Skripta

Filozofija
Nigel Warburton
 Argument dizajna

To je najčešće rabljeni argument o opstojnosti Božjoj,ponekad poznat kao teološki

argument.To je argument koji polazi od učinka i ide prema uzroku.Ta vrsta argumenata
utemeljena na sličnosti dviju stvari,poznata je kao argument po analogiji.Poklonik argumenta
dizajna je William Paley.Primjedba koja se odnosi na upravo izložen argument sastoji se u
tome da se on oslanja na slabu analogiju.Darwinova teorija svakako oslabljuje snagu
argumenata dizajna buduči da objašnjava iste učinke bez spominjanja Boga kao uzroka.

Argument prvog uzroka

To je argument poznat kao kozmološki argument oslanja se samo na empirijsku činjenicu da

svemir postoji ,a ne na neke posebne činjenice o tome kako on izgleda.On tvrdi da je
apsolutno sve prouzrokovano nečim što je predhodilo.Kritika jeste što on tvrdi da ne postoji
uzrok koji nije prouzroćen nekim drugim uzrokom.

Ontonološki argument

On predstavlja pokušaj da se pokaže da opstojnost Božja nužno slijedi iz određenja Boga kao
najvišeg bića.Buduči da taj zaključak može biti izveden prije iskustva,on je poznat kao
argument „a priori“ Najslavnije formulacije tog argumenta dao je sv.Anselmo.Uobičajna kritika
ontonološkog argumenta jest da on dopušta da odredimo sve vrste stvari kao postojeće.Teisti
su predložili brojna rješenja za problem zla od kojih ćemo razmatrati :svetost ,umjetnička
analogija i odbrana slobodne volje.

Odbrana slobodne volje

Ona se sastoji u tvrdnji da je Bog dao ljudskim bičima slobodnu volju:sposobnost da sami
odaberemo što da učinimo.Ona čini dvije temeljne pretpostavke:odbrana slobodne volje jest ta
da je svijet sa slobodnom voljom i mogućnošću zla poželjniji od svijeta ljudi koji bi razgledali
poput robota koji necine zla.

Kockarski argument

Kockarski argument koji je izveden iz spisa filozofa i matematičara Blaisea Pascala i koji
obićno poznat kao „Pascalov skladatelj“.Njegova namjera nije da omoguči dokaz,več prije da
pokaže kako bi pametni kockar dobro učinio kad bi se „kladio“ da Bog postoji.

Ne-realizam o Bogu

Ne-realizam o Bogu omogučuje proturječne alternative u odnosu na tradicionalni

teizam.Glavna kritika ne-realizma o Bogu sastoji se u tome da je on providno prekrivena vrsta
ateizma.O ne-realizmu govori Don Coupitt.

Ispravni i pogrešno

Friedrich Nietzsche ukazao u s one strane dobra i zla ,večina filozofa morala završava
opravdanjem „čežnji srca koja je pročišćena i učinjena aptraktnom“.Drugim riječima ti se
filozofi upuštaju u zamršene analize koje čini se uključuju neosobno logičko razmišljanje koje
uvijek završavaju pokazivanjem kako su njihove prethodne predrasude bile ispravne.Tu
možemo ispitati tri tipa moralne teorije:ona utemeljena na dužnosti,konsekvecijalističku i onu
koja se temelji na vrlini.Ovdje čemo ispitati dvije teorije utemeljene na dužnosti:krščansku
etiku i Kantovu etiku.
Kantova etika

Immanuela Kanta zanimalo je pitanje „Što je moralno djelovanje“.On je mislio kako da biste
znali je li netko djelovao moralno ili ne morate znati njegove motive.Kanta međutim jedini
prihvatljivi motiv moralnog djelovanja bio je osječaj dužnosti.On je vjerovao da svi ljudi mogu
biti moralni.Kant je namjeru koja se krije iza svakog postupka opisao kao maksimu.Maksima
je opči princip koji je u temelju svakog postupka.Kategorički inperativ jesu dužnosti
kategoričke :drugim riječima one su apsolutne i neuvjetovane.To je jedan od najistaknutijih
vidova njegove etike.On je suprotstavio kategoričke dužnosti hipotetičkima.

Konsekvencijalizam

Izraz „konsekvencijalizam“ rabi se kako bi se opisale etičke teorije koje prosuđuju je li neki
postupak ispravan ili neispravan ne prema namjerama osobe koja izvodi neki čin ,več prije
prema učincima te djelatnosti.Kant

Utilitarizam

To je najpoznatiji tip konsekvencijalističke etičke teorije.Njegov predstavnik John Stuart

Mill.Utilitarizam je utemeljen na pretpostavci da je krajnji cilj svekolikoga ljudskog djelovanja
(na neki način)sreća.Takvo je gledište poznato kao hedonizam.Jeremy Bentham:sreća je po
njemu jednostavno blaženo duševno stanje:užitak i odsustvo boli.John Stuart Mill ,on je
predložio razlikovanje između takozvanih viših i nižih užitaka.Utilitarizam pravila,za njega se
pretpostavlja da kombinira najbolje vidove utilitarizma djela s najboljim vidovima
deontološkog utilitarizma.

Teorija vrline

Ona je večim dijelom utemeljena na Aristotelovoj Nikomahovoj etici te je kao takva ponekad
poznata kao neoaristotelizam.Teorije vrlina usredotočuju se na karakter pa ih zanima
pojedinačni život kao cjelina.

Procvat

Prema Aristotelu svako želi procvat.Grčka riječ koju on koristi za procvat jest
eudaimonija.Ona se katkad provodi kao sreća,no taj nas prjevod može smesti budući da je
Aristotel vjerovao da možete na primjer osjetiti veliki tjelesni užitak a da ne postignete
eudaimoniju.Eudaimonija se odnosi na čitav život,a ne samo na posebna stanja koja se
možda mijenjaju iz sata u sat.

Vrline

To je uzorak ponašanja i osječanja:to je sklonost djelovanja,čežnji i osječanja na poseban

način u prikladnim prigodama.

Eutanzija

Ona se obično određuje kao ubojstvo iz milosrđa.Prvo postoji dobrovoljna eutanzija,druga je

neudobrovoljna,treće ne-dobrovoljna eutanzija.

Etika i metaetika

Tri tipa etičke teorije koje smo do sada ispitivali teorija utemeljena na dužnosti
konsekvencijalistička teorija i teorija vrlina –primjeri su teorija prvoga reda.Razmotrit čemo tri
primjera metaetičkih teorija:naturalizam,relativizam i emotovizam.
Naturalizam

Naturalistička je etička teorija ,ona koja je utemeljena na pretpostavci da etičke prosudbe

slijede neposredno iz činjenica koje se dadu znanstveno otkriti –često iz činjenica koje se
odnose na ljudsku prirodu.Mnogi filozofi vjeruju da su sve naturalističke teorije utemeljene
na jednoj pogrešci:na propustu da se prizna kako su činjenice i vrijednosti temeljno različite
vrste stvari.Argument koji antinaturalisti rabe kako bi ojačali svoje gledište poznat je kao
argument otvorenog pitanja.

Argument otvorenog pitanja

Taj je argument ,koji je prvi put rabio G.T. Moore,zapravo samo način kako da se objasni
postoječa ljudska vjerovanja o etici.To je način da se pokaže kako je večina nas već
odbacivala naturalistički pristup kako da se misli o takvim moralnim pojmovima.

Relativizam

Moralni relativizam ima tu dodatnu komponentu te da ukazuje na to kako bismo se trebali

ponašati prema drufim društvima ,on je obično poznat pod imenom normativnog relativizma.

Emotivizam

Jedna druga važna metaetička teorija poznata je kao emotivizam ili nekognitivizam.Emotivisti
kao što su A.J. Ayer tvrde da su sve etičke tvrdnje doslovno besmislene .Moralne prosudbe
nemaju nikakva doslovna značenja :one su samo izrazi čuvstava poput mrmljanja,uzdisanja
ili smijeha .Jedna kritika emotivizma tvrdi da kad bi on slučajno bio istinit,tad nebi bio
moguč nikakav moralni argument.

Jednakost

Jednakost se često prikazuje kao politički cilj,poželjni ideal.Motivacija za postizanje te

jednakosti obićno je moralna:ona je možda utemeljena na krščanskom vjerovanju da smo svi
jednaki u očima Božjim,na Kantovo vjerovanje u rasložnost jednakosti poštivanja svih osoba
ili možda na utilitarističkom vjerovanju da je jednako postupanje sa svim ljudima najbolji
način maksimiliziranja sreće.

Sloboda

Postoje dva glavna značenja slobode u političkom kontekstu :negativna i pozitivna.Njih je

identificirao Isaiah Berlin u članku „Dva pojma slobode“Oni tvrde da je pozitivna sloboda
daleko značajniji politički cilj.Pozitivna sloboda jest sloboda da se preuzme kontrola nad
vastitim životom.Kažnjavanje:Filozofi su na četiri glavna načina pokušavali opravdati
kažnjavanje koje nad pojedincima provodi država:kao odmazdu,kao zastrašivanje,kao zaštita
društva i kao predodgoj kažnjenika.

Retributivizam

To je gledište koje polazi od toga da oni koji namjerno krše zakon zaslužuju da ih se kazni bez
obzira na to postoje li ikakve korisne posljedice za dotične pojedince ili za
društvo.Prema,retributivističkoj teoriji,kažnjavanje je opravdano kao prikladan odgovor na
prijestup.U profinjenim oblicima retributivizma kazna se mora odražavati težinu
zločina.Glavna kritika retributivizma sastoji se u tome da on uopče ne obraća pozornost na
učinke koje kažnjavanje ima na pojedinca ili na društvo.
Zdravorazumski realizam

Jeste gledište kojega se drži večina ljudi koja nije proučavala filozofiju.On pretpostavlja da
postoji svijet fizičkih predmeta o kojima možemo doznati neposredno putem naših pet osjetila.

Skepticizam o sigurnosti osjetila

Skepticizam je gledište koje kaže da nikad ne možemo ništa opoznati kao sigurno,da uvijek
ima razloga za sumnju ćak i u naša temeljna vjerovanja o svijetu.Skepticizam argument u
slijedećim odlomcima utemeljen je na argumentu Rene Descartes koji se nalazi u prvoj od
njegovih Meditacija.

Argument obmane

Argument obmane skeptički je argument koji dovodi u pitanje pouzdanost osjetila i tako prijeti
da potkopa zdravorazumski realizam.Skeptički argument temelji se na sposobnosti da snove
možemo razlikovati od jave kako bih inaće znao da sam koji puta sanjao da sam budan dok
sam u stvari spavao.

Pamčenje i logika

Bertnand Russell ono može biti u skladu s gledištem da je svijet nastao pred pet minuta i da
se svatko od nas u njemu nalazi s netaknutim sječanjem te da se svi zajedno sječamo posve
nestvarne prošlosti.

Mislim ,dakle jesam

Najčuveniji i najvažniji odgovor na to skeptičko pitanje dao je Descartes.On je tvrdio da čak da

je svekoliko moje iskustvo proizvod nekoga ili nečega koji su me namjerno obmanjivali-rabio je
radije zamisao o nekom zloduhom demonu nego da se posluži zloduhim znanstvenikom sama
činjenica da su me obmanjivali pokazala bi mi nešto što je sigurno.

Predođbeni realizam

Predođbeni realizam omogučuje odgovor na prigovore koje upučuje argument obmane.Jedna

kritika predođbenog realizma svodi se na to kako se čini da on problem razumijevanja
opažanja gura u pozadini.

Primarne i sekundarne kvalitete

John Locke rabio je taj pojam primarnih i sekundarnih kvaliteta.Primarne su kvalitete one
koje neki predmet doista ima bez obzira na uvjete pod kojima je zamječen ili je uopće
zamjećen.Primarne kvalitete uključuju veličinu, oblik i kretanje , a sekundarne kvalitete
uključuju boju ,miris i okus.

Idealizam

Idealizam je teorija koja izbjegava neke od poteškoća koji nastaju za predođbeni

realizam.Idealizam čini osjetilni proizvod temeljnim sastojkom našeg iskustva svijeta.On je
utemeljen na zamisli da svekoliko naše iskustvo prije izvire iz mentabilnih predođaba negoli iz
svijeta.On tvrdi da nema opravdanja tvrditi kako uopće postoji vanjski svijet,buduči da je on
kao što samo vidjeli i u našoj kritici predođbenog realizma,nespoznatljiv.Posljedica je toga ta
što se idealista tiće da predmeti postoje samo onda kad ih opažamo.Biskup Berkeley je
najčuveniji idealist.Solipsizam je gledište da je sve što postoji u mome duhu a da je sve drugo
kreacija moje mašte.Idealist vjeruje kako nešto da bi postojalo mora biti opaženo.
Fenomenalizam

Fenomenalizam je teorija opažanja utemeljena na zamisli da jedino što uvijek imamo jest
slobodni pristup osjetilnom iskustvu,a nikad vanjskome svijetu.Ono gdje se on razlikuje od
idealizma jest njegovo tumačenje fizičkih predmeta.Johna Stuarta Milla misle kako se ficički
predmeti dadu opisati samo glede uzoraka zbiljskih i mogučih osjetilnih
iskustava.Fenomenalisti vjeruju kako se svi spisi fizičkih predmeta dadu prevesti u opise
zbiljskih ili pretpostavljenih osjetilnih iskustava.Fenomenalist vjeruje da sve što se pojavljuje
ili bi se moglo pojaviti na platnu može biti opisano jezikom nekog osjetilnog iskustva a da
nema veze s fizičkim predmetima.Fenomenalizam pretpostavlja da svaka osoba može
prepoznati i imenovati određene osjete samo temeljem svog neposrednog iskustva.

Kauzalni realizam

Kauzalni realizam pretpostavlja da su uzroci naših osjetilnih iskustava fizički predmeti

vanjskoga svijeta.Kauzalni realizam uzima kao svoje polazno stanovište da je glavna biološka
funkcija naših osjetila da nam pomognu kako da se snađemo u svojem okolišu.Prema
kauzalnom realizmu ono što se zbiljski zbiva kad vidim gitaru jest da zrake svijetlosti koje se
odbijaju od gitare uzrokuju određene učinke na mojoj rožnjaći te na drugim područjima moga
mozga..Kauzalni realizam pretpostavlja kako doista postoji vanjski svijet koji nastavlja
postojati bez obzira na to da li ga netko doživljava iskustvom.

Indukcija i dedukcija

Indukcija i dedukcija dva su različita tipa argumenata.Neki induktivni argument uključuje

uopćavanje utemeljeno na određenom broju posebnih promatranja.Deduktivni argument s
druge strane započinje određenim premisama te se zatim logički kreće prema konkluziji koja
slijedi iz tih premisa.Deduktivni argumenti su čuvari istine.To znaći da ako su njihove premise
istinite onda moraju biti istinite i njihove konkluzije.Indukcija je ona koja nas navodi na to da
očekujemo da će budučnost nalikovati prošlosti.Bertnand Russell.

Problem indukcije

Postoji još jedan vid problema indukcije koji još nismo dotakli.On se odnosi na činjenicu da
ima mnoštvo vrlo različitih uopčavanja koja smo mogli načiniti polazeći od prošlih iskustava
od kojih su sva konsistentna i koja imaju dostupne podatke.Nelson Goodman.

Falsifikacionizam

Falsifikacionizam,filozofija znanosti koja je među ostalima razvio Karl Paper čini upravo
to.Falsifikacionisti tvrde kako je jednostavno shvačanje znanosti zabluda.Znanost funkcionira
tako što prvenstveno pokušava falsificirati teorije,a ne dokazivati njihovu istinitost.Svaka
teorija koja se pokaže lažnom barem se odbacuje ako se već ne preinačuje.Na taj način
znanost napreduje pomoču nagađanja i opovrgavanja.Ona se sastoji u tome što je dovoljan
jedan jedini falsificirani slučaj kako bi se pokazalo da je teorija nezadovoljavajuča dok,s druge
strane koliko god mnogo izvesti promatranja koja potvrđuje teoriju ,ona nam nekad u
potpunosti ne mogu dati potpunu sigurnost da će teorija važiti za sva buduča
promatranja.Mogučnost falsificiranja također omogučuje način razlikovanja između korisnih
znanstvenih hipoteza ,hipoteza koje su nevažne za znanost .Eksperiment korisnosti neke
teorije sastoji se u tome da se odredi stupanj do kojega je možemo falsificirati.Kritika
falsifikacionizma sastoji se u tome kako on propušta uzeti u obzir ulogu podvrgavanja
znanstvene hipoteze.Usredočujući se na pokušaje da falsificira hipotezu on zanemaruje
učinke uspješnih pretkazanja hoće li znanstvena teorija biti prihvačena ili
neče.Falsifikacionizam neprikladno objašnjava mnoge značajne prodore u povjesti znanosti.
Filozofija duha i psihologija

Psihologija je znanstveno proučavanje ljudskog ponašanja i mišljenja:ona se zasniva na

promatranju ljudi često u eksperimentalnim uvjetima.Ona se uključuje izvođenje zbiljskih
znanstvenih promatranja.Filozofi duha bave se pojmovnim problemima koji nastaju kad
mislim o duhu.

Dualizam

Dualizam uključuje vjerovanje u postojanje nefizičke supstancije:mentalne.Tipično je za

dualista da vjeruje kako su tijelo i duh različite supstancije koje su u međudjelovanju no koje
ostaju odvojene.Kritika koja se ponekad upučuje dualizmu duha i tijela sastoji se u tome da
tvrdi kako nam dualizam ne pomaže da shvatimo prirodu duha.Sve što nam on kaže sastoji se
u tome da postoji nefizička supstancija u svakome od nas koja misli ,sanja ,osječa i tako
dalje.

Epifenomenalizam

To je gledište koje kaže da mada događaji u tijelu uzrokuju mentalne događaje,mentalni

događaji nikad ne uzrokuju fizičke kao što ne izazivaju ni druge mentalne događaje .Duh je
prema tome neki epifenomen,drugim rječima on je nešto što ni na koji naćin neposredno ne
utjeće na tijelo.

Fizikalizam

To je gledište koje kaže da se mentalni događaji mogu sasvim objasniti fizičkim pojmovima
obićno događajima u mozgu.Fizikalizam je oblik monizma,to je gledište kako postoji samo
jedna vrsta supstancije ona fizička.

Qualia i osobne razlike

Latinska rijeć qualia pokatkad se koristi kao općeniti izraz koji pokriva takve stvari.Još jedna
kritika teorije tipskog identiteta sastoji se u tome da ona ,na primjer ustrujava na tome da
misli o vremenu mora da su sve stanja toga tipa čak i kad te misli imaju različiti ljudi.

Teoriju identiteta primjeraka

Teorije tipskog identiteta sastoji se u mogučnosti koji daje teorija identiteta primjeraka.Ona
tvrdi da su sve misli identične sa stanjima mozga.Teorija identiteta primjeraka dopušta da
misli istoga tipa ne moraju sve biti stanja mozga istoga tipa.Ta teorija rabi temeljnu razliku
između tipa i primjeraka:tu je razliku najlakše objasniti pomoću primjera.

Behaviorizam

Behaviorizam omogučuje prilično drukčiji izlaz iz problema duha i tijela od dualističkih i

fizikalističkih teorija koje smo ispitali.Behavioristi sasvim poriču postojanje duha. O svojim
mentalnim doživljajima prema behavioristu to je samo stenogramski opis našeg ponašanja i
tendencija ponašanja na određen način.Gilbert Ryle slavni behavioristički filozof ,nazvao je to
dualističko gledište u svojoj knjizi „Pojam duha“.Behaviorističko objašnjenje postupa s
problemom odnosa između duha i tijela ka s pseudoproblemom.Kritika koja behavioristima
ponekad upučuju sastoji se u tome da oni ne prave razliku između nekog koga doista boli i
nekoga tko se pravi da ga boli.Druga kritika behaviorizma sastoji se u tome da on ne uspjeva
uključiti nikakav pokazatelj zbiljskog osječanja određenog mentalnog doživljaja.Time što sve
mentalne pojave svodi na mentalne tendencije.
Funkcionalizam

Funkcionalizam je noviji pristup problemu duha i tijela.On se usredotočuje na

funkcionalnu ulogu mentalnih stanja:u praksi to znači da se on usredotočuje na inpute
,outpute i odnose među unutarnjim stanjima.Funkcionalist ovako mentalno stanje definira
pomoću njegovih tipićnih odnosa prema drugim mentalnim stanjima i njegovih učinaka na
ponašanje.Fizikalizam se brine kako da pokaže odnos između izvjesnih djelića hardwera –
ljudskog mozga i određenog paketa softwera –ljudske misli.Njegova glavna briga jest da odredi
odnose koji važe između različitih vrsta misli i ponašanja.Često kritika koja ga pogađa sastoji
se u tome da ga ne daje prikladno objašnjenje svjesnoga iskustva i osječanja:onoga kako to
izgleda biti u boli ,sreći razmišljanja o vremen i tako dalje.

Argument o analogiji

Najočitiji odgovor na sumnju da su i drugi ljudi svjesni jest argument iz analogije.On je

utemeljen na usporedbi dviju sasvim sličnih stvari.Ako je jedna stvar u nekim pogledima kao i
druga pretpostavlja se da će biti jednaka i u drugim pogledima.Argument iz analogije tvrdi
kako su tjelesne sličnosti i sličnosti u ponašanju između mene i drugih ljudi dovoljne da
zaključim kako su i drugi ljudi istinski svjesni kao i ja.Argument iz analogije ne omogučuje
uvjerljiv dokaz da i drugi ljudi imaju duh.Argument iz analogije traže prilično dodatnih
potvrda.Buduči da su induktivni mogu dati samo vjerovatnu sigurnost za svoje zaključke :oni
nikad ne mogu ništa uvjerljivo dokazati.

Teorija značajnog oblika

Povezana sa umjetničkim kritičarem Clive Bellom te njegovom knjigom „Umjetnost“započinje

kao pretpostavka da sva izvorna umjetnička djela izazivaju estetsko čuvstvo u gledateljima
,slušateljima ili čitateljima.On je vjerovao kako je umjetnost pojam koji podliježe
vrednovanju :to unači da bismo neko djelo nazvali umjetničkim nije dovoljno da ga svrstamo
več i da kažemo da ona ima određeni status.Sva izvorna umjetnička djela iz svih razdoblja i
svih kultura predstavljaju značajan oblik.To je cirkularni argument zato što se ono što tek
treba objasniti rabi kao objašnjenje.Međutim,neki cirkularni argumenti mogu biti poučni:one
koje to nemogu zovemo začarano cirkularnim.

Idealistička teorija

R.G.Collingwooda u knjizi „Principi umjetnosti „drži kako je zbiljsko umjetničko djelo

nefizičko:ono je neka zamisao ili čuvstvo u umjetničkom duhu .Ta zamisao zadobiva fizički
maštovit izraz te je preoblikovana umjetnikovom upletenošću u određeni umjetnički medij,no
kao samo umjetničko djelo ostaje u umjetnikovom duhu.Glavna primjedba koja se odnosi na
idealističku teoriju sastoji se u tome da je ona u razmatranju djela čudnovata držeći kako su
ona zamisli koji se prije nalaze u duhu negoli na fizičkim predmetima.Druga primjedba na
tu teoriju odnosi se na to da je ona preuska :izgleda kao da ona mnoga etablirana
umjetnička djela kategorizira samo kao zanatske tvorbe a ne kao djela prave umjetnosti.

Institucionalna teorija

Prvo ona su sva artefakti :to jest sve ih je u određenoj mjeri izradilo ljudsko biće.Riječ
„artefakt“ rabi se na prilično slobodan način .Svi artefakti imaju status umjetničkog djela
koja im je pridao neki član ili članovi umjetničke zajednice svijeta kao što su :vlasnik
galerije,izdavać,producent,dirigent ili neki umjetnik.Pokatkada se tvrdi kako je institucionalna
teorija siromašna teorija umjetnosti .
Antiintencionalizam

Antiintencionalizam tvrdi da moramo obratiti pozornost samo na namjere utjelovljene u

samome umjetničkom djelu .Antiintencionalisti kao što su kritičari William Wimsatt i Monroe
Beardsley navodnu pogrešku oslanja na vanjske dokaze nazivaju intencionalnom
pogreškom.To antiintencionalističko gledište običava braniti pobliža proučavanja književnih
tekstova i pobliže analize drugih umjetničkih djela.Ono je utemeljeno na zamisli da su
umjetnička djela na neki način javna, te da jednom kad su ih stvorili,umjetnici ne raspolažu
večom kontrolom nad njihovim tumačenjem od bilo koga drugog.Antiintencionalističko
gledište kako je polaganje prava na tumačenje koji su vidovi djela važni za kritičarevu
procjenu njegove vrijednosti.Kritika antiintencionalističkog gledišta sastoji se u tome da ono
počiva na pogrešnom shvačanju značenja namjera .Ono s namjerama postupa kao da su one
uvijek mentalne pojave koje se zbivaju prije negoli li išta započnemo.

Ironija

Ironija je iskazivanje nečega pri čemu se misli na nešto od toga suprotno .