Bio jednom humanizam...

Humanizam se kao književnoznanstveni pokret javlja u prvoj polovici 14.

stoljeća u Italiji. Procvat je doživio u 15. stolje ću kada se širi cijelom Europom.
Ideal humanista je čovjek slobodna duha koji se okre će u znanost i umije će
razvijajući pritom sve svoje umne sposobnosti.
Za razliku od srednjeg vijeka u kojem je čovjek neprepoznati jedinac i
pasivna točka društva,u humanizmu čovjek postaje radoznao i željan znanja.
Humanistički odgoj i obrazovanje usmjereno je na u čenika - jedinstvenog
pojedinca koji u situaciju poučavanja unosi svoje osobne potrebe i iskustva.
Najveći uzor mu je antika te se stoga humanisti čke škole okre ću u čenju
klasičnih jezika,ponajprije latinskog. Pojam renesansa koji se upotrebljava za
humanističku kulturu predstavlja obnovu anti čke kulture. Nosioci nove kulture
su zbog svoje učenosti postali ugledni u društvu. Francesco Petrarka jedan je
od najranijih humanističkih predrenesansnih umjetnika,i kao plodan pjesnik
često je prepoznat i u nazivu ,,Otac humanizma'',a slijede ga Boccaccio i
Dante,također Talijani. Kao kulturnopovijesna pojava hrvatski je humanizam
obilježen blizinom žarišta humanizma,te se ponajviše razvija u priobalju (u
Splitu oko Marka Marulića,u Šibeniku oko Juraja Šišgori ća i Antuna Vran či ća).
U kontinentalnoj Hrvatskoj humanizam je vezan uz Ivana Česmi čkog. U to
vrijeme veliki dio domaće mladeži odlazi na strana sveu čilišta,a svi su oni
težili tome da u svojoj sredini što vise razviju novi duh u kulturi čije je osnovno
obilježje bilo individualizam.
Značenje humanista u njihovu vremenu istaknuto je pojavom drugih
metoda poučavanja i razvijanja ljudskih sposobnosti u želji da humanost
(čovječnost) poboljša sveukupnu društvenu svijest.