Sie sind auf Seite 1von 3

29. Što je interpolacija?

Interpolacija je unošenje nove građevine u povijesno tkivo; franc. interpoler =


umetnuti, naknadno dodati, umetak. To je intervencija u već definiranom
prostoru (popunjavanje praznina). Interpolacija je ujednačavanje prostornih
odnosa unutar već postojećeg tkiva, ubacivanje novih prostornih volumena ili
elemenata da bi se povezali razdvojeni dijelovi i postigla cjelovitost dojma, da bi
se eventualno neutralizirale posljedice djelovanja vanjskih činitelja (požar,
potres, rat i sl.). To je unošenje novoga u staro, odnosno revitalizacija.
Interpolacija je također intervencija na jednom objektu, ako je prekinut
kontinuitet prostorne cjelovitosti. Princip funkcionalnosti je važan činitelj
selekcije. Primjeri interpolacije: dobar – V. Kovačić (Kaptol); loš – Sabornica.

30. Zakonitosti interpolacije


a) valoriziranje postojećeg – postoje dva tipa valoriziranja prostornog stanja:
1. objektivna valorizacija – ona koju je naše vrijeme izreklo ili
naznačilo kao svoj odnos prema naslijeđenom prostornom
oblikovanju nekog ambijenta ili cjeline
2. subjektivna valorizacija – ona valorizira valorizirano i utvrđuje
autorov osobni afinitet prema određenom ambijentu
b) identificiranje s prostorom – pokušaj autora da pronikne u bit prostornih
odnosa u ambijentu
c) vlastitost izražavanja – način izražavanja ili jezik oblika mora biti
primjeren našem vremenu

31. Metode interpolacije


a) metoda faksimila – u oponašanju postojećeg ambijenta graniči sa
faksimilskom rekonstrukcijom, znači ponavljanje one arhitekture koja je
na određenom mjestu stajala i pridonosila cjelovitosti ambijenta
(Gradjevno projektni zavod, Rijeka, Igor Emili, 1971.; Sibenik Gradska
vijecnica, Harold Bilinic)
b) metoda prilagođavanja – pokušaj što manjeg isticanja novoga u starom,
negira ideju faksimila (Dubrovnik, Gradska kavana, procelje u luci s
otvorenim lukovima arsenala, Mladen Kauzlaric i Stjepan Gombos,
1931.; Kuca Arko, Alfred Albini; Neven Segvic, kuca na Peristilu)
c) metoda naglašavanja – radi uspostavljanja ravnopravnijeg odnosa arhitekt
smatra da je potrebno naglasiti neki element vlastite arhitekture (Centar
za zastitu majke i djeteta, Klaiceva, Valdimir Turina, 1954.; zagrada u
Gundulicavoj 23, Kreso Ivanis, 1972.;)
d) metoda kontrasta – njome se treba nadjačati izraz postojeće sredine.
Najdelikatnija metoda, jer su promašaj, a time i puna devalorizacija
ambijenta i afirmacija potpuno suvremene kreativne ideje nevjerojatno
blizu. Nije se često primjenjivala, ali nije niti dala rezultata za koje bi se
moglo reći da su uspješni. Kontrast je težnja za suprotnim, a to znači da

1
se u vodoravne gabarite ulazi vertikalom, da se u linije zatvorenih zidnih
masa unese puna transparentnost, tj. da se ne podređuje već postojećem.
Treba je provesti do kraja ili se njome ne baviti. (Zgrade Matice hrvatskih
obrtnika, Ilica, Aleksandar Freudenreich, Zvonimir Pozgaj; „Neboder“,
Hitil, Jovicic, Zuljevic)

32. Koje opasnosti prijete u činu interpolacije nove zgrade u povijesni


ambijent?
Novu arhitekturu ne treba spriječiti da se ugrađuje u stare strukture ako će ona
novi sadržaj bolje riješiti. Ona ne bi smjela uništavati i obezvrijediti staro. Stoga
je uloga arhitekata, stvaralaca i konzervatora da reguliraju utjecaj pozitivnih i
eventualno negativnih značajki arhitekture u dva osnovna smjera: da se sačuvaju
i unaprijede vrijednosti prošlosti, te da se istaknu prednosti nove arhitekture u
rješavanju posebnih sadržaja potrebnih starim ambijentima. Nove sadržaje treba
unositi organizirano i domišljato, planski, tako da nova arhitektura bude nosilac
novog života potrebnog starim ambijentima.

33. Opasnosti kod interpolacije


a) Pogrešna procjena okolnosti koje uvjetuju način novog zahvata.(Robna
kuca Varteks u Karlovcu (u Zvijezdi);
b) Težnja prema pseudostilskim historičkim stilskim oblicima koji bi trebali
biti bliži određenom ambijentu. (Ulica Republike Austrije) .
c) Najčešća opasnost je prenaglašavanje, a izražava se uglavnom u
volumenima i strukturama. (Hotel Intercontinental, Zagreb)
d) Problem neposrednog dodira novog i starog. U tom kontaktu novog i
starog velika je opasnost nerazumijevanja (drveni neboder Drage Iblera u
Marticevoj i Kovaciceva zgrada Burze)

ICCROM - Međunarodni centar za proučavanje zaštite i restauriranje kulturnih


dobara. Osnovao ga je UNESCO 1959. kao samostalnu znanstvenu međuvladinu
organizaciju, u Rimu. Publikacije: zbirka Radovi i publikacije, i Tehničke bilješke

ICCROM – Međunarodni centar za studij zaštite i obnove kult. dobara, 1959.


ICOM – Međunarodni savjet za muzeje, 1946.
IIC- Međunarodni institut za konzerviranje povijesnih i umjetničkih djela
ICOMOS – Mađunarodni savjet za spomenike i mjesta, 1965.

1954. g. na potica UN i UNESCOa: usvojena je Konvencija o zaštiti kulturnih


dobara u slučaju oružanih sukoba.

ICOMOS je nastao je kao ideja na 2. kongresu arhitekata i tehničara povijesnih


spomenika 1964. g. u Veneciji, a 1965. g. službeno ga osniva UNESCO u Krakowu.

2
Svrha mu je poticanje istraživanja i zaštite pov. objekata i cjelina, propagiranje tih
akcija kod šire javnosti, širenje iskustva, naročito u zemljama u razvoju.

Venecijanska povelja s istog kongresa 1964. g.


Nastavlja se na znanstveno konzervatorstvo iz prijeratnog razdoblja, ali ga
nadopunjuje novim pogledima, proširuje pojam spomenika na urbani i pejzažni
ambijent; iznosi zahtjev o posebnoj brizi za sanaciju, korištenje i valorizaciju pov.
cjelina. Konzervaciju shvaća kao sustavno održavanje spomenika kulture i ukazuje
na iznimnost restauratorskog postupka. Kompletiraje pov. građevina nosit će
obilježja našeg vremena. Zaštićuju se sve pov. epohe, a kod arheoloških spomenika
dopštena je samo rekompozicija. Sve radove mora pratiti iscrpna dokumentacija.

Kada i gdje je održana Međunarodna federacija za urbanizam i stanovanje?


Santiago da Compostella 1961. g.

150. Tko organizira 5 sipmozija 1965-68. tg. ?


Europski savjet.
1. Simpozij A, 1965. g. Barcelona – kriteriji i metode izrade zaštitnog
inventara
2. Simpozij B, 1965. g., Beč - primjerena namjena pov. građevina koje su
danas bez izvorne funkcije – problem revitalizacije
3. Simpozij C 1966. g. , Bath – ispitivanje teoretskih i tehničkih problema
vezanih uz zahtjev integracije grad. nasljeđa u tokove suvremenog života
4. Simpozij D, 1967. g. Den Haag – problematika prostornog planiraja –
važnost suradje službe zaštite i urbanističke službe
5. Simpozij E, 1968. g. Avignon – realizacija političke zaštite i rehabilitaciji
grad. nasljeđa, uključujući pravne i financijske aspekt tog problema

OKTOGON – Josip Vancas

PALACE VRANICANI (Arheoloski; Moderna galerija; ugao Gajeve i


Berislaviceve – kraj 19. st.)

Mletacka konferencija str. 1964. 204


ICOMOS 204
Gamulin, Prelog, Ivancevic, Pevsner... 205