su pripadnici često odlazi- da ne prilaze jer će uskoro doći njihovi koji će im pomoći. Zgo-
li na tajne i nelegalne »izlete« u BiH, u kojoj još nisu imali ni- da je imala i nastavak. Francuzi su je pretočili u internu špijun-
kakav mandat, te slali spoznaje u centralu ORM-a (Departe- sku uzrečicu. »Ne daj bože da budeš ranjen blizu britanskoga
ment de renseignement militaires), francuske vojne obavještaj- medicinskog tima jer u ambulantama pretrpanim instrumenti-
ne službe. »Bosna počinje gorjeti«, izvještavali su višekratno ma za elektronsku špijunažu više nema mjesta ni za jedna nosi-
centralu, ali kako je nekoliko godina poslije, pod pseudoni- la!« (Franchet, str. 28) I još, k tome, za operacijskim se stolom
mom, opisao ogorčeni sudionik misije, Commandant Fran- može naći šef medicinskog tima koji je nakon niza obavještaj-
chet, »u proljeće 1992. Bosna nikoga nije zanimala« (Com- nih prošao i brzi kirurški tečaj. Do kraja rata britanske su am-
mandant Franchet, Casque bleupour rien, JCLattes, 1995., str. bulante krstarile Bosnom, pojavljujući se neočekivano na naj-
ll). Tek šte su pod plaštdm UN-ove misije, a za potrebe fran- bizarnijim mjestima, tamo gdje bi transporteri bili suviše upad-
cuske vojne obavještajne službe počeli inkognito istraživati Bos- ljivi. Bio je to dio humanitarne pomoći. Posebno je zabilježeno
nu, susreli su se s neugodnim iznenađenjem: posebni izaslanici njihovo intenzivno krstarenje bihaćkim džepom, u enklavi od-
Njezina Kraljevskog Veličanstva već su bili tamo. Kako se sta- metnutoga Fikreta Abdića.
nje usijavalo, britanske su vlasti pokazale izuzetno humanu ge- Kako potvrđuju i opsežna istraživanja Ceesa Wiebsa (autor
stu uputivši kao pomoć svoje ambulante s pripadajućim oso- knjige Intelligence and the War in Bosnia, predavač na amster-
bljem: tristotinjak liječnika, medicinskih tehničara i drugog damskom Sveučilištu, stručnjak za obavještajna pitanja), oba-
medicinskog osoblja. vještajci su djelovali ponajprije kao državni obavještajci, a neke
Prostor je bio gotovo premalen za sve špijune koji su se slije- su informacije prosljeđivane NATO-u i mogle su ih koristiti
vali u BiH od 1992. godine. I anegdotalni susreti bili su ne- države članice. UN, odnosno Unprofor, dobivali su ostatke. I
izbježni. Francuski narednik na špijunskom zadatku s iznena- tu se pokazalo da samo najveće države mogu imati prave infor-
đenjem je na nekoj bosanskoj cesti prepoznao svojega britan- macije za vođenje autentične međunarodne politike, dok su
skog kolegu po struci, obavještajca dakle, s kojim se gotovo male ili manje moćne države vođene tuđim obavještajnim služ-

108 109
bama. Prvi zapovjednik Unprofora, indijski general Satish izbjeglice koji pokušavaju pobjeći preko Une u Hrvatsku. A
Nambiar bio je i izvan drugoga kruga informiranja, nije dobi- onda miroljubive plave kacige pokazuju što mogu. Bez manda-
vao čak ni informacije NATO-a jer Indija nije članica. I privat- ta čak i za ulazak u Bosnu, francuski plavci odlučuju potražiti
no se često žalio da ne kontrolira jedinice kojima formalno za- izbjeglice i nalaze oko 3000 opkoljenih ljudi, uz uski prijelaz
povijeda, te da je informativno zaobiđen i izoliran. Napustio je preko U ne, koji s bosanske strane kontroliraju Beli orlovi, a s
funkciju, navodno, iz privatnih razloga. hrvatske paravojska hrvatskih Srba. Francuski vojnici, posta-
Službeno, Unprofor je u to doba bio mirovna i neopremlje- vivši blindirane transportere ispred Belih orlova, osiguravaju
na misija koja nije mogla intervenirati u rat u BiH. Niti je do prolaz izbjeglicama i ispaljuju nekoliko upozoravajućih plotu-
rane jeseni imala mandat uopće ulaziti u BiH. Neslužbeno, na koji odvraćaju šešeljevce od daljnjih pokušaja maltretiranja.
stvari su izgledale bitno drukčije. S promatračkog mjesta blizu I zbrinjavaju izbjeglice na hrvatskoj strani, u UNPA zoni, za
hrvatsko-bosanske granice francuski plavci 10. lipnja proma- koju imaju mandat i u kojoj čuvaju srpske ratne stečevine. Beli
traju, s udaljenosti od nekoliko stotina metara, kako bosanski orlovi se ne protive. Mandat za UN-ovu misiju u BiH, i tada
Srbi započinj u etničko čišćenje većinski muslimanskoga mjesta samo humanitarni, dobivaju četiri mjeseca kasnije, kada su
Kulen Vakufa. Prvo opkoljavaju mjesto. Poslije podne im dola- Srbi već etnički očistili to područje. Prije nisu imali mandat jer
zi jedan od prognanih i ispriča kako su Srbi dali ultimatum gra- se protivio Milošević.
donačelniku da Muslimani predaju oružje i napuste mjesto. Američki novinar Roy Gutman otkriva 19. srpnja u Newsda-
Gradonačelnik oklijeva s odgovorom. Sljedećega jutra Srbi po- yu postojanje srpskoga logora za Muslimane i Hrvate, zatočene
činju granatirati mjesto, a pod kišom granata Muslimani bježe i u neljudskim uvjetima u kojima umire šest do deset ljudi na
pred večer stižu do susjednoga Orašca. Francuzi tada još samo dan. Ušao je u nj s predstavnicima Međunarodnoga crvenog
promatraju (Franchet, str. 12). Orašac je sljedeća meta. Et- križa. Televizijska ekipa britanskog ITN-a i Ed Vuillamy, no-
ničko čišćenje Orašca Laura Silber opisuje kao model etničkog vinar Guardiana, uspijevaju početkom kolovoza ući u logor
čišćenja bez otvorenog sukoba (Silber, str. 269). Srpske para- Omarsku. Televizijske snimke izgladnjelih logoraša iza bodlji-
vojne jednice opkoljavaju mjesto, stežu obruč, ulaze u mjesto kave žice, koje su prenijele sve svjetske televizije, podsjećaju na
blokirajući ulaze, idu od kuće do kuće, tjeraju stanare van, odu- holokaust. Užas je postao javan, dospio je u dnevne boravke za-
zimaju im novac i nakit, odvajaju žene i djecu od muškaraca i padnih građana, javno je mnijenje zgranuto.
zadržavaju muškarce nekoliko dana. Odvajaju elitu: političke Obavještajni analitičari znali su to davno prije. Jon Western,
aktiviste, lokalne uglednike i imućnije te ih šalju u već pripre- tadašnji obavještajni analitičar State Departementa za BiH, po-
mljene logore u kojima prolaze mučenje i ponižavanje, prije vjerio je Samanthi Power (Power, A Problem from Hell, A New
sljedeće destinacije u izbjeglištvu. Za elitu su pripremljeni logo- Reublic Book, str. 266):
ri iz kojih se ne vraća. Jedan od onih koji su uspjeli pobjeći dola- »Mogli smo vidjeti napade koji predstoje gledajući ekrane
zi do francuskoga promatračkog mjesta i obavještava ih da su naših kompjutorskih terminala, skenirajući satelitske snimke
Šešeljevi Beli orlovi zauzeli mjesto te da nastavljaju progoniti ili, često, tek gledajući televiziju. Mi smo točno znali svaki slje-

110 111
deći potez bosanskih Srba, a nismo mogli učiniti ništa. Zamisli- istinski laboratorij! Da bi se moglo vježbati, trebali su i rat i zlo-
te da možete reći 'Za dva dana ovo će selo umrijeti', a ne možete čini, a ne mirna Bosna.
učiniti ništa da to spriječite. Samo sjedite, čekate da se to dogo- Zločini, razaranja i ljudska stradanja davali su značenje, teži-
di i revnosno izvijestite nadređene u hijerarhiji.« Američki oba- nu i razlog mirovnom posredovanju - aureolu spasitelja. U če­
vještajci znali su za srpske logore još od svibnja. Iako međusob­ tiri godine rata i paralelnoga mirovnog procesa u Bosni ponav-
no u stalnome nadmetanju, iako je u obavještajnim krugovima ljao se isti koncept: zločin ili njegovo (namjensko) otkrivanje
na terenu bila poznata praksa da Anglosaksonci taje sve bitne prethodili su gotovo svakoj međunarodnoj mirovnoj inicijativi
spoznaje od Francuza i obrnuto, obavještajci zapadnih država ili konferenciji, gotovo svakoj odluci značajnoj za stvaranje mo-
na terenu i obavještajni analitičari dijelili su istu frustraciju - dela novoga kriznog menadžmenta. Mediji su u tome imali izu-
sve su znali, a nadređeni u hijerarhiji to nisu željeli čuti. »Slali zetnu ulogu. Zločin koji nije bio na televiziji ili u novinama,
smo izvještaje gore, ali nije bilo nikakva odjeka. Odgovor bi- kao da se nije dogodio. Pozornost je najlakše mogla privući -
smo dobili jedino ako bi taj događaj pokrili mediji«, primijetio krv, divljaštvo, asocijacije na holokaust. I koncept je obilato
je Western (str. 270). upotrebljavan i zloupotrebljavan. Stanovnici Sarajeva, koje je
Na prvi pogled opet izgleda kao da je rep vodio psa u među­ bilo u okruženju i pod stalnom topovskom paljbom i snajperi-
narodnom angažmanu u BiH, kao da su televizijski i novinski ma bosanskih Srba, strahovali su od dolaska CNN-ove ekipe u
izvjestitelji vodili politiku svjetskih centara moći. No, njih su iz grad. Jer, to je u pravilu značilo više granata i aktivnije snajperi-
pozadine navodili ogorčeni terenski obavještajci i desk-officeri ste. Bosanskim je Srbima tada bilo najmanje u interesu aktivi-
analitičari, shvativši da oni koji donose odluke reagiraju jedino rati snajperiste. Interes im je bio nešto drukčiji: držati pozor-
na slike s televizije. Neki čudan komunikacijski lanac: oni koji nost medija na Sarajevu dok ne osvoje i etnički ne očiste ostatak
-donose odluke najprije su od Bosne učinili jedan od obavještaj- Bosne! Pošiljatelj svih triju smrtonosnih granata ispaljenih na
no najpokrivenijih kutaka svijeta, da bi potom sa svojim oba- javna mjesta u Sarajevu vrijeme kada je tamo najviše ljudi, osta-
vještajcima komunicirali putem televizije, koristeći ih ponaj- o je dubiozan. Prema općem uvjerenju ispalili su ih bosanski
prije kao novinarske vodiče. No komunikacija je čudna samo Srbi s obronaka iznad grada. Prva je ispaljena na ljude koji su
ako pretpostavimo da međunarodnu zajednicu čini skup do- čekali u redu za kruh 27. svibnja 1992. godine. Tadašnji zapo-
bročinitelja kojih je prioritet i istinski cilj spriječiti rat i huma- vjednik plavih kaciga u BiH, kanadski general Lewis McKenzie
nitarnu katastrofu u Bosni. Vrlo je pak logična - pretpostavi- zabilježio je u svome dnevniku (Peacekeeper, The road to Saraje-
mo li da je rat u BiH korišten ponajprije da bi se pokazalo umi- vo) da su plave kacige primijetile nekoliko čudnih detalja: ulica
jeće upravljanja ratom i mirovnim procesom, da bi se izgradio je blokirana prije eksplozije, a nakon što se stvorio red, pojavili
model za buduće lokalne i regionalne sukobe. U BiH se od su se predstavnici bosanskih medija i stajali sa strane kako bi
1992. do 1995. godine dokazivalo tko je tko u tome šarolikom odmah nakon eksplozije potrčali na mjesto događaja. McKen-
skupu država i međunarodnih organizacija, koji se prilično ne- zie nije nikad ostavljao dojam da se najbolje snalazi u tome ratu,
adekvatno nazivao međunarodnom zajednicom. Bio je to - niti da je sasvim nepristran. Nikada se ne zna ni koje je sve »am-

112 113
bulante« imao pod plavim kacigama. No, zanimljivo je ipak da spas. Priče o masovnim silovanjima, granatiranju i batinjanju
se masakr dogodio dan nakon što je WEU (Zapadnoeuropska postajale su s vremenom suviše monotone da bi polučile željeni
unija) u Londonu raspravljala o mogućnostima vojne interven- efekt. Egzotično divljaštvo imalo je bolju prođu. Tako je u vri-
cIJe. jeme prve srpske opsade Srebrenice bosanski ambasador pri
Druga granata sumnjiva podrijetla, ispaljena 5. veljače 1994. UN-u Muhamed Šaćirbej, inače vrlo uspješan promotor Bo-
na tržnicu Merkale, ubila je 67 ljudi. Snimljena je gotovo kako sne na međunarodnoj sceni, otišao korak predaleko. I izvijestio
pada, stjecajem okolnosti CNN-ova reporterka bila je na tržni- u New Yorku kako su zbog gladi među stanovništvom zabilje-
ci odmah poslije granate. Ali nikad nije sa sigurnošću utvrđeno žene i pojave - kanibalizma.
tko ju je ispalio. Balističari plavih kaciga odbili su potvrditi teze I postojanje srpskih koncentracijskih logora otkriveno je u
Izetbegovićeve vlade i opće uvjerenje da je granata ispaljena sa jeku velike mirovne inicijative. U Londonu se pripremala veli-
srpskih položaja, navodeći kako je bila riječ o teledirigiranoj ek- ka Mirovna konferencija. Doduše, prvi su u mirovnu ofenzivu
sploziji (Franchet, str. 107). Srbi su tada imali najmanje razloga ušli Francuzi, pokušavši učiniti Pariz središtem povijesnog sku-
počiniti masakr jer su SAD inzistirale na odluci o intervenciji pa. Ali, Britanci su opet bili vještiji, iskoristivši činjenicu što
NATO-a, a i u nalaze britanskih balističara ima se razloga po- predsjedaju EZ-om. Srbi još uvijek nisu osvojili i etnički očisti­
sumnjati, imaju li se u vidu tadašnja britanska politička nasto- li sve što su planirali, a dobili su u međuvremenu ekonomske
janja da tu odluku spriječe. Bilo kako bilo, gotovo sedamdese- sankcije UN-a. No, sve su glasniji bili i zahtjevi za oružanom
tak ljudi bilo je mrtvo, a četiri dana poslije NATO je dao ulti- intervencijom. Osobit Je pritisak u UN-u provodila Organiza-
matum bosanskim Srbima za povlačenje teškog oružja iz zone cija islamske konferencije (OIK). Objavljeno je kako je od svib-
isključenja oko Sarajeva. I povijesna granata ispaljena na Saraj-
nja do kolovoza u BiH poginulo oko 35.000 ljudi, a pokazani
lije koji su čekali u redu za vodu 28. kolovoza 1995. godine, a
su i srpski logori. Hitno se sastala UN-ova komisija za ljudska
koja je poslužila kao izravni povod NATO-ove zračne inter- prava i imenovala bivšega poljskog premijera Tadeusza Mazo-
vencije protiv vojske bosanskih Srba, bila je, prema balističari­ wieckog specijalnim reporterom za ljudska prava u bivšoj J ugo-
ma pod kapom UN-a, ispaljena s položaja Armije BiH. Istina slaviji. Idealan kontekst za velebni mirovni skup, kakav je bila
je ostala nepoznata, a motivi govore u prilog nalazu UN-ovih Konferencija na kojoj je sudjelovalo tridesetak država okuplje-
balističara. nih po različitim kriterijima: EZ, SAD, Rusija, Jugoslaviji su-
Ratni su dopisnici prepričavali kako su neki fotoreporteri u sjedne zemlje, predstavnice OIK-a i širok krug aktera iz BiH,
potrazi za efektnom fotografijom bili spremni platiti ubijanje; Srbije i Crne Gore spojenih u novu Jugoslaviju, i Hrvatske.
da su muževi dovodili žene kako bi uvježbano i slikovito opisale Iako je izgledao velebno, tako širok skup u jeku rata može
predstavnicima međunarodnih humanitarnih organizacija da poslužiti tek kao međunarodno pokriće za nedjelovanje i time-out
su silovane, nakon što su shvatili da time osiguravaju izbjeglički jačem. T ako je i bilo. Britanska je diplomacija unaprijed pripre-
status u nekoj od zemalja zapadne Europe. Osim što je bio mila čitav niz sjajnih dokumenata koje je samo trebalo potpisa-
okrutna stvarnost, zločin je način da se privuče pozornost i kupi ti. No, izostale su sankcije za neprovođenje potpisanoga. Milo-

114 115
šević je imao razloga za zadovoljstvo: vratio se iz izolacije na jav- LIKOVI MIROVNE SAPUNICE
nu scenu, a živopisni instant-premijer nove Jugoslavije, kali-
fornijski biznismen Milan Panić, širio je duh miroljubive i koo-
perativne Srbije te stavljao potpise na dokumente koji Miloše-
vića nisu obvezivali i na javnu je scenu kao politički predstavnik
bosanskih Srba izveden Radovan Karadžić. Milošević je ra-
zvodnio odgovornost i mogao nastaviti tamo gdje je prije stao.
Jedna od rijetkih odluka konferencije koje su ostvarene jest pre-
tvaranje Mirovne konferencije o bivšoj Jugoslaviji u stalno tije-
lo, u sklopu kojega će se ubuduće voditi mirovni proces, a ko-
jim će supredsjedati UN i EZ. U ime UN-a supredsjedatelj je
postao Cyrus Vance, a lorda Carringtona je, kao predstavnik Lord David Owen dočekan je s reputacijom šarmantnog, pu-
EZ-a, zamijenio lord David Owen. Britanija, koja je željela blicitetu uvijek sklonog političara bez posla, nekada najzgodni-
osujetiti i pokazati nerealnim njemačko-francuskevizije o pre- jeg šefa britanske diplomacije. U nepune tri godine mirovnog
rastanju Zajednice u politički i sigurnosni subjekt, ponovno se posredovanja stekao je atribute lašca, zlotvora i kralja manipu-
nametnula kao tumač politike EZ-a. Odnosno, kako se to po- lacije. Bio je to omraženiji što je njegova mirovna misija odmi-
slije pokazivalo, EZ nije imala supredsjedatelja. Preko lorda cala. Kod svih - osim kod Miloševića, njegovih satelita i sim-
Owena Britanija je još čvršće nego dotad preuzela mirovni pro- patizera. I bio je intelektualno superioran. Nije bilo pitanja
ces na području bivše Jugoslavije. Tek Što su se svjetla london- koje ga je moglo dovesti u nelagodu i ostaviti bez odgovora, uvi-
ske mirovne predstave ugasila, Srbi su nastavili osvajanja u
jek je imao inicijativu i bio korak ispred. Bio je elokventan,
BiH. A u Ženevi je 3. rujna, pod predsjedanjem Vancea i Owe-
ubojito ciničan, nije mu se mogao poreći šarm i bio je tako lede-
na, počeo jedan od najgrotesknijih i najperverznijih mirovnih
no proračunat. Gotovo beskrupulozan - sa smiješkom.
procesa.
Kada je želio impresionirati, umio je biti izuzetno šarman-
tan. Nije se trudio da ga svi vole, nastojao je biti iznad svih.
Kada je u usponu, imao je nepogrešiv osjećaj za priliku, za tre-
nutak. Zaslijepljen vlastitim manipulacijskim moćima, nije
znao prepoznati jedino trenutak kada treba stati. Ponekad je
bio neočekivano iskren i otvoren: »Uvijek sam držao da je tvr-
doglavo inzistiranje na internim granicama šest republika unu-
tar bivše Jugoslavije: Srbije, Hrvatske, BiH, Slovenije, Make-
donije i Crne Gore, kao granicama neovisnih država, prije nego

116 117
što je uopće bilo u pitanju priznanje tih republika, bila veća lu- jelio Miloševićeve teze o rješenju jugoslavenskog pitanja i s nji-
dost nego samo preuranjeno priznanje« (David Owen, Balkan me provodio zajedničke obiteljske vikende u Miloševićevu be-
Odyssey, Victor Gollancz, 1995., str. 33). To nisu riječi Slobo- ogradskom domu? Koji nije skrivao svoje divljenje prema Mi-
dana Miloševića, već Davida Owena. I 3. rujna 1992. u Ženevi, loševiću i opisivao ga u svojim sjećanjima na pregovaračke dane
slijedom zaključaka Londonske konferencije, pokrenuo je vrlo u tako pastelnim bojama da su mu redaktori savjetovali malo
neobične mirovne pregovore, jedne od najneobičnijihu povije- umjerenije tonove. Tek kao svjedok u procesu protiv Miloševi-
sti ratovanja i mirenja. Pravu mirovnu sapunicu! ća, optuženoga za genocid pred Međunarodnim kaznenim su-
Doduše, kada ga je EZ imenovala za svojeg predstavnika u dom, Owen se donekle distancirao i opravdavao kako - nije
Međunarodnoj konferenciji o bivšoj Jugoslaviji, nije se zalagao znao. Lord Owen nije znao!
za promjenu republičkih granica. Niti je ludošću nazivao za- David Owen i Slobodan Milošević bili su zapravo nevjero-
ključke Badinterove komisije, od pretvaranju republičkih gra- jatno slični: inteligentni, britki, beskrupulozni, ambiciozni,
nica u državne, na kojima je počivao EZ-ov model rješavanja umješni u pretvaranju istine u laž i obrnuto, sjajni taktičari koji
krize. Naprotiv, nekadašnji britanski ministar mornarice, po- (se) izgube pred ciljem. Da je Milošević rođen u Plymouthu
tom vanjskih poslova, kasnije šef neuspjeloga projekta britan- umjesto u Požarevcu, možda bi i on jednoga dana bio međuna­
ske Socijaldemokratske partije, govorio je sasvim drukčije - rodni mirotvorac. Jedan i drugi bili su - lovci na priliku za
prije izbora za europskog supredsjedatelja u Međunarodnoj uspjeh. I zapravo nije presudno koji je lord bio pravi: onaj koji
konferenciji. Poslije otkrivanja srpskih logora, a uoči London- je iz Londona tražio bombardiranje bosanskih Srba ili onaj koji
ske konferencije, David Owen postao je iznenada jedan od naj- se godinu dana kasnije u Ženevi kladio s Karadžićem u viski
žešćih kritičara međunarodne pasivnosti i zagovornika bom- oko postotaka podijeljene Bosne. Obojica su bila jednako vri-
bardiranja bosanskih Srba u britanskim medijima. Govorio je jedna u službi Njezina Kraljevskog Veličanstva. I prvi koji je
uvjerljivo i odlučno ono što je europska politička javnost željela privlačnim porukama osvojio željeno supredsjedanje i drugi
čuti. I posustala EZ uspjela se suglasiti da ga imenuje za svoga koji je nakon toga praktično i suvereno provodio britansku po-
predstavnika. Ili, Britanija joj je još jednom uspjela nametnuti litiku, koja je bila promišljena, konstantna i konzistentna. No
svojega kandidata, izvukavši iz zaborava tada besposlenog Owe- ako se baš traži istinski lord Owen, možda to ipak bio onaj koji
na i nametnuvši ga kao obećavajućeg i autentičnog mirovnog bi tumačeći svoje mirovne inicijative sa superiornim smi-
posrednika. EZ je progutala još jedan britanski prijedlog kao ješkom podsjećao: »But, the devil is in detail.« Čak potičući na
rješenje jer boljega nije imala. traženje vraga - one koji su dorasli igri.
Koji je lord Owen zapravo bio pravi? Onaj koji je u ljeto Uz Owena, supredsjedatelj Mirovne konferencije ispred
1992. zagovarao bombardiranje Karadžićevih snaga? Ili onaj UN-a postao je dotadašnji izaslanik glavnoga tajnika UN-a
koji je poslije pred kamerama ugodno ćaskao s doktorom Ka- Cyrus Vance, bivši američki državni tajnik, s bogatim isku-
radžićem na terasi zvorničkog restauranta u vrijeme srpske stvom u ratu, diplomaciji i mirovnim pregovorima. Formalni
ofenzive na istočnobosanske enklave te koji je poslije javno di- karijerni vrhunac doživio je u administraciji Jimmyja Cartera,

118 119
koji ga je imenovao državnim tajnikom. No najveća iskušenja cea da je propustio alarmirati međunarodnu javnost i povećati
prošao je mnogo prije, još početkom šezdesetih kada je kao član pritisak, koji bi možda spasio ubijene i nestale nakon pada gra-
mlade Kennedyjeve administracije poveo SAD u vijetnamski da. Izetbegoviću je odbijao apele za preventivnom UN misi-
rat, branio i vodio rat kao zamjenik ministra obrane u admini- jom, ali iskazivao je prema njemu razumijevanje, gotovo suo-
straciji LyndonaJohnsona, da bi nakon ostavke na dužnost po- sjećanje. A prema svima neko temeljno poštovanje.
stao gorljivi zagovornik kraja rata i, po Johnsonovu izboru, uz Bio je sušta suprotnost prvomu europskom mirovnom po-
Averella Harrimana, jedan je od glavnih pregovarača na Pa- sredniku, lordu Carringtonu. Za razliku od ostalih posrednika,
riškoj mirovnoj konferenciji. Kao državni tajnik odigrao je Vance nikada nije ostavljao dojam da ima neke zadnje namjere.
ključnu ulogu u postizanju egipatsko-izraelskog mirovnog Bio je kao poštanski sandučić u koji bi svi ubacivali svoje ideje,
sporazuma u Camp Davidu, radio je na postizanju ugovora a koje bi on poslije podveo pod UN-ova pravila i uobličavao u
SALT II o kontroli naoružanja sa Sovjetskim Savezom. Čak je i najboljoj tradiciji umijeća mogućega. Izgledao je dobrodušno i
Owen, koji nije baš često izražavao divljenje prema drugima, pristupačno pored prvoga europskog mirovnog partnera lorda
iskazivao poštovanje prema Vanceu. Vance je bio posrednik s Carringtona, koji se prema svim akterima iz bivše Jugoslavije
najjačom biografijom i istinski fenomen u četverogodišnjim odnosio s neskrivenim ciničnim prijezirom kao prema nižim
ratno-mirovnom maratonu. Svi su ga poštovali, na neki način bićima. Čak i Miloševića, čija je politika išla ruku pod ruku s
simpatizirali. Iako nikomu nije učinio nikakvu posebnu uslugu britanskom i kojemu je kao mirovni posrednik napravio mno-
izvan zadanoga mandata. Štoviše, svatko je, gledajući iz pozicije go usluga, Carrington je pred stranim diplomatima navodno
vlastitih interesa, imao razloga ljutiti se na Vancea: Tuđman uvijek nazivao Slob, što je engleski ekvivalent slinavcu ili balo-
zbog vrlo nepovolj noga Vanceova mirovnog plana, a Milošević nji (Warren Zimmerman, Izvori jedne katastrofi, Globus -
jer je Vance poslije u pregovorima nastojao ublažiti ciparski Znanje, str. 192). Uz ekstrovertiranog i sebeljubivog Owena,
efekt toga plana. Prema izvoru tada bliskom Tuđmanu (Povjer- Vanceova diskrecija, nenametljivost, jednostavnost i skromnost
ljivi intervjui - op. a.), upravo je Vance za jednoga razgovora s - tako oprečna njegovoj bogatoj karijeri - još je više dolazila
hrvatskim predsjednikom na Brijunima, u berbi mandarina na do izražaja.
bivšoj Titovoj plantaži, obećao da sankcija Vijeća sigurnosti No, zato je njegov zamjenik bio vjerojatno najživopisniji za-
neće biti ako Hrvatska vojno preuzme kontrolu nad Masleni- padni lik u balkanskoj mirovnoj sapunici. Ambasador Herbert
com. Tom je vojnom akcijom, u siječnju 1993. godine, Hrvat- Okun izgledom je podsjećao na penzionera iz središnje Ameri-
ska stvorila preduvjete za ponovno prometno povezivanje sje- ke na turističkom putovanju po Europi: narančasto obojene
vera i juga zemlje te počela »nagrizati« ružičaste zone pod UN- kose, često s velikim kaubojskim šeširom na glavi. Kao da se
ovom kontrolom. Vance je bio u Vukovaru u vrijeme njegova slučajno zaustavio u Ženevi, ušao u Palaču naroda i odlučio
pada. Dok su ga zapovjednici JNA vodili po vukovarskoj bolni- neko vrijeme ostati u njezinim hodnicima. Okun je bio majstor
ci, ranjenici - koji su odvezeni iz nje i poslije pogubljeni na kuloara s istinskim darom Šeherezade. Intimistički bi po hod-
Ovčari - još su bili živi. Nitko, međutim, nije optuživao Van- nicima tapšao diplomate ili novinare da im u povjerenju kaže

120 121
neku tajnu. Tajnu su, u pravilu, čuli barem nekoliko dana rani- s Wall Streeta, koje je uposlio uoči kraja mandata glavni tajnik
je. Mogao je pričati o bilo čemu, beskonačno dugo, i u svakoj je UN-a Peres de Cuellar, bili su prava slika tadašnje američke
priči nalazio zametak nove. Znao je ruski jer je kao diplomat politike prema krizi u Jugoslaviji. U trenutku kada su se SAD
bio specijaliziran za Rusiju i Istočni blok. Ali bio je uvjeren da počele aktivno uključivati u mirovni proces, negdje sredinom
zna li ruski, govori sve jezike bivše Jugoslavije, što ni približno 1993. godine, Vance i Okun nisu više bili mirovni posrednici.
nije odgovaralo istini. No, mogao je shvatiti ako ga sugovornici Poslije su se pojavljivali u nekim sporednim ulogama, poput
iz bivše Jugoslavije počaste nekom uvredom ili psovkom, što se inicijative za traženje nestalih »Plava vrpca« (Blue Ribbon). S vi-
znalo dogoditi kada bi pregovaračka razina s druge strane bila šegodišnjom vremenskom distancom tražili su istinu o tisuća­
niža, a ekipa veća. I Okun je imao posebna imena za pregova- ma onih koji su nestali, u pravilu ubijeni, u Hrvatskoj i BiH u
račke partnere kada ga ne čuju, barem za glavne likove. Tako je doba dok su njih dvojica bili mirovni posrednici. Nitko im
zapovjednika vojske bosanskih Srba Ratka Mladića nazivao zbog toga nije predbacivao licemjerje ili barem našao taj novi
J ungman, njegova političkog šefa Karadžića - Blackman, Mi- angažman malo kontroverznim.
loševića - Dearman, a Tuđmana - Strangeman. I već činjeni­ Vancea je na supredsjedateljskome mjestu kao predstavnik
ca da ih naziva izmišljenim imenima vrlo ga je veselila. Novina- UN-a naslijedio bivši norveški političar, međunarodni funkci-
ri koji su pratili kasnije maratonske mirovne pregovore, Okunu onar i diplomat golema iskustva - Thorvald Stoltenberg. Bio
su pak nadjenuli konspirativno ime - Sweety. I to nakon što ga je srdačan i drag čovjek, i to su ujedno i glavne kvalitete koje je
je supruga pokušala odvesti kući s jednog prijama i prekinuti pokazao za višegodišnjega mirovnog posredovanja. Toliko je
jednu od njegovih Šeherezada-sapunica. Ona je uporno i ner- bespogovorno puštao da ga Owen vodi kako želi i kamo želi, da
vozno dozivala: »But sweety, our car is waiting for us!« A nakon je ostavio dilemu je li imao i zrnce vlastite volje. Iskustvo naku-
poslušnoga »1 am coming sweety«, ambasador Okun našao bi pljeno u dugoj diplomatskoj karijeri nije nikada došlo do izra-
povod za novu priču. Bio je zapravo neuobičajeno zabavan i ne- žaja u tome mirovnom posredovanju, ili nije bilo primjereno
formalan za dužnosti koje su resile njegovu profesionalnu bio- potrebama. Stoltenberg je pripadao onoj grupi međunarodnih
grafijU. Ambasador Okun je, naime, u diplomatskom miljeu diplomata okupljenih oko mirovnih pregovora o bivšoj Jugo-
vrlo cijenjen sovjetolog, s dugogodišnjim diplomatskim stažem slaviji koji se, bez pogrdnog prizvuka, mogu nazvati ćevap-di­
u Moskvi i bivšem DDR-u, gdje je bio i ambasador. Bile su to plomacijom. Proveli su nekada u karijeri mandat ili dva u Beo-
dužnosti koje su podrazumijevale jaku sigurnosno-obavještaj- gradu, znali su jezik, lijepo su se provodili među beogradskim
nu diplomatsku profilaciju. Ali, on se usput sjajno zabavljao u prijateljima, upili priču o idiličnoj Jugoslaviji, držeći kako su
mirovnim posredovanjima na račun ostalih likova opterećenih republičke granice samo formalnost iz atlasa i u nevjerici gledali
.. . . '.
pOVIJeSnIm mIsIJlma. što se događa. Još su se sjećali koraka narodnih plesova i riječi
Čudni dvojac Vance-Okun zapravo se odlično upotpunja- omiljenih pjesama koje su naučili za lijepa mandata u Beogra-
vao. Umirovljeni američki specijalist za Rusiju, iz hobija preru- du, sjećali su se ljetovanja na »jugoslavenskoj obali«. Ali, nikada
šen u kauboja, i decentni gospodin - pravnik pred mirovinom nisu naučili ništa izvan službene beogradske priče. I nisu znali

122 123
ništa, ili vrlo malo, o ratu i ratnoj logici, o njegovim uzrocima i Palače naroda. Svaka je njegova izjava bila odmjerena, na od-
ciljevima, o tome kako se vodi i kako završava. Ponašali su se ličnom engleskom, i u svakoj bi rečenici barem jednom spome-
kao da je rat stvar etnologije i prouzrokovan bukom u komuni- nuo mir. Nije bilo moguće primijetiti ikakvu emociju na nje-
kacijskom kanalu. Držeći velikim uspjehom što dovode različi­ govu licu. Bilo je kao maska, s uvijek istim osmijehom, čudesno
te ljude za isti stol, što ponekad razgovaraju međusobno, što bez ijedne bore, iako je bio u zrelim pedesetim godinama. Jedi-
ratni protivnici ne skaču jedni na druge s isukanim sabljama u no, kao da su mu oči s vremenom postajale sve manje.
Palači naroda. Uz ćevap-diplomacijuopćega tipa, diplomaci- Govorilo se da tijekom pregovora obilato pije viski iz sve
jom specijaliziranom za sigurnosna pitanja popunjavali su or- veće čaše, ali to se na njemu ne primjećuje. Izvjesno je da su svi
gane Mirovnih konferencija uglavnom Britanci. I to im je osi- bili opčinjeni' njime, njegovom sposobnošću manipulacije,
guravalo prednost. A poslije, kada su vodstvo preuzele SAD, pi- otvorenom nadmoći koju je imao i demonstrirao. Time što on
tanjima uspostave mira bavili su se mahom diplomati specijali- sve može i sve mu je dopušteno. Međunarodni diplomati, ma
zirani za sigurnosna pitanja, preciznije za NATO i europsku si- koliko ga prethodno kritizirali kao beskrupuloznoga zločinca,
gurnost. Tko je od njih tko, nije čak ni trebalo provjeravati u bili su počašćeni svaki put kada bi pristao razgovarati s njima,
biografijama. Bilo je to vidljivo nakon prvih nekoliko rečenica: ponašali su se kao naivni školarci, uvjereni da je baš s njima Mi-
jednima je bilo jasno sve, a drugima gotovo ništa. lošević bio iskren, da je baš njima otvorio srce. A Slobo je imao
Baš kao međunarodni mirotvorci, tako su i predmeti miro- nebrojeno verzija svake priče i mogao ih je mijenjati kada god
tvorstva u ženevskoj mirovnoj sapunici ili, kako su ih zapadni zatreba. Ali, nikada nije pristajao razgovarati sa svakim, napro-
mediji često nazivali - ratni vođe, bili vrlo različiti tipovi. Već tiv - brižljivo je birao samo one za koje bi procijenio da imaju
su njihovi hoteli mnogo govorili o njima. moć. A to je procjenjivao nepogrešivo. Od svih glavnih likova
»Des Bergues« je bio najprestižniji hotel u gradu koji je svo- iz bivše Jugoslavije Milošević je nesumnjivo imao najviše za-
jim idiličnim položajem uz jezero, s pogledom na Alpe, dosad- padnoga duha. Dugogodišnje iskustvo u partijskom vrhu, u
no mirnom elegancijom, poduprtom švicarskom političkom kombinaciji s bankarskim iskustvom iz SAD-a i iznimnom in-
neutralnošću i tada još važećom bankovnom tajnom, mamio teligencijom, ostavilo je trag. A imao je još jednu prednost pred
cijele godine klijentelu koja drži do establišmenta. Gledan na ostalima: njemu istinski nije bilo stalo ni do čega osim do
večer sa suprotne, lijeve strane jezera, »Des Bergues«, smješten (nad)moći. Mogao je hladnokrvno, bez emocija, pregaziti sve i
uza sam spoj jezera i Rhone, izgledao je kao zamak. Mistično, odreći se svakoga, prema potrebi. Jedino argumenti moći odre-
gotovo prijeteći. Taj je hotel, gledan iz daljine, pod svjetlima, đivali su njegovo ponašanje. Bio je arogantan prema međuna­
uistinu podsjećao na Miloševića. I Milošević je uvijek u njemu rodnim predstavnicima u vrijeme svoga uspona i početka osva-
odsjedao. Nakon što bi otišao u dizalo i ušao u svoj apartman, janja kada su ga puštali da čini što želi. A umilno je pjevušio
nitko ga više od nezvanih gostiju ne bi viđao, niti je ikoga pri- prebirući po klaviru »Strangers in the Night« u Daytonu, kad je
mao. O njemu se više ništa nije znalo, ni što radi na večer, kada izgubio rat i bio stiješnjen, pokazujući šarmantnu Slobinu stra-
pregovori završe. Moglo ga se vidjeti tek pri dolasku i odlasku iz nu američkim domaćinima.

124 125
Radovana Karadžića, najmračniji lik mirovne sapunice, Mi- skriva opasni terorist. Karadžić je poslije ipak napustio vilu i
lošević je držao u susjedstvu. Ekstrovertirani psihijatar, koji ni- ponovno se preselio u »Hilton«.
kada nije pristao biti pacijent, najprije je odsjedao u »Richmon- U početku je izgledao kao luđak koji bez kompleksa govori
du«, neuobičajeno kičastom za kalvinističku Ženevu, da bi se engleski iako ga ne zna, a poslije kao luđak koji govori bitno bo-
poslije preselio korak dalje, u uniformni »Hilton«, u kojemu lji engleski. Ali, od izgovorenoga sadržaja podilaze trnci. Na pi-
mu je bliže bio poznati kasino. Neshvaćeni pjesnik, koji je još tanje kakve će posljedice život pod njegovim granatama ostaviti
prije rata opjevao Sarajevo što gori, predano je kockao u ženev- na djeci Sarajeva. bez krzmanja je odgovorio: »Najbolja bi bila
skom »Hiltonu« - u vrijeme kada je vojska bosanskih Srba sva- amnezija. Djeca to mogu.« Njegovi bivši znanci, kasniji ratni
kodnevno granatirala s okolnih brda kako bi ostvarila proro- protivnici iz Sarajeva, zlobno su se sprdali s predsjednikovim
čansku pjesmu, te kada je ubrzano etnički čistila od Muslimana pelenama jer je navodno piškio u gaće. Nije kontrolirao niti
i Hrvata planirani teritorij srpske države, otimajući im novac i kreirao srpsku ratnu politiku u BiH, bio je tek dovoljno zalu-
nakit. Kako bi se Predsjednik mogao strasno posvetiti svome đen izvršitelj. I u samim pregovorima Karadžić nije imao osobi-
hobiju - kocki. Karadžiću je bilo veoma stalo to predsjed- tu težinu, bio je ponajprije suludi glasnogovornik, a ključne je
ničkog statusa, a za dovoljnu količinu švicarskih franaka i to se odluke, barem u prvoj fazi rata, donosio Milošević. No najveću
moglo dobiti. Uhodani je scenarij izgledao ovako: nekoliko mi- je političku težinu unutar vodstva bosanskih Srba uvijek imao
nuta prije njegova dolaska u restaurant stiže njegov Sveto, nje- samozatajniji Momčilo Krajišnik.
gov »diplomatski« predstavnik u Ženevi i nećak njegove ta- Jedino je Franjo Tuđman odolio smještaju uz jezero: uvijek
dašnje bliske političke partnerice Biljane Plavšić, te najavljuje u »Imercontinemalu«, standardno uniformnom, najbližem Pa-
dolazak Predsjednika koji ne bi volio biti uznemiravan. Tada lači naroda, u kojemu su u pravilu odsjedali međunarodni
konobari diskretno zamole goste da se presele u drugi dio resta- funkcionari i uvijek američka izaslanstva, te u kojemu se katkad
uranta kako bi se predsjednik Karadžić, u pratnji osobnih čuva­ održavao i neslužbeni dio pregovora. To mu je bilo najbliže,
ra i predsjedničke svite, mogao ušetati u državničkom stilu i kao da je uvijek želio sve završiti na brzinu. Nastojao je da pre-
uživati punu pažnju posluge. Kada je i »Hilton« postao nedo- govori traju što kraće, otvoreno je pokazivao iziritiranost razgo-
voljno reprezentativan za predsjednika Karadžića, preselio se u vorima koji su se svodili na duge priče bez rezultata. Imao je
vilu uz jezero, zajedno sa suprugom, koja ga je povremeno pra- potpun nadzor nad hrvatskom delegacijom. Sam je vodio pre-
tila na ženevskim pregovaračkim seansama. U predsjedničkoj govore, uvjeren da to umije najbolje, i nije baš bio sklon dijeliti
su vili primali novinare, davali intervjue, komplimentirali ugod- informacije o pregovorima sa suradnicima, tako da su ih oni če­
nosti života u Zenevi. U to su doba o Karadžiću svi relevantni sto saznavali od drugih. Od svih sudionika mirovne sapunice
svjetski mediji pisali kao o ratnom zločincu i zabranjen mu je bio je apsolutno naj netalentiranij i za odnose s medijima. Goto-
ulazak u SAD. A obični su građani bilo koje od država s po- vo da je fenomen negativnoga PR-a, to što Hrvatska - koja je
dručja bivše Jugoslavije dobivali ulazne vize za Švicarsku samo u pravilu bila naj kooperativnija strana u mirovnoj sapunici,
na nekoliko dana, i to poslije procedure kao da se u svakome spremna na ustupke i koja je odmah podržala sve mirovne pla-

126 127
nove, ma kakvi oni bili - nikada iz toga nije izvukla pozitivan gović baš i nije bio predsjednik države, već predsjednik tročla­
poen. Umjesto da promovira svoju spremnost na suradnju, nog Predsjedništva, protiv kojega je ratovao drugi član Pred-
Tuđman bi prozivao krivce i uvijek s ljutitim izrazom na licu sjedništva - Karadžić, dok je treći, hrvatski predstavnik Franjo
držao lekcije, kao da je on supredsjedatelj Mirovne konferenci- Boras, bio u službenim prilikama uz predsjednika tročlanog or-
je. I više od toga, kao da je on gospodar mira. I kao da su svi gana, ali ne baš punim srcem. I BiH je u to doba bila više ratište
ostali neznalice kojih je jedini problem - što ne shvaćaju. U i prostor etničkog čišćenja nego država. Groteskno, bila je više
javnom istupu iz njega je virio Titov general i bivši disident koji država u Zenevi ili New Yorku nego u samoj Bosni. Kad je Mi-
je praktički iz izolacije došao u Predsjednički ured, te koji nije rovna konferencija pod Owen-Vanceovim supredsjedanjem
imao prilike vidjeti i naučiti kako funkcionira Zapad. Odno- počinjala, Srbi su već bili vrlo blizu željenih 65 posto osvojeno-
sno - da politika nije samo stvar znanja i razumijevanja, već ga teritorija. Bosna se, naime, cijelo vrijeme mirovne sapunice
iznad svega prezentacije i pakiranja. Za razliku od Miloševića mjerila postocima. Srpsko etničko čišćenje bilo je u punom
koji je Karadžića, politički mudro, držao na distanci, Tuđman jeku. Na putu od skromnoga »Mon Reposa« do luksuznoga
je Matu Bobana, vođu delagacije bosanskih Hrvata, vodio stal- »Richmonda«, preko (u to vrijeme) za nijansu manje reprezen-
no sa sobom, u istom avionu, u isti hotel. Ne videći u tome ni- tativnog»Presidenta«, mijenjali su se i Izetbegović i njegova de-
šta neobično ni štetno. legacija. I slika o njima. I na početku i na kraju opisivati Izetbe-
Boban je bio samo figura - kako u politici i pregovorima, govića bez šire pratnje, dalo bi nepotpunu sliku.
tako i na terenu. U politici su ključne odluke bile Tuđmanove, U »Mon Reposu« bili su uistinu čudnovata, ali vrlo dojmlji-
a njihova provedba i stvarna moć na terenu pripadale su policij- va i živopisna ekipa. Zemlju ili, možda je preciznije reći, Saraje-
sko-vojnim strukturama hercegovačkih Hrvata, nerijetko kri- vo divljački su im granatirali vojnici drugoga člana Predsjed-
minalne provenijencije. Teško je razumjeti zašto je Tuđman ništva, Karadžića, s okolnih brda. Oni su svi bili urbani, bili su
baš Bobana odabrao za političku figuru koja će predstavljati bo- intelektualci i više ili manje naivno vjerovali u humani svijet,
sanskohercegovačke Hrvate, odnosno bosanskohercegovački tražeći pomoć i razumijevanje. Izetbegović nije istupao niti je
HDZ. Jer, ako je bila riječ samo o poslušnosti, mogao je naći bio percipiran kao vođa, već više kao djed obitelji u nevolji, ko-
mnogo jednako poslušnih, a manje problematičnih tipova. Bo- jemu bi prirodnije okruženje bili unuci kojima priča priče ne-
ban je očito mrzio Muslimane, to je naprosto izbijalo iz njega. goli ratovanje. Glavna je zvijezda bio ministar vanjskih poslova
Bio je neupečatljiv i doimao se bolesno. I kad bi javno izgovorio Haris Silajdžić, lice koje je na CNN-u i drugim televizijskim
neku frazu o miru, to bi zvučalo kao laž. Prva figura koja je sklo- mrežama u to doba bilo simbol Bosne, uvjerljiv i upečatljiv gla-
njena s političke scene kada su SAD preuzele vodstvo u mirov- snogovornik njene tragedije, koji je mnogo učinio da Muslima-
nom procesu, bio je Mate Boban. ni budu percipirani kao žrtve, ali i kao jedini branitelji Bosne.
Mali turistički hotel »Mon Repos« (tri zvjezdice), smješten Kao neka anacionalna ili višenacionalna grupa koja je jedini
uz jezero, blizu sjedišta Svjetske trgovinske organizacije, nije istinski branitelj građanske države u BiH, a to baš nije odgova-
baš često ugošćivao predsjednike država. Doduše, Alija Izetbe- ralo činjenicama. Silajdžić je zamućivao bit problema, ali je na-

128 129
pravio sjajnu promociju Izetbegovićevoj politici. Umio je slo- se tek stvarao - Bošnjaci. Bili su još jedinstveni oko toga da kao
ženo prikazati jednostavnim. Dramatičnim je glasom na be- Bošnjaci svakog nemuslimana koji je još imao ideju o višenaci-
sprijekornom engleskom govorio o pokolj u u svojoj zemlji i po- onalnoj i multikulturalnoj Bosni drže na distanci, izvan povla-
ručivao da je Bosna kao leopardova koža koju je nemoguće et- štenoga kruga. Tko je, zapravo, bio stvarni vođa Izetbegovićeve
nički podijeliti. Bio je tu Ivo Komšić, Hrvat iz Sarajeva, te Mir- ekipe, bilo je pitanje za milijun dolara. Jedni su tipovaIi na Ed-
ko Pejanović i Miro Lazović, sarajevski Srbi. Nosili su poruku hema Bičakčića, drugi na Rusmira Mahmutčehajića, a treći na
multikulturalizma i ostavljali dojam da je on iskren, izazivali su Izetbegovićeva sina Bakira, ali oni uglavnom nisu dolazili na
sućut i bijes zbog bešćutnosti svijeta. pregovore. U svakom slučaju, vodstvo je izgledalo nevidljivo. A
Kako se povećavala financijska pomoć islamskih država koje Izetbegovićeva nesposobnost da donese odluku postajala je po-
su iskupljivale lošu savjest prema bosanskim muslimanima, ra- slovična. Inzistiranje na imidžu jednostavnoga narodnog pred-
stao je i broj zvjezdica na hotelima u kojima su odsjedali Izetbe- sjednika, kojemu su nane - izbjeglice u Ženevi, u hotel s pet
gović i njegova pratnja. Ali, pratnji je rapidno padala multikul- zvjezdica, nosile toplu bosansku pitu »da se nađe babi«, gubilo
turalnost. Umjesto Karadžića i Krajišnika uvijek bi, doduše, je na uvjerljivosti i prelazilo u pozu. Ili, kako je to jezgrovito
imali nekoga zamjenskog sarajevskog Srbina, koji je sve očitije prokomentirao jedan anacionaIni Sarajlija: »Jebo predsjednika
imao ulogu dekora, čak i bez truda da bude uvjerljiv. Silajdžić za kojega nema hrane u hotelu u kojem se hrani i Michael Jac-
se uživio u ulogu neodoljiva zavodnika s bosanskom tugom u kson.« Carmen, koja je od početka pratila mirovnu sapunicu u
očima, ali dojam je s vremenom hlapio. Dvije godine gotovo da Ženevi i 1992. iskreno simpatizirala Izetbegovića i njegovu eki-
i nije osvježavao televizijsku priču iz 1992. pa se izlizala od upo- pu dvije-tri godine kao izgubljene i istinske žrtve rata, poslije je
trebe. U međuvremenu i nije bio u Sarajevu pa je nestajala vje- njegove molbe svijetu - usporedne s odbijanjem mirovnih
rodostojnost. Kad je u ekipi bio Ejup Ganić, također čest gost planova - često uspoređivala s posljednjim arapskim vladarom
CNN-a - poznat po tome što je mogao pričati neprekidno na Grenade iz 16. stoljeća Baobdil el Chicom. El Chico je, nakon
tečnom engleskom o bilo čemu, koliko dugo treba, a da ne zna- poraza protiv trupa katoličkih kraljeva, gorko plakao gledajući
te što je rekao - prostrani su hotelski lobiji bivali pretijesni za po posljednji put Grenadu, koju je morao napustiti. Na što mu
dvojicu rivala. Silajdžić i Ganić otvoreno se nisu podnosili, oso- je majka spočitnula: »Sada plačeš kao žena za onim što nisi znao
bito otkako je Ganić, koji je cijelo vrijeme bio u Sarajevu, počeo braniti kao muškarac.« Priča se s vremenom potrošila, a likovi
dobivati više prostora na CNN-u. S vremenom je pukla i goto- koji su se uživjeli u svoje uloge u mirovnoj sapunici izgubili su
vo sinovsko-očinska veza mlađega idinamičnoga Siladžića, ko- osjećaj za stvarnost, zaboravljajući često da režija sapunice nije
jemu je Izetbegović postajao prepreka. u njihovim rukama.
Ponekad bi se ekipi priključio Muhamed Filipović, koji se
nije mogao složiti ni s kim, tumačeći kako pojma nemaju čim
bi okrenuli leđa. Bili su jedinstveni u ljutnji kada bi ih se nazva-
lo na stari Titov način Muslimani, inzistirajući na novom koji

130 131
OWEN U AKCIJI: »THE DEVIL IS IN DETAIL« nija, koja je osigurala i svoju državnost i svoje granice, ubrzo je
počela izbjegavati grupu jer je za bivšu Jugoslaviju više ništa ne
veže. Hrvatska je grupu, s razlogom, shvaćala kao zamku za
stvaranje Velike Srbije pod novojugoslavenskom egidom na
kraju mirovnog procesa. Ali, nije si mogla priuštiti otvoreni
bojkot i atribut nekooperativnosti jer je imala trećinu teritorija
cipriziranoga UN-ovom misijom. A bila je i aktivna sudionica
mirovnoga procesa u BiH. Srbiji i Crnoj Gori, ujedinjenima u
novu SR Jugoslaviju, grupa je bila idealna za stvaranje dojma o
kooperativnosti, a bila je i na tragu njihove koncepcije male Ju-
goslavije ili Velike Srbije. BiH u tome trenutku realno nije po-
stojala kao država. Bosanski su se Srbi približavali cilju osvaja-
Ambasador Vincente Berasategui bio je prvih mjeseci najza- jući i etnički čisteći teritorij. Za vitalno ugrožene Muslimane i
posleniji diplomat Mirovne konferencije o bivšoj Jugoslaviji Hrvate grupa je bila duboko irelevantna, više kao izrugivanje.
(ICFY). Argentinskom karijernom diplomatu, specijalizira- N o, slali su doduše svoje predstavnike koji su podržavali sve kao
nom za pitanja razoružanja, povjereno je slijedom odluka Lon- i Hrvatska i sve kontra Srbima. Makedonija je u strahu iščeki­
donske mirovne konferencije vođenje radne skupine za obnovu vala rasplet događaja.
povjerenja. Ion ga je shvatio ozbiljno. Kako i ne bi, vijesti o srp- Postojala je i radna grupa za sukcesiju bivše Jugoslavije koja
skim napadima u BiH i etničkom čišćenju bile su sve jezovitije. se trebala baviti utvrđivanjem i raspodjelom zajedničke imovi-
U Ženevu je pozivao političare, svećenike, vojnike, te predstav- ne bivše države. Zajednički je novac Milošević za to vrijeme
nike društvenih elita Hrvata, Srba, Muslimana, Makedonaca, trošio ili na vrijeme prebacio na tajne inozemne račune. On je
da bi razgovarali, svi za istim stolom. I ispitivali je li moguće i ipak bio profesionalni bankar. Zajedničko streljivo aNA) vra-
kako obnoviti izgubljeno povjerenje. Rezultati su bili odgova- ćao je iz zajedničkih aviona, tenkova, snajpera najprije u Hrvat-
rajući: oni su sjedili za istim stolom, razgovarali međusobno i skoj, a potom u BiH. A oko načela raspodjele naslijeđa nisu se
nisu potezali oružje jedni na druge. Bio je to, za međunarodne mogli dogovoriti jer su srpski predstavnici imali koncept dija-
posrednike, pozitivan signal da i u budućnosti mogu zajedno. metralno suprotan od ostalih. Nisu prihvaćali ni temeljne za-
Intenzivno je krenula i skupina za ekonomsku suradnju, naj- ključke Badinterove komisije da se Jugoslavija raspala na države
prije u Ženevi, a potom u Bruxellesu. U njoj su službeni pred- sljednice, nego su se držali teze da su oni Jugoslavija, dakle legi-
stavnici država nastalih iz bivše Jugoslavije, koje su bile u vrlo timni nasljednici, a da su se druge države odcijepile, pa im još
različitom statusu ostvarenja vlastite državnosti, razmatrali duguju obeštećenje.
mogućnosti budućega povezivanja. Kako ponovno obnoviti U sklopu Mirovne konferencije i dalje je nastavila djelovati
Jugoslaviju koja se upravo raspadala u ratu, pod Miloševićevim stara grupa za manjine, koju je vodio neumorni njemački am-
velikosrpskim projektom? I kako je učiniti sličnom EU? Slove- basador Geert Ahrens. On se veoma trudio pokazati da je jed-

132 133
nako popustljiv prema svima i da nema nikakve veze s Gens- pa. Bila je to farsa od mirovnog procesa dok Milošević ne dovrši
cherom i Kohlom, već slijedi logiku Mirovne konferencije. Do osvajanja u Bosni. Isti model koji je godinu ranije primijenjen u
prije kraja rata nije želio, čak ni offthe record, priznati kako pri- Hrvatskoj. Ali, ovaj put nije ga više vodila EZ, koju je vodila
mjećuje da lord Owen vodi neku drukčiju politiku od one o ne- Britanija, već zajednički UN i EZ, koje je vodila Britanija.
mijenjanju granica silom, iza koje je stajala EZ/EU. A tada su Tko se još sjeća ambasadora Berasateguija? Nitko ga se nije
mu već i poslovično ograničene, ali na gravitaciju moći uvijek ni nakon godinu dana više sjećao, kada su na stolu bile karte po-
senzibilne sekretarice počele odbijati zahtjeve za rezervaciju djele BiH. Čak ni njegov šeflord Owen nije ga se više sjetio u
avionske karte. Uz njega je vjerno po terenima novih država svojim memoarima »Balkan Odyssey«, napisanima tri godine
bivše Jugoslavije hodao mladi portugalski diplomat Sancho kasnije. Među stotinama imena kojih se prisjeća nema Vincen-
Coutinho, koji je vrlo brzo učio. A Ahrens je u pravilu dobivao tea Berasateguija, koji je bio najaktivniji diplomat na početku
britanske ili skandinavske zamjenike, kao kontrolne mehaniz- Owenove Mirovne konferencije. Što samo potvrđuje duboku
me, da ne skrene iz logike mirovnog procesa. Mogli su voditi uzaludnost njegove radne grupe i misije koja mu je povjerena.
razgovore o približavanju između hrvatskih vlasti i Srba ostalih Diplomati koji su s njime surađivali sjećaju se da je došao ne
na teritoriju pod hrvatskom kontrolom, što i nije bio problem znajući ništa o problemima koje je trebao rješavati, ali je brzo
osobite razine. Ne takav da bi ga trebala rješavati Međunarodna učio i brzo shvatio da je trebao poslužiti kao pokriće za nedjelo-
konferencija. Milorad Pupovac i Milan Đukić s jedne, te Josip vanje. Da su u pasteIne tonove boj ili crijepove s krova BiH, čija
Manolić i Slavko Degoricija s druge strane, mogli su uvijek raz- se konstrukcija rušila pred njihovim očima i pred očima miliju-
govarati i bez Ahrensa. Mogli su, doduše, prići i pobunje- na televizijskih gledatelja. Nakon prvog uzleta, radna grupa za
ničkim srpskim vlastima u UNPA zonama jer je to ipak bilo po- obnovu povjerenja odumrla je prirodnom smrću.
dručje pod mandatom UN-a. Vojsci bosanskih Srba, s oružjem i preodjevenim oficirima
Samoproglašene srpske vlasti i dalje su bile vrlo odlučne da bivše JNA, Vijeće sigurnosti UN odgovaralo je rezolucijama.
stvore državu. I nije bilo načina nagovoriti ih na razmatranje Tako je još u kolovozu odobrilo uporabu sile u zaštiti svojih hu-
bilo kakve zaštite prava srpske manjine u Hrvatskoj. Oni su manitarnih misija, koja nije mogla zaživjeti na terenu. U rujnu
manjinom smatrali Pupovca i ostale u Zagrebu, a sebe drža- je ojačalo prisutnost plavih kaciga za još 6000 vojnika. Ali, Srbi
vom. Bosna nije bila Ahrensova domena jer su i Muslimani i ih nisu puštali na teritorij pod svojom kontrolom dok ne dovrše
Srbi i Hrvati bili konstitutivni narodi, pa grupa za manjine nije »posao«. UN-ov visoki komesarijat za izbjeglice (UNHCR)
imala posla. Na Kosovo i Sandžak nisu mogli jer Milošević nije bio je očajan jer nije mogao dostaviti pomoć ratom ugroženim
želio paralelizam između rješenja prava manjina za Hrvatsku i civilima. Letovi za Sarajevo suspendirani su na mjesec dana na-
za Srbiju. Povremeno su krišom pozivali predstavnike Musli- kon što je početkom rujna oboren talijanski zrakoplov s huma-
mana iz Sandžaka u Ženevu. Predstavnike Kosova nisu se ni nitarnom pomoći za Sarajevo. Netom imenovani specijalni iz-
usudili pozvati jer bi naljutili Miloševića. Posao je bio intenzi- vjestitelj za ljudska prava Tadeusz Mazowiecki piše sve drama-
van, ali duboko uzaludan. Baš kao i poslovi drugih radnih gru- tičnija izvješća.

134 135
Zapovjednik Unprofora Satish Namibiar nastoji ishoditi (uglavnom hrvatski) HVO - povukle u granice svojih većin­
dopuštenje bosanskih Srba da se razmjeste i na teritoriju pod skih provincija. Na drugi pogled, plan je izgledao kao da je ra-
njihovom kontrolom. Prvotno je čak bilo planirano da jedno đen za neku izmišljenu ili barem prijeratnu Bosnu. Ili, možda
od sjedišta Unprofora bude u Banjoj Luci. I, po uzoru na Milo- samo zato da lijepo izgleda na papiru. Zašto bi se bosanski Srbi
ševićevu taktiku kupovanja vremena u Hrvatskoj, godinu dana povukli s već osvojenoga u znatno uže provincije? Po Oweno-
ranije, general Mladić upućuje ga na Karadžića jer je to poli- voj računici, trebali su se povući s otprilike 40 posto teritorija
tičko pitanje. A Karadžić ga vraća Mladiću jer mu treba vojna koji su već kontrolirali, a u korist Muslimana, koje su već veli-
suglasnost. I tako u krug. Istodobno dok Berasateguija zadužu- kim dijelom protjerali. Doduše, te igre s postocima u Bosni
je za jačanje povjerenja među »stranama«, lord Owen, zajedno s uvijek valja uzeti s rezervom jer ih je na papiru uvijek bio višak,
Vanceom, piše pismo Karadžiću (15. rujna, dokumenti - op. a na terenu manjak. Ali, izvjesno je da bi se znatno morali povu-
a.) u kojemu mu pažljivo daje do znanja da snage bosanskih ći u trenutku kada su bili vojno superiorni. Dakle, plan je u
Srba bombardiraju Bihać, Cazin, Sokolac, Doronicu, jer jedi- stvarnim okolnostima neostvariv. I Karadžić odbija potpisati.
no one imaju ratno zrakoplovstvo nakon (formalnog - op. a.) Izetbegoviću je bio nezanimljiv jer priznaje rezultate et-
povlačenja JNA iz BiH. Svi užurbano rade na miru od rujna do ničkoga čišćenja, a ne daje mu muslimansku državu, što je bio
kraja prosinca 1992., ali u širokom krugu zaobilaze bit, uzroke i njegov istinski politički cilj, čak ni u mini verziji. Daje mu tek
logiku rata. I bave se marginalijama. nekoliko provincija. Uz to, SAD iako u nezgodnom razdoblju
Milošević je u tome razdoblju iznimnih mirovnih napora promjene administracije (umjesto Busha starijeg dolazi Bill
puštao i klaunovskoga premijera Panića da promovira koope- Clinton), ipak ne žele britanski mir na Balkanu, ni UN kao eu-
rativnu Srbiju i traži njegovu smjenu. Da bi u prosincu Skup- ropskoga sigurnosnog menadžera, a ni prigovore islamskog svi-
ština SRJ naprosto smijenila Panića i pomela ga sa scene. Igra je jeta za napuštanje bosanskih muslimana. I podupiru Izetbego-
završena, srpski su »poslovi« u BiH privedeni kraju, Bosna je vića u odbijanju plana.
mogla biti stavljena na pregovarački stol. Hrvati su bili prezadovoljni: dobili su 20 posto teritorija,
Početkom 1993. lord Owen i Cyrus Vance predstavili su previše da bi bilo realno. Boban je, naravno - uz Tuđmanovu
plan, u mirovnim pregovorima o BiH poznat kao Vance-Owe- suglasnost, odmah veselo potpisao plan i dizao ruke u znak po-
nov plan. Na prvi je pogled bio sjajan, svakomu je u nečem bjede pri povratku iz Zeneve. Još nisu naučili čitati planove:
udovoljavao, nikomu potpuno: BiH je ostala država, ali podije- svidjelo im se da im je planom vraćena u ratu izgubljena Posavi-
ljena u 10 autonomnih provincija, uglavnom iscrtanim prema na i dobili su, očekivano, zapadnu Hercegovinu. Ali, kako bi
načelima većinske etničke zastupljenosti; predviđeni su visoki rekao lord Owen: The devil is in detail. Dobili su mirovno upa-
standardi zaštite ljudskih prava, a Sarajevo, eventualno i cijela kiranoga vraga kojega nisu prepoznavali - desetu provinciju.
BiH, bili bi demilitarizirani. Dotad bi se tri vojske - vojska bo- Deseta provincija je mješovita, hrvatsko-muslimanska i obu-
sanskih Srba, koja je već kontrolirala oko 60 posto teritorija, te hvaća dijelove srednje Bosne i visoke Hercegovine, formalno bi
dotadašnji saveznici (uglavnom muslimanska) Armija BiH i trebala biti pod hrvatskom upravom, ali u nju su se najprije tre-

136 137
bale povući dvije vojske, ABiH i HVO. »Znali smo da bi to U razumnom rješenju. Bio je to jasan znak i Muslimanima i Hr-
nekim provincijama moglo predstavljati poteškoće između vatima da se isplati ići srpskim putem. Rat je mogao biti izbje-
muslimanskih i hrvatskih snaga. Ipak, kako je ustavnim princi- gnut jedino u slučaju da su u tome trenutku muslimansko i hr-
pima Vance-Owenova plana predviđeno da cijela BiH bude vatsko vodstvo, odnosno Izetbegović i Tuđman, imali izgrađen
progresivno demilitarizirana, nadali smo se da bi Hrvati i Mu- odnos povjerenja i da su mogli ostvariti, na temelju čvrstoga
slimani mogli prihvatiti da u tim provincijama obje strane ima- kompromisa, zajedničku politiku prema Miloševiću, takvu
ju razmještene svoje vojne snage«, obrazlaže Owen, ne bez ci- koja neće dugoročno štetiti obojici. I da su mogli usuglasiti
nizma, zamku desete provincije (Balkan Odyssey, str. 90). neki kompromisan pogled na političku budućnost BiH te po-
Četiri mjeseca poslije, Vance-Owenov plan bio je mrtav. Ali drediti vojno savezništvo tom cilju. No, Izetbegović je BiH vi-
zato je deseta provincija postala poprište novoga rata: hrvat- dio prije svega kao islamsku državu - bilo dugoročno u repu-
sko-muslimanskog. Britanski je bataljun Unprofora, naravno, bličkim granicama, što je s početkom rata postala utopija, bilo
već bio tamo. Službena istina o tome ratu bila je istina viđena iz kratkoročnije u što je moguće širim granicama. I prilično je
njihovih transportera, oplemenjena tadašnjom britanskom po- uspješno svoju političku platformu pakirao u Zapadu omiljenu
litikom: Hrvati napadaju i etnički čiste Muslimane kako bi formulu - građanske države. Tuđman je pak osobno bio uvje-
osvojili prostor i pripojili ga Hrvatskoj, u sklopu dogovora Mi- ren da BiH ne može dugoročno opstati ako se Jugoslavija ras-
lošević-Tuđman o podjeli Bosne. Pakiranje je bilo uvjerljivo: padne i Srbi uzmu svoj dio, pa mu je takav razvoj u kojem bi i
Muslimani su dotad bili percipirani kao najveće žrtve rata, što on uzeo dijelove koje naseljavaju Hrvati, bio intimno najdraži.
je i odgovaralo istini, a Hrvati su sami vrlo uspješno radili na Ali, bio je spreman prihvatiti i model decentralizirane BiH u
svojem imidžu osvajača. Do početka međusobnog rata - po- kojoj će Hrvati, realno najslabiji i najmalobrojniji, biti zaštićeni
najviše zapaljivim riječima i razvijenim zastavama, te aroganci- od majorizacije teritorijalnom autonomijom. I nikako nije želi-
jom prema stranim novinarima. Prostu logiku nitko nije propi- o da cijela BiH bude srpska pa je početkom rata, zahvaljujući
tivao: primjerice, kako to Hrvati iz srednje Bosne, izolirani u ponajprije Hrvatskoj vojsci i HVO-u, pripremljenijim od Izet-
enklavama, napadaju i žele protjerati brojčano i vojno nad- begovićeve vojske, BiH obranjena od totalne okupacije. Izetbe-
moćnije Muslimane koji ih okružuju? gović je pak, bude li se BiH morala dijeliti, smatrao da ju je naj-
Možda je pretjerano tvrditi da je Vance-Owenov plan proi- racionalnije podijeliti s jačim Srbima, a istisnuti slabije Hrvate.
zveo hrvatsko-muslimaski rat. Ali, zasigurno ga je ubrzao i pru- I još k tome - kao krivce.
žio mu izravan povod - osvajanje desete provincije. K novom, Takvi kakvi su bili, Tuđman i Izetbegović bili su nemoguća
hrvatsko-muslimanskom ratu za osvajanje ostatka BiH vodio kombinacija za bilo kakav autohtoni i trajni interesni savez.
je neminovno dotadašnji krizni menadžment, koji nije pozna- Negativna se energija osjećala kada bi se god njih dvojica našla
vao nametanje rješenja jedinom uvjerljivom prijetnjom - pri- u istoj prostoriji. Da treba birati dva apsolutno karakterno ne-
jetnjom vojnom silom. I koji je u biti nagrađivao osvajača bo- kompatibilna aktera iz toga razdoblja, teško bi bilo naći bolji
ljom pregovaračkom pozicijom u budućim pregovorima o spo- primjer. Tuđman je uvijek bio korak ispred i izlijetao sa spo-

138 139
znajama koje promišljeni političari javno ne izgovaraju. Pri- Tuđman je Miloševića cijenio kao pragmatičnog protivnika
mjerice, dok su svi de facto dijelili Bosnu, jedino je on javno koji je dijelio njegove teze o (ne)opstojnosti Bosne i s kojim se
problematizirao njezinu opstojnost. Činio je to u maniri nervo- može dogovoriti. Doduše, osobito u BiH, i to na račun Musli-
znog učitelja koji mora rastumačiti, kako je on to volio reći »po- mana, dok je bilo kakav dogovor u Hrvatskoj izbjegavao. Izet-
vijesne silnice« učenicima koji sporo shvaćaju. I time je beskraj- begović je poštovao Miloševića kao jačeg, nedostižno jakog i
no iritirao Izetbegovića. Oni su shvaćali silnice, ali on nije shva- cijenio njegovu spremnost da se dogovori o muslimanskoj
ćao umijeće suvremenoga političkog nastupa i govora. Svi su se
mini-BiH na račun Hrvata i s izlazom na more na račun Hrvat-
drugi tada deklarativno »borili« za cjelovitost Bosne. Uključu­
ske. Miloševića je Tuđman zabavljao sa svojim povijesnim sil-
jući i lorda Owena, koji je još prije predstavljanja Vance-Owe- nicama i spremnošću za brze dogovore, koliko se moglo raza-
nova mirovnog plana s kartom inkognito obilazio Fikreta Ab- brati iz šturih informacija koje su dolazile iz njegova okružja.
dića nudeći mu teritorije pod srpskom kontrolom za njegovu Jer, on je bio uistinu najizoliraniji. Navodno ga je osobito za-
»državicu« u zapadnoj Bosni, uz određene uvjete. »eilj je bio: bavljala Tuđmanova neotpornost na alkohol, kojim je Miloše-
napraviti od Velikog vezira Kladuše poslušnijeg kalifa nego što vić nutkao sve sugovornike i sam ga, prema očevicima, konzu-
je kalif Izetbegović«, zaključio je svjedok susreta, zapovjednik mirao iz velikih čaša. A Izetbegović mu je bio naporan.
francuskih plavaca Franchet (Casque Bleu pour rien, str. 65).
Trojac Izetbegović - Milošević - Tuđman, pod posred-
Izetbegović je uvijek bio korak iza događaja, zalagao se za op-
ničkom palicom lorda Owena, trebao se u sljedećoj fazi mirov-
ciju koja je baš prije mjesec dana skinuta s pregovaračkog stola,
koju je apsolutno odbijao pet mjeseci ranije, a gotovo prihvatio nog procesa dogovoriti o novom mirovnom planu za BiH.
dva mjeseca ranije. Izetbegović nije bez čvrstoga vanjskog priti- Vance-Owenov plan je spontano odumirao, tako da više nije
ska prihvatio nijedan mirovni plan, a za svakim je prethodnim. mogao poslužiti ni za prekrivanje pregovaračkog stola. Više su
poslije žalio jer je sa svakim sljedećim više gubio. Tuđman je ga puta odbili bosanski Srbi, uz nekoliko živopisnih dramoleta.
bio za akciju, brze dogovore i odluke, ne gledajući osobito što U jednom navratu u Ateni ga je potpisao Karadžić. Potpis je,
potpisuje, shvativši nakon hrvatskoga ratnog iskustva da mu je navodno, bio iznuđen praznom Vanceovom prijetnjom kako
vlastita (vojna) snaga najpouzdaniji oslonac. Izetbegović je bio je, ne potpiše li, američko ratno zrakoplovstvo spremno pretvo-
za čekanje, nije bio u stanju donijeti odluku, odugovlačio je sa riti Bosnu i Srbiju u pustoš (Silber, str. 313). No, odbio ga je sa-
svakim potpisom, da bi ga se nakon potpisivanja odrekao ili ga moproglašeni srpski parlament s Pala, pri čemu je presudnu
relativizirao jer je računao da će naposljetku uloga žrtve, uz pri- ulogu odigrala Biljana Plavšić, tada najradikalnija političarka u
tisak islamskog svijeta, navesti međunarodnu zajednicu na dje- vrhu bosanskih Srba. A i prijetnja se ubrzo razotkrila kao izmi-
lovanje u njegovu korist. I jedan i drugi bolje su se slagali s Mi- šljena. Teško je sa sigurnošću reći je li ga Izetbegović ikada ui-
loševićem nego međusobno, iako su određeno vrijeme Izetbe- stinu prihvatio ili nije jer i njegovi su pristanei uvijek bili uvjet-
gović i njegova delegacija odbijali javno sjesti za zajednički stol ni. Izvjesno je da je Izetbegović imao američku suglasnost za
s agresorom Miloševićem. Ali, odbijanje je trajalo sve dok ih odugovlačenje i odbijanje plana. SAD nisu bile spremne slati
lord Owen nije poželio uistinu vidjeti za istim stolom. svoje vojnike u misiji UN-a u provedbu dubioznog i neprove-

140 141
divog, te još k tome - britanskoga mirovnog plana. Owen je Način na koji je vođen proces bio je uistinu bizaran. Rat nije za-
krivio SAD da su mu uništile plan, više nego što je krivio Ka~ vršio. Naprotiv, ni primirje, ili barem potpisivani prekidi vatre
radžića. nisu mogli izdržati dok se osuši tinta na potpisima. Žrtve pri-
A u međuvremenu je počeo i planom potaknuti hrvat~ marnog rata, velikosrpskoga, postale su međusobni agresori,
sko-muslimanski rat za osvajanje i etničko čišćenje ostatka »hrvatsko-muslimanska dinamika« je eskalirala. Ratom su se
BiH. Hrvati su »čistili« Muslimane iz zapadne Hercegovine, a ubrzano formirale i druge dvije, u velikoj mjeri etnički očišćene
Muslimani Hrvate iz srednje Bosne. »Hrvatsko-muslimanska jedinice. A lord Owen je stavio Bosnu na pregovarački stol i tra-
dinamika«, kako je to sofisticirano nazivao lord Owen, brisala žio tri zaraćene strane dase dogovore, bez ijednog unaprijed da~
je razlike između napadača i napadnutih, te svodila stanje u noga čvrstog elementa. Trebali su se dogovoriti o budućem
BiH na željenu britansku formulu svih ratova u bivšoj Jugosla~ ustavnom uređenju BiH te o unutarnjem razgraničenju njenih
viji: građanski rat, gotovo plemensku borbu triju zaraćenih sastavnih jedinica i uređenju tih jedinica. A mogli su se dogovo-
strana za teritorij, u kojoj nitko nije nevin i u kojoj nema isklju~ riti i o njihovu povezivanju, odnosno priključenju drugim dr-
čivih krivaca. I stalno je težila izjednačavanju krivnje Srbije i žavama. Dakle o svemu o čemu se prije rata ti isti akteri nisu
Hrvatske, Miloševića i Tuđmana za rat u BiH. Dogodilo se to mogli dogovoriti, sada su trebali postići dogovor s pozicija oja~
godinu dana nakon početka rata. Ima li se u vidu da je svojim čanih ratnim rezultatima.
nedjelovanjem i odlukama koje kaskaju za događajima, ta~
Pregovori su bili gotovo javni, a to ih je činilo još bizarnijim.
dašnja međunarodna politika davala zeleno svjetlo srpskim
Praktički su cijelo ljeto 1993. različite i raznorodne pregova~
osvajanjima i poticala osvajanje teritorija kao način jačanja pre-
račke ekipe dolazile u Palaču naroda u Ženevi razgovarati naiz-
govaračke pozicije, te ima li se u vidu karakterna i politička
mjence o ustavnim aranžmanima i kartama koje su s vreme-
inkompatibilnost Tuđmana i Izetbegovića, godina dana ka-
nom gotovo svi akteri pregovora, pod engleskim utjecajem, po-
kvog-takvog savezništva zapravo i nije loš rezultat. Prilično su
čeli zvati »mapama«. Osim Tuđmana, koji je dosljedno inzisti-
dugo odolijevali iskušenju - uzmi od slabijega kad ne možeš
od jačeg, što je tadašnji mirovni proces poticao kao najsigurnije rao na »zemljovidima«. Kao što su i provedbu tih dogovora ob-
mirovno rješenje. A tada, kad su svi postajali jednaki, Srbi su vezno zvali - implementacija. Do implementacije, doduše, ni-
već osvojili mnogo više nego što su bilo kakvim planom mogli kada nije došlo. Ali, to se sredinom lipnja, kada je Owen pokre-
dobiti pa su se mogli primiriti i promatrati kako ratuju bivši sa- nuo novu pregovaračku rundu, nije moglo znati.
veznici. Bio je to trenutak za novi mirovni ciklus. Umjesto Koncept je bio njemu svojstven: đavolski! S time da vraga
Vancea, koji se povukao iz Mirovne konferencije, bio je uz ovaj put čak i nije trebalo tražiti u detalju, bio je očigledan. Mi-
Owena novi supredsjedatelj Thorvald Stoltenberg. On je bio rovno je rješenje zasnivao na nužnosti dogovora Miloševića i
bitan utoliko što je Konferencija trebala dva supredsjedatelja i Tuđmana, kako im je komplimentirao - »dva ključna igrača u
on je bio taj drugi. reglJl«.
Owen je bio istinski majstor od ceremonije i sljedeći mjeseci Tragovi novoga plana mogu se pratiti od polovice srpnja
intenzivnog pregovaranja bili su njegova životna predstava. 1993., kada je lord Owen pozvao Tuđmana i Miloševića na

142 143
razgovore u ženevsku Gradsku vijećnicu. Službeni je povod - njihov sastanak u Karađorđevu i poruka koja je odaslana s toga
bilo ponovno otvaranje privremenoga pomonskog Masleničkog sastanka bila je ista: Milošević i Tuđman dijele Bosnu. U igri s
mosta, koji će opet povezati kominentalnu Hrvatsku s Dalma- dva ključna igrača, koju je poveo Owen, Tuđman je bio predo-
cijom. Izgledalo je to kao pozitivan korak u imegraciji hrvat- dređeni gubitnik. U pregovorima o ustavnom uređenju dijelio
skih okupiranih područja. Doduše, korak je iznuđen pet mjese- je Miloševićeve stavove i javno je percipiran kao njegov save-
ci ranije hrvatskom vojnom akcijom na Maslenici, no i dok su znik u podjeli BiH. Na terenu HVO je gubio bitke, Izetbegovi-
dvojica predsjednika - pod pokroviteljstvom lorda Owena i ćeva A BiH zauzimala je u započetoj ofenzivi sve više teritorija
Thorvalda Stoltenberga - u Ženevi obilježavala pozitivan ko- koji je trebao pripasti toj budućoj hrvatskoj republici u BiH.
rak, srpski su pobunjenici pucali oko Maslenice. Owen je za- Pristati na razgovore o budućem uređenju Bosne s Miloševi-
molio Tuđmana da HV ne odgovara na provokaciju. Ovaj mu ćem, a bez Izetbegovića, bila je jedna od ključnihTuđmanovih
je to obećao ako srpski napadi prestanu, a Milošević je džem- pogrešaka u tome razdoblju. Iako je Owenova ponuda bila na-
Imenski ponudio uslugu primirivanja Srba, nazvao Knin i - oko primamljiva. Godilo je Tuđmanovoj taštini da ga Owen
pucnjava je prestala. Tako su reguliranjem vatre na daljinu, iz smatra ključnim regionalnim igračem, kao što se i sam smatrao,
ženevske Gradske vijećnice, predsjednici pokazali da se hrvat- i što ga je stavio uz bok Miloševiću da zajedno s njime pokuša
sko-srpski sporovi postupno rješavaju. No, to je bila velika var- riješiti bosansko pitanje. Owen je, kao malo tko, pokazivao ra-
ka. Doduše, Hrvatskoj je otvaranje Masleničkog mosta bilo zumijevanje za »povijesne silnice« na Balkanu i za mijenjanje
vrlo bitno, danima su hrvatski mediji pratili kako pomon putu- granica. Doduše, uključujući i Hrvatske! Naravno, nakon što
je i putuje do Maslenice. Ali, i ciparski efekt na područjimapod su Milošević i Tuđman izišli sa zajedničkim prijedlogom ure-
komrolom UN-a bio je sve izrazitiji. Upravo je Maslenica bila đenja BiH kao tri republike, međusobno labavo povezane, Izet-
primjer da se sporazum može postići tek oko onoga što se uzme begović se usprotivio takvom modelu i tražio da se provede stari
vojnom silom. Vance-Owenov plan. Iako je u tom trenutku i Izetbegović
Ipak, pravi je razlog toga aranžiranog susreta bila zapravo istinski želio tek maksimirati prostor za buduću muslimansku
BiH, koju je Owen uoči razgovara okarakterizirao kao »zabri- republiku, koju je taktički mudro i dalje nazivao BiH. A njego-
njavajući problem«, a raniji trostrani pregovori s Izetbegovićem vo javno odbijanje Milošević-Tuđmanovamodela uređenja ta-
nisu se micali s mrtve točke. Sa sastanka su Milošević i Tuđman kođer je bila taktički mudra odluka. Bila je to kupovina vreme-
izišli sa zajedničkom izjavom u kojoj je naznačena bit budućega na.
mirovnog plana za BiH. Nakon što u prvoj točki stoji kako su U ljemom pregovaračkommaratonu, koji je afirmirao pravo
posve neutemeljene spekulacije o podjeli BiH između Srbije i jačega, Miloševićeva je pozicija bila apsolutno najjača. Bili su to
Hrvatske, u drugoj piše: »Jedini način za postizanje trajnoga pregovori po njegovoj mjeri. Imao je višak teritorija i mogao ga
mira u BiH nalazi se u afirmaciji imeresa svih triju konstitutiv- je po malo otpuštati, opravdavajućise kako mu Karadžić ne do-
nih naroda i postizanju suglasnosti o uspostavljanju triju repu- pušta da bude širokogrudniji. Zarađivao je potom bodove za
blika u okviru konfederacije«. Priča je neodoljivo podsjećala na suradnj u kada bi nagovorio Karadžića da M uslimanima otpusti

144 145
»nešto vukojebina«, što je bio Miloševićev omiljeni izraz za sto. Karadžić je tražio 65 posto, Izetbegović 45 posto, a Boban
brda kojima su željeli namiriti teritorijalne postotke za musli- 20 posto. Potom su se našli negdje na 30 posto teritorija za mu-
mansku republiku. Izetbegović je imao jaku kartu za iznuđiva­ slimansku republiku, uz izlaz na Savu i na more. Svi su sudioni-
nje koncesija. Tvrdeći da mu je konfederalno rješenje namet- ci dolazili sa svojim kartama, a najveće je karte u rolama pono-
nuto, postavljao je teritorijalne zahtjeve: tražio je da njegova re- sno nosio Karadžić. Owen je pak osigurao britanske mjerače te-
publika objedini sve prostore na kojima su Muslimani činili ili ritorija koji su, opremljeni posebnim spravama, precizno utvr-
čine većinu. Podrazumijevalo je to i istočnobosanske enklave đivali jesu li traženi postoci namaknuti. Kada bi došlo do spora,
Srebrenicu, Žepu i Goražde: ili ih dobiti, ili ih dobro utržiti. Uz na tim su kartama iscrtavane najčudnije infrastrukturne tvore-
to, supredsjedatelji su Muslimanima, kao najvećim žrtvama vine: mostovi, tuneli, nadvožnjaci, podvožnjaci. Owen je u
rata, obećali opstojnu državu s izlazom na Savu i na more. Bo- stankama znao ironično prokomentirati pregovarače: kada
sanski Hrvati, kao najmalobrojniji narod, bili su predodređeni dođu do brda i ne mogu se dogovoriti, samo nacrtaju tunel. Ili,
gubitnici u takvome modelu. Tuđman je Miloševiću poklonio kako je to nekoliko godina kasnije opisivao bivši Izetbegovićev
željeno ustavno uređenje, od Izetbegovića su bosanski Hrvati stručnjak za prometnice: »Tražili su da presiječem cestu. Znao
gubili teritorij u srednjoj Bosni. Owen je izvukao Tuđmana sam koliko je to glupo, ali što ću, svi sijeku, ubodem prstom u
kao ključnog igrača uz bok Miloševiću, a britanska je diploma- kartu i kažem - tu je reži.« Na papirima su nastajale i isprepli-
cija koristila svaku priliku da pred Vijećem sigurnosti potakne tale se čudesne tvorevine pruga kojima Muslimani idu na Savu,
raspravu o hrvatskoj vojnoj prisutnosti u BiH, o nametanju a iznad srpski nadvožnjak kojim Srbi putuju u smjeru istok-za-
sankcija i da u konačnici Hrvatsku izjednači sa Srbijom. Isto- pad; bilo je tunela više nego u Alpama, zatim koridora crvenih,
dobno, četvrtina je hrvatskoga teritorija bila pod srpskom oku- zelenih, plavih, te veliki most preko Neuma... I svi su se pravili
pacijom i UN-ovom misijom. Pregovori o tome mirovnom kao da rade vrlo ozbiljan posao.
planu - poznatom kao Owen-Stoltenbergov plan, koji je Kada bi Izetbegović postavljao nove teritorijalne zahtjeve,
Owen, vrlo lukavo, radije nazivao Tuđman-Miloševićevim Owen bi ga neumoljivo podsjećao da kontrolira samo desetak
planom - bili su Tuđmanova najgora taktička partija. Umalo .posto teritorija. Kada bi Izetbegović pokušao pregovarati uime
je za stolom izgubio sve, nakon Što je promoviran u ključnog cijele BiH, podsjećao bi gada mu je mandat predsjednika Pred-
igrača. sjedništva već odavno istekao i da nema legitimitet. Izetbegović
Sami su pregovori, uz čvrsto Owenovo vodstvo, bili čisti na- je uzvraćao dovođenjem cijeloga ratnog Predsjedništva, s adop-
drealizam: red ustavnih aranžmana, red karata. Kada bi trojica tiranim srpskim članovima, i posavske Hrvate koji su tada opo-
predsjednika, Milošević, Tuđman i Izetbegović, zapela na ustav- nirali Tuđmanu i Bobanu. Ali, i Owen je imao adut iz rukava:
nim aranžmanima, na stol bi dolazile karte. Kada bi se iscrpili uvodio bi u pregovore muslimana i bivšega člana Predsjed-
na kartama, u igru su ubacivani Karadžić, Boban i različiti ek- ništva, Fikreta Abdića - Babu, koji je sklapao tajne dealove s
sperti svih strana da pokušaju dogovoriti detalje. Za zadovolja- Owenom, koketirao s Hrvatima, surađivao sa Srbima i do istr-
vanje početnih zahtjeva Bosnu bi bilo trebalo uvećati za 30 po- jebljenja ratovao jedino s Izetbegovićevom Armijom BiH. Za

146 147
razliku od ostalih sudionika, koji su koristili službeni prijevoz i Tuđmanove platforme s Miloševićem, a bez Izetbegovića, o tri
osiguranje švicarske policije, Babo se osjećao sigurnije bez osi- konfederalne republike u BiH.
guranja. I u Palaču naroda stizao je, s posebnom dozvolom, u Na prvom katu Palače naroda u Ženevi, u pregovaračkim
običnom taksiju. A po završetku dnevne pregovaračke runde, odajama, muslimanski su predstavnici već gradili luku u Neu-
kada su nekoć mali ljudi s Balkana u maniri velikih državnika mu, najprije ratnu i komercijalnu. Potom, kako se ratna nije
svakodnevno izvještavali svjetsku javnost koliko su uznapredo- uklapala u mirovni plan - samo komercijalnu. Haris Silajdžić
vali prema miru, znao bi umjesto Abdića odgovoriti njegov je uporno tumačio zapadnim novinarima kako je Bosna povije-
osobni čuvar. Jer, valjda je brže svladao tih dana najčešće po- sno pomorska zemlja. Jedino je on mogao Tuđmana izbaciti iz
navljanu ocjenu: no progress. takta više nego Izetbegović. Osobito kada bi se pozvao na po-
Stigla je jednom i brojna crnogorska delegacija koja je treba- morsku tradiciju Bosne. No, muslimanski izlaz na more u Ne-
la demonstrirati da je nova, međunarodno nepriznata Miloše- umu bio je točka na kojoj je Tuđmanu ponovno proradio poli-
vićevajugoslavija uistinu savez Srbije i Crne Gore. Ali, Momči­ tički instinkt. Na Neumu je - u mirovnoj opciji kakva je tada
lo Bulatović i drugovi pokazali su više interesa za šernju Žene- bila na stolu - gubio Dubrovnik, Cavtat, Ston i hrvatske su se
vom nego za pregovore o kartama. Dovikivali su se preko ulice granice pokazivale kao vrlo elastične i promjenljive. I tu nije
uspoređujući bankovne tečajeve i računajući gdje je i za koju bilo odstupanja. Unatoč tome što je Neum u susjednoj BiH i
valutu povoljnija kupnja. što je Tuđmanovo odbijanje podrazumijevalo formalno odlu-
Najosjetljivija je točka pregovora bio Neum. Muslimanskoj čivanje o teritoriju druge države te je odmah upotrijebljeno kao
su republici supredsjedatelji obećali izlaz na more. Jedini bo- novi argument pritiska - Tuđman se nije ni pokušavao pretva-
sanskohercegovački izlaz na more bio je Neum, a on je vodio rati da odluku o Neumu donosi Boban. Kao što bi to, primjeri-
dolinom N eretve kroz buduću hrvatsku republiku Herceg-Bo- ce, učinio Milošević. Volio je da se zna kako upravo on odluču­
snu. Ali, to nije sve. U tadašnjoj konstelaciji odnosa to je znači­ je o svemu bitnom. I ne razmišljajući da bi ga i koliko bi ga to
lo muslimanskom republikom odsjeći od Hrvatske Dalmaciju poslije moglo koštati.
južno od Neuma, a postupnim čišćenjem oko koridora za izlaz Kako se Neum pretvorio u nerješiv spor, netko se ipak sjetio
na more svesti hrvatsku zajednicu u BiH na nekoliko općina u da bi trebalo prethodno proVjeriti može li se tamo uopće izgra-
zapadnoj Hercegovini. Može se to onda zvati i republika. I ne diti luka. I tek nakon više od dva mjeseca intenzivnoga prego-
mora opstati u BiH. U vrijeme tih pregovora Izetbegović je varanja formirana je ekipa stručnjaka EZ-a koji će pogledati
Tuđmanu u više navrata nudio da »uzme zapadnu Hercegovi- neumski zaljev. Stručnjaci su obavili posao. Nalaz je bio negati-
nu sutra«, o čemu je Tuđman odbijao razgovor (potvrđuje to van. Zatim se tražilo novo zemljište za luku. Nađeno je na pu-
nekoliko svjedoka takvih razgovora, među kojima i bivši bo- stome prostoru kod Višića, u plovnom dijelu Neretve, iznad
sanski i hrvatski diplomat Miles Raguz). Bile su to posljedice Metkovića, koja bi opet bila na prostoru hrvatske republike u
velikodušne Owenove ponude šest mjeseci ranije: 20 posto te- BiH. Ali osim luke trebalo je naći i teren za cestu kojom će luka
ritorija i vlast u desetoj provinciji, te taktički nesmotrene biti povezana s muslimanskom republikom. BiH je prije rata

148 149
imala svoju luku: Ploče u Hrvatskoj. Bila je i opremljena i pro- istočno bosanskog korpusa, koji bi obuhvatio kompletan ovaj
metno povezana i jedino logično rješenje. Tuđman je nudio prostor, formacijski povezao obrambene snage i čiji bi zadatak
Izetbegoviću dogovor o korištenju luke Ploče, ali Izetbegovića bio čuvanje postojeće i svaranje nove slobodne teritorije. Pred-
to nije zadovoljavalo. Iz čisto taktičkih razloga tražio je gradili- sjedništvo nije reagiralo. Na sve naše zahtjeve odgovor je bio:
šte za svoju luku. I svi su onda tražili gradilište, a logika je bila šutnja. A kada su pritisnuti 'baražnom vatrom' direktnih pita-
manje bitna. A kada je teren između Višića i Čeljeva, Hrvati su nja, slijedilo je samo: vidjet ćemo! Rat je završen - Osmi kor-
zatražili da muslimanska republika izgradi nadvožnjak kod Če­ pus nije formiran« (str. 105, Maršal d. o. o., 1997.).
ljeva i novu cestu koja će zaobilaziti hrvatska naselja uz Nere- Uz to, druga je akcija tada već bila pripremljena za kasno lje-
tvu. I to je papir podnio. to 1993. - »Neretva 93«. Na zahtjev poitičkog vodstva, vojni
No, za svaki slučaj, uz te projektantsko-graditeljske ekshibi- vrh A BiH planira osvajanje širega teritorija od Bugojna do
cije, sporazumima je uvijek dodavana i jedina realna opcija - Mostara, o čemu također piše Halilović (str. 113-120), procje-
korištenje luke Ploče. Oblici su korištenja varirali - od prego- njujući kako »operativno taktički raspored snaga HVO, snaga
vora do pregovora. kojima mi raspolažemo, uz minimalno ojačanje sa jedinicama
Izetbegović je s vremena na vrijeme postavljao i nove terito- iz Sarajeva (sve zajedno do jednog bataljuna), manevarsko ze-
rijalne zahtjeve Srbima za proširenje istočno bosanskih enklava mljište i kanalizirani pravci djelovanja omogućuju planiranje
Srebrenice, Žepe i Goražda. Za njih su također isprojektirani obimnije operacije koja bi obuhvaćala prostor od Bugojna do
koridori koji će ih povezivati sa Sarajevom. Općenito, BiH, Mostara, s veoma izvjesnim rezultatima« (str. 114). Ohrabreno
koja tada nije imala nijednu normalnu modernu cestu, po mi- vojnim uspjesima, muslimansko je vodstvo vrlo racionalno
rovnim planovima bila je sva u koridorima, nadvožnjacima i izbjegavalo potpisivanje »mirovnog paketa«, kako su čudesnu
tunelima. Istinski, Izetbegovićvi zahtjevi za Srebrenicom i Že- zbirku ustavnih aranžmana, karata odnosno mapa odnosno ze-
pom tada više nisu bili realna opcija. Tek način da se skrene po- mljovida i posebnih sporazuma nazivali i nutkali na potpis
zornost od Neuma, da bi se poslije toga opet vratili na Neum. Owen i Stoltenberg.
Područje istočne Bosne, u kojoj su odumirale dvije okupirane I kada je izgledalo da je paket, koji su Owen i Stoltenberg do-
muslimanske enklave - Srebrenica i Žepa, bilo je strateški važ- tjerivali izletima u regiji, dogovoren i usuglašen, Izetbegović je
no i Miloševiću i Karadžiću kao zona koja izolira Kosovo i mu- početkom rujna u Ženevi ponovno rekao - NE. Tražio je opet
slimanski Sandžak od muslimanske republike u BiH. Izetbego- izlaz na more u Neumu i još dva posto teritorija od Karadžića u
vić se pak zbog javnog mnijenja nije mogao odreći Srebrenice i istočnoj Bosni. Krah konferencije izgledao je prilično izvjestan.
Žepe za pregovaračkim stolom. A vojno ih nije ni pokušavao I tko je o tome prvi iZVijestio? Naravno, Franjo Tuđman! Izjuri-
uzeti iako su mu vojnici sugerirali da je to moguće. U svojoj o je ljutito na glavni izlaz Palače naroda, sjurio se niza stube, a
knjizi »Lukava strategija« bivši zapovjednik Armije BiH Sefer cijela delegacija nužno za njim, i ljutitim se tonom obratio no-
Halilović bilježi: »Mi smo pokušali preduhitriti četnike: Pred- vinarima: »Muslimansko je vodstvo iznova postavilo zahtjeve
sjedništvu države upućen je prijedlog o formiranjU Osmog, za daljnju raspravu i nema razloga za nastavak razgovora.« I do-

150 151
pregovori uoči prihvaćanja mirovnog paketa s kojim je trebalo UN U HRVATSKOJ - TAOCI
izići pred Glavnu skupštinu UN-a na njenu redovitom go-
BOSANSKOGA RATA
dišnjem zasjedanju, što bi bio dodatni pritisak na SAD da daju
vojnike za provedbu. I organizacija je bila posebna. Nosač zra-
koplova »Invincible«, ramo plovilo Njezina Kraljevskog Veli-
čanstva, već je bio pri ruci, u Jadranu. Izgledalo je kao da su se
dogovorili, novi se »paket« čak i zvao »Paket Invincible«. Samo
je trebalo upriličiti potpisivanje. Ali, došavši u Sarajevo, s plovi-
la Njezina Kraljevskog Veličanstva, Izetbegović je (još jednom)
relativizirao dogovor. SAD nisu imale ni cilj ni namjeru davati
vojnike za provedbu toga plana i služiti kao vojni serviser bri-
tanske politike i britanskog mira. A bez SAD-a u provedbi
Izgledalo je to kao dosadni slow motion bez kraja. Stanje uJuž-
mira, plan nije uvjerljiv. Paket s »Invinciblea« nikada nije pot-
nom sektoru i nadalje je napeto. Zabilježeni su teroristički akti,
pisan. Iako ni Izetbegoviću, ni Tuđmanu, ni Miloševiću u
zastrašivanja i nekoliko ubojstava u općini Benkovac, pa je oko
tome trenutku sam »paket« uistinu nije bio mrzak.
300 Hrvata zatražilo od Unprofora da ih preveze na teritorij
pod hrvatskom vlašću. U Sektoru Istok situacija je teška, česte
su redukcije struje, prisutno je zastrašivanje, hrvatske i ostale
nesrpske obitelji i dalje traže da ih Unprofor preveze na teritorij
pod hrvatskom kontrolom. U Sjevernom sektoru situacija je
stabilna, a u Zapadnom je postignut najveći napredak: unatoč
povremenim napetostima nastavljaju se susreti obitelji razdvo-
jenih linijom sukoba. Najveći je problem u svim sektorima-
nedostatak povjerenja. Tako je sanjivim glasom iz tjedna u tje-
dan Unproforova glasnogovornica u Zagrebu Shannon Boyd
opisivala stanje na okupiranim hrvatskim područjima. »Nema
povjerenja, uništeno je povjerenje«, ponavljali su njezini nadre-
đeni, vojni zapovjednik operacije, indijski general Satish Nam-
biar i civilni zapovjednik Cedrie Thornberry. Učinilo bi se iz
njihovih dijagnoza - nekoliko desetaka psihologa i psihijatara
moglo bi riješiti pitanja reintegracije i ostvariti Vanceov plan-
kao da je bila riječ tek o psihološkim barijerama, da politika nije
s time imala ništa.

156 157
Što su zapravo bili sektori: Istok, Zapad, Sjever, Jug? I što su bila bi sljedeća na redu. Južna UNPA ili Sektor Jug bila je sim-
bili u okolnostima Mirovne konferencije o BiH koja je Hrvat- bolična: tu je bilo jezgro pobune i Knin, glavni grad samopro-
sku potpuno potisnula u drugi plan, kao slučaj koji nije hitan? glašene Srpske Republike Krajina. Prije rata bila je to želje-
Sektor Istok bile su okupirane istočna Slavonija i Baranja, znička postaja s jednom od države financiranom tvornicom,
uključujući i razoreni Vukovar. Prije rata bio je to najbogatiji vojnim garnizonom i nekoliko provincijskih gostionica za put-
kraj ne samo Hrvatske već i cijele bivše Jugoslavije, u kojemu nike prema moru, koji su baš morali zastati. Kad je ušao u
Srbi nikad nisu bili većinsko stanovništvo. Kao UNPA, odno- UNPA i postao »glavni grad«, Knin je postao mit, neosvojiva
sno Sektor Istok, bilo je to područje koje je potpuno etnički srpska tvrđava, kako su ga opisivali zapadni mediji. Nakon tri
očišćeno od Hrvata i ostaloga nesrpskog stanovništva, ali tu mitske godine bijedu je jezgrovito razotkrio talijanski ambasa-
kvalifikaciju Unprofor još nije upotrebljavao, nego samo: tor- dor Alfredo Matacotta, nakon što se vratio iz Knina zajedno s
tura, zastrašivanje, ponižavanje. Naime, UN-ova je misija mo- još četvoricom ambasadora koji su tamošnjem srpskom vod-
rala čuvati dobre odnose i s domaćinima, tamošnjim srpskim stvu pokušali predati mirovni plan »Z 4«: »Bila je to povijesna
vlastima. Možda najbitnije, ta je UNPA bila izravno naslonjena pljusketina. Nakon što su nam zalupili vrata, izišli smo van na
na Srbiju i do nje je Miloševiću bilo najviše stalo. Znalo se, kišu. Otišli su i vozači ... U tome malom, skoro pustom mjestu
bude li ikada prisiljen otpuštati UNPA-e, posljednju bi otpu- kakav je Knin, ostavili su nas neobavljena posla. Za zapadni je
stio istočnu Slavoniju. U dvije godine rata i okupacije te mentalitet neshvatljivo odbiti na takav način jedan ozbiljan
UN-ove misije, ta je UNPA pretrpjela i pravi civilizacijski šok. prijedlog sporazuma. Oni su me podsjetili na komunističke ru-
»Tamo su dućani prazni, nema struje i piju toplo pivo«, jezgro- kovoditelje pedesetih godina« (La Stampa, 1. veljače 1995.).
vito je opisao stanje u Istočnom sektoru mladi portugalski di- Plan »Z 4« nudio im je, praktički, državu u državi Hrvatskoj.
plomat Sancho Coutigno, pomoćnik i stalna terenska pratnja Odbili su ga i pogledati i primiti. Jer nisu željeli ni državu, ni
njemačkog ambasdora Ahrensa na mirovnim turnejama koje autonomiju, a kamoli manjinsku zaštitu - u Hrvatskoj.
su se bavile manjinskim pitanjima. Ambasador Ahrens ne bi ni- Ta »povijesna pljusketina« bila je dodatni dokaz koliko su svi
kad tako jednostavno opisao »UNPA stanje«. raniji pregovori hrvatskih vlasti i pobunjenih Srba bili farsa.
Jer, bilo je to protivno službenoj UN-ovoj misiji, prema ko- Iako je Vanceovim planom bilo predviđeno dogovorno poli-
joj je rješavanje manjinskih pitanja Srba bilo bitan uvjet za rje- tičko rješenje, vođe srpskih pobunjenika nisu prvo vrijeme
šenje problema. Ali, u UNPA-ma nisu pili toplo pivo zato što uopće imali motiva pregovarati. Što se dulje ništa ne događa, to
su smatrali da im nedostaje manjinskih prava u Hrvatskoj, već se pojačava efekt ciprizacije, koji im je odgovarao.
kao privremenu žrtvu za priključenje Srbiji. Sljedeća UNPA, Motiv je stvoren tek nakon hrvatskih vojnih akcija Masleni-
Sektor Zapad, bila je najranjivija - otok u Hrvatskoj. I znalo ca i Medački džep, koje su počele »nagrizati« ružičaste zone i
se, bude li Milošević prisiljen popuštati, nju će najprije otpusti- UNPA područja. Ali, pregovori koji su potom vođeni pod po-
ti. Sjever je bio neuspješna kordunsko-banijska UNPA, nisu kroviteljstvom Owena i Vancea, a poslije i Stoltenberga, vođe­
uspjeli zauzeti ni Karlovac ni Sisak. I bude li trebalo popuštati, ni su kao izbjegavanje razgovora o bitnome. Na dnevnom su

158 159 :~
vu poruku o tadašnjim hrvatskim pozicijama, barem ne dalje je. Izgledalo je kao da će pregovori dobiti novi momentum i da
od lokalnih medija. Nije bio u stanju izreći dvije razumljive re- lokalni srpski vođe neće moći do beskonačnostiizbjegavati raz-
čenice a da u njih ne uplete pet rezolucija Vijeća sigurnosti i tri govor o bitnome. Uostalom, već nakon prvih razgovora pod
izvještaja Boutrosa Ghalija. Niti je to itko od njega tražio, a ka- pokroviteljstvom Z4, ambasador Galbraith objavio je da na-
moli ga upozorio da bi trebao urediti zube prije nego što ide kon sporazuma o prekidu vatre te razgovora o ekonomskoj su-
predstavljati državu izvan njenih granica, kojoj je pozitivan i radnji i obnovi povjerenja dolaze na red razgovori o političkom
moderan imidž tada izuzetno nedostajao. Hrvatska je poruka rješenju. Uz jači tempo, svi su pregovori trebali biti vođeni u
bila: što se koga tiču naši zubi! Hrvatskoj, kao jasna poruka da je riječ o unutarnjopolitičkom
Kako su SAD od početka 1994. godine čvrsto preuzimale pitanju.
krizni menadžment u bosanskohercegovačkom ratu, učinile su Lokalno je srpsko vodstvo bilo stiješnjeno. I, naravno, po-
Međunarodnu konferenciju o bivšoj Jugoslaviji i njezine su- zvalo u pomoć Owena i Stoltenberga, izrazivši želju da prego-
predsjedatelje prilično besposlenima, gotovo bespotrebnima. varaju, ali u nekoj »trećoj i neutralnoj« zemlji. To je barem služ-
A Vdiku Britaniju postupno su lišavale presudnog utjecaja, bena verzija. Nije, međutim, isključeno da je prijedlog išao od
osobito nakon Što su ustanovile kontaktnu skupinu, neformal- supredsjedatelja, koji su tražili novi posao, prema srpskom vod-
nu grupu od pet država-SAD, Rusija, Njemačka, Francuska i stvu - iz Ženeve prema Kninu. Jer nakon BiH, Owenu (i Stol-
Velika Britanija - koja će aktivnijim pristupom pokušati ubr- tenbergu) izmicala je i Hrvatska. U svakom slučaju, supredsje-
zati mirovni proces. Američko je vodstvo u kontaktnoj skupini datelji su izrazili veliko razumijevanje za srpske želje da razgova-
bilo neprijeporno. Paralelno je, na poziv predsjednika Tuđma­ raju u stranoj državi i, ponajprije, da miniraju američki prego-
na, Peter Galbraith, tadašnji američki ambasador u Hrvatskoj, varački koncept. Odmah im je ponuđeno da nastavak pregovo-
okupio krajem ožujka 1994., prema sličnom modelu, mini ra održe u Norveškoj. Domaćin je bio Thorvald Stoltenberg.
kontaktnu skupinu, poslije nazvanu Z4, koja bi pokušala po- I, po uzoru na izraelsko-palestinske pregovore koji su se go-
krenuti s mrtve točke pregovore o integraciji okupiranih po- dinama tajno održavali u Norveškoj, pozvao je, posve tajno,
dručja. Sastav je određen vrlo lukavo: uz američkoga u skupini pregovarače najprije u Oslo. A potom su trebali pregovarati u
je bio i ruski ambasador Leonid Kerestedžijanec te predstavnici Lillehammeru, norveškom gradiću u kojem su baš te zime odr-
UN-a i EZ-a, zastupljeni zamjenicima supredsjedatelja Kai- žane Zimske olimpijske igre. Domaćini su nastojali da se pre-
jem Eidom (naslijedio Knuta Vollebecka) i Geertom Ahren- govarači osjećaju rasterećeno i relaksirano, vozili su ih brodom
som. Njemačka je ponovno dobila predstavnika u ambasadoru po fjordovima. Uvjereni kako im se ne može dogoditi ono Što
Ahrensu, kojega su Srbi, uz Owenovu pomoć, uspjeli potpuno im se redovito događalo u Ženevi: da uoči svakih pregovora Ta-
marginalizirati. Eide je kao klasični Skandinavac slijedio one njug i Reuters dobiju, točnije - da im Srbi daju, dokument o
koji vode, a Velika Britanija ostala je bez predstavnika. Rusija je kojem bi trebali pregovarati, izazovu raspravu o njemu i tako
izvučena u prvi red kao glavni partner koji je u prilici pokazati unaprijed unište svaki dogovor. U Norveškoj dopisnika nije
svoj utjecaj na Srbe. A SAD su, naravno, bile majstor ceremoni- bilo, ni na kopnu ni na brodu. Ali, tajnost je potrajala sve dotle

164 165
dok se u pregovore vraćeni »predsjednik« Hadžić nije dočepao nije vjerojatno zabilježen u toj organizaciji koja živi na pravili-
telefona i javio srpskim medijima da je u Norveškoj te da neće ma i od pravila. Bez ikakvih posljedica! To također pokazuje
izdati srpske interese i odustati od RSK. Tu je, naravno, bio koliku su stvarnu međunarodnu težinu imale države i »države«,
kraj. Srpsko je vodstvo ostvarilo željeni cilj. Stoltenberg, odno- državnici i »državnici« s područja bivše Jugoslavije. U doba
sno Međunarodna konferencija, izgubio je dodatno na uvjerlji- kada je posebni izaslanik glavnoga tajnika za BiH Yasushi Akas-
vosti, a američko vodstvo nije zaustavio. Hrvatska delegacija hi sazivanjem novih bosanskohercegovačkih pregovora poku-
malo se provozala po fjordovima. šavao reanimirati UN-ov mirovni menadžment u BiH, Owen i
No, bio je to tek prvi, ne i posljednji put da supredsjedatelji, Stoltenberg pozvali su u Ženevu Milana Martića. Tajming je
uz prepoznatljiv britanski rukopis lorda Owena, pokušavaju vrlo bitan. Jer, kada se pregovaralalo o BiH, bez obzira na to ko-
osujetiti pregovore pod pokroviteljstvom Z4 i da rade međuna­ liko uzaludno to bilo, Palača naroda bila je opsjednuta novina-
rodni public relation »državnosti« Republike Srpske Krajine. rima, bila je to glavna medijska vijest. I sve što se događalo u
Toga kasnoga proljeća i ranog ljeta supredsjedatelji su otvo- tome kontekstu imalo je šanse za dobru medijsku promociju.
reno pokazivali gotovo idilu u odnosima s novim srpskim vla- Upravo u tom kontekstu supredsjedatelji su aranžirali pred-
stima u okupiranim dijelovima Hrvatske. Vlasti su se opet za- stavljanje Milana Martića kao državnika. Doduše, nikada to
rotirale, vratili su se stari vođe pa je Milan Babić postao »mini- nisu tako rekli, ali sve što se događalo tih dana upućuje da su in-
star vanjskih poslova«, a bivši policajac Milan Martić »pred- strukcije mogle doći samo s najviše razine Međunarodne kon-
sjednik države«. N ovim američkim angažmanom i jedni i drugi ferencije. U protivnom, vjerojatno bi sljedećih dana ostala bez
s razlogom su se osjećali ugroženima, iz različitih razloga dodu- posla Owenova službenica koja je tih dana vodila po Palači na-
še, i međusobno su se podupirali. Tako je šefdiplomacije Babić roda - državnika Milu Martića. Omogućeno mu je da drži
pismeno molio Owena i Stoltenberga da sazovu neke pregovo- konferenciju za novinare u glavnoj konferencijskoj dvorani, da
re u Ženevi, na neutralnom terenu. Doduše, kada se govori o se ispod UN-ove zastave predstavlja kao predsjednik Republi-
I~i
njihovoj međunarodnoj komunikaciji, uvijek valja imati u ke Srpske Krajine, što nikada nije dopušteno nijednom pobu- iill
"ll
;(H
vidu Miloševićev lik u pozadini, jer ni bivši krajiški zubar Ba- njeničkomvođi. Owen i Stoltenberg organizirali su razgovore s I;lj
bić, a još manje bivši policajac Martić - nisu baš bili vični me- njime baš u vrijeme kada je najviše novinara čekalo pred glaso- !~
đunarodnim odnosima. Ali, Owen i Stoltenberg više nisu mo- vitim Izlazom četiri na rezultate bosanskih pregovora. Službe- ~!
gli dobiti hrvatsku vladinu delegaciju u takve pregovore, niti su nica Konferencije pratila je kao sjena samoproglašenoga pred- 'l!!
!~::
;i,~

je zbog toga mogli ucjenjivati statusom nekooperativne strane sjednika koji se šetao UN-ovim zdanjem ponosito kao Boutros !~1!
i"l
jer su SAD vodile paralelni mirovni proces. N o, činili su što su Ghali, dolazio do mikrofona i iza UN-ova loga, predstavljajući r,~
,t
:,I"j
mogli. se kao predsjednik RSK, poručivao da mu je posebni izaslanik ':1'
ii:!
""'!
Takav otvoreni PR samoproglašenoj i nepriznatoj državi, glavnoga tajnika UN-a Yasushi Akashi jamčio kako u budućim
kakav je u lipnju 1994. u Palači naroda pod UN-ovim amble- pregovorima neće poštivati rezolucije Vijeća sigurnosti koje se i
:1
mima upriličen pod Owen-Stoltenbergovim pokroviteljstvom, odnose na UNPA područja. U tri je dana omogućeno Martiću

166 167
da čak četiri puta istupi kao predsjednik u zdanju UN-a. Da se RATNICI IZ PRESS-BARA
to dogodilo s nekim drugim vođom pobunjeničkog pokreta,
bio bi to velik skandal i netko bi bio sankcioniran za propuste.
»Predsjednika« Martića potjerali su sami dopisnici kad im je
peti put pokušao nešto reći. Promotivni je nastup propao. Ali,
lord Owen je pokušao. Martićev predsjednički marš UN-om
ostao je pribiljden tek u pokojem dopisničkom notesu kao ne-
što marginalno i nebitno. No, lord Owen i Stoltenberg u to su
se vrijeme bavili samo nebitnim stvarima, pokušavajući ih uči­
niti bitnima.

Mali, dotrajali barski stolić bio je prekriven skicama BiH.


Samo su vanjske granice bile identične: unutarnje se uređenje
veoma razlikovalo i u razgraničenjima entiteta i u koridorima,
izlazima na more i na Savu, u povezanosti s Drinom... Desetak
dopisnika, obuzetih bosanskom pričom bilo je nagnuto nad
papire, kao mali karadžići, izetbegovići, bobani, raspravljajući
sasvim ozbiljno kamo idu pregovori i kakva bi mogla biti final-
na karta. Dnevna finalna karta, dakako! Jer sutra je novi dan. I
iz izvora »bliskih pregovorima« stizat će nove, svježe skice. Ko-
!r
nobar, naš Monsieur, donio je naručene kave, ~acio pogled na .~
stolić pokriven kartama, pogledao tužnim pogledom male ka-
.~

U
radžiće, bobane, izetbegoviće obuzete skicama, pitajući gotovo ,I~J'
~
sažaljivo: »A nemate li vi nekoga pametnijeg posla?« Taj kono- ..I
U
bar, naš Monsieur, najbolje je pogodio bit tadašnjega mirovnog i'!i
'i;
procesa. Mislili smo, dakako, da nije na povijesnoj razini situa- "ri
'l
cije. On se bavio crnom i bijelom kavom, croissantima idelice tf
au .fromagge, a mi visoko intelektualnim stvarima: granicama i ,l
"

koridorima. Gotovo svaki dan faksirane su u redakcije, mahom


europske, ali i šire, nove skice razgraničenja i koridora, kao do-
kazi da se marljivo radi na miru u Bosni. I svi su se pravili neka-
ko da su te skice važne i da nešto znače. Primjerice, otkad je Ya-

168 169
sushi Akashi postao visoki dužnosnik Međunarodne konferen- džačkog gastarbajtera u Švicarskoj, no koji je radio u nje-
cije i japanski su se novinari počeli baviti kartama, ali im nije mačkom kantonu pa je znao tek nešto njemačkoga. U engle-
bilo osobito bitno imaju li baš najsvježiju.
sko-francusko govorećem press-baru to i nije bilo od osobite
Press-bar Palače naroda, nevelik novinarski kutak za osvje- koristi. Ali je zato jezično hendikepirani Ugljanin bio vrlo vješt
ženje u prizemlju, samo kat ispod pregovarača, smješten izme- u body-fanguageu. Kad je god imao pred sobom zainteresirano-
đu toaleta i ureda AFP-a, bio je u to vrijeme jedinstveno infor- ga za okrutnost srpske represije u Sandžaku, vještim bi potezom
macijsko mjesto na svijetu. Tamo su dolazili svi (pre)nositelji ruku podigao majicu i gol do pojasa pokazivao tragove mučenja
informacija »zaraćenih strana«, svi (pre)nositelji poruka tako- iz srpskih zatvora. Prvi je put bilo šokantno vidjeti tragove bati-
zvane međunarodne zajednice, svi lideri i lideri u pokušaju koji nanja, a poslije je postalo tragikomično. Tko o čemu - Uglja-
nisu stali u aktualni pregovarački koncept. I, naravno, dopisni- nin je uvijek bio spreman skinuti majicu. Ali, kako je splašnja-
ci. Bila je to neponovljiva mješavina diplomata i kvazidiploma- vao interes za polugolog Ugljanina i tragove mučenja iz njego-
ta, špijuna, neshvaćenih vođa, poremećenih osoba, običnih bi- vih zatvorskih dana, i on je s vremenom prestao dolaziti.
rokrata... I vijesti gladnih dopisnika. U udarnom terminu, od
Svoj priključak pregovorima bezuspješno su u to doba u
jedanaest ujutro do tri poslije podne, za barem sedam od dese-
press-baru tražili i kosovski Albanci. Milošević nije želio otva-
tak barskih stolića bila je servirana - bosanska priča. Bilo poli-
rati kosovsko pitanje dok ne »riješi« i Bosnu i Hrvatsku. A prin-
tička, bilo humanitarna. Kada bi se održavali top-pregovori, iz-
cip Međunarodne konferencije bio je sačuvati Miloševićevu
među Tuđmana, Izetbegovića i Miloševića, Bosna bi potpuno
kooperativnost. No, već su tada u baru bile vidljive različite
okupirala ne samo press-bar već i cijelo prizemlje Palače naro-
struje kosovskih Albanaca. Jedan diskretan, gotovo bezličan za-
da, pa i dio dvorišta.
stupnik Rugovine kompromisne politike, vodio je diplomat-
Tih bi dana u press-bar ujutro ciljano zasjeo Sulejman sku kvazimisiju kosovskih Albanaca pri UN-u, svraćao je po-
Ugljanin, tadašnji vođa Muslimana iz Sandžaka, da skrene po- Iii
vremeno do bara kada nije mogao do pregovora, ali bez osobi- !:~
zornost na sandžačko pitanje. Nije imao pristup službenom di- tih učinaka. Borbenija je struja bio Visar, mladi albanski inte- :1
jelu Konferencije. Mogao je tek doći na privatni razgovor s am- I~;;!
lektualac, koji se zalagao za radikalnija rješenja, smatrajući rat
basadorom Ahrensom i na kavu. Milošević je, naime, držao da
';,j;
le1
na Kosovu neminovnim i držeći da nema rješenja bez Miloševi- 1

su ljudska prava u Sandžaku unutarnje pitanje Srbije i nije želio ćeva vojnog poraza. Kako se u to doba u press-baru stvarao mir, I~
otvarati ga u sklopu Mirovne konferencije. Pa pitanje i nije a ne rat, Visar se sa svojim stajalištima doimao vrlo radikalnim. .~
otvarano jer se tada očekivala njegova kooperativnost u Bosni. 'i
U vrijeme rata na Kosovu, 1999. godine, pojavio se na alban-
Ugljanin je imao problem objasniti svoje pitanje jer nije govori- skoj političkoj sceni kao visoki politički dužnosnik i svojevrsni.
o nijedan strani jezik. Mogao ga je tečno objasniti tek predstav- glasnogovornik Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), stvorene
nicima Radovana Karadžića, uvijek dobro zastupljenima u u albanskoj dijaspori u inozemstvu. Tada je obznanio da su
press-baru. Imao je uza se, doduše, svojevrsnoga glasnogovor- ogranke OVK počeli formirati u emigraciji od 1993. godine
nika i šefa Ureda s pečatom građevinske tvrtke, nekoga san- (Glas Amerike). Treći Albanac, nenadmašni Maliqui, rijetko je

170 171
zalazio u press-bar, a i djelovao je kao sam svoja struja, gotovo jih tada na bitnim mjestima uglavnom nije bilo, pa i bošnjačkih,
nenavođena raketa. Radio je za sve kosovske novine i za sve ser- koje su njihovi političari, faktički vlasnici medija, također poi-
vise međunarodnih radio-postaja na albanskom jeziku. Bio je mali kao suvišan trošak.
smješten u press-sali II., službenom obitavalištu dopisnika iz Srbi su počeli gubiti medijsku bitku već s ratom u Hrvatskoj,
bivše Jugoslavije (koju su u to vrijeme zbog dopisničkoga sasta- a osobito u prvoj godini rata u BiH, brutalnim napadima na Sa-
va zvali i jugoslavenska soba), okružen srpskim dopisnicama, s rajevo, otkrivanjem logora i etničkog čišćenja. Njihova je me-
dva neizbježna ženska deodoranta Rexona na stolu, kojima se dijska slika bila uglavnom nepopravljiva. Ali, nisu se prestali
obilato špricao kada bi god osjetio potrebu za svježinom. Iz nje- truditi. Sveto Plavšić, bivši asistent na Pravnom fakultetu u Sa-
govih, ponekad djetinjastih reakcija teško je bilo odgonetnuti rajevu i nećak tadašnje političke hardlinerice Biljane Plavšić,
- je li moguće da Maliqui uistinu ništa politički ne razumije? svakodnevno se trudio u press-baru prodati pozitivnu sliku Ra-
Ili, je li moguće da se Maliqui tako uspješno pretvara da ništa ne dovana Karadžića i njegove politike. Objašnjavajući uporno
razumije? Engleski nije govorio, francuski je natucao, ali mu to dopisnicima kako su svi zaluđeni muslimanskom propagan-
uopće nije smetalo da se uklopi u model po kojem su tada djelo- dom. Malo ga je tko slušao, a kamoli vjerovao u priču o Rado-
vali svi kosovski dopisnici na mjestima značajnim za albansku vanu Krasnom. No Sveto se i dalje trudio, glumio diplomata
»stvar« - uvijek pitati za Kosovo. Pa bi i na press-konferenciji Republike Srpske. I zaista, za razliku od nekih likova koje je po-
o zaštiti krokodila i drugih reptila Maliqui upitao što misle o vremeno dovodio kao goste s Pala, nije djelovao kao neki čet­
krokodilima na Kosovu. Ili bi nakon već završene press-konfe- nik. Bilo je teško procijeniti je li i sam vjerovao u ono što govo-
rencije spontano i neopterećeno zaskočio Madeleine Albright ri, iii je to bilo posljedica tetkina utjecaja. Sredinom devedese-
na hodniku, ignorirajući osiguranje i doviknuo preko body-gu- tih, nakon što su Amerikanci preuzeli igru a »predsjednik« op-
arda: »Što mislite o Kosovu?« Na francuskom! I na opće čuđe­ tužen za ratne zločine, Sveto se s obitelji odselio u Kanadu.
nje, Albright je stala i počela odgovarati na francuskom, ispri- Iako se otvorena obrana srpske politike tada baš nije mogla II
čavši se potom MiIiquiju što mora prijeći na engleski. Ali, Mali- otvoreno prodati, i u Palači naroda tih se godina vidjelo da je J!
n
li
qui nije znao prevesti odgovor. I dok smo tako prevodili Al- Srbija bila država s tradicijom. Vidjelo se, zapravo, koliko je I;

bright, pokušala sam mu sugerirati da nauči malo engleskoga, bivša Jugoslavija prema vani funkcionirala kao Srbija pod za- r
jer nas je već sve sludio sa svojim zahtjevima za pomoć u prije- jedničkim imenom. Kao što se vidjelo da Hrvatska i Bosna to
I:
li
vodu. A Maliqui se zamislio i sam se sebi obratio u trećem licu: nisu bile, i ne znaju kako se to radi. Tek što je ustanovljena stal- l'
»E, moj Maliqui, da znaš još i engleski, gdje bi ti bio kraj?« na Mirovna konferencija u Ženevi, Tanjug je tamo poslao do- I:
Kombinacijom amaterizma i naivne prodornosti, koja je često pisnicu, Natašu. Unatoč sankcijama, unatoč besparici. Cijelo 11
H
iritirala ostale dopisnike jer su stalno i uporno po~tavljali isto vrijeme pregovora Nataša je bila jedina stalna agencijska dopi- i;
!:
pitanje, kosovski su dopisnici do kraja devedesetih ipak bitno snica iz država nastalih iz bivše Jugoslavije. Kolege su je pamtili
pomogli ostvarenju cilja - skretanju pozornosti na Kosovo. I po izljevima ekstremno srpskih stajališta u trenucima kada bi
tu su bili, po prisutnosti, daleko ispred hrvatskih dopisnika, ko- pukla uvijek ljubazna i građanska površinska glazura. Bili su

172 173
uvjereni da nije samo novinarka već da se bavi i nekim dodat- cijelo vrijeme Mirovne konferencije brinuo o osiguranju sudio-
nim poslovima. Da je barem onoliko bliska režimu koliko su to nika. Vjerojatno nitko nije ni prosvjedovao, ni pitao zašto, jer
šefovi ureda ozbiljnih državnih novinskih agencija koji vode in- bilo je uobičajeno da Srbi imaju svoje ljude u svim međunarod­
formiranje s politički najosjetljivijih mjesta. Čak su neki služ- nim organizacijama - kao dio naslijeđa. A ostali nigdje jer su
benici Konferencije diskretno upozoravali dopisnike da joj ne bez naslijeđa. Ipak, teško je zamisliti da bi u istom UN-u ikada
vjeruju. Ali, nitko nije mogao poreći da je Nataša bila vrlo inte- izraelskog premijera osiguravao službenik otvoreno blizak Ara-
ligentna, vrlo profesionalna i izuzetno sposobna novinarka. fatu, ili obrnuto. Ali, za likove iz bivše Jugoslavije uobičajena
Kako se projekt Velike Srbije počeo raspadati, tako se i ona pravila lijepog ponašanja nisu vrijedila. Oni su bili tek - zara-
udaljila od projekta, otišla iz Tanjuga (koji je odmah poslao na- ćene strane koje su razorile divnu Jugoslaviju. A ponašanju bi se
sljednika) i ostala kao novinarka raditi u Ženevi u privatnim prigovorilo tek ako se oni neprilično ponašaju.
produkcijama. Uz Natašu tamo su bila i dva penzionirana do- Hrvati su se, osobito kako je mirovni proces odmicao, pri-
pisnika srpskih dnevnih listova - Momo i Borko - koji su lično dobro držali na bojnom polju press-bara. Zahvaljujući
umirovljeničke dane provodili uz jezero Leman, USput dopisu- osobnoj inicijativi i intuiciji, a ne nekom ciljanom projektu.
jući i naglašavajući kako nisu ekstremisti, te lobirali za srpsku Diplomacija ga je često pohodila. Mlađahni Tomo Thur, s već
stvar kod svojih starih prijatelja. Ali, to nije bilo sve: gotovo u tada izlizanom velikom, smeđom kožnatom torbom, punom
svakom odjelu UN-a mogli ste naći ponekoga višegodišnjeg službenih hrvatskih biltena, pet-šest tečno govorećih stranih
službenika Srbina koji se zaposlio još kao predstavnik Jugosla- jezika, osvajao je svojom gotovo dječačkom neposrednošću, a i
vije. Neki su bili postiđeni onime što čini Milošević, a neki su naivnošću. Poslije je maksi torbu zamijenio kožnatim fasci-
ga i otvoreno podržavali, ali svi su iza nekih površinskih razlika klom, nošenje biltena prepustio vozaču, ali nikad se nije poku-
promovirali srpski interes. I šef tima koji je osiguravao Mirov- šavao praviti da je upućen u visoku mirovnu politiku, ni da zna
nu konferenciju, dakle i svu trojicu predsjednika- Tuđmana, više od onoga što pročita u novinama, niti je bilo koga o bilo
Izetbegovićai Miloševića-zvao se Zoran Milošević. Njegov je čemu namjerno i namjenski brifirao. Za organiziranu promo-
brat bio jedan od najagilnijih Miloševićevih lobista u Švicar- ciju to baš i ne bi bio neki rezultat, ali zbog otvorenosti i sr-
skoj. Pamtim prvi susret sa Zoranom Miloševićem, koji je bio dačnosti bio je omiljeno društvo za kavu i među dopisnicima i
vrlo simboličan: došli smo pred Palaču naroda uoči pregovora, među diplomatima. I sasvim spontano i neplanirano predstav-
autom Hrvatske televizije, sa zagrebačkim registracijskim tabli- ljao je modernu građansku i neopterećenu Hrvatsku, drukčiju
cama. Vidjevši tablice, Milošević je na čistom srpskom podvi- od ostalih »zaraćenih strana«. No, nije se držao ni političkih
knuo svojim ljudima: »Goni te ustaše!« Iako je vozač uistinu na prioriteta, nastojeći se svidjeti najutjecajnijima, već je zbog
trenutak stao na prostoru predviđenom za diplomatske auto- osobnih sklonosti najviše vremena posvećivao predstavnicima,
mobile, bio je to vrlo neobičan doček pred Palačom naroda. To osobito ženama španjolskoga govornog područja.
ipak nije bio Knin, već Ženeva, i nije izgovoreno pod kokar- Čest gost press-bara bio je i Neven Madey, karijerni diplo- I.
I~ i'

dom, već pod UN-ovom plavom zastavom. Zoran Miloševićse mat iz bivše jugoslavenske diplomacije, vrhunski profesionalac, il

174 175
u to doba vjerojatno među deset najboljih diplomata akrediti- narkama, i zavirujući katkad prenaglašeno u dekoltee, uživao u
ranih pri ženevskom UN-u. Neven je bio sjajan analitičar, znao ulozi zavodnika i šarmera. Radije nego da sjedi negdje u sobici,
je argumentirano, poentirano i nenametljivo predstaviti te za- takozvanom salonu za čekanje, s političarima iz regije čuvajući
stupati hrvatske stavove a da to ne izgleda kao propaganda. I hijerarhijski status. I novinari su njega voljeli zbog te pristu-
dopisnici i diplomati izuzetno su cijenili njegove brifinge i ana- pačnosti. Posebno je srdačan bio njegov odnos s Luisom i Car-
lize, uvjereni da im Neven prezentira službeno hrvatsko stajali- men, s kojima bi se uvijek nalazio na brifinzima, uz otvoreno i
šte. To je bilo prilično logično očekivati od zamjenika ambasa- bezopasno obostrano koketiranje. No ponekad u žaru brifinga,
dora na tome mjestu i u to vrijeme, no bila je to uglavnom var- ministar bi odao i informaciju koja još nije bila za javnost jer je
ka. U to doba Hrvatska uglavnom nije imala osviješteno služ- tek bila predmet tajnih pregovora. Naravno, omiljene bi dopi-
beno stajalište. Informacijski sustav jednostavno nije postojao. snice, profesionalno, odmah provjerile ministra i ubrzo bi se
Primjerice, Owen i Stoltenberg otišli bi na razgovor Tuđmanu pokazalo da Granić trči ispred vlaka. Tako je gubio uvjerljivost.
i vratili se s razgovora, a svi su ambasadori EU bili preko Owena No, ta njegova bliska komuinikacija i pristupačnost imali su
brifirani o sadržaju razgovora, naravno - u njegovoj verziji. A efekta: Granić se (i) u stranim medijima profilirao se kao netko
u hrvatskoj misiji pri UN-u nisu znali ništa o tome. Jer, nikada drukčiji od ostalih. Ali, to je bila njegova, a ne sustavna politika.
nije postojala sustavna komunikacija predsjedničkog ureda i Da je postojao bilo kakav informacijski sustav, ne bi se dogo-
diplomatske mreže. Nakon toga ide sljedeći krug - diplomati, dilo da barem hrvatska državna agencija Hina od samoga po-
a potom i dopisnici koji prate Mirovnu konferenciju, raspituju četka nema dopisnika iz sjedišta Međunarodne konferencije o
se kod hrvatske diplomacije za hrvatsko mišljenje o tim razgo- bivšoj Jugoslaviji i iz UN-a u New Yorku. I da hrvatski mediji o
vorima i nastoje doznati sljedeće aktivnosti. No, hrvatska di- mirovnom procesu i za Hrvatsku i za BiH izvještavaju po Reu-
plomacija ne samo da nema mišljenje, već ne zna ni sadržaj o tersu i AP-u. Ili čak po Tanjugu, kada se radilo o detaljima koji
kojem bi trebali imati mišljenje. Ipak, doskočili su problemu: velike svjetske agencije nisu zanimali. Ili da s dvodnevnim od-
ponekad, ako se činilo vrlo bitnim, Miomir Žužul nazvao bi makom prepričavaju komentare velikih svjetskih novina. Do-
Tuđmana da se raspita, a češće bi se Madey diskretno raspitao o pisnici hrvatskih medija dolazili bi najčešće tek na pregovore, i
sadržaju razgovora u Zagrebu kod kolega od povjerenja. U pra- to onda kada bi u njima sudjelovao Tuđman. I kada bi se u
vilu kod Nijemaca. Pa bi onda u misiji o tome stvorili stajalište press-baru našli Mirjana s televizijskom ekipom, Tihomir za
koje bi poslije tumačili kao službeni hrvatski stav. A i bio je valj- radio, Mirko za Vjesnik, autorica ove knjige za Večernji list, a
da službeni jer drugoga nije bilo. ponekad bi stizali i dopisnici državne agencije - hrvatska je po-
Tadašnji šef diplomacije Mate Granić također bi rado dola- stava bila prilično brojna. A i izdržljiva za stolom. Ali tih su
zio među »ratnike« i osobito »ratnice« iz press-bara, ne mareći dana predsjednici zasjenjivali proces, sve se vrtjelo oko njih.
što viši dužnosnici poput ministara, pa čak ni ambasadori, u Kada bi spektakl završio i kada bi se mogao dobiti bolji uvid u
pravilu tamo nisu svraćali. Granić je volio novinare i znao ih je ono iza površine procesa, hrvatskih dopisnika više nije bilo. A
pridobiti. Sjedio bi u baru okružen novinarima, osobito novi- hrvatski su mediji s visine prepričavali što o tome javlja Tanjug.

176 177
tiljkom. Uvijek nasmijan, malo umjetno srdačan, ali s informa- mena - bio on političar ili izbjeglica. Čak me uvjeravala da
može prepoznati svakoga Bosanca po hodu. I nekoliko joj je
cijama uvijek prema Reutersu, Tanjugu i Itar-TASS-u. Za hu-
puta to uistinu uspjelo. Luisa je najbolje izvore imala u Izetbe-
manitarne apsekte bila je zadužena britanska Mala Ambulanta.
govićevoj delegaciji i najviše razumijevanja za nju. Bilo joj je
Mladi diplomat u usponu, obrazovan i ambiciozan, s dobrim
stalo do romansirane verzije Bosne zapravo više nego bilo kome
izgledima da jednoga dana postane prava Velika Ambulanta.
od njih. Ali imala je i vrlo dobre kontakte s hrvatskom delegaci-
Kada bi se god pojačao američki pritisak za zračne napade polo-
jom, te bila gorljiva pobornica hrvatsko-muslimanskog save-
žaja bosanskih Srba, Mala Ambulanta pristigla bi u press-bar
zništva. Ma koliko se trudila biti jednaka prema svima, sa Srbi-
na chat s nebritanskim novinarima. I svesrdno bi tumačila kako ma nije mogla dugo zadržati ton ljubaznosti kada bi oni počeli
su i bosanski Srbi ljudi, kako je nehumano gađati jedne ljude da priču o tome kako su svi jednako krivi ... A ni Britancima nije
bi se pomoglo drugima te kako u BiH nema nevinih. Ukratko opraštala tu tezu. Andreas, dopisnik nekoliko njemačkih i au-
- ne treba bombardirati! Kada su Amerikanci preuzeli vod- strijskih novina, bio je definitivno najtemeljitiji. Kada bi An-
stvo, sve je postalo jednostavnije, pa i informiranje. dreas nešto istraživao, onda bi problem bio ogoljen do kraja, te-
Za dio dopisnika mirovni proces u Bosni nije bio samo pro- meljito i višestruko provjeren. Redovito je provjeravao svoje
fesionalna obveza. Bosna je postala opsesija, a njeno očuvanje teze i s Velikom Ambulantom. Kada je već rat završio, a Velika
kao države misija. Carmen, dopisnica španjolske agencije EFE, Ambulanta bio pred povratkom u London, Andreas je bio
bila je rekorderka u skupljanju informacija koje nisu bile dio istinski zaprepašten opaskom da je VA zapravo vrhunski oba-
britanskoga informativnog lanca. Kombinacijom andaluzijske vještajac. »Misliš?!« upitao je zabezeknuto. I nakon nekoliko
prodornosti, erotičnosti i šarma osiguravala je kooperativnost trenutaka razmišljanja konstatirao: »Zvuči zanimljivo!« Nakon
međunarodnih vojnih i političkih izvora. A i nije bilo trača u nekoliko je dana zaključio: »Možda si u pravu.« To je bio An-
Palači naroda za kojega Carmen nije znala. Nikad se nije puno dreas, kojemu u istraživanju nije mogao promaknuti nijedan
bavila strukturom i strategijom rata, ali je vrlo predano nabav- detalj, ni sitan, koji nitko drugi ne bi primijetio. Promicale su
ljala svježe skice mirovnih rješenja i predano objašnjavala nove mu samo očigledne stvari, koje su svi ostali primjećivali. S vre-
pomake u crtanju karata svojim korisnicima u Španjolskoj i La- menom se događalo da ekipa koja se u press-baru intenzivno
tinskoj Americi. Iako njima zasigurno nisu mnogo značili deta- bavila Bosnom, s desetak-petnaestak stalnih dopisnika, ima i
lji čudesne strukture nadvožnjaka i koridora u Brčkom, koje izvan bara problem razgovarati o bilo čemu drugome osim o
smo cijelo poslijepodne »skidale« s velike karte i pretvarale u Karadžiću, Bosni, granicama, nadvožnjacima... Bosna je posta-
jednostavniju skicu, zaključane u njezinu uredu i pazeći da ne la opsesija, očuvanje njezine cjelovitosti misija. Kao da je Bosna
uđe Phil iz Reutersa, da ne vidi skicu. Phil je uvijek znao nanju- iznad ljudi, iznad politike, iznad svega. Dan nakon što su Izet-
šiti vijest. I već je znao da je skica zastarjela. Luisa, koju smo od- begović i Krajišnik potpisali deklaraciju koja predviđa izlazak
mila ponekad zvali Majka Bosna, dopisnica švicarskih listova i Republike Srpske iz BiH, uglavnom su se svi - pokazala su
francuskoga katoličkog »Le Croix«, doživljavala je spašavanje istraživanja - u osami napili.
Bosne kao pitanje obrane osobne časti. Nije bilo toga stanovni-
ka Bosne koji je njoj bio nezanimljiv, za kojega ne bi našla vre-

180 181
voga kata, kao da želi ostati što dulje, kao da predosjeća kraj. gurnost; John Shalikashvili, zapovjednik Združenog stožera;
Vrijeme je protjecalo, no on nije silazio. Iz protesta, a i zbog Peter Tarnoff podtajnik State Departementa za Europu, i, na-
procjene da su dionice sarajevskog psihijatra naglo pale na me- ravno, ministar obrane William Perry. SAD su preuzimale vod-
đunarodnoj političkoj burzi, dopisnici, čak i oni najuporniji, stvo u svim segmentima. Početkom siječnja pod američkim je
agencijski, napustili su predvorje Izlaza 4, ostavivši dio opreme. vodstvom NATO donio odluku o osnivanju Partnerstva za
Neki su ostali promatrati iz prikrajka. Blizu ponoći sišao je Ka- mir, programa kroz koji će se bivše države Istočnog bloka pri-
radžić. Sam. Čekao ga je tek jedan grčki dopisnik. Karadžić, premati za ulazak u Savez. Da bi uvjerili buduće istočne partne-
koji se u UN-u ponašao sigurno, gotovo kao da je vlasnik, pri- rice kako je članstvo u NATO-u jamac sigurnosti, valjalo je po-
šao je mikrofonu i u sablasno praznom holu počeo držati govor, kazati uvjerljivost u ratom i mirovnim pokušajima izmučenoj
kao da govori pred krcatim auditorijem. Psihopat, opsjednut Bosni. Mjesec dana kasnije dogodio se povod: pala je granata
vatrom, krvlju i zločinom, napuštao je međunarodnu pozorni- na sarajevsku tržnicu Merkale, u subotu, 5. veljače, nešto posli-
cu na kraju etape licemjernoga međunarodnog mirotvorstva na je podneva, i usmrtila 69, a ranila dvjestotinjak građana. Ispalj i-
Balkanu, koje je od lokalnog bolesnika napravilo najpoznatije- vanje granate koja je pokrenula odluku NATO-a automatski je
ga svjetskog negativca. Doktoru Karadžiću, kako ga je oslovlja- pripisano bosanskim Srbima koji su držali grad u okruženju.
vao lord Owen, pripisivane su moći da bi njegova napuhana SAD su započele novi pressing među članicama NATO-a za
negativna snaga služila kao alibi za nedjelovanje. Negativac je donošenje ultimatuma i odluke o zračnoj intervenciji bez kon-
postao medijska zvijezda. Tada već prononsiranoga ratnog zlo- zultacija s UN-om, ne povuku li Srbi teško oružje iz zone is-
činca budili su CNN ili BBC oko podneva, dok se oporavljao ključenja, dvadeset kilometara od Sarajeva. No put do odluke
od večeri uz kockarski stol, tražeći od njega izjave. A Doktor bi nije bio jednostavan. Tadašnji zapovjednik Unprofora za BiH,
im preko svog »ureda« poručio da se do poslijepodneva neće britanski general Michael Rose trudio se ne samo dokazati da
javno uprizoriti jer se ne osjeća dobro. Pa izjave mogu dobiti granatu nisu ispalili bosanski Srbi već, kako to opisuje Laura
kasnije, kad se Predsjednik razbudi i priključi pregovorima. Silber, i pokazati da oni surađuju te da bombardiranje neće biti
Noćni nastup u praznom holu Palače naroda bio je jedan od potrebno: »Večer prije zakazane sjednice (Vijeća NATO-a, op.
njegovih posljednjih istupa na međunarodnojpolitičkoj sceni. a.) Britanci su pokušali otkazati raspravu, izvijestivši da general
I više nikada Karadžić nije aktivno pregovarao o mirovnom Rose radi na sporazumu o demilitarizaciji i da je na rubu njego-
sporazumu za BiH. va postizanja. Ultimatum NATO-a, argumentirali su Britanci,
U gradnji budućega mirovnog rješenja Redman je imao samo će omesti sporazum, naljutiti Srbe i potaknuti njihov ne-
snažnu potporu Washingtona, dream-team Clintonove admi- posluh. Glavni tajnik NATO-a Manfred Werner konzultirao
nistracije, odlučan pokazati i potvrditi američko vodstvo u Eu- se s drugim ambasadorima i ustanovio da su Britanci usamljeni
ropi nametanjem mira na Balkanu. Bili su to Madeleine Al- u otporu akciji NATO. Kao što se prisjeća jedan zapadni diplo-
bright, ambasadorica u Vijeću sigurnosti i članica Clintonova mat: »Britanski je predstavnik rekao kako nema potrebe držati
kabineta; Anthony Lake, Clintonov savjetnik za nacionalnu si- sastanak jer Rose ima sporazum. Provjerili smo to kroz naše ne-

184 185
ovisne izvore i utvrdili da nije točno« (Silber, The Death o/Yu- šemo«, prokomentirao je nakon povratka iz Washingtona Kre-
goslavia, str. 347/348). Četiri dana nakon masakra na tržnici, šimir Zubak, novi predstavnik bosanskohercegovarčkih Hrva-
Vijeće NATO-a donijelo je odluku o ultimatumu vojsci bo- ta u pregovorima. Tu formulu brzog i efikasnog sporazumije-
sanskih Srba. Nikada nije pouzdano utvrđeno tko je ispalio vanja, uz minimalističko uključenje javnosti sve do objave re-
granatu. Ali je ona, izvjesno, dovela do ultimatuma. NATO-ov zultata, SAD su nastavile u Beču. U američkoj ambasadi, ame-
ultimatum upućen je tek nekoliko dana prije Redmanove naja- rički su pravnici napravili Ustav buduće Federacije, uz blago
ve o pojačanu američkom angažmanu u balkanskoj krizi. I da- sudjelovanje i očekivani konačni pristanak i muslimanskih i hr-
vao je njegovim riječima dodatnu uvjerljivost. vatskih predstavnika. Bez medijske pompe, bez dostavljanja
Pod američkim vodstvom započet je posve drukčiji mirovni skica dopisnicima. Objavili su, ponosno, samo rezultat.
proces: jasan, efikasan i pragmatičan. Sve ono što je prije bilo I, točno pet tjedana nakon što je Redman najavio jači ame-
komplicirano, odjednom je postalo jednostavno. Sve što je pri- rički angažman, usred ženevskih pregovora koji su se vrtjeli u
je bilo nemoguće, postalo je moguće. Prvi je zadatak bio obno- krugu nesuvislosti, u Bijeloj kući - uz pokroviteljstvo ame-
viti hrvatsko-muslimansko savezništvo, te time stvoriti jasne ričkog predsjednika Billa Clintona - Hrvati i Muslimani pot-
odnose i demistificirati rat u BiH kao rat bosanskih Srba, pisali su Washingtonski sporazum o Federaciji BiH. Amerika
upravljan i potpomognut iz Srbije za osvajanje i etničko čišće­ je na prvome koraku pokazala što znači vodstvo. »Ovaj je doku-
nje teritorija BiH i njegovo pripajanje Velikoj Srbiji. Cilj je ment samo prvi korak, ali korak u pravom smjeru«, prokomen-
ostvarivan dotad nezabilježenom brzinom. Već na marginama tirao je Clinton.
prekretničke sesije u Ženevi, tijekom koje su Hrvati i Muslima- Ujedno su promovirani novi lideri na budućem putu u mir,
ni bili još uvijek međusobno zaraćene strane, dogovoreno je da oni s kojima računa američka administracija: Haris Silajdžić,
se za tjedan dana sastanu zapovjednici A BiH i HVO, generali tada u funkciji premijera BiH, i Krešimir Zubak, novi pred-
Rasim Delić i Ante Rosso, te dogovore primirje. Zadatak je stavnik bosanskohercegovačkih Hrvata, koji su i potpisali Was-
ostvaren. S obzirom na dotadašnja iskustva provedba je bila na hingtonski sporazum. Silajdžić je bio najsvečaniji, na povije-
razini čuda. Tek što je objavljena vijest o potpisanom primirju, snoj razini. Jači angažman SAD-a bila je njegova opcija, a bila
vojnici su naprosto stali i oružje je utihnulo. Nikada poslije pri- je to i njegova pobjeda nad Izetbegovićem. Zubak je bio naj-
mirje nije ozbiljnije prekršeno. Pokazalo se koliko je hrvat- spontaniji, pokazao je izuzetan komunikatorski dar, umio je ja-
sko-muslimanski rat bio zapravo rat koji su derivirala srpska sno i uvjerljivo u dvije rečenice izreći ono za što su drugi koristi-
osvajanja i međunarodni krizni menadžment koji je nagrađivao li mnogo kićenih i nerijetko praznih fraza. Iako je bio sasvim
osvajača. Ali i koliko su SAD uvjerljiv peace-maker. Dva tjedna neiskusan na međunarodnoj političkoj sceni, ili upravo zbog
poslije, u Washingtonu, politička su izaslanstva bosanskih Mu- toga. Zubaku ni desetak godina poslije nije bilo posve jasno za-
slimana i Hrvata potpisala preliminarni sporazum o uspostavi što je baš on odabran da zamijeni Bobana, tko ga je odabrao, ni
muslimansko-hrvatske Federacije BiH. »Atmosfera je bila vrlo tko ga je preporučio. Dolazili su k njemu i prije neki ljudi iz me-
konstruktivna i nisu nas puštali iz Washingtona dok ne potpi- đunarodne zajednice, dok je bio u Vladi HVO-a u Mostaru.

186 187
Bio je više na terenu, kao zapovjednik, negoli u vladi. A postao od javnosti. Političko vodstvo Hrvata moralo se odreći ranijim
je šef pregovarača bosanskih Hrvata tako što ga je na jednom sa- planom predviđene vlastite republike u BiH i pristati na kanto-
stanku HVO-a u Livnu, na koji je došao s terena, Boban pozva- ne u federaliziranoj BiH, koju bi Srbi tek trebali prihvatiti. Mu-
o iz auditorija na stranu te mu rekao da sutradan mora u Žene- slimansko vodstvo, kojega je osnovna ideja bila stvaranje musli-
vu na pregovore, da će dobiti omotnicu u kojoj sve piše i da ga manske države na što većem teritoriju, s izlazom na more i
za tri sata u Splitu čeka vladin zrakoplov koji će ga odvesti u Za- Savu, moralo se odreći već obećane države i pristati na Federa-
greb. Nisu pomagala njegova obrazloženja da on ne zna ništa o ciju s Hrvatima. Konfederacija je bila usputna i prolazna ideja
pregovorima, ni kako se pregovara, da nema što obući i da koja je Tuđmanu olakšavala objašnjenje Hercegovcima zašto ih
nema s čime ići jer mu je sva imovina 300 njemačkih maraka, je utopio u Federaciju iako on nije dao naslutiti da je tako shva-
uz obitelj u izbjeglištvu. Uspio je tek dogovoriti kompromis da ća. Tek što je najavljena, Tuđman nije skrivao svoju nesklonost
ga odvezu u Mostar po odijelo i da avion krene malo kasnije. hrvatsko-muslimanskoj Federaciji, BiH kao unija tri republike
Takva je to bila organiziranost. bila mu je istinski draža. Ali, također je naglašavao kako je ame-
Tuđman i Izetbegović, koji su tada potpisali nikada realizira- rički pritisak snažan i da se to mora prihvatiti, želi li se zadržati
nu izjavu o budućoj Konferederaciji Hrvatske i Federacije BiH, SAD u mirovnom procesu. Mirni i racionalni Zubak, koji je
ni u Bijeloj kući nisu se lijepo gledali. Izetbegović je održao go- dugo bio zagovornik cjelovite Bosne, koji je kao zapovjednik
vor kao da je promašio skup, kao da hrvatsko-muslimanski rat HVO-a u dolini Usore u vrijeme hrvatsko-muslimanskog rata
još traje i kao da je upravo Washingtonski sporazum platforma uspio očuvati savezništvo s Armijom BiH, odbijao je u Beču
za njegovu opciju centralizirane BiH. Tuđman je otišao u povi- potpisati preliminarni sporazum o Federaciji, procijenivši da
jesne silnice. Owen i Stoltenberg, odjednom pretvoreni u bivše ide na štetu Hrvata u situaciji kada je BiH već ratom etnički po-
igrače, biIi su u publici. Europska ministarska trojka - Klaus dijeljena. I bojao se da je Hrvati iz BiH neće prihvatiti. Kada je
Kinke1, Willy Claes i Karolos Papulias - došli su svjedočiti sve već smatrano završenim, kada je svečana ceremonija potpi-
sporazumu koji je podcrtavao neefikasnost EU. U pet tjedana sivanJa u Bijeloj kući već zakazana, a avionske karte rezervirane,
SAD su dovele ratne protivnike do sporazuma o zajedničkoj izvijestio je Zubak predstavnike Hrvatske, Matu Granića i Mi-
(praktički) državi. U pet tjedana EU jedva da bi mogla sazvati omira Žužula, da on to ne potpisuje. Najprije ga je pokušao na-
sastanak i dogovoriti se o dnevnom redu. A onda bi im »strane U govoriti Granić, uvjeravajući ga da se to mora. Bez uspjeha. Zu-
sukobu« poremetile dnevni red jer bi se članice podijelile oko bak je bio nov u pregovorima, nenavikao na (o)lake pogodbe.
»strana«. Prema Žužulu: »Krešo je problijedio, ukočio se, počeo govoriti
Ni Sporazum o Federaciji, kakav je potpisan, nije bio željeno da radije ide u BiH poginuti nego se vraćati u Bosnu kao izdaj-
rješenje, ni s hrvatske ni s muslimanske strane. I u njegovoj po- nik svoga naroda, jer takav sporazum za Hrvate nije dobro rje-
zadini bilo je pravih drama. Ali, za razliku od Owenovih ženev- šenje. Shvatili smo da tu više ne pomažu uvjeravanja, da on zai-
skih pregovora, kada je svaka drama odmah bila na »žici« i na sta neće potpisati. Posljednja karta bio je Tuđman.« I, večer pri-
ekranu, u novoj pregovaračkoj formuli one su ostale skrivene je nego što su u Beču trebali parafirati Sporazum o Federaciji i

188 189
najaviti veliku ceremoniju u Washingtonu, iz Zagreba je u Beč, nije pod Clintonovim pokroviteljstvom, Tuđman je bio povri-
sasvim neplanirano i vrlo hitno stigao Tuđmanov predsjed- jeđen i duboko nesretan zbog američkog postupka i neshvaća­
nički avion da odveze Zubaka Tuđmanu- na posljednju run- nja hrvatske borbe za slobodu. Ne zbog Federacije, već zbogJu-
du uvjeravanja. Sljedeći je dan parafirao. Tuđman mu je, sjeća lie. Julienne Eden-Bušić radila je kao press-officer u hrvatskoj
se Zubak deset godina kasnije, obećao poslati ljude koji će Hr- ambasadi u Washingtonu. Dvadesetak godina ranije, tada vrlo
vatima u BiH objasniti da je sporazum o Federaciji dobar i u in- mlada Amerikanka iz dobrostojeće obitelji, zaljubljena preko
teresu Hrvata. I poslao je kasnije, među ostalima, za Hercegov- ušiju u Hrvata Zvonka Bušića, pridružila se njemu i partnerima
ce najuvjerljivije - Gojka Šuška i Ivića Pašalića. Na pripre- u otmici putničkog aviona TWA u New Yorku 1976. godine.
mnom sastanku VONS-a u Zagrebu pokazao je kartu Federa- Naivno revolucionarni, namjeravali su time poslati poruku i
cije, još uvijek bez preciznih razgraničenja, uz opasku: »Vidite li skrenuti pozornost na stradanje Hrvatske u bivšoj jugoslaven-
kako je lijepa ova karta!« Nitko nije imao primjedbi. Otpor je skoj federaciji. U otmici je poginuo jedan policajac, a otmičari
slomljen, barem dok ne odu s Pantovčaka. su uhićeni i osuđeni za terorizam. Zvonko i Julie dobili su ka-
Izetbegoviću nije bio suviše drag američki angažman u ta- znu doživotne robije. Julie je pomilovana i izišla je iz zatvora
dašnjoj fazi rata. Vidjelo se to već pri njihovu posredovanju u nakon 13 godina, ali je zauvijek ostala na američkoj listi osoba
donošenju zajedničke deklaracije Tuđman-Izetbegović nekoli- osuđivanih za terorizam. Zvonko nije pomilovan. Julie je bila
ko mjeseci ranije, kada je dan poslije uskočio pod Owenovim vrlo draga, otvorena, spontana, srdačna i, ljudski gledano, žrtva
vodstvom u sličnu deklaraciju s Krajišnikom i suglasio se s mo- vlastita mladenačkog revolucionarnog zanosa i avanturizma.
delom raspada Bosne. No, nije bila riječ samo o bojazhi da će Njezina je životna priča priča za roman (koji je poslije sama i
mu SAD nametnuti neželjeno rješenje. Bila je riječ i o neskladu napisala) ili za film. Gledano sa stajališta političkog pragmatiz-
»karaktera«. Izetbegovićev način vođenja politike - s puno fi- ma, ambasada u Washingtonu posljednje je mjesto na kojemu
lozofije, puno promišljanja i oklijevanja, bez jasnih odluka - bi bilo koja država zaposlila osobu njezine biografije. Još k tome
bio je upravo suprotan američkome: bez puno filozofije, ali s ja- u razdobij u kada je Hrvatska na međunarodnojsceni stalno tre-
snim i brzim odlukama. Uz to, SAD su tada iz vrlo pragma- bala dokazivati da nije nastavak NDH i da Hrvati nisu ekstre-
tičnih razloga istiskivale iz prvoga plana Izetbegovića i uvlačile mni teroristi. Washington je imao razloga da takav postupak
Silajdžića, koji je prepoznavao trenutak i s kojim je dogovor bio shvati kao provokaciju, ali o zapošljavanju u hrvatskoj ambasa-
jednostavniji. Tuđman, sklon brzim odlukama i uvijek spre- di nije odlučivao. Ipak, pokazao je stav: Julie, kao osobi s liste
man za akciju, s dobrim procjenama odnosa snaga, bio im je osuđenih terorista, uskraćena je dozvola za ulazak u Bijelu kuću
mnogo jednostavniji sugovornik od Izetbegovića. na ceremoniju potpisivanja Sporazuma. Bila je to poruka s
Hrvatska, koja je nekoliko mjeseci ranije bila pod prijetnjom pljuskom. Umjesto da izvuče pouku i skloni Julie iz Washin-
međunarodnih sankcija zbog sudjelovanja u hrvatsko-musli- gtona-Tuđmanje, ljutit i vidno potresen američkim nerazu-
manskom ratu, postajala je ubrzano zemlja-partner u ame- mijevanjem za povijesnu borbu za hrvatsku stvar, odlučio po-
ričkome mirovnom procesu. Ali, na sam dan svečane ceremo- slati svoju poruku Clintonu i rehabilitirati JuHe na svoj način.

190 191
novom mirovnom procesu. Jer, plan je implicirao da hrvat- primjera, katkad vlastitim očima, jer je američka ambasada bila
sko-muslimanski savez postane realna prijetnja silom koja će u susjedstvu bosanskohercegovačkog zapovjedništva (Unpro-
uspostaviti novi odnos snaga i, prema potrebi, nametnuti rješe- fora - op. a.). »Odjednom se počelo pojavljivati mnogo Ame-
nje. Hrvatski ministar obrane Gojko Šušak uspješno je Penta- rikanaca, uključujući i bivšeg zapovjednika združenog zapo-
gonu prodavao hrvatsku vojsku kao rješenje.
vjedništva NATO-a za Europu generala Galvina, koji je bio za-
U Šušku - koji je u Hrvatskoj percipiran kao politički har- dužen za izgradnju vojske mulismansko-hrvatske Federacije.
dliner, izravno odgovaran za radikalizaciju Hercegovaca i ta- Moji britanski obavještajni kontakti su govorili da su ostali
mne strane hrvatske politike u BiH, što on nikada nije opovr- Amerikanci iz CIA-e. Neki su bili u civilnoj odjeći, drugi u uni-
gnuo - Pentagon je pronašao dragocjenog suradnika. Zašto, formama« (Wiebs, str. 43). Prema istom autoru, američka je
nikada nije potpuno razjašnjeno. Dijelom vjerojatno i zato Što obavještajna prisutnost (i) kroz UN-ove strukture jačala i u
je bio jezgrovit i jasan u izričaju, prepoznavao je priliku te preu- Tuzli i u Zagrebu.
zimao i izvršavao zadatke. Washington je to cijenio. Njegov od-
U Hrvatsku je stigao MPRI. Već na marginama potpisivanja
nos s američkim ministrom obrane Williamom Perryjem bio je
sporazuma o Federaciji u Washingtonu, ministar Šušak je pot-
više od puke suradnje dvaju ministara iako to nikada nije sam
pisao u Pentagonu sporazum o hrvatsko-američkoj vojnoj su-
isticao. Kasniji memoari i R. Holbrookea i W. Clarka pokazuju
radnji. Službeno, ona je trebalo pomoći u pripremi HV za
da je upravo Šušak u to doba bio najpouzdaniji američki surad-
NATO standarde. Uistinu, trebala je pomoći da se HV pripre-
nik u Hrvatskoj. Tako Wesley Clark bilježi: »Šušak je bio čest
mi za promjenu vojnog odnosa snaga u regiji i, bude li trebalo,
posjetitelj u Pentagonu i smatrao je sebe dobrim prijateljem se-
za konačni obračun. Prema preporuci Pentagona, ministar Šu-
kretara Perryja. SAD su blisko surađivale s hrvatskom vladom
šak obratio se za pomoć MPRI-u (Military Professional Resour-
od prethodnog proljeća (1994. - op. a.), kada je pomogla po-
ces Incorporated). MPRI je formalno privatna konzultantska
stizanju sporazuma o Federaciji, koji je zaustavio borbe između
tvrtka za vojna i sigurnosna pitanja sa sjedištem u Virginiji, koja
bosanskih Hrvata i bosanskih Muslimana, a Sušak je pridonio
okuplja umirovljene prije visokopozicionirane generale ame-
tom naporu. On je uvijek donosio ključne uvide u situaciju na
ričke vojske i umirovljene visoke obavještajne dužnosnike. Pre-
terenu« (Wagg-ing Modern War, str. 44).
ma pošalicama obavještajnih znalaca, MPRI ima više generala s
Američko preuzimanje vodstva obavještajni su starosjedioci četiri zvjezdice nego Pentagon. General Carl Vuono, bivši za-
u Bosni počeli primjećivati kao pojačani priljev američkih kole- povjednik združenoga stožera američke vojske; general Crosbie
ga, ili suparnika, koji su zauzimali pozicije u UN-ovim civil- »Butsch« Saint, bivši zapovjednik američke vojske u Europi;
nim strukturama. Istražujući obavještajni rat u BiH, Wiebs bi- Harry (Ed) Soysster, bivši direktor vojne obavještajne agrencije
lježi i zapažanja tadašnjega šefa osoblja u Unproforovu sarajev- DIA - često su nakon toga boravili u Hrvatskoj, poglavito u
skom zapovjedništvu: »General Van Baal bio je izravno zabri- ministarstvu obrane i glavnom stožeru. Formalno, MPRI je bio
nut zbog američkog uključivanja u Sarajevo i pripadajućih ten- neovisan o američkoj administraciji. Realno, bio je njena pro-
zija između Amerikanaca i Britanaca. Vidio je mnogo takvih dužena ruka. Početkom svibnja, uz prešutnu suglasnost dijela

194
195
žrtava; bila je visokopozicionirana država EU i stalna članica konferencija u Londonu ikad održana. A pregovori pod
Vijeća sigurnosti, imala je »svojega« glavnog tajnika UN-a Bo- Owen-Stoltenbergovim pokroviteljstvom, koje su ministri po-
utrosa Ghalija - dakle bila je u vrhu institucija koje su formal- držali i potaknuli, gubili su se u besmislu: kako podijeliti Sara-
no vodile krizni menadžment u BiH. I unatoč tome, bila je po- jevo da kuća Krajišnikove rodice ostane u srpskome dijelu... Sa-
litički neprimjetna i nevidljiva u rješavanju krize. Velika Brita- dako Ogata, tadašnja šefica UNHCR-a, žena s najvećom koli-
nija je uz pomoć Owena privatizirala EU, a dobrim raspore- činom energije i najboljim izborom suradnika u UN-ovu su-
dom resursa u UN-u ostvarila je i tu dominaciju, te putem me- stavu, očajnički je okupljala vojne zapovjednike kako bi se ob-
đunarodnih institucija provodila svoju politiku. Ona je jedina vezali na zaštitu humanitarnih koridora tijekom zime. I, kako
gubila osnivanjem kontaktne skupine. Priključila se, naravno, su prenosili izvori s pregovora, onako sima i odlučna unosila se
novom modelu američkoga mirovnog procesa, ali ga je od po- u lice čak i zapovjedniku vojske bosanskih Srba, ozloglašenom
četka, od pripremne faze u jesen 1993., uporno pokušavala generalu Ratku Mladiću, tražeći da poštuje međunarodno hu-
osujetiti. U pregovaračkom procesu britansko se suprotstavlja- manitarno pravo. Sve to kako bi osigurala da ljudi u BiH preži-
nje američkoj inicijativi očitovalo već u Owenovoj odbojnosti ve već treću zimu mirovnoga procesa. Ali taj mirovni proces
prema zajedničkoj deklaraciji Tuđman - Izetbegović, koja je nije obećavao mir.
bila tek nagovještaj ponovnoga savezništva. Kao i u brzini ko- Nakon što je američko preuzimanje krize postalo otvoreno,
jom je aranžirao deklaraciju Izetbegović-Krajišnik, koja je prvi Owen užurbano traži prostor za sebe. Pokušava se vratiti u mi-
put dala model raspada BiH. Vidjelo se to i po forsiranju potpi- rovni proces u Hrvatskoj, koji se dotad vrtio oko nebitnog,
sivanja Owen-Stoltenbergova plana na britanskom nosaču avi- ostavljajući ključno, političko rješenje nedodirnutim. Ali, mje-
ona »Invincible«, koji nikada nije potpisan. Potom, kao da su sto je već zauzela takozvana grupa Z4 pod vodstvom američkog
ponovno otkrili da postoji EU koja bi se trebala jače angažirati. ambasadora Galbraitha. Ponovno uz Rusiju kao partnera i
Učinjeno je to krajem 1993. u njemačko-francuskoj inicijativi, adoptiranje pomoćnika Međunarodne konferencije za bivšu
kojoj se pridružila Velika Britanija, i u konzultacijama je nastao Jugoslaviju, Nijemca Ahrensa i Norvežanina Kaija Eida, Velika
takozvani Akcijski plan EU koji je predviđao teritorijalnu po- Britanija je eliminirana iz kombinacije. I koncept rješavanja
djelu BiH u omjeru 51 posto za Muslimane i Hrvate, a poslije krize je drukčiji. Reintegracija hrvatskih okupiranih područja
dugog vremena, na njemačko su inzistiranje u mirovni proces više nije eventualni cilj nakon mirovnoga rješenja za BiH, već,
ponovno uključena i hrvatska okupirana područja kroz »mo- deklarativno, zadatak jednakog prioriteta. Doista, Hrvatska
dus vivendi« koji su trebale dogovoriti hrvatske vlasti i pred- postupno postaje glavni američki regionalni partner u rješava-
stavnici lokalnih srpskih vlasti na okupiranim područjima. nju krize. Za razliku od prethodnog koncepta, koji je iz najne-
Ministri, tada još europske dvanaestorice, okupili su se u Že- stabilnije BiH gradio stabilnost regije, sada se sigurnost, mno-
nevi da podupru svoj plan, a Britanci su već planirali veliku Mi- go realnije, planira graditi iz stabilnije Hrvatske. Umjesto idea-
rovnu konferenciju u Londonu potkraj godine. Niti su ministri lističke i u Hrvatskoj često ponavljane maksime kako bez cjelo-
bili uvjerljivi i suglasni mirotvorci, niti je ta velika mirovna vite Bosne nema cjelovite Hrvatske, na terenu se počinje pri-

200 201
što je kartu držao zadovoljavajućom ruski izaslanik Vitalij Čur­ či, bljeđi nego ikad. Alija Izetbegović, razočaran kartom, bio je
kin, prenijevši kako ni Milošević nije protiv, već prebacuje od- iskren i neoprezan izjavivši nakon sastanka: »Nismo zadovoljni
govornost bosanskim Srbima jer je to njihova stvar (Odyssey, kartom, ali smo je prihvatili samo zato što znamo da će je Srbi
str. 279, 280). Posljedica: lord Owen nije dobio argumente za odbiti.« Američki su diplomati bili bijesni. A još više turski, za-
miniranje novoga mirovnog procesa tamo gdje ih je najviše duženi u novom procesu za čvrsto diplomatsko pokroviteljstvo
očekivao. N e zbog toga što Mladić ili Čurkin nisu mogli naći nad muslimanskom stranom, poglavito Izetbegovićem. Sljede-
argumente za oponiranje, već zato što je Owen postao nebitan. ćeg je dana Izetbegović popravljao nesmotrenu izjavu koja je
Charles Redman najavio je istodobno kako će sljedeća dva tjed- otkrila samu bit novoga mirovnog modela.
na biti ključna za budući mirovni proces. Tako je i bilo premda Bila je to karta koju bez izmjena Srbi nisu mogli prihvatiti.
se na prvi pogled to ne čini tako. Nakon što su popustile u Nakon što su početkom rata brutalno etnički očistili zapadnu
omjeru razgraničenja, SAD su trebale pridobiti ostale članice obalu Drine i džepove na istočnoj obali, učvrstivši prvi krug ši-
kontaktne skupine ne samo za preciznu kartu razgraničenja i renja Srbije, uza samu srpskocrnogorsku granicu i time presje-
ustavne aranžmane jedne naizgled gotovo nemoguće države već kli vezu bosanskim Muslimanima sa Sandžakom i Kosovom,
i za posve nov model postizanja mira. Ultimativni. koje su se plašili, sada je, prema ultimativnoj karti, trebalo to
Karta i ustavni aranžmani predstavljeni su službeno federal- vratiti. Ali uistinu vratiti, a ne tek potpisati. Jer je američka po-
nom izaslanstvu i izaslanstvu bosanskih Srba početkom srpnja litika nametanja mira, a ne cjenkanja o njemu, zvučala uvjerlji-
u Ženevi. Učinili su to ministri kontaktne skupine, što je doga- vo, osobito uz strategiju »li.ft and strike« koju su promovirali.
đaju dalo težinu. Sastanak je održan u ruskoj misiji pa je to ima- Bilo je to samo pitanje vremena. Ultimativni zahtjev pogađao
lo višestruku simboliku. Rusija je istaknuta kao najznačajniji je u samo srce projekt Velike Srbije. Ako vrate teritorije uz Dri-
partner jer nakon što su se prvi put ministri sastali u američkoj nu, kako će zadržati udaljeni Knin? Ili Prijedor? Ili čak Banju
misiji, sada su domaćini bili Rusi. I tako naizmjenično. Bio je Luku? Nitko iz tadašnjega srpskog vodstva nije mogao potpisa-
to i način da se omogući pristup Karadžiću koji u američku nije ti takvu kartu i politički, pa čak i fizički, preživjeti. A nitko nije
imao pristupa. Tako je izgledalo na površini, no sloj ispod- smio reći »ne« jer ga to isključuje iz igre. Zato je Milošević i pre-
bilo je to zrcalo ruske slabosti na Balkanu. Na ruskom je terito- pustio odluku velikodušno bosanskim Srbima. A oni nisu rekli
riju i uz rusku suglasnost ponuđena karta koja znači početak izričito »ne«, nego su pokušavali kasnije s uvjetnim prihvaća­
kraja projekta Velike Srbije. Karta je predViđala da Federaciji njem. Dolazio je Karadžić s nekom ružičastom omotnicom u
pripadne širok pojas u istočnoj BiH, koji spaja tada opkoljene i kojoj je, navodno, bilo čarobno rješenje. Ali, u novom ame-
izolirane istočno bosanske enklave Goražde, Srebrenicu i Žepu, ričkom modelu pitanje je postavljeno jasno - uzmi ili ostavi.
izlaz na Drinu te u tada okupiranom Višegradu, koji su Srbi Nije više bilo mjesta za ružičaste omotnice, barem ne u toj fazi
brutalno očistili početkom rata, i prelazak na istočnu obalu. A mirovnog procesa. Bosanski su Srbi postali nekooperativna
ponuđena je po načelu: uzmi ili ostavi! To je bila ključna novi- strana, strana koja ne prihvaća mirovni sporazum. Miloševiće­
na u procesu. Radovan Karadžić izišao je iz ruske misije bez rije- voj su Srbiji (odnosno SRJ) ostale na snazi sankcije koje su sve ,;;.'

l
I

206 207
gora kriza u Savezu nego 1956 zbog invazije Sueza. S druge zaldjučakdaje Owen dogovorio s Abdićem stabilnost u ratnom
strane, čineći ono što smo činili, a to su bili stalni pokušaji da se okruženju, autonomiju koja sadrži i teritorije pod srpskom
zajedno s Europljanima dođe do ruba s kojeg ćemo moći napra- kontrolom u zamjenu za diskreditiranje Izetbegovića i za lojal-
viti proboj, kao što smo učinili 1995. - pridobivši ih da idu za- nost Owenovu mirovnom procesu. I da je zapravo Owen bio
jedno s nama - bila je mnogo pravilnija politika.« arhitekt ili pokrovitelj Abdićeve kvazidržavice, koja je nakon
Bihaćka enklava bila je u jesen 1994. kost razdora među toga funkcionirala kao otok usred rata. Ni hrvatski ni bosanski
NATO saveznicama. Dramatična medijska izvješća upozora- Srbi nisu dirali Abdićevu enklavu, Unprofor ju je održavao
vala su da bihaćki džep može pokleknuti pred srpskim napadi- ekonomski živom snabdijevajući je preko hrvatskih okupiranih
ma. Bihaćki je džep bio jedno od najsimboličnijih mjesta me- područja. Svi su se pravili da ništa ne znaju. Abdićeva pokrajina
đunarodne politike prema BiH, u kojem se medijska prezenta- bila je srpska saveznička tampon-zona koja je osiguravala kon-
cija zbivanja drastično razlikovala od onoga što su svakodnevno tinuitet Velike Srbije prema Zapadu, odnosno prema hrvat-
viđali obavještajci na terenu. Stereotipna je slika: nakon što je skim okupiranim teritorijima. U sljedeće dvije godine postao je
Fikret Abdić, od Izetbegovićaodmetnuti Babo Velike Kladuše, to trgovački, točnije - švercerski raj, u kojemu su plave kacige
proglasio Autonomnu pokrajinu Zapadna Bosna, Izetbegovi- zatjecale srpske pukovnike kako pod zaštitom noći prodaju ar-
ćev Peti korpus Armije BiH slomio je autonomiju i odbacio tiljeriju muslimanima ili kerozin s bihaćkoga vojnog aerodro-
Abdićeve snage. One se ponovno vraćaju u jesen 1994. i, pot-
ma kao nadomjestak benzinu. Ali, i Tuđman je držao Abdića
pomognute vojskom krajinskih i bosanskih Srba, pokušaju svojim saveznikom, otvorenije nego Milošević, očekujući kako
preuzeti kontrolu nad cijelom bihaćkom enklavom. će njegova kvazidržavica jednoga dana gravitirati Hrvatskoj. Je-
Komandant Franchet (obavještajni) pripadnik francuskih dini je postojani neprijatelj bio Izetbegović kojega je Abdić
plavih kaciga u Bihaću, otkriva mnogo kompleksniju sliku bi- ugrožavao. Od jeseni 1993. do ljeta 1995., s većim ili manjim
haćke enklave. Još prije Božića 1992., dakle prije predstavljanja zatišjima i s različitim uspjehom traje muslimansko-musli-
Vance-Owenova plana, lord Owen je pod zaštitom francuskih manski rat u bihaćkom džepu - rat između Abdićevih pristaša,
plavih kaciga stigao u Bihać, zajedno s tadašnjim zapovjedni- koji često ratuju uz pomoć hrvatskih ili bosanskih Srba, i Izet-
kom Unprofora za BiH generalom Philipeom MorilIonom i begovićevih pristaša, Petoga korpusa koji je vodio jedan od naj-
novinarima. I dok su, prema Franchetu, novinari bili zaoku- pouzdanij ih Izetbegovićevih generala Atif Dudaković.
pljeni MorilIonom koji je s francuskim plavcima u Bihaću prije
Ali, međunarodni se posrednici mijenjaju. Tako potkraj ko-
Božića, za potrebe televizije, simulirao proslavu Nove godine u
lovoza 1994., u pokušaju uspostave primirja između Abdića i
Sarajevu, obavještajci su primijetili da se nekoliko koraka dalje Izetbegovića, među pregovaračima francuski plavci primjećuju
lord Owen bavi drugim poslovima. Stigao je s kartama, sastao i američkog ambasadora u Zagrebu, Petera Galbraitha. Prema
se s Abdićem i dogovarali su teritorijalne aranžmane. Owen mu Franchetu, Galbraith daje bezrezervnu podršku Izetbegovićevu
je, prema Franchetu, obećavao teritorije koje su trenutačno generalu Dudakoviću: »Morate znati da smo mi s vama i iza
kontrolirali bosanski Srbi. Kasniji razvoj događaja navodi na vas.« A kod Dudakovićevih momaka zamjećuju nove američke

210 211
puške M-lG. Politički rivali tet između Izetbegovića i Abdića vićevih pristaša bila je promjenljiva. U kolovozu Dudaković
ubio je sporazum i onemogućio da se ranije protjerani Abdićevi odbacuje abdićevce, a u studenome abdićevci se vraćaju potpo-
pristaše, koji su privremeno bili smješteni u improviziranim lo- mognuti hrvatskim (krajinskim) Srbima i nastoje ponovno vra-
gorima na rubovima okupiranih dijelova Hrvatske, vrate na- titi kontrolu nad što većim dijelom enklave. Prema spoznajama
trag kući u Kladušu i Cazinsku krajinu. Usred pregovora Izet- francuskih obavještajaca, Abdić je iznajmljivao srpske tenkove
begović (iz Sarajeva) tražio je na telefon Abdića koji se, prema s osobljem, streljivom i uslugom za 1500 njemačkih maraka na
sjećanju francuskih obavještajaca, vratio blijed, odbivši spora-
dan. U to se doba NATO lomi oko vojne intervencije za spaša-
zum. Izetbegovićev je uvjet bio da se Abdić ne može vratiti i na vanje Bihaća, koju pokušavaju isforsirati SAD, a opiru se po-
tome je sporazum pukao. Je li u tome Izetbegović imao ame-
najviše Britanija i Francuska. Prema medijskim i političkim iz-
ričku podršku? Sljedećeg dana na konferenciji za novinare Gal-
vješćima Srbi divljačkim napadima ugrožavaju Bihać.
braith indirektno potvrđuje da SAD podržavaju Izetbegovićev
»Bilo je jasno da Clintonova administracija mora napraviti
zahtjev: »Također sam skrenuo pažnju (Abdiću - op. a.) kako
možemo pogledati primjere suvremenih svjetskih vođa i vidjeti izbor: ili će Washington ići naprijed sa zračnim napadima (uni-
da su mnogi u nekom trenutku bili suočeni s najozbiljnijim op- lateralno, bude li potrebno) da podrži bosanske Muslimane u
tužbama u njihovim vlastitim zemljama. Neki od njih su, pri- obrani 'zaštićene UN zone' u Bihaću, ili će morati napustiti op-
mjerice, u nekom trenutku bili čak optuživani za izdaju. Dakle, ciju daljnjeg inzistiranja na zračnim napadima kako bi izbjegao
ohrabrivali smo ga da to pitanje gleda dugoročnije.« Abdić to požurivanje Europljana i ostalih UN snaga na povlačenje iz Bo-
nije želio gledati dugoročno, sporazum je propao, a on se u Ca- sne. Inicijalno, zračni napadi mogu spasiti Bihać od srpskog
zinsku krajinu vratio na jesen s oružjem, potpomognut hrvat- pokolja, ali prijete potkopavanju ne samo najuspješnijega voj-
skim Srbima. nog saveza u povijesti već i saveza koji je pružao supstancijalnu
Razlika između lorda i ambasadora: lord Owen je podržava- poveznicu za vojnu prisutnost SAD-a u Europi i njegovo vod-
jući i potičući Abdićeve predsjedničke ambicije krajem 1992. stvo u NATO-u.« Tako opisuje dramu iz službene američke
montirao i učvršćivao Veliku Srbiju. Ambasador Galbraith je perspektive Ivo Daalder, viši politički savjetnik (Getting to Day-
podržavajući Abdićev odlazak u egzil u jesen 1994., demonti- ton, str. 33). On propušta primijetiti da u vrijeme dok hrvatski
rao Veliku Srbiju na zapadnim rubovima. Ali, i sličnost njiho- Srbi s abdićevcima napadaju dudakovićeve pristaše i uistinu su
vih misija je velika, no u pojednostavljenim medijskim i poli- nadmoćni, vojska bosanskih Srba vuče sasvim drukčije poteze.
tičkim prezentacijama rata, koje su često operirale sa stereotipi- Franchet i prijatelji promatraju u samom Bihaću prizor koji
ma i manipulacijama, ostale su potpuno neprimijećene. Stere- naizgled djeluje kao science fiction: general Ratko Mladić, na
otip je bio uvijek isti: Srbi su napadali ili ugrožavali Bihać, a čelu kolone od nekoliko desetaka tenkova, mirno prolazi Biha- . i
međunarodna zajednica, bila ona utjelovljena u lordu Owenu ćem, Dudakovićevim gradom. Dok zapadni mediji pišu o div- '1..-:,
: .i

ili ambasadoru Galbraithu, pokušavala ga je obraniti. ljačkoj ofenzivi bosanskih Srba na Bihać, Armija BiH osvaja
Prizori kojima svjedoče francuski obavještajci ljeti i u jesen ,
Grabež, strateško brdo iznad Bihaća. Zapadni se analitičari
1994. ruše mnoge stereotipe. Ratna sreća Abdićevih i Izetbego- čude kako to da je vojska bosanskih Srba tako olako i bez otpora ~
ilil
212 l
213 I
pustila Armiju BiH na brdo Grabež. To je brdo s kojega se kon- me pokušao uhvatiti ukoštac s kriminalom unutar vlastite voj-
trolira Bihać i šira enklava te koje su bosanski Srbi kontrolirali ske pomoću operacije »Pauk«, koja je uvelike bojkotirana. On
od početka rata. Brdo je teško osvojiti ako ga onaj tko ga je pret- je stalno nagovarao Zubaka da pokušaju uzeti Kupres jer je u
hodno držao prije ne napusti. A kad se napusti brdo, odustaje se njegovoj bilježnici iz JNA ostalo zapisano da je to strateška viso-
od svega što se s njega nadzire. Je li se upravo to tada događalo u ravan s koje se kontrolira i jugozapadna i sjeverozapadna Bo-
Bihaću? Je li to, U pozadini drame, vojska bosanskih Srba pod sna. A procjenjivao je da će Kupres zauzeti ABiH ako HVO za-
Mladićevim zapovjedništvom već potiho napuštala zapadne kasni, te da bi tada Izetbegović mogao iskočiti iz savezništva jer
granice Velike Srbije da bi sačuvala istočne? U to su vrijeme hr- mu je put prema Dalmaciji otvoren. Zvučalo je zanimljivo, ali
vatski, krajinski Srbi uistinu ratovali s Dudakovićevim Petim trebalo je dobiti dozvolu. Još ljeti 1994. Zubak i Blaškić otišli
korpusom. su izvidjeti mogućnosti zauzimanja kupreške visoravni. Poka-
Nekoliko epizoda iz susjedstva govori u prilog toj tezi. Ope- zalo se da je već tada ona gotovo napuštena od vojske bosanskih
racija Kupres 1994. Britanski vojni analitičar James Gow drži Srba. Zubak je za akciju zainteresirao Tuđmana, osobito nakon
je »krucijalnom kopnenom vojnom operacijom koja je utjecala što mu je nagovijestio da bi u protivnom stratešku visoravan
na ishod rata na zapadu«, praktički operacijom koja je srušila mogla zauzeti ABiH. I dobili su zeleno svjetlo. Pri čemu je, sje-
zapadne granice Velike Srbije (Gow, The Serbian Project and its ća se Zubak, Gojko Šušak zatražio od njega da o namjerama
Adversaries, str. 17I). »Jedan britanski general, koji je inače da- izvijesti Aliju Izetbegovića kako ne bi došlo do nesporazuma.
vao sjajne strateške analize rata, usudio se pošteno priznati u Izetbegović se složio s akcijom i poštovao dogovor da Kupres
razgovoru u proljeće 1998. godine kako je propustio primijetiti preuzme HVO. Blaškić i Zubak dobili su i dopuštenje i auto-
značenje te operacije (str. 83). Gotovo je nitko nije primijetio. nomiju u planiranju i izvedbi operacije, s kojom do posljednjeg
Operacija je bila mnogo manje impresivna od njezina stra- trenutka nisu bili upoznati ni drugi zapovjednici HVO-a. A ni
teškog značenja. Zapravo, to je ilustracija kako su se neki preo- šefstožera Hrvatske vojske, koji je baš u to vrijeme poslan među
kreti događali stjecajem okolnosti. iseljenike u Kanadu, pa kada se vratio, bio je ljutit što se sve do-
Kako se desetak godina kasnije sjeća Krešimir Zubak, ta- godilo bez njega. Blaškić drži kako mu to Bobetko nikada nije
dašnji novi politički predstavnik bosanskohercegovačkih Hr- mogao oprostiti. Krajem listopada 1994. godine Zubak je na-
vata i predsjednik hrvatsko-muslimanske Federacije, HVO je zvao Blaškića: »Tiho, Gazda je rekao da možemo ići na ono Br-
bio gotovo u rasulu, demoraliziran nakon poraza protiv ABiH, kino mjesto.« Zubak je pobrkao šifre. »Brkino mjesto« je bio
a i iznutra razoren kriminalnim djelovanjima. U vrijeme traže- Kiseljak po »Brki« Ivici Rajiću, koji je tamo bio gospodar rata, a
nja novih vođa za potporu američkom mirovnom procesu, na bio je obuhvaćen i akcijom borbe protiv kriminala u HVO,
Zubakov je prijedlog postavljen za zapovjednika stožera HVO-a »Paukom«. Kupres je bio »Rajićevo mjesto«, po Boži Rajiću bez
general Tihomir Blaškić, bivši zapovjednik operativne zone brka, koji je bio iz Kupresa. Tako je umalo došlo do zabune u
srednja Bosna. I to je, prema Zubaku, jedino imenovanje na kodificiranoj komunikaciji. Ali nesporazum je odmah prepo-

I
koje je mogao utjecati. Ambiciozni i mladi Blaškić u to se vrije- znat i na dan Svih svetih započela je invazija HVO-a na ku-

214 215
,~
1',.1
I

1'1
l,;
;!it
preško polje. »Napredovali smo polako, zbog opreza, jer to je vao Dudakovićev Peti korpus, koji, kako izgleda, nakon što je H
ogroman prostor, bojali smo se zamke«, sjeća se Zubak, koji je i Mladić išetao s tenkovima, više nije imao za protivnike vojsku '>1
i' ~'

sam bio na čelu jedne brigade. Ozbiljnijega vojnog otpora bosanskih Srba, već samo hrvatskih Srba iabdićevaca. il
!f'i'
praktički nije bilo. Prema evidenciji T. Blaškića: jedan je vojnik Počevši od zime 1995. godine, hrvatske su snage iz glavnoga il
poginuo, a dvojica ili trojica ranjena. Tako je osvojena visora- l~~
stožera počele dobivati drukčije instrukcije za uvježbavanje na- fi;
:jj
van na kojoj su, prema procjeni vojnih stratega, pale zapadne pada od dotadašnjih, prisjeća se general Ante Kotromanović, ::~
granice projekta Velika Srbija. tadašnji zapovjednik operativne zone Sinj i blizak Gotovinin ill!f
»Tek kad smo stigli na Kupres, shvatili smo u potpunosti za- suradnik. Prije su uvježbavali akciju frontalnoga napada iz ,:i
i:i,'~
što je to strateška točka«, priznaje Zubak. Put prema Kninu i smjera Sinja i Drniša, a od tada počeli su vježbati akciju osloba- ,:1
\:~
Krajini, baš kao i prema zapadnoj Bosni, bio je otvoren. đanja Knina s dinamičnijim akcijama iz zaleđa. Istina, to je po- ;:8
,t
Vojska bosanskih Srba, koja je zauzela Kupres početkom stajalo logično s pozicija na kojima su tada bili. Ali i umirovljeni \,
rata i otad ga držala pod kontrolom, učila je iz istih JNA biljež- generali iz MPRI-a - poput Carla Vuona, bivšega zapovjedni- .~
:;(i
nica. Oni su vidjeli s Kupresa koja sve vrata otvara ta strateška ka združenoga stožera američke vojske, te Crosbieja »Butcha« I:(f

visoravan. A tiho su povukli glavninu snaga još prije nego što je Sainta, bivšega zapovjednika američkih snaga u Europi, ili Eda :~~
:~
HVO i planirao operaciju, još dok se nije znalo tko će prije pre- Soysstera, bivšega šefa DIA-e - bili su česti i redoviti gosti u ~,š
il
uzeti visoravan - HVO ili ABiH. Zašto? Nisu li to već napu- hrvatskom ministarstvu obrane i glavnom stožeru, a imali su na ,'Ik
l
štali zapadne provincije Velike Srbije da bi se posvetili učvršće­ uvid svu dokumentaciju, sve pripreme i zapovijedi. Aktivni niži ~
:,~
časnici američke vojske, osobito pripadnici Rangera, obilazili
nju istočnih? Jer, za obranu zapadnih granica više nisu imali 1

vojne snage. Jedan od onih koji znaju odgovor svakako je gene- su često na terenu pripadnike hrvatskih gardijskih brigada. Pre- ~i
:1
ma Kotromanoviću, bili su osobito impresionirani njihovim
'1:
I:',

ral Mladić.
I,.
e

akcijama na Dinari zbog visine i nepristupačnosti terena. A hr-


Gotovo istodobno, nešto južnije od Kupresa Hrvatska je
vatski su zapovjednici imali zapovijed - ništa im ne tajiti. Du- "Ir,
ri
vojska - tada pod zapovjedništvom generala Ante Gotovine- binu američkog angažmana u završnim vojnim operacijama u
diskretno osvajala Dinaru, zaleđe Knina. Teško je procijeniti Hrvatskoj i BiH gotovo je nemoguće precizno rekonstruirati
koliko su i jesu li sve tri operacije bile unaprijed koordinirane. upravo zbog kombinacija formalnih i neformalnih veza. Nitko ~!"l
Ali, Dudakovićeve težnje da ovlada cijelom bihaćkom enkla-
L'

nikada nije znao sve. Pokazalo se poslije, pred senatskom istra-


vom, koje je podupirala SAD, preuzimanje Kupresa od strane gom, da ni ClA, a kamoli State Departement nisu znali kako je
I~
HVO-a i postupno osvajanje Dinare od strane HV-a, bile su u
svakom slučaju prepoznate kao prilika i prednost. Krajina je
dolazila gotovo u potpuno vojno okruženje hrvatskim snagama
američki ambasador u Zagrebu Galbraith, uza suglasnost An-
thonyja Lakea, Clintonova savjetnika za nacionalnu sigurnost,
i samog Clintona sudjelovao u naoružavanju Bosne preko Hr-
I
bilo HV-a ili HVO-a, a zapovjedništvo je preuzeo Gotovina. vatske iz Irana. :~
,',

Kao spona srpskih teritorija u BiH i u Hrvatskoj ostala je samo Rekonstrukcija američkog udjela u vojnim operacijama oso- I
turbulentna bihaćka enklava, u kojoj je »sponu« stalno ugroža- bito je problematična u Hrvatskoj, u kojoj ministarstvo vanj- ~
:-,;
;,~

j~
216 217 \~
~
skih poslova nije znalo što radi ministarstvo obrane i obrnuto. »Nikad ranije njih trojicu nije bilo moguće okupiti zajedno
Tuđman je uglavnom znao što rade, ali nije znao niti sve što na razgovorima. Mogao ih je okupiti jedino Milošević, koji je
radi Granić, niti, što je za ovaj slučaj mnogo bitnije, što sve radi preko svakog od njih pojedinačno igrao različite igre prema
i dogovara Šušak. A pritom je postojao stalni sukob između mi- međunarodnimposrednicima. Mi koji smo imali iskustva s nji-
fi!
nistra obrane i glavnog stožera. I povrh svega, svi su zapovjedni- ma znali smo da će njihov odgovor biti Miloševićev odgovor, ,I
znali smo da su dan ranije bili u Beogradu. I, vidjevši ozbiljna :;
ci sve zasluge uvijek voljeli pripisivati sebi, a propuste drugima.
Simptomatična je reakcija jednoga zapovjednika, koji opisuje lica, znali smo da će odgovor biti 'ne'«, povjerio je nekoliko
hrvatska osvajanja strateških točaka u zapadnoj Bosni, na pri- dana poslije jedan od sudionika pregovora (povjerljiv razgovor
mjedbu da ih bosanski Srbi i nisu branili. Prvo je bio osupnut, a - op. a.). Procjena se obistinila. Srpsko vodstvo, okupljeno
t
potom konstatirao: »Ali, mi smo ih ipak osvojili i učinili smo prvi put pred međunarodnimposrednicima, nije željelo ni po-
veliku stvar.« Tako su i zasluge američkih savjetnika i svu ame- gledati plan. »Galbraith je pocrvenio. Pokušavao im je ugurati
ričku vojnu potporu Hrvati voljeli pripisivati sebi. A i zbog du- knjigu u ruke, listao ju je pred njima ponavljajući: 'Pogledajte
bioznog statusa, američki su konzultanti inzistirali na diskreciji malo, pročitajte, vidite što vam se sve nudi!' Ali, oni su samo ne-
i niskom profilu. Ali, zapadni su vojni analitičari primjećivali pomično sjedili, potpuno ga ignorirajući«, opisao je susret taj
da se od druge polovice 1994. godine Hrvatska vojska počinje sudionik. Ne skrivajući podsmijeh zbog Galbraithova poraza,
ubrzano mijenjati u američkom duhu. vjerujući kako je njegov osnovni cilj bio da se budući mirovni 'l
..I
Hrvatski Srbi u Krajini, odnosno u UNPA sektorima Jug i plan zove njegovim imenom. Nakon neuspjele prezentacije
Sjever, koji su početkom devedesetih bili jezgra srpske pobune plana, ujedinjeno ih je srpsko vodstvo, kako je to slikovito opi- ;1

u Hrvatskoj, već su bili napušteni s bosanskohercegovačke stra- sao novinarki »La Stampe« talijanski ambasador Alfredo Mata-
ne kada im je američki ambasador Galbraith, na čelu mini kon- cotta, izbacilo na kišu u Kninu, u središtu ničega. J ~
'\
taktne skupine došao ponuditi mirovni plan - zvan Plan Z4. Naš sugovornik, s višegodišnjim iskustvom u pregovorima s .,
krajinskim Srbima, nije bio iznenađen njihovim »ne«. Čudilo
;~

Bio je to prvi prijedlog političkoga rješenja za hrvatska okupira-


~

na područja otkad su ona bila pod nadzorom UN-a. Dakle, go- ga je više što je Galbraith očekivao da će oni prihvatiti plan koji d
II
tovo četiri godine političko rješenje nije ni dotaknuto. No, plan ih, barem formalno, ostavlja u hrvatskoj državi. Jer, takvo što za :,1
~h.
koji je skupina Z4, pod vodstvom američkog ambasadora, toga vodstvo krajinskih Srba nije dolazilo u obzir. Naš sugovornik Ir'et

30. siječnja 1995. došla predstaviti predsjedniku Tuđmanu­ nije znao ono što je ambasador Galbraith tada zasigurno znao, il
'(4
bio je za hrvatsko vodstvo gorka pilula. Predviđao je za Srbe u ili imao razloga znati - da su krajinski Srbi već napušteni od il
I~
okupiranim područjima gotovo državu u državi. Ali Hrvatska vojske bosanskih Srba, da se general Mladić povukao prema ~'~'

I,
je bila u mirovnoj igri i Tuđman si nije mogao dopustiti odbija- granicama manje Velike Srbije i da Hrvatska vojska polako ste- tJ!

nje. Prihvatio je plan - kao osnovu za daljnje pregovore. Istoga že obruč oko njih, i to sa strateških točaka koje je Mladić napu-
je dana ambasadorska grupa otišla u Knin. Dočekali su je Milan stio. Slobodan Milošević, koji je sasvim izvjesno, usuglasio nji-
Martić, Boro Mikelić i Milan Babić. hovo jednoglasno »ne« planu Z4, vrlo je vjerojatno i zapovijedi-

218 219
cesu... Godinu dana poslije Clinton je imao izbore i kao vanj- europskim metropolama. No, bez rezultata! Kontaktna je sku-
skopolitički uspjeh dobro bi mu došao američki mir u Bosni te pina, doduše, bila u unutarnjem nesuglasju, ali Međunarodna
njime osigurano američko vodstvo u Europi, putem NATO-a konferencija o bivšoj Jugoslaviji bila je mrtva.
kao instrumenta. Njegova je administracija uporno krčila put Razbudio se i Boutros Ghali, glavni tajnik UN-a, predloživ-
prema vojnoj intervenciji NATO-a, pokušavajući kroz kon- ši formiranje interventnih jedinica koje bi davale i uvježbavale
taktnu skupinu slomiti otpore i pridobiti suglasnost europskih države koje to žele, a koje bi u slučaju potrebe mogle biti brzo
saveznica. Usporedno, javno je inzistirala na ukidanju embarga upućene na krizna žarišta. Naravno, pod kapom UN-a. Bio je
na uvoz oružja za BiH, a ispod žita poticala i pomagala naoruža- to Ghalijev izazov SAD-u i NATO-u, u kojem se razabirao
vanje Armije BiH da bi se uspostavila ciljana ravnoteža snaga. francuski rukopis. Veoma je živnula Francuska, osobito nakon
Iza sebe uvijek je imala verbalnu podršku Organizacije islamske što je za predsjednika izabran Jacques Chirac. Upravo je on po-
konferencije koja je, kopirajući američki model, osnovala svoju
novno aktualizirao Ghalijevu ideju o interventnim jedinicama,
kontaktnu skupinu zemalja islamske konferencije. Deklaraci-
naravno - kao francusku, predloživši stvaranje kopnenih sna-
jama koje su vjerno pratile deklaracije »američke« kontaktne
ga za brzo djelovanje (RRF, Rapid Reaction Forces) za BiH. Ra-
skupine, s vokabularom za nekoliko nijansa oštrijim u prilog
bosanskim Muslimanima. Islamske su zemlje tada naglašeno zlika između opcije zračnih napada NATO-a i jačanja spre-
podupirale američku politiku i američki angažman u BiH. Rat mnosti hrvatske i muslimanske vojske, koju su forsirale SAD, i
se bližio svome racionalnom kraju. I bilo je sve izvjesnije da će i opcije jačanja međunarodnih kopnenih snaga u BiH, koju su
kraj rata biti ratni. Ratna je završnica ponajviše trebala samome počele zagovarati Francuska i Britanija, bila je bima i za Bosnu i

Miloševiću jer se mirno nije mogao odreći projekta Velike Srbi- za pozicioniranje članica kontaktne skupine u Bosni. Prva je
je i opstati na vlasti. Za njega je spasonosno rješenje u tom tre- opcija na terenu značila uspostavu vojne ravnoteže i put u mir
nutku bilo da njegovi pijuni izgube Veliku Srbiju, a on se sam novim vojnim akcijama. Druga je značila pojačano čuvanje sta-
pretvori u mirotvorca. Lucidni i beskrupulozni Milošević, op- tusa quo na terenu novim robusnim snagama, primirivanje su-
sjednut jedino željom za vlašću, nenadmašni majstor političkog koba, ali i odgodu mira. Prva je donosila američki mir i po-
preživljavanja, bio je gotovo idealan Clintonov sparing-par- drazumijevala američki nadzor mira. Druga je jačala francu-
tner. sko-britansku komponentu u postizanju mira, a podrazumije-
Kako se završnica približavala, počela je još jedna utrka za vala je i njihovu ključnu ulogu u njegovoj izgradnji i nadzoru
najbolja mjesta u mirovnome vlaku. Živnuo je već zaboravljeni mira. Američka inzistiranja na zračnim napadima NATO-a
supredsjedateljski dvojac Owen-Stoltenberg i počeo ponovno odbijali su, obrazlažući to zabrinutošćuza sigurnost svojih voj-
kružiti regijom. S nešto skromnijim ambicijama, tražili su po- nika na terenu. Američkom inzistiranju na što jednostavnijem i
sredničku ulogu u mirovnom procesu u Hrvatskoj. Bez uspje- kraćem vojnom zapovijedanju akcijama NATO-a suprotstav-
ha, jer je grupa Z4 čvrsto držala zauzeto mjesto. Lord kao da je ljali su ideju da operaciju u konačnici odobrava europski diplo-
ponovno otkrio da je on zapravo EU-ropski, a ne britanski mat na terenu. General Wesley Clark, pregovarač o zapovjed-
predstavnik u Međunarodnoj konferenciji, zaredao je posjete nom lancu NATO-operacija bio je iznenađen kada mu je po-

222 223
dršku uskratila i britanska predstavnica u kontaktnoj skupini stup taocima, opskrbljivala je svijet snimkama različita ugođa­
Pauline Neville-Jones, u to doba direktorica Foreign Officea, ja: europski vojnici pod plavim kacigama vezani za mostove ili
ali i koordinatorica svih britanskih obavještajnih službi (Clark, drveće, drugi put europski vojnici na tečaju srpskoga jezika,
Wagg-ing Modern War, str. 64). Očekivao je da će se naći na istoj treći put europski vojnici uče kod bosanskih Srba kako ispeći
frekvenciji zbog tradicionalnoga britansko-američkogsavezni- pizzu... General Smith zatražio je nastavak NATO-napada, ali
šta, a i kao bivši oksfordski studenti. Naivno. Jednako je izne- dobio je crveno svjetlo od UN-ovih civilnih i vojnih šefova.
nađen bio njezinom reakcijom nakon što je dan kasnije obavi- Prilično očekivano. Nakon što su pokazani europski komando-
jestio članove kontaktne skupine kako je (pojednostavljeni) za- si kao pizza-šegrti kod Karadžićevih Srba, na hitno sazvanoj
povjedni lanac dogovoren s francuskim i britanskim ministri- sjednici Vijeća sigurnosti čak ni SAD nisu tražile nastavak
ma obrane. »Ja to ne vjerujem«, odvratila je britanska predstav- zračnih udara. Europska je opcija bila privremeno ojačana iako
nica. »Osim toga, oni ne razumiju o kojem je ulogu u ovoj igri je Europa bila osramoćena. Ali, što je to sramota u politici? »Svi
riječ. Idem odmah nazvati London« (str. 64). Clark je bio voj- sada ponavljaju kao papagaji: to je sramota, to je poniženje. Ka-
nik, no ni on, izgleda, nije shvaćao o kojem je ulogu u toj igri kve gluposti! U politici nema ni sramote ni poniženja. Postoji
bila riječ. samo interes«, tumačio je stariji britanski diplomat, zvan Veli-
U svibnju su Francuzi i Britanci dobili potvrdu da je njihov ka Ambulanta, u jeku talačke krize novinarima u Ženevi u le-
strah za sigurnost vlastitih vojnika na terenu opravdan. Nakon žernom ozračju na prijamu. Bio je malo pripit ili se takvim pra-
što je vojska bosanskih Srba otela topničko oružje uskladišteno vio. I nije želio ništa više reći o tome koji su to interesi važni, po-
u zoni isključenja oko Sarajeva, zapovjednik Unprofora za BiH ručivši tek zagonetno: »Pokušajte malo misliti.«
general Rupert Smith dobio je podršku civilnih šefova UN-ove Francuzi su poslije optuživani da su riješili talačku krizu ne-
misije da pozove NATO u pomoć. Dao je srpskoj vojsci ulti- principijelnom koalicijom sa Srbima, da je zapovjednik Un-
matum od 48 sati da vrati oružje. Po isteku ultimatuma NATO profora. francuski general Bertrand Janvier u zamjenu za oslo-
je prilično nježno bombardirao dva skladišta municije, a vojska bađanje talaca obećao generalu Mladiću da ubuduće neće dava-
bosanskih Srba uhitila je oko 400 pripadnika plavih kaciga za- ti zeleno svjetlo za zračne napade NATO-a. Težina Janvierove
državši ih kao taoce. Baš kao što su to prije najavljivali. Malo je riječi, bez obzira na to da li ju je dao ili nije, u tom se slučaju
čudno da su, najavama unatoč, pripadnici plavaca, među koji- često preuveličava i koristi kao objašnjenje za nedjelovanje
ma je bilo mnogo komandosa, vojnih obavještajaca i drugih NATO-a nešto kasnije, kada su bosanski Srbi osvajali Srebre-
posebno obučenih specijalista, tako olako pali u srpsko zaro- nicu. Slučaj Srebrenica bio je ipak mnogo kompleksniji od jed-
bljeništvo, odnosno da nisu povučeni s najisturenijih pozicija nog obećanja Mladiću.
prije isteka ultimatuma. Ali, nakon što su postali taoci, nitko No, izvjesno jest da je francuski predsjednik Chirac iskoristi-
nije postavljao pitanje je li se, uz malo opreza, to moglo izbjeći, o tal ačku krizu za, obnovu ideje o osnivanju snaga za brzo dje-
nego se pratio rasplet talačke krize. Europa je bila postiđena i u lovanje - RRF. Agilni je Chirac, osobito u svibnju i lipnju,
šoku. Televizija bosanskih Srba, koja je imala ekskluzivni pri- preuzeo diplomatsku inicijativu. Za svoga prvog predsjed-

224 225
ničkog posjeta SAD-u pokušao je i Clintona ozbiljnije zainte- bilo kakve odluke Vijeća sigurnosti, sredinom lipnja RRF-voj-
resirati za sudjelovanje u RRF-u. Prijedlog nije naišao na oso- nici počeli su se iskrcavati u splitskoj zračnoj luci. U Hrvatskoj
bito oduševljen prijam preko Oceana, ali Europljani su pokaza- se tada također mogao iskrcati bilo tko ako kaže da ide u mirov-
li interes. Javno se debatiralo o mogućnosti povlačenja mirov- nu misiju. I počeli su se koncentrirati oko Tomislavgrada, gra-
nih snaga iz BiH zbog njihove vlastite sigurnosti. No na drugoj dića u zapadnoj Hercegovini s uvjerljivom hrvatskom veći­
strani, Francuska i Britanija odjednom su se iz dana u dan poče­ nom, pod kontrolom HVO-a, daleko od bilo koje aktivne bo-
le nadmetati koja će poslati više vlastitih elitnih jedinica II Bo- jišnice uz koju bi plave kacige tada raspoređene u BiH, mogle
snu. Tako su snage za brzo djelovanje u kratkom roku narasle biti ugrožene. Njihov je razmještaj bio u potpunom neskladu s
na 5000 najuvjdbanijih vojnika, opremljenih blindiranim vo- procjenama koje je britanski general Rupert Smith početkom
zilima, artiljerijom i helikopterima. Tadašnji britanski ministar lipnja iznio svojim višim civilnim i vojnim dužnosnicima:
obrane Malkolm Rifkind procijenio je da bi 10. 000 vojnika u ))Naše analize srpskih namjera pokazuju da Srbi namjeravaju
RRF-u mogla biti optimalna brojka. Bilo je to čudno nadmeta- završiti rat do kraja ove godine i da će poduzeti svaki rizik da to i
nje: nakon što su Francuzi lansirali inicijativu, Britanci su ih ostvare... Oni će ove godine razoriti istočne enklave. Ili su im
počeli pretjecati u broju vojnika a da uopće nije bio definiran namjere bile drukčije od deklariranih (Gutman, The UN's De-
mandat tih novih snaga. Iza njih bila je tek priča da idu ojačati adly Deal, str. A3).
sigurnost plavih kaciga već raspoređenih u BiH. Na summitu EU u Cannesu krajem lipnja, francuski pred-
Francuski ministar obrane Charles MiHon ponavljao je kako sjednik Chirac nije skrivao osjećaj europskog trijumfa na kraju
će RRF-snage »moći izvoditi borbene misije kako bi dopustile šestomjesečnoga francuskog predsjedanja. Prvi su se put sum-
plavim kacigama da izvrše svoju mirovnu misiju«. Gledano s mitu pridružili predsjednici i premijeri bivših država komuni-
gotovo desetogodišnje distance, takva definicija mandata izgle- stičkog bloka, kandidata za priključenje i pozirali su za family
da prilično pitijski. Tada je zvučala samo konfuzno. Kontaktna photo. ))Kad sam vidio tu sliku velike dolazeće Europe, vode
skupina, koja nije bila nikakvo formalno tijelo, odobrila je mog srca počele su mi navirati na oči«, izrazio se vrlo slikovito
osnivanje RRF-a krajem svibnja: NATO, koji nije imao nika- Predsjednik. Na istome je summittu našao i posao RRF- snaga-
kve ovlasti za to, odobrio ih je početkom lipnja; raspravljalo se ma: osiguravati koridore za Sarajevo, oko kojega je tada ponov-
hoće li im zapovijedati glavni zapovjednik Unprofora - fran- no pojačana srpska opsada, a humanitarna se situacija pogorša-
cuski general BertrandJanvier, ili će ovlasti delegirati zapovjed- vala. Agilni Chirac svojim je inicijativama održavao živim mi-
niku Unprofora u BiH - britanskom generalu Rupertu Smit- rovni proces koji se iscrpio i počeo zamirati uoči očekivanoga
hu. Dakle, generalima koje je zapovjednicima UN-ove misije vojnog raspleta. Sredinom lipnja lord Owen je napustio mjesto
imenovalo Vijeće sigurnosti, trebale su pristići neodređene ko- supredsjedatelja Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslavi-
ličine elitnih snaga, uglavnom britanskih i francuskih, u BiH, i ji, koja je potpuno izgubila i ulogu i sadržaj. Za lorda nisu bile
to u svojim nacionalnim uniformama, a naknadno bi se trebalo epizodne uloge. Prethodno je, prema izvorima Konferencije,
odlučiti koji će mandat imati i tko će njima zapovijedati. I prije očistio i odnio sa sobom svu bitnu dokumentaciju o svojim po-

226 227
prema mirovnom sporazumu u Daytonu moglo se pratiti kako nove slobodne teritorije. Predsjedništvo nije reagiralo. Na sve
Milošević, vođen vrlo racionalnim interesom, postaje surad- naše zahtjeve odgovor je bio: šutnja. A kad su pritisnuti 'baraž-
nik, pomažući da se Velika Srbija, kad već nema izbora, de- nom vatrom' direktnih pitanja, slijedilo je samo: 'Vidjet ćemo'.
montira na najbezbolniji način. Dakle, bez mnogo krvi. Ne Rat je završen. Osmi korpus nije formiran iako je i narod
zato što je iznenada postao human, već zato što bi mu to moglo istočne Bosne to tražio. Je li za tu teritoriju još u Lisabonu do-
štetiti. To je bio način da se i kao praktični gubitnik priključi govorom utvrđeno čija je?« (Lukava strategija, str. l 05) Ali, Sre-
pobjedničkomvlaku i sačuva vlast, kao da nikada nije imao ni- brenica je postala simbol obrane opstojnosti bosanskih musli-
šta s Velikom Srbijom. Dopisnici iz Beograda potvrđivali su u mana. A od simbola Izetbegović nije mogao odustati za prego-
to doba kako vožd odjednom otvara vrata američkim diploma- varačkim stolom. Srebrenica je još prije 1995. postala jedna od
tima, a potpuno ih je zalupio britanskom otpravniku poslova glavnih zapreka bilo kakvom mirovnom sporazumu. UN-u,
koji je dotad imao ekskluzivan pristup. Uz uobičajeni komen- kao birokratskom mehanizmu, Srebrenica je bila teret, izolira-
tar: »Gazda zna tko deli karte.« na enklava, tri godine na rubu humanitarne katastrofe. Progla-
Kako i zašto je pala Srebrenica, izolirana enklava u istočnoj šena je sigurnosnom zonom koje će sigurnost, kako je to lapi-
BiH, proglašena zaštićenom zonom UN-a, u kojoj je poslije darno definirao Boutros Ghali, »jamčiti plava zastava UN-a«.
pada počinjen najveći pokoij poslije Drugoga svjetskog rata? Zastava nije bila dovoljna, a i bataljun nizozemskih plavaca,
Kome su sve smetale istočnobosanske enklave - mala Žepa, izoliran i nemoćan, nije mogao obraniti enklavu od okruženja,
nešto veća Srebrenica? Smetale su svakako Miloševiću. Etnički niti okruženje od terorističkih izleta iz enklave, a bio je za sve
čista istočna Bosna, pojas uz rijeku Drinu, bio je jedan od pre- odgovoran. Velikoj Britaniji, kao političkom mozgu UN-ove
duvjeta projekta Velike Srbije. U pravo na tome području poči­ operacije, Srebrenica je bila samo gnjavaža koja je logično tre-
njena su najbrutalnija etnička čišćenja Muslimana 1992., upra- bala pripasti Velikoj Srbiji i koja je bila realno neobranjiva.
vo tu je sintagma »etničko čišćenje« ušla u međunarodni poli- Francuskoj, kao drugome značajnom sudioniku UN-ove ope-
tički jezik. Uz to, Srebrenica je bila i akutni sigurnosni problem racije, Srebrenica je bila nebitna. Francuska, a osobito novi
u istočnoj Bosni: iz sigurnosne zone UN-a muslimanski su voj- predsjednik Chirac, bila je usredotočena na Sarajevo, tamo su
nici pod vodstvom Nasera Orića napadali okolna srpska sela, bile kamere... Clintonu (kao personifikaciji američkoga mirov-
počinivši više zločina nad srpskim stanovništvom. Srebrenica je nog angažmana) Srebrenica je bila nezgodna jer se za stolom
smetala i Izetbegoviću. Nikada nije planirao doista spojiti izoli- Milošević i Izetbegović oko nje nikad nisu i ne bi mogli dogo-
ranu srebreničku enklavu s ostatkom teritorija pod musliman- voriti. Zašto onda ne zažmiriti i ne dati Miloševiću da uzme
skom kontrolom, o čemu svjedoči i njegov prvi zapovjednik Srebrenicu?
ABiH Sefer Halilović. (»Predsjedništvu BiH upućen je prijed- Za osvajanje Srebrenice Mladić je dobio na raspolaganje tri
log o formiranju Osmog, istočnobosanskog korpusa koji bi svježe brigade, uključujući i motoriziranu tenkovsku brigadu,
obuhvatio kompletan ovaj prostor, formacijski uvezao obram- iz Srbije. Jer, brigade koje su dotad opkoljavale Srebrenicu,
bene snage i čiji bi zadatak bilo čuvanje postojeće i stvaranje ustrojene praktički kao Teritorijalna obrana, mogle bi imati

230 231
osvetnički poriv. Mjesecima nakon pada, kao supervizor opera- padnik britanskog SAS-a, koji je u to vrijeme bio u u Srebreni-
cije osvajanja enklave često se spominjao tadašnji Miloševićev ci, pet je godina poslije, pod pseudonimom Nick Cameron,
šefvojske, general Momčilo Perišić. Nekoliko mjeseci poslije u ispričao kako je, već gotovO suočen sa srpskim tenkovima, slao
novinama se spekuliralo kako CIA ima elektronske snimke nje- njihove koordinate UN-ovu zapovjedništvu u Sarajevo, oče­
gova glasa dok zapovijeda akcijom, no zahtjev glavnoga tužite- kujući da će ih avioni NATO-a bombardirati. Uzalud! U rano
lja Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju Richar- poslijepodne ll. srpnja nadletjela su dva nizozemska aviona
da Goldstonea da mu dostave vrpce, poslije je naglo stišan. F-16, ispalila rakete i poslije... ništa! Cameronu je poslije nje-
Momčilo Perišić »nestao(( je iz dosjea Srebrenica, nikada nije gov zapovjednik iz SAS-a otkrio da u UN-u nitko nije imao
bio optužen pred Haškim sudom iako je i prije Srebrenice imao namjeru boriti se za Srebrenicu (ST, 7. 7. 2000.). No, tko je to
značajnih ratnih uloga. Zapovijedao je bombardiranjem Zadra bio UN? Poznato je da je general Smith više puta tražio zračne
1991., poslije toga Mostara 1992. i bio je jedan od glavnih Mi- napade i da su suglasnost odbijali civilni izaslanik UN-a Yasus-
loševićevih vojnih oslonaca u projektu stvaranja Velike Srbije. hi Akashi i glavni zapovjednik Unprofora general Janvier.
Poslije se distancirao od Miloševića, postao je pobornik demo- Smith je također bio, barem formalno, UN. No, razumno je pi-
kratskih promjena, uhitila ga je srpska policija pod sumnjom tanje: jesu li oni imali iste informacije o stanju na terenu kojima
da je američki špijun, ali je ubrzo pušten.
je raspolagao Smith, kojega su iz Srebrenice izvještavali pripad-
Baš kao što je to predvidio general R. Smith dva mjeseca ra- nici SAS-a? Nizozemsko ministarstvo obrane, čiji su vojnici
nije, ili CIA u lipnju, bosanski su Srbi najozbiljnije planirali bili u enklavi, provelo je poslije pada istragu o obavještajnim in-
osvojiti Srebrenicu. Prema informacijama CIA-e već krajem formacijama koje su njihovi NATO-partneri imali o stanju u
lipnja (Wiebs, str. 410). Naser Orić i najbliži suradnici, pripad-
Srebrenici. I pokazalo se da su američki i britanski obavještajni
nici Armije BiH, povukli su se iz enklave neposredno uoči na-
izvještaji iz lipnja u kojima se govori o pripremi napada, kao i
pada. Haris Silajdžić, tada premijer, ali gurnut u sjenu, bez oso-
izvještaji o stanju, dani - tek nakon što je Srebrenica pala (Wi-
bitog utjecaja na političke dogovore i na vojsku, pokušavao je
ebs, str. 410). Jesu li Akashi i Janvier, koji su odbijali zahtjeve za
od početka napada animirati strane dopisnike da upozore na
bombardiranje, imali ažurnije informacije?
kritično stanje u Srebrenici. Osobito 9. i 10. srpnja, kada su već
srpski tenkovi bili na domak grada, telefonirao je dopisnicima Zahvaljujući radioamaterima, sarajevska je vlada uvijek ima-
pri UN-u u Ženevi i tamošnjem bosanskom ambasadoru da la prilično kvalitetne informacije iz Srebrenice. Na dan pada, u
pokušaju animirati javnost i politiku, da učine nešto. Muha- vijestima u tri sata poslije podne, kada se general Mladić već še-
med Šaćirbej, tadašnji ministar vanjskih poslova i ambasador tao Srebrenicom, a dva nizozemska bombardera nadletjela en-
pri UN-u u New Yorku, blisko povezan s Izetbegovićem, od klavu ispalivši, gotovO simbolično, rakete prema srpskim ten-
kojega je vjerojatno dobivao i informacije, uvjeravao je dopi- kovima - sarajevski je radio umirujuće pozvao stanovnike da
snike koji su kod njega pokušavali provjeriti realnost prijetnje, se osjećaju sigurnima, da se vrate svojim poslovima jer će ih
da su upozorenja preuveličana i da nema razloga za paniku. Pri- NATO štititi, bude li potrebno. I stariji muškarac (sudeći po

232 233
glasu) - koji je prilikom saslušanja dokaza protiv optuženih u neobranjivo ili ga nastaviti znajući da se kad-tad od neobranji-
bijegu, Karadžića i Mladića, svjedočio kao zaštićeni svjedok voga mora odustati. Tražiti sukrivce za Mladićev masakr u (na-
»A« - ispričao je kako je poslije umirujućih vijesti otišao sa že- mjernim ili nenamjernim) propustima prije pada enklave pri-
nom mirno skupljati sijeno. Svjedok »A« jedan je od desetak lično je licemjeran posao. Je li Izetbegović prodao Srebrenicu?
Muslimana koji su preživjeli pokolj pred srpskim streljačkim Jesu li je Janvier ili Akashi propustili spasiti odbijajući zahtjeve
vodom pet dana poslije. Spasio se jer ga je metak promašio, a on za zračnim udarima NATO-a? Jesu li se uplašeni i neopre-
je pao s ostalima praveći se mrtvim. U planiranom i organizira- mljeni nizozemski plavci te nekoliko uvjdbanijih pripadnika
nom pokolju, pod izravnim zapovjedništvom generala Mladi- SAS-a mogli suprotstaviti Mladiću? Je li to bila uistinu moral-
ća, ubijeno je više od 7000 Muslimana (ICTY - saslušanje do- na (su)krivica nizozemske vlade, koja je zbog Srebrenice dala
kaza za optužnice protiv Mladića i Karadžića po pravilu 61). ostavku? Dugoročno, Srebrenica nije imala šanse.
Što bi se dogodilo da general Mladić nije na svoj način »pre- Ali, čudno je što nitko nije tražio sukrivce za zbivanja nakon
uzeo brigu« o Muslimanima, stanovnicima enklave, nakon nje- 11. srpnja, dakle nakon pada enklave, kada je počela priprema
zina osvajanja? Da su, baš kao što je u početku izgledalo, nizo- za pokolj. Te je večeri, već kasno, oko 23 sata, Mladić preuzeo
zemski plavci, zajedno s UN-ovim humanitarnim organizaci- »skrb« o civilima od zapovjednika nizozemskoga bataljuna
Karremansa, zgrozivši ga svojom sirovom brutalnošću. Pet
jama, preuzeli brigu o prijevozu stanovnika iz osvojene enkla-
dana poslije toga trajao je put prema gla,:noj, pomno organizi-
ve? Srebrenica bi bila više-manje zaboravljena za nekoliko
ranoj egzekuciji, uz torture i povremena ubojstva iz zado-
dana. Bilo bi kritika UN-u što nije obranio UN-ovu sigurno-
voljstva. Dva dana poslije pada enklave, kada su razdvojeni
snu zonu i što je sudjelovao u njenu etničkom čišćenju, te bi se
muškarci od žena i kada su ih Mladićevi ljudi počeli razvoziti u
spekuliralo kako je sve to bio politički dogovor. Vjerojatno s (predlikvidacijske) sabirne centre, nije više bilo ni trunke sum-
pravom, premda se takvi dogovori u politici rade mnogo dis- nje kamo to vodi. Cijelo su vrijeme tamo bili pripadnici SAS-a,
kretnije nego što su javne predodžbe o njima. Nije baš vjerojat- vjerojatno i CIA-e, te su zasigurno o tome izvještavali, a postoje
no da je Izetbegović sjeo za stol s Miloševićem i dao mu Srebre- i snimke srebreničkih Muslimana s ujednačenom, trodnevnom
nicu. Ili da je neki američki izaslanik došao Miloševiću i ponu- bradom na putu do stratišta. Put do streljačkogvoda, organiza-
dio mu da sam uzme Srebrenicu te ukloni taj kamen spoticanja cija zločina tako je podsjećala na zločin koji je započeo nepune
u mirovnim pregovorima, obećavši zauzvrat da zbog toga neće četiri godine ranije u vukovarskoj bolnici i završio na Ovčari. I
biti ozbiljnije politički sankcioniran. Benevolentno promatra- nezainteresiranost međunarodne politike za daljnju sudbinu
nje srpskog napredovanja prema enklavi, povlačenja Nasera onih nad kojima je Mladić preuzeo skrb bila je ista. Jedino je
Orića prije napada, kao i buduća sudbina Žepe, koja je osvoje- brojka bila tridesetak puta veća. Nepripremljeni, šokirani i
na uz organiziranu i od UN-a nadgledanu evakuaciju stanovni- uplašeni pripadnici nizozemskih plavih kaciga bili su ostavljeni
ka, pokazuju kako je neki diskretan »džentlmenski« dogovor u nemogućoj misiji, zajedno s civilima Srebrenice. Srebrenica
postojao. Vrlo pragmatičan dogovor u trenutku kada je osnov- je izgubila političko značenje, a balkanska je krv uvijek bila i jef-
ni izbor: završiti rat odustajanjem od onoga što je dugoročno tina i nebitna.

234 235
diskreciju. Ljubavna priča na Brijunima ima nastavak sljedećeg bene bilješke - op. a.). Združene snage HV-a i HVO-a zauzi-
dana. Bračni je par Gotovina na jednodnevnome medenom maju Glamoč i Grahovo, otvarajući prilaze Kninu. Zahvaljuju-
mjesecu, a Predsjednik vodi goste i suradnike na izlet na Van- ći Miloševićevu osjećaju za realan odnos snaga, otpor je mini-
gu. Ali, tamo je romantici kraj: Tuđman odvodi Gotovinu u malan, područja u koja ulaze dobrim su dijelom napuštena.
vilu i oni ne izlaze do poslijepodneva. Pred večer Dunja i Goto- Tuđman i Izetbegović, pod američkim pokroviteljstvom, pot-
vina napuštaju Brijune. pisuju Splitsku deklaraciju o vojnoj pomoći. Iz Bihaća Duda-
Dan poslije je počelo. »Izetbegovićev američki savjetnik nas ković šalje apele za pomoć. A bez oslobađanja Knina i hrvatskih
je na sastancima, kada se razgovaralo o vojnim akcijama, uvijek okupiranih područja ne može se spasiti Bihać. To se zove stvo-
podsjećao - ali morate imati razlog«, kaže naš federalni sugo- riti »razlog«, rekli bi diskretni američki konzultanti. To su vje-
vornik. Razlog je stvoren, master-plan je mogao početi. Atif štine političkog i medijskog pokrivanja vojnih operacija valja-
Dudaković, zapovjednik Petoga korpusa ABiH, napadom na
nim i uvjerljivim obrambenim razlozima, kakve Izetbegović, a
Abdićeve pristaše ponovno je aktivirao bihaćku fromu. Propa-
osobito T uđman, nikada prije, a ni poslije nisu demonstrirali.
ganda radi, ABiH plasira vijest o općoj ofenzivi srpske vojske na
Bihać, zaštićenu zonu UN-a. Uz to, »otkrivaju« povjerljive in-
formacije prema kojima su Karadžić i Mladić naredili da Bihać
padne u srpske ruke do 15. kolovoza. Doduše, Mladić je još
prethodne jeseni napustio strateške uzvisine oko Bihaća, čime
je strateški napustio taj dio BiH i kninsku Krajinu. Ali, to još
tada nitko ne primjećuje. Dakle, Bihać treba spasiti prije 15.
kolovoza. Pokolj u Srebrenici je upozorenje koje zove na uzbu-
nu. Spasiti ga može jedino Tuđman, odnosno Hrvatska vojska.
Baš kao što je Šušak nekoliko mjeseci ranije obećao u Pentago-
nu, neće se dopustiti da Bihać padne. Kakve su šanse da Izetbe-
gović, bez čvrstog američkog sponzorstva, pošalje svojega omi-
ljenoga generala Dudakovića u ofenzivu koje uspjeh ovisi o
Tuđmanovoj pomoći? Nikakve. Jer takvo je međusobno po-
vjerenje. Ali, obećanje je obećanje! Akciju pružanja pomoći for-
malno počinje HVO, a vodi je Gotovina. To su upravo oni
dani kada brigadir Pringle na sastanku s hrvatskom komponen-
tom federalne vlade gotovo prijeti da će, ne dođe li uskoro do
konačnoga dogovora o razmještaju snaga RRF-a, one morati
vojno djelovati, a ne bi htio da to učine protiv krivih ljudi (služ- t
~"i
.~
7i

243
KONAČNI OBRAČUN vrlo visoke standarde zaštite manjinskih prava i ne prihvaća re-
zultate etničkoga čišćenja ni srpske ratne stečevine, što deklara-
tivno nitko u međunarodnoj zajednici nije prihvaćao. Ali, po-
nuđena je na take it or leave it osnovi. Tuđman više o njoj nije
želio pregovarati. Podsjećalo je to na model koji je Charles Red-
man primijenio predstavljajući kartu kontaktne skupine za
BiH. S tom razlikom - da je Tuđman svoju ponudu mogao i u
tome trenutku bio spreman vojno provesti. Srpski lokalni vođe
mogli su teorijski zaustaviti »Oluju« prihvate li ponudu. Ali, to
je značilo prihvatiti svoj vojni i politički poraz. Akashi i Stolten-
bergjoš su pokušavali organizirati neke pregovore, neki izravan
susret hrvatskih i lokalnih srpskih vlasti. Organiziran je u Žene-
Bio je to najbrži i najuporniji Yasushi Akashi u cijelome man- vi 3. kolovoza. Tuđman je već sastavom izaslanstva dao do zna-
datu: danas u Kninu, sutra u Zagrebu, pa na Brijunima i opet u nje da to nije izaslanstvo za pregovore: službenici njegova ureda
Zagrebu... Gotovo je susretao sam sebe odlazeći i vraćajući se iz Ivić Pašalić i Vesna Škare-Ožbolt, šef tajne službe Smiljan Re-
posredničkih misija. Akashi je u posljednjim danima srpnja i ljić i general Petar Stipetić došli su samo prenijeti poruku. I srp-
prvim danima kolovoza činio sve da zaustavi »Oluju«. Nakon sko je izaslanstvo bilo specifično, bez ijednoga lokalnog poli-
što je AtifDudaković aktivirao fro ntu u Bihaću i zove u pomoć, tičkog autoriteta. Milivoj Vojnović, Ilija Prljić, Lazar Macura i
a Tuđman i Izetbegović u Splitu su potpisali Deklaraciju o me- general Mile Novaković nisu imali mandat bilo Što prihvatiti.
đusobnoj vojnoj pomoći, pomoć je počela stizati kroz zajed- Jedino je Thorvald Stoltenberg shvatio da su »došli bliže spora-
ničku operaciju HV-a i HVO-a koji zauzimaju Glamoč i Gra- zumu«, ali nije mogao objasniti odakle mu taj osjećaj.
hovo jer su na putu prema Bihaću, ali i u zaleđu Knina, koji je u Razlaz bez dogovora u Ženevi značio je da vojna akcija poči­
okruženju. Tuđman je još uvijek na ljetnom odmoru na Briju- nje. Tuđmana su toga dana posjetili američki ambasador Peter
nima, kamo žurno odlazi Akashi pokušavajući ishoditi neku Galbraith i njemački Horst Wiesel. BBC je već toga poslije-
pregovaračku rundu. Ali, sada Tuđman diktira uvjete: traži od podneva zatražio sugovornika iz ministarstva vanjskih poslova
lokalnih srpskih vlasti s okupiranih područja da priznaju i inte- za kontakt-emisiju u ponoć. Prihvaćena je ponuda, koju bi pri-
griraju se u hrvatski pravno-politički poredak, te nudi zaštitu hvatila malo koja vlast uoči vojne operacije, a na vrućoj se stoli-
srpske manjine i pravo na autonomiju u skladu s Ustavnim za- ci, suočen s Fitzroyem McCleanom iz londonskog studija i s
konom, koji je napisan po preporuci Badinterove komisije. britkim voditeljem, našao zamjenik ministra vanjskih poslova
Dakle, sadrži najviše standarde manjinske zaštite. Kao dokaz da Ivo Sanader. »Bilo je dosta neugodno, oni su ispitivali što se do-
oni misle ozbiljno, traži otvaranje ceste i pruge Zagreb-Split. gađa, a ja sam ih pokušavao uvjeriti da se ne događa ništa. Oni
Ponuda je bila vrlo principijelna: podrazumijeva uspostavu hr- su se raspitivali planiramo li vojnu akciju, a ja sam odgovarao
vatskog suvereniteta na cijelome području, Srbima osigurava kako je ne planiramo. A onda me vrlo izravno pitao: 'Što onda
nu sudioništva, strani su vojni analitičari otpočetka u operaciji iz Hrvatske (The Serbian Project and Its Adversaires, str. 169).
iščitavali američki rukopis. Procjenjivali su da su upravo ame- No, on ne osporava sjajno planiranu i izvedenu akciju.
rički generali, angažirani preko MPRI-a, u godinu i pol napra- Medijskom prezentacijom operacije kroz međunarodne or-
vili od HV-a suvremeni »ratni stroj«, vojsku koja odjednom ganizacije otklonjena je opasnost reprize »slučaja Gunness« iz
može uspješno manevrirati pjdaštvom, artiljerijom i oklopnim hrvatskoga blickriga »Bljesak«, početkom svibnja iste godine,
jedinicama te brzo mijenjati pravce napada unoseći nered i ra- kojim je reintegrirana zapadna Slavonija. I nakon koje su prika-
sulo u neprijateljske redove. Tako UN-ovi analitičari u Zagre- zane izuzetne mogućnosti britanskoga negativnog spina. Ope-
bu dva mjeseca poslije akcije povjeravaju britanskom novinaru racija je bila brza, efikasna i - s povodom. Ubojstvo putnika na
Robertu Foxu da su u operaciji prepoznali taktička razmišljanja autocesti kroz UNPA-zonu iskoristio je Tuđman za pokretanje
dvojice umirovljenih američkih generala s četiri zvjezdice, koji vojno-policijske akcije za preuzimanje kontrole nad cijelim
su često boravili u Hrvatskoj u formalnom okviru MPRI-a: Zapadnim sektorom. No i reakcija je bila brza. Lord Owen,
Carla Vuona, bivšega zapovjednika američkoga združenog sto- tada još u funkciji supredsjedatelja, odmah oštro osuđuje akci-
žera i posebnoga stručnjaka za artiljerijske napade, čiji se ruko- ju, i prije nego što su se o njoj izjasnile EU ili Vijeće sigurnosti,
osuđujući Hrvatsku i optužujući je za započinjanje rata širih
pis navodno vidi u operaciji ovladavanja Kninom, i Crosbieja
razmjera te za napad na »srpsku enklavu« koju »smatra svojim
»Butcha« Sainta, bivšega zapovjednika NATO-a za Europu,
teritorijem«. Formulacije su bitne jer govore o Owenovu odno-
koautora američke doktrine LandAir 2000, koju su saveznici
su prema granicama. Odmah potom na scenu stupa Chris
koristili u Pustinjskoj oluji. Fox ujedno procjenjuje da su čak i
Gunness, bivši dopisnik BBC-ja, trenutačno na funkciji za-
američki službenici u sklopu Unprofora namjerno manipulira-
mjenika glasnogovornika Unprofora u Zagrebu, i jezikom ap-
li novinarima šaljući ih uoči akcije u pogrdnom smjeru i suge-
solutno neuobičajenimza UN-ov vokabular puni svjetske me-
rirajući kako će glavni napad krenuti sa sjevera. A krenuo je s
dije izvještajima o zlodjelima koje je počinila Hrvatska vojska
juga (Sunday Telegraph, 15. 10. 1995.).
nad srpskim civilima, o pijanim vojnicima koji organizirano
Šest godina poslije, američki novinar Roy Gutman elaborira pale i pljačkaju napuštene srpske kuće u Pakracu, o odvođenju
kako je hrvatsko-američka vojna suradnja u »Oluji« bila istin- 1000 muškaraca u nepoznatom smjeru... Citirajući Gunnesso-
sko partnerstvo (Newsweek, srpnja 2001.). James Gow ipak ve izvještaje, u istome je duhu Vijeće sigurnosti izvijestio i indij-
podsjeća da performanse Hrvatske vojske nisu do kraja testira- ski general-diplomat i britanski prijatelj Chinmaja Gharek-
ne u »Oluji«, kao ni u kasnijim operacijama u zapadnoj Bosni, han. Dojmljivim je istupom njegov izvještaj podupro britanski
jer Srbi praktički nisu pružali organizirani otpor. Veći su pro- ambasador pri UN-u David Honney, citirajući također Gun-
blem bili kasniji džepovi otpora zaostali po šumama. I zaklju- nessove izvještaje. Pod tim je uvjetima lord Owen pokušao u
čuje kako je Milošević poslao generala Milu Mrkšića toga pro- Ženevi sazvati pregovore o političkom rješenju okupiranih hr-
ljeća iz Beograda u Krajinu - ne da bi pripremio obranu, kako vatskih područja. Ili, njegovim rječnikom, »područja koja Hr-
se to službeno tumačilo, već da bi pripremio srpsko povlačenje vatska smatra svojim«. Što je bio cilj? Budući da Tuđman nije

------ .2~t8 i 249


imao namjeru ponovno prepustiti zapadnu Slavoniju UN-u, je kaciju. Govori o akciji rječnikom srednjovjekovnog osvajača,
li cilj bio pokušaj da se istočna Slavonija stavi na pregovarački koji nevješto i bahato pokušava prikriti pred novinarima ono
stol i otvori pitanje istočnih granica? Bilo bi to sukladno Owe- što se dogodilo (korištenje danskih vojnika Unprofora kao ži-
novim mirovnim inicijativama, no pregovori nisu nikad održa- voga štita od strane Hrvatske vojske), a izmišlja ono što se nije
ni. Europski promatrači pobili su sve navode Gunnessa, Gha- dogodilo (raketiranje Velike Gorice). Tadašnja Tuđmanova
rekhana i Honneya, zaključivši da je akcija izvedena po najvi- glasnogovornica Nataša Rajaković još se sjeća svoje zgroženosti
šim vojnim profesionalnim standardima. Glavni je ton izvješću »informacijskom strategijom za koju se opredijelilo tadašnje
dao francuski ambasador Albert Turot (Izvor: intervju Varga i državno vodstvo«, smatrajući je »u promidžbenom smislu po-
Mintas-Hodak - op. a.). Provjera je pokazala da su sve Gun- gubnom za daljnja zbivanja«. Nikad nije točno saznala »podri-
nessove optužbe lažne. Njegov tadašnji šef, Amerikanac Fred jetlo instrukcija generala T olja«, čije djelovanje smatra »pogub-
Eckhard, neuvjerljivo ga je pokušao opravdati, objašnjavajući nim za istinu«. Ne osporavajući pravo ministarstva obrane da
da je o zlodjelima izvještavao preventivno. Hrvatskoj se nitko kao resorno ministarstvo tumači »Oluju«, no smatra nenor-
nije ispričao. Ali, Britanija je još jednom pokušala osujetiti malnim da nitko drugi nije ni o čemu bio obavještavan, da kao
američku završnicu rata. I još je jednom u tome osujećena. glasnogovornica Predsjednika prva tri dana operacije nije imala
U »Oluji« se »slučaj Gunness« nije ponovio. UNHCRje pre- pristup Tuđmanu, a relevantne informacije »povjerljivo« sa-
ko svoje glasnogovornice u Zagrebu, Alemke Lisinski, već rano znavala od hrvatskih novinara. Uz Tolja su se na konferencija-
ujutro otklonio pretpostavke da je riječ o etničkom čišćenju, ma za novinare često pojavljivali, osim N. Rajaković, i zamje-
ukazujući da se srpski vojnici i civili povlače pred drugom voj- nik ministra vanjskih poslova Ivo Sanader te bivši ministar in-
skom. Takvu je ocjenu potom potvrdio i glavni glasnogovornik formiranja Branko Salaj. No, general-bojnik bio je nezaustav-
UNHCR-a Ron Redmond. UN-ovi glasnogovornici uglav- ljiv. A kada je, zbog prigovora ali i logikom završetka vojne ope-
nom prenose činjenice o tijeku vojne operacije, o kolonama racije, informiranje povjereno ministarstvu vanjskih poslova,
izbjeglica koje se kreću prema Banjoj Luci, koje zvuče potresno šteta je već bila nepopravljiva.
u onoj mjeri u kojoj je položaj civila i poražene vojske u bilo ko- I politički su odjeci operacije bili očekivani. Clinton i njegov
joj vojnoj operaciji potresan, ali ovaj put nema tendencioznih ministar obrane W. Perry objašnjavaju akciju frustracijama hr-
krivotvorina. vatske vlade zbog srpskih napada na Bihać, tumačeći kako su
A onda se na hrvatskoj strani, ispred »Oluje«, kao zaštitni hrvatske akcije usmjerene, prije svega, na zaštitu Bihaća i izra-
znak koji bi trebao pred javnošću personificirati samu akciju, u žavaju nadu da će u tome biti uspješni. Oni blago pozivaju hr-
ulozi njena glasnogovornika uprizorio Ivan Tolj. General-boj- vatsku vladu da »ne proširuje ofenzivu izvan toga cilja«. Rječnik
nik Ivan Tolj - koji ne zna engleski, a hrvatski loše govori, koji je biran, ali poruka podrške je jasna. I ostale četiri članice kon-
je prije nego što je postao general, bio neuspješni pjesnik i taktne skupine, Britanija, Rusija, Francuska i Njemačka, usu-
uspješni prijatelj čašice, benevolentno rečeno - zagrebački glašeno pozivaju Hrvatsku da zaustavi ofenzivu, no u ocjeni se,
boem, te koji je posve nekompetentan i za vojsku i za komuni- očekivano, razlikuju. Pri čemu šef njemačke diplomacije Klaus

250 251
i posljednji Hrvati. Sve je to uz hrvatsku vojnu akciju i srpske plomata. I dok su ga neki od Predsjednikovih savjetnika uvjera-
izbjegličke kolone prošlo gotovo neprimijećeno. Milošević se vali kako su to sve zlonamjerene izmišljotine stranih novinara,
još jedino nadao sačuvati ekonomski najvrjedniji dio paradrža- član vojnog kabineta u Uredu Predsjednika, koji je sjedio po-
ve koju je stvorio u Hrvatskoj - Istočnu Slavoniju i Baranju. kraj mene, šapnuo mi je u uho kako su te vijesti istinite i kako se
No nakon briljantne i vojnički čiste operacije, izvedene po 'tamo događaju strašne stvari'. Na moj upit zašto o tome ne
visokim vojnim standardima, Hrvatska je pokazala mnogo niže izvijesti Predsjednika, slegnuo je ramenima u znak nemoći.
standarde u nadzoru i upravljanju reintegriranim područjem, Previše je bilo onih koji su Tuđmana uvjeravali u ono što je že-
kao i političku nedoraslost trenutku. S terena su dolazile infor- lio čuti.
macije o pljački i paležu napuštenih srpskih kuća, o maltretira- Presjednik Tuđman je u potpunosti negirao samu mo-
nju kolona srpskih izbjeglica. Američki ambasador Peter Gal- gućnost ratnih zločina, dok se nitko od njegovih savjetnika niti
braith pokušao je javno uputiti poruku: sjeo je na traktor sa srp- pripadnika MORH-a nije usudio progovoriti o stvarnim zbi-
skim izbjeglicama na putu prema Srbiji, koje je maltretirala i vanjima na terenu. Da li je Predsjednik znao za njih, a glumio
vrijeđala masa Hrvata u Sisku, a policija ih je propustila zaštiti- da ne zna, da li jednostavno nije mogao to priznati, ili je njego-
ti. Ali poruka nije shvaćena, a on je zaradio atribut traktor-am- va 'kamarila' to sakrivala dok već nije bilo prekasno, još danda-
basadora. Hrvatske su se vlasti u pobjedi ponašale bahato i poli- nas ne znam.«
Vijeće sigurnosti punih tjedan dana nije uspjelo usuglasiti
tički autistično, i ne pokušavajući prikriti veselje što Srbi odla-
ze. Požurile su ukinuti autonomni status kotareva koji su nekad rezoluciju o hrvatskoj vojnoj akciji. Iz tijeka konzultacija Drob-
njak zaključuje da su SAD odugovlačile s usvajanjem rezolucije
imali srpsku većinu. Da su tada umjeli kontrolirati sirove bal-
dok vojna operacija ne završi. No, kako su vojne operacije je-
kanske porive i uspjeli doseći razin u europske političke zrelosti,
njavale, tako su iz Hrvatske stizale vijesti sve nezgodnije po nju
uključujući i uglađeno licemjerje, kasnije restrikcije na povra-
samu, a u Hrvatsku su upućivana upozorenja da paze što rade s
tak iz sigurnosnih razloga bile bi mnogo uvjerljivije. Milošević
civilima. Napokon, 10. kolovoza Vijeće sigurnosti usvaja rezo-
je sam organizirao preseljavanje Srba u Srbiju i bliže Srbiji jer su
luciju kojom osuđuje hrvatsku vojnu akciju. »Nešto prije ručka
mu sada tu trebali. Opijena vojnom pobjedom, hrvatska vlast Vijeće sigurnosti je konačno usvojilo rezoluciju prilično oštrog
kao da se sama gurala preuzeti dio Miloševićeve odgovornosti. sadržaja. N o ono što se tog dana posebno izdvajalo bilo je pona-
Je li to bila organizirana politika, ili posljedica neorganizirano- šanje SAD-a. Usporedno s usvajanjem rezolucije, Albright je
sti i Tuđmanova modela vladanja? O tome je sedam godina po- sazvala konferenciju za novinare, u hodniku ispred Vijeća si-
slije tadašnja Tuđmanova glasnogovornica Nataša Rajaković gurnosti, te predstavila satelitske fotografije masovne grobnice
napisala: . u Srebrenici. Jednim je potezom medijska pažnja sasvim skre-
»Nekoliko tjedana nakon 'Oluje', za vrijeme radnog ručka u nuta s 'Oluje' i kolone srpskih izbjeglica. Srbi su opet vraćeni u
Uredu Predsjednika, započet je razgovor o navodnim zločini­ optiku ratnih zločinaca«, sjeća se Drobnjak.
ma i kršenju ljudskih prava na području Knina, o kojima su vi- Američka ambasadorica uspjela je na neko vrijeme zaustaviti
jesti sve više punile inozemne medije te prigovore europskih di- štetu koju su pobjedničkoj vojnoj akciji učinili neprimjereno

254 255
ponašanje prema srpskim civilima, te pljačke i ubojstva nakon go uvjerljiviji legitimitet od klasičnoga hrvatskog obrazloženja
završetka vojnih operacija. Hrvatska vojska, preciznije - njezi- kako je imala pravo osloboditi svoja okupirana područja, a
ne specijalne jedinice bile su potrebne za ostvarenje američkoga koja, primjerice u Londonu, nisu nikad vrijedila - ni pola fun-
plana u Bosni. Gotovina i jedinice koje su sudjelovale u osloba- te! Odnosno, bilasu područja koja »Hrvatskasmatra svojim«.
đanju Knina već su bili s druge strane granice na novim zadaci- Razlog koji će opravdati zračne udare NATO-a kao jedino
ma. Ali dugoročno Albright nije mogla štititi Hrvatsku od vla- primjereno rješenje dogodio se 28. kolovoza: novi masakr u Sa-
stite autodestruktivnosti, niti joj je to bio interes i prioritet. rajevu. Granata je pogodila ljude koji su čekali u redu za vodu.
Gledajući unatrag, gotovo je nevjerojatno da je ista vlast, da Bila je to jedna od onih famoznih granata koje su uobičajeno
su praktički isti ljudi osmislili i napravili gotovo savršenu poli- padale kao povod svakome novom koraku NATO-a prema in-
tičku platformu za operaciju »Oluja«, a potom sve upropastili tervenciji, i to u trenutku kada su odluke već pripremljene. I
primitivnim i nezrelim političkim improvizacijama. Da su iste kada se čekao samo uvjerljiv povod za postizanje političke su-
glave osmislile nužan međunarodni alibi za akciju (pomoć Bi- glasnosti. Ta je granata odmah pripisana vojsci bosanskih Srba i
haću), normativni okvir (Splitska deklaracija), posljednju prin- nikada poslije nije nedvosmisleno utvrđeno tko ju je ispalio.
cipijelnu ponudu (Tuđmanovi uvjeti preneseni Akashiju), po- Racionalno, bosanski su Srbi u tome trenutku imali najmanje
sljednju šansu da se ona prihvati (ženevski razgovori uoči akci- razloga da je ispale. Prema obavještajnim izvorima Ceesa Wieb-
je), a istodobno propustile vlastite diplomatske i medijske pri- sa, UN-ovi vojni promatrači imali su indicije da su napad izve-
preme za predstavljanje akcije, postavile generala Tolja da je tu- le snage bosanskih Muslimana, ali su sve dokaze koji to potkre-
mači, likovale javno nad odlaskom Srba, ukinule brzopotezno pljuju gurnuli u stranu američki dužnosnici u Sarajevu, nakon
srpsku autonomiju zajamčenu Ustavnim zakonom, propustile čega je britanski pukovnik SAS-a koji je istraživao slučaj, zajed-
zaštititi civile... Ili to možda nisu bile iste glave? Politička pri- no s višim dužnosnikom vojnih promatrača, suprotne nalaze
prema operacije tako podsjeća na model koji su SAD počele propustio kroz jedan britanski dnevnik (str. 40). Komu vjero-
primjenjivati u BiH, poslije ga koristile kao uvod u intervenciju vati? Britanskim obavještajcima koji su cijelo vrijeme nastojali
na Kosovu, nešto modificiranoga u Afganistanu, potom u Ira- spriječiti zračne udare? Ili američkim, koji su ih nastojali ispro-
ku. Suština je: stvoriti povod koji će dati legitimitet intervenci- vocirati? Istina je, zapravo, irelevantna. Kontroverze oko grana-
ji, stvoriti uvjerenje da je to jedino rješenje i osigurati neki lega- ta koje pokreću vojni stroj NATO-a tek su ilustracija nužnog
lan okvir. Logično je pretpostaviti da je i sinopsis političke pri- licemjerja u pozadini mirovnoga procesa: nekoliko desetaka
preme »Oluje« bio washingtonskog podrijetla. To više što je i mrtvih da ~i odluka imala pokriće. Jer, deseci tisuća mrtvih od
prije i poslije hrvatska vlast pokazala da je daleko ispod tako so- srpskih granata nisu bili dovoljno uvjerljivi.
fisticiranoga vođenja politike. Zanimljivo da ni u kasnijim po- Koncentracija za intervenciju bitnih ljudi koja se toga dana
kušajima obrane legitimiteta operacije i dokazivanja da ona nije dogodila u Parizu bila je golema. Kao da nije bila slučajna. Izet-
bila planirano etničko čišćenje, uglavnom nitko na hrvatskoj begović sa širim izaslanstvom trebao je toga dana doći u posjet
strani nije posezao za tim argumentima, koji daju »Oluji« mno- francuskom predsjedniku Chiracu, poborniku oštrijih poteza

256 257
dvostrukom ulogom generala Joulwana: zapovjednik NATO-a ciju Slavonije, uime bosanskih Hrvata odrekao se počcdmm .
za Europu i zapovjednik američkih snaga u Europi. Rusija je rata okupirane bosanske Posavine kako bi Republika Srpsb
podcrtavala američko vodstvo. dobila kompaktan teritorij, a bosanski Muslimani dovoljno te-
Pregovori koji su zaključeni mirovnim sporazumom bili su ritorija, bosanskohercegovački Hrvati prihvatili su Federaciju
kruna američke mirovne inicijative, vođeni na američki način iako je bilo predvidivo da će doći do majorizacije i da će s vre-
- bez dvoraca i desetaka kuhara, u američkoj zračnoj bazi menom biti istisnuti. Doduše, pitanje je da li je u tako furioznoj
Wright Peterson pokraj Daytona u Ohiju, i bez razlaza dok se američkoj završnici Tuđman i mogao išta od toga odbiti. Ali,
ne potpiše sporazum. Europljani su imali status statista koji su mogao je barem pokušati naplatiti suradnju, ishoditi neku na-
predstavljani kao saveznici. Bill Clinton objavio je postizanje gradu. Nikada prije i nikada poslije Hrvatska nije bila u prilici
sporazuma 21. studenoga. Bosna je dobila američki mir, nepra- barem pokušati iskoračiti ispred BiH i Srbije. Američka admi-
vedan ali pragmatičan i održiv jedino u formi međunarodnog nistracija nije skrivala zadovoljstvo hrvatskim vojnim i poli-
protektorata. Milošević je nagrađen time što je Republika Srp- tičkim partnerstvom i Tuđmanovom ulogom u postizanju day-
ska, državna tvorevina nastala na zločinu i etničkom čišćenju, tonskog mira. U hrvatskoj je delegaciji, nakon konzultacija s
postala konstitutivni dio BiH, gotovo država u državi. Očito američkom diplomacijom, dogovoreno da prigodom razgovo-
nije uzalud svirao klavir i pjevušio Sinatrine evergrine domaći­ ra s američkim državnim tajnikom Warrenom Christopherom
nima u baru vojne baze. Uistinu, priznavanje Republike Srpske hrvatski predsjednik zatraži američku podršku za ulazak u pri-
vrijeđalo je elementarne osjećaje pravde i humanosti. Ali, Milo- premni program NATO-a »Partnerstvo za mir«. I uistinu,
<t'

šević je bio bitan američki suradnik u postizanju mira: dao se Christopher mu je servirao lopticu. »Možemo li što učiniti za 1'J:

poraziti bez suviše krvi, osim srebreničkog masakra koji je po Vas?« upitao je Tuđmana zahvaljujući mu na suradnji. »Vratite
svim indicijama bio izvan njegove kontrole. Istina, činio je to nam Zvonka Bušića«, odgovorio je Tuđman zbunjenom Chri-
tek kada više nije imao izbora, kada se Velika Srbija urušavala. stopheru (povjerljivi intervju sa sudionikom razgovora - op.
No da je bio manje racionalan, proračunat i beskrupulozan, i a.).
»Oluja« i operacije u BiH mogle su biti mnogo krvavije. Uz to,
Amerika (još) nije željela poraziti Miloševića. Uostalom, tek su
dva balkanska cilja bila pred ostvarenjem: integracija hrvatskih
okupiranih područja i mir u BiH koji će (više-manje) zadovo-
ljiti Muslimane. Preostalo je još uspostaviti vladavinu ljudskih
prava na Kosovu.
Hrvatski je doprinos mirovnom sporazumu bio ključan.
Vojnim je operacijama, uz NATO-ovu zračnu potporu, najve-
ćim dijelom stvorila preduvjete za mirovnu inicijativu. Tuđman
se pokazao izuzetno kooperativnim: prihvatio je mirnu integra-

264 265
PRAVDA IZ LABORATORIJA sti. Sud bi bio zasnovan na europskom kontinentalnom pravu..
a njega karakterizira kratak, čvrst i pregledan dokazni POStU-
pak. Izgledalo je to primjereno i s obzirom na to da se slična
procedura primjenjuje u državama iz kojih dolaze budući optu-
ženici. A i rat se vodio u Europi, zar ne? »A onda su dan prije
usvajanja Statuta američki pravnici uništili sve što smo dotad
napravili«, ispričao je nekoliko godina poslije profesor Pellet,
još uvijek žaleći za propuštenom prilikom.
Prvi suci Međunarodnog kaznenog suda izradili su Pravila
postupka, ali procedura je već bila zadana Statutom. »Tako
smo dobili jedan sustav 'a la americaine' , u kojem dominira an- f'
Tko je prvi predložio da se za zločine počinjene na tlu bivše Ju- glosaksonska krivična procedura s pasivnom ulogom sudaca i ;f

goslavije osnuje Međunarodni kazneni sud? Barem je desetak velikim ovlastima tužitelja. Osobno nisam sklon takvom susta-
kandidata koji pretendiraju na autorstvo nad tim prijedlogom. vu. Osobito ne na međunarodnom planu, jer nalazim ga pre-
Medijski izvještaji o ratnim zločinima u BiH i neefikasnost me- teškim, a pravdu presporom, preskupom i nepravednom« (Ve-
černji list, 21. lipnja 1997.), prokomentirao je proceduru novo-
đunarodnih pokušaja zaustavljanja rata učinili su ideju o me-
ga Suda jedan od njegovih prvih sudaca Georges Abi-Saab, koji
đunarodnom sudu za ratne zločine - svačijom idejom. Među­
je dao ostavku prije isteka mandata. (G. Abi-Saab, podrijetlom
narodni je sud bio višestruko korisna institucija. Međunarodna
Egipćanin, profesor je međunarodnog prava na Institutu za vi-
zajednica dobila je novu iskupiteljsku moralnu poruku: odgo-
soke međunarodne studije u Ženevi.)
vorni za zločine bit će kažnjeni. Osnivanje Suda (Sud je osno-
van rezolucijom Vijeća sigurnosti 827, 25. svibnja 1993.) ulije- Podjela moći u Sudu zapravo prati podjelu moći u UN-u.
valo je kakvu-takvu nadu da će počinitelje i naredbodavce naj- Skupština UN-a bira suce koje predlažu države, a koji prema
težih zločina sustići kazna. Gledano iz pragmatičnijeg kuta: oni Abi-Saabu »imaju ovlasti sudaca na nogometnoj utakmici« -
koji se najbolje pozicioniraju u Sudu dobili su moćno sredstvo gledaju da li tužitelj i obrana igraju po pravilima i sami ne mogu
političkog upravljanja regijom najmanje desetak godina nakon utjecati na igru. A tužitelja, koji diktira politiku Suda i u čijem
je Uredu koncentrirana moć, imenuje Vijeće sigurnosti. Iza-
rata. Uz to, na jednom vrlo ograničenom uzorku pomalo egzo-
bralo je južnoafričkog borca protiv apartheida Richarda Gold-
tičnih i potpuno nebitnih likova s Balkana uvježbat će i ispitati
stonea. Njegov zamjenik, Australac Graham Blewitt, koji se u
mogućnosti međunarodnoga kaznenog sudovanja. Čim je re-
prethodnoj karijeri bavio potragom za ustaškim zločincima u
zolucija izglasana počela je trka država za utjecaj i nadzor nad
Australiji, već je bio tamo. U ekipiranju tužiteljstva mogla se ra-
Sudom. Činilo se da će Francuska biti najbrža. Vrsni francuski
zabrati ova formula: Britanija plus bivše kolonije. Europa je iz-
međunarodni pravnik Alain Pellet dao je pečat nacrtu Statuta gubila ulogu (i) u Sudu sa sjedištem u nizozemskom Haagu,
koji je grupa pravnih stručnjaka pripremala za Vijeće sigurno- koji u državama bivše Jugoslavije odmila zovu Haški sud.

266 267
Početke rada Haškog suda obilježila je posvemašnja impro- bio ekvivalent kazni, ali su ipak glavni tužitelj i predsjednik
vizacija. I ukupno ozračje baš nije podsjećalo na ozbiljnu insti- Suda morali biti oprezniji te pažljivije osluhnuti političko bilo
tuciju međunarodne pravde. Svoj prepoznatljivi pečat Sudu u država članica Vijeća sigurnosti. McDonald je istinske proble-
začecima dale su dame.
me dostave tražene dokumentacije Sudu, odnosno tužiteljstvu,
rješavala instrumentima koje je poznavala, ne mareći puno ni
Američku sutkinju Gabrielle Kirk McDonald prvi su suci
za granice ni za međunarodno pravo. Promovirala je ideje pre-
Međunarodnoga kaznenog suda gledali istodobno sa simpati-
ma kojima bi radi efikasnosti Suda trebalo sucima dati veće
jama i s visine. Nekoliko predstavnika elite međunarodnoprav­
ovlasti kako bi svoje reakcije mogli prilagoditi potrebama situa-
ničkog ceha, koji su u prvome mandatu izabrani za suce i koji su
cije. Europski profesori prava užasavali su se nad tim idejama.
radili na pravilima postupka, doživljavali su Gaby, sutkinju iz
Kome bi od njih moglo pasti na pamet tražiti za suca ad hoc za-
Teksasa, kao neurokirurzi liječnicu opće prakse kad je o profe-
konodavne ovlasti, jer o tome se radilo? Nikomu, naravno! Ali,
sionalnim kompetencijama riječ. »Jednom sam joj rekao: '-
svi su uglavnom šutjeli, iz dubokog respekta prema dolaru, ču­
Gaby, ali nikad ne smiješ zaboraviti da si sutkinja Međunarod­
deći se potiho, iza leđa, kako to McDonald zamišlja Sud. Kad
nog suda, da radiš s državama', na što je ona bez dileme odgovo-
su suci birali novog predsjednika Suda, prethodni predsjednik,
rila: 'Ja sam samo sutkinja', povjerio je kasnije, s dozom užasa,
vrsni talijanski međunarodni pravnik Antonio Cassese, predlo-
jedan od sudaca (povjerljivi intervju - op. a.) koji joj je nasto-
žio je McDonald kao jedinog kandidata i u studenome 1997.
jao skrenuti pozornost na suverenitet država, komunikaciju
prema njima sukladnu dotadašnjem državnom pravu. Među­
izabrana je jednoglasno za predsjednicu. »Sutkinja McDonald I'~t:~
za mene predstavlja ono najbolje što Amerika može ponuditi«, l';!
tim, McDonald je bila neposredna, samopouzdana Amerikan-
komplimentirao je javno Cassese. Može to netko poslije tuma-
ka, koja je prije dolaska u Haag bila srčani borac za prava ame- I
čiti i kao kompliment staroga europskog cinika, no bio je to još
ričkih Crnaca, postala je -kao prva žena crnkinja - sutki-
jednom klasični odnos Europa-SAD, naoko na detalju: Euro-
njom Saveznog suda u Teksasu i nije se zaustavljala pred kon-
pa je mudrovala, podsmjehivala se i ostajala izvan igre, a SAD
vencijama međunarodnog prava. I ne konzultiravši se sa svojim
su stvarale pravila i djelovale. I, naposljetku, McDonald uistinu
, kolegama sucima, upotrijebila je američki instrument sub poe- j
nije marila za međunarodno pravo, brkala je čak u sudskim od- ,1
na, naloga pod prijetnjom kazne, u Međunarodnom sudu, po- ~
lukama SPRJ i SRJ, kao - slovo više ili manje, ali imala je isku-
zvavši njome hrvatskoga ministra obrane Šuška da u funkciji ,l
stva u vođenju kaznenog postupka, radila je prethodno s uboji- j
svjedoka donese tražene dokumente. Međunarodni su pravnici
cama i poštivala je činjenične dokaze. Mnogo više nego neki vr-
ostali zatečeni upotrebom »lokalnoga pravnog instrumenta« od
sni međunarodni pravnici. ,j
strane Međunarodnog suda. Rasprava, pred Žalbenim vijećem, i;r
. ,;t
koju je potaknula Hrvatska, nije dala zeleno svjetlo nalogu pod Cynthia Sinatra bila je najdojmljivija među braniteljima u
prijetnjom kazne za državne dužnosnike u Međunarodnom prvom razdoblju Haškoga suda. Motivi zbog kojih je stavila
sudu. Ali, isti je sadržaj prepakiran u obvezujući nalog, a kazna svoje ime na listu službenih odvjetnika Suda bili su paradigma-
u pritužbu zbog nesuradnje Vijeću sigurnosti. To je za države tični. Poželjela je »biti dio nove ere humanitarnog prava, pri-

272 273
je SAD, koji ju je legalizacijom Republike Srpske propustio su- BILJEŠKA O AUTORICI
očiti s ratnim porazom velikosrpske koncepcije i tako stvoriti
temelj za izgradnju moderne Srbije. Kada će Kosovo postati dr-
žava, tek je pitanje vremena i izvedbe.
BiH je međunarodni protektorat koji se formalno zove drža-
va, ali sporo napreduje u tome smjeru. Dok je tamo NATO,
neće biti rata, ali pitanje je kada će i hoće li biti države. Četiri do
pet vikenda u godini britanski i američki specijalci održavaju u
Republici Srpskoj vježbu lova na Radovana Karadžića. Ratko
Mladić je, prema njihovim informacijama, u Srbiji pa nema
vježbi.
Makedonija sa strepnjom čeka rasplet u Srbiji, odnosno osa-
Od 1992. godine Višnja Starešina pratila je međunarodno
mostaljenje Kosova, jer strahuje od odcjepljenja teritorija s al-
upravljanje krizom u Hrvatskoj i BiH - kao dopisnica Večer­
banskom većinom i gubitka države. Albanci se pak tome nada-
njeg lista s Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji u
ju. No, i jedni i drugi znaju da odluka neće biti njihova. Bit će
Ženevi i, prema potrebi, posebna izvjestiteljica sa značajnijih
to još dugo laboratorij, ali sve manje zanimljiv. Možda s nešto
međunarodnih skupova koji su se bavili tom temom. Posebno
pucnjave, ali bez ozbiljnog rata. I možda tek da se, ubiranome
je pratila rad Međunarodnogakaznenog suda u Haagu u prvim
trenutku, opet pokaže Europi kako nije u stanju upravljati ni
godinama njegova postojanja. Dvadesetogodišnju novinarsku
ugašeno m krizom.
karijeru vezala je za Večernji list, u kojem je od 1994. godine -
bila stalna kolumnistica, vanjskopolitička komentatorica, ured-
nica vanjske politike i zamjenica glavne urednice. Njezin profe-
sionalni interes bio je u posljednjih desetak godina usredotočen
na međunarodnu politiku prema područjU bivše Jugoslavije,
poglavito prema Hrvatskoj. Ovo joj je prva knjiga.

290 291
BILJEŠKA O PISCU PREDGOVORA KAZALO

Predgovor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
Riječ autora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12

Raspad Jugoslavije, rat i međunarodno priznanje novih država


odveli su 1992. godine mladoga njujorškog bankara Vitomira Uvod u laboratorij . . . . . . . . . . . . 15
Milesa Raguža u diplomaciju. Najprije se pridružuje Muhame- Europska trojka za proturatno djelovanje 25
du Šaćirbeju i Misiji BiH pri UN-u u New Yorku, potom radi EZ i KESS u misiji promatranja . . 39
u Hrvatskoj misiji pri UN-u u New Yorku, a diplomatsku kari- EZ - zajednica podijeljenih država . . . 49
jeru nastavlja (i završava) kao veleposlanik BiH pri NATO-u u Hrvatska u zrcalu . . . . . . . . . . . . 66
Bruxellesu. Od 2000. godine je bankar u Austriji. Povremeno UN preuzima krizu - Britanija pobijedila Europu 82
piše vanjskopolitičke kolumne za »Wall Street Journal«. Rat u BiH - »Ambulante« dolaze . . . . . . . . . 99
Likovi mirovne sapunice . . . . . . . . . 117
Owen u akciji: »The devil is in detail« . . . 132
UN u Hrvatskoj - Taoci bosanskoga rata 157
Ratnici iz press-bara . . 169
Put u američki mir . . . 182
SAD privode saveznike . 198
Godina raspleta. . . . 221
Konačni obračun. . . 244
Pravda iz laboratorija. 266
Epilo"g . 286

Bilješka o autorici. . . . .. . . .. 291


Bilješka o piscu predgovora. .... 292

2 9 2 . 293