Sveučilište u Zagrebu

Fakultet elektrotehnike i računarstva

Tino Cindrić

Ergonomija računalne i programske opreme

Voda

Zagreb, lipanj 2005.

 UVOD

Voda, zajedničko ime koje se odnosi na tekuće stanje vodikova oksida, tj. na H2O. Još
u antičko vrijeme smatrana je za elementarnu tvar koja se pojavljuje u svim tekućicama te se
taj stav nije mijenjao sve do druge polovice 18. stoljeća. 1781. britanski kemičar Henry
Cavendish uspio je dobiti vodu sintezom vodika i kisika iz zraka, ali još dvije godine rezultat
toga eksperimenta nije ispravno protumačen sve dok francuski kemičar Antoine Laurent
Lavoisier nije ustvrdio da voda nije elementarna tvar već spoj vodika i kisika. 1804.
francusku kemičar Joseph Louis Gay-Lussac i njemački naturalist Alexander von Humboldt u
znanstvenom radu su zajednički ustvrdili da se voda sastoji od vodika i kisika u omjeru 2:1
što se danas iskazuje formulom H2O.

Molekula vode se sastoji od atoma kisika i dva

atoma vodika koji združeni čine kut od 105°. Gotovo sav
vodik u vodi ima atomsku težinu 1. Američki kemičar
Harold Clayton Urey otkrio je 1932. nazočnost u vodi male
količine (1 čestica na njih 6000) tzv. teške vode ili oksida
deuterija, a deuterij je izotop vodika atomske težine 2.
Kasnije 1951. godine američki kemičar Aristid Grosse
pokazao je nazočnost u vodi i nekih izotopa vodika.

POJAVNOST

Voda je jedina tvar koja se pri uobičajenim temperaturama pojavljuje u sva tri
agregatna stanja. Kao led opažamo je u ledenjacima, na vrhovima planina, na vodenim
površinama tijekom zime, kao snijeg i tuču. U svom tekućem stanju voda se pojavljuje kao
kiša i rosa te ona prekriva tri četvrtine planeta tvoreći močvare, jezera, rijeke, mora i oceane.
U plinovitom obliku pojavljuje se kao magla, para i u obliku oblaka. Prisutnost vodene pare u
atmosferi se mjeri relativnom vlažnošću koja predstavlja udio vodene pare u zraku s obzirom
na maksimalan mogući udio na određenoj temperaturi. Voda se u tlu pojavljuje u kapljičnome
obliku, ali u tom stanju voda je za čestice tla vezana pojavom koju nazivano kapilarnost te
takva voda ima drugačija svojstva od ostale tzv. slobodne vode. Pod utjecajem gravitacije
voda se sakuplja u određenim stijenama oblikujući unutrašnjost zemlje podzemnim tokovima
i spremištima.
SVOJSTVA

Čista voda je tekućina bez boje, okusa i mirisa. U uvjetima standardnoga tlaka (760 mm žive)
ledište vode je na 0°C dok se prijelaz iz tekućeg u plinovito stanje odvija na 100°C. Voda
dostiže svoju najveću gustoću na 4°C koja s padom temperature opada što je poznato kao
anomalija vode te je uzrokovano vodikovim vezama. Vodikovom vezom se smatra kemijska
veza vodika i elementa velike elektronegativnosti. Budući da elektronegativni atom (u ovome
slučaju kisik) privlači elektron koji pripada vodiku nastala tvorba je molekula koja ima
izraženi svoj pozitivno i negativno nabijeni dio. Vodikova veza povezuje takve molekule
vezujući međusobno pozitivno i negativno nabijene dijelove pojedinih molekula.
Voda je jedan od najpoznatijih ionizirajućih tvari. Budući da se većina tvari razlaže u vodi,
vodu se često naziva univerzalnim otapalom. Voda združena s odgovarajućim solima tvori
hidrate, u reakciji s metalnim oksidima tvori kiseline te se u mnogim kemijskim reakcija
upotrebljava kao katalizator.
Voda (H2O) se sastoji od 2 atoma vodika i 1 atoma kisika. Ako se u vodi nalazi jednaka
količina vodikovih iona (H+) i iona hidroksida (OH-), tada takvu vodu nazivamo neutralnom i
ona ima pH vrijednost 7.0.
Voda koja u sebi ima veću količinu vodikovih iona (H+) nego iona hidroksida (OH-) naziva se
kiselom vodom. Ako je količina vodikovih iona (H+) manja tada se voda naziva lužnatom.
pH vode se mjeri logaritamskom ljestvicom od 0 - 14. Vrijednosti od 0 - 6.9 označava da je
voda kisela, 7 da je voda neutralna, a od 7.1 - 14 da je voda lužnata. Ovdje posebno treba
naglasiti da je svaka vrijednost 10 puta veća ili manja od prethodne. Tako je pH 4 10 puta
kiseliji od pH 5, a 100 puta kiseliji od pH 6.
Morska voda u prosjeku predstavlja mješavinu od 96.5% čiste vode (H2O) te 3.5%
drugih sastojaka, kao što su soli, otopljeni plinovi, organske supstance te neotopljene čestice.
Fizikalna svojstva čiste vode su definirana samim oblikom sastavnih molekula, a bitno
svojstvo koje definira kinematiku i dinamiku mora i oceana jest ovisnost gustoće mora o
agregatnom stanju vode i temperaturi. Naime, gustoća vode u tekućem stanju je bitno veća
nego leda, dok je gustoća morske vode najveća uvijek na točki ledišta, za salinitete veće od
25.
Kako je već naznačeno, glavna fizička svojstva mora su salinitet, temperatura i
gustoća. Jednostavna definicija saliniteta jest omjer ukupne količine otopljene tvari (u
gramima) u određenoj količini morske vode (u kilogramima). Stoga je salinitet
bezdimenzijska veličina.
Nažalost, jednostavna definicija saliniteta nije bila praktična, jer nije bilo moguće
razviti odgovarajuće mjerne metode, pa je stoga na početku 20. stoljeća salinitet definiran kao
količina otopljene tvari u gramima koji se nalaze u kilogramu morske vode, kad su svi
karbonati pretvoreni u okside, brom i jod zamijenjeni klorom, te sva organska materija
oksidirana. Zbog stalnog omjera pojedinih otopljenih komponenti, u praksi je određivana
koncentracija jedne komponente otopljene tvari, odnosno klora, broma i joda, a tako određeni
parametar se naziva klorinitet. Empirijskim relacijama se salinitet određivao iz kloriniteta, na
primjer UNESCO (1962) je dao relaciju S = 1.80655 Cl, gdje je S salinitet a Cl klorinitet.
Gustoća je jedan od najvažnijih parametara koji definiraju dinamička svojstva mora i
oceana. Čak i male horizontalne razlike u gustoći, uzrokovane npr. različitom toplinskom
bilancom na površini, mogu uzrokovati vrlo jake struje u moru.
Gustoća je funkcija saliniteta, temperature i tlaka u moru. Ova ovisnost, koja je
empirijski određena iz velikog broja mjerenja, naziva se još i jednadžba stanja morske vode.
Danas se koristi UNESCO-va jednadžba stanja koja se još i zove "Međunarodna jednadžba
stanja 1980":
U praksi je prikazivanje podataka temperature i slanosti uobičajeno pomoću TS
dijagrama. TS dijagram predstavlja dvodimenzionalni prikaz mjerenih podataka u sustavu
temperatura-salinitet, uz ucrtane linije sigma-t vrijednosti koje su nelinearna funkcija
navedenih varijabli. Ovakvim prikazom se može jednostavno ustanoviti stabilnost stupca
mora, kao i načiniti usporedba mjerenih vrijednosti na više postaja. Osim TS dijagrama, za
prikaz termohalinih svojstava koriste se i vertikalni profili temperature, slanosti i gustoće, iz
kojih je također vidljiva stabilnost morskog stupca, kao i postojanje horizontalnih slojeva
diskontinuiteta u moru. Sloj diskontinuiteta temperature se još naziva termoklina, slanosti
haloklina, te gustoće piknoklina, a njihova posljedica jest pojava baroklinog strujanja.
VODA I ŽIVOT

Voda je glavni sastojak svih živih tvari. Od 50 do 90 posto mase živih tvari čini voda.
Protoplazma, osnovni materijal u gradnji stanica, se sastoji od vodene otopine masti,
ugljikohidrata, bjelančevina, soli i sličnih kemijskih tvari. Voda u živim organizmima služi
kao otapalo, prenositelj hranjivih tvari (krv je velikim dijelom sačinjena od vode) i kao
okružje u kojem se odvijaju biokemijske reakcije. Voda također ima ključnu ulogu u
metaboličkim reakcijama u tijelu koje se stalno nanovo odvijaju u stanicama.

Voda čini 92% krvi, 22% kostiju, 75% mozga i 75% mišića. Voda je također:

• sastavni dio većine stanica u našem tijelu

• najveći dio naših krvnih i limfnih sustava te ujedno prenosi hranu i kisik u stanice, a
iznosi štetne tvari
• pomaže u pročišćavanju bubrega kako bi se riješili toksičnih tvari
• pomaže u uravnoteživanju naših elektrolita koji pomažu u kontroliranju krvnog tlaka
• ovlažuje oči, usta i nazalne putove
• osvježava naše tijelo kada je vruće i izolira ga od hladnoće
• apsorbira šok kako bi se zaštitili tjelesni organi
• pomaže u podmazivanju zglobova i dio je naše krvi, znoja, suza i sline
• može pružiti mnoge od minerala prisutnih u tragovima koji su potrebni našem tijelu

Količina vode koju morate konzumirati ovisi o nekoliko stvari: veličini vašeg tijela, vašoj
fizičkoj aktivnosti, pa čak i klimi – budući da se vaše tijelo nastoji zagrijati ili ohladiti.
Osoba u prosjeku treba konzumirati između 1,5 i 2,5 litre vode svakog dana kako bi
nadomjestila tjelesne tekućine koje tijelo prirodnim procesima gubi tijekom dana.
 Do dehidracije dolazi kada vaše tijelo ima manje vode nego mu je potrebno, a to je
vrlo ozbiljno stanje. Ako tijelo ima samo 1% manje vode od uobičajenih vrijednosti, osjećat
ćete vrlo veliku žeđ; ako ima 5% manje vode, osjećat ćete laganu groznicu, a ako ima 10%
manje vode, poplavit ćete i nećete moći hodati!

Opća skupština UN, na svojoj 58. sjednici donijela je nacrt rezolucije, bez glasanja
(A/RES/58/217), kojom se razdoblje od 2005. do 2015. godine proglašava Međunarodnom
dekadom za akciju – VODA ZA ŽIVOT. Ova preporuka, koja dolazi po zaključenju
Međunarodne godine slatke vode 2003. poziva na veću usredotočenost na pitanja u vezi s
vodom i na akciju za osiguranje sudjelovanja žena u razvojnim nastojanjima u vezi s vodom.
Ona također poziva sve zemlje na postizanje ciljeva vezanih uz vodu iz Milenijske deklaracije
2000. i Plana provedbe Agende 21 iz Johannesburga 2002.

Cilj Dekade je “veća usredotočenost na pitanja u vezi s vodom, s naglaskom na ulogu žena u
gospodarenju vodom i njihovu pomoć u ostvarenju ciljeva u vezi s vodom” tj. u nastojanju da
se do 2015. godine prepolovi broj ljudi koji nemaju pristupa zdravoj vodi za piće ili si je ne
mogu priuštiti, kao i onih koji nemaju pristupa osnovnim sanitarijama.
Nadalje, prema rezoluciji, cilj Dekade bio bi veće usmjerenje na pitanja vezana uz vodu, uz
nastojanje da se osigura veće sudjelovanje žena u razvojnim pitanjima u vezi s vodom, i
daljnja suradnja na svim razinama radi postizanja ciljeva Milenijske deklaracije,
Johannesburškog plana provedbe, Svjetskog sastanka na vrhu za održivi razvoj, i Agende 21.
Ovo je drugi put da su pitanja vezana uz vode istaknuta kao dio jedne dekade UN. Ujedinjeni
narodi proglasili su 1981.-1990. Međunarodnom dekadom opskrbe vodom za piće i sanitacije,
s ciljem osiguranja zdrave vode za piće i sanitarnih uvjeta za sve ljude do 1991. godine.
Službeni početak dekade VODA ZA ŽIVOT bit će na Svjetski dan voda, 22. ožujka 2005. i
koincidirat će s Međunarodnom dekadom edukacije za održivi razvoj, koja je također
određena za razdoblje 2005.-2015. godina.
KRUŽENJE VODE U PRIRODI

Hidrologija je znanost koja proučava raspodjelu vode na zemlji, njene fizikalne i

kemijske reakcije s drugim tvarima koji se nalaze u prirodi i njenu vezu sa životom na zemlji,
a neprekidan tijek vode između zemlje i atmosfere je poznat kao hidrološki ciklus.
Kruženje vode ili hidrološki ciklus je niz tokova vode kako iznad tako i na te ispod
površine tla. Ovaj se ciklus sastoji od četiri stadija: tijek vode (odnosno njena pohrana) na i
pod zemljom, isparavanja, kondenzacija i ponovni povratak na zemlju. Voda se privremeno
može zadržati (pohraniti) u tlu, u oceanima, morima, jezerima i rijekama, te u ledenim
kapama i ledenjacima. Voda zatim isparava u atmosferu s površine zemlje, kondenzira se u
oblacima te ukapljena u obliku kiše ili snijega se opet vraća na zemlju. Gotovo sva voda na
zemlji je nebrojeno puta prošla kroz taj ciklus i vrlo se malo vode stvorilo i nestalo u
posljednjih milijardu godina.
Ogromna količina vode sudjeluje u tom ciklusu. Oko 1,4 milijarde km3 vode se nalazi
na zemlji! Nešto više od 97% ove količine je morska voda, ali isparavanjem se sol ne prenosi
u atmosferu tako da ta činjenica ne utječe na karakteristiku kiše koja pada na površinu
zemlje. Neslana voda, dakle potencijalno pogodna za piće, se nalazi u ledenjacima, jezerima i
rijekama kao i u tlu te nekim stijenama. Prema procjenama takve vode ima 36 milijuna km3.
U atmosferi se u svakome trenutku nalazi oko 12 000 km3 vode dok se u isto vrijeme 10 puta
toliko nalazi u svjetskim rijekama i jezerima.. Dva najveća svjetska rezervoara vode se nalaze
u polarnim kapama (28 miliona km3) te u tlu (8 miliona km3).
Gotovo većina svjetske svježe vode se nalazi na Antartici i na Grenlandu. Te se polarne kape
prostiru na više od 17 miliona km2 s prosječnom dubinom većom od 1,5 km. Ostali ledenjaci
imaju vrlo maleni udjel u količinu svježe svjetske vode. Kada bi se svi ledenjaci na zemlji
otopili razina svjetskoga mora bi porasla za oko 80 m.
Količina vode pohranjena u ledu na površini zemlje ovisi o klimatskim uvjetima. Na vrhuncu
posljednjega ledenoga doba, prije 22000 godina, dodatnih 20 miliona km2 je bilo pokriveno
ledom dubine oko 1,5 km zbog čeka je i razina morske površine u to doba bila manja za 120
m. Većina vode u polarnim kapama je zapravo zarobljena već stoljećima i nije nam lako
dostupna.
Većina površinskih voda nam je lakše dostupna i upravo ona snabdijeva ljude u njihovi
potrebama za vodom. Gotovo sva površinska voda popunjava malene pore u tlu i stijenama te
ih lomi. Vrlo malo vode se zadržava u prizemnim rezervoarima jer u tom području voda u
većini tla i sedimentnih stijena može zauzeti od 20 do 40 posto njihova volumena. S porastom
dubine pore i slobodna mjesta među stijenama nestaju tako da se gotovo sva voda u tlu može
naći do maksimalno 8 do 16 km dubine. Voda koja se nalazi u tlu na dubini većoj od 8 do 16
km je kemijski vezana za stijene i minerala i kao takva nam nije dostupna osim posredstvom
geoloških aktivnosti.
Isparavanje je proces u kome se tekuća voda pretvara u vodenu paru i ulazu u
atmosferu u obliku plina. Isparavanje leda se naziva sublimacija. Svaki dan oko 1200 km3
vode ispari iz oceana, kopna, biljaka i polarnih kapa, a ista se količina kondenzacijom vraća
na zemlju. Kada se isparavanjem ne bi nadomjestila voda koja se vraća na površinu zemlje,
atmosfera bi se osušila za deset dana.
Isparavanje se povećava s temperaturom, intenzitetom sunčeve svjetlosti, brzinom vjetra,
biljnim pokrovom te se smanjuje kako se vlažnost zraka povećava. Razina isparavanja varira
od skoro 0 m na godinu dana na polarnim kapama pa do 4 m na godinu dana nad Golfskom
strujom. Prosječna razina isparavanja je 1m na godinu dana što znači da bi takvo isparavanje
nakon godinu dana smanjilo razinu svjetskoga mora za 1 m da se u isto vrijeme isparena
količina ne nadomješta kondenziranom vodom koja se iz atmosfere vraća u obliku kiše ili
snijega.
 Povrataka vode na površinu zemlje počinje njezinom kondenzacijom u oblacima
nakon čega pada na zemlju bilo u obliku kiše, snijega ili tuče. Oko 300 km3 vode svaki dan iz
atmosfere padne na zemlju, a čak dvije trećine tog iznosa se isparavanje opet vrati u
atmosferu tako da tek jedna trećina završi u rijekama, jezerima, oceanima i morima. Pojedine
oluje mogu na površinu zemlje ispustiti ogromne količine vode. Primjerice prosječna zimska
ciklona može na zemlju ispustiti oko 100 km3 vode za vrijeme svoga života koji traje nekoliko
dana, a pojedine grmljavinske oluje mogu u razdoblju od nekoliko sati na vrlo malo područje
ispustiti oko 0,1 km3 vode.
Vode koje teku po površini niz tokove rijeka zovu se površinske vode. Svaki dan oko
100 km3 takve vode se ulijeva u svjetska mora. Amazona, svjetska najveća rijeka, čini oko
15% takvih voda. Površinske vode nisu konstantne u svojoj količini koja se smanjuje za
sušnih razdoblja te se povećava za kišnih razdoblja te za vrijeme topljenja snijega i leda.
Vode se slijevaju u rijeke bilo površinskim tokovima bilo podzemnim tokovima. Površinski
tokovi se pojavljuju nedugo nakon intenzivnih kišnih oluja ili razdoblja brzog topljenja
snijega i leda. Razina takve vode se može vrlo brzo povećati što u konačnici uzrokuje
poplave. U slučaju nekoliko poplava razina rijeka se je povećala za čak 10m što je uzrokovalo
plavljenje velikih površina. Podzemni tokovi se stvaraju kroz propusne stijene i tla. U
stijenama i tlu takve vode stvaraju podzemne rezervoare i voda teče od rezervoara koji se
nalazi na manjoj dubini prema onome koji se nalazi na većoj dubini. Prosječna brzina
prodiranje vode je manja od 1m na dan. Kad takva voda dosegne vodene tokove ona ih
snabdijeva vodom koja malo utječe na količinu vode u tim tokovima, ali takva vode je
otporna na dugotrajna razdoblja bez kiše premda ako takva razdoblja potraju predugo i
podzemni rezervoari vode su u stanju presušiti.
Ljudi već tisućama godina su upleću u prirodno kruženje vode. Izgrađuju se kanali
koji preusmjeravaju vodu i dovode je do sušnih područja, kopaju se bunari kako bi nam bila
dostupna podzemna voda. Ponegdje su podzemni rezervoari vode toliko ispražnjeni da je u
njih počela prodirati morska, slana voda što uzrokuje promijene u tlu i vegetaciji tih područja.
Grade se nasipi i brane kako bi se usmjerio tok vode i ako bi se iskoristila potencijalna
energija vode za stvaranje električne energije. Isparavanjem vode u umjetnim jezerima
stvorenim pomoću brana postižu se vrlo veliki gubitci vode. Ubrzana urbanizacija ponekad
dovodi do poplava jer se kiša ubrzano slije u tokove i to u većim količinama pogotovo s
urbanih područja koja su zbog pretjerane količine asfalta i cementa zapravo vodonepropusna.
S porastom ljudske populacije efikasna i racionalna upotreba vode postaje sve više ključno
pitanje održivosti i razvoja. Pažljivo i planirano korištenje vode može smanjiti probleme, ali
ograničene količine vode u nekim područjima svijeta, kao što je to Bliski istok, može bitno
utjecati na regionalnu politiku.
SASTAV

Zbog svoga svojstva da razlaže brojne tvari , čista se voda vrlo rijetko sreće u
prirodnim uvjetima. Tijekom procesa kondenzacije u oblacima i povratka vode na tlo u
obliku kiše ili snijega apsorbira se u atmosferskim prilikama raznolika količina ugljik
dioksida i nekih drugih plinova kao i tragovi organskih i anorganskih tvari pa čak i čestice
radioaktivnih tvari koje kiša na taj način prenosi do površine zemlje.

U svom tijeku kroz i po tlu voda reagira s mineralima u tlu i stijenama. U tim
reakcijama voda je najčešće u kontaktu sa sulfatima, kloridima i bikarbonatima natrija i kalija
kao i oksidima kalcija i magnezija. Površinske vode su ponekad dolaze u dodir s
kanalizacijskim sustavima i industrijskim otpadnim vodama. Podzemne vode u plitkim
bunarima i zdencima nerijetko sadrže velike količine dušičnih ostataka i klorida koji su
ljudskoga i životinjskoga porijekla. Vode iz dubokih podzemnih spremišta redovito sadrže
samo razgrađene minerale. Gotovo sve količine vode dostupne za piće sadrži neku količinu
flora koji u odgovarajućoj količini smanjuje propadanje zuba.
Morska voda sadrži značajne količine natrijevog klorida, tj. soli i ostalih topljivih tvari
koje u morsku vodu dolaze posredstvom rijeka koje se u more ulijevaju. Istovremeno čista
voda neprekidno isparava iz mora i oceana zbog čega se količine nečistoća, koje moru daju
njegov slani karakter, povećavaju.

Kvalitetna voda sastoji se od uravnoteženog sastava minerala i elemenata u tragovima:

KALIJ (K+)
: regulira rad mišića i živčanog sustava
: aktivira enzime u stanicama
nedostatak uzrokuje
: slabost mišića
: smanjuje krvni tlak
: izaziva smetnje u radu srca
: uzrokuje gubitak apetita

preporučena dnevna količina : 3 do 4 g

KALCIJ (Ca2+)
: neophodan za kosti i zube
: važan za rad srca, krvotok i zgrušavanje krvi
: sudjeluje u prijenosu impulsa u živčanim i mišićnim stanicama

nedostatak uzrokuje
: oštećenje kostiju, zubi, noktiju
: grčeve u mišićima

preporučena dnevna količina : 0,8 do 1 g

NATRIJ (Na+)
: održava napetost tkiva
: regulira količinu vode u organizmu

nedostatak uzrokuje
: vrtoglavicu
: grčeve u mišićima
: oslabljuje krvotok

preporučena dnevna količina : 2 do 3 g

MAGNEZIJ (Mg2+)
: sudjeluje u prenošenju živčanih impulsa
: regulira metabolizam
: aktivira djelovanje enzima
: ublažava posljedice stresa

nedostatak uzrokuje
: vrtoglavicu
: razdražljivost
: nesanicu
: srčanu aritmiju
: sklonost grčevima
: oslabljuje krvotok

preporučena dnevna količina : 300 do 350 mg

KLORID (Cl-)
: s natrijem regulira ravnotežu vode
: sastavni je dio želučane kiseline

nedostatak uzrokuje
: utječe na stvaranje želučane kiseline
: izaziva proljev
: u ekstremnim slučajevima ometa rast

preporučena dnevna količina : 1,7 do 5,1 g

JODID (I-)
: sudjeluje u sintezi hormona štitnjače
: regulira rast

nedostatak uzrokuje

: gušavost
: slabljenje metabolizma

preporučena dnevna količina : 100 do 200 µg

FLUORID (F-)

: sudjeluje u gradnji kostiju i zuba

: sprječava nastajanje zubnih naslaga
: u starosti sprječava osteoporozu

nedostatak uzrokuje
: smetnje u rastu
: šupljikavost kostiju i zubi
: povećava opasnost od karijesa

preporučena dnevna količina : 1 do 4 mg

Mineralna voda nastaje u ciklusu kruženja vode na zemlji. Mineralna voda koju danas pijemo
je u stvari oborinska voda koja je stotinama tisuća godina unazad prodrla u zemlju. Tijekom
prodiranja pročišćavala se prolaskom kroz slojeve zemlje i istovremeno se obogaćivala
mineralima, elementima u tragovima i ugljičnim dioksidom iz dolomita karbonatnog
podrijetla. Pozitivno nabijeni ioni (natrij, kalcij, kalij i magnezij) i negativno nabijeni ioni
(klorid, jodid, fluorid) određuju, ovisno o udjelu, okus i način djelovanja mineralne vode.

Izvorska voda izvire iz podzemnih ležišta vode zaštićenih od utjecaja s površine zemlje i
onečišćenja. Ona je niže mineralizirana od mineralne vode, a njezin sastav i ostale značajke
imaju blagotvorno djelovanje na ljudski organizam.
Stolna voda je mehanički i kemijski pročišćena voda koja izvorno ne mora biti čista. Ona se
postupcima obrade i dodavanjem dopuštenih kemijskih tvari dovodi u stanje za organizam
prihvatljive i pitke vode. Takvu vodu dobivamo iz gradskog vodovoda.

PROČIŠĆAVANJE VODE

Razgradnjom nečistoća na koje nailazi u svome prirodnome okruženju voda postaje

neupotrebljiva. Organske i anorganske tvari iz vode se uklanjaju na više načina:
sedimentacijom koja izdvaja nepoželjne tvari iz vode, tretiranje vode s tvarima poput
aktivnoga ugljika kako bi se uklonio okus i miris koji je voda poprimila, filtracijom ili
dodavanjem klora koji uništava mikroorganizme u vodi.
Ponekad se ova pročišćava dodavanje ugljičnoga dioksida koji uklanja neugodan miris
i okus uzrokovan razgradnjom organskih tvari pa ček i neke vrste industrijskoga otpada. Ovaj
postupak također veže razgrađene čestice željeza i magnezija u hidrat okside tih metala koji se
potom s lakoćom uklanjaju iz vode.
Tvrdoća prirodne vode je posljedica nazočnosti kalcijevih i magnezijevih soli kao i
male količine željeza, aluminija i nekih drugih metala. Postoji više vrsta tvrdoće.
Karbonatna tvrdoća (KH) mjeri bikarbonatne (HCO3-), karbonante ione (CO3--) i ione
hidroksida (OH-) . Hidrogen karbonati imaju sposobnost primanja i otpuštanja vodikovih iona
čime znatno utječu na stabilnost pH. Karbonatna tvrdoća i pH su međusobno povezani. Ako je
KH visok, pH će biti vrlo stabilan i teško će ga biti promijeniti. Obrnuto, ako je KH nizak, pH
će biti nestabilan.
Sulfat (SO4--), klorid (Cl) i nitrat (NO3) su odgovorni za nekarbonatnu tvrdoću vode NKH.
Opća tvrdoća (GH) označava odnos karbonatne i nekarbonatne tvrdoće. Određena je najviše
solima kalcija (Ca++) i magnezija (Mg++).Izražava se sadržajem kalcij karbonata (CaCO3), a
mjeri u stupnjevima (DH). Oznaka DH podrazumijeva "stupanj tvrdoće'', dok oznaka ppm
označava "količina na milijun", što predstavlja ekvivalent mg/Litru vode. 1 DH je jednako
17.8 ppm CaCO3.
Tvrdoća uzrokovana bikarbonatima i karbonatima kalcija i magnezija se može se ukloniti
prokuhavanjem, tj. sterilizacijom vode. Tvrdoća uzrokovana nekarbonatima može se ublažiti
dodatkom natrijevog karbonata i kreča te filtriranjem kroz prirodne ili umjetne filtre koji
upijaju metalne ione i razložene ione natrija u vodi.
Željezo koje je uzrok neugodnoga okusa uvode može se ukloniti dodavanjem
ugljičnog dioksida i sedimentacijom ili filtriranjem ili se čak može količina željeza u vodi
stabilizirati dodavanjem soli poput nekih vrsta fosfata. Za laboratorijsku upotrebu voda se
destilira ili se demineralizira puštanjem kroz odgovarajuće tvari koje apsorbiraju ione.
ČINJENICE O VODI I ODRŽIVOM RAZVOJU

Od sve vode na Zemlji, oko 97,5 posto je slano, a od preostalih 2,5 posto slatke vode oko 70
posto je zamrznuto u polarnim ledenim kapama. Manje od 1 posto sve slatke vode u svijetu,
odnosno 0,007 posto sveukupne vode, dostupno je za ljudsku uporabu. (WHO)
Procjenjuje se da će broj stanovnika u svijetu do 2025. dostići 8,3 milijarde, a da će do 2050.
iznositi 10 do 12 milijardi. (UNESCO)

Procjenjuje se da danas 1,2 milijarde ljudi (20 posto ukupnog stanovništva Zemlje) ne
raspolaže sigurnim izvorima vode. (UNESCO)
U posljednjih deset godina globalna potražnja za vodom porasla je 6 do 7 puta, više nego
dvostruko brže od porasta stanovništva. (UNESCO)
Crpljenje vode iz vodnih cjelina poraslo je od 250 kubičnih metara po osobi u 1900. godini na
700 kubičnih metara po osobi danas. U Kanadi je ta brojka gotovo dvostruko veća, odmah iza
SAD. (Environment Canada)
Ako nastavi ovakva potrošnja, do 2025. godine dvije do tri osobe na Zemlji živjet će u
kritičnim uvjetima opskrbe vodom. (UNEP)
Oko 2,4 milijarde ljudi nema najosnovnijih sanitarnih uvjeta, uključujući i najsiromašnije
stanovnike svijeta. (WHO)
Svaki kubični metar zagađene otpadne vode ispušten u vodne cjeline ili vodotoke onečišćuje 8
do 10 kubičnih metara čiste vode. (UNESCO)
Pomanjkanje čiste vode i adekvatnih sanitarnih uvjeta, kao i loši životni uvjeti glavni su
ekološki problemi s kojima se suočavaju djeca u zemljama u razvoju. (UNICEF)
Prijelaz s ruralnog na urbani način života u svim dijelovima svijeta dovodi do toga da veliki
broj ljudi živi u gusto naseljenim područjima bez odgovarajućih sanitarnih uvjeta, zdrave
pitke vode, ili u ekološki nezdravim prilikama. (UNICEF)
Djeca u takvim urbanim naseljima i visoko rizičnom okolišu izložena su dijareji i drugim
oboljenjima uvjetovanim vodom i higijenom. (UNICEF)
Svake godine oko 3,4 milijuna ljudi, većinom djece, umire od bolesti uvjetovanih vodom, a
oko 2,2 milijuna umire od dijareje zbog neodgovarajuće opskrbe vodom, loših sanitarnih i
higijenskih uvjeta. (WHO)
Više od 50% ljudi u SAD koristi za piće podzemnu vodu; 97 posto ruralnog stanovništva
SAD ovisi o podzemnim vodama kao izvoru pitke vode. (Groundwater Foundation)
U Kanadi prosječna osoba koristi dnevno 343 litre vode za potrebe kućanstva i vrta.
(Environment Canada)
U ruralnim predjelima Afrike žene i djevojčice moraju nositi vodu iz izvora udaljenih po 5
milja od njihovih domova; težina prosječne posude od 20 litara je 20 kilograma. (WaterAid)
Stariji zahodi koriste 8 do 20 litara vode po jednom ispiranju. Noviji tipovi kakvi se koriste u
Švedskoj i Brazilu koriste 3 do 5 litara, a u Indiji svega 1,5 litara. (HABITAT)
Trgovci vodom opskrbljuju oko 20 posto urbanog stanovništva u zemljama u razvoju.
Gradska sirotinja plaća nerazumno visoke iznose za vodu, čak i do polovine svog ukupnog
dohotka.. (HABITAT)
Približno 295.000 litara vode potrebno je za proizvodnju 910 kilograma papira; oko 86.000
litara za proizvodnju 910 kilograma čelika; deset litara vode potrebno je da se proizvede jedna
litra benzina, a 1000 kilograma vode potrebno je za uzgoj jednog kilograma krumpira.
(Environment Canada)

RESURSI VODE U HRVATSKOJ

 U suvremenom svijetu voda postaje sve značajniji resurs. Dinamičan razvitak društva i
sve veći pritisci na prirodni okoliš, a samim time i na vodu, postaju jedno od ključnih pitanja
održivog razvoja. Republika Hrvatska ubraja se u red zemalja, ukupno gledajući, vrlo bogatih
vodom. Na svjetskoj razini nalazi se među 30 vodom najbogatijih zemalja, a u Europi je na
vrlo visokom trećem mjestu iza Islanda i Norveške. Uzmu li se u obzir ove činjenice postaje
jasno da voda za Hrvatsku predstavlja prvorazredni faktor razvoj i jedan od ključnih prirodnih
resursa budućnosti.
Prema podacima koje prenosi časopis Hrvatske vode iz inozemnih stručnih izvora,
godišnje po stanovniku Hrvatska raspolaže s gotovo 16 tisuća kubičnih metara vode. U
hrvatskoj stručnoj javnosti sumnja se u vjerodostojnost tih podataka, iako postoji slaganje da
su količine slatke vode velike.
Splitski hidrolog dr. Ognjen Bonacci rekao je da godišnja količina slatke vode u
Hrvatskoj po stanovniku iznosi nešto manje od šest tisuća kubičnih metara. "No svakako da
su i to velike količine", rekao je Bonacci. Od ukupne godišnje potrošnje vode u Hrvatskoj,
oko 45 posto se troši u vodoopskrbi, od čega se gubi skoro polovica, podaci su
vodoprivrednih vlasti. Vodeni tokovi i podzemne vode su uz to i dalje izloženi velikim
onečišćivačima. Najveći problem očuvanja slatke vode u Hrvatskoj su nerazvijena i stara
mreža odvodnje te nedovoljno pročistača za vodu, službeni su podaci.
Hrvatska ima dovoljnu količinu pitke vode za svoje potrebe i za više desetljeća u
budućnosti. Međutim, svakodnevno smo svjedoci zagađenja površinskih i podzemnih voda.
Zabrinjavaju posebno zagađenja crpilišta zbog čega je zadnjih nekoliko desetljeća iz sustava
vodoopskrbe hrvatskih gradova moralo biti isključeno više desetaka crpilišta.
Temeljni je hrvatski problem vezan za vode u pročišćavanju otpadnih voda. Hrvatskoj
bi samo za upravljanje otpadnim vodama prema preporukama EU trebalo pet milijardi dolara.
I mada je 52 posto Hrvatske priključeno na odvodne sustave, prvi stupanj pročišćenosti
prolazi samo 10, a drugi stupanj tek 3,8 posto otpadnih voda. Ulaganja međunarodnih
fondova u vode ovise pak o studijama i projektima koje je Hrvatska tek počela izrađivati.
Stručnjaci su ocijenili da je vodoopskrba u Hrvatskoj u velikoj mjeri zadovoljavajuća, da je
dobro što u Hrvatskoj 86 posto vode u opskrbnom sustavu potječe iz podzemnih, a samo 14
posto iz površinskih voda jer su podzemne vode sigurniji izvor budući da prolaze proces
samoočišćenja. No i podzemne su vode ugrožene zbog opće onečišćenosti prouzročene
kemikalijama u industriji i poljoprivredi, rečeno je na okruglom stolu.
Hrvatski zavod za javno zdravstvo naglašava da je glavni problem kemijsko
onečišćenje vode i lagan porast nitrata u vodama. U 99 posto slučajeva nitrati u vodi nastaju
uporabom umjetnih gnojiva i posebno su opasni za djecu. Na čak 12 vodocrpilišta vodamada
nije opasna za zdravlje, nije zdravstveno ispravna. No «hrvatska voda» ipak je iznad kvalitete
vode u razvijenim europskim državama.
Stručnjaci upozoravaju i na onečišćenost hrvatskih rijeka i nacionalnih parkova,
poglavito Plitvičkih jezera zbog loše kanalizacije. Posla ima i previše i stoga je upravo zaštita
voda definirana kao jedna od glavnih zadaća državne gospodarske politike.
Ipak, u odnosu na svjetski prosjek, možemo biti zadovoljni jer Hrvatska je sa 8 700
prostornih metara vode po stanovniku godišnje na samom vrhu u Europi. No činjenica što
Hrvatska još uvijek ima relativno kvalitetnu pitku vodu ne treba nas uljuljkati u san nego
potaknuti na očuvanje sadašnje kvalitete vode što nije nimalo lak zadatak.
Malo je poznato da je u Rafineriji nafte Sisak još 1970. godine izgrađen prvi uređaj za
pročišćavanje otpadnih voda u ovom dijelu Europe. Zahvaljujući dobro odabranoj tehnologiji,
redovitom održavanju i stručnosti Ininih djelatnika obradi se više od 1 500 000 prostornih
metara otpadne vode, a efikasnost se kreće između 85-90 posto.
Ukupna površina Republike Hrvatske 87.605 km2
Kopnena površina 56.538 km2
Površina obalnoga mora 31,067 km2
Duljina kopnene obale 1.777 km
Stanovništvo (prema popisu 2001.) 4,437 mil.
Sliv Crnoga mora, ukupno 35.133 km2
Sliv rijeke Save 25,770 km2
Slivovi Drave i Dunava 9,363 km2
Sliv Jadranskoga mora 21.405 km2

Prosječni višegodišnji protok i volumen površinskih voda 4.957 m3/s

Vlastite vode 827 m3/s
Granične i prekogranične vode 4.130 m3/s

Podzemne vode
Obnovljive 180 m3/s
Stalne (minimalna – maksimalna procjena) 95 – 256 m3
SVJETSKI DAN VODA

Opća skupština UN je svojom rezolucijom A/RES/47/193 od 22.II 1993. odlučila da se

22. ožujak svake godine obilježi kao Svjetski dan voda. Ideja se sastoji u tome da se na taj
dan, diljem svijeta, posebno skrene pozornost na probleme vezane za vodu i vodne resurse.
Evo dijela tog dokumenta:

«Pozivajući se na odgovarajuće odredbe 18. poglavlja Agende 21, prihvaćene na Konferenciji

UN o okolišu i razvoju,
Smatrajući da se opseg, u kojem razvoj vodnih resursa doprinosi gospodarskoj produktivnosti
i društvenom blagostanju, nedovoljno cijeni, premda se sve društvene i gospodarske
djelatnosti oslanjaju na količinu i kakvoću slatke vode,
Smatrajući nadalje, da mnoge zemlje, uslijed rasta stanovništva i gospodarskih djelatnosti,
ubrzano ulaze u stanje pomanjkanja vode i ograničavanja gospodarskih djelatnosti,
Smatrajući također da promicanje zaštite vode i održivo gospodarenje zahtijevaju podizanje
stupnja javne svijesti na lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini:

1. Odlučuje proglasiti 22. ožujka svake godine SVJETSKIM DANOM VODA, koji će se
obilježavati počevši od 1993. godine, sukladno preporukama Konferencije UN o okolišu
i razvoju, sadržanim u 18. poglavlju Agende 21;

2. Poziva države da posvete taj dan, sukladno svojim prilikama, konkretnim akcijama
kao što je promicanje javne svijesti objavljujući dokumentarne podatke, organizirajući
konferencije, okrugle stolove, seminare i izložbe na temu zaštite i razvoja vodnih resursa
i provođenja preporuka Agende 21;

3. Poziva Glavnog tajnika da donese preporuke glede načina i sredstava kojima

Tajništvo UN može, u okviru postojećih sredstava i ne prejudicirajući ostale aktivnosti u
toku, pomoći zemljama u organizaciji njihovih nacionalnih akcija na obilježavanju
Svjetskog dana voda;

4. Moli Glavnog tajnika da načini odgovarajuće aranžmane kako bi osigurao uspješno

obilježavanje Svjetskog dana voda u Ujedinjenim Narodima;

5. Također moli Glavnog tajnika da obilježavanje Svjetskog dana voda u Ujedinjenim

Narodima usredotoči na neku određenu temu u svezi sa zaštitom vodnih resursa;

6. Preporučuje Komisiji za održivi razvoj da pri ispunjavanju svog mandata dade

prioritet provođenju 18. poglavlja Arende 21.»
Svake godine odredi se i prigodna tema prilikom slavljenja Dana vode. Do sada su obrađene
sljedeće teme:

1994. Briga za naše vodne resurse je obaveza svakoga

1995. Žene i voda
1996. Voda za žedne gradove
1997. Voda na Zemlji: Ima li je dovoljno?
1998. Podzemne vode: nevidljivi resurs
1999. Svi živimo nizvodno
2000. Voda za 21. stoljeće
2001. Voda i zdravlje
2002. Voda i razvoj
2003. Voda za budućnost
2004. Voda i katastrofe
2005. Voda za život
VODA I KATASTROFE

Zadnjih godina sve više se govori o vodi: kao uzročniku nekih prirodnih nepogoda i
katastrofa, kao sirovini koja je potrebna za život, kao generator sukoba među državama, i koje
ima sve manje i manje za sve više i više stanovnika.

Kada govorimo o prirodnim katastrofama uzrokovanim vodom onda prvenstveno mislimo na:
poplave, suše, tropske ciklone, razbijanje olujnih valova o obalu, klizišta, naplavine, protoke
mulja, snježne mećave, lavine te odrone snijega i leda.
Definicija prirodnih katastrofa, prema njihovom socijalnom i ekonomskom učinku razlikuje
se od države do države. Neki osnovni kriteriji navedeni su u tablici.

Neki osnovni kriteriji za definiranje prirodne katastrofe

KATEGORIJA KRITERIJ
Značajna katastrofa Šteta >= 1 % bruto nacionalnog dohotka
Broj ugroženih ljudi 1 % ili više od cijele populacije
Broj poginulih 100 ili više

U tablici su navedene štete od prirodnih elementarnih nepogoda i katastrofa u Republici

Hrvatskoj (103 USD) u razdoblju: 1980.-2002.godina. Iz tih podataka se može zaključiti da su
najveće štete bile od suša. Interesantno je spomenuti da su štete od suša pet puta veće od šteta
od poplava. Inače u zadnjih 40 godina drastično se povećavaju štete od prirodnih
elementarnih nepogoda i katastrofa.

Očigledno je da voda, kao ključna sirovina, koja je prostorno i vremenski vrlo nejednoliko
raspoređena, sve više postaje čimbenik ograničavanja gospodarskog i društvenog razvitka pa
prema tome i čimbenik politike. Potrebe za slatkom vodom se stalno povećavaju i zato vode
treba kontinuirano procjenjivati i pažljivim gospodarenjem sačuvati. Samo zajedničke akcije
na lokalnom, nacionalnom, regionalnom i globalnom nivou mogu osigurati održivi razvitak.
EZOTERIJA VODE

Posljednjih se godina obnovilo vjerovanje da voda posjeduje moći koje nadilaze ono
što možemo zaključiti iz njene kemijske strukture. Ona, kako vjeruju mnogi istraživači, ima
stanovitu moć memorije. Disciplina koje se bavi dokazivanjem ove tvrdnje zove se digitalna
biologija, a njen je tvorac Dr. Jacques Benveniste. Ako se ova teza pokaže točnom, mnoge
važeće znanstvene teorije bi mogle doživjeti znatne revizije.
Dipl. inž. Ivo Košak kaže: “Molekule vode, pored ulaženja u složene molekularne
asocijacije (cluster), mogu oscilirati u devet slobodnih pravaca. To znači da jedna jedina
molekula vode može zauzeti 9! ili jednu od 362880 binarnih informacija! S jednim tucetom
molekula vode, moguće je, prema tome, dobiti broj informacija koje bi trebalo ispisati na
tridesetak tisuća stranica A4 formata. Danas još nitko ne zna što predstavlja samo jedna jedina
scena u igri vodene memorije. A taj je scenarij još zamršeniji ako oscilacije ne shvatimo kao
monotono, jednofazno njihanje, nego kao Fourierov niz….”.

NEOBJAŠNJIVA OZDRAVLJENJA

Već se postavlja pitanje kako objasniti

čudesna svojstva vode na mjestima poput
Lourdesa, čiji su izvori iscijedili tisuće
neizlječivih bolesnika, a 65 je tih iscjeljenja kao
čudo priznao i sam Vatikan. Ovakva ozdravljenja
izazvana običnom vodom ne nalazimo samo u
svetištima. Izvori vode u Tlacoteu u Meksiku
mjesto su hodočašća preko deset tisuća ljudi
dnevno, koji tamo znaju čekati i 48 sati, kako bi
sa čudesnog izvora uzeli desetak litara vode o kojoj kruže gotovo nevjerojatne priče. Iz
povijesti su poznate legende o izvorima mladosti, poput onog plemena Irokeza na Floridi,
norveškog Junkertala (doline mladosti), ali i naroda Hunza u pakistanskim planinama.
Svojedobno je svjetsku senzaciju izazvala bosanska kladanjska voda, koja se u malim bocama
prodavala čak i u Hong Kongu. Legenda je govorila kako se kod Kladnja zaustavio neki turski
plemić, iscrpljen i bolestan. Kada su svi očekivali da će starac umrijeti, on se, pijući
kladanjsku vodu, sasvim oporavio. Kako se čini iz brojnih anegdotskih dokaza, ovakve
čudesne vode, čiji kemijski sastojci ne pokazuju ništa neobično, mogu izliječiti razne oblike
raka, leukemije, teških degenerativnih oboljenja, reumatski artritis, plućne i mnoge druge
bolesti, a mogu katkada regulirati metabolizam i smanjiti pretjeranu tjelesnu težinu čak za
nekoliko desetaka kilograma.
Zanimljivo je da je nekoliko izvora životne vode, uz onaj
ranije spomenuti iz Tlacotea, otkriveno tijekom devedesetih godina
prošlog stoljeća. Za vrijeme kopanja temelja jedne kuće u indijskom
selu Narayana (prema nekima, Nadana), koje se nalazi 150 km
sjeverno od Delhija, nađen je izvor vode neobičnih svojstava, koja su
otkrivena slučajno. Kada je neki radnik ozbiljno ozlijedio oko, svega
nekoliko kapi vode iz izvora gotovo je trenutno iscijedilo tešku
povredu. Od tada u selo naviru tisuće ljudi, vjerujući da ova voda ima
moć boga Šive. Navodno su zabilježena mnoga neobjašnjiva
izlječenja, usprkos tome što kemijska analiza vode nije pokazala ništa
neobično.
 U Nordenauu, koji se nalazi u njemačkoj pokrajini Schmalenburg, u napuštenom je
rudniku škriljaca otkriven izvor vode za koju čak i mnogi njemački liječnici tvrde da ima
fantastična svojstva. Novinar Guido Brandenburg također je uvjeren u to, ne samo zato što je
sreo osobe kojima se unutar rudnika normalizirao krvni tlak, te neke kojima su izliječene
teške bolesti očiju. Nakon pijenja dva decilitra ove vode, osjetio je elektricitet koji mu je
prostrujao po čitavom tijelu, do vršaka prstiju na rukama. Vlasnik rudnika, Theo Tommes,
namjernicima spominje mnoga izlječenja od malignih bolesti, a vodu iz Nordenaua su davali i
žrtvama černobilske katastrofe. U Kini je nedavno senzaciju izazvao bračni par u ranim
osamdesetima. Starci su igrom slučaja u svome dvorištu iskopali bunar u kojem se skuplja
voda od koje im je ponovo narasla bujna kosa! Kineski znanstvenici pokušavaju proniknuti u
tajnu ove vode iz unutrašnjosti Kine, ali se izvan njihove zemlje za sada o tim istraživanjima
zna vrlo malo. Južnoaustralsko mjestašce Yankallila postalo je poznato diljem svijeta kada se
u lokalnoj anglikanskoj crkvi počela ukazivati Gospa. Stanoviti je Benjamin Creme upozorio
da je fenomen povezan sa podzemnim tokom vode na dubini od dva metra, koji teče točno
ispod crkve. Voda je izuzetno ljekovita, upozorio je. I doista, iskopavanja su pokazala da je
bio u pravu i od tada se redaju svjedočanstva o ozdravljenjima koje hodočasnici pripisuju ovoj
vodi.

TAJANSTVENA ŽIVOTNA ENERGIJA

Wilhelm Reich je govorio o energiji koja život znači, a nazvao ju

je organskom energijom. Opisao je njena svojstva i iako njegova
tumačenja znanost nije htjela prihvatiti, zaredali su opisi neobjašnjivih
ozdravljenja osoba koje su svakodnevno sjedile u specijalnim organskim
kutijama čije su stranice, naizmjenično, sadržavale slojeve vodiča i
izolatora. Po svjedočenjima nekih, u zraku se unutar tih kutija mogla
vidjeti plavičasta magla. Voda je bila jedan od glavnih medija koji je
upijao organsku energiju iz prirode, a postojali su osobiti uvjeti pod kojima ju je mogla
zadržati. Reich je umro u zatvoru, 1957. godine, no broj se istraživača koji su vjerovali da
organska energija predstavlja tajnu života nije smanjivao
Ma koliko oficijelna znanost odmahivala glavom, kada su u pitanju ove životne
energije, zapanjuje činjenica da u čak 85 raznih tradicija, zemalja i vremena bilježimo razne
nazive za tip energije koja se na ovaj ili onaj način smatra osnovom života. Mesmer ju je zvao
animalnim magnetizmom, Reichenbach od-om, Francis Nixon arealoha, Dr. Oscar Brunler
biokozmičkom energijom, Rudolf Steiner biodinamičkim eterom, ruski istraživači
bioplazmom, a češki biotroničkom energijom. T. Galen Hieronymus je zove eloptičkom
energijom, A.I. Veinik kronalnim poljem, Aristotel eterom, Dreisch entelehijom, dok na nju
vjerojatno misli i Henri Bergson, kada govori o elan vital. Sir Oliver Lodge koristi izraz G-
polje, u Indiji neki misle da se čudesna životna energija krije iza naziva akaša, u Egiptu ka,
Kini či, Japanu ki, Vijetnamu tinh, a na Sumatri tondi.
Imena koja se javljaju tijekom stoljeća, a pod koja možemo svrstati ovu tajanstvenu
energiju su i etericitet, fluroplastična energija, bioenergija, kozmoelekrična energija, vitalni
fluid alkemičara, energija prostora, vril, Z-emanacija, logoitalna plazma, prana, numen,
pneuma, univerzalna životna sila, vivis naturalis, mana, živčani eter, mumia Paracelsusa,
mitogenetička emanacija, te mnoga druga. Vrlo je zanimljiva činjenica da su termini za
vjerojatno istu fundamentalnu silu u prirodi poznati i kod sjevernoameričkih Indijanaca i to
davno prije no što su oni imali ikakva dodira sa Europljanima. Apači je nazivaju dige, Navajo
digin, Algonquini manitou, Vrane makspe, Irokezi orenda, Sioux wakan, a Omaha wakonda.
Izraze kojima bismo mogli tumačiti ideju o postojanju životne sile u smislu u kojem govorimo
ovdje nalazimo u Africi (mungo, kia) i Indoneziji (kerei).
Rosa skupljena na ljekovitim biljkama, posebice u noći punog mjeseca, ima iste
karakteristike kao i sama biljka, vjerovanje je starih alkemičara, ali i princip na kojemu je
velški liječnik Richard Bach razradio svoje danas svjetski poznate kapi. Riječ je, kako to kaže,
o prirodnim vibracijama koje su neka vrsta potpisa svakog biljnog organizma. U prilog
sposobnosti vode da upija životnu silu, najčešće se navodi pokus sa punoglavcima koje su
stavili u vodu načinjenu direktnim spajanjem vodika i kisika. Stavljeni u tu vodu, punoglavci
su ubrzo uginuli. Nije pomoglo ni uvođenje kisika u tu vodu, ali je pomoglo izlaganje te vode
Suncu u razdoblju od 30 dana. Nakon toga, punoglavci su se u vodi razvili do žaba. A,
poznata je i solarizirana voda, obična izvorska voda izložena Suncu nekoliko sati, za koju
tvrde da može pomoći kod mnogih bolesti, čak i osobama koje su pretrpjele srčani infarkt.
Zanimljivo je kako Miroslav Marković u svojoj knjizi Čuda i misteriji vode i vjere
dokazuje da je voda sasvim jedinstven spoj, gotovo izuzetak u cijeloj Prirodi:
"...Vodikovi spojevi nazivaju se hidridima. Svi hidridi elemenata iste grupe periodičnog
sistema elemenata imaju karakteristike koje podležu vrlo preciznim zakonitostima. Ovo se
može reći i za hidride elemenata šeste grupe, kamo spada kisik. A hidrid kisika je – voda.
Ostali elementi šeste grupe također grade elemente čije su molekule po sastavu identične s
molekulom vode: hidrid sumpora – H2S, hidrid selena – H2Se, hidrid telure – H2Te, hidrid
polonija – H2Po itd. Kod svih hidrida uočava se stroga zakonitost promjene osobina na
osnovu koje bi se, recimo, mogla predvidjeti točka tališta nekog od njih prije no što se izmjeri,
samo na osnovu poznavanja točke tališta ostalih. U taj red jedino se ne uklapa voda. Kada bi
se voda držala to reda, koji važi za sve ostale hidride, morala bi se smrzavati čitavih 100
stupnjeva ispod nule, a da kipi već na 80 stupnjeva ispod nule! Na sobnoj temperaturi svaka bi
kap bila vruća para. Ovo znači da na našem planetu život ne bi uopće bio moguć kada bi se
voda ponašala onako kako treba...".

MOĆ SPIRALE

Ono što treba napomenuti jest da opisi

svojstava te sile u raznim kulturama nisu
identični, da ima shvaćanja u rasponu od onoga
da se radi o inteligentnoj sili koja izvire iz
kolektivne ili osobne svijesti, pa do tvrdnji da je u
pitanju čisto fizikalna energija čije je posljedice
moguće izmjeriti znanstvenim instrumentarijem.
Dok su prvu verziju više zastupali istočnjaci, važan preokret u smjeru konkretna korištenja
sile ugrađene u prirodne zakone u ovome je stoljeću načinio austrijski šumar Viktor
Schauberger, koji je godinama promatrao ponašanje vode u gorskim potocima i situacijama
gdje je voda slijedila svoj prirodni tijek. Zaključio je da će voda uvijek nastojati pronaći put
kojime će postići optimalni učinak, kao da sadrži neku vrstu primitivne inteligencije.
Promatrao je i kretanje zmija u vodi i zaključio da je ono najčešće vijuganje, a nerijetko su i
rogovi nekih životinja nalik spiralama. Spirale su ugrađene u principe izgradnje školjaka,
spiralno se kreću tzv. morske pijavice, kao i vjetrovi najrazornije snage. Kada voda napušta
neki prostor, uvijek će to nastojati učiniti najkraćim putem, tako da će se vrtložiti, što je
također oblik spirale u kretanju. Konačno, oblik spirale nalazimo na svakom koraku i on je u
osnovi svih životnih procesa, što najbolje ilustrira činjenica da i DNK ima spiralni oblik.
 Išao je i korak dalje i ustvrdio da voda koju se nastoji tjerati kroz prostore
koji ne odgovaraju njenoj prirodi zapravo gubi svoju pravu prirodnu, životnu
energiju i, kako su to neki kasnije nastojali dokazati, time i svoju vitalno važnu
biološku funkciju. Ovakve će špekulacije kasnije dovesti do pojmova mrtve i žive
vode, a neki će istraživači kao važan faktor kod toga uvesti i pH vrijednosti, dakle
kiselost vode. Nedavno se pojavila tvrdnja da se i krv u našim žilama ne kreće
pravocrtno, već ima spiralnu putanju, što bi trebalo pokazati da se sve tekućine u
prirodi, kada to mogu, spontano ponašaju prema principima o kojima je govorio
Schauberger. Javit će se i disciplina zvana radionika koja će tvrditi da može u
vodu usaditi memoriju kakvu želi, što bi značilo da voda može biti nosilac
vibracija nekog antibiotika i posljedično djelovati kao sam antibiotik. Rusi su za to
koristili rotacione magnete (torziona polja) i filtre od određenih supstanci, vjerujući da će na
taj način obrađena voda zapamtiti kako djeluje originalna supstanca. Međutim, usprkos
velikom entuzijazmu, do danas nitko nije čvrsto dokazao da ova tehnologija doista djeluje
kada je u pitanju liječenje ljudi i životinja. Zanimljivo je da je jedna grupa istraživača iz
Kazahstana koristila filtre ispunjen čistim alkoholom, a osam od deset osoba koje su nakon
djelovanja torzionog polja na čistu vodu tu vodu popila, pokazivala jasne znakove pijanstva!
Kao podvarijanata radionike javlja se božanska voda, obična voda nad kojom se
recitiraju svete mantre ili se satima moli kako bi poprimile nadnaravna svojstva i tako
pomogle bolesnicima. Blagoslivljanje vode od strane svećenika katkada se tumači kao
magnetski pas koji njegova ruka načini iznad vode i time je učini ljekovitom. Čak su neka
mjerenja pokazala da u takvoj vodi doista dolazi do nekih promjena. Primjerice, takva voda
katkada ni nakon više mjeseci stajanja ne gubi prvobitnu svježinu. Tehnikom zamrzavanja
vode u jednoj tisućinki sekunde Japanac Masaru Emoto je zapanjio svijet. Ne zbog same
metode, već tvrdnje da su nastali kristali dokaz kako voda razumije što joj se govori! Tako je
prljava voda sa japanskih brana davala ružne nesimetrične kristale, kao i voda kojoj su se
govorile ružne riječi poput ubit ću te, budalo i slično, bez obzira na kojem su jeziku riječi
izgovarane. Nezgrapni su kristali nastali i nakon sviranja heavy metal glazba, dok je voda
pokazivala više sklonosti glazbi prema glazbi Bacha, Mozarta i Chopina i glazbi iz filma
Sedam godina u Tibetu. Nije joj se dopalo ime Hitlera, ali je prvobitno zagađena voda s brane
nakon noći provedene u posudi sa natpisom hvala drugog jutra dala izuzetno lijepe i pravilne
kristale! Posebno šokira činjenica da je voda nakon naglog zamrzavanja poslije molitve
sedam božica sreće kristalizirala u obliku rijetkih sedmerostranih kristala! Vodu se često
podvrgava ekstremnim fizikalnim uvjetima, kako bi se dobila tzv. mikronizirana voda, koja
navodno prodire u najudaljenije kutke organizma i pravi je eliksir. Neki eksperimenti se čine
obećavajućima, ali ne toliko da bi takva voda postala lijek poput one lourdske ili iz Tlacotea.
A, ono što se zapravo pokušava, svjesno ili nesvjesno, jest dobiti vodu koja će svojim
fizikalnim karakteristikama biti što više nalik na one iz rijetkih čudesnih izvora diljem svijeta.

Zagađena voda Ubit ću te Heavy Metal glazba Bachova glazba

Mozartova simfonija Chopinova pjesma Nakon hvala Molitva sedam božica

TAJNA TIBETANSKIH LAMA

Prema shvaćanju nekih, proces starenja vezan je uz količinu teške vode, D2O, koju
unosimo u organizam. Obzirom da na svakih 6000 molekula dolazi jedna molekula teške
vode, postupno se ona u našem organizmu nagomilava, mijenjajući njegovu fleksibilnost, a to
bi trebao, po ovoj teoriji, biti glavni faktor starenja ljudi. Razvijen je jednostavan sustav
uklanjanja teške vode iz pitke, zasnovan na primitivnoj tehnologiji tibetanskih lama, koji su
na neki način znali kako na ovaj način produljiti svoj životni vijek, katkada i više decenija.
Ispitivanja su pokazala da planinski led ionako sadrži 20 puta manje teške vode nego rijeke i
jezera. Inicijalni pokusi na laboratorijskim životinjama pokazuju da se njihov životni vijek
doista može produljiti, izbjegne li se unošenje teške vode u tijelo. Po svemu sudeći, Tibetanci
su bili svjesni i vrijednosti mliječnobijele vode iz gorskih potoka, poznate kod Hunza pod
imenom glacijalnog mlijeka. Kasnije će istraživanja pokazati da takova voda sadrži tzv.
koloidalne minerale.
Na Zapadu su koloidalni minerali došli u modu otkrićem žućkaste vode nađene na dnu
starog, napuštenog rudnika zlata, nedaleko North Logana u saveznoj državi Utah. Tajnu su
ljekovite otopine članovi indijanskog plemena Piute odali jednom traperu koji se 1925. godine
odlučio skrasiti u ovoj zabiti, iskapajući pomalo preostalo zlato. Voda je sadržavala čak 84
minerala u koloidalnom stanju, koje se smatra presudnim za funkcioniranje organizma.
Navodno uslijed industrijalizacije, svi ti minerali više ne dospijevaju u našu hranu prirodnim
putem, kao u vremenima kada su ih u zemljište vraćale poplave i veliki šumski požari.
Kronični nedostatak ovih minerala izaziva ubrzano starenje krvožilja u životinja i čovjeka, što
je dokazivao jedan veterinar, nakon što je načinio autopsiju tri tisuće divljih i domaćih
životinja za koje se smatralo da se hrane normalno i prirodno. Tvrdi se da ljudi jedu daleko
više no što je to normalno zato da bi količinom uzete hrane nadoknadili ove rijetke koloidalne
minerale koji im kronično u organizmu nedostaju.
Zgodan je pokušaj da se dokaže da je kvaliteta raslinja koje su jele životinje u
prethistorijsko vrijeme bila znatno bolja, odnosno sadržavala je potrebne količine koloidalnih
minerala. Brahiosaurus, dinosaur težine 30 tona, nije imao gubicu veću od magareće. Ako
današnji slon težak tri tone treba dnevno jesti 4 do 6 sati, onda je brahiosaurus, sa svojih 30
tona trebao neprekidno jesti 40 sati dnevno, što je, dakako, nemoguće! Budući da nije izumro
od gladi, nudi se teorija da je hrana tog biljoždera bila kvalitetnija. Odnosno, bogatija
esencijalno važnim mineralima o kojima je riječ. Ovi, esencijalni minerali, koji su kroz
godine isprani iz humusa kažu da su toliko rijetki da bi, da bi se dobilo svega nekoliko
miligrama istih, morali pojesti cak 200 kg svježe hrane dnevno. Izlaz se nudi iskapanjima
slojeva iz geološkog razdoblja Jure, jer tada nije bilo problema s nekima od rijetkih elemenata
koji kronično nedostaju čovječjem tijelu danas. Njihovo prevođenje u koloidalno stanje
navodno bi dalo još jedno sredstvo u prevenciji od raznih bolesti.
M-VODA

Najuzbudljivije je istraživanje svakako ono koje tvrdi da u vodi, posebice morskoj,

postoje elementi koji su za analitičke metode koje koristi moderna kemija - gotovo nevidljivi.
Radi se o tzv. orbitalno rearanžiranim monoatomarnim elementima, česticama kobalta, nikla,
bakra, rutenija, rodija, paladija, srebra, osmija, iridija, platine i zlata u izuzetno niskim
koncentracijama, ali posve novih fizikalnih svojstava. U Americi se istraživanjem ovih čestica
bavi više odvojenih grupa, a jedan institut u Finskoj pokušava pronaći teoretski model kojime
bi se postojanje ovih elemenata objasnilo. Kako su elementi u spomenutu stanju kemijski
inertni i ne reagiraju s okolinom, razvile su se teorije o tome da su kao takvi i supervodljivi u
biološkim sustavima. Obzirom da prema nekim modelima, mikrotubuli, najsićušniji dijelovi
živčevlja sadrže svega tri sloja vode, postavljena je teza da bi ti elementi, kada bi prodrli u te
tanašne strukture, mogli iste učiniti supervodljivima. U igru se uvode složeni koncepti poput
Einstein - Boseovih kondenzata i vodi se beskonačna polemika o tome koje bi fantastične
posljedice nastupile kada bi isti nastali u najtanjim nitima naših živaca, pri sobnoj temperaturi.
Alternativci su već uskočili s pričom da bi to moglo značiti da prostiranje svijesti ne bi
nužno bilo ograničeno našim živčanim sustavom. Prema njima, još je važnije da ove čestice
koje bi trebale predstavljati bitan dio onog što se nekada obuhvaćalo samo riječju životna
energija imaju svojstva koja im omogućavaju da prodru u najfinije tjelesne strukture i
korigiraju njihovo funkcioniranje ako je ono poremećeno. Ide se i dalje, s tvrdnjom da se isti
elementi mogu poslagati duž energetskih kanalića koje Indijci zovu nadijima, a kod Kineza je
riječ o akupunkturnim kanalima kojima struji vitalna energija či. Kada bi samo mala količina
takvih elemenata doista proizvela ovakav učinak, ne bi bilo prepreke normalnom
funkcioniranju cijelog sustava akupunkturnih kanala, kao ni odlaženju vitalne energije na
mjesta gdje je u tijelu najpotrebnija. Utopija koja se zove savršeno zdravlje bila bi, kako kažu,
na dohvat ruke. I to uz pomoć vode podvrgnute jednostavnom postupku koncentriranja
monoatomarnih elemenata. Mnogi misle da su ti elementi zapravo tumačenje za fantastična
iscjeljujuća svojstva vode iz izvora mladosti, na kojima se priroda pobrinula da se oni na tom
mjestu nadu upravo u potrebnoj količini.
Zgodna je priča ruskog entomologa Grebenikova koji je vjerovao da u krilcima nekih
kukaca postoji atipična supstanca koja se odbija od magnetskih polja, a tvrdio je da je jednu
takovu vrstu otkrio u špiljama Sibira. Legenda govori da je uz pomoć neobične tvari
konstruirao platformu koja je mogla lebdjeti. Postoje i fotografije kojima je Grebenikov to
pokušao dokazati, a opisivao je kontakte sa drugim stvarnostima, čak
entitetima iz budućnosti.
Bliže realnosti je njegova tvrdnja da je i jedan relativno čest nametnik
u stanju proizvesti antigravitacijski efekt . Bathyplectes anurus je dosta
uobičajen kukac čija larva može odskakati od podloge a da za to ne
postoji sasvim jasno tumačenje. Poklonici neobičnih sastojaka vode
tumače da je riječ o malim količinama supstanci koje, kao što smo već
rekli, nalazimo i u vodi, u jako razrijeđenu obliku. Zgušnjavanjem tih
sastojaka, kako tvrde, možemo proizvesti Kamen filozofa, eliksir
mladosti.
U najnovije vrijeme ugledni znanstveni časopis Nature bilježi
vrlo uzbudljiva otkrića austrijskog fizičara Dr Rudolfa Grimma. Po
svemu sudeći, ovaj je istraživač proizveo agregat molekula od atoma
litija koji bi mogao pokazati supervodljivost na sobnoj temperaturi, a to je ne samo nešto što
neodoljivo podsjeća na ono za čime tragaju poklonici supervode, već i ono što nazivaju Sv.
Graalom moderne fizike – fermionskim kondenzatom. Mitu o supervodi pogodovale su i
fotografije koje je snimio jedan istraživač iz Michigena, koji je odmah nakon zalijevanja
 jedne vrste kaktusa M-vodom
snimio čudnovat efekt na
mesnatom listu iz kojeg se čini da
zrači svjetlo.
U korist tvrdnji o biološkoj
moći ovih još nedovoljno
dokazanih sastojaka vode često se
navode ilustracije oraha izraslih
nakon što je drvo zalijevano M-vodom, a koji u
usporedbi sa standardnima doista pokazuju
divovske dimenzije. Na granici fantastike su
snimke zubi koji su se, navodno, obnovili
nakon pucanja! Dakako, isključivo primjenom
ove čudesne vode.
Ima bezbroj paranormalnih tumačenja
prema kojima bi poslagivanje u kanaliće na nematerijalnim tijelima oko fizičkog ovih
supervodljivih čestica, omogućilo podizanje sile kundalini do najviše energetske čakre - bez
otpora. Bilo bi to trenutno prosvjetljenje! Dakako, u nešto je takvo teško vjerovati, uz sva
proročanstva o bijelom zlatu budućnosti koje će omogućiti da san alkemičara postane
stvarnost. I savršeno je zdravlje još daleko, kao i definitivan dokaz ove teorije. Ipak, sve je
više onih koji se slažu da ovako obogaćena voda može poslužiti u održanju zdravlja, unoseći
dodatnu biološku energiju u tijelo koje neizbježno stari. Da tu nečega ima pokazuju sve
brojnija svjedočanstva ljudi koji su pili vodu podvrgnutu jednostavnim i bezopasnim
fizikalnim postupcima čiji kemijski sastav nije pokazao ništa što bi moglo naštetiti ljudskom,
životinjskom ili biljnom organizmu.
Ipak, ova će voda po izlasku iz osobite cijevi pokazati zanimljive efekte. Često će
ostavljati dojam da je blago uljasta, imat će katkada slatkasti okus i djelovat će osvježavajuće
gotovo istovremeno kada se popije. Nerijetko će popraviti raspoloženje ili dati subjektivan
osjećaj sitosti. Ima i objektivnih mjerenja koja pokazuju da ovako energetizirana voda snažno
utječe na razinu energije u organizmu. Najočitije to pokazuju mjerenja instrumentom
Prognosom, napravom koju u Njemačkoj redovito koristi preko 200 liječnika različitih
specijalnosti. Ovaj je uređaj koristio ruski astronaut Dr. Poljakov, kada je proveo 432 dana u
svemirskoj stanici Mir. Osobitom je sondom u nekoliko sekundi izmjerio razinu energije u
pojedinom akupunkturnom meridijanu, pa je mogao za nešto više od dvije minute snimiti
stanje cijelog energetskog sustava svog tijela. Kasnije su razvijeni kompjutorski programi koji
su automatski tumačili dobivene rezultate i upozoravali na ugrožene točke u organizmu.
Optimisti tvrde da je ova tehnologija preteča one koja će moći bolesti predvidjeti i prije no što
se jave najraniji simptomi.
Aquapower je cijev koja
primjenjuje Schaubergerove
principe vrtloženja, torziona polja
permanentnih magneta i filtre za
skupljanje uljaste faze
monoatomarnih elemenata. Voda koja se dobiva prolaskom kroz ovu cijev kemijski je posve
ista kao i voda iz vašeg vodovoda. Dapače, cijev se primjenjuje tako da se doda na vodovodnu
cijev i, nakon što se skupi dovoljno M - vode, jednostavno uklanja.
Ispitivanja su pokazala dramatičan skok u energiji či, neposredno nakon što osoba
popije svega 2 dl ove vode! Prihvatimo li kao objašnjenje teoriju postojanja tajanstvenih
čestica ili sabiranje vitalne energije nakon što voda prođe kroz cijev Aquapower i nije važno.
Uloga je cijevi da nizom fizikalnih postupaka vodi vrati one prirodne kvalitete koje danas još
uvijek prepoznaju samo tradicije starih naroda i učenja drevnih mudraca Istoka i Zapada.
NEKE ZANIMLJIVE WEB STRANICE

• Američka edukacijska stranica: http://ga.water.usgs.gov/edu/

• Vodeni resursi u Africi: http://www.thewaterpage.com/

• UNESCO-va stranica o vodi: http://www.unesco.org/water/

• O resursima vode u svijetu: http://www.worldwater.org/

• Stranice Hrvatskih voda: http://www.voda.hr/

• Američka vlada o korištenju vode: http://water.usgs.gov/watuse/

• Ekološka stranica: http://www.ekologija.net/

• Microsoft-ova enciklopedija: http://encarta.msn.com/

• Besplatna enciklopedija: http://en.wikipedia.org/wiki/Main_Page/

• O ezoteriji vode: http://www.dragoplecko.hr/voda.htm/

• O pitkoj vodi: http://www.ina.hr/hrv/page.asp?p=10063

• O svojstvima morske vode: http://skola.gfz.hr/d3_1.htm

• Direktiva EP i EV o pitkoj vodi (2000/60/EC): http://www.duv.hr/EUdirek_200060...

• Kalkulator unosa vode u organizam: http://www.espring.com/HR-HR/WAC/Water...

• Činjenice o vodi: http://www.iskon.hr/bebe/page/2003/07/18/0405006.html

HRVATSKI NACIONALNI PARKOVI NA VODI

• Kornati: http://www.kornati.hr/

• Mljet: http://www.np-mljet.hr/

• Krka: http://www.npkrka.hr/

• Plitvička Jezera: http://www.np-plitvicka-jezera.hr/

• Brijuni (neslužbena stranica): http://www.histrica.com/hr/istra/plava/fazana/brijuni/