NE ŽALIM NI ZBOG ČEGA, dokumentarni, 2016, redateljica: Lucija Strugar

- početak: neprizorna glazba -- Edit Piaf koja pjeva da ne žali ni za čim → leitmotiv → javlja se u točno
određenim trenucima kada opisuje velimirovu osobnost, čvrstinu, to da ne žali ni za čime u svome
životu -- također, dodatno osim karaktera protagonist, pojačava i naslov filma i s njime čini jednu
zaokruženost cjeline

- prvi kadar: sjena osobe koja pleše, ženska plesna haljina → poigravanje sjenom i horizontom
očekivanja gledatelja

- prikazivanje kretanje lika, ali iz daljeg (polutotal dvorane), i kreće Velimirova naracija → muški glas

- par kadrova kasnije: Velimirovo lice kada pleše → definiranje lika kao plesača kojeg umjetnost
obilježava

- rez: natpis filma pa switch -- vidimo Velimira kako se kreće po manjem dalmatinskom mjestu - nije
bitno kojem jer predstavlja malu i krutu sredinu gdje god bila

- zatim Velimir govori o sebi -- kada govori o svojoj intimi (seksualnosti, pronalasku partnera i sl.)
prevladavaju krupni, blizi i polublizi kadrovi jer se gledatelju prenosi Velimirova iskrenost te se tako
gledatelju lakše poistovjetiti s njime -- Velimir ostavlja dojam smirenosti i prihvaćanja sebe

- dokumentiraju se prizori iz svakodnevnog života

- u nekim kadrovima Velimir hoda Komižom u svakodnevnoj odjeći, a u drugim kadrovima hoda u
svojoj plesnoj haljini -- spajanje dviju priča / dvaju njegova identiteta → postupak rekonstrukcije u
dokumentarnom filmu: rekonstruira se moguća scena koja se odvila prije | svjesno odabran i
snimljen prizor kojim se naglašava kontrast i reakcija sredine na muškarca koji nosi žensku odjeću
(kada mu u sret dolazi skupina muškaraca ili časna sestra)

- seksualnost nije jedino na čemu Velimir gradi svoj identitet - svjestan je da je sin, Hrvat,
Dalmatinac, plesač, umjetnik… → dovoljno je svjestan svega toga da ne misli ni šutjeti , samosvjesna
i izgrađena osoba

- nekoliko je tematskih linija u filmu: umjetnost i kreativnost u kojima se protagonist pronalazi,

različitost i prihvaćanje Drugog i drugačijeg, identitet i njegova izgradnja koja je sama po sebi teška

- Velimir je umjetnik, sanjar, iskren, pronalazi se u kreativnosti, ali je i svjestan da je drugačiji, iskreno
progovara o problemima koje je imao, ali i koje bi mogao imati

- reportaža -- podvrsta dokumentarnog filma, klasičan princip intervjua s maknutim pitanjima

- nije biografski film jer je prešturo, iznosi se samo jedan segment Velimirova svijeta

- Velimir - glavni lik, protagonist koji priča svoju priču u 1. licu tehnikom voiceover preko opisnih
kadrova, ali ne gledamo iz njegovog lika (njegove subjektivne kadrove), nego je on u svakom kadru

- završetak: prizor u autobusu → naglašava se da je i dalje na putu ostvarivanja sreće i sebe