ISTOČNOGOTSKA MATERIJALNA KULTURA

Istočnogotsku materijalnu kulturu vrlo je teško posebno promatrati, iako su

ostavili najviše tragova od svih Germana. Njihov je materijal jako sličan hunskom, a
posebno gepidskom, pa je često nemoguće izvršiti precizniju etničku atribuciju, pogotovo
ako se radi o slučajnim nalazima.
Najznačajnija je komponenta ženskog nakita bila fibula i to tri osnovna tipa:
• lučne fibule od iskucanog srebrnog lima
• lijevane od pozlaćenog srebra s pet krakova na glavi i maskom na nozi, uvijek
geometrijski ili floralno ukrašene
• željezne ili srebrne s unazad povijenom nogom (rjeđe nalažene).

Nošene su i luksuzne pojasne kopče s njima karakterističnom ornamentikom izvedenom

rovašenim motivima pletenica i almandina, a ponekad i glavama ptica grabljivica.
U grobnim cjelinama nailazimo i na poliedarske naušnice (lijevane ili inkrustrirane),
ukosnice tipa stilus ili one sa životinjskim glavama, narukvice, ogrlice, perle, privjeske,
alke, jezičke... Sastavni dio nošnje su i kožne torbice s ukrasnim okovima, nošene o
pojasu i u njima vjerojatno ženski toaletni pribor. ZdenkoVinski navodi da je
istočnogotska ženska nošnja tijekom 5. i 6.st. obilježena parom fibula na ramenu i
kopčom za pojas ili samo kopčom, a bez fibule ili s fibulom, ali bez kopče. U 6.st.
nailazimo na grobove sa samo jednom fibulom na ramenu što ukazuje na napuštanje stare
tradicije.
Istočnogotsku etničku pripadnost možemo relativno lako odrediti na osnovu priloga u
ženskim grobovima, karakterističnim za njihov vladajući sloj, dok su muški gotovo
uvijek anonimni jer im za razliku od ostalih Germana, nedostaje oružje. Ipak se zna da su
bili naoružani dvosjeklim mačem (spata), kopljem, nosili su luk i strijele s vrhovima
oblika lovorog lista (kao i svi ostali Germani, za razliku od nomadskih plemena), štit s
željeznim umbom i šljem na provjesla, koji nose samo njihovi dostojanstvenici i to
prilično rijetko.
Za ostale nalaze, predmete utilitarnog karaktera, može se reći samo da su
općegermanskog porijekla i da se Istočnim Gotima pripisuju samo na osnovi analogije ili
kao inventar zatvorenih grobnih cjelina. Sredinom 5.st., na početku njihove nezavisnosti,
istočnogotska nalazišta su rjeđa i katkad uočljiva samo po novcu njihovog kovanja, ali
krajem 5. i tijekom 6.st. nailazimo na brojne lokalitete s njihovim etnikom i to na
prostoru širom provincije Dalmacije, na predalpskom tlu provincije Savije, u međurječju
Drave, Dunava i Save. Na većini spomenutih nalazišta ne radi se isključivo o grobljima
istočnogotske etničke pripadnosti, već o kompleksnim
nekropolama u kojima su se pored Istočnih Gota sahranjivali i starosjedioci (u znatno
većem broju). S teritorije bivše Jugoslavije poznata su nam, za sada, 73 istočnogotska
nalazišta, koja ili su rezultat sistemaskih iskopavanja (Dravlje, Rakovčani, Kašiš, Kranj,
Ulpiana, Mihaljevići...) ili su to slučajni nalazi (Ilok, Zemun, Novi Banovci, Ivoševac,
Pula, Beli Manastir...).

1. NAKIT I UKRASNI PREDMETI

U ovu grupu predmeta spadaju: fibule, pojasne kopče, naušnice, narukvice, prstenje,
dijademe, perle i ogrlice,
različiti privjesci, jezičci, ukosnice, ukrasne alke, a u nekim varijantama i pređice,
češljevi, okovi različitih oblika i
namjene.

LIJEVANE FIBULE S POVIJENOM NOGOM-Kod lučnih su fibula najstariji oblici

rađeni od iskucanog srebrnog lima, a razvili su se od starijih lučnih fibula s povijenom
nogom. Takvi primjerci su nađeni na nekropoli u Rakovčanima, Ješića Pesku u Beogradu,
Novim Banovcima, Ljubljani. Željezni primjerci iz Rakovčana ako podsjećaju na
jednostavne kasnoantičke oblike, ali se sreću i kao inventar ranosrednjovekovnih
grobova. Prihvaćene su od Germana i ostale su u daljoj upotrebi. Nada Miletić navodi da
takvi primjerci osim u Rakovčanima, nalaženi su još u Mihaljevićima, Mogorjelu,
Čapljini, Kranju i na nekoliko gepidskih nekropola u Mađarskoj.
Nalazi iz Beograda, između ostalog, predstavljaju dvije srebrne, lijevane i iskucane fibule
također s unatrag povijenom nogom. Dekoracija je izvedena ugraviranim ornamentom u
vidu elipse i kružića i tzv. malteškim križem koja je uobičajna u barbarskom zlatarstvu od
početka 5.st.
Jovan Kovačević kaže da između ovih fibula i onih lijevanih s rovašenjem, postoji očita
tipološka razlika, iako su zajedno pronađene. Sigurno je da ta razlika nije kronološke
prirode jer se radi o određenom stilu tadašnje ženske mode. One veće su se nalazile na
ramenima i pridržavale su neku vrstu ogrtača ili pelerine, a manje fibule su bile na
grudima I služile su za prikopčavanje lakše haljine ili bluze. Svi su navedeni primjerci
datirani u prvu trećinu ili možda sredinu 5.st. pa do prvih desetljeća 6.st.

FIBULE OD ISKUCANOG LIMA Sve su to lučne masivne fibule rađene u tehnici

iskucavanja od srebrnog lima, čije su glava i noga spojene lučnim okovom, a ukras je
uzveden geometrijskim apliciranim ornamentom. Nešto većih dimenzija od ostalih je
fibula iz Grocke I vjerojatno je nošena preko punijeg velikog ogrtača. Analogije postoje s
nalazima iz Mađarske, Franačke, a naročito s Ponta, iako su tamošnji primjerci nešto
manjih dimenzija, što je i logično s obzirom na blažu klimu I nenošenje debelih vunenih
ogrtača. Može se zaključiti da je ovakav tip fibule (Kolut, Ilok, Grocka...) vrlo
karakterističan za ženski nakit, Srednjeg Podunavlja, sredinom i u 2.pol.5.st.

LIJEVANE FIBULE S ROVAŠENJEM Dalji napredak i razvoj u formi istočnogotske

lučne fibule, a istovremeno i prijelazni tip k onim lijevanim tehnikom rovašenja, bio bi
nalaz iz Zemuna. Zemunski par fibula su također lučne, srebrne pa pozlaćene, rađene u
tehnici lijevanja s rovašenjem, ali po uzoru na one iz Grocke, Iloka, Koluta I njima slične
i samim tim predstavljaju osobitu stilsku mješavinu. Geometrijski je ukras izveden
trouglasto rovašenom ornamentikom
kakvu zapažamo i kod nekih kopči Srednjeg Podunavlja. Ovakvi primjerci kasnog 5.st. su
neka vrsta prethodnice oblicima odgovarajućih lučnih fibula, lijevanih-rovašenih,
Teodorikovog vremena. Pod utjecajem zapadnorimskog, rovašenog stila počinje se sada
primjenjivati ovakvo ukrašavanje i na lijevanim fibulama. Na tlu rimskih provincija
postojala je jaka tradicija rovašenja metala koja se ogleda u ukrašavanju pojasnih kopči,
okova... s motivima spirala, trokuta ili rombova. Kasnoantičke radionice (Sirmium,
Salona, Siscia, Poetovio, Emona) su nastavile s proizvodnjom tako rovašenog nakita
tijekom 5.st., ali po obliku i stilu podešenog zahtjevima barbara. Fibule takve izrade
nađene su u Sremskoj Mitrovici, Beogradu, u uništenom grobu u Mihaljevićima, iz
Travnika, Pule, Plavna, Kašića, Han Potoka, Siska, Ivoševaca, pa šest primjeraka s
kompleksne nekropole u Kranju, Rifnika, Dravlja, i Ulpijane.
Zdenko Vinski smatra da poslije prijelaznih oblika (Zemun) dolaze fibule iz Sremske
Mitrovice i osobito one nađene na Čukarici koje su ukrašene pretežno spiralnim
ornamentom rovašenja, koji je kombiniran s geometrijsko-trokutastim rovašenim
motivima i ležištima za almandine. Interesantna je i tvrdnja da su ove podunavske fibule
djelovale na one krimske i zato ove druge ne možemo nikako datirati prije poč.6.st. U
svom kongresnom referatu iz Ohrida, J.Kovačević*, dokazuje da bi ova dva nalaza
(Čukarica, S.Mitrovica) trebalo ubrojiti u posebnu grupu nalaza
vezanih geografski za dunavski limes i kronološki za prijelaz 5. u 6.st.
* Kovačević germanske nalaze dijeli u tri grupe:

1. prva grupa obuhvaća grobove u okviru dunavskog limesa kronološki datirana na kraj
5.st. do u 6.st., a zastupljena je na nalazištima u Bugarskoj (Marcijanopolis kod Varne,
Almus kod Loma, Saldovec, Ratoarija kod Ačara) i Srbiji (Margum kod Dubravice,
Viminatium, Lederata, okolica Grocke, castrumi kod Ritopeka, Beograda, Zemuna,
Novih Banovaca i nalaz s Čukarice)

2. druga grupa nalaza potiče duž linije koja dijeli istočnogotsku kraljevinu Teodorika od
Carstva, ali nalazi ne prate striktno granicu već kretanja Gota do 535. ili definitivno do
555. Ovoj grupi pripadaju nalazi iz Narone, Han- Potoka, Mihaljevića, Sarajevskog
polja ...
NAUŠNICE-Za Istočne Gote karakteristična su dva tipa naušnica:
• s privjeskom oblika košarice
• s poliedarskim ukrasom, koje opet dijelimo, u zavisnosti od tehnike izrade, na:
• lijevane iz jednog dijela s alkom
• naušnice kod kojih je poliedarski privjesak lijevan zasebno i potom je spojen s alkom.
NAUŠNICE S PRIVJESKOM OBLIKA KOŠARICE-Tip s košaricom je veoma rijedak i kod
nas je nađen samo
u Rakovčanima (fragmentirani brončani primjerak iz groba 17), no loša očuvanost nam ne daje
nikakav polaz za
bliže datiranje. Donekle sličnih primjeraka ima i na Rifniku, koje L.Bolta datira na osnovu
analogija i ostalog
grobnog materijala oko sred.6.st. Sigurni smo jedino kada tvrdimo da su kasnorimskog porijekla i
da su ih od njih
preuzela i dalje usavršila germanska plemena.
NAUŠNICE S POLIEDARSKIM PRIVJESKOM-Teorija o kasnorimskom porijeklu važi i za
naušnice ovog
tipa, jer vode porijeklo od kasnorimskog privjeska oblika kocke. Većina arheologa u Mađarskoj
ovaj tip naušnica
pripisuje Germanima tijekom čitavog 5.st., no Werner neke od njih, kao one iz Kranja, smatra
proizvodom m domaćeg stanovništva.

PRSTENJE-Za Istočne Gote se mogu vezati nalazi prstenja iz

Bačkog Monoštora, Ulpiane, Kranja, Dravlja, Rakovčana, Kašića,
Mihaljevića, Sarajevskog Polja, Kanfanara i Knina.
Nalaz iz Dravlja je zlatan, rađen u polihromiji, s umecima u
ležištu, ulpianski je također zlatan i geometrijski zukrašen, a
prstenje iz Knina (srebrni) i Sarajevskog Polja (zlatni) je s
monogramom i kao bizantski pečatnik iz kasne antike, odnosno s
Teodorikovim monogramom. Ostali su brončani (Kranj,
Mihaljevići, Rakovčani, Kanfanar) i jedan od lošeg srebra (Bački
Monoštor) s kružno proširenim čelom.svi bi mogli biti importirani
osim onoga iz Rakovčana koji je vjerojatno proizvod lokalnih radionica s obzirom na rustičnost i
tehniku izrade.

POJASNE KOPČE-Najviše zastupljeni kao ukrasni predmeti, u grobnim inventarima

Istočnih Gota na našem prostoru, su svakako pojasne kopče. Njih možemo podijeliti prema
načinu obrade i profiliranja trna. Postoje tri tipa kopči:
• kopče čiji se profilirani trnovi završavaju stiliziranim motivima životinjskih glava
• kopče s masivnim i zasječenim trnom koji je sužen i malo povijen pri vrhu
• kopče s masivnim trnom, trokutastog presjeka i malo zasječene s vanjske strane.
KOPČE S ZOOMORFNIM TRNOM-Najstariji su tip pojasne kopče čiji se profilirani
trnovi završavaju motivima životinjskih glava (Zmajevo, Zemun, Bačko Monoštor,
nepoznato nalazište iz Beograda, Kranj, Knin. Radi se uglavnom o srebrnim i jednoj
brončanoj (Bački Monoštor) kopči, a dekoracija je izvedena rovašenjem u vidu malih
trokuta kao u Bačkom Monoštoru, floralnim ornamentima (Zmajevo), ili je kopča bez dekoracije
na pločici već
samo u kljunu, kao u Zemunu ili apliciranim kružićima po obodu,
kao kopča iz Beograda. Svi se nalazi ovog tipa datiraju u sred.5.st.
KOPČE S MASIVNIM POVIJENIM TRNOM-Ovo su pojasne
kopče (srebrne i brončane) koje se kao tipično istočnogotske
datiraju u 1.pol.6.st. Glavne karakteristike ovog tipa su: ovalni
obruč uz okov, masivni zasječeni trn, koji je sužen i povijen pri
vrhu. Porijeklo primjeraka ove grupe je južna Rusija, a
rasprostranjeni su na prilično širokom prostoru. Nađene su u
Rakovčanima, Mihaljevićima, Rifniku, Kranju, sa splitskih
nalazišta u Saloni, Katunima, Muću i Lećevcima, pa nalazi iz
Prahova, Vrlike, Stranjana, Obrovca, Požarevca, Grocke…
KOPČE S TRNOM TROKUTASTOG PRESJEKA-Ovo su pojasne kopče rađene tehnikom
lijevanja, čiji je
masivni trn trokutastog presjeka i malo zasječen s vanjske strane. Četvrtasta pločica je sastavljena
iz dva dijela

PREĐICE-Za pređice, ili kako ih neki smatraju za kopče bez okova, i danas se koristimo
rezultatima rada
N.Aberga. Kod nas su nađeni primjerci uglavnom brončani, lijevani s jače naglašenim trnom,
rjeđe posrebreni
(Rakovac) ili željezni (Rakovčani). Možemo ih je podijeliti na dvije grupe na osnovu oblika trna.
• kronološki starije, tu dolaze one s ravno odsječenim trnom i datiraju se u 5. i 1.pol.6.st. Takve su
nađene u
Rakovčanima, Kranju, Rifniku…
• nešto mlađe bi bile one sa štitastim proširenjem trna, iz 6. i prvih desetljeća 7.st., a nađene u
Kašiću,
Mihaljevićima, Novigradu, Brestoviku,. Grockoj, s niških nalazlšta...
Ima nekoliko primjeraka bez trna, kao iz Sremske Mitrovice, Rakovčana, Kašića, Rakovca… za
koje možemo
pretpostaviti, na osnovu oblika da su to ustvari fragmentirane pojasne kopče, jer na to sliče. I
nalaz iz Beograda
mogao bi biti s obzirom na luksuznu izradu dio
nekadašnje kopče.
Nalazi pređica iz Zemuna, Seone i Grocke se
vremenski određuju krajem 5. i prvim
desetljećima 6.st.
ČEŠLJEVI-Nađeni su u Dravlju,
Rakovčanima, Rifniku, Kranju, Kašiću,
Karaburmi i Bačkom Monoštoru. Svi se
pripisuju Istočnim Gotima.
NOŽEVI-Željezni noževi nisu pogodni za
određivanje etničke pripadnosti, jer se njihova
pojava zapaža u
grobovima oba
spola, čitavog niza germanskih nekropola na dosta širokoj geografskoj rasprostranjenosti
i u raznim vremenskim periodima ranog srednjeg vijeka. Za Istočne Gote vezujemo
primjerke opet na osnovu ostalog grobnog priloga, iz Rakovčana, Dravlja, Korita, Knina,
Kašića, Zmajeva, Mihaljevića i Obrovca.
OKOVI I APLIKACIJE-U dosta atipičnim primjercima okova i aplikacija nalaz iz
Banatske Palanke može se nešto preciznije etnički opredjeliti. Zlatan je i ukrašen
brušenim almandinima, a pločica s donje strane je spojena tehnikom lemljenja u
filigranu. Slične dekoracije je i privjesak na ogrlici iz Han Potoka, rađen tehnikom
kloazoniranja i ulaganja almandina u male ćelije, i kao takav sličan nakitu hunske
dominacije u Panoniji. Datira se na kraj 5. i 1.pol.6.st.
Vinski okov sa Sapaje datira još preciznije -u vrijeme kralja Teodorika, prije njegovog.
odlaska u Italiju, tj. u između 472. i 488. Za nalaze aplikacija iz Dravlja, Salone i
Garduna, brončane i neke ukrašene antropomorfnim detaljima, možemo reći samo da su
opće germansko nasljeđe i pripisujemo ih i datiramo samo na osnovi ostalog grobnog
inventara i analogija.
DIJELOVI TORBICA-Izuzetno zanimljiv
nalaz predstavljaju željezni lukovi s
kopčama, vjerojatno od torbica, tri → iz
Rakovčana i jedan iz Korita.
Zastupljeni su dosta na nekropolama 5-7.st.,
izazivajući polemikuradi li se o dijelovima torbica ili kresivima. Na
osnovi postojeće literature i nalaza s Kormadina N.Miletić se
opredjeljuje za lukove torbica, a datiraju se po popratnom materijalu.
KERAMIČKE POSUDE-Nalazi istočnogotskih posuda poznati su nam iz Orešca, Višnjice,
Pančevačkog rita,
Grocke, Karaburme, Bačkog Monoštora, pa fragmenti iz Kladova i ona uništena iz Kanfanara.
Sve su to uglavnom
50
slični primjerci: bikoničnog oblika s manje ili više naglašenim obodom, a ponegdje i stopom.
Rađeni su na vitlu,
sivkaste boje glatke fakture (iako ih ima i s hrapavom, Pančevski rit), a ukras se satoji od traka
glačanih linija.
Keramičke posude nisu za Gote karakterističan materijal, kao na primjer za Gepide, pa ih
datiramo i etnički
opredjeljujemo uglavnom na osnovi ostalih grobnih priloga.
PRŠLJENI-Kao češljevi ili noževi i pršljeni su opće germansko ili bolje rečeno, barbarsko
kulturno dobro.
Zastupljeni su u grobovima skoro svih barbarskih naroda u Panoniji tog vremena. Za Istočne Gote
se vezuju, na
osnovi ostalih grobnih priloga, nalazi iz Beograda, Dravlja, Rakovčana, Knina, Kašića…
KRESIVA, IGLE, PINCETE, ŠKARE, DUGMAD, ČAVLI-Za
Istočne Gote vezujemo nalaze kresiva iz Rakovčana i Kašića, igle
za šivenje s istih lokaliteta, pincete iz Dravlja, škara iz Kašića,
dugmadi iz Korita i čavala iz Knina i Rakovčana, koji su
vjerojatno pripadali obući, pošto su svi nađeni pored nogu, a bili su
premalih dimenzija da bi bili okovi drvene konstrukcije sanduka.
4. NOVAC
S 15 lokaliteta pronađeno je ukupno 40 novčića, bilo slučajno ili kao rezultat iskopavanja
(Sremska Mitrovica,