I.

KOLO 'Nakladnidki proiekt: Verbum croaticum

Z. Mrkonji6, II. Pejakovid, n. Skuncs Glavni urednik: ANTE SELAK
NASA LIUBAVNICA'I'I,NPNJA
Antologija hrvatskih pjcsumu u prozi
Gordana BcniC:'l'ltA(i MOlll.l I i
Lilijana DomiC: Pl,n l'ONOV'l'lfOKt,'l'
Tonko Marocvi6: SONI il'Nn S'l'ltt,KA
Tondi Pctru.sov Mttrr,rvid: .lolt I'J llol .Nl('l
Pavao Pavlidid: PITOLAZNA SOIIA
Kruno Quicn: S'l'll IOVI NA S'l'AlflNSKt,
Andriana $kuncu: KOIUJIiN Zll) Ktllt.lA
Antun Soljan: Plr,osl,o NlisvllsltNo vl(l,ll!Mltr
Anka Zagu: GUnll, lrosN^ Ztvcf ttUtl

II. KOLO
Netla Mirancla lllulcviCr Pl,l,S NA PliPlil,t,
Dubravko l)cloni: lll,tjl () SVJl{l'l,o
Branirnir Donat: ZIlll.lSKl .,nl)l
Danijol Dragojcvi4: ZV.l I ZI)AltNl('A
DraZcn Katunarid: CltKVA, tJt,l('l\. Z(X)l I)$Kl
VRT
Krelimir Kosi6: NAKOVANJ
Sanja lowcnlid: SKI{I,lilNli'l'KANlNlt
Nikola Milidcvid: P.ll iSMl i lZ'lISlNl l
Milan Mili5i6: l]U iPl iltl iN.l I i
Iliblioteke
Larko Paitt AUIfn Kairos UdZbenici i prirutnici Interpretacije i ogledi

J<rzikoslovlj e lzabtana i sabrana diela

Mile StojiC: l-lBltlil() ZA SVll{Al,t, I Posebna izdania
STIIOJNICU
P.,,nit,vi Izlori Antologije
Bibliotel<a KAIROS - II kolo

D A EL
N
Urednici DRAGOJEVIC
ZVOMMIR MRKONJIE
HRVOJE PEJAKOVIc
ANDRIANA SKUNCA
ANITA $tflc $nrina urednica)
Al)EZDARNICA
Grafifku urednica
SAI{.IA BABIC
l

O llrvatska sveuiili5na naklada, Zagreb, t994.

Nacionalna i weudili5na biblioteka, Zagreb

CIP - Katalogizacija u publikaciji

886.2-1

DRAGOJEVIC, Danijel
7-vlezdarnica/ Danijel Dragojevii. - Zagreb: Hrvatska weudilisna naklada,
1gg4. - L44 str. ; 20 cm. - (Biblioteka Kairos; kolo 2) (Nakladnidki projekt
Vcrbum croaticum)

Stihovi.
IIRVATS KA
ISBN 953-169-034-0
svEuCtrtSN,r
NAKLADA

940607065 Zagreb,1994.
 Jutarnji trg

#,$0N

ODLAZAK U PARK
U meni se ljulja kao za nevremena.
Moram se prikupiti- Svakako se moram
prikupiti. Ona ima dva velika oka
koja me tri godine prije nisu
gledala. BoZe moj, gleda me!
Istina je, ja sam njezin otac,
drZim je za ruku i kredem s njom
prema parku. Ako me Pitd ne5to
znam Sto 1ukazati, sve 5to se
pojavljuje susreo sam ve6 mnogo puta.
Zram Sto traii od ovog jutra,
od ulice, parka, od mene koji je
dfiimza ruku i njezin sam otac.
Moram sve drZati u ravnoteZi.
Ne smijem se zabuniti.
Moram pokazati da vjerujem
u ulicu, dobru prijateljicu svaEega.
Svaka swar je na svome mjestu
koje je njeno mjesto. I ja sam
s oblikom koji je moj oblik,
moje znanje, vlasni5tvo, uvjerenje.
Nisam madka, nisam nesretan
ili kaktus. Koga poznam toga
I
u velikoj su neprilici.
Ni ja njih ne zovem, samo otvaram
usta i ispu5tam laZan glas.
i"'Kada je ona pokraj mene
: ljubazan sam s njima,
,'. "*ao na nekoj svedanosti.
A ako kriknem nehotiino?
Ne, ne6u. Dobro sam odjeven,
,,, rqam novca za Eolidleilu; gcwoiim tiho,-
stavtjam toike i zareze gdje treba.
Jatam pametan, Eitam knjige,
puno knjiga. Sve je u redu.
Dode li mi da se izvaljam Po zemlji
samo iu je pogledati, Pogladiti
joj kosu, nasmijati se,
i neiu to uEiniti.
Ljubav odrLava oblik, zna se.
eitav svijet, tu mislim i na
njezine prijatelje mrave,
bit 6e zadovoljan sa mnom-
Bit 6e to zasigurno jo5 jedan
relativno sretan dan.
196i -198i.

ii
ll
pozdravljam, druge ne.
Ne smijem glavu zariti u dlanove.
Tada mi u glavi Sumi ki5a
ili svijetom trde samo miSevi.
Dignut 6u glavu. Mogla bi oPaziti
kako se u meni ljulja rodenje,
ditava Kordula. Mogla bi oPaziti
da nemam imena. Ako me iele z.tati
l
Bog, ljudi, Zivotinje, stvari
I
 Ne smijem higratisveta3tvo i kraljevanje,
GRAD prigodu i rizik. NeSto se zbiva Sto sam
8"tuo i nisam dgkp, Sto sam vidio i.nisam
vidio: ritam pronliene stvara oko predmeta
i tijela prazninu;u njoj su oni radosni,
kao da su nevi{ljivi-
BojaZljiv je sveti Vlaho s gradom u ruci.
Ja Dubrovnik odmah stavljam na glavu,
kao krunu. Gore, na mojoj glavi, hodaju
zlatari, Gunduli6 i ja u svako doba.
Na Stradunu je mnoSwo svijeta, 6uju se
diope, tuku zelenci, netko pjeva.

Da ne dode do zbrke, bistra sam pogleda,

odmjerene namjere i kretnje,
redenica koju govorim mirna je.
Moram biti paZljiv, duvati grad na svojoj glavil
Ako nesmotreno zatresem glavom potres ie L520,
ako budno mislim vru6ina je, uzdasi.
Ne, ne smijem poludjeti, ni naglo oglupaviti.
Samo mala nepaZnja, bijes, osjeiaj vaZnosti
i vei sudar, poi.ari i nevolje swda po gradu.

. Ovo ljeto velike vreve, bude li sreCe,

imogloUibitivjqib.alz.tfi p,,,,,,,,,,,,,,,,,.p,p.aqf
nppti,
nakon toliko smrvljenih stoljeCa i dana
grad i ja mogli bismo napokon odahnuti.
Velika, stara osveta (osveta sunca sjeni,
kamena koraku, akcije misli, novca jutru,
tijela tijelu, rijedi rijelima) mogla bi,
ako niSta drugo, biti nadzirana.

S krunom od grada na glavi red je da kaZem

zbogom govorljivosti i svakoj teljiza
uniStenjem. Otvorena su vrata od Pila
i vrata od Ploda, do5ao je autobus iz Lapada,
brodovi su na pudini, svjetlost je na svakoj
sWari: da li je ona taj tajni znak?

L0 11
DANCE UIGRAVANTE

\
Gledam s Graca (nagnut nad provaliju, Znam taj po{oZaj glave iz. kojeg se gledaju
neprestano nagnut) ono Sto se stere gornji dijelovi zgrada Sto ih stanovnici
ispred mene. Gledano se razmje5ta, grada nii<ada ne vide. Leljanuloge stranca
oko ne5to skriva, oko ne5to otkriva, i volje za putovanjem, ditav dan u Ilici
jedno oko lovi drugo oko mijenjajuii
dtilem glaw. To je zaista ne5to drugo od
centar i granicu. Prostor se, kada poznatoga oku: tako se valjda postaje ptica
je ve6 tu, Zeli domisliti,'zatvoriti.
selica. Noge odjednom ne prate glavu, gube
S lijeve strane je groblje, odavno
sigurnost. Svijet se vrti od upada neba.
zatravu i gu5terice, s desne Zenski
samostan (mlada dasna upravo kupi Na podetku sam iznenaden Sto mi je jezik
osu5eno rublje) i da bi do5ao do mora
poznat, ali ako pozornije slu5am vidim da
i u5ao medu kupade pogled se spu5ta sam se prevario. Znam rijedi ali ne i smisao,
izmedu ivaie na sundanom kantaru
ne i ditave redenice. Nisam naudio a vei
jedno i drugo, ali samo trenutak
zaboravljam. Ako mi se netko obrati, Sto
i bez ishoda, jer prije negoli sam
se sna5ao ispred svega je krenula
iu reii? Ne, ne znam dija je ono konjanidka
pudina, more je samo na podetku more, figura, nepoznata su mi imena iz naziva ulica.
kasnije pouzdano nadin da se njime
Nesiguran sam na >>zebri<.. Moje cipele udaraju
krene i sve zaboravi. Mnogo prije
meni nepoznatim zvukom. Smije5na historija.
bijele linije u daljini, mrtvi su
vee blaLeni, dasnama su usli5ane molitve, U dijoj sam zemlji? Neki dudni ljudi izlaze iz
a kupad koji je skodio u more nije ku6a, ulaze u ku6e. Svi ne5to nose u rukama,
viSe poielio da se pojavi na povr5ini. kao da su oni to Sto drZe. I diSu. eituro
Obilno se nebo, silno se wjetlo vrijeme diSu. Oti5ao sam sjetiti se i zaboraviti.
spustilo medu mrtve, Zive, stabla Je li to ovdje? Ali ni tamo nisam bio koliko sam
i raslinje s porukom sWaranja mogao biti vodoravan, okomit, glasan i raznobojan.
i posljednjeg dana u istom trenutku. Nisam.
Glavne strane svijeta dogovorile su se
da izgybe-osobine i da tako ujednadene
i mirne ne kaZu niSta o svojoj tajni.
Ne, nidega nije bilo. Prije nego Sto
sam se snaSao sve Sto sam vidio vratilo
se negdje. Kada budem jednom oti5ao
nikada to neiu mo6i nazvati uspomenom.

12
 smiruje na jednoj strani, odi otvaraju i on gleda.
JUTARNJI TRG Ona moZda mislj, to je bila pudina.
To sam mogao ive odjednom posj,edovati, moZda misli on
s ditavim trgom u glavi.

Isti das kada su zaili za ugao

Juder je ovdje na trgu trg se posve smiri, Prazan,
neki dovjek vikao kao da ih nije ni bilo.
i traZio da ga se sluSa, Dijagonalna kompozicija je odsvirana,
a danas ga nema i kao da ga i Sjene su nestale.
nikada nije ni bilo. U jutarnju svjeZinu :ulazi zla(asti zrak
spreman za ne5to, za sve spreman-
Lijepa je osobina prostora, moZda najljepSa, Sada trg, kao svaki otvoreni cvijet,
da u njemu poslije dogadaja ne ostaje ni5ta gleda u nebo, odakle je
i da, kada sve prode, traje u ovaj grad i doiao.
netaknut, dist i radostan. .l
r ,(r.1i
i\
t .,i

Sada, a ljetno je jutro, oko devet sati, preko

trga u dijagonali prolazi mlada lena i vude djedaliia.
Odito, on bi natrag ili negdje u stranu, i tu namjeru
smjesta u noge. Njezina glava u zraku, sa Se5irom
i cvijetom na njemu, kao da ide za vlastitim mirisom,
a dolje joj ruka vuie i nateLe d.iedakow ruku,
i te dvije ruke dini se postaju pomidni centar trga.
Ispred njih jedan golub doleti i odleti. Djedak ga
ne gleda, on ima izuzetno povjerenje u tlo. Ono mu
tzvraia koliko moZe, ipak ne dovoljno. Ona mu ne5to kaZe,
on okre6e glavu na drugu stranu, ne nalazi niSta
Sto bi ga ohrabrilo. Ona je dohvatila liniju, on Zelju
da izmakne ruci i njezinom dalekom nepoznatom cilju.
I tako to traje, djedaku se dini vjednost.
Onda, ona usitnjava korake, usporava.
Trebalo je pro6i trg, ne stati ni trenutka
s tom rukom u ruci, rukom koja bi slobodno
zalepr5ala ispuStajuii suspregnuti krik.
Polako kako prilaze ulici i on osjeia da je na kraju
prostranoga trga, njegova ruka popuBta, kosa mu se

l4 15
LICE U BITESU JEDNO DOBA

Ubacuje netko, a to nisam ja, Leton

Evo kako nestaje, kako se razilaze crte,
u automat i pita gdje si. Tir sam,
spajaju nos, usta i odi, evo kako poZar
netko odgovara. Gdje je to tu sam?
nadolazi u glavu, a ona se pali, rasprskava
Kro5nja se na trgu otvorila lii6u
kao iznenadno i potpuno samoubojstvo
i vrapcima, konobar stoji na vratima
cvijeta usred daleke, zanosne praSume:
'vtzetno lice u bijesu. kavane s ubrusom Preko ruke.

Najprije slijepo kao i svako drugo, a onda
jo5 jednom slijepo, odlazi od zemlje koja
ga je odbacila i ono se otisnulo negdje
daleko, negdje visoko, negdje nigdje,
otkupljeno drugim dalekoseZnim sljepilom
koje se zaboravlja i istrdava ispred svetih
knjiga, mudra Livota, razloga, vjere i cilja:
wjetle6e lice u bijesu.
Kada pogled krene (tu sam) i skupi sve
Sto se skupiti moZe, dak i aruk atollLa,
odjednom bljesne ne5to, neki znak.
Pogled, sjajna BoZja lukavost, traZi
glas, glas muziku, muzika zaborav
koji bi bio podetak. Ne, ni Poslije
toliko slika i detalja, premjeStanja
naravi nisrno se izlijedili od svega.

To dijete do5lo iz vremena prije rodenja, U distim daljinama nebo se mijenja,

mimo svake majke, ravno u Lellu za krilima,
pandiama, repom i malo ognja deka smije5nog
Jurja u kidenu oklopu bez ustiju i spola,
tih ranjavih i i5iezavajuiih mjesta koja hvata
i gubi, gubi i hvata, o kojima jedino misli:
sveto lice u bijesu.
trajno iz njega dolazi vjera i smisao,
iz njega najezda radosti (tu sam),
'povjerenje koje je darovala milost.
Dugo skrivena misao postaje wiiezda
(tu sam), ne5to se golemo odlama,
'kao da je kraj svijeta blizu.

U silnoj vrtnji koja saZEe sebe (kao Sto to

dini vatra iza koje ostaje samo suha bistrina,
kao Sto to Eini rvijezda koja je jednom bila ovdje,
imala isti zanos za vremenom bez prostora,
za prostorom bez vremena, nade i sjedanja)
ono govori kako je goriti u imenu i srediSnjem
zadovoljstvu bilo kada, na bilo kom mjestu
i biti izvan broja, izvan rijedi i nadina:
lijepo lice u bijesu.

17
L6

SVAKOG TRENUTKA
Svakog trenutka kada sam slobodan i spremam se
da predahnem, moja mati Zeli pisati pjesme.
Po Eitav dan navaljuje. Ne6u zapisivati tvoje
I
pogled - ne znam toino. Iako govori iz daleka
bni ne Zeli u pro5lost, iako u pro5losti
ona gleda kako se veslo diie iz mora i s njega
se cijiOi kap po kap, pa kaLe i to zapiSi.
Ja bih joj rekao, kao Sto je ona meni
uobiiavala re6i >Idi ku6i, smiri se i odmori<<,
da znam kakva je i gdjele ta ku6a i da li
u njezinoj blizini postoji stablo, a na.
stablu mala, makar i sasvim mala ptica

budalaitine. Kada te vei nema iskoristi to,

koja jutrom pieva.lza njezinih rijedi
I

l
neka te nema, tanji daljinu. Ona se ne da,
nejasno je to gdie i ovdje i tamo, i ne znam
kao netko tko vre6ama puni kamion, tako slaZe
it Sto ja tu mogu. Kada se spusti veder,. -
rijedi: sljepilo podrZavano mudnim radom.
I
s malo preostale budnosti, moZda vei i u snu,
Neiu, ne DoBu, kaZem. Ne slu5a ona, nema ja samo palim svije6u.
milosti. Iz daljine diktira brdo po brdo,
sva brda koja je tabanima nakupila dok je
nekada hodala rasporeduje u govor.
Moja ruka jedva adrtava njeno razmi5ljanje
pomoiu zemlji5ta, drago svakoj vo6ki pa i
pEelama. Kako daljina na kojoj se nalazi
nije udinila da bar malo poleti i da se
ne hvata kao sila teLaza svaku stvar,
mislim ali joj ne kaiem. Joi za Livota,
kako ne bi palo, podupirala je sve Sto je.
gledala; ali sve je.,ipak padalo i kod nje
aazwalo dtrah, mrlnju.i na kraju prazninu.
Zar teLina, uteg mase, uteg rijedi, uteg
sje6anja nikada ng prestaju. To je kao brod
koji odlazi i vuie sa soborn more zajedno
sa svime Sto se oduvijek ndlazi u njemu.
Odmori se malo, dobra moja, sada kada je
prestalo srce. ftna valjda neka pukotina
kroz koju se moZe 'naciu smrt koja nije
luda, u kojoj se ne ruSi, ne gradi, ne govori.
Ako treba, govori sa mnom, ne govori sama.
Ona ne odgovara. Njezine rijedi pristEu
sa svih strana, kao koraci slijepca traie
skloni5te, grob, mjesto za preobrazbu,

18
LISTOPAD MIESTO

On odbija piti iz prazne da5e. Jesam li tamo sim? Da, tamo sam sim'
Kao mukla Zivotinja stoji Jesam li tamo u dvoje? Da, tamo sam u dvoje'
i deka odozgo, todno toliko odozgo Jesam li tamo sa svima i sa wime Sto je tamo? Da, tamo sam
koliko je potrebno sjetnom stolu sa svima i sa svime Sto je tamo.
i jednoj Zarulji da po volji Jesam li tamo sa svima i sa wime iega tamo nema? Da, tamo sam
mijenjaju mjesta unutra i vani. sa svima i sa svime dega tamo nema'
Blago Sumu koji skuplja svemir Jesam li tamo kada me tamo nema? Da, tamo sam i kada me tamo nema.
i troSi ga uz stijenke Tamo je wjetlost kojom se hrani poEetak i svr5etak
gdje usklici wjetaju. u stablu, golubu, ku6ama, tlu, nebu, kipu, prolazniku
i meni. Tamo i ne znajudi kaZem hvala'
Glazba bi izbjegla svoju prirodu
i bila ulog u bilo demu,
broj raspukao u mnogo malih brojeva,
da opet bude glazba kada hade
iz radosne izdaje usred koje stoji.
Tako se Siri jesen i uvedava knjiga.
Svaki se list, i na jednoj i na
drugoj strani, puni Sarama
i svijetlim sjenama.

Vo6njak, gost u novom kraju,

uvodi tajne zanata,
izbija zlato gdje je
stajao trenutak Sutnje.
Moglo bi biti kazano ime
obasjano u daljini a sada je tu
u svim swarima Sto spavaju
i Eekaju iznenadni ias budenja.

20 21
Rosa sempervirens
I'ROZOR

Karla sam vittio da mi misli idu jednom prozoru

na zapad, krenuo sam na istok'
I llio sam Pokazati samostalnost,
lrtio sam se razlikovati od svojih misli,
krrda ih se ve6 nisam mogao osloboditi'
lili smo tako ditavo PoPodne,
rrroje misli i ja,
()nc na jednu, ja na drugu stranu,
smo se,
'rrlaljavali
.rne brzinom, ja Pomoiu osoba,
stvari i prizora na ulici.
l':rda se dogodilo ono Sto se uvijek dogada
k:rtla se upale prva wjetla i osjeti umor'
I liao sam u prvu telefonsku govornicu'
l)a li su tamo moje misli? Pitao sam'
l)n, ovdja.su. Sve? Sve.
I )olazim admah.
,'
,,f ,jl

25
AUTOBUS
[J autobusu, kao na Leonardovu zidu,
vreva i neodredenost uspokojavaju.
U razgovorima i pogledima netko 5ap6e:
Sto moZe5 zaboravi, koga si ubio ubio si,
bilo je davno, istrunulo je, nisi imao odi.
I ja mu vjerujem. Nebo prelazi u ulicu,
ulica u laveL, lavei u Zuto. MoZda netko
misli umjesto mene, a moZda i ne, kasno je.
Ni jedna misao ne6e preZivjeti.
Autobus ditav u BoZjem srcu
kao jesen u ki5nim kapima,
i sam BoZje srce, tude tik-tik-tik.
Kada zatvorim odi bliZi sam nedemu.
Sljepilo je vrlo pouzdano,
uvijek lagano pjevu5i.
26
ROSA SEMPERVIRENS
Kada se vratila rekla je: umorna sam'
ne znam Sto je bilo, sve prepiSi u disto'
Samo sam padala, stavljala se ispod
rla padnern na sebe, da se poklopim i uhvatim'
.ledva sam ostala na nogama'
Ova bijela vrata s plodicom Rosa sempervirens
rra koja sam Pokucala i u5la,
tla lije to moje novo ime i stan?
Vidim sve je Prazno,
ni slike, ni tepiha, a telefon zvoni'
Kada podignim slu5alicu Sto 6u re6i?
Koje ie mi biti Prve rijedi?
27
 USPOMENA KADA PROGOVOruM

LI lipnju li5ie je Zutilo Kada progovorim

i padalo. ludilo
Ne ozbiljno i ne svuda. hop-hop-hoP

Bio je to znak skaie iz rijeii u rijed

da je du5evna bolnica blizu. ismije se: vidi
Treba sti5ati korak. kako sam mu Pobjeglo-

Godi5nja doba nisu rasporedena dobro. A nije.

U daljini vidi se dovjek Ako ga zaLelim vratiti
s vojnidkom porcijom u ruci, za5utim

oSi5an kao tratindica kojoj su i ono mi dolazi

iiiupali latice. pod jezik
Malo krene na sigurno mjesto.

i pada natrag u biljku. '['amo miruje,

Ako gleda5, odmara se
to je neka druga religija, i ieka.

s toliko f)i'ostora Neka bude malo

da ga do rlana5njeg dana ilirsamo sa mnom,
neieS pretrdati. rrrislim.

29
28
DZEP I,:VO NECEGA

Za uvrijedena dovjeka l:vo nedega

do izuma fotoaparata rrsprkos Prostoru,
sa suncem na licu,
nikada nije doSlo,

T.rrworeno u dan-
nije moglo doii.
.lcrlan kos leti kroz Sumu
Kao ni za mistika
z.a svojim kljunom'
uostalom.

Srrma je zelena,
Na tom mjestu
kos je crn,
umjesto toga
stoji ludi diep kljun Zut.

bez podataka i namjere, I:vo visine,

wjetlo zraka koji sanja
opozvano i ugaleno. list po list,

U ludom dZepu granu po granu

jede se
i odjednom
sve.
kacla se stigne.

Razvij zastavu
pusti mene,
kaLe dlep

i ne otvara vrata.
 TAKO ,41,1 MRWI

To stoji. U stvari Ali, mrtvi o kojima govorim, i kojima

lyrvorim, nikacla nisu bili
rodeni
to ne stoji,
ni priie, ni sada.
samo se kaZe
lli sam zaboravio.
Lako medu njima biram roditelje'
tako.
O preclmetima, clakle, ne moram govoriti'
RavnoteZa pada
ni L tiku. Prostor je nastanjen sjenama'
i ne pada
samo sjenama- Ali nisam sigrrran,
nemam usPoredbe-
u drugi raspored.
Stoie6i tako stojim tako
Govorim o ladi? je tajna'
i gtldam izgubljen Se5ir u kojemu
u kojemu nema tajne,
Ne, o konopu.
u koji sam skodio i zasPao'
Ne, o odrazu ku6e

u mont.
Ne, o iovjeku,

njegovu pogledu.
Ne, o plavom.

Ne, o broju.
Ne, o nebu

tu, tamo
ili bilo gdje.

[,
*,'
$r::
Hl:..1
S:il
n

i4r',

i
t1.:

32
33
 I'ROROCANSTVO
PRESLIKARITA

jedanaest sati
l'roroianstvo kaZe: Ako ujutro oko
I sada je na tom mjestu plavetnilo neba' s llice ude5 u Oktogon,
stabla, poneki kos, iezeto s labudovima' kunovao ili ne kuPovao,
t"rif." , dj""orr, njigovana trava, tragovi bicikla' ,,,*,r1uo, i5ao brzo ili sPoro'
Preaio ni Podignut ni sPuSten, lrio zabrinut ili oPuSten,
upravo za korak, disanje, Pogle-g' z:rrnisljen ili bez misli,
fato ie bilo i Prije desetak godina ,,l,rzo 6eI se na6i na svijetlom i radosnom
trgl
kada iam Posljednji Put Prolazio od ranog jutra'
;;;;i;"1; iako 6e ti se udiniti' dekao
U ovom dasu Sovjek pruZa svoju desnu ruku
irpr"a sebe da viai Aa I je podela padati ki5a
mislim'
i[J" ,r", nije joS. eudna ustrajnost prostora'
prolazi pospanost.
eudan mir. kao da sam stvar kroz koju

34

KADA JE SVIJET IMAO DESET GODINA
Kada je svijet imao deset godina
bilo je lijepo biti svijet' Vjetar
je
puhao gap 3" htio. Savjetovali su.mu
hu gouJti kiatke redenice, kao brijeg'
iedlu uzbrdo, drugu nizbrdo, ni5ta na vrhtr'
io5 nisu kosti leptirice tro5ile misao'
Bilo ie dobro imati sljepilo svake stvari'
I tara
bezbioj sljepila u kojima bruto' neto
klompe'
stole ziruZeni kao svirala u drvu
36
.IESENSKI DAN
Jesenski je dan, vrijeme odekivane
nemo6i'
Owaraju se u ulicama podrumska okna'
tubacuju u mrak hrpe ugljena i -drva'
Cast toplini koja dolazi i odlazi!
su tokovi
Kada stvari idu svojim tokom, gdje
;;;;;k;"ima swari? Nezapaljena vatra gori
,,i ,nrrogi* ustima, njezin PePeo Pada'
I -astavice naPu5taju ditanke'
37
 .II'SENSKI DAN
KADA JE SVIJET IMAO DESET GODINA

Kada je svijet imao deset godina
bilo je lijepo biti svijet' Vjetar
je
nuhao sOiL ie htio. Savjetovali su mu
iu gouo'titiatke redenice, kao brijeg' vrhu'
iedlu uzbrdo, drugu nizbrdo, ni5ta na
ioS nisu kosti leptirice troSile misao'
Bilo ie dobro imati sljepilo svake stvari'
tara
bezbioi sliepila u kojima bruto, neto I
nemo6i'
Jesenski je dan, vrijeme oiekivane
Owurulu"s" u ulicama podrumska okna'
rrbacuju u mrak hrpe ugljena i -drva'
Cast toPlini koja dolazi i odlazi!
su tokovi
Katla stvari idu svojim tokom, gdje
gori
i gJ:" i"f..rima swari? Nezapaljena vatra
pada'
,li rn.rogi* ustima, njezin pepeo
ditanke'
I -astavice naPuStaju

stoje ziruZeni kao svirala u drvu klompe'

37
36

SAT
O, taj sat na mom stolu! Ide malo naprijed
ili malo natrag. Neprestano moram misliti
gdje sam, u kojem trenutku' Da ne bih zakasnio'
iosoo p.".uno, zabunio se, moram ukljuditi
radio, zvati telefonom'
Moj znanac se smije. Ima tako todnih satova (kaZe)'
moZe5 se za tren rije5iti svoje brige'
Ne kaZem mu ni5ta, Sutim. Ne znam da li bi
shvatio da taj tako todan, dobro dizajniran,
elektronidki, kvarcni ili nekakav drugadiji sat
nije moj. Da mu kaZem da sam se naudio brinuti
oko pogrelke, druZiti se s njom, voljeti je,
Sto bi kazao?
38
SES/R
Sto zavriava na obodu Se5ira?
Sto podinje na obodu Se5ira?
Putuje san suPtilnom crtom,
nroZda podetkom uspona, moLda provalije
i ne zni da li neki govor utvrduje
Sto oko ne vidi: vrtoglavicu,
prazninu u gregorijanskom kalendaru'
Utorak se Siri Po gradu,
utorak zvudna kolara'
39

BROJEVI
Tko ne bi Zalio brojeve.
Tako su nePorodni i disti.
Samuju u rljeijim biljeZnicama'
Pet i dva su seclam. Stoji dovjek
pred tim razonti,an i otreshrabren'
i'ro5li su ratovi, vode se ratovi,
odekuju se novi i drukdiji,
a pet i dva su sedam.
Cvijede u vazi vene,
starica je zaboravila kada je
rodenclan najmla<loj unudici,
a pet i dva su sedarn.
Pet i dva su sedam.
Pet i clva su sedam jabuka, govore djeci'
Djeca, medutim, znaju da tu o jabukama
ne moZe biti ni govora"
40
ISPOD ZIDA
Ispod zida raste mi kosa, buja,
avion leti. Tu gdje sam grijem mjesto
i ono mi vraiikao da me Zeli spaliti'
I-I takvom trenutku andeo pristupi Mariji
i ona rede to sam dekala'
I sada, historija je spremna, predvidena'
a ja diSem kao da nitko nikada nije disao'
flro moj" tijelo smatra za praznik2
Tlco je doSao na Proslavu? U ustima
koja drZim zatvorena da ie ono dime isku5avam
svijet dok sjedim isPod zida,
gclje mi raste kosa, buja'
4L
KROVOVI Cavrt

evo nekoga tko je dobronamjeran, davli na hrPi, badeni, ostavljeni,

Krovovi - glava poloZenih, oStrica izgubljenih malo
s BoZjim pogledom. Ni jednog prozora, dakle
plada, smijeha i Putenog uzdaha,
i rrut, a malo kojekuda. eav[ bez sjene'
sve pokriveno crijepom, ugodnim eavli u pogre5nom smjeru.
umornim pridjevima, sve skriveno JoS uvijek zajedno, jo5 uvijek ne davao
u blagost totala koji uvijek kojega udaraju, koji bi gradio,
u prvom dodiru nebo Pokloni radosno Prolazio t;ozztak i drvo'
zemlji iz dalekog sredi5ta. eavfi jo5 ne beskorisni, jo5 ne korisni'
To malo smrti, Cavli u kutu sobe-
malo smrti koju krov Poznaje
iznutra, kaZe oko bjeZedi u
tudi jezik, u samo sebe.

li

43
42
JUTARNII PROSTOR
Ja sam jutarnji prostor kojim plovi brod
s dugim dimom. Kaiem ja, a prostran sam, miran,
podjednako svuda i bolje bi bilo kazati l*istal
(kada sam ve6 iz buduinosti) nego traZiti ime.
Iz daljine krenuo sam s malo vjetra brisati rijed
po rijed, pro5ao sam ih tisuie do samo jedne
ukra5ene dimom. Ona sada radosno mjeri i
broji: jedan, dva, tri, detiri, pet, 5est, sedam,
osam, devet, deset, jedanaest, dvanaest,
plavi osmijeh je bijel.
44
KAKO SE ASPAVLIUJE KAMEN
Kako se uspavljuje kamen koji
pada kroz more, to si vidio?
Vidio si kako se ljulja, na dno se
spu5ta jednom Pa drugom stranom?
Vi<tio si kako taknuv5i dno
lagano takne i sebe
i u tom dasu zasPi?
45
DAR NA PUTU zu SEDAM

Na putu za sedam
Ima dana kacla se ne sjetim Boga-
treba ti pro6i jedan
To su najsretniji dani koje mi je Bog poklonio'
Tada obidno listam rjednik koji mi je uvijek pri ruci'
na putu za sedam
Ima divnih rijedi. Gotovo sve su divne'
treba ti proii dva
Neka silna trava koja nalikuje gradu,
moglo bi se re6i. I ja ulazim, lzlazim, gledam,
na putu za sedam
klili6em, ple5em, smijem se, pozdravljam
treba ti pro6i tri
i na kraju ne znam da li sam krtica
ili sam u5ao u podzemnu Zeljeznicu' na putu za sedam
treba ti pro6i detiri

na putu za sedam
treba ti proii pet

na putu za sedam
treba ti proii Sest

a kada si na putu za sedam

prolao jedan dva tri detiri pet Sest
i do5ao do sedam udinio si mnogo udinio si
sve Sto treba: mala je igra gotova: za sedam
si krenuo u sedam si do5ao: obraduj se
i reci: zdravo sedam!

47
46
Godina svjetlosti
GODINA SVJET'LOSTI

Koliko vremena, koliko sjaja!

Od z:rijezde posudim godinu wjetlosti, s njom hodam kroz
r.lan, ditav dan je dan, ja sam dan" Godina svjetlosti u orahu, u
pcelama. u meni" Odjednom prolirila se molitva do velike dalji
ne i vi5e se ne duje. Tlto se trvali nisko56u, daljinom mu polju-
bim rijedi, i on je stm.o davno darovani plamen, dist kao pode-
tak - njerntr se klanjam. Oboga6en zvijezdom ne mogu se
prevariti. Nosim kristal kao 5to drugi nose tugu. Razgara se grlo
livotinji, tvrdoia. stvari, ljetrulja lista. Dok sam leZao na zemtli,
sjena se dizala iz ugaiene lave, sada na vrhu, u blizini zvona, niti
sam rorlen, niti iu nestati. Krilata apstrakcija zablistala ie iznad
tlisanja i pjeva.

51
ZVIJEZDA JUTARNJA ZVIJEZDA MOzuRTOW GODINE

Pred jutro kroz zvudno prohodne zidove dujem, ne znam to- Netko se koristi sa mnom, Salje me
dno odakle (odozgo, odozdo, sa strane) plad novorodenog dje- tamo gdje se skupljaju sva dobra.
teta, fin, jasan i produljeno narastajuii, za koji znam da nije O moje obuhvatno, moje hlape6e druStvo,
znak gladi, bola, nego javlja: tu sam i tu je sa mnom sve joS ne-
vidljivo i tek zapodeto. tako sam ti zahvalan. Sve se vratilo
Sasvim bez pamtenja i datuma, kao da ga prvi put iujem, demu je i pripadalo, i sada,
pratim kako dolazi kroz jedan, drugi zid i sve zidove koji nikada gotovo bez iilega, sada smo sami,
nisu ni postojali: dodiruje meko6u brojeva i drZi u ruci, sti56uii
ih, sve glagole. jedva se razlikujuii. Nebom leti
A na nebu iznad prvog brijega treperi, otvara i zatvara svoju zvyezda, i polje bjeZi,
vatru, u potpunoj opultenosti, jedna mijezda istog parnog ime- kao glazba i vjetar utrkuju se.
na: dan je (iako ie u njemu postati nevidljiva) njezina budu6-
nost, noi je (iako nejasna) njezin uZitak. Ako to Sto nestaje, Sto ne prestaje
Vrti se plamen vani i unutra, sa svojom _napuitenom Zedi, odlaziti nije Bog, Sto je onda?
osjetljiv poput srca kojemu je i bol radost. Zarefu raznolikost Na vrhu distog ljeta na5a je pobuna
odabire prostor, malu stranputicu na nebu, vazda gore i vazda
dolje. joi samo daiak Sto ga wjetlost gasi.
ljepota se upravila Zeljom da rijedi "

otpodmu u zaboravljenom skladu.

'['ako se slavi rodenje koje na
poietku i kraju ima zvuk svega.
I,)vo, jo5 trenutak i vrijeme ie se

r;rsprostrti, vrijeme 6e se odmoriti

otl onoga Sto voli, onoga Sto se dogodilo
i ito ie se dogoditi odjednom.

52
53
ZVITEZDA BUBNTARA
ZVIJEZDA TAMNA

Ako dujem da neka z.tijezda tamni,

Pro5le godine,
ove godine,
dogodine -
udira bubnjar jednu za drugom svaku od godina
ravnomjerno i snaZno, 365 dana u udarcu,
svaki dan oznaden i jasan.
Kao slijepo oko sljepilom, godine se udaraju
vlastitim udarcima, zvuk raste, brojevi slaZu'
Pro5le godine,
ove godine,
dogodine -
pada ki5a kakvu domoroci ne Pamte.
Neiija te5ka tanad u5utkala je pse-
Ne oklijevaj! Nisi tu da vinu izmi5lja( kolulju'
Zvijezda u zamradenu umu broji jedan, dva, tri
i prestaje brojiti u izuzetnu paklu.
davno ili sada, odlazim tamo roditi se.
Kao misao Zednoga okredem se njoj,
tamnoj i dubokoj.
Pitam se gdje si, traZim njezinu sliku,
ostatak munje, iznenadnu rijed, okret;
svuda nastaju mali dZepovi mraka.
Naslonim glavu bilo gdje.
Roditi se ionako je provesti neko vrijeme
s nekim na kraju mutnoga uma.
L'ombra della sera, to 6e biti, s rukom
u ruci, najbolji dio na3ih dana u nastajanju,
nestajanju, nakon pri6e
u kojoj svaka rumena jabuka
prije ili kasnije bude pojedena.

Pro5le godine,
ove godine,
dogodine -
svakim udarcem godi5nja doba vraiaju se
svojim laZima. U njihovo zdravlje ofvoren prozor'
grUitot pamienja i krilati beskraj: tamna njeinost
s BoZjeg dlana. Napokon, to zvudanje
nikada neie biti neito drugo,
drugoga nema, nije ga bilo.

55
54
ZVIJEZDA TOPLINE ZVIJEZDA DARMANJA

Sva dugmad je zakopiana. Darovat 6e5 mi malo

Svi prilazi zatvoreni. od toga Sto si
Kako mora da je dobro isPod kaPuta- glinena Salica za daj
iz koje se dEe para,
Ona je samohodna pe6
6ije srce obrie tamnu toPlinu a ja iu tebi ne5to
s drugom tamnom toPlinom. time Sto te
gledam, dotidem
Oko nje se u molitvu zaoblio tvid. i divim ti se.
Samo je crnadkoj kraljici inijezdi dopu5teno
da sa sobom budu tako bliske. (Tako se, kao tamna tema u dZezu
koja okruglo obide predmet
i bogati se bojom, prostorom i sjenom,
u du5u vrada postojano slavlje.)

56 57
ZVIJEZDA KRALTICE ZVIJE ZDA TAM NO PUTE ZNTVE

Gledam na terasi, za drugim stolom,

Tamo gdje zlato otvara
mladu tamnoputu Zenu, kao neki lijepi
granicu zdravlju wjetlosti
nepoznati broj i mislim, kako se na
krenuo je blistavi krvotok
njezinu jeziku, u njezinoj zemlji,
za krunom kraljice.
a to je sada udaljenost od dva, tri metra,
Potomstvo je iza5lo
kaZe lipanj, mjesec koji je prije nekoliko
sa svih strana
dana podeo, koji je sada svuda oko nas
sve zaboraviti.
i u kojemu, nogom preko noge, i ona sjedi.
Na svodu ljeta nova sutrainjica.
Da li u njemu, u imenu toga mjeseca
na njezinu jeziku, takoder miriiu lipe
ili ne5to drugo, ili je u njemu ne5to
Sto meni u ovom dasu, dok je gledam
kako prinosi Salicu ustima, nije
ni na kraj pameti.
 ZVI]EZDA DVOJNA
ZVI.IEZDA DOLASKA

Bilo nas je dvoje,

U nepotkupljivu snu vedar dan i no6,
krenula je preZivjeli smo ratove,
bezazlena nidega se ne sjeiamo.
i dista
da stigne Pred jutro sastali smo se
prije dana. u jednoj rvii, moLda Lelji,
moZda zajednidkom zlatu,
nejasnoj vjeri, rijedi, pogledu,

moZda u nepristupadnom,
moZda nikada, moZda nigdje,
kao ruka koja dodiruje ruku,
kao svijet koji ne moZe bez sebe.

61
60
ZVIJEZDA GRANE ZVIJEZDA ZECA

Ja sam laka grana Jedan iz Sume, podivljao

s oblakom na vratu,
ja sam trista vrabaca
s jednim jedinim kapcima.
Moja me igra opaja,
sjaj se umnaia.
medu stihovima, gleda kako zec
bjeZi s lijeve na desnu stranu.
dekaj, da ti kaZem Sto diniS,
vite za njim. To nije od straha,
nije ni zbog gladi ili potomstva.
Ne dolazi5 ni iz pride koja te
smjestila u Sumu. O tvoje velike u5i!
Jednostavno, kao svetac u drugom Zivotu,
slidno zori, ti radosno trdiS, trdiS,
a za tobom stabla, jedno po jedno
i u skupinama.

62 63
ZVITEZDA PRASKA ZVIJEZDA USKLIKA

Prasak,
To Sto je zamamno kao poZar,
u vrijeme granja i ptica, to Sto je bistrooko kao munja,
gdje se skladi5ti nebo, to moLe biti zlato svih dana.
gdje ludilo sjaji gladno, radosno, glupo,
gdje vedrina zaboravlja druga mjesta.

64 65
ZVIJEZDA ZUTOG ZVIJEZDA NA VRATIMA

U Zutoj boji godini Popustili su Savovi na Skolskim vratima,

dugi dani. U Zutoj boji izletjele su pdele slidnog mjesta s malo praha
zlato slave, zrak.U Zutoj boji na krilima. Travanj. Prelirok odgovor onome
zaboravljeno, izgublj eno, vj edno, probude no, tko traii da se nr.edu glavama prepozna.
preporodeno, raskriljeno. U Zutoj boji ljubavna oporuka.

66 67
ZVI.I E Z DA M E S TROVI C EVA ZVIJEZDA PROZORSKA

Prije nekoliko godina kod Sire u izlogu Pogledam kroz prozor,

vidio sam MeStroviievu Zensku glavu
gotovo naravne velidine koja gleda u nebo.
Kiparev gornji pogled: imala je malo
polegle obrive i sitnicu upale odi,
izgledalo je kao da se moli ili sabire.
Bio sam zaboravio da se tako moZe gledati,
da se tako visoko moZe upraviti pogled.
Lijepo lice u tihu ushitu, malo u boli,
malo u radosti. Sve to u izlogu, ulici
gdje ljudi hodaju i gledaju ispred sebe
kao da se boje da 6e u neSto udariti.
Nebo je dakako bilo daleko i visoko,
ali su se plavetnilo i wjetlost vidjeli
na bronci 5to je zaboravila da je bronci.
Konadno Me5trovii, mislio sam, kome vrhovni
gledalac nije vlast, ni nebeska ni zemaljska.
ulica se, tako izgleda, malo udaljila.
Na drugoj strani vidim dvije breze,
djecu kako preskadu konop, crveni auto.
ObiIno je u ovakvim lipanjskim jutrima
i jedan kos,
ali ne vidim ga.
Svaka je stvar fiedna, druga, treia)
zaogrnuta suzdrZanom rado36u.
Na svijetlom mjestu, usred dana,
raste sjetno pouzdanje,
ulica ispunjava ulicu.
Ni5ta nije, kao i u predvorjima malih
wijezda, ni potrebno ni nepotrebno.

Znance i prijatelje koje sam susretao

vodio sam da vide to dudo, obilan dar.
Znao sam da 6e jednoga dana nestati u izloga,
da 6e otiii negdje, moLda blizu, moZda daleko,
moL<la u pro5lost, a moLda i u sada5njost
medu nas uzaludne i izgubljene.

68
69
ZVIJEZDA SUBOTNJA
Subota, evo subota.
IJ subotu je uvijek subota,
u subotu je svuda subota,
u subotu je svemu subota,
u subotu je subota.
Kako mora da je lijepo biti subota,
sve Sto se u njoj nade,
sve Sto u nju dode
u njoj je.
70
ZVIJEZDA SUSKANJA
Ako su u mraku kina
podeli SuSkati papiri bombona,
isprva oprezno a kasnije hrabrije,
malo je fabula na platnu
koje ne treba da budu napuitene.
To je najfinija vrsta zradnih Zivotinja (leptira)
izmi5ljena upravo u tom dasu.
Ne5to s unutra5nje strane glazbe.
To su mali duhovi sljepila, veseli i ohrabrujuii,
svaki das u opasnosti da nestanu,
da se izgube u mraku,
kao da ih nikada nije bilo.
7t
ZVIJEZDA IZNAD ZVIJEZDA BEZUTJESNA

Zavidim svom SeSiru, Masivan hrastov ormar

nikada nije bio na mojoj glavi. odjednom tu, pokraj,
U izlogu, u nekom katalogu obriem ga, iwan jezrka i uma.
prepravljam, Nadvisio je bolesti,
igram se s fino podstavljenom nutrinom, ditav Zivot.
dEem visoko u znak poltovanja Prazan iznutra,
i prepu5tam radosnoj misli, detvrtast,
vjetru. sa zvukom
ibez.
Tako izgleda.
Joi ima ugled (ovog i onog) spola
od prije nekoliko tisuia godina.
(Ali o tome ne5to kasnije.)

72 73
ZVIJEZDA POZDRAVA ZVIJEZDA IZ RIECNIKA

Talalao
je pas. flpotrebljavajuii ulicu, uzbrdicu i kudu
Sto je htjela zv4ezda, rjednik kaZe: Setajuii, 5e6uii,
gospodarica toga pozdrava? kretati se urnjerenom brzinom
radi odmora i razonode.
ZVIJEZDA PAPIRA
Tu je jedna disto prepisana na
bijelu papiru du5a ili jedina zbilja.
Praznik, djelatno dobro dovjeka.
Do5la je iz dubine i kao sreia
uskratila nam svoje ime.
76
ZVIJEZDA IGRE
I ja kao i drugi, paze(i da me netko
ne primijeti, na ulici iskuiavam svijet.
Tako se nekada iznenada okrenemi vidim
da mi je ono 5to je lijevo postalo desno
a desno lijevo, gdje su bili parni
da su odjednom neparni brojevi.
Ulica se, ozbiljna i paZljiva,
sa zgradama, ljudima i vozilima,
okrene i promijeni izgled.
Kao kada se dijete zavrti, zatvori oii
i ieka da se njegovi pokreti pretvore
u iinjenicu svijesti koja mijenja
i njega i njegovu okolinu.
Lijevo-desno, desno-lijevo,
odekujem preokret mehanike
u novo stanje i dogadaj.
Valjda postoje neka vrata
koja 6e se naglo otvoriti i ja fu ua(,i
iz monotonog udaranja srca?
Na kraju ovoga ili onoga,
na kraju vidljivog i nevidljivog
ptica ie svakako poletjeti.
Desno-lijevo ponavlja dva, tri
ili vi5e puta. Troiim usklidnike.
To me zabavlla, makar da se
najdeSie ne dogodi mnogo.
Samo ponekad poslije toga
dujem morc iza prvog ugla.
To je izuzetan dar.
Ali i onda kada promjenu jedva zapazim,
vrijeme, njegov pravocrtni tok,
77
t"
biva promijenjeno, ispunjeno, ZVIJEZDA IDENTITETA
korak mi postaje ujednaieniji, laganiji"
Negdje izmedu Zivota i stvari
javlja se lagana glazba,
naravno ne u uhu
nego u otvorenoj ruci.
Ima pedeset, pedesetpet godina,
prosijed je, ide nervozno, mijenjajuii
tempo, das uZiva Sto hoda, das je bijesan,
kao da misli na neku Zenu.

Gledam ga s druge strane ulice

i mislim kako je vjerojatno
izgubio svog javnog dorjeka,
ako ga je ikada i imao.

Ali to nisam ja, iako mi je to

da nisam ja teiko reii,
nemogude priznati.
' Za(to bi dovjek gledao
paZljivo drugog dovjeka
ako to nije on sam.
Pogotovo to biva istina
kada podme govoriti o njemu.
Govor kaie to sam ja.

Dok govor govori onaj je drugi

koji hoda ulicom moZda umro,
odselio u drugi grad
i Seta kraj botanidkog vrta"
Iako je i to teSko zamisliti,
jer Sto je normalnije nego
da je i taj nestali on sam.

eovjek je na drugoj strani ulice

pro5ao rukom kroz kosu.
Pomislio sam da svatko umire.
Umiranje je kao oporavak.
Za to vr\eme dovjek je poZurio,
 sudario se szr Zenom koja
nosi kutiju s violinom,
smeo se"
On zla da je ,jesenski dan,
pet sati poslije podne,
ta i ta ulica.
Na ta pitanj;r odgovaramo isto,
iako ga nrcje misli smetaju u hodu.
Progonim ga tom neuvjerljivom
fiks-idejom cla on nisam ja.
jer je na clrugoj strani ulice,
u plavkastcrj svjetlosti, slidan meni
i svaki 6e das uma6i iza ugla,
a ja iu ostati misliti
kako sam ga lak/o pustio
da nestane u toj nerazumnoj dvojbi
da to nisarn ja,
iako je sve: jasno
kao ovaj clan, ova ulica
imoie misli o svemu tome.

r Da snrijerno biti isti,

bili bi jeclan drugome mirniji.
Ne bi znao kamo ide,
izlozibi mu zamjenjivali Stoita"

U crnoj se torbi koju drZi

malo ukoienije nego ito treba
nalazi rukopis Sto sam ga
htio napisati, a nisam imao
hrabrosti zbog kaosa koji se
javljao moguiom upotreborn
{ razlidito Zivih rijedi.

r On je vjerojatno dobronamjerniji,
raspoloZeniji prema ludosti,
slobotlan pjesnik koji neprestano
nucli svakome sve,
kao nebo ili majka.

MoZtla bih nru trebao ukrasti

zrak oko njega rr kome je sve
i koji se (iri tko zna dokle
i vraia tko zna odakle.

Trebiro [rih sc: okoristiti tim obiljem

uskakivanja i iskakivanja.
Pogotovo jer je nrojih godina.
r--

ZVIJEZDA BRDA
ZVI.IE,ZDA SItrNE I'{A MARIAI'{U

Napravili su tunel hvalili se

zbirci na Marjanu okamina ribe,
l-.1
i nagovarali me udi
lztzetno smje5tene u tvrdom i sivom' kako pitam
Divim joj se ditavom visinom kojom sanl se popeo'
KaZi neSto, PriblEi mi se. u mojoj glavi kao u boijoj
Sutim i povremeno zatvaram odi' brdo je netakrruto
KaZi neito o nreni kao da sama govorirll' jeclna strana
Ne midem se. Strah me tvrdog pepela kostijtr' repa'
oka koje gleda u sredinu moga disanja' tezne za drugom preko vrha
LI pripravi imam nejasne rijedi, zrakom naokolo
ali ne vjerujem da bih je mogao prevarrtl' sporo i dugo
Ona zna Sto ja ustrajno zaboravljam'
Ona stoji u ljePoti koje se Plaiim: poput jeseni
u tiSini i ti5ini, na pozadini ljetnog dana' plod po plod
list po list
t"
ZVI.IEZDA ZRI{JA
Bio sam mnogo Puta tamo gdje
i razliiita zrna. Stajala su,
kotrljala se, IijePa na svojim
svijetlim i tamnim stranalna,
u obliku. SluSao sam im zvukove,
radovao im se Prije uPotrebe,
i onima koja su krila Zivot
i onima bez ikakva iivota,
tako su razlidita a u radosti
tako blizu. Mislio sam tada,
uz to zrnevlje i zrna' kako
u njima imam odgovor na neko
veselo, ittdno, onesPokojavaju6e,
zanimljivo i besmisleno Pitanje
kacla ono iznenada bude naiSlo
ili slrri'ajno naidem na njega.
ZVI.IEZDA KOSA
Kroz prozor svaki dan gledam kosove na zemlji i granama.
Stoje, midu se, neSto traie i ne traZe (ne znam), -
pa odjednom bez najave polete. I ja se smetem,
iznenadim. Kako se to dogoclilo? Odakle I Kacla?
Pokulavam se naii u iasu polijetanja, ni prije
ni kasnije, upravo kada >tijelo<< dobiva zapovijed
(od koga?). Mali, crni, sferidni oblik koji obeiava
krila i prostor vi5e nije na grani, Zutilo kljuna
odvelo ga visoko, daleko, svuda: otvoreno u otvorenije,
Siroko u Sire, malo u manje i najmanje. Todka se
razrasla u crteZ, crteZ je nestao u to ito je u snu
suprotno snu. Tko koga hvata? Neko posve novo vrijeme
dolazi s onim Sto joS nije redeno. polijeiu rijedi
poznate i njegovane od svjetlosti. Kao
;rerje,
kao li5ie, kao zrak koji ho6e viie: ditavo jritro.
r"
ZVI.TEZ DA WLIKE DALJ I AI E
Ako je Postojala samo zvijezda,
sjaj noiu vidljiv, danju posve skriven,
if,o;* njezina daljina bila izmedu
cljeteta, stvari i rijedi,
. u-ko ,*o samo zbog nje, te daljine,
t ustrajno zapoiinjali pisma (tu, tamo)
ne znajuii nastaviti i zavr5iti,
smeteni usred oiite zabune?
ZVI]L,ZDA PRICE
Lajanjem i mahanjem repa moj pas pita
ito se dogada vani u ljudskom svijetu.
Stanem das, pogledam u nebo. Tako to
i'ine ljutli koji se ne mogrr sjetiti.
Toliko brojeva, bakterija, Zivotnih
situacija. Ne znam Sto bih s njima.
L)lazim, izlazim, govorim, spavam, ditam,
zapoSljavam ruke. Nikakav zakljudak,
kao ni iz gomile kamenja, kao ni iz umora.
Ne gledaj me tako vjerno, kaZem mu.
Imam neito od tvoje noii i tvoje igre,
a moZda i neito Sto ti nema5, a ipak,
Lao mije, u mene se, bar za sacla,
ne moZeS do kraja pouzdati.
A prida, Sto priia kaZe? [Jstrajava on
lajanjem i mahanjem. tj priii koja se
iuva u ljusci ocl oraha, kaiem, iza5li smo
:zku(e, pro5li pojedinosti, kao Sto to
iine prostor i zvuk z),tona, prohodali park,
ulice i doSli natrag. Bilo je lijepo
biti pas i dovjek. Nikakve sitnosti.
Ti si susretao pse, ja lica i brojeve ku6a.
Bili smo skupa kao li5ie i jesen.
Da nas je netko pogledao vidio bi
da smo takmaci dnevnoj svjetlosti
na ulici jednog grada koji poStuje
svoje tlo po kojemu gazimo i mi
i oni iz proilih i budu6ih vremena.
ZVI.IEZDA CVJETN OG TRGA
25.llI, idem na Cvjetnitrg
kao 5to netko ide nekom bliskom.
TuZno? Ako se sjetim |zlzetnih
Shakespeareovih soneta, sigurno.
Ali ima ne5to izvan, moZda i
mimo lica i vatrenoga tr.
Ne5to Sto ostane kada preko
krovova i stabala odleti golub.
Neka sredi5nja praznina,
mjesto gdje nam se dini da smo
posve slobodni i da je svaki
Zivot odavno pro5ao.
Odatle, miran i bez dobi,
udinit iu korak lijevo,
korak desno i naprijed,
a onda se zavrtjeti.
ZVIJEZDA JESENT
S rlruglr, dobima, pa i zimom clolazimo,
a jesen na ulice i krovove, u sobe i podrume
i u svakog ocl nas clolazi sama, rujni i lijepa,
kao sjeianje na Sumski poZar.
I dovjek misli, nisam se budio na podecirrra,
u vremenima za budenje, moirJa bih ovaj s:rrr
nrogao rodbinski prihvatiti, kao Verrneci svoje boje,
i s dana na dan, dovoljno stiSan, stajati tu grlje sam.
Ptica je preletjela, list pacla, clijete je oriilo
sa svojom torbom, preko brcla clan glctla
na neureden stol.
Toliko toga je bilo,
toliko toga se dogodilo
juier, danas i davno prijc.
89
ZVI.IEZDA PELIRA ZVIJEZDA NAKON

Ispred Prije rudka iza5li smo na gornju stranu

na stolu tvoje kuie odakle se stepenidasto diZe vrt.
krasan je pelir papir. Ti si pronaiao komacli6 clwaza koji nisi
znao da li je drvo ili kukac. Zvao si svoju
Ako zatvorim oii Zenu i mene: drvo ili kukac, kukac ili drvo?
vidinr da tako neSto Na kraju smo, po ietiri noge i dvije velike
nemam u glavi. antene sprijeda, zakljuiili cla je kukac.
Pas je lajao vezan na lancu, htio je i on
Radujem mu se znati o demu se radi. Tvoja je Zena otiSla
kao siromah po knjigu o kukcima. {.Irvrdili smo da je to
novoj kolulji. kukac palidnjak kojega smo odiro uznernirili,
jer je on, na5li smo u knjizi, no6no biie.
On moZe Sto ja ne smijem, Tvoja je ideja bila da ga ostavimo negclje
on je bijel, kao srce i svjetlost, na stablu, kako bi bili sigurni da ne6e
kao bilo tko od nas. nastradati od onoga ito se kreie uokolo:
od psa, madke i nas. poslije ruika otiiao si
On moZe vidjeti Sto je sa na5im otkridem, ali roga
ako se stiSam, komadi6a grane, drva, palice (kako mu ime kaZe)
ono Sto moLe z.t4ezda. tu gdje si ga ostavio, a ni u blizini, viie
nij_e bilo, iako je mogrlie da ga nismo vidjeli
i da nas je svojom igrom zavarao.

Eto, sada kada se to Sto se

dogodilo i nije dogodilo
veZe kako ieli, meko i lelujavo,
a ti si daleko, blizu i sluda,
ova obiina zgoda (palidnjak je
u vrtu, na grani, u knjizi
i tko zna gdje) postaje nesto
sjajno, otvoreno, Sto hoie
t
da govori, pjeva i slavi ZVIJEZDA ruJECI
tvoj 2ivot, nai Zivot, 2ivot,
kao val koji dolazi iz daleka
i neprimjetno ih buino
nestaje u pijesku.
Na brijegu rastem.
Narastem. Zajeclno sa mnom

t Pa kaZem dolina,
dolina dode,
, svijet postane
vidljiv.
ZVI.IEZDA PTICE ZVIJEZDA ZVIJEZDE

Kada sam jednom bio Bog Napokon, tajna je razglaSena i svadija,

Vidio sam pticu koja je doletjela tama misli se gubi, populta kopca bioja
na stablo ispred moga prozora. na trenu, pokretu, toiki, snu:
Skakutala je od grane do grane
kao da hoie i nede ne5to. tlodi svijetli doga<Iaju, zoro, praznite,
Toliko prostora za nju tako malu. bijelo iz lica, pojava i stvari,
Toliko Zivotnosti i titranja. drugi svijete iz ovoga, dodi.
Toliko nehotiinog napora i ljepote.
Otvorio sam prozor
i viknuo sjenico, sjenico,
ali ona je vei bila odletjela.

95

F
Mjestimidno
 MJESTIMTCAIO

I
Nije vaino, ne sluiaj,
prostor je ne5to zaljubljeno u sebe:
todka u kristalu, u nrii, u pjesmi, putovanju,
iak i kada konac ulazi u uiice igle.

MIad ili star. To sam prenio

iz sna. Misao, srdiba, putovanje,
karta, Marija. To sam prenio iz sna.
Brod za Brad kreie todno u jedan i petnaest.
To sam prenio iz sna. I to kada rerdenica krene i ja
je ne buclem mogao zaustaviti, kao ni dovjeka
koji nosi kofer, kao ni ocllazak koji je sasvinr
ne5to drugo od pustog uzdaha ili iasovita kliktaja,
ja iu se vei nalaziti na otvorenom rnoru.

Okruglina zemlje prelazi ti preko lica,

otvara oIi i kupi kosu otraga.
Da, to je ona u zanosu vrtnje, u radosti.

KaZi neito,
kaZi dobro jutro! KaZi!
Izmakni toj slijepoj ludakinji.

99

W
4
7

Pritajila su se lijepa vrenlena, ki5e, moii.

Stiiale su se u rnaloj vazi olovke.
Ne bih rnoZcla srnio pomaknuti nrku,
a miiem je lijevo, desno, gore. dolje.
I ito viclim na papiru, vrsti zaviiaja?
Disanje putuje i svaki se das malo skupi, malo otvori,
kao lovci praieni prostorom.
I tada, paZljivo kao jesen, paZljivo kao muzika,
netko (ne znam tko) sjenda sve.
Sjenia Zelju, uzdah, rijeli i lica istriala u otvorenost,
sjenda svjetlost, i ona Zeli neprimjetniju ljepotu,
sjenda pohotu, bijes, Zelju za smr6u,
sjenia uteg, mjesto na kojem stojim.."
Netko nas, olovke i mene,
bez snage, hez pamienja,
vocli izvan bijelog papira.
Iznenada, iz moje glave zemlja pada
na zemlju, tlo pada na tlo. I trr se
razmjeStaju: ku(a za trenutadno, pas za
radovanje, Stap za put i lutanje.
To si Zelio, pita me glas koji sam molio za
takav dogadaj. Sutim podmuklo, nezahvalno
i mislim na pokret kojim slikar
prije nego izade okreie sliku zidu.
8
S komadiia papira gleda me
Sest brojeva tvog telefona.
Kakvi dudni predstavnici !
Kao krokodil po asteSkom horoskopu.
Kada to budem jednom priiao,
nitko mi nei'e vjerovati.

-5
9
To je kada postoje vrata.
Ali ovdje si u polju malo odasvud Kro5nji punoj vrabaca vilem:
i karnogod Zeli5 vei je netko: Prijatelji vragrci, vi ste u Hvaru!
vjetar tr bijegu, trava u obliku,
nrrrzika zratna, muzika jedva dujna. Htio bih im otkriti razlog njihova veselja,
to odakle im toplina u perju,
sre6a u glasovima, nemir.
6
Prijatelji vraprci, vi ste u Hvaru!
To i'urlo se rlogodilo. U kro5nju ulijedete
U sveo;icnr kretanju snovito pode5avanje sa svih strana
clvostnrko pohoclenog prostora otkriva wjetlost i izlijeiete na sve strane.
i iza svje tlosli svjetlost: zvoni daljina ne znadenje.

100
101

10
T'ijelo je tako blizu sebi,
tijelo je tako blizu drugom tijelu.
Sto tu jo5 moZe stati i nastati izmedu?
Moja Setnja! Eh, moja je Setnja lukava,
moja Setnja je blistava i ja njezin majstor
koji je gleda i izmiSlja.
Na prvom koraku niSta,
na drugom koraku niSta,
i dalje niita, niSta, niSta,
jedna noga, dmga noga, slobodne ruke, glava,
pouzdano tlo, zrak, niSta, niSta, ni5ta, zrak,
kupi se toplina na povr5ini zemlje, neSto govori.
Na petstotom ili na tisuiitom koraku viSe nema
povratka, toliko se koraka nakupilo, ni jeclan
preskoden, ni jedan zagubljen, ljudi i Zene
gologlavi, dijete gura svoj olamuieni kotad,
proljeie je suda, projurio je Zuti auto
s vezanom foteljom na krol'n, negdje miriSe kruh,
ima prostora za sve stvari i njihova imena,
ne treba, konadno, niSta dokazivati,
sve je jednom zauvijek dokazano.
11
Taj grad postoji zbog mene!
Kako da uklonim tu dudnu, ustrajnu i sumanutu misao?
Tjeram je razlozima razuma,
ali ona ne popu5ta, vraia se.
Kao u Neronovoj glavi, vrijeme vrti
nekoliko stotina godina,
da bih nrtr ja postao memorija,
njegova cjelina i pojedinost.
L02
12
Sruda gdje vidim stepenice
silazim.
Majka kaZe, zar opet?
Prodavad, Lelleznit ar, lij ei nik kaiu, zar ope t?
Pjevu5im neku laganu melodiju.
Da, opet, kaZem ja.
13
Za ht<lu Zivotinju ietvrta noga je spas.
Gdje mi je noga? Moram pobjeii, kaZe.
Nema5 je, kale orao. Ima5, kaie zemlla.
Luda Zivotinja ima i nema detvrtu nogu.
Ltrcla Zivotinja ima i nema detvrtu nogu.
MoZda pobjegne a moZcla i ne.
Suma je lijevo, a rijeka s desne strane.
Sjena progonjene Zivotinje sve je veia.
L4
Kao svilena buba imamo Kinu,
dolazak i odlazak malo razmaknute,
da izmedu stane namatanje, dogadaj, leptirica.
Nas prenose u trsci koja misli i spava.
I\{i vas se ne bojimo.
15
BjeZao bih, kao ntijezda od dalekozora,
kao zvijezda od neba.
103
ll
F""
lt
 76
Idern Maksimirom i kaZenr uz ono Sto vidim i
Cujem: samo kreketanje ie odoljeti, sve drugo nestaje.
Citava dolina odzvanja od ljubavne igre,
duje se i na vrhu brijega. Samo kreketanje ie
odoljeti. Redenica koja odito ne treba dinjenice,
ni sada5nje ni buduie, a ipak joj ton prorodanstva
daje stanovitu snagu, a zelenilo jezera prostor
u koji se smjeita. I ja udvaram tom kreketu.
U toj redenici i u mojoj glavi on se Siri.
On ie, a ne neSto drugo, prenijeti na5e disanje
do druge ti5ine. Ljubavni pjev svemira
u kojem nestaju pokreti, glad, moj rimovani
i nerimovani ugriz, mislioci ditani i pisani
na rubu nekog proidrljivog sna.
L7
Sto puZevi rade nedjeljom na kraju gracla?
Ja obidno izli:z,im i gledam :zloge,
pratim kamo idu ulice.
Nekada, sasvim nehotiino, mislim na jednu
redenicu koja bi bila drukiija od onih
koje mi padaju na pamet u ponedjeljak,
utorak ili srijedu. PuZevi vjerojatno
ne razlikuju dane tako. MoZda imaju
neki svoj red, a moZda ga i nemaju.
MoZda im je srijeda poslije subore,
ietvrtak ne postoji, a nedjelje su
dok je ki5a i nodu. A moZda su im
svi dani izmije5ani i istovremeni
kaoicvijeieuparku.
104
18
Budi mi scena, kaZe on.
ImaS vremena postaviti sve Sto treba
za jedan ne suvi5e jasan dogadaj koji 6e se
uskoro zbiti. Svakako misli na 5umu, uzdah mora
odnekle doii. Tu moraju biti i stepenice, s njima
smo uvijek blEe nebu. Porazbacq i drugo,
lagani nemar nalazi se u osnovi svakog reda.
Treba misliti na mjesto odakle dolazi
svjetlost. Sto bi scena bez nje?
Neka tlo bude dvrsto, zidovi pouzdani
i neka kupe glas kojemu prijeti opasnost
da se raspadne. Ipak neka ti je misao najviie
zaokupljena praznim prostorom. Pudinorn nroZda.
Da se gledajuii u nju ja mogu kretari,
govoriti, pjevati
i da se i ti, u jednom dasu
kada na mene zaboravi5, moZe5 kretati,
da moZeS govoriti, pjevati i spavati.
19
Kao kada u krDaljci nedostaju rijedi
i kroz raster praznine prohuje davna nada,
dekanje, strah da ovdje nikada nisi bio,
da te raspored ne Stiti, da se neies
sjetiti imena za ono Sto je daleko,
za ono Sto je blizu i ono o demu nismo govorili.
20
Jutro zastaje na prozorskom staklu.
Kosi bljesak kristala i misli,
nebo sjajnije od neba.
105
 -!

2l 24

Kada otvori5 prozor Za praznike zastave se natope kiSom,

i svjetlo iznenada otkrije prostor i stvari, oteZaju i puste boju.
to netko nevjerojatno Ziv misli urnjesto tebe, lzgleda da ih Stapovi neie izdrZati.
tako kako ti to nikada neie5 moii.
On kaie tu sam, ja sam tvoj pogled: Pod kiSobranom, s ki5obranom u ruci,
gdje rne traZi5? Nepripravan za sam, izdvojen iz igre, dovjek je
velikrr jednostavnost kupi5 male teline, shvatio Sto je trebao shvatiti
sjene, zastanke, svjetla. i prebacio se u cipele, odakle gleda
Pogledaj, radosno kaZe cln, otvori oii. u visinu sivilo sumrainog dana.

BoZe moj, moglo bi se o tim krpama

u tuZnorn stanju Sto5ta reii i podrazumijevati
22
za Sto se dovjek na podetku bio i pripravio i za
Crtali smo na ploiniku kuiu Sto se vjeZbao, da sunce, koje nije prijatelj
(dva prozora, yrata, krov) uspravljali je usporedbe, uvijek na kraju tih sumornih dana
i u njoj stanovali. Crtali smo i stablo, ne zasja i osuSi ih, i one opet izgleclaju lepriavo,
u njemu ptice. One su pjevale. kao besmislena jedra koja se nikatla
Ulazili smo, izlazili, gledali li5de sve do jeseni. neie pomaknuti s mjesta.
Lijepo je bilo biti dovjek, makar
to nije uvijek tako izgledalo.
25

c Sunce ima usta, odi i kosu,

23
je prazna, ne >)ono ito je bez dijelo- a wjetlost nema, ona samo dol.azi.
T'u, kada krenete, toika
Prozor misli na ono Sto je u iovjeku najvrednije
va<<, nc ono dvrsto, zamislivo: ona je davno nestali trag i jo5
dok je Ziv.
nestaje.
Kao prostor, ona zatvara odi, otvara odi, nemoina je, sve u
nju nroZe uii. sve u nju ulazi: hod se sluZi oiima, pi5e dopisnictr,
26
ialje trg daleko, maSe papirnatom sljepoiom.
Kao negdje daleko odavde, ne vi5e trg, trg bilo gclje, i bez lza tanjua u pudkoj kuhinji dok ih ruke prirnidu
iiega ispriiat ie (toaka) pridu, dudnu priiu: radi se, naime, o ne- die se para.
icrnu ito se svakako zove- Pognute glave, kiSa, usputno disanje, drvoredi bjeZe
ne osvr6uii se.
Veder se preporuda BoZjoj misli.

106 707

7:')r'-'
27

Na padini, gdje je nije bilo, odjeclnom kuia. 31

Gleda radoznalo, ofvorenih prozora,
joS nenavikla na ono uokolo.
Pa, dobro doIla! Dobro do5la, tiha ku6o,
u ovaj svijetao svibanjski dan.
28
Povladim se na jug, jedinu stranu svijeta.
Ja, nepostoje(aknjriara bez autora iknjiga,
s imenom medu kukcima. Kakva bajka!
Nebo zastaje da je duje. Prostor nije znao
biti zatvoren u posudu i sada pijem iz onoga
u demu se radam i umirem.
29
tI rijedi avion boravi ptica
kcja pu5ta nit odlaska i nit povratka,
a izmedu deka i broji,
broji velike brojeve bezkraja,
broji i ne otvara kljun.
30
Na izlasku iz bolnice
na maloj nizbrdici
dovjek se povjerava koraku,
dogovara se s njim.
Javnih vaga ve( dugo nema u llici,
nema ih ni u Oktogonu. Svatko sam u sobi,
gol ili lagano odjeven, stoji i gleda brojdanik:
toliko i toliko: to sam ja: u ito da to preveclem?
Sitni se val gravitacije opire. Dvije toike
uprte jedna o dnrgu ne znaju oko dega se
dogovaraju. Od golih nogrr do odiju,
reklo bi se, osamljenost bregova.
32
A onda, da li je prava odsutnost
ikada podela? Oni su nastavilijesti
njegovom Zlicom, pas se oclazivlje
na ime koje mu je on dao, a na
otvoren prozor s vrcmcnir rr;r vrijeruc
dolijeiu vraprci.
33
Toliko toga,
toliko toga,
i tako poredano,
ne da bi se imalo,
nego da bi se brojilo,
brojilo prije, kasnije, sada,
vani, unutra, nigclje,
s nama, bez nas,
ovako, onako,
svakako,
i uopce.
Neka vjedna avijacija.

108 109
Ir

il@.
I
31
38

Radosna kuda na uglu. On piie kraj otvorenog prozora i misli

Jednom stranom dodiruje drugu kuiu kako bi to da piSe kraj oworcnog prozora
a jednom, gdje se nalazi vrt,
rnogao biti podetak neke pride,
ne dodirtrje niSta. ali ne pi5e tu priiu,
nego neku bez prozora,
kao da prozora nema.
3-5

Na sredini skale broda, kada si zaboravicr

39
kamo si krenuo, nepoznati fotograf ne dopu5ta ti
da se s njegove snimke makne5 u buku, u jezik.
Zafuorio sam ruku,
r:tvorio sam ruku-
NeIto sam rijesio. Ne znam Sto.
36
Negdje sam uiao i izaiao. Ne znam gclje.
Moram ponoviti dogaclaj nekoliko piri.
Tvrda zemlja. Tvrda nego inaie.
Moja peta Salje poruku potiljku
i kaZe mu prevedi. Ali lice
40
koje ne ieli izgubiti suosjeiajnost
dvoji, vrluda i traii pruor ohrabrenja. Na ulici kaZem rnr4e i neSto detveronoZrro ulazi u trgovinu.
U telefonskoj govornici jedna Zena govori, Prestra5eno zapodinjem pismo: Livotinjaje tu, Sto
smije se i rukom kovrda kosu. rL radim?
Prodavadica mirno gle<Ia, se. Kao itijelove nedije
joj novac, ona meni:T!"
haljine
dajem jabuke. Sporazum je tu. jeOinJ je
uZasu dopu5teno da bu<Ie tako num"n.
37

Dopisnice koje sam na putovanju kupio

41
s namjerom da ih napiSem i po5aljem,
a odjednom sam vidio da ne znam kome i kamo,
Kralju, gdje vam je kruna?
vratile su se sa mnom iz daljine dlste i prazne Moja je kruna od zraka.
i sada te nepostojede rijedi s jedne A zemlja, prijestolje, podanici, vojska?
i vedute i krajolike s druge strane I oni su otl zraka.
ostavljanr po knjigama kao oznake pri iitanju A kraljica, kralju?
i zaboravljam. Ona upravo dolztzi.

111
 42 46

Kada sam odlazio rekao sam To 5to je blisko mom srcu

u prolazu stablu mladog oraha: spava, kao brdo, roje,
Znarn kako okruglo i miriiljivo istjerujel svoju pravdu, poleglo i uzdignuto
s tobom sam, s tvojim zelenim srcem, prijatelju. pozdravljam i gledam
svakog dana.
Iz jednog njegovog stabla
43 polijc.ie ptica" Je li to
dio njegova sna,
Na podetku tunela mislim: nikada neiu znati.
doSao si ulaziti i u tunel.
Iz te misli izvudem stanovitu snagtr
i malo oduSevljenje. 47

Jedna vatra koju je dovjek upalio

44 samo za sebe i koja se gasi
dim se netko priblDi.
Na vrhu olovke sastaju se olovka i njezina sjena
i ti pi5e5 olovkom koja se tro5i i sjenom
za koju ne zna5 da li se tro5i 48
i Sto se s njom dogada,
jer jednu od druge ne znaS odvojiti. Rana koja je trebala stiii mene
Ti samo vidi5 predu kako se iz sjene odmotava sttie zeca.
i kaie, [Jzmi svoju pridu i idi. Otada sam Ziv trideset goclina.
Trideset godina gleda me stablo
pokraj koga se to zbilo.
45 Da promijenim ime?
A kako da se zovem da bih pobjegao daleko
[I metalu, u tijelo jednog Kineza u dijem kraju
u njegovu imenu ne rastu ni Kinezi, ni zedevi?
pohranjeno vrijeme,
vjedno mlado
kaZe svojoj iskri: 49
Iekaj.
Sto je ovo? S jedne strane parni, s druge neparni
brojevi:
love se, napreduju bez ikakva reda, zaJstaju nenadano:
a izmedu njih ja, razroki zvrk, u igri redanja i ravnovjesja.

rt3
i1

)J
50
55
Na radiju lijep Zenski glas pjeva
Slu5a na vratima kako zvono
na meni nepoznatom jeziku, ne znam o demu.
zrroni u praznom stanu.
Poku5avam pogoditi. Malo mi je samo glas r'
Zrruk obilazi sobe
kada znam da je o nedemu.
i ne nalazi nikoga.
Mislim da je rijed o putovanju,
Da je netko unutra
nisam siguran, moZda i o jeseni
zvrrk bi veselo tza(ao kroz prozor
ili silasku s brijega.
medu liiie u vrtu.
Ovako, sve je napu5teno.
Nema ga, vra(a se zvrrk i kaie na vratima,
-51
nema ga, tuii se ;rra-:znina iz koje su tijelo i du5a
More je ispod i iznad riba. oti5li tko zna gdje, u neki prekooceanski Portugal.
Tako je ribama najbolje.
Kada se probudii ne misli o tome drukdije.
56

S periferije prema centru, gotovo neprimjetno,

52 siroma5tvo osvaja kuiu po kuiu, ulicu po ulicu.
lJ vrtu, lijep poput tame, okre6e se suncokret.
Pogledam kroz prozor.
To, tako,
upravo tako
57
otvoreno i zradno
Bog misli na mene.
Znam Sto treba. PoSurnit 6u jednu knjigrr.
Po5umit iu ditav Zivot. Potomstvo pravi krevete.
-53 {J snu, tamo gdje su bile ptice, Iuje novi cvrkut.

Dugi dani. Zima. Ona plete djedju kapu.

Spaiava ono malo stvarnosti Sto postoji u snu. 58

Brod ulazi u luku.

54 Evo jednog pitanja i odgovora
koji se ne razlikuju.
Tijelo mije naseljeno, jedna ga bolest,
straSna kao privatnost, uvlaii u praiumu
gdje raste sa zapu5tenim umom na koZi.

114
115

ll
)t
59
RtrZe na ulazrr ne pu5taju
da pjesma dode do gubavaca.
Ali doii ie, uiinit ie napor,
makar je izdala vlastita smjelost.
Bit ie on i njegova ko5ulja,
zvonce koje zvoni za oprezne u5i.
To nijc njezin prvi bijes.
60
DiZe se a mora prelomljeno veslo,
ta ustrajna slika epohe.
Jedna ruka ga ispravlja i predaje zdravlju zraka.
6t
Na terasi, u drugom gradu, predvede,
s malo umora, toliko Zeljenog, pijem daj.
Kada bih znao kako, priz-rao bih svojem biiu
njegom lastavicu, bar na trenutak.
62
II igri nesredenih brojeva
izmedu dva susjedna broja
iznenada daljina. Toliko da
ima vremena za (,itav iivot-
Kako pro6i to zradno klonuie?
Da li cla se vratim i pustim
sidro kao Sto je udinio kamen
koji je takoder malo umro?
r16
63
Sto raclim saila u Zagrebr, gclje sam i kamo kreiem,
pitam se dok s moje desne strane tede Arno,
a iznad glave ulica zvrtdihganu melodiju.
Ovdje rijedi drugog jezika oslobadaju prizor,
autor-jezik crta grad od samih nestvarnosti.
NeSto sarn prispjelo u zrak, i Ziv i nrrtav,
sjena vedernjeg koraka.
Sto sada radim tamo kada me ovctje nenur,
pitam sveca na portalu.
Golub koji me gleda jednookim pogledonr,
ako poleti neie svladati moju teZinu
koja je sada, gusta i tamna, na drugonr rnjeslu.
Na ulici se igram kljudevima Sto su mi ost:rli rr <lZepu,
otvaram i zafuaram, ulazim i ulazinl-
Da bih doznao Sto je vani, Sto unutra,
a Sto nevidljivo stoji izme<lu,
pomaZem se pogledom, korakonr, nriiljrr.
Sigurno postoji neka nepoznata mi vjcitirra rla otvorim,
da se nadem ovdje, na trgu San (liovanni
kamo sarn bio i krenuo.
64
Ako se sada na zimskom prozonl ne pojtrvi sjenica,
znat iu da je netko ovdje protiv nrene.
65
Plodnik s radoS6u Salje golubove u zrak,
vodi dijete. LJ svakom trenutku
radi se o dit;nu Zivotu.
Slidno duhu, brani se
od onoga Sto se
ne zbiva.
LL7
a-'
r
66
Na drugoj strani, poledini,
na Zivom mjestu
trese se, strepi i raduje
tisuiu godina diluvija,
padaju kiSe,
steie noi,
polako se mrvi os zemlje.
Mjesto izvlaii glad
iz svadijih ustiju,
mide se uZitak i uias"
Od tame
koja podinje i prestaje
ostaje sve.
67
Dio koji Zeli biti zaluden.
Dio koji ne Zeli biti zaluden.
Opet nepotkupljivo lakoumlje.
68
Sada kao i prije
nalazim se naZalost
u jednom naialost
i ne znam naZalost
Sto diniti s tim naZalost.
Kako god se okrenem,
kamo god krenem,
on je tu,
u srcu mi radosno kuca.
69
Rijedi na poZutjelom papiru,
u davnom pismu (da li joS uvijek
'' upu6enom tebi?) govore o ranom
seljenju ptica, predznaku o5tre zime
Sto nastupa i toploj odje6i,
koja stiZe za nekoliko dana.
',/0
Bilo je lijevo, bilo je desno
bilo je pametno, bilo je glupo
bilo je ja, ti, oni i mi
bilo je ista se usta i smiju i plaiu
bilo je radosno i u sredini
bilo je daleko i otvoreno
bilo je pogled i nikada
bilo je danas, bilo je sutra
bilo je zbogom i clovidenja
7l
Sto je slika grada na po5tanskoj marki
ako nema Zig s imenom mjesta, datumom i satom?
A kako bi bez toga tuZno i napu5teno
izgledali ime i adresa?
Hrabre se i tjeie detalji,
, ne dopuStajuii trenutku da osiromali,
kako je izgledalo da ie se dogoditi.
Doputovala je raznolikost,
zove se tako kako se zove
mali pitomi stroj na stolu.
119 i
W )l
Nadolazak plime
 KOSA

Sjedi5 u tramvaju iza <Juge crne kose. Iako vidii samo kosu
i
dio kaputa, siguran si da vrasnica te kose irna tricreset i pet
godina. To govori jasan sjaj, podetak tvrclode, uznesenost
prvog
umora, toplog kao cesta u Ijetnjem predjelu.
_ . Sjedi5. Uvijek isto: kako i gdje kosa podinje, odakle pada?
spoj glave i kose ostaje dareko i nemoguie ga-je zamisriti, kao
da se ne radi o centimetrima nego o kirometrim-a i gotlinama
za
koje ne zna5 kako ih preii u jednom i tlrugom prouit,, hoclaju6i
ili vozilom s jakim svjetlima.
Kosa, ako je dovoljno <1ugo gledaS, pogotovo duga i boga_
I ta,
. neie da bude dio, Zeli biti sve, sve Sio ;" nrogui"' Zeliti'od
osobe i Sto ona sama Zeli. Muka nije slulajna. XaJ aa
radi o buduinosti.
,. pyijek
ispred posve je nalik noii ltez zvijezda, noii o kakvoi
-Kosa
se obidno ne govori. Ne samo rla je ispred I Oa iraZi je gle-
0 daS, ona kaZe i: toni: u preclio oaiHe JuZnoameritanciclapifu?_
mane, s vulkanom u blizini.
gustim mirisom i izgledom, zaboravljaS Sto se
- Obuhvaien
oko,':b: dosafa, j1
n J.t1PY"j
klizi dugom ulicom ,.*t grJu, i
" p.redajeS se, pu5ta5. Misli5 kako je Goethe putujuii Italijlm tia_
Zio prabiljku, bitjku svih biljaka. I u tebi s" jautla stiina
ierja. Na
putu si po nekoj Italiji, u-blizini biljke. Ova tcosa i ouo ,oi.ugu,.
oiito su prethodili Zivotu i jo5 traju.
Ne znai da li se vrada5 tamo gclje si bio, u neko svoje ne_
pismeno vrijeme ili dorazis u zaborivrjanje piimenosti.
svakalo,
u noii si, mogao bi svakog dasa podeti pipaii, niita tvoje vanl.ko
i unutarnje neie imati sjenu"
_.. A on_da, jo5 uvijek 1.mr1kg, u opijenosti dubinom, sjeia5 se
>Tibetanske knjige mrtuih<. I zao ti'jl Sto si je tuto'r"iimieno
proditao i Sto ni5ta nisi upamtio. Sjeii5 se cla se u ,;o3 gouori-o
nekom wjetlu na koje treba misliti dok smo u
-riku.
kr9.1.rl:r.lja.to svjetto, Sto je prije ipostije n|.gu,
Gdie i
ne ;r;"i,"
sJerrrr. urm tl se da pomo6u njega treba hati, spasiti
se od

I23
l

,$l
 teZine, sapetosti, pada u rupu, ponovnog dolaska u svijet. Iv{oZ-
cla i nije tako redeno. Ipak, i pomoiu fe slutnje, elemenata 26. VE,LJACN IgqO.
sanjivog pamdenja, doznajeS da si u sliinoj situaciji i da ti treba
A'aati. U sebi dujei snaZan glas: Okreni se, koso, udimo tr vrije*
me lica, u dan, u svanuie. Kosa ti je, naime, suviie, kosa ti jc
malo.
Ta nezapamiena knjiga mrtvih, taj san u njoj i o njoj, pola- U jednom dasu iznenada utjeian osjeiaj da je sve 5to
ko btrdi tvoju potrebu za licem. NalaziS se u dudnom stanju pri- postoji i ne postoji, Sto znam i ne znanr, dobro i zlo, Zivo i mr-
je brrdenja, misli5 na prozor, na putovanje, viSe ne tone5. lJ tvo, daleko i blizu sjedinjeno u danainjenr 26. veljade
1990, kojim sam okruien sa svih strana. Cast "clatumu,
nrraku si, a ipak na dohvatu wjetlosti. TraZiS dva oka, e';elo, usta tome datumu!
koja diSu, i sve to zajedno i odjednom. Ako izadem iz ktte, kao Sto namjeravanr, pro6i iu put, nagle-
(Sada se sjeia5, tada ti to nije padalo na pamet jer si dekao dati se licA i svjetla i doii do Cvjetnog trgrr na sastanak s onim
^
okret i iz okreta zoru. Dali je slikao Galu otraga. vidjela se sna- 'od dega sam otiiao i u demu sam neprcslano bio. tJ tome dini
Zna podsvijest leda i gustoia smede kose, koji takoc.ler nisu znali se ima nedeg od misli na nebo. lzuzelirn ias, svijetao i miran.
Sto diniti, kamo krenuti i ito imenovati. Ipak katair:nski Iukavac Kao u najboljim vremenima.
znao je Sto u takvom sludaju treba diniti. Isprer_l je postavio
ogledalo i slikao ono Sto u ogledalu vidi, ono Sto ga iz ogledala
gleda: lice Gale i lice prostora, drugu polovic:u svijeta. I sve je
odjednom bilo prisutno, i noi i dan, otraga i sprijeda, gore i
dolje. Radovao se apsolutni voajer.)
Ako se ispred tebe ova ne viie kosa, ne vi5e osoba, ne pre-
dio, nego sve to i mnogo toga zajedno ne okrene i ako te ne
obasja sunce koje ti je jednom bilo navje5teno, ustat ie5 se sa
svoga mjesta i doii ispred, da sam budei ogledalo, ogledalo sun-
ca i prostora iz..,an tramvaja, na sve strane, do horizonta i
zenita.
lpak, ti si svjestan da je to samo verbalna ritualna gesta"
Samo tako kaZeS. Neiei ustati. NeieS dodi ispred. Zora se ne
moZe hotimidno napraviti. Zora dini Sto hoie, javlja se kacla Zeli,
ona je najljepii dar: aurora. Ostat 6ei na mjestu i dekati, kao cla
si se upravo sada rodio. Tramvaj se sasvim zaboravio, ide vei
nekoliko stoljeia. I ti si se sasvim zaboravio. Gleda5 s proclu-
Zeninr pogleclont oduvijek i zauvijek. Okrenut ie se. MoZda se
okrene. Dogada se to. Ako se ipak ne okrene (dogada se to) ta-
da ieS se, kako kaZe tibetanska knjiga, probuditi. probudit ie5
se u svjetlosti. Dobar dan!

124
KAKO SAM DOLAZIO U GRADOVE
Kako sanr dolizio u gradove? Bilo je davno, skoro je zabo-
ravljeno, ali ne$to se od toga ponavlja gotovo ispred svega, ne-
napisane pjesme i nejasne ljubavi: ulzim u san i budenje
izmijeSane tako da mi je njihovo razlikovanje posao koji ho<iam,
gledam i Saljem razglednicom: eto, iiv sam.
(A ipak, gdje si ti? Otvaram knjigu i ulazim u crkvu,
izlazim. Lllazim u fontanu, izlazim. Otvaram i zatvaram prozor.
Gdje si? Nedostaje mi Zalosti da bih zaveo i najobidniji prizor,
ali hodajuii pozorno rnoZe se ojadati besmisao. Gdje si? Na
strani koju uvijek nosim sa sobom zvone mi zvukovni rukavi.
Napu5tam glavnu temu i traiim nekoga tko bi patio umjesto
mene. Ovo je utorak. JoS nekoliko koraka. Svaki korak je moj
pratilac. Ne zaboravi, kaZem sebi, da si do5ao okrenuti kljud s
unutra5nje i vanjske strane vrata. Gdje si? Gdje je tvoje lice ko-
nadne preglednosti? Prelazim ulicu i drZim sebe za mku s
nekoliko zbrkanih rijedi. Zbrkanih. i sve zbrkanijih, kao da nika-
da ni5ta nisam mislio.)
L26
S PREDAVANJA
S predavanja o antidkoj tragediji na Akademiji za kazariinu
umjetnost, dok se predavad mudi Sto ie udiniti s bogovima i
junacima (mnogo krvi a nitko kriv), kako odrediti temul
mradiii
i djevojke ulaze i izlaze- predavad razraie temu tesk, i nejasnu
kako se Edipov korak pretvara u hocl a hod u zlodin, i mistiS
kako se upravo u tom trenutku ne moZe izaii, guito je u
dvorani i na svijetu, a..ipak.netko ustaje i ide, ustaja'ii zrak mi_
JenJa za sunce na ulici ili neSto slidno. Sto je taj nlazak?
Ravnoduinos! neosjeianje, nebriga za epistencii,,, prazno mje_
sto^u savjesti? Ili spontano rje5enje upravo ,oriogin g probie_
ma? 7ov prirodne wjetlosti s mjestir- tragedije? Ne -znaS, ne
mozes se domisliti, ali ne zaboravrjal kako su se vrata otvorila,
vanjska wjetlost doSla i oti5la.
727
KAMEN U KNJIZI
Kako je lagan kamen u knjizi! Okrene5 list sa slikom kao
da na njemu nidega nema.
OkreneS jo5 jednom, prode5 rukom kroz kosu, a onda ot-
putuje5 za listom, za nestalom teZinom.
Da li to vrijeme vraia zvuk koji si bacio? Uvija se papir u
zraku kao da k'aie: bilo je, nije bilo, moZda.
CRVENDAC
Crvendai, velik kao poljski vrahac, delo i prsa su mu na_
randastoeneni, odozgo je maslinastosmecli, o,1 prvog dana
me
prati, na svim mjestima. Ako sam u sohi cloleti ,u
sam iz.van kuie dode i odleprsa rtez poztrrava kao di se
i.oror, uko
nikada
nismo vidjeli. obitno nemam vrenren. ni za najkra(,
misao i
pozdrav. Takr: l.rrzci nestane. Danas kacla je cloiao (tko
zna oda-
kle?) jedva sanr ga mogao zapitati: Sto f"S ratliti na stra5nom
sudu? I to sam rekao u zrak, Iijep zrak poslije njega i radostan.
 ZAT]A
TUNEI-

Neki dan je moj poznanik, prida mi, u botaniikom vrtu su_

sreo Zalru koju je dolaze(i tamo otprije znao. (Do kraja ISao sam iza njega. Kada je u5ao u tunel podeo je jesti ja-
raz_
govora neiu znati da li mi prida susret s nekom stv.arnom br.rke. U podctku sam vidio kako nru se midu uitu, kuirril" ,u-o
Zenonr, neku svoju pridu o iabi, alegoriju ili upozorava ruku koja se spuita u torbu, na koncu ni to, ali sam inao da
na neito
kotl merre. Cinilo mi se najbolje nidta ne pitati i pustiti <ta rijedi
jabuk-e mijenjaju mjesto i oblik, cla se zbiva obidna radnja koju
idu svome kraju.) Njegova Zaba, kao i svaka Zaba, nalazllo sL je mrak izdvojir: i naglasio. Jabuke, kilograrn ili viie, negAje pri
u kraju tunela, nestat i.e kao da ih nikacla nije ni bilo.
pridama koje je iula- ili proditala, ali koje su se, te iste
priie,
oko nje i zbivale. Nekacla je pridu najprijl dula a zatim se ona
i . Smije5an dogadaj, mislio sam, ipak nc smije5niji ocl bilo ko_
jeg drugog koji zuam ili mogu zamisliti. Ra<tosian dogadaj, osje_
clogodila a tek onda ju je proiitala. .iacia je laba pitut,
Sto au iao sam, radostan kao najuspjeSnije iz_reiena iti -predudena
radi, u koju da krene, jer ial-ta, govorila jL, ako imalo clrii
clo
sebe, izvan pride ne moie iivjeti. U priei se sve vezuje, molitva.
izvan
raspada i nestaje. Ja hoiu u pridu, govorila je. A ito je
tvoja
prida,.pitao je moj poznanikf Ne posroji samo moja prida,
moja
je priia uvijek u okviru onih prida toje se o Zibama pr idajir,
koje i.same Zabe pridaju. Samo takvima, a nikada potprno
nori-
1a, drjete vjeruje i samo se u takvima ja mogu sniei-i smjestiti.
U Zabljim pridama, to u ovom trenutku ,ru- bory. nego ikada
ranije, Zaba obidno avgji r, odatle kreie prida: poveiati Je (prida
koja se napuhuje do vetiiine konja), smanjiti ,"
? ?!bi lpilfo o
Zabi koja Zeli biti malena kao puZ i u ku6ici Ziuieti sigurno;
I
preobraziti se (prida o iabi koju mlaclii poljubi i ora "posta.je
kraljevna). A stajati na listu i praviti se da si iist, u vodi izEeaati
kao voda, preobraZavati se tek u svome Zabljem potoistvu?
P1, ,"
je moguie, to. se neprestano dogado, uii to nije prida i
nijedna joj Zaba i <tijete ne6e pokloniti pozornost, niti joj
se
obradov:rti. To je prida bez podetka i kraja, prida koje
n.rnu. A
kanro si sacla krenula,_upitao ju je moj poznanik. Na sajam
kupiti krunrr. Ako se pojavi krall'evii, da sam spremna.

130
 PRI USPINJANJU
ODJECA

Pri uspinjanju na Sljeme

smije se moj otac iz daljine mome znoju. Jednom iu se zahvaliti odje6i (a moZda je vei vrijeme za
0 U kakvo dudno stanje dovedeno srce to?) za njezino ustrajno prijateljstvo, privrZenost. Gdje sve ni-
i kakva upotreba daha izvan rada i stvarne muke. smo bili skupa i kako je ona bez buke bila uz mene.
.Iadan moj sin, kaZe on, Nije lako biti ko5ulja, kapur, kapa rli bilo Sto, dok se zbr-
S.to misli tko je uzbrdica? kano biie u njima okreie, Suti i traZi rijed. Nijemi svjedok koji
Cudnog Ii neprijatelja kretanju! ' zatvara ili otvara zadnje clugme i od kojega se ieka da raspclredi
' toplinu kao Sto to dini i ljubav.
Ako sam dovoljno sabran jedna reienica rrtjehe uvijek je tu
Gazim po vei malo trulom li(6u, uskoro (e zima, i pravim i ja je iujem: nikada brbljiva prema unutra. tliinio sam mnogo
se da ga ne dujem. Ja koji sam u meduvremenu nauiio jedino ako je nisam iznevjerio, zaboravio. To nralo Sto imam (pedeset i
pravdati se, ne znam ionako Sto bih mu rekao. S nepovjerenjem vi5e) jedino ona drZi na okupu, grije i zatvara. I ne prigovara
i malo stida dDem glaru i pogledavam na vrh. Da'fi je to vrh Sto nismo otiSli daleko i vidjeli bog zna iro.
je vrijediloposvetiti korake? Moj otac, blago stvorenje
fojelu
koje je gledalo u zemlju vi5e nego na bilo koju dlugu stranir,
nije moZda udinio ni jedan takav korak. iVtlto dij-ete, m]lo
patnik - sigurno je rekag Bog- Sada, daleko od njegove pride,
gledam cipele ipitam ih"kakva nas to prida upotre-btjara i,ude
ov11r slazama. Sto ja traiim od svoga duha i zaSto? Kome
ga
poklanjam? Jedna druga prida, kaZem ocu. Ne znam kakva. fi_
dim u Zurbi kako moji koraci bri5u moje korake, obriu se u
sebi, i za mnom ne ostaje ni5ta. MoZcla je to pravedno. Moji
koraci zaista nisu molitva. MoZda je to praveclrro. ani zasto bi tL
bio svrietak?

132
L33 I

),
KISA
Neki grad zavolimo tek kada u njemu doZivimo ki5u. Mo_
Zemo je gledati s otvorenog prozora. iza stakla, na vratima, ali
blago onima koji su preko glave prebacili gornji dio odjeie i
pretrdali ulicu. Oni su viie u gradu, u kiinom ,ol"OniSn, toi"
spaja stvari, pokrete, rijedi, misli, prostore, kuie, ne"bo i Zelje. il
ki5i grad plovi kao otok u sretnije trenutke. Gledai,di k'.se ili
ravne linije dode nam da napi5emo dopis,icu, rlv-ije_tri rijeci,
dvije-tri kapi. Kada prestane ki5a, ne znamo Sto se tiogodilo, ali
se grad i mi gledamo kao znanci. Njegova mjesta na kijima nis-
mo bili, kada im prileuimo, izgledaju nam ptznata i rni ih poz_
dravljamo.
jednom ki5u u D-u, snaZno nle se dojmila.
.(Gledao sam
Kapi su udarale o ploinik, raspriavale se kruino, raclosno. Ali
sada ne govorim ni o jednoj ki3i i ni o jednom gra<.lu koje sam.
vidio, ni o onima koje nisam vidio. Ne, ni o dern-od.edentm ne
govorim. Govoreii o gradu i kidi, iini mi se da se odmaram od
grada i kiSe. Od svakog grada i svake kiie. Kada se sve kiSe
lgadaju i
gradovi produ, kaZe mi rnaita, moZda i umor prode i
viSe. ne b-udem svoj i woj, ovdje i tamo, nego posve
lagan, lagan
i miran. Veselje moje, umoru mojl)
134
NADOLAZAK PLIME
Dok pokraj mora leZim i iitam knjigu, tlo mene dolazi
plima, priblEila mi se, gotovo do samog uha. SluSam joj ium i
imarn snaian osjeiaj kako mi neSto Zeli reii. Sto rr; irili reiii
Naginjem se, sabirem. Ona se penje. I,enje se ditavo more koje
ne mogu obuhvatiti i smjestiti. Da li iu iuri pomku ili je treba
odgonetnuti iz S(ma i pitome vlage? lz pline bi konadno sve
moglo podeti. Ono Sto je na zemlji dolazi do mora, ono Sto je
iznad mora dolazi moru, more ide u plinru, plinta (moja priji-
teljica) clolazi do moga uha, a u njoj je i orl nje, slutim, malini
znak koji ona ustrajno skriva. Ne6e nre valjtla prrstiti da otidem
-i
kao Sto sam i doSao'l Znitm joj hl:rgost piionrost. I clok je
dekam, pouzdavajuii se u naie dvije prirotlc, plirrrc i rnene, mtj
guru koji uvijek stoji nralo tl.lje orl nre ,e ktie: Zar.ti nije closti
Sto iei satla tu plinru rr.siti i s .jonr se rrspinjati uz brijeg? Nije,
kaZenr.
135
w
FABUI}I RASA, OBLUruK
il'
lli . Medu mnogim ulogama rijeii, ona da hvale svakako je naj_
ljep5a. Kada rij.edi optuZuju, one su obidno samo s n"3i-, ,
ir'
i: Y moZda i s niiim, kada hvale one su sa svime. Kao Sto kaie F.zra
, Pound, ,Sto vruie voli5, to i ostaje, drugo je Sljaka; ito vruie
, voli5 neie ti se oteti...<< AIi uhvatiti rijet.z.a das divljenja nije bai
Iako. iesto se dogada da se mi divirno, a da one iute. NaSa vo-
lja i ielja rijedi nisu uskladene. Svatko ima vjerojatno mnogo
primjera za to. Evo jednog iz moje zbirke.
Naime, ditavog iivota odlizio sam u neke uvale, koje su se
obidno nalazile s lijeve i s desne strane gdje sam iivio, i u njima
gledao oblutke. Kada bih bio bijesa,, neraspoloZen, aii i rado_
stan, kada ne bih znao kamo iu, umoran od svo.je sitnoie, upu_
tio bih se tamo. To je jedna potreba koja se ne moZe zamileniti
osobom, knjigom, Setnjom ulicama, kavom, radom, ni bilo dim.
Kao Sto dntgi poznaju galerije, gradevine, zooloike vrtove, neka
druga mjesta i zbirke, meni se dini da u svojoj glavi imam lijep
broj takvih mjesta s oblucima. Kakvih sve tu nema! Razliditih
oblikom, bojom, ugladanoS6u, sjajem, daljinom od mora, izuzet-
nim poloZajem, dobro poleglih i onih koji lete.
I sada, Sto se dogada? Kadgod sam o njima htio, sebi i
drugima, neSto reii nisam mogao, niti znao. Tolike stvari, i
videne i nevidene, pohode rijedi - za5to ba5 oblutke neie?
Kada dovjek uzme u ruke bilo kakvu moreplovinu i ono ito
nade na obali (komad drva, sipinu kost, staru kantu, ikoljku,
puia, urlezdu) i pita: hoie5 li u pridu, u razgovor, u misao, tna
ie odmah odgovoriti i pristati. Ako za ruku drzite dijete ko.ie
pita i zeli znati, uvjerit iete se da taj njezin pristanak nije bio
lai. Rijedi 6e poteii i odmah iete pospajati ono Sto je u uu*u,
oko vas i Sto djetetu treba. Ako ste uzeli oblutak, moZete ga
djetetu samo pokazati i dati. Oblutak neie u pridu"
Mnogi neoprezni, zadivljeni bjelinom, oblo56u, velidinom i
teZinom, odnijet ie neki od njih kuii, sta"riti na policu, stol, u
136
kutiju ili na neko drugo mjesto. Oblutak se tada ne protivi, ali
ne prilagodava niti odluduje govoriti. Obidno sve prestaje. Sve
Sto smo vidjeli i doZivjeli na otvorenom. Pouka je, oblutak treba
pohoditi a ne imati. Ako bi htjeli biti todni, trebalo bi u sobu
donijeti ditavu luku, i jo5 viSe, ditavo mjesto s tisu6ama i miliju-
nima oblutaka, kao Sto to dinimo u glavi.
Obluci ili oblutak? Oblutak se, istina, rijetko vidi sam.
Mno5tvo u kojem oni stoje jedan do drugog, jedan preko dru-
BoB, a da pri tome ne smetaju jedan drugome, prava je njihova
slika. AIi kada im dolazimo, kada im se odsutnima ili prisutnima
obra6amo, od svih je uvijek samo jedan, samo jedan po jedan.
Samo jednoga, i jednoga po jednoga, pitamo za5to Suti. I
samo jedan ne odgovara. U poietku sanr nrislio da je to zato
Sto je statidan, arhetipski erotidan, dist, sjajan, pa ga oblog, bez
ijednog kuta mimoilaze r4eti, nemaju se na iemu zaustaviti.
Kasnije sam vidio, i dini mi se i5ao korak dalje, cla on takav ka-
kav jest (dist, obao, sjajan) nije oblik nesreie, da se zbog toga
rijedi ne zaustavljaju, ne izmi5ljaju na njemu same sebe. Rijedi
nastaju tamo, u po<.lrudju organskog ili anorganskog, gdje je ne-
ka bolest i uspomena na bolest. Za oblutak bi se moZda moglo
re6i da je glup, kada i glupost ne bi bila andeoska bolest, stanje
( otporno na privremenost. Oblutak nije, dakle, glup. Oblutak je
sretan. A to je za pridu lo5 poietak i loS svrletak. Podetak i svr-
I
l
t
Setak na istome rnjestu.
Cesto pokraj mora mislimo kako bi to Sto vidimo i osje-
6amo - more, obalu, nebo, brodove, raslinje, na5e djetinjstvo,
Zivot u moru, oko njega i na njemu - bilo dobro, za tamne tre-
nutke, naii na jednome mjestu. Nije bilo te5ko, a ipak se nikada
nismo sjetili da je to mjesto oblutak. Dodu5e, on to ne pokazuje
kao ogledalo, medutim on pamti nekom vrstom vlastite gl'azbe.
S ne5to malo naie sabranosti on ie to i oditovati poput zvijezde
ili pudine, odjedanput i bez detalja.
Kada sam mu blizu i daleko s njim, dujem glas, ne znam da
li je moj ili njegov: Za5to Zeli5 govoriti o meni? Zatvorio sam
se; nisam unutra ni vani; izvan rijeii sam, kao ti u najboljini
trenucima, dolaze(i u ovu luku napustio sam raj, ali ne do kraja
i ne zauvijek; bude5 li se okrenuo na pitomu stranu, budei li me
giedao i taknuo, vidjet 6eI i taknuti dio toga raja.
137
 IASTAVICA Biljeika o pltcu

Ormog srpnja otiSao sam telefonirati u malu po5tu

.- - u Basa_ Danijel Dragojevii (roden 1934, u Veloj Luci na otoku Kor-
riiekovoj ulici u Gornjem graclu. Zailrrlio ur*'r" (t; ;;iG duli) do sada je objavio:
nisanr odekivao), iznad surnih vrata bilo je gnijezdo
)astavicf.
[Jpravo kada sam ulazio, lastavica Rusuti teret, 1985.
.ye utetjlla"u n; i, tfuorilo_.
B2i:, ,?r.je to moguie? I judi u, pir-u i poStu veZu lastavicu, Razdoblje karbona, 1981.
ali tko bi mislio da ie i rastavica posvojiti-postu i vezati Izmiiljotine, 1976.
se za
nju, da ie prihvatiti dovjekovu simboliku. Prirodopis, 197 4.
sve je to sludajno, ipak bilo rni je teiko tome Cenrta iivotinja, 1972.
. - {aravno, ne
priclati neki nesvakida5nji smisao i<oji je, iako je
.noSwo f;rJi O Vercsnici, Belzebubu i kucanju na neizvjesnu vrata, 1970.
ulazilo iizlazilo, samo meni upuien. Bijeli znak cvijeta, 1969.
Ja sam to shvatio kao dar. Neku vrstu pisrna s juga,
iz dje- Nevijeme i drugo, 1968.
tinjstva, njegovih davnih birjeznica i podetnica. Na Svjetiljka i slxtvat, 1965.
stinovit na-
din, to je bila lastavica svih lastavicu. Onu koja U tvom stvanrttn tijalu, 1964.
me u"rrri" i,u
daljinu (konadno, ona je selica), a oncla ,u porol pisanja, Komjar-:a i dntgi prcdjeli, 1961.
uienja
slova i ditanje, kao i za moje kasnije i danaSnje
u-nju..;" .l;1_
di.
Trebalo je sve ozbiljno i dosrovno shvatiti: dorazi
iz d.areka,
let joj je auzetan i uman, gnijezdi se, cvrkuie, ne
intimizira, a
onda pred zimu, bojeii se hladnoie, nestaje, ja bi I

se , p-f;"_
iem vratila. Neko neobidno dostojanstvo i ozbilj nost ,ziaz"" A
njezina lr:ta i nhdina Livota..Na rubu djetinjeg
i ozUiSnog pokre_
6e. jednu. od najljepSih sanjarija. Treba
mlen;ati Zivot, ielao fi
Rimbaud.

138 139
 Krovovi 42
Kozalo eavfi 43
Jutarnji prostor 44
Kako se uspavljuje kamen 45
Dar 46
Na putu za sedam 47
JUTARNJI TRG
Avion 7
GODINA SVJETLOSTI
Odlazak u park 8 Godina wjetlosti 51
Grad 10 Zvijezda jutarnja 52
Danie t2 Zvtlezda Mozartove godine 53
[Iigravanje 13 Zvijezda bubnjara 54
Jutarnji trg 74 Zvijezda tamna 55
Lice u bijesu l6 Zvijezda topline 56
Jedno doba l7 Zvijezda darivanja 57
Svakog trenutka 18 Zvijezda kraljice 58
Listopad 20 Zvlezda tamnoPute Zene 59
Mjesto 2t Zvijez<la dolaska 60
Zvljezda clvojna 6l
ROSA SEMPERVIRENS Zvljez<la grane 62
Zvijez<la zeca 63
Prozor 25
Zvijezda praska 64
Autobus 26
Zvrlezda usklika 65
Rosa sempervirens 27
Zvyezda Lutog 66
Uspomena 28
Zvijezda na vratima 67
Kada progovorim 29
Zvijezda MeStrovi6eva 68
DLep 30
Zvijezda prozorska 69
Evo nedega 31,
Zvijezda subotnja 70
Tako 32
Ali mrtvi Zvqezda SuSkanja 7l
33 72
Preslikarija 34
Zvijezda iznad
Zvijezda bezutje5na 73
Prorodanstvo 35 '74
Kada je svijet imao deset godina 36
Zvrlezda pozdrava
Zvijezda iz rjelnika 75
Jesenski dan 37
Zvijezda papira 76
Sat 38
x-.
Seslr Zvijezda igre
'77
39
Zvijezda identiteta 79
Brojevi 40
Zvijezda sjene na Marjanu 82
Ispod zida 4t

l4l
 Zvijealit brda 83
Zvrjez<la zrnja 84
Zvijezda kosa 85
Zvijezda velike daljine 86
Zvijezda priie 87
Zv ijezcla Cvje tnog trga 88
Zvij*tda jeseni 89
Zvijezda pelira 90
Zv4ezrJa nakon 91
Zvijezda rijeii 93
Zvijezda ptice 94
Zvijezda zvijezde 95

MJESTIMIdNO
Mjestimido, 1 - 7L 99

NADOLAZAK PLIME
Kosa 123
26" veljade 1990. 775
Kako sam dolazio u gradove 126
S predavanja 127
Kamen u knjizi 128
Crvendai L29
Zaba 130
Tunel 131
Pri uspinjanju l3z
Odjeia 133
Kiia L31
Nadolzzak plime 135
Fabula rasa, oblutak 135
Lastavica 138

Biljeika o piscu 139

 ,i il' "ft;:
i'r ?'U1l
C'::

. ,tl : r{
" efsCIo
2 5 -1,1- ?gto _
,
(r';
C;-J
Zvjezdana svjetlost u novoj zbirci Da-

[02 -10-.t , *. ,r..*

:r
nijela Dragojevi6a isijava iz zemaljskih
predmeta i situacija. Ove pjesme ne
teZe nekom nebeski udaljenom cilju,
nisu protokol neizvjesnog puta ka pro-
wjetljenju, vei prije svojevrsni dnevnik
nekoga tko je unutarnju napetost
takvog puta razmijenio za >potpunu
opu5tenost<<. Pjesnik ne Zeli odabirati i
hijerarhizirati, nego uvijek biti raspo-
loZiv za sve Sto moZe naiii, puStati sva
biia da btrdu ono Sto jesu, a u isti
mah nastojati oko njih, omoguiavati
njihovo postojanje svojim gledanjem,
divljenjem, zahvalnoiiu. Neposredan
odnos prema bilo kojoj stvari (nu
primjer glinenoj Salici za taj) za njega
je uzajamno darivanje, poziv na posto-
jano slavlje. Prostor Dragojeviieve
poezije poput nekog je grada obli-
kovanog po ljuclskoj mjeri, gdje na
Nakladnik svakom trgu i u svakoj ulidici bilo
IIrvatska sveudiliSna naklada karla nroZe zapoi'eti kakvo zariimljivo
Zagreb, Avenija Vukovar 68 zbivanje. Taj clojam trajne novosti, ta
sposobnost tla se bi6a sagleduju kao
tlir lck ito su ziruz-ela svoje mjesto u
ii Za nakladnika
svijctrr lc joi ni siunit ne znaju kojim
r, Ante Selak
k:
f.:,
lc lr:rnt sc rjcicrrjcnr ollrlrtiti, jedna je
& otl r:rrkrsnilt trrjni ovc zllirke.
Korektoica
P,' Radosna Petris-Martindi6
r]-:
ln.tla l\juktn,it
i I

Slog
HSN

Tisak
PRINT Kocrjandi6
886.2-L
DRAG

*216039*
KNJIZNICA B.OGRIZoVICA