,

il

t
Biblioteka Posebna izdanja !
Višnja Starešina
VJEŽBE U LABORATORIJU BALKAN Višnja Starešina

© Naklada Ljevak d.o.o., Zagreb, 2004. VJEŽBE

U LABORATORIJU
Za nakladnika Zdenko Ljevak
BALKAN
U rednica Nives Tomašević

CIP - katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb
UDK 323.1 (497.1)"199"(046)
STAREŠINA, Višnja
Vježbe u laboratoriju Balkan / Višnja Starešina. -
Zagreb: Naklada Ljevak, 2004. - (Posebna izdanja)

ISBN 953-178-617-8

I. Rat
440514065
II Jugoslaviji - Medijski prikazi
~Ll
.Lu,aK

Zagreb, 2004.
 PREDGOVOR

U zemlji u kojoj se vanjskopolitičko novinarstvo obično'

pojavljuje u jednoj od sljedećih dviju formi: (a) nekritičkal
podrška pozicijama onih stranih sila koje su trenutačno u
modi, kao da su u njihovim stavovima utjelovljene božanske
vrline, ili (b) romantičarsko odbijanje svega što te sile predlože
ili zatraže, zbog negativnoga povijesnog iskustva koje je jasno
jedino samome piscu - Višnja Starešina je rijetkost. Čitatelji
njezinih kolumni u Večernjem listu cijene njezinu usredo-
točenost na aktualne nacionalne interese sila o kojima je riječ u
objašnjavanju stvaranja njihovih politika prema regiji.
Ovim djelom, njezinom prvom knjigom, »fanovi« kolumni
neće biti razočarani. Gđa Starešina ostaje dosljedna sebi, usre-
dotočivši se na ključne interese Velike Britanije, prve sile koja
je imala politički primat u regiji, i SAD-a, koji postaje po-
kretačka snaga 1994. godine. Ukazuje kako su interesi prve
usmjereni prije svega na Srbiju, produžili patnje i stradanja,
dok je snažna volja druge da pokaže sigurnosno vodtsvo u
Europi donijela rješenje. Trajnost toga rješenja ostaje otvoreno
pitanje, no vjerojatno stoga što autorica stavlja naglasak ponaj-
prije na Hrvatsku, u kojoj je rezultat bio uglavnom pozitivan i
čini se da će takav i ostati.
 Gđa Starešina vodi čitatelja na uzbudljiv put kroz prošlo
desetljeće, kombinirajući vlastito iskustvo očevica i vlastita
sjećanja sa sjećanjima i djelima koja su o toj temi izrekli ili
napisali vodeći sudionici raspada bivše Jugoslavije i njegovih
posljedica. Njezin stil, neopterećen diplomatskom distancom
koja je zajednička većini memoara i akademskih studija,
omogućava brzinu i užitak čitanja.
Detaljni prikazi likova velikih igrača i nekoliko naoko ne-
bitnih sudionika mogu se nekima učiniti kao najzabavniji dio
knjige zbog svoje živopisnosti ili zato što pružaju lagani predah
od inače teških tema.
Primjerice, njezin zaključak kako su i Franjo Tuđman i Alija
Izetbegović više voljeli raditi sa Slobodanom Miloševićem nego
međusobno, neće iznenaditi nijednog sudionika mirovnog
procesa, ali može iznenaditi one koji su bili izvan njega. Na-
žalost, autorica ne razrađuje dalje to važno zapažanje. Interesi
triju strana u regiji bili su uistinu iza interesa vanjskih sila.
Druga zanimljiva opaska - da je obostrana neiskrenost bila
ona pokretačkasnaga koja je održavala međusobni odnos Mate
Granića i Harisa Silajdžića - vjerojatno ne bi knjigu učinila
vrjednijom da je dalje razrađivana. Ali, ona potiče čitatelja na
pitanje je li itko od ratnih ličnosti bio heroj, ili je tek bila riječ o
novijim tragičnim likovima, zajedničkima toj regiji, koji dolaze
i prolaze, odigravši jedan za drugim svoje uloge na političkoj
seem.
Mnogima će, bez sumnje, knjiga biti najzanimljivija zbog
nekoliko ključnih ratnih događaja koji su predstavljeni iz
potpuno nove perspektive, na granici senzacionalnoga.
Primjerice, gđa Starešina sugerira da je Ante Gotovina naveo
Tuđmana da pokrene »Oluju« početkom kolovoza 1995., kao
što je i učinio, odnosno ranije nego što je planirao,
6 7
upozoravajući ga da njegove trupe ne mogu dugo sjediti bes-
posleno na Dinari i ostati efikasne.
Nadalje sugerira da je »Oluja« bila tako efikasna i brza jer je
prije toga Beograd već odlučio odustati od nekih svojih ratnih
stečevina i radio na konačnom rješenju kojim će dobiti »malu
Veliku Srbiju«, termin koji je prvi upotrijebio Hrvoje Šarinić.
Ukazuje na dva de facto povlačenja Ratka Mladića sa strateških
točaka do kraja jeseni 1994., s Kupreške visoravni i s brda
Grabež kod Bihaća, kao ključne dokaze.
Potom ide i dalje, navodeći kako se ono što se uobičajeno
smatra snažnim napadom Ratka Mladića na Bihać u srpnju
1995. nakon Srebrenice, zapravo uopće nije dogodilo.
Ono što smo zapravo vidjeli, bio je sukob koji je inscenirao
AtifDudaković u koordinaciji s Gotovinom. Dudaković se nije
borio protiv Srba, već protiv sunarodnjaka Muslimana, prista-
lica Fikreta Abdića, koji su odgovarali na Dudakovićeveprovo-
kacije iz malog džepa oko Velike Kladuše.
Mogućnost da je bihaćka kriza bila inscenirana mogla bi se
olako odbaciti kao senzacionalističko žuto novinarstvo koje
Zagrebu nije strano, ali gledajući unatrag, to ne bi trebalo
činiti. Zasto? Prvi događaj koji je upotrijebljen kao povod za
operaciju »Bljesak« tri mjeseca ranije - pucnjava na automobil
na novootvorenoj dionici autoceste kroz UNPA zonu Zapad,
koja je usmrtila dvije osobe - bio je, čini se, insceniran. To je, u
svakom slučaju, neizravno potvrdio Hrvoje Šarinić u svome
svjedočenju u Haagu, u Miloševićevu unakrsnom ispitivanju.
Ideja kako je Gotovina imao odlučujuću ulogu u odluci
Tuđmana da požuri s »Olujom« zaslužuje pomnije propiti-
vanje. Prema spoznajama autora predgovora, odluka da se
deblokira Bihać i vrati Krajina već je bila donesena i isplanirana
16. srpnja, kada je Gotovina, prema gđi Starešina, poslao
Tuđmanu upozoravajući signal. Činjenica je da je hrvatska
diplomacija već prije brijunskog sastanka savjetovala Tuđmana
u tome smjeru, o čemu pišem u43. svesku »Journal ofCroatian
Studies«.
Iz senzacionalnoga autorica nas vodi u nešto što već svi
dobro znamo, ali se bojimo o tome govoriti - uznemiravajuće
političke dimenzije ICTY-ja. Opisuje neke od aktivnosti Suda
i s njima povezane glavne aktere na način koji bi bio komičan,
da nije tragičan. Stupanj amaterizma na svim stranama pri
ICTY-ju ublažen je za javnost samo zahvaljujući apsolutnim
ovlastima glavnih tužitelja, koji su ranije, kao i danas, diktirali
sve Što se tamo događa.
Ona je možda prvi pisac u Hrvatskoj koji upozorava na
krajnje lošu obranu što ju je većina hrvatskih optuženika dobila
u Haagu i koja graniči s profesionalnim nemarom i neodgo-
vornošću. Ukazuje na potpuni nedostatak strategije obrane na
državnoj razini. Taj je vakuum političke strategije, nažalost,
navodio hrvatske optuženike, aktualne i potencijalne, kao i
pripadajuće im lobije, da počnu na druge prevaljivati krivicu za
stvarne i proizvedene zločine, misleći kako će time spasiti
vlastitu kožu.
Jedna od temeljnih tema knjige da je regija, sa svojim
sukobima, postala međunarodni »laboratorij« za testiranje no-
vih diplomatskih mehanizama: od onih mekih poput pregova-
račkih tehnika za rješavanje sukoba i sudova za ratne zločine, do
tvrdih mehanizama poput selektivnih sankcija i djelomičnih
vojnih intervencija. Sukob nije riješen ranije, već je produljivan
i pretvoren u laboratorij, prema gđi Starešina, zbog interesa
međunarodne zajednice da vidi neke od tih mehanizama na
djelu.
Regija je uistinu bila - i još je uvijek - laboratorij. Ali,
prema mojem iskustvu, manje po »designu«, a više po
»defaultu«. Jedino rješenje koje je moglo zaustaviti beogradsku
8 9
ratnu mašinu bila je odlučna snaga na zemlji, što se napokon
dogodilo 1995. Nijedna zapadna sila nije to nikad uzela ni u
razmatranje. Razlozi su različiti, uključujući i činjenicu da,
nakon što je izdvojena na stranu, bivša Jugoslavija, siromašna, i
strateški irelevantna po novome svjetskom poretku nije bila
vrijedna gubitka života zapadnih vojnika.
Za Zapad je pokretački element politike postala kontrola
skupog priljeva izbjeglica u Europu. Zapravo, upravo zbog toga
je Njemačka bila u mogućnosti progurati priznanje onako kako
je to učinila. Kao zemlja koja je bila suočena s najvećim iz-
bjegličkim teretom, dokazivala je sa čvrstom vjerodostojnošću
da je međunarodno pravo, putem priznanja novih država,
jedino Što može usporiti Beograd u odsutnosti odlučne vojne
sile. Zbog toga su Hrvatska i druge države dobile priznanje.
Dakle, ne zbog njemačkih imperijalnih namjera, već po
»defaultu« - kao druga najbolja opcija nasuprot prvoj, gdje bi
se Miloševića vojno zaustavilo i Jugoslaviju zadržalo jedinstve-
nu.
Angažman Velike Britanije i njen primat na operativnoj
razini početkom desetljeća, a SAD-a nakon toga, također su
došli više po »defaultu« nego po ))designu«. I sva rješenja koja su
potom bila primjenjivana u regiji nisu bila jaja iz kojih se
trebalo izleći nešto sasvim novo, već prije koka koja je snijela
uobičajena jaja, primjerena novoj i specifičnoj situaciji.
Velika Britanija igrala je ulogu prvog »peacemakera« jer su
SAD imale drugih prečih interesa u Aziji i na Srednjem istoku.
Njemačka to nije mogla učiniti iz ustavnih razloga, a Francuska
se vjerojatno nije željela suprotstaviti Beogradu zbog simpatija
prema Srbima koje je osjećao Fran~ois Mitterrand. Štoviše,
sukob je uistinu eskalirao i krvavi su zločini postali evidentni u
vrijeme kada je Velika Britanija predsjedala Europskim vije-
ćem, u drugoj polovici 1992. Ta je uloga bila dodatno
učvršćena nakon Što je London poslao mnogo vojnika u Bosnu, Bosna bi bila podijeljena na dva dijela, po planu SAD-a iz
koju je, naravno, želio zastititi. srpnja 1995., već dvije godine kasnije.
Autorica se pita zašto se tako mnogo najkrvavijih događaja Iako se čitatelji na kraju možda neće složiti s nekim za-
zbilo upravo uoči velikih političkih događaja, poput Lon- ključcima autorice, svi će izvući veliku korist od ove knjige.
donske konferencije u kolovozu 1992. i izvanrednog zasjedanja Ona je obvezno štivo za buduće novinare koji će biti uvučeni u
UN-ove Komisije za ljudska prava u Ženevi istog mjeseca. kompleksnu mrežu zapadnih nacionalnih interesa što se na
Primjećuje kako su se izvještaji o koncentracijskim logorima kraju stapaju u interes takozvane međunarodne zajednice. Pov-
neočekivano pojavili u vrijeme tih događaja. Neki su od tih jesničari će cijeniti nove detalje o nekim ključnim događajima
događaja, bez sumnje, bili inscenirani, no većina se od njih u bližoj prošlosti, koji zaslusuju dodatna istraživanja. Diplo-
uistinu dogodila. mati i politički analitičari mogu je koristiti kao osnovu za ono
Uzmimo primjer priče o koncentracijskim logorima koja je što bi se moglo dogoditi u regiji ako se SAD uistinu povuku:
buknula u srpnju 1992. O tome mogu pružiti osobno svjedo- tko će preuzeti regiju i što će biti motivirajuće političke vari-
čanstvo. Tu sam bio jedna od karika u lancu koji je iznio priču jable? I sasvim izvjesno, pasionirani čitatelji knjiga rado će se
na svjetlo dana. Potpuno slučajno. Prijatelj iz Zagreba, službe- prepustiti užitku pitkog stila gđe Starešine i njenih originalnih
nik za vezu pri UNPROFOR-u, koji je znao da radim za interpretacija.
Muhameda Šaćirbeja, nazvao je jednog jutra rekavši kako je
Vitomir Miles Raguž
došao do dva povjerljiva izvještaja UN-a koja detaljno govore o
velikom humanitarnom zlostavljanju u koncentracijskim logo-
rima u banjolučkoj regiji i da bi bilo dobro da ih imam. Ja sam
ih dao Šaćirbeju. On ih je proslijedio Royu Gutmanu i nekoli-
cini drugih reportera, potom održao konferenciju za novinare i
ostalo je, mislim, jedan mali dio nedavne povijesti.
Ulazak SAD-a 1994. dogodio se također uglavnom po
»defaultu«, nakon Što Europa nije uspjela, a Bill Clinton se
našao pod pritiskom svoga budućeg oponenta u izbornoj utrci
1996. godine, Boba Dolea, da učini više. Pritisak na Clintona
je s druge strane činila i grupa bliskih suradnika, takozvana
moralistička grupa, koja je u neuspjehu u BiH vidjela paralelu s
tragedijom u Europi pet desetljeća ranije. Željela je da se SAD
uključe kako se ne bi ponovila ta povijest. U svakom slučaju,
uloga SAD-a ne bi bila uspješna kao što je bila bez odluke
Zagreba da izvede »Oluju« 1995. godine. Zapravo, bez »Oluje« t

10 11
 RIJEČ AUTORA

Da je napisana pet godina ranije, ova bi knjiga bila siromašnija

za mnoge spoznaje koje osvjetljavaju drugu stranu međunarod­
nog mirovnog procesa u Hrvatskoj i BiH i međunarodne poli-
tike prema tom području. Da je pisana deset godina kasnije,
spoznaja bi još uvijek bila nepotpuna. Napisana je iz kuta dopis-
nika koji je desetak godina pratio međunarodno upravljanje
krizom. Nije pisana s namjerom da ustanovi punu i konačnu
istinu, već prije svega s namjerom da ukaže koliko je ta istina
kompleksna i nedovoljno istražena te koliko je njezino pomod-
no svođenje na nekoliko floskula o zaraćenim narodima i miro-
ljubivoj i pravdoljubivoj međunarodnoj zajednici površno i po-
grešno.
Novinar koji dolazi iz male zemlje u prilici je promatrati iz
prvog reda kako svjetska diplomatska elita rješava akutne ratne
krize jedino ako je njegova zemlja involvirana u krizu. U tom
sam smislu bila hrvatski ratni profiter. Ovom knjigom zahva-
ljujem svima koji su mi pomogli profesionalnim savjetom i pri-
jateljskim odnosom, osobito kolegama dopisnicima iz Palače
naroda u Ženevi, koja je u vrijeme Mirovne konferencije o biv-
roj Jugoslaviji bila sasvim posebno dopisničko mjesto. Bez
otvorene pomoći koju su mi od prvog susreta pružile Luisa,

13
 Carmen, Chitra, Leon, Jean-Michel, Richard, Samar i drugi, UVOD U LABORATORIJ
trebalo bi mi mnogo više vremena da postanem dio kluba. Po-
sebno se zahvaljujem Branku Tuđenu, tadašnjem glavnom
uredniku Večernjeg lista, koji mi je omogućio stjecanje toga
neponovljivog profesionalnog iskustva, i Branku Lovriću, ta-
dašnjem direktoru Večernjeg lista, koji je bez otpora pristao fi-
nancijski podržati takvu odluku.
I meni i drugim hrvatskim dopisnicima bilo bi mnogo teže
obaviti posao da nije bilo susretljivosti tadašnjeg veleposlanika
pri UN-u u Ženevi Miomira Žužula i njegova tima. Nevelika
hrvatska misija u susjedstvu Palače naroda bila je, u tim uistinu
posebnim vremenima, otvorena hrvatskim dopisnicima sedam
To je pravi laboratorij za ono što se može dogoditi drugdje u
dana u tjednu: bilo da je trebala informacija vezana za pregovo-
Europi. Tako je ledeno hladno, ali i okrutno ročno, sredinom
re, rezervacija hotela, telefon za brzo slanje izvještaja. Ili je, na-
rujna 1991. šeffrancuske diplomacije Roland Dumas definirao
prosto, trebalo pozajmiti novac za hotel jer su se pregovori odu-
ljili, zalihe istrošile, a hrvatske kreditne kartice tada nisu vrijedi- ono što su obazriviji europski diplomati nazivali - jugoslaven-
le. Zato hvala Miomiru, Tanji, Nevenu, Saši, Tomi, Zrinki, ska kriza. Tehnicistički hladan pojam »laboratorij«, osobito
Zvjezdani, baš kao i Stipi, Ankici i Ivici, Andrei i Marini. okrutan znade li se da vježbe provodi na ljudima, odnosio se u
to vrijeme ponajprije na Hrvatsku. Socijalistička Federativna
Hvala Draženu i Tanji, koji su mi pokazali s koliko se dosto-
Republika Jugoslavija (SFRJ), bivše komunističko, višenacio-
janstva mogu podnijeti životne nedaće, ne pristajući nikad biti
nalno mezimče Zapada, postojala je stabilno još samo na East
sarajevske izbjeglice u Ženevi, potvrdivši da talent, red i pozi-
tivna energija ipak bivaju prepoznati. Riveru. Kao stolica u UN-u. Projekt stvaranja velike Srbije,
čiju je ideološku platformu uobličila Srpska akademija nauka i
U impresivno zdanje Palače naroda ušla sam praktički bez
umetnosti (SANU)l, a kao svoj politički program usvojio srp-
iskustva u praćenju međunarodne politike, s naivnim iluzijama
ski vođa u ekspanziji Slobodan Milošević2 , ulazio je u svoju
i vjerom u dobrohotnost međunarodne zajednice koju treba
slušati i koja čini sve kako bi zaustavila rat. Iz nje sam izišla s
uvidima u hipokriziju sustava i međunarodnih odnosa, kojima l Memorandum SANU objavljen je u rujnu 1986. godine u beogradskom dnevni-
ku Večernje novosti. Akademici konstatiraju kako je srpski narod najugroženiji u
upravljaju interesi. I samo interesi. Hvala svima koji su mi po-
svojoj povijesti i na tezi o ugroženosti postavljaju cilj okupljanja svih Srba u jed-
mogli da steknem ta iskustva. Bez obzira na namjere s kojima su noj državi
to činili. 2 Milošević je u to vrijeme formalno bio predsjednik Srbije, ali otkako je 1986. go-
dine preuzeo kontrolu nad Savezom komunista Srbije, njegova je stvarna poli-
• tička moć uvijek uvelike nadilazila formalne ovlasti koje mu je davala bilo koja ka-
Višnja Starešina snija politička funkcija.

14 15
osvajačku, ratnu fazu. JNA-vojska raspadajućeSFRJ, u čijem
su zapovjednom kadru Srbi ostvarili potpunu dominaciju, za-
jedno sa srpskim paravojnim snagama koje je prethodno nao-
ružala po Miloševićeviminstrukcijama-većje tada vrlo otvo-
reno ratovala u Hrvatskoj za nove granice. Planski i racionalno.
Sustavno su napadali gradove i sela u istočnoj Slavoniji, najsu-
rovije Vukovar. Sustavno su protjerivali nesrpsko stanovništvo.
T ada još anonimni pukovnik JNA, Ratko Mladić već je poka-
zao prvi primjer zločina etničkog čišćenja na hrvatskom selu
Kijevu u Dalmatinskoj zagori. Taj je rujan bio najkritičniji za
opstanak Hrvatske: JNA i srpske paravojne jedinice su napre-
dovale, Hrvatska je tek suočena s napadom stvarala vojsku, di-
plomatsko je priznanje odgađano. I možda je sretna okolnost
što u tome kaosu nitko nije osobito analizirao značenje riječi.
francuskog šefa diplomacije: da je sve to zanimljiv laboratorij!
Dio vježbi za novi svjetski poredak.
Laboratorij se potom, u još krvavijem obliku, preselio u
BiH. I na kraju se vratio Srbiji, na Kosovu, mjestu s kojega je
Milošević krenuo u svoj osvajački pohod. Ovlaš je okrznuo i
Makedoniju. Iz perspektive zamoraca bile su to vrlo krvave
vježbe. No, u kojem su to laboratoriju važni interesi zamoraca?
Njihova je pogreška ako u bilo kojem trenutku povjeruju da su
oni ti koji su bitni. Mnogi političari s prostora laboratorija pali
su u tu zamku.
Govoreći o balkanskom laboratoriju za buduće događaje,
Roland Dumas samo je javno progovorio ono o čemu su iza za-
tvorenih vrata već nekoliko godina razgovarale diplomacije i si-
gurnosne službe ozbiljnijih država kada bi se povela riječ o tc\'-
dašnjoj Jugoslaviji i njezinoj budućnosti. Ona, naime, nije ima-
la budućnost. Ali to, naravno, nitko nije javno izgovarao. Čeka­
li su da se dogodi, praveći se da ne znaju. Istodobno se iza diplo-
matskih i sigurnosnih kulisa država, koje su imale ambiciju
16
utjecati na političku arhitekturu europskog kontinenta, već
uvelike licitiralo i procjenjivalo: koliko će rat trajati, koliko će
država iz Jugoslavije nastati, koje će od postojećih republika op-
stati i u kojim granicama? I, dakako, kako se uključiti u kreira-
nje raspleta? I kako pouke iz raspada Jugoslavije iskoristiti kao
model za druge države istočne i srednje Europe, gdje je pred
slomom bio komunizam kao ideologija koja je držala zajedno
višenacionalne države? Prije svega, kako dekomponirati SSSR
bez ozbiljnijih sigurnosnih posljedica za ostatak svijeta?
Kad američka i francuska diplomacija razgovaraju o tajna-
ma, znači da to više i nisu osobite tajne. Međusobno je nepovje-
renje tradicionalno toliko visoko. Godinu dana prije no što je
Dumas najavio zanimljiv laboratorij, u Washingtonu su poseb-
ni savjetnik francuskoga predsjednika Fran<;oisa Mitterranda,
Jacques Attali, pomoćnik američkoga državnog tajnika i bivši
američki ambasador u Beogradu, Lawrence Eagelberger, raz-
mjenjivali procjene o raspadu Jugoslavije. »Vidim kako se Ju-
goslavija raspada u pet neovisnih entiteta u potpunom neredu«,
prognozirao je Attali (Verbatim III., Fayard, 1995., str. 597).
Godinu dana poslije, tijekom cijeloga rata u Hrvatskoj Mitter-
rand i Dumas su gorljivo, do posljednjeg daha, javno branili le-
galitet i legitimitet nestale SFRJ, odgađajući priznanje Hrvat-
ske i Slovenije. Prema Attaliju, Eagelberger nije protuslovio
procjeni o raspadu. Uostalom, i eIA je to predvidjela u svome
izvješću. Unatoč tome, administracija Georga Busha starijeg
podržavala je verbalno cjelovitost Jugoslavije i odbijala priznati
nove države, čak i kada je francuska diplomacija na to pristala.
Prema Attaliju, Eagelberger je u tome razgovoru proširio opas-
nost raspada i na države izvan Europe: na Quebec i Kanadu, te
iskazao zabrinutost za SSSR. Poruka je proslijeđena diskretno:
da, Jugoslavija se raspada, ali ona nije prioritetni američki inte-
res - ona je u Europi.
17
 Još izravnije, jugoslavenski je rasplet ostavio Europi Eagel-
bergerov šef, američki državni tajnik James Baker, u samo
predvečerje rata. Svrativši u Beograd s ministarskog sastanka
KESS-a, proslijedio je poruke kojih se ni Pitija ne bi postidjela.
Poručio je da SAD podržava integritet SFRJ i ne podržava jed-
nostrane akte. Time je dao do znanja Hrvatskoj i Sloveniji da
SAD neće poduprijeti njihove odluke za osamostaljenje. Mo-
glo se to shvatiti kao zeleno svjetlo Miloševiću i Srbiji za osvaja-
nje hrvatskog teritorija. Jer sa slovenskim je vodstvom prethod-
no dogovorio izlaz iz Jugoslavije. I Milošević je to upravo tako
shvatio. Baker je poručio i to da SAD podržava postojeće repu-
bličke granice i neće priznati njihovu promjenu silom, osim
ako se same republike o tome dogovore. Bila je to maglovita
nada za Hrvatsku i njezina predsjednika Franju Tuđmana da ni
srpska osvajanja neće biti priznata. I blago upozorenje Miloše-
viću da bi možda mogao imati problema s priznavanjem ratnih
rezultata. Naime, nakon srpske ratne pobjede, koja je prema
svim zapadnim procjenama bila očekivana, Hrvatska je mogla
biti prisiljena na kapitulanski dogovor. Ili je mogla biti instali-
rana vlast koja je bila spremna na takav dogovor. Istodobno,
Baker je zatražio od Europljana da ne priznaju republike koje
su proglasile samostalnost, znači Hrvatsku i Sloveniju. To je
značilo oduzeti Hrvatskoj mogućnost legalnoga diplomatskog
manevra, diplomatske borbe za povrat teritorija. A za europske
države, koje su se u aktualnom ratu na kraju 20. stoljeća još uvi-
jek opredjeljivale na temelju savezništava iz Prvoga svjetskog
rata, poslao je signal da je američka politika na strani Srbije.
Odnosno Velike Srbije. Uza sve to, poručio je tada već potpuno
obezvalšćenom premijeru fantomske SFRJ Anti Markoviću:
»Vi očajnički trebate proces. I uskoro ćete ga dobiti. U protiv-
nom, republike će nastaviti poduzimati akcije koje ih guraju još
dublje.« Games Baker, The Politics ofDiplomacy, 482)
18
Proces je još na ministarskom sastanku KESS-a dogovorno
prepustio Europljanima, među kojima je kontroverznim poru-
kama još produbio podjele. Ostavio im je mission impossible.
Test na kojem će Europa, blokirana svojim načinom odlučiva­
nja, podijeljenim nacionalnim interesima i nedostatkom vod-
stva, pokazati nemoć rješavanja sigurnosnih problema u vlasti-
tu susjedstvu. I to baš u doba kada je Europska zajednica pod
francusko-njemačkimvodstvom prerastala u Europsku uniju,
ambiciozno zamišljenu kao političku zajednicu koja će imati
zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku. Pobornice integrira-
nije Europe nastojale su otkloniti nedostatak koji je još petna-
estak godina ranije, u eri jakog SSSR-a i hladnog rata, tako lu-
cidno dijagnosticirao kineski premijer Zhou Enlai. »On nije
mogao razumjeti zašto Europa toliko odbija transformirati svo-
ju ekonomsku snagu u vojnu moć i zašto bi kontinent koji je u
stanju obraniti se, inzistirao na oslanjanju dalekog saveznika«,
zapisao je nakon razmjene analiza s kineskim premijerom, maj-
stor diplomacije i sigurnosne politike, tadašnji američki držav-
ni tajnik Henry Kissinger (Kissinger, Years of Upheaval, str.
56).
Bilo je to uistinu nepojmljivo sa stajališta država poput Kine
ili SAD-a, država s jasnim vodstvom, kojemu je na prvome
mjestu i iznad svega - nacionalna sigurnost. Dok su sve ostale
vrijednosti njezini derivati. Europa, koja je tada podrazumije-
vala Zapadnu Europu, nasuprot istočnome komunističkom
bloku izrastala je na drukčijoj ideologiji. Ona se osnivanjem
Zajednice za ugljen i čelik, preteče EZ-a i EU-a, zaštitila od
sebe same, odnosno od budućeg rata vlastitih članica. I tako za-
štićena iznutra razvijala je ekonomsku snagu, državu blagosta-
nja s visokim socijalnim i demokratskim standardima. Činilo
se to kao vrlo lagodan i prosperitetan izbor.
19
 Od opasnosti izvana, prije svega od SSSR-a i komunističko­
ga bloka, štitio ju je NATO, u kojem su dominantnu ulogu
imale SAD. SAD su u Europi branile i nju i sebe od sovjetske
opasnosti. I sve je bilo naizgled idealno dok je postojala sovjet-
ska opasnost. Dok nije završio hladni rat. Doduše, Francuska,
kao država s jakim osjećajem za nacionalnu sigurnost i nacio-
nalni interes, prva je uočila da je Europa invalidna bez vlastite
obrane i pokušavala ju je razviti kroz WEU. Ali, nije bila podr-
žana i bila je blokirana. I čvršće unutarnje povezivanje EZ/EU,
pa i početak rata u Hrvatskoj, Francuska je pokušala iskoristiti
kao priliku za oživotvorenje ideje o zajedničkoj europskoj obra-
ni. Apsolutno nesklona takvoj opciji bila je Velika Britanija,
tradicionalna američka saveznica u Europi, koja je od svoga pri-
ključenja EZ-u često sumnjičena da je američki trojanski konj.
I koja je u NATO-u vidjela jedinoga jamca europske sigurno-
StI.
SAD su također imale svoj plan za Europu nakon hladnog
rata. Plan je bio - ostati. I postati gospodar europske sigurno-
sti u posthladnoratovskom razdoblju. Ili, kako je doktrinu u
razmjeni analiza sa Jacquesom Attalijem još u ožujku 1990. go-
dine sažeo tadašnji predsjednik američkog Vijeća za nacional-
nu sigurnost Brent Scowcroft: »Treba pronaći politički okvir
koji će opravdavati američku vojnu prisutnost u Europi bez ne-
prijatelja« (Verbatim III., str. 441). Jer bez značajne vojne pri-
sutnosti američka uloga u Europi nije uvjerljiva. Trebalo je
pronaći i nova odredišta za razmještanje američkih vojnika iz
tada već ujedinjene Njemačke, u kojoj više nije bilo razloga za
njihovu dugoročnu masovnu prisutnost. Prema Scowcroftu,
Amerikanci su željeli »pronaći forum na kojemu ćemo razgova-
rati s Europljanima kako bismo pridonijeli političkoj stabilno-
sti kontinenta. KESS može biti korišten u tehničkim domena-
ma, poput zaštite okoliša, ali i SSSR je članica. Dakle, teško je
20
razgovarati o sigurnosti demokracija. Bolje bi bilo da je to
NATO, ali bilo bi opasno učiniti ga isključivo političkim orga-
nom, to bi oduzelo opravdanje za prisutnost naših trupa u Nje-
mačkoj. Možemo također razmišljati o proširenju NATO-a na
države istočne Europe, ali opasno bi bilo izolirati SSSR« (Ver-
batim JJ!., str. 441).
Tumačiti ratove na područjU bivše Jugoslavije, a ne uzeti u
obzir američke ciljeve, koje je tako koncizno iznio Scowcroft, te
europske i balkanske interese najjačih država EU - znači pro-
pustiti bitno. Znači ne razumjeti ono što je u osnovi usmjerava-
lo i ratni i mirovni proces. U tu su zamku tumači rata često pa-
dali, pretpostavljajući da je zaustavljanje rata i ljudskih strada-
nja bio neprijeporni i zajednički cilj onoga što se obično naziva
- međunarodna zajednica. A ako je negdje i primjećivana pri-
stranost, tumačilo se to povijesnim ljubavima ili poslovnim ve-
zama. Tako je, primjerice, američka politika ravnodušnosti
prema ratu u Hrvatskoj, koja je izrazito išla u korist velikosrp-
skim osvajanjima i Miloševiću dala carte blanche za rat, u lokal-
nim analizama često pripisivana osobnim i poslovnim vezama
Lawrencea Eagelbergera i Brenta Scowcrofta sa Srbijom. Veze
su, doduše, postojale. No, koliko su bile presudne? Strategija
američkog o(p)stanka u Europi ipak nije u bitnome ovisila o
tome hoće li ili neće Eagelberger nešto zaraditi na plasmanu na
američko tržište »juga«, srpskog automobila za niže klase. Pre-
sudnije je bilo to što su SAD-u u to doba u bivšoj Jugoslaviji
manje odgovarali mir i stabilnost, a više rat i nestabilnost. Do-
voljno duboki da Europa ne može njima ovladati.
Bivša J ugoslavija bila je idealan poligon. Država sa šest repu-
blika, dvije autonomne pokrajine, pet naroda i jednom broj-
nom nacionalnom manjinom (kosovski Albanci), koja je težila
statusu naroda i osamostaljenju, bila je predodređena za raspad
čim nestane ideološka, komunistička poveznica. K tome, u sva-
21
 koj republici, osim Slovenije, postojale su značajne etničke za-
jednice drugih naroda, a BiH je čak bila definirana kao država
triju ravnopravnih naroda - Muslimana, Srba i Hrvata. Da-
kle, raspad nije mogao biti jednostavan i bez tenzija. U galopi-
rajućem političkom usponu bila je agresivna doktrina stvaranja
Velike Srbije prema načelu: gdje je god i jedan srpski grob, tu je
Srbija! Projekt-menadžer Slobodan Milošević ovladao je već i
najvećim dijelom JNA, zajedničke savezne vojske. Dakle, rat je
bio zajamčen.
Uz to, poligon je imao još jednu veliku prednost - dok se
zadrži na tlu Hrvatske i BiH, nije postojala opasnost prerasta-
nja rata u širi regionalni sukob. Trebalo je samo rat držati dalje
od Kosova, gdje se u sukob mogla uključiti Albanija. I osobito
Makedoniju, koja je u sukob mogla uvući Albaniju i Bugarsku,
tada još uvijek vrlo blisku SSSR-u, ali biti i ozbiljna kušnja za
dvije članice NATO-a, Grčku i Tursku. Kosovo, kojim je Mi-
lošević već ovladao i držao ga pod nadzorom represijom nad
kosovskim Albancima, bilo je jednostavno održati izvan suko-
ba: ne dirati ga i prepustiti Miloševiću. I za Makedoniju su
SAD u ranoj fazi rata pronašle rješenje. Čim su počele sitne
oružane brke uz makedonsku granicu, u Makedoniju je kra-
jem 1992. godine upućena preventivna UN-ova misija za nad-
zor granice, u kojoj je bilo i tristotinjak američkih vojnika. Bili
su to jedini američki vojnici pod UN-ovim mandatom u bivšoj
Jugoslaviji. I dovoljno jasan signal i Miloševiću i kosovskim Al-
bancima da ne bi bilo pametno otvoriti ratište u Makedoniji.
Laboratorij je bio spreman i ograđen. Vježbe su mogle poče-
o ti. U sljedećih desetak godina u tome se laboratoriju, pod uvjer-
ljivo američkom upravom, EU pokazala nedoraslom ozbiljni-
jem sigurnosnom izazovu na vlastitu kontinentu. Na američku
inicijativu postupno su oduzimani sigurnosni prerogativi Vije-
ću sigurnosti i prenošeni na NATO. Poslije toga mnogo su brže
22
preneseni s NATO-a na SAD i ad hoc-saveznice za pojedine
operacije u intervencijama u Mganistanu i Iraku. Rusija je od
onemoćalogaprotivnika pretvorena u američkoga saveznika iz
sjene. Uvjdbavana je upotreba ljudskih prava i međunarodne
pravde u kriznom, ratnom i poslijeratnom menadžmentu.
Laboratorij je nadrastao prvotna predviđanja bivšega šefa
francuske diplomacije - da bude primjer za ono što bi se mo-
glo dogoditi drugdje u Europi. U njemu su stvoreni okviri za
nov svjetski sigurnosni poredak - za američki unilateralizam.
Pa i u Europi, i to uz europsku pomoć. Ili, zahvaljujući europ-
skoj nemoći. Slobodan Milošević bio je idealan američki spa-
ring partner od početka do kraja puta. Regionalni osvajač blo-
kirao je EZ/EU još 1991. i pogravao se njome tijekom rata u
Hrvatskoj. I dao je uvjerljiv povod NATO-ovoj, ali eminentno
američkoj vojnoj intervenciji na Srbiju 1999. godine. Povod je
bio - zaštita ljudskih prava na Kosovu.
Promjene su bile suštinske. Najbolje ih ilustrira opet Miloše-
vić, odnosno njegov različiti odnos prema mirovnim posredni-
cima na početku i pri kraju laboratorijskih vježbi. Krajem kolo-
voza 1991. Milošević je podcjenjivački izbjegavao posebnog
izaslanika EZ-a Henryja Wynaendsa, koji ga je došao nježnim
riječima nagovarati da pristane tek na slanje civilnih međuna­
rodnih promatrača u Hrvatsku. Jer i za slanje promatrača u Hr-
vatsku trebala je suglasnost srpskoga predsjednika. A on je
upravo ratovao u Hrvatskoj, nisu mu trebali promatrači, pa je
držao posebnog izaslanika EZ-a na čekanj u, poigravaj ući se po-
drugljivo s njime. »U srpskom Predsjedništvu su mi odgovorili
da je predsjednik otišao na vikend na selo i da nitko ne zna gdje
je i kada će se vratiti«, sjeća se Wynaends (L 'Engrenage, str. 75).
U pomoć ambasadoru i u potragu za predsjednikom pristigao
je i tadašnji nizozemski ministar i predsjedavajući Ministarskog
vijeća EZ-a Hans van den Broek. Ali, predsjednik je i dalje bio
23
na ladanju i nisu mu mogli ući u trag. Kada se vratio, uzeo je tek EUROPSKA TROJKA
papir na proučavanje.
ZA PROTURATNO DJELOVANJE
U listopadu 1998. Milošević je bio dostupan i u svojem ure-
du u Bijelom dvoru vodio posve drukčije razgovore s ame-
ričkim generalom Wesleyem Clarkom, tadašnjim zapovjedni-
kom NATO-a za Europu. Američki mu je general nabrojio sve
srpske vojne i policijske jedinice koje mora povući s Kosova. A
potom ga je zamolio da popričaju nasamo, dok su ih tadašnji
glavni tajnik NATO-a Javier Solana i njemački general Klaus
Naumann, manje uvjerljivi sudionici iste NATO-ove misije,
čekali u susjednoj prostoriji. »Stajali smo licem u lice«, bilježi u
memoarima general Clark (W. Clark, Wagging Modern War,
Pucnjava u Sloveniji pokvarila je summit EZ-a u Luxembour-
str. 148). »Gospodine predsjedniče, vi ćete morati povući sav
gu. Šefovi država i vlada utirali su put prema Maastrichtu i pre-
višak svojih snaga i prestanimo se poigravati s time. Ako ih ne
obrazbi Europske zajednice u Europsku uniju. Uniju koja će,
povučete, Washington će mi reći da vas bombardiram i ja ću
za razliku od svoje prethodnice, biti značajan politički subjekt,
vas jako bombardirati. Budite realni, gospodine predsjedniče,
vi ne želite biti bombardirani. Onda recite svojim generalima imati zajedničku vanjsku politiku i vlastit sustav sigurnosti. I
da budu kooperativni i da pronađu način izvlačenjaviška snaga koja će, dakako, potisnuti američki utjecaj na Starome konti_O
s Kosova.« Američki mu je general ponudio da bez borbe preda nentu. J er nakon završetka hladnog rata i nestanka istočnog ne-
Kosovo - koje je formalno bilo dio Srbije, koje je u srpskoj mi- prijatelja većina je članica EZ-a, uz izuzetak Velike Britanije,
tologiji kolijevka srpstva, a u Miloševićevoj biografiji mjesto s rezonirala kako Europa može sama. Pružali su sigurnost dok je
kojega je počeo osvajački pohod stvaranja Velike Srbije. I, Mi- SSSR bio opasnost. A sada? Sad mogu kući, opasnost je nestala.
lošević je pažljivo slušao, bila je to vrlo ozbiljna ponuda. Ni pola A onda se dogodio rat usred sastanka. EZ se poslužila u tome
godine kasnije Clark je ostvario obećanje. Europa je statirala. trenutku svojim najjačim proturatnim sredstvom - ministar-
skom trojkom. Čine je ministri vanjskih poslova države pred-
sjedateljice te bivše i buduće predsjedateljice. Tri šefa diploma-
cija. EZ je dugo nastojala ne primjećivati da se bivša SFRJ ras-
pada, da više i ne postoji osim u kabinetu saveznog premijera
Ante Markovića, čiji je program reformi EZ sveudilj hvalila.
Povremeno, kada je bilo vrlo kritično, EZ bi poslala trojku u
misiju. Trojka je pak veoma pazila da njezine misije ne izgleda-
ju kao miješanje u unutarnje stvari treće države. I to u doba

24 25
kada je jedino odlučno miješanje u unutarnje stvari zaustaviti
osvajački pohod Slobodana Miloševića, kada su sve ozbiljnije
analize, uključujući i analize elA-e, ukazivale da SFRJ ide pre-
ma ratnom raspadu.
»Podržavamo integritet SFRJ, protivimo se nametanju rješe-
nja silom i pozivamo na dijalog o novom ustavnom rješenju.«
Bila je to klasična poruka europske dvanaestorice. Uz to, vrlo
europski, nudili su financijsku pomoć za reforme saveznom
premijeru Markoviću - osigura li miran rasplet. Kao da nude
novac za nove cipele pacijentu koji je u metastazama. Jer, u no-
vim će cipelama lakše hodati. Ponuda je pristigla baš u vrijeme
kada se u trokutu Milošević-Kadijević-Jovićvrlo živo rasprav-
ljalo kako izvesti vojni udar, što je podrazumijevalo i uhićenje
saveznog premijera. Kadijevićev je plan »kombiniranim poli-
tičkim i vojnim mjerama srušiti vlast, najprije u Hrvatskoj, po-
tom u Sloveniji«, u kojima bi »prva varijanta mogla biti vojna
uprava, a potom formiranje institucija od nekompromitiranih
ličnosti« Gović, Poslednji dani Jugoslavije, 276-278).
EZ je znala kakvu bi Jugoslaviju željela - mirnu federalnu
državu koja će razvijati demokratske standarde i tržišno gospo-
darstvo. l nije dopuštala da joj činjenice pokvare viziju. Gleda-
no iz perspektive EZ-a, to odbijanje da se vidi realitet bilo je ra-
zumljivo. Ono što se događalo u bivšoj Jugoslaviji bilo je posve
suprotno onome čemu je težila tadašnja stara Europa. l bilo je
uznemiravajuće. Europa se ujedinjavala, bivša Jugoslavija se
raspadala. Europa je relativizirala nacionalno kao samorazu-
mljivu kategoriju koja pripada prošlosti. U bivšoj Jugoslaviji
uoči i nakon kraha komunizma počinje razdoblje jakih nacio-
nalnih pokreta - od Srbije, Hrvatske i Slovenije do BiH i Ma-
kedonije, pokreta kakve je stara Europa već zaboravila. EZ je
težila brisanju granica izmedu država čineći ih što nevidljivijim.
U bivšoj Jugoslaviji bilo je na djelu utvrdivanje novih državnih
26
granica koje će biti vidljive. EZ je počivala na dogovoru i odlu-
čivanju konsenzusom, u bivšoj Jugoslaviji - uz uznapredovalu
velikosrpsku opciju Slobodana Miloševića- bilo kakav dogo-
vor postao je nemoguć. Uz to, EZ nije imala nikakve mehaniz-
me za djelovanje izvan prostora država članica. A bez unaprijed
dogovorenih procedura, ona je nemoćna.
Ali, kad su tenkovi JNA izišli na slovenske ulice, a slovenska
vojska zapucala na tenkove, više se nije moglo ne primjećivati.
Trebalo je učiniti nešto. l trojka je ponovno krenula u misi-
ju. U rat s mirovnom porukom. Tadašnja je trojka bila prava
paradigma tadašnje EZ. Talijanski ministar vanjskih poslova
Gianni de Michelis, punašni bonvivan, uvjerljivi prvak disko-
teka medu europskim ministrima, uvijek okružen fotoreporte-
rima i ljepoticama, bio je najbolji poznavatelj jugoslavenskog
pitanja u trojci. U novinskim je intervjuima, koje je obožavao,
već bio dao nekoliko različitih recepata rješavanja jugoslaven-
ske krize. l već je prije bio u nekoliko izvidačkih misija u bivšoj
Jugoslaviji. Kako je dolazio iz susjedne zemlje koja je bila vrlo
zainteresirana za jugoslavenski rasplet, a uz to iz prilično velike
zemlje koja ima razvijenu obavještajnu djelatnost u zemljama
od bitnog interesa, bilo je i logično da bude donekle upućen.
Poslije, kada je misija bila već odavno iza njega, priznao je da je
kvalitetnije informacije o jugoslavenskoj krizi prikupio sam u
nekoliko shuttle-misija, razgovarajući s različitim ljudima, i to
ne samo u Beogradu, nego što ih je dobivao od talijanske oba-
vještajne službe Sismi. Naime, obavještajci Sismija imali su svo-
je izvore u JNA. l, prema de Michelisu, prenosili su ono što bi
im rekli srpski oficiri JNA kao vlastite procjene i spoznaje. Dru-
gi član trojke, šefnizozemske diplomacije Hans van den Broek,
doktor prava sa Sveučilišta Utrecht, utjelovljenje klasičnoga
europskog birokrata, u to je vrijeme znao o odnosima srpskog,
slovenskog i hrvatskog političkogvodstva te njihovoj strategiji i
27
taktici, otprilike onoliko koliko se moglo saznati iz novina. Da-
kle, nije znao. Ali, njegovo neznanje konteksta nije moglo doći
do izražaja dok je vođa trojke i njezin glasnogovornik bio šef
luksemburške diplomacije Jacques Poos. Bio je doktor ekono-
mije koji se posebno bavio modelom ekonomskog razvoja Luk-
semburga i mogućnostima njegove primjene na druge države,
ali nije znao apsolutno ništa o političkim odnosima u bivšoj J u-
gosIaviji. Uostalom, nije znao mnogo više ni o političkim od-
nosima u Europi. A sve je to govorio vrlo glasno, nedvosmisle-
no i samouvjereno. Onako kako to mogu jedino ljudi koji ne
znaju ništa, a misle da znaju sve.
Antologijska je njegova poruka uoči odlaska u ratnu misiju
iz Luxembourga u Beograd: »Kucnuo je sat Europe. Ovo je sat
Europe, a ne Amerike.« I to je bila EZ: ministar najmanje drža-
ve članice objavljuje novu europsku epohu jer on trenutačno
predsjeda Zajednicom. No, on niti zna kamo ide, niti u što se
upušta, budući da ga u Luxembourgu nema o tome tko kvali-
tetno brifirati. Mnogo kvalitetnije informacije imali su ministri
velikih država poput Francuske, Velike Britanije ili Njemačke.
Ali, imale su i različite interese i politike. Francuska i Velika
Britanija već su tada očito podržavale srpsku opciju pod pla-
štem očuvanja JugoslaviJe. Njemačka je branila hrvatsko i slo-
vensko pravo na osamostaljenje. Medutim, Jacques Poos ni to
ne vidi. I to ga čini idealnim da bez opterećenja predstavlja
snažnu i odlučnu EZ, da zakorači u nepoznato, uvjeren kako
čini veliku stvar, i ne znajući koliko je dolje duboko. Štoviše,
uvjeren je da stvara povijest. Ne primjećujući da se upućeniji
već u sadašnjosti podsmjehuju tim povijesnim činima.
I tako neokrunjeni kralj diska, birokratski formatirani dok-
tor prava i politički pretenciozani teoretičar luksemburškoga
ekonomskog modela u »misiji posljednje šanse« dolaze na Bal-
kan zaustaviti rat. Koji rat? U Sloveniji se već drugi dan vode
28
borbe izmedu njene Teritorijalne obrane i JNA. Slovenski je
parlament 2S.1ipnja donio Deklaraciju o neovisnosti, baš kao i
Hrvatski sabor. No, za razliku od opreznije Hrvatske koja stre-
pi da bi trenutačna provedba deklaracije mogla poslužiti JNA
kao povod za intervenciju i otvoreni rat, Slovenija već sljedećeg
dana čini prve korake u demonstraciji neovisnosti. I čini to na
način koji je otvoreni izazov JNA, Ustavom zaduženoj za oču­
vanje teritorijalnoga integriteta SFRJ: s graničnih prijelaza pre-
ma Italiji, Austriji i Mađarskoj uklanja jugoslavenske te postav-
lja slovenske simbole, a kontrolu prijelaza preuzimaju slovenski
policajci i carinici. Zapravo, uglavnom isti policajci i carinici
dobivaju nove uniforme i oznake. Tadašnji savezni premijer
Ante Marković donosi odluku kojom ovlašćuje saveznoga mi-
nistra unutarnjih poslova Petra Gračanina i saveznoga ministra
obrane Veljka Kadijevića da na vanjskim granicama SFRJ us-
postave kontrolu saveznih institucija te da razmjeste JNA na
državnim granicama SFRJ kako bi zaštitili granice i granične
prijelaze. To je jedna od rijetkih odluka iz toga razdoblja u koji-
ma je Marković, tada već uvjerljivo Premijer bez zemije, dobio
punu suradnju svojih ministara obrane i policije, Veljka Kadi-
jevića i Petra Gračanina, srpskih kadrova u saveznoj vladi, vrlo
bliskih Slobodanu Miloševiću. Marković je poslije tumačio
kako je odluka bila zloupotrijebljena i krivo interpretirana.
Teško je procijeniti - je li to uistinu bio slučaj ili je samo on
bio iznenaden posljedicama vlastite odluke?
A JNA 27. lipnja izlazi iz vojarni u Sloveniji i kreće prema
austrijskoj, talijanskoj i mađarskoj granici. Nepripremljena,
gotovo izletnički. Slovensko vodstvo proglašava taj čin agresi-
jom. I donosi odluku da Slovenska teritorijalna obrana odgo-
vori na nju »svim raspoloživim mjerama«. Uoči dolaska trojke
u mirovnu misiju, zrakoplovstvo JNA bombardiralo je ljub-
ljanski i mariborski aerodrom te kolonu automobila na cesti,
29
što je još ojačalo dojam ozbiljnoga rata. Tih je dana sve to izgle-
dalo vrlo uvjerljivo; dosta se pucalo, tenkovi su bili na ulicama,
slovensko je vodstvo sjajno vodilo medijski rat šaljući poruku o
malom slobodoljubivom narodu kojega napada nadmoćna ko-
munistička vojska. I, napose, bilo je to prvo ozbiljno pucanje u
Europi nakon Drugoga svjetskog rata. Tek se poslije počelo sa-
znavati kako je rat zapravo bio produkt dogovora slovenskog i
srpskog vodstva da se Slovenija pusti iz Jugoslavije, nakon što
Slovenija blitzkriegom pobijedi JNA. Dogovor je bio politički
vrlo pragmatičan. Slovenija nije željela, niti je imala razloga
ostati u državi koja više nije bila ni federativna ni Jugoslavija,
nego se uvjerljivo pretvarala u proširenu Srbiju. Milošević nije
imao razloga zadržavati Sloveniju na silu u SFRJ, koju je ciljano
razarao. Jer Slovenija nije bila uključena u planirane granice
Velike Srbije. A dobrodošla mu je je ratna demonstracija da na-
javi kako JNA, koju je uglavnom kontrolirao, Hrvatsku neće
tek tako pustiti. Da je zastraši.
U takvim vatrenim uvjetima trojka počinje proturatnu akci-
ju. Najprije je sletjela u Beograd i otišla do saveznoga premijera
Ante Markovića, koji se već prije požalio da je JNA uvelike pre-
mašila instrukcije njegove vlade i zatražio prekid vatre. Marko-
vić se ponašao kao da još uvijek ima vladu iako mjesecima rani-
je nije bio siguran dolazi li ga njegov ministar obrane Veljko
Kadijević uhititi ili samo podnijeti izvještaj o stanju u vojsci. I
trojka se ponašala kao da je Marković još uvijek premijer, da
ima vladu koja kontrolira dogadaje, diplomatski poštujući for-
mu. I ubrzo su našli zajednički jezik: treba dogovoriti prekid
vatre, Hrvatska i Slovenija trebaju na tri mjeseca suspendirati
provedbu deklaracija o neovisnosti, srpsko vodstvo treba pri-
stati na izbor hrvatskog predstavnika Stipe Mesića za predsjed-
nika Predsjedništva SFRJ, što je blokiralo već mjesec i pol.
30
Time bi vojska dobila legalnoga vrhovnog zapovjednika kojega
za blokade Predsjedništva formalno nije imala.
Zahtjevi da se sve na trenutak zaustavi, bili su zapravo svima
više-manje prihvatljivi. Suspenzija provedbe Deklaracija o ne-
ovisnosti takoder je bila prihvatljiva Sloveniji, koja je praktički
osigurala izlazak iz SPRj. A u tom trenutku i Hrvatskoj, koja se
još mogla malo nadati da će uz pomoć EZ-a izići iz SPRJ bez
rata. Mesićev izbor za predsjednika u tom je trenutku, iako zvu-
či paradoksalno, odgovarao najviše Miloševiću. Bilo mu je bit-
no da Predsjedništvo SFRJ nema predsjednika, a JNA vrhov-
noga zapovjednika u vrijeme kada je trebalo donijeti odluku o
ratu protiv Slovenije. U predstojećem neproglašenom ratu pro-
tiv Hrvatske ili, kako su to vojni analitičari nazivali, »puzajućoj
okupaciji«, Miloševiću je kao pokriće čak odgovarao Hrvat kao
vrhovni zapovjednik JNA, čije zapovijedi vojska, naravno, neće
slušati. No koji će prema vani biti dokaz da savezne institucije
još funkcioniraju, da Jugoslavija postoji. I umanjit će izglede za
međunarodno priznanje Hrvatske, od kojega su Milošević i su-
radnici najviše strepjeli.
Ali što nakon kratkog zaustavljanja događaja? Kako ponov-
no otvoriti dijalog o budućem ustrojstvu SFRJ koji je predlaga-
la trojka? Do raspada i rata jest i došlo zato što dijalogom nije
bilo moguće postići dogovor s Miloševićevom velikosrpskom
opcijom. Iako su međusobno imale različite poglede na trans-
formaciju pa i na mogućnostopstanka SFRj, politička vodstva
Hrvatske, Slovenije, BiH i Makedonije bila su suglasna u jed-
nome: nije im prihvatljiv Miloševićev koncept Jugoslavije pod
srpskom odnosno njegovom dominacijom. Milošević pak nije
želio prihvatiti ništa ispod toga, a učvršćivanjem kontrole nad
vojskom bio je u poziciji da u ostvarenju cilja računa i s nedija-
loškim metodama. Što bi u tome trenutku Miloševića moglo
odvratiti od cilja i vratiti dijalogu, uvjeriti ga da treba podržati
31
tržišne reforme Ante Markovića? Jacques Poos, Hans van den
Broek i Gianni de Michelis nisu imali odgovor na to pitanje.
Nisu čak ni shvaćali pitanje. Efikasna bi bila uvjerljiva prijetnja,
ali ona je bila izvan mandata trojke.
Nakon što su usuglasili vatrogasne mjere s razvlaštenim save-
znim premijerom Markovićem, trojka je za svoj plan trebala
pridobiti republičke predsjednike - Tuđmana, Kučana i Mi-
loševića. Kučana i Tuđmana sreli su u Zagrebu i prijedlozi su
glatko prihvaćeni. Šećer je ostao za kraj! Trebalo je još nagovo-
riti Miloševića da pristane na ono što i sam želi, ali trojka to nije
znala - na izbor Mesića za predsjednika Predsjedništva SFRJ.
Trojka se vratila u Beograd 30. lipnja i više od četiri sata nago-
varala Miloševića da dade zeleno svjetlo za Mesićev izbor. T u-
mačili su mu kako smjene u kolektivnim tijelima funkcioniraju
u zapadnim demokracijama, primjerice EZ-u. Eto, baš u po-
noć toga dana Jacques Poos je trebao predati palicu predsje-
davajućeg Ministarskoga vijeća EZ-a nizozemskom ministru
Hans van den Broeku. Nakon dugog uvjeravanja Milošević je
pristao, ali ne bez zadrške. Poslao ih je još da na izbor pokušaju
privoljeti njegova najvjernijeg i najpouzdanijeg glasnogovorni-
ka, Borisava J ovića. Trojka nije shvatila da ih Miloševićvuče za
nos., niti da nakon Miloševićeve odluke nemaju više o čemu
razgovarati sJ ovićem. T oliko nisu poznavali odnose u srpskom
vodstvu. Jović, koji je slovio kao osoba koja neveliku inteligen-
ciju nadoknaduje slijepom odanošću vodi, uživao je u svojoj
superiornosti nad europskom trojkom. Puštao ih je da dugo
slamaju njegov otpor Mesićevu izboru. Štoviše, postavio je svoj
uvjet: pristat će na Mesićev izbor samo ako van den Broek javno
izrazi europsku podršku integritetu SFRJ i izvrši pritisak na
Mesića da radi na obnovi saveznoga ustavnog poretka i povrat-
ku slovenskih graničnih prijelaza pod nadzor saveznih institu-
CIja.
32
J ović je odglumio najgorljivijeg branitelja Jugoslavije. Za
trojku - dovoljno uvjerljivo.
Tri dana ranije, kada je JNA počela rat protiv Slovenije, Jo-
vić, Milošević i Kadijević vodili su sasvim drukčiji razgovor o
ostanku Slovenije u Jugoslaviji. Prema Joviću (Poslednji dani
SFRJ, str. 343-344), Milošević je inzistirao da vojska više ne
brani granice tadašnje Jugoslavije: »Šta mi ima da branimo slo-
venačke granice, to je privremeno. Treba da branimo ono što će
biti trajno.« Jović bilježi: »On (Milošević, op. a.) uporno pomi-
nje samo Sloveniju, možda i iz taktičkih razloga prema vojsci
koja je opijena jedin~tvom Jugoslavije koje više nema, ali je za
nas jasno da se to odnosi na Hrvatsku bez srpskih teritorija u
njoj.« Samo nekoliko sati prije nego što je postavio svoj uvjet
van den Broeku, Jović je na sjednici Vijeća za zaštitu ustavnog
poretka prvi put službeno zatražio da se Sloveniju pusti iz Jugo-
slavije, da Savezna skupština prihvati slovensku deklaraciju o
samostalnosti, da se JNA povuče na »nove granice« jer »mi ne-
mamo potrebe ni interesa da taj rat vodimo« (str. 345). Trojka
nije znala ni ono što su već objavile novinske agencije. Nakon
određenog opiranja, van den Broek je pristao javno izreći eu-
ropsku podršku integritetu SFRJ iako mu to nije bilo izričito
naznačeno u instrukcijama EZ-a. Jacques Poos još je jednom
bio na antologijskoj razini: »Izvršili smo našu misiju i zaustavili
krizni proces.« Borisav Jović samo ih je vukao za nos.
Primirje nije poštivano. Iako je puštanje Slovenije iz SFRJ
bilo tek pitanje dana te premda je o tome postojao prethodni
dogovor između slovenskog i srpskog vodstva, rat je još malo
trebao Miloševiću kao kulisa za pripremu sljedećega. Nastavak
borbi u Sloveniji Kadijević koristi kao izgovor da bi poslao po-
moć JNA. Kolona od 180 tenkova, koju su deseci tisuća Srba
ispratili cvijećem, upućena je početkom srpnja iz Beograda pre- '
ma zapadu. Ali ne odlazi u Sloveniju, već ostaje u istočnoj Sla-
33
voniji, u Hrvatskoj. Upravo onako kako je Milošević zatražio:
da se razmjesti na graniCama koje je vidio kao trajne, na grani-
cama u okviru kojih je vidio Veliku Srbiju. Milošević i Jović se
5. srpnja ponovno sastaju s Kadijevićem kako bi mu rekli što
mu je dalje činiti. Prema Joviću, oni traže od Kadijevićada Slo-
vencima odgovori svim sredstvima, uključujući i zrakoplov-
stvo, da ne dopusti daljnje šikaniranje JNA koja je u Sloveniji
trpjela poraze i počela se raspadati. Da time podigne moral voj-
sci i ujedno uplaši Hrvatsku. Da potom povuče vojsku iz Slove-
nije, a glavne snage JNA koncentrira u Hrvatskoj, i to na liniji
Karlovac-Plitvice na zapadu, Osijek-Vinkovci-Sava na istoku
i Neretva na jugu, te da potpuno izbaci Slovence i Hrvate iz voj-
ske. »Bili smo kategorični. Veljko bez ikakve diskusije prihvata.
Samo, misli da mu treba 6-10 dana. Mi se ne slažemo. Tražimo
2-3 dana. Posle toga doći će priznanje Hrvatske od Austrije i
Njemačke, a tada bi bila moguća i njihova vojna intervencija«,
bilježi Jović (str. 349). Trebalo je još naći samo povod za eskala-
ciju sukoba. Milošević koristi činjenicu da trenutačno postoji
Predsjedništvo SFRJ kao formalno vrhovni zapovjednik voj-
ske, koje je dan ranije, provodeći dogovore s trojkom o tromje-
sečnom moratoriju, donijelo odluku da se nadzor savezne gra-
nice prepusti JNA. Milošević traži od Kadijevića da predloži
Predsjedništvu dvije opcije: da prisili Slovence da poštuju tu
odluku Predsjedništva ili da zapovjedi JNA napuštanje Slove-
nije. Bilo koju opciju Predsjedništvo izabralo, sukob je nemi-
novan. Jer, Slovenci sigurno neće dopustiti JNA da ponovno
preuzme kontrolu granica, niti će joj dopustiti da napusti Slo-
veniju s oružjem.
I Predsjedništvo i zahtjevi europske trojke bili su još jednom
od pomoći Miloševiću. Predsjedništvo je bilo legalno pokriće
prema svijetu za vojne akcije koje je odredivao srpski predsjed-
nik. Sloveniju je dijelilo tek nekoliko koraka od ostvarenja sa-
34
mostalnosti i bila je odlučna da ih prijede. Hrvatska je bila u
srpsko-europskoj zamci. Hrvatski predstavnik Stipe Mesić bio
je predsjednik Predsjedništva čije su odluke legalizirale okupa-
ciju vlastite zemlje. I na temelju kojih je vojska - koja se još
uvijek nazivala JNA, ali je djelovala kao srpska vojska - slala u
Hrvatsku dodatne trupe iz Srbije. Povlačenje iz takvoga Pred-
sjedništva nije bilo oportuno zbog političkih razloga. T o bi, na-
ime, značilo suprotstaviti se zahtjevima EZ-a i ponijeti odgo-
vornost za razbijanje njezine mirovne inicijative. A upravo je
hrvatsko vodstvo uporno tražilo internacionalizaciju krize pro-
cjenjujući kako bez medunarodne podrške Hrvatska ne može
ostvariti osamostaljenje niti se sa slabo naoružanom vojskom u
nastajanju može oduprijeti srpskim teritorijalnim pretenzija-
ma koje je podupirala tehnički superiorna JNA.
Nakon nastavka oružanoga sukoba u Sloveniji i izvanredno-
ga ministarskog sastanka dvanaestorice u Haagu, trojka 8. srp-
nja ponovno stiže u misiju. Ovaj put u bivše Titovo ljetovalište
na Brijunima. Sastav je nešto izmijenjen: umjesto de Michelisa,
čiji je mandat u trojci istekao, van den Broeku i Poosu se pri-
družuje portugalski ministar vanjskih poslova Joao Pinheiro.
Nakon de Michelisova odlaska, u novoj trojci sada uistinu nit-
ko ne zna ništa o događajima u kojima posreduju, niti ima
osnovna znanja o vojsci i ratovanju. EZ, u ime koje dolaze,
nema ni jedinstveno ni jasano stajalište o daljnjoj politici prema
SFRJ. Zapravo nema politike. Borisav J ović ponovno se igra s
trojkom navodeći je da tijekom dugih pregovora potvrde ono
što su predsjednici Kučan i Milošević već dogovorili: izlazak
Slovenije iz Jugoslavije. Uz posredništvo trojke, slovenski pred-
sjednik i Savezno predsjedništvo usvajaju deklaraciju prema
kojoj će se JNA povući u vojarne, Slovenska teritorijalna obra-
na povući će se u svoje baze, a kontrola graničnih prijelaza bit će
prepuštena slovenskoj policiji. Odluka o konačnom odlasku
35
JNA iz Slovenije ostala je visjeti u zraku i bila je samo pitanje
dana. Stipe Mesić je jedini član Predsjedništva koji je bio protiv
takvog rješenja. Njime je, uz posredovanje europske trojke, na
hrvatskim Brijunima Miloševiću iJNA dano zeleno svjetlo da u
Hrvatskoj »stvaraju granice koje će biti trajne«.
Hrvatska je bila zaobidena u Brijunskoj deklaraciji jer Jović,
razumljivo, nije želio pregovarati o statusu JNA u Hrvatskoj.
Trojka ne samo da nije imala mandat to iznuditi, ona uopće
nije shvaćala što znači - povući JNA iz Slovenije, a ostaviti je u
Hrvatskoj. U Brijunskoj deklaraciji na Hrvatsku se odnosila je-
dino obveza da, baš kao i Slovenija, na tri mjeseca suspendira
provedbu Deklaracije o samostalnosti. Za Sloveniju je nakon
isteka toga roka istinsko postizanje samostalnosti bilo osigura-
no. Za Hrvatsku, međutim, vrlo upitno. Poruku trojke da EZ
ne želi prejudicirati rješenje i puki apel da se sve strane uzdrže
od uporabe sile - srpsko je vodstvo protumačilo kao poruku
da je prekrajanje republičkih granica oružjem dopušteno. Ili,
barem, da neće biti kažnjeno.
Borisav Jović poigravao se s trojkom kao s pučkoškolcima,
prodajući im kao mirovno rješenje Miloševićevu platformu
objedinjavanja svih područja na kojima žive Srbi nakon što Slo-
venija ode iz Jugoslavije. A trojka mu se umiljavala, pronašavši
u njemu ključ mirovnoga rješenja. »Jako sam zadovoljan onim
što sam jučer čuo u izjavi gospodina Miloševića, da on prihvaća
pravo na samoopredjeljenje, da prihvaća mogućnost da to
može sa vremenom dovesti i do odcjepljenja određenih repu-
blika J ugoslavije«, hvalio je van den Broek Miloševića pred J 0-
vićem (Poslednji daniJugoslavije, str. 351). Jacques Poos laskao
je Joviću izravno: »Najvažnija vaša rečenica, po mom mišljenju,
jest da se trebamo koncentrirati na mir, a ne na integritet.
Upravo smo i mi to rekli sa svoje strane. Tokom svih diskusija
koje smo ovdje vodili, rekli smo da pregovori treba da počnu
36
bez ikakvih preduvjeta i bez prejudiciranja bilo kakvog rješenja.
Mislimo da je moguće u kontekstu tih pregovora da jedna re-
publika napusti jugoslavensku federaciju nakon pregovaranja o
svim aspektima koji mogu nastati kao posljedica jednoga tako
važnog koraka.« Baš onako kako su Milošević i J ović htjeli. Jo-
vić im je, doduše, dao do znanja da Srbija neće pustiti Hrvatsku
da ode iz federacije jer »ne smije dopustiti da Srbi žive u tuđoj
državi« (str. 357). Ali, trojka to nije shvatila kao osobit pro-
blem, a kamoli kao ratnu prijetnju. Tek kao veliku Jovićevu za-
brinutost. Trojka je propustila primijetiti da se JNA već raz-
mješta na ratne pozicije u Hrvatskoj kako ne bi dopustila »da
Srbi žive u drugoj državi«, da je u takvim okolnostima jedini
efekt »mirovnih pregovora bez preduvjeta« ostavljanje vremena
i prostora Miloševiću i JNA da u meduvremenu oružjem stvore
»preduvjete«. Van den Broek je još jednom poručio Joviću
kako treba rješavati međunarodne sporove: »Svoje stavove mo-
rate zasnivati na Helsinškom finalnom dokumentu i Pariškoj
povelji o ovakvim situacijama, odnosno pregovorima. U tim se
dokumentima kaže da je samoopredjeljenje pravo, a da je inte-
gritet države princip koji je veoma bitan. U tim dokumentima
su i zalaganja za nenasilje, za miran dijalog, za puno poštivanje
principa demokracije, ljudskih prava, a u okviru ljudskih prava
i poštivanje prava manjina.« Joviću je ta poruka mnogo značila.
Pet dana poslije nizozemska je vlada izložila pred EZ prepo-
ruke za mirovno rješenje. One su gotovo identične mirovnom
receptu koji je J ović iznio van den Broeku na Brijunima. Izme-
du ostaloga, predložena je i promjena republičkih granica jer
»Srbija i srpski elementi u saveznim organima, kao i JNA, dali
su do znanja kako nikad neće tolerirati pojavljivanje nezavisne
Hrvatske sa 11 posto srpskog stanovništva unutar njenih grani- .
ea. Niti labavo strukturirana Jugoslavija, sastavljena od šest su-
verenih republika, neće otkloniti ta srpska strahovanja«. Nijed-
37
na od ostalih 11 članica EZ-a nije podržala nizozemski prijed- EZ I KESS U MISIJI PROMATRANJA
log, koji je izgledao kao da ga je pisao Milošević osobno. Van
den Broek je, doduše, nekoliko godina kasnije postao jedan od
najgorljivijih kritičara Miloševića i velikosrpske politike te po-
bornik međunarodne vojne intervencije protiv vojske bosan-
skih Srba. Nakon što je naučio. No, to je bila i tako je djelovala
EZ u prvoj epizodi Miloševićeva rata za Veliku Srbiju.
Tehnički, tada se mogao vrlo jednostavno osigurati miran
raspad SFRJ - međunarodnim priznanjem republika koje žele
samostalnost u njihovim republičkim granicama, njihovim ja-
kim međunarodnim monitoringom u domeni poštivanja ljud-
skih i manjinskih prava poslije priznanja te neutralizacijom i
Iako je Jacques Poos okončao jugoslavensku krizu još krajem
demontažom JNA. Priznanje bi obeshrabrilo srpska osvajanja,
lipnja, rat u Hrvatskoj bio je u srpnju pred vratima. Nije trebalo
oduzevši unaprijed svaki legalitet velikosrpskoj opciji. Monito-
imati baš izravne informacije sa sastanaka Milošević-Kadije­
ring bi primorao nove države na izgradnju europskih demo-
vić-Jović o planovima osvajanja dijela Hrvatske a da bi se pred-
kratskih standarda. Osiguranjem časnog izlaza u vidu mirovine
vidjelo što slijedi. Moglo se to (pred)vidjeti i iz Bruxellesa. Do-
ili prekvalifikacije za oficire JNA, pretežito Srbe, nestao bi mo-
duše, razina spoznaje među državama članicama bila je vrlo ra-
tiv ratovanja za Miloševića radi očuvanja vlastite egzistencije.
zličita, razmjerna snazi njihovih obavještajnih službi. Uz to, EZ
EZ, kao skupina država bez vodstva, to nije ni mogla shvatiti, a
je imala i ozbiljan zajednički problem. O zajedničkoj obrani i
kamoli nametnuti i provesti. Niti je, gledano kroz prizmu inte-
eventualnim preventivnim intervencijama trebala je raspravlja-
resa pojedinih država, to željela učiniti.
ti tek nakon konferencije u Maastrichtu, zakazanoj za prosinac.
Dakle, u najboljem slučaju, kada bi se članice i mogle usuglasi-
ti, tek za šest mjeseci EZ bi se mogla kompetentno očitovati o
preventivnoj intervenciji u jugoslavensku krizu. Ali, EZ ipak
nije čekala šest mjeseci. Kredibilitet zajednice bio je u pitanju
pa je pribjegla lukavstvu.
Postigla je načelnu suglasnost da pošalje promatrače na rat-
no poprište. Formalno, da nadgledaj u primirje u Sloveniji, jer u
Hrvatskoj rat još nije bio svima primjetan. Ali, smjestit će ih u
Hrvatskoj, gdje će svakako ubuduće biti više posla za njih. Ipak,
ne mogu se tek tako poslati promatrači. EZ nije imala pravnu
osnovu, nikakvo pravilo, nikakvu proceduru po kojima bi mo-

38 39
gla poslati promatrače u neku drugu zemlju. Čak kada bi ova to
i zatražila.
Ali, postojao je KESS. Jedina europska organizacija koja je
imala u opisu nadležnosti sigurnost Staroga kontinenta. No u
njoj je, osim europskih država, Amerike i Kanade, bio i tadašnji
SSSR. Deklarativno, neposredno nakon hladnoga rata pridava-
no je veliko značenje KESS-u, slijedom Pariške povelje iz stu-
denoga 1990. u Beču je osnovan Centar za sprječavanje suko-
ba. Ali, odluke se donose konsenzusom. Ironija je htjela da se
prvi rat u Europi nakon Drugoga svjetskog rata i pokušaj da se
granice, protivno Helsinškom dokumentu KESS-a, izmijene
silom dogodio baš u austrijskom predvorju - u Sloveniji.
KESS-ovu sjedištu u Beču trebalo je određeno vrijeme da to
primijeti, potom su zatražili objašnjenje iz Beograda. Nakon
što je slovenski rat već ušao u završnu fazu, nakon što je već
upotrijebljeno ratno zrakoplovstvo JNA, a njezini tenkovi na-
veliko vozili i pucali uz austrijsko-slovensku granicu, KESS je
stupio u akciju. U Beču su se hitno u noći između 1. i 2. srpnja
sastali ambasadori država članica KESS-a u sklopu nove insti-
tucije - Centra za sprječavanje sukoba, kako bi učinili nešto.
Podijelili su se već oko toga kako nazvati to što se događa u Slo-
veniji i uz austrijsku granicu. Na raniji upit iz Beograda im je
stigao odgovor da su to »izvanredne vojne aktivnosti zbog unu-
tarnjih razloga«. KESS je uspio otići pola koraka dalje i defini-
rati to kao »neuobičajene vojne aktivnosti«. Austrija je predlo-
žila osudu tih »neuobičajenih vojnih aktivnosti«, ali jugosla-
venski se predstavnik usprotivio. I osuda je izostala jer nije bilo
konsenzusa.
Austrija je predložila slanje promatrača, kao zemlja iz najbli-
žega susjedstva, tada još nije bila članica EZ. Austrija je zapravo
iznijela prijedlog o kojemu se EZ načelno već dogovorila. A
učinila je to kako Rusiji ne bi izgledalo da je slanje promatrača
40
isključiva namjera EZ-a, nego šira inicijativa. Jugoslavenski se
predstavnik usprotivio. Iako je prije u sklopu EZ-a načelno do-
govoreno drukčije, podržao ga je tom prilikom i predstavnik
Francuske, »koja nije željela otvoreno zauzimati pozicije protiv
Beograda«. Članica EZ djelovala je u KESS-u protiv odluke
koju je usvojila u EZ-u. Tako je djelovao Centar za sprječava­
nje sukoba na svome prvom ratnom ispitu. I tako je djelovala
Europa na ispitu sigurnosti. Na popravnom ispitu, dva dana
kasnije, na ministarskom sastanku u Pragu, KESS je uspio do-
nijeti odluku o slanju promatrača u Jugoslaviju. I to zahvaljuju-
ći činjenici što je ministar vanjskih poslova u Markovićevoj vla-
di bio Hrvat Budimir Lončar, a ne netko od Miloševićevih pi-
juna. Organizaciju i vođenje promatračke misije KESS je po-
vjerio EZ-u.
EZ je prilagođavala provođenje odluke raspoloženju Slobo-
dana Miloševića, puštajući da igru diktira jači. Jer, nisu se mo-
gli dogovoriti drukčije. Milošević, odnosno njegov izaslanik
Borisav Jović, pristao je da prekid vatre i povlačenje vojske u
Sloveniji, a potom i iz Slovenije, nadgledaju europski proma-
trači. Tuđman je uporno tražio međunarodne promatrače i u
Hrvatskoj, vjerujući da time može izbjeći rat. Ili, barem, poka-
zati istinu o njemu. Milošević nije pristajao, a EZ je tumačila
Jugoslaviju kako joj je kada bilo oportuno. Najprije je tražila
zeleno svjetlo saveznih vlasti za odluku o slanju europskih pro-
matrača. Jer, Jt:lgoslavija je formalno još uvijek imala međuna­
rodni legalitet. Potom, za definiciju i provedbu njihova manda-
ta nije više bilo potrebno odobrenje saveznih vlasti, a nije bilo
dovoljno odobrenje vlasti republike na koju se mandat odnosi.
Nego je za proširenje mandata na Hrvatsku EZ tražila sugla-
snost predsjednika Srbije. Njemu, naravno, nije bilo u interesu
da itko promatra ono što radi u Hrvatskoj, a EZ nije imala sna-
ge ni unutarnjeg jedinstva da iznudi njegov pristanak. Miloše-
41
vić je to apsolutno pouzdano znao. Sve informacije jugoslaven-
zonama, nalazeći logično obrazloženje u sigurnosti promatra-
ske diplomacije, sve obavještajne političke i vojne procjene sli-
ča. Odnosno, promatrači mogu gledati što radi hrvatska vlast,
jevale su se u Beograd. Svakoga su dana Milošević i suradnici
naoružava li se, ali ne i što radi Milošević u Hrvatskoj.
imali na stolu analize odnosa prema krizi svih relevantnih vlada
Doduše, nitko tko vodi bilo kakve ratne operacije ne bi pri-
i relevantnih institucija. Tuđman je imao izniman politički in-
stao, osim pod iznimnom prinudom, na međunarodne proma-
stinkt, osjećaj za prijetnju, ali niti je imao diplomaciju, niti je u
trače na području operacija jer zna da time legalno dovodi stra-
hrvatskom vrhu postojala primjerena razina poznavanja među­
ne vojne obavještajce u ratnu zonu. Uz one koji su prethodno
narodnih odnosa i diplomacije.
već došli, tajno i bez pitanja. No, Tuđman je uporno pozivao
Tek krajem srpnja EZ nekako uspijeva donijeti odluku o
promatrače u Hrvatsku, i to osobito u ratne zone. Bio je to očaj­
proširenju mandata promatračke misije i na Hrvatsku. Ali, od-
nički pokušaj zasnovan na procjeni da je istina hrvatski najjači
luka je vrlo dubiozna. Postoji, naime, dodatak: prethodno Hr-
saveznik u tome ratu i da će ubrzati međunarodno priznanje.
vatska i Srbija moraju potpisati sporazum o »proširenju aktiv-
Puka je istina slab saveznik i u ratu i u međunarodnoj politici.
nosti misije za provjeru na hrvatske regije gdje ima neprijatelj- Lekcija je to koju će hrvatski politički establišment tek (sporo)
stava«. Taj je kompromis samo jedna mala demonstracija unu-
učiti sljedećih godina. Mnogo je pouzdanije računati na snagu i
tarnjeg sukoba koji počinje među najvećim državama EZ-a interes. Doduše, nijednu od tih prednosti Hrvatska tada nije
oko bivše Jugoslavije. Naizgled, EZ donosi odluku bez obzira imala na svojoj strani. Vojsku je tek stvarala, a na međunarod­
na Miloševića jer je Njemačka gurala odluku o slanju proma-
noj sceni, na kojoj jači uvijek imaju prednost, bila je uglavnom
trača. Ali, EZ obvezuje Tuđmana da s Miloševićem usuglasi
poimana kao remetilački čimbenik.
dolazak 'promatrača u tada već ratne zone u Hrvatskoj. Jer, Ve-
Nakon svih peripetija oko odluke, sredinom srpnja u zagre-
lika Britanija i Francuska nisu se htjele zamjeriti jačemu. Da-
bački Hotel »1«, smješten u novome dijelu grada, s terasom se
kle, unatoč odluci EZ-a, ništa od promatračadok Milošević na
koje se može promatrati cijeli Zagreb, stižu prvi promatrači.
njih ne pristane! A on, naravno, neće pristati na promatrače u
Pedesetak ljudi u bijelim uniformama i bijelim automobilima s
zonama u kojima JNA i paravojske lokalnih Srba vode ratne
oznakom EZ. Dolazili su iz država EZ-a, te Kanade, Čehoslo­
operacije za stvaranje Velike Srbije.
vačke (poslije Češke i Slovačke) i Poljske. Kasnije se, u razdo-
Srpsko je vodstvo proširenje njihova mandata na Hrvatsku
bljima najintenzivnije prisutnosti, njihov broj popeo na 320.
okarakteriziralo kao stranu okupaciju. Osim toga, EZ mu je
EZ ih je na brzinu odjenula u uniforme nizozemske ratne mor-
svojom odlukom poslala poruku da ne drži do republičkih (av-
narice, tako da su stigli u suknu predsjedavajućedržave, ali bez
nojevskih) granica samim time što od njega traži suglasnost za
ikakvih oznaka. Srbi su, naime, inzistirali da je to civilna misija,
slanje promatrača u ta područja. A Velika Britanija je inzistirala
nikako vojna. Imali su status civilnog službenika, a bili su
i EZ prihvatila, da se promatrači mogu razmjestiti u kriznim
uglavnom diplomati i vojnici. Zapravo, ~glavnom vojni oba-
zonama samo nakon efektivnoga prekida vatre. Dakle, odbače­
vještajci. Kako se sjeća jedan od članova prve misije francuski
na je svaka primisao da bi promatrači mogli djelovati u ratnim
ambasador Jean-Marie Chenu, vojnika je bilo mnogo više (La

42
43
derniere guerre balkanique, str. 90). Šefmisije bio je diplomat, u
pravilu ambasador iz trenutačno predsjedavajuće države EZ-a,
a pomagao mu je »politički komitet« sastavljen od šefova nacio-
nalnih timova. Dakle, EZ u malom. Najznačajnija je, procje-
njuje Chenu, bila »radna ćelija«, u nadležnosti koje su bile veze
s vlastima, organizacija istraga na terenu te sistematizacija i ko-
rištenje njihovih rezultata. »Radna ćelija« odlučivala je kamo
poslati promatrače. Bilo je tO mjesto s najvećom koncentraci-
jom informacija. Britanci su čvrsto držali radnu ćeliju, primije-
tit će J.-M. Chenu (str. 95).
U srpnju i kolovozu JNA ulazi u sve otvoreniji rat protiv Hr-
vatske: u istočnoj Slavoniji i Baranji, u zapadnoj Slavoniji, na
Kordunu, Banovini, Lici, u Dalmatinskoj zagori. U prvim ope-
racijama napadaju manja mjesta i sela po vrlo jednostavnom
obrascu: paravojne jedinice lokalnih Srba, koje je prethodno
naoružala JNA, isprovociraju sukob s hrvatskom policijom,
po'tom se uključuje JNA i postavlja između njih, protjeruje hr-
vatsku policiju, a srpskim paravojnim jedinicama ostavlja slo-
bodan prostor za djelovanje. Zatim one protjeruju s toga po-
dručja Hrvate, ali i ostalo nesrpsko stanovništvo: Mađare,
Čehe, Slovake, Rusine. U pozadini teritorija, koji JNA »čuva«
od hrvatske policije, paravojske lokalnih Srba, često potpomo-
gnute paravojnim jedinicama poslanim iz Srbije, čine pokolje u
hrvatskim enklavama, nakon čega nerijetko cijela sela sravnjuju
sa zemljom. Pazeći dobro da unište baš svaku katoličku crkvu
na osvojenom i etnički očišćenom području, odnos'no da izbri-
šu svako sjećanje da je tu ikada živio netko drugi.
Za to vrijeme europski pr~matrači iz Hotela »1« u Zagrebu
pr6matraju, sukladno mandatu, poštivanje prekida vatre u Slo-
veniji i povlačenfe JNA -vrlo daleko od opasnih zona. I čekaju
daim se mandat proširi. U Hrvatskoj ih posprdno zovu sladole-
darima koji izlaze samo za sunčana vremena. Što zbog bijelih
44
uniformi, što zbog prirode posla koji obavljaju - na onoj javno'
vidljivoj razini. Ipak, ne može se reći da i tada nisu znali što se
događa u opasnim zonama. Barem oni kojih države imaju ra-
zvijeniju obavještajnu djelatnost. Tako se J .-M. Chenu prisjeća
da je jedan Francuz, »koji je imao veze na terenu«, opisao kra-
jem srpnja što se zbiva u pet općina istočne Slavonije: »U srp-
skim selima nadzor su preuzeli civili i vojnici pristigli iz Srbije i
Vojvodine, oni proširuju svoju kontrolu i na hrvatska naselja...
Iz Vojvodine su također stigli i plaćeni ubojice, koji nemaju ni-
kakve veze s lokalnim Srbima (20 posto stanovništva), a koji se
pridružuju nasilju nad Hrvatima (60 posto stanovništva). Sva-
ki pokušaj Hrvatske vojske da oslobodi sela povlači za sobom
intervenciju JNA koja, opremljena teškim oružjem, prisiljava
gardiste da se povuku. Minobacački napadi bez upozorenja na
hrvatska sela vrlo su smrtonosni. Oduzimaju poljoprivredne
strojeve i odvoze ih u Vojvodinu« (kraj kuziva). Upitan za ra-
zloge tome nasilju, naš je sunarodnjak odgovorio bez oklijeva-
nja: »osvajanje teritorija« (La derniere guerre balkanique, str.
94).
Dakle, oni koju su trebali znati -znali su, bez sumnje! Fran-
cuski je obavještajac vrlo precizno i točno definirao cilj rata:
osvajanje teritorija. Ipak, Europska zajednica, osobito drž~ve
poput Francuske ili Velike Britanije, nisu nikada htjele javno
izreći tu jednostavnu formulaciju: cilj je osvajanje teritorija.
Jer, kada se govori o osvajanju teritorija, stvari su jasne, razot-
kriva se napadač i napadnuti. I to nameće barem moralnu obve-
zu da se pomogne napadnutom kako bi se obranio od napada-
ča. EZ za takvo što nije bila spremna. Ne samo što nije imala
mehanizme za djelovanje u takvim situacijama, jer se oni mogu
stvoriti, bitnije je što je bila politički podijeljena: Njemačka je
podržavala osamostaljenje Hrvatske i Slovenije te njihovo me-
đunarodno priznanje u republičkim granicama, argumentira-
45
jući to da bi priznanje obeshrabrilo Srbiju i JNA u daljnjim
osvajanjima. Argument je vrlo logičan ako se prihvati »osvaja-
nje teritorija« kao suštinski cilj rata. I pogađao je bit. Rekon-
strukcija Miloševićeva vođenja rata protiv Hrvatske, kojoj izu-
zetno dragocjen prilog daju dnevničke bilješke njegova bliskog
suradnika Borisava Jovića, pokazuje da su jedino najava među­
narodnog priznanja Hrvatske i izolacija Srbije kao nekoopera-
tivne strane mogle navesti Miloševića na ustupke.
Ustupci su, doduše, bili proračunato minimalni. Prihvatio
bi u posljednji trenutak tek ono što je bilo nužno za ostanak u
igri i kada je god to bilo moguće, prenio bi odgovornost za pro-
vedbu na nekoga drugog. A to je značilo - ne provesti! T o je
postao obrazac Miloševićeva ponašanja. Tako je bilo i u slučaju
davanja suglasnosti za promatračku misiju EZ-a u Hrvatskoj.
Na nju je pristao tek krajem kolovoza, nakon što je procijenio
da bi EZ mogla priznati Hrvatsku. Pritom je nekoliko dana dr-
žao u neizvjesnosti posebnog izaslanika EZ-a, ambasadora
Henryja Wynaendsa i predsjedavajućega Ministarskog vijeća
Hansa van den Broeka, koji mu je došao pomoći u uvjeravanju.
Nakon što je pristao, provedbu odluke prenio je na JNA, koja
nikada nije pustila promatrače u zonu svojih operacija. A sa
samo jednim praznim »da« Milošević je osujetio priznanje Hr-
vatske i dobio status kooperativne strane.
Međunarodnom priznanju Hrvatske prije konačnog rješe-
nja protivile su se osobito Francuska i Velika Britanija. Argu-
mentirajući to time da bi priznanje moglo izazvati Miloševića i
Srbe te još dodatno ojačati sukobe. Teza je počivala na interpre-
tacijama da je rat dio balkanske povijesti, gotovo način življe-
nja, da su uzrok stoljetne mržnje i plemenske osvete, da nema
racionalne strukture rata, racionalnog cilja, da nema napadnu-
tog i napadača, da sjećanja na hrvatske zločine u Drugome
svjetskom ratu i zabrinutost za budućnost pokreću tenkove
46
JNA po Hrvatskoj. A kada je sve tako iracionalno, kada su svi
djelomično u krivu i djelomično u pravu, pitanje je: kako racio-
nalno intervenirati u taj rat? Prikazivanje rata iracionalnim za-
pravo je vrlo ugodna i pragmatična platforma za nedjelovanje,
za puštanje stvari da se dogode. I išla je apsolutno u prilog Milo-
ševiću. Teze o iracionalnom ratu, uzrokovanom stoljetnim mr-
žnjama, najbolje demantiraju dokumenti i svjedočanstva ljudi
iz Miloševićeva ratnog štaba, uključujući i ona iznesena pred
Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu. Ali, priča o mrze-
ćim balkanskim plemenima dovoljno je egzotična da, uz dobru
marketinšku obradu, može i danas biti, bez osobitih propitiva-
nja, prihvaćena kao objašnjenje rata i od zapadne javnosti i od
zapadnih političara. Ne budi lošu savjest, a potiče osjećaj supe-
riornosti.
Unatoč tome što im je mandat bio skroman, unatoč tome
što nisu imali izravan pristup ratu, unatoč tome što su bili ogra-
ničeni različitim političkim pozicijama svojih država, proživlja-
vajući barem posredno hrvatski rat u jesen 1991. - promatrači
su krajem studenoga uputili očajnički izvještaj europskim vla-
stima (La derniere..., str. 101): »Ratno djelovanje dviju strana je
trenuračno toliko intenzivno da se nikakav prekid vatre ne
može održati. Posljednji koji je potpisan 16. studenoga već ima
12 presedana... Nadmoć JNA je tolika da će uskoro pasti Osi-
jek, Zadar, Sisak i Karlovac. Savezna vojska vodi rat koji krši sva
vojna i humanitarna pravila civiliziranog svijeta. Put pregovora
i uvjeravanja, koji je izabrala Europa, propao je i njegov će na-
stavak okrnjiti njezinu sliku i njezinu vjerodostojnost. Naša je
misija iscrpila sve mogućnosti djelovanja. Došao je trenutak da
ministri odaberu:
- ili nastaviti, ali s uvjerenjem da smo potpuno neefikasni
- ili otići, no to bi bilo sramotno
47
 - ili, ipak, poduprijeti misiju sredstvima vojne zaštite i EZ - ZAJEDNICA PODIJELJENIH DRžAvA
uvjerljivosti koja bi mirovnom procesu dala šansu za uspjeh.«
Europski promatrači iz Hotela »I« nisu nikada dobili službe-
ni odgovor iz Bruxellesa na ovo pismo. Misija je nastavljena i
poslije proširena na BiH. Nikada više nije imala onoliko znače­
nje kao u ljeto i jesen 1991. u Hrvatskoj. Upravljanje krizom
preuzeli su drugi.

Ez je bila vrlo kompleksna i duboko politički podijeljena oko

jugoslavenske krize. Tri najmoćnije države: Njemačka, Fran-
cuska i Velika Britanija imale su posve različite politike prema
raspadanju bivše Jugoslavije. Uz to, svaka je od njih krizu željela
iskoristiti za vlastito pozicioniranje unutar EZ-a, i to od poli-
tičkog utjecaja do utjecaja na budući koncept europske sigur-
nosti. Njemačka je zastupala politiku hitnoga međunarodnog
priznanja Hrvatske i Slovenije u republičkim granicama. Argu-
mentirala je, vrlo logično, kako jedino međunarodno priznanje
može obeshrabriti Miloševićeva osvajanja. Snažan angažman u
krizi trebao je tada već ujedinjenoj Njemačkoj dati političku te-
žinu u EZ-u, proporcionalnu njezinoj ekonomskoj snazi. Ni
Francuska ni Velika Britanija nisu na to gledale sa simpatijama.
Naprotiv, ta se opcija nije nimalo sviđala Britaniji. No kad je o
konceptu europske sigurnosti riječ, Njemačka je bila bliža Bri-
taniji nego Francuskoj. Doduše, iz europske je solidarnosti po-
državala francusku ideju - Europska obrana Europljanima-
ali u osnovi je ipak računala s NATO-savezom, respektirajući
američku ulogu u Europi. Uostalom, SAD su najjače vojne
baze u Europi imale upravo u Njemačkoj. Uz to, u politički
kompleksnom procesu vlastita ujedinjavanja našla je u Was-

48 49
hingtonu ipak saveznika, a u Parizu, s kojim je gradila ujedinje-
nu Europu, jednoga od najvećih protivnika. Osobito iza scene.
Francuska i Velika Britanija imale su na prvi pogled istovjet-
ne poglede na jugoslavensku krizu: manje ili više otvoreno po-
državale su Srbe i puštale Miloševića da ostvaruje planove. Či­
nilo se kao da za njih krajem 20. stoljeća po drugi put završava
Prvi svjetski rat na Balkanu i opet, po uzoru na prethodni mo-
del, kao glavne europske sile pobjedničke Alijanse stvaraju dr-
žavu pod srpskom dominacijom, koja će biti brana njemačkom
utjecaju na tome prostoru. Ukazivale su kako se duhovi prošlo-
sti bude na Balkanu. Međutim, revival početka stoljeća obuzeo
je Europu čim se balkanski duh malo pokrenuo. No, u proved-
bi svojih politika Francuska i Velika Britanija od početka su se
bitno razlikovale. Službena je Francuska otvoreno i s puno
emocija govorila o tradicionalnom prijateljstvu sa Srbima, a
njezin predsjednik Franc;:ois Mitterrand oponirao je kritičarima
tadašnje srpske politike, onima koji su osuđivali nasilje i ukazi-
vali kako ga treba zaustaviti. »Volim Srbe, pa što«, bio je njegov
ključni argument. Službena Britanija nije nikada javno izraža-
vala posebnu sklonost, a kamoli posebnu ljubav prema Srbiji,
ali je - kao majstor političkoga menadžmenta - nenametljivo
i naoko neutralno bila najpouzdaniji Miloševićev saveznik u
stvaranju Velike Srbije.
Francuska je politika bila statična, iščekivala je rezultat, svo-
dila se uglavnom na stav utemeljen na povijesnim odnosima.
Ili, kako ju je formulirao Mitterrand početkom kolovoza, uoči
još jednog sastanka Ministarskog vijeća EZ-a na kojemu se ba-
vilo Balkanom: »Sve povijesne datosti ovog stoljeća nalaze se tu
ujedinjene na jednom opasnom terenu. Dvanaestorica nemaju
snagu za bitku ili intervenciju. SSSR, koji ima svojih nacional-
nih problema, neće intervenirati. Mi ne smijemo zanemariti
naša tradicionalna prijateljstva. Za nas, kao i za Rusiju, to je Sr-
50
bija. Slovenija i Hrvatska su više okrenute Njemačkoj.« Dakle,
ne možemo utjecati, navijajmo za prijatelje. Najveća francuska
pomoć Miloševiću bilo je odugovlačenje priznanja Hrvatske. I
u tome je Francuska najglasnije kočila njemačku inicijativu.
No, samo je priznanje efektivno najviše odugovlačila Velika
Britanija.
Od ljeta do kasne jeseni ministri vanjskih poslova Roland
Dumas i Hans Dietrich Genscher, te predsjednik Francois
Mitterrand i kancelar Helmut Kohl, imali su uz učestale razgo-
vore o čvršćem ujedinjavanju EZ-a, čiji su motor bile upravo
Francuska i Njemačka, i stalnu točku spora: priznanje Hrvat-
ske i Slovenije. U svojim je memoarima »Sjećanja« Genscher iz-
brisao njemačko-francuske napetosti i proturječja iz toga raz-
doblja. Tehnički hladno tumačeći kako je Njemačka prije od-
luke o priznanju Hrvatske i Slovenije poštovala sva pravila usu-
glašavanja unutar EZ-a i KESS-a. Dumas o tim sporovima piše
mnogo otvorenije. Već na summitu u Luxembourgu krajem
lipnja, dakle istome onom s kojeg je u Beograd i Zagreb upuće­
na povijesna trojka u misiju posljednje šanse, dolazi do sučelja­
vanja francuskog i njemačkog pogleda na rješavanje krize. Mit-
terrand iznosi kao prioritet poštivanje teritorijalnog integriteta
država (odnosi se na SFRJ), a potom primjenu Pariške povelje o
pravu na samoodređenjeu sklopu postojećih država. Kohl po-
država oprečnu tezu: na prvo mjesto stavlja pravo na samoodre-
đenje. O raspravi koja je nastavljena bez dogovora, Dumas bi-
lježi: »Dok kancelar Kohl govori, Mitterrand sastavlja listu dr-
žava koje će se u budućnosti raspasti, dijelove država koji će tra-
žiti neovisnost. Dodaje mi papir: Moldavija, Lombardija, Slo-
vačka i mnoge druge« (Le fil et la pelote, str. 353). Sjednica se
nastavlja u vrlo napetom ozračju, prisjeća se Dumas. Za veče­
rom ga Genscher pita: »Dakle, Francuska je protiv samoodre-
đenja naroda. Za nas Nijemce to je značajno.« A nekoliko dana
51
poslije: »Genscher od mene ozbiljno traži da odmah priznamo
Hrvatsku i Sloveniju.« Tenzije između dvojice ministara, koji
su privatno bili gotovo prijatelji, onoliko koliko je to u svijetu
međunarodne politike moguće, rastu kako srpski napadi na
Hrvatsku postaju otvoreniji i okrutniji. Polovicom rujna Gen-
scher još otvorenije traži od Dumasa priznanje Hrvatske. »Gen-
scher mi otkriva da ga je prethodne večeri nazvao msgr. Soda-
no, državni tajnik Vatikana (Papin ministar vanjskih poslova).
Telefonirao je u ime Svetog Oca: Priznajte brzo Hrvatsku. Mi
ćemo zadužiti Poljsku i Austriju da vas slijede, a Sveta Stolica će
intervenirati na četvrtome mjestu. Mi to ne možemo učiniti
prvi. Treba, dakle, da prva prizna Njemačka.« »Ja sam mu pre-
nio svoje zaprepaštenje. Rekao sam mu da nisam promijenio
mišljenje, da bi to rano priznanje bilo neoprezno i da bi ohra-
brilo Srbe da postanu još zahtjevniji i ofanzivniji.« Otvorenom
iskazivanju ljubavi unatoč, u uvijek dobro obaviještenom Mi-
loševićevu štabu nisu mnogo računali na francusku podršku,
strahujući da će uskoro popustiti pred njemačkom inicijativom
za priznanje Hrvatske. Procjene su bile utemeljene. Francuska
je tražila kompromis s Njemačkom uoči čvršćeg ujedinjenja
EZ-a i našla ga u međunarodnoj arbitraži: neka pravnici odluče
ono što političari ne mogu. Ideja je bila Francuska, prihvatila ju
je cijela EZ. Komisija sastavljena od eminentnih europskih
stručnjaka za ustavno pravo trebala je dati pravnu dijagnozu
raspada Jugoslavije: je li riječ o secesiji, kao što su tvrdili Srbi, ili
o razdruživanju iz savezne države kao što su tvrdili Hrvati i Slo-
venci. Predsjedavao joj je tadašnji predsjednik Ustavnog suda
Francuske Robert Badinter, po kojoj je i nazvana Badintero-
vom komisijom. Početkom prosinca Badinterova je komisija
ustanovila da se Jugoslavija raspala, da republike koje to žele
imaju pravo na međunarodno priznanje, da se republičke gra-
nice tretiraju kao državne i utvrdila je uvjete za međunarodno
52
priznanje novih država, osobito u pogledu zaštite ljudskih i ma-
njinskih prava. Zaključke je tehnički formulirao francuski pro-
fesor međunarodnog prava Alain Pellee Upitan nekoliko godi-
na kasnije je li bilo kakvih političkih sugestija Komisiji, Pellet
se najprije pravio da ne razumije pitanje, a potom gotovo uvri-
jeđeno uzvratio protupitanjem: »A tko bi se to usudio pred-
sjedniku francuskog Ustavnog suda, gospodinu Badinteru, ili
predsjedniku njemačkog Ustavnog suda, gospodinu Herzogu,
sugerirati kakve zaključke treba donijeti u ustavnom sporu?«
(intervju u Večernjem listu 27.09.1997.) To je bila Francuska.
Politika je uvijek nastajala u nekom čudnom suodnosu osobnih
sklonosti i racionalnih načela, bila je kontradiktorna u sebi i
stoga neefikasna. I uvijek je političko stajalište moralo imati po-
kriće u nekome višem principu. »Egalite, fraternite, liberte«
uvijek je negdje zvonilo u uhu. Badinter je bio Mitterrandov
osobni prijatelj, a njegovo pravno mišljenje bilo je potpuno su-
protno Mitterrandovim željama i (do)tadašnjoj francuskoj po-
litici. Slično se događalo i na terenu. Iako čvrsto prosrpski brifi-
rani u domovini, kada bi se našli na poprištu rata u Hrvatskoj i
poslije u BiH, francuski su diplomati, vojnici i časnici otvarali
oči i mijenjali stajalište. Ne robujući instrukcijama, pretvaraju-
ći se nerijetko u najoštrije kritičare Miloševićeve politike. Pa i
Mitterrandove, koliko im je to pozicija dopuštala.
Dok su Njemačka i Francuska gotovo akademski vodile ra-
spravu »za« odnosno »protiv« priznanja Hrvatske i Slovenije,
Velika Britanija je nenametljivo, ali uvjerljivo vodila krizni
proces. Krajem kolovoza, kada JNA ulazi u otvoreni rat protiv
Hrvatske, EZ saziva Mirovnu konferenciju o Jugoslaviji. Tuđman
je prihvatio odluku bez pogovora, prema sjećanjima svjedoka
osobno vrlo razočaran, znajući da ona odgađa priznanje, a ne
zaustavlja rat. Ali, iz pozicije onoga tko želi pokazati koopera-
tivnost da bi se međunarodno afirmirao i ishodio međunarod-
53
no priznanje, on nije imao izbora. Milošević je odugovlačio s
prihvaćanjem odluke iako je osobno bio sretan zbog nje. Jer,
pružala je mogućnost da samo sudjelovanje na Mirovnoj kon-
ferenciji naplati pravom na više-manje nesmetano osvajanje na
terenu.
»Polazeći od onoga što je rečeno na prošlom sastanku, oce-
njujemo da je za nas mirovna konferencija poželjan i pravi
put... Sada stvari stoje tako da će i Hrvati prije forsirati rat nego
što će konferencija uspjeti«, bilježi Borisav Jović 12. rujna, pra-
vilno procjenjujući prirodu Mirovne konferencije (str. 383).
Na prijedlog predsjedavajuće Nizozemske, koja je (i) u tome
razdoblju pouzdano slijedila britansku politiku, EZ je mirovni
proces povjerila britanskom lordu Peteru Carringtonu. Carrin-
gton je bio majstor za sigurnosna i politička pitanja u mirovnim
procesima. Servirao je rješenja tako vješto da su ih ministri dva-
naestorice više-manje konzumirali bez potpitanja. Većina čak
ni desetak godina kasnije nije bila svjesna što su zapravo progu-
tali u jesen i zimu 1991. Ostali su uvjereni da je to bilo neutral-
no posredovanje EZ-a, a ne tek početak britanskog upravljanja
krizom. Tada u ime Europe. Suradnici su bili polaskani Carrin-
gtonovim znanjem, aristokratskim držanjem i ujednačenim ci-
nizmom prema svim jugoslavenskim stranama. Pokazivao je
nadmoć i prijezir kakav se manje iskusni i manje upućeni po-
srednici nisu usuđivali niti su mogli pokazati. Oni su bili prete-
žito diplomati općeg spektra, koji mogu proizvesti mnogo pa-
pira - ne znajući što je njihova bit i kamo oni vode, koji mogu
izreći mnogo općih floskula - ne znajući što su zapravo rekli.
Carrington je bio vrhunski specijalist. Kada je preuzimao mi-
rovni proces u bivšoj Jugoslaviji, imao je iza sebe funkcije bri-
tanskog ministra obrane, ministra vanjskih poslova, glavnoga
tajnika NATO-a; bio je posrednik u rješavanju problema na
jugu Afrike, poglavito II Rodeziji i njezinu pretvaranju u Zim-
54
babve, a završio je elimu britansku vojnu akademiju Sun-
dhurst. Recept koji je primjenjivao na jugoslavensku krizu bio
je sljedeći: dok srpsko vodstvo i JNA vode osvajački rat protiv
Hrvatske, EZ pod njegovim vodstvom razmatra rješavanje glo-
balne jugoslavenske krize, u koje treba uklopiti i Hrvatsku. Tek
u trenucima kada brutalnost rata dosegne razinu koja se zbog
javnosti više ne može ignorirati, Carrington priprijeti »strana-
ma«, u pravilu Miloševiću, izbacivanjem iz Mirovne konferen-
cije i zatraži poštivanje primirja, koje će bez sankcija biti prekr-
šeno već sljedećeg dana. Mirovna konferencija stvarala je privid
da EZ nešto čini na zaustavljanju rata, a nije stvaralo nikakve
obveze.
U sklopu priprema velike Mirovne konferencije Carrington
u prvoj polovici rujna šalje na terenske razgovore Fitzroya Mac-
leana, dobroga poznavatelja i velikoga prijatelja socijalističke
Jugoslavije, u stvaranju koje je poslije Drugoga svjetskog rata i
sam sudjelovao, i koji je za Drugoga svjetskog rata vodio prvu
savezničku misiju na razgovorima s Titom. U Beogradu je
Macleanova poruka sljedeća: »Za rješenje jugoslavenskog pita-
nja važna je Francuska jer je kolebljiva. Treba nastojati da Fran-
cuska podrži Veliku Britaniju, da zajedno zaustave Nijemce,
kako bi Nijemci zaustavili Hrvate, što bi stvorilo uvjete za pre-
kid vatre i traženje političkog rješenja« Oović, str. 384). Cilj je
dakle: očuvati Jugoslaviju u bilo kojem obliku. U danim okol-
nostima to znači: omogućiti uvećanoj Srbiji da se predstavlja
kao Jugoslavija.
Kada ne želiš riješiti problem, osnuj radnu grupu. To je sjaj-
ni recept za nedjelovanje, koji je preporučao još Churchill. Na-
kon razgovora sa »stranama«, Carrington osniva stalne radne
grupe Mirovne konferencije: vođenje radne grupe za pregovore
o budućim odnosima među jugoslavenskim republikama po-
vjerava britanskom ambasadoru Brianu Croweu; grupu za
55
ljudska prava i manjine njemačkom ambasadoru Geertu Ahren-
su; grupu za ekonomsku suradnju francuskom diplomatu Jea-
nu Duriexu, a briga o pravnim aspektima pregovora i mogućih
dogovora povjerena je britanskom pravniku Henryju Darwi-
nu. Formalno, tri su najmoćnije europske države zadovoljene
- imaju svoje predstavnike. Radne su grupe usmjerene na opća
pitanja, irelevantna u vrijeme otvorenoga rata u Hrvatskoj. A
one koje bi, eventualno, mogle imati dodira sa stvarnošću ili
budućim političkim razvojem, poput radnih grupa za buduće
odnose među republikama ili za aktualna pravna pitanja - u
pouzdanim su britanskim rukama.
U sljedeća dva mjeseca lord Carrington poziva nepostojeće
Predsjedništvo nepostojeće SFRJ, vojne zapovjednike i sve re-
publičke predsjednike u Haag, Bruxelles, Strasbourg i Ženevu
da bi razgovarali o generalnom mirovnom planu. Dok topovi
JNA nesmiljeno tuku po hrvatskim gradovima približavajući se
ciljnoj liniji Karlobag-Karlovac-Viro-vitica, u sklopu Mirov-
ne konferencije raspravlja se o modelima budućega povezivanja
jugoslavenskih republika i njihovoj ekonomskoj suradnji. Dok
paravojne jedinice hrvatskih Srba potpomognute JNA i para-
vojskama pristiglim iz Srbije, ubijaju i protjeruju Hrvate, et-
nički čisteći područja planirane Velike Srbije - Mirovna se
konferencija najviše bavi time kako u budućnosti zaštititi ljud-
ska i manjinska prava lokalnih srpskih zajednica u Hrvatskoj da
ne bi imale razloga za zabrinutost. Kada se Milošević ili zapo-
vjednik JNA Kadijević uvrijede zbog neke primjedbe, bojkoti-
raju sljedeće sastanke posvećujući se radovima na terenu. Ljut-
nja ih prođe tek kada procijene da bi njihov bojkot mogao iza-
zvati međunarodno priznanje Hrvatske.
Carringtonova čvrsto strukturirana Mirovna konferencija
jamčila je da će mirovni pokušaji potrajati barem nekoliko mje-
seci. Zapadni vojni analitičari davali su Hrvatskoj šanse samo
56
nekoliko tjedana da izdrži napade neusporedivo nadmoćnije
JNA. Prema prognozama, trebala je pasti prije nego što proces
završi. Na britansko-američkuinicijativu, Vijeće sigurnosti 25.
rujna donosi rezoluciju o embargu na uvoz oružja za cijelu Ju-
goslaviju. Rezolucija u tome trenutku pogađa jedino Hrvatsku.
Srbi i JNA imali su i viška oružja. Hrvati su imali mnogo elana i
- nisu imali izbora. Dolaskom bivšega šefa ratnoga zrakoplov-
stva JNA, generala Antuna T usa, na čelo glavnoga stožera HV,
Hrvatska vojska postaje sve organiziranija i nastoji se domoći
oružja iz garnizona JNA, smještenih u hrvatskim gradovima,
blokirajući ih. Tada ponovno Mirovna konferencija priskače u
pomoć Srbima. Ioni je znaju koristiti u vlastitu interesu, mno-
go bolje nego u međunarodnim poslovima neiskusno hrvatsko
vodstvo. Kadijević i Milošević nameću deblokadu vojarni u hr-
vatskim gradovima kao ključnu temu konferencije i traže da se
vojska iz njih izmjesti zajedno s oružjem na krizna područja.
Značilo je to: pustiti JNA zajedno s oružjem iz gradova, u koji-
ma je blokirana i nemoćna, na ratna područja s kojih će napa-
dati te gradove i učvrstiti dotad osvojeno. Tuđman traži da se
JNA potpuno povuče. Carrington saziva konferenciju, fan-
tomsko Predsjedništvo fantomske Jugoslavije (Stjepan Mesić,
Branko Kostić, Borisav Jović, Bogić Bogićević, Vasil Tupur-
kovski, Jugoslav Kostić i Sejdo Bajramović), uz prisutnost
Tuđmana i Miloševića, potpisuje naoko kompromisni spora-
zum, prema kojemu »treba što prije evakuirati sve blokirane vo-
jarne u smjeru evakuacije izvan Hrvatske«. To je jedan od kon-
troverznijih sporazuma koje je hrvatski predsjednik ikada pot-
pisao. Potpisao je zapravo okupaciju vlastite zemlje. Jer, spora-
zum dopušta tumačenje sukladno srpskim zahtjevima: da se
JNA, zajedno s oružjem, povuče na već osvojeni hrvatski terito-
rij. Dakle, unutar granica buduće Velike Srbije. Hrvatski je voj-
ni vrh bio bijesan - u vrijeme najjače srpske agresije Hrvatska
57
je potpisom gubila već osvojeno oružje i dobivala novoga pro-
tivnika koji je već bio neutralizirano »Nijedan vojnik ne bi pot-
pisao takav sporazum«, komentirao je nekoliko godina kasnije
general Imra Agotić, poslije potpisivanja sporazuma glavni hr-
vatski pregovarač za izmještanje JNA iz blokiranih vojarni. Do-
duše, Tuđman nije nikada osobito pažljivo čitao ono što potpi-
sUJe.
Ali i sastav sudionika pregovora bio je takav da je Tuđmanu
bitno sužavao manevarski prostor.
Bila je to jedna od tipičnih zamki Carringtonove mirovne
kuhinje: o pitanju koje se ticalo samo napadnute Hrvatske tre-
balo se usuglasiti pet predstavnika napadača (srpski predstavni-
ci), dvojica kojima je bilo svejedno (BiH i Makedonija) i dvoji-
ca predstavnika napadnutih (Hrvatska). Slovenski su predstav-
nici tada već, politički pragmatično, bojkotirali konferenciju.
Formalno, takav je sastav legalan jer je SFRJ još uvijek priznata
država, a Hrvatska nije. Napadnuta i slabija, Hrvatska je - od-
lukom predsjedavajućega Carringtona - u takvom sastavu
stavljena u najgoru pregovaračku poziciju. Ne pristanu li hrvat-
ski predstavnici potpisati ono o čemu su ostali suglasni, dobiva-
ju status nekooperativne strane, strane koja bojkotira dogovor.
Njemačka, koja traži međunarodno priznanje Hrvatske, gubi
argumente jer Hrvatska bojkotira proces. Takav model mirov-
nih pregovora, koji u biti daje mirovnu legitimaciju osvajaču,
poslije je često primjenjivan u Hrvatskoj, a osobito u BiH. Dok
na prvi pogled sve izgleda vrlo nepristrano i izbalansirano.
Njemačka, Francuska i Velika Britanija nastojale su pridobi-
ti ostale članice EZ-a za svoju političku opciju. Njemačka, koja
je zagovarala priznanje Hrvatske i Slovenije kao politički dopri-
nos zaustavljanju rata, još je u rujnu za politiku priznanja pri-
dobila Italiju. Hans-Dietrich Genscher uvjerio je Giannija de
Michelisa. Na jesen lobirala je među zemljama Beneluxa, od
58
kojih je osobito Nizozemska bila vezana za britansku vanjsku
politiku, i bilo ih je teško odvojiti. Ključni su, čini se, bili izvje-
štaji nizozemskih predstavnika s terena, ambasadora Wynaen-
dsa, koji je bio posebni izaslanik EU, i ambasadora Van Houte-
na, koji je predsjedao europskim promatračima u zagrebačkom
Hotelu »1«. Njemačka je lobirala i kod nečlanica: Svedske, Polj-
ske, Islanda, Češkoslovačke ... Agilni šefdiplomacije Hans Die-
trich Genscher, po kojemu su nakon priznanja u Hrvatskoj na-
zivali kafiće, provodio je zapravo politiku saveznoga kancelara
Helmuta Kohla. Imali su podršku i njemačke javnosti i nje-
mačkih medija, osobito kako je rat protiv Hrvatske postajao sve
suroviji. Njemačka je obavila najveći dio posla političkog lobi-
ranja za priznanje Hrvatske. Tehnički precizno, korak po ko-
rak, odluku po odluku EZ-a, utirala je put. Izvan EZ-a najgor-
ljivija je zagovornica priznanja bila Austrija, osobito njezin mi-
nistar vanjskih poslova Alois Mock, koji i vrlo izravno pomagao
ad hoc okupljenoj hrvatskoj diplomaciji da se uopće snađe na
međunarodnoj sceni, dogovarao im razgovore sa svojim kole-
gama u Europi. Iz pozadine je jednu od presudnih uloga, kroz
utjecaj Katoličke crkve na europske države odigrao Vatikan.
Ponajprije papa Ivan Pavao II. i njegov sugovornik u Hrvat-
skoj, kardinal Franjo Kuharić.
Među protivnicima priznanja Hrvatske u jesen 1991. našao
se i tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović,
koji je apelirao na države EZ-a da ne priznaju Hrvatsku. Naiv-
no vjerujući da će se Milošević namiriti na Hrvatskoj i da će
BiH ostati pošteđena rata. Bilo je to Miloševićevo taktičko
umijeće: uvijek je imao samo jednoga protivnika, s ostalima je
pregovarao. Tadašnji SSSR u raspadanju, zaokupljen vlastitim
brigama, na čijem je čelu još uvijek bio otac perestrojke i gla-
snosti, a poslije njihova žrtva, Mihail Gorbačov, nije se ničim
protivio priznanju, niti je aktivno pomagao Srbe. Stoviše, kako
59
bilježi Mario Nobilo (M. Nobilo, Hrvatski feniks, str. 176),
upravo je Gorbačov poslao, kasno u noći 6. listopada, upozora-
vajuću poruku predsjedniku Tuđmanu i tadašnjem hrvatskom
premijeru Franji Greguriću: »Imamo informaciju da će u naj-
skorije vrijeme ONA) napasti velike industrijske centre pa čak i
glavni grad Hrvatske - Zagreb... To bi nesumnjivo dovelo do
nagle oštre svjetske osude i odgovarajuće reakcije u svijetu... U
ovom uznemirujućem trenutku sovjetsko se rukovodstvo obra-
ća rukovodstvu Jugoslavije i višoj komandi Jugoslavenske na-
rodne armije s neodgodivim pozivom da pokažu maksimalnu
odgovornost i suzdržanost da se ovaj rat ne proširi, već da se od-
mah zaustave vojna djelovanja i da dođe do bezuvjetnog i pot-
punog pridržavanja sporazuma o prekidu vatre.« Sljedećeg
dana izvršen je atentat na hrvatskog predsjednika. Lovac JNA
ispalio je rakete precizno usmjerene na blagovaonicu Banskih
dvora, njegova tadašnjeg sjedišta. U Banskim su dvorima u to
vrijeme, na sastanku s Tuđmanom, bili i Stipe Mesić i Ante
Marković. Bilo je to dan uoči isteka moratorija na hrvatsku De-
klaraciju o neovisnosti. To je onaj moratorij koji je potpisan na
Brijunima tri mjeseca ranije, pod patronatom europske trojke,
a koji je antologijski Jacques Poos prokomentirao antologijski:
»Situacija u Jugoslaviji je pod kontrolom. Nikad institucije
EZ-a nisu bile tako brze, odlučne i adekvatne.«
Atentat nije uspio zahvaljujući banalnoj slučajnosti -
Tuđman, Mesić i Marković toga su dana preskočili desert i po-
vukli se na nastavak razgovora u Tuđmanovu radnu sobu. »Da
samo ostali u blagovaonici još samo na kavi, vjerojatno bismo
svi bili mrtvi«, procjenjuje osam godina poslije Mario Nobilo.
»Bio je to jedan od rijetkih trenutaka kada je Tuđman javno
pokazivao emocije. Mislim da ga nikad nisam vidio toliko po-
tresenog, na rubu suza, i toliko prkosnog, kao dok je razgledao
razrušene Banske dvore poslije raketiranja«, sjeća se Nobilo.
60
Hrvatski je sabor sljedećega dana, zasjedajući na tajnome mje-
stu - za koje su, doduše, znali barem svi informiraniji hrvatski
novinari - jednoglasno skinuo moratorij s Deklaracije o neo-
ViSnOSti.
EZ je donijela odluku o priznanju Hrvatske i Slovenije na
dramatičnoj sjednici Ministarskog vijeća, na kojoj su ponovno
ogoljene političke razlike triju najjačih država. Njemačka je
tehnički precizno pripremila argumentaciju i obavila prethod-
na lobiranja među članicama u tolikoj mjeri da je za donošenje
odluke o još jednoj odgodi priznanja bilo teško pronaći uvjer-
ljiv razlog. »Iznova sam objasnio da je na kocki vjerodostojnost
EZ-a, da je očito kako jedino Srbi pokušavaju izbjeći sporazum
i da bi daljnje odgađanje zato djelovalo baš kao ohrabrenje da
nastave osvajački rat protiv Hrvatske. Ali, da se primjena sile ne
smije ni u kom slučaju nagraditi. I što bi napokon moglo do-
krajčiti rat u Hrvatskoj ako ne priznanje te države i tako inter-
nacionalizacija?«, piše Genscher u »Sjećanjima«, minimiziraju-
ći dramu koja se događala iza zatvorenih vrata. Napominje tek
da su, uza sve više pristaša priznanja, neki kolege ministri bili i
nadalje »rezervirani«, apostrofirajući posebno tek šefa grčke di-
plomacije koji se pribojavao makedonskoga zahtjeva za prizna-
nje. T o je bila Njemačka - uporna, organizirana, tehnički pre-
cizna, u retorici vrlo samozatajna. Prikrivajući tko su bili uisti-
nu najveći protivnici priznanja. U jednom je trenutku Gens-
cher otvoreno najavio da će Njemačka priznati Hrvatsku prije
Božića, kako je obećala i odlučila, bez obzira na ostale članice.
Odluka je donesena u zoru sljedećeg dana. Bila je to noć u kojoj
je Njemačka osvojila političku težinu u EZ-u, koja je bila raz-
mjerna ekonomskoj snazi.
Iz kuta francuske diplomacije, ta je briselska noć između 16.
i 17. prosinca bila gotovo eksplozivna, da bi završila francuskim
kompromisom: »Ministri vanjskih poslova su se umalo raspali
61
oko jugoslavenskog dossiera, prije nego što su našli kompromi-
snu formulu. Hans Dietrich Genscher, vrlo nervozan, napušta-
o je pregovarački stol svakih četvrt sata da bi telefonirao kance-
laru Kohlu. Završili smo usvajajući francuski prijedlog proce-
dure u dvije faze« (Dumas, str. 355). U prvoj fazi, do 23. pro-
sinca republike koje su željele priznanje trebale su podnijeti za-
htjeve. Prije svega, trebale su udovoljiti uvjetima zaštite manji-
na, koje je uobličila Badinterova komisija. I, budu li uvjeti ispu-
njeni, priznanje će uslijediti 15. siječnja 1992. To je ponovno
bila Francuska, zadovoljna što je prihvaćen njezin prijedlog.
Pokazala je izrazit smisao za dramu i uživala pridonoseći rasple-
tu. Kada je trebalo birati, europska budućnost bila joj je bitnija
od povijesnoga prijateljstva prema Srbima.
Velika Britanija došla je na sastanak odlučna spriječiti dono-
šenje odluke o priznanju. Kao jasnu poruku, umjesto ministra
vanjskih poslova Douglasa Hurda, na sastanak Ministarskog
vijeća poslali su njegova zamjenika Douglasa Hooga. Britanska
je stajališta pokušao nametnuti lord Carrington, s pretpostav-
ljeno neutralne pozicije predsjedavajućega Mirovne konferen-
cije. Tumačio je kako već prvi paragraf njegova plana nudi per-
spektivu osamostaljenja republikama koje to žele, ali tek nakon
što se postigne opće rješenje. Uvjeravao je ministre da će obeća­
no priznanje uništiti mirovni proces. »Rekao sam vrlo oštro
kako osjećam da je tajming za priznanje pogrešan. Naglasio
sam kako bi prerano priznanje torpediralo Mirovnu konferen-
ciju. Nije bilo načina da se nakon toga nastavi konferencija. To
više ne bi imalo smisla. I da, ako priznaju Hrvatsku i Sloveniju,
moraju pitati i ostale da li žele svoju neovisnost. A ako pitaju
Bosance žele li neovisnost, oni će, oni će nužno morati reći da i
to će značiti građanski rat (u Bosni) ...« (Death ofYugoslavia, str.
220).
Carrington ni tada ni godinama poslije nije skrivao ljutnju
zbog toga što je Njemačka isforsirala priznanje:
62
»Činilo mi se da nakon toga više nema smisla nastavljati s
konferencijom. Dvije su zemlje dobile neovisnost i nakon toga
više nisu imale interesa za daljnju proceduru, a nisam pretpo-
stavljao da bi i Srbi mogli biti zainteresirani. Jedina nagrada
koju smo mogli dati bilo kome, da se složi s bilo čime, bilo je u
krajnjoj liniji priznanje njihove neovisnosti. Inače nema mr-
kve« (str. 221).
Lord nijednom riječju ne spominje granice, ni njihovu ne-
promjenljivost silom. U njega nema mjesta poruci da osvajanja
neće biti nagrađena. Štoviše, uopće nema osvajanja, ni napada-
ča ni napadnutog, kao ni etničkog čišćenja - ničega od onoga
o čemu su tako nedvosmislene i očajničke izvještaje pisali eu-
ropski promatrači iz zagrebačkoga Hotela »1«. Ne spominje ni
zaustavljanje rata u Hrvatskoj. Vrhovni je princip - održati
Mirovnu konferenciju i održati sve strane zainteresiranima za
sudjelovanje na Mirovnoj konferenciji. Hrvatsku - time što će
možda biti međunarodno priznata jednoga dana, ako bude su-
rađivala na Mirovnoj konferenciji. Srbiju - time što je mo-
gućnost promjena granica i zadržavanja osvojenoga ostala vrlo
otvorena. BiH - strahom od rata i mogućnošću da ga izbjegne,
preda li se Miloševiću.
Carringtonova Mirovna konferencija bila je nedvosmislen
europski diplomatski okvir za stvaranje Velike Srbije: Hrvatska
do linije Karlobag-Karlovac-Virovitica, cijela BiH i cijela Ma-
kedonija. A da EZ toga nije bila svjesna. I nakon što je 1992.
godine Mirovna. konferencija EZ-a odumrla, uvelike britan-
skim zaslugama, i spojena s UN-om u Mirovnu konferencijU o
bivšoj Jugoslaviji (ICFY) - britanski je model rješavanja jugo-
slavenske krize u biti ostao isti.
Apsurdno, ali mnogi političari, novinari i publicisti, koji su
bili izrazito antimiloševićevski orijentirani i koji su vidjeli
uzrok rata u politici stvaranja Velike Srbije, prihvatili su Car-
63
ringtonove teze o preuranjenom priznanju Hrvatske i njegovu
kritiku njemačke politike kao aksiom. Uopće se ne propitujući
što bi se dogodilo da je priznanje izostalo? Zbog upornoga po-
navljanja, teza o preuranjenu priznanju postala je istina u koju
su uspjeli uvjeriti čak i dio njemačke lijeve političke scene. I
njome su pothranjivali njemački kompleks krivnje u sljedećem
Miloševićevu ratu - u BiH. Genscher je to sažeo u »Sjećanji­
ma«: »Priznanje Hrvatske i Slovenije nije dovelo do eskalacije
rata, kako su se pribojavali neki moje kolege. Naprotiv: pred-
sjednik Milošević proglasio je 9. siječnja 1992. završenim rat u
Hrvatskoj i protiv Hrvatske pa su oružani sukobi prestajali. To
što je Milošević mogao jednostrano proglasiti rat završenim,
koj i je time i završio, pokazuje tko je taj rat poveo. N eprijatelj-
stva su počela jedino od Srbije, zbog čega ih je jedino on mogao
obustaviti jer Srbija je u to vrijeme već držala pod okupacijom
trećinu hrvatskog teritorija. Ane obramo.«Ali, već Joschka Fis-
cher nije vjerovao Genscherovim, nego Carringtonovim riječi­
ma.
U jesen 1991. EZ, zahvaćena euforijom čvršćeg ujedinjenja,
propustila je ono čemu je deklarativno težila - postati jamac
europske sigurnosti. Bila je to prilika koja se za EZ/EU više
neće ponoviti. I nije bila osobito zahtjevna. »U neformalnim
razgovorima europski promatrači su nas znali pitati što bi mo-
gla EZ učiniti«, sjeća se tadašnji glavni hrvatski vojni pregova-
rač, generalImraAgotić. »Govorili smo im ono što su i sami do-
bro znali: priznajte nas i srušite mostove na Dunavu da Srbija
ne može slati u Hrvatsku vojnike i vojnu tehniku. U ranu jesen,
u jeku napada na Vukovar, možda bi bilo dovoljno samo pri-
znanje i nekoliko brišućih letova iznad tog područja, kojima bi
se demonstrirala odlučnost.« Procjene tadašnjega zapovjednika
francuskih kopnenih snaga, kasnijeg zapovjednika Unprofora,
generala Jeana Cota nešto su zahtjevnije. Prema njemu, u listo-
64
padu 1991. rat se mogao zaustaviti s tri broda, tridesetak aviona
i 3000 vojnika oko Vukovara i Dubrovnika (La derniere guerre
balkanique, str. 121).
Ali, EZ tada objektivno nije mogla dići nijedan avion. I to ne
zbog toga što nije bilo unaprijed utvrđenih pravila, niti što nije
imala kerozina, nego zato što nije imala vodstvo. Njezine su čla­
nice bile interesno podijeljene, a odlučivalo se konsenzusom.
Očekivati vodstvo od EZ-a jednako je neutemeljeno kao što je
bilo očekivati od Ante Markovića da spasi i mirno reformira
bivšu Jugoslaviju. Da bi se ta očekivanja ostvarila, trebalo bi
promijeniti temelje EZ-a, odnosno bivše J ugoslavije. To su na-
prosto kalkulacije s onu stranu realnosti. I SAD su to dobro
znale pa su puštale EZ da, uz pouzdanu britansku opstrukciju,
sama razbije svoju tadašnju pretencioznu ideologiju - europ-
ska sigurnost Europljanima. U tome trenutku Britanci su im
bili pouzdani saveznici. Na mala vrata u europsku su krizu već
uvodili UN. Jedino je Jacques Poos ostao entuzijast do kraja.
Kada je već bilo posve bjelodano da se EZ slomila na jugosla-
venskoj krizi, on je i dalje predano obilazio novinare koji su
pratili mirovne pregovore u Haagu i Bruxellesu da poruči »ne-
što važno« onima koji su imali dovoljno pristojnosti da ga saslu-
šaju. Da im on kaže kako je to »europska stvar« i »kako je Euro-
pa pokazala da može riješiti krizu«.
65
 HRVATSKA U ZRCALU
Sudnica Međunarodnogakaznenog suda za bivšu Jugoslaviju,
sedam godina poslije. Sudac Richard May trudio se zadržati
suze. Britanskoga suca Maya zvali su odmila u sudu i sudac za
vješanje. Dijelom zbog njegova gotovo neprobojnog lica -
maske, na kojemu se nikad nije mogao vidjeti nikakav osjećaj,
nikakav znak da su ga dirnule stravične priče o mučenjima i
ubojstvima koje je slušao svakodnevno. Dijelom je nadimak
dobio i zbog vlastitoga prezrivog odnosa prema svima koji su
dolazili iz tamo nekih balkanskih državica, ma što bili: optuže-
nici, svjedoci, odvjetnici...
Na stolici za svjedoke sjedio je Vladimir Leopold Veber, sre-
dovječan gospodin iz Vukovara. Američki tužitelj Clint Willi-
amson navodio ga je da priča o svome sinu. I otac je mirno pri-
čao: Siniši su bile 22 godine, bio je sportaš, aktivno je trenirao
veslanje u vukovarskome veslačkom klubu, pripremali su se za
osvajanje medalje na nekom prvenstvu... Kada je JNA napala
grad, priključio se obrani. Posljednji put otac ga je vidio 19.
studenoga 1991. u vukovarskoj bolnici, gdje je ranjen ležao.
N akon što ga je JNA odvela iz bolnice, Siniša je nestao. Otac je
čuo da je viđen na Ovčari - farmi na kojoj su zarobljenici iz vu-
kovarske bolnice mučeni, ubijani i pokapani u masovnu grob-
66
nicu. No, uz neizvjesnost i strepnju, sve do veljače 1997. posto-
jala je i nada. »Nadao sam se ipak da mi je sin možda kao zaro-
bljenik na prisilnom radu u nekom rudniku u Srbiji.« Tada je
pozvan na identifikaciju na patologiju na zagrebačkoj Šalati.
Prepoznao je Sinišu po ostacima veste i zubnim plombama. Pa-
tolog ga je prilično neočekivano upitao: »Je li vaš sin možda bio
sportaš?«
»Zašto vas je to pitao? Je li našao nešto neobično?« vodio je
priču tužitelj. »Mišići su mu od intenzivnog treninga bili toliko
jaki da su spljoštili kost u predjelu listova«, objasnio je otac, go-
tovo nestvarno mirno, kao da je pod jakim utjecajem sedativa.
Sucu Mayu drhtala je brada, vidjelo se da se s naporom kontro-
lira. »Je li Siniša imao još nešto po čemu biste ga mogli prepo-
znati?« vodio je dalje tužitelj. »Da, nosio je oko vrata lančić s
pločicom, poklon za rođendan tek nekoliko mjeseci prije smr-
ti.« Tužitelj je iz vrećice izvadio dokaz i položio ga pred oca-
lančić s pločicom. Bio je to Sinišin lančić. Vladimir Lepold Ve-
ber izgledao je kao što je mogao izgledati bilo koji urar, učitelj
ili lokalni službenik u u Ujedinjenom Kraljevstvu. Imao je pre-
zime koje Europa razumije. Ništa na njemu nije podsjećalo na
»les Croates«, riječi koja je prijateljici francuskog jezikoslovca
Paula Gardea još davno prije rata zvučalo tako »graktavo« daje
zaključila kako su »sigurno zločesti ti Hrvati« (Paul Garde, Zi-
vot i smrtJugoslavije, Ceres, Ziral, 1996., str. 375). Siniša se nije
bavio bacanjem kamena s ramena ili kakvim drugim egzo-
tičnim balkanskim sportom. Trenirao je veslanje. Baš kao stu-
denti s Oxforda i Cambridgea za svoje godišnje nadmetanje. A
kad je napadnut Vukovar, pridružio se obrani jer je to u tom
trenutku bio jedini častan izbor. Bila je to priča koju je svaki
obrazovaniji Europljanin mogao razumjeti, s kojom se mogao
poistovjetiti i u kojoj je bilo savršeno jasno tko je tko.
U Hrvatskoj ni tada, a ni poslije nitko nije umio uobličiti i
posredovati tako jasnu sliku o prirodi rata. Štoviše, uopće nije
67
postojala svijest da je to bitno, zapravo najbitnije. I da bi se time
netko trebao ozbiljno i sustavno baviti. Slučaju i privatnoj ini-
cijativi bila su prepuštena tri najvažnija oblika stvaranja slike o
ratu u Hrvatskoj: odnos prema stranim medijima, odnos pre-
ma europskim promatračima i političko lobiranje. A diploma-
cija je tek stvarana, i to na prilično osoben način.
U tome je pogledu Hrvatska bila upravo idealan laboratorij,
čak vrlo anegdotalan. Nakon slovenskog, medijski izuzetno
uspješnoga ratnog projekta, s jasnim napadačem i napadnutim,
u kojemu je JNA bila retrogradni i beskrupulozni Golijat, a slo-o
venska TO David - što baš i nije sasvim odgovaralo istini -
Hrvatsku je rat zatekao bez projekta. I dok su slovenski medij-
ski stratezi uspješno plasirali sliku maloga europskog naroda
koji se bori za svoju samostalnost protiv komunističke JNA, s
mladim i modernim ministrom informiranja Jelkom Kacinom
u ulozi glasnogovornika - Hrvatska nije imala ni strategiju, ni
stratega, ni glasnogovornika, a ni ministra informiranja koji bi
stranim novinarima mogao dati barem osnovne informacije na
engleskom. Strani dopisnici, koji su se nakon slovenskoga rata
selili u Hrvatsku, bili su doslovce prepušteni sebi i sklapali su
slike prema vlastitu dojmu i izboru. A izbor detalja bio je uisti-
nu velikog raspona - od pokolja po selima i otvorenoga rata
JNA, do groteskne garde u crvenim kvazipovijesnim uniforma-
ma, koja je s puškama s bajunetama dežurala pred predsjed-
ničkim uredom, izmjenjivala se uza zvuke bubnjeva i uvijek
bila idealan prizor za ismijavanje Tuđmanova poimanja države.
Rat je već bio u punom jeku kad je Hrvatska dobila ministra
informiranja koji govori engleski - Branka Salaja. Bilo je to ti-
pično hrvatsko imenovanje. Prema Salaju, bivšem hrvatskom
disidentu koji je živio u Švedskoj, Tuđman mu je još u ranu je-
sen ponudio da bude ministar informiranja, ali on se zahvalio
»jer ne zna biti ministar« i vratio se u Švedsku. Tjedni su prola-
68
zili, rat je postajao sve okrutniji, informacije o njemu sve kon-
fuznije, pa se Salaj vratio u Hrvatsku i ipak postao ministar. Ali,
za razliku od Jelka Kacina u Sloveniji, koji je bio dio projekta
slovenske vlade, Salaj je bio sam svoj projekt. Najviše se bavio
stranim dopisnicima i improvizirao u improviziranom press-cen-
trn u zagrebačkom hotelu »Intercontinentak Jedina tri kom-
pjutora dobili su, sjeća se desetak godina poslije, ljubaznošću
humanitarne organizacije iz Saudijske Arabije, kojoj je dao do
znanja da bi mu to bila najdraža humanitarna pomoć. S novi-
narima je, bez ikakvih posebnih instrukcija, radio kako je misli-
o da bi trebalo. »Princip nam je bio: nikada novinaru svjesno ne
plasirati laž! Nastojali smo im pomoći da vide što se događa.
Sada vidim da smo pretjerivali puštajući ih svuda na frontove.
Mnogo ih je poginulo zbog njihova, ali i našeg neiskustva«,
ocjenjuje on s distance od desetak godina.
Prije toga stranim se dopisnicima bavio Tuđmanov glasno-
govornik i savjetnik za vanjsku politiku Mario Nobilo. Tako-
đer po instinktu, bez neke posebne PR strategije. »Imali smo
pozitivnu energiju i dobar cause, uvjerenje da se borimo za pra-
vu stvar. Vodili smo novinare svuda, nastojeći biti transparen-
tni. Mislim da je bitno bilo pokazati im da smo mi žrtve«, sjeća
se dvanaest godina poslije Nobilo. Ali, biti žrtva nije dovoljno
te može čak dosaditi i postati odbojno. Slike masakriranih ljudi
i seoskih žena koje nariču nad leševima, koje su prvih mjeseci
dolazile iz Hrvatske na zapadne ekrane i novinske stranice, više
su pogodovale stvaranju slike o okrutnim zaraćenim plemeni-
ma nego žrtve s kojom se suvremeni Europljanin mogao poi-
stovjetiti. Tek padom prethodno razorenoga Vukovara i napa-
dima JNA na povijesnu jezgru Dubrovnika Hrvatska je bila
percipirana kao žrtva, a JNA kao agresor. I to zahvaljujući po-
najviše divljaštvu jugoslavenske vojske i srpskih paravojski.
69
 Uistinu osobena komedija zabune događala se u zagre-
bačkom Hotelu »1«, u kojemu su bili smješteni europski pro-
matrači. U hotel je počela pristizati europska vojno-obavještaj-
na elita. Čim su stigli, počeli su montirati vlastite antene po
prozorima soba. U istom je hotelu bilo sjedište, upravo zbog
njih osnovanog, Hrvatskog ureda za vezu s europskom proma-
tračkom misijom. Normalno bi bilo očekivati da je promatrači­
ma za pružanje usluga vođenja i prevođenja namještena hrvat-
ska obavještajna elita. S klasičnim asortimanom obrade stranih
obavještajaca: piće, hrana, zabava, seks. Bilo bi očekivano da
među prevoditeljicama budu i prevoditeljice s posebnim zada-
cima. Očekivati nešto tako normalno jest, dakako, pogrešno.
Prije svega, u hrvatskome državnom vrhu nije uopće bilo
osviješteno tko su zapravo promatrači, što rade i koliko je nji-
hova uloga bitna za kreiranje politike njihovih vlada. A, osobi-
to, nikomu nije padalo na pamet da bi se s njima možda trebalo
igrati nekih obavještajnih igara. Bili su uglavnom percipirani
kao Europljani koji dolaze internacionalizirati krizu pa već
zbog takve misije oni rade gotovo više za Tuđmana nego za svo-
je vlade jer mu pomažu u internacionalizaciji. I s kojima se ne
treba posebno baviti, možda im tek malo logistički pomoći da
vide što se događa. Malo ih podučiti hrvatskoj povijesti, što je
Tuđman držao vrlo bitnim, predočiti im kulturno naslijeđe da
se uvjere kako su Hrvati star i kulturan narod. Doduše, na hr-
vatskoj strani u to se vrijeme i nije imao tko igrati sofisticiranije
špijunske igre s međunarodnim predstavnicima.
U red su, na volonterskoj osnovi, preuzele dvije dame. Ljerka
Mintas-Hodak, tadašnja Tuđmanova savjetnica za pomorstvo
i turizam, postala je predstojnica ureda. Jer, turizam se u to rat-
no doba nešto umrtvio. Verica Varga, brokerica iz Kanade koja
se zatekla u Hrvatskoj na ljetovanju, postala je operativna šefica
Ureda. Nakon što je ponudila pomoćTuđmanovu uredu, jedi-
70
na provjera koju je gđa Varga prošla prije preuzimanja dužnosti
bilo je pitanje: može li rano ustati? Rekla je da može i dobila pri-
liku besplatno voditi Ured. Ured su ustrojile prema vlastitim
zamislima: upućivale su javne pozive građanima koji znaju stra-
ne jezike i žele pomoći, testirale potom njihovo znanje jezika,
povijesti i zemljopisa. Oni koji su prošli imali su priliku volon-
tirati kao prevoditelji i vodiči. U hotelu na kraju grada okupilo
se tada vrlo šaroliko društvo studenata, njihovih asistenata i
profesora, turističkih vodiča, ali i direktora znanstvenih institu-
ta i akademika.!' kako se svi dvanaest godina poslije gotovo s
nostalgijom sjećaju - gotovo nemjerljiva količina pozitivne
energije. Svi su željeli - učiniti nešto. Već u prvim natječajima
u prevodioce volontere prijavili su se i Miroslav Tuđman, naj-
stariji predsjednikov sin, tada profesor informatike na Filozof-
skom fakultetu; Ivo Goldstein, tada mlad povjesničar; Ivan Ši-
monović, tada asistent na Pravnom fakultetu; studenti koji su
kasnije postali uspješni diplomati ili znanstvenici poput Maje
Bakran, Tomislava Thura. Siniše Petrovića, ali i akademici po-
put Vlatka Silobrčića -ljudi koji su poslije bili na dijametral-
no suprotnim političkim pozicijama. Upravo je akademika Si-
lobrčića gđa Varga zatekla, dolazeći na posao jednoga jutra,
kako disciplinirano čeka prevodilački zadatak sjedeći sam u ho-
telskom holu. Večer prije toga nazvali su ga iz Ureda: »Vlatko,
možeš doći sutra rano, trebamo hitno prevoditelja!« Onaj tko je
zvao, vjerojatno neki student, pojma nije imao tko je Vlatko.
Poslije se prevoditeljska jezgra svela na 120-ak studenata i stu-
dentica. Bez akademika.
Prva su iskustva bila zbunjujuća.
»Pucalo se na istoku i jugu, a oni su tražili da ih vodimo po
sjevernoj Hrvatskoj. Dok sam ja pričao o kralju Tomislavu i
knezu Višeslavu, oni su bili zainteresirani za mostove, zaustav-
ljali se i slikali ih sa svih strana. Zanimale su ih vojarne, zaustav-
71
ljali se i slikali ih sa svih strana«, sjeća se jedan od prvih prevodi-
telja - vodiča iz Hotela »1«. Tek puno kasnije shvatio je zašto
su ih mostovi i vojarne zanimali više od kralja Tomislava.
Prava iskušenja za volontere iz Hotela »1« počela su u rujnu,
kada je mandat promatračke misije proširen sa Slovenije na Hr-
vatsku, u kojoj se rat rasplamsavao, i kada su počela prevođenja
u blizini fronte. Znali su se vraćati u šoku. Gđa Varga sjeća se
Ive Goldsteina koji je, nakon prevođenjapregovora sa srpskom
stranom u tada već vrlo razrušeno m Turnju kod Karlovca, do-
šao sa suzama u očima reći da on to više ne može raditi.
U posebno osjetljivim prigodama na prevodilačke je poslove
odlazila i šefica Varga. Tako su je jednoga jutra zamolili da ide
prevoditi pregovore s JNA i promatračima na zagrebačkom ae-
rodromu kako bi se našla pri ruci dan ranije imenovanom po-
moćniku ministra policije, Ivanu Jarnjaku, jer će se uz iskusniju
prevoditeljicu neiskusni pomoćnik osjećati sigurnije. Naizgled
bezazleno prevođenje pretvorilo se u najuzbudljiviji dan s pro-
matračima »Bilo je vrlo toplo jutrO i došla sam na posao u Hotel
I u svojoj svijetloplavoj svilenoj haljini, i ne sluteći gdje ću zavr-
šiti. Nakon kraćeg razgovora na aerodromu dogovoreno je da
predstavnici JNA, promatrača i hrvatske policije zajedno odu u
Okučane, gdje je došlo do sukoba.« Helikopter JNA već je če­
kao spreman. »Najprije me brinulo kako ću u haljini u helikop-
ter. Kad smo već sjedili unutra, sjetila sam se da nemam svoje
tablete protiv mučnine, koje uvijek uzimam prije vožnje avio-
nom, i razmišljala sam što ću ako mi bude mučno u helikopte-
ru. Da ne počnem povraćati po generalima. Kako smo se počeli
dizati, odjednom se pored mene čulo nekoliko muklih 'tup',
'rup', 'tup'. General Rašeta je skočio prvi i, povikavši 'Jao, izgi-
nusmo svi', bacio se na mene. A za njim i svi ostali muškarci iz
helikoptera. Kao, da me zaštite. Ležali smo tako neko vrijeme
na podu helikoptera u letu: na meni protivnički general, a na
72
njemu svi ostali i čulo se još nekoliko 'tup' 'tup'. Tek kasnije
sam shvatila da sam ja zapravo njima bila štit jer meci su dolazili
odozdo.« Poslije su izbrojili tragove šesto metaka koje su na he-
likopter rafaIno ispalili hrvatski vojnici. Netko je, navodno,
propustio najaviti let.
Anegdotalni nesporazumi bili su dio svakodnevice. Koliki
šok kod promatrača može izazvati upoznavanje s hrvatskom
kulturom, spoznala je gđa Varga kada je pokušala uvjeriti nizo-
zemskog časnika kako lijep dar može biti - hrvatska kravata.
»Čim sam spomenula hrvatsku kravatu, čovjek je smrrno pro-
blijedio, lice mu se zgrčilo. Nisam znala što mu je odjednom.«
Poslije se razjasnilo: uoči odlaska u Hrvatsku brifirani su o Hr-
vatima, mahom ustašama, koji uživaju ubijati Srbe, a omiljeni
je način »hrvatska kravata«: pretežu vrat i kroz rupu na vratu
izvuku jezik. Bila je to klasična srpska propaganda, vrlo uspješno
godinama »plasirana kroz jugoslavensku diplomatsku i obavje-
štajnu službu«. I nizozemski promatrači nisu jedini koji su uoči
dolaska prošli brifinge slična sadržaja.
»Tek dva-tri mjeseca nakon njihovog dolaska smo shvatile
da su oni zapravo obavještajci«, priznaje Ljerka Minras-Ho-
dak.« Neki to nisu čak ni tajili.« Tako joj je talijanski obavješta-
jac nakon upornog ispitivanja što zapravo radi u Italiji, slikovi-
to objasnio: »Znaš, ja radim za rimski MUP.« Kada su spoznale
da rade s obavještajcima i vidjele da oni pišu izvještaje, te da Bri-
tanci pišu najviše izvještaja i imaju posebne instrumente za ko-
munikaciju na vrhu hotela, i šefice Ureda za pomoć promatra-
čima počele su pisati dnevne izvještaje o svojem radu s njima.
Rukom. U jednu bilježnicu. A i oni su im počeli davati na uvid
svoje izvještaje. Dakako, samo one koje su pisali za EZ, no ne i
one koje su slali svojim vladama. Ali, kome to dati? Koga bi u
Hrvatskoj uopće moglo zanimati što u rarno doba radi stoti-
73
njak elitnih stranih vojnih obavještajaca u Zagrebu? Dakako,
nikoga!
»Slale smo te izvještaje u Vladu, ali znale smo da ih nitko ne
čita. Nagovarala sam tadašnjeg premijera Gregurića da ih malo
pogledaju jer u njima mogu naći zanimljivih informacija za rad
Vlade. Tek nakon nekoliko mjeseci počeli su ih čitati«, sjeća se
Mintas-Hodak. Ali, što da Vlada radi s tim, na trenutke uzbud-
ljivim štivom? Ministri u tadašnjoj vladi nacionalnog jedinstva
bili su, baš kao i Predsjednik i njegovi ljudi, svjesni značenja
međunarodnog priznanja Hrvatske, ali i različitih stavova eu-
ropskih država o tome pitanju. No, nisu znali kako utjecati na
promjenu tih stajališta. 1 nisu prepoznali koliko u stvaranju tih
stajališta sudjeluju iZVještaji promatrača, niti su znali kako bi
mogli na njih utjecati.
Nakon pet godina ratnih iskustava s europskim promatrači­
ma, gđa Varga - koju su ironično zvali Madame, a njezine pre-
voditeljice Varga's Girls -počela je promatrati EU kao prostor
različitih muškaraca. »Kad sam postala svjesna tih razlika, po
prvi put sam posumnjala u mogućnost stvaranja jedinstvene
Europe«, vrlo ozbiljno tumači Madame svoja zapažanja. »Ta-
ština raste od sjevera prema jugu, najtaštiji su Talijani i Špa-
njolci. Najmanje su tašti Skandinavci. Najveći papučari su
Danci i Šveđani, najbezličniji Nizozemci, najgrublji su Poljaci i
Česi. A najveći džent1meni Britanci. No da biram muža, potra-
žila bih ga definitivno među Francuzima jer imaju nešto iskon-
sko.« Hrvatsku su poslije opservirale i o njoj izvještavale mnoge
različite misije, izvjestitelji. Nitko tako pozitivno kao europski
promatrači, bez obzira na svoje međusobne razlike i bez obzira
na različitost politika zemalja za koje »promatraju«. 1 unatoč
tome što im službena hrvatska vlast nije pridavala gotovo nika-
kvo značenje. Ili, možda baš zato. Gospođe Mintas-Hodak i
Varga s tugom se sjećaju talijanskog pukovnika Enza Venturi-
74
nija koji je poginuo u helikopteru EU-a što ga je kod Novog
Marofa srušio ratni avion JNA. One su znale što drugi ne znaju:
pukovnik Venturini zadao si je vlastitu misiju-otvoriti zagre-
bački aerodrom i pokazati da je hrvatski zračni prostor siguran.
Toga su dana dva helikoptera EU-a imala odobrenje za let na
ruti Kaposvar-Brnik, ali su samoinicijativno skrenuli prema
Zagrebu računajući kako ih se JNA neće usuditi zaustaviti, a
kamoli srušiti bijeli helikopter europskih promatrača. Zapo-
vjednici ratnoga zrakoplovstva JNA vjerovali su da je u jednom
helikopteru Josip Manolić, uopće ne računajući da bi netko od
europskih promatrača mogao samoinicijativno ući u rizik po-
kazivanja kako je hrvatski zračni prostor siguran. Promatrači iz
manjeg helikoptera gledali su ispred sebe kako je raketa ispalje-
na iz »Miga« raznijela helikopter njihovih kolega. Gđe Min-
tas-Hodak i Varga živo se sjećaju i ugodnog baritona francu-
skog majora Loicka Tachera, koji im je tek nakon nekoliko
mjeseci priznao da govori hrvatski i koji je najljepše pjevao
»Duboko je more«. l više od deset godina poslije povremeno se
nalaze na kavi s talijanskim abasadorom Fulviom Paulinijem,
koji je bio prvi ambasador Europske komisije u Zagrebu i po-
sebno se trudio naći način da EK financijski pomogne Hrvat-
skoj u jeku ratne i humanitarne krize. Rješenje je pronašao u
fondu za katastrofe, proglasio rat u Hrvatskoj katastrofom i do-
bio novac za koji je potom kupovana humanitarna pomoć i hu-
manitarni su konvoji počeli stizati u Hrvatsku. Ambasador Pa-
ulini i dalje redovito dolazi u Zagreb i odsjeda u Hotelu »1«, sta-
rom sjedištu promatrača. Ipak, najveći je ljubimac među pro-
matračima ostao britanski general David Cranston jer je »bio
šarmantan, najveći džentlemen, profinjen, volio je crno vino,
imao razumijevanja i nastojao pomoći«. Uložio je mnogo više
umijeća i truda no što obični mandat zahtijeva u dogovaranju
tehničkih uvjeta za povlačenje vojske iz dubrovačkog zaleđa. A
75
 Hrvata pred Bijelom kućom kako bi ukazao službenom Was-
gistrirati ured. Da bude što jeftiniji još nepriznatoj državi koju
hingtonu na krizu koja je klizila u rat i potaknuo ih na razmi-
predstavlja, nepriznati je ambasador kao rezidenciju iznajmio
šljanje o priznavanju Hrvatske. Bilo je vruće i vlažno washin-
jednoipolsobni stančić izvan grada, kakav bi možda uzeli tek si-
gtonsko ljeto, s četrdesetak stupnjeva u hladu. Nepriznati hr-
romašniji studenti. A njegova bi supruga tijekom vikenda došla
vatski ambasador, glavni govornik na skupu, učinio je sve što je
počistiti ured da ne plaćaju čistačicu. Iz hrvatskog su proračuna
umio i pretrpio mnogo kako bi djelovao državnički te predsta-
za sve troškove ureda, rezidencije, plaće o reprezentaciju dobi-
vio zemlju onako kako je vjerovao da je treba predstavljati.
vali 5000 dolara mjesečno. Ostalo je trebalo namaknuti dona-
Odjenuo je crni frak, u kojem se onako korpulentan znojio na
cijama iseljeništva.
Ured bi, po svojoj logici, trebao biti centar koji će koordini- sparini. Preko njega prebacio je veleposlaničku lentu - simbol
rati informacijske i lobističke aktivnosti kako bi SAD što prije države kojim je svoje izaslanike opremio predsjednik Tuđman.
priznale Hrvatsku. U jednosobnoj »rezidenciji« izvan grada i Na nogama je imao bijele tenisice jer su mu toliko otekle od
trosobnoj »ambasadi« u sumnjivoj četvrti - s 5000 dolara! U vrućine da ništa drugo nije mogao obuti. Bila je to slika Hrvat-
to je doba Hrvatska, iz Zagreba, angažirala neku anonimnu lo- ske u Svijetu. Na prvi pogled tragikomična. U biti tako tužno
bističku agenciju za neku smiješnu svotu, za koju bi u Americi arhaična, neuka, neefikasna, starački djetinjasta. Frane Vinko
netko jedva pristao čistiti cipele u ugovorenom razdoblju, a ne Golem istinski se trudio, ali bio je pogrešan čovjek na po-
lobirati za interese države u visokoj američkoj politici. Nije po- grešnome mjestu.
znat nijedan rezultat toga lobiranja, niti su u hrvatskom uredu A SAD 7. travnja 1992. priznaju Hrvatsku, Sloveniju i BiH.
ikada vidjeli svoga washingtonskog lobista. Šefu ureda Golemu Osoblje hrvatskog ureda u Washingtonu za to saznaje iz Zagre-
pridružio se potkraj 1991. prvi suradnik, američki postdiplo- ba. Naime, neke su veze s kongresmenima uspostavili, ali još
mac iz Zagreba, i drugi - američki Hrvat koji je mnogo prido- nisu uspjeli doprijeti do State Departementa, američkoga mi-
nio rješavanju prozaičnih administrativnih pitanja. Uspio je re- nistarstva vanjskih poslova, institucije koja je stranim diploma-
gistrirati ured i zdravstveno osigurati »diplomate«. Čak uspije- tima u Americi i onima koji se tako nastoje osjećati ključna in-
vaju uprogramirati memorandum ureda na faks, registrirati stitucija za vezu. Da je stanje bilo koliko-toliko normalno,
ured kao predstavništvo strane vlade. Auto su registrirali zahva-
Ured je trebao biti taj koji će Zagrebu najaviti priznanje. I na-
ljujući prethodnim tehničkim znanjima vozača - Hrvata koji kon što je Washington priznao tri nove države i nakon što je
je prešao k njima iz jugoslavenske misije pri UN-u u New Yor-
~počelo srpsko osvajanje BiH, Frane Vinko Golem još uvijek
ku. Međutim, diplomatski su im kontakti još uvijek na nultoj
razini. Još nisu znali kojemu bi važnome u američkoj admini-
l nema nikakav kontakt sa State Departememom. A kao da i ne
~shvaća što se dogodilo. Krajem svibnja 1992. prvi veliki masakr
straciji slali te faksove. A od lobističkih aktiv~osti najviše je
~.u opkoljenom i ratnom Sarajevu. Granata ispaljena s položaja
upamćen anegdotalni nastup »ambasadora« Golema na hrvat-
',- 'ojske bosanskih Srba, koji su opkolili grad i drže ga na nišanu,
skom protestnom skupu ispred Bijele kuće.
gađa Sarajlije koji čekaju u redu za kruh. Vijest o masakru,
Dakle, uz podršku hrvatskog iseljeništva u SAD-u Frane
,ustriranu potresnom fotografijom, objavljuje i Washington
Vinko Golem još je ljeti 1991. organizirao velik protestni skup

78 79
Post. Istinski potresen i ne konzultirajući nikoga, Frane Vinko
Golem odlučuje napisati svoje prvo pismo američkome držav-
nom tajniku. Pismo počinje s »Dir Mister Bejker«. Neslužbeni
hrvatski ambasador skreće pozornost Mister Bejkeru na tužne
događaje u svojoj zemlji. Istinski potresen tragedijom u Saraje-
vu, hrvatski je predstavnik zaboravio da je BiH sada već druga
država. Srećom, imao je tek broj faksa State Departemenra iz
telefonskog imenika pa vjerojatno James Baker nije nikad upo-
znat sa sadržajem pisma. Frane Vinko Golem nije nikada dobio
službenu titulu hrvatskog ambasadora u Washingtonu, povu-
čen je prije uspostave diplomatskih odnosa. S anegdotama koje
su pratile njegov mandat, Frane Vinko Golem je bio istinska
slika međunarodnoga djelovanja Hrvatske u to doba: mnogo
dobre volje i bezgranično neznanje.
V do je specifično bilo i hrvatsko vanjskopolitičko djelovanje
iz Zagreba. Franjo Tuđman volio je pisati pisma svjetskim dr-
žavnicima, koja bi onda bila objavljivana u hrvatskim novina-
ma i čitana na Hrvatskoj televiziji. Tako je hrvatska javnost
imala dojam žive vanjskopolitičke aktivnosti. Ali - nitko više.
Dok su, primjerice, europski promatrači, koji su mogli prenije-
ti poruke svojim vladama, bili od hrvatskih vlasti ignorirani,
hrvatsko im je vodstvo te poruke pokušavalo proslijediti putem
domaće televizije.
Dojam izuzetne vanjskopolitičke aktivnosti u lobiranju za
priznanje Hrvatske ostavljao je i agilni i kontroverzni ministar
vanjskih poslova Zvonimir Separović. Kako otkriva njegov ta-
dašnji šef kabineta Marijan Kostrenčić, razgovore s europskim
ministrima najčešće im je dogovarao austrijski vanjskopolitički
ministar Alois Mock. Iz perspektive bilo kakve države, s bilo ka-
kvom diplomacijom i bilo kakvim starim vezama, gotovO je ne-
zamislivo da je uopće moguće iz pozicije autsajdera i nepriznate
države bez diplomacije organizirati jedan za drugim susret s mi-
80
nistrima europskih država. Mock je pritom bio dragocjena po-
moć. I na tim je turnejama bilo mnogo više improvizacije no
što bi se po medijskim iZVještajima moglo zaključiti. Nakon
pada Vukovara Separović i Kostrenčić dobili su iznenada nalog
da odu iz Hrvatske kako bi netko bio vani u slučaju najgorega.
A to je mogla biti potpuna okupacija, pad vlasti ili oboje.
I spremili su na brzinu stvari i sjeli u Inin, avion kojim su te
jeseni putovali po Europi. Ali, kamo krenuti? Najjednostavnije
je bilo - Aloisu Mocku. »Mock nas je odmah primio. Završili
smo razgovor, on nas pita kamo ćemo dalje, mi sliježemo rame-
nima. Onda je Mock nazvao svog kolegu s Islanda pa smo kre-
nuli na Island uvjeravati ministra da prizna Hrvatsku«, sjeća se
Kostrenčić. T ako su u sljedeća dva tjedna, uglavnom u Mocko-
vu aranžmanu, obišli gotovo cijelu Europu - iz baze u Beču.
Preciznije, u kavani nasuprot Ministarstvu vanjskih poslova, u
kojoj su ponekad imali i konzultacije s austrijskim šefom diplo-
macIJe.
Mnogi su hrvatski političari važno odlazili na takozvane lo-
bističke turneje po europskim prijestolnicama, upisujući ih po-
slije velikim slovima kao svoje zasluge za priznanje: kako su raz-
govarali u britanskom Foreign Officeu, pa što su rekli u Quai d'
Orsayu. Dojmovi koje su neki od njih ostavljali baš i nisu bili
tako sjajni. Primjerice, hrvatski iseljenici u SAD-u, koji su po-
magali organizirati razgovore hrvatskih političara, pa i minista-
ra s važnim ljudima iz američke administracije, znali su se naći
u čudu kada bi hrvatski »politički lobisti« zatražili da ih se slikas
»važnom osobom« i - nestali. Bez razgovora! Poslije su shvatili
pravi razlog slikanja, nakon što bi vidjeli slike s »uspješnih raz-
govora« u hrvatskim novinama. Bila je to tako tipična hrvatska
manira. Glavni cilj diplomatskih i lobističkih djelovanja ipak je
bio pružiti hrvatskoj javnosti i Tuđmanu »dokaz« o vlastitu
uspješnom radu. Pokazati se kod kuće.
81
 UN PREUZIMA KRIZU - BRITANIJA
POBIJEDILA EUROPU
Ez je pala na ratnom ispitu u Hrvatskoj baš u jeku maštanja o
ujedinjenoj Europi, s zajedničkom vanjskom i sigurnosnom
politikom. Nedostajalo joj je vodstvo. Dvanaest država, i to dr-
žava stare Europe, trebalo je postići političku suglasnost po-
trebnu za upravljanje krizom i usporedno konsenzusom stvara-
ti nova pravila za djelovanje. Praktički, nemoguća misija. T eo-
rijski, EZ je tada bila u jedinstvenoj prilici da se nametne kao
vjerodostojan sigurnosni čimbenik u Europi. T akva se prilika
više nikada nije ponovila.
Pred vratima je bio UN, međunarodnaorganizacija dizajni-
rana za očuvanje statusa qUQ. UN je imao pravila i procedure za
djelovanje u sigurnosnim i ratnim krizama. Ali kada se kriza
podvede pod UN-ove mehanizmime, nastaje efekt »rep vodi
psa«, odnosno pravila vode krizu. A pravila čuvaju status quo.
Krizni je menadžer Vijeće sigurnosti, u kojem pet stalnih člani­
ca ima pravo veta. Osim što su mu odluke po definiciji visoko
kompromisne, Vijeće sigurnosti nema ih čime provesti jer UN
nema ni svoju vojsku ni policiju. Može ih prikupiti od država
članica, koje su ih spremne dati tek za niskorizične operacije ču­
vanja mira. Samo teroretski i za njegovo nametanje. Nova kriza
82
izazov je i za Vijeće sigurnosti. U doba hladnoga rata ono je slu-
žilo, prije svega, očuvanju balansa između dviju supersila,
SAD-a i tadašnjega SSSR-a, uz koje su Francuska, Velika Bri-
tanija, pa i Kina, bile u sporednim ulogama. Nakon završetka
bipolarnog sustava došao je trenutak i za novo pozicioniranje
stalnih članica. Novi je izazov za njih bio prilično bezbolan: ras-
pad Jugoslavije, rat u Hrvatskoj, a potom i u BiH, nisu bili
istinska prijetnja ni širem regionalnom, a kamoli svjetskom
miru. Izravni i kratkoročni ekonomski interesi nijedne od stal-
nih članica Vijeća sigurnosti nisu bili ugroženi. U samouprav-
noj socijalističkoj Jugoslaviji strani kapital nije bio bitnije pri-
sutan. A bilo je to područje na kojemu su se susretali još prastari
politički interesi, pobjede i porazi europskih sila, sukobljenih u
Prvome, pa zatim u Drugome svjetskom ratu: Francuske i Veli-
ke Britanije na pobjedničkoj i Njemačke na poraženoj strani. I
na kojemu su se prema fifthJfifthy podjeli s Jalte sudarali nešto
recentniji interesi SSSR-a i SAD-a u hladnoratovskoj podjeli.
Upravo idealno igralište.
Nisu svi regionalni akteri jednako željeli uključivanje UN-a
u krizu, niti su svi bili jednako sretni zbog dolaska plavih kaci-
ga. Milošević ih je poželio u studenome 1991. Planirana osvaja-
nja u Hrvatskoj privodio je kraju, bližio se trenutak kada će mu
odgovarati primirje i netko tko će čuvati osvojeno, da može
osloboditi snage za sljedeći rat u BiH. Uz to, iako podijeljena,
EZ je popuštala njemačkim argumentima za priznavanje Hr-
vatske i Slovenije, što je podrazumijevalo otvaranje šireg proce-
sa priznavanja, uključujući i članstvo u UN-u. Milošević je tre-
bao mirovni plan i plave kacige prije nego što UN prizna Hr-
vatsku. Jer, ako bi sporazum o mirovnim snagama bio potpisan
s Hrvatskom, on formalno ispada iz igre, a plan stvaranja Veli-
ke Srbije počinje se rastakati. Naime, uz izvjesnu budućnost
83
ostanka u hrvatskim granicama, čak i slabašna UN-ova misija
mogla bi polučiti, s vremenom, rezultate i lokalni srpski pobu-
njenici koje je Milošević instrumentalizirao mogli bi se, uz me-
đunarodno posredovanje, dogovoriti o zaštititi svojih manjin-
skih prava s hrvatskim vlastima i oblike nadzora te zaštite. A hr-
vatske bi se vlasti moglo tada vrlo efikasno kontrolirati u pro-
vedbi dogovora o zaštiti srpske manjine ako bio on bio vezan za
uspostavu pravnoga poretka u međunarodno priznatim grani-
cama, njezina političkog prioriteta.
Ali, Milošević nije napao Hrvatsku da bi zaštitio ljudska i
manjinska prava hrvatskih Srba, već da bi uzeo dio teritorija.
Njemu nije trebao UN koji će u Hrvatskoj pomagati provedbi
modela manjinske zaštite, nego UN koji će u Hrvatskoj pono-
viti ciparski model- zaleđivanja postojeće okupacije. Trenu-
tak je za njega bio idealan, a formula jednostavna. Po pravilima
UN-a: plave kacige čuvat će njegove ratne stečevine u Hrvat-
skoj sve dok se ne postigne sporazumno rješenje srpskog pitanja
u Hrvatskoj. A on može putem instrumentaliziranoga lokalnog
srpskog vodstva u Hrvatskoj osigurati da se sporazumno rješe-
nje nikada ne postigne. Borisav Jović predstavlja ideju o dovo-
đenju mirovnih snaga UN-a u Hrvatsku kao svoju. »Smatram
da postoje svi razlozi da sada, kada srpski narod na tim teritori-
jama ima vlast, zatražimo od Ujedinjenih nacija da ih one zašti-
te svojim mirovnim snagama do političkog rešenja jugoslaven-
ske krize«, navodno je Jović predložio Miloševiću 2. studenoga
1991. (str. 407). Imajući u vidu razinu njegove »samostalnosti«
i znajući tko je istinski master-mind provedbe velikosrpskog
plana, razumno je sumnjati u Jovićevo autorstvo nad prijedlo-
gom. Ali, argumenti koje iznosi ne ostavljaju dilema namjera-
ma. Ideja se ubrzano i koordinirano ostvaruje. Na istome sa-
stanku dogovaraju da upute pismo Vijeću sigurnosti sa zahtje-
vom za slanje međunarodnih snaga u Hrvatsku. I pismo stiže
84
pred Vijeće 26. studenoga. Želja je istovremeno proslijeđena
Cyrusu Vanceu, kojega je glavni tajnik UN-a Perez de Cuellar
u međuvremenu imenovao UN-ovim posrednikom za krizu i
koji je u studenome već istraživao u Beogradu i Zagrebu mo-
gućnosti angažmana UN-a.
Početkom rata u Hrvatskoj Franjo Tuđman izražavao je eu-
ropskim mirovnim posrednicima želju za plavim kacigama.
No, bilo je to prerano - za sve osim za njega. Milošević se tada
opirao svakoj internacionalizaciji. Hrvatska nije bila međuna­
rodno priznata država pa je za poziv trebala, među ostalima, i
Miloševićeva suglasnost. A on je tada tek započinjao ratna osva-
janja. U vrijeme kada Milošević predlaže mirovne snage UN-a,
Tuđman više na njih ne gleda s entuzijazmom. Strahuje od ci-
prizacije - gotovo trećina Hrvatske bila je pod srpskom oku-
pacijom. I ne samo to: hrvatska je komunikacijski presječena i u
smjeru sjever-jug i u smjeru istok-zapad. Ili, slikovitije, iz Za-
greba se samo vrlo zaobilazno moglo do Dalmacije i do Slavo-
nije. Ali, igrajući na kartu međunarodnoga priznanja države u
njenim republičkim granicama kao politički prioritet i glavni
formalno pravni argument za kasniji povrat okupiranoga po-
I'
dručja, Tuđman se nije smio suprotstaviti daljnjoj internacio- 'I
t"
nalizaciji krize koju je sam tražio. U protivnome stječe atribut
nekooperativne strane i daje za pravo Miloševiću.
Tuđmanu bi najviše odgovaralo da mirovni proces u Hrvat-
skoj ostane u nadležnosti EZ-a. Njenoj se efikasnosti može pri-
govarati, ali ma koliko razjedinjena bila oko tajminga priznanja
novih država, EZ je uvijek bila protiv mijenjanja granica silom.
U vrijeme kada su se JNA i srpske paravojske približavale plani-
ranoj zapadnoj granici Velike Srbije, liniji Karlobag-Karlo-
vac-Viro-vitica, to je bilo izuzetno bitno, jer je ostavljalo
izglednim povratak okupiranih teritorija. No, i Njemačka,
glavni advokat hrvatskog priznanja, tada ultimativno traži od
85
Tuđmana prihvaćanje Vanceova plana, koji on oklijevanjem
pokušava izbjeći. U nekoliko telefonskih razgovora njemački
šefdiplomacije Genscher požuruje ga da prihvati plan koji uvo-
di UN u krizu. U protivnome, on ne može braniti argumente
za priznavanje pred ostalim članicama EZ-a, koje su ionako na
to nevoljko pristale. Hrvatska se nalazi u zamci.
Tuđmanova sumnjičavost prema UN-ovim mirovnim sna-
gama rasla je kako se Vanceova misija ispitivanja uvjeta za nji-
hov dolazak produbljivala.
Iako u to vrijeme distancirane i istinski nezainteresirane za
detalje rješavanja krize u bivšoj Jugoslaviji, SAD bile su vrlo za-
interesirane da EZ padne na europskom sigurnosnom ispitu i
da UN preuzme krizu. A to se i događalo bez njihova osobitog
angažmana. EZ je padala sama i razjedinjavala se iznutra. Za
SAD bilo je dovoljno u ključnim trenucima podržati britanska
stajališta. Britanija je pak vrlo suvereno i uspješno vodila krizu
pod okrilje UN-a. SAD su u tome razdoblju pasivnosti izrazito
podržale dvije britanske inicijative. Zajedno s Britanijom inici-
rale su rezoluciju Vijeća sigurnosti o embargu na uvoz oružja za
čitavo područje bivše Jugoslavije, koji je išao izrazito u korist
Miloševiću i JNA, a na štetu Tuđmana i poslije Izetbegovića.
Napadnutoj i nenaoružanoj Hrvatskoj i poslije BiH uskratio je
pravo na obranu, primoravši ih da žele li opstati, kupuju oružje
po mnogo višoj cijeni - na crnome tržištu. SAD su također ak-
tivno podržavale britanski, odnosno Carringtonov zahtjev o
odgodi međunarodnog priznanja Hrvatske i Slovenije. Kla-
sična Europa poslije je voljela tražiti krivca za svoj mirovni neu-
spjeh i nemoć preko Oceana, kao alibi. SAD su joj pomogle da
ne uspije, ali nisu joj zabranile da bude jedinstvena i efikasna.
Tako njemački ambasador Michael Libal, od samih početa­
ka sudionik mirovnog procesa, ističe kako se na famoznome
noćnom ministarskom sastanku EZ-a 16. prosinca 1991. upra-
86
vo Vance najviše protivio priznavanju Hrvatske i Slovenije, po-
državajući britanski i francuski zahtjev za odgodu priznanja do
cjelokupnog rješenja. I tek su se nakon nekoliko telefonskih
razgovora Genscher-Kohl, kada se vidjelo da Njemačka neće
popustiti, Britanija i Francuska priklonile njemačkom stajali-
štu kako bi sačuvale ugroženo jedinstvo Europe (M. Libal, Li-
mits ofPersuasion, Praeger, str. 82). No tko je tu ugrožavao eu-
ropsko jedinstvo? Je li to uistinu Vance, kao bivši američki dr-
žavni tajnik i aktualni posebni izaslanik glavnog tajnika UN-a
Pereza de Cuellara, tada već na kraju mandata? Ili su ga ugroža-
vale Britanija i Francuska, gledano s tadašnje njemačke ili tali-
janske pozicije? A može i obrnuto, gleda li se s francuske i bri-
tanske pozicije. Vance je, doduše, podupirao nejedinstvo, SAD
je ono veselilo, ali EZ se razjedinjavala sama. Da je bila jedin-
stvena u vođenju Mirovne konferencije koju je sama osnovala,
Vanceov bi stav o (ne)priznanju bio irelevantan. Za razliku od
europskih država, čija je politika umnogome bila određena po-
viješću, SAD u to vrijeme uistinu nisu bile zainteresirane za to
kuda će prolaziti granice novih država, niti za stupanj autono-
mije koju trebaju dobiti hrvatski Srbi. Kriza ih je zanimala po-
najprije kao sredstvo i mogućnost za definiranje nove američke
uloge u Europi.
I dok je Vance često bio sumnjičen za europski neuspjeh u
Hrvatskoj, a osobito za propust sprječavanje rata u BiH, ulogu
lorda Carringtona malo je tko od njegovih europskih kolega
propitivao. A upravo je on, preuzevši kormilo Mirovne konfe-
rencije uime EZ-a, vodio krizu prema UN-u. Europski sanjari
o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici u početku nisu to
čak ni primjećivali. Štoviše, imponirali su im Carringtonova
suverenost, cinizam i kompetencija, a tih je osobina lord imao
više nego cijelo ministarsko vijeće. Kao što je i britanska politi-
ka imala više spoznaja i umijeća upravljanja krizom od ostatka
87
bove, zalagao se da Hrvatska vojska prekrši primirje, baš kao što
je to redovito radila JNA dok je bila u prednosti, i da oslobodi
okupirana područja. Tuđman je to odbijao. Čija je opcija bila
bolja, ostat će kontroverza. Jer, nikada neće biti poznato bi li
Hrvatska vojska uistinu uspjela osloboditi sve okupirane terito-
rije. U tom slučaju, međunarodna zajednica zasigurno bi na-
kon određenog vremena priznala rezultat, a Hrvatska izbjegla
kasniju neizvjesnost ciprizirane države. Ali što ako je procjena
bila pogrešna, ako vojska ne bi uspjela vratiti sve okupirane teri-
torije? Hrvatska bi izgubila ono malo europskih saveznika,
uključujući Njemačku koja je, potrošivši mnogo političke
energije u međunarodno priznanje, ultimativno zahtijevala od
Hrvatske da nastavi surađivati i prihvati plan. I vjerojatno bi
prokockala šansu da ikada poslije postane država u svojim av-
nojevskim granicama. Tuđman se u toj dilemi odlučio za put
- uz međunarodnu zajednicu.
Je li Tuđman mogao ishoditi za Hrvatsku povoljniji Vance-
ov plan? Vjerojatno u nekim nijansama, da je imao više među­
narodnog iskustva, bolju pregovaračku taktiku i da su europski
predstavnici uložili neki napor da UN-ov mirovni plan ne de-
gradira dotadašnje europske odluke i osnovni duh europskoga
mirovnog rješenja. Uza sve svoje podijeljenosti, gotovo sve dr-
žave EZ-a istinski su bile protiv priznavanja sile kao legitimnog
sredstva za promjenu granica. Vanceov je plan upravo to impli-
cirao. Doduše, i Tuđmanovo shvaćanje načela da se granice ne
mogu mijenjati silom bilo je vrlo dubiozno. Smatrao ga je valja-
nim za Hrvatsku, ali baš nije bio siguran vrijedi li načelo i za
BiH. I to je otvoreno iznosio pred svojim stranim sugovornici-
ma- od Genschera do Vancea. Ostavljajući ih često bez riječi.
Imajući na umu tadašnju hrvatsku poziciju i interes, Tuđman
je bio posljednja osoba na svijetu koja je smjela otvoreno izraža-
vati sumnje u opstojnost granica BiH.
94
Za razliku od Miloševića, koji je bio briljantan taktičar te ko-
ristio svaku slabost protivnika i podijeljenost mirovnih posred-
nika, Tuđman praktički nije imao pregovaračku taktiku. Pone-
kad je olako prihvaćao prijedloge, ne znajući točno - ni on, a
ni njegovi suradnici, posve neiskusni u diplomaciji i međuna­
rodnim pregovorima - koje su posljedice prihvaćenih prijed-
loga. Potom bi pokušavao izmijeniti ili reinterpretirati ono na
što je već pristao, a to je tada već bio uzaludni posao. T ako
Mario Nobilo, tadašnji Tuđmanov savjetnik za vanjsku politi-
ku, opisuje u svojim sjećanjima kako je Marack Goulding
»objašnjavao hrvatskim sugovornicima kako funkcionira kla-
sično mirovno posredovanje« i primjećuje in retrospect »umje-
sto da se pokuša uklopiti u uvjete UN-a kako bi dobio sugla-
snost Vijeća sigurnosti za slanje mirovnih snaga koje je nabrojio
Goulding, Tuđman je opet najviše vremena potrošio objašnja-
vajući genezu srpske imperijalne politike« (Hrvatski feniks, str.
239). Nobilo je tada bio jedan od tih »hrvatskih sugovornika« i
Goulding je zapravo radio njegov posao. Loš u taktici, a upravo
katastrofalan u prezentaciji svoje politike, Tuđman je ipak
imao jasnu ideju o tome što želi - hrvatsku državu. I instinkt
- više nego plan i spoznaju - kako to postići.
I u pregovorima o Vanceovu planu Milošević je potvrdio re-
nome majstora igre i briljantnog taktičara iako je shema bila
prilično jednostavna. U pregovorima je uvijek koristio više-ma-
nje isti obrazac: prihvatio bi prijedlog tek kada bi bio potpuno
stjeran u tjesnac i kada bi mu prijetilo ispadanje iz igre zbog ne-
kooperativnosti. Nakon vlastita pristanka koristio je druge
strukture vlasti da dodatno razblaži efekte prihvaćenoga prijed-
loga. Iako je efektivno usmjeravao i kontrolirao srpsku pobu-
nu, kod Vanceova je plan, primjerice, tražio da mirovni posred-
nici Vance i Goulding dobiju suglasnost vlasti pobunjenih Srba
kako bi ishodili dodatne povlastice. U drugim slučajevima
95
upućivao je mirovne posrednike da ishode suglasnost vojske ili
vodstva bosanskih Srba. Međunarodni su posrednici u pravilu
prihvaćali tu igru. Iako su uglavnom znali ili brzo naučili da
Milošević može dobiti suglasnost svojih povjerenika, ljudi koje
je sam stvorio i održavao na vlasti, mnogo lakše nego oni. Ali,
nitko se tada nije usuđivao tako razgovarati s Miloševićem, gos-
podarom rata. Da ga ne izgubi kao suradnika u mirovnom pro-
cesu. Osobito nije bilo u interesu Vanceu i Gouldingu ulaziti u
napetosti s glavnim akterom krize koji je jamčio dug, komplek-
san i slojevit mirovni proces, baš kakav je i njima odgovarao.
Nakon što je njemački šef diplomacije Genscher slomio po-
sljednji Tuđmanov otpor operacionalizaciji Vanceova plana,
Vijeće sigurnosti donosi 21. veljače rezoluciju o stvaranju Un-
profora, vojno-civilne misije koja će čuvati mir na »području
bivše Jugoslavije«. Hrvatska još nije članica UN-a. Dvanaest
bataljuna plavih kaciga, s lakim oružjem koje mogu upotreblja-
vati tek u samoobrani, čuvat će tri područja - UNPA zone. U
UNPA zonu Istok, koja obuhvaća okupirana područja istočne
Slavonije i Baranje, uključujući i razrušeni Vukovar, područje
u kojemu Srbi nikada nisu bili većina stanovništva i koje izrav-
no graniči sa Srbijom, dolaze belgijsko-Iuksemburški i ruski
bataljun, koji posebno brine hrvatsku javnost zbog tradicional-
noga rusko-srpskog prijateljstva. U zonu Zapad, koja obuhva-
ća zapadnu Slavoniju, dolaze argentinski, nepalski, jordanski i
kanadski bataljun. U sektor Sjever, koji obuhvaća Kordun i Ba-
niju, dolaze Francuzi, Čehoslovaci i Kenijci, a u sektor Jug, na
područje oko Knina, iz kojega je krenula pobuna, dolaze nige-
rijski, poljski i danski bataljun. Mrički plavci stižu kasnije od
ostalih. Prema neslužbenim verzijama Unproforove admini-
stracije, kasnili su zbog pogrešno procijenjene klime - čekali
su uniforme s dugim hlačama.
96
Pet dana nakon odluke o slanju Unprofora, Milošević i vod-
stvo pobunjenih Srba vuku nov politički potez - proglašavaju
državu Republiku Srpsku Krajinu na području triju UNPA
zona. Srpske vlasti nisu zadovoljne zaokruženošću teritorija dr-
žave koju su proglasili, a koju im čuva Unprofor. Ali, tu je Ma-
rack Goulding, koji im izlazi ususret i uvodi u plan takozvane
ružičaste zone, područja koja su izvan administrativnih granica
općina obuhvaćenih UNPA zonama. Ružičasta su uglavnom
područja koja su Srbi okupirali, a na kojima u principu nikada
nisu imali većinu. Sve to ulazi naknadno pod zaštitu UN-a, od-
nosno ostaje pod srpskom kontrolom. N a hrvatsko protivljenje
Goulding se ljuti i prijeti jer, po njemu, to vraća pregovore na
početak i čini operaciju nemogućom. Hrvatske je predstavnike,
odlučne da ostanu kooperativni, u to vrijeme bilo lako zaplašiti.
Hrvatska javnost dugo nije imala pravu percepciju o prirodi
Unproforove misije. Doduše, iznenađenje i nerazumijevanje
bilo je obostrano. Novine su bilježile kako su danski vojnici na
proputovanju bili iznenađeni hladnim bojkotom djevojaka u
zagrebačkim diskotekama. Oni su očekivali klasičnu zemlju
mirovnih misija u kojima kaciga i kruna djeluju kao čarobni
ključić. Tradicionalno prezrive prema uniformama, one su
očekivale da su ih Danci i Nigerijci pod plavom kacigom došli
braniti i oslobađati, da to njihovi dečki ne bi morali činiti. Pri-
lično je dugo u hrvatskoj javnosti vladalo uvjerenje da su plave
kacige došle osloboditi zemlju od srpske okupacije. Sredo-
vječna gospođa koja je u Radićevoj ulici, usred Zagreba. ručnom
torbicom počela prijetiti plavokosom unproforcu, glasno je
izrazila svoja očekivanja: »Hajde, na frontu, na frontu! Nismo
vas zvali da sjedite po gostionicama.« Šok je uslijedio kada su
počele stizati vijesti da se plave kacige vrlo lijepo druže sa srp-
skim pobunjeničkim vlastima. Ni hrvatsko vodstvo u prvo vri-
jeme još nije shvaćalo pravu dimenziju i prirodu Unproforova
97
mandata. Uza sumnjičavost u rezultate misije, EZ je bila krat- RAT U BIH - »AMBULANTE« DOLAZE
koročno zadovoljna. Jedan veliki problem koji ju je zamarao i
uznemiravao cijelu jesen - rat u Hrvatskoj - prebacila je dru-
gIma.

Alija Izetbegović je krajem 1991. i početkom 1992. očajnički

tražio plave kacige. Apelirao je više puta kod Cyrusa Vancea i
Maracka Gouldinga, koji tome nisu bili skloni. Pisao je uzalud
pisma glavnom tajniku UN-a u odlasku, Perezu de Cuellaru, i
novome glavnom tajniku Boutrosu Ghaliju, koji stupa na duž-
nost početkom 1992. Izetbegović je imao izuzetne razloge za
zabrinutost i strah. Milošević je završio posao u Hrvatskoj,
UN-ova mirovna misija dolazila mu je čuvati osvojeno, te je u
ostvarivanju projekta Velike Srbije na redu bila BiH. Bosanske
Srbe prethodno je organizirao i naoružao, kao i hrvatske. JNA
se nakon okončanja posla u Hrvatskoj povlačila u BiH s veli-
kim dijelom teškog oružja koje je izvukla iz hrvatskih vojarni
pod okriljem mirovne konferencije EZ-a. Rat je bio pred vrati-
ma. Pitanje je bilo samo kada i s kojim povodom.
Ako je rat u Hrvatskoj i bio iznenađenje za one koji baš nisu
vjerni konzumenti analiza ozbiljnijih obavještajnih službi, do-
lazeći rat u BiH nije mogao iznenaditi. Svi koji su se bavili rješa-
vanjem jugoslavenske krize to su znali ili imali razloga znati.
Unatoč tome, Izetbegović dobiva odbijenicu za odbijenicom.
U svojem prvom izvješću Vijeću sigurnosti o postjugoslaven-

98 99
skoj krizi novi glavni tajnik Ghali odbija poslati preventivnu
mirovnu misiju u BiH, uz obrazloženje koje in retrospect izgleda
kao cinično proročanstvo. »Što se tiče zahtjeva predsjednika
BiH Izetbegovića, da se u Republici odmah razmjesti supstan-
cijalna mirovna misija UN-a, koncept dokumenta od 11. pro-
sinca već predviđa razmještanje UN-ovih vojnih promatrača u
BiH. I ja sam također uvjeren da bi pitanje koje je pokrenuo
predsjednik Izetbegović zasad trebalo biti tretirano u kontekstu
sveobuhvatne mirovne operacije koju predviđa taj dokument«
(Izvješće glavnoga tajnika Vijeću sigurnosti 5. siječnja). Dakle,
nije još vrijeme. Veća misija za očuvanje mira bit će upućena u
BiH tek kada dođe vrijeme za širu mirovnu operaciju. Ima li,
uoči novoga rata, ljepše poruke za Miloševića od poruke da UN
udovoljavaju njegovoj želji?
Milošević se, naime, tada žestoko protivio slanju plavih kaci-
ga u BiH, baš kao što je to činio početkom rata u Hrvatskoj.
Mirovne su mu snage trebale tek kada završi osvajanje, a ne
kada ga počinje. Kao i u hrvatskom slučaju, njegova je želja po-
štovana. Nakon što je rat u BiH počeo, i obrazloženje odbijanja
se promijenilo. Na zahtjev Vijeća sigurnosti da razmotri mo-
gućnost slanja plavih kaciga u BiH, glavni tajnik izvještava
kako ni tada nije trenutak za slanje mirovne misije jer je nesi-
gurnost pojačana, a tri strane dijele različita mišljenja o prisut-
nosti mirovne misije (Izvješće glavnoga tajnika VS 24. travnja).
Sintagma »pojačana nesigurnost« znači da srpski napadi jačaju.
A formula o različitim mišljenjima triju strana znači da Musli-
mani i Hrvati žele mirovne snage, no Srbi se, iz vrlo razumljivih
razloga, protive. A mirovne snage u pravilu dolaze tek kada je
sigurno i kada se sve strane slože. To je bio bosanski peh: u si-
ječnju je bilo prerano, u travnju više nije bilo sigurno i nikad
nisu bili svi suglasni. U svibnju je to postalo krajnje »neprak-
tič no rješenje«. Štoviše, slijedeći savjete Maracka Gouldinga,
100
Ghali preporuča i preseljenje zapovjedništva Unprofora iz Sa-
rajeva zbog sigurnosnih razloga. Goulding, glavni arhitekt
UN-ove mirovne opdracije u Hrvatskoj, ujedno ga obavještava
da je ona u opasnosti jer se bosanski Srbi odbijaju demobilizira-
ti i razoružati. I tako sredinom svibnja Unproforovo zapovjed-
ništvo odlazi iz ratnog Sarajeva u sigurni i mirni Beograd - da
Milošević, Karadžić i Mladić mogu spokojnije osvajati BiH.
Glavni tajnik tada već raspoznaje strane, zaključuje da JNA ko-
risti pregovore za provođenje politike etničkog čišćenja. Ali,
Izetbegovićev zahtjev za interventnim snagama smatra »ne-
praktičnim rješenjem« i preporuča da Unproforov mandat u
BiH bude osiguravanje humanitarnih koridora, ako se strane
slože. A strane se i dalje ne slažu jer se Srbi protive, pa su uvjeti
za misiju i dalje nesigurni.
Je li to uistinu samo rep vodio psa, ili je netko vodio rep da
odvede psa u ponor? Je li ono što se obično naziva međunarod­
na zajednica uistinu bespomoćno gledalo kako pravilima ogra-
ničen inertni UN te ničim ograničeni i poduzetni Milošević
vode BiH u ratnu katastrofu? Ili su neke države članice Vijeća
sigurnosti namjerno puštale, čak gurale BiH u ratnu katastrofu,
pokrivajući ciljanu politiku ograničenim pravilima inertnoga
UN-a? Tek Bosna - sastavljena od triju konstitutivnih naro-
da: Muslimana koji su kao vjerska zajednica pretvoreni u Tito-
voj Jugoslaviji u narod, te Srba i Hrvata, a nijedan narod nema
natpolovičnuvećinu - može biti pravi laboratorij za ono što bi
se moglo ikada dogoditi u Europi i svijeru, kako je to upozora-
vao šef francuske diplomacije Dumas.
Nitko nije nikada otvoreno priznao: da, ja sam želio rat u
BiH i učinio sam mnogo da tu želju ostvarim. Čak ni Slobodan
Milošević nije to nikad tako rekao. Ali, načinna koji je vođen
takozvani mirovni proces uoči rata u BiH sadrži mnoge kontro-
verze. Osobito nakon što je Predsjedništvo BiH 20. prosinca
101
1991. donijelo odluku o početku postupka za osamostaljenje,
za koju su glasali muslimanski i hrvatski članovi Predsjedništva,
a srpski su bili protiv. Zaključcima Badinterove komisije koju
je stvorila EZ, početkom prosinca definirani su i pravo i put re-
publika do međunarodnog priznanja, kao i uvjeti glede zaštite
ljudskih i manjinskih prava koje moraju ispuniti za međuna­
rodno priznanje. Izetbegović je, uz podršku muslimanskih i hr-
vatskih političkih predstavnika, krenuo tim putem koji je, baš
kao prije u Hrvatskoj i Sloveniji, vodio preko raspisivanja i odr-
žavanja referenduma, te na temelju njegovih rezultata, budu li
pozitivni, do proglašavanja neovisnosti. Alternativa neovisno-
sti jest postati dijelom Velike Srbije jer Jugoslavije više nema,
ustvrdio je toga dana Izetbegović obrazlažući bosanskoherce-
govačkoj javnosti »osjetljivu odluku Predsjedništva«. »Osjetlji-
vost« nitko nije dovodio u pitanje.
T o su čudniji sljedeći potezi lorda Carringtona. Početkom
siječnja nije voljan nastaviti Mirovnu konferenciju iako su svi,
osim srpskih predstavnika, izrazili želju za nastavkom. Ta odlu-
ka tako podsjeća na njegovu raniju suspenziju mirovne konfe-
rencije u doba Miloševićevih najintenzivnijih osvajanja u Hr-
vatskoj, a uz obrazloženje da srpska strana ne želi sudjelovati.
Ne skrivajući nezadovoljstvo odlukom EZ-a o međunarod­
nom priznanju Hrvatske (i Slovenije), Carrington tumači da
daljnji proces nema smisla jer mu ta odluka uništava mrkvu,
odnosno nagradu za sudjelovanje. Nije više imao čime motivi-
rati Srbe. Nitko i ne postavlja pitanje o kakvoj to mrkvi Carrin-
gton govori! Što još može motivirati Miloševića u Hrvatskoj,
nakon što je osvojio gotovo trećinu teritorija i dobio mirovnu
misiju da mu je čuva? U tom slučaju, mrkva može biti jedino
obećanje da će osvajanje ubrzo legalizirati. Kad je riječ o BiH,
oduzimanje mrkve Miloševiću moglo bi biti upozorenje da mu
srpska osvajanja ni u toj državi, nakon međunarodnog prizna-
102
nja, neće biti priznata. Mrkva je, dakle, nagrada za osvajanje, a
osvajača valja nagraditi kako bi bio kooperativan u mirovnom
procesu.
Carrington nastavlja mirovnu konferenciju tek 29. veljače,
nakon što je Tuđman - na njemačko inzistiranje - pismeno
izvijestio Boutrosa Ghalija da bezuvjetno prihvaća Vanceov
plan. Vanceovi i Carringtonovi suradnici nalaze razumijevanje
i za takav neobični tajming. Carrington navodno nije želio pro-
tivljenjem Miloševiću ugroziti Vanceovu mirovnu misiju. Ar-
gument se ne doima uvjerljivo: upravo je Milošević želio tu mi-
rovnu misiju i Vanceov plan je napravljen po njegovoj mjeri.
Pitanje je: zašto iskusni pregovarači, kao što su bili Vance i Car-
rington, nisu zaigrali na tu kartu i barem pokušali povezati
UN-ovu mirovnu misiju u Hrvatskoj, koju je Milošević pri-
željkivao, s preventivnom misijom u BiH i sudjelovanjem na
Mirovnoj konferenciji, koje je odbijao? Miloševićeva je taktika
i tada i poslije bila: uvijek imati otvorenu samo jednu frontu.
Nije tada ni vojno bio spreman imati otvorenu frontu u Hrvat-
skoj i otvarati novu u BiH. Zašto su mu tada Carrington i Van-
ce omogućili upravo ono što je želio? Stavili su BiH na dnevni
red tek nakon što je UN-ova misija u Hrvatskoj bila neupitna?
Ili, zašto je Carrington, kombinirajući u pregovorima elemente
sveobuhvatnog i parcijalnih rješenja, prihvatio stajališta iden-
tična Miloševićevim: da se međunarodno priznanje novih drža-
va odgodi do sveobuhvatnog rješenja, a pitanja unutarnjeg
ustrojstva i zaštita manjina rješavaju parcijalno, jedna po jedna.
Onako kako su dolazile na red u Miloševićevu ostvarivanju
projekta Velike Srbije. Carrington je, bilježi njemački ambasa-
dor Libal, od samoga početka Mirovne konferencije, od rujna
1991., uporno odbijao zahtjeve dase na pregovaračkistol stavi i
unutarnje ustrojstvo BiH (str. 92). A kada je to početkom velja-
če 1992. prihvatio, na Libalovo iznenađenje, zaobišao je dota-
103
dašnja tijela Konferencije kojima su jugoslavenska problemati-
ka i Miloševićeva taktika već bile bliske, poglavito radnu grupu
za manjine koju je vodio njemački ambasador Geert Ahrens.
Nego je pregovore o unutarnjem ustrojstvu povjerio portugal-
skom ambasadoru Joseu Cutilheiru, koji je bio potpuni autsaj-
der u tim pitanjima. Postoji formalno objašnjenje: Portugal je
početkom 1992. godine preuzimao predsjedanje EZ-om. Po-
stoji i uvjerljivije objašnjenje: ubacivanjem u pregovore neisku-
snoga Cutilheira, mirovni proces EZ-a bio je potpuno u Car-
ringtonovim rukama.
Cutilheirovim imenom nazvan je i prvi propali mirovni plan
za BiH, koji nitko nije osobito ozbiljno shvaćao i ubrzo je zabo-
ravljen. Najambicioznije države EZ-a poput Francuske i Nje-
mačke, koje su imale pretenzije davati ton budućoj zajedničkoj
vanjskoj i sigurnosnoj politici, praktički su izbačene iz igre. I to
formalnim argumentom Zajednice - predsjedao je Portugal
kao nova članica, prvi put, bez vanjskopolitičke težine i bez
iskustva u strukturama EZ-a. U zagrebačkom Hotelu »1«, u
misiji europskih promatrača Britanci su praktički vodili poslo-
ve predsjedavajućega umjesto neiskusnih Portugalaca (razgo-
vor Mintas-Hodak, Varga). Na obostrano zadovoljstvo, a i ar-
gument je bio logičan: Britanija je predsjedala EZ-om u sljede-
ćem polugodištu. U UN-u u New Yorku, Njezino Kraljevsko
Veličanstvo bilo je dobro predstavljeno na ključnim mjestima
operativne pripreme mirovnih operacija - u Maracku Goul-
dingu i Sashiju Tahooru. Ukratko: Velika Britanija osigurala je
1992. godine monopol na mirovni proces međunarodne zajed-
nice. Njegova je osnovna značajka bila: prepustiti inicijativu
Miloševiću, čak ga ohrabriti, pustiti da se stvari dogode, a po-
tom pokrenuti mirovne procese. A SAD, u izbornoj godini, pu-
štale su da Britanija vodi. EZ je ispala iz igre.
104
Početkom ožujka 1992., nakon što su se na referendumu
Muslimani i Hrvati mahom izjasnili za samostalnost, a Srbi ga
bojkotirali; nakon što su donošenje parlamentarne deklaracije
o neovisnosti Srbi dočekali barikadama oko Sarajeva, zlokob-
nom najavom događaja, uz zlokobna proročanstva Miloševiće­
va povjerenika za BiH Radovana Karadžića da će Bosna grcati u
krvi - EZ i SAD usuglašavaju politiku priznavanja BiH. Da se
ne bi ponovilo nesuglasje iz hrvatskoga sl učaja. Začudo, najveći
oponenti priznavanja Hrvatske, SAD i Britanija, postaju advo-
kati priznanja BiH u trenutku kada je vrlo vjerojatno da će ono
poslužiti kao povod za već pripremljeni srpski napad. Još za-
čudnije, podupiru ga i Carrington i Vance, nevoljko navodno,
ali pozivajući se na principijelne razloge. Ne bi bilo korektno,
argumentirali su, ne udovoljiti bosanskohercegovačkoj deklari-
ranoj želji za samostalnošću nakon što su priznate Slovenija i
Hrvatska. Začuđujuća je tolika principijelnost od posrednika
koji su nekoliko mjeseci otklanjali Izetbegovićeve zahtjeve za
preventivnom mirovnom misijom, uz obrazloženje da bi time
naljutili Miloševića. Sam je Milošević, odgovarajući na Karad-
žićevu uznemirenost, grubo i točno definirao efekte međuna­
rodnog priznanja BiH, podsjećajući da je i Kaligula imenovao
svoga konja senatorom, ali konj nije nikada postao senator (La-
ura Silber, Death ofYugoslavia, Penguin Books, str. 241).
Priznanje BiH - 6. travnja 1992. od strane EZ-a, a dan ka-
snije od strane SAD-a - imalo je efekt povlačenja obarača.
Bilo je povod srpskom ratu protiv BiH. Puška je bila namješte-
na ranije, mnogo ranije. Milošević se čak i formalno pripremio
za opciju priznanja. Još u siječnju naredio je da se svi oficiri
JNA koji su podrijetlom iz BiH premjeste u matičnu republiku
kako bi u svibnju mogao formalno povući JNA iz BiH i formal-
no se distancirati od rata. Jer, povučene su samo oznake na uni-
formama. Ostalo je oružje JNA, dovučeno i iz Hrvatske, ostale
lOS
su lokalne srpske jedinice, naoružane i organizirane nekoliko
godina ranije, presvukli su se oficiri JNA i nastala je - vojska
bosanskih Srba. Kojoj su, baš kao i u Hrvatskoj, u pomoć pri-
skakali iz Srbije Arkanovi Tigrovi, mahom brutalni specijalci,
te Šešeljevi Beli orlovi, psihopati-koljači. I jedni i drugi formal-
no izvan Miloševićevih kompetencija, ali su stvarno bili vrlo
čvrsto uvezani u projekt stvaranja Velike Srbije. Pretjerano bi
bilo tvrditi da su SAD i EZ međunarodnimpriznanjem izazva-
le rat u BiH jer je rat pripremljen i ciljevi određeni mnogo rani-
je. Ali, čudno je ipak da u moru različitih teza o ratu praktički
nikad nije propitivano djelovanje međunarodnog priznanja na
početak srpskoga rata u BiH, koje Milošević jest iskoristio kao
povod. Nakon što su SAD i Velika Britanija isforsirale prizna-
nje BiH, a odbile je zaštititi prethodno od tempiranoga rata.
No, zato i zapadni političari, ali i vrlo ozbiljni autori i analiti-
čari ratova u bivšoj Jugoslaviji, često ponavljaju tezu kako je
preuranjeno međunarodno priznanje Hrvatske ubrzalo i pota-
knulo rat u BiH. Znači da Hrvatska nije priznata, odnosno da
je priznata aneksija njena teritorija, Milošević bi odustao od
BiH - glavnoga plijena za stvaranje Velike Srbije? Zvuči pri-
lično stupidno. Ili bi, možda, bilo prihvatljivo da je etničko či­
šćenje i anektiranje BiH proveo tiše, bez aktivne upotrebe ten-
kova i granata, samo hladnim oružjem i koncentracijskim logo-
rima? To je, naime, bila realna alternativa priznanju Hrvatske,
zahtjevu za osamostaljenje BiH i njenu međunarodnom pri-
znanju. Tiši teror! Razlika između međunarodnog priznanja
Hrvatske i priznanja BiH bila je u tome što je prvo predvodila
Njemačka, uz jaku podršku Vatikana i Austrije, dok su drugo
predvodile SAD i Velika Britanija, uz veliku zabrinutost Nje-
mačke i Austrije za posljedice priznanja bez zaštite. Prvo je pri-
znanje, vođeno u okrilju EZ-a, zaustavilo Miloševićev rat u
Hrvatskoj i počelo uvoditi pravila koja su ga zabrinula. Drugo
106
je priznanje poslužilo kao izravan povod za rat. Ključna je razli-
ka u umijeću predstavljanja svoje politike i prodavanja svoje ar-
gumentacije. Velika Britanija i SAD imale su ga mnogo više no
Njemačka i Austrija. Uspjele su uvjeriti čak i kasnijega nje-
mačkog šefa diplomacije Joschku Fischera da su Genscher i
Kohl, odnosno Njemačka, forsiranjem međunarodnog prizna-
nja Hrvatske gotovo proizveli rat u BiH. Njemačka nije ni po-
kušala nikoga uvjeriti da su Velika Britanija, a i SAD, vodeći
mirovni proces u intermezzu između dva rata - uskraćivanjem
zaštite BiH prije priznanja i ohrabrivanjem Miloševića slijedeći
njegove želje - propustile i pokušati spriječiti rat.
Svi koji su trebali znati vrlo su dobro znali što slijedi u BiH
nakon što je Hrvatska pacificirana. Opovrgavajući teze da je
CIA nepripremljena dočekala rat u BiH, njezin tadašnji direk-
tor James Woolsley tvrdi kako je CIA čvrsto vladala događaji­
ma i razvojem (Wiebs, str. 74). Još iz doba hladnoga rata, kada
je Jugoslavija bila značajan igrač, CIA je imala poseban interes
za to područje. Imala je kvalitetne informacije i dovoljno anali-
tičara te jezičnih specijalista na raspolaganju kada je sukob po-
čeo. I uvijek zna tko, kada, s kim i o čemu razgovara. Tako kaže
njezin šef. Uvjerljivost mu daju raniji izvještaji CIA-e, koja je
predvidjela raspad Jugoslavije te rat i nastanak novih država.
Potvrđuju to i američki obavještajni analitičari koji su, raspola-
žući informacijama prikupljenim špijunskim satelitima, pri-
sluškivanjem radija i telekomunikacija, informacijama teren-
skih agenata i praćenjem medija, u svakome trenutku znali što
se događa i mogli su predvidjeti svaki sljedeći korak Srba u vrlo
racionalnom projektu etničkog čišćenja, ali njihovi nadređeni
u američkoj administraciji nisu bili zainteresirani za to. To vrlo
uvjerljivo argumentira Samantha Power u knjizi A Problem
.from Hell, opsežnoj analizi američkog odnosa prema genocidi~
ma u 20. stoljeću. (Autorica je za tu knjigu nagrađena Pulitze-
107
rovom nagradom 2003.) SAD su sve do polovice 1993. godine
bile vrlo rezervirane prema ratu, obrazlažući to nepostojanjem
nacionalnog interesa.
Europa je u to doba djelovala kao tri vodeće države - Brita-
nija, Francuska i Njemačka- koje su na tlu Bosne vodile bitku
O) za obavještajni prestiž. Pokazalo se to već kod promatrača
EZ-a iz zagrebačkog Hotela »I«. Nova su prilika za dodatno
upoznavanje s BiH bile mirovne i humanitarne misije. Francu-
ski bataljun, pristigao u proljeće 1992. u hrvatski Gračac služ-
beno, kako bi pridonio provddbi Vanceova plana, imao je ne-
službeno i posebne zadatke. Njegovi su pripadnici često odlazi-
li na tajne i nelegalne »izlete« u BiH, u kojoj još nisu imali ni-
kakav mandat, te slali spoznaje u centralu ORM-a (Departe-
ment de renseignement militaires), francuske vojne obavještaj-
ne službe. »Bosna počinje gorjeti«, izvještavali su višekratno
centralu, ali kako je nekoliko godina poslije, pod pseudoni-
mom, opisao ogorčeni sudionik misije, Commandant Fran-
chet, »u proljeće 1992. Bosna nikoga nije zanimala« (Com-
mandant Franchet, Casque bleupour rien, JCLattes, 1995., str.
ll). Tek šte su pod plaštdm UN-ove misije, a za potrebe fran-
cuske vojne obavještajne službe počeli inkognito istraživati Bos-
nu, susreli su se s neugodnim iznenađenjem: posebni izaslanici
Njezina Kraljevskog Veličanstva već su bili tamo. Kako se sta-
nje usijavalo, britanske su vlasti pokazale izuzetno humanu ge-
stu uputivši kao pomoć svoje ambulante s pripadajućim oso-
bljem: tristotinjak liječnika, medicinskih tehničara i drugog
medicinskog osoblja.
Prostor je bio gotovo premalen za sve špijune koji su se slije-
vali u BiH od 1992. godine. I anegdotalni susreti bili su ne-
izbježni. Francuski narednik na špijunskom zadatku s iznena-
đenjem je na nekoj bosanskoj cesti prepoznao svojega britan-
skog kolegu po struci, obavještajca dakle, s kojim se gotovo
108
sprijateljio nekoliko godina ranije na zajedničkim manevrima.
Ali, nekadašnji britanski obavještajac bio je u Bosni doktor.
Štoviše - šef medicinskog tima. Nelagoda je bila obostrana
(isto, str. 279). Usred oštre bosanske zime francuski su plavci,
tada već s mandatom u BiH, ali samo za čuvanje humanitarnih
koridora, primijetili britansku ambulantu koja je sletjela u pro-
valiju. Međunarodna zajednica zatekla je međunarodnu zajed-
nicu u nevolji u ratnoj Bosni i, logično, ponudili su im pomoć
da ih izvuku iz provalije. Cupkaj ući oko oštećenih ambulan-
tnih kola, dva su promrzla britanska bolničara molila Francuze
da ne prilaze jer će uskoro doći njihovi koji će im pomoći. Zgo-
da je imala i nastavak. Francuzi su je pretočili u internu špijun-
sku uzrečicu. »Ne daj bože da budeš ranjen blizu britanskoga
medicinskog tima jer u ambulantama pretrpanim instrumenti-
ma za elektronsku špijunažu više nema mjesta ni za jedna nosi-
la!« (Franchet, str. 28) I još, k tome, za operacijskim se stolom
može naći šef medicinskog tima koji je nakon niza obavještaj-
nih prošao i brzi kirurški tečaj. Do kraja rata britanske su am-
bulante krstarile Bosnom, pojavljujući se neočekivano na naj-
bizarnijim mjestima, tamo gdje bi transporteri bili suviše upad-
ljivi. Bio je to dio humanitarne pomoći. Posebno je zabilježeno
njihovo intenzivno krstarenje bihaćkim džepom, u enklavi od-
metnutoga Fikreta Abdića.
Kako potvrđuju i opsežna istraživanja Ceesa Wiebsa (autor
knjige Intelligence and the War in Bosnia, predavač na amster-
damskom Sveučilištu, stručnjak za obavještajna pitanja), oba-
vještajci su djelovali ponajprije kao državni obavještajci, a neke
su informacije prosljeđivane NATO-u i mogle su ih koristiti
države članice. UN, odnosno Unprofor, dobivali su ostatke. I
tu se pokazalo da samo najveće države mogu imati prave infor-
macije za vođenje autentične međunarodne politike, dok su
male ili manje moćne države vođene tuđim obavještajnim služ-
109
bama. Prvi zapovjednik Unprofora, indijski general Satish
Nambiar bio je i izvan drugoga kruga informiranja, nije dobi-
vao čak ni informacije NATO-a jer Indija nije članica. I privat-
no se često žalio da ne kontrolira jedinice kojima formalno za-
povijeda, te da je informativno zaobiđen i izoliran. Napustio je
funkciju, navodno, iz privatnih razloga.
Službeno, Unprofor je u to doba bio mirovna i neopremlje-
na misija koja nije mogla intervenirati u rat u BiH. Niti je do
rane jeseni imala mandat uopće ulaziti u BiH. Neslužbeno,
stvari su izgledale bitno drukčije. S promatračkog mjesta blizu
hrvatsko-bosanske granice francuski plavci 10. lipnja proma-
traju, s udaljenosti od nekoliko stotina metara, kako bosanski
Srbi započinj u etničko čišćenje većinski muslimanskoga mjesta
Kulen Vakufa. Prvo opkoljavaju mjesto. Poslije podne im dola-
zi jedan od prognanih i ispriča kako su Srbi dali ultimatum gra-
donačelniku da Muslimani predaju oružje i napuste mjesto.
Gradonačelnik oklijeva s odgovorom. Sljedećega jutra Srbi po-
činju granatirati mjesto, a pod kišom granata Muslimani bježe i
pred večer stižu do susjednoga Orašca. Francuzi tada još samo
promatraju (Franchet, str. 12). Orašac je sljedeća meta. Et-
ničko čišćenje Orašca Laura Silber opisuje kao model etničkog
čišćenja bez otvorenog sukoba (Silber, str. 269). Srpske para-
vojne jednice opkoljavaju mjesto, stežu obruč, ulaze u mjesto
blokirajući ulaze, idu od kuće do kuće, tjeraju stanare van, odu-
zimaju im novac i nakit, odvajaju žene i djecu od muškaraca i
zadržavaju muškarce nekoliko dana. Odvajaju elitu: političke
aktiviste, lokalne uglednike i imućnije te ih šalju u već pripre-
mljene logore u kojima prolaze mučenje i ponižavanje, prije
sljedeće destinacije u izbjeglištvu. Za elitu su pripremljeni logo-
ri iz kojih se ne vraća. Jedan od onih koji su uspjeli pobjeći dola-
zi do francuskoga promatračkog mjesta i obavještava ih da su
Šešeljevi Beli orlovi zauzeli mjesto te da nastavljaju progoniti
110
izbjeglice koji pokušavaju pobjeći preko Une u Hrvatsku. A
onda miroljubive plave kacige pokazuju što mogu. Bez manda-
ta čak i za ulazak u Bosnu, francuski plavci odlučuju potražiti
izbjeglice i nalaze oko 3000 opkoljenih ljudi, uz uski prijelaz
preko U ne, koji s bosanske strane kontroliraju Beli orlovi, a s
hrvatske paravojska hrvatskih Srba. Francuski vojnici, posta-
vivši blindirane transportere ispred Belih orlova, osiguravaju
prolaz izbjeglicama i ispaljuju nekoliko upozoravajućih plotu-
na koji odvraćaju šešeljevce od daljnjih pokušaja maltretiranja.
I zbrinjavaju izbjeglice na hrvatskoj strani, u UNPA zoni, za
koju imaju mandat i u kojoj čuvaju srpske ratne stečevine. Beli
orlovi se ne protive. Mandat za UN-ovu misiju u BiH, i tada
samo humanitarni, dobivaju četiri mjeseca kasnije, kada su
Srbi već etnički očistili to područje. Prije nisu imali mandat jer
se protivio Milošević.
Američki novinar Roy Gutman otkriva 19. srpnja u Newsda-
yu postojanje srpskoga logora za Muslimane i Hrvate, zatočene
u neljudskim uvjetima u kojima umire šest do deset ljudi na
dan. Ušao je u nj s predstavnicima Međunarodnoga crvenog
križa. Televizijska ekipa britanskog ITN-a i Ed Vuillamy, no-
vinar Guardiana, uspijevaju početkom kolovoza ući u logor
Omarsku. Televizijske snimke izgladnjelih logoraša iza bodlji-
kave žice, koje su prenijele sve svjetske televizije, podsjećaju na
holokaust. Užas je postao javan, dospio je u dnevne boravke za-
padnih građana, javno je mnijenje zgranuto.
Obavještajni analitičari znali su to davno prije. Jon Western,
tadašnji obavještajni analitičar State Departementa za BiH, po-
vjerio je Samanthi Power (Power, A Problem from Hell, A New
Reublic Book, str. 266):
»Mogli smo vidjeti napade koji predstoje gledajući ekrane
naših kompjutorskih terminala, skenirajući satelitske snimke
ili, često, tek gledajući televiziju. Mi smo točno znali svaki slje-
111
deći potez bosanskih Srba, a nismo mogli učiniti ništa. Zamisli-
te da možete reći 'Za dva dana ovo će selo umrijeti', a ne možete
učiniti ništa da to spriječite. Samo sjedite, čekate da se to dogo-
di i revnosno izvijestite nadređene u hijerarhiji.« Američki oba-
vještajci znali su za srpske logore još od svibnja. Iako međusob­
no u stalnome nadmetanju, iako je u obavještajnim krugovima
na terenu bila poznata praksa da Anglosaksonci taje sve bitne
spoznaje od Francuza i obrnuto, obavještajci zapadnih država
na terenu i obavještajni analitičari dijelili su istu frustraciju -
sve su znali, a nadređeni u hijerarhiji to nisu željeli čuti. »Slali
smo izvještaje gore, ali nije bilo nikakva odjeka. Odgovor bi-
smo dobili jedino ako bi taj događaj pokrili mediji«, primijetio
je Western (str. 270).
Na prvi pogled opet izgleda kao da je rep vodio psa u među­
narodnom angažmanu u BiH, kao da su televizijski i novinski
izvjestitelji vodili politiku svjetskih centara moći. No, njih su iz
pozadine navodili ogorčeni terenski obavještajci i desk-officeri
analitičari, shvativši da oni koji donose odluke reagiraju jedino
na slike s televizije. Neki čudan komunikacijski lanac: oni koji
-donose odluke najprije su od Bosne učinili jedan od obavještaj-
no najpokrivenijih kutaka svijeta, da bi potom sa svojim oba-
vještajcima komunicirali putem televizije, koristeći ih ponaj-
prije kao novinarske vodiče. No komunikacija je čudna samo
ako pretpostavimo da međunarodnu zajednicu čini skup do-
bročinitelja kojih je prioritet i istinski cilj spriječiti rat i huma-
nitarnu katastrofu u Bosni. Vrlo je pak logična - pretpostavi-
mo li da je rat u BiH korišten ponajprije da bi se pokazalo umi-
jeće upravljanja ratom i mirovnim procesom, da bi se izgradio
model za buduće lokalne i regionalne sukobe. U BiH se od
1992. do 1995. godine dokazivalo tko je tko u tome šarolikom
skupu država i međunarodnih organizacija, koji se prilično ne-
adekvatno nazivao međunarodnom zajednicom. Bio je to -
112
istinski laboratorij! Da bi se moglo vježbati, trebali su i rat i zlo-
čini, a ne mirna Bosna.
Zločini, razaranja i ljudska stradanja davali su značenje, teži-
nu i razlog mirovnom posredovanju - aureolu spasitelja. U če­
tiri godine rata i paralelnoga mirovnog procesa u Bosni ponav-
ljao se isti koncept: zločin ili njegovo (namjensko) otkrivanje
prethodili su gotovo svakoj međunarodnoj mirovnoj inicijativi
ili konferenciji, gotovo svakoj odluci značajnoj za stvaranje mo-
dela novoga kriznog menadžmenta. Mediji su u tome imali izu-
zetnu ulogu. Zločin koji nije bio na televiziji ili u novinama,
kao da se nije dogodio. Pozornost je najlakše mogla privući -
krv, divljaštvo, asocijacije na holokaust. I koncept je obilato
upotrebljavan i zloupotrebljavan. Stanovnici Sarajeva, koje je
bilo u okruženju i pod stalnom topovskom paljbom i snajperi-
ma bosanskih Srba, strahovali su od dolaska CNN-ove ekipe u
grad. Jer, to je u pravilu značilo više granata i aktivnije snajperi-
ste. Bosanskim je Srbima tada bilo najmanje u interesu aktivi-
rati snajperiste. Interes im je bio nešto drukčiji: držati pozor-
nost medija na Sarajevu dok ne osvoje i etnički ne očiste ostatak
Bosne! Pošiljatelj svih triju smrtonosnih granata ispaljenih na
javna mjesta u Sarajevu vrijeme kada je tamo najviše ljudi, osta-
o je dubiozan. Prema općem uvjerenju ispalili su ih bosanski
Srbi s obronaka iznad grada. Prva je ispaljena na ljude koji su
čekali u redu za kruh 27. svibnja 1992. godine. Tadašnji zapo-
vjednik plavih kaciga u BiH, kanadski general Lewis McKenzie
zabilježio je u svome dnevniku (Peacekeeper, The road to Saraje-
vo) da su plave kacige primijetile nekoliko čudnih detalja: ulica
je blokirana prije eksplozije, a nakon što se stvorio red, pojavili
su se predstavnici bosanskih medija i stajali sa strane kako bi
odmah nakon eksplozije potrčali na mjesto događaja. McKen-
zie nije nikad ostavljao dojam da se najbolje snalazi u tome ratu,
niti da je sasvim nepristran. Nikada se ne zna ni koje je sve »am-
113
bulante« imao pod plavim kacigama. No, zanimljivo je ipak da
se masakr dogodio dan nakon što je WEU (Zapadnoeuropska
unija) u Londonu raspravljala o mogućnostima vojne interven-
cIJe.
Druga granata sumnjiva podrijetla, ispaljena 5. veljače 1994.
na tržnicu Merkale, ubila je 67 ljudi. Snimljena je gotovo kako
pada, stjecajem okolnosti CNN-ova reporterka bila je na tržni-
ci odmah poslije granate. Ali nikad nije sa sigurnošću utvrđeno
tko ju je ispalio. Balističari plavih kaciga odbili su potvrditi teze
Izetbegovićeve vlade i opće uvjerenje da je granata ispaljena sa
srpskih položaja, navodeći kako je bila riječ o teledirigiranoj ek-
sploziji (Franchet, str. 107). Srbi su tada imali najmanje razloga
počiniti masakr jer su SAD inzistirale na odluci o intervenciji
NATO-a, a i u nalaze britanskih balističara ima se razloga po-
sumnjati, imaju li se u vidu tadašnja britanska politička nasto-
janja da tu odluku spriječe. Bilo kako bilo, gotovo sedamdese-
tak ljudi bilo je mrtvo, a četiri dana poslije NATO je dao ulti-
matum bosanskim Srbima za povlačenje teškog oružja iz zone
isključenja oko Sarajeva. I povijesna granata ispaljena na Saraj-
lije koji su čekali u redu za vodu 28. kolovoza 1995. godine, a
koja je poslužila kao izravni povod NATO-ove zračne inter-
vencije protiv vojske bosanskih Srba, bila je, prema balističari­
ma pod kapom UN-a, ispaljena s položaja Armije BiH. Istina
je ostala nepoznata, a motivi govore u prilog nalazu UN-ovih
balističara.
Ratni su dopisnici prepričavali kako su neki fotoreporteri u
potrazi za efektnom fotografijom bili spremni platiti ubijanje;
da su muževi dovodili žene kako bi uvježbano i slikovito opisale
predstavnicima međunarodnih humanitarnih organizacija da
su silovane, nakon što su shvatili da time osiguravaju izbjeglički
status u nekoj od zemalja zapadne Europe. Osim što je bio
okrutna stvarnost, zločin je način da se privuče pozornost i kupi
114
spas. Priče o masovnim silovanjima, granatiranju i batinjanju
postajale su s vremenom suviše monotone da bi polučile željeni
efekt. Egzotično divljaštvo imalo je bolju prođu. Tako je u vri-
jeme prve srpske opsade Srebrenice bosanski ambasador pri
UN-u Muhamed Šaćirbej, inače vrlo uspješan promotor Bo-
sne na međunarodnoj sceni, otišao korak predaleko. I izvijestio
u New Yorku kako su zbog gladi među stanovništvom zabilje-
žene i pojave - kanibalizma.
I postojanje srpskih koncentracijskih logora otkriveno je u
jeku velike mirovne inicijative. U Londonu se pripremala veli-
ka Mirovna konferencija. Doduše, prvi su u mirovnu ofenzivu
ušli Francuzi, pokušavši učiniti Pariz središtem povijesnog sku-
pa. Ali, Britanci su opet bili vještiji, iskoristivši činjenicu što
predsjedaju EZ-om. Srbi još uvijek nisu osvojili i etnički očisti­
li sve što su planirali, a dobili su u međuvremenu ekonomske
sankcije UN-a. No, sve su glasniji bili i zahtjevi za oružanom
intervencijom. Osobit Je pritisak u UN-u provodila Organiza-
cija islamske konferencije (OIK). Objavljeno je kako je od svib-
nja do kolovoza u BiH poginulo oko 35.000 ljudi, a pokazani
su i srpski logori. Hitno se sastala UN-ova komisija za ljudska
prava i imenovala bivšega poljskog premijera Tadeusza Mazo-
wieckog specijalnim reporterom za ljudska prava u bivšoj J ugo-
slaviji. Idealan kontekst za velebni mirovni skup, kakav je bila
Konferencija na kojoj je sudjelovalo tridesetak država okuplje-
nih po različitim kriterijima: EZ, SAD, Rusija, Jugoslaviji su-
sjedne zemlje, predstavnice OIK-a i širok krug aktera iz BiH,
Srbije i Crne Gore spojenih u novu Jugoslaviju, i Hrvatske.
Iako je izgledao velebno, tako širok skup u jeku rata može
poslužiti tek kao međunarodno pokriće za nedjelovanje i time-out
jačem. T ako je i bilo. Britanska je diplomacija unaprijed pripre-
mila čitav niz sjajnih dokumenata koje je samo trebalo potpisa-
ti. No, izostale su sankcije za neprovođenje potpisanoga. Milo-
115
šević je imao razloga za zadovoljstvo: vratio se iz izolacije na jav-
nu scenu, a živopisni instant-premijer nove Jugoslavije, kali-
fornijski biznismen Milan Panić, širio je duh miroljubive i koo-
perativne Srbije te stavljao potpise na dokumente koji Miloše-
vića nisu obvezivali i na javnu je scenu kao politički predstavnik
bosanskih Srba izveden Radovan Karadžić. Milošević je ra-
zvodnio odgovornost i mogao nastaviti tamo gdje je prije stao.
Jedna od rijetkih odluka konferencije koje su ostvarene jest pre-
tvaranje Mirovne konferencije o bivšoj Jugoslaviji u stalno tije-
lo, u sklopu kojega će se ubuduće voditi mirovni proces, a ko-
jim će supredsjedati UN i EZ. U ime UN-a supredsjedatelj je
postao Cyrus Vance, a lorda Carringtona je, kao predstavnik
EZ-a, zamijenio lord David Owen. Britanija, koja je željela
osujetiti i pokazati nerealnim njemačko-francuskevizije o pre-
rastanju Zajednice u politički i sigurnosni subjekt, ponovno se
nametnula kao tumač politike EZ-a. Odnosno, kako se to po-
slije pokazivalo, EZ nije imala supredsjedatelja. Preko lorda
Owena Britanija je još čvršće nego dotad preuzela mirovni pro-
ces na području bivše Jugoslavije. Tek Što su se svjetla london-
ske mirovne predstave ugasila, Srbi su nastavili osvajanja u
BiH. A u Ženevi je 3. rujna, pod predsjedanjem Vancea i Owe-
na, počeo jedan od najgrotesknijih i najperverznijih mirovnih
procesa.
116
LIKOVI MIROVNE SAPUNICE
Lord David Owen dočekan je s reputacijom šarmantnog, pu-
blicitetu uvijek sklonog političara bez posla, nekada najzgodni-
jeg šefa britanske diplomacije. U nepune tri godine mirovnog
posredovanja stekao je atribute lašca, zlotvora i kralja manipu-
lacije. Bio je to omraženiji što je njegova mirovna misija odmi-
cala. Kod svih - osim kod Miloševića, njegovih satelita i sim-
patizera. I bio je intelektualno superioran. Nije bilo pitanja
koje ga je moglo dovesti u nelagodu i ostaviti bez odgovora, uvi-
jek je imao inicijativu i bio korak ispred. Bio je elokventan,
ubojito ciničan, nije mu se mogao poreći šarm i bio je tako lede-
no proračunat. Gotovo beskrupulozan - sa smiješkom.
Kada je želio impresionirati, umio je biti izuzetno šarman-
tan. Nije se trudio da ga svi vole, nastojao je biti iznad svih.
Kada je u usponu, imao je nepogrešiv osjećaj za priliku, za tre-
nutak. Zaslijepljen vlastitim manipulacijskim moćima, nije
znao prepoznati jedino trenutak kada treba stati. Ponekad je
bio neočekivano iskren i otvoren: »Uvijek sam držao da je tvr-
doglavo inzistiranje na internim granicama šest republika unu-
tar bivše Jugoslavije: Srbije, Hrvatske, BiH, Slovenije, Make-
donije i Crne Gore, kao granicama neovisnih država, prije nego
117
što je uopće bilo u pitanju priznanje tih republika, bila veća lu-
dost nego samo preuranjeno priznanje« (David Owen, Balkan
Odyssey, Victor Gollancz, 1995., str. 33). To nisu riječi Slobo-
dana Miloševića, već Davida Owena. I 3. rujna 1992. u Ženevi,
slijedom zaključaka Londonske konferencije, pokrenuo je vrlo
neobične mirovne pregovore, jedne od najneobičnijihu povije-
sti ratovanja i mirenja. Pravu mirovnu sapunicu!
Doduše, kada ga je EZ imenovala za svojeg predstavnika u
Međunarodnoj konferenciji o bivšoj Jugoslaviji, nije se zalagao
za promjenu republičkih granica. Niti je ludošću nazivao za-
ključke Badinterove komisije, od pretvaranju republičkih gra-
nica u državne, na kojima je počivao EZ-ov model rješavanja
krize. Naprotiv, nekadašnji britanski ministar mornarice, po-
tom vanjskih poslova, kasnije šef neuspjeloga projekta britan-
ske Socijaldemokratske partije, govorio je sasvim drukčije -
prije izbora za europskog supredsjedatelja u Međunarodnoj
konferenciji. Poslije otkrivanja srpskih logora, a uoči London-
ske konferencije, David Owen postao je iznenada jedan od naj-
žešćih kritičara međunarodne pasivnosti i zagovornika bom-
bardiranja bosanskih Srba u britanskim medijima. Govorio je
uvjerljivo i odlučno ono što je europska politička javnost željela
čuti. I posustala EZ uspjela se suglasiti da ga imenuje za svoga
predstavnika. Ili, Britanija joj je još jednom uspjela nametnuti
svojega kandidata, izvukavši iz zaborava tada besposlenog Owe-
na i nametnuvši ga kao obećavajućeg i autentičnog mirovnog
posrednika. EZ je progutala još jedan britanski prijedlog kao
rješenje jer boljega nije imala.
Koji je lord Owen zapravo bio pravi? Onaj koji je u ljeto
1992. zagovarao bombardiranje Karadžićevih snaga? Ili onaj
koji je poslije pred kamerama ugodno ćaskao s doktorom Ka-
radžićem na terasi zvorničkog restauranta u vrijeme srpske
ofenzive na istočnobosanske enklave te koji je poslije javno di-
118
jelio Miloševićeve teze o rješenju jugoslavenskog pitanja i s nji-
me provodio zajedničke obiteljske vikende u Miloševićevu be-
ogradskom domu? Koji nije skrivao svoje divljenje prema Mi-
loševiću i opisivao ga u svojim sjećanjima na pregovaračke dane
u tako pastelnim bojama da su mu redaktori savjetovali malo
umjerenije tonove. Tek kao svjedok u procesu protiv Miloševi-
ća, optuženoga za genocid pred Međunarodnim kaznenim su-
dom, Owen se donekle distancirao i opravdavao kako - nije
znao. Lord Owen nije znao!
David Owen i Slobodan Milošević bili su zapravo nevjero-
jatno slični: inteligentni, britki, beskrupulozni, ambiciozni,
umješni u pretvaranju istine u laž i obrnuto, sjajni taktičari koji
(se) izgube pred ciljem. Da je Milošević rođen u Plymouthu
umjesto u Požarevcu, možda bi i on jednoga dana bio međuna­
rodni mirotvorac. Jedan i drugi bili su - lovci na priliku za
uspjeh. I zapravo nije presudno koji je lord bio pravi: onaj koji
je iz Londona tražio bombardiranje bosanskih Srba ili onaj koji
se godinu dana kasnije u Ženevi kladio s Karadžićem u viski
oko postotaka podijeljene Bosne. Obojica su bila jednako vri-
jedna u službi Njezina Kraljevskog Veličanstva. I prvi koji je
privlačnim porukama osvojio željeno supredsjedanje i drugi
koji je nakon toga praktično i suvereno provodio britansku po-
litiku, koja je bila promišljena, konstantna i konzistentna. No
ako se baš traži istinski lord Owen, možda to ipak bio onaj koji
bi tumačeći svoje mirovne inicijative sa superiornim smi-
ješkom podsjećao: »But, the devil is in detail.« Čak potičući na
traženje vraga - one koji su dorasli igri.
Uz Owena, supredsjedatelj Mirovne konferencije ispred
UN-a postao je dotadašnji izaslanik glavnoga tajnika UN-a
Cyrus Vance, bivši američki državni tajnik, s bogatim isku-
stvom u ratu, diplomaciji i mirovnim pregovorima. Formalni
karijerni vrhunac doživio je u administraciji Jimmyja Cartera,
119
koji ga je imenovao državnim tajnikom. No najveća iskušenja
prošao je mnogo prije, još početkom šezdesetih kada je kao član
mlade Kennedyjeve administracije poveo SAD u vijetnamski
rat, branio i vodio rat kao zamjenik ministra obrane u admini-
straciji LyndonaJohnsona, da bi nakon ostavke na dužnost po-
stao gorljivi zagovornik kraja rata i, po Johnsonovu izboru, uz
Averella Harrimana, jedan je od glavnih pregovarača na Pa-
riškoj mirovnoj konferenciji. Kao državni tajnik odigrao je
ključnu ulogu u postizanju egipatsko-izraelskog mirovnog
sporazuma u Camp Davidu, radio je na postizanju ugovora
SALT II o kontroli naoružanja sa Sovjetskim Savezom. Čak je i
Owen, koji nije baš često izražavao divljenje prema drugima,
iskazivao poštovanje prema Vanceu. Vance je bio posrednik s
najjačom biografijom i istinski fenomen u četverogodišnjim
ratno-mirovnom maratonu. Svi su ga poštovali, na neki način
simpatizirali. Iako nikomu nije učinio nikakvu posebnu uslugu
izvan zadanoga mandata. Štoviše, svatko je, gledajući iz pozicije
vlastitih interesa, imao razloga ljutiti se na Vancea: Tuđman
zbog vrlo nepovolj noga Vanceova mirovnog plana, a Milošević
jer je Vance poslije u pregovorima nastojao ublažiti ciparski
efekt toga plana. Prema izvoru tada bliskom Tuđmanu (Povjer-
ljivi intervjui - op. a.), upravo je Vance za jednoga razgovora s
hrvatskim predsjednikom na Brijunima, u berbi mandarina na
bivšoj Titovoj plantaži, obećao da sankcija Vijeća sigurnosti
neće biti ako Hrvatska vojno preuzme kontrolu nad Masleni-
com. Tom je vojnom akcijom, u siječnju 1993. godine, Hrvat-
ska stvorila preduvjete za ponovno prometno povezivanje sje-
vera i juga zemlje te počela »nagrizati« ružičaste zone pod UN-
ovom kontrolom. Vance je bio u Vukovaru u vrijeme njegova
pada. Dok su ga zapovjednici JNA vodili po vukovarskoj bolni-
ci, ranjenici - koji su odvezeni iz nje i poslije pogubljeni na
Ovčari - još su bili živi. Nitko, međutim, nije optuživao Van-
120
cea da je propustio alarmirati međunarodnu javnost i povećati
pritisak, koji bi možda spasio ubijene i nestale nakon pada gra-
da. Izetbegoviću je odbijao apele za preventivnom UN misi-
jom, ali iskazivao je prema njemu razumijevanje, gotovo suo-
sjećanje. A prema svima neko temeljno poštovanje.
Bio je sušta suprotnost prvomu europskom mirovnom po-
sredniku, lordu Carringtonu. Za razliku od ostalih posrednika,
Vance nikada nije ostavljao dojam da ima neke zadnje namjere.
Bio je kao poštanski sandučić u koji bi svi ubacivali svoje ideje,
a koje bi on poslije podveo pod UN-ova pravila i uobličavao u
najboljoj tradiciji umijeća mogućega. Izgledao je dobrodušno i
pristupačno pored prvoga europskog mirovnog partnera lorda
Carringtona, koji se prema svim akterima iz bivše Jugoslavije
odnosio s neskrivenim ciničnim prijezirom kao prema nižim
bićima. Čak i Miloševića, čija je politika išla ruku pod ruku s
britanskom i kojemu je kao mirovni posrednik napravio mno-
go usluga, Carrington je pred stranim diplomatima navodno
uvijek nazivao Slob, što je engleski ekvivalent slinavcu ili balo-
nji (Warren Zimmerman, Izvori jedne katastrofi, Globus -
Znanje, str. 192). Uz ekstrovertiranog i sebeljubivog Owena,
Vanceova diskrecija, nenametljivost, jednostavnost i skromnost
- tako oprečna njegovoj bogatoj karijeri - još je više dolazila
do izražaja.
No, zato je njegov zamjenik bio vjerojatno najživopisniji za-
padni lik u balkanskoj mirovnoj sapunici. Ambasador Herbert
Okun izgledom je podsjećao na penzionera iz središnje Ameri-
ke na turističkom putovanju po Europi: narančasto obojene
kose, često s velikim kaubojskim šeširom na glavi. Kao da se
slučajno zaustavio u Ženevi, ušao u Palaču naroda i odlučio
neko vrijeme ostati u njezinim hodnicima. Okun je bio majstor
kuloara s istinskim darom Šeherezade. Intimistički bi po hod-
nicima tapšao diplomate ili novinare da im u povjerenju kaže
121
neku tajnu. Tajnu su, u pravilu, čuli barem nekoliko dana rani-
je. Mogao je pričati o bilo čemu, beskonačno dugo, i u svakoj je
priči nalazio zametak nove. Znao je ruski jer je kao diplomat
bio specijaliziran za Rusiju i Istočni blok. Ali bio je uvjeren da
zna li ruski, govori sve jezike bivše Jugoslavije, što ni približno
nije odgovaralo istini. No, mogao je shvatiti ako ga sugovornici
iz bivše Jugoslavije počaste nekom uvredom ili psovkom, što se
znalo dogoditi kada bi pregovaračka razina s druge strane bila
niža, a ekipa veća. I Okun je imao posebna imena za pregova-
račke partnere kada ga ne čuju, barem za glavne likove. Tako je
zapovjednika vojske bosanskih Srba Ratka Mladića nazivao
J ungman, njegova političkog šefa Karadžića - Blackman, Mi-
loševića - Dearman, a Tuđmana - Strangeman. I već činjeni­
ca da ih naziva izmišljenim imenima vrlo ga je veselila. Novina-
ri koji su pratili kasnije maratonske mirovne pregovore, Okunu
su pak nadjenuli konspirativno ime - Sweety. I to nakon što ga
je supruga pokušala odvesti kući s jednog prijama i prekinuti
jednu od njegovih Šeherezada-sapunica. Ona je uporno i ner-
vozno dozivala: »But sweety, our car is waiting for us!« A nakon
poslušnoga »1 am coming sweety«, ambasador Okun našao bi
povod za novu priču. Bio je zapravo neuobičajeno zabavan i ne-
formalan za dužnosti koje su resile njegovu profesionalnu bio-
grafijU. Ambasador Okun je, naime, u diplomatskom miljeu
vrlo cijenjen sovjetolog, s dugogodišnjim diplomatskim stažem
u Moskvi i bivšem DDR-u, gdje je bio i ambasador. Bile su to
dužnosti koje su podrazumijevale jaku sigurnosno-obavještaj-
nu diplomatsku profilaciju. Ali, on se usput sjajno zabavljao u
mirovnim posredovanjima na račun ostalih likova opterećenih
.. . . '.
pOVIJeSnIm mIsIJlma.
Čudni dvojac Vance-Okun zapravo se odlično upotpunja-
vao. Umirovljeni američki specijalist za Rusiju, iz hobija preru-
šen u kauboja, i decentni gospodin - pravnik pred mirovinom
122
s Wall Streeta, koje je uposlio uoči kraja mandata glavni tajnik
UN-a Peres de Cuellar, bili su prava slika tadašnje američke
politike prema krizi u Jugoslaviji. U trenutku kada su se SAD
počele aktivno uključivati u mirovni proces, negdje sredinom
1993. godine, Vance i Okun nisu više bili mirovni posrednici.
Poslije su se pojavljivali u nekim sporednim ulogama, poput
inicijative za traženje nestalih »Plava vrpca« (Blue Ribbon). S vi-
šegodišnjom vremenskom distancom tražili su istinu o tisuća­
ma onih koji su nestali, u pravilu ubijeni, u Hrvatskoj i BiH u
doba dok su njih dvojica bili mirovni posrednici. Nitko im
zbog toga nije predbacivao licemjerje ili barem našao taj novi
angažman malo kontroverznim.
Vancea je na supredsjedateljskome mjestu kao predstavnik
UN-a naslijedio bivši norveški političar, međunarodni funkci-
onar i diplomat golema iskustva - Thorvald Stoltenberg. Bio
je srdačan i drag čovjek, i to su ujedno i glavne kvalitete koje je
pokazao za višegodišnjega mirovnog posredovanja. Toliko je
bespogovorno puštao da ga Owen vodi kako želi i kamo želi, da
je ostavio dilemu je li imao i zrnce vlastite volje. Iskustvo naku-
pljeno u dugoj diplomatskoj karijeri nije nikada došlo do izra-
žaja u tome mirovnom posredovanju, ili nije bilo primjereno
potrebama. Stoltenberg je pripadao onoj grupi međunarodnih
diplomata okupljenih oko mirovnih pregovora o bivšoj Jugo-
slaviji koji se, bez pogrdnog prizvuka, mogu nazvati ćevap-di­
plomacijom. Proveli su nekada u karijeri mandat ili dva u Beo-
gradu, znali su jezik, lijepo su se provodili među beogradskim
prijateljima, upili priču o idiličnoj Jugoslaviji, držeći kako su
republičke granice samo formalnost iz atlasa i u nevjerici gledali
što se događa. Još su se sjećali koraka narodnih plesova i riječi
omiljenih pjesama koje su naučili za lijepa mandata u Beogra-
du, sjećali su se ljetovanja na »jugoslavenskoj obali«. Ali, nikada
nisu naučili ništa izvan službene beogradske priče. I nisu znali
123
ništa, ili vrlo malo, o ratu i ratnoj logici, o njegovim uzrocima i
ciljevima, o tome kako se vodi i kako završava. Ponašali su se
kao da je rat stvar etnologije i prouzrokovan bukom u komuni-
kacijskom kanalu. Držeći velikim uspjehom što dovode različi­
te ljude za isti stol, što ponekad razgovaraju međusobno, što
ratni protivnici ne skaču jedni na druge s isukanim sabljama u
Palači naroda. Uz ćevap-diplomacijuopćega tipa, diplomaci-
jom specijaliziranom za sigurnosna pitanja popunjavali su or-
gane Mirovnih konferencija uglavnom Britanci. I to im je osi-
guravalo prednost. A poslije, kada su vodstvo preuzele SAD, pi-
tanjima uspostave mira bavili su se mahom diplomati specijali-
zirani za sigurnosna pitanja, preciznije za NATO i europsku si-
gurnost. Tko je od njih tko, nije čak ni trebalo provjeravati u
biografijama. Bilo je to vidljivo nakon prvih nekoliko rečenica:
jednima je bilo jasno sve, a drugima gotovo ništa.
Baš kao međunarodni mirotvorci, tako su i predmeti miro-
tvorstva u ženevskoj mirovnoj sapunici ili, kako su ih zapadni
mediji često nazivali - ratni vođe, bili vrlo različiti tipovi. Već
su njihovi hoteli mnogo govorili o njima.
»Des Bergues« je bio najprestižniji hotel u gradu koji je svo-
jim idiličnim položajem uz jezero, s pogledom na Alpe, dosad-
no mirnom elegancijom, poduprtom švicarskom političkom
neutralnošću i tada još važećom bankovnom tajnom, mamio
cijele godine klijentelu koja drži do establišmenta. Gledan na
večer sa suprotne, lijeve strane jezera, »Des Bergues«, smješten
uza sam spoj jezera i Rhone, izgledao je kao zamak. Mistično,
gotovo prijeteći. Taj je hotel, gledan iz daljine, pod svjetlima,
uistinu podsjećao na Miloševića. I Milošević je uvijek u njemu
odsjedao. Nakon što bi otišao u dizalo i ušao u svoj apartman,
nitko ga više od nezvanih gostiju ne bi viđao, niti je ikoga pri-
mao. O njemu se više ništa nije znalo, ni što radi na večer, kada
pregovori završe. Moglo ga se vidjeti tek pri dolasku i odlasku iz
124
Palače naroda. Svaka je njegova izjava bila odmjerena, na od-
ličnom engleskom, i u svakoj bi rečenici barem jednom spome-
nuo mir. Nije bilo moguće primijetiti ikakvu emociju na nje-
govu licu. Bilo je kao maska, s uvijek istim osmijehom, čudesno
bez ijedne bore, iako je bio u zrelim pedesetim godinama. Jedi-
no, kao da su mu oči s vremenom postajale sve manje.
Govorilo se da tijekom pregovora obilato pije viski iz sve
veće čaše, ali to se na njemu ne primjećuje. Izvjesno je da su svi
bili opčinjeni' njime, njegovom sposobnošću manipulacije,
otvorenom nadmoći koju je imao i demonstrirao. Time što on
sve može i sve mu je dopušteno. Međunarodni diplomati, ma
koliko ga prethodno kritizirali kao beskrupuloznoga zločinca,
bili su počašćeni svaki put kada bi pristao razgovarati s njima,
ponašali su se kao naivni školarci, uvjereni da je baš s njima Mi-
lošević bio iskren, da je baš njima otvorio srce. A Slobo je imao
nebrojeno verzija svake priče i mogao ih je mijenjati kada god
zatreba. Ali, nikada nije pristajao razgovarati sa svakim, napro-
tiv - brižljivo je birao samo one za koje bi procijenio da imaju
moć. A to je procjenjivao nepogrešivo. Od svih glavnih likova
iz bivše Jugoslavije Milošević je nesumnjivo imao najviše za-
padnoga duha. Dugogodišnje iskustvo u partijskom vrhu, u
kombinaciji s bankarskim iskustvom iz SAD-a i iznimnom in-
teligencijom, ostavilo je trag. A imao je još jednu prednost pred
ostalima: njemu istinski nije bilo stalo ni do čega osim do
(nad)moći. Mogao je hladnokrvno, bez emocija, pregaziti sve i
odreći se svakoga, prema potrebi. Jedino argumenti moći odre-
đivali su njegovo ponašanje. Bio je arogantan prema međuna­
rodnim predstavnicima u vrijeme svoga uspona i početka osva-
janja kada su ga puštali da čini što želi. A umilno je pjevušio
prebirući po klaviru »Strangers in the Night« u Daytonu, kad je
izgubio rat i bio stiješnjen, pokazujući šarmantnu Slobinu stra-
nu američkim domaćinima.
125
 Radovana Karadžića, najmračniji lik mirovne sapunice, Mi-
lošević je držao u susjedstvu. Ekstrovertirani psihijatar, koji ni-
kada nije pristao biti pacijent, najprije je odsjedao u »Richmon-
du«, neuobičajeno kičastom za kalvinističku Ženevu, da bi se
poslije preselio korak dalje, u uniformni »Hilton«, u kojemu
mu je bliže bio poznati kasino. Neshvaćeni pjesnik, koji je još
prije rata opjevao Sarajevo što gori, predano je kockao u ženev-
skom »Hiltonu« - u vrijeme kada je vojska bosanskih Srba sva-
kodnevno granatirala s okolnih brda kako bi ostvarila proro-
čansku pjesmu, te kada je ubrzano etnički čistila od Muslimana
i Hrvata planirani teritorij srpske države, otimajući im novac i
nakit. Kako bi se Predsjednik mogao strasno posvetiti svome
hobiju - kocki. Karadžiću je bilo veoma stalo to predsjed-
ničkog statusa, a za dovoljnu količinu švicarskih franaka i to se
moglo dobiti. Uhodani je scenarij izgledao ovako: nekoliko mi-
nuta prije njegova dolaska u restaurant stiže njegov Sveto, nje-
gov »diplomatski« predstavnik u Ženevi i nećak njegove ta-
dašnje bliske političke partnerice Biljane Plavšić, te najavljuje
dolazak Predsjednika koji ne bi volio biti uznemiravan. Tada
konobari diskretno zamole goste da se presele u drugi dio resta-
uranta kako bi se predsjednik Karadžić, u pratnji osobnih čuva­
ra i predsjedničke svite, mogao ušetati u državničkom stilu i
uživati punu pažnju posluge. Kada je i »Hilton« postao nedo-
voljno reprezentativan za predsjednika Karadžića, preselio se u
vilu uz jezero, zajedno sa suprugom, koja ga je povremeno pra-
tila na ženevskim pregovaračkim seansama. U predsjedničkoj
su vili primali novinare, davali intervjue, komplimentirali ugod-
nosti života u Zenevi. U to su doba o Karadžiću svi relevantni
svjetski mediji pisali kao o ratnom zločincu i zabranjen mu je
ulazak u SAD. A obični su građani bilo koje od država s po-
dručja bivše Jugoslavije dobivali ulazne vize za Švicarsku samo
na nekoliko dana, i to poslije procedure kao da se u svakome
126
skriva opasni terorist. Karadžić je poslije ipak napustio vilu i
ponovno se preselio u »Hilton«.
U početku je izgledao kao luđak koji bez kompleksa govori
engleski iako ga ne zna, a poslije kao luđak koji govori bitno bo-
lji engleski. Ali, od izgovorenoga sadržaja podilaze trnci. Na pi-
tanje kakve će posljedice život pod njegovim granatama ostaviti
na djeci Sarajeva. bez krzmanja je odgovorio: »Najbolja bi bila
amnezija. Djeca to mogu.« Njegovi bivši znanci, kasniji ratni
protivnici iz Sarajeva, zlobno su se sprdali s predsjednikovim
pelenama jer je navodno piškio u gaće. Nije kontrolirao niti
kreirao srpsku ratnu politiku u BiH, bio je tek dovoljno zalu-
đen izvršitelj. I u samim pregovorima Karadžić nije imao osobi-
tu težinu, bio je ponajprije suludi glasnogovornik, a ključne je
odluke, barem u prvoj fazi rata, donosio Milošević. No najveću
je političku težinu unutar vodstva bosanskih Srba uvijek imao
samozatajniji Momčilo Krajišnik.
Jedino je Franjo Tuđman odolio smještaju uz jezero: uvijek
u »Imercontinemalu«, standardno uniformnom, najbližem Pa-
lači naroda, u kojemu su u pravilu odsjedali međunarodni
funkcionari i uvijek američka izaslanstva, te u kojemu se katkad
održavao i neslužbeni dio pregovora. To mu je bilo najbliže,
kao da je uvijek želio sve završiti na brzinu. Nastojao je da pre-
govori traju što kraće, otvoreno je pokazivao iziritiranost razgo-
vorima koji su se svodili na duge priče bez rezultata. Imao je
potpun nadzor nad hrvatskom delegacijom. Sam je vodio pre-
govore, uvjeren da to umije najbolje, i nije baš bio sklon dijeliti
informacije o pregovorima sa suradnicima, tako da su ih oni če­
sto saznavali od drugih. Od svih sudionika mirovne sapunice
bio je apsolutno naj netalentiranij i za odnose s medijima. Goto-
vo da je fenomen negativnoga PR-a, to što Hrvatska - koja je
u pravilu bila naj kooperativnija strana u mirovnoj sapunici,
spremna na ustupke i koja je odmah podržala sve mirovne pla-
127
nove, ma kakvi oni bili - nikada iz toga nije izvukla pozitivan
poen. Umjesto da promovira svoju spremnost na suradnju,
Tuđman bi prozivao krivce i uvijek s ljutitim izrazom na licu
držao lekcije, kao da je on supredsjedatelj Mirovne konferenci-
je. I više od toga, kao da je on gospodar mira. I kao da su svi
ostali neznalice kojih je jedini problem - što ne shvaćaju. U
javnom istupu iz njega je virio Titov general i bivši disident koji
je praktički iz izolacije došao u Predsjednički ured, te koji nije
imao prilike vidjeti i naučiti kako funkcionira Zapad. Odno-
sno - da politika nije samo stvar znanja i razumijevanja, već
iznad svega prezentacije i pakiranja. Za razliku od Miloševića
koji je Karadžića, politički mudro, držao na distanci, Tuđman
je Matu Bobana, vođu delagacije bosanskih Hrvata, vodio stal-
no sa sobom, u istom avionu, u isti hotel. Ne videći u tome ni-
šta neobično ni štetno.
Boban je bio samo figura - kako u politici i pregovorima,
tako i na terenu. U politici su ključne odluke bile Tuđmanove,
a njihova provedba i stvarna moć na terenu pripadale su policij-
sko-vojnim strukturama hercegovačkih Hrvata, nerijetko kri-
minalne provenijencije. Teško je razumjeti zašto je Tuđman
baš Bobana odabrao za političku figuru koja će predstavljati bo-
sanskohercegovačke Hrvate, odnosno bosanskohercegovački
HDZ. Jer, ako je bila riječ samo o poslušnosti, mogao je naći
mnogo jednako poslušnih, a manje problematičnih tipova. Bo-
ban je očito mrzio Muslimane, to je naprosto izbijalo iz njega.
Bio je neupečatljiv i doimao se bolesno. I kad bi javno izgovorio
neku frazu o miru, to bi zvučalo kao laž. Prva figura koja je sklo-
njena s političke scene kada su SAD preuzele vodstvo u mirov-
nom procesu, bio je Mate Boban.
Mali turistički hotel »Mon Repos« (tri zvjezdice), smješten
uz jezero, blizu sjedišta Svjetske trgovinske organizacije, nije
baš često ugošćivao predsjednike država. Doduše, Alija Izetbe-
128
gović baš i nije bio predsjednik države, već predsjednik tročla­
nog Predsjedništva, protiv kojega je ratovao drugi član Pred-
sjedništva - Karadžić, dok je treći, hrvatski predstavnik Franjo
Boras, bio u službenim prilikama uz predsjednika tročlanog or-
gana, ali ne baš punim srcem. I BiH je u to doba bila više ratište
i prostor etničkog čišćenja nego država. Groteskno, bila je više
država u Zenevi ili New Yorku nego u samoj Bosni. Kad je Mi-
rovna konferencija pod Owen-Vanceovim supredsjedanjem
počinjala, Srbi su već bili vrlo blizu željenih 65 posto osvojeno-
ga teritorija. Bosna se, naime, cijelo vrijeme mirovne sapunice
mjerila postocima. Srpsko etničko čišćenje bilo je u punom
jeku. Na putu od skromnoga »Mon Reposa« do luksuznoga
»Richmonda«, preko (u to vrijeme) za nijansu manje reprezen-
tativnog»Presidenta«, mijenjali su se i Izetbegović i njegova de-
legacija. I slika o njima. I na početku i na kraju opisivati Izetbe-
govića bez šire pratnje, dalo bi nepotpunu sliku.
U »Mon Reposu« bili su uistinu čudnovata, ali vrlo dojmlji-
va i živopisna ekipa. Zemlju ili, možda je preciznije reći, Saraje-
vo divljački su im granatirali vojnici drugoga člana Predsjed-
ništva, Karadžića, s okolnih brda. Oni su svi bili urbani, bili su
intelektualci i više ili manje naivno vjerovali u humani svijet,
tražeći pomoć i razumijevanje. Izetbegović nije istupao niti je
bio percipiran kao vođa, već više kao djed obitelji u nevolji, ko-
jemu bi prirodnije okruženje bili unuci kojima priča priče ne-
goli ratovanje. Glavna je zvijezda bio ministar vanjskih poslova
Haris Silajdžić, lice koje je na CNN-u i drugim televizijskim
mrežama u to doba bilo simbol Bosne, uvjerljiv i upečatljiv gla-
snogovornik njene tragedije, koji je mnogo učinio da Muslima-
ni budu percipirani kao žrtve, ali i kao jedini branitelji Bosne.
Kao neka anacionalna ili višenacionalna grupa koja je jedini
istinski branitelj građanske države u BiH, a to baš nije odgova-
ralo činjenicama. Silajdžić je zamućivao bit problema, ali je na-
129
pravio sjajnu promociju Izetbegovićevoj politici. Umio je slo-
ženo prikazati jednostavnim. Dramatičnim je glasom na be-
sprijekornom engleskom govorio o pokolj u u svojoj zemlji i po-
ručivao da je Bosna kao leopardova koža koju je nemoguće et-
nički podijeliti. Bio je tu Ivo Komšić, Hrvat iz Sarajeva, te Mir-
ko Pejanović i Miro Lazović, sarajevski Srbi. Nosili su poruku
multikulturalizma i ostavljali dojam da je on iskren, izazivali su
sućut i bijes zbog bešćutnosti svijeta.
Kako se povećavala financijska pomoć islamskih država koje
su iskupljivale lošu savjest prema bosanskim muslimanima, ra-
stao je i broj zvjezdica na hotelima u kojima su odsjedali Izetbe-
gović i njegova pratnja. Ali, pratnji je rapidno padala multikul-
turalnost. Umjesto Karadžića i Krajišnika uvijek bi, doduše,
imali nekoga zamjenskog sarajevskog Srbina, koji je sve očitije
imao ulogu dekora, čak i bez truda da bude uvjerljiv. Silajdžić
se uživio u ulogu neodoljiva zavodnika s bosanskom tugom u
očima, ali dojam je s vremenom hlapio. Dvije godine gotovo da
i nije osvježavao televizijsku priču iz 1992. pa se izlizala od upo-
trebe. U međuvremenu i nije bio u Sarajevu pa je nestajala vje-
rodostojnost. Kad je u ekipi bio Ejup Ganić, također čest gost
CNN-a - poznat po tome što je mogao pričati neprekidno na
tečnom engleskom o bilo čemu, koliko dugo treba, a da ne zna-
te što je rekao - prostrani su hotelski lobiji bivali pretijesni za
dvojicu rivala. Silajdžić i Ganić otvoreno se nisu podnosili, oso-
bito otkako je Ganić, koji je cijelo vrijeme bio u Sarajevu, počeo
dobivati više prostora na CNN-u. S vremenom je pukla i goto-
vo sinovsko-očinska veza mlađega idinamičnoga Siladžića, ko-
jemu je Izetbegović postajao prepreka.
Ponekad bi se ekipi priključio Muhamed Filipović, koji se
nije mogao složiti ni s kim, tumačeći kako pojma nemaju čim
bi okrenuli leđa. Bili su jedinstveni u ljutnji kada bi ih se nazva-
lo na stari Titov način Muslimani, inzistirajući na novom koji
130
se tek stvarao - Bošnjaci. Bili su još jedinstveni oko toga da kao
Bošnjaci svakog nemuslimana koji je još imao ideju o višenaci-
onalnoj i multikulturalnoj Bosni drže na distanci, izvan povla-
štenoga kruga. Tko je, zapravo, bio stvarni vođa Izetbegovićeve
ekipe, bilo je pitanje za milijun dolara. Jedni su tipovaIi na Ed-
hema Bičakčića, drugi na Rusmira Mahmutčehajića, a treći na
Izetbegovićeva sina Bakira, ali oni uglavnom nisu dolazili na
pregovore. U svakom slučaju, vodstvo je izgledalo nevidljivo. A
Izetbegovićeva nesposobnost da donese odluku postajala je po-
slovična. Inzistiranje na imidžu jednostavnoga narodnog pred-
sjednika, kojemu su nane - izbjeglice u Ženevi, u hotel s pet
zvjezdica, nosile toplu bosansku pitu »da se nađe babi«, gubilo
je na uvjerljivosti i prelazilo u pozu. Ili, kako je to jezgrovito
prokomentirao jedan anacionaIni Sarajlija: »Jebo predsjednika
za kojega nema hrane u hotelu u kojem se hrani i Michael Jac-
kson.« Carmen, koja je od početka pratila mirovnu sapunicu u
Ženevi i 1992. iskreno simpatizirala Izetbegovića i njegovu eki-
pu dvije-tri godine kao izgubljene i istinske žrtve rata, poslije je
njegove molbe svijetu - usporedne s odbijanjem mirovnih
planova - često uspoređivala s posljednjim arapskim vladarom
Grenade iz 16. stoljeća Baobdil el Chicom. El Chico je, nakon
poraza protiv trupa katoličkih kraljeva, gorko plakao gledajući
po posljednji put Grenadu, koju je morao napustiti. Na što mu
je majka spočitnula: »Sada plačeš kao žena za onim što nisi znao
braniti kao muškarac.« Priča se s vremenom potrošila, a likovi
koji su se uživjeli u svoje uloge u mirovnoj sapunici izgubili su
osjećaj za stvarnost, zaboravljajući često da režija sapunice nije
u njihovim rukama.
131
OWEN U AKCIJI: »THE DEVIL IS IN DETAIL«
Ambasador Vincente Berasategui bio je prvih mjeseci najza-
posleniji diplomat Mirovne konferencije o bivšoj Jugoslaviji
(ICFY). Argentinskom karijernom diplomatu, specijalizira-
nom za pitanja razoružanja, povjereno je slijedom odluka Lon-
donske mirovne konferencije vođenje radne skupine za obnovu
povjerenja. Ion ga je shvatio ozbiljno. Kako i ne bi, vijesti o srp-
skim napadima u BiH i etničkom čišćenju bile su sve jezovitije.
U Ženevu je pozivao političare, svećenike, vojnike, te predstav-
nike društvenih elita Hrvata, Srba, Muslimana, Makedonaca,
da bi razgovarali, svi za istim stolom. I ispitivali je li moguće i
kako obnoviti izgubljeno povjerenje. Rezultati su bili odgova-
rajući: oni su sjedili za istim stolom, razgovarali međusobno i
nisu potezali oružje jedni na druge. Bio je to, za međunarodne
posrednike, pozitivan signal da i u budućnosti mogu zajedno.
Intenzivno je krenula i skupina za ekonomsku suradnju, naj-
prije u Ženevi, a potom u Bruxellesu. U njoj su službeni pred-
stavnici država nastalih iz bivše Jugoslavije, koje su bile u vrlo
različitom statusu ostvarenja vlastite državnosti, razmatrali
mogućnosti budućega povezivanja. Kako ponovno obnoviti
Jugoslaviju koja se upravo raspadala u ratu, pod Miloševićevim
velikosrpskim projektom? I kako je učiniti sličnom EU? Slove-
132
nija, koja je osigurala i svoju državnost i svoje granice, ubrzo je
počela izbjegavati grupu jer je za bivšu Jugoslaviju više ništa ne
veže. Hrvatska je grupu, s razlogom, shvaćala kao zamku za
stvaranje Velike Srbije pod novojugoslavenskom egidom na
kraju mirovnog procesa. Ali, nije si mogla priuštiti otvoreni
bojkot i atribut nekooperativnosti jer je imala trećinu teritorija
cipriziranoga UN-ovom misijom. A bila je i aktivna sudionica
mirovnoga procesa u BiH. Srbiji i Crnoj Gori, ujedinjenima u
novu SR Jugoslaviju, grupa je bila idealna za stvaranje dojma o
kooperativnosti, a bila je i na tragu njihove koncepcije male Ju-
goslavije ili Velike Srbije. BiH u tome trenutku realno nije po-
stojala kao država. Bosanski su se Srbi približavali cilju osvaja-
jući i etnički čisteći teritorij. Za vitalno ugrožene Muslimane i
Hrvate grupa je bila duboko irelevantna, više kao izrugivanje.
N o, slali su doduše svoje predstavnike koji su podržavali sve kao
i Hrvatska i sve kontra Srbima. Makedonija je u strahu iščeki­
vala rasplet događaja.
Postojala je i radna grupa za sukcesiju bivše Jugoslavije koja
se trebala baviti utvrđivanjem i raspodjelom zajedničke imovi-
ne bivše države. Zajednički je novac Milošević za to vrijeme
trošio ili na vrijeme prebacio na tajne inozemne račune. On je
ipak bio profesionalni bankar. Zajedničko streljivo aNA) vra-
ćao je iz zajedničkih aviona, tenkova, snajpera najprije u Hrvat-
skoj, a potom u BiH. A oko načela raspodjele naslijeđa nisu se
mogli dogovoriti jer su srpski predstavnici imali koncept dija-
metralno suprotan od ostalih. Nisu prihvaćali ni temeljne za-
ključke Badinterove komisije da se Jugoslavija raspala na države
sljednice, nego su se držali teze da su oni Jugoslavija, dakle legi-
timni nasljednici, a da su se druge države odcijepile, pa im još
duguju obeštećenje.
U sklopu Mirovne konferencije i dalje je nastavila djelovati
stara grupa za manjine, koju je vodio neumorni njemački am-
basador Geert Ahrens. On se veoma trudio pokazati da je jed-
133
nako popustljiv prema svima i da nema nikakve veze s Gens-
cherom i Kohlom, već slijedi logiku Mirovne konferencije. Do
prije kraja rata nije želio, čak ni offthe record, priznati kako pri-
mjećuje da lord Owen vodi neku drukčiju politiku od one o ne-
mijenjanju granica silom, iza koje je stajala EZ/EU. A tada su
mu već i poslovično ograničene, ali na gravitaciju moći uvijek
senzibilne sekretarice počele odbijati zahtjeve za rezervaciju
avionske karte. Uz njega je vjerno po terenima novih država
bivše Jugoslavije hodao mladi portugalski diplomat Sancho
Coutinho, koji je vrlo brzo učio. A Ahrens je u pravilu dobivao
britanske ili skandinavske zamjenike, kao kontrolne mehaniz-
me, da ne skrene iz logike mirovnog procesa. Mogli su voditi
razgovore o približavanju između hrvatskih vlasti i Srba ostalih
na teritoriju pod hrvatskom kontrolom, što i nije bio problem
osobite razine. Ne takav da bi ga trebala rješavati Međunarodna
konferencija. Milorad Pupovac i Milan Đukić s jedne, te Josip
Manolić i Slavko Degoricija s druge strane, mogli su uvijek raz-
govarati i bez Ahrensa. Mogli su, doduše, prići i pobunje-
ničkim srpskim vlastima u UNPA zonama jer je to ipak bilo po-
dručje pod mandatom UN-a.
Samoproglašene srpske vlasti i dalje su bile vrlo odlučne da
stvore državu. I nije bilo načina nagovoriti ih na razmatranje
bilo kakve zaštite prava srpske manjine u Hrvatskoj. Oni su
manjinom smatrali Pupovca i ostale u Zagrebu, a sebe drža-
vom. Bosna nije bila Ahrensova domena jer su i Muslimani i
Srbi i Hrvati bili konstitutivni narodi, pa grupa za manjine nije
imala posla. Na Kosovo i Sandžak nisu mogli jer Milošević nije
želio paralelizam između rješenja prava manjina za Hrvatsku i
za Srbiju. Povremeno su krišom pozivali predstavnike Musli-
mana iz Sandžaka u Ženevu. Predstavnike Kosova nisu se ni
usudili pozvati jer bi naljutili Miloševića. Posao je bio intenzi-
van, ali duboko uzaludan. Baš kao i poslovi drugih radnih gru-
134
pa. Bila je to farsa od mirovnog procesa dok Milošević ne dovrši
osvajanja u Bosni. Isti model koji je godinu ranije primijenjen u
Hrvatskoj. Ali, ovaj put nije ga više vodila EZ, koju je vodila
Britanija, već zajednički UN i EZ, koje je vodila Britanija.
Tko se još sjeća ambasadora Berasateguija? Nitko ga se nije
ni nakon godinu dana više sjećao, kada su na stolu bile karte po-
djele BiH. Čak ni njegov šeflord Owen nije ga se više sjetio u
svojim memoarima »Balkan Odyssey«, napisanima tri godine
kasnije. Među stotinama imena kojih se prisjeća nema Vincen-
tea Berasateguija, koji je bio najaktivniji diplomat na početku
Owenove Mirovne konferencije. Što samo potvrđuje duboku
uzaludnost njegove radne grupe i misije koja mu je povjerena.
Diplomati koji su s njime surađivali sjećaju se da je došao ne
znajući ništa o problemima koje je trebao rješavati, ali je brzo
učio i brzo shvatio da je trebao poslužiti kao pokriće za nedjelo-
vanje. Da su u pasteIne tonove boj ili crijepove s krova BiH, čija
se konstrukcija rušila pred njihovim očima i pred očima miliju-
na televizijskih gledatelja. Nakon prvog uzleta, radna grupa za
obnovu povjerenja odumrla je prirodnom smrću.
Vojsci bosanskih Srba, s oružjem i preodjevenim oficirima
bivše JNA, Vijeće sigurnosti UN odgovaralo je rezolucijama.
Tako je još u kolovozu odobrilo uporabu sile u zaštiti svojih hu-
manitarnih misija, koja nije mogla zaživjeti na terenu. U rujnu
je ojačalo prisutnost plavih kaciga za još 6000 vojnika. Ali, Srbi
ih nisu puštali na teritorij pod svojom kontrolom dok ne dovrše
»posao«. UN-ov visoki komesarijat za izbjeglice (UNHCR)
bio je očajan jer nije mogao dostaviti pomoć ratom ugroženim
civilima. Letovi za Sarajevo suspendirani su na mjesec dana na-
kon što je početkom rujna oboren talijanski zrakoplov s huma-
nitarnom pomoći za Sarajevo. Netom imenovani specijalni iz-
vjestitelj za ljudska prava Tadeusz Mazowiecki piše sve drama-
tičnija izvješća.
135
 Zapovjednik Unprofora Satish Namibiar nastoji ishoditi
dopuštenje bosanskih Srba da se razmjeste i na teritoriju pod
njihovom kontrolom. Prvotno je čak bilo planirano da jedno
od sjedišta Unprofora bude u Banjoj Luci. I, po uzoru na Milo-
ševićevu taktiku kupovanja vremena u Hrvatskoj, godinu dana
ranije, general Mladić upućuje ga na Karadžića jer je to poli-
tičko pitanje. A Karadžić ga vraća Mladiću jer mu treba vojna
suglasnost. I tako u krug. Istodobno dok Berasateguija zadužu-
je za jačanje povjerenja među »stranama«, lord Owen, zajedno s
Vanceom, piše pismo Karadžiću (15. rujna, dokumenti - op.
a.) u kojemu mu pažljivo daje do znanja da snage bosanskih
Srba bombardiraju Bihać, Cazin, Sokolac, Doronicu, jer jedi-
no one imaju ratno zrakoplovstvo nakon (formalnog - op. a.)
povlačenja JNA iz BiH. Svi užurbano rade na miru od rujna do
kraja prosinca 1992., ali u širokom krugu zaobilaze bit, uzroke i
logiku rata. I bave se marginalijama.
Milošević je u tome razdoblju iznimnih mirovnih napora
puštao i klaunovskoga premijera Panića da promovira koope-
rativnu Srbiju i traži njegovu smjenu. Da bi u prosincu Skup-
ština SRJ naprosto smijenila Panića i pomela ga sa scene. Igra je
završena, srpski su »poslovi« u BiH privedeni kraju, Bosna je
mogla biti stavljena na pregovarački stol.
Početkom 1993. lord Owen i Cyrus Vance predstavili su
plan, u mirovnim pregovorima o BiH poznat kao Vance-Owe-
nov plan. Na prvi je pogled bio sjajan, svakomu je u nečem
udovoljavao, nikomu potpuno: BiH je ostala država, ali podije-
ljena u 10 autonomnih provincija, uglavnom iscrtanim prema
načelima većinske etničke zastupljenosti; predviđeni su visoki
standardi zaštite ljudskih prava, a Sarajevo, eventualno i cijela
BiH, bili bi demilitarizirani. Dotad bi se tri vojske - vojska bo-
sanskih Srba, koja je već kontrolirala oko 60 posto teritorija, te
dotadašnji saveznici (uglavnom muslimanska) Armija BiH i
136
(uglavnom hrvatski) HVO - povukle u granice svojih većin­
skih provincija. Na drugi pogled, plan je izgledao kao da je ra-
đen za neku izmišljenu ili barem prijeratnu Bosnu. Ili, možda
samo zato da lijepo izgleda na papiru. Zašto bi se bosanski Srbi
povukli s već osvojenoga u znatno uže provincije? Po Oweno-
voj računici, trebali su se povući s otprilike 40 posto teritorija
koji su već kontrolirali, a u korist Muslimana, koje su već veli-
kim dijelom protjerali. Doduše, te igre s postocima u Bosni
uvijek valja uzeti s rezervom jer ih je na papiru uvijek bio višak,
a na terenu manjak. Ali, izvjesno je da bi se znatno morali povu-
ći u trenutku kada su bili vojno superiorni. Dakle, plan je u
stvarnim okolnostima neostvariv. I Karadžić odbija potpisati.
Izetbegoviću je bio nezanimljiv jer priznaje rezultate et-
ničkoga čišćenja, a ne daje mu muslimansku državu, što je bio
njegov istinski politički cilj, čak ni u mini verziji. Daje mu tek
nekoliko provincija. Uz to, SAD iako u nezgodnom razdoblju
promjene administracije (umjesto Busha starijeg dolazi Bill
Clinton), ipak ne žele britanski mir na Balkanu, ni UN kao eu-
ropskoga sigurnosnog menadžera, a ni prigovore islamskog svi-
jeta za napuštanje bosanskih muslimana. I podupiru Izetbego-
vića u odbijanju plana.
Hrvati su bili prezadovoljni: dobili su 20 posto teritorija,
previše da bi bilo realno. Boban je, naravno - uz Tuđmanovu
suglasnost, odmah veselo potpisao plan i dizao ruke u znak po-
bjede pri povratku iz Zeneve. Još nisu naučili čitati planove:
svidjelo im se da im je planom vraćena u ratu izgubljena Posavi-
na i dobili su, očekivano, zapadnu Hercegovinu. Ali, kako bi
rekao lord Owen: The devil is in detail. Dobili su mirovno upa-
kiranoga vraga kojega nisu prepoznavali - desetu provinciju.
Deseta provincija je mješovita, hrvatsko-muslimanska i obu-
hvaća dijelove srednje Bosne i visoke Hercegovine, formalno bi
trebala biti pod hrvatskom upravom, ali u nju su se najprije tre-
137
bale povući dvije vojske, ABiH i HVO. »Znali smo da bi to U
nekim provincijama moglo predstavljati poteškoće između
muslimanskih i hrvatskih snaga. Ipak, kako je ustavnim princi-
pima Vance-Owenova plana predviđeno da cijela BiH bude
progresivno demilitarizirana, nadali smo se da bi Hrvati i Mu-
slimani mogli prihvatiti da u tim provincijama obje strane ima-
ju razmještene svoje vojne snage«, obrazlaže Owen, ne bez ci-
nizma, zamku desete provincije (Balkan Odyssey, str. 90).
Četiri mjeseca poslije, Vance-Owenov plan bio je mrtav. Ali
zato je deseta provincija postala poprište novoga rata: hrvat-
sko-muslimanskog. Britanski je bataljun Unprofora, naravno,
već bio tamo. Službena istina o tome ratu bila je istina viđena iz
njihovih transportera, oplemenjena tadašnjom britanskom po-
litikom: Hrvati napadaju i etnički čiste Muslimane kako bi
osvojili prostor i pripojili ga Hrvatskoj, u sklopu dogovora Mi-
lošević-Tuđman o podjeli Bosne. Pakiranje je bilo uvjerljivo:
Muslimani su dotad bili percipirani kao najveće žrtve rata, što
je i odgovaralo istini, a Hrvati su sami vrlo uspješno radili na
svojem imidžu osvajača. Do početka međusobnog rata - po-
najviše zapaljivim riječima i razvijenim zastavama, te aroganci-
jom prema stranim novinarima. Prostu logiku nitko nije propi-
tivao: primjerice, kako to Hrvati iz srednje Bosne, izolirani u
enklavama, napadaju i žele protjerati brojčano i vojno nad-
moćnije Muslimane koji ih okružuju?
Možda je pretjerano tvrditi da je Vance-Owenov plan proi-
zveo hrvatsko-muslimaski rat. Ali, zasigurno ga je ubrzao i pru-
žio mu izravan povod - osvajanje desete provincije. K novom,
hrvatsko-muslimanskom ratu za osvajanje ostatka BiH vodio
je neminovno dotadašnji krizni menadžment, koji nije pozna-
vao nametanje rješenja jedinom uvjerljivom prijetnjom - pri-
jetnjom vojnom silom. I koji je u biti nagrađivao osvajača bo-
ljom pregovaračkom pozicijom u budućim pregovorima o spo-
138
razumnom rješenju. Bio je to jasan znak i Muslimanima i Hr-
vatima da se isplati ići srpskim putem. Rat je mogao biti izbje-
gnut jedino u slučaju da su u tome trenutku muslimansko i hr-
vatsko vodstvo, odnosno Izetbegović i Tuđman, imali izgrađen
odnos povjerenja i da su mogli ostvariti, na temelju čvrstoga
kompromisa, zajedničku politiku prema Miloševiću, takvu
koja neće dugoročno štetiti obojici. I da su mogli usuglasiti
neki kompromisan pogled na političku budućnost BiH te po-
drediti vojno savezništvo tom cilju. No, Izetbegović je BiH vi-
dio prije svega kao islamsku državu - bilo dugoročno u repu-
bličkim granicama, što je s početkom rata postala utopija, bilo
kratkoročnije u što je moguće širim granicama. I prilično je
uspješno svoju političku platformu pakirao u Zapadu omiljenu
formulu - građanske države. Tuđman je pak osobno bio uvje-
ren da BiH ne može dugoročno opstati ako se Jugoslavija ras-
padne i Srbi uzmu svoj dio, pa mu je takav razvoj u kojem bi i
on uzeo dijelove koje naseljavaju Hrvati, bio intimno najdraži.
Ali, bio je spreman prihvatiti i model decentralizirane BiH u
kojoj će Hrvati, realno najslabiji i najmalobrojniji, biti zaštićeni
od majorizacije teritorijalnom autonomijom. I nikako nije želi-
o da cijela BiH bude srpska pa je početkom rata, zahvaljujući
ponajprije Hrvatskoj vojsci i HVO-u, pripremljenijim od Izet-
begovićeve vojske, BiH obranjena od totalne okupacije. Izetbe-
gović je pak, bude li se BiH morala dijeliti, smatrao da ju je naj-
racionalnije podijeliti s jačim Srbima, a istisnuti slabije Hrvate.
I još k tome - kao krivce.
Takvi kakvi su bili, Tuđman i Izetbegović bili su nemoguća
kombinacija za bilo kakav autohtoni i trajni interesni savez.
Negativna se energija osjećala kada bi se god njih dvojica našla
u istoj prostoriji. Da treba birati dva apsolutno karakterno ne-
kompatibilna aktera iz toga razdoblja, teško bi bilo naći bolji
primjer. Tuđman je uvijek bio korak ispred i izlijetao sa spo-
139
 znajama koje promišljeni političari javno ne izgovaraju. Pri-
mjerice, dok su svi de facto dijelili Bosnu, jedino je on javno
problematizirao njezinu opstojnost. Činio je to u maniri nervo-
znog učitelja koji mora rastumačiti, kako je on to volio reći »po-
vijesne silnice« učenicima koji sporo shvaćaju. I time je beskraj-
no iritirao Izetbegovića. Oni su shvaćali silnice, ali on nije shva-
ćao umijeće suvremenoga političkog nastupa i govora. Svi su se
drugi tada deklarativno »borili« za cjelovitost Bosne. Uključu­
jući i lorda Owena, koji je još prije predstavljanja Vance-Owe-
nova mirovnog plana s kartom inkognito obilazio Fikreta Ab-
dića nudeći mu teritorije pod srpskom kontrolom za njegovu
»državicu« u zapadnoj Bosni, uz određene uvjete. »eilj je bio:
napraviti od Velikog vezira Kladuše poslušnijeg kalifa nego što
je kalif Izetbegović«, zaključio je svjedok susreta, zapovjednik
francuskih plavaca Franchet (Casque Bleu pour rien, str. 65).
Izetbegović je uvijek bio korak iza događaja, zalagao se za op-
ciju koja je baš prije mjesec dana skinuta s pregovaračkog stola,
koju je apsolutno odbijao pet mjeseci ranije, a gotovo prihvatio
dva mjeseca ranije. Izetbegović nije bez čvrstoga vanjskog priti-
ska prihvatio nijedan mirovni plan, a za svakim je prethodnim.
poslije žalio jer je sa svakim sljedećim više gubio. Tuđman je
bio za akciju, brze dogovore i odluke, ne gledajući osobito što
potpisuje, shvativši nakon hrvatskoga ratnog iskustva da mu je
vlastita (vojna) snaga najpouzdaniji oslonac. Izetbegović je bio
za čekanje, nije bio u stanju donijeti odluku, odugovlačio je sa
svakim potpisom, da bi ga se nakon potpisivanja odrekao ili ga
relativizirao jer je računao da će naposljetku uloga žrtve, uz pri-
tisak islamskog svijeta, navesti međunarodnu zajednicu na dje-
lovanje u njegovu korist. I jedan i drugi bolje su se slagali s Mi-
loševićem nego međusobno, iako su određeno vrijeme Izetbe-
gović i njegova delegacija odbijali javno sjesti za zajednički stol
s agresorom Miloševićem. Ali, odbijanje je trajalo sve dok ih
lord Owen nije poželio uistinu vidjeti za istim stolom.
140
Tuđman je Miloševića cijenio kao pragmatičnog protivnika
koji je dijelio njegove teze o (ne)opstojnosti Bosne i s kojim se
može dogovoriti. Doduše, osobito u BiH, i to na račun Musli-
mana, dok je bilo kakav dogovor u Hrvatskoj izbjegavao. Izet-
begović je poštovao Miloševića kao jačeg, nedostižno jakog i
cijenio njegovu spremnost da se dogovori o muslimanskoj
mini-BiH na račun Hrvata i s izlazom na more na račun Hrvat-
ske. Miloševića je Tuđman zabavljao sa svojim povijesnim sil-
nicama i spremnošću za brze dogovore, koliko se moglo raza-
brati iz šturih informacija koje su dolazile iz njegova okružja.
Jer, on je bio uistinu najizoliraniji. Navodno ga je osobito za-
bavljala Tuđmanova neotpornost na alkohol, kojim je Miloše-
vić nutkao sve sugovornike i sam ga, prema očevicima, konzu-
mirao iz velikih čaša. A Izetbegović mu je bio naporan.
Trojac Izetbegović - Milošević - Tuđman, pod posred-
ničkom palicom lorda Owena, trebao se u sljedećoj fazi mirov-
nog procesa dogovoriti o novom mirovnom planu za BiH.
Vance-Owenov plan je spontano odumirao, tako da više nije
mogao poslužiti ni za prekrivanje pregovaračkog stola. Više su
ga puta odbili bosanski Srbi, uz nekoliko živopisnih dramoleta.
U jednom navratu u Ateni ga je potpisao Karadžić. Potpis je,
navodno, bio iznuđen praznom Vanceovom prijetnjom kako
je, ne potpiše li, američko ratno zrakoplovstvo spremno pretvo-
riti Bosnu i Srbiju u pustoš (Silber, str. 313). No, odbio ga je sa-
moproglašeni srpski parlament s Pala, pri čemu je presudnu
ulogu odigrala Biljana Plavšić, tada najradikalnija političarka u
vrhu bosanskih Srba. A i prijetnja se ubrzo razotkrila kao izmi-
šljena. Teško je sa sigurnošću reći je li ga Izetbegović ikada ui-
stinu prihvatio ili nije jer i njegovi su pristanei uvijek bili uvjet-
ni. Izvjesno je da je Izetbegović imao američku suglasnost za
odugovlačenje i odbijanje plana. SAD nisu bile spremne slati
svoje vojnike u misiji UN-a u provedbu dubioznog i neprove-
141
divog, te još k tome - britanskoga mirovnog plana. Owen je
krivio SAD da su mu uništile plan, više nego što je krivio Ka~
radžića.
A u međuvremenu je počeo i planom potaknuti hrvat~
sko-muslimanski rat za osvajanje i etničko čišćenje ostatka
BiH. Hrvati su »čistili« Muslimane iz zapadne Hercegovine, a
Muslimani Hrvate iz srednje Bosne. »Hrvatsko-muslimanska
dinamika«, kako je to sofisticirano nazivao lord Owen, brisala
je razlike između napadača i napadnutih, te svodila stanje u
BiH na željenu britansku formulu svih ratova u bivšoj Jugosla~
viji: građanski rat, gotovo plemensku borbu triju zaraćenih
strana za teritorij, u kojoj nitko nije nevin i u kojoj nema isklju~
čivih krivaca. I stalno je težila izjednačavanju krivnje Srbije i
Hrvatske, Miloševića i Tuđmana za rat u BiH. Dogodilo se to
godinu dana nakon početka rata. Ima li se u vidu da je svojim
nedjelovanjem i odlukama koje kaskaju za događajima, ta~
dašnja međunarodna politika davala zeleno svjetlo srpskim
osvajanjima i poticala osvajanje teritorija kao način jačanja pre-
govaračke pozicije, te ima li se u vidu karakterna i politička
inkompatibilnost Tuđmana i Izetbegovića, godina dana ka-
kvog-takvog savezništva zapravo i nije loš rezultat. Prilično su
dugo odolijevali iskušenju - uzmi od slabijega kad ne možeš
od jačeg, što je tadašnji mirovni proces poticao kao najsigurnije
mirovno rješenje. A tada, kad su svi postajali jednaki, Srbi su
već osvojili mnogo više nego što su bilo kakvim planom mogli
dobiti pa su se mogli primiriti i promatrati kako ratuju bivši sa-
veznici. Bio je to trenutak za novi mirovni ciklus. Umjesto
Vancea, koji se povukao iz Mirovne konferencije, bio je uz
Owena novi supredsjedatelj Thorvald Stoltenberg. On je bio
bitan utoliko što je Konferencija trebala dva supredsjedatelja i
on je bio taj drugi.
Owen je bio istinski majstor od ceremonije i sljedeći mjeseci
intenzivnog pregovaranja bili su njegova životna predstava.
142
Način na koji je vođen proces bio je uistinu bizaran. Rat nije za-
vršio. Naprotiv, ni primirje, ili barem potpisivani prekidi vatre
nisu mogli izdržati dok se osuši tinta na potpisima. Žrtve pri-
marnog rata, velikosrpskoga, postale su međusobni agresori,
»hrvatsko-muslimanska dinamika« je eskalirala. Ratom su se
ubrzano formirale i druge dvije, u velikoj mjeri etnički očišćene
jedinice. A lord Owen je stavio Bosnu na pregovarački stol i tra-
žio tri zaraćene strane dase dogovore, bez ijednog unaprijed da~
noga čvrstog elementa. Trebali su se dogovoriti o budućem
ustavnom uređenju BiH te o unutarnjem razgraničenju njenih
sastavnih jedinica i uređenju tih jedinica. A mogli su se dogovo-
riti i o njihovu povezivanju, odnosno priključenju drugim dr-
žavama. Dakle o svemu o čemu se prije rata ti isti akteri nisu
mogli dogovoriti, sada su trebali postići dogovor s pozicija oja~
čanih ratnim rezultatima.
Pregovori su bili gotovo javni, a to ih je činilo još bizarnijim.
Praktički su cijelo ljeto 1993. različite i raznorodne pregova~
račke ekipe dolazile u Palaču naroda u Ženevi razgovarati naiz-
mjence o ustavnim aranžmanima i kartama koje su s vreme-
nom gotovo svi akteri pregovora, pod engleskim utjecajem, po-
čeli zvati »mapama«. Osim Tuđmana, koji je dosljedno inzisti-
rao na »zemljovidima«. Kao što su i provedbu tih dogovora ob-
vezno zvali - implementacija. Do implementacije, doduše, ni-
kada nije došlo. Ali, to se sredinom lipnja, kada je Owen pokre-
nuo novu pregovaračku rundu, nije moglo znati.
Koncept je bio njemu svojstven: đavolski! S time da vraga
ovaj put čak i nije trebalo tražiti u detalju, bio je očigledan. Mi-
rovno je rješenje zasnivao na nužnosti dogovora Miloševića i
Tuđmana, kako im je komplimentirao - »dva ključna igrača u
reglJl«.
Tragovi novoga plana mogu se pratiti od polovice srpnja
1993., kada je lord Owen pozvao Tuđmana i Miloševića na
143
 razgovore u ženevsku Gradsku vijećnicu. Službeni je povod -
bilo ponovno otvaranje privremenoga pomonskog Masleničkog
mosta, koji će opet povezati kominentalnu Hrvatsku s Dalma-
cijom. Izgledalo je to kao pozitivan korak u imegraciji hrvat-
skih okupiranih područja. Doduše, korak je iznuđen pet mjese-
ci ranije hrvatskom vojnom akcijom na Maslenici, no i dok su
dvojica predsjednika - pod pokroviteljstvom lorda Owena i
Thorvalda Stoltenberga - u Ženevi obilježavala pozitivan ko-
rak, srpski su pobunjenici pucali oko Maslenice. Owen je za-
molio Tuđmana da HV ne odgovara na provokaciju. Ovaj mu
je to obećao ako srpski napadi prestanu, a Milošević je džem-
Imenski ponudio uslugu primirivanja Srba, nazvao Knin i -
pucnjava je prestala. Tako su reguliranjem vatre na daljinu, iz
ženevske Gradske vijećnice, predsjednici pokazali da se hrvat-
sko-srpski sporovi postupno rješavaju. No, to je bila velika var-
ka. Doduše, Hrvatskoj je otvaranje Masleničkog mosta bilo
vrlo bitno, danima su hrvatski mediji pratili kako pomon putu-
je i putuje do Maslenice. Ali, i ciparski efekt na područjimapod
komrolom UN-a bio je sve izrazitiji. Upravo je Maslenica bila
primjer da se sporazum može postići tek oko onoga što se uzme
vojnom silom.
Ipak, pravi je razlog toga aranžiranog susreta bila zapravo
BiH, koju je Owen uoči razgovara okarakterizirao kao »zabri-
njavajući problem«, a raniji trostrani pregovori s Izetbegovićem
nisu se micali s mrtve točke. Sa sastanka su Milošević i Tuđman
izišli sa zajedničkom izjavom u kojoj je naznačena bit budućega
mirovnog plana za BiH. Nakon što u prvoj točki stoji kako su
posve neutemeljene spekulacije o podjeli BiH između Srbije i
Hrvatske, u drugoj piše: »Jedini način za postizanje trajnoga
mira u BiH nalazi se u afirmaciji imeresa svih triju konstitutiv-
nih naroda i postizanju suglasnosti o uspostavljanju triju repu-
blika u okviru konfederacije«. Priča je neodoljivo podsjećala na
144
njihov sastanak u Karađorđevu i poruka koja je odaslana s toga
sastanka bila je ista: Milošević i Tuđman dijele Bosnu. U igri s
dva ključna igrača, koju je poveo Owen, Tuđman je bio predo-
dređeni gubitnik. U pregovorima o ustavnom uređenju dijelio
je Miloševićeve stavove i javno je percipiran kao njegov save-
znik u podjeli BiH. Na terenu HVO je gubio bitke, Izetbegovi-
ćeva A BiH zauzimala je u započetoj ofenzivi sve više teritorija
koji je trebao pripasti toj budućoj hrvatskoj republici u BiH.
Pristati na razgovore o budućem uređenju Bosne s Miloševi-
ćem, a bez Izetbegovića, bila je jedna od ključnihTuđmanovih
pogrešaka u tome razdoblju. Iako je Owenova ponuda bila na-
oko primamljiva. Godilo je Tuđmanovoj taštini da ga Owen
smatra ključnim regionalnim igračem, kao što se i sam smatrao,
i što ga je stavio uz bok Miloševiću da zajedno s njime pokuša
riješiti bosansko pitanje. Owen je, kao malo tko, pokazivao ra-
zumijevanje za »povijesne silnice« na Balkanu i za mijenjanje
granica. Doduše, uključujući i Hrvatske! Naravno, nakon što
su Milošević i Tuđman izišli sa zajedničkim prijedlogom ure-
đenja BiH kao tri republike, međusobno labavo povezane, Izet-
begović se usprotivio takvom modelu i tražio da se provede stari
Vance-Owenov plan. Iako je u tom trenutku i Izetbegović
istinski želio tek maksimirati prostor za buduću muslimansku
republiku, koju je taktički mudro i dalje nazivao BiH. A njego-
vo javno odbijanje Milošević-Tuđmanovamodela uređenja ta-
kođer je bila taktički mudra odluka. Bila je to kupovina vreme-
na.
U ljemom pregovaračkommaratonu, koji je afirmirao pravo
jačega, Miloševićeva je pozicija bila apsolutno najjača. Bili su to
pregovori po njegovoj mjeri. Imao je višak teritorija i mogao ga
je po malo otpuštati, opravdavajućise kako mu Karadžić ne do-
pušta da bude širokogrudniji. Zarađivao je potom bodove za
suradnj u kada bi nagovorio Karadžića da M uslimanima otpusti
145
»nešto vukojebina«, što je bio Miloševićev omiljeni izraz za
brda kojima su željeli namiriti teritorijalne postotke za musli-
mansku republiku. Izetbegović je imao jaku kartu za iznuđiva­
nje koncesija. Tvrdeći da mu je konfederalno rješenje namet-
nuto, postavljao je teritorijalne zahtjeve: tražio je da njegova re-
publika objedini sve prostore na kojima su Muslimani činili ili
čine većinu. Podrazumijevalo je to i istočnobosanske enklave
Srebrenicu, Žepu i Goražde: ili ih dobiti, ili ih dobro utržiti. Uz
to, supredsjedatelji su Muslimanima, kao najvećim žrtvama
rata, obećali opstojnu državu s izlazom na Savu i na more. Bo-
sanski Hrvati, kao najmalobrojniji narod, bili su predodređeni
gubitnici u takvome modelu. Tuđman je Miloševiću poklonio
željeno ustavno uređenje, od Izetbegovića su bosanski Hrvati
gubili teritorij u srednjoj Bosni. Owen je izvukao Tuđmana
kao ključnog igrača uz bok Miloševiću, a britanska je diploma-
cija koristila svaku priliku da pred Vijećem sigurnosti potakne
raspravu o hrvatskoj vojnoj prisutnosti u BiH, o nametanju
sankcija i da u konačnici Hrvatsku izjednači sa Srbijom. Isto-
dobno, četvrtina je hrvatskoga teritorija bila pod srpskom oku-
pacijom i UN-ovom misijom. Pregovori o tome mirovnom
planu - poznatom kao Owen-Stoltenbergov plan, koji je
Owen, vrlo lukavo, radije nazivao Tuđman-Miloševićevim
planom - bili su Tuđmanova najgora taktička partija. Umalo
je za stolom izgubio sve, nakon Što je promoviran u ključnog
igrača.
Sami su pregovori, uz čvrsto Owenovo vodstvo, bili čisti na-
drealizam: red ustavnih aranžmana, red karata. Kada bi trojica
predsjednika, Milošević, Tuđman i Izetbegović, zapela na ustav-
nim aranžmanima, na stol bi dolazile karte. Kada bi se iscrpili
na kartama, u igru su ubacivani Karadžić, Boban i različiti ek-
sperti svih strana da pokušaju dogovoriti detalje. Za zadovolja-
vanje početnih zahtjeva Bosnu bi bilo trebalo uvećati za 30 po-
146
sto. Karadžić je tražio 65 posto, Izetbegović 45 posto, a Boban
20 posto. Potom su se našli negdje na 30 posto teritorija za mu-
slimansku republiku, uz izlaz na Savu i na more. Svi su sudioni-
ci dolazili sa svojim kartama, a najveće je karte u rolama pono-
sno nosio Karadžić. Owen je pak osigurao britanske mjerače te-
ritorija koji su, opremljeni posebnim spravama, precizno utvr-
đivali jesu li traženi postoci namaknuti. Kada bi došlo do spora,
na tim su kartama iscrtavane najčudnije infrastrukturne tvore-
vine: mostovi, tuneli, nadvožnjaci, podvožnjaci. Owen je u
stankama znao ironično prokomentirati pregovarače: kada
dođu do brda i ne mogu se dogovoriti, samo nacrtaju tunel. Ili,
kako je to nekoliko godina kasnije opisivao bivši Izetbegovićev
stručnjak za prometnice: »Tražili su da presiječem cestu. Znao
sam koliko je to glupo, ali što ću, svi sijeku, ubodem prstom u
kartu i kažem - tu je reži.« Na papirima su nastajale i isprepli-
tale se čudesne tvorevine pruga kojima Muslimani idu na Savu,
a iznad srpski nadvožnjak kojim Srbi putuju u smjeru istok-za-
pad; bilo je tunela više nego u Alpama, zatim koridora crvenih,
zelenih, plavih, te veliki most preko Neuma... I svi su se pravili
kao da rade vrlo ozbiljan posao.
Kada bi Izetbegović postavljao nove teritorijalne zahtjeve,
Owen bi ga neumoljivo podsjećao da kontrolira samo desetak
.posto teritorija. Kada bi Izetbegović pokušao pregovarati uime
cijele BiH, podsjećao bi gada mu je mandat predsjednika Pred-
sjedništva već odavno istekao i da nema legitimitet. Izetbegović
je uzvraćao dovođenjem cijeloga ratnog Predsjedništva, s adop-
tiranim srpskim članovima, i posavske Hrvate koji su tada opo-
nirali Tuđmanu i Bobanu. Ali, i Owen je imao adut iz rukava:
uvodio bi u pregovore muslimana i bivšega člana Predsjed-
ništva, Fikreta Abdića - Babu, koji je sklapao tajne dealove s
Owenom, koketirao s Hrvatima, surađivao sa Srbima i do istr-
jebljenja ratovao jedino s Izetbegovićevom Armijom BiH. Za
147
razliku od ostalih sudionika, koji su koristili službeni prijevoz i
osiguranje švicarske policije, Babo se osjećao sigurnije bez osi-
guranja. I u Palaču naroda stizao je, s posebnom dozvolom, u
običnom taksiju. A po završetku dnevne pregovaračke runde,
kada su nekoć mali ljudi s Balkana u maniri velikih državnika
svakodnevno izvještavali svjetsku javnost koliko su uznapredo-
vali prema miru, znao bi umjesto Abdića odgovoriti njegov
osobni čuvar. Jer, valjda je brže svladao tih dana najčešće po-
navljanu ocjenu: no progress.
Stigla je jednom i brojna crnogorska delegacija koja je treba-
la demonstrirati da je nova, međunarodno nepriznata Miloše-
vićevajugoslavija uistinu savez Srbije i Crne Gore. Ali, Momči­
lo Bulatović i drugovi pokazali su više interesa za šernju Žene-
vom nego za pregovore o kartama. Dovikivali su se preko ulice
uspoređujući bankovne tečajeve i računajući gdje je i za koju
valutu povoljnija kupnja.
Najosjetljivija je točka pregovora bio Neum. Muslimanskoj
su republici supredsjedatelji obećali izlaz na more. Jedini bo-
sanskohercegovački izlaz na more bio je Neum, a on je vodio
dolinom N eretve kroz buduću hrvatsku republiku Herceg-Bo-
snu. Ali, to nije sve. U tadašnjoj konstelaciji odnosa to je znači­
lo muslimanskom republikom odsjeći od Hrvatske Dalmaciju
južno od Neuma, a postupnim čišćenjem oko koridora za izlaz
na more svesti hrvatsku zajednicu u BiH na nekoliko općina u
zapadnoj Hercegovini. Može se to onda zvati i republika. I ne
mora opstati u BiH. U vrijeme tih pregovora Izetbegović je
Tuđmanu u više navrata nudio da »uzme zapadnu Hercegovi-
nu sutra«, o čemu je Tuđman odbijao razgovor (potvrđuje to
nekoliko svjedoka takvih razgovora, među kojima i bivši bo-
sanski i hrvatski diplomat Miles Raguz). Bile su to posljedice
velikodušne Owenove ponude šest mjeseci ranije: 20 posto te-
ritorija i vlast u desetoj provinciji, te taktički nesmotrene
148
Tuđmanove platforme s Miloševićem, a bez Izetbegovića, o tri
konfederalne republike u BiH.
Na prvom katu Palače naroda u Ženevi, u pregovaračkim
odajama, muslimanski su predstavnici već gradili luku u Neu-
mu, najprije ratnu i komercijalnu. Potom, kako se ratna nije
uklapala u mirovni plan - samo komercijalnu. Haris Silajdžić
je uporno tumačio zapadnim novinarima kako je Bosna povije-
sno pomorska zemlja. Jedino je on mogao Tuđmana izbaciti iz
takta više nego Izetbegović. Osobito kada bi se pozvao na po-
morsku tradiciju Bosne. No, muslimanski izlaz na more u Ne-
umu bio je točka na kojoj je Tuđmanu ponovno proradio poli-
tički instinkt. Na Neumu je - u mirovnoj opciji kakva je tada
bila na stolu - gubio Dubrovnik, Cavtat, Ston i hrvatske su se
granice pokazivale kao vrlo elastične i promjenljive. I tu nije
bilo odstupanja. Unatoč tome što je Neum u susjednoj BiH i
što je Tuđmanovo odbijanje podrazumijevalo formalno odlu-
čivanje o teritoriju druge države te je odmah upotrijebljeno kao
novi argument pritiska - Tuđman se nije ni pokušavao pretva-
rati da odluku o Neumu donosi Boban. Kao što bi to, primjeri-
ce, učinio Milošević. Volio je da se zna kako upravo on odluču­
je o svemu bitnom. I ne razmišljajući da bi ga i koliko bi ga to
poslije moglo koštati.
Kako se Neum pretvorio u nerješiv spor, netko se ipak sjetio
da bi trebalo prethodno proVjeriti može li se tamo uopće izgra-
diti luka. I tek nakon više od dva mjeseca intenzivnoga prego-
varanja formirana je ekipa stručnjaka EZ-a koji će pogledati
neumski zaljev. Stručnjaci su obavili posao. Nalaz je bio negati-
van. Zatim se tražilo novo zemljište za luku. Nađeno je na pu-
stome prostoru kod Višića, u plovnom dijelu Neretve, iznad
Metkovića, koja bi opet bila na prostoru hrvatske republike u
BiH. Ali osim luke trebalo je naći i teren za cestu kojom će luka
biti povezana s muslimanskom republikom. BiH je prije rata
149
imala svoju luku: Ploče u Hrvatskoj. Bila je i opremljena i pro-
metno povezana i jedino logično rješenje. Tuđman je nudio
Izetbegoviću dogovor o korištenju luke Ploče, ali Izetbegovića
to nije zadovoljavalo. Iz čisto taktičkih razloga tražio je gradili-
šte za svoju luku. I svi su onda tražili gradilište, a logika je bila
manje bitna. A kada je teren između Višića i Čeljeva, Hrvati su
zatražili da muslimanska republika izgradi nadvožnjak kod Če­
ljeva i novu cestu koja će zaobilaziti hrvatska naselja uz Nere-
tvu. I to je papir podnio.
No, za svaki slučaj, uz te projektantsko-graditeljske ekshibi-
cije, sporazumima je uvijek dodavana i jedina realna opcija -
korištenje luke Ploče. Oblici su korištenja varirali - od prego-
vora do pregovora.
Izetbegović je s vremena na vrijeme postavljao i nove terito-
rijalne zahtjeve Srbima za proširenje istočno bosanskih enklava
Srebrenice, Žepe i Goražda. Za njih su također isprojektirani
koridori koji će ih povezivati sa Sarajevom. Općenito, BiH,
koja tada nije imala nijednu normalnu modernu cestu, po mi-
rovnim planovima bila je sva u koridorima, nadvožnjacima i
tunelima. Istinski, Izetbegovićvi zahtjevi za Srebrenicom i Že-
pom tada više nisu bili realna opcija. Tek način da se skrene po-
zornost od Neuma, da bi se poslije toga opet vratili na Neum.
Područje istočne Bosne, u kojoj su odumirale dvije okupirane
muslimanske enklave - Srebrenica i Žepa, bilo je strateški važ-
no i Miloševiću i Karadžiću kao zona koja izolira Kosovo i mu-
slimanski Sandžak od muslimanske republike u BiH. Izetbego-
vić se pak zbog javnog mnijenja nije mogao odreći Srebrenice i
Žepe za pregovaračkim stolom. A vojno ih nije ni pokušavao
uzeti iako su mu vojnici sugerirali da je to moguće. U svojoj
knjizi »Lukava strategija« bivši zapovjednik Armije BiH Sefer
Halilović bilježi: »Mi smo pokušali preduhitriti četnike: Pred-
sjedništvu države upućen je prijedlog o formiranjU Osmog,
150
istočno bosanskog korpusa, koji bi obuhvatio kompletan ovaj
prostor, formacijski povezao obrambene snage i čiji bi zadatak
bio čuvanje postojeće i svaranje nove slobodne teritorije. Pred-
sjedništvo nije reagiralo. Na sve naše zahtjeve odgovor je bio:
šutnja. A kada su pritisnuti 'baražnom vatrom' direktnih pita-
nja, slijedilo je samo: vidjet ćemo! Rat je završen - Osmi kor-
pus nije formiran« (str. 105, Maršal d. o. o., 1997.).
Uz to, druga je akcija tada već bila pripremljena za kasno lje-
to 1993. - »Neretva 93«. Na zahtjev poitičkog vodstva, vojni
vrh A BiH planira osvajanje širega teritorija od Bugojna do
Mostara, o čemu također piše Halilović (str. 113-120), procje-
njujući kako »operativno taktički raspored snaga HVO, snaga
kojima mi raspolažemo, uz minimalno ojačanje sa jedinicama
iz Sarajeva (sve zajedno do jednog bataljuna), manevarsko ze-
mljište i kanalizirani pravci djelovanja omogućuju planiranje
obimnije operacije koja bi obuhvaćala prostor od Bugojna do
Mostara, s veoma izvjesnim rezultatima« (str. 114). Ohrabreno
vojnim uspjesima, muslimansko je vodstvo vrlo racionalno
izbjegavalo potpisivanje »mirovnog paketa«, kako su čudesnu
zbirku ustavnih aranžmana, karata odnosno mapa odnosno ze-
mljovida i posebnih sporazuma nazivali i nutkali na potpis
Owen i Stoltenberg.
I kada je izgledalo da je paket, koji su Owen i Stoltenberg do-
tjerivali izletima u regiji, dogovoren i usuglašen, Izetbegović je
početkom rujna u Ženevi ponovno rekao - NE. Tražio je opet
izlaz na more u Neumu i još dva posto teritorija od Karadžića u
istočnoj Bosni. Krah konferencije izgledao je prilično izvjestan.
I tko je o tome prvi iZVijestio? Naravno, Franjo Tuđman! Izjuri-
o je ljutito na glavni izlaz Palače naroda, sjurio se niza stube, a
cijela delegacija nužno za njim, i ljutitim se tonom obratio no-
vinarima: »Muslimansko je vodstvo iznova postavilo zahtjeve
za daljnju raspravu i nema razloga za nastavak razgovora.« I do-
151
pregovori uoči prihvaćanja mirovnog paketa s kojim je trebalo UN U HRVATSKOJ - TAOCI
izići pred Glavnu skupštinu UN-a na njenu redovitom go-
BOSANSKOGA RATA
dišnjem zasjedanju, što bi bio dodatni pritisak na SAD da daju
vojnike za provedbu. I organizacija je bila posebna. Nosač zra-
koplova »Invincible«, ramo plovilo Njezina Kraljevskog Veli-
čanstva, već je bio pri ruci, u Jadranu. Izgledalo je kao da su se
dogovorili, novi se »paket« čak i zvao »Paket Invincible«. Samo
je trebalo upriličiti potpisivanje. Ali, došavši u Sarajevo, s plovi-
la Njezina Kraljevskog Veličanstva, Izetbegović je (još jednom)
relativizirao dogovor. SAD nisu imale ni cilj ni namjeru davati
vojnike za provedbu toga plana i služiti kao vojni serviser bri-
tanske politike i britanskog mira. A bez SAD-a u provedbi
Izgledalo je to kao dosadni slow motion bez kraja. Stanje uJuž-
mira, plan nije uvjerljiv. Paket s »Invinciblea« nikada nije pot-
nom sektoru i nadalje je napeto. Zabilježeni su teroristički akti,
pisan. Iako ni Izetbegoviću, ni Tuđmanu, ni Miloševiću u
zastrašivanja i nekoliko ubojstava u općini Benkovac, pa je oko
tome trenutku sam »paket« uistinu nije bio mrzak.
300 Hrvata zatražilo od Unprofora da ih preveze na teritorij
pod hrvatskom vlašću. U Sektoru Istok situacija je teška, česte
su redukcije struje, prisutno je zastrašivanje, hrvatske i ostale
nesrpske obitelji i dalje traže da ih Unprofor preveze na teritorij
pod hrvatskom kontrolom. U Sjevernom sektoru situacija je
stabilna, a u Zapadnom je postignut najveći napredak: unatoč
povremenim napetostima nastavljaju se susreti obitelji razdvo-
jenih linijom sukoba. Najveći je problem u svim sektorima-
nedostatak povjerenja. Tako je sanjivim glasom iz tjedna u tje-
dan Unproforova glasnogovornica u Zagrebu Shannon Boyd
opisivala stanje na okupiranim hrvatskim područjima. »Nema
povjerenja, uništeno je povjerenje«, ponavljali su njezini nadre-
đeni, vojni zapovjednik operacije, indijski general Satish Nam-
biar i civilni zapovjednik Cedrie Thornberry. Učinilo bi se iz
njihovih dijagnoza - nekoliko desetaka psihologa i psihijatara
moglo bi riješiti pitanja reintegracije i ostvariti Vanceov plan-
kao da je bila riječ tek o psihološkim barijerama, da politika nije
s time imala ništa.

156 157
 Što su zapravo bili sektori: Istok, Zapad, Sjever, Jug? I što su
bili u okolnostima Mirovne konferencije o BiH koja je Hrvat-
sku potpuno potisnula u drugi plan, kao slučaj koji nije hitan?
Sektor Istok bile su okupirane istočna Slavonija i Baranja,
uključujući i razoreni Vukovar. Prije rata bio je to najbogatiji
kraj ne samo Hrvatske već i cijele bivše Jugoslavije, u kojemu
Srbi nikad nisu bili većinsko stanovništvo. Kao UNPA, odno-
sno Sektor Istok, bilo je to područje koje je potpuno etnički
očišćeno od Hrvata i ostaloga nesrpskog stanovništva, ali tu
kvalifikaciju Unprofor još nije upotrebljavao, nego samo: tor-
tura, zastrašivanje, ponižavanje. Naime, UN-ova je misija mo-
rala čuvati dobre odnose i s domaćinima, tamošnjim srpskim
vlastima. Možda najbitnije, ta je UNPA bila izravno naslonjena
na Srbiju i do nje je Miloševiću bilo najviše stalo. Znalo se,
bude li ikada prisiljen otpuštati UNPA-e, posljednju bi otpu-
stio istočnu Slavoniju. U dvije godine rata i okupacije te
UN-ove misije, ta je UNPA pretrpjela i pravi civilizacijski šok.
»Tamo su dućani prazni, nema struje i piju toplo pivo«, jezgro-
vito je opisao stanje u Istočnom sektoru mladi portugalski di-
plomat Sancho Coutigno, pomoćnik i stalna terenska pratnja
njemačkog ambasdora Ahrensa na mirovnim turnejama koje
su se bavile manjinskim pitanjima. Ambasador Ahrens ne bi ni-
kad tako jednostavno opisao »UNPA stanje«.
Jer, bilo je to protivno službenoj UN-ovoj misiji, prema ko-
joj je rješavanje manjinskih pitanja Srba bilo bitan uvjet za rje-
šenje problema. Ali, u UNPA-ma nisu pili toplo pivo zato što
su smatrali da im nedostaje manjinskih prava u Hrvatskoj, već
kao privremenu žrtvu za priključenje Srbiji. Sljedeća UNPA,
Sektor Zapad, bila je najranjivija - otok u Hrvatskoj. I znalo
se, bude li Milošević prisiljen popuštati, nju će najprije otpusti-
ti. Sjever je bio neuspješna kordunsko-banijska UNPA, nisu
uspjeli zauzeti ni Karlovac ni Sisak. I bude li trebalo popuštati,
158
bila bi sljedeća na redu. Južna UNPA ili Sektor Jug bila je sim-
bolična: tu je bilo jezgro pobune i Knin, glavni grad samopro-
glašene Srpske Republike Krajina. Prije rata bila je to želje-
znička postaja s jednom od države financiranom tvornicom,
vojnim garnizonom i nekoliko provincijskih gostionica za put-
nike prema moru, koji su baš morali zastati. Kad je ušao u
UNPA i postao »glavni grad«, Knin je postao mit, neosvojiva
srpska tvrđava, kako su ga opisivali zapadni mediji. Nakon tri
mitske godine bijedu je jezgrovito razotkrio talijanski ambasa-
dor Alfredo Matacotta, nakon što se vratio iz Knina zajedno s
još četvoricom ambasadora koji su tamošnjem srpskom vod-
stvu pokušali predati mirovni plan »Z 4«: »Bila je to povijesna
pljusketina. Nakon što su nam zalupili vrata, izišli smo van na
kišu. Otišli su i vozači ... U tome malom, skoro pustom mjestu
kakav je Knin, ostavili su nas neobavljena posla. Za zapadni je
mentalitet neshvatljivo odbiti na takav način jedan ozbiljan
prijedlog sporazuma. Oni su me podsjetili na komunističke ru-
kovoditelje pedesetih godina« (La Stampa, 1. veljače 1995.).
Plan »Z 4« nudio im je, praktički, državu u državi Hrvatskoj.
Odbili su ga i pogledati i primiti. Jer nisu željeli ni državu, ni
autonomiju, a kamoli manjinsku zaštitu - u Hrvatskoj.
Ta »povijesna pljusketina« bila je dodatni dokaz koliko su svi
raniji pregovori hrvatskih vlasti i pobunjenih Srba bili farsa.
Iako je Vanceovim planom bilo predviđeno dogovorno poli-
tičko rješenje, vođe srpskih pobunjenika nisu prvo vrijeme
uopće imali motiva pregovarati. Što se dulje ništa ne događa, to
se pojačava efekt ciprizacije, koji im je odgovarao.
Motiv je stvoren tek nakon hrvatskih vojnih akcija Masleni-
ca i Medački džep, koje su počele »nagrizati« ružičaste zone i
UNPA područja. Ali, pregovori koji su potom vođeni pod po-
kroviteljstvom Owena i Vancea, a poslije i Stoltenberga, vođe­
ni su kao izbjegavanje razgovora o bitnome. Na dnevnom su
159 :~
vu poruku o tadašnjim hrvatskim pozicijama, barem ne dalje
od lokalnih medija. Nije bio u stanju izreći dvije razumljive re-
čenice a da u njih ne uplete pet rezolucija Vijeća sigurnosti i tri
izvještaja Boutrosa Ghalija. Niti je to itko od njega tražio, a ka-
moli ga upozorio da bi trebao urediti zube prije nego što ide
predstavljati državu izvan njenih granica, kojoj je pozitivan i
moderan imidž tada izuzetno nedostajao. Hrvatska je poruka
bila: što se koga tiču naši zubi!
Kako su SAD od početka 1994. godine čvrsto preuzimale
krizni menadžment u bosanskohercegovačkom ratu, učinile su
Međunarodnu konferenciju o bivšoj Jugoslaviji i njezine su-
predsjedatelje prilično besposlenima, gotovo bespotrebnima.
A Vdiku Britaniju postupno su lišavale presudnog utjecaja,
osobito nakon Što su ustanovile kontaktnu skupinu, neformal-
nu grupu od pet država-SAD, Rusija, Njemačka, Francuska i
Velika Britanija - koja će aktivnijim pristupom pokušati ubr-
zati mirovni proces. Američko je vodstvo u kontaktnoj skupini
bilo neprijeporno. Paralelno je, na poziv predsjednika Tuđma­
na, Peter Galbraith, tadašnji američki ambasador u Hrvatskoj,
okupio krajem ožujka 1994., prema sličnom modelu, mini
kontaktnu skupinu, poslije nazvanu Z4, koja bi pokušala po-
krenuti s mrtve točke pregovore o integraciji okupiranih po-
dručja. Sastav je određen vrlo lukavo: uz američkoga u skupini
je bio i ruski ambasador Leonid Kerestedžijanec te predstavnici
UN-a i EZ-a, zastupljeni zamjenicima supredsjedatelja Kai-
jem Eidom (naslijedio Knuta Vollebecka) i Geertom Ahren-
som. Njemačka je ponovno dobila predstavnika u ambasadoru
Ahrensu, kojega su Srbi, uz Owenovu pomoć, uspjeli potpuno
marginalizirati. Eide je kao klasični Skandinavac slijedio one
koji vode, a Velika Britanija ostala je bez predstavnika. Rusija je
izvučena u prvi red kao glavni partner koji je u prilici pokazati
svoj utjecaj na Srbe. A SAD su, naravno, bile majstor ceremoni-
164
je. Izgledalo je kao da će pregovori dobiti novi momentum i da
lokalni srpski vođe neće moći do beskonačnostiizbjegavati raz-
govor o bitnome. Uostalom, već nakon prvih razgovora pod
pokroviteljstvom Z4, ambasador Galbraith objavio je da na-
kon sporazuma o prekidu vatre te razgovora o ekonomskoj su-
radnji i obnovi povjerenja dolaze na red razgovori o političkom
rješenju. Uz jači tempo, svi su pregovori trebali biti vođeni u
Hrvatskoj, kao jasna poruka da je riječ o unutarnjopolitičkom
pitanju.
Lokalno je srpsko vodstvo bilo stiješnjeno. I, naravno, po-
zvalo u pomoć Owena i Stoltenberga, izrazivši želju da prego-
varaju, ali u nekoj »trećoj i neutralnoj« zemlji. To je barem služ-
bena verzija. Nije, međutim, isključeno da je prijedlog išao od
supredsjedatelja, koji su tražili novi posao, prema srpskom vod-
stvu - iz Ženeve prema Kninu. Jer nakon BiH, Owenu (i Stol-
tenbergu) izmicala je i Hrvatska. U svakom slučaju, supredsje-
datelji su izrazili veliko razumijevanje za srpske želje da razgova-
raju u stranoj državi i, ponajprije, da miniraju američki prego-
varački koncept. Odmah im je ponuđeno da nastavak pregovo-
ra održe u Norveškoj. Domaćin je bio Thorvald Stoltenberg.
I, po uzoru na izraelsko-palestinske pregovore koji su se go-
dinama tajno održavali u Norveškoj, pozvao je, posve tajno,
pregovarače najprije u Oslo. A potom su trebali pregovarati u
Lillehammeru, norveškom gradiću u kojem su baš te zime odr-
žane Zimske olimpijske igre. Domaćini su nastojali da se pre-
govarači osjećaju rasterećeno i relaksirano, vozili su ih brodom
po fjordovima. Uvjereni kako im se ne može dogoditi ono Što
im se redovito događalo u Ženevi: da uoči svakih pregovora Ta-
njug i Reuters dobiju, točnije - da im Srbi daju, dokument o
kojem bi trebali pregovarati, izazovu raspravu o njemu i tako
unaprijed unište svaki dogovor. U Norveškoj dopisnika nije
bilo, ni na kopnu ni na brodu. Ali, tajnost je potrajala sve dotle
165
dok se u pregovore vraćeni »predsjednik« Hadžić nije dočepao
telefona i javio srpskim medijima da je u Norveškoj te da neće
izdati srpske interese i odustati od RSK. Tu je, naravno, bio
kraj. Srpsko je vodstvo ostvarilo željeni cilj. Stoltenberg, odno-
sno Međunarodna konferencija, izgubio je dodatno na uvjerlji-
vosti, a američko vodstvo nije zaustavio. Hrvatska delegacija
malo se provozala po fjordovima.
No, bio je to tek prvi, ne i posljednji put da supredsjedatelji,
uz prepoznatljiv britanski rukopis lorda Owena, pokušavaju
osujetiti pregovore pod pokroviteljstvom Z4 i da rade međuna­
rodni public relation »državnosti« Republike Srpske Krajine.
Toga kasnoga proljeća i ranog ljeta supredsjedatelji su otvo-
reno pokazivali gotovo idilu u odnosima s novim srpskim vla-
stima u okupiranim dijelovima Hrvatske. Vlasti su se opet za-
rotirale, vratili su se stari vođe pa je Milan Babić postao »mini-
star vanjskih poslova«, a bivši policajac Milan Martić »pred-
sjednik države«. N ovim američkim angažmanom i jedni i drugi
s razlogom su se osjećali ugroženima, iz različitih razloga dodu-
še, i međusobno su se podupirali. Tako je šefdiplomacije Babić
pismeno molio Owena i Stoltenberga da sazovu neke pregovo-
re u Ženevi, na neutralnom terenu. Doduše, kada se govori o
njihovoj međunarodnoj komunikaciji, uvijek valja imati u
vidu Miloševićev lik u pozadini, jer ni bivši krajiški zubar Ba-
bić, a još manje bivši policajac Martić - nisu baš bili vični me-
đunarodnim odnosima. Ali, Owen i Stoltenberg više nisu mo-
gli dobiti hrvatsku vladinu delegaciju u takve pregovore, niti su
je zbog toga mogli ucjenjivati statusom nekooperativne strane
jer su SAD vodile paralelni mirovni proces. N o, činili su što su
mogli.
Takav otvoreni PR samoproglašenoj i nepriznatoj državi,
kakav je u lipnju 1994. u Palači naroda pod UN-ovim amble-
mima upriličen pod Owen-Stoltenbergovim pokroviteljstvom,
166
nije vjerojatno zabilježen u toj organizaciji koja živi na pravili-
ma i od pravila. Bez ikakvih posljedica! To također pokazuje
koliku su stvarnu međunarodnu težinu imale države i »države«,
državnici i »državnici« s područja bivše Jugoslavije. U doba
kada je posebni izaslanik glavnoga tajnika za BiH Yasushi Akas-
hi sazivanjem novih bosanskohercegovačkih pregovora poku-
šavao reanimirati UN-ov mirovni menadžment u BiH, Owen i
Stoltenberg pozvali su u Ženevu Milana Martića. Tajming je
vrlo bitan. Jer, kada se pregovaralalo o BiH, bez obzira na to ko-
liko uzaludno to bilo, Palača naroda bila je opsjednuta novina-
rima, bila je to glavna medijska vijest. I sve što se događalo u
tome kontekstu imalo je šanse za dobru medijsku promociju.
Upravo u tom kontekstu supredsjedatelji su aranžirali pred-
stavljanje Milana Martića kao državnika. Doduše, nikada to
nisu tako rekli, ali sve što se događalo tih dana upućuje da su in-
strukcije mogle doći samo s najviše razine Međunarodne kon-
ferencije. U protivnom, vjerojatno bi sljedećih dana ostala bez
posla Owenova službenica koja je tih dana vodila po Palači na-
roda - državnika Milu Martića. Omogućeno mu je da drži
konferenciju za novinare u glavnoj konferencijskoj dvorani, da
se ispod UN-ove zastave predstavlja kao predsjednik Republi-
I~i
ke Srpske Krajine, što nikada nije dopušteno nijednom pobu- iill
"ll
;(H
njeničkomvođi. Owen i Stoltenberg organizirali su razgovore s I;lj
njime baš u vrijeme kada je najviše novinara čekalo pred glaso- !~
vitim Izlazom četiri na rezultate bosanskih pregovora. Službe- ~!
nica Konferencije pratila je kao sjena samoproglašenoga pred- 'l!!
!~::
;i,~
sjednika koji se šetao UN-ovim zdanjem ponosito kao Boutros !~1!
i"l
Ghali, dolazio do mikrofona i iza UN-ova loga, predstavljajući r,~
,t
:,I"j
se kao predsjednik RSK, poručivao da mu je posebni izaslanik ':1'
ii:!
""'!
glavnoga tajnika UN-a Yasushi Akashi jamčio kako u budućim
pregovorima neće poštivati rezolucije Vijeća sigurnosti koje se i
:1
odnose na UNPA područja. U tri je dana omogućeno Martiću
167
da čak četiri puta istupi kao predsjednik u zdanju UN-a. Da se RATNICI IZ PRESS-BARA
to dogodilo s nekim drugim vođom pobunjeničkog pokreta,
bio bi to velik skandal i netko bi bio sankcioniran za propuste.
»Predsjednika« Martića potjerali su sami dopisnici kad im je
peti put pokušao nešto reći. Promotivni je nastup propao. Ali,
lord Owen je pokušao. Martićev predsjednički marš UN-om
ostao je pribiljden tek u pokojem dopisničkom notesu kao ne-
što marginalno i nebitno. No, lord Owen i Stoltenberg u to su
se vrijeme bavili samo nebitnim stvarima, pokušavajući ih uči­
niti bitnima.

Mali, dotrajali barski stolić bio je prekriven skicama BiH.

Samo su vanjske granice bile identične: unutarnje se uređenje
veoma razlikovalo i u razgraničenjima entiteta i u koridorima,
izlazima na more i na Savu, u povezanosti s Drinom... Desetak
dopisnika, obuzetih bosanskom pričom bilo je nagnuto nad
papire, kao mali karadžići, izetbegovići, bobani, raspravljajući
sasvim ozbiljno kamo idu pregovori i kakva bi mogla biti final-
na karta. Dnevna finalna karta, dakako! Jer sutra je novi dan. I
iz izvora »bliskih pregovorima« stizat će nove, svježe skice. Ko-
!r
nobar, naš Monsieur, donio je naručene kave, ~acio pogled na .~
stolić pokriven kartama, pogledao tužnim pogledom male ka-
.~

U
radžiće, bobane, izetbegoviće obuzete skicama, pitajući gotovo ,I~J'
~
sažaljivo: »A nemate li vi nekoga pametnijeg posla?« Taj kono- ..I
U
bar, naš Monsieur, najbolje je pogodio bit tadašnjega mirovnog i'!i
'i;
procesa. Mislili smo, dakako, da nije na povijesnoj razini situa- "ri
'l
cije. On se bavio crnom i bijelom kavom, croissantima idelice tf
au .fromagge, a mi visoko intelektualnim stvarima: granicama i ,l
"

koridorima. Gotovo svaki dan faksirane su u redakcije, mahom

europske, ali i šire, nove skice razgraničenja i koridora, kao do-
kazi da se marljivo radi na miru u Bosni. I svi su se pravili neka-
ko da su te skice važne i da nešto znače. Primjerice, otkad je Ya-

168 169
sushi Akashi postao visoki dužnosnik Međunarodne konferen-
cije i japanski su se novinari počeli baviti kartama, ali im nije
bilo osobito bitno imaju li baš najsvježiju.
Press-bar Palače naroda, nevelik novinarski kutak za osvje-
ženje u prizemlju, samo kat ispod pregovarača, smješten izme-
đu toaleta i ureda AFP-a, bio je u to vrijeme jedinstveno infor-
macijsko mjesto na svijetu. Tamo su dolazili svi (pre)nositelji
informacija »zaraćenih strana«, svi (pre)nositelji poruka tako-
zvane međunarodne zajednice, svi lideri i lideri u pokušaju koji
nisu stali u aktualni pregovarački koncept. I, naravno, dopisni-
ci. Bila je to neponovljiva mješavina diplomata i kvazidiploma-
ta, špijuna, neshvaćenih vođa, poremećenih osoba, običnih bi-
rokrata... I vijesti gladnih dopisnika. U udarnom terminu, od
jedanaest ujutro do tri poslije podne, za barem sedam od dese-
tak barskih stolića bila je servirana - bosanska priča. Bilo poli-
tička, bilo humanitarna. Kada bi se održavali top-pregovori, iz-
među Tuđmana, Izetbegovića i Miloševića, Bosna bi potpuno
okupirala ne samo press-bar već i cijelo prizemlje Palače naro-
da, pa i dio dvorišta.
Tih bi dana u press-bar ujutro ciljano zasjeo Sulejman
Ugljanin, tadašnji vođa Muslimana iz Sandžaka, da skrene po-
zornost na sandžačko pitanje. Nije imao pristup službenom di-
jelu Konferencije. Mogao je tek doći na privatni razgovor s am-
basadorom Ahrensom i na kavu. Milošević je, naime, držao da
su ljudska prava u Sandžaku unutarnje pitanje Srbije i nije želio
otvarati ga u sklopu Mirovne konferencije. Pa pitanje i nije
otvarano jer se tada očekivala njegova kooperativnost u Bosni.
Ugljanin je imao problem objasniti svoje pitanje jer nije govori-
o nijedan strani jezik. Mogao ga je tečno objasniti tek predstav-
nicima Radovana Karadžića, uvijek dobro zastupljenima u
press-baru. Imao je uza se, doduše, svojevrsnoga glasnogovor-
nika i šefa Ureda s pečatom građevinske tvrtke, nekoga san-
170
džačkog gastarbajtera u Švicarskoj, no koji je radio u nje-
mačkom kantonu pa je znao tek nešto njemačkoga. U engle-
sko-francusko govorećem press-baru to i nije bilo od osobite
koristi. Ali je zato jezično hendikepirani Ugljanin bio vrlo vješt
u body-fanguageu. Kad je god imao pred sobom zainteresirano-
ga za okrutnost srpske represije u Sandžaku, vještim bi potezom
ruku podigao majicu i gol do pojasa pokazivao tragove mučenja
iz srpskih zatvora. Prvi je put bilo šokantno vidjeti tragove bati-
nanja, a poslije je postalo tragikomično. Tko o čemu - Uglja-
nin je uvijek bio spreman skinuti majicu. Ali, kako je splašnja-
vao interes za polugolog Ugljanina i tragove mučenja iz njego-
vih zatvorskih dana, i on je s vremenom prestao dolaziti.
Svoj priključak pregovorima bezuspješno su u to doba u
press-baru tražili i kosovski Albanci. Milošević nije želio otva-
rati kosovsko pitanje dok ne »riješi« i Bosnu i Hrvatsku. A prin-
cip Međunarodne konferencije bio je sačuvati Miloševićevu
kooperativnost. No, već su tada u baru bile vidljive različite
struje kosovskih Albanaca. Jedan diskretan, gotovo bezličan za-
stupnik Rugovine kompromisne politike, vodio je diplomat-
sku kvazimisiju kosovskih Albanaca pri UN-u, svraćao je po-
Iii
vremeno do bara kada nije mogao do pregovora, ali bez osobi- !:~
tih učinaka. Borbenija je struja bio Visar, mladi albanski inte- :1
I~;;!
lektualac, koji se zalagao za radikalnija rješenja, smatrajući rat
';,j;
le1
na Kosovu neminovnim i držeći da nema rješenja bez Miloševi- 1
ćeva vojnog poraza. Kako se u to doba u press-baru stvarao mir, I~
a ne rat, Visar se sa svojim stajalištima doimao vrlo radikalnim. .~
'i
U vrijeme rata na Kosovu, 1999. godine, pojavio se na alban-
skoj političkoj sceni kao visoki politički dužnosnik i svojevrsni.
glasnogovornik Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), stvorene
u albanskoj dijaspori u inozemstvu. Tada je obznanio da su
ogranke OVK počeli formirati u emigraciji od 1993. godine
(Glas Amerike). Treći Albanac, nenadmašni Maliqui, rijetko je
171
zalazio u press-bar, a i djelovao je kao sam svoja struja, gotovo
nenavođena raketa. Radio je za sve kosovske novine i za sve ser-
vise međunarodnih radio-postaja na albanskom jeziku. Bio je
smješten u press-sali II., službenom obitavalištu dopisnika iz
bivše Jugoslavije (koju su u to vrijeme zbog dopisničkoga sasta-
va zvali i jugoslavenska soba), okružen srpskim dopisnicama, s
dva neizbježna ženska deodoranta Rexona na stolu, kojima se
obilato špricao kada bi god osjetio potrebu za svježinom. Iz nje-
govih, ponekad djetinjastih reakcija teško je bilo odgonetnuti
- je li moguće da Maliqui uistinu ništa politički ne razumije?
Ili, je li moguće da se Maliqui tako uspješno pretvara da ništa ne
razumije? Engleski nije govorio, francuski je natucao, ali mu to
uopće nije smetalo da se uklopi u model po kojem su tada djelo-
vali svi kosovski dopisnici na mjestima značajnim za albansku
»stvar« - uvijek pitati za Kosovo. Pa bi i na press-konferenciji
o zaštiti krokodila i drugih reptila Maliqui upitao što misle o
krokodilima na Kosovu. Ili bi nakon već završene press-konfe-
rencije spontano i neopterećeno zaskočio Madeleine Albright
na hodniku, ignorirajući osiguranje i doviknuo preko body-gu-
arda: »Što mislite o Kosovu?« Na francuskom! I na opće čuđe­
nje, Albright je stala i počela odgovarati na francuskom, ispri-
čavši se potom MiIiquiju što mora prijeći na engleski. Ali, Mali-
qui nije znao prevesti odgovor. I dok smo tako prevodili Al-
bright, pokušala sam mu sugerirati da nauči malo engleskoga,
jer nas je već sve sludio sa svojim zahtjevima za pomoć u prije-
vodu. A Maliqui se zamislio i sam se sebi obratio u trećem licu:
»E, moj Maliqui, da znaš još i engleski, gdje bi ti bio kraj?«
Kombinacijom amaterizma i naivne prodornosti, koja je često
iritirala ostale dopisnike jer su stalno i uporno po~tavljali isto
pitanje, kosovski su dopisnici do kraja devedesetih ipak bitno
pomogli ostvarenju cilja - skretanju pozornosti na Kosovo. I
tu su bili, po prisutnosti, daleko ispred hrvatskih dopisnika, ko-
172
jih tada na bitnim mjestima uglavnom nije bilo, pa i bošnjačkih,
koje su njihovi političari, faktički vlasnici medija, također poi-
mali kao suvišan trošak.
Srbi su počeli gubiti medijsku bitku već s ratom u Hrvatskoj,
a osobito u prvoj godini rata u BiH, brutalnim napadima na Sa-
rajevo, otkrivanjem logora i etničkog čišćenja. Njihova je me-
dijska slika bila uglavnom nepopravljiva. Ali, nisu se prestali
truditi. Sveto Plavšić, bivši asistent na Pravnom fakultetu u Sa-
rajevu i nećak tadašnje političke hardlinerice Biljane Plavšić,
svakodnevno se trudio u press-baru prodati pozitivnu sliku Ra-
dovana Karadžića i njegove politike. Objašnjavajući uporno
dopisnicima kako su svi zaluđeni muslimanskom propagan-
dom. Malo ga je tko slušao, a kamoli vjerovao u priču o Rado-
vanu Krasnom. No Sveto se i dalje trudio, glumio diplomata
Republike Srpske. I zaista, za razliku od nekih likova koje je po-
vremeno dovodio kao goste s Pala, nije djelovao kao neki čet­
nik. Bilo je teško procijeniti je li i sam vjerovao u ono što govo-
ri, iii je to bilo posljedica tetkina utjecaja. Sredinom devedese-
tih, nakon što su Amerikanci preuzeli igru a »predsjednik« op-
tužen za ratne zločine, Sveto se s obitelji odselio u Kanadu.
Iako se otvorena obrana srpske politike tada baš nije mogla II
otvoreno prodati, i u Palači naroda tih se godina vidjelo da je J!
n
li
Srbija bila država s tradicijom. Vidjelo se, zapravo, koliko je I;
bivša Jugoslavija prema vani funkcionirala kao Srbija pod za- r
jedničkim imenom. Kao što se vidjelo da Hrvatska i Bosna to
I:
li
nisu bile, i ne znaju kako se to radi. Tek što je ustanovljena stal- l'
na Mirovna konferencija u Ženevi, Tanjug je tamo poslao do- I:
pisnicu, Natašu. Unatoč sankcijama, unatoč besparici. Cijelo 11
H
vrijeme pregovora Nataša je bila jedina stalna agencijska dopi- i;
!:
snica iz država nastalih iz bivše Jugoslavije. Kolege su je pamtili
po izljevima ekstremno srpskih stajališta u trenucima kada bi
pukla uvijek ljubazna i građanska površinska glazura. Bili su
173
uvjereni da nije samo novinarka već da se bavi i nekim dodat-
nim poslovima. Da je barem onoliko bliska režimu koliko su to
šefovi ureda ozbiljnih državnih novinskih agencija koji vode in-
formiranje s politički najosjetljivijih mjesta. Čak su neki služ-
benici Konferencije diskretno upozoravali dopisnike da joj ne
vjeruju. Ali, nitko nije mogao poreći da je Nataša bila vrlo inte-
ligentna, vrlo profesionalna i izuzetno sposobna novinarka.
Kako se projekt Velike Srbije počeo raspadati, tako se i ona
udaljila od projekta, otišla iz Tanjuga (koji je odmah poslao na-
sljednika) i ostala kao novinarka raditi u Ženevi u privatnim
produkcijama. Uz Natašu tamo su bila i dva penzionirana do-
pisnika srpskih dnevnih listova - Momo i Borko - koji su
umirovljeničke dane provodili uz jezero Leman, USput dopisu-
jući i naglašavajući kako nisu ekstremisti, te lobirali za srpsku
stvar kod svojih starih prijatelja. Ali, to nije bilo sve: gotovo u
svakom odjelu UN-a mogli ste naći ponekoga višegodišnjeg
službenika Srbina koji se zaposlio još kao predstavnik Jugosla-
vije. Neki su bili postiđeni onime što čini Milošević, a neki su
ga i otvoreno podržavali, ali svi su iza nekih površinskih razlika
promovirali srpski interes. I šef tima koji je osiguravao Mirov-
nu konferenciju, dakle i svu trojicu predsjednika- Tuđmana,
Izetbegovićai Miloševića-zvao se Zoran Milošević. Njegov je
brat bio jedan od najagilnijih Miloševićevih lobista u Švicar-
skoj. Pamtim prvi susret sa Zoranom Miloševićem, koji je bio
vrlo simboličan: došli smo pred Palaču naroda uoči pregovora,
autom Hrvatske televizije, sa zagrebačkim registracijskim tabli-
cama. Vidjevši tablice, Milošević je na čistom srpskom podvi-
knuo svojim ljudima: »Goni te ustaše!« Iako je vozač uistinu na
trenutak stao na prostoru predviđenom za diplomatske auto-
mobile, bio je to vrlo neobičan doček pred Palačom naroda. To
ipak nije bio Knin, već Ženeva, i nije izgovoreno pod kokar-
dom, već pod UN-ovom plavom zastavom. Zoran Miloševićse
174
cijelo vrijeme Mirovne konferencije brinuo o osiguranju sudio-
nika. Vjerojatno nitko nije ni prosvjedovao, ni pitao zašto, jer
bilo je uobičajeno da Srbi imaju svoje ljude u svim međunarod­
nim organizacijama - kao dio naslijeđa. A ostali nigdje jer su
bez naslijeđa. Ipak, teško je zamisliti da bi u istom UN-u ikada
izraelskog premijera osiguravao službenik otvoreno blizak Ara-
fatu, ili obrnuto. Ali, za likove iz bivše Jugoslavije uobičajena
pravila lijepog ponašanja nisu vrijedila. Oni su bili tek - zara-
ćene strane koje su razorile divnu Jugoslaviju. A ponašanju bi se
prigovorilo tek ako se oni neprilično ponašaju.
Hrvati su se, osobito kako je mirovni proces odmicao, pri-
lično dobro držali na bojnom polju press-bara. Zahvaljujući
osobnoj inicijativi i intuiciji, a ne nekom ciljanom projektu.
Diplomacija ga je često pohodila. Mlađahni Tomo Thur, s već
tada izlizanom velikom, smeđom kožnatom torbom, punom
službenih hrvatskih biltena, pet-šest tečno govorećih stranih
jezika, osvajao je svojom gotovo dječačkom neposrednošću, a i
naivnošću. Poslije je maksi torbu zamijenio kožnatim fasci-
klom, nošenje biltena prepustio vozaču, ali nikad se nije poku-
šavao praviti da je upućen u visoku mirovnu politiku, ni da zna
više od onoga što pročita u novinama, niti je bilo koga o bilo
čemu namjerno i namjenski brifirao. Za organiziranu promo-
ciju to baš i ne bi bio neki rezultat, ali zbog otvorenosti i sr-
dačnosti bio je omiljeno društvo za kavu i među dopisnicima i
među diplomatima. I sasvim spontano i neplanirano predstav-
ljao je modernu građansku i neopterećenu Hrvatsku, drukčiju
od ostalih »zaraćenih strana«. No, nije se držao ni političkih
prioriteta, nastojeći se svidjeti najutjecajnijima, već je zbog
osobnih sklonosti najviše vremena posvećivao predstavnicima,
osobito ženama španjolskoga govornog područja.
Čest gost press-bara bio je i Neven Madey, karijerni diplo- I.
I~ i'
mat iz bivše jugoslavenske diplomacije, vrhunski profesionalac, il
175
u to doba vjerojatno među deset najboljih diplomata akrediti-
ranih pri ženevskom UN-u. Neven je bio sjajan analitičar, znao
je argumentirano, poentirano i nenametljivo predstaviti te za-
stupati hrvatske stavove a da to ne izgleda kao propaganda. I
dopisnici i diplomati izuzetno su cijenili njegove brifinge i ana-
lize, uvjereni da im Neven prezentira službeno hrvatsko stajali-
šte. To je bilo prilično logično očekivati od zamjenika ambasa-
dora na tome mjestu i u to vrijeme, no bila je to uglavnom var-
ka. U to doba Hrvatska uglavnom nije imala osviješteno služ-
beno stajalište. Informacijski sustav jednostavno nije postojao.
Primjerice, Owen i Stoltenberg otišli bi na razgovor Tuđmanu
i vratili se s razgovora, a svi su ambasadori EU bili preko Owena
brifirani o sadržaju razgovora, naravno - u njegovoj verziji. A
u hrvatskoj misiji pri UN-u nisu znali ništa o tome. Jer, nikada
nije postojala sustavna komunikacija predsjedničkog ureda i
diplomatske mreže. Nakon toga ide sljedeći krug - diplomati,
a potom i dopisnici koji prate Mirovnu konferenciju, raspituju
se kod hrvatske diplomacije za hrvatsko mišljenje o tim razgo-
vorima i nastoje doznati sljedeće aktivnosti. No, hrvatska di-
plomacija ne samo da nema mišljenje, već ne zna ni sadržaj o
kojem bi trebali imati mišljenje. Ipak, doskočili su problemu:
ponekad, ako se činilo vrlo bitnim, Miomir Žužul nazvao bi
Tuđmana da se raspita, a češće bi se Madey diskretno raspitao o
sadržaju razgovora u Zagrebu kod kolega od povjerenja. U pra-
vilu kod Nijemaca. Pa bi onda u misiji o tome stvorili stajalište
koje bi poslije tumačili kao službeni hrvatski stav. A i bio je valj-
da službeni jer drugoga nije bilo.
Tadašnji šef diplomacije Mate Granić također bi rado dola-
zio među »ratnike« i osobito »ratnice« iz press-bara, ne mareći
što viši dužnosnici poput ministara, pa čak ni ambasadori, u
pravilu tamo nisu svraćali. Granić je volio novinare i znao ih je
pridobiti. Sjedio bi u baru okružen novinarima, osobito novi-
176
narkama, i zavirujući katkad prenaglašeno u dekoltee, uživao u
ulozi zavodnika i šarmera. Radije nego da sjedi negdje u sobici,
takozvanom salonu za čekanje, s političarima iz regije čuvajući
hijerarhijski status. I novinari su njega voljeli zbog te pristu-
pačnosti. Posebno je srdačan bio njegov odnos s Luisom i Car-
men, s kojima bi se uvijek nalazio na brifinzima, uz otvoreno i
bezopasno obostrano koketiranje. No ponekad u žaru brifinga,
ministar bi odao i informaciju koja još nije bila za javnost jer je
tek bila predmet tajnih pregovora. Naravno, omiljene bi dopi-
snice, profesionalno, odmah provjerile ministra i ubrzo bi se
pokazalo da Granić trči ispred vlaka. Tako je gubio uvjerljivost.
No, ta njegova bliska komuinikacija i pristupačnost imali su
efekta: Granić se (i) u stranim medijima profilirao se kao netko
drukčiji od ostalih. Ali, to je bila njegova, a ne sustavna politika.
Da je postojao bilo kakav informacijski sustav, ne bi se dogo-
dilo da barem hrvatska državna agencija Hina od samoga po-
četka nema dopisnika iz sjedišta Međunarodne konferencije o
bivšoj Jugoslaviji i iz UN-a u New Yorku. I da hrvatski mediji o
mirovnom procesu i za Hrvatsku i za BiH izvještavaju po Reu-
tersu i AP-u. Ili čak po Tanjugu, kada se radilo o detaljima koji
velike svjetske agencije nisu zanimali. Ili da s dvodnevnim od-
makom prepričavaju komentare velikih svjetskih novina. Do-
pisnici hrvatskih medija dolazili bi najčešće tek na pregovore, i
to onda kada bi u njima sudjelovao Tuđman. I kada bi se u
press-baru našli Mirjana s televizijskom ekipom, Tihomir za
radio, Mirko za Vjesnik, autorica ove knjige za Večernji list, a
ponekad bi stizali i dopisnici državne agencije - hrvatska je po-
stava bila prilično brojna. A i izdržljiva za stolom. Ali tih su
dana predsjednici zasjenjivali proces, sve se vrtjelo oko njih.
Kada bi spektakl završio i kada bi se mogao dobiti bolji uvid u
ono iza površine procesa, hrvatskih dopisnika više nije bilo. A
hrvatski su mediji s visine prepričavali što o tome javlja Tanjug.
177
tiljkom. Uvijek nasmijan, malo umjetno srdačan, ali s informa-
cijama uvijek prema Reutersu, Tanjugu i Itar-TASS-u. Za hu-
manitarne apsekte bila je zadužena britanska Mala Ambulanta.
Mladi diplomat u usponu, obrazovan i ambiciozan, s dobrim
izgledima da jednoga dana postane prava Velika Ambulanta.
Kada bi se god pojačao američki pritisak za zračne napade polo-
žaja bosanskih Srba, Mala Ambulanta pristigla bi u press-bar
na chat s nebritanskim novinarima. I svesrdno bi tumačila kako
su i bosanski Srbi ljudi, kako je nehumano gađati jedne ljude da
bi se pomoglo drugima te kako u BiH nema nevinih. Ukratko
- ne treba bombardirati! Kada su Amerikanci preuzeli vod-
stvo, sve je postalo jednostavnije, pa i informiranje.
Za dio dopisnika mirovni proces u Bosni nije bio samo pro-
fesionalna obveza. Bosna je postala opsesija, a njeno očuvanje
kao države misija. Carmen, dopisnica španjolske agencije EFE,
bila je rekorderka u skupljanju informacija koje nisu bile dio
britanskoga informativnog lanca. Kombinacijom andaluzijske
prodornosti, erotičnosti i šarma osiguravala je kooperativnost
međunarodnih vojnih i političkih izvora. A i nije bilo trača u
Palači naroda za kojega Carmen nije znala. Nikad se nije puno
bavila strukturom i strategijom rata, ali je vrlo predano nabav-
ljala svježe skice mirovnih rješenja i predano objašnjavala nove
pomake u crtanju karata svojim korisnicima u Španjolskoj i La-
tinskoj Americi. Iako njima zasigurno nisu mnogo značili deta-
lji čudesne strukture nadvožnjaka i koridora u Brčkom, koje
smo cijelo poslijepodne »skidale« s velike karte i pretvarale u
jednostavniju skicu, zaključane u njezinu uredu i pazeći da ne
uđe Phil iz Reutersa, da ne vidi skicu. Phil je uvijek znao nanju-
šiti vijest. I već je znao da je skica zastarjela. Luisa, koju smo od-
mila ponekad zvali Majka Bosna, dopisnica švicarskih listova i
francuskoga katoličkog »Le Croix«, doživljavala je spašavanje
Bosne kao pitanje obrane osobne časti. Nije bilo toga stanovni-
ka Bosne koji je njoj bio nezanimljiv, za kojega ne bi našla vre-
180
mena - bio on političar ili izbjeglica. Čak me uvjeravala da
može prepoznati svakoga Bosanca po hodu. I nekoliko joj je
puta to uistinu uspjelo. Luisa je najbolje izvore imala u Izetbe-
govićevoj delegaciji i najviše razumijevanja za nju. Bilo joj je
stalo do romansirane verzije Bosne zapravo više nego bilo kome
od njih. Ali imala je i vrlo dobre kontakte s hrvatskom delegaci-
jom, te bila gorljiva pobornica hrvatsko-muslimanskog save-
zništva. Ma koliko se trudila biti jednaka prema svima, sa Srbi-
ma nije mogla dugo zadržati ton ljubaznosti kada bi oni počeli
priču o tome kako su svi jednako krivi ... A ni Britancima nije
opraštala tu tezu. Andreas, dopisnik nekoliko njemačkih i au-
strijskih novina, bio je definitivno najtemeljitiji. Kada bi An-
dreas nešto istraživao, onda bi problem bio ogoljen do kraja, te-
meljito i višestruko provjeren. Redovito je provjeravao svoje
teze i s Velikom Ambulantom. Kada je već rat završio, a Velika
Ambulanta bio pred povratkom u London, Andreas je bio
istinski zaprepašten opaskom da je VA zapravo vrhunski oba-
vještajac. »Misliš?!« upitao je zabezeknuto. I nakon nekoliko
trenutaka razmišljanja konstatirao: »Zvuči zanimljivo!« Nakon
nekoliko je dana zaključio: »Možda si u pravu.« To je bio An-
dreas, kojemu u istraživanju nije mogao promaknuti nijedan
detalj, ni sitan, koji nitko drugi ne bi primijetio. Promicale su
mu samo očigledne stvari, koje su svi ostali primjećivali. S vre-
menom se događalo da ekipa koja se u press-baru intenzivno
bavila Bosnom, s desetak-petnaestak stalnih dopisnika, ima i
izvan bara problem razgovarati o bilo čemu drugome osim o
Karadžiću, Bosni, granicama, nadvožnjacima... Bosna je posta-
la opsesija, očuvanje njezine cjelovitosti misija. Kao da je Bosna
iznad ljudi, iznad politike, iznad svega. Dan nakon što su Izet-
begović i Krajišnik potpisali deklaraciju koja predviđa izlazak
Republike Srpske iz BiH, uglavnom su se svi - pokazala su
istraživanja - u osami napili.
181
voga kata, kao da želi ostati što dulje, kao da predosjeća kraj.
Vrijeme je protjecalo, no on nije silazio. Iz protesta, a i zbog
procjene da su dionice sarajevskog psihijatra naglo pale na me-
đunarodnoj političkoj burzi, dopisnici, čak i oni najuporniji,
agencijski, napustili su predvorje Izlaza 4, ostavivši dio opreme.
Neki su ostali promatrati iz prikrajka. Blizu ponoći sišao je Ka-
radžić. Sam. Čekao ga je tek jedan grčki dopisnik. Karadžić,
koji se u UN-u ponašao sigurno, gotovo kao da je vlasnik, pri-
šao je mikrofonu i u sablasno praznom holu počeo držati govor,
kao da govori pred krcatim auditorijem. Psihopat, opsjednut
vatrom, krvlju i zločinom, napuštao je međunarodnu pozorni-
cu na kraju etape licemjernoga međunarodnog mirotvorstva na
Balkanu, koje je od lokalnog bolesnika napravilo najpoznatije-
ga svjetskog negativca. Doktoru Karadžiću, kako ga je oslovlja-
vao lord Owen, pripisivane su moći da bi njegova napuhana
negativna snaga služila kao alibi za nedjelovanje. Negativac je
postao medijska zvijezda. Tada već prononsiranoga ratnog zlo-
činca budili su CNN ili BBC oko podneva, dok se oporavljao
od večeri uz kockarski stol, tražeći od njega izjave. A Doktor bi
im preko svog »ureda« poručio da se do poslijepodneva neće
javno uprizoriti jer se ne osjeća dobro. Pa izjave mogu dobiti
kasnije, kad se Predsjednik razbudi i priključi pregovorima.
Noćni nastup u praznom holu Palače naroda bio je jedan od
njegovih posljednjih istupa na međunarodnojpolitičkoj sceni.
I više nikada Karadžić nije aktivno pregovarao o mirovnom
sporazumu za BiH.
U gradnji budućega mirovnog rješenja Redman je imao
snažnu potporu Washingtona, dream-team Clintonove admi-
nistracije, odlučan pokazati i potvrditi američko vodstvo u Eu-
ropi nametanjem mira na Balkanu. Bili su to Madeleine Al-
bright, ambasadorica u Vijeću sigurnosti i članica Clintonova
kabineta; Anthony Lake, Clintonov savjetnik za nacionalnu si-
184
gurnost; John Shalikashvili, zapovjednik Združenog stožera;
Peter Tarnoff podtajnik State Departementa za Europu, i, na-
ravno, ministar obrane William Perry. SAD su preuzimale vod-
stvo u svim segmentima. Početkom siječnja pod američkim je
vodstvom NATO donio odluku o osnivanju Partnerstva za
mir, programa kroz koji će se bivše države Istočnog bloka pri-
premati za ulazak u Savez. Da bi uvjerili buduće istočne partne-
rice kako je članstvo u NATO-u jamac sigurnosti, valjalo je po-
kazati uvjerljivost u ratom i mirovnim pokušajima izmučenoj
Bosni. Mjesec dana kasnije dogodio se povod: pala je granata
na sarajevsku tržnicu Merkale, u subotu, 5. veljače, nešto posli-
je podneva, i usmrtila 69, a ranila dvjestotinjak građana. Ispalj i-
vanje granate koja je pokrenula odluku NATO-a automatski je
pripisano bosanskim Srbima koji su držali grad u okruženju.
SAD su započele novi pressing među članicama NATO-a za
donošenje ultimatuma i odluke o zračnoj intervenciji bez kon-
zultacija s UN-om, ne povuku li Srbi teško oružje iz zone is-
ključenja, dvadeset kilometara od Sarajeva. No put do odluke
nije bio jednostavan. Tadašnji zapovjednik Unprofora za BiH,
britanski general Michael Rose trudio se ne samo dokazati da
granatu nisu ispalili bosanski Srbi već, kako to opisuje Laura
Silber, i pokazati da oni surađuju te da bombardiranje neće biti
potrebno: »Večer prije zakazane sjednice (Vijeća NATO-a, op.
a.) Britanci su pokušali otkazati raspravu, izvijestivši da general
Rose radi na sporazumu o demilitarizaciji i da je na rubu njego-
va postizanja. Ultimatum NATO-a, argumentirali su Britanci,
samo će omesti sporazum, naljutiti Srbe i potaknuti njihov ne-
posluh. Glavni tajnik NATO-a Manfred Werner konzultirao
se s drugim ambasadorima i ustanovio da su Britanci usamljeni
u otporu akciji NATO. Kao što se prisjeća jedan zapadni diplo-
mat: »Britanski je predstavnik rekao kako nema potrebe držati
sastanak jer Rose ima sporazum. Provjerili smo to kroz naše ne-
185
ovisne izvore i utvrdili da nije točno« (Silber, The Death o/Yu-
goslavia, str. 347/348). Četiri dana nakon masakra na tržnici,
Vijeće NATO-a donijelo je odluku o ultimatumu vojsci bo-
sanskih Srba. Nikada nije pouzdano utvrđeno tko je ispalio
granatu. Ali je ona, izvjesno, dovela do ultimatuma. NATO-ov
ultimatum upućen je tek nekoliko dana prije Redmanove naja-
ve o pojačanu američkom angažmanu u balkanskoj krizi. I da-
vao je njegovim riječima dodatnu uvjerljivost.
Pod američkim vodstvom započet je posve drukčiji mirovni
proces: jasan, efikasan i pragmatičan. Sve ono što je prije bilo
komplicirano, odjednom je postalo jednostavno. Sve što je pri-
je bilo nemoguće, postalo je moguće. Prvi je zadatak bio obno-
viti hrvatsko-muslimansko savezništvo, te time stvoriti jasne
odnose i demistificirati rat u BiH kao rat bosanskih Srba,
upravljan i potpomognut iz Srbije za osvajanje i etničko čišće­
nje teritorija BiH i njegovo pripajanje Velikoj Srbiji. Cilj je
ostvarivan dotad nezabilježenom brzinom. Već na marginama
prekretničke sesije u Ženevi, tijekom koje su Hrvati i Muslima-
ni bili još uvijek međusobno zaraćene strane, dogovoreno je da
se za tjedan dana sastanu zapovjednici A BiH i HVO, generali
Rasim Delić i Ante Rosso, te dogovore primirje. Zadatak je
ostvaren. S obzirom na dotadašnja iskustva provedba je bila na
razini čuda. Tek što je objavljena vijest o potpisanom primirju,
vojnici su naprosto stali i oružje je utihnulo. Nikada poslije pri-
mirje nije ozbiljnije prekršeno. Pokazalo se koliko je hrvat-
sko-muslimanski rat bio zapravo rat koji su derivirala srpska
osvajanja i međunarodni krizni menadžment koji je nagrađivao
osvajača. Ali i koliko su SAD uvjerljiv peace-maker. Dva tjedna
poslije, u Washingtonu, politička su izaslanstva bosanskih Mu-
slimana i Hrvata potpisala preliminarni sporazum o uspostavi
muslimansko-hrvatske Federacije BiH. »Atmosfera je bila vrlo
konstruktivna i nisu nas puštali iz Washingtona dok ne potpi-
186
šemo«, prokomentirao je nakon povratka iz Washingtona Kre-
šimir Zubak, novi predstavnik bosanskohercegovarčkih Hrva-
ta u pregovorima. Tu formulu brzog i efikasnog sporazumije-
vanja, uz minimalističko uključenje javnosti sve do objave re-
zultata, SAD su nastavile u Beču. U američkoj ambasadi, ame-
rički su pravnici napravili Ustav buduće Federacije, uz blago
sudjelovanje i očekivani konačni pristanak i muslimanskih i hr-
vatskih predstavnika. Bez medijske pompe, bez dostavljanja
skica dopisnicima. Objavili su, ponosno, samo rezultat.
I, točno pet tjedana nakon što je Redman najavio jači ame-
rički angažman, usred ženevskih pregovora koji su se vrtjeli u
krugu nesuvislosti, u Bijeloj kući - uz pokroviteljstvo ame-
ričkog predsjednika Billa Clintona - Hrvati i Muslimani pot-
pisali su Washingtonski sporazum o Federaciji BiH. Amerika
je na prvome koraku pokazala što znači vodstvo. »Ovaj je doku-
ment samo prvi korak, ali korak u pravom smjeru«, prokomen-
tirao je Clinton.
Ujedno su promovirani novi lideri na budućem putu u mir,
oni s kojima računa američka administracija: Haris Silajdžić,
tada u funkciji premijera BiH, i Krešimir Zubak, novi pred-
stavnik bosanskohercegovačkih Hrvata, koji su i potpisali Was-
hingtonski sporazum. Silajdžić je bio najsvečaniji, na povije-
snoj razini. Jači angažman SAD-a bila je njegova opcija, a bila
je to i njegova pobjeda nad Izetbegovićem. Zubak je bio naj-
spontaniji, pokazao je izuzetan komunikatorski dar, umio je ja-
sno i uvjerljivo u dvije rečenice izreći ono za što su drugi koristi-
li mnogo kićenih i nerijetko praznih fraza. Iako je bio sasvim
neiskusan na međunarodnoj političkoj sceni, ili upravo zbog
toga. Zubaku ni desetak godina poslije nije bilo posve jasno za-
što je baš on odabran da zamijeni Bobana, tko ga je odabrao, ni
tko ga je preporučio. Dolazili su k njemu i prije neki ljudi iz me-
đunarodne zajednice, dok je bio u Vladi HVO-a u Mostaru.
187
Bio je više na terenu, kao zapovjednik, negoli u vladi. A postao
je šef pregovarača bosanskih Hrvata tako što ga je na jednom sa-
stanku HVO-a u Livnu, na koji je došao s terena, Boban pozva-
o iz auditorija na stranu te mu rekao da sutradan mora u Žene-
vu na pregovore, da će dobiti omotnicu u kojoj sve piše i da ga
za tri sata u Splitu čeka vladin zrakoplov koji će ga odvesti u Za-
greb. Nisu pomagala njegova obrazloženja da on ne zna ništa o
pregovorima, ni kako se pregovara, da nema što obući i da
nema s čime ići jer mu je sva imovina 300 njemačkih maraka,
uz obitelj u izbjeglištvu. Uspio je tek dogovoriti kompromis da
ga odvezu u Mostar po odijelo i da avion krene malo kasnije.
Takva je to bila organiziranost.
Tuđman i Izetbegović, koji su tada potpisali nikada realizira-
nu izjavu o budućoj Konferederaciji Hrvatske i Federacije BiH,
ni u Bijeloj kući nisu se lijepo gledali. Izetbegović je održao go-
vor kao da je promašio skup, kao da hrvatsko-muslimanski rat
još traje i kao da je upravo Washingtonski sporazum platforma
za njegovu opciju centralizirane BiH. Tuđman je otišao u povi-
jesne silnice. Owen i Stoltenberg, odjednom pretvoreni u bivše
igrače, biIi su u publici. Europska ministarska trojka - Klaus
Kinke1, Willy Claes i Karolos Papulias - došli su svjedočiti
sporazumu koji je podcrtavao neefikasnost EU. U pet tjedana
SAD su dovele ratne protivnike do sporazuma o zajedničkoj
(praktički) državi. U pet tjedana EU jedva da bi mogla sazvati
sastanak i dogovoriti se o dnevnom redu. A onda bi im »strane U
sukobu« poremetile dnevni red jer bi se članice podijelile oko
»strana«.
Ni Sporazum o Federaciji, kakav je potpisan, nije bio željeno
rješenje, ni s hrvatske ni s muslimanske strane. I u njegovoj po-
zadini bilo je pravih drama. Ali, za razliku od Owenovih ženev-
skih pregovora, kada je svaka drama odmah bila na »žici« i na
ekranu, u novoj pregovaračkoj formuli one su ostale skrivene
188
od javnosti. Političko vodstvo Hrvata moralo se odreći ranijim
planom predviđene vlastite republike u BiH i pristati na kanto-
ne u federaliziranoj BiH, koju bi Srbi tek trebali prihvatiti. Mu-
slimansko vodstvo, kojega je osnovna ideja bila stvaranje musli-
manske države na što većem teritoriju, s izlazom na more i
Savu, moralo se odreći već obećane države i pristati na Federa-
ciju s Hrvatima. Konfederacija je bila usputna i prolazna ideja
koja je Tuđmanu olakšavala objašnjenje Hercegovcima zašto ih
je utopio u Federaciju iako on nije dao naslutiti da je tako shva-
ća. Tek što je najavljena, Tuđman nije skrivao svoju nesklonost
hrvatsko-muslimanskoj Federaciji, BiH kao unija tri republike
bila mu je istinski draža. Ali, također je naglašavao kako je ame-
rički pritisak snažan i da se to mora prihvatiti, želi li se zadržati
SAD u mirovnom procesu. Mirni i racionalni Zubak, koji je
dugo bio zagovornik cjelovite Bosne, koji je kao zapovjednik
HVO-a u dolini Usore u vrijeme hrvatsko-muslimanskog rata
uspio očuvati savezništvo s Armijom BiH, odbijao je u Beču
potpisati preliminarni sporazum o Federaciji, procijenivši da
ide na štetu Hrvata u situaciji kada je BiH već ratom etnički po-
dijeljena. I bojao se da je Hrvati iz BiH neće prihvatiti. Kada je
sve već smatrano završenim, kada je svečana ceremonija potpi-
sivanJa u Bijeloj kući već zakazana, a avionske karte rezervirane,
izvijestio je Zubak predstavnike Hrvatske, Matu Granića i Mi-
omira Žužula, da on to ne potpisuje. Najprije ga je pokušao na-
govoriti Granić, uvjeravajući ga da se to mora. Bez uspjeha. Zu-
bak je bio nov u pregovorima, nenavikao na (o)lake pogodbe.
Prema Žužulu: »Krešo je problijedio, ukočio se, počeo govoriti
da radije ide u BiH poginuti nego se vraćati u Bosnu kao izdaj-
nik svoga naroda, jer takav sporazum za Hrvate nije dobro rje-
šenje. Shvatili smo da tu više ne pomažu uvjeravanja, da on zai-
sta neće potpisati. Posljednja karta bio je Tuđman.« I, večer pri-
je nego što su u Beču trebali parafirati Sporazum o Federaciji i
189
najaviti veliku ceremoniju u Washingtonu, iz Zagreba je u Beč,
sasvim neplanirano i vrlo hitno stigao Tuđmanov predsjed-
nički avion da odveze Zubaka Tuđmanu- na posljednju run-
du uvjeravanja. Sljedeći je dan parafirao. Tuđman mu je, sjeća
se Zubak deset godina kasnije, obećao poslati ljude koji će Hr-
vatima u BiH objasniti da je sporazum o Federaciji dobar i u in-
teresu Hrvata. I poslao je kasnije, među ostalima, za Hercegov-
ce najuvjerljivije - Gojka Šuška i Ivića Pašalića. Na pripre-
mnom sastanku VONS-a u Zagrebu pokazao je kartu Federa-
cije, još uvijek bez preciznih razgraničenja, uz opasku: »Vidite li
kako je lijepa ova karta!« Nitko nije imao primjedbi. Otpor je
slomljen, barem dok ne odu s Pantovčaka.
Izetbegoviću nije bio suviše drag američki angažman u ta-
dašnjoj fazi rata. Vidjelo se to već pri njihovu posredovanju u
donošenju zajedničke deklaracije Tuđman-Izetbegović nekoli-
ko mjeseci ranije, kada je dan poslije uskočio pod Owenovim
vodstvom u sličnu deklaraciju s Krajišnikom i suglasio se s mo-
delom raspada Bosne. No, nije bila riječ samo o bojazhi da će
mu SAD nametnuti neželjeno rješenje. Bila je riječ i o neskladu
»karaktera«. Izetbegovićev način vođenja politike - s puno fi-
lozofije, puno promišljanja i oklijevanja, bez jasnih odluka -
bio je upravo suprotan američkome: bez puno filozofije, ali s ja-
snim i brzim odlukama. Uz to, SAD su tada iz vrlo pragma-
tičnih razloga istiskivale iz prvoga plana Izetbegovića i uvlačile
Silajdžića, koji je prepoznavao trenutak i s kojim je dogovor bio
jednostavniji. Tuđman, sklon brzim odlukama i uvijek spre-
man za akciju, s dobrim procjenama odnosa snaga, bio im je
mnogo jednostavniji sugovornik od Izetbegovića.
Hrvatska, koja je nekoliko mjeseci ranije bila pod prijetnjom
međunarodnih sankcija zbog sudjelovanja u hrvatsko-musli-
manskom ratu, postajala je ubrzano zemlja-partner u ame-
ričkome mirovnom procesu. Ali, na sam dan svečane ceremo-
190
nije pod Clintonovim pokroviteljstvom, Tuđman je bio povri-
jeđen i duboko nesretan zbog američkog postupka i neshvaća­
nja hrvatske borbe za slobodu. Ne zbog Federacije, već zbogJu-
lie. Julienne Eden-Bušić radila je kao press-officer u hrvatskoj
ambasadi u Washingtonu. Dvadesetak godina ranije, tada vrlo
mlada Amerikanka iz dobrostojeće obitelji, zaljubljena preko
ušiju u Hrvata Zvonka Bušića, pridružila se njemu i partnerima
u otmici putničkog aviona TWA u New Yorku 1976. godine.
Naivno revolucionarni, namjeravali su time poslati poruku i
skrenuti pozornost na stradanje Hrvatske u bivšoj jugoslaven-
skoj federaciji. U otmici je poginuo jedan policajac, a otmičari
su uhićeni i osuđeni za terorizam. Zvonko i Julie dobili su ka-
znu doživotne robije. Julie je pomilovana i izišla je iz zatvora
nakon 13 godina, ali je zauvijek ostala na američkoj listi osoba
osuđivanih za terorizam. Zvonko nije pomilovan. Julie je bila
vrlo draga, otvorena, spontana, srdačna i, ljudski gledano, žrtva
vlastita mladenačkog revolucionarnog zanosa i avanturizma.
Njezina je životna priča priča za roman (koji je poslije sama i
napisala) ili za film. Gledano sa stajališta političkog pragmatiz-
ma, ambasada u Washingtonu posljednje je mjesto na kojemu
bi bilo koja država zaposlila osobu njezine biografije. Još k tome
u razdobij u kada je Hrvatska na međunarodnojsceni stalno tre-
bala dokazivati da nije nastavak NDH i da Hrvati nisu ekstre-
mni teroristi. Washington je imao razloga da takav postupak
shvati kao provokaciju, ali o zapošljavanju u hrvatskoj ambasa-
di nije odlučivao. Ipak, pokazao je stav: Julie, kao osobi s liste
osuđenih terorista, uskraćena je dozvola za ulazak u Bijelu kuću
na ceremoniju potpisivanja Sporazuma. Bila je to poruka s
pljuskom. Umjesto da izvuče pouku i skloni Julie iz Washin-
gtona-Tuđmanje, ljutit i vidno potresen američkim nerazu-
mijevanjem za povijesnu borbu za hrvatsku stvar, odlučio po-
slati svoju poruku Clintonu i rehabilitirati JuHe na svoj način.
191
 novom mirovnom procesu. Jer, plan je implicirao da hrvat-
sko-muslimanski savez postane realna prijetnja silom koja će
uspostaviti novi odnos snaga i, prema potrebi, nametnuti rješe-
nje. Hrvatski ministar obrane Gojko Šušak uspješno je Penta-
gonu prodavao hrvatsku vojsku kao rješenje.
U Šušku - koji je u Hrvatskoj percipiran kao politički har-
dliner, izravno odgovaran za radikalizaciju Hercegovaca i ta-
mne strane hrvatske politike u BiH, što on nikada nije opovr-
gnuo - Pentagon je pronašao dragocjenog suradnika. Zašto,
nikada nije potpuno razjašnjeno. Dijelom vjerojatno i zato Što
je bio jezgrovit i jasan u izričaju, prepoznavao je priliku te preu-
zimao i izvršavao zadatke. Washington je to cijenio. Njegov od-
nos s američkim ministrom obrane Williamom Perryjem bio je
više od puke suradnje dvaju ministara iako to nikada nije sam
isticao. Kasniji memoari i R. Holbrookea i W. Clarka pokazuju
da je upravo Šušak u to doba bio najpouzdaniji američki surad-
nik u Hrvatskoj. Tako Wesley Clark bilježi: »Šušak je bio čest
posjetitelj u Pentagonu i smatrao je sebe dobrim prijateljem se-
kretara Perryja. SAD su blisko surađivale s hrvatskom vladom
od prethodnog proljeća (1994. - op. a.), kada je pomogla po-
stizanju sporazuma o Federaciji, koji je zaustavio borbe između
bosanskih Hrvata i bosanskih Muslimana, a Sušak je pridonio
tom naporu. On je uvijek donosio ključne uvide u situaciju na
terenu« (Wagg-ing Modern War, str. 44).
Američko preuzimanje vodstva obavještajni su starosjedioci
u Bosni počeli primjećivati kao pojačani priljev američkih kole-
ga, ili suparnika, koji su zauzimali pozicije u UN-ovim civil-
nim strukturama. Istražujući obavještajni rat u BiH, Wiebs bi-
lježi i zapažanja tadašnjega šefa osoblja u Unproforovu sarajev-
skom zapovjedništvu: »General Van Baal bio je izravno zabri-
nut zbog američkog uključivanja u Sarajevo i pripadajućih ten-
zija između Amerikanaca i Britanaca. Vidio je mnogo takvih
194
primjera, katkad vlastitim očima, jer je američka ambasada bila
u susjedstvu bosanskohercegovačkog zapovjedništva (Unpro-
fora - op. a.). »Odjednom se počelo pojavljivati mnogo Ame-
rikanaca, uključujući i bivšeg zapovjednika združenog zapo-
vjedništva NATO-a za Europu generala Galvina, koji je bio za-
dužen za izgradnju vojske mulismansko-hrvatske Federacije.
Moji britanski obavještajni kontakti su govorili da su ostali
Amerikanci iz CIA-e. Neki su bili u civilnoj odjeći, drugi u uni-
formama« (Wiebs, str. 43). Prema istom autoru, američka je
obavještajna prisutnost (i) kroz UN-ove strukture jačala i u
Tuzli i u Zagrebu.
U Hrvatsku je stigao MPRI. Već na marginama potpisivanja
sporazuma o Federaciji u Washingtonu, ministar Šušak je pot-
pisao u Pentagonu sporazum o hrvatsko-američkoj vojnoj su-
radnji. Službeno, ona je trebalo pomoći u pripremi HV za
NATO standarde. Uistinu, trebala je pomoći da se HV pripre-
mi za promjenu vojnog odnosa snaga u regiji i, bude li trebalo,
za konačni obračun. Prema preporuci Pentagona, ministar Šu-
šak obratio se za pomoć MPRI-u (Military Professional Resour-
ces Incorporated). MPRI je formalno privatna konzultantska
tvrtka za vojna i sigurnosna pitanja sa sjedištem u Virginiji, koja
okuplja umirovljene prije visokopozicionirane generale ame-
ričke vojske i umirovljene visoke obavještajne dužnosnike. Pre-
ma pošalicama obavještajnih znalaca, MPRI ima više generala s
četiri zvjezdice nego Pentagon. General Carl Vuono, bivši za-
povjednik združenoga stožera američke vojske; general Crosbie
»Butsch« Saint, bivši zapovjednik američke vojske u Europi;
Harry (Ed) Soysster, bivši direktor vojne obavještajne agrencije
DIA - često su nakon toga boravili u Hrvatskoj, poglavito u
ministarstvu obrane i glavnom stožeru. Formalno, MPRI je bio
neovisan o američkoj administraciji. Realno, bio je njena pro-
dužena ruka. Početkom svibnja, uz prešutnu suglasnost dijela
195
žrtava; bila je visokopozicionirana država EU i stalna članica
Vijeća sigurnosti, imala je »svojega« glavnog tajnika UN-a Bo-
utrosa Ghalija - dakle bila je u vrhu institucija koje su formal-
no vodile krizni menadžment u BiH. I unatoč tome, bila je po-
litički neprimjetna i nevidljiva u rješavanju krize. Velika Brita-
nija je uz pomoć Owena privatizirala EU, a dobrim raspore-
dom resursa u UN-u ostvarila je i tu dominaciju, te putem me-
đunarodnih institucija provodila svoju politiku. Ona je jedina
gubila osnivanjem kontaktne skupine. Priključila se, naravno,
novom modelu američkoga mirovnog procesa, ali ga je od po-
četka, od pripremne faze u jesen 1993., uporno pokušavala
osujetiti. U pregovaračkom procesu britansko se suprotstavlja-
nje američkoj inicijativi očitovalo već u Owenovoj odbojnosti
prema zajedničkoj deklaraciji Tuđman - Izetbegović, koja je
bila tek nagovještaj ponovnoga savezništva. Kao i u brzini ko-
jom je aranžirao deklaraciju Izetbegović-Krajišnik, koja je prvi
put dala model raspada BiH. Vidjelo se to i po forsiranju potpi-
sivanja Owen-Stoltenbergova plana na britanskom nosaču avi-
ona »Invincible«, koji nikada nije potpisan. Potom, kao da su
ponovno otkrili da postoji EU koja bi se trebala jače angažirati.
Učinjeno je to krajem 1993. u njemačko-francuskoj inicijativi,
kojoj se pridružila Velika Britanija, i u konzultacijama je nastao
takozvani Akcijski plan EU koji je predviđao teritorijalnu po-
djelu BiH u omjeru 51 posto za Muslimane i Hrvate, a poslije
dugog vremena, na njemačko su inzistiranje u mirovni proces
ponovno uključena i hrvatska okupirana područja kroz »mo-
dus vivendi« koji su trebale dogovoriti hrvatske vlasti i pred-
stavnici lokalnih srpskih vlasti na okupiranim područjima.
Ministri, tada još europske dvanaestorice, okupili su se u Že-
nevi da podupru svoj plan, a Britanci su već planirali veliku Mi-
rovnu konferenciju u Londonu potkraj godine. Niti su ministri
bili uvjerljivi i suglasni mirotvorci, niti je ta velika mirovna
200
konferencija u Londonu ikad održana. A pregovori pod
Owen-Stoltenbergovim pokroviteljstvom, koje su ministri po-
držali i potaknuli, gubili su se u besmislu: kako podijeliti Sara-
jevo da kuća Krajišnikove rodice ostane u srpskome dijelu... Sa-
dako Ogata, tadašnja šefica UNHCR-a, žena s najvećom koli-
činom energije i najboljim izborom suradnika u UN-ovu su-
stavu, očajnički je okupljala vojne zapovjednike kako bi se ob-
vezali na zaštitu humanitarnih koridora tijekom zime. I, kako
su prenosili izvori s pregovora, onako sima i odlučna unosila se
u lice čak i zapovjedniku vojske bosanskih Srba, ozloglašenom
generalu Ratku Mladiću, tražeći da poštuje međunarodno hu-
manitarno pravo. Sve to kako bi osigurala da ljudi u BiH preži-
ve već treću zimu mirovnoga procesa. Ali taj mirovni proces
nije obećavao mir.
Nakon što je američko preuzimanje krize postalo otvoreno,
Owen užurbano traži prostor za sebe. Pokušava se vratiti u mi-
rovni proces u Hrvatskoj, koji se dotad vrtio oko nebitnog,
ostavljajući ključno, političko rješenje nedodirnutim. Ali, mje-
sto je već zauzela takozvana grupa Z4 pod vodstvom američkog
ambasadora Galbraitha. Ponovno uz Rusiju kao partnera i
adoptiranje pomoćnika Međunarodne konferencije za bivšu
Jugoslaviju, Nijemca Ahrensa i Norvežanina Kaija Eida, Velika
Britanija je eliminirana iz kombinacije. I koncept rješavanja
krize je drukčiji. Reintegracija hrvatskih okupiranih područja
više nije eventualni cilj nakon mirovnoga rješenja za BiH, već,
deklarativno, zadatak jednakog prioriteta. Doista, Hrvatska
postupno postaje glavni američki regionalni partner u rješava-
nju krize. Za razliku od prethodnog koncepta, koji je iz najne-
stabilnije BiH gradio stabilnost regije, sada se sigurnost, mno-
go realnije, planira graditi iz stabilnije Hrvatske. Umjesto idea-
lističke i u Hrvatskoj često ponavljane maksime kako bez cjelo-
vite Bosne nema cjelovite Hrvatske, na terenu se počinje pri-
201
što je kartu držao zadovoljavajućom ruski izaslanik Vitalij Čur­
kin, prenijevši kako ni Milošević nije protiv, već prebacuje od-
govornost bosanskim Srbima jer je to njihova stvar (Odyssey,
str. 279, 280). Posljedica: lord Owen nije dobio argumente za
miniranje novoga mirovnog procesa tamo gdje ih je najviše
očekivao. N e zbog toga što Mladić ili Čurkin nisu mogli naći
argumente za oponiranje, već zato što je Owen postao nebitan.
Charles Redman najavio je istodobno kako će sljedeća dva tjed-
na biti ključna za budući mirovni proces. Tako je i bilo premda
se na prvi pogled to ne čini tako. Nakon što su popustile u
omjeru razgraničenja, SAD su trebale pridobiti ostale članice
kontaktne skupine ne samo za preciznu kartu razgraničenja i
ustavne aranžmane jedne naizgled gotovo nemoguće države već
i za posve nov model postizanja mira. Ultimativni.
Karta i ustavni aranžmani predstavljeni su službeno federal-
nom izaslanstvu i izaslanstvu bosanskih Srba početkom srpnja
u Ženevi. Učinili su to ministri kontaktne skupine, što je doga-
đaju dalo težinu. Sastanak je održan u ruskoj misiji pa je to ima-
lo višestruku simboliku. Rusija je istaknuta kao najznačajniji
partner jer nakon što su se prvi put ministri sastali u američkoj
misiji, sada su domaćini bili Rusi. I tako naizmjenično. Bio je
to i način da se omogući pristup Karadžiću koji u američku nije
imao pristupa. Tako je izgledalo na površini, no sloj ispod-
bilo je to zrcalo ruske slabosti na Balkanu. Na ruskom je terito-
riju i uz rusku suglasnost ponuđena karta koja znači početak
kraja projekta Velike Srbije. Karta je predViđala da Federaciji
pripadne širok pojas u istočnoj BiH, koji spaja tada opkoljene i
izolirane istočno bosanske enklave Goražde, Srebrenicu i Žepu,
izlaz na Drinu te u tada okupiranom Višegradu, koji su Srbi
brutalno očistili početkom rata, i prelazak na istočnu obalu. A
ponuđena je po načelu: uzmi ili ostavi! To je bila ključna novi-
na u procesu. Radovan Karadžić izišao je iz ruske misije bez rije-
206
či, bljeđi nego ikad. Alija Izetbegović, razočaran kartom, bio je
iskren i neoprezan izjavivši nakon sastanka: »Nismo zadovoljni
kartom, ali smo je prihvatili samo zato što znamo da će je Srbi
odbiti.« Američki su diplomati bili bijesni. A još više turski, za-
duženi u novom procesu za čvrsto diplomatsko pokroviteljstvo
nad muslimanskom stranom, poglavito Izetbegovićem. Sljede-
ćeg je dana Izetbegović popravljao nesmotrenu izjavu koja je
otkrila samu bit novoga mirovnog modela.
Bila je to karta koju bez izmjena Srbi nisu mogli prihvatiti.
Nakon što su početkom rata brutalno etnički očistili zapadnu
obalu Drine i džepove na istočnoj obali, učvrstivši prvi krug ši-
renja Srbije, uza samu srpskocrnogorsku granicu i time presje-
kli vezu bosanskim Muslimanima sa Sandžakom i Kosovom,
koje su se plašili, sada je, prema ultimativnoj karti, trebalo to
vratiti. Ali uistinu vratiti, a ne tek potpisati. Jer je američka po-
litika nametanja mira, a ne cjenkanja o njemu, zvučala uvjerlji-
vo, osobito uz strategiju »li.ft and strike« koju su promovirali.
Bilo je to samo pitanje vremena. Ultimativni zahtjev pogađao
je u samo srce projekt Velike Srbije. Ako vrate teritorije uz Dri-
nu, kako će zadržati udaljeni Knin? Ili Prijedor? Ili čak Banju
Luku? Nitko iz tadašnjega srpskog vodstva nije mogao potpisa-
ti takvu kartu i politički, pa čak i fizički, preživjeti. A nitko nije
smio reći »ne« jer ga to isključuje iz igre. Zato je Milošević i pre-
pustio odluku velikodušno bosanskim Srbima. A oni nisu rekli
izričito »ne«, nego su pokušavali kasnije s uvjetnim prihvaća­
njem. Dolazio je Karadžić s nekom ružičastom omotnicom u
kojoj je, navodno, bilo čarobno rješenje. Ali, u novom ame-
ričkom modelu pitanje je postavljeno jasno - uzmi ili ostavi.
Nije više bilo mjesta za ružičaste omotnice, barem ne u toj fazi
mirovnog procesa. Bosanski su Srbi postali nekooperativna
strana, strana koja ne prihvaća mirovni sporazum. Miloševiće­
voj su Srbiji (odnosno SRJ) ostale na snazi sankcije koje su sve ,;;.'
l
I
207
gora kriza u Savezu nego 1956 zbog invazije Sueza. S druge
strane, čineći ono što smo činili, a to su bili stalni pokušaji da se
zajedno s Europljanima dođe do ruba s kojeg ćemo moći napra-
viti proboj, kao što smo učinili 1995. - pridobivši ih da idu za-
jedno s nama - bila je mnogo pravilnija politika.«
Bihaćka enklava bila je u jesen 1994. kost razdora među
NATO saveznicama. Dramatična medijska izvješća upozora-
vala su da bihaćki džep može pokleknuti pred srpskim napadi-
ma. Bihaćki je džep bio jedno od najsimboličnijih mjesta me-
đunarodne politike prema BiH, u kojem se medijska prezenta-
cija zbivanja drastično razlikovala od onoga što su svakodnevno
viđali obavještajci na terenu. Stereotipna je slika: nakon što je
Fikret Abdić, od Izetbegovićaodmetnuti Babo Velike Kladuše,
proglasio Autonomnu pokrajinu Zapadna Bosna, Izetbegovi-
ćev Peti korpus Armije BiH slomio je autonomiju i odbacio
Abdićeve snage. One se ponovno vraćaju u jesen 1994. i, pot-
pomognute vojskom krajinskih i bosanskih Srba, pokušaju
preuzeti kontrolu nad cijelom bihaćkom enklavom.
Komandant Franchet (obavještajni) pripadnik francuskih
plavih kaciga u Bihaću, otkriva mnogo kompleksniju sliku bi-
haćke enklave. Još prije Božića 1992., dakle prije predstavljanja
Vance-Owenova plana, lord Owen je pod zaštitom francuskih
plavih kaciga stigao u Bihać, zajedno s tadašnjim zapovjedni-
kom Unprofora za BiH generalom Philipeom MorilIonom i
novinarima. I dok su, prema Franchetu, novinari bili zaoku-
pljeni MorilIonom koji je s francuskim plavcima u Bihaću prije
Božića, za potrebe televizije, simulirao proslavu Nove godine u
Sarajevu, obavještajci su primijetili da se nekoliko koraka dalje
lord Owen bavi drugim poslovima. Stigao je s kartama, sastao
se s Abdićem i dogovarali su teritorijalne aranžmane. Owen mu
je, prema Franchetu, obećavao teritorije koje su trenutačno
kontrolirali bosanski Srbi. Kasniji razvoj događaja navodi na
210
zaldjučakdaje Owen dogovorio s Abdićem stabilnost u ratnom
okruženju, autonomiju koja sadrži i teritorije pod srpskom
kontrolom u zamjenu za diskreditiranje Izetbegovića i za lojal-
nost Owenovu mirovnom procesu. I da je zapravo Owen bio
arhitekt ili pokrovitelj Abdićeve kvazidržavice, koja je nakon
toga funkcionirala kao otok usred rata. Ni hrvatski ni bosanski
Srbi nisu dirali Abdićevu enklavu, Unprofor ju je održavao
ekonomski živom snabdijevajući je preko hrvatskih okupiranih
područja. Svi su se pravili da ništa ne znaju. Abdićeva pokrajina
bila je srpska saveznička tampon-zona koja je osiguravala kon-
tinuitet Velike Srbije prema Zapadu, odnosno prema hrvat-
skim okupiranim teritorijima. U sljedeće dvije godine postao je
to trgovački, točnije - švercerski raj, u kojemu su plave kacige
zatjecale srpske pukovnike kako pod zaštitom noći prodaju ar-
tiljeriju muslimanima ili kerozin s bihaćkoga vojnog aerodro-
ma kao nadomjestak benzinu. Ali, i Tuđman je držao Abdića
svojim saveznikom, otvorenije nego Milošević, očekujući kako
će njegova kvazidržavica jednoga dana gravitirati Hrvatskoj. Je-
dini je postojani neprijatelj bio Izetbegović kojega je Abdić
ugrožavao. Od jeseni 1993. do ljeta 1995., s većim ili manjim
zatišjima i s različitim uspjehom traje muslimansko-musli-
manski rat u bihaćkom džepu - rat između Abdićevih pristaša,
koji često ratuju uz pomoć hrvatskih ili bosanskih Srba, i Izet-
begovićevih pristaša, Petoga korpusa koji je vodio jedan od naj-
pouzdanij ih Izetbegovićevih generala Atif Dudaković.
Ali, međunarodni se posrednici mijenjaju. Tako potkraj ko-
lovoza 1994., u pokušaju uspostave primirja između Abdića i
Izetbegovića, među pregovaračima francuski plavci primjećuju
i američkog ambasadora u Zagrebu, Petera Galbraitha. Prema
Franchetu, Galbraith daje bezrezervnu podršku Izetbegovićevu
generalu Dudakoviću: »Morate znati da smo mi s vama i iza
vas.« A kod Dudakovićevih momaka zamjećuju nove američke
211
puške M-lG. Politički rivali tet između Izetbegovića i Abdića
ubio je sporazum i onemogućio da se ranije protjerani Abdićevi
pristaše, koji su privremeno bili smješteni u improviziranim lo-
gorima na rubovima okupiranih dijelova Hrvatske, vrate na-
trag kući u Kladušu i Cazinsku krajinu. Usred pregovora Izet-
begović (iz Sarajeva) tražio je na telefon Abdića koji se, prema
sjećanju francuskih obavještajaca, vratio blijed, odbivši spora-
zum. Izetbegovićev je uvjet bio da se Abdić ne može vratiti i na
tome je sporazum pukao. Je li u tome Izetbegović imao ame-
ričku podršku? Sljedećeg dana na konferenciji za novinare Gal-
braith indirektno potvrđuje da SAD podržavaju Izetbegovićev
zahtjev: »Također sam skrenuo pažnju (Abdiću - op. a.) kako
možemo pogledati primjere suvremenih svjetskih vođa i vidjeti
da su mnogi u nekom trenutku bili suočeni s najozbiljnijim op-
tužbama u njihovim vlastitim zemljama. Neki od njih su, pri-
mjerice, u nekom trenutku bili čak optuživani za izdaju. Dakle,
ohrabrivali smo ga da to pitanje gleda dugoročnije.« Abdić to
nije želio gledati dugoročno, sporazum je propao, a on se u Ca-
zinsku krajinu vratio na jesen s oružjem, potpomognut hrvat-
skim Srbima.
Razlika između lorda i ambasadora: lord Owen je podržava-
jući i potičući Abdićeve predsjedničke ambicije krajem 1992.
montirao i učvršćivao Veliku Srbiju. Ambasador Galbraith je
podržavajući Abdićev odlazak u egzil u jesen 1994., demonti-
rao Veliku Srbiju na zapadnim rubovima. Ali, i sličnost njiho-
vih misija je velika, no u pojednostavljenim medijskim i poli-
tičkim prezentacijama rata, koje su često operirale sa stereotipi-
ma i manipulacijama, ostale su potpuno neprimijećene. Stere-
otip je bio uvijek isti: Srbi su napadali ili ugrožavali Bihać, a
međunarodna zajednica, bila ona utjelovljena u lordu Owenu
ili ambasadoru Galbraithu, pokušavala ga je obraniti.
Prizori kojima svjedoče francuski obavještajci ljeti i u jesen
1994. ruše mnoge stereotipe. Ratna sreća Abdićevih i Izetbego-
212
vićevih pristaša bila je promjenljiva. U kolovozu Dudaković
odbacuje abdićevce, a u studenome abdićevci se vraćaju potpo-
mognuti hrvatskim (krajinskim) Srbima i nastoje ponovno vra-
titi kontrolu nad što većim dijelom enklave. Prema spoznajama
francuskih obavještajaca, Abdić je iznajmljivao srpske tenkove
s osobljem, streljivom i uslugom za 1500 njemačkih maraka na
dan. U to se doba NATO lomi oko vojne intervencije za spaša-
vanje Bihaća, koju pokušavaju isforsirati SAD, a opiru se po-
najviše Britanija i Francuska. Prema medijskim i političkim iz-
vješćima Srbi divljačkim napadima ugrožavaju Bihać.
»Bilo je jasno da Clintonova administracija mora napraviti
izbor: ili će Washington ići naprijed sa zračnim napadima (uni-
lateralno, bude li potrebno) da podrži bosanske Muslimane u
obrani 'zaštićene UN zone' u Bihaću, ili će morati napustiti op-
ciju daljnjeg inzistiranja na zračnim napadima kako bi izbjegao
požurivanje Europljana i ostalih UN snaga na povlačenje iz Bo-
sne. Inicijalno, zračni napadi mogu spasiti Bihać od srpskog
pokolja, ali prijete potkopavanju ne samo najuspješnijega voj-
nog saveza u povijesti već i saveza koji je pružao supstancijalnu
poveznicu za vojnu prisutnost SAD-a u Europi i njegovo vod-
stvo u NATO-u.« Tako opisuje dramu iz službene američke
perspektive Ivo Daalder, viši politički savjetnik (Getting to Day-
ton, str. 33). On propušta primijetiti da u vrijeme dok hrvatski
Srbi s abdićevcima napadaju dudakovićeve pristaše i uistinu su
nadmoćni, vojska bosanskih Srba vuče sasvim drukčije poteze.
Franchet i prijatelji promatraju u samom Bihaću prizor koji
naizgled djeluje kao science fiction: general Ratko Mladić, na
čelu kolone od nekoliko desetaka tenkova, mirno prolazi Biha- . i
ćem, Dudakovićevim gradom. Dok zapadni mediji pišu o div- '1..-:,
: .i
ljačkoj ofenzivi bosanskih Srba na Bihać, Armija BiH osvaja
,
Grabež, strateško brdo iznad Bihaća. Zapadni se analitičari
čude kako to da je vojska bosanskih Srba tako olako i bez otpora ~
ilil
l
213 I
pustila Armiju BiH na brdo Grabež. To je brdo s kojega se kon-
trolira Bihać i šira enklava te koje su bosanski Srbi kontrolirali
od početka rata. Brdo je teško osvojiti ako ga onaj tko ga je pret-
hodno držao prije ne napusti. A kad se napusti brdo, odustaje se
od svega što se s njega nadzire. Je li se upravo to tada događalo u
Bihaću? Je li to, U pozadini drame, vojska bosanskih Srba pod
Mladićevim zapovjedništvom već potiho napuštala zapadne
granice Velike Srbije da bi sačuvala istočne? U to su vrijeme hr-
vatski, krajinski Srbi uistinu ratovali s Dudakovićevim Petim
korpusom.
Nekoliko epizoda iz susjedstva govori u prilog toj tezi. Ope-
racija Kupres 1994. Britanski vojni analitičar James Gow drži
je »krucijalnom kopnenom vojnom operacijom koja je utjecala
na ishod rata na zapadu«, praktički operacijom koja je srušila
zapadne granice Velike Srbije (Gow, The Serbian Project and its
Adversaries, str. 17I). »Jedan britanski general, koji je inače da-
vao sjajne strateške analize rata, usudio se pošteno priznati u
razgovoru u proljeće 1998. godine kako je propustio primijetiti
značenje te operacije (str. 83). Gotovo je nitko nije primijetio.
Operacija je bila mnogo manje impresivna od njezina stra-
teškog značenja. Zapravo, to je ilustracija kako su se neki preo-
kreti događali stjecajem okolnosti.
Kako se desetak godina kasnije sjeća Krešimir Zubak, ta-
dašnji novi politički predstavnik bosanskohercegovačkih Hr-
vata i predsjednik hrvatsko-muslimanske Federacije, HVO je
bio gotovo u rasulu, demoraliziran nakon poraza protiv ABiH,
a i iznutra razoren kriminalnim djelovanjima. U vrijeme traže-
nja novih vođa za potporu američkom mirovnom procesu, na
Zubakov je prijedlog postavljen za zapovjednika stožera HVO-a
general Tihomir Blaškić, bivši zapovjednik operativne zone
srednja Bosna. I to je, prema Zubaku, jedino imenovanje na
koje je mogao utjecati. Ambiciozni i mladi Blaškić u to se vrije-
214
me pokušao uhvatiti ukoštac s kriminalom unutar vlastite voj-
ske pomoću operacije »Pauk«, koja je uvelike bojkotirana. On
je stalno nagovarao Zubaka da pokušaju uzeti Kupres jer je u
njegovoj bilježnici iz JNA ostalo zapisano da je to strateška viso-
ravan s koje se kontrolira i jugozapadna i sjeverozapadna Bo-
sna. A procjenjivao je da će Kupres zauzeti ABiH ako HVO za-
kasni, te da bi tada Izetbegović mogao iskočiti iz savezništva jer
mu je put prema Dalmaciji otvoren. Zvučalo je zanimljivo, ali
trebalo je dobiti dozvolu. Još ljeti 1994. Zubak i Blaškić otišli
su izvidjeti mogućnosti zauzimanja kupreške visoravni. Poka-
zalo se da je već tada ona gotovo napuštena od vojske bosanskih
Srba. Zubak je za akciju zainteresirao Tuđmana, osobito nakon
što mu je nagovijestio da bi u protivnom stratešku visoravan
mogla zauzeti ABiH. I dobili su zeleno svjetlo. Pri čemu je, sje-
ća se Zubak, Gojko Šušak zatražio od njega da o namjerama
izvijesti Aliju Izetbegovića kako ne bi došlo do nesporazuma.
Izetbegović se složio s akcijom i poštovao dogovor da Kupres
preuzme HVO. Blaškić i Zubak dobili su i dopuštenje i auto-
nomiju u planiranju i izvedbi operacije, s kojom do posljednjeg
trenutka nisu bili upoznati ni drugi zapovjednici HVO-a. A ni
šefstožera Hrvatske vojske, koji je baš u to vrijeme poslan među
iseljenike u Kanadu, pa kada se vratio, bio je ljutit što se sve do-
godilo bez njega. Blaškić drži kako mu to Bobetko nikada nije
mogao oprostiti. Krajem listopada 1994. godine Zubak je na-
zvao Blaškića: »Tiho, Gazda je rekao da možemo ići na ono Br-
kino mjesto.« Zubak je pobrkao šifre. »Brkino mjesto« je bio
Kiseljak po »Brki« Ivici Rajiću, koji je tamo bio gospodar rata, a
bio je obuhvaćen i akcijom borbe protiv kriminala u HVO,
»Paukom«. Kupres je bio »Rajićevo mjesto«, po Boži Rajiću bez
brka, koji je bio iz Kupresa. Tako je umalo došlo do zabune u
kodificiranoj komunikaciji. Ali nesporazum je odmah prepo-
I
znat i na dan Svih svetih započela je invazija HVO-a na ku-
215
 ,~
1',.1
I

1'1
l,;
;!it
preško polje. »Napredovali smo polako, zbog opreza, jer to je vao Dudakovićev Peti korpus, koji, kako izgleda, nakon što je H
ogroman prostor, bojali smo se zamke«, sjeća se Zubak, koji je i Mladić išetao s tenkovima, više nije imao za protivnike vojsku '>1
i' ~'

sam bio na čelu jedne brigade. Ozbiljnijega vojnog otpora bosanskih Srba, već samo hrvatskih Srba iabdićevaca. il
!f'i'
praktički nije bilo. Prema evidenciji T. Blaškića: jedan je vojnik Počevši od zime 1995. godine, hrvatske su snage iz glavnoga il
poginuo, a dvojica ili trojica ranjena. Tako je osvojena visora- l~~
stožera počele dobivati drukčije instrukcije za uvježbavanje na- fi;
:jj
van na kojoj su, prema procjeni vojnih stratega, pale zapadne pada od dotadašnjih, prisjeća se general Ante Kotromanović, ::~
granice projekta Velika Srbija. tadašnji zapovjednik operativne zone Sinj i blizak Gotovinin ill!f
»Tek kad smo stigli na Kupres, shvatili smo u potpunosti za- suradnik. Prije su uvježbavali akciju frontalnoga napada iz ,:i
i:i,'~
što je to strateška točka«, priznaje Zubak. Put prema Kninu i smjera Sinja i Drniša, a od tada počeli su vježbati akciju osloba- ,:1
\:~
Krajini, baš kao i prema zapadnoj Bosni, bio je otvoren. đanja Knina s dinamičnijim akcijama iz zaleđa. Istina, to je po- ;:8
,t
Vojska bosanskih Srba, koja je zauzela Kupres početkom stajalo logično s pozicija na kojima su tada bili. Ali i umirovljeni \,
rata i otad ga držala pod kontrolom, učila je iz istih JNA biljež- generali iz MPRI-a - poput Carla Vuona, bivšega zapovjedni- .~
:;(i
nica. Oni su vidjeli s Kupresa koja sve vrata otvara ta strateška ka združenoga stožera američke vojske, te Crosbieja »Butcha« I:(f

visoravan. A tiho su povukli glavninu snaga još prije nego što je Sainta, bivšega zapovjednika američkih snaga u Europi, ili Eda :~~
:~
HVO i planirao operaciju, još dok se nije znalo tko će prije pre- Soysstera, bivšega šefa DIA-e - bili su česti i redoviti gosti u ~,š
il
uzeti visoravan - HVO ili ABiH. Zašto? Nisu li to već napu- hrvatskom ministarstvu obrane i glavnom stožeru, a imali su na ,'Ik
l
štali zapadne provincije Velike Srbije da bi se posvetili učvršće­ uvid svu dokumentaciju, sve pripreme i zapovijedi. Aktivni niži ~
:,~
časnici američke vojske, osobito pripadnici Rangera, obilazili
nju istočnih? Jer, za obranu zapadnih granica više nisu imali 1

vojne snage. Jedan od onih koji znaju odgovor svakako je gene- su često na terenu pripadnike hrvatskih gardijskih brigada. Pre- ~i
:1
ma Kotromanoviću, bili su osobito impresionirani njihovim
'1:
I:',

ral Mladić.
I,.
e

akcijama na Dinari zbog visine i nepristupačnosti terena. A hr-

Gotovo istodobno, nešto južnije od Kupresa Hrvatska je
vatski su zapovjednici imali zapovijed - ništa im ne tajiti. Du- "Ir,
ri
vojska - tada pod zapovjedništvom generala Ante Gotovine- binu američkog angažmana u završnim vojnim operacijama u
diskretno osvajala Dinaru, zaleđe Knina. Teško je procijeniti Hrvatskoj i BiH gotovo je nemoguće precizno rekonstruirati
koliko su i jesu li sve tri operacije bile unaprijed koordinirane. upravo zbog kombinacija formalnih i neformalnih veza. Nitko ~!"l
Ali, Dudakovićeve težnje da ovlada cijelom bihaćkom enkla-
L'

nikada nije znao sve. Pokazalo se poslije, pred senatskom istra-

vom, koje je podupirala SAD, preuzimanje Kupresa od strane gom, da ni ClA, a kamoli State Departement nisu znali kako je
I~
HVO-a i postupno osvajanje Dinare od strane HV-a, bile su u
svakom slučaju prepoznate kao prilika i prednost. Krajina je
dolazila gotovo u potpuno vojno okruženje hrvatskim snagama
američki ambasador u Zagrebu Galbraith, uza suglasnost An-
thonyja Lakea, Clintonova savjetnika za nacionalnu sigurnost,
i samog Clintona sudjelovao u naoružavanju Bosne preko Hr-
I
bilo HV-a ili HVO-a, a zapovjedništvo je preuzeo Gotovina. vatske iz Irana. :~
,',

Kao spona srpskih teritorija u BiH i u Hrvatskoj ostala je samo Rekonstrukcija američkog udjela u vojnim operacijama oso- I
turbulentna bihaćka enklava, u kojoj je »sponu« stalno ugroža- bito je problematična u Hrvatskoj, u kojoj ministarstvo vanj- ~
:-,;
;,~

j~
216 217 \~
~
skih poslova nije znalo što radi ministarstvo obrane i obrnuto.
Tuđman je uglavnom znao što rade, ali nije znao niti sve što
radi Granić, niti, što je za ovaj slučaj mnogo bitnije, što sve radi
i dogovara Šušak. A pritom je postojao stalni sukob između mi-
nistra obrane i glavnog stožera. I povrh svega, svi su zapovjedni-
ci sve zasluge uvijek voljeli pripisivati sebi, a propuste drugima.
Simptomatična je reakcija jednoga zapovjednika, koji opisuje
hrvatska osvajanja strateških točaka u zapadnoj Bosni, na pri-
mjedbu da ih bosanski Srbi i nisu branili. Prvo je bio osupnut, a
potom konstatirao: »Ali, mi smo ih ipak osvojili i učinili smo
veliku stvar.« Tako su i zasluge američkih savjetnika i svu ame-
ričku vojnu potporu Hrvati voljeli pripisivati sebi. A i zbog du-
bioznog statusa, američki su konzultanti inzistirali na diskreciji
i niskom profilu. Ali, zapadni su vojni analitičari primjećivali
da se od druge polovice 1994. godine Hrvatska vojska počinje
ubrzano mijenjati u američkom duhu.
Hrvatski Srbi u Krajini, odnosno u UNPA sektorima Jug i
Sjever, koji su početkom devedesetih bili jezgra srpske pobune
u Hrvatskoj, već su bili napušteni s bosanskohercegovačke stra-
ne kada im je američki ambasador Galbraith, na čelu mini kon-
taktne skupine došao ponuditi mirovni plan - zvan Plan Z4.
Bio je to prvi prijedlog političkoga rješenja za hrvatska okupira-
na područja otkad su ona bila pod nadzorom UN-a. Dakle, go-
tovo četiri godine političko rješenje nije ni dotaknuto. No, plan
koji je skupina Z4, pod vodstvom američkog ambasadora, toga
30. siječnja 1995. došla predstaviti predsjedniku Tuđmanu­
bio je za hrvatsko vodstvo gorka pilula. Predviđao je za Srbe u
okupiranim područjima gotovo državu u državi. Ali Hrvatska
je bila u mirovnoj igri i Tuđman si nije mogao dopustiti odbija-
nje. Prihvatio je plan - kao osnovu za daljnje pregovore. Istoga
je dana ambasadorska grupa otišla u Knin. Dočekali su je Milan
Martić, Boro Mikelić i Milan Babić.
218
»Nikad ranije njih trojicu nije bilo moguće okupiti zajedno
na razgovorima. Mogao ih je okupiti jedino Milošević, koji je
preko svakog od njih pojedinačno igrao različite igre prema
međunarodnimposrednicima. Mi koji smo imali iskustva s nji-
fi!
ma znali smo da će njihov odgovor biti Miloševićev odgovor, ,I
znali smo da su dan ranije bili u Beogradu. I, vidjevši ozbiljna :;
lica, znali smo da će odgovor biti 'ne'«, povjerio je nekoliko
dana poslije jedan od sudionika pregovora (povjerljiv razgovor
- op. a.). Procjena se obistinila. Srpsko vodstvo, okupljeno
t
prvi put pred međunarodnimposrednicima, nije željelo ni po-
gledati plan. »Galbraith je pocrvenio. Pokušavao im je ugurati
knjigu u ruke, listao ju je pred njima ponavljajući: 'Pogledajte
malo, pročitajte, vidite što vam se sve nudi!' Ali, oni su samo ne-
pomično sjedili, potpuno ga ignorirajući«, opisao je susret taj
sudionik. Ne skrivajući podsmijeh zbog Galbraithova poraza,
vjerujući kako je njegov osnovni cilj bio da se budući mirovni 'l
..I
plan zove njegovim imenom. Nakon neuspjele prezentacije
plana, ujedinjeno ih je srpsko vodstvo, kako je to slikovito opi- ;1
sao novinarki »La Stampe« talijanski ambasador Alfredo Mata-
cotta, izbacilo na kišu u Kninu, u središtu ničega. J ~
'\
Naš sugovornik, s višegodišnjim iskustvom u pregovorima s .,
krajinskim Srbima, nije bio iznenađen njihovim »ne«. Čudilo
;~
~
ga je više što je Galbraith očekivao da će oni prihvatiti plan koji d
II
ih, barem formalno, ostavlja u hrvatskoj državi. Jer, takvo što za :,1
~h.
vodstvo krajinskih Srba nije dolazilo u obzir. Naš sugovornik Ir'et
nije znao ono što je ambasador Galbraith tada zasigurno znao, il
'(4
ili imao razloga znati - da su krajinski Srbi već napušteni od il
I~
vojske bosanskih Srba, da se general Mladić povukao prema ~'~'
I,
granicama manje Velike Srbije i da Hrvatska vojska polako ste- tJ!
že obruč oko njih, i to sa strateških točaka koje je Mladić napu-
stio. Slobodan Milošević, koji je sasvim izvjesno, usuglasio nji-
hovo jednoglasno »ne« planu Z4, vrlo je vjerojatno i zapovijedi-
219
cesu... Godinu dana poslije Clinton je imao izbore i kao vanj-
skopolitički uspjeh dobro bi mu došao američki mir u Bosni te
njime osigurano američko vodstvo u Europi, putem NATO-a
kao instrumenta. Njegova je administracija uporno krčila put
prema vojnoj intervenciji NATO-a, pokušavajući kroz kon-
taktnu skupinu slomiti otpore i pridobiti suglasnost europskih
saveznica. Usporedno, javno je inzistirala na ukidanju embarga
na uvoz oružja za BiH, a ispod žita poticala i pomagala naoruža-
vanje Armije BiH da bi se uspostavila ciljana ravnoteža snaga.
Iza sebe uvijek je imala verbalnu podršku Organizacije islamske
konferencije koja je, kopirajući američki model, osnovala svoju
kontaktnu skupinu zemalja islamske konferencije. Deklaraci-
jama koje su vjerno pratile deklaracije »američke« kontaktne
skupine, s vokabularom za nekoliko nijansa oštrijim u prilog
bosanskim Muslimanima. Islamske su zemlje tada naglašeno
podupirale američku politiku i američki angažman u BiH. Rat
se bližio svome racionalnom kraju. I bilo je sve izvjesnije da će i
kraj rata biti ratni. Ratna je završnica ponajviše trebala samome
Miloševiću jer se mirno nije mogao odreći projekta Velike Srbi-
je i opstati na vlasti. Za njega je spasonosno rješenje u tom tre-
nutku bilo da njegovi pijuni izgube Veliku Srbiju, a on se sam
pretvori u mirotvorca. Lucidni i beskrupulozni Milošević, op-
sjednut jedino željom za vlašću, nenadmašni majstor političkog
preživljavanja, bio je gotovo idealan Clintonov sparing-par-
tner.
Kako se završnica približavala, počela je još jedna utrka za
najbolja mjesta u mirovnome vlaku. Živnuo je već zaboravljeni
supredsjedateljski dvojac Owen-Stoltenberg i počeo ponovno
kružiti regijom. S nešto skromnijim ambicijama, tražili su po-
sredničku ulogu u mirovnom procesu u Hrvatskoj. Bez uspje-
ha, jer je grupa Z4 čvrsto držala zauzeto mjesto. Lord kao da je
ponovno otkrio da je on zapravo EU-ropski, a ne britanski
predstavnik u Međunarodnoj konferenciji, zaredao je posjete
222
europskim metropolama. No, bez rezultata! Kontaktna je sku-
pina, doduše, bila u unutarnjem nesuglasju, ali Međunarodna
konferencija o bivšoj Jugoslaviji bila je mrtva.
Razbudio se i Boutros Ghali, glavni tajnik UN-a, predloživ-
ši formiranje interventnih jedinica koje bi davale i uvježbavale
države koje to žele, a koje bi u slučaju potrebe mogle biti brzo
upućene na krizna žarišta. Naravno, pod kapom UN-a. Bio je
to Ghalijev izazov SAD-u i NATO-u, u kojem se razabirao
francuski rukopis. Veoma je živnula Francuska, osobito nakon
što je za predsjednika izabran Jacques Chirac. Upravo je on po-
novno aktualizirao Ghalijevu ideju o interventnim jedinicama,
naravno - kao francusku, predloživši stvaranje kopnenih sna-
ga za brzo djelovanje (RRF, Rapid Reaction Forces) za BiH. Ra-
zlika između opcije zračnih napada NATO-a i jačanja spre-
mnosti hrvatske i muslimanske vojske, koju su forsirale SAD, i
opcije jačanja međunarodnih kopnenih snaga u BiH, koju su
počele zagovarati Francuska i Britanija, bila je bima i za Bosnu i
za pozicioniranje članica kontaktne skupine u Bosni. Prva je
opcija na terenu značila uspostavu vojne ravnoteže i put u mir
novim vojnim akcijama. Druga je značila pojačano čuvanje sta-
tusa quo na terenu novim robusnim snagama, primirivanje su-
koba, ali i odgodu mira. Prva je donosila američki mir i po-
drazumijevala američki nadzor mira. Druga je jačala francu-
sko-britansku komponentu u postizanju mira, a podrazumije-
vala je i njihovu ključnu ulogu u njegovoj izgradnji i nadzoru
mira. Američka inzistiranja na zračnim napadima NATO-a
odbijali su, obrazlažući to zabrinutošćuza sigurnost svojih voj-
nika na terenu. Američkom inzistiranju na što jednostavnijem i
kraćem vojnom zapovijedanju akcijama NATO-a suprotstav-
ljali su ideju da operaciju u konačnici odobrava europski diplo-
mat na terenu. General Wesley Clark, pregovarač o zapovjed-
nom lancu NATO-operacija bio je iznenađen kada mu je po-
223
dršku uskratila i britanska predstavnica u kontaktnoj skupini
Pauline Neville-Jones, u to doba direktorica Foreign Officea,
ali i koordinatorica svih britanskih obavještajnih službi (Clark,
Wagg-ing Modern War, str. 64). Očekivao je da će se naći na istoj
frekvenciji zbog tradicionalnoga britansko-američkogsavezni-
šta, a i kao bivši oksfordski studenti. Naivno. Jednako je izne-
nađen bio njezinom reakcijom nakon što je dan kasnije obavi-
jestio članove kontaktne skupine kako je (pojednostavljeni) za-
povjedni lanac dogovoren s francuskim i britanskim ministri-
ma obrane. »Ja to ne vjerujem«, odvratila je britanska predstav-
nica. »Osim toga, oni ne razumiju o kojem je ulogu u ovoj igri
riječ. Idem odmah nazvati London« (str. 64). Clark je bio voj-
nik, no ni on, izgleda, nije shvaćao o kojem je ulogu u toj igri
bila riječ.
U svibnju su Francuzi i Britanci dobili potvrdu da je njihov
strah za sigurnost vlastitih vojnika na terenu opravdan. Nakon
što je vojska bosanskih Srba otela topničko oružje uskladišteno
u zoni isključenja oko Sarajeva, zapovjednik Unprofora za BiH
general Rupert Smith dobio je podršku civilnih šefova UN-ove
misije da pozove NATO u pomoć. Dao je srpskoj vojsci ulti-
matum od 48 sati da vrati oružje. Po isteku ultimatuma NATO
je prilično nježno bombardirao dva skladišta municije, a vojska
bosanskih Srba uhitila je oko 400 pripadnika plavih kaciga za-
državši ih kao taoce. Baš kao što su to prije najavljivali. Malo je
čudno da su, najavama unatoč, pripadnici plavaca, među koji-
ma je bilo mnogo komandosa, vojnih obavještajaca i drugih
posebno obučenih specijalista, tako olako pali u srpsko zaro-
bljeništvo, odnosno da nisu povučeni s najisturenijih pozicija
prije isteka ultimatuma. Ali, nakon što su postali taoci, nitko
nije postavljao pitanje je li se, uz malo opreza, to moglo izbjeći,
nego se pratio rasplet talačke krize. Europa je bila postiđena i u
šoku. Televizija bosanskih Srba, koja je imala ekskluzivni pri-
224
stup taocima, opskrbljivala je svijet snimkama različita ugođa­
ja: europski vojnici pod plavim kacigama vezani za mostove ili
drveće, drugi put europski vojnici na tečaju srpskoga jezika,
treći put europski vojnici uče kod bosanskih Srba kako ispeći
pizzu... General Smith zatražio je nastavak NATO-napada, ali
dobio je crveno svjetlo od UN-ovih civilnih i vojnih šefova.
Prilično očekivano. Nakon što su pokazani europski komando-
si kao pizza-šegrti kod Karadžićevih Srba, na hitno sazvanoj
sjednici Vijeća sigurnosti čak ni SAD nisu tražile nastavak
zračnih udara. Europska je opcija bila privremeno ojačana iako
je Europa bila osramoćena. Ali, što je to sramota u politici? »Svi
sada ponavljaju kao papagaji: to je sramota, to je poniženje. Ka-
kve gluposti! U politici nema ni sramote ni poniženja. Postoji
samo interes«, tumačio je stariji britanski diplomat, zvan Veli-
ka Ambulanta, u jeku talačke krize novinarima u Ženevi u le-
žernom ozračju na prijamu. Bio je malo pripit ili se takvim pra-
vio. I nije želio ništa više reći o tome koji su to interesi važni, po-
ručivši tek zagonetno: »Pokušajte malo misliti.«
Francuzi su poslije optuživani da su riješili talačku krizu ne-
principijelnom koalicijom sa Srbima, da je zapovjednik Un-
profora. francuski general Bertrand Janvier u zamjenu za oslo-
bađanje talaca obećao generalu Mladiću da ubuduće neće dava-
ti zeleno svjetlo za zračne napade NATO-a. Težina Janvierove
riječi, bez obzira na to da li ju je dao ili nije, u tom se slučaju
često preuveličava i koristi kao objašnjenje za nedjelovanje
NATO-a nešto kasnije, kada su bosanski Srbi osvajali Srebre-
nicu. Slučaj Srebrenica bio je ipak mnogo kompleksniji od jed-
nog obećanja Mladiću.
No, izvjesno jest da je francuski predsjednik Chirac iskoristi-
o tal ačku krizu za, obnovu ideje o osnivanju snaga za brzo dje-
lovanje - RRF. Agilni je Chirac, osobito u svibnju i lipnju,
preuzeo diplomatsku inicijativu. Za svoga prvog predsjed-
225
ničkog posjeta SAD-u pokušao je i Clintona ozbiljnije zainte-
resirati za sudjelovanje u RRF-u. Prijedlog nije naišao na oso-
bito oduševljen prijam preko Oceana, ali Europljani su pokaza-
li interes. Javno se debatiralo o mogućnosti povlačenja mirov-
nih snaga iz BiH zbog njihove vlastite sigurnosti. No na drugoj
strani, Francuska i Britanija odjednom su se iz dana u dan poče­
le nadmetati koja će poslati više vlastitih elitnih jedinica II Bo-
snu. Tako su snage za brzo djelovanje u kratkom roku narasle
na 5000 najuvjdbanijih vojnika, opremljenih blindiranim vo-
zilima, artiljerijom i helikopterima. Tadašnji britanski ministar
obrane Malkolm Rifkind procijenio je da bi 10. 000 vojnika u
RRF-u mogla biti optimalna brojka. Bilo je to čudno nadmeta-
nje: nakon što su Francuzi lansirali inicijativu, Britanci su ih
počeli pretjecati u broju vojnika a da uopće nije bio definiran
mandat tih novih snaga. Iza njih bila je tek priča da idu ojačati
sigurnost plavih kaciga već raspoređenih u BiH.
Francuski ministar obrane Charles MiHon ponavljao je kako
će RRF-snage »moći izvoditi borbene misije kako bi dopustile
plavim kacigama da izvrše svoju mirovnu misiju«. Gledano s
gotovo desetogodišnje distance, takva definicija mandata izgle-
da prilično pitijski. Tada je zvučala samo konfuzno. Kontaktna
skupina, koja nije bila nikakvo formalno tijelo, odobrila je
osnivanje RRF-a krajem svibnja: NATO, koji nije imao nika-
kve ovlasti za to, odobrio ih je početkom lipnja; raspravljalo se
hoće li im zapovijedati glavni zapovjednik Unprofora - fran-
cuski general BertrandJanvier, ili će ovlasti delegirati zapovjed-
niku Unprofora u BiH - britanskom generalu Rupertu Smit-
hu. Dakle, generalima koje je zapovjednicima UN-ove misije
imenovalo Vijeće sigurnosti, trebale su pristići neodređene ko-
ličine elitnih snaga, uglavnom britanskih i francuskih, u BiH, i
to u svojim nacionalnim uniformama, a naknadno bi se trebalo
odlučiti koji će mandat imati i tko će njima zapovijedati. I prije
226
bilo kakve odluke Vijeća sigurnosti, sredinom lipnja RRF-voj-
nici počeli su se iskrcavati u splitskoj zračnoj luci. U Hrvatskoj
se tada također mogao iskrcati bilo tko ako kaže da ide u mirov-
nu misiju. I počeli su se koncentrirati oko Tomislavgrada, gra-
dića u zapadnoj Hercegovini s uvjerljivom hrvatskom veći­
nom, pod kontrolom HVO-a, daleko od bilo koje aktivne bo-
jišnice uz koju bi plave kacige tada raspoređene u BiH, mogle
biti ugrožene. Njihov je razmještaj bio u potpunom neskladu s
procjenama koje je britanski general Rupert Smith početkom
lipnja iznio svojim višim civilnim i vojnim dužnosnicima:
))Naše analize srpskih namjera pokazuju da Srbi namjeravaju
završiti rat do kraja ove godine i da će poduzeti svaki rizik da to i
ostvare... Oni će ove godine razoriti istočne enklave. Ili su im
namjere bile drukčije od deklariranih (Gutman, The UN's De-
adly Deal, str. A3).
Na summitu EU u Cannesu krajem lipnja, francuski pred-
sjednik Chirac nije skrivao osjećaj europskog trijumfa na kraju
šestomjesečnoga francuskog predsjedanja. Prvi su se put sum-
mitu pridružili predsjednici i premijeri bivših država komuni-
stičkog bloka, kandidata za priključenje i pozirali su za family
photo. ))Kad sam vidio tu sliku velike dolazeće Europe, vode
mog srca počele su mi navirati na oči«, izrazio se vrlo slikovito
Predsjednik. Na istome je summittu našao i posao RRF- snaga-
ma: osiguravati koridore za Sarajevo, oko kojega je tada ponov-
no pojačana srpska opsada, a humanitarna se situacija pogorša-
vala. Agilni Chirac svojim je inicijativama održavao živim mi-
rovni proces koji se iscrpio i počeo zamirati uoči očekivanoga
vojnog raspleta. Sredinom lipnja lord Owen je napustio mjesto
supredsjedatelja Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslavi-
ji, koja je potpuno izgubila i ulogu i sadržaj. Za lorda nisu bile
epizodne uloge. Prethodno je, prema izvorima Konferencije,
očistio i odnio sa sobom svu bitnu dokumentaciju o svojim po-
227
prema mirovnom sporazumu u Daytonu moglo se pratiti kako
Milošević, vođen vrlo racionalnim interesom, postaje surad-
nik, pomažući da se Velika Srbija, kad već nema izbora, de-
montira na najbezbolniji način. Dakle, bez mnogo krvi. Ne
zato što je iznenada postao human, već zato što bi mu to moglo
štetiti. To je bio način da se i kao praktični gubitnik priključi
pobjedničkomvlaku i sačuva vlast, kao da nikada nije imao ni-
šta s Velikom Srbijom. Dopisnici iz Beograda potvrđivali su u
to doba kako vožd odjednom otvara vrata američkim diploma-
tima, a potpuno ih je zalupio britanskom otpravniku poslova
koji je dotad imao ekskluzivan pristup. Uz uobičajeni komen-
tar: »Gazda zna tko deli karte.«
Kako i zašto je pala Srebrenica, izolirana enklava u istočnoj
BiH, proglašena zaštićenom zonom UN-a, u kojoj je poslije
pada počinjen najveći pokoij poslije Drugoga svjetskog rata?
Kome su sve smetale istočnobosanske enklave - mala Žepa,
nešto veća Srebrenica? Smetale su svakako Miloševiću. Etnički
čista istočna Bosna, pojas uz rijeku Drinu, bio je jedan od pre-
duvjeta projekta Velike Srbije. U pravo na tome području poči­
njena su najbrutalnija etnička čišćenja Muslimana 1992., upra-
vo tu je sintagma »etničko čišćenje« ušla u međunarodni poli-
tički jezik. Uz to, Srebrenica je bila i akutni sigurnosni problem
u istočnoj Bosni: iz sigurnosne zone UN-a muslimanski su voj-
nici pod vodstvom Nasera Orića napadali okolna srpska sela,
počinivši više zločina nad srpskim stanovništvom. Srebrenica je
smetala i Izetbegoviću. Nikada nije planirao doista spojiti izoli-
ranu srebreničku enklavu s ostatkom teritorija pod musliman-
skom kontrolom, o čemu svjedoči i njegov prvi zapovjednik
ABiH Sefer Halilović. (»Predsjedništvu BiH upućen je prijed-
log o formiranju Osmog, istočnobosanskog korpusa koji bi
obuhvatio kompletan ovaj prostor, formacijski uvezao obram-
bene snage i čiji bi zadatak bilo čuvanje postojeće i stvaranje
230
nove slobodne teritorije. Predsjedništvo nije reagiralo. Na sve
naše zahtjeve odgovor je bio: šutnja. A kad su pritisnuti 'baraž-
nom vatrom' direktnih pitanja, slijedilo je samo: 'Vidjet ćemo'.
Rat je završen. Osmi korpus nije formiran iako je i narod
istočne Bosne to tražio. Je li za tu teritoriju još u Lisabonu do-
govorom utvrđeno čija je?« (Lukava strategija, str. l 05) Ali, Sre-
brenica je postala simbol obrane opstojnosti bosanskih musli-
mana. A od simbola Izetbegović nije mogao odustati za prego-
varačkim stolom. Srebrenica je još prije 1995. postala jedna od
glavnih zapreka bilo kakvom mirovnom sporazumu. UN-u,
kao birokratskom mehanizmu, Srebrenica je bila teret, izolira-
na enklava, tri godine na rubu humanitarne katastrofe. Progla-
šena je sigurnosnom zonom koje će sigurnost, kako je to lapi-
darno definirao Boutros Ghali, »jamčiti plava zastava UN-a«.
Zastava nije bila dovoljna, a i bataljun nizozemskih plavaca,
izoliran i nemoćan, nije mogao obraniti enklavu od okruženja,
niti okruženje od terorističkih izleta iz enklave, a bio je za sve
odgovoran. Velikoj Britaniji, kao političkom mozgu UN-ove
operacije, Srebrenica je bila samo gnjavaža koja je logično tre-
bala pripasti Velikoj Srbiji i koja je bila realno neobranjiva.
Francuskoj, kao drugome značajnom sudioniku UN-ove ope-
racije, Srebrenica je bila nebitna. Francuska, a osobito novi
predsjednik Chirac, bila je usredotočena na Sarajevo, tamo su
bile kamere... Clintonu (kao personifikaciji američkoga mirov-
nog angažmana) Srebrenica je bila nezgodna jer se za stolom
Milošević i Izetbegović oko nje nikad nisu i ne bi mogli dogo-
voriti. Zašto onda ne zažmiriti i ne dati Miloševiću da uzme
Srebrenicu?
Za osvajanje Srebrenice Mladić je dobio na raspolaganje tri
svježe brigade, uključujući i motoriziranu tenkovsku brigadu,
iz Srbije. Jer, brigade koje su dotad opkoljavale Srebrenicu,
ustrojene praktički kao Teritorijalna obrana, mogle bi imati
231
osvetnički poriv. Mjesecima nakon pada, kao supervizor opera-
cije osvajanja enklave često se spominjao tadašnji Miloševićev
šefvojske, general Momčilo Perišić. Nekoliko mjeseci poslije u
novinama se spekuliralo kako CIA ima elektronske snimke nje-
gova glasa dok zapovijeda akcijom, no zahtjev glavnoga tužite-
lja Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju Richar-
da Goldstonea da mu dostave vrpce, poslije je naglo stišan.
Momčilo Perišić »nestao(( je iz dosjea Srebrenica, nikada nije
bio optužen pred Haškim sudom iako je i prije Srebrenice imao
značajnih ratnih uloga. Zapovijedao je bombardiranjem Zadra
1991., poslije toga Mostara 1992. i bio je jedan od glavnih Mi-
loševićevih vojnih oslonaca u projektu stvaranja Velike Srbije.
Poslije se distancirao od Miloševića, postao je pobornik demo-
kratskih promjena, uhitila ga je srpska policija pod sumnjom
da je američki špijun, ali je ubrzo pušten.
Baš kao što je to predvidio general R. Smith dva mjeseca ra-
nije, ili CIA u lipnju, bosanski su Srbi najozbiljnije planirali
osvojiti Srebrenicu. Prema informacijama CIA-e već krajem
lipnja (Wiebs, str. 410). Naser Orić i najbliži suradnici, pripad-
nici Armije BiH, povukli su se iz enklave neposredno uoči na-
pada. Haris Silajdžić, tada premijer, ali gurnut u sjenu, bez oso-
bitog utjecaja na političke dogovore i na vojsku, pokušavao je
od početka napada animirati strane dopisnike da upozore na
kritično stanje u Srebrenici. Osobito 9. i 10. srpnja, kada su već
srpski tenkovi bili na domak grada, telefonirao je dopisnicima
pri UN-u u Ženevi i tamošnjem bosanskom ambasadoru da
pokušaju animirati javnost i politiku, da učine nešto. Muha-
med Šaćirbej, tadašnji ministar vanjskih poslova i ambasador
pri UN-u u New Yorku, blisko povezan s Izetbegovićem, od
kojega je vjerojatno dobivao i informacije, uvjeravao je dopi-
snike koji su kod njega pokušavali provjeriti realnost prijetnje,
da su upozorenja preuveličana i da nema razloga za paniku. Pri-
232
padnik britanskog SAS-a, koji je u to vrijeme bio u u Srebreni-
ci, pet je godina poslije, pod pseudonimom Nick Cameron,
ispričao kako je, već gotovO suočen sa srpskim tenkovima, slao
njihove koordinate UN-ovu zapovjedništvu u Sarajevo, oče­
kujući da će ih avioni NATO-a bombardirati. Uzalud! U rano
poslijepodne ll. srpnja nadletjela su dva nizozemska aviona
F-16, ispalila rakete i poslije... ništa! Cameronu je poslije nje-
gov zapovjednik iz SAS-a otkrio da u UN-u nitko nije imao
namjeru boriti se za Srebrenicu (ST, 7. 7. 2000.). No, tko je to
bio UN? Poznato je da je general Smith više puta tražio zračne
napade i da su suglasnost odbijali civilni izaslanik UN-a Yasus-
hi Akashi i glavni zapovjednik Unprofora general Janvier.
Smith je također bio, barem formalno, UN. No, razumno je pi-
tanje: jesu li oni imali iste informacije o stanju na terenu kojima
je raspolagao Smith, kojega su iz Srebrenice izvještavali pripad-
nici SAS-a? Nizozemsko ministarstvo obrane, čiji su vojnici
bili u enklavi, provelo je poslije pada istragu o obavještajnim in-
formacijama koje su njihovi NATO-partneri imali o stanju u
Srebrenici. I pokazalo se da su američki i britanski obavještajni
izvještaji iz lipnja u kojima se govori o pripremi napada, kao i
izvještaji o stanju, dani - tek nakon što je Srebrenica pala (Wi-
ebs, str. 410). Jesu li Akashi i Janvier, koji su odbijali zahtjeve za
bombardiranje, imali ažurnije informacije?
Zahvaljujući radioamaterima, sarajevska je vlada uvijek ima-
la prilično kvalitetne informacije iz Srebrenice. Na dan pada, u
vijestima u tri sata poslije podne, kada se general Mladić već še-
tao Srebrenicom, a dva nizozemska bombardera nadletjela en-
klavu ispalivši, gotovO simbolično, rakete prema srpskim ten-
kovima - sarajevski je radio umirujuće pozvao stanovnike da
se osjećaju sigurnima, da se vrate svojim poslovima jer će ih
NATO štititi, bude li potrebno. I stariji muškarac (sudeći po
233
glasu) - koji je prilikom saslušanja dokaza protiv optuženih u
bijegu, Karadžića i Mladića, svjedočio kao zaštićeni svjedok
»A« - ispričao je kako je poslije umirujućih vijesti otišao sa že-
nom mirno skupljati sijeno. Svjedok »A« jedan je od desetak
Muslimana koji su preživjeli pokolj pred srpskim streljačkim
vodom pet dana poslije. Spasio se jer ga je metak promašio, a on
je pao s ostalima praveći se mrtvim. U planiranom i organizira-
nom pokolju, pod izravnim zapovjedništvom generala Mladi-
ća, ubijeno je više od 7000 Muslimana (ICTY - saslušanje do-
kaza za optužnice protiv Mladića i Karadžića po pravilu 61).
Što bi se dogodilo da general Mladić nije na svoj način »pre-
uzeo brigu« o Muslimanima, stanovnicima enklave, nakon nje-
zina osvajanja? Da su, baš kao što je u početku izgledalo, nizo-
zemski plavci, zajedno s UN-ovim humanitarnim organizaci-
jama, preuzeli brigu o prijevozu stanovnika iz osvojene enkla-
ve? Srebrenica bi bila više-manje zaboravljena za nekoliko
dana. Bilo bi kritika UN-u što nije obranio UN-ovu sigurno-
snu zonu i što je sudjelovao u njenu etničkom čišćenju, te bi se
spekuliralo kako je sve to bio politički dogovor. Vjerojatno s
pravom, premda se takvi dogovori u politici rade mnogo dis-
kretnije nego što su javne predodžbe o njima. Nije baš vjerojat-
no da je Izetbegović sjeo za stol s Miloševićem i dao mu Srebre-
nicu. Ili da je neki američki izaslanik došao Miloševiću i ponu-
dio mu da sam uzme Srebrenicu te ukloni taj kamen spoticanja
u mirovnim pregovorima, obećavši zauzvrat da zbog toga neće
biti ozbiljnije politički sankcioniran. Benevolentno promatra-
nje srpskog napredovanja prema enklavi, povlačenja Nasera
Orića prije napada, kao i buduća sudbina Žepe, koja je osvoje-
na uz organiziranu i od UN-a nadgledanu evakuaciju stanovni-
ka, pokazuju kako je neki diskretan »džentlmenski« dogovor
postojao. Vrlo pragmatičan dogovor u trenutku kada je osnov-
ni izbor: završiti rat odustajanjem od onoga što je dugoročno
234
neobranjivo ili ga nastaviti znajući da se kad-tad od neobranji-
voga mora odustati. Tražiti sukrivce za Mladićev masakr u (na-
mjernim ili nenamjernim) propustima prije pada enklave pri-
lično je licemjeran posao. Je li Izetbegović prodao Srebrenicu?
Jesu li je Janvier ili Akashi propustili spasiti odbijajući zahtjeve
za zračnim udarima NATO-a? Jesu li se uplašeni i neopre-
mljeni nizozemski plavci te nekoliko uvjdbanijih pripadnika
SAS-a mogli suprotstaviti Mladiću? Je li to bila uistinu moral-
na (su)krivica nizozemske vlade, koja je zbog Srebrenice dala
ostavku? Dugoročno, Srebrenica nije imala šanse.
Ali, čudno je što nitko nije tražio sukrivce za zbivanja nakon
11. srpnja, dakle nakon pada enklave, kada je počela priprema
za pokolj. Te je večeri, već kasno, oko 23 sata, Mladić preuzeo
»skrb« o civilima od zapovjednika nizozemskoga bataljuna
Karremansa, zgrozivši ga svojom sirovom brutalnošću. Pet
dana poslije toga trajao je put prema gla,:noj, pomno organizi-
ranoj egzekuciji, uz torture i povremena ubojstva iz zado-
voljstva. Dva dana poslije pada enklave, kada su razdvojeni
muškarci od žena i kada su ih Mladićevi ljudi počeli razvoziti u
(predlikvidacijske) sabirne centre, nije više bilo ni trunke sum-
nje kamo to vodi. Cijelo su vrijeme tamo bili pripadnici SAS-a,
vjerojatno i CIA-e, te su zasigurno o tome izvještavali, a postoje
i snimke srebreničkih Muslimana s ujednačenom, trodnevnom
bradom na putu do stratišta. Put do streljačkogvoda, organiza-
cija zločina tako je podsjećala na zločin koji je započeo nepune
četiri godine ranije u vukovarskoj bolnici i završio na Ovčari. I
nezainteresiranost međunarodne politike za daljnju sudbinu
onih nad kojima je Mladić preuzeo skrb bila je ista. Jedino je
brojka bila tridesetak puta veća. Nepripremljeni, šokirani i
uplašeni pripadnici nizozemskih plavih kaciga bili su ostavljeni
u nemogućoj misiji, zajedno s civilima Srebrenice. Srebrenica
je izgubila političko značenje, a balkanska je krv uvijek bila i jef-
tina i nebitna.
235
diskreciju. Ljubavna priča na Brijunima ima nastavak sljedećeg bene bilješke - op. a.). Združene snage HV-a i HVO-a zauzi-
dana. Bračni je par Gotovina na jednodnevnome medenom maju Glamoč i Grahovo, otvarajući prilaze Kninu. Zahvaljuju-
mjesecu, a Predsjednik vodi goste i suradnike na izlet na Van- ći Miloševićevu osjećaju za realan odnos snaga, otpor je mini-
gu. Ali, tamo je romantici kraj: Tuđman odvodi Gotovinu u malan, područja u koja ulaze dobrim su dijelom napuštena.
vilu i oni ne izlaze do poslijepodneva. Pred večer Dunja i Goto- Tuđman i Izetbegović, pod američkim pokroviteljstvom, pot-
vina napuštaju Brijune. pisuju Splitsku deklaraciju o vojnoj pomoći. Iz Bihaća Duda-
Dan poslije je počelo. »Izetbegovićev američki savjetnik nas ković šalje apele za pomoć. A bez oslobađanja Knina i hrvatskih
je na sastancima, kada se razgovaralo o vojnim akcijama, uvijek okupiranih područja ne može se spasiti Bihać. To se zove stvo-
podsjećao - ali morate imati razlog«, kaže naš federalni sugo- riti »razlog«, rekli bi diskretni američki konzultanti. To su vje-
vornik. Razlog je stvoren, master-plan je mogao početi. Atif štine političkog i medijskog pokrivanja vojnih operacija valja-
Dudaković, zapovjednik Petoga korpusa ABiH, napadom na
nim i uvjerljivim obrambenim razlozima, kakve Izetbegović, a
Abdićeve pristaše ponovno je aktivirao bihaćku fromu. Propa-
osobito T uđman, nikada prije, a ni poslije nisu demonstrirali.
ganda radi, ABiH plasira vijest o općoj ofenzivi srpske vojske na
Bihać, zaštićenu zonu UN-a. Uz to, »otkrivaju« povjerljive in-
formacije prema kojima su Karadžić i Mladić naredili da Bihać
padne u srpske ruke do 15. kolovoza. Doduše, Mladić je još
prethodne jeseni napustio strateške uzvisine oko Bihaća, čime
je strateški napustio taj dio BiH i kninsku Krajinu. Ali, to još
tada nitko ne primjećuje. Dakle, Bihać treba spasiti prije 15.
kolovoza. Pokolj u Srebrenici je upozorenje koje zove na uzbu-
nu. Spasiti ga može jedino Tuđman, odnosno Hrvatska vojska.
Baš kao što je Šušak nekoliko mjeseci ranije obećao u Pentago-
nu, neće se dopustiti da Bihać padne. Kakve su šanse da Izetbe-
gović, bez čvrstog američkog sponzorstva, pošalje svojega omi-
ljenoga generala Dudakovića u ofenzivu koje uspjeh ovisi o
Tuđmanovoj pomoći? Nikakve. Jer takvo je međusobno po-
vjerenje. Ali, obećanje je obećanje! Akciju pružanja pomoći for-
malno počinje HVO, a vodi je Gotovina. To su upravo oni
dani kada brigadir Pringle na sastanku s hrvatskom komponen-
tom federalne vlade gotovo prijeti da će, ne dođe li uskoro do
konačnoga dogovora o razmještaju snaga RRF-a, one morati
vojno djelovati, a ne bi htio da to učine protiv krivih ljudi (služ- t
~"i
.~
7i

243
 KONAČNI OBRAČUN
Bio je to najbrži i najuporniji Yasushi Akashi u cijelome man-
datu: danas u Kninu, sutra u Zagrebu, pa na Brijunima i opet u
Zagrebu... Gotovo je susretao sam sebe odlazeći i vraćajući se iz
posredničkih misija. Akashi je u posljednjim danima srpnja i
prvim danima kolovoza činio sve da zaustavi »Oluju«. Nakon
što je AtifDudaković aktivirao fro ntu u Bihaću i zove u pomoć,
a Tuđman i Izetbegović u Splitu su potpisali Deklaraciju o me-
đusobnoj vojnoj pomoći, pomoć je počela stizati kroz zajed-
ničku operaciju HV-a i HVO-a koji zauzimaju Glamoč i Gra-
hovo jer su na putu prema Bihaću, ali i u zaleđu Knina, koji je u
okruženju. Tuđman je još uvijek na ljetnom odmoru na Briju-
nima, kamo žurno odlazi Akashi pokušavajući ishoditi neku
pregovaračku rundu. Ali, sada Tuđman diktira uvjete: traži od
lokalnih srpskih vlasti s okupiranih područja da priznaju i inte-
griraju se u hrvatski pravno-politički poredak, te nudi zaštitu
srpske manjine i pravo na autonomiju u skladu s Ustavnim za-
konom, koji je napisan po preporuci Badinterove komisije.
Dakle, sadrži najviše standarde manjinske zaštite. Kao dokaz da
oni misle ozbiljno, traži otvaranje ceste i pruge Zagreb-Split.
Ponuda je bila vrlo principijelna: podrazumijeva uspostavu hr-
vatskog suvereniteta na cijelome području, Srbima osigurava
vrlo visoke standarde zaštite manjinskih prava i ne prihvaća re-
zultate etničkoga čišćenja ni srpske ratne stečevine, što deklara-
tivno nitko u međunarodnoj zajednici nije prihvaćao. Ali, po-
nuđena je na take it or leave it osnovi. Tuđman više o njoj nije
želio pregovarati. Podsjećalo je to na model koji je Charles Red-
man primijenio predstavljajući kartu kontaktne skupine za
BiH. S tom razlikom - da je Tuđman svoju ponudu mogao i u
tome trenutku bio spreman vojno provesti. Srpski lokalni vođe
mogli su teorijski zaustaviti »Oluju« prihvate li ponudu. Ali, to
je značilo prihvatiti svoj vojni i politički poraz. Akashi i Stolten-
bergjoš su pokušavali organizirati neke pregovore, neki izravan
susret hrvatskih i lokalnih srpskih vlasti. Organiziran je u Žene-
vi 3. kolovoza. Tuđman je već sastavom izaslanstva dao do zna-
nje da to nije izaslanstvo za pregovore: službenici njegova ureda
Ivić Pašalić i Vesna Škare-Ožbolt, šef tajne službe Smiljan Re-
ljić i general Petar Stipetić došli su samo prenijeti poruku. I srp-
sko je izaslanstvo bilo specifično, bez ijednoga lokalnog poli-
tičkog autoriteta. Milivoj Vojnović, Ilija Prljić, Lazar Macura i
general Mile Novaković nisu imali mandat bilo Što prihvatiti.
Jedino je Thorvald Stoltenberg shvatio da su »došli bliže spora-
zumu«, ali nije mogao objasniti odakle mu taj osjećaj.
Razlaz bez dogovora u Ženevi značio je da vojna akcija poči­
nje. Tuđmana su toga dana posjetili američki ambasador Peter
Galbraith i njemački Horst Wiesel. BBC je već toga poslije-
podneva zatražio sugovornika iz ministarstva vanjskih poslova
za kontakt-emisiju u ponoć. Prihvaćena je ponuda, koju bi pri-
hvatila malo koja vlast uoči vojne operacije, a na vrućoj se stoli-
ci, suočen s Fitzroyem McCleanom iz londonskog studija i s
britkim voditeljem, našao zamjenik ministra vanjskih poslova
Ivo Sanader. »Bilo je dosta neugodno, oni su ispitivali što se do-
gađa, a ja sam ih pokušavao uvjeriti da se ne događa ništa. Oni
su se raspitivali planiramo li vojnu akciju, a ja sam odgovarao
kako je ne planiramo. A onda me vrlo izravno pitao: 'Što onda
nu sudioništva, strani su vojni analitičari otpočetka u operaciji
iščitavali američki rukopis. Procjenjivali su da su upravo ame-
rički generali, angažirani preko MPRI-a, u godinu i pol napra-
vili od HV-a suvremeni »ratni stroj«, vojsku koja odjednom
može uspješno manevrirati pjdaštvom, artiljerijom i oklopnim
jedinicama te brzo mijenjati pravce napada unoseći nered i ra-
sulo u neprijateljske redove. Tako UN-ovi analitičari u Zagre-
bu dva mjeseca poslije akcije povjeravaju britanskom novinaru
Robertu Foxu da su u operaciji prepoznali taktička razmišljanja
dvojice umirovljenih američkih generala s četiri zvjezdice, koji
su često boravili u Hrvatskoj u formalnom okviru MPRI-a:
Carla Vuona, bivšega zapovjednika američkoga združenog sto-
žera i posebnoga stručnjaka za artiljerijske napade, čiji se ruko-
pis navodno vidi u operaciji ovladavanja Kninom, i Crosbieja
»Butcha« Sainta, bivšega zapovjednika NATO-a za Europu,
koautora američke doktrine LandAir 2000, koju su saveznici
koristili u Pustinjskoj oluji. Fox ujedno procjenjuje da su čak i
američki službenici u sklopu Unprofora namjerno manipulira-
li novinarima šaljući ih uoči akcije u pogrdnom smjeru i suge-
rirajući kako će glavni napad krenuti sa sjevera. A krenuo je s
juga (Sunday Telegraph, 15. 10. 1995.).
Šest godina poslije, američki novinar Roy Gutman elaborira
kako je hrvatsko-američka vojna suradnja u »Oluji« bila istin-
sko partnerstvo (Newsweek, srpnja 2001.). James Gow ipak
podsjeća da performanse Hrvatske vojske nisu do kraja testira-
ne u »Oluji«, kao ni u kasnijim operacijama u zapadnoj Bosni,
jer Srbi praktički nisu pružali organizirani otpor. Veći su pro-
blem bili kasniji džepovi otpora zaostali po šumama. I zaklju-
čuje kako je Milošević poslao generala Milu Mrkšića toga pro-
ljeća iz Beograda u Krajinu - ne da bi pripremio obranu, kako
se to službeno tumačilo, već da bi pripremio srpsko povlačenje
------ .2~t8
iz Hrvatske (The Serbian Project and Its Adversaires, str. 169).
No, on ne osporava sjajno planiranu i izvedenu akciju.
Medijskom prezentacijom operacije kroz međunarodne or-
ganizacije otklonjena je opasnost reprize »slučaja Gunness« iz
hrvatskoga blickriga »Bljesak«, početkom svibnja iste godine,
kojim je reintegrirana zapadna Slavonija. I nakon koje su prika-
zane izuzetne mogućnosti britanskoga negativnog spina. Ope-
racija je bila brza, efikasna i - s povodom. Ubojstvo putnika na
autocesti kroz UNPA-zonu iskoristio je Tuđman za pokretanje
vojno-policijske akcije za preuzimanje kontrole nad cijelim
Zapadnim sektorom. No i reakcija je bila brza. Lord Owen,
tada još u funkciji supredsjedatelja, odmah oštro osuđuje akci-
ju, i prije nego što su se o njoj izjasnile EU ili Vijeće sigurnosti,
osuđujući Hrvatsku i optužujući je za započinjanje rata širih
razmjera te za napad na »srpsku enklavu« koju »smatra svojim
teritorijem«. Formulacije su bitne jer govore o Owenovu odno-
su prema granicama. Odmah potom na scenu stupa Chris
Gunness, bivši dopisnik BBC-ja, trenutačno na funkciji za-
mjenika glasnogovornika Unprofora u Zagrebu, i jezikom ap-
solutno neuobičajenimza UN-ov vokabular puni svjetske me-
dije izvještajima o zlodjelima koje je počinila Hrvatska vojska
nad srpskim civilima, o pijanim vojnicima koji organizirano
pale i pljačkaju napuštene srpske kuće u Pakracu, o odvođenju
1000 muškaraca u nepoznatom smjeru... Citirajući Gunnesso-
ve izvještaje, u istome je duhu Vijeće sigurnosti izvijestio i indij-
ski general-diplomat i britanski prijatelj Chinmaja Gharek-
han. Dojmljivim je istupom njegov izvještaj podupro britanski
ambasador pri UN-u David Honney, citirajući također Gun-
nessove izvještaje. Pod tim je uvjetima lord Owen pokušao u
Ženevi sazvati pregovore o političkom rješenju okupiranih hr-
vatskih područja. Ili, njegovim rječnikom, »područja koja Hr-
vatska smatra svojim«. Što je bio cilj? Budući da Tuđman nije
i 249
imao namjeru ponovno prepustiti zapadnu Slavoniju UN-u, je
li cilj bio pokušaj da se istočna Slavonija stavi na pregovarački
stol i otvori pitanje istočnih granica? Bilo bi to sukladno Owe-
novim mirovnim inicijativama, no pregovori nisu nikad održa-
ni. Europski promatrači pobili su sve navode Gunnessa, Gha-
rekhana i Honneya, zaključivši da je akcija izvedena po najvi-
šim vojnim profesionalnim standardima. Glavni je ton izvješću
dao francuski ambasador Albert Turot (Izvor: intervju Varga i
Mintas-Hodak - op. a.). Provjera je pokazala da su sve Gun-
nessove optužbe lažne. Njegov tadašnji šef, Amerikanac Fred
Eckhard, neuvjerljivo ga je pokušao opravdati, objašnjavajući
da je o zlodjelima izvještavao preventivno. Hrvatskoj se nitko
nije ispričao. Ali, Britanija je još jednom pokušala osujetiti
američku završnicu rata. I još je jednom u tome osujećena.
U »Oluji« se »slučaj Gunness« nije ponovio. UNHCRje pre-
ko svoje glasnogovornice u Zagrebu, Alemke Lisinski, već rano
ujutro otklonio pretpostavke da je riječ o etničkom čišćenju,
ukazujući da se srpski vojnici i civili povlače pred drugom voj-
skom. Takvu je ocjenu potom potvrdio i glavni glasnogovornik
UNHCR-a Ron Redmond. UN-ovi glasnogovornici uglav-
nom prenose činjenice o tijeku vojne operacije, o kolonama
izbjeglica koje se kreću prema Banjoj Luci, koje zvuče potresno
u onoj mjeri u kojoj je položaj civila i poražene vojske u bilo ko-
joj vojnoj operaciji potresan, ali ovaj put nema tendencioznih
krivotvorina.
A onda se na hrvatskoj strani, ispred »Oluje«, kao zaštitni
znak koji bi trebao pred javnošću personificirati samu akciju, u
ulozi njena glasnogovornika uprizorio Ivan Tolj. General-boj-
nik Ivan Tolj - koji ne zna engleski, a hrvatski loše govori, koji
je prije nego što je postao general, bio neuspješni pjesnik i
uspješni prijatelj čašice, benevolentno rečeno - zagrebački
boem, te koji je posve nekompetentan i za vojsku i za komuni-
250
kaciju. Govori o akciji rječnikom srednjovjekovnog osvajača,
koji nevješto i bahato pokušava prikriti pred novinarima ono
što se dogodilo (korištenje danskih vojnika Unprofora kao ži-
voga štita od strane Hrvatske vojske), a izmišlja ono što se nije
dogodilo (raketiranje Velike Gorice). Tadašnja Tuđmanova
glasnogovornica Nataša Rajaković još se sjeća svoje zgroženosti
»informacijskom strategijom za koju se opredijelilo tadašnje
državno vodstvo«, smatrajući je »u promidžbenom smislu po-
gubnom za daljnja zbivanja«. Nikad nije točno saznala »podri-
jetlo instrukcija generala T olja«, čije djelovanje smatra »pogub-
nim za istinu«. Ne osporavajući pravo ministarstva obrane da
kao resorno ministarstvo tumači »Oluju«, no smatra nenor-
malnim da nitko drugi nije ni o čemu bio obavještavan, da kao
glasnogovornica Predsjednika prva tri dana operacije nije imala
pristup Tuđmanu, a relevantne informacije »povjerljivo« sa-
znavala od hrvatskih novinara. Uz Tolja su se na konferencija-
ma za novinare često pojavljivali, osim N. Rajaković, i zamje-
nik ministra vanjskih poslova Ivo Sanader te bivši ministar in-
formiranja Branko Salaj. No, general-bojnik bio je nezaustav-
ljiv. A kada je, zbog prigovora ali i logikom završetka vojne ope-
racije, informiranje povjereno ministarstvu vanjskih poslova,
šteta je već bila nepopravljiva.
I politički su odjeci operacije bili očekivani. Clinton i njegov
ministar obrane W. Perry objašnjavaju akciju frustracijama hr-
vatske vlade zbog srpskih napada na Bihać, tumačeći kako su
hrvatske akcije usmjerene, prije svega, na zaštitu Bihaća i izra-
žavaju nadu da će u tome biti uspješni. Oni blago pozivaju hr-
vatsku vladu da »ne proširuje ofenzivu izvan toga cilja«. Rječnik
je biran, ali poruka podrške je jasna. I ostale četiri članice kon-
taktne skupine, Britanija, Rusija, Francuska i Njemačka, usu-
glašeno pozivaju Hrvatsku da zaustavi ofenzivu, no u ocjeni se,
očekivano, razlikuju. Pri čemu šef njemačke diplomacije Klaus
251
i posljednji Hrvati. Sve je to uz hrvatsku vojnu akciju i srpske
izbjegličke kolone prošlo gotovo neprimijećeno. Milošević se
još jedino nadao sačuvati ekonomski najvrjedniji dio paradrža-
ve koju je stvorio u Hrvatskoj - Istočnu Slavoniju i Baranju.
No nakon briljantne i vojnički čiste operacije, izvedene po
visokim vojnim standardima, Hrvatska je pokazala mnogo niže
standarde u nadzoru i upravljanju reintegriranim područjem,
kao i političku nedoraslost trenutku. S terena su dolazile infor-
macije o pljački i paležu napuštenih srpskih kuća, o maltretira-
nju kolona srpskih izbjeglica. Američki ambasador Peter Gal-
braith pokušao je javno uputiti poruku: sjeo je na traktor sa srp-
skim izbjeglicama na putu prema Srbiji, koje je maltretirala i
vrijeđala masa Hrvata u Sisku, a policija ih je propustila zaštiti-
ti. Ali poruka nije shvaćena, a on je zaradio atribut traktor-am-
basadora. Hrvatske su se vlasti u pobjedi ponašale bahato i poli-
tički autistično, i ne pokušavajući prikriti veselje što Srbi odla-
ze. Požurile su ukinuti autonomni status kotareva koji su nekad
imali srpsku većinu. Da su tada umjeli kontrolirati sirove bal-
kanske porive i uspjeli doseći razin u europske političke zrelosti,
uključujući i uglađeno licemjerje, kasnije restrikcije na povra-
tak iz sigurnosnih razloga bile bi mnogo uvjerljivije. Milošević
je sam organizirao preseljavanje Srba u Srbiju i bliže Srbiji jer su
mu sada tu trebali. Opijena vojnom pobjedom, hrvatska vlast
kao da se sama gurala preuzeti dio Miloševićeve odgovornosti.
Je li to bila organizirana politika, ili posljedica neorganizirano-
sti i Tuđmanova modela vladanja? O tome je sedam godina po-
slije tadašnja Tuđmanova glasnogovornica Nataša Rajaković
napisala: .
»Nekoliko tjedana nakon 'Oluje', za vrijeme radnog ručka u
Uredu Predsjednika, započet je razgovor o navodnim zločini­
ma i kršenju ljudskih prava na području Knina, o kojima su vi-
jesti sve više punile inozemne medije te prigovore europskih di-
254
plomata. I dok su ga neki od Predsjednikovih savjetnika uvjera-
vali kako su to sve zlonamjerene izmišljotine stranih novinara,
član vojnog kabineta u Uredu Predsjednika, koji je sjedio po-
kraj mene, šapnuo mi je u uho kako su te vijesti istinite i kako se
'tamo događaju strašne stvari'. Na moj upit zašto o tome ne
izvijesti Predsjednika, slegnuo je ramenima u znak nemoći.
Previše je bilo onih koji su Tuđmana uvjeravali u ono što je že-
lio čuti.
Presjednik Tuđman je u potpunosti negirao samu mo-
gućnost ratnih zločina, dok se nitko od njegovih savjetnika niti
pripadnika MORH-a nije usudio progovoriti o stvarnim zbi-
vanjima na terenu. Da li je Predsjednik znao za njih, a glumio
da ne zna, da li jednostavno nije mogao to priznati, ili je njego-
va 'kamarila' to sakrivala dok već nije bilo prekasno, još danda-
nas ne znam.«
Vijeće sigurnosti punih tjedan dana nije uspjelo usuglasiti
rezoluciju o hrvatskoj vojnoj akciji. Iz tijeka konzultacija Drob-
njak zaključuje da su SAD odugovlačile s usvajanjem rezolucije
dok vojna operacija ne završi. No, kako su vojne operacije je-
njavale, tako su iz Hrvatske stizale vijesti sve nezgodnije po nju
samu, a u Hrvatsku su upućivana upozorenja da paze što rade s
civilima. Napokon, 10. kolovoza Vijeće sigurnosti usvaja rezo-
luciju kojom osuđuje hrvatsku vojnu akciju. »Nešto prije ručka
Vijeće sigurnosti je konačno usvojilo rezoluciju prilično oštrog
sadržaja. N o ono što se tog dana posebno izdvajalo bilo je pona-
šanje SAD-a. Usporedno s usvajanjem rezolucije, Albright je
sazvala konferenciju za novinare, u hodniku ispred Vijeća si-
gurnosti, te predstavila satelitske fotografije masovne grobnice
u Srebrenici. Jednim je potezom medijska pažnja sasvim skre-
nuta s 'Oluje' i kolone srpskih izbjeglica. Srbi su opet vraćeni u
optiku ratnih zločinaca«, sjeća se Drobnjak.
Američka ambasadorica uspjela je na neko vrijeme zaustaviti
štetu koju su pobjedničkoj vojnoj akciji učinili neprimjereno
255
ponašanje prema srpskim civilima, te pljačke i ubojstva nakon
završetka vojnih operacija. Hrvatska vojska, preciznije - njezi-
ne specijalne jedinice bile su potrebne za ostvarenje američkoga
plana u Bosni. Gotovina i jedinice koje su sudjelovale u osloba-
đanju Knina već su bili s druge strane granice na novim zadaci-
ma. Ali dugoročno Albright nije mogla štititi Hrvatsku od vla-
stite autodestruktivnosti, niti joj je to bio interes i prioritet.
Gledajući unatrag, gotovo je nevjerojatno da je ista vlast, da
su praktički isti ljudi osmislili i napravili gotovo savršenu poli-
tičku platformu za operaciju »Oluja«, a potom sve upropastili
primitivnim i nezrelim političkim improvizacijama. Da su iste
glave osmislile nužan međunarodni alibi za akciju (pomoć Bi-
haću), normativni okvir (Splitska deklaracija), posljednju prin-
cipijelnu ponudu (Tuđmanovi uvjeti preneseni Akashiju), po-
sljednju šansu da se ona prihvati (ženevski razgovori uoči akci-
je), a istodobno propustile vlastite diplomatske i medijske pri-
preme za predstavljanje akcije, postavile generala Tolja da je tu-
mači, likovale javno nad odlaskom Srba, ukinule brzopotezno
srpsku autonomiju zajamčenu Ustavnim zakonom, propustile
zaštititi civile... Ili to možda nisu bile iste glave? Politička pri-
prema operacije tako podsjeća na model koji su SAD počele
primjenjivati u BiH, poslije ga koristile kao uvod u intervenciju
na Kosovu, nešto modificiranoga u Afganistanu, potom u Ira-
ku. Suština je: stvoriti povod koji će dati legitimitet intervenci-
ji, stvoriti uvjerenje da je to jedino rješenje i osigurati neki lega-
lan okvir. Logično je pretpostaviti da je i sinopsis političke pri-
preme »Oluje« bio washingtonskog podrijetla. To više što je i
prije i poslije hrvatska vlast pokazala da je daleko ispod tako so-
fisticiranoga vođenja politike. Zanimljivo da ni u kasnijim po-
kušajima obrane legitimiteta operacije i dokazivanja da ona nije
bila planirano etničko čišćenje, uglavnom nitko na hrvatskoj
strani nije posezao za tim argumentima, koji daju »Oluji« mno-
256
go uvjerljiviji legitimitet od klasičnoga hrvatskog obrazloženja
kako je imala pravo osloboditi svoja okupirana područja, a
koja, primjerice u Londonu, nisu nikad vrijedila - ni pola fun-
te! Odnosno, bilasu područja koja »Hrvatskasmatra svojim«.
Razlog koji će opravdati zračne udare NATO-a kao jedino
primjereno rješenje dogodio se 28. kolovoza: novi masakr u Sa-
rajevu. Granata je pogodila ljude koji su čekali u redu za vodu.
Bila je to jedna od onih famoznih granata koje su uobičajeno
padale kao povod svakome novom koraku NATO-a prema in-
tervenciji, i to u trenutku kada su odluke već pripremljene. I
kada se čekao samo uvjerljiv povod za postizanje političke su-
glasnosti. Ta je granata odmah pripisana vojsci bosanskih Srba i
nikada poslije nije nedvosmisleno utvrđeno tko ju je ispalio.
Racionalno, bosanski su Srbi u tome trenutku imali najmanje
razloga da je ispale. Prema obavještajnim izvorima Ceesa Wieb-
sa, UN-ovi vojni promatrači imali su indicije da su napad izve-
le snage bosanskih Muslimana, ali su sve dokaze koji to potkre-
pljuju gurnuli u stranu američki dužnosnici u Sarajevu, nakon
čega je britanski pukovnik SAS-a koji je istraživao slučaj, zajed-
no s višim dužnosnikom vojnih promatrača, suprotne nalaze
propustio kroz jedan britanski dnevnik (str. 40). Komu vjero-
vati? Britanskim obavještajcima koji su cijelo vrijeme nastojali
spriječiti zračne udare? Ili američkim, koji su ih nastojali ispro-
vocirati? Istina je, zapravo, irelevantna. Kontroverze oko grana-
ta koje pokreću vojni stroj NATO-a tek su ilustracija nužnog
licemjerja u pozadini mirovnoga procesa: nekoliko desetaka
mrtvih da ~i odluka imala pokriće. Jer, deseci tisuća mrtvih od
srpskih granata nisu bili dovoljno uvjerljivi.
Koncentracija za intervenciju bitnih ljudi koja se toga dana
dogodila u Parizu bila je golema. Kao da nije bila slučajna. Izet-
begović sa širim izaslanstvom trebao je toga dana doći u posjet
francuskom predsjedniku Chiracu, poborniku oštrijih poteza
257
dvostrukom ulogom generala Joulwana: zapovjednik NATO-a
za Europu i zapovjednik američkih snaga u Europi. Rusija je
podcrtavala američko vodstvo.
Pregovori koji su zaključeni mirovnim sporazumom bili su
kruna američke mirovne inicijative, vođeni na američki način
- bez dvoraca i desetaka kuhara, u američkoj zračnoj bazi
Wright Peterson pokraj Daytona u Ohiju, i bez razlaza dok se
ne potpiše sporazum. Europljani su imali status statista koji su
predstavljani kao saveznici. Bill Clinton objavio je postizanje
sporazuma 21. studenoga. Bosna je dobila američki mir, nepra-
vedan ali pragmatičan i održiv jedino u formi međunarodnog
protektorata. Milošević je nagrađen time što je Republika Srp-
ska, državna tvorevina nastala na zločinu i etničkom čišćenju,
postala konstitutivni dio BiH, gotovo država u državi. Očito
nije uzalud svirao klavir i pjevušio Sinatrine evergrine domaći­
nima u baru vojne baze. Uistinu, priznavanje Republike Srpske
vrijeđalo je elementarne osjećaje pravde i humanosti. Ali, Milo-
šević je bio bitan američki suradnik u postizanju mira: dao se
poraziti bez suviše krvi, osim srebreničkog masakra koji je po
svim indicijama bio izvan njegove kontrole. Istina, činio je to
tek kada više nije imao izbora, kada se Velika Srbija urušavala.
No da je bio manje racionalan, proračunat i beskrupulozan, i
»Oluja« i operacije u BiH mogle su biti mnogo krvavije. Uz to,
Amerika (još) nije željela poraziti Miloševića. Uostalom, tek su
dva balkanska cilja bila pred ostvarenjem: integracija hrvatskih
okupiranih područja i mir u BiH koji će (više-manje) zadovo-
ljiti Muslimane. Preostalo je još uspostaviti vladavinu ljudskih
prava na Kosovu.
Hrvatski je doprinos mirovnom sporazumu bio ključan.
Vojnim je operacijama, uz NATO-ovu zračnu potporu, najve-
ćim dijelom stvorila preduvjete za mirovnu inicijativu. Tuđman
se pokazao izuzetno kooperativnim: prihvatio je mirnu integra-
264
ciju Slavonije, uime bosanskih Hrvata odrekao se počcdmm .
rata okupirane bosanske Posavine kako bi Republika Srpsb
dobila kompaktan teritorij, a bosanski Muslimani dovoljno te-
ritorija, bosanskohercegovački Hrvati prihvatili su Federaciju
iako je bilo predvidivo da će doći do majorizacije i da će s vre-
menom biti istisnuti. Doduše, pitanje je da li je u tako furioznoj
američkoj završnici Tuđman i mogao išta od toga odbiti. Ali,
mogao je barem pokušati naplatiti suradnju, ishoditi neku na-
gradu. Nikada prije i nikada poslije Hrvatska nije bila u prilici
barem pokušati iskoračiti ispred BiH i Srbije. Američka admi-
nistracija nije skrivala zadovoljstvo hrvatskim vojnim i poli-
tičkim partnerstvom i Tuđmanovom ulogom u postizanju day-
tonskog mira. U hrvatskoj je delegaciji, nakon konzultacija s
američkom diplomacijom, dogovoreno da prigodom razgovo-
ra s američkim državnim tajnikom Warrenom Christopherom
hrvatski predsjednik zatraži američku podršku za ulazak u pri-
premni program NATO-a »Partnerstvo za mir«. I uistinu,
<t'
Christopher mu je servirao lopticu. »Možemo li što učiniti za 1'J:
Vas?« upitao je Tuđmana zahvaljujući mu na suradnji. »Vratite
nam Zvonka Bušića«, odgovorio je Tuđman zbunjenom Chri-
stopheru (povjerljivi intervju sa sudionikom razgovora - op.
a.).
265
 PRAVDA IZ LABORATORIJA
Tko je prvi predložio da se za zločine počinjene na tlu bivše Ju-
goslavije osnuje Međunarodni kazneni sud? Barem je desetak
kandidata koji pretendiraju na autorstvo nad tim prijedlogom.
Medijski izvještaji o ratnim zločinima u BiH i neefikasnost me-
đunarodnih pokušaja zaustavljanja rata učinili su ideju o me-
đunarodnom sudu za ratne zločine - svačijom idejom. Među­
narodni je sud bio višestruko korisna institucija. Međunarodna
zajednica dobila je novu iskupiteljsku moralnu poruku: odgo-
vorni za zločine bit će kažnjeni. Osnivanje Suda (Sud je osno-
van rezolucijom Vijeća sigurnosti 827, 25. svibnja 1993.) ulije-
valo je kakvu-takvu nadu da će počinitelje i naredbodavce naj-
težih zločina sustići kazna. Gledano iz pragmatičnijeg kuta: oni
koji se najbolje pozicioniraju u Sudu dobili su moćno sredstvo
političkog upravljanja regijom najmanje desetak godina nakon
rata. Uz to, na jednom vrlo ograničenom uzorku pomalo egzo-
tičnih i potpuno nebitnih likova s Balkana uvježbat će i ispitati
mogućnosti međunarodnoga kaznenog sudovanja. Čim je re-
zolucija izglasana počela je trka država za utjecaj i nadzor nad
Sudom. Činilo se da će Francuska biti najbrža. Vrsni francuski
međunarodni pravnik Alain Pellet dao je pečat nacrtu Statuta
koji je grupa pravnih stručnjaka pripremala za Vijeće sigurno-
266
sti. Sud bi bio zasnovan na europskom kontinentalnom pravu..
a njega karakterizira kratak, čvrst i pregledan dokazni POStU-
pak. Izgledalo je to primjereno i s obzirom na to da se slična
procedura primjenjuje u državama iz kojih dolaze budući optu-
ženici. A i rat se vodio u Europi, zar ne? »A onda su dan prije
usvajanja Statuta američki pravnici uništili sve što smo dotad
napravili«, ispričao je nekoliko godina poslije profesor Pellet,
još uvijek žaleći za propuštenom prilikom.
Prvi suci Međunarodnog kaznenog suda izradili su Pravila
postupka, ali procedura je već bila zadana Statutom. »Tako
smo dobili jedan sustav 'a la americaine' , u kojem dominira an- f'
glosaksonska krivična procedura s pasivnom ulogom sudaca i ;f
velikim ovlastima tužitelja. Osobno nisam sklon takvom susta-
vu. Osobito ne na međunarodnom planu, jer nalazim ga pre-
teškim, a pravdu presporom, preskupom i nepravednom« (Ve-
černji list, 21. lipnja 1997.), prokomentirao je proceduru novo-
ga Suda jedan od njegovih prvih sudaca Georges Abi-Saab, koji
je dao ostavku prije isteka mandata. (G. Abi-Saab, podrijetlom
Egipćanin, profesor je međunarodnog prava na Institutu za vi-
soke međunarodne studije u Ženevi.)
Podjela moći u Sudu zapravo prati podjelu moći u UN-u.
Skupština UN-a bira suce koje predlažu države, a koji prema
Abi-Saabu »imaju ovlasti sudaca na nogometnoj utakmici« -
gledaju da li tužitelj i obrana igraju po pravilima i sami ne mogu
utjecati na igru. A tužitelja, koji diktira politiku Suda i u čijem
je Uredu koncentrirana moć, imenuje Vijeće sigurnosti. Iza-
bralo je južnoafričkog borca protiv apartheida Richarda Gold-
stonea. Njegov zamjenik, Australac Graham Blewitt, koji se u
prethodnoj karijeri bavio potragom za ustaškim zločincima u
Australiji, već je bio tamo. U ekipiranju tužiteljstva mogla se ra-
zabrati ova formula: Britanija plus bivše kolonije. Europa je iz-
gubila ulogu (i) u Sudu sa sjedištem u nizozemskom Haagu,
koji u državama bivše Jugoslavije odmila zovu Haški sud.
267
 Početke rada Haškog suda obilježila je posvemašnja impro-
vizacija. I ukupno ozračje baš nije podsjećalo na ozbiljnu insti-
tuciju međunarodne pravde. Svoj prepoznatljivi pečat Sudu u
začecima dale su dame.
Američku sutkinju Gabrielle Kirk McDonald prvi su suci
Međunarodnoga kaznenog suda gledali istodobno sa simpati-
jama i s visine. Nekoliko predstavnika elite međunarodnoprav­
ničkog ceha, koji su u prvome mandatu izabrani za suce i koji su
radili na pravilima postupka, doživljavali su Gaby, sutkinju iz
Teksasa, kao neurokirurzi liječnicu opće prakse kad je o profe-
sionalnim kompetencijama riječ. »Jednom sam joj rekao: '-
Gaby, ali nikad ne smiješ zaboraviti da si sutkinja Međunarod­
nog suda, da radiš s državama', na što je ona bez dileme odgovo-
rila: 'Ja sam samo sutkinja', povjerio je kasnije, s dozom užasa,
jedan od sudaca (povjerljivi intervju - op. a.) koji joj je nasto-
jao skrenuti pozornost na suverenitet država, komunikaciju
prema njima sukladnu dotadašnjem državnom pravu. Među­
tim, McDonald je bila neposredna, samopouzdana Amerikan-
ka, koja je prije dolaska u Haag bila srčani borac za prava ame-
ričkih Crnaca, postala je -kao prva žena crnkinja - sutki-
njom Saveznog suda u Teksasu i nije se zaustavljala pred kon-
vencijama međunarodnog prava. I ne konzultiravši se sa svojim
, kolegama sucima, upotrijebila je američki instrument sub poe-
na, naloga pod prijetnjom kazne, u Međunarodnom sudu, po-
zvavši njome hrvatskoga ministra obrane Šuška da u funkciji
svjedoka donese tražene dokumente. Međunarodni su pravnici
ostali zatečeni upotrebom »lokalnoga pravnog instrumenta« od
strane Međunarodnog suda. Rasprava, pred Žalbenim vijećem,
koju je potaknula Hrvatska, nije dala zeleno svjetlo nalogu pod
prijetnjom kazne za državne dužnosnike u Međunarodnom
sudu. Ali, isti je sadržaj prepakiran u obvezujući nalog, a kazna
u pritužbu zbog nesuradnje Vijeću sigurnosti. To je za države
272
bio ekvivalent kazni, ali su ipak glavni tužitelj i predsjednik
Suda morali biti oprezniji te pažljivije osluhnuti političko bilo
država članica Vijeća sigurnosti. McDonald je istinske proble-
me dostave tražene dokumentacije Sudu, odnosno tužiteljstvu,
rješavala instrumentima koje je poznavala, ne mareći puno ni
za granice ni za međunarodno pravo. Promovirala je ideje pre-
ma kojima bi radi efikasnosti Suda trebalo sucima dati veće
ovlasti kako bi svoje reakcije mogli prilagoditi potrebama situa-
cije. Europski profesori prava užasavali su se nad tim idejama.
Kome bi od njih moglo pasti na pamet tražiti za suca ad hoc za-
konodavne ovlasti, jer o tome se radilo? Nikomu, naravno! Ali,
svi su uglavnom šutjeli, iz dubokog respekta prema dolaru, ču­
deći se potiho, iza leđa, kako to McDonald zamišlja Sud. Kad
su suci birali novog predsjednika Suda, prethodni predsjednik,
vrsni talijanski međunarodni pravnik Antonio Cassese, predlo-
žio je McDonald kao jedinog kandidata i u studenome 1997.
izabrana je jednoglasno za predsjednicu. »Sutkinja McDonald I'~t:~
za mene predstavlja ono najbolje što Amerika može ponuditi«, l';!
komplimentirao je javno Cassese. Može to netko poslije tuma-
I
čiti i kao kompliment staroga europskog cinika, no bio je to još
jednom klasični odnos Europa-SAD, naoko na detalju: Euro-
pa je mudrovala, podsmjehivala se i ostajala izvan igre, a SAD
su stvarale pravila i djelovale. I, naposljetku, McDonald uistinu
j
nije marila za međunarodno pravo, brkala je čak u sudskim od- ,1
~
lukama SPRJ i SRJ, kao - slovo više ili manje, ali imala je isku-
,l
stva u vođenju kaznenog postupka, radila je prethodno s uboji- j
cama i poštivala je činjenične dokaze. Mnogo više nego neki vr-
sni međunarodni pravnici. ,j
i;r
. ,;t
Cynthia Sinatra bila je najdojmljivija među braniteljima u
prvom razdoblju Haškoga suda. Motivi zbog kojih je stavila
svoje ime na listu službenih odvjetnika Suda bili su paradigma-
tični. Poželjela je »biti dio nove ere humanitarnog prava, pri-
273
je SAD, koji ju je legalizacijom Republike Srpske propustio su- BILJEŠKA O AUTORICI
očiti s ratnim porazom velikosrpske koncepcije i tako stvoriti
temelj za izgradnju moderne Srbije. Kada će Kosovo postati dr-
žava, tek je pitanje vremena i izvedbe.
BiH je međunarodni protektorat koji se formalno zove drža-
va, ali sporo napreduje u tome smjeru. Dok je tamo NATO,
neće biti rata, ali pitanje je kada će i hoće li biti države. Četiri do
pet vikenda u godini britanski i američki specijalci održavaju u
Republici Srpskoj vježbu lova na Radovana Karadžića. Ratko
Mladić je, prema njihovim informacijama, u Srbiji pa nema
vježbi.
Makedonija sa strepnjom čeka rasplet u Srbiji, odnosno osa-
Od 1992. godine Višnja Starešina pratila je međunarodno
mostaljenje Kosova, jer strahuje od odcjepljenja teritorija s al-
upravljanje krizom u Hrvatskoj i BiH - kao dopisnica Večer­
banskom većinom i gubitka države. Albanci se pak tome nada-
njeg lista s Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji u
ju. No, i jedni i drugi znaju da odluka neće biti njihova. Bit će
Ženevi i, prema potrebi, posebna izvjestiteljica sa značajnijih
to još dugo laboratorij, ali sve manje zanimljiv. Možda s nešto
međunarodnih skupova koji su se bavili tom temom. Posebno
pucnjave, ali bez ozbiljnog rata. I možda tek da se, ubiranome
je pratila rad Međunarodnogakaznenog suda u Haagu u prvim
trenutku, opet pokaže Europi kako nije u stanju upravljati ni
godinama njegova postojanja. Dvadesetogodišnju novinarsku
ugašeno m krizom.
karijeru vezala je za Večernji list, u kojem je od 1994. godine -
bila stalna kolumnistica, vanjskopolitička komentatorica, ured-
nica vanjske politike i zamjenica glavne urednice. Njezin profe-
sionalni interes bio je u posljednjih desetak godina usredotočen
na međunarodnu politiku prema područjU bivše Jugoslavije,
poglavito prema Hrvatskoj. Ovo joj je prva knjiga.

290 291
 BILJEŠKA O PISCU PREDGOVORA KAZALO

Predgovor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
Riječ autora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12

Raspad Jugoslavije, rat i međunarodno priznanje novih država

odveli su 1992. godine mladoga njujorškog bankara Vitomira Uvod u laboratorij . . . . . . . . . . . . 15
Milesa Raguža u diplomaciju. Najprije se pridružuje Muhame- Europska trojka za proturatno djelovanje 25
du Šaćirbeju i Misiji BiH pri UN-u u New Yorku, potom radi EZ i KESS u misiji promatranja . . 39
u Hrvatskoj misiji pri UN-u u New Yorku, a diplomatsku kari- EZ - zajednica podijeljenih država . . . 49
jeru nastavlja (i završava) kao veleposlanik BiH pri NATO-u u Hrvatska u zrcalu . . . . . . . . . . . . 66
Bruxellesu. Od 2000. godine je bankar u Austriji. Povremeno UN preuzima krizu - Britanija pobijedila Europu 82
piše vanjskopolitičke kolumne za »Wall Street Journal«. Rat u BiH - »Ambulante« dolaze . . . . . . . . . 99
Likovi mirovne sapunice . . . . . . . . . 117
Owen u akciji: »The devil is in detail« . . . 132
UN u Hrvatskoj - Taoci bosanskoga rata 157
Ratnici iz press-bara . . 169
Put u američki mir . . . 182
SAD privode saveznike . 198
Godina raspleta. . . . 221
Konačni obračun. . . 244
Pravda iz laboratorija. 266
Epilo"g . 286

Bilješka o autorici. . . . .. . . .. 291

Bilješka o piscu predgovora. .... 292

2 9 2 . 293