Charles R.Shrader Muslimansko Hrvatski Gradanski Rat U SB-1-2 - Dio

3. ZapovjedniStvo, nadzor i komunikacije Ni za HVO ni za ABiH ne moze se re¢i da su tijekom sukoba od 1992. do 1994. uspostavili udinkovit sustav zapovijedanja, nadzora i komunikacija. Za obje strane je 3C bio kljuéni problem, osobito glede nadzora nad kriminalnim i ekstremisti¢kim elementima i snagama 2a posebne operacije, jer oni nisu odgovarali kroz uobitajeni zapovjedni la~ nac. Potpukovnik Robert Stewart, zapovjednik britanske bojne UN- PROFOR-a u Lagvanskoj dolini izjavio je da je zapovjednik OZSB-a HVO-a imao ,,uéinkovito zapovjednistvo i nadzor” jer, ,kad bi on ne- Sto rekao, na nizim razinama to je i napravijeno”.’ Medutim, otito je da Stewart nije uspio shvatiti stvarne teskoée koje je pukovnik Blaskié imao sa sustavom 3C — zapravo, sa svim slozenostima sustava 3C uop- €e — te su stoga njegove ocjene u najmanju ruku povréne. To iznena- duje, jer bi se o¢ekivalo da ée on, kao profesionalni vojni ¢asnik, koji tom pitanju nije posvetio tek letimiénu pozornost, prepoznati kako su kaotiéni uvjeti u srednjoj Bosni u razdoblju 1992-1994, jedva omo- guéavali udinkovito zapovjednistvo i nadzor. Pukovnik Blagki¢ je mozda i imao u rukama zapovjednistvo, ali stvarno pitanje glasi je li u njegovim rukama bio i nadzor? Stoga, mnogo je toga nedostajalo da defi- nicija o ,uéinkovitom zapovjednistvu i nadzoru” kakvu su dali Stewart i drugi ne bi bila upitna. Dosljedno uéinkovit sustav zapovijedanja, nadzora i komunikacija (3C) uvijek je te8ko dosti¢i, éak i u dobro uvjeZbanim i visokodiscipli- * Puk, Robert A. Stewart, svjedogenje na sudenju Blaskicu, 18. srpnja 1998. V. takoder i svjedogenje Chrysa Layshona, koji je bio suprotna misljenja (sudenje Blaski¢u, 18. studenog 1998.). Stewart je zapovijedao Prvom bojnom 22. pukovnije (Cheshire) u La8vanskoj dolini od listopada 1992. do svibnja 1993. Tijekom tog razdoblja vodio je i vojnoinformacijsku (obavjestajnu) éeliju bojne. 74Zapovjednistva, nadzor i komunikacije niranim vojskama s dobrim komunikacijskim sredstvima i opremom. U situaciji kakva je vladala u srednjoj Bosni u razdoblju 1992.-1994. to je bilo gotovo nemoguée postiéi. Medu dimbenike koji su onemogu- éavali zapovjednicima da provode utinkovito zapovjednistvo i nadzor treba ubrojiti: dinjenicu da je bila rijeé o relativno novim organizacij- skim strukturama; snagno oslanjanje na dragovoljne tasnike i vojnike: utjecaj lokalnih politi¢kih struktura na odabir ili smjenjivanje podredenih zapovjednika; prisustvo samostalnih postrojbi u zonama operacije, koje nisu bile u lokalnom zapovjednom lancu; kaos koji je pratio oéajnigki obrambeni rat i utjecao na porast opéega kriminaliteta; prisustvo mirovnih snaga UN-a i promatraga Europske zajednice; i, vise od svega, loSe komunikacije. Problem novoosnovanih dragovoljaékih snaga HvV0 i Armija BiH nisu postojali duze od godinu dana prije negoli je u sijetnju 1993. izbio muslimansko-hrvatski sukob u srednjoj Bosni. Sve institucije i pravila obiju vojski jo8 su biti u formativnoj fazi, te nije bilo dovoljno vremena za razradu odgovarajucih standarda i pravila sluébe — jo8 manje da ih uéinkovito prihvate sve postrojbe. Za do- stizanje suglasja glede institucionainih procesa i normi i za osiguranje uvjeta u kojima ée svi pripadnici ustroja znati pravila, prihvatiti ih kao valjana, i postupati u skladu s njima — potrebno je mnogo vremena. Tog vremena HVO i ABiH jednostavno nisu imali. Druga éinjenica zbog koje je bio narugen sustav zapovijedanja i nadzora u HVO-u i ABiH-u odnosila se na sastav obiju vojski — one su u najvegoj mjeri bile sastavijene od ,privremenih civila-vojnika” koji su, zapravo, vrlo éesto sluzili kada su htjeli ili Zak gdje su htjeli. Vedi- na postrojbi bila je sastavijena od prijatelja iz istog sela. vode na nizim razinama esto su izabirane, a zapovjednu odgovornost valjalo je za- sluiti. Zbog toga, kako je izjavio brigadir Slavko Marin, éasnik za operacije u Glavnom stoZeru OZSB-a, mnogi od nizih zapovjednika snaga HVO-a u srednjoj Bosni nisu udivali postovanje svojih podredenih, sebi ravnih ili nadredenih.” Stovi8e, osobito u HVO-u, privremeni vojnici mijeSali bi svoje vojne i civilne duznosti. Kad nisu bili na crti bojignice * Marin, svjedozenje na sudenju Blaski¢u, 24. rujna 1998. Marin istie da su .volunta- rizam’ i politiéki utjecaj na zapovjednike u selima utjecali na smanjenje discipline i otezavanje logistike. 75MUSLIMANSKO-HRVATSKI GRADANSKI RAT U SREDNJOJ BOSNI sa Srbima, u svojim bi selima obavljali uobiéajene poslove, a nedostatak vojarni poveCavao je nedisciplinu. Vojnici HVO-a u srednjoj Bosni k tomu su bili skloni birati postrojbu u Kojoj ée sluziti, $to je navelo, naprimjer, zapovjednika Viteske brigade HVO-a da izda posebnu naredbu kojom se ,zabranjuje samovoljni prelazak iz jedne postrojbe u drugu”.? Premda uobiéajena diljem svijeta, takva privremena i ,,dra- govoljna” vojna sluzba pod zapovjednigtvom prijatelja ili susjeda ne pogoduje pribvaéanju stroge discipline i odgovornosti. Uéinak politickog utjecaja Izostanak jasnih polititkib odrednica s vi8ih razina i snazan utjecaj lokalnih polititkih vodstava glede pitanja kao Sto su postavijanje i smjenjivanje zapovjednika takoder su slabili sustav zapovijedanja i nadzora, kako u HVO-u, tako i u ABiH-u. U svojem svjedotenju pred Me- dunarodnim kaznenim sudom na sudenju Blagkiéu brigadir Marin se izsavno osvrnuo na taj problem: Na primjer, ako ste htjeli imenovati zapovjednika brigade, trebalo je, prije svega, da zapovjednik operativne zone postigne sporazum 8 gradskim vlastima i da se dogovore o imenu osobe koju ¢e predioziti Nakon toga, informacija o zapovjedniku prenosila se, preko zapovjednika brigade do zapovjednika operativne zone i zatim na najviSu razinu, do predsjednika Hrvatske zajednice Herceg-Rosna. Nakon toga, kad su svi ti koraci poduzeti, pripremio bi se nacrt dokumenta o imenovanju tog zapovjednika. U takvom Jancu, kljuénu ulogu imale su po- litiéke vlasti u gradovima.* Potreba vojnih zapovjednika da ozbiljno uzimaju u obzir misljenja lokalnih politiékih vlasti moZe se smatrati normalnom u novonastalim vojskama, a postoji i dalje i u visokorazvijenim vojnim sustavima. Na- primjer, potetkom dvadesetog stolje¢a, viada SAD-a trebala je uloziti znatne napore da otkloni poguban utjecaj lokalnih politi¢kih viasti na > Zapovijed br. 01-118/93, GS Viteske brigade, Vitez, 8. travnja 1993., predmet: Zabra- na mijenjanja postrojbi, KC 2629 Marin, svjedotenje na sudenju Blaski¢u, 25. rujna 1998. Postupak i formalne ovlasti za imenovanja i otpustanja éasnika i do¢asnika HVO-a propisani su élankom 34 Ured- be o vojnim snagama Hrvatske zajednice Herceo-Bosna (dopunjeni tekst), Narodni list, br. 6/92, 17. listopada 1993., B 36A, KC 2228; V. takoder GS OZSB br. 01-3- -839/93, Vitez, 26. oZujka 1993., predmet: Poja&njenje o osobama s mandatam imenovanja i otpustanja éasnika i doéasnika, KC 2572 76Zapovjednigtvo, nadzor i komunikacije narodne vojske razli¢itih drzava, ¢ak i kad su bili pozivani u federalnu sluzbu. Cak i danas, malo je odluka o unapredenju ili rasporedu djelatnika Nacionalne garde bez konzultacija s politiékom vlaSéu pojedine savezne drzave. Dakako, koliko god snazan bio taj politiéki utjecaj na kadrovska pitanja ili ak na nacionainu politiku, on se rijetko odrazava na operativna pitanja. Premda je neosporno bilo nesuglasica na viSim razinama vlade HZ HB i u HVO-u glede vojne politike, organizacije i strategije, glavno mjesto na kojemu je politigki utjecaj djelovao na provedbu uéin- kovitog zapovjednistva i nadzora od strane zapovjednika HVO-a bile su lokalne razine. Najbolji primjer za to je sluéaj smjenjivanja Stjepa- na Tuke, zapovjednika Tre¢e (fojniéke) bojne Brigade ,,Ban Josip Je- lagié” 19. travnja 1993. Naime, u odgovoru na napad Tre¢ega korpusa ABiH-a u podrudju Busovaée i Kiseljaka, 18. travnja, zapovjednik OZSB-a pukovnik Tihomir BlaSkié izdaje naredbu da Treéa bojna brigade ,,Jelaéié” izvede napad na muslimanske snage u podruéju Gomio- nice, SebeSi¢a i Busovaée.° U to doba, Fojnica jo8 nije bila izravno na- padnuta, a politike i vojne vlasti bosanskih Hrvata u Fojnici nisu htje- le uéi u sukob. Stoga Stjepan Tuka, kao zapovjednik fojnizke bojne, odbija provesti naredbu i izvesti napad i 20. traynja u 11:20 pukovnik Bla&kié smjenjuje Tuku i na njegovo mjesto imenuje Dragu Simuni- éa, prebacivii ga iz Treée bojne Brigade ,,Zrinski”, te mu nareduje da izvr8i naredbu.® Nakon toga slijedi — pobuna. Uz potporu fojniéke zajednice bosanskih Hrvata, Tuka odbija predati duZnost i ne Zeli izvesti naredeni napad. S obzirom na kaos koji je pratio ofenzivu ABiH-a, pukovnik Bla8kié je u tom trenutku mogao malo uéiniti da osigura provedbu svoje naredbe i progao je gotovo cijeli mjesec prije negoli je Tu- ka razrijeSen duznosti, Pouka je jasna — bez suglasja lokalnih civilnih vlasti, éak i visi regionalni zapovjednik nije mogao bez teSkoéa provesti opravdanu odluku 0 smjenjivanju podéinjenog zapovjednika. Jo& je teze bilo oéekivati da zapovjednik HVO-a smijeni ili na drugi natin kazni podéinjenog koji je bio ne samo lokalni miljenik veé i njegov vla- stiti brati¢ ili Sogor. 5 GS OZSB, br. 01-4-335/93, Vitez, 01:40 sati, 18. travnja 1993., predmet: Zapovijed 0 poéetku borbenog djelovanja, KC 2572 * GS OZSB br, 01-4-417/93, Vitez, 20. travnja, predmet: Zapovijed (smjena zapovjednika 3. bojne brigade ,Jelatié"), KC 2749; GS OZSB, br. 01-4-418/93, Vitez, 20. travnja 1993., predmet: Zapovijed o podredenosti, KC 2744 77MUSLIMANSKO-HAVATSK| GRADANSKI RAT U SREDNUOJ BOSNI Za razliku od HVO-a, u kojemu je ipak postojac znatan stupanj jedinstva i povezanosti, vise razine zapovjedni8tva u ABiH-u bile su podijeljene oko temeljnih pitanja obrambene politike, ustroja i ciljeva. Tijekom najveceg dijela razdoblja o kojemu je rijeé, predsjednik RBiH Alija Izetbegovié bio je u zavadi s nagelnikom stozera vlasti- te vojske, Seferom Halilovi¢em, oko takvih fundamentalnih pitanja kao &to je bilo ono treba li se RBiH uopée braniti od agresije bosanskih Srba. U svojim ratnim memoarima Halilovié prenosi mnoge pri- miere svojeg neslaganja s Izetbegoviéem i naglagava podjelu izmedu manje-vise pasivnih i nesposobnih (ako ne i izdajniékih) Izetbe- goviéevih pristaSa i svojih Zustrijih, nacionalisti¢kih pristaSa.” Stanje je postalo jo$ slozenije pojavijivanjem fundamentalisti¢ke islamske struje, koju je Izetbegovié opéenito podupirao, a koja je tezila radika- to bi potisnulo ono dobre volje i spremnosti na su- radnju koja je jo8 postojala medu bosanskim Hrvatima i Srbima koji su ostali lojalni sredi&njoj viasti i njezinu programu multietni¢ke drzave. Halilovié u svojim memoarima takoder Zestoko napada Fikre- ta Muslimoviéa, Zijada Ljevakoviéa i druge ideologe koji su pokuSa- vali strategiju zamijeniti vjerskim Skolama i damijama, a nacional- nu vojsku pretvoriti u ideolo3ki orijentiranu vojsku pod stranaékim nadzorom SDA-a.* Izetbegovié i Halilovié svadali su se i oko ukljugivanja dobro naoruzanih i obuéenih pripadnika priéuvne policije Ministarstva unu- traSnjih poslova u redove ABiH-a. U svojim memoarima Halilovié biljeZi da je RBH mogla razviti mnogo utinkovitiju obrambenu situaciju da je to pitanje bilo ranije rijeSeno, kao u Hrvatskoj, gdje su snage MUP-a postale ,,stupom obrane”. Nakon mnogo oklijevanja i jetkih rasprava, Izetbegovié je na kraju potpisao uredbu kojom se snage MUP-a stavljaju pod zapovjedni8tvo Glavnog stoZera ABiH-a, ali ona nikada nije provedena i, kako Halilovié pie, ,dobro naoru- Zani pripadnici priéuvnih snaga Ministarstva unutrasnjih posiova nikada nisu osposobljeni za operativno izvodenje borbenih zada- éa....(premda) su pojedinci i pojedine MUP-ove postrojbe oti8li na bojisnice”.® 7 Zapravo, cijeli tekst memoara Lukava strategija S. Haliloviéa posveéen je njegovim razlikama s A, Izetbegoviéem 0 tomu da li, kako i zasto braniti Bosnu i Hercegovinu. Halilovié, Lukava strategija, 123 * Ibid., str. 65 78ZapovjedniStvo, nadzor i komunikacije Uloga vojne policije i postrojbi za posebne namjene Za zapovjednike OZSB HVO-a i Treceg korpusa ABiH najznatgajniji i izravni izazov provedbi utinkovitog sustava zapovjedanja i nadzora bilo je prisustvo vojne policije i postrojbi za posebne namjene u zonama njihove odgovornosti, jer su one bile pod kontrolom vlasti na na- cionalnoj razini i stoga bez obveze da odgovaraju po lokalnom zapovjednom lancu. Stovise, zapovjednik Trecega korpusa morao se baviti jo8 i s brojnim kvaziprivatnim vojnim snagama poput ,,Muslimanskih oruzanih snaga”, ,,Patriotske lige”, ,,Zelenih beretki”, ,, Sosne” i raznih mudZahedinskih postrojbi koje su djelovale u srednjoj Bosni. Problemi zapovijedanja i nadzora u tom su stuéaju bili osobito kritiéni, jer su ekstremisti¢ke skupine na obje strane éesto bile optuZivane za ratne zlo- éine, a njihovi vode éesto nisu bili u nadleZnosti zapovjednika HVO-a ili ABiH-a, u ¢ijim su zonama djelovali. Postrojbe za posebnu namjenu (PPN) i vojna policija (VP) Hrvatskog vije¢a obrane bile su poseban problem za provedbu zapovjednistva i nadzora od strane zapovjednika Operativne zone Srednja Bosna. Sa- stavni dijelovi tih snaga esto su bili stavljeni pod operativnu kontrolu (OPKON) zapovjednika Operativne zone, ali su ostajali po administrati- vnim i vojnosudbenim pitanjima u okviru Odjela za obranu HVO-a." To znaéi da je pukovnik Blaskié kao zapovjednik OZSB-a teoretski mogao jzdati operativnu zadacu nositeljima operativne kontrole u postrojbama Vojne policije i postrojbama za posebne namjene, ali nije mogao smije- niti ili kazniti njihove zapovjednike. U praksi, moé zapovjednika Opera- tivne zone da izdaje zadatke nositeljima operativne kontrole u postrojbama za posebne namjene, Vojnoj policiji i Sigurnosnoj informativnoj slu’bi (SIS) bila je jo8 vise ograniéena i obiéno je s njihovim zapovjednicima trebalo pregovarati prije nego Sto se postrojbama izdala neka naredba. Istodobno, Odjel za obranu HVO-a mogao je - i éesto je to Ginio —izravno izdavati tim postrojbama zadatke, uz znanje, ali i bez obavje- Stavanja zapovjednika OZ-a u kojoj su te snage mogle djelovati. ObavjeStajni éasnik UNPROFOR-a sa sjedistem u LaSvanskoj dolini priznaje da jedinice za posebne namjene HVO-a ,,stvarno nisu bile © Marin, svjedotenje na sudenju BlaSkiéu, 25. rujna 1998. Prema sluzbenoj definiciji Zdrugenog glavnog stozera SAD-a, kad zapovjednik dobije porpunu operativau kontrolu (OPKON) nad postrojbom, uobiéajeno je da posjeduje ,punu oviast da ustroji zapovjednistvo i vojsku i da upotrijebi one snage koje smatra potrebnima za ispunjenje zadace. Operativna kontrola ne propisuje, sama po sebi, ovlastenje nad logistikom ili administativnim poslovima, disciplinom, unutrasnjim ustrojem ili obukom postrojbe” (Woint Pub 1-02: Department of Defence Military and Associated Terms, 274-75) 79MUSLIMANSKO-HRVATSKI GRADANSKI AAT U SREONJOU BOSN! pod BlaSkiéevim zapovjednistvom”, dok su promatraéi ECMM-a takoder priznavali da postrojbe Vojne policije HVO-a nisu bile pod évrstim nadzorom."' Zapovjednici HVO-a na nizim razinama suogavali su se sa slignim problemima. Naprimjer, zapovjednik brigade ,,Bobovac” u Vare&u Borivoje Malbasié izjavio je da ne moze izdati nikakvu naredbu Zvonku Duznoviéu, radikalu, zapovjedniku lokalne postrojbe Voj- ne policije HVO-a, iako mu je bio nadreden.’ Cak je i stoZer Odjela za obranu HVO-a u Mostaru imao velikih te8koéa u pokuaju da nadzire djelovanje postrojbi za posebne namjene i Vojne policije na terenu.’* Postrojba za posebne namjene HVO-a, poznata kao ,,Vitezovi", osnovana je 10. rujna 1992. i 19. rujna se smjestila u osnovnu Skolu u mjestu Dubravice-Krizanéevo pokraj Viteza.™ Bila je sastavijena od otprilike 120 judi iz Viteza, Zenice i Travnika. Kasnije su joj se pridruiili i izbjeglice iz tih gradova, pa se broj pripadnika popeo na 140-180 Ijudi. Pod zapo- vjedni8tvom Darka Kraljeviéa, , Vitezovi" su odgovarali izravno Odjelu za obranu HVO-a u Mostaru, a zona djelovanja bila im je cijela srednja Bosna, Glavne su zadaée postrojbe bile ponovno osvajanje izgubljenih polozaja, proboji kroz neprijateljske crte boji8nice, izvidanje i prepadi u dubokoj pozadini neprijatelja i sliéne komandoske operacije. Prvi put je bila u akciji oko Jajca 22. rujna, te je nastavila djelovati sve do studenoga 1993. U toj istoj zoni povremeno bi djelovale jo8 dvije postrojbe za posebne namjene HVO-a, ,,Ante Bruno Bu8i¢” i , Ludvig Pavlovié”.1° .Vitezovi" i druge postrojbe za posebne namjene djelovale su po naredbama ministra obrane Brune Stojiéa iz Mostara, a zapovjednik OZSB-a 4 1PWO MILINFOSUM br. 101, 8. kolovoza 1993., odjeljak 7, KC 22435.2 i KCD 134/1; 1PWO MILINFOSUM br. 103, 10. kolovoza 1993., odjeljak 18, KC 22435.4 i KC D135/ 1; Regionalni centar EU Promatratke misije Zenica, Tjedni pregled, 10-17. travnja 1993., odj. 1, KC 2707.1 “2 Ekrem Mahmutovié, izjava svjedoka na sudenju Kordiéu i Cerkezu, 3. prosinca 1998., 4, KC D31/1. Musliman, rodom iz Stupnog Dola, Mahmutovié je 1992.~1993. bio ka petan prve klase u ABiH-u i zapovijedao je snagama TO-a u Varesu. Na tom polozaju Eesto je kontaktirao s viastima HVO-a u Varesu. ‘8 V. HB HZ, HVO, ,Lzvje&ée 0 aktivnostima u razdobiju od sijetnja do lipnja 1993.”, (ne~ objavijeno, bez’datuma), Mostar, lipanj 1993., 17 B457/4; i PPN ,,Vitezovi” (Dragan Vinac), br. 3-065/94, Vitez, 18. veljaée 1994., predmet: Izvjese, 8, KC Z1380 “Za Sire informacije v. PPN .Vitezovi" (Dragan Vinac), br. 3-065/94 KC 21380 }© General bojnik Tihomir Blaskié, Bla&kiGevo svjedotenje, 11. svibnja 1999. Bla8kié, ko- Jilje zapovijedao OZSB-om HVO-a od lipnja 1992. do veljaée 1994. u kolovozu 1994, unaprijeden je u din general bojnika, MKS ga osuduje 3. ozujka 2000. zbog ratnih zlo- Gina na kaznu od 45 godina zatvora. Premda su éesto oznagene i nazivane brigadama ili pukovnijama, postrojbe za posebne namjene (PPN) zapravo su bile jedinice veligine satnije s 50 do 150 pripadnika. Brigada ,Ante Bruno Busic” u listopadu 1993. bita je razmjeStena u Gornjem Vakufu, pod zapovjedni8tvom Gorana Ci8iéa: brigada ., Ludvig Pavlovic” utemeljena 5. svibnja 1992. bila je smjestena u vojarni ,Bozan Simovié” u €apijini, pod zapovjedniStvom bojnika Dragana Curtiéa; V. takoder 1PWO MILINFO- SUM br. 127, 22. listopada 1993., odjeljak 11¢, KC 22439.9; MILINFOSUM Glavnog stodera COMBRITFOR-a, br. 190, 5. svibnja 1993., KC D317/1 80Zapovjednistvo, nadzor i komunikacije mogao je jedino traziti da sudjeluju u operacijama u odredeno vrijeme ina odredenom mjestu.'* HVO je imao vie od tri tisu¢e vojnih policajaca rasporedenih u €etiri (kasnije osam) bojni, od kojih je svaka imala éete specijalizira- ne za protuteroristi¢ko djelovanje, zaStitu stozernih mjesta i drugih kijuénih ustanova i postrojenja, kontrolu prometa i za kriminalisti¢ku istragu.”” S tim statusom kvazinacionalne policijske snage VP HVO-a bila je, po ustroju i funkcijama, vise nalik talijanskim karabinjerima negoli vojnoj policiji ameriéke vojske."* Postrojbe VP-a HVO-a odgo- varale su izravno Uredu za vojnu policiju pri Glavnom stozeru Odje- la za obranu HVO-a u Mostaru. U operativnom smislu, postrojbe VP-a HVO-a bile su stavljene pod operativnu kontrolu zapovjednika Opera- tivne zone koji je mogao usmjeravati njihovo djelovanje, ali nije imao administrativnu ili vojnoupravnu viast nad njima. Cetvrta (kasnije Sedma) bojna Vojne policije (v. ustroj u tablici 3-1) bila je pod operativnom kontrolom OZSB-a cijelo vrijeme navedenog razdoblia, ali je zapovjednik OZSB-a tek sredinom kolovoza 1993. dobio pune ovlasti nad njom, a vojni policajci koji su u njegovoj operativnoj zoni bili pri- kljuéeni brigadama HVO-a odgovarali su njegovim brigadnim zapovjednicima."*® Uloga paramilitarnih snaga Domaée paramilitarne snage takoder su bile problem u provedbi sustava zapovijedanja i nadzora, kako za HVO, tako i za ABiH. Nekoliko je bosanskih politiékih stranaka uzdrzavalo viastite oruzane snage, a postojale su i brojne male privatne vojske pod hrvatskim i muslimanskim vodama. Takve skupine, koje jedva da su bile vise od dobro nao- 18 Marin, svjedogenje na sudenju Blaskiéu, 18. srpnja 1999.; 1,PWO MILINFOSUM br. 101, odjeljak 7, KC 22435.2 i KC D134/1 1” 0 vojnoj policiji HVO-a v. ,.zvje8¢e 0 aktivnostima” HZ HB HVO, 17, KC 21134; Pavo Lonéar: ,,Uspostava, ustroj i razvoj vojne policije”, , Vojna policija”, travanj 1995., 6-16, KC 22485.1 Vojni policajci u Sjedinjenim Drzavama u normalnim okolnostima nemaju nikakvih ovlasti nad gradanstvom, niti se rabe kao napadajne postrojbe, osim maida u izvanred- nim ili neobiénim situacijama. “ Puk. Marinko Palavra, svjedoéenje na sudenju Kordi¢u i Cerkezu, 15. studenog 2000.; sujedodenje bo}, Zeljka Sajevica, sudenje Kordiéu — Cerkezu, 25. srpnja 2000. Palavra Je zapovijedao Getvrtom bojnom Vojne policije od 1. kolovoza 1993. do 27. kolovoza 1997., a nakon toga, s inom pukovnika, sluai kao Sef vojne policije u Sektoru informacija i sigurnosti HVO-a komponente Vojske Federacije. Sajevié je bio Zasnik za vo denje operacija ($3) Viteske brigade, a kasnije je sluZio u Sluzbi nacionaine sigurnosti Bosne i Hercegovine. 81MUSLIMANSKO-HAVATSKI GRA®ANSKI AAT U SREDNJOJ BOSNI Cetvrta é . 640 bona ve [80 asnike, 640 vojnika Zapo- I+ viedins | 2 éasnika grupa Stozer | 15 é2snika Priguvne |_ Vojni 10 voinika | | snage VP zatvor | 2 basnika | — 22 vojnika Zapovje- Sluzba dnigtvo i kriminal. aie anise. potpora istrage 1.91 vojnik 8 as./3 vj. 8 tas./6 voj. 8 vodo- Odjel Djelatna Brigada | va, sveki za vezu sluzba vp |2¢as. i 22 voj tora Prometna Stozer roristi¢ka VP ia skupina Policije 4 bas. i 1 voj 2 €as./38 vai, svaka 2 bas. svaka 2 Gas. 1 30 voj 430 voj, Tablica 3-1. Ustroj Cetvrte bojne Vojne policije HVO-a Opaska: Ustroj na dan 15. veljaée 1993. Izvor: Zapovjednik Cetvrte bojne Vojne policije (Pasko Ljubitié) Upravi vojne polici- ie u Mostaru, br. 02-4/3-190/93, Vitez, 15, veliaée 1993, predmet: Platna lista Vojne policije, KC D 21/1. 82Zapovjedni8tvo, nadzor i komunikacije ruganih bandi, bilo je tesko obuzdavati, osim ako bi se poduzela opéa kampanja njihova unistenja. Glavna paramilitarna organizacija koja je predstavijala problem viastima HVO-a u srednjoj Bosni bile su Hrvatske obrambene snage (HOS), vojno krilo ultradesne Hrvatske stranke prava koja je imala svoje ogranke u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini.?° Snage HOS-a odjevene u crno inaki¢ene raznim fadisti¢kim znakovljem, ukljudivale su i Muslimane i Hrvate i Zustro su suradivale s HVO-m i ABiH-om u borbi protiv Armije bosanskih Srba.” Stozer HOS-a nalazio se u Lju- buSkom, a glavno podruéje djelovanja bila je juzna Hercegovina. Eks- tremistitki orijentiran, HOS je bio odgovoran za brojne ispade — uklju- ¢ujuci i operaciju otvaranja zlokobnih logora za srpske zatvorenike iz Capljine i Mostara.”* U poéetku su vlasti HVO-ai RBiH tolerirale nepredvidive i neobuz- dane snage HOS-a zbog njihove uloge u borbi protiv srpskih agreso- ta. No, odnosi izmedu HOS-a i HVO-a brzo su, medutim, pogorsani nakon &to se tvrdilo da je HVO bio umijeSan u postavljanje zasjede i ubojstvo zapovjednika HOS-a Blaza Kraljevica i sedmorice drugih pripadnika HOS-a 9. kolovoza 1992. na policijskoj nadzornoj totki kod sela Krugevo.** Nedugo potom HVO razoruzava snage HOS-a u zapad- noj Hercegovini, a 23. kolovoza duZnosnici HVO-a i HOS-a postizu dogovor da HVO preuzme snage HOS-a. Preostale postrojbe kasnije je prihvatila ABiH (kao i HVO). Snage HOS-a koje su u srednjoj Bosni djelovale pod zapovjednigtvom Mladena Holmana kasnije su pripoje- ne HVO-u (5. travanja 1993.).?* Postrojbe HOS-a u podrudju Zenice, zajedno s vozilima, oruZjem, streljivom i drugom opremom, ukljuée- ne su u HVO i stavljene pod zapovjednistvo brigada ,,Jure Franceti¢” i Druge zenitke. Zapovjednik OZSB-a imao je, nagelno, pod svojim nadzerom jo8 nekoliko malih paramilitarnih skupina. Medu njima su bile i, Alfe”, paramilitarna izvidatka i sabotazna skupina od 35 Ijudi osnovana 6. travnja 1992. sa sjedi8tem u Vitezu, kojom je zapovijedao Britanac Chris Wil- Helsinki Watch, War Crimes in Bosnia-Herzegovina, 2: 352 Mnogi su se bosanski Muslimani prikljuéivali HOS-u za borbu protiv Srba u vrijerne kad se viada Alije Izetbegovica doimala nezainteresiranom za obranu RBiH od Armije bosanskih Srba i njenih srpskih saveznika i JNA (Vulliamy, Seasons in Hell, 215) % Helsinki Watch, War Crimes in Bosnia-Herezegovina, 2:352 2 Yid., 2:235-53 * Stozer brigade ,Jure Francetié”, br. 703/93, Zenica, 5. travnja 1993., predmet: Spaja~ nje postrojbi HOS-a s postrojbama HVO-a, KC 2607 i KC D17/1.20 83MUSLIMANSKO-HAVATSK! GRABANSKI RAT U SREONJOJ BOSNI son.” Druga paramilitarna skupina koja je u sjeni djelovala po La8van- skoj dolini bila je skupina_, Tvrtko II", koja je, éini se, bila neka vrsta lo- kalno odobrene postrojbe za posebne namjene. I ona je, takoder, djelovala pod barem nominainom kontrolom zapovjednika OZSB-a, barem utoliko Sto je navedena u distribucijskom popisu naredbi i poruka za neke stozere OZSB-a. Nekoliko je sliénih postrojbi za posebne namjene djelovalo i pod 111. Zepatkom brigadom HVO-a u zoni Zepéa. Za zapovjednika Tre¢ega korpusa ABiH-a Envera Hadzihasanovi¢a problem su bile ,,ovla8tene” postrojbe koje su djelovale samostaino, kao i brojne privatne vojske i naoruzane ekstremistitke skupine koje su djelovale u operativnoj zoni korpusa. Neke od njih bile su zapravo obiéne kriminalne bande, u tradiciji balkanskih planinskih pljaéka’a. Premda je bila sastavnim dijelom ABiH-a, Sedma muslimanska motorizirana brigada bila je za zapovjednika Tre¢eg korpusa ABiH-a gotovo isti problem kakav su ,,Vitezovi” i Cetvrta bojna vojne policije bili za zapovjednika OZSB-a HVO-a. Osnovana u studenome 1992., Sedma muslimanska motorizirana brigada bila je elitna pokretna postrojba sastavljena od bosanskih Muslimana osobito naklonjenih islamskom fundamentalizmu.* Brigada je bila standardno rasporede- na, a njene bojne, éete, pa i vodovi, korigteni su u kritiénim zonama kao napadne snage ili za uvodenje stege nad drugim postrojbama. Ca- vojnici bili su po svojim pogledima radikalni i neovisni i éini se da je postrojba bila u bliskim odnosima s mudzahedinima i da je pri- mala novac od Islamskog centra Mahmut efendije Karajli¢a u Zenici.”” Zapovjednik Treéega korpusa otito je samo nominalno imao nadzor nad operacijama te brigade, premda je njezin zapovjednik od osnutka do srpnja 1993. pukovnik Asim Korigié na sudenju Bla&ki¢u svjedotio © potpunoj podredenosti zapovjedniku Tre¢ega korpusa.”* snici 2 Zapovjedni8tvo Oruéanih snaga Srednje Bosne, izvidaéko-diverzantska grupa Alfa”, dokument s popisom pripadnika ,Alfe” i njihovih osobnih identifikacijskih brojeva, bez datuma, KC 267; StoZer OZSB, br. 1006/92, Vitez, 3. studenog 1992., predmet: Popis plaéa viteske diverzantske grupe ..Alfa” 28 mjesec lipanj 1992., KC Z265, Vike o ustroju, orijentaciji i zadaéama Sedme muslimanske brigade, v. priliéno neod- redeno svjedoéenje njena prvog zapovjednika puk. Asima Kori¢iéa, sudenje Blaskicu, 10, lipnja 1999. Koriéié je zapovijedao brigadom od studenoga 1992. do stpnja 1993. U Ginu pukovnika umirovljen je u Vojsci Federacije 1996. Pukovnika Amira Kuburu, koji je naslijedio Kariéiéa i zapovijedao brigadom do oZujka 1994., MKS je 13. srpnja 2001. optudio za ratne zlogine. Koriéié, svjedotenje na sudenju Blaskiéu, 10. lipnja 1999; 1PWO MILINFOSUM br. 176, 21. listopada 1993., odj. 7, KC 2439.8. O mudzahedinima i njihovim vezama s raznim islamskim dobrotvornim skupinama govori se kasnije. Koriéié, svjedotenja na sudenju Blagkiéu, 10. lipnja 1999. 84Zapovjedni8tvo, nadzor i komunikacije Privatne vojske ¢ astale naoruzane muslimanske ekstremisti¢ke skupine takoder su bile problem za zapovjednika Tre¢ega korpusa sa stajalista odrzavanja sustava zapovijedanja i kontrole. Glavne medu njima bili su dijelovi Patriotske lige koji nisu bili integrirani u ABiH, Muslimanske oruzane snage” ~ sastavijene uglavnom od Muslimana koji su prije bili pripadnici HOS-a — smje8tene u 8koli Bilmigié u Zeni- ci te ,Zelene beretke” Ahmeda Demiroviéa.”? ABiH se koristila i nekim privatno osnovanim i vodenim naoruzanim bandama kao postrojbama za posebne namjene. Medu njima su bili samostalni odred ,,So- sna” u Novom Travniku i jo8 dvije postrojbe od 60-80 Ijudi — ,, Nane- tovi” i ,,Merviéi".*° Kriminalne aktivnosti Stanje opéeg kaosa izazvanog obrambenim ratom protiv Armije bosanskih Srba, unutarnji sukob u srednjoj Bosni i opéa dostupnost oruz~ ja znatno su poveéali prigodu i plijen kriminalcima u regiji, §to je dodatno umanjivalo sposobnost zapovjednika HVO-a i ABiH-a da udtin- kovito provodi zapovjedni8tvo i nadzor.*! Vlasti Hrvatskag vijeca obrane prepoznale su to u jednom izvjecu sredinom 1993. godine: ,Stanje reda i mira u HZ HB-u odrazavalo je ratno stanje na veéem dijelu njezina teritorija, U takvim okolnostima, stanje reda i mira ocje- njujemo izrazito sloZenim, buduci da ratne operacije nose sa sobom razne pojave poput krada i povecavaju sve oblike kriminala, tuénjava, nasilni¢kog ponaganja, vrijedanja i bla¢enja predstavnika zakona, sva- da, pucnjave iz vatrenog oruzja u javnosti itd”. Cesta ,,zaustavljanja” UN-ovih i privatnih humanitarnih konvoja kroz srednju Bosnu bila su poseban problem. Za te su zlocine éesto bili optuzivani HVO i ABiH, premda su ih u stvarnosti izvodile kriminalne bande éiji su pripadnici sluéajno i mogli biti u jednoj ili drugoj vojsci. % _V. izmedu ostalog, MILINFOSUM stoZera COMBRITFOR-a br. 200, 15. svibnja 1993., odj. 2c(4), KC D337/1; Vullmiay, Seasons in Hell, str. 168 i 258; Blaskié, syjedotenje na sudenju Biagki¢u, 22. veljaée 1999. % Zeko, svjedotenje na sudenju Biaskiéu, 11. rujna 1998. * V. izmedu ostaloga, Marin, svjedogenje na sudenju Blaskiéu, 24. rujna 1998.; izvjedée upravnog pomoénika za SIS (Ivana Budimira) sto2era Druge (Viteske) bojne brigade , Stje- pan Tomasevié” (Vitez), 25. sijeénja 1993., predmet: Izvjesce o aktivnostima skupina i pojedinaca koji djeluju bez znanja zapovjednistva HVO-a, 8 D204; ibid., (Vitez, sijetanj 1993.2), predmet: Analiza rada Vojne policije u zoni odgovornosti Druge bojne, KC D17/1 i KC DIOR; stozer ViteSke brigade, br. 01-117/93, Vitez, 8. travnja 1993., predmet: Za- brana kretanja uniformiranim i naoruzanim osobame u naseljenim podruéjima, K 2630 ® HZ HB HVO, ,lavjesée o aktivnostima”, 21, KC Z1134 85MUSLIMANSKO-HAVATSK! GRADANSKI RAT U SREDNJOV BOSNI Premda su i HVO i ABiH poduzimali neke ,,sluzbene” akcije ometanja humanitarnih konvoja, mnogi incidenti nisu imali nikakve veze s hrvatskim ili muslimanskim vojnim ili civilnim vlastima. Iako je velik dio kriminalnog nasilja nad Ijudima i imovinom bio djelo pojedinaca, najozbiljnije prijetnje redu i miru bile su manje paramilitarne skupine, i hrvatske i muslimanske. Te dobro naoruzane kriminalne bande bile su umijeSane u ubojstva, pljacke, palez, iznudu, trgovinu ,na crno" i druge kriminalne aktivnosti, i zapovjednicima HVO-a i ABiH bilo ih je gotovo nemoguée kontrolirati. Medu najaktivnijim hrvatskim bandama koje su djelovale u OZSB-u bili su ,Zuti”, predvodeni Zarkom ,Zutim” Andriéem, te ,,Maturice” i ,, Apostoli” koje je nadzirao Ivica Rajié (alias Viktor Andrié) u podrugju Kiseljaka.** Medu najaktivnijim muslimanskim bandama bila je ,,Riblja glava” koju je predvodio »,Paraga”* i koja je plja¢kala humanitarne konvoje UN-a na pravcu Dia- mond izmedu Gornjeg Vakufa i Novog Travnika.** Uloga vanjskih snaga Prisustvo snaga izvan Bosne i Hercegovine u srednjoj Bosni, stvarno ili izmi8\jeno, bilo je ozbiljan problem za zapovjednika Operativne zone srednja Bosna i za zapovjednika Tre¢ega korpusa BIH. Optuzbe 9 intervenciji Hrvatske vojske (HV) u srednjoj Bosni bile su polititki problem i kvarile su javnu sliku o Hrvatsko}. Ali, na samom terenu, prisustvo fundamentalisti¢kih mudZahedina i ostalih stranih pla¢enika, djelovanje snaga UNPROFOR-a i promatratkih misija UN-a i Eu- ropske zajednice bili su bitan izazov provedbi uéinkovitog sustava zapovijedanja i nadzora zapovjednicima obiju strana. Navodna intervencija Hrvatske vojske Premda za zapovjednika OZSB-a nije predstavijalo izravni problem glede zapovjednistva i nadzora, pitanje o tomu djeluju li snage HV-a u srednjoj Bosni bilo je od velike politi¢ke i pravne vaznosti. I iako je ja~ sno da je HVO u srednjoj Bosni imao izravne koristi od logisti¢ke po- ® — Zarka ,Zutog” Andriéa HVO ubija u listapadu 1993. da bi suzbio njegovo rastuée kri- minalno djelovanje; v. 1PWO MILINFOSUM br. 177, odj. 1, KC 224349.9 * 1 PWO MILINFOSUM, br. 177, odj. 1, KC 22439.9 * — Rijet je o postrojbi ..Zelenih beretki”, kojom je zapovjedao H. Priji¢, znan i kao ,,Para- ga”, op. prev. 86Zapovjedni8tvo, nadzor i komunikacije tpore iz Hrvatske i da je posredno mogao imati koristi i od interven- cije hrvatskih postrojbi u juznom dijelu Bosne i u Hercegovini, stvarno prisustvo borbenih postrojbi HV-a u srednjoj Bosni i dalje nije do- kazano. Uprkos postojanim glasinama i optuzbama vlade Bosne i Her- cegovine, u kojoj dominiraju Muslimani, te muslimanskih svjedoka pred MKS-om, kao i brojnim nagadanjima promatrata UNPROFOR-a i ECMM-a, kao i izravnim izjavama Vijeca sigurnosti UN-a, ne posto- je uvjerljivi javni dokazi koji bi nedvojbeno dokazali da se Hrvatska vojska ikada umijeSala u muslimansko-hrvatski sukob u srednjoj Bo- sni. Oni koji iznose te optuzbe ne uspijevaju uoéiti dvije kljuéne razli- ke ~ razliku izmedu sukoba HVO-a i ABiH-a s Armijom bosanskih Sr- ba i samog muslimansko-hrvatskog sukoba, te razliku izmedu stanja u srednjoj Bosni i stanja u ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine. Ono Sto je moglo biti totno za jedan sukob ili jedno mjesto sukoba nije nu- %no moralo biti toéno za drugi sukob i drugo mjesto. €asnici mirovnih snaga i promatrati ECMM-a bili su skloni vidjeti vojnika HV-a u svakom grmu i tenkovsku bojnu na svakom zavoju. No, osnova za takve tvrdnje bila je smijeSno tanka: prepritana izvje8éa muslimanskih viasti, susret u stoZeru HVO-a u Novom Travniku sa sum- njivim mladim bojnikom ,,koji je navodno bio” hrvatski Zasnik, zapovijed HVO-a da se izvijestio bilo kojem Zasniku ili vojniku HV-a u postrojbama HVO-a, nogenje odora i znakovlja HV-a od strane bosanskih Hr- vata koji su se kao ratni veterani vratili ku¢ama u BiH nakon rata u Hr- vatskoj, te dvojbena ocjena da ,, HVO sve to ne bi mogao sam".”° Ova je posljednja tvrdnja bila osobito zavodljiva i vrijedi je u cijelosti navesti: Tijekom posljednja éetiri mjeseca snage HVO-a su se pokazale sposob- nima izvesti vojne operacije duboko unutar bojignice izmedu Hrvata i bosanskih Srba, pokazuju¢i snagu i postiZuéi uzastopne uspjehe koji bi bili nemoguéi da su se borile same. Zapravo, HVO je bio ukljuéen u stalne borbe s dva neprijatelja - uspio je ostvariti uspjehe protiv snaga BiH Muslimana, a istodobno se odu- % OQ navodnom bojniku HV-a u Novom Travniku v. Stewart, svjedoenje na sudenju Blas- kiéu, 18. lipnja 1998. Glede zapovijedi stozera OZSB-a kojom se od podredenih postrojbi tradi da izvijeste o bilo kojem Casniku HV-a u svojim redovima, v. zapovijed Stozera Orutanih snaga Srednje Bosne br. 865/92, Vitez, 5. listopada 1992., predmet: Zapovijed, KC 2255.2; v. i stoZer OZSB-a br. 01-4-171/93, Vitez, 12. travnja 1993., predmet: Zapo- vijed, KC 22414. Glede nogenja uniformi i znakovija HV-a od strane bosanskih Hrvata koji su ranije sudjelovali s hrvatskim postrojbama u ratu protiv Srba i JNA, v. uz ostalo, Zoko, svjedotenje na sudenju Blaski¢u, 23. rujna 1998. Zeko izjavijuje kako su veterani iz rata 1991. u Hrvatskoj jednostavno htjeli pokazati da imaju vece borbeno iskustvo i da ih je manje. O zabrani noSenja znakovlja HV-a od strane pripadnika HVO-a u srednjo} Boshi, v. stoger Viteske brigade, br. 01-81-1/93, Vitez, 31. ozujka 1993,, KC Z580 87MUSLIMANSKO-HAVATSKI GRADANSKI RAT U SREONJOJ BOSNI prijeti snadnim, postojanim i dobro pripremljenim srpskim ofenziva- ma. Uz tako dugu bojignicu sa Srbima i tako ograniéene izvore Ijud- stva, opreme i streljiva, njihovi su napori bili izvanredni.* Formalna optuzba glavnog tajnika UN-a bila je jo8 vainiji trenutak. Prvog veljaée 1994. glavni tajnik UN-a Boutros Boutros-Ghali formalno izwjeSéuje Vijece sigurnosti, temeljem izvjeSGa UNPROFOR-a, da Hrvatska vojska veé neko vrijeme izravno pomaze HVO-u u smislu Ijudstva, opreme i naoruzanja” i da UNPROFOR procjenjuje kako, na dan podnoSenja izvje8éa, Hrvatska vojska ,,u srednjoj i juznoj Bosni i Hercegovini” ima svojih regularnih vojnika u broju koji bi popunio tri brigade (otprilike wri do pet tisuéa \judi).” Ipak, potrebno je upitati se odakle glavnom tajniku takva informacija. Mogla je do¢i od promatraga UNPROFOR-a na samom terenu ili od vlasti Bosne i Hercegovine kojom su dominirali Muslimani i koji su, kada je izbio sukob Muslima- na i Hrvata, itekako imali interesa pripisati krivnju za nastalo stanje hrvatskoj intervenciji. U svakom sluéaju, od Sega se sastojala hrvatska intervencija? Od vojnika HVO-a u starim odorama i sa znakovijem HV-a ili od brigade HV-a od tisuéu vojnika sa svim pripadajuéim oru- 2jem i opremom? Prvoga je bilo u izobilju, drugoga je w stednjoj Bosni bilo samo u mati nekih pristranih promatraéa. U jednoj izjavi bez datuma, koju je potpisao HadZo Efendié, Vlada Republike Bosne i Hercegovine optuzuje hrvatsku Vladu da ,otvoreno podupire ‘protuzakonite’ aktivnosti HVO-a u Mostaru i srednjoj Bo- sni” i da ,pouzdane informacije” upuéuju na postojanje dviju postrojbi regularne hrvatske vojske ,,u podrugju Lasve": 114. splitske i 123. va- raédinske brigade.°* Stvarno prisustvo tih dviju postrojbi HV-a nikada nije potvrdeno, a ak su i promatraéi ECMM-a potvrdili da su ,mnoga izvje8éa Armije BiH (0 umijeSanosti HV-a u BiH) rijetko bila potvrde- na od ECMM-a, promatraéa UN-a ili UNPROFOR-a”.°* 28 Regionalni centar promatratke misije EU-a stozeru misije EU-a, Zenica, 2332, 3. lipnja 1993., predmet: {zvjese-umijesanost HV-a u BiH. 1, KC 21012. Nije li mozda moglo biti da je HVO bio snazan i sposoban? Glavni tajnik Ujedinjenih naroda, predsjedavajucem Vijeéa sigurnosti, dokumenateija Vigeéa sigurnosti UN-a, dok. br. $/1994/108, New York, 2. veljaée 1994., KC 22458. Medutim, pomnije éitanje ovog, kod i drugih dokumenata Vijeca sigurnosti, jasno po- kazuje da UN pod definiciju ,srednje Bosne” ukljucuje i podrutje Gornji Vakuf - Rama, koje nije bilo u zoni odgovornosti zapovjednika OZSB-a i nije, dakle, bilo u ,srednjo} Bosni” kako smo ovdje definirali taj prostor. V. takoder pismo stalnog predstavnika Hrvatske u Ujedinjenim narodima glavnom tajniku UN-a, dokumentacija Vijeca sigurnosti UN-a br. S/1994/197 New York, 18. veljate 1994., KC Z1380.1 Izjava Viade Republike Bosne i Hercegovine (Sarajevo), bez datuma (13, svibnja 1993.), odjeljci 1 i 2, KCZ912 Regionalni centar promatraéke misije EU-a stozeru misije, Zonica, 3. lipnja 1999. KC Z1012 88Zapovjednigtvo, nadzor | komunikacije Hrvatski potpredsjednik Viade i ministar vanjskih poslova Mate Granié izjavio je 11. lipnja 1993. da Hrvatska nema oruzanih forma- cija na teritoriju BiH, a nedugo nakon toga general-bojnik Slobodan Praljak je u ime hrvatskog Ministarstva obrane formalno objavio da Hrvatska pruza logistitku potporu HVO-u, ali je zanijekao da su hrvatske borbene postrojbe na bilo koji navin ukljuéene u muslimansko- -hrvatski sukob u srednjoj Bosni.° Visi éasnici HVO-a u srednjoj Bo- sni takoder su uporno i pod zakletvom nijekali da su snage HV-a ikada bile prisutne ili sudjelovale u tamo8njem muslimansko-hrvatskom sukobu." Na pitanje élana Sudskog vijeéa tijekom sudenja BlaSki¢u, éak je pukovnik Bob Stewart potvrdio da , BRITBAT opéenito nije vjerovao u prisustvo HV-a u srednjoj Bosni”, a nagelnik stoZera UNPRO- FOR-a general bojnik Sir Roderick Cordy-Simpson takoder je izjavio da UNPROFOR nema potwrde takvih izvje8éa i da on osobno nikada nije vidio vojnike HV-a na podruéju Kiseljaka. Mudzahedini Zapovjedniku Tre¢ega korpusa ABiH-a bilo je osobito tesko nadzirati muslimanske ,,privatne vojske” u srednjoj Bosni, a glavni su problem bili mud%ahedini. Mozda éak i do éetiri tisuée islamskih fundamen- talistiékih boraca sjatilo se u Bosnu i Hercegovinu na otvoreni poziv Alije Izetbegoviéa, da pomognu u stvaranju jedine fundamentalisti- éke islamske driave u Europi.*? Ekstremisti po svojem vjerskom i po- litiékom uvjerenju, mudZahedini nisu marili za interese bosanskoher- cegovatke viade, u kojoj su prevladavali Muslimani, jo’ manje za zapovjednika ABiH-a. K tomu, u svoje su borbene metode, kao glavni aspekt, ukljudivali teror. Cak se i muslimansko stanovnigtvo srednje Bosne bojalo mudzahedina i Zeljelo njihov odlazak."* Za bosanske Hr- vate, oni su pak bili utjelovljenje samog vraga. Prvi mudZahedini do’li su u Bosnu i Hercegovinu sredinom 1992. godine i bili su ukljuéeni u strukturu Teritorijalne obrane u Travniku, “Ibid. © V. svjedotenja generala Blaski¢a, bojnika Marina i bojnika Zeke na sudenju Blaskiéu Stewart, svjedogenje na sudenju Blaskicu, 18. lipnja 1999.: potpuk. Sir Roderick Cor- dy-Simpson, svjedogenja na sudenju Kordiéu i Cerkezu, 4. kolovoza 1999. Kao tasnik britanske vojske, Sir Roderick Cordy-Simpson bio je nageinik stozera Zapovjednistva UNPROFOR-a u Kiseljaku, od 18. rujna 1992. do 10. travnja 1993. Procjenu o tri do éetiri tisuée mudzahedina u Bosni i Hercegovini dao je zapovjednik OZSB-a puk. Blaskic, ali tako visoku brojku UNPROFOR nije potvrdio. Stvarna brojka vjerojatno je bila blize dvije tisuce. V. Cordy-Simpson, svjedocenje na sudenju Kordi- Gui Cerkezu. 4, travnja 1999, “ Zeko, svjedotenje na sudenju Blaskiév, 2, rujna 1998, 89MUSLIMANSKO-HAVATSKI GRABANSKI RAT U SREONJOU BOSNI s logorom u starom gradu i u zgradi medrese (vjerske Skole).*° Kasni- je pridoilice odlazile su u logore u selima Mehuriéi (pokraj Travnika), Duboka (pokraj Novog Travnika), Ravno Rostovo (gdje je bio centar za obuku), Podbrezje i Arnauti (na ulazu u Zenicu) i Podogorica (pokraj Kiseljaka).“® Nekoliko mudZahedinskih postrojbi, poput samostalnog odreda , Abdul Latif” u Kaknju i samostalnog odreda ,,El Mudzahid”, bilo je osnovano i ukljuéeno u sastav Sedme muslimanske motorizirane brigade ABiH-a.*” S bradama, muslimanskim povezima oko glave te odbijanjem svinjetine i alkohola mudZahedini su, u jednoj Sali, ,,str- Sali poput pingvina u pustinji”.“* Usprkos njihovoj zastra8ujucoj repu- taciji, Ginilo se da nemaju ugled kao bosanski muslimanski borci. Kao Sto je netko i rekao: ,,Arapin je Gudan ~ neé¢e svinjetine, neée Sijivovi- ce”. Nisu ni vode ABiH-a bile odugevijene prisustvom organiziranih postrojbi stranih naoruzanih fanatika nad kojima su imali samo no- minalni nadzor, Konaéno, gotovo svim bosanskim Muslimanima - koji su zapadno orijentirani, liberalni i poznati po svom neortodoksnom odnosu prema islamskim obigajima i obredu — bilo je krajnje nelagod- no to prisustvo skupine dosljednih pravovjernika koji su najavijivali uspostavu fundamentalistitke drzave u Bosni i Hercegovini.*® Mudzahedine su podupirale razne muslimanske zemlje, kao i ,kulturne i humanitarne” skupine i gradani u srednjoj Bosni.®° Oni u sastavu Sedme muslimanske brigade primali su novac i ostalu potporu od Islamskog centra u Zenici, koji je vodio Mahmut efendija Ka- “© Thid, 11. rujna 1998. Prvi mudzahedinski pridostice bili su, ini se, iz Irana i Afga- nistana, Ostali su dolazili iz AlZira, Egipta, Pakistana, Tunisa, Jordana, Sudana, Sau- dijske Arabije i zemalja Zaljeva (O'Ballance, Civil War in Bosnia, str. 94-98); anex A_,Dnevnog pregieda” Regionalnog centra promatratke misije BU-a od 8. travnja 1993., iz ,Izvodi iz politi¢kih materijala u izvjes¢ima promatraca EU”, Zagreb, 9. travnja 1993., KC 2365; 1 PWO MILINFOSUM br. 168, 13. listopada 1993., odjeljak 5, KC 22439.6; ,Jzvodi iz politiékih materijala u izvjeSéima promatraéa EU", Zagreb, 26. travnja 1993., odj. 24.4, KC 2822; Cordy-Simpson, svjedotenje na sudenju Kordiéu i Cerkezu, 4. kolovoza 1999. “© Zeko, svjedotenje na sudenju Blaskiéu, 21. rujna 1998. “1 PWO MILINFOSUM br. 59. 27. lipnja 1993., odj. 10, KC 2119.1. V. takoder Korigié, svjedotenje na sudenju Kordicu i Cerkezu, 19. lipnja 1999. Puk. Koritié je tvrdio da nije znao nigta o samostainom odredu ,,Abdul Atif” ili da je samostaini odred ,.EI Mu- déahid” bio ukijuten w ,humanitarnu djelatnost”, te dakle nije bio prikljuéen Sedmoj muslimanskoj Drigadi. Ustvari, muslimanske su viasti Zesto prikazivale mudzahedine kao idealne humanitarne djelatnike, a ne kao hladnokrvne ubojice. V. naprimjer izjavu éasnika za sigumnost Tre¢eg korpusa ABiH-a jednom promatragu EU-a u: ..2vodi iz politigkih materijala u izvjeS¢ima promatraéa EU-a 24-25. travnja 1993.”, odj 24.4 © Vulliamy, Seasons in Hell, 259 “© Ibid., 64; O'Ballance, Civil War in Bosnia, 94 %9 Naprimjer, u rujnu 1992, hrvatske vlasti otkrile su u Zagrebu oko tetiti tisuée komada orugja i milijune komada streljiva na jednom iranskom zrakoplovu koji je navodno pre- vozio humanitarnu pomoé bosanskim izbjeglicama (Beale, Bombs Over Bosnia, 14) 90Zapovjednistvo, nadzor i komunikacije rajlié.*' Na sligan natin, Osmu muslimansku brigadu, osnovanu u listopadu 1993. od postrojbe ,El Mudzahid” iz Sedme muslimanske brigade, navodno je financirao bogati muslimanski poslovni éovjek iz Zenice, Halid Brzina.* Tragiéni napadi na Svjetski trgovinski centar i Pentagon 11, rujna 2001. godine i ameritki ,rat protiv terori- zma” koji je uslijedio otkrili su vezu izmedu teroristi¢ke organizacije Osame bin Ladena i raznih islamskih poslovnih judi i humanitarnih organizacija. Premda joX nije uspostavljena évrsta veza, dini se vje- rojatnim da je Al-Qaeda imala vaznu ulogu pri upuéivanju mudzahedina u Bosnu i Hercegovinu 1992.-1993. godine i osiguranju po- moéi za njihova boravka.** Ostali placenici Osim mudzahedina, brojni su se drugi placenici borili za HVO i ABiH u Bosni i Hercegovini. Zamjenik zapovjednika Operativne zone Zapadna Hercegovina bio je Nikola (Nicholas) Glasnovi¢, Hrvat iz Kanade, ko- jije sluzio u ,Kanadskoj pukovniji lakog pje8astva princeze Patricije”, a bilo je i mnogo Nijemaca i Skota koji su radili u HVO-u.** Pukovnik Bob Stewart, zapovjednik postrojbi UNPROFOR-a u srednjoj Bosni, takoder biljeZi susrete s brojnim britanskim i danskim plaéenicima koji su sluzili u muslimanskim snagama na podrugju Travnika.** Dvojicu britanskih pla¢enika, Teda Skinnera i Dereka Arnolda, ubili su mudzahedini.** Skinner, koji je bio u snagama Teritorijalne obrane, doao je iz Cheshirea, a sluzio je i u vojsci Novog Zelanda.*” Okolnosti u kojima su mudZahedini ubili Skinnera i Arnolda nisu poznate, ali nije isklju- 5! Koritié, svjedogenje na sudenju BlaSkiéu, 10. lipnja 1999; 1PWO MILINFOSUM br. 176, odj. 7, KC 22439.8 % Stofer Zapovjednistva UNPROFOR-a za BiH, ,Zara¢ene strane u Bos! izd, 8 (Kiseljak), 3. veljave 1994., D-24, KC D315/1 V sijegnju 2002. bosanske vlasti uhitile su i zatim predale Sjedinjenim Dréavama Se- storice Alziraca za koje se pokazalo da imaju veze 5 teroristitkom mredom Al-Qaeda. Svi su dotad veé dulje vrijeme bili u BiH, a petorica su radila za muslimanske humanitarne organizacije. Incident je potaknuo pitanja o moguéim vezama s terorizmom i drugih od 120 humanitarnih organizacija koje su djelovale u BiH (Aida Cerkez-~Rob- son, ,,Bosnia Probes Aid Groups”, Associated Press, New York, 2:12 p.m, EST, 21. si- jeénja 2002.) Stewart, dnevnik, nedjelja 27. rujna; Vulliamy, Seasons in Hell, 227-8 Stewart, dnevnik, nedjelja 18. listopada 1992., odj. 1, 16; ibid., utorak 3. studenoga 1992,, odj.1, 27 % Ibid., nedjelja 18. listopada 1992., odje. 3, 14 8 Ibid, utorak 3, studenoga 1992., odj. 1, 27 i Hercegovini”, 91MUSLIMANSKO-HAVATSK! GRABANSKI RAT U SREONJOJ BOSNI Zeno da su oni bili obavje8tajni operativci britanskeg SAS-a i da im je identitet otkriven ili se u njih barem posumnjalo. Intervencija UNPROFOR-a i promatraéa EZ-a Sa stajali8ta obojice zapovjednika u muslimansko-hrvatskom sukobu u srednjoj Bosni, prisustvo mirovnih snaga UN-a i promatraga EZ-a bilo je jo8 jedan cimbenik koji je otezavao njihovo uéinkovite zapo- vjedni8tvo i nadzor. Mirovne snage i promatracki timovi EZ-a Gesto su se mijeSali u djelovanje hrvatskih i muslimanskih snaga, odavali bi jednoj ili drugoj strani osjetijive informacije o rasporedu, polozajima i namjerama, provocirali sukobe kako bi zapovjednici na nizim razinama emotivno ulazili u Zestoke sukobe s osobljem UN-a i EZ-a, suprotno naredbama i protiv interesa visih zapovjednika HVO-a i ABiH-a. Stovise, dio osoblja UNPROFOR-a bio je ukljuéen u trgovinu ,,na crno” i druge kriminalne aktivnosti, éime je dodatno urugavan zakon- ski poredak.®* Kako se Jugoslavija poéela iznutra raspadati ranih devedesetih godina, zapadni promatradi postali su opsjednuti potrebom da zaustave gotovo genocidni stupanj krvoproli¢a i ,,etnitkog ¢i8¢enja” i Zrtvama osiguraju humanitarnu pomoé. Zapadne viade, podjednako opsjednute politikom ,,stabilnosti pod svaku cijenu”, nisu mogle tr- pjeti rastuéu nestabilnost u biv8oj Jugoslaviji i poduzele su akciju za stabilizaciju stanja — po cijenu nametanja umjetnih i privremenih rje- Senja zaracenim stranama. U Sloveniji je dogovoren prekid vatre i po- vlaéenje snaga JNA 1991., a zatim i u Hrvatskoj 1992. Rezolucija Vi- je¢a sigurnosti UN-a 770 od 13. kolovoza 1992. pozvala je sve zemlje #anice da pomognu u isporukama humanitarne pomoéi Visokog povjerenstva za izbjeglice UN-a. Slijedom rezolucije 776 Vijeca sigurnosti UN-a formirane su snage UNPROFOR II i uspostavljeno je njihovo zasebno zapovjednistvo za Bosnu i Hercegovinu, a mirovne snage su upuéene pod metom osiguranja isporuka humanitarne pomoéi 2r- tvama sukoba izmedu bosanskih Srba i muslimansko-hrvatskih savez- * V.uzostalo, Carole Rogel, The Breakup of Yugoslavia and the War in Bosnia, str. 64; Cordy-Simpson, svjedocenje na sudenju Kordicu i Cerkezu 4. kolovoza 1999.; dnevnik puk. Petera G. Williamsa ,,A Balkan Winter: War and Peace in Central Bosnia — vaaniji dogadaji ~ dnevnik zapovjednog éasnika BRITBATA zaduZenog za operaciju Grapple 3’, od 12. studenoga 1993. do 8. svibnja 1994.”, 31. prosinca 1993.11 veljaée 1994., KC D167/1.Williams je zapovijedao prvom gardijskom bojnom ,,Cold- stream”, postrojbom UNPROFOR-a u LaSvanskoj dolini od 8. studenoga 1993. do 21 svibnja 1994 g2Zapovjednistvo, nadzor i komunikacije nika.*® Kad je agresija bosanskih Srba na Sarajevo i druge muslimanske enklave u istoénoj Bosni pojaéana, Vijee sigurnosti UN-a progla- Sava Bihaé, Tuzlu, Sarajevo, Srebrenicu, Zepu i Goradde tzv. sigurno- snim zonama i odobrava upucivanje dodatnih UN-ovih trupa za njihovu obranu.” Do svibnja 1994. godine na dopremi humanitarne po- moéi na prostor bivSe Jugoslavije angazirane su veé 33 tisuée vojnika UN-a, Sesto vojnih promatraéa UN-a, tri tisuée civilnih sluzbenika i osoblja i stotine privatnih socijalnih i humanitarnih djelatnika.*! Od toga, oko 16300 vojnika UNPROFOR-a bilo je u Bosni i Hercegovini, samo u Sarajevu pet tisuéa.™ Snage UNPROFOR-a koje su djelovale unutar Operativne zone Srednja Bosna u razdoblju 1992.-1994. ukljudivale su: britansku pje- Saéku bojnu sa sjedistem u Novoj Bili, dansko-belgijsku transportnu bojnu u Busovati i zapovjedni stozer UNPROFOR-a za Bosnu i Herce- govinu u Kiseljaku.® Tri ojaéane britanske pjeatke bojne sluzile su u smjenama od Sest mjeseci kao glavna snaga UNPROFOR-a u LaSvan- skoj dolini.* Prva bojna Dvadesetdruge pjesatke pukovnije (iz Che- shirea) pod zapovjednistvom potpukovnika Boba Stewarta stigla je iz Njemacke u listopadu 1992. i uspostavila bazu (BRITBAT) u Skoli u Novoj Bili, neposredno uz glavnu cestu kroz LaSvansku dolinu. Jedna je ¢eta upucena u Gornji Vakuf, a stozer i ostale tri dete odmah su po- %* Razmjestaj UNPROFOR-a II u Bosnu i Hercegovinu detaljno se opisuje u United Nati- ‘ons Protection Force 1”, na http. www.un.org/Depts/DPKO/Missions/unprofor, dostupno od 17. sijetnja 2002. V. takoder Military Balance Instituta 2a medunarodne stra- te&ke studije (1ISS), 1993-1994, str. 66-67. Ideja 0 uporabi naoruzanih snaga UN-a Fadi zaatite Konvoja humanitarne pomoci -— koncept je poznat pod nazivom ,.zastitna, potpora” ~ potekla je od britanskog ministra vanjskili poslova Douglasa Hurda u kolovozu 1992.; v. takoder Carole Hodge, .,Slimey Limeys”, tasopis New Republic, 9. sijeé- nja 1995., str. 21 © _ V. rezoluciju Vijeéa sigurnosti UN 824 od 6. svibnja 1993. i rezoluciju VS-a UN-a 844 04 18. lipnja 1993. ® John, F. Hillen Ill, Killing with Kindness: The UN Peacekeeping in Bosnia. Ukupno gle- dajuéi, intervencija UN-a na prostoru bivSe Jugoslavije od veljaée 1992. do 31. o2ujka 1996. bio je golemi pothvat koji je stajao vise od 4,6 mil. USD i odnio 167 divota pri- adnika UN-ovih snaga. Do ofujka 1995. na terenu je bilo razmjesteno ukupno 38599 pripadnika vojnih postrojbi, ukljuéujuéi 684 vojna promatrata, 803 policajca, 2017 medunarodnih i 2615 lokalnih sluzbenika (, UNPROFOR u bivSoj Jugoslaviji", dostupno na http://www.xs4all.nl/-vdrkrans/unprofor/f, od 17. sijegnja 2002.) = Rogel, Breakup of Yugoslavia, 64 Nordijska bojna takoder je djelovala i u podrudju Varega, a kanadska je bila smjestena u podrugju Viteza. Stozer zapovjednika britanskih snaga u Bosni i Hiercegovini bio je smje8ten zajedno sa stoZerom Zapovjednistva za BiH UNPROFOR-a (Kiseljak) Bojnik Roger D. Marshall (britanska vojska), .Operation Grapple: British Armed For- ces in UN Protection Forces”, obavjestajni centar vojske SAD-a, Fort Huachuca, Arizo- na, dostupno na http://fas.org/irp/agency/army/tradoc/USAIC/mipb/1996-4/marshall, od 17, sijeénja 2002. Kasnije rasporedivanje triju bojni nazvano je operacijama Grap- ple J, 1110. 93MUSLIMANSKO-HRVATSKI GRADANSKI RAT U SREDNUOJ BOSNI Geli svojim , Warrior” vozilima &tititi konvoje humanitarne pomoéi koji su prolazili kroz to podruéje.®° Zamijenila ih je 1993. Prva bojna Pukov- nije princa od Walesa, pod zapovjedni8tvom potpukovnika Alastaira Duncana.® ,,Prinéevu pukovniju” pak u studenome’ 1993. zamjenju- je Prva gardijska bojna, , Coldstream”, pod zapovjednistvom potpukovnika Petera G. Williamsa.”” UNPROFOR-ovom dansko-belgijskom transpartnom hojnom u Buso- vati zapovijedali su potpukovnik Johannes de Boer, od studenoga 1992. do travnja 1993., te potpukovnik Paulus Schipper od travnja do studenoga 1993.°° Zadaéa je bojne bila osigurati transportnu potporu humanitarnim konvojima UN-a i trupama UNPROFOR-a u srednjoj Bosni. Snage UNPROFOR-a na duznosti u srednjoj Bosni éesto su bile izloZene kritikama zbog nedovoljne obuéenosti, discipline i odgova- rajuée opreme, kao i zbog lo8e osmiSljene planske zadaée cijele misije.© Ograniéene uglavnom na za’titu humanitarnih konvoja i, kasnije, ,za8ti¢enih zona” UN-a, postrojbe UNPROFOR-a bile su ne- prestano ometane strogim propisima i pravilima sluzbe koja su im branila da interveniraju kako bi sprijetili ili zaustavili neki sukob ili nasrtaj na civile. No, éak i u takvim okolnostima, one su postavlja- le cestovne zapreke i kontrolne punktove, éesto su se ukljucivale u veé zapocete sukobe, a znale su éak i zapucati na zara¢ene strane.” Zapovjednici Hrvatskog vijeéa obrane ogoréeno su se Zalili na na- © V, Stewart, svjedogenje na sudenju Blaskiéu, 17-18, lipnja 1999, Jedna je satnija te- kala spremna za rasporedivanje u Tuzli © V. svjedotenje brigadira Alastaira Duncana, na sudenju Kordi¢u i Cerkezu, 9-10. i 25-26. studenoga 1999. Duncan je zapovijedao Prvom bojnom Pukovnije princa od Walesa iz Yorkshirea, britanskom postrojbom UNPROFOR-a u Lasvanskoj dolini, od 11. svibnja do 8. studenoga 1993. © V. Williams, svjedotenje na sudenju Kordiéu i Cerkezu, 31. sijetnja 2000. i Balkan Winter, 11. prosinca 1993 * V. puk. Johannes de Boer, svjedotenje na sudenju Kordicu i Cerkezu, 11. sijetnja 2000. i ppuk Paulus Schipper, svjedogenje na sudenju Kordiéu i Gerkezu, 12. studenog 1999, % V. izmedu ostalog, Rogel, Breakup of Yugoslavia, str. 21 i Hillen, Killing with Kind- ness. Hillen twrdi da je intervencija UN-a u Bosni i Hercegovini bila fatalni promagaj. Jer da je produzila borbe i patnje umjesto da ih smanji. On uz to optuzuje UN zbog ne- postojanja cjelovite opce strategije, Sto je odrazavalo nedostatak volje glavnih sila u UN-u da se, zbog cijene koju bi trebalo platiti, uhvate u kostac s temeljnim politi¢kim uzrocima krize. Opcenito, britanske pukovnije u Lagvanskoj dolini bile su uvjezbanije, discipliniranije i opremijenije od drugih postrojbi UNPROFOR-a. premda su zapovjednici BRITBAT-a iskazivali nepojmijivu nezainteresiranost 2a politiéku i kulturologku situaciju u kojoj su se nasli % — Odmah po dolasku u Laivansku dolinu, postrojba Cheshire” dobija nadimak .SHOOT- BAT, zbog spremnosti da puca po HVO-u i, rjede, po ABiH-u (Marshall, ,Operation Grapple"). 94ZapovjedniStvo, nadzor i komunikacije klonjenost UNPROFOR-a Muslimanima, optuzujuci ga da je zaveden od strane velikog broja muslimanskog prevoditeljskog osoblja koje je zaposlio, da osoblje UNPROFOR-a dostavlja ABiH-u orugje i stre- Ijivo, da omoguéuje prijevoz borbenih snaga ABiH-a u svojim vozilima, da se diskriminatorski odnosi prema Hrvatima kada je rijeé 0 prijevozu ranjenika do bolnica, te da planove HVO-a prenosi Armiji BiH”! Medutim, izvana gledajuci, zapovjednici UNPROFOR-a u srednjo} Bosni nastojali su odréati dobre odnose i s Muslimanima i s Hr- vatima, marljivo su nastojali ishoditi prekid vatre i smanjiti razinu nasilja u tom podrugju. Premda nenaoruzane i malobrojnije, promatratke ekipe ECMM-a u srednjoj Bosni bile su veéa smetnja negoli vojnici UNPROFOR-a, osobito za zapovjednike HVO-a. Promatratka misija Europske zajednice (ECMM) osnovana je radi nadzora primjene odredbi sporazuma s Bri- juna od 9. srpnja 1991., kojim su okonéana neprijateljstva u Slove- niji. Prve skupine promatraga dogle su u Sloveniju 15. srpnja 1991., a njihova misija je zatim progirena i na Hrvatsku i potom na Bosnu i Hercegovinu.” Promatratkom misijom EZ-a wu RBiH upravijalo se iz regionalnog centra u Zenici i kroz koordinacijske centre u Travni- ku, Tuzli i Mostaru. Samo promatranje na terenu obavijale su ekipe u kojima su bila po dva promatraéa — obiéno éasnik dodijeljen misiji u turnusima od po Sest mjeseci iz jedne od zemalja élanica EZ-a lanica Konferencije 0 europskoj sigurnosti i suradnji* ~ te jedan prevoditelj i vozaé. Zadaéa je promatratkih misija bila da obilaze do- dijeljeno im podruéje i promatraju zbivanja, da odravaju kontakt s mjesnim civilnim i vojnim vlastima i humanitarnim organizacijama, da istrazuju ozbiljne incidente i krSenja Ijudskih prava, da poma- 2u postizanju i prate provedbu sporazuma o prekidu vatre i da poti- éu unaprjedenje odnosa izmedu zaraéenih strana. Promatratke misije EZ-a u srednjo} Bosni, iz razloga koji nisu posve jasni, bile su na- klonjenije Muslimanima, ak do te mjere da su umanjivale hrvatske optuzbe zbog ,,etnitkog éi8senja” od strane Muslimana, pa optuzivale HVO da se koristi Zenama i djecom za pljatku humanitarnih konvoja 7 Zapovjednici Hrvatskog vijeca obrane asobito su nepovjerenje pokazivali prema UN- PROFOR-ovim prevoditeljima Muslimanima, ali su njihove prituzbe najée3é8e odbaci- vane Komentarima poput onog da ,.gentieman nikad ne komentira slugu drugog gen- tlemana’, v. Williams, Balkan Winter, 11. prosinca 1993, Raspored promatraékih misija EU-a precizno je naveden u .ECMM: Observers in Whi- te”, dostupno na http:/www.users.hol.gt/ — posi/ecmm, od 17. sijeénja 2002. KESS; kasnije primenovan v OESS, op. prev. 95MUSLIMANSKO-HAVATSKI GRABANSKI RAT U SREDNUOJ SOSNI UN-a.” Zbog takve sklonosti muslimanskaj strani, HVO nije imao po- vjerenja u promatratke misije EZ-a i one nisu nailazile na dobrodo8licu u podruéjima koja su kontrolirali zapovjednici HVO-a. Zauzvrat, promatrati su, pak, 810 su brée mogli, za svaki incident okrivljavali HVO. Komunikacije Vierojatno najveéa zapreka uéinkovitom zapovjedni8tvu i nadzoru na objema stranama bio je — nedostatak odgovarajucih komunikcija.”* Premda su i HVO i ABiH bili opskrbijeni raznom komunikacijskom opremom ~ ukljuéujuéi radiostanice, telefone, faksove i ratunala (po- vezana s radiosustavom u tzv. paket) — nijedna strana nije te opreme imala u dovoljnim koliginama i nijedna nije mogla osigurati zastitu svojih komunikacijskih linija. Obje su strane imale prili¢no uéinkovite postrojbe za elektronsko ratovanje i svi dostupni oblici komuniciranja bili su pod stalnim nadzorom ili prekidani. Staga se osjetljive naredbe i informacije éesto nisu mogle podéinjenima prenositi preko sustava veza. Stovige, slabosti u odréavanju i neprijateljske protumjere éesto su izazivali prekide komunikacija s visim stoZerima, osobito u HVO-a, koji je bio u okrugenju i koji je s glavnim stoZerom u Mostaru morao komunicirati posrednim vezama. Organizirati sigurnu kurirsku sluzbu takoder je gesto bilo nemoguée. Bez pouzdanih, zaéti¢enih komunikacija ni zapovjednik OZSB-a HVO-a ni zapovjednik Trecega korpusa ABiH-a nisu mogli provoditi uéinkovit sustav zapovjednistva i nadzora nad svojim, éesto razjedinjenim podredenima. U takvim je okolnostima strogo postivanje zakona kopnenog ratovanja bilo nemoguée, o éemu svjedoée okrutni ziotini na objema stranama. * V. naprimjer kako je ECMM odbacio hrvatske optudbe protiv Muslimana zbog stav- njivanja sa zemljom hrvatskih sela u okolici Zenice u travnju 1893. (stozer ECMM-a, Regionaini centar Zenica, stozeru ECMM-a u Zagreb, .,Poscbno izvjesce o Hrvatima u Zenici, 20-21. travnja 1993.” (Zenica, 21. travnja 1993 ), KC 2765 i KC D25/1, kao i neodmjerene komentare regionalnog direktora ECMM-a francuskog velepostanika Je- an-Pierrea Thebaulta 0 incidentu koji se dogodio u lipnju 1993.. tijekom tzv. Konvo- Ja radosti (stozer Reg. centra Zenica — Vip. Thebault - stogert ECMM-a, Zenica, 10. lipnja 1993., predmet: Napad HVO-a na tuzlanski konvoj, KC 21041.1; kao i izvjesce veleposlanika Thebaulta za stoer ECMM-a od 11. tipnja 1993., predinet: Tragedija tuzlanskog konvoja, KC 21045.2). Po svim kriterijima, velepostanik Thebault je, na ri- jetima i na djelu, bio izrazito protuhrvatski nastrojen, dok je njegov nasljednik, Brita- nac Sir Martin Garrod, bio mnogo uravnotezeniji U svojem svjedotenju na sudenju Blaskicu, 25. rujna 1998,, brigadir Marin je izjavio da OZSB uopée nije imala zaiti¢ene komunikacije, te da je to utjecalo na to kakva je izvje8éa i druge informacije zapovjednik primao. V. takoder Zoko, svjedogenje na sudenju Blaéki¢u, 21. i 23. rujna 1998 964. Obuka, doktrina, logistika Kao novoosnovane vojske, snage Hrvatskog vijeca obrane i Armija Bosne i Hercegovine ozbiljno su zaostajale glede pojedinatne i skupne uvjeZbanosti i specijalistitke obuke, nisu imale dobro razradenu operativnu doktrinu s kojom bi postrojbe i vojnici bili jasno upoznati, a nedostajali su im i vojna sredstva i logistiki sustavi. Takvi su ne- dostaci izazivali probleme slabe discipline i neodgovarajuéeg sustava zapovjedni8tva, kontrole i komunikacija (3C), 8to je provedbu stalnih i udinkovitih operacija Cinilo krajnje teskom. Obuka Teskoée s provedbom sustava 3C podjednako u Operativnoj zoni Sred- nja Bosna HVO-a kao i u Trecem korpusu ABiH-a dijelom su bile po- sljedica niske razine pojedinatne, skupne i specijalistitke obuke. Obu- ka i disciplina bile su na niskaj razini u obje vojske, s izuzetkom elitnih postrojbi za posebne namjene i vojne policije, pripadnici kojih su ogi- to bili bolje obuéeni i naoruzani, iskazujuci vecu disciplinu i zajedni8- tvo, Zbog kratkotrajnosti muslimansko-hrvatskog sukoba i relativno kratkog razdoblja postojanja samog HVO-a i ABiH-a, te zbog zahtjev- nosti rata protiv Armije bosanskih Srba, odrZavanje visoke razine po- jedinaéne, skupne i specijalistiéke obuke bilo je gotovo nemoguée. Ipak, HVO i ABiH nastojali su osigurati barem elementarnu individualnu borbenu obuku, specijalistitke treninge za inZenjere i snajperi- ste, kao i druge oblike formalne obuke. U srednjoj Bosni je HVO objav- Ijivao formalne planove obuke, premda se éinilo da su oni viSe odraz 97MUSLIMANSKO-HRAVATSK! GRABANSKI RAT U SREONJOJ BOSNI %elja samih zapovjednika i njihova videnja onoga &to bi trebalo udini- ti negoli realistiénih planova koji se moqu provesti, Cini se da su obje strane upoznale svoje vojnike s ratnim pravom kopnenog ratovanja — naprimjer, postrojbama HVO-a i ABiH-a podijeljeni su letci 0 toj temi koje je pripremio hrvatski Crveni kriZ,? U ABiH-u se isprva razmi8\jalo 0 osnivanju ratne Skole, radi obuke éasnika i dogasnika, ali to u ovom yazdoblju nije uéinjeno. Na razini brigada organizirani su tetajevi za zapovjednike samostainih postrojbi, a Zasnici iz drugih korpusnih zona upucivani su u Zenicu na inzenjerijsku i drugu obuku.? Vojnici elitne Sedme muslimanske motorizirane brigade prolazili bi petnaestodnevnu individualnu obuku o uporabi osobnog naoruzanja, automatskih pugaka i minobacaéa.? Ne- ma dvojbe da su pritom pouéavani i osnovama islama. Mudéahedini su takoder provodili priliéno opseZnu obuku u svojim logorima u srednjoj Bosni. Malo je éasnika HVO-a i ABiH-a ranije sluzilo na tasnitkim duZno- stima u Jugoslavenskoj narodnoj armiji ili bilo obuéeno za duZnosti na koje su bili imenovani. Zapravo, u OZSB-u su postojala samo tri éas- nika ~ ukljuéujuéi i zapovjednika Tihomira Blagki¢a, te obavjestajnog éasnika Ivicu Zeku — koji su progli dodatnu obuku da bi preuzeli svoj polozaj u HVO-u.* No, priliéan je broj éasnika obiju strana progao obuku za rezervne éasnike i doéasnike JNA, te su zatim godinama sluzili u Teritorijalnoj obrani JNA. No, u najvecem broju slugajeva, ta obuka i iskustvo jedva da su ih kvalificirali za polozaje kapetana prve klase ili zapovjednika satnije. Brigadir Slava Marin, svjedocenje na sudenju Blaski¢u, 7. listopada 1998. Govore- i 0 ranim danima HVO-a u Travniku, general bojnik Filip Filipovié rekao je da HVO wpraktiéno nije imao nikakve obuke” (svjedogenje na sudenju Kordiéu i Cerkezu, 12 travnja 2000.). Filipovié je mozda bio éak i najiskusniji Casnik u OZSB-u, doSavii do Gina pukovnika i zapovjednika artiljerijskog puka u JNA prije negoli je napustio JNA U travnju 1992. Tijekom travnja i svibnja 1982. zapovijedao je svim snagama HVO-a ‘a srednjoj Bosni i zatim prelazi na du2nost stozernog éasnika pod puk. Blaskiéem u O2SB-u, a kratko je vrijeme bia i zapovjednikom Travniéke brigade. Ponovo preuzima zapoyjedniStvo snaga HVO-a u srednjoj Bosni u travnju 1994. i ostaje na tom polozaju do travnja 1995. Umirovijen je u Vojsci Federacije u éinu general bojnika w sijetnju 1997 Halilovié, Lukava strategija, 238 2 Koritié, sujedogenje na sudenju Blaskiéu, 10. lipnja 1999. * Zeko, svjedogenje na sudenju Blaski¢u, 23. rujna 1998, Tredi je bio Filip Filipovié SU ABiH-u je bilo mnogo vise éasnika $ iskustvom iz JNA nego u HVO-u (Filipovié, svjedoenje na sudenju Kordicu i Cerkezu, 11. travnja 2000.) 98Obuka, doktrina, logistika Doktrina Bivéa Jugoslavija u svojoj se obrambenoj politici oslanjala na model koji je podsjeéao na kinesku komunistiéku koncepciju ,naoruZanog naroda”.° Obrambena politika i vojna doktrina JNA bile su usredoto- Gene na obranu od invazije snaga NATO-a ili Varsavskog pakta i stoga su naglaSavale mobilizaciju cijelokupnog stanovnistva. Ta je politika predvidala, u sluéaju napada na jugoslavenski teritorij, vodenje ,totalne obrane koja Ce ukljucivati sve nacionalne snage, cijelo stanov- ni8tvo i sve oblike materijalne snage drustva”.’ U skladu s tim, jugo- slavenska vojnoobrambena doktrina potivala je na maloj, ali dobro opremljenoj narodnoj armiji (JNA) ¢ija je zadaca bila zadrZavati napa- daga uvlaée¢i ga u konvencionalne oblike borbenih operacija dok se ne mobiliziraju mnogo veée snage teritorijaine obrane. Te bi snage djelovale zajedno s JNA dok njezine borbene snage ne bi bile iscrpljene. Tada bi TO preuzela odgovornost za gerilske operacije Sirih razmjera diljem zemlje radi nanogenja udara i konaénog odbacivanja napadaéa, Tu su doktrinu u ovom ili onom obliku preuzele sve tri zara¢ene strane u bosanskohercegovatkom ratu. Teritorijalna obrana bila je kamen temeljac jugoslavenske obrambene doktrine — ona je bila predodredena da u potpunosti iznese bit- ku i privede je uspjesnom kraju. Snage TO-a bile su ustrojene u po- kretne strukture velicine brigade sa zada¢om djelovanja na Sirokom prostoru te u lokalne snage koje bi djelovale na zaatiti neposrednog viastitog teritorija. Bile su opremljene i obuéene za borbu lakim protutenkovskim i protuzraénim oruzjem, kao i minobacatima i strojnicama. Osim toga, bile su obuéene da djeluju u decentraliziranom su- stavu, samostalno — premda su bile organizirane u postrojbe brigadne veligine, u praksi su uvjeZbavane za borbu u veliéini éete ili jo manje postrojbe. Koncept manevra u JNA bio je, kako je primijetio Charles R. Pa- trick, ,usredotogen gotovo u potpunosti na ono Sto je barun Antoiune Henri de Jomini nazivao ‘velikom taktitkom razinom bitke’ * Bila je to, zapravo, modifikacija sovjetskih operativnih i takti¢kih koncepata i metoda (naprimjer, uporaba posebnih operativnih snaga za nanose- * Za razmatranje doktrine i taktike JNA, v. Charles R. Patrick, Tactics of the Bosnian- “Serb Armies and Territorial Militia, 7 Ibid. 6 * dbid., 17 9gMUSLIMANSKQ-HAVATSKI GRADANSKI RAT U SREDNJOV BOSNI nje udara neprijateljskim zapovjednim i kontrolnim mjestima i snazno oslanjanje na artiljerijsku vatru i u obrani i u napadu), spojenih s konceptima i metodama vojske SAD-a (naprimjer ,aktivna obrana”). Tomu su dodani izvorni jugoslavenski elementi temeljeni na njihovu borbenom iskustvu i vjezbama, &to je znatilo kori8tenje regularnim, partizanskim snagama i snagama TO-a. S obzirom na to da je obrambena doktrina JNA pretpostavljala relativno kratko razdoblje konven- cionalnog ratovanja, nakon kojeg je trebala uslijediti duga kampanja gerilskog ratovanja, naglasak je bio na velikim i malim gerilskim na- padajnim operacijama, na zasjedama i teroristi¢kim akcijama sirom podruéja u rukama neprijatelja. Stoga su pripadnici Teritorijalne obrane bili takti¢ki dobro obuéeni za vodenje manjih postrojbi, za posebne operacije, uporabu snajpera... Sto je sve imalo vaznu ulogu u ratu u Bosni i Hercegovini. Doktrina JNA takoder je predvidala i uporabu kontrolnih punktova radi nadzora nad kretanjem duz vaznih komunikacijskih pravaca.? Smje&teni na pogodnim polozajima, ovisno o terenu, uz mjesta suze- na prolaza i crte bojinice, vojnici na kontrolnim punktovima koristili su se protutenkovskim i protupjeackim minama postavljenima s obiju strana ceste, protutenkovskim minama na samoj cesti (radi la- kSeg uklanjanja u sluéaju prolaza prijateljskog vozila), eljeznim ,éav- lenim” preprekama, snopovima bodljikave Zice i lakim protutenkovskim oruégjem i strojnicama. Na takvim je kontrolnim punktovima obi- éno bilo rasporedeno do desetak ljudi, a nerijetko se na njima trazio novac za omogu¢avanje prolaza. U srednjoj su se Bosni obje strane koristile kontrolnim punktovima kao vagnom operativnom metodom. ak su i stariji judi u selima duz glavnih pravaca opskrbe otkrili da stvaranjem kontrolnih punktova mogu osigurati obilnu zaradu, pa su takvi nesluzbeni ,,staraéki” punktovi bili priliéno esti. NaoruZanje i logistika Ahalitigari rata u Bosni i Hercegovini naglaSavali su otajne okolnosti u Kojima se RBiH nagla nakon &to je UN proglasio embargo na uvoz oruzja i nakon Sto su Armija bosanskih Srba i HVO zatvorili kopnene veze s vanjskim svijetom. Armija bosanskih Srba bila je uvjerljivo naj- ° id. 18 100Obuka, doktrina, logistika opremljenija medu zara¢enim stranama, preuzevsi glavninu naoruzanja i opreme bivée JNA i TO-a u Bosni i Hercegovini, uZivajuéi k tomu i potporu Srbije, tj. preostale Savezne Republike Jugoslavije. HVO je takoder opéenito bio relativno dobro opremljen, zahvaljujuci potpo- ri Hrvatske. Premda je imala velikih te’ko¢a u naoruzavanju i opskrbi svojih snaga, ABiH je do poéetka 1993. prevladala vedinu svojih logistiékih problema. U toj mjeri da je, tiiekom muslimansko-hrvatskog sukeba u srednjoj Bosni, imala jasau nadmoé nad HVO-m u orugju, streljivu i drugoj opremi.'° Naprimjer, ABiH je nakon pada Jajca, u listopadu 1992., u Travniku bila slabo opremljena i organizirana — ali tada postrojbe poéinju dobivati oruzje i opremu, pa je u srpnju 1993. ABiH u Travniku bila ne samo brojnija od HVO-a (u omjeru osam naspram jednog vojnika) veé je imala i éetiri do pet puta vi8e orugja."* Devedesetih godina JNA nije samo kupovala oruzje od drugih zemalja veé je i sama bila jedan od najvecih izvoznika oruzja u zemlje tzv. Treéeg svijeta. Jugoslavenske tvornice oruzja proizvodile su gotovo sve — tenkove, pjeSacka borbena vozila, oklopne transportere, topove, viSecjevne bacate raketa, ruéne bacaée kao i cijeli niz druge vojne opreme i sredstava.'? Stoga su za HVO i ABiH glavni izvori oruzja, streljiva i druge vojne opreme bila skladi8ta koje je JNA imala u Bo- sni i Hercegovini, Premda je Alija Izetbegovié dopustio JNA da razoruza tada8nje snage TO-a tijekom 1991.-1992. godine i premda je JNA nakon toga glavninu tog orugja, kao i znatan dio vlastitog naoruZanja i opreme u Bosni i Hercegovini prebacila bosanskim Srbima, HVO i ABiH uspjeli su se domoti golemih kolitina vojne opreme napadajuéi i otimaju- Gi preostale zalihe JNA. Uostalom, tijekom 1992. upravo je oko podje- le tog blaga izbio niz oruZanih Carki u srednjoj Bosni. No, HVO i ABiH su dostupnu opremu i sredstva uglavnom ravnopravno dijelili, kao primjerice u sluéaju oruzja preostalog u tvornici ,Bratstvo” u Novom Travniku u prosincu 1992. Prema jednom izvoru, od 24 topa ,,haubice” (D-30J) od 122 mm, proizvedenih u tvornici, ABiH je pripalo dvanaest, koliko i HVO-u, od kojih je samo jedan ostao u srednjoj Bosni. Od 18 topova ,,haubica” od 152 mm (M-84 AB, poznatih kao ,,Nora”), ‘© ISS, Military Balance, 1993-1994, str. 100 1 Ljubas, sujedogenje na sudenju Kordicu i Cerkezu, 16, svibnja 2000. 12 Patrick, Tactics of Serb, str. 17 101MUSLIMANSKO-HAVATSKI GRABANSKI RAT U SREDNJOJ BOSNI takoder proizvedenih u .,Bratstvu”, svakoj je strani pripalo po devet — na strani HVO-a samo je jedan ostao u srednjoj Bosni."? Usprkos embargu na oruje koji su uveli Ujedinjeni narodi, HVO i ABiH su znatne koli¢ine naoruzanja, streljiva i drugih vojnih sredstava primali izvana. Neto je od toga pribavljeno na medunarodnom cr- nom tr2igtu, a Republika Hrvatska takoder je obje strane opskrbljiva- la znatnom koliginom naoruzanja, streljiva i opreme.'* Gatovo u cijelosti, taj je materijal trebalo provu¢i kroz Hrvatsku, koja je tako mogla kontrolirati vrstu i koliginu orugja koje je stizalo do dviju zara¢enih strana u sukobu u srednjoj Bosni.'® To sto je Hrvatska uopée propu- Stala vojna sredstva za ABiH temeljile se na uvjerenju da ée ta sredstva biti kori8tena protiv Srba, koji su i dalje bili prijetnja i Hrvatskoj. U pojedinim je sluéajevima hrvatska Vlada odbila odobriti tranzit oruja za ABiH — naprimjer, u rujnu 1992. hrvatski su duZnosnici otkrili ili zaplijenili gotovo éetiri tisuée komada orugja i milijunsku koliginu streljiva u jednom iranskom zrakoplovu koji je sletio u Zagreb.’® Bilo je najavijeno da ée zrakoplov dovesti humanitarnu pomoé. Prolaz oruzja za ABiH kroz Hrvatsku opovrgava teoriju po kojoj je Hrvatska planirala kampanju etniékog ci8cenja bosanskih Muslimana, kao i teoriju o navodnom dogovoru Hrvatske i Srbije o zajedniékoj po- djeli Bosne i Hercegovine. Jedna od najve¢ih zanimljivosti hrvatsko- -muslimanskog sukoba u srednjoj Bosni bio je intenzitet uzajamne komunikacije zaraéenih strana i nastavak njihove zajednitke borbe protiv Armije bosanskih Srba. Cak i kad je njihova uzajamna borba dosti- gla vrhunac 1993. godine, ABiH je zatrazila — i dobila od HVO-a — su- glasnost za prijenos orudja i streljiva kroz podrudja koja su bila pod nadzorom HVO-a na podruéja koja su bila pod srpskom prijetnjom..” Prof, Slobodan Jankovié, razgovor s autorom, Zagreb, 20. listopada 1999. General bojnik Filip Filipovié izjavia je svjedoteci na sudenju Kordi¢u i Gerkezu (11. travnja 2000.) da je od dvije tisuée komada oru2ja koje sw HVO i ABiH zaplijenili kod Slimene, vige od tisuéu otisio ABIH-u, a HVO da je dobio oko 500-600 komada. Od oruja zapli Jenjenog u ,,Bratstvu”, trecina je oti8la za ABiH u Visokom, trecina HVO-v, a tredina Je podijeljena mjesnom HVO-ui ABiH-u. ABiH je dobila najmanje stotinu minobacaéa, 9 ,haubica” od 120 mm i dva teska topa .haubice” zvane ..Nora” od 152 mm. V. naprimjer. popis materijala koji je dostavila hrvatska Viada tijekom 1992., 1993. 1 1994. godine, prema .Popisu vojne opreme izdane 2a posebne namjene u razdobliu 1992-1994.", bez datuma, KC 22497.2. Na vrhuncu muslimansko-hrvatskog sukoba 1993. godine hrvatska Viada dostavila je ABiH-u 1995 gtanata za topove od 152 mm. O prolazu orugja za ABIH i HVO kroz Hrvatsku, v. Zeko, svjedotenje na suenjtt Bla- Skiéu, 23, rujna 1998. Beale, Bombs over Bosnia, 14 V. naprimjer dopis Glavnog stoera ABiH-a, sektor Visoko (Rasim Deli), za StoZer HVO-a za srednju Bosnu, br. 01-10151/93, (Visoko), KC 2497.2, predmet: Spora- zum, B D402, koji se bavi zahtjevom za prebacivanjem steljiva za ABIH iz Taréina u Tuzlu preko Kiseljaka i Varesa 102Obuka, doktrina, logistika Stovise, mnogi ¢lanovi vlade Bosne i Hercegovine, sastavljene uglavnom od Muslimana, smjestili su svoje obitelji u relativno sigurniji Za- greb, ukljucujuci i samog predsjednika Izetbegoviéa, kako bi izbjegli ratne opasnosti u Sarajevu. To Sto su hrvatska Vlada i HVO to dopu- Stali teSko bi moglo poduprijeti teze o separatizmu, progonima, genocidu, etnigkom éiSéenju, raskala3enom ubijanju, silovanjima i razara- njima, za Sto su optuzivani vode HVO-a u srednjoj Bosni. Prebacivanjem oru%ja, streljiva i drugih vojnih sredstava iz Hrvat- ske za HVO i ABIH, kao i prebacivanjem ratnog materijala nabavlje- nog na medunarodnom trdigtu iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu, kr- Sen je UN-ov embargo na orugje. Postojalo je i trastrano unutarnje crno tréi8te naoruzZanja i civilne robe u samoj Bosni i Hercegovini. | HVO i ABiH znali su nabavijati manje, ali éesto vazne kolitine oruzja, stre- {jiva ili drugih potrep&tina od Armije bosanskih Srba. Obje su se strane takoder koristile i nelegalnim, crnim tr2i8tem koje su vodili i pripadnici UNPROFOR-a. Naprimjer, u Sarajevu je ukrajinska postrojba UN- PROFOR-a spretno trgovaia s HVO-m u podrugju Kiseljaka, francuski inZenjerci iz sastava UNPROFOR-a opskrbljivali su gorivom ABiH, nizozemsko-belgijska transportna bojna prodavala je gorivo HVO-u."* Ne&to od potrebnog oruzja i opreme HVO i ABiH proizvodili su i sa~ mi. HVO je proizvodio razlitite vrste streljiva kao i nesto improvizira- nog oruzja poput slavnih ,beba”, neke vrste bacata bombi punjenih smjesom iz aparata za gaSenje poZara."® Cak su i hladnjaci pretvarani u improvizirane mine.?° Premda je ABiH imala pod kontrolom kljuéna skladista i vojne proizvodne pogone bivge JNA u Bosni i Hercegovi- ni - s izuzetkom presudne tvornice eksploziva Slobodan Princip Se- ' ljo” u Vitezu — Vlada RBiH sporo je pripremala plan poveéanja proiz- vodnje radi ja¢anja obrane od Armije bosanskih Srba, vise se uzdaju- Medu napadaéima su bila trojica pripadnika MOS-a iz Vranjske i jedan vojnik ABiH-a. Vojnici HVO-a bili su podvrgnuti ispitivanju o poloza- % Stoter OZSB-a, br. 01-1-217/1/93, Vitez, 11:00 sati, 6. veljaée 1993., predmet: Upozo- renje 2bog neizvrSavanja zapovijedi, br. 01-1-217/93 od 10. sijeénja 1993., B D208 Priopéenje, Press sluzba HVO-a Novi Travnik, Novi Travnik, 16:00 sati, 10. veljaée 1993., B D218 Stozer Viteske brigade, Vitez, 16. oZujka 1993., predmet: Izvjes¢e dedurnih Casnika od 15, 1 16. ozujka, B D209 SIS Cetvrte bojne Vojne policije, br. 80/93, Vitez, 1. oZujka 1993., predmet: Informa- cija 0 osobama koje su organizirale napad na MUP i vojnu policiju u Vitezu, B D213 Stozer OZSB-a Vitez, 12:00, 17. ozujka 1993., predmet: Postupak s osobama sklonima kriminalu i destruktivnom ponaganju, KC 2550 i KC D1‘7//1.18; v. takoder zapovijedi Viteske brigade (br. 01-16-1/93, Vitez, 18. ofujka 1993., JC 2553) i Prve bojne vite- Ske brigade (br. 1-1/93, Vitez, 19. oZujka 1993., KC 255) Stewart, dnevnik, detvrtak 4. veljaée 1993., odl. 3, 15. Stewart je uspio do¢i do Kati- ¢a, koji su bili pod HVO-m, ali nije primijetio borbe. Nije uspio doci do Merdana, koji su bili pod ABiH-om. Iavje8ée, stozer brigade ,,Stjepan Tomasevic” (Ivan Budimir, administrativni pomoénik za SIS), Vitez, 12. veljace 1993., predmet: lzvje8ée o uhi¢enju vojnika HVO, B D219 130Probni napad Armije BiH, sijeéanj 1993. jima HVO-a u Ribnjaku i Lovcu te zatim pusteni neozlijedeni u sedam uveéer istog dana, ali su im oduzeti dokumenti i oznake ¢inova. Zapo- vjednik brigade ,, Nikola Subié Zrinski” iz Busovate upucuje 13. oZujka protestno pismo promatraékoj misiji EU-a, nadleznoj nizozemsko-bel- gijskoj transportnoj bojni UNPROFOR-a i OZSB-u HVO-a tvrdeti da je 12. oZujka u 20:45 s tenka M48 strojnicama ABiH-a pucano na polo- Zaje HVO-a kod sela Kula.** Uveéer 16. oZujka dvojica vojnika HVO-a ubijena su na kontrolnom punktu HVO-a u seiu Dolac, na glavnoj cesti Travnik — Vitez.*” Njih dvojica, Zoran MatoSevié i Ivo Jurié, pokuSali su zaustaviti automobil ,,Ladu” kad su éetvorica putnika, vjerojatno mudzahedina, te8ko naoruZani izagli iz auta i nakon svade i kra¢eg puskaranja ubili njih dvojicu odnijevai im orugje. Iste veéeri isti je automobil pro8ao preko kontroinog punkta HVO-a kod Ovnaka i isti su putnici upucivali prijetece geste automatskim oruzjem vojnicima HVO-a na stradi. Sliéan se incident dogodio 28. oZujka u 21:40 na kontrolnom punktu HVO-a u selu Cajdra’.2* Dvojicu vojnih policajaca prikljuéenih brigadi ,Jure Francetié”, Bernarda Kovaéeviéa i Ivana Lausa, ubili su najvjerojatnije pripadnici Sedme muslimanske motorizirane brigade. Dva tjedna prije, 15. oZujka, skupina Muslimana predvodena Ferhetom Haskiéem za- ustavila je i pretrazila jude na putu za Donju Veterisku.*° Traktor ne- poznatog vlasnika, vjerojatno Hrvata iz Nove Bile, zaustavili su i izbu- Sili mu gume. Isti Haski¢ bio je veé osumnjigen za bacanje ekplozivne naprave na stozer HVO-a u Donjoj Veéeriski u 12:55 sati 16. oZujka. Na kraju je i vojna policija ABiH-a pomogla vlastima HVO-a pri nje- govu uhiéenju. % Pismo br. 480/93 (rukopis), iz stozera brigade ,.Zrinski” (Dusko GrubeSié) 2a ECMM i Pru (nizozemsko-belgijsku) transportnu bojnu UN-a; kao i iz stozera OZSB-a Vitez, Busovaéa, 13, ogujka 1993., predmet: Protest zhog kréenja prekida vatre, B D415. Grube8i¢ je takoder upozorio da muslimanske snage pucaju lakim oruzjem iz Pezni- na i Gornje Rovne po polozajima HVO-a u Donjoj Rovni, Barama i Ro&kim Stijenama, te da je s istin poloZaja pucano protuzratnom strojnicom, kao i iz smjera Merdana, u 10:30 sati, na polozaje HVO-a u selu Gavrine Ku¢e. Svijetiecim mecima kasnije su zapaljene dvije muslimanske kuée u tom selu. " Javjesée br. 02-4/3-07-459/93, Cervrta bojna Vojne policije (Pasko Ljubiéié), 2a Odjel vojne policije u Mostaru, Vitez, 18. oujka 1993., B D509 8" Zapovjednik HVO-a OZSB-a zapovjedniku Treéeg korpusa ABiH-a, Vitez, 29. o2uj- ka 1993., predmet: Prosvjed u vezi s ubojstvom pripadnika vojne policije HVO-a, B D261. U svom prosvjednom pismu pukovnik BlaSkié traZi od zapovjednika Treceg korpusa da razjasni status 7. muslimanske brigade u Tre¢em korpusu, te da je raspusti jer _-krije potvrdene neprijatelje hrvatskog naroda” % Stoter Vitedke brigade, Iavje&ée éasnika, B D209 131MUSLIMANSKO-HAVATSK!I GRADANSKI RAT U SREONJOW BOSNI Jedino veée krSenje sijeéanjskog sporazuma o prekidu vatre u srednjoj Bosni dogodilo se sredinom o2ujka, kad je Prva operativna grupa Cetvrtog korpusa ABiH-a krenula u napad sa sjevera duz rijeke Neret- vice prema Fojnici, u namjeri da zauzme nekih dvadesetak sela u dolini Neretvice i tako se poveZe sa snagama Operativne grupe ABiH-a Bosanska krajina i spoji Treéi i Cetvrti korpus.” Napad je zaustavljen prije negoli su muslimanske snage doSle do podruéja Fojnice, a pro- tjerani Hrvati pobjegli su u podruéja jo’ pod nadzorom HVO-a ~ neki u Kiseljak, neki u Hercegovinu. Opis tog napada i sporazum izmedu ABiH-a i Ministarstva unutarnjih poslova RBiH o vojnim operacijama protiv HVO-a objavljeni su 20. o2ujka.” Usprkos brojnim incidentima, ukorijenjenom bezakonju i organi- ziranoj ofenzivi ABiH-a u dolini Neretvice s Fojnicom kao krajnjim ci- jem, muslimansko-hrvatsko primirje odrZalo se sve do prvih tjedana travnja. Premda su se doimali sluéajnima i premda su ih vjerojatno izazivali ekstremisti¢ki pojedinci ili nizi zapovjednici, neki od ozbilj- nijih incidenata upucuju na moguénost da se ABiH njima koristila za prikupljanje obavje’tajnih podataka, za tajno prebacivanje muslimanskih snaga na tom prostoru, dok su neke isprovocirali mudzahedini i muslimanski ekstremisti — sve se to moglo smatrati nastavkom probnih akcija Tre¢ega korpusa ABiH-a i pripremama za opéu muslimansku ofenzivu koja je poéela 15. i 16. travnja 1993. © Zeko, svjedogenje na sudenju Blaski¢u, 11. rujna 1998. “Wid, 21. rujna 1998. Dokument 0 kojemu je rije¢ je .Zapisnik o procjeni novonasta- Je vojnosigurnosne situacije u podrudju Hadzi¢a, Jablanice i Konjica”, stozera OZSB-a HVO-a, br. 16-8/08-62/93, neobjavijen, Vitex 20. ozujka 1993., 8 0191 4327. Glavni napad Armije BiH, travanj 1993. Podruéje Viteza Na cijelom podruéju srednje Bosne 15. travnja 1993. napetosti su bile izrazite. SrdZba zbog sijetanjskih probnih napada ABiH-a i ra- stuéi broj sukoba izmedu Muslimana i Hrvata stvorili su ozragje straha, mrénje i nepovjerenja — vrhunac je dostignut kad su, najvjerojatnije muslimanski ekstremisti, 13. travnja oteli éetvoricu tasnika HVO-ve brigade ,,Stjepan Tomagevié” iz Novog Travnika. ABiH je 14. travnja blokirala cestu Novi Travnik — Gornji Vakuf (Uskoplje), glavni opskrbni pravac do Hercegovine, a sljedeéeg jutra, u 7:15, u blizini svog stodera u Zenici otet je zapovjednik brigade HVO-a ,,Ju- re Francetié” Zivko Totié, u divljatkom napadu u kojemu su poginu- la Getvorica njegovih tjelohranitelja i jedan prolaznik. Tog poslijepodneva potpukovnik Bob Stewart, zapovjednik britanske bojne UN- PROFOR-a u LaSvanskoj dolini, putuje u Zenicu na sastanak u povo- du Totiéeve otmice s predstavnicima Muslimana, HVO-a, promatra- a EU-a, UNHCR-a i Medunarodnog Crvenog kriga. Sastanak je tra~ jao do jutra i Stewart je noé proveo u Zenici, ne vraéajuéi se u svoj stoZer u Staroj Bili. Oko pola Sest 16. travnja probudio ga je telefonski poziv njegova zamjenika, bojnika Bryana Wattersa, koji mu prenosi da je .,.poéeo pravi pakao u Vitezu i La’vanskoj dolini”. Doista, pakao se otvorio — poteo je glavni napad Armije BiH-a na hrvatske enklave u LaSvanskoj dolini. 133MUSLIMANSKO-HRVATSKI GRADANSKI RAT U SREDNJOJ BOSNI Obavjestajne pracjene HVO- Stewart je u kasnijem svjedoéenju rekao da nije oéekivao izbijanje veéeg sukoba izmedu Hrvata i Muslimana u Lagvanskoj dolini.’ Me- dutim, nakon sto su nespremno doéekale probni napad ABiH-a u sijetnju, vlasti HVO-a nisu bile iznenadene. ObavjeStajno motrenje ABiH-a potelo je odmah nakon napada 20.-21. sijetnja i 25. o2ujka Ivica Zeko, obavjeStajni Casnik OZSB-a HVO-a daje obavjestajnu procjenu koja toéno predvida prirodu, pravee i ciljeve travanjske ofenzive.? Kao iskusnog i profesionalnog obavjestajca, ta ga analiza navodi na zakljuéak da su ekstremisti u ABiH-u i Stranci demokratske akcije, zajedno s muslimanskim fundamentalistima i vojnim struénjacima u podrugju Zenice, ,razradili plan uni8tenja HVO-a i preuzimanja kontrole nad cijelim prostorom srednje Bosne", kako bi , osigurali Zivotni prostor i sigurnost za muslimansko stanoynistvo”, uz manje Zrtava nego Sto bi ih uzela ofenziva protiv Armije bosanskih Srba.* Detaljan plan pripremili su, po njemu, Refik Lendo za podruéje Bugajno — Gor- ji Vakuf — Novi Travnik — Vitez, Vehbija Karié za podruéje Kiseljak — Fojnica — KreSevo ~ Kakanj ~ Vare8 i nepoznate osobe u Zenici za po- druéje Zenica — Busovata. Prema Zekinim procjenama, ofenziva ée poéeti akcijama diverzant- skih skupina protiv zapovjednih mjesta HVO-a, komunikacijskih i pri- slugnih centara, logisti¢kih baza i topnigkih polozaja. ABiH ¢e izbjega- vati izravno suéeljavanje sa snagama HVO-a u podrugju Teganj — Ma- glaj - Zavidoviéi ~ Novi Seher — Zepée, gdje je HVO dréao vazan dio crte obrane protiv Armije bosanskih Srba. Ali, ABiH ¢e nastojati blo- kirati mjesta s veGom kencentracijom stanovnika, izolirati postrojbe HVO-a i preuzeti civilnu kontrolu uspostavom kontrolnih punktova, rasporedivanjem vojske u blizini vaznih postrojenja te izravnim napadima ili diverzantskim akcijama protiv zapovjednih i kontrolnih mjesta HVO-a. Zeko uoéava da su muslimanske snage ve¢ okruzile vazna mijesta s veéom koncentracijom stanovnika poput Kiseljaka, Fojnice, KreSeva, Kaknja i VareSa. No, on je ipak vjerovao da se giri sukob mo- + Stewart, svjedotenje na sudenju Blaskiéu, 18. lipnja 1993, ® — Vojna obavje8tajna sluzba HVO-a OZSB-a, br. 205-8-1/93, Vitez, 25. ozujka 1993., predmet: Procjena mogucih aktivnosti potencijalnog agresora na teritorij OZSB- B D190. Treba uoiiti da je Zekina analiza bila neposredna, nastala u vrijeme zbivanja. ane kao naknadno objainjenje. > wid. 1 134Glavni napad Armije BiH, travanj 1993. - padruéje Viteza %e izbje¢i odluénom konfrontacijom, jer je ABiH drzala crte obrane od Srba vaznih gradova poput Viteza, Breze, Olova, Pazariéa i Taréi- na. Zahvaljujuéi obrambenim pripremama, Vitez bi se mogao pokazati,,tvrdim orahom”, ali bi ABiH mogla posti¢i odredene uspjehe selek- tivnim napadima na podruéja Kaknja, Kiseljaka i Fojnice. Za oba po- druéja, i Zepéa na sjeveru i Kiseljaka na istoku, zapovjedno i kontrol- No sredi8te bit ¢e u Zenici, a operacije ée izvoditi postrojbe s tada oku- piranog podruéja smjestene u Zenici i snage MOS-a, ,,Zelenih beretki” i Patriotske lige. Prema Zeki, glavne ¢e se borbe voditi u kljuénom podruéju Viteza i Busovaée i donijet ée izravnu ofenzivnu akciju ABiH-a duz tri glavne napadajne osovine: Ka¢uni — Busovata — Kaonik ~ Vitez; Zenica - Ku- ber (Laiva) - Kaonik — Vitez; te Zenica — Preotica — Vitez. Napade ¢e pratiti snage usmjerene na Vitez iz pravca Krua¢ice, iz podrugja Vranj- ske i Potulice prema Sivrinu Selu, te iz podruéja Han Bile, kroz Staru Bilu, s ciljem presijecanja ceste Travnik ~ Vitez i time potpunog okru- zivanja hrvatskih snaga u podruéju Viteza. Glavnina snaga za provedbu tog dijela plana dodi ée iz Zenice, Kaknja i Visokog. Nakon opkolja~ vanja Viteza, muslimanske bi snage nastavile napad sve do potpunog preuzimanja grada. U sluéaju da snage HVO-a uspiju zaustaviti njihovo napredovanje na pravcu Han Bila — Vitez, napadaéi bi mogli preu- smjeriti snage prema Gornjoj Gori i time omoguéiti snaagama ABiH-a da izadu iz Travnika i krenu na Vitez. Medutim, po toj procjeni, nije trebalo o¢ekivati da operacija ABiH-a u podruéju Travnika i Novog Travnika poprimi oblik iskljuéivo izravnog napada, veé da bude provedena kroz manje akcije kojima bi se nadzirale tamosnje postrojbe HVO-a i sprijetila njihova intervencija na podruéju Viteza.‘ Kad bi pa- li Vitez i Busovaéa, Travnik i Novi Travnik bili bi ubrzo prisiljeni predati se. Muslimanske snage u podruéju Bugojna, Gornjeg Vakufa i Foj- nice imale bi osnovnu zadacu da zatvore pristupne pravce do srednje Bosne iz Hercegovine i osiguraju ljudstvo, opremu i opskrbu napada- ékih snaga U svojoj analizi Zeko zakljuguje da mustimanske snage navedeni teritorij veé zaposjedaju, dio po dio, protjerujuci hrvatsko stanovni’- * Zeko u svojoj procjeni zapaza da ée otvoreni sukobi u Novo Travniku izazvati napad na grad ad strane muslimanskih snaga iz Kasapoviéa (Isakovi¢i) i Trenice, uz potporu iz Opare kroz Petuj i Rastovce, dok ¢e snage iz Vadovoda i Senkoviéa napasti Marge- tide i ,Bratstvo" ne bi li preuzele kontrolu nad gradom. (Ibid., 4). Moguée je takodor oéekivati da napadati dovuku snage iz Travnika da bi osvojite logisti¢ku bazu HVO-a, kao i iz Buéi¢a i Stojkoviéa, radi spajanja snaga. 135MUSLIMANSKO-HAVATSKI GRADANSK! RAT U SREDNJOJ BOSNI tvo i preuzimajuéi punu kontrolu te da ée to vjerojatno nastaviti ,ako im se jasno ne pokaze da provociranje sukoba na Sirem prostoru s dobro planiranim napadima na najmanje ogekivanim mjestima neée biti tolerirano”. Zatim nastavlja: , Moguéi napad ABiH-a bit ée nemilo- srdan i stoga je potrebno poduzeti sve potrebne mjere da se napad odbaci i gdje god bude moguée unisti njegov vojni stroj.”> Zeljko Katava, obavjeStajni éasnik brigade ,,Nikola Subié Zrinski”, 14. ofujka takoder upozorava na moguéi napad ABiH-a. Dréao je da ée napadaéi izbjeci polodaje HVO-a kod Cajdraga napredujudi muslimanskim teritorijem od Zenice preko Vrafala, Dobriljeva i Vrhovina da bi napali Ahmiée i tako presjekli cestu Vitez ~ Busovaéa te nastavili preko Donje Rovne da bi se spojili s muslimanskim snagama kod Vranjke.® U jednoj prija8njoj procjeni (6. sijeénja 1993.) Katava pige da su snage ABiH-a ve¢ probile cestu od svojih polozaja na planini Ku- ber preko Vrazala i Zenice, a 10. travnja, jedva tjedan dana prije pogetka muslimanske ofenzive, obavjestajni ¢asnici HVO-a dobili su dodatnu informaciju da ABiH doista priprema vojnu operaciju u La’vanskoj dolini.” ObavjeStajne procjene HVO-a bile su iznimno precizne glede ciljeva, pravaca nastupa i sastava postrojbi ABiH-a u ofenzivi koja je poce- lasredinom travnja 1993. Na sjevernom sektoru i oko VareSa stanje je bilo spokojne, kao i u Travniku i Novem Travniku, éak i bez obzira na kratkotrajno puSkaranje kojim su zadréane snage HVO-a i presjeée- na cesta za Gornji Vakuf. ABiH nije pokretala glavni napad u podrugju Kiseljaka iz svih pravaca, veé se koncentrirala na pokuSaje zahvaéanja kijuénih cestovnih raskrizja nedaleko Gomionice, Sto joj nije uspjelo u sijeénju. Glavni ciljevi bili su Vitez, tvornica eksploziva ,Slobodan Princip Seljo” (SPS) i grad Busovaéa i na ta je mjesta krenuo najtezi udar, Dijelovi 303., 306. i 325. brdsko-planinske brigade, 17. krajiska brdsko-planinska brigada i Sedma muslimanska motorizirana, zajedno S vojnom policijom i protudiverzantskim postrojbama, sudjelova- i su u napadima na podrugje Viteza, dok su dijelovi 333. brdsko-planinske brigade napadali prema Busovati.® Kao &to je Zeko bio predvi- 5 Ibid, 4-5 ® Pomoénik natelnika vojne obavjestajne sluzbe (Zeljko Katava) brigade ,.N. 8. Zrinski", br. 241/93, Busovaéa, 14. oZujka 1993., predmeet: lzvjeSée, B D193 7 Ibid., br. 39/93, 1, B D187; Zeko, svjedogenje na sudenju Blaskiéu, 21, rujna 1998. * Zeko, syjedogenje na sudenju BlaSkiéu 11, i 21. rujna 1998.; stozer Treéeg korpusa ABiH-a br. 02/33-867 (zapovjedniku 303. brdsko-planinske brigade), Zenica, 16. travnja 1993., predmet: Zapovijed o izlasku na polozaje, KC 2673 | KC D190/1 136Glavni napad Armije BiH, travanj 1993. - podrudje Viteza dio, ciljevi su bili presijecanje ceste Travnik — Busovata kod Kaonika, Abmicéa i Stare Bile i kod skretanja Pucarevo, da bi se enklava Travnik — Vitez — Busovata podijelila na manje dijelove i odvojile postrojbe iz Viteza i Busovaée. K tomu, cilj je bilo i zauzimnanje tvornice SPS i &ié- éenje hrvatskih civila iz sela u tom podrudju. Istodobno, akcija je po- duzeta i da bi se izbacile iz stroja dvije HVO-ve brigade u Zenici i oti- stili hrvatski civili iz gradova i sela oko njih. Plan je zamalo uspio: snage HVO-a bile su u Zenici doista izbatene iz stroja; sve kopnene veze izmedu enklave Travnik — Vitez — Busova- éa i podruéja Zepéa i VareSa, kao i one s Hercegovinom bile su preki- nute; brigada HVO-a v Kaknju bila je takoder izbatena iz stroja; sredi- Ste Viteza drzali su muslimanski borci; stotine hrvatskih civila pratje- rano je iz svojih domova. Ipak, ABiH nije uspjela ostvariti glayne ciljeve. Najveéim dijelom zahvaljujuci snaznim napadima hrvatskih snaga kojima su preduhitreni napadi druge strane te protunapadima brojéa- no izrazito slabijih snaga HVO-a u podruéju Lasve, Kozice i Lepenice. Na kraju prvog udara muslimanske ofenzive Travnik, Novi Travnik, najveci dio Viteza, Busovata, Kiseljak, Fojnica i KreSevo jo’ su bili pod kontrolom HVO-a; tvornica SPS ostala je u hrvatskim rukama; stotine muslimanskih civila pobjeglo je ili su bili privremeno sklonjeni iz muslimanskih sela u podruéju Vitez ~ Busovaéa ~ Kiseljak, u kojemu je HVO poduzeo vojnu akciju ¢iééenja terena duzZ komunikacijskih pravaca iu njihovoj pozadini. Pripremne operacije Travanjskom napadu ABiH-a u La’vanskoj dolini prethodili su brojni incidenti koji su podsjeéali na klasitne ,Specnaz” operacije* iz sovjet- ske ili jugoslavenske ofenzivne doktrine — upravo i ti incidenti jasno pokazuju da je, suprotno uobigajenom misijenju, Armija BiH-a zapo- éela borbe u srednjoj Bosni 16. travnja 1993., a ne HVO. Ti su incidenti trebali istraziti i utvrditi mjesta rasporeda obrambenih polozaja HVO-a, osigurati nadzor nad dijelovima terena presudnima za uspjeh planirane operacije, posijati zbrku i strah te omesti sustav zapovje- dnigtva i nadzora uklanjanjem vodstva HVO-a. Tijekom prva dva tjedna travnja, stalno je rastao broj manjib incidenata i sukoba izme- »Specnaz", specialnije naznacenija, rus.; postrojbe za posebne namjene, op. prev. 137MUSLIMANSKO-HRVATSKI GRABANSKI RAT U SREONJOJ SOSNI du Muslimana i Hrvata. Tada, neposredno uoti muslimanske ofenzive, dolazi do dva ozbiljna incidenta koji su imali sva obiljezja klasitne Specnaz” operacije: do otmice trojice fasnika HVO-a i njihova voza- éa blizu Novog Travnika 13. travnja i do tragiénog uhiéenja Zivka To- tiéa, zapovjednika HVO-ve brigade ,Jure Franceti¢” iz Zenice, ujutro 15. travnja. Tijekom razdoblja 1.-11. travnja, Cetvrta bojna Vojne policije HVO-a izvijestila je o brojnim manjim incidentima, napadima, uboj- stvima, otimanjima automobila i oruzanim sukobima u kojima su sudjelovali muslimanski i hrvatski civili i vojno osoblje.2 Premda su mnogi od tih incidenata bili iskljudivo kriminaine ili ,privatne” naravi, neki su neosporno bili provokacije ABiH-a ili muslimanskih ekstremisti¢kih organizacija, cilj kojih je bila destabilizacija situacije, Sirenje straha i zbrke te isku8avanje reakcije snaga HVO-a i promatragéa UN- PROFOR-a i EU-a. Tipiéan incident iz posljednje skupine bilo je ubojstvo Slavka Pude, pripadnika HVO-a Zenice, koje su potinile tri osobe u zimskim maskirnim odorama dok je bio na strazi 29. oZujka. Podini- telji su pobjegli u smjeru Preoéice, gdje su bile smjestene brojne postrojbe ABiH-a. Cetvrtog travnja netko je bacio bombu ili slignu ek- splozivnu napravu preko ograde skladita hotela Orijent u kojemu je bio stozer Vojne policije HVO-a u Travniku. Tri vojnika ABiH-a zau- stavila su 9. travnja Viadu Legi¢a pokraj vatrogasne postaje u Novom Travniku i oteli mu automobil golf. Zatim su ga odveli u kamenolom Staji8te, gdje je zlostavljan, tjeran da kleéi molitvu i govori arapske ri- jeti. Podinitelji su mu pucali pred noge i zatim ga natjerali da skate po kamenolomu, pucajuéi na njega, ali ne pogodivii ga. U nekima od takvih incidenata u okolini Travnika sudjelovali su, éi- ni se, mudzahedini ili pripadnici ekstremistitkih Muslimanskih oruzanih snaga. Tako su svi kontrolni punktovi HVO-a u Zenici, Travniku, Vitezu i Busovadi ojaéali straze nakon prijetnje mudZahedina iz Zenice da ée napasti zatvor u Busovaéi ako trojica pripadnika MOS-a ne budu oslobodena. Istog dana Vojna policija HVO-a izvje&¢uje da su pripadnici MOS-a i mudZahedini u Travniku bili umijeSani u provokativne i prijetece radnje, ukljuéujuéi i pjevanje muslimanskih pjesama koje su vrijedale Hrvate i postrojbe HVO-a. ViteSka policija uhitila je 7. travnja tri naoruzana mudZahedina na jednom kontrolnom punktu, a slje- * Stoer Cetvrte bojne Vojne policije, br. 02-4/3-07-677/93, Vitez, 14. travnja 1993., predmet: lzvjei¢e o radu za razdoblje od 1, do 11. travnja 1993., B D499 138Glavni napad Armije BiH, travanj 1993. ~ podruéje Viteza deéeg dana kombi pun pripadnika MOS-a i mudéahedina protutnjao je Zenicom prijete¢i prolaznicima automatskim oruzjem. Stozer Vojne policije u Novom Travniku primio je 9. travnja telefonski poziv nepoznate osobe: ,,Nema vise Herceg-Bosne! U Travniku je podelo, sad ¢e poéeti i ovdje.” Istog je dana ABiH uhitila i zadrzala oko sedamdeset uglednih Hrvata iz Travnika i okolice.!° Nije ni HVO bio nevin, zbog izazivanja takvih incidenata — ozbiljna provala nasilja dogodila se u Travniku nakon &to je jedan muslimanski vojnik zapucao na hrvatske vojnike koji su podizali zastavu." Te- 8ko naoruZani vojnici obiju strana vrebali su jedni na druge na ulica- ma Travnika tijekom veteri 7. travnja i spor oko podignute hrvatske zastave produiio se i sljedeceg dana oruzanim sukobom ,,Vitezova”, pripadnika vojne policije HVO-a i vojnika ABiH-a."? Devetoga travnja pucnjava je poéela kad je jedna skupina Muslimana pokuiala skinuti zastavu s hotela Orijent. Uprkos upozorenju, nastavili su i opet je do- Slo do manjeg sukoba. Na hrvatskoj strani nije bilo Zrtava, ali je nekoliko Muslimana bilo ubijeno ili ranjeno. Nakon te pucnjave u Travniku, Vojna policija HVO-a izvijestila je o dolasku pet kamiona i drugih vozila s mudZahedinima i pripadnicima ,,Zelene legije” iz Zenice.” Su- kobi su nastavljeni do uskr&nje nedjelje 11. travnja, obiljezene brojnim snajperskim i bomba8kim incidentima, uhiéenjima i maltretira~ njem éasnika i policajaca HVO-a od strane vojnika ABiH-a i mudZahe- dina te opéom nesigurnoSéu u gradu." Dva su se dodatna incidenta dogodila u danima neposredno uoti napada ABiH-a 16. travnja i oba su bila mnogo ozbiljnija i mnogo su jasnije podsjeéala na Klasitnu operaciju obezglavijivanja neprijatelj- skog zapovjednog i nadzornog sustava. Na prilazima Novom Travniku, mudZahedini su oteli getvoricu pripadnika brigade ,,Stjepan Tomase- © Ihid., 10; Ljubas, svjedotenje na sudenju Kordiéu i Cerkezu, 16. svibnja 2000. #1 Chesire MILINFOSUM br. 160, KC 2623. Brojni izvori pripisuju incident sa zasta- vom posjetu Mate Bobana Travniku 8. travnja, premda Boban tog dana nije posjetio Travnik. Vidi Filipovié, svjedotenje na sudenju Kordiéu i Cerkez 11. travnja 2000, te Ljubas, svjedocenje na sudenju Kordiéu i Cerkezu u 17. svibnja 2000. "1 Chesire MILINFOSUM, br. 160, KC Z 623; stozer Ceturte bojne Vojne policije, br. 02-4/3-07-677/93 B D499 ' — Stozer Cetwrte bojne Vojne policije, br. 02-4-/3-07-677/93, B D499 4 HVO Travnik, br. HVO-01-528/93 za predsjednike Hrvatske, HZ HB i HVO-a, Travnik, 12. travnja 1993., predmet: lavje8ce travniékog HVO-a o oruzanim sukobima u Trav- niku uoéi Uskrsa i tijekom njega, KC 2647. Pismo detaljno opisuje sukob u Travniku od 8-12. traynja i poziva hrvatskog predsjednika Franju Tudmana da ne dopusti prolaz kroz Hrvatsku ,,stranim gradanima iz islamskih i arapskih zemalja koji koriste Repu- bliku Hrvatsku za tranzit u Bosnu i Hercegovinu da bi se s postrojbama ABiH-a borile protiv svega Sto je hrvatsko i kr8¢ansko” (Ibid., 2-3) 139MUSLIMANSKO-HAVATSKI GRADANSKI RAT U SREDNJOJ BOSNI vig" — bili su to Vlado Sliskovié, zamjenik zapovjednika brigade, Ivica Kambié, éasnik SIS-a, Zdravko Kovat, obavje8tajni éasnik i vozat, Mi- ro Juréevié.'® Oteti pripadnici HVO-a bili su svezani, zaéepljenih usti- ju i povezanih odiju za gotovo cijelog zatoéeni8tva. Isprva su Cesto bili izlogeni te’kom batinjanu i ispitivanju. Prevozili su ih na razna mjesta, da bi ih na kraju sakrili u hotelu na visoravni Ravno Rostovo. Kovat i ostali uspjeli su dosta toga saznati sluaju¢i svoje otmigare, koji su se neskriveno hvalisali plijenom. Odito, otmica je bila mnogo ranije planirana — otmiari su dva dana éekali u zasjedi ne bi li uhvatili zapovjednika brigade ,, Tomagevié". U otmigarskoj skupini bila su éeti- ri mudéahedina: Abu Hamzed iz Tunisa, kao voda, te Abu Zafo, takoder iz Tunisa, Abu Mina iz Egipta i Abu Muaz iz Saudijske Arabije. Po- magalo im je dvadesetak do tridesetak lokalnih Muslimana. Tijekom otmice, mudZahedini nisu pokrili lica i otvoreno su se koristili svojim imenima, dok su lokalni Muslimani nosili kapuljaée. OtmiZari su iskazivali prezir prema DZemalu Merdanu, zamjeniku zapovjednika Tre- éega korpusa ABiH-a, kao i za ABiH opéenito. , Motorolom” su komu- nicirali sa zamjenikom zapovjednika Sedme muslimanske motorizirane brigade, s kojim su se u nekoliko navrata savjetovali glede razmje- Staja zatotenika i koji je o¢ito odlucivao o njihovu Zivotu ili smrti. Otmica kod Novog Travnika pokrenula je intenzivnu potragu u cijelom kraju. Stozeri ABiH-a, hine¢i iznenadenje i zapanjenost, pridru- 2ili su se vlastima HVO-a u lovu na potinitelje koji je bez uspjeha tra- jao poduze vrijeme. Zapovjednik OZSB-a izdaje 14. travnja zapovjed da se sve postrojbe Cetvrte bojne Vojne policije HVO-a ukljuée u potragu za nestalima.'® Zapovjednik brigade ,, Tomagevié” 18. travnja iz~ vje8éuje o napretku zajedniékog povjerenstva HVO-a i ABiH-a koje je radilo na sluéaju: identificiran je Vahid Catié iz sela Dervetine, op¢ina Bugojno, kao vozaé kamiona korigtenog u otmici."” Uoti otmice u Novom Travniku, 14. travnja, muslimanske su snage blokirale glavni opskrbni pravac prema Hercegovini, juzno od Novog 's ,Knjiga zapazanja deZurnog ¢asnika u Operativnoj zoni Srednja Bosna”, 11, sijetnja 1993. - 15. svibnja 1993., zapis od 13. svibnja 1993., 16:20 sati, KC 2610.1. (nadalje cit. kao ,OZSB éasnitki dnevnik"). Jedan od otetih éasnika HVO-a, Zvonko Kovaé, detaljno je opisao okolnosti otmice u razgovoru s autorom, u Vitezu, 20. kolovoza 1999. 18 Stozer OZSB-a, br. 07-4-190/93, Vitez, 10:30 sati, 14. travnja 1993... predmet: Potra- ga za otetim Zasnicima stozera brigade . Stjepan Tomasevié”, Novi Travnik, B D263 Zapovjednik brigade Stjepan Tomasevié” zapovjedniku OZSB-a, br. P-622/93, Novi Travnik, 01:00 sati, 18. travnja 1993., predmet: nestanak éasnika brigade ,,Stjepan To- masevié", B D303. Sablji¢ takoder iavjeSéuje da je predstavnik EU-ovih promatraéa 16. travnja izrazio osvoje uvjerenje kako se predstavnik EU-a treba povuéi iz zajednitkog povjerenstva i kako ,,sve dalje akcije treba prepustiti profesionalnim organizacijama” 140! Glavni napad Armije BiH, travanj 1993. - podruéje Viteza Travnika. Otad su samo humanitarni konvoji UNPROFOR-a, UNHCR-a i drugih humanitarnih organizacija, te zajednitka povjerenstva ABiH- -HVO koja su tragala za otetima, mogla pro¢i tim putem. Na kontrolnim punktovima na razli¢itim mjestima duz tog pravca do 14. travnja strazarili su muslimanski seljaci iz okolice. Nakon toga kontrolu su preuzeli vojnici ABiH-a. Tako je zatvaranje ceste Novi Travnik — Gor- nji Vakuf zapravo odsjeklo hrvatske zajednice u srednjoj Bosni od svih glavnih pravaca za opskrbu i dovodenje svjezih snaga iz Hercegovine, navodeéi na potragu za alternativnim putevima preko planina. Ti su, pak, pravci zatvoreni potetkom srpnja 1993. i opkoljeni Hrvati morali su se snalaziti s onim &to im je preostalo, s ono malo Zivotnih potrep- Stina i opreme koju bi dovezli helikopteri ili s onime &to bi oteli muslimanskim snagama ili dobili od humanitarnih konvoja na putu prema Sarajevu, Srebrenici, Gorazdu i drugim podruéjima. Petnaestog travnja ujutro, u 7:50 sati, zapovjednik brigade HVO-a ,Jure Francetié” Zivko Totié uhvaéen je u zasjedi na putu do svog stozera. Cetvorica njegovih tjelohranitelja i jedan prolaznik brutalno su ubijeni, a Totiu se gubi svaki trag. Zasjeda, 2a koju se kasnije utvrdi- lo da su je postavili mudzahedini, imala je sve oznake ,,specnaz” operacije obezglavljivanja i u tom je smislu uspjela. Sustav zapovijedanja i nadzora u brigadi_, Francetié” bio je ozbiljno urugen i zapovjednik druge brigade HVO-a u Zenici bio je izlozen velikim napetostima. Da bi se raspravila Totiéeva otmica, 15. travnja poslijepodne odréan je sastanak kojem su nazotili veleposlanik Jean-Pierre Thebault u ime EU-a, te UNPROFOR, UNHCR i Medunarodni Crveni kriZ, kao { pred- stavnici ABiH-a i HVO-a — bez vidljivih rezultata. Najvisi predstavnik ABiH-a na sastanku, Diemal Merdan, poricao je bilo kakvu umijeSa- nost ABiH-a u sluéaj Totié i dr2ao se posve nezaintersirano."* U svjetlu kasnije identifikacije otmigara mudéahedina i muslimanskih ekstremista, koji su mogli djelovati po zapovijedi zapovjednika Sedme muslimanske brigade, poznatog po samostalnom djelovanju, sudionistvo Tre¢ega korpusa ABiH-a iz Novog Travnika u otmici Toti¢a ostaje nejasno. U svakom sluéaju, dvije akcije obezglavijivanja vojnog vodstva koristile su zapovjedniku Treéega korpusa ABiH-a u pripremama za ofenzivu 16. travnja. Tri éasnika brigade ,, Tomagevié" i njihov vozat, kao i Zivko Totié, kasnije su razmijenjeni za jedanaestoricu mudZahedina i musliman- 8 Stewart, svjedotenje na sudenju Blaskicu, 17. lipnja 1999, 141MUSLIMANSKO-HAVATSKI GRABANSKI RAT U SREONJOU BOSNI ske vozaée koje je HVO uhitio izmedu 16. veljaée i pogetka travnja 1993."° Razmjena je obavijena u Travniku, Kaoniku i Zenici 17. svibnja, nakon Sto su se u Zenici pojavila dvojica mudZahedina wrde¢i da su sudjelovali u Totiéevoj otmici i trazeci da HVO oslobodi mudZahe- dine koje je uhitio zbog razligitih prekr8aja. Automobil kojim su se ta dvojica koristila kasnije je viden na parkiralistu stoZera Treéega korpusa. MudZahedine oslobodene u Zenici 7. svibnja je pozdravima do- éekalo najmanje stotinu maskiranih i teSko naoruzanih vojnika, vjerojatno iz sastava Sedme mustimanske motorizirane brigade, uz pratnju trocjevnog protuzraénog 20-mm topa na 5-tonskom kamionu, protu- tenkovskih i runih bacaéa i drugog naoruzanja Aktivna obrana u podruéju Viteza U ranim jutarnjim satima 15. travnja ABiH poéinje napad na polo- Zaje HVO-a na planini Kuber sjeverno od Busovaée. Tri su vojnika HVO-a uhijena.”° $ obzirom na porast broja incidenata, otmicu ée- tvorice duZnosnika HVO-a u Novom Travniku i otmicu Zivka Toti- ¢éa te napad ABiH-a na planini Kuber, zapovjednik Operativne zone Srednja Bosna procjenjuje novonastalo stanje i izdaje 15. travnja niz zapovijedi radi pripreme svojih snaga za obrambenu akciju. Snaga HVO-a u neposrednoj okolici Viteza bilo je vrlo malo.”! Vite- 3ka brigada tek se ustrojavala. Jedino je Prva bojna (ranije 2. bojna brigade ,,Stjepan Tomagevié”) bila djelomigno ustrojena, s mak- simalnim sastavom od 270 ljudi. Zapravo, ViteSka brigada je 16. travnja mogla u akciju poslati samo 80 vojnika. Drugih 60 je bilo % Porpuno izvjeSée 0 toj priliéno Zudnoj razmjeni moguée je naci u izvjescu regionalnog centra ECMM-a Zenica (Dieter Schellschmidt) za stozer ECMM-a u Zagrebu, Zenica 19, svibnja 1993.. predmet: Razmjena zarobljenih arapskih stranaca i vojnika talaca HVO, KC D79/1 % — Grubedié, svjedotenje na sudenju Kordicu i Cerkezu, 6. prosinca 2000.; Slavko Jukié, sujedoenje na sudenju Kordiéu i Cerkezu, 25. srpnja 2000. Kao zapovjednik brigade ,Zrinski” u Busovati, Grube8ié je bio odgovoran za obranu planine Kuber i njezine okolice. Slavko Jukié, pripadnik Civilne zaStite HVO-e proveo je na planini Kuber deset mjeseci na obrambenim poloZajima HVO-a nakon 16. travnja. 2 Boj. Anto Bertovié, svjedogenje na sudenju Kordiéu i Cerkezu 4-5, listopada 2000. Bertovié je procjenjivao da je opéi odnos snaga ABill-a i HVO-a u Lasvanskoj dol poéetkom travnja 1993, bio vjerojatno éetiri prema jedan. Kao diplomac vojne akade- mije u Sarajevu 1990. godine, Bertovié je zapovijedao 2. bojnom brigade , Tomasevié” od prosinca 1992. do sredine oZujka 1993., kada bojna postaje Prvom bojnom Viteske brigade, kojom je zapovijedao tijekom cijelog razdoblja muslimansko-hrvatskog sukoba, da bi kasnije sluzio kao bojnik u Vojsci Federacife. 142Glavni napad Armije BiH, travanj 1993. - podrudje Viteza + kota (m) Karta 2. Podrudje grada Viteza (autor: Bill Nelson} na smjeni kod Turbeta, na bojinici protiv Armije bosanskih Srba, a pedesetak ih je bilo u hotelu u Kru8éici gekajuéi da zamijeni one na boji8nici. Ostale snage kojima je pukovnik BlaSkié mogao raspo- lagati ukljugivale su nepoznat ali vjerojatno skroman broj pripadnika seoskih straza HVO-a, postrojbe za posebne namjene ,,Vitezovi" (priblizno 120 ljudi), postrojbe za posebne namjene ,, Tvrtko II” (vjerojatno manje od 30 Jjudi) i dio Getvrte bojne Vojne policije (vjerojatno manje od 100 tjudi).”* ,,Vitezovi", ,,tvrtkovci” i vojni policaj- = PPN , Vitezovi” (Dragan Vinac), br. 3-065/94, Vitez, 18. veljaée 1994., predmet: Izvje- 3¢e, KC 21380. Ukupni broj pripadnika postrojbe za posebne namjene ,,Tvrtko II” ni- Je poznat, ali je vjerojatno bio priliéno mali. Od 15. veliaée 1993. Cetvrta bojna Vojne Policije trebala je, po rasporedu, imati 80 éasnika i 640 policajaca, ali su oni bili ra~ sporedeni diljem OZSB-a i tek je manji dio bio na raspolaganju u podrugju Viteza. V. zapovjednik Cetvrte bojne Vojne policije (Pasko Ljubiéié), upravi vojne policije u Mo- staru, br. 02-4/3-190/93, Vitez, 15. veljaée 1993., predmet: Platna lista vojne policije, nadeno u KC 2610.1 143MUSLIMANSKO-HRVATSKI GRADANSKI RAT U SREONJOJ BOSNI ci bili su najorganiziraniji, najbolje opremljeni i najiskusniji borci na raspolaganju zapovjedniku OZSB-a u podrugju Viteza i stoga su, prirodno, upravo oni rasporedeni da se suote s najvecim predvidi- vim prijetnjama. Petnaestog travnja u 10 sati Cetvrta bojna Vojne policije prima zapovijed da pojaéa sigurnost glavnog stozera OZSB-a, zapovjednog mjesta, da osigura prohodnost za sav promet ceste Travnik - Vitez ~ Busovata i da se pripremi za ,priliéno snazan udar muslimanskih ekstremistiékih snaga iz pravea sela Nadioci — Ahmii ~ Sivrino — Pi- ridi”.”? ,, Vitezovi" primaju zapovijed da zaustave muslimanske snage u Starom Vitezu i sprijete napad iz Starog Viteza prema stozeru OZSB-a. Prva bojna Vite8ke brigade dobija zadacu da zaustavi napredovanje ABiHi-a prema Vitezu iz pravca Krudcica — Vranjska.* S obzirom na to da Viteska brigada jo8 nije bila potpuno spremna, njezin zapovjednik Mario Cerkez rasporedio je preostale snage u sektor- ski obrambeni sustay zajedno s nekolike manjih borbenih skupina dodijeljenih svakom sektoru.® Svim borbenim snagama u Operati- ® — Stoger OZSB-a, Vitez, 10:00 sati, 15. travnja 1993., predmet: Pripremna borbena zapovjed za obranu HVO-a i grada Viteza od ekstremistiékih mudzahedinsko-muslimanskih snaga, KC 2660.1 Prva bojna 325. brdsko-planinske brigade ABiH-a okupirala je KruScicu, smjestenu dva kilometra juzno-jugozapadno od Viteza, na ktajnjoj totki kljuénog pravea napada muslimanskih snaga sjeverno of ceste Travnik ~ Kaonik. Anto Bertovié, zapovjednik bojne, uspio je okupiti osamdesetak judi i rasporediti ih u Getiri skupine na uzvisina- ma i $ druge strane cesta koje prema Vitezu idu iz sela Kruiéica, Vranjska i Rijeka, U hotelu Ribnjak, pedesetoricu gripadnika HVO-a koji su se spremali da zamijene smje- nu na duznosti na crtama bojignice prema Armiji bosanskih Srba opkoljava ABiK, ali se oni kasnije uspijevaju izvuéi iz Kruséice i doi do crta HVO-a (Bertovié, svjedogenje na sudenju Kordiéu i Gerkezu; satnik Viado Taraba, svjedoéenje na sudenju Kordiéu i Cerkezu 18, svibnja 2002.; boj. Zeljko Sajevié, svjedvtenje na sudenju Kordiéu i Cer- kezu 25-27. stpnja 1998.). Taraba je bio Zasnik 2a vodenje operacija (S3) u Prvoj bojni Viteske brigade. Zavrsio je sveutiliste u Sarajevu. Kasnije je kao satnik sluzio u Vojsci Federacije. 2 Sajevié, svjedotenje na sudenju Kordiéu i Gerkezu, 25-27. srpnja 2000, Ustroj obram- benog sektora Viteske brigade bio je formalno uspostavijen 21. travnja 1993. kad je Cerkez formalno imenovao zapovjednike sektora i prostorno odredio pet sektora, svaki 5 nekoliko podsektora, Prvi sektor Mo&unj, kojims je zapovijedao Slavko Badrov, ukiju- Sivao je Mali i Veliki MoSunj, Staru Bilu, Zabilje, Jardol, Divjak i Brdo. Drugi sektor Kréevine, kojim je zapovijedao Anto Bertovié, ukljudivao je Kréevine, Krizanéevo Se- lo i Dubravicu. Treéi sektor, takoder pod Bertovicevim zapovjednistvom, ukljudivac je Sijiviticu, Santiée, Nadioce i Safradinovo. Cetvrti sektor Kruddice, pod zapovjed twom Karla Graboviés, ukljugivao je Kruscicu, Rijeku, Previla i Vranjsku. Peti sektor Zabrde, pod zapovjednistvom Ivice Drmita, ukijutivas je Donju Veéerisku, Gornju Veterisku, Gacice, Zaselje i Zabrde (zapovjednik, ViteSka brigada, br. 01-147-1/93. Vitez, 21. travnja 1993., predmet: Zapovijed o imenovanju zapovjednika sektora, KC 2765.1.) 444Glavni napad Armije BiH, travanj 1993. ~ podrusje Viteze vngj zoni bilo je zapovjedeno da provedu obranu zona svoje odgovornosti i ,, sprijege muslimanske ekstremistitke snage da otvore put ¢i- 8éenju teritorija, genocidu nad hrvatskim narodom i ostvarenju njihovih ciljeva”.° Tijekom dana pukovnik BlaSkié prima dodatne informacije 0 mo- gucem napadu ABiH-a i ubrzava pripreme i rasporedivanje snaga koje je imao na raspolaganju.”’ U 15:45 zapovijeda svim podéinje- nim postrojbama da poduzmu dodatne mjere paveéanja borbene spreme, da se pripreme za obrambenu akciju i poduzmu pojatane protuteroristiéke, obavjeStajne i sigurnosne mjere. Takvim je pote- zima htio zadrZati ili se suprotstaviti agresivnim akcijama Sedme muslimanske brigade, éije su snage ,,intenzivirale svoje diverzant- sko-teroristitke aktivnosti unutar Operativne zone srednja Bosna i koje djeluju na najbrutalniji nagin... Te su aktivnosti planirane, organizirane i izvedene brzo, s ciljem da izazovu pometnju u postro}- bama HVO-a i da pripreme uvjete za ofenzivnu akciju i zahvat hrvatskog teritorija.”* U ranim jutarnjim satima 16. travnja pukovnik Blagkié dize na uzbunu i rasporeduje svoje ograniéene snage da se suprotstave ogekivanom napadu. U bitki koja je slijedila, brojéano znatno sta- pije i jo8 uvijek ne sasvim organizirane, snage HVO-a uspjesno su obranile crte obrane od teSkih i uzastopnih napada ABiH-a. Uspje- gna obrana u podrutju Viteza u znatnoj je mjeri bila plod dobrog obavjeStajnog rada i agresivne uporabe mjera ,,aktivne obrane” radi ometanja ofenzive ABiH-a. Uporaba preventivnih napada i neo- tekivanih napada*, kao i blokiranje neprijateljskih snaga i izvode~ nje operacija ¢i8Cenja — koje su éesto pokretale i izvodile podéinje- ne snage na temelju lokaine procjene situacije - sprijegili su ABiH da u napadu na Vitez ostvari svoje glavne ciljeve: presijecanje zi- % Stoter OZSB-a, Vitez, 10:00 sati, 15. travnja 1993. KC 2660.1 ®% — Glavni stoZer HVO-a oiito je izvijestio stoZer O2SB-a 0 nadolazetem napadu nakon Sto je u vige navrata probila komunikacijsku zaétitu (Bertovic, svjedogenje na sudenju Kordiéu i Cerkezu; Dnevnik deZurnog éasnike OZSB, str. 70-71). Upad u komunikacij- ske linije bio je uobigajeni nadin prikupljanja obavjestajnih podataka, kojim su se in- tenzivno koristile abje stane. 2% Stoer OZSB-a, Vitez, 03:48 sati, 15. travnja 1993., predmet: Zapovijed o potetku akcije, KC 2660 + Amerigki termin spoiling attack, koji se definira kao ,taktitki manevar koji se primjenjuje da se ozbiljno omete neprijateljski napad dok je protivnik jo8 u procesu formiranja i pripremanja za napad” ovdje sino preveli erminom neadekivani napad, op. prev. 145MUSLIMANSKO-HRVATSKI GRADANSK! RAT U SREDNJOJ BOSNI votno vaine prometnice Travnik — Busovaéa i osvajanje tvornice eksploziva SPS. Napadajne akcije snaga HVO-a u Laivanskoj dolini 16. travnja bile su, zapravo, uglavnam operacije blokiranja neprijateljskih snaga i neoéekivani napadi koji su trebali omesti ofenzivu ABiH-a, sprijetiti cijepanje obrambenih polozaja HVO-a i gubitak kljuénih polozaja poput stoZera OZSB-a ili tvornice eksploziva te Guvanje kontrole nad cestom Travnik — Busovata. HVO je kasnije poduzeo brojne ogranite- ne protunapade ili male operacije tiS¢enja da bi ponove stekao kontrolu nad kljuénim poloZajima na terenu u zoni djelovanja i da bi oja- éao obrambene polozaje uklanjanjem dzepova snaga ABiH-a 5 kojih se izravno moglo promatrati iJi pucati na polozaje HVO-a. Cetiri takve akcije HVO-a tijekom travanjskih borbi u podrugju Viteza zasluzuju posebnu pozornost: napad na selo Ahmici, operacija ¢i8éenja u selima Donja Veéeriska i Gagice (s kojih se nadzirala tvornica SPS, zapadno od Viteza) te pokuSaj da se zaustavi i zatim smanji mustimanski dzep u dijelu Viteza (Stari Vitez - Mahala). Ahmici Napad HVO-a na selo Ahmiéi 16. travnja i pokolj do kojeg je zatim do- 8io nad mnogim Muslimanima u selu vjerojatno je nazloglasniji incident u muslimansko-hrvatskom gradanskom ratu u srednjoj Bosni te je dogao u sredigte najmanje pet sluéajeva u kojima politi¢ki i vojni vode bosanskih Hrvata i vojnika HVO-a pred Medunarodnim kaznenim sudom (MKS) odgovaraju za ratne zlotine.®° Premda su dogadaje 2 Zaruzeni stoder vojske SAD-2, Joint Pub 1-2, definira aktivnu obranu kao ,poduzima- nje ograniéene ofenzivne akcije i protuakcije da se neprijatelju sprijedi ulazak u pri- Jeporni prostor ili da se sprijeéi zauzimanje polozaja”. Neocekivani napad je ,taktitki manevar koji se primjenjuje da se ozbiljno omete neprijateljski napad dok je protivnik jo8 u procesu formiranja i pripremanja za napad”. Preventivini napad se definira kao “Mapad koji se pokreée na temelju neospornih dokaza da neposredno predstoji nepri- Jateljski napad”. Oba su tipa napada pasve legitimne vojne operacije, ali promatraéu neupucenom u opée stanje na bojiStu svaki se od tih napada po svojo} naravi mofe Goista uéiniti ofenzivnim. No, premda se definiraju kao ,napadi", oni su u osnovi de- fenzivne operacije, zamisijene da sprijece uspjesnu provedbu protivnikova napada i saéuvaju neostecenima obrambene polozaje (Ibid., 3, 195, 355) Medu optuzenima i onima kojima se sudilo za ratni zlozin u vezi s incidentom u Ahmi- ima su: general bojnik Tihomir Blaskié, u to vrijeme zapovjednik OZSB-a; Dario Kor~ di, tada poznati hrvatski politifar u Laévanskoj dolini; Mario Cerkez, tada zapovjednik Viteske brigade; Viadimir Santié, tada zapovjednik 1. satnije Cetvrve bojne Vojne policije; te Anto Furundzija, zapovjednik protuteroristi¢kog voda Cetvrte bojne Vojne policije. Od vojnika HVO-a, Draganu Papiéu je sudeno i osloboden je: Drago Josipovié Je osuden; Zoran, Marjan i Viatko Kupreski¢ ostobodeni su nakon Zalbe na presudu Predstofi sudenje Pasku Ljubiticu, tada zapovjedniku Cotvrte bojne Vojne policje 146Glavni napad Armije BiH, travanj 1993. — podruéje Viteza u Ahmi¢ima tuZitelji MKS-a prikazivali kasnije kao najsa%etiji primjer hrvatskih zlogina u srednjoj Bosni, u samo vrijeme zbivanja nisu, ¢i- ni se, izazvali vecih komentara — osim onog potpukovnika Boba Ste- warta, zapovjednika BRITBAT-a — pa otito ni za Muslimane nisu postali pitanjem sve do 1994.~1995. godine.” Medutim, usprkos istra~ gama Ujedinjenih naroda, Vlade Bosne i Hercegovine i Viade Republi- ke Hrvatske, opseZnih svjedotenja muslimanskih i hrvatskih svjedoka pred MKS-om i usprkos zakljuécima tuzZitelja i sudaca MKS-a, ono Sto se stvarno dogodilo u Ahmiéima ujutro 16. travnja 1993. godine ostaje nejasno. Najée8ée je tumagenje da su nevini stanovnici sela bi- 1i izloZeni neizazvanom napadu snaga za specijalne operacije HVO-a. No, dostupne Einjenice upucuju na manje prigodno i drugatije obja- 8njenje: naime, na to da su Ahmiéi bili legitiman vojni cilj, da su selo branile naoruzane muslimanske snage, da je zapovjednik OZSB-a, predvidajuéi napad snaga ABiH-a kroz selo, zapovjedio opravdan ne- oéekivani napad i da je postrojba zaduzena da izvede napad, dijelovi Cetrte bojne Vojne policije HVO-a, bilo prema ranijem planu, bilo u zaru borbe, krenula u bezdusno divljanje koje je dovelo do ubijanja civila i paljenja glavnine muslimanskog dijela sela. Nema dvojbe da su Ahmiéi u tom trenutku bili legitiman vojni cilj za neoéekivani napad HVO-a, kako zbog svojeg polozaja, tako i zbog vjerojatnosti da se snage ABiH-a koriste selom kao svojim polazistem. Selo je smje8teno otprilike tri i pol kilometra istoéno od Viteza, na uzvisini od nekih sto metara nad glavnom cestom Travnik — Busovaéa. Selo tako pruZa moguénost kontrole kljuénih pravaca kroz La’vansku dolinu, s jednog od najnedostupnijih polozaja za izravnu ili posrednu vatru.”* Muslimanske snage TO-a iz Ahmiéa postavile su zapreku na cesti pokraj sela u listopadu 1992., da bi sprijecile prolaz snaga HVO-a prema Jajcu. U vise navrata tijekom oZujka i travnja 1993. obavjestaj- ” V. uz ostalo Filipovié, syjedotenje na sudenju Kordicu i Cerkezu, 11. travnja 2000. 0 tomu se o¢ito nije ni raspravijalo u zajedni¢kom povjerenstvu HVO-a i ABiH-a (Franjo Nakié, svjedoéenje na sudenju Kordiéu i Cerkezu, 14. travnja 2000,); éak ni Stewart u svojem dnevniku ne spominje Ahmiée, sve do 22. travnja, kad je ve¢ bilo proslo dosta vremena. v. Stewart, dnevnik, 22. travnja 1993., odl. 3, 41: ABH nije spremna na povlatenje zbog navodnog incidenta u Ahinicima (Ahmi¢ima).” 2 @ak su i Zasnici UNPROFOR-a izjavljivali da je selo imalo vojno znagenje. V. naprimjer, potpukovnik S. C. Watters, svjedotenje na sudenju Kordicu i Cerkezu, 29. srpnja 1999, Watters je bio zamjenik zapovjednika 1. bojne 22. pukovnije (Cheshire), britanske postrojbe UNPROFOR-a u: LaSvanskoj dolini tijekom travnja 1993. 1 zamjenik zapovjednika i naéelnik stogera OZSB-a uotili su da je podruélje Ahmi¢i — Santi¢i najuzi dio hrvatske enklave oko Viteza i samim time da ima iznimno vojno zhaéenje. (Filipo- vig, svjedodenje na sudenju Kordicu i Cerkezu, 11. travnja 2000.; Franjo Nakié, svje~ dogenje na sudenju Kordieu i Gerkezv, 13, travnja 2000.) 147MUSLIMANSKO-HAVATSKI GRADANSK! RAT U SREDNJOJ BOSNI ni izvori HVO-a jasno su uputivali na to da upravo Ahmiéi lege u sje- cigtu planiranih pravaca napada na podruéje Viteza sa sjevera i isto- ka.” S obzirom na to da je bilo blizu ceste Travnik — Busovaéa, selo se moglo smatrati najpogodnijim mjestom okupljanja dijelova 325. brdsko-planinske brigade i drugih snaga HVO-a zaduzenih da 16. travnja izvedu napad preko te ceste, prema podruéju Krus¢ice. Usprkos opetovanim poricanjima zapovjednika ABiH-a, 16. travnja selo su neosporno branile lokalne muslimanske snage Teritorijal- ne obrane kao i dijelovi ABiH-a koji su se pripremali za napad preko ceste Travnik — Kaonik.** Na jednoj karti zaplijenjenoj od ABiH-a, jasno je oznageno da su selo u sijeénju 1993. zaposjele snage ABiH-a, a 11, travnja 1993. Enes Varupa, zapovjednik muslimanskog TO-a, bi- jedi da je tog dana u selu bila deta TO-a od najmanje 85 Ijudi.”* Pripa~ dnici muslimanskog TO-a sastaju se takoder u svom stozeru, u osnovnoj koli Zumara u Ahmiéima, 11. travnja, da razrade plan obrane sela. Muslimanske snage dobile su ,,jasno utvrdenu zada¢u... da osiguravaju crtu prema Nadiocima’ , te su bili pripremljeni brojni rovovi i ukopana skloni8ta.” Prema jednoj obavjeStajnoj procjeni HVO-a od 10. travnja, djelovi 325. brdsko-planinske brigade ABiH-a veé su bi- liu selu, a dijelovima 303. brdsko-planinske brigade ABiHi-a izdana je zapovijed da podupru muslimanske snage u Ahmiéima.” Izvori Hr- vatskog vijea obrane takoder su javijali da je ABiH 14. travnja ubaci- lau selo trideset iznimno uvjezbanih vojnika. Uveéer 15. travnja mu- % Vojna obajveétajna sluzba, stoZer OZSB-a, br. 205-8-1/93; pomoénik nagelnika vojne obavjestajne siutbe (Zeljko Katava), brigada , Nikola Subié Zrinski” br. 241/93 % U pismu Vinku Puljiéu, katolitkom nadbiskupu u Bosni, zapovjednik Tre¢eg Korpusa ABiH-a Enver Hadzihasanovic izrijekom lake twrde¢i da .u selu nije bilo vojnih forma- cija niti je pruzen otpor” (zapovjednik Treéeg korpusa ABiH-a, pismo monsignoru Pu- Ijiéu, nadbiskupu Bosne, Zenica, 19. travnja 1993., KC 2737.2) % _Naziv zarobljene karte ABiH-a bio je , Obostrani raspored snaga u zoni 3. korpusa, kraj decembra 1992. ~ sijeéanj 1993. god.”; biljeSke Enesa Varupe, 11. travnja 1993., B D17. Varupa je bio pripadnik muslimanskog TO-a u Lavanskoj dolini. Njegove je bi- jeske HVO zarobio kasnije tijekom 1993. 58 Zeko, svjedotenje na sudenju Blaski¢u, 23. rujna 1998. ° Izjava Fuada Berbiéa, 5. Berbié je zapovijedao muslimanskim snagama TO u Ahmi¢i- ma tijekom 1992. Postojanje utvrda u Ahmi¢ima potvrdio je i Svjedok CW1 tijekom sudenja Blaskicu (citirano u: MKS, Presuda (sic) u slucaju Tuditeljstvo protiv Darija Kordi¢a i Marija Cerkeza (sluéaj br. IT-95-14/2-T), neobjavijeno (Haag, 26. veljace 2001.), 212 (nadalje Presuda u slutaju Kordié — Cerkez) % 0 325. brdsko-planinskoj brigadi v. stoZer OZSB-a, Izvje&e o situaciji u podrugju opéine Vitez, br. 04-135.1/93, neobjavljeno, Vitez, 10. travnja 1993., B D192; Zeko, svjedoéenje na sudenju Blaskiéu, 11. rujna 1998. O 303. brdsko-planinskoj brigadi v. stoZer Treéeg korpusa ABiH-a, br, 02/33-867, Zenica, 16. travnja 1993., predmet Naredba za pokret i zauzimanje polozaja, KC 2673 i KC D190/1; i stoZer 303. ,,slavne” brdsko-planinske brigade, br. 01/2524-1, Zenica, podne, 16. travaja 1993., predmet: Naredba 2a napad, KC 2674 148Giavni napad Armije BiH, travanj 1993. - podrudje Viteza slimanske snage u selu podigle su razinu sigurnosti. Uz redovne stra- Ze, desetero ljudi bilo je pod spremom u donjem dijelu sela, a straze u gornjem dijelu su udvostruéene. Tijekom borbi za selo, muslimanskim snagama stigla je pomoé iz Vrhovina, a obeéane su i nove snage iz Po- éulica i od 325. brdsko-planinske, ali nisu stigle na vrijeme da bi utje- cale na razvoj situacije.2° Napadatke snage HVO-a naigle su na otpor, ukijutujuéi i granatiranje ABiH-a, a nakon akcije prikupile su oruzje i velike koliéine streljiva, ukljuéujuci 7,62 mm i 12,7 mm streljivo za strojnice i ruéne bacate.*° Neoéekivani napad HVO-a isplaniran je tijekom poslijepodneva i veéeri 15. travnja, kada je Pasko Ljubigié, zapovjednik Cetvrte bojne Vojne policije, odréao kratak sastanak s pripadnicima svoje postrojbe u hotelu Vitez, naglaSavajuci da je uhvaéena jedna muslimanska poruka 0 tomu kako ée ABiH krenuti u napad ujutro 16. travnja ida ée, kako bi sprijetio taj napad. HVO napasti prvi. Ljubitié zatim zapovijeda dijelovima Prve satnije da se kod bivSeg restorana Bungalov nedaleko ceste u Nadiocima prikljuée Antiteroristitkom vodu Cetvr- te bojne vojne policije (poznatom kao ,,Dzokeri”).* Sesnaestog travnja u 1:30 pukovnik Blagkié, zapovjednik OZSB-a, izdaje pismenu zapovijed Cetvrtoj bojni Vojne policije da blokira cestu Ahmi¢i ~ Nadio- ci do 5:30 (jer je oSekivao muslimanski napad) i da siome neprijatelj- sku ofenzivu. Dodatni brifinzi odrzani su u Bungalovu, a Ljubitiéev je zamjenik primjetio da se nekoliko mudzahedina ubacilo u Ahmiée tijekom noéi.? % Tevje8ée 0 napadu na Ahmiée, Anto SliSkovié, Zasnik SIS-a u sto2eru OZSB-a, 25. svibnja 1993., KC 2795.1 (nije videno, ali je navedeno » Presudi na sudenjy Kordiéu i Cerkezu, 203); Izjava Fuada Berbiéa, 5. “© Syjedok AT, svjedogenje na sudenju Kordiéu Presudi sa sudenja, 213, Svjedok AT bio je vii Zasnik u Cetvrtoj bojni Vojne policije i bio je u Ahmicima 16. travnja. Syjedotio je na zatvorenom zasjedanju, pred kraj sudenja Kordiéu i Cerkezu i premda se njegovo svjedogenje navodi u Presudi, nema ga na internetskoj stranici MKS-a, Obrana Kordi¢a i Gerkeza opovrgavala je vjerodostoj- nost i karakter svjedoka AT, ali su se tuditelj i sudsko vijece snazno oslonili 0 njegovo svjedozanstvo, Njegovi navodi o planiranju napada i navodnim zapovjedima vigih zapovjednika HVO-a vjerojatno su netoéni, ali njegov opis dogadaja koji su prethodili napadu, kao i opis samog napada, toéni su. “ Ibid., 201-202, Bungatov je takoder bio paznat i kao ,3vicarski zamak"” ‘kezu, 27, studenog 2000., cit. prema Dokazni materijal 2767, sudenjo Kordigu i Cerkezu, cit. prema Presudi, 208 © Prema Svjedoku AT, Pasko Ljubii¢ je napadatima prenio kako je pukovnik Blaskié 2a- povijedio da se ubiju svi Muslimani u selu, kuée da se zapale, a civili postede. S obzirom na nepouzdanost Svjedoka AT u vezi s tim pitanjima, vrle je dvojbeno da je Bla- ‘Ski¢ ikada izdao takve zapovijedi (svjedodenje na sudenju Kordi¢u i Blagkicu, 27. studenog 2000.) (cit. prema Presudi) 148MUSLIMANSKO-HAVATSKI GRAMANSKI RAT U SREONJOJ SOSNI Grupa za napad, od 75 ljudi, sastavljena od Dzokera”, dijelova Pr- ve satnije Getvrte bojne Vojne policije i mjesnih pripadnika HVO-a, podijeljena je u napadajne timove ikrenula s podruéja Bungalova ujutro 16. travnja, izmedu 4:30 i 4:45. U 5:30 ispaljen je jedan artilje- rijski rafal — kao dogovoreni znak - i kopneni napad na muslimanski dio Ahmiéa je poteo iz pravca jugoistoka. Muslimanske snage iz do- njeg dijela sela Zestoko su uzvratile i vojnici HVO-a odmah su se na- 8li pod Zestokom vatrom Muslimana.** Muslimanske branitelje, zaba- rikadirane w dzamiji i osnovnoj Skoli, podupirala je artiljerija ABiH-a, lakoartiljerijskom paljbom iz sela Vrhovine i Piri¢i, kao i stalna snaj- perska vatra iz Suma i tistina iznad sela. U Zestokoj muslimanskoj vatri ubijena su tri vojnika HVO-a, a jo8 trojica su ranjena.*® HVO je uzvratio intenzivnim granatiranjem te vatrom iz lakog i automatskog oruzja. Mnoge su zgrade zapaljene svje- tlecim mecima. U jednom trenutku, sluéajno ili po nekom prethodno smi8ljenom planu, odgovorni zapovjednici HVO-a izgubili su kontrolu nad situacijom i jedan legitiman, dobro opravdan neoéekivani napad HVO-a izopatio se u nepromialjeno divijanje hrvatskih vojnih policajaca. Razbje8njeni ranijim sukobima s Muslimanima, napadati HVO-a probijali su se kroz selo automatskim orugjem i bombama, ubijajuci Zene i djecu, nemilosrdno i bez iznimke.*” “hid. 207. Pukovnik Bob Stewart takoder je iznio misljenje da je napad vjerojatno po- Geo na cesti Travnik ~ Busovata, ili moda kod Bungalova (svjedogenje na sudenju Blaskiéu, 17-18. lipnja 1999.) Kad je napad poteo, nage straze i pojaganja u donjem dijelu Ahmiéa ukljudili su se u borbu” (igjava Fuada Berbiéa, 5); v. takoder, izjavu Svjedoka AT na sudenju Kordiéu i Cerkezu 27. studenoga 2000. (cit. prema Presudi, 213) Stozer, Cetvrta bojna Vojne policije, Vitez, 16. travnja 1993., predmet: Izvjese, B D280; Svjedok AT, svjedocenje na sudenju Kordicu i Cerkezu, 27. studenoga 2000. (cit. prema Presudi, 213). Svjedok AT je izjavio da je d2amija koriStena kao uporite, te da je u njoj bila promatragnica, a te&ka strojnica da je bila postavljena na minaretu (ibid., 207). Tijekom napada minaret su pogodile protutenkovske rakete i on se uru- Sio. Pukovnik Stewart je u svojem svjedogenju na sudenju Bla&kiéu tvrdio da su izvje- Séa 0 uporabi d2amija kao uporista nevjerojatna jer ,,dzamije je nemoguée braniti”. Medutim, dzamije su esto kori8tene kao skrovista, zapovjedna mjesta i skladista stre- iva i oruzja muslimanskih snaga diljem srednje Bosne. To da se dio muslimanskih snaga u Ahmicima, pred snaZnim naletom kopnenih snaga, zabarikadirao u damiju (i ‘osnovau Skolu), posve je sukladno ¢ izvjescima iz drugih podrugja u to vrijeme, V. ravnatelj Hrvatske izvjestajne sluzbe (HIS, ar. Miroslav Tudman) predsjedniku Re- publike Hrvatske (dr. Franjo Tudman), br. 716-2412-E-03/S4-052, neobjavijeno, Za- greb, 21. oZujka 1994., predmet: Pokolj u Ahmicima, KC Z1406.1. Tudmanove izvjesée biljeZi da je ponaSanje dvojice napadata, Miroslava ,Cicka” Brale { Ivice ,Sjana” Anto- loviéa, nedayno pustenih iz zatvora u Kaoniku, gdje su sludili kaznu zbog ubojstva, bi- Jo .krajnje nekontrolirano”. Izvje8ée takoder rastere¢uje Marija Cerkeza, zapovjednika Vitoske brigade, bilo kakve odgovornosti za napad na Ahmiée. Pasko Ljubitié, zapovje- Gnik Cetvrte bojne Vojne policije, izvjeséujuci pukovnika BlaSki¢a, pojasnio je da je do napada na Ahmiée doslo nakon neuspjelog mustimanskog napada na snage Vojne policije HVQ-a kod Bungalova (stozer Getvrte bojne Vojne policije, 16. travnja 1993.) 150Glavni napad Armije BiH, travanj 1993. - podruéje Viteza U nemoguénosti da zaustave napredovanje HVO-a, ostavai bez obeéanog pojaéanja iz 303. i 325. brdsko-planinske brigade iz Potu- lica, muslimanski branitelji evakuirali su preostale civile prema Vr- hovinama. Nakratko su pokuéali jo’ jedan, posljednji otpor u gornjem selu (Gornji Ahmici), prije povlagenja oko 4 sata 17. travnja i posta- vijanja obrambene crte u Bariéa Gaju, kojih 150 metara sjeverno od Ahmiéa, gdje je ta muslimanska crta obrane ostala sve do potpisiva- nja Washingtonskih sporazuma u oZujku 1994. Muslimanski stanovnici preostali u selu nakon napada HVO-a kasnije su odvedeni i neko vrijeme dréani u logoru u Donjoj Dubravici. S$ iskljuéivo vojnog motrista, neoéekivani napad HVO-a na Ahmi- ¢e bio je vrio uspjeSan. Planirani muslimanski napad preke ceste Travnik — Busovaéa kod Ahmiéa u potpunosti je onemoguéen i nije mogao biti obnovijen. Medutim, uni&tavanja u selu bila su uzasa- vajuca, a civilne Zrtve strane. Vecina muslimanskih kuéa u donjem. dijelu sela je spaljena, poneke i zajedno s ukuéanima. Mnoge su ku- ée spaljene zapaljivim bombama i granatama tijekom napada, ali su u ostalima poZari neosporno bili namjerni. Po nekim izvje8¢ima, éak je 109 muslimanskih civila, ukljuéujuéi i Zene i djecu, poginulo ili nestalo nakon borbene akcije i namjernog ubijanja od strane pobje- Snjelih i nekontroliranih vojnika HVO-a.** Kad se saznalo za dogadaje u Ahmi¢ima 16. travnja, pona8anje vojnika HVO-a opravdano je oznageno kao pokolj. Mnogo je otad napora poduzeto da se podinite- ji privedu pravdi. I premda akcija snaga HVO-a 16, travnja - osobito glede nenaoruzanih muslimanskih civila u selu — neosporno zaslu- Zuje osudu, bez obzira na emotivno stanje izazvano samom bitkom — ostaje Zinjenica da je napad poteo kao legitimna vojna operacija, kao neoéekivana akcija da se omete planirani napad ABiH-a kroz Ahmi- ée radi presijecanja ceste Travnik - Busovaéa. Izdati zapovijed za ta- “* Izjava Fuada Berbiéa, 5-6, Cetrdeset novaka iz Viteske brigade zamijenito je pripadni- ke napadatkih postrojbi Cetvrte bojne Vojne policije oko podneva 18. travnja: v. zapovjednik OZSB-a zapovjedniku Viteske brigade, br. 01-4-344/93, neobjavijeno, (Vitez) 18, travnja 1993., predmet: Osiguranje ljudstva za zamjenu snaga na crti Vojne policije radi osiguranja odmora, nadeno u KC 2610.1. “| Na temelju svjedogenja Mustimana koji su izbjegli pokolj, ubijene su 103 osobe, Sest ih je nestalo, a 49 ih je odvedeno u logor u Dubravici; v. Humanitarni odjet ECMM-a, Regionalni centar Zenica (Charles McLeod), ,Meduetnicki sukob u Vitezu, Busova- & i Zenici - wravanj 1993.", Zenica, 17. svibnja 1993., dodatak 2 u Annex N, N2-1, KC 2926, Vidi takoder Stewart, dnevnik, detvrtak, 29. travnja 1893., odl. 3, 48; kao i idem. svjedotenje na sudenju Blaski¢u, 17. lipnja 1999., kada je iznesena procjena o 103 ubijena i 49 nestalih, prema Thomasu Osporioju i Payamu Akhavanu iz. Centra za Ijudska prava UN-a, U selu je Zivjelo priblizno 800 stanovnika. 151MUSLIMANSKO-HAVATSKI GRADANSK! RAT U SREDNJOJ BOSNS kav napad nije bio ratni ziotin, premda je razvoj dogadaja dostigao razinu koja odgovara toj razini krivnje. No, Gini se jasnim da tragedija nije doéla toliko kao rezultat plana vigih voda HVO-a, koliko kao dio one mje8avine straha, bijesa i ludila koja se pojavijuje u mnogim borbenim operacijama. Tragitni dogadaji u Ahmiéima, barem u tom smislu, vise nalikuju onome &to se dogodilo u Mi Laiju negoli dogadajima u Lidicama ili Oradour~sur-Glaneu.©° Donja Veteriska €ak i uz dobro planiranje i gotovo savr8enu izvedbu, kolateralna $te- ta je neizbjeZna tijekom vojnih operacija u zonama zamréenih odnosa. No, neoéekivani napad HVO-a na selo Ahmi¢i bilo je nedvojbeno za~ stranjenje, koje je izazvalo neprimjereno razaranje i obijesno ubijanje Ijudi koji nisu sudjelovali u borbama. Operacija discenja koju je HVO poduzeo u selu Donja Veteriska izmedu 16. i 18. travnja mnogo zor- nije odrazava kako je HVO poduzimao operacije da sprijeti ofenzivu ABiH-a u podrugju Viteza.* Selo Donja Veteriska smjesteno je na brdu, oko kilometar i pol sje- verozapadno od sredita Viteza, neposredno iznad tvornice eksploziva ,Slobodan Princip Seljo” (SPS). Selo je 1993. brojalo 580 duga — 60 posto Muslimana i 40 posto Hrvata. Zahvaljujuéi svojem polozaju neposredno iznad tvornice, selo je postalo i te kako kljuénom teren- skom toékom, s obzirom na to da je tvornica SPS bila vazan cilj ofenzive ABiH-a tijekom cijelog muslimansko-hrvatskog sukoba u srednjoj © Dijelovi 23. pjeSacke divizije SAD-a upali su 16, ofujka 1968. bijesni u juznovijet- namski zaselak Mi Lai i ubili oko 175 do 400 vijetnamskih civila, ukljutujuti Zene i djecu (v. John W. Chambers Il, ured. The Oxford Companion to American History, 461-62). Adolf Hitler zapovijedio je unisienje éeSkog sela Lidice pokraj Praga u znak odmazde za ubojstvo Rieinharda Heydricha. Selo je sravnjeno sa zemijom, 198 mu- Skaraca hladnokrvno je pobijeno, a zene i djeca odvedeni su u koncentsacijske logore (v. Dear, ured. Oxford Companion to World War II, 839-40). Dvije godine potom, 10. lipnja 1944., dijelovi 2. SS ,,Pancir” divizije pobili su stanovnike francuskog sela Ora- dour-sur-Glane u seoskaj ctkvi i u nekoliko Stagalja, koje su zatim spalili i sravnili sa zemljom, ukupno pobivsi oko 642 ljudi (v. ibid., str. 690), 5 Detalji o dogadajima u Donjoj Veteriski od prosinca 1992. do travnja 1993. prikuplje~ ni su uglavnom prema svjedotenju Bona Drmiéa, na sudenju Kordi¢u i Cerkezu, 27 lipnja 2000.; kao i iz svjedogenja Sviedoka V, na sudenju Kordicu i Cerkezu, 25, stu denoga 1999. Tijekom 1993. Drmié, bosanski Hrvat, bio je vatrogasac 4 twarnici SPS i Bivio je u Donjoj Voteriski. Treba uotiti razliku u znagenju izmedu engleskih rijeci clearing” (uklanjanje, odstranjenje, op. p.) i cleansing” (¢iScenje, op. p.), razliku ko~ Ju prevoditelji na MKS nisu osobito naglasavali tijekom sudenja kad su prevodili rijec ci8¢enje”. U ameriékom vojnom izriéaju pojam clearing operation” podrazumijeva egitimnu lokalnu ofenzivnu operaciju uk/anjanja neprijateljskih vojnih snaga s kyue~ nog dijela podrucja 152 oeGlavni napad Armije BiH, travanj 1993. - podruéje Viteza Bosni. Do potkraj 1992. Hrvati i Muslimani zajedno su radili na zasti- ti sela od moguéeg napada snaga bosanskih Srba. Medutim, u listopadu i studenome 1992, slijevaju se muslimanske izbjeglice iz Jajca i iz drugih mjesta, napetosti rastu, raspuStaju se zajedniéke muslimansko-hrvatske seoske straze. Muslimani u selu poginju kopati rovove, a muslimanski ekstremisti sve uéestalije provociraju. Sredinom ozujka 1993. Hrvati iz Donje Veteriske podinju planirati kako obraniti selo od mogu¢ih akcija muslimanskih ekstremista. Organiziraju pricuvne snage HVO-a (uglavnom dotadasnje seoske straze), pripremaju plan evakuacije civila u sluéaju napada, trae zatrpavanje rovova i prekid provokacija.™ Muslimanska Teritorijalna obrana u Donjoj Veéeriski u travnju je bila sastavijena od jednog voda s éetrdeset do pedeset Ijudi, s jednom teskom strojnicom, dvije automatske puske, jedanaest komada raznovrsnog drugog lakog orugja i raznim vozilima.®* Prema rijedi- ma Hrvata koji je Zivio u selu u to doba, broj naoruZanih i uniformi- ranih muslimanskih vojnika, zajedno s naoruzanim muslimanskim izbjeglicama, mogao je dostizati i do sto Ijudi, a njihovo je naoruzanje ukljugivalo automate ,,kalaSnjikov” i ,Gypsy”, jednu snajpersku pusku M40, Molotovijeve koktele i drugo orugje, kao i znatne kolitine eksploziva koje je Boro JaSié** nabavio u tvornici SPS. Posjedovali su i,motorole” za komunikaciju sa zapovjednicima HVO-a iz Starog Viteza. Istodobno, snage Civilne zaStite HVO-a brojale su manje od pedeset ljudi naoruZanih ,,kalaSnjikovima”, saémaricama i ruénim bacaéima. I oni su posjedovali ,,motorole” za komunikaciju s visim zapovjednistvima. Cijela je La’vanska dolina bila pod uzbunom 15. travnja, kad je zapovjednik HVO-a u Donjoj Veceriski, Ivica Drmié, primio obavi- jest da ée Muslimani napasti 16. travnja u 9 sati, premda pukovnik ® Priguvna skupina HVO ~ Donja Veteriska, br. 04/4/93, neobjavljeno (Donja Veteri- ska), 14. ofujka 1993., predmet: Procjena sigurnosne situacije i plan zastite hrvatskog putanstva Donje Veteriske i evakuacija stanovnistva, B D536; Priéuvna skupina HVO ~ Donja Veteriska, br. 05-5/93, Donja Veteriska, 16. ofujka 1993., predmet: Odluke vezi sa sigurnoséu Donje Vegeriske, B D210. Prije narugavanja muslimansko-hrvatskih odnosa u Donjoj Veteriski, Muslimani i Hrvati bili su pripremili zajedni¢ki plan ‘evakuacije u sluéaju srpskog napada i zbog toga su bili premjestili tri Satora s namir- nicama i potrepstinama u obliznju Sumu. Varupa, biljeske. v. Zeko, svjedotenje na sudenju Blaskiéu, 22. rujna 1998 Razgovor s hrvatskim Jiteljima Donje Veteriske, Vitez, kolovoz 1999. Svjedok V je igjavio da je muslimanskih branitelja bilo svega 40 do $0, ali da su drugi biti na crtama obrane od Srba. Tijekom unakrsnog ispitivanja Svjedok V je ipak priznao da su muslimanske snage u Donjoj Veteriski imale na raspologanju 42 puske (svjedotenje na sudenju Kordicu i Cerkezu, 25. studenog 1999} 153MUSLIMANSKO-HRVATSK! GRADANSKI AAT U SREDNJOJ BOSNI Blagkié nije za obranu sela rasporedio nijednu regularnu postrojbu s podruéja OZSB-a. Hrvatske su obitelji otile s prvim znakom nevolja, a dio se muslimanskih civila povukao u razligitim pravci- ma. Obje su se grupe kasnije zajedno naile na Zeljezniékoj posta- ji 17. travnja. Oko 5:30 dana 16. travnja muslimanske snage iz Do- nje Veéeriske otvaraju vatru u pokugaju da zauzmu cijelo selo i tako preuzmu kontrolu nad poloZajem s kojeg mogu nadzirati tvornicu SPS i pucati na polozaje HVO-a u Vitezu. DoSlo je do priliéne pomut- nje na obje strane, ali ne&to prije osam sati HVO uspijeva organizirati grupu za napad, sastavljenu od deset-dvanaest lokalnih Zite- lja i dvanaest do petnaest pripadnika postrojbe za posebne namjene ,,Tyrtko II”. Njihova je zadaéa bila preuzeti kontrolu nad selom, zaustaviti paljbu muslimanske strane te zauzeti ku¢éu Midhata Has- kiéa, radikalnog Muslimana, koja je sluzila kao skladi8te oruzja."° U borbi za svaku ku¢u, od vrha sela nizbrdo, HVO-va grupa za napad uspijeva odbaciti muslimanske borce iz deset do petnaest kuéa prije nego &to ih zaustavlja snazan otpor pred Haski¢evom kuéom u sre- diStu sela. Svi naoruZani muslimanski izbjeglice u selu takoder se ukljuéuju u borbu koja traje cijeli dan, prestajuéi tek iza ponoéi 17. travnja. Snage UNPROFOR-a ulaze u selo 16. i 17. travnja, ali ne poduzimaju nita da zaustave borbe. U ranim jutarnjim satima 18. travnja UNPROFOR evakuira preostale muslimanske seljane iz Do- nje Veéeriske.®* Borbe se obnavljaju 18. travnja i neSto iza podneva snage HVO-a kre¢u u odluénu akciju od kuée do kuée, kojom kona- no Eiste selo.°” Ostav’i bez streljiva, preostali muslimanski borci povlaée se na Grbavicu.®* Tijekom borbi u Donjoj Veteriski od 16. do 18. travnja ranjeno je sedam ili osam vojnika HVO-a, od kojih je jedan kasnije podlegao ra- nama. Medu muslimanima je bilo Sest ili sedam mrtvih, a HVO ih je © Bono Drmié, svjedotenje na sudenju Kordi¢u i Cerkezu. Drnié je oti§ao iz vatrogasne sta~ nice tvornice SPS oko 7:30, naiSav3i na skupinu na brzinu skupljenih pripadnika HVO-a kako ulazi u selo. Petero Muslimana (éetiri mukarca i jedna Zena) bilo je u kuéi 9 Stoter ViteSke brigade, br. 01-125-23/93, Vitez, 06:00 sati, 18. travnja 1993., predmet: Operativno izyjesée o razdoblju od ponoéi do 6 sati, B D307: Bono Drnié, svjedo- éenje na sudenju Kordiéu i Gerkezu. Snage UNPROFOR-a u srecinjoj Bosni redovno su evakuirale ranjene Muslimane do bolnica, a muslimanske civile do sigurnih mjesta, ali su odbijale istu uslugu pruzati Hrvatima; v. uz ostalo, prituzbe zabiljezene od 17, do 19. travnja u Dnevniku dezurnog éasnika OZSB-a, 109, 112, 119, 126, 128-129, 139. 57 J.01:06 sati, dio britanske pukovnije UNPROFOR-a izvjeScuje 0 dvanaestorici vojnika HVO-a koji u selu napadaju kuéu po kuéu, V. 1, (Cheshire) MILINFOSUM br, 170, 18. travnja 1993., item, odl. 1, KC 2722 % Svjedok V, sudenje Kordicu i Cerkezu, 25. studenog 1999. 154Glavni napad Armije BiH, travanj 1993. - podruéje Viteza zarobio devet, zadrZavsi ih preko noéi u Vitezu, a potom ih oslobodio. Nekoliko je muslimanskih civila takoder bilo zatoéeno, ali su svi oslo- bodeni tijekom sljedeéa tri dana. Poduzimajuéi brzu akciju da sprijeti Muslimane da zauzmu selo, HVO je u Donjoj Veteriski otklonio ozbiljnu prijetnju za tvornicu eksploziva SPS, kao i prijetnju uvlaéenja snaga HVO-a u Vitezu u hor- be sa straznje strane. Naneseni gubici bili su u cijelosti proporcionalni ciljevima operacije, koja se na svaki natin doima kao jasna, jednosta- vna i posve legitimna operacija i8¢enja s minimalnim vojnim i civilnim Zrtavama i unistavanjem imovine. Gacice Dogadaji od 16. do 19. travnja u selu Gacice, smjeStenom na brdu dva kilometra jugozapadno od sredi’ta Viteza, neposredno uz tvornicu eksploziva SPS, nalikovali su zbivanjima u Donjoj Veéeriski, za- vraivéi operacijom éis¢enja kojom je HVO zauzeo selo.** Gacice su smje8tene neposredno iznad tvornice i tako omoguéuju njezin nadzor, a k tomu su u domafaju ruénih bacaéa i automatskih pudaka iz sredi8ta Viteza. Tijekom 1992. godine, u zgradi srednje 3kole u Ga- éicama, tzv. ,Zutoj kuéi", bio je smjesten stoZer 325. brdsko-planinske brigade ABiH-a. U selu je u travnju 1993. bilo 378 duSa, podjednako hrvatskih i muslimanskih. Gornje selo je bilo pomijeSana sastava, ali u donjem, nedaleko groblja i tvornice eksploziva, Muslimani su bili veéina. Goto- vo svi u selu radili su u tvornici eksploziva. Tijekom 1992. u selo dolazi nekih dyjesta muslimanskih izbjeglica iz Bosanske Krajine, moZda i kao dio plana sredi8njih vlasti o ubacivanju muslimanskih izbjeglica u kritiéna podruéja kako bi se promijenila etni¢ka ravnoteza. Tijekom ljeta izmedu dviju skupina raste napetost, a Muslimani neko vrijeme blokiraju cestu pred skolom Muslimani u Ga¢icama imali su malo oruzja, sve dok HVO i TO nisu pokufali zauzeti skladi8te JNA u Slimeni kod Travnika. Oruzje u © Pojedinosti o akciji u Gacicama temeljone su uglavnom na svjedoéenju Nikole Mlakiéa, na sudenju Kordiéu i Cerkezu, 7. o2ujka 2000., te na razgovoru s Karlom Grabovcem, zapovjednikom Prve bojne Viteske brigade, Vitez, kolovoz 1999. Mlakié je 16. travnja bio pripadnik hrvatske seoske straze u obliznjem zaselku Kamenjaée i sudjelovao je u napadu HVO-a 19. travnja. Kasnije je zapovijedao 4. satnijom Getvrte bojne Viteske brigade. Svjedok AP je muslimanski Zitelj Gatica koji je tri godine bio prevoditelj UN- PROFOR-a u LaSvanskoj dolini. 185MUSLIMANSKO-HAVATSKI GRABANSKI RAT U SREDNJOJ BOSNI skladi8tvu bilo je minirano, a Muslimani su upali i minirali prostor, dok je HVO pregovarao s JNA.” Kasnije su Muslimani od dijelova koji su preostali nakon eksplozije sastavili novo orugje. Do sredine travnja 1993. muslimanski TO u Ga¢icama imao je oko Sezdeset dobro naoruzanih i dobro organiziranih judi." Prema Enesu Varupi, imali su najmanje jednu teSku strojnicu, radioodagiljaé, nekih 28 komada lakog orugja i razna vozila.* Veéina je Ijudi bila naoruzana automatima a kala’njikav" i ,,Gypsy”. Posjedovali su i ,motorole” za komunikaciju sa zapovjednicima ABiH-a. Naoruzani i organizirani, Muslimani iz Gatica postali su agresivni, pa je bilo sve vise incidenata s hrvatskim suseljanima. Prije izbijanja borbi u LaSvanskoj dolini HVO nije imao naznaka da ABiH planira oruzano zauzeti Gacice.® Kad su 16. travnja pote- le borbe, znajuéi da nemaju brojéanu nadmoé, Muslimani iz sela tra~ Ze pojatanje od 325. brdsko-planinske brigade ABiH iz KruS¢ice, te s HVO-m pregovaraju kako bi dobili na vremenu do dolaska pojatanja. HVO shvaéa o gemu je rijeé, ali prije pokuSaja da otisti selo daje Mu- slimanima Sansu da poloze oruzje i predaju se bez borbe. Muslimani su uzvratili ukopavanjem.”* HVO tada okuplja grupu za napad, sastav- Jjenu od nekoliko policajaca, dvadesetak pripadnika seoske straze iz Gaéica i nedalekog sela Kamenjaée i oko 10-15 pripadnika , Vitezova”, postrojbe za posebne namjene.** Oko 6:30 19. travnja HVO potinje © — Filipovié, svjedoéenje na sudenju Kordiéu i Cerkezu, 12. travnja 2000, ® Svjedok AP je izjavio da je tijekom borbi u Ga¢icama 19. travnja u mjestu bilo samo 25 naoruzanih Muslimana. Medutim, tijekom unakrsnog ispitivanja, branitelj Marija Cerkeza je ustvrdio kako je Nesad Hrustié, zapovjednik muslimanskog TO-a u Gacica- ma, dao do znanja da je ukupni broj vjerojatno bio blizu 60 judi, ukljuéujuci i 40-ak koji su se povoklt u obliznje Sume, 15 koji su se predali HVO-u i troje ubijenih u borbi, Nesad Hrustié nije bio pozvan da svjedoti na sudenju Kordiéu i Cerkezu, vjerojatno zato Sto njegovo svjedozenje ne bi isis u prilog TuZiteljstvu ® — Varupa, biljeske. Tijekom unakrsnog ispitivanja Svjedoka AP (sudenje Kordiéu i Cer- kezu, 7, o8ujka 2000.), branitelj Marija Cerkeza pozvao se na izjavu Nesada Hrustica da je TO u Ga¢icama imao dva minobacaéa i 38 pusaka. ® Nikola Mlakié je posvjedotio kako je muslimanski naéelnik Gadica, Sabahudin Hrustié neposredno prije izbijanja sukoba 16. travnja, izazivao hrvatske Zitelje viguei na njib Sto se jo’ vucarate tuda? Sutra dolazi III. korpus!” (sudenje Kordiéu i Cerkozu, 21 Tujna 2000.) Prema nekim izvje&éima snimljen je i videozapis 0 tomu kako Muslimani opkoljuju Ga- éice, ali je vrpea navodno predana UNPROFOR-u i otada nije pronadena, ® Mlakié, sudenje Kordiéu i Cerkezu, 21. rujna 2000. Sujedok AP izjavio je da su mu vojnici HVO-a rekli kako su 303. splitska i 125. varaidinska brigada takoder sudjelova- Je u borbama 2a Gacice (svjedovenje na sudenju Kordiéu i Cerkezu, 7. oZujka 2000). Medutim, tijekom unakrsnog ispitivanja branitelj Marija Gerkeza je podsjetio da je No- sad Hrusti¢ bio izjavio kako nije vidio hevatske snage u Ga¢icama. U svakom slucaju, u Hrvatskoj vojsci nije bilo postrojbi pod tim naaivor. 156Glavni napad Armije BiH, travanj 1993. — pocrucje Viteza napad s namjerom da oéisti selo od naoruZanih muslimanskih snaga i zaustavi paljbu na Vitez. Snage HVO-a napale su u Sest ili sedam skupina, a muslimanski branitelji bili su grupirani u tri. Jedna se od njih, s nekih pet do sedam Muslimana, predala u 16 sati i 30 minuta. Ostali su pobjegli, pateci pritom hrvatske kuée. No, bili su spremni Zrtvovati civile, jer je vecina od njih ostala u kuéama ~ ali nitko nije bio ubijen. Nakon bitke, koja je trajala ne&to vige od sata, HVO okuplja muslimanske civile i odvo- di ih u Vitez, gdje su zadrzani dok u okolici nisu prestale borbe. Drugi dan su vraéeni kuéama U operaciji &i8¢enja u Ga¢icama HVO je izgubio jednog vojnika, Muslimani tri (ukljuéujuéi i jednog kojeg su sami ubili jer se nije htio boriti protiv svojih hrvatskih susjeda).*” Vitegka brigada prijavila je 47 zarobljenika. Nakon operacije, pronadena su dva 82-mm minobacaéa (bez municije) i teka strojnica M-84. Gini se da je borba za Gaéice bila jasan i otvoren sukob za kontrolu nad kljuénim terenskim poloZajem nakon Sto su s njega Muslimani pucali na Vitez, nakon neuspjeha pregovora i nakon Sto je HVO ponudio da se situacija rije8i bez borbe. Ljudi su ubijeni i imovina je stradala — ali nipo&to prekomjerno, a HVO je otito poduzeo pozitivne mjere da ublazi posljedice bitke za civile, predlazuci predaju prije nego Sto ¢e napasti i osiguravajuéi muslimanskim civilima put za izlaz, éak i kad sui u ovom primjeru, kao i u drugima, Muslimani ustrajali na praksi da zadréavaju civile u zoni borbi. Stari Vitez Jedna od najzlokobnijih borbi u jednotjednoj bitci za podruéje Vi- teza zbila se u muslimanskoj enklavi Stari Vitez (Mahala), u samom gradu Vitezu. Stari Vitez bio je muslimansko uporiste jedva 150-ak metara od stoZera OZSB-a HVO-a. Od potetka studenoga 1992. ABiH u to podruéje uvodi iskusne borce, kopa rovove, skladi- © — Ustvari, tijekom travanjskih borbi, na Vitesku brigadu ispaljena su tri tromblona od 82 mm iz Gadica, a veci broj hrvatskih civila ubijen je granatama ispaljenima iz sela V. strozer Viteske brigade, br. 02-125-34/93, Vitez, 20. travnja 1993., predmet: Ope- rativng izvjesée, KC Z751 © Nikola Mlakié poku8ao je odvesti dvojicu muslimanskih znanaca do lijetnika, ali mu pripadnici UNPROFOR-a nisu dopustili prolaz. V. Mlakié, svjedogenje na sudenju Kor- diéu i Cerkezu, 21, rujna 2000. 157MUSLIMANSKO-HAVATSKI GRADANSK! RAT U SREONJOJ BOSNi &ti streljivo i doprema jedan protuzraéni top iz tvornice eksploziva SPS.® Do travnja 1993. stozeri TO-a u Starom Vitezi imali su pod zapovjednistvom najmanje 350 muslimanskih boraca.® Bili su dobro naoruZani lakim i automatskim oruzjem, jednim protuzratnim topom, s dva 60-mm minobacata, jednom teSkom strojnicom M-84, tri do pet 7,62 mm strojnica, deset ruénih bacaéa, tri snajperske pu- &ke i priblizno 360 granata.” Bili su rasporedeni po rovovima i sklo- nistima oko muslimanskih kuéa, s uporiStima u sredistu mahale Ra- kite, pokraj ,Otpada”, u prodavaonici ,, Metal Borac” kraj groblja iu Donjoj Mahali Predvidaju¢i napad na stoZer svoje Operativne zone u rano ju- tro 16. travnja, pukovnik Bla8kié zapovijeda ,,Vitezovima” da sprije- &e svaki napad iz Starog Viteza.” Kad je na stoZer otvorena vatra ujutro 16. travnja, snage HVO-a odmah kreéu u izolaciju muslimanskih snaga u Starom Vitezu. Uz potporu vojne i civilne policije, kao i vojnika ViteSke brigade, ,,Vitezovi" okruzuju enklavu. Drzeéi je pod opsa- dom, snage HVO-a prvo blokiraju enklavu, zatim pokugavaju stegnuti obrué i odstraniti kljucno mjesto otpora u sredigtu. U meduvremenu, muslimanske snage opetovano napadaju iz pravca sjeverno od ceste Travnik — Busovaéa kako bi se probile i prigle u pomoé svojim okruze- nim suborcima u Starom Vitezu. Bitka za enklavu Stari Vitez produljila se i nakon Sto je 18. travnja postignut sporazum o prekidu vatre, uz Cesto granatiranje od strane HVO-a, intenzivau uzajamnu snajpersku vatru i povremene pokusaje kopnenih proboja i Muslimana iz enklave i HVO-a koji je dréao okru- % Ljubomir Paviovié, svjedotenje na sudenju Kordiéu i Cerkezu, 5. listopada 2000. Pav- ovié je bio hrvatski poslovni éovjek iz Starog Viteza. © Vojna obavjestajna sluzba, ViteSka brigada, Vitez, 22. travnja 1992, predmet: lzvje- Sée, B D195. Brigadir Franjo Nakié, bivsi natelnik stozera OZSB-a, izjavio je da je 325. brdsko-planinska brigada ABiHl-a imala 600 do 700 dobro naoruéanih Ijudi prije 16, travnja (svjedocenje na sudenju Kordicu i Cerkezu, 13. travnja 2000.), Sutejman Kaléo, zamjenik zapovjednika snaga TO-a u Starom Vitezu, izjavio je da je u Starom Vitezu bilo 256 vojnika ABiH-a (svjedogenje na sudenju Kordicu i Cerkezu, 7-8. oZuj- ka 2000.). Nihad Rebihi¢, obavjestajni éasnik iz Starog Viteza, procjenjuje da je rijet 0 325 naoruzanih judi ~ ukljuéujuéi 30 vojnih policajaca, 30 naoruzanih redovnih policajaca, nekoliko vojnika ABiH-a ,u prolazu” kroz Stari Vitez ,na putu za bojiSnicu kod Visokog i Viadiéa” (svjedoéenje na sudenu Kordi¢u i Cerkezu, 13-14. listopada 2000.). Stozer TO-a u Starom Vitezu bio je podreden 325. brdsko-planinskoj brigadi ABiH-a kojom je zapovijedao Sefkija Didic. "© Vojna obavjestajna sluzba Viteske brigade, Vitez, 22. travnja 1982., B D195: Kaléo, svjedogenje na sudenju Kordiéu i Cerkezt, 1-8. oZujka 2000.; Rebihié, svjedotenje na sudenju Kordiéu i Cerkezu, 13-14. listopada 2000, * Zapovjednik OZSB-a (pukovnik Tihomir Blaskié), izdaje zapovijed u 13:30 sati, 16, travnja 1993., KC 2676, kako je navedeno u Presudi Kordicu i Cerkezu. 158Glavni napad Armije BiH, travanj 1993, ~ podrugje Viteza Zenje.” Tijekom te tzv. opsade, Muslimani su u enklavi primali ogra- niéene koliéine potrepStina, bilo infiltracijom kroz redove HVO-a, bilo pomo¢u UNPROFOR-a ili navodno éak i od samog HVO-a.” Obje su strane pretrpjele te’ke gubitke, a muslimansko se uporiSte pokazalo pretvrdim orahom za HVO.” Konaéno, 27. veljate 1994. UNPROFOR provodi operaciju ,,Stari Simon”, upada u enklavu i evakuira bolesne i ranjene Muslimane.”* Ocjena Snage HVO-a imale su pravnu i moralnu obvezu provesti svaje vojne operacije u skladu s prihvaéenim zakonima kopnenog ratovanja i medunarodnim ugovorima © vodenju vojnih operacija i nisu imale nikakvu obvezu ostati pasivne i dopustiti muslimanskim snagama da ih nekaénjeno napadnu. Stoga, kad je saznao za planirani muslimanski napad, pukovnik Blaskié priprema napadajni plan aktivne obrane, kako bi osujetio mushmansku ofenzivu. $ izuzetkom bijedna, odboj- na i nedopustiva ponaSanja njegovih podéinjenih u Ahmi¢ima, na¢in na koji je pukovnik Blaskié uporabio slabasne snage kojima je raspo- % vitezovi" su 18. travnja pokrenuli snazan napad na mustimansku enklavu izmedu 4:15 1 6:00 sati, Postrojba se kretala iz pravca tvornice SPS, zaklonjena oklopljenim buldozerom koji je bio pogoden iz ruénog bacaéa. Napad nije uspio i HVO je u tom po- XuSaju potiskivanja muslimanskog depa izgubio dvadesetsedmoricu svojin vojnika (Kalo, svjedotenje na sudenju Kordiéu i Cerkeau, 7-8. cdjka 2000). % hid, Kaléo je izjavio da su Muslimani iz Starog Viteza streljive nabavljali od vojnika HVO-a. Visoki zapovjednik ABiHl-a Mehmed Alagié se hvalio kako je ABiH uspijeva~ la dostaviti streljivo Mustimanima u Starom Vitezu pomocu UNPROFOR-a (v. Alagié i dr. Ratna secanja, 28). U tim nastojanjima da se opskrbi Stari Vitez degodia se i jedan incident u prosincu 1993. ABiH je otela kamion s uglienom i jedan s hranom iz hu- manitarnog konvoja 2a Hrvate na tzv. Bijelom putu i odvezia ih u Stari Vitez. Kad su otvorili kamion s hranom, ispostavile se da su 80 posto tereta bile ~ konzerve svinjetine. Casnici britanskog UNPROFOR-a drZali su taj hrvatski ,,trik" nekom vrstom ratnog zlotina, ali su Zitelji Starog Viteza vjerojatno ipak pojeli svinjetinu, buduéi da se bosanski Muslimani ionake nisu dosljedno pridréavali vjerskih ,prehrambenih” pravila (Williams, Balkan Winter, 20. prosinca 1993.). BivSi britanski kapetan Lee Whitworth, Gasnik za vezu BRITBAT-a u podruéju Viteza, od lipnja do studenoga 1803. svjedo~ Gio je o slutaju u kojemu je strejivo bilo skriveno medu zavoje koje,je oklopno vozilo BRITBAT.a doverlo Stari Vitez (svjedogenje na sudenju Kordiéu i Cerkezu, 18. listopada 1999)). 7 Samo je medu , Vitezovima” bilo sedam poginulih i dvadesetdvoje ranjenib 0d 16, 60 25. travnja, ugiavnom na crtama oko Starog Viteza (v. PPN , Vitezovi", Dragan Vinac), ‘pr. 3-086/04, 5, KC Z1380, Nihad Rebihié je procijenio da je medu Muslimanima ti- |jekorn ,opsade” poginulo éetrdeserdetvero ijudi, ukljueuiudi dvadesetdevetoricu tje- lesno sposobnih Ijudi, uz mnogo ranjenih (svjedogenje na sudenju Kordicu i Cerkezn, 13-14. listopada 2000.) % Williams, Balkan Winter, 27. veljaée 1994. Operacija je nazvana po Simonu Gillu, UN- PROFOR-ovu Casniku za vezu u Vitezu 159MUSLIMANSKO-HAVATSKI GRADANSKI RAT U SREONJOJ BOSNI lagao zasluzuje pohvale. On je toéno procijenio glavne prijetnje i rasporedio svoje najjaée snage da im se suprotstave. Tako su i dijelovi Cetvrte bojne Vojne policije HVO-a izveli uspjeSan neotekivani napad na pretpostavijeno mjesto okupljanja snaga ABiH-a u Ahmiéima, ali se on nesretno prometnuo u pokolj nad muslimanskim civilima. ,,Vi- tezovi" su blokirali snazne muslimanske snage u Starom Vitezu. Jo& u ustrojavanju, Viteka brigada sprijedila je muslimansko napredovanje iz Kru8éice i Vranjske. Kad se pokazalo da su muslimanske snage u Donjoj Veteriski i Ga¢icama prijetnja za Vitez i tvornicu eksploziva SPS, HVO poduzima uspje8nu operaciju éi&¢enja pomoéu grupa za napad sastavljenih od seoskih straza i manjih odreda postrojbi za posebne namjene. I na drugim mjestima u podruéju Viteza mjesne hrvatske snage, uglavnom seoske straie, drée crte bojignice pred nadiru- im snagama ABiH-a.”° Dakle, s izuzetkom Ahmi¢a, sve su te operaci je izvedene u granicama oéekivanih normi. Gubici su bili teSki, ali pro- porcionaini legitimnim vojnim ciljevima koje je trebalo posti¢i.” 7 Nedugo nakon 16. travnja mnoge su hrvatske seoske straze prikljugene Viteskoj brigadi. Vidi Mlakié, svjedogenje na sudenju Kordi¢u i Cerkezu, 21. rujna 2000. ” — Oko 172 Muslimana je ubijeno tijekom borbi oko Viteza, a poruseno je oko 420 muslimanskih zgrada (v. Presudu Kordicu i Gerkezu, 218). Nema podataka o hrvatskim gubicima, 160

Charles R.Shrader Muslimansko Hrvatski Gradanski Rat U SB-1-2 - Dio

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Charles R.Shrader Muslimansko Hrvatski Gradanski Rat U SB-1-2 - Dio

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

Das könnte Ihnen auch gefallen