Sveučilište u Zadru,

Odjel za povijest umjetnosti

Kolegij:Umjetnost drevnih civilizacija
Prof: Doc.dr.sc.M.Kolega

SEMINAR:

PERZEPOLIS
PRIJESTONICA AHEMENIDSKIH KRALJEVA
Student: Josipa Perković Zadar,2010.
UVOD: PERZIJSKA CIVILIZACIJA
1.Etimologija:
Za vrijeme vladavine Ahemenida (550.p.n.e. - 330.p.n.e.), Iransko područje je nazvano Parsa
prema imenu kraljevstva Kira Velikog. Cjelokupno područje zvalo se Aryanam, što je arijski
izraz za riječ plemenit. U partskom razdoblju (248.p.n.e.-224.p.n.e.), Aryanam je
preoblikovano u Aryan ,što se s vremenom razvilo u izraze Iranshar i Iran do sasanidskog
razdoblja. 21.ožujka 1935. međunarodna zajednica na čelu s šahom Reza-Pahlavijem
službeno je odlučila prestati rabiti naziv Perzija, te početi rabiti naziv Iran. Čak i nakon
stvaranja Islamske Republike Irana, u nekim se jezicima izraz Perzija još često rabi za ime
ove zemlje.

1.1: Povijest:
Iranska povijest sadrži više tisuća godina i jedna je od najstarijih na svijetu. Riječ je o velikom
broju civilizacija, od Šahr i Sohte(Spaljenog grada) u Sistanu iz brončanog doba te Jiroftske
civilizacije i Elamitskog kraljevstva, preko Ahemenidskog , Partskog i Sasanidskog carstva,
sve do današnje Islamske Republike Irana.Tek u drugom tisućljeću p.n.e. na iransko područje
dolaze iranski narodi iz središnje Azije. Sredinom 7. stoljeća p.n.e.. Medijci okupljeni u
plemenima na sjeveru i sjeverozapadu zemlje postaju samostalna regionalna snaga. Krajem
istog stoljeća Medijci i Babilonci oslobađaju se Asiraca zauzimanjem Ninive 612. godine
p.n.e. U ovom razdoblju izvori spominju Kira I, kralja Anšana i unuka Ahemena, osnivača
prvog perzijskog carstva.
AHEMENIDI
2. Podrijetlo dinastije:
Prema predaji osnivač Ahemenidske dinastije je Ahemen (staroperzijski:Haxamaniš:
„prijateljskog duha“). Ahemen je bio kralj perzijskih plemena u zapadnom Iranu,blizu jezera
Urmija, krajem 8.st.pr.Kr. Plaćao je danak Asircima koji su u to vrijeme vladali regijom. Pod
pritiskom Medijaca i Asiraca, Perzijanci se sele južno od Zagrosa. Krajem 2. tisućljeća
naseljavaju područje oko Anšana. Perzijski kralj Teispes, Ahemenov sin, širi teritorij oko
Anšana i pokrajine Farsa, dok asirski kralj Asurbanipal osvaja Suzu čime nestaje Elamsko
kraljevstvo. Teispes je bio jedini vladar koji je nosio titulu kralja Anšana, a nakon njegove
smrti vlast ostaje njegovim sinovima, Kiru 1. i Arijaramnu. Postoje dvojbe o Arijaramnovom
postojanju, neki povjesničari smatraju da je on samo izmišljen lik. Nakon pada Novoasirskog
carstva, Ahemenidi priznaju Medijcima dominaciju regijom,ali uzroci i oblik pada pod vlasti
Medijskog Carstva i dalje su nepoznanica.

2.1 Stvaranje i širenje carstva:

559.godine pr.Kr. na anšanski tron dolazi Kir II.Veliki,sin Kambiza I. Smatra ga se prvim
pravim perzijskim kraljem jer je objedinio dva perzijska kraljevstva, međutim na početku
njegove vladavine Perzija je i dalje bila pod vlašću Medijaca. Između 553. i 550. pr.Kr, izbija
rat između Perzijanaca i Medijaca u kojem Kir Veliki pobjeđuje i zauzima Ekbatanu. To je
uzrokovalo prijenos političke dominacije sa Medijaca na Perzijance. Kir je pokorio mnoga
velika područja, a na posljetku i čitavu Mezopotamiju te sjeverne dijelove Arapskog
poluotoka. Kirov nasljednik Kambiz II. osvaja Egipat i veći dio sjeveroistočne Afrike. Veliki
gubitci su nastali nakon pokušaja osvajanja Kuša, a nakon zamršenom slijeda događaja
Kambiz II. gubi tron i umire.
2.2. Darije I. Veliki:
552.g.pr.Kr. Darije Veliki postaje perzijski kralj. Oženio je Atosu,kćerku Kira Velikog i s
njom dobio svog nasljednika,Kserksa I. Darije je odbio mnoge pobune,čak je i Babilon
priznao njegovu vlast. On je nastavio širiti Perzijsko Carstvo u Središnjoj Aziji i Europi.
Neuspjeh doživljava u bitci kod Maratona, u vojnoj operaciji protiv Atene.

2.3. Gradnja:
Darije Veliki je nastavio Kirovu izgradnju Pasagarda te uređivanje Suze,ali odlučio se i na
izgradnju novog glavnog grada. Novi grad trebao je imati političku i ceremonijalnu važnost,
stoga su u okolici grada pronađeni brojni zapisi koji potvrđuju legitimnost Darijeve vladavine.
Monumentalna palača građena je po uzoru na Kirovu palaču u Pasagardi, kao i vrtovi uz
kompleks. Prema Babilonskim zapisima znamo da je Pasagard bio urbano središte s
povoljnim trgovačkim uvjetima. Povjesničar Pierre Briant tvrdi da je novi grad trebao
simbolizirati „ponovno rođenje Perzijskog carstva“, te da su prikom gradnje Perzepolisa
obustavljeni radovi u Pasagardi i Suzi,budući da su sva sredstva uložena u izgradnju nove
prijestolnice.

2.4. Perzepolis:
Darije je za lokaciju masivnog kompleksa palača Perzepolisa izabrao uzvišenje doline na
jugozapadnoj padini planine Kuh-e-Rahmat. Izgradnja je započela oko 512.g.pr.Kr. pod
Darijem I., a Perzepolis nadograđuju njgov sin Kserksi I, te unuk Artakserkso To je kolosalno
djelo veličanstvenih palača. Umjetni zemljani nasip visok petnaest metara prostirao se pola
kilometra u dužinu i 800 metara u širinu. Darije je podigao vlastitu palaču ( tačaru),
apadanu,riznicu, te gradske zidine, no teško je reći u kojem periodu je pojedina građevina
završena.
 Rekonstrukcija palače u Perzepolisu

Kserkso je dovršio ulazno stubište s dvjema rampama te stubama od kamenih blokova.

Sprijeda se nalaze velika Kserksova vrata, takozvana Vrata naroda s četiri unutarnja stupa i
četiri kamena sjedala.

Vrata naroda

Na procesijskom putu, izuzev već spomenutih Vrata naroda, nalazila su se još dvoja vrata, a
sve troje vratnice bile su ukrašene kipovima s prikazom mitskih bića lamasu. Za lamasue se
vjerovalo da donose dobro i štite ulaze od zlih duhova.
Južni otvor vrata omogućavao je dolazak u apadanu- hipostilnu dvoranu s dvostrukim
trijemovima na tri strane, koja je služila kao dvorana za carske prijme.
Kompleks je sadržavao i niz prostorija samo za vladare i dostojanstvenike. Jedna od takvih
prostorija je i tripilon- razmjerno mala dvorana s tri portala. Izlazeći iz tripilona, s desne
strane nalazio se zide koji se pružao uz Vojnu cestu, a cijeli taj put završava nikada
dovršenom građevinom za namještenje dvorskog vojskovođe. Vojskovođa je imao obvezu
najavljivanja kraljevih posjetitelja.
Izuzev dvorske, kompleks je imao i stambenu funkciju u područjima rezerviranima isključivo
za vladare.
DARIJEVA PALAČA- TAČARA:
Palača Darija I. izdizala se dva i pol metra iznad zemlja. Sastojala se od središnje hipostilne
dvorane s dvanaest stupova,a do nje su bile raspoređene ostale prostorije očuvane do
današnjeg dana, uključujući i ulazna vrata, arhitrave i prozore.
KSERKSOVA PALAČA-HADIŠ:
Prema analognoj shemi Darijeve palače bio je izgrađen i hadiš,ali mnogo većih dimenzija. U
neposrednoj blizini ovog velebnog zdanja nalazio se i veliki kraljevski harem.

Jugoistočno područje kompleksa je bio prostor riznice, rezervirane za čuvanje vladareva

blaga i baštine ahemenidskog carstva. Ključne točke je bila Dvorana stotinu stupova-
prijestolna dvorana koja je u unutrašnjosti u potpunosti bila ukrašena prikazima vladara.
Izuzev nje,također ključne važnosti bila je i apadana u kojoj su izaslanici 28 naroda carstva
činom pokornosti odavali priznanje vlastima.

2.5.Pet razdoblja izgradnje Perzepolisa:

1. DARIJEV PERIOD- ( 512.- 490.g.pr.Kr. )
■ Terasa kompleksa
■ Apadana
■ Riznica
■ Gradske zidine

2. DARIJEV I KSERKSOV PERIOD- ( 490.- 486.g.pr.Kr. )

■ Tačara ( Darijeva palača )
■ Monumentalno istočno stubište
■ Vrata naroda
■ Sjeverno stubište

3. KSERKSOV PERIOD- ( 486.- 465. g.pr.Kr.)

■ Hadiš ( Kserksova palača )
■ Harem
■ Tripilon
■ Palača Ď

4. PERIOD ARTAKSERKSA I.- ( 465.- 424.g.pr.Kr.)

■ Dvorana od stotinu stupova
■ Artakserksova palača
■ Garnizon

5. PERIOD ARTAKSERKSA II.,ARTAKSERKSA III. I DARIJA III.

( 424.-330.g.pr.Kr.)
■ Grob Artakserksa II.
■ Palača Artakserksa III.
■ Dvorana od 32 stupa
■ Grob Artakserksa III.
■ Procesijski put
■ Nedovršena vrata
■ Nedovršena grobnica

3. UNIŠTENJE PERZEPOLISA
Podnožje planine Kuh-e-Ramat predstavljalo je slabu točku u obrani Perzepolisa zbog blagog
pada u podnožju s istočne strane. Stoga je ta strana bila zaštićena kulama i bedemima.
Uništenje Perzepolisa nastupa 33.g.pr.Kr, a u većini povijesnih izvora se pripisuju Aleksandru
Velikom. To nam potvrđuju Plutarh, Diodor i Kvint u svojim djelima. Razlozi o uništenju i
dalje ostaju predmet povijesnih rasprava. Antički povjesničari tvrde da je Aleksandar Veliki
za vrijeme pijanstva, na nagovor jedne grčke hetere bacio baklju u hadiš. Tu tvrdnju
opravdava teorija da je to učinio kako bi grčkim saveznicima osvetio Kserksovo spaljivanje
Atene u doba grčko-perzijskih ratova.

Arheološki dokazi idu u prilog toj priči zato što je upravo Kserksova palača najviše oštećena.
Moderni povjesničari spaljivanje Perzepolisa pripisuju Aleksandrovoj želji da na simboličan
način prikaže kraj perzijske dominacije regijom.

Perzepolis su poslije helenističkog doba Seleukidske dinastije nastavile koristiti iranske

dinastije poput Parta i Sasanida, koje su ga smatrale simbolom perzijske kulture i moći.
Prema zapisima koji potječu iz doba Sasanidskog carstva, u Perzepolisu je kralj Hormizd I,
priređivao svečanosti. I arhitektura Perzepolisa je snažno utjecala na sasanidsku arhitekturu, a
to se može primijetiti na palači u Firuzbadu. Izgled dvorane za audijencije,otvorene s prednje
strane postaje uobičajenom pojavom islamske arhitekture. Kompleks su dodatno oštetili
Arapi, a dokrajčili su ga Mongoli. Tada biva u potpunosti napušten.

3.1.RUŠEVINE PERZEPOLISA
Sasanidima su ruševine bile poznate kao „st stwny“ – u prijevodu sto stupova, a od 13.
stoljeća chenel minar-četrdeset stupova. Današnji naziv je Takste Jamšid, što znači Tron
Jamšida,a podrijetlo nazivu daje mitološki junak Jamšid. Lokalitet je postao popularnim
odredištem. Prvim europskim posjetiteljem ruševina se smatra mletački misionar Sv. Odorik.
Poslije njega stiže i Giosafat Barbaro,a potom i Antonio de Gouvea koji u svojim zapisima
spominje klinasto pismo. Don Garcia de Silva y Figurea opisuje ruševine u pismu,te prepisuje
klinasto pismo,koje će potom biti dešifrirano. Francuzi Jean Thevenot i Jean Chardin u
periodu između 1664. i 1667. godine posjećuju Perzepolis. Chardin je jasno identificirao
objekte na kompleksu. 1964. godine Giovanni Francesco Gemelli-Carreri bilježi dimenzije
ruševina i započinje proučavanje drevnih natpisa.Već 1704. Cornelis de Brujin istražuje
ostatke Perzepolisa te objavljuje knjigu o rezultatima istraživanja. Broj ekspedicija je porastao
tokom 19. i 20.stoljeća. 1878.godine otkrivena je Dvorana od stotinu stupova. Ubrzo nakon
toga Charles Chipiez i Georges Perrot proveli su veliko istraživanje, te kroz temeljit
studij,Chipez pravi prve poznate rekonstrukcije palača i spomenika iz ahemenidskog doba.
Jane i Marcel Dieilafov su prvi posjetitelji koji su u Europu donijeli fotografije te arheološke
atrefakte iz Perzepolisa, Herzfeld,Schmidt, Godart te A.Sami su vodili iskopavanja. Kasnija
istraživanja provodi Iranski arheološki zavod na čelu s Ali Tajvidom,koji je u suradnji s
talijanskim kolegom otkrio palače pripisane Artakserksu I. i Artakserksu III.

Pogled iz zraka na ruševine Perzepolisa

Perzepolis pripada osjetljivom okolišu koji može biti ugrožen ljudskim aktivnostima,stoga je
1979.godine stavljen na popis Svjetske baštine UNESCO-a, te na kompleksu nisu dovzoljene
nikakve modifikacije.

ZAKLJUČAK:
Nakon burne povijesti, fascinantnog procesa izgradnje, te mističnog uništenja ovog velebnog
zdanja mogu reći samo da je danas Perzepolis neiscrpni spomenik kulture te vrlo impresivni
podsjetnik na nekadašnje ogromno i moćno Perzijsko carstvo.
POPIS LITERATURE:

■ Amelie Kuhrt: The Persian Empire- A corpus of sources of the Achemenid Period,
Routledge 2007.

■ John Manuel Cook: The Persian Empire , Dent 1983.

■ M.A.Dandamaev: A political history of the Achemenid empire, Brill 1989.

■ Marco Bussagli: Arhitektura, Stanek 2003.

■ Pierre Briant: From Cyrus to Alexander, A history of the Persian Empire,

Eisenbrauns 2006.