Skripta

SIMBOLIČKA LOGIKA
- priručnik-
Berislav Žarnić
http://www.ffst.hr/~logika/pilot
http://www.ffst.hr/~logika/pilot
Pregled sadržaja
Predgovor vii
1 Atomarne rečenice 1
1.1 Predikati i individualne konstante 1
1.2 Ime i predmet 2
1.3 Broj “mjesta” u predikatu. 3
1.4 Pravo-pisani zapis atomarne rečenice 4
1.5 Ontološki design. 4
1.6 Atomarne rečenice: podsjetnik 6
1.7 Funkcijski izrazi u logici prvoga reda 6
1.8 Termi 8
1.9 Atomarne rečenice u teoriji skupova i aritmetici 9
2 Identitet 12
2.1 Dokazi u kojima se koristi simbol za identitet 12
2.2 Refleksivnost identiteta 13
2.3 Leibnizov zakon: nerazlučivost istovjetnog 14
2.4 Pravila za simbol identiteta 15
2.5 Identitet u filozofskoj logici 17
2.6 Za zapamtiti 19
2.7 Dokazi koji koriste svojstva predikata i relacija 19
3 Propozicijska logika i teorija dokaza 21

3.1 Aksiomatski sustav 21
3.2 Željena svojstva aksiomatskog sustava 23
3.3 Istinitosna stabla ("tableaux" metoda) 36
3.4 Prirodna dedukcija 41
4 Pouzdanost sustava prirodne dedukcije za propozicijsku logiku 50

4.1 Tautološka posljedica 50
4.2 Pouzdanost 51
4.3 Dokaz pouzdanosti 52
4.4 Potpunost 58
4.5 Filozofija logike 59
5 Uvod u kvantifikaciju 61
iii
iv Pregled sadržaja
5.1 Kvantifikacija u prirodnom jeziku 61

5.2 Varijable i atomarne ispravno sastavljene formule 63
5.3 Simboli za kvantifikatore 65
5.4 Isf-e i rečenice 66
5.5 Semantika kvantifikatora 67
5.6 Četiri aristotelovska oblika 70
5.7 Kvantifikatori i funkcijski simboli 72
6 Logika kvantifikatora 74
6.1 Tautologije i kvantifikacija 74
7 Valjanosti i posljedice prvog reda 79

7.1 Metoda zamjene predikata 80
7.2 Ekvivalencije prvoga reda i DeMorgan-ovi zakoni 81
7.3 Još neke ekvivalencije s kvantifikatorima 85
8 Višestruka kvantifikacija 87
8.1 Višestruka primjena jednog kvantifikatora 87
8.2 Mješoviti kvantifikatori 89
8.3 Prijevod korak-po-korak 89
8.4 Preneksna forma 93
9 Metode dokaza za kvantifikatore 100

9.1 Valjani koraci s kvantifikatorima 100
9.2 Dokazi s raznorodnim kvantifikatorima 107
10 Formalni dokazi i kvantifikatori 112

10.1 Pravila za univerzalni kvantifikator 112
10.2 Pravila za egzistencijalni kvantifikator 113
10.3 Poddokazi koji opravdavaju dokaze ili rečenice koje
opravdavaju druge rečenice? 115
11 Istinitosno stablo 116

11.1 Pravila za kvantifikatore i predikat identiteta 116
12 Numerička kvantifikacija 120

12.1 Barem n predmeta 120
12.2 Najviše n predmeta 122
12.3 Točno n predmeta 124
12.4 Što je dovoljno za znati iskazati numeričke tvrdnje? 127
13 Odred̄eni opisi 131

Pregled sadržaja v
13.1 Taj 131

13.2 Oba 132
13.3 Presupozicije 133
14 Logika generalizirane kvantifikacije 137

14.1 Logička svojstva determinatora 137
14.2 Logička gramatika 140
15 Teorija skupova 149

15.1 Osnovni rječnik teorije skupova 149
15.2 Jezik za različite vrste predmeta 150
15.3 Dva osnovna aksioma naivne teorije skupova 150
15.4 Jednočlani skupovi, prazni skup, podskupovi 153
15.5 Presjek i unija 156
15.6 Digresija: konzistentnost 159
16 Skupovi skupova 162

16.1 Ured̄eni parovi 162
16.2 Modeliranje relacija u teoriji skupova 164
16.3 Svojstva za odnose 165
16.4 Partitivni skup 172
16.5 Russellov paradoks 176
16.6 Zermelo Fraenkel teorija skupova 179
17 Matematička indukcija 188

17.1 Malo povijesti "nematematičke" indukcije 188
17.2 Kako matematička indukcija može opravdati općenitu
konkluziju koja se odnosi na beskonačan broj slučajeva? 189
17.3 Induktivni dokaz 190
18 Potpunost sustava prirodne dedukcije za propozicijsku logiku 195

18.1 Dodjelivanje istinitosne vrijednosti i istinitosne tablice 195
18.2 Potpunost propozicijske logike 197
18.3 Potpunost formalno potpunog skupa rečenica 203
19 Strukture prvog reda 212

19.1 Tautološka posljedica 212
19.2 Posljedica prvoga reda 212
19.3 Struktura prvoga reda 214
20 Istina i zadovoljavanje 217

vi Pregled sadržaja
20.1 Dodjeljivanje vrijednosti varijablama 217

20.2 Istina: zadovoljavanje u praznom dodjeljivanju vrijednosti 221
21 Pouzdanost logike prvoga reda 225
22 Potpunost i nepotpunost 228

22.1 Teorem potpunosti za logiku prvog reda 228
22.2 Dodavanje konstanti koje svjedoče 231
22.3 Henkinova teorija 232
22.4 Eliminacijski teorem 236
22.5 Henkinova konstrukcija 240
23 Löwenheim-Skolemov teorem 249

23.1 Potrebni dopunski pojmovi 249
23.2 Skolemov paradoks 253
23.3 Teorem kompaktnosti 254
24 Gödelov teorem nepotpunosti 258

24.1 Kodiranje 259
24.2 Reprezentacija 259
24.3 Lema samoreferencije (dijagonalna lema) 264
25 Turingovi strojevi 268

25.1 Churchova teza 268
25.2 Opis Turingovog stroja 269
25.3 Neodlučivost logike prvoga reda 277
26 Osnovne ideje modalne logike 279

26.1 Višestruko vrednovanje 279
26.2 Obilježena prirodna dedukcija 286
27 Zadaci 291
27.1 Literatura za pripremu ispita 313
Predgovor
Sadržaj ovog priručnika većim dijelom prati sadržaj sljedećih udžbenika (po
navedenim poglavljima):
1. Jon Barwise i John Etchemendy (2000) Language, Proof and Logic. CSLI
Publications. Center for the study of Language and Information Stanford
University. Seven Bridges Press. New York·London.
I Poglavlja: 1, 9,10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19.
2. George S. Boolos i Richard C. Jeffrey(1989) Computability and Logic.
CambridgeUniversity Press.
I Poglavlja: 3, 5, 10.
3. L.T.F. Gamut [J. van Benthem, J. Groenendijk, D. de Jongh, M. Stokof, H.
Verkuyl] (1991) Logic, Language and Meaning. Volume II: Intensional Logic
and Logical Grammar. The University of Chicago Press. Chicago·London.
I Poglavlje: 2.
Sve pogreške treba pripisati autoru ovog priručnika, a ne autorima udžbenika
čiji se sadržaj prati.
Vježbe logičkih tehnika ostvaruju se uz primjenu interaktivnosti:
• Graditelji i provjerivači dokaza za sustav prirodne dedukcije
I U Fitch stilu:
∗ G. Allwein, D. Barker-Plummer, A. Liu: Fitch (software koji prati
Language, Proof and Logic)
I U Lemmon stilu:
∗ Christian Gottschal: graditelj dokaza (hrvatska verzija
http://www.vusst.hr/~logika/pilot/applet/analizator/konstruktor.htm)
• Za usvajanje jezika logike prvog reda:
I ∗ G. Allwein, D. Barker-Plummer, A. Liu: Tarski’s World (software
koji prati Language, Proof and Logic)
• Za gradnju istinitosnih stabala:
I ∗ Wolfgang Schwarz: automatski graditelj (hrvatska verzija
http://www.vusst.hr/~logika/pilot/applet/wostablo/index.html)
∗ Nik Roberts: Tableau 3 (hrvatska verzija
http://www.vusst.hr/~logika/pilot/applet/stablo/konstrukcija.htm)
• Za gradnju dokaza u teoriji skupova:
I ∗ Daniel Velleman: "dizajner" dokaza (hrvatska verzija
http://www.vusst.hr/~logika/pilot/applet/skupovi/dizajner.htm)
• Za Turingove strojeve:
I ∗ Ken Schweller: Turingov stroj (hrvatska verzija
http://www.vusst.hr/~logika/pilot/applet/turing/turing.htm)
vii
viii Predgovor
• Za propozicijsku modalnu logiku:

I ∗ Jan Jaspars: modalni kalkulator (hrvatska verzija
http://www.vusst.hr/~logika/pilot/applet/modal/modalni.htm)
Ostale logičke interaktivnosti i nastavni sadržaji dostupni su na autorovim
tematskim stranicama INTERAKTIVNA LOGIKA (http://www.vusst.hr/~logika/pilot)
Poglavlje 1
Atomarne rečenice
1.1 Predikati i individualne konstante

Atomarne rečenice su najjednostavnije rečenice u logičkom smislu. U tipičnom
su slučaju sastavljene od predikata i imena. U negativnom smislu, mogli bismo
ih odrediti kao rečenice koje ne sadrže niti jedan logički simbol.
Primjer 1.1 Logičku strukturu rečenica ’Albert cijeni samoga sebe’ i ’Albert je stu-
dent’ prikazujemo kao Cijeni(albert, albert) i Student(albert). Riječ istaknutu ve-
likim početnim slovom nazivamo predikatom. Imena upisujemo unutar zagrada. Za
razliku od gramatičke, logička konvencija nalaže malo početno slovo.
U jeziku logike prvoga reda imena se nazivaju individualnim konstantama.

Glavna razlika leži u činjenici da u prirodnom jeziku isto ime može referirati na
različite predmete ovisno o kontekstu, dok u logici prvoga reda jedna individu-
alna konstanta referira uvijek na isti na predmet. Za razliku od prirodnog jezika,
jezik logike prvoga reda neovisan je o kontekstu.
Primjer 1.2 Obavijest sadržanu u tekstu ’Naša administrativna tajnica i naš sistem
inženjer imaju isto ime. I ona i on zovu se "Doris".’ ne možemo iskazati kao AdministrativnaT ajnica(Doris)∧
SistemInženjer(Doris). Jezik LPR zahtijeva da napravimo razliku izmed̄u istih imena
različitih osoba. To bismo mogli učiniti pomoću dodatnih oznaka, na primjer ovako:
AdministrativnaT ajnica(Doris1) ∧ SistemInženjer(Doris2).
Primjer 1.3 Rečenice ’Albert ne cijeni samoga sebe’, ’Albert ne cijeni nikoga osim
samoga sebe’ i ’Albert je zaposleni student’ nisu atomarne. Prikaz njihove logičke struk-
ture zahtijeva uvod̄enje dodatnih simbola koji nisu ni predikati niti imena. ’Albert ne
cijeni samoga sebe’ formaliziramo kao negaciju atomarne rečenice,
¬Cijeni(albert, albert).
Za ’Albert ne cijeni nikoga osim samoga sebe’ treba nam konjunkcija, kvantifikacija i
složeni uvjet,
Cijeni(albert, albert) ∧ ∀x(Cijeni(albert, x) → x = albert).
’Albert je zaposleni student’ je konjunkcija dviju atomarnih rečenica Student(albert)∧

Zaposlen(albert).
1
2 Poglavlje 1 Atomarne rečenice
1.2 Ime i predmet

Vlastita imena predstavljaju vrstu individualnih konstanti. Individualne kon-
stante su simboli koje koristimo da bismo pokazali na neki odred̄eni pojedinačni
predmet. Možemo takod̄er kazati da individualne konstante imenuju ili referiraju
na odred̄ene predmete. One su svojevrsna “logička imena”.
Primjer 1.4 Vlastita imenice i neke zamjenice u prirodnom jeziku obavljaju ulogu
referiranja. U rečenicama ’To je izvrsno’, ’Ona je glazbenica’, ’Bertrand Russell je filo-
zof’ i ’Danas je ponedjeljak’ ta uloga redom pripada pokaznoj zamjenici, osobnoj zam-
jenici, vlastitoj imenici i prilogu, Izvrsno(to∗ ), Glazbenica(ona∗ ), F ilozof (bertrand_russell),
P onedjeljak(danas∗ ). Nadznak ‘*’ označava izraze kod kojih je “veza sa stvarnim
svijetom dio njihovog doslovnog značenja”. Takvi se pokazni izrazi nazivaju ’indek-
sikalima’, ’indeksičkim izrazima’ ili ’indeksalnim izrazima’.
Primjer 1.5 U rečenici ’Ja sam ovdje sada’ nalazimo tri indeksikala, tri izraza koje
bismo mogli shvatiti kao individualne konstante: N alaziSe(ja∗ , ovdje∗ , sada∗ ).
Primjer 1.6 Ne-primjeri. U rečenici ’To su studenti filozofije!’ pokaznu zamjenicu

’to’ ne moramo shvatiti kao individualnu konstantu: ∀x(N alaziSe(x, ovdje∗ ) → StudentF ilozof ije(x)),
tj. ’svaka osoba koja je ovdje jest student filozofije’.
U logici prvog reda:

Svaka individualna konstanta imenuje.
Svaka individualna konstanta imenuje točno jedan postojeći predmet.
Predmet može imati više imena.
Predmet ne mora imati ime.
Primjer 1.7 Neki realni brojevi nemaju ime1 .
1
Skup realnih brojeva nije prebrojiv, to jest, ne postoji procedura koja omogućuje da se pronad̄e
svaki pojedini realni broj. Za racionalne brojeve postoji postupak prebrojavanja. Racionalne
brojeve treba postaviti u dvostruki beskonačni poredak na ovaj način:
0/1 1/1 2/1 3/1 ...

0/2 1/2 2/2 3/2 ...
0/3 1/3 2/3 3/3 ...
0/4 1/4 2/4 3/4 ...
− − − −
Zatim ih se postavi u niz po dijagonalnom postupku izbrajanja:
→ . → .
↓ % .
% .
↓
...
1.3 Broj “mjesta” u predikatu. 3
1.3 Broj “mjesta” u predikatu.

Predikatni simboli iskazuju neko svojstvo predmeta ili odnos izmed̄u predmeta.
U rečenici ’a je izmed̄u b i c’ nalazimo tri “logička subjekta”. Zato kažemo
da je predikat Izmedju(_, _, _) tro-mjesni predikat.
“Mjesnost” predikata označava broj pojava individualnih konstanti potrebnih
da se on upotpuni, broj pojava imena potreban da se od toga predikata sačini
atomarna rečenica.
Primjer 1.8 Jednomjesni predikat: Student(_). Dvomjesni: Cijeni(_, _). Trom-

jesni: Izmedju(_, _, _). Četveromjesni npr. P reporučuje([tko], [koga], [kome], [za
što]).
Imaju li pridjevi i imenice slično ili različito logičko ponašanje? Pridjevi

dolaze uz imenice. No, pridjevi i imenice mogu imati jednaku logičku ulogu: i
pridjevi i opće imenice mogu iskazati uvjete koje netko ili nešto može ispunja-
vati.
Primjer 1.9 ’Bertrand Russell je bio britanski filozof’ možemo u jednom od tumačenja
promatrati kao:
F ilozof (bertrand_russell) ∧ Britanac(bertrand_russell)
Nekad pridjevi ne dodaju novi uvjet već ograničavaju uvjet zadan s imeni-
com.
Potom se uklone brojevi čiji se duplikat već pojavio u nizu. Na kraju se pokaže da se dobiveni niz
može postaviti u odnos 1 − za − 1 s prirodnim brojevima:
Q 0/1 1/1 1/2 2/1 3/1 1/3 ...

N 1 2 3 4 5 6 ...
Georg Cantor (1845-1918) pronašao je dokaz da skup realnih brojeva nije iste veličine kao skup
prirodnih brojeva. Pretpostavimo suprotno. Po pretpostavci, moguće je postaviti realne brojeve
u niz tako da prvi med̄u njima odgovara prvom prirodnom broju a n-ti realni - n-tom prirodnom
broju. Za tu svrhu neka se svaki realni broj predstavi kao beskonačni decimalni broj. Na primjer,
1/4 se predstavlja ne kao 0, 25 nego kao 0, 24999... Radi jednostavnosti ograničimo se na realne
brojeve izmed̄u 0 i 1. Neka su svi takvi brojevi posloženi u niz
0, a1 a2 a3 ...
0, b1 b2 b3 ...
0, c1 c2 c3 ...
...
Sada je lako pronaći pravilo zamjenjivanja decimala koje će dati broj koji se ne javlja u nizu. Na
primjer, neka se takav broj napiše po sljedećem pravilu na prvom decimalnom mjestu on ima bilo
koji broj osim a1 , 0 ili 9, na drugom mjestu on ima bilo koji broj osim b2 , 0 ili 9, na trećem - bilo
koji broj osim c3 , 0 ili 9. Na taj način dolazimo do broja koji se razlikuje od bilo kojeg broja u
nizu. Time je osporena pretpostavka da se svi realni brojevi mogu postaviti u niz kojega možemo
postaviti u korelaciju s prirodnim brojevima.
Primjer 1.10 (i)’Bertrand Russell je bio dobar filozof’ izvorni govornik neće razum-
jeti kao
F ilozof (bertrand_russell) ∧ Dobar(bertrand_russell)
već kao DobarF ilozof (bertrand_russell), (ii) rečenicu ’Dumbo je mali slon’ ne for-
maliziramo kao
Slon(dumbo) ∧ M alen(dumbo)
već kao M alenSlon(dumbo).
Broj mjesta u nekom predikatu odred̄ujemo polazeći od nekog analitičkog

stajališta. U analizi rečenice ’Albert cijeni samoga sebe’ možemo se odlučiti za
jednomjesni predikat, CijeniAlbert(_) ili dvomjesni predikat, Cijeni(_, _), te,
kao granični slučaj, za 0-mjesni, CijeniAlbertaAlbert. Atomarne rečenice koje
dobivamo su redom: CijeniAlbert(albert), Cijeni(albert, albert), CijeniAlbertAlber t.
U logici prvog reda svaki predikatni simbol ima čvrsto utvrd̄eni broj mjesta,
broj koji pokazuje koliko je pojava individualnih konstanti potrebno za
tvorbu atomarne rečenice. Svaki se predikat tumači kao odred̄eno svo-
jstvo ili odnos koje ima jednak broj članova kao i njegov jezični zastupnik
- predikat.
1.4 Pravo-pisani zapis atomarne rečenice

Ortografija atomarnih rečenica dopušta različite pristupe. Najčešće koristimo
prefiksni zapis: predikat se zapisuje ispred niza individualnih konstanti upisanih
unutar zagrada, P redikat(_, ..., _). Ponekad se koristi infiksni zapis: dvomjesni
predikatni simbol se upisuje izmed̄u individualnih konstanti, xRy . Postfiksni
zapis, gdje je predikat upisan iza niza individualnih konstanti, rijetko se koristi.
Primjer 1.11 Infiksni zapis: chomolungma = mt.everest, 2 > 0.
Primjer 1.12 Miješanje sintaktičkih uloga. ’Izmed̄u mene i tebe je izmed̄u’ neis-
pravno je i u prirodnom i u formalnom jeziku, Izmedju(ja∗ , Izmedju, ti∗ ).
1.5 Ontološki design.

Dizajniranje formalnog jezika uključuje izbor predikata i izbor objekata. Načelo
ekonomičnosti ili maksimalne izražajnosti uz minimalni rječnik obično se pre-
poznaje kao rukovodećo načelo. Načelo uporabe samo neophodnih alata naziva
se «Ockhamova britva»2 . Ugrubo rečeno, cilj je doći do jezika koji može iskazati
2
Srednjovjekovno načelo ekonomičnosti, po kojemu "teorijske entitete ne trebamo umnažati
bez potrebe", postalo je poznato pod nazivom Ockhamova britva jer je William iz Ockhama
(1285-1349.) odbacio mnoge entitete čije postojanje bilo postulirano u skolastičkoj filozofiji.
1.5 Ontološki design. 5
sve ono što želimo iskazati a da pri tome koristimo "najtanji mogući rječnik".
Zadatak 1 Usporedi izražajnost dva jezika koji se razlikuju samo u rječniku! Prvi
sadrži unarni predikat, CijeniAlberta i individualne konstante, albert i robert, drugi
sadrži iste individualne konstante te binarni predikat, Cijeni. Koliko atomarnih rečenica
možemo sačiniti u prvom, a koliko u drugom jeziku? Što moramo učiniti da bi jezik manje
izražajnosti imala jednaku ekspresivnu moć kao i jezik veće izražajnosti?3
Pitanje o jednostavnosti ne može se razriješiti na neovisan način. Svojstvo

jednostavnosti rečenice odred̄ujemo u nekom ontološkom okviru. Rečenica koja
je jednostavna unutar jednog ontološkog okvira može biti složena u drugome.
Primjer 1.13 Rečenica ’Ivica je vidio jučer Maricu u Dubrovniku’ jest jednostavna
rečenica u perspektivi ontologije koja govori o osobama, mjestima i vremenskim is-
ječcima: V idio(ivica, marica, jučer∗ , dubrovnik). U ontološkom okviru u kojemu su
dogad̄aji «predmeti» o kojima govorimo ta rečenica postaje složenom rečenicom koja
govori o nekom dogad̄aju, dogad̄aju x koji nije zastupljen s nekom odred̄enom riječju,
ali prešutno jest upravo ono o čemu rečenica govori,
∃x[V idjenje(x) ∧ Subjekt(x, ivica) ∧
∧Objekt(x, marica) ∧ M jesto(x, dubrovnik) ∧ V rijeme(x, jučer∗ )].
Primjer 1.14 ’Tweedledee je gurno Tweedleduma’ je atomarna rečenica ako je pred-

stavimo pomoću binarnog predikata Gurnuo: Gurnuo(tweedledee, tweedledum). Ako
je formaliziramo oslanjajući se na ontologiju dogad̄aja, ona nije atomarna. Mogući pri-
jevodi su: (i) ∃x Guranje(x, tweedledee, tweedledum), (ii) ∃x[Guranje(x)∧Subjekt(x, tweedledee)∧
Objekt(x, tweedledum)].
[...] za svaki glagol radnje ili promjene dodajemo mjesto za do-

gad̄aj; za takve glagole možemo reći da uzimaju dogad̄aj kao predmete.
Na taj se način priloško modificiranje pokazuje kao logički par prid-
jevskoj modifikaciji: ono što priloške oznake modificiraju nisu glagoli,
već dogad̄aji koje odred̄eni glagoli uvode.
Donald Davidson (1917.-2003.). The Individuation of Events. u
Essays on Actions and Events, str. 167. Oxford University Press, 1982.
Willard Van Orman Quine (1908.-2000.) pokazao je da je s logičkog sta-

jališta svaka ontologija jedan izbor, izbor kojeg se držimo sve dok "podnošljivo
funkcionira". Izbor ontologije, po Quineovom mišljenju, je odluka čija se racional-
nost uvijek može dovesti u pitanje.
Prihvaćanje ontologije je, u načelu, slično prihvaćanju znanstvene
teorije, recimo sustava fizike: barem u mjeri u kojoj smo racionalni, mi
3
U prvom jeziku možemo sačiniti dvije, a u drugom četiri atomarne rečenice. Da bismo
izjednačili izražajnost dvaju jezika, prvome moramo pridodati unarni predikat CijeniRoberta.
usvajamo najjednostavniji pojmovni okvir u kojega se razasuti dijelovi

našeg nesred̄enog iskustva mogu ugraditi i tu urediti.
Willard Van Orman Quine. O onome što jest. u Novija filozofija
matematike, str. 116.
Zadatak 2 Usporedite Quinovov stav i načelo "Ockhamove britve"!
Zadatak 3 Može li se reći da ontologiziranje dogad̄aja poštuje načelo "Ockhamove

britve"? Obrazložite odgovor!
1.6 Atomarne rečenice: podsjetnik

U logici prvoga reda atomarne rečenice nastaju kada se n-mjesni predikat stavi
ispred n pojava imena (smještenih unutar zagrada i razdvojenih zarezom4 ). Jedna
vrsta atomarnih rečenica nastaje korištenjem predikata identiteta, =; u infiksnom
zapisu tog predikata argumenti su smješteni s njegove obje strane. Poredak imena
je važan u tvorbi atomarnih rečenica.
1.7 Funkcijski izrazi u logici prvoga reda

U atomarnim rečenicama, pored individualnih konstanti, možemo naći i druge
izraze koji obavljaju ulogu imenovanja, referiranja na točno jedan postojeći pred-
met. U nedostatku terminološke suglasnosti, te druge izraze nazovimo funkci-
jskim izrazima. Niz sačinjen od funkcijskog simbola praćenog odgovarajućim
brojem individualnih konstantama čini jednu vrstu funkcijskih izraza.
Primjer 1.15 Izraze ’Albertov otac’ i ’Albertov najbolji prijatelj’ možemo shvatiti kao
funkcijske izraze (pretpostavljajući u drugom slučaju da najbolji prijatelj može biti samo
jedan):
funkcijski izraz
z }| {
otac
|{z} ( albert
| {z } ),
funkcijski simbol individualna konstanta
najbolji_prijatelj(albert).
Primjer 1.16
funkcijski izraz
z }| {
2
|{z} + 2
|{z} .
|{z}
individualna konstanta funkcijski simbol individualna konstanta
4
Koriste se i drukčij i zapisi. Na primjer, umjesto R(a1 , ..., an ) neki autori koriste zapis
Ra1 ...an .
1.7 Funkcijski izrazi u logici prvoga reda 7
Primjer 1.17 Ne-primjeri. Ni ’Albertov brat’ ni ’Albertov prijatelj’ ne mogu se sh-

vatiti kao funkcijski izrazi jer i braće i prijatelja može biti više.
Zapis funkcijskih izraza može biti prefiksni, infiksni i postfiksni. Funkcijski

simbol mora se upotpuniti s nekim drugim referirajućim izrazom. Ta notacijska
sličnost s predikatima može navesti na krivu pomisao o srodnosti funkcija i
predikata. Zapravo i u sintaktičkom smislu i u semantičkom smislu funkcijski
su izrazi slični individualnim konstantama, a ne predikatima. Prva sličnost, za
funkcijske izraze može se naći «mjesto» unutar predikata i tako upotpuniti atom-
arnu rečenicu, a predikati se nikada ne mogu "ugnjezditi u krošnji" predikata.
Druga, funkcijski izrazi imenuju, a to znači - pokazuju na (zastupaju) točno jedan
predmet.
Primjer 1.18 Atomarne rečenice upotpunjene s funkcijskim izrazom. Sintaksu rečenice

’Albert cijeni svog oca’ možemo prikazati u obliku Predikat (individualna kon-
stanta, funkcijski simbol (individualna konstanta)) i formalno
zapisati kao
Cijeni(albert, otac(albert)).
Primjer 1.19 Primjena funkcijskog simbola može se ponavljati. Tako umjesto da

kažemo da Albert cijeni svog djeda mogli bismo reći da on cijeni oca svog oca:
Cijeni(albert, otac(otac(albert))).
Primjer 1.20 Takve iteracije ne funkcioniraju u slučaju predikata. Nema smislenog

čitanja za izraz
Cijeni(Cijeni(albert, albert)).
Da bi se neki izraz mogao ubrojiti u referirajući funkcijski izraz, on mora

zadovoljiti uvjete postojanja i jedinstvenosti.
Predmet kojega u logičkom smislu zastupa funkcijski izraz mora postojati
i biti jedan jedini.
Kada neki unarni (jednomjesni,monadički) funkcijski simbol povežemo s

individualnom konstantom tada ne dobivamo rečenicu nego novo “ime”, nešto
što bi trebalo referirati na točno jedan predmet.
Funkcijski izraz može imati više simultanih "ulaznih vrijednosti", ali izlaz
je samo jedan. U istinitoj atomarnoj rečenici 2 + 2 = 4 (zapisanoj infiksno),
nalazimo jedan binarni funkcijski simbol, ’+’, jedan binarni predikat, ’=’, te
dvije individualne konstante., ’2’ i ’4’.
Primjer 1.21 Alternativni prefiksni zapis za 2 + 2 = 4:

Identično(zbroj(2, 2), 4).
Primjer 1.22 Zahvaljujući činjenici da svaki prirodni broj ima sljedbenika i to jednog
jedinog, njihova imena se mogu zamijeniti s funkcijskim izrazima. Umjesto "vlastitog
imena", 1, možemo upisati funkcijski izraz u prefiksnom zapisu, sljedbenik(0) ili u
postfiksnom, 00 (gdje crtica ima ulogu simbola za unarnu funkciju ’sljedbenik’). Logički
pravopis dopušta i 2 + 2 = 4 i Identično(zbroj(000 , 000 ), 00000 ).
1.8 Termi
Složeni termi nastaju kada se funkcijski simbol s n mjesta stavi ispred n

pojava terma (jednostavnih ili složenih).
U tvorbi atomarnih rečenica složeni termi koriste se na jednaki način kao
i individualne konstante (imena).
U logici prvog reda pretpostavljamo da složeni termi referiraju na jedan i
samo jedan predmet.
Termi (singularni termini) su jezični izrazi koji referiraju ili "pokušavaju

referirati na" točno jedan predmet. U drugom slučaju, kada ne referiraju, oni
sadrže varijablu. Neki autori singularnim terminima nazivaju samo termine s
fiksnom referencijom, pri čemu isti termin može u različitim prilikama referirati
na različito (kao ’danas’ - uvijek isti naziv za različite intervale). Drugi (kojima
se pridružujemo) pod nazivom ’term’ uključuju i varijable, a time i funkcijske
izraze u kojima se javljaju varijable.
1.9 Atomarne rečenice u teoriji skupova i aritmetici

Logika prvog reda izvorno je razvijena za matematičke potrebe i zato su najpoz-
natiji jezici prvog reda oni koji su povezani s odred̄enim granama matematike,
posebno s teorijom skupova. Jezik teorije skupova koristi dva predikata: = i ∈.
Dvije su osnovne tvrdnje: tvrdnja o identitetu, a = b i tvrdnja o članstvu, a ∈ b
(gdje su a i b individualne konstante).
Rečenice oblika a ∈ b istinite su ako je stvar označena s b – skup, a stvar
označena s a član tog skupa.
Primjer 1.23 Rečenica ringo ∈ thebeatles je istinito jer

thebeatles = {john, paul, george, ringo}.
Dok u nekim jezicima ne susrećemo funkcijske simbole, kod drugih je nji-

hova primjena vrlo česta, kao u aritmetici. Jedan smo način elimiranja imena u
korist funkcijskih izraza već razmotrili (koristeći funkciju sljedbenika).
Primjer 1.24 Dva imena, 0 i 1, dva simbola za binarne relacije, = i <, te dva binarna
funkcijska simbola, + i ·. Zapis koristi infiksnu varijantu (funkcijski i predikatski simboli
stoje IZMEÐU njihovih argumenata). Primjer.
((1 + 1) · (1 + 1)) = (((1 + 1) + 1) + 1).
Nekad ima smisla primijenivati funkcijski simbol u neograničeno velikom

broju iteracija. Tada nastaje pitanje kako možemo odrediti takav beskonačan
skup terma na precizan način? Za takvu svrhu koristi se induktivna definicija za
traženi skup terma.
U induktivnoj definiciji nalazimo tri osnovna elementa. Prvo,
osnovni uvjet kazuje koji su elementi početni, drugo, induktivni uvjet
kazuje kako se novi elementi mogu dobiti od postojećih, i treće, završni
uvjet kazuje da su jedini elementi u skupu oni koji su početni ili oni koji
su dobiveni primjenom induktivnog uvjeta.
Primjer 1.25 (Osnovni uvjet) Imena 0 i 1 su termi. (Induktivni uvjet) Ako su t1 i t2

termi, onda su izrazi (t1 + t2 ) i (t1 · t2 ) takod̄er termi. (Završni uvjet) Ništa drugo nije
term osim onoga što se može dobiti primjenom prethodnih uvjeta.
Zadatak 4 Koji su se uvjeti koristili u tvorbi sljedećeg izraza: (0 + (1 · 0))? Navedite

njihov poredak5 !
Zadatak 5 Izradite induktivnu definiciju za ’funkcijski izraz’!
Zadatak 6 Pokažite da ima beskonačno mnogo terma u aritmetičkom jeziku prvog

reda koji referiraju na (imenuju) broj jedan6 .
Zadatak 7 Usporedimo dva jezika prvog reda. Prvi, nazovimo ga funkcijskim, sadrži
imena eugene, anastasie, goriot, funkcijski simbol otac, te predikate = i V išiOd.
Drugi jezik, nazovimo ga relacijski, sadrži ista imena i tri binarna predikata OtacOd,
= i V išiOd, a ne sadrži funkcijske simbole. [a] Prevedite sljedeće rečenice relacijskog
jezika u rečenice funkcijskog jezika: 1. OtacOd(goriot, eugene); 2. OtacOd(goriot, anastasie);
3. V išiOd(eugene, anastasie)! [b] Prevedite iz funkcijskog na relacijski jezik! Gdje
se to ne može učiniti, objasnite zašto. 4. otac(eugene) = goriot; 5. otac(eugene) =
otac(anastasie); 6. V išiOd(otac(eugene), otac(goriot)).
1.9.1 Vježbe iz filozofske logike
Zadatak 8 Očigledno je da rečenica ’Ivica je jučer vidio Maricu u Dubrovniku’ povlači

’Ivica je vidio Maricu’. S druge strane predikati s različitim brojem mjesta su različiti
predikati pa ne ostvaruju odnos logičke posljedice prvoga reda, to jest ne ostvaruju
odnos značenja koji ovisi samo o logičkim simbolima. Neka je e ime jednog dogad̄aja
jučerašnjeg Ivičinog vid̄enja Marice u Dubrovniku. Pokažite kako Davidsonov pristup
semantici glagola radnje objašnjava spomenuti odnos "povlačenja"!
Zadatak 9 Ludwig Wittgenstein u svom znamenitom djelu Tractatus Logico-Philosophicus

piše: 2.062 Iz postojanja ili nepostojanja atomarne činjenice ne može se izvesti posto-
janje ili nepostojanje druge atomarne činjenice. 3. Logička slika činjenica je misao.
4. Misao je smisleni stav. 4.1.1 Stav prikazuje postojanje i ne-postojanje atomarnih
5
A. koristeći osnovnu klauzulu (1) dobili smo 0; B. koristeći induktivnu klauzulu (2) dobili
smo (1 · 0); C. koristeći induktivnu klauzulu (2) nad A. i B. dobili smo (0 + (1 · 0)).
6
Dat ćemo induktivnu definiciju za beskonačni skup terma koji imenuju broj jedan: osnovna
klauzula je da 1 imenuje broj jedan, induktivna kaluzula je da ako t imenuje broj jedan onda
(t + 0) i (t · 1) imenuju broj jedan. Primjer: ((((1 + 0) + 0) + 0) + 0).
činjenica. 4.25 Ako je elementarni stav istinit, atomarna činjenica postoji; ako je neis-
tinit, atomarna činjenica ne postoji. Interpretirajte tekst tako da ’elementarni stav’
znači ’atomarna rečenica’. Pretpostavljajući takvu interpretaciju, tvrdi li Wittgenstein
da su atomarne rečenice logički neovisne? Navedite razloge i odredite je li takva tvrdnja
istinita?
Zadatak 10 Proučite stavove 5.555-5.5571 iz Tractatus-a!
Zadatak 11 Pokušajte naći semantičke razloge kojima biste osporavali i sintaktičke

razloge kojima biste opravdavali klasifikaciju koja u rod imenica uvrštava i vlastite
imenice i opće imenice.
Zadatak 12 U logici prvog reda predikati se interpretiraju kao sasvim odred̄ena svo-
jstva i odnosi. No neka svojstva ovise o perspektivi promatrača. Na slikama nalazimo dva
pogleda na isti svijet. Odredite istinitosnu vrijednost donjih rečenica i izdvoji predikate
koji označavaju odnose ili svojstva koja ovise o kontekstu!
V ećeOd(a, b)
Izmedju(c, d, b)
LijevoOd(c, b)
Ispred(c, b)
Iza(e, b)
DesnoOd(a, b)
Poglavlje 2
Identitet
2.1 Dokazi u kojima se koristi simbol za identitet
Primjer 2.1 Dokaz prikazan u «Fitch formatu». Okomita crta pokazuje da su rečenice
zdesna dio dokaza. Vodoravna crta dijeli pretpostavke (premise) od konkluzija, ispod
nje se upisuju posredne konkluzije i željena konkluzija. Zdesna svakoj izvedenoj rečenici
(konkluziji) upisuje se opravdanje: oznaka logičkog pravila i brojevi rečenica nad kojima
je pravilo primjenjeno.
1. Kocka(c)
2. c=b
3. Kocka(b) = Elim; 1, 2
Dvomjesni predikat identiteta zauzima poseban položaj u filozofskoj logici.

Kod drugih predikata možemo zamisliti da se skup predmeta koji imaju označeno
svojstvo ili skup nizova predmeta koji stoje u označenoj relaciji može mijenjati
ovisno o okolnostima. Tako možemo zamisliti okolnosti u kojima smo uspješniji
nego što jesmo i okolnosti u kojima smo manje uspješni nego što jesmo. Možemo
zamisliti i okolnosti u kojima Kina nema najveći broj stanovnika. No ne možemo
zamisliti okolnosti u kojima nismo ono što jesmo.
Sve je identično sa samim sobom i ni sa čime drugim. Ništa
12
2.2 Refleksivnost identiteta 13
drukčije ne da se zamisliti.
w1
w2
Primjer 2.2 Ekstenzija predikata V ećeOd može se mijenati ovisno o «svijetu». U

svijetu w1: a je veće od b. U svijetu w2 nema ničega što bi bilo veće od nečeg drugog. U
svijetu w3: b je veće od a. U svakom svijetu u kojemu se javljaju a i b vrijedi da je a = a
i b = b. Ni u jednom svijetu ne vrijedi da je a veće od a, bilo da je b veće od b. Relacija
Identitet je refleksivna, relacija V ećeOd je irefleksivna.
2.2 Refleksivnost identiteta

Načelo da je sve jednako samom sebi nazivamo refleksivnošću identiteta. Bina-
rnu relaciju kod koje vrijedi da je svaki predmet ostvaruje prema samome sebi
nazivamo refleksivnom. Zahvaljujući refleksivnosti odnosa identiteta bilo gdje
14 Poglavlje 2 Identitet
u dokazu možemo upisati rečenicu n = n. To se pravilo naziva pravilom za

uvod̄enje simbola =.
2.3 Leibnizov zakon: nerazlučivost istovjetnog
Gottfried Wilhelm Leibniz, (1646-1716), njemački filozof vjerojatno slaven-

skog podrijetla, matematičar i državnik. Spominje se kao vodeći europski
intelekt u 17. stoljeću. Logička pravila povezana s identitetom ponekad
se nazivaju Leibnizovim zakonom.. «Eadem sunt, quae mutuo substitui
possunt, salva veritate» Isto je ono što se može uzajamno zamjenijivati uz
očuvanje istinitosti. Ili, ona imena čija zamjena u rečenicama u kojima
se javljaju, ne dovodi do promjene istintosne vrijednost tih rečenica – su
imena koja imenuju isti predmet.
Druga važna dimenzija značenja predikata identiteta pored refleksivnosti jest

ona koju se obično naziva nerazlučivošću istovjetnog, ponekad Leibnizovim za-
konom, ponekad pravilom supstitucije identiteta. Načelo nerazlučivosti istov-
jetnog može se iskazati riječima: ako dva terma imenuju istu stvar, onda sve što
vrijedi za nju pod prvim imenom vrijedi i pod drugim.
Alfred Tarski (1936) je koristio jaču, bikondicionalom iskazanu varijantu:
x = y ako i samo ako x ima svako svojstvo koje ima y i y ima
svako svojstvo koje ima x.
Nerazlučivost identičnog nalazi se u smjeru s lijeva prema desno: identičnost

povlači da su svojstva zajednička. No smjer s desna na lijevo iskazuje identičnost
nerazlučivog: ako su sva svojstva x i y zajednička, onda x = y .
2.4 Pravila za simbol identiteta 15
Primjer 2.3 U Formalno neodlučivim stavcima u Principia Mathematica i u srodnim

sustavima (1930) Kurt Gödel: ne uvrštava ’=’ u popis osnovnih (tj. primitivnih) simbola.
No definicija koju on koristi nije ona Tarskijeva. Umjesto Tarskijeve varijante:
x = y akko ∀P (P (x) ↔ P (y)),
Gödel koristi na kondicional oslabljenu varijantu:
xn = yn akko ∀xn+1 (xn+1 (xn ) → xn+1 (yn )).
Već prije, Russell i Whitehead su pokazali da se bikondicional u definiens-u

može oslabiti do kondicionala jer je i identičnost sa samim sobom jedno med̄u
svojstvima, pa je to dovoljno za zaključiti da x = y . Ako je identičnost sa samim
sobom jedno od svojstava x-a, onda ako y ima sva x-ova svojstva, ima i to svo-
jstvo, te y mora biti identično s x. Uočimo da se u ovakvim definicijama služimo
s logikom višeg reda, logikom u kojoj možemo govoriti ne samo o predmetima
nego i svojstvima .
2.4 Pravila za simbol identiteta

Barwise i Etchemendy koriste slabiju varijantu i značenje identiteta razlažu kroz
pravila za uvod̄enje i pravilo za isključivanje simbola =.
2.4.1 Pravilo za uklanjanje simbola identiteta
Pravilo se primjenjuje na dvije rečenice. Jedna od dvije rečenice mora biti

identitetna, a u drugoj se mora koristiti term koji se javlja u identitetnoj rečenici.
2.4.2 Pravilo za uvod̄enje simbola identiteta

U bilo kojem retku dokaza smijemo upisati n = n, gdje je n bilo koje ime.
Budući je riječ o logičkoj istini prvoga reda, takva konkluzija ne ovisi ni o kojoj
premisi.
2.4.2.1 Supstitucija identiteta i jednolika supstitucija
Važno je razlikovati supstituciju identiteta od jednolike supstitucije. Jednolika

supstitucija se provodi tako da se neki nelogički simbol zamijeni s drugim na
svim mjestima u nekoj formuli. Za razliku od jednolike supstitucije, supstitu-
ciju identiteta ne moramo izvršiti na svakom mjestu. Dok pravilo isključenja
identiteta čuva istinitost, pravilo jednolike supstitucije to ne čini. No, pravilo
jednolike supstitucije ipak posjeduje važno iako slabije logičko svojsvtvo: to
pravilo čuva teoremstvo.
Primjer 2.4
Zamjena se ne mora izvriti svugdje.
Primjer 2.5 Zadana je istinita rečenica ’Hamlet i Ofelija se uzajamno vole’. Oz-
načimo s A rečenicu ’Hamlet voli Ofeliju’ i s B rečenicu ’Ofelija voli Hamleta’. Dobi-
vamo: A ∧ B. Jednolikom supstitucijom A ∧ ¬A za A u A ∧ B dobivamo (A ∧ ¬A) ∧ B.
Očigledno je da istinitost nije očuvana.
Uz pomoć dvaju pravila za uvod̄enje i isključivanje identiteta možemo dokazati

daljnja svojstva tog odnosa. Posebno su zanimljiva svojstva simetričnosti i tranz-
itivnosti.
Simetričnost identiteta: ako x = y , onda y = x.
2.5 Identitet u filozofskoj logici 17
Tranzitivnost identiteta: ako x = y i y = z , onda x = z .
Relacije koji su refleksivne, simetrične i tranzitivne nazivamo

relacijama ekvivalencije. Očigledno je da je identitet relacija ekviva-
lencije.
2.5 Identitet u filozofskoj logici

2.5.0.2 Paradoks identiteta: pitanje o informativosti identitetnih
rečenica.
5.5303 Grubo govoreći, reći za dvije stvari da su identične - besmisleno

je, a reći za neku stvar da je sa sobom identična – znači ne reći ništa.
Ludwig Wittgenstein (1921) Tractatus Logico-Philosophicus
Korisni su samo oni iskazi o identitetu u kojima su imenovani
predmeti isti, a njihova imena različita, zato je pojam identiteta potre-
ban samo kako bi ukazao na karakter jezika. Kada bi naš jezik bio
savršena kopija onoga o čemu on govori tada bi svaka stvar imala samo
jedno ime a iskazi identiteta bili bi suvišni... Dvije varijable smiju
referirati na različite predmete, ali mogu referirati i na iste. Zato znak
identiteta postaje potreban kada se pitanje istovjetnosti ili razlike u ref-
erenciji postavi o varijablama. S logičkog stajališta ključna primjena
znaka identiteta vezana je uz varijable, a ne uz singularne termine.
Cijela kategorija singularnih termina je teorijski suvišna i postižemo
logički dobitak uklonimo li ih.

Willard Van Orman Quine, Methods of Logic, str. 222
2.5.1 Intenzionalni kontekst i neuspjeh supstititucije

identiteta
Primjer 2.6 Russellova zagonetka. (P1) Scott je autor Waverley-a. (P2) George IV
želio je znati je li Scott autor Waverley-a. (K3) Dakle, George IV je želio znati je li Scott
- Scott.
Primjer 2.7 Prethodni primjer interpretirao bi se u okviru modalne logike na način

sličan sljedećem:
∙ ¸
Znageorge IV. (scott = ιx(x je autor W averleya))∨
(P 1) Želigeorge IV.
Znageorge IV. (scott 6= ιx(x je autor W averleya))
(P 2) scott = ιx(x je autor W averleya)
∙ ¸
Znageorge IV. (scott = scott)∨
(¬K3) ¬Želigeorge IV.
Znageorge IV. (scott 6= scott))
Mnogi će se složiti da je gornji niz rečenica zadovoljiv.
Primjer 2.8 Za Davidsona izuzeće od važenja Leibnizovog zakona predstavlja raz-

likovno obilježje psihičkog rječnika:
One glagole koji izražavaju sudne stavove kao što su vjerovanje,

namjeravanje, željenje, nadanje, znanje, zapažanje, sjećanje i sl. možemo
nazvati mentalnim. Takvi su glagoli obilježeni činjenicom da se javl-
jaju u rečenicama čiji se gramatički subjekt odnosi na osobe, a upotpun-
juju ih uklopljene rečenice u kojima izgleda da ne vrijede uobičajena
pravila supstitucije.
Primjer 2.9 Kripkeova zagonetka vjerovanja . Pretpostavimo da je govornik nor-

malan ako nije sveznajući, ako je iskren, svjestan sebe i ako poznaje značenja riječi
koje koristi. Prihvatimo u svrhu istraživanja sljedeće načelo (N ): Ako običan govornik
jezika L iskreno i promišljeno prihvaća da je istinita rečenica r iz jezika L, onda taj
govornik vjeruje da r∗, pri čemu r∗ označava prijevod rečenice r na jezik u kojemu je
iskazano načelo (N ). Razmotrimo jedan primjer. Francuz Pierre, koji dobro govori kako
svoj materinski tako i engleski jezik, za vrijeme svog življenja u Parizu više je puta čuo
da je London jedan vrlo lijep grad. Na osnovi uvjerenja proširenog u krugu njegovih
poznanika i gledanja lijepih londonskih veduta prikazanih na razglednicama, Pierre
prihvaća da je rečenica (i) Londres est jolie istinita. Po načelu (N ) slijedi da Pierre
vjeruje da (i)∗ London jest lijep grad jer je rečenica (i)∗ prijevod rečenice (i). Kasnije,
Pierre se seli u Veliku Britaniju i nastanjuje u Londonu. Nakon obilaženja grada on
2.7 Dokazi koji koriste svojstva predikata i relacija 19
stječe uvjerenje da London nije lijep i prihvaća da je rečenica (ii) London is not pretty
istinita. Pierre ne zna da je taj neugledni grad u kojem sada živi onaj isti grad čije je
slike s divljenjem gledao dok je živio u Parizu. Budući da Pierre iskreno prihvaća da su
obje rečenice (i) i (ii) istinite, vjeruje li on kao normalni govornik da (i)∗ London jest
lijep ili vjeruje da (ii)∗ London nije lijep, ili vjeruje i jedno i drugo?
Problem supstitucije identiteta i dalje predstavlja zanimljiv problem u filo-

zofskoj logici, problem koji ukazuje na posebnost "jezika o doživljajima, radn-
jama i osobama" i koji još uvijek nema općeprihvatljivo rješenje. U literaturi se
kontekst u kojem načelo "supstitutivnosti koekstenzivnih izraza" (tj. zamjene
identičnih terma, koesktenzivnih predikata te ekvivalentnih rečenica) dopušta
iznimke naziva "intenzionalnim kontekstom".
2.6 Za zapamtiti
Četiri važna načela odnosa identiteta:
1. = Elim: Ako b = c, onda sve što vrijedi za b vrijedi i za
c. Načelo se takod̄er naziva načelom nerazlučivosti identičnoga.
2. = Intro: Rečenice čiji je oblik b = b uvijek su istinite (u
logici prvoga reda). Načelo se naziva načelom refleksivnosti identiteta.
3. Simetričnost identiteta: Ako je b = c, onda c = b.
4. Tranzitivnost identiteta: Ako je a = b i b = c, onda je
a = c.
Posljednja dva načela mogu se izvesti iz prva dva.
2.7 Dokazi koji koriste svojstva predikata i relacija

Razmišljajući o drugim predikatima na način na koji smo razmišljali o identitetu,
mogli bismo i za njih uvesti niz sličnih pravila. Na primjer, mogli bismo za
pojedinu relaciju pitati je li simetrična, refleksivna ili tranzitivna.
Primjer 2.10 Relacija LijevoOd je tranzitivna. Relacija IstiOblik je simetrična,

refleksivna i tranzitivna; dakle, ona jest relacija ekvivalencije.
Analitičkom posljedicom možemo nazvati pravilo izvod̄enja koji se oslanja

na značenja riječi koje se javljaju u premisama. Taj postupak može koristiti i
značenja predikata.
1. LijevoOd(a, c)
2. LijevoOd(c, d)
3. LijevoOd(a, d) Ana Con; 1, 2
U gornjem se primjeru iskoristila tranzitivnost relacije LijevoOd.
Neke binarne relacije mogu biti «inverzne» u odnosu na druge. Relacija i

njezina inverzija vrijede za iste predmete ali u «suprotnom smjeru». Relacija
LijevoOd inverzna je u odnosu na DesnoOd: LijevoOd(a, b) ako i samo ako
DesnoOd(b, a).
U ovom dokazu 4. je rečenica analitička posljedica od 1. jer je predikat

LijevoOd inverzija predikata DesnoOd. 5. je rečenica dobivena iz 3. i 4.
zahvaljujući «nerazlučivosti identičnog»: što vrijedi za b vrijedi i za d jer b = d.
Zahvaljujući tranzitivnosti predikata LijevoOd, iz 5. i 2. izvodimo 6.
Zadatak 13 Odredite jesu li relacije iz prethodnog dokaza refleksivne, simetrične i

tranzitivne!
Poglavlje 3
Propozicijska logika i teorija
dokaza
Aksiomatski sustav Istinitosno stablo Prirodna dedukcija

tableaux metoda
David Hilbert Evert Beth Gerhard Gentzen

Zaključak čije su premise P1 , ..., Pn a konkluzija K ispravan je ako (je):
teorem zatvoreno stablo za postoji dokaz
`aksiomatski (P 1 ∧... ∧ P n ) → K {P1 , ..., P n , ¬K} P1 , ..., P n `prirod.deduk. K
3.1 Aksiomatski sustav

Logika se može izložiti kao aksiomatski sustav u kojem će teoremi biti logičke
istine. Za poseban slučaj propozicijske logike, to znači da će takva aksiomatska
teorija obuvaćati tautologije. Daljnja su pitanja: obuvaća li ta teorija samo tau-
tologije i obuhvaća li sve tautologije.
21
22 Poglavlje 3 Propozicijska logika i teorija dokaza
3.1.1 Što je aksiom?

U logici i matematici, osnovno načelo za koje se, bez dokaza, pretpostavlja da je
istinito.
Primjer 3.1 Aristotel (384-322) znanost je obilježena ne samo s istinitošću rečenica

koje je tvore već i s njihovim ustrojstvom. Znanost se treba izlažiti kao deduktivan sustav
u kojemu su manje općenite rečenice dokazane pomoću prvih, najopćenitijih načela.
Primjer 3.2 (Načelo neproturječnosti) Nijedna rečenica ne može istodobno biti i is-
tinita i neistinita.
Primjer 3.3 Euklid (oko 330-260) u knjizi Elementi aksiomatizira geometriju. "Općenita
načela" obuhvaćaju 23 definicije, 5 postulata i 5 općenitih ideja.
Primjer 3.4 5. općenita ideja: "Cjelina je veća od svakog svog dijela."
Primjer 3.5 Spinoza (1632 - 1677) daje grandiozni filozofski sustav u aksiomatskom
obliku (Ethica more geometrico demonstrata). Primjer aksioma: Sve što jest, jest ili u
sebi ili u drugome.
3.1.1.1 Izbjegavanje beskonačnog regresa
Dokazivanje ne može ići u beskonačnost. Ono mora negdje stati. Ako dokaz
shvatimo u smislu dedukcije, onda su krajnje točke dokaza aksiomi. Iskustveni
sudovi, zapisi opažanja (promatranja, mjerenja) ne mogu biti polazište dedukcije.
3.1.1.2 Kako prepoznajemo aksiome?
U tradiciji su aksiomi bili shvaćeni kao istine jasne po sebi (samo-evidentne

istine).
Primjer 3.6 Descartes, René (1596-1650): "I uočivši da mi u postavci mislim, dakle
jesam baš ništa drugo ne jamči da govorim istinu, osim da vidim vrlo jasno kako moramo
postojati da bismo mislili, došao sam do uvjerenja da mogu postaviti opće pravilo, da
su stvari koje shvaćam jasno i razgovijetno potpuno istinite."
Primjer 3.7 Aksiomski način razmišljanja proteže se i izvan granica filozofije. U

Deklaraciji nezavisnosti (1776) tvrdnja o ljudskim pravima shvaća se kao aksiom (uočite
uporabu pridjeva ’self-evident’): "We hold these truths to be self-evident, that all men are
created equal, that they are endowed by their Creator with certain unalienable Rights,
that among these are Life, Liberty, and the pursuit of Happiness."
U novije vrijeme napušten je zahtjev da aksiomi moraju biti "jasni sami po

sebi". Razlozi napuštanja vjerojatno su povezani s racionalističkom pristranošću
takvog pojma i činjenicom da on uključuje nepouzdana psihološka obilježja.
3.1.2 Anatomija formalnog aksiomatskog sustava

Formalni aksiomatski sustav (i) koristi neki rječnik (popis simbola, alfabet) (ii)
od kojega se po pravilima tvorbe slažu rečenice. Na taj se način zadaje jezik
teorije. K tome, (iii) neke rečenice (aksiomi) uzimaju se (iv) za polazište prim-
jene pravila za dokazivanje drugih rečenica. Aksiomatska teorija obuhvaća one
rečenice iz zadanog jezika koje se mogu dokazati. Dokaz je niz rečenica gdje je
svaka rečenica ili aksiom ili je dobivena primjenom pravila dokaza iz prethodnih
rečenica u nizu. Neka je rečenica R teorem ako postoji njezin dokaz, to jest ako
postoji dokaz R1 , ..., Rn i R = Rn .
Svrha teorije je da iz zadanog jezika izdvoji neki dio. Konstrukcija teorije
koja bi obuhvaćala sve rečenice zadanog jezika besmislen je i bezvrijedan po-
duhvat.
Primjer 3.8 Jedan "igračka-sustav". Simboli: a, b. Rečenice: (a) a i b su rečenice,

(b) ako je R rečenica onda su Ra i Rb rečenice, (c) ništa drugo osim onoga što možemo
R
dobiti primjenom pravila (a) i (b) nije rečenica. Aksiom: a. Pravilo dokaza: (R
Ra
dokazuje Ra). Odredite koji uvjet trebaju zadovaljavati rečenice u zadanom jeziku da
bi bile teoremima! Uočite da pravilo koje ste otkrili nije teorem igračka-sustava, već
metateorijska tvrdnja, tj. tvrdnja o teoriji!
3.2 Željena svojstva aksiomatskog sustava

Neki aksiomatski sustav mora, ako je to moguće, zadovoljiti nekoliko uvjeta.
Konzistentnost: sustav ne smije omogućiti dokaz obje rečenice iz para pro-
turječnih rečenica, tj. ne smije biti slučaj da je dokaziva neka rečenice kao i
njezina negacija. Ovaj se uvjet mora ispuniti.
Potpunost ne znači isto za ne-logičke i logičke aksiomatske. U ne-logičkim
sustavima, potpunost zahtijeva da iz para kojeg čine rečenica i njezina negacija
uvijek jedna med̄u njima bude dokaziva. U mnogim se slučajevima ovaj uvjet ne
može ispuniti.U logičkom sustavu potpunost znači nešto drugo. Ovdje poželjno
svojstvo teorem nije samo istinitost, već nužna istinitost. Negacije kontingentne
rečenice je kontingentna rečenica. No, ni jedna niti druga ne smiju biti dokazive
u nekom logičkom sustavu.
Neovisnost: (i) i (ii) nijedan teorem nije aksiom. Ako uvjet neovisnosti nije
zadovoljen, greška nije fatalna.
Uvjeti o kojima ima smisla govoriti povodom nekog ne-logičkog
aksiomatskog sustava sa skupom aksioma T . Znak ’`’ označava tročlani
odnos dokazivosti ’Dokazivo([rečenica], [skup aksioma], [logički sus-
tav])’. Npr. ’T `L P ’ čitamo ’rečenica P (iskazana u jeziku teorije)
može se dokazati polazeći od pretpostavki T koristeći pravila dokaza

L’.
Konzistentnost: ni za jednu rečenicu P ne vrijedi da T `L P i
T `L ¬P
[Ne postoji rečenica P takva da je dokazivo P i da je dokazivo ¬P .]
Potpunost: za svaku rečenicu P vrijedi da T `L P ili T `L ¬P
[Svaka rečenica P je takva da je dokaziva ili rečenica P ili rečenica ¬P .]
Neovisnost: za svaki aksiom vrijedi da ako A ∈ T , onda ¬(T −

{A} `L A)
[Njedan aksiom A ne možemo dokazati polazeći skupa aksioma iz kojih

je on uklonjen (tj. polazeći od T − {A}).]
David Hilbert. Matematički problemi (predavanje na Med̄unarodnom kon-

gresu matematičara u Parizu, 1900.)
U pomnijem razmatranju, javlja se pitanje: ovise li neki iskazi
pojedinih aksioma jedni o drugima, te ne sadrže li zato aksiomi neke
zajedničke elemente, koji moraju biti izdvojeni ako želimo doći do sus-
tava aksioma koji su posve neovisni jedni o drugima. Ali iznad svega
želim sljedeće istaknuti kao najvažnije med̄u mnogobrojnim pitanjima
koja se mogu postaviti u vezi aksioma: dokazati da oni nisu kontradik-
torni, naime, da odred̄eni broj, na njih oslonjenih logičkih koraka ne
može nikada dovesti do kontradiktornog rezultata.
Zadatak 14 O kojim poželjnim svojstvima aksiomatskog sustava govori Hilbert? Prip-

isuje li on istu važnost svim svojstvima?
Zadatak 15 «Deduktivna teorija je konzistentna, ili neproturječna ako [. . . ] se od

svaka dva proturječna iskaza bar jedan ne može dokazati. [. . . ] teorija je potpuna ako
se za svaka dva proturječna iskaza formulirana u terminima te teorije barem jedan može
dokazati. Za iskaz koji ima svojstvo da se njegova negacija može dokazati kažemo da se
može osporiti» A. Tarski. Koristeći termine ’dokazati’ i ’osporiti’ iskaži uvjet konzistent-
nosti i uvjet potpunosti drugim riječima!
3.2.1 Logički aksiomski sustav

Jedan način razmišljanja o ispravnosti zaključaka u analitičkom okviru propozi-
cijske logike je sljedeći: logika je teorija, a ispravni zaključci njezini su teoremi.
U tom okviru kretala su razmišljanja formalnih logičara poput Fregea, Russella,
Hilberta i Heytinga.
Logička aksiomatska teorija i ne-logička aksiomatska teorija odnose se kao

fundirajući i fundirani sustavi ( foundational and postfoundational systems, Shef-
fer). Fundirajući logički sustavi imaju svoja pravila dokaza. S druge strane,
fundirana teorija u svojim dokazima polazi od svojih ekstralogičkih aksioma i
koristi logičke teoreme kao svoja pravila dokaza.
Za izgradnju jedne fundirajuće aksiomatske logike trebamo odrediti sintaksu
njezinog jezika: navesti popis osnovnih simbola i pravila za tvorbu rečenica u
tom jeziku. Dalje ćemo analizirati jednu aksiomatizaciju propozicijska logike,
Frege-Lukasiewiczev sustav.
3.2.1.1 Frege-Lukasiewiczev sustav
Sintaksa.
Neka su u jeziku teorije LP osnovni simboli: propozicijska slova:
‘P1 ’, ‘P2 ’,..., pomoćni simboli: ‘(‘, ‘)’, i konstante: ‘→ ‘ i ’¬ ’.
Pravilo tvorbe rečenica neka glasi: propozicijska slova su rečenice
u jeziku teorije LP, a ako su A i B rečenice u tom jeziku onda su i ¬A i
(A → B) rečenice u tom jeziku, te ništa drugo nije rečenica tog jezika.
Aksiomi, definicije i pravila dokazivanja.
Aksiomski oblici:
A1. (A → (B → A))
A2. ((A → (B → C)) → ((A → B) → (A → C)))
A3 ((¬B → ¬A) → (A → B))
Definicije veznika:
¬(A → ¬B) označava A ∧ B , itd.
Pravilo dokazivanja:
Ako je (A → B) teorem i ako je A teorem, onda je B teorem.
3.2.1.2 Primjer dokazivanja logičkog teorema
Dokaz ispravnosti za hipotetički silogizma u aksiomatskom sustavu LP :

(1) aksiom tipa A1:
((A → (B → C)) → ((A → B) → (A → C))) → ((B → C) → ((A →
(B → C)) → ((A → B) → (A → C))))
(2) aksiom tipa A2:
((A → (B → C)) → ((A → B) → (A → C))
(3) teorem dobiven iz (1) i (2) primjenom pravila modus ponens:
((B → C) → ((A → (B → C)) → ((A → B) → (A → C))))
(4) aksiom tipa A2:
((B → C) → ((A → (B → C)) → ((A → B) → (A → C)))) → (((B →
C) → (A → (B → C))) → ((B → C) → ((A → B) → (A → C))))
(((B → C) → (A → (B → C))) → ((B → C) → ((A → B) → (A →
C))))
(6) aksiom tipa A1:

((B → C) → (A → (B → C)))
(B → C) → ((A → B) → (A → C))
(7) je izraz za hipotetički silogizam. Dakle, ispravnost hipotetičkog silo-
gizma dokazana je u LP jer je na osnovi definicija rečenica (B → C) → ((A →
B) → (A → C)) samo drukčiji zapis za ((B → C) ∧ (A → B)) → (A → C).
Iako dokaz izlažemo od vrha prema dnu, dokaza tražimo suprotnim smjerom,
od dna prema vrhu. Osnovni nacrt algoritma traženja dokaza za izraz čiji je oblik
A → K u sustavu LP sastoji se od sljedećih koraka: 1. ako ciljna rečenica nije
aksiom, onda je dobivena primjenom pravila modus ponens iz rečenica X →
(A → K) i X , 2. no tada rečenica X ili mora biti istovjetna s K , koja mora
biti aksiom ili, ako to nije slučaj, onda treba pronaći rečenicu X takvu da (a)
X → (A → K) i (b) X budu dokazive, čime dobivamo dvije nove ciljne rečenice
(a) i (b) za koje ponavljamo postupak.
Dokaz se oslanja na instance aksioma (1, 2, 4, 6). Primjenom samo jednog

pravila zaključivanja (MPP, tj. modus ponendo ponens) dobivaju se teo-
remi (3, 5, 7) med̄u kojima je i ciljni teorem (hipotetički silogizam, 7).
Zadatak 16 Neka je zadan gornji logički aksiomski sustav. Aksiomski oblici: A1.
(A → (B → A)), A2. ((A → (B → C)) → ((A → B) → (A → C))), A3.
((¬B → ¬A) → (A → B)). Pravilo dokazivanja: Ako je (A → B) teorem i ako je A
teorem, onda je B teorem. Dokažite7 A → A!
3.2.1.3 Zanimljivost
U 1956. sastavljen je Logic Theorist, pionirski rad u području umjetne inteligen-

cije (AI). Autori su bili A. Newell, J.C. Shaw i H.A. Simon. Zadatak koji je
program trebao moći riješiti bio je dokazati teoreme iz Russellove i Whitheadove
Principia Mathematica iz 2. glave. Rezultat: program je uspio dokazati 38 od
prvih 52 teorema.
Kod jednog teorema, dokaz do kojeg je došao Logic Theorist
bio je elegantniji od onoga kojeg su dali Russell i Whitehead.[. . . ] Tri
su autora napisala kratki članak s novim dokazom i u popis imena au-
tora pored vlastitih uvrstili Logic Theorist kao koautora. To je bio prvi
akademski članak u povijesti u kojemu je stroj bio jedan od autora, ali,
nažalost, urednik The Journal of Symbolic Logic nije prihvatio članak
za objavljivanje .
J. Copeland. Artificial Intelligence: a Philosophical Introduc-
tion. str. 8.
3.2.2 Izbori pri izgradnji aksiomskog sustava propozicijske

logike
3.2.2.1 Broj logičkih konstanti (logičke operacije i vrijednosti)?
Jednočlane opcije: (i) ne istodobno, inkompatibilnost, ekskluzija, NAND, ↑, (ii)

ni niti, binegacija, NOR, ↓. Dvočlane opcije: (i) samo s istinitosnofunkcionalnim
veznicima (npr. kao u Frege-Lukasiewiczevom sustavu: ¬ i →), (ii) jedan veznik
i istinitosna vrijednost neistinitog (npr. → i ⊥).
7
(1) aksiom A1:
A → ((A → A) → A)
(2) aksiom A2:
(A → ((A → A) → A)) → ((A → (A → A)) → (A → A))
(3) modus ponens; (1),(2):

(A → (A → A)) → (A → A)
(4) aksiom A1:
A → (A → A)
A→A
3.2.2.2 Neizbježna negacija
Ako usmjerimo pažnju na veznike ∧, ∨, →, i ↔, lako ćemo uočiti da oni nisu

dovoljni da bi izrazili sve istinitosne funkcije. Ako je rečenica R neistinita u
vrednovanju u kojem su sva propozicijska slova istinita, onda tu rečenicu ne
možemo iskazati pomoću spomenuta četiri veznika. Dakle, u svim dvočlanim
izborima veznika u kojim koristimo neki od spomenuta četiri veznika potrebna
nam je negacija ¬.
3.2.2.3 Normalne forme: disjunktivna i konjunktivna
Teorem 1 Sve se istinitosne funkcije mogu iskazati u disjunktivnoj normalnoj

formi i u konjunktivnoj normalnoj formi.
Literalima nazivamo atomarnu rečenicu i njezinu negaciju. Disjunktivna

normalna forma je disjunkcija konjunkcija u kojima se javljaju samo literali.
Konjunktivna normalna forma je konjunkcija disjunkcija u kojoj se javljaju samo
literali. Njihovo postojanje pokazat ćemo putem postupka konstrukcije.
Najprije pokazujemo način konstrukcije disjunktivne normalne forme. Neka
je zadana neka rečenica propozicijske logike, tj. istinitosna funkcija. Motrimo
samo vrednovanja u kojima je ona istinita, te zapišimo atomarnu rečenicu ako
je ona istinita pod tim vrednovanjem, a u protivnom zapišimo njezinu negaciju.
Tako dobivene literale povežimo u konjunkciju. Postupak ponavljamo na svakom
istinitom slogu, a dobivene konjunkcije povezujemo u disjunkciju. Na ovaj način
bilježimo okolnosti u kojima je rečenica istinita, a njezino značenje je disjunkcija
takvih uvjeta.
Kod konjunktivne normalne forme činimo suprotno: bilježimo pod kojim je
uvjetima neistinita. Motrimo vrednovanja kojima je ona neistinita, te zapišimo
negaciju atomarne rečenice ako je ona istinita pod tim vrednovanjem, a u pro-
tivnom (tj. ako je neistinita) upisujemo samu atomarnu rečenicu. Tako dobivene
literale spojimo u disjunkciju. Postupak ponavljamo i sve dobivene disjunkcije
spajamo u konjunkciju.
Primjer 3.9
DNF KNF
P Q zadana i.f. (P ∧ Q) ∨ (¬P ∧ Q) ∨ (¬P ∧ ¬Q) ¬P ∨ Q
> > > P ∧Q
> ⊥ ⊥ ¬P ∨ Q
⊥ > > ¬P ∧ Q
⊥ ⊥ > ¬P ∧ ¬Q
Zadatak 17 Pronad̄ite DNF i KNF za istinitosne funkcije po vašem izboru. Rješenja

možete provjeriti pomoću analizatora na adresi http://www.vusst.hr/~logika/pilot/applet/analizator/analizator.htm!
3.2.2.4 Ekspresivna potpunost
Je li neki izbor veznika dovoljan za iskazati sve istinitosne funkcije? Na to

pitanje je prilično lako odgovoriti. Evo jednog med̄u odgovorima. Ako pomoću
tog izbora veznika možemo definirati konjunkciju i negaciju, onda je taj izbor
ekspresivno potpun. Zašto? Svaku istinitosnu funkciju možemo prikazati u ob-
liku disjunktivne normalne forme, a iz nje možemo ukloniti disjunkciju koristeći
DeMorganove zakone. Time smo pokazali da su ∧ i ¬ istinitosno funkcionalno
potpuni, pa će onda i izbor veznika koji omogućuje definiciju za ∧ i ¬ biti potpun.
Na sličan način možemo argumentirati u slučaju kad se pozivamo na konjunk-
tivnu normalnu formu, tj.na ekspresivnu potpunost disjunkcije i negacije.
binegacija ekskluzija
P Q P ↓Q P ↑Q
> > ⊥ ⊥
> ⊥ ⊥ >
⊥ > ⊥ >
⊥ ⊥ > >
Redukcija na dva simbola

{¬, ∨} {¬, ∧} {→, ⊥}
¬P ¬P ¬P P →⊥
P ∧Q ¬(¬P ∨ ¬Q) P ∧ Q (P → (Q → ⊥)) → ⊥
P ∨Q P ∨Q ¬(¬P ∧ ¬Q) (P → ⊥) → Q
Redukcija na jedan simbol

{↓} {↑}
¬P P ↓P P ↑P
P ∧Q (P ↓ P ) ↓ (Q ↓ Q) (P ↑ Q) ↑ (P ↑ Q)
P ∨Q (P ↓ Q) ↓ (P ↓ Q) (P ↑ P ) ↑ (Q ↑ Q
3.2.2.5 Format aksioma i pravila dokazivanja.
Daljnji izbori u gradnji aksiomatskog sustava propozicijske logike odnose se na

izbor izmed̄u aksioma ili aksiomskih oblika, gdje prva opcija zahtijeva doda-
vanje supstitucije u skup pravila dokazivanja. Jedna aksiomska shema (Nicod-
Łukasiewicz aksiomski sustav za propozicijsku logiku) ili više aksiomskih shema?
Aksiomske sheme (aksiomski oblici) bez pravila jednolike supstitucije (kao u
Frege-Lukasiewiczevom sustavu) ili aksiomi s pravilom jednolike supstitucije?
3.2.2.6 Usporedba: logički i izvan-logički aksiomski sustav
Usporedimo aksiomski sustav propozicijske logike i nelogički aksiomski sus-

tav u odnosu na željena svojstva konzistentnosti i potpunosti. U sintaktičkom
smislu neki aksiomatski sustav nazivamo konzistentnim ako se u njemu ne može

dokazati i rečenica A i rečenica ¬A. U tom pogledu nema razlike izmed̄u logičkih
i ekstralogičkih sustava. Uočimo da konzistentnim u sintaktičkom smislu možemo
nazvati i sustav koji nije semantički konzistentan. No, od logičkog sustava mi
očekujemo puno više. Ne samo da bude istinit (semantički konzistentan) već i da
bude istinit u svakoj interpretaciji. Zbog toga je sintaktička potpunost logičkog
sustava različit pojam od potpunosti ekstralogičkog sustava.
Razliku u pojmu konzistentnosti prati i razlika u pojmu potpunosti. Tarski
potpunost definira u odnosu na par proturječnih rečenica, uvijek jedna od njih,
bilo A bilo ¬A mora biti dio sustava (možda i obje). Očigledno je da pri tome
misli samo na ekstralogičke sustave. Kod logičkih sustava potpunost u takvom
smislu nipošto nije poželjna. S ulaskom kontingentnih rečenica ne samo da bi
nestala razlika logike prema njoj bliskoj matematici8 već bi nestala i razlika
prema empirijskim znanostima.
SLIKA: I lijevi i desni sustav su potpuni (kose crtice ukazuju

na «prazninu», na «ne-postojanje»). Kuda nas vodi negacija u ek-
stralogičkim (lijevo) i logičkim (desno) konzistentnim i potpunim sus-
tavima pokazuju nam zakrivljene crte.
Primjer 3.10 Razmotrimo primjer jednog sustava koji sve kontradikcije i samo kon-
tradikcije preuzima kao teoreme. Neka jeK račun sudova zadan na sljedeći način:
aksiomski oblici su zadani s nekim skupom antitautologija (tj. kontradikcija), a jedino
pravilo izvoda je ’iz ¬A ∧ B i A, izvedi B’. Ispitajmo je li račun K konzistentan!
8
Promotri tvrdnju: ¬∃x : x ∈ N ∧ 0 = sljedbenik_od(x). Ona nije logička istina prvog reda.
Metodom zamjene možemo dobiti i ovakvu rečenicu: ¬∃x : adam = otac_od(x). Nije stvar
logike prvog reda pitanje o tome ima li Adam potomaka ili ne. Jednako tako, nije pitanje logike
prvog reda je li nula ičiji sljednik.
Rjeenje 1 U dokazu treba pokazati da pravilo dokaza «prenosi kontradiktornost»,

tj. da ćemo primjenom pravila izvoda uvijek iz kontradikcija izvesti novu kon-
tradikciju. Ispitajmo prijenos kontradiktornosti Neka su ¬A ∧ B i A aksiomi,
dakle kontradikcije. Budući da je A kontradikcija, onda je ¬A tautologija.
Kako je ¬A ∧ B kontradikcija a A tautologija, onda B mora biti kontradik-
cija. Pretpostavimo da se kontradiktornost ne prenosi. Neka je rečenica S prva
koja ne uspijeva sačuvati kontradiktornost. Tada S nije aksiom, već mora biti
dobivena pomoću pravila. Ako je dobivena pomoću pravila, onda je nastala iz
nekih prethodnih rečenica uz primjenu pravila. Budući da su prethodne rečenice
kontradikcije a pravilo čuva to svojstvo, slijedi da je S kontradikcija. Time
smo osporili pretpostavku. Dalje treba pokazati da se ne može dogoditi da par
kontradiktornih rečenica bude u K . Očigledno je da to ne može biti slučaj jer je
negacija kontradikcije tautologija, a po prethodnom dokazu pouzdanosti u pri-
jenosu kontradiktornosti, znamo da se u sustavu K nalaze jedino kontradikcije.
Primjer 3.11 Dodajmo Frege-Lukasiewiczevom aksiomskom sustavu još dvije aksiomske

sheme, A4: A i A5: ¬A. Po sintaktičkom kriteriju, novonastala teorija je inkonzistentna.
Dokažite da je u toj teoriji svaka rečenica teorem9 !
Primjer 3.12 U sljedećoj definiciji ispitajmo je li riječ o pojmu potpunosti za logičke

ili ne-logičke aksiomske sustave. «Sustav je sintatički potpun ako i samo ako ne postoji
nedokaziva shema B koja bi se mogla dodati sustavu a da pri tome ne unese inkonzis-
tentnost » Što bi se dogodilo kada bismo jednom logičkom sustavu tautologija pridodali
kontingentni iskaz?
9
Proizvoljna rečenica R je teorem. Dokaz:
(1) A3:
(¬R → ¬A) → (A → R)
(2) A2:
¬A → (¬R → ¬A)
(3) A4:
¬A
¬R → ¬A
(5) modus ponens; (1), (4)
A→R
(6) A5:
A
R
Sintaktički Semantički
Ekstra- Logički Ekstra-logički sustav Logički sustav
logički sustav
sustav
Konzistentnost Nije slučaj da su Moguće je da sve Sve rečenice sustava
teoremi i A i ¬A rečenice sustava budu nužno su istinite (sve
istinite (postoji istinita interpretacije su
interpretacija, sustav istinite, svaki model
ima model) je model sustava)
Potpunost U paru A i Sustav izdvaja sve Sustav izdvaja sve
¬A uvijek istinite rečenice pod logičke istine.
je barem ? danom interpretacijom
jedna
rečenica
teorem
Zadatak 18 «Łukasiewicz je bio duboko uvjeren da je aksiomska istinitisno-funkcionalna

logika vježbaonica za druge i važnije primjene aksiomske metode. Ja sam više uvjeren
u njezinu štetu. Aksiomska logika, sa svojim aksiomskim shemama i posebnim pravil-
ima zaključivanja, ne sliči puno post-fundiranim aksiomskim sustavima. Ako se već želi
nekoga obučiti za primjenu aksiomske metode u post-fundiranim sustavima, onda neka
se ta osoba uvježbava u takvim sustavima. Glavna komponenta takve obuke je njegov-
anje sposobnosti za prepoznavanje ili dokazivanje implikacije, jer implikacija je ono što
povezuje post-fundirane aksiome s logičkim teoremima.» W.V. Quine. (1974) Methods
of Logic. str. 75. Ponudite razloge kojima ćete potvrditi Quine-ov stav da vježbanje
u aksiomskoj logici nije isto što i vježbanje primjene aksiomske metode u fundiranim
sustavima!
3.2.3 Pouzdanost, konzistentnost i potpunost

Frege-Lukasiewiczeovog sustava
Važno svojstvo nekog logičkog sustava je svojstvo pouzdanosti. U slučaju ak-
siomatskog sustava propozicijske logike, trebamo dokazati da su samo tatuologije
teoremi. Taj je dokaz prilično jednostavan. najprije trebamo pokazati da su
svi aksiomi tautologije. Zatim trebamo dokazati da pravilo (ili pravila) dokaza
čuvaju istinitost.
Teorem 2 Frege-Lukasiewiczev sustav je pouzdan.
Koristeći oznake za teoremstvo u tom sustavu, `F rege−Lukasiwicz i tautologičnost,

T aut, teorem možemo zapisati ovako:
`F rege−Lukasiwicz A ⇒ T aut(A)
Dokaz 1 Shema A → (B → A) je shema tautologije. Pretpostavimo suprotno.

tada mora postojati neka instanca ove sheme gdje je A istinito a B → A neis-
tinito. Ako je A istinito, onda po definiciji kondicionala B → A mora (protivno
pretpostavci) biti istinito. Dakle, aksiomska shema je tautologija. Dokažite sami
da je A3. shema tautologije! Nakon što smo pokazali da su svi aksiomi tau-
tologije, trebamo pokazati da pravila dokaza primjenjena na tautologijama mogu
dokazati jedino tautologije. Ako pravilo modus ponens čuva tautologičnost, onda
ne može biti slučaj da su A → B i A tautologije, a B da nije. Pretpostavimo
suprotno, da B nije tautologija. Tada postoji vrednovanje u kojem je B neistinito,
a budući da je A tautologija, u tom je vrednovanju kondicional A → B neistinit,
pa nije tautologija. Kontradikcija. Dakle, modus ponens čuva tautologičnost. Na
kraju trebamo ispitati mogućnost deriviranja rečenice koja nije tautologija. ovaj
se dokaz obično izvodi putem matematičke indukcija. Budući da ćemo matem-
atičku indukciju obrad̄ivati kasnije, primijenit ćemo drukčiji dokaz. Promatramo
proizvoljni dokaz koji derivira rečenicu R koja nije tautologiju i koja je prvi takav
nevaljan korak. Rečenica R je ili aksiom ili je dobivena primjenom pravila.
Razmotrimo oba slučaja. Ako je R aksiom, onda je tautologija. Zato to nije
nevaljan korak. Kontradikcija. U drugom slučaju, ako je dobivena primjenom
pravila i ako je R prvi nevaljan korak onda je dobivena iz prethodnih koraka koji
su tautologije. Kako modus ponens čuva tautologičnost, R mora biti tautologija.
Kontradikcija. Dakle, samo se tautologije mogu dokazati.
3.2.3.1 Njegova konzistenost
Teorem 3 0F rege−Lukasiwicz ⊥
Dokaz 2 Konzistenost izravno sijedi iz pouzdanosti. Budući da su svi teoremi

tautologije i budući da nijedna tautologija nije negacija druge tautologije, nije
moguće da obje iz para proturječnih rečenica budu teoremi.
3.2.3.2 Njegova neovisnost
Neovisnost se može dokazati uvod̄enjem posebne funkcije dodjeljivanja istini-

tosnih vrijednosti. Označimo jednu takvu funkciju s f . Funkcija f uzima rečenice
iz LP L i dodjeljuje im jednu od vrijednosti: 0, 1, 2 po sljedećem pravilu:
A ¬A
0 1
1 1
2 0
A B A→B
0 0 0
1 0 2
2 0 0
0 1 2
1 1 2
2 1 0
0 2 2
1 2 0
2 2 0
Nazovimo rečenicu čija je vrijednost jednaka 0 u svakom vrednovanju —
odabranom rečenicom. Pravilo modus ponens čuva odabranost: ako je A odbrana,
f (A) = 0 i dokaziva te ako je A → B odabrana, f (A → B) = 0 i dokaziva,
onda je B odabrana. Time smo utvrdili da je aksiomski sustav koji koristi sheme
A2 i A3 pouzdan u odnosu na zadanu semantiku. Pretpostavimo da taj sustav
dokazuje A1. Zbog pozdanosti, svaki A1 aksiom mora biti "odabran". No, to
nije slučaj. Uspostavljena kontradikcija pokazuje da niti jedan izvod ne može iz
A2 i A3 izvesti A1. Zato je A1 neovisan o njima.
3.2.3.3 Njegova potpunost
Teorem 4 Ako je A tautologija, onda se A može dokazati u Frege-Lukasiwicz

aksiomatskom sustavu:
T aut(A) ⇒`F rege−Lukasiwicz A
Dokaz 3 Dokaz potpunosti je teži i zahtijeva korištenje stroge (matematičke)

indukcije, koja će tek kasnije biti uvedena. Zbog tih razloga navodimo samo
skicu dokaza. Klasični dokaz sadrži tri osnovne etape i nekoliko pomoćnih (*),
kojima se pokazuje da se odred̄ene valjane rečenice, potrebne za dokaz mogu
dokazati u sustavu. (Radi lakšeg zapisa, oznaku dokazivosti dalje ćemo pisati
bez podznaka.) (1) Najprije treba dokazati teorem dedukcije:
Γ ∪ {A} ` B ⇒ Γ ` A → B .
Dokaz teorema dedukcije provodi se tako da se pokaže da postojanje dokaza d1

koji koristi Γ ∪ {A} i koji dokazuje B jamči postojanje dokaza d2 koji koristi Γ
i dokazuje A → B . Drugim riječima, ako postoji dokaz R1 , ..., Rn i Rn = B ,
| {z }
d1
koji koristi premise Γ ∪ {A}, onda postoji dokaz S1 , ..., Sm i Sm = A → B koji

| {z }
d2
koristi samo premise iz skupa Γ. U induktivnom dokazu (više o induktivnom
dokazu naći ćete na str. 190) pokazati da teorem vrijedi (i) u osnovnom slučaju
kada n = 1 te pokazati da (ii) da ako tvrdnja vrijedi za dokaz s n rečenica, onda
će ona vrijediti i za dokaz s n + 1 rečenicom. (i) Ako dokaz sadrži samo jednu
rečenicu R1 , onda je ona ili (i.i) aksiom ili (i.ii) rečenica iz Γ ili (i.iii) rečenica
A. Ako je (i.i) ili (i.ii) slučaj, onda d2 izgleda ovako:
B → (A → B) , A →B .
| {z } | {z }
A1 MP P :R1 ,A1
Ako je (i.iii) slučaj, onda je d2 dokaz za A → A, a takav dokaz postoji (str. 27).
Za (ii), pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za dokaz d1 sastavljen od n rečenica.
Trebamo pokazati da tada teorem vrijedi i za dokaz od n + 1 članova. Ako je
(ii.i) B aksiom ili (ii.ii) jedna od rečenica u Γ ili (ii.iii) rečenica A, dokaz je vari-
janta prethodnog. Preostaje samo slučaj (ii.iv) u kojem je B dobiven primjenom
(jedinog) dopuštenog pravila dokaza. Dakle, B je dobiven iz nekih prethodnih
rečenica Ri = X → B i Rj = X , i, j < n. Po pretpostavci indukcije vrijedi
Γ ` A → (X → B) i Γ ` A → X . Korištenje instance aksioma A2:
(A → (X → B)) → ((A → X) → (A → B))
pokazuje da uz dvije primjene modus ponens-a možemo doći do traženog Γ `
A → B . (2) U drugoj etapi ostvaruje se povezivanje semantičkih i sintaktičkih
svojstava. Budući da je cilj dokaza upravo pokazati da su sve tautologije (’tau-
tologija’ je semantički pojam) dokazive (’dokazivost’ je sintaktički pojam), ovaj
bi se korak mogao shvatiti kao "nerv dokaza". Najprije definiramo funkciju λh
koja za svako dodjeljivanje h istinitosnih i rečenicu S ispostavlja daljnju rečenicu
po sljedećem "receptu":
½
S ako h(S) = >,
λh (S) =
¬S ako h(S) = ⊥.
Neka se u rečenici S javljaju jedino propozicijska slova iz skupa {P1 , ..., Pn }.
Tada vrijedi:
{λh (P1 ), ..., λh (Pn )} ` λh (S). ((*))
Dokaz ovog koraka zahtijeva korištenje indukcije koja uzima o obzir složenost
rečenice S . Po dopuštenoj sintaksi, S mora ili biti propozicijsko slovo ili imati
oblik negacije ili kondicionala. Pogledajmo samo treći slučaj. Ako je S kondi-
cional, onda postoje rečenice A i B takve da je S = A → B. Ispitajmo slučajeve:
ili h(A → B) = > ili h(A → B) = ⊥. Za razumjeti ideju dokaza dovoljno je da
proučimo drugi slučaj. U drugom slučaju mora vrijediti h(A) = > i h(B) = ⊥.
Trebamo dokazati da tada:
{λh (P1 ), ..., λh (Pn )} ` λh (A → B),
to jest, {λh (P1 ), ..., λh (Pn )} ` ¬(A → B).
Po pretpostavci indukcije tražena tvrdnja vrijedi za rečenice čija je složenosti

manja od složenosti S -a. Zato,
{λh (P1 ), ..., λh (Pn )} ` λh (A),
to jest, {λh (P1 ), ..., λh (Pn )} ` A,
i
{λh (P1 ), ..., λh (Pn )} ` λh (B),
to jest, {λh (P1 ), ..., λh (Pn )} ` ¬B .
Pomoćni korak koristi teorem A → (¬B → ¬(A → B)) i do traženog se lako
dolazi. (3) U trećem koraku povezujemo prethodna dva. Trebamo dokazati da
ako je K tautologija, da je tada K teorem, ` K . To ćemo učiniti eliminirajući
pretpostavku po pretpostavku u smjeru s lijeva na desno. Najprije pokažimo da
možemo ukloniti Pn . Definirajmo dva vrednovanja: h+ tako da za svaki i ∈
{1, .., n} vrijedi h+ (Pi ) = >, te h− tako da za svaki i ∈ {1, .., n − 1} h− (Pi ) =
> a h− (Pn ) = ⊥. Primjenom (*) dobivamo {λh+ (P1 ), ..., λh+ (Pn )} ` K . i
{λh− (P1 ), ..., λh− (Pn )} ` K . Primjena teorema dedukcije daje
{λh+ (P1 ), ..., λh+ (Pn−1 )} ` λh+ (Pn ) → K ,
to jest, {P1 , ..., Pn−1 } ` Pn → K ,
i
{λh− (P1 ), ..., λh− (Pn−1 )} ` λh− (Pn ) → K ,
to jest, {P1 , ..., Pn−1 } ` ¬Pn → K .
Koristeći pomoćni korak po kojemu ako Γ ` A → B i Γ ` ¬A → B , onda
Γ ` B , dobivamo {P1 , ..., Pn−1 } ` K . Istovrsni postupak treba primijeniti
redom na preostale pretpostavke i na kraju ćemo dobiti ono što smo htjeli: ` K .
3.3 Istinitosna stabla ("tableaux" metoda)

"Tableaux" sustave uveo je nizozemski logičar Evert Beth u 50-tim godinama
dvadesetog stoljeća. Temeljito ih proučava Raymond Smullyan. Pedagoški gledano,
one su lake za korištenje jednom kada se nauče pravila. Slabost proizlazi iz
činjenice da ne odgovaraju stvarnom deduktivnom zaključivanju, u čemu, inače,
leži glavna prednost sustava prirodne dedukcije.
Sam sustav leži negdje izmed̄u semantike i sintakse. Semantičko obilježje
proizlazi iz činjenice da se gradnjom stabla opisuju minimalne okolnosti u kojima
su sve rečenice iz nekog skupa istinite. Sintaktička strana proizlazi iz činjenice
da se na rečenicama primjenjuju pravila zaključivanja (u kojima se neki istini-
tosnofunkcionalni veznik uklanja).
Tablica je stablo (koje raste odozgo prema dolje). Stablom se naziva. struk-
tura koja ima početnu točku i gdje svaka točka, s iznimkom korijena, ima točno
jednog od sebe različitog neposrednog prethodnika.

Pravila se dijele u tri dijela: pravilo za dvostruku negaciju, pravila dodavanja
(konjunkcije) ili α-pravila, pravila grananja (disjunkcije) ili β -pravila.
I. II. III.
¬¬A α β
| | /\
A α1 β1 β2
|
α2
α pravila α1 α2 β -pravila β1 β2
A∧B A B A∨B A B
¬(A ∨ B) ¬A ¬B ¬(A ∧ B) ¬A ¬B
¬(A → B) A ¬B A→B ¬A B
A↔B A ¬A
B ¬B
¬(A ↔ B) A ¬A
¬B B
Ako grana (put, staza) stabla sadrži rečenični atom (propozicijsko slovo) i
njegovu negaciju, nazivamo je zatvorenom. Stablo je zatvoreno ako su mu sve
grane zatvorene. Ispod zatvorene grane upisuje se križić. Za slučaj propozicijske
logike, svaka rečenica nad kojom je primijenjeno neko pravilo označava se kvači-
com. Skup rečenica čije je stablo zatvoreno je nezadovoljiv skup (neispunjiv).
Ispravnost zaključka utvrd̄uje se gradnjom stabla za skup rečenica koji sadrži
sve premise i negaciju konkluzije. Zaključak čije su premise P1 , ..., Pn a kon-
kluzija K , ispravan je akko skup rečenica {P1 , ..., Pn , ¬K} nije zadovoljiv. Ako
je stablo zatvoreno za neki skup rečenica, onda taj skup nije zadovoljiv.
Primjer 3.13 Ispravnost zaključka [A → C], [B → C], [A ∨ B] ∴ C utvrd̄uje se

ispitivanjem zadovoljivosti skupa {A → C, B → C, A ∨ B, ¬C}. Gradnja istinitosnog
stabla za taj skup pokazuje da je on nezadovoljiv, tj. da je zaključak ispravan.

Pregled pravila za istinitosno funkcionalne veznike.

3.3.0.4 Očitavanje stabla
Rečenica S zadvoljiva nezadovoljiva

Broj otvorenih grana sve samo dio nijedna
valjana nevaljana
Ispravnost zaključka možemo provjeriti ispitujući je li zadovoljiv skup Γ ∪

{¬K}rečenica koji obuvaća sve premise P ∈ Γ i negaciju konluzije K . Ako
Γ ∪ {¬K} nije zadovoljiv, zaključak Γ ` K jest ispravan. Ispravnost zaključka
možemo odrediti i ispitujući je li negacija njegovog korespondentnog ^ kondi-
cionala nezadovoljiva. Korespondentni kondicional zaključka Γ ` K jest P →
Ã ! P ∈Γ
^
K . Ako ¬ P → K nije zadovoljivo, zaključak je valjan.
P ∈Γ
Zadatak 19 Na otoku, čiji su jedini stanovnici vitezovi koji uvijek govore istinu i var-
alice koje uvijek lažu, susrećemo dvojicu domorodaca. Jedan med̄u njima kaže: "Barem
je jedan od nas dvojice varalica." Odredite tko je tko gradnjom istinitosnog stabla!
Odgovor 1 Shema prevod̄enja: A: Govornik je vitez. B : Drugi stanovnik je

vitez. Formalni zapis:
(A → (¬A ∨ ¬B)) ∧ ((¬A ∨ ¬B) → A).
Rješenje: govornik je vitez a drugi stanovnik je varalica.
Zadatak 20 Na otoku, čiji su jedini stanovnici vitezovi koji uvijek govore istinu i
varalice koje uvijek lažu, susrećemo dvojicu domorodaca. Jedan med̄u njima, pokazujući
na drugoga, kaže: "Ja sam varalica ali on nije." Odredite tko je tko gradnjom istinitsnog
stabla!
Zadatak 21 Znamo da točno jedan od dva kovčega, od kojih svaki ima neki natpis,
sadrži blago. Znamo i to da je barem jedan natpis lažan. Na prvom, drvenom kovčegu
piše: "Blago je ovdje", a na drugom, željeznom kovčegu piše: "Blago nije ovdje". Odred-
ite gdje je blago koristeći metodu gradnje istinitosnog stabla!
3.3.1 Pouzdanost metode istinitosnog stabla
Teorem 5 Ako je stablo za rečenicu ¬S zatvoreno, onda je S tautologija.

Koristeći oznaku za zatvorenost stabla ’`tableaux S ’, koja tvrdi da se S može

dokazati metodom istinitosnog stabla (tj. da je stablo za ¬S je zatvoreno), tvrd-
nju možemo zapisati ovako:
`tableaux S ⇒² S
Dokaz 4 Najprije trebamo dokazati dvije pomoćne tvrdnje (leme) o tome da

pravila prenose istinitost: 1. ako je korijen α pravila istinit, onda su istiniti i
njegovi nasljednici, 2. ako je korijen β istinit, onda je istinit barem jedan njegov
nasljednik. Leme je lako dokazati pozivanjem na definicije pojedinih veznika.
Za dokaz potpunosti, pretpostavimo suprotno: da je stablo za ¬S zatvoreno a da
je ¬S zadovoljivo. Ako je ¬S zadovoljivo, onda postoji vrednovanje u kojem je
ono istinto. Tada po lemama mora postojati otvorena grana. Kontradikcija.
3.4 Prirodna dedukcija

Dag Prawitz. Ideje i rezultati teorije dokaza. u Novija filozofija matematike.
Čini se da su najistaknutija svojstva Gentzenovih sistema prirodne
dedukcije (i) analiza zaključivanja do atomarnih koraka, kojima su razd-
vojene deduktivne uloge logičkih konstanti, i (ii) otkriće dvovrsnosti
ovih atomarnih koraka, tj. otkriće uvod̄enja i uklanjanja, koja stoje u
odred̄enoj simetričnoj relaciji.
Encyclopaedia Britannica ’98

Najprije, 1934. njemački je matematičar Gerhard Gentzen razvio
metodu Sequenzen (pravila za konzekvente), koja je bila posebno ko-
risna za izvod̄enje metalogičkih rezultata o odlučivosti. Ovakvu je
metodu inicirao Paul Hertz 1932, a sličnu je metodu opisao Stanislaw
Jashkowski 1934. Sljedeća na redu bila je slična metoda bez aksioma –
metoda "prirodne dedukcije," koja koristi samo pravila zaključivanja;
ta je metoda potekla iz sugestije Bertranda Russella iz 1925 a razvili su
je Quine i logičari iz SAD-e Frederick Fitch i George David Wharton
Berry. Tehnika prirodne dedukcije široko se koristi u nastavi logike,
iako time demonstracija metalogičkih rezultata postaje ponešto teža
[. . . ]
U sustavu prirodne dedukcije ne štedi se na pravilima transformacija: za

svaki logički znak u jeziku kojeg promatramo postoji pravilo za uvod̄enje i prav-
ilo za uklanjanje tog znaka. Logički znakovi u jeziku propozicijske logike su
veznici (uključujući negaciju). Zaključivanje se u sustavu prirodne dedukcije
može opisati kao proširivanje teksta koji sadrži premise s izvedenim rečenica na
osnovi jednostavnih koraka u kojima se neka logička konstanta ili introducira ili
eliminira.
Dokaz u sustavu prirodne dedukcije za rečenicu R koji polazi od skupa

premisa p: niz rečenica R1 , . . . , Rn dokaz je za rečenicu S na osnovi skupa
pretpostavki p ako i samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
(i) svaka je rečenica u nizu ili pretpostavka iz p ili je privremena pretpostavka
ili je dobivena putem primjene pravila izvod̄enja iz prethodnih rečenica u nizu,
(ii) -posljednja rečenica u nizu je rečenica S , tj. Rn = S
(iii) posljednja rečenica u nizu ne citira niti jednu privremenu pretpostavku
ili rečenicu koja ovisi o nekoj privremenoj pretpostavci (drugim rječima, nijedna
privremena pretpostavka nije na snazi).
Zadatak 22 Analizirajte sljedeći citat! Alfred Tarski: "Za dokazati: Ako je x = y,

onda je y = x. Dokaz: 1. Po Leibnizovom zakonu, x = y ako i samo ako x ima svako
svojstvo koje ima x i y ima svako svojstvo koje ima x. 2. Zamijenimo u Lebnizovom
zakonu x s y i y s x. Dobivamo: y = x ako i samo ako y ima svako svojstvo x i x ima
svako svojstvo koje ima y. 3. Po zakonu komutacije za logičko množenje, desne strane u
bikondicionalima iz 1. i 2. su ekvivalentne. 4. Lijeve strane, tj. formule x = y i y = x,
moraju takod̄er biti ekvivalentne. Zato, vrijedi da ako x = y, onda y= x." Izdvojite pravila
dokaza u citatu? Jesu li ona elementarna? Prikažite strukturu dokaza grafički!
3.4.1 Pregled pravila i usporedba prirodne dedukcije u

Lemmon i Fitch stilu
Oznaka Lemmon Fitch
Pretpostavke navod̄enje rednih brojeva pretpostavke koje su na snazi
pretpostavki o kojima korak ovisi iznad i s lijeva crte dokaza
Broj koraka u zagradama redni broj ispred rečenice
Pravilo iza dobivene rečenice s citiranjem rečenica na kojima se primjenjuje
Stavljanje pretpostavke van snage izostavljanje broja pretpostavke izlaženje izvan crte poddokaza
Fitch stil dokaza.
3.4.1.1 Konjunkcija
3.4.1.2 ∧ Elim
Lemmon
a1 , ..., an (i) A ∧ B
..
.
a1 , ..., an (j) A [ili B] i ∧Elim
Fitch
(i)P1 ∧ ... ∧ Pi ∧ ... ∧ Pn
..
.
(j)Pi ∧Elim: i
3.4.1.3 ∧ Intro
Lemmon
a1 , ..., an (i) A
..
.
b1 , ..., bm (j) B
..
.
a1 , ..., an , b1 , ..., bm (k) A ∧ B [ili B ∧ A] i,j ∧Intro
Fitch
(i)P1
⇓
(j)Pn
..
.
(k)P1 ∧ ... ∧ Pn ∧Intro: i,...,j
3.4.1.4 Disjunkcija
3.4.1.5 ∨ Elim
Lemmon
a1 , ..., as (i) A ∨ B
..
.
j (j) A pretpostavka
..
.
b1 , ..., bt (k) C
..
.
l (l) B pretpostavka
..
.
c1 , ..., cu (m) C
..
.
P ret (n)..C i, j, k, l, m ∨Elim
gdje P ret = {a1 , ..., as } ∪ {b1 , ..., bt } − {j} ∪ {c1 , ..., cu } − {l}
Fitch
(i) P1 ∨ ... ∨ Pn
..
.
(j) P1
..
.
(k) S
⇓
(l) Pn
..
.
(m) S
..
.
(n) S ∨Elim: i, j-k,..., l-m
3.4.1.6 ∨ Intro
Lemmon
a1 , ..., an (i)..A
..
.
a1 , ..., an (j)..A ∨ B [ili B ∨ A] i ∨Intro
Fitch
(i)Pi
..
.
(j)P1 ∨ ... ∨ Pi ∨ ... ∨ Pn ∨Intro: i
3.4.1.7 Kondicional
3.4.1.8 → Elim
Lemmon
a1 , ..., an (i) A → B
..
.
b1 , ..., bm (j) A
..
.
a1 , ..., an , b1 , ..., bm (k)..B i, j → Elim
Fitch
(i)A → B
..
.
(j)A
..
.
(k)B → Elim: i,j
3.4.1.9 → Intro
Lemmon
i (i) A
..
.
a1 , ..., an (j) B
..
.
{a1 , ..., an } − {i} (k) A → B i, j → Intro
Fitch
..
.
(i) A
..
.
(j) B
(k) A → B → Intro: i-j
3.4.1.10 Negacija
3.4.1.11 ¬ Elim
Lemmon
a1 , ..., an (i) ¬¬A

..
.
a1 , ..., an (j) A i ¬Elim
3.4.1.12 ¬ Elim
Fitch
(i)¬¬A
..
.
(j)A ¬Elim: i
3.4.1.13 ¬ Intro
Lemmon
i (i) A
..
.
a1 , ..., an (j) ⊥ [bilo koja eksplicitna kontradikcija]
..
.
{a1 , ..., an } − {i} (k) ¬A i, j ¬Intro
Fitch
..
.
(i) A
..
.
(j) ⊥
(k) ¬A ¬Intro: i-j
3.4.1.14 Neistina (apsurd, falsum)
3.4.1.15 ⊥ Elim
Fitch
(i)⊥
..
.
(j)A ⊥Elim: i
3.4.1.16 ⊥ Intro
Fitch
(i)A
..
.
(j)¬A
..
.
(k)⊥ ⊥Intro: i, j
3.4.1.17 Bikondicional
3.4.1.18 ↔ Elim
Lemmon
a1 , ..., an (i)..A ↔ B
..
.
a1 , ..., an (j)..(A → B) ∧ (B → A) i D ↔
Fitch
(i)A ↔ B [ili B ↔ A]
..
.
(j)A
..
.
(k)B ↔ Elim: i, j
3.4.1.19 ↔ Intro
Lemmon
a1 , ..., an (i)..(A → B) ∧ (B → A)
..
.
a1 , ..., an (j)..A ↔ B [ili B ↔ A] i D ↔
Fitch
(i) A
..
.
(j) B
..
.
(k) B
..
.
(l) A
(m) A ↔ B ↔ Intro: i-j, k-l
3.4.1.20 Reiteracija
Fitch
(i) A
..
.
(j) A Reit: i
Zadatak 23 Usporedite na primjerima po vašem izboru dokazivanje u Lemmon-stilu

koristeći interaktivnost na adresi http://www.vusst.hr/~logika/pilot/applet/analizator/konstruktor.htm
i dokazivanje u Fitch-stilu koristeći interaktivnost na adresi http://www.vusst.hr/~logika/pilot/applet/joj/joj.htm!
3.4.2 Pravila prvog i drugog reda

Razmotrena pravila prirodne dedukcije za istinitosno funkcionalne veznike ne
"leže na istoj razini". Jedna vrsta takvih pravila koristi rečenice da bi se izvela
neka rečenica, druga koristi dokaze da bi se dokazala neka rečenica. Te dvije
vrste pravila, po sugestiji Davida Makinsona, mogli bismo nazvati: (i) izravna
pravila ili pravila prvog reda, koja rečenice ili rečenica na rečenicu, i (ii) neizravna
pravila ili pravila drugog reda, koja dopuštaju prijelaz sa zaključka na zaključak.
Primjer 3.14 Pravila drugog reda u Makinsonovom zapisu. A je skup rečenica, β,

β 1 , β 2 , γ su rečenice.
A∪{β}`γ
[Kondicionalan dokaz] A`β→γ
A ∪ {β 1 } ` γ
A ∪ {β 2 } ` γ
[Disjunktivan dokaz] A∪{β 1 ∨β 2 }`γ
A∪{¬γ}`⊥
[Reductio ad absurdum] A`γ
3.4.3 Pitanja za razmišljanja
Zadatak 24 Kojem biste sustavu dokaza dali prednost za svrhu početnog učenja logike?
Zadatak 25 Kako biste objasnili povijesni redoslijed javljanja sustava dokaza (ak-
siomatski; prirodna dedukcija; istinitosno stablo)?
Zadatak 26 Kako se odnose jezična i logička sposobnost, razumijevanje značenja

rečenica i razumijevanje odnosa značenja med̄u rečenicama? Koji od razmotrenih sus-
tava bolje objašnjava vezu izmed̄u dviju sposobnosti?
Zadatak 27 Usporedite dva načina ispitivanja zadovoljivosti: putem istinitosnih tablica

i putem istinitosnog stabla! Koji je med̄u njima kompleksniji, tj. koji uključuje više koraka
i zahtjeva veći "prostor" u memoriji?
Zadatak 28 Kako biste odredili značenje izraza ’elegantni dokaz’?

Poglavlje 4
Pouzdanost sustava prirodne
dedukcije za propozicijsku
logiku
Zadatak 29 Ekskluzivna disjunkcija. Prikaži P Y Q u konjunktivnoj i disjunktivnoj

normalnoj formi.
Zadatak 30 Je li sljedeće pravilo dokazivanja prihvatljivo:

Γ, P Y Q ` S Γ, P Y Q ` T
?
Γ, P Y Q ` S Y T
Zadatak 31 Iskažite pravila uvod̄enja (YIntro) i isključivanja (YElim) za ovaj veznik!
Odgovor 2 Jedno od mogućih rješenja:
Y Intro
Γ, P ` ¬Q Γ, ¬P ` Q
Γ ` P Y Q [ili Q Y P ]
Y Elim
P Y Q [ili Q Y P ], ¬P ` Q
4.1 Tautološka posljedica

Q je tautološka posljedica od P1 , ..., Pn ako i samo ako je Q istinito u
svakom vrednovanju u kojemu je svaka rečenica P1 , ..., Pn istinita.
Primjer 4.1 DesnoOd(b, a) je analitička posljedica rečenice LijevoOd(a, b) jer su

te dvije relacije inverzne. Ipak prvospomenuta rečenica nije tautološka posljedica druge
50
4.2 Pouzdanost 51
jer metoda istinitosnih tablica zanemaruje značenje predikata koji se javljaju u atom-
arnim rečenicama.
Korespondentni kondicional nije tautologija.
Druga rečenica je analitička posljedica prve, ali nije njezina tautološka

posljedica..
4.2 Pouzdanost
Pouzdanost (soundness) zaključka i pouzdanost formalnog logičkog sustava su
različiti pojmovi. Prvo je svojstvo valjanog zaključka čije su sve premise istinite.
Drugo je svojstvo logičkog sustava, a posebnom slučaju propozicijske logike
riječ je o svojstvu da se u sustavu samo tautološke posljedice premisa mogu
dokazati.
Primjer 4.2 Pronad̄ite korespondentni kondicional za metodu dokazivanja iz Prim-

jera 29! i umjesto ekskluzivne disjunkcije poslužite se s bikondicionalom. Pronad̄ite
52 Poglavlje 4 Pouzdanost sustava prirodne dedukcije za propozicijsku logiku
protuprimjer!
Protuprimjer za dokaz iz Primjera 29. Još jedan dobivamo s vrednovanjem 0; 1; 1; 1 za

P ; Q; S; T .
Kako možemo biti sigurni da pravila za uvod̄enje i isključivanje veznika neće

na kraju nekog dugog dokaza uspostaviti konkluziju koja zapravo nije tautološka
posljedica premisa? Kako možemo znati možemo li se pouzdati u dani formalno-
logički sustav? Da bismo postigli takvu sigurnost moramo dokazati pouzdanost
(soundness) sustava.
4.3 Dokaz pouzdanosti

Uvedimo sljedeće oznake:
FT , za dio razmatranog deduktivnog sustava koji sadrži pravila uvod̄enja i
isključivanja za logičke simbole ¬, ∧, ∨, →, ↔, ⊥.
`T , za odnos dokazivosti u sustavu FT
Rečenicu zapisanu u infiksnom obliku ’P1 , ..., Pn `T Q’ čitamo ’za Q postoji
formalni dokaz iz premisa P1 , ..., Pn u sustavu FT ’ ili ’Q se može dokazati u
sustavu FT pomoću premisa P1 , ..., Pn ’.
Teorem 6 (Pouzdanost sustava FT ) Ako P1 , ..., Pn `T S , onda je S tautološka

posljedica rečenica P1 , ..., Pn .
Dokaz 5 Pretpostavimo da je d neki dokaz sačinjen u sustavu FT . Pokazat

ćemo da je bilo koja rečenica koja se javlja u bilo kojem koraku dokaza d tau-
tološka posljedica pretpostavki koje su na snazi u tom koraku. Ova se tvrdnja
ne odnosi samo na rečenice koje su premise dokaza već i na rečenice koje se

javljaju u poddokazu, ma koliko duboko one bile "ukopane". Pretpostavke koje
su na snazi uvijek uključuju glavne premise dokaza, ali ako promatramo ko-
rak u nekom poddokazu, onda pretpostavke na snazi na tom koraku uključuju
sve pretpostavke tog poddokaza. Tvrdnja da je bilo koja rečenica u dokazu
d tautološka posljedica pretpostavki na snazi u tom koraku povlači teorem o
pouzdanosti. Naime, ako se S javlja na glavnoj razini u d, onda su P1 , ..., Pn
jedine pretpostavke na snazi u tom koraku pa je S njihova tautološka posljedica.
U dokazu tvrdnje koristit ćemo dokaz kontradikcijom (reductio ad absur-

dum). Pretpostavimo da postoji korak u dokazu d koji nije tautološka posljedica
pretpostavki koje su na snazi u tom koraku. nazovimo taj korak nevaljanim
korakom. Nerv dokaza je u tome da se pokaže da niti jedno od 12 pravila nije
moglo opravdati taj nevaljani korak. Drugim riječima, primijeniti ćemo dokaz
ispitivanja slučajeva i pokazati da koje god pravilo iz FT primijenimo na tom ko-
raku uvijek dobivamo kontradikciju. Ta nam činjenica omogućuje da zaključimo
u dokazima u FT ne može biti nevaljanih koraka.
→ Elim : Pretpostavimo da je prvi nevaljani korak derivira rečenicu R
putem primjene pravila isključivanja kondicionala nad rečenicama Q → R i
Q koje se javljaju ranije u dokazu d. Neka je A1 , ..., An popis pretpostavki koje
su na snazi pri derivaciji rečenice R. Ako je ovaj korak nevaljan, onda R nije
tautološka posljedica rečenica A1 , ..., An . No pretpostavka o nevaljanosti tog
koraka vodi nas u kontradikciju.
Budući da je R prvi nevaljan korak u dokazu d, znamo da su i Q → R i
Q valjani koraci, tj. tautološke posljedice pretpostavki koje su na snazi u tim
koracima. Važno je uočiti da zahvaljujući činjenici da nam FT dozvoljava samo
citirati glavne premise i pretpostavke iz poddokaza koje su još na snazi znamo
da su rečenice koje su na snazi u Q → R i u Q takod̄er na snazi u R. Zato
se pretpostavke za te korake nalaze med̄u rečenicama A1 , ..., An . Slika može
pomoći:
Restrikcije citiranja ranijih koraka garantiraju da će pretpostavke koje su na

snazi u ranijim koracima i dalje biti na snazi u koraku koji sadrži R. U gornjem
primjeru, pretpostavka A1 je na snazi u koraku Q → R, pretpostavke A1 i A2 u
koraku Q, a A1 , A2 , A3 u koraku R.
Pretpostavimo dalje da konstruiramo istinitosnu tablicu za rečenice
A1 , ..., An , Q → R, Q, R.
Pretpostavka da je R nevaljan korak povlači da mora postojati vrednovanje h, tj.

redak u tablici u kojemu su A1 , ..., An istinite a R neistinita. Med̄utim, Q → R i
Q su tautološke posljedice rečenica A1 , ..., An i stoga istinite u retku h. No tada
po definiciji za → dolazimo do nemoguće situacije.
→ Intro: Pretpostavimo da prvi nevaljani korak derivira rečenicu Q → R
putem primjene uvod̄enja kondicionala na neki prethodni poddokaz kojemu je u
pretpostavci Q a u konkluziji R.
Neka su na snazi u koraku Q → R pretpostavke A1 , ..., An . Tada su u

koraku R na snazi pretpostavka Q i pretpostavke A1 , ..., An . Budući da korak
R prethodi prvom nevaljanom koraku, R je tautološka posljedica pretpostavki Q
te A1 , ..., An .
Konstrukcija istinitosne tablice za A1 , ..., An , Q, R i Q → R mora nas dovesti
do retka h u kojemu su sve A1 , ..., An istinite a Q → R neistinita po pret-
postavljenom nevaljanom koraku. Da bi Q → R bila neistinita, (*) Q mora biti
istina i R neistina Budući da je R tautološka posljedica pretpostavke Q zajedno
s A1 , ..., An , to bi bilo moguće samo ako je u tom vrednovovanju Q neistinito.
Ali to protuslovi prethodnom (*).
⊥Elim : Pretpostavimo da prvi nevaljani korak u dokazu d derivira Q iz ⊥.
Kako je to prvi nevaljani korak, ⊥ mora biti tautološka posljedica A1 , ..., An .
Pretpostavke na snazi u koraku Q su na snazi i kod ⊥. Budući je ⊥ tautološka
posljedica, jedini način da bi to moglo biti je ako A1 , ..., An nisu T T -zadovoljive
(zadovoljive na istinosnoj tablici). Drugim riječima, nema vrednovanja u kojemu
su sve rečenice A1 , ..., An istinite. No tada je Q na isprazan način njihova tau-
tološka posljedica (ex falso quodlibet).
⊥Intro : Pretpostavimo da prvi nevaljani korak u dokazu d derivira ⊥ iz
Q i ¬Q, koje moraju biti tautološke posljedice od A1 , ..., An . To je moguće
jedino ako pretpostavke A1 , ..., An nisu it-zadovoljive (zadovoljive na istinosnoj
tablici, zadovoljive pod dodjeljivanjem istinitosnih vrijednosti). No tada je ⊥ na
isprazan način njihova tautološka posljedica (ex falso falsum).
Zadatak 32 Dokaži da ∨Elim i ¬Intro ne mogu generirati nevaljan korak!
Odgovor 3 Pretpostavljamo da je prvi nevaljan korak ∨Elim koji generira rečenicu

R iz koraka P ∨ Q i dva poddokaza, gdje se R izvodi iz premisa koje su na snazi
uz dodatak u prvom slučaju rečenice P , a u drugom rečenice Q. Moguća su

dva slučaja obzirom na položaj rečenice P ∨ Q: (i) ona može biti premisa ili
privremena pretpostavka i (ii) ona može biti izvedena rečenica. Ispitajmo je li
moguće da prvi nevaljani korak derivira rečenicu R u oba slučaja! Prvi slučaj:
nemoguće vrednovanje
A1 , ..., An R P Q P ∨Q
>, ..., > ⊥ ⊥ ⊥ >
prvi nevaljani korak jer je R tautološka posljedice od jer je P ∨ Q
{A1 , ..., An } ∪ {P }, jedna od rečenica
odnosno od A1 , ..., An
{A1 , ..., An } ∪ {Q}
Drugi slučaj:
nemoguće vrednovanje
A1 , ..., An R P Q P ∨Q
>, ..., > ⊥ ⊥ ⊥ >
prvi nevaljani korak jer je R tautološka posljedice od jer je P ∨ Q
{A1 , ..., An } ∪ {P }, tautološka posljedica
odnosno od nekog podskupa od
{A1 , ..., An } ∪ {Q} {A1 , ..., An }
Teorem pouzdanosti daje nam potpunu sigurnost da nikada nećemo moći

dokazati konkluziju koja ne slijedi iz premisa, npr. nikada nećemo moći iz
premise ¬(M alenP as(fido)∧Sretan(f ido)) izvesti konkluziju ¬Sretan(fido).
Korolarij je rezultat kojeg lagano možemo dobiti iz nekog prethodnog teo-
rema. Sada ćemo primijeniti teorem pouzdanosti na slučaj na dokaz bez premisa.
Dokaz bez premisa.
Dokaz bez premisa pokazuje da je konkluzija logička istina.
Dokaz korespondentnog kondicionala za modus tollendo tollens ne ovisi

ni o kojim premisama jer je to logička istina.
Korolarij 7 Ako `T S (tj. ako postoji dokaz bez premisa za S ), onda je S

tautologija.
Dokaz 6 Po teoremu pouzdanosti izvedene konkluzije su tautološke posljedice

premisa. Iskažimo teorem drukčije: za svako istinitosno vrednovanje vrijedi
da ako su (*) pod njime istinite sve premise, onda je (**) pod njime istinita
i konkluzija. Budući da u ovom slučaju premisa nema, na isprazan je način
zadovoljen uvjet (*): to jest, u svakom su vrednovanju istinite sve premise jer ih
nema. Zato mora vrijediti da je konkluzija istinita u svakom vrednovanju: ona
je, dakle, tautologija.
Dokazivo u FT
Sretan(a) ∨ ¬Sretan(a)
Tautologije: ???
Logičke istine
a=a∧b=b
Zahvaljujući teoremu pouzdanosti znamo da su samo tautologije dokazive,

ali ne znamo jesu li sve tautologije dokazive.
4.4 Potpunost
Neki formalni logički sustav treba imati željena svojstva deduktivnog sustava:
potpunost i pouzdanost.
Uvjeti koje treba ispuniti ne logički aksiomski sustav sa skupom
aksioma T :
Konzistentnost: nema rečenice P takve da T ` P i T ` ¬P .
Potpunost: za svaku rečenicu P vrijedi da T ` P ili T ` ¬P .
Neovisnost: za svaki aksiom A vrijedi da ako A ∈ T , onda
(T − {A} 0 A.
Očigledno je da je konzistentnost preslab zahtjev za logički sustav, zato smo

dokazivali jače svojstvo - svojstvo pouzdanosti. U semantičkom smislu konzis-
4.5 Filozofija logike 59
tentnost zahtjeva mogućnost da teorija bude istinita, dok potpunost zahtjeva nužnu
istinitost teorema formalnog sustava.
Termin ’potpunost’ (’completness’) ima čisto sintaktičko značenje kada gov-
orimo o potpunosti ne-logičkog aksiomatskog sustava S , on iz para kontradik-
tornih rečenica mora moći dokazati barem jednu. Kod logičkog sustava L ’pot-
punost’ je pojam koji povezuje semantičku i sintaktičku dimenziju. U slučaju
razmatranog sustava FT semantičko svojstvo o kojem je riječ je svojstvo ’biti
tautološka posljedica’.
U traženju dokaza može se pojaviti sumnja u mogućnost sustava FT da dokaže
svaku tautološku posljedicu. Možemo li biti sigurni da će nam uz zadane premise
P1 , ..., Pn i njihovu tautološku posljedicu S sustav omogućiti konstrukciju dokaza
za S iz P1 , ..., Pn ? Teorem potpunosti daje nam potvrdan odgovor na to pitanje.
Teorem 8 (Potpunost za FT ) Ako je rečenica S tautološka posljedica od P1 , ..., Pn ,

onda P1 , ..., Pn `T S .
Dokaz ovog teorema zahtijeva dodatna sredstva, pa ćemo ga odgoditi za

kasnije.
Dva teorema daju nam sigurnost da se jedino tautologije i tautološki valjani
zaključci mogu dokazati i sigurnost da se sve tautologije i tautološki valjani za-
ključci mogu dokazati. Zahvaljujući tome možemo biti sigurni da neki tautološki
valjan zaključak ima dokaz i da se za neki tautološki nevaljan zaključak ne može
pronaći dokaz.
4.5 Filozofija logike

Kada vrednujemo formalni logički sustava logike, pitamo se da li njegovi ak-
siomi ili njegova pravila na ispravan način opisuju strukturu racionalnog mišl-
jenja i kooperativnog komuniciranja. Logika ne može dati odgovor na pitanje
racionalnosti ili kooperativnosti, ali ih ne može ni izbjeći: logičari moraju oprav-
dati načela koja proglašavaju.
Možemo li se složiti s Gentzenovom tvrdnjom: "[p]ravila uvod̄enja pred-
stavljaju svojevrsne "definicije" simbola koji se uvode, a pravila uklanjanja samo
su posljedice tih definicija".
4.5.1 Arthur Prior: problem proizvoljnih pravila

Možemo li uvesti neki veznik δ na sljedeći način:
A AδB
. .
δIntro . i δElim . ?
. .
B AδB B B
Takva "definicija" dovela bi do kolapsa sustava jer bi svaka rečenica postala
ekvivalentna s bilo kojom drugom.

Je li nužno osloniti se na semantiku da bi se izbjegli ovakvi paradoksi?
Čini se da nije. Evo jednog sintaktičkog pojma koji će onemogućiti Priorov
paradoks. Nuel Belnap je ponudio jedno rješenje: "zahtjev konzistentnosti za
definicije novih konektiva možemo iskazati na sljedeći način: ekstenzija mora
biti konzervativna".
4.5.1.1 Konzervativnost
Neka je zadana logika L s jezikom J . Dodavanje veznika δ u jezik J daje njegovu

ekstenziju J ∗ , a s pravilima za δ dobivamo logiku L∗ .
Ekstendirani sustav L∗ je konzervativan ako za bilo koje P1 , ..., Pn , S ∈ J
vrijedi da ako P1 , ..., Pn `L∗ S , onda P1 , ..., Pn `L S.
4.5.2 Intuicionistička logika

Intuicionistička logika proizlazi iz L. E. J. Brouwer-ovog pristupa matematici:
matematika je intuitivna konstrukcija objekata i dokaza. Konstruktivni dokaz
treba dati obavijest o objektima.
Primjer 4.3 (Ne-konstruktivan dokaz) Treba dokazati da postoje dva iracionalna

broja x i y takva xy jest racionalan. Ispitajmo pojedinačan slučaj (trebamo znati da je
√ √ √2 √2 √ (√2·√2) √ 2
2 iracionalan i da ( 2 ) = 2 = 2 = 2). Dokaz započinjemo s
√ √2
pravilom isključenja trećega, A ∨ ¬A. Dobivamo ili (i) 2 jest racionalan broj ili (ii)
√ √2
2 nije racionalan broj. Primijenimo pravilo isključivanja disjunkcije √ i ispitujemo
slučajeve. Ako (i), onda je teorem dokazan i traženi x = y = 2. Ako (ii), onda
√ √2 √2 √ (√2·√2) √ 2 √ √2 √
( 2 ) = 2 = 2 = 2 i traženi x = 2 a y = 2. Ovaj dokaz ne
govori što je slučaj: (i) ili (ii) i koji objekti zadovoljavaju traženi uvjet. Zbog toga se u
intuicionističkoj logici zakon isključenja trećeg odbacuje u svom općenitom obliku.
Poglavlje 5
Uvod u kvantifikaciju
5.1 Kvantifikacija u prirodnom jeziku

U prirodnom jeziku susrećemo izraze poput ’neki’, ’većina’, ’barem jedan’, ’skoro
svi’, ’tri’, ’samo jedan’.... Njima označavamo koliko predmeta zadovoljava odred̄eni
uvjet. Takvi se izrazi nazivaju determinatorima. Kada determintor povežemo s
općom imenicom dobivamo imeničku frazu. Na primjer, ’neka kocka’, ’samo
jedan dodekaedar’,... Na ovaj način determiniranu imeničku frazu nazivamo u
logici kvantificiranim izrazom.
Primjer 5.1 U rečenici ’Svatko voli nekoga’ zamjenice ’svatko’ i ’netko’ možemo
shvatiti kao: ’svaka osoba’ i ’neka osoba’.
Logička svojstva kvantificiranih rečenica u velikoj mjeri ovise o primijen-

jenom kvantifikatoru.
Primjer 5.2 ’Svi američki filmovi imaju sretan završetak. "Love story" je američki
film. Dakle, on ima sretan kraj’ - valjano i nepouzdano. ’Većina američkih filmova ima
sretan završetak. "Love story" je američki film. Dakle, on ima sretan kraj’ - nevaljano, ali
prihvatljivo pod uvjetom da je općenita premisa točna i u nedostatku daljnjih obavijesti.
’Nijedan američki film nema sretan završetak. "Love story" je američki film. Dakle, on
ima sretan kraj’ - nevaljano.
5.1.1 Složene i jednostavne rečenice

Jesu li kvantificirane rečenice (rečenice u kojima se javlja kvantifikacijski izraz)
složene ili jednostavne rečenice? U nekim slučajevima čini se očiglednim da su
složene.
Primjer 5.3 ’Svaka ptica svome jatu leti’ - bi se moglo razumjeti kao otvorena kon-
junkcija rečenica P tica(x) → LetiP rema(x, jato_od(x)) gdje na mjesto koje zauzima
x treba uvrštavati redom individualne konstante koje zastupaju predmete na koje se tvrd-
nja primijenjuje. Kada takvih predmeta ima nepregledno mnogo ili ako nema načina da
se imenuje svaki predmet, ovakvo razlaganje neće biti izvedivo.
5.1.2 Skrivena kvantifikacija

Vremenski prilozi mogu unijeti skrivenu kvantifikaciju iako u tom slučaju nema
determinatora koji se vezuje uz opću imenicu.
61
62 Poglavlje 5 Uvod u kvantifikaciju
Primjer 5.4 U rečenici ’Thai uvijek jede sa štapićima’ prilog ’uvijek’ je implicitni
kvantifikator koji znači ’u svakom trenutku’.
Kada se tvrdi da je neka rečenica K logička posljedica rečenice P, tada nije

dovoljno samo motriti koje su aktualne istinosne vrijednosti tih rečenica. Tvrdnja
’P implicira K’ govori više nego ’ili nije slučaj da P ili je slučaj da K’. S ’P
implicira K’ tvrdimo da svaka logički moguća situacija koja čini P istinitom čini
i K istintom.
Implikacija vrijedi samo kad je kondicional valjan. [...] kako
bismo u potpunosti uvažili razliku izmed̄u ’→’, odnosno ’ako-onda’
i implikacije, nužno je osvijestiti razliku izmed̄u korištenja i spomin-
janja. [...] Možemo napisati: ’dreary’ se rimuje s ’weary’, ali ovdje
spominjemo imena rimujućih riječi o kojima govorimo. [...] kada
kažemo da neka tvrdnja ili shema implicira drugu, ne smijemo pisati
’implicira’ izmed̄u tvrdnji ili shema, već izmed̄u njihovih imena. Tada
mi spominjemo tvrdnje ili sheme, govorimo o njima [...]
Quine, W.V.O. (1974) Methods of Logic, str. 43.
[...] "striktna implikacija". [...] uočimo da za tvrdnje s "⇒"
u ulozi glavnog konektiva, istinitost postaje ista stvar kao i valjanost
(istinitost u svim slučajevima ako imamo istinitost u jednom slučaju)
[...]
Jeffrey, R. (1989) Formal Logic: its Scope and Limits, str. 64.
Materijalna implikacija Striktna implikacija Materijalna implikacija Striktna implikacija

p q p→q ’p’ implicira ’q’ p → (p ∨ q) ’p’ implicira ’p∨q’
> > > ⊥ > >
> ⊥ ⊥ ⊥ > >
⊥ > > ⊥ > >
⊥ ⊥ > ⊥ > >
5.2 Varijable i atomarne ispravno sastavljene formule 63
Hume, David (1711-1776), škotski povjesničar i filozof. Hjumovskim po-

jmom uzročnosti nazivamo shvaćanje uzročne veze kao redovitog slijeda
vrsta dogad̄aja.
Ponekad kondicional koristimo u uzročnom smislu. Na primjer, (*) ’Ako

uzmeš antibiotik, ozdravit ćeš za dva dana’ možemo shvatiti u uzročnom smislu.
Pod takvim tumačenjem, rečenica (*) neće biti istinita za par istinitosnih vri-
jednosti h>, >i ako izliječenje nije nastupilo zbog antibiotika. Uzročni kondi-
cional povlači protučinjenične: što bi bilo da (ni)je bilo i što bi bilo kad bi bilo.
Rečenica (*) povlači ’Da nisi uzeo antibiotik, ne bi bio ozdravio za dva dana’.
Uzročni kondicional ’ako a, onda b’ sadrži skrivenu kvantifikaciju ’svaki (većina)
dogad̄aj one vrste kojoj pripada dogad̄aj a, praćeni su dogad̄ajem one vrste kojoj
pripada b’.
U prirodnim jezicima susrećemo mnoge oblike kvantifikacije. Nasuprot tome,
u logici prvog reda koristimo samo dva: ’∀’ i ’∃’, koji znače ’sve’ i ’nešto’. Ko-
risteći ih zajedno s istinitosno-funkcionalnim veznicima i predikatom identiteta,
s ova dva kvantifikatora možemo sačiniti brojne količinske izraze, poput ’najviše
jedan’, ’točno tri’, ’barem n’, itd.
Ekspresivna snaga logike prvog reda je ograničena u odnosu na kvantifikaciju.
Mnogi uobičajni količinski izrazi običnog jezika ostaju izvan ekspresivnog dosega
ove logike.
Primjer 5.5 Kvantifikatori ’većina’, ’manji dio’, ’beskonačno mnogo’ ne mogu se

iskazati u logici prvog reda.
Zadatak 33 Koristeći pojmovnu razliku izmed̄u materijalne implikacije (kondicionala),

uzročnog kondicionala i striktne implikacije pokušajte objasniti paradoksalnu valjanost
sljedećih zaključaka: (i) ’Slomit ću nogu danas. Znam da je tako jer znam da nije istina
da ako slomim nogu danas, da ću sutra skijati’, (ii) ’Neću umrijeti prije podneva. Znam
da je tako jer znam da nije istina da ću umrijeti prije podneva ako ne popijem još jednu
šalicu kave’. Dokažite valjanost zaključaka (i) i (ii) ako se ’ako-onda’ shvati istinitosno-
funkcionalno!
5.2 Varijable i atomarne ispravno sastavljene

formule
Za primjenu kvantifikatora u logici prvog reda trebaju nam dodatni simboli:
termi koje nazivamo varijable.
Varijable su vrsta terma.
5.2.1 Varijable i individualne konstante: sličnosti i razlike

Sličnost varijabli i individualnih konstanti je sintaktička: one se javljaju na mjestu
argumenata za predikate i funkcijske simbole.
Primjer 5.6 Infiksni zapis funkcije: ’2 + 2’ i ’x + y’. Prefiksni zapis predikata:

’Cijeni(albert, goriot)’ i ’Cijeni(x, y)’. Predikat čiji su argumenti složeni termi:
’Cijeni(albert, otac(albert))’ i ’Cijeni(x, otac(x))’.
Razlika je semantička: varijable ne referiraju na predmete. Varijable "zauz-

imaju mjesto" argumenata na način koji omogućuje da se izraze različiti odnosi
izmed̄u kvantifikatora i položaja argumenata u različitim predikatima i funkci-
jama.
4. 1272 [...] Kad god se riječ ’predmet’ (’stvar’, ’entitet’,...) ko-
risti na ispravan način, ona se u pojmovnom pismu izražava varijablom.
Wittgenstein, L. Tractatus Logico-Philosophicus
5.2.2 Ispravno sastavljene formule (isf-e, well-formed

formulas, wffs)
Izraze koji imaju oblik atomarnih rečenica u kojima se na mjestu neke indi-
vidualne konstante nalazi varijabla nazivamo atomarnim ispravno sastavljenim
formulama (isf-ama).
Definicija 1 P (t1 , ..., tn ) jest atomarna ispravno sastavljena formula akko t1 , ..., tn
5.3 Simboli za kvantifikatore 65
jesu termi i P jest n-mjesni predikat.
Primjedba 1 Ako je P atomarna rečenica, onda je P atomarna ispravno sas-

tavljena formula.
Primjer 5.7 Atomarne isf-e: Cijeni(x, otac(x)), Cijeni(x, otac(albert)), Cijeni(albert, otac(albert)).
Atomarne isf s varijablama nisu rečenice. Prije bismo ih mogli shvatiti kao
opis nekog uvjeta. Tek dodavanjem kvantifikatora eventualno dobivamo tvrdnju
o tome da neki predmeti zadovoljavaju taj uvjet.
Primjer 5.8 Isf-u Cijeni(x, otac(x)) možemo shavtiti kao uvjet ’onaj koji cijeni svog
oca’. Dodavanjem kvantifikatora, na primjer sa ’svatko’ dobivamo rečenicu: ’Svatko je
onaj koji cijeni svoga oca’ odnosno ’Svatko cijeni svoga oca’. Rečenicu dobivamo i
zamjenom varijable s indvidualnom konstantom. Na primjer, ’Ivica (je onaj koji) cijeni
svog oca’ ili ’Cijeni(ivica, otac(ivica))’.
Dodavanje kvantifikatora može vezati varijablu u ispravno sastavljenoj for-

muli.
Podsjetnik
1. U jeziku logike prvog reda možemo koristiti beskonačan broj
varijabli. Za označavanje varijabli obično se koriste slova t, u, v, w, x, y, z ,
bilo s brojčanim podznakom ili bez njega.
2. U ispravno sastavljenoj formuli varijable se javljaju na mjestu
koje obično zauzima ime.
5.3 Simboli za kvantifikatore

5.3.1 Univerzalni kvantifikator ∀
Ulogu univerzalnog kvantifikatora u prirodnom jeziku obavljaju izrazi poput
’sve’, ’svatko’, ’bilo tko’,...
∀x možemo čitati na različite načine: "za svaki predmet x (vri-
jedi da)", "svaka je stvar (takva da)", "svaki predmet (zadovoljava uvjet
da)", "sve je (takvo da)",...
Primjer 5.9 ’∀xCijeni(x, x)’ znači da svaka stvar x ispunjava uvjet da x cijeni
x. Rijetko kada izričemo takve tvrdnje o bilo čemu, ma što ono bilo. Gornju tvrdnju
izričemo misleći na osobe. Ako kontekstom nije zadana domena iz koje "dolaze sve
stvari", potrebno je ograničiti predmete za koje se tvrdi da ispunjavaju uvjet ’x cijeni
x’ na skup osoba. To činimo ovako: ’Za svaki predmet x za kojeg vrijedi da je x osoba,
vrijedi da x cijeni x’. Prema tome rečenicu ’Svatko cijeni samoga sebe’ u formalnom
jeziku zapisujemo ’∀x(Osoba(x) → Cijeni(x, x))’.
5.3.2 Egzistencijalni kvantifikator ∃

Egzistencijalni kvantifikator koristimo za tvorbu onih izraza koje u prirodnom
jeziku tvorimo pomoću riječi ’neki’, ’barem jedan’, ...
’∃x’ možemo čitati: "za barem jedan predmet x (vrijedi da)",
"barem jedna stvar (jest takva da)", "za neki predmet (vrijedi da)", ...
Primjer 5.10 ’∃xCijeni(x, x)’ znači da neka stvar x ispunjava uvjet da x cijeni x.
Primjedba 2 Univerzalni i egzistencijalni kvantifikatori ne mogu iskazati ograničenje

domene na osobe koje se u prirodnom jeziku ostvaruje korištenjem zamjenica
’svatko’ i ’netko’.
Primjer 5.11 Rečenicu ’Netko cijeni samoga sebe’ možemo prevesti na jezik logike
prvoga reda vodeći računa o ograničenju domene kao ’∃x(Osoba(x) ∧ Cijeni(x, x))’
umjesto kao ’∃xCijeni(x, x)’.
Primjer 5.12
Svatko cijeni svakoga. ∀x∀y[(Osoba(x) ∧ Osoba(y)) → Cijeni(x, y)]
Svatko cijeni nekoga. ∀x[Osoba(x) → ∃y(Osoba(y) ∧ Cijeni(x, y)]
Netko cijeni nekoga. ∃x∃y[Osoba(x) ∧ Osoba(y) ∧ Cijeni(x, y)]
Netko cijeni svakoga ∃x[Osoba(x) ∧ ∀y(Osoba(y) → Cijeni(x, y))]
Nekoga svatko cijeni. ∃x[Osoba(x) ∧ ∀y(Osoba(y) → Cijeni(y, x))]
5.4 Isf-e i rečenice

U atomarnoj ispravno sastavljenoj formuli pojava bilo koje varijable je uvijek
slobodna. Polazeći od atomarnih isf-a možemo izgraditi složenije isf-e. Sa
zadnja dva uvjeta (6. i 7.) pokazujemo kako se pojava varijable može vezati.
1. Ako je P isf, onda je i ¬P isf.
2. Ako su P1 , ..., Pn isf-e, onda je (P1 ∧ ... ∧ Pn ) isf-a
3. Ako su P1 , ..., Pn isf-e, onda je (P1 ∨ ... ∨ Pn ) isf-a
4. Ako su P i Q isf-e, onda je (P → Q) isf-a.
5. Ako su P i Q isf-e, onda je (P ↔ Q) isf-a.
6. Ako je P isf i ako je v varijabla, onda je ∀vP isf i svaka pojava varijable
v u ∀vP je vezana.
7. Ako je P isf i ako je v varijabla, onda je ∃vP isf i svaka pojava varijable
v u ∃vP je vezana.
Vanjske zagrade možemo izostaviti kada one obuhvaćaju cijelu isf-u.
Primjer 5.13 (i) Započnimo s atomarnim isf-ama Kocka(x) i M alen(x). Prim-

jenom pravila 2. dobivamo isf-u (Kocka(x)∧M alen(x)). (ii) Polazeći od isf-e LijevoOd(x, y)
primjenom pravila 7. dobivamo ∃yLijevoOd(x, y), gdje je pojava varijable x slo-
bodna a pojava varijable y vezana. (iii) Primjenom pravila 4. na (i) i (ii) dobivamo
((Kocka(x) ∧ M alen(x)) → ∃yLijevoOd(x, y)). (iv) Primjenom pravila 6. dobivamo
∀x((Kocka(x)∧M alen(x)) → ∃yLijevoOd(x, y)), dobivamo složenu rečenicu u kojoj
su pojave svih varijabli vezane. Rečenica tvrdi da je svaka mala kocka s lijeve strane
nekog predmeta.
Podsjetnik
1. Složene isf-e gradimo polazeći od atomarnih isf-a primijenju-
jući pravila 1-7.
2. Isf-a bez slobodnih varijabli je rečenica.
3. Neki autori isf-u u kojoj je neka varijabla slobodna nazivaju
otvorenom rečenicom.
5.5 Semantika kvantifikatora

Kada opisujemo značenja različitih konektiva, opisujemo kako značenje složene
rečenice u kojoj se on javlja ovisi o značenju sastavnih rečenica. Značenje kvan-
tificiranih izraza ne možemo odrediti na sličan način.
5.5.1 Zadovoljavanje
Primjer 5.14 Značenje za ¬P , odred̄ujemo pomoću značenja za P : ’¬P ’ je istinito

ako je ’P ’ neistinito, u protivnom, ’¬P ’ je neistinito. Značenje za ’∃xKocka(x)’ ne
možemo odrediti pomoću značenja ’Kocka(x)’ jer taj izraz nije rečenica.
Za odrediti pod kojim je uvjetima kvantificirana rečenica istinita treba nam

dodatni pojam - pojam zadovoljavanja (satisfaction).
Definicija 2 Predmet o zadovoljava atomarnu isf-u U (x) ako i samo ako o jest
U.
Primjer 5.15 Za predmet a kažemo da zadovoljava uvjet Kocka(x) jer je a kocka.

Za predmet c kažemo da zadovoljava uvjet Kocka(x) ∧ ¬V elik(x) jer c jest kocka koja
nije velika.
Pojam zadovoljavanja može se definirati na različite načine. Ovdje ćemo

opisati onaj koji je ugrad̄en u program Tarski’s World.
Neka je S(x) isf-a u kojoj je x jedina slobodna varijabla. Želimo znati zado-
voljava li odred̄eni objekt S(x). Ako taj objekt ima ime, recimo b, pravimo novu
rečenicu S(b) tako što zamjenjujemo svaku slobodnu pojavu x-a s individualnom
konstantom b. Ako je nova rečenica S(b) istinita, onda taj objekt zadovoljava
formulu S(x); ako nova rečenica nije istinita, onda taj objekt ne zadovoljava
formulu.
5.5.2 Zadovoljavanje i imena

Ovakav postupak funkcionira dobro sve dok predmeti imaju imena. No, logika
prvog reda ne zahtijeva da svi predmeti imaju imena. Kako definirati zadovolja-
vanje za "bezimene" predmete?
Za tu svrhu Tarski’s World ima dodatni popis individualnih konstanti n1 , ..., nn .
Želimo li znati zadovoljava li neki bezimeni predmet formulu S(x), uzimamo
prvo slobodno ime s popisa, na primjer n6 i njime privremeno imenujemo taj
predmet. Potom provjeravamo je li rečenica S(n6 ) istinita.
Uz pomoć pojma zadovoljavanja možemo definirati uvjete istinitosti za rečenicu
∃xS(x). Ona će biti istinita ako i samo ako postoji predmet koji zadovoljava isf-u
S(x). Sličnim načinom definiramo uvjete istinitosti za ∀xS(x).
Definicija 3 Rečenica ∀xS(x) je istinita ako i samo ako svaki predmet zado-
voljava ispravno sastavljenu formulu S(x).
Definicija 4 Rečenica ∃xS(x) je istinita ako i samo ako barem jedan predmet
zadovoljava ispravno sastavljenu formulu S(x).
U gornjim definicijama prešutno pretpostavljamo da nam je zadana jasno

odred̄ena kolekcija predmeta o kojima je riječ.
Primjedba 3 U vrednovanju rečenice ∀xKocka(x) T arski0 s W orld uzima u

obzir samo predmete koji se javljaju u prozoru koji opisuje "svijet" o kojemu je
riječ.
Općenito, rečenice koje sadrže kvantifikatore istinite su odnosno neistinite

samo u odnosu na neku domenu rasprave (domenu kvantifikacije, područje rasprave,...).
Ponekad intendirana domena obuhvaća sve predmete.
5.5.2.1 Konvencije zapisa
Oznaka S(x) ili P (y) stoji za možda složenu isf-u logike prvog reda. Varijabla
u zagradama zastupa samo slobodne pojave te varijable.
Primjer 5.16 ’P (y)’ može stajati za ’∃x(LijevoOd(x, y)∨DesnoOd(x, y))’. U tom

slučaju ’P (b)’ označava ’∃x(LijevoOd(x, b) ∨ DesnoOd(x, b))’
Podsjetnik
Kvantificirane rečenice izražavaju tvrdnje o nekom intendira-
nom području rasprave.
Rečenica ∀xS(x) je istinita ako i samo ako svaki predmet iz po-
dručja rasprave zadovoljava isf-u S(x).
Rečenica ∃xS(x) je istinita ako i samo ako neki predmet iz po-
5.5.3 Razlaganje u konačnoj domeni

Neka je područje rasprave konačno i neka svaki predmet ima ime i to samo jedno.
Neka je popis imena n1 , ..., nn . Tada ∀xS(x) možemo zapisati kao S(n1 ) ∧ ... ∧
S (nn ) jer su te rečenice pod danim uvjetima istovrijedne. Jednako tako, ∃xS(x)
možemo zapisati kao S(n1 ) ∨ ... ∨ S (nn ).
Kod kombiniranih kvantifikatora raščlanu počinjemo s lijeve strane.
Primjer 5.17 ∃x∀yR(x, y) raščlanjujemo: 1. korak

∀yR(n1 , y) ∨ ... ∨ ∀yR(nn , y)
| {z } | {z }
1 n
zatim 2. korak
(R(n1 , n1 ) ∧ ... ∧ R(n1 , nn )) ∨ ... ∨ (R(nn , n1 ) ∧ ... ∧ R(nn , nn ))

| {z } | {z }
1 n
5.6 Četiri aristotelovska oblika

univerzalno-afirmativan A ∀x(P (x) → Q(x))
partikularno-afirmativan I ∃x(P (x) ∧ Q(x))
univerzalno-negativan E ∀x(P (x) → ¬Q(x))
partikularno-negativan O ∃x(P (x) ∧ ¬Q(x))
AffIrmo; nEgO
Česta pogreška. ’Neki P su Q’ ne možemo prikazati kao ’∃x(P (x) →
Q(x))’. Primjenimo raščlanjivanje. Neka je područje rasprave konačno i
neka svaki predmet ima ime i to samo jedno. Popis imena je n1 , ..., nn .
∃x(P (x) → Q(x)) raščlanjujemo na
(P (n1 ) → Q(n1 )) ∨ ... ∨ (P (nn ) → Q(nn ))
Uočimo da je po definiciji kondicionala ova rečenica istinita kada ni jedan

predmet ne zadovoljava P (x), tj. kada nijedan predmet nije P . No u tim
uvjetima rečenica ’Neki P su Q’ nije istinita.
5.6 Četiri aristotelovska oblika 71
Tradicionalni "logički kvadrat" ili "kvadrat opreka". Uočite da neka prav-

ila vrijede samo pod pretpostavkom egzistencije predmeta koji je A.
Zadatak 34 Pokažimo na konačnoj domeni da su kontradiktorni sudovi uzajamne

negacije. Neka je područje rasprave konačno i neka svaki predmet ima ime i to samo
jedno. Popis imena je n1 , ..., nn . (i) ¬∀x(P (x) → Q(x)) razlažemo u (ii) ¬((P (n1 ) →
Q(n1 ))∧...∧(P (nn ) → Q(nn ))). (iii) zamijenimo kondicional s disjunkcijom: ¬((¬P (n1 )∨
Q(n1 )) ∧ ... ∧ (¬P (nn ) ∨ Q(nn ))), (iv) primjenimo DeMorganov zakon: ¬(¬P (n1 ) ∨
Q(n1 )) ∨ ... ∨ ¬(¬P (nn ) ∨ Q(nn )), (v) primjenimo DeMorganov zakon još jednom:
(P (n1 ) ∧ ¬Q(n1 )) ∨ ... ∨ (P (nn ) ∧ ¬Q(nn )). Disjunktivna normalna forma (v) upravo
prikazuje ∃x(P (x) ∧ ¬Q(x)). Generalizirajući možemo utvrditi da vrijedi

¬∀x(P (x) → Q(x)) ⇔ ∃x(P (x) ∧ ¬Q(x))
Zadatak 35 Kombinacija nekvantificiranih i kvantificiranih rečenica. Neka ’I’ stoji

za ’Ivica će se iznenaditi’, neka su predikati’PozvanNaZabavu(x)’ i ’DolaziNaZabavu(x)’.
Popis imena je n1 , ..., nn . Kako bismo u prirodnom jeziku pročitali (i) ∀x((P ozvanN aZabavu(x)∧
DolaziN aZabavu(x)) → I), a kako (ii) ∀x((P ozvanN aZabavu(x) → DolaziN aZabavu(x)) →
I?
5.6.1 Razgovorne implikature

Rečenicu ’Svi P su Q’ obično razumijemo kao da ona povlači ’P postoji’. No to
nije slučaj, tu postoji konverzacijska ali ne i logička implikacija.
Primjer 5.18 ’Svi studenti koji su predali rješenja zadataka, dobili su izvrsne ocjene’
No nitko nije predao rješenja pa je rečenica istinita. Konzistentno je nastaviti s rečenicom
’Ali nitko nije predao rješenja’.
Razgovorna implikatura može se osporiti bez stvaranja kontradikcije.

Rečenicu ’Neki P su Q’ obično razumijemo kao ’Neki P jesu Q, a neki nisu’.
I ovdje je riječ samo o razgovornoj implikaturi.
Primjer 5.19 ’Neki studenti su posjetili on-line tečaj. Zapravo, to su učinili svi’ je
konzistentan tekst.
Podsjetnik
1. Svi P su Q ne povlači, iako u razgovoru sugerira, da postoje
neki P.
2. Neki P su Q ne povlači, iako u razgovoru sugerira, da svi P
nisu Q.
5.7 Kvantifikatori i funkcijski simboli

Promotrimo rečenicu:
∀xLjubazniji(otac(otac(x)), otac(x))
Ona tvrdi da je svačiji patrilinearni djed ljubazniji od oca te osobe. Za iskazati
istu rečenicu bez funkcijskih simbola treba nam složena rečenica
∀x∀y∀z(((OtacOd(x, y) ∧ OtacOd(y, z)) → Ljubazniji(x, y))
Funkcijski simboli su vrlo korisni u logici prvog reda.

5.7 Kvantifikatori i funkcijski simboli 73
Zadatak 36 Iskaži rečenicu ’∀xCijeni(x, otac(x))’ ne koristeći funkcijske simbole!

Poglavlje 6
Logika kvantifikatora
Primjer 6.1 Definirajmo pridjev ’slično’ po uzoru na Oxford Dictionary of Modern

English kao ’ono što podsjeća na nešto ali nije isto s time’. Ako dalje prihvatimo da
’isto’ znači ’podudarati se u svim svojstvima’, onda vrijedi Slično(a, b) samo ako a ima
neka svojstva koja nema b i a ima neka svojstva koja ima b. Da bismo definirali (i)’isto’,
(ii)’različito’ i (iii)’slično’ moramo govoriti o svojstvima: (i)x = y ↔ ∀P (P (x) →
P (y)), (ii) Različito(x, y) ↔ ∃P (P (x)∧¬P (y)), (iii) Slično(x, y) ↔ (∃P ∃Q(P (x)∧
P (y) ∧ Q(x) ∧ ¬Q(y)) ∧ P odsjeća(x, y, koga?)).
Primjer 6.2 ’Ona ima sva svojstva pravog prijatelja’, ’Po svemu su slični osim u
jednom’, ...
Rečenice koje govore o svojstvima ne mogu se iskazati u logici prvog reda.

U logici prvog reda govorimo o predmetima i tvrdimo kako oni imaju odred̄ena
svojstva i stoje u odred̄enim odnosima, ali o svojstvima i odnosima ne možemo
govoriti. Zbog toga su rečenice iz prethodnih primjera neiskazive u logici prvoga
reda.
6.1 Tautologije i kvantifikacija

Pojam tautologije uži je od pojma logičke istine. Je li neka rečenica tautološka,
to odred̄ujemo pomoću istinitosne tablice. Kvantificirane rečenice ne možemo
analizirati onako kako analiziramo složene rečenice u propozicijskoj logici. Sin-
taktički oblik kvantificirane rečenice je ’kvantifikator-s-varijablom (ispravno_-
sastavljena_formula)’.
Primjer 6.3
Gornji zaključak je očigledno valjan. U svijetu u kojemu je svaka kocka

malena i u kojemu je svaka stvar kocka, u tom je svijetu takod̄er i svaka stvar
mala. Pitanje je: je li ovaj zaključak tautološki valjan? Je li ovdje riječ o jed-
nokratnoj primjeni pravila za uklanjanje kondicionala (modus ponendo ponens)?
74
Drugim riječima, možemo li primjeniti logička pravila zanemarujući kvantifika-

tore?
Protuprimjer. Uočite da dodekaedar desno zadovoljava isf-u Cube(x) →

Small(x).
Protuprimjer pokazuje dvije činjenice: zaključak s egzistencijalno kvantifi-
ciranim rečenicama nije valjan i zaključak s univerzalno kvantificiranim rečeni-
cama jest valjan ali nije tautološki valjan. Drugu činjenicu možemo ovako ob-
jasniti: da smo konkluziju uveli samo primjenom dokazano pouzdanog pravila
modus ponens, to bismo mogli učiniti u oba slučaja. Budući da u jednom od
njih uvod̄enje konluzije nije uspjelo "očuvati istinitost", slijedi da ni ispravna
konkluzija nije uvedena na taj način.
Primjer 6.4 ’∃xKocka(x) ∨ ∃x¬Kocka(x)’ je logička istina (rečenica koja je is-

tinita u svim zamislivim okolnostima u kojima nečega, na što se predikati mogu prim-
jeniti, ima). No, ona nije tautologija: rečenica istinita jedino zahvaljujući značenju
istintosno-funcionalnih veznika.
76 Poglavlje 6 Logika kvantifikatora
Možemo sastaviti rečenicu jednaku u smislu sintakse propozicijske logike (tj. čiji je oblik
A ∨ B) koja neće biti logička istina: ’∀xKocka(x) ∨ ∀x¬Kocka(x)’.
Razmotreni primjeri naizgled sugeriraju da u jeziku kvantificiranih rečenica

nema tautologija. Takva indukcija je preuranjena. Ako u bilo kojoj tautologiji
u kojoj se javljaju atomarne rečenice izvršimo zamjenu tako da na mjesto atom-
arnih rečenica upišemo složene rečenice bilo s kvantifikatorima ili bez njih, dobit
ćemo opet tautologiju.
Primjer 6.5
U tautologiji ’A → (B → A)’ smo u prvom slučaju ’A’ zamijenili s ’A → C’, a u

drugom slučaju ’A’ smo zamijenili s ’∃xSameSize(x, a)’ a ’B’ s ’∀xCube(x)’. U sva
tri slučaja istinitost proizlazi iz značenja veznika ’→’ .
6.1.1 Test tautologičnosti

Tautologiju možemo dobiti supstitucijom iz različitih rečenica koje same ne moraju
biti tautologije.
Primjer 6.6
A ’∃xSameSize(x, a) → (∀xCube(x) → ∃xSameSize(x, a))’ za ’A’
A→B ’∃xSameSize(x, a)’ za ’A’ i ’(∀xCube(x) → ∃xSameSize(x, a))’ za ’B’
A → (B → A) ’∃xSameSize(x, a)’ za ’A’ i ’∀xCube(x)’ za ’B’
Samo je trećem slučajem tautološka rečenica ’∃xSameSize(x, a) → (∀xCube(x) →

∃xSameSize(x, a))’ dobivena putem supstitucije iz tautologije.
Da bismo ustanovili je li neka kvantificirana rečenica- tautologija, moramo

izdvojiti sastavne dijelove tako da istinitisno-funkcionalna struktura postane vidljiva.
One veznike koji se javljaju u dosegu kvantifikatora zanemarujemo, a proma-
tramo samo one logičke veznike koji se primjenjuju na rečenicama.
Primjer 6.7 ∃xSameSize(x, a) → (∀xCube(x) → ∃xSameSize(x, a))

| {z } | {z } | {z }
A B A
Postupak izlaganja istinitisno-funkcionalne sintaktičke strukture neke rečenice

možemo razložiti u jedan algoritam.
(i) Kada u rečenici S dod̄ete do kvantifikatora ili do atomarne
rečenice započnite s potcrtavanjem. Ako je riječ o kvantifikatoru, pot-
crtajte ga kao i cijelu isf-u na koju se on primjenjuje. Ako je riječ o
atomarnoj rečenici, potcrtajte je.
(ii) Kad završite s potcrtavanjem rečenice dodjelite joj ime (A,
B, C,...).
(iii) Ako se istovjetni sastavni dio pojavljuje na još nekom mjestu
u rečenici S, dajte mu isto ime, ako ne, upotrebite prvo neiskorišteno
ime.
(iv) Kada dod̄ete do kraja rečenice, zamijenite svaki sastavni dio
sa slovom koje ga označava. Rezultat nazivamo istinitosno-funkcionalnom
formom rečenice S.
1. ¬(T et(d) ∧ ∀xM aleno(x)) → (¬T et(d) ∨ ¬∀yM aleno(y));

2. ¬(T et(d)A ∧ ∀xM aleno(x)) → (¬T et(d) ∨ ¬∀yM aleno(y));
3. ¬(T et(d)A ∧ ∀xM aleno(x)B ) → (¬T et(d) ∨ ¬∀yM aleno(y));
4. ¬(T et(d)A ∧ ∀xM aleno(x)B ) → (¬T et(d)A ∨ ¬∀yM aleno(y));
5. ¬(T et(d)A ∧ ∀xM aleno(x)B ) → (¬T et(d)A ∨ ¬∀yM aleno(y)C );
6. ¬(A ∧ B) → (¬A ∨ ¬C)
Definicija 5 Kvantificirana rečenica logike prvog reda je tautologija ako i samo

ako je njezina istinitosno-funkcionalna forma tautologija.
Primjer 6.8 Odredi istinitosno funkcionalnu formu korespodentnog kondicionala za

zaključak:
Je li taj korespondentni kondicional tatologija?
Podsjetnik
1. Pomoću istinitosno-funkcionalnog algoritma možemo odrediti istinitosno-

funkcionalnu formu rečenice ili zaključka u kojima se javljaju kvantificirani
izrazi.
2. Istinitosno-funkcionalna forma razotkriva kako su atomarne rečenice i
kvantificirane rečenice povezane.
78 Poglavlje 6 Logika kvantifikatora
3. Kvantificirana rečenica je tautologija ako i samo ako je njezina istinitosno-

funkcionalna forma tautologija.
4. Svaka je tautologija logička istina, ali med̄u kvantificiranim rečenicama
nalazimo mnoge logičke istine koje nisu tautologije.
5. Mnogi valjani zaključci logike prvog reda nisu tautološki valjani.
Poglavlje 7
Valjanosti i posljedice prvog
reda
Intuitivna ideja o logičkoj istini i logičkoj posljedici poziva se na istinitost u
svim logički mogućim okolnostima: rečenica je logički istinita ako i samo ako
je istinita u svim logički mogućim okolnostima. Rečenica S je posljedica danih
premisa ako i samo ako je S istinita u svim logički mogućim okolnostima u ko-
jima su sve premise istinite. Preciznost ovih definicija možemo povećati za slučaj
tautologija i tautoloških posljedica modelirajući "logički moguće okolnosti" kao
redak u istinitosnoj tablici.
Nažalost pojmovi ’tautologija’ i ’tautološka posljedica’ ne mogu nas dovesti
do željenog cilja u logici prvog reda: naime oni ne mogu razdijeliti logičke
istine i logičke posljedice prvoga reda od drugih rečenica i logičkih posljedica u
logici prvoga reda. Ono što nam treba je dodatna metoda za analiziranje logičkih
istina i logičkih posljedica koje ovise o istinitosnofunkcionalnim veznicima te o
kvantifikatorima i identitetu.
Najprije trebamo razriješiti terminološki problem: koji naziv dodjeliti takvim
rečenicama i takvim odnosima u logici prvog reda.
Propozicijska logika Logika prvoga reda Općeniti pojam
Tautologija ?? Logička istina
Tautološka posljedica ?? Logička posljedica
Tautološka ekvivalencija ?? Logička ekvivalencija
Nema uvriježenih naziva, Barwise i Etchemendy predlažu sljedeće:
Propozicijska logika Logika prvoga reda Općeniti pojam
Tautologija Valjana rečenica prvoga reda Logička istina
Tautološka posljedica Posljedica prvoga reda Logička posljedica
Tautološka ekvivalencija Ekvivalencija prvoga reda Logička ekvivalencija
Ti se podebljani nazivi odnose na one logičke istine, posljedice i ekviva-
lencije koje su takve kakve jesu zahvaljujući značenju istinitosno-funkcionalnih
veznika, kvantifikatora i identiteta. Na taj način, zanemarujemo značenje imena,
predikata (s iznimkom predikata identiteta) i funkcijskih simbola.
Predikat identiteta zauzima posebno mjesto med̄u predikatima jer samo kod
njega dopuštamo da se doprinos njegovog značenja promatra kao svojstven logici
prvog reda. Razlozi zbog kojih se predikat identiteta tretira kao poseban, "logički"
predikat su dvojaki. Oni obuhvaćaju općenitost njegove primjene i doprinos u
kvantifikacijskoj izražajnosti. Prvo, identitet se javlja u skoro svim jezicima.
Dok je ’>’ svojstven aritmetici, ’∈’ teoriji skupova a ’LijevoOd’ običnom jeziku
i "jeziku blokova" (Tarski’s World), dotle je predikat identiteta prisutan u svim
tim jezicima. Drugo, zahvaljujući ’=’ možemo koristeći samo dva kvantifikatora
79
80 Poglavlje 7 Valjanosti i posljedice prvog reda
iskazati koliki je točan broj predmeta koji ispunjava neki uvjet, koji je najveći, a
koji najmanji broj takvih predmeta.
Ako možemo reći je li rečenica logički istinita bez da poznajemo značenje
predikata (osim identiteta) koji se javljaju u njoj, onda je ta rečenica valjana
rečenica prvoga reda.
Primjer 7.1 ’∀xIsteV eličine(x, x)’, ’∀xKocka(x) → Kocka(b)’ i ’∀x∃yV oli(x, y)∨
¬∀x∃yV oli(x, y)’ su logičke istine (Svaka stvar jednako je sama sebi po svojoj veličini;
Ako je svaka stvar kocka onda je i b kocka; Svatko voli nekoga ili netko ne voli nikoga).
Pitanje je jesu li to valjane rečenice prvoga reda?
7.1 Metoda zamjene predikata

Je li neka rečenica S valjana rečenica prvoga reda možemo otkriti zamjenju-
jući predikate s drugim predikatima, a posebno s besmislenim. Ako se istini-
tost izgubi u tim zamjenama, onda je istinitost posljedica značenja početn-og/ih

predikata, pa S nije valjana rečenica prvoga reda.
Primjer 7.2 Prva rečenica ne prolazi na testu: ’∀xR(x, x)’, ’∀xP (x) → P (b)’ i
’∀x∃yR(x, y) ∨ ¬∀x∃yR(x, y)
1. Za provjeru valjanosti i posljedice prvoga reda, zamijenite sve predikate osim

identitetnog s novim simbolima bez značenja, pazeći pri tome da u slučaju
kada se neki predikat javlja više puta, svaku njegovu pojavu zamijenite s
istim predikatom bez značenja.
2. Za provjeru valjanosti prvog reda za rečenicu S , pokušajte opisati okolnosti i
dati tumačenje imena, predikata i funkcija iz S u kojima će ona biti neistinita.
Ako se takve okolnosti ne mogu zamisliti, S je valjana rečenica prvoga reda.
3. Za provjeriti je li S posljedica prvog reda premisa P1 , ..., Pn , pokušajte naći
okolnosti i tumačenje u kojem će S biti neistinito a P1 , ..., Pn istinito. Ako
se takve okolnosti ne mogu zamisliti, izvorni je zaključak posljedica prvog
reda.
Primjer 7.3 Neka je zadan zaključak
Je li ovdje riječ o posljedici prvog reda? Metoda zamjene pokazuje da nije. Istina je
da 1.Logičar(charles_dodgson) i 2. Književnik(lewis_carroll), ali nije istina 3.
¬(charles_dodgson = lewis_carroll).
7.2 Ekvivalencije prvoga reda i DeMorgan-ovi

zakoni
Augustus DeMorgan
Prethodne tehnike možemo primjeniti i u utvrd̄ivanju ekvivalencija prvog

reda. Ako primjena istinitsono funkcionalnog algoritma pokaže da su dvije
rečenice tautološki ekvivalentne, onda su one i ekvivalencije prvoga reda.
Primjer 7.4 Iz ’¬(∃xKocka(x)A ∧∀yDodekaedar(y)B )’ primjenom istinitosno funkcionalnog

algoritma dobivamo ’¬(A ∧ B)’, a iz ’¬∃xKocka(x)A ∨ ¬∀yDodekaedar(y)B ’ dobi-
vamo ’¬A ∨ ¬B’. Dobivene rečenice su tautološki ekvivalentne, one su jedna instanca
DeMorganovih zakona.
No, DeMorganove zakone i slična logička načela možemo primijeniti i un-

utar dosega kvantifikatora.
Primjer 7.5 Kontrapozicija: (A → B) ⇔ (¬B → ¬A). (i) ∀x(Kocka(x) →

M aleno(x)), (ii) ∀x(¬M aleno(x) → ¬Kocka(x)) su ekvivalentne (ako su sve kocke
malene, onda ništa što nije maleno nije kocka, i obratno)
Istražimo primjer! Izdvojimo nekvantificirani dio

(i) P (x) → Q(x)
(ii) ¬Q(x) → ¬P (x)

’P’ i ’Q’ predstavljaju bilo koju isf-u pod uvjetom da ona sadrži slobodnu vari-
jablu x i nijednu drugu slobodnu varijablu. Ne možemo zapitati jesu li ove dvije
isf-e ekvivalentne, jer one nisu rečenice. Unatoč tome, možemo lako dokazati da
bilo koji predmet koji zadovoljava prvu isf-u (i) takod̄er zadovoljava i i isf-u (ii).
Dokaz 7 Primijenimo indirektan dokaz (reductio ad absurdum). Pretpostavimo

da postoje okolnosti u kojima neki predmet zadovoljava prvi uvjet (i) i ne zado-
voljava drugi (ii). Uvedimo novo ime za taj predmet - n1 . Uvrštavanjem dobi-
vamo (i*) P (n1 ) → Q(n1 ) i (ii*) ¬Q(n1 ) → ¬P (n1 ). Budući da je x bila jedina
slobodna varijabla, (i*) i (ii*) su rečenice. Po pretpostavci dokaza i definiciji
zadovoljavanja (i*) mora biti istinita a (ii*) neistinita. No to je nemoguće jer su
(i*) i (ii*) ekvivalentne po kontrapoziciji.
Definicija 6 Logički ekvivalentne isf-e. Dvije isf-e sa slobodnim varijablama

su logički ekvivalentne akko ih u bilo kojim mogućim okolnostima zadovoljavaju
isti predmeti.
Zadatak 37 Iskaži prethodnu definiciju na drugi način koristeći definiciju zadovolja-

vanja10 .
Ako generaliziramo prethodni rezultat (tj. da su dvije formule logički ekviva-

lentne ako nije moguće da neki predmeti zadovoljavaju jednu a ne i drugu), onda
će primjena načela logičkih ekvivalencija na neku isf-u dati logički ekvivalentnu
isf-u, formulu koju zadovoljavaju isti predmeti kao i prvu.
7.2.1 Supstitucija logički ekvivalentnih isf-a

Neka su P i Q logički ekvivalentne isf-e, koje možda sadrže slobodne varijable
i neka je S(P ) proizvoljna rečenica koja sadrži P kao sastavni dio. Tada ako su
P i Q logički ekvivalentne, tj.
P ⇔Q
onda su ekvivalentne i S(P ) i S(Q), tj. .
S(P ) ⇔ S(Q).
Dokaz načela supstitucije zahtjeva dodatne tehnike (dokaz indukcijom), pa

će biti izostavljen ovdje.
Opremljeni s načelom supstitucije možemo dokazati cijeli niz novih ekviva-
lencija.
Primjer 7.6
∀x(P (x) → Q(x)) ⇔ ∀x(¬P (x) ∨ Q(x)) definicija →
⇔ ∀x(¬P (x) ∨ ¬¬Q(x)) dvostruka negacija
⇔ ∀x¬(P (x) ∧ ¬Q(x)) DeMorganov zakon
Očigledno je gornje rečenice nisu tautološki ekvivalentne jer su izmjene izvele "u un-
utrašnjosti", pod dosegom kvantifikatora.
7.2.2 DeMorganovi zakoni za kvantifikatore

U propozicijskoj logici DeMorganovi zakoni opisuju važne odnose izmed̄u ne-
gacije, konjunkcije i disjunkcije. Postoji stroga analogija izmed̄u ∀ i ∧, te izmed̄u
∃ i ∨.
10
Dvije isf-e sa slobodnim varijablama su logički ekvivalentne akko svaka jednolika supstitucija
imena (starih ili novih) na mjestima njihovih slobodnih varijabli daje logički ekvivalentne
rečenice.
Primjer 7.7 Neka govorimo o četiri imenovana bloka: a, b, c i d. Tada će rečenica
∀xKocka(x) biti istinita ako i samo ako vrijedi
Kocka(a) ∧ Kocka(b) ∧ Kocka(c) ∧ Kocka(d)
Slično rečenica ∃xKocka(x) bit će istinita ako i samo ako vrijedi
Kocka(a) ∨ Kocka(b) ∨ Kocka(c) ∨ Kocka(d)
Analogija sugerira da bi kvantifikatori mogli reagirati na negaciju na sličan

način kao konjunkcija i disjunkcija.
Primjer 7.8 ¬∀xM aleno(x) bit će istinita ako i samo ako vrijedi
¬(M aleno(a) ∧ M aleno(b) ∧ M aleno(c) ∧ M aleno(d))
a po DeMorganovom zakonu prethodno vrijedi ako i samo ako
¬M aleno(a) ∨ ¬M aleno(b) ∨ ¬M aleno(c) ∨ ¬M aleno(d)
A to je istinito ako i samo ako

∃x¬M aleno(x)
DeMorganovi zakoni omogućuju nam da negaciju pomičemo iza kvantifika-

tora.
7.2.2.1 DeMorganovi zakoni za kvantifikatore
¬∀xP (x) ⇔ ∃x¬P (x)

¬∃xP (x) ⇔ ∀x¬P (x)
Zadatak 38 Pokažite da je negacija univerzalno afirmativnog suda ekvivalentna par-

tikuralno negativnom sudu i navedite naziv logičkog načela koji omogućuje pojedinu
supstituciju ekvivalentnih isf-a.
¬∀x(P (x) → Q(x)) ⇔ ¬∀x(¬P (x) ∨ Q(x))

⇔ ∃x¬(¬P (x) ∨ Q(x))
.
⇔ ∃x(¬¬P (x) ∧ ¬Q(x))
⇔ ∃x(P (x) ∧ ¬Q(x))
Zadatak 39 Dokažite ekvivalenciju

. ¬∃x(P (x) ∧ Q(x)) ⇔ ∀x¬(P (x) → Q(x))
7.3 Još neke ekvivalencije s kvantifikatorima 85
Odgovor 4
¬∃x(P (x) ∧ Q(x)) ⇔ ∀x¬(P (x) ∧ Q(x))
⇔ ∀x(¬P (x) ∨ ¬Q(x))
⇔ ∀x(P (x) → ¬Q(x))
7.3 Još neke ekvivalencije s kvantifikatorima
Primjer 7.9 Zamislimo da u svijetu nalazimo točno n predmeta čija su imena a1 , ..., an
(svaki predmet ima ime). Rečenica ∀x(P (x) ∧ Q(x)) istinita je u tim okolnostima ako i
samo ako
(P (a1 ) ∧ Q(a1 )) ∧ ... ∧ (P (an ) ∧ Q(an ))
Budući da je konjunkcija asocijativna dobivamo
(P (a1 ) ∧ ... ∧ P (an )) ∧ (Q(a1 ) ∧ ... ∧ Q(an ))
Što je ekvivalentno s
∀xP (x) ∧ ∀xQ(x)
Primjer 7.10 Rečenica ∀x(Kocka(x)∨T etraedar(x)) nije ekvivalenta s ∀xKocka(x)∨

∀xT etraedar(x). Prva rečenica istinita je u svjetovima a) u kojemu su svi predmeti
kocke, b) u kojemu su svi predmeti tetraedri i c) u kojem su neki predmeti kocke a neki
tetraedri, dok drukčijih predmeta nema. Druga rečenica nije istinita u svjetovima c) tipa.
Zadatak 40 Pokažite da je egzistencijalni kvantifikator distributivan prema disjunkciji!
Rjeenje 2 Zamislimo da u svijetu nalazimo točno n predmeta čija su imena

a1 , ..., an (svaki predmet ima ime). Rečenica ∃x(P (x) ∨ Q(x)) istinita je u tim
okolnostima ako i samo ako
(P (a1 ) ∨ Q(a1 )) ∨ ... ∨ (P (an ) ∨ Q(an ))
Budući da je disjunkcija asocijativna dobivamo
(P (a1 ) ∨ ... ∨ P (an )) ∨ (Q(a1 ) ∨ ... ∨ Q(an ))
Što je ekvivalentno s
∃xP (x) ∨ ∃xQ(x)
Zapamtite!
∀x(P (x) ∧ Q(x)) ⇔ ∀xP (x) ∧ ∀xQ(x),
∃x(P (x) ∨ Q(x)) ⇔ ∃xP (x) ∨ ∃xQ(x),

ali
∀x(P (x) ∨ Q(x)) < ∀xP (x) ∨ ∀xQ(x),
∃x(P (x) ∧ Q(x)) < ∃xP (x) ∧ ∃xQ(x).
7.3.1 Nulta kvantifikacija

Za svaku isf-u P u kojoj x nije slobodna varijabla:
∀xP ⇔ P ,
∃xP ⇔ P ,
∀x(P ∨ Q(x)) ⇔ P ∨ ∀xQ(x),
∃x(P ∧ Q(x)) ⇔ P ∧ ∃xQ(x).
Ako u rečenici P koja ne sadrži slobodne varijable pokušamo upisati bilo

koje ime, to nećemo moći učiniti, zato je pitanje koji predmet zadovoljava P
istovjetno s pitanjem je li P istinito.
7.3.2 Zamjena vezanih varijabli

Nije važno koje varijable koristimo sve dok se ne susretnemo s kvantifikatorima
čiji se dosezi preklapaju.
Za svaku isf-u P (x) i varijablu y koja se ne javlja u P (x):
∀xP (x) ⇔ ∀yP (y),
∃xP (x) ⇔ ∃yP (y).
Poglavlje 8
Višestruka kvantifikacija
8.1 Višestruka primjena jednog kvantifikatora
Primjer 8.1 (i) ∃x∃y[Kocka(x)∧T et(y)∧LijevoOd(x, y)], (ii) ∀x∀y[(Kocka(x)∧

T et(y)) → LijevoOd(x, y)] S prvom se rečenicom tvrdi da je neka kocka s lijeve
strane nekog tetraedra. S drugom, da je svaka kocka s lijeve strane svakog tetrae-
dra. Prethodne rečenice zapisane su na način da su svi kvantifikatori stavljeni sprijeda
(preneksna forma). Preneksna forma ne mora biti najčitljivija. Zapišimo (i) i (ii) na
drukčiji način: (i*) ∃x[Kocka(x)∧∃y(T et(y)∧LijevoOd(x, y))], (ii*) ∀x[Kocka(x) →
∀y(T et(y) → LijevoOd(x, y))]. Novi, ekvivalentni izrazi možda su čitljiviji jer imaju
strukturu aristotelovskih rečenica:
(i) Neke |kocke

{z } su |/takve_da_su/_s_lijeve_strane_nekog_tetraedra ,
{z }
{z } su |/takve_da_su/_svakom_tetraedru_s_lijeva
(ii) Sve |kocke .
{z }
Zadatak 41 Neka je područje rasprave skup predmeta čija su jedinstvena imena a, b

i c. Prikaži ∀x∀yR(x, y) kao konjunkciju atomarnih rečenica!
Odgovor 5 1. Prvo razlažemo prvi kvantifikator s lijeva:
∀yR(a, y) ∧ ∀yR(b, y) ∧ ∀yR(c, y)

| {z } | {z } | {z }
2. Razlažemo slijedeći, posljednji kvantifikator:
(R(a, a) ∧ R(a, b) ∧ R(a, c)) ∧ (R(b, a) ∧ R(b, b) ∧ R(b, c)) ∧ (R(c, a) ∧ R(c, b) ∧ R(c, c)) .
| {z } | {z } | {z }
87
88 Poglavlje 8 Višestruka kvantifikacija
Zadatak 42 Otvorite Cantor’s Sentences i Cantor’s World.
a) Je li u gornjem svijetu istinita rečenica:

∀x∀y[(Kocka(x) ∧ Kocka(y)) → (LijevoOd(x, y) ∨ DesnoOd(x, y)]
Ako nije, modificirajte je koristeći predikat identiteta tako da postane istinita!
b) Je li u ovom svijetu istinita rečenica ∃x∃y(Kocka(x) ∧ Kocka(y))? Ako jest, modi-

ficirajte je koristeći predikat identiteta tako da postane neistinita11 !
Zadatak 43 Otvorite Frege’s Sentences i Peirce’s World. Preinačite veličinu i položaj

tako da prvih sedam rečenica bude istinito, a drugih sedam lažno.
11
a) Nije istinita. Da bi postala istinita trebamo je modificirati:
∀x∀y[(Kocka(x) ∧ Kocka(y) ∧ x 6= y) → (LijevoOd(x, y) ∨ DesnoOd(x, y)]
b) Istinita je. da bi postala neistinita trebamo je modificirati:
∃x∃y(Kocka(x) ∧ Kocka(y) ∧ x 6= y)
Kod vrednovanja rečenica s višestrukim kvantifikatorima često

se pravi pogreška koja proizlazi iz netočne pretpostavke da se različite
varijable primjenjuju na različite predmete.
8.1.0.1 Zapamtite
∀x∀yP (x, y) implicira ∀xP (x, x)

∃x∃yP (x, y) ne implicira ∃xP (x, x)
∃xP (x, x) implicira ∃x∃yP (x, y)
8.2 Mješoviti kvantifikatori

Analizirajmo ∀x[Kocka(x) → ∃y(T et(y)∧LijevoOd(x, y))] u aristotelovskom
stilu, kao ’svi S su P’. Sve kocke x imaju svojstvo ∃y(T et(y)∧LijevoOd(x, y)),
tj. da su s lijeve strane barem jednog tetraedra.
Istovrijednu rečenicu mogli smo izraziti u preneksnoj formi (stavljajući sve
kvantifikatore sprijeda):
∀x∃y[Kocka(x) → (T et(y) ∧ LijevoOd(x, y))]
Poredak je važan kada koristimo raznovrsne kvantifikatore.
Primjer 8.2 ∀x∀yV oli(x, y) ⇔ ∀y∀xV oli(x, y), ali ∀x∃yV oli(x, y) < ∃y∀xV oli(x, y).
Iskažite prethodne rečenice u prirodnom jeziku!
Zadatak 44 Otvorite Arnault’s world i napravite svijet u kojem će sve rečenice biti
istinite.
8.3 Prijevod korak-po-korak

U slučaju kada rečenica u prirodnom jeziku sadrži više od jedne kvantificirane
imeničke fraze, prijevod na jezik logike prvoga reda može biti prilično složen.
Primjer 8.3 Nijedna kocka koja se nalazi s lijeve strane nekog tetraedra nije s lijeve
strane nekog, od nje većeg dodekaedra.
Metodom "korak-po-korak" nazovimo postupak u kojemu u kojemu izdva-

jamo imeničke fraze i formaliziramo ih jednu za drugom.
Primjer 8.4 Svaka je kocka s lijeve strane svakog dodekaedra. (1) ∀x(Kocka(x) →
x je s lijeve strane svakog dodekaedra), (2) ∀y(Dodek(y) → LijevoOd(x, y)), (3)
∀x(Kocka(x) → ∀y(Dodek(y) → LijevoOd(x, y)))
Primjer 8.5
Nijedna kocka koja se nalazi s lijeve strane nekog tetraedra
nije
s lijeve strane nekog, od nje većeg dodekaedra.
(1) ∀x(Kocka(x) koja se nalazi s lijeve strane nekog tetraedra)→ ¬(x je s lijeve strane
nekog od x većeg dodekaedra). (2) ∀x(Kocka(x) ∧ x je s lijeve strane nekog tetraedra) →
¬(x je s lijeve strane nekog od x većeg dodekaedra) (3) ∀x(Kocka(x) ∧∃y(T et(y) ∧
LijevoOd(x, y)) → ¬(x je s lijeve strane nekog od x većeg dodekaedra) (4) ∀x[(Kocka(x)∧
∃y(T et(y) ∧ LijevoOd(x, y))) → ¬∃z(LijevoOd(x, z) ∧ Dodek(z) ∧ V ećiOd(z, x))]
Zadatak 45 Prevedi koristeći oznake predikata iz "Tarski’s World": 1. Svaki je do-

dekaedar jednak po veličini nekoj kocki, 2. Svaki predmet koji se nalazi izmed̄u do-
dekaedara je kocka., 3. Svaka kocka koja ima neki predmet iza sebe je malena, 4.
Svaki dodekaedar koji nema ništa sa svoje desne strane ima neki predmet s lijeve strane.
Kad dovršite prijevod, otvorite Bolzano’s world - sve rečenice moraju biti istinite u tom
svijetu.
8.3.1 Parafraziranje prirodnog jezika

U mnogim slučajevima "površinski" oblik rečenice nije istovjetan s njezinim
logičkim oblikom. Tada "metoda korak-po-korak" nije uspješna.
U prijevodu rečenice s prirodnog jezika na jezik logike prvoga
reda cilj doći do rečenice koja ima isto značenje kao i izvornik. Ponekad
izravno očitavanje kvantifikatora ne daje točan prijevod (Primjer 8.6).
Poteškoća posebno nastaje onda kada "aristotelovski oblik" S − P
sadrži uvjet P koji upućuje natrag na S , to jest kada treba osigurati
da zamjenica koja se javlja u P uvijek upućuje na isti predmet kojega
opisuje uvjet S (Primjer 8.7).
Primjer 8.6 ’Ako neka kocka ima neki predmet ispred sebe, ona je malena’.
∀x[(Kocka(x) ∧ ∃yIspred(y, x)) → M aleno(x)]
Primjer 8.7 ’Svaki seljak koji ima magarca tuče ga (tog magarca)’ nije ispravno
prikazana s ∀x((Seljak(x) ∧ ∃y(M agarac(y) ∧ P osjeduje(x, y)) → T uče(x, y)) -
naime, ta formula nije rečenica jer je pojava varijable y u T uče(x, y) slobodna. Rješenje
zahtijeva dva univerzalna kvantifikatora. Na primjer: ∀x[M agarac(x) → ∀y((Seljak(y)∧
P osjeduje(y, x)) → T uče(y, x))].
Zadatak 46 Izradite prijevod na jezik logike prvoga reda za rečenicu ’Svaka kocka
koja je iza nekoga dodekadra manja je od njega’.
Odgovor 6
∀x[Kocka(x) → ∀y((Dodek(y) ∧ Iza(x, y)) → M anjeOd(x, y))],
ili
∀x∀y[(Kocka(x) ∧ Dodek(y) ∧ Iza(x, y)) → M anjeOd(x, y)],
ili
∀x[Dodek(x) → ∀y((Kocka(y) ∧ Iza(y, x)) → M anjeOd(y, x))],
ili...
8.3.2 Višeznačnost i ovisnost o kontekstu
Primjer 8.8 "Svatko cijeni neku crvenokosu osobu": (i) Svatko ima voljenu crvenokosu
osobu: ∀x∃y(Cijeni(x, y) ∧ Crvenokos(y)), (ii) Neku crvenokosu osobu vole svi:
∃x∀y(Crvenokos(x) ∧ V oli(y, x)).
Primjer 8.9 Pod kojim značenjem prve premise je sljedeći zaključak valjan odnosno
nevaljan: "Svatko cijeni neku crvenokosu osobu. Svatko tko cijeni samoga sebe je
samopouzdan. Dakle, neka crvenokosa osoba je samopouzdana". Dokažite konkluziju
koja slijedi, a nevaljanom zaključku pronad̄ite protuprimjer (tj. situaciju u kojoj su sve
premise istinite a konkluzija lažna).
Rjeenje 3 Valjani zaključak (inferencija, argument):

Izvor višeznačnosti u prirodnim jezicima ponekada je povezan s

redoslijedom u kojem se javljaju kvantifikatori. Za uspješan prijevod u
logiku prvog reda potrebno je znati što je sugovornik htio reći. Često
namjeravano značenje možemo otkriti na osnovi konteksta u kojem se
rečenica izrekla.
8.3.3 Prijevodi pomoću funkcijskih simbola

Intuitivno, funkcije su vrsta relacija. Oslanjajući se na tu intuiciju, možemo
zaključiti da ono što možemo izreći u logici prvoga reda koristeći funkcijske
simbole možemo, takod̄er, izreći pomoću relacijskih simbola.
Primjer 8.10 otac(nikomah) = aristotel možemo iskazati kao

OtacOd(aristotel, nikomah)
Rečenica
(∗f )∀xStarijiOd(otac(x), x))
kazuje da je otac bilo koje osobe stariji od te osobe. Ako (*) iskažemo kao
∀x∃y(OtacOd(y, x) ∧ StarijiOd(y, x)),
onda tvrdimo da svaka osoba ima barem jednog oca koji je stariji od nje. Ako
(*f) iskažemo kao
∀x∀y(OtacOd(y, x) → StarijiOd(y, x)),
onda tvrdimo su svi očevi bilo koje osobe stariji od nje. Ono što nam zapravo
treba je tvrdnja da svatko ima barem jednog oca (*1)
∀x∃yOtacOd(y, x)
i da svatko ima najviše jednog oca (*2)
∀x∀y∀z[(OtacOd(y, x) ∧ OtacOd(z, x)) → y = z].
Zagledajmo se u (*2): ona zabranjuje situaciju u kojoj netko ima više od jednog
oca, npr. osoba a ima oca b i oca c. Tada ne bi vrijedilo
(OtacOd(b, a) ∧ OtacOd(c, a)) → b = c
jer bi antecedent bio istinit a konzekvent neistinit budući da b i c nisu različita
imena iste osobe. S druge strane, ako znamo otac(a) = b i otac(a) = c, onda
možemo s pravom zaključiti b = c.
Željeni prijevod daje nam, dakle, konjunkcija (*1)∧(*2). Nju možemo kraće
iskazati ovako:
(∗R)∀x∃y[OtacOd(y, x) ∧ StarijiOd(y, x) ∧ ∀z(OtacOd(z, x) → y = z)]
Kada usporedimo (*f) i (*R), očigledna je ušteda na duljini zapisa koju dobivamo
koristeći funkcijske simbole.
Sve što možemo iskazati koristeći n-mjesne funkcijske simbole
možemo iskazati koristeći n + 1-mjesne relacijske simbole, te iden-
titetni predikat. Takvim se prijevodom povećava složenost rečenice.
Primjer 8.11 Rečenicu "Majka nečije majke je mlad̄a od Marije" iskaži na dva načina:
koristeći funkcijske, a zatim koristeći relacijske simbole12 .
Primjer 8.12 "Svaki prirodni broj je ili 0 ili veći od nule" Možemo li iskazati ovu
rečenicu koristeći funkcijske simbole13 ?
8.4 Preneksna forma

Kada prevodimo rečenice iz prirodnog jezika na jezik logike prvoga reda često
dolazimo do takvih izraza u kojima su kvantifikatori i logički veznici pomiješani.
Primjer 8.13 Rečenice poput "Svaka kocka koja je na lijevoj strani nekog tetraedra
nalazi se iza nekog dodekaedra" prikazujemo
∀x[(Kocka(x) ∧ ∃y(T etra(y) ∧ LijevoOd(x, y)) → ∃y(Dodek(y) ∧ Iza(x, y))]
U nekim slučajevima ovakav prijevod, iako prirodan, nije najprikladniji. Ponekad

je potrebno preurediti rečenice tako da svi kvantifikatori budu sprijeda i svi
veznici straga. za takvu rečenicu kažemo da je u preneksnoj formi budući da
su svi kvantifikatori sprijeda.
Definicija 7 Ispravno sastavljena formula je u preneksnoj normalnoj formi ako

ili ne sadrži kvantifikatore ili ima oblik
Q1 v1 Q2 v2 ...Qn vn P
gdje je svaki Qi ili ∀ ili ∃, gdje je svaki vi varijabla, a u isf-i P ne javlja se niti
jedan kvantifikator.
Različiti su razlozi zbog kojih je potreban prikaz rečenice u preneksnoj formi.

Preneksna forma jasno pokazuje logičku složenost neke rečenice. Složenost u
manjoj mjeri ovisi o broju kvantifikatora, a u većoj o prijelazu s ∀ na ∃ i obratno.
12
1. ∃xMladjaOd(majka(majka(x)), marija)
2. ∃x∃y∃z[MajkaOd(y, z) ∧ MajkaOd(x, y) ∧ MladjaOd(x, marija)∧
∀v∀w((MajkaOd(v, z) ∧ MajkaOd(w, y)) → v = y ∧ w = x]
13
Ne: ∀x(N(x) → (x = 0 ∨ x > 0))
S druge strane preneksna forma je slična disjunktivnim i konjuktivnim normal-

nim formama i ekstenzivno se koristi u automatiziranim dokazivanjima teorema.
Teorem 9 Za svaku rečenicu postoji njezina ekvivalentna rečenica u preneksnoj

normalnoj formi (zapravo takvih rečenica ima puno).
Primjedba 4 Dokaz teorema naći ćete u točki 8.4.1.
Za tvorbu preneksne normalne forme oslanjamo se na definicije veznika i na

ekvivalencije prvoga reda:
Podsjetnik:
1. (Pomicanje kvantifikatora preko ∨ i ∧) Za svaku isf-u P (x) i
Q(x):
∀x(P (x) ∧ Q(x)) ⇔ ∀xP (x) ∧ ∀xQ(x)
∃x(P (x) ∨ Q(x)) ⇔ ∃xP (x) ∨ ∃xQ(x)
2. (Nulta kvantifikacija14 ) za svaku isf-u P u kojoj x nije slobodan:
∀xP ⇔ P
∃xP ⇔ P
∀x(P ∨ Q(x)) ⇔ P ∨ ∀xQ(x)
∃x(P ∧ Q(x)) ⇔ P ∧ ∃xQ(x)
3. (Zamjena vezanih varijabli) Za svaku isf-u P (x) i varijablu y
koja se ne javlja u P (x):
∀xP (x) ⇔ ∀yP (y)
∃xP (x) ⇔ ∃yP (y)
4. (DeMorganovi zakoni za kvantifikatore)
¬∀xP (x) ⇔ ∃x¬P (x)
¬∃xP (x) ⇔ ∀x¬P (x)
5. (Supstitucija ekvivalentnih isf-a) /S(P ) i S(Q) označavaju
rečenice čije su komponente isf-e P i Q/
(P ⇔ Q) ⇒ (S(P ) ⇔ S(Q))
Zadatak 47 Iskažimo rečenicu u ∃xP (x) → ∃yQ(y) u preneksnoj formi!
Odgovor 7 1. Zamjenimo kondicional s disjunkcijom i negacijom koje jasnije

reagiraju prema kvantifikatorima: ¬∃xP (x)∨∃yQ(y).2. U dobivenoj disjunkciji
primijenimo DeMorganove zakone: ∀x¬P (x) ∨ ∃yQ(y). 3.Nulta kvantifikacija:
14
Ako u rečenici P koja ne sadrži slobodne varijable pokušamo upisati bilo koje ime, to
ne ćemo moći učiniti, zato je pitanje koji predmet zadovoljava P istovjetno s pitanjem je li P
istinito.
∀x(¬P (x) ∨ ∃yQ(y)). 4. Nulta kvantifikacija nad a daje b: ∃y(¬P (x) ∨ Q(y)).
| {z }
a
Zamjena isf-e a s njezinim ekvivalentom b daje: ∀x∃y(¬P (x) ∨ Q(y)).
Primjer 8.14 Primjer primjene strategije "iznutra prema vani": 1. (∃xP (x)∨R(b)) →
∀x(P (x) ∧ ∀xQ(x)). 2. Nulta kvantifikacija: ∃x(P (x) ∨ R(b)) → ∀x(P (x) ∧ ∀xQ(x)).
3. Distribucija ∀ prema ∧: ∃x(P (x) ∨ R(b)) → ∀x(P (x) ∧ Q(x)). 4. Definicija
→: ¬∃x(P (x) ∨ R(b)) ∨ ∀x(P (x) ∧ Q(x)). 5. DeMorgan: ∀x¬(P (x) ∨ R(b)) ∨
∀x(P (x) ∧ Q(x)). 6. Zamjena varijabli: ∀x¬(P (x) ∨ R(b)) ∨ ∀z(P (z) ∧ Q(z)). 7.
Nulta kvantifikacija: ∀x(¬(P (x) ∨ R(b)) ∨ ∀z(P (z) ∧ Q(z))). 8. Nulta kvantifikacija i
definicija za →: ∀x∀z((P (x) ∨ R(b)) → (P (z) ∧ Q(z))).
Primjer 8.15 Rečenicu iz prethodnog primjera 8.13:

A K
z }| { z }| {
∀x[(Kocka(x) ∧ ∃y (T etra(y) ∧ LijevoOd(x, y))) → ∃y (Dodek(y) ∧ Iza(x, y))]
|{z} |{z}
a b
možemo prikazati u ekvivalentnoj preneksnoj formi:

∀x∀y∃z[(Kocka(x) ∧ T etra(y) ∧ LijevoOd(x, y))) → (Dodek(z) ∧ Iza(x, z))]
Možemo uočiti da nismo jednostavno premjestili kvantifikatore na početak. ∃y je pod
|{z}
a
utjecajem ¬ jer se nalazi u antecedensu kondicionala. Budući je A → K ⇔ ¬A ∨ K,
taj će kvantifikator po DeMorganovim zakonima postati univerzalan.
Gornji primjer postupno analiziramo (koristeći u zapisu predikata samo nji-

hovo početno slovo):
∀x[(K(x) ∧ ∃y(T (y) ∧ L(x, y))) → ∃y(D(y) ∧ I(x, y))] ⇔
∀x[¬(K(x) ∧ ∃y(T (y) ∧ L(x, y))) ∨ ∃y(D(y) ∧ I(x, y))] ⇔(definicija →)
∀x[¬∃y(K(x)∧T (y)∧L(x, y))∨∃y(D(y)∧I(x, y))] ⇔(nulta kvantifikacija+supstitucija)
∀x[∀y¬(K(x) ∧ T (y) ∧ L(x, y)) ∨ ∃y(D(y) ∧ I(x, y))] ⇔(DeMorgan)
∀x[∀y¬(K(x) ∧ T (y) ∧ L(x, y)) ∨ ∃z(D(z) ∧ I(x, z))] ⇔(zamjena varijabli)
∀x∀y[¬(K(x)∧T (y)∧L(x, y))∨∃z(D(z)∧I(x, z))] ⇔(nulta kvantifikacija)
∀x∀y∃z[¬(K(x)∧T (y)∧L(x, y))∨(D(z)∧I(x, z))] ⇔(nulta kvantifikacija)
∀x∀y∃z[(K(x) ∧ T (y) ∧ L(x, y)) → (D(z) ∧ I(x, z))] (definicija →)
Zadatak 48 Neka varijabla x nije slobodna u isf-i Q. Dokažite ekvivalencije:

a) ∀xP → Q ⇔ ∃x[P → Q],
b) ∃xP → Q ⇔ ∀x[P → Q],
c) Q → ∀xP ⇔ ∀x[Q → P ],
d) Q → ∃xP ⇔ ∃x[Q → P ]!
Označite zvjezdicom korake koji ne bi bili dopušteni ako bi varijabla x bila slobodna u
Q!
Odgovor 8 a)
∀xP → Q⇔
⇔ ¬∀xP ∨ Q
⇔ ∃x¬P ∨ Q
⇔ ∃x¬P ∨ ∃xQ ∗
⇔ ∃x[¬P ∨ Q]
⇔ ∃x[P → Q]
c)
Q → ∀xP ⇔
⇔ ¬Q ∨ ∀xP
⇔ ∀x[¬Q ∨ P ] ∗
⇔ ∀x[Q → P ]
d)
Q → ∃xP ⇔
⇔ ¬Q ∨ ∃xP
⇔ ∃x¬Q ∨ ∃xP ∗
⇔ ∃x[¬Q ∨ P ]
⇔ ∃x[Q → P ].
8.4.1 Dokaz teorema o preneksnoj normalnoj formi
Teorem 10 Za svaku isf-u P postoji isf Q u prenesknoj normalnoj formi takva

da P ⇔ Q.
Za dokazati postojanje preneksne normalne forme za bilo koju isf-u logike

prvoga reda moramo se osloniti na dokazni postupak stroge indukcije (matem-
atičke indukcije, pogledajte 17). Taj postupak možemo primijeniti zahvaljujući
činjenici da je pojam isf-e definiran na induktivan način: opisom osnovnih sluča-
jeva (atomarne isf-e), opisom načina kako se iz danih isf-a dobivaju nove, te
navod̄enjem činjenice da isf-e ne mogu nastati ni na koji drugi način. Ako
pokažemo [osnovni korak] da za atomarne isf-e vrijedi traženo i ako pokažemo
[induktivni korak] da ako traženo vrijedi za dane isf-e, onda ono vrijedi i iz njih
dobivenim isf-ama, tada ćemo pokazati da traženo vrijedi za sve isf-e, jer su one
ili atomarne ili su dobivene po pravilima tvorbe.
U osnovnom koraku trebamo dokazati da svaka atomarna isf ima svoju prenek-
snu formu. Po definiciji preneksne forme, atomarna isf već jest u preneksnoj
normalnoj formi jer ne sadrži kvantifikatore.
U induktivnom koraku moramo pokazati da se traženo svojstvo "nasljed̄uje"
u primjeni pravila tvorbe za složene isf-e. Budući da pravila tvorbe pokrivaju nas-
tanak novih isf-a iz već danih putem primjene veznika i kvantifikatora, potrebno
je ispitati svaki mogući način dobivanja novih isf-a.
[Slučaj ¬P ] Pretpostavimo da P ima svoju preneksnu formu. Dakle, za neku
isf-u S bez kvantifikatora vrijedi
P ⇔ Q1 v1 ...Qn vn S ,
gdje je svaki Qi ili ∀ ili ∃, gdje je svako vi varijabla, a u isf-i S ne javlja se niti
jedan kvantifikator. Definirajmo funkciju alt koja mijenja kvantifikatore:
½
∃ ako je Qi univerzalni kvantifikator,
alt(Qi ) =
∀ ako je Qi egzistencijalni kvantifikator.
Po načelu zamjene ekvivalentnih isf,
¬P ⇔ ¬Q1 v1 ...Qn vn S .
Primjenom DeMorganovog zakona dobivamo traženu preneksnu formu:
alt(Q1 )v1 ...alt(Qn )vn ¬S .
[Slučaj R ∧ S ] Pretpostavimo da R i S imaju svoju preneksnu formu. Dakle,

za neke isf-e F i G bez kvantifikatora vrijedi:
R ⇔ Q1 v1 ...Qn vn F ,
S ⇔ Qn+1 vn+1 ...Qn+k vn+k G.
Oslanjajući se na načelo zamjene varijabli, zamijenimo sve pojave varijabli v1 , ..., vn+k
u kvantifikatorskom dijelu i u matricama F i G s novim varijablama w1 , ..., wn+k .
Varijable w1 , ..., wn+k trebaju se razlikovati i od varijabli, ako takvih ima, čije
su pojave slobodne u F i G. Označimo s Fwv i Gvw matrične isf-e koje dobivamo
takvom zamjenom varijabli. Dobivamo:
R ⇔ Q1 w1 ...Qn wn Fwv ,
S ⇔ Qn+1 wn+1 ...Qn+k wn+k Gvw .
Na kraju, oslanjajući se na činjenicu da niti jedna varijabla w1 , ..., wn+k nema

slobodnu pojavu u F i G, korištenjem načela "nulte kvantifikacije" za ∃-slučajeve
i načela distributivnost ∀ prema ∧, dobivamo traženu preneksnu formu:
Q1 w1 ...Qn wn Qn+1 wn+1 ...Qn+k wn+k (Fwv ∧ Gvw ).

[Slučaj R → S ] Pretpostavimo da R i S imaju svoju preneksnu formu.

Dakle, za neke isf-e F i G bez kvantifikatora vrijedi:
R ⇔ Q1 v1 ...Qn vn Fwv ,
S ⇔ Qn+1 vn+1 ...Qn+k vn+k Gvw .
Oslanjajući se na načelo zamjene varijabli, zamijenimo sve pojave varijabli v1 , ..., vn+k
u kvantifikatorskom dijelu i u matricama F i G s novim varijablama w1 , ..., wn+k .
Varijable w1 , ..., wn+k trebaju se razlikovati i od varijabli, ako takvih ima, čije
su pojave slobodne u F i G. Dobivamo:
R ⇔ Q1 w1 ...Qn wn Fwv ,
S ⇔ Qn+1 wn+1 ...Qn+k wn+k Gvw .
Koristeći načela iz zadatka na str. 48 i činjenicu da niti jedna varijabla w1 , ..., wn+k
nema slobodnu pojavu u F i G, dobivamo traženu preneksnu formu:
alt(Q1 )w1 ...alt(Qn )wn Qn+1 wn+1 ...Qn+k wn+k (Fwv → Gvw ).
[Slučaj ∀xP ] Pretpostavimo da P ima svoju preneksnu formu. Dakle, za

neku isf-u N u preneksnoj formi vrijedi:
P ⇔ N.
Koristeći načelo supstitucije ekvivalentnih isf-a, dobivamo traženu preneksnu
formu:
∀xN .
Zadatak 49 Dokažite slučajeve P ∨ Q, P ↔ Q i ∃xP !
Odgovor 9 (Slučaj P ∨ Q) Zaključujemo slično kao za konjunkciju i uz potrebne

modifikacije dobivamo
Q1 w1 ...Qn wn Qn+1 wn+1 ...Qn+k wn+k (Fwv ∨ Gvw ).
[Slučaj P ↔ Q] Kombiniramo dokaz za kondicional i konjunkciju i dobivamo
najprije:
[alt(Q1 )w1 ...alt(Qn )wn Qn+1 wn+1 ...Qn+k wn+k (Fwv → Gvw )] ∧
[Q1 wn+k+1 ...Qn w2n+k alt(Qn+1 )w2n+k+1 ...alt(Qn+k )w2n+2k (Gvw → Fwv )]
a zatim:
alt(Q1 )w1 ...alt(Qn )wn Qn+1 wn+1 ...Qn+k wn+k
Q1 wn+k+1 ...Qn w2n+k alt(Qn+1 )w2n+k+1 ...alt(Qn+k )w2n+2k
(Gw ↔ Fwv ).
v
[Slučaj ∃xP ] Zaključujemo slično kao kod univerzalnog kvantifikatora i dobi-

vamo:
∃xN .
Zadatak 50 Primjenite postupak koji se koristio u gornjem dokazu da biste odredili

jednu preneksnu formu za isf-u:
(∃xP (x) ∨ R(b)) → ∀x(P (x) ∧ ∀xQ(x)).
Primjenimo strategiju "iznutra prema vani" i izdvojimo slučajeve:
(∃xP (x) ∨ R(b)) → ∀x(P (x) ∧ ∀xQ(x)).
| {z } | {z }
1 2
| {z }
3
| {z }
4
Slučaj 1: ∃x(P (x) ∨ R(b)). Slučaj 2: ∀y(P (x) ∧ Q(y)). Slučaj 3: ∀x∀y(P (x) ∧ Q(y)).
Slučaj 4: ∀z∀u∀v[(P (z) ∨ R(b)) → (P (u) ∧ Q(v))].
Poglavlje 9
Metode dokaza za
kvantifikatore
Trebamo otkriti metode dokaza koje će nam omogućiti da dokažemo sve i samo
valjane implikacije logike prvog reda. Drugim riječima, cilj nam je pronaći
metode dokaza koje će nam omogućiti da dokažemo sve ono što slijedi zah-
valjajući značenju kvantifikatora, predikata identiteta i istinitosno-funkcionalnih
veznika. Rezultirajući deduktivni sustav, poput onoga koji će biti izložen ovdje,
zaista ostvaruje ovaj cilj, ali dokaz za tu činjenicu moramo odgoditi za kasnije.
Počinjemo s analizom neformalnih obrazaca zaključivanja. Najprije ćemo
razmotriti dokaze u kojima se javlja jedan kvantifikator, a zatim ćemo razmotriti
višestruku i raznorodnu kvantifikaciju.
9.1 Valjani koraci s kvantifikatorima

Četiri su osnovna koraka s kvantifikatorima, a u svakom paru jedan ide u suprot-
nom smjeru od drugoga.
9.1.1 Univerzalna eliminacija

Pretpostavimo da nam je kao premisa zadana tvrdnja da je svaki predmet u
domeni diskursa ili kocka ili tetraedar. Pretpostavimo dalje da znamo da je
predmet c u domeni. Slijedi, naravno, da je c ili kocka ili tetraedar.
Općenito, pretpostavimo da smo ustanovili da ∀xS(x) i da znamo da c imenuje
predmet u području rasprave. Tada možemo s pravom zaključiti da S(c).
Doista nije moguće da nešto vrijedi za svaki predmet a da ne vrijedi za
pojedini. To načelo nazivamo univerzalnom instancijacijom ili univerzalnom
eliminacijom. Tradicionalni naziv je: aksiom silogizma. Uočimo da zahvaljujući
univerzalnoj instancijaciji možemo polazeći od već poznate rečenice koja počinje
s kvantifikatorom ∀x(...x...) doći do rečenice (...c...) u kojoj je kvantifikator
uklonjen.
9.1.2 Egzistencijalna introdukcija

Korak dokaza za uvod̄enje ∃ je takod̄er vrlo jednostavan, no unatoč jednos-
tavnosti, on je važan jer nam omogućuje da uvedemo taj kvantifikator. Pret-
postavimo da smo utvrdili da je predmet čije je ime c - maleni tetraedar. Na
osnovi toga slijedi da je neki premet maleni tetraedar. Nije moguće da neki
uvjet ispunjava predmet čiji je ime c a da pri tome taj isti uvjet ne ispunjava niti
jedan predmet. Općenito, ako smo ustanovili da S(c), onda možemo zaključiti
∃xS(x).Ovaj se korak naziva egzistencijalnom generalizacijom ili egzistencijal-
nom introdukcijom.
100
U matematičkim dokazima, poželjni način dokazivanja egzistencijalne tvrd-

nje je konstruktivan. Naime, pokaže se koji predmeti ispunjavaju odred̄eni uvjet,
a zatim se primijeni egzistencijalna generalizacija.
Primjer 9.1 ∃x∃y∃z : x2 + y 2 = z 2 . Za dokaz ovakve egzistencijalne tvrdnje pokaže

se na instancu koja zadovoljava uvjet. Ovdje je to trojka brojeva < 3, 4, 5 >, jer 32 +
42 = 52 . Zatim se primjeni egzistencijalna introdukcija (u ovom slučaju triput).
Valjanost ovih koraka nije beziznimna u prirodnom jeziku, gdje nije zado-
voljen uvjet da svako ime imenuje neku postojeću stvar.
Primjer 9.2 "Djed Mraz ne postoji. Dakle, postoji nešto što ne postoji."
Zadatak 51 Formalizirajte gornji primjer!
Odgovor 10
Primjer 9.3
∀x[Kocka(x) → V eliko(x)]
∀x[V eliko(x) → LijevoOd(x, b)]
Kocka(d)
∃x[V eliko(x) ∧ LijevoOd(x, b)]
Dokaz. Koristeći univerzalnu instancijaciju dobivamo:1. ako je d kocka, onda je d veliko

i 2. ako je d veliko onda je d lijevo od b. Koristeći modus ponens nad 1. i premisom d
je kocka dobivamo da je d veliko. Ponovna primjena modus ponens-a daje nam da je d
lijevo od b. Time smo dobili da je d veliko i da je d lijevo od b. Dakle, po egzistencijalnoj
introdukciji nešto je veliko i lijevo od b.
102 Poglavlje 9 Metode dokaza za kvantifikatore
Osim egzistencijalne introdukcije, postoje i drugi načini da se dokaže egzis-

tencijalna rečenica. Možemo koristiti dokaz kontradikcijom (reductio ad absur-
dum) pretpostavljajući ¬∃xP (x) i izvodeći iz toga ⊥. Ovakava metoda dokazi-
vanja je manje zadovoljavajuća jer ne pokazuje na predmet koji zadovoljava
P (x). U intuicionističkoj logici takav dokaz nije prihvatljiv.
Za zapamtiti
1. Univerzalna instancijacija: Iz ∀xS(x) izvedite S(c) ako c
označava neki predmet iz predmetnog područja.
2. Egzistencijalna generalizacija: Iz S(c) izvedite ∃xS(x) ako c
označava neki predmet iz predmetnog područja.
9.1.3 Metoda egzistencijalne instancijacije

Egzistencijalna instancijacija je jedna od zanimljivijih i "profinjenijih" metoda
dokaza. Ona omogućuje da dokažemo rezultate polazeći od ezgzistencijalne
rečenice. Neka predmetno područje obuhvaća svu djecu i neka nam je rečeno
da su neka djeca kod kuće. Na osnovi ovih činjenica ne možemo ni za koje
odred̄eno dijete, recimo za Martina, znati je li kod kuće. No ono što možemo
učiniti jest to da damo "privremeno ime" jednom od one djece koja su kod kuće.
To ime možemo koristiti da bismo označili dijete koje zadovoljava dani uvjet
pazeći pri tome da to ime ne bude istovjetno ni s jednim imenom koje se već
javlja u premisama.
U svakodnevnom životu ovakvo se zaključivanje javlja kada znamo da neka
osoba zadovoljava odred̄eni uvjet ali ne znamo koja je to osoba.
Primjer 9.4 Jack Trbosjek je ime koje je Scotland Yard dao nepoznatom počinitelju
višestrukih ubojstava. na taj način uvedeno je ime koje referira na osobu koja je izvršila
zločin ma tko ona bila.
Osnovna strategija je sljedeća. Ako je dokazano ili premisama zadano da

∃xS(x), onda možemo dodijeliti ime jednom od onih objekata koji zadovoljavaju
S(x) pod uvjetom da se to ime ne koristi ni u jednoj rečenici. Neka je to novo
ime c. Tada možemo pretpostaviti da S(c) i dalje ga koristiti u dokazu. Uočimo
da S(c) nije konkluzija, nego pretpostavka poddokaza. Ovo se pravilo naziva

pravilom egzistencijalne instancijacije ili eliminacije.
U matematičkim i logičkim dokazima takav se korak uvodi izrazom "neka
je c (predmet) ono što zadovoljava taj-i-taj uvjet" ili "nazovimo predmet koji
zadovoljava taj i taj uvjet predmetom c".
Primjer 9.5
∀x[Kocka(x) → V eliko(x)]
∀x[V eliko(x) → LijevoOd(x, b)]
∃xKocka(x)
∃x[V eliko(x) ∧ LijevoOd(x, b)]
Prve dvije premise su istovjetne kao i u prethodnom primjeru, no treća je "slabija". Ako
bismo mogli eliminirati ∃ iz treće premise, onda bismo imali situaciju jednaku onoj u
prethodnom primjeru. Dokaz: Po trećoj premisi postoji predmet koji je kocka. Neka je
"e" ime za jedan od takvih predmeta. Postupimo isto kao i prije i doći ćemo do toga da
je e velik i lijevo od b. Egzistencijalnom introdukcijom dolazimo do željene konkluzije.
Zadatak 52 Formalizirajte gornji dokaz.
Odgovor 11
Moramo paziti da u egzistencijalnoj eliminaciji uvijek uvedemo novo ime. U

protivnom mogli bismo doći do neželjenih posljedica.
Primjer 9.6 Jedna neželjena posljedica bila bi kada bismo zadovoljive premise učinili
nezadovoljivim. Na primjer da smo u prethodnom primjeru iskoristili ime b došli bismo
do konkluzije ∃xLijevoOd(x, x) što nije moguće. Tada bismo trebali zaključiti da su
premise nezadovoljive, a to nije slučaj.
9.1.4 Metoda općenitog kondicionalnog dokaza

Jedna med̄u najvažnijim metodama uključuje zaključivanje o nekom proizvoljnom
objektu radi dokazivanja neku općenite tvrdnje o svim predmetima. Ta se metoda
naziva općenitom metodom kondicionalnog dokaza. Ona je snažnija verzija
kondicionalnog dokaza, a po pristupu je slična metodi egzistencijalne instan-
cijacije.
Primjer 9.7 Neka područje rasprave obuhvaća studente nekog fakulteta. Dobili smo
neke informacije o njima u premisama. Pretpostavimo da pod tim premisama možemo
dokazati da je Doris, student-ica fizike bist-ra/ar. Kako bismo mogli dokazati da su svi
studenti fizike na tom fakultetu bistri?
Na prvi pogled čini se da ne bismo nikako mogli doći do takve konkluzije

osim ako Doris nije jedin-a/i student/ica fizike na tom fakultetu. Ono štovrijedi
za pojedini predmet ne mora i najčešće ne vrijedi za sve. Ali što možemo reći o
slučaju kada naš dokaz da je Doris bist-ra/ar ne koristi ništa što bi bilo svojstveno
Doris-u? Što ako na temelju premisa ništa drugo ne znamo o Doris već samo
to da je on/a student/ica fiizike? Što ako bi se dokaz mogao jednako dobro
primijeniti na bilo kojeg studenta fizike?
Svatko tko položi Logiku I. s 5 je bistar.

Svi studenti fizike su položili Logiku I. s 5.
Svi studenti fizike su bistri.
Dokaz 8 Dokaz: Neka se ime "Doris" odnosi na proizvoljnog (bilo kojeg stu-
denta fizike. Po drugoj premisi, Doris je položi-o/la ispit iz Logike I s 5. Po prvoj
premisi, slijedi da je Doris bist-ra/ar. No budući je Doris proizvoljno odabrani
student fizike, slijedi da su sudenti fizike bistri.
Drugim načinom ovo načelo zaključivanja mogli bismo iskazati riječima.

"što vrijedi za bilo koga, vrijedi za sve".
Ova metoda je česta u matematici. neka imamo za dokazati ∀x[P (x) →
Q(x)] iz nekih premisa. Najizravniji način za učiniti to jest pretpostaviti da neki
proizvoljni predmet pod imenom c, imenom koje se inače drugdje ne koristi,
zadovoljava P (x). Dakle, pretpostavljamo P (c) i pokušavamo dokazati Q(c).
Ako uspijemo u tome, imamo pravo tvrditi ∀x[P (x) → Q(x)].
Zamislimo da hoćemo dokazati da svaki prost broj ima iracionalni kvadratni
korijen. Za opći kondicionalni dokaz moramo pretpostaviti da je p proizvoljni
√
prosti broj. Naš je cilj pokazati da je p iracionalan. ako uspijemo u tome, opći
iskaz je dokazan.
Primjer 9.8 Neka je p proizvolji prost broj. Budući da je prost, slijedi k2 /p ∈ N →

√
k/p ∈ N , te zato k 2 /p ∈ N → k 2 /p2 ∈ N . Za reductio pretpostavimo da je p ∈ Q.
√
Zapišimo ga u najmanjem razlomku kao p = n/m. Možemo provjeriti da n i m nisu
djeljivi s p bez ostatka. Kvadratirajući obje strane dobivamo: p = n2 /m2 i zato pm2 =
n2 . Ali tada slijedi da je n2 djeljivo s p, pa zato n je djeljivo s p i n2 je djeljivo s p2 .Iz
posljednjeg slijedi da je pm2 djeljivo s p2 , pa onda je i m2 djeljivo s p. Ali tada je i m
djeljivo s p. Time smo pokazali da su i n i m djeljivi s p što proturječi našem izboru n-a
√
i m-a. Ova kontradikcija pokazuje da je doista p iracionalan.
Odgovor 12 Prikazat ćemo samo dokaz za x/y → x2 /y 2 . x/y promatramo

kao tvrdnju: x/y ⇐⇒ ∃z(y ∗ z = x). Umjesto ’x ∗ y’ pišemo ’m(x, y)’, a um-
jesto ’x2 ’ pišemo ’k(x, x)’. U dokazu koristimo kao premise definiciju kvadratne
funkcije (1) i jedan teorem asocijativnosti (2)⇐⇒ (x∗y)∗(z∗u) = (x∗z)∗(y∗u)
9.1.4.1 Univerzalna generalizacija
U formalnim sustavima dedukcije, metoda općeg kondicionalnog dokaza obično

se razdvaja u dva dijela: u kondicionalni dokaz i u jednu metodu za dokazivanje
posve općenitih rečenica ∀xS(x). Ova druga metoda se naziva univerzalnom
generalizacijom ili univerzalnom introdukcijom. Ona nam kaže da ako možemo
uvesti novo ime c za proizvoljni predmet iz predmetnog područja i tako dokazati
rečenicu S(c), onda možemo zaključiti ∀xS(x).
Primjer 9.9
∀x[Kocka(x) → M aleno(x)]
∀xKocka(x)
∀xM aleno(x)
Uvodimo novo ime d koje zastupa proizvoljnog člana domene. Primijenjujući univerzalnu
instancijaciju dvaputa dobivamo 1. ako je d kocka, onda je d maleno i 2. d je kocka. Po
modus ponens dobivamo da je d maleno. Ali d označava proizvoljni objekt u domeni, pa
onda ∀xM aleno(x) slijedi po univerzalnoj generalizaciji.
Svaki dokaz koji koristi općeniti kondicionalni dokaz možemo pretvoriti u

dokaz koji koristi univerzalnu generalizaciju zajedno s metodom kondicionalnog
dokaza. Pretpostavimo da smo uspjeli dokazati ∀x[P (x) → Q(x)] koristeći
opći kondicionalni dokaz. To bismo mogli u segmentiranom obliku učiniti na
sljedeći način. Prvo bismo uveli novo ime c koje bi zastupalo proizvoljni pred-
met. Znamo da možemo dokazati P (c) → Q(c) što smo i učinili u originalnom
dokazu. ali budući da je c proizvoljni objekt, možemo generalizirati i doći do
∀x[P (x) → Q(x)].
No mogli bismo takod̄er univerzalnu generalizaciju promatrati kao poseban
slučaj općeg kondicionalnog dokaza. Na primjer, ako bismo željeli dokazati
∀xS(x) mogli bismo započeti s uvjetom koji zadovoljavaju svi predmeti, npr.
x = x ili Stvar(x) i doći do konkluzije koja je logički ekvivalentna ∀x[x =
x → S(x)].
Primjer 9.10
∀xKocka(x)
∀xM aleno(x)
∀x[Kocka(x) ∧ M aleno(x)]
Dokaz 9 Neka je d proizvoljni predmet iz domene. Iz prve premise univerzal-

nom eliminacijom dobivamo da je d kocka. Istim postupkom dobivamo da je d
maleno. Po introdukciji konjukcije dobivamo da je d malena kocka. Budući je d
proizvoljni predmet, slijedi da su svi predmeti u domeni malene kocke.
Zadatak 53 Izradite neformalni dokaz za sljedeći zaključak:

∀x[(B(x) ∧ T (x)) → M (x)]
∀y[(T (y) ∨ M (y)) → S(y)]
∃x(B(x) ∧ T (x))
∃zS(z)
Odgovor 13 Po trećoj premisi znamo da postoji stvar koja je B i T. Nazovimo

je b. Po prvoj premisi znamo da je ona M. Po drugoj premisi ona je S. Dakle,
nešto je S.
Zadatak 54 Izradite dokaz za sljedeći zaključak ako je to moguće, u protivnom napravite

protuprimjer u Tarski’s world.
∀x[(V eliko(x) ∧ T etraedar(x)) → Iza(x, b)]
∀y[(T etraedar(y) ∨ IstiOblik(y, b)) → M aleno(y)]
∃xV eliko(x) ∧ ∃xT etraedar(x))
∃zM aleno(z)
9.2 Dokazi s raznorodnim kvantifikatorima

Nema posebnih pravila za dokaze s raznorodnim kvantifikatorima. Ali trebamo
biti pažljivi kada je riječ o uvod̄enju novih imena.
Primjer 9.11
∃y[Djevojka(y) ∧ ∀x(M omak(x) → V oli(x, y))]
∀x[M omak(x) → ∃y(Djevojka(y) ∧ V oli(x, y))]
U prirodnom jeziku: Postoji djevojka koju svi momci vole. Dakle, svaki
momak voli neku djevojku
Dokaz 10 Dokaz. Pretpostavimo premisu. Barem jednu djevojku vole svi

momci. Neka je to djevojka c. Primijenimo generalni kondicionalni dokaz.
Neka je d proizvoljni momak. Želimo dokazati da on voli neku djevojku. Ali
svi momci vole c, tako i d voli c. Zato d voli neku djevojku, po egzistencijalnoj
generalizaciji. A kako je d proizvoljno odabran slijedi da svaki momak voli neku
djevojku.
Primjer 9.12
∀x[M omak(x) → ∃y(Djevojka(y) → V oli(x, y))]
?
∃y[Djevojka(y) → ∀x(M omak(x) → V oli(x, y))]
Dokaz 11 Ovaj nevaljani zaključak pokušajmo dokazati u pseudo-dokazu. Pret-

postavimo premisu, tj. da svaki momak voli neku djevojku. Neka je proizvoljni
momak - e. Po premisi e voli neku djevojku. Uvedimo ime f za djevojku koju
e voli.Budući da je e proizvoljno ime slijedi da svi momci vole djevojku f. Po
egzistencijalnoj generalizaciji dobivamo da neku djevojku svi momci vole.
Važno je uvidjeti zašto je gornje zaključivanje neispravno. Pogledajmo kako

je ime f došlo u dokaz: kao ime djevojke koju prozvoljni e voli. Ali za nekog
drugog momka mogli smo imenovati neku drugu djevojku. Kada govorimo o uni-
verzalnoj generalizaciji i proizvoljnom objektu važno je da taj proizvoljni objekt
ne smije imati nikoja svojstva osim pretpostavljenih. No kada smo imenovali

djevojku koju momak e voli, onda je e prestao biti proizvoljan (tj. lišen svih
svojstava i odnosa).
Za zapamtiti
Neka su S(x), P (x) i Q(x) ispravno sastavljene formule.
1. Egzistencijalna instancijacija: Ako smo dokazali ∃xS(x),
onda možemo odabrati novi simbol individualne konstante c koji za-
stupa bilo koji predmet koji zadovoljava S(x) i pretpostaviti S(c).
2. Općeniti kondicionalni dokaz: Ako želimo dokazati ∀x[P (x) →
Q(x)], onda možemo odabrati novi simbol individualne konstante c,
pretpostaviti P (c) i dokazati Q(c) pazeći pri tome da Q ne sadrži niti
jedno ime koje je eventualno bilo uvedeno putem egzistencijalne in-
stancijacije a pod pretpostavkom P (c).
3. Univerzalna generalizacija: Ako želimo dokazati ∀xS(x),
onda možemo odabrati novi simbol individualne konstante c i dokazati
S(c) pazeći pri tome da S(c) ne sadrži niti jedno ime koje je eventu-
alno bilo uvedeno putem egzistencijalne instancijacije nakon uvod̄enja
konstante c.
Zadatak 55 Otvorite Quantifier Strategy 1 iz Fitch Exercise Files.
9.2.1 Poznati dokazi

9.2.1.1 Euklidov teorem
Malo znamo o Euklidu, osim da je živio i naučavao u Aleksandriji u III. st.

pr. Kr. Njegovi najpoznatiji spisi su Elementi geometrije.Iako nema mnogo
geometrijskih i aritmetičkih sadržaja koje bismo mogli pripisati Euklidu kao nje-
gov izvorni rezultat, ipak Euklidov je položaj u povijesti znanosti posve izniman.
On je prvi ostvario Aristotelov ideal znanosti izgrad̄ujući sustav geometrije kao
strogi deduktivni sustav. U tom sustavu 35 rečenica (23 definicije, 5 postulata i
8 općenitih pojmova)ima ulogu premisa iz kojih putem dokaza bivaju izvedene
glavne geometrijske tvrdnje15 .
Epohalni Euklidov obrat nije, dakle, u novom sadržaju nego u novom obliku
znanosti. Takav oblik znanosti nazivamo aksiomskim sustavom.
15
Primjeri (korijeni definicije točke sežu do elejaca i pitagorejaca; 5. postulat je napušten u
neeuklidskim geometrijama; 8. općenita ideja ne mora vrijediti kada se primjeni na beskonačne
skupove):
Definicije
1.Točka je ono što nema dijelova.
Postulati:
5. Ako jedan pravac siječe druga dva pravca, onda se ta dva pravca beskonačno produžena
sijeku s one strane s koje je zbroj kutova na presjeku manji od dva prava kuta.
Općenite ideje:
8. Cjelina je veća od svog dijela.
Primjer koji ćemo analizirati nije geometrijski nego aritmetički i predstavlja

rezultat koji se pripisuje Euklidu. Riječ je o takozvanom Euklidovom teoremu po
kojemu ne postoji najveći prost broj: ∀x∃y(P rost(y) ∧ y = x), gdje se varijable
protežu nad skupom prirodnih brojeva.
Izvorni dokaz: Prostih brojeva ima više od bilo koje proizvoljne
množine prostih brojeva. Neka su A, B i C prosti brojevi. Kažem da
ima većeg prostog broja od A, B i C. Uzmimo najmanji broj DE koji je
mjerljiv s A, B i C. Dodajmo jedinicu DF k DE. Tada EF ili jest ili nije
prost broj. Prvo, neka je EF prost broj. Onda je pronad̄en prost broj
koji je veći od A, B i C. Dalje, neka EF nije prost broj. Stoga je djeljiv
s nekim prostim brojem. Neka je taj broj G. Tvrdim da G nije jednak ni
s jednim od brojeva A, B i C. Ako je to ipak moguće, neka tako bude.
Budući da je DE mjerljiv s A, B i C, mora biti mjerljiv i s G (ako je G
jednak nekom od njih). Ali G mjeri EF, a tada mora mjeriti i ostatak -
jedinicu DF što je besmisleno (*prosti brojevi su veći od1!) dakle, G
nije jednak niti jednom od brojeva A, B i C. A po hipotezi je prost broj.
Zato,smo pronašli prost broj veći od proizvoljnih prostih brojeva A, B
i C.
Modificirani dokaz: Neka je a proizvoljni prirodni broj. Neka je
b produkt svih prostih brojeva manjih od a. Zato svaki prost broj manji
od a dijeli b bez ostatka. Dalje, neka je s(b) = b + 1. Svaki prost broj
dijeli s(b) s ostatkom 1. Ali znamo da se s(b) kao i svaki broj može
faktorizirati u proste brojeve. Neka je c jedan od njih. Očigledno je da
c mora biti veći ili jednak s a (jer svi prosti brojevi manji od a dijele c
s ostatkom 1). Ali a je proizvoljan, pa zato za svaki broj postoji prost
broj koji je veći od ili jednak s njime.
Analizirajte pomoću Fitch-a izvorni dokaz kojeg možete uzeti na adresi
http://www.vusst.hr/~logika/2003/euklid.prf
Služeći se gore skiciranim "modificiranim dokazom" otkrijte koje se premise

koriste u dokazu i kakav je njihov logički status (i.e. jesu li aksiomi, definicije
ili teoremi). U dokazu se koriste pokrate (TautCon, tautološke posljedice). Osv-
ježite pamćenje s ovim dokazom

http://www.vusst.hr/~logika/2003/mtt.prf
a zatim sami dokažite jednu tautološku posljedicu koja se koristi u dokazu
http://www.vusst.hr/~logika/2003/prosirMTT.prf
9.2.1.2 Paradoks brijača
U jednom je gradiću bio brijač koji je brijao sve one i samo one koji nisu brijali
sami sebe. Priču možemo formalizirati ovako:
∃z∃x[BrijačIz(x, z)∧∀y(M uškaracIz(y, z) → (Brije(x, y) ↔ ¬Brije(y, y)))]
Naizgled nema nikakvih logičkih prepreka za postojanje takvog gradića. No,
evo dokaza da takvog gradića ne može biti.
Dokaz 12 Navodni dokaz. pretpostavimo da postoji takav gradić. Nazovimo

ga Gradin i brijača u njemu Frane. Po pretpostavci Frane brije sve one i samo
one muškarce koji ne briju sami sebe. Frane ili brije samoga sebe ili ne brije.
U prvom slučaju Frane sebe brije, pa slijedi da se ne brije jer on ne brije one
muškarce koji se briju sami. U drugom slučaju, on sebe ne brije, ali kako Frane
brije sve one koji se ne briju sami, on mora brijati sebe. Iz svake mogućnosti
slijedi apsurd. Ispitujući pojedine slučajeve (isključenje disjunkcije) izveli smo
kontradikciju iz početne pretpostavke. Kontradikcija pokazuje da je početna
pretpostavka lažna, pa zaključujemo da takvog gradića nema niti može biti.
Seksistička pristranost u dokazu: ako je brijač žena, onda nema paradoksa.

Ono što dokaz pokazuje jest da ako postoji takav gradić onda lokalni brijač dolazi
iz nekog drugog grada ili je brijač žena. Dokaz pokazuje da je sljedeća rečenica
valjana rečenica prvoga reda:
¬∃z∃x[M uškaracIz(x, z) ∧ ∀y(M uškaracIz(y, z) → (Brije(x, y) ↔
¬Brije(y, y)))]
Zadatak 56 Pokušajte iskazati gornju rečenicu u prirodnom jeziku16 .
16
∀z∀x[¬MuškaracIz(x, z) ∨ ¬∀y(MuškaracIz(y, z) → (Brije(x, y) ↔
¬Brije(y, y)))] ⇐⇒
∀z∀x[MuškaracIz(x, z) → ∃y(MuškaracIz(y, z) ∧ (Brije(x, y) Y ¬Brije(y, y)))]
Muškarci iz bilo kojeg grada ili briju nekog muškarca ili taj muškarac ne brije sebe.
Poglavlje 10
Formalni dokazi i kvantifikatori
10.1 Pravila za univerzalni kvantifikator

10.1.1 Univerzalna elminacija (∀ Elim, uklanjanje
univerzalnog kvantifikatora)
∀xS(x)
..
.
B S(c)
Ako smo ustanovili da
∀xS(x)
i ako je c ime nekog predmeta iz domene na koju se odnose rečenice našeg jezika,
onda možemo zaključiti daS(c). Tradicionalni iskazi: što vrijedi za sve, vrijedi
i za pojedine. Uočimo da smo polazeći od rečenice u kojoj se javlja univerzalni
kvantifikator došli do rečenice u kojoj je izostavljen.
10.1.2 Općeniti kondicionalni dokaz i univerzalna

introdukcija (∀ Intro, uvod̄enje univerzalnog kvntifikatora)
c P (c)
..
.
Q(c)
B ∀x(P (x) → Q(x))
c se ne javlja izvan poddokaza u kojem je uveden.
c
..
.
P (c)
B ∀xP (x)
c se ne javlja izvan poddokaza u kojem je uveden.
Ako za proizvoljni predmet kojemu smo dodijelili ime c možemo dokazati
P (c), onda možemo zaključiti da
∀xP (x).
U varijanti kondicionalnog dokaza: ako pod pretpostavkom da P (c) vrijedi za
112
10.2 Pravila za egzistencijalni kvantifikator 113
proizvoljni predmet c možemo dokazati daQ(c), onda možemo zaključiti

∀x(P (x) → Q(x)).
Važno je uvijek upotrebiti novo ime jer to ime "pokušava referirati" na proizvoljni
predmet, predmet o kojemu ne znamo ništa (odnosno u varijanti općenitog kondi-
cionalnog dokaza: predmet o kojemu ne znamo ništa osim da ispunjava uvjet u
pretpostavci poddokaza).
10.2 Pravila za egzistencijalni kvantifikator

10.2.1 Egzistencijalna introdukcija
S(c)
..
.
B ∃xS(x)
Ako smo ustanovili da S(c), onda možemo zaključiti da

∃xS(x).
10.2.2 Egzistencijalna eliminacija

∃xS(x)
..
.
c S(c)
..
.
Q
BQ
c se ne javlja izvan poddokaza u kojemu je uveden.
Uvod̄enje novog, privremenog imena (“Neka je c predmet koji zadovoljava
S(x)”). Ako pretpostavkom da predmet kojem smo dodijelili novo ime c zado-
voljava uvjet S(x) možemo dokazati Q (u kojem se ne javlja c), onda možemo
zaključiti da Q.
Zadatak 57 Dokažite valjanost kategoričkog silogizma17 Barbara koristeći jednom

17
Raspored pojmova u silogizmu (dovoljno je gledati premise - konkluzija je uvijek S P): 1.
figura MP; SM
2. figura PM; SM
3. figura MP; MS
4. figura PM; MS
Valjani silogizmi
1: BARBARA, CELARENT, DARII, FERIO
2: CESARE, CAMESTRES, FESTINO, BAROCO
3: DARAPTI, DISAMIS, DATISI, FELAPTON, BOCARDO, FERISON
4: BRAMANTIP, CAMENES, DIMARIS, FESAPO, FRESISON
114 Poglavlje 10 Formalni dokazi i kvantifikatori
pravilo univerzalne introdukcije a drugi put koristeći samo pravilo općenitog kondi-
cionalnog dokaza.
10.2.3 Pravila prirodne dedukcije u Lemmon stilu za

kvantifikatore
10.2.3.1 Egzistencijalni kvantifikator
10.2.3.2 ∃ Intro
p1 , ..., pn (i) P (a)

..
.
p1 , ..., pn (j) ∃xP (x) i ∃Intro
10.2.3.3 ∃ Elim
p1 , ..., pn (i) ∃xP (x)

..
.
j (j) P (a) pretpostavka
..
.
q1 , ..., qm (k) Q
..
.
P ret (l)..C i, j, k ∃Elim
gdje je P ret = ({p1 , ..., pn } ∪ {q1 , ..., qm }) − {j} i gdje se konstanta a ne
javlja u P ret
10.2.3.4 Univerzalni kvantifikator
10.2.3.5 ∀ Intro
p1 , ..., pn (i) P (c)

..
.
p1 , ..., pn (i) P (c)
..
.
p1 , ..., pn (j) ∀xP (x) i ∀Intro
gdje je c proizvoljno ime koje se ne javlja u rečenicama p1 , ..., pn , j .
10.2.3.6 ∀Elim
p1 , ..., pn (i) ∀xP (x)

..
.
10.3 Poddokazi koji opravdavaju dokaze ili rečenice koje opravdavaju druge115
rečenice?
p1 , ..., pn (j) P (c) i ∀Elim
10.3 Poddokazi koji opravdavaju dokaze ili rečenice

koje opravdavaju druge rečenice?
Nedavno je David Makinson upozorio na mogućnost nastanka nesporazuma ako
se sustav prirodne dedukcije predstavi kao skup pravila o uvod̄enju logičkih
konstanti u rečenicu i pravila o uklanjanju logičkih konstanti iz rečenice. On
upozorava na razliku koja postoji izmed̄u pravila (#) "prijelaza s rečenic-a/e na
rečenicu", kojim se povezuju "stare" i "nove" rečenice i (##) pravila "prijelaza sa
zaključka na zaključak", kojim se povezuju dva dokaza. Pravila ∀Elim i ∃Intro
mogu se shvatiti kao pravila za transformaciju rečenice u novu rečenicu:
[∀Elim] ∀xP (x) ` P (a), (10.1)
[∃Intro] P (a) ` ∃xP (x),
gdje je ’`’ simbol za odnos dokazivosti, koji je infiksno zapisan. No ovakvo
zapisivanje "u jednoj crti" nije moguće kod pravila ∀Intro i ∃Elim jer ovdje
jedan dokaz opravdava drugi. Označimo s Γ premise koje su na snazi u dokazu:
Γ ` P (a)
[∀Intro] pod uvjetom da se a ne javlja u rečenicama iz Γ(##)
,
Γ ` ∀xP (x)
Γ, P (a) ` Q
[∃Elim] pod uvjetom da se a ne javlja u rečenicama iz Γ.
Γ, ∃xP (x) ` Q
Zaista, ne možemo zanemariti Makinsonovo upozorenje. Pravila ∨Elim, ¬Intro,
→ Intro, ∀Intro i ∃Elim razlikuju se od ostalih i o tome treba voditi računa u
učenju i podučavanju "prirodne dedukcije".
Poglavlje 11
Istinitosno stablo
11.1 Pravila za kvantifikatore i predikat identiteta

11.1.1 Pravila prema Jeffrey-u
11.1.1.1 =
Pravilo identiteta: ako otvorena grana sadrži m = n kao i rečenicu p

u kojoj se imena n, m javljaju barem jednom, upišite na kraju svake
otvorene staze (grane) rečenicu q koja nastaje ako se jedna ili više po-
java jednog od tih imena zamijeni s drugim imenom, pod uvjetom da q
već nije prethodno upisano u toj stazi(grani).
Pravilo razlike: zatvorite svaku stazu (granu) koja sadrži n 6= n.
11.1.1.2 ∀
Univerzalna instancijacija: ako se u otvorenoj stazi (grani) javlja rečenica

čiji je oblik ∀vp[v], onda (1) ako se ime n javlja u toj stazi, upišite
na njezinom kraju p[n], pod uvjetom da se p[n] već ne nalazi u toj
stazi; (2) ako se niti jedno ime ne javlja u stazi, odaberite novo ime
n i napište p[n] na kraju staze. Nakon primjene ovog pravila nemojte
označiti ∀vp[v] s kvačicom.
11.1.1.3 ¬∀ i ¬∃
Pravilo negirane kvantifikacije: ako se rečenica koja počinje s (i) ¬∀,

(ii) ¬∃ javlja u otvorenoj stazi, označite je kvačicom i na kraju svih
otvorenih staza koje sadrže tu rečenicu upišite umjesto (i) ∃¬, odnosno
umjesto (ii) ∀¬.
11.1.1.4 ∃
Egzistencijalna instancijacija: ako se u otvorenoj stazi javlja rečenica

koja nije označena kvačicom i čiji je oblik ∃vp[v], ispitajte javlja li se
rečenica čiji je oblik p[n] u toj stazi; ako ne, odaberite novo ime n (ime
koje se nije koristilo nigdje u toj stazi) i na kraju staze upišite p[n].
Kada to učinite na kraju svake otvorene staze koja sadrži ∃vp[v], nju
označite kvačicom.
116
11.1.2 Pravila uz Tableua 3

∀xΦ: dodajte "Ψ" na kraju svake otvorene grane koja sadrži ovu pojavu "∀xΦ",
gdje je "Ψ" rezultat zamjene svake pojave "x" u "Φ" s nekim imenom (individu-
alnom konstantom) koje se već javilo u grani kojoj se Ψ dodaje.
¬∀xΦ: dodajte "∃x¬Φ" na kraju svake otvorene grane koja sadrži ovu pojavu
"¬∀xΦ". Označite kvačicom!
∃xΦ: dodajte "Ψ" na kraju svake otvorene grane koja sadrži ovu pojavu
"∃xΦ", gdje je "Ψ" rezultat zamjene svake pojave "x" u "Φ" s nekim imenom
(individualnom konstantom) koje je novo u grani kojoj se Ψ dodaje. Označite
kvačicom!
¬∃xΦ: dodajte "∀x¬Φ" na kraju otvorene grane koja sadrži ovu pojavu
"¬∃xΦ". Označite kvačicom!
Univerzalna instancijacija Egzistencijalna

√ instancijacija
∀xP (x) ∃xP (x)
P (a) P (a)
a je ime koje se već javilo a je novo ime
√ √
¬∀xP (x) ¬∃xP (x)
∃x¬P (x) ∀x¬P (x)
Identitetna pravila
a = b; P (a) ¬a = a
P (b) zatvorite granu
Zadatak 58 Everybody loves my baby but my baby don’t love nobody but me. Pjesma
Palmer-a i Williams-a iz 1924. Konkluzija: Baby is me.
Zadatak 59 Neka je relacija R je irefleksivna i tranzitivna. Ispitajte slijedi li da je R

asimetrična relacija!
118 Poglavlje 11 Istinitosno stablo
Zadatak 60 Simbolizirajte i pokažite valjanost sljedećeg zaključka: ’Ja nemam ni

braće ni sestara, ali otac tog čovjeka sin je moga oca. Dakle, ja sam otac tog čovjeka.’
Koristite sljedeće simbole: a za ’ja’, b za ’taj čovjek’ i Otac(x, y) za ’x je otac od y’.
11.1.2.1 Protuprimjeri
Metoda stabla prikladna je za pronalaženje protuprimjera nevaljanim zaključcima.

Valjan zaključak nema protuprimjera, a to u neformalnom smislu znači da nisu
moguće okolnosti pod kojima bi sve premise bile istinite a konkluzija neistinita.
Sve grane (staze) stabla izgrad̄enog na osnovi premisa i negacije konkluzije kod
valjanog zaključka bit će zatvorene. No, kod nevaljanog zaključka barem jedna
grana stabla bit će otvorena i na njoj ćemo moći očitati protuprimjer. Protuprim-
jer ćemo očitati na sljedeći način: 1. prepišimo sva imena koja se javljaju na
otvorenoj stazi i dobit ćemo domenu, 2. izdvojimo sve predikate koji se javljaju
u literalima na otvorenoj stazi, 3. ako se neka n-torka javlja u afirmativnom
literalu (tj. u atomarnoj rečenici) onda i samo onda uvrstimo je u ekstenziju
predikata koji se javlja u toj rečenici. Ako je više grana otvoreno, moći ćemo
očitati više protuprimjera.
Primjer 11.1
Slika pokazuje stablo koje bi moglo nastati pri ispitivanju valjanosti zaključka ∃xP (x) ∧
∃xQ(x) ` ∃x(P (x) ∧ Q(x)). Pravokutnici s lijeve strane pokazuju točke koje moramo
gledati da bismo očitali protuprimjer. D = {a, b}, P = {a}, Q = {b}.
Primjedba 5 Sistematska izgradnja strukture prvog reda ponekad može uključi-

vati beskonačno mnogo koraka. Ako bismo samo sljedili upute za gradnju stabla,
onda za ∀x∃yR(x, y) → R(a, a) našem poslu ne bi bilo kraja. Zato odgovor na
pitanje o valjanosti tog kondicionala ne bismo mogli dati na osnovi "mehaničke

gradnje" stabla.
Poglavlje 12
Numerička kvantifikacija
Zanimljivo je pitanje o tome koja je sintaktička uloga brojki. Ako promatramo
osnovne sintaktičke kategorije logike prvoga reda, singularne termine (terme),
predikate, istinitosno-funkcionalne veznike i kvantifikatore, onda brojke možemo
povezati sa svakom sintaktičkom kategorijom osim s istinitosno-funkcionalnim
veznicima.
Primjer 12.1 "Postoje točno dvije supstancije" - kakvu formalizaciju odabrati? U

logici drugog reda: a) kao predikat koji se predicira drugom, 2(Supstancija), b) kao
singularni term, 2=broj(Susptancija), gdje je ’2’ individualna konstanta a ’broj’ funkcija
koja za argumente uzima predikate. U logici prvog reda koristili bismo kvantifika-
tore: ∃!2 xSupstancija(x). Cilj nam je u daljnem tekstu pokazati kako možemo unutar
granica izražajnih mogućnosti logike prvog reda iskazati količinu.
Numeričke tvrdnje kojima se tvrdi kako točno odred̄eni broj predmeta ispun-
java neki uvjet možemo iskazati u logici prvoga reda.
12.1 Barem n predmeta

Za iskazati tvrdnju da barem n predmeta zadovoljava uvjet P (x) poslužit ćemo
2
se s n egzistencijalnih kvantifikatora i n 2−n negiranih identitetnih iskaza.
Barem jedan... ∃xP (x)
Barem dva... ∃x∃y(P (x) ∧ P (y) ∧ x 6= y)
Barem tri... ∃x∃y∃z(...x 6= y ∧ x 6= z ∧ y 6= z)
Barem četri ∃x∃y∃z∃v(...x 6= y ∧ x 6= z ∧ x 6= v ∧ y 6= z ∧ y 6= v ∧ z 6= v)
Barem n... ∃x1 ...∃xn (...x1 6= x2 ∧ ... ∧ x1 6= xn ∧ ... ∧ xn−1 6= xn )
Ako se u nekoj kolekciji nalaze samo svjetovi u kojima se javljaju jedino
imenovani predmeti i u kojima su jedina imena koja se koriste a, b i c, onda
je rečenica ∃x∃y(P (x) ∧ P (y) ∧ x 6= y) istinita upravo onda kad i (P (a) ∧
P (b) ∧ a 6= b) ∨ (P (a) ∧ P (c) ∧ a 6= c) ∨ (P (b) ∧ P (c) ∧ b 6= c). Korisno je
napraviti vježbu koja će potvrditi prethodno, uvjetno poistovjećenje. Razlažemo
∃x∃y(P (x)∧P (y)∧x 6= y) tako se krećemo izvana prema unutra. Mora postojati
barem jedan predmet x koji zadovoljava isf-u ∃y(P (x) ∧ P (y) ∧ x 6= y).Budući
da se predmeti javljaju jedino pod imenima a, b i c, jedna med̄u rečenicama
∃y(P (a) ∧ P (y) ∧ x 6= y), ∃y(P (b) ∧ P (y) ∧ x 6= y), ∃y(P (c) ∧ P (y) ∧ x 6= y)
mora biti istinita. Ponovimo razlaganje i dobivamo:
z }| {
((P (a) ∧ P (a) ∧ a 6= a) ∨ (P (a) ∧ P (b) ∧ a 6= b) ∨ (P (a) ∧ P (c) ∧ a 6= c)) ∨
| {z }
⊥
120
12.1 Barem n predmeta 121
z }| {
((P (b) ∧ P (a) ∧ b 6= a) ∨ (P (b) ∧ P (b) ∧ b 6= b) ∨ (P (b) ∧ P (c) ∧ b 6= c)) ∨
| {z }
⊥
z }| {
((P (c) ∧ P (a) ∧ c 6= a) ∨ (P (c) ∧ P (b) ∧ c 6= b) ∨ (P (c) ∧ P (c) ∧ c 6= c))
| {z }
⊥
Uklanjajući ⊥ dobivamo:
((P (a) ∧ P (b) ∧ a 6= b) ∨ (P (a) ∧ P (c) ∧ a 6= c))∨
((P (b) ∧ P (a) ∧ b 6= a) ∨ (P (b) ∧ P (c) ∧ b 6= c))∨
((P (c) ∧ P (a) ∧ c 6= a) ∨ (P (c) ∧ P (b) ∧ c 6= b))
Uklanjajući duplikate (koristeći najprije komutativnost konjunkcije, zatim
simetričnost relacije ne-identiteta i na kraju idempotentnost disjunkcije) dobi-
vamo traženo:
((P (a) ∧ P (b) ∧ a 6= b) ∨ (P (a) ∧ P (c) ∧ a 6= c)) ∨ (P (b) ∧ P (c) ∧ b 6= c))
Predodžba u pozadini: promatramo parove imena, provjeravamo zadovol-
javaju li njima imenovani predmeti P (x) i jesu li različiti; ako da kažemo da
je ’barem dva predmeta su P’ istinita rečenica, ako ne nastavljamo postupak do
posljednje provjere; neuspjeh provjere pokazuje da ’barem dva predmeta su P’
nije istinita rečenica.
Zadatak 61 Pokušajte smisliti još neki način kako bi se mogla provjeravati ’barem
dva’ rečenica!
Odgovor 14 Promatramo imenovane predmete redom, kad dod̄emo do prvoga

koji zadovoljava zapišemo ’barem jedan predmet je P’; nastavljamo dalje; ako
nad̄emo još jedan kažemo ’barem dva predmeta su P’; ako ne uspije prvi postu-
pak ili ne uspije drugi kažemo da ’barem dva’ rečenica nije istinita.
Informacijski učinak rečenice ’barem dva predmeta su P ’ možemo zamisliti

kao dolje skiciranu redukciju koja eliminira sve one interpretacijske mogućnosti
u kojima je ili samo jedan predmet P ili niti jedan predmet nije P .
Stanje neznanja u odnosu na P
Koji su predmeti P?
1. a,b,c Učinak informacije
2. a,b Koji su predmeti P?
3. a,c ∃x∃y(P (x)∧P (y)∧x6=y) 1. a,b,c

=⇒
4. b,c 2. a,b
5. a 3. a,c
6. b 4. b,c
7. c
8. /
122 Poglavlje 12 Numerička kvantifikacija
12.2 Najviše n predmeta

Za iskazati tvrdnju da najviše n predmeta zadovoljava uvjet P (x) možemo isko-
ristiti negaciju tvrdnje da barem n + 1 predmeta zadovoljava taj uvjet.
Najviše jedan...(nije tako da barem dva...) ¬∃x∃y(P (x) ∧ P (y) ∧ x 6= y)

Najviše dva... ¬∃x∃y∃z(... ∧ x 6= y ∧ x 6= z ∧ y 6= z)
Najviše n... ¬∃x1 ...∃xn+1 (...x1 6= x2 ∧... ∧ x1 6= xn+1 ∧... ∧ xn 6= xn+1 )
Primjenom DeMorganovih zakona za kvantifikatora i definicije kondicionala

dobivamo "službeni oblik" rečenica kojima se tvrdi da najviše n predmeta zado-
voljava odred̄eni uvjet.
Najviše jedan... ∀x∀y((P (x) ∧ P (y)) → x = y)
Najviše dva... ∀x∀y∀z((P (x) ∧ P (y) ∧ P (z)) → (x = y ∨ x = z ∨ y = z))
Najviše n... ∀x1 ...∀xn+1 ((...) → (x1 6= x2 ... ∨ x1 6= xn+1 ∨ ... ∨ xn 6= xn+1 ))
Ako u jeziku susrećemo tri individualne konstante, a, b, c, tvrdnja da ima

najviše dva predmeta može biti istinita samo ako barem dva imena imenuju
isti predmet. Ako je jedan od dva predmeta bezimen, onda sva tri imena
imenuju drugi predmet.
Da bismo rekli da ima barem n predmeta potrebno nam je n

egzistencijalnih kvantifikatora. Da bismo rekli da ima najviše n pred-
meta potrebno nam je n + 1 univerzalnih kvantifikatora.
12.2.1 Negacije za ’barem ...’ i ’najviše ...’
Primjer 12.2
najviše 2 barem 3
z}|{ z }| {
0 1 2 3 4 5 ...
Izrazi ’Najviše dvije stvari su P ’ i ’Barem tri stvari su P ’ uspijevaju razdijeliti sve
mogućnosti u pogledu broja stvari koje su P . Rečenica ’Najviše dvije ili barem tri
12.2 Najviše n predmeta 123
stvari su P ’ ne tvrdi ništa.
Negacija rečenice ’barem n stvari je P ’ je rečenica ’najviše n−1

stvari je P ’.
Negacija rečenice ’najviše n stvari je P ’ je rečenica ’barem n+1
stvari je P ’.
Zadatak 62 Dokažite ¬∃x∃y(P (x) ∧ P (y) ∧ x 6= y) ⇔ ∀x∀y((P (x) ∧ P (y)) →

x = y), to jest da je značenje rečenice ’nije slučaj da su barem dva predmeta P ’ jednako
značenju rečenice ’najviše jedan predmet je P ’.
Odgovor 15
12.3 Točno n predmeta
Primjer 12.3
najviše dva
←−−−−−→
0 1 2 3 4 5 ...
←−−−−−−−−−−−−→
barem dva
"Postoje točno dva predmeta koja ispunjavaju uvjet P" možemo iskazati kao (i)"Postoje
barem dva i postoje najviše dva predmeta koja ispunjavaju uvjet P". Sažetije gornju
tvrdnju možemo iskazati ovako (ii)"Postoje dva različita predmeta koja ispunjavaju uvjet
P i ma koji predmet zadovoljavao uvjet P taj je predmet identičan s jednim od njih".
Takod̄er je možemo iskazati i ovako (iii) "Postoje barem dva predmeta takva da štogod
zadovoljavalo uvjet P identično je s jednim od njih i što god bilo identično s jednim od
njih zadovoljava uvjet P".
Primjer 12.4 U formalnom zapisu nalazimo sljedeće ekvivalencije

barem 2
z }| {
∃x∃y(P (x) ∧ P (y) ∧ x 6= y)∧
∃!2 xP (x) ⇔ najviše 2
z }| {
∧∀x∀y∀z((P (x) ∧ P (y) ∧ P (z)) → (x = y ∨ x = z ∨ y = z))
⇔ ∃x∃y(P (x) ∧ P (y) ∧ x 6= y ∧ ∀z(P (z) → (z = x ∨ z = y))
⇔ ∃x∃y(x 6= y ∧ ∀z(P (z) ←→ (z = x ∨ z = y))
⇔ ∃x∃y∀z(x 6= y ∧ (P (z) ←→ (z = x ∨ z = y))
12.3 Točno n predmeta 125
Za iskazati tvrdnju da ima točno n predmeta koji zadovoljavaju

neki uvjet treba nam n + 1 kvantifikator, od čega je n egzistencijalnih
dok je jedan univerzalni.
Primjedba 6 Ponegdje su se, zbog razumljivih razloga, uvriježile pokrate ∃=n xP (x),
∃5n xP (x), ∃!n xP (x) za tvrdnje da postoji barem n, najviše n, te točno n pred-
meta koji zadovoljavaju uvjet P (x).
Zapamtite kako iskazujemo tvrdnju da je jedan i samo jedan

predmet P: (i) ∃x(P (x)∧∀y(P (y) → x = y)), odnosno (ii) ∃x∀y(P (y) ↔
x = y).
Dokažimo ekvivalenciju ∃x(P (x) ∧ ∀y(P (y) → x = y)) ⇔ ∃x∀y(P (y) ↔

x = y). Moramo pokazati da je desna strana posljedica lijeve i obratno. Počin-
jemo s lijeva na desno (odredite pravila koja se primijenjuju u ?? ).
Dokaz s desna na lijevo.
Zadatak 63 Pokušajte pronaći što "prirodnija" čitanja za sljedeće rečenice: (i) ∀x∀y
x = y, (ii) ∀x∃y x = y, (iii) ∃x∀y x = y, (iv) ∃x∃y x = y. Koje su med̄u njima valjane
rečenice prvoga reda? Koje (ako ijedna) su "elejske" ili "sve je jedno"-rečenice? Ako je
neka rečenica valjanost prvoga reda, izradite dokaz za nju!
Zadatak 64 Dokažite ∀x∀y x = y ⇔ ∃x∀y x = y!
12.3.1 Jedini P
Razlika u provjeravanju istinitosti za ’Svi’ i ’Neki’ u odnosu na način provjer-
avanja numeričkih kvantifikatora nije beznačajna. Za ’Sve stvari su P’ moramo
proći preko svakog predmeta da bismo potvrdili istinitost, za ’Neke stvari su P’
možemo stati kod prve pozitivne instance, za ’Samo je jedan predmet P’ nužno
je ispitati sve slučajeve, nakon prve pozitivne instance sve ostale moraju biti
negativne.
Sve je P. Nešto je P. Jedno je P.
verifikacija preko cijele domene do prve pozitivne instance preko cijele domene
falsifikacija do prve negativne instance preko cijele domene do druge pozitivne instance
ili preko cijele domene
Promotrimo formulu ∃x(P (x) ∧ ∀y(P (y) → x = y)) i njoj ekvivalentnu
∃x(P (x) ∧ ¬∃y(P (y) ∧ x 6= y)) Ona kaže da postoji stvar koja je P i nijedna
druga stvar nije P.
U matematičkom žargonu za "samo jedan" susrećemo izraz "jedan i samo

jedan" koji treba sugerirati "barem jedan i najviše jedan". Intuicije značenja
mogu se razlikovati, po mojoj intuiciji "samo jedan" povlači i "barem jedan" i
"najviše jedan".
12.3.2 Metode dokaza za numeričke kvantifikatore

Kada dokazujemo numerički kvantificirane izraze tada moramo dokazati
dvije tvrdnje: barem-tvrdnju i najviše tvrdnju. Ako dokazujemo ∃!n xP (x)
moramo dokazati ∃=n xP (x) i ∃5n xP (x)
12.4 Što je dovoljno za znati iskazati numeričke

tvrdnje?
Za napisati tvrdnje o tome kako odred̄ena količina predmeta zadovoljava neki
uvjet dovoljno je znati napisati ’Barem n...’ (ili ’Ne manje od n...’). Sve ostale
brojčane kvantifikatore možemo dobiti kombinirajući izraze te vrste.
12.4.1 Kako pišemo ’Barem n predmeta je P ’?

z }| {
∃x1 ...∃xn (P (x1 ) ∧ ... ∧ P (xn ) ∧ x1 6= x2 ∧ ... ∧ x1 6= xn ∧ ... ∧ xn−1 6= xn )
Promotrimo isf-u označenu vitičastom zagradom. Ona kaže u podvučenom
dijelu da je prvospomenuti predmet različit različit od svih drugih spomenutih
predmeta, o sljedećem predmetu kaže to isto i tako sve posljednjeg spomenutog
predmeta. Pogledajmo donju tablicu. Polovinu ("donji trokut") ispod dijago-
nale označene kvadratićima možemo zanemariti jer je 6= simetrična relacija i
ekvivalentne parove s naći ćemo u dijelu iznad dijagonale. Prvi redak s isf-
ama dopušta i slučaj da x2 = ... = xn−1 = xn , dakle i dva predmeta bi
mogla zadovoljiti tu isf-u. No, to je isključeno drugim retkom, koji dopušta
x3 = ... = xn−1 = xn , dakle tri predmeta bi mogli zadovoljiti prve dvije isf-
e. Ali tu mogućnost isključuje treći redak. I tako sve do retka n − 1, zato je
potrebno barem n predmeta da bi se zadovoljile sve isf-e. Potreban broj rečenica
izračunavamo kao "površinu" gornjeg dijela tablice: n 2−n = n(n−1)
2
2 ".
6= x1 x2 ... xn−1 xn
x1 ¥ x1 6= x2 ... x1 6= xn−1 x1 6= xn
x2 x2 6= x1 ¥ ... x2 6= xn−1 x2 6= xn
... ... ... ¥ ... ...
xn−1 xn−1 6= x1 xn−1 6= x2 ... ¥ xn−1 6= xn
xn xn 6= x1 x1 6= x2 ... xn 6= xn−1 ¥
12.4.2 Kako se odnose ’Barem n...’ i ’Najviše n − 1...’

’Nije slučaj da barem n...’ ekvivalentno je ’Najviše n − 1 ...’.
Primjer 12.5 Tablica pokazuje kako dva numerička kvantifikatora dijele polje mogućih
količina na dva razdvojena dijela:

najviše dva
←−−−−−→
0 1 2 3 4 5 ...
barem tri
←−−−−−−−−−→
[Nije slučaj da barem n...] ’¬∃x1 ...∃xn (P (x1 ) ∧ ... ∧ P (xn ) ∧ x1 6= x2 ∧

... ∧ x1 6= xn ∧ ... ∧ xn−1 6= xn )’
ekvivalento je s
[Najviše n − 1 ...] ’∀x1 ...∀xn (¬P (x1 ) ∨ ... ∨ ¬P (xn ) ∨ x1 = x2 ∨ ... ∨ x1 =
xn ∨ ... ∨ xn−1 = xn )’, to jest, nakon transformacije disjunkcije u kondicional:
’∀x1 ...∀xn [(P (x1 )∧...∧P (xn )) → (x1 = x2 ∨...∨x1 = xn ∨... ∨xn−1 = xn )]
12.4.3 Kako kazati ’Točno n...’

Činjenicu da ’najviše’ i ’barem’ cijepaju polje mogućih količina na na lijevi dio,
[najviše] od 0 prema gornjoj graničnoj količini, i na desni dio, [barem] od neke
donje granične količine prema beskonačnom možemo iskoristiti da iskažemo
’Točno n...’. Trebamo "poklopiti" gornju granicu od ’najviše’ i donju od ’barem’.
’Točno n...’ ekvivalentno je s ’Najviše n ... i barem n ...’.
Primjer 12.6 Kako ćemo "isječi" jednu odred̄enu količinu? Primjer za ’Dva...’:
najviše dva
←−−−−−→
0 1 2 3 4 5 ...
←−−−−−−−−−−−−→
barem dva
Koristeći ’barem’ kao polazište dobivamo da je ’Točno n...’ ekvivalentno s

’Nije tako da barem n + 1 ... i barem n ...’.
Primjer 12.7 ’Točno jedan...’ Najprije nacrtajmo sliku:

najviše jedan(tj. nije slučaj da barem dva)
←−−−−−−−−−−−−−−−−−−−−−−−−−−−−→
0 1 2 3 4 ...
←−−−−−−−−−−−−−−−−−−−−−−−−−−−−−−−−−−−−−−−−−−−→
barem jedan
(i) Barem jedan predmet je P . ∃xP (x)

(ii) Nije tako da darem dva predmeta jesu P ¬∃x∃y(P (x) ∧ P (y) ∧ x 6= y)
Spajamo (i) i (ii) i dobivamo ’Točno jedan predmet je P ’
(iii) ∃xP (x) ∧ ¬∃x∃y(P (x) ∧ P (y) ∧ x 6= y)
(iii) je ekvivalentno s (iv)
∃x∀y(P (y) ↔ x = y)
Primjer 12.8 Dokažimo ekvivalenciju ∃x(P (x)∧∀y(P (y) → x = y)) ⇔ ∃x∀y(P (y) ↔
x = y). Moramo pokazati da je desna strana posljedica lijeve i obratno. Počinjemo s
lijeva na desno (pritisnite hipervezu, preuzmite prf dokument i odredite pravila koja se
primijenjuju u ?? ).Dokaz
Primjer 12.9 Postoji li za izraz "More than one thing is smaller than something larger
than b." neki drukčiji zapis od onoga "Postoje najmanje dvije stvari koje su manje od
necega većeg od b"? Da. Evo jednog načina. ’Nije tako da je najviše jedan predmet
manji od nečega što je veće od b’ .
Poglavlje 13
Odred̄eni opisi
Primjer 13.1 Ako nema slona u ormaru i ako zato mislimo da je (i) ’Taj slon u ormaru
ne gužva moju odjeću’ neistinita rečenica, je li negacija te rečenice - rečenica (ii) ’Taj
slon u ormaru gužva moju odjeću’? Ako jest, onda je potonja rečenica (ii) istinita budući
je negacija neistininite rečenice (i).
Primjer 13.2 Sličnu poteškoću stvaraju "Oba slona u ormaru gužvaju moju odjeću" i
"Ni jedan ni drugi slon u ormaru ne gužva moju odjeću". Što ako u ormaru nema slonova
ili ih ima tri?
Primjer 13.3 Formalizirajte rečenice iz prethodnog primjera!
13.1 Taj
Bertrand Russell je početkom 20. stoljeća predložio način analiziranja takvih
rečenica za koje se čini kao da govore o odred̄enim predmetima. Po tom prijed-
logu rečenice "Taj A je jedan B" ("The A is a B") ne treba tretirati kao atomarne
rečenice "B(tajA)" već kao složene rečenice u kojima izraz "taj A" daje odred̄eni
opis. Odred̄eni opis (definite description) je "unikatni opis" predmeta, "jedini
predmet koji je A". Budući da se "taj A" shvaća kao "jedini A", dobivamo
sljedeći formalni zapis: A(x) ∧ ∀y(A(y) → x = y), odnosno ∀y(A(y) ↔
x = y). Dalje, Taj A je jedan B" shvaćamo kao "Samo je jedna stvar A i ona
je B" i prikazujemo kao ∃x(A(x) ∧ ∀y(A(y) → x = y) ∧ B(x)), odnosno kao
∃x∀y((A(y) ↔ x = y) ∧ B(x)).
Zadatak 65 Pokažite da je uvjet P (x) jednakovrijedan uvjetu ∀y(y = x → P (y))

i time ekvivalenciji ∀y(P (y) ↔ x = y) ⇔ P (x) ∧ ∀y(P (y) → x = y)! Razlažući
kvantificirani izraz ∀y(y = x → P (x)) na atomarne isf-e uvid̄amo da ćemo za svaki
pojedini konjunkt imati (a = b → P (b)) . To je istinito na isprazan način ako a nije
identično s b. Ako je a identično s b, onda > → P (b) što je istovrijedno s P (b).
Alternativno, poslužimo se s reductio ad absurdum.Po pretpostavci mora vrijediti ili
P (x) ∧ ¬∀y(y = x → P (x)) ili ¬P x ∧ ∀y(y = x → P (x). U prvom slučaju, za
proizvoljni predmet a vrijedi P (a) i ∃y(a = y ∧ ¬P (a)). Uklanjanje konjunkcije vodi do
kontradikcije. U drugom slučaju mora vrijediti ¬P (a) i a = a → P (a). Zahvaljujući
refleksivnosti identiteta dobivamo P (a) i time kontradikciju.
Rečenice (i)”Sadašnji francuski kralj je ćelav” i (ii)”Sadašnji francuski kralj

nije ćelav” izgledaju uzajamno proturječne, izgledaju kao da jedna negira/niječe
131
132 Poglavlje 13 Odred̄eni opisi
drugu. Ako tako stoje stvari, onda jedna med̄u njima mora biti istinita, a druga
neistinita. Ali, sadašnji francuski kralj ne postoji i ne možemo reći koja je
rečenica istinita iako po prethodnom stavku jedna mora takvom biti. Najlakše
rješenje ove potoškoće bilo bi u tome da pravilom tvorbe zabranimo tvrdnje o
nepostojećim predmetima. Drugo rješenje bilo bi uvod̄enje nove semantičke
vrijednosti za tvrdnje o nepostojećim predmetima (npr. ”neodred̄eno”). No
Russell nije odabrao takav način. Po njegovom prijedlogu, ovakve rečenice ne
trebamo promatrati kao rečenice koje govore o odred̄enoj osobi, već o bilo kojoj.
Prikažimo logički oblik rečenica (i) i (ii) i pretpostavimo da izraz ”sadašnji fran-
cuski kralj” ima ulogu ”subjekta” tj. ”onoga o čemu se nešto govori”. Dobivamo:
(i) B (k)
(ii) ¬B (k)
uz tumačenje: k : ta osoba koja je sadašnji francuski kralj, B : biti ćelav
Na temelju ovakvog prikaza logičkog oblika možemo zaključiti ili da rečenice
nisu ispravno sastavljene ili da logička načela nisu općevaljana.
Pogledajmo kako Russell prikazuje logički oblik ovih rečenica.
(i) ∃y∀x ((Kx ←→ x = y) ∧ By)
(ii) ∃y∀x ((Kx ←→ x = y) ∧ ¬By)
uz tumačenje: K : biti sadašnji francuski kralj
Dobivamo ”Postoji netko tko je jedini sadašnji ćelavi francuski kralj ” i
”Postoji netko tko je jedini sadašnji francuski kralj i on nije ćelav”, a tu nema
proturječja, obje su rečenice neistinite.
Obje rečenice mogu biti neistinite jer jedna ne negira drugu. Negacija rečenice
”Sadašnji francuski kralj je ćelav” ima oblik:
(iii) ∀y∃x ((Kx ←→ x = y) → ¬By), što u slobodnom prijevodu glasi ”Ako
je netko jedini sadašnja francuski kralj, onda ta osoba nije ćelava” (i istinito je).
Jednoznačni opis ne zastupa neki predmet, nije ime. Rečenice koje sadrže
jednoznačni opis sadrže tvrdnju da postoji predmet koji ispunjava opisom zadane
uvjete i da je takav predmet samo jedan.
Sintaksa je sada proširena s novim pravilom tvorbe koje kazuje da sintak-
tička uloga imena i jednoznačnog opisa nije ista. Odstupanje od pravila u raz-
motrenom primjeru poslijedica je netočnog prikaza logičkog oblika.
13.2 Oba
Primjer 13.4 Ako rečenicu "Oba slona su u ormaru" shvatimo kao "Postoje točno
dva slona i oni su u ormaru", a rečenicu "Ni prvi ni drugi slon nisu u ormaru" kao
"Postoje točno dva slona i oni nisu u ormaru" onda je očigledno da nemamo posla s
parom kontradiktornih rečenica. U formalnom smilu dobivamo za prvo: ∃!2 xSlon(x) ∧
∀x(Slon(x) → U _Ormaru(x)) i za drugo: ∃!2 xSlon(x)∧∀x(Slon(x) → ¬U _Ormaru(x))
∃!n P (x) ∧ ∀x(P (x) → Q(x)) znači ’Ima točno n predmeta koji
su P i oni su Q’.
Primjedba 7 ∃!n (P (x) ∧ Q(x)) < ∃!n P (x) ∧ ∀x(P (x) → Q(x)).
Zadatak 66 Jesu li sljedeće rečenice ekvivalentne: (i) ∃!1 xP (x)∧∀x(P (x) → Q(x)),
(ii) ∃!1 x(P (x) ∧ Q(x))? Izgradite svijet gdje će (i) biti istinito a (ii) neće!
Odgovor 16 Nisu. (i) Samo je jedan P i on je Q, (ii) Samo je jedna stvar i P i

Q.
Rečenica 1. odgovara rečenici (ii): ova rečenica ne zabranjuje da bude

više od jedne kocke. Rečenica 2. odgovara (i): ova rečenica zabranjuje
da bude više od jedne kocke.
13.3 Presupozicije
Na drukčiji način problem referencije rješavao je Peter Strawson. Po njegovom
mišljenju Russellova teorija odred̄enih opisa umjesto da opisuje načine govora,
unosi revizije koje nisu potrebne. Trebamo razlikovati rečenice i tvrdnje (state-
ment) koje govornici pomoću njih izriču. Kada govornik kaže da je taj A jedan
B, onda izraz ’taj A’ suprotno Russellovoj teoriji - doista referira, ili bolje je reći
pokušava referirati. Da bi izricanje neke tvrdnje bilo smisleno neki uvjeti moraju
biti zadovoljeni. Takve uvjete nazivamo presupozicijama. Tvrdnja da je sadašnji
kralj francuske ćelav presuponira, ali ne implicira da on postoji. Slično, ’Frane
je posjetio svoju kćer’ presuponira da Frane ima kćer. Ako prespozicija nije
zadovoljena, rečenica nema značenja. Strawsonova analiza ne čini mi se prih-
vatljivom u odnosu na filozofsku pretpostavku koja mi se čini vrlo prihvatljivom:
ako je rečenica ispravno sastavljena, ona ima značenje.
Primjedba 8 Presupozicije se razlikuju od razgovornih implikatura. Razgov-

orne implikature se mogu ukinuti a da rečenica kojoj one pripadaju i dalje zadrži
značenje. Nasuprot tome, ukidanje presupozicije neke rečenicu učinilo bi ju be-
smislenom. Na primjer, rečenica ’Netko je položio ispit’ ne postaje besmislenom
ako se njezina implikatura da netko nije položio ispit ukine s rečenicom ’Svi su
položili ispit’. No, rečenica ’Frane je posjetio svoju kćer’ postaje besmislena ako
se njezina presupozicija ukine s ’Ali Frane nema kćer’.
1. Po Russellovoj analizi "Taj A je jedan B" u prijevodu na jezik

logike prvoga reda postaje "Postoji točno jedan A i on je B".
2. "Oba A su B" po Russellovoj analizi daje "Postoje točno dva
A i svaki od njih je B"
3. "Ni prvi ni drugi A nisu B" po Russellovoj analizi su "postoje
točno dva A i ni jedan med̄u njima nije B"
4. Po Strawsonovoj analizi ovakvi determinatori imaju presupozi-
cije. Ako presupozicije nisu zadovoljene primjena ovakvih determi-
natora ne uspijeva polučiti tvrdnju. Zbog toga takvi determinatori ne
mogu na adekvatan način biti predstavljeni u logici prvoga reda.
Donnellan je pokušao naći pomirujući stav.

Nazvat ću dvije uporabe odred̄enih opisa [...] atributivnom i
referencijalnom. Govornik koji koristi odred̄eni opis u atributivnom
smislu u nekoj tvrdnju nešto kazuje o bilo kome ili bilo čemu što
je takvo-i-takvo. Govornik koji koristi odred̄eni opis u referencijal-
nom smislu u nekoj tvrdnji, koristi taj opis da bi svojim sugovornicima
omogućio da izdvoje tu stvar ili osobu o kojoj govori i njegova se tvrd-
nja odnosi na tu stvar ili osobu.
Primjer 13.5 ’(i) Napoleon je bio najveći francuski vojskovod̄a. (ii) Wellington je
porazio najvećeg francuskog vojskovod̄u’: u (i) se odred̄eni opis [najveći francuski vo-
jskovod̄a] koristi atributivno, a u (ii) referencijalno.
Po Donnellan-ovom prijedlogu odred̄eni opis muškarca u "Taj muškarac s

dugim vratom je gurnuo ženu sa šeširom" može se koristiti na dva načina. Atribu-
tivno, da se kaže da je samo jedan muškarc ima dugi vrat i da je taj muškarac
gurnuo ženu sa šeširom. Referencijalno, da se na odred̄enu osobu i za nju kaže da
je gurnula ženu sa šeširom. U Donnellanovom prijedlogu pragmatika se razdvaja
od semantike. Takvo razdvajanje ne mora svakome biti prihvatljivo. Mnogi
misle da su načini kako se koriste rečenice ovisni o njihovom značenju, da je

pragmatika ovisna o semantici.
Razliku izmed̄u atributivne i referencijalne uporabe odred̄enih opisa, možemo,
protivno Donnelalnu, objasniti pomoću razlika u epistemičkom stanju sugov-
ornika. Ako sugovornik ne zna koja je to jedina osoba ili stvar na koju se
primijenjuje odred̄eni opis, onda ga on shvaća atributivno. Ako pak zna tko
ili što je "to jedino", onda recipijent odred̄eni opis shvaća referencijalno. Nije
ništa neobično u tome da informacijski učinak rečenice bude različit ovisno o
informacijskom stanju onoga koji informaciju usvaja.
Primjer 13.6 Pretpostavimo da domena obuhvaća samo tri stvari čija su imena re-
dom a, b i c.
Stanje potpunog neznanja u odnosu na odred̄eni opis P
Sve su mogućnosti otvorene:
1.1 a,b,c
1.2 a,b
1.3 a,c
1.4 b,c
1. a,b,c *Q
1.5 a Učinak informacije
1.6 b Samo je jedan P i on je Q
∃!1 xP (x)∧∀x(P (x)→Q(x))
1.7 c =⇒ 5.1,5.2, 5.3, 5.5
1.8 - 6.1, 6.2, 6.4, 6.6
2.1-2.8 a,b+*Q 7.1, 7.3, 7.4, 7.7
3. 1-3.8 a,c+*Q
4.1-4.8 b,c+*Q
5.1-5.8 a+*Q
6. 1-6.8 b+*Q
7.1-7.8 c+*Q
8.1-8.8 /+*Q
Primjer 13.7
Stanje znanja u odnosu na odred̄eni opis P i predikat Q
Sugovornik zna da je a jedini P, ali ne zna tko je Q
Q? Učinak informacije
a,b,c ∃!1 xP (x) ∧ ∀x(P (x) → Q(x))
a,b P Q
∃!1 xP (x)∧∀x(P (x)→Q(x))
a,c =⇒ a abc
P
b,c a ab
a
a a ac
b a a
c
/
Donnellan je opisao dva slučaja usvajanja informacija koji se mogu javiti

povodom rečenica u kojima se javljaju odred̄eni opisi. No to nužno ne znači
da jedna rečenica može imati dvije vrste značenja. Takvo bi rješenje bilo u
suprotnosti s načelom kompozicionalnosti. Rečenice svoje značenje dobivaju
u kontekstu. U razmatranim primjerima, promjena koju rečenica izaziva na in-
formacijskom stanju slušača ovisi o tom informacijskom stanju. Dakle, nije riječ
o dvije uporabe, nije riječ o pragmatici koja slobodno lebdi iznad semantike, već
o kontekstualnoj ovisnosti značenja.
Poglavlje 14
Logika generalizirane
kvantifikacije
Determinatori su, u sintaktičkom smislu, operatori koji se povezuju s općenitom
imenicom tvoreći imeničku frazu; u semantičkom smislu, odnos izmed̄u deno-
tacija imeničke i glagolske fraze. Neki detreminatori nisu iskazivi u jeziku logike
prvoga reda (’više’ u ’Ona ima više položenih ispita od njega’), neki su iskazivi
pod odred̄enim ograničenjima (kod konačne veličine imeničke fraze, ’većina’ u
’Većina Ivanovih prijatelja voli jazz’), neki su iskazivi bez ograničenja (’samo
jednom ’ u ’samo jednom se ljubi’).
Primjer 14.1
Kocke su većinom velike.
A(x) =def Kocka(x) ∧ V eliko(x)
B(x) =def Kocka(x) ∧ ¬V eliko(x)
∃xA(x) ∧ ∀x¬B(x) Sve su kocke velike ILI
=2 51
∨∃ xA(x) ∧ ∃x xB(x) barem dvije kocke su velike a najviše jedna nije ILI
... ...
∨∃= n−1 xA(x) ∧ ∃x5 n−2 xB(x) barem n-1 kocki je veliko a najviše n-2 nije.
Prijevod funkcionira samo kada je denotacija za ’Kocka’ konačna.
Determinator Q bismo mogli dodati na sljedeći način: ako su A i B isf-e i

v je varijabla, onda Qv(A, B) jest isf i svaka pojava varijable v u Qv(A, B) jest
vezana.
Primjer 14.2 ’Svi osim jednog gosta bili su vegetarijanci’ postaje ’Svi_osim_jednog
x(Gost(x), V egetarijanac(x))’.
Za svaki determinator Q iz prirodnog jezika mogli bismo do-

dati odgovarajući kvantifikator Q u jezik logike prvoga reda. U tako
proširenom jeziku, rečenica Qx(A, B) bila bi istinita akko Q objekata
koji zadovoljavaju A(x) takod̄er zadovoljavaju B(x).
14.1 Logička svojstva determinatora

Istražit ćemo neka logička svojstva determinatora i to ona koja se odnose na
proširivanje i sužavanje opsega predikata čije su varijable vezane s determina-
torima.
137
138 Poglavlje 14 Logika generalizirane kvantifikacije
14.1.1 Konzervativnost
Ovo svojstvo vrijedi za skoro sve determinatore koji se iskazuju samo s jednom
riječi iz prirodnog jezika. Riječ je o slijedećem svojstvu:
Qx(A(x), B(x)) ⇔ Qx(A(x), (A(x), B(x)))
Primjer 14.3 Primjer za ⇒ polovinu konzervativnosti: ’Ako nijedan liječnik nije odv-
jetnik, onda nijedan liječnik nije liječnik i odvjetnik’.
Primjer 14.4 Primjer za ⇐ polovinu konzervativnosti: ’Ako su točno tri kocke -

malene kocke, onda su točno tri kocke malene’.
Zanimljivo je pitanje zašto ovo svojstvo vrijedi za jednom rječju iskazive

detrminatore. Čini se kao da riječ ’samo’ (’jedino’) predstavlja protuprimjer za
općenitu konzervativnost takvih determinatora.
Primjer 14.5 ’Samo su glumci - bogati glumci’ ne povlači ’Samo su glumci bogati’.
| {z } | {z } | {z }
A B A
Možda ’jedino’ nije determinator? Pravilo je da kvantifikatore možemo med̄u-

sobno zamijenjivati i time dobiti nove rečenice (’Svi A su B’ - ’Većina A je B’
- ’Nekoliko A je B’ itd.). ’jedino’ čini se da krši to pravilo: ’Jedino je Ivica
vegetarijanac’ ne dopušta zamjenu ’Većina Ivica je vegetarijanac’. Ako ’jedino’
nije determinator, onda nije niti protuprimjer općenitoj konzervativnosti.
14.1.2 Monotoničnost
Monotoničnost determinatora odnosi se na pitanje što će se dogoditi ako povećamo
ili smanjimo veličinu skupa B , skupa stvari koje zadovoljavaju glagolsku frazu
u rečenici oblika Q A B .
14.1.2.1 Monotoničnost u porastu
Za determinator Q kažemo da je monotoničan u porastu ako je sljedeći zaključak

(argument) valjan:
Qx(A(x), B(x))
∀x(B(x) → B 0 (x))
Qx(A(x), B 0 (x))
Još jednostavniji test dobivamo ako uzmemo glagolsku frazu koja zadaje
dva uvjeta, tada konkluzija može koristiti samo jedan uvjet, a druga premisa
je automatski istinita.
Q kocki je maleno i u istom redu s c
Q kocki je maleno
14.1 Logička svojstva determinatora 139
Zadatak 67 Ispitajte imaju li sljedeći detrminatori svojstvo monotoničnosti u po-

rastu: nekoliko, svi, najviše dva, oba, barem dva18 !
14.1.2.2 Monotoničnost u smanjenju
Za determinator Q kažemo da je monotoničan u smanjenju ako je sljedeći za-

ključak (argument) valjan:
Qx(A(x), B 0 (x))
∀x(B(x) → B 0 (x))
Qx(A(x), B(x))
Još jednostavniji test dobivamo ako uzmemo glagolsku frazu koja zadaje
jedan uvjet, tada konkluzija može koristiti dva uvjeta, a druga premisa je au-
tomatski istinita.
Q kocki je maleno
Q kocki je maleno i u istom redu s c
Zadatak 68 Ispitajte imaju li sljedeći determinatori svojstvo monotoničnosti u sman-

jenju: nijedan, najviše dva, mali broj, točno dva!
Odgovor 17 ”Točno dva’ i barem dva’ nisu monotonični u smanjenju.
Zadatak 69 Ispitajte svojstva monotoničnosti za: najviše dva, barem dva, točno dva!
14.1.3 Perzistentnost i anti-perzistentnost

Ovdje gledamo povećanje i smanjenje opsega imeničke fraze.
Determinator Q je perzistentan akko je sljedeći zaključak valjan:
Qx(A(x), B(x))
∀x(A(x) → A0 (x))
Qx(A0 (x), B(x))
Determinator Q je antiperzistentan akko je sljedeći zaključak valjan:
Qx(A(x), B(x))
∀x(A0 (x) → A(x))
Qx(A0 (x), B(x))
Zadatak 70 Smislite jednostavne testove za perzistentnost i antiperzistentnost! Jedno

Q malenih kocki je u istom redu s c
rješenje. Jednostavni test za perzsitentnost: . Jed-
Q kocki je u istom redu s c
Q kocki je u istom redu s c
nostavni test za antiperzistentnost:
Q malenih kocki je u istom redu s c
18
Jedino ’najviše dva’ nije monotonična u porastu.
Zadatak 71 Odredite svojstva sljedećih determinatora: neki, Ivičin, nijedan, mnogo,

jedina19 !
1. Tri su svojstva determinatora važna za njihovo logičko pon-

ašanje: konzervativnost, monotoničnost i perzistentnost.
2. Determinatori su u pravilu konzervativni (sporan slučaj je
’samo’)
3. Monotoničnost se odnosi na ponašanje drugog argumenta de-
trminatora. Većina determinatora je monotonična.
4. Perzistentnost se odnosi na prvi argument determinatora. Manje
je česta nego monotoničnost.
14.2 Logička gramatika

U logici nalazimo više sustava koji izlažu gramatiku prirodnog jezika. Kako
bismo se približili preciznijem odred̄enju kategorije determinatora, u kratkom
ćemo obliku izložitiu jednu logičku gramatiku poznatu pod nazivom kategori-
jalna gramatika. Korijeni sustava kategorijalne gramatike protežu se do 1929.
kada je poljski logičar Lesniewski formulirao tzv. "teoriju semantičkih kate-
gorija".
Čista kategorijalna gramatika ima sljedeća četiri obilježja:
• Skup osnovnih kategorija je konačan (i obično malen).
• Na temelju osnovnih kategorija konstruiraju se izveden.
• Koristi se jedno ili dva sintaktička pravila koji opisuju sintaktičku operaciju
konkatenacije i koja odred̄uju rezultat ove operacije.
• Svaki leksički element povezuje se s nekom kategoriijom.
14.2.1 Primjeri jednostavnih kategorijalnih gramatika

14.2.1.1 Jednosmjerna kategorijalna gramatika
• Osnovne kategorije su i (imenica) i r (rečenica).

• Izvedene kategorije konstruiraju se na sljedeći način: ako su A i B kategorije,
onda je i (A\B) kategorija.
• Sintaktičko pravilo: ako je α izraz iz kategorije A i ako je β izraz iz
kategorije (A\B), onda je αβ izraz iz kategorije B .
• Rječnik: Ivica je iz kategorije i, hoda je iz kategorije (i\r), brzo je iz
kategorije ((i\r)/(i\r)).
19
Perzistentni: neki, Ivičin. Antiperzistentni: nijedan. Ni perzistentan ni antiperzistentan:
mnogi, jedini.
U skladu s ovom gramatikom izraz Ivica hoda pripada kategoriji r.
Ivica hoda
i i\r
Ivica hoda.
r
Isto tako, Ivica hoda brzo po izloženoj gramatici pripada kategoriji r, tj. taj
izraz je rečenica.
Ivica hoda brzo
i i\r (i\r)\(i\r)
i\r
Kategorijalna gramatika nam otvara mogućnost da na mehanički način odredimo

je li (pod pretpostavkom da nam je dan početni riječnik i njegova kategorizacija)
neki izraz primjerak kategorije, posebno je li on rečenica ili ne. Sada možemo
ovu "jednosmjernu" gramatiku upotpuniti s pravilom koje dopušta pored doda-
vanja izraza s desne strane i dodavanje izraza s lijeve strane.
14.2.1.2 Dvosmjerna kategorijalna gramatika
• Ako su A i B kategorije, onda su (A\B) i (A/B) kategorije.

• Ako je α u kategoriji A i ako je β u kategoriji (A\B), onda je αβ u kategoriji
B,
• Ako je α u kategoriji (A/B) i ako je β u kategoriji B , onda je αβ u kategoriji
A.
Primjer 14.6 Rječnik: Ivica, M aricu su iz kategorije i, voli je iz kategorije (i\r)/i.
Ivica _ voli _ Maricu

 
i i\r/i i
i\r
Primjedba 9 Raspodjela riječi po kategorijama iz prethodnog primjera dop-

ušta tvorbu ’Maricu voli Ivica’ u kategoriji rečenice. To jest prihvatljivo. Ali, ta
raspodjela takod̄er dopušta ’Ivica voli Ivica’ i ’Maricu voli Maricu’. Očigledno
je da za slučaj hrvatskog jezika imenice moramo svrstavati u različite kategorije
ovisno o njihovom padežu.
Zadatak 72 Odredimo kategoriju za veznike!
Odgovor 18 Pokušajmo varijantu koja počinje s lijevom konkatenacijom. Veznik

je takav da ako mu dodamo rečenicu s lijeve strane, onda dobivamo izraz kojemu
dodavanje rečenice s desne strane daje rečenicu. Dakle, r\(r/r).
Zadatak 73 Odredimo kategoriju za determinatore!
Odgovor 19 Ako determinatoru dodamo imenicu s desne strane, onda ćemo

dobiti izraz koji pravi rečenicu ako mu se s desne strane doda izraz kategorije
i\r. Dakle, (i/i).
Zadatak 74 Analizirajmo rečenicu ’Većina studenata voli glazbu’ uvodeći koristeći

kategorije: imenička fraza if , opća imenica oi i rečenica r.
|V ećina
{z } studenata
| {z } |{z} voli glazbu.
| {z }
if /oi oi (if \r/oi) oi
| {z }| {z }
if if \r
| {z }
r
14.2.1.3 Vježba aksiomatiziranja
Pokušajmo aksiomatizirati znanje o odnosu IstiOblik u Tarski’s World.

Analitičke istine
Aksiom1. ¬∃x(Kocka(x) ∧ T etraedar(x))

Aksiom 2. ¬∃x(Kocka(x) ∧ Dodekaedar(x))
Aksiom 3. ¬∃x(T etraedar(x) ∧ Dodekaedar(x))
Ova tri aksioma su analitički istinita, istinita zahvaljujući značenju predikata
koji se javljaju u njima.
Istina u Tarski-svjetovima
Četvrti aksiom treba iskazati posebnost svjetova u Tarski’s World gdje svaki
predmet ima jedan od navedenih oblika. Iskažite taj aksiom!
Definicija predikata ’IstiOblik’ za Tarski-svjetove putem pravila
uvod̄enja i uklanjanja
Sada ćemo iskazati pravila za uvod̄enje i uklanjanje predikata IstiOblik .

Aksiomi uvod̄enja za IstiOblik
Aksiom 5. ∀x∀y((Kocka(x) ∧ Kocka(y)) → IstiOblik(x, y))

Aksiom6 i Aksiom7 formulirajte sami!
Aksiomi uklanjanja za IstiOblik
Aksiome 8, 9 i 10 formulirajte sami.
Zadatak 75 Izgradite dokaz za sljedeće zaključake ako su oni valjani, u protivnom iz-
gradite protuprimjer: a) IstiOblik(b, c) ` IstiOblik(c, b); b) ∀x(Kocka(x) → IstiOblik(x, b)) `
Kocka(b).
Svaka je teorija jezični sustav. Jezik se sastoji od rečenica, rečenice od ri-

ječi. Zato nam u izgradnji izvan-logičkog aksiomatskog sustava najprije trebaju
termini. Termine dijelimo na primitivne i definirane.
Primjer 14.7 (Euklid) Točka je ono što nema dijelova.
Primjer 14.8 (Teorija skupova) ∀a∀b(a ⊆ b ↔ ∀x : x ∈ a → x ∈ b)
Zadatak 76 Pronad̄ite primitivne termine u gornjim primjerima! Pronad̄ite prim-

itivne termine u gornjoj vježbi u gradnji "aksiomatske teorije o istovjetnosti oblika u
Tarski-svijetu"!
Rečenice u aksiomskoj teoriji možemo podijeliti na (i) nedokazane rečenice

pomoću kojih dokazujemo (aksiomi i definicije) i (ii) dokazane rečenice (teo-
reme, leme, korolarije, tvrdnje...). U definicijama primitivni termini daju značenje
definiranim terminima. A primitivni pojmovi dobivaju značenje u aksiomima.
Zadatak 77 Što mislite, je li rečenica iz prethodnog primjera, ∀a∀b[a ⊆ b ↔ ∀x(x ∈

a → x ∈ b)] aksiom ili definicija? Obrazložite odgovor vodeći računa o pitanjima
dosega kvantifikatora i značenja bikondicionala!
"Vezivno tkivo" svakog izvan-logičkog aksiomatskog sustava ILAS je neka

logička teorija LT . Ako se u izvan-logičkoj aksiomskoj teoriji ILAS izričito
navede logička teorija koja se koristi u gradnji prvospomenute teorije, onda ona
zaslužuje poseban naziv. Ponegdje možemo susresti naziv formalna teorija za
takvu "u pogledu logike osviještenu teoriju" ILAS ◦ LT .
Zadatak 78 Što bismo trebali učiniti da naša "aksiomatska teorija o istovjetnosti ob-
lika u Tarski-svijetu" postane formalnom!
Što bismo trebali pomišljati pod logičkom teorijom LT ? Čini se da je po-

jam "logičke posljedice" otvoren prema obuhvaćanju različitih odnosa značenja.
Time i podjela na riječi sa empirijskim sadržajem (kategoremi) i logičke riječi
(sinkategoremi) postaje "idealno-tipskom" podjelom: podjela odred̄uje rubne
položaje ali stvarni slučajevi leže izmed̄u, bliže ili dalje jednom ili drugom rubu.
U sljedećoj vježbi analizirat ćemo značenje prijedloga ’u’.
Zadatak 79 Je li dvočlani odnos ’...je u...’ refleksivan, irefleksivan ili ni jedno ni

drugo (indiferentan prema refleksivnosti)?
Zadatak 80 Prikažite podjelu dvočlanih odnosa izvedenu na osnovi pitanja ostvaruju

li svi predmeti takav odnos prema samom sebi, ili ga ne ostvaruje niti jedan predmet, ili
ga ostvaruju neki a neki ne.
Zadatak 81 Prevedite prvi aksiom iz Spinozine Etike na jezik logike prvoga reda (ko-
risteći U kao simbol za prijedlog ’u’)!
(A1) Sve što jest jest u sebi ili u nečem drugom.
Zadatak 82 Koristeći tri tumačenja odnosa ’...je u...’ ispitajte zadovoljivost Spinozinog
aksioma te očuvanje njegove razgovorne implikature u danom tumačenju! [Podsjetnik:
Ako rečenica koju govornik tvrdi sa sobom donosi i sugestiju koja se može ukinuti (bez izazivanja
kontradikcije) dodatnim govornikovim izrekama, onda se ta sugestija naziva razgovornom imp-
likaturom i ona se ne promatra kao dio sadržaja izvorne rečenice.]
Zadatak 83 Kojem (ili kojim ili kojoj kombinaciji) tumačenju biste dali prednost?
Kratko obrazložite svoj odgovor!
Zadatak 84 Pretpostavimo da je ispravno treće tumačenje, tj. da vrijedi (IR) ∀x¬U (x, x).
Je li koja od ponud̄enih rečenica:
∀x∃y(x 6= y ∧ U (x, y)),

∃x∃y∃z(U (x, y) ∧ U (y, z) ∧ ¬U (x, z))
teorem u sustavu koji sadrži Spinozin aksiom i rečenicu (IR)? Ako jest - izradite dokaz (u
Fitch-u), u protivnom, nad̄ite protuprimjer i nacrtajte ga u "dijagramu sa strelicama".
Zadatak 85 Pretpostavimo da vrijedi (IR) ∀x¬U (x, x) i (T) ∀x∀y∀z((U (x, y)∧U (y, z)) →
U (x, z)). Ima li tada odnos ’...je u...’ svojstvo jake povezanosti? Drugim riječima, vrijedi
li sljedeća tvrdnja o mogućnosti dokazivanja
(A1), (IR), (T ) ` ∀x∀y(U (x, y) ∨ U (y, x))?
Ako da - dajte dokaz u neformalnom obliku. U protivnom, nad̄ite protuprimjer i nacrtajte

ga u "dijagramu sa strelicama".
Pretpostavimo da su dvije maksime kooperativne komunikacije iskazane kon-

junktivnim imperativom "Govori istinu i govori cijelu istinu!". Nazovimo mak-
simu iskazanu u prvom imperativom konjunktu - maksimom kvalitete: istinu
treba govoriti. Maksimu drugog imperativnog konjunkta nazovimo maksimom
kvantitete: istinu ne treba prešutjeti. U suvremenijim izrazima maksimu kvan-
titete mogli bismo iskazati ovako: o temi razgovara nemoj iskazati rečenicu koja
je manje informativna od one o kojoj imaš znanje.
Primjer 14.9 Ako na pitanje "Kada će biti kolokvij?" naš sugovornik odgovori "U
ponedjeljak ili u petak", onda po maksimi kvalitete mi pretpostavljamo da on ne zna
točno kojeg će se dana kolokvij održati. Ako sugovornik zna kojeg će se dana održati
kolokvij onda on izriče rečenicu manje informativnu od one koju je mogao (a po maksimi
kvantitete i trebao) izreći.
"Kvantitet značenja" ili informativnost izjavnih rečenica možemo mjeriti po-

moću logičkih odnosa. Budući da nas bavljenje sa logičkom semantikom tek
čeka, logičke ćemo odnose pratiti u sintaktičkoj dimenziji kao odnose dokazivosti,
` (izvedivosti, derivabilnosti).
Prvi slučaj: A ` B i B ` A. Obje rečenice, A i B podjednako
su informativne.
Drugi slučaj: A ` B ali B 0 A. Rečenica A informativnija je
od rečenice B .
Treći slučaj: A 0 B i B 0 A. U ovom slučaju odnos informa-

tivnosti ne možemo definirati pomoću odnosa dokazivosti.
Zadatak 86 Koja je rečenice informativnija u gornjem smislu: (A1) ’Sve što jest jest
u sebi ili u nečemu drugom.’ ili (IR) ’Ništa od onoga što jest nije u sebi’?
(A1) ∀x[U (x, x) ∨ ∃y(x 6= y ∧ U (x, y))]

(R) ∀xU (x, x) (*) ∃xU (x, x) ∧ ∃x¬U (x, x) (IR) ∀x¬U (x, x)
razgovorna implikatura: (*) (*) (*)
informativnija rečenica: (R) ∀x∃y(x 6= y ∧ U (x, y))
Promotrimo slučaj teksta ’(A1),(IR)’:

• (IR), (A1) ` ∀x∃y(x 6= y ∧ U (x, y))
• (IR), ∀x∃y(x 6= y ∧ U (x, y)) ` (A1)
• ∀x∃y(x 6= y ∧ U (x, y)) ` (A1)
• (A1) 0 ∀x∃y(x 6= y ∧ U (x, y))
Zadatak 87 Možemo li postaviti sljedeće pravilo: Ako A, B ` C, B 0 C i C ` B,

onda je govornikov tekst A, C informativniji od teksta A, B.
Zadatak 88 Izgradite aksiome za ManjiOd za Tarski’s World. Postupite jednako kao

i za IstiOblik. Moramo reći da svaki predmet ima jednu i samo jednu od tri veličine.
Nakon toga, moramo odrediti pod kojim uvjetima ’uvodimo’ odnosno ’uklanjamo’ taj
predikat.
Zadatak 89 Definirajte predikat V eceOd!
Zadatak 90 Dokažimo: M aleno(a) ` ∀x¬V eceOd(x, a)!
Logički su moguće sve one okolnosti koje nisu isključene na osnovi značenja
riječi. Na primjer, zbog značenja predikata ’veće od’, okolnosti u kojima je veliki
predmet manji od malenog - logički nisu moguće. Ili, zbog značenja determi-
natora ’neki’, logički nisu moguće okolnosti u kojima je predmet a kocka i
istodobno nijedan predmet nije kocka. U tom smislu, nema šireg skupa okolnosti
od logički mogućih okolnosti. Spoznaja u realnim znanostima ide za time da se
"otkrije" koje su okolnosti moguće zbog važećih, izvan-logičkih zakonitosti.
Zadatak 91 U ovoj vježbi zamišljamo da su se stvarno javile okolnosti prikazane na

slici. Naš je zadatak naslutiti koja pravilnost vrijedi u odnosu na moguće odnose veličina.
Uočimo da sada riječ ’moguće’ ne koristimo u smislu ’logički moguće’ već ’stvarno ili
fizički moguće’.
Zadatak 92 Iskažimo neke hipoteze: (P.1. Kocke su najveće) ∀x∀y((Kocka(x) ∧

¬Kocka(y)) → M anjeOd(y, x)); (P.2. Nema malenih kocaka) ¬∃x(Kocka(x) ∧
M aleno(x)). (P.3 Ima malenih i srednje velikih predmeta) ∃xM aleno(x)∧∃xSrednjeV eliko(x).
(P.4 Postoje kocke) ∃xKocka(x). Jeste li posve zadovoljni s ovim hipotezama?
Zadatak 93 Gornji izbor hipoteza ne ispunjava zahtjev neovisnosti. Koja je hipoteza

suvišna? Kako ćete to dokazati? Dokažite to!
Odgovor 20 Dva su načina: izvedite navodni aksiom, ili pretpostavite negaciju

navodnog aksioma i izvedite kontradikciju.
Poglavlje 15
Teorija skupova
Teorija skupova je kao rijetko koja druga teorija općenito prisutna i koristi se za
modeliranje tako ekstenzivno da u tom smislu zaslužuje posve poseban položaj.
Otvoreno je pitanje je li teorija skupova dio logike ili ne.
Primjer 15.1 ’Russell je filozof’ istinito je ako i samo ako predmet imenovan s ’Rus-
sell’ pripada skupu koji je zadan predikatom ’je filozof’. [D. Davidson]
Započinjemo s naivnom teorijom skupova koja jest inkonzistentna ali, unatoč

tome, predstavlja kako povijesni tako i didaktički uvod u aksiomatsku teoriju
skupova.
Georg Cantor (1845-1918), njemački matematičar koji je prvi ekstenzivno

proučavao skupove i inkonzistentnosti koje se kriju u naivnom pojmu o
skupu.
Skup je "sabiranje u jednu cjelinu odred̄enih, različitih predmeta

našeg opažanja ili mišljenja, a njih nazivamo elementima skupa" [G.
Cantor]
Koriste se različiti nazivi: skup, razred, klasa, kolekcija, množina, agregat

itd. Neki autori razlikuju skup (set) i razred (class), gdje je razred općenitiji
pojam (skupovi su elementi nekog razreda, a neki razredi, pravi razredi nisu;
pravi razredi i skupovi zajedno daju razrede).
15.1 Osnovni rječnik teorije skupova
149
150 Poglavlje 15 Teorija skupova
15.1.0.4 Predikati
=, dvomjesni predikat identiteta

∈, dvomjesni predikat članstva
a ∈ b [čitamo: "a je element od b"]
⊆, dvomjesni predikat inkluzije (relacija podskupa)
15.1.0.5 Funkcijski simboli (operacije)
∩, dvomjesna funkcija presjeka (intersekcije)

∪, dvomjesna funkcija unije
15.1.0.6 Individualne konstante
∅, prazni skup
15.2 Jezik za različite vrste predmeta

Moramo naporaviti izbor izmed̄u jezika koji u domeni obuhvaća sve predmete
bili oni skupovi ili ne i jezika koji koristi različite vrste varijabli za različite vrste
predmeta. Prvospomenuti pristup nalazimo u Fitch-u. Drugospomenuti ("many-
sorted") jezik koristi jednu vrstu varijabli za dio domene koja uključuje sve
skupove i jedino skupove, a drugu vrstu varijabli za cjelokupnu domenu. U ovoj
diferenciranoj opciji korisitimo varijable a, b, c, ... koje se protežu preko skupova
(svih i jedino njih) i varijable x, y, z, ... koje se protežu preko svih predmeta, bili
oni skupovi ili ne.
Primjer 15.2 Rečenicu ’Svaka je stvar element nekog, ovog ili onog skupa’ u jeziku
s jednom vrstom varijabli prikazujemo kao ∀x∃y(Skup(y) ∧ x ∈ y), a u jeziku s dvije
vrste varijabli ovako: ∀x∃a(x ∈ a).
15.3 Dva osnovna aksioma naivne teorije skupova

Dva su osnovna načela koja zahvaćaju intutivni pojam skupa.
15.3.1 Aksiom ekstenzionalnosti

Skup je u potpunosti odred̄en svojim članstvom. Ako znamo elemente skupa b,
onda znamo sve što je potrebno za utvrd̄ivanje identiteta tog skupa. Aksiom se
iskazuje ovako: ako skupovi a i b imaju iste elemente onda su a i b identični.
∀a∀b[∀x(x ∈ a ↔ x ∈ b) → a = b]
Identitet skupova ne ovisi o načinu na koji su oni opisani.
15.3 Dva osnovna aksioma naivne teorije skupova 151
Primjer 15.3 Skup životinja koje imaju srce i skup životinja koje imaju bubreg istov-
jetan je.
Skupovi se ne mogu poistovjetiti sa svojstvima. Svojstva, za razliku od

skupova, ne moraju biti ista ako pripadaju istim predmetima.
Primjer 15.4 Zahvaljujući činjenici da nema predmeta koji bi bili njihovi članovi,
skupovi okruglih kvadrata, ćelavih sadašnjih kraljeva Francuske, jednoroga, pokretnih
nekretnina, drvenih štednjaka, stvari koje se razlikuju od samih sebe itd. - jedan su te isti
skup.
Primjer 15.5 Skupovi {1,2}, {2,1}, {2,2,1}, {2,1,1,1,1,1} su identični.
15.3.2 Aksiom komprehenzije (apstrakcije)

U naivnoj teoriji skupova nalazimo tzv. neograničeno načelo komprehenzije. Po
tom načelu, svaki uvjet (svako svojstvo) odred̄uje neki skup.
Primjer 15.6 Neka nam je zadan uvjet ’x rado čita Kanta’. Po aksiomu komprehen-
zije postoji cjelina, skup sačinjen od svih onih i jedino od onih koji rado čitaju Kanta.
Neka nam je zadan uvjet ’∃yV oli(x, y)’. taj uvjet odred̄uje skup koji obuhvaća sve one i
samo one koji nekoga vole.
Ovakav način iskazivanja aksioma donosi stanovite poteškoće. Naime, gov-

orimo o svim svojstvima što nas vodi izvan granica logike prvoga reda i što za-
htjeva teoriju svojstava. Da bismo to izbjegli aksiom iskazujemo kao aksiomsku
shemu. Sve rečenice koje imaju oblik aksiomske sheme su aksiomi i njih ima
beskonačno mnogo.
∃a∀x[x ∈ a ↔ P (x)]
Aksiom kaže da postoji skup a čiji su članovi sve stvari (P (x) → x ∈ a) i
samo one stvari (x ∈ a → P (x)) koje zadovoljavaju formulu P (x).
Zapravo, aksiom treba iskazati u još općenitijem obliku. Na primjer, ako
bismo htjeli reći da za svaki predmet postoji skup koji sadrži samo taj predmet,
onda bi nam trebalo još varijabli.
Primjer 15.7 ∀z∃a∀x[x ∈ a ↔ x = z]
Zadatak 94 Postojanje kojih skupova jest zajamčeno sljedećom instancom aksioma

komprehenzije: ∀y∃a∀x[x ∈ a ↔ V oli(y, x)]?
Odgovor 21 Zajamčeno je za svakoga postoji skup njegovih voljenih.
Općeniti oblik za aksiom komprehenzije:
∀z1 ...∀zn ∃a∀x[x ∈ a ↔ P (x)]
Tvrdnja 11 Za svaku isf-u P (x) postoji jedan jedinstveni skup stvari koje zado-
voljavaju P (x).
∃!a∀x[x ∈ a ↔ P (x)]
Dokaz 13 Za dokaz ove numeričke tvrdnje koristimo tehniku dokazivanja ?? i

da ?? zadovoljava propoziciju. Moramo dokazati (i) ’barem jedan’: ∃a∀x[x ∈
a ↔ P (x)], i (ii) ’najviše jedan’: ∀a∀b∀x[((x ∈ a ↔ P (x)) ∧ (x ∈ b ↔
P (x))) → a = b)]. (i) je dokazano jer je to upravo aksiom komprehenzije.
Za (ii) koristimo univerzalnu generalizaciju. Pretpostavimo da su a i b skupovi
čiji su članovi upravo oni predmeti koji zadovoljavaju P (x). Iz toga proizlazi
∀x[x ∈ a ↔ x ∈ b]. Izradite ovaj dio dokaza sami: otvorite Proof 15.5 i dokažite
spomenutu tvrdnju. Primjena aksioma ekstenzionalnosti daje nam a = b. Vidimo
da za bilo koji uvjet aksiom komprehenzije jamči postojanje skupa predmeta
koji zadovoljavaju taj uvjet, a aksiom ekstenzionalnosti osigurava jedinstvenost
takvog skupa.
Primjena aksioma ekstenzionalnosti, ∀x∀y[∀z(z ∈ x ↔ z ∈ y) → x = y] na

13. rečenicu dat će željeno: a = b.
Skupove zapisujemo na dva načina: popisujući članove i zapisujući uvjet koji

članovi moraju zadovoljiti.
Primjer 15.8 Skup prirodnih brojeva djeljivih sa 7 i manjih od 15 zapisujemo u ’popis

- zapisu’ ovako: {7, 14}, a u ’uvjet zapisu’ ovako: {x | x ∈ N i x < 15 i ∃y : y ∈
N ∧ y · 7 = x}. Skup autor djela Principia mathematica zapisujemo ovako {Bertrand
Russell, Alfred N. Whitehead} ili ovako {x | x je autor Principia Mathematica}.
Zapis je nevažan i predstavlja pokratu. Općenito govoreći, tvrdnja da je b

član skupa koji obuhvaća stvari koje su P ,
b ∈ {x | P (x)}
jest pokrata za tvrdnju da postoji skup stvari koje su P i da je b član tog

skupa,
∃a[∀x(x ∈ a ↔ P (x)) ∧ b ∈ a]
Naivna teorija skupova sadrži aksiom ekstenzionalnosti i aksiom

komprehenzije.
Aksiom ekstenzionalnosti tvrdi da su skupovi s istim članovima
identični.
Aksiom komprehenzije tvrdi da svaka formula prvog reda odred̄uje
neki skup.
15.4 Jednočlani skupovi, prazni skup, podskupovi

Jednočlani skup {x} trebamo razlikovati od njegovog jedinog člana x.
Primjer 15.9 {Donald Davidson} je skup, apstraktni objekt, a pok. Donald David-
son bio je istaknuti filozof.
Zamislimo da niti jedan predmet ne zadovoljava P (x). Neka je P (x) formula

x 6= x. Skup {x | x 6= x} jest prazan, tj. bez elemenata. Možemo dokazati da
postoji jedan i samo jedan prazan skup.
Oznake koje se koriste za prazan skup: {}, 0, ∅,...
Zadatak 95 Dokažite da postoji točno jedan prazan skup! Dokazi za ?? i ?? .

Definicija 8 Ako su zadani skupovi a i b, kažemo da je a podskup skupa b ako

je svaki član skupa a takod̄er član skupa b.
Definiciju možemo shvatiti na dva načina. Prvo možemo tvrdnju ’a ⊆ b’

shvatiti kao skraćeni zapis tvrdnje
∀x(x ∈ a → x ∈ b)
. Drugo, možemo relaciju inkluzije shvatiti kao dodatni simbol i definiciju iskazati
kao aksiom:
∀a∀b[a ⊆ b ↔ ∀x(x ∈ a → x ∈ b)]
Tvrdnja 12 ∀a : a ⊆ a
Dokaz 14 Neka je b proizvoljan skup. Za svrhu generalnog kondicionalnog

dokaza, pretpostavimo da je a proizvoljni element od b. Onda na isprazan način
reiteracijom dobivamo a ∈ b.- Zato, ∀x(x ∈ b → x ∈ b). Primjena definicije
podskupa pokazuje da b ⊆ b. Generaliziramo: ∀a : a ⊆ a. Formalizirajte
Exercise 15.12!
Tvrdnja 13 ∀a∀b(a = b ↔ (a ⊆ b ∧ b ⊆ a))

Dokaz 15 Metoda univerzalne generalizacije. Prvo dokazujemo s lijeva na

desno. Pretpostavimo a = b. Desna strana slijedi iz prethodne tvrdnje (o re-
fleksivnosti inkluzije) uz nerazlučivost identičnoga. Za dokaz s desna na lijevo,
pretpostavimo a ⊆ b ∧ b ⊆ a. Za dokazati da tada vrijedi a = b, koristimo
aksiom ekstenzionalnosti. Dovoljno je pokazati da a i b imaju iste članove. No
to slijedi iz naše pretpostavke, da je svaki član jednog takod̄er član drugog skupa
i obratno. Budući da su a i b proizvoljni skupovi, generaliziramo i dobivamo
propoziciju. Formalizirajte dokaz Exercise 15.13!
Relaciju R koja zadovoljava uvjet (R(x, y) ∧ R(y, x)) → x = y nazivamo

antisimetričnom. Prethodnu tvrdnju pokazuje da je relacija inkluzije (odnos
podskupa) antismetrična. Pročitana u suprotnom smjeru, tvrdnja pokazuje re-
fleksivnost inkluzije.
Tvrdnja 14 ∀a : ∅ ⊆ a
Dokaz 16 Jednostavna univerzalna generalizacija. Neka je a proizvoljni pred-

met i b proizvoljni skup. Pretpostavimo da a ∈ ∅ (u donjem formalnom dokazu
e označava prazni skup). To je nemoguće zbog definicije praznog skupa. Na is-
prazan način a zadovoljava uvjet a ∈ e → a ∈ b (u formalnom dokazu: uvodimo
neistinu a potom je uklanjamo). Zato ako a ∈ e onda a ∈ b. Generalizacijom
dobivamo traženo.
Za zapamtiti:
Neka su a i b skupovi.
1. a ⊆ b akko je svaki element od a takod̄er element od b.
2. a = b akko a ⊆ b i b ⊆ a.
15.5 Presjek i unija

Dvije poznate i važne operacije sa skupovima su presjek i unija. Te dvije op-
eracije uzimaju dva skupa i daju treći.
Definicija 9 (PRESJEK) Neka su a i b skupovi. Presjek skupova a i b je skup

čiji su članovi - članovi i u a i u b. Zapis: a ∩ b.
∀a∀b∀z(z ∈ a ∩ b ↔ (z ∈ a ∧ z ∈ b))
15.5 Presjek i unija 157
Definicija 10 (UNIJA) Neka su a i b skupovi. Unija skupova a i b je skup čiji

su članovi - članovi ili u a ili u b. Zapis: a ∪ b.
∀a∀b∀z(z ∈ a ∪ b ↔ (z ∈ a ∨ z ∈ b))
Kako znamo da postoje takvi skupovi? Jesu li dva aksioma, komprehenzije i

ekstenzionalnosti, dovoljna da se utvrdi njihovo postojanje i jedinstvenost?
Tvrdnja 15 (Postojanje i jedinstvenost presjeka skupova) ∀a∀b∃!c∀x(x ∈ c ↔

(x ∈ a ∧ x ∈ b))
Ova je tvrdnja poseban slučaj već 11 : za svaku ispravno sastavljenu formulu

P (x) postoji jedan jedinstveni skup stvari koje ju zadovoljavaju.
∀z1 ...∀zn ∃!a∀x[x ∈ a ↔ P (x)]
Možemo je nazvati korolarijem, tj. neposrednom posljedicom već dokazane
tvrdnje u kojoj z1 treba zamijeniti s a, z2 s b, a uvjet P (x) s isf-om x ∈ a∧x ∈ b.
Tvrdnja 16 (Postojanje i jedinstvenost unije skupova) ∀a∀b∃!c∀x(x ∈ c ↔

(x ∈ a ∨ x ∈ b))
Dokaz 17 I ova tvrdnja neposredno proizlazi iz 11 .
Evo još nekoliko tvrdnji čije dokaze treba izraditi!
Tvrdnja 17 ∀a∀b : a ∩ b = b ∩ a
Otvorite u Fitch-u 25.2 i odredite pravila koja opravdavaju i rečenice koje

podupiru pojedine korake.
Tvrdnja 18 ∀a∀b : a ∩ b = b ↔ b ⊆ a
Dokaz 18 Koristimo definiciju presjeka, definiciju podskupa i 13 . Formalni

dokaz je prilično dug i možete ga naći ?? . U neformalnom dokazu moramo
dokazati dva kondicionala. Smjer s lijeva na desno: pretpostavimo da a ∩ b =
b. Neka je c element od b. Po definiciji presjeka, c je element skupa a. Po
definiciji podskupa dolazimo do željenoga: b je podskup od a. Smjer s desna na
lijevo: (*) pretpostavimo b ⊆ a. Trebamo dokazati tvrdnju o identitetu. Za tu
svrhu poslužit ćemo se s 13 koju instanciramo s skupovima koji nas zanimaju:
Figure 15.1
(a ∩ b ⊆ b ∧ b ⊆ a ∩ b) ↔ a ∩ b = b. (i) Neka je c element i od a i od b. Tada

| {z } | {z }
(i) (ii)
je c element od b. (ii) Neka je c element od b. Po pretpostavci (*) slijedi da je c
element od a. Budući da smo utvrdili i (i) i (ii), slijedi a ∩ b = b. Dokaz je gotov.
Zadatak 96 Izradite neformalni dokaz da za svaki skup a postoji jedinstveni skup c

takav da za svako x, x ∈ c ako i samo ako x ∈ / a. Ovaj se skup naziva apsolutnim
komplementom skupa a, i označava se s a. (Ovaj rezultat neće vrijediti za aksiome
koje ćemo kasnije koristiti. Zapravo, tada će slijediti da nijedan skup nema apsolutni
komplement.) Kada bismo formalizirali ovaj dokaz, koju bismo instanciju aksioma kom-
prehenzije koristili?
Odgovor 22 Instanca aksioma komprehenzije:

∀a∃c∀x(x ∈ c ↔ x ∈
/ a)
Treba dokazati:
∀a∃!c∀x(x ∈ c ↔ x ∈ a)
Prvo dokazujemo da postoji barem jedan takav skup:

Dokaz da ima najviše jedan takav skup ostavljen je čitatelju.
Zapamtimo:
Neka su b i c skupovi.
1. x ∈ b ∩ c ako i samo ako x ∈ b ∧ x ∈ c
2. x ∈ b ∪ c ako i samo ako x ∈ b ∨ x ∈ c
3. x ∈ b − c ako i samo ako x ∈ b ∧ x ∈
/c
U naivnoj teoriji skupova dopušteno je postojanje univerzalnog skupa V =

{x | x = x}. Pod tom pretpostavkom, moguće je definirati apsolutni komple-
ment nekog skupa a (za označavanje apsolutnog komplementa koristimo crticu
iznad slova):
a = V − a.
Zadatak 97 Dokažite ∀a∀b∀c[(a ⊆ b ∧ b ⊆ c) → a ⊆ b]!
Zadatak 98 Dokažite na formalan i na neformalan način ∀a∀b∀x[(x ∈ a ∧ b ⊆ a) →

(x ∈ b ↔ x ∈
/ a − b)]!
Dokaz 19 (*) Neka je su e i f proizvoljni skupovi i neka je u proizvoljni pred-

met. Pretpostavimo u ∈ e ∧ (u ∈ f → u ∈ e). Pod tom pretpostavkom moramo
dokazati bikondicional. L-D (i) Pretpostavimo u ∈ f . Trebamo dokazati u ∈ /
e − f , to jest u ∈
/ e ∨ u ∈ f . ∨Intro daje željeno iz pretpostavke (i). D-L (ii)
Pretpostavimo u ∈ / e ∨ u ∈ f . Trebamo dokazati u ∈ f . Po glavnoj pretpostavci
vrijedi u ∈ e. Ako je slučaj u ∈ / e dolazimo do kontradikcije. Po ⊥Intro
možemo uvesti u ∈ f . Ako je slučaj u ∈ f , onda reiteracijom dobivamo u ∈ f .
Po ∨Elim zaključujemo u ∈ f . Univerzalna generalizacija daje željeno.
15.6 Digresija: konzistentnost

Termini sličnog značenja:
• dosljednost
• neproturječnost
• neprotuslovnost
• zadovoljivost
• ispunjivost
• koherentnost
• [razložni ili logični sklad med̄u dijelovima]
Razlikujemo dva pojma o konzistentnosti:
• sintaktički
• semantički
Definicija 11 Sintaktička (formalna) konzistentost: neki skup rečenica r nazi-

vamo konzistentnim akko pomoću njih nije moguće dokazati obje rečenice iz bilo
kojeg para kontradiktornih rečenica, A i ¬A.
Korištenje pojma o dokazivosti čini gornju definiciju sintaktičkom.

Pokušajmo zapisati gornju definiciju djelomično koristeći jezik logike pr-
voga reda. Uvedimo oznaku ’`’ za tročlani odnos dokazivosti. Članovi tog
odnosa su (i) neki skup rečenica r, (ii) neki sustav dokazivanja F i (iii) rečenica
A. Tvrdnju ’rečenicu r možemo u sustavu dokazivanja F dokazati pomoću
rečenica iz skupa r’ zapisujemo r `F A. Za sustav dokazivanja uzet ćemo
sustav prirodne dedukcije za logiku prvoga reda i izostaviti podznak u zapisu
odnosa dokazivosti `.
Neka je L jezik i neka su S1 , ..., Sn , A, ¬A rečenice jezika L.
Skup rečenica {S1 , ..., Sn } je konzistentan ako nije slučaj da istodobno
{S1 , ..., Sn } ` A i {S1 , ..., Sn } ` ¬A.
Teorem 19 Ako je skup rečenica {S1 , ..., Sn } iz jezika L konzistentan, onda

postoji rečenica iz L koja se ne može dokazati.
Dokaz 20 Poslužit ćemo se neizravnim dokazom, reductio ad absurdum. (*)

Pretpostavimo da tvrdnja ne vrijedi. Po definiciji kondicionala, tada je (i) skup
{S1 , ..., Sn } konzistentan i (ii) ne postoji rečenica koja se ne može dokazati. Ali,
iz (ii) izravno slijedi da možemo dokazati obje rečenice iz para kontradiktornih
rečenica. No tada, po definiciji konzistentnosti, {S1 , ..., Sn } nije konzistentan
skup rečenica. Kontradikcija koju smo uspostavili pokazuje da moramo za-
ključiti na negaciju pretpostavke (*), a budući da je to upravo gornja tvrdnja,
naš je dokaz dovršen.
Teorem 20 Ako je skup rečenica {S1 , ..., Sn } iz jezika L inkonzistentan (to jest,
ako nije konzistentan), {S1 , ..., Sn } ` ⊥.
Dokaz 21 Pretpostavimo da {S1 , ..., Sn } nije konzistentan skup. Tada postoji

par dokazivih kontradiktornih rečenica. Neka je par rečenica A i ¬A upravo
takav. Po pravilu prirodne dedukcij, ⊥Intro možemo uvesti neistinu.
Zadatak 99 Dokažite na formalan način da je skup koji sadrži rečenice ’Sve kocke su
malene’ i ’Neke kocke nisu malene’ inkonzistentan!
Zadatak 100 Poslužite se prethodnim dokazom i pokažite kako se bilo koja rečenica
može dokazati pomoću inkonzistenog skupa! To ćete učiniti tako što ćete dokazati proizvoljnu
rečenicu B!
Zadatak 101 Kojim biste razlozima opravdali ili osporili pravilo ⊥Elim, to jest, ex
falso quodlibet?
Mogli bismo reći da slabost inkonzistentnog skupa rečenica leži u tome što
on dokazuje previše, jer on dokazuje sve. Promotrena sa semantičke strane,
slabost inkonzistentnog skupa rečenica leži na suprotnoj strani - on ne govori ni o
čemu. Semantički pojam konzistentnosti nećemo uvoditi jer on zahtijeva dodatna
sredstva formalne semantike. Ali možemo dati neformalnu definiciju. Neki je
skup rečenica semantički konzistentan akko su moguće okolnosti u kojima su sve
rečenice iz tog skupa istinite. Radi didaktičke svrhe napravimo jedan korak koji
u strogoj teoriji nije dopušten i pokušajmo razjasniti semantičku inkonzistentnost
koristeći pojam o sintaktičkoj inkonzistentnosti. Budući da inkonzistentan skup
dokazuje par kontradiktornih rečenica i budući da je sustav prirodne dedukcije
pouzdan, verifikacija inkonzistentnog skupa zahtijevala bi okolnosti u kojima bi
ista rečenica bila istodobno i istinita i neistinita. Takve okolnosti nisu moguće,
pa zato inkonzistentna teorija ne govori ni o čemu što bismo mogli zamisliti.
Inkonzistentnost u sintaktičkom smislu daje sve i ne daje ništa u seman-
tičkom smislu: ona sve dokazuje a ništa ne opisuje.
Poglavlje 16
Skupovi skupova
Aksiom komprehenzije primijenjuje se općenito tako da on, izmed̄u ostalog, dop-
ušta da sačinimo skupove od drugih skupova. Ako smo, na primjer, već formirali
skupove20 {0} i {0, 1}, onda možemo ići dalje i od tih skupova sačiniti nove, na
primjer {{0}, {0, 1}}.
Tvrdnja 21 (Neured̄eni parovi) Za bilo koje predmete x i y postoji (jedin-

stveni) skup {x, y}. U simbolima:
∀x∀y∃!a∀w(w ∈ a ↔ (w = x ∨ w = y))
Dokaz 22 Postojanje skupa a osigurano je po aksiomu komprehenzije. Potrebna

instanca aksioma je: ∀x∀y∃a∀w[w ∈ a ↔ (w = x∨w = y)]. Time je osigurano
da postoji barem jedna takav skup. Za dokazati da postoji točno jedan takav skup
još trebamo dokazati da ima najviše jedan takav skup. To ćemo učiniti tako što
ćemo za proizvoljne predmete e i f dokazati da postoji najviše jedan skup čiji su
oni jedini članovi:
∀a∀b[(∀x(x ∈ a ↔ (x = e∨x = f ))∧∀x(x ∈ b ↔ (x = e∨x = f ))) → a = b]
Lako je pokazati da ∀x(x ∈ a ↔ x ∈ b). Po aksiomu ekstenzionalnosti slijedi
da a = b.
Podsjetimo se da ∀x∀yR(x, y) ⇒ ∀xR(x, x). Za slučaju kada x = y dobi-

vamo dobivamo jedinstveni skup predmeta w koji zadovaljavju ujet w = x∨w =
x, odnosno w = y ∨ w = y . Očigledno je da prethodna tvrdnja o jedinstvenosti
neured̄enih parova garantira i postojanje jediničnih ili jednočlanih skupova (eng.
singletons), jer {x, x} = {x} po aksiomu ekstenzionalnosti.
16.1 Ured̄eni parovi

Da bi teorija skupova mogla poslužiti kao korisni okvir za modeliranje različitih
struktura, važno je naći način za prikazivanje poretka.
Primjer 16.1 Pravac prikazan na slici može se shvatiti kao skup točaka čija su imene
ured̄eni parovi njihovih koordinata, < x, y >.
20
Na primjer: {x | x ∈ N ∧ x = 1 − 1} ili{x | x je broj koji pripada pojmu ’Venerin mjesec’};
i {x | x ∈ N ∧ 0 5 x < 2} ili {x |x je broj koji pripada pojmu ’Venerin mjesec’ ili x je broj koji
pripada pojmu ’Zemljin mjesec’}
162
16.1 Ured̄eni parovi 163
Ono što nam je potrebno jest neki način modeliranja ured̄enih parova koji će
nam omogućiti da dokažemo sljedeću tvrdnju:
< x, y >=< u, v >↔ (x = u ∧ y = v)
Ako uspijemo dokazati da ova tvrdnja vrijedi za odabrani način reprezentacije
ured̄enih parova, onda ćemo znati da nam ta reprezentacija omogućuje da odred-
imo koji je element prvi a koji drugi po redu u ured̄enom paru.
Ima više načina za modelirati ured̄ene parove. Najjednostavniji i najšire ko-
rišteni način jest onaj gdje se < x, y > shvaća kao oznaka skupa {{x}, {x, y}}.
Definicija 12 Ured̄eni par < x, y > je skup {{x}, {x, y}}. U simbolima:
∀x∀y < x, y >= {{x}, {x, y}}
Ako se osvrnemo na tvrdnju o jedinstvenosti i postojanju skupova neured̄enih

parova, lako uvid̄amo da skup {{x}, {x, y}} postoji i da je samo jedan.
Na sličan način možemo definirati i ostale ured̄ene n−torke. Na primjer
< x, y, z >=< x, < y, z >>=< x, {{y}, {y, z}} >= {{x}, {x, {{y}, {y, z}}}
Općenito: ured̄enu n-torku prikazujemo kao < x1 , < x2 , ...xn >>.

Oznake za ured̄ene parove nisu dio "službenog jezika" teorije skupova. Mogu
se ukloniti bez većih poteškoća, jedino ostaje ona poteškoća koja proizlazi iz
duljine zapisa.
Zadatak 102 Primijenite teorem o neured̄enim parovima na slučaj kada x = y = ∅.

Koji skup dobivamo? Nazovima taj skup - skupom c. Primijenimo dalje teorem na slučaj
kada x = ∅ i y = c. Dobivamo li isti ili različiti skup21 ?
21
a) c = {∅}
164 Poglavlje 16 Skupovi skupova
Zadatak 103 Koliko članova ima skup {{x}, {x, y}} a) ako x = y, koliko b) ako
x 6= y?22
16.2 Modeliranje relacija u teoriji skupova

Intuitivno binarni (dvomjesni) predikati poput V ećiOd iskazuju neku binarnu
(dvočlanu) relaciju (odnos) izmed̄u predmeta u nekoj domeni D (području pred-
meta na koje se odnose tvrdnje u dijelu jezika pod razmatranjem). U teoriji
skupova, taj se odnos modelira23 pomoću skupa ured̄enih parova. Preciznije,
riječ je o skupu:
{< x, y >| x ∈ D, y ∈ D, x je veće od y}
Ovakav se skup naziva ekstenzijom predikata ili relacije.
Primjer 16.2 Ekstenzija (opseg) jednomjesnog predikata Kocka u domeni D je skup
{x | x ∈ D, x je kocka}
Ekstenzija tromjesnog predikata Izmedju u domeni D je skup ured̄enih trojki
{< x, y, z >| x ∈ D, y ∈ D, z ∈ D, x je izmed̄u y i z}
Ekstenzija predikata može ovisiti o okolnostima koje vrijedi u području o

kojem je riječ. U Tarski’s World okrenuti svijet za 900 može učiniti da ekstenzija
za LijevoOd postane novom ekstenzijom za Iza. Domena se ne mijenja, ne
mijenja ni značenje (intenzija) predikata, ali ekstenzije ne moraju ostati iste.
Primjer 16.3 Označimo s imenom predikata njegovu ekstenziju u danim okolnostima

i pod odred̄enim stajalištem promatrača. Na slici dolje he, bi ∈ Iza i < e, b >∈
/
LijevoOd
b) {∅, {∅}} 6= c
22
a) 1; b) 2
23
Model je "sustav postulata, podataka i zaključaka koji služi kao matematički opis nekog
predmeta ili stanja stvari" - kaže Merriam Webster Dictionary.
Predlažem ovakvu radnu definiciju: "model je formalni sustav, tj. misaona konstrukcija kojeg
izrad̄ujemo kako bismo nešto spoznali ".
/ Iza i < e, b >∈ LijevoOd

Primjer 16.4 < e, b >∈
16.3 Svojstva za odnose

16.3.1 Neka svojstva binarnih relacija
Svojstvo Primjer Ne-primjer
Tranzitivnost ∀x∀y∀z((R(x, y) ∧ R(y, z)) → R(x, z)) ⊆ ∈

Refleksivnost ∀xR(x, x) ⊆ VećeOd
Irefleksivnost ∀x¬R(x, x) VećeOd IstiOblik
Simetričnost ∀x∀y(R(x, y) → R(y, x)) IstiOblik VećeOd
Asimetričnost ∀x∀y(R(x, y) → ¬R(y, x)) VećeOd IstiOblik
Antisimetričnost ∀x∀y((R(x, y) ∧ R(y, x)) → x = y) ⊆ IstiOblik; VećeOd
Još neka svojstva...
Serijalnost ∀x∃yR(x, y) PotomakOd VećeOd
Povezanost ∀x∀y(x 6= y → (R(x, y) ∨ R(y, x))) ...
Intranzitivnost ∀x∀y∀z((R(x, y) ∧ R(y, z)) → ¬R(x, z)) ... ...
Asimetričnost nije isto što ne-simetričnost, ∃y∃y(R(x, y) ∧ ¬R(y, x)). Isto

vrijedi za irefleksivnost i intranzitivnost.
ref leksivnost neref leksivnost
z }| { z }| {
∀xR(x, x) ; ∃x¬R(x, x); ∀x¬R(x, x)
| {z }
iref leksivnost
Svojstva relacija mogu se iskazati kao uvjeti koje trebaju biti zadovoljeni u ek-
stenziji predikata. Na primjer, ako je relacija R refleksivna, onda za svaki x ∈ D,
< x, x >∈ R.
Ako je relacija R simetrična onda je valjan zaključak:
R(a, b)
R(b, a)
Ako je relacija R tranzitivna, onda je valjan zaključak:
R(a, b)
R(b, c)
R(a, c)
Zadatak 104 Opišite valjane oblike zaključka za relacije koje imaju redom sljedeća
svojstva: asimetričnost, antisimetričnost i irefleksivnost.
Odgovor 23 Asimetrična R:
R(a, b)
¬R(b, a)
Antisimetrična R:
R(a, b)
R(b, a)
a=b
Irefleksivna R:
¬R(a, a)
Pedagoška digresija
A concept is a rule that may be applied to decide if a particular
object falls into a certain class24 .(Encyclopaedia Britannica CD 98)
Pojam je misao o biti onoga što mislimo.(G. Petrović, Logika)
Zbog pristranosti tradicionalnog pojma pojmovi o odnosima zane-
maruju se u izboru gradiva. Razumjeti neki relacijski pojam znači poz-
navati svojstva relacije o kojoj je riječ. Čini se kao da se često pret-
postavlja da će relacijski pojmovi biti usvojeni sami po sebi, na primjer
da će učenik samo otkriti da odnos ’južno od’ ima svojstvo postojanja
krajnjeg člana a da odnos ’istočno od’ nije takav, da će se simetričnost
odnosa ’=’ otkriti sama po sebi, ...Uočimo, da se relacijski pojmovi ne
uče na isti način kao i tradicionalni pojmovi koji su pojmovi o vrstama,
a ne o odnosima.
Zadatak 105 Odredite inverze relacijama: stariji od, jednako visok kao, rod̄ak od,
otac od, predak od!
Odgovor 24 Mlad̄i od, jednako visok kao, rod̄ak od, dijete od, potomak od.
Zadatak 106 Popunite tablicu upisujući ’DA’ ako relacija ima navedeno svojstvo:
ManjiOd IstiRed LijevoOd IstiOblik
Tranzitivan
Refleskivan
Irefleksivan
Simetričan
Asimetričan
16.3.2 Inverzne relacije
Primjer 16.5 LijevoOd prema DesnoOd, V eceOd prema M anjeOd.
U smislu teorije skupova relaciji R inverzna (konverzna) je relacija R−1 :

R−1 = {< x, y >|< y, x >∈ R}
24
Pojam je pravilo zahvaljujući kojemu možemo odrediti ulazi li pojedini predmet u neki
skup.
16.3.2.1 Još neki pojmovi o relacijama
R|S relativni produkt {hx, yi | ∃z(R(x, z) ∧ S(z, y))} Otac|M ajka = P atrilinearnaBaka
I identitetna relacija {hx, yi | x = y}
R00 a slika relacije u skupu {x | y ∈ a ∧ R(x, y)} |očevi
{z } studenata
| {z }
R a
init(R) početni članovi {x | R(x, y) ∧ x 6= y} |očevi
{z }
R
16.3.3 Relacije ekvivalencije i klase ekvivalencije

Relacije koje su refleksivne, simetrične i tranzitivne nazivaju se relacijama ekvi-
valencije.
Primjer 16.6 =, IstiOblik, IstaV elicina, IstiRed,...
Relacije ekvivalencije povezuju predmete koji su jednaki u nekom smislu.

Ovakvo povezivanja predmeta koji jednaki u nekom smislu, koristi se za uvod̄enje
teorijski korisne konstrukcije: klase (razreda) ekvivalencije.
Primjer 16.7 Nalazimo se u dućanu obuće. Sve cipele iste veličine daju klase ekviva-
lencije za pojedini broj. Kada uzmemo jednu cipelu, c, ona može poslužiti kao uzorak za
svoju klasu ekvivalencije: {y ∈ D |< c, y >∈ IsteV eličine}, koja obuhvaća sve cipele
koje su istoga broja kao i c.
Ako je R relacija ekvivalencije, onda je [x]R skup stvari koje su ekvivalentne

s x s obzirom na R, to je klasa ekevivalencije za x.
Definicija 13 Neka je R relacija ekvivalencije na skupu D. Za svaki x ∈ D,

klasa ekvivalencije [x]R je skup
{y ∈ D | hx, yi ∈ R}
Primjer 16.8 Odredite klase ekvivalencije: [a]IstiRed , [b]IstiOblik , [c]= , [d]IstiRed za

okolnosti prikazane na donjoj slici!
Tvrdnja 22 Neka je R relacija ekvivalencije na skupu D.

1.∀x : x ∈ [x]R ;
2.∀x∀y([x]R = [y]R ↔< x, y >∈ R);
3.∀x∀y([x]R = [y]R ↔ [x]R ∩ [y]R 6= ∅).
Dokaz 23 1. proizlazi iz činjenice da je R refleksivna relacija na skupu D.

2.dokazujemo u dva smjera, L-D i D-L. L-D: pretpostavimo da [x] = [y]. Po
1. y ∈ [y]. Eliminacijom identiteta, dobivamo y ∈ [x]. Po definiciji klase
ekvivalencije, hx, yi ∈ R. D-L: pretpostavimo (*) hx, yi ∈ R. Za uspostaviti
identitenu tvrdnju, trebamo dokazati [x] ⊆ [y] i [y] ⊆ [x] ili, u drukčijem
zapisu, ∀z(z ∈ [x] ↔ z ∈ [y]). Pretpostavimo da z ∈ [x]. Po definiciji
za klasu ekvivalencije, slijedi da (i) hx, zi ∈ R. Po pretpostavci hx, yi ∈ R
te,.zbog simetričnosti, (ii) hy, xi ∈ R. Željenu tvrdnju hy, zi ∈ R dobivamo po
tranzitivnosti R-a iz (ii) i (i). Pretpostavimo da z ∈ [y]. Po definiciji za klasu
ekvivalencije, slijedi da hz, yi ∈ R te po simetričnosti(iii) hy, zi ∈ R. Po pret-
postavci (*) hx, yi ∈ R . Željenu tvrdnju hx, zi ∈ R dobivamo po tranzitivnosti
R-a iz (*) i (iii). 3. L-D: trebamo dokazati [x] = [y] → [x] ∩ [y] 6= ∅. Uočimo
najprije da je zbog 1. isključen slučaj da [x] = ∅. Budući [x] 6= ∅, [x] = [y]
i ∀a(a ∩ a = a), slijedi da [x] ∩ [y] 6= ∅. D-L: neka je (*) hu, vi element
presjeka [x]R ∩ [y]R . Po definiciji klase ekvivalencije, vrijedi da (i) hx, ui ∈ R
i (ii) hy, vi ∈ R. Zbog simetričnosti, iz (ii) proizlazi hv, yi ∈ R, a iz toga (*)
po tranzitivnosti (**) hu, yi ∈ R . Ponovo po tranzitivnost, (i) i (**) proizlazi
hx, yi. Iz 2. znamo hx, yi ∈ R povlači [x] = [y].
Zadatak 107 Otvorite u Fitch-u Exercise 15.29. Ovaj dokument kao cilj dokaza
sadrži tvrdnju da je odnos istovjetnosti oblika ekvivalentan. Svrha ove vježbe je pokazati
da su ciljne rečenice koje iskazuju to svojstvo odnosa posljedica značenja osnovnog
predikata. Pravilo Ana Con smijete koristiti samo za atomarne rečenice.
16.3.3.1 Particija
Neka je D neki skup i neka je P neki skup ne-praznih podskupova od D takvih

da je svaki element iz D član točno jednog člana iz P . Takav se skup P naziva
particijom od D.
Primjer 16.9 Zapišite gornju definiciju koristeći simbole teorije skupova i jezik logike
prvoga reda!
Odgovor 25
∙ µ ¶¸
∀c(c ∈ a → (c ⊆ b ∧ c 6= ∅))∧
∀a∀b P articijaOd(a, b) ↔ ,
∀x(x ∈ b → ∃!c(c ∈ a ∧ x ∈ c)
[
gdje a = {x | ∃y : y ∈ a ∧ x ∈ y}.
Zadatak 108 Neka je P particija od D. Definirajmo relaciju E na sljedeći način:

ha, bi ∈ E akko postoji X ∈ P takav da a ∈ X i b ∈ X. Pokažite da je E relacija
ekvivalencije te da je P skup klasa ekvivalencije za tu relaciju!
Odgovor 26 Da bismo dokazali da je E relacije ekvivalencije moramo dokazati

da je ona refleksivna, simetrična i tranzitivna relacija. (ref) Za svaki predmet z iz
domene D vrijedi da postoji neki X ∈ P takav da z ∈ X , po definiciji particije.
Reiteracijom dobivamo da z ∈ X i z ∈ X . Dakle, ∀x : hx, xi ∈ E . (sim)
Pretpostavimo da hu, vi ∈ E . Tada postoji neki X ∈ P takav da u ∈ X i v ∈ X ,
po definiciji relacije E. Zbog komutativnosti konjunkcije, dobivamo hv, ui ∈ E .
(tran) Pretpostavimo da hu, vi ∈ E i hv, wi ∈ E . Tada postoji neki X ∈ P
takav da u ∈ X , v ∈ X i neki Y ∈ P takav da v ∈ Y , w ∈ Y , po definiciji
relacije E. Po definiciji particije, svaki predmet iz D mora biti u točno jednom
članu particije P . Budući da v ∈ X i v ∈ Y , proizlazi da X = Y . Eliminacijom
identiteta, dobivamo w ∈ X . Budući da u ∈ X i w ∈ X , dobivamo traženo:
hu, wi ∈ E . Da bismo dokazali da je svaki X ∈ P klasa ekvivalencije za
relaciju E moramo pokazati da svaki X ∈ P postoji z ∈ D takav da [z]E = X .
Pretpostavimo X ∈ P . (*) Tada postoji neki predmet u ∈ X . Instancirajmo
definiciju relacije E s u, vrijedi ∀x : (u ∈ X ∧ x ∈ X) ↔ hu, xi ∈ E . Kako je
E relacije ekvivalencije, dobivamo ∀x : (u ∈ X ∧ x ∈ X) ↔ x ∈ [u]E . Budući
da po (*) u ∈ X , proizlazi da ∀x : x ∈ X ↔ x ∈ [u]E . Time smo dokazali
identitetnu rečenicu [u]E = X jer smo pokazali da [u]E ⊆ X i X ⊆ [u]E .
Zadatak 109 Logička razdioba pojma je adekvatna ako je zbroj opsega članova raz-
diobe jednak opsegu diobene cjeline. Iskažite ovu definiciju koristeći jezik teorije skupova.
Diobenu cjelinu (totum divisionis) označite s t, članove diobe (membra divisonis) oz-
načite s m1 , ..., mn .
Odgovor 27 Logička razdioba pojma čiji je opsega t na članove

[ diobe čiji su
opsezi m1 , ..., mn jest adekvatna akko t = m1 ∪ ... ∪ m n = mi .
i∈{1,...,n}
Zadatak 110 Logička razdioba pojma je jedinstvena ako se njezini članovi med̄u-
sobno isključuju. Iskažite ovu definiciju koristeći jezik teorije skupova!
Odgovor 28 Logička razdioba pojma čiji je opsega t na članove diobe čiji

su opsezi m1 , ..., mn jest jedinstvena akko ∀a∀b[(a ∈ {m1 , ..., m n } ∧ b ∈
{m1 , ..., m n } ∧ a 6= b) → a ∩ b = ∅.
Zadatak 111 Iskažite definiciju jedinstvenosti i adekvatnosti divizije koristeći jezik

teorije skupova i pojam particije!
Odgovor 29 Logička razdioba pojma čiji je opsega t na članove diobe čiji su

opsezi m1 , ..., mn jest jedinstvena i adekvatna akko P articijaOd({m1 , ..., m n } , t).
16.3.4 Funkcije
Intuitivno, funkcija je način povezivanja stvari sa stvarima, na primjer dodjelji-
vanje registarskih oznaka vozilima.
Funkcije se, jednako kao i dijadične relacije, modeliraju u teoriji skupova
pomoću ured̄enih parova. Za relaciju R na skupu D kažemo da je funkcija ako
zadovoljava sljedeći uvjet:
Funkcionalnost: ∀x∃51 yR(x, y)
Ovaj uvjet kazuje da za jedan’ulaz’ postoji najviše jedan ’izlaz’. Ako funkcija
ispunjava dodatni uvjet ("postojanja"), onda se kaže da je ona totalna na D:
Totalnost: ∀x∃yR(x, y)
Uobičajeno je za oznaku funkcija koristiti mala slova, počevši od f . Obično

se piše f (x) = y , umjesto < x, y >∈ f .
Domena funkcije f je skup:
{x | ∃y(f (x) = y)}
Rang funkcije f je skup:

{y | ∃x(f (x) = y)}
Funkcije su u perspektivi teorije skupova jedna vrsta relacija.

Identitena fukcija: id(x) = x za svaki x iz D.
Zadatak 112 Koji od sljedećih skupova predstavljaju funkcije na skupu D = {1, 2, 3, 4}?
Za one koji su funkcije, odredite njihovu domenu i rang! 1. {< 1, 3 >, < 2, 4 >, <
3, 3 >}, 2. {< 1, 2 >, < 2, 3 >, < 3, 4 >, < 4, 1 >}, 3. {< 1, 2 >, < 1, 3 >, < 3, 4 >
, < 4, 1 >}, 4. {< 1, 1 >, < 2, 2 >, < 3, 3 >, < 4, 4 >}, 5. ∅
16.4 Partitivni skup

Uvedimo pojam skupa koji obuhvaća sve podskupe nekog skupa. Partitivni skup
skupa b je skup svih podskupova od b:
℘b = {a | a ⊆ b}
U engleskom jeziku koristi se naziv "powerset". U hrvatskom "potencijski

skup" ili "partitivni skup". Prvom bismo nazivu možda trebali dati prednost jer on
sugerira činjenicu da je broj elemenata takvog skupa izgrad̄enog na osnovi skupa
s n elemenata 2n , pa se zato partitivni skup skupa a označava s 2a . K tome,
termini "partitivni skup" i "particija skupa" slično zvuče i mogu dati pogrešnu
sugestiju o njihovoj istovjetnosti.
Primjer 16.10 Neka je i skup njemačkih idealista, i={Kant, Fichte, Schelling, Hegel}.
℘i ={ ∅, {Kant}, {Fichte}, {Shelling}, {Hegel}, {Kant,Fichte}, {Kant,Schelling}, {Kant,Hegel},
{Fichte,Schelling}, {Fichte,Hegel}, {Schelling,Hegel}, {Kant,Fichte,Schelling}, {Kant, Fichte,
Hegel}, {Kant, Schelling, Hegel}, {Fichte, Schelling, Hegel}, {Kant,Fichte, Schelling,
Hegel}}.
Tvrdnja 23 ∀b∃!c∀x(x ∈ c ↔ x ⊆ b)
Dokaz 24 Po aksiomu komprehenzije, možemo konstruirati skup c = {x | x ⊆

b}. Po aksiomu ekstenzionalnosti, može postojati najviše jedan takav skup.
Tvrdnja 24 Neka su a i b proizvoljni skupovi,

1.b ∈ ℘b;
2.∅ ∈ ℘b;
3.a ⊆ b akko ℘a ⊆ ℘b
Dokaz 25 1. Budući da je odnos ⊆ refleksivan, vrijedi b ⊆ b. Po definiciji

partitivnog skupa: b ∈ ℘b. 2. ∅ ⊆ b, zato ∅ ∈ ℘b. 3. L-D. Pretpostavimo (*)
a ⊆ b. Trebamo dokazati da za svaki (i) z ⊆ a vrijedi (ii) z ⊆ b. Relacija
⊆ je tranzitivna, pa iz (i) i (*) proizlazi traženo: z ⊆ b. D-L. Pretpostavimo za
svrhu indirektnog dokaza (reductio ad absurdum) da (A) ℘a ⊆ ℘b, tj. da za svaki
z ⊆ a vrijedi z ⊆ b ali (K) ¬a ⊆ b. (K) znači da postoji neki predmet e takav da
e∈aie ∈ / b. Skup {e} očigledno mora biti podskup od a i ne smije biti podskup
od b, tj. {e} ∈/ ℘b. Ali {e} ∈ ℘a i (A) ako {e} ∈ ℘a, onda {e} ⊆ ℘b, pokazuju
da {e} ∈ ℘b. Uspostavljena je kontradikcija, pa zato mora vrijediti kondicional
D-L.
Zadatak 113 Dokažite ∀x∀y(℘x ⊆ ℘y → x ⊆ y) metodom izravnog dokaza koris-

teći lemu o refleksivnosti za ⊆!
16.4.1 Mogu li svi podskupovi nekog skupa biti njegovi

elementi?
Primjer 16.11 Skup {John Venn} je i element i podskup skupa {John Venn, {John
Venn}}
Sljedeća tvrdnja pokazuje da niti jedan skup ne može imati kao elemente sve
svoje podskupove.
Tvrdnja 25 Za bilo koji skup b, nije tako da ℘b ⊆ b.
Dokaz 26 U dokazu koristimo instancu aksioma komprehenzije (1) i definiciju

relacije podskupa (2). Započinjemo s formatom univerzalne generalizacije: neka
je b proizvoljni skup(3). Želimo dokazati ℘b * b. (tj. ∀b¬∀x(x ⊆ b → x ∈ b).
Po aksiomu komprehenzije, možemo konstruirati podskup od b koji je definiran
ovako c = {x | x ∈ b ∧ x ∈ / x} (1. je jedna instanca aksiomske sheme kompre-
henzije). Taj se skup, koji obuhvaća samo one elemente koji nisu svoji vlastiti
elementi, naziva Russellovim skupom. Po definiciji operacije partitivnog skupa,
vrijedi c ∈ ℘b, jer c ⊆ b (10). Za reductio ad absurdum pretpostavimo c ∈ b (11).

Po definiciji relacije podskupa: ℘b ⊆ b ako i samo ako ∀x(x ∈ ℘b → x ∈ b).
Dakle naša je pretpostavka da će skup c za kojeg znamo da je element partitivnog
skupa od b, takod̄er biti element i od b. Po isključenju trećeg, mora vrijediti
ili (i) c ∈ c ili (ii) c ∈
/ c. Ispitajmo prvi slučaj. Ako c ∈ c (12), onda c ne
ispunjava uvjet zadan s definicijom za c, pa zato c ∈ / c (14). Budući c ∈ c
povlači neistinu (15), zaključujemo da njezina negacija vrijedi, tj. c ∈
/ c (16).
No tada c ispunjava uvjet zadan definicijom za c, pa zato c ∈ c (18). Na ovaj
smo način dokazali i c ∈ c i c ∈ / c, a to je kontradikcija (19). Po pravilu za
uvod̄enje negacije (reductio ad absurdum), zaključujemo da ne vrijedi c ∈ b, to
jest - c ∈
/ b (20).Dakle, postoji podskup od b koji nije njegov element (u 22 je to
dokazano pod proizvoljnim imenom c, 23 je rezultat eliminacije egzistencijalnog
kvantifiktarora, 24 je rezultat uvod̄enja univerzalnog kvantifikatora). Vidimo da
je c protuprimjer za ℘b ⊆ b, pa zato ℘b * b.
Gornja tvrdnja kazuje da za svaki skup b možemo naći skup c koji je podskup
od b, ali nije element od b. Naime, možemo konstruirati Russellov skup za b:
c = {x | x ∈ b ∧ x ∈/ x}.
Tvrdnja 26 Za svaki skup b, Russellov skup za b jest podskup od b, ali nije

element od b.
Zapamtite.
Partitivni skup skupa b je skup svih podskupova od b:
℘b = {a | a ⊆ b}
"Russellovim skupom" za proizvoljni skup b nazivamo skup {x |

/ x}.
x∈b∧x∈
Zadatak 114 U sljedećem nizu naslućujućih tvrdnji, pronad̄ite istinite i dokažite ih.
Za neistinite pronad̄ite primjer koji pokazuje njihovu neistinitost25 . 1. ∀b : ∅ ⊆ ℘b, 2.
∀b : b ⊆ ℘b, 3. ∀a∀b : ℘(a ∩ b) = ℘a ∩ ℘b.
16.5 Russellov paradoks

Potrebni sastojci: 28
Tvrdnja 27 Postoji skup c takav da ℘c ⊆ c.
U naivnoj teoriji skupova možemo dokazati ovu tvrdnju. Po aksiomu kom-

prehenzije, postoji univerzalni skup koji sadrži sve. To je skup
c = {x | x = x}
(U donjem formalnom dokazu premisa 1. je instanca aksiomske sheme kom-

prehenzije koja garantira postojanje univerzalonog skupa. Rečenica 2. uvodi
privremeno ime za takav skup). No kako je to skup svih skupova, onda su
i svi njegovi podskupovi članovi (poddokaz 3-5 i 6). Zato ℘c ⊆ c, to jest
∀y(y ∈.℘c → y ∈ c), odnosno ∀y(y ⊆ c → y ∈ c) (7).
25
1. Da. Primjenite dokaz da je prazni skup podskup svakog skupa na poseban slučaj partitivnog
skupa.
2. Ne. Protuprimjer: {1}, ℘{1} = {∅, {1}}. Naime, kada bi vrijedilo {1} ⊆ ℘{1}, onda bi 1
morao biti element od ℘{1}.
3. Da. Skupovi a i b su identični akko a ⊆ b i b ⊆ a. L-D. Pretpostavimo
d ∈ ℘(a ∩ b). Kako je d podskup presjeka on sadržava samo predmete koji su i u a i u b; tj.
∀x : x ∈ d → (x ∈ a ∧ x ∈ b). S druge strane, ℘a ∩ ℘b obuhvaća sve podskupove od a i od b
koji imaju iste članove; tj. d ∈ ℘a ∩ ℘b ↔ ∀x(x ∈ d → (x ∈ a ∧ x ∈ b)). Budući da desna
strana bikondicionala vrijedi po pretpostavci, proizlazi traženo: d ∈ ℘a ∩ ℘b. D-L. Pretpostavimo
d ∈ ℘a ∩ ℘b. Tada vrijedi ∀x(x ∈ d → (x ∈ a ∧ x ∈ b)). Po definiciji relacije podskupa
dobivamo d ⊆ a ∩ b. A po definiciji partitivnog skupa, slijedi da d ∈ ℘(a ∩ b). .
16.5 Russellov paradoks 177
No, poteškoća je u tome što možem dokazati i negaciju gornje tvrdnje (to
smo već bili učinili).
Tvrdnja 28 Za bilo koji skup b, nije tako da ℘b ⊆ b.
Naivna teorija skupova je inkonzistentna, čime je pokazano da nešto nije u

redu s teorijom.
Russellov skup za univerzalni skup c je skup svega onoga što nije
svoj vlastiti element: Z = {x | x ∈ c ∧ x 6= x}. Svaka pretpostavka,
bilo da Z ∈ Z , bilo da Z ∈
/ Z vodi u apsurd.
Najkraće Russellov paradoks možemo iskazati koristeći sljedeću instancu

aksioma komprehenzije: ∃a∀x(x ∈ a ↔ x ∈ / x), a ona je nezadovoljiva.
Reakcije na otkrivenu ?? naivne teorije skupova išle su u različitim sm-
jerovima. Jedan način uklanjanja inkonzistentnosti išao je smjerom revizije ak-
sioma komprehenzije. Drugi, smjerom revizije sintakse jezika teorije skupova.
16.5.1 Aksiom separacije

Reakcija na inkonzistentnost naivne teorije obuhvatila je i ograničenje aksioma
komprehenzije.
16.5.1.1 Intuicija veličine
Jedna reakcija na otkriće inkonzistentnosti išla je smjerom revizije intuicija o

skupovima. Ekstenzije nekih predikata prevelike su pa zato ne mogu tvoriti
cjelinu.
John von Neumann je postavio sljedeće ograničenje: neki predikati imaju
"prevelike" ekstenzije koje se ne mogu obuhvatiti u jedan skup. Takav je i skup
Z . Mi znamo da je takav, jer pretpostavka da on postoji vodi u paradoks.
Modifikacija aksioma komprehenzije ostvaruje se najprije tako da se on prim-

ijenjuje samo na podskupove nekog skupa. Drugim rječima, aksiom omogućuje
konstrukciju isključivo podskupova, sam skup, čiji se podskup formira, već treba
biti raspoloživ. Intuitivno, ako nam je dan skup a i isf-a P (x), onda možemo
sačiniti podskup od a:
{x | x ∈ a ∧ P (x)}
Ideja je slijedeća: ako a nije "prevelik", onda ni njegov podskup neće biti
"prevelik".
Nova, modificirana aksiomska shema naziva se aksiomom separacije:
∀a∃b∀x[x ∈ b ↔ (x ∈ a ∧ P (x))]
tj.
∀z1 ...∀zn ∀a∃b∀x[x ∈ b ↔ (x ∈ a ∧ P (x))]
Aksiom separacije blokira mogućnost konstrukcije univerzalnog skupa (jer

omogućuje konstrukciju samo podskupova nekog danog skupa).
Aksiom separcije:
Mogu se konstruirati (postoje) samo skupovi koji nisu "preve-
liki".
16.5.2 Russellova teorija tipova

Drugi način blokiranja inkonzistentnosti išao je smjerom revizije sintakse i on-
tologije.
Sintaksa Ontologija Primjeri
ad infinitum
Razina 3 Predikati za Tip 0, Tip 1 i Tip 2 U3
Razina 2 Predikati za Tip 0 i Tip 1 U2 = ℘U 1 Mnogobrojan; VećeOd (?)
Razina 1 Predikati koji se primjenjuju na Tip 0
U1 = ℘U 0 Kosook; Kocka
Razina 0 "Pojedinačni predmeti" U0 = {x : x je pojedinačnost} Konfucije
Rečnica x ∈ y koristi binarni predikat ’∈’ koji se smije primijeniti samo
na predmete različitog tipa. Označimo s tn tip kojemu pripada pojedini izraz,
onda je rečenica tn ∈ tm ispravno sastavljena samo ako je m > n. Zbog toga,
formula kojom se konstruira Russellov skup nije ispravno sastavljena formula.
x∈/ x jednostavno ne uspijeva iskazati niti jedan uvjet.
Teorija tipova:
Kada se jedan simbol predicira drugome, prvi mora pripadati
višem tipu a drugi nižem.
16.5.3 Pokušaj jednog filozofskog objašnjenja
Popper, Sir Karl Raimund (1902-1994)
Popperova epistemologija podsjeća na Kantovu: Kant je tvrdio da ljudski

razum ne izvodi oblik mišljenja iz prirode nego ga nameće prirodi. Kant je
koristio termin "sintetički sudovi a priori" da bi označio istinite rečenice koje
nisu logičke istine (tj. gdje poznavanje značenja upotrebljenih znakova nije
dovoljno da bi se utvrdila istinititost rečenice), no unatoč tome te rečenice jesu
nužno istinite (ovdje se riječ ’nužno’ može shvatiti u značenju ’u svim zamislivim
okolnostima’). Drugim riječima, struktura ljudskog razuma odred̄uje spoznaju.
Na primjer, razum može ’otkriti’ prirodne zakone, ali ideja zakonitosti prirodnih
dogad̄anja nije otkrivena nego zadana razumu. Slično, po Kantovom mišljenju
vrijedi i za matematiku.
Primjenimo Kantovo učenje na teoriju skupova. Ako je aksiom(ska shema)
komprehenzije sintetički sud a priori, onda (1, "sintetički" dio) pojam ’stvari koje
ispunjavaju uvjet U ’ ne uključuje pojam ’skup stvari koji ispunjavaju uvjet U ’ i
(2, "a priori" dio) aksiom je nužno istinit. Ovo drugo svojstvo (a priori, lat. iz
prethodnog) svrstalo bi aksiom na stranu logike, a ne na stranu činjenične tvrdnje,
tvrdnje od koje se ne očekuje da bude nužno istinita.
Popper se slaže s time da je polazište spoznaje leži u vrlo općenitim načelima.
No, ta načela nisu neizbježna. Ona su tek hipoteze koje mogu biti i najčešće
bivaju modificirane ili odbačene. Primjenimo li Popperovu teoriju o spoznaji
na razmatrani primjer dobivamo jednostavno objašnjenje. Ideja o skupu nije
"prirod̄ena", "zadana", "neizbježna". Ona se re-konstruira u procesu učenja na
greškama.
16.6 Zermelo Fraenkel teorija skupova

Prvu je aksiomatizaciju teorije skupova dao 1908. Ernst Zermelo, nje-
mački matematičar. Na osnovi analize paradokasa, on je zaključio da
su oni povezani sa skupovima koji su "preveliki", poput skupa svih
skupova... Zbog toga, Zermelovi aksiomi su restriktivni s obzirom
na pitanje egzistencije skupova. Zermelov aksiomatski sustav obično
se razmatra u obliku koji uključuje modifikacije i poboljšanja koja su
dali Norvežanin Thoralf Albert Skolem, pionir u metalogici, i Abra-

ham Adolf Fraenkel, izraelski logičar. U literaturi, sustav se naziva
Zermelo-Fraenkelovom teorijom skupova iako bi povijesno gledajući
bilo točnije nazivati je Zermelo-Skolem-Fraenkelovom teorijom.
Dva aksioma naivne teorije skupova omogućavala su nam dokaze postojanja

i jedinstvenosti raznovrsnih skupova.
Primjer 16.12 Dokažimo jedinstvenost i postojanje unije skupova, tj. ∀a∀b∃!c∀x(x ∈

c ↔ (x ∈ a ∨ x ∈ b)). U dokazu trebamo dokazati (i) da postoji barem jedan takav skup,
tj. ∀a∀b∃c∀x(x ∈ c ↔ (x ∈ a ∨ x ∈ b)),i (ii) da postoji najviše jedan takav skup,tj.
∀a∀b∀c∀d∀x[((x ∈ c ↔ (x ∈ a ∨ x ∈ b)) ∧ (x ∈ d ↔ (x ∈ a ∨ x ∈ b))) → c = d].
Prvi dio (i) izravno slijedi iz aksioma komprehenzije kao jedna njegova instanca. Drugi
dio (ii) zahtijeva primjenu aksioma ekstenzionalnosti. Pretpostavimo da su c i d skupovi
čiji su članovi upravo oni predmeti koji su elementi u a ili u b. Trebamo dokazati ∀x(x ∈
c ↔ x ∈ d).
Nakon toga primjena aksioma ekstenzionalnosti daje željeni rezultat:
Na kraju po pravilu za ∀ intro dobivamo (ii).
Revizija aksioma komprehenzije blokirala je dokaze ovakve vrste. Zato u

Zermelo-Fraenkelovoj teoriji skupova moraju biti zastupljeni i aksiomi koji će
garantirati egzistenciju skupova odred̄enih vrsta.
16.6.1 Aksiomi Zermelo-Fraenkelove teorije skupova

1. Aksiom ekstenzionalnosti.
Nije sporan. Jednak je aksiomu ekstenzionalnosti u naivnoj teoriji.
2. Aksiom separacije.
Dopušta tvorbu skupova stvari koji zadovoljavaju neki uvjet iz
već postojećeg skupa.
3. Aksiom neured̄enog para: za bilo koja dva predmeta postoji skup koji ih
ima kao svoje članove,
4. Aksiom unije: ako je dan bilo koji skup skupova a, unija svih njegovih
elemenata takod̄er je skup. To jest:
∀a∃b∀x[x ∈ b ↔ ∃c(c ∈ a ∧ x ∈ c)]
5. Aksiom partitivnog skupa: svaki skup ima partitivni skup

6. Aksiom beskonačnosti: postoji skup svih prirodnih brojeva.
Evo dviju formalizacija ovog aksioma.
∃a[∅ ∈ a ∧ ∀b(b ∈ a → b ∪ {b} ∈ a)]
∃a[∃x(x ∈ a∧∀y : y ∈
/ x)∧∀x(x ∈ a → ∃y(y ∈ a∧∀z(z ∈ y ←→ z ∈ x∨z = x))]
Pogledajmo kako aksiom generira beskonačni skup:0 ili ∅, 1
ili ∅ ∪ {∅} = {∅}, 2 ili {∅}∪ {{∅}} = {∅, {∅}}, 3 ili {∅, {∅}} ∪
{{∅, {∅}}} = {∅, {∅}, {∅, {∅}}}, itd.
Kumulativna hijerarhija: polazeći od praznog skupa postupno se

putem definiranih operacija konstruiraju daljni skupovi. U procesu se
ne koriste početni elementi. Mnogi beskonačni skupovi mogu nastati,
ali ne i univerzalni skup.
7. Aksiom zamjene: ako je dan neki skup a i operacija F koja definira

jedinstveni predmet za svaki x iz a, onda postoji skup {F (x) | x ∈ a}. Drukčije
kazano, ako ∀x(x ∈ a → ∃!yP (x, y)), onda postoji skup b = {y | ∃x(x ∈
a ∧ P (x, y))}
Još jedan način tvorbe novih skupova od postojećih.
8. Aksiom izbora: Ako je f funkcija s nepraznom domenom a i ako za svako

x ∈ a, f (x) jest neki neprazni skup, onda takod̄er postoji funkcija g takod̄er
s domenom a takva da za svako x ∈ a, g(x) ∈ f (x). (Funkcija g naziva se

funkcijom izbora jer za svako x iz a ona bira jedan element iz f (x).)
Ako se Zermelo-Fraenkel teorija skupova koristi zajedno s ak-
siomom izbora, onda se označava s ZFC ("C" stoji za eng. "choice",
izbor). Aksiom izbora postulira postojanje odred̄enog skupa (skupa
izbora) ali za razliku od drugih aksioma te vrste (3, 4 i 5) on ne daje
upute kako se taj skup konstruira. Ta nekonstruktivna narav aksioma
izazvala je brojne rasprave.
9. Aksiom regularnosti: nijedan skup nema neprazan presjek sa svakim od

svojih elemenata:
∀b[b 6= ∅ → ∃y(y ∈ b ∧ y ∩ b = ∅)]
Ovaj aksiom isključuje skupove koji su svoji vlastiti elementi.

Pomoću ovoga aksioma može se pokazati da je relacija ∈ irefleksivna i
asimetrična.
Povijest pojma o skupu i relaciji ∈ pokazuje da nije riječ jednostavnim po-

jmovima. S filozofskog stajališta, nipošto nije primjereno odbaciti razmatranje
tog pojma s riječima: "Skup je primitivan pojam i o njemu se ne može ništa
reći mimo onoga što aksiomi o njemu tvrde." takvo odbacivanje nije primjereno
jer su upravo razmatranja o pojmu skupa vodila prema otkriću nezadovoljivosti
naivne teorije i konstrukcijama aksiomatske teorije. U pozadini ZF-teorije stoje
dvije osnovne intuicije: skupovi ne mogu biti preveliki i skupovi se postupno
konstruiraju. O ovoj drugoj intuiciji govori aksiom regularnosti. Zašto ne bi
smjelo vrijediti x ∈ x? Odgovor se mora pozvati na neku temeljnu ideju.
16.6.1.1 Kumulativni skupovi
Promotrimo skup a = {a}. Ako bismo ga htjeli zapisati u popis zapisu, susreli
bismo se poteškoćama: {a} ali a = {a}, pa zato {{a}} ali a = {a}, pa zato
{{{a}}}, itd. Najbliže što možemo doći jest da naznačimo beskonačno "ugn-
ježd̄ivanje" a = {{{...}}}. Budući da je svoj jedini član tj. a = {a}, slijedi da je
on jednočlani skup. Zbog toga intuicija o ograničenoj veličini skupova ne može
odbaciti ovakve skupove.
Logičar Zermelo tvrdio je da o skupovima trebamo misliti kao o nečemu
što nastaje na osnovi apstraktne radnje povezivanja u cjelinu predmeta koji su
nam već dani. prije no što se izgradi neki skup njegovi elementi već moraju biti
izgrad̄eni. na osnovi ovakve "kumulativne" metafore možemo objasniti zašto se
skup a = {a} ne može izgraditi. Da bi se taj skup konstruirao prethodno mora
biti izgrad̄en njegov jedini element, ali to je on sam. Kumulativna konstrukcija
zahtijeva da element nekog skupa bude konstruiran u nekom prethodnoj fazi, a
član iregularnog skupa ne može biti konstruiran u prethodnoj fazi.
Joseph Shoenfield pokušao je opravdati aksiome ZFC teorije pozivajući se
na intuicije u "redoslijedu" konstrukcije: neki skup može nastati ako su njegovi

članovi nastali prije njega (gdje riječ ’prije’, kaže on, treba razumjeti u logičkom
a ne u temporalnom smislu). Pogledajmo kako se opravdava aksiom beskon-
ačnosti.
Pogledajmo zašto je aksiom beskonačnosti istinit. Neka je x0 prazni skup
a za svaki n neka je xn+1 skup čiji su članovi — članovi od xn i sam
xn . Na bilo kojem stupnju možemo formirati x0 ; ako je xn formiran na
nekom stupnju, onda se xn+1 može formirati na bilo kojem kasnijem stup-
nju. Pretpostavimo da je xn nastao na stupnju Sn . Tada postoji stupanj S
koji se javlja nakon svih stupnjeva uključno do Sn . Na ovom stupnju,
možemo formirati skup x čiji su članovi x0 , x1 , ... Ovaj x je onaj skup čije
postojanje tvrdi aksiom beskonačnosti.
Ako pažljivo pročitamo Shoenfieldovo objašnjenje, vidjet ćemo da se njime

obrazlaže neograničena mogućnost da se po "receptu" aksioma beskonačnosti
sačini dodaju novi i novi skupovi. No, zar aksiom ne tvrdi nešto jače od toga
— postojanje skupa s beskonačno mnogo članova. Shoenfieldovo objašnjenje
pokazuje kako bi beskonačno mnogo takvih članova moglo nastati, ali ne ob-
jašnjava kako bi mogao nastati skup koji bi ih obuhvaćao. Takvo objašnjenje
zahtijevalo bi postojanje stupnja nakon beskonačnog broja stupnjeva i intuiciju
aktualne beskonačnosti koja čini se nedostaje mnogim filozofima nakon Aris-
totela.
16.6.1.2 Problem veličine
Moguće je dovesti u pitanje intuiciju o skupovima kao o predmetima koji nisu

preveliki.
Najprije se trebamo osvrnuti na činjenicu da partitivni skup nekog skupa koji
ima n članova ima 2n članova. Ako, na primjer, neki skup ima 1000 članova,
onda njegov partitivni skup ima 21000 - veći (kako se kaže) od broja atoma u
svemiru.
No što se dogad̄a ako je broj članova nekog skupa beskonačan?
16.6.1.3 Kantorovska veličina
Definicija 14 Funkciju f nazivamo injektivnom ili 1 − za − 1 ako za različite

predmete u svojoj domeni ona dodjeljuje različite predmete u svom rangu: ako
f (x) = f (y) onda x = y za sve x, y iz domene funkcije f .
Označimo s |b| kantorovsku veličinu skupa b. Kažemo da dva skupa b i c

imaju istu kantorovsku veličinu, |b| = |c| akko se njihovi elementi mogu povezati
na način 1−za−1, to jest - ako postoji injektivna funkcija s domenom b i rangom
c.
Zadatak 115 Pokažite da je gornja definicija jednakobrojnosti skupova a i b ekviva-

lentna s tvrdnjom da postoji bijektivna funkcija izmed̄u a i b.
Odgovor 30 Funkcija f sa skupa a u skup b je surjekcija akko je (i) rang

te funkcije skup b, to jest, b = {y | ∃x : f (x) = y}. [Neki autori razlikuju
kodomenu i rang funkcije: kodomena je skup mogućih a rang - skup stvarnih
vrijednosti funkcije. Kod surjekcije kodomena i rang su jedan te isti skup.] (*)
Funkcija je bijekcija (1 − za − 1 korespondencija) akko je ona surjekcija i (ii)
injekcija. Moramo pokazati da je prva definicija ekvivalentna drugoj: a to ćemo
učiniti ako pokažemo da prva povlači drugu i obratno. L-D Pretpostavimo da
postoji injektivna funkcija f s domenom b i rangom c. Reiteracijom dobivamo da
je f injekcija a, po definiciji (*) - slijedi da je f surjekcija. D-L Pretpostavimo
da je funkcija f s a u b bijekcija. Ona je tada injekcija i njezin je rang b. A to je
upravo prva definicija.
Zadatak 116 Neka je f (x) = 2x za bilo koji prirodni broj x. Što je domena ove
funkcije? Što je rang ove funkcije? Je li ta funkcija 1 − za − 1?
Odgovor 31 Domena ove funkcije je skup prirodnih brojeva N . Rang ove

funkcije je skup parnih brojeva {x | x ∈ N ∧ ∃y(y ∈ N ∧ x : 2 = y)}. Ta je
funkcija 1 − za − 1 jer je vrijednost 2x različita za svaki x.
Vidimo da postoji injektivna funkcija s domenom prirodnih brojeva i rangom

parnih brojeva. Zato oni imaju jednaku kantorovsku veličinu.
Cantor je pokazao da za bilo koji skup b vrijedi
|℘b| > |b|
Budući da aksiom beskonačnosti garantira postojanje beskonačnog skupa,

a aksiom partitivnog skupa omogućuje konstrukciju partitivnog skupa, onda će
kantorovska veličina (i) partitivnog skupa beskonačnog skupa biti veća od kan-
torovske veličine (ii) beskonačnog skupa. No i (i) spomenutom partitivnom
skupu možemo konstruirati partitivni koji će opet biti veći. Nisu li takvi skupovi
"preveliki" da bi bili cjeline?
Zadatak 117 Dokažite da za bilo koji skup b, |℘b| 6= |b|!
Dokaz 27 Poslužimo se metodom indirektnog dokaza. Pretpostavimo (*) |℘b| =

|b|. Po definiciji za kantorovsku veličinu, onda postoji injektivna funkcija f s
domenom ℘b i rangom b. Svi elementi od ℘b podskupovi su od b, zato možemo
s pravom pitati za svaki x ∈ b je li slučaj da ako f (y) = x tada x ∈ y.
Razmotrimo skup c = {x | ∃y(x = f (y) ∧ x ∈ / y)}, skup svih elemenata od b
koji nisu elementi onog podskupa od b kojemu su pridružene po funkciji f . Po
pretpostavci (*) postoji f (c). Dodjelimo mu ime u. Mora biti slučaj da ili (i)
u ∈ c ili (ii) u ∈
/ c. ispitajmo slučajeve. (i) Ako u ∈ c, onda u mora zadovoljavati
uvjet ∃y(x = f (y) ∧ x ∈ / y), pa zato mora vrijediti u ∈

/ c. Kontradikcija. (ii)
Pretpostavimo u ∈
/ c. Tada u ispunjava uvjet ∃y(x = f (y)∧x ∈ / y) jer u = f (c).
Zato, u ∈ c. Kontradikcija.
Različite ideje o skupovima
B. Russell E. Zermelo, A. Fraenkel,... W.V.O. Quine P. Aczel

Razdvojeni slojevi Utemeljeni Supostojanje Bez temelja
Ograničena veličina
Poredak nastanka
theory of types ZFC new foundations non-well-founded sets
Neke razlike Russell ZFC Aczel

Koliko ima praznih skupova? Beskonačno Jedan
ako n 6= m, ∅n 6= ∅m
Može li se govoriti o svim skupovima? Ne Da
Je li relacija ∈ irefleksivna? Da Da Ne
’xn ∈ xn ’ - sintaktička greška aksiom regularnosti ∃a : a = {a}
16.6.1.4 Primjene
Pogledajmo na jednom primjeru dalekosežan utjecaj kojega logička i filozofska

pitanja imaju na pitanja obrazovanja. Jean Piaget postavio je pitanje o tome kako
se stječe pojam o broju. Da bi se odgovorilo na to pitanje potrebno je imati, ili,
bolje je reći, pretpostaviti odgovore na prethodna pitanja: što je pojam, što je
učenje i što je broj. Jean Piaget, iako nije dao vlastitu teoriju prirodnih brojeva,
zanimljiv je u filozofiji matematike budući da uvodi novi tip argumentacije i nav-
ješćuje strukturalističku teoriju o brojevima. Izlaganje ćemo započeti s njegovom
[?] osnovnom tezom (str. 30.):
Pojam cijelog broja je s psihološkog stajališta sinteza skupa i tranzitivnog
asimetričnog odnosa, drugim riječima, sinteza u kojoj se logičke operacije
koordiniraju na novi način - što je rezultat odbacivanja njihovih razlika.
Zato svaki pojam broja istodobno uključuje i ordinalni i kardinalni aspekt.”
Temeljne logičke operacije Piaget naziva ”inkluzijom” i ”serijacijom”. Pod

”inkluzijom” razumijeva ono što se obično naziva apstrakcijom ili generalizaci-
jom, dakle postupak kojim se niz predmeta povezuje na temelju izdvajnja nji-
hovih sličnosti i zanemarivanja njihovih razlika26 Riječ je o svojevrsnom ”mišl-
jenju jedinstva” - različiti predmet povezuju se u jedinstvenu cjelinu (pojam,
skup). Petogodišnje dijete iz Piagetovo eksperimenta promatra kolekciju pločica,
sve pločice su plave, no neke su pravokutne a neke zaobljene. Piaget pita: Jesu li
sve plave pločice okrugle?, a dobiva postotak točnih odgovora koji tek neznatno
premašuje slučajno pogad̄anje. Dijete ne odgovara točno na ovo pitanje jer još
nije ovladalo s operacijom inkluzije, tj. ono još nema sposobnost da isti pred-
met istodobno svrsta u različite skupove; iako dijete povezuje po sličnosti ono
još ne ”povezuje takva povezivanja”. Druga operacija je serijacija, nazovimo
je mišljenjem razlike. Ovdje se predmeti ne povezuju po sličnostima, već se
sred̄uju s obzirom na njihove razlike. U predoperacijskoj fazi petogodišnjak
točno odgovara na pitanje koji je predmet veći, kada se ukloni veći predmet,
a manjem se doda još manji dijete opet točno odgovara, ali na pitanje je li onaj
prvi predmet kojega ono više ne vidi više od trećega dijete ne zna odgovoriti i
traži da mu se ponovo pokaže prvi predmet kako bi moglo usporediti. Dijete još
ne prepoznaje tranzitivnost odnosa ”biti-veći-od” ili ”ne povezuje povezivanje po
razlici”. Dovršenje tih dviju intelektualnih operacija, Piaget ih naziva logičkima,
potrebno je za numeričku intelektualnu operaciju. Da bismo razumjeli kako i
zašto ponovit ćemo Piagetovu kritiku logicizma i intuicionizma.
Logicizam broj promatra kao ”skup ekvivalentnih skupova”, no s psihološkog
stajališta apstrakcija koja vodi k tvorbi skupa (iz U1 ) razlikuje se od apstrakcije
koja vodi k tvorbi skupa jednakobrojnih skupova tj. broju (barem iz U2 ).
Primjer 16.13 0 je skup skupova

{a | ∀x : x ∈
/ a} ,
zbog aksioma ekstenzionalnosti {∅}. 1 je skup

{a | ∃x(x ∈ a ∧ ∀y(y ∈ a → y = x))} .
2 je skup
{a | ∃x∃y(x 6= y ∧ x ∈ a ∧ y ∈ a ∧ ∀z(z ∈ a → (z = x ∨ z = y)))} .
I na sličan način dalje.
Primjer 16.14 Ako prirodne brojeve shvatimo na ovaj način, onda za stjecanje takvih
brojeva treba ovladati: (i) apstrakcijom, kvalificirane vrste koja tvori skupove na osnovi
svojstava njihovih elemenata, (ii) bijekcijom, za tvorbu skupova koji su brojevi, (iii)
individuiranjem predmeta.po mjestu u nizu.
U prvom slučaju neka svojstva odbacujemo, a neka zadržavamo i na tom

temelju različite predmete povezujemo u cjelinu i dajemo im zajednički naziv.
26
Usporedi s aksiomom apstrakcije.
No u drugom slučaju sva svojstva predmeta moraju biti zanemarena jer za obostrano
jednoznačno pridruživanje nije važno koji se predmeti povezuju. Takva ap-
strakcija koja zanemaruje sva svojstva nije više apstrakcija, jer lišiti predmet
svih svojstava znači nemati ga više.27 Zato takva ”ekstremna” apstrakcija zaht-
jeva nadopunu s komplementarnom operacijom, a to je ”ekstremna” serijacija.
Svako ured̄ivanje kolekcije predmeta na temelju njihove razlike pretpostavlja ra-
zlikovanje vrijednosti/intenziteta nekog svojstva. No budući da su ”ekstremnom
apstrakcijom” predmeti lišenih svih svojstava to komplementarna ”ekstremna
serijacija” unosi razliku u ”položaju” i tako restituira predmete dajući im svojstva
koja imaju kao članovi niza. Operacije serijacije i inkluzije ”koordiniraju se na
novi način - što je rezultat odbacivanja njihovih razlika”. Numerička operacija
pretpostavlja logičke jer je njihov produžetak (ekstrem), ali nije istovjetna s njima
jer im mijenja karakter. Na temlju spomenute analize i intuicizam pokazuje svoje
slabosti, jer ako broj pretpostavlja logiku, onda intuicija nije temelj.
Nažalost, čini se da vrijednost Piagetove briljantne analize umanjuje čin-
jenica da on preuzima logicistički pojam broja, za kojeg imamo razlog odbaci-
vanja. Mogući povrat vrijednosti Piagetov analizi bio bi u ukazivanju da njegova
teorija tumači spoznajni postanak predznanstvenog pojma broja.
27
Berkeley:”Što ostaje kada trešnju lišimo svih svojstava?”
Poglavlje 17
Matematička indukcija
Matematička indukcija nije indukcija na osnovi uzorka niti indukcija nabrajan-
jem. Potonje ili nisu oblik deduktivnog zaključivanja ili ne mogu opravdati
općenitu konkluziju koja se odnosi na beskonačno mnogo slučajeva. Matem-
atička indukcija nije indukcija u smislu izvod̄enja općenite konkluzije na temelju
konačnog broja opažanja. Takva "empirijska" indukcija na temelju uzorka je
osporiva: ona ne može potpuno opravdati općenitu konkluziju (koja se odnosi ili
i na neopažene slučajeve ili na na beskonačno mnogo slučajeva) Nasuprot tome
matematička indukcija može opravdati općenitu konkluziju (koja se odnosi na
beskonačno mnogo slučajeva) na temelju konačnog dokaza.
17.1 Malo povijesti "nematematičke" indukcije

Kritike indukcije:
"Da bi indukcija imala snagu dokaza, morala bi ispitati sve po-
jedine slučajeve koliko ih god ima. No, takvoj indukciji nema mjesta u
utvrd̄ivanju prirodnih zakona" Rud̄er Bošković (1711-1787)
Samo psihološka "nužnost", ne i logička. David Hume (1711-

1776)
188
17.2 Kako matematička indukcija može opravdati općenitu konkluziju koja189
se odnosi na beskonačan broj slu
17.2 Kako matematička indukcija može opravdati

općenitu konkluziju koja se odnosi na beskonačan broj
slučajeva?
Matematička se indukcija može primijeniti samo ako je beskonačni skup pred-
meta čije općenito svojstvo dokazujemo definiran induktivno.
17.2.1 Induktivna definicija

Induktivna definicija ima tri dijela.
1. Osnovna klauzula navodi osnovne elemente skupa kojeg defini-
ramo.
2. Jedna ili više induktivnih klauzula kazuju kako se tvore do-
datni elementi od već danih.
3. Završna klauzula koja kazuje da su svi elementi ili osnovni ili
dobiveni po induktivnoj klauzuli.
Primjer 17.1 Induktivna definicija pal-niza slova. Osnovna kaluzula: svako slovo
abecede je pal. Induktivna klauzula: ako je niz slova α pal, onda je pal i niz slova koji
nastaje kada se α doda isto slovo sprijeda i straga (npr. bαb). Završna klauzula: ništa
nije pal osim onoga što se dobije ponovljenom primjenom osnovne i induktivne klauzule.
Primjer 17.2 Induktivna definicija rečenice propozicijske logike L*. Osnovna klauzula:
atomarne rečenice su rečenice propozicijske logike L*. Induktivna klauzula: ako su
φ i ψ rečenice propozicijske logike L*, onda su i ¬φ, (φ ∧ ψ), (φ ∨ ψ), (φ → ψ),
(φ ↔ ψ) rečenice propozicijske logike L*. Završna klauzula: ništa drugo nije rečenica
propozicijske logike L*.
Primjer 17.3 Primjer iz literature. /K. Gödel, "O formalno neudlučivim iskazima..."/
Definicija skupa formula. Osnovna klauzula: elementarna formula je kombinacija sim-
bola oblika a(b) gdje je b termin n-tog tipa,i a termin n + 1 tipa Elementarna formula
je član skupa formula Induktivna klauzula: ako a i b pripadaju skupu formula onda tom
skupu pripadaju i ¬(a), (a) ∨ (b), ∀x(a) Završna klauzula: skup formula je najmanji
skup čiji članovi zadovoljavaju gornje uvjete.
Primjer 17.4 Primjer iz literature. Induktivne definicije ponekad se zapisuju u takoz-

vanom Backus-Naur obliku. "Osnovni jezik modalne propozicijske logike ima sljedeće
formule:
P ::= propozicijski atomi p, q, r,...
F ::= P | ¬F | (F ∧ F ) | ♦F "
190 Poglavlje 17 Matematička indukcija
Osnovna klauzula pokazuje da su propozicijski atomi osnovni elementi. U donjem retku

pokazuje se kako se od već postojećih formula F dobivaju nove. To jest:
P | ¬F | (F ∧ F ) | ♦F
F ::= |{z}
| {z }
osnovni tvorba novih
Zadatak 118 Iskažite definiciju za pal u Backus-Naur obliku!
Odgovor 32 Označimo skup nizova slova koji su pal s π .
λ ::= slova a, b, c,...

π ::= λ | λπλ
17.3 Induktivni dokaz

Zamislimo da moramo dokazati da svaka rečenica propozicijske logike L* sadrži
barem jednu atomarnu rečenicu. Uočimo da tvrdnja ima oblik općenitog kondi-
cionala: ∀x[Reč_Iz _L ∗ (x) → Q(x)] i da se odnosi na beskonačno mnogo
slučajeva. Da bismo dokazali ovakvu tvrdnju, najprije ispitujemo imaju li os-
novni elementi svojstvo Q (u ovom primjeru, sadržavaju li barem jednu atomarnu
rečenicu). Očigledno je da imaju: osnovni se elementi sastoje upravo od jedne
atomarne rečenice. Zatim ispitujemo nasljed̄uje li se to svojstvo. Ako "stari"
elementi imaju to svojstva hoće li ga imati i "novi" koji su iz "starih" dobiveni
primjenom induktivne klauzule? Očigledno je da hoće. Pretpostavimo da φ i
ψ imaju barem jednu atomarnu rečenicu. Budući da ¬φ sadrži sve atomarne
rečenice koje sadrži φ, onda ¬φ ima barem jednu atomarnu rečenicu. Budući da
(φ ∧ ψ) sadrži sve one atomarne rečenice koje se javljaju u φ i ψ , onda (φ ∧ ψ)
ima barem jednu atomarnu rečenicu. I tako dalje. Budući da "nove" rečenice
nisu mogle nastati nikako drukčije osim putem primjene induktivne klauzule,
zaključujemo da sve rečenice iz L∗ imaju traženo svojstvo.
Ako raspolažemo s induktivnom definicijom skupa, onda induk-
tivan dokaz zahtijeva dva koraka.
1. Osnovni korak: u kojem se pokazuje da osnovni elementi
imaju traženo svojstvo
2. Induktivni korak: u kojemu se pokazuje da ako "stariji" ele-
menti imaju traženo svojstvo, onda to svojstvo imaju i elementi koji su
dobiveni primjenom induktivnih članaka.
Pretpostavka s kojom započinje induktivni korak naziva se in-
duktivnom hipotezom.
Primjer 17.5 Dokažimo da se svaki pal čita jednako sprijeda i straga, tj. da je svaki
pal palindrom. Dokaz. Osnova: Osnovni elementi su pojedinačna slova. bilo koje
pojedinačno slovo jednako se čita u oba smjera. Indukcija: Pretpostavimo da se pal

α jednako čita u oba smjera (induktivna hipoteza). Moramo pokazati da ako dodamo
neko slovo s u skladu s induktivnom klauzulom na početak i na kraj niza α, da će se onda
rezultat, sαs čitati jednako u oba smjera. Kada okrenemo niz - dobit ćemo sα0 s gdje je
α0 obrnuti zapis za α. Po induktivnoj hipotezi α0 = α, zato je rezultat obrata za sαs
upravo sαs. Na osnovi indukcije, zaključujemo da je svaki pal palindrom.
Metafora. Domine moraju biti tako složene (definicija mora biti induk-
tivna) da kad jedna domina padne - tada pada i sljedeća (induktivni korak).
Da bi se sve domine srušile potrebno je gurnuti prvu (osnovni korak).
Zadatak 119 Definirajmo egzistencijalnu ispravno sastavljenu formulu (isf-u) induk-

tivnim načinom. Osnovna klauzula. 1. Svaka atomarna isf ili njezina negacija je egzis-
tencijalna isf (drugim riječima, svaki literal je egzistencijalna isf). Induktivne klauzule.
2. Ako su P1 , ..., Pn egzistencijalne isf-e, onda su egzistencijalne isf-e i (P1 ∨ ... ∨ Pn )
i (P1 ∧ ... ∧ Pn ). 3. Ako je P egzistencijalna isf, onda je ∃vP egzistencijalna isf, za
bilo koju varijablu v. Završna klauzula. 4. Ništa drugo nije egzistencijalna isf-a osim
onoga što je dobiveno po klauzulama 1-3. Dokažite sljedeće činjenice putem indukcije!
(a) Ako je P egzistencijalna isf, onda je ona logički ekvivalentna preneksnoj isf-i koja
nema univerzalnih kvantifikatora. (b) Pretpostavite da je P egzistencijalna rečenica iz
jezika za Tarski’s World. Dokažite da ako je P istinita u nekom svijetu, onda će P ostati
istinita ako se tom svijetu dodaju novi predmeti!
Odgovor 33 (a) Najprije nam treba definicija preneksne (normalne) forme. Isf
logike prvoga reda je u preneksnoj normalnoj formi ako ona ne sadrži kvantifika-
tore ili se svi kvantifikatori nalaze "na početku" formule. Trebamo dokazati ekvi-
valentnost. Drugim rječima, moramo pokazati da ako vrijedi P , koja je egzisten-
cijalna isf, onda vrijedi neka formula Q koja nema univerzalnih kvantifikatora,
i obratno. Osnovni korak: osnovne egzistencijalne isf su u preneksnoj formi jer
ne sadrže kvantifikatore. Zato su logički ekvivalente formule u preneksnoj formi
bez ∀ za njih upravo oni sami. Induktivni korak: pretpostavimo da za egzisten-
cijalne isf-e P1 , ..., Pn postoje logički ekvivalente ∃v1 ...∃vi Q1 , .., ∃v1 ...∃vj Qn
koje imaju traženi oblik. Trebamo ispitati dva slučaja tvorbe po klauzuli 2. Ako
je formula dobivena po induktivnoj klauzuli iz P1 , ..., Pn - formula (P1 ∨...∨Pn ),
onda se tražena ekvivalencija može dobiti zahvaljujući distributivnosti ∃ prema

∨ i ona je ∃v1 ...∃vn (Q1 , ..., Qn ). Ako je formula (P1 ∧ ... ∧ Pn ), onda možemo
preimenovati varijable i ekvivalentna formula će po načelu nulte kvantifikacije
biti ∃v11 ...∃v1i ...∃vn1 ...∃vnj (Q1 ∧...∧Qn ). Za klauzulu 3. pretpostavimo da je P
egzistencijalna isf i da je ∃v1 ...∃vi Q njoj ekvivalentna. Tada je za egzistencijalnu
isf ∃vP - tražena ekvivalencija ∃v∃v1 ...∃vi Q.
(b) Ostavljamo čitatelju.

Neki autori razlikuju dvije vrste matematičke indukcije: prirodnu i snažnu. U
prirodnoj indukciji koristi se sljedeći oblik zaključka: (i) Svaki osnovni element
ima svojstvo P . (ii) Svaki način tvorbe novih elemenata uspijeva sačuvati svo-
jstvo P . (iii) Dakle, svaki element razreda kojega razmatramo ima svojstvo P . U
slučaju jake indukcije nije dovoljno samo razmotriti elemente iz kojih nastaje el-
ement za kojega dokazujemo da ima svojstvo P , već je potrebno razmotriti cijeli
razred elemenata koji su nastali prije njega. U snažnoj indukciji u induktivnom
koraku susrećemno univerzalno kvantificiranu rečenicu, kao na primjer "Ako sve
formule čija je duljina manja od duljine formule A imaju svojstvo P , onda A ima
svojstvo P ".
17.3.0.1 Najmanji skup
Završna klauzula u induktivnoj definiciji spominje ne samo definiendum već i

ostale klauzule: "ništa drugo nije definiendum osim onoga što se dobiva ponovl-
"Definiendum"jenom primjenom osnovne i induktivne klauzule". Očigledno je završna klauzula
je "ono nije iskaziva u jeziku logike prvoga reda jer ona govori o drugim klauzulama, a u
što defini- logici prvoga reda ne možemo govoriti o njezinim vlastitim rečenicama. No ako
ramo", uporabimo teoriju skupova, onda sve klauzule možemo iskazati u jeziku logike
"definiens" prvoga reda.
je "ono Postupak je sljedeći: umjesto završne klauzule koristimo izraz "najmanji
pomoću skup".
čega defini-
ramo".
Primjer 17.6 Induktivna definicija pal-niza slova. Skup pal nizova slova je najmanji
skup koji zadovoljava sljedeće klauzule. Osnovna kaluzula: svako slovo abecede je pal.
Induktivna klauzula: ako je niz slova α pal, onda je pal i niz slova koji nastaje kada se α
doda isto slovo sprijeda i straga (npr. bαb).
Ako nam je dana neka kolekcija K skupova koji zadovoljavaju uvjete U ,

onda će presjek svih skupova iz kolekcije zadovoljavati uvjet U . Taj skup mora
biti najmanji, jer kad uzmemo presjek neke gomile skupova, rezultat će uvijek
biti podskup bilo kojeg izvornog skupa.
Najmanji skup.
\ 120 Neka je K kolekcija skupova čiji članovi zadovoljavaju uvjete U . Dokažite

Zadatak
da je K = {x | ∀a(a ∈ K → x ∈ a)} najmanji skup, to jest da za svaki skup a ∈ K
\
vrijedi da K ⊆ a.
\
Odgovor 34 Pretpostavimo da postoji skup koji je manji od K:
\
(*) ∃b[b ∈ K ∧ ¬ K ⊆ b]
\
Tada mora postojati neki predmet e takav da e ∈ Kie∈ / b. Ali to nije
\
moguće jer po definiciji za K , b ∈ K → e ∈ b i po pretpostavci dobivamo
e ∈ b.
17.3.1 Primjer: aksiomatizacija prirodnih brojeva i primjena

indukcije
Giuseppe Peano (1858-1932) dao je jednu aksiomatizaciju aritmetike, koja se
prihvatila kao adekvatna formalizacija aritmetike.
Aksiomi:
1. ∀x∀y(x + 1 = y + 1 → x = y) - najviše jedan sljedbenik
2. ∀x(x + 1 6= 0) - 0 nije sljedbenik
3. 0 + 1 = 1
4. ∀x(x + 0 = x)
5. ∀x∀y[x + (y + 1) = (x + y) + 1] - definicija zbrajanja (4,5)
6. ∀x(x × 0 = 0)
7.∀x∀y[x × (y + 1) = (x × y) + x] - definicija množenja (6,7)
Aksiomska shema:
Figure 17.1
K tome PA ima aksiomsku shemu koja izražava princip matem-

atičke indukcije za prirodne brojeve.
8. [Q(0) ∧ ∀x(Q(x) → Q(x + 1))] → ∀xQ(x)

Aksiom 8. pokazuje jedan poseban slučaj primjene indukcije. Ako trebamo
dokazati ∀x(N(x) → Q(x)), onda trebamo dokazati (osnovni korak) Q(0), te
(induktivni korak) Q(x) → Q(x + 1). Očigledno je da ova aksiomska shema
pretpostavlja induktivnu definiciju prirodnog broja u kojoj adicija +1 daje in-
duktivnu klauzulu : Skup N je najmanji skup koji zadovoljava sljedeće uvjete: 1.
0 ∈ N i 2. ako n ∈ N, onda n + 1 ∈ N.
Zadatak 121 Otvorite Exercise 16.19 i dokažite ∀x(x + 1 = 1 + x). Četvrta premisa
daje nam potrebnu instancu aksioma matematičke indukcije. Ona nam pokazuje kako
možemo dokazati traženo. Naime, treba dokazati 0 + 1 = 1 + 0 i ∀x[x + 1 = 1 + x →
(x + 1) + 1 = 1 + (x + 1)]
Poglavlje 18
Potpunost sustava prirodne
dedukcije za propozicijsku
logiku
Jedno željeno svojstvo logičkog sustava povezano je uz usklad̄enost semantike
i sintakse. Ako se sve ono što slijedi (semantički pojam) može i dokazati (sin-
taktički pojam) pomoću logičkog sustava, onda je on potpun. Ispitat ćemo ima li
sustav prirodne dedukcije koji pokriva pravila za istinitosno funkcionalne veznike
i logičku konstantu neistine svojstvo potpunosti. Drugim rječima, pitat ćemo se
omogućuju li nam pravila eliminacije i introdukcije za ∧, ¬, ∨, →, ↔, ⊥ da
dokažemo svaku tautološku posljedicu.
Primjer 18.1 Hipotetički silogizam: konkluzija slijedi i može se dokazati. Vrijedi li

slično u svim slučajevima?
18.1 Dodjelivanje istinitosne vrijednosti i istinitosne

tablice
Definirajmo dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti za jezik logike prvoga reda kao
bilo koju funkciju h sa skupa svih atomarnih rečenica tog jezika na skup {IS-
TINITO, NEISTINITO} Ta funkcija nam za bilo koju atomarnu rečenicu A is-
postavlja njezinu istinitosnu vrijednost, što zapisujemo kao h(A), koja je bilo IS-
TINITO bilo NEISTINITO. Intuitivno, možemo zamisliti svaku pojedinu funkciju
h kao prikaz jednoga retka u (možda vrlo velikoj) istinitosnoj tablici.
Zadatak 122 Zamislimo jezik s jednim predikatom, ’Kocka’ i dvije individualne kon-
stante, ’a’ i ’b’. Taj jezik ima dvije atomarne rečenice i četiri funkcije dodjeljivanja
istinitosnih vrijednosti.
195
196Poglavlje 18 Potpunost sustava prirodne dedukcije za propozicijsku logiku
Kocka(a) Kocka(b)
h1 h1 (Kocka(a)) = IST IN IT O IST IN IT O
h2 IST IN IT O N EIST IN IT O
h3 N EIST IN IT O IST IN IT O
h4 N EIST IN IT O N EIST IN IT O
Sada možemo proširiti funkciju h dodjeljivanja istinitosnih vrijednosti s novom
funkcijom ĥ koja će biti definirana za skup svih rečenica i koja svoju vrijednost
dobiva iz skupa {IST IN IT O, N EIST IN IT O}. Dok o funkciji h možemo
misliti kao o lijevom dijelu retka istinitosne tablice koji se nalazi ispod atomarnih
rečenica (ili propozicijskih slova), dotle o ĥ kao o cijelom retku, koji obuhvaća i
dio koji se nalazi ispod složenih rečenica.
Funkciju dodjeljivanja istinitosnih vrijednosti za sve rečenice dijela jezika

logike prvoga reda pod razmatranjem definiramo pozivajući se na njezine prethodne
vrijednosti a na kraju na funkciju dodjeljivanja istinitosnih vrijednosti za atom-
arne rečenice.
1. ĥ(Q) = h(Q) za atomarne rečenice Q
2. ĥ(¬Q) = > ako i samo ako ĥ(Q) = ⊥
3. ĥ(Q ∧ R) = > ako i samo ako ĥ(Q) = > i ĥ(R) = >
4. ĥ(Q ∨ R) = > ako i samo ako ĥ(Q) = > ili ĥ(R) = >, ili i jedno i drugo
5. ĥ(Q → R) = > ako i samo ako ĥ(Q) = ⊥ ili ĥ(R) = >, ili i jedno i drugo
6. ĥ(Q ↔ R) = > ako i samo ako ĥ(Q) = ĥ(R)
Zadatak 123 Definirajmo tromjesni veznik ’♣’ na sljedeći način:

P Q R ♣(P, Q, R)
> > > >
> > ⊥ >
> ⊥ > ⊥
> ⊥ ⊥ ⊥
⊥ > > >
⊥ > ⊥ ⊥
⊥ ⊥ > >
⊥ ⊥ ⊥ ⊥
Njegovo je značenje ’Ako P onda Q, u protivnom R’. Definirajte funkciju ĥ za taj veznik!
Odgovor 35 ĥ(♣(P, Q, R)) = > ako i samo ako ĥ(P → Q) = > i ĥ(¬P →
R) = >. Ako nastavimo razlaganje, onda vidimo da moraju biti zadovoljena dva
uvjeta: (i) ĥ(P ) = ⊥ ili ĥ(Q) = >, i (ii) ĥ(P ) = > ili ĥ(R) = >.
S ovakvim preciznim modelom dodjeljivanja istinitosnih vrijednosti, možemo

dati matematički precizne definicije za tautologiju i it-zadovoljivost. (it-zadovoljivost:
zadovoljivost na istinitosnoj tablici).
Rečenica S je tautologija ako je istinita za svako dodjeljivanje
istinitosnih vrijednosti h, drugim riječima, ako je za svako h - ĥ(S) =
>.
Rečenica S je tautološka posljedica skupa rečenica T ako i
samo ako je u svakom dodjeljivanju istinitosnih vrijednosti pod kojim
je svaka rečenica iz T istinita takod̄er i rečenica S istinita.
Rečenica S je it-zadovoljiva ako i samo ako postoji barem jedno
dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti takvo da ĥ(S) = >.
Skup rečenica T je it-zadovoljiv ako i samo ako postoji barem
jedno dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti pod kojim je svaka rečenica
iz T istinita.
Tvrdnja 29 Rečenica S je tautološka posljedica skupa rečenica T ako i samo

ako T ∪ {¬S} nije it-zadovoljiv.
Zadatak 124 Dokažite prethodnu tvrdnju!
Odgovor 36 Dokaz. S lijeva na desno. Reductio. Pretpostavimo (i) da S jest

tautološka posljedica skupa T , a (ii) da T ∪ {¬S} jest it-zadovoljivo. Ako je
T ∪{¬S} zadovoljivo onda postoji neko istinitosno vrednovanje h koje čini svaku
rečenicu iz T istinitom a S neistinitom. No tada S nije tautološka posljedica od
T , što protuslovi (i) pretpostavci. Dakle uvodeći negaciju, ako (i) onda ¬(ii). S
desna na lijevo: dovršite sami!
Uočimo da onda kada je T konačan skup, pitanje je li skup T it-zadovoljiv

možemo svesti na pitanje je li jedna rečenica it-zadovoljiva, naime ona koja je
konjunkcija svih rečenica iz T .
Dodjeljivanje istinitsonih vrijednosti je funkcija s atomarnih rečenica
u skup {>, ⊥}. Ona modelira jedan redak potpune istinitosne tablice
za jezik kojega razmatramo.
18.2 Potpunost propozicijske logike

Sada raspolažemo sa sredstvima koja nam omogućuju da dokažemo Teorem pot-
punosti za propozicijsku logiku. Neka FT označava logički sustav koji sadrži
samo pravila uklanjanja i uvod̄enja za ∧, ¬, ∨, →, ↔, ⊥.
Ako nam je dan skup rečenica T i još jedna rečenica S , onda

pišemo T `T S za tvrdnju da postoji formalni dokaz u sustavu FT za
rečenicu S a koji za premise uzima rečenice iz T .
Uočimo da ako T `T S i T ⊆ T 0 , onda T 0 `T S . Ovo svojstvo odnosa

dokazivosti nazivamo monotoničnošću. U novije vrijeme intenzivno se proučavaju
i logički sustavi koji su lišeni ovoga svojstva (osporivo zaključivanje).
Teorem 30 (Potpunost sustava FT ) Ako je rečenica S tautološka posljedica

skupa rečenica T onda T `T S
Teorem ne možemo izravno dokazati pretpostavljajući da je S tautološka

posljedica od T i, zatim, tražiti dokaz za S , jer ništa ne znamo ni o T ni o S .
Teorem ćemo dokazati dokazujući njegovu konverziju: ako T 0T
S (ako nema dokaza), onda S nije tautološka posljedica. To jest, pokazat
ćemo da kada T 0T S tada postoji h koji ćini sve rečenice iz T is-
tinitima a S neistinitom. Drugim rječima, pokazat ćemo da ako T 0T
S , onda T ∪ {¬S} jest it-zadovoljivo.
Najprije ćemo reformulirati teorem potpunosti u nekoliko etapa.
18.2.1 Formalna konzistentnost

Dokazat ćemo jednu lemu koju ćemo koristiti u reformulaciji teorema.
Lema 31 T ∪ {¬S} `T ⊥ ako i samo ako T `T S .
Dokaz. Pretpostavimo da T ∪ {¬S} `T ⊥. To znači da postoji dokaz za

⊥ koji eventualno koristi P1 , ..., Pn iz T i S . Sada treba pokazati da T `T S .
Ako u poddokazu s pretpostavkom ¬S reproduciramo prethodni, po pravilu za
uvod̄enje negacije, moći ćemo dokazati S .Dakle, lema vrijedi s lijeva na desno.
Zadatak 125 Smjer s desna na lijevo dokažite sami!
Odgovor 37 Pretpostavimo T `T S . To znači da postoji dokaz
Ako premisama dodamo ¬S , onda možemo dokazati ⊥.

Ova nam lema pokazuje da pretpostavka T 0T S (iz kotrapozicije Teorema
potpunosti) znači isto što T ∪ {¬S} 0T ⊥. Dosadašnja zapažanja možemo
iskazati u obliku koji je lakši za pamćenje ako uvedmo novi termin.
Skup rečenica T je formalno konzistentan ako i samo ako T 0T
⊥, to jest, ako i samo ako ne postoji dokaz u FT za ⊥ iz T .
S novim terminom možemo reformulirati Teorem potpunosti.

Figure 18.1
Figure 18.2
Figure 18.3
Figure 18.4
Teorem 32 (Reformulacija potpunosti) Svaki formalno konzistentni skup rečenica

je it-zadovoljiv.
Dokaz 28
T 0T S =⇒ ¬T auCon(S, T ) kontrapozicija
T ∪ {¬S} 0T ⊥ =⇒ ¬T auCon(S, T ) po lemi form.kon.
T ∪ {¬S} 0T ⊥ =⇒ Zadovoljiv(T ∪ {¬S}) po lemi tau.con.zad.
Teorem potpunosti slijedi iz reformuliranoga kada se primjeni na poseban

slučaj skupa T ∪ {¬S}.
Sada preostaje dokazati reformulirani teorem.
18.2.2 Strategija dokazivanja reformuliranog teorema

potpunosti
Potpunost formalno potpunih skupova: Najprije ćemo pokazati da
teorem vrijedi za formalno konzistentne skupove koji imaju dodatno
svojstvo, koje se naziva formalnom potpunošću. Skup T nazivamo formalno
potpunim ako za bilo koju rečenicu S iz jezika pod razmatranjem vrijedi ili
T `T S ili T `T ¬S . Ovo je jaki zahtjev, jer on kaže da je skup rečenica

toliko snažan da može dati odgovor na svako pitanje koje se može postaviti
za jezik pod razmatranjem.
Proširenje na formalno potpune skupove: Kada pokažemo da je svaki
formalno konzistentan i formalno potpun skup rečenica it-zadovoljiv, pokazat
ćemo da se svaki formalno konzistentni skup rečenica može proširiti (s
eventualno potrebnim dodatnim rečenicama) tako postane formalno potpun a
da ostane formalno konzistentan.
Povezivanje: Činjenica da je prošireni skup it-zadovoljiv jamči da je
izvorni skup takod̄er it-zadovoljiv, jer će dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti
koje zadovoljava restriktivniji skup takod̄er zadovoljiti i izvorni.
18.3 Potpunost formalno potpunog skupa rečenica

Za dokaz tvrdnje da svaki formalno konzistentni, formalno potpuni skup rečenica
jest it-zadovoljiv trebat će nam sljedeća lema.
Lema 33 Neka je T formalno konzistentan, formalno potpun skup rečenica, te

neka su R i S proizvoljne rečenice u jeziku.
1.T ` T (R ∧ S) akko T `T R i T `T S
2.T ` T (R ∨ S) akko T `T R ili T `T S
3.T ` T ¬S akko T 0T S
4.T ` T (R → S) akko T 0T R ili T `T S
5.T ` T (R ↔ S) akko bilo T `T R i T `T S bilo T 0T R i T 0T S
Dokaz. (1) S lijeva na desno. Očigledno je da ako imamo dokaz

za R ∧ S iz T , da možemo konstruirati dokaz za R i dokaz za S prim-
jenjujući pravilo ∧ Elim dva puta. S desna na lijevo, ako koristeći
premise P1 , ..., Pn iz T možemo dokazati R, te koristeći Q1 , ..., Qn iz
T možemo dokazati S , onda samo trebamo spojiti ta dva dokaza smješ-
tajući P1 , ..., Pn , Q1 , ..., Qn na položaj premisa, reproducirati prethodne
dokaza (samo će se brojke koraka izmijeniti) i na kraju primijeniti ∧ In-
tro. (2) S desna na lijevo, dokaz je trivijalan: dovoljna je primjena ∨
Intro.S lijeva na desno, situacija je malo teža jer ’T `T (R ∨ S) samo
ako T `T R ili T `T S ’ općenito ne vrijedi. Ali vrijedi u posebnom
slučaju, formalno konzistentnih i formalno potpunih skupova. Pret-
postavimo za reductio da T `T (R ∨ S) te (*) da T 0T R i T 0T S .
No kako za svaku rečenicu iz T vrijedi da je dokaziva ili ona ili njez-
ina negacija, onda mora vrijediti T `T ¬R i T `T ¬S . Ta dva dokaza
spojim u jedan i primjenimo dokaz za jednu varijantu DeMorgan-ovog
zakona. i dobivamo da vrijedi T `T ¬(R ∨ S). No, to nije moguće
budući da je skup T formalno konzistentan.
Zadatak 126 Dokažite lemu za slučajeve 3., 4. i 5.
Koristeći ovu lemu možemo dokazati tvrdnju o it-zadovoljivosti formalno

konzistentnih, formalno potpunih skupova.
Tvrdnja 34 Svaki formalno konzistentan, formalno potpun skup rečenica je it-

zadovoljiv.
Dokaz. Neka je T formalno konzistentan, formalno potpun skup.

Definirajmo dodjeljivanje h istinitosnih vrijednosti za atomarne rečenice
na sljedeći način. Ako T `T A onda h(A) = >, a u protivnom slučaju,
neka je h(A) = ⊥. Onda je funkcija ĥ definirana za sve rečenice, bile
one atomarne ili složene. Naša tvrdnja tada glasi:
za svaku isf-u S , ĥ(S) = > akko T `T S

Za dokazati ovu tvrdnju, moramo se poslužiti indukcijom. Osnovni

korak: Tvrdnja vrijedi za sve atomarne rečenice zbog načina kako smo
ovdje definirali h (tj. istinitost se poklapa s dokazivošću) i zbog defini-
cije funkcije ĥ (tj. njezina vrijednost se podudara s vrijednošću za h
kod atomarnih rečenica). Induktivni korak: ako tvrdnja vrijedi za R i
S , onda ona vrijedi i za rečenice koje nastaju na osnovi pravila tvorbe:
(R ∧ S), (R ∨ S), ¬R, (R → S), (R ↔ S). Svih pet slučajeva
lako proizlazi iz prethodne leme. Razmotrimo kao primjer slučaj dis-
junkcije. Trebamo potvrditi da ĥ(R ∨ S) = > akko T `T (R ∨ S). Za
’samo ako’ dio, pretpostavimo ĥ(R ∨ S) = > Onda po definiciji za
ĥ ili ĥ(R) = > ili ĥ(S) = >, ili i jedno i drugo. Po hipotezi induk-
cije, vrijedi ili T `T R ili T `T S ili i jedno i drugo. No tada po lemi,
T `T (R ∨ S), a upravo smo to htjeli dokazati. U suprotnom ’ako’ sm-
jeru, pretpostavimo T `T (R∨S). Tada po lemi ili T `T R ili T `T S .
Po hipotezi indukcije (istinitost i dokazivost se poklapaju), tada vrijedi
ĥ(R) = > ili ĥ(S) = >. A po definiciji funkcije ĥ, prethodno povlači
ĥ(R ∨ S) = > A to smo htjeli dokazati. Na sličan način dokazu-
jemo i ostale slučajeve (to ostavljamo čitatelju) Iz ovoga uvid̄amo da
na ovaj način definirano dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti za atom-
arne rečenice h čini svaku rečenicu koja se može dokazati pomoću T
istinitom. Budući da se svaka rečenica iz T može dokazati, na prim-
jer putem pravila za reiteraciju, slijedi da h čini svaku rečenicu iz T
istinitom. Dakle, T je it-zadovoljiv. Q.E.D.
18.3.1 Proširenje na formalno potpune skupove rečenica

U sljedećoj etapi dokaza potpunosti moramo pokazati kako možemo polazeći od
formalno konzistentnih skupova doći do skupova koji su i formalno konzistentni
i formalno potpuni.
Lema 35 Skup rečenica T je formalno potpun ako i samo ako za svaku atom-
arnu rečenicu A vrijedi T `T A ili T `T ¬A.
Dokaz. Smjer ’samo ako’ je naprosto posljedica definicije for-

malne potpunosti. Suprotni, ’ako’ smjer zahtjeva dokaz putem induk-
cije na složenost isf-a. Ovdje dokazujemo da je s pitanjem dokazivosti
atomarnih rečenica riješeno i pitanje dokazivosti svih rečenica. Drugim
riječima, ako kod svake atomarne rečenice znamo ulazi li ona ili ulazi
njezina negacija u krug rečenica dokazivih pomoću T , onda to isto
znamo za sve rečenice. Pretpostavimo desnu stranu bikondicionala: za
svaku atomarnu rečenicu A vrijedi T `T A ili T `T ¬A. To je osnova
indukcije. Po induktivnom koraku, ako za R i S vrijedi da se zna koja
je iz para kontradiktornih rečenica dokaziva, onda se za svaku rečenicu
koja se može iz njih sačiniti može odrediti je li dokaziva ona ili njezina
negacija. Proučimo slučaj disjunkcije. Mora vrijediti ili T `T (R ∨ S)

ili T `T ¬(R ∨ S). Ako T dokazuje bilo R bilo S , onda po pravilu
∨ Intro: T `T (R ∨ S). U protivnom, ako T ne dokazuje ni R ni S ,
onda vrijedi T `T ¬R i T `T ¬S . Povezivanje tih dvaju dokaza i
dodavanje koraka ∧ Intro daje: T `T ¬R ∧ ¬S . Nastavljanje dokaza
(u smjeru DeMorganovog zakona) daje T `T ¬(R ∨ S). Dakle, što
god bilo slučaj (ili da je barem jedna rečenica dokaziva ili da niti jedna
nije) - pitanje o dokazivosti njihove disjunkcije ili njezine negacije bit
će riješeno. Sami izradite ostale induktivne dokaze.
Sada možemo prijeći na sljedeću etapu u dokazu potpunosti.
Tvrdnja 36 Svaki se formalno konzistentni skup rečenica T može proširiti do

formalno konzistentnog, formalno potpunog skupa rečenica.
Dokaz. Napravimo popis svih atomarnih rečenica u jeziku pod

razmatranjem (npr. u abecednom poretku) A1 , A2 , .... Zatim pregleda-
jmo rečenice jednu po jednu. kada naid̄emo na rečenicu Ai takvu da
ni Ai ni ¬Ai nisu dokazive pomoću T , dodajmo Ai u T . Na taj način
nećemo učiniti skup formalno inkonzistentnim. Naime, kada bi to bilo
slučaj, to jest kada bi vrijedilo T ∪ {Ai } `T ⊥, onda bi (po već 19831 )
vrijedilo T `T ¬Ai pa Ai ne bi ni bilo dodano. Na kraju ovog procesa
dobivamo skup koji je po prethodnoj35 formalno potpun. Taj novi,
eventualno prošireni skup je formalno konzistentan. Kako je svaki
dokaz pa i onaj za ⊥ konačan i koristi konačan broj premisa, inkonzis-
tentnost se nije mogla uvući u ovom procesu.
18.3.2 Sve zajedno: dokaz potpunosti

1. Pretpostavimo T 0T S.
2. Po dokazanoj lemi vrijedi: T ∪ {¬S} `T ⊥ ako i samo ako T `T S .
Ali zbog 1. dobivamo T ∪ {¬S} 0T ⊥. Zato, je skup T ∪ {¬S} formalno
konzistentan.
3. Ovaj se skup može proširiti na formalno konzistentan, formalno potpun
skup (po tvrdnji: Svaki se formalno konzistentni skup rečenica T može proširiti
do formalno konzistentnog, formalno potpunog skupa rečenica). Označimo taj
prošireni skup s ext(T ∪ {¬S})
4. Po tvrdnji "Svaki formalno konzistentan, formalno potpun skup rečenica
je it-zadovoljiv." slijedi da je skup ext(T ∪ {¬S}) - it-zadovoljiv.
5. Pretpostavimo da je h dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti koje zadovol-
java skup ext(T ∪ {¬S}).
6. Po definiciji negacije, h čini sve rečenice iz T istinitima a S neistinitom.
7. S nije zato tautološka posljedica od T
8. 1. povlači 7., a po kontrapoziciji dobivamo: ako je S tautološka posljedica
skupa T , onda T `T S .
Za zapamtiti:
1. Teorem potpunosti dokazan je tako što smo pokazali da je
svaki formalno konzistenti rečenični skup T it-zadovoljiv. To smo
učinili u dva koraka.
2. U prvom koraku pokazujemo da to vrijedi i za skupove koji
su takod̄er i formalno potpuni.
3. U drugom koraku pokazujemo kako se formalno konzistentni
skup može proširiti na skup koji je i formalno konzistentan i formalno
potpun.
18.3.3 Vježba: pojam formalno potpunog i formalno

konzistentnog skupa rečenica
Zadatak 127 Ispitajte sljedeću tvrdnju: "Neka su T1 i T2 formalno konzistentni skupovi

rečenica. Tada vrijedi:
ako T1 ⊆ T2 ,
onda T1 ∪ T2 0T ⊥."
Odgovor 38 Tvrdnja je istinita. Budući da T1 ⊆ T2 , onda T1 ∪ T2 = T2 , a T2

jest konzistentan.
Zadatak 128 Neka je A1 , A2 , A3 , ... popis svih atomarnih rečenica i neka je T for-
malno konzistentan skup rečenica. Konstruirajmo skup T max . po sljedećem uputstvu:
T0 = T
..
. ½
Tn ∪ {An+1 } ako Tn ∪ {An+1 } 0T ⊥ i Tn ∪ {¬An+1 } 0T ⊥
Tn+1 =
Tn u protivnom.
..
.
[
T max = {x | x ∈ T0 ∨ x ∈ T1 ∨ ... ∨ x ∈ Tn ∨ ...} = Ti
i=0,1,2,3,...
Dokažite da je skup T max

formalno konzistentan!
Odgovor 39 Definiciju za T max možemo shvatiti kao induktivnu definiciju za

podskup od T max:
[0] osnovni skup: T0 = T
Tn ∪ {An+1 } 0 ⊥ i
[iz n prema n+1] generirani skup: Tn+1 = Tn ∪ {An+1 } ako ,
Tn ∪ {¬An+1 } 0 ⊥
Tn+1 = Tn inače.
[
["najmanji skup"] završni uvjet: T max = Ti
i=0,1,2,3,...
Dokaz možemo provesti indukcijom. U osnovnom slučaju T0 jest konzistentan

jer je T konzistentan i T0 = T . U induktivnom koraku moramo dokazati da
vrijedi: ako je Tn formalno konzistentan, onda je Tn+1 formalno konzistentan.
Pretpostavimo ("induktivna hipoteza") da Tn jest formalno konzistentan. An+1
ili jest logički neovisna o Tn , tj. Tn ∪ {An+1 } 0T ⊥ i Tn ∪ {¬An+1 } 0T ⊥
ili nije, tj. Tn ∪ {An+1 } `T ⊥ ili Tn ∪ {¬An+1 } `T ⊥. Ispitajmo sluča-
jeve. U prvom slučaju An+1 jest logički neovisna o Tn . Zato po definiciji
za T max , Tn+1 = Tn ∪ {An+1 }. Zbog logičke neovisnosti znamo da vrijedi
Tn ∪ {An+1 } 0T ⊥. Eliminacijom identiteta zaključujemo da Tn+1 jest konzis-
tentno. U drugom slučaju An+1 nije logički neovisna o Tn . Zato po definiciji za
T max , Tn+1 = Tn . Po induktivnoj hipotezi Tn jest konzistentno. Eliminacijom
identiteta zaključujemo da Tn+1 jest konzistentno. Po elimaniciji disjunkcije
zaključujemo da Tn+1 jest konzistentno. Po načelu indukcije zaključujemo da
svaki Ti jest konzistentan. Unija svih konzistentnih skupova ured̄enih odnosom
podskupa jest konzistentna. Ili drukčije, indukcija je pokazala da je svaki pod-
skup od T max konzistentan. Budući da je T max svoj vlastiti podskup, T max jest
konzistentan. Dakle, T max jest konzistentan.
Zadatak 129 Zadan je jezik L s dva predikata, Kocka i M aleno, i s dvije indi-
vidualne konstante, a i b. Neka je T sljedeći skup rečenica: T = {¬(Kocka(a) ∧
M aleno(a)), Kocka(b) → Kocka(a), M aleno(a) ∨ M aleno(b)}. Ovaj skup nije
formalno potpun. (i) Poredajte po abecedi atomarne rečenice iz L! (ii) Izgradite skup
TLmax za T obzirom na jezik L! (iii) Što je slučaj: TLmax ` M aleno(b) ili TLmax `
¬M aleno(b)? (iv) Dokažite to! (v) Koje dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti h zado-
voljava skup TLmax ? (vi) Izgradite "Tarski-svijet" takav da sve rečenice iz TLmax budu
istinite!
Odgovor 40 (i) Kocka (a) , Kocka (b) , M aleno (a) , M aleno (b). (ii) TLmax =
T ∪ {Kocka (a) , Kocka (b)}. (iii) TLmax ` ¬M aleno(b). itd.
Primjedba 10 T max možemo konstruirati na sljedeći način. Označimo svaku

rečenicu iz popisa atomarnih rečenica različitim prirodnim brojem. 1. Ispi-
tajmo jesu li sve rečenice iz T literali. Ako (1.a) da, krenimo na 4, u (1.b)
protivnom nastavimo s 2. Za svaku rečenicu S iz T.izgradimo dokaz za dnf (S),
gdje je dnf (S) rečenica S prikazana u njezinoj najkraćoj disjunktivnoj nor-
malnoj formi. 3. Izgradimo "∨Elim–kostur" Fitch dokaza za dnf (T ), gdje
je dnf (T ) = {dnf (S) | S ∈ T }. (Svaki disjunkt postat će pretpostavka nekog
poddokaza. Rečenice koje nisu disjunkcije reiterirajmo unutar krajnje-desnih
poddokaza.) Zatvorimo s ⊥ (pod...)-dokaze koji sadrže kontradikciju. 4. Postavimo
i = 1. 5. Dodajmo Ai premisama. 6. Ispitajmo postojanje kontradikcije (za
slučaj 1.a trebamo pregledati skup premisa, za slučaj 1.b treba ispitati da li Ai
izaziva zatvaranje svakog poddokaz s ⊥.) Ako (6.a) nema kontradikcije, pri-
jed̄imo na 7., u protivnom (6.b), prijed̄imo na 13. 7. Izbrišimo Ai . 8. Dodajmo
¬Ai premisama. 9. Ispitajmo postojanje kontradikcije. 10. Ako (10.a) nema
kontradikcije, prijed̄imo na 11., u protivnom (10.b), izbrišimo ¬Ai i prijed̄imo
na 13. 11. Izbrišimo ¬Ai . 12. Upišimo Ai kao novu premisu.13. Postavimo
i = i + 1 i ponovimo postupak od 5.
Zadatak 130 Dokažite da ako A ∈ T , onda T ` A. U dokazu nemojte koristiti

pravilo Reit!
Odgovor 41
Zadatak 131 Dokažite: ako T ` R i T ⊆ T 0 , onda T 0 ` R!
Odgovor 42 Logika prvog reda je monotonična. Ako postoji dokaz za R iz

premisa T , onda ga možemo reproducirati u dokazu koji raspolaže s premisama
T 0 zamjenjujući "stare" brojeve premisa s "novima".
Zadatak 132 Primjenite tvrdnju 35 i odredite je li skup T max formalno potpun? Ako
jest, skicirajte dokaz za to!
Figure 18.6
Odgovor 43 Po tvrdnji 35 znamo da ako je riješeno pitanje dokazivosti za

atomarne rečenice onda je riješeno i pitanje za sve rečenice u jeziku propozi-
cijske logike. Preostaje nam dokazati lijevu stranu kondicionala: za svaku atom-
arnu rečenicu Ai vrijedi T max ` Ai ili T max ` ¬Ai . Ai je ili ili jest logički
neovisna o Ti−1 , tj. Ti−1 ∪ {Ai } 0T ⊥ i Ti−1 ∪ {¬Ai } 0T ⊥ ili nije, tj.
Ti−1 ∪{Ai } `T ⊥ ili Ti−1 ∪{¬Ai } `T ⊥. Ako je prvo slučaj, onda Ai ∈ Ti , zato
Ti ` Ai . Ako je drugo slučaj, onda Ti−1 ∪ {Ai } `T ⊥ ili Ti−1 ∪ {¬Ai } `T ⊥
. Zato po lemi 31 Ti−1 `T A ili Ti−1 `T ¬Ai . Budući da Ti ⊆ T max i
Ti−1 ⊆ T max , vrijedi T max `T Ai ili T max `T ¬Ai .
Poglavlje 19
Strukture prvog reda
19.1 Tautološka posljedica

U propozicijskoj logici širi pojam logičke posljedice bio uveden preko jedne
njegove vrste - tautološke posljedice, posljedice koja ovisi značenju istinitosno-
funkcionalnih veznika. Intuitivna ideja da je istinitost konkluzije posljedica značenja
veznika koji se javljaju u premisama i konluziji, formalizirala se preko istnitosnih
tablica. Kasnije smo uveli funkciju dodjelivanja istintosnih vrijednosti za atom-
arne rečenice, h koja je dovoljna za definiranje funkcije dodjeljivanja istinitosnih
vrijednosti za sve rečenice, ĥ.
Zadatak 133 Opišite odnose izmed̄u logičke (analitičke) istine, istine prvoga reda i
tautologije.
Prednosti funkcije pred tablicom. Dodjeljujući svim atomarnim rečeni-

cama, ma koliko ih bilo, istinitosnu vrijednost i determinirajući time istinitosnu
vrijednost svih rečenica u jeziku, omogućili smo primjenu pojma tautološke
posljedice na beskonačni skup rečenica. Drugo, funkcije dodjeljivanja istini-
tosnih vrijednosti unijele su viši stupanj strogosti.
19.2 Posljedica prvoga reda

U predikatskoj se logici dalje razrad̄uje intuitivna ideja da je odnos logičke posljedice
ovisan isključivo o značenju simbola koji se javljaju u premisama i konkluz-
iji. Popis simbola čije se značenje prati bio je proširen tako da su istinitosno-
funkcionalnim veznicima dodali kvantifikatori, ∀ i ∃, te predikat identiteta, =.
Već smo razmatrali jednu tehniku pomoću koje se moglo odrediti je li neka
rečenica posljedica prvoga reda nekog skupa premisu.
Podsjetnik: metoda zamjene
1. Za provjeriti je ostvaruje li se odnos posljedice prvoga reda
ili za provjeriti je li neka rečenica - valjana rečenica prvoga reda, sus-
tavno zamijenimo svaki predikat osim identiteta s novim simbolima za
predikate koji nemaju značenja, pazeći pri tome da se zamjena izvrši
s istim novim predikatom na svakom mjestu na kojemu se javlja stari
predikat.
2. .1. Za provjeriti je li neka rečenica S valjana rečenica pr-
voga reda, pokušajte opisati takve okolnosti i dati takvo tumačenje za
imena, predikate i funkcije koje se javljaju u S da učinite tu rečenicu
212
19.2 Posljedica prvoga reda 213
neistinitom. Ako se takave okolnosti i tumačenje ne mogu sačiniti, S

je valjana rečenica prvoga reda.
2.2. Za provjeriti je li S posljedica prvog reda premisa P1 , ..., Pn ,
pokušajte naći okolnosti i tumačenje nelogičkih simbola u kojem će S
biti neistinito a P1 , ..., Pn istinito. Ako se takve okolnosti ne mogu za-
misliti, izvorni je zaključak posljedica prvog reda.
Primjer 19.1 Ispitajmo sljedeću logičku istinu: ( Kocka(a) ∧ T etraedar(b)) →

¬a = b. Svod̄enje na istinitosno-funkcionalnu formu:
(Kocka(a)A ∧ T etraedar(b)B ) → ¬a = bC
daje (A ∧ B) → ¬C, a to očigledno nije tautologija. Metoda zamjene predikata i

individualnih konstanti pokazuje da nije riječ ni o valjanoj rečenici prvoga reda. Prvi
korak, svod̄enje na (P (c1 ) ∧ Q(c2 )) → ¬c1 = c2 . Drugi korak, pronalaženje okolnosti
zajedno s tumačenjem nelogičkih simbola koje falsificira rečenicu:
(Književnik(lewis_carroll) ∧ Logičar(charles_dodgson)) →
¬lewis_carroll = charles_dodgson
Nedostatak preciznosti. Poteškoća s traženjem odgovora na pitanje o pos-

tojanju odnosa posljedice prvoga reda putem ”traženja okolnosti” ili putem ”za-
mjene jednih simbola s drugima (iste sintaktičke vrste)” leži u tome što nam ne
daje dovoljno preciznosti. Zbog nedostaka preciznosti ne možemo utvrditi ima li
sustav kojeg razmatramo odred̄ena svojstva, poput pouzdanosti.
Ako primjenimo sredstva za modeliranje koja pruža teorija skupova, ne-
dostatnu preciznost intuitivnih zamisli možemo lako ukloniti.
Neformalna i formalna semantika. Do sada smo se oslanjali na ideju o
"predmetnom području", "području rasprave", "domeni" pri definiranju istine i
zadovoljavanja..
Podsjetnik. Neki predmet zadovoljava atomarnu ispravno sas-
tavljenu formulu U (x) ako i samo ako taj predmet jest U . Općenito za
sve isf-e, predmet o zadovoljava isf-u P (x) ako i samo ako je n individ-
ualna konstanta koja imenuje predmet o, x je jedina slobodna varijabla
i P (n) je istinita rečenica. Uočimo kako se nadopunjavaju pojmovi
’zadovoljavanja’ i ’istine’.
Kvantificirane rečenice izražavaju tvrdnje o nekom intendira-
nom području rasprave.
Rečenica ∀xS(x) je istinita ako i samo ako svaki predmet iz po-
Rečenica ∃xS(x) je istinita ako i samo ako neki predmet iz po-
214 Poglavlje 19 Strukture prvog reda
19.3 Struktura prvoga reda

Pojam strukture prvoga reda izrasta iz modeliranja područja rasprave pomoću
teorije skupova.
19.3.0.1 Primjer modeliranja: izgradnja strukture prvoga reda
Neka su simboli u jeziku kojeg razmatramo: (predikati) Kocka, V ećiOd, = i

(individualna konstanta) c. Kako ćemo na strogi način prikazati okolnosti koje
odred̄uju istinitosnu vrijednost rečenica (kojih ima beskonačno mnogo) u tom
jeziku? Promotrimo ovakav "svijet":
Naš je cilj konstruirati matematički predmet koji će predstaviti sve ono što je u
ovom svijetu relevantno za odred̄ivanje istinitosne vrijednosti rečenica u jeziku
kojega razmatramo.
Domena (područje rasprave). Očigledno je da moramo predstaviti čin-
jenicu da u tom svijetu ima točno četiri predmeta. To ćemo učiniti tako što ćemo
konstruirati četveročlani skup D = {b1 , b2 , b3 , b4 } gdje b1 predstavlja (recimo)
prvi predmet s lijeve strane, tj. c, te tako redom do b4 koji predstavlja mali
tetraedar. Za ovaj skup D kažemo da je područje rasprave u našoj strukturi
prvoga reda.
Predikati i ekstenzije u strukturi.. U tvorbi strukture prvoga reda usmjer-
avamo se samo prema onim obilježjima područja rasprave koja su relevantna za
odred̄ivanje istinitosti rečenica. Za naš (pod)jezik mnoga su obilježja ”svijeta”
na slici nevažna, poput položaja predmeta ili njihove boje. S druge strane, oblik
i veličina imaju važnost jer jezik govori o tim svojstvima: možemo reći je li neki
predmet kocka i je li veći od drugoga. Zbog toga činjenice o obliku i odnosu
veličina moramo ugraditi u našu strukturu. To radimo tako što predikatu Kocka
dodijelimo odred̄eni podskup Ko iz područja rasprave D. Ovaj skup nazivamo
ekstenzijom predikata Kocka u ovoj strukturi. Za modeliranje svijeta na slici,
ekstenzija predikata Kocka je skup Ko = {b1 , b2 , b3 }. Na sličan način postu-
pamo i s dvomjesnim predikatom V ećeOd; kojemu dodjeljujemo skup ured̄enih
parova,
V e = {< b2 , b1 >, < b3 , b1 >, < b3 , b2 >, < b2 , b4 >, < b3 , b4 >}.
V e je ekstenzija predikata V ećeOd u ovoj strukturi.
19.3 Struktura prvoga reda 215
Individualne konstante i referenti. Na kraju, za jezik kojeg razmatramo,

preostaje još učiniti jedno: povezati individualnu konstantu, c s predmetom ko-
jega imenuje. Tehničkim jezikom rečeno, moramo predstaviti činjenicu da je b1
referent individualne konstante c (tj. da c imenuje b1 ). Najjednostavniji način
da ostvarimo ovakvo vezivanje jest da uvedemo funkciju koja svakom imenom
dodjeljuje onaj predmet kojega to ime imenuje.
Identitet. Poseban slučaj predstavlja predikat identiteta, =. Ekstenzija predikata
identiteta odred̄ena je čim je zadana domena D. Predikat = uvijek se tumači kao
identitet: njegova ekstenzija je uvijek skup parova < a, a > gdje a ∈ D. U
ovom primjeru, ekstenzija za = je skup {< b1 , b1 >, < b2 , b2 >, < b3 , b3 >, <
b4 , b4 >}.
Isti jezik - različiti model. Ako se zadržimo na jeziku iz našeg primjera,
kako bismo prikazali druge "svjetove"? Trebaju nam (i) domena rasprave D,
(ii) podskup Ko od D koji će reprezntirati ekstenziju predikata Kocka, te skup
ured̄enih parova V e za reprezentaciju ekstenzije predikata V ećeOd, (iii) povezi-
vanje individualne konstante c s referentom, elementom iz D.
Zadatak 134
D = {a1 , a2 , a3 , a4 }; Ko = {a1 , a2 , a3 }, V e = ∅; c = a4
Jedan objekt za reprezentiranje svijeta. Da bismo s jednim jedinim (ap-

straktnim) predmetom reprezentirali cijeli svijet i relevantne činjenice o njemu,
"upakirat" ćemo domenu rasprave, ekstenzije predikata i referente imena u jedan
formalni (matematički) predmet.
Postoje mnogi način "pakiranja". Barwise i Etchemendy najelegantnijim
smatraju pakiranje u jednu jedinu funkciju M . Slovo "M " upućuje na riječ
"model" koja se često koristi u istom značanju u kojem se ovdje koristi naziv
"struktura".
Funkcija M : struktura prvoga reda. Funkcija M je definirana za predikate,
imena i kvantifikator ∀. Ta se funkcija, M naziva strukturom prvoga reda ako su
zadovoljeni sljedeći uvjeti:
1. M (∀) je neprazan skup D, kojega nazivamo područjem rasprave
2. Ako je P n-mjesni predikatski simbol u jeziku, onda je M (P ) skup n-torki
< x1 , ..., xn > elemenata iz D. Taj se skup naziva ekstenzijom od P u M .
216 Poglavlje 19 Strukture prvog reda
Zahtijeva se da ekstenzija simbola identiteta sadrži sve parove < x, x > za

x ∈ D.
3. Ako je c neko ime u jeziku, onda je M (c) element iz D, kojega nazivamo
referentom od c u M .
Digresija. Za svaka dva skupa a i b postoji skup svih ured̄enih

parova < x, y > takvih da x ∈ a i y ∈ b. Takav skup označavamo
s a × b i nazivamo ga Kartezijevim produktom od a i b. Kartezijev
produkt se može dobiti iz većeg broja skupova. Za a × a korisiti se
oznaka a2 , za a × a × a korisiti se oznaka a3 , a za n-člani produkt
skupa a sa samim sobom - an , kao notacijska posebnost: a1 = a.
Funkcija M
"Ulaz" "Izlaz"
∀ (univerzalni kvantifikator) M (∀) = D (područje rasprave, domena, predmetno područje)
P n (n-mjesni predikat) M (P n ) ⊆ {< x1 , ..., xn >| x1 ∈ D, ..., xn ∈ D} (ekstenzija)
U drukčijem zapisu: M (P n ) ⊆ Dn
= M (=) = {< x, x >| x ∈ D}
c (individualna konstanta) M (c) ∈ D (referent)
Alternativni zapisi: umjesto M (∀) pišemo DM ili, kada je jasno o kojoj je

domeni riječ, samo D; umjesto M (P ) pišemo takod̄er P M ; umjesto M (c) - cM .
Fiksiranje značenja. Ako želimo da predikati imaju one ekstenzije koje
inače imaju, onda postupamo slično kao i u slučaju identiteta i zahtijevamo da
elementi domene i ekstenzije reflektiraju stvarna svojstva. Na primjer, možemo
tražiti da DM bude skup geometrijskih tijela, da ekstenzija predikata Kocka
obuhvaća sve one i samo one predmete iz DM koji jesu kocke, da ekstenzija
predikata V ećeOd obuhvaćasve one i samo one parove predmeta iz DM kod
kojih je prvi veći od drugoga.
"Zaboravljanje značenja" Pokušavamo karakterizirati relaciju logičke posljedice
prvoga reda. Po definiciji, ta relacija ne ovisi o značenju predikata (osim predikata
identiteta). Kada zanemarimo posebna značenja predikata Kocka i V ećeOd,
jedino što nas zanima jest pitanje o tome koji predmeti iz domene zadovoljavaju
atomarne isf-e Kocka(x) i V ećeOd(x, y). Zbog toga smo u našoj definiciji
strukture prvoga reda dopustili da predikati imaju proizvoljne ekstenzije, pod
uvjetom da se poštuje mjesnost predikata.
Poglavlje 20
Istina i zadovoljavanje
Do sada smo se za svrhu definicije istinitosti kvantificiranih rečenica oslanjali na
pojam zadovoljavanja.
Podsjetnik.
Neki predmet zadovoljava atomarnu ispravno sastavljenu for-
mulu U (x) ako i samo ako taj predmet jest U . Općenito za sve isf-
e, predmet b zadovoljava isf-u P (x) ako i samo ako je n individualna
konstanta koja imenuje predmet b i P (n) je istinita rečenica.
Uz pomoć pojma strukture prvoga reda, pojmove istine i zadovoljavanja

možemo definirati na stroži način. Ovdje ćemo na formalan način iskazati te
intuitivne pojmove.
20.1 Dodjeljivanje vrijednosti varijablama

Neka je M struktura prvoga reda s domenom D. Dodjeljivanje vrijednosti var-
ijablama u M je neka funkcija (možda parcijalna) g koja je definirana za skup
varijabli i koja svoje vrijednosti dobiva u D (g : varijable 7→ D).
funkcija dodjeljivanja vrijednosti

"Ulaz" "Izlaz"
varijabla predmet iz domene
Primjer 20.1 Neka je M struktura s domenom D = {a, b, c}. Evo nekih funkcija
dodjeljivanja vrijednosti varijablama: (i) g1 dodjeljuje b za x (tj. g1 = {< x, b >}, g1
je parcijalna funkcija ako {x | ∃y(y = g1 (x))} 6= skup_varijabli), (ii) g2 dodjeljuje
a, b, c za varijable x, y, z, tim redom, (iii) funkcija g3 dodjeluje svim varijablama u
jeziku predmet b (totalna funkcija s rangom {y | ∃x(g3 (x) = y)} = {b}), (iv) "prazna"
funkcija g4 koja ne dodjeljuje vrijednost niti jednoj varijabli ( dom (g4 ) = ∅, rang je u
ovom slučaju {y | ∃x(g4 (x) = y)} = ∅).
Poseban slučaj je prazno dodjeljivanje vrijednosti varijablama; oznaka za

takvu funkciju bit će g∅ .
Odgovarajuće dodjeljivanje vrijednosti varijablama. Ako nam je zadana
ispravno sastavljena formula P , onda za neko dodjeljivanje vrijednosti varijablama,
g kažemo da je odgovarajuće za P ako su sve slobodne varijable u domeni od
g (tj. ako g dodjeljuje neki predmet svakoj slobodnoj varijabli koja se javlja u
P )28 .
28
Kako odred̄ujemo je li varijabla vezana ili slobodna:
217
218 Poglavlje 20 Istina i zadovoljavanje
Primjer 20.2 Nastavljamo s prethodnim primjerom: (i) g1 je odgovarajući ako isf

ima x kao jedinu slobodnu varijablu ili uopće nema varijable, (ii) g2 je odgovarajući za
svaku isf-u kod koje je skup slobodnih varijabli podskup od {x, y, z} (iii) funkcija g3 je
odgovarajuća za svaku isf-u, (iv) "prazna" funkcija g4 je odgovarajuća samo za isf-e bez
slobodnih varijabli (tj. odgovarajuća je samo za rečenice).
Bez supstitucije imena za varijable. U prethodnom izlaganju pojmova

zadovoljavanja i istine oslonili smo se na uvrštavanje imena na mjestu slobod-
nih varijabli. Zahvaljujući uvod̄enju funkcije g moći ćemo izbjeći posredovanje
supstitucije. Takod̄er, koristeći ovakve funkcije moći ćemo postići željenu općen-
itost i definirati zadovoljavanje za n-mjesne predikate. Koristit ćemo induktivnu
definiciju, gdje će svaki posebni slučaj odgovarati jednom od načina izgradnje
isf-a iz atomarnih isf-a. Na kraju će se problem postupno svesti na osnovni slučaj
atomarne isf-e, gdje se izričito odred̄uje što zadovoljavanje znači.
Podsjetnik (induktivna definicija isf-e). Atomarna isf je niz
simbola P (t1 , ..., tn ) gdje je P n-mjesni predikat a svaki pojedini ti
je ili varijabla ili individualna konstanta. Osnovna klauzula: atomarna
isf je isf. Induktivne klauzule (navodimo ih samo nekoliko): Ako je P
isf, onda je ¬P isf....Ako je P isf i v varijabla, onda su i ∀vP i ∃vP
isf-e. Završna klauzula: ništa drugo nije isf.
Primjedba 11 Izostavili smo funkcijske izraze. Njihovo izostavljanje neće uman-

jiti izražajnu moć jezika logike prvog reda. Svakom n-mjesnom funkcijskom
izrazu f (t1 , ..., tn ) možemo pridružiti odgovarajući n + 1-mjesni predikat R te
umjesto
P (f (t1 , ..., tn ))
upisati
∃x [R (t1 , ..., tn , x) ∧ ∀y (R (t1 , ..., tn , y) → y = x)]∧∀x [R (t1 , ..., tn , x) → P (x)] .
Da bismo mogli pokriti one slučajeve u kojima isf P započinje s kvan-

tifikatorima, potreban nam je način modificiranja dodijeljivanja vrijednosti vari-
jablama.
Primjer 20.3 Neka je g definirana za x. Da bismo kazali da g zadovoljava ∀zV oli(x, z)

moramo moći uzeti proizvoljni predmet b iz domene i ispitati dodjeljivanje vrijednosti
varijablama koje je u svemu jednako s g osim po tome što za varijablu z dodjeljuje b.
1. Ako je P isf i ako je v varijabla, onda je ∀vP isf i svaka pojava varijable v u
∀vP je vezana.
2. Ako je P isf i ako je v varijabla, onda je ∃vP isf i svaka pojava varijable v u
∃vP je vezana.
20.1 Dodjeljivanje vrijednosti varijablama 219
Kazat ćemo da g zadovoljava ∀zV oli(x, z) ako i samo ako svako modificirano dodjelji-
vanje g 0 zadovoljava ∀zV oli(x, z).
Za oznaku modificiranog dodjeljivanja g 0 koje se od izvornog g razlikuje

samo po tome što varijabli z dodjeluje predmet b koristimo "g[z/b]". Općenito,
g[v/b] je dodjeljivanje vrijednosti (i) čija je domena ista kao i domena za funkciju
g uz dodatak varijable v i (ii) koje dodjeljuje iste vrijednosti kao g osim što za v
dodjeljuje b.
Zadatak 135 Opišite koristeći jezik teorije skupova domenu i rang funkcije g[v/b]!
Odgovor 44 Domena: {x | ∃y(y = g(x))} ∪ {v}. Rang:{y | ∃x(y = g(x))} ∪

{b}
Primjer 20.4 Nastavak prethodnih primjera: (i) g1 dodjeljuje b za x, zato g1 [y/c]

dodjeljuje c za y i b za x, nasuprot tome, g1 [x/c] dodjeljuje vrijednost jedino varijabli x,
i to predmet c.
Zadatak 136 (ii) g2 dodjeljuje a, b, c za varijable x, y, z, odredite g2 [x/b] i g2 [u/c]

(iii) funkcija g3 dodjeluje svim varijablama u jeziku predmet b, odredite g3 [y/b] i g3 [y/c],
(iv) "prazna" funkcija g4 koja ne dodjeljuje vrijednost niti jednoj varijabli, odredite
g4 [x/b].
Privremena denotacija. Funkcije dodjeljivanja vrijednosti omogućuja nam

da slobodne varijable tretiramo kao da imaju privremenu denotaciju, ne onu koju
je zadana sa strukturom, već onu koju su zadobile u svrhu izgradnje induktivne
definicije zadovoljavanja. Na taj način, ako je dodjeljivanje vrijednosti g odgo-
varajuće za isf-u P , onda zahvaljujući funkcijama M i g svi (singularni) termi,
bili oni konstante ili varijable, imaju svoju denotaciju (privremene ili stalne ref-
erente).
Za svaki term t, pišemo [[t]]M
g kao oznaku za denotaciju od t.
[[t]]M
g =t
M ako je t konstanta
[[t]]M
g = g(t) ako je t varijabla
Sada možemo definirati što to znači da dodjeljivanje vrijednosti g zadovol-
java isf P u strukturi M . Prvo, g mora biti odgovarajuće za P . Drugo, definicija
neće donijeti nikakvih iznenad̄enja, zapravo je riječ samo o formalizaciji jedne
intuitivne ideje.
Definicija 15 Neka je P isf i g dodjeljivanje vrijednosti varijablama u M koje

je odgovarajuće za P .
1. Atomarni slučaj. Pretpostavimo da je P - R(t1 , ..., tn ), gdje je R

n-mjesni predikat. Tada g zadovoljava P u M ako i samo ako n-torka
< [[t1 ]]M M M M
g , ..., [[tn ]]g > jest u R (tj. < [[t1 ]]g , ..., [[tn ]]g >∈ M (R)).
M
2. Negacija. Pretpostavimo da je P : - ¬Q. Tada g zadovoljava P u M ako i

samo ako g ne zadovoljava Q.
3. Konjunkcija. Pretpostavimo da je P - Q ∧ R. Tada g zadovoljava Q ∧ R u
M ako i samo ako g zadovoljava i Q i R.
4. Disjunkcija. Pretpostavimo da je P - Q ∨ R. Tada g zadovoljava Q ∨ R u
M ako i samo ako g zadovoljava ili Q ili R. (ili oboje).
5. Kondicional. Pretpostavimo da je P - Q → R. Tada g zadovoljava Q → R
u M ako i samo ako g ne zadovoljava Q ili g zadovoljava R. (ili oboje).
6. Bikondicional. Pretpostavimo da je P - Q ↔ R. Tada g zadovoljava Q ↔ R
u M ako i samo ako g zadovoljava oboje, i Q i R. ili ne zadovoljava ni jedno
ni drugo..
7. Univerzalna kvantifikacija. Pretpostavimo da je P - ∀vQ. Tada g
zadovoljava ∀vQ u M ako i samo ako za svaki d ∈ DM , g[v/d] zadovoljava
Q.
8. Egzistencijalna kvantifikacija. Pretpostavimo da je P - ∃vQ. Tada g
zadovoljava ∃vQ u M ako i samo ako za neki d ∈ DM , g[v/d] zadovoljava
Q.
Zapis. Tvrdnju da dodjeljivanje vrijednosti varijablama g zadovoljava isf P

u strukturi M zapisujemo na sljedeći način:
M ² P [g]
Primjer 20.5 Struktura M s domenom D = {a, b, c}. Jezik sadrži binarni predikat
V oli čija je ekstenzija u strukturi V oliM = {< a, a >, < a, b >, < c, a >}. Pro-
matramo isf: ∃y(V oli(x, y) ∧ ¬V oli(y, y)). Dodjeljivanje g zadovoljava isf-u ako i
samo ako ono dodjeljuje a za x (naime jedino a voli nekoga koji ne voli samoga sebe).
Ispitajmo primjer koristeći gornju definiciju. Prvo, g mora dodjeljivati neku vrijednost
za x da bi g bilo odgovarajauće za formulu. Ta vrijednost mora biti jedan med̄u a, b i
c; nazovimo je e. Drugo, po klauzulu za ∃, g zadovoljava ovu isf akko postoji d ∈ D
takav da g[y/d] zadovoljava V oli(x, y) ∧ ¬V oli(y, y). Po klauzulama za konjunkciju i
negaciju, g[y/d] tada zadovoljava V oli(x, y) i ne zadovoljava V oli(y, y). Gledajući na
atomarni slučaj, tada < e, d > mora biti u ekstenziji V oliM , a < d, d > ne smije biti u
toj ekstenziji. Ispitajmo slučajeve (i) e = d = a otpada, (ii) e = b i d = a otpada, itd.
Jedina mogućnost je e = a i d = b. Zato je jedini način da g zadovolji zadanu isf-u u M
onaj u kome g dodjeljuje a za x.
U prethodnom smo primjeru analizirali isf-u s jednom slobodnom varijablom,

ali za tu smo svrhu morali razmotriti isf-e s dvije slobodne varijable. Zapravo,
tražimo način za definirati istinitost rečenica, a to znači isf-a bez slobodnih var-
ijabli. No za tu svrhu, morali smo ići do višeg stupnja općenitosti i definirati
zadovoljavanje za isf-e sa slobodnim varijablama. Kada smo jednom definirali
zadovoljavanje za isf-e, možemo prijeći na poseban slučaj isf-a bez slobodnih

varijabli i definirati istinu.
20.2 Istina: zadovoljavanje u praznom dodjeljivanju

vrijednosti
Definicija 16 (Istina) Neka je L neki jezik prvoga reda i neka je M stuktura za
L. Rečenica P je istinita u M ako i samo ako prazno dodjeljivanje vrijednosti
g∅ zadovoljava P u M . U protivnom, P je lažna u M .
Zapis. Ako je rečenica P istinita u M pišemo:

M ²P
Primjer 20.6 Struktura M s domenom D = {a, b, c}. Jezik sadrži binarni predikat
V oli čija je ekstenzija u strukturi V oliM = {< a, a >, < a, b >, < c, a >}. Proma-
tramo rečenicu: ∃x∃y(V oli(x, y) ∧ ¬V oli(y, y)). Budući da nema slobodnih varijabli,
prazno dodjeljivanje g∅ je odgovarajuće za ovu rečenicu. Po definiciji zadovoljavanja,
ova će rečenica biti istinita akko postoji predmet kojega možemo dodjeliti varijabli x
tako da rezultirajuće dodjeljivanje zadovolji ∃y(V oli(x, y) ∧ ¬V oli(y, y)). Vidjeli smo
da postoji takav predmet, a. Zato M ² ∃x∃y(V oli(x, y) ∧ ¬V oli(y, y)).
Primjer 20.7 Nastavljajući na prethodne primjere, razmotrimo rečenicu ∀x∃y(V oli(x, y)∧
¬V oli(y, y)). Zadovoljava li prazno dodjeljivanje ovu rečenicu? Ako da, onda za
svaki premet e iz domene ako dodjelimo e za x rezultirajuće dodjeljivanje g zadovol-
java ∃y(V oli(x, y) ∧ ¬V oli(y, y)). Ali to nije slučaj. zato prazno dodjeljivanje ne
zadovoljava rečenicu, pa je zato njezina negacija istinita, M ² ¬∀x∃y(V oli(x, y) ∧
¬V oli(y, y)).
Intuitivno, istinitost rečenice ovisi samo o značenju pripisanom u strukturi

za predikate i individualne konstante. Činjenica da je to doista tako proizlazi iz
sljedeće, nešto jače tvrdnje.
Tvrdnja 37 Neka su M1 i M2 strukture koje imaju istu domenu i koje dod-

jeljuju istu interpretaciju za predikate i konstante u isf P . neka su g1 i g2
dodjeljivanja vrijednosti varijablama koja dodjeljuju iste vrijednosti (predmete)
za slobodne varijable u isf-i P . Tada M1 ² P [g1 ] ako i samo ako M2 ² P [g2 ]
Dokaz 29 Dokaz treba izraditi koristeći indukciju nad isf-ama. Osnovni korak:
Pretpostavimo da je P - R(t1 , ..., tn ), gdje je R Dn-mjesni predikat. Po
E definiciji,
M1 M1
g1 zadovoljava P u M1 ako i samo ako n-torka [[t1 ]]g1 , ..., [[tn ]]g1 ∈ M1 (R),
D E
a g2 zadovoljava P u M2 ako i samo ako n-torka [[t1 ]]M g2
2
, ..., [[t n ]]M2
g2 ∈ M2 (R).
Budući da se dvije strukture i dva dodjeljivanja vrijednosti podudaraju u pogledu
interpretacije svakog simbola koji se javlja u P , vrijedit će za svaki term ti da
[[ti ]]M M2
g1 = [[ti ]]g2 te za predikat R da M1 (R) = M2 (R). Uz potrebne primjene
1
eliminacije identiteta dobivamo: M1 ² P [g1 ] ako i samo ako M2 ² P [g2 ] . U

induktivnom ćemo koraku razmotrit jedan slučaj od mogućih sedam slučajeva:
slučaj egzistencijalne isf-e. Po induktivnoj hipotezi pretpostavit ćemo da vrijedi:
M1 ² Q[g1 ] ako i samo ako M2 ² Q[g2 ].Trebamo dokazati da će tada takod̄er
vrijediti: (*) M1 ² ∃vQ[g1 ] ako i samo ako M2 ² ∃vQ[g2 ]. Pretpostavimo
suprotno, neka je slučaj da M1 2 ∃vQ[g1 ] i M2 ² ∃vQ[g2 ] ili M1 ² ∃vQ[g1 ] i
M2 2 ∃vQ[g2 ]. Ako (i), onda ne postoji d ∈ DM1 takav da g1 [v/d] zadovoljava
Q, ali postoji d ∈ DM2 takav da g2 [v/d] zadovoljava Q. Budući da su domene
identične, DM1 = DM2 , prethodno je moguće samo ako se g1 i g2 razlikuju u
dodjeljivanju vrijednosti za neki term koji se pojavljuje u Q. No, to nije moguće.
Drukčije kazano, označimo s Qvc isf koju ćemo dobiti ako na svim mjestima
gdje se u Q javlja varijabla v uvrstimo novo ime c koje smo dodijelili predmetu
d ∈ DM2 koji zadovoljava isf Q. U novom zapisu, mora vrijediti M2 ² Qvc [g2 ]
i ne smije vrijediti M1 ² Qvc [g1 ]. Onda bi se ili (i) M1 i M2 morali razlikovati u
interpretaciji nekog predikata ili konstantne, ili (ii) bi se g1 i g2 .morali razlikovati
u dodjeljivanju vrijednosti varijablama koje se javljaju u Q. No ni jedno ni drugo
nije moguće: (i) nije moguće zbog toga što su M1 i M2 strukture koje imaju istu
domenu i koje dodjeljuju istu interpretaciju za predikate i konstante u isf-i Q, (ii)
nije moguće po induktivnoj hipotezi.
Kada na raspolaganju pojam o istini, može definirati druge važne pojmove

poput posljedice prvoga reda ili valjane rečenice prvoga reda.
U sljedećim definicijama pretpostavljamo da nam je zadan neki jezik prvoga
reda i da sve rečenice o kojima je riječ pripadaju tom jeziku. Pod nazivom
struktura misli se na bilo koju strukturu prvoga reda koja daje interpretaciju za
sve predikate i individualne konstante toga jezika.
Definicija 17 (Posljedica prvoga reda) Rečenica Q je posljedica prvoga reda

skupa rečenica T = {P1 , ...} ako i samo ako svaka struktura koja čini sve
rečenice iz T istinitima, čini i Q istinitom.
Ova definicija je slična definiciji tautološke posljedice29 .

Razlika leži u tome što se umjesto dodjeljivanja istinitosnih vrijednosti, ovdje
koristimo strukture prvoga reda.
Na sličan način možemo modificirati i definiciju tautologije30 .
29
Rečenica S je tautološka posljedica skupa rečenica T ako i samo ako je u svakom
dodjeljivanju istinitosnih vrijednosti pod kojim je svaka rečenica iz T istinita takod̄er i rečenica S
istinita.
30
Rečenica S je tautologija ako je istinita za svako dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti h,
drugim riječima, ako je za svako h - ĥ(S) = >.
Definicija 18 (Valjana rečenica prvoga reda) Rečenica P je valjana rečenica

prvoga reda ako i samo ako je P istinito u svakoj strukturi prvoga reda
Na sličan način idemo i prema ostalim semantičkim pojmovima. Za rečenicu

možemo reći da je zadovoljiva u smislu logike prvoga reda ako i samo ako postoji
struktura prvoga reda koja tu rečenicu čini istinitom. Za skup rečenica možemo
reći da je zadovoljiv u smislu logike prvoga reda ako i samo ako postoji struktura
prvoga reda koja čini istinitom svaku rečenicu iz tog skupa.
Za zapamtiti
1. Strukture prvoga reda su matematički (ili formalni) modeli
domene o kojoj izruičemo tvrdnje koristeći logiku prvoga reda.
2. Dodjeljivanje vrijednosti varijablama je funkcija koja presslikava
varijable u domenu neke strukture prvoga reda.
3. Dodjeljivanje vrijednosti varijablama zadovoljava isf-u ako
(u intuitivnom smislu) predmeti dodjeljeni varijablama čine isf-u is-
tinitom u strukturi.
4. Pomoću pojma zadovoljavanja možemo definirati što znači
istinitost rečenice u strukturi.
5. Kada na raspolaganju imamo pojam istinitosti u strukturi,
možemo definirati pojmove o posljedici prvoga reda i logičkoj istini, u
smislu logike prvoga reda.
20.2.1 Primjeri drukčijeg (ali istovrijednog) definiranja

semantičkih pojmova
Iz:
Johan van Benthem. Exploring Logical Dynamics. CSLI Publications. Stan-
ford, 1996.
str. 48.
Semantička interpretacija koristi strukture D = (D, O; P ), gdje
je D domena predmeta, O skup razlikovanih predmeta, a P skup predikata.
Funkcija interpretacije I pridružuje individualnim konstantama c raz-
likovane predmete I(c) ∈ O, a k−mjesnim predikatnim simbolima
pridružuje k−mjesne predikate I(P ) ∈ P . Dodjeljivanje vrijednosti
varijablama a pridružuje individualnim varijablama x predmete a(x) ∈
D. Ovdje je I trajnija veza a a lokalnija i ’dinamična’. Dalje dolaze
vrijednosti terma:
vrijednost(x, D, I, a) = a(x)
vrijednost(c, D, I, a) = I(c)
Dalje, Tarskijeva definicija istine definira središnju ideju "φ je

istinito u D pod I i a":
D, I, a ² φ
putem sljedećih induktivnih klauzula (atomarni slučaj je dan u obliku

primjera):
D, I, a ² Rt1 t2 akko I(R)(vrijednost(t1 , D, I, a), vrijednost(t2 , D, I, a))
D, I, a ² t1 = t2 akko vrijednost(t1 , D, I, a) = vrijednost(t2 , D, I, a)
D, I, a ² ¬φ akko nije slučaj da D, I, a ² φ
D, I, a ² φ ∧ ψ akko D, I, a ² φ i D, I, a ² ψ
i na sličan način za ostale propozicijske veznike
D, I, a ² ∃xφ akko postoji neki d ∈ D takav da D, I, axd ² φ
i na sličan način za univerzalni kvantifikator
Ovdje je axd dodjeljivanje vrijednosti b koje je po svemu jednako
s a osim s mogućom razlikom u tome da ono dodjeljuje predmet d za
varijablu x.
Zadatak 137 Usporedite Barwise-Etchemendy definicije s van Benthem-ovim! Koliko

se funkcija koristi u odred̄ivanju neke strukture prvoga reda? Jesu li funkcije dodjelji-
vanja za varijable totalne u oba slučaja?
Primjer 20.8 Willem Groenenveld. Logical Investigations into Dynamic Semantics.

ILLC, Amsterdam, 1995. str. 39. "Statična semantika sastoji se od trojke L, K, ², gdje
je L jezik, K skup modela, a ² relacija korespondencije izmed̄u M ∈ K i φ ∈ L. Ako
M ² φ onda kažemo da je φ istinito u M . Ako Γ ⊆ L onda M ² φ znači da svaka
rečenica ψ ∈ L jest istinita u M . Ako Γ ⊆ L, φ ∈ L kažemo da je argument Γ/φ
klasično valjan u K pod uvjetom da za svaki model M ∈ K gdje M ² Γ takod̄er vrijedi
M ² φ; zapis Γ ²cK φ."
Poglavlje 21
Pouzdanost logike prvoga reda
Zahvaljujući činjenici da smo ideju posljedice prvoga reda učinili preciznom (tj.
formalizirali je), možemo prijeći na iskaz i dokaz teorema pouzdanosti za logiku
prvoga reda.
Tvrdnju da se rečenica S može dokazati pomoću skupa premisa T u sustavu
prirodne dedukcije F zapisujemo ovako:
T `S
Teorem 38 (Pouzdanost sustava F ) Ako T ` S , onda je S posljedica prvog

reda skupa T .
Osnovna ideja dokaza.Kao i kod dokaza potpunosti za propozicijsku logiku

(sustav FT ) pretpostavljamo da je d neki dokaz sačinjen u sustavu F . Pokazat
ćemo da je bilo koja rečenica koja se javlja u bilo kojem koraku dokaza d posljed-
ica prvoga reda pretpostavki koje su na snazi u tom koraku. Ova se tvrdnja
ne odnosi samo na rečenice koje su premise dokaza već i na rečenice koje se
javljaju u poddokazu ma koliko duboko one bile "ukopane". Pretpostavke koje
su na snazi uvijek uključuju glavne premise dokaza, ali ako promatramo korak u
nekom poddokazu, onda pretpostavke na snazi na tom koraku uključuju sve pret-
postavke tog poddokaza. Tvrdnja da je bilo koja rečenica u dokazu d posljedica
prvoga reda pretpostavki na snazi u tom koraku povlači teorem o pouzdanosti.
Naime, ako se S javlja na glavnoj razini u d, onda su pretpostavke iz T jedine
pretpostavke na snazi u tom koraku pa je S njihova posljedica prvoga reda.
U dokazu pouzdanosti za FT koristili smo dokaz kontradikcijom (reductio ad
225
226 Poglavlje 21 Pouzdanost logike prvoga reda
absurdum). Pretpostavili ćemo da postoji korak u dokazu d koji nije tautološka

posljedica pretpostavki koje su na snazi u tom koraku i takav korak smo nazvali
nevaljanim. Nerv dokaza je u tome da se pokaže da niti jedno od pravila nije
moglo opravdati taj nevaljani korak. Takav pretpostavka o prvom nevaljanom
koraku, zapravo je bila prikrivena indukcija (prethodni koraci su valjani - to je
bila induktivna hipoteza).
Sada ćemo ići izravnije i s eksplicitnom indukcijom. Pretpostavit ćemo da
smo na n-tom koraku i da su svi prethodni koraci bili valjani. Pod tom pret-
postavkom (induktivnom hipotezom) pokazujemo da je i ovaj, n-ti korak valjan.
Dokazi za veznike odgovaraju onima za sustav FT .
→Elim
Pretpostavimo da n-ti korak u dokazu derivira rečenicu R putem primjene
pravila →Elim nad rečenicama Q → R i Q koje se javljaju ranije u dokazu.
Neka je A1 , ..., An popis pretpostavki koje su na snazi u koraku n. Po induktivnoj
hipotezi, znamo da su Q → R i R valjani koraci (tj. da su posljedice prvoga reda
pretpostavki na snazi u tim koracima). Budući da F dopušta citirati samo korake
čije su pretpostavke i dalje na snazi, znamo da su pretpostavke ovih dvaju koraka
na snazi i u koraku R. Dakle, pretpostavke koraka R nalaze se med̄u A1 , ..., An .
Pretpostavimo da je M struktura prvoga reda u kojoj je svaka rečenica A1 , ..., An
istinita. Po induktivnoj hipotezi, slijedi da M ² Q i M ² Q → R budući da su
te rečenice posljedice prvoga reda od A1 , ..., An . No u tom slučaju po definiciji
za istinu u strukturi vidimo da M ² R. Zato je R posljedica prvoga reda od
A1 , ..., An . Dakle, n je valjan korak.
∃ Elim.
Pretpostavimo da n-ti korak derivira rečenicu R putem primjene pravila ∃Elim
na rečenicu ∃xP (x) i na poddokaz koji sadrži R na svojoj glavnoj razini, rec-
imo u koraku m. Neka je c nova individualna konstanta uvedena u poddokazu.
Drugim riječima, P (c) je pretpostavka poddokaza koji sadrži R:
Neka su A1 , ..., An .pretpostavke na snazi u koraku n. Induktivna hipoteza jamči

da su koraci j i m valjani, zato je ∃xP (x) posljedica prvoga reda pretpostavki
227
koje su na snazi u tom koraku, j na slici i te su pretpostavke podskup od A1 , ..., An .S

druge strane, R je posljedica prvoga reda pretpostavki koje su na snazi u koraku
m, a one su podskup od A1 , ..., An plus P (c) - pretpostavke poddokaza.
Moramo pokazati da je R posljedica prvoga reda samo pretpostavki A1 , ..., An .
Za tu svrhu pretpostavimo da je M struktura prvoga reda u kojoj svaka rečenica
A1 , ..., An istinita. Takod̄er moramo pokazati da je R istinita u M . Budući da je
∃xP (x) posljedica prvoga reda tih pretpostavki, onda M ² ∃xP (x).Uočimo da
se konstanta c ne može javljati u A1 , ..., An , ∃xP (x), R u skladu s ograničenjima
koja su postavljena pri uvod̄enju novog, privremenog imena za pravilo ∃Elim.
Budući da M ² ∃xP (x), znamo da postoji neki predmet, recimo b, u domeni od
M koji zadovoljava P (x). Neka je M 0 po svemu jednaka s M , osim po tome
što konstanti c dodjeljuje predmet b. Očigledno je da će vrijediti M 0 ² P (c)
u skladu s našim izborom interpretacije za c. Po već dokazanoj tvrdnji 31 M 0
čini istinitima A1 , ..., An No tada M 0 ² R jer je R posljedica prvoga reda tih
rečenica. Budući da se c ne javlja u R, R je takod̄er istinit u početnoj strukturi
M (opet u skladu s već citiranom tvrdnjom).
Dokaz za ∀Intro je sličan. A preostala dva pravila su jednostavna.
Teorem pouzdanosti za F jamči nam da nikada nećemo dokazati
nevaljani zaključak (argument) koristeći samo pravila iz F . On nas
takod̄er upozorava da nećemo moći dokazati valjani zaključak čija val-
janost ovisi o drugim predikatima pored identiteta.
31
Neka su M1 i M2 strukture koje imaju istu domenu i koje dodjeljuju istu interpretaciju za
predikate i konstante u isf P . neka su g1 i g2 dodjeljivanja vrijednosti varijablama koja dodjeljuju
iste vrijednosti (predmete) za slobodne varijable u isf-i P . Tada M1 ² P [g1 ] ako i samo ako
M2 ² P [g2 ]
Poglavlje 22
Potpunost i nepotpunost
Definicija logičke posljedice je uglavnom bila semantička: S je logička posljed-
ica premisa P1 , ..., Pn ako nije moguće da premise budu istine a da pri tome
konkluzija bude neistinita. Postavlja se pitanje jesu li metode dokaza koje smo
do sada razmatrali dovoljne da dokažemo sve ono što bismo htjeli dokazati.
Možemo li biti sigurni da ćemo uvijek kada je slučaj da je S logička posljedica
premisa P1 , ..., Pn moći pronaći dokaz za S iz P1 , ..., Pn ?
Odgovor na ovo pitanje je i da i ne, ovisno o tome na koji smo način pre-
cizirali pojam logičke posljedice i ovisno o tome koji jezik promatramo.
Odgovor na naše pitanje je ’da’ ako pod pojmom logičke posljedice mislimo
posljedicu prvoga reda. Gödelov teorem potpunosti za logiku prvoga reda jamči
nam da ako je S posljedica prvoga reda skupa rečenica T , onda postoji i formalni
dokaz za S koji koristi jedino premise iz skupa T . Prvi dokaz ovakve vrste dao
je Kurt Gödel u svojoj diserataciji 1929.
Pretpostavimo, med̄utim, da koristimo neki posebni jezik prvoga reda i da
smo zainteresirani za logičku posljedicu u kojoj uzimamo u obzir i značenje
predikata iz tog jezika. Trebaju li nam dodatne metode dokazivanja? Ako da,
mogu li se one svesti na metode koje smo proučavali do sada? Ili je zamislivo da
ne postoji potpuni formalni sustav koji zahvaća pojam logičke posljedice za po-
jedine jezike? Odgovore na ta pitanja potražit ćemo u raspravi o interpretiranim
jezicima i Gödelovom dokazu nepotpunosti.
T autološkaP osljedica(S, T ) ⇒ T `T S
P osljedicaP rvogReda(S, T ) ⇒ T ` S Gödel 1928.
AnalitičkaP osljedica(S, T ) ; T ` S Gödel 1931.
22.1 Teorem potpunosti za logiku prvog reda

U izlaganju dokaza potpunosti za logiku prvoga reda koristit ćemo termine ’teorija’
i ’skup rečenica’ kao da oni znače isto. Mnogi autori ne koriste termin ’teorija’
na taj način; često se teorijom naziva skup rečenica prvoga reda koji je "zatvoren
pod dokazivošću", tj. ako T ` S onda S ∈ T .
Zapis T ` S značit će da postoji dokaz za rečenicu S iz teorije T u punom
sustavu F (sustavu koji uključuje sva i samo pravila uvod̄enja i uklanjanja za
logičke simbole).Ovaj zapis ne znači da nužno svaka rečenica iz T mora biti
upotrebljena u dokazu za S , već samo da postoji dokaz za S koji koristi jedino
rečenice iz T . Posebno, skup T može biti beskonačan ali samo konačan broj
premisa može biti iskorišten u jednom dokazu.
Teorem 39 (Teorem potpunosti za F ) Neka je T skup rečenica nekog jezika
228
22.1 Teorem potpunosti za logiku prvog reda 229
prvoga reda L i neka je S rečenica tog jezika. Ako je S posljedica prvoga reda
od T , onda T ` S.
Neposredna posljedica teorema potpunosti je teorem kompaktnosti.
Teorem 40 (Teorem kompaktnosti za logiku prvog reda) Neka je T skup rečenica

nekog jezika prvoga reda, L. Ako za svaki konačni podskup od T postoji
struktura prvoga reda koja čini istinitom taj podskup od T , onda postoji
struktura prvog reda, M koja čini sve rečenice iz T istinitima.
Rascjep izmed̄u dodjeljivanja istinitosnih vrijednosti i istinitost u strukturi

prvog reda. Metoda istinitosnih tablica je pregruba da bi vodila računa o značenju
kvantifikatora ili simbola identiteta. Sa stajališta te metode, odnosno propozici-
jske logike, rečenice Kocka(b) i ∃xKocka(x) posve su neovisne i zato nema za-
preke postojanju dodjeljivanju istintosnih vrijednosti koje im pridaje različitu vri-
jednost, na primjer ĥ(Kocka(b)) = > i ĥ(¬∃xKocka(x)) = > S druge strane,
nema takve strukture prvog reda koja bi omogućila različitu istinitosnu vrijednost
za te dvije rečenice; nije moguće da M ² Kocka(b) i M 2 ∃xKocka(x).
230 Poglavlje 22 Potpunost i nepotpunost
Henkinova metoda pronalazi dovitljiv način da točno ocrta rascjep izmed̄u

valjanih rečenica prvoga reda i tautologija. Za tu se svrhu koristi skup rečenica
prvoga reda, H . Taj skup H uspijeva zahvatiti upravo ono što metoda istinitosnih
tablica propušta vidjeti kod kvantifikatora i identiteta. Na primjer, H će sadrža-
vati rečenicu Kocka(a) → ∃xKocka(x) i na taj način isključiti spomenuto
istinitosno vrednovanje.
Glavni obrisi dokaza potpunosti.

Dodavanje konstanti koje svjedoče. Neka je L jezik prvoga reda. Želimo
dokazati da ako je rečenica S iz jezika L posljedica prvoga reda skupa T
rečenica jezika L, onda T ` S . Prvi korak je proširiti jezik L na bogatiji
jezik LH , koji sadrži beskonačno mnogo novih simbola za individualne
konstante, koje nazivamo konstantama koje svjedoče.
Henkinova teorija. Nakon dodavanja konstanti koje svjedoče, izdvajamo
jednu posebnu teoriju H u obogaćenom jeziku LH . Ova se teorija sastoji
od raznih rečenica koje nisu tautologije ali jesu teoremi logike prvoga reda,
uz još neke dodatne rečenice koje se nazivaju Henkinovim aksiomima koji
svjedoče. Takvi aksiomi imaju oblik ∃xP (x) → P (c) gdje je c konstanta
22.2 Dodavanje konstanti koje svjedoče 231
koja svjedoči. Ta se konstanta pažljivo bira kako bi učinila istinitima lemu

Henkinove konstrukcije i eliminacijski teorem.
Eliminacijski teorem. Henkinova teorija je dovoljno slaba a formalni
sustav F dovoljno jak pa omogućuju da dokažemo sljedeće: Neka je p
neki formalni dokaz prvoga reda čije su rečenice iz L ili iz H a konkluzija
rečenica iz L. Premise iz H mogu se eliminarati iz ovog dokaza zahvaljujući
primjeni pravila za kvantifikatore. Preciznije, postoji formalni dokaz p0 čije
su premise samo one premise iz p koje su rečenice jezika L i on, tj. p0 ima
istu konkluziji kao i p.
Henkinova konstrukcija. S druge strane, Henkinova teorija je dovoljno
jaka a pojam strukture prvoga reda dovoljno širok pa omogućuju da
dokažemo sljedeće: za svako dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti h koje
dodjeljuje > svakoj ispravno sastavljenoj formuli iz H postoji struktura
prvoga reda MH takva MH ² S za svaku S kojoj h dodjeljuje >.
Ovakva konstrukcija strukture MH koja polazi od dodjeljivanja istinitosnih
vrijednosti h ponekad se naziva Henkinovom konstrukcijom.
Povezivanje u dokaz potpunosti Ove rezultate možemo iskoristiti za
svrhu dokazivanja teorema potpunosti. Pretpostavimo da su sve rečenice
iz T te rečenica S rečenice iz početnog jezika L, te da je S posljedica
prvog reda od T . Želimo dokazati da T ` S . Po pretpostavci, ne postoji
struktura prvoga reda u kojoj su sve rečenice iz T ∪ {¬S} istinite. Po
Henkinovoj konstrukciji, ne postoji dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti h
koje dodjeluje vrijednost > svim rečenicama iz skupa T ∪ H ∪ {¬S}. Kada
bi takvog dodjeljivanja bilo, onda bi struktura prvoga reda MH verificirala
T ∪ {¬S}. Zato je S tautološka posljedica od T ∪ H . Po teoremu potpunosti
za propozicijsku logiku, postoji formalni dokaz p za S iz T ∪ H . Po
eliminacijskom teoremu, putem korištenja pravila dokaza za kvantifikatore,
dokaz p se može transformirati u formalni dokaz p0 za S iz premisa iz T .
Dakle, T ` S , što smo i željeli dokazati.
22.2 Dodavanje konstanti koje svjedoče

Zadan nam je jezik prvoga reda K . Konstruiramo novi jezik prvoga reda K 0 .
Novi jezik K 0 imat će iste simbole kao i K s tom razlikom što će sadržavati puno
novih simbola za konstante.
Primjer 22.1 Ako je riječ o varijanti jezika iz Tarski’s World, onda će novi, prošireni
jezik imati i ovakve rečenice: (1) ∃x(M aleno(x) ∧ Kocka(x)) → (M aleno(c1 ) ∧
Kocka(c1 )), (2) ∃z(z 6= a ∧ z 6= b) → (c2 6= a ∧ c2 6= b)
Općenito, za svaku isf-u P iz jezika L koja ima točno jednu slobodnu var-
ijablu, sačinite novi simbol individualne konstante cP , pazeći pri tome da za
različite isf-e sačinite različita imena. Takva konstanta naziva se konstantom
koja svjedoči za P .
Kako možemo biti sigurni da ćemo uspjeti sačiniti različita imena za različite
formule? Ima različitih načina kojima se to može ostvariti. Jedan med̄u njima
je onaj u kojemu odabiremo novi simbol c koji nije u K i za svaku formulu s
jednom slobodnom varijablom upisujemo nju samu kao podznak.
Primjer 22.2 (1)Instancirajmo ∃x(M aleno(x) ∧ Kocka(x)) s konstantama sačin-

jenim po gornjem uputstvu! Dobivamo:
M aleno(c(Maleno(x)∧Kocka(x)) ) ∧ Kocka(c(Maleno(x)∧Kocka(x)) )
(2)Slično, za∃z(z 6= a ∧ z 6= b) instancijacija s konstantama daje
c(z6=a∧z6=b) 6= a ∧ c(z6=a∧z6=b) 6= b
Tako dobivamo jezik K 0 , koji koristi sve simbole jezika K i njima pridodaje
nove konstante koje svjedoče.
Primjer 22.3 U proširenom jeziku imat ćemo i ovakvu rečenicu: ∃z(z 6= c(z6=a∧z6=b) ∧
z 6= c(z6=a∧z6=b) ). No, i ta rečenica traži svoju konstantu-svjedoka. Ponavljajući postu-
pak, dobivamo c(z6=c(z6=a∧z6=b) ∧z6=c(z6=a∧z6=b) ) .
Očigledno je da proširenje jezika postavlja zahtjev za uvod̄enjem novih konstanti-

svjedoka, a njihovo uvod̄enje opet proširuje jezik reproducirajući zahtjev i tako
dalje in infinitum. Zato konstrukciju svjedočećih konstanti moramo stalno ob-
navljati.Time, polazeći od jezika L, dolazimo do beskonačnog niza sve opsežni-
jih i opsežnijih jezika:
L0 ⊆ L1 ⊆ L2 ⊆ ...
gdje L = L0 i Ln+1 = L0n . Naime, jezik Ln+1 nastaje primjenom Henkinove
konstrukcije na jeziku Ln . Na kraju, Henkinov jezik LH za jezik L sastoji se od
svih simbola jezika Ln za svaki n = 1, 2, 3, ....
Svaka konstanta-svjedok cP nastaje na nekoj razini n = 1 ove konstrukcije.
Nazovimo razinu konstrukcije - datumom rod̄enja konstante cP .
Lema 41 (Lema datuma rod̄enja) Neka je n + 1 datum rod̄enja konstante cP .

Ako je Q proizvolja isf jezika Ln , onda se konstanta cP ne javlja u Q.
22.3 Henkinova teorija

Svakoj isf-i P s jednom slobodnom varijablom dodali smo po jednu konstantu-
svjedoka. Budući da će nam slobodna varijabla biti važna, zapisivat ćemo isf-e
na način koji upozorava na slobodnu varijablu kao P (x) (izbor varijable nije
važan, zapravo bismo trebali pisati P (v) gdje je v bilo koja varijabla iz jezika).
Posljedično, konstanta koja svjedoči označavat će se s cP (x) . Podsjetimo se da
smo s beskonačnim iteriranjem postupka uspjeli urediti stvari tako da svaka isf-u
P (x) iz LH koja ima točno jednu slobodnu varijablu ima svoju konstantu koja
svjedoči cP (x) u jeziku LH . Ta nam činjenica omogućuje da sačinimo u LH
ovakve rečenice:
∃xP (x) → P (cP (x) )
Ovakva je rečenica poznata pod nazivom ’Henkinov aksiom koji svjedoči za
P (x)’. Intuitivna ideja u pozadini rečenice ∃xP (x) → P (cP (x) ): ako postoji
neki predmet koji zadovoljava P (x), onda objekt čije je ime cP (x) predstavlja
primjer (’svjedoči’ o postojanju) jednog takvog predmeta.
Lema 42 (Lema neovisnosti) Ako su cP i cQ dvije konstante koje svjedoče i

ako je datum rod̄enja od cP manji od ili jednak datumu rod̄enja cQ , onda se cQ
ne javlja u aksiomu koji svjedoči pomoću konstante cP .
Dokaz 30 Ako je datum rod̄enja od cP manji od datuma rod̄enja za cQ , onda

konzekvens slijedi po lemi datuma rod̄enja. Ako konstante-svjedoci imaju isti
datum rod̄enja, konzekvens proizlazi iz činjenice da različite isf-e iz jezika K
imaju različite konstante koje svjedoče u K 0 .
Definicija 19 (Henkinova teorija) Henkinova teorija H sastoji se od svih rečenica

koje imaju jedan od sljedećih pet oblika, gdje su c i d bilo koje konstante a P (x)
je bilo koja formula s jednom slobodnom varijablom u jeziku LH :
H1: Svi Henkinovi aksiom koji svjedoče
∃xP (x) → P (cP (x) )
H2: Sve rečenice čiji je oblik
P (c) → ∃xP (x)
¬∀xP (x) ↔ ∃x¬P (x)
c=c
(P (c) ∧ c = d) → P (d)
Uočimo sličnost izmed̄u rečenica iz H i pravila za kvantifikatore i identitet u

sustavu F :
H1 približno korespondira pravilu ∃ Elim u smislu da se oba oslanjaju na
istu intuiciju
H2 korespondira pravilu ∃ Intro
H3 reducira ∀ na ∃
H4 korespondira = Intro
H5 korespondira pravilu = Elim

Korespondencija se razlikuje od slučaja do slučaja. Na primjer, aksiomi tipa
H2-H5 su valjane rečenice prvoga reda, dok H1 nije. Aksiomi svjedočenja daju
važne tvrdnje za interpretaciju konstanti-svjedoka. Sljedeća tvrdnja nije potrebna
u dokazu potpunosti, ipak je važna jer pokazuje zašto dokaz može uspjeti.
Tvrdnja 43 Neka je M struktura prvog reda za jezik L. Postoji način inter-

pretacije svih konstanti-svjedoka u domeni za M takav da, pod tom interpertaci-
jom, sve rečenice iz H budu istinite.
Dokaz 31 Osnovna ideja dokaza: ako M ² ∃xP (x), odaberimo bilo koji ele-
ment b iz domene koji zadovoljava P (x) i neka konstanta-svjedok cP (x) imenuje
taj predmet b. Ako M ² ¬∃xP (x), onda neka cP (x) imenuje bilo koji predmet
b. Na ovaj način smo pokrili aksiome tipa H1. Drugi aksiomi su logičke istine i
zato su istiniti neovisno o interpretaciji.
22.3.1 Zadaci
Zadatak 138 Neka je T teorija formulirana u jeziku L. Primjenite dokazanu tvrdnju

"Neka je M struktura prvog reda za jezik L. Postoji način interpretacije svih konstanti-
svjedoka u domeni za M takav da, pod tom interpertacijom, sve rečenice iz H budu
istinite." da biste pokazali da vrijedi sljedeće: ako je S iz L posljedica prvoga reda
od T ∪ H, onda je ona posljedica prvoga rada i od T .
Dokaz 32 (*) Pretpostavimo da je S posljedica prvoga reda od T ∪ H . Po

definiciji, svaka struktura prvoga reda koja čini sve rečenice iz T ∪ H istinitima
čini istinitom i rečenicu S . Za reductio, pretpostavimo da je M jedna struktura
koja čini sve rečenice iz T istinitima ali (#) ne i rečenicu S . No za svaku strukturu
postoji interpretacija konstanti-svjedoka koja čini istinitima sve rečenice iz H . Ta
struktura verificira T ∪ H , pa po pretpostavci (*) verificira i S . Kontradikcija.
Pokrenite Tarski’s World i otvorite Henkin’s Sentences. Neka su konstante c

i d skraćeni zapis konstanti-svjedoka cCube(x) i cDodec(x)∧Small(x) , time redom.
1. (a) Pokažite da su sve te rečenice članovi teorije H . Odredite oblik svakog
aksioma po definiciji za H .
(b) Po prethodnom i po tvrdnji o postojanju interpertacije za
konstante-svjedoke koja čini sve rečenice iz H istinitima, bilo koji svijet
u kojemu se konstante c i d ne koriste kao imena može se pretvoriti
u svijet u kojemu su H rečenice istinite. Otvorite Henkin’s World i
imenujte tijela s c i d tako da sve rečenice postanu istinite.
Rješenje.a) Na primjer, treća rečenica je Henkinov aksiom H2 tipa.Odredbu

tipa ostalih rečenica ostavljamo čitatelju. b) Neka je c skraćeni zapis za cCube(x) ,
a d za cDodec(x)∧Small(x) . Pogledajmo rečenicu 2.: svijet ne verificira ∃x(Dodec(x)∧
Small(x)), zato možemo odabrati bilo koji predmet.za interpretaciju svjedoka
cDodec(x)∧Small(x)
sljedice i posljedice prvoga reda Neka T sadrži sljedeći skup rečenica,
T = {Kocka(a), M aleno(a), ∃x(Kocka(x)∧M aleno(x)) → ∃yDodekaedar(y)}
(a) Dajte neformalne dokaze da su sljedeće rečenice posljedice prvoga reda

od T : (i) ∃x(Kocka(x) ∧ M aleno(x)), (ii) ∃yDodekaedar(y).
(b) Dajte neformalne dokaze da nijedna od sljedećih rečenica nije
tautološka posljedica od T : (i) ∃x(Kocka(x) ∧ M aleno(x)), (ii)
∃yDodekaedar(y), (iii) Dodekaedar(cDodekaedar(y) ).
(c) Dajte neformalne dokaze da su sve rečenice iz prethodnog zadatka (b)
tautološke posljedice od T ∪ H .
Odgovor 45 Rješenje. a(i) Predmet a je kocka i malen predmet. Dakle pos-

toji malena kocka. b(i) Postoji istinitosno vrednovanje u kojemu su rečenice
Kocka(a) i M aleno(a) istinite, a rečenica ∃x(Kocka(x) ∧ M aleno(x)) neis-
tinita. c(b.i) Henkinova teorija sadrži, izmed̄u ostalog, i sljedeće rečenice /H2
tip/
(Kocka(a) ∧ M aleno(a)) → ∃x(Kocka(x) ∧ M aleno(x))
Željena konkluzija slijedi nakon primjene pravila ∧ Intro i → Elim.
22.4 Eliminacijski teorem

Iz tvrdnje o mogućnosti proširenja bilo koje strukture prvoga reda s interpretaci-
jom konstanti-svjedoka koja čini istinitim sve rečenice iz H proizlazi da ako je
rečenica S iz L posljedica prvoga reda od T ∪ H , onda je S takod̄er i posljedica
prvoga reda samo od T . Taj rezultat pokazuje nam da s konstrukcijom teorije H
nismo dodali nove tvrdnje, odnosno da nismo dodali nove posljedice prvoga reda
od T s obzirom na jezik L. Eliminacijski teorem pokazuje nam da je deduktivni
sustav dovoljno jak da omogući sličan rezultat na formalnoj strani.
Teorem 44 (eliminacije) Neka je p bilo koji formalni dokaz prvoga reda s kon-
kluzijom S , koja je rečenica iz L i čije su premise rečenice P1 , ..., Pn iz jezika L
uz dodatak rečenica iz H . Tada postoji formalni dokaz p0 za S koji koristi samo
P1 , ..., Pn .
Dokaz eliminacijskog teorem razložit ćemo u niz lema.
Teorem 45 ( dedukcije) Ako T ∪ {P } ` Q onda T ` P → Q.
Dokaz 33 Pretpostavimo da T ∪ {P } ` Q. To znači da postoji dokaz za Q koji

eventualno koristi P1 , ..., Pn iz T i Q. Sada treba pokazati da T ` P → Q. Ako
u poddokazu s pretpostavkom P reproduciramo prethodni dokaz, po pravilu za
uvod̄enje kondicionala, moći ćemo dokazati Q.
Zadatak 139 U Fitch-u otvorite Deduction theorem1.prf. Promotrite dokaz koji ima
dvije premise, označimo ih s P 1 i P 2 te konkluziju, K! Otvorite zatim Proof Deduction
Theorem.prf koji ima samo jednu premisu, P 1 i dokažite konkluziju P 2 → K! Sada
možete uvježbati dokaz teorema dedukcije: otvorite novi poddokaz s pretpostavkom P 2,
reproducirajte dokaz iz Deduction Theorem1.prf i na kraju kada u poddokazu dod̄ete do
K, zatvorite poddokaz i primjenjujući → Intro doći ćete do željenoga: P 2 → K.
Tvrdnja 46 (Uklanjanje premisa) Ako T ∪ {P1 , ..., Pn } ` Q i ako za svaki

i = 1, ..., n vrijedi da T ` Pi , onda T ` Q.
Dokaz 34 Pretpostavimo antecedens. Po45 , ako T ∪ {P1 , ..., Pn } ` Q, onda

T ∪ {P1 , ..., Pn−1 } ` Pn → Q. Po pretpostavci, T ` Pn . Primjenom pravila
modus ponens dobivamo Q, dakle: T ∪{P1 , ..., Pn−1 } ` Q.Ponavljamo postupak
sve do P1 . Na kraju dobivamo T ` Q, što smo i htjeli.
Lema 47 (A) Neka je T skup rečenica iz nekog jezika prvoga reda L te neka su
P , Q i R rečenice iz L. Tada vrijedi:
1. Ako T ` P → Q i T ` ¬P → Q, onda T ` Q
2. Ako T ` (P → Q) → R, onda T ` ¬P → R i T ` Q → R
Dokaz 35 Možemo bez premisa dokazati P ∨¬P . Zato, T ` P ∨¬P . Primjena

∨ Elim daje željeni rezultat. Dokaz za 2. je korisna vježba iz pravila dokaza.
Lema 48 (B: zamjena konstanti s kvantifikatorima) Neka je T skup rečenica

iz nekog jezika prvoga reda L i neka je Q rečenica iz L. Neka je P (x) isf iz L s
jednom slobodnom varijablom koja ne sadrži c. Ako T ` P (c) → Q i ako se c
ne javlja ni u T ni u Q, onda T ` ∃xP (x) → Q.
Dokaz 36 Pretpostavimo T ` P (c) → Q gdje je c konstanta koja se ne javlja

ni u P (x) ni u T ni u Q. To isto, tj. T ` P (d) → Q vrijedi za bilo koju
drugu konstantu d koja se ne javlja ni u P (x) u T ni u Q. Dovoljno je preuzeti
izvorni dokaz p i na svakom mjestu na kojem se javlja c - upisati d. Ako se d
javljalo u izvornom dokazu p, zamijenimo ga s nekom novom konstantom, ako
hoćemo, za tu svrhu možemo upotrebiti i c. Neformalni dokaz. Koristeći metodu
→ Intro, uzimamo ∃xP (x) za pretpostavku i pokušavamo dokazati Q. Za tu
svrhu koristimo ∃ Elim. Neka je d nova konstanta i pretpostavimo P (d). No
po prethodnom zapažanju znamo da možemo dokazati P (d) → Q. Uz → Elim
dobivamo Q.
Zadatak 140 Vježba 19.16 daje primjer transformiranja dokaza po metodi ove leme.
Konkluzija koja sadrži konstantu b.
Konkluzija koja ne sadrži konstantu b.
Lema 49 (Eliminacija Henkinovih aksioma) Neka je T skup rečenica iz nekog

jezika prvoga reda L i neka je Q rečenica iz L. Neka je P (x) isf iz L s jednom
slobodnom varijablom koja ne sadrži c. Ako T ∪ {∃xP (x) → P (c)} ` Q i ako
se c ne javlja ni u T ni u Q, onda T ` Q.
Dokaz 37 Pretpostavimo T ∪ {∃xP (x) → P (c)} ` Q gdje je c konstanta koja

se ne javlja ni u T ni u Q. Po teoremu dedukcije, T ` (∃xP (x) → P (c)) → Q.

Po lemi A.2 T ` ¬∃xP (x) → Q i T ` P (c) → Q. Iz drugoga, po lemi B,
dobivamo T ` ∃xP (x) → Q. Primjena leme A.1 daje traženo: T ` Q
Na ovaj način možemo ukloniti Henkinove aksiome svjedočenja (H1) iz

dokaza koji ih koristi. Sljedeća lema pokriva ostale aksiome iz H .
Lema 50 (Eliminacija ostalih članova od H ) Neka je T skup rečenica prvoga

reda, neka je P (x) isf s jednom slobodnom varijablom, te neka su c i d simboli
konstanti.Sljedeće je dokazivo u F :
P (c) → ∃xP (x)
¬∀xP (x) ↔ ∃x¬P (x)
(P (c) ∧ c = d) → P (d)
c=c
Lema 51 Jedino što nije posve očigledno jest DeMorganov zakon.kojeg trebate
dokazati za svrhu vježbanja.
22.4.1 Dokaz eliminacijskog teorema

Neka je k proizvoljni prirodni broj, neka je p formalni dokaz prvoga reda za
konkluziju iz jezika L čije su sve premise bilo rečenice iz T ili rečenice iz H ,
te gdje je najviše k članova iz H . Moramo pokazati kako se mogu eliminirati
one premise koje su iz H . U dokazu koristimo indukciju na k. Osnovni slučaj
je slučaj u kojemu k = 0. No tada nemamo ništa za eliminirati, pa smo gotovi.
Pretpostavimo da rezultat vrijedi za k i dokažimo da onda vrijedi za k +1. Dokaz
se cijepa na dva slučaja.
Prvi slučaj: barem jedna od premisa koje treba eliminirati, recimo P , ima
jedan od oblika spomenutih u prethodnoj lemi. No tada P može biti eliminiran
u skladu s tvrdnjom o uklanjanju premisa što nas ostavlja s preostalih k premisa
za uklanjanje, a one mogu po hipotezi indukcije biti uklonjene.
Drugi slučaj: Sve premise koje treba ukloniti su Henkinovi aksiomi svje-
dočenja. Osnovna je ideja da se prvo elimiraju aksiomi svjedočenja koji imaju
’mlad̄e’ konstante. Odaberite premisu oblika ∃xP (x) → P (c) čija svjedok-
konstanta nije mlad̄a od ostalih konstanti koje se javljaju u rečenicama za uk-
lanjanje (njezin datum rod̄enja je veći ili jednak datumu rod̄enja bilo koje druge
svjedok-konstante). To se može učiniti jer takvih rečenica ima konačno mnogo.
Po lemi neovisnosti, c se ne javlja ni u jednoj drugoj premisi za eliminiranje.
Zato se c ne javlja ni u jednoj premisi niti u konkluziji. Po lemi za eliminiranje
aksioma svjedočenja, ∃xP (x) → P (c) možemo eliminirati. To nas dovodi do
dokaza s najviše k premisa za eliminaciju, a to po hipotezi možemo učiniti.
22.5 Henkinova konstrukcija

Već smo dokazali tvrdnju "Neka je M struktura prvog reda za jezik L. Postoji
način interpretacije svih konstanti-svjedoka u domeni za M takav da, pod tom
interpertacijom, sve rečenice iz H budu istinite". Ona pokazuje da možemo uzeti
bilo koju strukturu prvog reda za jezik L i proširiti je na strukturu za LH koja čini
istinitima sve one rečenice koje su bile istinite u strukturi za L. Tome možemo
pridodati i dodjeljivanje vrijednosti h za sve rečenice iz LH koje poštuje sve
istinitosno funkcionalne veznike: trebamo dodijeliti vrijednost > za rečenice
koje su istinite u strukturi, a ⊥ za one koji nisu.
Zadatak 141 Zadana je struktura prvoga reda, M za jezik L. Definiramo dodjelji-

vanje istinitosnih vrijednosti, hM na sljedeći način: za bilo koju atomarnu rečenicu ili
rečenicu koja počinje s kvantifikatorom, S
hM (S) = > ako i samo ako M ² S
Trebamo dokazati da "ako i samo ako" vrijedi za bilo koju rečenicu.
Odgovor 46 Dokazujemo indukcijom. Bikondicional vrijedi za osnovni slučaj

atomarnih rečenica i rečenica koje započinju s kvantifikatorom. Pretpostavimo
da bikondicional vrijedi za P i Q. Treba pokazati da on vrijedi i za rečenice
koje možemo dobiti po pravilima tvorbe. Dokazat ćemo slučaj negacije. (L-D)
Pretpostavimo hM (¬P ) = >. Treba dokazati da M ² ¬P . Ako hM (¬P ) = >,
onda hM (P ) = ⊥ po definiciji h. Budući da po hipotezi indukcije P zadovol-
java bikondicional, iz neistinitosti P , proizlazi M 2 P . Po definiciji negacije,
M ² ¬P Time je dokazan "samo ako" smjer. (D-L) Pretpostavimo M ² ¬P .
Treba dokazati da hM (¬P ) = >. Po definiciji zadovoljavanja, iz pretpostavke
proizlazi M 2 P . Budući da po hipotezi indukcije P zadovoljava bikondicional,
iz M 2 P , proizlazi hM (P ) = ⊥. Po definiciji zadovoljavanja, dobivamo
hM (¬P ) = >, do čega smo i tebali doći. Konjunkcija. (L-D) Pretpostavimo
hM (P ∧ Q) = >. Treba dokazati da M ² P ∧ Q. Ako hM (P ∧ Q) = >, onda
hM (P ) = > i hM (Q) = > po definiciji h. Budući da po hipotezi indukcije P i
Q zadovoljavaju bikondicional, dobivamo M ² P i M ² Q. Po definiciji zado-
voljavanja, M ² P ∧Q.Time je dokazan "samo ako" smjer. (D-L) Pretpostavimo
M ² P ∧ Q. Treba dokazati da hM (P ∧ Q) = >. Po definiciji zadovoljavanja,
iz pretpostavke kondicionalnog dokaza proizlazi da M ² P i M ² Q..Budući da
po hipotezi indukcije P i Q zadovoljavaju bikondicional, vrijedi da .hM (P ) = >
i hM (Q) = > Po definiciji zadovoljavanja, dobivamo hM (P ∧ Q) = >, do čega
smo i tebali doći. Ostali slučajevi prepušteni su čitatelju.
Glavni korak u Henkinovom dokazu teorema potpunosti sastoji se u tome

da pokažemo da se proces može odvijati u suprotnom smjeru, od dodjeljivanja
istinitosnih vrijednosti prema istinitosti u strukturi: o čemu govori sljedeća lema.
Teorem 52 (Lema Henkinove konstrukcije) Neka je h bilo koje dodjeljivanje

vrijednosti za LH koje dodjeljuje vrijednost > za sve rečenice Henkinove teorije
H . Postoji struktura prvoga reda MH takva da MH ² S za svaku rečenicu S
kojoj h dodjeljuje >.
U dokazu ove leme pretpostavit ćemo da naš jezik sadrži samo simbole za
relacije i za konstante, a da ne sadrži funkcijske simbole.Dokaz ima dva dijela.
Najprije pokazujemo kako konstruirati MH polazeći od h, a zatim pokazujemo
da MH zaista čini istinitima sve one rečenica kojima h dodjeljuje vrijednost >.
U konstrukciji MH moramo učiniti tri stvari. Prvo, moramo definirati domenu
D od MH . Drugo, moramo svakom n-mjesnom predikatu R dodijeliti ekstenziju
R, tj. skup n-torki čiji su članovi elementi iz D. Treće, moramo svakom imenu c
iz LH dodijeliti neki element iz D.
Zadatak 142 Najprije ćemo pokušati izvesti jednu konstrukciju koja ne uspijeva zado-
voljiti zahtjeve, a potom je modificirati tako da postane uspješna. Neka je h proizvoljno
dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti za jezik prvoga reda bez funkcijskih simbola. Kon-
struirajmo strukturu prvoga reda, MH na sljedeći način. Domena: domena za MH je
skup individualnih konstanti jezika o kojem je riječ. Neka je R binarni relacijski simbol
čija je ekstenzija definirana ovako:
{< c, d >| h(R(c, d)) = >}
Na kraju, interpretirajmo svaku individualnu konstantu tako da ona imenuje sebe (npr.
ako je a individualna konstanta jezika pod razmatranjem, onda MH (a) = a). Pokažite
da za svaku rečenicu, S koja ne sadrži kvantifikatore ili simbol identiteta vrijedi:
MH ² S akko h(S) = >
Odgovor 47 U osnovnom slučaju, za atomarne rečenice vrijedi MH ² R(c1 , c2 )

ako i samo ako h(R(c1 , c2 )) = > (gdje su c1 i c2 imena iz jezika). Naime,
po definiciji zadovoljavanja, MH ² R(c1 , c2 )[g∅ ] znači hMH (c1 ), MH (c2 )i ∈
MH (R), a hc1 , c2 i. je u ekstenziji od R upravo onda kada je R(c1 , c2 ) istinito. U
induktivnom koraku, pretpostavimo da bikondicional vrijedi za P i Q. Proučimo
slučaj kondicionala. Trebamo dokazati MH ² (P → Q) akko h(P → Q) = >.
(L-D) Pretpostavimo MH ² (P → Q). Po definiciji zadovoljavanja, ili MH 2 P
ili MH ² Q. Po hipotezi indukcije vrijedi h(P ) = ⊥ ili h(Q) = >. Po definiciji
za h, tada vrijedi h(P → Q) = >. (D-L) Pretpostavimo .h(P → Q) = >. Tada
.h(P ) = ⊥ ili h(Q) = >. Po hipotezi indukcije, MH 2 P ili MH ² Q. A po
definiciji zadovoljavanja, MH ² (P → Q) etc. Pokažite da se prethodni rezultat
ne proteže na rečenice koje sadrže simbol identiteta. Dokaz. Neka h(b = b) = ⊥.
Budući da ekstenziju od = držimo fiksiranom u svim interpretacijama za slučaj
kada su isti termini na obje strane, dobivamo MH ² b = b. Pokažite da se
prethodni rezultat ne proteže na rečenice koje sadrže egzistencijalni kvantifikator.
Dokaz. Razmotrimo h(∃x∃yR(x, y)) = ⊥. Ako je ekstenzija od R 6= ∅, onda
MH ² ∃x∃yR(x, y).Takod̄er, ako R = ∅, onda MH 2 ∃x∃yR(x, y) ali nema

zapreke da h(∃x∃yR(x, y)) = >.
22.5.1 Prvi pokušaj

Gradimo strukturu M na sljedeći način:
• Za domenu od M uzimamo skup simbola za konstante c iz LH .
• Postavljamo da svaka konstanta imenuje samu sebe.
• Za odred̄ivanje interpretacije relacijskog simbola R, recimo binarnog,
uzimamo skup R ured̄enih parova < c, d > simbola za konstante takav da h
dodjeljuje > za rečenicu R(c, d)
Problem s ovom strukturom vezan je uz interpretaciju identiteta. Po definiciji
strukture prvoga reda, interpretacija identiteta je fiksirana: M (=) = {< x, x >|
x ∈ D}. No neizbježno da se javljaju različite konstante c i d za koje h dodjeljuje
vrijednost > za c = d. Problem proizlazi iz činjenice da u ovoj strukturi imena
imenuju same sebe. Zbog toga različita imena ne mogu imenovati isti predmet.
Zadatak 143 Pokažite da za svaki simbol konstante c iz LH postoji različita konstanta

svjedok d takva da je c = d tautološka posljedica od H.
Odgovor 48 Henkinova teorija sadrži i sljedeće rečenice H4 c = c H2. c =

c → ∃x(x = c), H1. ∃x(x = c) → cx=c = c. Dvije primjene → Elim daju
traženu tvrdnju cx=c = c, u kojoj se javljaju dva različita imena.
Poteškoća koja nastaje kada h(c = d) = > proizlazi iz činjenice da konstante

imenuje same sebe, pa su c i d različiti članovi, pa zato MH 2 c = d.
’Trik’ koji se može primijeniti u ovom slučaju leži u tome da se poistovjete
elementi koji su sa stajališta strukture M različiti. Za tu svrhu možemo iskoristiti
pojam o klasama ekvivalencije.
Primjedba 12 Podsjetnik. Relacije koje su refleksivne, simetrične i tranzitivne

nazivaju se relacijama ekvivalencije. Relacije ekvivalencije povezuju predmete
koji su jednaki u nekom smislu. Ovakvo povezivanja predmeta koji jednaki u
nekom smislu, koristi se za uvod̄enje teorijski korisne konstrukcije: klase (razreda)
ekvivalencije.Ako je R relacija ekvivalencije, onda je [x]R skup stvari koje
su ekvivalentne s x s obzirom na R, to je klasa ekvivalencije za x.
Definirat ćemo binarnu relaciju ≡ na domeni od M (tj. na konstantama iz

LH ) na sljedeći način: c ≡ d ako i samo ako h(c = d) = >.
Lema 53 Relacija ≡ je relacija ekvivalencije.

Dokaz 38 Dokaz ove leme zahtijeva da pokažemo da je ≡ refleksivna, simetrična

i tranzitivna relacija. (Refleksivnost) Rečenica c = c je element od H i h dod-
jeljuje svakoj rečenici iz H vrijednost >. (Simetričnost) Pretpostavimo h(c =
d) = >. U H nalazimo tada i rečenicu H5. (c = c ∧ c = d) → d = c pa njoj h
dodjeluje vrijednost >. Budući da
h(c = d) = h(c = c) = h((c = c ∧ c = d) → d = c) = >,
d = c kao njihova tautološka posljedica mora biti istinita. (Tranzitivnost) Pret-
postavimo da h dodjeljuje vrijednost > za c = d i d = e. Iz činjenice da je c = e
njihova tautološka posljedica proizlazi h(c = e) = >.
Iz leme proizlazi da možemo svakoj konstanti c pridružiti njezinu klasu ek-

vivalencije
[c] = {d | c ≡ d}
Opremljeni s time možemo u drugom pokušaju definirati našu strukturu MH.
22.5.2 Drugi pokušaj

Struktura MH definirana je na sljedeći način:
• Domena D za strukturu prvoga reda MH je skup svih klasa ekvivalencije s
obzirom na relaciju ≡.
• Svaka konstanta imenuje svoju klasu ekvivalencije.
• Relacijske simbole R definiramo na način kojeg ćemo radi pojednostavljenja
uvesti preko primjera binarne relacije. Interpretacija za R je skup
{< [c], [d] >| h(R(c, d)) = >}
Sada treba dokazati da MH verificira sve one i samo one rečenice kojima h
dodjeljuje vrijednost >, tj. za svaku rečenicu S iz LH vrijedi da MH ² S . Za tu
svrhu koristimo indukciju na složenost rečenice S .
Za osnovni slučaj pobrinuli smo se u konstrukciji MH . Ipak treba provjeriti
jednu važnu stvar. Pretpostavimo da vrijedi [c] = [c0 ] i [d] = [d0 ]. Trebamo
pokazati da je isključena mogućnost da bude i h(R(c, d)) = > i h(R(c0 , d0 )) =
⊥. Da bi to bio slučaj, < [c0 ], [d0 ] > bi bili u ekstenziji od R jer < [c], [d] > jest.
u toj ekstenziji, a ta dva spomenuta para su jedan te isti. No tada bi h dodjelio
pogrešnu vrijednost za R(c0 , d0 ), a da to nije moguće pokazuje sljedeća lema.
Lema 54 Ako c ≡ c0 , d ≡ d0 , te h(R(c, d)) = >, onda h(R(c0 , d0 )) = >.
Prije dokaza leme, izvedimo jednu vježbu.

Pokažite da za svaki binarni relacijski simbol R iz L i za sve konstante c, c0 , d
i d0 sljedeća rečenica jest tautološka posljedica od H :
(R(c, d) ∧ c = c0 ∧ d = d0 ) → R(c0 , d0 )
Odgovor 49 Rješenje. Jedan od H5 aksioma je i (R(c, d) ∧ c = c0 ) →R(c0 , d).

Jednako tako i rečenica (R(c0 , d) ∧ d = d0 ) →R(c0 , d0 ). Pretpostavite R(c, d) ∧
c = c0 ∧ d = d0 , dvije primjene → Elim daju traženi rezultat.
Dokaz 39 Dokaz gornje leme. Rečenica (R(c, d) ∧ c = c0 ∧ d = d0 ) →R(c0 , d0 )

je tautološka posljedica od H . Budući da h dodjeljuje za svaku rečenicu iz H
vrijednost >, te budući da po antecedensu leme h dodjeljuje vrijednost > za
svaki konjunkt u R(c, d) ∧ c = c0 ∧ d = d0 , onda h mora dodijeliti > za R(c0 , d0 ).
Ova nam lema pokazuje da je konstrukcija strukture MH uspješna za slučaj

atomarnih rečenica. Drugim riječima MH će verificirati neku atomarnu rečenicu
ako i samo ako h toj rečenici dodjeljuje >.
Sada treba sličnu lemu dokazati općenito.
Lema 55 Za bilo koju rečenicu S iz LH vrijedi da MH ² S ako i samo ako

h(S) = >.
Dokaz 40 (Osnovna ideja dokaza) Osnovna ideja je u korištenju indukcije.

Eksplicite smo definirali strukturu MH tako da tvrdnja funkcionira u osnovnom
slučaju atomarnih rečenica. Što se tiče istinitosno-funkcionalnih veznika, prob-
lem nesklada ne može se javiti jer tu dodjeljivanja istinitosnih vrijednosti funkcioni-
raju na isti način kao i definicija istine u strukturi (npr. h(P ∧ Q) = > akko
h(P ) = > i h(Q) = >; M ² (P ∧ Q)[g∅ ] akko M ² P [g∅ ] i M ² Q[g∅ ]
itd.). Jedino kvantifikatori mogu prouzročiti problem, no o njima su se pobrinuli
aksiomi za kvantifikatore u H . Manji problem prouzročuje ∀ koji nije izravno
obrad̄en već preko DeMorganovih rečenica u H :
¬∀xP (x) ↔ ∃x¬P (x)
Ono što komplicira stvar s obzirom na dokaz indukcijom jest to što bi bilo
koja očigledna metoda odred̄ivanja složenosti formule, recimo preko njezine
dužine ili preko broja logičkih operatora, tretirala ∀xP (x) kao formulu čija je
složenost manja od složenosti formule ∃x¬P (x). U dokazu indukcijom moramo
pokazati da nešto vrijedi za jednostavniju formulu da bismo to isto pokazali u
slučaju složenije. Zato možemo uvesti novu mjeru složenosti: za atomarne isf-
e složenost je 0, za ¬P i ∃xP složenost je za jedan veće od složenosti od P ,
složenost za P ∧ Q, P ∨ Q i P → Q za jedan je veća od maksimuma složenosti
od P i Q, za složenost formule ∀xP uzet ćemo da je za tri veća od složenosti od
P.
Zadatak 144 Provjerite jesu li složenosti dobro odred̄ene!

M aleno(x) 0
¬M aleno(x) 1
¬(M aleno(x) → x = a) 2
∃x¬(M aleno(x) → x = a) 3
∀x(M aleno(x) → x = a) 4
Dokaz 41 (Dokaz indukcijom) Osnovni slučaj, gdje je složenost jednaka 0,

vrijedi zbog 22.5.2 MH .
Induktivni korak. Pretpostavimo da lema vrijedi za sve rečenice čija složenost
5 k i neka je složenost rečenice S jednaka k + 1.
Najprije promatramo samo jedan slučaj s veznicima, ostali su slični.
Slučaj 1. Pretpostavimo da je S - P ∨ Q.
Ako MH ² S onda je barem jedna rečenica, P ili Q istinita u strukturi.
Pretpostavimo da je P istinita. Budući da je složenost od S jednaka k + 1 onda
je složenost od P manja ili jednaka k , pa po hipotezi indukcije h(P ) = >. No
tada h(P ∨ Q) = >, kako smo i htjeli. U suprotnom smjeru dokaz je sličan.
Slučaj 2. Pretpostavimo da je S rečenica ∃xP (x). Trebamo pokazati MH ²
∃xP (x) ako i samo ako h(∃xP (x)) = >.
(L-D) Pretpostavimo prvo da MH ² ∃xP (x). Tada budući da je svaki objekt
(ovdje -objekti su klase ekvivalencije) u domeni označen s nekom konstantom,
po definiciji istine mora postojati konstanta c takva da MH ² P (c). No složenost
potonje, instancirane rečenice je manja od složenosti za S , pa po hipotezi induk-
cije h(P (c)) = >. No teorija H sadrži i aksiom P (c) → ∃xP (x) a h dodjeljuje
ovoj32 rečenici >. No tada po istinitosnoj tablici za →, h mora dodijeliti > za
∃xP (x).
(D-L) U suprotnom smjeru, postupak je sličan osim što se koristi svjedok-
konstanta za P (x). Pretpostavimo da h dodjeljuje > za ∃xP (x). Treba pokazati
da tada MH ² ∃xP (x). No h dodjeljuje > za aksiom koji svjedoči: ∃xP (x) →
P (cP (x) ). Po istinitosnoj tablici za →, h mora dodijeliti > za P (cP (x) ). Ta je
formula manje složena od S , pa po hipotezi mora vrijediti MH ² P (cP (x) ). A
tada po definiciji istine u strukturi MH ² ∃xP (x).
Slučaj 3.Pretpostavimo da je S rečenica ∀xP (x).
Pretpostavimo prvo da MH ² ∀xP (x). Onda vrijedi MH 2 ∃x¬P (x).Ova
druga rečenica je manjeg stupnja složenosti, pa po hipotezi indukcije mora vri-
jediti h(∃x¬P (x)) = ⊥. No H sadrži rečenicu ¬∀xP (x) ↔ ∃x¬P (x). Iz
ovoga proizlazi h(¬∀xP (x)) = ⊥, a time h(∀xP (x)) = >.
Pretpostavimo h(∀xP (x)) = >. Onda h(¬∀xP (x)) = ⊥. No H sadrži
rečenicu ¬∀xP (x) ↔ ∃x¬P (x). Po hipotezi, vrijedi MH 2 ∃x¬P (x). No tada
MH ² ∀xP (x).
32
Podsjetimo se da se lema Henkinove konstrukcije odnosi na dodjeljivanje vrijednosti koje
svim rečenivama iz H dodjeljuje >.
Pogledajte donju sliku i proučite kako su dijelovi dokaza med̄u-

sobno povezani. Neka polja su aktivna i prebacit će Vas na odgovara-
jući odsjek dokumenta.
22.5.2.1 Zadaci
1. Zadana je struktura prvoga reda, M za jezik L. Definiramo dodjeljivanje

istinitosnih vrijednosti, hM na sljedeći način: za bilo koju atomarnu rečenicu
ili rečenicu koja počinje s kvantifikatorom, S

(a) Dokaz. Dokazujemo indukcijom. Bikondicional vrijedi za osnovni
slučaj atomarnih rečenica i rečenica koje započinju s kvantifikatorom.
Pretpostavimo da bikondicional vrijedi za P i Q. Treba pokazati da on
vrijedi i za rečenice koje možemo dobiti po pravilima tvorbe.
I. Negacija. (L-D) Pretpostavimo hM (¬P ) = >. Treba dokazati da
M ² ¬P . Ako hM (¬P ) = >, onda hM (P ) = ⊥ po definiciji h.
Budući da po hipotezi indukcije P zadovoljava bikondicional, iz
neistinitosti P , proizlazi M 2 P . Po definiciji negacije, M ² ¬P
Time je dokazan "samo ako" smjer. (D-L) Pretpostavimo M ² ¬P .
Treba dokazati da hM (¬P ) = >. Po definiciji zadovoljavanja, iz
pretpostavke proizlazi M 2 P . Budući da po hipotezi indukcije P
zadovoljava bikondicional, iz M 2 P , proizlazi hM (P ) = ⊥. Po
definiciji funkcije dodjeljivanja istinitosnih vrijednosti, dobivamo
hM (¬P ) = >, do čega smo i tebali doći.
II. Konjunkcija. (L-D) Pretpostavimo hM (P ∧ Q) = >. Treba
dokazati da M ² P ∧ Q. Ako hM (P ∧ Q) = >, onda hM (P ) = > i
hM (Q) = > po definiciji h. Budući da po hipotezi indukcije P i Q
zadovoljavaju bikondicional, dobivamo M ² P . i M ² Q. Po
definiciji zadovoljavanja, M ² P ∧ Q.Time je dokazan "samo
ako" smjer. (D-L) Pretpostavimo M ² P ∧ Q.. Treba dokazati da
hM (P ∧ Q) = >. Po definiciji zadovoljavanja, iz pretpostavke
kondicionalnog dokaza proizlazi . M ² P i M ² Q..Budući da po
hipotezi indukcije P i Q zadovoljavaju bikondicional, vrijedi da
.hM (P ) = > i hM (Q) = > Po definiciji funkcije dodjeljivanja
istinitosnih vrijednosti, dobivamo hM (P ∧ Q) = >, do čega smo i
tebali doći.
III.Ostali slučajevi prepušteni su čitatelju.
2. Neka je h proizvoljno dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti za jezik prvoga
reda bez funkcijskih simbola. Konstruirajmo strukturu prvoga reda, MH na
sljedeći način. Domena: domena za MH je skup individualnih konstanti
jezika o kojem je riječ. Neka je R binarni relacijski simbol čija je ekstenzija
definirana ovako:
{< c, d >| h(R(c, d)) = >}
Na kraju, interpretirajmo svaku individualnu konstantu tako da ona imenuje
sebe (npr. ako je a individualna konstanta jezika pod razmatranjem, onda
MH (a) = a).
(a) Pokažite da za svaku rečenicu, S koja ne sadrži kvantifikatore ili simbol
identiteta vrijedi:
Dokaz. U osnovnom slučaju, za atomarne rečenice vrijedi

MH ² R(c1 , c2 ) ako i samo ako h(R(c1 , c2 )) = > (gdje su c1 i c2 imena
iz jezika). Naime, po definiciji zadovoljavanja, MH ² R(c1 , c2 )[g∅ ] znači
hMH (c1 ), MH (c2 )i ∈ MH (R), a hc1 , c2 i. je u ekstenziji od R upravo
onda kada je R(c1 , c2 ) istinito. U induktivnom koraku, pretpostavimo da
bikondicional vrijedi za P i Q. Proučimo slučaj kondicionala. Trebamo
dokazati MH ² (P → Q) akko h(P → Q) = >. (L-D) Pretpostavimo
MH ² (P → Q). Po definiciji zadovoljavanja, ili MH 2 P ili MH ² Q.
Po hipotezi indukcije vrijedi h(P ) = ⊥ ili h(Q) = >. Po definiciji za h,
tada vrijedi h(P → Q) = >. (D-L) Pretpostavimo .h(P → Q) = >.
Tada .h(P ) = ⊥ ili h(Q) = >. Po hipotezi indukcije, MH 2 P ili
MH ² Q. A po definiciji zadovoljavanja, MH ² (P → Q) etc.
(b) Pokažite da se prethodni rezultat ne proteže na rečenice koje sadrže
simbol identiteta. Dokaz. Neka h(b = b) = ⊥. Budući da ekstenziju
od = držimo fiksiranom u svim interpretacijama za slučaj kada su isti
termini na obje strane, dobivamo MH ² b = b.
(c) Pokažite da se prethodni rezultat ne proteže na rečenice koje sadrže
egzistencijalni kvantifikator. Dokaz. Razmotrimo h(∃x∃yR(x, y)) = ⊥.
Ako je ekstenzija od R 6= ∅, onda MH ² ∃x∃yR(x, y) ali nema zapreke
da h(∃x∃yR(x, y)) = ⊥.Ako R = ∅,.onda MH 2 ∃x∃yR(x, y) ali nema
zapreke da h(∃x∃yR(x, y)) = >.
3. Ispišite konstante-svjedoke za sljedeće isf-e. Simbol konstante a preuzet je
iz početnog jezika L.
(a) V eciOd(a, x)
(b) V eciOd(c1 , x) gdje je c1 nova konstanta iz L1
(c) V eciOd(c2 , x) gdje je c2 nova konstanta iz L2
4. Pokrenite Tarski’s World i otvorite Henkin’s Sentences. Neka su konstante
c i d skraćeni zapis konstanti-svjedoka cCube(x) i cDodec(x)∧Small(x) , time
redom.
(a) Pokažite da su sve te rečenice članovi teorije H . Odredite oblik svakog

5. Neka T sadrži sljedeći skup rečenica,

(c) Dajte neformalne dokaze da su sve rečenice iz prethodnog zadatka (5. b)
H1 = {∃x(Kocka(x) ∧ M aleno(x)) → (Kocka(cKocka(x)∧Maleno(x) ) ∧

M aleno(cKocka(x)∧Maleno(x) )), ∃yDodekaedar(y) → Dodekaedar(cDodekaedar(y) )}
1. Neka je T teorija formulirana u jeziku L. Primjenite dokazanu tvrdnju
"Neka je M struktura prvog reda za jezik L. Postoji način interpretacije svih
konstanti-svjedoka u domeni za M takav da, pod tom interpertacijom, sve
rečenice iz H budu istinite," da biste pokazali da vrijedi sljedeće: ako je S
iz L posljedica prvoga reda od T ∪ H , onda je ona posljedica prvoga rada i
od T .
2. Pokažite da za svaki simbol konstante c iz LH postoji različita konstanta
svjedok d takva da je c = d tautološka posljedica od H.Rješenje: Henkinova
teorija sadrži i sljedeće rečenice H4 c = c H2. c = c → ∃x(x = c), H3.
∃x(x = c) → cx=c = c.
Poglavlje 23
Löwenheim-Skolemov teorem
Struktura dobivena Henkinovom konstrukcijom kao univerzalni model. Pril-
ično iznenad̄ujuća činjenica proizlazi iz postojanja strukture MH . Izvorni jezik
može govoriti o bilo čemu; o fizičkim predmetima, brojevima, skupovima ili o
nečemu drugom. No Henkinova konstrukcija daje za bilo koji jezik prvoga reda
- strukturu koja će činiti istinitima sve rečenice iz izvornog jezika koje su bile
istinite pod namjeravanom interpretacijom. Takva struktura ima elemente koji
su posve različiti od elemenata o kojima je pod namjeravanom interpretacijom
bila riječ. U strukturi MH riječ je o klasama ekvivalencije koje sadrže simbole
konstanti.
Primjer 23.1 Razmotrimo jezik L s jednim predikatom, Kocka i jednim imenom, a.

Namjeravana interpretacija obuhvaća fizičke predmete. Po Henkinovoj konstrukciji dobit
ćemo strukturu MH u kojoj je interpretacija za ime a klasa ekvivalencije [a]≡ . Taj skup
sadrži individualne konstante: a, cx=a , cx=cx=a , itd. možda i cKocka(x) , a ako da, onda
i cx=cKocka(x) itd.
23.1 Potrebni dopunski pojmovi

Prebrojiv skup. Označimo s |a| kantorovsku veličinom skupa a. Dva skupa
a i b imaju istu kantorovsku veličinu akko se njihovi članovi mogu uzajamno
pridružiti po načelu 1-za-1. Preciznije, potrebno je da postoji jedan-za-jedan
funkcija f s domenom a i rangom b. Svaki element iz bit će obuvaćen takvim
povezivanjem jer a = {x|∃y(f (x) = y)}. Jednako tako, svaki element iz b bit će
obuhvaćen s takvim pridruživanjem jer b = {y|∃x(f (x) = y)}. Takvo povezi-
vanje bit će jedinstveno jer f (x) = f (y) onda x = y.Pojam veličine je jednos-
tavan kada je riječ o skupovima s konačnim brojem elemenata. Na osnovi kan-
torovske veličine možemo definirati pojam prebrojivosti. Najmanji beskonačni
skupovi su oni koji imaju kantorovsku veličinu koja je jednaka veličini skupa
prirodnih brojeva, to jest skupovi koji se mogu postaviti u koresponedenciju
jedan-za-jedan sa skupom prirodnih brojeva. Skup je prebrojiv ako je ili konačan
ili mu je veličina jednaka kantorovskoj veličini skupa prirodnih brojeva. Ako su
skupovi beskonačni, pojam veličine postaje profinjeniji. Cantor je pokazao da je
partitivni skup nekog skupa uvijek veći od tog skupa, |℘b| > |b|.
249
250 Poglavlje 23 Löwenheim-Skolemov teorem
² ² a⊆b
a≠b
|a|=|b|
a b
Ako su a i b skupovi s beskonačno mnogo elemenata i a je podskup od b, onda
katorovska veličina "dijela", tj. a može biti jednaka veličini "cjeline", tj. b.
Teorem 56 Za svaki skup b, |℘b| > |b|.
Dokaz 42 Poslužimo se metodom indirektnog dokaza. Pretpostavimo (*) |℘b| =

|b|. Po definiciji za kantorovsku veličinu, onda postoji injektivna funkcija f s
domenom ℘b i rangom b. Svi elementi od ℘b podskupovi su od b, zato možemo
s pravom pitati za svaki x ∈ b je li slučaj da on pripada skupu kojemu je pridružen
po funkciji f , drugim riječima, ako x = f (y), je li tada x ∈ y . Razmotrimo skup
c = {x | ∃y(x = f (y) ∧ x ∈ / y)}, skup svih elemenata od b koji nisu elementi
onog podskupa od b kojemu su pridruženi po funkciji f . Po pretpostavci (*)
postoji f (c). Dodjelimo mu ime u = f (c). Mora biti slučaj da ili (i) u ∈ c ili
(ii) u ∈
/ c. ispitajmo slučajeve. (i) Ako u ∈ c, onda u mora zadovoljavati uvjet
∃y(x = f (y) ∧ x ∈ / y). Dobivamo ∃y(u = f (y) ∧ u ∈ / y). Budući da je f
injektivna funkcija, nijedan drugi skup osim c ne može biti argument funkcije f
s vrijednošću c. Zato mora vrijediti u ∈ / c. Kontradikcija. (ii) Pretpostavimo
u∈ / c. Tada u ispunjava uvjet ∃y(x = f (y) ∧ x ∈ / y) jer u = f (c). Zato, u ∈ c.
Kontradikcija.
Zadatak 145 Pokažite da parnih brojeva ima jednako mnogo koliko i svih prirodnih
brojeva:
|{x | x ∈ N ∧ ∃y(y ∈ N ∧ x/2 = y)}| = |N |
Postojanje modela s prebrojivom domenom pokazali su naprije Löwen-

heim, za pojedinačne rečenice, zatim Skolem, za prebrojivo beskonačne skupove
23.1 Potrebni dopunski pojmovi 251
rečenica. Njihovi su dokazi bili izrad̄eni prije Gödelovog dokaza potpunosti, zato
se izvorni dokazi razlikuju od onoga ovdje koji se oslanja na teorem potpunosti
za logiku prvoga reda.
Teorem 57 (Löwenheim-Skolemov teorem) Neka je T skup rečenica u pre-

brojivom jeziku L. Tada vrijedi da ako neka struktura prvoga reda zadovoljava
T , onda i neka struktura čija je domena prebrojiva zadovoljava T .
Dokaz 43 Po teoremu pouzdanosti, ako je T zadovoljiv, onda je T formalno

konzistentan.Naime, po teoremu pouzdanosti, ako T ` S , onda je S posljedica
prvog reda od T . Neka je S - ⊥. Dobivamo da ako (i) je T formalno inkonzis-
tentan, onda (ii) je T nezadovoljiv. (ii) vrijedi po definiciji posljedice prvoga
reda: svaka struktura koja zadovoljava T zadovoljava i ⊥, ali nijedna struk-
tura ne zadovoljava ⊥, pa zato prethodno vrijedi samo ako nijedna struktura ne
zadovoljava T . Konverzija daje: ako je T zadovoljiv, onda je T formalno konzis-
tentan.Po teoremu potpunosti, ako je T formalno konzistentan, onda je istinit u
nekoj strukturi prvoga reda koja ima oblik Henkinove strukture MH , za neko
dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti h za LH . Pretpostavimo da je izvorni jezik
L prebrojiv. U Mh ne može biti više elemenata nego što ima u LH jer su elementi
u MH klase ekvivalencije simbola konstanti u LH . Svaki simbol konstanti iz LH
možemo zapisati koristeći simbol c i podznakove koji koriste samo simbole iz L,
iako moramo imati mogućnost da podznakove ponavljamo neograničeno mnogo
puta. Ako simbole iz L možemo nanizati u jedan popis, onda taj popis možemo
iskoristiti da damo poredak svim konstantama koje svjedoče iz jezika LH . Na taj
je način moguće pokazati prebrojivost domene strukture MH .
Zadatak 146 Neka su jedini nelogički simboli u jeziku L: Kocka i a. I neka je

T = {∃xKocka(x)}. Postavimo simbole u abecedni poredak: a, Kocka, i započnimo
popisivanje konstanti koje svjedoče.
Nelogički simboli Konstante u LH
a a cx=a cx=cx=a ...
Kocka cKocka(x) cx=cKocka(x) ...
Važno je uočiti da je dvostruki beskonačni poredak prebrojiv u načinu brojenja koji
"vijuga uzduž dijagonala":
→ . → . ...
↓ % . %
% . %
↓ %
%
Uočimo da je Löwenheim-Skolemov teorem iskazan u semantičkim termin-

ima. On govori o strukturama koje zadovoljavaju neki skup rečenica T . Ako
Figure 23.1
23.2 Skolemov paradoks 253
T ima model, onda T ima model s prebrojivom domenom. U dokazu teorema

oslonili smo se na posredni put: na put u kojemu se oslanjamo na teoreme o
odnosu sintaktičkih i semantičkih pojmova. Izvorni dokaz nije išao tim putem.
23.2 Skolemov paradoks

Löwenheim-Skolemov teorem može izgledati zagonetnim. Razmotrimo na prim-
jer jednu aksiomatizaciju ZFC teorije skupova. Po aksiomu beskonačnosti, pos-
toji beskonačan skup. Po aksiomu partitivnog skupa, postoji partitivni skup
beskonačnog skupa. Kantorovska veličina ovog drugog mora biti veća od veličine
prvoga, beskonačnog skupa. Zato partitivni skup beskonačnog skupa nije prebro-
jiv. No po Löwenheim-Skolemovom teoremu aksiomi ZFC ako su zadovoljeni u
nekoj strukturi prvoga reda, onda su zadovoljeni i u nekoj strukturi čija je domena
prebrojiva.
Primjer 23.2 Pogledajmo što bi u prebrojivoj strukturi MH bila interpretacija za

partitivni skup beskonačnog skupa. Prebrojiva domena strukture MH za elemente ima
klase ekvivalencije simbola za konstante. Podsjetimo se. Definirali smo binarnu relaciju
≡ na domeni koja sadrži simbole za konstante iz LH na sljedeći način: c ≡ d ako i samo
ako h(c = d) = > Neka su b i c elementi te domene i neka oni zadovoljavaju isf-u ’x
je partitivni skup od y i y je beskonačan skup’, tj. neka vrijedi b = ℘c i |c| = |N | .
Što su "elementi" od b u Henkinovoj strukturi? Klase ekvivalencije [z]≡ koje zadovol-
javaju isf-u ’z ⊆ b’ u strukturi MH . Što su "elementi" od b? Opet klase ekvivalencije
simbola za konstante. Svojstva elemenata u domeni od MH ne moraju korespondirati
svojstvima pod očekivanom interpretacijom. Naime, "elementi" ne moraju biti elementi
klase ekvivalencije.
D E Situacija je sljedeća. Neka MH zadovoljava a ∈ b. Tada vrijedi
M M M M
[[a]]g∅H , [[b]]g∅H ∈ MH (∈). No pri tome [[a]]g∅H ∈ / [[b]]g∅H jer su elementi domene
skupovi konstanti, a nijedan med̄u njima nije skup koji sadrži neki skup konstanti.
Lekcija koja se može naučiti iz primjene Löwenheim-Skolemovog teorema

na ZFC teoriju skupova sastoji se u tome da jezik prvoga reda kojega ta teorija
koristi nije dovoljno bogat da iskaže različite pojmove koje prešutno pretpostavl-
jamo kada razmišljamo o namjeravanoj domeni teorije skupova. Ključni pojam
kojega ne možemo adekvatno iskazati je pojam proizvoljnog podskupa nekog
skupa, ili, što se svodi na isto, pojam partitivnog skupa nekog skupa. Kada
definiramo partitivni skup u jeziku prvoga reda, tada ne možemo isključiti one
strukture, poput MH , u kojima "partitivni skup" znači nešto sasvim različito od
namjeravnog pojma. Slično, ali u puno jednostavnijem obliku, aksiomi za oblike
iz Tarski’s World 33 ne mogu isključiti strukture u kojima Kocka, T etraedar,
33
Aksiom1. ¬∃x(Kocka(x) ∧ T etraedar(x))
Aksiom 2. ¬∃x(Kocka(x) ∧ Dodekaedar(x))
Aksiom 3. ¬∃x(T etraedar(x) ∧ Dodekaedar(x))
Aksiom 5. ∀x∀y((Kocka(x) ∧ Kocka(y)) → IstiOblik(x, y))
Aksiom6. ∀x∀y((T etraedar(x) ∧ T etraedar(y)) → IstiOblik(x, y)) Aksiom7.
∀x∀y((Dodekaedar(x) ∧ Dodekaedar(y)) → IstiOblik(x, y))
Dodekaedar i IstiOblik znače ’maleno’, ’srednje veliko’, ’veliko’ i ’jednake

veličine’.
23.3 Teorem kompaktnosti

Neposredna posljedica teorema potpunosti jest teorem kompaktnosti prvoga reda.
Teorem 58 (Teorem kompaktnosti za logiku prvoga reda) Neka je T skup rečenica

iz jezika prvoga reda L. Ako je svaki konačni podskup od T istinit u nekoj struk-
turi prvoga reda, onda postoji struktura prvoga reda M koja čini sve rečenice iz
M istinitima.
Dokaz 44 Ovaj teorem prizlazi iz teorema potpunosti zahvaljujući činjenici da

su dokazi u F konačni i zato mogu koristiti samo konačan broj premisa. Dokazi-
vat ćemo kontrapoziciju teorema (ako ne vrijedi desna strana, onda ne vrijedi ni
lijeva strana koncionala). Ako T nije zadovoljiv, onda, po teoremu potpunosti,
postoji dokaz d za ⊥ pomoću rečenica iz T . Taj dokaz može koristiti samo kon-
ačan broj premisa iz T . Označimo taj podskup od T koji se koristi u dokazu za d
s d(T ). Taj podskup d(T ) nije zadovoljiv (po pouzdanosti). Kontrapozicija daje
teorem kompaktnosti. U dokazu smo ustanovili da ¬Zadovljiv(T ) → ∃a(a ⊆
T ∧ |a| < |N| ∧ ¬Zadovoljiv(a)).. Kontrapozicija daje teorem kompaktnosti:
∀a((a ⊆ T ∧ |a| < |N |) → Zadovoljiv(a)) → Zadovoljiv(T ).
I ovaj teorem poput Löwenheim-Skolemovog teorema pokazuje važna ograničenja

koja se postavljaju na ona polja značenja koja može ocrtati jezik logike prvoga
reda. Tako se može pokazati da nije moguće izabrati aksiome u jeziku logike
prvoga reda koji bi mogli okarakterizirati strukturu prirodnih brojeva.
Giuseppe Peano (1858-1932) dao je jednu aksiomatizaciju aritmetike, koja
se prihvatila kao adekvatna formalizacija aritmetike.
1. ∀x∀y(x + 1 = y + 1 → x = y) - najviše jedan sljedbenik
2. ∀x(x + 1 6= 0) - 0 nije sljedbenik
3. 0 + 1 = 1
4. ∀x(x + 0 = x)
5. ∀x∀y[x + (y + 1) = (x + y) + 1] - definicija zbrajanja (4,5)
6. ∀x(x × 0 = 0)
7.∀x∀y[x × (y + 1) = (x × y) + x] - definicija množenja (6,7)
Aksiom 8. ∀x∀y((IstiOblik(x, y) ∧ Kocka(x)) → Kocka(y)) Aksiom 9.

∀x∀y((IstiOblik(x, y) ∧ T etraedra(x)) → T etraedar(y))
Aksiom 10. ∀x∀y((IstiOblik(x, y) ∧ Dodekaedar(x)) → Dodekaedar(y))
K tome PA ima aksiomsku shemu koja izražava princip matematičke induk-

cije za prirodne brojeve (aksiomska shema generira beskonačan broj aksioma
koji su njezine instancije).
8. [Q(0) ∧ ∀x(Q(x) → Q(x + 1))] → ∀xQ(x)
Teorem 59 (Nestandardni modeli aritmetike) Neka je L jezik Peanove arit-

metike. Tada postoji struktura prvoga reda M takva da: 1. M u svojoj domeni
sadrži sve prirodne brojeve, 2. M pored toga sadrži u domeni i takve elemente
koji su veći od bilo kojega prirodnog broja, 3. M čini istinitima upravo one
rečenice iz L koje su inače istinite za prirodne brojeve.
Dokaz 45 U jeziku PA e nalazimo simbol za odnos ’biti veći od’, ali njega
lako možemo definirati: x > y akko ∃z(z 6= 0 ∧ x = y + z). Kazati da je neki
element n iz M veći od bilo kojeg prirodnog broja znači kazati da n zadovoljava
sve isf-e:
x > 0
x > 1
x > 1+1
x > (1 + 1) + 1
..
.
Neka se T sastoji od svih rečenica iz L koje iskazuju istinite tvrdnje o prirodnim

brojevima. Neka je n novi simbol za konstantu i neka je S skup koji obuhvaća
sljedeće rečenice:
n > 0
n > 1
n > 1+1
n > (1 + 1) + 1
..
.
Neka T 0 = T ∪ S . Pod namjeravanom interpretacijom za jezik L, teorija T 0 nije

konzistentna (jer ne postoji prirodni broj koji je veći od svih brojeva 0, 1, 2, ...).
No, kada je riječ o posljedici prvoga reda, T 0 je posve konzistentna teorija, što
možemo uočiti ako primjenimo teorem kompaktnosti.
Za primjeniti kompaktnost, najprije moramo uvidjeti da je svaki konačni
podskup T0 od T 0 istinit u nekoj strukturi prvoga reda. Takva će teorija sadržavati
različite rečenice iz T , koje su sve istinite za prirodne brojeve, te uz to i konačan
broj rečenica čiji je oblik n > k gdje je k skraćeni zapis za
(((1 + 1) + 1) + ... + 1)
| {z }
k
Sve takve rečenice (čiji je oblik n > k) možemo učiniti istinitima za prirodne
brojeve ako interpretiramo simbol za konstantu n kao ime za neki broj m koji
veći od najvećeg k koji se javlja u T0 u rečenici oblika n > k . Na taj način, po
teoremu kompaktnosti, cijeli skup T 0 je istinit u nekoj strukturi prvoga reda M .
Aksiomi iz T osiguravaju da M sadrži neku kopiju prirodnih brojeva (a
možda i prirodne brojeve same, ako uzmemo broj k kao interpretaciju za brojku
k). Ali struktura M takod̄er sadrži i "broj" koji je veći od svih njih.
Ovaj rezultat ne trebamo shvatiti kao zbunjujući ili zagonetan rezultat. Ono
što nam on pokazuje je činjenica da aritmetički aksiomi iskazani u jeziku logike
prvoga reda ne mogu na jednoznačan način okarakterizirati namjeravano po-
dručje rasprave. S aksiomima iskazanim u jeziku prvoga reda ne možemo isključiti
postojanje "prirodnih brojeva" (tj. članova domene) koji su beskonačno udaljeni
od nule. U jeziku prvog reda ne možemo napraviti razlikovanje izmed̄u svo-
jstva konačne udaljenosti od nule (koje imaju pravi prirodni brojevi) i svojstva
beskonačne udaljenosti od nule (koje imaju elementi poput n iz gornjeg dokaza).
Promotrimo jednostavniji primjer u kojemu koristimo jezik prvoga reda da
bismo govorili o srodničkim odnosima. Ako taj jezik ima predikat koji znači
’je predak od’, onda, ma koliko se trudili da njegovo značenje zahvatimo s ak-
siomima, nećemo uspjeti u tome. Prešutno je u pojmu ’predak’ prisutan i zahtjev
da broj posrednih srodnika (izmed̄u pretka i potomka) bude konačan. No, budući
da nema utvrd̄ene, konačne granice za "udaljenost" pretka, teorem kompaktnosti
jamči postojanje struktura u kojima će neki pretci biti beskonačno udaljeni od
potomaka.
Zadatak 147 Koliko je velika najveća struktura prvoga reda koja čini istinitima sljedeće
rečenice:1. ∀x∀y∀z[(V ećiOd(x, y)∧V ećiOd(y, z)) → V ećiOd(x, z)], 2. ∀x∀y[V ećiOd(x, y) →
¬V ećiOd(y, x)], 3. ∀x¬V ećiOd(x, x), 4. ∀x∀y[V ećiOd(x, y)∨V ećiOd(y, x)∨x = y],
5. ∀y∃5 12 xV ećiOd(x, y)
Odgovor 50 Po rečenicama 1-4, predmeti u domeni moraju biti u lineranom

poretku, tj. kao da su poredani na crti, posebno 4. garantira da nema jednako
velikih predmeta. Za svaki od predmeta vrijedi (po 5.) da ima najviše 12 pred-
meta koji su od njega veći. Iz toga (da nema dva predmeta na istom mjestu u
poretku, po 4.i da prethodnih ima najviše 12, po 5) slijedi da je broj predmeta
konačan i da postoji prvi predmet. Iza prvoga predmeta može biti najviše 12
drugih. Dakle, najveća domena može imati 13 predmeta.
Zadatak 148 Pokažite da bilo koja struktura koja čini istinitima donje rečenice mora
biti beskonačna! 1. ∀x∀y∀z[(V ećiOd(x, y) ∧ V ećiOd(y, z)) → V ećiOd(x, z)], 2.
∀x∀y[V ećiOd(x, y) → ¬V ećiOd(y, x)], 3. ∀x¬V ećiOd(x, x), 4. ∀x∀y[V ećiOd(x, y)∨
V ećiOd(y, x) ∨ x = y], 5. ∀y∃xV ećiOd(x, y).
Odgovor 51 Kao i prethodnom zadatku, zamišljamo da su predmeti poredani

na jednoj crti po veličini, od manjih prema većem. Kada bi struktura bila kon-
ačna, onda bi neki predmet bio posljednji, tj. najveći. Neka je to predmet z . No
po 5. postoji predmet koji je veći od z . Budući da je z najveći onda z mora
biti veći od samoga sebe, ali to je isključeno s 3. Dakle, struktura mora biti
beskonačna.
Zadatak 149 Neka je T skup rečenica prvoga reda. Pretpostavimo da za bilo koji
prirodni broj n, postoji struktura čija je domena veća od n koja zadovoljava T . Prim-
ijenite teorem kompaktnosti kako biste pokazali da postoji struktura s beskonačnom
domenom koja zadovoljava T !
Odgovor 52 Neka T sadrži beskonačni broj rečenice koje kažu ’postoji barem
n predmeta’, za svaki prirodni broj n. Npr. neka T obuhvaća ∀y∃xV ećiOd(x, y);
∀y∃52 xV ećiOd(x, y); ∀y∃53 xV ećiOd(x, y);...; ∀y∃5n xV ećiOd(x, y); ...Uzmimo
bilo koji podskup od T , uzmimo rečenicu s najvećim numeričkim kvantifikatorom
∃m . Taj je podskup, po pretpostavci iz zadatka, zadovoljen u strukturi koja ima
više od m predmeta. Kako T sadrži beskonačno mnogo rečenica s rastućim nu-
meričkim kvantifikatorom, on može biti zadovoljen samo na beskonačnoj domeni.
Postojanje takve strukture zagarantirano je po teoremu kompaktnosti, jer svaki
podskup ima od T ima svoj model (strukturu koja ga zadovoljava).
Zadatak 150 Primjenite teorem kompaktnosti da biste pokazali da se u jeziku pr-

voga reda u kojem se javljaju binarni predikati Roditelj(x, y) i P redak(x, y) ne može
dati odgovarajući, bilo konačni bilo beskonačni, skup postulata značenja koji bi mogao
okarakterizirati strukture prvoga reda koje prikazuju logički moguće okolnosti.
Odgovor 53 Neka T sadrži beskonačni broj rečenice koje kažu ’postoji barem
n predmeta’, za svaki prirodni broj n. Npr. neka T obuhvaća ∀y∃xV ećiOd(x, y);
∀y∃52 xV ećiOd(x, y); ∀y∃53 xV ećiOd(x, y);...; ∀y∃5n xV ećiOd(x, y); ...Uzmimo
bilo koji podskup od T , uzmimo rečenicu s najvećim numeričkim kvantifikatorom
∃m . Taj je podskup, po pretpostavci iz zadatka, zadovoljen u strukturi koja ima
više od m predmeta. Kako T sadrži beskonačno mnogo rečenica s rastućim nu-
meričkim kvantifikatorom, on može biti zadovoljen samo na beskonačnoj domeni.
Postojanje takve strukture zagarantirano je po teoremu kompaktnosti, jer svaki
podskup ima od T ima svoj model (strukturu koja ga zadovoljava).
Poglavlje 24
Gödelov teorem nepotpunosti
Teorem o egzistenciji nestandardnih modela za aritmetiku pokazuje svojevrsnu
nepotpunost logike prvoga reda. Mnogo temeljniji oblik nepotpunosti otkrio je
Gödel nekoliko godina nakon što je dokazao teorem potpunosti. Taj slavni rezul-
tat poznat je pod nazivom Gödelov teorem nepotpunosti. Teorem je dokazan u
radu O formalno neodlučivim stavcima Principia Mathematica i srodnih sustava
http://www.ffst.hr/~logika/undecidable/godel.htm, objavljenom 1931 u Monat-
shefte für Mathematik und Physik 38: 173-198.
Zabunu može izazvati činjenica da je Gödel najprije dokazao teorem pot-
punosti, a zatim teorem nepotpunosti. O čemu je riječ, jesu li to kontradiktorni
rezultati? Zapravo riječ je o dvije vrste "potpunosti". Podsjetimo se da teorem
potpunosti pokazuje da formalna pravila dokaza mogu na odgovarajući način
zahvatiti odnos logičke posljedice prvoga reda. Za razliku od toga, teorem nepot-
punosti pretpostavlja pojam formalne potpunosti. Skup T nazivamo formalno
potpunim ako za bilo koju rečenicu S iz jezika pod razmatranjem vrijedi ili
T ` S ili T ` ¬S . Ovo je jaki zahtjev, jer on kaže da je skup rečenica T toliko
snažan da može dati odgovor na svako pitanje koje se može postaviti za jezik pod
razmatranjem. (Na osnovi teorema pouzdanosti i teorema potupnosti, znamo da
je T formalno potpun skup akko je ili S ili ¬S posljedica prvoga reda od T ).
Početkom dvadesetog stoljeća, logičari su analizirali matematiku promatra-
jući aksiomatske teorije poput Peanove aritmetike PA i formalne sustave dokazi-
vanja, poput F . Cilj je bio doći do formalno potpune aksiomatizacije aritmetike,
koja će omogućiti da se dokažu sve i samo one rečenice koje su istinite o prirod-
nim brojevima. To je bio dio ambicioznog projekta poznatog kao Hilbertov
program, nazvan tako po svom glavnom zastupniku, Davidu Hilbertu. Svi važni
teoremi aritmetike mogli su se dokazati poomoću relativno jednostavne aksioma-
tizacije, poput PA. Štoviše, logičar M. Pressburger pokazao je njezinu ograničenu
potpunost: sve se istinite rečenice u jeziku koji ne koristi operaciju množenja
mogu dokazati pomoću odgovarajućih Peanovih aksioma.
Gödelov teorem nepotpunosti pokazao je da je takav napredak u smjeru pot-
punosti prividan, te da je cilj Hilbertovog programa nedostižan. Poseban slučaj
teorema nepotpunosti možemo iskazati na sljedeći način:
Teorem 60 (Gödelov teorem nepotpunosti za PA) Peanova aritmetika nije for-

malno potpuna.
Dokaz ovog teorema, koji će biti ocrtan kasnije, pokazuje nam da je doseg
ovog rezultata mnogo širi, to jest, da se ne odnosi samo na Peanovu aksiomati-
zaciju ili na sustav dokazivanja F . Zapravo, teorem nepotpunosti pokazuje da
258
niti jedno "prihvatljivo" proširenje bilo aksiomatizacije bilo formalnog sustava

dokazivanja ne može ostvariti formalno potpunu aritmetičku teoriju (značenje
"prihvatljivosti" odrediti ćemo kasnije).
24.1 Kodiranje
Pokušat ćemo pratiti osnovu ideju dokaza. Ključnu ulogu ima uvid u činjenicu da
se bilo koji sustav simbola može predstaviti u nekoj shemi kodiranja. na primjer,
Morseov kod, s nizom crtica i točkica, ili jedinica i nula, može predstaviti neki
sustav simbola. S pažljivo izrad̄enim sustavom kodiranja, bilo koji niz simbola
može biti predstavljen kao niz jedinica i nula. No, taj niz jedinica i nula možemo
shvatiti i kao binarni zapis nekog broja. Zato prirodne brojeve možemo iskoristiti
u još jednoj ulozi - kao kodove za nizova simbola.
Primjer 24.1
Logički i pomoćni simboli 0 f ¬ ∨ ∀ ( )
Pridruženi broj 1 3 5 7 9 11 13
Varijable s oznakom tipa xn
Pridruženi broj pn gdje je p primbroj > 13
Slog pridruženih prirodnih brojeva n1 , n2 , ..., nk
Kod 2n1 3n2 ...pnk k gdje je pk k-ti prim broj (po veličini)
Primjer 24.2
∀x1 ¬(f x1 = 0)
Primjena definicija ∀x1 ¬∀x2 (¬x2 (f x1 ) ∨ x2 (0))
2 2 2
Kod 29 .317 .55 .79 .1117 .1311 .175 .1917 .2311 .293 .3117 .3713 .417 .4317 .4711 .531 .5713 .5913
24.2 Reprezentacija
Prvo što je Gödel pokazao bila je mogućnost predstavljanja svih važnih sintak-
tičkih pojmova (logike prvoga reda) u jeziku Peanove aritmetike. Na primjer,
sljedeći predikati se mogu predstaviti:
n je kod isf-e
n je kod rečenice
n je kod aksioma Peanove aritmetike
n i m su kodovi rečenica od kojih druga slijedi iz prve po prim-
jeni pravila ∧ Elim
n je kod dokaza u F
n je kod dokaza za rečenicu čiji je kod m
Kada kažemo da se ti predikati mogu predstaviti u Peanovoj aritmetici, onda

tvrdimo nešto što je prilično jako: tvrdimo da nam aksiomi i pravila dokaza
260 Poglavlje 24 Gödelov teorem nepotpunosti
omogućuju da dokažemo sve i samo one instancijacije tih predikata koje su is-
tinite. Tako ako je p dokaz za S i n i m su njihovi kodovi, onda će formalna
verzija posljednje rečenice na našem popisu (n je kod dokaza za rečenicu čiji je
kod m) biti posljedica prvoga reda Peanovih aksioma.
Primjer 24.3 Predikat ’x je kod ispravno sastavljene formule’ može se predstaviti

u sustavu P A akko postoji predikat π takav da za svaki n vrijedi da je n kod ispravno
sastavljene formule ako i samo ako P A ` π(dne), gdje dne brojka za n iskazana u jeziku
P A.
U izvornom radu mogućnost reprezentacije iskazana je sljedećim

teoremom:
Stavak V. Za svaku rekurzivnu relaciju R(x1 ...xn ) postoji neka
n-člana oznaka relacije r (sa slobodnim varijablama u1 ...un ) tako da
sve n-torke brojeva (x1 , x2 , .., xn ) vrijedi:
∙ µ ¶¸
u1 ...un
R(x1 ...xn ) → Bew Sb r
Z(x1 )...Z(xn)
∙ µ ¶¸
u1 ...un
¬R(x1 ...xn ) → Bew N eg Sb r
Z(x1 )...Z(xn)
Mnogo pažljivog rada bilo je potrebno da bi se pokazalo da se ovi pojmovi

mogu predstaviti u Peanovoj aritmetici.
Složenost konstrukcije koja omogućuje predstavljanje pokazuje slika koja

raščlanjuje samo jednu od tri korijena za definiciju pojma neposredne
posljedice u izvornom Gödelovom tekstu.
24.2.1 Reprezentacija na jednom primjeru

U Peanovoj aritmetici možemo dokazati aritmetičke istine.
Gödel definira pojam aitmetičke rekurzivne funkcije na sljedeći način:
Aritmetička funkcija φ zove se rekurzivna ako postoji konačan
niz funkcija φ1 , φ2 , .., φn koji završava s φ i ima svojstvo da je svaka
funkcija u nizu ili rekurzivno definirana iz prethodnih dviju ili nastaje
iz ma koje prethodne uvrštavanjem ili je, konačno, neka konstanta ili

funkcija sljedbenika x + 1.
Rekurzivno definiranje opisuje kao definiranje u kojemu se neka n-mjesna

funkcija f definira pomoću drugih dviju funkcija g i h; gdje je g funkcija s n − 1
mjesta i pomoću nje se definira vrijednost funkcije f kada joj je prvi argument 0,
a h je funkcija s n + 1 mjesta i njezini su prva dva argumenta prethodnik prvog
argumenta funkcije f i vrijednost funkcije f za taj argument. Pojednostavljeno:
u ovom se postupku definiranja odred̄uje "ponašanje" na početnoj točki nekog
niza i kod proizvoljne točke pozivanjem na "ponašanje" njezinog neposrednog
prethodnika.
...za aritmetičku funkciju φ(x1 , x2 , ..., xn ) kaže se da je rekurzivno
definirana iz aritmetičkih funkcija ψ(x1 , x2 , ..., xn−1 ) i μ(x1 , x2 , ..., xn+1 )
ako za sve x2 , ..., xn , k vrijedi ovo:
φ(0, x2 , ..., xn ) = ψ(x2 , ..., xn )
φ(k + 1, x2 , ..., xn ) = μ(k, φ(k, x2 , ..., xn ), x2 , ..., xn )
Primjer 24.4 Niz rekurzivno definiranih funkcija:

x+0=x
x + (y + 1) = (x + y) + 1
x·0=0
x · (y + 1) = (x · y) + x
x0 = 1
xy+1 = xy · x
0! = 1
(x + 1)! = x! · (x + 1)
Moguće je sačiniti predikate koji će iskazivati neko aritmetičko svojstvo

brojeva označenih brojkom x i koji će istodobno iskazivati neko svojstvo sin-
taktičkog objekta kodiranog brojkom x.
Primjer 24.5 Definicija

0 Pr x = 0
(n + 1) P r x = εy[y 5 x ∧ P rim(y) ∧ x/y ∧ y > n P r x]
odred̄uje dvomjesnu funkciju nP rx koja za broj x dodjeluje n-ti po veličini prim broj
sadržan u x. Neka je x = 24. Pogledajmo neke vrijednosti. Za n = 0, 0P r24 = 0. Za
n = 1, 1P r24 je najmanji broj m koji zadovoljava sljedeće uvjete (i) m je manji od ili
jednak 24, (ii) m je prim-broj, (iii) 24 je djeljivo s m, (iv) m je veći od 0P r24. Dakle,
1P r24 = 2. Dalje dobivamo 2P r24 = 3. Još dalje, a zbog neispunjavanja uvjeta
dobivamo 3P r24 = 0, 4P r24 = 0, 5P r24 = 0 itd..
Primjer 24.6 Definicija

l(x) = εy[y 5 x ∧ yP rx > 0 ∧ (y + 1)P rx = 0]
odred̄uje funkciju koja broju x dodjeljuje najmanji broj y takav da (i) y je manji od ili
jednak x, (ii) yP rx je veće od 0 i (iii) (y + 1)P rx = 0. Za x = 24 dobivamo l(24) = 2.
24 puta napisano f
z }| {
Primjer 24.7 Brojka f f f...0 ne označava samo broj 24. Kad je rastavimo na
proste faktore, 2 · 2 · 2 · 3, to jest 23 · 31 vidimo da ona kodira term f 0 . Funkcija l(x),
koja, vidjeli smo, za 24 dodjeljuje 2, pokazuje od koliko je simbola sačinjen izraz kojega
kodira x.
Gödel je na taj način uspio povezati dvije istine: aritmetičke istine koje
vrijede kada se brojke prtumače kao oznake za brojeve i sintaktičke istine koje
vrijede kada se brojke protumače kao oznake jezičnih izraza. Omogućavanje
čitanja istog teksta u dvjema usklad̄enim semantičkim dimenzijama, aritmetičkoj
i sintaktičkoj, vjerojatno predstavlja jedan od vrhunaca logičke misli u čitavoj
povijesti.
Ne samo da isti lik može predstavljati i patku i zeca, već i dvije priče, jedna sa
zecom i druga s patkom, mogu biti ispričane istim tekstom i to tako da je neka
rečenica iz teksta istinita u jednom tumačenju ako i samo ako je istinita u
drugom tumačenju.
Ako pratimo gradnju 46 definicija vidjet ćemo da se sve osim jedne mogu
"spustiti" do elementarne razine: one su na kraju definirane pomoću funkcije
sljedbenika ili neke konstante. A istinite tvrdnje o identičnosti i neidentičnosti
brojaka mogu se dokazati.
Primjer 24.8
No za razliku od ostalih 45 pojmova koji su rekurzivni, 46. pojam Dokazivu P A

nije rekurzivan.
46.
Bew(x) ↔ ∃y(yBx)
x je dokaziva formula.
24.3 Lema samoreferencije (dijagonalna lema)

Drugi ključni Gödelov uvid odnosi se na mogućnost tvorbe rečenica koje govore
o samima sebi (pod nekom shemom kodiranja). Ta mogućnost poznata je pod
nazivom dijagonalne leme. Ta lema kaže da se za bilo koju isf-u P (x) s jednom
slobodnom varijablom može pronaći broj n koji kodira rečenicu P (n) koja tvrdi
da n zadovoljava P (x).
Lema 61 (Dijagonalna lema) Za bilo koju isf-u P (x) s jednom slobodnom var-
ijablom može se pronaći broj n koji kodira rečenicu koja tvrdi da n zadovoljava
P (x).
Dokaz 46 Označimo s kod funkciju koja rečenicama pridružuje njezinu kodnu

brojku.Sa sub(n, m) označimo binarnu numeričku funkciju koja za kod n isf-e s
jednom slobodnom varijablom P (x) i za neku brojku m ispostavlja kod rečenice
koja nastaje instancijacijom svih pojava slobodne varijable x s brojkom m:
sub(kod(P (x)), m) = kod(P (m)).
Instancirajmo P (x) sa sub(x, x). To jest, instancirajmo je. s kodom isf-e koja
nastaje kada se isf čiji je kod x i koja ima jednu slobodnu varijablu instancira
s vlastitim kodom. Neka je m kod isf-e koja nastaje instancijacijom, m =
kod[P (sub(x, x))]. Ako primjenimo istovrsni postupak na isf-u m, dobit ćemo
sub[kod(P (sub(x, x))), kod(P (sub(x, x)))].
| {z } | {z }
m m
No po definiciji za sub, vidimo da tražena instancijacija daje

kod[P (sub(m, m))].
Dakle, kod[P (sub(m, m))] = sub(m, m). Egzistencijalnom generalizacijom
dobivamo traženo: ∃x(kod[P (x)] = x). Dijagonalna konstrukcija pokazuje da
možemo sačiniti rečenice koje se mogu interpretirati kao rečenice koje govore o
sebi.
Primjer 24.9 Ako n = kod(P (n)), onda P (n) možemo shvatiti kao tvrdnju: Ova
rečenica ima svojstvo izraženo s P .
Ovisno o svojstvu P o kojem je riječ, neke med̄u takvim samoreferirajućim

rečenicama bit će istinite, a neke neće. Na primjer, formalne verzije sljedećih
Ova rečenica .je isf.
Ova rečenica nema slobodnih varijabli.
bit će istinite. S druge strane, formalne verzije sljedećih

Ova rečenica .je dokaz.
Ova rečenica je aksiom Peanove aritmetike.
bit će neistinite.

Razmotrimo sada formalnu verziju sljedeće rečenice, čije je postojanje za-
jamčeno po dijagonalnoj lemi:
(G) Ova se rečenica ne može dokazati pomoću aksioma Peanove
aritmetike.
Ta rečenica naziva se G, po Gödelu. Pokažimo da je G istinita rečenica koja

nije dokaziva u PA.
Krenimo indirektnim putem. Pretpostavimo da G nije istinita rečenica. Tada
po onome što G tvrdi, slijedi da se G može dokazati u PA. No, aksiomi od PA
su istiniti i sustav dokazivanja F je pouzdan, pa je zato istinita svaka rečenica
koja se može dokazati u PA. Dakle, G mora biti istinita, što proturječi našoj
pretpostavci. Zato je njezina negacija istinita, tj. (po ¬ Elim) G je istinito.
Ostaje pokazati da G nije dokazivo u PA. Budući da je G istinita rečenica,
točno je ono što ona tvrdi: da G nije dokazivo u PA.
Iz prethodnog neposredno slijedi Gödelov teorem nepotpunosti. Pronašli
smo istinitu rečenicu u PA koja nije dokaziva u PA. Štoviše, ni negacije ove
rečenice nije dokaziva u PA jer su sve dokazive posljedice Peanovih aksioma
istinite. Dakle, Peanova aritmetika nije formalno potpuna.
Drukčije a bliže izvornoj formulaciji, teorem nepotpunosti možemo iskazati
na sljeći način.
Teorem 62 Ako je PA formalno konzistentna teorija, onda postoji rečenica G

takva da P A 0 G i P A 0 ¬G.
Dokaz 47 Prepostavimo da je (*) PA konzistentna (P A 0 ⊥) i da (i) P A ` G

ili (ii) P A ` ¬G. Ako (i), onda G nije istinita rečenica. No, tada protivno
pretpostavci (*) PA nije konzistentna teorija. Ako (ii), onda vrijedi ono što ¬G
tvrdi, naime - P A ` G.. U tom slučaju bi u PA bile dokazive i G i ¬G, pa ona
protivno pretpostavci (*) ne bi bila konzistentna.
Peanovi aksiomi nisu nedodirljivi. Nakon što smo pronašli istinitu a ne-
dokazivu rečenicu G - možemo nju ili što mu drago dodati kao novi aksiom
da bi ona postala dokaziva. Ali na taj način nećemo izbjeći Gödelov argument,
jer on ne ovisi o slabosti PA, već o njezinoj
snazi. Sve dok su rečenice proširenog sustava T istinite i sve dok se predikat
n je kod aksioma iz T
može predstaviti u T , dotle se cijeli argument može ponoviti i generirati

daljnju rečenicu koja istinita ali nedokaziva u sustavu.
Gödelov rezultat o nepotpunosti jedan je od najvažnijih teorema u logici,
onaj čije se posljedice još uvijek istražuju.
Gödel upozorava na još jedan važan rezultat koji kao korolarij slijedi iz teo-
rem nepotpunosti: konzistentnost teorije34 PA ne može se dokazati unutar te
teorije, ako je ona konzistentna teorija.
Teorem 63 Ako je PA konzistentna teorija, njezina formalna konzistentnost ne

može se dokazati u PA.
Dokaz 48 Neformalni dokaz možemo skicirati na slijedeći način. Tvrdnju o

konzistentnosti teorije PA možemo iskazati u PA. Budući da je predikat dokazivosti
iskaziv u PA, tvrdnju o konzistentnosti možemo iskazati kao ’postoji rečenica
koja se ne može dokazati u PA’. Označimo tu rečenicu s K . Za svrhu indi-
rektnog dokaza, pretpostavimo P A ` K . Po teorem nepotpunosti znamo da
ako P A 0 ⊥, onda P A 0 G. Teorem nepotpunosti može se dokazati u PA.
Zamjenjujući P A 0 ⊥ s K i P A 0 G s G, dobivamo P A ` K → G. Budući da
smo pretpostavili da P A ` K , dobivamo P A ` G. Kontradikcija.
Quine je istaknuo "pozitivnu" stranu Gödelovog "negativnog" rezultata:

Dok je s obzirom na Gödelov rezultat naše znanje o brojevima
izloženo neočekivanim ograničenjima, dotle upravo suprotno vrijedi o
našem znanju o takvom znanju. Jedna od stvari koje nas iznenad̄uju u
još većoj mjeri nego nepotpunost elementarne teorije brojeva jest čin-
jenica da tu nepotpunost možemo spoznati.
Zadatak 151 (Nemogućnost definiranja istinitosti) Pokažite da se sljedeći predikat

ne može iskazati u jeziku aritmetike: n je kod istinite rečenice.
34
Kao i prije oznakom PA označavamo Peanovu aritmetiku, ali izloženi rezltati vrijede za sve
teorije iskazane jezikom dovoljnog stupnja složenosti ili, kako je to kazao Quine, za sve teorije
iskazane jezikom koji je dovoljno snažan da iskaže vlastitu sintaksu.
Odgovor 54 Pretpostavimo da se predikat ’n je kod istinite rečenice’ može

iskazati u PA. Po dijagonalnoj lemi, možemo sačiniti rečenicu ’Ova rečenica
nije istinita’, nazovimo je T . Pretpostavimo da je T istinita. Tada nije istinita po
vlastitoj tvrdnji. Dakle, nije istinita. No tada, njezina negacija vrijedi, pa mora
biti istinita. Kontradikcija. Dakle, predikat istinitosti ne može se iskazati u jeziku
PA.
Poglavlje 25
Turingovi strojevi
25.1 Churchova teza

Pojam izračunljivosti može se učiniti preciznim na različite načine, ovisno o
odgovoru koji ćemo dati na pitanja poput ovih: "Hoće li se račun izraditi na
pravocrtnoj vrpci ili na pravokutnoj mreži polja? Ako koristimo pravocrtnu
vrpcu, hoće li ona imati početak ali ne i kraj ili će biti beskonačna u oba sm-
jera? Hoće li polja na koja je vrpca razdijeljena imati adrese ili ćemo pratiti
račun pišući posebne simbole kao podsjetnike na odgovarajućim mjestima?" I
tako dalje.Različiti će odgovori za posljedicu imati različiti izgled računa, ali
naš cilj nisu pojedinosti računa već karakterizacija skupa izračunljivih funkcija.
Zapravo, pokazalo se da skup izračunljivih funkcija ostaje isti neovisno o po-
jedinstima izvedbe računa.
Nema kraja mogućim varijacijama u detaljnom opisu pojmova izračunljivosti
i efektivnosti, zato na kraju moramo ili prihvatiti ili odbaciti tezu (koju nije
moguće deduktivno dokazati) po kojoj je skup funkcija koje su izračunljive u
našem smislu (u smislu nekog odred̄enog pojma izračunljivosti) identičan skupu
funkcija koje bi ljudi ili strojevi ikada mogli izračunati putem bilo koje efektivne
metode ako ne bilo ograničenja u pogledu vremena, brzine i materijala. Drugim
riječima, otvara se pitanje u kakvom su odnosu formalizirani teorijski pojam
izračunljivosti i neformalizirani izvanteorijski intuitivni pojam izračunljivosti.
Churchova teza: Izvorno i u užem smislu, teza po kojoj su sve
intuitivno efektivne metode općenito rekurzivne (u smislu u kojem se
ovaj termin koristi u teoriji rekurzivnih funkcija). Pripisujemo je Alonzu
Churchu, 1935. Trenutačno i u širem smislu, teza po kojoj se sve in-
tuitivno efektivne metode mogu zahvatiti jednom od nekoliko formal-
izacija35 , koje uključuju teoriju rekurzivnih funkcija, Turingove stro-
jeve, Markovljeve algoritme, lambda kalkulus, itd.
Churchova teza nije dokaziva ali jest osporiva. Prvo bismo trebali pokazati
da je neka funkcija izračunljiva u intuitivnom smislu, što znači izložiti niz uputa
za izračunavanje njezine vrijednosti za bilo koji argument i pokazati da su te
upute efektivne. Zatim bismo trebali pokazati da ta funkcija nije izračunljiva u
35
“Koje su numeričke funkcije f : N n → N izračunljive? (. . . ) ovo je pitanje već dobilo
odgovore med̄u kojima ću izdvojiti tri: 1. f je rekurzivna funkcija (Goedel, Kleene), 2. f
se može izračunati na apstraktnom stroju (Turing, Post), 3. f se može definirati u λ- računu
bez teorije tipova (Church, Kleene). Da su ovi naslučujući odgovori istovrijedni pokazali su
Church (1936.) i Turing (1936-7.).” u Lambek, J. Programs, grammars and arguments: a
personal view of some connections between computation, language and logic, The Bulletin of
Symbolic Logic, vol.3. no.3. Sept.1997. pp.312-313
268
formalnom smislu, pokazujući da niti jedan Turingov stroj ne može izračunati tu

funkciju.
25.2 Opis Turingovog stroja

Turingov stroj je imaginaran stroj koji može uzvesti bilo koju kompjutaciju izve-
divu na bilo kojem računalu. Stroj se sastoji od beskonačne vrpce, radnog dijela
i popisa pravila. Ulazno/izlazna vrpca je podijeljena u polja na kojima se mogu
naći simboli koje radni dio stroja bilo čita, briše ili upisuje.Stroj se uvijek nalazi
u nekom unutarnjem stanju, te ovisno o tom stanju i zapisima na vrpci izvodi
radnje pomicanja, brisanja ili pisanja. Popis pravila je program koji odred̄uje
ponašanje stroja u zadanim okolnostima. Turingov stroj čita simbole na vrpci i
gleda popis pravila, u skladu s time mijenja svoje unutarnje stanje te ili piše ili
briše simbole ili pomiče svoj radni dio na lijevo ili na desno.
We may compare a man in the process of computing a real number to a ma-
chine which is only capable of a finite number of conditions q1 , q2 , ..., qr which will
be called “m-configurations”. The machine is supplied with a “tape”, (the analogue
of paper) running through it, and divided into sections (called “squares”) each capable
of bearing a “symbol”. At any moment there is just one square, say the r-th, bearing
the symbol S(r) which is “in the machine”. We may call this square the “scanned
square”. The symbol on the scanned square may be called the “scanned symbol”.
The “scanned symbol” is the only one of which the machine is, so to speak, “directly
aware”. However, by altering its m-configuration the machine can effectively remem-
ber some of the symbols which it has “seen” (scanned) previously. The possible behav-
iour of the machine at any moment is determined by the m-configuration qn and the
scanned symbol S(r). This pair qn , S(r) will be called the “configuration”: thus the
configuration determines the possible behaviour of the machine. In some of the con-
figurations in which the scanned square is blank (i.e. bears no symbol) the machine
writes down a new symbol on the scanned square: in other configurations it erases the
scanned symbol. The machine may also change the square which is being scanned, but
only by shifting it one place to right or 1left. In addition to any of these operations the
m-configuration may be changed. Some of the symbols written down will form the
sequence of Slikas which is the decimal of the real number which is being computed.
The others are just rough notes to “assist the memory”. It will only be these rough
notes which will be liable to erasure.
A.M. Turing. On Computable Numbers, with an Application to the Entschei-
dungdproblem. Proceedings of the London Mathematical Society 43: 544-546, 1937.
Program uputa može se iskazati na različite načine. Na primjer, u strojnoj

tablici, u dijagramu toka ili pomoću skupa ured̄enih četvorki.
Primjer 25.1 Program koji u slučaju da 0 dijeli dva niza 1-ica upisuje 1 na mjestu 0,
zatim briše posljednju 1-icu u drugom nizu, vraća se na početak prvog niza i tada staje.
U tabličnom prikazu retci (od drugoga na dalje) pokazuju za stroj koji je u odred̄enom
stanju si u koje stanje sj prelazi i što čini ovisno o tome koji je simbol na polju koje
se čita. Radnje su: pomak udesno >, pomak u lijevo <, pisanje nekog simbola, 1, 0 ili
270 Poglavlje 25 Turingovi strojevi
brisanje −(koje bismo mogli shvatiti kao pisanje "praznog" simbola).

1 0 −
s0 s0 > s1 1
s1 s1 > s2 <
s2 s3 −
s3 s4 <
s4 s4 < s5 >
s5
Dijagram toka u prikazu koristi sljeći redoslijed: [sadašnje stanje] simbol na traci:
radnja [sljedeće stanje].
Zapis ured̄enih četvorki može imati različiti redosljed. U sljedećem prikazu to će biti niz
sadašnje stanje - pročitani simbol - sljedeće stanje - radnja: s0 1s0 >, s0 0s1 1, s1 1s1 >,
s1 − s2 <, s2 1s3 −, s3 − s4 <, s4 1s4 <, s4 − s5 >.
Zadatak 152 Dizajnirajmo Turingov stroj koji čita niz 1-ica i ako je broj 1-ica paran,
piše P , a ako nije piše N .
Odgovor 55 Neka se program "vrti" za svake dvije 1-ice. Ako se takva "petlja"
ne može zatvoriti jer se naišlo na 1-icu iza koje nema druge, završimo sa sim-
bolom N . Ako se "petlja" zatvorila i više nema 1-ica, završimo sa simbolom
P.
25.2.1 Prebrojivost Turingovih strojeva
Tvrdnja 64 Skup svih Turingovih strojeva je prebrojiv.
Naime, svaki Turingov stroj je iskaziv kao konačan niz simbola u jednom
beskonačnom alfabetu (ovdje ograničavamo popis simbola na vrpci na "prazni
simbol" − i brojke)
>, <, s0 , −, 0, s1 , 1, s2 , 2, ...
Neki je niz simbola Turingov stroj akko zadovoljava sljedeće uvjete: (i) duljina
niza djeljiva je s 4, (ii) na mjestima 1, 3, 5, 7, ..., 4n + 1, 4n + 3, ... javljaju
se jedino simboli s0 , s1 , ..., (iii) na mjestima 2, 6, 10, ..., 4n + 2, ... javljaju se
jedino simboli −, 0, 1, ..., (iv) na mjestima 4, 8, 12, ..., 4n, ... javljaju se simboli
Figure 25.1
>, <, −, 0, 1, ..., (v) nijedna konfiguracija36 čiji je oblik si nj sk ne javlja se više
od jednog puta u nizu simbola, gdje nj ∈ {−, 0, 1, ...}. Ako usvojimo kon-
venciju o označavanju početnog stanja (na primjer, tako da mu dodijelimo naj-
manji s-broj), moći ćemo napraviti prebrojivi beskonačni popis svih Turingovih
strojeva. Čim odredimo nabrajanje nizova simbola iz alfabeta, odredit ćemo i
nabrajanje Turing-izračunljivih funkcija. Jedan način kako to možemo izvesti
jest da svakom stroju pridružimo kod. Na primjer ovako:
> < s0 − 0 s1 1 ... n-ti simbol ...
12 122 1222 12222 122222 1222222 12222222 ... 1-ica praćena s n 2-ki
Primjer 25.2 Turingov stroj s0 − s0 1 imao bi kod 122212222122212222222.
Budući da prirodnih brojeva ima prebrojivo mnogo i da smo svakom Turingovom

broju pridružili jedan prirodnih broj, Turingovih strojeva ima prebrojivo mnogo.
Nizove simbola možemo poredati u jedan beskonačni popis koji je prebrojiv.
Ako izbacimo one nizove koji ne imenuju neki Turingov stroj, dobit ćemo popis
T1 , T2 , T3 , ... u kojemu je svaki Turingov stroj imenovan barem jednom i ništa
drugo nije imenovano na tom popisu.
25.2.1.1 Ograničenja i standardna konfiguracija
U daljnjem razmatranju usvajamo neka ograničenja. (i) Promatramo samo funkcije

s pozitivnih cijelih u pozitivne cijele brojeve. (ii) Zapise na traci sužavamo
na monadički zapis brojki, eventualno razdvojenih s praznim poljem ("praznim
simbolom"). Na primjer: 5 će biti zapisano kao 11111. (iii) Pretpostavljamo da
na početku stroj čita krajnju lijevu 1-icu. (iv) Ako funkcija dodjeljuje vrijednost
za argumente (nizove 1-ica razdvojene praznim poljem) koji su se u početnom
stanju nalazili na traci, onda će se stroj zaustaviti u standardnoj završnoj konfig-
uraciji, a to znači da će čitati krajnji lijevi simbol iz bloka 1-ica koji se nalazi na
vrpci koja je drugdje prazna. (v) Ako funkcija ne dodjeljuje vrijednost za zadane
argumente, ona se neće zaustaviti u standardnoj završnoj konfiguraciji veće će,
prvo, ili raditi bez prestanka ili će se, drugo, zaustaviti bilo na 1-ici koja nije
krajnja lijeva ili će se pri zaustavljanju na vrpci nalazaiti više od jednog blok
jedinica.
Primjer 25.3 Usvajajući gornja ograničenja (i)-(v) modificirajmo Turingov stroj iz

prethodnog zadatka tako da umjesto P upisuje 11, a umjesto N - 1. Zapis jednog takvog
Turingovog stroja je: s0 1s1 − s0 − s4 1s1 − s2 > s2 − s6 1s2 1s3 − s3 − s0 > s4 1s4 >
s4 − s5 1s5 1s6 <. Funkcija koju on izračunava je karakteristična funkcija p:
½
11 ako je n paran broj,
p(n) =
1 ako je n neparan broj.
Pod gornjim ograničenjima svaki Turingov stroj odred̄uje jednu funkciju s

pozitivnih cijelih brojeva u pozitivne cijele brojeve. Pažnju možemo usmjeriti
36
Posljednji uvjet isključit će strojeve čije su upute ili kontradiktorne ili ponovoljene.
na slučajeve kada u početnom stanju nalazimo samo jedan neprekinuti niz 1-ica.
Koristeći popis Turingovih strojeva možemo sačiniti popis funkcija f1 , f2 , f3 , ...
svih Turing-izračunljivih funkcija s jednim argumentom, gdje je za svako n, fn
funkcija s jednim argumentom koju računa stroj Tn .
25.2.2 Jedna Turing-neizračunljiva funkcija

Nabrajajući Turingove strojeve, nabrojili smo i funkcije koje oni izračunavaju.
Mogućnost nabrajanja pokazuje da moraju postojati (Turing) neizračunljive funkcije
s jednim argumentom. Ima više načina za pokazati postojanje takvih funkcija.
Započnimo najprije s nekonstruktivnim dokazom. Totalne karakteristične
funkcije za svaki ulaz daju ili potvrdan ili niječan odgovor (tako da upiše 1
odnosno 11, kao u primjeru 25.3). Promotrimo bilo koji skup pozitivnih cijelih
brojeva. Za svaki takav skup možemo zapitati postoji li karakteristična funkcija
koja prepoznaje članove tog skupa. Po Cantorovom dokazu, podskupova prebro-
jivo beskonačnog skupa ima više nego njegovih elemenata. Budući da je skup
Turingovih strojeva prebrojiv, neka karakteristična funkcija neće biti Turing-
izračunljiva.
Konstruktivan način za pokazati postojanje Turing-neizračunljivih funkcija
sastoji se u tome da konstruiramo funkciju u koja nije na popisu svih Turing-
izračunljivih funkcija, a to možemo učiniti ako funkciju u tako definiramo da
bude različita od bilo koje funkcije na popisu.
½
1 ako je fn (n) nedefinirano,
u(n) =
fn (n) + 1 u protivnom.
Tvrdnja 65 Funkcija u nije Turing-izračunljiva.
Dokaz 49 Pretpostavimo suprotno: neka je u jedna od Turing-izračunljivih

funkcija, recimo m-ta. Tada za svaki pozitivni cijeli broj n, vrijednosti za u(n) i
fm (n) su ili (i) obje nedefinirane ili
½ (ii) obje definirane i jednake. Ispitajmo slučaj
1 ako je fm (m) nedefinirano,
kada m = n. u(m) = fm (m) = Ako
fm (m) + 1 u protivnom.
fm (m) nije definirano, onda fm (m) = 1. Kontradikcija. Ako je fm (m) defini-
rano, onda fm (m) = fm (m) + 1. Kontradikcija.
Vrijednost funkcije u razlikovat će se od vrijednosti

svake Turing izračunljive funkcije barem za uokvireni argument
Turingov stroj: Funkcija koju on računa: Argumenti funkcije:
T1 f1 1 2 3 4 ... n ...
T2 f2 1 2 3 4 ... n ...
T3 f3 1 2 3 4 ... n ...
T4 f4 1 2 3 4 ... n ...
.. ..
. .
Tn fn 1 2 3 4 ... n ...
.. ..
. .
Primjedba 13 Niti jedan Turingov stroj ne može izračunati vrijednosti funkcije

u za sve argumente, ali u pojedinim slučajevima to je moguće učiniti. Definira-
jmo najjednostavniji stroj T1 : s0 − s0 >. On izračunava identitetnu funkciju za
svaki pozitivni cijeli broj. Označimo je s f1 .Kako je f1 (1) = 1, u(1) = 2. Za T2
dobivamo sljedeći stroj s0 − s0 <, on takod̄er izračunava identitenu funkciju, a
tu funkciju nabrajamo kao f2 . Po definiciji, u(2) = f2 (2) + 1 = 2 + 1 = 3.
Kod T3 : s0 − s0 −; f3 nije definirano ni za jedan pozitivni cijeli broj, zato
u(3) = 1. No, kako dokaz pokazuje, odredba vrijednosti funkcije u ne može
biti "rutinski posao". To što u nije "mehanički" izračunljiva ne znači da se ona
ne može izračunati zahvaljujući "uvidu".
25.2.3 "Halting problem"

"Problem zaustavljanja" sastoji se u odredbi općenitog efektivnog postupka koji
otkriva hoće li se neki Turingov stroj zaustaviti ili ne kada se pokrene u svom
početnom stanju čitajući krajnji lijevi simbol u neprekinutom nizu 1-ica na drugdje
praznoj vrpci. Označimo slovom h funkciju koja je izračunljiva (u intuitivnom
smislu) ako i samo ako je problem zaustavljanja rješiv. Neka je x broj Turingovog
stroja, neka je on pokrenut u svom početnom stanju dok čita krajnju lijevu 1-icu
iz neprekinutog niza od y 1-ica na inače praznoj vrpci. Definiramo:
½
2 ako se stroj x zaustavlja za argument y,
h(x, y) =
1 u protivnom.
Tvrdnja 66 Ako je Churchova teza točna, problem zaustavljanja je nerješiv.
Reductio ad absurdum: pokazat ćemo da ako funkciju h izračunava neki

Turingov stroj H , onda mora postojati neki Turingov stroj Tm takav da se za
svaki pozitivni cijeli broj n, Tm zaustavlja ako i samo ako se Tn ne zaustavlja,
kada se pokrene u svom početnom stanju čitajući krajnji lijevi simbol u neprek-
inutom nizu od n 1-ica na drugdje praznoj vrpci. No, to nije moguće jer bi se za
niz od m 1-ica Tm morao zaustaviti ako i samo ako se nikad ne zaustavlja kada
se pokrene u svom početnom stanju čitajući krajnji lijevi simbol u neprekinutom
nizu od m 1-ica na drugdje praznoj vrpci. Ovaj će stroj, kada se primijeni na
svoj broj m, ući u beskonačnu petlju ako i samo ako se bude zaustavio; a to je
očigledno nemoguće. Ako bi bila zadovoljena pretpostavka po kojoj funkciju h
izračunava stroj H , onda bi se mogao konstruirati stroj Tm poput ovoga na slici
dolje. ’H ’ označava mjesto gdje bi se trebao naći dijagram toka za H . Cijeli
stroj Tm sadrži H kao svoj dio. Tm se zaustavlja samo ako se Tn ne zaustavlja,
to jest, ako je h(n, n) = 1.
Kada postavimo da m = n vidimo da Tm ne može postojati (jer bi se on morao

zaustaviti ako se ne zaustavlja i ne bi se smio zaustaviti ako se zaustavlja) i zato
H ne može postojati. Time se pokazuje da funkcija h nije Turing izračunljiva.
Ako je Churchova teza točna, onda je problem zaustavljanja apsolutno nerješiv
korištenjem bilo koje "efektivne procedure".
Figure 25.2Nemogući stroj koji se zaustavlja ako i samo ako se ne zaustavlja.

25.3 Neodlučivost logike prvoga reda 277
25.3 Neodlučivost logike prvoga reda

Problem odlučivanja je rješiv za neko svojstvo ako postoji mehanički postu-
pak ispitivanja koji kada se primjeni na bilo koji predmet odgovarajuće vrste,
nakon konačnog broja koraka ispravno klasificira taj predmet bilo kao pozitvnu
instancu (primjer) bilo kao negativnu instancu (ne-primjer) svojstva o kojemu je
riječ. U postupku ispitivanja možemo razlikovati pozitivni i negativni dio. Pozi-
tivni dio postupka ispitivanja je mehanički postupak koji klasificira kao pozitivne
sve pozitivne instance i samo njih. Slično, negativni dio postupka ispitivanja je
mehanički postupak koji klasificira kao negativne sve negativne instance i samo
njih. Ako za neko svojstvo postoji i pozitivni i negativni dio postupka ispitivanja,
onda i samo onda problem odlučivanja za to svojstvo jest rješiv.
U logici nas zanimaju svojstva zadovoljivosti i valjanost a "predmeti" koje
trebamo klasificirati su rečenice ili skupovi rečenica. Vrijedno je podsjetiti se
sljedećeg teorema: S je posljedica prvog reda skupa rečenica T ako i samo ako
T ∪ {¬S} nije zadovoljivo. Ako je problem odlučivosti za zadovoljivost rješiv
onda je on rješiv i za posljedicu prvoga reda. Da bismo raspravu ograničili
^ na
rečenice, preoblikovat ćemo prethodni teorem u istovrijednu tvrdnju: P →S
^ P ∈T
je valjana rečenica prvoga reda akko P ∧ ¬S nije zadovoljiva rečenica37 .
P ∈T
Za logiku prvoga reda postoji pozitivan mehanički postupak provjere val-
janosti ili, što je isto, negativan test zadovoljivosti. No ne postoji negativan test
valjanosti ili, što je isto, ne postoji pozitivan test zadovoljivosti.
Pozitivan test Negativan test
Valjanost DA NE
Zadovoljivost NE DA
Jedan mehanički postupak ispitivanja valjanosti i zadovoljivosti dan je u metodi

gradnje istinitosnog stabla. Ako promatramo zadovoljivost rečenice i zadovoljivost
njezine negacije, onda postoje tri vrste rečenica: (i) valjane rečenice prvoga reda,
koje su zadovoljive i čija negacija nije zadovoljiva, (ii) kontingentne rečenice,
a
37
Dokažite: P → S je valjana rečenica prvoga reda akko je S je posljedica prvog reda
P ∈T
a
skupa rečenica T . Dokaz. S lijeva na desno. P → S je istinito u svakoj strukturi. Neka
P ∈T
a a
je M bilo koja struktura za P → S . Po pretpostavci, M ² P → S. Po definiciji
P ∈T P ∈T
a
istinitosti u strukturi: M ² P → S[g∅ ]. Po definiciji zadovoljavanja, tada je slučaj ili
P ∈T
a a
M2 P [g∅ ] ili M ² S[g∅ ] ili i jedno i drugo. Pretpostavimo (*) M ² P [g∅ ]. Po definiciji
P ∈T P ∈T
a tada za svaku rečenicu P ∈ T vrijedi M ² P [g∅ ], tj. M ² P . Pod pretpostavkom

zadovoljavanja,
(*), M 2 P [g∅ ] ne može biti slučaj. već mora biti slučaj da M ² S[g∅ ], tj. (po definiciji
P ∈T
istinitosti) M ² S. Dakle, svaka struktura koja verificira svaku rečenicu iz skupa T , verificira i
rečenicu S. Suprotan smjer dokažite sami.
koje su zadovoljive i čija negacija jest zadovoljiva, (iii) nezadovoljiva rečenice,

koje su nezadovoljive i čija negacija jest zadovoljiva (tj. njihova negacija je val-
jana rečenica prvoga reda). Poteškoća nastaje kada se susretnemo s rečenicama
kod kojih test ne završava. Što tada možemo zaključiti?
Primjer 25.4 Ako ispitujemo zadovoljivost isf-e ∀x∃yR(x, y) → R(a, a) metodom

gradnje istinitosnog stabla, postupak gradnje stabla ići će u beskonačnost. S druge
strane, negacija te rečenice, ¬ (∀x∃yR(x, y) → R(a, a)) je zadovoljiva. Što znamo
na osnovi testa koji ne završava? (i) ∀x∃yR(x, y) → R(a, a) bi mogla biti zado-
voljiva, pa niti jedna iz ovog para kontradiktornih rečenica ne bi bila valjana. (ii) No,
∀x∃yR(x, y) → R(a, a) bi mogla biti nezadovoljiva, pa bi njezina negacija mogla biti
valjana rečenica prvoga reda. Lako je uvidjeti da je (i) slučaj.
Neodlučivost logike prvoga reda pokazuje da se ona ne može svesti na "mehaničko"

računanje već da se neka pitanja daju razriješiti samo na osnovi uvida.
25.3.1 Dokaz neodlučivosti

Dokaz neodlučivosti logike prvoga reda obično se provodi svod̄enjem na "halting
problem". U tom se dokazu, kojega nećemo provesti, pokazuje da kad bi logika
prvoga reda bila odlučiva, onda bi problem zaustavljanja bio rješiv. No, kako
drugo nije slučaj, onda ni prvo nije slučaj.
Poglavlje 26
Osnovne ideje modalne logike
26.1 Višestruko vrednovanje

Jeziku propozicijske logike možemo dodati novi operator O i sačiniti nove for-
mule. Takve formule možemo iskoristiti za prikazati logički oblik rečenica u
kojima se javljaju izrazi poput ’nužno je da’, ’moguće je da’, ’zabranjeno je da’,
’dopušteno je da’, ’uvijek će biti slučaj da’, ’barem jednom će biti slučaj da’,
’djelatnik čini da’, ’djelatnik vjeruje da’, ’djelatnik zna da’, ’djelatnik želi da’...
Primjer 26.1 (i) OP , (ii) OP → P , (iii) OP → OOP . Prethodne tri rečenice mogle
bi poslužiti kao prikaz logičkog oblika sljedećih nizova rečenica. (Ai) Djelatnik zna da
je slučaj da P , (Aii) Ako djelatnik zna da je slučaj da P , onda je slučaj da P , (Aiii) Ako
djelatnik zna da je slučaj da P , onda on zna da zna da je slučaj da P . (Bi) Nužno je
slučaj da P , (Bii) Ako je nužno slučaj da P , onda je slučaj da P , (Biii) Ako je nužno
slučaj da P , onda je nužno da je nužno slučaj da P . (Ci) Djelatnik čini da bude slučaj da
P , (Cii) Ako djelatnik čini da bude slučaj da P , onda je slučaj da P , (Ciii) Ako djelatnik
čini da bude slučaj da P , onda on čini da bude slučaj da on čini da bude slučaj da P .
(Di) Djelatnik želi da bude slučaj da P , (Dii) Ako djelatnik želi da bude slučaj da P ,
onda je slučaj da P , (Diii) Ako djelatnik želi da bude slučaj da P , onda on želi da bude
slučaj da on želi da bude slučaj da P . Itd.
Razmišljajući o prethodnim primjerima, možemo uočiti da ista formula može

biti istinita u jednoj interpretaciji operatora O ali ne mora biti takvom u nekoj
drugoj interpertaciji. Odredba istinitost ovakvih rečenica u nekom kontekstu k
očigledno zahtijeva osvrtanje na različite kontekste k0 .
Primjer 26.2 Ako O interpretiramo kao logički je nužno da, onda moramo ubrojiti
svaki kontekst. Tada bismo rekli da je rečenica OP istinita u kontekstu k upravo onda
kada je P istinito u svakom mogućem kontekstu k 0 .
Primjer 26.3 Ako O interpretiramo kao prirodna je nužnost da, onda izgleda da
ako hoćemo odrediti istinitost OP u kontekstu k, moramo ubrojiti sve one i samo one
kontekste k0 u kojima vrijede isti prirodni zakoni kao u k.
Primjer 26.4 Ako O interpretiramo kao jednom je bio slučaj da, onda izgleda da
su za odredbu istinitost OP u kontekstu k relevantni samo oni konteksti k0 koji vremenski
prtohode k-u.
279
280 Poglavlje 26 Osnovne ideje modalne logike
Za kontekste koje držimo relevantnim za odredbu istinitosti rečenice OP u

kontekstu k kažemo da su dostupni iz k .
Definicija 20 Model M sadrži: (i) neprazni skup konteksta K , (ii) dvomjesni

odnos R na K , odnos dostupnosti, (iii) funkciju vrednovanja V koja dodjeljuje
istinitosnu vrijednost Vk (P ) svakom propozicijskom slovu P u svakom kontekstu
k ∈ K.
Ovakvi modeli često se nazivaju "Kripke modelima", a konteksti "mogućim
svjetovima".
26.1.1 Povijesna pozadina

U pregledu (pret)povijesti modalne logike obično se spominju Aristotelova modalna
silogistika, Humeovo razlikovanje činjeničnih i analitičkih istina, Kantovo uvrš-
tavanje modalnih pojmova u popis dvanaest kategorija i Fregeovo odbacivanje
modaliteta. Posebnu pažnju zaslužuje rasprava o implikaciji početkom 20. stol-
jeća u kojoj se obnavlja interes za modalnu logiku. Materijalna implikacija
(kondicional) P → Q ekvivalentna je ¬(P ∧ ¬Q). C.I. Lewis razdvaja materi-
jalnu implikaciju ¬(P ∧¬Q) od striktne implikacije. Ova druga ne tvrdi samo da
nije slučaj da istodobno vrijedi i P i ¬Q, već da to ne može biti slučaj: ¬♦(P ∧
¬Q) (nije moguće da istodobno bude i P i ¬Q). Koristeći ¤¬ (nužno nije slučaj)
umjesto ¬♦ (nije moguće da bude slučaj) možemo pokazati da se striktna imp-
likacija - može shvatiti kao materijalna implikacija koja nužno vrijedi:¬♦(P ∧
¬Q), ¤¬(P ∧ ¬Q), ¤(P → Q).
Od samih početaka modalna logika je pokazivala nesigurnost u pogledu val-
janosti njezinih načela. Ipak, neka su načela izgledala neproblematičnima poput
onih koja ukazuju na mogućnost uzajamnog definiranja.
¬♦P ↔ ¤¬P (Nemoguće je ono što nužno nije.)
¬♦¬P ↔ ¤P (Ono što ne može ne biti, nužno je.)
Druga načela izgledala su manje-više neproblematičnima.
(T) ¤P → P (Što je nužno istinito - istinito je.)
(K) ¤(P → Q) → (¤P → ¤Q) (Striktne posljedice nužnih istina i sam su
nužne istine.)
Posljednje gornje načelo može se promatrati kao modalna varijanta za modus
ponens: (¤(P → Q) ∧ ¤P ) → ¤Q.
Procjena valjanosti načela postaje teža u slučaju višestrukih operatora.
(4) ¤P → ¤¤P (Ako je nešto nužno, onda je to nužno tako.)
(B) P → ¤♦P (Ako je nešto slučaj, onda je nužno da je to moguće.);
alternativno – ♦¤P → P .
(E) ♦P → ¤♦P ,
(D) ¤P → ♦P ,
itd.
Različite aksiomatske teorije izrasle su iz (ne)prihvaćanja gornjih načela.
Primjedba 14 Osnovne aksiomatske logike označavaju se na sljedeći način:

modalna KT = T logika prihvaća načela K i T , S4 = KT 4 prihvaća načela
K , T i 4, S5 = KT 4B = KT 4E logika prihvaća načela K , T , 4 te B ili E ..
Nesigurnost oko načela pokazivala je da se unutar pojmova o nužnom i mogućem

treba napraviti daljnju razliku koja nije vidljiva na sintaktičkoj razini. Zbog
toga je ideja semantike mogućih svjetova koja se pojavila šezdesetih godina 20.
stoljeća imala snažan utjecaj na razvoj modalne logike.
26.1.2 Sintaksa i semantika

Jezik modalne propozicijske logike L dobivamo ako definiciji jezika propozici-
jske logike pridodamo uvjet: Ako je P ispravno sastavljena formula u jeziku L,
onda su ¤P i ♦P isf-e jezika L.
Zadatak 153 Zapišite punu definiciju jezika propozicijske modalne logike!
Odgovor 56 Potrebna nam je induktivna definicija. Osnovna klauzula: propozi-

cijska slova se isf-e jezika L. Induktivne klauzule: ako su P i Q isf-e u jeziku L,
onda su ¬P , (P ∧ Q), (P ∨ Q), (P → Q), (P ↔ Q), ¤P i ♦P isf-e jezika L.
Završna klauzula: ništa drugo nije isf jezika L.
Zadatak 154 Iskažite sljedeće rečenice kao formule propozicijske modalne logike:
(a) Moguće je da me ne razumiješ, ali to nije nužno. (b) Moguće je da ako bi mogla
padati kiša, onda kiša pada.
Odgovor 57 (a) ♦¬R ∧ ¬¤¬R, (b) ♦(♦K → K).
U semantici se koristi naziv ’mogući svijet’ koji je na više načina povezan s

Leibnizom, koji bi prvi koji je koristio taj termin.
U pozadini semantike mogućih svjetova leži ideja da istinitosna vrijednost za
¤P i ♦P u nekom mogućem svijetu ovisi o istinitosnoj vrijednosti koju P ima u
nekim drugim mogućim svjetovima. Ta odredba istinitosne vrijednosti modalne
rečenice ne mora zahvatiti ispitivanje svih mogućih svjetova; u formalnom se
smislu ta ideja zahvaća pomoću odnosa dostupnosti koji odred̄uje koji su mogući
svjetovi relevantni za opdredbu istinitosti rečenice o kojoj je riječ.
Definicija 21 Model M za propozicijsku modalnu logiku sadrži: (i) neprazni

skup mogućih svjetova W , (ii) dvomjesni odnos R na W , odnos dostupnosti,
(iii) funkciju vrednovanja V koja dodjeljuje istinitosnu vrijednost Vw (P ) svakom
propozicijskom slovu P u svakom mogućem svijetu w ∈ W .
Skup mogućih svjetova zajedno s odnosom dostupnosti naziva se okvirom ili

strukturom F = hW, Ri. Model M nastaje kada se okviru pridoda vrednovanje
V ; M = hF, V i = hhW, Ri , V i. Istom se okviru mogu pridodati različita

vrednovanja, čime se dobivaju različiti modeli.
Definicija istine kazuje nam koje su formule istinite u kojem mogućem svi-
jetu danoga modela. Budući da je vrednovanje propozicijskih slova V zadano
u modelu M , definicija istine pokazuje kako se to vrednovanje može proširiti
do punog vrednovanja VM koje dodjeljuje istinitosnu vrijednost svim formulama
jezika propozicijske logike.
Definicija 22 Ako je M model s njegovim skupom mogućih svjetova W , s odno-

som dostupnosti R i s vrednovanjem V , onda je VM,w (P ) istinitosna vrijednost
formule P u w u modelu M definirana sljedećim uvjetima:
(i) VM,w (P ) = Vw (P ), za svako propozicijsko slovo P
(ii) VM,w (¬P ) = > akko VM,w (P ) = ⊥
(iii) VM,w (P ∧ Q) = > akko VM,w (P ) = > i VM,w (Q) = >
(iv) VM,w (P ∨ Q) = > akko VM,w (P ) = > ili VM,w (Q) = >
(v) VM,w (P → Q) = > akko VM,w (P ) = ⊥ ili VM,w (Q) = >
(vi) VM,w (P → Q) = > akko VM,w (P ) = VM,w (Q)
(vii) VM,w (¤P ) = > akko za svako w0 ∈ W takvo da R(w, w0 ): VM,w0 (P ) = >
(viii) VM,w (♦P ) = > akko za barem jedno w0 ∈ W takvo da R(w, w0 ): VM,w0 (P ) = >
Iz definicije je vidljivo da postoji sličnost izmed̄u ¤ i ∀, s jedne, i izmed̄u ♦

i ∃, s druge strane. Zato se kao i kod kvantifikatora jedan od modalnih operatora
može uzeti za primitivni, a drugi za definirani. Na primjer, ♦ možemo definirati
kao ¬¤¬.
Primjer 26.5
Oznaćimo modela na slici s M . Skup mogućih svjetova: W = {w1 , w2 , w3 }, odnos

dostupnosti prikazan je na slici sterilacama a u jeziku teorije skupova kao skup ure-
d̄enih parova: R = {hw1 , w2 i , hw2 , w2 i , hw3 , w2 i}. Time smo odredili okvir F . Ako
pretpostavimo da u jeziku pod razmatranjem nalazimo samo jedno propozicijsko slovo
P , onda je vrednovanje V (koje, podsjetimo se, uzima svijet i propozicijsko slovo a

ispostavlja istinitosnu vrijednost) definirano: Vw1 (P ) = Vw2 (P ) = > i Vw3 (¬P ) = ⊥.
Sada kada je M odred̄eno, možemo odrediti vrijednost svih isf-a u danom jeziku modalne
propozicijske logike. Ispitajmo neke primjere:
♦P VM,w1 (♦P ) = > VM,w2 (♦P ) = > VM,w3 (♦P ) = >
¤P VM,w1 (¤P ) = > VM,w2 (¤P ) = > VM,w3 (¤P ) = >
¤P → P VM,w1 (¤P → P ) = > VM,w2 (¤P → P ) = > VM,w3 (¤P → P ) = ⊥
♦¤P VM,w1 (♦¤P ) = > VM,w2 (♦¤P ) = > VM,w3 (♦¤P ) = >
26.1.2.1 Valjanost
Kod formula P modalne propozicijske logike možemo razlikovati nekoliko vrsta

valjanosti. Definicije tvore uzlazni niz u kojem se svaki sljedeći pojam valjanosti
definira pomoću nekog prethodnog pojma.
1. P je valjano1 u modelu M = hW, R, V i (ili model M verificira formulu P )
akko za svako w ∈ W vrijedi VM,w (P ) = > (drugim riječima, P je istinito u
svakom mogućem svijetu w).
2. P je valjano2 na okviru F = hW, Ri akko za svaki model M koji je izgrad̄en
nad okvirom F vrijedi da je P valjano u modelu M .
3. P je valjano3 u skupu okvira S akko za svaki okvir F ∈ S vrijedi da je P
valjano na okviru F .
4. P je valjano4 akko za svaki okvir F vrijedi da je P valjano na okviru F .
Primjer 26.6 Valjanost1 i valjanost2 su "lokalnog karaktera". Za ispitivanje valjanosti2

okvir držimo čvrstim i mijenjamo vrednovanja. Za ispitivanje valjanosti3 biramo skup
okvira kod kojih odnos dostupnosti ima odred̄eno svojstvo i mijenjamo vrednovanja.
Valjanost4 je "globalnog karaktera"; za ispitivanje valjanosti4 mijenjamo modele.
¤(P → Q) → (¤P → ¤Q) ¤P → P ¤P → ¤¤P
valjano3 na svim okvirima valjano3 na svim refleksivnim okvirima valjano3 na svim tranzitivnim okvirima
valjano4 nije valjano4 nije valjano4
Koristeći pojam valjanosti na okviru možemo definirati pojam karakteriziranja.
Definicija 23 Formula P karakterizira skup S okvira akko P jest valjano3 u

skupu okvira S .
Zadatak 155 Dokažimo da je ¤P → P karakterizira skup refleksivnih okvira.
Odgovor 58 Trebamo dokazati da je ¤P → P valjano3 u skupu svih reflek-

sivnih okvira. Pretpostavimo da je M model s refleksivnom relacijom R. Za
proizvolji w trebamo dokazati VM,w (¤P ) = >, onda VM,w (P ) = >. Pret-
postavimo VM,w (¤P ) = >. Po definiciji za vrednovanje, za svaki v takav
da R(w, v) vrijedi VM,v (P ) = >. Budući da R refleksivna relacija, vrijedi

R(w, w), pa je zato VM,w (P ) = >.
Zadatak 156 Dokažimo da je ¤P → ¤¤P karakterizira skup tranzitivnih okvira.
Odgovor 59 Trebamo dokazati da je ¤P → ¤¤P valjano3 u skupu svih tranz-

itivnih okvira. Pretpostavimo da je M model s tranzitivnom relacijom R. Za
proizvolji w trebamo dokazati VM,w (¤P ) = >, onda VM,w (¤¤P ) = >. Pret-
postavimo VM,w (¤P ) = >. Neka v bilo koji mogući svijet takav da R(w, v).
Sada za proizvoljni z takav da R (v, z) trebamo dokazati da VM,z (P ) = >.
Budući da R tranzitivna relacija, vrijedi R(w, z), pa je zato VM,z (P ) = >.
Budući je z bio proizvoljno odabran vrijedi VM,v (¤P ) = >, a budući da je v
takod̄er bio proizvoljno odabran, vrijedi VM,w (¤¤P ) = >.
Zadatak 157 Dokažimo da je P → ¤ ¦ P karakterizira skup simetričnih okvira.
Odgovor 60 Pretpostavimo da je M model sa simetričnom relacijom R. Za

proizvolji w trebamo dokazati da ako VM,w (P ) = >, onda VM,w (¤ ¦ P ) =
>. Pretpostavimo VM,w (P ) = >. Neka v bilo koji mogući svijet takav da
R(w, v). Zbog simetričnosti vrijedi R (v, w). Po definiciji za ¦ a zbog činjenice
da VM,w (P ) = >, vrijedi VM,v (¦P ) = >. Budući je v bio proizvoljno odabran
vrijedi VM,w (¤ ¦ P ) = >.
Modalna S5 logika valjana3 je na skupu refleksivnih, tranzitivnih i seimetričnih

okvira. Drugim riječima, valjana3 je na skupu okvira gdje je odnos dostup-
nosti ekvivalencijski. Zbog toga semantika S5 logike ne zahtijeva obaziranje
na relaciju dostupnosti.
26.1.2.2 Modalna logika i logika prvog reda
Modalne formule P možemo "prevesti" na jezik logike prvoga reda [P ] (s ’[]’

označavamo funkciju prijevoda):
[P ] = P x P je propozicijsko slovo
[¬P ] = ¬ [P ]
[P ∧ Q] = [P ] ∧ [Q]
[♦P ] = ∃y(R(x, y) ∧ [P ] (y)) y je nova varijabla
Primjer 26.7 Prijevod za ¤P → P . Iskažimo drukčije: ¬(¬♦¬P ∧ ¬P ).

[¬(¬♦¬P ∧ ¬P )] = ¬ [¬♦¬P ∧ ¬P ] = ¬([¬♦¬P ] ∧ [¬P ]) =
= ¬(¬ [♦¬P ] ∧ ¬ [P ]) = ¬(¬∃y(R(x, y) ∧ [¬P ] (y) ∧ ¬P x) =

= ¬(¬∃y(R(x, y) ∧ [¬P ] (y) ∧ ¬P x) = ¬(¬∃y(R(x, y) ∧ ¬P (y) ∧ ¬P x) =
= ∀y(R(x, y) → P (y)) → P (x)
Zadatak 158 Odredite funkciju prijevoda za P → Q i P ∨ Q.
Zadatak 159 Izradite prijevod za ♦P ∨ ♦¬P !
Odgovor 61 ∃y(R(x, y) ∧ (P (y) ∨ ¬P (y))
Tehnika kojom se odred̄uju svojstva relacije dostupnosti počiva na načelu

’minimalnog ispunjenja antecedensa’. Najprije dajemo prijevod modalne logike
na jezik logike prvog reda Konzekvens aksioma ’¤P → P ’ dobiva prijevod:
P (x). Minimalno ispunjenje antecedensa zahtijeva da P bude zadovoljeno u
svim R sljedbenicima, zato definiramo minimalno vrednovanje P (v) kao R(x, v).
Pročitajmo konzekvens; on kaže: P (x). Uvrstimo minimalno vrednovanje i
dobivamo R(x, x) - refleksivnost. Konzekvens aksioma ’ ¤P → ¤¤P ’ dobiva
prijevod:
∀y (R(x, y) → ∀z (R(y, z) → P (z))) .
Upisujemo minimalno vrednovanje antecedensa Rxu i dobivamo
∀y (R(x, y) → ∀z (R(y, z) → R(x, z)))
- tranzitivnost. Za aksiom ’P → ¤♦P ’ minimalno ispunjenje antecedensa za-

htijeva da jedino u x bude zadovoljeno P , pa zato umjesto P (v) pišemo x = u.
Prijevod konzekvensa daje:
∀y (R(x, y) → ∃z(R(y, z) ∧ P (z)))
a s ubacivanjem minimalnog uvjeta dobivamo
∀y (R(x, y) → ∃z(R(y, z) ∧ x = z)))
što je zapravo komplicirani način iskazivanja uvjeta simetričnosti: ∀y (R(x, y) → R(y, x)).
Relaciju koja je refleksivna, tranzitivna i simetrična nazivamo relacijom ekviva-
lencije. Gorespomenuti aksiomi pokazuju da modalna logika S5 karakterizira
okvire u kojima je relacija dostupnosti relacija ekvivalencije. Smijemo iz S5
modela odstraniti kopije svjetova jer možemo zanemariti relaciju dostupnosti i
definirati modalitet VM,w (¤P ) = > akko za svako w Vw (P ) = >.
26.1.3 Sintaktički pristup pojmu valjanosti

I za modalnu logiku možemo izgraditi sustav prirodne dedukcije. Pri tome će se
pravila razlikovati od jedne do druge modalne logike.
Pravilo ¤Intro: ako P ne ovisi ni o jednoj pretpostavci ili premisi, P ` ¤P .
Za ¤Elim ne može se dati neko jednostavno i intuitivno jasno pravilo. Izlaz
je u tome da se dopusti korištenje aksiomske sheme K u bilo kojem koraku
dokaza.
Primjer 26.8
1 (1) P ∧ Q pretpostavka
1 (2) P ∧Elim, 1
(3) (P ∧ Q) → P → Intro, 1,2
(4) ¤((P ∧ Q) → P ) ¤Intro,3
(5) ¤((P ∧ Q) → P ) → (¤(P ∧ Q) → ¤P ) aksiom
(6) ¤(P ∧ Q) → ¤P → Elim, 4,5
Druga varijanta za sustav prirodne dedukcije modalne propozicijske logike

uvodi modalne ¤-poddokaze. U novije vrijeme za poseban slučaj normalnih
modalnih logika koriste se obilježeni sustavi prirodne dedukcije.
26.1.4 Aletički i epistemički modaliteti
Primjer 26.9 Promotrimo sljedeće rečenice ’Možda pada kiša, ali kiša ne pada’ i
’Kiša pada ali mogao je biti slučaj da ne pada’.
U gornjim primjerima susrećemo dva smisla o ’mogućem’. U prvoj rečenici

riječ je epistemičkoj mogućnosti: obzirom na sve ono što znam nije isključena
mogućnost da P . U tom smislu nije zadovoljiva tvrdnja M oždaP ∧ ¬P . U
drugoj rečenici riječ je o aletičkoj mogućnosti: u strožoj varijanti, obzirom na
važeće prirodne zakone nije isključena mogućnost da P ili, u blažoj varijanti,
logički su moguće okolnosti u kojima je slučaj da P . U ovakvom smislu tvrdnja
M ogućeP ∧ ¬P jest zadovoljiva.
26.1.5 Pogled dalje

Modalna logika pruža snažno analitičko sredstvo za filozofska istraživanja jezika
u kojemu opisujem ljudske radnje, moralni i pravni diskurs, za istraživanje drugih
modusa pored indikativnog, za opis vjerovanja, znanja i želja, i za mnoge druge
svrhe. Plodonosan razvoj modalne logike u tim i drugim smjerovima prelaziokvire
ovoga tečaja.
26.2 Obilježena prirodna dedukcija

U novije vrijeme Basin, Matthews i Vigano razvili su zanimljiv sustav obil-
ježene prirodne dedukcije («labeled deduction») za normalne modalne logike.
U takvom se sustavu normalne modalne logike dijele na dva povezana dijela: na

osnovnu logiku, koja je zajednička različitim modalnim logikama te na relacijsku
teoriju, koja uspostavlja razlike med̄u njima. U osnovnoj logici zaključuje se o
formulama koje nose svoju oznaku. Da bismo dokazali da je formula valjana
u nekom razredu okvira dokazivat ćemo obilježenu formulu , gdje je, intuitivno
gledajući, indeks koji označava proizvoljni mogući svijet proizvoljnog okvira
unutar ispitivanog razreda okvira. U relacijskoj teoriji opisuju se svojstva relacije
dostupnosti i time se odred̄uje vrsta okvira. Radi jednostavnosti prikaza, autori
relacijsku teoriju ne izlažu kroz rečenice logike prvog reda ili, gdje bi to bilo
potrebno , kroz rečenice logike višeg reda. Umjesto toga, autori modalnim ak-
siomima pridružuju odgovarajuće pravilo oblika
R (ti , si ) , ..., R (tj , sj ) ` R (t0 , s0 ) ,
gdje su t i s termi sastavljeni od oznaka i simbola za Skolemove funkcije. Na
primjer, modalnom aksiomskom obliku korespondira aksiom prvoga reda . Relacijska
teorija za logiku koja uključuje (D : ¤P → ¦P ) umjesto iskaza o serijalnosti
odnosa dostupnosti sadržavat će pravilo: R (w, f (w)), gdje je f Skolemova
funkcija.
26.2.0.1 Digresija
Razmotrimo rečenicu ∀x∃y R (x, y). Struktura M verificira tu rečenicu akko za

svaki d ∈ M (∀) vrijedi da g∅ [x/d] zadovoljava isf-u ∃yR (x, y) u M . Daljnje
razlaganje pokazuje da postoji barem jedan e ∈ M (∀) takav da za svaki d ∈
M (∀) g∅ [y/e] [x/d] zadovoljava isf-u R (x, y). Minimalno zadovoljavanje za-
htijeva da za svaki d postoji, dakle, barem jedan odgovarajući e. Neka funkcija
f bira takav odgovarajućo e za svaki d, to jest f (d) = e samo ako R (d, e). Za
svaki d tada vrijedi M ² R (x, y) g∅ [x/d] [y/f (d)]. Kada bismo imali funkci-
jski simbol s za funkciju f početni složeni izraz ∀x∃y mogli bismo reducirati na
∀x na sljedeći način:
∀x R (x, s (x))
Uočimo da će vrijediti ∀x∃y R (x, y) ⇒ ∀x R (x, s (x)) ali ne i obratno jer R ne
mora biti funkcionalna relacija.
Ovakvu redukciju na minimalni uvjet zadovoljavanja gdje se uvodi funkcija
koja bira "svjedok" postojanja člana relacije naziva se "skolemizacijom". U
prirodnom jeziku posvojne zamjenice i pridjevi imaju sličnu ulogu: ’moj pri-
jatelj’, ’Ivanova kuća’ sliče "skolemizaciji" pa ne kažemo ’Postoji barem jedna
osoba s kojim stojim u odnosu prijateljstva i ona je logičar’ već ’Moj prijatelj
je logičar’, ne kažemo ’Posjetili smo barem jednu kuću u kojoj Ivan živi’ već
’Posjetili smo Ivanovu kuću’.
Basinov, Matthewsov i Viganov sustav obilježene prirodne dedukcije prikazu-
jemo u modificiranom obliku, naime, prilagod̄eno "Fitch-formatu".
26.2.1 Pravila za modalne operatore

(Subsubsubsubsection head:)¤Intro
v m. R (w, v)
..
.
n. v : P
o. w : ¤P ¤Intro: m-n
v je novi indeks i on se ne pojavljuje izvan poddokaza u kojemu je uveden.
(Subsubsubsubsection head:)¤Elim
m. w : ¤P
..
.
n. w : P ¤Elim: m
(Subsubsubsubsection head:)¦Intro
m. v : P
..
.
n. R (w, v)
..
.
o. w : ¦P ¦Intro: m,n
(Subsubsubsubsection head:)¦Elim
l. w : ¦P
v m. R (w, v)
n. v:P
..
.
o. u : Q
p. u : Q ¦Elim:l,m-o
v je novi indeks i on se ne pojavljuje izvan poddokaza u kojemu je uveden.
26.2.2 Relacijska teorija

Relacijska teorija razlikuje se od logike do logike.
T logika
..
.
n. R (w, w) T -refleksivnost
..
.
4 logika
m. R (w, v)
..
.
n. R (v, u)
..
.
o. R (w, u) 4-tranzitivnost: m,n
B logika
n. R (w, v)
..
.
o. R (v, w) B -simetričnost: n
D logika (¤P → ¦P )
..
.
o. R (w, f (w)) D-serijalnost
Na sličan se način dodaju po potrebi ostala svojstva okvira koja neki aksiom
karakterizira (u okviru logike prvoga reda).
26.2.2.1 Obilježena prirodna dedukcija za propozicijsku logiku
Uz jednu važnu iznimku, pravila prirodne dedukcije za propozicijsku logiku

ostaju nepromijenjena ali lokalizirana u primjeni na rečenice obilježene istom
oznakom.
Basin i ostali ispituju svojstva različitih načina na koji se pojava neistine
(falsum, ⊥) u sustavu obilježene dedukcije može pojmiti. Pojava neistine na
jednom mjestu (svijetu) može pokazivati neistinitost tvrdnje na nekom drugom
mjestu. Tako shvaćenu neistinu autori nazivaju globalnom i ona je dovoljna za
implementaciju «logika u Geachovoj hijerarhiji», izmed̄u ostalih. Ako se dopusti
da k tome neistina utječe i na relacijske tvrdnje, onda takvu neistinu možemo
nazvati univerzalnom. Tako pojmljena neistina dovoljna je da bi se izgradili
sustavi za svaku modalnu logiku koja se može aksiomatizirati u jeziku logike
prvoga reda. Za razliku od toga, lokalna neistina ne «putuje» kroz svjetove niti
utječe na relacijske tvrdnje. Pojam lokalne neistine nije dovoljan za formalizaciju
modalnih logika.
Izgleda da je K s globalnom neistinom najslabija osnovna logika
koja se može proširiti tako da obuhvati jedan koristan raspon modalnih
logika.
Basin, Matthews i Vigano
Budući da ćemo dalje koristiti dokaze u Fitch formatu i dopustiti uporabu

pravila za istinitosno-funkcionalne poveznike te neistinu prema Barwiseovom
i Etchemendyjevom pristupu, pojam globalne neistine ugradit ćemo u sljedeće
pravilo:
Γ, w : A ` v : ⊥
Γ ` w : ¬A
Primjer 26.10 P `S5 ¤ ¦ P

1. w : P
v 2. R (w, v)
3. R (v, w) Simetričnost: 2
4. v : ¦P ¦Intro: 1,3
4. w : ¤ ¦ P ¤Intro:2-4
Primjer 26.11 ¤(P → Q), ¦P `S5 ¦Q

1. w : ¦P
2. w : ¤(P → Q)
v 3. R (w, v)
4. v:P
5. v:P →Q ¤Elim:2,3
6. v:Q →Elim:4,5
7. w : ¦Q ¦Intro:3,6
8. w : ¦Q ¦Elim:1,3-7
Poglavlje 27
Zadaci
1. Otvorite Leibniz 0 s W orld. Prevedite zadane rečenice koristeći engleske
predikate (Cube, MediumSize, FrontOf, BackOf, Between, SameCol). Ako je prijevod
uspješan, sve će rečenice biti istinite.
(a) Nema kocaka srednje veličine.
(b) Ništa nije ispred b.
(c) Svaka je kocka ili ispred ili iza e.
(d) Nijedna kocka nije izmed̄u a i c.
(e) Svi se predmeti nalazi u onim stupcima gdje su a, b i c.
2. Prevedite zadane rečenice na jezik logike prvoga reda. Dopušteni predikati
su: Zlato, Sja, VišiOd, Student i Hvali.
(a) Nije zlato sve što sja.
(b) Ivan je najviši student.
(c) Tkogod hvali svakoga, ne hvali nikoga.
3. U sljedećim vježbama primijenite istinitosno-funkcionalni algoritam da biste
odredili jesu li zadani zaključci (a) tautološki valjani. Ako nisu, odredite
jesu li (b) logički, ali ne i tautološki valjani ili su (c) nevaljani. Za nevaljane
zaključke izgradite protuprimjer.
1. ∀xKocka(x) → ∃yM aleno(y)
(a) 2. ¬∃yM aleno(y)
3. ∃x¬Kocka(x)
1. ∃xKocka(x)
(b) 2. ∃xM aleno(x)
3. ∃x(Kocka(x) ∧ M aleno(x))
1. ∃x(Kocka(x) ∧ V eliko(x)) → (Kocka(c) ∧ V eliko(c))
2. T etraedar(c) → ¬Kocka(c)
(c)
3. T etraedar(c)
4. ¬∃x(Kocka(x) ∧ V eliko(x))
4. Objasnite zašto klasična logika smatra da je silogizam Bramantip (modus
AAI, figura IV) valjan, dok ga suvremena logika smatra nevaljanim. Pitanje
istražite koristeći "Kategorički silogizmi"! Konstruirajte protuprimjer
koristeći jezik Vennovih dijagrama!
5. Sačinite niz ekvivalencija koje će pokazati da je negacija rečenice Neki P su
Q ekvivalentna rečenici Nijedan P nije Q. (Rješenje izradite kao "sentence
file" koristeći Tarski’s World, u zagradama iza svake rečenice upišite naziv
ekvivalencije koja je opravdava.)
6. Otvorite Frege’s Sentences i Peirce’s World. Izmijenite veličinu i položaj
jednog tijela tako da prvih sedam rečenica bude istinito a drugih sedam -
neistinito. Predajte modificirani svijet!
291
292 Poglavlje 27 Zadaci
7. (***) Otvorite Ramsey’s Sentences. Izgradite svijet koji čini istinitim svih
20 rečenica koristeći samo 6 tijela!
8. Otvorite Arnault’s Sentences i izgradite svijet u kojem su sve rečenice
istinite!
9. (Logička neovisnost) Otvorite Buridan’s Sentences. Pokažite da je rečenica
∃x∃y(x 6= y ∧ T et(x) ∧ T et(y) ∧ M edium(x) ∧ M edium(y))
neovisna o "Buridanovim" rečenicama, tj. da ni ona niti njezina negacija nije
njihova posljedica. Neovisnost ćemo ustanoviti tako što ćemo izgraditi dva
svijeta u kojem će sve "Buridanove" rečenice biti istinite dok će u jednom od
njih zadana rečenica biti istinita a u drugom neistinita.
10. (Rečenice koje trebamo parafrazirati prije prijevoda) Prevedite zadane
rečenice na jezik logike prvoga reda! Provjerite svoj prijevod: u Ron’s World
sve rečenice trebaju biti istinite, u Bolzano’s World samo je 3. rečenica
istinita, u Wittgenstein’s World samo je 5. rečenica istinita.
(a) Jedino veliki predmeti nemaju ništa ispred sebe.
(b) Ako neka kocka ima nešto ispred sebe, onda je ta kocka malena.
(c) Svaka kocka koja je iza nekog dodekaedra manja je od njega.
(d) Ako je predmet e izmed̄u dva predmeta, ta dva predmeta su malena.
(e) Ako je tetraedar izmed̄u dva predmeta, ta dva predmeta su malena.
11. Izvedite zadane ekvivalencije koristeći poznata načela kvantifikacije.
(a) ∀xP → Q ⇔ ∃x(P → Q) ako x nije slobodan u Q
(b) P → ∃xQ ⇔ ∃x(P → Q) ako x nije slobodan u P .
12. Otvorite Jon Russell’s Sentences. Na slobodnim mjestima (označenim
parnim brojevima) zapišite prethodnu rečenicu u preneksnoj normalnoj
formi. Provjerite ispravnost vrednujući rečenice u različitim svjetovima!
13. Izradite koristeći Fitch dokaze za sljedeće valjane rečenice prvoga reda.
Podsjetite se da dokazima valjanih rečenica ne koristimo niti jednu premisu.
(a) (nulta kvantifikacija) ` Kocka(b) ↔ ∀xKocka(b)
(b) ` ∃x(P (x) → ∀xP (x))
(c) ` ¬∃x∀y[R(x, y) ↔ ¬R(x, y)]
14. Otvorite (koristeći Tarski’s World) Padoa’s Sentences.
(a) Dokažite da bilo koje tri rečenice od zadanih četiri tvore zadovoljiv
skup rečenica. Da biste dokazali prethodnu tvrdnju za četiri skupa
rečenica izgradite četiri svijeta takva da je u njima svaka rečenice iz
odgovarajućeg skupa istinita. Rješenje predajte pod nazivima 2.123.wld,
2.124.wld, 2.134.wld, 2.234.wld.
(b) Dokažite na neformalan način da četiri rečenice iz prethodnog zadatka
(Padoa’s Sentences) nisu konzistentne (tj. da nije moguće da sve budu
istodobno istinite)!
15. Koristeći Tarski’s World pronad̄ite prijevode na jezik logike prvoga reda za
rečenice a-e. Za svrhu provjere prijevoda dobro je koristiti na "Keyboard"-u
ponud̄ene oznake predikata. Čini se da ćete za e. morati upotrebiti jednu
rečenicu iako se u prirodnom jeziku javljaju dvije (jer jedino tako možemo
293
sačuvati koreferenciju, upućivanje na isti predmet, imeničke fraze jedna

velika kocka iz prve rečenice i zamjenice nje iz druge rečenice).
(a) Ima barem dva dodekaedra.
(b) Ima najviše dva tetraedra.
(c) Ima točno dvije kocke.
(d) Samo tri predmeta nisu malena.
(e) Ima samo jedna velika kocka. Nijedan dodekaedar nije iza nje.
(f) Provjerite ispravnost prijevoda: U Bolzano’s World istinite su samo a, c i
e; u Skolem’s World istinita je e; u Montegue’s world istinite su b,c i e.
Izgradite svijet u kojem su sve rečenice a-e istinite. Predajte prijevode i
svijet.
16. Otvorite (koristeći Tarski’s World) Russell’s Sentences. Izgradite svijet u
kojem su sve rečenice 1-7 istinite!
17. Usporedite rečenice (i) ∃!1 xKocka(x) ∧ ∀x(Kocka(x) → M aleno(x)) i
(ii) ∃!1 x(Kocka(x) ∧ M aleno(x)). Iskažite ih u prirodnom jeziku! Ako
rečenice (i) i (ii) nisu ekvivalentne izgradite dva svijeta takva da u prvom
samo rečenica (i) bude istinita a u drugom samo (ii). Ako su rečenice (i) i (ii)
ekvivalentne, dokažite to bilo na formalan bilo na neformalan način!
18. Dokažite neformalnim načinom sljedeći jednostavni teorem: ∀a : ∅ ⊆ a!
19. Dokažite da postoji točno jedan prazni skup pokazujući da postoji barem
jedan i najviše jedan takav skup! Preuzmite ?? i nadopunite nedostajuće
korake! Preuzmite ?? i odredite pravila i rečenice koje opravdavaju svaki
pojedini korak! U nekim ćete se koracima pozvati na pravilo tautološke
posljedice (Tau Con).
20. Nadopunite ?? za ∀x∀y[x = y ↔ (x ⊆ y ∧ y ⊆ x)] s koracima koji
nedostaju!
21. Označimo sa s ekstenziju predikata S : s = {x | S(x)}, s p ekstenziju
predikata P , s d označimo skup svih predmeta u kontekstu rasprave.
Prikažite Aristotelovske sudove u jeziku teorije skupova sljedeći pristup
prikazan u drugom retku:
varijanta1 varijanta2
univerzalno afirmativni sud
univerzalno negativni sud ∀x(S(x) → ¬P (x)) s⊆d−p s∩p=∅
partikularno afirmativni sud
partikularno negativni sud
22. Napišite korespondentni kondcional za silogizam Barbara sljedeći načelo

iz prethodnog zadatka, to jest koristeći jezik teorije skupova! Kondicional
pokazuje da odnos ⊆ ima neko svojstvo. O kojem je svojstvu riječ?
23. Dokažite na neformalan način tvrdnju: "Neka su a i b proizvoljni skupovi,
a ∪ b = b ako i samo ako a ⊆ b"! U dokazu ćete se morati osloniti na aksiom
ekstenzionalnosti (zbog identitetnih tvrdnji), te na definicije za ∪ i ⊆.
24. Neka je definicija za ured̄eni par: hx, yi = {{x} , {x, y}} Polazeći od te
definicije, izradite neformalan dokaz za hx, yi = hu, vi ⇔ (x = u ∧ y = v)!
25. Oslanjajući se na prethodni zadatak, dokažite da za bilo koja dva skupa a i b,

postoji skup svih ured̄enih parova hx, yi takvih da x ∈ a i y ∈ b. Taj se skup
naziva Kartezijevim produktom od a i b, a označava se s a × b.
26. Otvorite u Fitch-u Exercise 15.29. Ovaj dokument kao cilj dokaza sadrži
tvrdnju da je odnos istovjetnosti oblika ekvivalentan. Svrha ove vježbe je
pokazati da su ciljne rečenice koje iskazuju to svojstvo odnosa posljedica
značenja osnovnog predikata. Pravilo Ana Con smijete koristiti samo za
atomarne rečenice!
27. Ispitajte sljedeće tvrdnje. Ako su istinite, izradite bilo formalan bilo
neformalan dokaz. Ako su lažne, pronad̄ite protuprimjer.
(a) Za bilo koji skup b, ∅ ⊆ ℘b.
(b) Za bilo koji skup b, b ⊆ ℘b.
(c) Za bilo koje skupove a i b, ℘ (a ∪ b) = ℘a ∪ ℘b.
(d) Za bilo koje skupove a i b, ℘ (a ∩ b) = ℘a ∩ ℘b.
28. Otvorite Fitch dokument Exercise 15.49. U zadatku trebamo dokazati da je
relacija R funkcionalna relacija: ∀x∀y∀z[(R(x, y) ∧ R(x, z)) → y = z].
Dopušteno je koristiti T autCon i dopuštena je primjena AnaCon za literale
(tj. atomarne rečenice i njihove negacije). Tvrdnja R(a, b) znači ’b je
predmet koji je smješten najviše sprijeda u onom stupcu u kojem se nalazi
a’. [Prijedlog: iskoristite AnaCon za činjenicu da od dva različita predmeta
koji su u istom stupcu jedan mora biti ispred drugoga.]
29. Neka je D neki skup i neka je P neki skup ne-praznih podskupova od D
takvih da je svaki element iz D član točno jednog člana iz P . Takav se skup
P naziva particijom od D.
(a) Zapišite gornju definiciju koristeći simbole teorije skupova i jezik logike
prvoga reda!
(b) Neka je P particija skupa D. Definirajmo relaciju E na sljedeći način:
ha, bi ∈ E akko postoji X ∈ P takav da a ∈ X i b ∈ X . Pokažite da je
E relacija ekvivalencije te da je P skup klasa ekvivalencije za tu relaciju!
(c) Logička razdioba pojma je adekvatna ako je zbroj opsega članova
razdiobe jednak opsegu diobene cjeline. Iskažite ovu definiciju koristeći
jezik teorije skupova. Diobenu cjelinu (totum divisionis) označite s t,
članove diobe (membra divisonis) označite s m1 , ..., mn .
(d) Logička razdioba pojma je jedinstvena ako se njezini članovi med̄usobno
isključuju. Iskažite ovu definiciju koristeći jezik teorije skupova!
(e) Iskažite u jednoj rečenicu odredbu za jedinstvenost i adekvatnost divizije
koristeći jezik teorije skupova i pojam particije!
30. Raymond Smullyan nam je dao ove dobre savjete: (1) uvijek govorite istinu,
(2) svakog dana recite: "Ponovit ću ovu rečenicu sutra." Dokažite da će
svatko tko bude poštivao i jedan i drugi savjet - živjeti vječno! Nakon toga
pokažite zašto to ipak neće biti moguće!
31. Dokažite da su aksiom ekstenzionalnosti i aksiom separacije konzistentni!
Drugim riječima, pronad̄ite područje rasprave u kojima su oba aksioma
istinita! [Savjet: ispitajte domenu čiji je jedini element prazni skup; za
295
aksiom separacije moramo pokazati da za bilo koje svojstvo P postoji skup

{x ∈ ∅ | P (x)} u toj domeni.]
32. Dokažite da za bilo koji skup b, |℘b| 6= |b|!
33. Dokažite da za bilo koji skup b, |℘b| 6= |b|!
34. Dokažite tvrdnju "Rečenica S je tautološka posljedica skupa rečenica T ako
i samo ako T ∪ {¬S} nije it-zadovoljiv"!
35. Dokažite sljedeću lemu za slučajeve 3. i 4. "Neka je T formalno
konzistentan, formalno potpun skup rečenica, te neka su R i S proizvoljne
rečenice u jeziku.
1.T ` T (R ∧ S) akko T `T R i T `T S
2.T ` T (R ∨ S) akko T `T R ili T `T S
3.T ` T ¬S akko T 0T S
4.T ` T (R → S) akko T 0T R ili T `T S
5.T ` T (R ↔ S) akko bilo T `T R i T `T S bilo T 0T R i T 0T S "
36. Zadan je jezik s dva predikata, Kocka i M aleno, i s dvije individualne

konstante, a i b. Neka je T sljedeći skup rečenica: {¬(Kocka(a) ∧
M aleno(a)), Kocka(b) → Kocka(a), M aleno(a) ∨ M aleno(b)}. Ovaj
skup nije formalno potpun. Primijenite proceduru iz tvrdnje o mogućnosti
proširenja formalno konzistentnoh skupova i sačinite formalno konzistentni,
formalno potpuni skup. Koji skup dobivamo? Koje ga dodjeljivanje
istinitosnih vrijednosti h zadovoljava? Izgradite svijet u kojem su istinite sve
rečenice iz proširenoga skupa!.
37. Koristeći Dizajner dokaza izradite dokaz za ∃a∃b (℘a ∪ ℘b 6= ℘(a ∪ b))
koristeći za protuprimjer sljedeće skupove a = {∅} i b = {{∅}}!
38. Otvorite Mary Ellen’s World i predstavite ga kao strukturu prvoga reda za
jezik koji sadrži (i) predikate: Kocka, V ećiOd, T etraedar, Dodekaedar,
Izmeu i (ii) individualnu konstantu: c!
39. Intutivno, rečenica ’Q predmeta koji zadovoljavaju uvjet A zadovoljavaju
uvjet B ’ ili Qx(A(x), B(x)) pokazuje da su skup A, skup predmeta
koji zadovoljavaju A(x) u strukturi M , i skup B , skup predmeta koji
zadovoljavaju uvjet B(x) u strukturi M , stoje u odred̄enom odnosu Q Zato
je prirodni način za interpretiranje generaliziranog kvantifikatora onaj koji ga
tretira kao binarnu relaciju na ℘(DM ). Koji kvantifikator odgovara sljedećim
binarnim relacijama med̄u skupovima? (’|a|’ označava koliko članova ima
skup a.)
(a) A ⊆ B
(b) A ∩ B = ∅
(c) A ∩ B 6= ∅
(d) |A ∩ B| = 1
(e) |A ∩ B| 5 3
(f) |A ∩ B| > |A − B|
40. Razmotrite jezik sa samo jednim binarnim predikatskim simbolom P , a M
neka bude struktura s domenom D = {1, 2, 3} gdje ekstenzija predikata P

obuvaća parove < n, m > koji su takvi da m = n + 1. Za sljedeće isf-e
odredite koja su dodjeljivanja vrijednosti varijablama odgovarajuća! zatim
opišite dodjeljivanja vrijednosti varijablama koja ih zadovoljavaju!
(a) P (y, z)
(b) ∃yP (y, z)
(c) P (x, x)
(d) ∀xP (x, x)
(e) ∀y∃zP (y, z)
41. Dokažite tvrdnju "Neka su M1 i M2 strukture koje imaju istu domenu i
koje dodjeljuju istu interpretaciju za predikate i konstante u isf P . neka su
g1 i g2 dodjeljivanja vrijednosti varijablama koja dodjeljuju iste vrijednosti
(predmete) za slobodne varijable u isf-i P . Tada M1 ² P [g1 ] ako i samo ako
M2 ² P [g2 ] ". Dokažite samo osnovni korak i induktivne korake za ∧ i ∀!
42. Zadana je struktura prvoga reda, M za jezik L. Definiramo dodjeljivanje
istinitosnih vrijednosti, hM na sljedeći način: za bilo koju atomarnu rečenicu
ili rečenicu koja počinje s kvantifikatorom, S

43. Neka je h proizvoljno dodjeljivanje istinitosnih vrijednosti za jezik prvoga
reda bez funkcijskih simbola. Konstruirajmo strukturu prvoga reda, MH na
sljedeći način. Domena: domena za MH je skup individualnih konstanti
jezika o kojem je riječ. Neka je R binarni relacijski simbol čija je ekstenzija
definirana ovako:
{< c, d >| h(R(c, d)) = >}
Na kraju, interpretirajmo svaku individualnu konstantu tako da ona imenuje
sebe (npr. ako je a individualna konstanta jezika pod razmatranjem, onda
MH (a) = a).
(a) Pokažite da za svaku rečenicu, S koja ne sadrži kvantifikatore ili simbol
identiteta vrijedi:
(b) Pokažite da se prethodni rezultat ne proteže na rečenice koje sadrže

simbol identiteta.
(c) Pokažite da se prethodni rezultat ne proteže na rečenice koje sadrže
egzistencijalni kvantifikator. .
44. Ispišite konstante-svjedoke za sljedeće isf-e. Simbol konstante a preuzet je
iz početnog jezika L.
(a) V eciOd(a, x)
(b) V eciOd(c1 , x) gdje je c1 nova konstanta iz L1
(c) V eciOd(c2 , x) gdje je c2 nova konstanta iz L2
297
45. Pokrenite Tarski’s World i otvorite Henkin’s Sentences. Neka su konstante

c i d skraćeni zapis konstanti-svjedoka cCube(x) i cDodec(x)∧Small(x) , time
redom.
(a) Pokažite da su sve te rečenice članovi teorije H . Odredite oblik svakog
46. Neka T sadrži sljedeći skup rečenica,

(c) Dajte neformalne dokaze da su sve rečenice iz prethodnog zadatka (5. b)
47. Neka je T teorija formulirana u jeziku L. Primjenite dokazanu tvrdnju
"Neka je M struktura prvog reda za jezik L. Postoji način interpretacije svih
konstanti-svjedoka u domeni za M takav da, pod tom interpertacijom, sve
rečenice iz H budu istinite." da biste pokazali da vrijedi sljedeće: ako je S
iz L posljedica prvoga reda od T ∪ H , onda je ona posljedica prvoga rada i
od T .
48. Pokažite da za svaki simbol konstante c iz LH postoji različita konstanta
svjedok d takva da je c = d tautološka posljedica od H.
49. Zadane su sljedeće rečenice iskazane u jeziku logike prvoga reda:
(i) ∀x∃y(¬Ispred(y, x) → V eliko(x))

(ii) ∃x∃y(Kocaka(x) ∧ Kocka(y) ∧ JednakaV elicina(x, y))
(iii) ∀x∀y[Ispred(x, y) → ((M aleno(y) ∧ T etraedar(y)) ∨ Dodekaedar(y))]
(iv) ∃y[∀x(¬∃zLijevoOd(z, x) → x = y) ∧ Dodekaedar(y) ∧ V eliko(y)]
(v) ∃x∃y∃z(x 6= y ∧ x 6= z ∧ y 6= z)
(vi) ∀x∀y∀z∀u(x = y ∨ x = z ∨ x = u ∨ y = z ∨ y = u ∨ z = u)
(vii) ∃x∃yIzmedju(e, x, y)
(a) Procijenite istinitosnu vrijednost gornjih rečenica u svijetu na donjoj
slici. Ako se u nekom slučaju istinitosna vrijednost ne može odrediti,
kratko objasnite zašto to nije moguće učiniti! Predikatu Izmedju dajemo
sljedeće tumačenje: predmeti x, y i z zadovoljavaju Izmedju(x, y, z)
akko (i) x jest izmed̄u y i z i (ii) predmeti x, y i z leže u istom retku,
stupcu ili dijagonali.
(b) Rečenice (i), (iv) i (v) iskažite u prirodnom jeziku pazeći pri tome da
Vaš prijevod poštuje sljedeća ograničenja: prijevod za (i) ne smije biti
pogodbena rečenica, prijevod za (iv) ne smije biti složena rečenica,
prijevod za (v) ne smije sadržavati više od četri riječi.
(c) Izgradite svijet u kojem će sve rečenice i-vii (navedene na početku
zadatka) biti istinite. Rješenje upišite u tablici tako da u polju na kojem
se nalazi neki predmet upišete njegov skraćeni opis i njegovo ime ako ga
predmet ima. Na primjer, skraćeni opis za veliku kocku, čije je ime c i
koja se nalazi u prvom retku i krajnjem desnom stupcu, upisali bismo u
tablicu ovako:
VKc
50. Izradite dokaze za sljedeće valjane rečenice prvoga reda. Podsjetite se
da u dokazima valjanih rečenica ne koristimo niti jednu premisu. [U
dokazima smijete koristiti samo pravila za uvod̄enje i uklanjanje te pravilo
reiteracije. Jedino u dokazu za 2.d. smijete koristiti tautološke posljedice i
DeMorganove zakone za kvantifikatore.]
(a) ` ∀x(S(x) → P (x)) ↔ ∀x(¬P (x) → ¬S(x))
(b) ` ¬∃x∀y[R(x, y) ↔ ¬R(x, y)]
(c) ` ¬∀xP (x) → ∃x¬P (x)
(d) ` ∃x(P (x) → ∀xP (x)) [Savjet: oslonite se u dokazu na zakon
isključenja trećeg, ∀xP (x) ∨ ¬∀xP (x)]
51. Dokažite bilo na formalan ili na neformalan način tvrdnju: "Neka su a i
b proizvoljni skupovi. Ako a ⊂ b, onda a ∩ b = a"! U dokazu ćete se
morati osloniti na aksiom ekstenzionalnosti (zbog identitetne rečenice u
konzekvensu), te na definicije za ∩ i ⊆.
52. Dokažite sljedeću tvrdnju koja govori o odnosu dokazivosti: "Neka je T
formalno konzistentan i formalno potpun skup rečenica, te neka su R i S
proizvoljne rečenice u jeziku logike prvoga reda. Tada vrijedi
(i) T ` ¬S akko T 0 S
(ii).T ` (R → S) akko T 0 R ili T ` S ."
299
[Savjet: Dokaz za (i) je lagan i potrebne su nam jedino definicije formalne

konzistentnosti i formalne potpunosti. Dokaz za (ii) možete, u smjeru s
lijeva na desno, provesti kao reductio ad absurdum pozivajući se na pravilo
→ Elim; u suprotnom smjeru, ispitajte slučajeve i oslonite se na pravilo
→ Intro.]
53. Na jednom Vennovom dijagramu prikažite odnos triju pojmova: tautologija,
valjana rečenica prvoga reda i logička istina.
54. Pozivajući se na poznata načela kvantifikacije, sačinite niz ekvivalencija koje
će pokazati da je negacija rečenice Neki P su Q ekvivalentna rečenici Nijedan
P nije Q.
55. Prevedite zadane rečenice na jezik logike prvoga reda!
(a) Jedino veliki predmeti nemaju ništa ispred sebe.
(b) Ako neka kocka ima nešto ispred sebe, onda je ta kocka malena.
(c) Svaka kocka koja je iza nekog dodekaedra manja je od njega.
(d) Svatko cijeni onoga koji njega cijeni.
(e) Ima točno dvije kocke.
(f) Ima točno jedna velika kocka. Nijedan dodekaedar nije iza nje.
56. Izradite formalne dokaze za sljedeće valjane rečenice i posljedice prvoga
reda. Podsjetite se da dokazima valjanih rečenica ne koristimo niti jednu
premisu. Korištenje tautoloških posljedica.dopušteno je samo u zadatku 3.c.
(a) ∀x(S(x) → ¬P (x)) ` ∀x(P (x) → ¬S(x))
(b) (nulta kvantifikacija) ` Kocka(b) ↔ ∀xKocka(b)
(c) ` ∃x(P (x) → ∀xP (x)) [Prijedlog: neka prvi korak u dokazu bude
tautologija ∃xP (x) ∨ ¬∃xP (x) ]
57. Koji će nam aksiom biti potreban u dokazu teorema: ∀a∀b : a ∩ b = b ∩ a?
Izradite bilo formalan bilo neformalan dokaz tog teorema!
58. Dokažite sljedeću lemu: Neka je T formalno konzistentan, formalno potpun
skup rečenica, te neka su R i S proizvoljne rečenice u jeziku.
T `T (R → S) akko T 0T R ili T `T S !
59. Zadan nam je jezik sa sljedećim simbolima: individualne konstante su a, b,

c, predikati su Kocka, Dodekaedar, M anjeOd i = . Za "svijet" na slici
konstruiratajte strukturu prvoga reda M, koja će adekvatno predstaviti sve što
je relevantno za istinitosti rečenica u zadanom jeziku.pod tim okolnostima.
Označimo predmete u redoslijedu s lijeva na desno s o1 , o2 , o3 , o4 .
Odredite: M(∀), M(a), M(b), M(c), M(Kocka), M(Dodekaedar),

M(M anjeOd) i M(=)!
60. Prevedite prvi aksiom iz Spinozine Etike na jezik logike prvoga reda
(koristeći U kao simbol za prijedlog ’u’)!
Sve što jest jest u sebi ili u nečem drugom.
61. Protumačite prvi Spinozin aksiom na četiri različita načina i ispitajte njegovu
zadovoljivost te očuvanje razgovorne implikature u danom tumačenju!
[Podsjetnik: Ako rečenica koju govornik tvrdi sa sobom donosi i sugestiju koja se može
ukinuti (bez izazivanja kontradikcije) dodatnim govornikovim izrekama, onda se ta sugestija
naziva razgovornom implikaturom i ona se ne promatra kao dio sadržaja izvorne rečenice.] U
prvom tumačenju pretpostavite da binarni predikat U zadovoljava uvjet
(i) ∀xU (x, x),
u drugom pretpostavite da U zadovoljava uvjet
(ii) ¬∀xU (x, x),
u trećem da zadovoljava uvjet
(iii) ∀x¬U (x, x),
a u četvrtom da zadovoljava uvjet
(iv) ¬∀x¬U (x, x).
(a) Ukratko izložite rezultate svog istraživanja!

(b) Kojem (ili kojim ili kojoj kombinaciji) tumačenju biste dali prednost?
Kratko obrazložite svoj odgovor!
(c) Koje bismo nazive mogli dati svojstvima koje pripisujemo predikatu U u
četiri tumačenja?
(d) Pretpostavimo da je ispravno treće tumačenje, tj. da vrijedi (iii)
301
∀x¬U (x, x). Je li tada ijedna rečenica iz para kontradiktornih rečenica
∀x∃y(x =
6 y ∧ U (x, y))
¬∀x∃y(x = 6 y ∧ U (x, y))
teorem u sustavu koji sadrži prvi aksiom i rečenicu (iii)?

62. Ovaj valjana rečenica logike prvoga reda jedno je med̄u najstarijim logičkim
otkrićima:
[∀x(M (x) → P (x)) ∧ ∀x(S(x) → M (x))] → ∀x(S(x) → P (x))
(a) Kome možemo pripisati zaslugu otkrića te i takvih valjanih rečenica

prvoga reda? Koji je njihov tradicionalni naziv?
(b) Na koji biste način provjerili ovu logičku istinu? Učinite to!
(c) Neka m bude ime za ekstenziju predikata M , te s i p neka budu imena
za ekstenzije predikata S i P . Protumačite gornju rečenicu kao tvrdnju
o ekstenzijama i zapišite je u jeziku teorije skupova koristeći (pored
logičkih) simbol ⊆. Tako protumačena, gornja rečenica izriče jedno
svojstvo odnosa BitiP odskupOd. Koje?
63. Je li koji med̄u navedenim bikondicionalima valjan:
a) ∃x(P (x) ∨ Q(x)) ↔ (∃xP (x) ∨ ∃xQ(x))

b) ∃x(P (x) ∧ Q(x)) ↔ (∃xP (x) ∧ ∃xQ(x))
Ako je neki bikondicional valjan, izradite formalan dokaz za tu činjenicu i

navedite njezin naziv, koji se koristi u literaturi. Ako neki bikondicional nije
valjan, dokažite njegovu nevaljanost tako što ćete navesti protuprimjer!
64. Izdvojite med̄u ponud̄enim rečenicama one koje su i one koje nisu logičke
istine!
a) ∀x∀yR(x, y) → ∀xR(x, x)
b) ∃x∃yR(x, y) → ∃xR(x, x)
c) ∀x∃yR(x, y) → ∃x∀yR(x, y)
d) ∃x∀yR(x, y) → ∀x∃yR(x, y)
e) ∃xR(x, x) → ∃x∃yR(x, y)
f) ∀xR(x, x) → ∀x∀yR(x, y)
65. Zadne rečenice iskazane u jeziku logike prvoga reda iskažite u prirodnom
jeziku što jednostavnije!
(a) ¬∃x(BratOd(x, ivica) ∨ SestraOd(x, ivica))
(b) ∃x(otac(marica) = x ∧ SinOd(x, otac(ivica)))
(c) ∀x[Kocka(x) → ∀y((T etraedar(y) ∧ Ispred(y, x)) →
M anjiOd(x, y))]
(d) ∀x∀y[(Kocka(x) ∧ T etraedar(y) ∧ Ispred(y, x)) → M anjiOd(x, y)]
66. Pretpostavimo da su prve dvije rečenice iz prethodnog zadataka istinite (6.a i
6.b). Je li tada rečenica otac(marica) = otac(ivica) istinita rečenica? Ako
nije, preoblikujte ju, bilo dodavanjem bilo uklanjanjem funkcijskog simbola
otac, tako da dobijete istinitu rečenicu!

67. Dokažite neformalnim načinom donju tvrdnju: Rečenica S je tautološka
posljedica skupa rečenica T ako i samo ako skup T ∪ {¬S} nije zadovoljiv
pod dodjeljivanjem istinitosnih vrijednosti.
(i) ∃x[Kocka(x) ∧ ∀z(Kocka(z) → z = x)]

(ii) ∀x[(Kocka(x) ∧ ∃y(T etraedar(y) ∧ Iza(x, y))) → (¬V elik(x) ∧ ¬SrednjeV elicine(x))]
(iii) ∃x[Dodekaedar(x) ∧ ∃y∃z Izmedju(x, y, z)]
(iv) ∀x∀y[x = y → (Kocka(x) ↔ Kocka(y))]
(v) ∃x[Kocka(x) → ∀y Kocka(y)]
(vi) ∃x[T etraedar(x) ∧ ∀y¬Ispred(y, x)]
(vii) ∀x∀y∀z∀u[x = y ∨ x = z ∨ x = u ∨ y = z ∨ y = u ∨ z = u]
(viii) ∀x∀y IsteV eličine(x, y)
(ix) ∀x∀y¬LijevoOd(x, y)
(x) ∀xT etraedar(x) → (∃y V elik(y) → ∀xT etraedar(x))
(a) Procijenite istinitosnu vrijednost zadanih rečenica u svijetu na donjoj

slici. Peterokut predstavlja dodekaedar, kvadrat predstavlja kocku,
a trokut predstavlja tetraedar. Tetraedar je malen, kocke su srednje
veličine, a dodekaedar je velik.
Svijet 1.
303
38
(b) [5*] Procijenite istinitosnu vrijednost zadanih rečenica u svijetu na

donjoj slici. Na slici nalazimo tri srednje velika predmeta: tetraedar,
dodkeadar i kocku. Dodekaedar se nalazi izmed̄u tetraedra i kocke.
Svijet 2.
(c) Rečenice (ii) i (viii) iskažite u prirodnom jeziku!39

(d) [4#] Odredite "svijet" u kojemu će sve zadane rečenice biti istinite i
prikažite ga u novoj tablici tako da u polju na kojem se nalazi neki
predmet upišete njegov skraćeni opis. Na primjer, skraćeni opis za veliku
kocku koja se nalazi u prvom retku i krajnjem desnom stupcu upisali
bismo u tablicu ovako:
VK
38
(i) ⊥
(ii) ⊥
(iii) ⊥
(iv) >
(v) >
(vi) ⊥
(vii) ⊥
(viii) ⊥
(ix) ⊥
(x) >
39
(ii) Nijedna kocka koja je iza nekog tetraedra nije ni velika niti srednje velika. (viii) Svi su
predmeti jednake veličine.
40
(e) Oslanjajući se na prethodno rješenje, djelomično opišite strukturu prvog

reda M u kojoj su sve zadane rečenice (i)-(x) istinite i u kojoj predikati
imaju uobičajeno tumačenje41 . U rješenju najprije trebate odredite
domenu42 , M (∀), a zatim trebate odrediti ekstenziju sljedećih predikata:
=, Iza, IsteV elicine, Dodekadar , Izmedju.43
(f) Za svaku zadanu rečenicu (i)-(x) odredite je li ona valjana rečenica
prvog reda! Ako rečenica koju razmatrate jest valjana rečenica prvog
reda, upišite ’V’, u protivnom upišite ’Ne’. Ako je neka od rečenica -
tautologija, dodajte slovo ’T’ oznaci koju ste upisali na osnovi prethodne
upute. 44
69. Izradite dokaze za sljedeće valjane zaključke (argumente), zapisane u obliku
premisa(−e) ` konkluzija.
40
MK
MD
MT
41
Na primjer, ako je neki binarni predikat P refleksivan u uobičajenom tumačenju, to se
svojstvo mora "vidjeti" i u njegovoj ekstenziji M(P ); tj. tada mora vrijediti
∀x[x ∈ M(∀) → hx, xi ∈ M(P )].
42
Elementima domene dodijelite proizvoljne oznake.
(i) M(∀) = {o1 , o2 , o3 }
(ii) M(=) = {ho1G, o1 i , ho2H, o2 i , ho3 , oG
3 i} H
(iii) M(Iza) = { o2 , o1 , ho3 , o1 i , o3 , o2 }
43
(iv) M(IsteV eličine) = {ho1 , o1 i , ho2 , o2 i , ho3 , o3 i , ho1 , o2 i , ho1 , o3 i , ho2 , o1 i , ho2 , o3 i , ho3 , o1 i , ho3 , o2 i}
(v) M(Dodekaedar) = { o2 }
G H G H
(vi) M(Izmedju) = { o2 , o1 , o3 , o2 , o3 , o1 }
44
(i) Ne
(ii) Ne
(iii) Ne
(iv) V
(v) V
(vi) Ne
(vii) Ne
(viii) Ne
(ix) Ne
(x) V T
305
(a) [2#] ∀x∀yR(x, y) ` ∀xR(x, x),45

(b) [2#] ∀x(P (x) → ¬M (x)), ∃x(S(x) ∧ M (x)) ` ∃x(S(x) ∧ ¬P (x)),46
(c) [2#] ¬∃x(P (x) → ∀yP (y)) ` ∃x(P (x) → ∀yP (y)). Nadopunite
45
46
dokaz!
47
(c*) Osvrćući se na činjenicu da smo u prethodnom dokazu pomoću

negacije jedne rečenice, tj. ¬∃x(P (x) → ∀yP (y)) dokazali
njezinu afirmaciju, tj. ∃x(P (x) → ∀yP (y)) što možemo reći o
zadovoljivosti i valjanosti svake med̄u njima?48
47
48
¬∃x(P (x) → ∀yP (y)) je nezadovoljiva rečenica; ∃x(P (x) → ∀yP (y)) je valjana.
Objašnjenje. *(¬∃x(P (x) → ∀yP (y)) je nezadovoljiva)* Pretpostavimo da {¬R} ` R.
Trebamo dokazati da je ¬R nezadovoljiva rečenica, a R valjana rečenica. Pretpostavimo da je ¬R
zadovoljiva rečenica. Po definiciji zadovoljivosti, tada postoji struktura prvog reda M takva da
M ² ¬R. Po teoremu pouzdanosti, ako {¬R} ` R, onda {¬R} ² R. Budući da lijeva strana
vrijedi po pretpostavci, vrijedi {¬R} ² R, tj. da je R posljedica prvog reda od ¬R. Budući da je
¬R zadovoljiva, dodjelimo ime strukturi u kojoj je ta rečenica istinita M1 ² ¬R. No po definiciji
posljedice prvog reda, tada M1 ² R. No po definiciji zadovoljavanja nije moguće da bude slučaj
da i M1 ² ¬R i M1 ² R. Uspostavljena kontradikcija pokazuje da pod pretpostavkom
307
70. Intuitivno gledajući, rečenica ’Q predmeta koji zadovoljavaju uvjet A

zadovoljava uvjet B ’, ili Qx(A(x), B(x)) pokazuje da skup A (skup
predmeta koji zadovoljavaju A(x) u strukturi M ) i skup B (skup predmeta
koji zadovoljavaju uvjet B(x) u strukturi M ) ostvaruju neki odnos Q49 .
(’|a|’ označava koliko članova ima skup a, označava njegovu "kantorovsku
veličinu", njegov kardinalitet.)
(a) Koji kvantifikatori odgovaraju sljedećim binarnim relacijama med̄u
skupovima? Svoje rješenje iskažite odgovarajućom rečenicom u kojoj se
traženi kvantifikator javlja. Na primjer, za A ⊆ B upisali bismo ’Svi A
su B ’, a za |A ∩ B| = 1 upisali bismo ’Točno jedan A jest B ’. Zadane
su sljedeće relacije:
I. A ∩ B = ∅,
II. A ∩ B 6= ∅,
III.|A ∩ B| > |A − B|.50
(b) U ovom dijelu zadatka krenut ćemo u spuprotnom smjeru. Odredite
relaciju koja odgovara kvantifikatoru koji se javlja u zadanim
rečenicama!
I. Barem tri A su B .
II. Svi osim jednog A su B .51
71. Nadopunite dokaz tvrdnje (*) s induktivnim korakom za slučaj konjunkcije.
U dokazu se možete poslužiti sljedećom lemom. [Lema] Neka je T formalno
konzistentan i formalno potpun skup rečenica i neka su R i S proizvoljne
rečenice,
T `T (R ∧ S) akko T `T R i T `T S .
[Tvrdnja] (*) Svaki formalno konzistentan, formalno potpun skup rečenica
je it-zadovoljiv52 . [Dokaz] Neka je T formalno konzistentan, formalno
potpun skup. Definirajmo dodjeljivanje h istinitosnih vrijednosti za atomarne
rečenice na sljedeći način. Ako T `T A onda h(A) = >, a u protivnom
slučaju, neka je h(A) = ⊥. Onda je funkcija ĥ definirana za sve rečenice,
{¬R} ` R ne može biti slučaj da je ¬R zadovoljivo. *(∃x(P (x) → ∀yP (y)) je valjana)
Negacija nezadovoljive rečenice je valjana rečenica. Za svrhu vježbe, dokažite to.
49
Zato je prirodni način za interpretiranje generaliziranog kvantifikatora onaj koji ga tretira kao
binarnu relaciju na ℘M (∀).
50
(i) (ii) (iii)Neki A su B .

(iv)Nijedan A nije B .
(v)Većina A je B .
51
(i) (ii) (iii)|A ∩ B| = 3

(iv)|A − B| = 1 ∧ A ∩ B 6= ∅
52
It-zadovoljiv znači zadovoljiv pod dodjeljivanjem istinitosnih vrijednosti.
bile one atomarne ili složene. Naša tvrdnja tada glasi:

za svaku isf-u S , ĥ(S) = > akko T `T S
Za dokazati ovu tvrdnju, moramo se poslužiti indukcijom. Osnovni korak:
Tvrdnja vrijedi za sve atomarne rečenice zbog načina kako smo ovdje
definirali h (tj. istinitost se poklapa s dokazivošću) i zbog definicije funkcije
ĥ (tj. njezina vrijednost se podudara s vrijednošću za h kod atomarnih
rečenica)... [Nastavite!]53
72. Dokažite pouzdanost pravila = Elim nastavljajući donji dokaz! [Dokaz]
Pretpostavimo da n-ti korak derivira rečenicu P (b) putem primjene pravila
= Elim nad rečenicama P (a) i a = b koje se javljaju u koracima i i j . Neka
su A1 , ..., An .pretpostavke na snazi u koraku n. Pravila dokazivanja jamče
da se pretpostavke za korake i i j nalaze med̄u pretpostavkama A1 , ..., An .
Po induktivnoj hipotezi koraci i i j posljedice su prvoga reda pretpostavki
na snazi u tim koracima. Moramo pokazati da je tada i P (b) posljedica
prvoga reda pretpostavki A1 , ..., An .. Za tu svrhu pretpostavimo da je
M proizvoljna struktura prvoga reda u kojoj je svaka rečenica A1 , ..., An
istinita. Po induktivnoj hipotezi, (i) M ² P (a) i (ii) M ² a = b. Po definiciji
zadovoljavanja, iz (i) slijedi da ....[Nastavite!]54
73. Prevedite rečenice ’Točno jedan student jest zaposlen’ i ’Ivica i Marica su
različiti studenti’ na jezik logike prvog reda koristeći predikate Z (za ’...jest
zaposlen/a’) i S (za ’... jest student/ica’) te individualne konstante i (za
’Ivica’) i m (za ’Marica’)!
(a) Dokažite konkluziju ’Ako je Marica zaposlena, onda Ivica nije’ iz
premisa ’Točno jedan student jest zaposlen’ i ’Ivica i Marica su studenti’
53
Induktivni korak: ako tvrdnja vrijedi za R i S, onda ona vrijedi i za rečenice koje nastaju na
osnovi pravila tvorbe, a u ovom posebnom slučaju - za konjunkciju: (R ∧ S). Trebamo potvrditi
da ĥ(R ∧ S) = > akko T `T (R ∧ S). Za ’samo ako’ dio, pretpostavimo ĥ(R ∧ S) = > Onda
po definiciji za ĥ: ĥ(R) = > i ĥ(S) = >. Po hipotezi indukcije, vrijedi i T `T R i T `T S.
No tada po lemi, T `T (R ∧ S), a upravo smo to htjeli dokazati. U suprotnom ’ako’ smjeru,
pretpostavimo T `T (R ∧ S). Tada po lemi T `T R i T `T S. Po hipotezi indukcije (istinitost
i dokazivost se poklapaju), tada vrijedi ĥ(R) = > i ĥ(S) = >. A po definiciji funkcije ĥ,
prethodno povlači ĥ(R ∧ S) = > A to smo i htjeli dokazati.
54
Pretpostavimo da n-ti korak derivira rečenicu P (b) putem primjene pravila = Elim nad
rečenicama P (a) i a = b koje se javljaju u koracima i i j. Neka su A1 , ..., An .pretpostavke
na snazi u koraku n. Pravila dokazivanja jamče da se pretpostavke za korake i i j nalaze
med̄u pretpostavkama A1 , ..., An Po induktivnoj hipotezi koraci i i j posljedice su prvoga
reda pretpostavki na snazi u tim koracima. Moramo pokazati da je P (b) posljedica prvoga
reda pretpostavki A1 , ..., An .. Za tu svrhu pretpostavimo da je M proizvoljna struktura
prvoga reda u kojoj je svaka rečenica A1 , ..., An istinita. Po induktivnoj hipotezi, M ² P (a)
i M ² a = b. Po definiciji zadovoljavanja, iz (i) slijedi da [[a]]Mg∅ ∈ M(P ), a iz (ii) slijedi
G H
M M
da [[a]]g∅ , [[b]]g∅ ∈ M(=). Po definiciji strukture prvoga reda, za svaku M vrijedi
M(=) = {hx, xi | x ∈ M(∀)}. Iz prethodnoga slijedi da [[a]]M M
g∅ = [[b]]g∅ , pa zato po
g∅ ∈ M(P ). Po definiciji zadovoljavanja, tada vriijedi M ² P (b).

nerazlučivosti identičnog, [[b]]M
Generalizirajući dobivamo da svaka struktura prvoga reda u kojoj su istinite sve pretpostavke koje
su na snazi u koracima u kojima se javljaju rečenice P (a) i a = b jest struktura u kojoj je istinita
rečenica P (b).
309
. Za izradu dokaza koristite "Fitch-format" prirodne dedukcije!

74. Ispitajte valjanost zadanih zaključaka (argumenata) i navedite koji su
valjani a koji nisu! Izradite formalne dokaze za one koji jesu valjani! Za
nevaljane pronad̄ite protuprimjer (bilo korištenjem predikata iz prirodnog
jezika, opisom strukture prvog reda, crtanjem Vennovih dijagrama ili
crtanjem streličnih dijagrama)! [Zaključci (argumenti), zapisani su u
obliku premisa(−e) ` konkluzija. Dopušteno je koristiti samo pravila
za uvod̄enje, Intro i uklanjanje, Elim logičkih simbola te dodatno
DeM organov zakon za istinitosno-funkcionalne veznike (druge instance
pravila T aut Con i F O Con nisu dopuštene).]
(a) ` ∀x∃y x 6= y,
(b) ` ∀x∃y x = y,
(c) ∀x¬R(x, x), ∀x∀y∀z [(R (x, y) ∧ R (y, z)) → R (x, z)] `
∀x∀y [R(x, y) → ¬R (y, x)],
(d) ∀x¬R(x, x), ∀x∀y∀z [(R (x, y) ∧ R (y, z)) → R (x, z)] `
∀x∀y [R(x, y) → R (y, x)],
(e) ∀x [x ∈ ∅ ↔ x 6= x] , ∀a∀b [a ⊆ b ↔ ∀x (x ∈ a → x ∈ b)] ` ∅ ⊆ ∅,
(f) ∀x [x ∈ ∅ ↔ x 6= x] , ∀a∀b [a ⊆ b ↔ ∀x (x ∈ a → x ∈ b)] ` ¬ ∅ ⊆ ∅.
75. Zadan je jezik propozicijske logike L čiji rječnik ne-logičkih simbola sadrži
točno dva predikata G (u značenju ‘... je grad’), i S (u značenju ‘ ...je
sjeverno od ... ’), te dvije individualne konstante, a i b.
Neka je T skup rečenica {¬(S (a, a) ∨ S (b, b)), ¬(G (a) ∧ S (a, b)), G (a) →
G (b)}. Taj skup nije formalno potpun, to jest ne omogućuje da se za svaku
rečenicu P jezika L dokaže P ili dokaže ¬P . Nazovimo logički neovisnima
o T one rečenice koje su takve da pomoću T ne možemo dokazati ni njih niti
njihove negacije.
(a) Poredajte abecednim redoslijedom predikata jednostavne (atomarne)
rečenice (to jest rečenice u kojima se osim predikata i individualnih
konstanti iz L ne javlja niti jedan logički simbol)! – Pri sastavljanju
popisa poštujte i abecedni redoslijed konstanata. Na primjer, atomarna
rečenica S (b, a) u popisu se mora naći neposredno ispred atomarne
rečenice S (b, b). Abecedni popis jest:...
(b) Postupno izgradite formalno potpun skup T ∗ za T na sljedeći način.
Postavite da T0 = T . Ako jednostavna rečenica kojoj je mjesto na
abecednom popisu i + 1, jest logički neovisna o Ti , dodajte ju skupu Ti
i tako dobiveni skup označite s Ti+1 ! Ako rečenica kojoj je mjesto na
abecednom popisu i + 1, nije logički neovisna o Ti , postavite Ti+1 = Ti !
Ako ima n rečenica na abecednome popisu, onda T ∗ = Tn . T ∗ sadrži
sljedeće rečenice: ...
(c) Koje istinitosno vrjednovanje čini skup T ∗ zadovoljivim? U podzadatku

(a) ispod svake rečenice upišite ‘>’ za istinito ili ‘⊥’ za neistinito!
(i) ∀x[Dodekaedar(x) → (M alen(x) → Dodekaedar(x))]

(ii) ∀x∃y x 6= y
(iii) ∀x∃y[x 6= y ∧ IstiStupac(x, y)]
(iv) ∃x∀y∃z[x 6= y → Izmedju(x, y, z)]
(v) ∃x[T etraedar(x) ∧ M alen(x) ∧ ∀y(T etraedar(y) → y = x)]
(vi) ∀x∀y[(Ispred(x, y) ∧ T etraedar(y)) → Kocka(x)]
(vii) ∀x∀y [IstiRed(x, y) ↔ IstiOblik(x, y)]
(viii) ∀x∀y IstaV eličina(x, y)
(a) [*] Procijenite istinitosnu vrijednost zadanih rečenica u svjetovima na

donjoj slici. [Peterokut predstavlja dodekaedar, kvadrat predstavlja
kocku, a trokut predstavlja tetraedar. Svi predikati imaju uobičajeno
značenje za T arski0 s W orld. Moguća su samo tri oblika predmeta:
tetraedar, kocka, dodekaedar. Predikat Izmedju(x, y, z) znači ’x je
izmed̄u y i z , te x, y i z leže u istom redu ili stupcu ili na istoj dijagonali.
Redovi su položeni vodoravno a stupci okomito. Ispred(x, y) znači da
je x u retku koji ispod retka u kojem se nalazi y (ne nužno neposredno
ispod). Svi predmeti u Svijetu 1 i u Svijetu 2 su maleni.]
Svijet 1. Svijet 2.
[*]
(b) Rečenice (iii), (v) i (vi) iskažite što "prirodnije" u prirodnom jeziku!
(c) [*] Nalazite li med̄u zadanim rečenicama neke koje su logičke
(analitičke) istine ili su rečenice koje su istinite u bilo kojem T arski
svijetu? Ako da, navedite ih!
(d) [Cjelovito rješenje!] Koristeći najmanji potrebni broj predmeta odredite
"svijet" u kojemu će sve zadane rečenice biti istinite i prikažite ga u
tablici tako da u polju na kojem se nalazi neki predmet upišete skraćeni
opis njegove veličine: m(alen), s(rednji), v(elik), i njegovoga oblika:
d(odekaedar), k(ocka), t(etraedar)! Na primjer, ’vk’ je skraćeni opis za
311
veliku kocku.
77. Ispitajte valjanost zadanih zaključaka (argumenata) i navedite koji su

valjani a koji nisu! Izradite formalne dokaze za one koji jesu valjani! Za
nevaljane pronad̄ite protuprimjer (bilo korištenjem predikata iz prirodnog
jezika, opisom strukture prvog reda, crtanjem Vennovih dijagrama ili
crtanjem streličnih dijagrama)! [Zaključci (argumenti), zapisani su u
obliku premisa(−e) ` konkluzija. Dopušteno je koristiti samo pravila
za uvod̄enje, Intro i uklanjanje, Elim logičkih simbola te dodatno
DeM organov zakon za istinitosno-funkcionalne veznike (druge instance
pravila T aut Con i F O Con nisu dopuštene).]
(a) ` ∀x∃y x 6= y,
(b) ` ∀x∃y x = y,
(c) ∃xR(x, x) ` ∃x∃yR(x, y),
(d) ∀xR(x, x) ` ∀x∀yR(x, y),
(e) ∀x[S(x) → P (x)] ` ∃x[P (x) ∧ S(x)],
(f) ∀x[P (x) ∨ Q(x)] ` ∀xP (x) ∨ ∀xQ(x),
(g) ∀x∀y x = y ` ∀x∀y[(Kocka(x) ∧ Kocka(y)) → x = y],
(h) ∀x[(P (x) ∨ Q(x)) → M (x)], ∃x[S(x) ∧ ¬M (x)] `
∃x[S(x) ∧ ¬P (x) ∧ ¬Q(x)].
78. [*] Struktura prvog reda M sve nelogičke simbole tumači jednako kao i
svijet prikazan na donjoj slici. Na primjer, M (Kocka) = {o1}.
Kod točnih tvrdnji upišite ’Da’ a kod netočnih – ’Ne’!

(a) M (IstiStupac) ⊆ M (IstiRed),
(b) M (=) ⊆ M (IstiRed),
(c) M (6=) ⊆ M (=),
(d) M (6=) ∪ M (=) = M (∀),
(e) M (IstiRed) ∩ M (IstiStupac) = M (=),

(f) M (IstiRed) = M (=),
(g) M (=) = M (∀) × M (∀).
79. Koje svojstvo ne posjeduje logički sustav L ako vrijedi sljedeća tvrdnja
T 2L S i T `L S ?
80. Dokažite zadanu tvrdnju!

Tvrdnja. Ako T |= S , onda T ∪ {¬S} ` ⊥. [Pomoć. Dokaz je izravan
(kondicionalni dokaz). Iskoristite jedan poznati teorem metateorije
logike prvoga reda da biste dobili T ` S . Zatim pokažite da vrijedi: ako
T ` S , onda T ∪ {¬S} ` ⊥.]
81. Donji dokaz nadopunite riječima ili simbolima koji nedostaju na mjestima
gdje se nalazi oznaka [...n...]!
Dokaz. Neka se u koraku j javlja rečenica [...1...] dobivena primjenom pravila
∃Intro nad rečenicom P (a) koja se javlja u nekom ranijem koraku i.
Neka su A1 , ..., An pretpostavke na snazi u koraku i. Pravila gradnje
dokaza za ∃Intro jamče da se pretpostavke za korak j nalaze
med̄u pretpostavkama [...2...]. Primjenimo [...3...] dokaz i dokažimo
[...4...] korak: ako je svakom u koraku [...5...] koraka j slučaj da su
rečenice posljedice prvog reda pretpostavki koje su na snazi u koraku u
kojem su te rečenice izvedene, onda je i rečenica izvedena u korak
[...6...] posljedica prvog reda pretpostavki na snazi u tom koraku. Po
induktivnoj hipotezi, P (a) jest [...7...] pretpostavki na snazi u koraku
i. Moramo pokazati da je tada i ∃xP (x) posljedica prvoga reda
pretpostavki A1 , ..., An . Za tu svrhu pretpostavimo da je M proizvoljna
[...8...] u kojoj je svaka rečenica A1 , ..., An istinita. Po [...9...] i
definiciji [...10...], P (a) je istinito u strukturi M . Prethodno možemo
iskazati drukčije kao: [[a]]M g∅ ∈ [...11...]. Budući da je a individualna
M
konstanta, vrijedi [[a]]g∅ = [...12...]. Po definiciji strukture prvog reda,
M (a) ∈ M (∀) i M (∀) 6= ∅. Zato, postoji neki predmet d = [...13...]
takav da dodjeljivanje [...14...] g∅ [a/d] zadovoljava ispravno sastavljenu
formulu [...15...] u strukturi M . Koristeći definiciju zadovoljavanja u
strukturi, prethodno možemo iskazati drukčije kao [...16...]. Po definiciji
[...17...], dobivamo M |= ∃xP (x). Budući je M proizvoljna struktura,
zaključujemo da svaka struktura prvog reda koja verificira rečenice
A1 , ..., An , verificira takod̄er i rečenicu ∃xP (x). Zato je ona njihova
[...18...]. Dakle, pravilo ∃Intro je [...19...].
27.1 Literatura za pripremu ispita 313
27.1 Literatura za pripremu ispita

27.1.1 Obavezna literatura
Barwise, Jon i Etchemendy, John (2000) Language, Proof and Logic. CSLI Pub-
lications. Center for the study of Language and Information Stanford University.
Seven Bridges Press. New York·London.
Nagel, Ernest i Newman, James R. (2001) Gödelov dokaz. Zagreb: Kruzak
Novija filozofija matematike. (1987) priredio Zvonimir Šikić. Beograd :
Nolit
27.1.2 Dopunska i izborna literatura

Boolos, George S. i Jeffrey, Richard C. (1989) Computability and Logic. Cam-
bridge University Press.
L.T.F. Gamut [J. van Benthem, J. Groenendijk, D. de Jongh, M. Stokof, H.
Verkuyl] (1991) Logic, Language and Meaning. Volume II: Intensional Logic
and Logical Grammar. The University of Chicago Press. Chicago-London.
Gödel, Kurt. O formalno neodlučivim stavcima Principia Mathematica i
srodnih sustava (u Nagel, Ernest i Newman, James R. (2001))
Jeffrey, Richard. Formal Logic: its Scope and Limits. (1989) McGraw-Hill
Book Company
Historija logike. (1970) uredio A. N. Prior. Zagreb: Naprijed
Kovač, Srećko. Uvod u elementarnu logiku (skripta). (2002) Zagreb: Institut
za filozofiju (http://filist.fizg.hr/~skovac/page3.html)
Kovač, Srećko. Nacrt modalne logike (skripta). (2004) Zagreb: Institut za
filozofiju (http://filist.fizg.hr/~skovac/Modalnahttp.pdf)
Quine, Willard Van Orman. Methods of Logic. (1978) London: Routledge &
Kegan Paul
Šarić, Ljiljana. Kvantifikacija u hrvatskome jeziku.(2002) Zagreb: Institut za
hrvtaski jezik i jezikoslovlje
Švob, Goran. Frege: pojmovno pismo. (1992) Zagreb: Naprijed
Vuković, Mladen. Matematička logika I. (2000) Zagreb: PMF – Matematički
odjel
Wittgenstein, Ludwig (1987) Tractatus Logico-Philosophicus. Sarajevo: V.Masleša

Skripta

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Skripta

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

SIMBOLIČKA LOGIKA

3 Propozicijska logika i teorija dokaza 21

4 Pouzdanost sustava prirodne dedukcije za propozicijsku logiku 50

5.1 Kvantifikacija u prirodnom jeziku 61

7 Valjanosti i posljedice prvog reda 79

9 Metode dokaza za kvantifikatore 100

10 Formalni dokazi i kvantifikatori 112

11 Istinitosno stablo 116

12 Numerička kvantifikacija 120

13 Odred̄eni opisi 131

13.1 Taj 131

14 Logika generalizirane kvantifikacije 137

15 Teorija skupova 149

16 Skupovi skupova 162

17 Matematička indukcija 188

18 Potpunost sustava prirodne dedukcije za propozicijsku logiku 195

19 Strukture prvog reda 212

20 Istina i zadovoljavanje 217

20.1 Dodjeljivanje vrijednosti varijablama 217

21 Pouzdanost logike prvoga reda 225

22 Potpunost i nepotpunost 228

23 Löwenheim-Skolemov teorem 249

24 Gödelov teorem nepotpunosti 258

25 Turingovi strojevi 268

26 Osnovne ideje modalne logike 279

• Za propozicijsku modalnu logiku:

1.1 Predikati i individualne konstante

U jeziku logike prvoga reda imena se nazivaju individualnim konstantama.

Cijeni(albert, albert) ∧ ∀x(Cijeni(albert, x) → x = albert).

’Albert je zaposleni student’ je konjunkcija dviju atomarnih rečenica Student(albert)∧

1.2 Ime i predmet

Primjer 1.6 Ne-primjeri. U rečenici ’To su studenti filozofije!’ pokaznu zamjenicu

U logici prvog reda:

Primjer 1.7 Neki realni brojevi nemaju ime1 .

0/1 1/1 2/1 3/1 ...

Zatim ih se postavi u niz po dijagonalnom postupku izbrajanja:

1.3 Broj “mjesta” u predikatu.

Primjer 1.8 Jednomjesni predikat: Student(_). Dvomjesni: Cijeni(_, _). Trom-

Imaju li pridjevi i imenice slično ili različito logičko ponašanje? Pridjevi

F ilozof (bertrand_russell) ∧ Britanac(bertrand_russell)

Q 0/1 1/1 1/2 2/1 3/1 1/3 ...

Broj mjesta u nekom predikatu odred̄ujemo polazeći od nekog analitičkog

1.4 Pravo-pisani zapis atomarne rečenice

Primjer 1.11 Infiksni zapis: chomolungma = mt.everest, 2 > 0.

1.5 Ontološki design.

Pitanje o jednostavnosti ne može se razriješiti na neovisan način. Svojstvo

Primjer 1.14 ’Tweedledee je gurno Tweedleduma’ je atomarna rečenica ako je pred-

[...] za svaki glagol radnje ili promjene dodajemo mjesto za do-

Willard Van Orman Quine (1908.-2000.) pokazao je da je s logičkog sta-

usvajamo najjednostavniji pojmovni okvir u kojega se razasuti dijelovi

Zadatak 2 Usporedite Quinovov stav i načelo "Ockhamove britve"!

Zadatak 3 Može li se reći da ontologiziranje dogad̄aja poštuje načelo "Ockhamove

1.6 Atomarne rečenice: podsjetnik

1.7 Funkcijski izrazi u logici prvoga reda

Primjer 1.17 Ne-primjeri. Ni ’Albertov brat’ ni ’Albertov prijatelj’ ne mogu se sh-

Zapis funkcijskih izraza može biti prefiksni, infiksni i postfiksni. Funkcijski

Primjer 1.18 Atomarne rečenice upotpunjene s funkcijskim izrazom. Sintaksu rečenice

Primjer 1.19 Primjena funkcijskog simbola može se ponavljati. Tako umjesto da

Primjer 1.20 Takve iteracije ne funkcioniraju u slučaju predikata. Nema smislenog

Da bi se neki izraz mogao ubrojiti u referirajući funkcijski izraz, on mora

Kada neki unarni (jednomjesni,monadički) funkcijski simbol povežemo s

Primjer 1.21 Alternativni prefiksni zapis za 2 + 2 = 4:

Složeni termi nastaju kada se funkcijski simbol s n mjesta stavi ispred n