You are on page 1of 154

EDICUA MEANDAR POEZUA

KN]rGA 4

NAKLADNTK MEAN DAR HR,roooo zaeRrB NovA v€s 5

ZA NAKLADN m IVANA PLEJ IC

unrorrr BRANK0 i€G€C


TEKTURA/KOREKTURA NANA MOF€RDI N

otsro,r DESIGNS/ST€M
Lnyour sNj€zANA ENG€LMAN DlAFta
rrsar KIKA GRAF ZAGREB

coPyRtGHr O I4€ANDAR 2oo5


rsBN 953-206-l7l-l

CIP Kotologizocijo u publikoci.ll


Nqcionqlno i sveuIiliino knji)nico I Zogreb

uDK821.t63.42-1

DRA60]€Vli, Donijel
Tornor,/ Doni,1elDrogojevii. Zogreb :

Meondor, 2005. - (€dicijo Meondor. Poezijo


; kn1.4)

rsBN 953 206-t7t-i

44il30127

PRINT€D IN CROATIA 2OO5


SADRZAJ

l.
It Tama
l3 Brada, prije sna
15 ICSc
17 Uza<r
I9 Tipiscrija
20 Teatar na otvoltnom
22 ArheoloSld muzej
24 I(olare
26 Zlrca
27 Mrak
28 Magarac
30 Tirmno
3I iin jeniino
32 Milimetri
33 I naSi psi

2.

37 Ograda
38 San
39 Pri:tor
40 Zemljopisrra Sirina
4l Miesta
12 Vratii
43 Sobe
45 Clava
17 Zapis
19 ?r pojava
50 I(trsa
5l Vulkani
52 Todke
53 Vol<ativ 96 Umor
54 IlijepairuZna 97 Patina
55 Fotografije 9B Veneciia
56 Boja z.ida 99 Ljetcr

3. 5.

)Y Srrmr I03 I)ar


60 Bosquet 10.+ CrteZ broda
62 ledne nedjelje 105 l(roz- otvor palube
63 Plodovi 106 Pogled
64 Za o, lO7 Na jednoj todki
(t5 Slavuj s l<ovllnice l0B U po5ti
66 Vrapci l09 VrZno
(t7 l(crs I I0 Pjesrna
68 Ptica I ll Tkcr
69 U vrtu I l2 Lonac
7O Visinska I l3 fedna Zivotinja
7l Aerodrom I l4 Od jednom
72 San I 15 Svila
73 Vrt I l6 Svcmir
71 Ekspozicija
76 Tirpir 6.
77 eserr
f

78 Cvrkut I19 Dvi je


u0 Pjcna zlata 120 Uspomena
12 I Upad
83 edrrom kad
f

8,1 Feudalna duia 122 Misao


123 )abuka
,1. 124 i,aba
125 Pogled
87 Cdje su 126 Doba
B8 l(eniijsl<a olovl<a
127 Pitanje
89 Trenutak smetenosti
128 Okreiuii glavu
90 L)obro
129 Mali brojevi
9l Ime
130 Lake misli
92 Atlas
l3l Prvi dan prolieia
94 Giorgio Morandi
132 Thmo
95 Glas
7.

135 l)raznik
137 I(rnren
l3B Zatvoriti oii
I 39 Vrapci, redenica

l'11 Hrpa ihrpa


143 I'jesma rra ncpoznatom jeziku
145 Sunce
| 47 Tirl<ocler

158 'fal<oder
| 62 ]:rkoder

169 () autoru
TAMA

Nakon nekog Hamleta na Lovrjencu


pitala me Melita Roko jeste li primijetili
kako neki za vrijeme predstave ne gledaju
drugo nego mrak oko sebe.
Nisam rekao niSta, pomislio sam sreia
Sto je sjedila daleko od mene,
inade bi doznala da sam jedan od tih.
Ah, gospodo zadudena, moi-da uvriiedena,
kada se svjetla ugase i ti5ina pokaZe
dotle nevidlji'".u tamu oho nas, medu nama,
kako da je dovjek ne slu5a i ne gleda?
|edan tajni jezik s mora, okolnih brda,
dalekih otoka, bliskih zvliezda, iz grada,
jezik priie govora, kao djedii strah
dolazi, moglo bi se reii plavi,
i mi ne znamo Sto hoie,
stajati na ramenu, ustima, razumu,
biti donji i gornji glas, slika,
prida prif e i nakon pride,
ili samo tama, tama, gu5iteljica mfere,
svekoliki profil slijepog oka,
ti5ina nakon neholiko miliiardi pucnjeva.
O, tama, tama. PribliZio bih ie

1l
da mi bude ogrtad za vedernju hladnoiu,
udalfio bih je da me ne zagu5i,
udvarao bih jo;, vikao: dija si, tirmo?
Luda i mudra hvata me s visinsko.g tornja.
Gdje smo? IGda budem mogao i budem znao
svrnut iu je na sitan kvadrat ispred,
to nesretno mjesto gdje se bez
prest anl<rr obnavl jaju porazi.
Tu budimo, ti moina, ti svevideia,
tu dasak budi svjetlo,
reci ja sam svf etlo.

t2
BRADA, PRIIE SNA

Pustit iu bradu da raste kako Zeli:


neka nide trava, neka protjedu vode,
neka se govore i piSu rijedi na svakom
jeziku, neka prizori bjeZc, oblici neka
dude svoiim postojanjem, neka nadolaze
nara5taji, neka radosno ncstaju mftvaci.
Pustit iu bradu, i I(ordula ;e Sumovita,
brodovi plove uz i niz dlaku, nema sna
koii nije valovit, ni dana izvan zrele
tapiserije. Pustit iu bradu. San na suncu
buja i deka jesen, slikar zakapa slike,
ostavlia ih krticama, upravo niima.
Pustit iu bradu. Upadamo u zone bradatosti.
U lukama lako popuStaiu honopi. Noi ie.
Lene ve( sliiecle bradate madone sa slika.
Otvaraju prozore . U opiim utrima koia
f

dolaze, kao nekada kraljevi, kao nekada


bilo tl<o, nitl<o nece ostati izvan
Iabirinta brade. Brojevi znaju gdje im je
mjesto. Vriieme je da se jutro pode5lfa
kako Zeli, na bilo koju stranu. IGda
izadem iz zatvora pro5etat iu Sumom.
Imam zbir koraka (jedan po jedan),

13
kroz sto godina ni jednog nisam izgubio
dok sam jeo, razgovarao, spavao, poskakivao
rrnutar zidova.

14
I(ISE

I(amo god krenem iedna ki5a'


I sa svih strana kiSe, kiSe.
Zapravo ne znam Sto da radim,
kako da nidem i ne nidem,
l<.al<o da svoiu Iulu grizcm,
golemu lulu, stablo iedno
zeleno, ludo, kognitivno,
protivno nedemu, suglasno vi5e.
I(amogod krenem jedna kiSa.
A udili nas nisu nidem,
samo su bili mazni, dobri,
poplodani na svim stranama,
po Stradunu i na I(onalu,
i po lijevome i po pameti,
pa sldanjaj sada mno5tvo glagola,
na svakom prstu stotine nota.
I(amogod krenem sustignem ne5to,
a drugo puStam da se hvali
oblikom, 5a1om, kriznim trenutkom,
kukurikaniem isPred kuia,
poznatom rutinom od Pamtiviieka.
Mdo previ5e nizbrdica
i zavojitih uzbrdica,
15
skalina rubnih zubima nalil<.
S kula visokih i pozaspalih
topovi tuku na godine,
godine gutaju nemilice
bradate, prazrre, diste mcte
sa srcem dednim od mramora,
sa Zamorom kome pada li5ie
u nebo, ponor, u sunder,rr kuiu
za koju l<iSe traZe ime,
na listu papira bijelu sienu.

16
IJZAO

Misao na uzao uz bilo koiu priliku.


Thko podinje prida. Pada kiSa, pokrili smo
glave vreiama na kojima pi5e zucchero.
Uzao dalde kao novac, da se kupi i proda,
da se ne kupi i ne proda.
IGda ti se udini da ie5 pasti, a ne padneS,
neito je zatvoreno u uzlu: u luli lula,
u psu pas, u zraku zrak, u kaputu ti.
I(ako drugadije zvati zagrliai i cvrkut?
Darovi, pogre5ke, nove Zelie, griiesi,
u krevetu noinog zvuka prazno ia,
popis svijeta: odgovor kojcmu smo iz daljinc:
pomogli da raste u nesuvisao vulkan
oko kojega venu i bujaju afrike,
a labula nestaje iim sc pojavi more.
E), ti di)i se san mjeri nebom,
druZit iemo se sa strojevima koji se kolebaju
izmedu osobe i nikoga. Ne podmeii mi priic sna,
ma tko da si, ravnu crtu, treba mi krivulja hoja
preciznoSiu neba ide iz uvale u uvalu, sve ih
olrilazi, tako ditav otok, i vraia se na mjcsto
oclalde je podela. Ruka koja tede kaZe konopu

17
koji takoder tede: stegni, i on, ne dekajuii
ni trenutka, steZe, malo u ovom, malo
u nekom drugom svijetu.

18
TAPISERIIA

Stoiim usred riiedi kao da ie to negdie


i kaZem neiu temu. I(aZem nekome kao da znam kome
neiu temu. Sto 1" zamiSljeno a nije do5lo
neka je okruglo i nevidljivo. Pripravan za
nepravilnosti, nesretan sludaj: njegovom rukom,
svojim slovima. Pustim li brod da ldizi linijom
koju je stvorio, slijedim li put njegovog
kratkog daha, na menc ie dim veii od svake rijedi.
Oblikuj se, sudbino, kao koraci u snul
A u blizini pudina samoglasnika, suglasnidki
vjetar nedistili od razum:r, bistriji od izlaza,
duga redcnica za one koji umiru.
Pozadina, slcitnicc, lice u vrdu, zemliotres,
veselie obliZnieg nercda. Srce, crna granice,
zateLe nit: korake kao stvari, stvari kao zrak.
Zanos. Mjesta na mjestu vi5e nema. Nenadeno.
|a smo, ti smo, mi smo? Nismo. Oni smo, ono smo?
Nestalo je mjesto. Izgorilo.

l9
TEATAR NA OTVORENOM

Ovoga ljeta bit ieS, bit iemo tamo.


Mnogo prostora ispunjenog i praznog.
Plan grada siv i zelen, malo iznad zemlje,
dopuSta da naslutimo ushit zvijezda koje
su zaposjele dan. DoSli smo poSto smo se
sjetili da Bog nastaniuie prazno (puno po
potrebi) i da traZi da ga traZimo u pustolovini
jezika, rjedniku koji ie on izumio
ali koji ne razumije: na njegovorn licu jc
bezazleni osmijeh zlodestog djetcta koie
ie vas nastojati ukloniti ne dopuitaiuii
vam da odigrate svoiu ulogu ckr l<raj:r.
Ne dopustite mu, bar ne odmah. Izgovorite
prve rijedi bilo kome, u bilo kojcm pr,avcu,
glumeii da ne znate Sto on hodc, Sto traZi
iza vaSe maske ili alegoriie. Ocl zicla do
zida, prcd zidom: tu si dakle! MoZcla gubavac,
moZd:l kralj, sirornaSak kof i ul:rzi u livotinju
i iz njc povremeno izlazi. Sval<ako, iitavih
sedam dana koji ulaze u oblik, s oblikom u
niSta, u teoriiu valova, u kojoj psi laju
u svim oholnim kuiama, a fo5 nijc ni podelo,
nisi izgovorio vaZne rijedi, kolosalni slijepde,

20
velika nado otvorenog zatvorenog, patetiko
mradne i Zive zviiezde. Jedna bolest svakako,
zdravlje koie obitava san, vf eZba za ono Sto
nikada neie doii, sve: rijeka u ludoj glavi,
krik ponornice. Negdje gdie ga gotovo
nije bilo odiednom zgu5njava se vrijeme.
I(od Cimarose, recimo, lijepo lice gasi svijeiu,
a svirka se nastavlia u mraku.

2l
ARHEOLOSKI MIJZEI

BoZe, kako me gledaiu kipovi u arhcoloSkom muzeju!


I priie sam nekad ovamo dolazio, ali nisam primjeiivao
njihov pogled, ako se to smije nazvati pogledom.
Vjerojatno me nisu ni gledali. A sada mirno i bez
ikakva srama bulje, prate me ditavom prostorijom,
ne ispu5taju me, progone me. Ranije dok nisu bili
zainteresirani za mene, dinilo mi se da u prostor
ispred sebe gledaju razlidito, sv:rki svojirn pogledom,
onako kaho o tome govore vodidi: spojem davnog doba,
davnog lica i davnog kipara. Sada, bilo da je ispred
mene imperator, pudanin, Zcna, cliicte iz bilo kojeg
vremena, covjek iz bilo kojeg st;rlcZa, bilo koje dobi,
od mramora, bronce, kamena., gipsa, svi gledaju isto,
ni5ta im ne boji poglede i ne stv:rr:r poscbnosti.
Ujedinjeni pogled moglo bi sc rcr'i, neki pogled koii
fe bio prije ldpa, a bit ie i poslije njcga, kojemu su
oblik oka, ono okolo oka, dit:rva gl:n a, tijelo posudeni.
I on me, taj pogled, iako taho bcz-liian i hladan hvata
davnim plamenom bronce i kamcna. Pokrenula se daliina.
Letim, tonem, rastem, nestajem, bjeZim. Thknuta mi je
neka mradna todka u glavi i negdfe daleko otraga:
razbio bih bilo Sto i u bilo koie vriJeme kada bih mogao.
Sto Zeli taj kasni spoi vruiine i leda? Ne5to Sto je bilo

22
i pro5lo izvan jasnoie i nejasnoie? Vikao bih kada bi
krik a ne Sutnia prisplela sa svih strana bio niegov govor.
Ovako videm obratno, kao izdubena zienica, glas poslan
u kamenS usta, videm iz sjene koiu glava baca ravno i mirno.
U dubinski pogled bez vida zatvorila su se vrata.
Blag vjetar bogat li5iem ostao je vani i broii iasnim zvukom.
O Hermiona, liiepa kao sve odjednom, za5to me gleda5
tim pogledom? Doii iu kao Sto sam i obeiao, kao Sto
nikada nisam ni odlazio: za5to me tako gledaS i ti,
dobro zemaljsko biie? Imao sam lif epu pricu s iedva vidliivim
krajem, dije rijedi dok prolazimo perivoiem rastu,
cvietaju i venu, i opet rastu, cvietaiu i venu zaiedno
s nama: za5to me gleda5 tako, tim nepostoieiim pogledom?
Pomakni se, hao Sto se posliie zime pomide prolieie,
otidi kao Sto si uvijek odlazila, na sunce, u sunce, u kiSu i noi,
vrati se kao Sto si se uviiek vraiala u vid, mimo vida, o Hermiona.
I(OSARE

Na ntjesecu ljudi
koiarice prave
od osuiene trave
koiarice plave.

O. Manrleljitam

Blizu, daleko, ditavo vrijemc negdie se pletu ko5are. U


bolnicama, zatvorima, domovima, logorima, izgnanstvima. Trga
se liSie , guli kora, javlja se pomisliena i stvarna bolna vlaga, nema
korijenja da je zaliiedi. Netko dolazi, vraia se. Ne vraia se. Samo
plete. Ne5to broji. Dane, prste, cigarcte, BoLie namjcre. Znali
smo, nismo, govorilo se, zaboravlialo. Svejedno. Ide se autobusom,
vlakom. Ostaje u glavama. Dogadaji se obezglavliuju. Glagolske
pasive ispravljaju, nisu u ieziku (haZu), treba da se zna tko, kada,
kako i za5to plete radnju. Ne5to clrugo. Tl:rZi se mislcie i nemisleie
miesto, vrijeme i okolnosti, pravi gramatidld oblik za slabo ja i
oko, bolnicLl, zatyor,logor, lice kojc je izblijedjelo odsustvom. A
tu su i na5e daleke z:ltvorene odi. Gutanje polovice slankamena
(krivnie), jer nismo nauiili kakav ye preplet svjeZeg Siblf a Sto ga
vriiemc ve'ie za sebe. Siba Siba, a ruke ostaju u praznim rukama.
Neprestani hriZevi, usklici, vertikalni i horizontalni prutovi.
SuzdrZana psovka kao molitva. Zid, ograda, preplet, ugriz. Ruke
pletu svoju ludacku ho5ulju od pisama, paketa, izyanta, iznutra,
iagodice tipkaju tijelo tude i svoje, zapleL na dnu. Prida. I(oSare su

24
otiSle po kruh, vraiaju se mrtve iz zelenih otoka. Mrvi se vrijeme
u sonetu (abba abba cdc dcd) i hvata u rimama prutova, strojevi
svijesti ie nas omek5ati u Zenskom vremenu, u sobama za sluge,
na5im pismima sebi, tebi. Hoiemo Ii pisati joS o nedemu ili
umirati? Mi, robovi desne i lijeve ruke koje se sastaiu i ne
dogovaraju. I(ao misao u ielavu snu. Hoie li doii vriieme da
Siblje raste za svoje dobro? Neka se, ako se ne moZe drugadiie,
ludilo i bolest provode u vihorima, a sloboda u ru'Zi.IGo i
zxijei.d.a koja se danonoino komeSaju.

15
ZLICA

U nekoi crkvenoi kuhinji na Zlicama su napravili rupe kako


ih siromasi posliie iela ne bi krali. S tim Zlicama, odevidac kaZe,
teSko se jelo, a i izgledali su kao predmeti koii se rugaju. No i
pored dovitljivosti izumitelja, mogu reii da sam od dasa kada sam
za niih duo duvenjem postao vlasnik jedne i da je velik broj
godina, bilo kako, bilo kada i bilo gdje, nosim sa sobom. Od tada
sam pozaboravljao i napustio mnoge rijeii, Iica, slil<c, misli,
imena, ali Zlicu ne. Naravno, mi volimo imati sviiet u svojoj glavi
i dZepu, a ja ga imam, i kada doclc do paklene buke, trcba li,
videm na niega, u njegovu centralnu rupu, njegov poku5aj da nas
niome hrani.

26
MRAI(

U njegovom potlsovnom ateljeu u Martiievoj ulici pitam


mudrog i Sutljivog Oskara Hermana Sto misli da ie biti posliie.
Mrak, mrak odgovarabez kolebanja. I doista, neke tamne boje na
njegovim slikama dine mi se dojmljivijima od drugih, hao da se
upravo u njima nakon svega nastanio. Medutim tu ga, buduii da
sam u galerijarna malo a na drugim mjestima slike mu ne vidim,
rijetko susreiem. ee5ie ga se sietim kada u krevetu pospan
dignem ruku iznad glave da ugasim svietlo. Mrade, mrade, kaZem
tada, budi blag njemu, meni, budi blag svima nama.

27
MAGARAC

I tako, u rijedima tradicije za magarca gotovo nema lijepc


rijedi. U razliditim zemljama i vremenima o niemu se govori kao i
simbolu mraka sa sotonskim sldonostima, znaku Sirenia neznania,
miestu gdje su se smjestili porok i obmana. On je tamo gdie ie
dovjekovo nagonsko, senzualni Livot: on ie sve ono za Sto sc
danas kaZe podsvijest. Tiebalo ic dini se dekati IGista da mu, kada
i dovjeku, donese spas od svega toga. Sve je navije5talo da ie se
tako i dogoditi. Prida ie uostalom i krenula tako. Magarac .ie uz
vola bio na IGistovu rodeniu, n:r magarcu ie on pred Herodom
bieLao u Egipat, na magarcu ul:tzit-r pri je rnuke u |eruz:llem. Sve
bi to trebalo znaditi da su magarc'cvc mradne sile svl:rdttne, da ie
sc njegova priroda od toga dasa vidjcti mirniiom, tolcrantrriie: da
ie podeti spas magarca, kao uostalom i dovieka. I(on:rdno, mislitc,
do5lo je vrijeme da magarac bude svcilr Zivotinia. Ali onda
doznate, ditaiuii sve o tome, da u ditavoi toj pridi to uopie niie
bio magarac - nego magarica. I(otncntatori to nagla5avaiu i vide
kao vaZnu razliku. I pri rodeniu, i za vriieme bi;ega u Egipat i u
)eruzalemu, kao i ranije u Bibliii - nikako magarac, magarica.
Zastupnicima duhovnoga kontinuiteta to omoguiuie da kaZu:
niSta se niie promijenilo, sve je kao i raniie. Magarica ie tu,
pono\i'no, prava suprotnost magarcu. ona ie simbol spoznaie,
poniznosti, mira, strpliivosti i hrabrosti. Stara daliina i razlika ie
ostala. Magarac je tiielo, magarica duSa. Obecani tas pro5ao ic

Z6
mimo magarca. Naravno nama se dini neprilidno par u vrsti
odvajati. Magarac i magarica u pridi o spasu morali bi iii zajedno,
u dobru i zlu, trebalo bi da za niih vriiede iste rijedi. Uostalom,
magarac je ionako samo potomak magarice. A1i, eto, razdvoiili su
ih nekada davno i onda su, gotovo neprimjetno, razlike ostale i
nakon najpresudnijeg dasa. I(ada se, dakle, o magarcu kaZe neSto
dobro, to uopie ne ide njega, misli se na magaricu. Bibliia i riiedi
koje dolaze iz nie govore uglavnom tako. Istina, pudka poboZnost
i pudka rijei ne pona5aju se tako, odvaianie i razlike ne uzimliu u
obzir. Na mnogim mjestima ni ma5toviti Srednii viiek. Tu, kao
Sto se zna, zernlja i nebo nisu pretjerano daleld. Zaniiln ie magarac,
isto tako i magarica, istovremeno i glup i pametan, smijeSan i
ozbiljan, puten i dist, poboZan i bogohulan, strpliiv i tvrdoglav:
sve u svemu, simbol uravnoteZenosti i dobrote, kao neko biie
poudavano u zenu. Thko ga vidi i Francis Jammes; u jednoj piesmi
jednostavnc poboZnosti on ie s niim do5ao u rai. Ako za niega
nema sreie na zemlii, za vierovati je da ie ima na nebu. Papini,
kao i ditav Mediteran, vjeruie u magardevu izuzetnost i ne odvaia
ga od njegove druZice, pa se ne zna kada ie riied o magarcu a
kada o magarici. A da i ne govorimo o |uanu Ram6nu fim6nesu
koji je u jednof od najljepSih kniiga o magarcu, "Platero i ia",
izgovorio obilje toplih i jednostavnih riiedi kakve i zasluZuie
netko tko je na suncu upoznao muku i napor, i radost ltoia
nastaje izmedu muke i napora.

29
TAMNO

U ovom
fe gradu tamno. Malo tamniie nego na drugim
mjestima. Thko nam se dini. Naravno govorimo o dnevnoj tami.
Onoj kada le dovjek na prozoru, a ona je i unutra i vani. Ne znamo
obidno o demu se radi. Tko ima naodale bri5e ih. Zene i mladiii
sumanuto peru glave, neka se glave vjetre, i neha misle na stabla,
i misle na misli. Prosto dotaldi smo ie, dotakla nas je. To je ona
tama koiu kipar zna kada radi odi. Thma oko odiju. Ona f e tu i s
njom treba radunati. Thma iz starih i novih casopisa koja bi svakog
dasa mogla zaboljeti. Th tama u tramvajima i na trgu, ali i u
riiedima, u samoglasnicima pogotovo. Thma stvari i ona hoja
izlazi iz usta Zivotinja. Nema tclg prckidada da joj st:urcmo na
kraj ako bismo htjeli. I(ao Sutnfa nakon razvoda. Thl<o n:rs malo
dijeli od nedega (nicega), a ona jc ispod SeSira, njezina ncsigurn:t
vjera ostaje kada naglo stisnemo i ot.vorimo ruhu. Thma ulica i
soba, bolesti i izlf edenja. I kada nam netko blizak umre. Thma na
putovaniu. Thma budenja i rodendana. Umniji joj kaZu dobra
moja. A nije to lako reii. Ali moZda i ne zasluZuje drugo doli
lf ubav.

30
crNIENIexo

Aktivirala su se dna. Ona velika, ona mala. Ona oceanska i


ona dobro poznatih posuda. ona na koia nikada nismo mislili i
ona koja su nam uviiek bila pri ruci. Sva dna. Nadiru sa svih
strana oko nas, u nama, iz nas. Dolaze, odlaze, sto,e, ne midu se'
I(oriste svoja itakodalie. ViSe se ne pada, ne moZe niZe. Neie
valfda vrijeme, Livot, sviiet biti samo dno? Hoie! Sviiet koii se
moZe turnuti ispod vrata kao da ga e na cesti ptegazio valiak'
f

DoSli su, dolaze dna. Veliko dno spavania i sna, ono dno koie se
uluklo u svako dno, dno dna na dnu s dnom. O, dno! Netko je
nekome dno, svatko je svakome dno, ni sretno ni nesretno. I(ako
vase dno? A mi: Otislo ie spustiti sve sto ie iznad, sa strane, bilo
Sto, bilo gdje, bilo kakvu protegu. otiSlo ie u riednike podloZiti se
svakoj rijedi. Magiia iza pada. Nema vise priie, neie se vratiti
poslije, tamo ie vei dno, glazbajedinoga tona. MoZe li se reii dno
Boga, dno neba? MoZe i mora. I(ao Sto treba reii dno glasa, dno
tijela, dno zemlje, dno kniige, dno slike, dno tvari, dno Zivotinie,
dno ludila, dno kiSe, dno pamienia, dno ulice, dno Zelie, dno
siroma5tva, dno odlaska, dno vatre, dno psovke, dno bilo dega,
dno svadega, dno nidega, dno, apsolutni tlocrt.

31
MILIMETRI

Vriieme milimetara. Svijet ih je krcat. Nekamo ste se uputili,


ne5to ste rekli, otvorili ste odi. Milimetri, milimetri. ReZete luk,
spustili ste se liftom, plazite u gmazovima. Milimetri, milimetri.
A negdje na drugome mjestu, u visini, u vremenu trajnoga ljeta
apstrakcija, sjai i prelet. I doista, Sto udiniti? Sto popiti, dime se
namazati, kako se hraniti, kakve vjcZbe izvoditi, koliko puta na
dan?

J1
I NASI PSI

I na5i psi su gladovali s nama, gore od nas, ne shvaiaiuii


naravi vijeka gledali su nas u usta i onda kada su u njima nastaiale
samo nuZne rijeci. I mazgama su se rebra pribliZavala teretu Sto
ih ie tio. Nikakvim Zivotinjama, dak ni mi5evima u praznof kuii,
nije bilo lako. Nevolfa je temeliita, ima svoie milimetre, i milimetri
svoje milimetre, zarzmu otok do naisitniicg diiela, Zivo i neZivo,
tijela i pokrete, pokrete i njihove moii, putuiuii sve stiSaiu i
zavlada Sutnja. fednom kada budes govorio, kaZe mi lastavica
priie nego Sto odleti daleko, jednom kada budem govorio, l<aZem
psima, mazgama, koko5ima, mi5evima, kamenu, svakoi travci i
liudskom stvoru, jednom kada budem govorio, nitko neie ni
znati, govorit iemo skupa.

33
2.
OGRADA

Dolazeii u posjet vidio sam veliku rupu


na Zidanoj ogradi du5evne bolnice i pomislio
kako nikada neiu biti tako neito potrebno,
otvoreno i utje5no. IGoz mene neie nitko uii
niti izaii, nisam okrenut istovremeno na obie
strane, unutra i vani, ne dekam nikoga.
Sto rn* ja prema jednom obidnom prolazu
kof ega su Zelje nedopu5teno napravile ,

koiega Lelie odr'zavaju i ni trenutak


ne ostavliaju samog? eak se i kos
izgleda s visoke grane sprema
proletjeti kroz njega.

37
SAN

San. fedan se zlodinac gubi u moiim riiecima.


Ne vidim ga. Na tlu ciieloga grada
umnaZaju se koraci. I(oraci medu koracima.
TeSko disanje, ispraznost plodova.
A onda BoLia amnezija kao takva, total.
Na iedno lice bili su pali glagoli straha,
sada su se vratili odalde su do5li.
Smirilo se javno jutro, uvenuo zid.
Njegovo srce kuca na velika otvorena vrata,
kaZe se svemir. Dobrodo5ao, dobrodo5ao,
neka se nesreia odjene onako
kako se pristoji svjetilici.

38
PRIZOR

I(ako se andeli nehotidno, meko i neprimjetno


sluZe povrSinom. ICize, okreiu se,
kao da znaju kamo, kao da ne znaju,
kao da to uopie nije vaZno.
Na krilima im proljeie i jesen.
Pa taj lagani zrak koji ih prati,
lijep izum svih smjerova.
Na svijetu nema uglova.
MoZe se zatvoriti i otvoriti odi,
poigrati se svijetlim i tamnim,
prostor je otvoren i nevidljiv,
grane i stabla su na rubovima,
zvukova je malo.
Mogli smo imati blaLe majke,
uvidavnijeg i zaboravljivijeg Boga,
mirniiu liieru i desnu stranu.
Thko izgleda.
Bili smo blizu nekome, nidemu, svemu.
Ima ti5ine, jedva dujnog koie se pamti,
neizgovorenih rijedi, okruglih misli.
Bili smo na dohvatu tiiela i nfegova zaborava.
Thko izgleda.

39
ZEMLJOPISNA SIRINA

Neopazice stigla je Afrika. Rasprostrla se


svuda gdje su bila na5a djetinjstva. Difelili su
obrohe vulkana kao Sto se dijeli grah, gutaite.
|eli smo i nismo jeli, uglavnom tonuli smo
u svim pravcima.
Gorila je sila teZe, dula se glazba.
Rijedi su bile, ako ih je bilo, tamne,
jedva dujne, hiSne,
vidjela se pudina,
njezino ludo zlato.

40
MIESTA

S nekog mjesta
Bog se vidi,
na nekom duje,
na nekom deka,
na nekom mu se govori.
Gotovo nikada se na jednom mjestu
istovremeno (tko ie znati za5to?)
ne zbiva vi5e od jedne radnje.
Ali ima mjesta na kojima se
Bog ne vidi, ne duje, ne sluti,
ne deka i na kojima mu se ne govori.
Izrszetna su i rijetka takva miesta,
a tako su potrebna liudskom srcu.
VRATA

I(ako su velika,
dvrsta i teska
vrata crkve.
I kako tamna.
|edna tamna boja
preko druge tamne.
Da sam kukac
i da slucajno
na njih sletim
kako bi me se dojmila
i Sto bih pomislio,
pitam se.

42
SOBE

Ovaj grad rasporeden po brjegovima,


dolinama, poljima, uz rijeku
ne mide se. Ne kani se micati.
U principu ne. Thko stvari stoje.
On ima aute, automobile, tramvaje,
Zeljeznicu, uspiniadu, avione.
To da. Tko hoie moZe otputovati,
vratiti se i ne vratiti. I(ako Zeli.
Ali grad ostaje. Osobito sobe.
Njih ima na tisuie. Razliditih.
Punih, praznih, ovakvih i onakvih.
To ipak niSta ne mijenja. To Sto
je u njima i Sto ih ie mnogo
ne moZe niSta promijeniti. One su
u biti prazne. Same, odsutne i prazne.
Te tisuie soba koie se ne mogu i neie
pomaknuti. Ni utje5iti, moglo bi se
reii. Sto su ti izlazi, ulazi, vrata?
Nista. Sto s.r ti desto mastoviti
ptozori, otvoreni i zatvoreni, mradni
i svijetli, okrenuti na sve strane
kao da oduvijek vapiju spas (zrak)?

43
A uostalom, kao da liudima i psima
govore ne odlazite, ne ostavljajte nas
na razliditim visinama, nizinama,
u podrumima. I doista, Sto god mi dinili,
Sto god unijeli i ostavili, te5ko je
iz soba izbaciti podetnu namjeru: da smo
prazninu doSli iskoristiti, a nismo znali,
nismo uspjeli, nije bilo moguie; praznina
i nakon svega ostaje praznina, tuLna, sama.
Ali Sto smo drugo mogli?
GLAVA

Moja glava je u mojoj glavi. U svojem


obliku i funkcijama. Treba li moja glava
pomoliti glar,rr iz moie glave? Tieba li
da ostane samo glava u svojoj glavi?
Ako ostane tamo, onda je tamo ostala
zatvorena, mutava, sama u sebi, pusta,
glava u glavi, s glavom na glavi. )adna
glava. To sam vidio kod Zivotinja. To
kako njihove glave ne izlaze. One su
unutra, pitaj boga gdje. )a sam Zelio
da moja glava izade iz moje glave.
A i nisam Zelio. Sto je razumljivo.
Bilo me strah. Ako izade, tko zna
Sto ie joj se dogoditi, kako ie se
vani snaii. Thmo unutra je sigurna.
Ako ne izade, ona pak nije iza5la.
Nairadije bih da izade i ne izade.
Da to nekome kaZem, on bi se samo smijao.
Iako mislim da i on vjerojatno misli
kako bi bilo dobro da i njegova glava
izade i ne izade, ali ne zna kako bi
se to moglo dogoditi, kao ni ia. Oblik se
duva oblikom, sam sobom. U redu, u toj
besmislici je ne5to utje5no, iako je
istina o obliku zapravo istina o oblicima,
preobrazbama, o mijenama, pa se dovieku
malo zavrti u glavi, ali naravno, glava
nije obvezna da donosi zaldjucke
kada o sebi misli.

46
ZAPIS

I(ada se profesor i kniiZevni teoretidar Vladimir Biti vratio iz


Njemadke pridao mi je doimove s toga puta. Vas sam se sietio,
rekao je, kada sam bio u rodnoi kuii Goethea u Frankfurtu. Thmo
do Goetheove spavaie sobe postoii soba u koioi je boravio jedan
ludak. l)zeti i uzdrZavati iednoga ludaka, to ,e u to doba u takvim
obitelfima kakva je bila Goetheova bio obidai: imati svoga psa i
ludaka. Biti nif e obja5niavao razloge toga dina, zaSto se ta soba
nalazlla upravo do sobe mladog Goethea, a niti i5ta drugo, kako
sam odelcivao. Pustio ie da se u tom dasu moia neobaviie5tenost
time bavi. Nije rekao ni za5to se ulazeii u tu sobu sietio mene, Sto
ja u toj pridi radim. Bih li ia, doslovno i preneseno, da sam u
moguinosti, trebao drLati nekog ludaka, za dobro poeziie i du5e; je
li ga ludak podsjetio na mene, pa me dodiielio niegovom podrudju
mraka i iracionalnog; ili ie mislio, iz onog Sto je od mene ditao, da
le to moja tema - to, dakako, nisam mogao pogoditi.
Razloga ie
bilo da se u tome smiestim bilo gdje, a i u sve odiednom. Ipak sam,
dok ie Biti govorio, a pogotovo kada smo se rastali, mislio u kojoj
bih se inadici najradije nasao. MoZda bi bilo normalno reii u sobi
izmedu, da je takva postojala. Medutim, iako ie niie bilo, bio sam
u toi nepostojeioj sobi, izrnedu Goethea i ludaka. Ali ipak, i to
treba reii, blii.e zidu ludaka. Sve Sto sam imao i imam bilo ie do
tog zida. |er, u jednoj ie sobi, dak i tako rano, bio netko tko hoie,
moLe i vlada nad neprilikom, a u drugoj netko kome
ie uskraieno
gotovo sve, tko je sasvim nemoian. Goethe, istina je, zadivljuje
svojom svjetloSiu, ali na drugoj se strani, u tom nejasnom mraku,
tako se dini, rada dusa. Izmedu sabranih djela i sabranog mraka
te5ko da se moZe dvojiti. Ne samo da je On moj brat, on je i
viSe
od toga. On ie moj drugi, ali i moie disanje. Dodirujem ga
iznutra. U svojem koraku, snu, Sutnji. Vodim ga kamo god
krenem, k svemu i svemu pojedinaino; on je moj konj, stablo,
kamen, kozmos, misao koja ide do prvog ugla i ne moZe dalje
,

zbraianje prstima, jedina priia, njeZnost prema bilo kome i bilo


demu itd; on je meni, kao i svakom obidnom dovjeku, moj genij,
moje "bitno zdravlic".

48
TA POIAVA

Th pojava oSiSanih glava. MuSkih, Zenskih, starih, mladih,


svakakvih. Ima lifepih, osobito Zenskih. fedna izuzetna erotska
polcetna skul ptorsk a izlo ib a. Antiromanti dna a romanti dna.
Okrutna, okrugla, blaga. Sva poniZenia djece, zatvorenika,
kriminalaca, vojnika, nastradalih, tifusara, logora5a, izdajnika,
preljubnica, neviernika, osudenika, osoba u zbjegovima, u
domovima, na radnim akcijama, prisiinim radovima, u
uboZnicama, sjemeniStima, ludnicama, bolnicama i drugih koje
su Si5ali moini da bi ih dovcli u red, ponizili, kaznili, pripremili
za smrt, sada kao svako podsjeianie, nostalgija i invcrzija imaju
ne5to od jadeg parfema, i mi ne znamo je li to, te oSiSane glave,
uvreda jakima, slabima, onima koji su Si5ali, onima hoje su Si5ali
ili smo upali u nehi velild i nejasni turistidki val, blagi laveZ.

49
I(OSA

Na bezbrol fotografija vidimo kako starom Ezri Poundu kada


se iz ameridke bolnice 1958. vratio u Veneciiu kao sumanuta
raste kosa. I(ao da ne5to hoie, kao da neSto Zeli, kao da se njorne
ne5to ocituje: Sto? Izgubila je boju, siaj, Zivahnost; izgubila jc
moZda sve; raste iz glave, ali i joS odnekle, iz neke proSle i buduie
dubine, iz neke velike rijedi ili besmislice; odakle? Sto 1" to Sto ioj
tako kasno daje snagu i brzinu?
Sjeo je u lijepi kincski stolac, za kavanski stol, stoji, hoda,
Suti, praveii figuru prstima govori, a kosa nc popuSta, ni snom ni
budno5iu ne da se smesti. Monolog, dijalog, ili netko drugi
njome upravlja? Prateii korak, godine, pro5le dogadaje, Veneciju
oko sebe, trebalo bi da pada, da se preda (koliko uzaludnih
prolieia); starcima kosa, ako joS postoji, prilazibliie, smiruje se.
A ona, r:rste li, zaboravivSi se, joS iz rimskog kaveza i bolnice?
I(azuje Ii posljednf i kantos koji nikada neie napisati? Onaj
kantos koii ie podeo kada je glava izgorfela i kada jc plamcn
zapjevao iz uspomena; jer plamen ne grijeSi: nema zauvijek
ugaslih svjetlosti, i pepeo je svet. Gledamo, popadale su riiedi i
brojevi, iznad odiju kosa ie otvoreniia od vida, vlati trave su vei
malo na nebu; na nekoj godini svjetlosti, godini mraka i svjetlosti
iznad Svctoga Marka.

5A
VULI(ANI

Ah, kada su vulkani bili mladi. eita*o, ponovo se s Vezuvom


neSto zbiva. Prvo crni dim, a onda lava, spora, bez posebne
snage. Strudnjaci umiruju, budite spokojni, lavu moZemo pratiti,
dak i zaustaviti, vi5e slidi na uspomenu nego na neSto ozbilino. I
doviek ne zna, bi li se radovao ili Zalostio. Odito, proSlo je,bar za
nas, vrijeme vulkanske romantike, kada su sjaj i bijes iz dubine
mislili na nas i mi na njih, kada ;e Plinije bio Mladi, a Empedoldo
Ziv. Ne5to se u izmjeni energija promijenilo. Nismo viSe prildjudeni
na vulkane. BlaZeni trenuci u kojima smo vrh svakoga veieg brda
gledali sa strahom. BlaZen ta, strah, razliilt od podmuklih,
nevidljivih i nepoznatih strahova koji nas tresu.

5l
TO.IG

Ni prazne ni pune, ni vidljive ni nevidljive, ni glasne ni tihe,


nigdje a svagdje - samo su todkc svete. Upravo one pljuSte u
p5enidnim zrnima, prave Sum i stvaraju hrpu, kao i ove riiedi koje
o njima pi5em i kojima na kraju stavljam njihovu todku.

52
VOI(ATIV

Malo vi5e vokativa eto, to bi mi trebalo. Dolazi prolieie. Bilo


da se radi o pticama, bilju, djeci, Zivotiniama, kniigama, 1)udima,
zraku i bilo cemu drugom, to je vrijcme vokativa. Stablo ie tako,
aho ga pogledamo s male daljine, puno vokativa. Ulica takoder.
):r sam pak, Sto se vokativa i uzvika tiie, u posliednie vriieme, tt
prilidnorn manjku. Pogledam taj svoy avijarij i vidim, gotovo ie
prazan. Nc mislim da bi mi ih trebalo mnogo. Ionaho naideSie ne
znam Sto bih s njima. Ali bilo bi ih liiepo imati bez obzira na
moguinosti i Zelju za upotrebom. S vokativom u glavi, u blizini
jczika, dovjek se osieia bolie, spreman ie . A aho ih upotrebljavamo i
u tuzi, i ona ie lah5a, protodnija, manie sama. Zato rnolim Boga
cla mi, u ovim d:rnima kada daie, udiieli malo viSe veselih, tuZnih,
sjetnih, mirnih i ne znam svc kakvih vohativa. Ako to ner udini ne
7.n:lm kako iu mu se obratiti.

E2
I LI)EPA I RUZNA

I lijepa i ruLna, i ni lijepa ni ruZna, i jedno i drugo, i ni jedno


ni drugo, i mogla bi u Ijepotu i u ruZnoiu, i ne bi mogla ni u Ijepotu
ni u ruZnoiu, buduii i liiepa i ruLna, i ni lijepa ni ruZna, i jedno i
drugo, i ni jedno ni drugo.

54
FOTOGRAFIIE

I(aho su ljudi na fotografiiama liiepi i sretni. IGda ih ie vi5e


i kada su sami. Pogotovo kada su sami' Dodu iz daliine ako su
daleko, dodu iz dubine ako su duboko, poiave se na povr5ini,
stanu trenutak, onai trenutak koiega ncma, nasmiiu se, prebace
nekome ruku prcko ramena, prebace sebi ruku preko ruke (tu
smo), prije utapania, poslije nesreie, u raiu, rai postoii' Aonda se

vrate, daleko ako su bili daleko, duboko ako su bili duboko, ne


duje se vise smijeh, odmorila se siena, izdvoiila se redenica od
drugih redenica na apsolutnoi povr5ini, trenutadnoi, crnoi i
bijelol, bijeloi i crnoi, suha voda, suhi zrak, ni5ta u cipelama,
ni5ta.

55
BOIA Z\DA

I(onadno u gradu, onome njegovom dijelu koji se nije


rnijcniao nekoliko stotina godina. Zatvorenih odiju znam gdJe.
sami kamo (u. Za nekoga bi taf zatvorski poloZaj unutar zidina
mogao biti onespokofar.ajuii. Za mene je razlog za radost. Tii
ulaza u grad, mno5tvo ulica, trgova, silazaha, uzlazaka, pogleda;
sve znam kamo ide i hako se vraia. Niita nepoznato i neizvjcsno,
malo moguinosti zabilo kakvu slobodu. Upravo to mi treba. Ne
da vodim grad, nego da grad vodi menc. Uostalom taho je i
graden, da smiruje i daje sigurnost. Zato su se tu i mogli pisati
soneti i pjesme s podecima i svr5ecima koji zvone. Grad u moj<tj
glavi i grad mojih koraka nc razlikuje se. I(ao u usli5anoj molitvi,
sve Sto sam dekao i dodekao sam. Opoj poznatog. Prcostajc mi
jedino reii hvala. Nisam do5ao otlrrivati. /edan utorak i detvrtak
iz tisuiu utoraka i detvrtaka. MoZda ie to u meni umor i potreba
za spokoicm. NiSta neka se ne rnijenfa, sve neka je na svome
miestu. Prihvaiam. I(ao Sto Skolika prihvaia oblik i Zivot prethodne
Skoljke: da bude opet izuzetnai lijepa, kao sve one r:inije zajedno.
Apsolutni trenutak. Nar:rvno, govorim i o zvonima koja dujem,
stepenicama koiim:l se penjem. Govorim o citavome gradu.

56
1.
Suve

USli smo i reldi Sumo vodi nas.


I ona nas je vodila. Ifupili smo i
nakupili lijevo, desno, ravno i oblo,
sve u iznenadne tamne usldike.
Thko mora da ie na srednjoi zviiezdi,
tako mora da ic u obilnoj kiSi,
tako mora da jc uvijek i svuda'
Tko je u5ao deSlia ga gornia strana,
ima ravnomieran ritam, pouzdane mjere,
slaZe mirne i nemirne rifedi na
jedno i viSe nepoznatih mjesta.
Hrani ga poreme(ai, grize, miluie,
zatim pu5ta.

59
BOSQUET

Bilo je teSko odekivati da od udaraca koji


su padali sa svih strana, i od kojih se
bilo nemoguie braniti, pocnu pfevati ptice.
Ali bilo je takvih godina, bilo je takvih
dana i jutara. I(oliko njeZnosti, BoZe mojl
Podignes pogled, digneS granu, napraviS korak,
zaLelii, i evo ih, jedne po iedne i u skupinama,
pjevaju, lete, letc i pjevaju, ima ih i nema.
Nije se moglo znati gdie su, odalde ie i kako.
Buduii su jednom, ne tako davno, doletjele
niotkuda, sada su gorc i dolje, tamo i ovdie,
vidljive, nevidljive, glasne, u tebi i iztan.
BojaZlyiv usred Sumarka, ti bi zastao,
obradovao se i stavljao let i pfev u
nejasan mrak Sto si ga sobom donio.
Mrade, mrade, tamni zra(e, slijepa posudo.
I za das, kao u pridi, udalf io bi sc od zla,
udaraca, bijesa, osvete: kao da si usnuo,
odmorio se i probudio na distini s nebom.
|ednom kada budeS mogao, kada odraste5
i bude5 znao pisati velika i mala slova,
napisat ieS, mislio si tada, malo pismo,

60
svega nekoliko rijedi, moZda nioi, niemu,
a moZda njima, i svima daleko. Reii ieS,
Zao mi je Sto sam ih uznemirio, Sto sam
ih pla5io, Sto sam ih zaposlio da i
ne znajuii tjeraiu moj rani mrak.

61
IEDNE NEDIELIE

Jedne nedjelje u travnju,


u blizini Zeljeznidke stanice Borongaj
pojavio se ispred nas zec.
Zaustavio se, mirno nas, radoznalo gledao,
vagao, tako se dinilo, na5e postojanje,
i poito je vjerojatno (dekali smo ishod) naSao
da nije ni te5ko ni preozbiljno, poletno je, tresle
su mu se u5i, pretrcao prugu.

62
PLODOVI

Dok smo kupili plodove


(ugibale su se grane,
tek se javljala misao)
demu se sve na5e noge,
ruke i odi nisu pribliZavale?
Stabla, djeca, skroviSta, dobra i lo5a vremena:
bio je to okrugao Livot. Zemlia se vrtiela sporo,
kao da netko od nas, ier bogova io5 niie bilo,
drZi ruku na njoi. Brijeg se peo i silazio,
ravnica se prostirala. Mi smo hodali, trdali,
valjali se. Nekada sve to odiednom.
Neki temeljni obuhvat.
I sada kada se spomene plodove
z.avrti nam se (kaZe se) donia du5a,
dode vriieme u kojem se sretni, nesretni i umorni
mogu odmoriti i zaspati.

63
Znvron

Mno5tvo malih zvukova


mrve se, nestaju, ponavljaju.
Tu su i viSe nisu, i da i ne.
Tisuie rijedi, svaka posebno,
padaju po kratkotrajnoj pameti.
Tutti li miei penser parlan d'Amore
romori vriieme i polaZe sitne
okomice jednu do druge: nekada
ncpostojeie sada nestaiu.

64
SLAVUI S KOVANICE

Slavuju s kovanice, iz ruke u ruku


neie5 poletjeti i zapjevati.
Eto prigode da izglacan i sjajan
staniiS ime u suhu hiSu, pusti zrak.
Ide dovjek, ide kuia, ide zeleno uz rijeku,
pravdom istodobnosti traZe nebo
u drugom glasu, na drugome miestu.
Nekoliko dudesa potrebnih a nezapodetih
deka na sebe. Ona ie se dogoditi.
Thkva je snaga rujanskog iutra.
OsnaZuie ogani dogadaia.

65
VRAPCI

fesu li vrapci zaostali iz raia? Vjerojatno . BoLe, koliko


odsustvo misif e! U kro5nji ispred prozora broiim ih trideset dva,
zatim dvadeset osam, trideset pet itd. Vrte se, preliieiu, izmidu
oku. Nekada jednoga izbrojim dva-tri puta, a nekada nikako. I(ao
da se igraju sa mnom. Gdie ie oblik, podmeiu mi cvrkut (kaZe se
Zivkanie), male vrtloge zral<a, vlati sjene, radoznalost. A onda
kada je kroSnja puna toga Sto su donijeli i napravili, bez ikakvc
pripreme i najave odlijeiu. A moZda to i nije odlazak, ta krat.ka
putanja, nego samo dolazak na drugo mjesto, negdie u blizini'

56
KOS

I(os. Gledaiuii ga piSem sebi pismo u zatvor, u bolnicu, u


tjeskobu, u vrijeme u koje iu kad-tad doii. I(os, kos pocinjem
radosno. On, vjerojatno prepla5en onim Sto bi mogao duti,
odlijeie u neku kloSnju u koioi nema nikakve misli.

67
PTICA

Gotovo svaki dan prolazim pored izloga u DeZmanovoj ulici


u kojcmu su male glinene ptice , onakve kakve su se nekada vidale
na saimovima. U velikoj sam napasti da udem i kupim jednu,
odnesem je kuii i s vremena na vrijeme puhnem u nju, a ona
zapieva.l{azao bih ioi pjevaj, pievaj, dobra moja, zimsko je doba,
tvoje su Zive drugarice ionako posustale. I onda bih se podeo
brinuti o njoj, gledati je, kako to ptica pievica i zasluZuje
.

68
U VRTU

Citavo jutro ptice lete iz svoje boje, svoga obliha i cvrkut:r u


svoju boju, svoj oblik i cvrkut. Nekada dasak stanu i odmore se u
svoioj boii, svomc obliku i cvrkutu, a onda opct lcenu u svofu
bofu, svoj oblik i cvrkut.

69
VISINSI(A

Imao sam sedam godina, uskoro iu imati stotinu,


ne znam Sto djeca traLe izmedu grmova,
ne znam Sto sam ia traLio, jedan drozd bio je tamo,
moZda zastao u letu, u svom domu na grani, u ti jelu,
bilo je iutro mnogih jutara, bio je dan,
bio je dan svih pro5lih i buduiih dana,
kada sam se pribliZio fijuknuo mi je iznad glave,
uletio mi je u Livot, u glar,u, u moju visinsku glavu.

70
AERODROM

Neki rnoii znanci povremeno odlaze na aerodrom


gledati kako avioni poliieiu. Nikoga ne dodekuiu,
nikoga ne ispraiaiu, iednostavno odlaze dekati
kada ie se velikc i te5ke naprave svladav5i
te7-inu dignuti i nestati.
Drukdiie redeno, dolaze da ono Sto oni Zele
netko ili ne5to udini umiesto niih.
Napu5taju mala gniiezda u sobi, na ulici,
u nesreii, u kniizi, u neciiem srcu;
ostavljaju kuie i livade koie ih prate
s liieve i desne strane, prerlaze riieku,
uvaljufu se u datum s koiim ne znaiu Sto bi;
u njima se jedan grad poloZen na svoiu sienu
te5ko izvladi iz sebe, i oni iz niega Zure
prije oluie, prije nego se spusti magla,
prije nego Sto dode do nchog kvara, nesreic,
nepredvidenog dogad aia, Poiat a;
jer, dogodi li se to, bilo Sto od toga,
od odekivanog (visine, uzbudenia, uzleta
i slidnog) neie biti niSta,
oni ie se polako, te5ki i neveseli,
vratiti tamo odakle biiahu bili do5li.

71
SAN

Tmurni dani, listopad,


naradile su se piele, naletjele,
svirale su predio, vlat po vlat,
doticale pelud s poietka svif eta.
Sada, zamotale su letove, skupile Lamc_tr,
zatvorile se na skrivena mjesta, u moju glavu.
Poznaiem svoju pohlepu da buclem u neiijem
snu,
cim doznam da netko negclje spava krenem i mislim
evo blage prigode za zaiedtti(ku tamu.

7'
VRT

Tko na jastuku ima vrt


sanja s obje strane. Raste i buya
golemo li5ie. Tko na jastuku
ima vrt u glavi gubi glavu.
Idi, glavo, idi. Tko na jastuku
ima vrt sluZi tom vrtu danju i noiu,
zelen i bez idega svoga.
EI(SPOZICIIA

Broiimo jaja crna i biiela,


u njima piliie crne i bijele.
U crnim jajima piliie bijele,
u bijelim jafima piliie crne.
Thkooniimaimislimo,
o crnim jajima mislimo bijelo,
o bijelim iaf ima mislimo crno,
zabune nikakve ne moZe biti,
slika zna Sto s dime ide.
Pa kada jednom izadu iz iaia,
iz crnih laia piliii bijeli,
iz bijelih jaja piliii crni,
crni ie se pojaviti daniu,
bif eli ie se pojaviti noiu,
crni ie pijuknuti bijelo,
bijeli ie pijuknuti crno,
crni fe ldjucnuti bijelo,
bijeli ie ldiucnuti crno,
crni ie gledati bijele,
bijeli ie gledati crne,
crni ie iii bijelima,
bijeli ie iii crnima,
crni ie volieti bijele,
bijeli ie voljeti crne,
od crnih yaja bijela,
od bijelih jaja crna:
jajima nikada kraja,
jafima crnim,
jajima bijelim.

75
TAPIR

Papir tapir,
papir tapir.
I(ada sc tapir
umori od papira,
njega crnog, brzog,
maznog i miroljubivog
vegetariianski vjetar tjcra
da izade noiu i svojim
produZenim ustima traZi,
istraZuje, pretraZuje
ono Sto je zeleno,
svjeZe, skriveno.
Thko se razigrava,
trdi, zastajkuje,
povremeno glasa,
sve dok ga ne otjera
prva iutarnja zraka.
Po danu pak
spava u Brehmu.

76
JESEN

Miri5u dovezena drva.


U prasini vrte se vrapci.
[oS fedna iesen.
Kasno ja, njegove rijedi.

77
CVRI(UT

Nekoliho puta dnevno u kro5njama ispred


moga prozora skupe se desetci, moZda stotine
vrabaca i stvore neopisivu graju. Najvi5e ih
je u popodnevnim satima kada nestaie dan.
Cvrkut, neka vrsta zvudne tapiserije, tako je
gust da se dini kako se kroz njega ne moZe
probiti nikakva misao, Zelja, proiekt.
Pred tim veseljem, ZivahnoSiu, dovjek posustaje,
zvukovi su ga prekrili, uvuldi u nel<u sredinu,
moZda srediSte, zeleno, zvudno i zradno.
I tu, na podetku, usred i na kraiu dana,
u svemu u demu me to zatite slutim i mislim:
Evo napada, invaziie, nema mi spasa.
Iz stotine grla i kljunova (spojcva grla i
kljunova) ide, leti pohod, vesco, krilat, neiasan,
iz nekog sviieta koji je tako blizu i tako
daleko da vjerojatno granica i nc postoji.
Do5li su, cvrkuiu, odletjet ie, a ipak je to
napad potpunom drugadijoSiu, odnekle gdje nas
nema, nedim Sto nas ne dodiruje, ne zna.
Neopazice neka neodredena, lagana vrsta straha,
obilje neiega Sto je na nas upravlieno i neie

78
nas mimoifi. Ni5ta nismo mislili, htieli,
ni oko dega sc nismo posebno trudili, nastojali.
Ali kasno je govoriti u to Zivkanje, kasno
je pravdati se. Niihova jebezbriLnost beskraina,
na5e rijedi mulde, zatvorene, tihe, nikakve.
Ova ie nas zvudnost nadzvudati, odzvudati,
prezvudati, prozvudati, ozvul<ozvudati.
Uzdici ie se malo iznad zemlje, tu, tamo,
ne visoko, ne daleko. Fino, krilato, prpo5no
oruZje oZuika. Dolaze, prolaze , odlaze ,
zbraiaiu se, mnoZe, dijele, nadvisuiu
pred mojim odima. Nikakva razloga za ushit.
Moj prozor i ja upali smo negdie,
ne znamo todno gdje.

79
PIENA ZLNIA

Ifutije, noZevi, sitni predmeti, minerali,


poStanske marke, biljeZnice, svijeinjaci,
stari novci, porculanske ovalne slitice,
oblutci, kornjaie, usputno cvijeie, plodovi
i tisuic malih besmislenih predmeta mirno
leZe u donjem svijetu, odmarajuii se od
nekoga tko ih je ostavio ili zaboravio
u blizini moje ruke i oka. I fa mislim
kako bi bilo, u dobroj prilici, ukrasti
nekog od njih. Ukrasti, skriti, odnifeti
u neku sobu, ladicu, policu: da se ahtivno
upletem u njego,v,u sudbinu. Ti"ebao bih to
udiniti, jesen je, ove godine nisam niSta
ukrao, posljednji je das za mali uZitak.
Uslroro Ce zima,lo5e vrijeme za kradu.
Morao bih. Dijete se u meni smanjuje,
a onda opet raste do dasa kada naidu
hrabrost, brzina, radost. Ifutija, lcnf iga,
mineral, sitni predmet. Skupi, ukradi,
nestani, odnesi ga iz tog izmiSljenog
mjesta s nekoliko stotina sjena u drugi
svijet i druge sjene, kaZem sebi.

80
Ukradi za sve ono Sto su ti ukrali i ono
Sto ioS namjeravaiu, ukradi, svakako ukradi.
Oko tebe nema nikoga. Uzaludan predmet,
ili Sto je vei, izgubljen na rubu vrta,
parka, putovania. Ukradi. To u stvari i
nije krada nego njezin znak: mineral koii
ie doZivjeti preobrazbu i koji deka da ga
izvudes i pokloni5 dogada)u. Ukradi.
Ako to ne udini5 sada, neie5 vi5e nikada.
A koliko takvih osamljcnih stvari nisi
ukrao i sada ih vi5e nema, nestale su u
malim crnim rupama, potonule zauvijek.
I(ada to dini5, kada ukrade5, uviiek si
malo netko drugi; predmet te mifenja,
predmet se mijenja, kao na proputovaniu
sve se zaigra u zraku. |edan, dva, tri:
ukradi. BudeS li se samo malo dvoumio, iedan
ie vlak proii, nestati, drugi neie doii,
a ti ie5 dignuti pogled, ucinit Sto
nisi smio, i duti glas, neko visinsko biie
koje ti se ruga: Evo njega koii Zeli i
traZi prcdmete: siromaSe, gu5teru, neie5
letjeti, govoriti, donja strano zbilje,
noina kiSo koja upravo padaS...
Malo u strahu, malo u krivnii, polako i
nerado napustit ieS prcdmet, izdati ga,

81
ostaviti tudoj ruci izvan prite rajskoga
vrta i biti odjednom filozof , vjernik,
zakon pisan na ozbilinome miestu, osoba
pohlepna na buduinost, obidan slijed
dogadaja, ulica sa sjevera.

82
JEDNOM I(AD

)ednom kad budem staklar, kada na mene dode red


da imam takvu radnf u sa svim Sto ioi pripada
(treba li reii joS smo u razdoblju obrta, oko kuie
su kro5nje i cvrkut?), puhat iu oblike slidne glavi,
gledat iu kako nastaje staldo, gledat (u zral<,
mislit iu staldo i zral<'. neSto ie se veliko zbivati.
Tko hoic neka pride kao Sto se u daSu ulijeva vino,
kao Sto u poslijepodne dolazi blaga misao.
I(ad jednom budem staklar sa zatvorenim odima i
rukama na jednoi i drugoj strani stiienke, pa kada
stiienki vi5e ne bude i ja buclem spreman ostati i
otiii na vrh, podnoZjc i bilo kuda, reii iu svijetu,
sada vidiS, dobri moj i ncproztrni, Sto smo i gdje smo.
l(ada budem staklar, rileka u toku, ptica u gniiezdu,
pogled na svakom rnjestu, vriieme za glazbu, prigoda
za Sutniu, kad budem duSa, svakakva i nikakva du5a,
puhnut iu kroz staklo ditav okrugli dan.

83
FEUDALNA DUSA

Feudalna duSo. Ovdfe si, i malo dalje.


Vidimo te i znamo. Nekada ti zavidimo
a nekada ne. Ipak, uglavnom da, i sve viSe.
Dva mjesta dobitak su i za vjetar. Thko i ti,
ako neSto izgubiS ovdje, ZuriS i to nade5 tamo.
Gledali smo te nedjeljom. Potrebno je mnogo sreie
biti sunce . Visoke su u5i za sovin dobar dan.
Da si ga slijcdila noiu ne bi ga na5la,
zaboravljala bi ga i zaboravila. Daj, nepostojeia,
budi uz nas, uvijek ie5 ionako odlaziti.
Papiri lete, lcrunu misli nose, zatvorenim
odima osvoiila si kulu i zaplakala,
kako je bilo pisano.

84
4.
GDJE SU

Gdje su odjednom nestale Lene? Do priie nekoliko trenutaka


bile su tu, gledale Zivotinie, govorile, tresli su im se rukavi,
pohlepno su gutale zrak; takva je glad, visinu treba poduhvatiti
odozdo. A sad su nestale. Skupile su djecu, te male kotrliaiuie
samoglasnike, i oti5le. MoZda bhzu, moZda daleko. MoZda se
vrate odmah, moZda posliie, a moZda i nikada. S niima, sa Zenama,
tek Sto jedna prida podne, druga se sprema, tko se nade izmedu
mora se obratiti Bogu, dai BoZe obilie zral',a, odaravaiuie riiedi i
dobre zavrSetke.

87
TRENUTAI( SMETENOSTI

U antikvariiatu, s prirudnikom za udenje plivania u rukama.


Nevelika knjiga, sa suhim i nezanimljivim crteZima, izdana
pedesetih godina za vojnike. Ni lijepa ni atraktivna dahle, a ipak
nalazi put do moje Zelje: Zelim je kupiti. Zaito? Znam plivati,
znaju i svi moji, ne Zelim tome nikoga pouditi. Zapravo ne znam
Sto bih s knjigom. Nadrealist iz mojih ranih godina koji nikada
niie posve odselio osjeia besmislenost situaciie: uzmi, kupi, posliie
ie5 vidjeti Sto ie biti, Sto ie potalcnuti. MoZda ga treba poslu5ati.
Uciti plivati (obnavljati tai das), baviti se svoiim tiiclom koie
tone, koje se utapa i guSi, svladati to, mnogo ic vi5e nego samo
znati plivati. Gledati kako sc pliva isto je Sto i pratiti kako se
misli: to ie gotovo uvif ek vi5e od misliti, kao i pratiti plivanje vi5c
od plivati. Ne znati misliti, ne znati plivati, kao i bezbroi drugih
ne znati i ne moii, prva su i prava osieiania i stania. To Sto se
zna,kai.u, tako je tanko iugroZeno da se bez ikakva napora, brzo
i lako pretvara u neznanje, u niSta. Ne znati, to tako slidi na sve,
na omraZeni totalitet. Uzmi i rugaj se (kaZe moi pratilac) znaniu
i ncznanju, pusti da tc poniZavaju, raduju. Znao i ne znao plivati,
ionako ne zna5 plivati, zaboravio si, toneS, nema todhe o koju se
moZe5 oduprijeti, i tome slidno. Prispodoba, metafora, simbol? Ni
govora. Mnogo obidnije, jednostavniie, svakodnevniie: ti si u
moru.

89
DOBRO

DrZim kamen u ruci, toplo, obuhvatno. Ne5to Sto ima


povr5inu, uveiano unutra, prostrano vani. Nagnut sam na dvije
i viSe strana, honadno smjesten u todlci. DrZim kamen, kristal u
svojoj ruci, prostor zauvijek, i radujem se. Ni duZnik, ni krivac, ni
slika objesena iznad slike. Nagovor s BoZje strane kojemu sam se
odupirao govorio ie: bez ljubavi niti ies dofi niti otiii. I niti sam
dosao niti
otiSao, uzivam povlasticu kose kise i zbrkana rjednika.
Izbjcgao sam pokret kao sto to dini i katedrala u svim godisnjim
dobima. o, ta ravnodusnost za sve sporedno sto naide u visinsku
i dubinsku geometriju, u prostranu ruZu, s bilo koje zviiezde.

90
IME

Omoieime,mladokaoStosusvaimenamlada,nenapustai
me, ne udaljavaj sr.\uo mi je 5to misli5 da ti vi5e ne odgovaram,
sto te preko ulice riietko tko vikne, a to zelis i odekuies: biti sa
svime i malo iznad.\ao mi ie 5to sam te doveo u situaciiu
oskudice. Dogodilo se za tren, nisam ni opazio. Sto da kaZem?
Dugo smo zaiedno, u dobru i zlu, pokaZi malo obzira. Ako otides,
ako moraS, ne dini to budno, ne obznani"i U ti5ini ponaSat iu se
kao da imam ime, da znam tko sam, da se nista niie dogodilo.

91
ATLAS

Godinama, desetljeiima imao sam zemliopisni atlas koji si mi


posudio. Mislio sam da si ga zaboravio, poceo sam ga driati svojim, a
evo odjednom javljas da ti ga watim. Narar.no, watit iu ti ga, iako ne
razumijcm tvoje iznenadno nestrplienje. zaito ga Lraiii? Sto moZeS
sada udiniti s njim? Za nchoga tko se njime nije sluzio tesko da moZe
imati nekc wifednosti. Svijet i on odawo nisu u veiem sldadu. pojavili
su se novigradovi, nove zemlie, putovi, omjeri i nadini. postoji novi
svijet koji nije na njemu.
Moie pogre5lte, medutim, istc su one Sto ih i on ima, netocnosti
su nam usldadene. I:rko nije ni preglcdan ni jasan, na njemu se snalazim
i znam, ako treba, gdje se uhrcati, gdje iskrcati: nejasnoie otekuiem i
raduju me. A uostalom, svijet nije salno nov, ni samo todan.
Atlas koji si mi posudio, kao Sto znaS, rrrnogo je starifi od mene;
polako je dolazio a onda odjednom do5ao, a opet i star je upravo
koliko i ia. Tho nije primijetio da mu se ruke (iedna i druga njihova
strana) ponaSaju kao i njegov atlas? Ponekad posegnem za njim
pitaiuii se gdje sam, ne kamo iu, jer ne putuiem, i on zn:r i to kaZe.
IGo sto doviehwemenom slidi na wojega psa, slidi i na svoi atras. Ah,
ta topografska mimilrrija. tlazim u more kao kontinent u atrasu, u
Sumi sam izgublien negdje u Brazilu. fbliko smo slidni.
Vratit iu ti ga, naravrro. Ali misleii na kuiu svijeta, desto sam ga
otvarao i bio u njoj. Njemu moja zahvalnost. Bez njega ni iz rruie ne
bih znao iza(i. Ali Sto ie on tebi, ovako kasno? Ako promislim ili

92
idem za slutniom: samo zato da ga spali$' Istina je, moie su planine,
rijeke, gadovi, mora, ganice, iezici, narodi i we drugo u atlasu umorrri,
obradovali bi se vatri, posliednioi distoii.
Divio sam obiliu, ali sam ga se i uZasavao' Postoi:urie
se niegovu

svega, kada nista nife isldfudcno, dini se stvara paniku. Thi veliki i
neogranideni broj imena! Iznad SirinA i duZinA, neshvatliivih meridijana
i paralela u koiima se Zemlia r.rti desto sam htio vikati, vikati kao da
putu,em, kao da uistinu svladavam prostor i r'riiemc. Pogled je sr''uda
tonuo i neutje5an se vraiao, ali niie odustaiao. Priroda t6na i boie na
papiru je i duboka i piitka. Casovita radost od zelenoga prijclaza u
plavo, plavoga u ocean i nebo. I: vatra za ocean i nebo: vatra za sve:
mala radost koia dolazi s neiasne strane'

Vratit iu ti ga, nara\,no. Hvala timi ga posudio, dopustio


Sto si

da ga gotovo posvojim. Bilo jc lilepo imati ga;bit ie liiepo ne znati mu


bucluinost. Njegovo miesto neic biti prazno. Govor i dalie ide: vietar
puSe prcko wijeta, pustin,a se 5iri, mora hlape, narodi LraLe zvlieLdai
zdravlje, on i ona dolaze u blizinu r,ulkana, onda odiednom rarmica
kojom atlas putuje k tebi.

93
GIORGIO MORANDI

fe ii to bocica s otrovom?
To malo tamnoga stalda
na najviSoj polici
Sto kao kristal
unosi red,
okreie se od prozora
i zatvara vrata?
Tocho na vrhu jeziha,
ledeni plamene,
rcci da. Reci
evo zore, zagrljaia, glazbe,
gladi, sjciania, odlaska,
evo konadno svake sudbine

94
GLAS

Glasu moj u dubokom bunaru, izadi, dodi.


Ovdje ie
uz riiel<u i po briegovima
velihi lijepi grad
s mnogo parkova, ulica, trgova,
golubova, ljudi,
tu iemo Sutjeti.

95
UMOR

Povremeno bi mof umor htio da ga ne5to zamjenjuje.


Tebe gledam, brifeZe, kaZe on, pocinjes od vrha,
5iri5 se, i kada side5 vi5e
ti nema kraja.
S tvojim prijateljstvom, tim putem bih rado.
S jedne je strane kuia, liudi izlaze i ulaze,
neito rade, ne vidim jasno, s rubliem na konopcu
igra vietar, pas drijema. Prihvati me brijeZe ,
se
rasporedi. Ovdje gdje sam ne vidim ti drugu stranu,
ali (o moje zatvorcne odi) imam povjerenja u nepoznat
joj izgled i ti5inu. ZamiSljam kako se niz padine
spu5ta veder, spokojna i blaga hao trava. Njezina c
f

misao sjeta. Sjeta gdie misli tu i sanja.

96
PATINA

Na spomenike navaljuje patina, iznutra, izvana.


Zeleno zaljubljeno u prolaznost prekriva ideie, geste, lica.
Nestaju imena, slava, namiere: bronca i visina neie ih obraniti.
Dolazi jesen. Tvar smanjuje san koji moZda nije ni postoiao.
Bogatstvo se odmara pod zemliom, skriven mu izgled i raspored
u ncpoznatim knjigama, na crteZima Sto jedan drugoga
izmiSljaju: neznanje na granici umora kada nas posieiuiu
boje zlata, svf etlost Sto je neiemo vidjeti, ti5ina koja
ie nas prisiliti da govorimo nekome tko spava.
VENECIIA

Slika na platnu, papiru, zidu, staklu, drvu itd.


Neie je na sebe ploha, neie je pozadina. Neie fe
u, na, iz i l<roz. Neie je nigdje , nikako, nikada.
Tek jedno uz treba navlaZiti, nauljiti,
ljepilom prisiliti na krhku vezu.
O ploha, moZda vidovita (u punoj bjelini), moZda
slijepa (kao sve Sto ne moZe dotaknuti, vidjeti sebe),
a svakako nedohvatljiva temi Sto je na bilo kakav nadin,
u bilo kojoj prilici Zeli taknuti, sljubiti se s njom.
]a bih kaZe slika, a zna da neie, zna da cebez ikakva
uzla otpasti i noSena vjetrom vlatiti se odalde je doSla,
u nel<u dalel<u Veneciju.

98
LIETO

U dijelovirna grada odalde su moini pobyegli


otvaraju se lietne glazbene Skole i Skole glume.
Djevolke i bradati sveci nose instrumente i kulise.
Ru5evine se pune pokretima, rijedima, zr'ukovima.
Ne zna se Sto bi se drugo moglo ponuditi ti5ini.
U prostrana dvori5ta gdje sunce ne prestaje dolaziti
izlaze gu5terice, na zidovima rastu crkvina i kapare,
duje se iedan Stap. Sada5nji, pro5li i buduii dani
sahnu. fedino su zidine i utvrde joS dvrste,
vijore kamene zastave.

99
5.
DAR

I(ada smo Zivjeli u sredini Afrike, u dolini,


bili nepovratno crni i nepovratno bijeli,
okrugli, topli, blagi,
vedri kao neizljediva bolest, kao plod,
i dekali da sve prode i dode,
da nas bude, ne bude, bude.

103
CRTEZ BRODA

S razliditih todaka na glavi


vlasi krefu otraga gdje ie biti
vezane i stegnute tamnom vrpcom.
Suvi5e brzo da bismo znali
jesmo Ii putovali pojedinom
ili priie nego Sto smo se
sa svima
na5li na distini u malom snu.
Toplina i geometrija prijatelf uf u.
Sumarni nacrt potpomognut juZnim vjetrom.

104
I(ROZ OTVOR PALUBE

IGoz otvor palube vide se poluge


brodskog motora kako se polceiu
gore dolje, naprijed natrag, vrte
u ulju, mazivu, pari, tko zna demu.
|edan dio dohvaia drugi, uti5ava ga,
sporazumijevaiu se kao sljepadke slike.

Te5ko je vjerovati da iedan s drugim,


da jedan do drugoga mogu i5ta udiniti,
bilo Sto pokrenuti. Tu, u blizini dna,
kao da sve podinje, zavr5ava se, potire.
A ipak, onome tko s prozora na obali
gleda kako brod klizi i bez napora tlazi
u luku, a trag mu zadas nestaje, srce
zaigra i misao o smrti, ako se i javi,
lak5a 1e, tiSa, bliZa obidnoj misli.

105
POGLED

U pozadini je pozadina
Siroka, sama, slijepa.
Pospana prolaze stoljeia.
Naide li otok, misao, vid,
BoLe, kako ie zapjevati!
Tu vf etar kiSu nosi,
Sapat putuje liSiem,
dieca piSu prva slova,
brod ulazi u luku,
dim se leluja i gubi.
(Bog se spustio u nedifi pogled,
zadrLao u njemu neko vrijeme
i neprimijeien nestao.)

t06
NA IEDNOI TOCIC

Na jednoj todki kugle rzgoriela ie Led'.


I(ako onda obnoviti vlagu, neiasnoiu,
pelud za drugu stranu govora, Lamora,
koSnice? Apstrakcija, tie5iteuica
nikoga i nizaSto, molitveni hir tako
blizu kristalu, njegovom kosom poliu,
rasprostrla se i neie se pomaknuti.
Biiel papir, siv ekran, jedan ton
na kraju bez pitanja do5ao ili nedo5ao,
otiSao ili svejedno.

107
U POSTI

Zena ubodom igle pomide datum na pedatu.


Ifuja je godina, miesec, dan i gdje?
Dok udara (okruglo je srce) broji
kao da se Zeli uspavali.
lGoz prozor se vidi brdo, rub Sume, sivi zid.

108
VAZNO

Meni je vaZno da ne znam


o demu se radi. To kaZe vietar,
kamen, skakavci, to kaZem ja.
Meni fe vaZno da ne znam
o demu se radi. Time se hranim.
To mi je kuia. Tome se, ovako
ili onako, veselim.

109
PIESMA

U mojoj pjesmi, Sto god ja rekao,


netko Suti. Ne znam tko, netho teZak.
I(ao da le do5lo brdo i zaustavilo se.
To bih mogao biti ja, ti, on,
to bi moglo biti bilo Sto i bilo tko.
Ne duje, ne vidi, ne vidimo ga. Samo Suti.
I mi tu ne moZemo niSta.
Tu nitko ne moZe niSta.

110
TI(O

Tko je bio go1,


sada ga nema.

111
LONAC

Lonac odozgo,
otvoren, okrugao, sabran,
prilazi mi iitava n jegova praznina,
neiu joj izmaknuti.
Neka stara duSa.

112
JEDNA ZIVOTINIA

)edna Zivotinja pije vodu


tako slidno, tako isto
kao Sto je pio moj brat,
kao Sto pijem ja, tako,
tako, tc joj prilazim i
stavljam ruku na glavu.

113
oDIEDNOM

Odjednom,
vjetar je zakotrlf ao
staru limcnku.
Na malof kosini
ubrzao se zr,uk
neke kratke
redenice,
ako prevodim todno,
bczbriTne i radosne.

114
SVILA

IGoz dane prolazi svila.


Zovi to siajem, vremenom i znakom
Zovi to plahom miSlju.
IGoz dane prolazi svila.
Su5ti joj sjetna narav.

115
SVEMIR

Moje neznanje
-O svemiru
je lako.
S niim mogu
Sto hoiu
i kamo hoiu.
I(ao da ga nema.

115
5.
DVIIE

Od deset obidno se dvije izgube.


fedna prije, druga kasnije, nekada
obje odjednom. Ma gdje su, BoZe moj?
Vidjeli smo ih, gledali, nismo bili
s njima posebno zaokupljeni. Tko je
mislio da se neSto sprema, da ic se
nepovratno izgubiti? Nema ih lijevo
desno, gore dolje, tu i tamo, nigdie
kamo bi nas misao vodila. Nema ih i
gotovo. Poku5avamo se sjetiti, pitamo
one koje poznajemo a pored koiih su
prolazile je li postoiao neki znak,
oiito iniciialno mjesto na njima
iz kojega su u5le u stranu zemlju,
u duboko more, crnu rupu, ugaslu zviiezdu,
u nigdje i ni5ta od Boga pomno pripremlfeno.
USPOMENA

Tko je u snu i u nekom javnom dobu


po polfima kupio mrtvace
sada hoda sporo.
Umorna i nepokretna,
tijela su htjela ostati tamo
gdie ih je dohvatila Sutnja,
nisu se dala pomal<nuli.
Tu, govorila je niihova donja strana.
Tu, govorila ie teZina.
Teiko je i sada vjerovati
de su na drugorn lnicstu.

t20
UPAD

Bos, mek i savitliiv


uvukao sam se u tiielo fednog roba,
nastanio niegov krvotok, Pogled,
tamo rastem, PoPuniavam format,
tif elo zaboravlia odalde ie krenulo,
raduje se kucaniem srca, mislima, bilo cime,
a u njemu Afrika buia, Pieva,
u izgladnielu Zelieznicu ubacuiem uglien,
crn, mastan, velikoduSan neka gori,
neka gori vriieme,
neha plamsa niegov:r sviietla du5a.

121
MISAO

Moja je misao, na razliditim mjestima, u isto vrijeme,


op azlla I judoZdere. LjudoZderi, I judoZderi I
Saberi se, oni su davno nestali, kaZem joj,
ta bora oko usta, pogled, nije to ni5ta,
ne zagledaj se u svako lice ,
ako nastaviS, u dru5tvu s tobom, izgubit iu
dan, dva, mjesece, godine, Livot.

122
IABUIG

Ona ie Eva.
Ona guli jabuku.
Usitnlava je ribeZom.
)edan liiep oblil< neslaie.
Ncstaje oblina, simetriia,
boja, teZina, moguinost kotrliania,
prigoda da volimo ne5to Sto smo volicli'
OtiSle su rijedi, pride, slike, pogledi.
Nije vi5e plod, niie iabuka, niie visoko,
nema ime, slenu, Zuto vriieme,
petcljka se negdje izgubila,
nestala je, kaZe se, zauviiek.

123
ZABA

Za Rudolfa Arnheima Sara


na ko5ari Indijanaca Gijane
koja pokazuje zmiju kako goni Zabu
dokaz je da se pravocrtnim nadinom
moZe izraziti okruglo i oblo.
Mi pak u crteZu na bijelu papiru
vidimo labu, samo Zabu.
U strahu, na5 je meandar mimoiiao
geometrijsku odmjerenost i aistoiu
umnoga Rudolfa Arnheima
i vidc: Bie,zi, iabol Bjeii, Rudolfe!

124
POGLED

Sto s vjevericom u parku Gradac?


Nisam je odekivao.
U sieni tamna ruba, moZda zvona,
evo ie, iz neke druge Pride
skade s grane na granu,
spu5ta se, diZe, udaliava;
za mjcsto u mom pogledu
natjede sc s brodom u daliini.
Zatvaram odi: ako me nema,
onda je nema, onda nas nem:I;
pa i do5ao sam u kaPuliadi
od uzaiamne ravnodu5nosti
ispraviti Sto se moZe,
vratiti ti5ini iezik.
No ona se ie, lakomislena
ibrza, vei nalazila tamo
gdje sam bez ikakve moii.

125
DOBA

Dvije gu5tcrice na kamenoj plodi


sundaju se do samog imena.
Niti one znaiu za ime,
niti ime zna za njih.
U staroj su5i ljeta
ono Sto ie do toga tasa stiglo,
odmara se. Dvije gu5terice,
nekoliko slova ispranih
ki5ama, zviiezdama i tajnom.
Glazba koia se sama svira
ujutro, u podne, noiu
i u svako doba.

126
PITANIE

N;ega koji je usred rata vidio


rupu na darapi ubijenog,
ujutro u zrcalu dok se briie Pitam
sieiai li sc tog donieg oka,
stara preplaSena glavo?
Suti on, Suti io5 neki on,
i konadno i on ispod brade
pust, nenaseljen takoder Suti.
Svjetlo je slaba5no i mirno.
I(ad bi bar netko iznenada
otvorio vrata.

127
OI(RECUCI GLAVU

Na moje se lice
smjestilo moje lice
i postalo moje lice.
Raslo je kako je htjelo,
samovoljno, kao da me se
ono ne bi trebalo ticati,
iako (istidem to iako)
moram sam se brinuti
za tu posudbu, dar,
moZda Salu,
umarati se neprestano
okreiuii glavu.

128
MALI BROIEVI

Brof iti od jedan do deset,


od deset do dvadeset,
do sto i viSe,

broiiti male brojeve,


dotaknuti ih, vidjeti,
upoznati za pridu, za san,
za lagani hod,

broiiti male brojeve,


s njima pratiti male stvari,

neka se zviiezde, novci,


skupine, vjednost, misli,
sve iega je mnogo, premnogo,
broji samo.

129
LAIG MISLI

Laho je lakim mislima,


lako fe i nikakvim mislima,
one dodu i produ,
one ne dodu.
eesto o niima mislim,
desto ih dekam i zovem,
dodite lake misli,
dodite nikakve misli,
budite moje misli
zajedno s drugim mislima.
Lake misli za naslov,
lake misli u knjizi,
lake misli za misli,
nikakve za pogled i spavanje,
nikakve kada budem na nebu
sa svccima i sveticama
i Iaganim andelima
letio iznad oblal<a.

130
PRVI DAN PROLIECA

Prespavali smo putovanie. I(aZem


prespavali jer je sa mnom ili
u meni bio jo5 netko. Ujutro je
bilo sve gotovo, poslije sna
otvorili smo prozore, odi.
Bilo je prolieie, Siroho, bijelo,
bujno kao na akvarelu, tako bi tiho
i zradno moglo biti nakon uzdaha.
Cula se neka ptica, njezin pjcv
upuien samo nama, ona je znala Sto
se dogodilo. eekao nas fe novi dan.
Gotovo Saptom rekao sam Prolieie.
Onaj drugi ie Sutio, nije me iuo,
li5ie je treperilo, otvorila su se vrata,
on je nastavio Sutieti.

1J1
TAMO

Cujem govoriti o tome tamo. Thkoder


ditam o tome tamo. Thmo, tamo, tamo.
I mislim kako mora da ie lijepo tamo
gdje me nema, gdje me nikada nije ni
bilo i vjeroiatno neic ni biti, bilo
da je to tamo blizu ili daleko. Thmo
se to tamo odmara od mene i ja se
tamo odmaram od sebe, od onog veselog
i onog tuZnog Sto mi se tamo niie
dogodilo, Sto mi se sada tamo ne
dogada, a moglo se dogoditi da sam
tamo bio i da sam sada tamo. IGko ic,
dakle, dobro tomc tamo da me tamo ncma,
da njega ovdfe ncma niti ga moZe biti.
O, baS cudno zajedniStvo.
Sto r. menc tide, ja sam mu zahvalan,
o njemu mislim rado i s njeZno5iu
hada mislim, a jo5 vi5e se r:rdujem
kada o nicmu ne mislim nego ga ovdje zagubirn,
zaboravim, kao da njega i mene nema.

lJ1
7.
PRAZNII(

Mogao sam drukdiie biti lud. To desto sebi haZem, iako ne


razradujem tu redenicu i ne znam Sto todno zna(i,Sto njom
Zelim sebi reii. Nikada medutim ne mislim, niti sam mislio, da
bih trebao biti izvan ludosti, jedino da ta koju imam nije sasvim
prava i da sam je moZda od podetka zapuitao. Vidio sam u
stvarima, biljkama, Zivotiniama, pojavama i kod nekih lfudi
pravu ludost: ona je snaZniie prisustvo osobina koje netko ili
ne5to ima: intenzivna liepota neke Zene, I(antova misaonost,
golemost mora itd, sve 5to podrZava svoje stvaranje. Uostalom,
ludost se ne da sasvim obuhvatiti, iako intenziviranje svojstava,
radi se o bjeZeioj intuiciji, kao da je glazbena tema, izmide
nedemu i izmide svemu; tako vidimo dijete, stablo, disanje ili
bilo Sto, fer ie ludilo (za ovu priliku ne pravimo razliku izmedu
ludila i ludosti) u osnovi svake stvari koia pjeva. Luda moia
ludosti, mogao sam ti biti bliZe, mogao sam z-atvarati i otvarati
odi da vidim kako si uz mene i kako si mi, kao i svemu drugom,
vjerna. No da paradoksu povierim slutnju, druZenie s vlastitim
ludilom, njegovo njegovanje, gledanje Sto se s njim dogada u
mirovanju i kretanju osjeiamo kao zdravije i radost. Izgleda da
treba biti nadistu: ludilo se ne moZe dijeliti, ne moZe ga se
"komunicirati", kako se desto preporuda kod nesreia. Organsko
i neorgansko, nikakvo pravo ludilo nije zajednidko. Zato nam i

135
izgleda da su sveci, mistici, pronalazadi, rodilie, stepenice,
svemir doista ludi. Ludost je nedjeliiva, ona je poslf edica neke
uravnoteZene osame koja nema ditlJive svrhe. Luda ljubav: a
kakva bi inade mogla biti? Prava invenciia pravog nadrealizma
bila je ta druga ludost koja ne moZe proma5iti cilj fer ga nema.
Tko nije pomislio: |ednom kad budem posve lud, umrijet iu. Thko
se prevladavaju daljine i ostvarujc savrSenstvo, u pravo vrijemc i
pravoj prilici. Don Quijote, Hamlet budni su pedago5ki primjeri.
Inade je ludilo manje vidljivo, a najde5ie i nevidljivo. Todka kreie
u svoju istinsku narav bez straha, osamljena kao nosorog, otok,
kao Zelia i misao i za sobom 7-atyara vei zatvorena vrata.

136
I(AMEN

I{ada izlazite iz kuie razumno je nositi kamen velidine


nevelike jabuke, u desnome dZepu kaputa ako ste de5njak, u
lijevome ako ste ljevak, ne suvi5e gladak, ali ni takav koji ako ga
stisne5 reZe ti ruku i pruZa iak otpor. Dalde, Sto se oblika i velidine
tide, treba da je na raskrsiu, da u ruci iz ruke moZe krenuti na
razlidite strane, prema velikom i prema malom, prema glatkom
i prema hrapavom, a na kraju oprezno i prema mi5ljcnorn. I jedno
i drugo, i toliko drugih dvojnosti za koje je sposoban, trebat ie
vam, trebat ie mu, u susretima, prizorima, a i za vaSu samoiu. S
njim iete moii razgovarati s drugim:r, moii icte se obradunavati
i miriti, doticati i udaljavati, a u nekom snu, ili u nedemu Sto ie
snu slidno, i baciti ga. Zini ic biti topao, grijat ie, a ijeti ie hiaditi
i smirivati va5u unutarnju i vanisku vruiinu. Ali ni u drugim
prigodama neie vas napustiti; Sto budete traZili, udinit ie i sam
ie vas nukati na ovo i ono. Ne treba ga smje5tati, kako se to
dini, na donju granicu pokrctnosti, misliti da mu je unutarnju
strukturu najteZe uzbuditi, treba samo pitati ruku i misao, Sto
one znaju. Buditi kamen nije posebno potrebno, neprestano je na
tihoj straZi, budan. Malen i velik, ovakav ili onakav bilo gdje da
se nalazi, on je oblik koji kupi vremena, nadine, mjesta i biia,
priroda mu nikako nije samotnidka. IGo dijete koje se igra sAmo,
nalazi se istodobno na svim vratima, pa i u va5em dZepu kaputa
dim ste izaili iz kuie, on ie, ni velik ni malen, ni teZak ni Iak,
poku5ati zajedno s vama razigrati dan.
137
ZAI-VORITI OCI

Na Cvjetnom trgu jednoga dana u travnju imao sam snaZnu


potrebu zatvoriti odi. I zatvorio sam ih. S rado5iu i zanosom.
Thda sam osjetio da sam usred velikoga otkriia: da svuda u
svakome trenutku mogu zatvoriti odi, da mogu zatvarati odi.
Uskliknuo sam: O, gdfe sve neiu zatvarati oii! PoZelio sam proii
kroz Oktogon i zatvoriti odi, uii u Malu kavanu i zatvoriti oai,
susresti nekoga i zatvoriti odi, uii u javni WC i zatvoriti odi,
posjetiti ArheoloSki muzej i zatvoriti oci, uii u I(atedralu i
zatvoriti odi, popeti se na Sljeme i zatvoriti odi, pogledati se u
izlogi zatvoriti odi, pomisliti na ne5to i zatvoriti odi, ali od svega
toga, od svih tih zatvaranja ociju i mnogodega drugog nije bilo
niSta, zatvaranie odiju, dak i usput, ozbiljna je stvar, moZda
gaSenje nedega, ali ne samo ga5enje nego i ukazivanje dasti
gledanome, niegovo odmaranje, trenutak susreta (tu smo a kao
da nismo), svakako nadolazak nedega dvojnog, cekanje male zore
koje podinje sa strahom i rado5iu i zavr5ava takoder sa strahom i
radoSiu.

1J8
VRAPCI, RECENICA

Ono Sto dudi dok promatramo vrapca to je da njegovo


pona5anje, njegov let i prelet, ne moZemo prevesti (vidjeti) kao
recenicu. I(rd svih drugih ptica koje vidimo u vrtu (grlica,
sjenica, kos, vrana, golub) to je moguie. One lete ili se pomidu
od todhe do todke, izmedu toga nesto dine i nekako izgledaju,
Sto je po svemu vidljivome redenica koju bismo mogli, ako
za'zelimo, izgovoriti i napisati. I(od svake ptice, mislimo na
vrste, ona je razlidita. Promatraiuii i sluSajuii, svaku od tih
redenica doZivljavamo drugadiie i drukdife u nioj uZivamo.
Osobito ie lijepa i dojmljiva ona koju nam daruje kos. Cista,
suzdrLana, oprezna i izradena. AIi ne samo kada leti i kada se
pomide. Ona ie biti takva i l<ada kos zapjeva. |er ne treba ni reii
da ie on sve Sto leti i kuda se pomide i skakuie, pa i kako izgleda,
dalde svoju temeljnu redenicu, otpjevati. IGda uditeljice kaZu
djeci kako redenicu pisati, izgleda da misle na kosa, na njegovu
redenicu. Ali vrapci! S njima je sve dudno i drugadije. Nafprije, s
vrapcem je te5ko, jer ni jednoga ne moZemo pratiti samog, ne
moZemo ga odvojiti od grupe, ne moZemo ga razlikovati. eim
mu podnemo poklanjati pozornost, on se izgubi, zamijeni s
nekim drugim (treiim, dvadesetim), nestane. I njegove redenice
nema. Nikako da je podne i da je oblikuje. Onda pomislimo,
dobro, s jednim ne moZemo mnogo, pratimo grupu. Medutim, ni

139
to nije moguie. Sasvim logiino. Grupa i iest tu da bi se ponasala
suprotno od pojedinog, da bi ga izbjegla i izigrala. A kako je na5a
traZena redenica, kao i svaka redenic:r, uglavnom linearna, od
vrapcie grupe i njezine redenice - ni5ta. Vrapija skupina je
uglavnom u vrtnji, ohrugla u cjelini i u poicdinostima. A tahav
je i vrabac sam: vrti se sitno i okruglo. To sto se vidi i duje gotovo
je posve bez imenica i pridjeva, a u igri su na jednome miestu
glagolska vremena i natini. A to znadi da su podeci i svrSeci
zajedno, da su ukinuti prostor i vrijeme i da - rcdenice nema.
Zbogtoga, kada to vrabac prenosi u pierr, ni pjeva nema, on samo
sudjeluje u zajednidkom glasanju, Zivkanju. Ali nije to naprosro
niSta, to nije malo. Umjesto toga Sto nije dobiveno, umiesto
redenice, pojavili su se u izobilju Zivost i veselje. Zato i imamo
stalan osjeiaj da Sto god vrapca pitali o njemu i bilo demu, on
neie odgovoriti, on ie samo Zivknuti i odletjeti, Sto se kod drugih
staloZenijih ptica neie dogoditi. Nife stoga dudno da jedan voda i
poglavica kakav je bio Breton nije trpio vrapce. Ne postoji
nijedan voda kojega oni ne bi mogli izbieci. oni jesu zajednica ari
ne zaizuzetne ciljeve. Iako, kada se sva Zivkanja saberu, kada se
shupi bezredenidka radost pokreta i preleta, iavlja se neko
posebno oduSevljenje kakvo poznajemo kada gledamo (slu5amo)
kako nered i zbrka prelaze u red, ne postajuii nikada redom. I
mislimo, u blaZenom haosu, prije recenice, ima mjesta i za nas i
za sve Zivo i neZivo. Buja demokratska slika u kojoj se mAlo
zbra)a, pomaZe i ne Zeli nestati u lijepim zamltama reda. Odito,
radost je kooperativna.

140
HRPA I I(RPA

Nema dvoibe, dudna je rima hrpa i krpa. Cudne su i te dviie


rifedi koie ju cine. Zvu(e prilidno neobidno. IGo riiedi koie su
zlostavliane, progonjene. Sluge, niZa klasa, zadnia klupa,
pomanjkanje love, seksualno iskoriStavanie, hendikep, autizam.
Osim samoglasnika a u niima nema ni jednog normalnijeg slova.
A i a je kao na kraju otvorena usta nakon nemoii izgovorenog,
niSta. Na francuskom, iednom ozbiljnom ieziku, teSko da bi te
rifedi i mogle biti proditane. One su, takve kakve su, dalde samo
na5e i samo nama pripadafu. Ali ako ih izgovorite u nizu, u redu
po dvije - hrpa krpa, hrp:r krpa, hrpa krpa, hrpa krpa itd. - u
citavoj svojoi nemoii i nemoguinosti, zvude igrivo i radosno,
osnaZufu se u mnoStvu poput siromaha. Od imenica postaju vrlo
neozbilini glagoli. Hrpe se hrpaju, hrpe se krpaiu, drpaiu, Prpaiu,
trpaju i zatrpaya)u. Te5ko je u tome ne vidjeti neki neuredan
erotizam ostvaren uglavnom zahvaliuiuii svom prolcletom r
koiemu je subverzivnost ionako osobina. Naravno te riiedi nisu
takve samo svojom zr'rrcno5iu. Niihov pauperslci kolektivizam ide
prema nama sa svih strana, pogotovo prema naSoi podsviiesti.
One su zapravo zbirne, kumulativne; hrpa viSe, krpa manie; hrpa
onim Sto ie hrpa, a krpa svojim tkaniem i prepletom koii ie hrpa.
One naime nisu iabuka i noZ. One se, zarazTiku od niih, mogu
spajati i nastavliati, uveiavati i umaniivati, dakle zlostavliati: bez
dvrSieg su jedinstva. A kriiu i icdnu zaiednidku, moglo bi se reii,

141
filozofsko-matematidku tajnu koja je kod hrpe vei evidentirana a
kod krpe (mislimo) jo5 ne, a glasi: u kojem dasu, kada, od (recimo)
zrnja nasurje hrpa, koje je to presud.o zrno? I, hada od obicnog
komada tekstila duZom upotrebom nastaje krpa? I6liko znamo,
sve se rasprave o tom problemu, pa i one nainovije, nisu izvulde
iz pitania. iak ni teorija kaosa koja je zamamnost slike hrpe
dotakla nije o njoj ni5ta suvislo relda ili pokazala. I(ao u
skolastidkim ili dadaistiikim igrama, na najnaivnija pitanja nema
odgovora. JoS i viSe od toga: egzistencijalisti bi rekli da upravo
ona, ta pitanf a, od teoretskog diskursa, postaju naS portret. Iz
jednog podrudja premje5taju se u drugo. NaSa tvarno egotidna
imaginacija se smjeSta na sam vrh zamjenidke igre: kako sam od
(recimo) kolajne postao hrpa, kako sam (recimo) od sala postacr
krpa? Netko, naime, u nama zna da se to dogodilo i da se to
dogada. Bilo da smo sami, u dvoje ili nas je vi5e, s tim dvjema
rijedima smo usred osobne pride tije su moguinosti i varif:lcije
gotovo nepregledne. |a sam tvoja hrpa, ti si moja krpa. I(ao kod
Michauxa, svijet je sagraden od samih hrpa i krpa. Bez obzira na
organsko i anorgansko. Nije stoga nimalo slucaino da su Grci
smatrali da crvi nastaiu iz krpa. Neka razigrana i nejasna topologija
baca te dvije rifedi iz vanjshog u unutarnje i natrag, pa po svemu
izgleda da iemo se s njima jo5 dugo baviti. Hrya i krpa. Ako iemo
pravo, te dvije siromaSne i nedojmljive rijedi i zasluZuju svoju
tajnu i pravo da stvaraju zbrku, dalde Zivot. one stvaraju dogadaf
i sudjeluju u njemu. Ako bismo htjeli biti precizni, to nije viSa
nego niZa pravda, po kojoj ie vjerojatno Artaud ili
fedan Michaux
temeljitije sudjelovati u buduinosti od osoba zamietnog siaja.

142
tvoii zarezi, todke, dvotodke, usldidnici, upitnici: nesto sto vidim i
poznajem, odakle bih, s posvema5njom nemoii, mogao podeti.
Gdje ie upitnik, ioS je ne5to iza njega; gd;e je todka, bilo i puta;
ie
gdje je zarez, put ie se nastaviti; gclje uskliinik,blizuje neki
fe
mali bog. A napokon, gdje ima rijedi i razliditih znako'a, netko je
iza. Netko govori o sebi kao o meni, o meni kao o bilo demu, tj.
govori kako je to biti na svijetu. o, moia smislena i besmislena,
daleka, bliska i tome slidno. O, zrcalo u kojemu se ne vidim, u
koiemu sc jos ne ogleda ono demu bih se radovao i ono sto me je
muiilo' A ipak iz tvojega nepoznatog iezika, iza tvojih zatvorenih
vrata dolazi mi neito toplo, klica zatvorena u zrnu koja ie had-tacl
ldijati, i dini se vei kliie.

144
SUNCE

U kolovozu moji kreiu na sunce, kaZe se spuitaiu se na


sunce, ja ostajem u gradu koii, tako mi se dini, u to vrijcme treba
moju pomoi, moie prisustvo, buduii da sam jedan od onih koji
ne mogu niSta nego gledati i hodati, a od takvih je jednom velikom
i lijepom gradu pomoi najdraZa, kao i ona od ptica. Ne ostavljajte
grad bez onih koji u njemu saniaiu, govorio ie netko. lfiko sam u
kolovozu s dva sna, i ovdje i dolfe, i ni5ta mi niie draLe od takve
rascijcpljenosti. Podif eliena misao zna biti vedra i dobrodo5la. I
tada, dakle u kolovozu, u mislima, pismima, novinama, u glavi i
izvan nje, viSe nego u drugin-r mjesecima, sja sunce, Oni su na
juZnom suncu, ja sam u suncu, svi smo i sve jc na suncu, i ja, nc
znam kome i zaSto, moZda samom suncu, a moZda i svemu Sto ie
pod njim, kaZem sunce moic. Bcz straha od toga Sto je sunce
veliki hedonistidki topos, pa se te rijedi treba kloniti, ia bih
nafradije negdje u tajnosti, k:ro pravi manijak, ispisao ditavu
biljcZnicu srednjc dcbliinc s:ulom rijediu sunce, bez ikakve
kritidnosti, maloumno, dok me to sasvim ne iscrpi. Na samu
pomisao da bih rijed sunce mogao ponoviti nekoliko tisuia puta
obuhvaia me neka poboZnost (u n;o; se sietim Afrihe), neka
sjajna otvorena poboZnost. Pa moZda u tom zanosu i jcst nc5to
gre5no; znAm da je oko toga da li da se Boga zove ili ne zove
suncem postojao i postoji neki ozbiljni teolo5hi prijepor, ali ja tu

145
ne mogu niSta, dvojbe su daleko od mene. Bog ie, sada u kolovozu,
morati pristati na to da je sunce, kao u najboljim poganslcim
vremenima kada ga se , dok je Siroko i obuhvatno sjalo, smatralo
snaZnim prijateliem i neprijateljem. Dodu5e, neprijateljstvo mi u
ovom trenutku ne treba, niti mi pada na pamet. Misao o sjaju,
svjetlosti, p:r i dobroti, ra5irio sam, kao Whitman, na sve strane i
nemam nadina da je zaustavim. Sa suncem danas vidljivost, obilje
rasta, svjetlost i kiSa, ditava nebesa u sv:ltijem vlasniStvu, bit
geomctrije, radost u glavi, tijelu, bilju, Zivotinfama, kristalu,
uskrsnuie i besmrtnost, razum, srce, srediSte, Betlehcm, kovinc,
rijedi, mahnitost, ruke, vid - ali, BoZc moj, BoZe naS koji si sunce,
koji si"sve njegove strane, poznate i nepoznate, sjeti nas se i sutra,
pokaZi se, dodi, budi s nama i kada kolovoz, rujan i listopad
produ i dfeca s prvim slovima budu crtala Tvoju sjajnu narav.

145
TAI(ODER

U ldaustrofobidnim situaciiama, kada su zatvoreni nebo i zemlja,


ptice lete; lete za nas, umjcsto nas, oko nas, hao na5e misli, Zelie i na5a
utjeha. I6liko teZine, tereta, muha, krir,nje, uskoie: Sto im sve nismo
prepustili i gdie nas sve nisu zamijenile? "Tko moZe 'zivjetibez utjehe
stabala?" A ptica je mnogo vi5e od stabla. Ptica je Zivo produZeno
stabb koje nas vodi, odvodi i waia, smjeStaiuii se u jezik, ono
najdragocjenije u covjeku. Ako sc prepustimo slutnii, doznajemo da
je govor vjerojatno nastavak pieva, kao Sto je pjev produZetak leta.
Ztul<, dini se, ne stiZe samo daleko nego i duboko, u na5e zvudno ja
koje prepoznaie i prima sve strane mnogo snaZniie nego Sto to dini
srediSnja slile. Mnogi ni ne poku5avafu razumjeti svoje pilcc.
Najde5ie one nisu simbolidne vci doslor,ne. Sve Sto im dajemo i Sto
nam daju naravi je dinienica. IGo Sto je vjerovao Blalc, mnogo je
manje metafora nego dogadaja, mnogo m:rrje simbola nego preobrazbi.
Recimo, jutamje ptice. One nas doista bude, zor,u naSe budenje,
njegor,u dobrotu.

O prozoru znam koliho treba, ni previ5e ni premalo. Neka bude


zamraden, zra(an, akvarelno lagan, nizak, visok, ali neka bude. On je
moi kuini llubimac.

O kakva sreia Sto don Fra.ne Bulii &Zi u ruci neki antidki kamen, a
ne gleda liude, tropsko i suptropsko bilje i staldenike. O, kakva sreia

147
Sto je on kip zelen, twd, glup, gluhonijem, smjeran, pismen, upravo
stigao iz zernlje i odmah se u nju waia.

Mooreova ovca oblikovana jc okretanjem Zemlie. Postupna


blagost, mekoia, prisnost. Neka obuhvatna ma5ta, taktilnost na svim
stranama. Vrtnjom su do5le doline, brda, rijeke, ramice: sve oblo i
zatvoreno. Zerlia se zanijela, odu5evila, promijenila wijeme i mjesto:
bila jednom negdie jedna Zemlja, i sada je tu.

Thmo s druge strane gdfe pada ki5a na tamnom polju, u svijetloj


glavi.

Plan zdravlja spu5t:l sc

i cfta svoie wiieme


na ispn-rZenom jeziku gu5tera.
O, mi prwi, treii i posljednji
u toplom okvin"r mpe,
tlocrtnoi kiSi, l-Lladnom broju,
todki.

Opet po tko zna koji put s laveZom netl<o-neSto tuce po


horizontu. ll-a2i da ga ne razumijcmo.

Boja do bofe, prijelaziedvavidliiv Prva mrlja piziva d*gu,zatim


fo5 jedna, i malo-pomalo ono Sto je najdublje nalazi put.

148
U srednii vijek, u srednji rod. eekii kofim suclac prije izricania
kazne sti5ava mnoStvo.

MoZda sam Bog, a moZda samo nekoliko milijardi tona bilo dega
Ne vidite me, zrli znate, priii iu s druge strane.

S li5iem oti5lo je i nesigumo ime. lasen i iesen nestali su. ]asen u


jesen, iesen u si'v'u daljinu.

ICiudevi s unutra5nje strane wata,


utvara od kovine. To moZemo biti ti, ia,
svatko kome jastuk odbiia napraviti
udublfenje glavi, suludoj prtliazi dana.
Ritam oblika, podetni sklad sa svojim ropstvom,
ali i mala praznina kroz hoju odbacujemo
rublje, pamienje, nesrciu.

Na razmaku od nekolikt) mctara, izmedu dva odrasla puZa, dvije


kuiice, dva dormitorija. Laku noi. IGirulja od tristo Sezdeset pet
toliko i toliko puta mnoZena, dijcliena doSla ie u todku sna, nesna, u
sjeianje na ruZu.

To Sto je tesko neka je okruglo. Da nema brda na koia smo


naslonili buduinost, gdfe bismo sada bili? Uspavliufe nas zemlia
voljena noiu.

149
Od jutra pristiZe vlaga i sjene
moZda s kordulanske,
m:oida sa splitske ribarnice.
Temeljni ton nedega dega nema,
Sto ie bilo Zivo
a sada je niiemo,
tamni pozdrav

Vratio sam oblutak tamo odalde sam ga podigao. DrLao sam.ga


tren i predicom stigao kamo sam bio lsenuo, ni blizu ni daleko.

|edan tmbadur koji je promaSio prozor. Jedan trubadur koji je


promaSio noi. ledan tmbadur koji ie promaSio svemir. fedan trubadur.

Netko spava, di5e jalro. Ako prestane povuii ie nas duboko.


Vodorar,,na je boja tanma i veoma sama.

Bliznecu, potoku Sto dolazi sa Sljemena, da ne bi oko sebe kupicr


nedistoiu, betonirali su dno, zatvorili ga sa svih strana, tako da ne
dodiruje zemlju, a nc vide ga ni lfudi ni Zivotinje. Tede kao da ga
nema. - To me na neito podsjeia, samo ne znam na Sto, govorila je za
veliki broj prigoda moja znanica. To doista na neSto podsjeca.

Saprofiti. Tu negdjc pored, s lijeva, desna, iz unutraSnjosti mogli


bi krenuti. Maga pravi nove mbove, Siri se. Oni su sprcmni. S imenima
koja nikada nisu bila obznaniena obratna se povifest, nedujna glazba,

150
brojevi horizontalno prostire tko zna po koicm pravilu. Siiu5na i
beskrajna druZba, vic bez posebne poante.

IGo gu5terica rep otpustio f


e pamienje da bi preZivio: vatra,
trava, sramota, lucidnost, .svetac. Sto jc ostalo od pride?

Msohe trave: za neloga tko hoda i.glcda.

Gdie su oti5le Zabe? Nema ih na prvom, drugom i treicm jezeru.


Prazno u glavi i pogledu. Ostao je krekct iznad vodc i malo dalje u
Sumi, ali on je nepouzdan i tesko bi ga bilo slijediti do njihovog novog
boravi5ta. IGo da su odjednom dobile nalog: Idemo, selimo, kupite
boje, skokove, krekete, gladi, igrc; sve drugo nas tamo teka. I sada,
kao Sto ih ovdje nerrra, Lrmo ncgdje ih ima. U nekoj zelenojboji i
mokrom Zivotu, u bezazlenof glavi, na pitomoi i bujnoj zvijezdi Sto se

zovc Mezopotamija.

U Maksimiru, u mojoj blizini, tude dictlii. IGZem mu naprijed, i


zadudim se. Mislio sam da hodam, glcdam i zastajkuiem tamo gdie ic
i on, vani; ali ako nijc tako, ako sam s drugc strane, unutra (za5to bi
inade tako ustrajno tukao?) onda - DobrodoSao, dobrodo5ao,
prijatelju.

Sreia je okrugla. Nesreia je okrugla. Psi trde oko McStroviiev:r


zdania. Magnolije bubre. Djevojke sjede i stoje. Nebom prolazi avion i

151
'uude Sarenu reldamu. Tko moZe neha bjeZi na sjeve4 na jug, u dugu
raz-vedenu redenicu. Neka se ne da izgurati iz nje.

U ranoj razdiobi zral<a, o ko5uljo, hako si radosniia


od mene.
Pravim se kao da te ne vidim, kao da nisi na meni, kao da ne hodamo
i ne okreiemo se zajedno. DiZem glar,u, po nekome drugom zakonu
rasporedujcm sjene na njoj (Ugasite svjetlo, mogu hodati po mrakul),
a tebe zaduiujem samo za varku, dnevnu zudnju sada u mirnoj sari.
Drugi svijet, treii mrk, dogovorcna daljina. Nesretna misao da sunce
moZda lijedi.

Dogodilo se na strani ptica. Dogodilo se neSto. promijenila se


zemaljslcr slika. Poveiala moZda, mozda smanjila. Ne znamo. Izgubilo
se nije niSta.

Preko noii navaliio jc neko drugo doba, budenjem se naglo


prekinula preobrazba u stvar i bolest, nestale su pojedinosti,
pojednostavili oblik i swha; ne treba imati evolucijskih lluzija,postof i
obratan put, prekid, polcov prcko misli; teatarskom igrom otputovat
iemo u Srednfi vijek, autizam, pripremu: udarac Stapom.

tsoju konopliu5e neicmo mijeniati ni u ovom ni u nekom


drugom Zivotu, blaga Zed i jutro smjestafu yc u naie odi, u pokJonjen
viSak. Tir ie ostati.

Do5lo je wijeme da oni koji su cruendaiu (za kojega Vian kaZe


da mu srce zauzima ono Sto kod drugih Zivotinja ispunjavaju prostadki

152
organi) prepustili brigu o ljubavi pitaju gdje je on, kamo je odletio, Sto
pjeva. Pa kada se wate, neka se ne suzdrZavaju udiniti Sto su duli.

Vremenom metah na5cga samoubojstva, zajedno s oruZiem,


trune. Tko nakon svega iz police kupi male hrpe smeia, ne zna Sto ie
baciti. Metal je oti5ao u dane, dani u korake, koraci koiekuda i
kojekako, u uzdah i prah.

Prije ili poslije, stol ostanc pyazan. Svietlost na njega pada kao na
pudinu.

Udaraju vesla, smijeh se na povrSini stvara, Siri i nestaie.

Povremeno se pojavi ne5to veic od svijeta Sto sc i dalje zove


svijet, ali i vjetar, |uliia, Zeljcznica, ldino jutro.

Tiamvaj se zaustavio, otvorila su se \Tata,


osjctio sc topao vjetar s iuge, ruim,
spustio sam jednu i drugu nogu, lilevu
pa desnu, dotakao prr,u stepenicu, drugu,
onda i tlo, pomislio napisat iu neka pisma,
napustiti dva, tri stoljeia, otiii u Sumu,
na otoke, pustiti da sjena prode preko mene,
zaboraviti glar,'nu temu:lko jc to ono o dernu smo
govorili, izgubiti se u sljepilu. zlaLu, metafori.

15J
Dolaze ti5i dani. Barke su izvudene i olaenutc. Sto 1. bilo gore i
Sto se hvalilo prazninom sada doljc zatvorcno gleda zerrLlju, ne mide
se,tr?i. TeZak poloLaj, moZda poniZavajuii. Osobito ako bude treiao.
IGko je to lijepo rije5io Gabro Reidevii na jednoj svojoj slici! Mnogo
tih tako olrrenutih barki, izmedu dva zida a blizu mora, obojio je
najrazliditijim bojama. IGo djeca. Crwenim, plavim, Zutim, ljubidastim,
mZidastim, zelenim, s mnogo bijeloga u njima i oko njih. Dotad
nevidliiva u moru, ta dna, moglo bi se reii, pjevaju u zraku. Zami5lfamo
kalro je i stranama dolje okrenutima lak5e , odahnule su.

Na lrraiu proditanc knfige bijela prazna stranica. Til sam, I<aZe ona.

Tc5ko je s porukom praznog podruma, kao i onom poftreta s

kojeg briSemo praSinu po5to se ugasila smrt.

Nismo nikada vicljeli tako terneljito ugaSenu svijeiu.

Sa stola, nehotice gurnuta, pala icknjiga Dobro ako si tako


htjela. I ostavim ye. Raniie se ne bih tako ponio prema nfoj. Podigao
bih je i stavio na mjesto koje joj pripada. Izglcda da se, po planu koji
se bojim rasvijctljavati, sviiet polako seli u tlocit. Ifuiiga p:rdnc, izgubi
osobine kofe fe imala, smiri se i gotovo nestane. favi se prozradna siva
boja.

Vratio se znanac iz Beda gdie ye bio oti5ao po galerijama vidieti


poznato obilje, a vidio je, kaZe, samo Rembrandtove autopoftrete, oni

154
su ga pratili sve wijeme. Umjetnik ie, cini se, bio odludio da ie ga
gledati iz daljine, da ie biti izuzetan wjedok iz svoje sv;etlosti, i on je
to sada, prelo svih dana i mjesta, i postao. Medutim, dok ie znanac
govorio, mislio sam na one ranije slikare koji su svoja lica posudivali
svecima, mitolo5kim i drugim likovima i talro sudjelovali u dogadaju,
skrivali se u njemu i iz njega gledali. Sjetio sam se i Emanuela
Vidoviia kof i je u svojem atelieu u Splitu na zidu driao jednu poveiu
reprodukciju u bof i naipoznatijega l{embrandtovog autopoftreta iz
Beda Sto se medu pojedinostima i slikama isticao svojim "zlatom
vremena". Sjetio sam se isto tako da Vidovii nihada nije naslikao ne
samo autopoftrct nego ni i5ta Zivo, ni5ta osim onoga Sto je spavalo u
svojoj anorganidnosti, pa mi, hoc'cmo Ii to, samo u nepohretnome
moZemo traLiti niegovo lice, nfegov skriveni obratni poglcd.

lednom ie se moii izmjcritivclidina ovoga stola. Iteii ie se, 200


za BO. Sada ie to powsina koja se hvali, kao kod Bcna Nicholsona,
linijama, uglovima, d',rystoiom i solidnom smjc5teno5iu na podu i u
prostor-Lr. Ali tko joj moZe povjcrovati? ]edna svjetiljka, mnogo
olovaha i drugih pisaljki, ljepila, gumice, spojnice, o5trila, Salice, kutije,
biljeZnice, knjige i iedan Lor.rdarifev ancleo koji se s nemoinim krilima
liulja visoko na Zici i ne dopu5ta da se i5ta od toga (predmeta i ri;eci)
ukruti i uozbilii.

Tiidesetpet tisuia: ali dcga? Broj se ncgdjc zagubio, usamio,


obeznanio. Stanje posve neprild:rilrro. Nije ni u dobitku ni u gubitku,
ni u sreii ni u nesreii, ni u stanju ni u kretanju;bcz adrese, datuma,
nigdje i nikako, a broi lijep, r,isok i dist hao prava apstraltcija.
Tiidesetpet tisuia stoji pred pricom i htio bi u nf u, htio bi da bude
ona, das subjekt, das predikat, u glagolskim natinima i sam nadin,
dobrotvor, Zrtva, pomoinik, protir,rrik i slidno: da dode, bude nelo
vrifeme i ode. A i ono Sto nije on, Sto je niegova dnrga strana, Zeli i
odekuje njegov dolazak. Tiidesetpet tisuia, toliko bi radosnih i
nesretnih prilika mogao uveiati, pobrojiti,
s njima rasti, mijenjati
horizont, sudielovati u preobrazbama, i na kraju s njima, kao u svakof
priii, nestati. Broju ie, medutim, svejedno, on, moglo bi se reii, traZi
hranu, traZi da budc hrana, sudbina, udio u Br,qr, san, smrt i slidno.

ietrdeset, pedeset, stotine godina plovimo od Splita do


Dubrovnika, po otocima, i iekamo da se iza zora, ki5a, kamene noii
wemena, pudine koju brod kupi oko zr,uka motor:l pofavi )adranslro
more i bude srce sviieta, kasno otkriie iezll<a, on i ona, malo od svega,
malo od nicega, sve svega, potpuno nidcga: da se pojavi i bude u
svome imenu.

Tir, pored naiega tuZnog iivota,


Suma je, rijcka, sievemo i juZno more, otoci, gorje
kamo iemo otiii subotom, nedjclfom
ili nekim drugim danom,
Sirom otvoriti prozore
i reii tim prozorima gledaite, gledajte,
gledaite onako kako mi nikada nismo
i kako vjerojatno nikada neiemo gledati.

t56
U visini od nekoliko tisuia metara zatvaram odi, na zemlji drhti
leZaj na kojem sam kanio spavati. IGda sidem, ako sidem, zeleni
svibanj neie mi znati adresu. Zanesen, gotovo lud, on pokazuie put
vlastitoj svjetlosti.

U snu fednoga brijega on je brijeg koii silazi do mora, tu malo


postoji, opusti se, predahne,veLe i odveZe brodove i ponovo se uspne.

Nedemu, bilo iemu, bilo kako, bilo gdje, ma kako se zvalo


kaZem, mi se odnelde poznajemo; ono Suti, ne daje znaka, a ja znan-t
da se nisarn prevario.

On seli zamijeniti, zamiienitibilo Stcl.


Njegovo bilo Sto je na jugu. Njegovo bilo Sto ie
praika, glava, slj epoia, po j am, teritori j alnost,

rog, ja, termiti, Bach, hrpa, zlo, topor,njaca, napokon.


Njegovo bilo Sto ie Bog, rijcd puna drugih riiedi.

Na grandicu breze Sto nehajno visi u velikoibrzini cloletio ic


wabac, zaliuliao se i nastavio se lyuljati sve dok se grandica niie posve
smirila.

U oZufku strah od rore. ei* ptice utiluru, ona ie bez ikakva


obzira sve otvoriti, svuda uii, sve pogledati. I(uda se skriti ispred te
navale svjetla?

157
TAI(ODER

Uvijek zavode bedastoie malih okruglih stvari. Mala glupost


malih stvari. I velikih. Ali s velikima ne znamo kamo, ne moZemo ih
premieStati, nositi, obuhvatiti. Sto moZemo s izuzetnom vodorarmom
glupoSiu livade? A mala stvar ima centridnu autistidnost koja se negdje
skriie, zblie i deka, a mi ;oj kaZemo: a tu si, i dovodimo je u vezu s
nekim na5im djetinfim staniem ko;e joj je slidno, pa se udini da nam je
rod. Tko ne poznaje i ne priznaje to rodbinstvo prikraien je zautiehu
i odmor. MoZda misao i Zeli tko zna Sto, ali ruka (njezina maznost)
traLi i nalazi taj poluzaspali bliski, glupavi oblik.

Ranijc su fotografi (o, suptiino devetnacsto stoljeie) ako su


fotografirali dovjeka nastoiali da se ispred njega, naravno sludajno,
nehotidno, ne5to nade. DLezxa, Salica, lula, knjiga, ldjudevi, vaza s

olovkom, neka fbtografifa, naodale, pepeljara, da5a, boca, sat - bilo Sto.
Nekada i nesto u ruci. Gledao je tako dovjek, a gledalo,e to Sto je bilo
ispred njega. Nastajalo je, oblikovalo se mjesto (todka o koju se lice
opiralo) koje ga je priyateljski decentriralo. eir-rilo se da nestaje nelagode

i ono tako karakteristidno evo me . |er kao riietJ<o gdje, na fotogafijama


vlada samoia, neki oblik utihnuia. Pogled koji dolazi iz olsira, pa dak
i djedii, nije lako podnijeti. I to su dini se stariji fotografi znali i o tome
vodili raduna.

158
U kasnijirn pfesmama prijatelja pojavile str se vjeverice kojih do
sada nije bilo. IGo u liSiu, evo ih sada medu listovima, na nekoj se
stranici jave i nestanu; bude mi Zao Sto nisu duZe ostale. BoZe moj,
gdje su do sada bile, Sto su tako dugo dehale, za5to su tu, Sto je dosada
bilo na njihovom mjestu? Pjesnik ih je dugo duvao od nas, moZda i od
sebe. AIi na sreiu, evo ih.

Neka se mala pjesma pla5i da iu s njome prijeii na drugu


stranicu pa ie je biti ovdje i tamo, a ona radije ne bi bila na dva mjesta.
Obidno takva pjesmapazi na waku svoju rijed, spora je i osjetljiva,
htjela bi, kada do toga dode, da je vidc sa svih strana odjednom i da
oko nje bude mnogo praznine. U redu, pomislim, udinit iu kako Zeli, i
sjetim se biielih slika Gabrijela Stupice na kojima se, upravo tako u
sredini nalaze Nwjeste.

Taj velihi zanos kada se kopa rupa. Sto veia rupa, veii zanos. pa
kada kod novogradnji ili u nekoj drugoj prilici vidite gomiJe masne
zemlje koje su sumanuti i pohlepni strojevi izbacilt,vaSa ma5ta je na
putu da prekoraci granice. U drugim prilikama, nebo, prostor iznad,
svakako vas raduje. Ali to dini, na drugi nacin, i rupa koja raste. U nfu

ie nebo navratilo, uletjelo, okrenulo se, dobilo ganice i oblik, zvuk


koji glazba i du5a neie zaboraviti.

Slu5ajuii nepoznate glasove, redenice tih glasova, osobito rnladih,


ucini vam se da se u njima moZe vidjeti, naslutiti da je kraj svijeta blizu.
Ne oswiuii se suviSe na nfihov sadrLaj, pu5tam se tome glasu: ne ide

159
daleko, nema povjerenja u wijeme, tanji se gotovo do nidega. Stari
izum vjednosti odituje neke nove nedostatlte. Ono Sto vidimo i dujemo
napuhuje se, glumi. Ali glas, ali glasovi, skriveni iza nevidljivog,
neprestano sw5eni, u velikoj su iskrenosti. Svc ie joS wlo kratko. Vei
nestaje. Nema se za5to uhvatit.i. Zato su pozdravi odlaska tako
uvjerljivi.

Primijetio sam dosta da'',no da su uz I( M. njegovi priiatelii i


znanci nestaiali brzo,bez reda, kao da je oko niega umjesto wemena
mpa. Iako nisam suvi5e sujevjer:Ln, nisam to mogao ne uzeti u obzir.
Gledao sam, i gledam, na njega kao na tamno dudo. IGda ga
posjeiujem, dinim to sa stanovitim osjeiaiem rizika. S njim, s tim
osjeiajem, kod njega pijem kawr, grizem neSto i govorim nervozne
redenice A ima dana kada za sve na svijetu ne bih koristio njegor,u
.

gostoliubivost. Ne bih danas, kaZem. Ili se uputim, pa onda na


stanovitoj udalienosti od njegove kuie odustanem, otidcm negdje,
bilo gdje: s radoSiu napravim malu vitalistidku digresiiu.

IGkvo dudo moii upaliti svjetlo. Odiednom sve Sto jc bilo u


mraku vidimo s jasnim imenima. S jedne i s druge strane odiju jedno
obuhvatno i uiedinjeno EVO. Zavidite tojvidliivosti, prekidu mraka, i
kaZete; kada bi se to moglo dogoditii s nama. Ali ta slika (prekid
mraka) niie naSa, ne moZe biti pouka, usporedba, dak ni Zelja. NaSi se

mrakovi ne mogu pritiskom na tipku istjerati, kako se to i Goethe


osvjedodio.

160
Najprijc kiSa, jedna kiSa, tu kiSu druga kiSa, u d*gt, treia, u
au
treiu opet neka ki5a; ditav dan tako, ki5e u kiSu, ki5a iz kiSa, velika
ki5a od mnogih kiSa u kojoj smo mi dva puZa skrivena u svojim
kuiicama Sto dekaju da kiSa prode, da stane, da je ne bude, da otide
odalde je do5la, pa da izademo iz kuiica, pa da provirimo iz svojih
kuia, koje nas tarll i ne taru, Sto su nam teSke i nisu teske i da se u
dvjema kuiicama, velikim, sjajnim, umivenim, uputimo na5oi kuii.

161
TAI(ODER

IGo sjene kratko pod5i5ane. Tako. Tako prolaze dani. Tako prolaze
ljudi. |esen ie. Thko prolazi jesen. Sve se strane osipaju. Pa neka. Neka
brojevi odlaze, neka odlaze od nas, neka sele, neka lete, neka ih nema.

Sunce prclazi preko mog papira na stolu. Dobrodo5lo kaZem mu,


a sebi kaZem pi5i brzo, dok fe tu, pi5i ne kolebajuii se, ne misleii pi5i
bilo Sto, najbolje nesto Sto je kao ono, Sto je najbliZe niegovoi naravi,
prolaznoj, radosnoj, neuhvatljivoj, ne5to Sto bi bez niega propustio,
ne5to za Sto ie5 kada otide vferovati da ie uspomena.

Izgubila su se brda. Mala smijeSna brda. Thho su slidna jedno


drugome. Gore dolje, tamo i ovamo. S toliko neba moguie ie da se
granica ne razazna, da se podrudia izmife5aiu. San s iedne, szrn s druge
strane, oblaci, praz\o izmcdu. IGo na kraiu uzdaha, na kraiu lica,
razgovora, stvari. Ono dega nema mimie, kriie se od sebe .

Tko moZe ne misliti na Er,u? Eva ie ovdje. Eva je tamo, u na5oi


glavi, izvan na5c glave. Ona je sr,uda. Liiepa je Eva' Mradna i siaina'
Te5ka i lakokrila. )edna ie Eva. Luda kao svemir. Luda kao zatvorena
wata.

162
Zablo Sto, u bilo kojoj prilici dovjek kaZe gomji i donii dio. A
onda pomisli, bolfe bi bilo da sam Sutio. Ne treba bez velike potrebe
svadati ono Sto se dodiruje.

Mnogo mladih debelih Zena. Pospano su se smjestile u svoju


prekomjernost. TLI ih vidimo i zami5ljamo. Neki dudan film, sniman
malo sporiie, s manie pokreta i diialoga. Blagi ritam breZulfaka.

Gledam Sto lula gleda, Sto bi lula vidjela da vidi. NalaZem ioi
sljepadku pozornost: vlaZi, dimi iznutra i vani, ulivaj, akcl treba opsuj
i pljuni.

I(omunari ne prestaju vikati i pucati u satove na zvonicima.


Netko, ditamo, puca i u bioloSki sat. )edino ona, zaboravljena od Boga
i komunara , izlaze(i sa Stapom u mci s Dolca pjcva bez straha
moj satiek iini tike-takn,
ntoi dragr mene iaka.

Lipani. NaSa su tifela na odmoru, a mi smo ovdje sred praznih


rijedi prazno slovo, smirena buka, gotovo niSta. NaSa su tiiela na
otocima, u oblacima, ne znamo gdie, ne iavliaiu se, zaboravila su na
nas. Skupila su iz naSe ltuie svoia hoiu i neiu, manie i viSc, uzaludnu
radost i ludo dobro, strpali sve u tame weie nc gledaiuii nas, kao da
nas nema, kao da nas nikada niie ni bilo.
MoZe li se hodaniem oblikovati stvar i stvar pretvarati u korake?
U mutnoj glazbi brojio je, brojenjem dospio u san, odalde ga je netko
tko ima duSu otjerao.

U Maksimiru jedan pas (kojega su vlasnicivjerojatno osurvili da


luta otputovavSi na more) slijedi me na stanovitoi udalienosti. IGda
stanem, stane i on. IGda krenem, krene i on. Okreiem se, gledam ga,
i on gleda. emi n'ri se da sam sebe pratim. Bojim se, ako potrdim i on
ie potrdati. Sto da uiinim da ostanem sam?

Ako postoji bijeli list, biieli list wih bijelih listova, jednak sr,,ugdje ,

ravan bez obzira na zaldvljenost Zemlje, wiietao kao da tama ne


postoji, putovat iemo luda zviiezdo, milenijski kotlu, smetena
rubenino.

Dolazi ljeto, miesec lipanj, slpani,kolovoz. Tko joS nife bio )ules
Supervielle, neka bude. IGda bude Jules Supervielle, bit ie tisuiu
malih i velikih stvari, dudo na razliditim stranama zemlje i svemira,
nehotidna misao izvana i iznutra, tako blizu nidemu, nedemu, kao da
je upravo ptica odletjela: neie ni primiietiti da ie bio |ules Superuielle.

IGZe mi gu5ter, reci ne5to nejasno o meni da se malo odmorim


od sebe. U redu, kaZem, neie mi biti teSko, ionako sam ti slidan,
ionako si mi slidan, ionalo smo slidni.

154
Odnelde, s visine, iz mku, sa stola, ne znamo hako, slap
srebrnine po kamenom podu. Razletjele su se vilice, Zlice, noZevi,
oglasio se, zazxonio odjednom, blizu, u nama, daleko zvuk, moZda
sjeta, jasnog jesenskog dana.

Boje, neke nadete, neke skoro potroSene, nekc stegnute, nekc


netaknute. ei^in otvori5, nahrupit ie, tamne kroz tamu, svijetle kroz
svjetlost, bijela kroz svoju daroliiu.

Na trZnici susreiem IGunu Quiena. Nekoliko koraka dinimo


zajedno, dugo se nismo vidieli. Dok prolazimo pored stola na kome su
poredane razlidite trave, on kaZe: sigurno se prodajom tiestenine
moLe zaraditi mnogo vi5e nego prodajom trava, ipak, da moram,
radije bih prodavao trave, poezija dovieka nedemu naudi.

Rrnije bih pomislio; lonac. Sada loncu rastu u5i, a ispod


poldopca hudi oStra para, nepoznat spol i namiere. Izmedu stvari i
njezina imena bujanie, ludilo, nezadovoljstvo.

Na ulici poznajem samo ulicu. Na ulici je samo ulica, slijepa,


gluha, nijema. Thkva kakva je, takva ie meni slidna, meni ista. Moja
sljepoca na njezinu sljepoiu. Moja gluhoia na niezinu gluhoiu, moja
nijemost na njezinu nijemost. Na ulici smo ulica i fa doista neobidan
par. Thlcvi idemo uzbrdo, takvi idemo nizbrdo, takvi smo bez
prestanka godine, dane, sate, i nikome niSta.

165
Do5lo je kamenje. Mijenja nas kao slikar paletu. DoSlo je
kamenje. Ne bujno, ne kristali, rude, minerali, nego sivo, obicno, koje
deka pogled i san, a uzxra(a SutljMm razumijevanjem. IGmenu,
mradno dn-r5tvo, oko tebe luta moje srce, kaZe Supervielle.

Nemoguie je ne mrziti nekoga tko vodi dnevnik. Sto diniti, Sto


reii? Sve ie zapisati. Vi ga gledate i mislite: a kako bi bilo da pucam?
Zaop& dobro.

Sipur-r. Ne5to na pudini, otvoreno i zaneseno, zna hako da nas


zavede. Ispred i iza na5ih misli glazba zvoni, zove, stvara se. Tlava,
ljudi, vrtovi, dvorci, bijeli krug iznad svega. Ne5to dega ie se mrtvi
sjetiti dim se saberu.

ICSa budi jedno mi. IGZemo mi ki5a ki5imo. Mi ki5a podinjemo


lagano padati po travi, stablima, zemlji, po pticama zatedenim u
cvrkutu, po bubama koje su vjerojatno tu, ne znamo gdje, razlikovanje
nije na5a briga, ne znamo imena, zaboravljamo pojedinosti, sitnim
osobinama darujemo trepereie sivilo.

Gledao sam ljude kako vei siti ili malo gladni na kraju kupe
mnzice sa stola. Od kaZiprsta i palca prave ne5to kao ldjun i mrvicu po
mrvicu hvataju i prinose ustima. Obrok ie prije toga mogao biti obilan
i bez potrebe za takvim zawsetkom, a ipah oni to neie zaboraviti. Isto
tako, to neie udiniti pow5no i usput. Nakon svega ti se ljudi, Lene i
djeca saberu kao pri molitvi: mrvicu po mrvicu, wlo poboT-no, pribrajaju

166
jednu drugoj. fe li to hranjenie ili neka druga i drukcija radnja, tko ie
znati. Bit ie da dovjek, uz sve dmgo, vodi porijeldo i od ptica.

L-Ihvaien u postojanie ptica. U misao koja se gubi rijed po rijed


ovdje, tal<o, bilo gdje.
O AUTORU

Danijel Dragojevii, pjesnik, esejist i prozni pisac, roden je 28. sijetnja i 934. godine
u Velof Luci na otoku I(oriuli, do sada je obiavio ove knjige: IQmjaia i drugr predjeli
(poezifa), Matica hrwatska, Split, 1961;U tvom stvanlom tijelu (poeztia), Naprijed,
Zageb, 1964; Svj*iljka i spavai (poezi;a), Naprijed, Zagreb, 1965; Nevrijeme i drugo
(poezija), Razlog, Zagreb 1968; Bijeli znak cvijeta (poezija), izdanje autora, Zagreb
1969;O Vronbi, Bezbbubu ilotcanju naruinjesnavraxt (proza),Matica hrvatsl<a,Zagreb,
l97O; Bajka o vratima (proza), Naprijed, Zagreb 1972; Cenrta Zivotinja (poezija),
Naprijed, Zagreb, 1972; Prirodapls (poezila), Biblioteka Gha, Zagreb , 1974; Izmii-
ljotine (proza), Naprijed, Zagreb 1976;Razdobliekrtrbona (poezila), Cekade, Zagreb
l99l; kuuti teret (proza), Nolit, Beograd l9B5; Zvjezdamica (poezila), Hryatsl<a
weudili5na naldada, Zageb 1994; Cvjetni trg (proza), Durier;.x, Zagreb 1994; Hodanje
uz prugLt (poezija), N4atica hrvatska, Zageb 1997.

169
tr-aklada Meandar, redakcija: Nova vcs 5, l0 000 Zagrcb
IGjiZara: Centar l(aptol, Nova vcs 1 l, Zagreb
e-mail: rneandar@)zg.t-com.hr
uunmeandarhr