Povijesni pregled muzeja

Stransky – 3. razine muzeologije:

1. povijesna razina: a) promišljanje razvoja ideja i koncepcija
b) izučavanje povijesti muzeja kao institucije
2. strukturalna razina: a) selekcija i prikupljanje
b) izučavanje i čuvanje
c) razina komunikacije
3. praktična razina: muzeografija
Povijesni pregled muzeja
• Definicija muzeja:
Peter van Mensch, 1992.: Muzej je stalna ustanova koja čuva zbirke predmeta-
dokumenata i generira znanje o njima.
• Povijest muzeja nije samo povijest institucija nego i povijest procesa ljudskog
društva koji su dovodili do sakupljanja, vrednovanja i čuvanja predmeta te
prenošenja ideja pohranjenih u njima.
• Kreće od vremena zatvorenih riznica grčkih hramova do današnjeg suvremenog
kulturnog turizma u kojem muzeji igraju značajnu ulogu.
• Za stvaranje zbirki koje su temelj postojanja muzejske institucije oduvijek je bio
bitan čin prikupljanja, čuvanja i izlaganja, no i oni su uvijek ovisili o vremenskom
kontekstu.
1. Protopovijest muzeja i vrijeme muza
• Grad Suza, Bliski Istok, 1176. pr.n.e. – prvi pisani podaci o nekoj umjetničkoj
zbirci (Elamiti pljačkaju Babilon i blago odnose u hram boga Inšinšunaku da bi se
istakli kraljevski uspjesi i moć).
• Grad Asur – arh. istraž. potvrdila su da je u zapadnoj kuli grada bila pohranjena
zbirka dragocjenih umjetničkih predmeta.
• babilonska Zbirka čudesa čovječanstva – Nabukodonozor II, 6.st.pr.n.e.
• Perzepolis, ahemenidske palače s riznicama i zgrade kraljevske riznice,
5.st.pr.n.e.
• Velike zbirke nađene su i u grobnicama egipatskih faraona i vladara Mikene,
→ one nemaju značaj umjetničke zbirke već su isključivo fenomen prikupljanja
dragocjenosti po kriteriju iskazivanja moći i značenja pojedinog vladara.

Kolekcije i javne umjetničke zbirke u staroj Grčkoj

• Protooblici budućih galerija i muzeja; antički pisani izvori...
• ATENSKA AKROPOLA, 5.st.pr.n.e. – uz Propileje nalazi se Pinakoteka u kojoj su na
zidovima izložene slike na drvu, a kipovi u prostoru.
→ ispod akropole bila je Stoa poikile – trijem ukrašen slikama s motivima bitke kod
Maratona.
→ sve su to bili javni prostori koji su služili građanima za zadovoljavanje estetskih
potreba, a privatizacija umjetničkih djela bila je nepoželjna.

1
 • U svetištima uz hramove u Ateni, Korintu, Olimpiji, Delfima, otoku Delosu i
drugdje nastajale su riznice – prostori u kojima su se nakon izlaganja u
hramovima odlagali zavjetni darovi.
→ više dominira sadržaj i materijalna vrijednost dara, nego sama umjetnička
vrijednost.
• Vrijeme helenizma – vrijeme pojave muzeja* (Riječ muzej ovdje nije povezana uz
materijalni svijet predmeta.), pod nazivom MOUSEION :
→ osnovan u Aleksandriji, 3. st.pr.n.e.;
→ posvećen muzama;
→ nije sadržavao umjetničke zbirke, nego je bio središte znanstvenih, kulturnih i
umjetničkih djelatnosti, uključujući i biblioteku;

Rimska kultura ne poznaje instituciju muzeja;

→ grčke umjetnine dolaze u Rim kao dio plijena čime se grčka umjetnost i civilizacija
dijelom presađuju u Rim;
→ Privatno: kolekcioniranje;

• Iako muzej kao institucija tada nije postojao, no neke kolekcije su svakako imale
odlike današnjih muzeja.

• “Rim nije imao muzeja, ali je bio muzej.” (G. Bazin, 1967.)

2. Srednji vijek
• Kršćanstvo – ne postoji potreba stvaranja kolektivne memorije; mijenja se
cjelokupni pogled na svijet, umjetnost...
• Predmeti likovne umjetnosti nisu bili vrijedni sakupljanja osim onih kojih su
direktno vezani na vjeru:
→ ostaci Kristove muke, dijelovi tijela svetih ljudi, komadići svete zemlje...
→ spremnice – relikvijari;
→ zajedno s crkvenom opremom, posuđem, rukopisima, tapiserijama – RIZNICE.
→ sv. Marko, Venecija; Sainte-Chapelle, Pariz...
→ blago tih riznica nema duhovnu stranu koja je karateristična za srednjovjekovne
“vjerske” riznice.
• Vladarske riznice – kasni SRV;
→ dvorovi, plemići...
→ zbirka vojvode od Berryja, Burgundija – prijelaz iz srednjovjekovne riznice u
“moderni” kabinet.

3. Doba renesanse i manirizma

• Kolekcija Lorenza Veličanstvenog, kraj 15.st., Firenza:
→ Museo dei codici e cimeli artistici (Muzej kodeksa i umjetničkih gema);
→ kolekcija u to vrijeme prvi puta nazvana muzejem!
• 15.st. – vrijeme interesa za prošlost, vrijeme istraživanja i sakupljanja (arheol.
iskopavanja, stare knjige, medalje, sitna plastika);

2
 • Interesi:
→ curiosa artificalia – umjetnički kulturno-povijesni materijal;
→ curiosa naturalia – prirodoslovno znanstveni materijal.
→ prikupljanje djela suvremenih umjetnika – svijest o vrijednostima koje nastaju tijekom
života jedne generacije;
→ obitelj Medici...
→ Museo Capitolino, 1471. g.
→ zbirke Vatikanskog muzeja.
• tijekom 16. st. pojava GALERIJA – najprije hodnik ili trijem ukrašen skulpturama,
a zatim velika prostorija ili luksuzno opremljen salon u kojem su umjetnine
istovremeno izlošci i dio dekora.
• Pojavom manirizma zbirke se najčešće smještaju u dvorce i palače – kvadratne
sobe – kabineti;
→ unutra što više predmeta, bez estetike;
→ kabineti se nazivaju komore rijetkosti ili čudesa;
→ odražavaju filozofiju manirizma.
• Museo Mediceo (danas Uffizi) – totalni teatar!

4. Doba baroka i prosvjetiteljstva (17. i 18. st.)

• Značajke:
Zbirke i muzeji preuzimaju ulogu u kulturi i pedagogiji, a u 18. st. pretvorili su se u javne
institucije.
• Vrijeme trgovine umjetninama i zbirkama,
→ Amsterdam – središte međunarodne trgovine umjetninama.
→ falsifikati...
• Kraljevske kolekcije:
→ zbirke umjetnina istovremeno izraz moći i mjesto za uživanje, ali i dobra investicija...
• LOUVRE – nastaje u 17. st.
→ zapravo kraljevska kolekcija (spoj zbirke iz dvoraca Fontainebleau i palače
Luksemburg), Louis XIV. ih prenosi u Louvre i kasnije im pripaja dvije kardinalske i jednu
zbirku bankara;
• Zbirka ruskog cara Petra Velikog, Petrograd:
→ također vlastita riznična kolekcija + prirodni i etnografski materijal i slike (nizoz.
majstori)...
→ današnji Ermitage; proširila i dopunila ga je Katarina II.; Leo von Klenze.

• GALERIJE – i nadalje popularne!

→ Louis XIV. – Appolonova galerija u Louvreu, Dvorana zrcala u Versaillesu;
→ Arundel House, London;
→ Galerija Palatina, Firenza;
→ Palazzo Colonna, Rim;
→ Galerija dvorca Pommersfelden, Njemačka – najstarija danas sačuvana (1711.g.).

3
 • U načinu izlaganja dominira strah od praznog prostora tako da su zidovi potpuno
ispunjeni umjetninama! Zidovi obojeni u crveno ili presvučeni tekstilnim
tapetama.
• U vrijeme baroka pojavljuju se prve pisane muzeološke rasprave, pisani vodiči
po zbirkama – osvještava se pedagoška funkcija zbirki i muzeja.
• Tijekom 18. stoljeća muzej se postupno otvara publici te s vremenom postaje
javna institucija.
• Prvi su bili sveučilišni muzeji – najstariji u Baselu u sveučilišnoj knjižnici, 1661.g.
• Sukladno tome kreće i otvaranje kraljevskih kolekcija i bogatih privatnih zbirki
(Louvre, kolekcije u Münchenu, Dresdenu...).
• Tijekom prve pol. 18.st. polako dozrijevaju prosvjetiteljske ideje s razvitkom
općeg interesa za kulturu, znanost i umjetnost...
→ kolekcija Habsburgovaca, Beč, 1720.g. – dvorac Belvedere; umjetnine restaurirane i
postavljene kronološkim principom;
→ Düsseldorfska galerija, 1765.g. – prvi tematski postav po umjetnicima i školama;
→ British Museum, London – osnovan 1753.g.; nazivan često “stara svaštarnica”,
predmeti izloženi bez reda, vladao je princip nagomilavanja...

5. Francuska revolucija i 19.st.

• Fran. revolucija – pojava novih programa za muzeje;
→ skup popisa po kojima se institucije trebaju reorganizirati, urediti prostore i regulirati
ponašanja
→ jaka centralizacija; širenje fenomena i u Europi...
→ Louvre – Muzej Republike; ostvaren novi tip muzeja koji postaje narodni.
• Promjene u interpretaciji muz. građe; muzej postaje sredstvo za manipulaciju i
izražavanje službene politike.
• 19. stoljeće = doba muzeja (G. Bazin)
- muzej – termin rezerviran samo za službene institucije javnog značenja
znanstvenog i edukacijskog karaktera;
- Muzej kao predvorje nacionalzima – dominantna politika u 19. stoljeću;
→ izgradnja Altes Museuma (prva muz. zgrada na otoku), 1824.-28.g.
→ svakih 20 godina nova muz. zgrada;
• Muz. zgrade – na početku preuzima vanjštinu antičkog hrama (klasicizam), a u
unutrašnjosti plan baroknih palača s povezanim dvoranama.
• Smirke: nova zgrada British Museuma, London, 1823.-30.g.
• Leo von Klenze: Gliptoteka, München

• Sve do 19. st. trajala je podijela na umjetničke i prirodoslovne zbirke;

→ pojava novih znan. disciplina, razvitak nove klasifikacije znanosti;
→ prelazak muzejskih zbirki u specijalizirane muzeje za pojedine vrste muzejskih
predmeta.
• Arheološke zbirke – dominantne u prvoj pol. 19. st.
→ partenonski mramor dolazi u British Museum,
→ Pula, 1802.g. – Lapidarij u Augustovu hramu,

4
→ Arheološki muzej u Splitu, 1820.g.,
→ Arheološka zbirka u Zadru, 1830.g.
• Umjetnički muzeji i galerije – galerije, pinakoteke ili gliptoteke; umjetnost
predmet uživanja,a tek onda izučavanja;
→ National Gallery, London; Ermitage, Petrograd; Metropolitan Museum of Art,NY;
Museum of Fine Arts, Boston...
→ Strossmayerova galerija starih majstora, Zagreb, 1868.g.

• Muzeji za umjetnost i obrt - pojavljuju se u drugoj pol. 19. st. kao spona
umjetničkih i tehničkih zbirki; rast industrijske proizvodnje i pojava dizajna.
→ Muzej znanosti i umjetnosti u South Kensingtonu (kasnije Victoria&Albert Museum),
London, 1857.g.
→ Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 1880.g.
- Nema razine hrama umjetnosti, predmeti nisu nedodirljivi, a napetost između
prošlosti i sadašnjosti nije toliko očita...
• Tehnički muzeji
• Povijesni muzeji – nastavljaju se na zbirke portreta; materijali koji svjedoče o
stvaranju i razvitku europskih naroda.
→ Muzej hrv. arheoloških spomenika, Split, 1893.g.;
• Muzej na otvorenom – muzealizira arhitekturu i njen inventar; prikupljanje
najčešće seoskih kuća i njihovih inventara; sagledavanje načina života i socijalne
povijesti naroda...
→ ideja i prototip: Arthur Hazelius, 1891.g., na mjesto stare fortifikacije Skansen iznad
Stockholma prenosi niz kuća razne namjene; namjera: povijesne predmete staviti u
funkcionalni kontekst;
→ na osnovi toga razvijaju se etno-parkovi: muzej na otvorenom služi za prezentiranje
narodne seoske kulture (npr. etno-selo Kumrovec).
• Etnografski muzeji – bave se materijalnom kulturom naroda i pojedinca;
• Prirodoslovni muzeji – nastavljaju tradiciju “curiosa naturalia”, no unutar njih
stvaraju se specijalizirane zbirke;
• Nacionalni (narodni) muzeji – muzeološki izraz nacionalnog, sabiru se predmeti
koji određuju nacionalni identiteti novostvorenih modernih nacija.
• Muzej u 19. st.:
→ atraktivna kulturna institucija;
→ ima edukativnu i zaštitnu funkciju;
→ razdvajanje muzejskih zbirki i specijalizacija (ovisnost o novoutemeljenim znanostima)
– traje i danas i uvjetuje razvijanje muzeologije kao znanstvene discipline;
→ institucija za prikaz znanja u izlaganju zbirki, dok iskaz novog znanja ostaje zatvoren u
studijskim zbirkama;
→ na prijelazu u 20. st. shvaćanje da se muzej “hrani na smrti kulture” što dovodi do
svojevrsne krize muzeja.

5
6. 20. st. i suvremenost
• Svjetski ratovi – ideologizacija muzeja;
• Razvoj turizma, dostupnost, slobodno vrijeme;
• Razvoj znanosti – interdisciplinarnost;
• Razvoj muzeologije – nova područja muzejskog mišljenja;
• Novi oblici komuniciranja u kanalu predmet – informacija – korisnik;
• Dvodijelnost muzejskih predmeta: predmeti na izložbama i predmeti u
spremištu; eksponat, prema tome postaje odabrani predmet;
• Izlaganje slika u nizu, neutralizacija izložbenih prostora.
• Korištenje vizualnih medija;
• Novi oblici komunikacije s javnošću: publikacije, suveniri, javna predavanja...
• Nakon II. svj. rata vrijeme velike muzejske ekspanzije koju prati izgradnja novih
velikih muzejskih zgrada:
→ u prostoru se moraju zadovoljiti tri temeljne sadržajne grupe:
1. Izložbeni prostori i prostori za publiku,
2. Spremišni i studijski prostori,
3. Radni prostor muzejskog osoblja uključujući i radionice.

• Antimuzejska ideologija – produkt avangarde; muzej vodi u smrt;

• Fenomen organiziranja velikih muzejskih izložbi;
• razvoj pomorskih muzeja, gradskih muzeja, uvrštenje zooloških i botaničkih
vrtova (ICOM, 1989.) u definiciju muzeja, antropološki muzeji, tehnički muzeji
(ubrzani razvoj tehnologije);
• Eko-muzej (70-ih hit) – počiva na konceptu totalne baštine; sakupljanje i obrada
predmeta je samo dio u funkciji čovjeka koji se njima služi i sa njima živi.
→ Eko-muzej u Creusotu, Francuska, 1972.g.

Povijest muzeologije

Stransky – 3. razine muzeologije:

1. povijesna razina: a) promišljanje razvoja ideja i koncepcija
b) izučavanje povijesti muzeja kao institucije
2. strukturalna razina: a) selekcija i prikupljanje
b) izučavanje i čuvanje
c) razina komunikacije
3. praktična razina: muzeografija

Muzeografija
• Grana muzeologije koja se odnosi na praksu;
• Opis muzeja i muzejskih poslova, praktična razina primjene muzeologije;
konstantno verificira muzeološku teorijsku misao;
• Ne bavi se pitanjima ZAŠTO već KAKO;

6
 • Široko područje interesa: npr. definiranje metode izrade dokumentacije, metode
rada i izvedbe muzeoloških djelatnosti, utvrđivanje i provođenje mjera za
zaštitu...
• Muzeologija se na počecima može izjednačiti s pojmom muzeografija.
• Muzeologija se kao znan. disciplina razvijala prateći razvoj sabiranja predmeta i
formiranja zbirki, komora rijetkosti i muzeja...

Povijest muzeologije
• 4 razdoblja:
→ faza početaka muzeološke misli (do 19.st.);
→ protoznanstvena faza (19.st. – 1934.);
→ empirijsko-deskriptivna faza (1934. – 1976.);
→ teorijsko sintetička faza (1976. – do danas).
1. Faza početaka muzeološke misli (do 19.st.)
• Renesansno vrijeme – začeci muzeja i galerija u današnjem značenju;
→ programi, metode i cilj sabiranja, upute za rukovanje, prijenos i pohrana predmeta...
→ termin muzeografija – prvi puta! Element buduće znanosti.
• Kraj 16.st. i poč. 17.st. – intenzivan život zbirki i kabineta → istovremeno pisano
informiranje zainteresiranih...
→ u 17.st. već se izdaju itinereri za putnike i posjetioce ili opisi muzeja

2. Protoznanstvena faza (19.st. – 1934.)

• 19.st. već se bavi znanstveno utemeljenim proučavanjem muzejske djelatnosti;
• Thomsen, 1836. – moderna klasifikacija starina na način kako je Linné stoljeće
prije učinio u prirodoslovlju;
• Interes za povijest muzeja;
• Pojava termina muzeologija – odnosi se na izlaganje i održavanje zbirke kao
temeljne zadatke.
→ muzeologija se prvi puta smatra znanošću koja se bavi područjem muzeja, dok se
temeljne znanstvene discipline bave fenomenom sakupljanja;
→ na toj postavci temelji se sadržaj i položaj muzeologije kroz cijelu prvu pol.20.st.
• Prvi muzeološki časopisi (“The Museum Journal”, “Museumskunde”);
• Osnivanje muzejskih udruženja;
• Međunarodni ured za muzeje, 1926., časopis “Mouseion”;
• Muzeološki priručnici....
3. Empirijsko-deskriptivna faza (1934.-76.)
• 1934.g. Konferencija u Madridu:
→ novi način pristupa muzeju kao sredstvu kojim se prenose poruke prošlosti u
sadašnjost i budućnost;
→ fenomen ideologizacije muzeja i uloga izložbe;
→ formuliranje osnova muzejskog rada;
→ muzej postaje središnjom temom muzeologije;
→ rezultat: izdanje “Muzeografije” u dva sveska, 1937.g.
• ICOM – Internacional Council of Museums, 1946.g.

7
 • Sredina stoljeća:
→ razdvajanje muzeologije i muzeografije;
→ unutar muzeologije razdvajanje uloge temeljne znanstvene discipline i muzeologije
kao posebne nauke;
→ Z. Z. Stransky, 1955.g.: muzeologija znanost čiji je predmet muzealna djelatnost; u
središtu interesa su muzejski predmeti; naglašava se potreba znanstvenog istraživanja.
• Rio de Janeiro, 1958., P. van Mensch – muzeologija je nauka kojoj je svrha studij
zadataka i djelovanja muzeja, a muzeografija tehnika skupljanja i muzejskog rada
pozivom na muzeologiju.

• Razlučivanje muzeologije:
→ opća muzeologija – preuzima temeljne postavke koje su zajedničke svim muzejskim
predmetima i muzejskom radu kao cjelini;
→ specijalne muzeologije – definiraju se na razinama i principima primjene temeljne
znanstvene discipline u proučavanju muzejske građe.

4. Teorijsko-sintetička faza (1976.-danas)

• 1976.g. formiranje ICOFOM-a → ICOM-ov međunarodni komitet za muzeologiju
→ djelatnost: organiziranje tematskih simpozija i drugih oblika razmjene mišljenja;
→ ciljevi:
1. Utemeljiti muzeologiju kao znanstvenu disciplinu;
2. Pomoći razvoj muzeja i muzejske struke, proučiti njihovu ulogu u društvu,
djelatnosti i funkcije;
3. Potaknuti kritičku analizu glavnih trendova u muzeologiji.

• I. Maroević, 1983.g.: muzeologija kao dio informacijskih znanosti; muzejski

predmet kao izvor i nosioc informacije.
• Stransky, 1989.g.: tri temeljna kriterija za određivanje muzeologije kao
znanstvene discipline:
1. Povijesnost;
2. Unutarnja logika znanstvenog znanja;
3. Objektivna društvena potreba.

• Nova muzeologija, MINOM...

• Muzeologija se postupno priznaje kao znanstvena disciplina;
• Školovanje muzejskog osoblja;
• Muzejski predmet i muzealnost dolaze u prvi plan, kao i informacijsko-
komunikacijske osobine predmeta;
• P. van Mensch, 1992.g.: definirao muzeološke funkcije – zaštita (sabiranje,
konzerviranje i čuvanje), istraživanje i komunikacija;
→ teorija muzeološke metodologije.
• Jačanje studijskih centara muzeologije na sveučilištima, razvitak muzeološkog
školovanja.

8
Muzeologija je...
Dio informacijskih znanosti koji se bavi izučavanjem identifikacije, zaštite i komuniciranja
muzealnosti materijalnih svjedočanstava kulture i prirode (prvenstveno muzealija) radi
zaštite ljudske baštine te interpretacije i prijenosa njezinih poruka, kao i oblicima
organiziranog i institucionaliziranog ljudskog djelovanja (uglavnom muzejima) za
postizanje navedenih ciljeva.

Bitno iz teorije muzeologije:

MUZEALNOST
→ osobina predmeta da u jednoj realnosti bude dokumentom neke druge realnosti;
→ nositelj muzealnosti u muzeju: muzejski predmet – MUZEALIJA; njegova osobina je da
u muzejskoj realnosti (nova) dokumentira realnost iz koje je izdvojen (stara)...
→ muzejski predmet (predmet baštine) definiran je svojim materijalom, oblikom i
značenjem.
→ nositelji muezalnosti: značenje muz. predmeta;

(KULTURNI) IDENTITET - sastavni dio muzealnosti

→ kroz povijest muzeja i muzeologije muzeji su bili nosioci i čuvari raznolikih identita
onih društvenih struktura u kojima su djelovali;
→ predmeti i cjeline baštine “in situ”, muzejski predmeti i zbirni fondovi sadrže u sebi
osobine pomoću kojih se može izraziti neki od identiteta;
→ identitet kao dio muzeološke poruke postaje element spoznaje o postojanju, o
korijenima iz prošlosti, o pripadnosti (društvu, mjestu, gradu civilizaciji, religiji, kulturi) ili
nekom drugom obliku formulirane svijesti.

TEMELJNE ZNANSTVENE DISCIPLINE

→ bave se znanstvenim proučavanjem predmeta u muzejskim zbirkama; znanstveni
interes za predmet;
→ muzejski predmet temeljna poveznica između TZD i muzeologije (jak muzeografski
aspekt);
→ arheologija, etnologija, povijest, povijest umjetnosti, tehničke ili prirodne znanosti...

MUZEOLOŠKE FUNKCIJE
• Formulirane u ICOM-ovoj definiciji muzeja:
→ sakupljanje,
→ čuvanje,
→ proučavanje,
→ komuniciranje,
→ izlaganje...
... materijalnih svjedočanstava čovjeka i njegove okoline.

9
ICOM-ova definicija muzeja, 1974.:
→ Muzej je neprofitna, stalna ustanova u službi društva i njegovog razvoja i otvorena
javnosti, koja sakuplja, čuva, istražuje, komunicira te izlaže materijalna svjedočanstva
čovjeka i njegove okoline radi proučavanja, obrazovanja i zabave.

Muzej kao ustanova

• KLASIFIKACIJA MUZEJA prema Maroeviću

→ potrebna zbog praktičnih i teoretskih razloga;
→ kriterij prema vrsti predmeta:
a) Opći muzeji,
b) Specijalizirani muzeji:
1. povijesni,
2. arheološki,
3. umjetnički muzeji,
4. etnografski muzeji,
5. prirodoslovni,
6. tehnički muzeji.
TERITORIJALNA PODIJELA:
a) nacionalni muzeji,
b) regionalni muzeji,
c) gradski muzeji,
d) zavičajni muzeji.

Sve klasifikacije imaju za cilj uređivanja područja muzejske djelatnosti, olakšavanja

pregleda nad tom djelatnosti i boljeg snalaženja na području obuhvaćenog muzejima.
• MREŽA MUZEJA:
→ model strukturiranja muzejske djelatnosti na području države ili županije s ciljem
pokrivanja područja kvalificiranim muzejskim ustanovama (za različite materijale) koje
će međusobno biti hijerarhijski povezane po stručnosti i teritoriju...
→ na taj način funkcije zaštite i dokumentacije funkcioniraju najdjelotvornije.
→ REGISTAR MUZEJSKIH USTANOVA – temeljni dokument kojim se utvrđuje status, rang
i djelokrug rada pojedine muz. ustanove, kao i područje matičnosti.

• MATIČNOST – u sustavu muzejskih ustanova

→ organizirani oblik djelovanja;
→ osigurava jedinstveni pristup stručnom i znanstvenom muzejskom radu i obavljanju
muzejskih funkcija;
→ povezanost ustanova višeg i nižeg statusa (po hijerarhiji);
→ organizirana suradnja, stručna pomoć, nadzor nad radom;
→ jedinstvena politika prikupljanja...

10
MATIČNOST se ostvaruje u tri oblika:
1. Vertikalna povezanost – ostvaruje se između specijalnih muzeja, stalnih izložbi ili
zbiraka; matični muzeji trebali bi osigurati razne oblike kolegijalnog rada zbog
jedinstvenog stručnog pristupa; stručna pomoć i stručni nadzor...
2. Horizontalna povezanost – povezivanje općih muzeja na određenom dijelu
administrativne jedinice (grad, regija, država); povezivanje muzeja specijalnog
tipa; stručni kontakti, pomoć i nadzor...
3. Mrežna povezanost – osigurava funkcioniranje djelatnosti od zajedničkog
interesa (INDOK djelatnost, konzervatorsko-restauratorska, istraživalačka te
organizacijska, zakonodavna i integrativna djelatnost)...
• ORGANIZACIJA muzeja kao ustanove:
→ mora biti prilagođena funkcijama muzeja (prikupljanje, zaštita, istraživanje i
komunikacija);
→ da bi se prethodno zadovoljilo mora postojati: muzejska građa, stručno osoblje i
adekvatan prostor.
→ tri oblika organizacije unutar muzejske ustanove:
1. Organiziranje muzejske građe po zbirkama,
2. Organizacijske jedinice (za upravljanje zbirkama, službe za komunikaciju s
publikom, konzervatorsko-restauratorske jedinice, bibliotečno-dokumentacijske
jedinice, tehnička služba, upravna i administrativna jedinica)....
- Kustosi – osnovna muzeološka profesija, bave se muzejskim predmetima i nose
cjelokupni muzeološki rad u ustanovi; odgovorni su za ispravno odvijanje
osnovnih muzeoloških funkcija ustanove;
- Registrari – registriranje predmeta i vođenje osnovne dokumentacije;
- Dokumentalisti i bibliotekari – primarna dokumentacija, organizacija muzejske
biblioteke;
- Konzervatori, preparatori ili restauratori;
- Muzejski pedagozi – bave se odnosom muzeja i publike, kreiraju edukacijsku
funkciju muzeja;
- Tehničke službe – fizička sigurnost muzejskih zbirnih fondova;
- Muzejska administracija i uprava.
3. Organiziranje prostora muzeja:
- Muzejski program i tehnika muzejskog rada uvjetuju gradnju i oblikovanje muz.
prostora;
- Prostor mora omogućiti funkcioiranje muzejske ustanove kao cjeline i
individualno funkcioniranje njenih sadržaja (funkcije: prikupljanje, zaštita,
istraživanje i komunikacija):
→ Prostori za zaštitu muz. građe (spremišta/depoi);
→ Prostori za istraživanje građe (studijski depoi);
→ Prostori za komunikaciju s publikom (recepcija, garderoba, info-pult, muzejska
trgovina, kafić, restoran, dvorane za stalni postav i privremene izložbe – najveći dio);
knjižnica i dokumentacijski centar kao povremeno dostupni, stud. depoi...

11
→ radni prostori – pogoni, priručna skladišta; radni prostori upravne i administracije uz
prostorije stručnog osoblja.

Dobro funkcioniranje muzejskog prostora važan je za dobro obavljanje muzeoloških

funkcija, za zaštitu i sigurnost muzejske građe i za kvalitetan rad muzejskog osoblja.

Muzejske zbirke
• Moguća tipologija zbirki:
a)Sistematične zbirke: selekcija reprezentativnog; naglasak na klasificiranju; sabiranje se
u tom slučaju smatra intelektualnim činom; lažno objektivne – ipak otkrivaju posjednika;
b) Zbirke kao fetiši: opsesivne, gomilanje koje ne prestaje sve do smrti; vrlo su privatne;
nisu odviše organizirane; rastu oko posjednika kao njegov osobni izraz;
 c) Zbirke kao suveniri : romantično sjećanje na prošlost, pripadaju grupi samo zbog
svoje povezanosti s pojedinom osobom ili grupom...memorabilia...
• Tvrdnje o sabiranju i zbirci kao posljedici tog postupka:
1. Zbirke rijetko započinju ciljano: jak element slučajnosti, jako emotivno
sudioništvo, prvi predmet – dokaz povijesnosti; karakteristike postupka
izabiranja predmeta...
2. Privrženost i prisila istodobno nazočni u sabiranju: sabiranje kao lov na predmete
kojima smo odani-sudionici u tome/osjećaji koji to prate/tanka granica prema
opsesiji (čin) ....
3. Zbirka ozakonjuje stjecanje: mišljenje drugih ozakonjuje sve, pa i abnormalnost;
posjedovanje sličnih predmeta...
4. Predmeti zbirke pretvaraju se iz profanih u svete
→ obično, viđeno – osobito i posebno; posvećeni zbog pripadnosti poznatim osobama,
poznatim zbirkama; mjesta čuvanja – sveta mjesta...
5. Zbirke služe za širenje odnosno jačanje samoga sebe: zbirka otkriva vlasnika- osjećaje,
svjetonazor; gubitak zbirke jednak gubitku samoga sebe...; identificiranje zbirke u
različitim stupnjevima i oblicima...
6. Zbirke naginju specijalizaciji: mogućnost još veće posebnosti; tu specijalizaciju prati
specijalizacija znanja – nastanak stručnjaka za pojedine teme...
7. Istovremeno postojanje želje i straha od kompletiranja zbirke: stvaranje cjelina
karakteristično za ljude; traganje i nabava važniji od posjedovanja...

• Definicija muzejske zbirke

- podrazumijeva klasificiranje u grupe (olakšava svekoliku zaštitu, smanjuje odstupanja
u muzejskom materijalnu, povećava odgovornost)  ...
- definiramo je kao skup predmeta baštine koji egzistira u prostoru muzeja, plod je
sabiranja po nekom kriteriju i prati ga dokumentacija…
- razlikujemo fizički i intelektualni dio zbirke:
→ muzejski predmeti (fizički dio), 
→ informacije o predmetima (intelektualni dio).

12
NABAVA PREDMETA
• Politika ili načela sabiranja - mora precizno opisati područja materijalne kulture u
kojima će muzej sabirati, odrediti geografska područja koja će zastupati, te
naznačiti najprimjerenije načine prikupljanja...
ZAKLJUČAK:
Realistična projekcija cijene sabiranja doprinosi odluci o sabiranju i racionalnom
iskorištavanju svih izvora muzeja (pažljivo i planirano sabirati, osigurati dodatne
financijske izvore, opredijeliti se za ona kapitalna ulaganja koja će smanjiti cijenu itd.)...

• Metode i postupci nabave

1)  PUTEM TERENSKOG RADA
→ Obaveza: solidna i obimna dokumentacija u skladu s pojedinim znanstvenim
disciplinama.
→ Kodeks etike: briga za cjelovitost i zaštitu kulturne i prirodne baštine, poštivanje
državnih i međunarodnih zakona, dogovor s ostalim zainteresiranim muzejima i
ustanovama.
→ Naš zakon: terensko istraživanje obavlja se u skladu sa zakonom o zaštiti kult. dobara;
ako ga obavljaju drugi, moraju građu i dok. predati muzeju na tom prostoru, inače
odlučuje tijelo za zaštitu  (čl. 47-50).

2)  KUPNJA ILI OTKUP

→ Postupak: ponuda (KARTICA PONUDA), istraživanje, bilježenje podataka, procjena je li
u skladu s muzejskom politikom i može li se muzej  brinuti za predmet, pregovaranje o
cijeni - financijska pomoć, kupnja uz dokumentaciju.
→ Kodeks etike: ne smije se kupovati kao ni primiti predmet sumnjiva podrijetla, valja
spriječiti natjecanje osoblja muzeja s muzejem, ni jedan se predmet ne smije namjerno
pogrešno identificirati da bi mu se smanjila cijena.
→ Naš zakon: Dozvoljava ovaj postupak.

3)  ZAMJENA
→ Kodeks etike: potreba suradnje muzeja u politici sabiranja, valja izbjeći sukob
interesa.
→ Naš zakon: Dozvoljava ovaj postupak uz prethodnu suglasnost Ministarstva kulture i
Muzejskog vijeća.

4)  POKLONI, DONACIJE, OSTAVŠTINE

→ Postupak: ponuda, istraživanje, razgovor s donatorom (posebni uvjeti, ograničenja),
prihvaćanje ili odbijanje, potpisivanje ugovora, pismo zahvale.
→ Kodeks etike: darovi i ostavštine smiju se prihvatiti samo u skladu s načelima
sabiranja, ponude koje podliježu posebnim ograničenjima mogu se i odbiti.
→ Naš zakon: Dozvoljava ovaj postupak.

13
IZLUČIVANJE

RASPRAVA OKO SLJEDEĆIH PITANJA: 

• Osn. funkcija muzeja je sabiranje građe. Stoga izlučivanje ne može biti sastavnim
dijelom promišljene brige za zbirke. DA ili NE?
• Vrijednost sabranih predmeta utječe na prosudbu vrijednosti muzeja? DA ili NE?
• Ako se izlučivanje na prvom mjestu opravdava time što predmet nije u skladu s
politikom sabiranja, valja podsjetiti da su se politike sabiranja tijekom vremena
mijenjale i kako je predmet mogao biti u skladu s nekom ranijom. Što onda?
• Ukoliko je muzej financiran novcem iz državnog proračuna odnosno novcem
poreznih obeznika, ti isti imaju pravo uvida u sakupljanje i izlučivanje muzeja. DA
ili NE?
• Niti jedan poklonjen predmet ne treba odbiti, jer se nikad ne zna kad će njegova
muzealnost odnosno pridodane vrijednosti postati značajne muzeju. DA ili NE?
POSUDBA
→ ne prijenos vlasništva nad predmetima već prijenos odgovornosti
A) u muzej= oblik privremene nabave,
B) iz muzeja= oblik privremena izlučivanja.
• Muzeji posuđuju od:
- drugih muzeja (jednaka profesionalna briga),
- srodnih neprofitnih institucija (zn. i obrazovnih institucija),
- vlasnika privatnih zbirki.
 
• Muzeji posuđuju zbog:
* izložbi (ponajviše),
* istraživanja,
* obrazovnih razloga,
* rješavanja problema loše nabavne politike... DUGA POSUDBA

Svaku posudbu prati ugovor o posudbi...

→ Pisani dokument u kojem se točno naznačuju sva prava i odgovornosti svake strane u
posudbi – i posuđivača i posuditelja – kao i svi uvjeti posudbe što se tiču adekvatnog
čuvanja, dobrog i zdravog okoliša, sigurnosti tijekom prijevoza, rukovanja i uporabe.

Ne posuđujemo sve:
• ono što nije naše vlasništvo, ne-etički dobavljeno za muzej, predmete u lošem
stanju, izuzetno vrijedne i važne predmete, neobrađene odnosno
nedokumentirane predmete...
• Prema posuđenim predmetima ponašat ćemo se i njima rukovati barem na isti
način kao i prema svojim predmetima!

14
ISTRAŽIVANJE I DOKUMENTIRANJE PREDMETA ZBIRKE
• Dokumentiranje zbirki
 → Upisivanje i dokumentiranje zbirki u skladu s primjerenim standardima važna je
profesionalna obaveza. Osobito je važno da dokumentacija zbirke sadrži potpuni opis
svih predmeta, njihovo porijeklo i izvor i uvjete pod kojima su prihvaćeni u muzej. Podaci
o predmetu moraju se stalno voditi i povećavati sve dok se taj predmet nalazi u
muzejskoj zbirci. Ti podaci moraju se pohraniti u sigurnom okolišu i u odgovarajuće
sisteme koji omogućavaju pristup podacima osoblju i drugim legitimnim korisnicima.

DVIJE VRSTE DOKUMENTACIJE O MUZEJSKIM PREDMETIMA:

- inicijalna ili početna,
- puna ili trajna dokumentacija.

Početna ili inicijalna dokumentacija

• CILJ:
→ osigurati da je materijal zakonito primljen, da neće biti preseljen ili izgubljen ili
otuđen dok se nalazi privremeno u muzeju, a ako je trajno vlasništvo da se informacija o
njemu neće izgubiti prije stvaranja punog zapisa.
• ULAZNI ZAPIS :
→ ima karakter indikatora da se predmet nalazi u muzeju.
• IDEALNO:
→ predmet se snima, dobiva privremenu oznaku s privremenim brojem.
• HRVATSKA: knjiga ulaza.

Trajni oblik dokumentacije – inventarna knjiga

• Postupak: inventarizacija
→kao formalni odnosno pravni čin uključenja jednog predmeta u fundus muzeja; slijedi
prijenos vlasništva i uključuje:
1. Upisivanje u inventarnu knjigu
2. Pridruživanje inventarnog broja predmetu
• INVENTARNA KNJIGA
- oslikava fizičku nazočnost svih predmeta u muzeju, a u njegovu vlasništvu; sadrži
osnovne informacije o upravljanju zbirkom, osobito detalje vezane uz točnu
identifikaciju predmeta kao i njegov smještaj u muzeju;
- rukom pisana ili generirana iz baze podataka; na papiru arhivske kvalitete: otisnuta
vodootpornom tintom na PH neutralnom papiru igličnim štampačem;
- pohranjena na tri mjesta (jedna izvan muzeja), mikrofilmirana.

• INVENTARNI BROJ:
- jedinstveni identifikacijski broj koji služi kao osn. kontrolni broj za predmet; povezuje
ga s njegovom dokumentacijom ;
- jedinstven i ni u kojem slučaju se ne može pridružiti dvama predmetima;
- sustav numeriranja trebao bit biti što jednostavniji (ići od općeg prema
pojedinačnom):  

15
 • Inventarizacija je prvi korak djelatnosti saznanja, zaštite i vrednovanja povijesno-
umjetničke baštine jedne ustanove…
• Katalogizacija ili razina dubljeg poznavanja sljedeća je faza koja dolazi poslije
inventarizacije…

• 1980. CIDOC – Lista minimuma podataka:

- CIDOC - ICOMs International Committee for Documentation
1. Naziv institucije
2. Inventarni broj predmeta
3. Način nabave
4. Datum nabave
5. Izvor ili mjesto nabave
6. Opći naziv predmeta
7. Standardizirani naziv predmeta
8. Opis predmeta
9. Povijest predmeta         

PRISTUP (u muzejskom kontekstu)

• Istraživanje muzejima i galerijama:
A) Fizički pristup 
- pristup predmetima u stalnom postavu 
- pristup predmetima u studijskim zbirkama 
- pristup predmetima u čuvaonici 
B) Intelektualni pristup 
- pristup informacijama (eksplicitnim i implicitnim) pohranjenim u muzejskoj
dokumentaciji
-  nova uporaba: inf. prozvodi muzeja: on-line katalozi, CD-ROM-ovi, Web-stranice

Zaštita muzejskih zbirki

Zaštita je....
Osiguravanje uvjeta koji neće dovesti do propadanja predmeta (vlaga, zrak, toplina,
svjetlost,
rukovanje, krađa itd.). Dva su temeljna pristupa zaštiti:
a) Osigurati što duži vijek trajanja materijala od kojeg je predmet izrađen,
b) Sagledati odnos predmeta i njegove okoline (kako se prema njemu ponašati na
izložbama, ako se posudi, odnos prema predmetu u studijskom depou, u spremišnom
depou...).
KONZERVIRANJE- Proces kojim se učvršćuje ili poboljšava stanje predmeta, a ne dodaje
mu se ništa novoga. Upotrebljavaju se materijali koji neće utjecati na predmet i njegov
izgled. Uključuje čišćenje i uklanjanje onih stvari koje mu mogu štetiti.
→ RESTAURIRANJE- Postupak kojim se predmet dopunjuje dodacima od istog ili sličnog
materijala, kako bi se doveo u prvobitno stanje, ali to nikada nije idealno stanje u
kakvom je nekada bio. Dopunjavanje nikada ne prelazi više od 50%.

16
→ REKONSTRUIRANJE- Postupak izrade onoga što predmetu nedostaje, dodaje se više
od 50%, a novi materijal postaje dominantan. Koristi se iz edukativnih razloga ili za
postizanje veće razumljivosti predmeta.

kustos:
- temeljna mu je briga čuvanje predmeta;
- ne dozvoliti da predmet bude izložen duže nego što uvjeti dopuštaju (periodički
mijenjati postav);
- mora znati treba li predmete povremeno konzervirati;
- ne prenositi predmete u svoju sobu;
- periodički provjeravati stanje predmeta u zbirkama;
- kontrolirati klimu okoline i predlagati što treba učiniti ako nije odgovarajuća;
- izrađivati planove čišćenja i popravaka predmeta;
- ne provoditi različit pristup predmetima - svi zaslužuju jednak tretman;
- odgovoran je za poduzimanje svih potrebnih mjera zaštite, a ravnatelj za njihovo
izvršavanje.

Uvjeti propadanja kulturne baštine:

1. unutarnji: svojstva materijala i konstrukcije
2. vanjski:
- Klimatski: sunce, UV i IC zrake, vjetar, temp. promjene dan-noć, godišnja doba,
atmosferilije, prokišnjavanje, loša odvodnja.
- Biološki uzroci: drveće, biljke, gljive, plijesni, lišajevi, životinje, kukci, ptice.
- Prirodne katastrofe: potresi, plimni valovi, poplave, lavine, erupcije, orkani, vatra.
- Kriptoklimatski: odnos temperature i relativne vlage, kondenzirana i kapilarna
vlaga, soli.
3. čovjek:
- Namjerna razaranja: gospodarski probitak, funkcije promjene ili poboljšanja,
promet, ideološki razlozi, promjene ukusa, vandalizmi, krađe, neodržavanje.
- Nenamjerna razaranja: ratovi, zapuštenost, slaba izvedba, pogrešne intervencije,
turizam, istraživanja.
- Razaranja vezana uz suvremeni život: aerozagađenje (SO2, sumporovodik, čađa,
prašina), grijanje, promet, promjena razine podzemnih voda, veliki javni radovi.

KLIMA U MUZEJSKIM PROSTORIMA

• Glavni čimbenici:
→ temperatura,
→ relativna vlaga (iskazuje se u postotcima).
Vlaga je relativna u odnosu na temperaturu:
→ što je viša temperatura - manja je relativna vlaga,
→ što je niža temperatura - viša je relativna vlaga.
Previše vlage – KONDENZACIJA!!

17
Relativna vlaga
- odnos između temperature i vlage u prostoru.
U muzeju ona ne smije pasti ispod 40% niti narasti iznad 60%. Za miješane zbirke
kompromis je 50-55%, ali zbog mogućnosti kondenzacije vlage, u starim zgradama
trebala bi biti 45-50%.
Vlaga je jedan od glavnih uzročnik propadanja organskih i anorganskih materijala.
Velik dio materijala osjetljiv je na upijanje i ispuštanje vlage - higroskopni materijali (npr.
drvo).

SVJETLO
Osjetljivost:
- organski materijali: najosjetljiviji, zatim oni s pigmentima boje na tekstilu, koži i
slikama. Zaštitni lak je dobra zaštita za sloj pigmenta i može se zamijeniti.
- akvareli i tempere: sadrže vrlo malu količinu pigmenta i trebaju se čuvati u
mraku.
- uljane slike: negativnom utjecaju izloženi su vezivni materijali (ulje, jaje). Većina
prirodnih pigmenata je otporna, a umjetni su nešto manje otporniji na svjetlo.
Zaštita:
a. izlaganje kopija eksponata – izlaganje originala samo iznimno, skraćivanje
vremena zlaganja.
b. reguliranje jačine vanjskog svjetla – treba odrediti koliko svjetla smije dobiti
predmet i regulirati jačinu svjetla koja dolazi na predmet.
c. unutarnja rasvjeta
→ rasvjetu sa žarnom niti ne treba filtrirati, ali je treba staviti podalje od predmeta
(toplina),
→ zidove prostorija obojiti cinkovom bijelom, koja upija i ne reflektira UV zrake,
→ eliminirati reflekse od zaštitnog stakla kako bi se vidio eksponat,
→ kod osvjetljavanja slika kut upada sa stropa mora biti 300

Jednostavne mjere:
- odmicanje predmeta od prozora,
- stavljanje zastora na vitrine,
- ručno reguliranje uporabe zaslona,
- smanjivanje broja i jačine rasvjetnih tijela,
- zamračivanje prostorija kad je muzej zatvoren
TEMPERATURA
0
Prikladna temperatura za mješane zbirke je 18 C. U spremištima temperatura može biti
0
i niža (uz strogu kontrolu vlage): 15 C.
Idealan je sustav neprekidnog grijanja, a svaki radijator opremljen termostatom, čime bi
se postigla neprekidna ujednačena temperatura.
- prirodno provjetravanje: otvaranjem prozora ako je suho i toplo vrijeme,

18
 - ventilatori: pospješuju cirkulaciju zraka,
- električni grijači: sigurni su za uporabu, ako se ne postave blizu predmeta,
- posude s mokrom vatom protiv suhog zraka zbog centralnog grijanja.

Zaštita predmeta u zbirkama:

Crteži, grafički otisci, akvareli, pasteli
- svjetlo i UV zrake opasne i za papir i za pigment, RV od 50-60%;
- u prostoru: UV filteri, zidovi obojeni cinkovom bijelom, malo svjetla;
- češće mijenjati izložene eksponate;
- spremišta: bez svjetla, bez oscilacije vlage, ovlaživači i sušači zraka, cirkulacija
zraka;
- plijesan se pojavljuje iznad 65 % RV;
- važna je preventivna zaštita, planiranje spremišta, čiste ruke (rukavice!), ne
pušiti, česte inspekcije;
- ako su radovi neuokvireni treba ih čuvati horizontalno u kutijama s ventilacijom
- ako se uklanja okvir: filcana klupa, pinceta, rukavice.

Dekorativna i primijenjena umjetnost

- predmeti su kombinacija stakla, drva, metala, tkanine, fotografije.
- preventivnu zaštitu provode kustosi: česta inspekcija stanja predmeta i
klimatskih uvjeta, predmete dirati ili pomicati samo u rukavicama.
- označavati predmete, etikete pisati stabilnom tintom, ne vezati ih žicom, ne
lijepiti etikete na predmete.
- pažljivo rukovati, podupirati pomične dijelove...

Fotografija
- izložbe ne smiju trajati duže od 3 mjeseca;
- najbolje je izlagati kopije;
- pohrana: u potpunom mraku, RV od 30-40 %, temperatura u radnom prostoru
0 0 0 0
18 -21 C, u spremištu 10 -16 C;
- dobre su police od starog drveta i čelične police s emajliranim završnim slojem
(novo drvo, svježe obojene police, ljepilo za podove, stvaraju oksidirajuće
plinove);
Organski materijali
→ RV od 45-60 %, 18°, potrebna zaštita od svjetla, mikroorganizama, prašine i vlage;
konstantna ventilacija...
Drvo:
- napadaju ga kukci, plijesan i bakterije, a drvo iz tropskih krajeva i termiti;
- rezbarije i obojene površine lako se uništavaju, jer je boja u prahu stavljena bez
veziva (konzervacija);
- treba čuvati postojeću raniju zaštitu (vosak, lak);
- potrebna stabilna klima;
- čišćenje vlažnom krpom s 1% neionskog deterdženta;

19
 - neke površine treba premazati mikrokristalnim voskom ("renesansni vosak") i
ulaštiti.

Koža:
0
- idealni uvjeti: RV 55 % i 18 C;
- propada zbog gljivica, kukaca, svjetla, UV zračenja i klimatskih uvjeta;
- "crvena trulež": površina štrojene kože dobiva crvenu boju i mrvi se u prah (zbog
sump. kiseline);
- kombinacija s mjedi i bakrom izaziva koroziju na koži (zelena bakrena smola);
- ne spremati umotanu.
Kost i bjelokost:
0
- idealni uvjeti: RV 50-55 % i 18 C;
- na toplom i suhom nastaju pukotine i ljuštenje površine;
- na vlazi dolazi do bubrenja i iskrivljavanja zbog higroskopnosti;
- naglo sušenje stvara koncentrične pukotine;
- cirkulacija zraka protiv plijesni koja stvara rupice na površini;
- izbjegavati dodir sa željezom
i obojenim metalima zbog pojave mrlja.

Tekstil:
- RV do 55 % pri temperaturi od 180
- 3D tekstil se izlaže na lutkama, s pamučnom navlakom preko lutke;
- 2D tekstil se izlaže u okvirima, na šipki kroz "rukav" ili učvršćen "čičkovima" na
letvu;
- svjetlo i UV zrake su najopasniji, sve tekstile treba pohraniti u potpunom mraku;
- pohrana u kutije ili ladice ormara s dobro prijanjajućim vratima i s puno nekiselog
papira;
- baršunasta vrpca oko vrata i na unutrašnjim rubovima ormara sprečava ulaz
prašine;
- ako je na otvorenim policama, staviti ga u beskiselinske kutije s dubokim
poklopcima...

Arheološki materijal
Keramika – RV 50-55%, 18°C...
- ne stavljati na hladnu površinu ili u toplu vodu zbog mogućeg pucanja;
- spuštanje na tvrdu metalnu ili keramičku površinu može stvoriti napukline;
- ne podizati za ručku ili rub, uvijek uzimati s obje ruke;
- najbolje je prenositi u pletenoj košari obloženoj spužvastom plastikom;
- pohraniti u uspravnom položaju na policama ormara bez prašine;
- ne slagati zdjele i vaze jedne u druge;
- ne stavljati previše tanjura jednog u drugi, između staviti spužvu ili sloj svilenog
papira;
- prije pohrane skinuti metalne okvire za vješanje.

20
 Muzejske izložbe
Muzejske izložbe...
- glavni oblik muzejske komunikacije,
- komunikacija između između posjetitelja izložbe i onoga što predstavlja izložbu
kao sustav informacija;
- posjetitelj bi trebao imati:
→ zainteresiranost,
→ određeno znanje,
→ stajalište o poruci koju prima,
→ sposobnost praćenja izložbe.
- izložba je sustav pomoću kojeg muzej prezentira društvenoj i kulturnoj javnosti poruke
sadržane u muzejskim predmetima, a samim tim i svoj rad (ostale muz. funkcije:
sakupljanje, čuvanje, istraživanje).

Treba razlikovati:
Stalni postav
- U komunikaciji ima najznačajniju ulogu; legitimacija svakog muzeja,
- Velika uloga interdisciplinarnosti u formiranju,
- Stabilnost u odnosu na izbor materijala i relativna dugotrajnost,
- Uvijek odraz širine zbirnog fonda određenog muzeja i predstavlja muzej kao
cjelinu,
- Uglavnom se jedna glavna tema provlači cijelim postavom,
- Izlažu se samo potupno obrađeni muz. predmeti,
- mora se prilagoditi prostoru u kojem se nalazi (naći mjesta za sve: dobro vidljive
legende, adekvatno osvjetljenje, jasni, sažeti i čitki uvodni paneli/popratni
tekst...)...
- Treba biti: zanimljiv, estetski prihvatljiv i edukativan!
Povremena izložba
- Također se koriste predmeti vlastitog zbirnog fonda,
- Vremenski i prostorno je ograničena,
- Najčešće jednodisciplinarne,
- Vrlo često nadopunjuje stalni postav / izažu se predmeti s novim saznanjima /
bave se tematikom koja je trenutno aktualna (provokativnost)...
Pokretna izložba
- trebala bi biti izložba bez muzealija, no kako bi zaintresirale više korisnika izlažu
se i muzealije; po definiciji: izložba kopija, reprodukcija, modela koja na
didaktički način prenosi poruku nekog muzeja...
- vremenski i prostorno ograničene,
- najčešće putujuće... (“Templari u zelinskom kraju”!)
Tri kategorije izložbi (Shettel):

21
 1. Istinski zanimljive – u sebi nose važnu povijesnu, socijalnu ili psihološku poruku,
intrigantne i provokativne;
2. Estetski privlačne – umjetničke, konceptualne, kreativne; teatarski izložbeni jezik,
najvažniji ambijent;
3. Didaktičke – pričaju priču, objašnjavaju procese, objašnjenje predmeta svedeno
na minimum, najvažnija je informacija; pokušavaju voditi posjetitelja tako da on
sam dođe do rezultata i sa sobom ponese pravu poruku.
Faze planiranja izložbi:
1. KONCEPTUALNA FAZA – stvaranje i prikupljanje ideja, selekcija projekata;
2. RAZVOJNA FAZA (središnja), dijeli se na:
– PLANIRANJE – prelazi se na utvrđivanje ciljeva, dizajn izložbe, izrada
scenarija, kreira se edukacijski plan, procjena troškova, budžet itd.
– PRODUKCIJA – zahtijeva koordinaciju i aktivnost svega planiranog, što
svaki predmet zahtijeva, kontakti s medijima, postavljanje objekata itd.
3. FUNKCIONALNA FAZA – tijek izložbe;
4. ZAVRŠNA FAZA tzv. faza procjene – sastoji se od procjene uspješnosti izložbe i
evaluacije koja nam koristi za planiranje drugih izložbi.

Stil
-
Odnosi se na učinke koje želimo postići, na scenografiju tj. oblikovanje izložbenog
prostora...
- Tri osnovna izložbena stila:
1. Estetski – svaki predmet prikazan tako da se najviše naglase njegova estetska
obilježja, predmete dopunje tekst, no on je podređen predmetu;
2. Didaktički – kao cilj imaju prenošenje znanja, kao predavanje, predmet u tom
slučaju najčešće podređen tekstu i ostalim mehanizmima izlaganja (npr.
projekcije).
3. Evokacijski – nastoji se stvoriti teatralno ozračje određenog razdoblja ili
umjetničkog stila kako bi se pobudili osjećaji (ekološke izložbe – odvode nas u
potpuno drugi svijet, kao vremenski stroj).
Tehnika komunikacije
- Određuje se s obzirom na stupanj međudjelovanja predmet → informacija →
korisnik (posjetitelj):
1. Statična - izloženi predmeti ne mjenjaju stanje;
2. Dinamična - izloženo se okreće, rotira, pokretno je (npr. novi postav Muzeja
krapinskih neandertalaca);
3. Interaktivna – uključuje posjetitelja (najčešće kod suvremene umjetnosti).

Muzejski marketing
Komercijalni i nekomercijalni marketing
- Poslovna organizacija želi prodati svoj proizvod zbog profita, oslanja se na
potražnju i svoje djelovanje zove “businessom”;
- Merkantilni profit je višak ukupnog prihoda nad ukupnim troškovima ostvaren u
nekom vremenu.

22
 - U organizacijama baštine profit je kreativni višak, novoostvarena kvaliteta koja
premašuje zbroj informacija i znanja od kojih se sastoji;
- Profit je prilog općem dobru, ponuda se oslanja na potrebe, a svoje djelovanje
struke i institucije nazivaju poslanjem.
Marketing unutar muzejske ustanove...
- proces koji potvrđuje poslanje muzeja ili galerije te je potom odgovoran za
efikasnu identifikaciju, prihvaćanje i zadovoljstvo njihovih korisnika;
- definira muzejski proizvod (neopipljiv);
- određuje “granice trzista” (granice djelovanja muzeja) i “ciljeve muzeja”;
- kombinacija metoda kojima muzej usklađuje različite resurse sa željama i
potrebama korisnika;
- cilj: je da korisnici postanu svjesni kvalitete muzejskog proizvoda...
- Marketingom procjenjujemo potrebe zajednice (postojećih i mogućih korisnika),
te učinkovitost muzejskog predmeta u zadovoljavanju tih potreba...
- Marketing je potreban zbog posjeta (povećanje broja, kvalitete, trajanja posjeta,
poboljšavanje strukture posjetitelja), financiranja, javne slike muzeja (stalna
podrška javnosti).
ŠTO JE MUZEJSKI PROIZVOD?
Ne proizlazi iz usredotočenosti na zbirku niti iz fascinacije muzejskim predmetom.
• Proizvod je zapravo efekt na posjetioca. Taj proizvod će on primiti kao ideju, kao
mentalnu stimulaciju.
• Proizvod je razlika između stanja prije i poslije posjeta; pravi je proizvod je
količina i kvaliteta ishođene promjene.
• Stvarni je proizvod UČINAK MUZEJA, a sve što mu je prethodilo (zbirka,
prezentacija, program, zgrada...) je sredstvo koje vodi cjelokupnom učinku.

MARKETINŠKI PROCES
Uključuje nekoliko osobina:
- marketinški procjenjujemo potrebe zajednice, odnosno postojećih i mogućih
korisnika;
- učinkovitost muzejskih predmeta u zadovoljavanju tih potreba;
- zadovoljavanje potreba kroz akciju;
- vrednovanje učinka.
Taj se proces odvija kao logičan slijed akcija: prikupljanje informacija, analiza, selekcija,
planiranje, implementacija, promatranje, vrednovanje.

SWOT ANALIZA
Slična analizi situacije. Da bi bila mjerodavna treba dobro poznavati instituciju, njen
sadržaj i kontekst. Služi za kreiranje strategije.
Sastoji se od:
1. jake strane – na njima se može zasnivati uspjeh;
2. slabe strane – mane koje određenu muzejsku ustanovu mogu voditi ka neuspjehu;
3. mogućnosti – one projekcije koje su realistične za jednu muzejsku ustanovu;

23
4. rizici i opasnosti – dio slabosti muzeja u odnosu na okolinu:
(1. i 2. su unutarnji čimbenici, dok su 3. i 4. vanjski).

M++ je relacijska baza podataka za inventarizaciju muzejskih zbirki.

M++ je kompletno i vrlo fleksibilno programsko rješenje za vodenje muzejske zbirke -
ukljucuje pretraživanje, ispis, zaštitu podataka, prikaz multimedijalnog sadržaja i
konvertiranje podataka u razlicite
formate.

24