Sie sind auf Seite 1von 49

Zdravko Dizdar

LOGOR KERESTINEC
P P 8 (1) 1 4 3 — 1 9 2 'W i.) :i i.v.^.A Ak-H •;}[^-f. Zagreb, 1988.

. ' 'iAivM 'fr>',\\ v'Pi.vil-: - ; •


-i ^ n.' - • . ,^/--c./-n . j v i i h A i: U D K 343.819(497.13)
'.' ; i ; • "..r, '• ;i .: , . . ,, I z v o r n i znanstveni rad

• • •' :..-T MTA Of "/o'i'o J-;;- :• •"i;!:..;.., ; . , ,.

Logor Kerestinec 'A-' Ay>-[:-Jrx!:A<:Tn-:Ai , • ! ; ! ^ ^ • • v - r - i'ii^


Kv.":'<-. 'i^r.tjji^r: j " ' ; : i ' •y?i: ' • h ' ; : ^fj »vr-i.''

.•>{n':iA nr.A Oi);:''' •'• •


ZDRAVKO DIZDAR
Institut za historiju radničkog pokreta H r v a t s k e , Zagreb, SFRJ > ,i, , . : ^; j

Uvodni dio ' ' • ' • J : * ' ' ^ ' - ^ • - ; ^ - • ^ ^-"^ -"••^ .-i-''--

U povijesti K P J i N O B - a logor Kerestinec i događaji vezani za njega p r e d ­


stavljaju jednu od t e m a koja već gotovo pola stoljeća uvijek iznova p o b u ­
đuje interes i traži odgovore i istinu. Taj interes i pored najnovijih brojnih
feljtona, napisa p a i nekoliko knjiga, publicističkog i povijesnog k a r a k ­
tera, od kojih se neke bave i logorom Kerestinec, nije prestao ni danas. T o
nije nimalo slučajno. Kerestinec je p r v i od ustaških logora, p r v i u kojem
su posljednji mjesec komunisti bili u većini, p r v i u kojem je organiziran
i uspješno izvršen proboj komunista iz njega, p r v i p o tragičnim posljedi­
cama za sudionike proboja i one koji nisu sudjelovali u njemu i na kraju
p r v i koji su uslijed svega toga ustaše rasformirali. P a iako je podosta
pojedinosti, događaja i odgovora p o z n a t o , mnoge netočne interpretacije,
zaključci i tvrdnje pobijene, i p a k niz pitanja I događaja I dalje čeka
d a b u d e p o k r e n u t I d a se na njega odgovori. Svi oni koji su d o sada p i ­
sali o logoru Kerestinec bavili su se isključivo samo jednim njegovim d i ­
jelom, tj. »komunističkim« dijelom toga logora, d o k ostala d v a dijela, i to
»srpsko-jugoslavenski« I »židovski dio«, nazivi koje su suvremenici u p o ­
trebljavali, nisu uopće o b r ađ i v an i I j e d v a d a su ponegdje spomenuti. Sve
je to n a m e t n u l o potrebu monografske o b r a d e toga logora u cjelini, t j . svih
njegovih dijelova od osnivanja p a d o rasformiranja. N a tome radim već
gotovo desetak godina, a posljednjih nekoliko godina u okviru republič­
k o g znanstvenog potprojekta o teroru: »Koncentracioni logori, zatvori i
stratišta n a području H r v a t s k e u toku drugoga svjetskog r a t a « , kao dijelu
saveznog projekta o teroru. R e z u l t a t toga je I monografija o logoru K e ­
restinec u k o a u t o r s t v u s D a r k o m Stuparićem, koja je u pripremi za tisak
(u d v a t o m a s više od 1000 stranica), te ovdje u k r a t k o iznosim rezultate
svojih Istraživanja. O n i se temelje n a obimnoj arhivskoj građi Iz 1 9 4 1 —
1945. godine, n a dio koje ukazuju bilješke. U p r v o m redu to je oko 1000
d o k u m e n a t a neprijateljske provenijencije koji daju osnovne Informacije
o logorašima, njihovom hapšenju i upućivanju u logor Kerestinec, kao I
još neke. Posebno su zanimljivi nekoliko sačuvanih spiskova logoraša sva
tri dijela logora Kerestinec, policijski k a r t o n i I k a r t o n i o prijavi Imetka
nekih kerestinečkih logoraša, te pojedini računi o Izdacima za potrebe

\Q Povijesni prilozi \4S


ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec P P 8 (1) 1 4 3 — 1 9 2 (1989)

logoraša, logorske straže i logora u cjelini. G r a đ a je inače razasuta u de­


setak različitih arhiva i drugih Institucija u zemlji. Korišten je i v r l o z n a -
čajan_ fond komisija za utvrđivanje zločina o k u p a t o r a i njegovih p o m a g a ­
ča, gotovo u cjelini sačuvan u A r h i v u H r v a t s k e , s Izjavama većine preži­
vjelih kerestinečkih logoraša, zatim rodbine I prijatelja poginulih logora­
ša, I p o d a t a k a Iz literature, n a osnovi čega je A r h i v H r v a t s k e izradio za
poginule biografije, u kojima su navedeni i korišteni izvori. N a kraju, tu
su i rezultati dosadašnjih istraživanja povjesničara. Z a t i m podaci iz n a j ­
novije publicistike, literature I nekolicine Izjava, što je p r i k u p i o I o b r a d i o
Stuparić o logoru Kerestinec i o pojedinim njegovim logorašima te mi
omogućio korištenje.

U travanjskom ratu oružane snage Kraljevine Jugoslavije kapitulirale su


pred fašističkim agresorima, koji su okupirali i raskomadali zemlju, d o k
su kralj i v l a d a pobjegli Iz zemlje, ostavljajući narod na milost i nemilost
o k u p a t o r a . T a k o je uz pomoć i p o d okriljem o k u p a t o r a na području H r ­
vatske I Bosne I Hercegovine 10. I V 1941. proglašena »Nezavisna D r ž a v a
H r v a t s k a « (dalje N D H ) , n a čelu s d r o m A n t o m Pavelićem I njegovim
ustašama.'
Značajno priznanje za proglašenje I uspostavljanje N D H te podršku usta­
ški je režim dobio izjavom V l a d k a Mačeka, predsjednika H r v a t s k e seljačke
stranke (dalje H S S ) , stranke koja se smatrala glavnom i najutjecajnijom
u H r v a t s k o j , objavljenom 10. I V 1 9 4 1 . u vezi s osnivanjem N D H . U
njoj se poziva »sav hrvatski n a r o d d a se novoj vlasti pokori«, te »sve
pristaše H S S koji su na u p r a v n i m položajima, sve kotarske odbornike Itd.,
da Iskreno surađuju s n o v o m vladom«.^ U praksi se t o manifestiralo p o ­
sebno u podršci ustaškom režimu od desničarskih snaga H S S - a , p r v e n ­
stveno H r v a t s k e seljačke i građanske zaštite. Što je z n a t n o pripomoglo
njegovom uspostavljanu tih p r v i h mjeseci poslije proglašenja N D H .
Isto t a k o , ustaški je režim našao z n a t a n oslonac i podršku I u v r h o v i m a
katoličke crkve, n a čelu s zagrebačkim n a d b i s k u p o m Alojzijem Stepln-
com koji u svojoj okružnici od 28. I V 1 9 4 1 . p o z i v a svećenstvo svoje di­
jeceze »na uzvišeni rad o k o čuvanja I unapređenja N D H « . *
Ustaše su Zagrebu u provođenju svoje politike namijenili v a ž n u ulogu k a o
budućem političkom i u p r a v n o m središtu N D H . * Z a t o se u p r a v o u njemu
koncentriraju najutjecajnije ustaše iz inozemstva I iz zemlje i započinju
rad na konstituiranju glavnih ustanova N D H . Istovremeno se p o d u z l m a -

' Opširnije o ustašama i t z v . N D H v i d i : Fikreta Jelić-Butić, Ustaše i N D H , Zagreb


1971.
" O strujanjima u redovima H S S - a i odnosu prema ustašama u toku rata v i d i : Fikreta
Jelić-Butić, H r v a t s k a seljačka stranka, Zagreb, 1 9 8 3 . M a č e k o v proglas vidi u Građi
za povijest N O B - a u sjeverozapadnoj H r v a t s k o j 1 9 4 1 — 1 9 4 5 (dalje samo G r a đ a ^ S Z H ) ,
knj. I (ožujak—prosinac 1941), i z d a v a č Savjet za izdavanje Građe S Z H , stručni re­
daktor Z d r a v k o D i z d a r , Zagreb 1981, dok. 3 .
» Građa S Z H , knj. I, n. dj., dok. 12. '"""^^^ cn^n:,n.nn sy,s..r.r::. •
* Opširnije v i d i : F. Jelić-Butić, Zagreb i ustaška » N D H « , u zborniku: Zagreb u N O B - u
i socijalističkoj revoluciji, Zagreb 1 9 7 1 , str. 197 i dalje; Narcisa Lengel-Krizman, Zagreb
u N O B - u , Zagreb 1980, str. 49 i dalje; Ivan Jelić, Tragedija u Kerestincu — Zagreba­
č k o ljeto 1 9 4 1 , Zagreb 1986, str. 2 2 — 3 0 .

146
ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec P P 8 (1) 143—192 (1989)

ju p r o p a g a n d n e i organizacione aktivnosti na organiziranju »ustaškog p o ­


kreta« u Zagrebu, te osnivaju ustaške organizacije, u p r v o m redu ustaški
tabori, logori i stožeri, a p o uzoru n a nacističke u Trećem Reichu i I t a ­
liji. R a z n i m oblicima nastojalo se u ustaške organizacije uključiti čitavo
h r v a t s k o stanovništvo, prvenstveno omladinu. Istovremeno se k a m p a n j o m
nastojalo pridobiti što više dobrovoljaca za Ustašku vojnicu, k a o elitnu
o r u ž a n u formaciju »ustaškog pokreta«, te mobilizacijom g r a đ a n a u d o m o ­
b r a n s t v o N D H stvoriti oružane snage N D H . D i o g r a đ a n a iz raznih sloje­
va, p o odobrenju o k u p a t o r a , posebno malograđanski elementi, uključio
se u pojedine ustaške akcije i manifestacije te stupio u ustaški pokret, ali
je to bio v r l o mali dio. K o d z n a t n o g dijela građanstva, već u tim p r v i m
mjesecima, nastojanja ustaša da ih uključe u svoje organizacije nailazila
su na sve vidljiviji otpor, kao što je bio slučaj s o m l a d i n o m , a propali su I
njihovi pokušaji s inteligencijom te j a v n i m i kulturnim radnicima. Tome
su, svakako, z n a t n o pridonijeli zagrebački komunisti i skojevci. T a k o se
vrlo b r z o p>okazalo da je društveno-politička osnova na koju su ustaše
mogli računati vrlo uska.
Ustaše su u Zagrebu, ne dobivši znatniju podršku za svoju politiku u re­
d o v i m a hrvatskog n a r o d a , održavali svoju v l a d a v i n u zahvaljujući Isklju­
čivo njemačkoj okupacionoj vojnoj sili I masovnom teroru, koji je bio
p r o k l a m i r a n kao jedan od bitnih elemenata političkog p r o g r a m a ustaških
vrhova.« U p r a v o će ustaški najrazličitiji i najdrastičniji oblici terora, kao
sastavni I nerazdvojni dio terora o k u p a t o r a i njihove politike u N D H ,
biti glavno obilježje cjelokupne v l a d a v i n e ustaša u toku rata. Zagreb je
p r e m a ustaškim p l a n o v i m a trebalo »očistiti od nehrvatskih elemenata« te­
rorom, što se posebno odnosilo na istrebljenje Srba I Židova, ali istovre­
meno izvršiti r a d i k a l n o »unutrašnje prečišćavanje«, t j . likvidaciju svih
g r a đ a n a H r v a t a , koji su, zbog »nehrvatskog ponašanja«, od ustaša ozna­
čeni k a o izdajnici »čiste hrvatske nacije«. T o je u praksi značilo p r o v o ­
đenje najdrastičnijeg terora n a d najvećim dijelom građana Zagreba koji
je — s obzirom n a masovnost i da mu je cilj bio uništenje čitavih dijelova
n a r o d a i vjerskih zajednica — imao k a r a k t e r genocida. T a k o je p r e m a
najnovijim istraživanjima 18.637 Zagrepčana Izgubilo život od 1941. d o
1945, od čega je njih 3355 izgubilo život na širem području Zagreba: u
z a t v o r i m a , n a ulici, u o d m a z d a m a i m a s o v n o m teroru; 5293 u logorima
n a području Jugoslavije (samo u logoru Jasenovac njih 3264), a 1852 u
logorima izvan Jugoslavije, d o k je u o d m a z d a m a , strijeljanjima, z a t v o r i ­
m a i masovnom teroru izvan Zagreba stradalo njih 1141, a 4162 su pogi­
nula k a o borci N O V J . * Treba reći da su ustaše od p r v i h d a n a posebno si­
stematičan i oštar teror provodili p r o t i v komunista, p r i p a d n i k a I pristaša
N O P - a te skojevaca, sve d o oslobođenja, bez obzira n a njihovu nacional­
nu pripadnost. T a k o je, npr., od 640 poginulih Zagrepčana u Dotrščinl,
p r e m a n e p o t p u n i m podacima, bilo najmanje 90 članova K P J I 84 člana

' Opširnije o tome v i d i : Leopold Kopsa, O organizaciji ustaškog aparata vlasti z a


provođenje terora u t z v . N D H , Zbornik, Zagreb u N O B - u i socijalističkoj revoluciji,
Zagreb 1941, str. 2 2 3 — 2 5 1 . T u su ukratko navedeni i najznačajniji dotadašnji radovi o
ustaškom teroru.
• Josipa Paver, Rezultati arhivskih istraživanja podataka o revolucionarima Zagreba —
sudionicima N O B - a i ž r t v a m a fašističkog terora, Zbornik, Oslobođenje H r v a t s k e 1945.
godine, Zagreb 1986, str. 6 0 8 — 6 1 1 .

147
ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec - • P P 8 (1) 143—192 (1989)

S K O J - a . Slično je i n a drugim zagrebačkim stratištima. O n i su bili glavni


ideološki i politički protivnici ustaša, predvodnici i organizatori svena­
rodnog otpora i borbe p r o t i v zločinačke politike njihove, o k u p a t o r a i
ostalih njihovih suradnika. P o t r e b n o je istaknuti d a je policija Banovine
H r v a t s k e predala ustašama gotovo cjelokupnu k a r t o t e k u o komunistima
i više od stotinu komunista koji su se zatekli u z a t v o r i m a prilikom dola­
ska ustaša n a vlast. I p a k su ustaše o d m a h započeli hapsiti sve komuniste,
a posebno poslije n a p a d a fašističke Njemačke n a SSSR. D a bi teroru dali
što organiziraniji k a r a k t e r , ustaše su ga ozakonili nizom f o r m a l n o p r a v n i h
propisa I izgradnjom sudskog sistema k a o jednom od najvažnijih poluga i
sredstava za provođenje terora. J e d n a od glavnih p r a v n i h osnova ustaš­
kog z a k o n o d a v s t v a , kojim je bio reguliran teror I provođenje genocida,
bila je Pavelićeva t z v . »Zakonska odredba za o b r a n u n a r o d a I države«
od 17. I V 1941.'' P r e m a toj odredbi, s v a t k o t k o »bilo n a koji način p o ­
vrijedi Ili je povrijedio čast I životne interese h r v a t s k o g n a r o d a III bilo n a
koji način ugrozio opstanak Nezavisne D r ž a v e H r v a t s k e ili d r ž a v n e vlasti,
p a m a k a r djelo I ostalo samo u pokušaju, čini se krivcem veleizdaje«, z a
što ga ima »stići k a z n a smrti«, a na osnovi presude Izvanrednog n a r o d n o g
suda od tri osobe, kojega postavlja ministar p r a v o s u đ a , a sudi po »hitnom
postupku«. T o m e nije potreban n i k a k a v komentar. U z brojne I različite
»zakonske odredbe« u svibnju i lipnju 1941. donesene su i Pavelićeve o d ­
redbe o osnivanju t z v . prijekih sudova I p o k r e t n i h prijekih sudova, čije
su kompetencije u srpnju posebnim Pavelićevim o d r e d b a m a proširene. Ti
su sudovi dobili vrlo široka ovlaštenja u tretiranju raznih »kažnjivih
djela«, koja se u odredbama n a v o d e taksativno, a oni koji se proglase kri­
vima kažnjavaju se smrću strijeljanjem. O d m a h je u Zagrebu proradio
tzv. I z v a n r e d n i n a r o d n i sud, đ v a prijeka suda I jedan P o k r e t n i prijeki
sud, o kojima I o njihovim sve učestalijim presudama građani su obavi­
ješteni oglasima. Najčešće su bile » k a z n a smrti«. Postojao je još I niz odre­
dbi, oglasa, obavijesti u p r v o m redu Redarstvenog ravnateljstva u Z a ­
grebu, kojima se, u z ostalo. Zidovi a u početku I Srbi, obilježavaju poseb­
nim z n a k o v i m a , te im se ograničava kretanje u gradu Zagrebu, zatim u v o ­
đenje policijskog sata za sve građane kojim je p o noći zabranjeno »svako
kretanje i zadržavanje na ulicama k a o I javnim lokalima«, uvođenje oba­
veznih popisa Srba, Židova, Roma-CIgana, Slovenaca i, na kraju, obavez­
na prljava svih stanovnika. Z a t i m se p r o v o d e racije, mnogi otpuštaju s
posla, hapšenja I zatvaranja »nepoćudnih elemenata«, preseljenja Srba i
Ž i d o v a iz sjevernog u južni dio Zagreba, oduzima se Imovina »nepoćud­
nim elementima«, prisilno Iseljavaju Srbi iz Zagreba u Srbiju, prisilno
»prevode« Srbi i Židovi na katoličku vjeru, upućuju uhapšeni u sablra-
llšta n a Zagrebačkom zborti I Zavrtnici, Ili u razne ustaške logore gdje
su mnogi I mnogi Zagrepčani stradali I likvidirani. M e đ u njima je I n e ­
koliko stotina onih koji su upućeni u logor Kerestinec. N j i h su među
p r v i m a zahvatile sve navedene ustaške mjere I teror.
Za što uspješniju realizaciju terora te učvršćenje i očuvanje p o r e t k a ustaše
su u Zagrebu osnovali niz političkih I policijskih u s t a n o v a k a o što su:

'' Narodne novine, Zagreb, 17. IV 1941. Tu su, uglavnom, objavljene i brojne druge
odredbe Icoje se odnose na teror.

148
ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec 3«. P P 8 (I) 143—192 (1989)

Ministarstvo unutrašnjih poslova, Ravnateljstvo za javni red i sigurnost


( R A V S I G U R ) , Ravnateljstvo ustaškog redarstva, k a o specijalna ustaška
policija u Zagrebu, koje postaje nosilac svih kaznenih mjera i progona,
zatim Ustaška n a d z o r n a služba ( U N S ) sa svojim uredima, k a o » v r h o v n a
vojno-civilna vlast u okviru ustaške vojnice i glavni organ specijalne p o ­
licije ustaškog režima«, a poslije njezina ukidanja 1943. Redarstvena ob ast
Zagreb i G R A V S I G U R , sastavljeni uglavnom od najpovjerljivijih i z a
provođenje terora najodabranijih ustaša. T u su još Redarstveno r a v n a ­
teljstvo Zagreb, O r u ž n i č k o krilo Zagreb, vojne jedinice te obavještajne
grupe i službe N j e m a č k e i Italije. Svi su imali p r a v o hapšenja, suđenja,
izvršenja smrtnih kazni i otpremanja u logore, a osim ranijih osnovano je
još oko desetak novih z a t v o r a i mučilišta, isto toliko različitih sudova,
te nekoliko masovnih stratišta, t a k o da se grad Zagreb p r e t v a r a o u svo­
jevrsni logor.
N j e m a č k i o k u p a t o r u Zagrebu, bez kojega se ustaše ne bi mogli održati
n a vlasti, već time je bio i stvarni inicijator terora. Z a t o on ne samo da
ne p o d u z i m a ništa da spriječi ustaški teror u gradu, za što je imao m o ­
gućnost, već ga, s jedne strane, podstiče a, s druge, i sam bezobzirno i su­
r o v o p r o v o d i teror i zločine n a d g r a đ a n i m a Zagreba i okolice, s glavnim
ciljem d a ih se terorističkim sredstvima zastraši i bezuvjetno potčini. To
dovoljno pokazuju i n e p o t p u n i podaci od nekoliko tisuća Zagrepčana k o ­
je su hapsili Nijemci ili su bili u njihovim z a t v o r i m a i logorima, od kojih
je oko 2000 izgubilo život u tim z a t v o r i m a i logorima, n a ulici, u o d ­
m a z d a m a , strijeljanjima i m a s o v n o m teroru.^
N o , sve te mjere, teror i zločini ustaša i o k u p a t o r a nisu mogli zaplašiti
g r a đ a n e Zagreba, ugušiti njihov slobodarski d u h d a se ne suprotstave sve­
m u tome n a razne načine p a i s oružjem u ruci a p o d r u k o v o d s t v o m K P J .
O tome najbolje svjedoči i p o d a t a k od o k o 50.000 Zagrepčana koji su na
bilo koji način bili povezani s narodnooslobodilačkim p o k r e t o m ( N O P ) ,
što znači svaki četvrti tadašnji stanovnik grada. Zagreb je na sredini t r a v ­
nja 1 9 4 1 . imao oko 530 organiziranih članova Partije, raspoređenih u 90
ćelija i 6 rajonskih komiteta s Mjesnim komitetom K P H Zagreb na čelu.®
U gradu je 1941. sjedište Centralnog komiteta K P H r v a t s k e , a do svibnja
1941. i sjedište C K K P J s Josipom Brozom T i t o m n a čelu, koji donosi
dalekosežne i povijesne odluke o početku borbe p r o t i v o k u p a t o r a i nje­
govih suradnika te o p r i p r e m a m a za oružani ustanak n a r o d a Jugoslavije
p o d r u k o v o d s t v o m K P J , koji je u b r z o i otpočeo širom Jugoslavije. U Z a ­
grebu je bilo i sjedište Pokrajinskog komiteta S K O J - a za H r v a t s k u i M K
S K O J - a Z a g r e b sa snažnom organizacijom S K O J - a u gradu, i sjedište
Pokrajinskog odbora N a r o d n e pomoći za H r v a t s k u i Mjesnog odbora
N a r o d n e pomoći Zagreb s više od 600 aktivista, s više od 5000 stalnih
suradnika i s gotovo 10.000 simpatizera spremnih pomoći n a razne nači­
ne.^" U njemu je bilo i glavno sjedište partijske tehnike. R a d i l a je u nje-

' Prema p o d a c i m a iz navedenih r a d o v a u prethodnim bilješkama.


» Ivan Jelii, Komunistička partija H r v a t s k e 1 9 3 7 — 1 9 4 5 , svezak drugi, Zagreb 1981,
str. 31 i 4 0 .
" O p š i r n i j e o tome v i d i : Narcisa Lengel-Krizman, Organizacija i rad Pokrajinskog i
Mjesnog odbora N a r o d n e pomoći u Zagrebu 1941 d o 1942, Časopis za suvremenu po­
vijest, broj 1—2, Zagreb 1969, str. 9 3 — 1 1 2 .

149
ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec P P 8 (1) 143—192 (1989)

mu i ilegalna radio-stanica koja je o d r ž a v a l a vezu s r u k o v o d s t v o m K o -


minterne u Moskvi, kao njen obavještajni p u n k t za vezu s partijama Au­
strije, Bugarske, Grčke, Italije, M a đ a r s k e i Švicarske a p r e k o kojega je i
rukovodstvo K P J o d r ž a v a l o vezu s K o m i n t e r n o m . U z to, u njemu je bio i
iedan od p u n k t o v a sovjetske obavještajne službe za B a l k a n . " Sve to po­
kazuje d a su, usprkos teškim uvjetima r a d a pod okupacijom i ustaškim re­
žimom, Partija i druga rukovodstva N O P - a i organizacije nalazili načina
da uspješno rade u Zagrebu i iz njega rukovode.

Osnivanje logora Kerestinec "


U objavljenoj literaturi postojala su d v a mišljenja o vremenu osnivania
logora u Kerestincu. J e d n o da ga je osnovala Banovina H r v a t s k a uoči
r a t a i drugo d a su ga osnovali ustaše u svibnju 1 9 4 1 . godine. P r v o se m i ­
šljenje, vjerojatno, zasnivalo na činjenici da su u Kerestincu bili zatočeni
i komunisti koje je policija uhapsila uoči rata. D r u g o se, pak, mišljenje
zasnivalo na činjenici da su ustaše organizirano p o t k r a i svibnja 1 9 4 1 . u lo­
gor Kerestinec internirali veću grupu komunista, gdje su zatekli grupu
Židova koji su tu internirani nešto prije njih, n a početku svibnja 1 9 4 1 .
godine. N o , ni jedni ni drugi nisu bili u p r a v u . Logor u Kerestincu osno­
v a n je 1 9 . travnja 1 9 4 1 . godine. T o potvrđuje nekoliko d o k u m e n a t a i
iziava. N p r . , u izvještajima od 2 8 . I V i 3 . V 1 9 4 1 . Ministarstvu u n u t r a š ­
njih poslova N D H o važnijim događajima od početka rata n a samobor­
skom k o t a r u , Teodor T u r k , kotarski predstojnik, izvijestio je i t o d a je
19. I V 1 9 4 1 . osnovan »u Kerestincu logor za nepoćudne elemente«. Iz
sačuvanog T u r k o v o g putnog računa saznajemo d a je p u t o v a o 1 9 . I V
1 9 4 1 . »u Zagreb, o d a v d e u Kerestinec radi uređenja Kerestinca za smje­
štaj interniraca«, koji se nalazio na području njegovog kotara.*^
U u r u d ž b e n o m zapisniku Redarstvenog ravnateljstva u Zagrebu pod d a ­
t u m o m 1 9 . I V 1 9 4 1 . u r u d ž b i r a n o je da se F>O naređenju »Gosp. R a v n a ­
telja« (tada Je to bio d r Josip Vragović) » D v o r a c Kerestinec« stavlja u
»održavanje pod stražom«, za što Je zadužen O s k a r Reiner, tadašnji p r i ­
stav Redarstvenog ravnateljstva, što je on istoga d a n a i proveo. N a i m e ,
toga d a n a je od Redarstvenog ravnateljstva Mladen H o r v a t i n »postavljen
za zapovjednika koncentracionog logora u Kerestincu«, te mu je bilo d o ­
dijeljeno 2 0 stražara za osiguranje logora, k a k o je Izjavio na saslušanju
pred našim Istražnim organima ( 5 . V I I I 1 9 4 5 ) . U u r u d ž b e n o m zapisniku
Je i ovo Vragovićevo naređenje od istoga d a n a koje ukazuje i n a razlog
stavljanja Kerestinca pod stražu, a ono glasi: »Uhapšeni pravoslavni p r e -

*i / . }eU6, Tragedija u Kerestincu, n. dj., str. 3 6 — 3 7 .


" Josip Broz Tito, Pripremanje N O B - e , Zbornik sjećanja — Zagreb 1 9 4 1 — 1 9 4 5 , k n j .
1, Zagreb 1982, str. 3 2 ; Zvonko Komarica, G r o b o v i bez sjena (Bijeg iz Kerestinca),
Zagreb 1962, str. 1 8 — 2 7 ; Narcisa Lengel-Krizman, Sabirni logori i dječja sabiraližta
na području sjeverozapadne H r v a t s k e 1 9 4 1 — 1 9 4 2 , Sjeverozapadna H r v a t s k a u N O B - i
i socijalističkoj revoluciji, Zbornik, Varaždin 1976, str. 884, bilj. 2 ; Antun Miletić,
Koncentracioni logor Jasenovac 1 9 4 1 — 1 9 4 5 , D o k u m e n t a , knj. I I I , Beograd 1987, str.
150. bilj. 3 ; A r h i v H r v a t s k e (dalje A H ) , F o n d Kotarske oblasti Samobor 1 9 2 9 — 1 9 4 5
(dalje K O S ) , kut. 3 i 5. Taj sam datum n a v e o u Građi S Z H , knj. I, n. d j . , str. 2 1 , a
odatle ga preuzimaju i prenose pojedini istraživači (vidi / . Jelić, Tragedija u Kerestincu,
n. dj., str. 29) dok većina ostaje kod starih mišljenja. . , , ^ , ~, .

150
ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec »n»j»oi5*r P P 8 (1) 1 4 3 — 1 9 2 (1989)

selenje u logor Kerestinec«. T o je narednih d a n a i izvršio uglavnom N i ­


kola Tićak, n a d z o r n i k redarstvene straže Redarstvenog ravnateljstva u
Zagrebu. Vragović je ta naređenja, k a k o je poslije izjavio, dobio od E u -
gena K v a t e r n i k a D i d e , tadašnjeg ustaškog povjerenika za javni red i si­
gurnost u Zagrebu, a o njihovoj provedbi pismeno izvijestio M U P N D H ,
što se vidi i iz urudžbenog zapisnika. P r e m a tome su d v o r a c i imanje K e ­
restinec 19. I V 1941. stavljeni p o d stražu, pretvoreni u logor, i u njega
upućeni p r v i zatočenici.^'
Svega nekoliko d a n a od interniranja p r v i h zatočenika u logor Kerestinec
o tome je tiskom obaviještena i javnost. Toj obavijesti ustaše su namjerno
dali neistinit sadržaj, a izbjegnut je i n a z i v logora, k a k o bi bila što pri­
hvatljivija za javnost. T a k o se u podnaslovu izjave Bože Cerovskoga, u
vezi s njegovim imenovanjem za novog povjerenika za javni red i sigur­
nost u Zagrebu, d a n e suradniku » H r v a t s k o g N a r o d a « , a koju » H r v a t s k i
N a r o d « prenosi 2 3 . I V 1941, n a v o d i : »Četnici internirani u dvorcu Mi-
halovića u Kerestincu«, a u tekstu . . . ] da je ustaško redarstvo smjestilo
jedan dio uhićenih četnika i nepoćudnih elemenata u d v o r a c Mihalovića u
Kerestincu. Bivši ban Mihalović p o z n a t je hrvatskoj javnosti iz vremena
poznatih događaja u Kerestincu [ . . . ] « . Tu obavijest prenijeli su i ostali
ustaški listovi u Zagrebu i unutrašnjosti, bilo u cjelini ili u izvodima. D a
je navedeni p o d a t a k o »četnicima« netočan potvrđuju i dokumenti i iz­
jave. T a k o je p r e m a u r u d ž b e n o m zapisniku Redarstvenog ravnateljstva
p o nalogu Vragovića 19. I V 1941. u r u d ž b i r a n o da su »uhapšeni četnici
p r e d a t i Sudbenom stolu«, a oni hapšeni kasnije pod sumnjom da su četnici
upućivani su u logor »Danicu«, kraj Koprivnice. D a u Kerestincu nisu
bili internirani četnici potvrđuje n a saslušanju, 26. X I I 1947, pred našim
istražnim organima i Mladen H o r v a t i n , k o m a n d a n t logora. O n navodi
d a je od 5—6 logoraša koji su uhapšeni pod sumnjom da su četnici, što je
evidentirano i u njihovim sačuvanim policijskim k a r t o n i m a , samo nad
jednim u Kerestincu proveo »istragu«, ali se moglo konstatirati samo
»da je Jugofil«. Uostalom, k a d a su u svibnju 1941. vršena p r v a veća h a p ­
šenja komunista u Zagrebu, od kojih će dio biti interniran i u logor K e ­
restinec, ustaše su izvještavali u tisku o »hapšenju četnika«, a t o će učiniti
u dijelu tiska i k a d a su komunisti izvršili proboj iz logora Kerestinec u
srpnju 1941. izvještavajući da su se pobunili i pobjegli odanle »čet­
nici«.'*
K a k o Kerestinec nije bio pripremljen za namijenjenu mu funkciju logora,
Teodor T u r k , od 19. I V 1941, gotovo svaki drugi d a n dolazi u njega »ra­
di uređenja Kerestinca za smještaj interniraca«. Pošto je preuzeo 176.364,75
d i n a r a novca, »koji je oduzet licima interniranim u Kerestincu i koji ima
služiti za njihovo izdržavanje«, naručio je i izvršena je »izrada i montaža
željeznih rešetaka na 15 kom. velikih uličnih prozora u I. katu na dvor-

" Republički sekretarijat unutrašnjih poslova Socijalističke Republike H r v a t s k e , Za­


greb (dalje R S U P S R H ) , Građa okupatora i kvislinga 1 9 4 1 — 1 9 4 5 , koja je tek fragmen­
tarno sačuvana. Urudžbeni zapisnik Redarstvene oblasti Zagreb 1 9 4 1 — 1 9 4 5 (dalje samo
U Z R O Z ) , red. br. 999 i 1045; Zapisnik o saslušanju Mladena H o r v a t i n a od 5. V I I I
1945. Zahvaljujem se R S U P - u što mi je o m o g u ć i o uvid i korištenje te građe.
" R S U P S R H , U Z R O Z 1941, red. br. 1046; Zapisnik o saslušanju Mladena H o r v a ­
tina od 26. X I I 1 9 4 7 ; G r a đ a S Z H , knj. I, n. dj., dok. 18.

151
ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec , p p 8 (1) 1 4 3 - 1 9 2 (1989)

cu U Kerestincu«, u neke prostorije dvorca uvedeno je električno svjetlo,


nabavljene žlice, nešto odjeće, zatim hrana, kuhinja, šolje i slično za p o ­
trebe straže i logoraša. D a o je zatim k o m a n d a n t u logora H o r v a t i n u 700
dinara za potrebe straže i opskrbu interniraca u Kerestincu, a isplatio je
i 7100 dinara ženama petorice interniraca, t j . v r a t i o im dio njihova z a ­
plijenjenog novca prilikom hapšenja, pošto su ostale bez sredstava z a
život. Osim putnih računa za sebe, isplatio je i p u t n e račune d r u A n t u n u
Angleru za njegova četiri p u t a u Kerestinec u travnju i svibnju 1941, a
radi »pregledbe logora interniraca i oboljelih« u Kerestincu. Poslije o b a v ­
ljenog z a d a t k a T u r k je, 16. V 1941, n a p r a v i o obračun iz kojega proizlazi
d a je za uređenje logora i ostale troškove utrošio 27.536 d i n a r a te je osta­
t a k od 148.828,75 d i n a r a p r e d a o M l a d e n u H o r v a t i n u , n a d z o r n i k u redar­
stvene straže i k o m a n d a n t u logora »u svrhu daljnjeg u z d r ž a v a n j a inter­
niranih u Kerestincu«. Inače je od 22. I V 1941. n o v a c od interniranih u
Kerestinec osobno preuzimao H o r v a t i n , koji se k a o » n a d z o r n i k straže i
ekonom za cijeli logor«, odnosno njegov »zapovjednik«, k a k o je sam
izjavio, brinuo o ishrani, redu, r a d u i svim ostalim p o t r e b a m a i a k t i v n o ­
stima, i logoraša i logorske straže, sve d o 14. V I I 1 9 4 1 . godine. T a k o je
novim kotarskim predstojnicima poslije T u r k a , Stanislavu Buljanu (od
sredine svibnja d o početka lipnja 1941), a p o t o m Zorislavu Mihiću (od
sredine lipnja 1941. nadalje) preostalo samo d a v o d e n a d z o r n a d »logo­
r o m interniranih u Kerestincu«, i d a ga povremeno posjećuju sve d o nje­
gova rasformiranja.^^
U dosadašnjoj literaturi postoji nekoliko različitih n a z i v a za logor K e ­
restinec. J e d a n od p r v i h je »zatvor u Kerestincu«. Taj n a z i v ne nalazimo
u dokumenima, a tek ga nekoliko preživjelih logoraša upotrebljava u
svojim izjavama. N o Kerestinec ni p o svojoj strukturi života i r a d a nije
imao ona karakteristična obilježja k a o tadašnji zagrebački zatvori, k a o
što su između ostalih istrage, mučenja, o k r u t n a šikaniranja, s v a k o v r s n a
maltretiranja i pojedinačna ubojstva zatvorenika. Vjerojatno taj naziv
potječe odatle što je R e d a r s t v e n o ravnateljstvo u Zagrebu od osnivanja
p a d o raspuštanja logora Kerestinec vodilo brigu o njemu i rukovodilo
njime. Stražari su bili t a k o đ e r iz toga Ravnateljstva.
Drugi je naziv »sabirni logor u Kerestincu«. N a l a z i m o ga u obavijesti
M U P - a N D H od 17. V I I 1941. o strijeljanju uhvaćenih komunista p o ­
slije proboja iz logora i nigdje više. N o , i taj n a z i v ne o d g o v a r a p o t p u n o
za logor Kerestinec. T o se može odnositi tek n a dio židovskog logora u
kojem su zaista »sabrani« Židovi emigranti iz Samobora, Zagreba i o k o ­
lice, zatim otpremljeni u druge logore gdje su ubrzo, najvjerojatnije, svi
likvidirani. Z a ostale dijelove logora t o se ne može tvrditi, pošto je u
njih smješten tek manji dio uhapšenih Srba, Židova, H r v a t a i drugih te
komunista od 3868 uhapšenih od 1 1 . I V d o 14. V I I 1941. i evidentiranih
p o urudžbenom zapisniku Redarstvenog ravnateljstva u Zagrebu.
Treći n a z i v je »radni logor Kerestinec«. I taj se n a z i v može s a m o djelo-
rnično odnositi na Kerestinec. N a i m e , točno je d a su logoraši iz srpsko-
-jugoslavenskog i židovskog dijela logora radili sve p o t r e b n e poslove n a
poljoprivrednom dobru Kerestinec, ali to nisu radili i oni iz komunistič-

« A H , K O S , kut. 3 i 5. .Hl .rfuu .-.[h .u J .-.UK

152
ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec Mga^ni P P 8 (1) 1 4 3 — 1 9 2 (1989)

kog dijela, pošto su izborili status političkih zatočenika, a oni su od sre­


dine lipnja 1 9 4 1 . predstavljali većinu u logoru.
Č e t v r t i je najučestaliji naziv u dokumentima »koncentracioni logor K e ­
restinec«. Taj n a z i v nalazimo gotovo k o d svih upućenih iz z a t v o r a R e ­
darstvenog ravnateljstva u Zagrebu u logor Kerestinec, a t a k o je zabilje­
ženo i u u r u d ž b e n o m zapisniku toga Ravnateljstva. Taj n a z i v nalazimo i
u jedinom službenom izvještaju iz Kerestinca od 2. V I I a i u raspisu Z a ­
povjedništva I. oružničke pukovnije od 14. V I I 1941. u kojem se n a v o d e
i imena logoraša p r i t v o r e n i k a I C referade u logoru Kerestinec, od kojih
je naveći broj sudjelovao u proboju iz logora. Taj n a z i v upotrebljava i
zapovjednik logora u poslijeratnim saslušanjima. N o , i taj naziv nije ade­
k v a t a n za logor Kerestinec, ukoliko se usporedi s drugim koncentracio­
nim logorima k a o što su, npr., logor Jasenovac i Stara Gradiška, a u tome
se slažu i svi logoraši Kerestinca, koji su preživjeli p a k a o navedenih kon­
centracionih logora. Očito je da bi se logor Kerestinec s vremenom p r e ­
tvorio u koncentracioni logor da nije bilo proboja komunista iz njega. N a
t o ukazuju pooštren režim u njemu od kraja lipnja i u srpnju 1941, p r v a
strijeljanja logoraša, upućivanja u druge logore i slično.
U d o k u m e n t i m a se upotrebljavaju osim navedenih i ovi nazivi, a koje na­
lazimo i u izjavama preživjelih logoraša i njihove rodbine: »logor Kere­
stinec«, »logor za nepoćudne elemente«, »zatočenički logor Kerestinec« i
»logor interniraca Kerestinec«, što je iza n a z i v a »koncentracioni logor
Kerestinec« i najučestaliji n a z i v za taj logor. Z a t o se nameće pitanje što je
z a p r a v o bio logor Kerestinec? P r e m a svemu onome što sam iznio, očito je
d a je Kerestinec bio logor interniraca koji je imao istovremeno i pojedina
obilježja sabirnog, radnog i koncentracionog logora.**
I a k o je logor Kerestinec imao jedinstveno u p r a v u , on se u praksi sastojao
od tri različita dijela, koji su bili i prostorno odijeljeni za sve vrijeme nje­
gova postojanja. P r e m a nazivima koje su upotrebljavali suvremenici to su
ovi dijelovi logora: a) »srpsko-jugoslavenski«, b) »židovski« i c) »komu­
nistički« dio. T i m redoslijedom su I nastajali te ću Ih t a k o i p r i k a z a t i .

A) »Srpsko-jugoslavenski« dio logora Kerestinec • , , • .„ •, „ ,, -t.


P r v i kerestinečki logoraši bili su Srbi, i to uglavnom oni koji su djelovali
u j a v n o m životu monarhističke Jugoslavije, dakle pripadnici vlasti, banski
službenici, predstavnici i članovi Samostalne demokratske stranke (SDS),
Jugoslavenske nacionalne stranke ( J N S ) , Jugoslavenske radikalne zajedni­
ce ( J R Z ) i drugih, zatim pripadnici policije, trgovci, pojedinci i naprosto
ugledni Srbi. P r e m a dokumentima, pojedinačna hapšenja I zatvaranja
Srba u Zagrebu započela su 1 1 . I V 1941, a p r v a g r u p n a od 15. I V 1941.
T a k o su 15. I V 1941. prema naređenju Eugena K v a t e r n i k a DIde, koji je

" A H , K O S , kut. 3 i 5; R S U P S R H , Zapisnik sa saslušanja Mladena H o r v a t i n a od


5. V I I I 1945; U Z R O Z 1941, red. br. 1 0 4 5 : i drugi, Grada S Z H , knj. I, n. dj., 61 i
1 0 1 ; Mirko Peršen, Ustaški logori i zatvori, Zagreb 1966; Mladen Colić, Takozvana
N D H 1941, Beograd 1 9 7 3 ; Zvonimir Komarica, Grobovi bez sjena (Bijeg iz Kerestinca),
Zagreb 1%2; N. Lengel-Krizman, Zagreb u N O B - u , n. dj., str. 115; / . Jelić, Tragedija
u Kerestincu, n. dj., str. 9 4 i dalje.

153
Z D R A V K O D I Z D A R , Logor Kerestinec PP 8 (1) 143—192 (1989)

istog d a n a imenovan za ustaškog povjerenika za javni red i sigurnost u


Zagrebu, otpušteni s posla »redarstveni službenici srpske narodnosti«, a
došlo je d o otpuštanja Srba I u Radničkoj komori, od kojih je z n a t a n broj
pohapšen. N a k o n tri d a n a pohapšen je veći broj banskih službenika, t r g o ­
vaca i pojedinaca raznih zanimanja. O n i su razmješteni u nekoliko poli­
cijskih z a t v o r a u Zagrebu. K a k o je d r Josip Vragović, ravnatelj R e d a r s t v e ­
nog ravnateljstva u Zagrebu, 19. I V 1941. naredio d a se uhapšeni »pra­
voslavni« Iz zagrebačkih z a t v o r a presele u logor Kerestinec t o je toga i
nekoliko narednih d a n a i učinjeno. P r e m a d o k u m e n t i m a , manja je grupa
Srba i prije toga naređenja, t j . 18. I V 1941, već bila dovedena u logor
Kerestinec. Sačuvano je nekoliko popisa t a d a interniranih osoba u logor
Kerestinec s n a z n a k o m novca koji im je oduzet. T a k o je 2 1 . I V u d v a
popisa navedena 71 osoba, od kojih su bile dvije žene, internirana u logor
Kerestinec, a kojima je oduzet n o v a c ; 2 4 . I V bilo je n a popisu 56 t a k v i h
osoba, 25. I V bilo Ih je 10 i 28. I V njih 15, u k u p n o njih 152. Osim d v a ­
desetak izuzetaka, svi su p o nacionalnosti bili Srbi. T o je t e k djelomičan
popis, jer n a njemu n e m a m o popisa onih logoraša o d kojih se nije moglo
ništa oduzeti jer nisu ništa ni Imali, a bilo je slučajeva d a ukoliko su ima­
li, prvenstveno zlatni nakit i slično, t o uopće nije bilo evidentirano, iako
Im je bilo oduzeto. T a k o u uzničkom zapisniku osoba upućenih u logor K e ­
restinec u travnju nalazimo još 20 osoba, kojih nema n a navedenim sa­
čuvanim popisima, u g l a v n o m Zidova emigranata. I z nekih sačuvanih izja­
v a logoraša vidi se d a su i oni t a d a bili u logoru Kerestinec a ne n a l a z i m o
ih n a p r e t h o d n i m popisima. P r e m a izvještaju K o t a r s k e oblasti Samobor
M U P - u N D H od 28. I V 1941. t a d a je u logoru Kerestinec bilo već »oko
200 Interniraca«. Najveći broj tih logoraša pušten je iz logora d o sredine
svibnja 1941, o čemu osim izjava postoje I dokumenti z a više o d pedesetak
njih. P o t o m su mnogi od njih o d m a h protjerani Iz Zagreba, većinom »za­
uvijek«, I p o d p r a t n o m »otpraćeni u zavičaj«, t j . u r o d n o mjesto. Zidovi
emigranti su svi upućeni iz Kerestinca u logor Danicu, kraj Koprivnice.
N e k i su potom prebačeni p r e k o granice tzv. N D H u od Nijemaca okupi­
rani i anektirani d i o Slovenije i dalje u Austriju i Njemačku, te n a m je
njihova daljnja sudbina nepoznata, iako se može pretpostaviti d a su stra­
dali u n e k o m od nacističkih logora. D r u g i su upućeni u logor Jasenovac
i t a m o likvidirani. Manji broj puštenih, prvenstveno redarstvenih službe­
nika, n a k o n provjere njihovih molbi, v r a t i o se u službu te su radili bilo
na terenu, bilo u R e d a r s t v e n o m ravnateljstvu, U N S - u i M U P - u N D H bez
obzira n a nacionalnost. Većinu ostalih puštenih, a koji nisu bili protjerani
u zavičaj, zahvatile su p o t o m brojne naredbe terora počev od ograničenog
kretanja, obaveznog prijavljivanja, preseljenja iz sjevernog u južni d i o
grada, hapšenja I prisilna iseljenja u Srbiju, Vojvodinu i C r n u Goru, o d ­
nosno upućivanja u druge logore, gdje će mnogi stradati, i strijeljanja u o d ­
m a z d a m a koje će već o d srpnja 1941. otpočeti u Zagrebu i okolici.'^

" Okružni z a t v o r Zagreb, Matica političkih zatvorenika 1 9 4 1 , red. br. 4 — 2 9 ; R S U P


S R H , U Z R O Z 1941, red. br. 3 4 — 4 6 ; A H , K O S , kut. 3 i 5; Zemaljska komisija z a
utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača H r v a t s k e , G l a v n i urudžbeni z a ­
pisnik (dalje Z K R Z G U Z ) br. 2 3 8 5 / 4 6 ; I H R P H , Beli I I I / 3 2 . U z n i č k i zapisnik 1 9 4 1 ,
Spisak osoba upućenih u logor Kerestinec (dalje samo U Z U L K 1941).

154
Z D R A V K O D I Z D A R , Logor Kerestinec k P P 8 (1) 1 4 3 — 1 9 2 (1989)

Može se pretpostaviti da su ta puštanja uslijedila zbog toga što su m a l o ­


brojni ustaše uz pomoć o k u p a t o r a tek uspostavljali vlast, što je Redarstveno
ravnateljstvo u Zagrebu t a d a bilo dezorganizirano, što su ustaše htjeli i
ne htjeli morali računati I s j a v n i m mnijenjem, koje se u z b u r k a l o posebno
zbog t z v . Rimskih ugovora, ali I sve masovnijih hapšenja, te su nastojali
d a ga umire, bar privremeno, d o k se organizaciono ne učvrste, k a k o bi m o ­
gli pristupiti najdrastičnijim oblicima terora I uništavanja ljudi. T o je p o ­
čelo već od druge polovice svibnja 1941. godine osnivanjem R A V S I G U R - a ,
a posebno Ravnateljstva ustaškog redarstva u Zagrebu koje je Inicijator
niza odredbi p r o t i v Srba i Židova, ali I ostalih »nepoćudnih elemenata«.
Svi su uhapšeni I dio njih upućen I u logor Kerestinec, o čemu je bilo već
riječi. Osnivanjem U N S - a zaokružit će se broj terorističkih organizacija.
U taj dio logora Kerestinec n a mjesta puštenih interniraju se novi u h a p -
šenlcl. Pohapšeni su u brojnim »racijama« I »premetačinama« u svibnju
1941. i dalje u Zagrebu, i to »Zidovi, Srbi I Jugoslaveni« te ostali »nepo­
ćudni elementi«, k a k o je navedeno u pojedinim d o k u m e n t i m a , medu k o ­
jima su sada n a p r v o m mjestu komunisti, njihovi suradnici I simpatizeri.
T a k o je p r e m a d o k u m e n t i m a u svibnju Internirano u taj dio logora 19, u
lipnju 5 I u p r v i h 13 d a n a srpnja 1941. u k u p n o 12 zatvorenika. P o naci­
onalnoj strukturi u većini su to bili H r v a t i , d o k je uz t z v . »Jugoslavene« I
oko 20 pritvorenika I C referade, t j . »zbog sumnje k o m u n i z m a « , među
kojima je i bilo nekoliko članova Partije, npr. Đ u r o Blaha, Stjepan (Mu­
žar) K r i ž n i k i A n t u n Lovrenčić. Z a to je vrijeme nekoliko logoraša iz toga
dijela logora pušteno, s tim da su neki o d m a h protjerani iz Zagreba »za­
uvijek« i »otpraćeni u zavičaj«, dok ih je nekoliko internirano u logor
Danicu, kraj Koprivnice, odakle ih je većina prebačena u Gospić, u J a -
dovno, gdje su likvidirani. Među puštenima t a d a bile su I obje žene Vera
H o d e v i M a r g a r e t a Jakovljev. P r v a je puštena 6. a druga 18. V I 1941. N o
čini se d a one nisu bile I jedine žene u t o m dijelu logora, ali o tome trenu­
t n o nedostaju potpuniji podaci.*^

P o d a t a k o hapšenjima, saslušanjima i t o r t u r a m a , interniranju u logor K e ­


restinec, smještaju, životu I r a d u u njemu, o otpuštenima iz njega i osta­
lom nalazimo u poslijeratnim Izjavama preživjelih logoraša te najbliže
rodbine onih koji su stradali danim komisijama za utvrđivanje ratnih zlo­
čina o k u p a t o r a I njegovih pomagača. P r e m a tim Izjavama, taj srpsko-ju­
goslavenski dio logora Kerestinec nalazio se n a poljorivrednom dobru K e ­
restinec, u ž i t n o m magazinu, udaljen oko 300 m e t a r a od dvorca Keresti­
nec. I n t e r n i r a n i logoraši morali su, svi bez razlike, raditi sve potrebne p o ­
slove na poljoprivrednom dobru Kerestinec, pod n a d z o r o m redarstvene
straže, koja je i po noći n a o r u ž a n a čuvala I taj dio logora, uglavnom d v o ­
jica stražara. Logoraši su sami između sebe izabrali četvoricu logoraša kao
•,s,taratelje sa z a d a t k o m da se brinu d a se poslovi u redu obave, počev od
luistajanja, uređenja logora, r a d a , jela i ostalog sve do večernjeg odlaska n a
;spavanje, te da rad bude p r a v i l n o i ravnomjerno raspoređen na sve logo­
raše. Sve se t o odvijalo gotovo bez Ikakvih poteškoća I problema. Stambe­
ni su uvjeti bili loši. Spavalo se na podu s malo slame, te je bilo hladno, a

" R S U P S R H , U Z R O Z 1 9 4 1 , red. br. 2 3 6 - 1 0 . 8 3 8 ; I H R P H , U Z U L K 1941, red. br.


U — 2 1 2 ; A r h i v Instituta z a historiju radničkog pokreta H r v a t s k e , Zagreb (dalje
A I H R P H ) , Policijski kartoni.

155
ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec ,»•. - p p 8 (1) 1 4 3 — 1 9 2 (1989)

k a d a je kišilo i vlažno, uz t o je u magazinu bilo m n o g o štakora. Higijenske


;prilike t a k o đ e r su bile loše. H r a n a je bila slaba i nedovoljna te se na nju
:žale gotovo svi logoraši. K u h a n a je u kuhinji u dvorcu. Iz tog dijela logo­
r a određivani su logoraši koji su radili u kuhinji i zgotovljena se h r a n a
dopremala u taj dio logora. Velika većina logoraša dobivala je od kuće
h r a n u , odjeću i ostale potrepštine. U t o m dielu logora d r A n t u n Anger or­
ganizirao je logorsku a m b u l a n t u u kojoj su radili d r N i k o l a M r v o š i d r
Milan Mihajlović, obojica iz tog dijela logora. Bila je to a m b u l a n t a za ci­
jeli logor, sve do njegovog rasformiranja. P r i v r e m e n o je tu r a d i o i d r A l -
fred Neufeld koji je bio zadužen za internirane Židove emigrante u logo­
ru Kerestinec. Neposredni rukovodilac straže u tom dijelu logora prvih
mjesec i pol bio je Joso T r t a n j , kojega su neki logoraši osobno o d ranije
poznavali. Zapovjednik logora, p a i toga dijela, bio je Mladen H o r v a t i n .
Kotarski predstojnik iz Samobora dolazio je u kontrolu logora i u početku
osobno pretresao sve internirane prilikom njihova dolaska u logor, a kasni­
je su to radili H o r v a t i n i pojedini stražari. T o m prilikom je interniranima
oduzet novac i dragocjenosti kod njih pronađene i upotrebljavani za ishra­
nu logoraša, straže i održavanje logora. T e k nekolicini logoraša i njihovim
suprugama vraćen je dio novca, d o k ga gotovo svi ostali koji su to i plsine-
no zatražili nisu dobili k a o ni oduzete dragocjenosti. G o t o v o svi preživjeli
logoraši iz toga dijela logora slažu se da je »postupak sa t a d a u Kerestin­
cu zatvorenim Srbima« i ostalima od k o m a n d a n t a logora, rukovodioca
straže i stražara »bio k o r e k t a n « , zabilježila je O k r u ž n a komisija Zagreb I
prenijela Zemaljskoj komisiji H r v a t s k e za utvrđivanje zločina o k u p a t o r a i
njihovih pomagača. Logoraši izjavljuju d a je u početku radi kontrole
smještaja Interniranih logoraša iz Zagreba dolazio N i k o l a Tićak, oficir
zagrebačke policije, koji je ubrzo premješten u Zemun, zatim ustaški pot­
p u k o v n i k Čkjsić, k a o n a d z o r n i k , i u t o m je svojstvu I z d a v a o i neke n a ­
redbe k o m a n d a n t u logora, te Božidar Cerovski, t a d a ravnatelj za javni
red i sigurnost u Zagrebu, a od lipnja 1941. šef Ravnateljstva ustaškog
redarstva u Zagrebu I Eugen K v a t e r n i k D i d o , ravnatelj R A V S I G U R - a
N D H . Osim jednog saslušanja i jednog kaznenog z a t v a r a n j a logoraša na
nekoliko sati u kulu jer je odbio izvršiti naređenje, nema p o d a t a k a da
su tu u logoru internirani logoraši saslušavani, bili p o d istragom, tučeni i
slično k a o u ostalim ustaškim logorima. N o , poslije n a p a d a fašističke N j e ­
mačke I njezinih satelita na SSSR, I u t o m dijelu logora Kerestinec z n a t n o
je pooštren inače d o t a d a prilično liberalan režim p r e m a interniranim lo­
gorašima. T a k o su im zabranjene šetnje, izlazak Iz m a g a z i n a u kojem su
bili zatvoreni, gledanje kroz prozore, ograničene su, a p o n e k a d I p o t p u n o
zabranjene, posjete, njihovo trajanje, donošenje hrane, odjeće i ostaloga.
N e k i internirani logoraši bili su pretučeni n a ustaškoj policiji u Zagrebu
prilikom hapšenja i saslušanja te Im se s obzirom n a slabu h r a n u , posebno
uz navedena ograničenja, zatim n a loše higijenske I stambene uvjete, još
više pogoršalo zdravstveno stanje p a im se nastojalo pomoći liječenjem u
logorskoj ambulanti k a o I svima ostalima koji su se u međuvremenu r a z -
boljeli. N e k i su na Inzistiranje liječnika upućivani n a liječenje u zagre­
bačke bolnice, što je pojedincima spasilo život, n o neki su, poslije Izlaska
iz logora, od posljedica mučenja na ustaškoj policiji i zatim života u logo­
ru, u b r z o umrli. K a k o se od druge polovice lipnja 1 9 4 1 . gotovo prestalo s

156
ZDRAVKO DIZDAR, Logor Ktrestinec p p 8 (1) 1 4 3 — 1 9 2 (1989)

puštanjem logoraša iz toga dijela logora na slobodu, među njih se sve više
uvlačila tjeskoba i strah od onoga sutra.*®
N a kraju se može konstatirati d a je taj srpsko-jugoslavenski dio logora
Kerestinec bio z a p r a v o prvi dio koji je p r i m i o p r v e internirce već 18. I V
1941, dakle d a n prije službenog osnivanja logora Kerestinec. P o t o m u
njega u g r u p a m a ili pojedinačno dolaze sve novi i novi internirci do 13.
V I I 1941. N e o s p o r n o je d a su prvi internirci bili Srbi. P r e m a dosada p r i ­
kupljenim podacima, njih je u tom dijelu bilo u k u p n o 156. Osim njih, tu
je bilo i p r i p a d n i k a ostalih n a r o d a i narodnosti, u g l a v n o m tzv. »Jugosla­
vena« i t o : H r v a t a 59, Crnogorca 3, Slovenca 2, Zidova emigranata i d o ­
maćih 18, Rusa 3, p o 1 Talijan, R u m u n j i Nijemac, te trojica ostalih.
D a k l e , u tome dijelu logora bilo je p r e m a podacima kojima t r e n u t n o ras­
polažemo u k u p n o 247 interniranih logoraša. D o 13. V I I 1941. oko dvije
trećine logoraša iz toga dijela logora bile su puštene, s time da je najveći
broj njih protjeran u zavičaj i Iz N D H , dok Ih je više od 30 prebačeno u
logor Danicu, kraj Koprivnice, a nekoliko u Zagreb (u zatvor, radi Istra­
ge i u bolnice). Srbi su, uglavnom. Internirani tu u travnju, dok su H r v a t i
i ostali većinom u lipnju I na početku srpnja 1941. Koliko je poznato, d o
13. V I I 1941. nitko iz toga dijela logora nije odveden na likvidaciju, te
je većina onih koji su se toga d a n a zatekli u t o m dijelu logora t a k o đ e r
smatrala da će biti ubrzo puštena. N o , dogodit će se suprotno i većina će
njih ubrzo biti likvidirana u nekom od ustaških stratišta I logora.

B) »Židovski« dio logora Kerestinec ' • ' ' ' ' '
O d m a h poslije proglašenja N D H ustaše su počeli s terorom I prema Ži­
d o v i m a koji je prerastao u genocid. Taj su teror nastojali ozakoniti nizom
»zakonskih I rasnih odredbi«, a p o uzoru n a njemačke zakone o Zidovi­
ma, o čemu je već bilo riječi. Sve te zakonske odredbe, zatim brojni p r o ­
glasi, oglasi, z a b r a n e I naređenja, koji su uslijedili, Imali su cilj d a se Zido­
vi eliminiraju iz svih zvanja i zanimanja, d a Ih se odvoji od ostalog svi­
jeta, p o t o m oduzimanjem Imovine ekonomski uništi, te upućivanjem u lo­
gore ili k a o taoce u o d m a z d a m a I fizički likvidira, što se ubrzo I dogodilo.
O stravičnosti toga terora, odnosno genocida n a d Židovima Zagreba go­
vore I podaci Komisije za utvrđivanje zločina o k u p a t o r a I njegovih p o ­
magača Zagreb, p r e m a kojima je od oko 12.500 zagrebačkih Židova u
t o k u r a t a u fašističkim logorima i z a t v o r i m a likvidirano 7500, u o d m a z ­
d a m a strijeljano, u m r l o Ili poginulo oko 1500, dok su preostali, zahvalju­
jući slučaju i nizu okolnosti, preživjeli. Slično je bilo i sa Židovima n a
području N D H , gdje ih je prema istim podacima od o k o 35.000 stradalo
oko 28.000. U isto vrijeme vrijednost cjelokupne opljačkane I »podržavlje­
ne« Imovine Zidova samo sa područja SR H r v a t s k e , p r e m a Istom Izvoru,
procijenjena je na oko 36 milijardi dinara.^* U tome teroru logor Kere­
stinec predstavljao je jedan od p r v i h kamenčića.
" A H , K O S , kut. 3 i 5; Materijali Z K R Z G U Z i Centralne gradske komisije za utvrđi­
vanje zločina okupatora i njegovih pomagača Zagreb, Izjave preživjelih logoraša i nji­
h o v e rodbine z a sva tri dijela logora Kerestinec; A I H R P H , Memoarska građa (dalje
M G ) — 4 5 / I V - 9 , Samobor (Bilješke radnika Instituta o izjavi za vrijeme razgovora s
drom A n t u n o m A n g e r o m i dr.).
A H , Z K R Z G U Z 2 2 3 5 / 4 5 , kut. 1 3 ; 2 2 3 5 / 2 7 i, g-45, kut. 1 5 ; 2 2 3 5 / 3 0 d-45, kut. 16.

157
ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec P P 8 (1) 1 4 3 — 1 9 2 (1989)

0 hapšenjima i upućivanjima Židova iz Zagreba u logor Kerestinec i p u ­


štanjima iz njega, odnosno njihovu upućivanju u druge logore i s t r a d a v a ­
nju u njima, postoji nekoliko poslijeratnih izjava preživjelih kerestinečkih
logoraša i najbliže rodbine stradalih, danih Centralnoj gradskoj komisiji
za utvrđivanje zločina o k u p a t o r a i njihovih pomagača Zagreb te Zemalj­
skoj komisiji H r v a t s k e . O tome najpotpunije govori » K r a t a k referat o
logoru Kerestinec«, koji je Zemaljskoj komisiji napisao 1 9 4 5 . d r R o b e r t
Gliichsthal, jedan od preživjelih kerestinečkih logoraša Židova. U njemu,
uz ostalo, piše:
»Prvi zahtev od strane ustaša p r o t i v Z i d o v a bio je uperen p r o t i v židovskih
a d v o k a t a . D n e 28. travnja 1 9 4 1 . počela su hapšenja a d v o k a t a u Zagrebu
1 trajala su od prilike tri dana. J a sam uhapšen o d m a h prvi dan, t j . 28. I V ,
odveden n a policiju ništa ne sluteći, p a tek k a d sam se našao među samim
a d v o k a t i m a , postalo mi je jasno, da sam uhapšen k a o židovski a d v o k a t .
D r u g o jutro otpremljeni smo automobilima u Kerestinec, a iduća d v a d a n a
dopremljeni su I ostali, te nas je moglo biti o k o 80. Smješteni smo u d v o r ­
cu bivšeg b a n a Mihalovića.
U t o m dvorcu smo našli već oko 300 zatočenika u g l a v n o m Srba i politič­
kih zatočenika, I jedan dio zarobljenih jugoslavenskih vojnika Srba.
Manja grupa a d v o k a t a smještena je p o sobama dvorca, d o k je veći dio
smješten u jednoj velikoj šupi. K r e v e t a i drugih sprema z a stanovanje
nije bilo, nego smo o d m a h po dolasku sami određeni, da sa kolima sa o b ­
ližnjeg dobra dovezemo slame, koju smo razastrll I n a kojoj smo o n d a
cijelo vrijeme spavali. H r a n a se je za sve k u h a l a zajednički u kazanu, i
djellla u grupama, jer je kuhinja I oprema Iste bila premalena, da se h r a ­
na skuha o d m a h .
Č l a n o v i m a naših obitelji bilo je dozvoljeno, da nas posjete i da n a m d o n o ­
se pakete sa h r a n o m , odjećom i rubljem.
P r v i h d a n a bio je režim prilično liberalan, mogli smo se p o dvorištu slo­
bodno kretati, razgovarati, čitati novine i knjige, a i naše žene i djeca
koja su n a m dolazila u posjete, dolazila su u neograničenom broju i m o ­
gla su p o volji s n a m a razgovarati i ulaziti u naše nastambe. Već iza p r v a
tri d a n a počelo se osjećati stezanje i ograničavanje slobode. Počeli su nas
zvati n a radove. Jedni n a pllenje I cijepanje d r v a , drugi na dobro da čiste
neke staje I stajsku kanalizaciju, treći da obrađuju neki p a r k . P r a v o g pos­
la i nije bilo, p a je sve to počelo dobivati sve više sliku logora zatočenika.
U v e d e n je strožiji režim, da se nije moglo Izlaziti u svako vrijeme iz na­
stamba. Samo u jutro se Išlo na dvorište na pranje k o d b u n a r a , o p o d n e
na k a z a n i onda je bila dozvoljena šetnja od jednog sata p o dvorištu. N e ­
k a k o u Isto doba dolazile su žene I rođaci u posjete. I ti posjeti su p o m a l o
ograničavani. Morale su se dobiti naročite dozvole k o d policije u Zagre­
bu, a o n d a se je u samom logoru počelo ograničavati vrijeme razgovora
od 1 sata sve manje dok nije došlo na pet minuta. P a k e t i su se počeli cen­
zurirati, pa da se šikane što bolje osjete, počeli su neke stvari vraćati, n a ­
ročito cigarete. Jednog d a n a odredio je k o m a n d a n t logora, neki policijski
oficir, u zajednici sa nekim pristavom Iz Samobora, da svi moraju predati

158
ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec P P 8 (1) 143—192 (1989)

sav novac, što ga i m a d u k o d sebe. K a k o su neki od a d v o k a t a bili iznenada


uhapšeni, imali su pojedini i veće svote u z a se. T a k o je D r . D o n n e r slu­
čajno onoga d a n a primio za nekog klijenta čini mi se o k o 30.000.- koja je
svota ostala u njegovom džepu, p a mu je i t a oduzeta.
Uslijed t a k o v i h ograničenja, javljali su se mnogi r a d o da idu na rad, jer
je to značilo biti n a z r a k u i izvan nastambe, a r a d i p a k nije bio odviše
težak.
U logoru Kerestinec bili su svi zagrebački a d v o k a t i , jedino je d r Ljudevit
Schwarz s obzirom n a svoju starost, oko 82 godine, bio pušten na slobodu,
a d a nije doveden u Kerestinec.
K o n c e m maja, n a k o n nepunih mjesec dana, došao je policijski auto i je­
d a n policajac je p r o z v a o grupu od desetorice nas, među kojima sam bio
i ja da se spremimo i d a idemo n a slobodu. Prije toga su nekolicina
bili već pušteni, d o k je p o D r a Lichtenberga došla posebna ekipa gesta­
povaca, koja ga je t a m o uhapsila i k a k o sam kasnije saznao odvela r a v n o
u G r a z . O d židovskih a d v o k a t a bili su D r Gottlieb i D r Licht i z r a v n o od­
vedeni p o gestapu u G r a z . D r Gottlieb se je kasnije v r a t i o u Zagreb, a
D r Licht je iz G r a z a pušten u Ljubljanu.
Kojih 14 d a n a kasnije pušteni su svi židovski a d v o k a t i n a slobodu, jedino
D r K u n je ostao u Kerestincu I kasnije bio sa grupom ostalih komunista
streljan (njih 10).
J e d v a 14 d a n a iza toga počelo je hapšenje a d v o k a t a p o n o v o , te su p o n o v o
odvedeni u Kerestinec . . . U ovom d r u g o m hapšenju ja nisam uhapšen.
O d svih t a d a uhapšenih a d v o k a t a imade danas živih neka desetorica. D r u ­
gi su u g l a v n o m ubijeni u Jasenovcu, dok je d r H u g o K o n uhapšen 3. V
(19) 43. i u m a s o v n o m t r a n s p o r t u Židova odveden u Ausch-wltz i t a m o
ubijen.
D a sam ostao ž i v Imadem zahvaliti činjenici, d a ml je žena nežidovka
(mješoviti b r a k ) p r e m d a je u Jasenovcu i u drugim logorima ubijeno m n o ­
go Židova, koji su bili u mješovitom b r a k u .
N a r e đ e n j a za hapšenje židovskih a d v o k a t a , k a o što je uopće u p r v o v r i ­
jeme sve akcije p r o t i v Židova, vodio (je) tadanji polio, činovnik Britvić,
a referirao je o tome, odnosno p r i m a o naređenja od DIde K v a t e r n i k a . I
ja sam p r i g o d o m hapšenja predveden p r e d Britvica, p a sam ga u p i t a o za
razlog t o m hapšenju. O n mi je lakonski odgovorio, t o su viši d r ž a v n i r a z ­
lozi. K a d smo se vratili na slobodu saznali smo, d a je ustrojen poseban
»židovski otsjek ustaške policije« na koji je o n d a prešla sva nadležnost u
pitanju Zidova, p a su I p r e k o tog »židovskog otsjeka« vršeni popisi za
hapšenja i druge mjere p r o t i v Židova.
S v a k a k o smo p o našem p o v r a t k u iz Kerestinca našli b i t n o promijenjenu
sliku među zagrebačkim Židovima. Počela su hapšenja, bacanja Iz stanova,
odvedeni su omladinci u Danicu, k o d Koprivnice, židovski namještenici I
činovnici izbačeni su Iz svojih mjesta, u radnje su uvedeni povjerenici,
počela je pljačka stanova i zvanično I pojedincima, koji su obilazili sta­
n o v e i ucjenjivali ljude sa raznim prijetnjama. Židovi su bivali hapšeni na
ulici i nestajali su, te se za mnoge uopće ne zna gdje su ubijeni. K o d p r v o g
masovnog strijeljanja za o d m a z d u za n a p a d a j n a ustaše studente, streljano

159
ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec •• P P 8 (1) 1 4 3 — 1 9 2 (1989)

je od 105 građana 80 Zidova. Uslijed raznih mjera bilo je kretanje Židova


a naročito putovanje t a k o otežano d a se mnogi nisu znali snaći, p a su u
paničnom strahu očekivali svoju sudbinu, a da si ipak nisu bili svjesni
strahota, koje (su) ih kasnije snašle p o r a z n i m logorima smrti . . .«.^'
D o k u m e n t i i druge izjave samo produbljuju, upotpunjuju i preciziraju te
osnovne p o d a t k e o židovskom dijelu logora Kerestinec. T a k o su u sačuva­
nom »Izvješću redarstvenih uzničara o stanju uznika dne 1. V 1941. o d -
praćenih u Kerestinec« poimenično navedena 62 odvjetnika i jedan p r i ­
vatni činovnik, uz n a z n a k u novca koji im je oduzet. I z drugih d o k u m e n a ­
ta saznajemo da je t a d a u logor Kerestinec Internirano 6 odvjetnika koji
nisu na n a v e d e n o m spisku. Tu su prebačeni pojedini odvjetnici koji su
prije četiri d a n a bili internirani u logor Kerestinec i bili smješteni u
srpsko-jugoslavenski dio logora, te oni koji su uhapšeni narednih dana,
d o k su za nekima raspisane potjernice. T a k o je prema prikupljenim p o ­
dacima t a d a u logor Kerestinec internirano u k u p n o 79 odvjetnika iz Z a ­
greba. O n i su odvojeni od srpsko-jugoslavenskog logora I predstavljali su
p r v e logoraše novog tzv. židovskog dijela logora Kerestinec. Pošto se nisu
mogli svi smjestiti u velikoj šupi u dvorištu dvorca, manja je grupa smje­
štena u sam d v o r a c . O tome je jedan od preživjelih logoraša Z i d o v a od­
vjetnik d r E d o Neufeld, u svojim uspomenama zabilježio: »Budući d a je
i koncentracioni logor Kerestinec već bio p r e p u n , nas su m l a đ e strpali u
još p r a z n e p o d r u m e , d o k su starije smjestili u oveću dvorišnu garažu, sa­
građenu od d r v a . Prostor u kojem smo se mi (ja I 14 kolega) smjestili bio
je m r a č a n p o d r u m od 3 i pol d o 4 k v a d r a t n a metra, debelih vlažnih zi­
dova, pokrivenih prašinom i paučinom. U njemu je p o čitav dan gorjela
električna žarulja i t a m o sam proveo punih 40 dana, ne računajući 2 d o 3
sata d n e v n o za šetnju.« U sastavu toga logora, u zasebnu šupu u dvorištu
internirano je nekoliko Židova pritvorenika I C referade t j . »radi k o m u ­
nizma«, npr. ing. H e r m a n Mosheim, koji je uhapšen 28. I V i u logor K e ­
restinec interniran 9. V I 1941. U t o m su dijelu bila d v a stražara koji su
osiguravali logor, i to jedan u n u t a r dvorišta, i drugi Izvan d v o r c a k o d
ulaznih v r a t a . N a r a v n o , n a r a d o v i m a svaku grupu ili pojedinca, a k o je
išao neki posao raditi sam, p r a t i o je i stražar, ali t a k o nije bilo o d m a h u
početku, p r v o g d o d v a t j e d n a . ^
Iz d o k u m e n a t a proizlazi d a su pojedini Internirani odvjetnici Iz toga di­
jela logora Kerestinec puštani već n a k o n nekoliko dana. T a k o Ih je d o
10. V 1941. bilo pušteno trinaest, a prema Izjavama još nekoliko. Osim
m.olbl, pronalazile su se veze i kanali te najčešće d a v a o novac i dragocje­
nosti k a k o bi bili pušteni n a slobodu. N o , ona je bila p r i v r e m e n a jer su
gotovo svi pušteni ubrzo bili p o n o v o uhapšeni i upućeni u z a t v o r e i lo­
gore I t a m o ih je većina likvidirana, čime su ustaše pokazali svoju d v o ­
ličnost i svirepost. N a r e d n o puštanje grupe od 10 odvjetnika iz logora K e ­
restinec pokazuje da zagrebački odvjetnici nisu hapšeni t a d a samo radi za-

=' A H , Z K R Z , C G K 6 1 6 / 1 4 5 , kut. 7 8 2 ; C G K 6 1 7 / 2 1 , 25 i 109, kut. 783; GUZ


2 2 3 5 / 2 7 b-45, kut. 15 i 2 2 3 5 / 3 0 b-45, kut. 16.
" A H , K O S , kut. 3, Broj 396 D . H . / 1 9 4 1 ; R S U P S R H , U Z R O Z 1941, red. br. 2 0 9 4 ;
I H R P H , U Z U L K 1941, red. br. 83, 156, 162 i 1 8 9 ; Građa S Z H , knj. I, n. dj.,
dok. 6 1 .

160
ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec »mmm. pp g (i) 143_192 (1989)

strašivanja već i radi plaćanja kontribucije. N a i m e Eugen K v a t e r n i k D i d o


i Božo Cerovski dali su 8. V 1941. Ivi Britvicu nalog d a može »sastaviti
Židovski odbor, koji će p r i m a t i novac i dragocjenosti od Z i d o v a u v r i ­
jednosti od 500 kg zlata«. Britvić je pet d a n a kasnije p o z v a o sebi nekoliko
zatvorenih Ž i d o v a i saopćio im »da ih pušta na slobodu uz uvjet da or­
ganiziraju sakupljanje zlata među zagrebačkim Židovima«, ali ovaj p u t
1000 kg zlata, odnosno protuvrijednost u novcu, draguljima i drugim v r i ­
jednostima. D a se to provede, organiziran je » O d b o r u stvari podavanja
Ž i d o v a za potrebe D r ž a v e « koji je 16. V 1941. zatražio »odobrenje za
rad« koje mu je i d a n o tri d a n a kasnije, a svi njegovi članovi i suradnici
su proglašeni taocima d o k se suma ne prikupi. K a k o su se, osim novca i
vrijednosti, u ime kontribucije davale i cesije na razna potraživanja, b a n ­
kovni položi i slično, za što je bila potrebna grupa odvjetnika njih je 10
n a zahtjev O d b o r a , 22. V 1941, pušteno iz logora Kerestinec. Dvojica od
njih su ušli i u uži sastav O d b o r a , a ostali su u g l a v n o m bili članovi šireg
sastava toga O d b o r a . Za mjesec d a n a O d b o r je prikupio zatraženu kon-
tribuciju, no to nije smetalo ustašama d a pohapse većinu njegovih članova,
koji su p o t o m uglavnom stradali u nekom ustaškom ili njemačkom kon­
centracionom logoru ili stratištu. O d preostalih odvjetnika njih nekoliko
je pušteno pojedinačno na početku lipnja, a svi preostali pušteni su 10.
V I 1941. Jedino je u posebnoj prostoriji z a d r ž a n dr I v o K o h n , k a o p r i ­
tvorenik I C referade, i još nekoliko drugih Židova t a k o đ e r pritvorenika
te referade a koji su uhapšeni »radi komunizma«."^* N o , taj židovski dio
logora Kerestinec nije ostao p r a z a n .

U p r a v o k a d a se židovski dio logora Kerestinec, puštanjem interniranih od­


vjetnika n a slobodu, gotovo ispraznio u njega su internirani Židovi emi­
granti iz okolnih mjesta gdje su se t a d a momentalno nalazili. P r v i su bili
Zidovi emigranti iz Samobora. U Samoboru se naime od 1939, po odluci
vlasti Banovine H r v a t s k e , nalazio logor, uglavnom bogatijih, Ž i d o v a emi­
g r a n a t a iz Austrije, a manji broj i iz Njemačke, Poljske i Čehoslovačke.
O n i su se mogli slobodno kretati p o Samoboru, samo nisu smjeli trgovati
i napuštati grad bez odobrenja vlasti. Za njihovo izdržavanje brinule su
se židovske organizacije za ukazivanje pomoći iz Velike Britanije i S A D
te zagrebački Židovi. Tu je njih oko 150 dočekalo rat, okupaciju i uspo­
stavu N D H . N a osnovi naređenja Redarstvenog ravnateljstva obavljen je
njihov popis 20. V d a bi 27. V 1941. o d l u k o m K o t a r s k e oblasti Samobor
bili »preseljeni u Kerestinec — imanje pl. Mihalovića«. Tu su p o t o m pre­
seljeni i Zidovi emigranti iz Zagreba i još nekih mjesta s područja nje-

t» A I H R P H , Policijski kartoni br. 255, 599, 9 4 9 , 1179, 1233, 1320 1592, 2366, 2 4 0 1 ,
2707, 2748, 3406, 3960, 5444 i 5 7 2 1 ; A H , Z K R Z , G U Z 2 2 3 5 / 4 a . d t u g . - 4 5 , kut. 1 0 ;
2 2 3 5 / 2 7 b - 4 5 , kut. 1 5 ; 2 2 3 5 / 3 0 b-45, kut. 1 6 ; R S U P S R H , U Z R O Z 1941, red. br.
5008 i 8 1 2 7 ; Građa S Z H , knj. I, n. dj., dok. 6 1 ; Dr Bogdan Krizman, Pobuna u ustaš­
k o m logoru Kerestinec 1941, Globus, br. 15 od 26. V I 1954 Tu su u i z v o d i m a objav­
ljene uspomene dra E d e N e u f e l d a na njegov boravak i događaje u t o vrijeme u logoru
Kerestinec.

U Povijesni prilozi 161


ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec P P 8 (1) 143—192 (1989)

mačke okupacione zone, ali i neki iz Slavetića, Jastrebarskog, Draganića,


Pisarovine i još nekih mjesta s područja talijanske okupacione zone. Prije
dolaska u logor Kerestinec, ti Židovi emigranti bili su opljačkani od usta­
ša. U k u p n o ih je internirano 400, a osim muškaraca i žena bilo je medu
njima i djece. N e u t v r đ e n i broj starijih i djece bio je bolestan te je Židovski
odsjek Ustaškog redarstvenog povjereništva u Zagrebu 5. V I 1 9 4 1 . odobrio
d r u Alfredu Neufeldu, liječniku iz Zagreba, d a »otputuje u Kerestinec i
d a ondje vrši liječničku službu među emigrantima Židovima, koji se n a ­
laze u Kerestincu u prisilnom b o r a v k u « . O n se iz Kerestinca v r a t i o 7. V I I
1941. I danas se stariji ljudi u Kerestincu i okolnim mjestima sjećaju d a
su tim Zidovima emigrantima p r o d a v a l i , a p o n e k a d i besplatno davali,
mlijeko, jaja, meso, voće i povrće, u g l a v n o m za potrebe djece i bolesnih, a
manjim dijelom i za ishranu ostalih.^*
Internirani Židovi emigranti smješteni su dijelom u židovski dio logora
Kerestinec iz kojega su otpušteni internirani zagrebački odvjetnici, a ostali
na imanje izvan dvorca. I za njih je vrijedio isti režim k a o i za internirce
u srpsko-jugoslavenskom i židovskom dijelu logora Kerestinec. N o , na
žalost, osim broja, za njih trenutno ne raspolažemo pobližim podacima,
npr. o imenima i prezimenima, godinom i mjestom rođenja, zanimanjem,
daljnjom sudbinom za svakog pojedinca. Već 20. V I 1941. Britvić je n a ­
redio Redarstvenom ravnateljstvu u Zagrebu »odpremu interniranih Žido­
va iz Kerestinca u Sarajevo«. O n i su p o t o m prebačeni u Zagreb i odatle
27. V I 1941. posebnim v l a k o m njih 400 prebačeni u Sarajevo. T u su se
zadržali kraće vrijeme, za koje se o njihovom smještaju i prehrani brinula
tamošnja Židovska bogoštovna općina. Najprije su n a početku kolovoza
1941. iz Sarajeva prebačeni u logor Krušćicu, 17 k m od T r a v n i k a , zatim
su potkraj rujna 1941. izdvojeni muškarci i odvedeni u logor Jasenovac,
d o k su žene i djeca odvedeni u prosincu 1941. u novoosnovani logor Đ a ­
kovo. Svi oni su potom, uglavnom, likvidirani u logoru Jasenovac, u k o ­
liko nisu prije toga umrli i stradali u ranijim logorima, d o k su žene i dje­
ca iz logora Loborgrad u kolovozu 1942. prebačeni u logor Auschwitz,
gdje su svi likvidirani. Manji broj Z i d o v a emigranata logoraša Kerestinca
dobio je dozvolu ustaških vlasti te se prebacio u Treći Reich. N a j v j e r o ­
jatnije na zahtjev Nijemaca koji su još u Kerestincu vodili istragu n a d
nekima od njih, interesirajući se za njihovu imovinu, posebno onu koju
su pojedinci sakrili prilikom bijega iz Austrije, Njemačke, Poljske i Čeho­
slovačke. Podaci o njima i njihovoj sudbini nedostaju. N e k i pojedinci
uspjeli su pobjeći iz logora i otići u partizane, npr. Fritz K a n , gdje d o
oslobođenja postaje oficir Jugoslavenske armije, d o k su neki, vjerojatno,
preživjeli ustaške I njemačke koncentracione logore, n o za sada o tome
nedostaju dokumentacijski podaci i Izjave.^'

" A H , K O S , kut. 5, Prs. 5 8 / 4 1 ; Z K R Z G U Z 2 2 3 5 / 4 b - 4 5 ; R S U P S R H , U Z R O Z 1 9 4 1 ,


red br. 5807, 9 4 8 1 , 10732, 10411 i drugi; zapisnik sa saslušanja M l a d e n a H o r v a t i n a o d
28. V I 1 9 4 5 ; A I H R P H , N G , inv. br. 27282, 2 7 2 9 3 , 27730, 28247 i 2 8 3 2 2 .
» A I H R P H , N G , inv. br. 27585, 28288, 28298, 28466, 28584, 2 8 6 4 1 , 2 8 7 5 0 - - 2 8 7 5 2 ;
Narcisa Lengel-Krizman, Prilog proučavanju terora u tzv. N D H , Ženski sabirni logori
1 9 4 1 — 1 9 4 2 , Povijesni prilozi, Zbornik r a d o v a I H R P H , 4 / 1 9 8 5 , str. 3 — 3 7 ; Z. Dizdar.
Samobor 1 9 4 1 — 1 9 4 5 , Samobor 1986, str. 49 i 197.

162
ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec >»r-"rr«»: p p 8 (I) 143—192 (1989)

III

U lipnju 1941. uslijedila su hapšenja oko 1500 Židova u Zagrebu. Medu


uhapšenima su se nalazili i mnogi od puštenih odvjetnika iz logora K e ­
restinec. Uhapšeni su zatvoreni u prostore Zagrebačkog zbora (danas p r o ­
stor Studentskog centra na Savskoj cesti) i sabiralište na Zavrtnici. C5da-
tle su upućeni u logore, većina u Gospić, J a d o v n o , Slano na Pagu, a oda­
tle koji su preživjeli u logor Jastrebarsko, Jasenovac i Stara Gradiška.
G r u p a od 30 uhapšenih zagrebačkih odvjetnika poslije hapšenja sprovede­
na je na ustašku policiju te p o t o m upućena u logor Kerestinec. Najprije
njih 20 koji su uhapšeni 19. V I 1941. sutradan je internirano u logor K e ­
restinec, d o k su ostali, koji su uhapšeni od 20. do 23. V I , internirani 24.
VI 1941.28
Iz logora Kerestinec jedan je odvjetnik pušten n a k o n 7 d a n a a Jedan je
upućen u bolnicu u Zagreb zbog bolesti, t a k o d a Ih je ostalo 28. Smješteni
su u garažu d v o r c a Kerestinec, na Isto mjesto gdje se i ranije nalazila
većina Interniranih odvjetnika Židova. S njima je ovaj p u t interniran i
jedan »arijevac«, i to Stjepan Kovačević, n a d z o r n i k H r v a t s k e seljačke
zaštite Iz Buševca, kod Velike Gorice, bivši radlćevskl zastupnik. U p o ­
sebnoj prostoriji nalazili su se Židovi uhapšenici I C referade, tj. »radi
k o m u n i z m a « (medu kojima i nekoliko H r v a t a ) , t a k o đ e r u sklopu toga
židovskog dijela logora Kerestinec. Inače, Židovi komunisti bili su inter­
nirani zajedno sa ostalim komunistima na p r v o m k a t u dvorca Kerestinec
u tzv. komunističkom dijelu logora. Pokušaji rodbine da ih spasi od inter­
nacije u logoru Kerestinec ostali su bez rezultata. Morali su raditi k a o i
prije, ali je sada u logoru bio režim u svakom pogledu z n a t n o strožiji
nego prije. Posebno je t o dolazilo d o izražaja prilikom posjeta, jer se d o ­
gađalo d a su im supruge, koje su ih došle posjetiti, iako su imale dozvole,
a neke i permanentne, za posjećivanje, stražari otjerali, ne vidjevši Inter-
nirce. N o , dani su brzo prolazili. Odvođenje grupe od 6 komunista, 5.
V I I 1941, Iz komunističkog dijela logora, ali ne na slobodu već u nepo-
z n a t n o , u kojoj je osim Adžije, Priče, Keršovanija i drugih bio i nji­
h o v kolega dr I v o K u h n , Izazvalo je kod svih I u t o m dijelu logora K e ­
restinec uzbuđenost i zabrinutost. O d g o v o r je u b r z o uslijedio, I to 9. V I I
1941, k a d a Je policijski a u t o odvezao nova 4 komunista, među kojima
Je bio ing. I v a n Korski, b r a t d r a Vladimira Korskog, odvjetnika. Inter­
niranog u židovskom dijelu logora. Policijski se a u t o ubrzo v r a t i o s I v a ­
n o m Krndeljom a umjesto njega odveo je Sigismunda Krausa. K a k o su
sutradan saznali, svih 10 drugova bilo je strijeljano. S obzirom na t a k a v
razvoj događaja i ona 42 logoraša židovskog dijela logora Kerestinec
počela su sve više d a shvaćaju da su taoci, te d a je samo pitanje vremena
k a d a će i oni biti likvidirani. Z a t o su sa zebnjom i strahom dočekali 13.
V I I 1941, ali su se još uvijek intimno nadali da do njihove likvidacije ipak
neće doći, u čemu su se prevarili.^^

"0 A I H R P H , Policijski karton br. 599 i N G , kut. 2 7 9 ; A H , Z K R Z G U Z 2235/47, kut.


1 3 ; I H R P H , U Z U L K 1941, red. br. 1 5 4 — 1 8 9 .
" A H , Z K R Z G U Z 2 2 3 5 / 4 c-45, kut. 1 0 ; C G K 617/21 i 109, kut. 7 8 3 ; Građa S Z H ,
knj. I, n. 3 j . , dok. 6 1 ; Dr B. Krizman, P o b u n a . . . , n. dj.

16.3
ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec P P 8 (1) 1 4 3 — 1 9 2 (1989)

K a o što smo vidjeli, tzv. židovski dio logora Kerestinec k a o t a k a v funk­


cionirao je od 1. V do 14. V I I 1941. I m a o je tri faze, i kroz njega je
prošlo prema sadašnjim saznanjima u k u p n o 487 logoraša Ž i d o v a (osim
1—4 H r v a t a ) te je p o tome bio i najbrojniji od tri dijela logora Keresti­
nec. S upućivanjem u njega Zidova emigranata poprimio je obilježje sa­
birnog logora, dok je cijelo vrijeme imao i obilježje radnog logora, a
potkraj je p o p r i m i o I obilježje koncentracionog logora. G o t o v o svi logo­
raši iz toga dijela logora koji su u njemu bili do potkraj lipnja 1941.
prebačeni su u druge ustaške, a neki I u njemačke koncentracione logore,
te su u njima, najvjerojatnije, gotovo svi likvidirani. ^ i , i t-i
C) »Komunistički« dio logora Kerestinec
Taj dio logora Kerestinec počeo je egzistirati posljednji od triju dijelova
logora, tek od sredine svibnja 1941, k a d a u njega stižu p r v i komunisti i
antifašistl. Taj je dio bio najuređeniji i najčuvaniji od sva tri dijela lo­
gora, što je I n o r m a l n o k a d se zna da su u njemu bili nepomirljivi poli­
tički protivnici režima. K a d su komunisti dovedeni u logor Kerestinec p o ­
stali su njegova k o n s t a n t a sve do proboja na sredini srpnja 1 9 4 1 . godine.
Njih ustaške vlasti, osim d v a Izuzetka, nisu puštale na slobodu.

1. Interniranje uhapšenih komunista u logor Kerestinec


P r v i koji su internirani u komunistički dio logora Kerestinec bili su braća
I v a n , Ladislav I P e t a r Kazlć, iz Jastrebarskog, I t o 13. V 1941. Z a t i m je
uslijedilo, 22. V , interniranje grupe od 46 komunista I p r i t v o r e n i k a I C
referade, t j . uhapšenika »radi k o m u n i z m a « , u g l a v n o m iz z a t v o r a na Sav­
skoj cesti i Iz Petrinjske ulice. To su bili: dr Božidar Adžija, I v a n Barklć-
-Dugonjlć, K u z m a n BelinskI, Alfred Bergman, Juraj Bermanec, V l a d i m i r
Božac, D i v k o Budak, August Cesarec, SImo Crnogorac, R a s t k o D l m l t r l -
jevlć, Emil Frojndlih, Dušan Grković, Franjo H u m s k i , O t o k a r Keršovani,
Adolf Kette, J o v a n Kević, D r a g u t i n Klepac, Z v o n i m i r K o m a r i c a , P e t a r
Korasić, Ing. I v a n KorskI, SIgisraund K r a u s , I v a n K r n d e l j , V l a d i m i r M a -
darevlć, d r P a v a o M a r k o v a c , A n t u n M r a k , Aleksandar O b r a t l l , Izrael
Oslas, Ognjen Priča, Ernest R a d o , Ing. Z v o n i m i r R i c h t m a n n , V i k t o r R o -
senzweig, Dušan Samardžić, Adolf Schreiber, Eugen Stark, Josip ŠIber,
I v a n ŠIftar, I v a n Tahi, N i k o Tomić, Aleksandar T u r k o v i ć , Josip T u r k o -
vić, Benjamin Udovičić, Blaž Valjln, V l a d i m i r VItasović, Stjepan Vlahek,
Berislav Vulelija i Adrlja Žaja. Tri d a n a kasnije Internirana je grupa od
15 komunista i pritvorenika I C referade, u g l a v n o m Iz z a t v o r a u Đ o r d l -
ćevoj ulici, u kojoj su bili: Branimir Antonović, Milan Basić, D r a g u t i n
Dakić, I v a n Ivšak, Isak K a t a n , M i r k o Kessler, I v a n Kleščić, Lavoslav
Koričan, M i r k o N e u m a n , Stjepan Pasariček, Z d r a v k o Pavešić, Izrael (Isak)
Steinberger, Ing. Stjepan Šeremet, Valent Suh i H e n r i k Telč. Z a t i m su
Internirani 30. V 1 9 4 1 : Marijan Đanešić, D r a g u t i n Ćajner, Franjo Saucha
i Stjepan Šajnić; 5 I 6. V I 1 9 4 1 : H a m d o Begovac, P e r o Božić, ĆIril Bre­
zovce, Tajib D a u t o v i ć , Slavko Gavrančić, V i n k o Jeđut, Stjepan Jelić, M u ­
hamed Kulenović, Abld Lolić, Valent Majcenić, V i n k o Mllinković, Ing.
Mihajlo MIrić, Izet Sujoldžić, U r l i h Šneterepl, Lavoslav Šrajer i Matija
V u k ; 10. V I : Jaroslav H v a l a , Đ u r o Kogelman, Leo Miler, ing. H e r m a n

164
Z D R A V K O D I Z D A R , Logor Kerestinec P P 8 (1) 1 4 3 — 1 9 2 ( 1 9 8 9 )

Mondšajn i Josip R e n d i ć ; 16. V I : Slavko Frdelja i Stanislav Volčić; 17.


V I : A n t u n Božac, L o v r o H o r v a t , H u g o K o h n , Ljudevit K o h n i T o d o r
V u k o v i ć ; 2. V I I : Alkalaj I k o , Milivoj Daskalović, Stjepan Fiket, Slobo­
dan G l u m a c , Josip H o r v a t , A v r a m Levi, Josef Levi, Dimitrije Lopandić,
D r a g o Ložnjak, A v r a m P a p o , Franjo Pavlinek, Izidor Perera, Mihajlo
Stanimirović, I v a n Šćurić, J o v a n Tatalović, Slavko Tkalčević, Albin T u r k
i Blaž V i d a t i ć ; 3. V I I : Josip Hećimović, Josip H e r š a k , A n t u n Perković i
V i n k o P o t r č ; 9. V I I : M a t o D u m b o v i ć , Blaško Jeličić, Leopold Milinović,
Josip R u k a v i n a i Albin Vincek i 1 1 . V I I : Fabijan Beloša, Đ u r o Blaha,
Stjepan Križnik, A n t o n Lovrenčić, Florijan V a z d a r i I v a n Veršić. Z a osta­
le se precizni podaci nisu mogli utvrditi.^^
P r e m a do sada prikupljenim podacima, u logor Kerestinec internirano je
u k u p n o 147 komunista i pritvorenika I C referade. P r e m a socijalnoj stru­
k t u r i bila su 72 r a d n i k a različitih profesija, studenata 20, namještenika
19, t r g o v a c a i o b r t n i k a 15, inženjera i profesora p o 4, zemljoradnika 3,
n o v i n a r a i đ a k a p o 2, te p o 1 d o k t o r tehničkih znanosti, d o k t o r m u z i k o -
logije, književnik, slikar i agronom. A p r e m a nacionalnoj strukturi bilo je
88 H r v a t a , 19 Srba, 30 Zidova, 5 Muslimana, 2 Slovenca te p o jedan N i ­
jemac, Rus i Talijan. Poslije interniranja u logor Kerestinec, komunisti su
smješteni u komunistički dio logora, u sobe dvorca na k a t u , a k a d a su bile
popunjene smješteni su u sobu u prizemlju i dio šupe u dvorištu, pokraj
židovskog dijela logora. N o , oni koji nisu od u p r a v e logora izričito za­
htijevali d a ih smjesti među komuniste, pretežno oni kod kojih je posto­
jala policijska »sumnja k o m u n i z m a « i čiji je postupak bio u toku, bili su
internirani većim dijelom u srpsko-jugoslavenski a manjim dijelom u ži­
dovski dio logora- T a k o su, npr., u srpsko-jugoslavenski dio logora bili
smješteni: Branimir Antonović, Đ u r o Blaha, Stjepan Fiket, Josip H e ć i m o ­
vić, Blaško Jeličić, Đ u r o Kogelman, Stjepan Križnik, A n t o n Lovrenčić,
Valent Majcenić, Milan Miletić, Leopold Milinović, d r ing. Mihajlo Mirić,
Stjepan Pasariček, V i n k o P o t r č , D r a g u t i n Rajner, Josip R u k a v i n a , M a r ­
tin Starešina, Matija V u k i još neki. U židovski dio logora, gdje su bile
šupe i magazini, u posebnu prostoriju uz Židove odvjetnike, smješteni su:
I k o Alkalaj, Adolf Kette, Lavoslav Koričan, M i r k o Kessler, A v r a m Levi,
Josef Levi, ing. H e r m a n Mondšajn, A v r a m P a p o , Eugen Stark, Adolf
Šrajber i još neki. Inače je bilo prebacivanja iz jednog dijela logora u
drugi, najčešće na osobni zahtjev, t a k o je, npr., u komunistički dio iz srp­
sko-jugoslavenskog dijela prebačen M a r t i n Starešina a iz židovskog d r
I v o K u h n . P o t k r a j lipnja i n a početku srpnja 1941, p r e m a nekim podaci­
ma, u logor Kerestinec prebačeno je nekoliko komunista iz Kaznenog
z a v o d a Lepoglava, n p r . Bruno Radeljević i Z d e n k o R a d o n i ć koji, ukoliko
su m o ž d a i bili u komunističkom dijelu, bili su u b r z o prebačeni u srpsko-
-jugoslavenski dio logora, jer su se t a m o zatekli u vrijeme proboja k o -
munista.2® _ , ... . . . . . ....

28 R S U P S R H , U Z R O Z 1941, red. br. 2 3 6 — 1 0 8 3 8 ; I L R P H , U Z U L K 1941, red. br.


1—222.
2» A H , Z K R Z , G U Z i C G K . Zapisnici izjava preživjelih logoraSa pritvorenika I C
referade te najbliže rodbine poginulih i strijeljanih komunista logora Kerestinec k o m i ­
sijama z a utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, gdje su navedeni podaci o
socijalnoj i nacionalnoj strukturi, za one za koje postoje izjave. Inače je za sve poginule,
z a koje je i m a o podatke. Arhiv H r v a t s k e izradio biografije, u kojima su navedene i si-

165
ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec JMi'MT.. p p g (i) 143—192 (1989)

T a k o je na početku srpnja 1941. u t o m dijelu bilo više od 100 komunista


i članova S K O J - a , te je on postao i najbrojniji, a što se vidi i u nazivu za
logor Kerestinec u tadašnjim dokumentima, gdje se k a ž e da je to »logor za
internirane komuniste, Židove i ostale«. P o t r e b n o je istaknuti da se među
interniranim komunistima nalazilo i njih 28 koje su uhapsile vlasti Bano­
vine H r v a t s k e i predale ustašama. T u su se našle i grupe komunista, osim
iz Zagreba i okolice, i iz T r a v n i k a , Vinkovaca i Bijeljine. Među njima
su bili poznati partijski radnici, istaknuti sindikalni funkcionari i poznati
javni i kulturni radnici H r v a t s k e . Pojedinačna a p o t o m i grupna hapšenja
pritvorenika I C referane koji će zatim biti internirani u Kerestinec usta­
še su vršili od 12. I V d o 1 1 . V I I 1941. godine. D v a veća g r u p n a hapšenja
komunista ustaše su izvršili u vezi s t z v . »Rimskim ugovorima«, u svibnju
i u vezi s n a p a d o m Njemačke na SSSR 22. lipnja 1941. godine. Komunisti­
ma su k a o i ostalima prilikom hapšenja oduzeli novac i dragocjenosti, a
nekima i prilikom dolaska u logor Kerestinec, o čemu je sačuvano i neko­
liko popisa. N o v a c je djelomično p r e d a v a n u p r a v i logora za izdržavanje
logoraša, za potrebe straže i logora. Svega nekoliko d a n a prije interni­
ranja komunista, u logoru Kerestinec pojačano je osiguranje s 24 na 32
»redarstvena lica«, uključujući n a d z o r n i k a redarstvene straže i k o m a n ­
d a n t a logora.*"

2. Život u komunističkom dijelu logora Kerestinec d o


22. lipnja 1941. godine
O d n o s p r e m a interniranim komunistima u logoru Kerestinec moguće je
D o d i j e l i t i na razdoblje d o 22. V I 1941 (tj. d o n a p a d a N j e m a č k e na SSSR)
i n a razdoblje poslije toga. Posljednje ima d v a dijela, p r v i d o 10. V I I
1941, t j . d o d a n a k a d a su internirani komunisti saznali za strijeljanje de­
setorice odvedenih drugova iz logora i drugi — ona četiri d a n a poslije
toga. T o bi bila gruba podjela s obzirom na način njihova života, a n a
osnovi pričanja preživjelih logoraša komunista, najbliže rodbine poginulih
i strijeljanih komunista logoraša, p a i pojedinaca iz osiguranja logora.
P r e m d a je teško uspoređivati život logoraša iz sva tri dijela logora K e ­
restinec, jer logor je logor — nesloboda, i p a k se može u t v r d i t i niz prednosti
koje su uživali logoraši komunističkog dijela logora. N p r . bili su smje­
šteni u sobe n a p r v o m k a t u dvorca, s električnim svjetlom, dakle u sa­
svim pristojne stambene uvjete, iako su spavali n a podu, za razliku od
interniraca u srpsko-jugoslavenskom i židovskom dijelu logora; n a p r a v i l i
su svoju kuhinju i sami pripremali h r a n u , d o k se za ostale h r a n a p r i p r e ­
m a l a zajednički u tzv. k a z a n u , te je bila i z n a t n o slabija; odbili su i d a

gnature izvora, a u okviru znanstvenog projekta Dotržčina — tj. poginuli Zagrepčani —


revolucionari, antifašisti i žrtve fašističkog terora (u 97 knjiga i desetak knjiga o p o ­
gubljenim u o d m a z d a m a ) kojega je voditelj Josipa Paver. Slavica Pleše napravila je
biografije z a 9 4 komunista sudionika proboja (dokumenti će pokazati da svi nisu su­
djelovali u proboju a da pojedinih koji jesu nema). Zahvaljujem se A r h i v u koji mi je
omogućio uvid u komisijske nalaze i sve biografije, posebno drugaricama Josipi P a v e r i
Slavici Pleše koje su mi pomagale u njihovu korištenju.
»» A I H R P H , Policijski kartoni br. 209, 1821, 2217, 2387, 3276, 3972, 4959, 4962,
5270, 5678, 5682, 5 7 9 1 , 5967, 5992 i 6 4 8 1 ; I L R P H , U Z U L K 1 9 4 1 , red. be. 1 — 1 0 ;
Grada S Z H , knj. I, n. d j . , dok. 6 1 .

166
ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec P P 8 (1) 143—192 (1989)

fizički r a d e izborivši status »političkih zatočenika«, d o k su svi ostali


radili; posjećivali su liječnike u Samoboru i Zagrebu, dok ostali nisu, a
bolesni t z v . »specijalni bolesnici« mogli su češće i duže šetati u p a r ­
ku Itd.»i
O stanovitoj otvorenosti logora d o 22. V I 1941. govori I p o d a t a k iz brojnih
izjava i sjećanja o velikoj mogućnosti posjeta rodbine i prijatelja koji su
bez većih poteškoća dobivali jednokratne, višekratne i p e r m a n e n t n e p r o ­
pusnice za logor Kerestinec radi donošenja hrane, rublja I ostalih p o t r e p ­
ština. Bili su mogući I Izlasci pojedinaca I manjih grupa logoraša i odlasci
pješke p o d p r a t n j o m jednog Ili nekoliko stražara d o Samobora, pod
Izgovorom d a idu zubaru. U to vrijeme i m a m o i d v a evidentirana puštanja
logoraša Iz toga dijela. T a k o je pušten Benjamin Udovičić, težak Iz
Vodica, »u pomanjkanju d o k a z a 3 1 . V 1941. n a slobodu«, vjerojatno kao
»talijanski državljanin«, poslije tzv. Rimskih ugovora. O n je bio član
K P J od 1924, od 1933. član M K K P J Vodice, a zbog svoje političke
aktivnosti od 1929. d o 1 9 4 1 . hapšen je pet p u t a te je neko vrijeme proveo
p o z a t v o r i m a I n a robiji. U h a p š e n je n a k o n okupacije I proglašenja N D H
7. V 1941. u Zagrebu »radi sumnje da se b a v i k o m u n i z m o m « , i 22. V
1941. interniran s ostalima u komunistički dio logora Kerestinec. Poslije
izlaska Iz Kerestinca o d m a h se u Vodicama uključuje u pripreme za usta­
nak, te je n a početku kolovoza 1 9 4 1 . komesar Primoštensko-krapanjskog
odreda. Poginuo je 1 1 . I V 1944. n a otoku Lavsl, na K o r n a t i m a , kao
intendantski oficir 3. pomorskog obalskog sektora. D r u g i je pušten 6. V I
1941. Iz komunističkog dijela logora D r a g u t i n Klepac. Bio član K P J ali
je prije rata isključen, jer je p r i p a d a o grupi antipartijskih elemenata koji
su n a Zagrebačkom sveučilištu u p r e d r a t n o m periodu radili n a razbijanju
Jedinstva partijske organizacije. Poslije okupacije i proglašenju N D H
uhapšen je, 14. I V 1941, i 22. V interniran u komunistički dio logora Kere­
stinec, ali je tu bio izoliran od komunista I zatvoren u posebnoj sobici
s g r u p o m t z v . trockista. Poslije otpuštanja, koje je p r e m a sjećanju preži­
vjelih d r u g o v a uslijedilo n a k o n p r v e Inspekcije toga dijela logora od
Božidara Cerovskog, ravnatelja R A V S I G U R - a Zagreb, Klepac na njegovu
Intervenciju u b r z o r a d i od ljeta 1 9 4 1 . k a o U N S - o v agent p r o v o k a t o r , a
kasnije su ga u Zagrebu ustaše, k a d Im više nije bio potreban, likvidirali.'^
K a k o su mnogi među interniranim komunistima imali dugogodišnje isku­
stvo Iz robljašnica Kraljevine Jugoslavije, o d m a h su slično organizirali
život i u tom dijelu logora Kerestinec, pretvarajući ga u svojevrsno m a r k ­
sističko sveučilište. T a k o je osnovano r u k o v o d s t v o toga dijela logora od
najpoznatijih komunista (Adžija, K r n d e l j , Priča, B u d a k D i v k o , Žaja i
dr.) k a o tzv. ekonomska zajednica. O n o je Izborilo z a te logoraše status
političkih zatočenika, d a ne moraju raditi fizičke poslove na poljopri­
v r e d n o m dobru, organiziralo kolektivnu p r e h r a n u p o d u p r a v o m logoraša

2 . Komarica, G r o b o v i . . . , n. dj., str. 4 5 — 5 7 ; Vlado Madarević, Zapisi iz Kere­


stinca, Zbornik sjećanja — Zagreb 1 9 4 1 — 1 9 4 5 , svezak, Zagreb 1982, str. 2 7 9 — 2 8 7 ;
u istom zborniku i Dragutin Dakić, Proboj iz Kerestinca, str. 2 7 4 — 2 7 8 .
'2 A I H R P H , Policijski karton br. 5 7 0 3 ; R S U P S R H , U Z R O Z 1941, red. br. 410,
3510, 3746, 10011 i 1 0 3 1 5 ; Vlado Madarević, Zapisi iz K e r e s t i n c a . . . , n. dj., str.
280.

167
ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec »«iJW..,j| ^ 143—192 (1989)

i druge pogodnosti, o čemu je nešto već rečeno. P r i dolasku interniraca


pazilo se te su do provjere oni bili privremeno izolirani u posebnu sobu,
dok po vezi podaci o njima nisu stigli. U posebnoj sobi bila je izolirana
grupa tzv. trockista. Z a ostale je organiziran ideološko-politički i o b r a ­
zovni rad u različitim tečajevima i kružocima. U njima se obrađuju u ob­
liku predavanja, pitanja i razgovora, gotovo sve oblasti društvenog života,
a posebno marksizam. G l a v n i predavači su bili Priča (o razvoju socijaliz­
ma, dijalektičkom materijalizmu i političkoj ekonomiji), Keršovani (o
imperijalizmu), Cesarec (tečajevi ruskog jezika, doživljaji iz Rusije), A d ž i -
ja, Sauha (tečajevi njemačkog jezika), M a r k o v a c (o glazbi). Nije z a b o r a v ­
ljena ni svakodnevna fiskultura pod r u k o v o d s t v o m Šibera, ni korsko pje­
vanje revolucionarnih pjesama, pod r u k o v o d s t v o m M a r k o v c a . Radi kolek­
tivne prehrane, za ekonoma tog dijela logora izabran je Aleksandar T u r -
ković, a k a o njegovi pomoćnici sobni ekonomi, u svakoj p o jedan, koji su
preuzimali svu h r a n u koju su donosili rođaci i prijatelji, spremali u o r m a ­
re u sobi, i nitko bez njihovog znanja nije ništa iz njih uzimao. Istovre­
meno je u svakoj sobi bio sobni starješina a p o abecednom su se redu od­
ređivala unaprijed p o d v a druga za čišćenje sobe. Sve se to događalo bez
ikakvih poteškoća. T a k o je stvoren čvrst i jedinstven kolektiv, što se v i ­
djelo i p o tome što su neki mogli da pobjegnu iz logora, ali, k a k o su se
dogovorili, to nisu htjeli učiniti iz solidarnosti p r e m a ostalim drugovima.
Posjete rodbine i prijatelja iskorištene su i z a uspostavljanje sigurnih i
dobrih veza s partijskim rukovodiocima i forumima u Zagrebu.*' U P o ­
krajinskom odboru N a r o d n e pomoći za H r v a t s k u , još dok su se uhapšeni
komunisti nalazili u zatvoru na Savskoj, u travnju 1 9 4 1 , osnovan je p o ­
seban odbor, koji je sada nastavio r a d k a o O d b o r N a r o d n e pomoći za lo­
gor Kerestinec. U njemu su bile: Lidija Adžija, Rezika Bermanec, Franjica
Budak, Štefica Crnojevac, Marija Jakopec-Stojanović i A d a Priča. G o ­
t o v o svi njihovi bračni drugovi bili su internirani u komunističkom dijelu
logora. O d b o r se posebno brinuo za snabdijevanje logoraša h r a n o m i osta­
lim potrepštinama, d o k su neke članice, n p r . Franjica Budak, koja je imala
permanentnu propusnicu, održavale i partijske veze. S interniranim k o ­
munistima u Kerestincu uspostavila je vezu i susjedna partijska organiza­
cija iz N o v a k a , a postojala je i veza u Samoboru.** O d tih veza k o m u ­
nisti su dobivali obavijesti, ali i partijski materijal, literaturu, te su u os­
novi bili upoznati s p r i p r e m a m a K P J za oslobodilačku borbu. Z a t i m je p o
tim i ostalim vezama stanovništvo, u p r v o m redu oko Kerestinca, od t a ­
mošnjih komunista i simpatizera te članova S K O J - a obavještavani da u
logoru Kerestinec nisu zatočeni nikakvi »četnici«, k a k o su tvrdile ustaške
vlasti, nego istaknuti sinovi h r v a t s k o g n a r o d a koji se bore p r o t i v fašizma,
a za ljudska p r a v a , za oslobođenje i hrvatskog i ostalih južnoslavenskih
n a r o d a i narodnosti od o k u p a t o r a i domaćih izdajnika.

»' Isto kao bilj. 3 1 .


'* Adela Ivanković, Štefica Crnojevac, Anđela Šnidaršić-Pavlinić i Ankica Rakar-
-Magašić, P o m o ć interniranima u logorima, Zbornik sjećanja — Zagreb 1 9 4 1 — 1 9 4 5 ,
knjiga 2, Zagreb 1983, str. 2 9 3 — 2 9 4 ; Antun Benički, Akcije Pokrajinskog odbora N a ­
rodne pomoći, u istom zborniku, str. 2 7 9 ; Izjava I v a n a D e k a n i c a Bartola autoru u
Zagrebu 1984.

168
ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec P P 8 (1) 1 4 3 — 1 9 2 (1989)

Te su veze iskorištene i za p r v i organizirani bijeg jednog komunista iz


toga dijela logora Kerestinec. Riječ je o Rigolettu Martiniju Q u a t r u , se­
k r e t a r u C K K P Italije. O n je, inače, uhapšen 12. I 1941. u Zagrebu, n a ­
k o n p o v r a t k a iz Sušaka, provaljen od p r o v o k a t o r a , ali k a o Maestrelli
C a t o n e . N o , već mjesec d a n a n a k o n toga policija je znala t k o je, ali k a k o
nije htio t o priznati, a očito nekih čvršćih d o k a z a nije bilo ostavljen je
status quo. T o nije promijenio ni letak »Svoj poštenoj javnosti«, koji je
u ime N a r o d n e pomoći n a sredini veljače 1 9 4 1 . napisao Tito, a koji je
r a s p a č a v a n u ožujku. U njemu se javnost obavještava o hapšenju M a r t i -
nija i p o z i v a d a digne »svoj glas protesta p r o t i v mučenja i ekstradicije
Italiji Rigoletta Martinija, d a t r a ž e njegovo puštanje n a slobodu i p r a v o
azila u našoj zemlji«. T i t o je t o pisao jer se dugo nije z n a l o gdje se nalazi
uhapšeni M a r t i n i i zbog bojazni d a ga policija ne ubije. O t u d a razlika iz­
među Martinijeve o b r a n e n a policiji d a on nije M a r t i n i i p o d a t a k a iz
letka d a on t o jest. T a k o je dočekao okupaciju i proglašenje N D H , te je
m e đ u p r v i m g r u p a m a , 22. I V 1941, interniran u logor Kerestinec i smje­
šten u srpsko-jugoslavenski dio logora.^^ K a k o se p o t k r a j travnja 1941.
počeo uređivati i komunistički dio, premješten u prizemlje u zasebnu sobicu
kraj jednog od ulaza u taj dio n a katu. Bio je n e k a v r s t a d o m a r a i sva­
k a k o p r v i komunist u logoru. Poslije dolaska komunista u taj dio logora,
M a r t i n i se povezuje s njima, i u dogovoru s njima z a d r ž a o je svoj stečeni
status koji m u je omogućavao, osim posebne sobice radi r a d a , za razliku
od ostalih komunista, i slobodu kretanja p o logoru a i vani, što će mu
pomoći pri bijegu. R a d e Konoar, sekretar C K K P H , o njegovom je spa­
šavanju u srpnju 1941. izjavio komisiji C K K P J » [ . . . ] k a d a sam saznao
d a se nalazi u Kerestincu, sam sam lično uspostavio vezu s drugovima iznu­
tra, tražio njihovo mišljenje o njegovom spašavanju, d a o svoj prijedlog
koji se primio i koji je uspio«. Vezu je o d r ž a v a l a Franjica Budak jer je
njezin suprug D i v k o bio Interniran u komunističkom dijelu logora Keres­
tinec. P o K o n č a r e v o m planu, a t a k o je i izveden, M a r t i n i je otišao na
p o t o k kraj d v o r c a d a se k u p a , tu m u je na dogovorenom mjestu G v o z d e n
Budak, sin Franjice I D i v k a , ostavio odijelo, koje će M a r t i n i obući, zatim
prošetati d o automobila, što ga je u blizinu dovezao B r a n k o Malešević i
otići zajedno s K o n č a r o m I Franjlcom Budak, koji su bili tu da p r i p o ­
mognu i m o t r e n a stražara, a z a t i m d a u đ u u automobil k a d Martini već
b u d e u n u t r a . N o , M a r t i n i je uznemiren i zastrašen pojurio u auto, n a r e -
dlvši Maleševiću d a krene, ostavivši K o n č a r a I Franjicu koji su, d a su stra-
žari bilo što posumnjali, mogli stradati. N o , sve se d o b r o završilo. K o n č a r
je z a p a m t i o Martinijev kukavičluk, ali je bio zadovoljan što ga je spasio
Iz logora. Bilo je t o 6. V I 1941. K a k o je prije Išao češće, prema dogovoru
I p o planu, n a kupanje, trebalo je, n a k o n što stražari n a đ u odjeću, da p o ­
misle k a k o se pri kupanju utopio. T a k o je I bilo. K o m a n d a n t logora o nje­
govom je nestanku izvijestio K o t a r s k u oblast Samobor a ona sutradan, t j .
7. V I 1941, R e d a r s t v e n o ravnateljstvo u Zagrebu. T e k je d v a d a n a kasnije
za nestalim Maestrellijem Catoneom, k a k o se M a r t i n i vodio i u Kerestln-

" 2. Komarica, G r o b o v i . . . , n. dj., str. 5 2 — 5 6 ; V. Madarević, Zapisi iz Kerestinca,


n. dj., str. 2 8 1 ; A r h i v C K SKJ, F o n d C K K P J 1 9 4 1 / 1 4 6 . Prijevod s francuskog o b ­
javljen u knjizi Vjekoslava Ćenćića, E n i g m a K o p i n i č , knj. II, Beograd 1983, str.
251—258.

169
ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec aMHi-jiai PP 8 (1) 1 4 3 — 1 9 2 (1989)

C U , raspisana potraga, a 26. V I 1941. p r e d m e t stavljen a d acta. Zbog toga


bijega, koliko je p o z n a t o , nije u logoru Kerestinec bilo n i k a k v i h represa­
lija, osim što je Istoga d a n a u logor Kerestinec u kontrolu došao Božo
Cerovski.**
Josip Broz Tito ubrzo je bio obaviješten o Martinljevu uspješnom bijegu
Iz Kerestinca. Z a t o u pismu Iz p r v e polovice lipnja 1941. Kopiniču z a ­
htijeva od njega d a t o javi K o m i n t e r n i , pokazujući mu da zna za M a r t l n i -
jevo nekorektno držanje prilikom akcije, napominjući Kopiniću d a će sam
k o n t a k t i r a t i s K o m i n t e r n o m o njegovom odlasku iz Jugoslavije i p o t o m re­
ći svoje mišljenje. N o , Martini je ipak otišao iz Jugoslavije, uz Kopiničevu
pomoć, a da C K K P J ni C K K P H za t o nisu zna I. N a i m e , Kopinić ga je
uz pomoć Lea Matesa Iste noći k a d a je izvršen proboj komunista iz logora
Kerestinec u p u t i o u Sloveniju. Leo ga p r a t i o d o iza Samobora a preko
granice koju su uspješno prešli p r a t i o ga je Tone Velušček. Međutim, kod
N o v o g Mesta uhvatili su ga talijanski karabinjeri, zajedno sa suprugom,
koja je prije p u t a stigla iz Francuske u Zagreb. M a r t i n i je o t k r i o svoj
identitet talijanskoj policiji, o d v e d e n je u R i m i osuđen n a 30 godina
robije, ali je u m r o prije završetka rata. Prije odlaska iz Zagreba, Martini
je d a v a o v r l o oštre ali neosnovane kritike o r a d u C K K P H , p r e m d a ga
je Partija spasila i brinula o njemu, vjerojatno jer se nalazio u Kopiničevu
ozračju. Kardelj u pismu Titu, 2. V I I I 1941, z a slanje Martinija sa su­
prugom p r e k o granice žestoko okrivljuje Kopiniča. O n Ih je p o Kardelju
»slao u p r a v o zločinački neodgovorno i ne poznavajući terena«, uz infor­
maciju Titu da slovenske partijske organizacije njih dvoje »traže svuda i
svim snagama«. Iako su oni, što partijsko r u k o v o d s t v o nije znalo, već
pretpostavljalo, pali talijanskoj policiji u ruke, te otuda Kardeljeva o p ­
r a v d a n a žestina.*^
S v a k a k o , već prije toga, o d m a h poslije dovođenja u logor, u komunistima
se k a d su vidjeli da logorski režim nije strog, da je stražarsko osiguranje
nedovoljno, potkraj svibnja 1941. javila i ideja o individualnim bijegovi-
ma Iz Kerestinca. T a se mogućnost r a z m a t r a l a p o grupama, no partijsko ru­
k o v o d s t v o logora »bilo je p r o t i v bježanja, p a I p r o t i v svake (daljnje) d i ­
skusije o bijegu, t a k o d a smo o tome prestali d a diskutiramo«, Izjavio je
poslije rata I v a n Tahi, jedan od preživjelih logoraša komunista, t j . zajed­
nički su prihvatili odluku. To potvrđuju i Izjave ostalih preživjelih iz toga
dijela logora. T a k o je, k a k o je zabilježio Z v o n i m i r K o m a r i c a : » U pogledu
bijega Iz logora bio je izrađen zajednički stav, p a se zaključilo d a se in­
d i v i d u a l n o ne bježi. P r i t o m se imala u v i d u mogućnost pooštravanja re­
žima i represalija p r e m a onima koji ostaju, k a o i sposobnost naše organi­
zacije u logoru I vani, da u odlučnom času organizira bijeg.« Najvjerojat­
nije je Franjica Budak, pomoću koje je logorsko partijsko r u k o v o d s t v o
obavještavalo C K K P H o svome radu, obavijestila C K I o tome. Z a od­
luku r u k o v o d s t v a logoraša komunista V l a d o M a đ a r e v i ć n a v o d i d a je »dis­
ciplinirano p r i h v a ć a m o « , tj. »da individualnih bjegova neće biti«, pa

»" Građa S Z H , k n j . 1, n. dj., dok. 7 5 ; 1 6 7 ; R S U P SRH, UZ ROZ 1 9 4 1 , red. br.


8300;
" A r h i v C K SKJ, F o n d C K K P J 1 9 4 1 / A l ; 1 8 6 ; L e o Mates u intervjuu D a r k u Stu-
pariću u travnju 1976.

170
ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec P P 8 (1) 1 4 3 — 1 9 2 (1989)

o v a k o objašnjava individualni bijeg Martinija. O n piše: »S n a m a je i je­


d a n v a ž a n funkcioner talijanske Komunističke partije — Rigoletto, čiji
se p r a v i identitet i funkcija skrivaju u najstrožoj konspiraciji. Jedino nje­
ga treba bijegom individualno izvući iz logora i prebaciti n a revolucionarni
r a d u Italiju. T o , konačno, uspijeva, n a n e n a p a d a n način, uz organiziranu
partijsku p o m o ć izvana. Sve se to drži i u najvećoj tajnosti i među samim
logorašima.«'^
N o , misao o bijegu posebno se opet nametnula tek poslije strijeljanja dese­
torice d r u g o v a komunista iz logora, što p o t v r đ u j u i preživjeli komunisti
logoraši.
M i m o te odluke r a z m a t r a n a je mogućnost d a se bolesni drugovi, k a o A d ž i ­
ja, Cesarec, M a đ a r e v i ć , J e đ u t i drugi, pokušaju smjestiti u bolnice, n a p r o ­
sto izvući iz logora i logorskog života. U tome p r a v c u se, prema M a đ a -
reviću, v o d i k a m p a n j a i pritisak n a M l a d e n a H o r v a t i n a , zapovjednika
logora, a i logorski liječnik d r N i k o l a M r v o š predlaže nekoliko težih b o ­
lesnika komunista za bolnicu. Ali nadležnost za o d l u k u je izvan logora,
tj. k o d ustaškog redarstva u Zagrebu. N o , ipak, zahvaljujući p o m a l o i
slučaju, bolnice su se dokopali V l a d o Mađarević, koji je dobio a k u t n u
u p a l u uha, i V i n k o J e đ u t , s a k u t n i m tbc o k a . Bilo je t o nekoliko d a n a
prije n a p a d a N j e m a č k e n a SSSR. O s t a l i m a t o nije uspjelo, p r e m d a su neki
stigli u Zagreb, ali je njihovo upućivanje spriječeno na ustaškom redarstvu.
T o prije, što su to bili p o z n a t i komunisti npr. Adžija, a uslijedio je i n a p a d
N j e m a č k e n a SSSR, p a je zbog toga pojačan ustaški teror p r e m a k o m u ­
nistima I tih su d a n a započela i p r v a javna strijeljanja komunista.*"
I a k o u kerestinečkom logoru nije bilo terora, mučenja, saslušanja, p a ni
likvidacija. Ipak ostaje činjenica da su ustaše s posebnom pažnjom pratili
taj logor i d a ga nisu zaboravili. U z posjete nižih policijskih službenika,
redovite su i posjete kotarskog predstojnika o d kraja svibnja 1941. Zorl-
slava MIkića, i njegovog zamjenika Franje K r a l a . T a k o je, npr., 2 1 . V I
1941, p o naređenju p u t o v a o u Kerestinec Mikić s ciljem d a se u p o z n a »sa
uređenjem i stanjem logora za internirane komuniste, Židove i ostale, te
Informirate o njihovoj p r e h r a n i I ostalim p o t r e b a m a , te sve potrebno p o -
duzmete«. N e zna se je li taj MIkićev n a d z o r n i p u t u vezi s odlaskom Iz
logora Z i d o v a emigranata Ili s p l a n i r a n i m posjetom Cerovskog i p r i p r e ­
m a m a z a d o l a z a k većih grupa logoraša komunista, koji će poslije 22. V I
1941. uslijediti, i pooštrenjem logorskog režima. N o , osim redovitih obila­
z a k a bilo je i vanrednih, k a o što je bio dolazak ustaškog p u k o v n i k a Ć o -
sića, u svibnju, i Božidara Cerovskog, n a početku lipnja 1941. godine.
P r e m a izjavama logoraša, on je došao u inspekciju logora i t a d a je n a
njegovu intervenciju pušten iz komunističkog dijela logora Klepac. T e p o ­
sjete će se nastaviti i poslije 22. V I 1941. ali u drukčijim uvjetima.*'

R S U P S R H , Zapisnik o saslušanju ing. Ive T a h y a od 14. V I I 1 9 4 8 ; Z. Komarica.


Kerestinec, Zbornik sjecanja, Zagreb 1 9 4 1 - 1 9 4 5 , knj. 1, Zagreb 1982, str. 2 6 2 - 2 6 3 ^
V. Mađarević, Zapisi iz Kerestinca, n. dj., 2 8 1 . '

194^; r ' S . t 11093?^''' ^ j - , str. 2 8 3 - 2 8 5 ; RSUP SRH, UZ ROZ


" A H , K O S , Prs. br. 8 6 / 1 9 4 1 . D . H .

171
ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec amuoer.^ P P 8 (1) 143—192 (1989)

P o t r e b n o je naglasiti d a je od travanjskih sastanaka C K K P J , najčešće p r o ­


širenih članovima C K K P H , zatim svibanjskog savjetovanja K P J , d o k r a ­
ja lipnja 1941. r u k o v o d s t v o K P H bilo angažirano u skladu s p r o g r a m ­
skom orijentacijom, koja je tim medašnjim sastancima z a d a n a , t j . p r i p r e ­
m a m a za narodnooslobodilačku borbu, pri čemu su znatnije naglašene
vojne pripreme. Pojedini rukovodioci K P H b o r a v e n a terenu, učvršćuju
redove, tumače ciljeve borbe, pripremaju komuniste za presudni t r e n u t a k
ustanka, prisustvuju o k r u ž n i m i mjesnim partijskim konferencijama, koje
se p o t k r a j svibnja i u toku lipnja 1 9 4 1 . održavaju širom H r v a t s k e . Sve
se to događa u vrlo otežanim okolnostima rata, okupacije i terora. T e r o ­
r o m su, osim Srba, Z i d o v a i R o m a , gdje prerasta u genocid, te h r v a t s k i h
rodoljuba, od travnja 1941, sve više i više obuhvaćeni i komunisti, što je
dovelo uostalom i d o osnivanja komunističkog dijela logora Kerestinec.
To je izazvalo poremećaje u v e z a m a i r a d u jer su uslijed hapšenja, prese­
ljenja nekih komunista u mjesta ranijeg b o r a v k a u H r v a t s k o j i u krajeve
i z v a n H r v a t s k e , u p r a v o Iz bojazni od sve žešćeg terora, te pasiviziranja
nekih komunista, mnoge partijske organizacije i r u k o v o d s t v a ostali ne­
kompletni ili se raspali. Sve je to trebalo što prije otkloniti d a bi se r a d
i u tim Izuzetno teškim p r i l i k a m a mogao nastaviti. N e k i su komunisti
uhapšeni zbog toga što nisu poštivali upozorenja r u k o v o d s t v a o poveća­
noj konspiraciji, odnosno olako su shvaćali t a k v a upozorenja, ali i zbog
kojekakvih udobnosti. Među t a k v i m a su bili i neki »Kerestinčani«.** R u ­
k o v o d s t v o K P H već je n a k o n nekoliko d a n a o d Interniranja p r v e grupe
komunista u logor Kerestinec s njihovim r u k o v o d s t v o m u logoru usposta­
vilo vezu. O č i t o je bilo Informirano, b a r pojedinci, o njihovoj zajedničkoj
odluci d a se individualno ne bježi iz logora i primilo je n a znanje. N e d o ­
staju podaci da je o n o o akciji oslobođenja Interniranih komunista u K e ­
restincu od 22. V I 1941. r a z g o v a r a l o odnosno raspravljalo n a svojim sje­
dnicama (Iako t a k v u raspravu, bez obzira što nema pismenih tragova, bilo
u C K K P H bilo u Vojnom komitetu, ne možemo sto posto otpisati). Ali će
one uslijediti u b r z o n a k o n 22. V I 1 9 4 1 . godine, k a d a će se početi o tome
razgovarati, rezultat čega će i biti odluka C K K P H d a se pristupi orga­
niziranju akcije za spašavane interniranih komunista u logoru Kerestinec,
ali su t a d a uvjeti bili m n o g o teži i složeniji, i u logoru i i z v a n njega, koje
su još pogoršali nepredvidivl događaji i okolnosti u vezi s tzv. akcijom
»Vazduh«.*2

3. Život u komunističkom dijelu logora Kerestinec od 22. V I d o


13. V I I 1941, godine
N a p a d fašističke N j e m a č k e na SSSR predstavljao je bitnu promjenu za
partijska r u k o v o d s t v a I komuniste uopće a I za život Interniranih k o m u ­
nista (pa i ostalih logoraša) u Kerestincu. O d m a h se promijenio I z n a t n o
4 ' Ivan Božičević, Sjećanja, Zagreb 1982, str. 6 8 — 7 0 .
" Oplirnije o slučaju » V a z d u h « , događajima u p o v o d u 22. V I 1941. i onima koji
su uslijedili poslije toga u r u k o v o d s t v u C K K P H , vidi u knjizi: / . Jelić, Tragedija u
K e r e s t i n c u . . . , n. dj., str. 3 8 — 2 7 3 . Jelić tu na osnovi kritičke an,ilize dokumenata
pobija pojedine netočne interpretacije, zaključke i tvrdnje koje donose V . Dedijer i
V . Cenčić u vezi s tim događajima u ljeto 1941. pa i d i o onih koji se odnose i na logor
Kerestinec.

172
ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec P P 8 (1) 1 4 3 — 1 9 2 (1989)

je pooštren režim u cijelom logoru Kerestinec. Dovedeni su novi oštriji


stražari. U toku d a n a bio je zabranjen izlazak prije i poslije p o d n e z a
šetnju. Straže su podvostručene. Pooštren je i režim posjeta, skraćeno v r i ­
jeme posjeta, primanja p a k e t a i razgovora, za što su bile potrebne posebne
dozvole, koje su se teže dobivale, a sve češće se t o dalje ograničavalo p a
i zabranjivalo. Č l a n o v i m a porodica i prijateljima zabranjivano je prila-
ženje logoru, za razliku od ranije k a d a su krišom mogli i ući u sobe logo­
raša. Sve to unosi neizvjesnost, ali su komunisti uspjeli i u tim mnogo
skučenijim uvjetima d a održavaju veze s vanjskim svijetom i partijskim
r u k o v o d s t v o m u Zagrebu. N a s t a v i l i su i dalje, k a o i ranije, s ideološko-
-političkim i o b r a z o v n i m r a d o m i ostalim aktivnostima. Svi su vjerovali
u snagu C r v e n e armije i željeli da se b r z o ostvari sloboda, od mladih, koji
su očekivali b r z u pobjedu, d o starijih koji su smatrali da će ona doći n a ­
kon »duge i teške borbe«, k a k o je procijenio Keršovani. Istovremeno su
bili mišljenja koje je tih d a n a izrazio Cesarec riječima: »Kad je Sovjetski
Savez stupio u borbu, mi smo svi mobilizirani. A k o ja p a d n e m , drugi tre­
ba d a stane n a moje mjesto.«*'
S v a k a k o je zanimljiv posjet logoru Kerestinec Božidara Cerovskog svega
nekoliko d a n a poslije n a p a d a N j e m a č k e n a SSSR, kojega se sjećaju svi
preživjeli logoraši. O n je zatražio razgovor s Keršovanijem, s kojim se
p o z n a v a o iz Lepoglave, gdje je Cerovski bio na robiji k a o hrvatski nacio­
nalist z a vrijeme stare Jugoslavije. Šetali su i razgovarali u dvorištu o k o
jedan sat. Cerovski ga je nastojao nagovoriti raznim »uvjeravanjima, obe­
ćanjima i prijetnjama, d a potpiše j a v n u izjavu lojalnosti 'ustaškoj d r ž a v i ' ,
u zamjenu za život i uvjet u slobodu«. P r e m a nekim izjavama, t a k a v p o ­
jedinačni r a z g o v o r Cerovski je t a d a vodio »u Kerestincu s Augustom C e -
sarcem«. K a k o je poslije rata zabilježio V l a d o M a đ a r e v i ć : »Ustašama je
bilo osobito stalo d a oba istaknuta h r v a t s k a intelektualca i pisca p r i d o ­
biju, barem pasivno, i javnosti predstave k a o neke, sada lojalne, k o m u ­
nističke 'obraćenike', ističući u p r v o m redu njihovo ' h r v a t s t v o ' . Ali u n a ­
toč u p o r n o m psihološkom pritisku, prijetnjama i obećanjima, ni Keršo­
v a n i ni Cesarec nisu poklekli, iako su znali što ih čeka, sačuvavši neokr­
njenu komunističku svijest, svoju revolucionarnu čvrstinu i idejnu posto­
janost.«
Komarica se sjeća da je poslije toga u logor došla iznenadna kontrola k o ­
ja je sve pretresla tražeći oružje i zabranjene knjige, a k a k o je p r a v o v r e ­
meno uočena, sve je što bi moglo biti kompromitirajuće sakriveno, t a k o d a
nije ništa našla. T a d a je iz p r i b o r a za jelo oduzela noževe ostavivši samo
žlice.
P r e m a U r u d ž b e n o m zapisniku Redarstvenog ravnateljstva u Zagrebu, p r e ­
gled interniranih u logoru Kerestincu u r u d ž b i r a n je 27. lipnja 1941, te se
taj pregled može odnositi ili na posjet Cerovskog ili na pretres koji spomi­
nje K o m a r i c a .
Keršovani je očito o razgovoru obavijestio drugove, jer se svi preživjeli
slažu u sadržaju razgovora. Očito je taj razgovor, uz psihološku presiju,
i m a o i p r o p a g a n d n u demonstraciju za Cerovskoga. Još uvijek je t a d a

" Vice laninović. August Cesarec, sv. I, (ZivOt i rad), Zagreb 1964, str. 1 4 9 ; Z.
Komarica, Grobovi bez sjena, n. dj., str. 5 7 — 5 9 .

173
ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec aMumr> P P 8 (1) 1 « — 1 9 2 (1989)

ustašama bilo stalo da ugledne intelektualce, antifašiste, p a i ugledne k o ­


muniste pridobiju. Z a t o Cerovski t a k o dugo i o t v o r e n o može i želi razgo­
v a r a t i s Keršovanijem. Očito je d a o n e k o m »starom drugarstvu s robije«
ne može biti ni riječi jer su ih i prije i sada dijelile d u b o k e ideološke gra­
nice, a to najupečatljivije potvrđuje i činjenica d a će Cerovski samo dese­
t a k d a n a kasnije mirno dopustiti, a k o ne i narediti, pogubljenje Keršo-
vanija.**
Još veću neizvjesnost među logorašima Izazvalo je odvođenje p r v e grupe
ikomunista Iz logora Kerestinec. D r a g u t i n D a k i ć je 1945. o tome izjavio:
»5. srpnja 1941. godine bili su iz Kerestinca odvedeni slijedeći d r u g o v i :
Keršovani, Priča, Adžija, Crnogorac, Bergman i K u h n . 9. srpnja su o d v e ­
deni slijedeći d r u g o v i : Rosenzweig, R i c h t m a n , KorskI i K r n d e l j . N a k o n
2 sata Krndelj je vraćen a mjesto njega bio je odveden K r a u s . Isti dan tih
10 drugova bilo je streljano u Maksimiru«. T u D a k i ć e v u Izjavu potvrđuju
I dopunjuju sačuvani dokumenti, izjave preživjelih logoraša I očevidaca.
T a k o Iz U r u d ž b e n o g zapisnika Redarstvenog ravnateljstva u Zagrebu sa­
znajemo da su drugovi odvedeni iz logora Kerestinca 5. V I I , p o nalogu
ravnatelja prepraćeni »Redarstvu u Gospić«, d a bi odatle bili p o nalogu
I C referade »đopraćeni« u Zagreb. P r e m a istom u r u d ž b e n o m zapisniku i
policijskim k a r t o n i m a Iz Kerestinca, đopraćeni su RosenzweIg I R i c h t m a n ,
dok KorskI i Krndelj nisu urudžbirani, k a o ni K r a u s koji je, n a osnovi ne­
koliko Izjava očevidaca, n a k o n d v a sata zamijenio Krndelja, koji je v r a ­
ćen u logor, te su vjerojatno o d m a h bili upućeni n a ustaško redarstvo I na
strijeljanje. U Kerestincu su internirani komunisti I drugi saznali za njihovo
strijeljanje sutradan, I to u ustaškoj o d m a z d i za ubojstvo policijskog a-
genta Ljudevita Tiljka, o čemu su izlijepljeni p l a k a t i p o gradu Zagrebu,
I po cijeloj N D H . Strijeljanje te grupe istaknutih p r e d r a t n i h revolucio­
nara, visoko marksistički obrazovanih intelektualaca, ljudi široke kulture,
od kojih su neki bili poznati publicisti i teoretičari društvenih I ekonom­
skih n a u k a , bilo je v r l o težak u d a r a c n e samo za komuniste logoraše i
Zagreba, već i za cijelu K P J . O n je p o m o g a o d a se u kerestlnečklm k o m u ­
nistima razbiju i posljednje Iluzije o njihovoj situaciji. Shvatili su da su
tu taoci i da je samo pitanje vremena k a d a će Ih strijeljati, k a o I o d v e ­
dene drugove, s p o v o d o m Ili bez njega, z a t o što su komunisti i antifašistl.
Z a t o je svima bilo jasno da treba što prije poduzeti nešto, radi svih I p o
cijenu života oslobođenja Iz logora, jer Ih I o n a k o smrt čeka prije Ili k a ­
snije. U vezi s time K o m a r i c a je zapisao: » U svakom je tog časa sazrije­
v a l a Ideja o bijegu Iz logora«, a D a k i ć dodaje: » N a k o n tog strijeljanja
bilo je odlučeno d a se bježi iz Kerestinca.« T a k o je u logorašima k o m u n i ­
stima sazrela misao o bijegu I proboju Iz logora Kerestinec.*^
Toga su bili svjesni i u C K K P H I u M K K P H Zagreb. R u k o v o d s t v o
K P H je na sjednici, 10. V I I 1941, donijelo odluku o poduzimanju akcije
za oslobođenje komunista Iz logora Kerestinec. Z a realizaciju zadužilo je

" R S U P S R H , U Z R O Z 1941, red. br. 1 0 4 8 0 ; V. Madarević, Zapisi iz Kerestinca,


n. dj., str. 2 8 2 ; 2 . Komarca, Grobovi bez sjene, n. dj., str. 5 8 .
« A H , Z K R Z , C G K 618 a/12, kut. 7 8 6 ; R S U P S R H , U Z R O Z 1 9 4 1 , red. br. 11397,
11739, 11742, 11743, 11747-9, 11871 i 1 1 9 0 0 ; Građa S Z H , k n j . I, n. d j . , dok. 5 5 ;
2 . Komarica, G r o b o v i bez sjena, n. d j . , str. 6 2 ; i\.v«fif

174
ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec p p g (j) 143—192 (1989)

svoga člana K a r l a M r a z o v i ć a G a š p a r a . K a k o je t a k v a akcija mogla d a


se organizira i uspješno izvede samo uz pomoć zagrebačke partijske organi­
zacije, određeno je d a se u akciju uključi i M a r k o Belinić, član M K K P H
Zagreb, zadužen za veze i rad u partijskim organizacijama u tzv. Zagre­
bu Vanjskom, t j . k o t a r i m a Zagreb, Samobor, V. Gorica i Sv. I v a n Zelina.
P r i p r e m e su započele 1 1 . V I I 1941. N a k o n što je toga i narednog d a n a
Belinić obišao rukovodioce partijskih organizacija n a terenu i dogovorio
organiziranje ljudi i mogućnosti n a b a v e oružja, M r a z o v i ć je 12. V I I u v e ­
čer Izradio plan akcije. P r e m a tome planu bilo je predviđeno d a se noću
14/15. V I I Izvede akcija uzimanja oružja u općinskoj zgradi u Brdovcu
(gdje se nalazilo 40 pušaka, a čuvao ga je općinski stražar s kojim je p o ­
stojala veza), koje bi se prebacilo p r e k o Save u blizinu Kerestinca, za n a ­
oružavanje sudionika akcije, a dio oružja kupio. Bilo je dalje predviđeno
d a se, ukoliko t o mogućnosti dopuste, dio oružja prebaci u logor, uz p o ­
moć simpatizera Partije koji je inače prevozio pljesak u logor. Zatim or­
ganiziranje grupe za akciju n a p a d a na logor t j . logorsku stražu Izvana
pod r u k o v o d s t v o m Mrazovića i Belinića, d o k bi p r e m a dogovoru Interni­
rani komunisti poduzeli istovremeno akciju Iznutra. Zamišljeno je d a se
n a k o n uspješnog završetka akcije logoraši prebace p r e k o Pokuplja n a P e ­
trovu goru I p r e k o Žumberka, z a p a d n o o d K a r l o v c a , n a K o r d u n , najbržim
maršom. Sama akcija predviđena je za noć 15/16. V I I 1941, pošto ju je
p r e t h o d n o o d o b r i o C K K P H . R u k o v o d s t v o komunista u logoru Keresti­
nec je 1 1 . V I I 1941. p o Franjici B u d a k dobilo p o r u k u od R a d e K o n č a r a
da se p r i p r e m a organizacija njihovog bijega, te d a ono »s najpouzdanijim
drugovima organizira bijeg iznutra«, k a k o bi, k a d a Im se javi, bili spre­
mni d a o d m a h stupe u akciju. O d m a h se još Istoga d a n a pristupilo p r i ­
premama.
N e o v i s n o o planu i p r i p r e m a m a r u k o v o d s t v a K P H , M K K P H Zagreb je,
11. V I I 1941, na sjednici na zahtjev Josipa Kopiniča, koji joj je prisustvo­
vao, t a k o đ e r donio odluku o organiziranju akcije za oslobođenje interni­
ranih komunista iz logora Kerestinec, ali m i m o I Iza leđa C K K P H .
Kopinič je, služeći se autoritetom K o m i n t e r n e , pokušao na toj sjednici od
M K osnovati n o v o privremeno r u k o v o d s t v o K P H , a n a osnovi sumnjičenja
i optuživanja C K K P H pred K o m i n t e r n o m smijeniti ga, za što je, t v r d i o
je, od nje dobio direktivu. O n je, nadalje, predložio plan akcija, koji je
M K p r i h v a t i o kao svoj, a koje su Imale djelovati spektakularno u odnosu
n a dotadašnje I p o t v r d i t i o p r a v d a n o s t njegovih postupaka. Svoju
akciju u vezi s M K K P H Zagreb započeo je I p r o v o d i o uz pomoć njegova
političkog sekretara A n t u n a Roba. O d l u č e n o je d a akciju n a logor Kere­
stinec treba p r v u izvesti, te je i tu prihvaćen Kopiničev p l a n : da r u k o v o ­
dilac ak cije bude B r a n k o Malešević; d a M K osigura 20 ljudi i naoružanje
z a akciju, sanitetski materijal i h r a n u za 4 d a n a ; d a obavijesti logoraše
d a za vrijeme n a p a d a grupe izvana oni n a p a d n u logorsku stražu Iznutra;
d a se n a k o n proboja iz logora svi u p u t e u Samoborsko gorje I Zumberak,
gdje hi se organizirali i rasporedili u p a r t i z a n e i diverzante te izvodili
oružane akcije na tome području i p r e m a Zagrebu; da se akcija Izvede
noću 13/14. V I I 1941. I da se o njoj ne obavijesti r u k o v o d s t v o K P H .
R o b je z n a o da r u k o v o d s t v o K P H p r i p r e m a Istu akciju a ostali članovi

175
ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec jMijisr,, P P 8 (1) 1 4 3 — 1 9 2 (1989)

M K K P H Zagreb nisu. Zaključeno je da se istovremeno k a d i »akcija


Kerestinec« minira i odašiljač zagrebačke radio-stanice p r e k o Save. K o p i -
nič je time htio preduhitrititi akciju C K K P H . Č l a n o v i Mjesnog k o m i ­
teta dobili su u p u t e d a izaberu p o t r e b a n broj ljudi, d a ih naoružaju i
upute na dogovoreno mjesto, gdje će se sastati s Maleševićem, a R o b je
dobio z a d a t a k d a o tome obavijesti komuniste u logoru Kerestinec. T a k o
je, npr., Blaž Mesarić dobio z a d a t a k d a u tu akciju pošalje tri druga, što
je i učinio, među kojima je bio i Josip Vili, koji je u akciji sudjelovao
i preživio. A n t u n Češnjak je, također, imao d a t i nekoliko ljudi te je i on
to učinio a među njima je bio i Ljuba Faust, koji je u njoj sudjelovao
i preživio. Joco Đ a k o v i ć angažirao je nekoliko skojevaca, a pojedine
drugove angažirao je osobno i A n t u n R o b , n p r . d r a Savu Zlatica.
Negdje su zadaci prenijeti na rajonske komitete, odnosno pojedine njihove
članove, a oni su ih dalje prenijeli n a partijske ćelije, k a o n a Trešnjevci
i Trnju. Taj z a d a t a k bio bi tehnički neizvodiv za t a k o k r a t k o vrijeme d a
već nisu postojale pojedine grupe pripremljene i uvježbane za akcije, n a
čemu je radio Vojni komitet M K K P H Zagreb. N o , R o b je, suočen s činje­
nicom d a je to što poduzimaju Kopinič i M K svojevrsna antipartijska
akcija iza leda C K K P H , s kojim je p r e k i n u o vezu, te d a je preuzimanje
uloge »privremenog partijskog r u k o v o d s t v a « , antipartijski postupak, p r e ­
kršio odluku d a M K K P H Zagreb ne obavijesti C K K P H o »akciji K e r e ­
stinec« usprkos Kopiničevoj prijetnji. Istoga d a n a ili sutradan obavijestio
R a d u Končara, sekretara C K K P H . P r e m a R o b o v i m riječima K o n č a r
mu je r e k a o : »Vi radite k a k o mislite, ali t o što radite ne valja, jer je t o
antipartijski rad i C K K P J će odlučiti d a li ima p r a v o Valdes (tj. Josip
Kopinič — Z. D.) ili C K K P H . Akciju za Kerestinec izvedite ako ste je
već organizirali.«
Josip Kopinič se n a k o n sastanka Mjesnog komiteta n a kojem je p o d r ž a n a
njegova akcija ali i z a t r a ž e n o d a r a z g o v a r a s r u k o v o d s t v o m K P H , 11.
V I I sastao s Vladimirom Bakarićem a 12. V I I i s V l a d i m i r o m Popovićem,
koje je u p o z n a o sa svojim sumnjama u K o n č a r a i P a v l a P a p a , s akcijom
koju je poveo k o d K o m i n t e r n e i svim posljedicama, nastojeći steći n a j ­
prije razumijevanje, odnosno njihovu podršku, k a k o bi svoju akciju
uspješno završio. O n i su ga nagovorili d a d o đ e na sastanak O p e r a t i v n o g
r u k o v o d s t v a C K K P H gdje će izložiti svoje sumnje, obrazložiti akcije
i rukovodstvo upoznati s odlukama Kominterne.
Sastanak O p e r a t i v n o g r u k o v o d s t v a K P H , kojemu su osim R a d e K o n č a r a ,
Vladimira Popovića, Vladimira Bakarića i Andrije H e b r a n g a prisustvo­
vali još Josip Kopinič i A n t u n R o b , o d r ž a n je 1 3 . V I I 1941. N a t o m
b u r n o m sastanku u neposrednom sučeljavanju r u k o v o d s t v a K P H i K o p i -
niča, njegova je dotadašnja akcija označena k a o frakcionaška, k a o i akcija
Mjesnog komiteta, jer je s Kopiničem pristupio akciji mimo C K K P H .
Kopiniču Je argumentirano d o k a z a n a neosnovanost njegovih optužbi p r o ­
tiv C K K P H i osporeno mu p r a v o za njegovo smjenjivanje. O n nije m o ­
gao d o k a z a t i svoje optužbe te je odustao od njih. Zaključeno je da se o
svemu obavijeste C K K P J i Tito, koji će donijeti konačnu odluku, a K o n ­
čar i Kopinič treba d a obavijeste M K K P H Zagreb o zaključcima. O n i su
t o i učinili na sjednici M K K P H Zagreb 15. V I I 1 9 4 1 . K a d a je Kopinič

176
ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec P P 8 (1) 1 4 3 — 1 9 2 (1989)

p o v u k a o izjavu o raspuštanju C K P K H , M K je prekinuo daljnju vezu s


njim I opet stupio s C K K P H u n o r m a l a n odnos k a o i prije. M K je uvidio
svoju grešku i t a k o je otklonjen rascjep koji je prijetio u zagrebačkoj
partijskoj organizaciji. I a k o je rezultat svega bio vidljiv Kopiničev u z m a k ,
i p a k su uslijedile druge još mnogo tragičnije posljedice neuspjeha »akcije
Kerestinec«. N a sjednici O p e r a t i v n o g r u k o v o d s t v a H r v a t s k e , 13. V I I 1941,
o n o je bilo suočeno i s činjenicom, o kojoj su ga informirali Kopinič i
R o b , d a je M K K P H Z a g r e b p o d u z e o akciju za oslobođenje interniranih
komunista iz Kerestinca a koja treba d a se izvede te večeri 13/14. V I I
1941. T o je iznenadilo prisutne članove C K K P H . Preostalo im je ili d a
se odlučno suprotstave t a k v o m pokušaju ili d a ga prihvate. N o , k a k o su
K o p i n i č i R o b svoj p l a n prezentirali k a o gotov čin, od kojeg nema od­
stupanja, uvjeravajući ih d a su poduzete sve pripreme, t j . grupe su otišle
n a izvršenje, angažiran je dio seljaka i logoraši obaviješteni, članovi su
C K K P H prešutno »pristali d a se akcija izvede«. Izvještavajući C K K P J
u ime C K K P H o tome p r i s t a n k u V l a d i m i r P o p o v i ć je, 17. V I I 1941,
napisao: »Ja mislim d a smo tu pogriješili (naročito znajući B u m b a r a iz
M K i njegove organizatorske sposobnosti), bez obzira d a li su oni i pored
naše z a b r a n e htjeli ići u akciju ili ne.« U bilješkama komisije C K K P J o
izjavi A n t u n a R o b a danoj 10—15 d a n a poslije akcije, zapisano je: » D r u g o ­
vi iz nac(ionalnog — t j . C K K P H — Z. D.) posumljali da će uspeti i
z a t o zaključ. d a B u ( m b a r — t j . A n t o n R o b — Z . D.) ode u Ke(restinec)
d a izvidi k a k o stoji stvar p r e k o Save i a k o nisu do kraja saglasni zatvoren-
(ici) d a se ne izvede.« R o b se poslije toga sastanka konzultirao s B r a n k o m
Maleševićem i k a z a o m u d a ukoliko akcija ne može d a se izvede neka se ne
izvodi, ali mu je Malešević »rekao d a može« d a se izvede i on se s time
složio. P o t o m su logoraši, koji o svemu tome nisu imali pojma, obaviješteni
0 početku akcije uz neke d o d a t n e obavijesti, što su učinili Franjica Budak
1 P a v a o Videković. T a k o je o t p a o plan C K K P H , Mrazoviću je rečeno d a
o d m a h ide u V a r a ž d i n , što je i učinio, d o k je M a r k o Belinić otišao kod
R o b a i Maleševića i dobio vezu u Sv. Nedjelji d a koliko može pomogne
u akciji.**

Proboj komunista iz logora Kerestinec noću 13/14. VII 1941,


neuspjeli prihvat logoraša i posljedice toga '
Poslije prijema p o r u k e , 1 1 . V I I 1941, partijsko r u k o v o d s t v o logora pristu­
pilo je p r i p r e m a m a za Izvršenje svoga dijela z a d a t k a . K a k o im je, 13. V I I
1941, prenijeto, vrijeme je početka akcije te večeri u 24 sata uz još neke
d o d a t n e obavijesti, r u k o v o d s t v o je moglo prići definiranju z a d a t a k a . N a
sastanku je partijsko r u k o v o d s t v o logora razradilo plan n a p a d a i odlučilo
d a akcijom r u k o v o d e D i v k o B u d a k I Andrija Zaja i d a se formiraju
u d a r n e grupe koje će razoružati stražu. T a k o je o s n o v a n o pet u d a r n i h
g r u p a i jedna rezervna, s više od 30 članova u njima. B u d a k i Zaja su Im
to saopćili i odredili precizan z a d a t a k svakom pojedincu i njego-voj grupi.
T a k o je d o dogovorenog vremena sve bilo spremno, čekao se samo početak
akcije.

" 7. Jelić, Tragedija u Kerestincu, n. dj., str. 9 7 — 1 0 1 ; A I H R P H , M G - 1 / I - 2 . Izjava


Josipa Tucmana (data prije dvadesetak godina).

\2 Povijesni prilozi J77


ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec mtmn->. PP 8 (D H3—192 (1989)

O n a je započela o d m a h poslije ponoći, k a d a je p r v a grupa, p r e m a planu,


domamila stražara u sobu, p o d izgovorom d a je jednom drugu, koji je
simulirao bolove, pozlilo, i savladala ga. T o m je prilikom stražareva puška
opalila. T o je bio z n a k ostalim g r u p a m a koje su pošle n a izvršenje svojih
z a d a t a k a , ali i vanjskim stražarima koji su otvorili v a t r u . N a k o n pola
sata borbe, goloruki logoraši razoružali su ne samo unutrašnju nego i
vanjsku logorsku stražu kod dvorca, naoružali se s 12 pušaka, 30 bombi,
3 puškomitraljeza i 4 revolvera s oko 250 m e t a k a . U toj akciji poginuo je
jedino P e t a r Korasić, član u d a r n e grupe, k o m a n d a n t logora bio teže ranjen,
a jedan stražar lakše. K o m a n d a n t je prebačen u židovski dio logora d a mu
se pruži pomoć, d o k su svi stražari s k o m a n d i r o m straže povezani. Č e t v o ­
rica su ostala povezana i z a t v o r e n a u jednoj sobi, a ostali s k o m a n d i r o m
zatvoreni u kulu dvorca. Ostala su jedino n e r a z o r u ž a n a dvojica stražara
kod srpsko-jugoslavenskog dijela logora, udaljeni o k o 300 metara o d
dvorca. T a k o su logoraši komunisti goloruki, zahvaljujući dobroj orga­
nizaciji, izuzetnoj volji i hrabrosti, junački i veoma uspješno savladali
d o b r o naoružanu stražu i izvršili svoj dio z a d a t k a , jer je od njih p r v e n ­
stveno I zavisio Ishod akcije. N a žalost, k a d su izašli iz logora u slobodu
n i t k o Ih od u d a r n i h grupa nije dočekao.*^
Što se tiče vanjske organizacije, p r e m a podacima iz d o k u m e n a t a te sjeća­
njima ona je tekla o v a k o : D a n a 12. V I I 1941. Malešević je »primio«
svih 18 sudionika akcije, tj. s njima je dogovoreno k a d a će se sutra I gdje
naći d a krenu u akciju. U akciju je s u t r a d a n uključen i M a r k o Belinić,
koji je također »primio ljude«, odnosno dogovorio s njima n a terenu
sudjelovanje u akciji, te I izvijestio d a za tu akciju »može dati 12—15
seljaka«. S u t r a d a n ujutro Iz Zagreba se prebacila i smjestila p r v a
u d a r n a g r u p a n a čelu s Maleševićem u šumi k o d Svete Nedjelje.
U njoj je trebalo biti 11 ljudi, a osim Maleševića, bili su t u : Ljuba Faust,
V l a d o G l u h a k , Andrija Muhek, Tibor Zelinka, Josip Bezjak, Franjo
Slović, d v a r a d n i k a Iz Zagreba, jedan s n a d i m k o m »Švabo«, a d r u ­
gi s prezimenom Zivković, trebalo je d a joj se još priključe d r Savo
Zlatić i Lidija Zlatić, ali zbog pogrešne veze (s tim su imali problema I
ostali) nisu uspjeli I morali su se vratiti u Zagreb. Bio je tu n a k r a t k o i 12.
član, španjolski borac p o d imenom J o ž a , te nadimcima Iz Španjolske »Go-
mez« i » R o m a n o « , što p o svim indicijama upućuje na Josipa Kopiniča,
koji se zatim s Maleševićem v r a t i o u Zagreb. G r u p a je tu provela d o ve­
čeri, pripremajući se za akciju koja joj je saopćena k a o njezin z a d a t a k , a
od naoružanja imala je »samo 6—7 rev(olvera) I 2—3 bom(be)«. G r u p a
je u t o k u d a n a Imala kurirske veze s drugovima u Zagrebu I onima u
Kerestincu, koji su Im javljali d a je sve u redu.
U drugoj grupi, koja se Imala priključiti p r v o j , središnjoj Maleševićevoj,
bilo je 7 članova, a na p u t u joj se priključio još jedan član. U njoj su bili:
I v a n Čulig, K a t a D u m b o v i ć , Đ u r o Šimunović, K a r l o Kovačić, A n t o n P e -

R S U P S R H , Prijepis » U r e d o v n o g izvještaja« kotarskog predstojnika Zorislava M i -


kića od 14. VIT 1941. upućen Velikoj župi Prigorje o rezultatima i z v i đ a od toga dana
u Kerestincu, dan k a o prilog prijedlogu z a vođenje istrage i određivanje istražnog z a ­
tvora J a v n o m tužilaštvu z a grad Zagreb za Zorislava Mikića od 29. X I I 1 9 4 7 ; Dr B.
Krizman, Pobuna u K e r e s t i n c u . . . , n. d j . ; /. Jelić, Tragedija u K e r e s t i n c u . . . , n. dj.,
St. 1 0 2 - 1 2 1 .

178 '• ' • "


ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec P P 8 (1) 1 4 3 — 1 9 2 (1989)

lin, B r n a d Zoltan, Stjepan Tenjer i Josip Vili. O n a je s Trešnjevke k r e ­


nula o k o 21 sat i čamcem se prebacila preko Save, te se uputila p r e m a p r ­
voj grupi k o d Sv. Nedjelje, ali k a k o je zakasnila, nije uhvatila vezu s
Maleševićevom g r u p o m . O n a je bila bolje n a o r u ž a n a , osim pištolja i b o m ­
bi imala je i nekoliko pušaka.
K a o sudionici akcije bili su predviđeni komunisti i simpatizeri iz okolnih
sela i područja. Taj z a d a t a k je od M K K P H Zagreb, u ime »novog C K
K P H « , prenio A n t u n R o b sekretaru K K K P H Zagreb Vanjski — Samobor
Josipu T u c m a n u . O n je to i učinio, t a k o d a su pojedini članovi toga k o ­
miteta, n p r . P a v a o Beluhan, P a v a o Lončar i P a v a o Videković, prema pla­
nu M K K P H Zagreb za »akciju Kerestinec«, organizirali grupe koje su
čekale d a i same krenu k a Kerestincu u akciju. I Malešević je očekivao
d o l a z a k grupe od o k o četrdesetak n a o r u ž a n i h seljaka, ali d o toga nije
došlo. P o svemu sudeći, t o su bili oni za koje je osobno R o b dogovorio s
T u c m a n o m I ostalima, bez onih koje je k a o pomoć Imao uključiti M a r k o
Belinić. Videković je tu Imao vrlo značajan z a d a t a k i u okviru ranijeg
p l a n a C K K P H I novog M K K P H Z a g r e b »da uspostavi vezu sa drugovi­
m a u logoru« i d a »preda j a v k u u logor k a d a treba, odnosno u koji sat
treba otpočeti razoružavanje policije u logoru«, što je o n n a v o d n o učinio.
Videković je pokrenuo, rasporedio i d a o određene z a d a t k e tamošnjim čla­
n o v i m a Partije i S K O J - a , ali su oni u z a l u d n o čekali jer veza koju je o n
čekao Iz Zagreba nije došla, a bez nje se nije smjelo u akciju. TI su d r u g o ­
vi, k a k o im je Videković rekao. Imali biti vodiči-kurirl u d a r n i m g r u p a m a
I logorašima. U Zagrebu se toga d a n a i' večeri dosta toga događalo te će,
vjerojatno, buduća istraživanja moći reći t k o je trebao donijeti obavijest
d a ti ljudi p o đ u u akciju i zašto to nije i učinio. Inače, sam se Videković
p r e m a Milanu M u h a r u , s njime I još jednim n e p o z n a t i m omladincem, n a ­
lazio u u d a r n o j grupi, koja je imala osigurati cestu Samobor—Kerestinec
od o r u ž n i k a i ustaša u k o l i k o naiđu i t a k o pomoći ostalima d a što uspješ­
nije izvrše svoje z a d a t k e u »akciji Kerestinec«. P r e m a nekim podacima u
vezi s »akcijom Kerestinec« a p r e m a p l a n u M K K P H Zagreb dobile su
z a d a t k e i partijske ćelije u Sv. K l a r i (da presiječe telefonske linije u okolici
Remetinca) i Jakuševcu (da p r e k o relejne stanice u V r b a n o v o m mlinu
p r i h v a t i drugove koji bi se tu javili n a k o n proboja i preko noći prebaci Ih
preko Save u Žitnjak gdje će čekati veza iz grada). P r v a nije svoj z a d a ­
t a k izvršila, a druga jest (i to 15. V I I , ali su prebačeni drugovi bili o d m a h
p o t o m pohapšeni), jer su, vjerojatno, te z a d a t k e dobile k a d je već počela
akcija, odnosno neposredno poslije proboja. Najvjerojatnije je bilo ono što
je V. Popović, 17. V I I 1941, javio Titti: » K o n t a k t sa seljacima nije bio
precizno određen, t a k o d a nijesu ni došli.«
T a k o se p r e d sam početak akcije n a p u t u p r e m a logoru nalazila Maleše-
vlćeva grupa od 11 ljudi koja je kasnila, očekujući drugu grupu i seljake,
a iza nje, n a jedno kilometar udaljenosti, druga grupa od 8 ljudi koja je
nastojala d a je stigne i d a se s njome spoji. U t r e n u t k u početka proboja,
tj. p r v i h hitaca u logoru, Maleševićeva se grupa nalazila na oko 200 me­
t a r a od logora. Podijelio ju je u dvije. I d o k je jedna čekala, on je na
čelu druge grupe došao d o pred sam logor potrčavši k njemu, ali su se
n a p o v i k »stoj« razbježali, i misleći d a je t o stražar zaključili »da nije
uspeo Kerestinec i rasporedili se za diverzije«. T a k o je zaključio i drugi dio

179
ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec M«i»n»; p p 8 (1) 1 4 3 — 1 9 2 (1989)

njegove grupe, te su se i oni povukli, pošto su vidjeli jednog stražara s


puškom, koji je projurio cestom i svjetla k a m i o n a iz p r a v c a Zagreba.
D r u g a grupa od 8 članova k a d je začula pucnjavu iz p r a v c a Kerestinca
zaključila je d a je zakasnila, vidjela je n a cesti jedan putnički auto i jedan
kamion, p a se p o v u k l a p r e k o polja prema Sv. Nedje ji. T a k o zadaci nisu
izvršeni te nije došlo d o spajanja s logorašima.*^
Sve to pokazuje d a su vanjske pripreme slabo obavljene, najviše zbog
brzine da se akcija što prije izvrši n a čemu su inzistirali Kopinič i R o b ,
s nizom teških grešaka, propusta i neodgovornosti. T a k o će se i logoraši,
koji su izašli poslije proboja iz logora, i članovi u d a r n i h grupa za svega
nekoliko sati naći n a u d a r u jakih ustaških, policijskih i vojnih snaga.
Poslije izlaska iz logora logoraši su bili u dilemi k a m o da krenu. Pošto
su kraće vrijeme u z a l u d n o čekali, k a k o većina preživjelih izjavljuje, »da
dođu auti iz v a n a « , odnosno u d a r n e grupe, i d a im d a d u p r a v a c kretanja i
udalje ih što dalje od logora, sami su svi u grupi krenuli p r e m a jugu, ka
cesti Z a g r e b — K a r l o v a c . K o d prijelaza ceste, n a kojoj su primijetili farove
vozila, za koje su pretpostavljali da je ustaško, grupacija se razdvojila u
dvije grupe. J e d n a od pedesetak d r u g o v a je k r o z Stupničku šumu, p r e ­
šavši željezničku prugu Z a g r e b — K a r l o v a c , stigla ujutro 14. V I I 1941. n a
rub te šume i na početak Kraljevačke šume, nedaleko od H o r v a t a . T u su
se podijelili u petorke I prikrili, d a bi se opet uvečer p o n o v o okupili.
T a d a Im je k o m a n d a n t te grupe Josip ŠIber r e k a o da će u g r u p a m a p o
pet krenuti prema Zagrebu. Samo što je t o izrekao uslijedio je n a p a d oru­
žnika I ustaša. D r u g a kolona, pošto je k o d prijelaza ceste izgubila vezu
s p r v o m , produžila je ivicom Stupničke šume, t a k o đ e r prešla prugu i uju­
tro stigla k o d sela Obrež, gdje se zaustavila u tamošnjoj šumi. O n a je bila
opkoljena neposredno poslije p o d n e v a , 14. V I I 1941, i zatim n a p a d n u t a .
U z to što je n a p a d n u t a usred d a n a i što je u njoj bilo manje drugova ne­
go u p r v o j bila je i slabije n a o r u ž a n a . P r e m a neprijateljskim podacima, u
borbi k o d sela O b r e ž t a d a je ubijeno 8 a u h v a ć e n o 10 živih drugova, a još
nekoliko ih je ubijeno i uhvaćeno narednih dana, d o k su trojica izvršila
samoubojstvo. N e k i su uhvaćeni u Trnju k a d su se uspjeli probiti i p r e b a ­
citi preko Save. Spasili su se jedino Blaž Valjin I L o v r o H o r v a t , uspo­
stavivši vezu s partijskom organizacijom u N o v a k i m a , te Josip T u r k o v i ć ,
koji se ranjen sakrio u H r v a t s k o m Leskovcu k o d jednog seljaka, a k a d je
uspostavljena partijska veza prebacio se u Zagreb. H o r v a t I T u r k o v i ć
ginu u rujnu 1941. u Gorjancima, odnosno Z u m b e r k u , k a o borci P a r t i z a n -

<9 A r h i v C K .SKT, Fond C K K P J 1941/150 i 162; A H , N P , P P S 542/42 (Presuda


Andriiu Muheku od 5. III 1 9 4 2 ) ; A I H R P H , M G - l / I - 2 ; Izjava I v a n a D e k a n i c a Bar­
tola Ž d r a v k u D i z d a r u u ZagreJDu 1 9 8 4 ; L]uha Faust, U grupi za oslobođenje l o g o ­
raša, Zbornik sjećanja — Zagreb 1 9 4 1 — 1 9 4 5 , k n j . 1, Zagreb 1982, str. 2 9 5 — 2 9 6 ;
Milan Muhar, Trojka na osiguranju, Problemi — revija Banije, Korduna, Like, br.
1 1 — 1 2 , Zagreb 1957, str. 6 3 — 6 9 , Milan Brunović, Samobor (monografija), Zagreb
1971, str. 229, Sjećanje Ignaca D e k a n i ć a - N a c e k a ; Mijo Kos Zorko Velika Gorica
u N O B - u , knj. II, V. Gorica 1987, str. 27 i 3 1 . Prema nekim izjavama još je nekoliko
d r u g o v a sudjelovalo u udarnim grupama tj. u akciji Kerestinec. k a o npr. Milan M a -
raković Lika i V i n k o Mengele, obojica proglašeni z a narodne heroje, i još neki. N o
dokumentacioni podaci o tome nedostaju te su oni moguće najvjerojatnije u akciju
uključeni neposredno po proboju komunista iz logora Kerestinec.

180
ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec P P 8 (1) 1 4 3 — 1 9 2 (1989)

skog o d r e d a »Matija Gubec«, a Valjin, u travnju 1942. k a o komesar P r ­


vog zagorskog partizanskog odreda.
U borbi kod Stupničke šume druga grupa imala je 8 ubijenih i 12 živih
uhvaćenih drugova, a n a r e d n a d v a d a n a još su dvojica ubijena a 5 ih n o ­
vih uhvaćeno. N e k i su uhvaćeni i narednih d a n a na širem okolnom p o ­
dručju. Probili su se Brezovec Ćiril, Freundlich Emil, Stjepan Jelić, K o ­
marica Z v o n i m i r i Milinković V i n k o , te g r u p n o d o sela Purgarije H a m d o
Begovac, V l a d i m i r Božac, D r a g u t i n D a k i ć , Abid Lolić, Aleksandar O b r a -
til i T o d o r Vuković. N o p o t o m su uhašeni Jelić, O b r a t i l i Vuković, koji
su strijeljani 1941. Svi ostali su bili u p a r t i z a n i m a gdje su poginuli Brezo­
vec, Begovec, Božac i Lolić.
T a k o su komunisti logoraši, p r e m d a bez dovoljno borbenog i partizanskog
iskustva i dovoljno oružja, junački u borbama ginuli p r o t i v petorostruko
brojnijeg i izvrsno n a o r u ž a n o g neprijatelja. P r e m a neprijateljskim podaci­
m a poginulo ih je t a d a oko tridesetak. Uhapšeni su odvedeni u Zagreb na
ustaško redarstvo u ulicu Račkoga 9. Poslije zvjerskog mučenja svi su osu­
đeni n a smrt i 17. V I I 1941. strijeljani u Dotrščini. U prostoriji na zidu
z a t v o r a ostavili su zapis koji se sačuvao a za kojega se pretpostavlja da
ga je pisao August Cesarec. O n glasi: » U ovim prostorijama proživjeli su
svoje poslednje časove internirani borci iz Kerestinca njih 44. Osudu o
streljanju su primili svi uzdignute glave, jer su znali da umiru za p r a ­
v e d n u stvar, z a stvar r a d n o g n a r o d a . Živjela Sovjetska H r v a t s k a . «
I na strijeljanju su se držali dostojanstveno što su morali p r i z n a t i i njiho­
vi protivnici riječima: »Pjevali su vođeni p r e m a mjestu gdje su ih postri­
jeljali, d e m o n s t r a t i v n o i bučno, pjesme o komunističkoj revoluciji i k o m u ­
nističkoj pobjedi.«*®
O n i koji su kasnije uhvaćeni, strijeljani su p o t o m u nekoj od ustaških od­
m a z d a . T a k o se kerestinečka akcija pretvorila u tragediju. K a d se pogleda
gdje su uhvaćeni svi ostali, osim onih k o d O b r e ž a i Stupničke šume, vidi
se d a je to u g l a v n o m na p u t u ili čak n a d o m a k Zagrebu. Očito je da ve­
ćina komunista logoraša p o proboju, prepušteni sami sebi, a n a osnovi in­
formacija koje su dobivali, nisu imali, a nisu ni mogli Imati jasnu p r e d o d ž ­
bu k a k o i gdje treba da se razvija o r u ž a n a borba, jer inače sigurno ne bi
krenuli p r e m a Zagrebu, već o b r a t n o . N a osnovi Istraživanja dobivaju se
i novi podaci o sudionicima proboja. T a k o p r e m a d o k u m e n t i m a a I nekim
Izjavama u proboju nije sudjelovala grupa p r i t v o r e n i k a I C referade koji
su bili smješteni u židovskom dijelu logora a koji se n a v o d e u dosadašnjim
popisima sudionika. T o su, npr., Isak K a t a n , Lavoslav Koričan, M i r k o
N e u m a n I I z i d o r Perera, koji su zajedno s ostalim Židovima iz Kerestinca
upućeni u Gospić, p a u Jasenovac, gdje su likvidirani. Ali i tzv. »katolici«
k a o Albin T u r k , koji je upućen n a k o n proboja u Lepoglavu I zatim stra­
d a o u St. Gradišci, te najvjerojatnije Josip H e r š a k , M a t o D u m b o v i ć i
Z d r a v k o Pavešić, koji su prebačeni u Zagreb, gdje su se nalazili d o pot­
kraj 1941, k a d a su p r v a dvojica upućeni u logor Jasenovac, gdje je D u m ­
bović stradao, a H e r š a k , p r e m a nekim Izjavama preživio, dok za P a v e -

" Građa S Z H , k n j . I, n. dj., dok. 6 1 , 6 2 , 66, 68, 69, 70, 7 3 , 76, 77 i 81. Z. Koma­
rica, Grobovi bez sjena, n. dj., str. 8 9 — 9 7 ; / . JeliS, Tragedija u Kerestincu . . . , n. dj.,
str. 1 1 3 — 1 2 1 . .ut .^.-i „

181
ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec ^ftiKJu; P P 8 (1) 143—192 (1989)

šića nedostaju podaci, a posljednji p u t u d o k u m e n t i m a se spominje 1942.


Tu je još i Milan Velebit, koji je uhapšen k a o Srbin i p r e m a d o k u m e n t i m a
bio interniran u srpsko-jugoslavenski dio logora, te je zajedno s ostalim
Srbima poslije proboja odveden u logor Gospić, gdje je z a t i m ubijen.®"
Za neke sudionike, n a osnovi d o k u m e n a t a a koje potvrđuju i izjave, d o ­
punjuju se dosadašnji podaci, npr. za M a r t i n a Starešinu i M a r k a A n t o n a ,
koji nisu poginuli u borbama, nego su uhapšeni i strijeljani 17. V I I 1941,
te Franju Sauchu, koji je strijeljan 4. V I I I 1941. D o k u m e n t i pokazuju d a
je bilo i nekih koji su sudjelovali u proboju a nema ih n a dosadašnjim
popisima, npr. Stanislava Volčića, iz Stupnika, uhapšenog 20. V i interni­
ranog 16. V I u logor Kerestinec i smještenog u komunističkom dijelu. U -
hapšen poslije proboja 14. V I I bio je strijeljan s ostalima 17. V I I 1941.®'
Iz izjave k o m a n d a n t a logora i još nekih proizlazi d a je bio i jedan sudio­
nik akcije iz židovskog dijela logora i t o Izrael Ješua, koji je poginuo u
borbama kod logora, te dvojica sudionika iz srpsko-jugoslavenskog dijela
logora, koji su iskoristili pomutnju i priključili se komunistima. T o su bili
Milan Bogdanović, pritvorenik I C referade, koji se uspio probiti iz o b r u ­
ča, te ubrzo stupio u p a r t i z a n e i poginuo k a o borac 17. slavonske brigade
i A n t u n Bačić, uhapšen u travnju 1941. k a o »istaknuti Jugoslaven«, te
p o t o m interniran u Kerestinec, gdje je n a d njim H o r v a t i n vodio istragu,
jer je n a k n a d n o bio optužen d a je »četnik«, što se istragom nije moglo
u t v r d i t i . P r e m a H o r v a t i n u sudjelovao u »pobuni« i p o t o m , k a k o je on
čuo, živio 1945. u Zagrebu.«^ Te posljednje p o d a t k e m o r a m o uzeti s od­
ređenom rezervom jer ih ne možemo p o t v r d i t i d o k u m e n t i m a . Iz n a v e d e ­
noga proizlazi da je u proboju iz logora Kerestinec, noću 13/14. V I I 1941,
sudjelovalo 89 logoraša. Zanimljivo je da taj broj n a l a z i m o i u bilješkama
o akcijama u H r v a t s k o j u lipnju i srpnju, s kraja srpnja 1941, koje je
vjerojatno C K K P H dostavio C K KPJ.®* U k u p n o su 74 logoraša pogi­
nula u borbama ili uhapšena p a strijeljana, d o k su od 13, koji su se p r o ­
bili i spasili i dvojice koji su pušteni iz z a t v o r a , u toku r a t a desetorica
poginula k a o partizani, a ostali preživjeli rat, i svi osim dvojice bili borci
N O V J . O d u k u p n o 105 komunista koji su se nalazili internirani u k o m u ­
nističkom dijelu logora Kerestinec, r a t je preživjelo samo njih 8, koji su
svi osim jednog bili borci N O V J . A o d u k u p n o 147 p r i t v o r e n i k a I C re­
ferade, koliko ih je prema sadašnjim podacima bilo internirano u sva tri
dijela logora Kerestinec, preživjelo ih je samo 22.
P o t r a g a više od 500 n a o r u ž a n i h ustaša, o r u ž n i k a i d o m o b r a n a za odbje­
glim komunistima iz logora Kerestinec z a h v a t i l a je o d m a h i članove u d a r ­
nih grupa t a k o da je od njih 18 najmanje njih 8 stradalo. K a t a D u m b o -

5» A H , R A V S I G U R , Logor Jasenovac 1 9 4 1 ; Z K R Z G U Z 1 C G K , izjave preživjelih i


najuže rodbine poginulih logoraša; R S U P S R H , U Z R O Z 1941, red. br. 13544, 2 2 3 9 4 ,
2 3 1 9 8 , 2 9 5 0 1 , 2 9 6 4 5 , 3 2 1 4 7 ; A I H R P H , Policijski karton 1075.
R S U P S R H , U Z R O Z 1941, red. br. 12429, 12480 i 12481.
=2 R S U P S R H , Zapisnik sa saslušanja Mladena H o r v a t i n a od 27. X I I 1947; A H ,
Projekt »Dotrščina«, biografija Izraela Ješue, u kojoj su i podaci o i z v o r i m a ; H i s t o ­
rijski arhiv Bjelovar, Građa Okružne komisije Bjelovar, podaci za Milana Bogdanovića,
Savo Velagić, Pregled razvitka radničkog pokreta i oružane borbe na okrugu Bjelovar,
H A B , Bjelovar 1966, str. 67.
" A r h i v C K SKJ, Fond C K K P J 1941/158. Vidi /. Jelić, Tragedija u K e r e s t i n c u . . . ,
n. dJ, dok. 3 6 .

182
ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec P P 8 (1) 143—192 (1989)

vic p a l a je u borbi, B r a n k o Malešević pri p o v r a t k u u Zagreb, 14. I 15.


V I I 1941, a ostali u ustaškim z a t v o r i m a i logorima i t o : Bezjak, G l u h a k ,
Pelin, Slović i Zelinka. O d ostalih u p a r t i z a n i m a su poginuli Šimunić i
Zivković, a a k o uključimo trojku M u h a r o v u , o n d a i Pavel Videković.
Ostali su preživjeli, osim jednog člana z a kojega nedostaju podaci.^*
P o broju stradalih članova Partije i S K O J - a kerestinečka pogibija p r e d ­
stavlja nesumljivo jedan od najvećih p o r a z a revolucionarnog p o k r e t a 1941.
ne samo u H r v a t s k o j , već i u Jugoslaviji. O d l u č n i m prihvatanjem, bez k o ­
lebanja d a n a p a d n u goloruki logorsku stražu govori o moralu keresti­
nečkih komunista, o njihovoj hrabrosti u borbi za slobodu. T o govori i o
snazi partijske organizacije Zagreba i N O P - a , jer samo sposobna i snažna
organizacija mogla je poduzeti akciju n a p a d a n a ustaški logor, n a d o m a k
gradu. Što je akcija završila »više nego neuspjehom«, k a k o je t o zabilježio
t a d a E. K a r d e l j , najveću krivicu snose organizatori. A organizirao ju je
J. Kopinič s M K K P H Zagreb, k a k o je zabilježila komisija C K K P J o nje­
govoj izjavi, p o t k r a j srpnja 1 9 4 1 . godine, te je z a t o Kardelj i n a z i v a
»Kopiničevom akcijom« i smatra »neodgovornošću koja se danas ne o p r a ­
šta«. Kopinič je pred članovima komisije C K K P J Blagojem Neškovićem
i V l a d i m i r o m Popovićem, n a d r u g o m susretu 26. V I I 1941, izjavio »da
on lično snosi odgovornost za akciju Kerest., jer je o n o r g a n i z a t o r iste u
zajednici s M. K. ( K P H Zagreb — Z- D . ) , a iza leđa N a . kom. (tj. C K
K P H — Z . D.)«, k a k o su oni sutradan izvijestili C K K P J i Tita.^^ jgr,
d a su pripreme bile potpunije, d a je z a njih bilo više vremena, d a su or­
ganizatori u akciju uključili i o k o l n e partijske i skojevske organizacije
sigurno bi se — a k o ne svi — b a r većina komunista poslije proboja
iz logora spasila. N a P r v o j okružnoj konferenciji K P H Pokuplje, o d r ž a ­
noj 8—10. I I 1944, o kerestinečkoj akciji u političkom je referatu rečeno
d a »nije o d o z d o pripremljena u onoj mjeri, koja bi omogućila d a se lo­
goraše na izvjesno vrijeme skloni n a sigurno mjesto«, te d a je t a d a »nepri­
jatelj uspio svojom p r o p a g a n d o m p r i k a z a t i n a r o d u logoraše k a o četničke
elemente i u nekim selima organizirao je čitave hajke p o šumama«. I a k o je
t a k v i h sela u kojima su bile manje grupice ustaša i njihovih pristaša a nije
bilo članova Partije i S K O J - a , bilo svega nekoliko, i p a k je ustaška p r o p a ­
g a n d a manje-više z a h v a t i l a cjelokupnu širu okolicu o k o logora. T o više
što su pohapšeni mnogi članovi Partije, S K O J - a i simpatizeri, n a p o d r u ­
čju samoborskog i jastrebarskog k o t a r a , neposredno poslije akcije K e r e ­
stinec. T a k o je neuspjeh akcije Kerestinec, p o d utjecajem te ustaške p r o ­
pagande, zastrašivanja i hapšenja, i m a o negativnog utjecaja n a tadašnje
raspoloženje stanovništva u t o m kraju. Većina uhapšenih je n a k o n mje­
sec d a n a puštena, ali trebalo im je p o t o m m n o g o napora, hrabrosti I u p o r ­
nosti u r a d u da p o n o v o simpatizere I n a r o d uvjere d a su u Kerestincu
pobijeni sinovi h r v a t s k o g n a r o d a o d kojih su se mnogi borili p r o t i v k a p i ­
tulacije zemlje i t a k o dospjeli u z a t v o r i logor Kerestinec. Sama hrabrost,
odlučnost I herojska smrt kerestinečkih komunista bile su svojevrstan p o -

" Grada S Z H , k n j . I, n. dj., dok. 7 3 ; Z a v o d za sudsku medicinu i kriminalistiku —


Salata, Sekcioni protokol 1 9 4 1 , S. P. 2 0 6 6 / 2 2 4 — 4 1 o d 16. V I I I 1 9 4 1 ; / . Jelić, Trage­
dija u Kerestincu . . . , str. 2 8 3 .
A r h i v C K SKJ, F o n d C K K P J 1 9 4 1 / 1 5 3 ; 7. Jelii, Tragedija u K e r e s t i n c u . . . , n.
dj., dok. 32 i 38.
Z D R A V K O D I Z D A R , Logor Kerestinec 9»W|3: P P 8 (1) 1 4 3 — 1 9 2 (1989)

ticaj n a organiziraniji rad i p u t o k a z za komuniste, skojevce i simpatizere


n a t o m e širem području d a nastave s r a d o m i p r i p r e m a m a za oružanu
borbu, što će i činiti, te već 1 9 4 1 . i m a m o više sabotaža, diverzija, osnivanja
novih partijski i skojevskih organizacija i r u k o v o d s t a v a p a je 1942. i n a
tom području počeo u s t a n a k i N O B , koja se nastavila sve d o konačne
pobjede. D a nisu zaboravili poginule kerestinečke komuniste pokazuju i
podaci iz d o k u m e n a t a d a su svake o d tih r a t n i h godina n a D a n m r t v i h
njihovi grobovi bili okićeni cvijećem, p r e m d a n a d o m a k neprijateljskim
uporištima.®*
Kerestinečka akcija ostavila je v e o m a t e ž a k dojam u Zagrebu, s obzirom
n a pogibiju i strijeljanje t a k o velikog broja komunista, m e đ u kojima je
bio z n a t a n broj p o z n a t i h r u k o v o d i l a c a K P H , uglednih javnih r a d n i k a
komunista i skojevaca. N o , ona je p o k a z a l a i ustašama i o k u p a t o r i m a sna­
gu Partije i beskompromisnu odlučnost z a o t p o r i borbu u Zagrebu. Z a t o
nije slučajno da su i Talijani, koji je u većini svojih d o k u m e n a t a nazivaju
»četničkom i židovskom« i Nijemci, koji je nazivaju »komunističkom«,
poduzeli mjere p r i p r a v n o s t i svojih jedinica u o k u p i r a n o m i a n e k t i r a n o m
području susjedne Slovenije, a neke smjestili o d m a h uz granicu s N D H ,
d a se kerestinečki komunisti poslije proboja iz logora ne bi prebacili n a t o
»njihovo« područje. I jedni i drugi bili su svjesni d a to nije obična p o ­
buna, već početak jačega općeg »gibanja«, t j . o t p o r a i o r u ž a n e borbe p r o ­
tiv njih i njihovih suradnika n a području Jugoslavije p o d v o d s t v o m
KPJ.®^ Z a ustaše je t o bio velik u d a r a c jer se p o k a z a l o d a su komunisti
organizatori o t p o r a i oružane borbi i t u u Zagrebu i okolici u h r v a t s k o m
n a r o d u , k a o što su i u srpskom n a r o d u , t a m o gdje živi u H r v a t s k o j . K a k o
to nisu mogli sakriti, jer su svi g r a đ a n i Zagreba i stanovnici okolnih p o ­
dručja čuli borbe i pucnjavu kod Kerestinca i p r e k o Save, požurili su d a
u tisku izvijeste o uspjehu potjere za bjeguncima iz Kerestinca i strijelja­
nju uhvaćenih 17. V I I 1 9 4 1 . Ali se 6. V I I I 1 9 4 1 . u obavijesti br. 1 p o -
glavnikovog u r e d a o t z v . »komunističko-četničkim izgredima«, u z »akci­
ju Kerestinec« n a p r v o m mjestu, konstatiraju i priznaju i druge oružaiie
akcije i borbe »u blizini Zagreba« i »u Zagrebu« izvršene o d »komunisti­
čkih grupica«, koje su bile samo dio oružanog u s t a n k a i N O B - a širom
NDH.®8 Z a t o nije slučajno d a u ustaškom tisku počinje u t o vrijeme sve
intenzivnija p r o p a g a n d a p r o t i v komunista i k o m u n i z m a , počev o d P a v e -
lićevih »Strahota zablude«. N o , kod stanovništva u okolici Kerestinca (Sa­
mobor, Jaska, Zumberak) koriste se lažima i u svojoj gromoglasnoj p r o ­
p a g a n d i logoraše nazivaju »četnicima«, želeći time d a ga zaplaše. Vjero­
j a t n o su i to, k a o i priličan broj p o z n a t i h ličnosti m e đ u logorašima, i još
neki razlozi, utjecali d a nisu objavili popis ubijenih i strijeljanih, što bi
s v a k a k o za njih imalo nepovoljne političke posljedice. U vezi s »akcijom
Kerestinec«, ali i drugima izvedenim u t o vrijeme od članova Partije i

" A I H R P H , K P - 1 6 9 / 4 1 6 ; Rade Bulat, Zumberak 1 Pokuplje u N O B - i , Zagreb 1 9 5 1 ,


str. 2 1 — 3 1 ; Ivica Lopaić, Zumberak u ustanku 1 9 4 1 . i 1942. godjne, H A K , Zbornik
3, K a r l o v a c 1 9 7 1 , str. 1 0 9 0 — 1 0 9 2 .
" A r h i v Vojnoistorijskog instituta (sada A r h i v oružanih snaga), Beograd, N j e m a č k a
arhiva, kut. 4 1 b . fasc. 1, dok. 5 / 2 1 7 ; Talijanska arhiva, kut. 332, fasc. 2, dok.
1/82—84.

58 Grada S Z H , knj. I, dok. 68 i 101. ij^


184
ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec P P 8 (1) 143—192 (1989)

S K O J - a u Zagrebu i okolici, evidentno je masovnije hapšenje »komuni­


sta«, t j . članova Partije, S K O J - a , suradnika i simpatizera Partije u o d ­
nosu na ostale uhapšene u Zagrebu. T o evidentno pokazuju i podaci iz
U r u d ž b e n o g zapisnika redarstvenog ravnateljstva u Zagrebu prema koji­
ma je u srpnju 1941. bilo uhapšeno 778 osoba od kojih 293 »radi k o m u ­
nizma«, u kolovozu je t a k v i h bilo 415 od u k u p n o 581 uhapšene osobe,
prema, npr., 729 uhapšenih u lipnju od kojih 188 »radi komunizma«.^'
Mnogi će od tih uhapšenih stradati u t o k u kolovoza i rujna 1941. u ustaš­
kim o d m a z d a m a , a koje su ustaše najavili, p r e m a njemačkim dokumenti­
ma, već 16. V I I 1941. i zbog »akcije Kerestinec«.
K a k o je d o početka kolovoza 1941. u Zagrebu završena partijska istraga
slučaja »Vazduh« i s njim u vezi i kerestinečke akcije i tragedije, C K
K P J je n a osnovi izvještaja svoje komisije, koja je vodila istragu, 10. V I I I
1941. izrekao i kazne. T a k o su A n t o n R o b , politički sekretar, i M i r k o
Vanić, član M K K P H Zagreb, kažnjeni isključenjem iz Partije, a cijeli je
Mjesni komitet kažnjen strogim u k o r o m »[. . . ] i zbog zločinačkog u p r o -
pašćenja akcije o oslobođenju ljudi iz Kerestinca, koju je inače p r i p r e m a o
C K K P H , a M K radeći iza njegovih leđa doveo d o pogubljenja oko 90
d r u g o v a « , s time d a se cijeli smijeni i imenuje novi M K »od dobrih i p r o ­
vjerenih ljudi«. Č i t a v C K K P H dobio je u k o r » [ . . . ] zbog nedovoljne
kontrole i poduzimanja mjera za izvršenje akcija koje je C K K P J nužno
postavio pred čitavom Partijom u momentu razbojničkog napadaja na
SSSR«. T i t o je t o obrazložio u p o p r a t n o m pismu C K K P H ovim riječi­
m a : » U k o r za čitav C K K P H nije đ a t zbog toga što bi t o bilo opravdanje
pred K l da smo mi preduzeli p r e m a ostalima t a k o oštre mjere, već je to
p o našem d u b o k o m uvjerenju zaslužena k a z n a koju C K K P H mora ozbilj­
n o shvatiti. Treba d a z n a t e da je sam C K H r v a t s k e u velikoj mjeri kriv za
nastale nemile događaje, jer C K H r v a t s k e nije bio dovoljno budan prema
nižim forumima, nije n a vrijeme preduzeo energične mjere da onemogući
antipartijske elemente, nije preduzeo bitne i odlučne mjere p r o t i v svih
onih koji nisu izvršavali svoje partijske dužnosti, tj. akcije, već je d o z v o ­
lio d a t a k v i saboteri svoj nerad o p r a v d a v a j u n a p a d o m na C K H , pri čemu
je ovaj bio dosta neodlučan i nije se snalazio. D a k l e , C K H je ispoljio tri
osnovne slabosti: 1) organizacionu slabost k o d akcije, 2) neodlučnost i 3)
nebudnost p r e m a nižim forumima i članovima [ . . . ] . M K m o r a t e u cje­
lini smijeniti, a v a m a p r e p u š t a m o ocjenu može li netko doći u obzir za
novi M K [ . . . ] . « U novi M K K P H Zagreb, osnovan potkraj p r v e polo­
vice kolovoza 1941, od ranijih članova M K ušao je jedino M a r k o Belinić,
d o k su ostali članovi bili: Stjepan Benceković, Božo D a k i ć , Vojo Kovače­
vić, A n t e Milković, N i k o l a Šakić i M a r k o Simenić, koji je izabran za se­
kretara. Članovi ranijega M K , pošto su prihvatili izrečene kazne, nas­
tavili su partijski rad bilo na dotadašnjim zaduženjima bilo novim.
Č l a n s t v o u Zagrebu i u unutrašnjosti H r v a t s k e obaviješteno je i o »slučaju
koji se dogodio u Zagrebu«. T a k o je p r e v l a d a n o tadašnje stanje te je C K
K P H mogao nastaviti uspješno djelovati n a organizacionom jačanju i ši­
renju o r u ž a n o g ustanka i N O B - a u H r v a t s k o j . •. ;

»» R S U P S R H , U Z R O Z 1941, red. br. 7 2 0 0 — 1 9 0 0 0 . AK\iit

185
Z D R A V K O D I Z D A R , Logor Kerestinec • u»«i.)*^,3J« * (') H3—192 (1989)

Što se, pak, tiče Josipa Kopiniča, glavnog aktera slučaja, od K o m i n t e r n e


je 17. V I I I 1941. z a t r a ž e n o njegovo smjenjivanje sa dužnosti koju mu je
povjerila i d a se stavi n a raspolaganje C K K P J , uz ostalo, jer je » [ . . ] bio
inicijator bjegstva 90 d r u g o v a iz Kerestinca od kojih su danas samo t r o ­
jica u životu. Sve o v o radio je bez znanja C K K P H i C K K P J , iako je
bio upozoren d a se ovo bjegstvo p r i p r e m a « . N o k a k o K o m i n t e r n a nije
uvažila taj zahtjev C K K P J i Tita, Kopinič je i dalje ostao »da rukovodi
p u n k t o m za vezu«, uz potrebnu pomoć Partije, ali je 1945, on p o n o v o
saslušan. Saslušanje je obavila K o n t r o l n a komisija C K K P J , uzela izjave
od Blagoja Neškovića i Vlade Popovića, koji su bili u Komisiji C K K P J
1941. što je t a d a saslušavala i Kopiniča. N a osnovi tih materijala, C K
K P J je jednoglasno donio k a z n u » [ . . . ] strogog u k o r a sa posljednjim pre-
dupredenjem« za Josipa Kopiniča, s time da mu je saopćeno da je zaslu­
žio isključenje i t o »[. . .] ne samo zbog svojih grešaka Iz 1941. godine,
već I zbog neiskrenog i nepartijskog držanja pred partijskom komisijom
C K K P J ali d a mu se ovime daje posljednja mogućnost d a se ispravi«.«"
T a k o je i Kopiniča, jednog od glavnih krivaca kerestinečke tragedije, sti­
gla, m a k a r i minimalna ali zaslužena k a z n a . T r e b a reći d a su glavni krivci
kerestinečke tragedije oprali svoje greške časnim držanjem u N O B - u do
kraja r a t a .

Raspuštanje logora Kerestinec " roojim«!

O d m a h pošto su obaviješteni o proboju komunista Iz logora Kerestinec,


t a m o su počeli stizati najistaknutiji predstavnici Redarstvenog r a v n a t e l j ­
stva, koje je »nadziralo i upravljalo logorom«, zatim R A V S I G U R - a za
grad Zagreb i N D H , te predstavnici ustaških, policijskih i civilnih vlasti
samoborskog k o t a r a . Iz d o k u m e n a t a se vidi d a su policijske vlasti o p r o ­
boju komunista izviještene u tri sata ujutro 14. V I I 1941, a potom su
Izviješteni ustaško redarstvo, predstavnici samoborskog k o t a r a , vojske I
svi ostali. P r v i je stigao u Kerestinec Stjepan Blažeković, rukovoditelj
I C odsjeka Redarstvenog ravnateljstva, s organima toga Ravnateljstva i
započeo »izvide«. O k o 5 sati priključili su mu se predstavnici samobor­
skog k o t a r a . O rezultatima je nekoliko sati p o t o m izvijestio kotarski pred­
stojnik Iz Samobora Zorislav Mikić Veliku župu Prigorje u tzv. »Ure­
d o v n o m izvještaju«.«' Iz njega proizlazi da komunisti nisu imali oružje,
već su ga goloruki oduzeli stražarima, d a su policiju u Zagrebu prvi oba­
vijestili o proboju stražarski p e k a r I neka djevojka koja se nalazila kod
H o r v a t i n a (po nekima pisarica logora) i »dva komunista, koji se n a v o d n o
sa ovom p o b u n o m nisu slagali«, ali nedostaju podaci o njihovim Imenima,
d a je policija p o t o m izvijestila ustaško redarstvo, zatim o početku i toku
»pobune«, d a su pri tome, ranjena d v a s t r a ž a r a i zapovjednik logora, d a
su »pobjegli« samo komunisti te d a su o d m a h za potjeru angažirane poll-

Opširnije o tome v i d i : 7. Jelić, Tragedija u K e r e s t i n c u . . . , n. dj., str. 1 2 2 — 1 3 0 , i


1 9 1 — 2 7 3 (dokumenti).
*' R S U P S R H , Prijedlog z a vođenje istrage i određivanje istražnog z a t v o r a J a v n o m
tužilaštvu z a grad Zagreb od 29. X I I 1947. z a Zorislava Mikića, te je u prilogu dan
i njegov » U r e d o v n i izvještaj« od 14. V I I 1 9 4 1 . upućen Velikoj župi Prigorje o i z v i d i -
ma u Kerestincu toga dana, a u v e z i s probojem komunista i z logora Kerestinec.

186
ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec P P 8 (1) 143—192 (1989)

cijske snage, a obaviještene su i sve policijske stanice u okol'ci i pogra­


nične straže prema Sloveniji. Čim se Blažeković s tim podacima vratio u
Zagreb, o d m a h su u Kerestinec stigli Božidar Cerovski, ravnatelj R A V S I ­
G U R - a Zagreb, i Eugen K v a t e r n i k D i d o , ravnatelj R A V S I G U R - a N D H ,
a z a t i m jedinice ustaša i oružnika koii su pošli u potjeru za bjeguncima,
a iza njih i vojska. O d m a h se postavilo i pitanje što s ostalim logorašim.i
Kerestinca iz preostala d v a dijela logora Kerestinec koji nisu sudjelovali u
proboju? D i d o je zaprijetio d a će Ih sve postrijeljati, ali kad su ga informi­
rali d a među njima ima H r v a t a , I nekoliko HSS-ovačkih nižih funkcio­
n a r a , n a r e d i o je d a se postupi p o njegovom naređenju od 8. V I I 1941. T a ­
k o d a je o d m a h Iz Redarstvenog ravnateljstva Zagreb naređeno »Židova
i pravoslavnih prepraćenje u Gospić«, o čemu je Izviješteno tamošnje Ž u p -
sko redarstveno ravnateljstvo. T a k o su Židovi I Srbi preko Zagreba (gdje
su se pojedinci zadržali po nekoliko d a n a d o k se ne bi formirao trans­
p o r t ili Iz drugih razloga) upućeni u Gospić.*^ O d a t l e su potom, uglavnom,
svi stigli u logor Jasenovac i Gradišku, ukoliko već prije nisu stradali. P r e ­
m a raspoloživim podacima t a m o je upućeno Iz logora Kerestinec 44 Žido­
va. J e d a n je ubijen u Gospiću a 40 u logoru Jasenovac i St. Gradiška, a
svega se dvoje spasilo, od kojih jedan bijegom u Italiju, p a dalje u Švi­
carsku. Među njima je bilo i 13 p r i t v o r e n i k a I C referade, tj. uhapšenika
»radi k o m u n i z m a « , a koji nisu sudjelovali u proboju, I svi su oni likvidi­
rani u logoru Jasenovac I St. Gradiška. O d upućenih pravoslavnih postoje
podaci za 16 Srba I jednog Crnogorca, koji su upućeni u Gospić, ali se
može pretpostaviti da ih je, vjerojatno, bilo i više. C r n o g o r a c je pušten i
protjeran u C r n u Goru, u Gospiću je I J a d o v n o m ubijeno dvanaest, dok
je ostalih četvero ubijeno u logoru Jasenovac. U toj grupi, mimo naređe­
nja, bio je i jedan H r v a t koji je t a k o đ e r iz Kerestinca prepraćen u Gospić
1 p o t o m s d r u g o v i m a Srbima likvidiran u J a d o v n o m . M e đ u Srbima bila
s u i dvojica p r i t v o r e n i k a I C referade i obojica su likvidirani u logoru
Jasenovac. O d Srba je jedan p o nalogu ostavljen u logoru Kerestinec da
n a p r a v i popis inventara, novca, vrijednosnih p a p i r a I p r e d m e t a logoraša,
što je on I učinio, te je p o t o m pušten, protjeran u Srbiju I t a k o je preživio
rat.83
Svi t z v . katolici iz logora Kerestinec, njih 40, Internirani su po naređenju
u K a z n e n i z a v o d Lepoglavu. P r e m a nacionalnoj strukturi bila su 2 Židova.
2 Nijemca (porijeklom njemački Židovi emigranti), 4 Slovenca, 1 R u m u n j
1 3 1 H r v a t . Među njima bila su 22 pritvorenika I C referade, t j . uhapšenih
»radi k o m u n i z m a « (20 H r v a t a i 2 Slovenca) od kojih su većina bili čla­
novi Partije. Većina logoraša Iz te grupe prošla je i kroz druge logore
(Danica, Gospić) da bi na kraju njih 17 bilo likvidirano u logoru Jaseno­
vac I St. Gradiški, a 1 u Gospiću. O s t a l a 22 su preživjela (2 Židova, 2
Slovenca, 1 R u m u n j I 17 H r v a t a ) , a među njima I 9 pritvorenika I C
referade, od kojih je većina puštena 1942, ostali u 1943. I 1944, 1 je uspio
pobjeći iz logora u partizane, a jedan dočekao oslobođenje u logoru. O d
t z v . katolika, p o svemu se čini da su 3 logoraša iz Kerestinca z a d r ž a n a u
Zagrebu, d a nisu upućeni s onih 40 u Lepoglavu. Najvjerojatnije su bili

R S U P S R H , U Z R O Z 1 9 4 1 , red. br. 1 2 4 2 1 ; Dr B. Krizman, P o b u n a . . . , n. d j .


«' A I H R P H , Policijski karton br. 785.
ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec P P 8 (1) 143—192 (1989)

n a ustaškom redarstvu odakle su kasnije u toku 1941. upućeni u logor


Jasenovac gdje su dvojica ubijena a jedan potkraj 1944. pušten. Bili su,
inače, pritvorenici I C referade I komunisti, a prema nekim izjavama i
podacima iz dosadašnje literature n a v o d e se k a o sudionici proboja, ali se to
iz raspoloživih d o k u m e n a t a ne može i utvrditi.** T a k o se od 105 preosta­
lih logoraša iz logora Kerestinec, za koje postoje podaci, poslije proboja
komunista, spasilo svega njih 26. Teško je reći bi li taj broj bio manji da
komunisti nisu izvršili proboj iz logora Kerestinec.
K a k o su već 14. V I I 1941. izdata naređenja i »prepraćeni« svi preostali
logoraši, osim jednoga, u Gospić I Lepoglavu p r e k o Zagreba, Istoga je
d a n a Redarstveno ravnateljstvo Zagreb izdalo naređenje svim svojim od­
sjecima d a u Kerestinec više ne šalju n o v e internirce. T a k o on prestaje de
facto funkcionirati k a o logor. Sva službena pošta koja stiže n a adresu lo­
gora vraćena je k a o »neuručena«, uz obrazloženje d a »više ne postoji lo­
gor u Kerestincu«. Za naredni mjesec d a n a jedini preostali logoraš I neko­
liko stražara izvršili su popis Inventara i svega ostaloga u logoru K e r e ­
stinec te je 16. V I I I 1941. na licu mjesta u Kerestincu obavljena i službe­
na »primopredaja novca I vrijednosnih papira, te p r e d m e t a zaostalih Iza
odbjeglih komunista« i inventara. Sve je p r e d a n o raznim u s t a n o v a m a i
institucijama, a logor raspušten.*«
D v o r a c Kerestinec je I p o t o m u nekoliko n a v r a t a korišten za privremeni
smještaj pojedinih grupa zatvorenika koje su nakon nekoliko d a n a bile
odvedene I strijeljane u nekom od okolnih stratišta, n p r . u R a k o v o m P o ­
toku, ali nije više funkcionirao k a o logor. O d t r a v n j a 1942. u njemu je
smještena ustaška oficirska i podoficirska škola, a p r i v r e m e n o se do kraja
r a t a u njega smještaju razne ustaške i domobranske jedinice, uglavnom
prilikom brojnih akcija p r o t i v partizanskih jedinica na tome području te
Žumberku I Pokuplju.**
O n o što je n e o p h o d n o spomenuti jest »Istraga u Kerestincu p o v o d o m
bjegstva pritvorenika I razoružanja redar, straže«, koju je 15. V I I 1 9 4 1 .
naredio i poveo obavještajni odsjek Redarstvenog ravnateljstva u Zagrebu
a kasnije nastavilo U N S - o v o Zaštitno redarstvo za grad Zagreb i Veliku
župu Prigorje. Iz njihovih urudžbenih zapisnika, koji su za sada jedini d o ­
kumenti i putokazi u tome, vidi se d a se vodila u d v a smjera, i to jedna
p r e m a k o m a n d a n t u logora, zapovjedniku redarstvene straže, redarstvenim
stražarima te ostalim osobama koje su se u trenutku proboja komunista
zatekle u krugu i neposrednoj blizini logora, i druga p r e m a uhvaćenim
komunistima sudionicima proboja I članovima u d a r n i h grupa. H o r v a t i n
je, s obzirom n a t o da je o d m a h intervenirao I bio teško ranjen s doživot­
nim posljedicama, bio na bolovanju i liječenju d o oslobođenja, prima p l a ­
ću, i p r o t i v njega nije p>okrenut disciplinski postupak. N o , p o s t u p a k je
o d m a h p o k r e n u t p r o t i v zapovjednika straže, koji se p r e d a o komunistima i
p o d njihovim prijetnjama naredio stražarima da ne pucaju I d a se predaju,
te stražara, koji su poslušali to njegovo naređenje, pa su svi suspendirani.

Građa S Z H , knj. I, n. dj., dok. •ć/.


Općinski sud Samobor, Knjiga dostavnica Kotarskog suda Samobor 1941.; RSUP
S R H , U Z R O Z 1941, red. br. 17273. •'
«» A H , K O S , kut. 5, Prs. 2 5 0 / 1 9 4 2 .

188
ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec P P 8 (1) 143—192 (1989)

Disciplinski p o s t u p a k obustavljen je u listopadu 1941, ali je suspenzija os­


tala.*^ Taj dio istrage pokazuje d a oni nisu izvršili svoj z a d a t a k , tj. spri­
ječili svaki pokušaj pobune i bijega logoraša iz logora Kerestinec. U t o l i k o
je zanimljivija izjava k o m a n d a n t a H o r v a t i n a , prilikom saslušanja poslije
r a t a 1945, d a je na osnovi glasina logoraša d a će »jx)ginuti na dan p a d a
Bastille« još iz svibnja 1941, obavijestio nadležne i poduzeo mjere opreza
za taj d a n . N o , svi podaci pokazuju da neke posebne organizacijske i d r u ­
ge mjere nisu poduzete, osim što je inspekciju logora poslije n a p a d a N j e ­
mačke n a SSSR izvršio Cerovski, što su logorašima po izvršenom pretresu
logora oduzeti noževi iz pribora za jelo, i što je straži naređeno »da u k o ­
liko komunisti pokušaju izvršiti bijeg da ih se u tome najenergičnije spri­
ječi«. J e li se, možda, radilo o sabotaži »nekih članova k u l t u r b u n d a uba­
čenih medu redarstvenu stražu«, k a o što još n a v o d i H o r v a t i n na sasluša­
nju, koji su ga, n a v o d n o , trovali sredstvima za uspavljivanje »kako bi m o ­
gli inscenirati bjegstvo iz logora i ovu priliku upotrijebiti d a pobiju sve
zatočenike p o d izlikom da su htjeli bježati«, teško je reći, jer se poslije
r a t a ni jedan od njih nije mogao pronaći. U istrazi su nadalje saslušavani
oni koji su se u t r e n u t k u proboja komunista zatekli u p a r k u ispred dvorca
u društvu s H o r v a t i n o m i ostali u okolici logora. P o t k r a j studenog 1942,
p r e m a podacima iz urudžbenih zapisnika, istraga je završena, n o s k a k v i m
rezultatom, odnosno što je ustaše z a p r a v o zanimalo, teško je zaključiti,
jer d o k u m e n t i nedostaju.*^
D r u g i m dijelom Istrage obuhvaćeno je više od dvadesetak sudionika p r o ­
boja i članova u d a r n i h grupa, i to onih koje su vjerojatno uhvatili organi
Redarstvenog ravnateljstva. O n i su s materijalima upućivani R a v n a t e l j ­
stvu ustaškog redarstva, R A V S I G U R - u i U N S - u , i u njihove z a t v o r e jer
se tu odlučivalo o njihovoj sudbini, koja je, osim za nekoliko izuzetaka,
za sve njih značila smrt. N e š t o kasnije U N S - o v o Zaštitno redarstvo za
grad Zagreb i Veliku župu Prigorje u istragu je uključilo I neke logoraše
Kerestinca, inače pritvorenike I C referade, te je i ona završena k a o i
p r v a p o t k r a j 1942, ali n a m njezin tok i rezultati t a k o đ e r nisu poznati.*"

Zaključak ' 5! A s,<

N a osnovi dosadašnjih istraživanja proizlazi da je u logor Kerestinec od


osnivanja 19. I V p a do raspuštanja 16. V I I I 1941. bilo Internirano oko
900 logoraša. Najbrojniji su bili Zidovi emigranti, većinom iz Austrije, a
manjim dijelom iz Njemačke, Čehoslovačke i Poljske, njih više od 400.
O n i su n a k o n jednomjesečnog prikupljanja i zadržavanja u logoru K e r e ­
stinec »prepraćeni u Sarajevo«, a odatle n a k o n kraćeg vremena u druge
ustaške I njemačke koncentracione logore. Najveći broj muškaraca Iz te
grupe s t r a d a o je u logoru Jasenovac, a žene i djeca u logoru Auschwltz. U

R S U P S R H , U Z R O Z 1941. i 1942. te U Z Zaštitnog redarstva za grad Zagreb i


Veliku župu Prigorje 1942.
«8 R S U P SRH Saslušanje Mladena Horvatina od 27. XII 1947. te još isto kao
bili 67.
•» Isto k a o bilj. 67 i 68.

189
ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec P P 8 (I) 143—192 (1989)

njemačkim je logorima najvjerojatnije stradala i manja grupa koja se, čini


se na zahtjev Nijemaca, vratila n a t r a g , tj. odakle je i pobjegla (Austrija,
N j e m a č k a ) . Z a sve te logoraše, osim brojki, nedostaju pvopisi s imenima i
ostalim podacima.
Za ostalih 448 logoraša, uglavnom na osnovi d o k u m e n a t a , prikupljeni su
podaci o njihovom b o r a v k u u logoru Kerestinec, na osnovi izjava preži­
vjelih, rodbine, p o z n a n i k a i literature. P o nacionalnoj strukturi među nji­
ma su bila 173 Srbina, 133 H r v a t a , 112 Z i d o v a (na osnovi neprijateljskih
dokumenata, p r e m d a su se neki nacionalno opredijelili k a o H r v a t i a drugi
k a o Srbi), 13 Židova emigranata (osim već navedene grupe) a i oni su se
različito nacionalno opredjeljivali (tj. dijelom p r e m a zemlji iz koje su
emigrirali, ali su k a o Židovi evidentirani u većini neprijateljskih d o k u m e ­
nata), 5 Muslimana, 4 Slovenca, 3 Rusa, 2 Crnogorca I p o jedan Jermenin,
Rumunj i Talijan. Z a njih 371 postoje I podaci o socijalnoj strukturi. T a ­
ko je r a d n i k a raznih struka bilo 108, odvjetnika 84, namještenika raznih
struka 53, trgovaca I obrtnika raznih struka 4 6 , studenata raznih fakul­
teta 23 (od kojih 2 apsolventa), policijskih namještenika raznih struka 13,
inženjera 8, zemljoradnika 6, vojnih lica raznih činova 6, n o v i n a r a 5,
profesora 4, vozača 4, liječnika 3, agronoma 2, slikara 2, književnika I
publicista 2, đ a k a 2, i p o jedan glumac, režiser i svećenik (mitropolit).
O n i za koje ti podaci nedostaju u većini su službenici Banske vlasti Bano­
vine H r v a t s k e I redarstveni službenici, uglavnom srpske narodnosti. N j i h
su ustaše k a o Srbe uhapsili o d m a h poslije proglašenja N D H I Internirali
u logor Kerestinec. O njima je sačuvano nekoliko popisa. Većina njih je p u ­
štena I protjerana iz Zagreba a ostali podaci nedostaju. " " X ),>r
O d tih 448 logoraša, prema dosadašnjim podacima, u t o k u r a t a život je
Izgubilo njih 197. Najviše Ih je Izgubilo život u logoru Jasenovac, njih
64, zatim je strijeljano u Dotrščini 49, poginulo u b o r b a m a oko logora K e ­
restinec 26, trojica su još izvršila samoubojstvo da ne bi ustašama pali
živi u ruke; u R a k o v o m su P o t o k u strijeljana 2, u Zagrebu 9, u logorima:
Danica 1, Gospić 8, J a d o v n o 8, Stara Gradiška 9, Auschwitz 1, u Italiji i
Norveškoj u logorima po 1 , ubijena na terenu 2, u m r l a od posljedica lo­
gora Kerestinec 2, poginulo u p a r t i z a n i m a 10 I jedan u m r o u p a r t i z a n i m a .
Treba istaći d a je borba koju su započeli I vodili kerestinečki komunisti
bila p r v a oružana borba p r o t i v ustaša I o k u p a t o r a u H r v a t s k o j i ona je
upalila baklju narodnooslobodilačke borbe koja se neće ugasiti sve d o k o ­
načne pobjede 1945. godine. Kerestinečki logor je logor stradanja ali Izu­
zetnog morala, hrabrosti i herojstva komunista i skojevaca kojima će se
napajati tisuće I tisuće sudionika N O B - a sve do oslobođenja, a i danas.
P o t v r đ u j u to brojni nazivi jedinica, društava i organizacija u N O R - u s
imenima kerestinečkih logoraša komunista, I brojna poslijeratna spomen-
-obllježja širom H r v a t s k e i Jugoslavije.

u .vn^rtasuA r i o ^ l u « D 3 ^ b i »naš s i t; si c

190
ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec P P 8 (1) 143—192 (1989)

-'i9il o? jtra -idrnti i>nr. A-kt SUMMARV b hDtmnnu .U^t nihl o?


rmrh 10? b a j r s v vbo-jV't noijssjncsj-io i R f i T s S ž s tckk! lio muFMd iVivsvmH ,moh
srfj bi;
THE P R I S O N C A M P KERESTINEC

The prison camp was founded on 19th April and ceased to exist on 16th
A u g u s t 1 9 4 1 . I t w a s o n e o f t h e first p r i s o n c a m p s i n t h e I n d e p e n d e n t S t a t e o f
Croatia, under the leadership of the Police Direction in Zagreb. About 900
prisoners w e r e interned in it. It o c c u p i e d t h e castle a n d t h e farm houses of the
e s t a t e K e r e s t i n e c , 16 k i l o m e t e r s f a r f r o m Z a g r e b . I t w a s a n i n t e t n e e c a m p w i t h
the characteristics of assembly c a m p , labour c a m p and concentration c a m p . A l t h o -
u g h it h a d c o m m o n a d m i n i s t r a t i o n , it c o n s i s t e d o f t h r e e s e c t i o n s w h i c h w e r e a l s o
territorially separated. According to the names given t o them b y both the admi­
n i s t r a t i o n a n d t h e p r i s o n e r s t h e s e were the »Serbian-Yugoslav« part, the »Jewish«
part and the »communist« part of the prison c a m p , in chronological order of
their appearance.
In the »Serbian-Yugoslav« part of the prison camp there were 247 prisoners
( t w o w o m e n a m o n g them) in the period from 19th April to 13th July 1941.
M o s t of them w e r e employees of the Civil Croatia authorities and police, then
merchants and craftsmen. Most of them were Serbs — 156, while of the
others, the so-called »Yugoslavs« mostly, there w e r e 59 Croats, 3 Montenegrins,
2 Slovenes, 18 J e w s , ćmigrćs a n d local, 3 Russians a n d o n e Italian, one Ger­
m a n a n d o n e R u m a n i a n . M o r e than half o f the prisoners from that part were
released in M a y and June of 1941, while the rest w e r e t r a n s f e r r e d to other
prison camps w h e r e they perished.
Between the Ist M a y and 13th July 1941 there were 4 8 7 Jews (except for 4
Croats) interned in the » J e w i s h « part. There v e r e m o r e t h a n 4 0 0 J e w i s h emi-
grćs (men, w o m e n and children), m o s t l y f r o m Austrla, b u t also from Germany,
Czechoslovakia and Poland. In June 1941 they w e r e transferred to Sarajevo,
a n d t h e n t o o t h e r u s t a s h a a n d G e r m a n c o n c e n t r a t i o n c a m p s v h e r e a l m o s t ali o f
them were liquidated. Those w h o stayed alive were Jewish lawyers from Zagreb
and several Jews of other professions w h o w e r e interned »because of commu-
n i s m « . M o s t o f t h e l a w y e r s w e r e r e l e a s e d , a n d t h e rest w e r e t r a n s f e r r e d t o o t h e r
camps and kilied.
In the third, so-called »communist«, part of the prison c a m p there were more
than 100 communists interned between 13th M a y and 13th July. T w o thirds
o f t h e m w e r e C r o a t s , a n d t h e rest b e l o n g e d t o o t h e r n a t i o n a l i t i e s , a m o n g them
well k n o w n P a r t y activists, p r o m i n e n t public and cultural workers of Croatia.
T h a t p a r t w a s t h e m o s t o r g a n i z e d a n d b e s t k e p t o f ali t h e t h r e e s e c t i o n s o f t h e
p r i s o n c a m p K e r e s t i n e c , w h i c h is u n d e r s t a n d a b l e if w e k n o w t h a t t h e p r i s o n e r s
there were irreconcilable political enemies of the ustashas. A l s o the prisoners
themselves w e r e best o r g a n i z e d in t h a t section, a n d the w h o l e life a n d work
there w e r e c o n d u c t e d b y the P a r t y leadership of the prisoners. V h e n the usta­
s h a s s h o t t e n o f t h e c o m m u n i s t p r i s o n e r s as a r e v e n g e o n 9 t h J u l y 1 9 4 1 , a d e -
c i s i o n -vvas m a d e t o f r e e t h e r e m a i n i n g p r i s o n e r s . A c c o r d i n g t o t h e a g r e e m e n t w i t h
the P a r t y leadership in Zagreb the c o m m u n i s t prisoners, o n the night from 13th

191
ZDRAVKO DIZDAR, Logor Kerestinec M«i«.9^ij P P 8 (1) 143—192 (1989)

t o 14th J u l y 1 9 4 1 , u n a r m e d defeated t h e prison guards a n d b r e k e o u t to free-


dom. H o v e v e r , because of poor external organization n o b o d y w a i t e d for them
and consequently 74 o u t of 89 participants v e r e killed in the fights around the
prison or w e r e caught and then killed. T e n more prisoners w e r e killed in the
N a t i o n a l L i b e r a t i o n W a r as p a r t i s a n s . T h e r e m a i n i n g 1 0 5 p r i s o n e r s v e r e imme-
d i a t e l y interned b y the ustashas i n t o the prison c a m p s G o s p i ć (Serbs a n d J e w s )
and Lepoglava (Croats), from then to the prison camps Jasenovac a n d Stara
Gradiška. O n I y 2 2 o f them stayed alive, ali the others v e r e killed.
For 4 4 8 prisoners m o r e detailed Information exists, v h i l e for 4 0 0 J e v i s h ć m i -
gres o n l y n u m e r i c a l data are k n o v n . These s h o v t h a t i n t h e prison c a m p K e ­
restinec, a c c o r d i n g t o the national structure, there v e r e 1 7 3 Serbs, 1 3 3 C r o a t s ,
125 J e v s , 5 Muslims, 4 Slovenes, 3 Russians, 2 Montenegrins, one Armenian,
one R u m a n i a n a n d o n e Italian. A c c o r d i n g t o the social structure m o s t of t h e m
v e r e v o r k e r s , then l a v y e r s , employees, merchants, craftsmen a n d students. D u -
ring the v a r 197 of them v e r e killed — 64 in the prison c a m p Jasenovac, 4 9
v e r e shot in Dotrščina. T h e Kerestinec prison c a m p v a s the prison of suffering,
but also of exceptional morale, courage and heroism of the communists. The
s t r u g g l e s t a r t e d a n d l e d b y t h e m v a s t h e first a r m e d f i g h t a g a i n s t t h e u s t a s h a s
a n d the occupier in Croatia a n d it lighted the torch of the W a r of N a t i o n a l L i ­
beration v h i c h v a s n o t t o g o o u t until the final v i c t o r y in 1 9 4 5 .

• Vii žW3l X%t- 3 t » w » w A 1*^1 v !

9 -sus.-f; ni

Ti'.'t 'uri j n M J n o o ;

192