Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
1 1 1 -1 •_ V, •' ,.,_.
obično, pa nije mogla zaspati, premda je bila umorna. Dok se nemirno prevrtala po krevetu, rekla je samoj
sebi da mora misliti na nešto lijepo. A onda se u mraku pomalo gorko nasmiješila. Mislit će na Sama.
Uredi i studio televizijske mrežePotomacbili su blizu trga Farragut. Dok je ulazila, Pat se sjetila što joj je
rekao direktor odsjeka za vijesti u Bostonu: - Trebali biste bez dvoumljenja prihvatiti taj posao, Pat. Prilika
da radite za Luthera Pelhama pruža se samo jedanput u životu. Dobro je prodrmao cijelu televiziju kad je
ostavio CBS i prešao u Potomac.
Kad je u Bostonu s Lutherom otišla na objed, začudila se otvorenu zurenju gostiju u restoranu. Već se
navikla da je u Bostonu svi prepoznaju, pa čak i dolaze do njezina stola po autograme, ali znatiželjni
pogledi prikovani za Luthera Pelhama bili su nešto sasvim drugo. - Možete li ikamo otići, a da ne budete u
središtu pozornosti? - upitala ga je.
- Ne baš na mnogo mjesta i drago mi je što to mogu reći. Ali vidjet ćete i sami. Za šest mjeseci ljudi će na
ulici zuriti u vas, a polovica mladih žena u Americi imitirat će taj vaš hrapavi glas.
Pretjerivao je, no njegove su joj riječi laskale. Kad mu se drugi put obratila s "gospodine Pelham", rekao je:
- Pat, sad ste i vi član ekipe. Imam i ime, a ne samo prezime.
Luther Pelham bio je vrlo šarmantna osoba, no tom prilikom joj je nudio posao, a sada je postao njezin šef.
Kad su je najavili, Luther ju je došao pozdraviti na recepciju. Držanje mu je bilo pretjerano srdačno, a u
poznatomu pravilno moduliranu glasu osjećao se prizvuk prisnosti:
- Sjajno je što ste nam je pridružili, Pat. Hajde da se upoznate s klapom.
Proveo ju je po redakciji vijesti i sa svima je upoznao. U očima novih kolega zapazila je znatiželju i
mjerkanje,
46
skrivene iza ljubaznih fraza. Mogla je pretpostaviti o čemu razmišljaju. Hoće li moći držati korak s njima?
No njezini su prvi dojmovi bili povoljni. Potomac se brzo razvijao u jedan od najvećih televizijskih centara
u zemlji, a uredništvo vijesti brujalo je od zaposlenosti. Mlada žena sjedila je za stolom i govorila glavne
naslove koji su se emitirali svaki sat, stručnjak za vojna pitanja tipkao je svoj četrnaestodnevni izvještaj, a
izvjestitelji su sređivali novopristigle vijesti. Dobro je znala da je izvanjska mirnoća nužna za reportere, jer
svi su oni živjeli u stalnoj potisnutoj napetosti, neprestano na oprezu, čekajući da se nešto dogodi, a opet u
strahu da će nekako zabrljati upravo onu najvažniju vijest.
Luther se složio da Pat piše kod kuće i tamo sređuje materijale sve dok ne budu spremni za snimanje.
Pokazao joj je kabinu koja je bila namijenjena njoj, a onda ju je uveo u svoj ured, veliku prostoriju
obloženu hrastovinom, na samomu uglu zgrade.
- Raskomotite se, Pat - ponudio je. - Moram nekoga nazvati.
Dok je telefonirao, imala ea je prilike pobliže pogledati.
Bio je vrlo markantan i zgodan. Gusta, pažljivo podšišana
kosa, boje siva kamena, bik je u opreci s njegovim mladolikim tenom i ispitivačkim tamnim očima. Znala
je da je
nedavno proslavio šezdeseti rođendan. Sve su novine opisale
proslavu što ju je njegova žena priredila na imanju u Chevy
Chaseu. Zbog savinuta nosa i dugih prstiju koji su živčano bubnjali po ploči stola podsjetio ju je na orla.
Spustio je slušalicu. - Jesam li dobio povoljnu ocjenu? - upitao je, vedro je pogledavši.
- A k tome i pohvalnicu - odgovorila je, Pitala se zašto
je uvijek opuštena u situacijama koje zahtijevaju proresi-
onalnu vještinu, a tako cesto ukočena za privatnih razgo-
- To mi je drago čuti. Da me niste odmjerili, zabrinuo bih se. Čestitam. Jučer ste ostavili vrlo povoljan
dojam na Abigail.
Poslije uvodnih ljubaznosti odmah je prešao na razgovor o poslu, što joj se svidjelo pa nije htjela gubiti
vrijeme na okolišanja. -1 ona na mene. Ana koga i ne bi ostavila dojam? -Onda je dodala značajnim tonom:
- Iako sam je vidjela samo nakratko.
Pelham mahnu rukom kao da želi odagnati neugodnu činjenicu. - Znam. Znam. Teško je Abigail zateći
slobodnu. Zato sam im i rekao da vam daju njezine privatne spise. Ne očekujte veliku suradnju od te dame,
jer je nećete ni dobiti. Predvidio sam da se emisija prikaže dvadeset sedmoga.
- Dvadeset sedmoga? Zar dvadeset sedmoga prosinca?
- Pat je podigla glas. - Sljedeće srijede! To znači da snimanje, montaža i sinhronizacija moraju biti gotovi
za tjedan dana!
- Upravo tako - potvrdi Pelham. -A vi to možete učiniti.
- Ali čemu žurba?
Zavalio se u naslonjač, prekrižio noge i nasmiješio se značajnim osmijehom čovjeka koji donosi vrlo važne
vijesti.
- Zato što to neće biti obična dokumentarna emisija. Pat Travmore, pruža vam se prilika da okrunite
kraljicu.
Sjetila se Samovih riječi. -Potpredsjednica?
- Potpredsjednica - potvrdio je - i drago mi je da ste u tijeku događaja. Onaj trostruki bajpas koji mu je
prošle godine ugrađen baš ne pomaže. Moji špijuni u bolnici javljaju da mu je srce ozbiljno oštećeno, pa će,
ako želi preživjeti, morati promijeniti način života, što znači da je gotovo sigurno da će u najskorije vrijeme
dati ostavku. Da bi zadovoljio sve struje u stranci, predsjednik će zapovjediti da Tajna služba provjeri tri ili
četiri ozbiljna kandidata, ali upućeni se klade na Abigail. Ona ima najbolje izglede. Prikazivanjem
48
emisije želimo navesti milijune Amerikanaca da predsjedniku pošalju brzojave u kojima se izjašnjavaju za
Abigail. Eto što emisija mora postići. A pomislite samo što biste vi mogli postići snimivši je.
Sam je rekao da postoji mogućnost da se potpredsjednik povuče, a da se Abigail kandidira za njegovo
mjesto. Luther Pelham je očito smatrao da će se to vrlo vjerojatno dogoditi. San je svake novinarke da u
pravo vrijeme bude na pravome mjestu, tamo gdje se upravo događa nešto što znači veliku novost. -Ako se
pročuje da je potpredsjednik teško bolestan...
-1 te kako će se pročuti - reče Luther. - Večeras ću to objaviti u vijestima, a dodat ću kako se govorka da
predsjednik razmišlja o ženskom zamjeniku.
- Onda bi emisija o Abigail Jennings idućega tjedna mogla biti među najgledanijima. Prosječni glasači ne
znaju mnogo o senatorici, pa će svi htjeti doznati što više o njoj.
- Točno. Sada razumijete zašto je potrebno da se emisija što prije snimi i bude što zanimljivija.
- Senatorica... Ako snimimo beskrvnu reportažu kakvu ona, čini se, hoće, nećete dobiti ni četrnaest
brzojava, a ka-
moli milijune. Prije nego što sam predala sinopsis za emisiju,
anketirala sam mnogo ljudi želeći doznati Sto misle O njoj.
-i?
- Stariji je uspoređuju s Margaret Chase Smith. Nazvali su je dopadljivom, smjelom, inteligentnom...
- Pa Što tu ne valja?
- Nitko od njih nije smatrao da mu je bliska kao ljudsko
biće. Zamjeraju joj da se drži hladno i službeno.
-Nastavite.
- Mladi sve to drukčije gledaju. Kad sam im rekla da je
senatorica bila miss države New York, smatrali su da je to
sjajno i htjeli su doznati više. Sjetite se da će Abigail Jennings, ako je izaberu za potpredsjednicu, biti druga
najvažnija osoba u zemlji. Mnogi koji znaju da je sa sjeveroistoka, zamjeraju joj što o tome nikada ne
govori. Mislim da griješi. A mi ćemo još više naglasiti tu grešku ako izostavimo prvih dvadeset godina
njezina života.
- Nikada vam neće dopustiti da spomenete Apple Junc-tion - reče Luther kao da upozorava na nepobitnu
činjenicu. - Zato ne gubimo vrijeme. Rekla mi je da su je ondje htjeli linčovati kad se odrekla titule miss
države New York.
- Luthere, ona griješi. Zar doista mislite da je danas više ikoga briga što Abigail nije otišla u Atlantic City
na izbor miss Amerike? Kladila bih se da se tamo svaka odrasla osoba sada hvali da ju je poznavala kad
je... itd. A što se tiče odbijanja titule, pogledajmo to realno. Kome ne bi bio simpatičan odgovor da je bilo
vrlo zabavno sudjelovati na natjecanju, ali je shvatila da joj je mrska pomisao da se šeće u kupaćem
kostimu, a ljudi je prosuđuju kao komad govedine? Izbori miss su danas izašli iz mode. Pripisat ćemo joj
kao zaslugu što je to shvatila prije svih drugih.
Luther je bubnjao prstima po stolu. Svi instinkti govorili su mu da Pat ima pravo, ali Abigail je odlučno
odbila govoriti o tome. Sto bi se dogodilo kad bi je i uspjeli nagovoriti da priča o ranoj mladosti, a ispalo bi
da je to promašaj? Luther je čvrsto odlučio da će upravo on biti sila koja će Abigail podići na
potpredsjednički položaj. Naravno, šefovi stranke će zahtijevati da Abigail obeća kako se neće kandidirati
za najviše mjesto, ali k vragu, takva obećanja se i daju da bi se prekršila. On će se potruditi da je održi u
središtu pozornosti sve dok ne bude sjedila u Ovalnu uredu, a onda će sve dugovati njemu.
Iznenada je postao svjestan da ga Pat Travmore smireno gleda. Njegovi su se namještenici uglavnom silno
uzrujavali
50
za vrijeme prvoga razgovora o emisiji, nasamo u njegovu uredu. Činjenica da se doimala posve opuštenom
u isto vrijeme mu je imponirala i ljutila ga. Za ova dva tjedna otkad joj je ponudio posao, često je samoga
sebe zaticao kako misli na nju. Bila je pametna, postavljala je precizna pitanja o ugovoru, a i prokleto
privlačna na nesvakidašnji, otmjeni način. Bila je kao stvorena da vodi intervjue, jer oči i hrapav glas činili
su je simpatičnom, čak i nekako naivnom, pa se lako uspostavljalo ozračje "recite mi sve". A prigušena
senzualnost kojom je zračila bila je posebno primamljiva.
- Opišite mi u glavnim crtama kako ste zamislili prikazati njezin privatni život - zatražio je.
- Najprije Apple Junction - odvrati Pat smjesta. - Želim otići tamo da vidim što sve mogu doznati. Možda
ću ubaciti nekoliko kadrova grada i kuće u kojoj je živjela. Koristit će nam što joj je majka radila u jednoj
obitelji kao domaćica i što je Abigail dobila stipendiju za koledž. To je američld san, samo ga prvi put
primjenjujemo na vodećega političara koji
je k tome ženskoga roda,
Iz torbice je izvadila bilježnicu, otvorila je i nastavila:
- Svakako ćemo naglasiti rane godine kad je bila udana za Willarda Jenningsa. Još nisam pogledala
filmove, ali čini se da ćemo naći dovoljno podataka o njihovu javnomu i privatnomu životu.
Luther je potvrdio glavom. - Usput, vjerojatno ćete na podosta mjesta u tim filmovima vidjeti Jacka
Kennedvja. On i VVillard Jennings bili su bliski prijatelji, naravno, u vrijeme kad je Jack još bio senator.
Willard i Abigail pripadali su društvu koje se oko njega okupljalo u "godinama prije Ča-
melota", kako su nazvali to razdoblje, Ljudi ne znaju za tu
činjenicu o senatorici. U emisiju ubacite SV6 inSGrte na KO-
jima je itko iz obitelji Kennedy, Jeste li znali da je upravo Jack pratio Abigail na sprovodu njezina muza?
Pat je nekoliko riječi zapisala u bilježnicu. - Je li senator Jennings imao obitelj? - upitala je.
- Mislim da nije. O tome nije bilo podataka. - Luther nestrpljivo posegne za tabakerom na stolu. - Stalno se
pokušavam odviknuti od ove travurine. - Zapalio je cigaretu i na trenutak se doimao nekako opuštenije. -
Ne mogu pre-žaliti što tada nisam skoknuo u VVashington. Mislio sam da se ono najvažnije uglavnom
zbiva u New Yorku. Nisam loše postupio, ali to su bile sjajne vašingtonske godine. Baš je neobično kako je
mnogo tih mladih ljudi umrlo nasilnom smrću. Braća Kennedv. Willard u avionskoj nesreći. Dean Adams
je počinio samoubojstvo... Čuli ste za to?
- Za Deana Adamsa? - Nastojala je rečenicu izgovoriti upitnim tonom.
- Ubio je svoju ženu - objasni Luther - a onda i sebe. Umalo je ubio i dijete. Mala je kasnije ipak umrla.
Možda je tako i bolje. Sigurno je došlo do oštećenja mozga. On je bio kongresmen iz Wisconsina. Nitko
nije znao razlog. Pretpostavljam da je naprosto skrenuo umom. Ako naiđete na snimke njega ili njegove
žene, izbacite ih. Ne treba nikoga podsjećati na to.
Pat se nadala da joj se na licu ne vidi koliko je uznemirena. Prisilila se da govori službenim tonom. -
Senatorica Jennings jedna je od zaslužnih za prihvaćanje zakona koji osuđuje kidnapiranje vlastite djece
rastavljenih roditelja. U njezinim fasciklima ima sjajnih pisama. Mislim da bi bilo dobro kad bih potražila
neke obitelji koje je pomirila i najbolji par bih prikazala u emisiji. To će biti protuteža senatorici Lawrence
i njezinoj unučadi.
Luther kimne. - Odlično. Dajte mi pisma. Zadužit ću nekoga da obiđe te ljude. Usput, u vašem sinopsisu
nije bilo ničega o slučaju Eleanor Brovm. Svakako želim da i to unesete. Znate da je i ona iz Apple
Junctiona. Tamošnja
52
direktorica škole zamolila je Abigail da je zaposli, nakon što je Eleanor uhvaćena kako krade u dućanu.
- Instinkt mi govori da u to ne ulazim - reče Pat. - Razmislite. Senatorica je bivšoj optuženici omogućila
novi početak. To je u redu. Ali onda je Eleanor Brown optužena za krađu sedamdeset i pet tisuća dolara iz
fonda kampanje. Zaklela se da je nedužna. U biti, osudilo ju je senatoričino svjedočenje. Jeste li vidjeli
slike te djevojke? Kad je zbog pronevjere otišla u zatvor, bile su joj dvadeset i tri godine, ali činilo se da joj
je šesnaest. Ljudi spontano osjećaju sažaljenje za gubitnike, a cilj je ovoga programa da svi zavole Abigail
Jennings. U slučaju Eleanor Brown, ona se pojavljuje u negativnu svjetlu.
- Taj slučaj samo pokazuje da neki političari ne zataškavaju mućke svoga osoblja. A ako Abigail želite
prikazati u što boljemu svjetlu, naglasite činjenicu da je baš zahvaljujući njoj djevojka prošla mnogo bolje
nego itko za koga znam, a ukrao je toliku svotu. Ne trošite sažaljenje na Elea-nor Brown, U zatvoru je
hinila živčani slom pa je premještena u duševnu bolnicu, odakle je upućena na ambulantno
liječenje, ali je odmaglila. To je hladnokrvna mačka. Što još?
- Još večeras bih htjela otići u Apple Junction. Ako tamo pronađem nešto vrijedno, nazvat ću vas, pa ćemo
skupiti ekiDU, Poslije toga voljela bih sa senatoricom provesti dan u
njezinu uredu kako bih isplanirala dijelove emisije, a za dan-dva bih je tamo i snimila.
Luther ustane, što je značilo da je razgovor završen. -U redu. Odletite u... kako se zove to mjesto? ... Apple
June-
tion. čvorište jabuke. Kakvo glupo ime! Pazite da snimci dobro uspiju, Ali nemojte to ondje razglasiti. Ne
dopustite
da tamošnji žitelji zabiju sebi u glavu da će se pojaviti na
televiziji, koga časa kad pomisle da će biti u emisiji, istrest
•• v. , . . . v , / 'YV i' 11 J,
se obuku. - Napravio je zabrinutu grimasu i rekao kroz nos, oponašajući stanovnika toga gradića: - "Mvrtle,
dodaj mi benzin za upaljač. Na kaputu mi je mrlja od umaka."
- Sigurna sam da ću tamo pronaći i neke pametne ljude. - Pat se prisilila na blagi smiješak, kako njezine
riječi ne bi zvučale odviše cinično.
Dok je odlazila, Luther je gledao za njom. Bila je odjevena u sivi kostim od tvida, očito unikat, kožne
čizme iste boje, s malim, zlatnim znakom Guccija, a preko ruke je nosila kišni kaput.
Novac. Obitelj Patricije Travmore je imala novaca. To se jasno vidjelo. Luther se sa žaljenjem sjetio
djetinjstva što ga je proveo na siromašnoj farmi u Nebraski. Sve do svoje desete godine u kući nisu imali
vodovod. Nitko nije bolje od njega razumio zašto Abigail ne želi govoriti o ranim godinama.
Je li dobro postupio kad je djevojci dao posve odriješene ruke? Abigail će se ljutiti, ali vjerojatno bi se još
više ljutila kad bi otkrila da joj nisu rekli za ovo putovanje.
Luther pritisne dugme na unutrašnjem telefonu. - Dajte mi ured senatorice Jennings. - Oklijevao je. - Ne,
čekajte. Ne trebate se truditi.
Spustio je slušalicu i slegnuo ramenima. Zašto stvarati neprilike?
54
6.
Na izlazu iz Pelhamova ureda Pat je osjetila da je članovi uredništva vijesti postrance pogledavaju. Žustro
je koračala, a na lice je navukla poluosmijeh. Pelham se držao vrlo ljubazno, riskirao je senatoričin bijes,
dopustivši joj da ode u Apple Junction, a k tome je izrazio potpuno povjerenje u njezinu sposobnost da u
iznimno kratkomu roku završi emisiju.
Pa stoje onda sa mnom? pitala se.. Morala bih biti oduševljena.
Vani je bilo vedro i hladno. Snijeg na ulicama bio je očišćen, pa je odlučila otići kući pješice. Put nije bio
baš kratak, ali bilo joj je potrebno protegnuti noge. Zašto ne bi sama sebi priznala, pomislila je, da ju je
pogodilo kad je Pelham maločas govorio o DeanuAdamsu, a jučer i Tobyjeve riječi. Bilo je neugodno što
su se svi povlačili čim bi čuli Adamsovo ime i što nitko nije htio priznati da ga je poznavao. A što je Luther
rekao o njoj? Ah, da - mislio je da je dijete umrlo i da je tako bolje, jer je
udarac vjerojatno oštetio mozak.
Mozak mi nije ošttćm, pomisli Pat pokušavajući izbjeći da
je kotači automobila poprskaju prljavom bljuzgavicom. Ali nešto u meni jest. Noga je ono najmanje.
Mrzim oca zbog onoga što je učinio! Ubio je moju majku, a pokušao je ubiti i mene!
Došla je ovamo uvjerena da želi otkriti što ga je dovelo
do sloma i ništa više, ali sad je shvatila još nešto. Morala se sučeliti s bijesom sto ga je sve ove godine
potiskivala,
Kući je stigla u četvrt do jedan. Činilo joj se da unutra-
šnjost postaje sve udobnija. Starinski mramorni stol i ser&ji
sag u predvorju prikrivali su izblijedjelu boju na zidovima. Police u kuhinji oživjele su jer ih je ispunila
posuđem, a ovalni stol od kovana željeza i kuhinjske stolice iste boje točno su pristajale između prozora pa
je bilo manje vidljivo da su pločice mjestimično oštećene.
Na brzinu je napravila sendvič i skuhala čaj, a u međuvremenu je telefonski rezervirala kartu za zrakoplov.
Rekli su joj da pričeka, pa je punih sedam minuta držala slušalicu iz koje je dopirala vrlo loše izabrana
muzika, a onda se napokon javila službenica. Rezervirala je kartu za zrakoplov koji je u četiri sata i
četrdeset minuta letio u Albanv i sredila sve oko iznajmljivanja automobila.
Odlučila je nekoliko slobodnih sati prije leta provesti pregledavajući očeve stvari. Polako je otvorila prvu
kutiju i zagledala se u prasnu fotografiju koja je prikazivala visokoga, nasmijana čovjeka s djevojčicom na
ramenu. Oči djevojčice raširile su se od oduševljenja, a poluotvorena usta razvukla su se u osmijeh.
Dlanove je okrenula jedan prema drugomu, kao da je upravo pljesnula. I čovjek i ona imali su kupaće
gaćice, a bili su na obali. Iza njih se upravo rasprsnuo val. Po izduženim sjenama na pijesku vidjelo se da je
kasno poslijepodne.
Tatina djevojčica, pomisli Pat gorko. Viđala je djecu na ramenima očeva kako im se čvrsto drže za vrat, pa
čak zabijaju prste u kosu, jer je strah od pada uvijek jak. Ali bilo je jasno da dijete na ovoj slici, djevojčica
kakva je Pat bila prije mnogo godina, vjeruje čovjeku koji je drži, zna da neće dopustiti da ona padne.
Stavila je sliku na pod i nastavila prazniti kutiju.
Kad je završila, sag je bio prekriven osobnim predmetima iz ureda kongresmena Deana Adamsa.
Podigla je profesionalno snimljeni portret svoje majke za klavirom i pomislila: Bila je prava ljepotica, ali ja
sam više nalik
56
na njega. Pronašla je i kolaž spojenih fotografija koje su je prikazivale kao dojenče i kao balavicu, a
sigurno su visile na zidu ureda, zatim popis sastanaka u podsjetniku uvezanomu u tamnozelenu kožu s
očevim inicijalima u zlatu, srebrni pribor za pisanje, sad posve potamnio, uokvirenu diplomu Sveučilišta u
Wisconsinu, gdje je s najvišom ocjenom diplomirao engleski jezik, diplomu pravnika sa Sveučilišta u
Michiganu, pohvalu Biskupske konferencije za velikodušni i predani rad na problemima manjina i plaketu s
proglašenja najzaslužnijega čovjeka godine u Rotary Clubu u Madisonu, država VVisconsin.
Volio je morske krajolike. Pronašla je nekoliko izvanrednih starih slika brodova koji su se valjali preko
uzburkanih valova.
Otvorila je podsjetnik za sastanke. Volio je črčkati. Gotovo na svakoj stranici bile su spirale i geometrijske
figure. Dakle od njega sam naslijedila tu naviku, pomisli Pat.
Pogled joj se stalno vraćao na još jednu sliku na kojoj je bila s ocem. Doimala se veslom i sretnom, a otac
ju je gledao s takvom ljubavi i tako ju je sigurno držao za ruku!
V
Čaroliju je razbila zvonjava telefona. Brzo je ustala,
začuđeno uvidjevši da je već prilično kasno, te da će sve to
morati ostaviti jer je trebalo spakirati torbu.
-Pat
Bio je to Sam.
- Zdravo - rekla je i ugrizla se za usnu.
- Pat, žurim, kao i obično. Za pet minuta moram na sastanak odbora. U petak navečer će u Bijeloj kući
prirediti
svečanu večeru u čast novoga kanadskoga premijera, Bi li
htjela poći sa mnom? Morat ću javiti tvoje ime u Bijelu kuću.
- Bijela kuća! Pa to je sjajno! Voljela bih ići! - Brzo je
fffivfiriti cmirpnim
ll
- Pat, nešto se dogodilo? - upita Sam zabrinuto. - Kao da si uznemirena. Valjda ne plačeš?
Napokon joj je pošlo za rukom da se smiri i odgovori uobičajenim glasom: - Oh, ne. Nije ništa. Mislim da
sam se samo prehladila.
58
7.
U zračnoj luci u Albanyju Pat je preuzela iznajmljeni auto, a onda je zajedno s prodavačemHertza proučila
mapu za ceste i ustanovila koji je najbolji put do Apple Junctiona udaljenoga dvadeset i sedam milja.
- Morate požuriti, gospođice - upozori je prodavač. -Navodno će pasti tridesetak centimetara snijega.
- Možete li mi reći gdje je najbolje odsjesti?
-Ako želite biti u samomu gradiću, odsjednite u motelu Jabuka. - Glupo se nasmiješio. - Ali nema raskoši
kao u Velikoj Jabuci. Ne morate nazvati radi rezervacije.
Pat uzme ključ automobila i torbu. Premda njegove obavijesti baš nisu obećavale, ipak mu je zahvalila.
Padale su prve pahulje snijega kad je skrenula na prilaz do sumorne zgrade s titravim natpisom Motel
Jabuka. Kao što je prodavač i pretpostavio, bio je upaljen i znak Prazne
sok.
U malomu, prenatrpanomu uredu našla je recepcionara kojemu je moglo biti više od sedamdeset godina.
Činilo se da će mu naočale s okvirom od žice svakoga časa skliznuti s nosa. U obraze su mu se urezale
duboke bore, a čuperci sivobijele kose stršali su na sve strane.
Kad je Pat gurnula vrata i ušla, njegove vlažne, blijede oči iznenađeno zasjaše.
- Imate li jednokrevetnu sobu za jedno ili dva noćenja?
-upitala je.
Kad se nasmiješio, ukazalo se istrošeno umjetno zubalo, požutjelo od duhana. - Za koliko god noćenja
želite, gospođice. Možete dobiti jednokrevetnu, dvokrevetnu, pa čak i predsjednički apartman. - Svoje riječi
popratio je smijehom sličnim njakanju magarca.
Pat se uljudno nasmiješi i uze prijavnicu. Namjerno nije ispunila rubriku: ADRESA NA POSLU. Htjela je,
koliko god je moguće, neometano istraživati, prije nego se pročuje zbog čega je ovdje.
Recepcionar je zurio u prijavnicu, ali znatiželja mu nije bila zadovoljena. - Stavit ću vas u prvu sobu, pa
ćete biti blizu recepcije ako doista padne dubok snijeg - rekao je. -Imamo i neku vrstu blagovaonice. -
Pokazao je tri stolića kraj stražnjega zida. - Dan uvijek počnite tako da popijete sok i kavu i pojedete toast.
- Ispitljivo ju je gledao. - Sto vas donosi ovamo?
- Posao - odgovori ona, a onda brzo doda: - Nisam još večerala. Samo ću u sobi ostaviti torbu, a onda mi
možete reći gdje ću naći restoran.
Stisnuo je oči i bacio pogled na zidni sat. - Bolje da požurite. Kod ulične svjetiljke se zatvara u devet, a sad
je blizu osam. Krenite niz prilaz, skrenite lijevo, vozite dva bloka, a onda opet lijevo, na autocestu.
Restoran je desno. Ne možete promašiti. Evo vašega ključa - zavirio je u prijavnicu i završio rečenicu -
gospođice Travmore. Ja sam Travis Blodgett i vlasnik sam motela. - U tonu su mu se izmiješali ponos i
isprika. Pomalo šištavi dah upućivao je na emfizem pluća.
Osim kina sa slabo osvijetljenim ulazom, u dva bloka koja su činila poslovnu četvrt Apple Junctiona, radio
je još samo restoran Kod ulične svjetiljke.
Zamašćeni, rukom ispisani jelovnik, zalijepljen na ulazna vrata, oglašavao je specijalitet dana - kobasice i
crveno
60
zelje za tri dolara devedeset i pet centi. Od ulaza se prostirao izblijedjeli linoleum. Dvanaestak stolova bilo
je prekriveno kariranim stolnjacima, a na njima su ležali neizglačani ubrusi, vjerojatno skrivajući mrlje koje
su ostavili prijašnji gosti, pretpostavljala je Pat. Postariji par žvakao je tamno meso s prepunjenih tanjura.
Ipak, morala je priznati da zamamno miriše i odjednom je osjetila veliku glad.
Jedina konobarica bila je žena od pedesetak godina. Pod prilično čistom pregačom, debeli narančasti
pulover i bezlične radne hlače nemilosrdno su otkrivali kobasičaste naslage sala, ali osmijeh joj je bio brz i
uljudan.
- Sami ste?
-Da.
Konobarica se u nedoumici osvrnula, a onda je odvela Pat do stola kraj prozora. - Ovdje imate dobar
pogled.
Pat je osjetila da su joj se usne trznule. Pogledi Iznajmljena kola na prljavoj ulici! Ali odmah se posramila.
Upravo takvu reakciju očekivala bi od Luthera Pelhama.
- Želite li piće? Imamo pivo i vino. Morala bih preuzeti
narudžbu, jer je već kasno.
Pat je naručila vino i zatražila jelovnik.
- Oh, ne gnjavite se s jelovnikom - upozori je konobarica. - Kušajte kobasice, Zaista $u dobre.
Pat je pogledom zaokružila po prostoriji. To je očito bilo isto ono što je jeo postariji par. -Ako mi date
otprilike polovicu...
Konobarica se nasmiješila i pokazala velike pravilne bijele zube.
- Oh, svakako. - Spustila je glas. - Uvijek im dajem da
se najedu, Samo jedanput na tjedan mogu si priuštiti da
iedu vani, Da im uvijek donosim obilan obrok,
Donijela je njujorško crveno vino u vrču, ali bilo je dobro. Nekoliko minuta kasnije izašla je iz kuhinje
noseći pladanj hrane koja se pušila i košaricu domaćeg dvopeka.
Gospode, da tako jedem svake večeri bila bih debela kao slon, pomisli Pat, ali osjetila je kako joj se
raspoloženje popravlja.
Kad je završila, konobarica je odnijela pladanj i donijela posudu za kavu.
- Stalno vas gledam - izjavi ona. - Poznajem li vas? Jesam li vas vidjela na televiziji?
Pat kimne. Eto kako je završilo moje njuškanje inkognito, pomisli ona.
- Pa naravno - nastavi konobarica. - Vi ste Pat Travmore. Vidjela sam vas na televiziji kad sam posjetila
rođaka u Bostonu. Znam zašto ste ovdje! Snimate emisiju o Abby Foster... mislim o senatorici Jennings.
- Poznavali ste je? - upita Pat brzo.
- Poznavala? Rekla bih da jesam. Da popijem kavu s vama? - Bilo je to tek retoričko pitanje. Teško se
spustila na stolicu nasuprot Pat i posegnula za praznom šalicom na susjednu stolu. - Moj muž kuha, a može
i zatvoriti. Večeras nije bilo navale, ali ipak me bole noge. Stalno stojim...
Pat promrmlja nešto uljudno i sućutno.
- Abigail Jennings, ha? A-bi-gail Jennings - zamišljeno će konobarica. - U emisiji ćete prikazati i ljude iz
Apple Junctiona?
- Nisam sigurna - odvrati Pat iskreno. - Jeste li dobro poznavali senatoricu?
- Ne baš dobro. Išle smo u isti razred, ali Abby je uvijek bila tako tiha, nikad niste znali što misli.
Djevojčice se obično povjeravaju jedna drugoj, imaju najbolje prijateljice i osnivaju klanove. Ali Abby nije
bila takva. Ne sjećam se da je imala ijednu blisku prijateljicu.
62
- Što su ostale djevojčice mislile o njoj?
- Pa, znate kako je. Kad je netko lijep kao Abby, ostala djeca su nekako zavidna. Svi smo osjećali kako
smatra da je odviše dobra za nas, a to je baš nije učinilo omiljelom.
Pat je porazmislila. - Jeste li i vi tako osjećali, gospođo...?
- Stubbins, Ethel Stubbins. Mislim da jesam, na neki način, ali sam je i razumjela. Abby je samo čekala da
odraste i zbriše odavde. Klub za diskusije bio je jedina slobodna aktivnost u školi u koju se uključila. Čak
se nije ni oblačila kao mi. Dok su svi hodali uokolo u neurednim puloverima i jeftinim tenisicama, ona je u
školu dolazila u uštirkanim bluzama i s visokim potpeticama. Majka joj je bila kuharica kod Saun-dersovih.
Mislim da joj je to jako smetalo.
- Mislila sam da joj je majka bila domaćica - reče Pat.
-Kuharica - ponovi Ethel odlučno. - Ona i Abby imale su mali stan kraj kuhinje. Moja majka je svakoga
tjedna odlazila čistiti Saundersovima, pa zato znam.
Ipak, nije isto reći h vaiflje majka bila domaćica, a ne kuharica. Nije važno, pomisli Pat, Sto ima u
bezazlenom senatoričinom
pokušaju da podigne svoju majku za jedan stupanj na društvenoj ljestvici?
Porazmislila je. Ponekad se osoba s kojom razgovarate odmah ukoči ako počnete bilježiti ili snimati
razgovor. Odlučila je riskirati.
- Pristajete li da ovo snimim na magnetofon? - upitala je.
- Svakako. Da govorim glasnije?
- Ne, dobro govorite, - Pat izvadi magnetofon i postavi ga na stol, između njih. - Pričajte o Abigail, onako
kako je
se sjećate. Rekli ste da joj je smetalo što joj je majka kuharica? - Mogla je zamisliti kako bi Sam reagirao
na to pitanje.
Smatrao bi da nepotrebno gura nos u tuđe stvari.
Ethel se debelim laktovima nasloni na stol. - Smetalo? Mama mi je pričala kako je Abby zbog toga bila
živčana. Ako je netko dolazio ulicom, običavala je stazom doći do stuba pred ulaznim vratima kao da je
kuća njezina, a kad nitko ne bi gledao, otšuljala bi se na stražnji ulaz. Majka je vikala na nju, ali nije
koristilo.
- Ethel, već je devet.
Pat podigne pogled. Kod stola je stajao zdepasti čovjek blijedih, smeđih očiju i odvezivao dugu bijelu
pregaču.
Ethel mu je sve objasnila i upoznala ga s Pat.
- Ovo je moj muž Ernie.
Ernie je očito bio ushićen što može nešto pridodati intervjuu.
- Ispričaj kako je gospođa Saunders uhvatila Abby kako ulazi na glavna vrata i pokazala joj gdje joj je
mjesto -predložio je. - Sjećaš se kako ju je prisilila da se vrati na pločnik, dođe stazicom i ode okolo do
stražnjih vrata?
- Oh, da - odgovori Ethel - to je bilo gadno, zar ne? Mama je rekla da joj je bilo žao Abbv sve dok nije
vidjela izraz njezina lica. Od toga vam se ledila krv, rekla je mama.
Pat je pokušala zamisliti malu Abigail koja je prisiljena otići do ulaza za poslugu kako bi naučila "gdje joj
je mjesto". Ponovno je imala osjećaj da gura nos u senatoričin privatni život. Više nije htjela postavljati
pitanja o toj temi.
Kad ju je Ernie ponudio vinom, odbila je i rekla:
- Sigurno je Abby, to jest senatorica, bila vrlo dobra učenica
kad je dobila stipendiju za Radcliffe. Je li bik najbolja U razredu?
- Oh, bila je odlična u engleskom, povijesti i jezicima -odgovori Ethel - ali kao da je imala kokošji mozak
za mate-
matiku i prirodne znanosti. Jedva je dobivala prolazne ocjene,
- Podsjeća me na mene - nasmiješi se Pat. - Porazgovarajmo malo i o izboru miss.
Ethel se od srca nasmije. - Na izboru miss^Apple Juncti-ona bile su četiri finalistkinje. Jednu od njih
upravo gledate. Vjerovali ili ne, tada sam bila vitka i vraški zgodna.
Pat je počekala neizbježnu upadicu, a Ernie je nije razočarao: - Još si vraški zgodna, draga.
- Abby je glatko pobijedila - nastavi Ethel - pa je otišla na izbor za miss države New Yorka. Svi su širom
razjapili usta kad su doznali da je i ondje pobijedila. Znate kako je. Svakako, znali smo da je lijepa, ali
nekako nam je stalno bila pred očima. Uh, što je cijeli grad bio uzbuđen!
Ethel se smijuljila. - Moram reći da je, zahvaljujući Abby, tog ljeta uvijek bilo tema za ogovaranje.
Ovdašnji veliki društveni događaj bila je večer folklornih plesova, u kolovozu. Svi bogati mladi ljudi koji
su živjeli kilometrima unaokolo došli bi na ples. Naravno, od nas nitko nije išao. Ali te je godine ondje bila
Abby Ester. Čula sam da je bila prekrasna u bijeloj haljini od markizeta obrubljenoj crnom chantilly-
čipkom. A pogodite tko joj je bio pratilac. Jeremy Saunders!
UpraVO SČ blO Vratio kUĆi, nakon Što je diplomirao na Valeu.
A bio je već gotovo zaručen s Evelyn Clinton! Abby i on čije-
lu su se noć držali za ruke, a dok su plesali stalno ju je ljubio. Sutradan je cijeli grad brujao. Mama je rekla
da je gospođa Saunders sigurno od bijesa pljuvala čavle - ta sin joj se zaco-pao u kuharičinu kćer. A onda -
Ethel je slegnula ramenima - naprosto su raskinuli. Abby se odrekla titule miss države New York i otišla na
koledž. Rekla je da je svjesna kako nikad ne bi postala miss Amerike jer ne zna pjevati, plesati ni glumiti u
ulogama za koje je potreban dar, a nikako ne želi paradirati u Atlantic Cityju i vratiti se kao gubitnica.
Mnogi SU skupljali priloge za garderobu koju je trebala nositi na
izboru za miss Amerike. Bilo im je vrlo krivo.
- Sjećaš se da je Toby zviznuo nekoliko tipova koji su rekli da je Abby razočarala ovdašnje ljude? -
podsjetio ju je Ernie.
- Toby Gorgone? - upita Pat brzo.
- Baš on - odvrati Ernie - Oduvijek je bio lud za Abby. Znate o čemu sve klinci razgovaraju u
svlačionicama. Ako je itko pred Tobvjem rekao nešto bezobrazno o Abby, brzo je zažalio.
- Sad radi za nju - reče Pat.
- Bez šale? - Ernie odmahne glavom. - pozdravite ga. Pitajte ga gubi li još novac na konjskim utrkama.
***
Pat se tek u jedanaest sati vratila u motel, a do tada se njezina soba već ohladila. Brzo je raspakirala torbu -
u sobi nije bilo ormara, nego samo kuka na vratima - svukla se, otuširala, počešljala, stavila uske jastuke
jedan na drugi i sjela na krevet s bilježnicom u ruci. U nozi joj je kucalo kao i obično - tupa bol koja je
počinjala u kuku i spuštala se do lista.
Pogledala je što je večeras zapisala. Ethel je rekla da je gospođa Foster poslije one večeri na plesu otišla iz
kuće Saundersovih i zaposlila se kao kuharica u okružnoj bolnici. Nitko nikada nije doznao je li dala otkaz
ili je otpuštena. Ali sieurno joj je novi posao bio težak, Bila je debela.
- Ako mislite da sam/0 krupna - rekla je Ethel - trebali
ste vidjeti Francey Foster.
Francey je odavno umrla, a poslije toga nitko više nije vidio Abigail. Zapravo, malo su je viđali i u
godinama prije
majčine smrti,
Pri spomenu Jeremyja Saundersa Ethel je postala vrlo rječita: -Abigail je sretna što se nije udala za njega.
Uvijek je bio nitko i ništa. Sva sreća da mu je obitelj bila bogata, jer bi u suprotnom vjerojatno umro od
gladi. Kažu da mu je otac sav novac vezao u trustove, čak je imenovao Evelvn za izvršitelja oporuke.
Jeremv ga je jako razočarao. Uvijek se doimao kao diplomat ili engleski lord, a zapravo je bio nikogović.
Ethel je nagovijestila da je Jeremv pijanac, ali predložila je da ga Pat nazove: - Vjerojatno bi volio društvo.
Evelvn je uglavnom kod njihove udane kćeri u Westchesteru.
Pat je ugasila svjetlo. Sutra će otići u posjet umirovljenoj ravnateljici škole, koja je zamolila Abigail da
nađe posao za Eleanor Brown, a pokušat će ugovoriti i sastanak s Jeremvjem Saundersom.
Noću je napadalo nekoliko centimetara snijega, ali ra-lice su ga već počistile, a dok je Pat popila kavu s
vlasnikom motela Jabuka, ulice su bile i posute solju.
Nije baš bilo veselo voziti Apple Junctionom. Gradić je bio iznimno neprivlačan i zapušten. Polovica je
dućana bila
zatvorena i u propadanju. Preko glavne je ulice bila obješena
jtdna jtdina Žica 5 m^ <™ b(™nim žamljicama. U
pokrajnjim ulicama kuće su bile zbijene, a žbuka je otpadala s fasada. Automobili parkirani na ulici bili su
uglavnom staroga tipa. Činilo se da nema nijedne nove zgrade, stambene ili poslovne.
Na ulicama je bilo malo ljudi i posvuda se osjećala praznina. Pitala se odlazi li većina mladih kad odrastu,
kao što je učinila Abigail. Zar ih mogu kriviti?
Ugledala je natpis: TJEDNIK APPLE JUNCT1ONA i nešto ju je ponukalo da zaustavi auto i uđe. Dvoje
ljudi je radilo:
mlađa žena, koja je, upravo primala oglas preko telefona i
i
čovjek šezdesetih godina, koji je stvarao veliku buku na
zastarjelomu pisaćemu stroju. Pokazalo se da je on Edwin Shepherd, urednik i vlasnik novina, te da nema
ništa protiv razgovora s Pat.
Mogao je vrlo malo dodati onome što je već doznala o Abigail. Ipak, rado je otišao u arhiv da pronađe
brojeve u kojima su bili članci o dva natjecanja, mjesnom i državnom, na kojima je Abigail pobijedila.
U svom istraživanju Pat je već prije pronašla sliku Abigail s vrpcom i krunom miss države New Yorka, ali
fotografija njezine cijele figure, s vrpcomMissAppk Junctiona, bila joj je nova i zbunjujuća.
Abigail je stajala na pozornici na seoskomu sajmu, okružena s tri druge finalistkinje. Na glavi je imala
krunu, očito izrađenu od papira. Tri druge djevojke smiješile su se zadovoljno i uzbuđeno (u zadnjoj je Pat
prepoznala mladu Ethel Stubbins), ali Abigailin je osmijeh bio hladan, gotovo ciničan. Doimala se kao da
joj tamo uopće nije mjesto.
- Na jednoj je snimci i njezina mama - obavijesti je Shepherd i okrene stranicu.
Pat dahne od zaprepaštenja. Je li moguće da je krhka, vitka Abigail, nježnih crta lica, dijete ove bezoblične,
goja-zne žene? Ispod slike je stajao natpis: PONOSNA MAJKA POZDRAVLJA KRALJICU LJEPOTE IZ
APPLE JUNCTIONA.
- Zašto ove brojeve ne biste ponijeli sobom? - ponudi Edwin Shephard. - Imam još primjeraka. Samo se
sjetite da nas spomenete, ako išta od toga koristite u emisiji.
Pat je uvidjela da bi bilo neuljudno odbiti ponudu, Mo
bih mogla upotrijebiti ovu sliku! pomislila je, ali je zahvalila uredniku i brzo izašla.
Pola kilometra niz glavnu ulicu gradić se posve mijenjao. Ulice su postajale šire, kuće otmjenije, a dvorišta
veća,
s dobro održavanim tratinama.
68
Saundersova kuća bila je blijedožuta s crnim žaluzinama. Stajala je na uglu, a duga prilazna staza zavijala
je do stepenica trijema. Skladni stupovi podsjetili su Pat na arhitekturu Mount Vernona. Uz prilaznu stazu
raslo je drveće. Mali natpis upućivao je raznosače da robu odnesu na ulaz za poslugu.
Parkirala je auto i popela se na trijem. Izbliza je bilo vidljivo da je žbuka počela otpadati i da su aluminijski
okviri prozora oštećeni. Pritisnula je zvonce, a iz kuće se začula slaba melodična zvonjava.
Vrata je otvorila mršava žena prosijede kose, s pregačom preko tamne haljine. - Gospodin Saunders vas
očekuje. U biblioteci je.
Jeremv Saunders imao je na sebi kaputić od baršuna, a sjedio je kraj vatre, u udobnomu naslonjaču s
visokim naslonom. Prekrižio je noge, a ispod nogavica tamnoplavih hlača vidjele su se elegantne čarape od
tamnoplave svile. Imao je vrlo skladne crte lica i lijepu valovitu sijedu kosu. Samo su zadebljali struk i
vrećice ispod očiju pokazivali da je sklon piću.
Ustao je, pridržavajući se za naslonjač. - Gospođice Tmymore! - Izgovor mu je bio pravilan kao da je
pohađao
satove govorništva. - Kad ste me nazvali, niste mi rekli da ste ona glasovita Pat Travmore.
V
- Sto god to značilo - nasmiješi se Pat.
- Ne budite skromni. Vi ste mlada dama koja snima
emisiju o Abigail. - Rukom je pokazao naslonjač nasuprot
svojemu. - Popit ćete Bloody Mary?
- Hvala. - Boca je već bila dopola prazna. Predala je kaput sobarici.
Anna. To bi za sada bilo sve. Možda će mi se
hsnije gospođica Irayrnore pridružiti kod lagana ručka,
Ton Jeremvja Saundersa postao je još izvještačeniji kad se obratio sobarici, koja je zatim tiho izašla iz sobe.
- Možete zatvoriti vrata, Anna! - povikao je. - Hvala, draga moja.
Počekao je dok brava nije škljocnula, a onda je uzdahnuo: - Danas je nemoguće naći dobru poslugu. Nije to
kao nekad kad je Francev Foster vodila kuhinju, a Abby posluživala kod stola. - Činilo se da uživa sjećajući
se toga.
Pat nije odgovorila. U tomu je čovjeku osjetila sklonost nemilosrdnu ogovaranju. Sjela je, prihvatila piće i
čekala. Podigao je jednu obrvu: - Nemate magnetofona?
- Imam, ali ako vam smeta, neću ga rabiti.
- Uopće mi ne smeta. Sviđa mi se što će svaka riječ koju izgovorim postati besmrtna. Možda će jednom
postojati knjižnica Abby Foster, oprostite, senatorice Abigail fennings. Ljudi će samo pritisnuti dugme i
čuti kako pričam o njezinu prilično nesređenu dozrijevanju.
Pat bez riječi posegne u torbicu i izvadi magnetofon i notes, iako je bila posve sigurna da ono što će čuti
neće moći koristiti u emisiji.
- Pratili ste senatoričinu karijeru - počela je.
-Vrlo napeto! Beskrajno se divim Abby. Zavrijedila je sve moje poštovanje još kad joj je bilo sedamnaest
godina i kad je majci počela nuditi pomoć u kućanskim poslovima. Vrlo je darovita.
- Je li darovito pomagati majci? - upita Pat tiho.
- Naravno da nije, ako joj doista zt\i\.tpomoći. U drugu ruku, ako pomoć nudite samo zato što se s Yalea
vratio zgodan mladi izdanak obitelji Saunders, to baca drukčije svjetlo na sliku, zar ne?
-A taj izdanak ste vi? - Pat se nevoljko nasmiješila.
70
}eremy Saunders je imao nekako sardoničnu, ne baš neprivlačnu pozu, kao da se sam sebi ruga.
- Pogodili ste. Povremeno nailazim na njezine fotografije, ali ne možete vjerovati fotografijama, zar ne?
Abby je uvijek bila vrlo fotogenična. Kako doista izgleda?
- Prava je ljepotica - odgovori Pat.
Činilo se da je Saunders razočaran. Više bi volio čuti da je senatorici potrebna operacija lica, pomisli Pat.
Nikako nije mogla vjerovati da je Abigail, čak i kao vrlo mlada djevojka, mogla biti očarana Jeremvjem.
- A što je s Tobvjem Gorgoneom? - upita Saunders. -Igra li još uvijek svoju omiljelu ulogu Abbvna
tjelohranitelja i roba?
- Toby radi za senatoricu - odgovori Pat. - Očito joj je vrlo privržen, a ona se u mnogo čemu oslanja na
njega. -Tjelohranitelj i rob, pomisli ona. Bio je to dobar opis odnosa Tobyja i Abigail Jennings.
- Pretpostavljam da još jedan za drugoga vade kestenje iz vatre.
- Što time mislite?
Jeremy napravi pokret kao da želi nešto odagnati. - Zapravo ništa. Vjerojatno vam je ispričao kako je spasio
Abby iz ralja razjarena psa našeg ekscentričnog susjeda.
- Da, pričao mi je.
- A je li vam rekao da mu je Abigail osigurala alibi one noći kad se vjerojatno provezao ukradenim autom?
- Ne, nije, ali vožnja ukradenim autom nije velik zločin.
- Jest ako se policijska kola koja progone "posuđeno" vozilo zanesu i pokose mladu majku i dvoje djece.
Primijetili
su kako se netko nalik na njega vrzma oko auta. Ali Abby je
prisepila da je Tobvja poučavala endeski, i to upravo ovdje,
r ni /l I u * '
u kući. Bilo je to pitanje njezine izjave protiv riječi ionako nesigurna svjedoka. Optužba nije bila podignuta,
a kradljivac kola nikad nije uhvaćen. Mnogi smatraju da je Toby Gorgone ipak kriv. Uvijek je bio
opsjednut brzinom, a to su bila nova sportska kola. Sasvim je vjerojatno da ih je htio isprobati.
- Hoćete reći da je senatorica možda lagala zbog njega?
- Ništa ja neću reći. Ipak, ovdašnji ljudi imaju dobro pamćenje, a Abigailino usrdno svjedočenje, i to,
naravno, pod prisegom, svima je poznato. Zapravo, Tobvju se ne bi dogodilo ništa strašno, čak da je i bio u
autu. Još je bio maloljetnik, nije mu bilo ni šesnaest godina. Abigaili je, međutim, bilo osamnaest i mogla je
biti krivično gonjena zbog krivokletstva. Oh, Toby je tu večer doista mogao provesti marljivo bubajući
participe. Je li mu se gramatika popravila?
- Činilo mi se da dosta pravilno govori.
- Vjerojatno niste dugo razgovarali. A sada mi pričajte o Abigail i o beskrajnoj opčinjenosti koju pobuđuje
u muškaraca. S kim sada izlazi?
- Ni s kim - reče Pat. - Po njezinim riječima, muž joj je bio najveća ljubav u životu.
- Možda - Jeremv Saunders ispije čašu do kraja. - A kad pomislite iz kakve je obitelji... Otac joj je umro od
pića kad joj je bilo šest godina, a majka je provodila vrijeme među loncima i tavama.
Pat je odlučila da iz njega drugim putem pokusa izvući
nešto uporabljivo. - Pričajte mi o kuci - predložila je. - Napokon, Abigail je tu odrasla. Je li kuću sagradila
vaša obitelj?
Jeremv Saunders je očito bio ponosan i na kuću i na obitelj.
Cijeli idući sat, uz kratke stanke dok je punio čašu a
onda pravio novo piće, pričao je povijest Saundersovih -
...Koji baš nisu stigli Mayflowerom, premda je jedan predak trebao krenuti na taj povijesni put, ali se
razbolio pa je stigao tek za dvije godine... - Tim tonom je ispričao sve do današnjega dana. -1 tako - završio
je - moram sa žaljenjem reći da sam posljednji koji nosi prezime Saunders. - Nasmiješio se. - Vrlo ste dobra
slušateljica, draga moja. Nadam se da vam nisam dosađivao svojim naklapanjem.
I Pat se osmjehnula. - Ne, doista. Obitelj moje majke bila je među prvim doseljenicima i vrlo sam ponosna
na njih.
- Morate mi pričati o svojoj obitelji - reče Jeremav uljudno. - Ostat ćete na ručku.
- Bit će mi drago.
- Zatražit ću da pladanj donesu ovamo. Mnogo je udobnije nego u blagovaonici. Slažete li se?
I mnogo je bliže baru, pomisli Pat. Nadala se da će ga ubrzo opet navesti da govori o Abigail.
Prilika se ukazala dok se pretvarala da pijucka vino koje joj je Jeremy neprekidno nudio uz osrednje
spravljenu salatu.
- Pomaže da salata lakše klizi niz grlo, draga moja -uvjeravao ju je. - Kad mi je žena odsutna, Anna se baš
ne
trudi, Nije kao Ahhyna majka. Francey Foster je bila ponosna na sve što je pripremila. Kruh, kolače,
souffle... Zna li Abby kuhati?
- Ne znam - odgovori Pat, a onda reče povjerljivim glasom: - Gospodine Saunders, nekako mi se čini da ste
ljuti na senatoricu Jennings. Griješim li? Stekla sam dojam da ste nekad bili privrženi jedno drugomu.
- Ljut na nju? Ljut! - Glas mu je bio nejasan, a jezik mu
5e zaplitao, - Zar se vi ne biste ljutili na nekoga tko bi se
Mtrudio da od vas napravi budalu i u tome
Eto, to se ponovno događalo: trenutak koji bi se dogodio u toliko njezinih intervjua, kad su ljudi odbacili
maske i postajali iskreni.
Pažljivo je motrila Jeremvja Saundersa. Taj neugodni, preuhranjeni pijanac u smiješno svečanoj odjeći još
nije prebolio nešto neugodno. U njegovu izrazu, u prostodušnim očima, odviše mekim usnama i obješenoj
bradi slabića, bilo je nečega istodobno Ijutitoga i bolnoga.
- Abigail - rekao je mirnijim tonom - senatorica Sjedinjenih Američkih Država, iz Virginije. -
Ceremonijalno se naklonio. - Draga moja Patricia Travmore, imate čast razgovarati s njezinim bivšim
zaručnikom.
Pat je neuspješno pokušala sakriti iznenađenje. - Bili ste zaručeni s Abigail?
- Posljednjega ljeta koje je provela ovdje. Vrlo kratko, naravno. Ali dovoljno za njezin pomno smišljeni
plan. Pobijedila je na izboru miss, ali bila je dovoljno pametna da shvati kako se u Atlantic Cytyju ne može
probiti. Pokušala je dobiti stipendiju za Radclife, ali nije imala dovoljno visoke ocjene iz matematike i
prirodnih znanosti. Naravno, Abby nipošto nije namjeravala svakoga dana ići u mjesni koledž. Za nju je to
bila strašna dilema i još se pitam nije li Toby imao prste u pronalaženju rješenja.
Upravo sam diplomirao na Yaleu. Trebao sam početi raditi kod oca, ali to me baš nije oduševljavalo.
Trebao sam zaručiti kćer očeva najboljega prijatelja, što me baš nije uzbuđivalo. A u mom vlastitu domu
bila je Abigail, koja mi je govorila što bih uz njezinu pomoć mogao postati. U noćnoj tami uvlačila mi se u
krevet, dok je jadna, umorna Francey Foster hrkala u stanu za poslugu. Rezultat toga bio je da sam Abigail
kupio prekrasnu haljinu, otpratio je na ples folklornoga kluba i zaprosio je.
74
Kad smo se vratili kući, probudili smo roditelje da im objavimo radosnu vijest. Možete li zamisliti tu
scenu? Moja majka, koja je uživala kad je zapovijedala Abigail da ulazi na stražnja vrata, sada je gledala
kako svi njezini planovi za sina padaju u vodu. Dvadeset i četiri sata kasnije, Abigail je napustila grad s
čekom na deset tisuća dolara koji joj je predao moj otac i s torbama punima garderobe za koju su ovdašnji
stanovnici skupljali priloge. Naravno, već su je primili na Radcliffe. Trebao joj je još samo novac pa da
počne pohađati tu sjajnu ustanovu.
Pošao sam za njom. Posve mi je otvoreno rekla da je istina sve što je moj otac govorio o njoj. Sve do svoje
smrti, otac mi je stalno predbacivao što sam od sebe napravio takvu budalu. Već trideset i pet godina
bračnoga života Evelyn postaje prava goropadnica čim čuje Abigailino ime. Mojoj je majci bilo veliko
zadovoljstvo da iz kuće izbaci Francey Fos-ter, na što se može primijeniti poslovica koja kaže da se s
prljavom vodom ponekad izbaci i novorođenče. Nikad više nismo imali tako dobru kuharicu.
Kad se Pat na prstima išuljala iz sobe, }eremy Saunders
je spavao, a glava mu je pala na prsa,
Bilo je skoro četvrt do dva. Ponovno se naoblačilo kao da će biti još snijega.
Dok se vozila na sastanak s Margaret Langlev, umirovljenom ravnateljicom škole, pitala se koliko ima
istine u priči Jeremvja Saundersa o ponašanju Abigail Foster Jennings u mladim danima.
Je li bila manipulatorica? Proračunata? Lažljivica?
Bilo kako bilo, sve to se nije slagalo s reputacijom potpune neporočnosti koja je bila kamen temeljac
karijere sena-torice Abigail Jennings.
8.
U jedan četrdeset i pet Margaret Langlev je ponovno skuhala kavu, što je za nju bilo neobično, jer dobro je
znala da će kasnije vjerojatno osjetiti neugodan, oštar napad gastritisa.
Kao i uvijek kad je bila uzrujana, otišla se u radnu sobu smiriti uz baršunasto zeleno lišće biljaka kraj
velikoga prozora. Upravo je poslije doručka ponovno čitala Shakespeareove sonete i pijuckala kavu, kad ju
je nazvala Patricia Travmore i zamolila da je primi.
Margaret je uznemireno odmahnula glavom. Bila jp to malo pognuta žena od sedamdeset i tri godine.
Sijedu kosu pažljivo je splela oko glave, a na potiljku napravila malu punđu. Njezino dugo, pomalo konjsko
lice nije bilo ružno,
jer ga je spašavao izraz dobroćudne oštroumnosti. Na bluzi
je nosila broš koji su joj u školi poklonili kad je odlazila U mirovinu. Zlatni lovorov vijenac oko broja 45
označavao je godine koje je provela kao nastavnica, a onda i ravnateljica.
U dva i deset već se ponadala da se Patricia Travmore
predomislila kad je ugledala kako se mali auto polako približava cestom. Pred sandučićem za pisma
usporio je, jer je
osoba u njemu očito provjeravala kucni broj. Margaret nevoljko pođe prema ulaznim vratima.
Pat se ispriča što je zakasnila. - Negdje sam pogrešno skrenula - reče, rado prihvativši šalicu kave.
Margaret osjeti da se polako smiruje. Ta mlada žena doimala se vrlo obzirnom. Kako je samo pomno
očistila čizme
prije nego Što je stala na uglačani pod! Bila je tako lijepa, crven-kastosmeđe kose i velikih smeđih očiju.
Margaret je očekivala da će novinarka biti neugodno agresivna. Možda će je Patricia Travmore poslušati
ako joj objasni o Eleanor.
Nešto je u tom smislu i rekla, dok je točila kavu.
- Vidite - počela je, a vlastiti joj se glas učinio visokim i uznemirenim - kad je u Washingtonu nestao
novac, problem je bio u tome što su o Eleonor svi govorili kao da je okorjela kradljivica. Gospođice
Travmore, znate li vrijednost predmeta što ga je navodno ukrala još dok je pohađala gimnaziju?
- Ne, ne znam - odgovori Pat. .
- Šest dolara! Život joj je upropašten zbog bočice parfema vrijedne šest dolara! Gospođice Travmore, jeste
li ikad krenuli prema izlazu iz dućana i vidjeli da držite nešto što ste htjeli kupiti?
- Nekoliko puta - složi se Pat. -Ali vjerojatno nikoga ne optuže za krađu zato što je rastresen pa previdi
platiti nešto što vrijedi šest dolara.
- Optuže, ako su u gradu vrlo učestale krađe po dućanima. Prodavači su bili izvan sebe, a javni se tužilac
zarekao da će primjerno kazniti prvu osobu koju uhvate.
-Ata je osoba bila Eleanor?
- Da. - Na Margaretinu čelu izbile su sitne kapljice znoja i još više naglasile bore. Pat sa strahom primijeti
da lice njezine sugovornice postaje nezdravo sivo.
- Gospođice Langlev, ne osjećate se dobro? Da vam donesem čašu vode?
Starica odmahne glavom. - Ne, proći će. Samo trenutak... - Sjedile su bez riječi sve dok se nastavnici nije
počela vraćati boja u obraze. -Već mi je bolje. Vjerojatno me uznemiruje i samo pričanje o tome. Vidite,
gospođice Travmore,
sudac je od Eleanor htio učiniti primjer, pa ju je na mjesec
78
dana poslao u dom za maloljetnike. Poslije toga se promijenila, postala je drukčija. Neki ljudi ne mogu
podnijeti takvo poniženje. Znate, osim mene, nitko joj drugi nije vjerovao. Poznajem mlade ljude. Ona nije
bila bezobrazna. Nikad nije u razredu žvakala gumu, ni brbljala kad bi nastavnik izašao, ili varala na testu.
Nije bila samo dobra, nego i stidljiva.
Pat je osjećala da njezina sugovornica nešto taji. Nagnula se naprijed i blago upitala: - Gospođice Langley,
u toj priči ima još nešto što niste rekli.
Starici zadrhta usna. - Eleanor nije imala dosta novaca za parfem. Objašnjavala je kako ih je htjela zamoliti
da joj ga zamotaju i spreme. Te je večeri namjeravala otići na, rođendansku zabavu. Sudac joj nije
vjerovao.
A ne bih ni ja, pomisli Pat. Bilo joj je žao što ne može prihvatiti objašnjenje u koje je Margaret Langlev
tako čvrsto vjerovala. Primijetila je da je bivša ravnateljica stavila ruku na grlo, kao da želi smiriti odviše
brz puls. - Ta ljupka djevojka je tolike večeri provela ovdje - nastavi Margaret Langlev tužnim glasom. - jer
je znala da sam ja jedina osoba koja joj vjeruje. Kad je maturirala, pisala sam Abigail i zamolila da joj nađe
posao u svom uredu.
- Nije li istina da joj je senatorica pružila priliku, vjerovala joj, a djevojka je pokrala fond kampanje? - upita
Pat.
Staričino lice postalo je vrlo umorno, a ton jednoličan. - Kad se to dogodilo, ja sam imala slobodnu godinu
pa sam putovala po Europi. Kad sam se vratila kući, već je sve bilo gotovo. Eleanor je bila osuđena i
poslana u zatvor gdje je doživjela živčani slom. Bila je na psihijatrijskomu odjelu zatvorske bolnice.
Redovito sam joj pisala, ali mi nijednom
nije odgovorila, Onda su )c) KaKo sam razumjela, pomilovan
zbog slaba zdravlja, ali samo pod uvjetom da dvaput u tje-
dnu dolazi na kliniku kao vanjski pacijent. Jednoga je dana
naprosto nestala, To je bilo prije devet godina,
-1 nikad vam se više nije javila?
- Ja... ne... hm... - Margaret ustane. - Oprostite, biste li još malo kave? Ima je dosta. I ja ću malo. Ne bih
smjela, ali ću popiti. - Margaret se pokuša nasmiješiti, a onda ode u kuhinju.
Pat ugasi magnetofon. Eleanor joj se javila, pomisli ona, a starica se ne može prisiliti da izrekne laž. Kad se
njezina sugovornica vratila, Pat blago upita: - Je li vam poznato gdje je Eleanor sada?
Margaret Langlev stavi lonac s kavom na stol i ode k prozoru. Bi li naškodila bivšoj učenici kad bi
povjerovala Pat Travmore? Hoće li je time zapravo uputiti na trag koji može odvesti do Eleanor? Osamljeni
vrabac prolepršao je kraj prozora i izgubljeno sjeo na zaleđenu granu brijesta koji je rastao uz prilaznu
stazu. Margaret je odlučila. Povjerit će se Pat Travmore, pokazati joj pisma i reći što misli.
Okrenula se, pogledala novinarku u oči i u njima primijetila zabrinutost. - Želim vam nešto pokazati - rekla
je brzo.
Kad se vratila u sobu, u svakoj je ruci držala presavijeni list papira. - Eleanor mi se dvaput javila - rekla je.
- Ovo pismo - ispružila je desnu ruku - napisala je na sam dan kad je navodno ukrala novac. Pročitajte,
gospođice Travmore. Hajde pročitajte!
Žućkasti papir bio je istrošen kao da ga je nastavnica mnogo puta čitala. Pat je pogledala nadnevak. Pismo
je bilo staro jedanaest godina. Očima je preletjela sadržaj. Eleanor se nadala da gospođica Langlev ugodno
provodi godinu u Europi. Javljala je da je unaprijeđena i da joj se posao sviđa. Pohađa satove slikanja na
Sveučilištu Georgea VVashingtona i dobro joj ide. Upravo se vratila nakon što je poslijepodne provela u
Baltimoreu. Dobila je zadatak da naslika morski krajolik pa se odlučila za zaljev Chesapeake.
80
za
Gospođica Langley je potcrtala odlomak koji je glasio:
f/lmafo nisam stiaia otići onamo. r Vlomio, sam neSto obaviti Senatoricu /fenninas. 67 uredu ie ostavita
aiiamantni prsten,
• • // 7 // - / / VI / •• /•/
pa ie mislila da su qa zahuucali u sef. l lo tamo qa nue bilo. a
. /?/.././ / * A ia Sam u posueanii trenutak stiata na autoous.
Je li to dokaz? pitala se Pat. Podigla je pogled i vidjela da je Margaret Langlev netremice gleda s izrazom
nade. - Zar ne razumijete? - upita nastavnica. - Eleanor mi je pisala iste večeri kad je navodno počinila
krađu. Zašto bi izmišljala takvu priču?
Pat nije znala kako bi na blaži način izrekla ono što joj je bilo na umu. - Možda je smatrala da time sebi
osigurava alibi.
- Ako pokušavate osigurati alibi, nećete pisati osobi koja možda mjesecima neće dobiti pismo - reče
Margaret usrdno, a onda uzdahne. - Pa, barem sam pokušala. Samo
se nadam da ćete imati obzira da ne prekopavate po toj nfi-
sred Eleanor očito pokušava nekako srediti život i zavrjeđuje
da je se ostavi na miru.
Pat pogleda drugo pismo koje je starica držala. - Pisala vam je i nakon što je nestala?
- Da, ovo je došlo prije šest godina,
Pat uzme pismo. Vrpca pisaćega stroja bila je istrošena, a papir jeftin. Pismo je glasilo:
Draga gospođice Langley!
Molim Vas da shvatite da je bolje da ne održavam veze s osobama iz svoje prošlosti•
Ako me pronađu, morat ću natrag u zatvor .
Kunem se da nisam ni taknula onaj novac,
Bila sam vrlo bolesna, ali sad pokušavam ponovno početi . Imam i dobrih dana pa gotovo vjerujem da je
moguće da posve ozdravim. Ali ponekad sam tako uplašena, tako strepim da će me netko prepoznati .
Često mislim na Vas .
Volim Vas i nedostajete mi
Potpis je bio nesiguran, a slova nejednaka, u oštroj suprotnosti sa sigurnim, lijepim rukopisom iz ranijega
pisma.
Pat je morala uporabiti svu svoju vještinu uvjeravanja da bi joj Margaret Langlev dopustila da uzme pisma.
- Namjeravamo i taj slučaj iznijeti u emisiji - rekla je - ali čak ako netko prepozna i prijavi Eleanor, možda
možemo postići ponovno pomilovanje, a onda se ne bi morala skrivati ostatak života.
- Voljela bih je ponovno vidjeti - prošapće Margaret, a u očima joj se pojaviše suze. - Ona mi je kao kći
koju nikad nisam imala. Čekajte, da vam pokažem njezinu sliku.
Na zadnjoj polici ormara za knjige bile su hrpe školskih godišnjaka. - Imam jedan za svaku godinu koju
sam provela u školi - objasnila je - ali Eleanorino godište držim na vrhu. - Okretala je stranice. - Maturirala
je prije sedamnaest godina. Nije li ljupka?
Djevojka na fotografiji imala je lijepu, svijetlu kosu i blag, nevin pogled. Tekst pod slikom glasio je:
ELEANOR BROWN - HOBI: SLIKANJE. AMBICIJA: TAJNICA. AKTIVNOSTI: ZBOR. SPORT:
KOTURALJKE. PREDVIĐANJE: BIT ĆE DESNA RUKA POSLOVNU ČOVJEKU, UDAT ĆE SE
MLADA, DVOJE DJECE. NAJDRAŽA STVAR: PARFEM PARIŠKA VEČER.
- Gospode! - reče Pat. - Kako okrutno.
- Točno. Zato sam i htjela da ode odavde.
Pat odmahne glavom, a onda joj pogled padne na druge
82
godišnjake. - Čekajte - reče ona - imate li slučajno godišnjak sa senatoricom Jennings?
- Naravno. Da vidim... Taj bi bio negdje ovdje.
Druga knjiga koju je Margaret Langlev uzela, bila je ona prava. Na toj je fotografiji Abigail imala frizuru
paža. Kosa do ramena. Usta su joj bila malo otvorena, kao da je pokušavala poslušati fotografa koji joj je
rekao da se nasmiješi. Njezine velike oči s gustim trepavicama bile su hladne i zagonetne. Tekst je glasio:
ABIGAIL FOSTER ("ABBY") - HOBI: POHAĐANJE POLITIČKIH SKUPOVA. AMBICIJA:
POLITIKA. AKTIVNOSTI: DISKUTIRANJE. PREDVIĐANJE: POSTAT ĆE ČLANICA
DRŽAVNOGA SAVJETODAVNOGA TIJELA. NAJDRAŽA STVAR: BILO KOJA KNJIGA U
KNJIŽNICI.
- Članica državnoga savjetodavnoga tijela! - uzvikne Pat. - Dobro pogođeno!
Sat kasnije izašla je sa senatoričinim godišnjakom pod rukom. Dok je ulazila u auto odlučila je poslati
snimatelje da u gradu snime nekoliko kadrova: glavnu ulicu, kuću Saunder-sovih, gimnaziju i autocestu s
autobusom koji vozi u Albanv. Dok se to bude prikazivalo, senatorica će ukratko iznijeti kako je tu odrasla
i kako se od mladih dana zanimala za politiku. Taj dio emisije završit će njezinom slikom kao miss države
New Yorka, a onda će pokazati fotografiju iz godišnjaka i navesti Abigailinu izjavu u kojoj kaže da je
odlazak
u Radcliffe, umjesto u Atlantic City, bila najvažnija odluka koju je u životu donijela.
S do tada nepoznatim i neugodnim osjećajem da nekako uljepšava cijelu priču, Pat se jedan sat vozila
gradom tražeći lokacije za snimatelje. Onda je otkazala sobu u mote-
\\ijabuhi, odvezla se u Albany, vratila iznajmljeni automobil
i s olakšanjem ušla u zrakoplov za VVashington.
Washington je divan, pomisli Pat, odakle ga god pogledaš i u bilo koje vrijeme. Noću, obasjani
reflektorima, Capitol i spomenici oko njega poprimaju dah spokojne bezvremenosti. Bila je odsutna samo
tridesetak sati, a činilo joj se da je na put pošla prije nekoliko dana. Zrakoplov je malo poskočio pri
spuštanju, a onda je glatko otklizio po pisti.
Dok je otvarala kućna vrata, zazvonio je telefon, pa je potrčala podignuti slušalicu. Zvao je Luther Pelham,
a ton mu je bio oštar.
- Pat, drago mi je da ste kod kuće. Niste mi javili gdje ste odsjeli u Apple Junctionu. Kad sam vas napokon
pronašao, već ste bili otišli.
- Žao mi je. Trebala sam vas jutros nazvati.
- Abigail sutra drži važan govor prije konačnoga glasovanja o budžetu. Predložila je da cijeli dan provedete
u njezinu uredu. Doći će u šest i pol.
- Bit ću tamo.
- Kako je bilo u njezinu rodnom gradu?
- Zanimljivo. Možemo snimiti dobre kadrove koji senatorici neće podignuti tlak.
- Volio bih čuti o tome. Upravo sam večerao \ijockcy
Cluh i za deset minuta mogu biti kod vas, - Začula je skijo-canje kad je spustio slušalicu.
Jedva se imala vremena presvući u hlače i pulover prije nego što je stigao. Knjižnica je bila zatrpana
materijalima o
senatorici. Odvela ga je u dnevnu sobu i ponudila pićem. Kad je iz kuhinje donijela čaše, zatekla ga je kako
proučava veliki svijećnjak na okviru kamina. - Lijep primjerak Sheffielda -rekao je. - Krasno ste namjestili
sobu.
U Bostonu je stanovala u preuređenu ateljeu, sličnom onima u kojima su živjeli njezini mladi kolege. Nije
joj palo na um da bi skupo pokućstvo i razni predmeti u kući mogli pobuditi zanimanje.
Trudila se govoriti ležernim tonom. - Moji se uskoro namjeravaju preseliti. Tavan nam je bio pun
obiteljskih stvari i majka mi je rekla da će mi ih dati sad ili nikad.
Luther se smjestio na kauč i posegnuo za čašom koju je stavila pred njega. - Znam samo da sam u vašim
godinama živio u hotelu za mladež. - Potapšao je mjesto kraj sebe. -Sjednite ovdje i ispričajte mi sve o
gradu koji ćemo snimati.
Oh, ne, pomislila je. Večeras nema udvaranja, LutherePelhame. Prečula je poziv i sjela na stolicu, tako da
je između njih stajao stol, a onda ga je nastavila izvješćivati o svemu što je doznala u Apple Junctionu, iako
to baš nije bilo sjajno.
- Abigail je možda bila najljepša djevojka u tom kraju -završila je priču - ali nikako i najomiljenija. Sada
razumijem
zašto se ljuti kad se spomene taj gradić. Jeremv Saunders će sve do svoje smrti loše govoriti o njoj. Abigail
ima pravo što se boji da će, ako naglasimo da je bila miss države New Yorka, ondašnji starosjedioci
ponovno početi pričati kako su skupljali po dva dolara da bi je obukli za izbor u Atlantic Citvju, a ona je
zbrisala. Miss Apple Junctiona! Evo, da vam pokažem sliku.
Kad je vidio fotografiju, Luther je zazviždao, - Teško je
povjerovati da je ta hrpa sala Abigailina majka. - Onda je dodao ozbiljnijim tonom: U redu, Ima dobar
razlog da želi
zaboraviti Apple Junction i njegove stanovnike. Mislim da
ste mi rekli kako možete izvući nešto materijala koji bi gledatelje zainteresirao za nju.
- Iznijet ćemo samo ono najhitnije. Prikazat ćemo panoramu grada, školu, kuću u kojoj je odrasla,
intervjuirat ćemo Margaret Langlev, ravnateljicu Škole, i zamoliti je da nam priča kako je Abigail
običavala ići u Albanv na političke skupove. Završit ćemo fotografijom iz školskoga godišnjaka. Nije
mnogo, ali je ipak nešto. Senatorica mora shvatiti da se nije pojavila na Zemlji u letećem tanjuru, i to u dobi
od dvadeset i jedne godine. Uostalom, složila se da surađuje u emisiji. Nadam se da joj ugovorom nismo
dali pravo da mijenja samu koncepciju emisije.
- To nikako, ali može staviti određene zabrane. Ne zaboravite, Pat, da mi ne snimamo dokumentaraco njoj,
nego i uz njezinu podršku, pa je bitno da bude voljna surađivati i dopustiti nam da koristimo njezine
privatne spise.
Ustao je. - Kad već inzistirate da između nas bude StOl... - Obišao ga je, prišao joj i stavio ruke na njezine,
Oumah je skočila, ali nije bila dovoljno brza. Privukao
ju je sebi. - Divna ste djevojka, Pat. - Podigao joj je bradu i spustio usne na njezine, pokušavajući ih
razdvojiti jezikom.
Pokušala se odmaknuti, ali ju je čvrsto držao. Napokon mu je uspjela zabiti laktove u prsa. - Pustite me!
Nasmiješio se. - Pat, zašto mi ne pokažete cijelu kuću?
Iz njegova je tona bilo jasno što misli. - Kasno je - izjavi ona - ali kad budete odlazili možete zaviriti u
knjižnicu i blagovaonicu, iako bih voljela da pričekate dok ne objesim slike i malo sredim te prostorije.
-Gdje vam je spavaća soba?
- Na katu,
-Volio bih je vidjeti,
- Zapravo, čak i kad je posve sredim, hoću da na drugi kat ove kuće gledate kao na drugi kat hotela za
žensku mladež iz vaših dječačkih dana u New Yorku; posjeti muškaraca strogo su zabranjeni.
- Nije mi drago da se tako šalite, Pat.
- A meni bi, opet, bilo draže da ovaj razgovor pretvorimo u šalu. Jer mogu govoriti i drukčijim tonom. Ne
spavam s muškarcima s kojima radim, a ni s onima s kojima ne radim. Ni noćas, ni sutra, ni za godinu
dana.
- Razumijem.
Pošla je pred njim niz hodnik. U predvorju mu je pružila kaput.
Dok ga je oblačio, otrovno se nasmiješio i rekao: - Ponekad ljudi koji pate od ne-spavanja, kao vi, ne mogu
dobro obavljati odgovorne poslove. Često otkriju da im je ljepše u nekoj zabiti nego u velikim tvrtkama.
Ima li Apple Junction televizijski studio? Možda bi bilo dobro da provjerite, Pat.
***
Točno u deset do šest Toby je ušao na stražnja vrata Abigailine kuće u McLeanu, u Virginiji. Prostrana je
kuhinja bila puna pribora za pripremanje gurmanskih jela. Abigail se odmarala tako što je večeri provodila
kuhajući. Već prema raspoloženju, pripremila bi šest ili sedam vrsta poslastica, ili ribu i miješano meso.
Drugi bi put napravila pol tuceta raznih umaka, pa biskvite i kolače koji bi vam se topili u ustima, a onda bi
sve to strpala u hladnjak. Ali kad je priređivala zabave, nikad nije priznavala da je sve sama ispekla. Mrzila
je bilo kakvu vezu s riječju "kuharica".
Abigail je jela vrlo malo. Toby je znao da je progoni sje-
ćanje na majku, jadnu, staru Francey, to brdo od žene koje je stalno uzdisalo i čije su slonovske noge
završavale debelim gležnjevima i tako širokim stopalima da je za njih bilo teško naći cipele.
Toby je imao stan iznad garaže. Gotovo svakoga jutra ulazio bi u kuhinju, pristavio kavu i iscijedio sok iz
svježega voća. Poslije, kad bi Abby otišla u ured, obilno bi doručko-vao, a ako ga nije trebala odlazio bi na
partiju pokera.
Abigail je ušla u kuhinju pričvršćujući na rever zlatni broš u obliku polumjeseca. Nosila je purpurni kostim
koji je isticao njezine plave oči.
- Sjajno izgledate, Abby - izjavio je.
Kratko se osmjehnula. Kad god je u Senatu morala održati važan govor, bila je takva, živčana kao mačka,
pa je malo trebalo da se naljuti ako nešto nije bilo kako treba. - Ne gubimo vrijeme na kavu - rekla je
odsječno.
- Imate dovoljno vremena - uvjeravao ju je Toby. - Dovest ću vas onamo točno u šest i pol. Popijte kavu.
Znate da ste inače mrzovoljni.
Poslije je obje šalice ostavio u sudoperu, jer je znao da će se Abby ljutiti ako bude gubio vrijeme na
ispiranje.
Automobil je bio pred ulaznim vratima. Kad je Abby otišla po kaput i torbicu, požurio je unutra i uključio
grijanje.
Oko šest i deset stigli su na autocestu. Abigail je bila vrlo napeta, više nego obično prije važnoga govora.
Sinoć je rano otišla u krevet. Pitao se je li uopće mogla spavati.
Čuo je kako je uzdahnula i uz šldjocaj zatvorila torbicu. - Ako do sada nisam pripremila govor, bolje da ga
i ne održim- izjavila je. -Ako uskoro ne izglasaju taj prokleti budžet
i na Božić ćemo zasjedati. Ali neću im dopustiti da do kraja sasijeku program pomoći siromašnima.
Toby je u retrovizoru vidio da je istočila kavu iz termos-
boce. Po izrazu njezina lica zaključio je da želi razgovarati.
- Jeste li se noćas dobro odmorili, senatorice? - Ponekad bi, čak i kad su bili sami, dodao "senatorice". To ju
je podsjetilo da je, bez obzira na sve, svjestan gdje mu je mjesto.
- Ne, nisam. Stalno sam razmišljala o emisiji. Glupo je što sam se dala nagovoriti. Neće upaliti. Osjećam to
u kostima.
Toby se namršti. Vjerovao je njezinu predosjećaju. Još joj nije rekao da PatTravmore stanuje u kući Deana
Adamsa. Uzrujala bi se, jer je bila praznovjerna, a u ovomu trenutku nije smjela izgubiti hladnokrvnost.
Ipak, jednom će joj morati reći. Ionako bi ubrzo i sama doznala. I Tobvja je ta emisija sve više zabrinjavala.
***
Pat je navila budilicu da zvoni u pet sati. Još kad je radila na svojoj prvoj televizijskoj emisiji, naučila je da
mora biti smirena i sabrana kako bi cjelokupnu energiju usmjerila na neposredne zadatke. Još se sjećala
kako se grizla kad je bez daha odjurila intervjuirati guvernera Connecticuta i onda ustanovila da je
zaboravila papir brižljivo pripremljenih pitanja.
Poslije boravka u motelujabuka, bilo je lijepo opet leći u širok, udoban krevet, ali loše je spavala, jer je
razmišljala o neugodnosti s Lutherom Pelhamom. Na televiziji je radilo mnogo ljudi koji su smatrali da se
naprosto moraju udvarati ženama, a kad bi bili odbijeni, postali bi vrlo osvetoljubivi.
Brzo se obukla, izabravši crnu vunenu haljinu dugih rukava i prsluk od antilop-kože. Činilo se da će dan
biti vrlo hladan i vjetrovit, po svemu karakterističan za ovogodišnji prosinac.
90
Neke žaluzine su nedostajale, a stakla na prozorima na sjevernoj strani kuće tresla su se pod naletima
vjetra.
Stajala je na odmorištu stepenica.
Zavijanje vjetra se pojačalo. Ali sada se čuo i dječji plač. Potrčala sam niz stube. Tako sam se uplašila i
plakala sam...
Na trenutak je osjetila vrtoglavicu i čvrsto se uhvatila za ogradu. Evo, počinje, pomislila je usplahireno.
Ipak se vraća...
Na putu do senatoričina ureda osjećala se rastreseno, izbačena iz ravnoteže. Nije se mogla osloboditi
užasnoga straha koji je bio posljedica mutnoga sjećanja.
Zašto još i danas osjeća strah?
Koliko je zapravo vidjela od svega što se te noći događalo?
Kad je stigla u ured, Philip Bucklev ju je već čekao. U polutami ranoga jutra, njegovo držanje učinilo joj se
još
opreznije i još neprijatelj skije. Čega se plaši? pitala se Pat. Baš kao da sam engleski špijun u
buntovničkom logoru neke kolonije. To
mu je i rekla,
Kratko se nasmiješio, ali bez veselosti. - Kad bih smatrao da Ste engleski Špijun, ne biste mogli doći ni
blizu buntovničkoga logora novoj koloniji - odgovorio je. - Senatorica
će stid svakoga trenutka. Možda biste htjeli pogledati njezin
današnji raspored. Tako ćete upoznati sve njezine naporne dužnosti.
Dok je čitala gusto ispisane stranice, virio je preko njezina ramena. - Zapravo, morat ćemo odgoditi
razgovore s
najmanje trojicom od ovih ljudi. Mislili smo da bi bilo dobro
da naprosto sjedite u njezinu uredu i pratite kako radi. Tako ćete sami moći odlučiti što ćete uvrstiti u
emisiju. Naravno,
ako bude morala razgovarati o nečem povjerljivom, morat ćete se povući. U njezin ured stavio sam stol za
vas, pa tako nećete biti upadljivi.
- Na sve mislite - pohvali ga Pat. - Hajde, kako bi bilo da se lijepo i široko nasmiješite? Ionako ćete to
morati učiniti pred kamerama, kad počnemo snimati.
- Osmijeh čuvam za trenutak kad budem vidio montiranu konačnu verziju emisije - izjavio je, no kao da se
malo opustio.
Nekoliko minuta kasnije stigla je Abigail. - Drago mi je da ste ovdje - obratila se novinarki. - Niste se
javljali na telefon, pa smo pomislili da ste otišli iz grada.
- Sinoć sam primila vašu poruku.
- Oh, Luther nije bio siguran hoće li vas poruka zateći.
Dakle, to je razlog za ovo ćaskanje, pomisli Pat. Senatorica bi htjela doznati gdje sam bila. Ali neće. - Bit
ću vaša sjena dok emisija ne bude završena - reče novinarka. - Vjerojatno ću vam već posve dosaditi.
Abigail se još doimala uznemireno. — Ponekad ću vas hitno zatrebati. Luther mi je rekao da biste željeli da
zajedno pregledamo neka pitanja. Vidite i sami kakav mi je dnevni raspored. Cesto ni sama, do
posljednjega trenutka, ne znam hoću li imati malo slobodna vremena. A sada na posao!
Pat je pošla za njom u ured, nastojeći se držati neupadljivo. Već za nekoliko minuta senatorica se zadubila
u razgovor s Philipom. Jedno izvješće, koje joj je stavio na stol, kasnilo je. Oštrim tonom je pitala za
razlog. - To sam trebala dobiti još prošli tjedan.
- Nismo još skupili brojke.
- Zašto?
- Naprosto nije bilo vremena.
92
-Ako danju nema vremena, ima ga navečer - odbrusi Abi-gail. - Ako se itko od moga osoblja počeo striktno
držati radnoga vremena, želim znati tko je.
U sedam sati su počeli sastanci. Patino je poštovanje za Abigail raslo nakon svakoga razgovora kojemu je
bila nazočna. Izredali su se zastupnici naftne industrije, ljudi iz društva za zaštitu okoliša i oni koji su tražili
olakšice za ratne veterane. Dio radnoga dana bili su i strateški sastanci za donošenje nacrta zakona o
stambenoj izgradnji, razgovor s predstavnikom IRS-a, koji je imao određene primjedbe na predloženo
izuzeće za porezne obveznike sa srednjim primanjima, i razgovor s delegacijom starijih građana koji su
prosvjedovali protiv smanjenja socijalne pomoći.
Kad se Senat okupio, Pat je otpratila Abigail i Philipa u dvoranu. Kako nije bila akreditirana u odjeljak iza
podija predviđen za novinare, sjela je u galeriju za posjetitelje. Gledala je kako nasmiješeni i opušteni
senatori izlaze iz garderobe i međusobno se pozdravljaju. Bilo ih je svakakvih -visokih, niskih, mršavih kao
kostur, debelih, onih kojima je kosa bila nalik na lavlju grivu, kratko podšišanih, a i posve ćelavih.
Četvorica ili petorica imali su dostojanstveno držanje profesora s koledža.
Među njima su bile još dvije senatorice • Claire Lamence
iz Ohija i Phvllis Holzer iz New Hampshirea, koja je bila vrlo bučno izabrana kao nezavisan kandidat,
osoba koja ne pripada nijednoj stranci.
Pat je s posebnim zanimanjem motrila Claire Lawrence. Mlađa senatorica iz Ohija nosila je pleteni
mornarski kostim iz tri dijela koji je isticao njezinu figuru. Kratka crvenkasta kosa nije joj davala strog
izgled, jer je u prirodnim valovima obrubljivala i ublažavala njezino četvrtasto lice. Pat je primijetila da
kolege pozdravljaju senatoricu s nepatvorenom
srdačnosću, a provale smijeha pratile su šaljive primjedbe
koje je dobacivala pri pozdravu. Claire Lavvrence su vrlo često citirali, jer je njezina duhovitost uspješno
smirivala ogorčene rasprave o "vrućim" temama, ali ih pri tom nikad nije razvodnjavala.
Pat u bilježnicu zapišehumor i potcrta tu riječ. O Abigail su s pravom govorili da je ozbiljna i ukočena. U
emisiju treba pažljivo ukomponirati nekoliko šaljivih trenutaka.
Duga, jaka zvonjava smirila je žamor u Senatu. Stariji senator iz Arkansasa predsjedao je umjesto
bolesnoga potpredsjednika. Nakon što su raspravili o nekoliko manjih poslovnih pitanja, predsjedatelj je
dao riječ senatorici iz Virginije.
Abigail je ustala i pažljivom kretnjom, bez traga uznemirenosti, stavila naočale za čitanje s plavim
okvirom. Kosu je začešljala jednostavno, uvijenu na potiljku, što je isticalo pravilne crte njezina profila i
vrata.
- Dvije najpoznatije rečenice u Bibliji su: "Gospodin dao, Gospodin uzeo. Blagoslovljeno je ime
Gospodnje" -počela je. - Zadnjih godina naša je vlada neštedimice i nepromišljeno davala i davala, a onda
je uzimala i uzimala. Ali malo tko je blagoslivlja. Vjerujem da će se svaki odgovorni građanin svijeta
složiti da je temeljito preispitivanje programa za pomoć potrebitima bilo nužno. Ali sada je vrijeme da
ispitamo što smo sve učinili. Tvrdim da su rezovi bili odviše temeljiti, a smanjivanje odviše drastično.
Također tvrdim da je vrijeme da obnovimo mnoge potrebne programe. Potrebit već po definiciji znači:
"kome je nešto potrebno". Svakako, nitko u ovom slavnomu domu neće negirati da svako ljudsko biće u
ovoj zemlji ima pravo na krov nad glavom i hranu...
Abigail je bila izvrsna govornica. Pažljivo je pripremila što će reći, a govor je brižljivo potkrijepila
dokumentima i prošarala ga s dovoljno umjesnih citata da bi zadržala pozornost čak i ovih prekaljenih
političara.
94
j
L
Govorila je sat i deset minuta. Kad je završila, nazočni su je podržali iskrenim pljeskom. Kad je Senat
prekinuo s radom da bi se sudionici odmorili, Pat je vidjela da je predsjednik većine u Senatu požurio
čestitati senatorici.
Pat je zajedno s Philipom pričekala da političarka izađe iz kruga kolega i posjetitelja koji su se gurali oko
nje, a onda su svi troje pošli u ured.
- Bilo je dobro, zar ne? - upita Abigail, ali ton joj nije zvučao nimalo upitno.
- Odlično senatorice - odgovori Philip smjesta.
- Vrlo mi je žao što nismo mogli snimati - reče Pat iskreno. - Voljela bih u emisiju unijeti ulomke iz
govora.
Ručali su u uredu. Abigail je naručila samo tvrdo kuhano jaje i crnu kavu. Četiri su je puta prekidali hitni
telefonski pozivi. Javila se i žena koja se dobrovoljno prijavila za rad u kampanji. - Svakako, Maggie - reče
Abigail. - Ne, ne prekidaš me. Znaš da sam za tebe uvijek ovdje. Mogu li ti pomoći?
Pat je vidjela da je senatoričino lice postalo strogo, a
onda se namrštila tako da joj se čelo namreškalo. - Kažeš da su ti iz bolnice javili da odvedeš majku koja ni
glavu ne može dignuti s jastuka?...Razumijem. Znaš li za koji dom za nemoćne?...Šest mjeseci čekanja? A
kako bi ti radila za to vrijeme?...Maggie, nazvat ću te.
Tresnula je slušalicom. - Tako nešto može me dovesti do bijesa. Maggie odgaja troje djece. Subotom radi i
honorarno, a sad joj kažu da odvede kući senilnu majku, priko-
vanu za krevet. Philipe, nađite Arnolda Pricharda. I nije me
briga ako već dva sata negdje objeduje. Odmah ga pronađite!
Nakon petnaest minuta zazvonio je telefon, kao što je Abigail i očekivala. - Arnolde, drago mi je da te
čujem... Drago mi je da si dobro. Ne, ja nisam. Zapravo, prilično sam uzrujana.
Pet minuta kasnije završila je razgovor riječima: - Da, slažem se. VVillovts bi bilo savršeno mjesto.
Dovoljno je blizu da je Maggie može posjećivati, a da pritom ne izgubi cijelu nedjelju za put. Znam da
mogu računati, Arnolde i da ćeš se pobrinuti da staru damu dobro smjeste... Da, još danas poslije podne
pošalji u bolnicu kola hitne pomoći. Margaret će odahnuti.
Dok je spuštala slušalicu, Abigail namigne Pat i reče: -To je strana posla koju volim. Ne bih se smjela
zadržavati i sama nazivati Maggie, ali ću to ipak učiniti. - Brzo je okrenula broj. - Zdravo, Maggie. Sve je
sređeno...
Pat odluči da Maggie pozove u emisiju.
Između dva i četiri održala se rasprava odbora za zaštitu okoliša. Za vrijeme rasprave Abigail se sučelila s
jednim od svjedoka i citirala izvješće što ga je primila. Međutim, svjedok joj je proturiječio - Senatorice,
vaše brojke su sasvim pogrešne. Mislim da pred sobom imate stare, a ne revidirane podatke.
Claire Lawrence je također bila u odboru. - Možda mogu pomoći - predložila je. - Sigurna sam da imam
najnovije podatke, a oni donekle mijenjaju sliku...
Pat je primijetila da se Abigail ukočila te da je stisnula i otvorila šake dok je Claire Lawrence čitala svoje
izvješće. Mlada žena ozbiljna lica koja je sjedila iza Abigail očito je bila pomoćnica koja je prikupila
netočne podatke. Dok je senatorica Lawrence govorila, Abigail se nekoliko puta okrenula i pogledala je.
Djevojci je očito bilo strahovito neugodno. Lice joj se zacrvenjelo i grizla je usne da ne bi drhtale.
V
Čim je senatorica Lawrence završila, Abigail je rekla: -Gospodine predsjedniče, htjela bih senatorici
zahvaliti na pomoći i ujedno se ispričati odboru što su brojke koje su mi predane bile pogrešne pa su zbog
njih svi gubili vrijeme. Obećavam vam da se to neće ponoviti.
96
Ponovno se okrenula pomoćnici, a Pat joj je s usana čitala riječi: - Otpušteni ste.- Djevojka ustane i sa
suzama u očima izađe iz dvorane.
Pat neprimjetno, ali duboko uzdahne. Raspravu je snimala televizija pa će svatko tko je vidio taj prizor
zacijelo osjetiti sažaljenje prema mladoj pomoćnici.
Kad je rasprava završila Abigail je požurila u ured. Bilo je očito da su tamo već svi doznali što se dogodilo.
Tajnice i pomoćnici u vanjskom uredu nisu podigli glave kad je projurila. Nesretna djevojka koja je
pogriješila gledala je kroz prozor i rupčićem brisala suze.
- Ovamo, Philipe! - pozove Abigail oštro -1 vi, Pat. Moći ćete dobiti potpunu sliku o onome što se ovdje
događa.
Sjela je za stol, blijeda i stisnutih usana, no inače se doimala potpuno sabranom. - Što se dogodilo, Philipe?
-upitala je na izgled smirenim tonom.
Čak je i Philip izgubio svoju uobičajenu pribranost.
Uzrujano je progutao knedlu prije nego sto je počeo objašnjavati: - Senatorice, upravo sam razgovarao s
djevojkama,
Prije nekoliko tjedana muž je napustio Eileen. Kažu da je otada izvan sebe. S nama je već tri godine i kao
što znate,
među najboljim je pomoćnicama, Biste li razmislili o tome
da joj date dopust dok se pribere? Voli ovaj posao.
- Je li? Toliko ga voli da dopušta da ja od sebe napravim budalu na raspravi koju snima televizija? Gotovo
je, Philipe. Za petnaest minuta da je izašla odavde! Budi sretan što i
tebe nisam otpustila. Kad je to izvješće zakasnilo, trebao si Ispitati pravi razlog. Toliko se sposobnih ljudi
želi domoći
pOSla, uključujući i mj i misliš 11 da ĆU dopustiti da tuđem nemoćna samo zato što sam okružena
nesposobnjakovićima?
- Ne, senatorice - promrmlja Philip.
Nisam li svoje osoblje upozorila na to?
- Jeste, senatorice.
- Onda idite i učinite kako sam vam rekla.
- Da, senatorice.
Uh! pomisli Pat. Nije čudo da je Philip tako oprezan. Primijetila je da je Abigail motri.
- Pa, Pat - reče političarka tiho. - pretpostavljam da me smatrate zmajem? - Nije čekala odgovor. - Moji
ljudi znaju da im je dužnost prijaviti svaki osobni problem koji ih ometa u poslu, pa će dobiti dopust. Taj
postupak je ustanovljen da bismo spriječili takve događaje. Kad moj namještenik pogriješi, sve se lomi na
meni. Odviše sam dugo i naporno radila a da bih dopustila da me nečija glupost dovede u neugodan
položaj. Vjerujte mi, Pat, tko to jedanput učini, učinit će ponovno. A sada, zaboga, moram se na stubištu
pred ulazom slikati s juniorkama skautskoga udruženja.
IO.
U četvrt do pet tajnica je bojažljivo pokucala na vrata Abigailina ureda. - Poziv za gospođicu Travmore —
prošap-tala je.
Zvao je Sam, pozdravivši je tako ohrabrujućom srdač-nošću da joj se raspoloženje odmah popravilo.
Neugodni događaj ju je potresao i nije mogla zaboraviti izraz dubokoga očaja na licu mlade žene.
- Zdravo, Same! - Osjetila je oštar senatoričin pogled.
- Moji su mi špijuni rekli da si na Capitol Hillu. Hoćemo li na večeru?
-Večeru?... Ne mogu, Same. Večeras moram raditi.
- Moraš i jesti. Što si ručala? Je li ti Abigail dala tvrdo
kuhana jaja?
Jedva je suspregla smijeh, Senatorica ju je očito slušala. - Ako ti ne smeta da večeramo brzo i rano -
upozorila
gaje.
- Slažem se. Kako bi bilo da se za pol sata nađemo is-
pred Russclovc zgrade?
Spustivši slušalicu, Pat je pogledala Abigail.
- Jeste li pregledali sav materijal koji sam vam dala?
Filmove? - upita političarka.
- Nisam.
- Ne - prizna Pat i pomisli: Oh, jao! Drago mi je da ne radim za tebe, gospo!
- Mislila sam da biste poslije večere mogli doći k meni da mi kažete što od toga smatrate zanimljivim za
emisiju.
Ponovno je nastala stanka. Pat je čekala.
- Međutim, ako niste vidjeli materijale, bit će bolje da večer iskoristim za čitanje. - Abigail se nasmije. -
Sam Kingslev je jedan od najpoželjnijih udovaca u VVashingtonu. Nisam znala da ga tako dobro poznajete.
- Ne baš dobro. - Pat se trudila odgovoriti ležernim tonom i ne odajući koliko joj je drago što je nazvao.
Pogledala je kroz prozor kako bi sakrila izraz lica. Vani se već gotovo smračilo. Prozori senatoričina ureda
gledali su na Capitol. Dan se gasio, a zgrada s kupolom koja se presijavala bila je nalik na sliku, onako
uokvirena prozorskim zavjesama. - Kako lijepo! - uzvikne Pat.
Abigail se okrene i pogleda van. - Da, jest - složila se. - Pogled kroz prozor u ovo doba dana uvijek me
podsjeti zašto sam ovdje. Ne možete ni zamisliti kakvo mi zadovoljstvo pričinja spoznaja da sam danas
postigla da jedna starica dobije njegu u pristojnu domu, a ljudi koji se rukama i nogama bore za
egzistenciju možda će dobiti malo veću novčanu pomoć.
Kad govori o svom poslu, u glasu joj se osjeća gotovo senzualna
energija, pomisli Pat. Svaku riječ misli ozbiljno.
Ali palo joj je na um da je političarka već zaboravila dje-
vojku koju je prije nekoliko sati otpustila.
***
Pat se tresla od hladnoće dok je žurno silazila stubištem do automobila. Sam se nagnuo i poljubio je u
obraz. - Kako je uspješna filmska autorica?
- Umorno - odgovorila je. -Ako dan želiš provesti mirno, ne preporučam ti da pratiš senatoricu Jennings.
Nasmiješio se. - Znam kako se osjećaš. U više sam navrata radio s Abigail. Neumorna je.
Krivudajući kroz gusti promet, skrenuo je u Pensilvanij-sku aveniju. - Namjeravam te odvesti u restoran
Chez Grand mere u Georgetownu - izjavi on. - Mirno je, hrana je izvrsna, a blizu je tvoje kuće.
Chez Grand mere bio je gotovo prazan. - VVashington ne večera u četvrt do šest - napomene Sam sa
smiješkom kad im je šef sale ponudio da izaberu stol.
Dok su pili koktele, Pat mu je ispričala što se sve dogodilo tog dana, uključujući i scenu u dvorani za
rasprave. Sam je zazviždao. -Abigail je imala peh. Na platnom popisu nije dobro imati nekoga tko te može
dovesti u neugodnu situaciju.
- Može li tako nešto doista utjecati na predsjednikovu
odluku?-upita ona.
- Pat, sve može utjecati na njegovu odluku. Jedna greška
može sve upropastiti. Razmisli malo. Da nije bilo Chappa-quiddicka, Ted Kennedv bi možda danas bio
predsjednik. Tu su, naravno, VVatergate i Abscam, a još ranije kaputi vicuna i hladionici. Aferama nikad
kraja. Za osobu na položaju, sve
ima svoje posljedice. Abigail se čudom izvukla iz skandala
s krađom novaca za kampanju, a da je zbog svoje namještenice pokušala zataškati događaj nitko joj više ne
bi vjerovao.
Kako se zvala ta djevojka?
- Eleanor Brown. - Pat se sjetila što joj je rekla Marga-ret Langlev: Eleanor nikada ne bi ukrala. Bila je
odviše stidljiva.
- Eleanor ie uvijek' tvrdila da ie nedužna - pripomene ona,
Sam slegne ramenima. - Pat, četiri sam godine bio okružni tužitelj. Da ti nešto kažem: Devet od deset
kriminalaca prisižu da su nedužni. A od njih devet, barem osam su lasci.
- Ali onaj jedan je ipak nedužan - ustrajala je Pat.
- Vrlo rijetko. Što bi htjela za večeru?
Činilo joj se da se, za sat i pol koliko su proveli zajedno, Sam vidljivo opustio. Dobro djelujem na tebe,
Same, pomislila je. Mogu te učiniti sretnim. Bojiš li se da bi, kad bismo imali dijete, bilo isto kao kad si se,
za vrijeme bolesti svoje žene, brinuo za Karen? Ali sa mnom ti ne bi bilo tako...
Dok su pili kavu, upitao je: - Kako ti je u onoj kući? Ima li problema?
Oklijevala je, a onda mu je odlučila ispričati o prijetećoj poruci koju joj je netko gurnuo ispod vrata i o
onom drugom telefonskom pozivu. -Ali kao što si rekao, to je vjerojatno neki šaljivčina - završila je.
Pokušala se nasmijati, ali Sam je ostao ozbiljan.
- Rekao sam da onaj poziv u Bostonu ne mora ništa značiti. Ali kažeš da te u zadnja tri dana po drugi put
nazvao, a netko ti je ispod vrata gurnuo i prijeteće pismo. Što misliš, kako je taj luđak doznao tvoju adresu?
- Kako si je ti doznao? - upitala je.
- Telefonirao sam u studio Potomac i predstavio se kao tvoj prijatelj. Tajnica mi je dala broj telefona, kućnu
adresu, a čak mi je rekla i kada ćeš stići. Iskreno govoreći, malo sam se iznenadio da su mi tek tako dali sve
podatke.
- Ja sam im tako rekla. Dok radim tu emisiju, kuća mi je ujedno i ured, a iznenadio bi se koliko se ljudi
javlja s anegdotama i pojedinostima kad pročitaju da se snima emisija o nekoj poznatoj osobi. Nisam htjela
propustiti nešto
značajno. Nisam mislila da imam razloga za zabrinutost.
102
- Onda je taj nitkov upravo tako mogao dobiti tvoju adresu. Imaš li slučajno poruku ovdje?
- U torbici je. - Izvadila ju je, sretna što je se može riješiti.
Sam ju je pozorno pročitao i zamišljeno se namrštio. -Sumnjam da se iz nje može nešto doznati, ali dopusti
da je pokažem Jacku Carlsonu. On je agent FBI-a i stručnjak za rukopise. Odmah spusti slušalicu, ako te taj
tip ponovno nazove.
U osam i pol dovezao ju je pred kuću. - Popravi svjetiljke! - upozorio ju je dok su stajali na vratima. -
Svatko bi se mogao popeti stubištem i gurnuti papir ispod vrata a da ga nitko ne primijeti.
Pogledala ga je. Njegove opuštenosti je nestalo, a bore oko očiju ponovno su se produbile. Uvijek si bio
zabrinut zbog Janice, pomislila je, pa ne želim da se još i zbog mene brineš.
Pokušala je vratiti prijašnje ugodno ozračje. - Hvala ti što si ponovno izigravao šefa odbora za doček - rekla
je. - Još će te unaprijediti u predsjednika odbora za gostoljubivost na Capitol Hillu.
Kratko se nasmiješio i za trenutak mu je iz očiju nestalo
napetosti. - Majka me je učila da uvijek budem ljubazan s
najljepšom djevojkom u gradu. - Uhvatio ju je za ruke. Neko su vrijeme šutke stajali, a onda se sagnuo i
poljubio je u obraz.
- Drago mi je da se nisi zalijepio za jedno mjesto - pro-mrmljala je.
-Što?
- One noći poljubio si me ispod desnoga oka, a sada ispod lijevoga.
- Laku noć, Pat. Zaključaj vrata!
Tek što je došla do biblioteke, telefon je počeo uporno
zvoniti, Na trenutak se bojala podići slušalicu,
- Pat Traymore. - Vlastiti glas učinio joj se napetim i promuklim.
- Gospođice Traymore - javila se neka žena - ja sam Lila Thatcher, susjeda preko puta. Znam da ste upravo
stigli kući, ali biste li mogli navratiti k meni? Moram vam reći nešto što biste trebali znati.
Lila Thatcher? pomisli Pat. Lila Thatcher! Pa, naravno! Bila je to vidovita žena koja je napisala nekoliko
vrlo čitanih knjiga o parapsihološldm i drugim fenomenima. Prije nekoliko mjeseci proslavila se
pomogavši da se pronađe nestalo dijete.
- Odmah ću doći - složi se Pat nevoljko - ali bojim se da ne mogu ostati dulje od nekoliko minuta.
Dok je prelazila ulicu pažljivo izbjegavajući blato i najveće lokve bljuzgavice, pokušala je odagnati osjećaj
tjeskobe.
Bila je sigurna da od Lile Thatcher neće čuti ništa ugodno.
104
11.
Kad je pozvonila, otvorila joj je sobarica i otpratila je u dnevnu sobu. Pat nije znala kakvu osobu može
očekivati. Zamišljala ju je kao ciganku s turbanom, ali žena koja je ustala da je pozdravi mogla se jednom
riječju opisati kao ugodna. Bila je punašna i sijeda, inteligentnih, sjajnih očiju i topla osmijeha.
- Patricia Travmore! - rekla je. - Tako mi je drago da sam vas upoznala. Dobro došli u Georgetown. - Uzela
je djevojčinu ruku u svoju i pažljivo je promotrila. - Znam da naporno radite na pripremanju emisije.
Sigurna sam da će biti uspješna, Kako se slažete s Lutherom Pelhamom?
- Do sada dobro.
- Nadam se da će to potrajati. - Naočale Lile Thatcher
bile su pričvršćene za dug srebrni lanac koji je nosila oko
vrata. Rastreseno ih je uzela u desnu ruku i lagano njima udarala po lijevomu dlanu. - Ni ja nemam više od
nekoliko
minuta vremena. Za pol sata imam ugovoren sastanak, a rano ujutro moram zrakoplovom u Kaliforniju.
Zato sam vas
i nazvala. Obično to ne radim, no ne bih mogla tek tako otići, a da vas ne upozorim. Znate li da se prije
dvadeset i tri godine u kući koju ste iznajmili dogodilo ubojstvo i samo-
ubojstvo?
- Rekli su mi, - Taj je odgovor bio najbliži istini,
- Gospođo Thatcher, sigurno su mnoge kuće u Georg-townu stare oko dvije stotine godina, a za
pretpostaviti je da je u svakoj od njih netko umro.
- Nije to isto. - Starija žena počela je govoriti brže, a u glasu joj se osjećao prizvuk uznemirenosti. - Moj
muž i ja doselili smo se otprilike godinu dana prije tragedije. Sjećam se kad sam mu prvi put rekla da sam
počela osjećati nešto mračno u ozračju oko Adamsove kuće. Sljedećih mjeseci taj se osjećaj naizmjenično
pojačavao i gubio, ali svaki put kad bi se vratio bio je sve izraženiji. Dean i Renee Adams bili su vrlo lijep
par. On je bio vrlo zgodan, jedna od onih magnetskih ličnosti koje vas odmah zaokupe. Renee je bila
drukčija, tiha, suzdržana držanja, vrlo povučena mlada žena. Osjećala sam da život političarove supruge
nije za nju, pa im je to nužno ugrozilo brak. Ali bila je vrlo zaljubljena u muža, a oboje su doista voljeli
dijete.
Pat je slušala, nepomična.
- Nekoliko dana prije svoje smrti Renee mi je rekla da će se s Kerry vratiti u New England. Stajale smo
pred njihovom kućom i ne mogu vam opisati osjećaj zebnje i opasnosti koji me obuzeo. Pokušala sam je
upozoriti. Rekla sam joj da ni trenutka ne oklijeva, ako je njezina odluka neopoziva. A onda je bilo
prekasno. Poslije toga nikad više nisam imala ni najmanju slutnju opasnosti u vezi s vašom kućom, sve do
ovoga tjedna. Ali sada se taj osjećaj vraća. Ne znam zašto, ali isti je kao prošli put. Osjećam da vam prijeti
nešto mračno. Možete li otići iz kuće? Ne biste smjeli biti tamo!
Pat je pažljivo izabrala pitanje. - Imate li ikakav drugi razlog za takvo upozorenje, osim što oko te kuće
osjećate mračnu auru?
- Imam. Prije tri dana moja je sobarica opazila kako neki čovjek zastajkuje na uglu. Onda je u snijegu, uz
ovu kuću, opazila tragove nogu, Tko god se vrzma ovuda, dolazi
106
samo do onoga visokoga grma rododendrona. Onaj tko stoji iza njega može motriti na vašu kuću a da ga ne
možemo vidjeti ni s prozora ni s ulice.
Gospođa Thatcher je samu sebe obujmila rukama kao da joj je iznenada hladno. Lice joj se smračilo, a bore
postale izraženije. Netremice je zurila u Pat, a onda je djevojka vidjela kako su joj se oči raširile i u njima je
bljesnula tajanstvena spoznaja. Kad je Pat nakon nekoliko minuta odlazila, starija žena je bila vidljivo
uzrujana i ponovno je nagovarala Pat da ode iz kuće.
Lila Thatcher zna tko sam, pomisli Pat. Sigurna sam u to. Otišla je ravno u biblioteku i u čašu natočila
poveću količinu brendija. - Već je bolje - promrmljala je osjećajući da je piće grije. Pokušala je ne misliti
na tamu koja se vani spustila. Barem je policija obaviještena o skitnici. Pokušala se pri-brati. Lila je
preklinjala Renee da ode. Da je njezina majka poslušala upozorenje, je li tragedija mogla biti izbjegnuta?
Da posluša Lilin savjet i ode u hotel ili iznajmi stan? - Ne mogu - rekla je glasno. - Naprosto ne mogu. -
Rok u kojemu je morala pripremiti emisiju bio je vrlo kratak. Bilo je nezamislivo da gubi vrijeme na to da
mijenja mjesto gdje
radi. Činjenica da vidovita Lila Thatcher može osjetiti opasnost ne znaci da je može spriječiti. Daje majka
otišla U Boston, tata bi vjerojatno pošao za njom, pomisli Pat. Ako je netko čvrsto odlučio da me pronađe,
uspjet će u tome. U stanu bih morala
biti isto tako oprezna kao i ovdje. A bit ću oprezna.
Pomisao da je Lila možda pogodila tko je ona, djelovala
je Utješno, Bila K zabrinuta m wfi roditelj sjetila se djevojka,
Dobro me poznavala kad sam tih malu. Kad emisijabude završena, mogu porazgovarati s njom, ispitati
čega se sjeća. Možda mi
može pomoći da sastavim djeliće zagonetke.
Ali sada je bilo najvažnije da počne pregledavati sena-toričine privatne fascikle i izabere ono što će ući u
emisiju.
Filmske vrpce bile su nabacane u jednoj od kutija koje je donio Toby. Srećom, sve su bile obilježene.
Počela ih je sređivati. Neki su prikazivali političke skupove, događaje tijekom kampanje i govore. Napokon
je pronašla filmove iz senatoričina privatnog života koji su je i najviše zanimali. Najprije je uzela vrpcu s
naljepnicom: VVillard i Abigail - primanje na H/7/ Crestu u povodu vjenčanja.
Znala je da su se tajno vjenčali prije nego što je diplomirao pravo na Harvardu. Abby je upravo završila
prvu godinu na Radcliffeu. Nekoliko mjeseci nakon vjenčanja VVillard se kandidirao za Kongres. Pomogla
mu je u kampanji, a onda je završila školovanje na Sveučilištu u Richmondu. Očito su po dolasku u
Virginiju priredili primanje.
Film je počinjao panoramom raskošne vrtne zabave. Iza stolova natkrivenih suncobranima raznih boja
vidjelo se drveće. Među grupicama gostiju kretali su se konobari. Bilo je tu žena u ljetnim haljinama i
šeširima široka oboda, ukrašenih perjem i cvijećem i muškaraca u tamnim kaputićima i bijelim hlačama od
flanela.
Na terasi su, zapanjujuće lijepa Abigail, u svilenoj haljini nalik na tuniku, i mladić akademskoga izgleda,
pozdravljali goste koji su čekali u redu. S Abigailine desne strane stajala je postarija žena, očito majka
VVillarda Jenningsa. Izraz njezina aristokratskoga lica bio je napet i ljutit. Dok su gosti polako prolazili
kraj nje, upoznavala ih je s Abigail, ali ni jedan jedini put nije izravno pogledala snahu.
V
Sto li je ono rekla senatorica? Svekrva me uvijek smatrala Vankeejem i kradljivicom njezina sina. Sad se
uvjerila da političarka nije pretjerivala.
108
Pat je pozorno pogledala Willarda Jenningsa. Bio je samo nešto viši od žene, kose boje pijeska i uska,
blagoga lica. U njegovoj pojavi bilo je nečega simpatično stidljivoga, nekako se bojažljivo rukovao s
gostima i ljubio gošće u obraz.
Od to troje ljudi jedino se Abigail doimala posve opuštenom. Stalno se smješkala, naginjala glavu naprijed
kao da svakako želi zapamtiti imena i pružala ruku da svi vide prstenje.
Da je film barem ozvučen, pomisli Pat.
Kad su pozdravili i posljednjega gosta, Abigail i Willard okrenuli su se jedno prema drugomu. VVillardova
majka je zurila pred sebe. Lice joj je sada bilo više zamišljeno nego ljutite.
A onda se toplo nasmiješila. Prišao joj je visok muškarac crvenkastosmeđe kose. Zagrlio je gospođu
Jennings, pustio je, ponovno je zagrlio, a onda se okrenuo da pozdravi mladi par. Pat se nagnula naprijed.
Kad se lice toga čovjeka pokazalo u krupnomu planu, zaustavila je projektor.
Zakašnjeli gost bio je njezin otac Dean Adams. Čini se da je tu vrlo mlad! pomisli djevojka. Ne može mu
biti više od tri-
deset godina. U grlu joj je zastala knedla i pokušala ju je progutati. Kao da ga se nejasno sjećala dok je tako
izgledao!
Njegova široka ramena ispunjavala su ekran. Nalik je na mlado božanstvo, pomislila je. Kudikamo je
markantniji od Willarda; iz njegajzbija iznimna privlačnost.
Proučavala je crtu po crtu lica zaustavljena na ekranu, kao da se vrijeme zaustavilo samo zato da bi ona
imala prilike dobro pogledati oca. Pitala se gdje li je majka, a onda se sjetila da je, u vrijeme kad je film
snimljen, Renee još studirala na
bostonskom Konzervatoriju i planirala pijanističku karijeru.
Dean Adams je u to vrijeme bio novi kongresmen iz VVisconsina. Zračio je zdravljem i srdačnoscu
čovjeka sa
Srednjega zapada, a oko njega se osjećao dah pravoga života, što je upućivalo na mladost provedenu u
slobodnim prostranstvima.
Pritisnula je dugme i osobe na platnu su oživjele. Dean Adams šalio se s Willardom Jenningsom, a Abigail
mu je pružila ruku. Previdio je njezin pokret i poljubio je u obraz. Vjerojatno je Willardu rekao nešto
duhovito, jer su se svi počeli smijati.
Kamera ih je pratila dok su silazili kamenim stubištem i počeli obilaziti goste. Dean Adams uhvatio je staru
gospođu Jennings pod ruku, a ona mu je nešto živo objašnjavala. Bilo je očito da su simpatični jedno
drugomu.
Kad je film završio, Pat ga je ponovno pregledala i obilježila inserte što bi ih mogla koristiti u emisiji:
VVillard i Abigail kako režu tortu, nazdravljaju i otvaraju ples. Nije mogla iskoristiti ni metar filma u
prizoru dolaska gostiju, jer je nezadovoljstvo na licu Willardove majke bilo odviše očito. A naravno, nije
moglo biti ni govora da se prikaže bilo koji kadar s Deanom Adamsom.
Pat se pitala što li je Abigail osjećala toga poslijepo-dneva, u prekfasnoj bijeloj palači od opeke, u
nazočnosti najuglednijih ljudi Virginije, a tek prije nekoliko godina otišla je iz stana za poslugu u kući
Saundersovih u Apple Junctionu.
Kuća Saundersovih! Abigailina majka Francev Foster! Gdje je ona bila toga dana? Je li odbila doći na
primanje u povodu vjenčanja svoje kćeri, jer je osjećala da joj tamo nije mjesto? Ili je to osjećala Abigail, a
ne ona?
Pat je pregledala i sve ostale kolute pokušavajući ostati hladnom na slike svoga oca koji se redovito
pojavljivao u scenama na imanju.
110
Čak i da na naljepnicama nije bilo nadnevka, mogla bi filmove složiti kronološki.
Prva kampanja: presnimljene filmske novosti u kojima su Abigail i Willard, držeći se za ruke, šetali ulicom
i pozdravljali prolaznike... Zatim Abigail i Willard kako kontroliraju tijek planirane izgradnje. Glas spikera
je govorio: - Willard Jennings, koji je danas poslije podne vodio kampanju za mjesto u Kongresu, slobodno
nakon povlačenja svoga ujaka Por-tera Jenningsa, dao je riječ da će nastaviti obiteljsku tradiciju u službi
birača.
Bio je tu i intervju s Abigail: - Kako se osjećate kad medeni mjesec provodite u kampanji?
Abigail je odgovorila: - Ne znam kako bih ga bolje provela, nego da budem uz muža i pomognem mu
započeti karijeru u javnomu životu. - Govorila je pomalo otegnuto, a u glasu joj se osjećao prizvuk
tipičnoga južnjačkoga naglaska.
Pat je brzo izračunala. U to vrijeme Abigail je u Virginiji bila manje od tri mjeseca. Odlučila je da će taj
insert ubaciti
u emisiju.
Bilo je isješaka iz pet kampanja, Što je dulje gledala, postajalo je sve jasnije da Abigail igra glavnu ulogu u
naporima da Willarda izaberu u Kongres. Govore bi često počinjala riječima: "Moj muž je u Washingtonu,
gdje radi za dobro svih vas. Za razliku od mnogih drugih, ne izostaje s važnoga posla u Kongresu da bi
vodio vlastitu kampanju. Sa zadovoljstvom ću vam, makar u kratkim crtama, iznijeti što je do sada
postigao."
Djevojci je bilo najteže gledati filmove o društvenom
životu na imanju. WILLARDOV TRIDESET PETI ROĐENDAN. S
Abigail i njezinim mužem pozirala su dva mlada para: Jack i Jackie I(ennedy, zatim Dean i Renee Adams,,,
oba para
nedavno vjenčana.
Pat je prvi put na filmu vidjela svoju majku. Renee je nosila blijedozelenu haljinu, a tamna kosa slobodno
joj je padala na ramena. U njezinu je držanju bilo neke zbunjenosti, ali mužu se smiješila s izrazom
obožavanja. Pat to više nije mogla gledati. Bilo joj je drago kad je film završio. Nekoliko kadrova prije
kraja pozirali su samo Kennedvjevi i Jenningsovi. Zabilježila je to u notes. Bit će to odličan insert za
emisiju, pomislila je s gorčinom.Dani "prije Camelota", ali bez neugodnih sjećanja na kongresmena
DeanaAdamsa i ženu koju je ubio!
Zadnji film koji je pregledala, presnimljen insert filmskih novosti, prikazivao je sprovod Willarda
Jenningsa, a počinjao je kadrom snimljenim ispred Nacionalne katedrale. Glas spikera bio je pun
poštovanja: - Upravo je stigla pogrebna povorka kongresmena Willarda Jenningsa. Poznate i manje poznate
osobe okupile su se u katedrali da posljednji put pozdrave državnika iz Virginije koji je poginuo na putu u
mjesto gdje je trebao održati govor, kad se srušio iznajmljeni zrakoplov. Kongresmen i pilot George
Granev ostali su na mjestu mrtvi. Mladu udovicu pratit će na sprovodu senator John Fitzgerald Kennedv iz
Massachusettsa. Majku kongresmena Jenningsa, suprugu Stuarta Jenningsa, prati kongresmen Dean Adams
iz VVisconsina. Senator Kennedv i kongresmen Adams bili su najbolji prijatelji Willarda Jenningsa. V
Pat je gledala kako Abigail, sabrana izraza lica, s crnim velom koji joj je pokrivao plavu kosu, izlazi iz
prvoga automobila. Nosila je jednostavno krojen kostim od crne svile i bisernu ogrlicu. Zgodni, mladi
senator iz Massachusettsa ponudio joj je ruku dostojanstvenim pokretom.
Kongresmenova majka očito je bila skrhana bolom. Dok su joj pomagali da izađe iz limuzine, pogled joj je
pao na lijes prekriven zastavom. Sklopila je ruke i malo stresla glavom
112
kao da očajnički odbija prihvatiti stvarnost. Pat je gledala kako njezin otac pridržava gospođu Jennings za
nadlakticu i ujedno joj, tješeći je, stavlja dlan na ruku. Povorka je polako ušla u katedralu.
Te večeri više ne bi mogla podnijeti da i dalje pregledava filmove. Očito su obilovali materijalom kakav je
tražila, a koji će u emisiju unijeti crtu ljudske topline. Ugasila je svjetlo u biblioteci. Kad je izašla u hodnik
osjetila je propuh. Prozori u biblioteci bili su zatvoreni. Zavirila je u blagovaonicu, kuhinju i predvorje.
Prozori su bili zatvoreni, a vrata zaključana.
Pa ipak je osjećala propuh!
Obuzela ju je zebnja, a srce joj je brže zakucalo. Vrata dnevne sobe bila su zatvorena. Stavila je ruku na
njih. Uski prostor između vrata i okvira bio je hladan kao led. Polako je otvorila vrata. Zapuhnuo ju je
hladni vjetar. Pipajući, potražila je prekidač za svjetlo.
Staklena vrata na terasu zjapila su otvorena. Netko je oko kvake izrezao komad stakla koji je sada ležao na
sagu.
A onda je ugledala...
Na kamin je bila naslonjena lutka, nazvanaKrpena Ana, s okrvavljenom bijelom pregačom i neprirodno
svinutom desnom nogom: Pat se stropoštala na koljena i zurila u nju. Vješta ruka dodala je nadolje
okrenute linije ustima koja su
se sastojala od ravnoga šava, na obrazima nacrtala suze, a na čelu bore, tako da se dobro poznato,
nasmiješeno liceKrpene Ane pretvorilo u grimasu bolnoga plača.
Pritisnula je ruku na usta da zadrži krik. Tko je bio ovdje? I zašto? Na lutkinu haljinu bio je priboden list
papira,
napola skriven krvavom pregačom. Posegla je za njim, jedva se prisilivši da prstima dotakne zgrušanu krv.
Vidjela je da
113
je papir jeftin, isti kao onaj na kojemu je bila napisana prijeteća poruka, a i rukopis je bio isti, nagnut
nadesno.
OVO JE POSLJEDNJA OPOMENA. EMISIJA KOJA ĆE VELIČATI ABIGAIL JENNINGS NE SMIJE
BITI PRIKAZANA.
Začula je škripu vrata koja su vodila na terasu, a sad su se pokrenula. Je li netko bio tamo? Pat je skočila,
ali samo je vjetar zatresao vratima. Pretrčala je preko sobe, zatvorila vrata i zaključala ih, ali od toga više
nije bilo koristi, jer ruka koja je izrezala komad stakla mogla se ponovno pružiti kroz rupu i otvoriti ih.
Možda je uljez još bio tu, šćućuren iza zimzelena grmlja u vrtu!
Drhtavim rukama okrenula je brojčanik telefona i nazvala policiju. - Smjesta ćemo poslati kola - reče
dežurni policajac ohrabrujućim glasom.
Dok je čekala, Pat je ponovno pročitala prijeteću poruku. Netko je po četvrti put upozorava da ne snimi
emisiju. Odjednom je postala sumnjičava i upitala se jesu li te prijetnje uopće ozbiljne. Nije nemoguće da je
sve smišljeno kako\bi se prljavim trikovima bacila sjena na emisiju o senatorici, pa bi emisija, zbog
morbidnoga, neželjenoga publiciteta, postala tema ogovaranja.
Ali što je s lutkom? Na nju \eKrpenaAna djelovala zastrašujuće zbog onoga što je dozivala u sjećanje, ali
zapravo je to bila samo obična lutka kričavo obojena lica. Kad je bolje razmislila, sve joj se to učinilo više
bizarnim nego stravičnim. Čak je i krvava pregača mogla biti primitivni pokušaj da se izazove užas! Da
sam novinarka koja o tome piše, stavila bih sliku lutke na naslovnu stranu sutrašnjih novina, pomisli Pat.
Zvuk sirene policijskoga automobila naveo ju je da se odluči. Brzo je skinula poruku s lutke i stavila je na
okvir
114
kamina. Otrčala je u biblioteku, ispod stola izvukla kartonsku kutiju i stavila Krpenu Anu u nju. Zamrljana
joj se pregača zgadila. Začula je dugu, upornu zvonjavu na vratima. Nešto ju je navelo da odveže pregaču,
skine je s lutke i gurne duboko u kutiju. Bez nje Krpena Ana bila je nalik na uplakano dijete.
Gurnula je kutiju pod stol i požurila otvoriti policajcima vrata.
12,
Na prilazu kući stajala su dva policijska automobila s upaljenim svjetlima na krovu, a za njima je stigao i
treći. Samo da nisu novinari, strepila je Pat.
Ali bili su.
Policajci su snimili provaljena vrata, sve temeljito pretražili, a u sobi ispitali ima li otisaka prstiju.
Nije bilo lako objasniti poruku. - Bila je pribodena na nešto - pokaže detektiv. - Gdje ste je našli?
- Evo ovdje, kraj kamina - odgovorila je a da nije slagala.
Novinar iz Tribunea zamolio je da mu pokažu poruku.
- Ne bi mi bilo drago da se objavi - reče Pat, ali dopustila mu je da je pročita.
- Što znači "posljednja opomena"? - upita detektiv.
- Jesu li vam i prije prijetili?
Ispričala im je o dva telefonska poziva i pismu koje je
pronašla odmah nakon što se uselila, ali je ispustila rečenicu
o "onoj kući".
- Ova ovdje nije potpisana - reče detektiv. - A gdje je prijašnja?
- Nisam je sačuvala. Ni tamo nije bilo potpisa.
-Ali na telefonu se nazvao "anđelom OSVCte"?
- Rekao je nešto kao: "Ja sam anđeo milosrđa, izbavljenja i osvete".
- Čini se da je pravi šizoid - prokomentira detektiv. Pažljivo ju je pogledao. - Čudno da se ovaj put potrudio
provaliti. Zašto i sad nije naprosto gurnuo omotnicu ispod vrata?
Pat je uznemireno gledala kako novinar žvrlja u bilježnicu.
Napokon su se policajci spremili za odlazak. Ploče stolova u dnevnoj sobi bile su prekrivene prahom za
uzimanje otisaka prstiju. Vrata na terasu vezali su žicom pa se nisu mogla otvoriti dok se ne popravi staklo.
Znala je da nikako neće moći zaspati. Pomislila je da će se možda malo smiriti ako usisačem počisti prah i
prljav-štinu iz dnevne sobe.
Dok je radila, neprestano je razmišljala o okrvavljenoj lutki. Dijete je utrčalo u sobu... spotaklo se... palo
preko nečega mekoga, a na rukama je ostalo nešto mokro i ljepljivo... Onda je dijete podiglo pogled i
vidjelo...
Što sam vidjela? očajnički se pitala Pat. Što sam vidjela?
Radila je automatski. Usisala je gornji sloj masnoga praška, a zatim krpom od jelenje kože, natopljenom
emulzijom, obrisala ploče lijepih starinskih stolova, razne predmete na njima, a čak je odmicala i namještaj.
Na sagu su bile lokvice bljuzgavice i komadići blata s cipela policajaca.
V
Sto sam vidjela?
Počela je gurati namještaj na mjesto. Ne, ne ovamo - taj stol dolazi uz kraći zid, svjetiljka na klavir, a
stolica bliže staklenim vratima.
Tek kad je završila, opazila je da je pogriješila.
Stolica! Radnici koji su došli kamionom za selidbu smjestili su je preblizu klavira.
Niz hodnik je dotrčala u sobu. Povikalaje: "Tata, tata!" i spo-takla se o majčino tijek. Majka je krvarila.
Podigla je pogled, a onda...
A onda, samo tama...
118
Bilo je blizu tri sata. Večeras više nije mogla razmišljati o tome, bila je iscrpljena i boljela ju je noga. Jako
je šepala dok je vukla usisač u spremište ugrađeno u zid, a onda se počela uspinjati stubama.
U osam je zazvonio telefon. Zvao je Luther Pelham. Pat je, čak i onako mamurna od duboka sna, shvatila
da je bijesan.
- Pat, čuo sam da su vam noćas provalili u kuću. Jeste li dobro?
Žmirkala je, pokušavajući razbistriti pogled, a i mozak.
-Da.
- Na naslovnoj ste strani Tribunea. Naslov je senzaci-onalistički. "Poznata TV-voditeljica u opasnosti". Da
vam pročitam prvi odlomak? "Televizijska voditeljica Patrida Tray-more primila je već nekoliko bizarnih
prijetnji, a najnovija je bila provala u njezinu kuću u Georgetovtnu. Prijetnje su povezane sa snimanjem
televizijske emisije 'Profil senatorice Abigail Jennings', koju će gospođica Traymore urediti i voditi, a bit će
prikazana u srijedu navečer iz televizijskoga studija Potomac." Takva vrsta publiciteta nije nimalo potrebna
Abigail.
- Žao mi je - promuca djevojka, - Pokušala sam ih spriječiti da novinaru pokažu poruku.
- Je M vam uopće palo ona um da pozovete mene, a ne policiju? Iskreno govoreći, mislio sam da imate više
mozga nego što ste sinoć pokazali. Mogli smo unajmiti privatne detektive da paze na kuću. Vjerojatno je
riječ o nekome tko
je ćaknut, ali bezazlen, a sutra će tema dana u Washingtonu
biti: "Tko to tako mrzi Abigail?"
y
Imao je pravo. - Zao mi je - ponovi Pat, a onda doda:
- Ipak, kad vidite da su vam provalili u kuću i uplašite se da se neki luđak skriva nekoliko metara od vas, na
terasi, normalna reakcija je da pozovete policiju.
- Nema smisla da dalje raspravljamo dok ne vidimo koliko je taj događaj naškodio senatorici. Jeste li
pregledali filmove?
-Jesam. Neke ću scene montirati u izvanredne cjeline.
- Niste rekli Abigail da ste bili u Apple Junctionu?
- Ne, nisam.
- Ako ste pametni i nećete. Samo bi još to trebala čuti! Luther je bez pozdrava spustio slušalicu.
***
Svakoga jutra, točno u osam sati Arthur je običavao otići u pekaru po još tople kolačiće, a na putu kući
kupio bi jutarnje novine. Ali tog dana je učinio obratno. Toliko ga je zanimalo piše li što o provali da je
smjesta otišao do kioska.
Da, pisalo je, i to na naslovnoj strani. Pažljivo je pročitao članak, uživajući u svakoj rečenici, a onda se
namrštio. Uopće nisu spomenuliKrpenuAnu, a pomoću lutke htio im je saopćiti da je u kući jednom
počinjeno nasilje i da bi se moglo ponoviti.
Kupio je dva kolačića začinjena sjemenkama, vratio se tri bloka, sve^do dvije drvene zgrade koje su se
naslanjale jedna na drugu i popeo se u polumračni stan na drugomu katu.
Samo pola kilometra odavde protezala se ulica King sa svojim mondenim restoranima i dućanima, ali ova
je četvrt bila ruševna i bijedna.
Kroz otvorena vrata Glorijine sobe vidio je da je već obukla svijetlocrveni pulover i traperice. U zadnje se
vrijeme sprijateljila s kolegicom u uredu, drskom djevojkom koja ju je navela da rabi šminku i nagovorila
da odreže kosu.
120
Nije podigla pogled, premda ga je zacijelo čula kad je ušao. Uzdahnuo je. Glory se nekako udaljavala od
njega. Čak je ponekad bila i nestrpljiva. Kao, primjerice, sinoć, dok joj je pričao kako stara gospođa
Rodriguez teško guta lijekove, pa je pilulu morao prelomiti napola i dati joj malo kruha da ublaži okus.
Glory ga je prekinula: - Oče, zar ne možemo razgovarati ni o čemu drugomu osim o staračkom domu? - A
onda je s kolegicama otišla u kino.
Stavio je kolačiće na dva tanjura i natočio kavu. — Doručak! -viknuo je.
Glory je požurila u kuhinju. Obukla je kaput i stavila torbicu pod ruku, kao da jedva čeka da ode.
- Zdravo! - rekao je tiho. - Moja djevojčica je danas vrlo lijepa.
Gloria se nije nasmiješila.
- Kakav je bio film? - upitao je.
- Dobar. Od danas više neću ovdje jesti kolačiće, nego ću doručkovati u uredu, zajedno s ostalima.
Jako se rastužio. Volio je doručkovati s Glqry prije nego što je odlazila na posao.
Vijerojatno je osjetila njegovo razočaranje, jer ga je pogledala, a izraz joj se smekšao. - Doista se dobro
slažemo -
rekla je, a u glasu joj se osjećao prizvuk tuge.
Dugo nakon što je otišla sjedio je zagledan u prazno. Prošla večer ga je iscrpila. Vratiti se, poslije toliko
godina, u onu kuću, onu sobu...
Ali morao je Glorynu lutku postaviti točno na mjesto gdje je ležalo dijete.. Kad ju je namjestio uz kamin, a
desna
noga se svinula, gotovo je očekivao da će, kad se okrene,
1 1 i ' 1 V Vi IV
Mnnmmn iinrloHntt lonotm mfi(\\rnvnn i
Poslije Lutherova poziva Pat je ustala, skuhala kavu i počela sređivati ploče na kojima je iscrtala i obilježila
moguće tijekove emisije. Odlučila je isplanirati dvije inačice, od kojih bi jedna počela isječcima iz
Abigailine mladosti u Apple Junctionu, a druga primanjem u povodu vjenčanja. Što je više razmišljala o
tome, morala je priznati da je Luthe-rov bijes opravdan. Abigail je ionako nerado pristala na snimanje, a
kako će tek reagirati na ovako senzacionalistički publicitet. Barem sam bila dovoljno prisebna da sakrijem
lutku, pomisli djevojka.
^devet sati već je bila u knjižnici i pregledavala ostatke filmova. Luther je već poslao montirane scene o
slučaju Ele-onore Borwn, a u jednoj od njih Abigail je izlazila iz sudnice
nakon što je njezina pomoćnica proglašena krivom.
Političarka je neraspoloženo izjavila: - Ovo je za mene vrlo tužan dan. Samo se nadam da će Eleanor biti
dovoljno
poštena da kaže gdje je sakrila taj novac. Istina, namijenjen je mojoj kampanji, ali kudikamo je važnije to
što su mi ga
ljudi dali s punim povjerenjem u ciljeve za koje se borim.
Reporter je upitao; - Dakle, senatorice, Eleanorina tvrdnja da ju je vaš šofer nazvao i zamolio je da u
uredskom
sefu potraži dijamantni prsten nije istinita?
- Toga me je jutra šofer vozio na sastanak u Richmond.
A onda se na ekranu pojavio krupni plan Eleanor Brown koji je jasno pokazivao svaku crtu njezina maloga
blijedoga lica bojažljiva izraza i stidljiva pogleda.
Kolut je završavao scenom u koledžu, gdje je Abigail držala govor studentima. Govorila je o "povjerenju
javnosti" i istakla apsolutnu odgovornost dužnosnika da mu (ili joj) namještenici budu besprijekorna
vladanja.
Luther je montirao i drugi ulomak koji je prikazivao senatoricu na raspravama o sigurnosti letenja, s
odlomcima njezinih govora u kojima je zahtijevala pooštrenje zakona. Nekoliko je puta spomenula
činjenicu da je udovica zato što je njezin muž povjerio svoj život neiskusnomu pilotu s loše opremljenim
zrakoplovom.
Na kraju svakoga ulomka Luther je zabilježio: Razgovor senatorice J. i Patricije T. o toj temi - trajanje
dvije minute.
Pat se ugrizla za usnu.
Obje cjeline bile su u neskladu s onim što je željela postići. Sto se dogodilo s obećanjem da ću, kao autorica
emisije, imati slobodne ruke, pitala se. Sve se radi u prevelikoj žurbi. Pravi bi izraz bio: zabrljalo se!
Upravo kad je počela pregledavati pisma koja su Abi-gaili pisali njezini birači, zazvonio je telefon. Javio se
Sam. - Pat, pročitao sam što se dogodilo. Raspitao sam se u tvrtki koja iznajmljuje stanove u mojoj zgradi. -
Sam je živio u bloku VVatergate. - Nekoliko stanova je slobodno. Predlažem ti da na mjesec dana iznajmiš
stan, a zakup možeš obnavljati dok ne uhvate toga tipa.
- Ne mogu, Same. Znaš u kakvoj sam gužvi! Očekujem bravara. Ne brini, policija će motriti na kuću. Ovdje
su mi svi uređaji. - Pokušala je promijeniti temu. - Najviše me zabrinjava što da obučem za večeru u Bijeloj
kući.
- Ljupka si u svakoj odjeći. I Abigail će biti tamo. Jutros sam ie sreo.
124
Malo kasnije senatorica je nazvala i izjavila da je zaprepaštena provalom. Onda je prešla na glavnu temu: -
Na nesreću, nagovještaji da vam prijete zbog emisije mogli bi izazvati najrazličiti]a nagađanja. Doista
želim da se sve već jednom završi, Pat. Kad emisija bude snimljena i prikazana, prijetnje će zacijelo
prestati, čak ako iza njih i stoji nekišz'zo. Jeste li pregledali filmove koje sam vam dala?
- Da, jesam - odgovori djevojka. - Ima izvrsnih scena pa sam iz obilježila. Ali htjela bih posuditi Tobyja.
Ima nekih mjesta na kojima ne znam imena svih ljudi, a trebala bi mi i neka objašnjenja.
Dogovorile su se da Toby dođe za jedan sat. Kad je spustila slušalicu, imala je osjećaj da je Abigail
Jennings smatra osobom koja stalno izaziva neprilike.
Toby je stigao za četrdeset i pet minuta. Njegovo lice, nalik na pergament, razvuklo se u osmijeh: - Da sam
barem bio ovdje kad je taj nitkov ulazio, Pat. Od njega bih napravio mljeveno meso.
- Sigurna sam u to.
Sjeo je za stol u biblioteci, a Pat uključi projektor. - To je stari kongresmen Porter Jennings - pokazao je na
jednomu
mjestu. - Rekao je da neće u mirovinu ako Willard ne dođe na njegovo mjesto. Znate te aristokrate iz
Virginije. Misle da je svijet njihov. Ali moram mu priznati da se dobro ponio kad je podržao Abigail u
njezinim naporima da dođe na Wi-llardovo mjesto. Willardova majka, ta vražja baba, pretrgla se da spriječi
Abigail da uđe u Kongres. A među nama rečeno, ona je mnogo bolji kongresmen od muža. Willard nije bio
dovoljno agresivan. Razumijete što mislim?
Dok je čekala Tobvja, Pat je pregledala isječke iz novina koji su se odnosili na slučaj Eleanor Brown. Sve
se činilo
gotovo odviše jednostavnim. Eleanor je izjavila da ju je Toby
nazvao i poslao je u stožer kampanje. Pet tisuća dolara je pronađeno u njezinu dijelu podruma, u zgradi u
kojoj je stanovala.
- Što mislite, kako je Eleanor mogla vjerovati da će se izvući tako prozirnom pričom? - upita Pat Tobvja.
Toby se zavali u kožnom naslonjaču, prekriži debele noge i slegne ramenima. U džepu na prsima opazila je
cigaru. Iako se u sebi zgrozila, rekla mu je da zapali.
Oduševljeno ju je pogledao, a kad se nasmiješio, široko lice su mu ispresijecale bore. - Velika hvala.
Senatorica ne podnosi dim cigare. Ni u kolima se ne usuđujem zapaliti, bez obzira~na to kako dugo je
čekam.
Zapalio je i počeo zadovoljno otpuhivati dimove.
- Stali smo kod Eleanor Brown - podsjeti ga Pat. Položila je laktove na koljena, a bradu spustila među
dlanove.
- Mislim da je bilo ovako: - počne Toby povjerljivo. -Eleanor je mislila da neko vrijeme nitko neće
primijetiti nestanak novca. Otada su pooštrili zakon, ali u to vrijeme mogli ste tjedan dana pa i dulje u
uredskomu sefu čuvati poveću svotu novaca.
- Ali sedamdeset i pet tisuća dolara u gotovu?
- Gospođice Travmore... Pat, morate shvatiti da tvrtke objema stranama daju velike priloge, jer se žele
osigurati da budu na strani pobjednika. Naravno, ne možete dati gotovinu senatoru u njegovu uredu, jer to
jest protuzakonito. Zato neki glavonja, primjerice, posjeti senatora, kaže mu (ili joj) da namjerava darovati
veliku svotu, a onda se sa sena-torovim pomoćnikom prošeće Capitolom i tamo preda novac. Senator ga i
ne vidi, ali zna za njega. Novac se stavi u fond za kampanju. Ali riječ je o gotovini, pa sve to nije tako očito
ako druga strana pobijedi. Shvaćate što mislim?
-Da.
126
- Nemojte me krivo shvatiti. Sve je po zakonu. Ali Phil je primio velike priloge za Abigail, a Elanor je
naravno znala za njih. Možda je imala momka koji je želio na brzinu uložiti u nešto pa je samo posudila
novac. Ali budući da su tako brzo primijetili nestanak, morala je izmisliti opravdanje.
- Nekako mi se ne čini da je tako lukava - odvrati Pat, a pred očima joj se pojavi slika u školskomu
godišnjaku.
- Pa, kako je tužilac rekao, tiha voda brijege dere. Ne bih vas htio požurivati, Pat, ali senatorica će me
trebati.
- Još samo nekoliko pitanja.
Zazvonio je telefon. - Odmah ću biti gotova. - Podigla je slušalicu. - Pat Travmore.
- Kako ste, draga moja? - Odmah je prepoznala taj pravilni, čak odviše pažljivi izgovor.
- Dobar dan, gospodine Saunders - rekla je, prekasno se sjetivši da Toby pozna Jeremvja Saundersa. Sofer
je brzo
podigao glavu. Pitala se hoće li povezati prezime Saunders s bogatašem kojega je poznavao u Apple
Junctionu.
- Rano jutros nekoliko sam vas puta pokušao nazvati-reče Saunders uljudno. Bila je sigurna da ovaj put nije
pijan.
- Niste ostavili poruku.
- Poruku zabilježenu na vrpcu mogle bi čuti pogrešne uši. Slažete li se?
- Samo trenutak, molim. - Pat pogleda svog posjetitelja. Zamišljeno je pušio cigaru i činilo se da ga poziv
uopće ne zanima. Možda nije ni povezao prezime Saunders s čovjekom kojega ionako nije vidio već
trideset i pet godina.
-Toby, ovo je osobni razgovor. Biste li bili tako dobri...
Brzo je ustao, još prije nego sto je završila, - Hoćete li da pričekam vani?
- Ne, Toby. Samo spustite slušalicu kad dođem do priključka u kuhinji. - Hotimice je ponovno izgovorila
ime kako bi je Jeremy čuo i šutio dok ne bude siguran da je na liniji samo Pat.
Toby je ležerno preuzeo slušalicu, iako je bio uvjeren da se javlja Jeremy Saunders. Sto hoće od Pat
Travmore? fesu li u vezi? Kad bi to znala, Abigail bi eksplodirala. Čuo je kako na drugom kraju netko tiho
diše. Taj smrdljivi bezveznjak! pomislio je. Ako pokuša ocrniti Abigailino ime...!
- Toby, biste li sada spustili slušalicu? - zamolila je djevojka, j
- Svakako, Pat - prisilio se da govori srdačno. Spustio je slušalicu tako da se čuje kad škljocne i nije je se
više usudio pokušati oprezno dignuti.
- Zar Toby! - uzvikne Jeremy Saunders zaprepašteno. - Nemojte mi reći da se motate unaokolo s Tobyjem
Geor-goneom!
- Pomaže mi da doznam više o nekim događajima koji će ući u emisiju - objasni Pat, pazeći da govori tiho.
- Pa naravno, cijelo vrijeme se našoj političarki drži za skut, zar ne? Pat, htio sam vam reći da me je
kombinacija votke i vašega simpatičnoga držanja navela da budem pomalo indiskretan. Inzistiram da onaj
razgovor ostane među nama. Mojoj ženi i kćeri ne bi bilo drago da se škakljiva pričica o mojoj vezi s
Abigail razglasi na televiziji.
- Nemam namjeru citirati nijednu vašu riječ - odvrati Pat. - Možda tračevi o poznatim osobama zanimaju
Zrcalo, ali mene sigurno ne.
- Vrlo dobro. Sad mi je uvelike laknulo. - Glas mu je postao srdačniji. - U klubu sam sreo Edwina
Shepherda. Rekao mi je da vam je dao primjerak novina s fotografijom na kojoj je Abigail upravo izabrana
za kraljicu ljepote. Bio
128
sam posve zaboravio na to. Nadam se da ćete iskoristiti fotografiju na kojoj je miss Apple Junctiona u
društvu sa svojom ponosnom majkom, jer to doista vrijedi kao opis od tisuću riječi.
- Mislim da je neću upotrijebiti - odgovori djevojka hladno. Njegova ju je zluradost oneraspoložila. —
Bojim se da imam posla, gospodine Saunders.
Spustila je slušalicu i vratila se u biblioteku. Toby je sjedio kako ga je i ostavila, ali doimao se nekako
drukčije. Srdačnosti je nestalo. Bio je očito rastresen i ubrzo je otišao.
Nakon njegova odlaska širom je otvorila prozor da se provjetri dim cigare. Ali miris je uporno ostajao u
sobi. Ponovno je osjetila nelagodu i zatekla samu sebe kako se trza na svaki zvuk.
***
Kad se vratio u ured, Toby je otišao ravno Philipu. -Ima li što novo?
Philip preokrene očima. - Senatorica je izvan sebe zbog te emisije. Maloprije je pošteno izgrdila Luthera
Pelhama jer ju je naveo da sudjeluje u tome. Smjesta bi otkazala suradnju da emisija već nije najavljena u
novinama. Kako je bilo kod Pat Travmore?
Toby nije htio gOVOriti O Apple Junctionu, ali je zamolio Philipa da istraži sve u vezi s iznajmljivanjem
kuće Deana Adamea, jer je to već i prije namjeravao učiniti.
Pokucao je na vrata Abigailina ureda, Bila je mirna -
čak odviše mirna, a to je značilo da je zabrinuta. Upravo je Čitak večernje izdanje novina. - Evo7 to! -
pokazala mu je.
Članak poznate vašingtonske trač-novinarke počinjao je:
U kuloarima Capitol Hilla pale su mnoge oklade tko bi mogla biti osoba koja je Patriciji Travmore
zaprijetila smrću ako nastavi snimati dokumentarnu emisiju o senatorici Jennings. Čini se da svatko ima
svoga osumnjičenoga. Lijepa senatorica iz Virginije na glasuje kao oštar perfekcionist.
Dok ju je Toby gledao, Abigail je s bijesnom grimasom zgužvala npvine i bacila ih u koš za otpatke.
130
14.
Sam Kingsley je zakopčao svečanu košulju i vezao kravatu. Bacio je pogled na sat koji je stajao na okviru
kamina u spavaćoj sobi i zaključio da ima dovoljno vremena za nekoliko gutljaja whiskya i sode.
S prozora njegova stana u VVatergateu pružao se prekrasan pogled na rijeku Potomac. S pokrajnoga
kuhinjskoga prozora vidio se Kennedv Center. Ponekad, kad se kasno navečer vraćao iz ureda, otišao bi
onamo, na drugi ili treći čin omiljele opere.
Poslije ženine smrti činilo mu se besmislenim i dalje živjeti u velikoj kući u Chevy Chaseu. Karen je
boravila u New Yorku, pa su ona i njezin muž praznike provodili kod njegovih roditelja u Palm Springsu.
Sam je pustio da Karen
izabere posuđe, srebro, vrijedne predmete i namještaj, a ostalo je uglavnom prodao, Nadao se da će, ako
poene izpocetka,
uspjeti svladati osjećaj iscrpljenosti koji ga je posve obuzeo.
Odnio je čašu do prozora. Na površini rijeke svjetlucali su odsjaji svjetala zgrada i reflektora ispred
Kennedv Centra. U Potomacu je bilo nečega što opčinjava. I njega je to uhvatilo, kao i većinu ljudi koji su
došli ovamo. Pitao se hoće li, se to dogoditi i s Pat.
Bio je vrlo zabrinut zbog nje. Njegov prijatelj Jack Carl-son, agent FBI-a, rekao mu je bez okolišanja: -
Najprije je netko nazove, onda joj gurne poruku ispod vrata, pa je opet
nazove i napokon provali ostavivši novu prijeteću poruku.
Zamisli što se može dogoditi sljedeći put, Riječ je o opasnu
psihopatu koji svakoga časa može eksplodirati. Taj iskrivljeni rukopis najbolji je pokazatelj, a osim toga,
usporedi sve te poruke. Pisane su u razmaku od samo nekoliko dana, ali su neka slova na drugoj poruci
gotovo posve nečitljiva. Napetost u njemu neprestano raste i odjednom će provaliti. A što je najgore, čini se
da je napet zbog Pat Travmore.
Njegove Pat Travmore. Onih zadnjih mjeseci prije smrti Janice uspio je izbaciti Pat iz misli i uvijek će mu
biti drago kad se toga bude sjećao. Janice i on na kraju su postali bliski kao što su bili na početku veze.
Umrla je sigurna u njegovu ljubav.
Ali, poslije se osjećao ispražnjenim, iscrpljenim, beživotnim i starim. Suviše starim za
dvadesetsedmogodišnju djevojku, za sve ono što bi donio život s njom. Naprosto je želio mir.
A onda je pročitao da će Pat doći raditi u VVashington, pa ju je odlučio nazvati i izvesti na večeru. Nikako
nije mogao izbjeći susret s njom, a nije to ni želio. Pozvao ju je da izađu jer nije htio da im bilo tko smeta
na prvom sastanku.
Ubrzo je shvatio da se ono što je postojalo među njima nije izgubilo, nego se pritajilo i čekalo priliku da
bukne, a Pat je to i željela.
Ali što ]&on želio?
- Ne znam - reče on glasno. Još mu je u ušima odjekivalo Jackovo upozorenje. Što ako se nešto dogodi Pat?
Zazvonio je telefon. -Auto vam je dolje, kongresmene - obavijesti ga vratar.
- Hvala. Odmah ću sići.
Sam stavi polupraznu čašu na bar i ode u spavaću sobu po sako i kaput. Žustro se kretao. Za nekoliko
minuta bit će s Pat.
***
132
Pat je odlučila da za večeru u Bijeloj kući obuče haljinu od satena boje smaragda, s izvezenim gornjim
dijelom. Bila je to haljina tipa Oscar de la Renta, a Veronica ju je natjerala da je kupi za ples Bostonske
filharmonije. Sada joj je bilo drago što je dopustila da je pomajka nagovori. Bakini smaragdi dobro su
pristajali uz haljinu.
- Uopće ne izgledaš kao reporterka - reče Sam kad je došao po nju.
- Ne znam bih li to trebala shvatiti kao kompliment -odgovori ona. Sam je preko svečana odijela nosio
mornar-skoplavi kaput od kašmira i bijeli svileni šal. Kako ga je ono nazvala Abigail? Jedan od
najpoželjnijih udovaca u Wash-ingtonu!
- Ja sam htio izreći kompliment. Nije više bilo telefonskih poziva ni prijetnji?
- Ne. - Još mu nije ispričala o lutki, a sada nije bio trenutak da započinju razgovor o tome.
- Dobro. Laknut će mi kad ta emisija bude završena.
-A tek meni!
Dok su se vozili prema Bijeloj kući upitao ju je kako
provodi dane.
- Dobro - odgovorila je smjesta. - Luther je odobrio filmske inserte koje sam izabrala pa smo zacrtali tijek
emisije. Odlučio je da neće biti riječi o senatoričinim ranim godinama, da je ne naljutimo. Ono što bi
trebala biti dokumentarna emisija nastoji pretvoriti u hvalospjev koji nema veze s televizijskom
reportažom.
-A ti ga ne možeš spriječiti?
- Mogla bih jedino otići. Ali nisam došla ovamo da bih već prvi tjedan sve ostavila. To nikako!
Bili su na križanju osamnaeste ulice i Pensilvanijske
avenije,
l 00
- Same, je li na uglu ikada bio hotel?
- Da, stari Roger Smith. Srušili su ga prije desetak godina. \
Kad sam bila mala vodili su me onamo na proslave Božića. Nosila sam crvenu haljinu od baršuna, bijele
čarape i crne lakirane kožne cipelice. Na haljinu sam prosula sladoled od čokolade i zaplakala, a tata je
rekao: "Nisi ti kriva, Kerry."
Automobil se približavao sjeverozapadnom ulazu u Bijelu kuću. Čekali su u koloni, jer svaki su automobil
zaustavljali radi provjere. Kad je došao red na njih, ljubazni je stražar potvrdio njihova imena na popisu
gostiju.
Iznutra je predsjednička palača bila puna vedrih prazničnih ukrasa. U mramornu je predvorju svirala grupa
ma-rinaca, a konobari su nudili šampanjac. Među gostima je Pat prepoznala lica filmskih zvijezda,
senatora, članova kabineta, viđenijih osoba a zapazila je i poznatu kazališnu glumicu.
- Jesi li već bila ovdje? - upita Sam.
- Sa školskom ekskurzijom, kad mi je bilo šesnaest godina. Proveli su nas prostorijama i rekli da se nekad
običavalo sušiti rublje u sobi koja se sada zove Istočna.
- Tamo više nema rublja. Hajdemo. Ako u VVashingtonu namjeravaš stvarati karijeru, bolje da upoznaš
neke ljude. -Trenutak kasnije upoznavao ju je s predsjednikovim tajnikom za tisak.
Brian Salem bio je uljudan debeo čovjek. - Zar nas pokušavate izgurati s naslovne strane, gospođice
Travmore?
Dakle, o provali su govorili čak i u Ovalnu uredu.
- Ima li policija kakvih tragova?
- Nisam sigurna, ali smatramo da je to naprosto djelo neke neuravnotežene osobe.
134
Penny Salem bila Je čvrsta žena, oštrih očiju, a upravo je zašla u četrdeset^ godjine. - Brian viđa mnogo
pisama što ih neuravnotežene osobe pišu predsjedniku.
- Cijelu hrpu - složi se njezin muž. - Svatko tko je na položaju, prije ili poslije nekome stane na žulj. Što ste
moćniji, to se pojedinci ili grupe lakše razljute na vas. A Abigail Jennings je zauzela čvrst stav u vezi s
nekim vrlo škakljivim pitanjima. Oh pogledajte, ta dama upravo dolazi. -Iznenada se nasmiješio. - Zar ne
izgleda sjajno?
Abigail je upravo ušla u Istočnu sobu. To je bila jedna od rijetkih prilika kad nije nastojala umanjiti svoju
ljepotu. Nosila je haljinu od satena boje marelice, kojoj je gornji dio bio prekriven biserima. Donji dio
naglašavao je njezin uski struk i vitku figuru. Kosu je začešljala u pramen uvijen na zatiljku. Meka,
valovita kosa uokvirivala joj je pravilne crte lica. Blijedoplavim sjenilom naglasila je izražajne oči i stavila
malo ružičaste boje na obraze. Savršene usne namazala je ružem boje zrele marelice.
Ovo je bila drukčija Abigail, koja se tiho smijala, na nekoliko trenutaka položila ruke na nadlakticu
osamdese-
togodisnjega veleposlanika a divljenje je prihvaćala kao ne-
što što se podrazumijeva. Pat se pitala je li se svaka prisutna žena počela osjećati poput nje - iznenada
bezbojnom i beznačajnom.
Abigail se pojavila u pravomu trenutku. Malo kasnije, orkestar marinaca počeo je oduševljeno svirati
"Pozdrav šefu". Predsjednik i prva dama dolazili su iz svoga dijela palače, a s njima su bili novi kanadski
premijer i njegova supruga. Čim su zamrli i posljednji taktovi "Pozdrava", orkestar je počeo svirati
kanadsku himnu.
Gosti su stali u red. Kad su se Pat i Sam približili predsjedniku i prvoj dami, djevojka je osjetila da joj srce
brže
kuca,
Prva dama bila je u naravi mnogo privlačni ja nego na slikama. Lice joj je bilo duguljasto, mirno, s
povećim ustima i svijetlosmeđim očima. Kosa joj je bila boje pijeska, sa sijedim pramenovima. Osjećalo se
da je puna samopouzdanja. Kad se smijala, oko očiju su joj se pojavile sitne boriće. Imala je jake, savršene
zube. Rekla je Pat kako je, kad je bila djevojka, željela raditi na televiziji. -A umjesto toga - nasmijala se i
pogledala muža - nisam još, tako reći, prestala praviti vjenčiće od tratinčica u Vassaru, a već sam se udala.
- Bio sam dovoljno pametan da je prisvojim prije nego što to učini netko drugi - reče predsjednik. - Pat,
drago mi je da smo se upoznali.
Bilo je vrlo uzbudljivo rukovati se s najmoćnijim čovjekom na svijetu.
- Dobri su to ljudi - reče Sam dok su pili šampanjac. -A on je odlučan predsjednik. Teško je povjerovati da
mu istječe drugi mandat. Mlad je za predsjednika, nema mu još ni šezdeset godina. Bit će zanimljivo vidjeti
što će još postići.
Pat je motrila prvu damu. -Voljela bih snimiti emisiju o njoj. Tako je prirodna.
- Otac joj je bio veleposlanik u Engleskoj, a djed potpredsjednik. Kad se odgoj u visokomu društvu i novac
udruže s diplomatskom pozadinom, samopouzdanje dolazi samo od sebe, Pat.
Na stolovima u blagovaonici predsjedničke palače stajali su servisi od limoges porculana s bogatim
zelenim uzorcima, obrubljeni zlatom. Blijedozeleni stolnjaci i ubrusi bili su od damasta, a aranžmani
crvenih ruža i paprati u niskim kristalnim posudama, na sredini svakoga stola, djelovali su vrlo dojmljivo.
- Žao mi je što nećemo sjediti zajedno - reče Sam, - ali čini mi se da si za dobrim stolom. A pogledaj,
molim te, ka-
mo su smjestili Abigail.
136
Sjedila je za predsjednikovim stolom, između predsjednika i počasnoga gosta, kanadskoga premijera. -
Voljela bih da to mogu snimiti - promrmlja djevojka.
Bacila je pogled na prvih nekoliko jela ispisanih na jelovniku: losos u ribljoj hladetini, kopun u umaku od
brendija i riže.
Njezin partner za večerom bio je predsjednik udruženja poslodavaca. Za stolom su još sjedili: poznati
dramski pisac, dobitnik Pulitzerove nagrade, biskup episkopalne crkve i direktor Lincolnova centra.
Okrenula se po prostoriji da vidi gdje je Sam. Sjedio je za predsjednikovim stolom, preko puta senatorice
Jennings. Smiješili su se jedno drugomu. Pat se bolno trgnula i skrenula pogled.
Kad je večera bila pri kraju, predsjednik je pozvao sve nazočne da se pomole za teško bolesnoga
potpredsjednika i dodao: - Nismo bili svjesni da je svakoga dana naporno radio i po četrnaest sati a da nije
pomislio na to kako će se to odraziti na njegovo zdravlje. - Poslije njegovih riječi, svi su shvatili da se
potpredsjednik više nikada neće vratiti na dužnost. Dok je sjedao, predsjednik se nasmiješio Abigail, a
svojim osmijehom kao da joj je obećao taj važni položaj.
***
- Pa, jesi li se dobro zabavljala? - upita Sam dok ju je vozio kući. - Učinilo mi se da si se jako svidjela
onom dram-
skomu piscu. Plesala si s njim tri ili četiri puta, zar ne?
- A ti sa senatoricom. Same, jesi li se osjećao počašćenim što su te smjestili za predsjednikov stol?
-Velika je čast ondje sjediti.
Razgovarali su prilično usiljeno. Djevojci se činilo da je odjednom nešto puklo među njima. Je li joj Sam
nabavio pozivnicu samo zato da bi se ona upoznala s VVashingtonskom "kremom"? Je li naprosto osjećao
obvezu da je uvede u visoko društvo prije nego što ponovno nestane iz njezina života?
Pričekao je da ona otključa vrata, ali je odbio ući "na čašicu". - Sutra ću imati naporan dan. U šest letim u
Palm Springs jer ću praznik provesti s Karen i Tomom, na imanju Tomove obitelji. Hoćeš li preko blagdana
otići u Concord, Pat? - Nije mu rekla da su Veronica i Charles otišli na krstarenje Karibima.
- Božić ću provesti radeći - odgovorila je.
- Hajde da nakon završetka emisije priredimo zakasnjelu proslavu. Tada ću ti dati i božični poklon.
- Jedva čekam. - Nadala se da govori neusiljenim, prijateljskim tonom, kao i on. Trudila se prikriti prazninu
koja ju je iznenada obuzela.
- Divno izgledaš, Pat. Začudila bi se kad bih ti rekao koliki su ti udijelili komplimente.
- Nadam se da su svi bili moje dobi. Laku noć, Same! - otvorila je vrata i ušla.
- Prokletstvo, Pat! - Pošao je za njom u predvorje, zgrabio je za ramena i okrenuo prema sebi. Kaputić joj je
pao s ramena kad ju je privukao.
Obavila mu je ruke oko vrata, a prsti su joj dotakli njegov ovratnik, pronašli hladnu kožu nad njim i stali
uvijati njegovu gustu, valovitu kosu. Svega se toga sjećala - njegova ugodnoga daha, snažnoga zagrljaja i
onoga čvrstoga uvjerenja da su kao stvoreni jedno za drugo. - Ljubavi - prošaptala je - tako si mi
nedostajao!
Iznenadnom se kretnjom uspravio i ustuknuo, kao da ga je pljusnula.
138
Pat je zaprepašteno spustila ruke.
-Same...
- Pat, žao mi je - pokušao se nasmiješiti. - Odviše si privlačna a da bismo smjeli nastaviti.
Neko vrijeme su se gledali, a onda je Sam zgrabi za ramena. - Zar ne shvaćaš da mi ništa ne bi bilo draže
nego da nastavimo tamo gdje smo onoga dana stali? Ali ne želim ti to učiniti, Pat. Ti si lijepa, mlada žena.
Za šest mjeseci imat ćeš priliku birati između petorice muškaraca koji ti mogu pružiti život kakav
zaslužuješ. Pat, moje vrijeme je prošlo. Za vrijeme posljednjih izbora, umalo sam izgubio mjesto u
Kongresu. A znaš li što je rekao moj protivnik? Izjavio je da je vrijeme da se Kongres pomladi. Sam
Kingslev je predugo tamo. On je za staro željezo. Dajmo mu zasluženi odmor.
-1 ti si povjerovao?
- Jesam, jer je istina. Ona posljednja godina s Janice me je iscrpila; prazan sam, ispijen. Pat, trenutno mi je
teško spoznati na čemu sam. Zaboga, naporno mi je čak i svakodnevno biranje kravate, ali jedne odluke ću
se držati: Neću ti ponovno upropastiti život.
- Jesi li ikada pomislio da ćeš ga upropastiti ako mi se ne vratiš?
Tužno su se gledali. - Ne mogu se prisiliti da povjerujem u to, Pat. - Okrenuo se i otišao.
15.
Glory se promijenila. Sada se svakoga jutra dugo češljala, a imala je i novu, šareniju odjeću. Bluze su joj
imale ovratnike od nabrane čipke, umjesto uvijek pažljivo zakopčanih ovratnika. A nedavno je kupila i
naušnice, i to dva para odjednom. Nikad je prije nije vidio da nosi naušnice. Sada mu je svakoga jutra
govorila da joj ne pravi sendvič za ručak, jer će jesti vani.
- Sama? - upitao je.
- Ne, oče.
-S Opal?
- Naprosto'ću jesti vani! - Kad je to izrekla ponovno joj se u glasu osjetio prizvuk nestrpljenja.
Više uopće nije htjela slušati o njegovu radu. Nekoliko puta joj je pokušao ispričati kako čak i s
respiratorom, stara gospođa Gillespie hripa, kašlje i ima boli. Glory ga je obično vrlo sažalno slušala kad
joj je pričao o pacijentima i slagala se kad bi zaključio kako bi bilo milosrdno da anđeli dođu po
one najteže bolesnike. Njezino slaganje bodrilo ga je u obavljanju vlastite misije.
Glorvna ravnodušnost tako ga je smela da je postao nepažljiv kad je gospođu Gillespie predavao
Gospodinu. Mislio je da je zaspala, ali kad je izvukao prekidač respiratora
i počeo nad njom moliti odjednom je otvorila oči. Shvatila je što je učinio. Brada joj se zatresla i prošaptala
je: - Molim, molim, oh... blažena Djevice, pomozi... - Gledao je kako joj
141
se izraz očiju mijenja, kako užasnutost polako nestaje i pretvara se u staldenasti pogled, a onda u posve
prazni.
A gospođa Harnickga je vidjela kad je izlazio iz staričine sobe.
Bolničarka Sheenan je pronašla mrtvu staricu, ali njezinu smrt nije prihvatila kao volju Božju. Umjesto
toga, navaljivala je da provjere je li respirator pravilno funkcionirao. Kasnije ju je vidio s gospođom
Harnick. Ova druga bila je vrlo uzbuđena i pokazivala je prema sobi gospođe Gillespie.
Svi u domu su ga voljeli, osim bolničarke Sheenan. Uvijek ga je korila, govorila mu da prekoračuje svoje
dužnosti. - Imamo kapelana - ponavljala bi. - Nije na vama da savjetujete ljude.
Da se bio sjetio da je toga dana bolničarka Sheenan dežurna, ne bi se ni približio gospođi Gillespie.
Sve se to dogodilo zato što ga je progonila pomisao na emisiju o senatorici Jennings pa nije mogao
precizno planirati. Četiri puta je upozorio Pat Travmore da ne smije nastaviti s pripremama za emisiju.
Petoga upozorenja neće ni biti!
***
Pat naprosto nije mogla zaspati. Nakon što se cijeli sat prevrtala po krevetu, odustala je od pokušaja da
zaspi pa je posegnula za knjigom. Ali do mozga joj nije doprla nijedna riječ Churchillove biografije,
premda je jedva čekala da je počne čitati.
Oči je zatvorila u jedan poslije ponoći. U tri je sišla zagrijati šalicu mlijeka. Ostavila je svjetlo u predvorju,
ali stubište je ipak bilo mračno, pa se, tamo gdje je zaokretalo, morala pridržavati za ogradu.
142
Običavala sam sjediti na toj stubi, zaklonjena od pogleda, i gledati kako stižu gosti. Na sebi sam imala
plavu spavaćicu s cvjetnim uzorkom. I one sam je noći nosila... Sjedila sam ovdje, a onda me nešto uplašilo
pa sam otišla u krevet...
A onda... - Ne znam - rekla je glasno. - Ne znam... Čak je ni toplo mlijeko nije uspavalo.
U četiri je ponovno sišla i na kat donijela već gotovo završen plan s tijekom emisije.
U početnoj sceni dokumentarca senatorica i Pat sjedit će u studiju, pred povećanom slikom na kojoj Abigail
i Willard Jennings dočekuju goste na primanju u povodu vjenčanja. Prizore sa starom gospođom Jennings
izrezali su iz filma. Dok se bude odvijao film s primanja, senatorica će pričati kako je,kao studentica na
Radcliffeu, srela Willarda.
Tako sam uspjela ubaciti barem nešto o Sjeveroistoku, pomisli Pat.
Onda će prikazati montažu Willardovih kampanja za Kongres, a Pat će ispitivati Abigail o njezinu
tadašnjem sve većem zanimanju za politiku. Proslava Willardova trideset
petoga rođendana s Kennedvjevima bit će vrhunac godina
"prije Camelota".
Poslije toga prikazat će sprovod na kojemu Jack I(e-nnedy korača uz Abigail. Izrezali su kadar koji je
prikazivao
svekrvu u zasebnim kolima. Slijedi Abigailina prisega u Kon-
gresu. Buduća je senatorica sva u crnini, blijeda i ozbiljna lica.
Zatim će doći dio filma o pronevjeri novaca za kampanju i kadar s Abigailinim komentarom o sigurnosti
zračnoga
prometa. Sto/0£ta i »MP/«, pomisli Pat, & mk
vidite sliku one uplašene djevojke, Eleanor Brown! Uostalom, jedno je biti zabrinut za sigurnost zračnoga
prometa, a nešto
sasvim drugo upirati prstom na pilota koji je i sam izgubio
život... Ali znala je da neće moći nagovoriti Luthera da promijeni bilo koji dio.
Dan poslije Božića snimit će Abigail u uredu, okruženu osobljem i pomno izabranim posjetiteljima.
Kongres je napokon privremeno prekinuo rad, pa bi snimanje trebalo teći brzo.
Luther se ipak složio da Abigail snime kod kuće, s prijateljima. Pat je predložila da prikažu božičnu večeru,
s kadrovima Abigail koja uređuje stolić s pićem. Gosti će biti ugledne osobe iz VVashingtona i nekoliko
članova njezina osoblja koji blagdan ne mogu provesti u krugu svojih obitelji.
U posljednjoj sceni senatorica će se u sumrak vraćati kući s aktovkom pod rukom. A zatim posljednja
rečenica: "Kao mnogi od milijuna odraslih neudatih ili neoženjenih osoba, i senatorica Abigail Jennings
pronašla je obitelj, ljubav i mir u radu koji voli."
Tu rečenicu napisao je Luther, a izgovorit će je Pat.
U osam sati djevojka je nazvala Luthera i ponovno ga zamolila da nagovori senatoricu za dozvolu da se u
emisiju ubace podaci iz njezina prijašnjega života.
- Sve je to dosadno - rekla je. - Osim tih osobnih filmova, sve ostalo nalik je na tridesetominutnu reklamu
za kampanju.
- Pregledali ste sve filmove? - prekine je Luther.
-Da.
- Što je s fotografijama?
- Ima ih samo nekoliko.
- Nazovite i raspitajte se ima li ih još. Ne. Ja ću nazvati. U ovom trenutku senatorica vas baš ne voli.
144
Četrdeset i pet minuta poslije javio se Philip i rekao da će oko podneva doći Toby s foto-albumima, a
senatorica se nada da će Pat tu naći zanimljivih slika.
Uznemirena, djevojka je otišla u biblioteku, gdje je pod stolom bila kutija s lutkom. Poslijepodne će opet
provesti u pregledavanju očevih stvari.
Uzela je lutku iz kutije, odnijela je do prozora i pažljivo je pregledala. Vješta je ruka flomasterom napravila
sjene oko očiju izrađenih od dugmadi, a ustima dala tužan izraz. Na danjemu svjetlu lutka je djelovala još
patetičnije. Zar bih to trebala biti ja?
Odložila je Krpenu Anu i počela vaditi stvari iz kutije: sliku oca i majke, svežnjeve pisama i foto-albume.
Dok ih je slagala u nekoliko hrpa, uprljala je ruke prašinom. Prekriženih nogu sjela je na sag i počela sve to
pregledavati.
Nečije ruke su s mnogo ljubavi sačuvale dokumente iz djetinjstva Deana Adamsa. Školske svjedodžbe bile
su uredno složene kronološkim redom. Dobivao je najviše ocjene, a najniža je bila "četiri plus".
Živio je na farmi, pedesetak kilometara od Milvvaukeeja. Kuća je bila srednje veličine, drvena, obojena u
bijelo, s malom verandom. Na nekim je fotografijama bio s ocem i majkom. Moja baka i djed, pomisli Pat.
Iznenada je shvatila da im ne zna imena. Na poleđini jedne fotografije pisalo je: Irene i Wilson s Deanom,
kad mu je bilo šest mjeseci.
Kad je uzela svežanj, gumena vrpca je pukla i pisma su se rasula na sag. Brzo ih je pokupila i pregledala.
Jedno joj je osobito zapelo za oko:
MOMO,!
l
Hvala Ti. MU&M (k lu,1o'jedine, tije& koje, TI uvgu, uftuffll
145
ptija&fiicattta, te eftiuk.
/ -J •J ••/
Wu,. OjnžtiCću, obećanje. Vofiu Je. l MĐ&M TI da, ne, zabo*m/$ otići
s_7
Pod pismom je ugledala osmrtnicu Irene VVagner Adams, datiranu šest mjeseci kasnije.
Oči su joj se ispunile suzama zbog mladića koji se nije stidio izraziti ljubav prema majci. / ona je sama
doživjela tu velikodušnu ljubav. Njezina ruka u njegovoj.
Kad se vraćao kući, vrištala je od radosti. Tata! Tata! Dignuo ju je visoko u zrak, zanjihao i uhvatio
snažnim rukama. Vozila je tricikl niz prilazni puteljak... oderala koljeno na šljunku... a njegov je glas rekao:
"Neće jako boljeti, Kerry. Moramo biti sigurni da je rana čista... Kakav sladoled da ti kupimo?"
Začula, je zvono na vratima, brzo skupila pisma i slike na hrpu i ustala. Dok je sve to pokušavala ugurati u
kutiju, pola joj se rasulo. Zvono se ponovno oglasilo, ovaj put dulje. Nespretno je kupila razasute
fotografije i pisma i skrivala ih među ostale. Kad je pojurila iz sobe, vidjela je da je zaboravila sakriti
fotografije roditelja \KrpenuAnu. Što bi bilo da Toby uđe i vidi ih? Ubacila ih je u kutiju i gurnula je pod
stol.
Toby je upravo pružio ruku da ponovno pozvoni, kad je djevojka naglo otvorila vrata. Dok je, onako velik,
ulazio u predvorje, nehotice je ustuknula.
- Upravo sam htio otići. - Prisiljavao se govoriti srdačnim tonom, ali to nije uspijevao.
- Dobro da niste, Toby - rekla je hladno. Što on sebi uobražava, zar ne može počekati nekoliko trenutaka!
Pažljivo ju je
146
gledao. Spustila je pogled i ugledala svoje prljave ruke. Sjetila se da je trljala oči pa joj je i lice vjerojatno
uprljano.
- Izgledate kao da ste pravili kolače od blata. - Izraz lica bio mu je zbunjen i sumnjičav. Nije odgovorila.
Popravio je paket pod rukom, a preveliki prsten s okom od oniksa pomicao se amo-tamo. - Kamo da to
stavim, Pat? U biblioteku?
-Da.
Koračao je tik iza nje pa je imala neugodan osjećaj da će se sudariti ako se zaustavi. Predugo je sjedila
prekriženih nogu, tako da joj se desna ukočila. Protrljala ju je.
- Šepate, Pat? Niste valjda pali na ledu, ili tako nešto?
Ništa ti ne promakne, pomislila je, a glasno je rekla: -Spustite kutiju na stol.
- U redu. Moram se odmah vratiti. Senatorica se jedva sjetila gdje su albumi. Sam ću izaći.
Počekala je da se ulazna vrata zatvore, a onda je pošla staviti lanac. Kad je sišla u predvorje, vrata su se
ponovno otvorila. Toby se trgnuo kad ju je ugledao, a onda mu se lice razvuče u neugodan osmijeh. - Ova
brava ne bi zadržala nikoga tko zna svoj posao, Pat - rekao je. - Svakako se bolje
osigurajte.
Dodatni materijal što ga je senatorica poslala bio je
mješavina izrezaka iz novina i pisama obožavatelja. Najveći
broj fotografija prikazivao je Abigail na političkim skupo-
vima, večerama, ceremonijama rezanja vrpci i svečanim otvorenjima. Dok je okretala stranice, nekoliko je
pisama odlepršalo na pod.
Stranice albuma više su obećavale. Naišla je na pove-
canu fotografiju koja je prikazivala mladu Abigail i Willarda
kako sjede na deki na obali jezera. Muž joj je čitao. Ta idilična fotografija ju je podsjetila na viktorijanske
siluete
ljubavnika.
Našla je još nekoliko slika koje bi se mogle uporabiti u emisiji. Kad je sve pregledala, sagnula se da
podigne one koje su ispale. Ispod jedne od njih ležao je savijeni list skupoga papira za pisma. Razmotala ga
je i pročitala:
se,
Na pismu je bio datum 13. svibnja. Willard Jennings se 20. svibnja uputio da održi govor na promociji i
poginuo.
Ovo će biti izvanredan kraj emisije!, pomisli Pat oduševljeno. Začepit će usta svima koji tvrde da je
senatorica hladna i ravnodušna osoba. Kad bi samo mogla nagovoriti Luthera
da joj dopusti da u emisiji pročita pismo. Kako bi zvučalo?
- Dragi Billy - pročitala je glasno. — Tako mi je žao...
Glas ju je izdao! Što mije, pomislila je nestrpljivo. Počela je iz početka, čvrstim glasom: - Dragi Billy.
Danas poslije podne...
16.
Dvadeset trećega prosinca, u dva sata poslije podne, senatorica Abigail Jennings sjedila je s Tobvjem i
Philipom pred televizorom u svojoj biblioteci i gledala kako potpredsjednik Sjedinjenih Država predaje
ostavku predsjedniku.
Usta su joj se osušila, a nokte je zabila u dlanove dok je slušala kako potpredsjednik, uspravljen na
jastucima u bolničkom krevetu, posve siva lica i očito na samrti, govori iznenađujuće snažnim glasom: -
Nadao sam se da ću svoju odluku moći odgoditi dok ne prođe Nova godina. Ipak, smatram neodgodivom
dužnošću da se povučem s položaja i ne zadržavam predsjednika ove velike zemlje da sebi izabere
pomoćnika. Zahvalan sam za povjerenje koje su mi predsjednik i moja stranka iskazali dvaput me birajući
za potpred-
sjedničkoga kandidata, Zahvalan sam narodu Sjedinjenih
Država sto mi je dao priliku da služim njegovim interesima.
Predsjednik je s dubokim žaljenjem prihvatio ostavku svoga staroga prijatelja i kolege. Kad su ga upitali je
li već
odlučio tko će biti novi potpredsjednik, odgovorio je samo;
- Imam nekoliko zamisli - ali je odbio potvrditi ijedno od imena što su ih novinari nabrojili.
Toby zazviždi. - Pa, dogodilo se, Abby.
- Senatorice, upamtite moje,,, - počne Philip,
V
- Šutite i slušajte! - odbrusi ona. Kad je prizor u bolnici završio, na ekranu se pojavio Luther Pelham, u
studiju Potomac.
- Povijesni trenutak - počeo je, a onda je s dostojanstvenom suzdržijivošću ispričao kratku povijest položaja
potpredsjednika i prešao na ono glavno: - Došlo je vrijeme da se na taj visoki položaj izabere žena... i to
žena s potrebnim iskustvom i prokušanom stručnošću. Gospodine predsjedniče, izaberite je.
Abigail se oštro nasmije. - Misli na mene.
Zazvonio je telefon. - Mora da su novinari. Nisam kod kuće - rekla je.
Sat kasnije novinari su još čekali pred njezinom kućom. Naposljetku je ipak pristala na intervju. Djelovala
je smireno. Rekla je da je zauzeta pripremanjem božične večere za prijatelje.
Kad su je upitali očekuje li imenovanje na potpredsjednički položaj, odgovorila je kao da je pitanje
zabavlja: - Pa ne očekujete valjda moj komentar o tome?
Kad su se vrata kuće zatvorila za njom, promijenila je izraz i držanje. Čak se ni Toby nije usuđivao ništa
reći.
Nazvao je Luther i potvrdio dan snimanja.
Abigail je tako podigla glas da je kuća odjekivala. - Da, vidjela sam. Da vam nešto kažem?! Vjerojatno je
već sve sređeno i bez te proIdete emisije koja mi visi nad glavom. Rekla sam vam da je zamisao glupa.
Nemojte mi pričati da ste mi htjeli pomoći! Htjeli ste me učiniti svojim dužnikom, oboje to znamo.
Spustila je glas, a Philip i Toby su izmijenili poglede.
- Sto ste doznali? - upita Philip Tobvja.
- Pat Travmore je prošli tjedan bila u Apple Junctionu. Svratila je u redakciju novina i uzela nekoliko starih
brojeva. Posjetila je Saundersa, tipa koji je bio zacopan u Abigail dok
150
je bila djevojka. Svašta joj je izbrbljao. Onda je posjetila školsku ravnateljicu u mirovini, koja je poznavala
Abby Baš sam bio u Patinoj kući u Georgetovvnu kad ju je Saunders nazvao.
- Koliko ti ljudi mogu štetiti senatorici? - upita Philip.
Toby slegne ramenima. - Ovisi o tome jeste li doznali što o kući?
- Nešto malo. Stupili smo u dodir s tvrtkom za nekretnine koja je već godinama iznajmljuje. Sve su sredili
za novoga stanara, ali iz banke koja upravlja poslovima nasljednika javili su im da će se useliti netko iz
obitelji te da kuća više neće biti za iznajmljivanje.
- Netko iz obitelji? - ponovi Toby. - A tko to?
- Pat Traymore, pretpostavljam - odgovori Philip sarkastično.
- Ne budite bezobrazni - odbrusi Toby. - Želim znati čija je kuća ikoji se član obitelji uselio.
***
Pat je pomiješanih osjećaja gledala prijenos potpredsjednikova davanja ostavke. Kad je Luther završio,
spikerica je dodala da predsjednik vjerojatno neće prije Nove godine odrediti nasljednika na tom položaju.
A našu će emisiju prikazati dvadeset sedmoga, pomisli djevojka.
Kao što je prve noći kad je stigla u VVashington Sam
predvidio, i Pat bi mogla pripomoći pri izboru prve potpredsjednice.
Snovi su joj ponovno bili puni noćnih mora. Zar se doista tako živo sjećala oca i majke ili je pomiješala
stvarnost s
njihovim pojavama na filmovima i fotografijama? Sjećanje na to kako joj je otac povezao koljeno i odveo
je na sladoled bilo je vjerodostojno. U to je bila posve sigurna. Ali nije li isto tako ponekad navlačila jastuk
preko glave da ne bi čula ljutite glasove i histeričan plač?
Odlučila je do kraja pregledati očeve stvari.
Tvrdoglavo je prekopavala po svežnjevima, a ono što se odnosilo na majku sve ju je više zabrinjavalo.
Pronašla je pismo koje je njezina baka pisala majci:
Renee, draga moja, ion Tvoga pisma me zabrinuo. Ako si ustanovila da ponovno imaš napade depresije,
molim te da se odman posavjetuješ s liječnikom.
Ali, kako su novine pisale, upravo je njezina baka tvrdila da eDćfln bio neuravnotežena osoba.
Pronašla je i pismo koje je otac napisao majci godinu dana prije tragedije.
u<& uZMMinuib uaMiWu/o tijeo- tr blotftt u,
je> KUČKO- da, čeku u, H/UeoKito,. Zafo K& fam- poh&&? IOMD- buw za,
Mo&uti, tkaga. Ufati'tb' vuk
Pat je imala dojam da pokušava skinuti zavoje s gnojne rane. Što se više približavala samoj rani, to je bilo
teže odlijepiti gazu. Psihička, pa čak i fizička bol koju je osjećala postajala je sve oštrija.
Jedna je kutija bila ispunjena božičnim ukrasima i žaru-Ijicama na žici. To joj je dalo ideju. Nabavit će
božično drvce. Zašto ne?
152
A gdje su sada Veronica i Charles? Pogledala je na kartu. Sutra će njihov brod stići u St. John. Pitala se
može li im na Božić telefonirati.
Dolazak poštara pružio joj je priliku za dobrodošao odmor. Dobila je cijelu hrpu čestitaka i poziva od
prijatelja iz Bostona. "Ako ikako možeš, dođi makar na jedan dan. Svi željno čekamo emisiju. Za ovo bi
trebala dobiti nagradu Emmy, a ne samo nominaciju. "
Jedno pismo za nju stiglo je u televizijski studio u Bostonu, pa su joj ga proslijedili. Na poleđini omotnice
bila je adresa pošiljatelja:
'Šfoanvu, 22 c/Oa^am c/taeej ^r\icn>mon<i,
Graney, pomisli Pat. Tako se zvao pilot koji je poginuo s "VVillardom Jenningsom.
Pismo je bilo kratko:
aoafoodice vawmow
(l (I t (J
aa, nc[*nuevwvafo Mamiti i voditi o- A&natovici So-viaait penninad. JKaKO mi &e neKotifco ražin,
Nakon što je otišla, zabrinuto je zurio u šalicu. Odjednom je osjetio umor. Uznemiren, odlučio je da izađe i
pro-šeta, ali ni to mu nije pomoglo da se smiri.
Već nakon nekoliko blokova krenuo je natrag.
Upravo je stigao do ugla ulice u kojoj je stanovao, kad je ugledao nešto opasno. Policijski auto zaustavio se
pred njegovom kućom. Nagonski se sklonio u vežu i odatle motrio. Po koga su došli? Po Glory? Ili po
njega?
Morat će je upozoriti. Poručit će joj da se negdje sastanu pa će se ponovno preseliti. Imao je tri stotine
dolara u gotovu, a još 622 dolara u Baltimoreu, na bankovnomu računu što ga je otvorio pod lažnim
imenom. To bi im moglo potrajati dok ne nađe novi posao. Nije bilo teško zaposliti se u staračkomu domu,
jer se u svima osjećalo kronično pomanjkanje bolničara.
Odšuljao se uza zid kuće, prešao preko susjedna dvorišta, požurio do ugla i nazvao Glorvin ured.
Bila je u drugoj sobi. - Pozovite je - rekao je Ijutitim glasom djevojci koja se javila. -Važno je. Poručite joj
da otac kaže da je važno.
Kad se Glory javila, u glasu joj se osjećao prizvuk nestrpljenja. - Sto je, oče?
Rekao joj je. Mislio je da ća zaplakati ili se uzrujati, ali na drugom je kraju žice vladala tišina. - Glory...?
- Da, oče. - Glas joj je bio tih i beživotan.
- U uredu više nije sigurno. Nitko ne smije ništa znati. Srest ćemo se na glavnoj postaji podzemne
željeznice, dvanaesti G izlaz. Otići ćemo prije nego što dospiju podignuti uzbunu. U banci u Baltimoreu
ćemo podići novac, a onda otputovati na jug.
- Ne, oče. - Glas joj je bio čvrst i odlučan. - Više ne
232
želim bježati. Hvala, oče. Nema potrebe da oboje bježimo zbog mene. Otići ću na policiju.
V
- Glory, ne! Nikako! Možda će sve dobro ispasti. Želim obećanje l Još ne!
Polako je nailazio policijski automobil. Više nije smio izgubiti ni minute.
Prošaptala je: - Obećajem - pa je spustio slušalicu i sklonio se u vežu. Kad su policijska kola prošla, zabio
je ruke u džepove, a onda je, koračajući zamišljeno i ukočeno, otišao u postaju podzemne željeznice.
***
U deset i pol Abigail se, umirena, vratila k automobilu. Toby je zaustio da nešto kaže, ali se predomislio.
Neka Abby odluči hoće li mu se povjeriti.
- Toby, još mi se ne ide kući - reče ona iznenada. - Odvezi me u VVatergate. Tamo doručak poslužuju i
kasnije.
- U redu, senatorice - odvratio je srdačno, kao da u tom zahtjevu ne vidi ništa neobično.
Znao je zašto je Abby odabrala baš to mjesto. Sam Kingsley stanovao je u istoj zgradi u kojoj je bio
restoran. Sljedeći korak će vjerojatno biti da ga nazove i, ako je kod kuće, pozove na kavu.
Lijepo, ali Kingsley i Pat Traymore jučer u garderobi nisu samo bezazleno čavrljali. Između njih je nešto
postojalo. Nije želio dopustiti da netko ponovno povrijedi Abby.
Pitao se bi li joj rekao,
Bacio je pogled preko ramena i vidio da Abigail, gledajući se u ogledalo, popravlja šminku. - Fantastično
izgledate, senatorice - izgovori on.
233
Kad su se zaustavili pred kompleksom zgrada VVatergate, Toby je primijetio da se vratar koji je otvorio
vrata automobila nasmiješio posebno širokim osmijehom i s poštovanjem se naklonio. K vragu, u
VVashingtonu je bilo sto senatora, ali samo jedan potpredsjednik. Želim ti taj položaj, Abby, pomislio je.
Ništa ti neće stajati na putu, ako ti ja budem mogao pomoći.
Odvezao je kola na parkiralište i izašao se pozdraviti s ostalim vozačima. Danas su svi razgovarali samo o
Abigail. Čuo je kako šofer jednoga člana kabineta kaže: - Za senatoricu Jennings već je gotovo sve sređeno.
Abby, djevojko, još malo pa si na cilju, pomislio je Toby oduševljeno.
Abby nije bilo više od sata, pa je imao dovoljno vremena pročitati novine. Naposljetku je otvorio društvene
vijesti i preletio pogledom preko stupaca. Ponekad je Abby mogao prenijeti korisne obavijesti, jer ona je
obično bila odviše zaposlena za čitanje ogovaračke rubrike.
Napise Gine Butterfield čitali su svi u VVashingtonu. Danas se naslov njezina članka protezao preko
srednjih strana. Toby ga je pročitao, a onda je počeo čitati po drugi put, ne vjerujući svojim očima. Naslov
je glasio:
PRIJETNJE u ADAMSOVOJ KUĆI SMRTI UMIJEŠANA SENATORICA ABIGAIL JENNINGS
Prvih nekoliko odlomaka bilo je napisano većim slovima.
Pat Travmore, sve popularniju televizijsku reporterku, kojoj je studio Potomac dao zadaću da snimi
dokumentarnu emisiju o senatorici Jennings, počela su uznemiravati pisma i telefonski pozivi, a netko joj je
i provalio u kuću prijeteći joj smrću ako nastavi raditi
emisiju.
234
Kad se simpatična Pat pojavila kao gošća na ekskluzivnoj božičnoj zabavi veleposlanika Cardella, otkrila
nam je da je kuća koju je iznajmila bila prije dvadeset i četiri godine poprište Adamsova ubojstva i
samoubojstva. Pat tvrdi da je jeziva prošlost kuće ne uznemiruje, ali ostali gosti, starosjedioci četvrti, nisu
vijest primili tako mirno...
Slijedio je podroban opis tragedije Adamsovih. Bile su tu povećane fotografije Renee i Deana Adamsa,
jeziva slika koja je prikazivala kako njihove leševe odnose u posebnim vrećama i krupni plan djevojčice
koju su iznosili omotanu krvavim zavojima, a pod fotografijom je bio natpis: Šest mjeseci kasnije Kerrv
Adams je podlegla u hrabroj borbi za život.
Članak je nagoviještao da istraga čiji je zaključak bio da je riječ o ubojstvu i samoubojstvu, mnogo toga
ipak nije uspjela razjasniti.
Patriota Remington Schuvler, pripadnica aristokracije i majka mrtve žene, tvrdila je da je kongresmen
Adams bio neuravnotežena
osoba i da su on i njegova otmjena supruga
um pred rastavom. Ali mnogi poznavaoci
prilika u Washingtonu smatraju da je Dean Adams žrtva namještaljke te da je te noći zapravo pucala Renee
Adams. - Očito je bila zaluđena njime - rekla mi je prijateljica - a on je volio "šarati". - Je li se te večeri u
ljubomornoj aeni nešto slomilo? Tko je odgovoran za
scenu koja je završila tragedijom? Dvadeset i četiri godine poslije, Wajshington još postavlja pitanja u vezi
s tim događajem.
Fotografija Abigail s krunom miss Apple Junctiona bila je vrlo upadljiva, a tekst ispod nje je glasio:
Najveći broj dokumentarnih emisija o poznatim osobama su standardne lakirovke, u stilu nekadašnjih
dokumentaraca Eda Murro-wa. Ali emisija o senatorici Abigail Jennings vjerojatno će idućega tjedna biti
među najgledanijima. Napokon, senatorica bi mogla postati prva žena potpredsjednik. Poznavaoci prilika se
klade na nju. Svi se nadaju da će u emisiji vidjeti još slika dostojanstvene senatorice iz Virginije s
papirnatom krunom kraljice ljepote koju je osvojila u mladim danima. Ali da se vratim ozbiljnijim
pitanjima: nitko ne može sa sigurnošću reći tko toliko mrzi Abigail da prijeti smrću reporterki koja je zami-
slila emisiju.
Preko polovice desne strane protezao se naslov:
GODINE PRIJE CAMELOTA.
Objavljeno je mnogo fotografija, uglavnom poznatih osoba, nesvjesnih da ih slikaju. Tekst je glasio:
Zahvaljujući bizarnoj slučajnosti, senatorica Jennings je jedno vrijeme bila česta gošća u kući Adamsovih.
Ona i njezin pokojni suprug kongresmen Willard Jennings bili su bliski prijatelji Deana i Renee Adams i
obitelji Kennedy. Tri otmjena mlada para nisu mogla ni slutiti da se nad kuću Adamsovih i njihove živote
nadvija tamna sjena sudbine.
Na nekim fotografijama su svih šestero pozirali zajedno, a na nelcima su bili u odvojenim grupama, u vrtu
kuće
236
u Georgetownu, na imanju Jenningsovih ili u Hyannis Portu. Bilo je tu i nekoliko fotografija koje su
prikazivale Abigail u grupama ljudi nakon Willardove pogibije.
Toby je razjareno gunđao. Zgužvao je novine kao da tjelesnom snagom želi odvratne stranice natjerati da
išče-znu, ali sve je bilo uzalud. Jednom otisnute novine više nisu mogle nestati.
Morat će ovo pokazati Abby, čim je dovede kući. Tko zna kako će reagirati! Mora ostati hladnokrvna. Sada
sve ovisi o tome.
Kad je Toby zaustavio auto uz rub pločnika, Abigail ga je već čekala. Kraj nje je bio Sam Kingsley.
Šofer je htio izaći, ali Kingsley je brzo otvorio vrata i pomogao Abigail da uđe. - Hvala što si me tješio,
Same -reče ona. - Odmah se mnogo bolje osjećam. Žao mi je što ne možeš doći na večeru.
- Obećala si mi da ćemo zajedno večerati čim budem mogao.
Toby je vozio brzo, kako bi Abigail što prije dovezao kući. Znao je da je mora sakriti od očiju javnosti sve
dok joj
ne pomogne da prebrodi prvu reakciju na članak.
- Sam je nešto posebno - reče ona, iznenada prekidajući tišinu.- Znate kako sam se osjećala svih ovih
godina, ali, Toby na neki neobičan način podsjeća me na Billyja. Imam osjećaj - ali to je, naravno, samo
osjećaj - da bi se nešto moglo razviti između Sama i mene. Bilo bi to kao da mi je pružena još jedna prilika.
Prvi put ju je čuo da tako govori. Pogledao je u retro-
vizor. Opušteno se zavalila u sjedalo, s blaženim izrazom lica, a na usnama joj je zaigrao smiješak
A on je bio kujin sin koji će morati zbrisati tu nadu i
samopouzdanje:
- Toby, jeste li kupili novine?
Bilo bi besmisleno lagati. - Da, jesam, senatorice.
- Pokažite mi, molim. Pružio joj je prvi dio novina.
- Ne, ne čitaju mi se vijesti. Gdje je dio sa stalnim rubrikama?
- Nemojte sada! - Promet se prorijedio, kad su prošli most Chain. Za nekoliko minuta stići će kući.
- Kako to mislite, ne sada?
Nije odgovorio pa je nastala duga stanka. Onda je Abi-gail hladno i zabrinuto upitala: - Ima li u kojoj
rubrici nešto loše... nešto što mi može naškoditi?
- Nešto što vam se neće svidjeti, senatorice. Ostatak puta vozili su se u tišini.
238
27.
Za vrijeme praznika, službeni bi VVashington sasvim opustio. Predsjednik je otišao u svoju privatnu
rezidenciju na jugozapadu, Kongres je prekinuo s radom, a i sveučilišta su bila zatvorena. VVashington se
pretvorio u zaspali grad, iščekujući ponovnu eksploziju aktivnosti koja će uslijediti nakon povratka
dužnosnika, zakonodavaca i studenata.
Pat se vozila kući kroz prorijeđeni promet. Nije bila gladna. Nekoliko zalogaja purana i šalica čaja bit će
posve dovoljni. Pitala se što Luther radi u Apple Junctionu. Hoće li upotrijebiti svoj čuveni šarm, kao onda
kad joj je pokušao udvarati? Činilo joj se da se sve to dogodilo tako davno.
Sjetivši se Apple Junctiona, upitala se je li Eleanor Brown ponovno nazvala gospođicu Langlev. Eleanor
Brown. Djevojka je bila glavni razlog da je Pat počela sumnjati u poštenje televizijskih studija. Što su
govorile činjenice? Bilo je to pitanje Eleanorine riječi protiv Tobvjeve. Je li doista nazvao i rekao joj da u
stožeru kampanje potraži senatoričin prsten? Abigail je potvrdila Tobvjevu izjavu da je u vrijeme navodnog
telefonskoga poziva bio za volanom. A dio novaca pronađen je u Eleanorinu podrumu. Kako je mogla
očekivati da će se izvući s tako krhkim alibijem?
Kad bih barem imala prijepis zapisnika sa suđenja Eleanor Brown, pomislila je.
Otvorila je bilježnicu i pročitala rečenice što ih je sinoć zapisala. Na drugoj strani napisala
\z\EleanorBrown. Što je
239
Margaret Langley rekla o njoj? Usredotočeno se namrštivši, kuckala je nalivperom po stolu, a onda je
počela bilježiti rečenice razgovora:
ELEANOR JE BILA STIDLJIVA. .. U RAZREDU NIKAD NIJE ŽVAKALA
GUMU NI BRBLJALA KAD BI NASTAVNIK IZAŠAO. . . VOLJELA JE POSAO U SENATOR/ČINU
UREDU. . . L/PRAVO SU JE UNAPRIJED/L/. . . IŠLA JE NA TEČAJ SLIKANJA.. . TOGA DANA
TREBALA JE OTIĆI U BALTIMORE l SLIKATI...
Pat je nekoliko puta pročitala bilješke. Djevojci je odgovoran posao išao od ruke pa su je unaprijedili, ali s
druge strane bila je toliko glupa da ukradeni novac sakrije u vlastitu podrumu!
Mali dio novca. Glavnina od 70.000 dolara nikad nije pronađena.
Tako bojažljiva djevojka ne bi se baš znala uspješno braniti na sudu.
U zatvoru je Eleanor doživjela živčani slom. Morala bi biti izvrsna glumica da tako nešto simulira, ali
zlorabila je uvjetno puštanje.
A što je s Tobvjem? On je bio svjedok koji je oborio Ele-anorin iskaz. Zakleo se da je toga jutra nije
nazvao, a senatorica Jennings je potvrdila da ju je vozio u vrijeme navodnoga poziva.
Bi li Abigail Jennings hotimice lagala zbog Tobyja i tako dopustila da nedužna djevojka ode u zatvor?
No pretpostavimo da je Eleanoru nazvao netko tko je oponašao Tobvjev glas. To bi značilo da su sve troje -
Eleanor, Toby i senatorica - govorili istinu. Tko bi još mogao znati za to mjesto u Eleanorinu podrumu? Što
je s osobom koja je prijetila, provalila u kuću i ostavila lutku? Bi li ona mogla biti odgovorna i u slučaju
nestanka fonda kampanje?
Lutka! Pat odgurne stolicu, sagne se da izvadi karton-
240
sku kutiju, koju je gurnula pod stol u biblioteci, ali se predomisli. Što će doznati ako ponovno uzme lutku u
ruke? To uplakano lice samo bi je uznemirilo. Poslije emitiranja emisije, ako više ne bude prijetnji, bacit će
je. Ali ako i dalje budu stizala prijeteća pisma i telefonski pozivi, ili ako bude pokušaja provale, morat
ćeKrpenuAnu pokazati policiji.
Na sljedećoj stranici bilježnice napisala je Toby, a onda je u ladici stola potražila kazetu.
Tobvja je snimila još prvo poslijepodne, u automobilu. Nije znao da ga snima, a glas mu je bio prigušen.
Pojačala je ton do maksimuma, uključila kazetofon i počela bilježiti.
Možda je zbog mene riskirala neugodnosti... Onda sam dobio posao s brojkama u kladionici i upao u sos...
Običavao sam voziti Abby i Willarda Jenningsa na primanja u tu kuću... Slatka mala Kerry.
Bilo joj je drago kad je došla do intervjua s konobaricom Ethel Stubbins i njezinim mužem Ernijem.
Spomenuli su i Tobvja. Pronašla je taj dio. Ernie je rekao: - Prenesite mu moje pozdrave. Pitajte ga gubi li
još novac na konjskim utrkama.
I Jeremv Saunders je govorio o Tobvju. Slušala je njegove podrugljive primjedbe o posuđivanju automobila
i priču o tome kako je njegov otac potkupio Abigail da ode: - Uvijek
sam smatrao da je i Toby umiješao svoje prste.
Nakon što je preslušala i posljednju kazetu, Pat je nekoliko puta pročitala prijepis. Znala je što mora učiniti.
Ako se Eleanor prijavi i ode u zatvor, neće odustati dok se ne uvjeri u krivnju ili nedužnost mlade žene. A
ako povjerujem u njezinu
priču, pomisli Pat, učinit ću sve što je u mojoj moći da joj pomognem, bez obzira na sve, pa i na Abigail
Jennings.
Izašla je iz biblioteke i otišla do stubišta. Pogledala je
ore, a onda zastala, oklijevajući.
Tamo sam običavala sjediti. Nagonski je pojurila gore, sjela na stubu, naslonila glavu na ogradu i zatvorila
oči.
Otac je bio u predvorju. Povukla se dublje u sjenu, jer je znala da je ljut i da se ovaj put ne bi našalio kad bi
je ovdje zatekao. Otrčala je natrag u krevet.
Požurila je stubištem. Soba u kojoj je živjela kao djevojčica nalazila se iza gostinske sobe. Protezala se duž
stražnjega dijela kuće, a gledala je u vrt. Sada je bila prazna.
Prvoga jutra po dolasku ušla je ovamo dok su se po kući motali radnici, ali soba tada u njoj nije probudila
baš nikakva sjećanja. Sada joj se međutim činilo da se sjeća kreveta s ukrašenim bijelim baldahinom, male
stolice za ljuljanje kraj prozora, muzičke kutije i police s igračkama.
Te noći vratila sam se u krevet. Bojala sam se, jer je tata bio tako ljut. Dnevna soba je upravo ispod ove.
Čula sam glasove -vikali su jedno na drugo. Uslijedio je prasak, a majka je kriknula:
-Ne... Ne!
Majka je vikala, i to poslije praska. Je li još mogla vikati nakon stoje otac pucao u nju ili je kriknula kad je
shvatila daje ustrijelila muža?
Pat je počela drhtati. Uhvatila se za vrata i osjetila kako su joj se dlanovi i čelo ovlažili. Teško je i
isprekidano disala. Bojim se, pomislila je, premda je sve gotovo. Bilo je to tako davno.
Odjednom se okrenula, pojurila u hodnik, pa niz stube. Ponovno sam ondje, pomislila je. Sjetit ću se. -
Tata., tata! - zvala je tiho. U podnožju stepenica se okrenula i ispruženih ruku počela posrtati niz predvorje.
- Tata, tata!
Pred vratima dnevne sobe stropoštala se na koljena. Mutne sjene bile su posvuda oko nje, ali nisu se htjele
materijalizirati. Zabila je lice u dlanove i počela jecati: - Majko, oče, vratite se!
242
Kad se probudila, kraj nje je stajala nepoznata dadilja, Majko! Oče! Neka dođe majka! Neka dođe tata! I
došli su. Majka ju je ljuljala, Kerry, Kerry, u redu je. Tata ju je tapšao po kosi i obje ih zagrlio. Ššššš,
Kerry, ovdje smo.
Nakon nekog vremena Pat je sjela i naslonila se na zid zureći u sobu. Još jedno sjećanje se oslobodilo! Bila
je sigurna da se dobro sjeća. Bez obzira na to tko je one noći bio krivac, pomislila je očajnički,sada sam
sigurna da su me oboje voljeli...
28.
Na Aveniji VVisconsin bilo je kino koje se otvaralo u deset. Arthur je otišao u obližnji bar, dugo pijuckao
kavu, a onda se šetao oko bloka dok se blagajna nije otvorila.
Kad god je bio uznemiren, otišao bi u kino. Kupio bi najveću vrećicu kokica, sjeo otraga, kraj zida, jeo i
rastreseno gledao kako prilike prelaze preko ekrana.
Volio je osjećaj da su oko njega ljudi koji ga ne primjećuju, glasovi i filmska muzika, anonimnost
zamračena gledališta. Sve to omogućivalo mu je da razmišlja. I sada se smjestio i očima koje ništa nisu
vidjele zurio u ekran.
Podmetanje požara bila je pogreška. U novinama nije bilo ni riječi o tome. Kad je izašao iz podzemne
željeznice, nazvao je starački dom i telefonistica se odmah javila.
- Ja sam sin gospođe Harnick - rekao je promijenjenim glasom. - Je li požar bio ozbiljan?
- Oh, gospodine, gotovo odmah je otkriven. Neugašena cigareta u vreći za smeće. Nismo ni znali da je itko
od pacijenata primijetio.
Znači da su vidjeli prevrnutu limenku terpentina. Nitko
neće vjerovati da se sama prevrnula.
Da barem policajcima nije spominjao samostan, Naravno, u tamošnjem uredu mogli bi naprosto reći; "Da,
iz naših se spisa vidi da je Arthur Stevens kratko boravio
ovdje,"
Ali ako budu navaljivali da čuju pojedinosti? "Otišao je na prijedlog svog duhovnog voditelja."
"Možemo li govoriti s duhovnim voditeljem?" "Umro je prije nekoliko godina."
Hoće li im reći zašto je Arthur morao otići? Hoće li policajci proučiti dokumente staračkoga doma da vide
koji su pacijenti, povjereni njegovoj skrbi, umrli u zadnjih nekoliko godina? Oni sigurno neće razumjeti da
je samo pomagao nemoćnima, da je ublažavao patnju.
I prije su ga, u dva navrata, ispitivali, kad su pacijenti za koje se brinuo otišli pred lice Gospodnje.
"Je li vam drago što su umrli, Arthure?"
"Drago mi je da su se smirili. Učinio sam sve što je bilo u mojoj moći da im pomognem da ozdrave ili da
im barem bude što udobnije."
Kad više nije bilo nade, kad se bol nije mogla ublažiti, a starci postali preslabi čak i da bi šaptali ili stenjali,
kad su se liječnici i rodbina složili da bi bilo pravo olakšanje kad bi ih Bog uzeo k sebi, onda i samo onda
bi im pomagao da odu.
Da je znao da se Anita Gillespie veseli susretu s kćeri, bio bi pričekao. Tako bi se obradovao spoznaji da je
gospođa Gillespie umrla sretna!
Tu je bio problem. Ona se još borila za život i nije se pomirila s mišlju na smrt. Zato je i bila odviše
prestrašena a da bi shvatila da joj on želi pomoći.
Postao je neoprezan jer je bio zabrinut za Glory.
Sjećao se večeri kad su brige počele. Za vrijeme zajed- -ničke večere, kod kuće, čitali su svaki svoj dio
novina kad je Glory iznenada uzviknula: - Oh, dragi Bože! - Upravo je pregledavala stranicu Tribunea s
televizijskim programom i ugledala najavu emisije o senatorici Jennings. Pisalo je da će
246
biti prikazani svi važniji događaji iz njezine karijere. Molio je Glory da se ne uzrujava, jer bio je siguran da
će se sve dobro završiti, ali nije ga ni slušala.
Počela je jecati: - Možda je i bolje sučeliti se s tim -rekla je. - Više ne želim ovako živjeti.
Od toga trenutka njezino se držanje promijenilo.
Rastreseno je zurio pred sebe, žvačući kokice. Čast da ga službeno zarede za svećenika bila mu je
uskraćena pa je umjesto toga potajno položio zavjete: siromaštvo, čednost i poslušnost. Nijednom ih nije
prekršio, ali ponekad bi se osjetio tako osamljenim...
A onda je, prije devet godina, sreo Glory. Sjedila je u turobnoj čekaonici klinike, stiskala Krpenu Anu i
čekala da dođe na red kod psihijatra. Najprije mu je za oko zapala lutka. Nešto ga je navelo da vani počeka
tu mladu ženu.
Zajedno su pošli prema autobusnoj postaji. Predstavio se kao svećenik koji je napustio rad sa župljanima
kako bi se izravno posvetio bolesnima. Ispričala mu je sve o sebi: kako je bila u zatvoru za nedjelo koje nije
počinila, a sad je uvjetno puštena i živi u namještenoj sobi.
- U sobi ne smijem pušiti - rekla je - niti imati kuhalo na kojemu bih mogla skuhati kavu ili juhu kad mi se
ne ide
jesti u restoran samoposluživanja.
Otišli su na sladoled. Počelo se mračiti. Rekla je da je zakasnila i da će se njezina gazdarica ljutiti. Onda je
počela plakati i izjavila je da bi radije umrla nego se vratila onamo, a on ju je poveo svojoj kući. - Bit ćeš
kao dijete za koje skrbim - rekao joj je.
Doista je i bila nalik na bespomoćno dijete.
Dao joj je svoju spavaću sobu, a on je spavao na sofi.
U početku je samo ležala na krevetu i plakala, Nekoliko
047
tjedana murjaci su se motali oko klinike da vide hoće li se djevojka pojaviti, a onda su odustali.
Zajedno su otišli u Baltimore. U to vrijeme joj je rekao da će je svima predstavljati kao svoju kćer. - Ionako
me zoveš oče - dodao je. Nazvao ju je Gloria.
Počela se polako oporavljati. Ali gotovo sedam godina izlazila je iz stana samo noću, jer je bila uvjerena da
bi je policajci prepoznali.
Radio je u raznim domovima blizu Baltimorea, a onda je, prije dvije godine, bilo potrebno da odu pa su se
preselili u Alexandriju.
Glory je bilo drago što su blizu Washingtona, ali se bojala da bi mogla sresti nekoga tko će je prepoznati.
Uvjeravao ju je da je ta bojazan glupa. - Nitko od ljudi iz senatoričina ureda nikad ne bi došao u ovu četvrt.
— Pa ipak, kad god je izlazila nosila je tamne naočale.
Napadi depresije su se postupno smirivali. Sve rjeđe je uzimala lijekove koje joj je donosio iz doma, a našla
je i posao tipkačice.
Arthur je dovršio vrećicu kokica. Neće otići iz Wa-shingtona sve dok sutra uvečer ne vidi emisiju o
senatorici Jennings. Nikad nije pomagao ljudima da se presele na onaj svijet, ako je bilo ikakve nade da
liječnici nešto učine za njih, sve dok mu glasovi u njemu nisu objavili da je njihov čas kucnuo. Ni Pat
Travmore neće osuditi bez dokaza. Ako u emisiji ne bude govorila o Glory ili pokazala njezinu sliku, Glory
će biti sigurna. Tada će joj poručiti da se sastanu pa će zajedno otići.
Ali ako Glory pred svima optuže kao kradijivicu, ona će se predati policiji i ovaj put će umrijeti u zatvoru.
U to je bio siguran. Vidio je dovoljno ljudi koji su izgubili volju za život.
248
A ako se to dogodi, Pat Travmore će biti kažnjena za svoj strašni grijeh! On će otići u njezinu kuću i
izvršiti pravdu.
Kuća Adamsovih! Čak je i sama kuća u kojoj je Pat Travmore stanovala bila simbol patnje i smrti.
Film je završavao. Kamo otići sada? Moraš se sakriti, Arthure.
- Ali kamo? - Shvatio je da je to izrekao glasno jer se žena koja je sjedila ispred njega okrenula i pogledala
ga.
- Kuća Adamsovih, - šaptali su glasovi. —Idi onamo, Arthure. Ponovno uđi kroz prozor. Sjeti se
ugrađenoga ormara.
Pred očima mu iskrsne slika ormara u nekorištenoj spavaćoj sobi. U njemu će mu biti toplo i bit će na
sigurnom, skriven iza redova polica. U kino-dvorani su se upalila svjetla pa je brzo ustao. Ne smije svraćati
pozornost na sebe. Otići će u drugo kino, a zatim u još jedno. Do tada će se već smračiti. A gdje bi i mogao
bolje provesti vrijeme do sutrašnje emisije, nego u kući Pat Travmore? Nitko neće ni sanjati da ga tamo
potraži.
- Ona mora dobiti priliku da se pokaje, Arthure. Ne smiješ biti brzoplet. - Riječi su se kovitlale u zraku
iznad njegove
glave,
- Razumijem - rekao je. Ako u emisiji ne spomenu Glory, Pat Travmore neće nikada doznati da je boravio
kod nje. Ali ako njegovu štićenicu prikažu i identificiraju, anđeli će kazniti Patriciju.
On će osobno upaliti osvetničku baklju.
249
U jedan sat sobarica Lile Thatcher vratila se s namirnicama. Lila je u radnoj sobi pripremala predavanje
koje će drugoga tjedna održati na sveučilištu u Marvlandu. Tema je bila: "Iskoristite svoje sposobnosti
proricanja". Sastavila je ruke i sagnula se nad pisaći stroj.
Sobarica je pokucala navrata. - Ne izgledate baš zadovoljno, gospođice Lila - primijeti ona ležernom
prisnošću namještenice koja je s vremenom postala povjerljiva prijateljica svoje poslodavke.
-1 nisam zadovoljna, Ouida. Moje proricateljske sposobnosti su danas prilično zbrkane za nekoga tko
pokušava naučiti druge da ih razviju.
- Donijela sam Tribune. Hoćete li ga odmah prelistati?
- Da, mislim da hoću.
Pet minuta kasnije Lila je Ijutito i s nevjericom čitala Ginin članak, a petnaest minuta kasnije već je zvonila
na Patinim vratima. Začudila se kad je vidjela da je djevojka plakala. - Moram vam nešto pokazati -
objasnila je razlog posjeta.
Otišle su u biblioteku. Lila položi novine na stol i otvori ih. Vidjela je da je Pat problijedila kad je ugledala
naslov.
Djevojka je s osjećajem bespomoćnosti okretala strane i gledala fotografije. - Gospode, po ovome se može
zaključiti da sam brbljala o provali, o senatorici, o kući, baš o svemu,
251
Lila. Ne možete ni zamisliti kako će se svi uzrujati. Luther Pelham je iz starih filmova izrezao sve slike
mojih roditelja. Nije htio da itko poveže senatoricu i, kako se izrazio, "gužvu oko Adamsa". Kao da je na
djelu neka sila koju ne mogu kontrolirati. Ne znam bi li bilo najbolje da pokušam objasniti, da dam ostavku
ili što da radim! - Svladavala se da ne zaplače od bijesa.
Lila je smotala novine. - Ne mogu vas savjetovati u vezi s vašim poslom, ali moram vas upozoriti da ovo
više ne gledate, Kerry. Morala sam vam pokazati novine, ali sad ću ih ponijeti sobom. Nije dobro da samu
sebe gledate onoga dana kad ste izgledali kao slomljena lutka.
Pat je zgrabi za ruku. - Zašto ste to rekli?
- Što sam rekla? Mislite, zašto sam vas nazvala Kerry? Omaklo mi se.
- Ne, nego zašto ste me usporedili sa slomljenom lutkom?
Lila je zurila u nju, a onda je bacila pogled na novine. - Ovdje tako piše - odgovori ona. - Upravo sam
pročitala. Pogledajte. - U prvom stupcu Gina Butterfield je prenijela odlomak prvobitnoga članka o
ubojstvu i samoubojstvu koji je objavio Tribune:
Šef policije Collins opisao je krvavi prizor riječima: »To je nešto najgore što sam ikada vidio. Kad sam
ugledao to jadno dijete, koje je bilo nalik na slomljenu lutku, upitao sam se zašto nije pucao i u nju. Za nju
bi to bilo mnogo lakše.«
- Slomljena lutka - prošapta Pat. - Tko god ju je ostavio, u to me je vrijeme poznavao.
- Što je ostavio? Sjednite, Pat. Izgledate kao da ćete se onesvijestiti. Donijet ću vam čašu vode. - Lila žurno
izađe
iz sobe,
252
Pat položi glavu na naslon sofe i zatvori oči. Već je i prije, kad je pregledavala stare novine, vidjela
fotografije iznošenja leševa, a i sebe na nosilima, okrvavljenu i omotanu zavojima. Ali sada je bilo mnogo
gore, jer su pored tih fotografija objavili i snimke nasmiješenih, bezbrižnih mladih parova. Nije se sjećala
da je prije pročitala riječi šefa policije. Možda nije vidjela taj broj. Bio je to dokaz da je osoba koja joj je
prijetila znala tko je ona, poznavala je kao djevojčicu.
Lila se vratila s čašom hladne vode.
- Dobro mi je - reče Pat. - Lila, onaj tko je one noći provalio, nije ostavio samo poruku. - Vukla je kutiju,
pokušavajući je izvući ispod stola, ali kutija se zaglavila pa je nije mogla ni pomaknuti. Ne mogu vjerovati
da sam je tako snažno gurnula, pomisli djevojka. Dok je vukla, ispričala je gošći o lutki.
Lila ju je zaprepašteno slušala. Je li uljez ostavio okrvavljenu lutku, naslonjenu na kamin? Pat je tu bila u
opasnosti! To je čitavo vrijeme osjećala. A što je još važnije, i sad je u opasnosti!
Djevojka je napokon oslobodila kutiju, otvorila je i brzo
pregledala. Lila je vidjela da joj se izraz mijenja od iznenađenoga do užasnutoga. - Što je, Pat?
- Lutka! Nestala je!
-Jeste li sigurni...
- Sama sam je stavila ovamo. Nedavno sam je ponovno pogledala. Lila, skinula sam joj pregaču, jer ju je
bilo odvratno gledati. Gurnula sam je duboko u kutiju. Možda je još ovdje. - Prekopavala je po kutiji. -
Pogledajte, evo je!
Lila je zurila u zgužvani komad bijele pamučne tkanine umrljane crvenosmeđim mrljama. Vrpce
zavezivanje mlita-
vo su visile sa strane,
253
- Kad ste posljednji put vidjeli lutku?
- U subotu poslije podne. Stavila sam je na stol. Došao je senatoričin šofer i donio preostale foto-albume.
Ponovno sam sakrila lutku u kutiju, jer nisam htjela da je vidi.
Pat zastane. - Čekajte! Toby se čudno držao kad je ušao. Bio je osoran i pažljivo je gledao po sobi. Nisam
otvorila odmah kad je pozvonio pa mislim da se pitao što sam radila. Onda je rekao da ga ne moram
ispratiti do vrata. Kad sam čula da je izašao, stavila sam zasun, ali, Lila, vidjela sam da se vrata ponovno
otvaraju. Toby je u ruci držao nešto nalik na kreditnu karticu. Pokušao je sve prikriti rekavši da je zbog
moje sigurnosti isprobavao bravu i da bih uvijek trebala staviti zasun. Poznavao me je kad sam bila mala.
Možda je on osoba koja mi je prijetila. Ali zašto?
Premda još nije bilo kasno, dan je postajao sve sivlji i tmurniji. Oplata od tamnoga drveta i svjetlo koje se
gubilo, učinili su da se Pat osjeti malom i bespomoćnom.
- Moramo smjesta pozvati policiju - reče Lila. - Ispitat će šofera.
- Ne mogu to učiniti. Znate li što bi senatorica pomislila? A sve je to ionako samo pretpostavka. Ali
poznajem nekoga tko može bez ikakve buke istražiti sve o Tobyju. -Pat je na licu svoje gošće opazila
uznemirenost. - Sve će biti u redu - uvjeravala ju je. - Zasun će cijelo vrijeme biti navučen... I, Lila, ako je
sve što se događa naprosto pokušaj da se spriječi snimanje emisije, zapravo je prekasno. Večeras ćemo
senatoricu snimiti kako dolazi kući, sutra su na redu scene u studiju, a sutra navečer emisija će biti
emitirana. Nakon toga će svaki pokušaj zastrašivanja postati besmislen, a počinjem vjerovati da je riječ
upravo o pokušaju zastrašivanja.
Nekoliko minuta kasnije Lila je otišla. U četiri sata Pat
je morala biti u studiju. Obećala je da će nazvati prijatelja,
254
kongresmena Sama Kingsleya i zamoliti ga da ispita sve o šoferu.
Njezina gošća je bila vrlo nezadovoljna što djevojka navaljuje da joj ostavi novine.
- Morat ću ih pažljivo pročitati da bih točno znala što piše. Ako mi ih ne date, izaći ću i kupiti druge.
Kad se Lila popela do svojih ulaznih vrata, sobarica ih je već otvorila.
- Čekala sam vas, gospođice Lila - objasnila je. - Niste završili ručak, a bili ste vrlo uzrujani kad ste otišli,
pa sam motrila kad ćete doći.
- Motrili ste, Ouida? - Njezina gazdarica ode u blagovaonicu i priđe prozoru koji je gledao na ulicu. Odatle
je mogla vidjeti cijelo pročelje, desni dio djevojčine kuće i dvorište. - Nema koristi - promrmljala je. -
Provalio je kroz vrata na verandu, a ja ih odavde ne vidim.
V
- Sto ste rekli, gospođice Lila?
- Ništa. Držat ću mrtvu stražu pa sam pomislila da pisaći stroj stavim na sol kraj prozora.
- Da. To je izraz koji znači osmatračnicu, nevidljivog čuvara koji motri, ako se smatra da nešto nije u redu.
- Zar smatrate da nešto nije u redu kod gospođice Tray-more? Da bi se onaj provalnik mogao vratiti?
Lila je zurila u neprirodnu tamu koja je okruživala djevojčinu kuću. - Upravo to mislim - odgovorila je
ozbiljno, s oštrim osjećajem nečega zloslutnoga u dubini bića.
IO.
Od trenutka kad ju je otac nazvao, Glory je samo čekala kad će se pojaviti policija.
U deset sati su napokon došli. Vrata ureda za prodaju nekretnina otvorila su se i ušao je čovjek kojemu je
moglo biti tridesetak godina. Podigla je pogled i vidjela da su vani parkirana policijska kola.
Prsti su joj klonuli na tipkama pisaćega stroja.
- Detektiv Barrott - predstavi se posjetilac i pokaže značku. - Želio bih porazgovarati s Glorijom Stevens. Je
li ona ovdje?
Glory ustane. Već kao da je čula pitanja: Nije li vaše pravo ime Eleanor Brown ? Zašto ste zlorabili uvjetno
puštanje? Što ste mislili kako dugo ćete ostati neotkriveni?
Detektiv Barrott joj priđe. Imao je iskreno, okruglo lice
i kosu boje pijeska koja mu se kovrčala oko ušiju. Gledao ju je ispitivački, ali ne i neprijateljski. Vidjela je
da je otprilike njezine dobi, a djelovao je nekako manje zastrašujući nego detektiv s prijezirnim izrazom
lica, koji ju je ispitivao o novcu pronađenu u njezinu podrumu.
- Gospođica Stevens? Ne uznemirujte se. Pitam se bismo li mogli porazgovarati nasamo?
- Uđimo ovamo! - Odvela ga je u mali privatni ured
gospodina Schullera. Ispred stola gospodina Schullera stajala su dva kožna naslonjača. Sjela je u jedan od
njih, a de-
tektiv se smjestio u drugi.
257
- Kao da se bojite - reče on ljubazno. - Nema razloga za zabrinutost. Želimo porazgovarati s vašim tatom.
Znate li gdje bismo ga mogli naći?
Porazgovarati s njezinim tatom! To jest, s ocem! Progutala je knedlu.
- Kad sam odlazila na posao, bio je kod kuće. Vjerojatno je otišao u pekaru.
- Nije se vratio. Možda se odlučio ne vratiti kad je pred kućom ugledao policijski automobil. Mislite li da je
kod rođaka ili prijatelja?
- Ne... ne znam. Zašto želite razgovarati s njim?
- Samo bismo mu postavili nekoliko pitanja. Je li vas, slučajno, jutros nazvao?
Ovaj čovjek misli da joj je Arthur otac. Uopće nije došao radi nje.
- Da... da nazvao me je, ali upravo u trenutku kad sam razgovarala sa šefom.
- Što je htio?
- On... Htio je da se sastanemo, ali ja sam odgovorila da ne mogu.
- Gdje je htio da se sastanete?
Očeve riječi još su joj odjekivale u ušima: "Glavna postaja podzemne željeznice, dvanaesti G izlaz." Je li
sada ondje? Je li u neprilici? Otac se sve ove godine brinuo za nju. Nije mu mogla naškoditi.
Pomno je birala riječi. - Nisam mogla dugo ostati kod telefona. Samo sam rekla da ne mogu izaći iz ureda,
a onda sam, tako reći, prekinula vezu. Zašto želite razgovarati s njim? Zar nešto nije u redu?
- Pa, možda je sve u redu. - Detektiv je govorio ljubaznim glasom. - Razgovara li vaš tata s vama o
pacijentima?
258
Na to je pitanje bilo lako odgovoriti. - Da. Vrlo ih predano njeguje.
- Je li vam ikad spominjao gospođu Gillespie?
- Da. Umrla je prošli tjedan, je li? Bilo mu je vrlo teško. Pričao je nešto o tome da ju je trebala posjetiti kći.
Sjetila se kako je u snu vikao: Zatvorite oči, gospodo Gillespie! Zatvorite oči! Možda je u nečemu
pogriješio dok je njegovao staricu pa su ga okrivili?
- Je li se u zadnje vrijeme drukčije držao... Uznemireno ili tako nekako?
- On je najljubazniji čovjek kojega poznajem. Cijeli je život posvetio njegovanju bolesnika. Zapravo, u
staračkom domu su ga nedavno zamolili da ode u Tennessee kako bi i tamo bio od pomoći.
Detektiv se nasmiješi. - Koliko vam je godina, gospođice Stevens?
- Trideset i četiri.
Doimao se iznenađen. - Mislio sam da ste mlađi. Prema podacima uzetima pri zapošljavanju, Arthuru
Stevensu je četrdeset i devet godina. - Ustao je, a onda upitao prijateljskim glasom. - Nije vam pravi otac,
zar ne?
Uskoro će je prikliještiti pitanjima. - Bio je svećenik u župi, ali je odlučio život posvetiti skrbi za nemoćne.
Kad sam bila vrlo bolesna, bez ikoga svoga, uzeo me k sebi.
Sada će me upitati za pravo ime, pomislila je. Ali nije to učinio.
-Razumijem. Gospođice... gospođice Stevens, doista
želim razgovarati s... hmmm... ocem Stevensom. Ako vas
nazove, hoćete li mi javiti? - Pružio joj je posjetnicu na kojoj je pisalo: Detektiv William Barrott. Osjećala
je na sebi njegov upitni pogled. Zašto je ne ispituje tko je i odakle dolazi?
259
Kad je otišao, ostala je sjediti u šefovu uredu sve dok nije ušla Opal.
- Gloria, nešto se dogodilo?
Opal joj je bila dobra prijateljica, najbolja koju je ikada imala. Pomogla joj je da na sebe ponovno gleda
kao na ženu. Uvijek ju je nagovarala da ide na zabave i nudila da joj njezin momak sredi sastanak s nekim.
Ali Gloria je uvijek odbijala.
- Što se dogodilo? - upita Opal ponovno. - Strašno izgledaš.
- Ne, ništa se nije dogodilo. Imam glavobolju. Misliš li da bih mogla otići kući?
- Svakako. Ja ću završiti ono što moraš natipkati. Ako ti mogu pomoći...
Gloria je pogledala zabrinuto lice svoje prijateljice. -Sada više ne, ali hvala ti za sve.
Kući je otišla pješice. Temperatura je danas bila nešto viša, ali je hladnoća ipak prodirala pod kaput i
rukavice. Stan s oronulim, iznajmljenim pokućstvom učinio joj se čudno praznim, kao da i sam osjeća da se
dosadašnji stanari više neće vratiti.
U ormaru u predsoblju pronašla je pohabani crni kovčeg koji je otac kupio na rasprodaji. Spakirala je svoju
siromašnu odjeću, kozmetiku i novu knjigu koju joj je Opal poklonila za Božić. Kovčeg nije bio dovoljno
velik pa je morala svom snagom pritiskati dok brava nije škljocnula.
Bilo je tu još nešto - njezina Krpena Ana. Liječnik na psihijatrijskoj klinici zatražio je da nacrta samu sebe
onako kako se vidi, ali to nikako nije uspijevala.
Onda joj je pružio lutku koja je, zajedno s ostalima, stajala na polici. - Mislite li da mi možete pokazati
kako bi ova lutka izgledala da je na vašemu mjestu?
260
Nije bilo teško nacrtati suze, pogoditi preplašen izraz očiju i promijeniti oblik usta tako da se više nisu
smiješila nego se činilo da će svakoga trenutka kriknuti.
- Tako je loše? - upitao je liječnik kad je završila.
- Još gore.
Oh, oče, pomislila je, htjela bih da mogu ostati ipočekati da me nazovete. Ali otkrit će sve o meni. Onaj
detektiv vjerojatno već istražuje. Više ne mogu bježati. Moram se prijaviti dok još imam hrabrosti. Možda
će mi to pomoći da dobijem manju kaznu za prekršeno uvjetno puštanje.
No jedno obećanje je ipak mogla održati. Gospođica Langlev ju je zamolila da, prije nego išta učini, nazove
onu poznatu osobu s televizije, Pat Travmore.
Nazvala ju je, rekla što namjerava učiniti i ravnodušno slušala kako je Pat usrdno nagovara da pričeka.
U tri sata je napokon otišla. Malo dalje na ulici bio je parkiran automobil, a u njemu je sjedilo dvoje ljudi.
- To je ona - reče jedan od njih. - Lagala je da se ne namjerava sastati sa Stevensom. - Glas mu je bio
nekako
rastužen.
Onaj drugi pritisne papučicu gasa. - Rekao sam ti da ti
je nešto zatajila. Kladim se u deset zelembaća da će nas odvesti ravno do Stevensa.
Pat je, preko cijeloga grada, vrtoglavo vozila prema restoranu Lotus Inn na Aveniji Wisconsin. Očajnički je
razmišljala kako bi nagovorila Eleanor Brown da se još ne prijavi. Tu bih ženu zacijelo nekako mogla
nagovoriti da postupi razumno.
Pokušala je nazvati Sama, ali nakon što je telefon pet puta zazvonio tresnula je slušalicu i izjurila iz sobe.
Sada, dok je žurno ulazila u restoran, pitala se hoće li prepoznati Eleanor koju je poznavala samo sa slike u
školskom godišnjaku. Je li promijenila ime? Vjerojatno.
Konobarica ju je pozdravila. - Jeste li vi gospođica Travmore?
- Da, jesam.
- Gospođica Brown vas očekuje.
Sjedila je za stolom u stražnjem dijelu restorana i piju-ckalsLchablis. Pat joj sjedne nasuprot, pokušavajući
se sabrati i smisliti što da kaže.
Eleanor Brown nije se mnogo promijenila otkad se slikala za školsld godišnjak. Bila je starija, ne više
napadno mršava i ljepša nego što je Pat očekivala. No ipak, bila je to ona ista Eleanor.
- Gospođice Travmore? - upitala je tiho. - Hvala vam
sto ste došli.
- Eleanor, molim vas da me poslušate. Možemo angažirati odvjetnika da isposluje puštanje uz kauciju dok
nešto
ne smislimo. Kad ste prekršili uvjetno puštanje, imali ste živčani slom. Mnogo je okolnosti koje dobar
odvjetnik može iskoristiti.
Konobarica je donijela predjelo od račića. - Običavala sam sanjati o njima - reče Eleanor. - Hoćete li i vi
što naručiti?
- Ne, ništa. Jeste li razumjeli što sam rekla?
- Da, jesam. - Umočila je račića u slatki umak. - Oh, dobri su! - Lice joj je bilo blijedo, ali odlučno. -
Gospođice Travmore, nadam se da će me ponovno uvjetno pustiti, ali ako to i ne učine, znam da sam sada
dovoljno jaka da izdržim kaznu na koju sam osuđena. Mogu spavati u ćeliji, nositi zatvoreničku odjeću,
jesti splačine koje nazivaju hranom i pomiriti se s pretraživanjima i dosadom. Kad izađem, više se neću
morati skrivati, a ostatak ću života provesti trudeći se da dokažem svoju nedužnost.
- Eleanor, nisu li kod vas pronašli ukradeni novac?
- Gospođice Travmore, polovica namještenika znala je za taj podrum. Kad sam se selila onamo, šestero ili
osmero ih je pomagalo. Priredili smo zabavu. Namještaj koji nisam mogla smjestiti u stan odnijeli smo u
podrum. Tamo su pronašli nešto novca, ali sedamdeset tisuća dolara je netko drugi spremio u džep.
- Eleanor, tvrdite da vas je Toby nazvao, a on to poriče. Zar vam nije bilo čudno što vas u nedjelju šalje u
stožer kampanje?
Eleanor odgurne ljuske na tanjuru. - Nije. Vidite, senatorica se ponovno kandidirala. Iz stožera kampanje
slali su mnogo pošte. Ponekad bi navratila i pomogla kako bi se dobrovoljni pomagači osjetili važnima"
JCad bi im se pridružila, skidala bi veliki dijamantni prsten. Bio je malo labav, a ona je zaista nemarno
postupala s njim. Nekoliko je puta otišla bez njega.
264
- A Toby, ili netko tko je oponašao njegov glas, rekao vam je da ga je ponovno izgubila ili zametnula?
- Da. Znala sam da je u subotu bila u uredu i pomagala slati poštu pa je bilo vrlo vjerojatno da ga je opet
zaboravila, a netko od starijih pomoćnika mogao ga je spremiti u sef.
Zastala je, a onda nastavila: - Vjerujem da je Toby vozio senatoricu u vrijeme toga poziva. Glas je bio
prigušen, a ta osoba i nije mnogo govorila. Rekao je nešto kao: "Pogledajte je li senatoričin prsten u sefu u
uredu kampanje i javite joj." Naljutila sam se, jer sam upravo htjela otići u Rich-mond da slikam pa sam
čak rekla otprilike: "Vjerojatno će ga naći pod nosom." Osoba koja me nazvala nasmijala se i spustila
slušalicu. Da Abigail Jennings nije toliko govorila o prilici koju mi je pružila i da me nije nazvala
kradljivicom koja je već bila osuđivana, bilo bi više mogućnosti da mi sud povjeruje. Izgubila sam
jedanaest godina života zbog nečega što nisam učinila, pa više ne želim izgubiti ni jedan dan. -Ustala je i
položila novac na stol. - Ovo bi trebalo biti dovoljno. - Sagnula se, uzela kovčeg, a onda zastala. - Znate li
što mi je u ovom trenutku najteže? Kršim obećanje zadano čovjeku s kojim sam stanovala, a on je bio tako
dobar prema meni. Preklinjao me da još ne odem na policiju, Voljela bih da mu mogu objasniti, ali ne znam
gdje je.
- Mogu li ga poslije nazvati umjesto vas? Kako se zove?
Gdje radi?
- Zove se Arthur Stevens. Mislim da ima problema na poslu pa ga tamo nećete naći. Ništa ne možete
učiniti. Nadam se da će vaša emisija biti uspješna, gospođice Travmore. Jako sam se uzrujala kad sam
pročitala najavu. Znala sam da
ću, ako prikažu ijednu moju sito, u roku od dvadeset i četiri
sata završiti u zatvoru. Ali znate, tada sam shvatila koliko sam umorna od neprestanoga bježanja. Na neki
ludi način,
to me je ohrabrilo da se pomirim s odlaskom u zatvor kako
bih jednoga dana doista bila slobodna. Otac, mislim Arthur Stevens, to nikako nije mogao shvatiti. A sada
je bolje da odem, prije nego što izgubim hrabrost.
Pat je bespomoćno gledala za njom.
Dok je Eleanor izlazila iz restorana, dvojica ljudi koji su sjedili za stolom u kutu, ustali su i izašli za njom.
266
- Abby, nije tako loše kao što je moglo biti. - U svih ovih četrdeset godina, koliko ju je poznavao, sada ju je
treći put obujmio rukama. Bespomoćno je jecala.
- Zašto mi niste rekli da stanuje u onoj kući?
- Nije bilo razloga.
Bili su u Abigailinoj dnevnoj sobi. Kad su stigli pokazao joj je članak, a onda je pokušao ublažiti
neizbježnu eksploziju.
- Abby, već sutra će ove novine ležati u kantama za smeće.
-Ali ja ne želim završiti u kanti za smeće! - povikala je.
Natočio joj je whiskya bez vode i natjerao je da ispije. - Hajde, senatorice, saberite se. Možda se koji
fotograf skriva u žbunju.
- Zaveži, prokleta budalo! - No to ju je upozorenje ipak navelo da se primiri. Kad je ispila piće, počela je
plakati. -
Toby, sve je to nalik na genzacionalističku rubriku najgorega žutoga časopisa! A ta slika, Toby, ta slika!
Nije mislila na onu na kojoj je bila s majkom.
Zagrlio ju je, nespretno je potapšao po leđima i osjetio bol ublaženu dugogodišnjim pomirenjem s
neminovnim, jer
ponovno je uvidio da joj ne znači ništa više od plota za koji se uhvatite kad vas izdaju noge.
-A što ako netko dobro pogleda slike?! Toby, pogledajte
ovu!
- Nitko se neće potruditi.
-Toby, ta djevojka... ta Pat Traymore. Kako je iznajmila kuću? To ne može biti slučajnost.
- U zadnje dvadeset i četiri godine kuću je iznajmilo dvanaest raznih stanara. Ona je naprosto jedna od njih,
-Pokušao je govoriti bezbrižno, premda ni sam nije vjerovao u to. Ali, u drugu ruku, Phil još nije uspio
otkriti pojedinosti o iznajmljivanju. - Senatorice, morate se sabrati. Tko god je prijetio Pat Travmore...
- Toby, kako uopće znamo da joj je itko prijetio? Kako možemo znati da to nije pokušaj sračunan da me
kompromitira?
Bio je tako zatečen da je ustuknuo. I ona se automatski povukla natrag pa su zurili jedno u drugo. -
Gospode, Abby zar mislite da je to ona udesila?
Oboje su se trgnuli kad je zazvonio telefon. Pogledao ju je. -Hoćete li da...
- Da. - Prekrila je lice rukama. - Nije me briga tko zove. Nema me!
- Rezidencija senatorice Jennings - javi se Toby, oponašajući sobarov glas. - Mogu li senatorici prenijeti
poruku? Trenutno je nema. - Namignuo je Abby i sa zadovoljstvom primijetio slab trag osmijeha na
njezinim usnama. - Predsjednik... Oh, samo trenutak, gospodine. - Rukom je prekrio slušalicu. - Abby
predsjednik zove.
- Toby, da se niste usudili...
- Zaboga, javlja se predsjednik!
Pritisnula je ruke na usta, ali onda je prišla i preuzela slušalicu. - Ako mislite da je takva šala... Abigail
Jennings -rekla je u telefon.
Toby je gledao kako joj se izraz lica promijenio. - Gospodine predsjedniče! Zao mi je... žao mi je... čitala
sam...
268
Zato sam i rekla da... Žao mi je... Da, gospodine, naravno. Da, sutra uvečer mogu doći u Bijelu kuću...
Osam i pol, naravno. Da, imamo mnogo posla oko emisije. Iskreno govoreći, nije mi drago da sudjelujem u
tome... Oh, kako ljubazno od vas. Gospodine, mislite li... Naprosto ne znam što da kažem... Naravno,
razumijem... Hvala, gospodine.
Spustila je slušalicu i pogledala Tobvja kao da je nečim zabljesnula. - Ne smijem reći ni živoj duši. Sutra
navečer, poslije emisije, objavit će moje imenovanje. Rekao je da nije loša zamisao da me cijela zemlja
malo bolje upozna. Kad je govorio o naslovnoj strani Mirrora smijao se i rekao da je i njegova majka bila
punašna cura, ali da sam sad mnogo ljepša nego kad mi je bilo sedamnaest godina. Toby, postat ću
potpredsjednica Sjedinjenih Država! - Histerično se nasmijala i bacila mu se u zagrljaj.
- Abby, uspjelo je! - Podigao ju je.
Trenutak kasnije napravila je zabrinutu grimasu. - Toby, ništa se ne smije dogoditi... Ništa ne smije
spriječiti ovo...
Spustio ju je i uzeo njezine ruke u svoje. - Abby, kunem se da vam ništa neće stajati na putu.
Počela se smijati, a onda je briznula u plač. - Kao da sam na toboganu. Taj vaš prokleti whisky! Dobro
znate da
ne smijem piti, Toby, potpredsjednica!
Morao ju je spustiti na zemlju pa je rekao umirujućim glasom: - Poslije ćemo se provozati i proći kraj vaše
nove kuće, Abby. Napokon ćete živjeti u palači. Sljedeća postaja: Avenija Massachusetts.
- Ušutite i napravite mi šalicu čaja. Otuširat ću se i po-
kušati se sabrati. Potpredsjednica! Gospode Bože!
Pristavio je čajnik, a onda je, ne trudeći se odjenuti kaput, otišao do poštanskoga sandučića uz cestu i
otvorio ga.
269
Uobičajeno smeće; kuponi, natječaji: Možete dobiti dva milijuna dolara i sve u tom stilu. Devedeset posto
Abbyne povjerljive pošte ionako je dolazilo u ured.
A onda je ugledao. Bila je to plava omotnica na kojoj je adresa bila napisana rukom. Osobna poruka za
Abby. Bacio je pogled na gornji lijevi kut kuverte i osjetio kako mu sva krv nestaje s lica.
Poruku je poslala Catherine Granev.
270
Sam se preko cijeloga grada dovezao u Sedmu ulicu. Već je malo zakasnio na podnevni sastanak s
Larrvjem Sa-ggiotesom iz Odbora za sigurnost nacionalnoga prometa.
Nakon što je otišao od Pat, vratio se kući, ali najveći dio noći proveo je budan, a raspoloženje mu se
mijenjalo iz Ijuti-toga u trijezno preispitivanje djevojčinih optužbi.
- Mogu li vam pomoći, gospodine?
- Što? Oh, oprostite. - Prenuo se i zbunio kad je postao svjestan da se tako duboko zamislio da nije ni
primijetio kad je, kroz vrata koja su se okretala, ušao u predvorje zgrade FAA. Čuvar ga je ispitivački
gledao.
Popeo se na osmi kat i rekao svoje ime djevojci na recepciji.
- Morat ćete nekoliko minuta počekati - reče ona.
Sam se spusti u stolicu. Pitao se jesu li se Abigail i Wi-llard Jennings onoga zadnjega dana doista žestoko
posvadili? Ali to ne mora ništa značiti. Sjetio se da je i on ponekad prijetio da će se povući iz Kongresa i
naći posao koji će mu omogućiti da ženi priušti svu onu udobnost koju je zaslužila. Janice se svađala s njim
i tako bjesnjela da bi svatko tko bi
ih čuo pomislio da se ne trpe.
Možda je pilotova udovica toga dana i čula kako se Abigail svađa s mužem. Možda je Willardu nešto
dojadilo pa je
271
htio napustiti politiku, a Abigail mu nije dopuštala da iza sebe spali sve mostove.
Sam je bio nazvao prijatelja iz FBI-a Jacka Carlsona i zamolio ga da mu nabavi izvješće o padu zrakoplova.
- Prije dvadeset i sedam godina? To bi moglo biti teško - odgovori Jack. - Sad padove zrakoplova istražuje
Odbor za sigurnost nacionalnoga prometa, ali prije toliko godina za to je još bila zadužena Državna uprava
za zračni promet. Nazvat ću te.
Jack mu se javio u devet i pol.
- Imaš sreće - obavijestio ga je jednostavno. - Izvješća se nakon deset godina uglavnom bacaju, ali kad je
riječ o poznatim osobama, dokumenti o istragama pohranjuju se u skladištu Uprave za sigurnost. Imaju
podatke o svim zrakoplovnim nesrećama u kojima su stradali poznati ljudi, od Amelije Earhart i Carole
Lombard do Daga Hammarskjolda i Halea Boggsa. U Odboru imam vezu: Larrvja Saggiotesa. Zatražit će
da mu izvješće donesu u ured, pa ćeš ga tamo i vidjeti. Predložio je da dođeš oko podne i zajedno ćete ga
pregledati.
- Oprostite, gospodin Saggiotes će vas primiti.
Sam podigne pogled. Recepcionarka je očito već neko vrijeme pokušavala privući njegovu pozornost. Bolje
da se priberem, pomislio je. Pošao je za njom niz hodnik.
Larry Saggiotes bio je krupan čovjek, a crte lica i ten odavali su grčko podrijetlo.
Pozdravili su se, a onda je Sam, pomno pazeći što će i koliko reći, objasnio zašto želi pogledati izvješće o
nesreći.
Larry se zavali u stolicu i namršti se. - Ovdje je lijep
979
dan, zar ne? - upita. -Ali u New Yorku je magla, u Minnea-polisu poledica, a u Dallasu pljusak. Pa ipak, u
sljedeća dvadeset četiri sata sto i dvadeset tisuća putničkih, vojnih i privatnih zrakoplova poletjet će i
spustiti se diljem zemlje. Izgledi da se koji od njih sruši su astronomski. Zato nismo baš sretni kad
zrakoplov što ga je ispitao stručni mehaničar, kojim je pilotirao iskusni pilot, i to onoga dana kad je vidlji-
vost dobra, iznenada udari u planinu i razleti se preko dva kvadratna kilometra stjenovita zemljišta.
- Jenningsov zrakoplov?
- Jenningsov zrakoplov - potvrdi Larry. - Upravo sam pročitao izvješće. Što se dogodilo? Ne znamo.
George Gra-ney se posljednji put javio kad je prošao kontrolu leta u Richmondu. Ništa nije upućivalo na
moguće neprilike. Bio je to rutinski dvosatni let. Ali nikada nije stigao na odredište.
- A zaključak je glasio: greška pilota?
- Vjerojatni razlog nesreće: greška pilota. To uvijek zaključujemo kad ne možemo pronaći bolji odgovor.
Bio je to prilično nov dvomotorac tipa Cessna pa su se inženjeri te tvrtke motali onuda želeći dokazati da je
zrakoplov izvanredan. Udovica Willarda Jenningsa gotovo je isplakala oči tvrdeći da se oduvijek užasavala
malih zrakoplova i da joj se
muž žalio na Graneyevo grubo prizemljavanje.
- Je li itko pomislio da bi sve to mogla biti i prljava igra?
- Kongresmene, u takvim slučajevima uvijek se istraži mogućnost prljave igre. Najprije istražimo kako bi
se to moglo učiniti. Pa, postoje mnogi načini koje je poslije prilično teško otkriti. Primjerice, danas se rabi
toliko magnetske vrpce
da bi jak magnet skriven u pilotskoj kabini mogao zeznuti
sve uređaje. Prijć dvAdeSet i Sedam godina tO S6 ne bi moglo dogoditi, ali ako se tko zezao s generatorom
Graneyeva zra-
koplova, možda oštetio ili prerezao žicu, Graneyu bi otkazali
svi uređaji, i to upravo iznad planine. Izgledi da se pronađu uporabivi dokazi bili bi minimalni.
Larry malo porazmisli. - Druga mogućnost bio bi prekidač za gorivo. Taj tip zrakoplova imao je dva
spremnika. Kad je igla pokazala da se prvi ispraznio, pilot je prebacio motor na drugi. Zamislite što bi se
dogodilo da prekidač nije radio. Drugi bi spremnik postao beskoristan. Dakako, tu je i kiselina koja nagriza.
Netko tko ne želi da zrakoplov stigne na odredište mogao bi postaviti limenku koja curi, i to u prostor za
prtljagu, pod sjedalo ili bilo gdje. Za pol sata kiselina bi izgrizla kabele i zrakoplov bi se oteo kontroli.
- Je li išta od toga spomenuto na raspravi?
- Nismo mogli pronaći dovoljno dijelova toga zrakoplova da bismo se igrali sastavljanja mozaika. Zato smo
potražili motiv, ali ga uopće nije bilo. Granevu je kao pilotu dobro išlo, a u to vrijeme nije se osigurao.
Kongresmen je bio osiguran na smiješno malu svotu, ali pretpostavljam da vam osiguranje ne treba kad
imate obiteljsku lovu. Usput, ovo je drugi zahtjev koji sam dobio da pronađem kopiju izvješća. Prošli
tjedan udovica Georga Graneva došla je ovamo radi iste stvari.
- Larry, nastojim, koliko god je moguće, spriječiti da senatorica Jennings doživi neugodnosti zbog toga što
ponovno kopamo po tome. Naravno, proučit ću izvješće, ali da jedno raščistimo: Je li bilo ikakva
nagovještaja da je George Graney bio neiskusan ili nemaran pilot?
- Baš nikakva. Imao je besprijekornu svjedodžbu, kon-gresmene. Za vrijeme korejskoga rata borio se u
zrakoplovstvu, a onda je nekoliko godina radio za United. Letove kao što je bio taj smatrao je dječjom
igrom.
- A njegova oprema?
274
- Uvijek ju je održavao u najboljem redu. Imao je dobre mehaničare.
- Dakle, pilotova udovica ima dobar razlog za ljutnju što su krivnju za nesreću svalili na Georgev Graneva.
Larry otpuhne veliki kolut dima. - Možete se kladiti da ima... I više nego dobar.
275
U četiri i deset Pat je uspjela nazvati Sama iz predvorja zgrade televizi)ePotomac. Ne spominjući svađu,
ispričala mu je o Eleanor Brown. - Nisam je mogla spriječiti. Čvrsto se odlučila prijaviti.
- Smiri se, Pat. Poslat ću joj odvjetnika. Koliko ćeš još ostati u studiju?
- Ne znam. Jesi li vidio današnji Tribune?
- Samo naslove.
- Pročitaj drugi dio novina. Novinarka koju sam nedavno upoznala čula je gdje živim i ponovno pokrenula
cijelu priču.
- Pat, bit ću ovdje. Dođi čim završiš posao u studiju.
***
Luther ju je čekao u svom uredu. Očekivala je da će s njom postupati kao da je gubava, ali prilično je dobro
vladao
s6b6fn.
- Snimanje u Apple Junctionu proteklo je glatko -obavijestio ju je. -Jučer je ovdje padao snijeg pa su one
bezvezne šume unaokolo bile nalik na američki san. Snimili smo Saundersovu kuću, gimnaziju, dječje
jaslice kraj nje i
glavnu ulicu s božičnim drvcem. Ispred gradske vijećnice
277
stavili smo natpis: 'Apple Junction, rodno mjesto senatorice Abigail Foster Jennings."
Otpuhivao je dimove. - Ona stara dama Margaret Lan-gley dala nam je dobar intervju. Djeluje otmjeno,
starinski, ali zanimljivo. Pričala je o tome kako je senatorica bila marljiva učenica, a pokazala je i školski
godišnjak. Sve to je lijep dodatak emisiji.
Pat je vidjela da je Luther zamisao o snimanju u Apple Junctionu nekako počeo smatrati svojom.
- Jeste li vidjeli materijal snimljen sinoć i jutros? -upitala je.
- Da, dobar je. Prizor u kojemu Abigail sjedi za pisaćim stolom mogao je trajati i dulje. Scena božične
večere je odlična.
- Zacijelo ste vidjeli današnji Tribune.
- Da, - Luther ugasi cigaretu u pepeljari pa izvadi drugu. Glas mu se promijenio, a na obrazima su mu se
pojavile crvene mrlje, koje su odavale da je ljut. - Pat, hoćete li položiti karte na stol i objasniti zašto ste sve
to ispričali novinarima?
-Zašto sam što?
Odjednom je Lutherova samosvladavanja nestalo. -Možda bi mnogi smatrali slučajnošću da je ovaj tjedan
bilo toliko događaja koji su senatorici donijeli senzacionalistički publicitet, ali ja nikako ne vjerujem u
slučajnost. Slažem se s onim što je Abigail rekla kad je u Mirroru izašla prva fotografija. Od samoga nas
početka nastojite prisiliti da emisiju snimimo kako ste je vi zamislili. Mislim da ste koristili sve moguće
trikove da biste i sebi pribavili publicitet. U Washing-tonu ne postoji osoba koja ne govori o Pat Travmore.
- Ako doista vjerujete u to, trebali biste me otpustiti.
278
- Pa da ponovno dospijete na naslovne strane? Ni govora! Ali nešto bih vas upitao, tek onako, iz znatiželje.
- Pitajte.
- Još prvoga dana u ovom sam vam uredu rekao da iz filmova izbacite sve kadrove s kongresmenom
Adamsom i njegovom ženom. Jeste li tada znali da ste iznajmili njihovu kuću?
- Da, znala sam.
- Ne bi li bilo prirodno da ste to spomenuli?
- Ne mislim tako. Iz senatoričina materijala svakako sam izbacila svaki kadar s njima i, usput, pritom sam
se posebno potrudila. Jeste li pregledali sve filmove?
- Da. Doista ste se potrudili. Kako bi bilo da mi kažete svoje mišljenje o prijetnjama. Svatko tko pozna ovaj
posao znao bi da će emisija biti dovršena, radili vi na njoj ili ne radili.
Pat je pomno birala riječi. - Smatram da su prijetnje samo to - puke prijetnje. Mislim da me nitko nije htio
ozlijediti, nego samo uplašiti. Netko se zacijelo boji emisije, pa je pomislio da će snimanje biti obustavljeno
ako se ja povučem. - Zastala je, a onda odlučno dodala: - Ta osoba ne može znati da sam ja samo pion u
nastojanju da Abigail Jennings postane postane potpredsjednica.
- Zar mi podmećete...?
- Ne, ne podmećem, nego tvrdim. Slušajte, i ja sam se uhvatila na taj štos. Uhvatila sam se na to što sam
tako brzo dobila posao i pomirila se s tim da sam morala žurno doći
ovamo i za tjedan dana završiti posao koji bi trajao tri mjeseca, te da ste mi senatorica i vi davali materijal
za emisiju na žličice. Ono malo pretenzija što će ih emisija imati da
bude pošten dokumentarac, bit će zbog scena oko kojih sam
279
se s vama morala boriti rukama i nogama. Samo zbog neželjena publiciteta što sam ga nehotice donijela
Abigail Jennings, učinit ću sve što mogu da emisija ispadne kako treba. Ali upozoravam vas, kad sve bude
gotovo kanim dosta toga istražiti.
-Primjerice...?
- Najprije slučaj Eleanor Brown, djevojke koja je optužena za pronevjeru novca iz fonda kampanje. Danas
sam se sastala s njom. Upravo se pošla prijaviti policiji. Kune se da nije ni dodir nula novac.
- Eleanor Brown se prijavila? - prekine je Luther. - To možemo iskoristiti. Budući da je prekršila uvjetno
puštanje, neće je pustiti uz kauciju.
- Kongresmen Kingslev pokušava isposlovati kauciju.
- To je pogrešno. Pobrinut ću se da ta žena ostane gdje jest, dok predsjednik ne objavi imenovanje. A
poslije toga, što nas briga! Pošteno su joj sudili. U emisiji ćemo govoriti o tom slučaju upravo onako kako
piše u scenariju, ali dodat ćemo da ju je emisija natjerala da se prijavi. To će joj začepiti usta, ako
namjerava stvarati neprilike.
Pat je osjećala da je na određeni način izigrala Eleano-rino povjerenje.
- Slučajno smatram da je nedužna, a ako ffest, borit ću se da joj omogućim novo suđenje.
- Kriva je! - odbrusi Luther. - Zašto bi inače prekršila uvjetno puštanje? Sad je vjerojatno potrošila onih
sedamdeset tisuća pa više ne želi bježati. Ne zaboravite da su je porotnici jednoglasno osudili. Nadam se da
još vjerujete u sudski sistem koji uključuje porotu. Ima li još što? Nešto za što znate da bi moglo baciti
ružnu sliku na senatoricu?
Ispričala mu je o Catherini Graney,
280
- Dakle, govori da će tužiti studio? - Luther se doimao neobično zadovoljnim. - A vi ste zabrinuti zbog
toga?
- Ako počne tračati o braku Jenningsovih... Sama činjenica da svekrva nije svojoj snahi ostavila ni
prebijene pare...
- Svaka žena u Americi koja se morala natezati sa svekrvom bit će svim srcem uz Abigail. A što se tiče
braka Jenningsovih, tu imamo riječ te Graneveve protiv tvrdnji Abigail i Tobvja... jer ne zaboravite da i on
može posvjedočiti o njihovu posljednjemu zajedničkomu danu. A što je sa se-natoričinim pismom mužu što
ste mi ga dali? Datirano je nekoliko dana prije njegove pogibije.
- To samo pretpostavljamo. Netko bi mogao primijetiti da u nadnevku nedostaje godina.
- Može je dopisati, ako je potrebno. Još nešto?
- Koliko znam, to su jedine točke koje bi senatorici mogle donijeti neželjen publicitet. Mogu vam dati
časnu riječ.
V
- U redu. - Činilo se da se Luther smirio. Večeras ću povesti ekipu da snimi kako se senatorica vraća kući.
Scena će se zvati: "Kraj radnoga dana".
- Ne želite da i ja budem nazočna?
- Želim da se držite što dalje od Abigail Jennings, barem dok se ne smiri. Pat, jeste li pažljivo pročitali svoj
ugovor s ovim studijem?
- Mislim da jesam.
- Onda vam je jasno da možemo prekinuti vaš radni odnos i dati vam otpremninu navedenu u ugovoru.
Iskreno govoreći, nisamr'pao na bezveznu priču da netko pokušava
spriječiti snimanje emisije, Ali gotovo vam se divim što ste
u VVashingtonu postali općepoznata osoba, a to ste uspjeli jer ste iskoristili slavu žene koja je cijeli svoj
život posvetila
javnomu dobru.
281
-A jeste li vi pročitali moj ugovor? - upita Pat.
- Ja sam ga i napisao.
- Onda vam je jasno da ste mi dali pravo na stvaralaštvo, da sve emisije što mi ih povjerite napravim kako
hoću. Mislite li da je u proteklih sedam dana ta točka ugovora ispunjena? - Otvorila je vrata Lutherova
ureda kako bi bila sigurna da će ih čuti svi u uredništvu vijesti.
Pelhamove posljednje riječi odjeknule su prostorijom. - Drugoga tjedna u ovo vrijeme sve točke ugovora
bit će nevažeće.
Samo je nekoliko puta u životu Pat tako tresnula vratima.
Petnaest minuta kasnije rekla je svoje ime recepcionarki zgrade u kojoj je Sam stanovao.
Kad se dizalo zaustavilo na njegovu katu, Sam je već čekao u hodniku.
- Pat, čini mi se da su te naljutili - bile su njegove prve riječi.
-1 jesu. - Umorno ga je pogledala. Nosio je isti pulover marke Argyle kao i sinoć pa je ponovno osjetila
bolni titraj kad je opazila kako boja pulovera ističe njegove plave oči. Uhvatio ju je za ruku i poveo po
dugom hodniku.
Čim je ušla u njegov stan, začudila se namještaju. Sivi namještaj boje drvenoga ugljena bio je smješten u
sredini sobe. Na zidovima je visilo mnoštvo dobrih crteža i nekoliko prvorazrednih slika. Sag s crno-bijelim
uzorkom prostirao se od zida do zida.
Nekako je očekivala da će Samov stan biti klasično namješten: sofa s naslonom za ruke, naslonjači,
obiteljski dijelovi namještaja. Istočnjački sag, makar i trošan, djelovao
bi kudikamo bolje.
282
Sve mu je to i rekla kad ju je upitao kako joj se sviđa njegov stan.
Suzio je oči. - Ti baš znaš navesti ljude da te ponovno pozovu k sebi, je li? Dakako, imaš pravo. Kanio sam
raščistiti sa svim starim predmetima, ali sam pretjerao, kao i obično. Slažem se. Ovo mjesto je nalik na
predvorje hotela.
- Zašto onda ostaješ? Pretpostavljam da postoje i druge mogućnosti.
- Oh, u stanu mi je dobro - reče Sam ležerno. - Samo me namještaj živcira. Odbacio sam sve staro, ali nije
mi baš jasno kakvo bi trebalo biti ono novo.
Izrekao je to napola u šali, no njegove su riječi iznenada dobile težinu koju im nije namjeravao pridati.
- Imaš li možda whiskyja za umornu damu? - upitala
je.
- Naravno. - Otišao je do bara, a zatim rekao, oponašajući je: - Dosta sode, jedna kockica leda, možda i
kriška limuna, ali ako više nemaš limuna ne brini. - Nasmiješio se.
- Sigurna sam da ne govorim tako mušičavo.
- Ne mušičavo, samo potanko. - Napravio je koktele i
§tavi6 ih na štćlić. - Sjedni i ne vrpolji se toliko. Kako je bilo u studiju?
- Drugi ću tjedan u ovo vrijeme vjerojatno biti nezaposlena. Vidiš, Luther doista misli da izvodim štosove
radi publiciteta, pa čak kaže da se divi drskosti kojom sve to radim.
- Bojim se da je Abigail zauzela vrlo slično gledište.
Pat podigne jednu obrvu. - Ti si to zacijelo prvi doznao. Same, poslije onoga sinoć nikako te nisam
namjeravala tako brzo nazvati. Zapravo, trebala sam se tri mjeseca lijepo hla-
diti, a onda bismo se srdi kao obični prijatelji, Ali netko mi
mora pomoći i to smjesta, a ne mogu se obratiti Lutheru Pelhamu. Bojim se da je to jedini razlog da sam
izabrala tebe.
- Nije mi drago čuti da je razlog tako ništavan, ali rado ću ti pomoći.
Sam je danas bio drukčiji. Osjećala je to. Kao da je nestalo one neodlučnosti i izgubljenosti. - Same, ima
nešto što ti nisam rekla u svezi one provale.
Sto je mirnije mogla ispričala mu je oKrpenoj Ani. -A sada je lutka nestala.
- Pat, hoćeš reći da se netko vratio u tvoju kuću, a da to nisi ni znala?
-Da.
- Onda više ni minute ne smiješ ostati ondje. Nemirno je ustala i otišla k prozoru.
-To nije rješenje. Same, možda zvuči ludo, ali činjenica da je lutka nestala gotovo me umiruje. Smatram da
me onaj tko mi prijeti zapravo ne želi ozlijediti, inače bi to već učinio. Čini mi se da se boji nečega što bi
emisija mogla učiniti nje -mu. A imam i neke pretpostavke.
Na brzinu mu je objasnila svoju raščlambu slučaja Ele-anor Brown. - Ako Eleanor govori istinu, Toby laže.
A ako Toby laže, senatorica ga podržava, a to mi se ne čini vjerojatnim. No pretpostavimo da je umiješana
neka druga osoba koja je mogla oponašati Tobvjev glas, znala za Eleanorin podrum i podmetnula upravo
dovoljno novca da okrive djevojku.
-Akako objašnjavaš lutku i prijetnje?
- Mislim da me je prepoznao netko tko me je poznavao dok sam bila mala, pa me pokušava zastrašiti kako
bih pre-
kinula snimanje emisije. Same, što ti misliš o svemu? Toby
284
me je poznavao dok sam bila mala, a počeo se ponašati vrlo neprijateljski. Najprije sam mislila da je to
zbog senatorice i neželjena publiciteta, ali neki dan je vrlo ispitivački motrio biblioteku. A kad je otišao,
silom je ponovno ušao. Nije znao da ću poći za njim kako bih stavila zasun. Pokušavao se opravdati tvrdeći
da je samo provjeravao bravu i da moram biti oprezna jer bi svatko mogao ući. Povjerovala sam mu, ali
Same, doista sam zabrinuta. Možeš li provesti istragu o njemu i vidjeti je li ikad bio u kakvu sosu? Mislim,
pravomu sosu.
- Da, mogu. Ni meni se ta ptičica nikad nije sviđala. -Prišao joj je s leđa i zagrlio je oko pasa. Nagonski se
naslonila na njega. - Nedostajala si mi, Pat.
- Od sinoć?
- Ne, od prije dvije godine.
- Mogao bi me zaluditi. - Za trenutak se posve predala radosnu osjećaju da mu je tako blizu, ali onda se
okrenula prema njemu. - Same, nije mi potrebno malo povremena maženja. Prema tome, zašto...
Čvrsto ju je zagrlio. Usne mu više nisu bile neodlučne.
- Ni ja ne želim povremeno maženje.
Dugo su stajali priljubljeni, a sjene su im se oštro ocrtavale ispred prozora.
Naposljetku Pat usklikne, a Sam je pusti iz zagrljaja. Neko vrijeme su se gledali, a onda on prekine šutnju.
- Pat, sve što si sinoć rekla istina je, osim jednoga. Između mene i Abigail nema baš ničega. Možeš li mi
dati malo vremena da opet pronađem sebe? Sve dok te ovoga tjedna
nisam vidio, nisam ni znao da se ponašam kao živi mrtvac,
Pokušala se nasmiješiti. - Čini se da zaboravljaš kako i meni treba malo vremena, Proći Alejom sjećanja
nije tako
jednostavno kao sto sam zamišljala,
- Misliš li da ćeš u obiteljskoj kući dobiti ispravne dojmove o onoj noći?
- Ispravne možda, ali ne baš poželjne. Počinjem vjerovati da je one noći zapravo podivljala ma/fon, a to mi
nekako još teže pada.
- Zašto to misliš?
- Nije važno što mislim, nego zašto se te noći možda slomila. Pa, još samo jedan dan pa će "Život i doba
Abigail Jennings" biti prikazani svijetu. A tada ću doista započeti istragu. No željela bih da toliko ne
požuruju snimanje. Same, odviše toga se ne slaže. Nije me briga što misli Luther Pelham. Ta priča o padu
zrakoplova eksplodirat će u Abi-gailino lice. Catherine Granev misli ozbiljno.
Odbila je njegov poziv na večeru. - Imala sam vrlo naporan dan. Ustala sam u četiri sata da se spremim za
scenu u senatoričinu uredu, a sutra završavamo snimanje. Pojest ću sendvič i u devet ću već biti u krevetu.
Na vratima ju je još jednom zagrlio. - Kad mi bude sedamdeset godina, tebi će biti četrdeset i devet.
- A kad ti budu sto i tri godine, meni će biti osamdeset i dvije. Hoćeš li istražiti umiješanost Tobyja i javiti
mi ako
što doznaš o Eleanor Brown?
- Naravno.
Kad je Pat otišla, Sam je nazvao Jacka Carlsona i na brzinu mu rekao što mu je djevojka otkrila.
Jack je zazviždao. - Hoćeš reći da se taj tip vratio? Same, to je pravi psihopat. Svakako, možemo provesti
istragu
o tom fobvju, ali učini mi uslugu i nabavi mi primjerak nje-
gova rukopisa, hoćeš li?
Detektiv Barrott je bio ljubazan. Vjerovao je da govori istinu. Ali onaj se stariji detektiv ponašao
neprijateljski. Eleanor mu je morala stalno odgovarati na ista pitanja.
Kako mu je mogla reći gdje je sakrila sedamdeset tisuća dolara kad ih nikada nije ni vidjela?
Ljuti li se na Patriciju Travmore zato što priprema emisiju koja bi istjerala Eleanor iz skrovišta? pitao je.
Ne, nipošto se ne ljuti. Isprva se uplašila, a onda je postala svjesna da se više ne može skrivati i da će joj
biti drago kad se to završi.
Zna li gdje živi Patricija Travmore? Da, otac joj je rekao da Patricija Travmore živi u Adamsovoj kući u
Georgetovvnu. Jednom joj je pokazao kuću. Kad se ta strašna tragedija dogodila, bio je bolničar hitne
pomoći u bolnici Georgetovtn. Je li provalila u kuću? Naravno da nije. Kako bi mogla?
U ćeliji je sjedila na rubu ležaja, pitajući se kako je mogla i pomisliti da je dovoljno jaka za povratak u taj
svijet.
Željezne rešetke i uvredljivi otvoreni WC, osjećaj da je uhvaćena u zamku, duboka utučenost koja ju je
počela obavijati poput crne magle!
Ispružila se na ležaj pitajući se kamo je otišao otac. Ono
§to su, kako se činilo, nagovijestali, bilo je nemoguće • on ne
bi mogao nikoga namjerno ozlijediti. Bio je najljubazniji čovjek kojega je ikad poznavala. Ali bio je jako
uzrujan kad
je umrla gospođa Gillespie.
Nadala se da se otac neće ljutiti što se prijavila. Ionako bi je uhitili. Bila je sigurna da je detektiv Barrett
namjeravao istražiti sve o njoj.
Je li otac otišao? Vjerojatno. Njezina je zabrinutost sve više rasla jer se sjetila kako je često mijenjao radno
mjesto. Gdje je sada?
***
Arthur je rano večerao u kafeu u Četrnaestoj ulici. Naručio je pirjanu govedinu, kolač od bjelanjaka i šećera
s limunom i kavu. Jeo je polako i dugo je žvakao. Sad je bilo važno da se dobro najede, jer mogli bi proći
dani prije nego što opet uzmogne pojesti topao obrok.
Stvorio je plan. Kad padne mrak, vratit će se u kuću Patricije Travmore. Uvući će se kroz prozor na katu i
smjestiti se u ormar u gostinskoj sobi.
Ponijet će limenke sode, a od jutros je u džepu imao danski kolač i dva peciva. Najbolje da kupi i nekoliko
limenki soka, a možda i maslac od kikirikija i raženi kruh. To će biti dovoljno da ne gladuje dok sutra
navečer ne vidi emisiju.
Devedeset dragocjenih dolara morao je potrošiti na crno-bijeli portabl-televizor sa slušalicama. Tako je
emisiju mogao gledati i u kući Patricije Travmore.
Na putu do njezine kuće u apoteci je kupio pilule kofeina. Nije smio riskirati da zaspi i poviče u snu. Oh, iz
svoje sobe ga vjerojatno ne bi ni čula, ali nikako nije smio riskirati.
Četrdeset minuta nakon toga već je bio u Georgetovv-nu, dvije ulice od kuće Patricije Travmore. Cijela
četvrt je bila tiha, a ta mu se tišina nije svidjela.
288
Sada, kad je božično kupovanje završeno, bilo je više izgleda da stanari zapaze neznanca. Možda je čak
policija nadzirala kuću gospođice Traymore. Ali pomoglo je to što joj je kuća bila na uglu, a zgrada tik do
njezine bila je neosvijetljena.
Uvukao se u dvorište neosvijetljene kuće. Drvena ograda koja je razdvajala dvorišta nije bila visoka.
Spustio je vrećicu s namirnicama preko ograde, tako da je kliznula na nanos snijega, a onda se lako popeo.
Počekao je, ali nije čuo nikakav zvuk. Na prilaznoj stazi nije bilo djevojčina automobila, a kuća je bila u
potpunom mraku.
Jedva se popeo na drvo, jer je nosio vrećicu punu namirnica. Deblo se zaledilo pa su mu se ruke sklizale.
Čak i kroz rukavice osjećao je hladnoću. Da nije bilo niskih grana ne bi se mogao popeti.
Prozor se zaglavio i bilo ga je teško otvoriti. Kad je preko prozorske daske zakoračio u sobu, parketi su
glasno zaškripali.
Dugo je i napeto čekao kraj prozora, spreman da se prebaci van, spusti niz drvo i potrči preko dvorišta. Ali
u kući je vladala mrtva tišina, prekidana samo povremenim pucke-tanjem vatre u kaminu.
Počeo je pripremati skrovište u ormaru. Na svoje je zadovoljstvo otkrio da police nisu pričvršćene za
stijenku. Ako ih samo malo pomakne, činit će se da dodiruju stijenke i nitko neće otkriti koliko prostora
ima u trokutastoj udubini.
Pažljivo je počeo namještati skrovište. Izabrao je debeo poplun i položio ga na pQd, BiO je dovoljno velik
da posluži
kao vreća za spavanje. Postavio je limenke, namirnice i televizor. Na najdonjoj polici našao je četiri velika
jastuka.
Za nekoliko minuta se smjestio. A sad je morao istražiti
kuću,
Na nesreću, nigdje nije ostavila upaljeno svjetlo. Dakle mogao se kretati samo tako što je džepnu svjetiljku
držao tik nad podom kako se kroz prozor ne bi vidio odsjaj. Nekoliko je puta vježbao da tako prođe od
gostinske sobe do glavne spavaće sobe. Ispitao je parkete i pronašao na kojem mjestu škripe.
Trebalo mu je dvanaest sekundi da od ormara, pa niz hodnik, dođe do djevojčine sobe. Ušuljao se u sobu i
prišao toaletnomu stoliću.
V
Nikad nije vidio tako lijepe stvarčice. Cešalj, ogledalo i četke bili su ukrašeni figurama od srebra. Izvadio
je čep iz bočice s parfemom i udahnuo blagi miris.
Onda je otišao u kupaonicu, na vješalici na vratima primijetio njezinu kućnu haljinu i lagano je dodirnuo.
Ljutito je pomislio da bi se takva odjeća zacijelo svidjela Glory.
Je li policija došla u ured njegove štićenice da je ispita? Sada bi već trebala biti kod kuće. Poželio je
razgovarati s njom.
Prišao je krevetu, na noćnom ormariću ugledao telefon i okrenuo broj. Pošto je telefon na drugom kraju
četiri puta zazvonio, Arthur se počeo mrštiti. Govorila je da će se prijaviti policiji, ali ne bi to učinila kad
mu je obećala da će počekati.
Ne, vjerojatno leži u krevetu i dršće, čekajući da vidi hoće li u sutrašnjoj emisiji prikazati njezinu sliku.
Spustio je slušalicu, ali je i dalje čučao kraj djevojčina kreveta. Glory mu je već nedostajala. Cijelim je
bićem osjećao tešku tišinu kuće.
Ali znao je da će mu se ubrzo pridružiti njegovi glasovi.
290
- Ovo je bilo odlično, senatorice - reče Luther. - Oprostite što sam vas zamolio da se presvučete, ali bilo je
važno da postignemo sliku jednog jedinoga radnoga dana pa ste na povratku kući morali biti odjeveni isto
kao kad ste odlazili.
- U redu je. To sam i ja trebala uvidjeti - odgovori Abi-gail kratko.
Bili su u njezinoj dnevnoj sobi. Članovi televizijske ekipe pakirali su opremu. Toby je vidio da Abigail ne
namjerava ponuditi Pelhama pićem. Htjela ga se što prije riješiti.
To je očito i Luther shvatio. - Požurite! - povikao je na snimatelje, a onda se ulagivački nasmiješio. - Znam
da ste imali težak dan, Abigail. Samo još jedno snimanje sutra u studiju pa smo gotovi.
- To će biti najsretniji trenutak moga života.
Toby poželi da je Abigail opuštenija. Kad su bili otišli
da se provozaju, nekoliko su puta prošli kraj potpredsjed-
ničke palače. Abby se čak našalila: - Možete li zamisliti što bi rekli novinari kad bi vidjeli kako željno
gledam to mjesto? -Ali čim je stigla televizijska ekipa, opet je postala napeta.
Pelham je oblačio kaput. - Predsjednik je sazvao konferenciju za novinare, sutra u devet sati navečer u
Istočnoj
sobi. Namjeravate li doći, Abigail?
- Mislim da sam pozvana - odgovori ona.
- Pogodili smo pravo vrijeme. Emisija će ići između šest
291
i pol i sedam pa se gledaoci neće morati odlučivati između nje i nekog drugog programa.
- Sigurna sam da cijeli VVashington dršće od iščekivanja
- reče Abigail. - Luthere, zaista sam vrlo umorna.
- Naravno. Oprostite. Vidimo se ujutro. U devet, ako vam odgovara.
- Još samo minuta i poludjela bih - uzdahne ona kad je ostala sama s Tobvjem. -Akad pomislim da je sve to
posve nepotrebno...
- Ne, nije nepotrebno - reče Toby utješnim glasom.
- Vaše imenovanje mora potvrditi Kongres. Znam, dobit ćete većinu glasova, ali bilo bi lijepo da ljudi
pošalju brzojave u kojima pozdravljaju predsjednikovu odluku. U tom pogledu, emisija vam može biti od
koristi.
- Onda će sve to doista biti vrijedno truda.
- Abby, hoćete li me večeras još trebati?
- Ne, poći ću rano u krevet i čitati dok ne zaspim. Dan je bio naporan. - Nasmiješila se pa je primijetio da se
opušta.
- Zar opet ganjate neku konobaricu? Ili ćete na partiju pokera?
***
Pat je stigla kući u šest i pol. Upalila je svjetlo u predvorju, ali stepenice su, od mjesta na kojemu su
zaokretale, ostale u sjeni.
Odjednom su joj u ušima odjeknule ljutite riječi njezina oca: -Nisi trebala doći!
Te -posljednje noći zvono je uporno zvonilo, otac je otvorio vrata, netko je šmugnuo kraj njega, a ta osoba
je gledala gore. Zato se djevojčica tako uplašila. Tata je bio ljut pa se bojala da ju je vidio.
292
Ruka joj se tresla kad ju je položila na ogradu. Nema se smisla uzrujavati, pomislila je. Naprosto sam
premorena, a dan je bio težak. Raskomotit ću se i napraviti večeru.
U spavaćoj se sobi brzo svukla i posegnula za kućnim ogrtačem na vratima, ali se predomislila i obukla
smeđu tuniku od velura, jer je bila topla i udobna.
Sjela je za toaletni stolić, vezala kosu u rep i počela kremom mazati lice. Prsti su joj automatski prelazili po
koži, a lice je masirala sustavno, kako ju je naučila kozmetičarka; kratko pritiskati sljepoočice, dodirujući
mali ožiljak na mjestu gdje je počinjala kosa.
U ogledalu je vidjela namještaj. Visoki stupovi sa strane kreveta bili su nalik na stražare. Pozorno je
pogledala u ogledalo. Čula je da čovjek može sam sebe hipnotizirati i vratiti se u prošlost, ako zamisli
točku na svom čelu i netremice zuri u nju. Cijelu minutu usredotočila se na zamišljenu točku i prožeo ju je
neobičan osjećaj da sama sebe promatra kako natraške ulazi u tunel... a k tome joj se činilo da nije sama.
Osjećala je još nečiju nazočnost.
Smiješno. Ošamućena sam od umora pa umišljam, pomislila je. Otišla je dolje u kuhinju, napravila omlet,
ispržila kruh, skuhala kavu i prisilila se da jede.
Kuhinja je bila ugodno topla pa ju je to smirilo. Mora
da je ponekad tu jela S roditeljima. Je li tOČnO mutno sjećanje da je za ovim stolom sjedila ocu na krilu?
Veronica joj je pokazala posljednju božičnu čestitku koju su joj napisali. Bila je potpisana: Dean, Renee i
Kerry. Glasno je izgovorila ta tri imena i upitala se zbog čega joj se kadenca čini pogrešnom.
Isplahnula je suđe i stavila ga u stroj za pranje suda,
samo da bi imala razlog za odgađanje onoga što je znala da mora učiniti. Morala je proučiti članak u
novinama, jer će Otkriti nove činenice o Deanu i Renee Adams.
Novine su još bile na stolu u biblioteci. Otvorila je srednje strane i prisilila se pročitati svaki redak teksta.
Mnogo toga je već znala, ali to joj nije olakšalo bol...
Na pištolju su pronađeni i njegovi i njezini otisci... Dean Adams je ostao na mjestu mrtav, jer ga je metak
pogodio u čelo... Renee Adams je možda još kratko vrijeme živjela...
U jednomu stupcu bila su navedena govorkanja susjeda koja su se mogla čuti i na onoj zabavi: brak je očito
bio nesretan, Renee je navaljivala da odu iz Washingtona, mrzila je stalna primanja i bila je ljubomorna na
činjenicu da njezin muž privlači žene...
Tu je bio i citat riječi one susjede.
"Očito je bila luda za njim, a on je rado šarao".
Neprestano se govorkalo da je pucala Renee, a ne Dean. Na raspravi je Reneeina majka pokušala poreći
takva nagađanja. - To nije nikakva tajna - rekla je - nego tragedija. Samo nekoliko dana prije nego što je
ubijena, kćer mi je rekla da će se s Kerry vratiti kući i pokrenuti brakorazvodnu parnicu i postupak da joj se
dodijeli dijete. Vjerujem da je upravo ta njezina odluka izazvala nasilje.
Možda je u pravu, pomisli Pat. Sjećam se da sam se spotakla o les. Zašto sam tako sigurna da je majčin, a
ne njegov? Nije bila sigurna.
Proučavala je snimke dobro raspoloženih ljudi koji su zauzimali gotovo cijelu drugu stranu. Willard
Jennings se doimao kao profesor. Catherine Granev je rekla da se namjeravao povući iz Kongresa i
prihvatiti mjesto rektora koledža. A Abigail je bila prava ljepotica. Između dvije fotografije ugurali su
prilično mutnu snimku. Pat ju je nekoliko puta pogledala, a onda je prinijela novine svjetlu.
294
Bila je to fotografija iz obiteljskoga albuma, snimljena na plaži. Njezini roditelji i Abigail bili su u društvu
s još dvoje ljudi. Majka je usredotočeno čitala knjigu. Dvoje ne-znanaca ležalo je na pokrivačima, a oči su
im bile zatvorene. Fotografija je snimljena upravo u trenutku kad su se njezin otac i Abigail gledali. Između
njih se sasvim jasno primjećivala neka prisnost.
Na stolu je ležalo povećalo. Pat ga je uzela i prinijela slici. Pod povećalom, Abigail je imala zanosan izraz.
Dean ju je nježno gledao, a ruke su im se dodirivale.
Pat složi novine. Što je ta slika značila? Usputno udvaranje? Njezin otac je privlačio žene, a vjerojatno ih je
i ohrabrivao. Abigail je bila lijepa mlada udovica. Možda nije bilo ništa više od toga.
Kao i uvijek kad je osjećala nemir, Pat je potražila utjehu u glazbi. U dnevnoj sobi upalila je svjećice na
božičnom drvcu, a onda joj je palo na um da ugasi veliko svjetlo.
Sjela je za klavir i prsti su joj počeli prelijetati preko tipki dok nije pronašla blage tonove Beethovenove
Patetične simfonije.
Sam je danas ponovno bio onakav kakvoga ga se sjećala - snažan i samopouzdan. Samo mu je trebalo
vremena. Pa naravno! A i njoj. Prije dvije godine razdirao ih je osjećaj krivnje zbog njihove veze, ali sada
bi SVe moglo biti dmkčije.
Njezin otac i Abigail Jennings.../«w li bili ljubavnici? Je li Abigail bila samo jedna u nizu slučajnih
avantura? Možda je otac i bio ženskar. Zašto ne? Svakako je bio privlačan, a u ono vrijeme to je ionako bila
moda među mladim političarima u usponu - dokaz su Kennedvjevi.
Eleanor Brovvn. Je li odvjetnik uspio isposlovati puštanje uz kauciju? Sam joj nije telefonirao. Eleanor je
nedužna, pomisli Pat. Sirurna sam u to.
295
LisztovLiebestraum. Upravo to je sada svirala. I Beetho-vena. Prije nekoliko dana također je nesvjesno
izabrala te dvije skladbe. Je li ih njezina majka ovdje svirala? Ugođaj im je bio isti, žaloban i samotan.
Renee, slušaj. Prestani svirati i slušaj me. Ne mogu. Pusti me na miru. Glasovi - njegov uznemiren i usrdan,
a njezin očajnički.
Toliko su se puta svađali, pomisli Pat. Poslije svađe, satima bi svirala. Ali ponekad, kad je bila sretna,
posjela bi me kraj sebe na klupu. Ne, Kerry, ovako. Stavi prste ovamo... Može ponoviti note kad ih
pjevušim. Prirodno je nadarena.
Djevojčine su ruke nagonski počele svirati uvodne note Mendelsohnova Opusa 30, broj 3, još jednu
skladbu koja je imala bolan ugođaj. Ustala je. U ovoj sobi bilo je previše sablasti.
Upravo kad je pošla uza stube, nazvao je Sam.
- Neće pustiti Eleanor. Boje se da će pobjeći. Čini se da je čovjek s kojim je živjela osumnjičen za nekoliko
smrti u staračkim domovima.
- Same, ne mogu podnijeti pomisao da je ta žena u ćeliji.
- Frank Crowley, odvjetnik kojega sam poslao, smatra da Eleanor govori istinu. Ujutro će nabaviti prijepis
sa suđenja. Učinit ćemo za nju sve što možemo, Pat, ali bojim se da to neće biti mnogo... Kako si ti?
- Upravo sam pošla na spavanje.
- Jesi li zaključala vrata?
-1 stavila zasun.
- Dobro. Pat, možda će se ubrzo sve završiti, i to velikom viješću. Mnogo nas je sutra navečer pozvano u
Bijelu kuću. Predsjednik će objaviti nešto važno. Tvoje ime je na popisu novinara. Pogledao sam.
-Same, misliš li...?
296
- Naprosto ne znam. Svi se klade na Abigail, ali predsjednik nikako da pokaže karte. Nikome od kandidata
još nije dodijeljena zaštita Tajne službe. Po tome se uvijek zna. Mislim da predsjednik želi da svi do
posljednjeg trenutka nagađaju. Ali koga god imenovao, ti i ja ćemo izaći i proslaviti.
- A ako se ne budeš slagao s izborom?
- U ovom trenutku posve mi je svejedno. Imam nešto sasvim drugo na umu. Želim proslaviti činjenicu da
sam s tobom. Hoću da nadoknadimo dvije zadnje godine. Kad smo se prestali viđati tako si mi nedostajala
da je jedini način da te prebolim bio da sam sebi ponavljam da naša veza ne bi uspjela čak ni da sam bio
slobodan. Neko vrijeme sam, pretpostavljam, vjerovao vlastitim lažima.
Pat se nesigurno nasmijala. Žmirkala je, jer su joj se oči ovlažile. - Prihvaćam ispriku.
- Onda želim da porazgovaramo o tome kako da prestanemo uludo trošiti svoje živote.
- Mislila sam da ti treba vremena.
- Nijednom od nas ne treba. - Čak je i govorio drukčije, samopouzdano i snažno, onako kako ga se sjećala
svih onih noći u kojima je ležala budna razmišljajući o njemu. - Pat, onoga dana na Cape Godu, beznadno
sam se zaljubio u tebe.
Ništa ne može promijeniti tu činjenicu. Neizmjerno sam ti
zahvalan što si me čekala.
- Nisam imala izbora. Oh, Same, bit će to divno. Jako te volim.
Još nekoliko minuta nakon što su se pozdravili Pat je stajala s rukom na slušalici, kao da joj dodir
omogućuje da ponovno čuje svaku riječ koju je izgovorio. Napokon je, još se smiješeći, pošla uza stube.
Odjednom se trgla kad je odozgo začula škripu. Znala je što je to - ona daska na gornjem odmorištu koja bi
se uvijek pokrenula kad bi stala na nju.
297
Ne budi smiješna, rekla je samoj sebi.
Hodnik je bio slabo osvijetljen žaruljama u obliku plamena koje su stajale na svijećnjacima pričvršćenima
na zid. Na ulazu u spavaću sobu naglo se okrenula i otišla u stražnji dio kuće. Namjerno je stala na labavu
dasku i začula ono isto prigušeno škripanje.
Mogla bik se zakleti da sam čula upravo taj zvuk, pomisli ona.
Otišla je u svoju nekadašnju spavaću sobu. Koraci su joj odjekivali, jer pod nije bio pokriven sagom. U sobi
je bilo vruće, zagušljivo.
Vrata gostinske spavaće sobe nisu bila zatvorena, a iz nje je dopirala svježina. Osjetila je propuh i prišla
prozoru. Pri vrhu je bio otvoren. Pokušala ga je zatvoriti, ali onda je vidjela da je pukla uzica za zatvaranje
prozora. Eto što je, pomislila je. Jak propuh je odškrinuo vrata. Ipak je otvorila ormar i pogledala police na
kojima su bili naslagane posteljina i plahte.
Otišla je u svoju sobu, na brzinu se svukla i uvukla se u krevet. Smiješno da sam još tako živčana, govorila
je sama sebi. Mislit ću na Sama i na život s njim.
Prije nego što je zadrijemala ponovno ju je obuzeo čudan osjećaj da nije sama. Bilo je to besmisleno, a
ionako je bila odviše umorna da bi razmišljala o tome.
***
Catherine Granev je s uzdahom olakšanja okrenula znak na vratima dućana od "Otvoreno" na "Zatvoreno".
Posao je bio neočekivano dobar, za drugi dan Božića. Kupac iz Texasa kupio je par velikih, posebnih
svijećnjaka Rudol-
stadt, stolove za igru s mozaikom na pločama i sag Stouk. Bila je to odlična zarada.
Catherine pogasi svjetla u dućanu i popne se u stan, sa Sligom za petama. Jutros je već sve priredila u
kaminu pa je sada samo kresnula šibicu i zapalila papir ispod sitnoga drva. Sligo se smjestio na svoje
najdraže mjesto.
Otišla je u kuhinju i počela pripremati večeru. Sljedeći tjedan, kad stigne George mlađi, s uživanjem će
pripremati gurmanska jela. Ali sada je željela samo odrezak i salatu.
George ju je jučer nazvao, poželio joj sretan Božić i saopćio novost. Unaprijedili su ga. - Samo ti je
dvadeset i sedam godina, a već imaš oznaku hrastova lista! - uzviknula je. - Gospode, kako bi tata bio
ponosan na tebe!
Stavila je odrezak u pećnicu. Sin je bio još jedan dobar razlog da više ne dopusti da Abigail Jennings blati
ime njezina muža. Upitala se kako je Abigail reagirala na pismo. Stalno ga je ispravljala i dotjerivala dok
ga na Božić nije poslala. Prisjećala se svake riječi.
Moram inzistirati da iskoristite najavljenu emisiju kako biste javno priznali da nikad nije bilo ni truna
dokaza da je greška pilota
izazvala Mm nesreću u kojoj je poginuo Vaš muž. Nije više dovoljno h ne blatite Uarglas Georgea
Graneya; morate sve ispraviti
Ako to ne učinite, tužit ću Vas zbog klevete i razotkriti vaš pravi odnos s Willardom Jenningsom.
U jedanaest sati je gledala vijesti. U jedanaest i pol Sligo joj je njuškom počeo gurati ruku. - Znam -
uzdahnula je. -U redu, hajdemo po uzicu.
NOĆ je bila mračna, Prije §u §e vidjele zvijezde, ali sada
se nebo naoblačilo. Puhao je hladan vjetar pa je Catherine podigla ovratnik kaputa. - Ovo će biti brza šetnja
- rekla je Sligu.
299
Kroz šumarak blizu njezine kuće vodila je staza. Obično je sa Sligom prelazila stazom, a onda se prošetala
oko bloka. Sada je počeo vući uzicu i žuriti do svoga omiljeloga drveća i grmlja. Onda se odjednom
zaustavio i duboko zarežao.
- Hajde - reče Catherine nestrpljivo. Sada bi joj još samo trebalo da pas počne naganjati tvora!
Sligo skoči. Užasnuta Catherine ugleda kako se iz grmlja pojavljuje ruka i grabi staroga psa za vrat. Začulo
se odvratno krckanje i Sligov mlitavi les padne na stvrdnuli snijeg.
Catherine je pokušala kliknuti, ali joj iz usta nije izlazio nikakav zvuk. Ruka koja je Sligu slomila vrat
podigla se nad njezinu glavu. Trenutak prije nego što je umrla Catherina Granev je napokon shvatila što se
dogodilo onoga davnoga dana.
300
Ujutro dvadeset sedmoga prosinca Sam je ustao u sedam sati, ponovno pročitao prijepis istrage o
zrakoplovnoj nesreći u kojoj je poginuo kongresmen Willard Jennings, potcrtao neke rečenice i nazvao
Jacka Carlsona. - Kako napreduješ s izvješćem o Tobvju Gorgoneu?
- Imat ću ga do jedanaest.
- Imaš li vremena za ručak? Moram ti nešto pokazati. -Jedna rečenica u izvješću glasila je: Šofer
kongresmena Jenningsa Toby Gorgone stavio je prtljagu u zrakoplov. Prije nego što porazgovaraju o tome,
Sam je htio pročitati izvješće o Tobvju.
Dogovorili su se da se u podne sastanu u restoranu
Gangplank.
Zatim je Sam nazvao Franka Crowleya, odvjetnika kojega je unajmio da zastupa Eleanor Brown pa je i
njega pozvao
na ručak. - Možeš li ponijeti prijepis zapisnika sa suđenja
Eleanor Brown?
- Svakako ću ga ponijeti, Same.
Kava je zakuhala. Sam natoči šalicu pa uključi radio u kuhinji. Vijesti u devet sati upravo su završavale, a
prognozer je obećavao djelomično sunčan dan. Temperatura će biti nešto viša. A onda je spiker ukratko
ponovio najvažnije vijesti. Među ostalim rekao je da je les poznate prodavačice starina, gospođe Catherine
Granev iz Richmonda pronađen u šumarku blizu njezine kuće. Njezinu psu je netko slomio vrat. Policija
smatra da je životinja poginula u pokušaju da
obrani gospodaricu.
301
Catherina Granev ubijena! I to upravo kad se spremala razglasiti ono što bi za Abigail vjerojatno značilo
skandal. - Ne vjerujem u slučajnost - reče Sam glasno. - Naprosto ne vjerujem.
Cijelo jutro su ga mučile sumnje. Nekoliko puta je posegnuo za telefonom da nazove Bijelu kuću, ali svaki
put je povukao ruku.
Nije imao baš nikakva dokaza da Toby Gorgone nije onakav kakvim se prikazuje - Abigailin odani
tjelohranitelj i šofer. Čak ako je Toby i počinio zločin, nije bilo nikakva dokaza da je Abigail znala što
njezin vozač radi.
Sam je bio siguran da će predsjednik večeras objaviti imenovanje Abigail. Ali zasjedanje Kongresa na
kojemu će se to potvrditi bilo je tek za nekoliko tjedana. Ima dovoljno vremena da se provede podrobna
istraga. A ovaj put ću se pobrinuti da ne bude zataškavanja, pomislio je smrknuta izraza lica.
Sam je nekako bio uvjeren da Toby stoji iza prijetnji upućenih Pat. Ako je imao što sakriti, ne bi mu bilo
drago da ona kopa po prošlosti.
Ako se ustanovi da joj je m prijetio,,,
Sam stisne šake. Na sebe više nije gledao kao na budućega djeda.
***
Abigail je živčano kršila ruke. -Trebali smo ranije poći
• reče Qna, - Sada )e najveća gužva, Dajte gas, - Ne brinite, senatorice - odgovori Toby umirujućim
as,