Sie sind auf Seite 1von 141

dr.

Muhamed Borogovac

Rat u Bosni i
Hercegovini
1992 - 1995

Bosanski kongres - USA


Za izdava~a: Prof. dr. Vahid Sendijarevi}
Tipografska priprema: Bosanski kongres - USA
Tel. (617)783-8796, (810)828-3193
FAX (810)828-3069
Printed in USA 1995.

2
Sadr`aj

Posveta ......................................................................... 6

Predgovor ..................................................................... 7

1. Etni~ka struktura Bosne i Hercegovine ...................... 9


Srbi
Hrvati
Bo{njaci

2. Bosna i Hercegovina u SFRJ ....................................... 18


Bosna i Hercegovina prije "Afere Agrokomerc"
"Afera Agrokomerc"
Stranka demokratske Akcije --SDA
Prvi kongres SDA

3. Kako je umrla Jugoslavija ............................................. 26


Federacija
Jugoslovenske narodna armija i Teritorijalna obrana
Skup{tina, Predsjedni{tvo i Vlada SFRJ

4. Rat ................................................................................ 33
Rat u Sloveniji
Rat u Hrvatskoj
Tu|manovo shvatanje "razboritih granica"

5. Novi svjetski poredak ................................................ 36

6. Rat u tuzlanskoj regiji ................................................ 38

3
Patriotska liga u Tuzli
Napad na prostorije SDA Tuzle
Tuzla prije 15. maja
15 maj 1992.
Prve trgovine teritorijama

7. Kadrovska politika SDA u ratu ................................... 50


Priliv novih ~lanova
Pohara u Tuzli

8. Pregovori ....................................................................... 53
Drugi razgovor sa Izetbegovi}em
Pravo ili pregovori
Pristanak na pragovore
Pristanak da Karad`i} bude partner u pregovorima
Pristanak da se pregovara o Ustavu BiH

9. Posljedice pregovora o Ustavu BiH ........................... 62


Otvaranje pitanja priznanja BiH
Uni{tavanje motivacije za borbu
"Demilitarizacija Sarajeva" - Izdaja Gora`da

10. Polemika sa nekim Izetbegovi}evim izjavama 67

11. Bosanski kongres ............................................................ 73


Balogova i Sendijarevi}eva prepiska sa
Izetbegovi}em
Optu`nica Bosanskog kongresa
Aktivnosti Bosanskog kongresa
Bosanski kongres i Izetbegovi}eva {tampa
Pitanja i odgovori
Izdaja Biha}a
Reakcija Bosanskog kongresa na

4
tra`enje Milo{evi}evog priznanja BiH

12. Pad Srebrenice i @epe i posljedice .......................... 100


Pad Srebrenice
Izdaja @epe
Politi~ke posljedice pada Srebrenice i @epe
^etnici su vojni~ki pora`eni
Armija i politika

13. Drugi o ratu u BiH ............................................... 107


Proglas Muslimanske bo{nja~ke organizacije
Poruka Bosanskog kongresa Skup{tini BiH povodom
"ameri~ke inicijative"
Pruka prof. Francisa Boylea Skup{tini BiH
povodom "ameri~ke inicijative"
Saop{tenje Studija 99
Analiza dr. Zdrasvka Tomca
Reagovanje tuzlanskih intelektualaca

14. Kako mu polazi za rukom ...................................... 134


Tehnologija prevare
Uloga ostalih u~esnika u vlasti
O Izetbegovi}evim motivima

Posveta
5
Idemo do Drine .

Kapetan Hajro Me{i} , komandant Teo~aka i Zvornika

Rat }e se zavr{iti kada se "Ljiljani" zavihore u Banja Luci


i Grudama.

Sefer Halilovi} , vhovni komandant Armije BiH

Bosni ne treba mir, Bosni treba sloboda.

Zaim Imamovi} , koandant Gora`da

Sigurnosne zone su samo tamo gdje je Armija BiH .

Atif Dudakovi} , komandant Petog korpusa

Izvr{i}emo smotru Armije BiH u Banja Luci .

Mehmed Alagi}, kmandant Sedmog korpusa

Ovu knjigu posve}ujem borcima herojske Armije BiH .

6
Predgovor
Rat u Bosni i Hercegovini je ne~uvena tragedija. Pred o~ima
cijeloga svijeta nestaje jedna dr`ava i nestaje jedan narod.
Poga`eni su svi principi humanosti, morala i me|unarodnog
prava. Postavlja se pitanje kako se to moglo dogoditi, danas,
kada je poznato iskustvo genocida iz Drugog svjetskog rata
(holocausta) i kada je me|unarodna zajednica imala namjeru i
na~in da za{titi Bosnu i Hercegovinu? Me|unarodna zajednica je
dokazala da nije neprijatelj Bosne i Hercegovine i da `eli ovu
dr`avu u svojoj zajednici kada ju je priznala 7. aprila 1992. Time
se suprotstavila narastaju}em srpskom nacionalizmu, koji je tek
po~eo krvaviti ruke u Bosni i Hercegovini. Kako to da sada u
jesen 1995. poslije bezbrojnih ~etni~kih zlo~ina nad kojim se
svijet zgra`ava me|unarodna zajednica staje na stranu tih
zlo~inaca poklanjaju}i im 49% Bosne i Hercegovine u svojim
"mirovnim prijedlozima"? Koji je to maestralni re`iser uspio
napraviti takav nevjerovatan obrt i kojim metodima se slu`io?
Ova knjiga odgovara na ta pitanja.

^itanju ove knjige treba pristupiti ne vjeruju}i nikome osim


zdravom razumu. Osim toga, od ~itaoca koji shvati {ta se stvarno
Bosni i Hercegovini doga|a o~ekuje se da po~ne {iriti istinu zbog
spasa domovine. Krajnji cilj je da se pomogne patriotskim
snagama u borbi protiv snaga izdaje i podjele Bosne i
Hercegovine.

U `elji da Bo{njake {to prije naoru`am spoznajom {ta im se


stvarno de{ava, ovu knjigu pi{em u `urbi. U meni postoji nada
da }e knjiga do}i do Bo{njaka dok jo{ nije kasno, dok se jo{
mo`e re}i "NE" podjeli domovine. Zato po{tovani ~itaoci nemojte
puno zamjeriti na tehni~koj nesavr{enosti knjige.

Boston, 5. novembra 1995. dr. Muhamed Borogovac

7
8
Glava 1
Etni~ka struktura Bosne i Hercegovine

Srbi
Rat u biv{oj Jugoslaviji je po~eo jo{ 1988. godine, dolaskom Slobodana
Milo{evi}a na vlast u Srbiji. Milo{evi}a je u najvi{e rukovodstvo Srbije doveo
liberalni srpski komunista Ivan Stamboli} smatraju}i ga dobrim bankarom.
Stamboli} je ma{tao da }e se Srbi poslije pada komunizma okrenuti ekonomiji,
kao {to su to u~inili ostali narodi iz biv{eg komunisti~kog svijeta. Prevario se.
To je platio na istorijskoj 8. sjednici Centralnog komiteta Saveza komunista
Srbije smjenjivanjem sa svih funkcija. Nije dobro poznavao svoj narod.
Poku{ajmo ukratko sagledati gdje se Stamboli} prevario, tj. u ~emu su Srbi
toliko druga~iji od ostalih naroda.

Najva`nija karakteristika Srba je pretjerana srpska kolektivna svijest. Sna`na


srpska nacionalna svijest izvire iz Srpske pravoslavne crkve, koja je oduvijek
brinula, ne samo za du{e svojih vjernika, nego se aktivno mije{ala u politiku.
Posljedica toga je da su Srbi i u crkvi uvijek vi{e pri~ali o "srpskome juna{tvu i
srpskim vojevanjima" nego {to su se molili Bogu. To se doga|alo i pred ovaj
rat. Sjetimo se npr. preno{enja "mo{ti cara Lazara" po "vekovnim srpskim
zemljama zapadno od Drine". To je bilo srpsko-pravoslavno ritualno obilje`avanje
granica Velike Srbije i podgrijavanje genocidne mr`nje prema kom{ijama uo~i
samoga rata. Zbog tako sna`no izra`ene ljubavi prama srpstvu neki u svijetu
Srbe nazivaju patriotima, a neki nacionalistima, zavisno od shvatanja tih
pojmova. Kako se ispoljavala ta kolektivna svijest u "bratstvu i jedinstvu"? Uze}u
primjer iz svoga `ivota. Rade}i na raznim univerzitetima u Bosni i Hercegovini
primjetio sam da su ve}ina zaposlenih Srbi, mada su me|u studentima Srbi bili
u manjini. Kako je dolazilo do toga? Kada bi se pojavio prosje~an student Srbin
svi nastavnici Srbi su ga kovali u zvijezde i gledali kako da ga ostave za
asistenta. Profesoru Srbinu je bila normalna stvar da odvoji, ako treba, i dio
svojih ~asova da bi "svoga" asistenta ugurao na fakultet. Va`no je bilo zaposliti
{to vi{e Srba i tako ovladati fakultetom. S druge strane profesori Bo{njaci i
Hrvati su naj~e{}e gledali kako da zadr`e {to vi{e ~asova kako bi bolje zara|
ivali. Tako se doga|alo da smo imali ve}inski srpski nastavni kadar sastavljen
od diplomaca sa prosje~nim ocjenama dok su mnogi diplomci Bo{njaci sa
odli~nim ocjenama tavorili po provincijskim firmama.

9
Srpska kolektivna svijest u~inila je da je Srbima najmiliji predmet Istorija, i to
uglavnom ona "istorija" koja se bavi srpskom nacionalnom "slavom". Od ostalih
aktivnosti Srbe interesuje i desetera~ka, guslarska knji`evnost u kojoj se
glorificira "srpsko ~ojstvo i juna{tvo". Izra`en je interes Srba za dr`avu, vojsku i
sve drugo {to bi moglo biti sredstvo ostvarivanja srpske nacionalne hegemonije
nad susjednim narodima. Individualnost je kod mnogih Srba zakr`ljala. Tamo
gdje se individualne karakteristike kao {to su moral, milosr|e, po{tenje, savjest
sukobljavaju sa srpskim nacionalizmom kod ogromne ve}ine Srba }e "nacionalni
interes" prevladati individualne vrline. To je uzrokovalo tragedije srpskih kom{ija
gdje god Srbi `ive. Vijekovima je Srbija bila mje{ovita sredina dok je njome
vladala Otomanska imperija i muslimani slavenskog porijekla. Oni su osnovali
sve srpske gradove i u njima bili ve}ina. Pod gradom podrazumjevam naselje u
kojem se trgovalo, a ne srednjevjekovni zamak, kakvih je bilo nekoliko i prije
pokoravanja Srba od strane Otomanske imperije. U gradovima je `ivjelo i dosta
Jevreja, Grka, Jermena, Cigana i svih ostalih naroda tada{nje Otomanske
imperije. Na primjer, poznati turski putopisac Evlija ^elebija , ~iji su podaci
poslu`ili za mnoge doktorate, kao {to je npr. doktorat Ive Andri}a , pi{e 1660.:
"Beograd je luka na Savi i Dunavu sa 38 muslimanskih mahala, 3 gr~ke, 3
srpske, 3 ciganske mahale i sa po jednom jevrejskom i armenskom mahalom."
("Urban Development in the Western Balkans, by Francis Carter, London, 1977.)
^im su Srbi preuzeli vlast 1812. oni su istrijebili sve nesrbe i napravili "etn~ki
~istu" Srbiju. Protjerani Muslimani iz Srbije su tada do{li uglavnom u Bosnu.
Medjutim nikakava odmazda nad bosanskim pravoslavcima se nije dogodila.
Sli~no se ponavlja i danas. Masakrirani Srebreni~ani, Zvorni~ani, Vlaseni~ani,
Janjarci, Bijeljinci itd. ne ~ine nikakvo zlo Srbima u Tuzli, Sarajevu, Zenici i
ostalim mjestima pod kontrolom Armije BiH. To Bo{njaci nazivaju merhametom.
Ostali civilizovani svijet to naziva "individualizacijom krivice". Za razliku od
Bo{njaka, Srbi u sli~nim situacijama uvijek djeluju kao kolektiv, kao jedno bi}e
iz vi{e komada. Naime, ako srpski vojnici izginu na Biha}u, ~etnici se svete na
Bo{njacima u Prijedoru. Kada Srbi izgube u Hrvatskoj, ~etnici se osvete
Hrvatima u Banja Luci. Bezbrojni su takvi primjeri, a {iroj javnosti je poznata
srpska odmazda nad Hrvatima u Banja Luci zbog gubitka zapadne Slavonije.
Tim dogadjajma je poklonjeno ne{to vi{e pa`nje u svjetskim medijima jer je
banjalu~ki biskup gosp. Franjo Komarica tada {trajkovao gla|u. Mnogi gori
zlo~ini prema Bo{njacima su pro{li nezapa`eno.

Vratimo se doga|ajima iz srpske istorije. Poslije 2. srpskog ustanka, kako se


Srbija {irila tako su Srbi "etni~ki ~istili" nove "srpske" teritorije od svih nesrba,
ne samo od muslimana. To se vidi i na primjeru dana{nje Vojvodine.
Vijekovima je Vojvodina bila mje{ovita sredina dok je njom vladala Austro-
Ugarska, tj. "genocidne [vabe" kako Srbi ka`u. Odkako je Vojvodina do{la pod
Srbiju 1918. do danas gotovo svi vojvo|anski nesrbi su nestali. Temeljito su
iskorijenjeni Nijemci, a velikim dijelom i Hrvati, Ma|ari, Slovaci itd.

10
U obi~ajima drugih naroda je da junak izaziva junaka na dvoboj. Srbi su jedini
narod na svijetu za koje je juna{tvo kada naoru`ana ~eta ubije junaka na
spavanju. To srpsko "juna{tvo" je opisano u spjevu "Smrt Smail Age ^engi}a".
Pro{la su dva stolje}a od tog gnusnog ubistva iz mraka, a Srbi ga jo{ uvijek
slave kao juna{tvo. Budu}i da su toliko okrenuti nacionalizmu i srpska "kultura"
je nacionalisti~ka. Naime, Srbi ni nemaju nikakve kulture, osim ne{to
desetera~kih pjesama u kojima se slave srpski "juna~ki" napadi iz busija na
"turske svatove" i klanje svatova, ili, kako Srbi "raspevano" ka`u "posecanje
ki}enih svatova". O srpskom nacionalnom bi}u i kulturi ipak najbolje govori
"Gorski vijenac" Petra Petrovi}a Njego{a u kojem se "obrazla`e" i slavi genocid
nad muslimanima za vrijeme vladike Danila. Srbi su "Gorski vijenac" uzeli kao
inspiraciju za sve kasnije genocide nad muslimanima. Srbi su se konstituisali
kao narod na idejama genocida opisanim u "Gorskom vijencu". "Gorski vijenac"
je op{te prihva}eni srpski narodni ustav. Zbog takvog odnosa Srba prema
"Gorskom vijencu" srpska dru{tvena misao smatra Njego{a ocem srpstva, bez
obzira {to on poti~e iz Crne Gore.

Postavlja se pitanje kako Srbi uspijevaju razviti tako sna`an nacionalisti~ki


kolektivizam kod svojih mladih? Postoje ~etiri stuba srpske nacionalne svijesti.
O jednom sam ve} govorio - mr`nja prema "Turcima", tzv. kosovski mit. Rije~
"Turci" je u navodnim znacima zato {to u srpskoj mitologiji rije~ "Tur~in"
ozna~ava omrznutog muslimana bilo koje nacionalnosti u svijetu. Dakle, srpska
mr`nja prema "Turcima" je najstariji i najva`niji temeljni stub srpstva. Drugi i
tre}i stub su mr`nje prema Hrvatima i Nijemcima. U srpskoj "kulturi" se u
poslijednje vrijeme formiraju "jasenova~ki mit" i "kragujeva~ki mit" koji slu`e za
raspirivanje mr`nje prema Hrvatima i Nijemcima. Svi dr`avni praznici u
jugoslovenskim {kolama bivali su obilje`avani recitacijama iz "Jame" Ivana Gorana
Kova~i}a, u kojoj se opisuju usta{ka zvjerstva nad Srbima, i stihovima iz
"Krvave Bajke" Desanke Maksimovi}, koji govore o masovnom zlo~inu njema~kih
vojnika za vrijeme Drugog svjetskog rata u Kragujevcu. ^etvrti temeljac srpstva
je ljubav prema pravoslavnim Rusima. Posljednjih decenija, kao rezultat
konfrontacije Rusa sa Zapadom, izrasla je mr`nja prema "trulom Zapadu". Zbog
tolikih mr`nji, ostalim narodima Srbi izgledaju paranoidni.

Samo se Srbima mo`e dogoditi tako ne{to kao {to je bio miting od milion
ljudi na Kosovu u ljeto 1989. Ve}inom pijani, okupili su se na mjestu najve}eg
srpskog poraza da se nao{tre za jo{ jednu "osvetu" nad "Turcima", svojim
mitskim neprijateljima. Poslije dva dana putovanja i polusatnog "srbovanja" sa
svojim vo|om "Slobom " vratili su se u "Krajine" psiholo{ki spremni da krenu u
novu epopeju na srpski na~in krvolo~na ubistva nenaoru`anih kom{ija, plja~ka
njihove imovine, silovanje `ena i "posecanja dece". Normalnom ~ovjeku se ne
ide na dvosatni put od Tuzle do Sarajeva, ako ne mora. Srbinu nije mrsko na
dvodnevni put od Knina do Kosova da bi "srbovao". Srbovanje na Kosovu Polju
je pokrenulo stra{ne stvari. ^etnici ubijaju sa u`itkom; no`em, `icom za klanje,
11
maljem, kundakom, ..., u`ivaju}i u mukama `rtava. ^etnici su nadma{ili naciste
u svireposti prema `rtvama. Zato }e Srbi, koji su ve} vijekovima opsjednuti
hajdu~ko-~etni~kim genocidom protiv svojih susjeda u slijede}im decenijama
nositi genocidnu {tafetu srama.

Hrvati
Hrvatska nije bila okupirana od strane Otomanske imperije tako dugo kao {to
je to bila Srbija i u Hrvatskoj povijesti mnogo zna~ajniju ulogu od Turaka
igraju Austrijanci, Ma|ari, Mleci i na kraju Srbi. U Hrvatskoj nikad nije bilo
toliko negativnih emocija prema Turcima i muslimanima, vjerovatno zato {to su
samo dijelovi Hrvatske, Slavonija i Lika, bili pod Otomanskom upravom jedan
relativno kratak period u istorijskim razmjerima. Negativne emocije i prema
ostalim okupatorima Austrijancima, Ma|arima, Mlecima i Talijanima su tako|er
is~ezle, tako da su Srbi prvi na listi "hrvatskih neprijatelja". Od 1914, kod
mnogih Hrvata se pojavio osje}aj savezni{tva sa Bo{njacima u borbi protiv
zajedni~kog neprijatelja velikosrpske politike. S druge strane, postojali su uvijek
i Hrvati koji su smatrali da se sa Srbima treba nagoditi na ra~un Bo{njaka.
Me|utim, me|u Hrvatima je pred rat, krajem 80-tih i po~etkom 90-tih, bila
daleko brojnija struja koja je bila za saradnju sa Bo{njacima i zajedni~ki otpor
srpskoj hegemoniji. Nesre}a Bo{njaka u ovome ratu je {to je aktuelni hrvatski
predsjednik dr. Franjo Tu|man zagovornik podjele Bosne i Hercegovine po
uzoru na sporazum Cvetkovi}-Ma~ek. Dakle, Tu|man pripada onoj manjini me|
u Hrvatima koja misli da se sa ~etnicima mo`e sporazumjeti i dobiti veliki dio
Bosne i Hercegovine. Sude}i prema njegovoj dosada{njoj politici to je njemu
va`nije i od jedinstvene Hrvatske. Budu}i da u Hrvatskoj nije mogao na}i
dovoljno snaga za politiku agresije na Bosnu i Hercegovinu, dok je tre}ina
Hrvatske okupirana od Srba, on se oslonio na "Hercegova~ki lobby" u Zagrebu,
kojega je sam i formirao daju}i "Hercegovcima" zna~ajne funkcije u dr`avi i
svojoj partiji, Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ). Za{to su ba{ Hercegovci
bili uglavnom Tu|manova podr{ka podjeli Bosne i Hercegovine? Jedan od
razloga je to {to su Hrvati u Hercegovini bili dugo pod otomanskom vla{}u pa
su kao i Srbi "akumulirali" netrpeljivost prema Muslimanima. Rade}i na
Univerzitetu "D`emal Bijedi} " u Mostaru uo~io sam da hercegova~ki Hrvati
imaju mnogo vi{e negativnih osje}anja prema Muslimanima nego prema Srbima.
Poslije, u ratu, oni su svojski provodili Tu|manovu politiku prema Bo{njacima.
Drugi razlog {to su Hercegovci bili upori{te politike podjele Bosne i
Hercegovine je taj {to su Hrvati u nekolko op{tina zapadne Hercegovine velika
ve}ina stanovni{tva, tako da je "prirodno" da ti krajevi pripadnu Hrvatskoj u
slu~aju podjele BiH.

Za razliku od Hercegovaca, bosanski Hrvati su u ovom ratu uglavnom bili za


o~uvanje Bosne i Hercegovine. To je najvi{e zbog svijesti da su Hrvati u Bosni
12
manjina i da }e prilikom eventualne podjele Bosne i Hercegovine na nacionalne
dr`avice oni izgubiti svoja imanja i domove. Zato su bili za jedinstvenu gra|
ansku Bosnu i Hercegovinu u kojoj }e imati jednaka gra|anska prava. Veoma
zna~ajna ~injenica je da je bosanskih Hrvata znatno vi{e nego hercegova~kih.
Zato je Tu|man imao velikih problema da u HDZ Bosne i Hercegovine instalira
svoje ljude, "Hercegovce". Ovdje je rije~ "Hercegovac" u navodnicima jer
ozna~ava politi~ku struju djelitelja BiH, a ne samo regionalnu pripadnost.
Sjetimo se da su intervencijom iz Zagreba smjenjeni Davorin Perinovi} , Stjepan
Kljuji}, dr. Miljenko Brki} dok napokon nije na ~elo HDZ-a BiH do{ao Tu|
manov ~ovjek, Mate Boban. Veoma interesantno je napomenuti da je Davor
Perinovi} smijenjen kada je otkriveno da mu je djed sa o~eve strane bio
pravoslavni pop. U jednom Perinovi}evom intervjuu za Globus 1994. on ne
krije da je bio za o~uvanje Jugoslavije. ^itaju}i taj intervju sjetio sam se nekih
glasina iz vremena formiranja nacionalnih stranaka u BiH. Naime, pri~alo se da
je KOS (Kontra-obavje{tajna Slu`ba, kojom su dominirali Srbi) osnovao i
Izetbegovi}evu Stranku damokratske akcije (SDA) i Srpsku demokratsku stranku
(SDS) i HDZ da bi ih mogao kontrolisati. Me|utim, za razliku od Perinovi}a u
~ije hrvatstvo se mo`da mo`e i sumnjati, hrvatstvo Kljuji}a i Brki}a je
nesumnjivo. Oni su zasigurno radili za dobrobit i Hrvatske i Hrvata u BiH.

Bo{njac i
U svojoj ogromnoj gladi za velikom i mo}nom Srbijom Srbi su u ratovima
{irili svoje teritorije istrebljuju}i svoje kom{ije, a u periodima mira su
poku{avali te kom{ije asimilirati u Srbe. U tom cilju su smislili teoriju po kojoj
su Bo{njaci islamizirani Srbi. Strategija te teorije je da se Bo{njaci ubijede kako
su oni biolo{ki potomci Srba, dakle Srbi, ali su se zbog izdaje njihovih predaka
odvojili od Srba. Generacije Bo{njaka su u {kolama biv{e Jugoslavije morale u~iti
napamet kako su za vrijeme "turske" vladavine njihovi preci, koji su bili Srbi,
prelazili na Islam; neki da bi dobili povlastice, a neki iz straha. Po toj teoriji
samo naj~asniji Srbi su ostajali vjerni "veri pradedovskoj". U srpskoj mitologiji
postoji izreka: "Potur~i se plaho i lakomo." Takvim {kolovanjem su generacije
mladih Bo{njaka bile izlo`ene maltretiranju. Na ~asovima "Srpskog" jezika i
"Istorije" u~iteljice, naj~e{}e `ene oficira iz Srbije i Crne Gore na slu`bi u Bosni
i Hercegovini, "obja{njavale" su malim Bo{njacima kako su oni potomci najgorih
izdajnika. Takvo {kolovanje je imalo za cilj da posramljeni mali Bo{njaci napuste
svoj nacionalni identitet. Da bi im se olak{alo gubljenje identiteta, u periodu
Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) izmi{ljena je nova etni~ka
odrednica: Jugosloven. Svakome nacionalno svjesnom Bo{njaku bilo je jasno da
je jugoslovenstvo samo sinonim za srpstvo i da je izmi{ljeno samo da bi
asimilacija nesrpskih naroda u Srbe bila {to bezbolnija i {to uspje{nija. Takvo
asimilatorsko {kolstvo, koje je karakterisalo i Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca
kao i SFRJ, dovelo je do gubljenja identiteta kod mnogih Bo{njaka. Poznato je
13
da se knji`evnik Me{a Selimovi} javno deklarisao kao Srbin. Mnogo vi{e je bilo
"Muslimana" koji su se osje}ali Srbima, a, za razliku od Me{e , to nisu javno
iskazivali. Interesantno je spomenuti da su se mnogi politi~ari i gotovo svi
vrhovni poglavari Islamske vjerske zajednice, reisi-ul-uleme, osje}ali Srbima.
Kako su upravo takvi "Muslimani" dolazili do najvi{ih polo`aja? To se obja{njava
~injenicom {to su ih Srbi uo~avali kao takve i potom im omogu}avali da
napreduju u slu`bi i da dolaze na polo`aje gdje }e predstavljati Muslimane, tj.
Bo{njake. Mnoge takve "Muslimane" opisuje Alija Nametak u knjizi "Sarajevski
nekrologij" izdatoj 1994. od Globusa i Bo{nja~kog instituta u Zurichu.
Najpoznatiji noviji primjer prevaspitanog "Bo{njaka" je filmski re`ier Emir
Kusturica . Kriju}i se iza jugoslovenstva Emir Kusturica se bez ostatka stavio na
stranu ~etnika i tako najbolje dokazao da je jugoslovenstvo u etni~kom smislu
samo sinonim za srpstvo.

Veoma interesantno je napomenuti da se Alija Izetbegovi} deklarirsao kao


Srbin. Pred izbore 1990. su objavljeni dokumenti na kojima je Alija Izetbegovi}
svojom rukom napisao da se smatra Srbinom. Poznato je da se Alija
Izetbegovi} izja{njavao kao Srbin i na popisu stanovni{tva 1961. Budu}i da je
pred izbore 1990. Televizijom Sarajevo vladali velikosrbi, Izetbegovi} je dobio
polusatnu emisiju na kojoj se pravdao za takvo svoje izja{njavanje. Pravdao se
da tada nije bila priznata muslimanska nacija pa se morao izja{njavati kao
Srbin. Me|utim, to nije ta~no. Mogao se, kao i ogromna ve}ina Bo{njaka, pisati
kao "neopredjeljen". Neki su iz {ale, a neki iz raznih protesta pisali da su
Eskimi, Marsovci, Kinezi, Japanci itd. Na kraju, mogao se izja{njavati i kao
Musliman. Ako bi se izjasno kao Musliman jedino {to mu se moglo dogoditi je
da slu`benik na dokumentu ostavi tu rubriku praznu ili da napi{e
"neopredjeljen". Ja sam se izja{njavao kao Musliman, a `ivio sam u istoj dr`avi
kao i Izetbegovi} . Svi oni "Muslimani" koje ja znam da su se izja{njavali kao
Srbi ~inili su to iz afiniteta prema Srbima. S obzirom da je Alija Izetbegovi}
bio dovoljno politi~ki obrazovan, on se svjesno izja{njavao kao Srbin. Oni koji
nisu imali pojma o tim stvarima nisu razlikovali vjeru i naciju i izja{njavali su
se kao muslimani vjernici ({to je bilo dozvoljeno i {to je njima bilo dovoljno)
nikada kao Srbi.

Kada sam ve} otvorio pitanje identiteta Bo{njaka ukratko }u re}i ne{to o tome.
Za razliku od onih Ju`nih Slavena koji su po dolasku na Balkan u 7. stolje}u
primili pravoslavlje, imamo i one koji su primili katoli~anstvo. Osim te dvije
konfesije u Bosni je pustilo korijena "hereti~ko" u~enje, tzv. Bosanska ili
Bogumilska ili Kristijanska crkva. Posabna crkva, posebna teritorija i odanost
srednjevjekovnoj bosanskoj dr`avi stvorili su srednjevjekovnu bo{nja~ku naciju.
Bogumilsko u~enje je izniklo iz protivrje~nosti jedinstva Boga sa dogmom
svetom trojstvu. Bogumili su ~vrsto vjerovali u zagrobni `ivot. Vjerovali su da
ima jedan Bog i da je Bog u svom bi}u dobar, da nije izvor nesre}e na zemlji,
nego da je nesre}a rezultat materijalnog svijeta, kojeg je stvorio |avo. Bogumili
14
su vjerovali da smrt ~ovjeka osloba|a od materijalnog svijeta, svijeta zla, i
uvodi ga u vje~ni svijet istine, koji je Bo`ija kreacija.. Bogumili kao i muslimani
ne prihvataju dogmu o svetom trojstvu, koja, po njima, naru{ava sliku jedinstva
boga. Upravo zbog te sli~nosti sa Islamom Bogumili su lahko i rado prihvatili
Islam, neki ~ak i prije dolaska Turaka u Bosnu. Prije prihvatanja Islama bosanski
bogumili su bili izlo`eni kri`arskim ratovima iz Ugarske i krsta{kim ratovima
iz Ra{ke (Srbije) da bi se odrekli svoje bogumilske vjere. Kao posljedicu tih
ratova imamo da su bosanski kraljevi formalno prihvatali katoli~anstvo, da bi
za{titili narod i dr`avu, mada je ve}ina njihovih podanika ostala pod uticajem
stare vjere. Akademik Nedim Filipovi} je u svojim nau~nim radovima dokazao
da su ve}ina bosanskih muslimana potekli upravo od Bosanaca koji su bili tek
jednu generaciju pokatoli~eni bogumili. U pariodu otomanske vladavine Bo{njaci
su se, dok su u Bosni, izja{njavali kao muslimani, da bi ozna~ili svoju
razli~itost od okolnih hri{}ana, a izvan Bosne, deklarisali su se kao Bo{njaci, da
bi ozna~ili svoju razli~itost od Turaka. Bo{njaci su po~etkom 18. vijeka ~ak i
ratovali protiv Turaka za slobodu Bosne. Ustanak je vodio Husein -kapetan
Grada{}evi}. Tada je Bosna ka`njena oduzimanjem ~etiri nahije sa desne strane
Drine, koje je Turski sultan darovao Obrenovi}evoj Srbiji za usluge u ratu
protiv Bo{njaka. Tako se srpski san, da im granica bude na Drini, iskazan
pjesmom "Mars na Drinu", time ostvario. Tada su Bo{njaci vojno porazili Turke
na Kosovu Polju, ali su ipak na kraju izgubili zbog izdaje. Interesantno je da su
i tada posavski katolici bili odani svojoj zemlji Bosni do kraja. Interesantno je
da su i tada neprijatelji Bo{njaka na{li jednoga, tobo`e, muslimana, a uistinu
Srbina, Omer -Pa{u Latasa , da obra~una sa bo{nja{tvom zauvijek. Ni`i oficir u
Austrijskoj vojsci, glamo~ki Srbin Latas je, tobo`e, primio Islam, a, ustvari, uzeo
zadatak da pobije sve vi|enije i pametnije Bo{njake. On je to sa zadovoljstvom
temeljito obavio. Bo{nja~ka vlastela i inteligencija je tada uni{tena, pa je i
svijest o bo{nja{tvu za du`e vrijeme poklekla. Kao posljedicu takvih povijesnih
okolnosti u Bosni i Hercegovini imamo katolike, pravoslavne i muslimane koji
su se tek mnogo kasnije po~eli nacionalno izja{njavati kao Hrvati, Srbi i
Bo{njaci. Dakle, istina je suprotna od onoga {to su nas u~ili u jugoslovenskim
{kolama; preci dana{njih bosanskih Srba i Hrvata su pod pritiskom tu|ina,
krsta{a i kri`ara napustili svoju bogumilsku vjeru. Me|utim, ta pitanja su od
drugorazrednog zna~aja. Iz etnogeneza pojedinih etni~kih grupa u Bosni i
Hercegovini se ne smiju izvla~iti nikakvi zaklju~ci o ve}em ili manjem pravu
nekih naroda na Bosnu i Hercegovinu. Na Bosnu i Hercegovinu imaju jednako
pravo svi gra|ani koji u njoj `ive i koji po{tuju Ustav i granice svoje
domovine.

Dugo je Bo{njacima bilo osporavano njihovo nacionalno ime sijede}om


argumentacijom: "Ne mogu samo Muslimani imati pravo da se zovu Bo{njaci.
Ima i Srba i Hrvata koji `ive u Bosni." Da bi se izbjegle ovakve zabune treba
praviti razliku izme|u rije~i "Bo{njak" i "Bosanac". Bosanac je oznaka za

15
regionlnu pripadnost kao {to je npr. Dalmatinac, [umadinac, Sand`aklija,
Hercegovac itd, dok je Bo{njak oznaka za etni~ku pripadnost kao {to je i
Srbin, Hrvat, Albanac itd. Dakle postojanje termina "Bo{njak" ne ometa ni Srbina
ni Hrvata iz Bosne da za sebe ka`e da je Bosanac.

Potpuno je besmisleno govoriti da su Muslimani "potur~eni" Srbi i Hrvati.


Stanovni{tvo u Bosni je sve do kraja 19. vijeka imalo uglavnom vjersku i
regionalnu, a ne i nacionalna svijest . Do tada su se ljudi u Bosni uglavnom
smatrali pravoslavnim, katolicima i muslimanima, a ne Srbima, Hrvatima i
Bo{njacima. Osim te vjerske svijesti o sebi imali su i regionalnu svijest o
pripadnosti Hercegovini ili Bosni . U periodu austro-ugarske vladavine, tek iza
1878, pravoslavni Bosanci i Hercegovci su stekli srpsku nacionalnu svijest,
katolici hrvatsku, a muslimani su se sjetili svog nacionalnog identiteta i imena
Bo{njak. Me|utim, ovo pravilo ima veoma mnogo izuzetaka. Poznati su primjeri
katolika i pravoslavnih koji su se opredjeljivali kao Bo{njaci. Mnogo su ~e{}i
primjeri muslimana koji su stekli srpsku i hrvatsku nacionalnu svijest. Bo{njaci
su 1918. `rtvovali svoj nacionalni identitet i nacionalno ime Jugoslaviji. Za
formalno priznanje svoje nacionalne osobenosti pod imenom Bosansko-
hercegova~ki Muslimani ili, skra}eno, Bosanski Muslimani izborili su se tek
1970. zahvaljuju}i tada{njim Bo{njacima komunistima kao {to su bili D`emal
Bijedi} , Hamdija Pozderac , dr. Fuad Muhi} . To je bila veoma suptilna politi~ka
borba u kojoj se nije smjelo ni malo pogrije{iti. Zna~ajnu su ulogu odigrali i
teoreti~ari: dr. Atif Purivatra, dr. Muhamed Had`ijahi}, dr. Muhsin Rizvi}, dr.
Kasim Suljevi}, dr. Muhamed Filipovi} . Bo{njaci su povratili svoje nacionalno
ime Bo{njak tek u ratu, u prolje}e 1994. Zna~ajne zasluge za to pripadaju
Adilu Zulfikarpa{i}u i Aliji Isakovi}u .

Bo{njaci su prije rata bili najvitalnija etni~ka grupa u Bosni i Hercagovini, a


poslije Albanaca i u Jugoslaviji. To je direktna posljedica njihove obespravljenosti
u komunisti~kom re`imu. Naime, za vrijeme komunizma, Srbima su bila
otvorena sva vrata u dr`avnim preduze}ima. Srbin kojem bi dosadio te`ak `ivot
zemljoradnika silazio bi u grad. Tamo bi uvijek nalazio nekog "druga" Srbina
koji bi mu nalazio neko zaposljenje. Tako su fabrike u bosanskim gradovima
bile pune nepismenih stra`ara, portira ili skladi{tara, Srba koji su svoja imanja
na planinama ostavili i si{li u dr`avne stanove u gradu. Prilago|avaju}i se
gradskom `ivotu ostajali su na jednom ili dva djeteta. Mnogi od njih su,
odvojeni od svog prirodnog ambijenta, propadali u pi}u. Srpska planinska sela
su ostajala napu{tena. S druge strane Bo{njaci nisu imali takve mogu}nosti
zapo{ljavanja. Tako se dogodilo da su Bo{njaci zemljoradnici ostajali na selima.
@ive}i ruralnim `ivotom oni su imali dosta djece. Za razliku od srpskih sela u
"muslimanskim" selima je cvjetao `ivot. To je dovelo do znatno ve}eg natalitata
Muslimana u odnosu na ostale u Jugoslaviji; 14 promila, dok su Hrvati imali
prira{taj od 8, a Srbi od 7 promila. Jedino su Albanci imali ve}i natalitet.
Bo{njaci su bili u prosjeku daleko najmla|i narod u BiH. U predratnim
16
godinama u Bosni i Hercegovini broj ro|enih bo{nja~kih beba je ve} bio oko
2/3 od broja ukupno ro|enih beba, iako su Bo{njaci ~inili samo 44.3%
stanovni{tva. Dakle, Bosna i Hercegovina, ako se ne podijeli, }e vremenom biti
zemlja sa velikom ve}inom bo{nja~kog stanovni{tva. To je jedan od razloga
~etni~koga genocida u Bosni i Hercegovini i njihovog insistiranja na podjeli
Bosne i Hercegovine na etni~ke teritorije.

Bo{njaci iz gradova tako|er nisu imali velikih mogu}nosti zapo{ljavanja. Zato su


se okrenuli "maloj privredi". ("Mala privreda" je bio komunisti~ki izraz za
privatne kompanije.) I Hrvati kao i Bo{njaci su se okrenuli "maloj privredi". Za
po~etni kapital im je uglavnom poslu`ila u{te|evina zara|ena u Njema~koj.
Posljednjih 20 godina pred rat je privatni sektor do`ivljavao procvat, a
socijalisti~ki krah. Tako se dogodilo da su Bo{njaci i Hrvati i ekonomski postali
vitalniji od Srba. To je drugi krupan razlog ~etni~kog genocida. Srbi nisu mogli
podnijeti da "Turci" i "Usta{e" ponovo budu "parajlije". Znali su da vlada onaj ko
ima pare. Nije slu~ajno da su kasnije u ratu ne meti ~etnika bili upravo oni
Bo{njaci koji su bili uspje{ni u privatnom biznisu. Dakle, strate{ki interes Srba
u Bosni i Hercegovini je da se ograde (Karad`i} ka`e "razgrani~e") od znatno
vitalnijih i sposobnijih Bo{njaka. Zato svako onaj ko pristaje na to razgrani~enje
radi u srpskom nacionalnom interesu.

S druge strane, budu}i da Bo{njaci `ive tako raspore|eni da bi u svakoj


etni~koj podjeli ostali razbacani u nekoliko nepovezanih enklava, podjela Bosne
i Hercegovine bi zna~ila siguran nestanak ovog naroda u skoroj budu}nosti.
Zato je smrtni neprijatelj Bo{njaka svako onaj ko dijeli Bosnu i Hercegovinu. Za
Bo{njake ne postoji nikakav vi{i i zna~ajniji cilj od jedinstvene Bosne i
Hercegovine, jer je to pitanje `ivota i smrti naroda. Zato se jedinstvo Bosne i
Hercegovine ne mo`e i ne smije trampiti za nekakvu ekonomsku pomo}, {to se
upravo doga|a u "mirovnom procesu". Tra`iti ekonomsku pomo} da bi se stavio
potpis na podjelu Bosne i Hercegovine u bilo kojem pakovanju, je smrtni
udarac i grijeh prema Bosni i Hercegovini i Bo{njacima. Egzistencijalne stvari za
jedan narod kao {to su suverenitet, teritorije i nacionalno dostojanstvo namaju
cijene. Nikada ~ovjek na trguje sa svojim `ivotom. Isto tako dr`ava ne mo`e
trgovati svojim suverenitetom, teritorijem i nacionalnim dostojanstvom. Dr`avnik
nipo{to ne smije dovoditi u pitanje te svetinje. Zato u svim dr`avama na
svijetu prilikom inauguracije predsjednik pola`e zakletvu u kojoj se obavezuje
da }e i `ivotom braniti ustav, suverenitet i granice domovine. Bosna nestaje iz
jednog jedinog razloga: {to na{ predsjednik izdao te postulate spoznate kroz
hiljadugodi{nje iskustvo o dr`avi.

Glava 2
17
Bosna i Hercegovina u SFRJ

Bosna i Hercegovina prije "Afere Agrokomerc"


Amandmani iz 1974. na Ustav SFRJ bili su toliko zna~ajni da se naj~e{}e o
njima govori kao o Ustavu iz 1974. Kao i u drugim republikama i u Bosni i
Hercegovini ti amandmani su doveli do afirmacije republi~ke dr`avnosti. Me|
utim, da dr`avnost Bosne i Hercegovine ne bi ostala samo mrtvo slovo na
papiru bosanski patrioti u tada{njem rukovodstvu republike vodili su
dugogodi{nju te{ku politi~ku borbu sa velikosrpskim lobbyem u BiH. U tada{njoj
terminologiji velikosrpski lobby je ozna~avan rije~ju "unitaristi" dok je druga
strana, borci za ja~anje dr`avnosti BiH, ozna~avana etiketom "separatisti". U
uslovima komunisti~kog "jednoumlja" ta borba se vodila jednim ezopovskim
jezikom tako da ve}ina Bo{njaka, nije znala ocijeniti ko je ko. Rije~i "unitaristi"
ili "separatisti" su se ~esto upotrebljavale, ali samo uop{teno, nikada da
okarakteri{u konkretnu osobu. Me|u borcima za samostalnost republike glavni
protagonisti me|u Bo{njacima bili su D`emal Bijedi}, Hamdija Pozderac i dr.
Fuad Muhi} , a me|u Hrvatima Branko Mikuli} i Hrvoje I{tuk . Istaknutih
li~nosti na drugoj strani nije bilo. Nije bilo ni potrebe. Svi kadrovi srpske
nacionalnosti na svim nivoima su slo`no radili na "ja~anju Jugoslavije". U
konkretnoj realizaciji to je zna~iilo zapo{ljavanje {to vi{e Srba u dr`avne slu`be,
vojsku, miliciju, univerzitete, {kole, bolje firme itd. Srbi su zadr`ali kontrolu
nad Jugoslovenskom narodnom armijom (JNA) i Kontra-obavje{tajnom slu`bom,
KOS-om, kojim su apsolutno vladali u periodu unitarizma, tj. u periodu prije
Ustava iz 1974. Po~etkom 1977. poginuo je D`emal Bijedi} kada je bio na
funkciji predsjednika Saveznog izvr{nog vije}a (SIV), tj. Vlade SFRJ. "Nesretan
slu~aj" se dogodio u blizini Kre{eva kod Sarajeva i nikad nije potpuno
obja{njen. Bo{njaci nikada nisu shvatili koliko su izgubili smr}u D`emala
Bijedi}a . Na sve~anoj akademiji povodom ~etvrte godi{njice pogibije D`emala
Bijedi}a prikazana su dva dokumentarna filma o njegovom "`ivotu i djelu"
nastavnicima Univerziteta u Mostaru koji je nosio njegovo ime. Jedan od tih
filmova je bio o Bijedi}evim diplomatskim putovanjima, a drugi je bio o
njegovom predsjedni~kom radu u SIV-u. U ovom drugom filmu je bilo nekoliko
njegovih diskusija bez "lakirovke", tj. diskusija kakve se nikada nisu objavljivale
na radiju i TV u to vrijeme. Tu se vidjelo sa kakvim `arom i hrabro{}u se
suprotstavljao velikosrbima. Mada su se filmovi te vrste o drugim
revolucionarima ~esto ponavljali, meni je odmah bilo jasno da taj film vi{e
nikada ne}u vidjeti. Ispostavilo se da sam bio u pravu.
Ubrzo poslije pogibije D`emala Bijedi}a mo}ni srpski lobby u Bosni i
Hercegovini poku{ao se obra~unati sa Hamdijom Pozdercem . Sada{nji ~etni~ki
18
vojvoda, a tada{nji profesor Fakulteta politi~kih nauka Univerziteta u Sarajevu,
dr. Vojislav [e{elj, je uo~io da je jedan student Hamdije Pozderca prepisao
dijelove svoje disertacije, a da to Pozderac nije kaznio. Budu}i da je i student,
Brano Milju{ , bio na veoma visokoj funkciji u SK BiH, od toga je napravljena
velika afera sa ciljem skidanja sa vlasti Hamdije Pozderca . Me|utim, tada 1979.
Hamdija Pozderac se uspio odbraniti, a [e{elj je morao napustiti Sarajevo. Na
povr{inu je isplivalo {ta stvarno ti{ti [e{elja ; nacionalna afirmacija Muslimana,
kojima je nacionalna posebnost i formalno priznata 1970, i sve ve}a
samostalnost Bosne i Hercegovine. [e{elj je upro prstom na "muslimanske
nacionaliste u SK BiH". Nabroja}u neke od njih, jer to su bili pravi borci za
bosansku dr`avnost i bo{nja~ki nacionalni identitet. Njihova svijetla imena su:
Hamdija Pozderac, Hasan Grab~anovi}, Muhsin Rizvi}, Muhamed Had`ijahi},
Atif Purivatra, Fuad Muhi} itd.

U prolje}e 1983. uhap{ena je u Sarajevu takozvana "grupa muslimanskih


nacionalista". Su|enje je trajalo cijelo ljeto i kazne su bile drakonske. Me|u
optu`enima su bili Alija Izetbegovi}, Omer Behmen, Hasan ]engi}, Edhem
Bi~ak~i}, D`emaludin Lati} . Mene je tada zbunjivala ~injenica da su se u osudi
tih Muslimana najja~e anga`ovali Hamdija Pozderac i Fuad Muhi} , ljudi koji su
od [e{elja bili okarakterisani kao perjanice muslimanskog nacionalizma i koji su
o~igledno bili bosanski patrioti. Mnogi Bo{njaci su mislili da muslimanski
komunisti sude muslimanske vjernike da bi se dodvorili mo}nom srpskom
lobby-ju u SK BiH. To je Pozderca odvojilo od mnogih Bo{njaka i u~inilo ga
veoma ranjivim. Ta ranjivost }e do}i do punog izra`aja kod slijede}eg
velikosrpskog poku{aja skidanja Pozder~eve garniture sa vlasti, "Afere
Agrokomerc". Velikosrpska propaganda, koja je tvrdila da je BiH "tamni vilajet"
gdje se sudi svima koji druk~ije misle, dobila je nove pristalice me|u
Muslimanima poslije "Sarajevskog procesa". Oni koji su znali da je Hamdija
Pozderac bosanski patriota protuma~ili su "Sarajevski proces" kao njegovo
uklanjanje politi~kih amatera koji bi mogli pokvariti proces osamostaljivanja
Bosne i Hercegovine. Niko tada nije ni sanjao, a ni ja, da bi mogli postojati
neki Muslimani koji bi htjeli dijeliti Bosnu i Hercegovinu i da ih Pozder~evi
ljudi ba{ zato i sude. Znalo se da je podjela Bosne i Hercegovine u srpskom
interesu i niko nije ni pomislio da bi neki Muslimani, i to vjernici, mogli toliko
i}i Srbima na ruku. Niko tada nije obratio pa`nju na ~injenicu da je "Islamska
deklaracija" Alije Izetbegovi}a izdata od Beogradskog izdava~a "Srpska re~",
neskrivene ~etni~ke ku}e i da je tada [e{elj organizirao peticije da se puste
"muslimanski intelektualci". Na [e{eljevu inicijativu je i veoma uticajna grupa
lijevo orijentisanih evropskih filozofa iz tzv. Kor~ulanske {kole stala u za{titu
"islamskih intelektualaca". Niko tada nije obra}ao pa`nju da je Izetbegovi}
tokom su|enja stalno ponavljao da on u "Islamskoj deklaraciji" ne misli na
Bosnu i Hercegovinu nego na neku dr`avu u kojoj bi muslimani bili oko 80%
stanovni{tva. Tek kada je po povratku iz Geneve u jesen 1993., gdje je upravo
bio potpisao Tu|man - Milo{evi}ev plan unije "tri Bosne", Alija Izetbegovi}
19
izjavio da }e muslimani dobiti dr`avu u kojoj }e sa~injavati oko 80%
stanovni{tva, postalo je jasno o kojoj je dr`avi rije~ u "Islamskoj deklaraciji".
Postalo je jasno da je Alija Izetbegovi} oduvijek `elio i radio na podjeli Bosne
i Hercegovine. Postalo je jasno i za{to ja Pozderac sudio, a [e{elj podr`avao
Izetbegovi}a . Razbijanje Bosne i Hercegovine radi formiranje male "muslimanske"
dr`avice je u najboljem velikosrpskom interesu. U svemu tome Pozderac je
napravio jednu veliku gre{ku. Misle}i da je uklonio Izetbegovi}a iz politi~kog
`ivota smje{taju}i ga na dugogodi{nju robiju (14 godina), on se nije potrudio
da Bo{njacima objasni ko je stvarno Alija Izetbegovi} i da Izetbegovi}
pogoduje velikosrbima jer `eli da dijeli Bosnu. To }e kasnije, kada pomo}u
"Afere Agrokomerc" velikosrbi uklone Pozder~evu garnituru i Izetbegovi}a prije
vremena puste iz zatvora, omogu}iti Izetbegovi}u da sa oreolom antikomuniste
i Muslimana, `rtve komunizma, stane na ~elo Muslimana i po~ne stvaranje svoje
dr`avice, "Male Bosne" u odsudnom trenutku bosanske istorije. Ni{ta mu ne
smeta {to se usput formira i srpska dr`ava na ra~un Bosne i Hercegovine, tzv.
Republika Srpska kojoj je 8. septembra 1995. u Genevi tandem Izetbegovi} -
[a}irbej dao i na{e priznanje.

Da se vratimo "Sarajevskom procesu" iz 1983. U spisima tog su|enja nalaze se


nepobitni dokazi da su Izetbegovi}a sudili borci za samostalnost BiH ili, kako
on ka`e, oni koji imaju "uskogruda i lokalisti~ka gledanja " (naglasio M.B.). Evo
citata iz zavr{ne rije~i Alije Izetbegovi}a od 16. avgusta 1983. na "Sarajevskom
procesu". Citiram:

"Na kraju `elim da ka`em da nisam u~inio nikakvu {tetu Jugoslaviji. Tu


{tetu u~inili su oni koji su inicirali ovaj proces . Uskogruda i lokalisti~ka
gledanja nanijela su ve} do sada krupne {tete ovoj zemlji. To se dogodilo i
u slu~aju ovog procesa. Njega su mogli pokrenuti samo ljudi ~iji horizonti
ne se`u dalje od atara ovog grada.

Kada je rije~ o Jugoslaviji, mogu samo re}i da sam je volio kao {to se voli
svoja zemlja. Volio sam to ime Jugoslavija. Volio sam njen lik na karti."

Sjetimo se unitaristi~ke, tj. velikosrpske terminologije iz onoga vremena, kada


se sipalo drvlje i kamanje na "uskogruda lokalisti~ka gledanja koja ne vide dalje
od svoga atara i koja razbijaju Jugoslaviju". Ovakvih unitaristi~kih parola ne bi
se postidio ni Milo{evi} .

Usput da napravim jednu digresiju. Vidimo da su ovakve parole bile u opticaju


me|u Srbima mnogo prije Milo{evi}evog dolaska na vlast. Ovim parolama je
Srbe naoru`ao dr. Nenad Kecmanovi}, jedan od najlukavijih velikosrpskih
politi~ara u Jugoslaviji. Naime, jo{ prije Titove smrti dr. Nenad Kecmanovi} je
po~eo svake nedjelje u NIN --u pisati ~lanke u kojima se obra~unavao sa

20
tada{njim Ustavom Jugoslavije. U toj seriji ~lanaka, koji su godinama izlazili, on
je uveo tada{nju velikosrpsku terminologiju. Sjetimo se nekih Kecmanovi}evih
izraza kao {to su npr. "nacionalne oligarhije" (za republi~ke organe vlasti),
"autarki~ne ekonomije" (za republi~ke privrede), "uskogruda lokalisti~ka gledanja"
(za republi~ke ili nacionalne interese), "svoj atar" (za svoju Republiku) itd. Tim
~lancima je dr. Nenad Kecmanovi} postao jedan od najzna~anijih ljudi u
nacionalnom bu|enju Srba, koje je, kao i uvijek, zavr{ilo u genocidu nad
susjedima, Albancima, Hrvatima i Bo{njacima. Dakle, nije ta~na tvrdnja da je
Milo{evi} zaveo Srbe. Ta~na je obrnuta tvrdnja; da su Srbi, koji su znatno
ranije bili nacionalno probu|eni, izabrali vladara kakvog su i `eljeli.

Interesantno je spomenuti da je dr. Nenad Kecmanovi} zaposlio dr. Vojislava


[e{elja na Fakultet politi~kih nauka u Sarajevu i da ga je kao dekan {titio
prilikom [e{eljevog napada na rukovodstvo BiH.

"Afera Agrokomerc"
"Afera Agrokomerc" je pokrenuta 1988. kada je ustanovljeno izdavanje velikih
iznosa mjenica bez pokri}a od strane Agrokomerca iz Velike Kladu{e. ^injenica
da je direktora Agrokomerca Fikreta Abdi}a na tu funkciju doveo Hakija
Pozderac iskori{tena je od protagonista "antibirokratske revolucije" u BiH da se
ukloni Pozder~eva garnitura iz rukovodstvu BiH. Za obra~un sa bosanskim
patriotima iskori{teni su ~lanovi BiH birokratije koji su nosili muslimanska
imena i tobo`e zastupali Muslimane, a koji me|utim uop{te nisu marili za
narod iz kojeg poti~u. Njihova domovina je bila Jugoslavija, a njihov jedini
pokreta~ u `ivotu li~ni interes. To su ljudi koji se ne opredjeljuju dok ne vide
ko }e pobijediti, a kada se jednom opredijele, kao i svi le{inari, oni
dokraj~avaju `rtvu. Hamdija Pozderac je napravio odsudnu gre{ku kada je dao
ostavku na svoju budu}u funkciju predsjednika Ustavne komisije SFRJ. On je
znao da ta njegova funkcija ti{ti velikosrbe, koji su poku{avali promjenom
Ustava vratiti unitarizam u Jugoslaviju. Mislio je da }e odustajanjem od te
funkcije biti pu{ten na miru. Me|utim, time je pokazao slabost koja je sve one
le{inare sa muslimanskim imenima, a jugoslovenskim srcem u grudima, okrenula
protiv njega i njegove garniture. Obi~no se ~ovjek ne sje}a takvih bezna~ajnih
ljudi pa sam i ja zapamtio samo trojicu: Nijaz i Raif Dizdarevi} i Seid
Maglajlija . S druge strane, Hamdija Pozderac, Munir Mesihovi}, Ferhad
Kotori}, Avdo ^ampara, Hakija Pozderac, Sadi ^emalovi}, Jole Musa, Fikret
Abdi} samo su neka od imena smjenjenih sa visokih funkcija u BiH u tim
vremenima "Agrokomerca" i "antibirokratske revolucije". Tada su se sjajno
ponijeli neki mla|i, dobro obrazovani bo{nja~ki politi~ari kao {to su dr. Fuad
Muhi}, Muhamed Abad`i}, Nijaz Skenderagi}, Fatima Zubovi}, i javni tu`ilaz
sa "Sarajevskog procesa" Edina Re{idovi} . Interesantno je spomenuti da su svi
oni, osim Skenderagi}a i Re{idovi}eve , kasnije ponudili svoju saradnju
21
Izetbegovi}evoj Stranci demokratske akcije (SDA). Oni to nisu u~inili iz
karijeristi~kih razloga, nego zato {to su vidjeli kakva se opasnost nadvila nad
Bo{njake i Bosnu i Hercegovinu. Da su bili karijeristi oni bi u "Aferi
Agrokomerc" stali uz Milana Uzelca, Savu ^e~ura , podlog Miroslava Jan~i}a,
Milanka Renovicu i ostale protagoniste "antibirokratske revolucije" kao {to su
to u~inili Dizdarevi}i i Maglajlija . Za razliku od SDS-a i HDZ-a koje su
objeru~ke prihvatile sve biv{e komuniste iz svojih nacija, SDA nije prihvatila
sviju, nego oprezno samo neke, prema kriteriju kojeg je kasnije na 2. kongresu
SDA po~etkom 1994. okarakterisao Izetbegovi} izjavom: "Birati po{tene, radije
nego sposobne". Kad pogledate pona{anje njegovih saradnike kao {to su npr.
dr. Kasima Trnku , D`emaludin Lati}, Edhem Bi~ak~i}, Kemo Mufti} itd. onda
vam je jasno da u praksi ono "po{teni" zna~i "apsolutno poslu{ni".

Poslije "Afere Agrokomerc" stvari su se odvijale veoma brzo. Promjenjen je Ustav


BiH da bi se mogli odr`ati slobodni izbori. Glatko su pu{teni Alija Izetbegovi}
i njegovi sljedbenici iz zatvora. O tome mi je pri~ao Adil Zulfikarpa{i} .
Zulfikarpa{i} svjedo~i: "Dva dana po Izetbegovi}evom pu{tanju iz zatvora on se
na{ao u Zurichu kod mene. Ja sam znao da su mu prilikom presude 1983.
oduzeta i gra|anska prava i da se gra|anska prava ne mogu vratiti bez novoga
procesa. Upitao sam Izetbegovi}a kako je mogao dobiti paso{ tako brzo dok
mu jo{ ni gra|anska prava nisu vra}ena? On je samo odgovorio: "Eto, dali mi."
Kada se znaju prilike u tada{njoj BiH i kada se zna ko je i kome mogao tako
izdati paso{ SFRJ name}e se pitanja: "Ko je Alija Izetbegovi} ?" Za{to bi
velikosrbi olak{avali Izetbegovi}u stvaranje muslimanske stranke? Na{e sumnje
se poja~avaju kada se sjetimo Karad`i}eve izjave pred izbore: "Ako bude
izabran Durakovi} , bi}e rat, a ako bude izabran Izetbegovi}, dogovori}emo se."
Danas poslije Izetbegovi}evih potpisa na sve "mirovne planove" kojima se
legalizuju ~etni~ka osvajanja po Bosni i Hercegovini postaje jasno da je
Karad`i}u trebao Izetbegovi} upravo da bi mogao uspje{nije ratovati, tj. da bi
imao nekoga u suprotnom taboru ko }e mu svojim potpisima legalizovati
oplja~kano. Postaje jasna i predizborna hajka na dr. Nijaza Durakovi}a iz
partijskih organizacija Saveza komunista iz ve}inskih srpskih dijelova Bosanske
Krajine. Dakle, po svaku cijenu su se morali ukloniti iz vlasti Bo{njaci koji bi
mogli parirati velikosrbima i dovesti Izetbegovi} na ~elo Muslimana.

Stranka demokratske akcije - SDA


Izetbegovi}eva SDA je inicirana 27. marta 1990. To je stvarno bilo iznena|
enje. Po tada{njim zakonima svaki u~esnik tog skupa je mogao dobiti do 10
godina zatvora. Osim toga, za veliku ve}inu Bo{njaka odraslih u "bratstvu i
jedinstvu" nacionalni osje}aji su bili tabu tema. Za razliku od Srba Bo{njaci
nikada nisu kolektivno ispoljavali svoja nacionalna osje}anja. ^ak su i Srbi u
22
Bosni i Hercegovani bili suzdr`ani u javnom srbovanju. Zato je bilo zaista
nevjerovatno vidjeti ~etrdeset Muslimana i Muslimanki kako sjede pred TV
kamerama kao dokaz da su Muslimani prvi krenuli u nacionalno podvajanje u
Bosni i Hercegovini. To je bio veliki propagandni poen u korist ~etnika. Od tog
trenutka je uslijedio niz doista neobi~nih doga|aja. Mada jo{ nekoliko mjeseci
SDA nije bila registrovana, ni u jednom mjestu njeni skupovi nisu bili
zabranjeni, osim osniva~ki skup SDA u Travniku. U najljep{oj sali Holiday Inn-a
u Sarajevu odr`ana je osniva~ka skup{tina 9. juna 1990. " Alijini " ljudi su
slobodno nosali zelene zastave i po isto~noj Hercegovini, Majevici, Grme~u i po
mnogim drugim mjestima gdje su vijekovima Muslimane maltretirali i ~ak ubijali
i za manje "grijehove". Sada je jasno da su kreatori "antibirokratske revolucije"
pustili Izetbegovi}a i njegove ljude da se razma{u i stave na ~elo Bo{njaka.
Pretpostavljam da je Izetbegovi} imao tu ~ast zbog toga {to je u "Islamskoj
deklaraciji" napisao da je Pakistan "na{a" generalna proba. Time je dao do
znanja da on pristaje na ideje razmjene stanovni{tva u cilju podjele BiH. Te
ideje su velikosrbi tek pred izbore 1990. po~eli javno iznositi.

Moj prvi susret sa Izetbegovi}em dogodio se nekoliko dana uo~i referenduma


o nezavisnosti BiH, dakle krajem februara 1992. To je bilo na sastanku u
amfiteatru op{tine "Stari Grad" u Sarajevu. Sastanak je sazvan sa jednom ta~kom
dnevnog reda: "Pripreme za referendum". Na sastanak su bili pozvani
predsjednik i sekretar SDA iz svake op{tine u BiH. Ja sam kao predsjednik
Komisije za odnose sa javno{}u SDA Tuzle oti{ao na taj sastanak umjesto
predsjednika dr. Saliha Kulenovi}a , koji je imao neku drugu obavezu u to
vrijeme. Na sastanku je bila tada{nja "krema" SDA stranke. Ono zbog ~ega je
sastanak sazvan bilo je na brzinu rutinski obavljeno. Taj dio posla su obavili
dosta dobri organizatori Hasan ^engi} i Amila Omersofti} . Nije bilo planirano
da se Alija Izetbegovi} pojavi. Svi smo bili prijatno iznena|eni kada smo
obavije{teni da bi predsjednik Izetbegovi} `elio da se sa nama sastane. Sa njim
je do{ao i dr. Ejup Gani} . Tada nam se Izetbegovi} obratio otprilike rije~ima:
"Mo`da }e se od nas tra`iti da pregovaramo o unutra{njoj podjeli Bosne i
Hercegovine na etni~ke kantone. More bit' da to nije ni tako lo{e da se
defini{e da je muslimansko ono gdje su Muslimani ve}ina. To ne zna~i da bi se
vr{ila preseljenja stanovni{tva. Samo bi se kantoni u kojim su Muslimani ve}ina
nazivali muslimanskim, kantoni gdje su Srbi ve}ina srpskim, a tamo gdje su
Hrvati ve}ina bili bi hrvatski kantoni. Ja bih volio da ~ujem va{e mi{ljenje o
tome." Delegati su se javljali jedan po jedan i bilo je jasno da velika ve}ina
delegata smatra potpuno neprihvatljivom bilo kakvu podjelu BiH. Najjasniji je
bio delegat SDA Gacka, mislim da se zvao Bajro Greljo koji je rekao:
"Nemojmo se zavaravati. Ako bi Gacko bilo nazvano srpskom op{tinom, ni jedan
musliman tamo ne bi mogao ostati." Jedini koji je podr`ao Izetbegovi}evu
ideju bio je delegat SDA Gra~anice. Mo`da zato {to su u Gra~anici Muslimani
bili preko 80% stanovni{tva. I ja sam dobio rije~. Rekao sam da se nikako po
Bosni i Hercegovini ne smiju nacrtati nacionalne granice. Ako se to uradi Bosna
23
i Hercegovina }e se kad tad raspasti po tim granicama kao {to se i Jugoslavija
raspala. Na te moje rije~i okrenuo mi se dr. Ejup Gani} i vidno odobravao
klimaju}i glavom. Tada sam ja povjerovao da je dr. Gani} patriota i dugo
nisam posumnjao u njega. Na kraju sastanka kada je shvatio da ne mo`e dobiti
saglasnost za podjelu BiH, mada je iznenadio delegate, Alija Izetbegovi} je
iskoristio mentalitet malih ljudi koji su svugdje ve}ina i koji ne `ele da se
`estoko konfrontiraju sa autoritetima i od delegata dobio pristanak da
pregovara. Ipak su delegati smogli snage da Izetbegovi}u nametnu uslov "da
pregovara, ali da se ni{ta ne dogovori". Dobio je pristanak da pregovara da bi
kupio vrijeme. Mada se meni ni ti pregovori nisu svi|ali oni su se mogli
opravdavati ~injenicom da smo mi bili nenaoru`ani u pore|enju sa JNA pa je
svaki dan odga|anja rata koristio Bo{njacima da se bolje organizuju i naoru`aju.
Osim toga, Karad`i}evi Srbi i Bobanovi Hrvati tada jo{ nisu bili po~inili zlo~ine
prema Bo{njacima pa ti pregovori nisu bili nedostojanstveni. U tom smislu, kao
kupovini vremena, ne mo`e se zamjeriti ni pregovorima Adila Zulfikarpa{i}a i
Muhameda Filipovi}a , tada{njih prvaka Muslimanske bo{nja~ke organizacije
(MBO) o tzv. Historijskom sporazumu Muslimana i Srba. Mi se ne}emo
detaljnije baviti tim sporazumom koji je op{irnije opisan u knjizi Milovana
\ilasa i Nade`de Ga}e "Bo{njak Adil Zulfikarpa{i} ", Globus i Bo{nja~ki
institut , 1994. koju preporu~ujem zbog toga {to govori o mnogim doga|ajima
iz istog perioda kao i ova knjiga.

Prvi kongres SDA


Za Prvi kongres SDA dobio sam pozivnicu od ing. Amile Omersofti} , tada{njeg
~lana Glavnog odbora SDA, a kasnije ratne direktorice Radio televizije BiH. Ona
je ranije poku{ala da organizuje jednu akciju povezivanja bo{nja~kih
intelektualaca sa SDA. Primjetila je da SDA nema dovoljno kadrova otkako su je
napustili Adil Zulfikarpa{i}, Muhamed Filipovi} i njihovi sljedbenici u svim
mjesnom organizacijama. Akciju primanja novih intalektualaca u SDA zaustavio
je sam Izetbegovi} daju}i kadrovsku politiku tada u ruke hod`e Hasana
^engi}a. Amila se nije mogla tako lahko pomiriti sa odbacivanjem
intelektualaca u klju~nom momentu bo{nja~ke istorije. Zato je poslala pozivnice
za 1. kongres SDA, vjerovatno nadaju}i se da }e se neki novi intelektualci
nametnuti stranci.

Svi }e pamtiti taj kongres po borbi za vlast izme|u Izetbegovi}a i Abdi}a . Ja


sam tada vidio da Abdi} nije ba{ jako spretan politi~ar. Izetbegovi} ga je
nadigrao kao malo dijete. Abdi} nije shvatao kad je dosta nego je nastavljao
sve dok svima nije dosadio i potpuno srozao svoj ugled u SDA.

Ja sam uzeo u~e{}e u radu Komisije za ekonomska pitanja. Naime, tada su


Slovenija i Hrvatska ve} bile uvele svoj novac pa su imale ogromne koli~ine
24
nepotrebnih jugoslovenskih dinara. Osim toga, u Beogradu su {tampane
ogromne koli~ine dinara. Sve ti bezvrijedni dinari su tro{eni u BiH za kupovinu
njema~kih maraka i bezbrojnih roba proizvedenih u Bosni i Hercegovini. To je
bila ne~uvena legalna plja~ka Bosne i Hercegovine. Ja sam odlu~io da na
Kongresu SDA pokrenem to pitanje. Na papiru kojim sam se prijavio za
diskusiju u pomenutoj komisiji napisao sam svoje ime i temu. predsjednik
Komisije je bio ministar za privredu u Vladi BiH, dr. Re{ad Bekti} , a
potpredsjednik dr. Hasan Muratovi} ., kasnije u ratu poznat kao ministar Vlade
BiH za odnose sa UNPROFOR-om. Budu}i da sam sjedio u prvom redu primjetio
sam da je dr. Muratovi} , kada je vidio temu koju `elim da otvorim, stavio
moj prijavni listi} na vrh. Me|utim, kada je predsjednik komisije Bekti}
pogledao moj prijavni listi} i kada je trebalo da me prozove da govorim,
vidjev{i temu, on me kri{om presko~io i stavio moju prijavu na dno. Ja sam se
naljutio i napravio incident. Poslije sam dobio mogu}nost da govorim. U tom
trenutku zadr`avanje dinara u BiH je bio strate{ki srpski interes i kao Bekti}
mogao se pona{ati samo ~ovjek koji radi za srpsku stvar. Tog dana sam gledao
na TV dnevniku da su delegati i na drugim komisijama tra`ili uvo|enje BiH
novca. Da sam bio u pravu i da je to bilo klju~no pitanje za Bosnu i
Hercegovinu dokazuje ~injenica da su upravo zahtjevi delegata za BiH novcem
dobili udarna mjesta u svim sredstvima informisanja. Me|utim, Izetbegovi} se
nije osvrtao na to. BiH novac je uveden mnogo kasnije, tek u ratu. Tada sam
mislio da Izetbegovi} nije svjestan va`nosti vlastitog novca za nezavisnu
dr`avu. Me|utim, iz nekih Izetbegovi}evih izjava se vidjelo da je veoma
o{trouman, pa sebi nisam mogao objasniti kako on ne shvata neophodnost
uvo|enja BiH novca. To me je zbunjivalo, ali, priznajem, nisam tada posumnjao
da i sam Izetbegovi} radi protiv BiH i da zato u SDA ima mjesta i za ljude
kao Bekti} .

Glava 3

Kako je umrla Jugoslavija


25
Federacija
Jugoslavija je bila federacija 6 dr`ava: Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine,
Srbije, Crne Gore i Makedonije. Republike su ovdje nabrojane u poretku od
sjeverozapada ka jugoistoku. Najve}a republika Srbija je sadr`avala i dvije
pokrajine. Te pokrajine je Srbija dobila kao nagradu za savezni{tvo sa
Engleskom i Francuskom u 1. svjetskom ratu 1914 - 1918. Pokrajine su
ustanovljene po istorijskom i nacionalnom principu. Sjeverna pokrajina Vojvodina
je imala dosta katolika: Ma|ara, Hrvata, ^eha, Slovaka, Nijemaca. Srbi su
najbrojniji narod u Vojvodini zahvaljuju}i genocidu nad ostalim Vojvo|anima u
2. svjetskom ratu i asimilaciji poslije tog rata. Etni~ku kartu Vojvodine je
zna~ajno promjenila i organizovana kolonizacija Srba iz siroma{nih krajeva biv{e
Jugoslavije. U ju`noj pokrajini Kosovu Albanci su ~inili oko 80% stanovnistva.
Svaka republika i pokrajina je imala Predsjedni{tvo, Vladu (Republi~ko izvrsno
vije}e) i Skup{tinu. Osim toga svaka republika i pokrajina je imala samostalno
sudstvo, policiju, {kolstvo, po{tu, `eljeznice.

Jugoslovenska narodna armija i Teritorijalna


odbrana
Nisu daleko od istine oni koji ka`u da od svih federalnih institucija jedino
Jugoslovenska narodna armija (JNA) nije bila "federalizirana", tj. razbijena na
republi~ke armije. Osim JNA postojala je jo{ jedna vojna formacija, Teritorijalna
odbrana (TO). Svaka republika je imala kontrolu nad svojim dijelom Teritorijalne
odbrane. Budu}i da je Teritorijalna odbrana bila i naoru`ana vlastitim oru`jem
mo`emo slobodno re}i da je to bila republi~ka vojska u svakoj republici. To
oru`je su kupile op{tine i lokalne kompanije. Pomo}u Teritorijalne odbrane je
ostvarena Titova i Kardeljeva koncepcija op{tenarodne odbrane, tj. naoru`anog
naroda. Mada su Tito i Kardelj obrazlagali koncepciju naoru`anog naroda
strahom od vanjskog neprijatelja, bilo je jasno da je jedina realna opasnost u
Jugoslaviji bila srpska hegemonija i JNA i da je naoru`ani narod trebao odvratiti
JNA od nametanja srpske hegemonije u Jugoslaviji. Ta koncepcija se pokazala
potpuno uspje{nom u Sloveniji, a potpuno neuspje{nom u Bosni i Hercegovini.
Naime, Alija Izetbegovi} nije pru`io nikakav otpor razoru`avanju Teritorijalne
odbrane BiH. Tako se dogodilo da su Bo{njaci predali svoje oru`je JNA uo~i i u
toku ~etni~kog pokolja nad njima. Sjetimo se npr. kako su ~etnici neometano
odvezli 50-tak kamiona oru`ja TO Stari Grad Sarajevo na samom po~etku rata.

Mada je komandovanje u JNA bilo centralizirano na nivou Jugoslavije, regrutacija


je bila na nivou op{tina. To zna~i da su regrutni spiskovi bili u nadle`nosti

26
op{tina. To je bila izvanredno zna~ajana ~injenica za sudbinu Jugoslavije. Naime,
za vrijeme rata u Hrvatskoj, Makedonija je iskoristila svoje ustavno pravo i
donijela uredbu da op{tine sklone (~itaj sakriju) od JNA op{tinske vojne
evidenvije, tj. regrutne spiskove. Tako je Kiro Gligorov onemogu}io regrutaciju
makedonskih mladi}a i njihovo slanje u rat u Hrvatsku. Vlast Alije Izetbegovi}a
nije htjela to isto u~initi u BiH. Ja se sje}am da su se u Tuzli intelektualci
Kulturnog dru{tva Muslimana "Preporod" sastali i tra`ili od SDA Tuzle da stupe
u kontakt sa Izetbegovi}em kako bi od njega tra`ili da uradi isto {to i Kiro
Gligorov . Ja li~no sam oti{ao u prostorije SDA Tusle i zajedno sa Sekretarom
SDA Tuzle stupio u kontakt sa Osmanom Brkom , koji je odmah prenio zahtjev
Tuzlaka Izetbegovi}u . Izetbegovi} se te ve~eri pojavio na TV dnevniku.
Umjesto da iskoristi ustavno pravo i skloni regrutne spiskove izvan doma{aja
JNA, on je samo rekao na tom TV dnevniku: "Neki mi javljaju da JNA vr{i
mobilizaciju Muslimana radi slanja na rati{ta u Hrvatsku. Ja Muslimanima
poru~ujem: Ja svoga sina ne bih poslao na odslu`enje vojnoga roka u JNA". To
je bila jo{ jedna izdaja Ustava Bosne i Hercegovine. Tada je JNA iskoristila
~injenicu da te vojne evidencije nisu sklonjene i munjevitom akcijom do{la u
posjed regrutnih spiskova i po njima provodila regrutaciju Bosanaca i
Hercegovaca. Svaki mladi} iz BiH koji je JNA od tada pa nadalje mobilisala ide
na du{u Izetbegovi}u . Ponegdje su spontanom akcijom naroda vojne evidencije
za{ti}ene od JNA. Sje}amo se grandioznog mitinga u Bratuncu kojim je
sprije~ena JNA da uzme regrutne spiskove iz op{tine. Posramljena JNA se tada
povukla, ali je ponovo do{la u aprilu 1992. i osvetni~ki masakrirali "mitinga{e".
Poznata su kao mjesta ne~uvenih srpskih zvjerstava fiskulturna sala i stadion u
Bratuncu. I u Tuzli su `ene poku{ale sprije~iti odno{enje regrutnih spiskova.
Hrabro se opirao i na~elnik vojnog odsjeka Mehmed @ili} . Tek kada su vojnici
JNA uperili revolvere u @ili}a on je predao vojne evidencije. Uslijedile su
mnogobrojne racije Bo{njaka, naro~ito voza~a, koji su silom odvo|eni u
Hrvatsku, umjesto da ih je njihova dr`ava za{titila koriste}i svoje ustavno pravo
da skloni regrutne spiskove od JNA.

Tek kada je JNA do{la u posjed regrutnih spiskova Bosne i Hercegovine, iz


centrale SDA, tj. od Alije Izetbegovi}a , sti`e direktiva u op{tinske filijale SDA
stranke da se organizuju protestni mitinzi. Jasno je da ti protestni mitinzi nisu
imali nikakva efekta osim da poka`u kako je Izetbegovi} "ljut" zbog uzimanja
tih spiskova i naru{avanja ustavnih prava Bosne i Hercegovine. Nama koji smo
znali da Izetbegovi} nije htio efikasno za{tititi regrutne spiskove bilo je jasno
da mitinzima Izetbegovi} baca pra{inu Bosancima u o~i da bi sakrio jo{ jednu
svoju "gre{ku". Ni tada nisam posumnjao da je u pitanju izdaja.

Mo`da }e ~itaocu izgledati ~udno kako da ni ja, a ni mnogi drugi Bo{njaci nisu
posumnjali u Aliju Izetbegovi}a poslije njagovih tolikih gre{aka. Odgovor je
dosta jednostavan. ^ovjek ne mo`e posumnjati u svog predsjednika. Mora se
nekome vjerovati. Ne mo`e se `ivjeti bez nade i vjere u ljude.
27
Skup{tina, Predsjedni{tvo i Vlada SFRJ
Socijalisti~ka Federativna Republika Jugoslavija je imala svoje Predsjedni{tvo,
Skup{tinu i Vladu. Predsjedni{tvo se sastojalo od 8 ~lanova; iz svake republike i
pokrajine po jedan. Skup{tina je imala dva vije}a (doma), Savezno vije}e i
Vije}e republika i pokrajina. U Saveznom vije}u se odlu~ivalo ve}inom glasova.
U Vije}u republika i pokrajina su se donosile odluke "od zna~aja za
ravnopravnost naroda i narodnosti" i donosile su se usagla{avanjem republi~kih
i pokrajinskih delegacija, tj. konsenzusom. Ova ~injenica je bila presudna za
kraj Jugoslavije. Poslije }emo se ~e{}e vra}ati na nju.

Postoje mnogi primjeri iz savremenog svijeta koji nas uvjeravaju da je nestanak


jedne dr`ave gotovo nemogu}. Libanon, Irak, Afganistan, Estonija ili Kampu~ija
nisu nestali kao dr`ave mada su se u njima vodili dugotrajni ratovi, mada su
neke od ovih dr`ava bivale potpuno okupirane i mada se sastoje iz vi{e me|
usobno zava|enih naroda. [ta je to {to ne dozvoljava raspad jedne dr`ave? To
su principi me|unarodnog prava. Po tim principima granice jedne dr`ave se ne
mogu mijenjati silom, tj. svijet ne mo`e priznati promjenu granica koja je
posljedica agresije. Taj princip me|unarodnog prava je uveden da bi se
obeshrabrili eventualni agresori. Dr`avne granice se mogu mijenjati jedino
dobrovoljnim pristankom legalnih vlasti. Libanon se nije dezintegrirao na vjerske
dr`avice jer ni jedan libanonski predsjednik nije htio da pogazi predsjedni~ku
zakletvu i upusti se u pregovore o mijenjanju granica svoje dr`ave ili o podjeli
svoje dr`ave. Sada se name}e pitanje: Kako se onda dogodilo da se Jugoslavija
raspala? Jugoslavija se raspala jer i bez rata nije mogla LEGALNO funkcionirati.
Drugim rije~ima, u legalnom postupku propisanom Ustavom SFRJ nisu se mogle
donositi pravosna`ne odluke. Naime, kada su Slovenija i Hrvatska povukle svoje
delegacije iz Vije}a republika i pokrajina one su time u stvari dale trajni veto
na sve odluke tog Vije}a Skup{tine SFRJ. Jedini ustavni izlaz je bio da
Predsjedni{tvo SFRJ zavede tzv. Ratno stanje. Me|utim, Predsjedni{tvo je ve}
bilo ostalo bez ~etiri legalno izabrana ~lana: Janeza Drnov{eka (Slovenija),
Stjepana Mesi}a (Hrvatska), Bo{ka Kruni}a (Vojvodina) i Rize Sapun|iju
(Kosovo). Bo{ko Kruni} iz Vojvodine je neustavno, u tzv. antibirokratskoj
revoluciji koja je bjesnila 1989., zamjenjen Brankom Kosti}em , a Riza
Sapund`iju Sejdom Bajramovi}em . Svijet nije priznao legalitet tih ~lanova
Predsjedni{tva. Zato ni Predsjedni{tvo SFRJ vi{e nije moglo pravosna`no
odlu~ivati i nije moglo donijeti legalnu odluku o zavo|enju ratnoga stanja.
Dakle, ni Predsjedni{tvo nije moglo ni{ta legalno u~initi da spasi Jugoslaviju
poslije raspada Vije}a republika i pokrajina.

Budu}i da je Milo{evi}u bilo jasno da }e Jugoslavija ubrzo po raspadu Vije}a


republika i pokrajina i zvani~no od svjetske zajednice biti progla{ena mrtvom,
28
on je sve u~inio da se raspad dogodi po granicama {to povoljnijim za Srbe. U
praksi to je zna~ilo da u dr`avnoj zajednici sa Srbijom ostanu Crna Gora, Bosna
i Hercegovina, Makedonija i {to ve}i dio Hrvatske. U tom cilju je poru~io
Slovencima :"Idite, bre, {to pre."

Ujedinjene nacije su 1990. dale mandat Europskoj Zajednici (EZ) da u skladu sa


principima me|unarodnog prava rije{i ustavnu krizu u Jugoslaviji. Budu}i da
Jugoslavija vi{e nije legalno funkcionisala, a Republike jesu, EZ je tra`ila da se
republike dogovore o novom ustrojstvu Jugoslavije. Zato su krajem 1990. i
po~etkom 1991. organizovani sastanci predsjednika Predsjedni{tava Republika i
Pokrajina. Na tim pregovorima su predstavnici Hrvatske, Slovenija i Makedonije
insistirali na konfederalnom ure|enju Jugoslavije, dok su Srbija i Crna Gora
mlako tra`ili federaciju. U stvari i oni su `eljeli raspad Jugoslavije, jer
Jugoslavija sa Ustavom iz 1974. vi{e nije bila Velika Srbija, ali sa {to ve}om
"Velikom Srbijom" i da, po mogu}nosti, zadr`e kontinuitet Jugoslavije.
Predstavnik Bosne i Hercegovine Alija Izetbegovi} je imao veoma ~udno
pona{anje. Znalo se da je dvotre}inska ve}ina naroda u Bosni i Hercegovini
`eljela nezavisnost, tj. konfederaciju. Naime, gotovo svi Bo{njaci (koje su tada
zvali Muslimanima) i Hrvati iz BiH su `eljeli nezavisnost. To se kasnije i
potvrdilo na referendumu o nezavisnosti BiH odr`anom 1. marta 1992. Me|
utim, od Izetbegovi}a su tada stizali nekakvi veoma ~udni prijedlozi. Jedan od
Izetbegovi}evih prijedloga je bio o tzv. asimetri~noj federaciji. Izetbegovi} je
predlo`io da u budu}oj zajednici svaka republika treba da ima status onakav
kakav `eli. Po njemu, to je zna~ilo da Srbija, Crna Gora, BiH i Makedonija
trebaju sa~injavati federativnu dr`avu koja }e u}i u konfederaciju sa Slovenijom
i Hrvatskom. Dakle, smjestio je Bosnu i Hercegovinu i Makedoniju u okvir
Velike Srbije. Na sre}u tada je u Bosni i Hercegovini postojalo javno mnijenje
koje je Izetbegovi}a zbog tog prijedloga `estoko kritikovalo. Izetbegovi} se
morao danima pravdati Bosancima zbog tog poteza. On je tada nau~io lekciju
da ga svaki poku{aj da Bosnu i Hercegovinu ostavi u Jugoslaviji mo`e ko{tati
gubitka popularnosti, pa i gubitka vlasti. Najbolji dokaz da je on nau~io tu
lekciju je izne{en u knjizi Milovana \ilasa i Nade`de Ga}e "Bo{njak Adil
Zulfikarpa{i}" , gdje se iz Zulfikarpa{i}eva razgovora sa Izetbegovi}em o tzv.
Historijskom sporazumu Muslimana i Srba vidi kako je Izetbegovi} uputio
Zulfikarpa{i}a u "sporazumijevanje" sa Milo{evi}em . Tom prilikom je
Izetbegovi } jo{ jednom poku{ao realizovati svoj projekat vezanja BiH uz Srbiju,
a da ovaj put nije rizikovao svoju popularnost, nego popularnost konkurenata iz
MBO-a.

Vratimo se na Izetbegovi}ev prijedlog "asimetri~ne federacije". Kada je upoznat


sa tim prijedlogom makedonski predsjednik Kiro Gligorov ga je nedvosmisleno
odbio, mada ga je Izetbegovi} predstavljao kao zajedni~ki prijedlog
Izetbegovi}a i Gligorova . Postavlje se pitanje: "Ako nije dobio od Gligorova
saglasnost za takav prijedlog, za{to je Izetbegovi} to predlagao za dr`avu
29
Makedoniju? Za{to bi jedan Bo{njak gurao Makedoniju u Veliku Srbiju? Postoji
jedan jedini odgovor: "Izetbegovi} ne vodi ra~una o dobrobiti Bosne i
Hercegovine, nego o dobrobiti Velike Srbije."

Tre}i poku{aj Izetbegovi}a da Bosnu i Hercegovinu daruje Srbiji izveden je


pomo}u predratnog potpredsjednika Skup{tine SFRJ Irfana Ajanovi}a . Irfan
Ajanovi} je Izetbegovi}ev va`an funkcioner iz predratnog perioda. Za njega mi
je jednom njegov ro|ak dr. Ekrem Ajanovi} , Profesor Medicinskog fakulteta u
Tuzli i poslanik Skup{tina BiH i SFRJ rekao da je "`rtvovan od Izetbegovi}a da
daje neobi~ne prijedloge iz takti~kih razloga". Irfan Ajanovi} je Karad`i}ev
zato~enik od ljeta 1993. Od tada su odr`ani mnogi pregovori Izetbegovi}a i
Karad`i}a o raznim temama, ali ne i o Ajanovi}u . Pro{li su toliki
Izetbegovi}evi "diplomati" kroz srpske kontrolne ta~ke, a biv{i potpredsjednik
Skup{tine SFRJ preko dvije godine ~ami u ~etni~kim zatvorima, mada je
naru{enog zdrvlja. S moralne ta~ke gledano, Izetbegovi}evi pregovori s
Karad`i}em , dok mu saradnik takvog ranga le`i u Karad`i}evom zatvoru, su
totalan bankrot Izetbegovi}eve li~nosti. Znaju}i da Izetbegovi } nije budala i da
ne bi rizikovao takvo srozavanje svoje li~nosti bez golema razloga, postavlja se
pitanje: Za{to Izetbegovi} nije insistirao na Ajanovi}evom osloba|anju?

Vratimo se Izetbegovi}evom "takti~kom" prijedlogu izre~enom Ajanovi}evim


ustima. Taj prijedlog Irfana Ajanovi}a je bio da Skup{tina SFRJ donese odluku
da se "u Vije}u republika i pokrajina formira novi kvorum od onih koji ho}e da
dolaze na sjednice Vije}a i da se odlu~uje ve}inom glasova prisutnih". Svi koji
su pratili jugoslovensku politi~ku scenu znali su da je to od Rankovi}a pa
nadalje bio glavni zahtjev unitarista, tj. velikosrba. Upravo je obaveza
usaglasavanja republika (tj. pravo veta) u Vije}u republika i pokrajina
onemogu}avalo srpsku hegemoniju i preglasavanje malobrojnijih naroda. Ovakav
prijedlog iz Izetbegovi}eve stranke je doveo do toga da su mnogi u BiH
posumnjali u Izetbegovi}a , ali, na`alost, samo u njegovu sposobnost bavljenja
politikom, a ne u njegovu lojalnost dr`avi Bosni i Hercegovini. Ljudi se nisu
uspani~ili poslije tolikih Izetbegovi}evih "gre{aka" u korist Velike Srbije. Neki su
mislili da je posrijedi neka mudra taktika u koju obi~ni smrtnici nisu u stanju
proniknuti dok su drugi mislili da je Izetbegovi} naivan za politiku, ali }e ga
oni oko njega ubudu}e korigirati. Niko nije vidio razloga za zabrinutost i zbog
toga {to je Izetbegovi} zaista svaki put i bio korigiran javnim mnijenjem Bosne
i Hercegovine. Ova ~injenica je i odredila taktiku budu}eg rata protiv dr`avnosti
Bosne i Hercegovine. Vidjelo se da bez eliminacije bosanskog javnog mnijenja
ne}e biti mogu}e uni{titi dr`avu Bosnu i Herceogvinu, tj. ne}e se mo}i dobiti
"dogovorni" pristanak Bosne i Hercegovine za promjenu njenih granica i Ustava.
Upravo da bi se uni{tilo bosansko javno mnijenje i da bi Izetbegovi} i
nekoliko njegovih sljedbenika bili jedini koji odlu~uju o dr`avi Bosni i
Hercegovini u ratu, uvedena je totalna informativna blokada, ne samo iz vana,
nego, na`alost, i iznutra. Ljudi u Drugom korpusu Armije BiH znaju da je
30
Izetbegovi} svojim li~nom naredbom zabranio dolazak bez`i~ne telefonske
centrale koju je Njema~ka poklonila Tuzli u danima poslije 15. maja 1992., tj.
kada se Tuzla oslobodila od ~etnika. Tada je postojao slobodan put od
Slavonskog Broda do Tuzle, a ta centrala, zaustavljena izri~itim Izetbegovi}evim
nare|enjem nikada nije produ`ila iz Slavonskog Broda za Tuzlu. Ja navodim
samo ovaj slu~aj jer imam pouzdanog svjedoka, Pukovnika Armije BiH [ef}et
Bibuljica . Neka drugi pi{u o tome kako je Izetbegovi} toliko puta do sada
onemogu}avao aktiviranje satelitske televizije iz Sarajeva.

Vratrimo se problemu nestanka Jugoslavije. Osim ve} opisanih Izetbegovi}evih


poku{aja prisajedinjenja Bosne i Hercegovine Srbiji na pomenutoj seriji
pregovora "{efova" jugoslovenskih republika ni{ta se zna~ajno nije doga|alo.
Kada je dogovaranje postalo bespredmetno EZ je formirala komisiju od pravnih
eksperata, tzv. Badinterovu komisiju, koja je imala zadatak da jugoslovensku
krizu rije{i prema principima me|unarodnog prava. Komisija nije imala te`ak
zadatak. Sve jugoslovenske republike su imale sve dr`avne institucije, a i prema
svojim ustavima bile su i definisane kao dr`ave. Budu}i da su Slovenija i
Hrvatska u me|uvremenu bile odr`ale i referendume o nezavisnosti, i budu}i da
Jugoslavija vi{e nije mogla donositi pravosna`ne odluke, te je i zvani~no bila
progla{ena mrtvom, ove dvije dr`ave su mogle odmah biti priznate. [to se ti~e
Bosne i Hercegovine odluka Badinterove komisije je bila da i Bosna i
Hercegovina mo`e biti priznata ako ve}ina stanovni{tva izrazi `elju za
nezavisno{}u na referendumu koji }e biti odr`an na na~in predvi|en Ustavom
Republike Bosne i Hercegovine. Budu}i da je Ustav BiH gra|anski ustav koji ne
pravi razliku izme|u etni~kih grupa, za pozitivan ishod referenduma dovoljno je
bilo da se izjasni 50%+1 gra|ana koji imaju pravo glasa. Referendum je odr`an
1. i 2. marta 1992. Odziv je bio izuzetan. Preko 64% glasa~a je glasalo za
nezavisnost. S obzirom da je Muslimana oko 43% i Hrvata oko 17% zajedno ih
je manje od 64% . Osim toga neki Muslimani i Hrvati nisu mogli iza}i na
referendum. Dakle, mnogi Srbi i Jugosloveni su tako|er glasali za nezavisnost
Bosne i Hercegovine. Tek mjesec dana poslije toga Evropska zajednica (EZ) je
donijela politi~ku odluku da se Bosna i Hercegovina prizna. Naime, bez obzira
{to je Bosna i Hercegovina ispunila sve pravne uslove da bude priznata, pravo
je svake suverene dr`ave da neku novu dr`avu prizna ili ne prizna. To pravo je
iskoristila Gr~ka da ne prizna Makedoniju i, ~ak, koriste}i svoje pravo veta u
EZ, da zaustavi priznanje Makedonije i od strane Evrope. Budu}i da je EZ imala
mandat UN-a da rije{i jugoslovensku krizu Gr~kim vetom je u stvari
zaustavljeno priznanje Makedonije i od strane UN-a. Mnogi }e ovdje postaviti
pitanje, kako se onda dogodilo da su toliki srpski prijatelji i "saveznici" u
svijetu priznali Bosnu i Hercegovinu. Odgovor }e biti dat u poglavlju "Novi
svjetski poredak".

31
Glava 4

Rat

32
Rat u Sloveniji
Sukob izme|u JNA i Teritorijalne odbrane Slovenije je po~eo 27. juna 1991. i
zavr{io krahom JNA u ratu koji je trajao manje od 10 dana. Tu se vidjelo da
JNA nema nikakve {anse u sukobu sa dobro motivisanim borcima Teritorijalne
odbrane, tj. sa narodom koji se bori za svoju slobodu.

Ovdje napomenimo da Alija Izetbegovi}, za razliku od Slovenaca, koji ni po


koju cijenu nisu htjeli predati oru`je svoje Teritorijalne odbrane na "~uvanje" u
kasarne JNA, nije pru`io nikakav, ni politi~ki, a ni vojni otpor kada je JNA
odvozila oru`je Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovine. Oru`je TO Bosne i
Hercegovine uzeto je na "~uvanje" u kasarne JNA 1989., dakle prije dolaska SDA
na vlast. Me|utim, to oru`je je u mnogim mjestima sa bo{nja~kom ve}inom
moglo biti blokirano i spa{eno, kao {to je to bio slu~aj npr. sa oru`jem TO u
Tuzli. To {to nije organizovano spa{avanje oru`ja TO iz skladi{ta u op{tini
Stari Grad Sarajevo, koje je bilo u na{em okru`enju, bila je klju~na "gre{ka"
Alije Izetbegovi}a , koja }e Sarajlije ko{tati preko deset hiljada `ivota. Tada se
Izetbegovi} stalno sastajao sa generalom JNA Kukanjcem i pravio neka primirja
dok ~etnici nisu buldo`erima prokopali put kojim su zaobi{li blokadu Armije
BiH. Tako su izvezli 50-tak kamiona oru`ja TO Sarajeva.

Rat u Hrvatskoj
Rat u Hrvatskoj je po~eo takozvanom "balvan revolucijom" u augustu 1990.
Srpsko stanovni{tvo u hrvatskim krajevima pobunilo se postavljaju}i balvane i
zasjede po putevima Hrvatske. Neposredan povod je bio dono{enje novoga
hrvatskoga Ustava. U starom, "komunisti~kom" Ustavu Hrvatska je bila dr`ava
Hrvata i Srba iz Hrvatske. Po novom "Tu|manovom" Ustavu Srbi su postali
nacionalna manjina, a Hrvatska zastava je umjesto petokrake u sredini dobila
"povijesni hrvatski grb", ili, kako ga Srbi zovu, "{ahovnicu". Budu}i da dr`avu
karakteri{e Ustav i granice i budu}i da Srbi veoma dobro znaju {ta zna~e takve
promjene Ustava, nije se moglo ni{ta drugo ni o~ekivati nego rat. Do rata u
Hrvatskoj bi svakako do{lo i bez pomenutih ustavnih promjena, ali su
pomenute promjene Ustava Hrvatske olak{ale Milo{evi}u posao mobilizacije
Srba. Naime, samo odr`avanje slobodnih izbora u jugoslovenskim republikama i
pobjede politi~kih stranaka koje su u svojim programima imale sna`no izra`enu
`elju za nacionalnom samostalno{}u je bio siguran znak da Jugoslavija vi{e nije
Velika Srbija. Sama Tu|manova pobjeda na prvim slobodnim izborima u
Hrvatskoj, koji su odr`ani u maju 1990, Tu|manu je trebala biti znak da Srbi
vi{e ne vladaju Jugoslavijom. Da su vladali oni sigurno ne bi dopustili slobodne
izbore u Hrvatskoj i pobjedu HDZ-a. Izgleda da Tu|man tada nije bio uo~io tu
~injenicu; da je Hrvatska ve} slobodna od velikosrpske hegemonije. Da je to

33
uo~io on bi vjerovatno nastojao da smiruje situaciju dok ne stabilizira dobitak;
slobodnu Hrvatsku u svojim "AVNOJ-evskim" granicama. Umjesto toga Tu|man je
nastavio da zao{trava situaciju mijenjaju}i Ustav u najpovoljnijem trenutku za
Milo{evi}a . Naime, pedesetogodi{nji mir je imao sna`nu inerciju. Za prekid toga
mira i odlazak iz udobnih stanova u {umu je i Srbima trebalo ne{to zaista
`estoko, ne{to opipljivije od puste Milo{evi}eve `elje za Velikom Srbijom. To
im je Tu|man pru`io mijenjaju}i Ustav tj. guraju}i im "{ahovnicu" pod nos,
zastavu koja je u srpskoj mitologiji sinonim za pakao. ^etni~ki problemi sa
mobilizacijom su prestali kada je Tu|man poku{ao zabosti "{ahovnicu" u Knin.

Tu|manovo shvatanje "razboritih granica"


Tu|man sebe nastoji postaviti na pijadestal "oca suvremene Hrvatske". Me|utim,
jasno je da je Hrvatska dobila samostalnost zahvaljuju}i Ustavu iz 1972. i
amandmanima iz 1974. Velike zasluge za pokretanje promjena Ustava koje su
na kraju rezultirale Ustavom iz 1972. i Amandmanima iz 1974. ima tzv.
Masovni pokret iz 1971. dr. Savke Dab~evi} Ku~ar, dr. Mike Tripala, Dra`ena
Budi{e, Ivana Zvonimira ^i~ka i ostalih hrvatskih patriota od kojih su mnogi i
danas politi~ki aktivni. Mada su ih tada uklonili sa vlasti u Hrvatskoj Tito i
Kardelj su ustavnim promjenama koje su bile dovr{ene 1974. uglavnom ispunili
zahtjeve "Masovnog pokreta". Da te promjene Ustava ne bi ostale mrtvo slovo
na papiru zahvaljujemo vje{toj politi~koj borbi slovena~kih komunista predvo|
enih Milanom Ku~anom , hrvatskih komunista oko Ivice Ra~ana , makedonskih
komunista oko Kire Gligorova i dijela bosanskih komunista okupljenih oko dr.
Nijaza Durakovi}a. Oni su uspjeli dokinuti jedini preostali cement Jugoslavije
takozvani "demokratski centralizam u Savezu komunista Jugoslavije". Ta borba je
rezultirala slobodnim izborima u jugoslovenskim republikama, {to je po definiciji
zna~ilo slobodu.

Tu|manova politika prema Bosni i Hercegovini odra`ava Tu|manovo shvatanje


dr`ave. Naime, u Tu|manovoj doktorskoj disertaciji se ka`e da dr`avne granice,
koje su naj}e{}e proistekle iz povijesti, treba promijeniti da bi se dobile
"razborite", etni~ke granice. Zato je Tu|manu bilo mnogo vi{e stalo do dijelova
Bosne i Hercegovine naseljnih Hrvatima nego do "AVNOJ-evskih" granica
Hrvatske.

Milo{evi} i Srpska akademija nauka i umjetnosti (SANU) dobro su znali da su


AVNOJ-evske granice jugoslavenskih republika i pokrajina i princip me|
unarodnog prava o nepromjenljivosti dr`avnih granica (republike su bile dr`ave)
glavna prepreka stvaranju Velike Srbije. Zato je Tu|manov stav o razboritim
granicama bio pravo osvje`enje u velikosrpskom projektu. Ne treba se stoga ni
malo ~uditi za{to je Tu|mana sudio Tito , tvorac Ustava iz 1974. Sjetimo se da
je uo~i vi{epartijskih izbora Tu|man bio neometan od policije koja je bila pod
34
srpskom kontrolom. Prirodna posljedica Tu|manovog shvatanja "razboritih
granica" je Tu|manov sastanak sa Milo{evi}em u Kara|or|evu po~etkom 1991.,
kada je dogovarana podjela Bosne i Hercegovine. To je na kraju dovelo do
otvorenog Tudmanovog savezni{tva sa Milo{evi}em i Karad`i}em u ratu protiv
Bosne i Hercegovine. Time je Tu|man pljunuo na hiljadugodi{nje iskustvo
civilizacije koje je dovelo do dana{njeg principa o nepromjenljivosti granica i
umjesto toga po~eo svoj vlastiti eksperiment sa Hrvatskom i Bosnom i
Hercegovinom. U tom experimentu su najgore od svih Hrvata pro{li Hrvati u
Bosni i Hercegovini. Izgubili su najbolju zemlju u Posavini da bi za uzvrat u
kamenitoj Hercegovini iza{li na granice "Banovine Hrvatske".

Kasnije Tu|manovo savezni{tvo sa Izetbegovi}em nije u suprotnosti sa


njegovim osnovnim ciljem podjele Bosne i Hercegovine. Naime, i to savezni{tvo
je napravljeno sa ~ovjekom koji dijeli Bosnu i Hercegovinu.

Glava 5

Novi svjetski poredak


Sve do raspada Sovjetskog Saveza svijet je funkcionisao u poretku koji se
naj~e{}e karakterizira sintagmama "ravnote`a straha" ili "hladni rat". Mada je

35
svijet tada bio politi~ki podijeljen izme|u dva strahovito naoru`ana i me|
usobno suprotstavljena bloka u tom periodu je u Evropi bio najdu`i mir u
istoriji. Za{to? Europa je bila izuzetno zna~ajna i svaka vojna akcija u Europi
bi zna~ila naru{avanje interesa nekog od blokova, tj. neke od dviju svjetskih
supersila SAD i SSSR-a. Karakteristika perioda "hladnog rata" je da me|unarodno
pravo nije va`ilo kada su interesi nekog od blokova bili u pitanju. To se
naj~e{}e ispoljavalo zlupotrebom prava veta stalnih ~lanica Savjeta bezbjednosti.
Nije bilo nikakve sumnje u sovjetski veto ako bi neka rezolucija savjeta
bezbjednosti bila uperena protiv nekog prosovjetskog re`ima bilo gdje u svijetu,
bez obzira da li se taj re`im ogrije{io o me|unarodno pravo ili ne. S druge
strane Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave se nisu obazirale na me|unarodno pravo i
svoj ugled kada je trebao amri~ki veto da se za{titi Izrael u nelegalnom
uzimanju arapske zemlje. Kada se raspao Var{avski pakt, a potom i Sovjetski
Savez, postavilo se pitanje kako }e ubudu}e svijet funkcionisati kada vi{e nema
ravnote`e izme|u blokova? Da li }e jedini preostali vojni blok Sjevernoatlanski
pakt (NATO) koji je ekonomski porazio drugu stranu iskoristiti {ansu i zavladati
svijetom. Tada je predsjednik Sjedinjenih ameri~kih dr`ava George Bush lansirao
tezu o "novom svjetskom poretku" (skra}eno NWO od New World Order).
Formula je vrlo jednostavna. "Novi svjetski poredak" je vladavina normi me|
unarodnog prava. To zna~i da su u budu}nosti ~lanice Ujedinjenih nacija du`ne
po{tovati me|unarodne zakone i da }e za kr{enje tih zakona biti ka`njavane.
Dakle, bri{u se stara savezni{tva i stara neprijateljstva. ^lanice UN-a su du`ne
pona{ati se prema nekoj dr`avi u ovisnosti da li naru{ava neku od normi me|
unarodnog prava ili ne. Kao {to je u gra|anskom pravu sudija du`an osuditi
krivca, a za{tititi `rtvu bez obzira na boju ko`e, nacionalnost, religijsku
pripadnost `rtve ili krivca, tako je i u me|udr`avnim odnosima postalo neva`no
da li je neka dr`ava bila savezni~ka ili ne, ili je katoli~ka ili muslimanska ili je
stanovni~tvo bijelo ili crno ili je sistem socijalisti~ki ili kapitalisti~ki. Postalo je
va`no samo to da li dr`ava kr{i ili ne kr{i norme me|unarodnog prava.

Prvi put je "novi svjetski poredak" demonstriran u "zaljevskom ratu". Taj rat su
vodile Ujedinjene nacije kao ka`njavanje Iraka zbog agresije na Kuwait i kao
za{titu granica suverene dr`ave Kuwaita. Za nas je posebno interesantno da je
"novi svjetski poredak" odigrao zna~ajnu ulogu u jugoslovenskoj krizi.
Zahvaljuju}i principima "novog svjetskog poretka" dogodilo se da Rusija,
Engleska, Francuska i mnogi drugi srpski "saveznici" i istorijski prijatelji priznaju
Bosnu i Hercegovinu. Zahvaljuju}i tim principima dogodilo se da Rusija ne stavi
veto na ekonomske sankcije koje su nametnute Jugoslaviji kao kazna za
agresiju na me|unarodno priznatu dr`avu Bosnu i Hercegovinu. U vrijeme
"hladnoga rata" i "ravnote`e straha" bilo je nezamislivo da Sovjetski Savez glasa
u Savjetu bezbjednosti protiv nekog svog saveznika. Rusko priznanje Bosne i
Hercegovine i taj glas Rusije za uvo|enje ekonomskih sankcija Srbiji i Crnoj
Gori su najbolji dokazi da je "novi svjetski poredak" bio ozbiljno shva}en. Ba{
zato Bosna i Hercegovina je mogla i morala izvu}i mnogo vi{e koristi od
36
principa "novog svjetskog poretka". Kako je Bosna i Hercegovina propustila tu
{ansu? Na to pitanje }e biti odgovoreno u poglavlju "Pregovori" u ovoj knjizi.

Glava 6
Rat u tuzlanskoj regiji

Patriotska liga u Tuzli

37
Kao i svugdje u Bosni i Hercegovini i u Tuzli su Srbi imali apsplutnu vlast u
miliciji i vojsci. Zato je Patriotska liga (PL) djelovala u uslovima ilegale. Od
osnutka Patriotske lige u Tuzli bio sam u naju`em rukovodstvu Predsjedni{tvu
politi~kog dijela PL. Kada je po~eo masakr u Bijeljini na Bajram 1. aprila 1992.
po~ele su beskrajne neprospavane no}i. [tab je bio u prostorijama SDA, imali
smo telefonsku vezu sa Bijeljinom, a naredbe smo primali faxom od Keme i
Halila. Kemu sam jednom li~no upoznao, a nikada mu nisam znao pravo ime.
Halil je bio Sefer Halilovi }. Na{ prvi komandant je bio jedan jako sposoban
organizator po imenu Adnan iz Modri~e koji je ubrzo zamijenjen Vahidom
Karaveli}em Vahaom . Budu}i da smo radili u uslovima ilegale, Vaha se naj~e{}e
skrivao kod hirurga Fazli}a u Solini, ~ovjeka koji je kasnije u ratu osnovao
mnoge poljske bolnice Armije BiH od Grada~ca do Srebrenice. Po{to je Solina
dosta daleko od centra, a u to vrijeme nije bilo ni goriva, Vaha je spavao kod
mene za vrijeme Bijeljinskih doga|aja. To je bilo doista rizi~no. Zgrada
komande tuzlanskog korpusa JNA je susjedna mojoj zgradi, a SUP u
neposrednoj blizini s druge strane. Vaha je divan momak, tih i skroman. Ni
nalik na komandanta. Sje}am se jedne epizode koja odli~no karakteri{e Vahu .

Za vrijeme ~etni~kog pokolja u Bijeljini pred prostorijama SDA Tuzle skupilo se


puno omladinaca Tuzlaka. Ne znamo kako, ali tu su se na{la i dva ~etnika iz
Lopara. Vjerovatno su pogrije{ili jer se u istom tuzlanskom parku nalazi
Vladikin dvor, pravoslavna crkva i prostorije SDS-a. Jednoga od tih ~etnika je
prepoznao jedan na{ momak koji bio premla}en na Ozrenu od grupe ~etnika u
kojoj je bio i jedan ovdje prisutni. ^etnici su bili naoru`ani revolverima. Nastala
je op{ta gu`va u kojoj su ih na{i momci uhvatili. U toj gu`vi niko nije
komandovao. Vaha je posmatrao kao da se to njega ne ti~e. Ja sam mu rekao.
"Komanduj ~ovje~e." On je odgovorio: "Predao sam du`nost Senadu ." (Mehdin
Hod`i} zvani Senad je biv{i policajac iz Makarske koji je dobrovoljno do{ao da
se bori za Bosnu i Hercegovinu.) Budu}i da Senada nije bilo trenutno tu, u
op{tem mete`u ~etnike nismo ~ak ni razoru`ali. Da su oni bili malo prisebniji
mogli su nas pobiti. Kada su na{i momci htjeli trajno oduzeti pi{tolje od tih
dvojice ~etnika Vaha je tra`io da im se vrate jer su imali uredne dozvole
Sekretarijata unutra{njih poslova (SUP-a) Lopara za te pi{tolje. Tih dana ~etnici
ubijaju na{e Bijeljince, a mi treba da pustimo ~etnike i da im ~ak vratimo li~no
naoru`anje. Tada sam ja rekao Vahi : "Hajde da se dogovorimo da }emo
~etnicima vratiti oru`je ako ga oni zatra`e kada ih budemo pu{tali, a ako ga
ne budu tra`ili da ga zadr`imo." Naravno ~etnici se nisu nadali ni da }emo ih
`ive pustiti, a kamo li da }emo im jo{ i oru`je vratiti. Presretni su upalili Ladu
Nivu punu mesa i piva i oti{li. Da smo ih barem zamijenili za neke Bijeljince.
Mogli smo barem dva bo{nja~ka `ivota spasiti.

Ovdje bih rekao nekoliko re~enica o Mehdinu Hod`i}u zvanom Senad. On je


bio policajac u Makarskoj. Kada je shvatio da }e u Bosni i Hercegovini izbiti
rat do{ao je i stavio se Patriotskoj ligi na raspolaganje. Nije bio o`enjen i cijeli
38
dan je radio na organizaciji na{e jedinice. @ivio je bez ikakvih primanja, na
rubu gladi. Iako je SDA stranka imala pravo da zaposli izvjesan broj svojih
kadrova u regionalni (Sekretarijat unutra{njih poslova) SUP, iako je Mehdin bio
iskusan i stru~an policajac, uvjek bi se na{ao neko pre~i. Na kraju sam ja
odlu~io da ne{to poku{am. Oti{ao sam do mog tada{njeg prijatelja Mirsada
Berberovi}a , zeta Alije Izetbegovi}a. Kada sam mu rekao za Senada , on je
nazvao nekog Sabrihafizovi}a i saop{tio mi da }e stvar biti u redu. Na`alost,
Senad nije do~ekao da se to realizuje. Herojski je poginuo na samom po~etku
rata u okolini Sapne kod Zvornika uni{tavaju}i dva ~etni~ka tenka.

Iz ove epizode se mo`e vidjeti kako se formirala sada{nja BiH vlast; isklju~ivo
porodi~nim vezama Izetbegovi}eve familije. Izetbegovi} je u stvari formirao
privatnu, a ne muslimansku, dr`avu. Zato je ta vlast tako odana Izetbegovi}u .

Vratimo se Patriotskoj ligi u Tuzli. Sve akcije koje je Vaha planirao bile su jako
komplikovane. On je koristio svoja {kolska znanja koja su se odnosila na dobro
organizovanu i uvje`banu vojsku. Takve akcije nisu mogli izvoditi ljudi koji su
sami sebi kupili pu{ke i nisu imali nikakve vojne obuke. Mi nikako nismo
uspjeli pomo}i Bijeljini, a ~etnici su autobusima prolazili stotinjak metara od
nas idu}i sa Ozrena na Bijeljinu. Mogli smo i trebali smo postaviti rampu na
putu i zaustaviti ih. To vjerovatno ne bi pomoglo Bijeljincima, ali smo zbog
dostojanstva na{eg naroda to morali u~initi. To su nam i poru~ili @ivini~ani,
pravi borci od kojih je kasnije formirana jedinica "@ivini~kih osa". Oni su
poru~ili: "Mi smo radi blokirati sve puteve u na{oj op{tini i tako blokirati JNA i
opkoliti srpska sela kao {to oni opkoljavaju na{a." Me|utim ni{ta od toga. I
dalje su ~etnici nas blokirali, a slobodno prolazili kroz bo{nja~ka naselja do
rati{ta na Kupresu, Bosanskom Brodu i Bijeljini dok smo mi planirali
neizvodljive akcije deblokada.

Koliko je Vahid Karaveli} bio nespretan tada u po~etku rata bi}e jasno kada
ka`em da su ga u njegovom {tabu u @ivinicama tokom jednih pregovora
zarobili jedan ~etni~ki oficir i dva ~etnika pratioca. Kasnije su ~etnici prikazali
na TV Vahino priznanje. Ja sam vidio da Vaha nije odao neke glavne detalje,
tj. da im je ispri~ao ono {to su vjerovatno ve} znali. Meni je va`no bilo da
sam se uvjerio da nam Vaha nije uba~en. Oni ne bi tako postupali sa svojim
~ovjekom. Tada se sumnjalo u svakoga, naro~ito u biv{e oficire JNA. Zamijenjen
je za nekog ~etni~kog pukovnika. Kasnije, tokom 1994. i 1995. je bio
komandant 1. korpusa Armije BiH. Postigao je velike uspjehe na Ni{i~koj
visoravni i Treskavici. Izgleda da je na{a vojska postala jako dobro organizovana
i da je u stanju da provodi "{kolske" akcije koje Vaha isplanira.

Akcija pru`anja pomo}i Bijeljini nije uspjela jer je bila zami{ljena tako da je
kiks jednog ~ovjeka ili jedne jedinice mogao potpuno upropastiti savr{en rad
ostalih. U toj akciji su zakazali bra}a Rami} , rukovodioci SDA Br~kog, koji nisu
39
dozvolili da akcija krene iz njihove op{tine jer bi se ~etnici mogli naljutiti na
njih. Oni su mislili da }e svojom fino}om odvratiti ~etnike od Br~kog. U
Br~kom su na{i borci bili zauzeli polo`aje u betonskim zgradama i spremili se
za odbranu grada. Br~ko se dobro naoru`alo jer je blizu Hrvatske. I tri godine
poslije po~etka rata Br~aci dr`e 80% teritorije svoje op{tine iako je to teritorija
koridora i od vitalnog je interesa za ~etnike. Stotinu osma br~anska brigada je
odbila bezbrojne ~etni~ke poku{aje da pro{ire koridor. Isto tako su mogli
odbraniti i preosalih 20% svoje op{tine ili se organizovano povu}i da bra}a
Rami} nisu pregovarali sa JNA. Oficiri JNA su ih lahko prevarili i Br~aci su se
povukli sa polo`aja. ^im su se na{i povukli ~etnici su zauzeli Br~ko i pobili
preko pet hiljada Br~aka u Bimexovim kafilerijama i u konc-logoru Luka. Ja
ovdje ne optu`ujem bra}u Rami} za izdaju. Ja njih samo optu`ujem za
karijerizam. Imao sam sa njima i jedno neprijatno iskustvo kada su u Savjetu
tuzlanskog Univerziteta "muslimansku kvotu" ~lanova Savjeta Univerziteta
popunili nekim svojim prijateljima, ljudima koji nisu bili sa Univerziteta i nisu
znali problematiku Univerziteta. S druge strane Srbi su svoju kvotu popunili
profesorima i istaknutim direktorima. Tako su Srbi zadr`ali vlast na
Univerzitetu, mada u Tuzli Srbi sa~injavaju samo 15% stanovni{tva. Bra}u Rami}
su ljudi koji }e sve u~initi da se popnu koju stepenicu vi{e u karijeri. Na`alost
popeli su se na polo`aje kojima nisu bili dorasli {to je svojim `ivotom platilo
hiljade Br~aka. Karijere bra}e Rami} su tipi~ne karijere Izetbegovi}evih
kadrovika. Njihov jedini na~in da se iskupe pred Br~acima je da se sada isprave
i kao ljudi odbace sve varijante u kojima se Br~ko i Posavina daju zlotvorima
Br~aka i Posavaca.

Me|utim, Patriotska liga je imala i uspjeha. Neki na{i momci su


samoinicijativno i{li u akcije otimanja oru`ja od SDS-ovih stra`ara i od
milicionara. Osim toga, u Tuzlu je dovo`eno oru`je iz Visokog. Nemogu}e je
bilo do}i od Visokog do Tuzle, a da se ne pro|e kroz neka srpska sela u
kojima su ve} postojale ~etni~ke jedinice. Dobro se sje}am da je upravo onih
dana kada je trajao pokolj u Bijeljini profesor Rudarskog fakulteta dr. Sadudin
Hod`i} prevezao jednu po{iljku od 400 pu{aka M48 kroz Vozu}u. Tada je
prof. Hod`i} rizikovao `ivot za Bosnu i Hercegovinu.

Kasnije u pravim borbama na{a jedinica PL je ostala na okupu kao jedinica


Armije BiH i odigrala je klju~nu ulogu u osloba|anju Dubnice kod Kalesije i
Po`arnice kod Tuzle kao i jo{ mnogih drugih kota na Majevici i Ozrenu.

Nadam se da sam barem donekle opisao po~etni~ku neorganizovanost i


amaterizam odbrambenih snaga Bosne i Hercegovine.

Napad na prostorije SDA Tuzle

40
Napad tuzlanske milicije na prostorije SDA Tuzla dogodio se 7. aprila, istog
dana kada su ~etnici zavr{ili pokolj u Bijeljini i opkolili Janju. Kako je do{lo do
toga?

Budu}i da je na izborima iz novembra 1990. SDA pobijedila u Sjeveroiso~noj


Bosni prema dogovoru sa SDS-om i HDZ-om imala je pravo da postavi neke
kadrove u regionalni SUP. Bez obzira {to je prije Bajrama u Bijeljini po~eo
pokolj Muslimana, neki od SDA kadrova su uzeli slobodne dane za Bajram.
Kada nam je u prostorijama SDA jedan od njih, Alija Muminovi} , koji je
ujedno bio i poslanik Skup{tine BiH, rekao da za Bajram ne}e raditi, ja sam
do`ivio pravi {ok. On je dobio posao u SUP-u da bi pomogao Bo{njacima u
kriti~nim momentima, a on uzima slobodne dane u najkriti~nijem momentu za
sjeveroisto~nu Bosnu. Da li Alija stvarno stvarno nije imao pojma o zna~aju
trenutka, ili je mo`da imao ne~ije instrunkcije da preko Bajrama ne bude u
prestorijama milicije?

Sestra mi je pri~ala da je i ona do`ivjela sli~an {ok kada je za taj Bajram


nazvala svoju dobru prijateljicu, Nermu Bi~ak}i} , sestru Izetbegovi}evog
najbli`eg saradnika ing. Edhema Bi~ak}i}a. Uvjerila se da bajramskim pokoljem
u Bijeljini nimalo nije pomu}eno bajramsko slavlje u porodici Bi~ak}i} kada joj
je Nerma rekla da ne `eli da pri~a o Bijeljeni jer slavi Bajram. To je onaj
bo{nja~ki komoditet koji se, eto, ne napu{ta ni u ovakvim situacijama. To je
onaj komoditet koji je stvorio poslovice "Nije [vabo na Husinu" i "Drugi dan
druga nafaka". To je onaj komoditet koji ne da ostalim iz BiH vlasti da
poku{aju zaustaviti Izetbegovi}a u podjeli domovine, jer bi se tada morali
nasjekirati. S druge strane imamo mentalitet jednoga [e{elja koji je zbog
nekakvih svojih patriotskih osje}anja `rtvovao poziciju profesora fakulteta i stan
u Sarajevu davno prije rata. Nas nije ni ovaj rat osvijestio.

Kada sam ve} spomenuo Aliju Muminovi}a volio bih napomenuti jo{ neke
dogadjaje u vezi sa njim. Kada je poznati novinar News Day -a Roy Gutman
posjetio Tuzlu prvi put u ljeto 1992. ja sam ga obavijestio da tuzlanska milicija
zaplijenila SDS-ov spisak Bo{njaka Tuzlaka koje su ~etnici planirali likvidirati
kada zauzmu Tuzlu. Ja sam za pomenuti spisak saznao jednom prilikom u
prostorijama SDA kada mi re}eno da je i moje ime na spisku. Roy Gutman je
pokazao izuzetno interesovanje za taj spisak i ja sam ga odveo do Alije
Muminovi}a . Alija nas je primio i potvrdio da spisak postoji i da je i moje
ime na spisku za likvidaciju. Poslije kra}eg razgovora u njegovoj kancelariji
rakao je da dodjemo sutradan da bi Gutman -u pokazao spisak. Sutradan se
Gutman -u pru`ila prilika da ode na teren sa nekom jedinicom Armije BiH, pa
me zamolio da ja sam odem po pomenuti spisak. Kada sam do{ao do Alije
Muminovi}a on je rekao da nam spisak ne mo`e niti pokazati niti kopirati.
Nije htio dati nikakvo obrazlo`enje za to. Name}e se pitanja: Da li taj spisak

41
uop{te postoji? U slu}aju da postoji za{to ga Alija Muminovi} nije htio
predo~iti svijetu?

Vratimo se tuzlanskim doga|ajima. Zbog bajramskih praznika u stanici milicije


tih dana nije bilo rukovodilaca Muslimana, osim na~elnika Hazima Ran~i}a i
komandira stanice milicije Me{e Bajri}a . Me{a Bajri} je bio komunisti~ki
delegat u Skup{tini Op{tine Tuzla, koja je tog popodneva imala zasjedanje. Ja
sam se tog popodneva nalazio u prostorijama SDA Tuzle. Sje}am se da je tu
bio i Salko Bukvarevi} predsjednik Muslimanskog omladinskog saveza (MOS) i
da je na{a jedinica Patriotske lige bila pod oru`jem zbog situacije u Janji.
Ispred zgrade je bio naoru`an stra`ar. Negdje oko 16:00 dolazi uzbu|en Hazim
Ran~i} da nam ka`e da se ne pokazujemo sa oru`jem jer uznemireni gra|ani
Srbi zovu miliciju i protestuju zbog "Zelenih beretki". Budu}i da je Me{a Bajri}
bio na sastanku SO Tuzle, taj izlazak Hazima Ran~i}a u~inio je da u tom
trenutku nije bilo ni jednog Muslimana rukovodioca u Stanici milicije Tuzla. To
su iskoristili SDS-ovi kadrovi u miliciji i izdali nare|enje milicionerima da kranu
da razoru`aju Patriotsku ligu. Dok smo mi razgovarali sa Ran~i}em u sobu
utr~ava stra`ar i uzbu|eno govori da milicija opkoljava zgradu. Ja sam istoga
trena istr~ao iz zgrade SDA i koriste}i zbunjenost milicije pobjegao iz obru~a.
Odmah sam oti{ao u salu Radni~kog univerziteta, gdje se odr`avala Skup{tina
Op{tine Tuzla i obavijestio predsjednika SDA Tuzle dr. Saliha Kulenovi}a.
Predsjednik Skup{tine Op{tine Tuzla, Mr Selim Be{lagi}, je odmah pokrenuo
raspravu o aktualnoj situaciji. Delegati su brzo odlu~ili da se ide u komandu
korpusa da se tra`i za{tita od JNA. Stalno Izetbegovi}evo ponavljanje da je JNA
ne{to drugo od ~etnika odigralo je ulogu. Uspani~eni ljudi po~inju da vjeruju u
rije~i koje im daju la`nu nadu. Tako su se mnogi Bo{njaci, kao npr. Br~aci,
predavali JNA da ne bi pali u ruke ~etnicima. Bo{njaci su i{li u kasarnu JNA u
Bijeljini da ne bi pali u ruke "Arkanovcima", a "Arkanovci" su dolazili u tu istu
kasarnu po nove {ar`ere municije. Normalno, jer su "Arkanovci" ustvari specijalci
JNA iz Ni{a. Vratimo se tuzlanskim doga|ajima. Kada je izgledalo da je sve
propalo, spas je do{ao od naroda. Momci koji su ostali u zgradi su telefonirali
ograncima SDA po mahalama. Odatle je krenula masa ljudi koja je rastjerala
miliciju.

Taj doga|aj je donio preokret u Tuzli. Naime, do tada su Tuzlaci bili


podijeljeni na "lijeve stranke" s jedne strane i SDA s druge. Te no}i sam ja
shvatio da i me|u reformistima i komunistima u Tuzli tako|er prevladavaju oni
koji su za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu. Naime, u prostorije SDA je do{ao
mr. Selim Be{lagi} , gradona~elnik Tuzle, reformista. On je tada predlo`io da se
pitanje paravojske Patriotske lige, koja hoda naoru`ana po Tuzli, rije{i tako
{to }e cijela jedinica biti prevedena u rezervnu miliciju i dobiti svoju kasarnu
na jednome brdu iznad [i~koga Broda. Shvataju}i zna~aj legalnosti na{ih snaga
ja sam se svojski zalo`io da SDA prihvati to rje{enje. Naime, bilo je nekih
usijanih glava u SDA, naj~e{}e me|u nedovoljno obrazovanim ljudima, koji su
42
bili mnogo zagrijaniji za svoj mahalski rat sa "komunjarama" nego sa ~etnicima.
Dr. Salih Kulenovi}, predsjednik SDA Tuzle, se tako|er zalagao za prijedlog
Selima Be{lagi}a . Kada sam kasnije posjetio kasarnu na{ih momaka koju nam je
Be{lagi} dao, shvatio sam da je to najva`nija strate{ka ta~ka u regiji. Naime,
odatle su vam kao na dlanu putevi Tuzla-Sarajevo, Tuzla-Lukavac-Doboj i
Tuzla-Srebrenik-Grada~ac kao i Hlor-alkalni kompleks (HAK), Telmoelektrana itd.
Nije bilo nikakve sumnje; Selim Be{lagi} je patriota.

Dok je u prostorijama SDA trajao sastanak sa mr . Selimom Be{lagi}em ispred


zgrade je narod demonstrirao. ^ula se samo jedna parola: "Ho}emo oru`je."
Ljudi su mislili da u zgradi ima mnogo oru`ja i postojala je opasnost da
provale. Tada sam ja iza{ao da smirujem narod. Prvi i jedini put u `ivotu
govorio sam masi naroda na mitingu. Objasno sam ljudima da je njihovo oru`je
Teritorijalne odbrane. Da su to oni kupili svojim sredstvima ba{ da bi ga imali
u ovakvim slu~ajevima da za{tite narod. Da je JNA na prevaru uzela to oru`je i
da ga dr`i u hangarima na Kozlovcu. Umjesto ovdje, demonstrirati trebaju pred
komandom Tuzlanskog korpusa JNA i zahtijevati da se vrati oru`je Teritorijalne
odbrane.

Budu}i da je pijaca blizu prostorija SDA mnogi "pija~ani" su u~estvovali na tom


mitingu. Pija~anima u Tuzli zovu one koji `ive od pijace, bilo da trguju vo}em,
povr}em, {vercovanom robom ili devizama. Mnogi me|u njima su smatrani
kriminalcima. Me|utim, to nije smetalo Selimu Be{lagi}u da se sastane sa
{vercerima deviza. Pri~alo se da se dogovorio sa njima da oni hvataju {vercere
devizama koji su dolazili iz Srbije. Naime, {tamparija novca je bila u Beogradu,
u srpskim rukama, i Milo{evi}eva vlast {tampala ogromne koli~ine dinara za
koje je kupovala velike koli~ine deviza i ostale robe u Bosni i Hercegovini. Kad
se samo sjetim da Izetbegovi} ni tada, kada je rat u BiH ve} po~eo i kada je
Bosna i Hercegovina ve} bila priznata jo{ uvijek nije uvodio
bosanskohercegova~ki novac.

Tih dana je gotovo svakog vikenda padala po jedna bosanska ~ar{ija ~etnicima
u ruke. Bosanske ~ar{ije nisu bile tako lo{e naoru`ane da bi se bez otpora
predavale. Scenario je bio uvijek isti. Na{i ljudi bi zauzeli pozicije da se brane.
^etnici tra`e da se pregovara o podjeli grada. Iz "Centrale SDA u Sarajevu"
sti`e savjet da se pregovara. ^etnici ne}e da pregovaraju dok na{i ne si|u sa
dominantnih kota. Na{i silaze sa kota. Tada ~etnici napadaju i masovno ubijaju.
U su{tini ista taktika im je uspjela i prilikom dogovornog razoru`anja
Srebrenice kasnije, u maju 1993., a zatim zauzimanja u julu 1995. Neko }e
re}i: "Kakav glup narod." Me|utim, narod nema mogu}nosti da donosi odluke
osim preko svojih politi~ara. U slu~aju Bosne i Hercegovine, svo odlu~ivanje je
u rukama Alije Izetbegovi}a . Osim toga, u pitanju BiH nije po srijedi
predsjednikova glupost nego njegova politika uni{tenja Republike Bosne i
Hercegovine.
43
Pomenutom taktikom Bosna i Hercegovina je bila gotovo potpuno opkoljena ve}
sredinom aprila. Jedini put kojega nisu ~etnici kontrolisali bio je tzv. put spasa.
To je bio splet seoskih puteva preko planine Vran. Tim putem sam izveo svoju
familiju u izbjegli{tvo u Hrvatsku 14. i 15. aprila 1992. Cijeli dan sam putovao
kroz srednju Bosnu. Jedino se moglo pro}i rutom: Tuzla - Olovo -- Vare{ --
Breza -- Visoko -- Busova~a -- Novi Travnik -- Pavlovica planina -- Prozor --
Jablanica -- Vran planina -- Posu{je -- Imotski. Osnovna impresija je bila da su
Hrvati spremno do~ekali rat. Na bezbrojnim punktovima su nas kontrolisali
vojnici Hrvati obu~eni u maskirne uniforme. Bo{njaci su imali mnogo manje
punktova i bili su uglavnom u uniformama rezervne milicije. To su bili
zvjezdani trenuci hrvatsko-bo{nja~kog prijateljstva. Strah od krvo`ednih ~etnika
je stvarno zbli`io njihove `rtve. Mo`ete misliti koliko ih je zajedni~ka nesre}a
zbli`ila kada je meni jedan hrvatski vojnik na Vran planini kod jezara, gledaju}i
u moju li~nu kartu u kojoj pi{e da sam ro|en u Beogradu i da mi je ime
Muhamed, rekao: "Po mistu rojenja bi te o'ma strilja, ali ime ti vaja." Cijelu no}
smo putovali kroz ratom zahva}enu zapadnu Hercegovinu. U autu nisam ~uo
kada je zbog bombardovanja obli`nje luke "Plo~e" data "zra~na uzbuna" i vozio
sam ne gase}i svjetla. U ratnoj psihozi i strahu od {pijuna zaustavila me ljutita
patrola uperenim cijevima. Ponovo me moje ime Muhamed spasilo.

Samo jedan dan sam se odmarao u Orebi}u u Hrvatskoj i odmah se vratio u


Tuzlu. Rastanak sa porodicom je bio jako tu`an, pogotovo za njih. Nismo znali
da li }emo se ikada ponovo vidjeti? Me|utim, za mene nije bilo nikakve
dileme. Savjest mi nije dozvoljavala da napustim napadnutu domovinu. Tada je
to bio slu~aj sa ogromnom ve}inom Bo{njaka. Nije bilo va`no {to nemamo
dovoljno oru`ja. Imali smo priznatu dr`avu i za to je vrijedilo i poginuti.

Tuzla prije 15. maja


Kada sam se vratio u Tuzlu sve je bilo nekako druga~ije nego prije. Za tih
nekoliko dana Tuzlaci su ostarili. Niko se nije smijao. Osje}ao se u`asan strah,
ali Bo{njaci nisu odstupali. Sje}am se jednog detalja koji oslikava odlu~nost
Bo{njaka da ne ustuknu pred ~etnicima. Rije~ je o mome studentu Mirzi
Karamehmedovi}u , koji je kasnije poginuo kao komandant jedinice
minobaca~lija, koju je na{a vojska od milja prozvala "[ejtani". Tada je on bio
vojnik jedinice "Po{ta". Jedinica "Po{ta" je bila mje{ovitog nacionalnog sastava i
imala je zadatak da ~uva va`nije ustanove u gradu. Sastojala se od 120 boraca
koji su bili naoru`ani pu{kama Teritorijalne odbrane, koje je Selim Be{lagi}
nekako iskam~io od JNA. Naime, JNA je tada jo{ glumila da je ne{to drugo od
~etnika. Na taj na~in su uspjeli neometano zaposjesti polo`aje oko bosanskih
gradova i iznad bosanskih puteva. Njima su se predali Br~ko i Vi{egrad, koji su
kasnije najstravi~nije poklani. Da bi mogli igrati tu igru oni su vratili ne{to
44
malo pu{aka Teritorijalne odbrane najupornijim: Jajcu i Tuzli. U Tuzli je uslov
bio da jedinica bude mje{ovitog nacioanalnog sastava. Tako je nastala jedinica
"Po{ta". Da se vratim na doga|aj sa Mirzom . Pred jednim malim kafi}em, na
samom kraju ulice "Oktobarske ravolucije", sjedila su 4 ~etnika u uniformama
JNA. Mirza i jo{ jedan vojnik iz jedinice "Po{ta" po{li su da popiju pi}e. Sjeli
su za susjedni sto do ~etnika kao da su ovi obi~ni turisti. U kafi}u je nastupio
tajac. Ja sam sve to vidio jer sam stajao u blizini. Pomislio sam da je Mirza
dijete koje nije svjesno opasnosti. Pozdravio sam ga i sjeo sa njima u namjeri
da im skrenem pa`nju da svakog trena mo`e do}i do opasnog incidenta,
budu}i da su i ~etnici bili naoru`ani. Na to mi je Mirza rekao: "Znam
profesore. Ne bojte se. Dr`im ja prst na obara~u. Ovo je na{a domovina.
Ne}emo, valjda, mi bje`ati." Bo`e kolika je razlika izme|u pravih ponosnih
Bo{njaka kao {to je Mirza i njihovog "vo|e" Alije , ~ovjeka koji srozava na{e
dostojanstvo vuku}i se kao slina za Karad`i}em po bjelosvjetskim
prijestonicama poga|aju}i se o na{oj domovini.

Skup{tina Op{tine Tuzla je tih dana pozvala dobrovoljce da brane Tuzlu. Krenuo
sam pred "Op{tinski sekretarijat narodne odbrane". Bio sam prijatno iznena|en.
Ogroman red se formirao. I mladi i stari, debeli i mr{avi, brkati i }elavi, seljaci,
radnici i intelektualci tiho i strpljivo su stajali na vrelom suncu i znojili se da
do~ekaju svoj red i postanu vojnici svoje domovine. Ja sam bio dirnut i prvi
put sam kri{om zaplakao u ratu. Priklju~io sam se svom narodu i stao u red.
Osjetio sam ogromnu snagu tih rudara, studenata,... dobrih Boa{njana. Osje}ao
sam da ne mo`emo izgubiti rat. Niko ne mo`e poraziti tako motivisan narod.
Tada sam ugledao jednoga kom{iju. Zvao se Be~i} Enes . Ja do tada nisam znao
{ta je njegovo zanimanje. On me upitao: "Otkud ti profesore?" Ja sam mu
odgovorio: "Ja sam bio u vojsci ra~una~ u artiljeriji i znam da je to deficitaran
VES. Zato sam do{ao." Ispostavilo se da je Enes bio {ef regrutnog centra pa
me je uveo preko reda. Tada jo{ nismo imali artiljerije, ali su mi obe}ali da }e
me zvati ako zatreba. U toku rata mu{karci, vojni obveznici nisu mogli iza}i iz
Tuzle bez propusnice Vojnog odsjeka. Znaju~i me kao ~ovjeka koji je stao u
red za dobrovoljce ljudi iz Vojnog odsjeka su mi rado davali te propusnice.
Zahvaljuju}i tome u prvoj godini rata 4 puta sam posje}ivao `enu i djecu koji
su bili u izbjegli{tvu u Hrvatskoj. Na`alost kada sam posljednji put oti{ao u
martu 1993. nisam se mogao vratiti jer je po~etkom aprila izbio rat izme|u
Armije BiH i Hrvatskog vije}a obrane (HVO) u Hercegovini i srednjoj Bosni.
Odmah na po~etku tog rata HVO je masakrirao jedan Tuzlanski konvoj. Tada je
dr. [emso Tankovi}, predsjednik SDA Hrvatske, organizovao konferenciju za
{tampu u Zagrebu i pozvao mene kao Tuzlaka da govorim. Ja sam, izme|u
ostalog, rekao da je Boban krivac za taj rat jer se polakomio na Vance-
Owenov danajski dar u vidu 10 bosansko-hercegova~kih gradova sa
muslimanskim ve}inskim stanovni{tvom. Sve hrvatske novine, TV i radio su to
prenijele i poslije nekoliko dana nije bilo novine u Hrvatskoj u kojoj me HDZ-
ovi prvaci nisu napadali. ^ak je i Ivi} Pa{ali} ~elnik HDZ-a kritikovao moje
45
istup. Da i ne govrimo o anonimnim pismima i anonimnim pozivime dr .
Tankovi}u . Dr. Tankovi} je odgovarao na neke od tih napada u {tampi. Za
mene vi{e nije bilo mjesta ni u Hrvatskoj. Morao sam bje`ati u SAD. Tako se
dogodilo da sam daleko od Bosne, mada sam mislima neprekidno u Bosni.

15. maj 1992.


Vratimo se doga|ajima u predratnoj Tuzli. 15. maj je bio petak. Ja sam do{ao
na posao na Fakultet elektrotehnike i ma{instva, ne slute}i da je to izuzetan
dan. Kao i uvijek popili smo jutarnju kafu svi zajedno; Bo{njaci, Srbi i Hrvati.
Negdje oko 13:00 gotovo svi Srbi su napustili posao. Uglavnom su pitali dekana
dr. Kapetanovi} Izudina da ranije napuste posao da bi na vikend negdje oti{li.
Poslije smo shvatili da su svi oni znali da }e toga dana poslije podne biti
napadnuta Tuzla. Budu}i da je tu bilo i velikih prijateljstava izme|u Bo{njaka i
Srba, bilo je i velikih razo~aranje. Ljudi se nisu mogli na~uditi kako su slabo
poznavali svoje kolege Srbe. Najvi{e ih je iznenadila slu`benica iz studentske
slu`be Milenka Savi} . Ona je bila jako dru{tvena i veliki prijatelj sa svima, a
ipak ni jednom od svojih prijatelja Bo{njaka nije {apnula da skloni svoju djecu
tog dana iz Tuzle. Ovaj primjer navodim jer je karakteristi~an za Tuzlu tih
dana. Isto tako, najdru{tvenija i najveselija profesorica iz Gimnazije Me{a
Selimovi} , Sne`ana Pejovi} je bila uhva}ena kao snajperista. Svaka firma u
Tuzli imala je svoje Milenke i Sne`ane .

Okr{aj izme|u JNA i Tuzlaka dogodio se oko 17:00 poslije podne. To je bio
finale vi{ednevne napetosti u Tuzli. Naime, Tuzlaci su prethodnih dana bili
opkolili kasarnu Husinska buna, jednu od najve}ih kasarni u Jugoslaviji. Razlog
je bio {to su u tu kasarnu do{le mnoge jedinice ~etnika. Generali JNA su tra`ili
da se Tuzla podijeli na srpski i muslimanski dio. Dakle, po~eli su isto kao u
Br~kom, Zvorniku, Bratuncu, Vlasenici itd. Tuzlu je spasilo to {to SDA nije bila
na vlasti u Tuzli tako da Izetbegovi}eva strategija da se pregovara o podjeli
~ar{ije nije na{la plodno tlo kod gradona~elnika Selima Be{lagi}a . Umjesto da
pregovara o podjeli Tuzle, on je generale JNA poslao u "materinu". Taj
telefonski razgovor je snimiljen po nalogu policajaca pripadnika SDA stranke,
koji su {pijunirali Be{lagi}a . Pregovaralo se samo o odlasku JNA. JNA se morala
bezuslovno povu}i iz Tuzle. Odre|en im je koridor: Solina -- Br~anska Malta --
Slavinovi}i - Majevica. Tuzlaci su za samo nekoliko dana u Tvornici
transportnih ure|aja (TTU) napravili i oklopne transportere, koji su obezbje|ivali
raskrsnicu na Br~anskoj Malti. U petak 15. maja prvi dio kolone JNA je prema
dogovoru pro{ao kroz Br~ansku Maltu i Sjenjak. ^etni~ki znak za op{ti napad
je bio napad ~ela kolone na benzinsku pumpu u Slavinovi}ima. Ba~ena je
bomba na dva na{a policajca na benzinskoj pumpi u Slavinovi}ima. U istom
trenutku je drugi dio kolone krenuo sa Br~anske Malte prema obilaznici. Tada
su na{i zapucali iz zgrada pored kojih je kolona prolazila i iz TTU-ovih
46
transportera na Br~enskoj Malti. Sve je trajalo nekoliko minuta. Tuzla je bila
slobodna.

Iste no}i iz hangara na Kozlovcu uzeto je oru`je Teritorijalne odbrane Tuzle,


Srebrenika, Lukavca i odmah preba~eno u ta mjesta. Odjednom su se
mnogobrojna "srpska" sela na{la u okru`enju. Gotovo svaki dan je po jedno
"srpsko" selo bilo razoru`avano. Nabroja}u samo neka ve}a. Dubnica, Simin Han,
Po`arnica, [pionica, Potpe}, Tinja, Smolu}a, Bukovik, Bukovac. Tada su ~etnici
imali velikih problema i sa borcima Teo~aka i Sapne. Legendarni kapetan Hajro
Me{i} je u samo jednom danu zauzeo desetak ~etni~kih sela na Majevici me|u
kojima je najve}a bila Rasto{nica i spojio slobodne teritorije Teo~aka, Zvornika,
Kalesije i Tuzle.. Budu}i da su jo{ ranije Posavci oslobodili Bosanski Brod,
Modri~u, Derventu, Ora{je velika teritorija sjevernoisto~ne Bosne je imala
direktnu vezu sa Hrvatskom. S druge strane ~etnici nisu imali nikakav koridor
do tzv. srpskih krajina u Hrvatskoj i zapadnoj Bosni. Vidjelo se da Srbija
munjevito gubi rat. Mada su Srbi imali dovoljno oru`ja nigdje nisu pru`ali
zna~ajniji otpor. To je zbog neumitne ~injenice da je Bosna i Hercegovina bila
priznata i da se to ni~im ne mo`e vi{e promjeniti. Jedva su ~ekali izgovor da
bace oru`je i idu u Srbiju, jer Srbin ne mo`e `ivjeti tamo gdje gusle ne}e biti
najva`niji muzi~ki instrument i gdje se ne}e pjevati o srpskom juna~kom
"posecanju turskijeh svatova".

Prve trgovine teritorijama


Prvi koji je Srbima u Bosni i Hercegovini povratio borbeni moral bio je Franjo
Tu|man . On je po~eo tajno pregovarati sa Milo{evi}em o podjeli Bosne i
Hercegovine. Posredovao je li~no Boutros Ghali, koji je od Tu|mana tra`io
koridor za Srbe. Tu|man nije shvatao da i samim pregovorima nanosi ogromnu
{tetu Hrvatima, i da veoma mnogo poma`e ~etnicima. Uop{te nije bilo bitno
{ta }e konkretno biti dogovoreno. Bitno je bilo da su Srbi shvatili da }e
pregovorima biti priznate neke srpske teritorije. Time su Srbi dobili viziju
uspje{nog zavr{etka rata. Me|utim, Tu|man im nije samo to pru`io. On je
~etnicima dao Posavinu za Hercegovinu. Upoznao sam dosta vojnika HVO-a i iz
Posavine i iz Hercegovine. Oni svjedo~e da su se brigade Hrvatske vojske bez
ikakva razloga povla~ile iz Posavine. HDZ-ovi ~elnici u Zagrebu su tada
opravdavali povla~enje Hrvatske vojske iz Posavine navodnim strahom od
ekonomskih sankcija. Tobo`e, Hrvatskoj bi bile uvedene sankcije zato {to se
njena vojska nalazi u drugoj dr`avi. Da je to la` najbolje je dokazao Tu|man
pu{taju}i kasnije Hrvatsku vojsku da bombarduje Mostar i da zauzima Bosansko
Grahovo i Glamo~ bez straha od sankcija. Isto onako kako su ~etnici brzo
zauzeli koridor u Posavini tako su i jedinice HVO-a lahko zauzele lijevu obalu
Neretve. Poslije napredovanja na lijevoj obali Neretve, odakle su se ~etnici
suvi{e lahko povukli, HVO je stao na granicama "Banovine Hrvatske" iz 1939.,
47
mada nije bilo ~etni~kog otpora. Interesantno je spomenuti kako se ti dogovori
provode na terenu. Tu|man ne mo`e re}i Posavcima koji su odbranili svoje
ku}e da treba da ih daju ~etnicima. Zato im on naprosto prekine logistiku i
povu~e jedinice Hrvatske vojske sa polo`aja. Na polo`ajima ostaju samo
mje{tani, koji brane svoje domove. U neravnopravnoj borbi oni nastradaju.
Simboli takvog stradanja su bo{nja~ko selo Kotorsko i hrvatsko selo Johovac
izme|u Doboja i Modri~e. Ova dva sela su prepu{tena sama sebi danima
odolijevala golemoj sili Srba iz Bosanske Krajine koji su krenuli u proboj svog
koridora od Banja Luke do Br~kog. Tamo gdje je Hrvatska vojska trebala pru`iti
odsudnu odbranu nikakve odbrane nije bilo. Sli~no su izginuli Srbi mje{tani
Tasov~i}a, Klepaca, Prebilovaca u Hercegovini. Znam 3 biv{a borca HVO-a, K. Z.
i E. Z. iz Dubrava i E. ^. iz Ljubinja koji se zaklinju da je njihovu jedinicu
HVO-a, koja se sastojala od Muslimana iz okoline Stoca, artiljerija HVO-a
bombardovala kada su u zanosu borbe potjerali ~etnike dalje od granica
Banovine Hrvatske iz 1939.

Pad Posavine je po~etak realizacije Tu|manove politike u odnosu na Bosnu i


Hercegovinu ~iji je krajnji cilj podjela Bosne i Hercegovine. Istovremeno se
poku{ava sa~uvati i savezni{tvo sa "Muslimanima" tamo gdje to savezni{tvo
Hrvatima treba, tj. na Posavskom koridoru i u Biha}u, Ahilovim petama Velike
Srbije. S druge strane, one jedinice Armije BiH koje su u blizini tzv. Herceg-
Bosne smatraju se neprijateljima. Tako se doga|a da se kroz Hercegovinu
propu{ta oru`je Tuzlacima, a zadr`ava oru`je koje ide npr. Zeni~anima. Me|
utim, ni Tuzlanskom korpusu se ne propu{ta dovoljno oru`ja da bi imali
vi{kove i za druga rati{ta osim koridora. Tada je komandant Tuzlanskog
korpusa bio @eljko Knez , Hrvat iz Hrvatske i poslu{an Tu|manov vojnik. Tada
je slobodna teritorija Srebrenice bila samo nekoliko kilometara do slobodne
teritorije koju je kontrolisao Tuzlanski korpus, a ni metak nije potro{en da se
ta slobodna teritorija Podrinja, koja se protezala skroz od Kamenice do @epe,
pove`e sa Tuzlom. Tuzlaci su vjerovali Knezu i naivno i sebi~no ma{tali da }e
Tuzla otvoriti svoj koridor do Hrvatske, te da ne}e vi{e zavisiti od HVO "bandi"
u Hercegovini. Uzalud sam ja tada pisao u Ratnoj tribini , koja se dosta ~itala
u Tuzli, da to nisu neke bande u Hercegovini koje otimaju oru`je Armije BiH,
nego da je to Tu|manova politika. To zna~i, ~ak i da su uspjeli probiti koridor
do Save, pojavile bi se neke "bande" na Savi koje bi otimale oru`je Armije BiH.
Na stranu to {to je to bio potpuno nerealan cilj da Tuzlanski korpus Armije
BiH presje~e ~etni~ki koridor. Nisu shvatali da bi se tada cijela Jugoslavija
sru~ila na ponovno otvaranje koridora Bijeljina - Banja Luka. Naravno da
Tuzlanski korpus nije mogao baciti na ple}a cijelu JNA, koja bi se po potrebi
anga`ovala na koridoru. Tako je najja~i korpus Armije BiH tro{io sve svoje
snage ratuju}i za Tu|mana na Posavskom koridoru, pu{taju}i da se ugu{i
ustanak Bo{njaka Podrinja. Ja sam tada, 12. januara 1992, u Ratnoj tribini
napisao ~lanak "Presudna bitka za Bosnu" u kojem stoji:

48
Svakom gra|aninu Bosne i Hercegovine kojem je na srcu ova na{a domovina i
na{ napa}eni i skromni narod veoma je te{ko slu{ati u`asne vijesti o gladi koje
dolaze iz Kamenice, Cerske, Konjevi}a, @epe. Srebrenice itd. Ovom prilikom
ne}emo kao do sada moliti za humanitarnu pomo}, nego }emo gospodi koja
odlu~uje o strategiji Armije BiH poru~iti da su lo{i stratezi ako ne vide da se
upravo na ovim podru~jima bije presudna bitka za Bosnu i Hercegovinu. Ta
bitka ima samo dva ishoda. Prvi mogu}i ishod je katastrofa opkoljenog naroda,
a do toga }e do}i ako se do opkoljenih podru~ja u najskorije vrijeme ne
probije koridor. Tada }e na{ pokret otpora u ovim krajevima postepeno
odumrijeti, te }e Srbija biti do Sarajeva i Ilija{a i to etni~ki ~ista. Neka se
Tuzlaci, Zeni~ani, a bogami i svi ostali Bosanci tada zamisle nad svojom
sudbinom. Jasno je da tada nema nikakvih {ansi da dr`ava BiH i Muslimani
pre`ive.

Drugi mogu}i ishod bitke u Podrinju je taj da Armija BiH probije koridor kroz
Caparde ili na nekom drugom mjestu do opkoljenjih muslimanskih naselja u
Podrinju. U tom slu~aju }e biti prekinuta i posljednja komunikacija koja
povezuje ogromne ~etni~ke snage na Sarajevsko - Romanijskom rati{tu sa
Srbijom. Tada }e pobjeda zasigurno biti na{a i granica suverene BiH }e biti na
Drini. Zar ta ~injenica kao i ~injenica da bi se probijanjem koridora za Podrinje
spasile stotine hiljada `ena, djece i na{ih boraca ne motivi{e da se krene u
odlu~nu akciju. Uspostavljanje tog koridora bi imalo za "nus-produkt" deblokadu
Sarajeva.

Shvatamo da je probijanje koridora od Tuzle do Posavine od velikog zna~aja za


Sjeveristo~nu Bosnu. Me|utim, sada{nja slobodna teritorija tuzlanske regije ipak
nije potpuno opkoljena i probijanjem koridora za Posavinu ne spa{avaju se
`ivoti stotina hiljada ljudi., {to je glavna korist od probijanja koridora za
Podrinje. Dakle, osim nesumnjivih razloga koji su podjednaki kod oba koridora,
probijanjem koridora za Podrinje bio bi obavljen i jedan ogroman humanitarni
posao. Strah nas je da se oklijevanjem ~etnicima ne ostavi dovoljno vremena za
utvr|ivanje polo`aja, te da ti polo`aji ne postanu neprobojni. Stoga tra`imo da
akcija krene.

49
Glava 7

Kadrovska politika SDA u ratu

Priliv novih ~lanova


Ve} sam spominjao prof. dr. Sadudina Hod`i}a koji je rizikovao `ivot da kroz
Vozu}u provede po{iljku pu{aka iz Visokog. Profesor Hod`i} je bio jedan od
onih Bo{njaka koji su pristupili stranci SDA i Patriotskoj ligi (PL) iz ~istog
patriotizma. Me|utim, velika ve}ina kasnijih rukovodilaca SDA u Tuzli su oni
koji su do{li poslije 15. maja 1992., tj. kada su ulaskom u SDA vidjeli svoju

50
{ansu dolaska na kadrovske liste. Njima ni{ta ne smeta {to su tokom 1990. i{li
me|u studente i agitovali da se studenti klone nacionalnih stranaka, dakle, i
SDA. Oni se ne stide {to su javno psovali Boga kada je dr. Fuad Muhi} nudio
svoje usluge SDA stranci. Oni su koriste}i svoja iskustva iz Saveza komunista
brzo preuzeli vlast od pravih patriota, koji naj~e{}e jo{ uvijek nose uniformu i
juri{aju na ~etni~ke polo`aje na Majevici. Za razliku od starih, novope~eni
~lanovi SDA juri{aju na biv{e ~etni~ke polo`aje i stanove u ~ar{iji. Oni su preko
no}i promjenili crveni dres za zeleni. Tragedija je {to su u SDA unijeli
komunisti~ke manire. Mi predratni ~lanovi SDA smo slobodno kritikovali Aliju
Izetbegovi}a kad god smo primjetili naku gre{ku. Slali smo faxove u "Centralu"
u Sarajevo kad god smo mislili da ga treba korigirati ili savjetovati, a to se
~esto doga|alo. Kada su do{li "novi" odjednom je prestala svaka diskusija.
Naprosto njih uop{te nije interesovala politika, nego samo li~na korist. Zato
nikada nisu rizikovali. To je stvorilo klimu konformizma, nekriti~nosti,
odobravanja svega {to dolazi iz Sarajeva (~itaj: od Alije Izetbegovi}a ). Takvi
ljudi su uz svaku vlast. Oni stvaraju kultove li~nosti. To je jedna datost ovoga
svijeta. Ni imena im ne}u spomenuti. Mene oni interesuju samo toliko da bih
mogao odgovoriti na ~esto postavljeno pitanja: "Ako Alija Izetbegovi} grije{i,
kako to da ga ipak toliki Bo{njaci slijede?" Odgovor je sada jasan: Zbog tih
karijerista koji su od Alije napravili kult li~nosti. Oni su i od Tita napravili kult
li~nosti, a poslije su ga oni najgore popljuvali. Oni }e popljuvati i Aliju
Izetbegovi}a kao {to su ga pljuvali i tokom "Sarajevskog procesa" da bi se
dodvorili onda{njim vlastima. Ovdje ja ne mislim na neke konkretne ljude, nego
na jedan konkretan mentalitet.

Pohara u Tuzli
Pravi tektonski poreme}aj u Tuzli, gotovo jednak onome od 15. maja 1992.
izazvao je "specijalni izaslanik Alije Izetbegovi}a " Armin Pohara . Opisa}u prvi
politi~ki susret Pohare sa Tuzlacima, kojemu sam i ja prisustvovao. Sastanak je
odr`an u prostorijama Islamske zajednice u Tuzli u januaru 1993. Na sastanku
su bili prisutni: tuzlanski imami Hasan i Adil , predsjendik Merhameta ^ustovi} ,
direktor vjerski obojene politi~ke novine Zmaj od Bosne Edib Kravi} , Pohara i
ja. Kasnije su se pridru`ili sekretar Skup{tine Op{tine Tuzla Jasmin Imamovi} ,
glumac Emir Had`ihafizbegovi} , zatim biv{i fudbaler, a tada{nji organizator
dobavljanja pomo}i iz Turske Abid Kova~evi} i jo{ neki ~ijih imena se ne
sje}am. Raspravljalo se o osnivanju muslimanske televizije u Tuzli za koju su
postojala obezbije|ena velika sredstva SDA stranke. Zato je sastanku i
prisustvovao glumac Emir . Osim toga, trebalo je raspraviti ko }e biti
predsjednik novoformiranog Tuzlanskog okruga. Zato je na sastanak bio pozvan
Jasmin Imamovi} . Naime, Tuzla, kao daleko najve}a op{tina Sjeveroisto~ne
51
Bosne, prirodno se nametnula kao centar odlu~ivanja. To je dobro
funkcionisalo. Istinski lider naroda sjeveroisto~ne Bosne je postao tuzlanski
gradona~elnik mr. Selim Be{lagi} . On se `estoko usprotivio Izetbegovi}evim
pregovrima s po~etka januara 1993. u Genevi. Be{lagi} i Ismet Had`i} ,
(kandidat SDA stranke za predsjednika okruga) su uputili jedno pismo na{im
pregovar~ima u Genevi u kojem se navode mnogi argumenti protiv pregovora sa
ratnim zlo~incima o Ustavu BiH. To pismo je objavila i tuzlanska novina Front
Slobode u broju od 16. januara 1993 . Be{lagi} u najve}oj slobodnoj regiji
Bosne i Hercegvine nije gradio malu "muslimansku" Bosnu nego se borio za
Bosnu do Drine. Zato je Izetbegovi} , manipuli{u}i pro{ireno Predsjendi{tvo BiH,
koje je imalo ingerencije Skup{tine BiH, br`e bolje podijelio slobodnu taritoriju
BiH na okruge i dao nalog da u Skup{tini regije bude jednak broj delegata iz
svake op{tine. Mada je Tuzla bila zna~ajna kao 10 drugih op{tina imala je isto
delegata kao svaka druga op{tina. Budu}i da je u drugim op{tinama pobijedila
Izetbegovi}eva SDA, to je trebalo da zna~i oduzimanje vlasti od Be{lagi}a . Me|
utim, zbog velike Be{lagi}eve popularnosti narod je ponovo tra`io da on bude
predsjednik regije. Pohara je do{ao da pregovara sa Be{lagi}em , tj. da ga
prevari i elimini{e iz borbe za polo`aj predsjednika Skup{tine okruga. Na tom
sastanku, posredstvom Pohare, Izetbegovi} je tra`io od Be{lagi}a da pre|e u
SDA. Drugim rije~ima: "Prodaj mi du{u ako ho}e{ vlast." Be{lagi} tada nije bio
~ovjek koji prodaje du{u radi vlasti, pa je nije prodao ni Aliji isto kao {to je
nije prodao ni srpskom generalu Pra~eru .

Pohara je poku{ao jo{ jednu stvar da pokrene u Tuzli. U jednom trenutku


po~eo je slijede}u pri~u: "Vidite ovo, u Banja Luci su Srbi ve}ina pa je Banja
Luka srpska. U Mostaru su Hrvati ve}ina pa je Mostar hrvatski. U Tuzli su
Muslimani ve}ina, a Tuzla nije muslimanska nego gra|anska. U Armiji BiH su
Muslimani 90%, a Armija nije muslimanska nego gra|anska. Ko je za to kriv i
{ta treba u~initi da se to promjeni?" Na to sam mu ja odgovorio: "Ako bi mi u
Tuzli pristali da je Tuzla muslimanska samo zato {to su Muslimani ve}ina, onda
bi mi pristali da je Banja Luka srpska zato {to su Srbi ve}ina i da je Mostar
hrvatski itd. To zna}i da bi mi pristali na Karad`i}evu i Bobanovu logiku
podjele Bosne i Hercegovine." Zahvaljuju}i mom upornom insistiranju na tom
stavu poni{ten je Poharin autoritet heroja iz Bosankog Broda i specijalnog
Izetbegovi}evog savjetnika tako da tada nije uspio dobiti podr{ku SDA Tuzle
za "svoje" stavove o muslimanskoj Tuzli.

Pohara (tj. Izetbegovi} ) je uspio da elimini{e Selima Be{lagi}a iz borbe za


funkciju predsjednika Skup{tine okruga. Me|utim, Predsjednik vlade okruga je
postao prof. dr. Sadudin Hod`i}, a predsjednik Skup{tine okruga je postao
Ismet Had`i}. Obojica su bili predratni ~lanovi SDA i patrioti koji su se, kao i
Selim Be{lagi} borili za Bosnu i Hercegovinu, a ne za svoju karijeru, i koji su
se zato dobro slo`ili sa Selimom Be{lagi}em po pitanju cjelovitosti Bosne i
Hercegovine . Ovdje se postavlja pitanje: Za{to bi Alija Izetbegovi} mijenjao
52
jednog patriotu da bi doveo drugoga? Zato {to je stalnim promjenama kadrova
uni{tavao autoritet ljudi i stvarao podani~ku klimu. To su bili genijalni potezi
ako se ima na umu {ta mu je bio cilj - da uvede totalnu pokornost Bo{njaka
da bi im mogao podijeliti domovinu.

Kasnije je Pohara naglava~ke izba~en iz Tuzle. Nije mu pomoglo ni to {to je


bio specijalni Izetbegovi}ev izaslanik. On (ta~nije njegov sponzor Izetbegovi} )
je nanio dosta zla Tuzli. Inicirao je me|ustrana~ku borbu za vlast, umjesto
borbe za slobodu. U toj borbi dobili su {ansu mnogobrojni biv{i komunisti, tj.
ljudi koji od svega znaju jedino da se uspje{no guraju u vlast, ma koje boje
ona bila.

Kada se pogleda ko su sve bili Poharini poslodavci: Tu|man, Izetbegovi},


Boban, Fikret Abdi} , postaje jasno da i Izetbegovi} igra u timu djelitelja
Bosne i Hercegovine. Sjetimo se da je i drugi Izetbegovi}ev specijalni savjetnik
Jasmin Jaganjac radio za istu kamarilu. O tome }e mnogi drugi vi{e imati re}i
npr. general Sefer Halilovi} , kojega je ta kamarila uporno ru{ila da bi ga na
kraju sam Izetbegovi} definitivno sru{io.

Glava 8
Pregovori

Drugi razgovor sa Izetbegovi}em


Mnogi Bo{njaci su primijetili bezbrojne Izetbegovi}eve predsjedni~ke "gre{ke".
Ljudi su to obja{njavali na razne na~ine. Neki su mislili da on nema politi~kog
iskustva budu}i da je bio samo ni`i ~inovnik na sudu dok nije osu|en za
"ru{enje Ustava SR Bosne i Hercegovine" 1983. Neki su mislili da je
nesposoban, a neki da je previ{e mehak, merhametli. Neki su mislili da se iza
53
tih ~udnih poteza krije neko lukavstvo "mudrog vo|e". Me|utim sve to nije
ta~no. Izetbegovi} zna o diplomatiji, politici i pravu dovoljno da bude dobar
predsjednik. U to sam se li~no uvjerio. Naime, misle}i da je on patriota, ali da
nije dovoljno politi~ki iskusan, ja sam mu li~no, u jednosatnom telefonskom
razgovoru, objasnio sve negativne posljedice pregovora. Danas mi je jasno da je
on to znao i prije tog razgovora sa mnom, ali je to znanje na`alost
zloupotrebljavao da bi dijelio dr`avu ~iji je prvi gra|anin, a ne da bi je sa~uvao
kako je obe}ao u predizbornoj kampanji i kako se zakleo prilikom polaganje
predsjedni~ke zakletve. Svjedok mog telefonskog razgovora sa Izetbegovi}em je
J. O. , tada{nji direktor jedne tuzlanske firme. Ne spominjem mu ime jer je on
jo{ u Bosni.

Nazvao sam Izetbegovi}a odmah po njegovom povratku iz Geneve poslije prve


runde pregovora o Vance - Owenovom planu u januaru 1993. Da shvatite kako
Izetbegovi} rezonuje nave{}u neke segmente iz tog razgovora. Kada sam ga
upitao: "Predsjedni~e, zar je to jedinstvena Bosna i Hercegovina ako su ~etnici
legalna milicija u Banja Luci, ako se ne mo`e putovati kroz Banja Luku ili npr.
preko Romanije?", on mi je odgovorio: "A mo`ete li sada putovati kroz Banja
Luku i preko Romanije?" Dakle, on podrazumijeva da je ~etni~ko sve ono {to
su uspjeli okupirati. Ima li pogodnijeg sagovornika za Karad`i}a ? Zamislite da
je Staljin podrazumjevao da su Harkov, Kijev i ostali okupirani sovjetski gradovi
u 2. svjetskom ratu automatski pripadali Nijemcima samo zato {to su ih vojno
posjedovali. Upravo takav dr`avnik je Izetbegovi} .

Osim toga. rekao sam Izetbegovi}u : "Predsjedni~e, ne smiju se nacrtati nikakve


etni~ke granice po Bosni i Hercegovini. Ako se ne nacrtaju, rat }e mo`da trajati
10 godina, ali }e opstati dr`ava Bosna i Hercegovina. Ako se nacrtaju, rat }e
opet trajati 10 godina, a kada se svi umore od rata, onda }e ostati te etni~ke
dr`avice, a ne Bosna i Hercegovina."

- "A {ta }ete sa Hrvatima? I Hrvati ho}e da je podijelimo."- pitao je


Izetbegovi}.

-"Oni Hrvati koji bi da je dijele su suvi{e malobrojni u Bosni i Hercegovini. ^ak


i u HVO-u u Hercegovini ve}ina su Muslimani. Oni masovno bje`e od rata i
ne}e predstavljati problem, ako vide da smo mi odlu~ni da ne dijelimo Bosnu i
Hercegovinu. Vance -Owenov plan im daje tre}inu Bosne i Hercegovine. To
Hrvate okre}e podjeli Bosne i Hercegovine, radije nego cjelovitoj Bosni i
Hercegovini. "Mirovni" Vance -Owenov plan }e dovesti do rata sa Hrvatima.
Zato je najbolje da uop{te vi{e ne pregovarate, nego da insistirate na Bosni i
Hercegovini onakvoj kakva je od svijeta priznata. Hrvati ne smiju tek tako
napasti jer }e i njima biti uvedene sankcije. Osim toga, Hrvati ne smiju pustiti

54
da nas ~etnici poraze jer su oni bez nas slabiji od ~etnika. Dakle, sa Bobanom
trebamo hrabro jer i Hrvati nas trebaju." rekao sam Izetbegovi}u .

Evo jo{ nekih "bisera" na{eg predsjednika: "Mi moramo pregovarati. Ako ne
pregovaramo mi }emo biti krivci." Na to sam mu odgovorio: "Nije ta~no. Ne
mo`e `rtva postati krivac samo zato {to ne}e da pregovara sa svojim
d`elatom, nego insistira na ka`njavanju krivca ." Na to }e on: "Znam ja da bi
na{ narod ratovao da sa~uva Bosnu, ali da Vi znate kakav je pritisak na nas u
svijetu da pregovaramo. Vance i Owen tra`e to od nas." Ja sam mu odgovorio:
"Mi ne moramo prihvatiti ni{ta {to oni tra`e. Oni su samo posrednici
(mediatori). Posrednici ne diktiraju niti presu|uju. Oni imaju zadatak da
saslu{aju obje strane i da ocjene gdje bi se te dvije strane mogle "na}i".
Tada posrednik formuli{e prijedlog za kojeg vjeruje da je prihvatljiv za
obje strane . Kao {to mo`ete posrednika koji vam npr. tra`i mu{teriju za
prodaju ku}e otpustiti ako niste zadovoljni, tako mo`ete i Vancea i Owena ."

Vance se ubrzo povukao. Izetbegovi} nikada nije otpustio Owena koji je


dobrovoljno glumio krivca za planove podjele Bosne i Hercegovine. Owen je
stoi~ki nosio breme djelitelja Bosne i Hercegovine, kriju}i, od Bo{njaka, da on
mo`e iznositi prijedloge po kojima se Bosna i Hercegovina dijeli samo zato {to
Izetbegovi} pristaje da potpisuje te prijedloge. Lord Owen je potpuno
"zaboravio" da je on samo posrednik i pona{ao se kao neko ko odlu~uje i
presu|uje. Tako se doga|alo da je iz na{e delegacije udaljavao predstavnike (dr.
Durakovi}a i dr. Filipovi}a ) kojima je Skup{tina BiH, tj. narod ukazao
povjerenje. Umjesto da smjesta prekinemo pregovore u takvim situacijama,
Izetbegovi} je nastvljao kao da se ni{ta nije dogodilo. Dopu{taju}i da
posrednik Owen uti~e na sastav na{eg pregovara}kog tima, Izetbegovi} je
odustao od suvereniteta BiH. I na taj na~in je Izetbegovi} koristio vanjske
neprijatelje da bi slomio otpor Bo{njaka podjeli BiH.

Da mi kao strana u pregovorima imamo pravo otpustiti posrednika ako nam se


ne svi|a dokazao je sam Izetbegovi} kada je otpustio Akashia dvije godine i
{est mjeseci kasnije radi pada Srebrenice. Me|utim, Akashija je otpustio samo
zato da krivicu za pad Srebrenice svali na jednog ~ovjeka i tako zadr`i
UNPROFOR. Otpu{tanjem .Akashija, Izetbegovi} je skinuo krivicu sa UN-a za
pad sigurnosnih zona i tako zadr`ao UNPROFOR u BiH mada UNPROFOR vi{e
niti donosi hranu niti {titi enklave. Ostanak UNPROFOR-a u BiH mu je trebao
da se ne bi skinuo "arms embargo". Naime, poslije pada Srebrenice UNPROFOR
je trebao oti}i i "arms embargo" je trebao biti skinut u Kongresu Sjedinjenih
Dr`ava. Izetbegovi} je zadr`ao UNPROFOR svaljuju}i krivicu na Akashija i
govore}i kako ne}e produ`iti UNPROFOR-u boravak u novembru kada mu
istekne mandat. Tako je odgodio odlazak UNPROFOR-a, a time i skidanje
"embarga", za 5 mjeseci. Pojeo vuk magarca, {to bi na{ narod rekao.

55
Da se vratim razgovoru sa Izetbegovi}em . Kada je ostao pritje{njen
argumentima o ulozi posrednika u pregovorima on je pribjegao nepo{tenim
sredstvima. Rekao mi je: "Mo`ete li Vi skupiti 100 intelektualaca iza va{ih
stavova." On dobro zna da se ta~nost nekog stava ne ocjenjuje glasanjem. Istina
i neistina su apsolutne kategorije i ne zavise od broja glasova. Uloga
posrednika (mediatora) je upravo takva kakvu sam je i predo~io, neovisno da li
je stotinu Tuzlaka spremno to potpisati.

Osim toga poku{ao je da se sakrije iza drugih "autoriteta". Govorio mi je kako


su ga muslimanski lideri savjetovali da pregovara. Poimenice je spomenuo samo
Jasera Arafata. Navodno mu je Jaser Arafat rekao da uzme {to mu sada nude,
jer se on (Arafat ) pokajao {to ranije nije pristao na palestinsku dr`avu koju su
mu nudili. Ja ne znam da li je to Jaser Arafat stvarno rekao, ali je to svakako
pogre{no. Naime, za razliku od Arafata, Alija Izetbegovi} je ve} bio na ~elu
me|unarodno priznate dr`ave, tj. imao je ve} ono o ~emu Arafat mo`e samo
sanjati. Bilo da je Izetbegovi} izmislio "Arafatov savjet" ili ga je samo uva`io
kao argument, u oba slu~aja, vidimo da je Izetbegovi} ve} tada podrazumijevao
da }e Bosna i Hercegovina nestati kao dr`ava i ve} tada se bio okrenuo nekoj
budu}oj dr`avi koju mu neko treba dati umjesto Bosne i Hercegovine.

Razgovor sa Izetbegovi}em sam zavr{io ponavljaju}i: "Prekinite pregovore; svaki


pregovori o Ustavu su pogubni za Bosnu. Prekinite pregovore." Na to je on
odgovarao: "Zar nije lukavije da mi prihvatimo Vance - Owenov plan, a da ga
oni ne prihvate?" Tada su po~ele smetnje u telefonskoj vezi i kona~no veza se
prekinula.

Kao {to znate, Izetbegovi} je po~etkom marta 1993. u New Yorku potpisao
Vance - Owenov plan. Do{lo je do rata sa Hrvatima koji su svojski prihvatili
taj danajski dar lukavog Engleza Owena . Meni je bilo jasno da }e se Tu|man
polakomiti da dobije 10 gradova u Bosni i Hercegovini sa muslimanskom
ve}inom koji mu se "daju" Vance-Ownovim planom i da }e privremeno
zaboraviti na kninski kamenjar. Bilo je jasno da ponosni Bo{njaci u tih 10
gradova ne}e pristati na to i da }e to zna~iti rat sa Hrvatima. Tako se i
dogodilo. Sutradan poslije Izetbegovi}evog potpisa na Vance - Owenov plan
HVO je u Hercegovini blokirao sve isporuke oru`ja Armiji BiH. Otvoreni rat
prirodnih saveznika je po~eo 10 aprila u Konjicu, na radost "mirotvoraca"
Vancea i Owena .

Alija Izetbegovi} je vrlo o{trouman ~ovjek i zasigurno je shvatio {ta sam mu


govorio. Znam da su i ~lanovi bosanskohercegova~kog pregovara~kog tima u
Genevi govorili Izetbegovi}u : "Ako potpi{emo Vance-Owenov plan ima}emo rat
sa Hrvatima." To mu je govorio i general Ivan [iber , Hrvat, koji je tako|er
bio ~lan pregovara~kog tima. Profesor Muhamed Filipovi}, Haris Silajd`i} ,
Kasim Trnka, Ivan [iber i moj brat Musadik Borogovac, od kojeg sam i
56
saznao za te doga|aje, bojkotovali su Izetbegovi}a da ne bi potpisao Vance -
Owenov plan ve} u Januaru 1993. u Genevi. Ni{ta nije pomoglo, Izetbegovi} se
otrgnuo kontroli Bo{njaka i potpisao Vance - Ovenov plan u New Yorku u
martu 1993..

Kada sam u septembru 1993. razgovarao sa ambasadorom Ivicom Mi{i}em ,


shvatio sam jo{ jednu dimenziju Izetbegovi}eve li~nosti. Koju, zaklju~ite sami.

Izetbegovi} je trebao doputovati u New York i ja sam odlu~io da mu napi{em


jedno pismo u kojem ga `estoko kritikujem zbog njegovog upornog dijeljenja
Republike Bosne i Hercegovine. Pismo sam poslao faxom u BiH misiju u New
Yorku i nazvao Mi{i}a, koji je tu radio. Od Mi{i}a sam zahtijevao da pismo
li~no uru~i Izetbegovi}u . On mi je rekao da }e to svakako u~initi jer mu se
pismo svi|a. "U pismu nema ni{ta {to i ja ne bih potpisao." - rekao je. Osim
toga, rekao je da i oni u "Misiji" sli~no govore Izetbegovi}u protiv pregovora,
ali da Izetbegovi} ka`e kako ljudi u Bosni i Hercegovini ne mogu vi{e da
izdr`e i tra`e od njega da pregovorima donese mir {to prije. Dakle, ljudima u
Bosni i Hercegovini Izetbegovi} govori kako mora pregovarati zbog pritiska
"svijeta", a diplomatima, koji bi mogli znati da ne postoji pritisak "svijeta" na
`rtvu, govori da pregovara jer ljudi u Bosni i Hercegovini to tra`e.

Za{to sam se kod Izetbegovi}a toliko zalo`io protiv pregovora poku{a}u


obrazlo`iti u slijede}im poglavljima.

Pravo ili pregovori?


Svaki spor izme|u sukobljenih strana mo`e se rje{avati na dva na~ina.
Prvi na~in je normativni. To zna~i prema normama va`e}eg prava na
nadle`nim institucijama ustanovljava se ko je krivac i ko `rtva. Potom se
`rtva obe{te}uje, a krivac ka`njava. U slu~aju rata u BiH nadle`na institucija
je Savjet bezbjednosti, a Bosna i Hercegovina je zvani~no `rtva agresije Srbije,
Crne Gore i JNA (rezolucije 752 i 757 Vije}a sigurnosti UN iz 1992.). Drugi
na~in rje{avanja sporova je dogovorni. Ako sukobljene strane na|u
zajedni~ki interes da spor ne rje{avaju normativno nego se umjesto toga
odlu~e na dogovor, onda eventualni sporazum u pisanoj formi zajedno
potpisuju. Potpisan sporazum postaje osnov rje{avanja svakog budu}eg
eventualnog spora izme|u sukobljenih stranaka. Po~etak sporazumijevanja
zaustavlja normativni postupak ka`njavanja agresora i za{tite `rtve. Upravo
pristankom na dogovorni na~in rje{avanja krize Bosna i Hercegovina je napravila
presudnu gre{ku.

57
Alija Izetbegovi} je pristao da pregovara sa agresorom ve} na samom po~etku
rata. Sjetimo se da je odmah poslije priznanja Bosne i Hercegovine od 7. aprila
1992. predsjednik George Bush dao ultimatum JNA, koja je od strane Savjeta
bezbjednosti ve} bila progla{ena za agresora na BiH, da se do 15. maja 1992.
povu~e iz BiH. Tada Alija Izetbegovi} hitno odlazi u Skoplje na pregovore sa
generalima JNA. On je tada postigao neki "sporazum" sa generalima ~iji je jedini
efekat bio da je vezao ruke Bushu da ne{to vojno u~ini za Bosnu i
Hercegovinu. Naime, kako se mo`e SAD tu}i za BiH kada su se BiH i JNA
sporazumjeli.

Tada je Bush odmah shvatio ko je Izetbegovi} i poku{ao da se distancira od


problema Bosne i Hercegovine. Bush je shvatio da }e Izetbegovi} krenuti
putem "sporazumijevanja" i da }e pravno jednostavna situacija u kojoj imamo
o~iglednu `rtvu i o~iglednog agresora uskoro biti mrtvi ~vor bezbrojnih
sporazuma kojega vi{e ni pravnici, a pogotovo politi~ari, ne}e mo}i razmrsiti.

Zbog tog Bushovog distanciranja ljudi su skloni da karakteri{u Busha kao


neprijatelja Bosne i Hercegovine. Me|utim, istina o Bushu je da on nije ni
prijatelj ni neprijatelj Bosne i Hercegovine. On je naprosto najodgovorniji
svjetski dr`avnik koji je za dosljednu primjenu me|unarodnog prava, a to je za
Bosnu i Hercegovinu bio jedini pravi put. On je dao Evropljanima mandat da
jugoslovensku krizu rje{avaju primjenom pravnih normi. Time {to je na rije~ima
distancirao SAD od jugoslovenske krize on je vje{to udaljio i Ruse i time
omogu}io da proradi Novi svjetski poredak i da BiH bude priznata. Mada je
govorio kako je kriza u biv{oj Jugoslaviji evropski problem Bush je natjerao
Tu|mana da prizna Bosnu i Hercegovinu, a dao je i ultimatum generalima JNA.
^im je Bush shvatio da Izetbegovi} sa terena me|unarodnog prava, terena koji
Bosni jedini odgovara, vodi Bosnu na teren "sporazumjevanja" shvatio je da bi
Bosna mogla postati `ivi pijesak za svakoga ko joj ho}e pomo}i. Tu le`e uzroci
njegovog kasnijeg smanjenog anga`ovanja oko Bosne.

Alija Izetbegovi} je pristao da pregovara sa Karad`i}em o "ustavnom preure|


enju Bosne i Hercegovine" ve} u decembru 1992. Tim gestom su u~injene tri
krupne gre{ke. Pristanak na pregovore je jedna gre{ka. Pristanak da Karad`i}
bude druga strana u tim pregovorima je druga krupna gre{ka. Pristanak da se
pregovara o Ustavu BiH je tre}a, najkrupnija gre{ka. Navedimo sada ukratno
{tetne posljedice svake od u~injenih gre{aka.

Pristanak na pregovore
Pristankom na pregovore je proces ka`njavanja agresora bio zaustavljen. Ne
mogu se dvije strane u sporu istovremeno sporazumjevati i suditi. Sjetimo se
da su rezolucijom 752 i 757 Savjeta bezbjednosti Srbija i Crna Gora bile
58
okarakterisani kao agresori, a Bosna i Hercegovina kao `rtva. Tada je bilo
po~elo ka`njavanje Srbije i Crne Gore. tj. "Jugoslavije". Uvedene su ekonomske
sankcije, zatim ekonomska blokada. Jugoslavija nije priznata, isklju~ena je iz
UN, isklju~ena je iz svih evropskih institucija. Izetbegovi}evim pristankom da
se problem rje{ava dogovorno proces ka`njavanja agresora je zaustavljen. Ne{to
kasnije, prilikom jednog zastoja u pregovorima, uvedena je "no fly zone", {to je
dosta pomoglo Armiji BiH. Sve to dokazuje da "svijet" nije bio protiv BiH, nego
je "svijet" poku{ao da Bosnu i Hercegovinu za{titi, po~ev od priznavanja pa do
"no fly zone" i NATO-vog bombardovanja ~etnika u avgustu 1995. Svaki put je
po~etak novih pregovora zustavljao akciju "svijeta".

Pristanak da Karad`i} bude partner u pregovorima


Tim gestom smo od jasne situacije iz rezolucije 757, po kojoj je rat u BiH bio
agresija "Jugoslavije" na suverenu drzavu BiH, pristali na srpsku kvalifikaciju da
je po srijedi gra|anski rat izme|u "bosanskih Srba, Muslimana i Hrvata". Time
smo onemogu}ili na{im prijateljima u UN da se u institucijama UN izbore za
vojnu pomo} BiH kao `rtvi agresije. Naime, subjekti me|unarodnog prava su
dr`ave, a ne pokreti u okviru jedne dr`ave. UN se nemaju pravo mije{ati u
gra|anski rat. Promjenom kvalifikacije rata sa "agresija" na "gra|anski rat" ukinut
je pravni osnov eventualnog vojnog anga`ovanja na strani Armije BiH. Ne
postoji ni{ta u deklaraciji UN-a {to bi opravdalo vojnu intervenciju UN-a na
jednoj strani u nekom gra|anskom ratu. Sjetimo se kakvih je krvavih gra|
anskih ratova bilo, ali se UN nisu mogle umije{ati. Sjetimo se miliona mrtvih u
Kampu~iji ili Ugandi ili Ruandi.

S po~etka se na rat u BiH gledalo kao na sukob `rtve i agresora, {to je nama
odgovaralo jer je sav svijet bio na strani BiH kao `rtve. Strate{ki propagandni
cilj Srba je bio da se to zaboravi i da se na sukob gleda kao na sukob Islama
i Hri{}anstva. Oni su u tome potpuno uspjeli. Uzmimo za primjer samo jednu
kartu vojnih operacija u BiH koja se pojavila u prolje}e 1995. u Detroitskim
dnevnim novinama. Bosanski polo`aji su bili markirani polumjesecom i
zvijezdom, a ~etni~ki krstom. Normalno je da je mo}ni hri{}anski Zapad po~eo
da se svrstava uz svoje hri{}ane. Ta ~etni~ka pobjeda u propagandnom ratu je
izvojevana onog trena kada je Alija Izetbegovi} pristao da se pregovori o
budu}nosti Bosne i Hercegovine vode sa Karad`i}em i Bobanom. Time je sebe
sa predsjednika Predsjedni{tva BiH sveo na "vo|u muslimana" i prihvatio glavni
srpski propagandni cilj da se na rat u BiH gleda kao na vjerski gra|anski rat.
Oni koji `ive na Zapadu znaju koliko su ~etnici dobili time. Antimuslimanska
histerija je odavno uzela maha na Zapadu i svako identifikovanje Armije BiH sa
nekom vojskom koja se bori za Islam veoma ote`ava borbu prijatelja Bosne i
Hercegovine za skidanje "arms embarga". Izetbegovi}evo {estomjese~no odga|
59
anje skidanja "arms embarga" na Generalnoj skup{tini UN 26. septembra 1994.
imalo je za cilj samo da uni{ti i posljednju {ansu da nam se skine embargo.

Osim toga, pristanak da se pregovara sa Karad`i}em je od ratnog zlo~inca


Karad`i}a napravio diplomatu Karad`i}a , koji, zajedno sa legalnim
predsjednikom Predsjedni{tva, dogovara novi Ustav Bosne i Hercegovine. Sjetimo
se da je Lawrence Eagleburger obznanio uo~i prvih genevskih pregovora da
ameri~ka administracija Karad`i}a i Milo{evi}a smatra ratnim zlo~incima. Tada
Karad`i} bje`i iz Geneve u strahu da ne bude uhap{en. Taj gest Bushove
administracije je bio jasan znak Izetbegovi}u da ne pristaje na pregovore. Ipak,
2. januara 1993. Izetbegovi} je oti{ao na te pregovore. Time je Karad`i}, a i
Karad`i}ev pokret, amnestiran za sve {to je u~inio. Time je Karad`i}evim
~etnicima dat legitimitet da predstavljaju Srbe i taj legitimitet je oduzet srpskim
~lanovima BiH Predsjedni{tva i Skup{tine. U istoriji je nezapam}ena takva brzina
legalizacije pobunjenika. Uzmimo za primjer Kurde, Baske, Sjeverne Irce ili
Korzikance. Decenije prolaze, a legalne vlasti Turske, Irana, Iraka ne priznaju
pobunjeni~kim vo|ama Kurda pravo da predstavljaju "svoj" narod. Pobunjeni
Baski su samo teroristi i za Francuze i za [panjolce. Izetbegovi} je znao {ta
~ini. ^ak i obi~ni, politi~ki neuki Bo{njaci su svjesni te`ine toga gesta. Oni su
se zgra`ali nad ~injenicom da bi Karad`i} kroz pregovore mogao postati visoki
funkcioner budu}e dr`ave Bosne i Hercegovine, vjerovatno i predsjednik onog
dijela kojeg je etni~ki o~istio od Bo{njaka i Hrvata i kojega on naziva
"Republika Srpska".

Na kraju da ka`em da je Izetbegovi} pristankom na pregovore sa ~ovjekom


odgovornim za ubistva dvije stotine i pedeset hiljada na{ih sinova i silovanje
toliko na{ih k}eri pogazio dostojanstvo na{ega naroda. Dostojanstvo nije
skolasti~ko pitanje. Nedostatkom nacionalnog dostojanstva "domorodaca" engleski
kolonizatori su opravdavali porobljavanje drugih naroda. Mo`e{ porobiti nekoga
ko nema dostojanstva jer nedostojanstvene ropstvo ne boli. Prikazati da kao
nacija nemamo dostojanstva vi{e je {tetilo na{oj suverenosti nego okupacija
pola na{e domovine na po~etku rata.

Dostojanstvo na{eg naroda je prodavano i na druge na~ine. Nave{}u neke:


- Potpisivanje svakog ponu|enog dokumenta.
- Pristajanje na sve manje i manje.
- Jednostrano potpisivanje mnogih sporazuma.
- Po{tovanje sporazuma koje druga strana ne}e da potpi{e.

Pristanak da se pregovara o Ustavu BiH


Pristanak da se pregovara o Ustavu BiH je tre}a i najkrupnija "gre{ka". Dr`avu
karakteri{u njen ustav i njene granice. Ustavom se dr`ava konstitui{e. U ve}ini
60
svjetskih jezika "Ustav" se ka`e "Konstitucija". Za dvije hiljade godina izu~avanja
dr`ave i prava ljudi su do{li do spoznaje da je ustav sam `ivot dr`ave. Zato u
svim dr`avama svijeta predsjednik pola`e zakletvu da }e {tititi ustav i granice
svoje domovine. Dr`ava koja pristaje da pregovara o svom ustavu ~ini istu
gre{ku kao ~ovjek koji bi pregovarao o svom `ivotu. Zamislite ~ovjeka koji bi
pregovarao manirom: "Uzmite mi `ivot; {ta }u dobiti za uzvrat?" Zahvaljuju}i
Aliji Izetbegovi}u upravo tako "pregovara" Bosna i Hercegovina. Bosna i
Hercegovina je pristala da se odrekne svoga Ustava potpisuju}i svaki od dosad
ponu|enih prijedloga svoje etni~ke podjele. Svaku novu "Konstituciju" Bosne i
Hercegovine nastalu u glavama tzv. mirovnih posrednika Alija Izetbegovi} je
smjesta potpisivao, bacaju}i tako pod noge hiljadugodi{nje tkanje istorije koje
se zove Bosna i Hercegovina.. Bilo da se radilo o predratnom DeKueljarovom
planu s po~etka 1992. ili Vance-Owanovom planu iz marta 1993. ili Owan-
Stoltenbergovom planu tri etni~ke dr`ave iz jula 1993. ili Tu|man -
Milo{evi}evom planu "Unije" iz septembra 1993. ili o planu tzv. Kontakt grupe
iz juna 1994. Izetbegovi} je dio plana koji se zove "Ustavni principi" uvijek
potpisivao bez ikakavih problema. Za njega su problemi nastupali oko mapa.
Karad`i} je uvijek tra`io dio Sarajeva, Biha}, {iri koridor, enklave. Zbog straha
za svoju vlast Alija Izetbegovi} nije mogao re}i Bi{}anima, Gora`danima,
Sarajlijama, Br~acima, Srebreni~anima koji su odbranili svoje domove, da treba
da ih predaju ~etnicima. Zato su ~etnici uvijek odugovla~ili sa svojim potpisom
nadaju}i se da }e i ove strate{ke ta~ke bez kojih nema Velike Srbije vojno
osvojiti, a onda nema problema za Alijin potpis, kao {to nije bilo problema da
dobiju potpis da su Banja Luka, Prijedor, Klju~, Drvar, [ipovo, Bijeljina,
Vi{egrad, Fo~a Zvornik i jo{ mnogi gradovi dr`ave Bosne i Hercegovine postali
"srpski gradovi". Prije tih izdajni~kih potpisa Izetbegovi} obi~no dr`i rodoljubive
govore u kojim izme|u mnogih borbenih parola provu~e i parolu tipa: "Na{e je
dokle je na{a armija"; kojom opravda svoje potpise kojima predaje okupirane
teritorije ~etnicima. Zato nisu nikakvo ~udo izdaje Gora`da, Biha}a, Sarajeva,
Srebrenice, @epe o kojim }e biti vi{e rije~i kasnije.

Pregovori o Ustavnim pitanjima Bosne i Hercegovine pokazali su jo{ jednom


prakti~no da su ta~na teorijska znanja da su i sami pregovori sa neprijateljem o
ustavu smrtonosni za dr`avu. Navedimo samo neke konkretne posljedice
pregovora o Bosni i Hercegovini koji to potvr|uju.

61
Glava 9

Posljedice pregovora o Ustavu BiH

Otvaranje pitanja priznanja


Ponovo je otvoreno pitanje: "[ta sa Bosnom i Hercegovinom?" To pitanje je bilo
povoljno rije{eno za Bo{njake me|unarodnim priznanjem dr`ave Bosne i
Hercegovine. Otvaraju}i diskusiju o ustavnim pitanjima Alija Izetbegovi} je
prakti~no poni{tio priznanje Bosne i Hercegovine. To jo{ nije zvani~no re~eno,
ali se svi me|unarodni faktori pona{aju kao da Bosna i Hercegovina kao
suverena dr`ava vi{e ne postoji i kao da je Izetbegovi} samo vo|a
"muslimana", {to je njemu i bio cilj. Zbog takvog pona{anja ameri~ke
administracije na saslu{anju pred spoljnopoliti~kim odborom ameri~kog Senata
30. juna 1994. senator Joseph Biden je upitao dr`avnog sekretara
Christophera : "Kako je mogu}e da on i predsjednik Clinton u~estvuju u podjeli
suverene i me|unarodno priznate dr`ave, ~lanice Ujedinjenih nacija, Bosne i
Hercegovine?" Na to je Christopher odgovorio: "Nije ta~no da on i ameri~ka

62
administracija dijele Bosnu, jer Amerika i me|unarodna zajednica na to nemaju
pravo. Alija Izetbegovi} i predstavnici Vlade Bosne i Hercegovine su prihvatili
podjelu Bosne i Hercegovine na mirovnim pregovorima koji su prije nekoliko
mjeseci odr`ani u Genevi." Na to je senator Biden O{tro reagovao i rekao da je
on nedavno bio u Sarajevu i Bosni, i da on pouzdano zna da su Bosanci
spremni da se bore za slobodu svake stope preostalih 70% teritorija pod
neprijateljskom okupacijom, da se sreo sa Alijom Izetbegovi}em i sa gosp.
Gani}em , i da su mu obadvojica rekli da bosanski narod i Vlada ne prihvataju
podjelu Bosne. Na to mu je Christopher sa osmjehom rekao da oni vjerovatno
ne razgovaraju sa istim ljudima, ali da on zna da Izetbegovi} veoma blisko
sara|uje sa Kontaktnom grupom na izradi mapa kojima se Bosna dijeli po
principu 51% Muslimanima i Hrvatima, a 49% Srbima. Dodao je jo{: "Bosanci su
veoma kooperativni i mi zapravo jedino sa Srbima imamo problema." Nakon
toga se gosp. Biden vi{e nije javljao za rije~. (Citati prema TV kanalu C-SPAN2.)
Joseph Biden je naivno mislio da Izetbegovi} , kao i svaki drugi predsjednik
dr`ave, `eli da sa~uva svoju dr`avu. On nije znao da je Izetbegovi} potpisao
Lordu Owanu u septembru 1993. u Genevi da se rje{enje rata u Bosni i
Hercegovini treba tra`iti u podjeli BiH na tri etni~ke dr`ave. Kao posljedica
toga potpisa odmah je uslijedio "plan Unije" kojega je Izetbegovi} tako|er
potpisao, a Parlament BiH sre}om odbio. Vjerovatno se sada pitate: "Kako je
mogu}e da za taj Izetbegovi}ev potpis, kojim pristaje da se rej{enje tra`i u
podjeli BiH, nisu znali ameri~ki senatori koji igraju tako va`nu odluku u ratu u
Bosni i Hercegovini. Odgovor je slijede}i: Ko je stvarno Izetbegovi} i {ta
Izetbegovi} stvarno `eli zna veoma malo ljudi u svijetu. To je jedna od
najbolje ~uvanih tajni u diplomatskim krugovima Zapada. Christopher je otkrio
senatorima dio istine, ali tek kada je bio pritje{njen. Sli~no se jednom dogodilo
Lordu Owanu koji je pritje{njen nezgodnim pitanjima novinara rekao {to i
Christopher ; da Bosanci (~itaj Izetbegovi} ) `ele tu podjelu. I to je sve {to je
do sada procurilo. Neprijatelji Bosne i Hercegovine znaju da bez
Izetbegovi}evih potpisa nema ni{ta od podjele Bosne i Hercegovine i stvaranja
Velike Srbije. Zato njegovu tajnu ~uvaju kao o~i u glavi. Time oni u stvari
~uvaju njegovu vlast u Bosni i Hercegovini i njegov ugled u muslimankom
svijetu odakle Izetbegovi} crpi svoju finansijsku mo}. Izetbegovi} je samo
jedna u veoma dugom nizu "prodanih du{a" pomo}u kojih Zapad vlada
islamskim svijetom. On je samo jedan od "muslimana" koji se stavio u slu`bu
protiv svoga naroda da bi dobio svoju dr`avicu u kojoj }e imati apsolutnu
vlast, svoj emirat.

Uni{tavanje motivacije za borbu


Druga veoma va`na posljedica pregovora o "preure|enju BiH", tj. o Ustavu BiH
je pad motivacije kod Bo{njaka i porast motivacije kod ~etnika. Naime,
priznanjem Bosne i Hercegovine Bo{njaci su dobili cilj za koji se vrijedi boriti -
63
nezavisnost svoje domovine koja je ve} od svijeta i priznata. To priznanje je
garantovalo pobjedu u ratu koji je upravo po~injao. Znali su da me|unarodno
priznata dr`ava ne mo`e nestati, da su granice suverenih dr`ava nepromjenljive,
tj. da silom osvojene teritorije ne mogu biti priznate kao agresorove. S druge
strane, ti isti razlozi su uni{tili borbeni moral ~etnika. To mi je najbolje
dokazao mati~ar zvorni~kog sela Kamenice, kojeg sam sreo u januaru 1993. u
Tuzli. To je bio jedan tridesetogodi{njak koji je bio veoma interesantan za
novinare jer je vodio precizan dnevnik o ratu u Kamenici. Kamenica je
bo{nja~ko selo koje se od po~etke rata na{lo u ~etni~kom okru`enju. Me|utim,
preko bo{nja~kih sela vlaseni}ke op{tine, Cerske, bilo je povezano sa Konjevi}
Poljem, Srebrenicom i @epom. Od slobodne teritorije Kalesije i Tuzle odvajao ih
je samo put Zvornik-Caparde-[ekovi}i. To je bila jedina ~etni~ka komunikacija
od Srbije do Romanije u to vrijeme. Padom te komunikacije Romanija i ~itav
sarajevski front bi se na{ao odsje~en od Srbije. Zato su je ~etnici veoma budno
~uvali. Zbog nedostatka vojnika oni su osposobili 5 km. duga~ki `eljezni~ki
tunel "Kri`evi}i" za auto saobra}aj da bi skratili front za tih 5 km. To je
omogu}avalo na{im borcima komunikaciju sa Kamenicom pje{a~kim stazama
preko brda iznad tunela. To je bila tajna od koje je tim ljudima zavisilo sve,
od imanja do `ivota njihovih najmilijih. Zato tu tajnu nije znao niko u Tuzli
osim samih ljudi koji su i{li tim stazama. Meni je bilo veoma drago {to sam
saznao da taj obru~ nije hermeti~ki zatvoren. Ja sam to saznao jer sam se sa
nekim od tih ljudi upoznao jo{ u periodu dok je JNA bila u Tuzli. Naime, oni
su bili pre`ivjeli branioci Kula grada u Zvorniku, ljudi za kojim je bila raspisana
potjernica JNA. U mom stanu su se skrivali od pada Kula Grada 26. aprila do
15. maja. U januaru 1993. do{li su pomenutim stazama neki borci iz Kamenice
u Tuzlu. Sa njima je bio i seoski mati~ar. Ja sam tada bio novinar u Ratnoj
tribini , novini boraca iz Zvornika, pa me glavni urednik Hasan Had`i} pozvao
da razgovaramo sa kameni~kim mati~arem da bi napravili reporta`u. Taj na{
borac je bio veoma interesantan sagovornik jer je vodio veoma precizan
dnevnik o opkoljenoj Kamenici. Razgovor sa njim mi je objasnio za{to Armija
Bosne i Hercegovine pobje|uje, mada je i gola i bosa i gladna i bez municije.
Naime, svi ti faktori rata su bezna~ajni u pore|enju sa motivacijom, tj.
borbenim moralom. Motivacija je odlu~uju}i faktor rata. Razlog tome je {to je
~ovjeku vlastiti `ivot neizmjerno va`an i ne}e ga ugro`avati ako zaista ne mora
i ako nema dovoljno veliki i ostvarivi cilj. Tako se doga|alo, prema pri~anju
mati~ara iz Kamenice, da vi{estruko brojniji ~etnici koji imaju municije u
izobilju bje`e od na{ih Kameni~ana koji imaju samo po 5 metaka u fi{eklijama.
To je zato {to su Kameni~ani branili svoje familije i svoja imanja. Brane}i
imanja oni su branili svoj `ivot jer bez tih imanja oni ne mogu pre`ivjeti kao
dostojanstvena ljudska bi}a. S druge strane ~etnici su imali svoje familije na
sigurnom i znali su da uzalud ginu jer je Republika Bosna i Hercegovina bila
priznata, a Armija BiH svaki dan sve ja~a. Me|utim, kada je Alija Izetbegovi}
potpisao Vance-Owenov plan u New Yorku u martu 1993. i kada su ~etnici
vidjeli da im Izetbegovi} priznaje da je srpska zemlja ono {to su vojno
64
osvojili, njihov moral je naglo porastao. S druge strane Izetbegovi}ev potpis na
Vance-Ownov plan je opasno naru{io moral u Armiji BiH. Odjednom borci iz
Doboja nisu htjeli da idu na Doboj, "da uzalud ginu kada je Doboj svakako
pripao Muslimanima". Isto tako Bo{njaci iz Banja Luke koje sam sreo u BiH
Ambasadi u Zagrebu su mi rekli da ne `ele da se bore u Armiji BiH jer je
potpisano da Banja Luka pripada Srbima, ~ime su oni izgubili svoja imanja i
nemaju se za{to boriti.

Ta promjena u motivaciji na{ih i ~etni~kih boraca se vrlo brzo odrazila i na


bojnom polju. Ve} u aprilu 1993. ogromna slobodna teritorija Podrinja, od
Kamenice kod Zvornika do Srebrenice, pala je u ruke naglo motivisanim
~etnicima.

Po planu Kontakt grupe Srebrenica ostaje opkoljena. Srebreni~ani znaju da tu


nema perspektive. Za{to bi se onda borili za Srebrenicu i uzalud ginuli? To je
ono pitanje koje uni{tava moral i koje su ~etnici sebi postavljali kada je Bosna
bila priznata, a koje je Alija Izetbegovi} veoma vje{tom politikom uspio
prebaciti me|u na{e borce.
"Demilitarizacija Sarajeva" - Izdaja Gora`da
Isto kao i Busha, Izetbegovi} je uspio i Clintona da navede da promjeni svoju
bosanku politiku. I Clinton je sa puno entuzijazma krenuo da pomogne Bosni i
Hercegovini. Sje}amo se koliki je bijes Lorda Owena, Francuza, Engleza i Rusa
bio prema Clintonovoj administraciji zato {to je odbijala da vr{i pritisak na
Bosnu i Hercegovinu da prihvati nepovoljan mirovni sporazum, tzv. plan Unije,
kojeg je Izetbegovi} bio prihvatio, a Skup}tina BiH odbila. Tada, krajem 1993. i
po~etkom 1994., Christopher je vi{e puta ponavljao da se na Bosnu ne mo`e
vr{iti pritisak, a na Srbiju mo`e. Sjetimo se pritiska srpskih prijatelja Engleza,
Rusa, Francuza na Clintona da se ne baca hrana iz aviona u opkoljene
bosanske enklave. Clinton je ipak odlu~io da se enklave snabdijevaju iz zraka.
To je zna~ilo da ~etnici vi{e ne mogu ucjenjivati enklave. Kasnije je Alija
Izetbegovi} sa ~etnicima i UNPROFOR-om "dogovorio" da se hrana dostavlja
kopnenim putem umjesto avionima NATO-a tako da je prestalo bacanje
ameri~ke pomo}i padobranima. Ponovo su ~etnici mogli ucjenjivati dr`avu Bosnu
i Hercegovinu propu{tanjem konvoja hrane za enklave. Sve do ultimatuma
NATO-a poslije maskra na Markalama u februaru 1994. osje}ala se Clintonova
podr{ka Bosni i Hercegovini. Masakr 69 ljudi na pijaci u Sarajevu je poslu`io
Clintonu da dade ultimatum Srbima. Me|utim, umjesto da tada ~etnike prepusti
da se nose sa NATO-om i Amerikom Izetbegovi} im jo{ jednom, po ko zna
koji put, na isti na~in priska~e u pomo}. Po~inje pregovore sa ~etnicima i tako
~etni~kim advokatima Englezima, Francuzima i Rusima daje argument da je
"mirovni proces uznapredovao te da se niko tre}i nema pravo vojno mije{ati i
ugro`avaiti mirovni proces izme|u zara}enih strana". Osim toga, posti`e i
65
sporazum po kojem i na{a strana, koja nije bila pod ultimatumom NATO-a,
predaje oru`je UNPROFOR-u isto kao i ~etnici, koji jesu bili pod ultimatumom
NATO-a. Po tom sporazumu defini{u se linije razgrani~enja izme|u "sukobljenih
strana" u Sarajevu i na te linije dolaze vojnici UN-a. Tim sporazumom je
postignuto samo to da vojnici UN-a ~uvaju ~etnicima osvojene dijelove Sarajeva.
^etnici su mogli osloboditi velike vojne efektive za druga rati{ta, pa je odmah
Gora`de zapalo u vojnu krizu. Sarajlije su taj Izetbegovi}ev sporazum
okarakterisali rije~ima: "Sarajevu je smrtna kazna zamijanjena sa do`ivotnom
robijom.". Kao potpisnica me|unarodno pravosna`nog sporazuma Armija BiH vi{e
nije smjela osloba|ati Sarajevo. Sje}amo se da je Michael Rose , komandant
UNPROFOR-a za BiH u augustu 1994. zaprijetio da bi NATO mogao
bombardovati Armiju BiH ako bude naru{avala zonu zabrane te{kog oru`ja od
20 kilometara oko Sarajeva, te da se Armija BiH morala povu}i sa [picaste
stijene i Igmana u novembru 1994. jer je morala po{tovati sporazum. Dakle,
umjesto da ~etnici budu suo~eni sa NATO-om oni su dobili jedan povoljan
sporazum. Kada je vidio {ta je Izetbegovi} u~inio od njegovog ultimatuma i
Clinton napokon shvata da Izetbegovi} ne `eli cjelovitu Bosnu i Hercegovinu.
Sli~no kao Bush, i Clinton , poslije svoga neuspjelog ultimatuma, pravi zaokret,
tj. di`e ruke od cjelovite BiH. Naime, do izbora u 1996. Clinton mora rije{iti
bosansku krizu. Da nije bilo Izetbegovi}evog pristanka da se Bosna i
Hercegovina dogovorno dijeli, jedini put rje{enja krize bi bio za{tita suverene
dr`ave Bosne i Hercegovine, `rtve agresije. Ovako, Izetbegovi} je dao Clintonu
do znanja da je najjednostasvniji i najbr`i put do mira dogovorna podjela
Bosne i Hercegovine. Zato sada i Amerikanci "guraju" u tom pravcu. Podjela
Bosne i Hercegovine ne}e pokvariti moralnu sliku Clintona pred ameri~kim
bira~ima jer on ne }ini ni{ta nezakonito. Naime, po me|unerodnom pravu
podjela dr`ave je mogu}a ako tako dogovori legalna vlast te dr`ave.

66
Glava 10
Polemika sa nekim Izetbegovi}evim izjavama
Ranije sam spominjao kako oprezno zapadni diplomati skrivaju ko je stvarno
Izetbegovi} i {ta on stvarno ho}e. Me|utim, najvi{e dokaza da `eli podjelu
Bosne i Hercegovine dao je sam Izetbegovi} . U tom cilju navedimo neke
Izetbegovi}eve "misli".

U "Islamskoj deklaraciji" koju je 1970-tih izdala neskrivena ~etni~ka izdava~ka


ku}a "Srpska re~" iz Beograda Izetbegovi} pi{e: "Pakistan je generalna proba
uvo|enja islamskog poretka u suvremenim uvjetima i na dana{njem stupnju
razvoja.

Ova Izetbegovi}eva "misao" neodoljivo koincidira sa Karad`i}evim planom


rje{avanja krize u Bosni i Hercegovini. Sje}amo se da je Karad`i} od samog
stupanja na politi~ku scenu BiH 1990. neskriveno tra`io da se stanovni{tvo u
Bosni i Hercegovini preseljava da bi se formirale etni~ki ~iste: srpske, hrvatske i
muslimanske regije u BiH. Glavni Karad`i}ev argument je bilo formiranje Indije
i Pakistana poslije drugog svjetskog rata tzv. razmjenom stanovni{tva. Gornji
citat iz "Islamske deklaracije" govori da je Izetbegovi} bio na istom zadatku
mada je mudro {utio, znaju}i da to Bo{njaci ne `ele. Znaju}i ko je stvarno
Izetbegovi}, Karad`i} i SDS su ga podr`avali na izborima u novembru 1990.
67
Karad`i} je pred same izbore prijetio Bo{njacima: "Ako bude izabran Durakovi}
bi}e rata, a ako bude izabran Izetbegovi} dogovori}emo se." Ustvari Karad`i}u
je trebao Izetbegovi} samo da bi uspje{nije vodio rat, tj. da bi imao nekoga
na drugoj strani ko }e mu potpisivati i legalizovati silom osvojeno. Najve}a
tragedija je to {to su vje{tom Izetbegovi}evom manipulacijom mnogi Bo{njaci
glasali za svoje d`elate. Naime, i Izetbegovi}eva SDA je podr`ala izborne liste
SDS-a. Tako su sami Bo{njaci olak{ali SDS-u budu}i pokolj kao {to im sada
kroz Izetbegovi}eve potpise olak{avaju uni{tenje Bosne i Hercegovine.

Evo jo{ jednog citata iz "Islamske deklaracije".

"...Mi bismo htjeli razlikovati @idove od Cionista, ali samo ako i sami @idovi
na|u snage da povuku ovu razliku. Nadamo se da im vojne pobjede, koje su
zabilje`ili protiv zava|enih arapskih re`ima (ne protiv Arapa i ne protiv
Muslimana) ne}e pomutiti razum. Nadamo se da }e eliminisati konfrontaciju
koju su sami stvorili, kako bi se otvorio put zajedni~kom `ivotu na tlu
Palestine. Ako oni ipak nastave putem na koji ih gura njihova oholost, {to za
sada izgleda vjerovatnije, za islamski pokret i sve Muslimane u svijetu postoji
samo jedno rje{enje: nastaviti borbu, pro{irivati je i produ`ivati je iz dana u
dan, iz godine u godinu, bez obzira na `rtve i vrijeme koliko bi ona
mogla potrajati sve dok oni ne budu prisiljeni vratiti svaki pedalj otete
zemllje. Bilo kakvo poga|anje ili kompromisi, koji mogu dovesti u pitanje
ova elementarna prava na{e bra}e u Palestini predstavlja izdajstvo, koje
mo`e razoriti i sam moralni sistem na kojem po~iva na{ svijet. (naglasio
M.B.)

Iz ovoga citata se vidi da je Izetbegovi} veoma dobro znao koliko su jednoj


dr`avi {tetni pregovri o vitalnim pitanjima, mnogo prije nego je sam po~eo
pregovarati sa Karad`i}em . Nedvojbeno, da Izetbegovi} ne pravi "gre{ke" protiv
dr`ave Bosne i Hercegovine iz neznanja, nego planski povla~i poteze koji vode
u podjelu Bosne i Hercegovine.

U martu 1992. u vrijeme srpskih barikada u Sarajevu Izetbegovi} ka`e:


"Spavajte mirno, rata ne}e biti."

U aprilu 1992. kada je JNA zauzela repetitore, spalila selo Ravno, ratovala na
Kupresu i Bosanskom Brodu, donosila municiju i oru`je "Arkanovcima" u Bijeljini
i dobila Bushov ultimatum da se povu~e iz BiH, Alija Izetbegovi} izjavljije:
"JNA nije agresor u Bosni i Hercegovini."

U septembru 1992. Alija Izetbegovi} prihvata Londonsku konferenciju o Bosni i


Hercegovini, na kojoj se ponovo trebaju otvoriti pitanja koja su ve} rije{ena
priznanjem Bosne i Hercegovine, "argumentacijom": "Bolje godinu dana
pregovarati nego jedan dan ratovati." Svjedoci smo da pregovori nisu zaustavili,
68
nego su samo poja~ali rat, jer su Izetbegovi}evi potpisi ~etnicima stvorili viziju
uspje{nog zavr{etka rata i tako im pove}ali motivaciju.

U martu 1993. poslije njegovog potpisa Vance-Owenovog plana Izetbegovi}


izjavljuje u Skup{tini BiH: "U dilemi da li da spa{avam narod ili dr`avu odlu~io
sam se da spa{avam narod".

Svaki srdnjo{kolac zna da je dr`ava osnovno sredstvo odbrane naroda. Bez


dr`avnih institucija armije i milicije nema ni za{tite naroda. Bez dr`ave nema ni
mobilizacije u Armiju, ni proizvodnje, ni zdravstva, tj. nema ni odbrane naroda.
Ustvari najbolji na~in da se uni{ti narod je da mu se prvo uni{ti dr`ava.

U Septembru 1993. poslije potpisa na Tu|man-Milo{evi}ev plan unije tri


dr`ave, Izetbegovi} izjavljuje: Bosna i Hercegovina }e privremeno biti
podijeljena. U novembru iste godine izjavljuje: "Bosna i Hercegovina }e se
jednoga dana ujedinit kao {to se ujedinila Njema~ka." Time Izetbegovi} poredi
Bosnu i Hercegovinu sa agresorskom Njema~kom koja se ujedinila kada su
sazreli uvjeti, samo zato {to nikada nije prihvatila (potpisala) podjelu.

Tako|er poslije potpisa plana "Unije" u ljeto 1993. Izetbegovi} bestidno


izjavljuje: "Va`no je da smo sa~uvali dr`avu." Unija dr`ava po definiciji nije
dr`ava, ali takva infantilna la` pali kod njegovih sljedbenika, jer je ve} tada
Izetbegovi} iz vlasti uspio izbaciti gotovo sve intelektualce i dovesti moralni
{ljam Bosne, koji ni{ta ne pita onoga ko ga pla}a.

U svojoj knjizi "^udo bosanskog otpora" Alija Izetbegovi} obja{njava kako vidi
jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu poslije njegovog potpisa "plana Unije" kojim se
BiH dijeli na tri dr`ave. Ka`e: "Postoje dva puta, dvije faze borbe za cjelovitu
Bosnu. Prva je vojna faza i ona je sada u toku. Postavlja se pitanje kada bi
mogao da se zavr{i rat? Po mom mi{ljenju mogao bi se zaustaviti kada se
vojnim ili politi~kim putem oslobode krajevi u kojima muslimanki narod ima
ve}inu. Prije toga ne bi mogao i mislim da treba da se borimo dok to ne
bude postignuto. Bez obzira na cijenu. Fa{izam ne mo`e opstati. Mi ne
mo`emo dozvoliti da Vi{egrad, Zvornik, Prijedor, Br~ko, Kozarac, da ne
nabrajam dalje, ostanu pod okupacijom Srpske vojske i da Srbi od toga grade
nekakvu svoju republiku. Mi to ne mo`emo dozvoliti. Prema tome, ako vrate
na{a podru~ja, onda bi moglo biti govora o tome da se rat zaustavi. Time bi
po~ela druga faza, faza politi~ke borbe za integraciju Bosne i Hercegovine. U
~emu se ona sastoji? Mi bi u oslobo|enom dijelu trebali da izgradimo
demokratsku zemlju... I kada bi ova na{a vojska danas sutra u{la, na primjer, u
Drvar, vi te ljude ne mo`ete osvijestiti silom... Mi }emo, ako Bog da, ako do|e
do mira, poku{ati ovdje da stvorimo jednu uzornu republiku... Mo`da bi mogli
tim putem, a to je proces koji }e trajati dvadeset-tridest godina, da
reintegriramo Bosnu."
69
Dakle, Izetbegovi} bestidno la`e. Prvo, on otvoreno ka`e da ima namjeru
osloba|ati jedino krajeve gdje su Muslimani bili ve}ina, {to je po definiciji
podjela Bosne i Hercegovine. Sjetimo se da je na mitingu u Velikoj Kladu{i
pred stotinama hiljada Bo{njaka rekao kako }e ratovati za jedinstvenu Bosnu i
Hercegovinu i da su ga Bo{njaci u tome podr`ali. La`ima da se bori za
jedinstvenu BiH on je dobio i izbore. Drugo, u svim "mirovnim planovima" koje
je i prije i poslije ove izjave Izetbegovi} potpisao Vi{egrad, Zvornik, Br~ko,
Fo~a, Rogatica, Stolac i jo{ mnogi drugi gradovi sa "muslimankom" ve}inom su
dati "Republici Srpskoj" i "Herceg-Bosni". Tre}e, Izetbegovi} zna da jednom
podijeljena Bosna i Hercegovina na etni~ke teritorije vi{e nikada ne}e biti
skupljena u jedinstvenu dr`avu. Bo`e, kako ga nije stid tako lagati? Kako takav
la`ov smije izustiti ime Bo`je? Kako Bo{njaci mogu slijediti takvog ~ovjeka, koji
im uz to radi o glavi?

Me|utim, Izetbegovi} nije samo la`ov. On je i bolesno ambiciozan ~ovjek. On


`eli apsolutnu vlast. Njemu je la` sredstvo da ostvari tu svoju ambiciju.

Poznato je da ima mnogo psihi~ki bolesnih ljudi koji zami{ljaju da su


Napoleoni . Ima i sli~na psihoza, gdje bolesnik ima ambicije da postane svetac.
Svi se sje}amo koliko je vjerskih sekti bilo osnivano u Americi tokom
{ezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina ovoga vijeka sa takvim "svecima"
na ~elu. Ambicija tih psihopata je bila da osnuju svoju sektu u kojoj }e oni
biti obo`avani kao sveci i u kojoj }e imati apsolutnu vlast nad podanicima.
Neki od tih lidera su tra`ili i samoubistva svojih podanika da bi uta`ili svoju
`e| za vla{}u nad ljudima. Sje}amo se bilo je i masovnih samoubistava ~itavih
sekti po `elji njhovog "sveca". Imaju dvije vrste indicija da je u Izetbegovi}a ta
vrsta psihoze. Prvo, on je uspio stvoriti jednu takvu sektu. Pogledajte kako mu
slijepo vjeruju, D`emaludin Lati} i redakcija Ljiljana . Drugo, ilegalni reis-ul-
ulema, Mustafa ef. Ceri} je propovijedao u Zagreba~koj d`amiji da je Alija
Izetbegovi} onaj izgubljeni trinaesti prijatelj Muhameda a.s. Sjetimo se,
Izetbegovi} je ilegalno pro{irio svoja dr`avna ovla{tenja i na vjeru da bi
postavio Cari}a za reisa. Za uzvrat Ceri} koristi vjeru za promociju vo|e. U
takvoj psihi~koj konstituciji Alije Izetbegovi}a le`i jedno mogu}e obja{njenje za
njegove motive svega {to je uradio Bosni i Hercegovini i Bo{njacima. Njegove
liderske ambicije i njegovo srpstvo se dopunjavaju u poslu razbijanja Bosne i
Hercegovine.

U junu 1994. Izetbegovi} je ubijedio Skup{tinu BiH da prihvati plan Kontakt


grupe, kojim se Bosna i Hercegovina dijeli u omjeru 51% "Federaciji BiH" prema
49% "Republici Srpskoj", kao jedan takti~ki potez. Rekao je: "Plan }emo
prihvatiti jer }e ga Karad`i}evi Srbi odbiti." Kada su taj plan, koji je bio ponu|
en u formi "uzmi ili ostavi", Karad`i}evi Srbi stvarno odbili, on je do{ao na
zasjedanje Generalne skup{tine UN i 26. septembra 1994. tra`io da se "arms
70
embargo" Bosni i Hercegovini ne skida slijede}ih 6 mjeseci, nego da UN
natjeraju Srbe da prihvate plan Kontakt grupe. Tim istupom je zaustavio
Kongres Sjedinjenih Ameri~kih Dr`ava koji je ve} bio skinuo "arms embargo".
Osim toga, plan Kontakt grupe, tj. podjela u omjeru 51% naprama 49%, je tako
umjesto "takti~kog poteza" postao sudbina Bosne i Hercegovine.

Poslije potpisa plana Kontakt grupe Izetbegovi} se obra}a aktivu SDA stranke
rije~ima: "Karad`i}evo prihvatanje plana Kontakt grupe kao osnove za dalje
pregovore je uslov za produ`enje primirja u BiH i jedan od uslova za
postizanje mira. Na{ cilj ostaje cjelovita, demokratska BiH. Federalni ustroj je
mogu} i po`eljan, ali kao federacija kantona, a ne nacionalnih teritorija. Ovo
posljednje bi podsticalo dalju tendenciju etni~kog ~i{}enja . Na{ cilj je
demokratska dr`ava, vi{enacionalna i vi{epartijska. Ovo opredjeljenje daje na{em
politi~kom modelu izrazitu prednost, pred o~igledno retrogradnim,
jednonacionalnim, jednovjerskim, jednopartijskim konceptom Karad`i}evog SDS-a,
ili Bobanovog HVO-a. Na{ demokratski koncept uvjet je na{e politi~ke pa i
vojne pobjede u ovom ratu. Bez tog koncepta nema cjelovite Bosne."

Bosanski patrioti se pitaju kako je mogu}e uskladiti prethodne Izetbegovi}eve


"zahtjeve"? Naime, sami kreatori plana Kontakt grupe ga nazivaju planom
podjele Bosne i Hercegovine na dva entiteta u omjeru 51% prema 49%,
nacionalno definirana, ~ija bi se labava veza tek nekada u budu}nosti mogla
dogovoriti. Nedavno, u prolje}e 1995. je, primjerice, ~lan Kontaktne skupine
Michael Steiner izjavio: "Primjenom plana imaju se u BiH napraviti dva entiteta
- Federaciju BiH i entitet bosanskih Srba - od kojih bi jednoga dana valjalo
napraviti nekavu uniju."

Posebno je va`no ovdje uo~iti da je Izetbegovi} svjestan da podjela BiH na


nacionalne teritorije "poti~e tendenciju etni~kog ~i{}enja". To je potpuno ta~no
jer smo svjedoci da su poslije svakog Izetbegovi}evog potpisa na "mirovne
planove" ~etnici intenzivirali protjerivanje Bo{njaka i Hrvata iz Banja Luke,
Bijeljina, Janje i jo{ mnogih okupiranih mjesta. Dakle, Alija Izetbegovi} je
svjesno u~estvovao u tome potpisuju}i razne podjele BiH na nacionalne entitete.
Pri tome se formira jednonacionalni srpski entitet dok one teritorije gdje
Izetbegovi} ima kontrolu i dalje zadr`avaju multietni~ki karakter. To je jedna
od klju~nih indicija da Izetbegovi} ne pravi islamsku dr`avu, nego srpsku
dr`avu. On je na kraju i osnovao Republiku Srpsku, a ne neku "Islamsku
dr`avu". U budu}nosti }e se ulogu Alije Izetbegovi}a preispitati. Ove njegove
rije~i }e biti dokaz da je on sudjelovao u "etni~kom ~i{}enju" Bo{njaka, ne kao
naivna budala, nego sa predumi{ljajem. Gornje Izetbegovi}eve rije~i pokazuju
da je on bio svjestan da njegovi potpisi na podjelu Bosna i Hercegovine
pospje{uju genocid, ili kako on ka`e "etni~ko ~i{}enje".

71
Kada smo ve} kod pojma "etni~ko ~i{}enje" da objasnimo kako je i za{to taj
ru`ni pojam nastao. Naime, u me|unarodnom pravu postoji sasvim jasan pojam
"genocid", za zlo~in {to su ga ~etnici u~inili Bo{njacima. ^etnici su izmislili
pojam "etni{ko ~i{}enje", da bi bili "odgovorni" za ne{to {to nije definisano kao
ka`njivo. Za genocid su mogli biti ka`njeni, a za "etni~ko ~i{]enje ne mogu,
jer takav zlo~in jo{ nije opisan kao ka`njiv u pravnim dokumentima. Ko }e,
ako ne predsjednik Predsjedni{tva BiH upotrebljavati ispravnu terminologiju koja
najgore tereti zlo~ince. Me|utim, kao {to vidimo, Izetbegovi} radije koristi
srpski termin "etni~ko ~i{}enje" nego ispravni termin "genocid".

Izetbegovi} dalje ka`e: "Neprihvatljivi su zahtjevi da mi neprijatelju u svemu


odgovaramo ravnom mjerom kako to na{ narod ka`e. Za{to? Prvi razlog i
razlika je principijelne naravi. Mi smo demokrate, oni su fa{isti. Druga razlika
je {to oni ho}e cijepanje Bosne, i za sebe tra`e jedan dio tako razbijene
Bosne, a mi ho}emo cjelovitu Bosnu u me|unarodno priznatim granicama.
(...)Uostalom mi smo dr`ava, oni su paradr`ave. Na{a Armija je vojska, a ono
njihovo su paravojske, i to je razlika, imajmo to u vidu".

U isto vrijeme dok ~lanovima svoje stranke SDA pri~a o cjelovitoj Bosni i
Hercegovini njegov izaslanik Ejup Gani} potpisuje Kre{imiru Zubaku u Bonnu
sporazum kojim je potvr|eno da Federacija treba oja~ati, a da institucije HZ
Herceg-Bosne i Republike Bosne i Hercegovine trebaju odumrijeti. Dakle, tamo
gdje je va`no, u me|unarodno pravosna`nim ugovorima Izetbegovi} i njegova
vlast ne tretiraju "Herceg-Bosnu" i "Republiku Srpsku" kao paradr`ave.
Izetbegovi} njima daje ono {to tra`e "crno na bijelo" dok Bosancima pri~a
bajke. Njima potpisi, a nama {uplja pri~a.

Bosanski Hrvati, pristalice cjelovite Bosne i Hercegovine su posebno tragi~no


izmanipulisani od strane Izetbegovi}a . On je "sitnim" izmjenama
Washingtonskog sporazuma postigao upravo suprotno od onoga {to je dr. Ivo
Kom{i} , predsjednik Hrvatske selja~ke stranke BiH i ~lan Predsjedni{tva BiH,
`elio kada je krenuo u kreaciju tog sporazuma. Tako sada va`e}i Washingtonski
sporazum daje pola Bosne i Hercegovine Velikoj Srbiji, a pola Velikoj Hrvatskoj.
Tako je Izetbegovi} spasio Tu|manovu vlast u Hrvatskoj. Naime, Tu|manova
politika podjele BiH, budu}i da je pogubna i za Hrvatsku, bila je u Hrvatskoj
pora`ena uo~i sklapanja Washingtonskog sporazuma. Javni istupi Mesi}a i
Manoli}a , tj. drugog i tre}eg ~ovjeka HDZ-a, doveli su djelitelje Bosne pred
pad. Izmjenjenim Washingtonskim sporazumom Izetbegovi} je hrvatskim
djeliteljima Bosne dao pola Bosne ~ime su oni izvojevali pobjedu u Hrvatskoj
nad istinskim hrvatskim rodoljubima Manoli}em i Mesi}em . Tu|man , koji je
nepotrebno zaratio sa Bosancima, izgubio rat i bio na putu da izgubi vlast,
iznenada je dobio dobru pogodbu i bio spa{en. Dobijaju}i pola Bosne i
Hercegovine u konfederaciju sa Hrvatskom Tu|man je ispao sposoban politi~ar

72
koji zna {ta radi. Tako je Izetbegovi} pomogao onim snagama u Hrvatskoj koje
su na strani podjele BiH.

Glava 11
Bosanski kongres
Kao reakcija na otvorenu izdaju dr`ave Bosne i Hercegovine grupa Bo{njaka iz
SAD formirala je organizaciju koja se nazvala "Bosanski kongres". Sve je po~elo
kada su se prof. dr. Vahid Sendijarevi} i Stjepan Balog , po`rtvovani aktivisti
humanitarci iz "Bosnia Relief Commity", ljudi koji su poslali desetine konteinera
robe u Bosnu i objavili desetine peticija i apela za spas Bosne i Hercegovine
ameri~kim zvani~nicima i novinama, u jednoj prepisci sa Izetbegovi}em uvjerili
da je on inicijator podjele Bosne i Hercegovine. Posebno "plodan" aktivista je
bio Stjepan Balog . Prije i poslije osnivanja Bosanskog kongresa, Balog je
objavio desetine pisama u New York Timesu , Washingtom Postu i novinama
sli~nog ranga. Znatan je broj njegovih ~lanaka objavljen u Zajedni~aru,
najtira`nijoj novini iseljane Hrvatske. Iz jednog Balogovog apela razvila se
slijede}a prepiska sa Izetbegovi}em koja je Sendijarevi}a i Baloga uvjerila da
sa Izetbegovi}em na ~elu Bosna i Hercegovina nema perspektive da pre`ivi.

Balogova i Sendijarevi}eva prepiska sa


Izetbegovi}em
U otvorenom pismu Izetbegovi}u , poslije njegovog potpisa plana "Unije", gosp.
Stjepan Balog izme|u ostalog ka`e:

Ako Vam je ipak cilj podjela Bosne, onda se nadam da ste razmislili o svim
posljedicama toga ~ina. Da li ho}ete da budete zapam}eni kao prvi i zadnji
73
predsjednik Bosne, i njen grobar? Nakon stotina godina postojanja Bosne i
bosanskog naroda, nakon dvije stotine tisu}a koji su pobijeni u ovom ratu,
nakon dva miliona protjeranih sa svojih ognji{ta, silovanih i mu~enih, Vi }ete
sada njima re}i: to {to je bilo je ni{ta? Kada budete potpisivali kraj Bosne,
znajte da Vas ne}e gledati samo TV kamere i novinari, nego stotine tisu}a du{a
pobijenih Bosanaca koje }ete natjerati da u svojoj smrti ostanu bez domovine.

Ako su patnje bosanskog naroda tolike da se vi{e ne mo`e, ako bosanska


vojska vi{e nama snage i mogu}nosti da se bori, nije sramota biti pora`en u
ratu od neprijatelja mnogo puta ja~eg kojeg jo{ uz to podr`ava i takozvani
civilizovani Zapad. Ali potpisati podjelu nemate pravo. Va{ je zadatak da
sa~uvate Bosnu, a ne da je sahranite. Ako nemate snage gledati narod kako
pati onda stanite na stranu i pru`ite priliku drugima da se bore za Bosnu.

Kao Hrvat nisam nimalo ponosan na ulogu Hrvatske vlade u dokon~anju Bosne.
Ali ako Vi stavite svoj potpis na podjelu Bosne, onda ne}ete biti ni{ta bolji od
onih Hrvata koji su izdali i svoj i bosanski narod. Ne}ete biti ni{ta bolji ni od
onih Srba koji sve ~ine da vide Va{ kraj, kraj Va{eg naroda.

Po{tovani gospodine Izetbegovi}u , Bosna ne pripada samo Muslimanima, nego


svim Bosancima bilo koje vjere koji je vole i brane od neprijatelja. Oni koji
vole Bosnu ne dijele je oni ginu pod njenom zastavom.

S po{tovanjem Va{ Stjepan Balog


Warren, Michigan, USA.

Izetbegovi}ev odgovor navodim u cjelosti.

Po{tovani g. Balog ,
Zahvaljujem Vam na Va{em pismu od 30. 11. 1993.

Nisam se jo{ "pomirio sa sudbinom", ali ne znam koliko je to uop}e va`no.


Tolstoj je napisao 1000 stranica svoga slavnoga romana da bi dokazao (ili bar
pokazao) da ljudi ne upravljaju istorijom. Vrlo ~esto se doga|a potpuno
suprotno od onoga {to ljudi ho}e i nastoje. Ono {to se doga|a u Bosni u tom
smislu jeste sudbina.

Dvije premise su odredile tu sudbinu: Prva: nema Bosne bez Srba i Hrvata, i
druga: Srbi i Hrvati ne}e Bosnu. Zaklju~ak }ete sami izvu}i.

Sa prvom premisom }ete se sigurno slo`iti, sa drugom vjerovatno ne}ete, jer


za{to biste ina~e pisali ono pismo.

74
Srbi me nisu iznenadili, Hrvati jesu. Tu politiku nikada ne}u razumjeti. ^itavo
vrijeme su radili u korist vlastite {tete, a tako {to nisam mogao predvidjeti.
Ubistvo ponekad mo`ete sprije~iti, samoubistvo obi~no ne mo`ete, a Hrvati su
upravo poku{ali ovo posljednje i kona~no su uspjeli.

Sada je ostalo da mi u eventualnom budu}em obra}anju (naravno, ako `elite)


objasnite kako se cjelovita Bosna mo`e napraviti bez Srba i Hrvata. Ja tu
vje{tinu ne znam.

Mogu pretpostaviti da }ete mi govoriti o ~asnim izuzecima, a ja }u Vam, evo


unaprijed odgovoriti da se dr`ave ne prave od izuzetaka, makar bili i ~asni,
nego od naroda, koji ne moraju biti vrlo ~asni, mogu biti sasvim obi~ni.

Ako ja ne stavim potpis na nekakav mir, vrlo je vjerovatno da }e Bosna biti


okupirana. Neki smatraju da je okupacija bolja od potpisa i kao primjer navode
balti~ke zemlje koje su nakon vi{e od 50 godina uskrsle (jer nije bilo tog
famoznog potpisa).

Upore|enje sa Balti~kim zemljama je potpuno neprimjereno. Balti~ke zemlje jesu


bile okupirane, ali njihovi narodi su pre`ivjeli. Moj narod ne bi pre`ivio
okupaciju, ne 50 godina, nego ni 50 dana. Bio bi potpuno zbrisan zajedno sa
svojim d`amijama i svim znakovima postojanja. Zato balti~ki primjer za Bosnu
ne vrijedi.

Na`alost ~injenice su takve.

Ovo nikako ne zna~i da za jedinstenu i cjelovitu Bosnu nema vi{e nikakve


nade. U ovom trenutku to jeste utopija, ali utopija u koju se vjeruje i za koju
se bori ponekad prestaje biti utopija. I to se doga|a.

Hvala Vam za Va{u ljubav za Bosnu. Sa po{tovanjem Va{ Alija Izetbegovi} .

Sarajevo, 6. 12. 1993.

Istog dana Stjepan Balog odgovara Izetbegovi}u . Izme|u ostalog ka`e:

Jedan od mojih ciljeva {to Vam pi{em je da se sa~uva jedinstvena Bosna koja }
e onda biti garancija jedinstvene Hrvatske. U Va{em pismu me pitate:

"...kako se cjelovita Bosna mo`e napraviti bez Srba i Hrvata..." A ja se pitam,


{ta je alternativa cjelovitoj Bosni i da li bosanski narod ima drugi put nego
oru`anu borbu? Ko Vama garantira da }e bilo kakav sprazum o podjeli Bosne
biti sproveden u `ivot i da }e bosanski narod u tom slu~aju biti sa~uvan? ...U
75
slu~aju Bosne, za me|unarodnu zajednicu je prihvatljiva promjena granica
upotrebom sile i stvaranje etni~kih dr`ava metodama genocida i etni~kog
~i{}enja. Da li Vi o~ekujete da }e ista me|unarodna zajednica {tititi granice
neke muslimanske dr`avice u Evropi. Kako god obe}anja me|unarodne zajednice
nisu bila ispunjena u Hrvatskoj ne}e biti ispunjena ni u Bosni. Sjetite se
ameri~kih Indijanaca. Nakon svake borbe koju su izgubili potpisali su "mir" koji
je trajao dok bijelci opet nisu odlu~ili da otmu jo{ malo zemlje, i onda opet
jedna borba, pa "mir", pa borba, pa "mir" dok Indijanci nisu kona~no izgubili
sve. Za ljubav Bosne, za spas Hrvatske, nemojte olak{ati posao svojim
neprijateljima u Genevi. Va{ potpis bi samo dao legitimitet etni~kom ~i{~enju i
genocidu nad Muslimanima., a nipo{to ga ne bi zaustavio. Da li se itko vi{e
sje}a muslimana iz Beograda, [abca, Valjeva, Vranja i U`ica.

Mi znamo da ste Vi i Va{a vlada vi{e puta poku{ali uspostaviti kontakte sa


Hrvatskom. Vi treba da znate da ima sve vi{e onih Hrvata koji vide spas
Hrvatske u spasu Bosne. Vi niste sami u ovome ratu. Mi koji volimo Hrvatsku
smo svjesni da se ne}emo rije{iti srpskoga agresora bez vojni~ke pobjede sa
Bosnom kao saveznicom.

Iako uspostava odnosa sa Hrvatskom vladom izgleda nemogu}a u ovom


trenutku ustrajnost Vas i Va{ega naroda u borbi za suverenu Bosnu }e prinuditi
i hrvatsku Vladu da shvati da bez suverene Bosne u njenim me|unarodno
priznatim granicama nema niti suvereniteta Hrvatske u njenim me|unarodno
priznatim granicama.

Ja Vas molim da ne idete na pregovore sa platformom o podjeli Bosne.


Prihva}anjem razgovora o podjeli Bosne eliminirate sve one Hrvate i Srbe koji
`ele da `ive u jedinstvenoj domovini Bosni, a ne radi se o ~asnim izuzecima.
Nemojte nipo{to u}i u pregovore sa pretpostavkom da je podjela Bosne
neminovna. Kada su Afganistanci uspjeli protjerati Ruse, kada je jedan general u
Somaliji koji kontrolira samo dio jednog grada zaustavio ameri~ku silu, kada
Palestinci nakon 40 godina uspijevaju izboriti svoju domovinu, za{to onda
Bosanci ne bi mogli izvojevati pobjedu protiv okupatora.

Srda~an pozdrav, s po{tovanjem Va{, Stjepan Balog .

U pismu Izetbegovi}u prof. dr Vahid Sendijarevi} izme|u ostalog ka`e:

"... Slo`i}u se sa vama da je ve}ina Srba i Hrvata izmanipulisana, ali ono {to
gospodin Balog ne mo`e znati, a to je da Vi niste ni{ta u~inili da pridobijete
bosanske Srbe i Hrvate da se bore za suverenu Bosnu. Vi sve ~inite da
elimini{ete i Muslimane koji se bore za gra|ansku Bosnu u njenim granicama i
koji se bore da sa~uvaju multinacionalni identitet svoje domovine. Gospodin
Balog , siguran sam, nije pratio Va{u predizbornu kampanju u kojoj pozivate na
76
homogenizaciju Muslimana, a ne homogenizaciju bosanskog naroda pred ve}
tada jasnom prijetnjom iz Beograda. U Va{em programu nema mjesta ~ak ni za
Muslimane gra|anske orjentacije, pa se onda ~udite kako Srbi i Hrvati ne}e da
brane Va{u Bosnu."

Iz ovih pisama se jasno vidi da budu}i ~lanovi Bosanskog kongresa tada jo{
uvijek smatraju da se na Izetbegovi}a mo`e uticati, pa ga savjetuju. Me|utim,
ubrzo su shvatili da Izetbegovi} sve {to mu se govori ve} zna, ali da on ho}e
druk~ije, tj. da on ho}e podjelu Bosne i Hercegovine. Tada nastaje "Optu`nica
Bosanskog kongresa" koja je odjeknula kao bomba me|u Bo{njacima. Mnogi
Bo{njaci su znali potpisnike "Optu`nice" i znali su da nisu izdajnici. "Optu`nica"
je toliko pogodila Izetbegovi}a da su se u njegovoj za{titi anga`ovala ~ak i
SRNA. U "Optu`nici" se Izetbegovi} kritikuje zato {to pregovara sa ~etnicima i
dijeli Bosnu i Hercegovinu. Me|utim, na srpskim sredstvima informisanja,
potpuno suprotno tome, hvale se potpisnici "Optu`nice" kao "muslimanski
intelektualci koji kritikuju Izetbegovi}a {to ne}e da se dogovori sa Srbima".
Prema SRNI ispada da "razumni intelektualci kritikuju ekstremistu Izetbegovi}a ".
Znaju}i da }e Bo{njaci biti protiv onih koje SRNA hvali, a za one koje SRNA
napada, svojom "podr{kom" Bosanskom kongresu SRNA ustvari daje podr{ku
Izetbegovi}u . Takva SRNA-ina podr{ka Izetbegovi}u je najbolji dokaz da on
realizuje velikosrpski projekat. Navodim kompletan tekst "Optu`nice".

Optu`nica Bosanskog kongresa

Bosanski kongres
Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave
04. maja 1994. godine

GRA\ANIMA BOSNE I HERCEGOVINE U DOMOVINI I INOSTRANSTVU

Bosanski kongres, organizacija Bo{njaka iz dijaspore i prijatelja bosanskog


naroda, osje}a svojom obavezom i du`no{}u da pokrene slijede}u

OPTU@NICU PROTIV ALIJE IZETBEGOVI]A ZA VELEIZDAJU


NARODA I REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE

1. Bosanski narod je u informativnoj blokadi od po~etka rata, u ~ijoj realizaciji


u~estvuju i sredstva informisanja u Sarajevu pod kontrolom Alije Izetbegovi}a , i
nisu mu dostupne informacije o ciljevima i toku pregovora koje Alija
Izetbegovi} vodi sa predstavnicima zlo~ina~ke Republike Srpske i predstavnicima
zlo~ina~ke Herceg-Bosne. Alija Izetbegovi} je vrlo vje{to stvorio uvjerenje kod
naroda, koji je potpuno odsje~en od vanjskog svijeta, da pregovorima vara
77
neprijatelje dr`ave Bosne i Hercegovine. Zapravo, jedini koji je prevaren je
bosanski narod i dr`ava Bosna i Hercegvina. Prevareni su i Hrvati i Srbi koji se
bore i ginu pod zastavom Armije Bosne i Hercegovine da bi odbranili
vi{enacionalnu i demokratsku domovinu Bosnu i Hercegovinu za koju su se
izjasnili na referndumu o njenoj nezavisnosti. Ciljevi Alije Izetbegovi}a se u
potpunosti poklapaju sa ciljevima onih koji su kreirali Republiku Srpsku i
Herceg-Bosnu, a to je podjela teritorije Bosne i Hercegovine izme|u Velike
Hrvatske i Velike Srbije.

2. Nije li indikativno da je Karad`i} najvatreniji zagovornik stvaranja


muslimanske dr`ave i da u potpunosti podr`ava takozvanu federaciju Muslimana
i Hrvata, i konfederativno udru`ivanje nove tvorevine u Veliku Hrvatsku.
Stvaranjem Federacije Muslimana i Hrvata Alija Izetbegovi} je legalizovao
postojanje Republike Srpske u isorijskim granicama Republike Bosne i
Hercegovine. i time doveo u pitanje dr`avnost me|unarodno priznate dr`ave
Bosne i Hercegovine i njen Ustav. Stvaranjem Federacije Muslimana i Hrvata,
Alija Izetbegovi} je potvrdio tezu neprijatelja dr`ave Bosne i Hercegovine da
Republika Bosna i Hercegovina i ne postoji, nego da postoje nove nacionalne
dr`ave na teritoriji biv{e Republike Bisne i Hercegovine. Nije li Alija
Izetbegovi} onaj ko je pod predsjedni~kom zakletvom preuzeo obavezu da }e
braniti Ustav i suverenitet Bosne i Hercegovine. U cilju stvaranja "muslimanske"
dr`avice u okviru konfederacije sa Hrvatskom (~itaj stvaranje Velike Hrvatske),
Alija Izetbegovi} je doveo u pitanje opstanak Bosne i Hercegovine i opstanak
njenog bo{nja~kog naroda.

3. Korak po korak Alija Izetbegovi} realizuje podjelu Bosne i Hercegovine


pretvaraju}i slobodne teritorije Bosne i Hercegovine u sigurnosne zone,
potpisuju}i primirja kojima se oduzima pravo Armiji Bosne i Hercegovine i
njenom narodu na borbu za povezivanje sa ostalim slobodnim teritorijama do
kona~nog oslobo|enja domovine. Na ve}ini frontova su dogovorena takva
primirja, a posljednje je na br~anskom frontu od 03. maja 1994. Na osnovu
primirja na br~anskom frontu, snage Ujedinjenih naroda }e obezbje|ivati
sigurnost koridora Republici Srpskoj od Beograda do Banja Luke i Knina. U svim
slu~ajevima gdje je dogovoreno primirje snage Ujedinjenih Nacija razdvajaju
zara}ene strane na liniji fronta, a u nekim i razoru`avaju Armiju Bosne i
Hercegovine. U toku rata, Armija Bosne i Hercegovine je jedina koja je bila
prisiljena na nepovratnu predaju naoru`anja snagama Ujedinjenih nacija na
odre|enim boji{tima (primjeri @epe, Srebrenice i najnoviji primjer Gora`da).

4. Alija Izetbegovi} vrlo dobro zna da snage Ujedinjenih nacija ve} preko
dvadeset godina razdvajaju gr~ke i turske snage na Kipru. Mada podjela Kipra
nikada nije me|unarodno priznata, niko vi{e ne dovodi u pitanje suverenitet
turske dr`ave na dijelu teritorije biv{e Kiparske Republike. Njegov cilj je da
zamrzne zate~eno stanje na linijama razdvajanja do vremena kada }e bosanski
78
narod i svijet prihvatiti podjelu Bosne i Hercagovine kao kona~no rje{enje za
biv{u Republiku Bosnu i Hercegovinu.

5. Alija Izetbegiv} vrlo dobro zna da po me|unarodnim zakonima nije


mogu}e mijenjati granice suverene dr`ave silom, nego samo dogovorom. Zbog
toga je pristanak da se pregovara o podjeli Bosne i Hercegovine veoma oja~ao
motivaciju okupatora. Sjetimo se koliku teritoriju su kontrolisali Armija i narod
Bosne i Hercegovine prije pregovora, u januaru 1993. godine, i koliko teritorija
je palo u neprijateljske ruke od tada. Po~etak pregovora u januaru 1993.
godine okupatoru je povratio izgubljeni moral. Tada su shvatili da ne ginu
uzalud i da }e im sam Izetbegovi} priznati osvojeno.

6. Prihvataju}i Karad`i}a i Bobana kao predsatavnike bosanskih Srba i Hrvata,


Alija Izetbegovi} je pristao na agresorovu "istinu" da je u Bosni na djelu gra|
anski rat, a ne agresija protiv suverene dr`ave Bosne i Hercegovine. Sjetimo se
da je u ljeto 1992. godine rezolucija 752 Savjeta Sigurnosti Ujedinjenih nacija
decidno ustanovila da su Srbija i Crna Gora agresori, a Bosna i Hercegovina
`rtva agresije. Pregovori su omogu}ili reviziju te ocjene rata u Bosni i
Hercegovini i zaustavili proces ka`njavanja agresora, koji je po~eo ekonomskim
sankcijama, ekonomskom blokadom, te isklju~enjem "Jugoslavije" iz Ujedinjenih
nacija i KEBS-a, itd.

7. Kao rezultat dijeljenja Bosne i Hercegovine, Alija Izetbegovi} je postigao da


se vi{e ne govori o agresiji na Bosnu i Hercegovinu, Armiji Bosne i Hercegovine
nego o gra|anskom ratu, muslimanskoj vladi, muslimanskoj vojsci, itd.

8. Mnoge su dr`ave bivale okupirane, ali to nije bio razlog da ih se ukine


(primjer Francuske u drugom svjetskom ratu, primjer dr`ava isto~ne Evrope i
drugih zemalja pod Sovjetskim Savezom, itd.). Za{to se to samo Bosni i
Hercegovini doga|a? Zato {to je svaka diskusija o ustavu i granicama dr`ave
smrtni udarac dr`avi. Ne pregovara se o takvim svetinjama kao {to su ustav i
granice, a na po{tivanje tih svetinja dr`avnike obavezuje i zakletva data
prilikom inauguracije. Alija Izetbegovi} je bio du`an {tititi, a ne trgovati sa
ustavom i granicama Bosne i Hercegovine.

9. Nije ta~no da mi moramo pregovarati. Niko nas ne}e i ne mo`e kazniti


ako ne}emo da pregovaramo sa okupatorima na{e domovine, jer `rtva ima
pravo da ne prihvati izmirenje sa svojim krvnikom i da zahtjeva njegovo
ka`njavanje. Ne mo`e `rtva postati krivac samo zato {to ne}e da pregovara sa
svojim krvnikom. Sa la`i da "pregovarati moramo, jer }emo u suprotnom mi
biti krivi za nastavak rata" Alija Izetbegovi} je poku{ao prevariti svoj narod i
uz pomo} pregovora realizovati svoj cilj o stvaranju "muslimanske" dr`avice na
tlu Bosne i Hercegovine, po cjenu njene podjele izme|u Velike Hrvatske i
Velike Srbije.
79
10. Armija je du`na da {titi ustav i teritoriju Bosne i Hercegovine u njenim
istorijskim i me|unarodno priznatim granicama. Stoga Armija nije du`na
po{tovati dogovore politi~ara koji vode do ru{enja Ustavnog ure|enja i
cjelovitosti Bosne i Hercegovine.

11. Zbog Bosne, zbog stotina hiljada poginulih u odbrani na{e domovine, zbog
bosanskog dostojanstva i dostojanstva na{e djece, i djece na{e djece, Alija
Izetbegovi} mora biti izveden pred sud naroda za zlo~in veleizdaje.

Predsjedni{tvo Bosanskog kongresa

dr. Vahid Sendijarevi} dr. Muhamed Borogovac


Associate Research Professor Instructor
Univesity of Detroit Mercy Emmanuel College
Detroit, Michigan Boston, Massachusetts
Tel. (810) 828-3193 Tel. (617) 783-8796
FAX: (810) 828-3069

Sven Rustempa{i}, dipl ing. Stjepan Balog


Seatle, Washington Warren, Michigan
Tel. (206) 525-5477 Tel. (313) 751-5321
FAX: (206) 525-6985
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Peti potpisnik nije mogao izdr`ati propagandu Izetbegovi}evih medija i


poltrona li~nog Izetbegovi}evog predstavnika u SAD Ned`iba [a}irbeja . On je
zamolio da njegovo ime vi{e ne stavljamo na "Optu`nicu", ne zato {to je
promjenio mi{ljenje, nego "zato {to je to uzaludan posao budu}i da je Bosna
ve} podijeljena". Zato njegovo ime ovom prilikom nisam ni stavio.

U`e porodice Izetbegovi} i [a}irbej su jedini ~inioci BiH politike za koje je


Bosanski kongres siguran da znaju {ta se istinski doga|a u Bosni i Hercegovini,
jedini koji znaju da je cilj njihovog politi~kog anga`ovanja od samoga po~etka
bila podjela Bosne i Hercegovine. Nisu oni udovoljavali svijetu nego se "svijet"
(ta~nije, posrednici u pregovrima Owen, Stoltenberg i Kontaktna grupa)
prilagodio njima, istina veoma rado. Ogromna ve}ina ostalih Bo{njaka odanih
Izetbegovi}u su izmanipulisani veoma vje{tim manipulatorima Alijom
Izetbegovi}em i Ned`ibom [a}irbejom . "Bo{njaci" ala Besim Veli} su se stavili
u funkciju progonjenja ~lanova Bosanskog kongresa. Besim Veli} je ni`i
~inovnik iz Clifornije, prosrpski orjentisan, koji je od Alije dobio zadatak da
osnuje novinu Bo{njak koja }e tobo`e pisati protiv Alije . Plan je bio da se na
taj na~in Alijin ~ovjek stavi na ~elo bo{nja~ke opozicije u SAD. Izetbegovi} to
stalno radi, formira sebi opoziciju da bi je mogao kontrolisati. Slu`ili su se
80
raznim metodama, po~ev od ogovaranja i laganja po Alijinoj {tampi do la`nih
prijava ameri~kim vlastima. Bosanski kongres je sve pre`ivio. Znali smo da mali
ljudi nekriti~ki slijede vo|u i ulizuju se vlasti, pa se nismo puno iznenadili.
Postavlja se pitanje: Kako su Izetbegovi} i [a}irbej mogli tako uspje{no
manipulisati Bo{njacima? Jedan dio odgovora sam ve} dao: zato {to mali ljudi
slijede vo|u i ulizuju se vlasti. Me|utim, ima jo{ ne{to {to im je omogu}ilo da
prevare i intelektualce. Naime, Alija Izetbegovi} i Ned`ib [a}irbej su bili
zatvoreni kao Mladi muslimani poslije drugog svjetskog rata. To je ovoj dvojici
dalo oreol `rtava komunisti~kog terora i obezbijedilo povjerenje Bo{njaka. Me|
utim, ta "stavka" u njihovoj biografiji ne garantuje da su oni stvarno "veliki
muslimani" kakvim se prikazuju. A evo za{to. Poslijeratni srpski komunisti u
odnosu prema Muslimanima nisu bili mnogo druk~iji od dana{njih ~etnika oko
Srebrenice i @epe. Kao {to ~etnici danas neselektivno ubijaju sve mu{karce
Bo{njake koji im padnu u ruke, tako su srpski UDB-a{i u hajci na Mlade
muslimane neselektivno hapsili {kolovanije muslimanske omladince, bez obzira
da li su odani Islamu ili ne. Iskusni UDB-ini agenti su lahko prepoznavali ko je
stvarno nacionalno ili vjerski svjestan i takvi naj~e{}e ili nisu izlazili `ivi iz
njihovih zatvora ili bi odle`ali dugogodi{nje robije; od 10 i vi{e godina. Sve
ostale su poku{ali vrbovati da rade za UDB-u. Ti doga|aji su mi poznati jer mi
ih je pri~ao moj amid`a, Ahmet Borogovac , geometar iz Zvornika, koji je i
sam bio uhap{en kao Mladi musliman. On se nije bavio politikom i on je
dokaz da su ~etnici preobu~eni u partizane tada hapsili koga stignu od
Muslimana. Bo{nja~koj emigraciji na Zapadu su poznata imena ing. Avde
Sidrana , arhitekte Alije Karamehmedovi}a i Husrefa Ba{agi}a koji su pristali
da rade za UDB-u da bi iza{li iz zatvora, ali su potom, uz veliki rizik po
vlastiti `ivot, uspjeli pobje}i iz zemlje da ne bi okaljali obraz. Koliko njih nije
uspjelo pobje}i iz zemlje? Koliko njih je nastavilo raditi za UDB-u? Naravno
ne}emo ih tra`iti me|u onima koji su likvidirani na robiji, niti me|u onima
koji su, kao npr. Teufik Velagi} , Alija Be~i}, Hamzalija Hundur, odle`ali preko
10 godina. Za{to su neki le`ali preko 10 godina, a neki pu{tani poslije 1 - 2
godine? Mo`da je slu~ajno, a mo`da i nije, da su i Alija Izetbegovi} i Ned`ib
[a}irbej "veliki muslimani" koji su pu{teni poslije manje od dvije godine robije.
Kada se o ovome razmi{lja treba imati na umu da su bosanski patrioti na ~elu
sa Hamdijom Pozdercem mnogo godina kasnije 1983. ponovo "namjestili"
Izetbegovi}u zatvor. Veoma je interesantna ~injenica da Izetbegovi}ev ministar
unutra{njih poslova Alija Delimustafi}, kojega kao {pijuna UDB-e karakteri{u i
Sefer Halilovi} i dr. Nijaz Durakovi} , skriva od javnosti {ta je sa arhivom o
Mladim Muslimanima. Evo {ta o tome ka`e dr. Nijaz Durakovi} u Ljiljanu od
9. avgusta 1995. Citiram:

...Muhamed Abad`i} je bio direktor Oslobo|enja i jedne prilike mi ka`e:


Najve}a enigma su Mladi Muslimani, ko su, {ta su bili njihovi ciljevi i da li bi
ti mogao napisati knjigu o njima? Jo{ mi je rekao da smo svi mi djeca u toj
problematici. Upitao me je da li bi, eto ja "za velike pare" napisao jednu takvu
81
knjigu? Mo`e, odgovorio sam znaju}i da arhivu o njima i svim tim nesretnim
procesima dr`i UDB-a, ~iji je {ef tada bio Du{ko Zgonjanin. A kako su dali
Dervi{u Su{i}u da napi{e onaj nesretni "Parergon" tako {to je koristio arhive
UDB-e, rekao sam mu neka se i meni da arhiva pa da to napi{em. Mi smo
tada dogovorili sve i krenuli u posao, ali odjednom, vrlo misteriozno, propada
cijeli projekat, jer se na svemu tome anga`irala UDB-a i sve je zatvorila. I
danas je to za mene najve}a tajna: arhiva je misteriozno nestala. Da li negdje
jo{ postoji, ne znam. To bi trebalo pitati Aliju Delimustafi}a , jer mislim da ju
je on naslijedio. Da li je uni{tena u onim klju~nim momentima? Mislim da su
tu prsti KOS-a i svih tajnih slu`bi kojima je bio cilj razaranje na{e dr`ave."

O~igledno je da skrivaju}i arhivu o Mladim muslimanima UDB-a {titi neke svoje


veoma zna~ajne ljude. Kada se uzme u obzir ~injenica da su jedini od Mladih
Muslimana koji imaju funkcije i uticaj u BiH Alija Izetbegovi} i Ned`ib
[a}irbej , name}e se pitanje: Da mo`da UDB-a ne {titi ovu dvojicu?

Ubrzo, nakon optu`nice, Bosanskom kongresu su se rije~ima podr{ke po~eli


javljati mnogi gra|ani Bosna i Hercegovine. S druge strane, po~eli su napadi u
{tampi kontrolisanoj od strane Alije Izetbegovi}a Ljiljanu i Bo{njaku . Budu}i
da Alija Izetbegovi} zna da u argumentovanoj polemici sa Bosanskim
kongresom nema {anse, na{i odgovori na napade iz Ljiljana i Bo{njaka nisu
nikada objavljeni u tim novinama. Mi smo ih objavili na BosNetu .

Aktivnosti Bosanskog kongresa


Bosanski kongres se ne bori za vlast niti za probitak bilo kojeg svoga ~lana.
Zato u Bosanskom kongresu nema taktiziranja, nezamjeranja i podila`enja. To
mogu potvrditi svi oni iz BiH vlasti i opozicije sa kojima su nekim od ~lanova
Bosanskog kongresa bili u kontaktu, kao {to su npr. Alija Izetbegovi}, Haris
Silajd`i}, Stjepan Kljuji}, dr. Ejup Gani}, dr. Nijaz Durakovi}, Adil
Zulfikarpa{i}, dr. Rusmir Mahmut~ehajic, mr. Selim Be{lagi}, dr. Muhamed
Filipovi}, dr. Zlatko Lagumd`ija, Kre{imir Zubak, Sven Alkalaj, Ned`ib
[a}irbej, Ivica Mi{i}, dr. Ismet Grbo, dr. [emso Tankovi}, Hilmo Neimarlija
itd. Dakle, Bosanski kongres se bori za Bosnu i Hercegovinu pisanom rije~ju
koju distribuira pomo}u Interneta kao i faxovima i novinama. Bosanski kongres
je u jesen 1994. formirao listu elelktronskih adresa i faxova svih ameri~kih
kongresmena i vi{e stotina adresa ameri~kih i islamskih ~asopisa, radio i TV
stanica i distribuirao istinu o ratu u Bosni i Hercegovini. U tom poslu je
mnogo pomogao Craig Hamilton iz Bostona, prijatelj Bosne i Hercegovine i
saradnik Bosanskog kongresa, koji je mnoge tekstove dotjerivao na "nativ"
Engleski. Evo jednog od ~lanaka Bosanskog kongresa objavljenog na
Intrenetovim konferencijama i mailing listama. Jedna tatakva lista je i BosNet .

82
10/31/1994.
BOSANSKI KONGRES

Pozdrav Bo{njacima,

Primili smo va{u poruku i upit o Bosanskom kongresu. Mi smo skupina bh.
izbjeglica i Bo{njaka koji su izasli iz BiH i prije i za vrijeme agresije. Ima nas i
ranjenika boraca i profesora na sveu~ilistima Sjedinjenih Ameri~kih Dr`ava. Na{a
zajedni~ka crta je da ne mo`emo prihvatiti podjelu na{e domovine, da ne}emo
da mislimo da je to "fakti~ko stanje", da ne mislimo da "BiH ne}e mo}i biti
onakva kakvom smo je SANJALI" jer je nismo sanjali nego smo je imali. Onaj
koji nam to govori borio se protiv na{e zemlje i na{e kulture jo{ prije
ilegalnog dolaska na vlast i ulaska u koaliciju sa na{im smrtnim neprijateljima.
Daju}i neprekidno viziju (i papire) dvjema kvazidr`avama u BiH, borio se protiv
same BiH u, za njega, neizbje`nom saveznistvu sa "svijetom" tj. dvjema
evropskim dr`avama (Engleskom i Francuskom) i njihovim McKenzijima,
Morijonima, Owenima Jipeima i ostalim saveznicima velike Srbije, sa jednim
jedinim ciljem - da i oni njemu omogu}e i garantiraju njegov eksperiment sa
"Malom Bosnom". Prvo smo mislili da je mudar kada je potpisao osnovna na~ela
podjele BiH u Lisabonu, zatim smo bili zaokupljeni genocidom nad nama i
mislili smo da postoji neki poseban razlog da ubice Bo{njaka prihvati za
pregovara~e. Mislili smo da postoje neke skrivene istine koje mi ne znamo
kada je potpisivao "provincije", "Uniju" i plan Kontakt grupe. I cijelo vrijeme
smo vjerovali da se o BiH pregovara, umjesto da se insistira na pravdi i
ka`njavanju agresora, jer za to postoji argumentacija koju mi ne znamo, a na{
mudri vo|a istu pre}utkuje da ja na{i neprijatelji ne saznaju.

Bosanski kongres je sastavljen i od ljudi koji su svojim o~ima vidjeli karte


podjele BiH na predsjedni~kom stolu u martu 1992; koji su pred kartom BiH
na "stru~nim" konsultacijama pitani "poka`ite mi gdje je ovdje na{a muslimanska
zemlja"; koji su radili u institucijama paralelne dr`ave u Mandali~inoj ulici u
Zagrebu, a koje se nisu borile protiv ~etnika nego protiv legalnih institucija
dr`ave BiH. Neki od nas su sjedili na molitvama u d`amijama gdje su nam
govorili "da nije va`no kolika je dr`ava - va`no je da je ona duhovno velika".
^itali smo Izetbegovi}eve govore kao direktive kojima se tra`i da mislimo da
smo svoju Bosnu sanjali, a da njegov san (tj. ono {to mu ostavljaju Milo{evi} i
Tu|man ) treba da nazovemo Bosnom. [to je najgore kona~no smo se suo~ili sa
istinom veleizdaje na jednoj strani i nevjerovatnom informativnom blokadom
Sarajeva i institucija BiH sa druge strane. Dva puta zavr{eni projekti info-
satelitske-tv deblokade Sarajeva onemogu}eni su u samom Predsjedni{tvu. I
optu`nica protiv McKenzija je tamo zaustavljena. ^udili smo se za{to se
aerodromskim pregovorima ultimatumi NATO-a pretvaraju u dogovore "zara}enih
strana" koje garantira UN i Rouz , za{to se ~etnicima daje jo{ {est mjeseci da
prihvate da neki Alija ima pravo da svoje morbidne teorije proba na 30 tak %
83
BiH i to tako otvoreno da se suprotstavi Kongresu Sjedinjenih Dr`ava u ve}
donesenoj odluci o ukinu}u embaraga. Shvatili smo kona~no da odgovor na
pitanje kada }e prestati nevjerovatna blokada institucija dr`ave BiH ne le`i na
Zapadu, nije zato kriv Rouz , ili ameri~ki "{ejtan" i da je la` izjava na{eg
predsjednika "podjelu mi nismo htjeli - podjelu su nam nametnuli".

Ta~ne su izjave Christophera ameri~kim kongresmenima i Owena CNN-u da


"sve tri strane u BiH `ele podjelu dr`ave" .

Za blokadu Sarajeva i ubistvo Bosne treba da budu krivi sami Bo{njaci i zato
su blokirani sve do trenutka dok to ne prihvate. A da se ne bi saznalo kako je
nemogu}e postalo mogu}e, uspostavljen je ~vrst savez Engleza i Francuza sa
"mudrim" Alijom Izetbegovi}em . Tako Izetbegovi} ne mora ulaziti u direktni
savez sa ~etnicima kao {to je to bilo kada je pred rat sa Karad`i}em radio na
podjeli gradova na srpske i muslimanske ~ar{ije. Me|utim Karad`i} (ali i Boban )
u{li su u savez sa strukturama iz predhodnog sistema i formirali u srpski i
hrvatski nacionalni front. S druge strane, Izetbegovi} je muslimane i
profesionalce izolirao i krvolo~nost Srba iskoristo da ih uni{ti, a UNPROFOR da
sarajevske institucije nauke kulture i vlasti potpunao onemogu}i. Nakon
dogovora sa Bobanom da njegovi ljudi u|u u Predsjedni{tvo umjesto Kljuji}a,
Izetbegovi} uzima za uzvrat jo{ jedan mandat. Taj mandat i svi sljede}i su
prevara "mudrog" vo|e - nad vlastitim narodom. Sve odluke o podjeli BiH u
kojima je garant bio Izetbegovi} , zajedno sa Karad`i}em su ilegalne i ne smiju
biti dovr{ene u Skup{tini BiH. Onog dana kada A. Izetbegovi} zavr{i svoj
posao u BiH prestat }e povjest Bosne, a Englezi }e slati oru`je muslimanskim
milicijama i frakcijama do kona~nog me|usobnog uni{tenja svih Bo{njaka.

Najve}e Izetbegovi}evo oru`je je to {to se protura stereotip da su Englezi


protiv Islama. Englezi nisu protiv Islama koliko su protiv ambicije Bo{njaka da
imaju dr`avu. Opasnost za njihove interese nikad nije bila u d`amiji nego u
tome da se Muslimani dokopaju sekularne dr`ave. Pa i sam ~etnik Vuk
Dra{kovi} je rekao za Bo{njake "ja bi im d`amije gradio, ali dr`ava je ne{to
sasvim drugo". Englezi su tu {kolu zavr{ili jo{ kada su stali na stranu arapaskih
{erijatskih vo|a u borbi protiv turske parlamentarne ideje. Bili su i sada su na
strani onoga ko propovjeda "dr`ava glupost, nacija luksuz" ili "va`an je narod, a
ne dr`ava". To su rije~i Alije Izetbegovi}a , ~ovjeka kojemu se sami Englezi dive
kada izjavljuje da "svijet" `eli podjelu Bosne. Bosanski patrioti, nadamo se da }
ete svojim radom deblokirati makar mali dio sarajevskih novinara, javnih
radnika, politi~ara, ali i vojnika i rodoljuba. Svim onim koji misle da u
Izetbegovi}evim postupcima postoji skrivena mudrost kao i onim koji ne mogu
da vjeruju da postoji u jednom ~ovjeku takva vrsta fatalne bezosje}ajnosti
poru~ujemo: Nakon uvida u politi~ku scenu van blokade postaje jasno na koga
se oslanjaju svi neprijatelji Bosne i kreatori bo{nja~ke tragedije. Puno sre}e
`elimo i na{ima i kod Kupresa i kod Krupe i Te{nja i Igmana i Konjica .
84
Poru~ujemo vam da ne mislite da je iza toga skriveno oru`je i politika A.
Izetbegovi}a. To se sam `ivot brani i to uspje{nije {to je dalje od Alijine
strategije demilitarizacije BiH. Ovih pobjeda ne bi bilo da Peti korpus nije
otkazao ve} postignute dogovore o demilitarizaciji biha}ke "sigurnosne" zone. Za
Sarajevo i Igman to ne vrijedi. Tamo je Izetbegovi} prihvatio podjelu grada i
regije pod okriljem UN-a koje nikada ne}e dozvoliti naru{avanje granica silom
nego samo dogovorom. O tome jasno govori slijede}a izjava UNPROFOR-a
vezana za Igman: "The United Nations cannot allow either side to violate
agreements such as the one establishing the demilitarized zone." (Prevod:
"Ujedinjene nacije ne}e nikada dozvoliti ni jednoj strani da kr{i dogovore kao
{to je dogovor o uspostavljnju demilitarizovane zone.")

Dragi Bo{njaci i prijatelji Bosne i Hercegovine, pozivamo vas da se javljate na


Intrenet E-Mail adresu: musadik@tiac.net

Molimo da na ovu adresu {aljete va{e radove, vijesti, informacije i sve ostalo o
Bosni i Hercegovini {to:

- mo`e pom}i o~uvanju njenog dr`avnog i ustavnog kontinuiteta,


- nepromjenjivosti granica (ni ratom - ni dogovorom),
-neupitnosti njene dr`avne teorije zasnovane na univerzalnim istinama zajeni~ke
- svjetske civilizacije,
- deblokiranju institucija dr`ave, nauke, kulture i umjetnosti u R BiH,
- suprotstavljanju institucijama formiranim u svrhu podjele teritorije R BiH.

Slobodno osnivajte }elije Bosanskog kongresa, samo nas predhodno informi{ite


o tome.

Musadik Borogovac, Bosanski kongres - USA

Tel. (617) 783-8796, (810) 828-3193.


Fax. (810)828-3069.

Bosanski kongres i Izetbegovi}eva {tampa


12. novembar, 1994.

Dr. Vahid Sendijarevi}


Associate Research Professor
University of Detroit Mercy
4001 W. McNichols Road
Detroit, Michigan 48221, USA
fax. 1 810 828 3069
85
Prima:
Uredni{tvo Ljiljana
Streli{ka 12a/II
Ljubljana, Republika Slovenija
tel./fax. 386 61 1310 331

Re: Odgovor na tekstove u Ljiljanu od 28. oktobra i 2. novembra 1994.

U Ljiljanu broj 94 od 2. Novembra 1994. godine, u ~lanku pod naslovom


"Selam alejk, Ameriko!", va{ novinar Had`em Hajdarevi} je krajnje nepristojno i
bez ikakvih argumenata blatio moje ime, ime Bosanskog kongresa i imena
nekoliko uglednih ~lanova Predsjedni{tva Bosanskog kongresa, ~iji sam ~lan i
jedan od osniva~a, nazivaju}i nas izme|u ostalog "ra~unarskom bandom". Isti
novinar je i u predhodnom Ljiljanu broj 93 od 26. Oktobra 1994. godine, u
~lanku "Kip slobode", bez ikakvog obrazlo`enja, ~lanove Bosanskog kongresa
nazvao "bandom" i drugim pogrdnim imenima. Na osnovu zakona o {tampi,
zahtijevam da u cjelini objavite ovaj tekst. Siguran sam da je to u interesu
va{ih cjenjenih ~italaca, kojima je sigurno stalo do objektivnosti va{e novine i
koji, siguran sam, poslije toliko te{kih optu`bi o~ekuju i argumente do kraja
nedore~ene "optu`nice".

SELAM ALEJK, BOSNO !

Po{tovani ~itaoci Ljiljana , Bosanski kongres nije nikakva "ra~unarska banda",


nego je organizacija Bo{njaka i prijatelja Bosne koji ne prihvataju podjelu
Republike Bosne i Hercegovine. U podjeljenoj Bosni, Bo{njaci-muslimani bi `ivjeli
u rezervatima koje su za njih pripremili Milo{evi}evi i Karad`i}evi ~etnici i
Tu|manovi fa{isti. Alija Izetbegovi} vrlo dobro zna da po me|unarodnim
zakonima nije mogu}e mijenjati granice suverene, priznate dr`ave silom, nego
samo dogovorom. Mnoge su dr`ave bile okupirane, ali to nije bio razlog da ih
se ukine (primjer zemalja isto~ne Europe i drugih zemalja pod ruskom ~izmom
u biv{em Sovjetskom Savezu). Pored toga {to Rusi ~ine i do 50% stanovni{tva u
Kazahstanu, nikome ne pada na pamet da dijeli Kazahstan izme|u Ruske
Federacije i muslimana Kazahstanaca. Za{to? Zato {to se Kazahstanci nikada
nisu odrekli svoje dr`ave, a bez njihovog pristanka nema podjele Kazahstana.
Sli~an je primjer Litvanije, Estonije i drugih zemalja biv{eg Sovjetskog Saveza.
Rusi bi svakako `elili podjelu tu|e domovine, ali snaga prava naroda na svoju
istorijsku domovinu je ja~a od ruske mo}ne armije.

Za{to se Bosni de{ava podjela, po kojoj se Trebinjcu oduzima pravo povratka u


Trebinje, Fo~aku u Fo~u, Sto~aninu u Stolac, Mostarcu na zapadnu obalu
86
Neretve, Hlivnjaku u Hlivno, Janjarcu u Janju, Banjalu~aninu u Banja Luku, itd.,
itd.? Po toj podjeli u Srebrenicu bi se i{lo koridorom iz Tuzle, a u Gora`de
prvo kroz ~etni~ku paso{ku kontrolu u Republiku Srpsku na Grbavici, a onda
koridorom. Za{to se podjela de{ava dr`avi Bosni? Zato {to je svaka diskusija o
ustavu i granicama dr`ave smrtni udarac dr`avi. Ne pregovara se o takvim
svetinjama kao {to su ustav i granice, a na po{tivanje ustava dr`avnike
obavezuje i zakletva data prilikom inauguracije. Alija Izetbegovi} se zakleo
da }e {tititi, a ne trgovati sa ustavom i teritorijama Bosne i Hercegovine --
zato mi ka`emo, Alija Izetbegovi} je veleizdajnik. O promjeni Ustava mogao je
odlu~iti jedino narod putem referenduma, prije agresije.

Nije ta~no da mi moramo pregovarati. Niko nas ne mo`e kazniti ako ne}emo
da pregovaramo sa d`elatima na{e domovine, jer `rtva ima pravo da ne prihvati
izmirenje sa svojim krvnikom i da zahtjeva njegovo ka`njavanje. Ne mo`e `rtva
postati krivac samo zato {to ne}e da pregovara sa svojim krvnicima koji su im
silovali k}erke, sestre i majke, pobili ih u koncentracionim logorima, protjerali
ih sa ku}nog praga i iz jedine im domovine, poravnali im roditeljska mezarja i
sru{ili im d`amije. Izetbegovi} to vrlo dobro zna. On u~estvuje sa Karad`i}em ,
Milo{evi}em i Tu|manom u podjeli Bosne.

Izetbegovi} je ponovno obmanuo Skup{tinu Bosne i Hercegovine uvjeravaju}i


njene delegate da prihvatanje podjele Bosne po principu 49% Srbima i 51%
"Federaciji Muslimana i Hrvata" nema veliki zna~aj, budu}i da Srbi nece
prihvatiti podjelu pod predlo`enim uslovima, i da time odluka Skup{tine nema
veliki zna~aj. Usvajanjem prijedloga o podjeli Bosne, Skup{tina Republike Bosne
i Hercegovine je, kao zakonodavno i ustavotvorno tijelo me|unarodno priznate
dr`ave, priznala Republiku Srpsku u granicama Republike Bosne i Hercegovine i
time se odrekla suvereniteta nad 49% svoje teritorije. Tako je Izetbegovi}
obezbjedio da Republika Bosna i Hercegovina bude prva u svijetu koja je
priznala postojanje Republike Srpske, odnosno njenu dr`avnost. Samo je
Skup{tina Republike Bosne i Hercegovine i mogla priznati dr`avnost Republike
Srpske. Izetbegovi} je to dobro znao.

Apsolutna je istina da ima nekoliko evropskih zemalja koje su stale uz fa{isti~ki


re`im Tu|mana i Milo{evi}a u njihovoj namjeri da podjele Bosnu. Cio svijet
zna da bi Francuskoj i Engleskoj odgovarala Velika Srbija i Velika Hrvatska sa
muslimanima iz biv{e Jugoslavije u rezervatima. Ali, isto tako je istina da ima
zemalja koje su stale uz odluku bosanskog naroda, iskazanu na referendumu o
nezavisnosti, da `ivi u nezavisnoj Republici Bosni i Hercegovini. Kao rezultat
podr{ke istorijskom i ustavnom pravu Bosanaca na svoju domovinu, Republika
Bosna i Hercegovina je priznata u svojim ustavnim granicama vrlo brzo nakon
referenduma. Ameri~ki narod je stao u odbranu suvereniteta Republike Bosne i
Hercegovine. Ameri~ki Kongres, kao zakonodavno tijelo ameri~kog naroda, je jo{
ljetos izglasao zakon (Nunn-Mitchell amendment) po kojem je Bilu Clintonu
87
dat ultimatum da do 15. oktobra 1994. pokrene postupak skidanja embarga
Armiji Bosne i Hercegovine, te da ako do 15. novembra ne obezbjedi odluku
Ujedinjenih nacija, to u~ini jednostrano. Kao rezultat toga, Clinton je Karad`i}u
i Republici Srpskoj dao ultimatum da do 15. oktobra 1994. godine prihvate
plan Kontakt grupe o podjeli Bosne ili u protivnom jednostrano skida embargo
Armiji Bosne i Hercegovine. Izetbegovi} dolazi u New York i 26. septembra
1994. godine daje izjavu da se embargo ne mora ukinuti odmah, i predla`e da
Ujedinjene nacije usvoje odluku o skidanju embarga koja bi stupila na snagu sa
zadr{kom od {est mjeseci. Tim potezom Izetbegovi} razvodnjava ultimatum dat
Karad`i}u , po kojem ako ne prihvati plan Kontakt grupe do 15. Oktobra,
1994., SAD jednostrano ukida embargo i snabdjeva Armiju Bosne i Hercegovine
oru`jem u vrijednosti od 200 miliona dolara, koliko je Kongres Sjedinjenih
Dr`ava izdvojio za tu svrhu jo{ pro{le godine (Dole-Lugar bill). Svojim
nastupom na Generalnoj Skup{tini UN, Alija Izetbegovi} je obezbjednio
Karad`i}u jo{ najmanje {est mjeseci da mo`e razmi{ljati o uslovima podjele
Bosne i da jednom kada prihvati podjelu, ta odluka ima punu me|unarodnu
snagu. Umjesto da ode na Skup{tinu Bosne i Hercegovine i stornira odluku o
podjeli Bosne, i proglasi podru~ja republike okupiranim, budu}i da Republika
Srpska nije prihvatila ponudu o podjeli u odre|enom roku, on obezbje|uje
Karad`i}u dodatno vrijeme. Izetbegovi} vrlo dobro zna da Karad`i}u treba
vremena da ubjedi ~etnike da ne mogu dobiti koliko su planirali.

Prema tome, nije ta~no da mi "hajdu~ki hulimo na sve `ivo i mrtvo u Bosni".
Mi samo ka`emo da Alija Izetbegovi} ve} ~etiri godine trguje Bosnom. Jo{
nismo spomenuli niti jedno drugo ime. U Alije Izetbegovi}a - kozije u{i. To se
ne}e sakriti. Od koje god bi vrbe iz bosanskih vrbika napravili sviralu, ~uli bi
pjesmu -- Alija Izetbegovi} ima kozije u{i.

Za{to Had`em Hajdarevi} ka`e da mi "hulimo na sve `ivo i mrtvo u Bosni",


kada mi ka`emo da je po srijedi izdaja? On to ka`e zato {to je Izetbegovi}
njegov vo|a, njegov idol. A kada im dirne{ u vo|u, dirnuo si im u narod,
domovinu, ... jer je njima vo|a isto kao i Narod, Domovina, Dr`ava ... I u Tu|
mana i Milo{evi}a se tako zaklinju. A ja ka`em samo, da je Alija Izetbegovi}
izdajnik.

Za{to smo mi "ra~unarska banda" po Hajdarevi}u ? Pa zato, kada se ode u bilo


koju biblioteku u Americi i Evropi, i mnogim zemljama na svim kontinentima --
postoje kompjuteri (ra~unari). Ra~unari su povezani u informativni sistem. Sve
{to je publikovano, bilo gdje u svijetu, u novinama, knjigama, vladinim
izvje{tajima, sve {to je javno re~eno na radiju i TV, vladinim sastancima itd.,
ako je od ne~ijeg interesa, to je pohranjeno u informativnom sistemu. Isto
tako, ako `elimo da pohranimo informaciju u ra~unarski informativni sistem,
napi{emo i po{aljemo. Obaveza je da se da adresa, ime i prezime, tako da se
zna izvor informacije. Zato mi nismo "skriveni" kako implicira Hajdarevi} . Imena
88
~lanova Bosanskog kongresa se znaju. Znaju se na{i telefoni, pa nas ponekad
vo|ini sljedbenici nazovu da nam prijete. Oni se ne koriste istinom. Oni su
ubili istinu u Bosni. Telefone u Bosni nisu dvije godine presjecali samo ~etnici i
HVO -- ~etnici i HVO ne mogu presje}i satelitsku vezu; telefone je presjekao
"vo|a" da bi Bo{njacima ponudio samo jednu "istinu". Njemu ne odgovara da
{tampa iz Sarajeva mo`e do}i do Tuzle, niti TV slika. Me|utim, Hajdarevi}ev
vo|a ne mo`e zaustaviti ra~unarsku informaciju. Poruke Bosanskog kongresa
ra~unarom dolaze do svakog onoga ko ima ra~unar i ima interes da primi
informaciju. Problem Alije Izetbegovi}a je u tome da se istina ne mo`e sakriti.

Hajdarevi} ka`e u Ljiljanu od 26. oktobra, 1994. godine : "Bo{njaci su svikli


da ih svaka bjelosvjetska luda zbunjuje. Bo{njaci su, uz svoju genetsku
multinacionalnost, multikulturnost i multizbunjeni". E, moj Had`eme , kada su
moji Bo{njaci toliko zbunjeni, za{to se uop{te sikira{ {ta Bosanski kongres pi{e
i {alje u Bosnu. U Ljiljanu od 2. novembra 1994. godine, u ~lanku "Selam
alejk, Ameriko!", ima{ i podnaslov "Daleka Bosna i zbunjeni Bosanci" u kojem
ka`e{: "A ljudi iz Bosne, dobri na{i Bo{njaci, kao djeca trep}u pod navalom
vlastitih pitanja i razli~itih politi~kih kalkulacija ... Njihova zbunjenost kadikad
se doimlje vrlo dirljivom ... O metodologiji zbunjivanja Bo{njaka mogle bi se
napisati cijele knjige". Had`eme , tako ti velikoga Boga, jesi li ti Bo{njak? Pa
nismo mi ba{ toliko zbunjeni. Ti ho}e{ da ka`e{ da mi Bo{njaci ne mo`emo
razlu~iti crno od bijelog. Ti ho}e{ da ka`e{ da smo mi Bo{njaci toliko zbunjeni
da ne vidimo da Alija Izetbegovi} dijeli Bosnu ve} ~etiri godine. Zar ti misli{
da Bo{njaci ne znaju da on i sljedbenici mogu vladati samo u podijeljenoj
Bosni koju }e hraniti UNPROFOR - u kojoj }e on raspore|ivati sadaku. Ti
misli{ da mi Bo{njaci ne znamo da on ne `eli da se skine embargo na
naoru`anje Armije Bosne i Hercegovine, samo zato da bi on bio jedini
snabdjeva~ (logisti~ar) - jer on misli da samo tako mo`e kontrolirati Krai{nike,
Posavce i Hercegovce da ne polome te njegove koridore podjele i koridore
izdaje i srama.

I na kraju Ti poru~ujem, da }e tvoj Alija , kada mu propadne plan o podjeli


Bosne, pokupiti svoju u{te|evinu ste~enu u ratu i oti}i u Tursku, u svoju ku}u
na Bosforu, tako|er ste~enu u ratu. Sljedbenici }e morati promjeniti kape, kao
{to su uvijek ~inili. Ovaj put, Bo{njak nejma ni{ta sem pu{ke i ponosa. Svako
onaj ko mu stane na put povratka ku}i, stao mu je pred pu{~anu cijev.

Pozdravljam ~itaoce,

dr. Vahid Sendijarevi}


~lan Predsjedni{tva Bosanskog kongresa

Odgovor Svena Rustempa{i}a dipl. ing. iz Seatle, Washington navodim u


neznatno skra}enoj formi.
89
KADROVICI KOJI MRZE COCA-COLU

12. novembar, 1994.

Vlasnici novina uglavnom promoviraju interese i mi{ljenja svojih politi~kih,


ekonomskih i kulturnih grupacija. Ipak, mjera kvaliteta novine se o~ituje i u
zastupljenosti razli~itih pogleda. ^ak i novine koje propagiraju vlastite ideologije
na radikalan i agresivan na~in podlije`u profesionalnim, zakonskim i moralnim
kodeksima. Na`alost, u bosanskoj dijaspori izdaje se novina koja to ne po{tiva.
Novina eksploatira religiozne osje}aje, krv, patnju i borbu naroda u cilju
vlastitog probitka i dobitka. Rije~ je o emigrantskom glasilu Ljiljan , ~ija se
redakcija sastoji od male grupe idolopoklonika-komesara Alije Izetbegovi}a .

Jo{ je i biv{i Muslimanski glas imenom i pisanjem u politi~ke svrhe


eksploatirao muslimanska osje}anja mnogih gra|ana RBH. Kad ni to nije bilo
dovoljno, novina je promjenila ime u ~asni simbol dr`ave Bosne. Time je simbol
Tvrtkove Bosne, simbol hiljadu godina bosanske dr`avnosti kojeg nosi svaki
vojnik Armije RBH, upregnut u slu`bu uske ideolo{ke platforme Alije
Izetbegovi}a -- platforme kidanja Bosne, zavade i me|u samim Bo{njacima (!),
sistematskog ~etverogodi{njeg ru{enja Ustava RBH, neo-feudalizma, nepotizma ...
Vlasnici Ljiljana sebe i svoga idola promoviraju kao "najve}e muslimane" i
"najve}e intelektualce (sic!) patriote" u Bosni, {to sa Islamom i sa Ustavom RBH
u su{tini nema ni{ta zajedni~kog. Zato na stranice svoje ideolo{ke novine ne
propu{taju niti jedan tekst koji bi im pokazao i dokazao u kolikoj su zabludi.
List se uspostavio i kao platforma za bla}enje i vulgarno vrije|anje svih koji
sa njima "iz iste tikve ne uma~u". To redakcija ~ini direktno ili preko
podmetnutih tzv. "pisama ~italaca". Pri tome nisu otvorene mogu}nosti za
pobijanje pogrda i la`i koje narod ~ita.

Kao dugogodi{nji ameri~ki gra|anin i jedan od osniva~a Bosanskog kongresa,


napad na RBH, za kojeg sam unaprijed znao, do~ekao sam ne u Americi, nego
u Sarajevu -- gdje i treba. Tada je redakcija Muslimanskog glasa ve} komotno
bila smje{tena na "rezervnim polo`ajima" oko d`amije u Zagrebu. Tamo je
novina preimenovana u Ljiljan , odakle djeluje iz "bunkera" u ratom
obuhva}enim i napa}enim gradovima Zagrebu i Ljubljani. Istovremeno,
reporta`ama sa fronta sebe kiti politi~kim kapitalom bosanskih vojnika.

Mnogi jo{ ne shvataju da je upravo Ljiljan svojom platformom postao saveznik


Lordu Owen-u i Radovanu Karad`i}u -- djeljiteljima me|unarodno priznatog
subjekta, Republike Bosne i Hercegovine. Redakcija standardno servira i
nekulturne obra~une sa neistomi{ljenicima. Koje li ironije, redovno se kulturom
~ak i hvali!i. Dobijaju dosta novaca da mogu blatiti i prominentne Bo{njake,
patriote i prijatelje RBH. Za to vrijeme se prijatelji i pobornici cjelovite gra|
90
anske RBH za glavu hvataju kakve oni politi~ke i ostale {tete ~ine. Istovremeno
od Izetbegovi}a grade idola kojeg poistovje}uju sa Dr`avom, Nacijom, Armijom
...i svime {to je bosansko!

Dva njihova teksta pominju ime Sven Rustempa{i} direktno i indirektno --u
vulgarnoj i proizvoljnoj konstrukciji. Kako je nama vrijeme dragocijeno, i kako
ga koristimo da se danono}no kao eksperti borimo za opstanak RBH kod
senatora, kongresmena, udru`enja, medija ..., nemamo vremena za tro{enje za
sudske sporove sa Ljiljanom . Bosanski kongres koristi elektronske medije, a na
svoja javljanja prima i odgovore i komentare, pri ~emu polemizira i dokazuje
svoje tvrdnje. Uz to, pomno prati i rad ameri~kog Kongresa, a anga`ira i
ameri~ke advokate i stru~njake za razne analize, inicijative itd. Znakovito je da
Ljiljan u svome bla}enju ne prenosi niti jedan originalni proglas Bosanskog
kongresa! Ali, to ne iznena|uje jer im je to ustanovljeni metod. Doista, braniti
Izetbegovi}evo hipnotiziranje Bosne pred agresiju i trgovanje Bosnom s
~etnicima putem potpisa u periodu 1990.-1994., nije ba{ la(h)ko! Bosanski
narod je to krvavo platio.

(Izostavljen jedan pasus)

Svakako, uljudno je spomenuti da u Chicagu ima priloga dobronamjernih


vjernika i pa`nje vrijednih humanitarnih projekata za bosanski narod. Na`alost,
takovom "humanitarnom fasadom" su i suvi{e ~esto prikrivene destruktivne
aktivnosti. Klika je dominantna u politici RBH na ameri~kom tlu -- preko par
Izetbegovi}evih instalata. Tom krugu pripadaju i tandem otac-sin Ned`ib i
Muhamed [a}irbej , koji, izme|u ostalog, skoro dvije godine nisu formirali
Ambasadu RBH u Americi. Ujedno otac ve} godinama agresivno promovira
podjelu RBH. Uz to, taj Izetbegovi}ev instalat sam je po sebi neprijatelj RBH
radi svoje mutne pro{losti i inkompetentncije odn. pogre{no usmjerene
kompetencije.

E, vidite, Ljiljanu je i taj kult izgleda mjerodavan u kampanji bla}enja


bosanskih aktivista na tlu SAD, Bosanskog kongresa. Sva je sre}a {to ameri~ki
narod i dalje vi{e vjeruje u Bosnu koju promovira Bosanski kongres, nego onu
koju promoviraju ovakvi vra~evi. Zahvaljuju}i tome Bosanski kongres je
zadovoljan da je i Kongres Sjedinjenih Dr`ava kona~no (!) probio blokadu
Londona i Moskve, Zagreba i Beograda, i ostalih du{mana, krenuv{i u obranu
ameri~kih strate{kih interesa u Europi. A ti interesi su: cjelovita, suverena, gra|
anska (!) RBH. Na`alost, Izetbegovi} legalizira Republiku Srpsku na svim
konferencijama u protekle tri godine i tako ~etnicima stvara dodatnu motivaciju
da 32 mjeseca kolju po Bosni. Autor tekstova u Ljiljanu od 26. oktobra i 2.
novembra 1994. Had`em Hajdarevi} , pjesnik, vr{i prosta~ki i neargumentirani
napad u tekstovima: "Kip slobode" i "Selam Alejk, Ameriko!" Oba mogu sumirati
sa ~etiri rije~i: "Mrzim, mrzim, mrzim Ameriku!". Za nekoga ko je
91
(najvjerovatnije) o tro{ku "partije" dobio pla}en put i boravak u Americi i prijem
u UN Misiji RBH i Ambasadi RBH, ta pogrda zemlji-doma}inu, jedinom mo}nom
prijatelju RBH na Zapadu, ilustracija je drskosti i politi~ke destruktivnosti
Ljiljana . Me|utim, to nije iznena|enje kada se zna ko pokre}e "RBH-SDA
diplomaciju". U SAD ve} ~etiri godine "li~ni predstavnik Alije Izetbegovi}a "
Ned`ib [a}irbej hoda po raznim tribinama i zahtjeva: "Bosna se treba
podijeliti". Predstavlja se sa biv{i ~lan Mladih Muslimana; godinama je bio rado
vi|en u jugoslovenskim konzulatima. Ina~e je nakon pu{tanja iz zatvora odmah
postao ministar u komunisti~koj vladi. Koje li koincidencije?!

U inkriminiranim tekstovima naslu}uje se da je Hajdarevi} zamrzio Ameriku


prvim posjetom, i to nakon nekoliko dana. Ali, to nije niti neobi~no za
ideologe koji mrze Coca-Colu.

Hajdarevi} izjavljuje da ne zna {ta u javnosti zna~e imena ~lanova Bosanskog


kongresa. Ta imena su poznata: to su ~asni i obrazovani ljudi, nau~nici,
profesori, privrednici ...poglavito ameri~ki dr`avljani koji su mnogo toga dali za
cjelovitu Bosnu.

A ko je postavljen da se lak{e izvr{i podjela RBH?! Alija Izetbegovi} , ~im je


pu{ten iz zatvora. Njegovi propagandisti ve} 32 mjeseca sjede u Zagrebu i
Ljubljani, te ispijaju}i ka(h)ve po kancelarijama vode bitku za svoj feudalni
posjed na 25% teritorija RBH -- posjed koji niti sa dr`avom niti sa Islamom
nema veze!

Istini za volju, na stranicama Ljiljana se pojavljuje jedna tema o kojoj se mo`e


pro~itati i druga~ije mi{ljenje. Neko `eli ulo`iti 11 miliona dolara u neki
islamski centar gdje bi bilo i prostorija za ispijanje kahva. Istovremeno, u Bosni
hiljade ranjenika le`i po hodnicima u stotinama poru{enih bolnica i ambulanti.
Ima li doista ikakvog mjesta za diskusiju gdje potro{iti 11 miliona dolara?!
Pozdrav ~itaocima.

Pitanja i odgovori
Slijede}u polemiku sam vodio ja (MB) 23. novembra 1994. na BosNetu sa
jednim Izetbegovi}evim pristalicom (P).

P: Koje je to sporazume potpisao Alija i sa tim sporazumima legalizirao


"Republiku Srpsku"? Ako Alija i{ta potpi{e to mora prije svih da legalizuje
Skup{tina RBiH, a zatim ~itav narod Bosne i Hercegovine. Prema tome Va{
odgovor je da nije samo Alija lo{ ~ovjek u Vladi Bosne i Hercegovine nego
~itava Vlada i svaki ~ovjek u Skup{tini...

92
MB: -Alija Izetbegovi} je prije rata potpisao Lisabonski sporazum o podjeli BiH.
Prema svjedo~enju Warena Zimermana , BiH javnost i Amerikanci su ga
onemogu}ili da tada zavr{i posao.
-Alija Izetbegovi} je na Genevskim pregovorima 3. januara 1993. potpisao
"Ustavna na~ela" koja su zna~ila pristanak na podjelu BiH na etni~ke teritorije.
-Nekoliko nedjelja poslije toga potpisao je u New Yorku Vance-Owenov plan
podjele BiH na etni~ke teritorije.
-U Genevi 16. septembra 1993. potpisao je da se rje{enje BiH krize treba
tra`iti u podjeli BiH. Poslije toga je potpisao Milo{evi}-Tu|manov plan "Unije"
o podjeli BiH na tri dr`ave i da Srbi imaju pravo otcjepljenja od "Unije" poslije
dvije godine.
-Taj plan je odbio BiH parlament.
-Plan podjele u omjeru 49% prema 51% je prihvatio Parlament BiH jer je
Izetbegovi} prevario delegate da je to samo takti~ki potez. Rekao je:
"Prihvati}emo ga jer }e ga Srbi odbiti. "Me|utim, ~im su delegati prihvatili plan
i Karad`i} ga odbio, Izetbegovi} je neovla{teno po~eo da obavje{tava svjetske
faktore da BiH i dalje prihvata plan Kontakt grupe i da samo jo{ Karad`i}a
treba natjerati da ga prihvati. Tako je podjela Bosne koju je Skup{tina BiH
prihvatila kao takti~ki potez postala sudbina Bosne. Na{a poruka delegatima
Skup{tine: "Ne treba se sa vatrom igrati."
-Ja mislim da vam je jasno da ja ne krivim Skup{tinu i Vladu za veleizdaju,
nego samo Aliju , koji ih je izmanipulisao.

P: Ako je Alija neprijatelj Bosne i Hercegovine ko li je onda prijatelj? @elite da


izjedna~ite Karad`i}a i Aliju . Podsje}a me to na izjedna~avanje agresora i `rtve
od strane svjetske zajednice.

MB: -Nije ta~no da ja izjedna~avam Aliju i Radovana . Svako je odgovoran za


svoje postupke. Karad`i} , zato {to je ratni zlo~inac, a Alija zato {to je pristao
na pregovore sa tim zlo~incem i tako mu oprostio sve zlo~ine. Kako neko
mo`e krivi~no goniti zlo~inca ako ga predsjednik dr`ave u kojoj je po~inio
zlo~ine prihvata za sagovornika s kojim dogovara novo ure|enje (Ustav) dr`ave?

P: Najbr`i put do mira u Bosni i jeste da Karad`i} prihvati taj plan. Koliko je
pravedan taj plan znamo svi. Ali koje je bolje rje{enje nama ponu|eno, a da ga
nismo prihvatili. Tim pismom Alija , niti je sasjekao niti mo`e sasje}i odluke
Kongresa o vojnoj pomoci Armiji BiH.

MB: -Ako tebe neko istjera iz tvoje ku}e i uzme ti sve {to ima{ i od ~ega
`ivi{ najbr`i put do mira je da mu potpi{e{ da je to svakako njegovo. To je
tvoja i Alijina logika.
-Pita{ koje je to bolje rje{enje? Bolje rje{enje je insistiranje na pravdi. Ne
smije se pristati na poga|anje o onome {to ti pripada. Alija je prihvatio
pregovore varaju}i Bosance: "Ako ne pregovaramo posta}emo krivci." To nije
93
ta~no. @rtva ne mo`e postati krivac samo zato {to ne}e da pregovara sa svojim
d`elatom nego insistira na ka`njavanju stvarnog krivca."
-Ne mo`e se dati oru`je onome ko ne}e. Alija stalno podsje}a Amerikance da
Karad`i}a natjeraju na mir (tj. da uzme pola BiH). Dakle, on ne tra`i oru`je,
nego "mir", pa mu Kongres SAD ne mo`e dati ono {to on ni ne tra`i.

P: Sada je jo{ i Karad`i} taj koji ~uva Bosnu. Za{to ga onda ne izabraste za
predsjednika Bosne i Hercegovine? Najve}i zlikovac spa{ava Bosnu, nikada
ve}ega apsurda nisam ~uo. Da se Alija pita ne bi njemu Alija dao ni metra
kvadratnog Bosne. Plan 51--49 nije Alijin nego Kontaktne skupine i ona je ta
koja je ultimatumom natjerala Skup{tinu da ga prihvati.

MB: -Zato mi i jesmo protiv Alije {to nas je doveo dotle da jo{ samo od
Karad`i}evog potpisa zavisi postojanje Bosne. BiH postoji kao dr`ava samo zato
{to Karad`i} jo{ nije pristao na 49% Bosne, nego ho}e barem 60%.
-Svi znamo da nije bilo nikakvog ultimatuma Bosni i Hercegovini da prihvati
podjelu. Vi{e puta su Clinton i Chriostopher obja{njavali da se ne mo`e vr{iti
pritisak na `rtvu, nego samo na agresora. Kada je rat po~eo svijet je po~eo
ka`njavati agresora. Uveo je ekonomsku blokadu, "no fly zone", oduzeo je
priznanje Jugoslaviji, isklju~io je iz UN i iz svih drugih institucija. Ka`njavanje
je prestalo kada su pregovori po~eli. Naime, kada `rtva pristane na dogovor sa
krivcem, onda prestaje ka`njavanje krivca i prelazi se na "poravnanje", kako to
pravnici ka`u. Dakle, pregovori su zaustavili ka`njavanje ~etnika, a ne nekakva
zavjera protiv BiH. Alijini potpisi su omogu}ili Roseu da insistira na povla~enju
Armije BiH sa [picaste stijene i Igmana, a ne to {to nas Rose mrzi. Mrzio nas
je i Miterand i Major i Grci i Rusi itd, ali su nas morali priznati jer nam je
Titov Ustav iz 1974. dao dr`avnost. Istu takvu dr`avnost daje Alija Republici
Srpskoj.
-Najbolji dokaz da Alija dobrovoljno daje dijelove Bosne je to {to je on i
prije rata prihvatio podjelu u Briselu.

Na kraju evo vam jo{ jedan dokaz da je Alija izdao i Biha}. U Ljiljanu br.
96 od 16. novembra 1994. na strani 18 od ~etnika koji su zarobljeni u akciji
od 28. oktobra kod Kalinovika saznajemo: "Naglo pra`njenje (~etni~kih) magacina
dogodilo se kada je 200 dobrovoljaca 1. gardijske i 300 Kalinov~ana oti{lo na
biha}ko rati{te." Dakle, ~etnici su prorijedili ostale frontove da bi skoncentrisali
vojsku na Biha}u. Za{to na{i nemaju naredbu da udare na svim tako prorije|
enim ~etni~kim linijama i tako pomognu Biha}u? Kako su ~etnici znali da na{i
ne}e udariti?! Za{to Alija predla`e za Biha} rje{enje kao u Sarajevu, {to bi
zna~ilo da Biha} ostaje opkoljen ~etnicima za sva vremena. Kako Sarajlije ne
smiju zauzeti [picastu stijenu i Igman, tako ni Bi{}ani ne bi smjeli krenuti u
povezivanje sa ostalim korpusima. Sre}om, Dudakovi} nije pristao na
razoru`anje tj. nije pristao na sudbinu Srebrenice.

94
Nije slu~ajno Hamdija Pozderac zatvorio Izetbegovi}a , a [e{elj pisao
peticije da se Izetbegovi} pusti.

Izdaja Biha}a
Rat u Bosni i Hercegovini nije ~etnicima donio vojni~ku pobjedu. Mada su
iznenada napali na nenaoru`ane Bo{njake, oni ipak nisu uspjeli zauzeti {iri
koridor kod Br~kog, Gora`de, Biha~ki `eljezni~ki ~vor i ve}i dio Sarajeva, bez
~ega nisu mogli zamisliti Veliku Srbiju. Bez biha~kog `eljezni~kog ~vora nema
dobre veze sa srpskom paradr`avom Krajinom u Hrvatskoj. Izetbegovi} nije
mogao potpisati da je Biha} srpski, jer su ljudi u Biha}u odbranili svoja
ognji{ta, pa bi izdaja bila o~igledna. Zato je u decembru 1994. u jeku najve}e
srpske ofanzive na Biha} posredovanjem Jimmya Cartera dogovorio primirje sa
"bosanskim Srbima" na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine. Srbi iz Hrvatske
nisu htjeli potpisati to primirje, tako da su oni imali pravo napadati Biha}. U
praksi to je zna~ilo da i ~etnici iz Bosne i Srbije tako|er mogu napadati na
Biha}, jer niko nije kontrolisao li~ne dokumente napada~a na Biha}. To je
stvarno dovelo do strahovite ofanzive na Biha}. Jedinice Armije BiH na Majevici,
Ozrenu, Treskavici itd. su po{tovale primirje dok su ~etnici sa njihovih rati{ta
i{li na Biha}. Tih dana Biha} je umirao pod ~etni~kim granatama i blokadom
dok je Bosna umirala od stida zbog izdaje. Alija Izetbegovi} se nadao da }e
Biha} pasti i da }e tako biti ispunjena jo{ jedna velikosrpska `elja, tj. uklonjena
jo{ jedna prepreka do Karad`i}evog "mirovnog" potpisa. Kada je Biha}u bilo
najte`e, uklju~ila se i "me|unarodna zajednica" svojim "spasonosnim"
prijedlozima. Predlagali su da se Biha} demilitarizuje, da bi ga Srbi po{tedili.
Naravno, Izetbegovi} se slo`io sa takvim "spasonosnim" prijedlogom. Me|utim,
general Atif Dudakovi} , komandant 5. korpusa Armije BiH je odbio da potpi{e
sprazum izjavljuju}i da je "sigurnosna zona tamo gdje je Armija BiH". Time je
Biha}, za razliku od Srebrenice i @epe, koji su vjerovali Izetbegovi}evoj
diplomatiji, spa{en.

Reakcija Bosanskog kongresa na tra`enje


Milo{evi}evog priznanja BiH
Kada je Izetbegovi} poslao Muhameda Filipovi}a u Beograd da od Milo{evi}a
tra`i priznanje ve} priznate dr`ave BiH, na tu izdaju domovine reagirali smo
26. marta 1995. slijede}im otvorenim pismom Filipovi}u .
95
Gospodine Filipovi}u ,

javljamo Vam se u vezi Va{e iznenadne posjete Milo{evi}u . Bosanski kongres je


organizacija Bo{njaka koji se zala`u za nepodijeljenu Bosnu i Hercegovinu;
onakvu kakva je na referendumu od naroda izglasana i od svijeta priznata. I Vi
ste se vi{e puta, barem na rije~ima, zalagali za takvu Bosnu i Hercegovinu.
Stoga smo Vam slali na{e ~lanke. U tim ~lancima smo vam bezbroj puta
poku{ali objasniti koliki je negativan u~inak pregovora o sudbini na{e
domovine. ^ini se da ih Vi niste ni pro~itali.

Gospodine Filipovi}u , uop{te nije va`no {ta ste Vi govorili sa Milo{evi}em .


JEDINA VA@NA STVAR JE DA SU SE TI PREGOVORI DOGODILI. Tim gestom je
Bosna i Hercegovina POKAZALA SVIJETU DA MILOSEVI]A SMATRA
SAGOVORNIKOM, A NE RATNIOM ZLO^INCEM ODGOVORNIM ZA SMRT TOLIKO
NEVINIH BO[NJAKA. TIME STE PO^ELI NOVI PREGOVARA^KI PROCES. ZNAJTE DA
STE DJELITELJIMA BOSNE I HERCEGOVINE POSLU@ILI SAMO ZA OTVARANJE
DIREKTNIH PREGOVORA NA ^IJI TOK NE]ETE MO]I UTICATI. Na isti na~in su
Vas ve} jednom prevarili. Sje}ate se da je Londonska konferencija sazvana sa
jednim dnevnim redom, ali da je su{tina bila da se ponovo otvori pitanje "{ta
sa Bosnom i Hercegovinom?" To pitanje je ve} bilo rije{eno me|unarodnim
priznanjem Bosne i Hercegovine. Alija Izetbegovi} je tada nadmudrio na{e
intelektualce i otvorio pregovore koji su jedini na~in da se na{a domovina
podijeli, umjesto da je insistirao na primjeni me|unarodnog prava, koje
garantira nepromjenjivost granica.

Gospodine Filipovi}u , mi smo od Vas o~ekivali da budete bosanski Vizental. Vi


ste u svojoj prevelikoj `elji da budete blizu vlasti dopustili da lukavi Alija od
Vas napravi izdajnika koji mu slu`i da sa~uva svoj obraz i da on, istinski
inicijator pregovora sa ratnim zlo~incima, ipak ne u|e u istoriju kao ~ovjek koji
je ratnog zlo~inca Milo{evi}a pretvorio u pregovara~a Milo{evi}a . Kako mo`emo
od Christophera tra`iti da diplomatski izolira Milo{evi}a i Karad`i}a kada ih
mi Bo{njaci prihvatamo za sagovornike. Milo{evi} i Karad`i} nisu krivi za smrt
stotina hiljada Amerikanaca, nego Bosanaca, pa bi mi morali biti naj`e{}i u
njihovoj osudi. Svojim postupkom VI IH AMNESTIRATE. Va{e ime }e biti na listi
bosanskih Vizentala ukoliko se napokon ne ispravite i ne ka`ete otvoreno, kao
~ovjek "DOSTA JE DIJELJENJA BOSNE". Jo{ imate {ansu da to u~inite, da
raskrinkate Izetbegovi}a i u istoriju u|ete kao spasilac, umjesto kao izdajnik.
Ponovi}emo Vam neke na{e stavove o bosanskohercegova~koj krizi.

POLITI^KA ALHEMIJA

Kao i svaka alhemija i politi~ka alhemije se zasniva na teorijski neutemeljenim


pokusima. U na{em slu~aju alhemi~ari su Alija Izetbegovi} , njegovi odani
96
sljedbenici i podmi}eni intelektualci, a predmet pokusa Republika Bosna i
Hercegovina. Principi dr`ave i prava su dobro poznati i nastali su na
hiljedugodi{njem iskustvu civilizacije. Principe koje Izetbegovi} bezobzirno gazi
navodim jednostavnim jezikom da bi bili jasni svim Bo{njacima.

1. Kao {to ~ovjeka karakterizira njegovo tijelo i du{a, tako dr`avu


karakteriziraju njene granice i ustav. Kao {to je besmisleno da ~ovjek trguje sa
svojim `ivotom, tako je besmisleno da predsjednik "kupuje mir" `rtvuju}i `ivot
dr`ave, tj. ustav. Diplomati to sa`eto iskazuju slijedecim postulatom: "Nema
pregovora o egzistencijalnim pitanjima (tj. o ustavu i granicama)." Do toga
postulata se do{lo hiljadugodi{njim izu~avanjem dr`ave i prava. Stoga se i
pola`e predsjedni~ka zakletve "da }e se Ustav i granice i `ivotom braniti". Sami
pregovori o tim svetinjama su smrtni udarac dr`avi. Sjetimo se da se i
Jugoslavija raspala kada su srpski nacionalisti htjeli da mijenjaju ustave Kosova,
Vojvodine i Srbije, tj. biv{e Jugoslavije. Gospodine Filipovi}u ne dolikuje
intelektualcima da bespogovorno slijede bilo koga, a pogotovo ne ~ovjeka koji
je pogazio spomenute postulate i tako doveo u smrtnu opasnost svoj narod, ali
i Islam na {irokim prostranstvima.

2. Najbolja taktika je DOSTOJANSTVO. To bi Vi kao filozof morali znati. Kako


nas mo`e svijet smatrati doraslim da budemo suverena nacija, ako i poslije
toliko nevinih ubijenih mladi}a i silovanih djevojaka mi trgujemo na{im
teritorijama, kao da ni{ta nije bilo, sa onima koji su skrivili te zlo~ine.

Ukratko }emo poku{ati navesti neke konkretne posljedice nedostojnih pregovora


sa ratnim zlo~incima.

-Jo{ je predsjednik Bush , koji je istinski podr`avao cjelovitu Bosnu, {to je


dokazao priznavanjem na{e domovine, natjerivanjem Hrvatske na priznanje BiH,
uvo|enjem sankcija protiv Jugoslavije, nepriznavanjem Jugoslavije i isklju~enjem
iste iz UN, odmah na po~etku rata dao ~etnicima ultimatum da se povuku iz
BiH do 15. maja 1992. Taj ultimatum je prokockao Izetbegovi} kada je
prihvatio pregovore sa srpskim generalima u Skoplju. Naime, kako se mo`e
Bush tu}i sa ~etnicima kada se Izetbegovi} sve fino dogovorio u Skopju?
-I Clinton je poku{avao nekoliko puta da vojno pomogne Bosni, ali bi
uvijek na{ neumorni predsjednik-pregovara~ na brzinu potpisao neko primirje i
tako vezao ruke Clintonu . Naime, kako Clinton mo`e bira~ima objasniti
ameri~ko vojno anga`ovanje kada je me|u "zara}enim stranama krenuo mirovni
proces".
-Pristajanje na pregovore sa ratnim zlo~incima o podjeli BiH je imalo
najpogubnije posljedice. Nabroja}u neke.
1. Ponovo su otvorena egzistencijalna pitanja o BiH koja su me|unarodnim
priznanjem BiH bila po nas povoljno rije{ena.

97
2. Kriza u BiH je prekvalifikovana u gra|anski rat jer su se pregovori vodili sa
"bosanskim Srbima" i "bosanskim Hrvatima". To je vezalo Clintonu ruke da nam
pomogne, jer po me|unarodnom pravu nije dozvoljeno mije{ati se u gra|anski
rat.
3. Od strane Amerikanaca progla{enog ratnog zlo~inca Karad`i}a pregovori su
unaprijedili u diplolomatu dr. Karad`i}a koji dogovara novi BiH Ustav.
4. Pregovorima je BiH dobila "image" gubitnika jer je pristala da pregovara o
svom Ustavu {to ~ine samo oni koji su izgubili rat.
5. Stvorio je "image" islamske dr`ave, na ~emu se zasniva 99% ~etni~ke i HVO
propagande.
Clinton je `elio pomo}i dr`avi BiH, ali zbog raznih lobby-a nije lahko
pomo}i "muslimanskoj strani" u "gra|anskom ratu." Znajte, ako ne pre`ivi dr`ava
BiH, onda ne}e ni Muslimani pre`ivjeti na tim prostorima ni deceniju du`e od
Bosne. Ako Karad`i} potpi{e najnoviji mirovni plan i uzme 49% Bosne,
Muslimani ostaju podijeljeni u 6 enklava, opkoljeni neprijateljima. Te enklave ne
mogu imati nikakvu budu}nost. Na takvo rje{enje je pristala i bosanska
Skup{tina jer je Izetbegovi} prevario delegate da je to samo takti~ki potez.
Sada je to postala sudbina Bosne. Bosna i Hrcegovina postoji jo{ kao dr`ava
samo zato sto Karad`i}u nije dosta "samo" 49% Bosne, nego ho}e barem 60%
Bosne. Svojim istupom na Generalnoj Skup{tini UN krajem septembra 1994.
Izetbegovi} je sprije~io skidanje embarga i dao Karad`i}u jo{ 6 mjeseci da
razmi{lja ho}e li uzeti pola Bosne. Taj nastup je remek djelo veleizdaje. Uzmite
samo, naprimjer, Izetbegovi}ev zahtjev da Jugoslavija prizna BiH. Bosnu i
Hercegovinu su priznale UN, a Jugoslaviju samo Armenija. Insistiraju}i na
Jugoslovenskom priznanju Bosne, Izetbegovi} , ustvari, samo daje zna~aj tome
nepriznavanju, tj. ponovo otvara ve} jednom rije{eno pitanje priznanja dr`ave
BiH. Taj govor je toliko koristan Srbima da ga ne bi bolje napisala ni Srpska
akademija nauka i umetnosti.
Mi nemamo nikakvog drugog razloga da osu|ujemo Izetbegovi}a , osim
njegovih postupaka. Gospodine profesore, razlika izme|u nas i Vas je u tome
{to Vi iz nekog, nama neshvatljivog razloga, slijedite svoga vo|u, a mi istinu.
Svo zlo koje je Izetbegovi} nanio Bosni i Hercegovini ne bi mogao u~initi bez
sljedbenika kakav ste i Vi. Me|utim, istina o Izetbegovi}u i njegovim
"kadrovima" u koje i Vi spadate, uskoro }e biti svima poznata. Ukoliko urode
plodom Va{i mirovni napori da se natjera Karad`i} da uzme 49% Bosne, onda
vi{e nama Bosne. Gospodine Filipovi}u, Vi }ete biti li~no odgovorni za to.
Pozdravljamo Vas u nadi da }ete pro~itati ovo pismo, koje smo osim
vama poslali, i na internetove konferencije soc.culture.Bosnia.herzgvna i
soc.culture.croatia, kao i na mnoge druge adrese.

dr. Muhamed Borogovac , Bosanski kongres - USA

Tel. (617)783-8796, FAX: (810)828-3069

98
Glava12
Pad Srebrenice i @epe i posljedice

99
Pad Srebrenice
Vidjeli smo kako su se pregovori nepovoljno odrazili na moral boraca Podrinja i
porast morala ~etnika. Me|utim, sam pad motivacije boraca Podrinja nije bio
dovoljan da ih se potpuno porazi. Tri ~etni~ka korpusa su bila anga`ovana u
napadu na slobodno Podrinje u aprilu 1993. Zauzeti su Kamenica, Cerska,
Konjevi} Polje, ali ne i Srebrenica i @epa. Velika bo{nja~ka vojska se slila u
Srebrenici i @epi. ^etnici tada nisu mogli zauzeti Srebrenicu i @epu. Da su
mogli oni bi to i u~inili. Tada je to bio manji grijeh prema me|unarodnoj
zajednici jer to jo{ nisu bile "sigurnosne zone". Osim toga, ~etnici su znali da
ne mogu vje~ito dr`ati tri korpusa oko Srebrenice i @epe. Znali su da }e se
Bo{njaci ponovo razmiliti po cijeloj Isto~noj Bosni, ~im se ti korpusi razi|u. (To
im se kasnije dogodilo sa Biha}om.) Jedini na~in da zadr`e isto~nu Bosnu bio
je da postignu primirje u Srebrenici i @epi koje }e im ~uvati osvojene teritorije
umjesto ~etni~kih korpusa. Alija Izetbegovi} je pristao na to. Pristao je na
razoru`anje Srebrenice i @epe. Time je velika Bo{nja~ka vojska prakti~no
demobilisana, a tri ~etni~ka korpusa su krenula na Gora`de, Trnovo i Igman.
Na{ naivni narod je mislio da je Alija prevario ~etnike jer "mi UNPROFOR-u
nismo predali ve}inu oru`ja". Ustvari Alija Izetbegovi} je prevario Bo{njake jer
zbog njegovih sporazuma sa ~etnicima Podrinjuci nisu imali pravo krenuti iz
Srebrenice osloba|ati svoja sela kada su ~etni~ki korpusi oti{la dalje na
Gora`de, Trnovo i Igman. Tako su Izetbegovi} i ~etnici pomo}u politi~kih
trikova, a ne vojno uspjeli neutralisati Bo{njake iz Podrinja. Da su Podrinjci
imali Dudakovi}a umjesto Nasera Ori}a sada bi Srebrenica bila drugi Biha}.
Naime, sjetimo se kako je u sli~noj situaciji u decembru 1994., kada su tri
~etni~ka korpusa poveli veliku ofanzivu na Biha} i do{li 700 metara od bolnice,
Dudakovi} odbio demilatirazaciju Biha}a rije~ima: "Sigurnosna zona je samo
tamo gdje je Armija BiH." Kada su se kasnije udarni ~etni~ki korpusi oti{li na
druga rati{ta Bi{}ani su povratili sve teritorije. Ovim ni u kom slu~aju ne `elim
da krivim izvanrednog vojnika Nasera Ori}a . On je mlad i za politiku neiskusan
~ovjek. Kriv je onaj ko je bio zadu`en da se bavi politikom. Ako Bog da,
Srebreni~ani }e biti svjedoci optu`nice kada se bude sudilo Aliji Izetbegovi}u
za veleizdaju.

Kako se dogodio finalni ~in pada Podrinja, tj. pad Srebrenice 11. jula 1995.? U
izvje{tajima svjetskih agencija javljeno je da "Holandski vojnici iz UNPROFOR-a
nisu mogli zadr`ati napad 1500 srpskih vojnika". Dakle, samo 1500 ~etnika je
etni~ki o~istilo isto~nu Bosnu skoncentrisanu u Srebrenici. Gdje su bili mu{karci,
borci? Borci Srebrenice su bili {umskim stazama izvu~eni iz Srebrenice. Naime
~etnici nemaju dovoljno boraca da bi formirali neprekidne rovove oko
Srebreni~kog podru~ja pa su na{i borci mogli {umskim stazama prolaziti. Na
mitingu u Bostonu organizovanom u znak protesta zbog pada Srebrenica biv{i
slu`benik u Predsjedni{tvu BiH B. K. mi je kazao da su najbolje jedinice iz
100
Srebrenice pod komandom Nasera Ori}a davno prije pada Srebrenice iza{le na
Tuzlansko rati{te. Pukovnik Armije BiH [ef}et Bibuljica mi je to potvrdio i
dodao da su sa Srbrenicom saobra}ali helikopteri Armije BiH i da su za godinu
i {est mjeseci mogli dostaviti dovoljno municije da se Srebrenica odbrani. Mojoj
sestri je poslije pada Srebrenice priznao i Izetbegovi}ev "savjetnik" Kemo
Mufti} . da je Naser Ori} ranije izvedn iz Srebrenice. Time je o~igledno odbrana
Srebrenice obezglavljena. Postavlja se pitanje: "Za{to ta poroznost ~etni~kih
polo`aja nije iskori{tena za dobavljanje dovoljno municije za odbranu, umjesto
{to je iskori{tena da se odbrana Srebrenice obezglavi? Neki Srebreni~ani su
oti{li i na Sarajevsko rati{te kada im je Izetbegovi} pompezno naredio
deblokadu Sarajeva 15. juna 1995. Mnogi vojni komentatori su se u vezi sa
tom Izetbegovi}evom komandom pitali za{to je on obznanio tu akciju? Ni
NATO pakt ne ide u akciju bez iznena|enja. Zato su se mnogi pitali {ta li je
Izetbegovi}ev tajni plan? Sada im se mo`e odgovoriti. Izetbegovi}ev tajni plan
je bio pad Srebrenice i @epe i to mu je po{lo za rukom. Izetbegovi} se nada
da }e padom Srebrenice i @epe Bosna i Hercegovina zaista postati biv{a, da }e
Bo{njaci shvatiti da ne mogu vi{e i}i do Drine, a da }e njegova "Mala Bosna"
koju je dogovorio sa Milo{evi}em i Tu|manom i potpisao 16. septembra 1993.
u Genevi i koje se nikad nije odrekao, postati realnost. Me|utim, Mala
("muslimanska") Bosna je samo mamac kojeg nam Milo{evi} i Izetbegovi }
tobo`e nude dok uni{tavaju me|unarodno priznatu dr`avu Bosnu i Hercegovinu.
Mala "muslimanska" Bosna opkoljena neprijateljima dugoro~no ne mo`e
pre`ivjeti. Dakle, Milo{evi} i Izetbegovi} nam ni{ta ni ne nude.

Izdaja @epe
Na konferenciji za {tampu odr`anoj 21. jula 1995. u Sarajevu novinari su pitali
glasnogovornika UNPROFOR-a Alexandera Ivanka : "Za{to UN govore samo o
pomo}i Gora`du koje jo{ nije napadnuto, a ne spominju pomo} @epi koja se
ve} nekoliko dana brani?" Ivanko je jasno i glasno rekao: "UN su zvani~no
obavije{tene od predsjednika bosanskohercegova~kog Predsjedni{tva da je @epa
pala. Dakle, ne mo`emo ni{ta u~initi da spasimo od pada @epu koja je
zvani~no pala."

Dan ranije Alija Izetbegovi} je na TV BiH izjavljivao da @epa nije pala i da su


samo glasine da je @epa pala. Postavlja se pitanje: "Za{to je Alija Izetbegovi}
zvani~no obavijestio UN da je @epa pala i tako zaustavio svaku eventualnu
pomo}?"

Tako|er 21. jula 1995. u trenutcima najve}e agonije @epe i masovnih ubistava
Bo{njaka iz Srebrenice na stadionu u Bratuncu, onih istih Bo{njaka koje je on u
maju 1993. ubijedio da predaju te{ko oru`je Alija Izetbegovi} je do{ao u
posjetu Tuzli koja je bila puna tek pristiglih Srebreni~anki. Kada je iza{ao pred
101
narod razdragano je digao ruke u zrak o~ekuju}i ovacije, kao da je postigao
veliku pobjedu. Tu reakciju su prenijele sve TV agencije u svijetu. Ustvari,
padom Srebrenice Izetbegovi} i jeste postigao veliku pobjedu i na trenutak se
prepustio svojim iskrenim osje}anjima.

Politi~ki posljedice pada Srebrenice i @epe


Poslije pada Srebrenice i @epe, u Kongresu Sjedinjenih Dr`ava je pokrenuta
akcija da se Bosni i Hercegovini skine "arms embargo." Me|utim, upravo u tim
trenutcima Izetbegovi} poduzima nove korake da se embargo ne skine. On i
njegov ministar vanjskih poslova Muhamed [a}irbej kre}u u ofanzivu da
elimini{u iz vlasti Harisa Silajd`i}a , ~ovjeka koji je najzaslu`niji za dvotre}inska
glasanja protiv "arms embarga" u Senatu SAD i u "House of Representatives"
krajem jula 1995. Zadr`imo se malo na tim doga|ajima.

Kad god bi ~etnici po~inili u`asne zlo~ine protiv Bo{njaka po{teni ljudi u
Kongresu Sjedinjenih Dr`ava bi aktuelizirali skidanje "arms embarga" Bosni i
Hercegovini. Tada bi neprijatelji Bosne i Hercegovine uvijek organizovali neku
alternativnu ponudu Bo{njacima u vidu mirovnih pregovora ili za{ti}enih zona ili
bombardovanja "Srba". Izetbegovi} bi uvijek prihvatao tu alternativnu ponudu i
tako bi i na{i prijatelji mislili da je to bolje za Bosnu i Hercegovinu od samoga
skidanja "arms embarga". Izetbegovi} je vi{e puta zaustavljao skidanje "arms
embarga" tako {to je tra`io da se "vojna ravnote`a uspostavi na ni`em nivou,
razoru`avanjm "bosanskih Srba", radije nego na vi{em, naoru`avanjem
"Muslimana" . Naravno, to je neizvodljivo i ne vodi oslobo|enju Bosne i
Hercegovine nego njenoj podjeli. Isto se dogodilo i poslije pada Srebrenice.
Ameri~ki kongresmeni su tra`ili skidanje "arms embarga" dok su Englezi, Rusi i
Clinton obe}avali da se ne}e ponoviti pad sigurnosnih zona Gora`de, Biha},
Tuzla i Sarajevo, jer }e ubudu}e NATO `estoko reagovati. Ponovo je
Izetbegovi} posredstvom svog ~ovjeka MIP-a [a}ibeya bio za tu alternativu.
Me|utim, predsjednik Vlade BiH Silajd`i} je uputio u pravom trenutku pisma i
Senatu i House of Representatives u kojima nedvosmisleno ka`e da Bosna i
Hercegovina ho}e da se unilateralno skine "arms embargo". Tad na{i neprijatelji
me|u kongresmenima nisu vi{e mogli licemjerno govoriti kako su za pomo}
Bosni i Hercegovini, `rtvi agresije, i glasati protiv skidanja "arms embarga" pa je
skidanje izglasano dvotre}inskom ve}inom, tako da ga ni Clinton vi{e nije
mogao zaustaviti.. To su bili zvjezdani trnuci bosanskih patriota u SAD. Vidjelo
se da je ogromna ve}ina ameri~kog naroda na strani pravde i, {to je jo{
va`nije, da Haris Silajd`i} nije izdajnik. Me|utim, ve} nekoliko dana poslije
glasanja u Kongresu, Haris Silajd`i} je bio perfidnom Izetbegovi}evom igrom
doveden u situaciju da ponudi ostavku na premijersko mjesto. Skidanje "arms
embarga" nije mogao zaustaviti Clinton, ali su ga zaustavili Izetbegovi} i

102
[a}irbej jer su napravili munjevit prodor u "mirovnom procesu" na pregovorima
u Genevi od 8. septembra, tako da je skidanje embarga postalo bespredmetno.

Interesantno je spomenuti da se i Franjo Tu|man umije{ao u sukob


Izetbegovi}a i Silajd`i}a. Da bi oja~ao djelitielje Bosne i Hercegovine Tu|man
je stavio i svoj autoritet pobjednika nad Kninom u igru. Naime, dan uo~i
diskusije u Skup{tini BiH o povjerenju Silajd`i}evoj vladi on je dodijelio
Odlikovanja; kraljice Jelene Aliji Izetbegovi}u, a Zrinskoga Muhamedu
[a}irbeju !? Primanje tog odlikovanja od strane Izetbegovi}a je zaista
skandalozno. Kao prvo, kraljica Jelena je bila bosanska kraljica i time {to je
smatra hrvatskom kraljicom, Franjo Tu|man daje do znanja da je za njega i
Bosna i Hercegovina samo jedna od hrvatskih zemalja kao {to je npr. Dalmacija.
Osim toga, skandalozno je da Izetbegovi} odmah poslije masakra u Srebrenici,
a dok jo{ traje masakr u @epi, slavi i prima ordenje. Ovakvi Izetbegovi}evi
potezi pokazuju da on tragedije Srebrenice i @epe nije do`ivio kao neuspjehe
svoje politike. Bo`e moj, poslije 7 hiljada zaklanih Bo{njka u Srebrenici, velikim
dijelom i njegovom krivicom, on ide da prima ordenje od onih koji su
sau~esnici u zlo~inu. Ne trebam obja{njavati koliko je Tu|man doprinio na{oj
nesre}i, a u trnutcima kada je nesre}a dostigla kulminaciju, najodgovorniji ljudi
u BiH primaju Tu|manovo ordenje. Da li }e Bo{njaci ikada shvatiti koliko ih
Izetbegovi} prezire kada im mo`e tako {ta raditi.

^etnici su vojno pora`eni


Po~etkom avgusta 1995. nova ~etni~ka ofanziva na Biha} je poslu`ila Franji Tu|
manu kao povod da iznenada napadne "Krajinu" sa svih strana. Dok je 50
~etni~kih tankova iz "Krajine" bilo anga`ovano na osvajanju Biha}ke enklave, a
UN ponovo neefikasne u za{titi `rtava ~etni~ke agresije, u sukob se iznenada
uklju~ila Hrvatska. U stvarno rekordnom roku Hrvatska je mobilisala sto hiljada
vojnika i munjevito napala na srpsku paradr`avu Krajinu u Hrvatskoj sa svih
strana, osim u isto~noj Slavoniji. U sudaru sa dobro naoru`anim mu{karcima
^etnici nisu bili tako hrabri kao sa nenaoru`anim civilima Srebrenice i @epe.
Pred Hrvatskom vojskom nisu izdr`ali ni 3 dana. Ipak pad Knina nije bila
rekordno brza kapitulacija "hrabrih srpskih junaka". Rekordna je bila kapitulacija
zapadne Slavonije, za samo dva dana, ne{to ranije u maju 1995. Serija
munjevitih srpskih poraza je nastavljena i u Bosni i Hercegovini. ^etnici su
krajem septembra i po~etkom oktobra 1995. izgubili ogromnu teritoriju
Bosanske Krajine od Biha}a i Bosanskog Novog do Jajca i Donjeg Vakufa. Na
Ozrenu je pala Vozu}a i spojili su se Drugi i Tre}i korpus. Put za Doboj je bio
otvoren. Prvi korpus je zavladao ogromnim prostranstvom Treskavice i
nedostajalo je samo 10 km. da se spoji sa Gora`dem. Tada Republika Srpska
priznje kapitulaciju i Koljevi} dramati~no poru~uje: "Ako se ne{to hitno ne u~ini
za 36 sati }e srpska komponenta u Bosni i Hercegovini do`ivjeti slom." ^etnici
103
su bili potpuno razbijeni, a srpske izbjeglice su svojim traktorima bez goriva
zakr~ili Posavski koridor, tako da im ni pomo} iz Srbije nije mogla sti}i. Na
stranu to {to u kratkom vremenu Srbija nije ni mogla mobilisati i poslati ve}u
armiju u daleku Bosansku Krajinu. Osim toga, ta bi Armija bila krupan cilj za
bo{nja~ku i hrvatsku artiljeriju na Posavskom koridoru. Sloboda je bila na
vidiku.

Medjutim, tada Izetbegovi} hitno na pregovorima od 8. i 26. septambra


konstitui{e Republiku Srpsku i potpisuje primirje od 10. oktobra. Za dva dana
12. oktobra uspijeva i borbe zaustaviti. Time je ~etni~ki poraz preto~io u
pobjedu, a na{u pobjedu nagradio podjelom i nestankom Bosne i Hercegovine.
To }e biti ovjekovje}eno u Dytonu. U BiH delegaciji nema nikoga ko je za
cjelovitu Bosnu i Hercegovinu. Polagale su se nade u Silajd`i}a. Me|utim,
Silajd`i} se na kraju ipak pokorio Izetbegovi}u . U Daytonu ne pru`a nikakav
otpor podjeli Bosne. Malo mu je bilo neprijatno kada su davali Srebrenicu i
@epu. Njemu je draga Bosna i Hercegovina, ali ipak vi{e voli svoju funkciju.
Plakao je na mitingu u Tuzli sa upravo prognanim i povrije|enim Srebrni~anima
kada ga je Izetbegovi} ru{io sa vlasti, ali nije plakao kada je Srbrenica davana
Republici Srpskoj u Daytonu. Poznat mi je njegov stav u Daytonu jer smo sa
njim razgovarali i dr. Vahid Sendijarevi} i Kasim Had`ovi} iz New Jerseya i
ja. Moj razgovor sa njim je zavr{io ovako: Na moje apele da ne potpisuju
nestanak Armije BiH, njegov odgovor je bio: "Lako je vama odavde biti za
jedinstvenu Bosnu. [to se ne vratite u Bosnu? Onda bi druga~ije pri~ali." Ja sam
mu odgovorio: Moja trenutna neprisutnost u Bosni i Hercegovini je jeftin
izgovor jednog predsjednika Vlade za izdaju domovine i potpis nestanka Bosne
i Hercegovine i to u trenutku kada na{a Armija pobje|uje. U trenutku sam
primjetio da je slu{alica spu{tena. Izgleda da su politi~ari u Bosni, budu}i da su
se okru`ili ulizicama, izgubili smisao da slu{aju bilo kakvu kritiku iz naroda o
~ijoj sudbini odlu~uju.

Armija i politika

Krajem aprila 1992. Tuzla se napunila izbjeglicama. Najvi{e je bilo Zvorni~ana.


Kada je pala Kula Grad, posljednje upori{te Zvorni~ana, ja sam upoznao trojicu
boraca koji su se tamo borili. Primio sam ih da stanuju kod mene i sprijateljio
se sa njima. Posebno mi je bio drag osamnaestogodi{nji Mevko Omerovi} .
Njemu sam poklonio svog "{korpiona". Znao sam da se oni ne}e dugo zadr`ati
kod mene. ^eznuli su da se vrate i bore za svoj Zvornik. Ta borba je smisao
njihovog `ivota. Niko ne smije tim ljudima oduzeti pravo da se bore za svoju
~ar{iju i svoje domove. Njima ni na kraj pameti ne pada da je Zvornik srpski

104
grad samo zato {to su ga Srbi zauzeli oru`jem. Oni znaju da je Zvornik njihov
i da }e istjerati pravdu jedino oru`jem. U Armiju BiH su ponovo oti{li 16. maja
1992., dan nakon osloba|anja Tuzle, kada je Armija BiH naoru`ala ve}i broj
vojnika oru`jem zaplijenjenim od JNA poslije doga|aja na Br~anskoj Malti.
Odmah su oti{li na rati{te u zvorni~ka sela oko Sapne. Kasnije sam ih ~esto
sretao na odsustvima u Tuzli. Stotinu puta im je Izetbegovi} u~inio ve}u
nepravdu kada je potpisao da je Zvornik srpski nego ~etnici koji su ih pu{kama
istjerali iz njihovih ku}a. Suo~eni sa izdajom oni su poru~ivali: "Ne}e njega
vojska slu{ati." Me|utim, polahko ali sigurno Izetbegovi} je nagrizao Armiju
BiH. Svaka vojska je zasnovana na sna`noj hijerarhiji. Zato je vojska vrlo
ranjiva. Dovoljno je smijeniti nekoliko najvi{ih oficira i imati sna`an uticaj u
Armiji. To se dogodilo i Armiji BiH. Ve} u julu 1995. gotovo da nema ni
jednog vi{eg oficira od onih koji su odbranili Bosnu i Hercegovinu 1992. Meni
je najvi{e `ao {to su smjenjeni haroji kao {to su genaral Sefer Halilovi}, prvi
komandant Patriotske lige i Armije BiH, general Ivan [iber , zaslu`an za
formiranje Armije BiH i odbranu Sarajeva na po~etku rata, Kerim Lu~arevi} ,
~ovjek koji je odbranio Predsjedni{tvo i oslobodio brdo Mojmilo, tj. deblokirao
sarajevsko predgra|e Dobrinju, general Mustafa Hajrulahovi} Talijan, komandant
1. korpusa u vrijeme pobjeda na Pofali}ima i @u~i, general Hazim [adi}
(oslobodio Vijenac i odbranio Olovo), general Arif Pa{ali} (deblokirao Mostar),
general Ramiz Drekovi} (prije Dudakovi}a uspje{no branio Biha}) itd. Dodajmo
im i Nasera Ori}a koji je odvojen od svoje Srebrenice kada joj je najvi{e
trebao. Oni su bili oni koji su Bo{njacima vra}ali nadu izjavama da "Armija
ne}e dati podjelu Bosne i Hercegovine", dok je Izetbegovi} hodao po svijetu i
potpisivao podjele dr`ave. Prije smjenjivanja je Izetbegovi} kritikovao Sefera
Halilovi}a rije~ima: "Ima nekih ekstremista koji ka`u da }e rat biti gotov kada
se "ljiljani" zavihore u Banja Luci i Grudama." Zamislite, za predsjednika
Predsjedni{tva Bosne i Hercegovine ekstremista je onaj ko ka`e da Armija Bosne
i Hercegovine ima pravo da oslobodi svaku stopu svoje domovine. Svoje izjave
ovi heroji su skupo platili. Sefera Halilovi}a su poku{ali ubiti raketom u stanu.
On je slu~ajno ostao neozlije|en, ali mu je ubijana `ena, dijete i `enin brat.
Kerim Lu~arevi} truhne po zatvorima zajedno sa ~etnicima samo zato {to je
`elio jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu, tj. onakvu za kakvu se na rije~ima
zalagao i Izetbegovi} kada su mu trebali bo{nja~ki glasovi da osvoji vlast.
Ostali su izgubili uticaj na odlu~ivanje u Armiji BiH. U jednom intervjuu u
Ljiljanu 1995. Sefer Halilovi} ka`e: "Od po~etka ovoga rata neka nevidljiva
ruka stalno vu}e pogre{ne poteze." On zna da su mnogi neprijatelji Bosne i
Hercegovine bili anga`ovani kao Izetbegovi}evi specijalni agenti ili savjetnici. U
tom intervjuu on spominje Aliju Delimustafi}a predratnog ministra unutra{njih
poslova i vlasnika CENEX-a, zatim Armina Poharu i Jasmina Jaganjca kao
neprijatelje Bosne i Hercegovine koje nam je podvalila neka "nevidljiva ruka".
Tragedija je da Sefer Halilovi} nikada javno nije pre{ao rubikon i optu`io
Izetbegovi}a da je ta nevidljiva ruka koja ru{i Bosnu i Hercegovinu sam
Izetbegovi} . Sefer Halilovi} je zamjenjen Rasimom Deli}em, ~ovjekom koji se
105
kao i Sefer Halilovi} zala`e za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu, ali koji svoje
govore zavr{ava re~enicom: "Armija je za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu, ali
slu{a}e kako se politi~ari dogovore." U toj re~enici je su{tinska razlika izme|u
Halilovi}a i Deli}a i obja{njenje za{to je Halilovi} zamijenjen Deli}em . Me|
utim, armija je ipak progresivna snaga sastavljena od patriota i heroja.
Komandanti kao {to su generali Atif Dudakovi} (5. korpus), Mehmed Alagi} (7.
korpus), Vahid Karaveli} i svi ranije nabrojani su ljudi odani Bosni i
Hercegovini. Jedina im je mana {to nisu posumnjali da Izetbegovi} `eli podjelu
Bosne i Hercegovine. Da su se malo vi{e bavili politikom mo`da su mogli
sprije~iti neke Izetbegovi}eve pregovore i potpise koji su nanijeli ogromnu
{tetu Bosni i Hercegovini. Sjetimo se samo primirja od 12. oktobra 1995. koje
je Izetbegovi} obezbijedio poslije Koljevi}evog vapaja da }e "srpska
komponenta u Bosni i Hercegovina do`ivjeti slom za 36 sati, ako se ne{to
hitno na u~ini." To je bilo poslije totalnog kolapsa ~etnika u septembru i
oktobru 1995. kada su za desetak dana izgubili Drvar, [ipovo, Jajce, Kulen
Vakuf, Donji Vakuf, Bosanski Petrovac, Bosansku Krupu, Klju~, Sanski Most,
Mrkonji} Grad, banjalu~ku hidroelektranu Bo~ac, pola Ozrena, pola Manja~e,
velika podru~ja na putu do Gora`da. Totalno rasulo ~etnika je zaustavio
Izetbegovi} priznanjem Republike Srpske i potpisivanjem primirja. Za{to ne
poraziti agresora i ne osloboditi se? Za{to pustiti agresoru da zadr`i oplja~kano
i da izbjegne zaslu`enu kaznu? Po{tediti ~etni~ki pokret od sloma, zna~i izvr{iti
samoubistvo na{e domovine. Mo`da jo{ nije kasno da Armija uzme stvar u
svoje ruke i spasi Bosnu i Hercegovinu i samu Armiju BiH, ~ije je razoru`avanje
potpisao Izetbegovi} u svim dosada{njim pregovorima..

Glava 13
Drugi o ratu u BiH
Veoma sli~ne kritike politike SDA i Izetbegovi}a dolaze i od Socijalista Nijaza
Durakovi}a i od UBSD-a Selima Be{lagi}a i od Zulfikarpa{i}evih Bo{njaka, i od
prijatelja Bosne i Hercegovine kao {to su npr. prof. Ivo Banac , dr Zdravko
Tomac ili prof. Francise Boyle , advokat Bosne i Hercegovine na sudu u Hagu,
106
kojega je Izetbegovi} otpustio zbog njegovog tra`enja da Bosna i Hercegovina
insistira na pravu umjesto da pregovara. Izetbegovi} nikada nije dozvolio
Boyleu da tu`i Veliku Britaniju zbog njene uloge u Bosni i Hercegovini i na
kraju ga je i otpustio jer je Boyle insistirao na toj tu`bi. ^injenica da su
stavovi tih ljudi toliko sli~ni stavovima Bosanskog kongresa u kritici
Izetbegovi}eve politike, mada su nastali u raznim dijelovima svijeta i od ljudi
koji se uop{te li~no ne poznaju, dokazuje da su oni u pravu. Nemogu}e je da
vi{e ljudi koji nezavisno jedni od drugih razmi{ljaju prave istu gre{ku. Identi~ne
gre{ke se javljaju samo kod onih koji prepisuju. Ako, pak, nekoliko ljudi koji
rade samostalno do|u do istog zaklu~ka to je pouzdan dokaz da je njihovo
razmi{ljanje ispravno. Bosanski kongres nema ambicija da se bori za vlast, nego
samo da obrazuje bosanske patriote kako da prepoznaju izdaju i spase
domovinu. Zato je Bosanski kongres ne{to direktniji u svom nastupu. U ovoj
glavi se navode neka karakteristi~na razmi{ljanja durgih o ratu u BiH.

Proglas Muslimanske bo{nja~ke organizacije


U vremenu kada na{a domovina prolazi kroz najte`e razdoblje svoje
hiljadugodi{nje povijesti, svjesni historijske odgovornosti koja stoji pred svakim
pojedincem, a posebno pred politi~kim organizacijama, osvr}u}i se na minulo i
istovremeno gledajuci naprijed, kao {to smo to uvijek ~inili, Glavni odbor
Muslimanske Bosnja~ke organizacije, nakon du`eg konsultiranja s ~lanstvom i
rukovodstvima odbora {irom Bosne i dijaspore, sastao se 13-14. maja 1995. u
Ljubljani s namjerom da dade osvrt na sada{nju situaciju u na{oj domovini i
odredi se naspram budu}nosti.

U tom pogledu `elimo na{emu ~lanstvu, simpatizerima i sveukupnoj javnosti


saop}iti na{a gledanja, ne u namjeri da kritiziramo, ve} da dademo poticaj
ja~anju svih patriotskih snaga u osloba|anju okupiranih dijelova domovine i
stvaranju preduvjeta za konstituiranje Bosne kao demokratske dr`ave svih
njezinih gra|ana.

MBO nosilac ideje bo{nja{tva

Temeljna odrednica na{e organizacije, po~ev od njena osnutka, bila je i ostala


borba za bo{nja{tvo, ne samo kao termin koji bi zamijenio vje{ta~ki stvoren i
nametnut pojam "Musliman" u nacionalnom odre|ivanju ve}inskog naroda u
Bosni, nego za bo{nja{tvo kao osnovni preduvjet njezina opstanka.

Vo|eni historijskim naslije|em i duboko svjesni opasnosti koja prijeti domovini


u ovom te{kom vremenu, `elimo istaknuti da bo{nja{tvo kao nacionalna
odrednica nije, niti smije biti, privilegija vezana za religijsku pripadnost. Svi oni

107
koji se nacionalno osje}aju Bo{njacima to jesu i to im pravo, kao jedno od
osnovnih ljudskih prava, niko ne mo`e osporiti.

Oslanjaju}i se na programsku deklaraciju MBO, koja u svojoj prvoj ta~ki borbu


za vra}anje povijesnog imena "Bo{njak" nala`e kao imperativ, ve} su na popisu
stanovni{tva 1991. prvi Bo{njaci bili ~lanovi i simpatizeri na{e stranke. To nam
je pravo osporavano, ~ak i zabranjivano da se tako izja{njavamo, zbog ~ega
smo od Skup{tine, Predsjedni{tva i Vlade Republike Bosne i Hercegovine,
po~etkom 1993. zahtijevali da se nacionalno ime Bo{njak uvede u zvani~nu
nomenkulaturu nacionalnosti gra|ana Bosne. Vrijeme je pokazalo da se taj
problem nije mogao rije{iti druga~ije nego onako kako smo ga mi postavili i
kako smo predlagali.

Borba za afirmaciju bo{nja{tva, ne smijemo zaboraviti, trajala je tri godine. U te


tri godine svi smo mi izgubili dragocjeno vrijeme, tro{e}i nepotrebno na{e
snage. Sve zabune {to su ovih godina stvarane nanijele su na{oj borbi
neprocjenjive {tete. Krivci za to ne samo da `ele zaba{uriti svoju borbu protiv
bo{nja{tva, nego se pona{aju kao da su ga izmislili. U tome se isti~u upravo
oni koji su prednja~ili u svome predanom sluganstvu komunisti~kom re`imu,
zara|uju}i poene kroz pisanja knjiga po narud`bi i dr`anju razli~itih predavanja
protiv bo{nja{tva. Bo{nja{tvo su takvi degradirali kao tvorevinu austrijske
uprave, odnosno Benjamina Kalaja , i emigracije, odnosno Adila Zulfikarpa{i}a ,
ignorantski se igraju}i povije{}u i navodno propu{tenim {ansama devetnaestoga
stolje}a.

Ovo dana{nje op}e prihva}anje bo{nja{tva mo`e dovesti do izolacije prema


ostalom svijetu jedino ako ga se ve`e za vjeru, a ne za teritoriju, ne za
domovinu. Na te opasnosti i njihove nosioce mi `elimo upozoriti.

Dok se Srbi i Hrvati trude svim silama da pridobiju u svoje redove i one koji
ne pripadaju njihovim nacionalnim korpusima, dotle se neki iz na{ih redova
trude zatvoriti vrata za one koji se osje}aju Bo{njacima. Mi smatramo da
bo{nja{tvo mora ostati otvoreno i pristupa~no za sinove Bosne, a naro~ito za
one koji se bore za njezino jedinstvo, njezinu slobodu i nezavisnost, kako je
uvijek bilo u njenoj dugoj povijesti.

@elimo iznova naglasiti da je bo{nja{tvo bilo i ostaje prva i temeljna premisa


osnivanja i postojanja na{e organizacije. Mi smo bili lu~ono{e ove ideje i bit }
emo i dalje njezini nosioci.

Historijski sporazum bio je jedina alternativa ratu

108
Programska deklaracija MBO, donesena 1990, izri~ito isti~e imperativ politi~ke
borbe za neovisnu Bosnu i Hercegovinu u njezinim povijesnim granicama. To je
bila konstanta na{e politike. Bosanski narod dijelio je gledi{te na{e stranke da
se Bosna ne mo`e dijeliti na nacionalnim i vjerskim principima i da svaka
podjela nu`no povla~i sukobe i vodi u propast. To je `ivotno pitanje Bosne, to
je problem na{ega opstanka, a cjelovita Bosna bila je, i danas jest, jedina realna
politika, politika koja se mogla sprovesti, koja se morala zastupati od strane
svih onih koji su, u bilo kojem momentu, aktivno djelovali u politi~kom `ivotu
Bosne.

Nesposobnost vladaju}ih stranaka da se politi~ki dogovore o najva`nijim


pitanjima budu}nosti Bosne vodila je u krvavi obra~un i nacionalni sukob. Zbog
toga je u na{oj stranci ro|ena ideja za stvaranje Historijskog sporazuma koji bi
sprije~io rat, a bio je zasnovan na principima suverene, jedinstvene i
ravnopravne Bosne. Valja ista}i da u onom trenutku Bosnom jo{ nije bila
potekla krv, mada je sve na to slutilo. No, ideja sporazuma, koja je u po~etku
bila prihva}ena od Alije Izetbegovi}a i SDA, ubrzo je odba~ena i napadana iz
nama ni danas nejasnih razloga.

^injenica da se danas, nakon {to je u Bosni pobijeno 300.000 Bo{njaka, izlaz


tra`i u izravnom sporazumijevanju s eksponentima politike koja je izvr{ila
agresiju na Bosnu, danas svakom, pa i onom ko je, pod utjecajem propagande,
bio protiv Historijskog sporazuma, daje jasnu predod`bu o ispravnosti na{e
politike i inicijative kojom je rat trebalo sprije~iti, a ne nakon svih `rtava
sjedati za isti stol s onima koji nas ubijaju.

Cijelo vrijeme ovoga sukoba na{e dr`avno vo|stvo (ljudi kojima je na


demokratskim izborima 1990. dan mandat da, na osnovu svojih izbornih
programa u kojima nije bilo rije~i o podjeli Bosne, izvedu ovu zemlju iz
komunisti~kog u demokratsko i slobodno dru{tvo) neprekidno se sporazumijeva,
kontaktira i pregovara, bilo posredstvom me|unarodnih sila, bilo izravno s
na{im ubicama i onima koji su izvrsili agresiju na Bosnu. Mi smo pak bili
pokrenuli jedan sporazum ~iji se efekat pokazao u nekoliko dana, koji je ~itavu
situaciju mogao izmijeniti i rat sprije~iti. Stoga je izvan svakoga razuma
kritizirati Historijski sporazum, koji je bio jedini realni projekat toga politi~kog
momenta, a kojeg su zamijenili brojni oportunisti~ki i kapitulanski sporazumi
koji su Bosnu dijelili, kasapili i upropa{tavali.

Sporazumi {to su potom uslijedili, po~ev{i od lisabonskog, londonskog, Vance-


Owenovog, washingtonskog, bonskog, pa do prijedloga Kontaktne skupine, a
koji su prihva}eni i potpisani od strane zvani~nih predstavnika Bosne, svi bez
izuzetka imali su za osnov podjelu Bosne na etni~kom principu i legalizaciju
rezultata ostvarenih agresijom. Takav pristup devalvira rezultate koje posti`e

109
Armija Bosne i Hercegovine, i poni{tava rezultate slobodno izra`ene volje ve}ine
gra|ana Bosne iskazane na referendumu 1992, a ne zaustavlja rat.

Zbog toga smatramo da se jedini izlaz za budu}nost na{e domovine i opstanak


bo{nja~kog naroda nalazi u vojni~kom porazu agresora.

Federacija kao korak zbli`enja Bo{njaka i Hrvata

Federacija Bosne i Hercegovine, ustanovljena Washingtonskim sporazumom, po


na{em gledanju, mo`e predstavljati samo prijelazno rje{enje. Najvrjednija strana
toga sporazuma je zaustavljanje rata izme|u Bosne i Hrvatske i otvorenog
ratnoga sukoba izme|u Hrvata i Bo{njaka u Bosni.

Federacija na principu 51:49, i bez sudjelovanja Srba i ostalih naroda u Bosni,


predstavlja, tako|er, podjelu na etni~kom principu, a ne osigurava njezinu
cjelovitost, {to prakti~ki zna~i nestanak Bosne kao dr`ave.

@elimo ista}i da bi od najve}eg zna~aja za obje strane bilo aktiviranje


zajedni~koga {taba i sudjelovanje Hrvata u osloba|anju svih okupiranih dijelova
Bosne.

O~igledno je da su federalne i republi~ke kompetencije do te mjere konfuzne,


da je nemogu}no normalno funkcioniranje dr`ave, pa se otvaraju vrata
svakovrsnim opstrukcijama. Smatramo da pravni sistem u ovakvim uvjetima ne
mo`e funkcionirati i da je rije~ o osmi{ljenom sabotiranju funkcioniranja
Republike. Stoga se MBO protivi onoj politi~koj struji u Republici koja kroz
prakti~ne mjere u procesu utemeljivanja Federacije vodi k rastakanju Bosne i
koja nas dovodi u situaciju da vlastitim zakonima ugrozimo subjektivitet
Republike Bosne i Hercegovine i legaliziramo okupaciju teritorija koje dr`i
agresor.

Obrana zemlje

Smatramo da je Armija Bosne i Hercegovine faktor koji pru`a garancije da }


emo osloboditi okupirane teritorije od ~etnika. To sigurno ne mogu, nemaju za
to sposobnosti i, {to je najgore, za to nemaju volje politi~ke strukture (kako
na{a tako ni me|unarodna).

Ovdje treba naglasiti da je na{a dr`ava sigurno uradila dobar dio posla
organiziraju}i Armiju BiH. Mo`emo mirne du{e kazati da na onim prostorima
koje kontrolira Armija BiH nema ratnih zlo~ina, nema ubijanja, nema
diskriminacije, nema vjerskoga i nacionalnoga terora. Toga moramo biti svjesni,
i mi u tom pogledu svim faktorima koji u tome imaju udjela, prije svega

110
Predsjedni{tvu, Vladi, civilnim organima, a najvi{e vojnim, odajemo nu`no
priznanje.

Me|utim, u isto vrijeme moramo naglasiti da Armija ne mo`e biti instrument


niti jedne osobe, niti jedne politi~ke partije, {ta vi{e, ni jednoga naroda. Armija
BiH mo`e biti isklju~ivo instrument Bosne. U posljednje vrijeme javlja se u
Skup{tini BiH, kao i na drugim mjestima, tendencija kojom se `eli prikazati da
je Armiju stvorila SDA, da ju je ona naoru`ala i dala sredstva za njezine
potrebe. To je notorna neistina i takve se tendencije moraju suzbiti. Op}e je
poznato da je pomo} do{la od na{ih prijateljskih, arapskih dr`ava i drugih
institucija i pojedinaca koji su spremni svoja sredstva staviti na raspolo`enje za
obranu nedu`nog civilnog stanovni{tva i suvereniteta Bosne. Novac nije slan
Stranci demokratske akcije, ve} narodu i Armiji Bosne i Hercegovine.

Moramo napomenuti da je bilo momenata kada su na{e zvani~ne politi~ke


strukture digle ruke od Armije. Najbolji dokaz je Vance-Owenov plan, koji je
predvi|ao demilitarizaciju Bosne, ~ime bi Srbi bili oslonjeni na srpsku vojsku u
Srbiji, Hrvati na hrvatsku vojsku u Hrvatskoj, a Bo{njaci bi ostali goloruki. [to
na{i neprijatelji nisu imali dovoljno pameti da to protiv nas iskoriste i taj put
podjele Bosne sprovedu u djelo nije, na`alost, ovisilo od pametne politike na{ih
politi~kih struktura, ve} od razvoja situacije i dr`anja na{eg neprijatelja koji je
nezasitan u svojim megalomanskim zahtjevima.

Imamo saznanja da se mobilizaciji vojske nije uvijek prilazilo s interesa dr`ave i


s dovoljno stru~nosti, a naro~ito da se nije svaka prilika iskoristila da se do|e
do sredstava za obranu. No, i pored svega toga Armija ostaje jedan od
najva`nijih faktora koji je izrastao u borbi i koji iz dana u dan ja~a, i svaki
gra|anin, a naro~ito ljudi koji su na vlasti moraju uraditi sve da ta Armija
ostane zdravi dio na{ega tijela, sposobna da oslobodi domovinu.

Uo~avamo `alosne pojave, da se opozicioni na~in promi{ljanja i djelovanja


nastoji u{utkati mobilizacijom u Armiju BiH. Osobe koje predstavljaju politi~ku
smetnju Stranci demokratske akcije, po kazni se mobiliziraju u Armiju, da bi se
njihovo djelovanje onemogu}ilo. Za nas je biti pripadnikom Armije Bosne i
Hercegovine ~ast, a slu`enje u njoj i obrana Bosne, ne mo`e se uzimati kao
kazna i metod eliminacije iz politi~kog `ivota.

Armija ima du`nost da oslobodi na{u domovinu. U tom cilju na komandna


mjesta moraju stati najsposobniji ljudi. Ne smije se dozvoliti da ona bude
iskori{tena i zloupotrijebljena od strane jedne stranke, tako {to }e na
komandna mjesta biti postavljeni ljudi po kriteriju odanosti stranci; kriterij,
pored stru~nosti, treba da bude odanost suverenitetu Bosne, njezinoj slobodi i
demokraciji.

111
Muslimanska bo{nja~ka organizacija zala`e se da na komandna mjesta Armije
do|u oni oficiri koji su zasluge stekli svojom hrabro{}u i umije}em na bojnome
polju.

Jo{ jednom napominjemo da ne}emo prihvatiti nikakvu podjelu Bosne i da


Armiju do`ivljavamo kao garant osloba|anja i povratka Bo{njaka njihovim
domovima u Fo~i, Rogatici, Bijeljini, Br~kom, Prijedoru, Banjoj Luci, Stocu,
Po~itelju, Sanskome Mostu, Derventi, Jajcu, Doboju i svim drugim, danas
okupiranim krajevima domovine.

Vjera se ne smije zloupotrebljavati

Ne treba ni u jednom momentu zaboraviti niti dovoditi u sumnju ~injenicu da


smo mi Bo{njaci kroz povijest uvijek bili vezani za na{u zemlju i za na{u
vjeru. Ali, na na{im prostorima uvijek smo skupo pla}ali poku{aje manipulacije
vjerskim osje}ajima i manipulaciju politike vjerom. Pripadni{tvo nekoj stranci ne
smije nikome davati neki privilegirani polo`aj, niti pred zakonom ljudskim, niti
pred zakonom bo`ijim. Iskrena odanost vjeri pitanje je svakoga ~ovjeka, i
~ovjek je po na{em shvatanju za to odgovoran jedino Bogu.

U posljednje vrijeme neki primitivni fanatici `ele prikazati ovu na{u tragediju
kao bo`iju kaznu, jer da nismo bili dobri muslimani. To bi zna~ilo da su na{e
ubojice i kolja~i, da su ~etnici ti koji provode bo`iju volju, da su oni ti koji
nas trebaju kazniti i izvesti na pravi put. Gubitak na{ih ku}a, imovine i `ivota
`eli se prikazati kao neki pozitivni akt. Tri stotine hiljada ubijenih, milion pet
stotina hiljada prognanih, sedamdeset hiljada silovanih, deseci hiljada osaka}enih,
to su `rtve zlo~inaca, a ne bo`ija kazna. Ide se u tome toliko daleko da se
pojavljuju razne hod`e koje govore da, i ako svi muslimani u Bosni propadnu,
Islama u svijetu ne}e nestati, nego }e on time postati jo{ ja~i.

Mi ustajemo protiv onih koji vjeru zloupotrebljavaju u cilju opravdanja poraza i


vlastitih gre{aka.

Ljubav za domovinu i obrana domovine uvijek je bila vezana za vjerske osje}aje


kod muslimana i ona treba da i dalje ja~a na{a patriotska osje}anja, ali vjera
nikada ne smije biti manipulirana od politike niti tuma~ena od ljudi koji na
bilo kakav na~in nije~u patriotska osje}anja i one konstruktivne islamske
osobine.

Po uzoru na Iran, kod nas se pojavljuju vjerski fanatici s namjerom da


uzurpiraju mjesta koja im ni po ~emu ne pripadaju. S vjerom se naro~ito
manipulira u novinama, knjigama, pa i ustanovama, ide se dotle da se u

112
diplomaciju {alju razne softe, umjesto iskusnih intelektualaca kojih Bosna ima
dovoljno.

Pretjerivanje u vjeri nije osobina Islama. Zloupotreba vjere je protuislamska


pojava. Na{a se stranka bori protiv zloupotrebe vjere i protiv terora neznalica
koji je `ele tuma~iti. Mi ustajemo protiv privilegija onih mladih softa koje po
Europi, s diplomatskim ispravama, vr{ljaju i iskori{tavaju bo{nja~ki narod,
umjesto da se bore u vojnim jedinicama i tamo vr{e svoje islamske du`nosti.
(Nailazimo na primjere da u pojedinim mjestima nema ni jednoga imama i
neuki ljudi klanjaju d`enaze. Naravno da to u nu`di mo`e izvr{iti svaki borac,
ali nama nije nu`da takva da se po Europi sre}u na stotine svr{enih medreslija,
a na{e jedinice namaju ~ovjeka koji }e {ehitu klanjati d`enazu.) Mi tra`imo da
se takvi po{alju u domovinu i pridru`e svojim kolegama koji stoje u redovima
Armije BiH i da tamo vr{e du`nosti za koje su {kolovani, a ne da po Europi
filozofiraju i prave se u~enjacima koji nam daju fetve, a zapravo vrije|aju na{a
vjerska osje}anja.

Moralni pad

Da bi na{a tragedija bila jo{ dublja, rane jo{ bolnije, uporedo s uni{tenjem
civilnog stanovni{tva i gubitka teritorije, slobode, materijalne `ivotne
egzistencije, do{lo je i do op}eg moralnog propadanja, do gubljenja osnovnih
ljudskih temelja. Mi demoralizaciju na{ega dru{tva, a naro~ito na{e inteligencije,
smatramo jednom od najte`ih tragedija koja je pogodila na{u zemlju. Ona se
o~ituje u brojnim vidovima.

Na prvom mjestu treba ista}i korupciju, koja je uvijek znak nezdravog stanja i
lo{e dr`avne strukture. Te{ko materijalno stanje uzrok je da se ljudi prodaju za
male polo`aje i beneficije. Sposobnost i patriotizam nisu kriterij u izboru
kadrova za dr`avne, diplomatske i druge funkcije koje se u nas dijele bez
kontrole parlamenta i javnoga mnijenja. @elimo ista}i da je isklju~enje javnoga
mnijenja iz procesa odlu~ivanja (a ono predstavlja najva`niji faktor demokracije)
omogu}ilo provo|enje brojnih mahinacija od strane pojedinaca koji sjede na
visokim dr`avnim i drugim polo`ajima.

U doba op}e bijede zavladala je nevjerojatna gramzljivost raznih familija i


pojedinaca koji bez kontrole tor{e goleme sume novaca kupuju}i po inozemstvu
vile, stanove, otvaraju}i firme, pola`u}i velike svote bosanskog novca na
privatne ra~une.

Prote`iranje familija pre{lo je svaku ljudsku mjeru i dobilo formu dru{tvenog


skandala. Sestre, bra}a, sinovi, k}eri i ro|aci postavljaju se na mjesta {efova
kabineta, savjetnika, direktora, ambasadora, ata{ea i konzula, pa se tim

113
polo`ajima nagra|uju snahe, zetovi i familijarni prijatelji, a kupuju politi~ki
protivnici. Vode se ~ak i podzemni ratovi raznih klanova, koji se prate kao
kriminalne serije.

Bosna dobiva stotine stipendija koje prije svih koriste sinovi o k}eri dr`avnih i
strana~kih funkcionera. Zloupotreba dr`ave i pronevjere koje se naziru skrivaju
se od javnosti, a dr`avni organi i sudovi ne upu}uju se da istra`uju te pojave.

Od gra|ana Bosne uzimaju se silni novci na ime izdavanja razli~itih potvrda,


paso{a, voza~kih i drugih isprava. Nametnut je jedan nezakonit i nemoralan
porez koji je jednako opteretio i one koji rade i izbjegle, a u mnogim
slu~ajevima ranjenike i invalide.

Manipulacija s humanitarnom pomo}i posebno je poglavlje na koje samo `elimo


skrenuti pa`nju, kao i na hiljade osoba koje u inozemstvu sakupljaju pomo} za
Armiju i obranu, u ime postoje}ih i nepostoje}ih humanitarnih organizacija.
Humanitarna pomo} zloupotrebljava se u politi~ke svrhe, za kupovinu glasa~a,
boga}enje stranaka i pojedinaca, ili kao sredstvo politi~kog pritiska.

Sa ~asnim izuzecima onih koji se kao radnici ve} du`e vremena nalaze u
inozemstvu, onih koji su na lije~enju i izuzimaju}i prognanike, veliki broj gra|
ana, a naro~ito djece imu}nijega sloja, pod raznim izgovorima napustili su
zemlju. Hiljade mladih ljudi nalaze se po izbjegli~kim centrima, a mnogi na
univerzitetima i {kolama gdje uz materijalnu pomo} raznih ustanova provode
lagodni `ivot. Oni su ~esto grlati u svome patriotizmu, ali kao navija~i iz
daljine, umjesto da idu Bosnu i bore se u redovima Armije BiH. Mi s bolom
konstatiramo da postajemo zemlja dezertera. Zato }emo se svim silama truditi
da se ljudi sposobni za borbu vrate u Bosnu.

Sve vi{e uzimaju maha ljudi koji se stide svoje pro{losti i kriju je, svoju
sada{njost temelje na pokornom sluganstvu, dok gaze preko le{eva, grade}i svoj
rad na neistinama, ne biraju}i sredstva i metode kako bi se dodvorili svojim
novim gospodarima.

MBO za ujedinjenje demokratskih snaga

Muslimanska bo{nja~ka organizacija je za ~itavo trajanje rata insistirala na


mobilizaciji svih demokratskih stranaka koje stoje na principima suvereniteta,
demokracije i nedjeljivosti Bosne. Htjeli smo prije svega pred svijetom pokazati
kako Bosna nije zemlja koja pripada samo jednome narodu i vjeri, ve} da je to
multinacionalna i multikulturalna zajednica, koja se kao takva na svaki na~in
treba i da o~uva. Protiv poku{aja uzurpacije vlasti i republi~kih ustanova mi
smo vi{e puta inicirali ujedinjenje opozicionih demokratskih stranaka. Tako smo

114
organizirali sastanke u Genevi, Ljubljani, Mariboru, Sarajevu te s opozicionim
strankama potpisali ugovore o politi~koj suradnji. @elimo ovaj put naglasiti da }
emo u~initi sve za ujedinjenje demokratske opozicije, da se ona konstituira i
zajedno istupi u svim politi~kim akcijama, na lokalnim i republi~kim izborima -
na lokalnima odmah, a na republi~kim kad zemlja bude oslobo|ena.

Demokratske snage u svijetu `ele da kontaktiraju i poma`u liberalne,


socijalisti~ke i demokratske stranke u Bosni. Do sada su mnoge politi~ke akcije
ostale bez podr{ke me|unarodne javnosti, jer smo propu{tali prilike da se toj
javnosti predstavimo sa svojim jasnim demokratskim ciljevima i time omogu}imo
probijanje pravih informacija o Bosni, a prije svega `elju ve}ine Bo{njaka da se
Bosna ni pod kakvim uvjetima ne podijeli. Me|unarodni faktori moraju znati da
u Bosni nema mira i nema slobode dok o njihovoj sudbini raspravljaju oni koji
su Bosnu doveli u rat, koji su uzrok ovoj tragi~noj katastrofi kojom se na{a
zemlja duhovno, fizi~ki i materijalno masakrira.

Kao uvjet o~uvanja demokracije i pluralizma, od najve}eg je politi~kog zna~aja


ja~anje opozicije i stvaranje demokratske alternative poku{aju uzurpacije vlasti
od jedne ili dviju politi~kih stranaka. Na posljednjim sjednicama Skup{tine BiH
postao je obi~aj da se postavljaju zastave SDA i HDZ, kao da je pitanje Bosne
i republi~kih ustanova pitanje dviju politi~kih stranaka. To je gruba uzurpacija i
falsifikat, koji mi energi~no odbijamo i protiv ~ega }emo se boriti svim
legalnim politi~kim sredstvima.

I pored odre|enih razlika u djelovanju opozicionih stranaka, treba ista}i da je


opozicija uvijek bila u manjem sporu od koalicije na vlasti: Dok je SDS bila u
vladaju}oj koaliciji, skupa sa SDA i HDZ, istodobno rastakaju}i i dijele}i Bosnu,
dotle je opozicija radila na njezinu o~uvanju. Isti je slu~aj i danas. Nakon {to
je HDZ izdala principe suverene i nedjeljive Bosne, nakon {to je HVO izvr{ila
agresiju na Republiku, SDA nije zauzela stajali{te podr{ke i pomaganja onim
hrvatskim politi~arima i strankama koje se zala`u za suverenitet i nedjeljivost
Bosne, ve} je iznova u{la u koaliciju s HDZ. Ovdje se name}e pitanje: da li
vo|stvo SDA `eli Bosnu ili pak o~uvanje vlasti po svaku cijenu?

Apeliramo na sve politi~ke stranke da zajedno s nama ne `ale truda u


formiranju demokratskog fronta, koji }e istupiti kao prethodnica istinske
demokracije i kao garant suvereniteta BiH. Na taj na~in stvorit }emo uvjete da
nas demokratski svijet primi na jedan otvoreniji na~in, da na{ narod dobije
perspektivu, da oja~a svoju vjeru u slobodnu Bosnu, a na{a borba da dobije
novi smisao i jasnu perspektivu, i da Armija znade da njezine `rtve nisu niti za
jednoga ~ovjeka niti za jednu stranku, nego da su to `rtve za oslobo|enje
domovine od agresora.

115
Amnestija zlo~inaca

Postoje saznanja da se priprema amnestija na{im ubicama, kako bi se olak{ala


uspostava mira. Te{ko nama ako mi mir ure|ujemo prema na{im ubicama. Mir
mora nastajati prema interesima nas samih, odnosno interesima na{e domovine.

Svaka podijeljena Bosna ozna~ava na{u propast, svako na{e poni`enje jeste
usluga na{im du{manima. Mi moramo insistirati na ka`njavanju zlo~inaca, i ne
smijemo ni pomisliti na amnestiju niti oprost za na{e pobijene sinove i bra}u,
za silovane sestre i k}eri i za protjerivanje na{eg naroda s njegovih djedovskih
ognji{ta. Za to nema pomilovanja, za to su stvoreni me|unarodni sudovi, ali i
na{i i bo`iji sudovi, i zlo~inci moraju odgovarati za svoja zlodjela.

Priznanje Bosne od strane Srbije

Vladaju}e strukture Republike postavile su pitanje priznanja Bosne od strane


Srbije presudnim ~inom koji }e promijeniti sudbinu rata. Tra`i se priznanje od
Srbije, koja nije me|unarodni pravni subjekt. S druge strane, ukoliko bi Bosnu
priznala takozvana Savezna Republika Jugoslavija, to ni~im ne}e obavezivati
Srbiju. Time, dakle, Srbija dobiva ukidanje sankcija, a daje malo ili ni{ta.

[ta mo`emo o~ekivati od toga da nas Srbija prizna ako znamo da je jedna od
prvih dr`ava koja nas je priznala bila Hrvatska, da bi potom izvr{ila nad nama
brutalnu agresiju.

No, bez obzira na to ho}e li nas Srbija ili Jugoslavija priznati, mi `elimo ista}i
da postojanje Bosne ne ovisi o dobroj volji onih koji nas ubijaju i uni{tavaju.
Bosna ne ovisi o njihovu priznanju. Svi ratovi koji su vo|eni u Europi
posljednjih stolje}a vo|eni su izme|u zemalja koje su jedna drugu priznavale i
s kojima su imale diplomatske odnose. Priznanje ne predstavlja nikakvu
garanciju za na{u slobodu i za na{u teritoriju, i ono ne mo`e niti smije biti
razlog da bi smo se mi ponizili ili da bismo iz svojih ruku ispustili i jedan dio
na{e domovine i na{ih sloboda. Na{a se domovina ne mo`e komadati, nijedan
njezin dio nije za prodaju, darivanje ili ustupanje.

Kakva je sudbina Bosne i Bo{njaka

Ovdje treba imati hrabrosti pa se zapitati kolika krivica le`i na nama, odnosno
na onim ljudima i strankom koja je vodila politiku Bosne. Je li bilo potrebno
odbiti ideju sporazuma i omogu}iti brutalnu agresiju Srbije i Crne Gore na
Bosnu? A kad se to dogodilo, moralo se u~initi sve na pobolj{anju na{ih
odnosa s Hrvatima. Kako se moglo dozvoliti da do|e do za nas

116
najnepoterbnijeg rata s Hrvatima i Hrvatskom? Treba ista}i da su stvarna
izolacija i embargo nad Bosnom stvoreni ratom s Hrvatskom.

Nezavisno od krivice hrvatskih politi~ara, kao i me|unarodne zajednice ogledane


u djelima Vancea i Owena , golema odgovornost i grijeh le`i na le|ima vo|stva
Stranke demokratske akcije. Nakon {to smo bili u ratu sa Srbima i Hrvatima, to
vo|stvo svojom uskostrana~kom politikom borbe za polo`aje otvorilo je i tre}i
front, ovaj put izme|u Abdi}a i Izetbegovi}a , odnosno izme|u samih Bo{njaka.

Ovakva politika krije u sebi jo{ ve}e sukobe i tragedije. Ukoliko oni koji danas
predstavljaju Bosnu potpi{u podjelu svoje domovine onako kako nam to diktira
Kontaktna skupina, nema sumnje da je to put u novu katastrofu. Ne smijemo
imati iluzije: pola Bosne bit }e predano u ruke Karad`icevih kolja~a, a
Hrvatska, koja za to ima snagu, sredstva i volju, pripojit }e sebi tzv. Hrvatsku
Zajednicu Herceg-Bosnu. Tako }e nama ostati samo ostaci ostataka nekada
slavne zemlje Bosne.

To ne}e mo}i niti htjeti prihvatiti oni borci Isto~ne Bosne, Hercegovine,
Sand`aka, Krajine, Posavine i drugih dijelova Bosne koji }e ostati pod
kontrolom Srbije i Hrvatske, i neizbje`no }e se stvoriti antagonizmi u na{im
redovima; u Armiji, dr`avici i strankama, a u tom slu~aju sve }e eskalirati u
me|usobnoj borbi. To bi mogao biti samoubila~ki delirij kona~ne propasti Bosne
i kraj svih na{ih nadanja.

Jedini na{ put, po uvjerenju Muslimanske bo{nja~ke organizacije, jeste ~vrsta i


jasna politika Bosne u onim granicama u kojima nas je cijeli svijet priznao,
politika nedjeljive, multinacionalne i multireligijske, demokratske Bosne. To je
jedina mogu}a alternativa podjeli i propasti Bo{njaka.

Bo{njaci su danas u te{kome polo`aju, ali vrijeme je pokazalo da na{i du{mani


nisu uspjeli da nas uni{te, iako su nam zadali te{ke udarce. Ako svi
mobiliziramo svoje snage i ako ujedinimo na{e mogu}nosti za Bosnu, mi imamo
{anse da oslobodimo na{e krajeve i iznova zapalimo vatru na na{im ognji{tima.
Mi to mo`emo samo slogom, ~uvaju}i se poni`enja i savjeta na{ih du{mana i
na{ih nazovi-prijatelja, ~uvaju}i se nagovaranja, oportunizma i panike, ne
poni`avaju}i se i ne ~ine}i nepotrebne usluge za neki fiktivni mir. Jer, nema
mira ni slobode bez slobodne i jedinstvene, demokratske Bosne i Hercegovine.

Poruka Bosanskog kongresa Skup{tini BiH


povodom "ameri~ke inicijative"
Bosanski kongres

117
Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave
26. avgusta 1995. godine

SKUP[TINI BOSNE I HERCEGOVINE

Bosanski kongres, organizacija Bo{njaka i prijatelja bosanskog naroda koja se


bori za Bosnu i Hercegovinu onakvu kakava je na referendumu od naroda
izglasana i od svijeta priznata, obra}a se Skup{tini Bosne i Hercegovine
slijede}im

PROGLASOM

1. Najnoviji prijedlog podjele Bone i Hercegovine dolazi od ameri~ke Vlade.


Nemojte zaboraviti da je Kongres Sjedinjenih Dr`ava, koji predstavlja volju
ameri~kog naroda i koji je nadre|en ameri~koj Vladi, odlu~io da po{tuje pravo
Bo{njaka na samoodbranu. Clintonov jedini na~in da sprije~i ameri~ke isporuke
oru`ja Bosni i Hercegovini je da nas poku{a prevariti da potpi{emo najnoviji
"mirovni sporazum". Taj sporazum daje 49% Bosne i Hercegovine srpskim
~etnicima, a preostalih 51% ide u konfederaciju sa Hrvatskom. Nije li to
ostvarenje najgorih mogu}ih bo{nja~kih ko{mara - podjela Bosne i Hercegovine
izme|u Srba i Hrvata. Na{i neprijatelji sve mirovne planove za{e}ere re~enicom
da "Bosna i Hercegovina ostaje jedinstvena dr`ava". Jedini smisao te re~enice je
da prevari vas koji odlu~ujete o hiljadugodi{njoj dr`avi Bosni i Hercegovini u
njenom najkriti~nijem trenutku. Nema jedinstvene dr`ave Bosne i Hercegovine u
kojoj su jedna legalna vojska ~etnici na 49% teritorije, a Armija BiH i HVO
vojske na preostalih 51% teritorije. Nema jedinstvene dr`ave u kojoj su
zlo~inci i na{e ubice iz Karakaja, Luke, Srebrenice, Vlasenice, Kozarca i ostalih
masovnih strati{ta Bo{njaka ratni zlo~inci na 51% njene teritorije, a heroji na
49% teritorije. Svi znamo da u takvoj dr`avi ne}e biti mira. Me|utim, ako mi
potpi{emo, ubicama se legalizuje sve {to su nam oru`jem oteli i oni se
amnestiraju za sve grozote koje su nam u~inili, a mir ne}e do}i. Ako
potpi{emo mi }emo biti uljezi u Zvorniku, Vi{egradu, Banja Luci, Vlasenici, Fo~i
i svim ostalim mjestima koji }e potpasti pod srpsku dr`avu na 49% biv{e Bosne
i Hercegovine. Po{tovani poslanici Skup{tine, ako potpi{ete, vi legalizujete
Republiku Srpsku, pa i njeno pravosu|e po kome ste i vi sami ratni zlo~inci na
49% teritorije Bosne i Hercegovine.

2. Dragi Bosanci u Skup{tini, nije istina da mi moramo pregovoarati i


potpisivati tako nepovoljne ugovore po na{ narod koji }e rezultirati nestankom
na{e dr`ave i nestankom na{eg naroda. Niko ne}e smatrati da je `rtva postala
krivac ako ne}e da se dogovara sa svojim d`ealatima. Postoje brojni prijatelji
Bosne i Hercegovine i po{teni ljudi koji }e zbog po{tovanja me|unarodnih
zakona stati uz Bosnu i Hercegovinu. Na`alost, na{i neprijatelji su do sada
uvijek bili korak br`i i uspijevali da nas nagovore na neke "mirovne procese"
118
koji su imali jedino za cilj da zaustave skidanja "arms embarga" i podjele
Bosnu. Uvijek su pregovori o podjeli domovine nu|eni Bosni i Hercegovini kao
alternativa skidanju "arms embarga" i borbi za slobodu. Uvijek smo prihvatali tu
alternativu koja nam nije ni{ta dobro donosila. Nemojmo nasjesti i ovaj put.
Ovaj put moramo re}i dostojanstveno "NE" komadanju na{e domovine. Nama ne
treba mir koji }e uni{titi na{u domovinu i na{ narod. Nama ne treba mir
mrtvaca.

3. Ako ti neko uzme komad njive ili ba{~e lahko }e{ imati mir ako ode{ na
sud i to prepi{e{ na uljeza. Me|utim, tada prestaje{ biti dostojanstveno ljudsko
bi}e i postaje{ seoska budala kojoj svako mo`e raditi {ta ho}e. Takvome ti
nema vi{e `ivota. Kada jednom popusti{ ucjenjiva~u, on nastavlja dok mu se ne
suprotstavi{ ili dok ti ne uzme sve. Suprotstavimo se sada ili nam nema `ivota.
Vidjeli smo da nam dosada{nja popustljivost nije donijela ni{ta dobro. Naprotiv,
na{a "kooperativnost" i pregovori su iskori{teni da nam se masakrira @epa i
Srebrenica. Vi nemate pravo potpisati da su Zvornik, Vi{egrad, Banja Luka,
Srebrenica, Vlasenica, Bratunac itd. itd. srpski samo zato {to su ih ~etnici
okupirali. Vi to nemate pravo uraditi i zbog onih Bo{njaka koji su protjerani iz
tih od pamtivjeka bosanskih gradova. Da su Rusi potpisali da su Minsk, Harkov,
Kijev i drugi sovjetski gradovi Njema~ki, smo zato {to su ih Nijemci tada
okupirali, danas bi Njema~ka bila do Staljingrada, a mo`da i dalje. Isto tako,
ako vi potpi{ete da je 49% Bosne i Hercegovine srpsko, Bosna i Hercegovina }e
umrijeti odmah, a bo{nja~ki narod ubrzo poslije toga.

4. Znajte da po me|unarodnim zakonima nije mogu}e mijenjati granice


suverene dr`ave silom, nego samo dogovorom. Zbog toga je pristanak da se
pregovara o podjeli Bosne i Hercegovine veoma oja~ao motivaciju okupatora.
Sjetimo se koliku teritoriju su kontrolisali Armija i narod Bosne i Hercegovine
prije pregovora, u januaru 1993. godine, i koliko teritorija je palo u
neprijateljske ruke od tada. Po~etak pregovora u januaru 1993. godine
okupatoru je povratio izgubljeni moral. Tada su shvatili da ne ginu uzalud i da
}emo sami mi priznati osvojeno. Vidjeli ste kako ~etnici nisu imali morala da
se bore za "svoje" teritorije u Hrvatskoj, jer im je Tu|man jasno dao do
znanja: "Bi}ete reintegrirani u Hrvatsku milom ili silom. Te teritorije nikada
ne}e biti priznate kao srpske." Takav va{ potez, doveo bi do rasula u ~etni~kim
redovima u BiH. Oni imaju moral za borbu samo zato {to vide budu}nost za
svoju zlo~ina~ku tvorevinu na 49% BiH. Nemojte im vi svojim potpisima davati
tu budu}nost i hraniti borbeni moral.

5. Domovina je u pitanju i svaki patriota mora skupiti snage da ka`e


otvoreno {ta misli i da odabere najsposobnije da predstavljaju na{u domovinu.
Na{i du{mani zovu na pregovore one koji njima odgovoaraju. Vi odaberite one
koji ne}e dozvoliti podjelu na{e domovine i koji }e se boriti za Bosnu i
Hercegovinu u njenim me|unarodno priznatim granicama. Bez uvrede, ali ipak
119
bi bolje bilo da Bosnu predstavljaju Durakovi}, Silajd`i}, Kljuji} , nego
Izetbegovi} koji previ{e popu{ta na{im neprijateljima. Ne zaboravite, domovina
i `ivoti miliona su u pitanju i nije vrijeme za nezamjeranje. Niko se nema
pravo vrije|ati u demokratiji. Nemojte se dijeliti po klubovima delegata. Neka
cijela Skup{tina bude jedan klub koji ima jedan cilj - spas domovine.

6. Skup{tina Bosne i Hercegovine i Armija du`ni su da {tite Ustav i teritoriju


Bosne i Hercegovine u njenim istorijskim i me|unarodno priznatim granicama.
Skup{tina Bosne i Hercegovine je jedina institucija na kugli zemaljskoj koja
mo`e podijeliti Bosnu i Hercegovinu. To ne mogu u~initi ni Srbija ni Hrvatska,
ni Amerika, ni Rusija bez va{ega potpisa. Vi ste se zakleli narodu, koji vas je
izabrao, da }ete po{tovati Ustav i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Ne
vjerujte ni jednom pojedincu koji ugro`ava ove svetinje bez kojih nema `ivota
na{eg naroda, bez obzira koliko je visoka njegova funkcija.

7. U cilju podjele na{e domovine uvedena nam je informativana blokada od


samoga po~etka rata. Zbog toga nismo u stanju poslati ovaj proglas svakom
poslaniku u Skup{tini BiH. Zato, svakoga onoga, kome do|e u ruke, molimo da
ga {alje dalje.

Predsjedni{tvo Bosanskog kongresa

Email: musadik@tiac.net
Telefoni: (617) 783-8796, (810) 828-3193
Fax: (810) 828-3069

Poruka prof. Francisa Boylea Skup{tini BiH


povodom "ameri~ke inicijative"
MEMORANDUM

Parlamentu Republike Bosne i Hercegovine

[alje: Prof. Francis Boyle,


Profesor me|unarodnog prava
University of Illinois, USA

Predmet: Dogovor o osnovnim principima, sa~injen u Genevi, 8. septembra


1995.

Datum: 11. septembar, 1995.

120
Dragi prijatelji,

Zamoljen sam da komentiram Dogovor o osnovnim principima, sa~injen u


Genevi 8. septembra 1995. Ukratko re~eno, izvr{enje ovog Dogovora }e
podijeliti Republiku Bosnu i Hercegovinu na dvije de facto zasebne dr`ave i
definitivno sprije~iti povratak oko jednog miliona ljudi ku}ama koje }e ostati
pod okupacijom srpskih agresorskih snaga na neograni~eno vrijeme. Eventualno,
poslije nekoliko godina, teritorije date bosanskim Srbima u ovom Dogovoru,
bi}e priklju~ene krnjoj Jugoslaviji da bi se stvorila Velika Srbija. Pod tim
okolnostima, ne vidim kako bi takozvana Federacija BiH opstala kao neovisna
dr`ava. Ona bi bila pridru`ena Republici Hrvatskoj, da se stvori Velika Hrvatska.
Iz ovih razloga, savjetujem Vam da odbijete ovaj Dogovor.

To~ka br. 1 ovog Dogovora je defektna. Krnja Jugoslavija ne garantira


diplomatsko priznanje Republici Bosni i Hercegovini, ili Vladi Republike Bosne i
Hercegovine. Ovo mora biti ura|eno putem razmjene ambasadora izme|u Bosne
i krnje Jugoslavije. Ali, krnja Jugoslavija to nikada ne}e u~initi. Dapa~e, putem
ovog Dogovora, krnja Jugoslavija }e biti u stanju da primjeni de facto aneksiju
teritorija datih bosanskim Srbima. Ovaj zaklju~ak postaje jasan nakon analize
daljnjeg teksta tzv. Dogovora iz Geneve.

Putem to~ke Br. 2, Republika Bosna i Hercegovina }e biti podjeljena na dvije


de facto posebne (neovisne) dr`ave: Federaciju BiH (nadalje nazvanu Federacija) i
Republiku Srpsku (RS). Vlada SAD je pripremala put ovoj podjeli i uni{tenju
Republike Bosne i Hercegovine jo{ od sklapanja tzv. Washingtonskog Dogovora,
od 18. Marta, 1994. Po ovom pitanju, uputio bih vas na moj Memorandum od
24. Marta 1994, kojeg sam uputio Parlamentu Republike Bosne i Hercegovina
po pitanju Washingtongskog dogovora 24, Marta, 1994.

Kao {to mo`ete vidjeti iz mog Memoranduma od 24. Marta 1994, Federacija
BiH je na~injena da funkcionira i egzistira kao de facto samostalna dr`ava
koja }e u krajnjoj instanci postati de jure samostalna dr`ava. Sli~no tomu,
Ustav Republike Srpske je Republiku Srpsku proglasio de jure neovisnom
dr`avom. Stoga sada postoje dvije samoprogla{ene samostalne mini-dr`ave koje
djeluju unutar Republike Bosne i Hercegovine. Ovo mo`e voditi samo podjeli i
cijepanju cjelokupne Republike Bosne i Hercegovine kao dr`ave.

Uz to, ne shvatam {ta se uop}e dobilo time {to je u Genevi Vlada Republike
Bosne i Hercegovine dala zvani~no me|unarodno diplomatsko prizanje Republici
Srpskoj. Ovo totalno legitimizira osvaja~ki pohod bosanskih Srba u o~ima me|
unarodne javnosti. Za uzvrat nije dobijeno ama ba{ ni{ta vi{e od komada
papira koji ka`e da }e dr`ava mo`da biti podjeljena otprilike po "parametrima"
51:49. Drugim rije~ima, Srbi su odmah dobili priznanje legitimiteta njihovog

121
zahtjeva da proklamiraju de facto neovisnu dr`avu, a u zamjenu su dali samo
obe}anje na komadu papira.

To~ka 2(1) govori o podjeli 51:49 jedino kao "parametru" (orjentiru). Drugim
rije~ima, ovaj takozvani "parametar" nije "odnos" ili "procent". Stoga ovaj odnos
51:49 mo`e biti promjenjen na {tetu Federacije. To je jo{ jasnije iz naredne
re~enice u to~ki 2(1) -- koja ka`e da je "parametar" ustvari otvoren za
prekrajanje putem me|usobnih sporazuma. Drugim rije~ima Vlada RBiH mo`e
biti pritisnuta da Srbima na~ini jo{ i vi{e ustupaka pored 51:49 "parametra".

Naravno, ni{ta nije re~eno o za{titi Sarajeva kao va{eg suverenog glavnog grada.
Drugim rije~ima, Sarajevo mo`e postati grad kao ~to je bio Berlin: podijeljen
zidom.

Putem to~ke 2(2), Vlada Republike Bosne i Hercegovine je zvani~no priznala


vrijednost i legitimnost Ustava Republike Srpske (RS), a da za to nije ni{ta
dobila za uzvrat. Napomenuo bih da je Ustav Republike Srpske sebe proglasio
ustavom neovisne dr`ave. Ovo je sada zvani~no priznato od strane Vlade RBiH
u zamjenu za obe}anje napisano na papiru. Jezik koji je kori{ten u zagradama
"(namje{teno da se prilagodi ovim osnovnim principima)" je tako proizvoljan,
putem kori{tenja rije~i "prilagodi", da mo`e dozvoliti Srbima da smatraju da ih
je Vlada RBiH de facto priznala kao neovisnu dr`avu.

Putem to~ke 2(3), Republika Srpska }e imati "pravo da uspostavi paralelan


specijalni odnos sa krnjom Jugoslavijom". Kriti~na rije~ je ovdje: "paralelan".
Pitanje je: paralelan sa ~ime? A odgovor je: paralelan sa Konfederalnim
Dogovorom izme|u Federacije BiH i Republike Hrvatske, koji je bio dio
Washingtonskog dogovora (Mart 1994). Drugim rije~ima, putem ovog Dogovora
u Genevi od 8. Septembra 1995, Bosanskim Srbima je dato pravo da stupe u
Konfederaciju sa krnjom Jugoslavijom. To je sli~no po sadr`aju sa
Konfederacionim dogovorom potpisanim izme|u Federacije BiH i Republike
Hrvatske. Kao {to sam objasnio u Memorandumu kojeg sam poslao Parlamentu
RBiH, 24 Marta, 1994, uspostava takve konfederacije izme|u Republike Srpske i
krnje Jugoslavije }e biti jednaka de facto pridru`enju teritorija koje okupiraju
bosanski Srbi krnjoj Jugoslaviji. Drugim rije~ima, nasta}e Velika Srbija. Ne}e biti
najve}a Velika Srbija, jer ne}e uklju~ivati Krajinu u Hrvatskoj -- ali, bi}e to
Velika Srbija.

Ono {to se dalje mo`e desiti, je da bosanski Srbi stvore konfederaciju sa


krnjom Jugoslavijom, nakon par godina -- i to kada "dobrovoljno" odlu~e da se
pridru`e krnjoj Jugoslaviji prema onom {to Srbi nazivaju njihovim pravom samo-
opredjeljenja -- prema me|unarodnom pravu i ustavu Republike Srpske. Ne
postoji ni{ta u Dogovoru (od 8. Septembra 1995) iz Geneve, {to mo`e sprije~iti
takav nepovoljan razvoj doga|aja.
122
To~ka 2(4)(b) govori o obavezi da "... se omogu}i raseljenim ljudima da se
ponovno vrate ku}ama ili da dobiju pravednu kompenzaciju". Ovdje je klju~na
rije~: "ili". Drugim rije~ima, bosanski Srbi nisu obavezni dozvoliti bosanskim
izbjeglicama da se vrate ku}ama. Dapa~e, ova to~ka Dogovora daje Srbima
pravo da bosanskim izbjeglicama zabrane da se vrate ku}ama, ako im se da
"pravedna kompenzacija". Ovo je upravo ona vrsta obe}anja koje je me|
unarodna zajednica dala Palestincima, poslije Mandata podjele Palestine od
strane UN 1947. godine. Generalna Skup{tina UN je usvojila rezoluciju da se
Palestinci u izgnanstvu imaju pravo vratiti ku}ama, ili da prime "pravednu
kompenzaciju". Izraelu je re~eno da prihvati uslove ove rezolucije kao uslov da
bude primljen u UN. Me|utim, i nakon 50 godina, dva i pol miliona
Palestinskih izbjeglica jo{ se potucaju, `ivotare i trunu po izbjegli~kim
kampovima {irom Bliskog Istoka, bez perspektive da se vrate ku}i i bez ikakve
materijalne naknade. Isto }e se dogoditi bosanskim izbjeglicama. Ustvari, postoji
zapanjuju}a sli~nost izme|u cijepanja Palestine uz u~e{}e Ujedinjenih Nacija
1947, i cijepanja Republike Bosne i Hercegovine uz u~e{}e Ujedinjenih Nacija
1995. godine. U slu~aju da prihvate ovaj Dogovor iz Geneve od 8. Septembra
1995, Bosanci }e postati Palestinci Balkana.

To~ka 3(1) samo potvr|uje gornju analizu. Opet se bosanskim Srbima daje
pravo da odbiju bosanskim izbjeglicama i raseljenim ljudima da se vrate ku}ama
u ime "pravedne kompenzacije" koja nije obezbje|ena u ovom Dogovoru. Stoga
je sve {to Srbi mogu da ka`u, to da }e bosanskim izbjeglicama jednog dana
biti data "pravedna kompenzacija" za njihove ku}e i imanja. Drugim rije~ima,
putem ovog Dogovora, otprilike oko milion bosanskih izbjeglica ne}e nikada biti
u stanju da se vrati ku}ama.

Ostatak to~ke 3 ovog Dogovora jednostavno omogu}uje razvod Federacije i


Republike Srpske. Nema poku{aja da se uvede dr`avni aparat koji }e povezati
dvije tvorevine. Dapa~e, prema Dogovoru, ove dvije tvorevine, Federacija i
Republika Srpska, se od sada tretiraju kao de facto neovisne dr`ave po me|
unarodnom pravu.

Iz svih gore navedenih razloga, mogu Vam samo preporu~iti da Parlament RBiH
odbije takozvani Dogovor iz Geneve od 8. Septembra 1995. Svaki mirovni plan
za Bosnu i Hercegovinu mora biti baziran na odr`anju teritorijalnog integriteta i
politi~ke neovisnosti Republike Bosne i Hercegovine u njenim me|unarodno
priznatim granicama kao i ~lanstva u Ujedinjenim nacijama. Kao dio bilo kojeg
mirovnog plana, sve bosanske izbjeglice i raseljena lica moraju imati apsolutno,
garantirano i efikasno pravo da se vrate ku}ama. Kao {to znate, bio je moj
posao da ostvarim te ciljeve kao pravni savjetnik Predsjedni{tva RBiH, pri tzv.
Owen-Stoltenbergovim pregovorima u Genevi tokom ljeta 1993. Spreman sam
jo{ jednom da ponudim svoju pomo}, da se ti ciljevi postignu. U tome cilju,
123
tra`io bih od predsjednika Predsjedni{tva Republike Bosne i Hercegovine da
pokrene tu`bu protiv Velike Britanije ili Rusije, ispred Me|unarodnog Suda, da
bi se zaustavilo etni~ko cijepanje Bosne, i da se ukine ilegalni embargo na
oru`je. Uz Bo`iju pomo}, ja sam ve} izvojevao pobjedu za dvije naredbe
Svjetskog Suda, koje su bile veoma u korist Bosne. Iz istih razloga, mogu
izvojevati i tre}u.

Neka je Bog sa Vama i sa bosanskim narodom.

Srda~no Francis A. Boyle


Profesor me|unarodnog prava
Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave

Saop{tenje Studija 99
Slijede {iri izvodi iz saop{tenja novinara Studija 99 poslije paljenja tog studija
16. septembra 1995. Ispu{teni su neki detalji o maltretiranju novinara Studija
99 od strane Izetbegovi}evih ljudi.

DIVERZIJA NA PRAVO NA RIJE^

AIM SARAJEVO, 17.09.95

"Ni{ta, pa ni bilo kakvi ovakvi ili sli~ni nasilni poku{aji ne}e nas onemogu}iti u
na{em neprikosnovenom pravu na slobodnu javnu rije~!" - poruka je ekipe
Nezavisne radio-televizije Studio 99. 16. rujna u 4 sata ujutro u Sarajevu je
nasilno, najvjerojatnije podmetanjem po`ara, uni{ten radijski i TV predajnik
ovog medija, prate}a oprema (radijski, televizijski transmiter, radijski i
televizijski link za prijenos signala, pomo}ni transformator za reguliranje
napona, te ostali pomo}ni ure|aji i instalacije), a {teta se nakon prvog uvi|aja
procijenjuje na oko 180.000 njema~kih maraka! Sude}i po izuzetno negaitvnom
stavu koji vladaju}a nomenklatura od samog osnivanja Studija 99 iskazuje
spram ovog nezavisnog medija, a pogotovu po posljednjim doga|ajima i
prijete}im porukama, ~ini se da trag odgovornosti za ovu diverziju vodi pravo u
sjedi{te vladaju}e Stranke demokratske akcije!

Djeluju}i kao otvoren medij za brojne gra|anske ideje i inicijative, istrajavaju}i


na postulatima demokratskog i vi{enacionalnog dru{tva - {to ga je nerjetko
dovodilo u poziciju istaknutog opozicijskog djelovanja naspram isklju~ivosti
vladaju}ih nacionalnih oligarhija - te odra`avanjem javnog mnijenja gra|ana
Sarajeva putom brojnih kontakt emisija i necenzuriranih pitanja u intervjuima,
Studio 99 dolazi pod sna`ne kriti~ke udare politi~kih snaga iz dijela vladaju}eg

124
establismenta u Sarajevu koje se svojim djelovanjem zala`e za etni~ku podjelu
Bosne i Hercegovine.

(Izostavljen jedan pasus)

Jo{ jednu "gre{ku" u o~ima vlastodr`aca ekipa Studija 99 pravi u vrijeme ponu|
ene ostavke bosanskohercegova~kog premijera Harisa Silajd`i}a . Naime, prostor
u najslu{anijoj kontaknoj emisiji Radio 99 pru`a slu{ateljima i njihovom
mi{ljenju o sukobu na relaciji Silajd`i} - Izetbegovi}. O{tre kritike javnog
mnijenja upu}ene radio-valovima na adresu A. Izetbegovi}a i vrha SDA, te
posvema{nja podr{ka premijeru Silajd`i}u - {to je po tvrdnjama mnogih
analiti~ara bh. prilika uvelike odlu~ivalo i opstanku Silajd`i}a na ~elu vlade -
rezultirali su optu`bom vladaju}e SDA kako je Studio 99 odgovoran za
sarajevsko-tuzlansku urotu u korist premijera, a protiv Izetbegovi}a , s obzirom
da su sli~nu podr{ku Silajd`i}u iskazali i gra|ani Tuzle.

I posljednji genevski sporazum produbio je, blago re~eno, netrpeljivost vlasti


spram RTV 99 zbog ponovnog pu{tanja gra|ana u eter koji su sporazum
klasificirali kao "izdaju Bosne" tvrde}i da je to zapravo i bila kontinuirana
politika Alije Izetbegovi}a , te zahtijevali hitnu smjenu ministra vanjskih poslova
BiH, Muhameda [a}irbegovi}a , ina~e bliskog Izetbegovi}evog suradnika.
Naravno, u programu se uklju~uju i, po osobnom tvr|enju, pripadnici elitnih
jedinica bosanske Armije, tvrde}i da je ovaj medij "~etni~ko leglo jer `eli da
o~uvanjem BiH o~uva i zajednicki `ivot s ~etnicima!"

Potom, vjerojatno na zaprepa{tenje klike na vlasti, u Studiju 99 kao gost se


pojavljuje dr. Rusmir Mahmut}ehaji} , biv{i dopredsjednik Vlade BiH i ideolog
SDA, koji je ve} dvije godine u politi~koj i medijskoj izolaziji nakon razlaza sa
strankom koju je stvarao. Do ovog razlaza ina~e dolazi zbog nepristajanja
Mahmut}ehaji}a na strana~ku politiku stvaranja zasebne muslimanske dr`ave u
BiH. U svom intervjuu na Studiju 99 Mahmut}ehaji} je, kao izvrstan
poznavalac prilika u SDA, razotkrivao brojne poteze aktualne vlasti u Sarajevu u
cilju etni~ke podjele zemlje, a posljednje postupke dr`avnog vrha tako|er javno
ozna~io kao "Izdaju Bosne i Hercegovine".

Iznova pokrenutu kampanju protiv Studija 99 nakon ovoga vodi muslimanski


radio Hayat , na ovim prostorima ina~e upam}en po pozivu na lin~ svih Srba
koji su ostali da `ive u Sarajevu, emitiranom nakon prvog zlo~ina koji je
paljanski re`im u~inio na tr`nici Markale. Ovaj radio, zajedno s muslimanskom
televizijom Hayat , u svom programu ugo{}uje predsjednika Stranke demokratske
akcije Aliju Izetbegovi}a ({to direktno prenose i drugi kontrolirani mediji), a u
kojem voditelj Izetbegovi}u postavlja ovako formulirano pitanje:

125
"Gospodine Predsjedni~e, molimo Vas da komentirate selektivna pitanja Radija
99 koji `eli ljudima nametnuti mi{ljenje protiv genevskog dogovora, za razliku
od ostalih anketa radio stanica u BiH i Sarajevu. Oni sugeriraju stav uskog
broja ljudi koji ne znaju ni koje su nacije i vjere, i `ele prikazati svoje
mi{ljenje kao op{ti stav naroda u BiH!"

Na ovakvo sugestivno pitanje Izetbegovi} , kao i svaki totalitarni vo|a koji


uvijek zna sve {to "njegov" narod misli i `eli, isprekidano odgovara: "^uo sam
da 99 prikazuje kao mi{ljenje Sarajlija... Ono {to ja znam o Sarajlijama i {ta
oni misle, i ovo {to prikazuje 99 - razlikuje se! Ja ne}u da pretendujem, ali ja
ta~no znam njihovo mi{ljenje!"

Tri dana poslije emitiranja ovog intervjua dolazi do teroristi~kog uni{tavanja


tehnike Studija 99 .

DRA@ENA PERANI]

Analiza prof. Zdravka Tomca


U Globusu broj 249 od 15. rujna 1995. dr. Zdravko Tomac pi{e:

Prije dva tjedna govorio sam o raznim opasnostima ameri~kog plana, prije svega
o opasnosti da svjetska zajednica prihvati neofa{isti~ku logiku Slobodana
Milo{evi}a i, kao kona~no rje{enje, legalizira podjelu Bosne i Hercegovine,
prihvataju}i da se "(humanim") preseljenjem dovr{i ono {to dosad nije u~injeno.

Postignuti sporazum u Genevi, o na~elima na kojima treba posti}i definitivni


sporazum, koja su prihvatili ministri inozemnih poslova Hrvatske, Bosne i
Hercegovine i tzv. Jugoslavije, ne samo da potvr|uje opravdanost mojih
upozorenja nego je takav da tra`i mnogo o{trije reagiranje, jer, objektivno,
nagra|uje agresora i legalizira velik dio njegovih osvajanja.

Zato je logi~no da su odmah uslijedile `estoke reakcije, koje osporavaju ta


na~ela i s hrvatske i s bo{nja~ke strane. U isto vrijeme u Beogradu se slavi.
Milo{evi}u svi ~estitaju. Zasut je brzojavima podr{ke. Svi su za njega, jer je
uspio ve} na startu posti}i ~etiri bitne stvari:

Prvo, odvojio je problematiku okupirane Baranje, isto~ne Slavonije i zapadnoga


Srijema od sporazuma o Bosni i Hercegovini. Zato ne iznena|uje {to je Mate
Grani} uzeo torbu i krenuo najprije u Pariz, pa onda u Washington,
poku{avaju}i uvjeriti Zapad da Hrvatska ne}e prihvatiti sporazum o Bosni i
Hercegovini ako se tim sporazumom istodobno ne osigura i teritorijalni
integritet i priznanje Hrvatske u me|unarodno priznatim granicama.
126
Drugo, prvi put me|unarodna zajednica, a onda i bo{nja~ka i hrvatska strana,
pristaju}i na na~ela sporazuma, legalizirale su fantomsku "Republiku Srpsku", za
koju su govorili takozvana, tako da ona postaje ravnopravni partner i fakti~no u
me|unarodnu terminologiju, kao realnost, ulazi termin Republika Srpska. [tovi{e,
ona je izjedna~ena s Federacijom Bo{njaka i Hrvata i ima pravo na paralelne
istovjetne veze s tzv. Jugoslavijom kakve }e imati Federacija Bo{njaka i Hrvata s
Hrvatskom.

To je vrlo lukavo formulirano, jer je ve} Washingtonskim sporazumom re~eno


da }e Federacija Bo{njaka i Hrvata imati konfederalne odnose s Hrvatskom.

Dakle, Hrvati koji inzistiraju na konfederalnim vezama Federacije Bo{njaka i


Hrvata s Hrvatskom kao uvjetu opstojnosti Federacije Bo{njaka i Hrvata ubudu}e
}e, nakon prihvatanja na~ela Sporazuma o Bosni i Hercegovini u Genevi, takvim
inzistiranjem izravno raditi za Srbe, jer na temelju Sporazuma u Genevi sve one
odnose koje uspostavi Federacija Bo{njaka i Hrvata s Hrvatskom ima pravo
uspostaviti i Republika Srpska s tzv. Jugoslavijom, odnosno Srbijom.

Tre}e, Milo{evi} je nametnuo, kao temelj plana, svoju logiku i svoju koncepciju
stvaranja etni~ki ~istih prostora i fakti~ne podjele Bosne i Hercegovine, kao,
navodno, jedino realno rje{enje.

^etvrto, Srbi su uspjeli dobiti 49 posto teritorija, zna~i u postotku mnogo vi{e
nego {to je udio srpskog pu~anstva u ukupnom pu~anstvu Bosne Hercegovine.
S obzirom na to da Hrvati i Bo{njaci imaju ve}inu, jasno je da je to
nepravedan odnos, da me|unarodna zajednica nagra|uje agresora, a ka`njava
`rtve agresije.

Tri dara za Milo{evi}a

Ako bismo tim darovima koje je ve} dobio Milo{evi} , a na koje su, iz meni
nerazumljivih razloga, prihva}aju}i na~ela Sporazuma, pristali Hrvati i Bo{njaci,
dodali i one poklone koje je, navodno, Holbrooke u 30-satnim razgovorima s
Milo{evi}em obe}ao i koje je Zapad spreman dati Milo{evi}u da bi on
prihvatio globalnu nagodbu, onda se mo`e s jo{ ve}om sigurno{}u ponoviti ono
{to sam konstatirao prije 14 dana, tj. da je ameri~ki plan neprihvatljiv i za
Hrvate i za Bo{njake, da je on nepravedan, da nagra|uje agresora i da ru{i sva
na~ela pravednosti i morala koja su temelj svjetskog poretka.

Nabrojit }u nekoliko najva`nijih darova koji se nude Milo{evi}u :

127
Prvo, 49% teritorija Republike Srpske bio bi kompaktan teritorij, u jednom
komadu, a 51% teritorija Federacije Bo{njaka i Hrvata bio bi sastavljen od tri
nepovezana dijela.

Drugo, bitno bi se promijenila kvaliteta teritorija u korist Srba u odnosu na


plan Kontaktne skupine. Dakle, prvotno od onoga {to je me|unarodna zajednica
tvrdila, da }e kazniti one koji ne prihvate plan Kontaktne skupine, a nagraditi
one koji ga prihvate, me|unarodna zajednica nagra|uje Srbe koji su odbili
plan Kontaktne skupine, a ka`njava Hrvate i Bo{njake koji su ga prihvatili.

Nije tajna da je Milo{evi} uspio u 30-satnim razgovorima dobiti vi{e nego {to
je davao plan Kontaktne skupine. Tako, naprimjer, u igri je zamjena teritorija,
po kojoj bi na kraju brdovita, nerazvijena i gospodarski bezvrijedna podru~ja
op}ina Grahovo, Glamo~ i Drvar, gdje su u golemoj ve}ini `ivjeli Srbi, pripala
Hrvatima, a Bosanska Posavina, najrazvijeniji i najplodniji dio Bosne i
Hercegovine, gdje su u golemoj ve}ini bili Hrvati i Bo{njaci, pripala bi Srbima.
U postotku povr{ine op}ina Grahovo, Glamo~ i Drvar jednake su postotku koji
u povr{ini BiH zauzima Bosanska Posavina.

Postoji, me|utim, bitna razlika. U Posavini je `ivjelo 200.000 ljudi, a u ovim


op}inama samo 20.000. Zato zaprepa{}uje kako je mogu}e uop}e pomi{ljati da
Hrvati odustanu od Bosanske Posavine i da hrvatska politika ve} po~inje seobu
Hrvata i naseljavanje u Glamo~u i Grahovu.

Dakle, na primjeru Grahova, Glamo~a, Drvara i Bosanske Posavine vidi se da


se ve} realizira neki fantomski plan koji jo{ nigdje nije slu`beno raspravljen i
pokazan, da se prihva}a da prijeratno etni~ki srpsko podru~je postaje hrvatsko,
a etni~ki hrvatsko podru~je da se prepusti Srbima.

Tre}e, ista je situacija i s isto~nom Bosnom, u kojoj su Muslimani ~inili prije


rata vi{e od 70 posto pu~anstva. Prihva}a se rezultat etnickog ~i{}enje zlo~inom
i genocidom, odustaje se od temeljnog prava Muslimana da se vrate u svoja
mjesta i gradove, u svoje ku}e. Ne samo da se legalizira zate~eno stanje i da
se prelazi preko zlo~ina koji svojom masovno{}u i okrutno{}u u`asavaju nego
se, ~ak, tra`i od Muslimana da prihvate da se isele iz zadnje svoje enklave, u
Gora`du.

Planirane seobe

Jasno je, dakle, da }e Milo{evi} biti spreman priznati Bosnu i Hercegovinu na


osnovi na~ela koja su uskla|ena i usvojena u Genevi, jer on takvim priznanjem
Bosne i Hercegovine ni{ta ne gubi. Njegovi diplomati ve} u euforiji izjavljuju da
je jedinstvena Bosna i Hercegovina, sastavljena od dva entiteta, od Republike

128
Srpske i Federacije Bo{njaka i Hrvata, samo prijelazno rje{enje koje se ne}e
dugo odr`ati i koje }e se vrlo brzo raspasti, jer }e se Republika Srpska
pripojiti tzv. Jugoslaviji, odnosno Srbiji.

U tom kontekstu i seoba Srba sa zapada na istok pokazuje da Milo{evi} ve}


ostvaruje minimalni plan tzv. male Velike Srbije, gdje sada, za razliku od stanja
prije rata, kad su Srbi bili ve}inom na dijelovima teritorija Bosne i Hercegovine
i Hrvatske daleko od Srbije, postaju ve}ina u isto~noj Bosni i Posavini, isto~noj
Slavoniji i Baranji, gdje su prije bili manjina, tako da se sada stvara nova
situacija po kojoj bi mala Velika Srbija bila kompaktan prostor i geopoliti~ki
odr`iv teritorij.

Zato je razumljivo za{to je Milo{evi} poslao svoga generala Mrk{i}a , znaju}i da


se ne mo`e obraniti Knin i tzv. Krajina, neka silom natjera sve Srbe da se isele
i da se ostvari, prvi put u povijesti, seoba Srba sa zapada na istok, u
suprotnom smjeru nego {to su bile dosada{nje seobe.

U tom kontekstu zabrinjava i pona{anje Hrvatske, koja, umjesto da poku{ava


sprije~iti prisilno iseljavanje Hrvata iz Banje Luke, vrlo kooperativno i bez
velikih prosvjeda, prihva}a istjerane Hrvate i poku{ava ih na sve mogu}e na~ine
naseliti upravo u ku}e onih iz Glamo~a i Grahova koji su ih, napu{taju}i to
podru~je po diktatu velikosrpske politike, istjerali iz njihovih ku}a u Banjoj
Luci.

Dakle, mo`e se re}i da u tom ludilu i kaosu ima nekog sistema, da se ni{ta
ne doga|a slu~ajno.

"Definitivno rje{enje"

Te nove karte o podjeli Bosne i Hercegovine pokazuju da imaju pravo oni koji
tvrde da je Washingtonski sporazum Bo{njaka i Hrvata samo prijelazno
razdoblje, odnosno da je i sada{nji ameri~ki plan samo prijelazni sporazum,
kako bi se do{lo do kona~nog rje{enja koje, ipak, na kraju, Bosnu i
Hercegovinu dijeli na tri dijela. Da bi bila ne samo mogu}a podjela Bosne i
Hercegovine na tri dijela nego da bi svi bili dovedeni pred svr{en ~in, kad bi
morali re}i: to je lo{e, nepravedno i nemoralno, ali je realno i drugoga rje{enja
nema, ve} du`e vremena i ratne operacije i seobe naroda zapravo se odvijaju
po nekom fantomskom planu, ~iji je cilj da kombinacijom rata i "(humanog")
preseljenja potpuno promijeni etni~ku sliku Bosne i Hercegovine.

Treba napomenuti da bez rata i genocida i tzv. humanog preseljenja Bosnu nije
bilo mogu}e podijeliti, jer je raspored stanovni{tva bio takav da su Srbi ~inili

129
ve}inu daleko od Srbije, na zapadu, a Muslimani upravo uz Srbiju na istoku
Bosne, dok su Hrvati bili na sjeveru i jugu i srednjoj Bosni.

Sad se zavr{ava i ratnim operacijama i preseljenjem naroda proces koji potpuno


mijenja sliku Bosne.

(izostavljen dio teksta)

Tako bi se dobili etni~ki ~isti teritoriji, tako bi se, na kraju, teritoriji uz Srbiju
mogli prirodno pripojiti Srbiji, a teritoriji na zapadu i jugu Hrvatskoj.

(izostavljen dio teksta)

Tako bismo, na kraju, dobili raspored stanovni{tva {to bi omogu}io da se stvori


mala Velika Srbija koja bi obuhva}ala isto~nu Bosnu, isto~nu Hercegovinu,
Bosansku Posavinu i banjolu~ku regiju; da se stvori mala Velika Hrvatska, koja
bi obuhva}ala teritorij od Biha}a do Popova polja iza Dubrovnika, i, na kraju,
da se izme|u te dvije male velike dr`ave stvori bosanska dr`ava sa Sarajevom,
Br~kim, Tuzlom, Zenicom, Travnikom, Bugojnom itd.

(izostacljen dio teksta)

Vjerojatno }e se i Bo{njaci podijeliti u svojim stavovima o tome {to sada treba


~initi, kao {to }e se i Hrvati ne samo podijeliti nego i vrlo o{tro konfrontirati
oko toga treba li nastaviti borbu za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu zajedno s
Bo{njacima, ili prihvatiti podjelu Bosne i Hercegovine, najprije na dva, a onda
na tri dijela. Te su konfrontacije ve} i po~ele.

Prva reagiranja

Na sporazum u Genevi naj`e{}e je reagiralo Hrvatsko narodno vije}e Bosne i


Hercegovine, u kojem se, izme|u ostalog, ka`e: "Hrvatsko narodno vije}e Bosne
i Hercegovine s ogor~enim negodovanjem gleda na 'rezultat' postignut na
trojnom ministarskom sastanku u Genevi 8. rujna 1995. 'Sporazum o na~elima
za Bosnu i Hercegovinu', koji je usugla{en izme|u ministara vanjskih poslova
Bosne i Hercegovine, Hrvatske i tzv. Jugoslavije, na polit~ki skandalozan, a
moralno nedopustiv na~in nagra|uje agresiju Beograda i Pala na na{u zemlju,
prihva}a rezultate progona, etni~koga ~i{}enja, zlo~ina i genocida nad na{im
narodima, jer prihva}a takvu podjelu zemlje koja potvr|uje 'entitet' stvoren tim
sredstvima - 'Republiku Srpsku' - te pristaje na pravo razvijanja 'paralelnih
posebnih veza sa susjednim zemljama'."

130
O{tro je reagirao i HDSP, odbacuju}i Genevske sporazume kao {tetne za
hrvatski narod, kao poraz hrvatske politike. HDSP osu|uje ovakve sporazume
kojima se hrvatske zemlje daju vje~nom neprijatelju hrvatskog naroda.

Uzbuna je nastala i u Bosanskoj Posavini. @upanijski odbor HDZ-a Bosanske


Posavine donio je zaklju~ke na izvanrednoj sjednici kojima odbacuje sporazum u
Genevi, i tra`i hitno i izvanredno sazivanje Sabora Bosanske Posavine.

dr. Zdravko Tomac

Reagovanje tuzlanskih intelektualaca


TUZLANSKI DEMOKRATSKI KRUG
Tel:++387 75 223 398
Fax:++387 75 33 988
E-mail:S.ALIC@-TZ.ZTN.APC.ORG

P R O M E M O R I A No2

TUZLANSKI DEMOKRATSKI KRUG, kao udru`enje nezavisnih


intelektualaca, ostaju}i vjeran svom osnovnom programskom opredjeljenju da je
javan i otvoren dijalog mogu} o svim temama osim o suverenosti i nezavisnosti
Republike Bosne i Hercegovine u njenim me|unarodno priznatim granicama
saop{tava slijede}e:
1. Sve analize posljednjeg "genevskog papira" kojeg je na `alost
prihvatio i Parlament BiH govore da je na djelu etni~ka podjela Bosne i
Hercegovine. To je cijena kojom se me|unarodna zajednica iskupljuje za
dosada{nji neanga`man - poku{at }e zaustaviti rat, ali }e priznati para-dr`avu
tzv. Republiku Srpsku i stvoriti uslove za aboliciju zlo~inaca. Ishitreno
"kupovanje" mira od strane SDA je Klintonov ulog za predstoje}u izbornu
utrku. Ceh }e platiti nedu`ni gra|ani Bosne i Hercegovine.
2. Navodna garancija o povratku svih prognanih i izbjeglih na svoja
ognji{ta uz ponu|enu alternativu "pravedne kompenzacije" je nova zamka.
Karad`i}evim Srbima se i dalje ostavlja mogu}nost zabrane povratka
izbjeglicama uz "pravednu kompenzaciju". Sve podsje}a na neodgovorno
pona{anje me|unarodne zajednice u vezi sa krizom u Palestini 1947. kada je
UN donio rezoluciju o povratku Palestinaca na svoja ognji{ta. Prihvatanje te
rezolucije Izraelu je otvaralo vrata za prijem u UN {to se i dogodilo, ali i
nakon pedeset godina Palestinci i dalje `ivotare po izbjegli~kim kampovima
Bliskog Istoka. Sli~nu zamku pripremaju i posljednji "genevski papiri". Milo{evi}
`eljno o~ekuje skidanje sankcija, a "pravedna naknada" samo mo`e biti paravan
za dovr{etak procesa "etni~kog ~i{}enja".

131
3. "Genevski papir" je direktna prijetnja suverenosti i nezavisnosti
jedinstvene Republike Bosne i Hercegovine. Ne priznavaju}i Bosnu i Hercegovinu
krnja Jugoslavija ostavlja mogu}nost da takozvani srpski entitet u budu}nosti
anektira na osnovu slobodno izra`ene volje bosanskih Srba, kojima posljednji
"genevski papir" ostavlja mogu}nost vlastite vojske, policije i monete. Kakva }e
onda Bosna i Hercegovina biti dr`ava sa tri vojske, tri monete i tri policije?
4. Zbog toga TUZLANSKI DEMOKRATSKI KRUG odbacuje svaki plan
koji u svojoj su{tini ima podjelu Bosne i Hercegovine na etni~kom principu. Po
svom dr`avnom ure|enju Bosna i Hercegovina mo`e biti federalna dr`ava ~iji }e
teritorij biti podjeljen na federalne jedinice - kantone koji }e se formirati
prvenestveno uva`avaju}i ekonosmko-razvojne, prostorno-geografske, etni~ko-
demografske, infrastrukturno-saobra}ajne, urbano-gravitacione i istorijsko-
tradicionalne kriterije.
5. TUZLANSKI DEMOKRATSKI KRUG otvoreno pita najodgovornije ljude
u Republici uklju~uju}i i predsjednika Predsjedni{tva Aliju Izetbegovi}a , za{to se
prihvataju projekti koji u su{tinu predstavljaju dezintegraciju Bosne i
Hercegovine. Nije li to vra}anje na proces zapo~et Kutiljerovim planom kojeg je
Izetbegovi} potpisao, a onda potpis povukao pod pritiskom javnosti koja nije
prihvatala podjelu BiH po etni~kom kriteriju.
6. TUZLANSKI DEMOKRATSKI KRUG izra`ava svoje nezadovoljstvo
na~inom na koji radi Parlament BiH koji se u su{tini pretvorio u poslani~ki klub
SDA koji ne zna ni{ta vi{e nego da freneti~no aplaudira svom predsjedniku.
Umjesto obja{njavanja i tuma~enja onoga {to nam se nudi, tra`imo javno
objavljivanje svih dokumenata relevantnih za sudbinu Bosne kako bi gra|ani
znala kakva im se sudbina kroji.
7. Imaju}i sve ovo na umu TUZLANSKI DEMOKRATSKI KRUG podsje}a
sve odgovorne u Republici da niko ne mo`e niti ima pravo da u bilo kakvoj
formi predla`e i zahtijeva od nas gra|ana da prihvatimo bilo kakvu podjelu
dr`avnog teritorija, a osobiti ne onu koja implicira stvaranje zasebnih dr`avnih
entiteta na tlu vjekovne Bosne i Hercegovine.
8. TUZLANSKI DEMOKRATSKI KRUG zahtjeva od organa vlasti da,
uva`avaju}i sve dosada{nje `rtve i napore koje je narod dao ra|aju}i i Armiju
Bosne i Hercegovine, povedu op{tu i temeljitu raspravu o pitanjima koja su
sudbonosna za sve nas organizuju}i ~ak i referendum kako bi se utvrdila
stvarna volja naroda.

Tuzla, 18.09.1995 TUZLANSKI DEMOKRATSKI KRUG

132
Glava 14

Kako mu polazi za rukom

Tehnologija prevare
Sva navedena i jo{ mnoga argumentirana reagiranja nisu pokolebala
Izetbegovi}a da nastavi svoj posao razgradnje BiH. Nije ga pokolebalo ni to {to
je do 12. oktobra 1995., dana po~etka primirja, oslobo|eno znatno vi{e od 51%
Bosne i Hercegovine (UN ka`e 53%) i {to su ~etnici u potpunom rasulu.
Svakodnevno su osloba|ani bosanski gradovi i general Dudakovi} je napredovao
i prema samoj Banja Luci. Ipak Izetbegovi} pristaje na primirje kojim zaustavlje

133
na{e napredovanje i spa{ava formulu 49% prema 51%. Omar [a}irbej , mla|i sin
Ned`iba [a}irbeja , za New York Times od 29. septembra 1995. u ~lanku
Chrisa Hedgesa o Bosni na strani A3 izjavljuje kako je "bosanska Vlada
spremna da se odrekne teritorija koje je osvojila u posljednje vrijeme ako se
bosanski Srbi odreknu Gora`da i Sarajeva. " Nemojte se iznenaditi {to iskusni
novinari New York Times -a to pitaju Omara [a}irbeja iz Washingtona, a ne
nekoga iz legalnog Predsjedni{tva BiH. To je ba{ zato {to su iskusni i {to su
shvatili ko u Bosni stvarno ima vlast: Izetbegovi}i + [a}irbeji . Ova izjava
otkriva i za{to bosanska Vlada protestuje kod Hrvatske {to `eli da vrati
bosanske izbjeglice u novooslobo|ena podru~ja BiH. Ako bi se izbjeglice vratile
u novooslobo|ena podru~ja, onda bi bilo te`e ta podru~ja vratiti ~etnicima.
Dakle, na{i bi davali teritorije koje na{a Armija dr`i za teritorije koje na{a
armija tako|er dr`i (Gora`de i Sarajevao). Zna~i, dovoljno je bilo da se u
nekom prijedlogu, kojega mi ne moramo prihvatiti, predlo`i da se Gora`de
daje Srbima i da na{i trguju sa Gora`dem kao da je istinski srpsko. Osim toga,
klika Izetbegovi}i - [acirbeyi je spremna da dade teritorije koje ve`u Biha} sa
ostatkom BiH da bi sa~uvali gora`dansku enklavu, koju mi ve} i dr`imo.

Nekada je Izetbegovi} Bo{njake ubje|ivao kako treba prihvatiti 51% BiH jer }e
tako biti vra}eno 15% teritorija. Sada, kada su neposlu{ni Dudakovi}evi
Kraji{nici oslobodili i vi{e od tih 15% teritorija, on nema boljeg argumenta nego
da Bo{njacima prijeti ruskom atomskom bombom. Naime, u vi{e intervjua i
~lanaka, a jedan je ~lanak objavljen u ~asopisu ameri~kih Muslimana The
Minaret , oktobarsko izdanje, Vol. 17. #7, on ka`e da bi Republika Srpska
mogla pozvati u rat svoju saveznicu Rusiju koja ima atomsku bombu ako se rat
nastavi. Ovaj ~lanak je izuzetno zna~ajan. U tom ~lanku on se potpuno otkriva.
On daje sve mogu}e argumente za podjelu Bosne i Hercegovine, koje ne}u
ponavljati jer smo ih vi{e puta slu{ali od Karad`i}a. U tom ~lanku Izetbegovi}
nevi|enom uporno{}u nastoji ~etnicima osnovati dr`avu na 49% BiH teritorije.
Ustvari, on ne dijeli Bosnu i Hercegovinu da bi osnovao islamsku dr`avu, nego
je dijeli da bi osnovao srpsku dr`avu na 49% teritorije BiH, {to je na kraju i
postigao.

On demonskom pokvareno{}u vara Bo{njake. U tome je nevjerovatno spretan.


Ukratko }u navesti samo neke trikove, na primjeru posljednjih pregovora
iniciranih tzv. ameri~kom inicijativom. Jedan od stalnih trikova mu je da uo~i
pregovora daje ratoborne izjave da bi stekao povjerenje Bo{njaka da ga puste
na pregovore. Tako je npr. pred odlazak u Genevu od 8. septembra govorio
kako }e tra`iti jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu u kojoj }e biti i Br~ko.
Tobo`e, on ~etnicima ne da ni koridor. Kada se tamo oti{lo , dato je priznanje
Republici Srpskoj, kao {to ste mogli pro~itati u analizi profesora Boylea , a da
nije dobijeno ni{ta. To zna~i da Izetbegovi} ni{ta nije ni tra`io. Da je on ne{to
tra`io, a nije dobio i Izetbegovi} je mogao uskratiti svoje priznanje Republici
Srpskoj. (Ne dajmo se zavarati [a}irbejovim prisustvom u Genevi. Sve je ve}
134
bilo dogovoreno sa Izetbegovi}em. I to je jedna igra koja ima jedino za cilj da
se sakrije prava uloga Izetbegovi}a i da oni neupu}eni krive [a}irbeja .
Izetbegovi} je stvarno dragocjen za na{e neprijatelje pa ga i ovako {tite.)

Pred odlazak na drugu rundu u New York 26. septembra 1995. on je tri dana
prije pregovora izjavio da bosanska Vlada bojkotuje pregovore. Time je vezao
ruke svim bosanskim patriotima koji su poku{avali da se organizuju i
onemogu}e u~e{}e na{e strane i nove izdaje u New Yorku. Naravno, nave~er
uo~i pregovra je Izetbegovi} objavio da se ipak ide u New York.

Izdaja dr`ave dogovorena u New Yorku se tada skriva nepristajanjem na


primirje. Naivni Bo{njaci se tje{e: "Dobro je jo{ se ratuje. Jo{ se Bosna osloba|
a." Me|utim, ve} poslije nekoliko dana govori se o primirju. Bo{njaci su ponovo
uznemirani. Da bi oti{ao na pregovre o primirju Izetbegovi} izjavljuje kako }e
tra`iti potpunu deblokadu Sarajeva, ~ak i `eljazni~ku, i demilitarizaciju Banja
Luke. Me|utim, za potpis na primirje, Sarajlije }e dobiti samo struju i plin. Od
voza u Sarajevu nije bilo ni{ta, a o demilitarizaciji Banja Luke da i ne
govorimo. Bo{njaci su bijesni. Plju{te kritike. Tada Izetbegovi} odga|a primirje.
Ponovo se Bo{njaci nadaju da je u pitanju samo Izetbegovi}eva igra sa
~etnicima, mada ih sve vi{e sumnja da on ustvari vara nas, a ne ~etnike. Sa
samo dva dana zaka{njeja po~inje primirje. Koliko su ~etnici slabi govori
podatak da su Dudakovi}evi Kraji{nici i HVO za ta dva dana, tj. 11. i 12.
oktobra, oslobodili Sanski Most, Mrkonji} Grad, hidroelektranu Bo~ac i veliki dio
Manja~e i do{li na prilaze Prijedoru i Bosanskom Novom. Me|utim, ponovo se
o~ajnim Bo{njacima ostavlja nada. Naime, zvani~nici u Sarajevu nagla{avaju kako
Dudakovi} nastavlja da ratuje, da bi se Bo{njacima sugerisalo kako je to samo
jedan od potpisa koji }e se kr{iti kao i mnogi do tada. Ali, ve} poslije dva
dana poslije potpisivanja primirja sti`u posmatra~i koji }e nadgledati i ka`njavati
onoga ko kr{i primirje. Amerikanci prijete Dudakovi}u da obustavi sve akcije.
Naivni Bo{njaci misle kako Amerikanci i "svijet" mrze Muslimane. Ljudi ne
shvataju da "svijet" tra`i od dr`ave Bosne i Hercegovine samo da po{tuje me|
unarodno pravosna`ne sporazume koje je na{ predsjednik Predsjedni{tva
doborovoljno potpisao. Niko nema pravo zaustaviti Armiju BiH da oslobodi
svaku stopu na{e domovine. Me|utim, me|unarodni sporazumi koje Izetbegovi}
potpisuje se moraju po{tovati ma koliko oni bili nepovoljni za Bosnu i
Hercegovinu. Zato ponovo nagla{avam: Jedina nada da se spasi Bosna i
Hercegovina i Bo{njaci je da se zaustavi Izetbegovi}a dok jo{ nije zavr{io svoj
prljavi posao.

Nema savr{enog zlo~ina. Svaki zlo~inac pravi gre{ke. Izetbegovi} ih pravi


obilato. Problem je {to je u BiH on i na vlasti pa nema nikoga da ga pozove
na odgovornost. Poslije Holbrookeovog boravka u Sarajevu uo~i pregovora u
New Yorku od 26. septembra, on je rekao: "Posljie Beograda (misli na
Holbrookeov sastanak sa Milo{evi}em ), koji je bio dugi korak u pogre{nom
135
smjeru, ovo je ne{to kra}i korak u dobrom smjeru. Ovom izjavom on poku{ava
da prevari Bo{njake da je Holbrooke taj koji pravi korake u dobrom ili lo{em
smjeru. Me|utim, bez na{ih pristanaka nema Holbrookeovih "koraka u lo{em
smjeru". Holbrooke je samo posrednik u pregovorima. Odlu~uju samo oni koji
pristaju i potpisuju njegove prijedloge, tako da Holbrooke mora svoje
prijedloge ravnati prema tome. Ako Holbrooke daje nepovoljne prijedloge to je
zato {to zna da }e ti prijedlozi biti usvojeni s na{e strane. On ne bi davao
prijedloge za koje zna da ne}e biti usvojeni. Dakle, za nepovoljne
Holbrookeove prijedloge odgovoran je Izetbegovi} .

Tom svojom izjavom Izetbegovi} je dao najbolji opis svoje taktike varanja
Bo{njaka: Dug korak u pogre{nom smjeru, pa onda kratak korak u dobrom
smijeru, kojim amortizuje reakciju Bo{njaka. Poslije tri godine dugih i kratkih
koraka dr`ava Bosna i Hercegovina sa dr`i samo o dlaci; Dudakovi}evoj
neposlu{nosti koja bi mogla pokvariti mirovni proces.

Da ovdje napravim jednu digresiju. Poslije ~etni~kog poraza u zapadnoj Slavoniji


i ~etni~kih "osvetni~kih zlo~ina nad Hrvatima u Banja Luci, {trajkovao je gladju
banjalu~ki Biskup Franjo Komarica . Intresantno je da ni jedan muslimanski ni
vjerski ni dr`avni vodja nije u~inio tako ne{to, mada su ~etni~ki zlo~ini prema
Hrvatima u Banja Luci, daleko manje monstruozni od ~etni~kih zlo~ina nad
Bo{njacima. Naprotiv, Alija Izetbegovi} nije imao nikakvog problema da se
rukuje sa Milo{evi}em u Daytonu po~etkom novembra 1995, dakle samo koji
mjesec po{to su jedinice iz Srbije masakrirale oko sedam hiljada Bo{njaka u
Srebrenici i @epi. S druge strane Billi Clinton se nije htio tih dana rukovati sa
Fidel Castrom , mada Castrova armija nije masakrirala ni jednoga Amerikanca. I
tako se ~uva nacionalno dostojanstvo. Rukovanjem sa Milo{evi}em je
Izetbegovi} pogazio dostojanstvo srebreni~kih `rtava i na{e nacionalno
dostojanstvo. Narod bez nacionalnog dostojanstva ne mo`e biti suveren narod.
Srbi to dobro znaju i oni se u svakom trenutku pona{aju kao da su ravni
Americi. Zna to i Izetbegovi} . On zna da je najbolji na~in da izgubimo
suverenitet da se pona{amo kao nesuvereni. On je smi{ljeno navikavao Bo{njake
na takvo pona{anje. Prvi put je to u~injeno u Fo~i u ljeto 1991. Bilo je
predvi|eno da se u znak oprosta za fo~anske `rtve iz Drugog svjetskog rata
baci cvije}e u Drinu. Delegacija SDS-a nije do{la i time gestom su uvrije|eni
potomci hiljada poklanih Bo{njka u Fo~i i Bo{njaci kao narod. Alija Izetbegovi} ,
~ija je du`nost da vodi ra~una o nacionalnom dostojanstvu, je nastavio
ceremoniju kao da se ni{ta nije dogodilo. Tragikomi~no je izgledala ceremonija
pomirenja dvije strane na kojoj se jedna strana nije pojavila, a druga nastavlja
da se miri sa stranom koja bojkotuje. Alija Izetbegovi} je kasnije lansirao i
dogovore koje potpisuje samo jedna strana. Tako ne{to je nespojivo sa ljudskim
razumom. Naime, dvije strane se mogu sporazumjeti ili ne sporazumjeti. Ako se
sporazume, potpisuju ugovor, a ako se ne sporazume, onda se razi|u bez
ikakvog dokumenta. Izetbegovi} je izumio dokumente potpisane samo od jedne
136
strane u pregovorima. Na sve mirovne planove Izetbegovi} je stavljao svoj
potpis, mada iste dokumente Srbi nisu potpisivali?! Neko }e re}i: "Kakva
budala!" Medjutim, takvi potpisi su imali jednu va`nu ulogu - da se akumuliraju
ustupci Bosne i Hercegovine i da se svakim novim pregovorima ide sve dalje i
dalje u razgradnji dr`ave Bosne i Hercegovine. Alija Izetbegovi} nije budala,
Alija Izetbegovi} je izdajnik.

Uloga ostalih u~esnika u vlasti


@ezlo neprikosnovene vlasti su Izetbegovi}u dali na{i neprijatelji sa Zapada,
tako {to su isklju~ivo njega zvali na pregovore, i oportunisti u Predsjedni{tvu,
Vladi i Skup{tini BiH koji su mu svojim oportunizmom omogu}ili da uzurpira
vlast daleko preko Ustavnih ovla{tenja. Owen, Ghali, Akashi, Holbrooke i
drugi su uvijek pitali Izetbegovi}a za mi{ljenje, a ne Predsjedni{tvo BiH niti
Vladu BiH. To je marginaliziralo Predsjedni{tvo i Vladu, ali su se Predsjedni{tvo
i Vlada trebali suprotstaviti i nametnuti kao nosioci vlasti, koja im po Ustavu i
pripada. Na{i neprijatelji su uvijek Izetbegovi}a zvali jer su sa njim svr{avali
posao. Me|utim, velika odgovornost za podjelu i nestanak Bosne i Hercegovine
le`i i na dr. Harisu Silajd`i}u, Rasimu Deli}u, dr. Nijazu Durakovi}u,
Stjepanu Kljuji}u, dr. Ejupu Gani}u, dr. Ivanu Kom{i}u, dr. Tatjani Ljuji}-
Mijatovi}, dr. Mirku Pejanovi}u, dr. Muhamedu Filipovi}u, Rasimu Kadi}u i
ostalim koji participiraju u vlasti dok imaju povlastice od te vlasti, a nemaju
petlje da se isprave i kao dostojanstvena ljudska bi}a ka`u "ne" izdajniku. Ali,
neka znaju, oni su odgovorni koliko i on jer im Ustav Bosne i Hercegovine
daje pravo da ga nadglasaju i zaustave. Oni su odgovorni {to nisu uzeli svoja
ovla{tenja u svoje ruke. Oni su odgovorni {to su bez otpora prepustili da
Izetbegovi} uzme vi{e vlasti nego {to mu po Ustavu pripada. Strah im nije
opravdanje. Kako se nisu pla{ili preglasati Izetbegovi}a kada je htio da zatvori
Sefera Halilovi}a i smijeni dr. Harisa Silajd`i}a? ^ega se imaju bojati kada je
zakon i pravda na njihovoj strani? Da su se poku{ali suprotstaviti vidjeli bi da
je i narod na njihovoj strani. Jer, narod je glasao za cjelovitu Bosnu i
Hercegovinu i sigurno se ne bi okrenuo protiv onih koji ga tako i zastupaju.
Oni mogu i moraju skupiti snage i preglasati Izetbegovi}a i kada je u pitanju
budu}nost Bosne i Hercegovine.

O Izetbegovi}evim motivima
Ja mogu samo pouzdano tvrditi da Izetbegovi} ogromnom uporno{}u ustrajava
na podjeli Bosne i Hercegovine i da njegovo pona{anje nije posljedica gluposti
ili neznanja. Ja ne mogu tvrditi da ja znam pouzdano {ta su njegovi motivi.
Neki, a to je sada velika ve}ina Bo{njaka, misle da on dijeli Bosnu i

137
Hercegovinu da bi kreirao islamsku dr`avicu. Ja sam skepti~an prema toj
hipotezi. Ima vi{e razloga koji izazivaju sumnju. Nabroja}u neke:

1. Izetbegovi} suvi{e la`e za jednog iskrenog vjernika.

2. Da je Izetbegovi} iskren musliman, on bi se nekada sa`alio nad ubijenim


Muslimanima naljutio na njihove ubice. Nasuprot tome, poslije svakoga masakra,
kao da ni{ta nije bilo, on nastavlja pregovore sa odgovornim za masakre.
Sjetimo se, na primjer, doga|aja s po~etka rata kada je Izetbegovi} bio
"zarobljen" na Sarajevskom aerodromu. Prije toga je Armija BiH bila opkolila
kasarnu na Bistriku. Garnizon JNA nije imao drugog izlaza nego da se preda i
ostavi oru`je Armiji BiH, ~ime bi se Sarajlije zna~ajno naoru`ali. Tako su se
razoru`avanjem garnizona JNA u svojim gradovima oslobodili Tuzlaci i Zeni~ani.
Me|utim, tada Izetbegovi}, mada upozoren da na svom povratku iz Brisela ne
slije}e na Sarajevki aerodrom, to ipak ~ini i dolazi ~etnicima u ruke. Sutradan
biva razmijenjen za Kukanjca, plus svo osoblje i oru`je iz opkoljene kasarne.
Te no}i ~etnici nisu po{tovali dogovoreno primirje, a na{i jesu zbog straha za
Izetbegovi}a , pa smo izgubili Grbavicu 1, umjesto da se Sarajevo oslobodilo.
Poslije te epizode Izetbegovi} izjavljuje novinarima da je to bila "jadina no} u
kojoj nije mogao zaspati". Razlog? "Odvojili su ga od k}erke." Ta izjava je
objavljena u decembru 1995. u izvanrednoj dokumentarnoj seriji od ~etiri
nastavka Christiane Amanpour o raspadu Jugoslavije ra|enoj za Discovery
Channel i objavljenoj na svim zna~ajnijim TV mre`ama u svijetu. Sjetimo se da
su do tada bili poklani Bijeljinci, Zvorni~ani, Br~aci, Bratun~ani itd. Tada su ve}
punom parom radili i koncentracioni logori u kojima su i mljeli Bo{njake, kao
npr. u Bimexovim kafilerijama u Br~kom. Tada su radili i `enski logori kao {to
je npr. "Kod Sonje" u Vogo{}i, gdje su masovno bo{nja~ke majke, sestre i
k}erke pretvarane u ~etni~ke i UNPROFOROVE prostitutke. I zamislite, svi ti
u`asi, prema priznanju samoga Izetbegovi}a nisu mu mogli poremetiti san.

I poslije toga u Bosni i Hercegovini su se dogadjale strahote. Sjetimo se


agonije Srebrenice i @epe i masovnih pokolja na kraju. Izetbegovi} je direktno
kumovao gubitku tih gradova i pokoljima u njima jer ih je on razoru`ao i jer
ih je on obezglavio izvla~e}i Nasera Ori}a i ostale komandante prije ~etni~kog
napada. Svakome muslimanu i Bo{njaku i svakome normalnom ~ovjeku savjest
ne bi dala mirno spavati za vrijeme tih dogadjaja. Izetbegovi} je pokazao svoju
upletenost u izdaju tih mjesta i time {to nije proglasio ni jedan dan `alosti
zbog Srebrenice i @epe . Da li je musliman i Bo{njak neko kome je toliko
malo stalo do muslimana i Bo{njeka?

U vezi sa dogadjajima oko opkoljavanja kasarne na Bistriku postavlja se jo{


jedno imteresantno pitanje: Za{to Izetbegovi} sebe i svoju k}erku dobrovoljno
predaje ~etnicima u ruke? Naime, dan uo}i Izetbegovi}evog slijetanja na
sarajevski aerodrom on je bio opomenut da je Aerodrom u ~etni~kim rukama.
138
Na izri~it zahtjev ostalih ~lanova Predsjedni{tva on je odletio iz Brisela u Rim,
a ne u Sarajevo. Medjutim, kada su na{i borci pod komandom ostalih ~lanova
Predsjedni{tva i Sefera Halilovi}a opkolili kasarnu na Bistriku i ~etni~kog
komandanta Kukanjca, Alija Izetbegovi} dolije}e ~etnicima u ruke. Dakle, on
dobrovoljno ula`e i sebe i svoju k}erku kao adute kojima }e ~etnici ucjenjivati
Armiju BiH da bi spasili kasarnu na Bistriku. To je jedan od krunskih dokaza
koliko je ~vrst savez Izetbegovi}a sa ~etnicima. Izetbegovi} je toliko siguran u
~etnike da se ne pla{i ni k}erku im predati. Znaju}i da ga to povjerenje u
~etnike raskrinkava kao srpskog ~ovjeka on daje naknadne izjave, kao {to je
ona iz Discavery -a, kako se tada tobo`e strahovito pla{io za svoju k}erku. Da
se pla{io on je ne bi vodio ~etnicima u ruke. Ostao bi zajedno sa njom u
Rimu dok se dogadjaji oko kasarne na Bistriku ne zavr{e. Ovaj doga|aj je prvi
pokazao koliko je Izetbegovi} odan srpstvu i koliko daleko je spreman i}i zbog
srpstva. Logi~no je onda za{to nije ni dana prekinuo pregovore kada je ubijen
Turajli} ili {to je Srbima predao Srebrenicu i @epu i po cijenu da na du{i nosi
hiljade masakriranih Bo{njaka iz isto~ne Bosne. Znao je on da }e ~etnici ubijati
i dje~ake od sedam-osam godina i da }e silovati njihove vr{njakinje zajedno sa
majkama. Njemu, kao i svakom Srbinu, Velika Srbija je va`nija.

3. Kada smo ve} spomenuli javnu ku}u "Kod Sonje" sjetimo se da je tu


mu{terija bio i komandant UNPROFOR-a kanadski general McKenzie . Njmu su
~etnici pla}ali usluge tijelima bo{nja~kih djevoj~ica, koje su kasnije, kao opasne
svjedokinje, ubijane. To je dokazano i podignuta je optu`nica. Me|utim, tu
optu`nicu zaustavlja Izetbegovi}. Kada je Roy Gutman, novinar News Day -a iz
New Yorka, ~ovjek koji je dobio Pulitzerovu nagradu za novinarsko istra`ivanje
genocida u Bosni, upitao Izetbegovi}a za{to je po{tedio McKenzia , on je
odgovrio: "Nama jo{ treba UNPROFOR." Kao da bez McKenzia nema UNPROFOR-
a. Da li jedan iskreni musliman tako olako ispu{ta iz ruku pravde silovatelja
muslimanki?

4. Da je Izetbegovi} iskren musliman, on se ne bi toliko trudio da zaustavi


Armiju BiH u njenom oslobodila~kom pohodu. Svaki musliman i Bo{njak zna
koliko mu je stalo da se oslobodi neko selo ili brdo na{e domovine Bosne i
Hercegovine. S druge strane znamo koliko nam je te{ko kada ne{to padne u
ruke ~etnicima. Izetbegovi}a raspolo`enje odaje. Sjetite se njegovog bezbri`nog
izraza lica s po~etka rata i prvih pregovra u Genevi 1992. Sjetite se njegovog
razdraganog {irenja ruku u Tuzli poslije pada Srebrenice, {to su sve TV mre`e
prenijele. S druge strane, sjetite se njegovih kiselih izjava armijskim novinama
iz Sarajeva kada je Armija BiH oslobodili Vla{i}. Tada je doslovno rakao ljutito:
"Drugi put pu{ke o klin kada se pregovara". Armija je borbom oslobodila pola
BiH, a on pregovorima nije nagovorio ~etnike da se povuku ni sa jednoga
kvadratnoga metra, a ipak su njegovi pregovori va`niji.

139
5. Da je Izetbegovi} zaista "muslimanski fundamentalista" on bi to krio dok ne
pobjedimo ~etnike. Upravo suprotno, on vodi na Had` 400 vojnika Armije BiH.
Glume}i islamskog fundamentalistu Izetbegovi} je dao ogromne propagandne
mogu}nosti ~etnicima. Ko `ivi na Zapadu zna kakav je politi~ki hendikep nositi
"image" islamskog fundamentaliste. Sjetimo se, dok nismo imali taj "image" ~itav
svijet nas je priznao i glasao za sankcije Srbiji i Crnoj Gori.

6. Zar bi musliman i Bo{njak mogao potpisati da su Banja Luka, Prijedor,


Kozarac, Bosanki Novi, Derventa, Modri~a, Bosanki Brod, Doboj, Bijeljena, Janja,
Zvornik, Srebrenica, @epa, Bratunac, Vlasenica, Cerska, Konjevi} Polje, Vi{egrad,
Fo~a, Rogatica, ^ajni~e, Gacko, Trebinje. itd. srpski gradovi?

Zbog svega toga odbacujem hipotezu da Izetbegovi} sve ovo radi jer je veliki
musliman. Mnogo je vjerovatnija teza da je on muslimanski Srbin, na{to kao i
reis-ul-ulema Kemura, ili reis-ul-ulema Muji} ili re`iser Emir Kusturica ili
knji`evnici Me{a Selimovi} i Husein Tahmi{~i} ili politi~ari Omer Karabegovi} ,
Raif i Nijaz Dizdarevi} , Hajra Balorda itd. Posebno je po tom pitanju
interesantna porodica Murisa Zametice iz Sarajeva. Muris Zametica stvarno
vjeruje da su Srbi izabran narod. Takav je i njegov sin Omer Zametica. Omer
je dogurao na Palama do polo`aja glasnogovornika Radovana Karad`i}a . Javnosti
je poznat pod imenom Jovan Zametica . Ni{ta mu ne smeta {to biolo{ki poti~e
iz naroda kojeg je paljanski re`im tako masakrirao u ovome ratu. Mo`da je
interesantna ~injenica da su Muris Zametica i Alija Izetbegovi} veoma bliski
drugovi iz djetinjstva i mladosti. "Koliko sam ja samo baklava kod Alije pojeo,
a i on kod mene" ka`e Muris Zametica kada opisuje svoju bliskost sa Alijom
Izetbegovi}em . Primjer Murisa i Omera Zametice , kao i primjere Dizdarevi}a ,
Kusturice , Kemure , Muji}a i drugih Srba sa muslimanskim imenima navodim
samo zato da bi Bo{njacima pokazao koliko je sna`no srpstvo "Muslimana" Srba.
Svi oni su jednako kao i pravi Srbi nemilosrdni prema Muslimanima. Poznata je
stvar da su konvertiti odaniji svom novom stadu nego oni koji su rodjeni u
njemu. Takvi su bili i Srbi koji su neko} primali Islam, a takvi su i dana{nji
"Muslimni" koji se asimiliraju u Srbe. Narod to opisuje poslovicom: "Gori je
Poturica od Tur~ina". Kada vidim koliku energiju tro{i Alija Izetbegovi} da
osnuje Republiku Srpsku na 49% Bosne i Hercegovine, meni je jasno da je on
nama podmetnut kao {to su nam bili podmetnuti i reisi-ul-uleme Kemura i
Muji} i politi~ari kao Nijaz i Raif Dizdarevi}, Esad Horozi}, Hajra Balorda i
mnogi drugi, ~ije srpstvo vi{e niko ne dovodi u sumnju mada kao i
Izetbegovi} imaju muslimanska imana. Uvijek su Srbi na vlast u BiH postavljali
"Muslimane" koji su njima odgovarali. Kako smo mogli i pomisliti da }e u
odsutnom trenutku bosanske istorije Srbi pustiti da Bo{njake predstavlja istinski
patriota? Kada je vuk po{tedio janje?! Ako se pogleda historija borbe
porobljenih naroda za slobodu, vidje}e se da se sli~no ponavlja otkako je
svijeta i vijeka. Na primjer, kada god kolonijalni gospodar nije mogao vi{e da
suzbija `elju porobljnog naroda za slobodom, poku{avao bi na vlasti u "oslobo|
140
enoj" koloniji ostaviti vladara koji }e vladati u interesu kolonizatora. To je
toliko ra{irena pojava da je dobila i ime -- neokolonijalizam. Veoma ~esto je
borba protiv takvih vladara trajala du`e i bila komplikovanija i od same borbe
za slobodu od kolonizatora. Borba za slobodu protiv okrutnih okupatora na
bojnome polju porobljenim narodima je bila jednostavnija nego borba protiv
lukavih izdajnika iz vlastitih redova. Dana{nji svijet je jo{ pun raznih {eika,
emira i kraljeva koji su na takav na~in do{li na vlast. Alija Izetbegovi} je na
`alost samo jedan u veoma dugom nizu ovakvih vladara.

Neki dokumenti su i u ovoj knjizi spomenuti. Ja bih izdvojio pismeni dokaz da


se Izetbegovi} izja{njavao kao Srbin. Preko toga su Bo{njaci suvi{e lahko pre{li.
Me|utim, pi{u se i druge knjige o najve}em zlo~incu u istoriji. Sazna}e se za
jo{ mnogo kompromituju}eg materijala. Bosanski kongres posjeduje mnoge
dokumente koji nisu mogli biti objavljeni u ovoj knjizi radi za{tite izvora i
svjedoka. Svaki njegov potpis na podjelu Bosne i Hercegovine je kompromituju}i
materijal. Svaki njegov potpis }e istori~ari, pravnici i obi~ni ~itatelji analizirati,
kao {to je analizirao prof. Francis Boyle njegov "Dogovor osnovnih principa" iz
Geneve od 8. i 26. 1995. septembra. Za razliku od Hitlera, Milo{evi}a i
Karad`i}a, Izetbegovi} je svoj zlo~in u~inio s predumi{ljajem protiv svog
naroda, tj. ne kao protivnik nego kao ~ovjek kojem je narod vjerovao. Kao
oru|e kojim je zlo~in po~injen poslu`ili su mu srpski nacionalisti, uvijek `edni
bo{nja~ke krvi.

U trenutku kada zavr{avam ovu knjigu dr`ava Bosna i Hercegovina postoji jo{
samo kao nada u ~udo. Jedino ~udo bi bio Izetbegovi}ev iznenadni gubitak
vlasti ili da Predsjedni{tvo i Vlada preuzmu svoje nadle`nosti od zla koje se
zove Izetbegovi} . Ova knjiga nastaje i zato {to zlo~in ne smije ostati
neka`njen. Cilj ove knjige je da pokrene i ostale Bo{njake da pamte i skupljaju
dokaze protiv izdajnika. Ovim na`alost ne}emo pomo}i `rtvama ~etni~kog no`a,
tj. `rtvama Izetbegovi}eve politike, niti }emo spasiti dr`avu Bosnu i
Hercegovinu od om~e koju joj stavlja Izetbegovi} , ali }emo zato osvijetliti i
razjasniti najmonstruozniji zlo~in u istoriji - zavjera i ubistvo s predumi{ljajem
hiljadugodi{nje dr`ave i njenog naroda od strane ~ovjeka kojem je taj narod
vjerovao.

Kraj

141