Hasib Mušinbegović, Fahrudin Zolota

BEDR I U BOSNI final za stampu:Hasib proba 8/25/2009 11:23 PM Page 1
http://www.hasib-musinbegovic.com
samo unutrasnje korice:Hasib proba 8/25/2009 11:26 PM Page 2
Hasib Mušinbegović, Fahrudin Zolota
Hasib Mušinbegović i Fahrudin Zolota
BEDR I U BOSNI
Izdavač: El-Kalem
Za izdavača: Selim Jarkoč
Urednik: Mustafa Prljača
Recenzenti: pukovnik Zijad ef. Ljevaković

dr. Faruk ef. Terzić
Lektor: Fahra Lušija
DTP: Ibrahim Agić
Štampa: Štamparija “Fojnica” d.o.o. Fojnica
Za štampariju: Šehzija Buljina
CIP - Katalogizacija u publikaciji

-------------------------------------------------
Nacionalna i univerzitetska biblioteka

Bosne i Hercegovine, Sarajevo
94(532.2 Bedr):28(063)
MUŠINBEGOVIĆ, Hasib
Bedr i u Bosni / Hasib Mušinbegović, Fahrudin
Zolota. - Sarajevo : El-Kalem, 2009. - 94 str. :
ilustr. ; 21 cm
Bilješke o autorima: str. 88-89

ISBN 978-9958-23-242-8
1. Zolota, Fahrudin
COBISS.BH-ID 17591558
-------------------------------------------------
BEDR I U BOSNI
Hasib Mušinbegović
Fahrudin Zolota
BEDR I U BOSNI
Sarajevo, 2009.
PREDgOvOR
Negdje u septembru 199. godine, komandant 7. korpusa Armije RBiH, Meh-

med Alagić, obećao je vrhovnom komandantu, Aliji Izetbegoviću - za vrijeme njegove
posjete Travniku i prvim linijama odbrane na vlašiću - da će osloboditi vlašić, ali da
treba sačekati zimu. Malo je kome tada bilo jasno kako će to vlašić biti lakše oslobo-
diti zimi nego ljeti, ali nije bilo sumnje u dato obećanje. Na vlašiću, u blizini linija od-
brane započeta je izgradnja puteva, skladišta, čitavih naselja za prihvat, smještaj i duži
boravak velikog broja vojnika. Radilo se mjesecima daleko od poprišta oružane borbe.
U to vrijeme (oktobar-novembar ‘9.) većina jedinica 7. korpusa Armije RBiH
bila je angažirana na Kupreškom pravcu: oslobođeni su veliki prostori i sam grad Ku-
pres. U decembru se pokušalo težište borbi prebaciti prema Donjem vakufu, ali s po-
četka 1995. nastupilo je četveromjesečno primirje. Borbe na ratištu su utihnule, samo
je agresor nastavio da steže Bihaćki okrug s ciljem da zauzme tu enklavu.
Sedmi korpus je imao namjeru da period primirja iskoristi za intenzivnu obuku
u zimskim uvjetima, te vlastitu reorganizaciju i popunu jedinica. Ali, sa Bihaćkog bo-
jišta su svakodnevno dolazile alarmantne vijesti što je ukazivalo da mir visi o koncu.
Petom korpusu samo je mogao pomoći Sedmi korpus, privlačenjem snaga agresora na
sebe. Materijalne i organizacione pripreme za Operciju vlašić bile su završene.
Izvršena je smotra neangažiranih jedinica na stadionu u Travniku, te svečani defile uli-
cama grada. Moral jedinica bio je na vrhuncu. Preostalo je još samo da se izvrše nepo-
sredne moralno-psihološke pripreme starješina i jedinica. Jedna od planiranih
aktivnosti bila je i realizacija analize Bitke na Bedru sa vojno-religijskog aspekta s ciljem
izvlačenja poruka i pouka iz te male ali značajne bitke, koja se dogodila u uvjetima
mnogo sličnim onima u kojima se nalazila Bosna i Hercegovina i njena Armija.
Bio je šesnaesti februar, 16. dan mjeseca ramazana, dan uoči Bitke na Bedru,
kada je u prepunoj sali oficira i uglednih građana u Domu armije u Travniku Ko-
manda 7. korpusa u saradnji sa travničkim muftijstvom izvršila analizu ove značajne
bitke, tražeći konkretne i trajne pouke i poruke, primjenjive na naše uvjete, pa i kon-
kretnu operaciju koja je već bila naređena – Operaciju vlašić, čija će realizacija usli-
jediti 2. februara 1995. godine.
Ova knjiga je rezultat te analize. Ovo je njeno drugo i dopunjeno izdanje.

BEDR I U BOSNI
Uvod u prvo izdanje
Ova brošura predstavlja izvorni dio rasprave i kazivanja na okruglom stolu

pod nazivom „Bitka na Bedru i njene refleksije na našu stvarnost“. Savjetovanje je
održano u prepunoj sali Doma Armije - 7. korpusa Armije RBiH u Travniku, dana 16.
02. ‘95. godine, tj. 16. ramazana 115. hidžretske godine. Učešće i doprinos radu
Okruglog stola dali su priznati vjerski autoriteti i već dokazane starješine i komandanti
7. korpusa Armije RBiH.
Ovo izdanje je prvi poduhvat publikovanja dijela naših ukupnih aktivnosti i,
ako Bog da, najava razrade i prezentacije značajnih i poučnih tema koje oživljavaju svi-
jetlu prošlost i našu odlučnost za budućnost.
Odjeljenje za moral
5
Program okruglog stola
ODOBRAvAM
brigadni general
Mehmed Alagić, s.r.
PROgRAM
Okruglog stola na temu:
“Značaj Bitke na Bedru i njene refleksije na našu stvarnost”

(Dom Armije, 16. 02. 1995. god., u 13.00 sati)
NO S I LA C
R/ b AKTIVNOSTI - ZADATAK VRIJEM E P R I M J ED B E
A KTIVNOSTI
Najava teme Okruglog stola Savjetnik za Osvjetljavanje Bedra sa

1. 3 min.
i učenje Fatihe šehidima vjerska pitanja teologijiskog aspekta
Učenje odlomka iz Kur'ana Nuri -ef. Grabus,
2. 3-5 min
koji govori o Bedru savj. za v.p. 706. lbr
Uvođenje u razradu teme 5 min. Fahrudin Zolota,
3.
Okruglog stola savj. za v.p. 7. k.
Nusret -ef. Abdibegović,
4. Kur’ansko kazivanje o Bedru 5 min.
muftija travnički
Kazivanje o vojničkom liku Mirsad -ef. Mahmutović,
5. 5 min.
Muhammeda, s.a.v.s PK za pol.dj.ROŠ-a
Nevad Kahteran,
6. Isticanje svevremenosti Bedra 5 min.
asistent na FIN-u
Prikazivanje inserta iz filma
7. 5-7 min. Vojni aspekt Bedra
“Pod zastavom Muhammeda”
Bitka na Bedru - vojni aspekt
a) tok priprema za borbu, K-dant 7. korpusa i
8. 35 min.
b) borba, pomoćnici komandanta
c) aktivnosti poslije borbe.
9. Pitanja i odgovori učesnika 5-10 min.
10. Poruke i pouke Bitke na Bedru 5 min. Svi učesnici
11. Zaključci o temi 5 min. Komandant 7. korpusa
Puk. H. Mušinbegović i
12. Završetak aktivnosti 3 min. savj. za vjerska pitanja
F. Zolota
PK za moral
pukovnik
Hasib Mušinbegović, s.r.
Program Okruglog stola
6
UČESNICI OKRUgLOg STOLA
NURI ef. gRABUS, ZOLOTA FAHRUDIN, NUSRET -ef. ABDIBEgOvIĆ,

savjetnik za vjerska savjetnik za vjerska pitanja muija travnički
pitanja 706. lbr 7. korpusa Armije RBiH
MIRSAD ef. MAHMUTOvIĆ, NEvAD KAHTERAN, pukovnik

profesor na Ratnoj asistent na Fakultetu HASIB MUŠINBEgOvIĆ,
oficirskoj školi islamskih nauka pomoćnik za moral k-danta
7. korpusa Armije RBiH
brigadni general pukovnik major

MEHMED ALAgIĆ, KADIR JUSIĆ, KENAN DAUTOvIĆ,
komandant načelnik Štaba 7. korpusa pomoćnik za obavještajne
7. korpusa Armije RBiH Armije RBiH poslove k-danta 7. korpusa
Armije RBiH
brigadir pukovnik pukovnik

FIKRET ĆUSKIĆ, RASIM IMAMOvIĆ, HAMED MEŠANOvIĆ,
zamjenik k-danta 7. korpusa starješina iz Odjeljenja pomoćnik za pravne poslove
Armije RBiH logistike k-danta 7. k. Armije RBiH
7
OTvARANJE OKRUgLOg STOLA
■ Zolota Fahrudin, savjetnik za vjerska pitanja u Komandi 7. korpusa Armije RBiH

(u daljnjem tekstu - F. Zolota)
Euzu billahi mine-š-šejtani-r-radžim Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim. gospo-
dine komandante! Dragi naši gosti, braćo i sestre! Es-selamu alejkum! I pozdrav svima.
Neka je vječna zahvalnost svih vjernih stvorenja Allahu, dželle šanuhu, Jedi-
nom, Apsolutnom, gospodaru svjetova. Mi smo se danas okupili da evociramo i ni-
kada ne zaboravimo prošlost, a još jače da temeljimo budućnost. Današnje savjetovanje
na temu: „Bitka na Bedru i njene refleksije na našu stvarnost“- jeste naš dug i oba-
veza. Zato, sada i zauvijek, sjećajmo se šehida Bedra i šehida i boraca Bosne! El-Fatiha!
Neka im je selam, rahmet Božiji i slava vječna!
Pozivam savjetnika za vjerska pitanja 706. lbr Nuri -ef. Grabusa da prouči odlo-
mak iz Kur’ana koji govori o Bici na Bedru (prevod arapskog teksta):
Utječem se Allahu, dž.š., od prokletog šejtana. U ime Boga, Sveopćeg Dobročinitelja
Milostivog.
123. Allah vas je pomogao i na Bedru, kada ste bili malobrojni - zato se bojte Allaha, da
biste bili zahvalni;
124. Kad si Ti rekao vjernicima: „Zar vam neće biti dovoljno da vam Gospodar vaš tri
hiljade meleka u pomoć pošalje?
125. Hoće! Ako budete izdržljivi i poslušni, i ako vas oni napadnu odmah, Gospodar vaš
će vam poslati u pomoć pet hiljada meleka, sve obilježenih.
126. To je Allah učinio da vas obraduje i da time pouzdanje u srca vaša ulije - a pobjeda
dolazi samo od AIlaha, Silnog i Mudrog;
127. Da jednu skupinu nevjernika uništi ili da ih osramoti, te da se vrate razočarani.
(Kur’an - sura Ali Imran)
■ F. Zolota:
Komanda 7. korpusa i Odjeljenje za moral, u ovoj fazi obuke boraca i starješina i
na ovaj način realizira i prezentira dio ramazanskih aktivnosti. Po kalendaru vjerskih blag-
dana, sutra je mubarek dan, petak 17. februar 1995. godine - dan kad obilježavamo veliku
pobjedu na Bedru, koja je bila 17. ramazana 62. godine ili druge godine po Hidžri.
Svjetlo pravde obasjalo je tminu Arabije. Odsjaj božanske poruke blista svije-
tom, ali i Bosnom ponosnom. Pred veliku Bitku, ukratko, bilo je ovako:
a) u ranije objavljenim knjigama od Boga-Stvoritelja, gospodara ljudi i svjetova, naja-
vljen je posljedni Božiji Poslanik, kao milost i posljednja Riječ i Uputa svim svjeto-
vima do Kijametskog dana;
b) tako je rođen Muhammed, alejhi-s-selam (a.s.), u ponedjeljak, 12. rebiul-evvela ili
20. aprila 570. godine po Isa - pejgamberu. Roditelji mu, Abdullah i Amina, potječu

BEDR I U BOSNI
iz uglednog mekanskog plemena Kurejš. Rano ostaje bez roditelja, ali biva brižno
odgajan u porodici djeda mu Abdul Muttaliba. U svojoj dvadesetoj godini ženi se
bogatom plemkinjom hazreti Hatidžom, a u 0. godini počinje primati Božiju ob-
javu - Kur’an. Bio je mjesec ramazan. Muhammed, a.s., u rodnoj Meki je u 13 godina
pozivao ljude u islam, ali bez većih rezultata. Meka je tada bila poznato središte, saj-
mište i mjesto Bejtullallaha ili Božije kuće, koju je sagradio Ibrahim, a.s.,;
c) godine 622. po Isa a.s, tj. po važećem gregorijanskom kalendaru, Muhammed a.s.
pod prisilom sunarodnika-idolopoklonika i mnogobožaca, učinio, hidžru, to jest
preseljenje iz Meke u Medinu. Sa svojim istomišljenicima, vjernicima u jednog Boga
svih ljudi, napustio je rodnu Meku i našao već ranije dogovoreno utočište u 500 ki-
lometara udaljenoj Medini.
Tu, u muhadžirluku, sa braćom ensarijama - domaćim muslimanima, dobija i
uspostavlja nova savezništva uz Božiju pomoć. Uz bratimiljenje Muhammed, a.s., rje-
šava i druge probleme. Tu u Medini udara temelje novog društva i objavljuje Povelju
Islamskog saveza. Zbog njene svevremenske aktuelnosti, uvrštavamo je ovdje nama
svima na znanje. Paragrafi ove povelje glase ovako:
POvELJA ISLAMSKOg SAvEZA

Ovo je povelja kojom proglašava Muhammed, Allahov poslanik, a.s., za sve vjernike i
muslimane, bilo da su Kurejšije (porijeklom), ili Jesriblije (Medinjani), a i za one koji njih
budu slijedili i njima se pridružili i sa njima zajedno borili:
1. Oni su jedan narod - jedan ummet.
2. Kurejšijski muhadžiri međusobno će brinuti o svom blagostanju. Oni će slati svoje

delegate u svoj narod, da uređuju, da se radi ono što je Allah dopustio i da pravdu
među vjernicima sprovode. A svako ensarijsko pleme će se o svom blagostanju starati.
Svaka njihova skupina će slati svoje delegate, koji će djelovati u svom narodu i naređi-
vati da se čine dobra djela i da se pravda među vjernicima sprovodi.
3. Vjernici-mu’mini ne smiju ostaviti ni jednog siromaha a da mu ne daju ono što je

Allah dopustio, bilo da mu udijele ili da mu se blagim riječima i savjetom obrate.
4. Bogobojazni vjernici će biti protiv svih onih koji ih ugnjetavaju, ili traže da im se
nepravda čini, ili nad njima nasilje sprovode, na grijeh navode, ili razdor i smutnju
među vjernicima čine.
5. Svi vjernici moraju biti protiv zla, kao jedan, taman da je to zlo i od rođenog djeteta.
9
6. Vjernik ne smije ubiti vjernika radi nevjernika.
7. Vjernik ne smije pomoći nevjernika protiv vjernika.
8. Allahova garancija je ista za sve, ali on uzima u zaštitu prvo najslabije od vas.
9. Oni Jevreji koji budu nas slijedili, imat će pomoć od nas, i u nama lijep uzor, osim
onih koji su nasilje činili i međusobno se pomagali protiv nas.
10. Muslimanski mir (sigurnost) je nedjeljiv. Musliman ne smije sklopiti mir bez svog
brata u ratu na Božijem putu, osim pod jednakim uvjetima i na temelju istih prava
među njima.
11. Vjernici se moraju međusobno razdužiti ako su prolili jedni drugima krv na Boži-
jem putu.
12. Nevjerniku se ne može povjeriti u zaštitu imetak Kurejšija, a ni ljudi, a niti ga se

smije podsticati protiv vjernika.
13. Ko ubije vjernika koji nije osuđen na smrt (to jest - nije počinio ništa za što ga treba
ubiti), sam će biti ubijen, izuzev ako mu oproste nasljednici ubijenog.
14. Protiv onoga koji je protiv vjernika - svi vjernici treba da se dignu.
15. Musliman ne smije podržavati i pomagati onoga koji uvodi novotarije u vjeru. A ko
to učini, neka ga prati Allahovo prokletsvo i njegova srdžba do Sudnjeg dana. Od takve
osobe se ne prima pokajanje, a ni pravda.
16. Za svaku stvar, za koju ne mognete naći zajedničko rješenje, obratite se Allahu, dž.š.,
(potražite njeno rješenje u Kur’anu) i Muhammedu, a.s.” (potražite njeno rješenje koje
može biti u hadisu).1
*
“Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini - a
Allah je, doista, kadar da ih pomogne” (XXII : 39)
Dakle, bio je ramazan, jedan od mjeseci u kojima je zabranjeno ratovanje, osim
ako je odbrana u pitanju. Izvidnice koje je Muhammed, a.s., slao - kontrolirale su ve-
liki prostor i trgovački put Meka-Sirija. Na ovaj način je trebalo da Mekanci osjete
opasnost po svoju ekonomiju i po svoje živote, te da prihvate primirje i prestanu pri-
jetiti muslimanima njihovim uništenjem i odvraćanjem od Allahovog puta.
1 Ibnu Hišam I/ 502, 503.
10
BEDR I U BOSNI
Međutim umjesto da se počnu osvješćivati i okretati svoju politiku ka miru i

pomirenju - oni su još više pojačali mržnju i neprijateljstvo: njihovi poglavari i gospo-
dari su odlučili da svoja obećanja i prijetnje sprovedu u djelo.
Njihov cilj je bio jasan, iskorijeniti muslimane u njihovim domovima. To je bio
i razlog koji ih je pokrenuo u Bitku na Bedru.
Tačno na današnji dan, uoči petka, a uoči 17. dana ramazana 62. godine, Božiji
poslanik i komandant vojske vjernika raspoređuje borce, kontrolira stanje na prvoj
liniji i rukom pokazuje gdje će biti mjesto pogibije zločinaca, s Božijom pomoći. Noć
blagoslovljena kišom i mirnim pustinjskim snom, uz Poslanikove dove, donijet će dan
koji će ovjenčati slavom jednu zajednicu sretnika i džennetlija.
■ F. Zolota:
gospodo, učesnici okruglog stola! Današnju temu želimo približiti i koliko je
moguće više pojasniti, rastumačiti i analizirati sa više aspekata. Svakako, u prvom redu
se pozivamo na historijske izvore, pa predlažem da krenemo tim redom.
Travnički muftija Nusret -ef. Abdibegović je osoba koja po svojoj funkciji ima
obavezu davanja fetvi ili šerijatskih rješenja na pojedina pitanja. Pošto znamo da
Kur’an kao Allahova, dželle-šanuhu, riječ, o Bici na Bedru govori više nego i jednoj
drugoj, dobro bi bilo da krenemo sa pitanjem “Kur’ansko kazivanje o Bedru”.
KUR’ANSKO KAZIvANJE O BEDRU

■ Nusret -ef. Abdibegović, travnički muftija
(u daljnjem tekstu - muftija Abdibegović):
Na samom početku želim istaći da spoznaju postižemo na tri načina, i to:
osjetilom, razumom i predajom. Za život nas muslimana svaka od naprijed nave-
denih spoznaja ima važnu i značajnu ulogu. Ovog puta želimo istaknuti i ukazati na
spoznaju koja se postiže putem predaje Kur’ana - kao neiscrpne riznice, i sunneta
Poslanika - kao autentičnog tumača kur’anske misli i poruke. Najvažniji zadatak savre-
menog razumijevanja, a i tumačenja Kur’ana je analiza njegova transcendentnog
principa i poruke. Tek zatim slijedi praktično obredni aspekt koji može i treba po-
primiti tumačenja u duhu vremena, što znači da lokalni običajni nivo ne može više,
s obzirom na današnjicu i položaj islama, polagati pravo na limitirano mehaničko
tumačenje Kur’ana.
Nas ovdje interesira iskustveno kazivanje Kur’ana i njegova vječna poruka o
Bedru. Bedru, sigurno, kao simbolu odlučnosti, ustrajnosti i vjernosti principima na
kojim su se temeljile Objave, od Adema, a.s., do posljednjeg Poslanika - Muhammeda,
s.a.v.s., te kao generacijski izazov nakon smrti Poslanika.
11
Uzvišeni Allah veli: “A ova knjiga, koju objavljujemo, blagoslovljena je, ona po-
tvrđuje onu prije nje i da opominješ Meku i ostali svijet. A oni koji u onaj svijet vje-
ruju, vjeruju i u nju i o namazima svojim brigu brinu.”(1)
Kur’an poziva vjernike da se brinu o sebi i bore, što znači da svoju imovinu i
živote stave u službu odbrane svojih vrijednosti. Svrha tog jeste da se uspostavi islam-
ski socijalno-moralni oporavak. Sve dok su muslimani bili malobrojna, progonjena
manjina u Meki, džihad kao vid borbe je bio nezamisliv u organizacionom smislu.
U Medini se, međutim, situacija mijenja i od tog vremena ništa osim namaza i zekata
nije bilo u središtu pažnje kao džihad (2). Ajetom koji glasi: Dopuštena je odbrana
onim koje drugi napadnu zato što im se nasilje čini, a Allah je, doista, kadar da ih po-
mogne, Ajetom pod rednim brojem (3), muslimanima je prvi put dopušteno da se
oružjem suprotstave onima koji ih napadaju.
Ovim ajetom je dopuštena Bitka na Bedru, ustvari naređena borba za opstanak,
zaštitu i progres islama i muslimana. O ovom događaju se govori u dva Kur’anska po-
glavlja, sure Ali Imran (sura III) i Al-Anfal (sura vIII). Bedr u svojoj osnovi nosi ime
izvora vode po kome je i dotično naselje dobilo ime.
a) Kur’ansko kazivanje o stanju pred samu Bitku na Bedru
- Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im je bilo očito da će pobijediti, nekima od njih

je izgledalo kao da se na oči svoje u smrt gone. (VIII : 6);
- ... kada ste vi bili u dolini bližoj, oni u daljini daljoj, a karavana niže vas. O vremenu
borbe ne biste se dogovorili i da ste se dogovarali, ali se ona dogodila da bi Allah dao
da se ispuni ono što je moralo da se dogodi, da nevjernik ostane nevjernikom poslije
očigledna dokaza i da vjernik ostane vjernikom poslije očigledna dokaza, - a Allah
doista sve čuje i sve zna (VIII : 42);
- ... kad je On učinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam kišu spustio da
bi (1) vas njome očistio i da bi od (2) vas šejtanovo uznemirenje odstranio, i da bi srca (3)
vaša jakim () učinio i njome i korake učvrstio. (VIII : 11); (Ajet numerisao N.A.)
- ... kad ti je Allah u snu pokazao da je njih malo; a da ti je pokazao da ih je mnogo, vi
biste duhom klonuli i o boju se raspravljali, ali je Allah spas ukazao. On dobro zna
svačije misli. (VIII : 43)
- A kad ste se sukobili, u očima vašim On ih je prikazao u malom broju, a vas u očima
njihovim također u malom broju, da bi Allah dao da se ispuni ono što je moralo da se
dogodi, a Allahu se sve vraća. (VIII : 44)
- O vjerovjesniče, bodri vjernike na borbu! Ako vas bude dvadesetak izdržljivih pobije-
dit ćete dvije stotine; ako vas bude stotina, pobijedit ćete hiljadu onih koji ne vjeruju,
zato što su oni ljudi koji ne shvaćaju. (VIII : 65)
12
BEDR I U BOSNI
b) Traženje pomoći od Allaha, dž.š.
- I kada ste od Gospodara svoga pomoć tražili, On vam se odozvao: Poslat ću vam hi-
ljadu meleka koji će jedni za drugim dolaziti. (VIII : 9);
- Allah je to zato učinio da bi vas obradovao i da bi se time srca vaša umirila; a pobjeda
je samo od Allaha, Allah je zaista silan i mudar. (VIII : 10);
- Kad je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: Ja sam s vama, pa učvrstite one koji vjeruju.
U srca nevjernika Ja ću strah uliti... (VIII : 12);
- Ako ste se molili da pobijedite, pa došla vam je, eto, pobjeda. (VIII : 19);
- I sjetite se kada vas je bilo malo, kad ste na Zemlji bili potlačeni - bojali ste se da vas
ljudi ne pohvataju, pa vam je On sklonište dao i Svojom pomoći vas pomagao i plije-
nom vas opskrbio da biste bili zahvalni. (VIII : 26) i
- ... kad si rekao vjernicima: “Zar vam neće biti dovoljno da vam Gospodar vaš tri hiljade
meleka u pomoć pošalje? (III : 124)
- Hoće! Ako budete izdržljivi i poslušni, i ako vas oni napadnu odmah, Gospodar vaš će
vam poslati u pomoć pet hiljada meleka, sve obilježenih.” (III : 125)
c) Postupci i ponašanja u boju
Kur‘anski ajeti su jasni u vezi s pitanjem kako treba postupati u boju. Allah veli:
...pa ih po šijama udarite, i udarite ih po prstima (VIII : 12)...
- O vjernici, kada se sa nevjernicima sukobite, a njih nastupa mnogo, leđa im ne okrečite
(VIII : 15);
- Onaj ko im tada leđa okrene, osim onog koji se povuče sa namjerom da se ponovo bori
ili drugoj četi pristupi, vratit će se natovaren Allahovom srdžbom; prebivalište njegovo
bitće Džehennem, a užasno je on boravište. (VIII : 16);
- Allah voli one koji se na Njegovom putu bore u redovima kao da su bedem čvrsti. (LXI : 4);
- Borite se protiv njih! Allah će ih rukama vašim kazniti i poniziti a vas će protiv njih po-
moći, i grudi vjernika zaliječiti. (IX : 14);
- Krećite u boj, bili slabi ili snažni, i borite se na Allahovu putu zalažući imetke svoje i
živote svoje! To vam je, da znate, bolje. (IX : 41);
- O Vjerovjesniče, bori se protiv nevjernika i licemjera i budi prema njima strog! Prebi-
valište njihovo bit će Džehennem, a grozno je on boravište. (IX : 73);
- O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su u blizini vašoj i neka oni osjete vašu stro-
gost! I znajte da je Allah na strani čestitih!.(IX : 73)
d) Rezultati boja
-Vi njih niste ubijali nego Allah; i nisi ti bacio kada si bacio, nego je Allah bacio da bi
vjernike lijepom kušnjom iskušao, Allah zaista sve čuje i sve zna. (VIII : 17);
13
- Tako vam je to bilo, i da bi Allah lukavstva nevjernika oslabio. (VIII : 18);

- Allah vas je pomogao na Bedru, kada ste bili malobrojni, zato se bojte Allaha da biste
bili zahvalni. (III : 123);
- To je Allah učinio da vas obraduje i da time pouzdanje u srca vaša ulije, a pobjeda do-
lazi samo od Allaha, Silnog i Mudrog. (III : 126);
- ... da jednu skupinu nevjernika uništi ili da ih osramoti, te da se vrate razočarani. (III : 127)
e) Zarobljenici
- Nema pravo ni jedan Poslanik da ima zarobljenike dok ne izvojuje punu pobjedu na
Zemlji; vi želite zemaljska dobra, a Bog vam hoće drugi svijet. Bog je moćan i mudar.
(III : 67);
- Da Božija odredba nije ranije prethodila, snašla bi vas velika kazna za ono što ste uzeli.
(III : 68);
- O Vjerovjesniče, reci onim zarobljenicima koji su u vašim rukama: “Ako Bog bude
našao u vašim srcima vjere i iskrenosti, dat će vam bolje od onog što vam je uzeto i
oprostit će vam. Bog oprašta i milostiv je”. (III : 70)
*
Iz svih citiranih ajeti-kerima glavno težište i akcenat bacamo na riječi: izdrž-
ljivost, poslušnost, pouzdanje i traženje pomoći, koje u ukupnom značenju oslikavaju
tevekkul - oslanjanje na Allaha, dž.š., što je garancija uspjeha i pobjede vjernika. A što
se tiče riječi: uništenje, sramota, razočarenje, koje u ukupnom značenju sadrže riječ
poraz, koja se odnosi na neprijatelja koji pred odlučnom i čvrstom vojskom nema
čemu drugom da se nada. Uzvišeni Allah veli: A kada odlučiš, pouzdaj se u Allaha, jer
Allah voli one koji se na njega oslanjaju.
■ F. Zolota:
Sa nama je jedan od vrsnih poznavalaca riječi i djela Božijeg Poslanika, profe-
sor hadisa Mirsad -ef. Mahmutović. gospodin Mahmutović je od početka rata anga-
žiran na odgovornim zadacima, a posebno kao pomoćnik komandanta za političko
djelovanje i profesor na Ratnoj oficirskoj školi. On je jedan od svršenika Fakulteta za
hadis i mi ovdje očekujemo, svakako, da čujemo što više odgovora i kazivanja o Mu-
hammedu, a.s., u liku mudžahida, odnosno komandanta i stratega Bitke na Bedru.
1
BEDR I U BOSNI
MUHAMMED, ALEJHI-S-SELAM,
U LIKU vOJSKOvOĐE
■ profosor Mirsad -ef. Mahmutović:

Kada se govori o Muhammedu, alejhi-s-selam, onda se uglavnom misli na njegovu
poslaničku misiju, kojom prilikom se daje osvrt na djelovanje iz djelokruga vjere, prven-
stveno obredoslovlja: namaza, posta itd. Neosporna je činjenica da se Muhammed, a.s.,
dugo molio Bogu, da je znao sate provesti u namazu, dane i dane u postu i sl. Ali uporedo
sa tim djelovanjem razvijao je i druge aktivnosti iz domena kulture, odbrane i života
uopće. Zbog te činjenice, a i zbog naše stvarnosti u kojoj se nalazimo, mi ćemo ovog puta
o Muhammedu, alejhi-s-selam, nešto kazati kao o vojniku, mudžahidu, vojskovođi.
Poslanikovo oružje
Njegovo najjače oružje bio je takvaluk, pobožnost i ispravno oslanjanje na

Allaha, dž.š. Međutim to ne znači da on nije imao i drugu vrstu naoružanja, od-
nosno sve vrste oruđa i oružja koje se koristilo u njegovo vrijeme. Iz autentičnih iz-
vora saznajemo da je Muhammed, a.s., imao konja isključivo za ratne pohode, a
jednog je imao koji je učestvovao samo u trkama. Imao je nekoliko vrsta sablji, koje
su kovane od različitog materijala. Ostala su zapisana imena njegovih sablji kao:
Adb, Me’sura, El-Kulel, Bettar, Hatf, Resub, Kadib, Zulfikar. Ova posljednja postala
je legendarna po svom kvalitetu. Imao je pancirne košulje. Naime, imao je sedam
vrsta pancirnih košulja. Od njih su dva imena ostala posebno zapamćena, a to su:
Zuifudul i El-Betra. Posjedovao je i kacige, koje su korištene kao zaštita za glavu.
Prilikom oslobađanja Meke ušao je u grad sa kacigom na glavi. Imao je koplja, i to
dvije vrste. Jedno koplje uvijek je nosio sa sobom i svakodnevno ga koristio kao
štap, a vrlo često kao „sutru“, odnosno, zabadao ga je u zemlju ispred sebe da bi
klanjao na otvorenom prostoru. Imao je nekoliko lukova i strijela, koje je nosio sa
sobom po potrebi, u vrećici od kože. Imao je nekoliko prsnih štitova, koje je kori-
stio u odbrani od strijela.
Poslanikova strategija
Kaže se da je historija učiteljica života. Mi od te učiteljice očito imamo šta učiti.

Jer iz prošlosti mi moramo izvlačiti pouku radi sadašnjosti, a na osnovu toga graditi bu-
dućnost. Stoga ćemo ovdje pokušati da iznesemo određena iskustva iz života Muham-
meda, a.s., a iz iskustva drugih značajnih ličnosti prepuštamo stručnjacima srodnih
15
znanosti. Muhammed, a.s., bio je veliki strateg, političar i veliki taktičar. Nama u Bosni
i Hercegovini, i pored vremenske i geografske udaljenosti, odgovara proučavati stra-
tegiju Muhammeda, a.s., i to posebno iz dva razloga:
1. zbog odnosa snaga, kakav je između nas i agresora na našu domovinu, vjeru i čast i
2. zbog ideološke motivacije suprotstavljenih strana.
I jedna i druga komponenta koja je ovdje istaknuta može se primijetiti u odno-
su mušrika, idolopoklonika s jedne i muslimana s druge strane i u odnosu našeg ne-
prijatelja i nas samih. Stoga je neophodno da razmišljamo o ovim stvarima i doga-
đajima, te, shodno tome, izvlačimo zaključke. Historijska i hadiska djela puna su po-
dataka koji govore o Muhammedovoj, a.s., strategiji i taktici. Ako Allah Uzvišeni za
njega kaže da je on najbolji uzor Muslimanima, onda dovoljno govori o potrebi da ga
proučavamo i slijedimo. U suri „Ahzab“ se kaže: „vi u Allahovom Poslaniku imate
divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji
često Allaha spominje.” (XXXIII : 21)
Rat je taktika
Muhammed, a.s., rat je nazvao taktikom, varkom, strategijom. On je često ko-

ristio razne oblike taktike u ratu ili u pripremi ljudi za ratna djelovanja. Nikada stvari
nije prepuštao slučaju, već je svaki pohod, pokret i slično, temeljito pripremao i orga-
nizirao. Iz sljedećih primjera uvjerit ćemo se u našu konstataciju. Pođimo redom:
Prvo, za vrijeme rada u ilegali, koji je trajao tri godine, muslimani su se tajno
sastajali u jednoj privatnoj kući u blizini Kabe u Meki. Kuća je bila vlasništvo Ibn Er-
kama, koju je on ustupio muslimanima da se u njoj sastaju, školuju i međusobno upoz-
naju. Tu su se sastajali noću. U kuću su ulazili jedan za drugim u koloni. Posljednji od
njih imao je zadatak da palminom granom poravna pijesak po putu kuda su prošli,
kako neko ne bi otkrio njihovo mjesto okupljanja.
Drugo, kada se Muhammed, a.s., odlučio da čini Hidžru, seobu iz Meke u Me-
dinu, uradio je to organizirano. Slao je ljude u grupama, noću, a on je ostao među po-
sljednjim. Konačno, kada je i on trebao napustiti grad, odlučio je da mu pratilac bude
Ebu Bekr. Njih dvojica su napustili Meku noću, ali umjesto da krenu prema Medini, oni
su krenuli u suprotnom pravcu, u pravcu Jemena. Nije teško zaključiti zbog čega je Po-
slanik, a.s., to uradio. Uradio je to zbog toga što su idolopoklonici već saznali gdje se
muslimani iseljavaju pa je bilo očekivati da će potjera krenuti u pravcu Medine. Alej-
hisselam se smjestio sa Ebu Bekrom u jednoj pećini koja se zove „garu-sevr“, neda-
leko od Meke, na putu prema Taifu. Tu su ostali tri noći. Ebu Bekrov sin Abdullah, koji
je bio momčuljak, donosio im je hranu, a u toku dana silazio je u grad i slušao šta Ku-
rejšije govore. Uvečer bi se vraćao sa informacijama i hranom. Ebu Bekrov oslobođeni
rob, Amir b. Fuhejra, napasao je stado na brdu, pa je dogonio ovce do pećine gdje su
boravili Poslanik, a.s., i Ebu Bekr kako bi imali mlijeka. Rano pred zoru natjerao bi
stado po tragu kojim je prošao Abdullah, kako bi ovce izbrisale otiske njegovih stopala.
16
BEDR I U BOSNI
Treći primjer govori o pohodu na Meku, kada su Kurejšije prekinule sporazum

potpisan na Hudejbiji. Poslanik, a.s., donio je odluku da sakupi vojsku i krene prema
Meki. Ali nikoga o tome nije obavijestio, samo je rekao ženi Aiši da mu spremi odjeću
i hranu. Ebu Bekr je primijetio da se Poslanik, a.s., negdje sprema, pa je došao da pita
Aišu o tome. Aiša je rekla: „Nije moje da pitam Poslanika o tome.” Druga predaja go-
vori da je Aiša rekla: „Nemam pojma, tako mi Allaha.” Kada je došlo vrijeme da se
krene, Muhammed, a.s., poslao je jednu izvidnicu od osam ljudi na teren pod ko-
mandom Ebu Katade, prvog ramazana osme godine po Hidžri, da bi odvratili pažnju
neprijatelja ukoliko on sazna da muslimani idu prema Meki. Izvidnica je krenula
prema dolini Zihašba, a to nije put prema Meki.
Drugu izvidnicu je poslao sa zadatkom da kontrolira otjecanje informacija iz
Medine ka Meki. Ovaj zadatak povjeren je Aliji b. Ebu Talibu. Ovaj potez se pokazao
opravdanim jer se brzo saznalo da je Hatib b. Beltaa poslao poruku u Meku da se Mu-
hammed, a.s., kreće sa oko deset hiljada ljudi prema Meki. Pismo je nosila jedna žena
i sakrila ga je u svoju kosu. Brzom intervencijom Alije i njegove grupe ovaj pokušaj je
osujećen i pismo nije stiglo na svoje odredište. Četvrti primjer govori o Poslanikovoj,
a.s., strategiji ratovanja i taktici koju je koristio u pripremi ljudi za borbu. On nije iz-
davao naređenja bez prethodne konsultacije sa najužim članovima „Savjetodavnog
vijeća“. Uvijek je stavljao problem pred ljude da ga oni analiziraju, prihvate dogovor,
a potom odluku. Tako je uradio pred samu Bitku na Bedru. Sazvao je sastanak vojnog
savjetodavnog tijela gdje su se dogovorili da li da stupe u borbu sa daleko jačim ne-
prijateljem i kako. Odluka je bila da se ide u sukob.
Pred sami sukob, Poslanik, a.s., izađe među borce sa namjerom da ih obavijesti
o odluci vijeća i da ih rasporedi na položaje. Kada je rasporedio borce na prvim linijama,
dolazio je do boraca pojedinačno i bodrio ih, te pokazivao svojom rukom: „Ovdje će
sutra, ako Bog da, poginuti taj i taj, a ovdje taj i taj.” Ovo je jasno pomoglo
mudžahidima, dalo im je snage i hrabrosti da otklone određene sumnje u pobjedu i
strah pred sukobom.
Peti primjer govori o slučaju grupe mudžahida - strijelaca u Bici na Uhudu.
Odred strijelaca koji su imali zadatak da sa obližnjeg brda čuvaju zaleđinu muslimanske
vojske u početku je odigrao veoma važnu ulogu. Uspjeli su potisnuti neprijatelja, pa kada
su vidjeli da mušrici bježe, jedan broj strijelaca je napustio svoje položaje i krenuli su u
prikupljanje plijena. To nisu smjeli uraditi jer je Poslanik, a.s., rekao da nipošto ne na-
puštaju svoje položaje pa čak kada bi gubili ili dobili bitku. Napuštanje mjesta od grupe
strijelaca uzrokovalo je promjenu stanja na bojnom polju, tako da su neprijatelji isko-
ristili tu priliku i sa leđa udarili po muslimanima i tako im zadali teške udarce.
Kako je Muhammed, a.s., podizao moral kod boraca
Pred samu Bitku na Uhudu, Muhammed, a.s., je naredio je da niko ne smije opal-
iti ni jednu strijelu bez njegove naredbe. Nosio je ljepi oklop i sa njime dostojanstveno
17
išao od borca do borca i bodrio ih, hrabrio i sokolio. Zatim je izvukao svoj mač i rekao:
„Ko će da mu dam ovaj mač?“ Nekoliko ashaba se podiže u želji da ga prihvati.
Ustade Ebu Dudžane i upita: „A šta treba ovaj mač da uradi, o Allahov Poslaniče?“
On odgovori: „Da njim siječeš neprijatelja dok se ne iskrivi“.
Ebu Dudžane reče: „Uzimam ga pod tim uvjetom“, i Poslanik, a.s., dade mu ga.
Poslanik, a.s., bio je vrlo okretan i hrabar. Pun snage i elana mogao je i na druge
utjecati i bodriti ih i u najtežim uvjetima. Nikada nije gubio nadu u Allahovu, dž.š.,
pomoć, i to je bila njegova motorna snaga koja ga je održavala u svim situacijama.
volio je hrabre ljude, kukavičluk mu je bio stran. Jednom prilikom kada je sje-
dio sa svojim drugovima došao je neki Jevrej koji je volio hrvanje. Pozivao je ko smije
sa njim da se hrve, pa su ashabi šutjeli. Poslanik, a.s., zatim je ustao i pohrvao se i po-
bijedio je Jevreja. Tom prilikom je rekao ovaj hadis: “Jak i snažan vjernik bolji je i All-
ahu draži od slabog, a svaki vjernik je dobar. Trudi se da radiš ono što će ti koristiti,
traži pomoć od Allaha i nemoj posustati. Ako te nešto zadesi, nemoj reći - da ne bi toga
i toga ne bi se dogodilo, već reci: „Allah je odredio što je htio“, jer riječi „lev“ (da ne bi
toga i toga) otvaraju vrata šejtanu. (Ibn Madže)
■ F. Zolota:
Ovome skupu će se predstaviti jedan od mlađih kadrova Islamske zajednice.
Dajemo riječ Nevadu Kahteranu, odnedavno asistentu na Fakultetu islamskih nauka,
a doskora aktivnom učesniku ratnih zbivanja na području Bihaćkog okruga. gospo-
dina Kahterana pitamo za naučno, filozofsko gledanje na Bedr i izvlačenje paralela sa
vremenom prošlim i sadašnjim.
SvEvREMENOST BEDRA
■ Nevad Kahteran:
Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim. gospodo borci i starješine, dame i gospodo!
Ja vas pozdravljam i selamim.
a) Bitka na Bedru - historijski faktum ili paradigma
velika bitka Bedra (dogodila se 17. ramazana druge godine po Hidžri ili 62.
godine po kršćanskom, gregorijanskom kalendaru) predstavlja prijelomnicu u histo-
riji Islama i od odsudne je važnosti za očuvanje ideje Islama i islamskog svjetonazora
Weltanschaung-a. Otuda nimalo ne začuđuje činjenica što je razumijevanje ove od-
sutnosti bitke na Bedru doprinijelo tome da je ona u literaturi osvijetljena sa svih
1
BEDR I U BOSNI
motrišta do te mjere da mi, današnji, do u tančine imamo rasvijetljen njezin Sitz im

Leben/povijesni kontekst, sudionike bitke, tok same bitke, ono što joj je prethodilo,
kao i kasnije susljeđivanje događaja. Sire/biografije Božijeg Poslanika, a.s., donose
vjerno zabilježene dijaloške forme između Poslanika, a.s., i njegovih ashaba/ drugova,
te dijalogiziranja sa vojskom mekanskih idolopoklonika. O Bici na Bedru iznalazimo
i tekstualnu evidenciju Kur’ana na više mjesta. Ona je bila izravan povod objave sure
“El-Anfal / Plijen“ i upravo tu želimo posunovratiti interesovanje ovog našeg podne-
ska. Kao neko ko u sebi sažimlje tu teologijsku i filozofsku ravan, moje uključenje
ostaje u toj domeni i nadam se da neću ovim svojim izlaganjem probiti predviđeni
tajming. Dakle, sagledavano iz gore naznačene ravni neminovno se postavlja pitanje
fundamentalne ravni za naše najvlastitije razumijevanje Bitke na Bedru. Pitanje glasi:
Da li je Bitka na Bedru historijski faktum posebite važnosti zbog toga što čini
prijelomnicu u povijesti islama i eo ipso predstavlja značajan datum unutar islamskog
kalendara, ili je ona paradigmatična bitka u tom smislu što uvijek iznova postoji mo-
gućnost njezinog osadašnjivanja i usadašnjivanja u bilo kojem vremenu ili epohi, pa
i u ovom našem?
b) Osadašnjivanje i usadašnjivanje Bedra
Držim da je ispravan odgovor na gore postavljeno pitanje onaj potonji i to ćemo

unekoliko pokušati pojasniti. Dakle, što mislim pod ovim osadašnjivanjem Bedra?
Kada govorimo i kazujemo o Bici na Bedru onda ponajprije imamo na umu
mogućnost implikacija Bedra na našu stvarnost, odsjaj njegovih pouka i poruka na nas
same, te nadahnjivanje i inspiriranje njima koje će biti trajnog karaktera. To kazivanje
je trajnog karaktera stoga što je uvijek funkcionalne naravi, u smislu iznalaženja para-
lela u onovremenskom sa ovovremenskim; odnosno, uvijek je riječ o pokušaju razu-
mijevanja i aplikaciji (primjeni) razumljenog modela Bitke na Bedru na našu bosansku
stvarnost iz koje se poruke i pouke ove bitke crpe u našem slučaju (kao što je, primje-
rice, sasvim legitiman istovrsan pokušaj Čečena, ako ga čine). Nikada nije riječ o tome
da se smisao podsjećanja na Bitku na Bedru iscrpljuje i reducira na moralno-didakti-
čko kazivanje, jer bi to onda doista bilo ostajanje na nivou kazivanja o nečemu što je očit
historijski faktum.
Ovo je opće znana stvar kod hermeneutičkog postupka (postupka kod razu-
mijevanja i tumačenja sveto-pisamskog teksta) koji je uvijek tročlan:
1) subtilitas explicandi – tumačenje,
2) subtilitas intellingendi – razumijevanje i
3) subtilitas aplicandi - primjena.
Primjena je, dakle, zaokruženje i punina razumijevanja onog razumljenog.

Unutar teološke hermeneutike uvijek je riječ o privođenju smisla onog što se razu-
mijeva, odnosno, o usadašnjivanju u kontekst sadašnjeg vremena i situacije /hic et nunc.
19
Mi to nazivamo osadašnjivanjem. Ovim hoćemo kazati da smisao nije u pukom osta-

janju i izlaganju razumljenog, već da on leži u primjeni toga što se razumijeva, tj. apli-
kaciji u dati kontekst.
Kada je riječ o kur’anskom kazivanju o Bici na Bedru, mi smo do sada uvijek
ostajali na prva dva člana hermeneutičkog procesa, te nismo ni mogli posvema do-
kučiti smisao Bitke na Bedru. On nam je stalno uzmicao, te nam je slika Bedra bila
unekoliko mutna i mogla je nekima ličiti na mitologemu prošlost, a ne na stvarni, kon-
kretni historijski događaj. Do osvjedočenja se nije moglo doći, jer je izostajao treći
momentum potpunog razumijevanja i samoosvjedočenja: primjena!
Riječi Uzvišenog Allaha, dž.š., u suri El-Bekara, 29. ajet: „Koliko puta su ma-
lobrojne čete, Allahovom voljom, nadjačale i porazile mnogobrojne čete!“ nisu dopi-
rale do svijesti ljudi i do njihovih srca, jer nisu na valjan način razumijevane. Kako je
neko rekao, narod jeste puk broj, rasuta snaga. Nema cilja, niti pravca... Selo selu neće
pomoći kad naiđe opasnost sve dok se uvjeri, a kad se uvjeri može sve.
Iako nemamo za cilj uglinjavanje u fakticitet Bedra, neki osvrti su nam neopho-
dni, barem kod povlačenja određenih paralela i pitanja otkud vidimo da proishodi mo-
gućnost osadašnjivanja Bedra koji bi bio naš. Da navedem stav Muhammeda Abduhua
kada kaže: „Bog nas neće pitati kako su drugi razumjeli iz Kur’ana to i to, nego će nas pi-
tati za naše najvlastitije mišljenje i razumijevanje“. Ili da navedemo ono što nalazimo u
djelu P. Werenfelsa, Die Koranische Richtungen- „Jedermann sucht seine Dogmen in
diesem heiliegen Buche, jedermann findet zumal was er gesuchet darin“, što znači:
„Svako u ovoj Svetoj Knjizi traži svoje dogme (načela, pravila) i svako nalazi to
što je tražio“.
Dakle, ako tražimo novu mogućnost Bedra, našu prijelomnicu ovog rata, onda
ćemo je i naći, s Allahovom dozvolom, jer bez toga nema ništa. Kada se sve pripreme
do u potpunosti izvrše, onda je On naša uzdanica i pribježište. Smijemo li mi i je li
uopće dopustivo vući ovakve paralele sa Bitkom na Bedru? Odgovor je da je takvo či-
njenje posvema legitimno i punovažno.
vidite, na jednoj strani 31 ljudi, samo 2 konja i 70 deva, a na drugoj 1.300
ljudi već u startu, 100 konja, 600 oklopnika, a devama se nije znao ni broj!
Za nevjericu je ta frapantna mogućnost povlačenja paralela sa našom situaci-
jom i omjerom snaga u korist agresora. Jer, tu slobodno možemo ucrtavati umjesto tih
konja i deva - topove, tenkove, haubice i ostalo. I zar slikanje ondašnje situacije ne sliči
našoj ovovremenitoj bosanskoj stvarnosti? Zar mnogi od nas nisu počesto izgovarali
riječi istovjetne onima Poslanikovim, a.s., koje je izrekao na dan Bedra, moleći očiju
uprtih put Neba:
„gospodaru moj, Ti, ako hoćeš, od danas možeš učiniti da Te niko više ne vjeruje!“
Odgovor na ove molitve i dove je bilo obistinjenje Bedra. Islamska braćo i sestre,
Bedr je danas iznova moguć i kod nas. Jedno je izvjesno i bjelodano: Bog je podjednako
Bog sviju nas i sviju epoha. Sve epohe su Bogu podjednako blizu, jer per definitionen
Boga to jedino sukladira pojmu Njegove Pravednosti. vidite, Bog nije malo više Bog
Arapa sedmog stoljeća, a malo manje, neuzubillahi Bog Bošnjaka s praga 21. stoljeća.
20
BEDR I U BOSNI
Stoga, ako je jednom u 7. stoljeću bio moguć Bedr, onda je posvema izvjesna
i bjelodana stvar da je on moguć i danas, jer Bog nije mogao ništa izgubiti od svojih
mogućnosti da takvo što proizvede ponovo. Kad je Allah, dž.š., mogao potpomoći one
u 7. stoljeću, onda može i nas sadašnje na pragu 21. stoljeća, kada se borimo da saču-
vamo tu našu differentia specifica (razlikovnost) Bošnjaka muslimana, a to je dična
vjera islam i svijetle tekovine islamske kulture i civilizacije, koji se žele destruirati kroz
devastaciju države Bosne i Hercegovine. Uostalom, zar u mnogim mjestima u Repu-
blici Bosni i Hercegovini ne bismo mogli govoriti o „intervenciji odozgo“, s obzirom
na omjer snaga u korist agresora?
c) Bedr kao simbol
Danas kada pokušavamo reaktualizirati pouke i poruke Bedra, moramo biti

svjesni zadatka koji nam predstoji: osadašnjivanja Bedra; osadašnjivanja i usadašnji-
vanja Bedra - tog simbola koji nam zrcali svojom osobitošću kroz stoljeća. Simbol je
ono što ima svoj ontološki realitet, dok je znak u mijeni vremena. Otuda je govor o su-
vremenosti Bedra moguć, s obzirom da Božanska Riječ ne podliježe mijeni vremena.
Allah, dž.š. ,kaže u istoimenoj suri, ajet 65.: „O vjerovjesniče, bodri vjernike
na borbu! Ako vas bude dvadesetak izdržljivih, pobijediće dvije stotine; a ako vas bude
stotina, pobijediće hiljadu onih koji ne vjeruju, zato što su oni ljudi koji ne shvaćaju“.
Islamska braćo i sestre, shodno obećanju vječno Živog Boga, dž.š., Bedr je iz-
nova moguć, doista!
Da nas Dobrostivi Bog, dž.š., potpomogne, kao što je potpomogao i one prije
nas! AMIN!!!
■ F. Zolota:
Ovim dijelom izvornih kazivanja, prije svega pokušajem osvjetljavanja Bitke na
Bedru sa telogijskog aspekta, završili smo pripreme da možemo preći na drugi dio
obrade današnje teme. Stoga predlažemo da ovu temu i razradu sa vojnog aspekta sa
našim učesnicima dalje vodi pomoćnik komandanta za moral, pukovnik Hasib Mu-
šinbegović. Hvala dosadašnjim izlagačima i nastavljamo dalje.
■ pukov nik Hasib Mušinbegović, pomoćnik komandanta za moral

(u daljnjem tekstu - pukovnik Mušinbegović):
Evo, sa ovo nekoliko usmjerenih diskusija, dobili smo, mislim, dovoljno vjernu
sliku, uvodnu situaciju i o Muhammedu, a.s., kao vojskovođi, dobili smo vjernu sliku
o tome kako je ova velika bitka prikazana kroz riječi Allaha, dž.š., u Kur’anu. Mislim
da bismo trebali pristupiti jednom hronološkom toku odvijanja ove bitke, da bismo
mogli otkrivati upravo tu spoznaju, na koji način će ona dobiti na svom značaju takvo
21
historijsko mjesto. Ja bih upravo da započnemo na taj način. Preporučio bih našim
posjetiocima dio shema koje postoje ovdje iza nas. Skice i sheme su rezultati uglavnom
osmišljavanja naših učesnika ovdje, na osnovu raspoložive literature koja postoji. Ona,
kao ovakva, ne postoji negdje obrađena, ali mislim da je dovoljno vjerna, s obzirom na
pouzdane izvore koje smo koristili, a koristili smo posljednju knjigu koju ste imali
priliku prošle sedmice promovirati: „Zapečaćeni džennetski napitak“, čiji je autor
Safijjurrahman El-Mubarekfuri. Cijelu bitku i praćenje njene realizacije zamislili smo
da prikažemo u tri dijela: a) tok priprema za bitku, b) sama bitka i c) aktivnosti (koje
zavrjeđuju da se progovori o njima) poslije bitke.
PRIPREME ZA BITKU
Nama je poznato iz literature koju smo koristili da je u području Medine,
Muhammed, a.s., imao svoje snage koje su kontrolirale veliki broj puteva koji vode
iz Sirije ka Meki. Jednim takvim izviđanjem spoznalo se da bi trebalo da naiđe
putem iz Sirije prema Meki velika karavana od hiljadu natovarenih deva, vrijed-
nosti negdje oko pedeset hiljada zlatnih dinara. Također je utvrđeno da ima, ne-
gdje, oko četrdeset naoružanih ljudi, koji bi trebali to da štite. Dakle, nije veliko
obezbjeđenje.
Međutim, interesantno je kako je ishodno u takvim saznanjima poslanik Mu-
hammed postavio zadatak. Zapravo, da li je to uopće zadatak? On je glasio ovako: - Ide
kurejšijska karavana bogato natovarena. Iziđite i dočekajte je. Možda će nam je Allah,
dž. š., pokloniti. Postavljam pitanje učesnicima: Zašto je ovako izdat zadatak? Da li je
ovo zapravo zadatak? Ako se zna da je tako slabo branjena - je li tako - ako se zna da je
tako bogata, zašto nije drugačije to postavljeno? Zašto nije izričito postavio zadatak?
Evo, ko se javlja za riječ? Da damo riječ našem generalu.
■ brigadni general Mehmed Alagić, komandant 7. korpusa Armije RBiH,

(u daljnjem tekstu - general Alagić):
Ako dozvolite, ja bih pokušao odgovoriti. Da poselamim i goste i starješine.
Meni je posebno drago da možemo ovdje, u našem domu (Armije), raspravljati o
ovim pitanjima. Koliko sam mogao da shvatim čitajući literaturu, da je tako izdata
zadaća pripremna, a ja je i posmatram kao svojevrsnu pripremu, odnosno pripremno
naređenje za izlazak na taj put u to vrijeme. Iz tog ugla nije se mogao pretpostaviti
ishod Bitke na Bedru. To bi mogao samo Allah, dž.š., i upravo to je bila jedina vo-
dilja da se stvarno, kroz jedno blago pripremno naređenje, odmah na startu razluči
ko je za, a ko je protiv. To je ponuđeno upravo ljudima koji su se preselili. Znači,
došli su kao muhadžiri, da bi ipak nadoknadili nešto što je izgubljeno, pa ako Bog
22
BEDR I U BOSNI
da, da to dođe u njihove ruke. I to je, ustvari, prvo, da tako kažemo, kako ja to gle-
dam, kao vojnik, neko predpripremno naređenje, za predstojeću bitku. Šta bi se iz
toga moglo izvući kao zaključak? To će možda da bude vođa. Znači, i na tom se putu
ili na tom pokretu polahko izviđa, osmatra i da se saznaje više o tom prostoru, gdje
upravo treba da se odigra odlučujuća, historijska bitka na Bedru.
■ pukov nik Mušinbegović:

Da. Ali, evo da postavimo dopunsko pitanje. Da je, naprimjer, poslanik Mu-
hammed, a.s. ,postavio zadatak da se mora ići, a njega su vjerno slušali ensarije koji su
mu bili domaćini, i muhadžiri, koji su bili s njima, da li bi se u tom slučaju moglo do-
goditi, da bude prekršena zakletva koju su dali Muhammedu, a.s., - da će mu poma-
gati u borbi – ali na svojim kućnim pragovima, te bi možda odstupile ensarije? Ne bi
možda krenuli? Jer su imali pisani dokument, odnosno, zadatu riječ da će pomagati
samo u rejonu svoga grada. Možda bi i taj efekat bio?
■ general Alagić:
Moguće je, mislim... Ja ću pokušati da objasnim kako to posmatram. Jer, u
jednom drugom dijelu, pred samu Bitku, dolazit će do spoznaje. Ona se nije mogla
tada znati. Znači, ovako blago dat zadatak je upravo sa jednom sigurnošću da će
muhadžiri krenuti, a vjerni sljedbenici da će isto tako krenuti za njima na taj put.
Sigurno!

Dobro. Da vidimo onda, ako je to otprilike tako, a mislim da je upravo poenta
u tome da je mudro postavljen zadatak, možda, kako bi to ovim našim rječnikom
danas kazali, osnovna zamisao za realizaciju zadatka. Da vidimo, dakle, koliko je to
onda krenulo snaga sa Muhammedom, a.s., i kakav je odnos ensarija i muhadžira?
Kakva je opremljenost tih jedinica? Ali samo da kažemo o broju snaga koje su krenule
sa Muhammedom, a.s. ,Evo, imamo to ovdje, pa to može malo da koristi načelnik Štaba.
Svjesno smo sve objelodanili, samo komentiramo malo; uz Muhammmeda, a.s., koliko
je bilo snaga?
Prije nego što načelnik Štaba nešto kaže o odnosu snaga pred ovim skupom, za-
vrjeđuje da se kaže nekoliko bitnih karakteristika. Uvažavam ovo sve što su prije mene
rekli, ali Božiji poslanik kao komandant, mislim, nije to isto što i biti mudžahedin,
borac i komandant. Mislim da u njegovoj poruci, odnosno prenošenju istine, ja to
mogu reći kao komandant korpusa ili kao starješina, znači prenošenje direktive koja je
23
počela da se realizira; i mislim da, čitajući tu direktivu, to ne mogu biti svi ljudi.
To mogu biti samo obdareni i nadareni. Originalno pravo rukovođenja ili upravljanja
i komandovanja ljudima je prirođena stvar. Mi smo jučer raspravljali o nekim
stvarima, evo tu je i Ćuskić (Fikret), meni sa lijeve strane, Kadir (Jusić) sa desne, mnogi
komandanti dolje u publici. Bitan je momenat, da tako kažem prosto. Instinkt, kad i
šta uraditi. To ne piše nigdje, to je stvar osjećaja; i da se tu izvuku određeni zaključci
i pouke i mislim, nećete mi zamjeriti ako uzmem još koji minut o ovom pitanju. Iz te
prirodne nadarenosti proističu mudri potezi vojskovođe ili vojskovođa, shodno datoj
situaciji. Znate, nekada ste u situaciji da odluke donosite munjevitom brzinom. Kako
bih ja rekao, nalazite se u “cajtnotu”, zastavica pada, a trebate donijeti odluku i preći,
da kažem, u pobjedu ili ne znam ja... na putu ka pobjedi. Mislim, to svojstvo nema
svaki čovjek. To znamo iz normalnog života. Stoga, rezultati nisu zagarantirani pozna-
vanjem ratnih pravila.
U jednoj literaturi iz II. svjetskog rata stoji ovako: “Ne radi onako kako si učio,
nego radi onako kako osjećaš. Jer i onaj drugi je po istim knjigama učio”. Znači, i tu
imamo određenog prirodnog dara u rješavanju određenih problema u datoj situaciji.
Rukovodeća ličnost, to je ustvari priroda, a to je Božiji Poslanik imao. To mu je Allah,
dž.š., dao. Postoje osobe koje su stvorene da budu vođe, jer, ili im je to Allah, dž.š, u
prirodi njihovog stvaranja podario, a onima drugim nije podario moć rukovođenja.
Mislim da ćemo se ovdje svi složiti da je Allahov poslanik Muhammed, a.s., bio jedin-
stveni vojni komandant.
Možda ne toliko ranije, ali evo da kažem, možda u zadnje vrijeme i malo više,
i da kažemo ovo svoje slobodno vrijeme, ono intimno vrijeme, kad se malo razmišlja,
do takvih se stvari lahko može doći. A to pokazuju i svi do sada vojni analitičari i
stručnjaci. Mislim da je u memoarima čuveni njemački general zvani “Pustinjska
lisica”, u jednom djelu rekao, upravo poslije vođenja rata u Africi: “Mnoge poruke sam
upravo izvukao od Muhammeda, a.s.,” To znači da su i ti komandanti, u to vrijeme,
također, izučavali, proučavali i za sebe izvlačili određene zaključke i pripremali se za
vođenje rata.
a) Odnos snaga
Još o nekim drugim karekterisitikama, mislim da mnogo ne dužim, od fizičkih,

psihičkih, svih drugih vještina i u obuci u rukovođenju ratovanjem, to je bilo sve pri-
sutno. O tome je Božiji Poslanik mnogo vodio računa. Po mom mišljenju, Muham-
med, a.s., želio je istaknuti izučavanje ratne vještine, naprimjer strjeljaštva. A bilo bi
apsurdno, u vremenu sadašnjem da se pored automatske puške vratimo sablji. Mo-
ramo, znači, ići naprijed, upravo da bismo mogli da idemo putem ka pobjedi. I upravo
ta savremenost je poruka i pouka. Ja ću reći da Bedr mora biti pouka, uputa i zaključak.
Bitka na Bedru je onoliko savremena koliko je možemo shvatiti, koliko možemo njene
principe u sadašnjem vremenu primjenjivati. Mislim da bi i za to trebala određena
2
BEDR I U BOSNI
Odnos snaga i gubitaka
SNAGE
a) Muhammeda, a.s., b) Ebu Sufjana
- ljudi 317 / 86 muhadžira, - ljudi 1.300 / u borbi 1.000,

231 ensarija / od čega 600 oklopnika /
- konja 2 - konja 100
- deva 70 - mnogo, mnogo deva
GUBICI
a) Muhammeda, a.s., b) Ebu Sufjana
- šehida 14 / 6 muhadžira, - poginulih 70

8 ensarija /
- zarobljenika Ø - zarobljenih 70
/ komandanti, prvaci /
25
moć i saznanja i upravo ovakve rasprave će nam dati, mislim, određene poruke, a
nadam se da će posebno pitomci ROŠ-a, mlade starješine koje ovdje sjede, komandiri
četa, komandiri bataljona, komandanti brigada, izvući za sebe poruku.
Prvo: da budu staloženi, hladnokrvni, da ne kazuju kad će da se odluče na
bitku, da moraju da raščiste sa svim drugim stvarima i da ne smiju leđa okretati.
Okretanje leđa je ravno izdaji. Mi smo, evo tu prisutni, imali i takvih slučajeva. Mi
to moramo uvažavati, mi to moramo objašnjavati! Sigurno će biti riječi i o tome ali
govorimo o situaciji samo na prostoru gdje će se izvoditi bitke, da vrhovni Ko-
mandant poslije svih tih izdatih uputa i naređenja, savjeta itd., izlazi među vojnike,
među borce, ja to mogu reći, drži vojnički sastanak, da se upotpune još neke stvari
i, eventualno, ako ima neko ko se uplašio, da mu se pruži šansa da se osvijesti ili,
jednostavno, da napusti. Kada se uvjerio u sve to, da je išlo kako treba, da su zadaci
izvršeni, onda se sav rasterećen, vratio na svoje komandno mjesto. Znači, u zemu-
nicu i dovom razgovarao sa Allahom, dž.š., Ja bih to rekao ovako: Podnio je izvještaj
svom Pretpostavljenom.
Mislim, nećete mi zamjeriti, ali mora se položiti računa nekome o onome što
je urađeno i da mu se kaže koja su to očekivanja da bi pretpostavljeni sagledao da
li je on izmirio sve ono što je obećao, ono što je u pripremi trebao da da. vjerova-
tno je iz toga sagledao, kad se vidi kroz odnos snaga, da će trebati dodatna pomoć,
da tako kažemo, rezerve Vrhovnog Komandanta da bi se došlo do pobjede, a to je,
vjerovatno preko meleka, ono kako je objašnjeno i tumačeno u izvornim doku-
mentima. Evo toliko za ovaj dio.

Dobro, Načelnik se bio javio. Ovdje, na ovom našem pregledu, nismo prikazali
imena. Zamolio bih za komentar. Dakle, koliko je zaista krenulo snaga sa Poslanikom, a.s.?
■ pukov nik Kadir Jusić, načelnik Štaba 7. korpusa Armije RBiH,

(u daljnjem tekstu- pukovnik Jusić):
Knjige kažu da je u ovu odlučujuću bitku sa Poslanikom, a.s., krenulo 313, 31,
ili 317 ljudi. Intresantno je, sam početak ovog ovdje našeg rada, nagovijestio je način
okupljanja vojske. Može se zaključiti da su to bili ljudi, oni obični, dakle saradnici, ljudi
vjernici, dakle - da nisu bili vojnici. To je vrlo značajno i pa ćemo ga upoređivati sa
našim sadašnjim stanjem, u kome se naš muslimanski narod našao u početku ovog
rata. Ovdje možemo podvući, odnosno, staviti jednu paralelu.
Sa druge strane imamo organiziran grad, organiziranu, da kažem državu,
koja je imala svoju vojsku koja je izvršila mobilizaciju ili okupila je - knjige kažu
1.300 vojnika. Sa tih 1.300 vojnika krenula je mekanska vojska u borbu protiv mu-
slimanske vojske da je porazi. Interesantno je i to kakva je bila oprema tih jedinica.
Muslimanska vojska je imala tada vrlo slabu opremu. Imala je dva konja i imala je
26
BEDR I U BOSNI
72 deve na 31 ljudi. Čak je i Božiji poslanik, dijelio jednu devu sa još dvojicom
ljudi u pokretu, na maršu, dok je mekanska vojska imala nebrojeno deva, dakle svaki
vojnik je imao devu. Imala je stotinu konjanika. To je bila snaga. I kada bismo to
gledali u ovom prostom matematičkom obliku, to je odnos snaga 1 : 3- u ljudstvu.
Međutim, ako bismo ga gledali po opremljenosti, po onome što znači konjanik, što
znači 600 oklopnjaka, dakle, obučenih vojnika sa oklopom u odnosu na 300 neo-
bučenih, slabo naoružanih itd., onda je odnos snaga nemjerljiv. Oružje koje su imali
muslimanski borci: strijele, kao dalekometno oružje, bilo je prvo oružje koje je Božiji
Poslanik uveo u borbu. I danas se koristi taj isti princip izvođenja borbe. Borbu po-
činju u prvom redu oruđa sa najvećim dometom pa onda na kraju sa lahkim oruž-
jem, da bi na kraju bio korišten i nož. Dakle, strijele i štit, koplje i sablja, bilo je
oružje Poslanikovih boraca, dok je mekanska vojska imala u svom sastavu i oklope.
Oni su bili teški, metalni i lahki.
Dakle, razlika u opremljenosti vojnika i boraca bila je izuzetno velika. Isto
tako, moramo računati kolika je vrijednost vojnika konjanika, odnosno vojnika na
devi (koja može vjerovatno da nosi sa sobom dva do tri vojnika) spram borca pje-
šaka. Dakle, to je taj odnos: konjanik: dva do tri pješaka. Ako se to ima u vidu, onda
je odnos snaga bio daleko, daleko u korist mekkanske vojske. Sa tog gledišta, oče-
kivati je bilo da muslimanski borci, odnosno muslimanska vojska - izgubi. Među-
tim, desilo se ono što se desilo. Interesantno je ovdje napomenuti još i to, da je
Poslanik, a.s., odmah na početku izvršio jednu organizaciju vojske. Dakle, orga-
nizaciju marša. Kasnije, po dolasku na marševski cilj, izvršio je organizaciju borbe.
To ćemo čuti kasnije.
Na početku je formirana kolona i vojska je podijeljena u dva odreda. Određen
je glavni komandant. To je bio ibn Umejr. Prvi odred je bio odred muhadžira, a drugi
je bio odred ensarija. Komandant Odreda muhadžira bio je Alija ebu Talib a Odreda
ensarija, S’ad ibn Muaz. Božiji Poslanik se kao vrhovni komandant kretao na čelu ko-
lone, odnosno vojske. Tako je bila formirana kolona za marširanje.
Da ne bih kasnije uzimao riječ, da odmah odgovorim na pitanje mogućnosti
ponavljanja Bedra. Bedr se, po mom mišljenju, u mnogim stvarima ponavlja borbom
u Bosni, ali u vojničkom smislu, teško da može biti ponovljen. Mi možemo samo po-
željeti da se ponovi Bedr. Međutim, ukoliko ne ostvarimo jedinstvo vojnog i političkog
rukovođenja i potpunu podršku svih zajedničkoj borbi, on se ni neće ponoviti. U liku
Božijeg Poslanika bilo je objedinjeno političko, vjersko i vojno rukovodstvo i imao je
potpunu podršku ostalih. Posebno je to bilo impresivno kada se spoznalo da će doći,
da mora doći do bitke, da nema povlačenja jer bi to bio kukavičluk. To bi bio kraj
islama, kraj Mmuslimana.
Božiji poslanik je tražio od svojih podršku i dobio je jedinstvenu, jednoglasnu
i potpunu podršku. To je ono što je najbitnije pored odlučnosti, pored hrabrosti, pored
znanja, ratnog umijeća - ratne vještine, strategije i taktike. Ovo je osnovno i ukoliko
ne bude ostvareno i u Bosni i Hercegovini, Bedr se neće ponoviti.
27

Evo nekoliko mojih impresija:
a) u vezi sa brojnim stanjem ljudi koji su se odazvali da krenu sa Poslanikom, a.s.,
vidimo da je odnos ensarija i muhadžira 3:1. Dakle, vrlo visok odziv ensarija. Nisu,
znamo, morali krenuti, a krenuli su;
b) o broju deva - deve su u dolasku bile korištene i za prenošenje ljudi, opreme itd. Ali
taj isti broj deva bio je korišten za ishranu, po principu jedna deva na sto ljudi dne-
vno, otprilike. Tako se ovaj, da kažemo, potencijal u stočnim grlima, koristio (i tro-
šio) upravo za preživljavanje do dolaska na poprište bitke;
c) o ukupnom broju snaga angažiranih u ovoj bici. Da li je to malo snaga za bitku koja
slijedi, za snagu s kojom treba da se sukobi? Prvi puta kad sam podrobnije čuo o bici
na Bedru, nastupilo je moje i prvo razočarenje. Reći ću to ovako. Ja sam mislio, tu
se sukobilo hiljade vojnika, stotine hiljada vojnika suprotstavljenih vojski. Naravno,
uzrok tome je moje skromno poznavanje historije islama. Ali kad razmatramo to i
sa savremenog aspekta, mi imamo i danas situaciju da, uglavnom, napad započinje
manja grupa; u savremenom izvođenju borbenih djestava, kad brigadama damo za-
datak, opet, napad počinje vod ili četa. Ovdje, u konkretnom slučaju, mi imamo
jedan dobar odred Poslanikove vojske, u savremenom smislu značenja odred; ali,
taj cjelokupni odred će prihvatiti borbu, učestvovati u njoj. Prema tome, kad 300
ljudi učestvuje u borbi onda su tu veliki rezultati. veliki rezultati ove bitke su i spram
gubitaka koje će protivnik pretrpjeti. Kasnije ćemo pokazati gubitke;
d) naknadno Poslanikovo promišljanje o sudbinskom ishodu bitke - da je, imam utisak, Po-
slanik, a.s., u putu promišljao o ishodu bitke i zaključio da bi to mogla biti bitka bez po-
vratka, vidi se i po tome da je odredio i političkog zamjenika. Prije odlaska iz Medine
on je odredio ko će ga zamijeniti u džematu, da vodi džemat, ali nije bio odredio ko će
ga u političkom smislu zamjenjivati u Medinskoj zajednici. Medinska zajednica je bila,
dakle, država. (Na karti imamo taj prostor kojim je ovladao i na koji se proširio islam
u Poslanikovo,a.s., vrijeme). On, dakle, s puta vraća svog ovlaštenog predstavnika na-
mjenski, da bude politički rukovodilac ako dođe do nečega da se iz rata ne vrati;
e) kod ove organizacije kolone: meni ta kolona i načini kako je postavljeno koman-
dovanje, ešaloniranje - liči prilično na ovo naše savremeno: način marša, ešalonira-
nje snaga s jedne strane, određivanje komandanta za svaku od djelatnosti koja se
može pojaviti, komandant pravca, glavni komandant, vrhovno komandovanje, za-
štita, čelno obezbjeđenje, začelno obezbjeđenje.
b) Pokret ka Bedru (shema)
Malo ću prokomentirati odnos snaga koji treba ponuditi onome ko hoće više.
Znači, on je očekivao da će uz njega muhadžiri biti sigurno.
2
BEDR I U BOSNI
Dalje, ko je mogao pretpostaviti koja sila će na njega udariti? Nije on to znao.

To nije znao i on je upravo kroz ovo, kako bih rekao, lahko davanje zadataka Islama,
želio da se, ustvari, po mom mišljenju, provjeri čvrstoća, odanost onome što je već
prihvaćeno. A na putu će slijediti niz drugih problema. Uvaženi muftija, i ostale
efendije, i ljudi koji poznaju i tumače Kur’an, mogu dati svoj komentar; mislim da
je on kroz te situcije sagledavao problem i onog momenta gdje je dolazio u dilemu,
nije mogao dati rješenje sa svojim tada razvijenim čulima, on je činio dovu. Ustvari
molio je za pomoć, obraćao se, dakle, Allahu, dž.š., svom Pretpostavljenom, da ga
uputi i dadne način rješavanja nastalog problema.
Odnos snaga, kada se promatra ono što je došlo i prošlo, sa jedne i druge strane,
ono pokazuje matematički omjer ovakav kao što je načelnik Štaba iznio. Ali mi, po-
sebno tenkisti, nekad računamo sa mogućnostima koliko onog krupnog možemo iz-
baciti (misli se na tone čelika, p.a.). Mislim da to ovdje, kad se sve poravna i presabere,
negdje pokazuje odnos 1:19; kada se doda odnos u čistoj, da kažemo, pješadiji, oklop-
njacima, odnos konjanici-konjanici, odnos deve-deve i ukupan skor, otprilike izađe,
neka srednja vrijednost, 1:19. Možda će uvaženi prijatelji naći neku vezu oko tog broja
19. Pošto, kad se odbiju oni vojnici koji su pred zadnji momenat odustali da učestvuju,
kad se to opet preračuna, jer su podaci promjenljivi, onda dolazimo do odnosa 1:17.
Mislim da bi vrlo malo komandanata bilo spremnih da je to znalo unaprijed, bez ob-
zira na sve, da se odluči na tako nešto, a ovo je, kako bih ja rekao: “Ušao si u glib i sad
se vadi.“ I tako su se ta pitanja rješavala.
■ muftija Abdibegović:
vezano za dovu koju je Muhammed, s.a.v.s., uputio uzvišenom Allahu, kad je
bio na isturenom komandnom mjestu (IKM), ovo ćemo sad upotrijebiti u tom žar-
gonu jer se nalazimo u 7. korpusu Armije RBiH, u kojem učestvujemo svi: Božiji po-
slanik tada, u momentu pred bitku, moli Allaha, dž.š., i kaže: “Bože, ukoliko nas ne
pomogneš, neće ostati niko da te slavi“. Znači, najveći adut, ako smijem tako uvjetno
reći! Božiji poslanik, s.a.v.s., moli Uzvišenog Allaha, a on zna da to zna Allah, dž.š., al’
on kaže: “Bože, ako nas ne pomogneš“, znači, ako izgubimo bitku, ako budemo svi še-
hidi, u Medini neće ostati niko da uči ezan, neće niko propagirati Islam. Znači, pomozi
za radi Islama, ne za radi nas. Ja bih toliko, pa ću se poslije uključiti.

Da zaključimo oko ove marševske kolone i dolaska u rejon Bedra. Mislim da
bi trebalo tačno zaključiti, da s obzirom na način kako su ešalonirane snage, može se
sa savremenog aspekta kazati da ovakav raspored snaga obezbjeđuje uspješno vođenje
borbe u susretu. Nema iznenađenja, ima začelno, čelno obezbjeđenje, itd. Na čelu je
išao, dakle, vrhovni Komandant i spominje se da je bila bijela zastava. Koje su to
stvarno muslimanske zastave? Islamske boje?
29
Mislim da smo mi, dolaskom Turaka na ovo područje, poprimili kao obi-
lježje da je zelena boja boja islama ili pripadnosti šehadeta. Mislim da bi sad tre-
balo napraviti jednu analizu, pratiti tok i razvoj tih stvari, ali ono što se u islamu
tretira - jeste bjelina. Dakle, mi u ćefinima napuštamo ovaj svijet. Pogledajte da
obilazimo Ka’bu u ihramima koji su bjelina, a bjelina je ipak simbol čistoće, sim-
bol ljepote. Mislim da smo mi propustili i napravili smo u jednom našem prošlom
periodu omašku tako da smo džamije ošarenili puno bojama, natpisima i slično
tome. A džamija je najljepša kada je obojena bijelom bojom. Prema tome, neka
ostane ovo tradicionalno, mi se tako i učimo i prihvatamo to ali ono što islam pre-
ferira - preferira sigurno bjelu boju.

Najčešće promovirane boje: imamo crnu, zelenu, bijelu koja je bila u vrijeme
Poslanika, a.s, itd. Jednom sam čuo od jednog dobrog poznavaoca, da je jako crvena
boja, grimizno crvena boja, također, boja islama. Ima mnogo zastava zemalja islama
koje su crvene boje.
Narodi koji pripadaju islamskom svjetonazoru nose crninu, posebno žene nose
crninu, jer ona je skrivala, dakle, zatvarala.

gdje je, dakle, Bedr? Bedr je rejon koji je na putu od Medine do Meke. Rekli
smo da je put od Medine do Meke negdje oko 50 kilometara, a od Medine Bedr je
udaljen negdje oko 120 kilometara. Da se malo vratimo na Muhammedovog a.s. pro-
tivnika Ebu Sufjana. Ebu Sufjan je predstavnik mnogobožaca Mekanaca, te vojske.
Zatim, on lično je u pratnji ove karavane koja nosi robu iz Sirije.
geografski locirajmo područje bitke, da otprilike znamo gdje je. Odakle Ebu
Sufjanu takva neopreznost, ili, da li je bio neoprezan kada je poveo samo 0 zaštit-
nika za osiguranje karavane? Tako bogato natovarene karavane u kojoj je uloženo
cjelokupno kurejšijsko bogatstvo! Kako će, zapravo, Ebu Sufjanu postupiti u trenu-
tku spoznaje da ga neko prati i da je vojska poslanika Muhammeda na drumu? To
je interesantno, pa da to malo prodiskutiramo. Možda da vidimo i pitanja: otkud
tako visok odziv Mekanaca na poziv koji će uslijediti od Ebu Sufjana? Evo da to po-
dručje malo obuhvatimo.
30
BEDR I U BOSNI
c) Obavještajno obezbjeđenje Bitke na Bedru
■ major Kenan Dautović, pomoćnik komandanta za obavještajne poslove,

(u daljnjem tekstu - major Dautović):
Prije svega da selamim ovaj skup i da se obratim sa par riječi u smislu analize,
da savremenije kažem, obavještajnog obezbjeđenja Bitke na Bedru i uvjeta koji su do-
veli do toga. Naime, na samom početku najstarija faza je bila, na samom startu - ta ka-
ravana koja je nosila sa sobom to veliko kurejšijsko bogatstvo.
Naime, već u tom dijelu, vezanom za ovu Bitku, počinje prikupljanje podataka.
Dakle, nekakva prva faza prikupljanja podataka o neprijatelju gdje je Resulullah, a.s.,
uputio dvojicu svojih ashaba direktno u Havru gdje su oni karavanu sačekali; znači
Havra je bilo mjesto kroz koju je trebalo da prođe ta karavana, i oni su na taj način
neposrednim izviđanjem, neposrednim uvidom u stanje, odnosno, savremenije re-
čeno, obavještajno operativnim i stilskim radom prikupili podatke o namjerama,
pravcima kretanja i o sadržaju te karavane da bi na vrijeme obavijestili Muham-
meda, a.s., na osnovu čega je on i donio onu odluku o kojoj smo maloprije diskuti-
rali. Ukupno gledano, a i ja, također, kako bi poštovao vrijeme, moram samo još
jednu opću napomenu dati u vezi sa prikupljanjem podataka o neprijatelju. To je
jedan kontinuirani proces koji u vojnoj nauci, vojnoj terminologiji, za one koji nisu
vojnici, on je jedan od elemenata obezbjeđenja, borbenog obezbjeđenja i u tom smi-
slu dijeli se na aktivnosti prije početka borbenih djejstava i na aktivnosti za vrijeme
borbenih djejstava, pa i nakon toga.
Međutim, ono što je karakteristično, jeste to da je do početka borbenih djej-
stava bilo vrlo intenzivno prikupljanje podataka jednih o drugima; nakon borbe, ova
literatura bar ne pokazuje neko jasnije razgraničenje od ukupnog razvoja situacije.
Analizirajući Bitku na Bedru sa aspekta obavještajnog obezbjeđenja jasno se može iz-
vući zaključak o pravovremenom i kontinuiranom sakupljanju podataka o neprijatelju
od strane Muhammeda, a.s., i muslimanske vojske.
Sljedeće što se može zaključiti jeste pravilan izbor načina prikupljanja poda-
taka o marševskoj koloni logističkog sadržaja, misli se na karavanu, kao izabranom
objektu napada sa jedne i neprijateljskoj, kurejšijskoj vojsci sa druge strane. Mada se
mora napomenuti, - što je i iniciralo moje javljanje, - da im je mekanska vojska dobro
parirala, posebno u segmentu obezbjeđenja karavane, što je za posljedicu imalo bez-
bjedno pristizanje karavane u Meku.
Od izvora obavještajnih podataka korišteno je dnevno i noćno izviđanje, ispi-
tivanje živih zarobljenika i različiti oblici obavještajno operativnog rada, špijunaže.
Još jedna bitna karakteristika jeste da se intenziviran obavještajni rad odvijao u ovoj,
kako rekoh, pripremi za izvođenje borbenih djejstava.
No, krenimo redom. Mislim da ću zahvatiti cijelu problematiku, a neću duljiti.
U pohodu na Ušajru spomenuli smo kurejšijsku karavanu koja je umakla Poslaniku,
a.s., a kretala se iz Meke prema Šamu. Kada se primaklo njeno vrijeme povratka iz Šama,
31
Resulullah, a.s., je poslao Talhu ibn Ubeddullaha i Seida ibn Zejada na sjever, u izvi-
đanje. Oni su stigli u Havu i tu ostali dok nije naišla karavana, na čelu sa Ebu Sufja-
nom. Oni su pokupili informacije i vratili se u Medinu da obavijeste Muhammeda, a.s.,
Naime, ovdje je sasvim jasno da je Resulullah, a.s., upotrijebio vrlo moderan način
prikupljanja podataka koji se upotrebljava u slučaju nepostojanja linija razdvajanja, a
što je u ovom slučaju kombinacija neposrednog izviđanja i obavještajno-operativnog
rada. No, i ova odluka i potez proizvod su prethodnog kontinuiranog obavještajnog
rada. Dakle, misli se da se raspolagalo podacima da se karavana nalazi u tom mjestu.
Rezultat ove aktivnosti tumače rečenice koje su već komentirane u smislu blage odluke.
Ojektivno gledano, iz pomenutog razvoja situacije nije se moglo ni naslutiti da
će doći do velike Bitke na Bedru. Ali slijed događaja je bio drugačiji. Nakon što je mu-
slimanska vojska krenula u pravcu Bedra i približila se En-Nazijetu, Resulullah, a.s.,
uputi Besbesa ibn Amra i Adija ibn Ebi-Zagbaa na Bedr u misiju izviđanja i praćenja
karavane, te informiranja Resulullaha, a.s.,
Ovdje se, očigledno, radi kako o prikupljanju podataka o neprijatelju, tako i
o prostoru borbenog obezbjeđenja sa ciljem što kvalitetnijeg osmišljavanja plana
zasjede. Dakle, napominjem da je stalno pokretanje vojske od strane Muhammeda, a.s.,
imalo za cilj presretanje te zasjede i oduzimanje plijena koji je pripadao muhadži-
rima. Međutim, kako već rekosmo, ni neprijateljska obavještajna služba nije miro-
vala, a posebno u dijelu preventivne zaštite karavane. Tako je i Ebu Sufjan, kao vođa
karavane, bio krajnje oprezan pa je poslao svoje špijune da motre na svakog ko pro-
lazi tim putem, i da ga obavještavaju. Ubrzo do njega dođe vijest da je Muhammed,
a.s., podigao vojsku da presretne njihovu karavanu, te posla hitno pismo u Meku
kao poziv u pomoć. Krećući se dalje prema Bedru sreli su na putu jednog od svojih
špijuna i nakon donesenog zaključka da tragovi dvojice konjanika pripadaju izviđa-
čima muslimanske vojske, od Ebu Sufjana bi donesena odluka da promijene pravac
kretanja. Tako nekvalitetna maskirna disciplina, ovo je izraz koji je poznat mojim ko-
legama, izviđača muslimanske vojske i dobro organizacija obavještajnog rada i pra-
vilno donošenje odluke od strane Ebu Sufjana, naravno, uz Allahovu, dž.š., volju,
bili su presudni da karavana umakne prema Meki. Karavana (ratni plijen) je bila i
povod i uzrok izlaska muslimanske vojske prema Bedru. Allahova, dž.š., volja je bila
da karavana umakne a da se odigra Bitka na Bedru.
Resulullah, a.s., i medinska vojska su saznali za mekansku karavanu i vojsku
koja je krenula iz Meke kao pojačanje, još dok su bili u dolini Zafrana; dakle, opet pra-
vovremeno, što također govori o preciznosti sakupljanja podataka o neprijatelju.
U blizini Bedra, Allahov poslanik se odlučio da lično ode u izviđanje sa svojim
ashabom Ebu Bekrom. I dok su oni nedaleko kružili od mekkanskog logora, ugledali
su jednog starca Arapa. Resulullah, a.s., ga je pitao za Kurejšije, ali i za Muhammeda i
o jednim i drugim. Pitao je za obje vojske praveći se da ništa ne zna. Nakon kratkog
razlučivanja, dobio je podatke o lokacijama obje vojske.
Ovaj potez Resulullaha, a.s., ima izuzetno veliku obavještajnu vrijednost dobijenu
nekim vrstama kombinacije neposrednog i komandantskog izviđanja, te obavještajno-
32
BEDR I U BOSNI
Put kretanja karavane i vojske prema Bedru
Put za Siriju
Medina
s
Bedr
Crv
eno
mor
e
Legenda:
Put kretanja
muslimanske vojske
Dèda
prema Bedru
(oko 150 km) Meka
Put kretanja vojske
mnogoboàca
prema Bedru
(oko 500 km)
Put kretanja
karavane
33
operativnim radom, međutim tolika je, a vjerovatno i veća moralna vrijednost ovog
postupka. vjerovatno će to kolege oslikati sa svog stanovišta. I konačno, te noći Resu-
lullah, a.s., je ponovo poslao svoje izviđače da prikupe još podataka o neprijatelju. I tro-
jica vojskovođa muhadžira krenula su u izviđanje.
Alija Zubejin i Sead, uz malu grupu ljudi u pratnji, u noćno izviđanje „ko-
mandira četa“, kako pred sama borbena djejstva ne bi bilo nikakvih nepoznanica,
krenuli su do bunara na Bedru, gdje su našli dva dječaka kako toče vodu za mekkan-
sku vojsku. Doveli su ih pred Resulullaha, a.s., Na ovaj način, hvatanjem „živih
jezika“, dobijeni su najkvalitetniji podaci o pripadnicima neprijateljske vojske;
krunisana je obavještajna aktivnost neprijateljske vojske na čelu sa Resulullahom,
a.s., u fazi pripreme za izvođenje borbenih djejstava. Kao zaključak, ukupna obav-
ještajna djelatnost kao elemenat obezbjeđenja borbenih djestava, odigrala je znača-
jnu ulogu u razvoju Bitke na Bedru, mada se mora priznati da na osnovu svih
prikupljenih podataka nije postojala opravdanost za ulazak u istu, ali je, očigledno,
konačni ishod i uspjeh u njoj donijela vjera i iman Resulullaha, a.s., i volja Allaha,
dž.š., To bi bio otprilike osvrt na prikupljanje podataka i način organizacije obavješ-
tajnog obezbjeđenja u Bici na Bedru.
Možda još samo da se ovdje doda, iz ovoga slijeda događaja to se vidi, da ne
postoji propisano rješenje ni za jednu taktičku situaciju za nas obične smrtnike. Znači
nema propisanog!
A ovo oko izviđanja i prikupljanja podataka: za mlađe starješine, mogu sebi
zapisati ako hoće, kaže se: „Nikad niste suviše izviđali, da ne biste to nastavili“. Dalje:
„Upotrijebi sva raspoloživa sredstva, prije, za vrijeme i poslije bitke. Izvještaj treba da
sadrži činjenice, a ne mišljenje bez obzira koliko ono bilo negativno ili pozitivno, zbog
realnosti donošenja odluke“.
Reći ću vam, zamjerit mi nećete, „obavještajni podaci su, k’o jaja - što su sv-
ježija, to su bolja“. Posebno ovdje se ističe, tamo u onom drugom dijelu, na bojištu,
što je napomenuo pomoćnik za obavještajne poslove, komandantsko, komandirsko iz-
viđanje. Posebno nove teorije naglašavaju to dodatno, dopunsko izviđanje, gdje on iz-
lazi lično da se uvjeri i vidi stanje na budućem poprištu bitke.
Još nešto vrlo bitno: neke od zarobljenika, znači po procjeni komandanta, treba
da ispituje i sam komandant, to su ova dva dječaka. Znači, da to ne rade samo po-
moćnici i referenti, nego i on sam. Znači, da ih dovedu, predaju ih i da ih ispituje,
prema procjeni - odvojeno, zajedno itd.
Zatim još jedan podatak, saznanje o drugoj strani - vrlo je bitno da se zna ko
su komandanti u neprijateljskoj vojsci, da im se znaju njihove osobenosti, iz kojih ple-
mena su, jer se iz toga izvlači niz zaključaka koji također povoljno utiču na donoše-
nje odluke.
3
BEDR I U BOSNI

Zahvaljujem. Da kratkim konstatacijama sustignemo, dakle, dokle smo dose-
gnuli ovim diskusijama i to sa još nekoliko činjenica. Bila je dakle riječ o Ebu Sufjanu
koji je vodio karavanu. Ebu Sufjan, koliko god da je imao malo obezbjeđenje nadok-
nadio je to mudrošću, obazrivošću i šaljući svoje izvidnice daleko ispred mjesta gdje
se karavana u tom trenutku zadesila. Na taj način je saznao za prisustvo Poslanikove,
a.s., vojske. Preko svog izaslanika alarmirao je Meku i Meka se odazvala. Odazvala se,
zaključili smo, prije svega i zbog toga što je željela da sačuva svoje bogatstvo u robi koju
je nosila karavana. vidjet ćemo da je bogatstvo sačuvano, ali glave nisu sačuvane.
U Meki je ostao samo jedan od velikana Ebu Leheb. To je onaj isti o kojem se govori
u suri Tebbet Jeda, mislim. Također, nisu prezali da povedu sve snage što imaju i da u
Meki ne ostave, maltene, nikoga, iako su imali jedno neprijateljsko pleme koje je s
njima bilo u zavadi, pleme Benu Bekr Ali. Potvrđeno im je da ih u tom trenutku neće
napasti i zaista su svi velikani Meke krenuli prema Bedru. vojskom je komandovao
Ebu Džehl, vidjet ćemo njegov lik jako istrajan, čvrst, mudar, uporan, veoma uspješno
amortizira vanredne situacije u vojsci, a devet najuglednijih starješina, neki je možda
i ovo kuriozitet sličan našoj situaciji, kad je u pitanju logistika, bavilo se upravo logi-
stikom i snabdijevanjem vojske. A samo jedan je komandovao. Pokret ove vojske,
molim vas, ako zaključimo gdje je Bedr, trebalo je da savlada veliki prostor.To je pro-
stor negdje čak oko 300 km. vrlo se brzo išlo, ubrzanim maršem.
Treba kazati i ovo da je Ebu Sufjan, zaključivši da mu prijeti opasnost, promije-
nio maršrutu kretanja karavane. Na shemi imamo glavni put koji vodi iz Sirije preko
Bedra za Meku. Karavana je trebala proći tuda, kroz mjesto Bedr. I tu je Poslanik, a.s.,
doveo svoju vojsku. Međutim, prije ulaska u rejon Bedra, Ebu Sufjan sa karavanom
skreće na zapad ka moru, Crvenom moru i dalekim, obilaznim putem izvodi karavanu
iz zone opasnosti i spašava bogatstvo koje ona nosi, odnosno, bezbjedno ga doprema
u Meku. Traba odgovoriti i na pitanje šta se dogodilo u mekanskoj vojsci kada je od Ebu
Sufjana primila obavijest da je karavana spašena i da se mogu vratiti kući. veliki broj
tih velikana bogatuna se, zapravo, želio vratiti kući. Međutim, komandant vojske Ebu
Džehl to nije dozvolio. Nije dozvolio da se vojska vrati kući. On je želio da konačno
raščisti sa poslanikom Muhammedom. Želio je da se više nikad na tim drumovima ne
pojavljuju Poslanikovi, a.s., ljudi, odnosno, ljudi iz Medine. Za Bitku na Bedru nastao
je potpuno nov motiv, potpuno druge prirode. više nije bilo u pitanju spašavanje tovara
karavane nego pitanje prestiža na prostoru. Starješina plemena Ebu Zehra je odveo
svoje vojnike natrag u Meku pa je sa Ebu Džehlom ostalo oko 1.000 vojnika. Bilo je još
onih koji su bili za to da se vrate, ali su zaustavljeni, zapravo, nisu smjeli da se pojave sa
zahtjevima za povratak kući. U ovakvoj konstelaciji odnosa i muslimanske snage, snage
sa Poslanikom, a.s., dolaze u vrlo nezgodnu situaciju. Postavlja se sada pitanje: zašto
Poslanik, a.s., kada je saznao da je karavana odbjegla, kada je saznao da je veliki broj
Mekanaca krenuo na njega, zašto ne napusti područje i vrati se u Medinu. Šta bi to
značilo da je tako uradio? Šta bi značilo za islam, šta bi to značilo za tu vojsku?
35
d) Donošenje odluke za prihvatanje bitke
■ brigadir Fikret Ćuskić, zamjenik komandanta korpusa,

(u daljnjem tekstu - brigadir Ćuskić):
Evo, uzeo bih ja učešće. Prvo bih vas sve poselamio i pozdravio. Čitajući ovaj
materijal i spremajući se za ovo savjetovanje, mislim da je ovo jedno od ključnih pitanja
i zato mu treba posebnu pažnju posvetiti. Motivi za Bitku na Bedru sa jedne i druge
strane bili su različiti. Kod Mekanaca, bili su prvenstveno s ciljem da se zaustavi jedna
ekspanzija islama, da se dobije jedna dominacija nad tim komunikacijama u trgovini i
da se čuvaju postojeće pozicije. Dok je kod Muhammeda, a.s., i njegove vojske motiv
na prvi pogled bio u onoj karavani. Međutim, nije to to. Mislim da je islam već bio
postigao jedan značajan stupanj u svom radu, razvoju. Udario je temelje društva, države,
uredio odnose i normalno je bilo očekivati njegovu daljnju ekspanziju. I to su bili os-
novni uzroci zbog čega je historijski bila neminovnost da dođe do te bitke.
Ja bih se sada osvrnuo na jedan drugi momenat, pogotovo je zanimljiv za naše
komandante i komandire, a to je pojam, mjesto i uloga šure. Zašto ovo govorim? Nečije
vrijednosti u određenim naučnim disciplinama su univerzalne i vrijede za sva vre-
mena. Tako je i u vojnoj nauci. Jer vidite i sami da je Muhammed, a.s., izvodio bitke
bez neke doktrine, pisanih materijala, pravila, taktike, operatike i strategije. Kasnije su
to naučnici obrazlagali i slagali u knjige. I to da raščistimo, šta je to šura? Pojmovno,
riječ šura znači ‘dogovor’, a u ovom kontekstu znači muslimansko vijeće na kojem se
donose važne odluke, od bitnog značaja za Islam, državu, zajednicu, džemat, a u ovom
konkretnom slučaju to je kolektivno savjetničko tijelo na kojem je trebalo sagledati
stvarno stanje i donijeti pravilne odluke, jer ovdje je bilo sad pitanje biti ili ne biti.
Odjednom se susreće sa 1.000 vojnika. U slučaju poraza - nestaje i vjere i zajednice.
U svojoj dovi Allahu, dž.š., Muhammed, a.s., traži pomoć. Jer, u slučaju pobjede ot-
varaju se perspektive i za islam i za državu i za ekonomiju i za sve ostalo.
I tu se donosi odluka na šuri. Ovdje malo pažljivije pratite. Ja šuru gledam kao
jedan štab ili komandu, skup rukovodećih ljudi i vojskovođa. Znači, ako pogledamo
bukvalno i prenesemo to na današnje uvjete - to su pomoćnici komandanta i na neki
način potčinjeni komandanti. Imamo sad ukratko tok šure u uvodnom dijelu i ovdje.
Imamo neki logičan red. Od čega se sastoji svaki sastanak? Ne mora samo biti vo-
jnički, može biti i privredni i sastanak stranke, tamo kad se sastanu na nekom drugom
mjestu. Ima uvodni dio, glavni dio i završni dio. Ovdje u ovom uvodnom dijelu, kom-
andant, odnosno Muhammed, a.s., iznosi jedno objektivno stvarno stanje, i moguće
odluke i posljedice koje će proizići iz tih odluka. Znači, bilo je ići na Bedr, ići u bitku.
Ako se to prihvati, znači, može biti pobjeda ili poraz. Šta jedno donosi, a šta drugo.
Odnosno, vratiti se u Medinu bila bi jedna moralna sramota i sigurno da bi bili svi po-
bijeni od okolnih plemena a Islam bi izgubio svaku perspektivu. Ispali bi kukavice, a
to je ono u uvodnom dijelu. Onda je dao riječ komandantima muhadžira koji su ga po-
držali, a onda je na neki način usmjerio diskusiju i uvukao, da kažem, sam je zatražio
36
BEDR I U BOSNI
Pokret muslimanske vojske prema Bedru
Medina
Put za Siriju za{titnica 1. Direktiva
2. Izdavanje pripremnih
nare|enja u vi{e navrata
s 2. odred 3. Moralne pripreme
4. Vije}anje - dono{enje
1. odred odluka o komandantu
i odluke za borbu
final za stampu:Hasib proba
BEDR I U BOSNI
Safr
Mjesto bitke *(dolina Safran, dan hoda udaljena
od mjesta bitke - Bedra)
*Ovdije je zasjedao
8/25/2009
Vojni savjet ({ura)
Bedr
11:23 PM
Muslimanska Kurej{ijska
vojska. vojska
Page 37
Put za Meku
37
mišljenje i od Medinjana, koji su ga normalno podržali i dali mu potpunu podršku,

iako nisu po onoj pismenoj prisegi bili obavezni van Medine da se bore ni za islam ni
za muhadžire. Iz ovoga slijedi sad završni dio, gdje Poslanik, a.s., daje odluku – “kren-
ite i donesite radost”! Sa Božijim blagoslovom! I hoću reći ovo. Prvo, i danas pravi ko-
mandant prije donošenja odluke, sasluša mišljenje, prijedloge, razmišljanja svojih
potčinjenih. On svoje potčinjene, kao najbliže saradnike i uvažava, cijeni i poštuje. Ali
isto tako, kad donese odluku, iza toga slijedi zapovijed koja je naredbodavna, izvršna.
Potčinjeni po svaku cjenu, uz angažiranje svih potencijala, dužni su da idu na njeno
izvršavanje. I u onom tekstu kaže se: “I preko mora, ako treba, slijedite me”. Znači,
nema te prepreke koja će spriječiti rješenje odluke.
Neke od ovih principa komandanti i danas moraju uvažavati. Pogotovo je
značajno uvažavanje prijedloga i razmišljanja potčinjenih, ali, sa druge strane, i jedno
povjerenje potčinjenih u svoje komandante. Iz ovoga je uslijedila odluka i pristupilo
se grupisanju, pripremama za grupisanje snaga i formiranju konačnog borbenog ras-
poreda, što bi bilo jedno od sljedećih pitanja.
e) Formiranje konačnog borbenog rasporeda
Kod donošenja odluka za izbor objekta, grupisanje snaga i formiranje bor-

benog rasporeda, komandant, odnosno, Muhammed, a.s., rukovodio se sa više eleme-
nata. Prvo su obavještajni podaci, što ih je Kenan obrazlagao. Ovdje se skreće
pozornost na prijedloge i mišljenja izviđača, konkretno, koji mu je preporučio da za-
posjednu i najdalji izvor vode koji je najbliži tamo neprijateljskoj vojsci. Drugo, jedna
kvalitetna procjena zemljišta sa više aspekata - je li to ravnica? ima li brda? kud izlaze
komunikacije? Sljedeće, procjena sa hidrografskog stanovišta, neće se ući u pustinju
tamo gdje nema izvora, jer može bitka trajati dan, dva, tri, ali na onom suncu...? Zato
je u islamu bila, iz logičkog razloga zastava bijele boje, jer odbija sunčevu svjetlost.
Sljedeće- geografske karakteristike zemljišta: pokrivenost - gdje ima hladovine, gdje
nema, gdje se može izvući ranjenik, napojiti i sakriti u hlad u tim uvjetima žege i
pustinjske vrućine. Sve je to rukovodilo komandanta da donese pravu odluku i kada
je sve to saznao, imajući u vidu i snagu neprijatelja, njegove tadašnje pozicije gdje se
nalazio, donijeta je odluka o mjestu za grupisanje snaga, odnosno, gdje će se izvršiti
bitka i raspored za bitku. Taj raspored je prikazan ovdje pozadi na shemi. Normalno,
iritirajuće je bilo i za vlastite snage njihova opremljenost itd. Borbeno osiguranje, za-
mjene, bili su sa lukovima i strijelama, jer oni imaju najveći domet, pa su onda oni
izvlačeni u drugi ešalon da izlaze kopljanici itd. Ovo sve hoću slikovito da vam prib-
ližim oko nekih stvari koje su i danas važne iako tada nigdje nije bilo pravila, nije bilo
nekih iskustvenih stvari iz možda drugih vojski koje su imale svoje doktrine kao što
je rimska vojska, koje su danas univerzalni dio Bitke na Bedru. Uglavnom, da znate, neke
vrijednosti i principi koje je Muhammed, a.s., tada zastupao, nisu nimalo prevaziđeni
bez obzira što nas toliko vrijeme dijeli od Bitke na Bedru i moramo to uvažavati, pogotovo
3
BEDR I U BOSNI
Tok Bitke na Bedru
Osm
NA ci)
FJA obo{
SU g
E BU - mno Osm
ska rici
Voj i mu{
c
kan
(Me Zatrpani
izvori
Vojska
MUHAMMEDA, a.s.,
Izvori (Medinjani, muslimanska vojska)
arije
Ens
iri
h ad`
Mu
Osm
Tok bitke:
I. talas:
napad - strijelci strijelci, pje{adija
II. talas:
napad - konjanici strijelci, pje{adija
III. talas:
napad - konjanici, kopljanici kopljanici (II e{alon)
povla~enje pod udarom i
zauzimanje boljeg poloàja
* Borba na tom poloàju i prelazak u protivnapad
* @ivi se daju u bijeg svi prelaze u protivnapad
Bitka na Bedru - borbeni raspored i tok borbe
39
neprijatelja, zemljište i vlastite snage. U okviru toga, posebno i odlučujuće pitanje bilo
je moralni faktor kod naših snaga.

Ovo pitanje o kojem je sada zamjenik komandanta govorio, najslikovitije je
predstavljeno na ovoj drugoj shemi, “raspored snaga za borbu”. Međutim, da konsta-
tiram samo jednu stvar, da je sljedećom surom Kur’ana, praktično Poslanik, a.s., dobio
novu prisegu, novu zakletvu od dijela komandanata ensarija. Ta prisega je da će za-
pravo prihvatiti borbu, boriti se i dalje od svojih kuća. To je velika stvar, time se prak-
tično nadilazi domobranština, ako to smijem tako nazvati, jer domobranština ima i
pozitivne konotacije, ali time je praktično nestala. To je jedna stvar.
Druga stvar, kad se govori o moralnom liku Poslanika, a.s., kada ispituje Arap-
ina, starca, o kurejšijskoj vojsci. Poslanik, a.s., se prvo interesirao, što je kazao i obav-
ještajac o tome gdje je i Muhammedova vojska i gdje je kurejšijska vojska, čime je
prikrio kome, zapravo, pripada. Dao mu je obećanje da će i on njemu dati odgovor.
Dobio je pravi odgovor od starca o tome koliko je zapravo vojnika u kurejšijskoj vojsci.
Kada je dobio podatak da svaki dan kolju: jedan dan 9 deva, drugi dan 10 deva, proc-
jenom Poslanik, a.s., dolazi do podatka da se radi o vojsci jačine 900 do 1.000 Ijudi. To
je dobar zaključak izveden intuitivno i iskustveno koliko se od jedne deve može ishraniti
ljudi dnevno. Isto tako nije ostavio tog starca uskraćenog za odgovor. Odgovorio mu je.
Dao mu je, dakle, odgovor, vrlo mudar., kojim ga je zasjenio: “mi smo od vode”. Ako se
i konkretan odgovor očekivao- inventivan čovjek je mogao zaključiti da se radi o
ljudima u čijem posjedu su izvori (bunari) Bedra - ako je to, to?...Ili dati odgovor znači
nešto drugo- dalekosežnije i sa širom posljedicom. Mi smo, dakle, po ovome načisto od
čega smo nastali. Nastali smo “od ugruška, od kapljice”, dakle, od vode smo nastali. Ako nje-
gov sagovornik nije mogao razumjeti odgovor- to je sad nešto drugo. važno je da je dobio
odgovor. Poslanik, a.s., je došao do njemu potrebnog podatka o broju kurejšijske vojske.
■ brigadir Ćuskić:
Da dopunim samo. Ima jedno načelo koje je Muhammed, a.s., tada isto prim-
ijenio. Primjena neočekivanih metoda, po mjestu i vremenu. Uvođenje snaga je vršeno
noću, utvrđivanje je vršeno noću, kopanje rova i kanala i zatrpavanje izvora - vršeno
je noću. I kad se on lično uvjerio u raspored snaga, on vrši izviđanje terena. Rukom
pokazuje da će tu poginuti taj i taj. To je jedna simbolika. Ustvari, on je time izvršio
raspored svojih snaga, jer je očekivao kuda će dušman naići. I kada se u sve uvjerio,
znači, tek onda je on na miru legao da spava. A nama se dešava da komandanti odu
na spavanje, a nisu sve provjerili - je l’ sve na svom mjestu i kako treba? Sve je to
mogućnost da se u prvoj fazi bitke slomi ta napadna moć, a u drugoj fazi da se osloni
na ove objekte, na brdo i uz jedan izuzetan borbeni moral pređe u protivudar, odnosno
kontranapad i da se neprijatelj definitivno dotuče.
0
BEDR I U BOSNI

Oko ovog izbora položaja: Poslanik, a.s., je sa vojskom došao podno izvora.
Izvori su ostali bliže Kurejšijama. Ali, koliko je bio otvoren, za sve pozitivne uticaje,
za sve korisne prijedloge, govori i to što se jedan od njegovih izviđača obratio kaza-
vši mu: “Poslaniče, samo ako vam je Allah, dž.š., odredio da tu ostanete i da se tu vodi
borba - ostanite tu, ali ako nije, predlažem da idemo naprijed, ispred svih izvora,
koji su najbliži Kurejšijama da ostanu izvori kod nas. Mi ćemo imati da pijemo, a oni
neće imati da piju”, a to je vrlo važan faktor, vodosnadbijevanje u ratu u pustinjskim
uvjetima. Je l’ tako? Pa je onda predložio da se zatrpaju ti bunari, da se kanal
sprovede bliže njima, a da naprave položaje na prednjem nagibu ovog nižeg brda,
dakle, da ne ostanu u polju, što je vrlo intresantno.
Dakle, izbor položaja da bude gornji, da tako kažem, a da oni moraju ići
uzbrdo u tome napadu. To je jedna, ja mislim, od pouka da treba biti otvoren za sve
pozitivne inicijative nižeg starješinskog kadra, makar oni dolazili i od vojnika.
Potrebno je upoznati vojnike u datom trenutku, kad dođe vrijeme za to, sa cjelinom
zadatka, i kod njih osigurati takav angažman kojim se na najbolji način taj zadatak
izvršava. Da imamo vojnika - ne drilaša, nego vojnika stvaralačkih sposobnosti, kada
će zapravo doći do izržaja najbolji način kako da se izvrši zadatak koji je komandant,
komandir postavio. To je ono što ovdje treba da ostane kao pouka, o stvaralačkoj re-
alizaciji zadataka i naređenja koja dolaze od komandanta.
Dok je vršio obilazak položaja svoje vojske, Poslanik, a.s., je sve te kurejšijske
velikane, tu pred svojim borcima sahranio, na taj način što je govorio ‘ovdje će
poginuti taj i taj’. Pa to su sve autoriteti i veličine koje praktično on kao Poslanik, a.s.,
koji se uzda u Allaha, dž.š., koji ima Allahovu, dž.š., pomoć, zapravo ih već sahran-
juje, presuđuje im, dan prije borbe.
Ovdje je ispuštena jedna vrlo bitna stvar. Uložene su ogromne radnje oko
zatrpavanja bunara, kopanje kanala, kopanja zemunice za komandno mjesto, manji
je broj ljudi bio u odnosu na neprijateljsku vojsku; bila je jedna opća mobilizacija,
svako radi, jednako je raspoređen teret za rješavanje svih problema pred bitku. A u
vremenu sadašnjem mi imamo tipičnu procjenu. Izvlačenje na svaki mogući način,
da se ne učestvuje u borbi. To je haram. Ja takvim neću halaliti nikad. I neka se svi
takvi zamisle. Mislim da se iza nekih stvari mnogi skrivaju. To su dvoličnjaci, to su
lažovi. I upravo, da bi Muhammed, a.s., razotkrio te dvoličnjake, pred bitku je od-
lučio da promijeni Kiblu – dotadašnje okretanje u namazu prema Jerusalemu, za-
mijenio je i odredio da se okreću prema Kjabi u Meki. Na taj način je razotkrio one
munafike, one dvoličnjake, ulizice. To je prvo raščišćavanje među muslimanima.
Tako nama treba i ovdje, mora do toga doći ili da se opametimo. Iz ovoga treba ovu
poruku da izvučemo.
1

A sada bismo mogli da vidimo utjecaj meteo-uvjeta ili vremena na zbivanja
tokom Bitke na Bedru. Ona su imala interesantan efekat. Na jednu vojsku djeluju poz-
itivno, a na drugu negativno. O tome da razgovaramo!
■ pukov nik Rasim Imamović:

Es-selamu alejkum, poštovana braćo i sestre. Ja bih na ovo pitanje nešto kazao.
Kao što je poznato, ovdje se radi o kiši, koja je pala, a to je Allahov, dž.š., dar i mudrost,
a malo prije smo spominjali vodu kao izvor života. Allah, dž.š., je dao kišu noć uoči
Bitke na Bedru, koja je bila korisna našoj muslimanskoj vojsci sa nekoliko aspekata.
Prvo, ta kiša je dala okrepljenje, osvježenje, pomogla je da se ljudi osvježe pe-
rući se, da dođu do vode. Dalje, kiša je, odnosno, voda je natapala pustinjski pijesak i
na neki način stvorila jednu pokoricu, pješčano zadebljanje po kojoj je lakše pješadija
(Poslanikova) hodala, jer on nije imao toliko konjice koliko je imala neprijateljska vo-
jska. Time je na neki način isti vremenski uvjet na istom prostoru, prostoru Bedra, jed-
noj vojsci (Poslanikovoj vojsci) pogodovao, dok je drugoj vojsci - mušricima, Mekancima,
bio otežavajući faktor za kretanje u borbu. Dok se kretala njihova konjica je teže ho-
dala, propadala je u pijesak kroz pješćanu koru - kopite i noge deva i konja nisu imale
siguran oslonac, povrjeđivane su, a zatim - izvlačeći se nazad gore, ponovo se dizala
prašina. Mokro tijelo konjanika, okovano mokrim odorama koje su sputavale ratnike
ispod kojih su se nervozni znojili; teško je jahati mokrim konjanicima na devi, konju
itd. To je bilo jedno teško opterećenje za neprijateljsku vojsku.
A ponovo se vraćamo na vodu kao izvor života i onu noć uoči bitke, koliko je
kiša pomogla muslimanskoj vojsci? I ujedno, (hvala ti Keno kao bratu na šaptanju)
kao abdest je došla ta voda našim borcima.
To se u ajeti-kerimu prvo spominje. Znači, da bi se čovjek očistio, znači da
nema ništa u svojoj kosi, što će ga moriti, što će ga opterećavati, znači čist je, nije
džunupast. Abdest osvježi. Drugo, što se navodi ovdje u ajeti - kerimu jeste da bi to od
vas šejtanovo uznemirenje odstranilo. Muhammed, Božji poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, u jednom hadisi-šerifu je rekao: “Kada se uznemirite, a vi stojite, sjedite.
Kada sjedite, a vi ste uznemireni, ustanite. Ako ni tada ne ode šejtan, uzmite abdest.”
Znači, šta za jednog borca znači kad kreće u boj, neizvjesnost? Mislim, sad bi to
trebalo sa jednog psihološkog aspekta posmatrati, ali sigurno da uzimanje abdesta
i sama pomisao na uzvišenog Allaha, dž.š., rasterećuje čovjeka, znači - donosi mu
jednu slobodu. Zapravo, kada čovjek koji odlazi u jednu neizvjesnost spozna da je
smrt neminovnost i da će doći u jednom trenutku. Treće, što učvršćuje se u ovom
ajeti kerimu jeste srce. Znate kako ide ona narodna poslovica: “Ne bije boj svijetlo
oružje, nego srce od junaka.“.Mislim da smo sa generalom jednom bili u razgovoru
2
BEDR I U BOSNI
o ovoj temi , on je doista to slikovito kazao, što ustvari znači da je ‘učvršćen korak’
u jednom vojniku koji je na Bedru. Ja bih sad nek general nešto kaže o tome.
Mislim da je Imamović nešto oko toga rekao. Cijeneći i zamišljajući te prostore i
ono što ja imam saznanja o pustinji i pijesku, a imao sam prilika i uvjeta da hodam po
nekom drugom pijesku, da je po pijesku vrlo nezgodno i teško ići. Ja bih to malo preveo,
možda, i u kretanju po snijegu. Jer ako se taj pijesak sa svojih 5-10 cm učvrsti i kad se malo
slegne onda se sa lahkoćom kreće po njemu. Prije kiše je išao pod opterećenjem, noge su
propadale, klizalo se, a sada barata brže, okretnije, čvršće, hitrije itd. Dok onaj koji je sa te-
retom, konjanik, (ono što je Imamović objašnjavao), znači on propada upravo kroz tu po-
koricu, diže dodatnu prašinu, znači veća su naprezanja, nastupa nervoza i sve ono ostalo,
a to negativno utječe na njihov strah. Za pješake je pijesak uvijek tada bio pogodniji. A za
one - sada govorimo o odnosu snaga, 1:17, znači tamo gdje je bilo 1:50 u konjima, znači
tih 50 konja - sada njima otežava. Upravo i više su zamarani do onog dana „D” do početka
bitke, devama i konjima. Ja ne bih ovo ponavljao što su prije mene rekli, mislim da to tako
i stoji. Jer to je onaj preduvjet - da se u borbu kreće - i dužnost je ako si odan Bogu.
■ pukov nik Mušinbegović

Ja bih sada istakao jednu okolnost vezanu za kurejšijsku vojsku. Rekli smo da je
njihov komandant Ebu Džehl bio izuzetan. U toj vojsci je bilo više pokušaja da se ta voj-
ska uzdrma, da na neki način odustane od borbe. Samo jedan njihov izviđač je vrlo
dobro snimio, zapravo, kolika je Muhammedova, a.s., vojska, ali je taj podatak, o ve-
ličini Muhammedove a.s. vojske, zloupotrijebio. On sad govori o takvoj toj vojsci i nji-
hovoj namjeri da se bore do kraja da to unosi strah, zebnju u toliku vojsku. Posebno je
to postiglo kontraefekat (možda to tako rade i naši izviđači). Još malo pa ćemo privesti
bitku kraju i to uspješno. Mislim, ovdje je dao podatke koji su zapravo naveli na to da ima
dokaza da Muhammedovi, a.s., borci muče ranjene i poginule, dakle, borit će se na život
ili smrt! Imaju ‘samo sablje i strelice’. To je jedan podatak, a mi imamo, u ovome našem
savremenom ratu, izviđače koji dođu pa kažu “vrije od četnika”, sve zemunica do ze-
munice, ne može ni tica proć, itd. To je sličan nekakav aspekt koji je ovdje unio jedan od
njegovih izviđača. Također, jedan od njegovih bližih saradnika, zapravo razbija moral vo-
jske i motivaciju da se prihvati borba. Jedan, koji je odmetnut govori o tome “zar ćemo
ići na svoje amidžiće, dajdžiće, svoje rođake”. Nema razloga više da se prihvati borba -
on nagovara kurejšijske vojnike da ne prihvate borbu, ali Ebu Džehl to uspijeva amor-
tizirati samim tim što nalazi odmah jednog od tih ljudi u svojim redovima koga nago-
vara da kaže da su pred njim mu brata ubili Muhammedovi, a.s., vojnici i tako odmah
neutralizira situaciju iz koje je mogla nastati pobuna i postiže efekat da u borbu protiv
Poslanikove, a.s., vojske treba ići. Ovaj pokušaj, da kažemo pobune, je propao.
Neka režija pusti pripremljeni film.
3
TOK BITKE
(gleda se insert iz filma “Pod zastavom Muhammeda, a.s.,”)
vojska mušrika posmatra dvoboj
Poraz mušrika u dvoboju
Prvi talas napada mušrika (strijelci)

BEDR I U BOSNI
Muslimanska vojska posmatra dvoboj
Klicanje muslimanske vojske pobjedi u dvoboju
Prvi ešalon (strijelci) muslimanske vojske odbija prvi talas napada mušrika
5
AKTIvNOSTI POSLIJE BITKE

Gubici, zarobljenici, ratni plijen, napuštanje bojišta
■ pukovnik Mušinbegović:
Možda bismo sada trebali odgovorti na pitanje koliki su i kakvi gubici bili kod
obiju strana i vidjeti odnos prema zarobljenicima, odnos prema ratnom plijenu, odnos
političkih, da kažemo struktura i savremenika Medine prema pobjedi, na čelu sa
Muhammedom, a.s., odnos Mekanaca prema svojima koje su dočekali u Meki na tom
porazu, da to pojasnimo i da analizu privodimo kraju.
■ pukov nik Hamed Mešanović, pomoćnik komandanta za pravne poslove

(u daljnjem tekstu - pukovnik Mešanović):
Ja bih, ako dozvolite, rekao par riječi o bici i nakon bitke. Kao što je i general
rekao - bitka nije završena samo njenom pobjedom. Poslije pobjede nastupa period
kad treba sve regulirati, postaviti na svoje mjesto. Tu je i pitanje ratnih zarobljenika,
pitanje ratnog plijena, kao i pitanje političkog odnosa prema vojsci, pobjedi i, inače,
samoj sredini. Prije toga htio bih spomenuti da je ovaj historijski period koji obrađu-
jemo karakteristika plemenskog društvenog uređenja sa izrazitim crtama robovlas-
ništva, a znamo da svaki period robovlasništva znači bezvrijednost života. Rob se
može prodati, ubiti, zamijeniti, osloboditi, dakle, u tom periodu smo. Rob se može i fiz-
ički kažnjavati, odsjeći mu ruku, oduzeti život, itd. To je jedna činjenica življenja iz
tog perioda, predislamskog perioda. U periodu pojave islama, Božijeg Poslanika, odnos
prema robovima se mijenja. Tu imamo karakteristiku da je, kako mi kažemo- sevap -
osloboditi roba koji je primio islam; zatim, zabranjuje se da se robovi nazivaju
robovima. To je pogrdna riječ i status. On traži da se zovu momcima i djevojkama, što
se i prihvata, i inače se mijenja odnos prema robovlasništvu. vidjeli ste ovdje jednu
scenu gdje crnac, bivši rob, ubija svoga bivšeg gospodara, jer islam ne poznaje razliku
što se tiče boje kože (rase). Svi su ljudi pred Bogom isti.
U toku bitke je došlo do gubitaka: u muslimanskoj vojsci je bilo 1 mrtvih,
a u neprijateljskoj vojsci je bilo 70 mrtvih i 70 zarobljenih. Što se tiče tih
zarobljenih, odmah po dolasku prvih zarobljenika, Božiji Poslanik je dao da se
pogubi jedan od njih; izabrao je jednog zločinca koji je činio nedjela i zločine
prema islamu. Odmah ga je, za primjer, kaznio na licu mjesta. Na drugom mjestu
je kaznio drugog zločinca i stim je zavšeno, što se tiče kažnjavanja zločinaca. On,
dakle, nije izvršio masakr, nije izvršio genocid. Od 70 zarobljenih ubio je samo 2
koji su to zaslužili i koji bi, vjerovatno, i po današnjim normama bili proglašeni za
ratne zločince, bilo bi im suđeno i bili bi osuđeni na doživotne robije ili dugo-
godišnje zatvore. Dakle, to je prvi put, u tom periodu robovlasništva, plemenskog
6
BEDR I U BOSNI
društvenog uređenja, da se postupa po nekakvim propisima, zakonima koji su

preteča današnjim propisima i zakonima.
Po odlasku u Medinu Muhammed, a.s., je pozvao svoje saradnike da se dogovore
oko zarobljenika. Jedan od njih (Ebu-Bekr) je predložio:” Poslaniče, oni su svi amidžići,
članovi kurejških porodica i sinovi njihovi. Mislim da bi trebali uzeti od njih otkupninu,
to bi za nas značilo dobro, možda će ih Allah, dž.š., uputiti na pravi put pa da budu naši
pomoćnici”. Dakle, da se ne ubijaju, nego da im se omugući da se oslobode plaćanjem
otkupa od njihovih porodica. Na taj način će se steći dobiti, a ujedno će se omogućiti da
oni steknu pravu sliku, da sagledaju pravu istinu i da krenu Božijim putem, odnosno, da
pređu na islam i postanu naši pomoćnici. Na neki način, to me podsjeća na ovaj zakon
o amnestiji na naše silne rođake, prijatelje, zemljake koji su pobjegli u Evropu i koji se
ne nalaze na pravom mjestu. Možda jednog dana sagledaju istinu i onda se pridruže u
ovoj pravednoj borbi za ovaj muslimanski narod i za slobodnu Bosnu.
Jedan od saradnika je predložio da svaki od njih po jednom zarobljeniku skine
glavu kao dokaz da zločince treba kazniti i da bi se umilostivio Allah, dž.š.,. Na taj
način svaki bi bio svjestan da prema nevjernicima nema milosti. On je istakao da su
svi zarobljeni plemenske starješine i poglavari, ljudi koji nose nevjerstvo, dakle
poglavari nevjerstva. Činjenice govore da je prihvaćen prijedlog Ebu Bekra i da su svi,
na neki način, pomilovani, pa je odlučeno da se za iste prihvati otkup koji je iznosio:
.000, 3.000, 2.000 drahmi, a oni koji nisu imali mogućnost da plate otkup novcem,
(vrijednost nije bio samo novac nego i deve, mlijeko) omogućeno im je, pošto su
Mekanci bili pismen narod, da se mogu otkupiti ako opismene deset Medinjana a onaj
koji to učini - stjecao je slobodu. Dakle, to je još jedan razuman potez da se ta vojska,
muslimanska, opismeni i da se usavrši u znanjima, da postane školovanija, jer je sa
takvom vojskom lakše voditi bitke i postizati pobjede.
Tu se pojavljuju i preteče instituta razmjene zarobljenika, koji zaživljava tek u II.
svjetskom ratu. Poznato je da u I. svjetskom ratu nije bilo razmjene zarobljenika, nego
su se formirali posebni logori za vojnike i oficire. Ne mislim na logore smrti gdje se uniš-
tavalo civilno stanovništvo, nego logori gdje su se vojnici i oficiri držali do kraja rata i
tek na kraju rata vršeno je oslobađanje tih ratnih zarbljenika, a u ovom slučaju Bitke na
Bedru, imamo i preteču prakse razmjene zarobljenika, što se sad ponavlja u ovim ratnim
sukobima. Tako se dalje kaže da je nakon ovih zbivanja na Bedru, iz Medine krenuo
neki čovjek da obavi u Meki mali hadždž. Ebu Sufjanov sin Amr ibn-Sufjan ga je zaro-
bio, ali je oslobođen u zamjenu za jednog zarobljenika sa Bedra.
Što se tiče ratnog plijena, ja ću ovdje pročitati samo dio iz knjige “Zapečaćeni
dženetski napitak” o kojoj smo maloprije i govorili: “Strane se sukobiše, Allah, dž.š., po-
razi neprijatelja, jedna grupa naših boraca krenu u potjeru za neprijateljem ubijajući
onog koga stignu, a druga grupa navali na ratni plijen sakupljajući ga i uzimajući sebi
što im se svidjelo; treća grupa koja je obezbjeđivala Muhammeda, a.s., - niti je tjerala
neprijatelja niti kupila plijen. Utom pade i noć, a grupe se prepirale oko ratnog plijena.
Oni što su sakupljali plijen rekoše: ‘Mi smo ga sakupili i on je naš, ni sa kim ga nećemo
dijeliti’. Potjernica povika: ‘Niste upravu, mi smo se borili, otjerali neprijatelja, niste vi
7
sami taj plijen zaradili’. Treća grupa povika: ‘Mi smo bili zaduženi za obezbjeđjenje
(zato smo se zadržali) uz Poslanika, a.s.,’ U tom momentu Allah, dž.š., je objavio: “Pitaju
te o plijenu, reci: Plijen pripada Allahu i Poslaniku. Zato se bojte Allaha i izgladite
međusobne razmirice i pokoravajte se Allahu i njegovom Poslaniku, ako ste pravi vjer-
nici”. Nakon ovog ajeta Resulullah će podijeliti plijen kako bi bilo pravedno i na jed-
nom mjestu se spominje oko raspodjele plijena da je uzeo za sebe jednu petinu, a
ostalo je podijelio ostalim učesnicima u Bici. Ovo nas podsjeća otprilike i na našu
stvarnost. Činjenica je da smo u našim bitkama često bili zaustavljeni u daljem napre-
dovanju zbog ratnog plijena. Činjenica je da je mali broj boraca ostajao na prvim bor-
benim linijama; dok borci i dalje osvajaju novi prostor - drugi su se bavili ratnim
plijenom. Mislim da nam ovaj pročitani citat može biti velika pouka u daljim bor-
benim aktivnostima što se tiče ponašanja prema ratnom plijenu.

Evo to su podaci o ratnom plijenu. Ja bih podsjetio na našu stvarnost, u našem
Korpusu, da bi se unijelo više reda vezano za ratni plijen, napisana je jedna naredba u
kojoj je svako materijalno-tehničko sredstvo procijenjeno u novčanom obliku i borac
nema potrebe da ga skriva da bi ga kasnije preprodao. Mi ionako kupujemo oružje
od naših protivnika ili ga osvajamo, tako da sve jedinice koje osvoje ratni plijen - on
biva isplaćen adekvatno toj naredbi. Tu je i jedna humana komponenta koja se odnosi
na ratne zarobljenike. Njih, budući da imamo i svojih boraca koji su zarobljeni, razm-
jenjujemo. “Živ četnik vrijedi 500 DM, a mrtav ne vriedi ništa!” Naši diverzanti imaju
o tome svoju krilaticu. Ali trebamo izbaviti naše zarobljene koji su također pali u
zarobljeništvo, čekaju i žele razmjenu. I to moramo imati na umu.
Da vidimo, kako su Medinjani dočekali pobjednike a kako su Mekanci dočekali
ostatke svoje vojske?
Rekao bih još nešto oko ratnog plijena. Naša stvarnost je drugačija. Posebno
pripadnici nekih jedinica misle da znaju više nego mi koji smo to proučavali, pa
zloupotrebljavaju i uzimaju sebi široku slobodu da pojedinac odlučuje o ratnom pli-
jenu. O ratnom plijenu odlučuje komandant, znači - drugi niko. Znači, neizvršavanje
tog naređenja je isto kiks, a mislim da će komandant donijeti uvijek pravilnu odluku
i oko podjele i oko svega. Mi smo u našem historijskom krugu imali stvarno i
poteškoća i problema. Mislim da se to polahko prevazilazi i ta jedna od naredbi koja
regulira to, otprilike - najlakše je rješenje. Ogromna bogatstva su preseljena iz
hrvatskih kuća, srpskih kuća u muslimanske kuće. Ni u jednoj kući nema prozora i
vrata, a sada da tražite prozore i vrata, nema ih! Mislim iskreno, među nama, to će
nam se kad-tad osvetiti, ako to ne budemo pravilno tumačili i upotrijebili. Imamo sad
porodice šehida koje treću godinu u gimnaziji žive a nemaju odgovarajući stambeni

BEDR I U BOSNI
prostor, jer ne možemo te prozore i vrata naći da bismo napravili kuće. Svako ko je
to sakrio u svoju magazu i štalu neka se dobro zamisli. Ne volim da kletem, ali desit
će mu se nešto!?!?
Oko povratka u Medinu jedan detalj je ispušten, da je Poslanik, a.s., ostao tri
dana, poslije Bitke, na frontu. Po mom mišljenju razlog za donošenje takve odluke je
da se sagleda stvarno stanje Bitke i da se poravnaju neki odnosi, da se uputi glasnike
u Medinu, jer su dolazili glasovi sa drugih strana - različiti, da se ne vraća navrat-
nanos, oholo i nabusito dok se utisci ne saberu. Znači, da bi njegov povratak i dola-
zak bio isto tako normalan i tih kao što je bio i dolazak na Bedr. To je suština jedne
smirenosti, jedne pravičnosti i jedne taktičnosti. Jer dolazak mekanske vojske je bio uz
sve hurnebese, pompe, da se pokaže cijelom arapskom svijetu, u to vrijeme, koliko su
oni jaki, da su nesavladivi. Kad sagledate listu vođa mekkanske vojske sve su to bili prvi
ljudi iz tih plemena ili, eventualno, drugi. A kad se poslije presabere, poslije Bitke,
mnogi od njih su poginuli ili su zarobljeni. Šta se dešava ako mu čelni ljudi nastradaju.
Znači, to je prvi put da se gubi bitka, da se gubi rat i sve ostalo. Znači, to je udar upravo
na čelne ljude i da se ta informacija, preko naroda, narodu prenese.

Da, evo, takav je bio doček u Meki. Kolika je žalost bila u Meki, zabranili su
svom stanovništvu da nariče, plače i kuka, tako da nisu smjeli ni plakati niti oplaki-
vati svoje koji su izginuli. Mnogi su izginuli, ali su isto tako spremali strašnu osvetu.
Sljedeća bitka koja će biti je bitka na Uhudu koja je, zapravo, strašna osveta Medinja-
nima za uspjeh na Bedru. Čak se smjelo zakukati za devom, ali za bližnjim nije!
Ja bih htio samo da krenem smjernicama kojim je krenuo general. To je ovo
stanje u sredinama Medine i Meke. Ja bih posmatrao ovaj događaj sa aspekta cijelog
arapskog poluotoka. Ne bih to sveo samo na tlo Meke i Medine. To jest za nas intere-
santno, ali vijest o pobjedi na Bedru se ne širi samo u Medini i Meki. Ona se širi cije-
lim arapskim poluotokom i nakon te Bitke muslimani postaju priznati. vjera islam
postaje priznata. U Evropi još ne, ali muslimani se priznaju na osnovu Poslanika, s.a.v.s.
Znači, postaju respektabilna sila, na njih se računa.
U Medini imamo jednu drugu atmosferu u odnosu na Meku. Medinjani
doživljavaju to sa onim poklicima: “TEKBIR - ALLAHU EKBER”! i oni se okupljaju
i vide da im je došla Allahova, dž.š., pomoć i pobjeda.
Ja bih sada napravio paralelu sa našom Bosnom. Ja mislim da je u Bosni Bedr
bez obzira na sva kretanja koja se dešavaju. Analizirajmo to sa bojem, vojskom, sa ma-
terijalno-tehničkim sredstvima, organiziranošću. U Bosni je Bedr, ne u smislu da ga
predvodi Poslanik, a.s., ali Bedr je simbol odbrane časti, odbrane dostojanstva, vjere.
9
Bedr nosi i simbol: ”LA ILAHE ILLALLAH”. vjera u pobjedu dolazi samo jednim or-
ganiziranim radom. Bedr se nije slučajno desio. Ništa se nije slučajno desilo.
Ako budemo pravili drugu paralelu sa našom vjerom, islamom, moja dužnost
je da govorim o tim detaljima i mi ćemo to afirmirati i isticati. U islamu postoje sve
stvari koje su regulirane od načina kako se vlada, ide u džamiju, do sedžde, klanja kur-
bana, do posta. Šta je ustvari islam? Islam je jedan sistem, a ja posmatram vojsku sa tog
aspekta. Zbog čega je Armija Republike Bosne i Hercegovine ovako uznapredovala?
Upravo zato što ima taj jedan sistem. Prema tome - jedan sistem i borba svih onih koji
su ugroženi. Ako ne budu u Armiji RBiH, mi smo svi ugroženi. Da, ako ne budemo u
Armiji, u kom smislu svako doprinosi i ima svoj udio, svi smo ugroženi. Ono što čin-
imo, sigurno može još i više i bolje. Zbog toga Božiji Poslanik, s.a.v.s., na cijelom arap-
skom poluotoku postaje cijenjen, muslimani postaju moćniji, isto onako kako smo mi
postali moćni kada smo dobili ovako snažnu i organiziranu Armiju RBiH. Tek je tada
našim političkim prvacima postalo lakše pregovarati i razgovarati, a narodu lakše živ-
jeti, jer zna da imamo sistem i vojsku koja nas brani. Sad se dešava nešto drugo.
Mekanci doživljavaju to kao jedan smak svijeta. Oni se ne zaustavljaju na tome
nego kažu dajte da organiziramo još jednu bitku, koja se zove Bitka na Uhudu, pa
poslije toga ima jedna velika bitka Ahzab, kada je bila opsada Medine 20 dana.
Meni je drago da smo mi organizirali ovako nešto i da je naš 7. korpus uradio ovo.
Nadam se da će i o drugim bitkama govoriti. Mi smo i na džumi govorili o blokadi
Bosne. Bila je blokada muslimana u Meki 3 godine. Niti su se mogli ženiti, niti trgovati,
niti izlaziti i kretati se baš onako kako je kod nas bilo. Prema tome, historija se ponavlja.
Zato kažemo da mi u Bosni imamo amanet Bedra. I ja sam ovih dana, govoreći ljudima
rekao: ‘Allah, dž.š., je dao svakoj generaciji Bedr’. I mi smo sad u tome. Hoćemo li uspjeti?
Hoćemo, ako Bog da! Mi se nadamo i molimo Allaha, dž.š., da uspijemo u tome.

Naročito mi se dopada od vas što kažete ovo da svi mi koji nešto činimo u voj-
sci i izvan vojske - provjeravamo koliko je to u funkciji narodno-oslobodilačke borbe
i zapravo, brusimo svoju djelatnost spram toga koliko je to u funkciji, koliko daje novu
prespektivu, nov zamah. Cijenim, također da je pobjeda na Bedru zapravo - rat, koji
ćemo i mi dobiti u Bosni. Moramo ga dobiti! U protivnom, neće imati ko Allaha, dž.š.,
u Bosni obožavati.
Mi ovdje u Bosni smo se odazvali Bedru, dok u Španiji nisu. Ako budemo ana-
lizirali stanje muslimana u Španiji, vidjet ćete da je svaki grad pod najezdom krstaša
imao svog halifu, imao svog sultana, imao svog emira. Lokalizam ne donosi dobro. Mu-
slimani u Španiji su propali kao što su naša neka sela propala. Kad je Bijeljina gorjela
mi smo rekli: “Hvala Bogu nije kod nas u Travniku”. Mi smo mislili da se neće desiti.
50
BEDR I U BOSNI
Mi smo nazvali Balkan koncentričnim krugovima koji stežu Bošnjake muslimane i

oni se sad moraju vratiti. Naša teritorija se mora širiti. Iskustvo iz Španije se mora ko-
ristiti. Ne bih želio afirmirati jevrejsku doktrinu, ali ono što su oni doživjeli u Drugom
svjetskom ratu, sav holokausut i ono kako su se oni organizirali poslije toga...?
Znači, imamo oslobađanje zarobljenih putem spiska. To je druga potvrda u
islamu koliko islam pridaje važnost nauci. Meni je drago i ja se ovdje osjećam sretnim
što imamo naše oficire koji su doista stručno obrazlagali ovu Bitku na Bedru i da su naši
prethodnici i generacije pisale o ovome, možda bismo imali više literature, pa vas molim
da sve što je snimljeno i rečeno neka se uknjiži. Prema tome, islam daje pravu vrijed-
nost nauci. Jevreji su se organizirali. Dali su se u dvije politike – vanjsku i unutrašnju.
Naša perspektiva je isto tako da mi razvijemo svoj život. Jevrejima je zabranjena kamata
međusobna, ali je naređena sa drugima. Mislim da se treba posvetiti domovini, Bosni
našoj, mladosti i nauci. To je naša perspektiva, praviti jedinstvo i jačati.

Ovo liči na našu pretposljednju tačku. Ovdje treba da potenciramo kako je Po-
slanik , a.s., dočekan u Medini i zašto je ostao tri dana na ratištu. Bilo je raznih glasina,
da je poginuo, da je bitka izgubljena, to su govorili mnogobošci i širili takve neistine.
Poslije dolaska u Medinu priređen je veličanstven doček. A takvu tradiciju odnosa
vlasti spram vojske imamo do današnjih dana. gdje god dođe jedinica - uspostavi
kontakt sa vlastima, od najnižih do najviših kao i vjerskim institucijama. Kad smo
pobjedom završili Kuprešku operaciju, tu smo imali delegaciju političkih predstavnika
koja je došla u Komandu u Bugojno da oda priznanje i zahvalnost vojsci. Nismo imali
priliku dočekati vojnike, pobjednike. Imamo tu priliku sad u primirju da učinimo, da
upriličimo postrojavanje naših jedinica... Treba naš narod da vidi te branioce, tu svoju
vojsku! Upriličili smo tu smotru, uključili smo taktičko-tehnički zbor i defile kroz
grad. Prvi puta su građani uživali u snazi i moći svoje vojske, a s druge strane vojska
je prvi put zasluženo dobila priznanje svog naroda i ta vojska je crpila snagu iz svog
naroda koja se prelila u svakog borca.
51
ZAvRŠNI DIO I PORUKE
■ Fahrudin Zolota:
Ovim dijelom kazivanja možemo biti zadovoljni i mislim da neće niko zaža-
liti što je došao i ibadetio zajedno sa nama. Dobro bi bilo da okrugli sto privodimo
kraju. Nakon svega što smo mogli čuti, svi koji žele od učesnika, mogu iznijeti za-
ključnu poruku sa ovog skupa.
■ pukov nik Hamed Mešanović:

Diskusija je bila bogata, i po mom mišljenju, prožeta je plemenitošću. Sa kon-
kretnim porukama upućuje sve nas prisutne da dođemo do jednog zaključka. Da je-
dinstvo borbe, borbe za istinu, za pravdu, sa svim elementima savremenog, zapisanog,
u propisima utemeljenim u historiji koja, vidimo, kreće se još od Bedra, bude vodilja za
sve Bošnjake, koji, kako ovdje u domovini prisutni tako i Bošnjake koji su van domovine
- da se odazovu ovoj borbi. To treba da bude jedinstvena poruka sa ovog okruglog stola.
■ Nevad Kahteran:
I za one više i za one manje muslimane -Bošnjake kažem sljedeće: paralele koje
su ovdje, pokazale su se moguće i moguće ih je izvući. Stoga čitajmo Kur’an kao da se
nama objavljuje. Danas, kao da smo mi ti koji smo pozvani da osadašnjujemo poruke
Bedra.
■ Mirsad ef. Mahmutović:

Bitka na Bedru dogodila se u 7. stoljeću, a okrugli sto o Bedru u okviru organi-
zacije 7. korpusa Armije RBiH. I želja je da se krene u Banja Luku baš iz 7. korpusa.
■ pukov nik Kadir Jusić:

Poslije svega onoga što je rečeno ipak bih želio da kažem da su pobjedu na
Bedru izvojevali vojnici, borci, narod koji je vjerovao u tu pobjedu i vojnici i ljudi koji
su se organizirali i bili jedinstveni u nastojanju i u želji da pobijede.
■ muftija travnički, Nusret -ef. Abdibegović:

Ja ću ponoviti što sam rekao u referatu , a to je: moramo biti izdržljivi, poslušni,
pouzdani i tražiti Allahovu, dž.š. pomoć i tu je pobjeda.
52
BEDR I U BOSNI
■ pukov nik Rasim Imamović:

Najlošiji naš je bolji od najboljeg njihovog. A drugo - na Allahovom, dž.š., putu
su samo sretni! Esselamu alejkum!
■ major Kenan Dautović:

Malo sam pokušao da vam osvijetlim kako izgleda špijun. Povedite računa.
Ima svakakvih i među nama. Mnoge priče, narodne, čaršijske - koštale su života mnoge
naše momke, jer, disciplina jedinica je neophodna i na svakom mjestu - počev od dže-
mata do jedinica, svake vrste i nivoa. Treba ukazivati na propuste i dužni ste, ako ih ima,
uočavati ih, a paralela i sa Bedrom i sa sadašnjim vremenom je, mislim, jasna.
■ pukov nik Hasib Mušinbegović:

Dakle, kao što se ideja islama teškom mukom probijala, ali sigurno, na velike
prostore, tako se probija i naša sloboda. Ali kao što je Poslanik, a.s., pobijedio na Bedru,
pobijedit će i Bošnjaci u Bosni.
■ brigadir Fikret Ćuskić:

Sigurno je teško poslije svih ovih poruka nešto novo reći ali bih rekao da su u
stroj za Bedr stali najbolji muslimani i najbolji pripadnici iz Medine. Tako je isto i u
Bosni, ali bih htio da se naše strukture u društvu uključe i pokažu pripadnost musli-
manskom narodu.
■ general Mehmed Alagić:

Meni je posebno drago da smo u 7. korpusu Armije Republike Bosne i Herce-
govine. Hvala svima koji su se odazvali, a koji se nisu odazvali, njima zamjeram.
Za kraj - mislim da ćemo mi ovo uobličiti i štampati da to ostane iza nas kao
pouka svima onima koji će doći poslije nas. Neka nam narod ostane ovdje!
B OSNA JE MJESTO ZA DOgOvOR, RAT ILI vARKU.
Esselamu-alejkum!
Kraj
53
Kaligrafija Irfana Mehmedagića, borca 770. sbbr, Donji vakuf
5
BEDR I U BOSNI
Kaligrafski rad Irfana Mehmedagića, borca 770. sbbr, Donji vakuf, predstavljen na
bajramskoj izložbi u prostorijama 7. korpusa Armije RBiH,
na prvi dan Bajrama 115. h.g. (3. 3. 1995.)
55
BEDR I U BOSNI
vELIKA BITKA BEDRA

PRvA ODLUČUJUĆA BITKA ZA ISLAM
Odazivajući se na poziv mnogobrojnih čitalaca vojno-političke analize „Bitka

na Bedru i njene refleksije na našu stvarnost“ (objavljene pod naslovom ‘B edr i u
Bosni’), da im se pruži mogućnost upoznavanja sa relevantnim integralnim zapisom
o bici na Bedru, priređivači ovog drugog, dopunjenog izdanja su analizi pridodali i čla-
nak „velika bitka Bedra“ koji je preuzet iz knjige: ZAPEČAĆENI DŽENNETSKI NA-
PITAK. Knjigu je napisao indijski autor Safijjurrahman el-Mubarekfuri. Ovu
prvonagrađenu studiju o životopisu Poslanika, s.a.v.s., u organizaciji „Rabite“, prevela
je sa arapskog Subhija Hadžimejlić-Skenderović.
Priređivači
57
vELIKA BITKA BEDRA

PRvA ODLUČUJUĆA BITKA ZA ISLAM
Povod sukoba
U pohodu na Ušajru spomenuli smo kurejšijsku karavanu koja je umakla Po-

slaniku, a.s., a kretala se iz Meke prema Šamu. Kada se primaklo vrijeme njenog po-
vratka iz Šama, Resulullah, a.s., posla Talhu ibn Ubejdullaha i Seida ibn Zejada na
sjever u izviđanje. Oni stigoše u Havru i tu ostadoše dok ne naiđe karavana na čelu
sa Ebu Sufjanom. Oni pokupiše informacije i vratiše se u Medinu da obavijeste
Resulullaha, a.s.
Karavana je bila ogromna: hiljadu natovarenih deva svim vrstama robe, u koju
je utrošeno veliko kurejšijsko bogatstvo, a koje je iznosilo ne manje od pedeset hiljada
zlatnih dinara, sa minimalnim obezbjeđenjem od četrdeset ljudi.
Bila je to idealna prilika za medinske vojnike, a za nevjernike težak vojni, po-
litički i ekonomski udarac, ako bi izgubili ovo silno bogatstvo. Stoga Resulullah, a.s.,
obavijesti muslimane govoreći: “Ide kurejšijska karavana, bogato natovarena, izađite i
dočekajte je, možda će nam je Allah pokloniti.”
Resulullah, a.s., nije nikom ni naredio , a ni zabranio da krene na ovu kara-
vanu. Ostavio je punu slobodu u odluci. Resulullah, a.s., nije očekivao nikakav sukob
sa kurešijskom vojskom zbog karavane. Nije očekivao da će doći do velike bitke na
Bedru. Stoga, većina ashaba osta u Medini. Oni su smatrali da Resulullahov, a.s., izla-
zak na ovakvo presretanje karavane nije kao izlazak u prethodne izvidnice i pohode,
te je zbog toga i dozvolio da ko hoće ide, a ko hoće ostane.
Broj muslimanske vojske i određivanje vojskovođa
Resulullah, a.s., se pripremao za odlazak. Sa njim je krenulo tristo deset i nešto

ljudi (313, 31, ili 317) medu kojima je bilo 2, 3 ili 6 Muhadžira. Njih 61 su bili iz
plemena El-Hazredž. Oni nisu pridavali veliku važnost ovom odlasku, pa ga nisu obi-
lježili ni uobičajenim svečanim ispraćajem. Imali su samo dva konja. Jedan je bio Zu-
bejrov, a drugi Mikdadov, i sedamdeset deva, tako da su na svaku dolazila po dva ili
tri čovjeka. Resulullah, a.s., Alija i Mersad su imali zajedničku devu.
Resulullah, a.s., ostavi za svoga zamjenika u Medini Ibn Ummi Mektuma,
koji ga je zamjenjivao i bio u mihrabu imam umjesto njega. Kad su stigli u Revhu,
Resulullah, a.s., vrati u Medinu Ebu Lubabeta ibn Abd Munzira, koga postavi za na-
mjesnika. glavnu komandu i zastavu dade u ruke Mus’abu ibn Umejru, Kurejšiji.
Zastava je bila bijela.
5
BEDR I U BOSNI
vojsku podijeli na dva odreda:

a) odred Muhadžira kojim je komandovao Alija ibn Ebi Talib i
b) odred Ensarija, kojim je komandovao Sa’d ibn Muaz.
Desnom stranom je komandovao Ez-Zubeir ibn el-Avvam, a lijevom stranom

je komandovao El-Mikdad ibn Amr. Jedino njih dvojica su bili konjanici. Pratnju je
obezbjeđivao Kajs ibn Ubejj Sa a’saa, a vrhovna komanda nad vojskom bila je u rukama
Resulullaha, a.s.
Muslimanska vojska kreće na Bedr
Resulullah, a.s., krenu na čelu ove vojske, koja nije bila dobro pripremljena.
Napusti Medinu i izađe na glavni put za Meku. Putovali su do bunara Er-Revha, a
odatle krenuše na desnu stranu, (put prema Meki ostade na lijevoj strani) ka podru-
čju En-Nazijet (u pravcu Bedra). Stigoše u dolinu zvanu Rahkan, koja se nalazi iz-
među Nazijeta i tjesnaca Sara. Pređoše preko tjesnaca i približiše se Safri. Tamo posla
Besbesa ibn Amra el-Džuheni i Adija ibn Ebi Zagbaa na Bedr u misiju izviđanja i pra-
ćenja karavane, te informiranja Resulullaha, a.s.
Upozorenje Mekki
Ebu Sufjan, kao vođa karavane, je bio krajnje obazriv i oprezan. Znao je da je
put za Meku veoma opasan i da su moguća razna iznenađenja. Poslao je svoje špijune
da motre na svakog ko prolazi tim putem i da ga obavještavaju. Ubrzo dođe do njega
vijest da je Muhammed, a.s., podigao vojsku da presretne njihovu karavanu. Stoga on
otpremi u Mekku Damdama ibn Amra el-gifarija s paničnim vijestima da mu poša-
lju ljude koji će odbraniti karavanu od Muhammeda, a.s., i njegovih drugova. Po do-
lasku u Meku, Damdam ustade na svojoj devi i viknu iz sveg glasa, sav pjenušav,
umoran i poderan od žurbe:
“O Kurejšije, spašavajte, spašavajte! vaša imovina koju prati Ebu Sufjan će pro-
pasti. Muhammed i njegovi drugovi će napasti, a hoćete li stići na vrijeme, nisam si-
guran. Upomoć, upomoć!”
Priprema Mekanaca za pohod
Ljudi u Meki se brzo digoše: “Zar misli Muhammed da će se s našom karava-

nom desiti isto što i sa karavanom Ibnn el-Hadremija? Ne, tako nam Boga, biće dru-
gačije.” Svi prvaci Meke trebali su krenuti, ako neko nije mogao, morao je naći sebi
zamjenu. Niko od njih nije ostao u Meki, osim Ebu Leheba koji mjesto sebe posla
59
jednog od svojih dužnika. Oni podigoše i neka susjedna arapska plemena. Od kurej-
šijskih srodnika na ovaj pohod nije krenulo pleme Benu Adij, a sva ostala su krenula.
Sastav mekanske vojske
vojsku je sačinjavalo oko 1.300 boraca u startu. Imali su sto konja, šest stotina
oklopnika, a deva su imali toliko da im se i ne zna tačan broj.
glavni komandant je bio Ebu Džehl ibn Hišam, a devet najuglednijih starješina
Meke su obezbjeđivali opskrbu. Oni su svaki dan klali deve, jedan dan devet, a drugi
deset deva.
Problem plemena Benu Bekr
Kada se vojska iskupi da krene, Kurejšije se sjetiše svoga neprijateljstva sa ple-

menom Beni Bekr, pa se pobojaše da ih oni ne napadnu sa leđa, te da ne zapadnu iz-
među dvije vatre. Tada im se ukaza iblis u liku Surake ibn Malika starješine Kenaneta,
koji im reče: “Ja vam garantujem da vam neće Kenanije ništa nažao sa leđa učiniti.”
Pokret mekkanske vojske
Mekanci se pokrenuše upravo onako, kako o tome govori Kur’an: “Da se po-
kažu svijetu, nadmeno su iz svoga grada izašli da bi od Allahova puta odvraćali.” (VIII
: 47) Pojavili su se onako, kako je Resulullah, a.s., rekao: “sa svojom snagom i svojim
oklopima da bi Allahu i Njegovu Poslaniku bili neposlušni,” i kako Allah kaže: “I oni
poraniše, uvjereni da će moći to provesti.” (LXVIII : 25)
velikom brzinom Kurejšije krenuše na sjever prema Bedru. Putovali su doli-
nom Kusana pa Kudejda, zatim El-Džuhfe. U Džuhfi dobiše novu poruku od Ebu Suf-
jana u kojoj kaže:
“vi ste krenuli da spasite svoje karavane, ljude i imetke. Bog je sve to učuvao.
vratite se u Meku!”
Karavana je spašena
Pripovijedao je Ebu Sufjan da su oni išli sa svojom karavanom glavnim putem,

uz veliki oprez i pažljivo osmatranje. Kada su se približili Bedru, sreli su na putu Me-
dždija ibn Amra i pitali ga za medinsku vojsku. On im je rekao da nije ništa naročito
primijetio osim dvojice konjanika koji su putovali prema Bedru. Napili su se vode i otišli
60
BEDR I U BOSNI
svojim putem. Ebu Sufjan je krenuo da vidi ko su ti konjanici. On je po tragovima

utvrdio da su iz Medine i reče: “Ovo je, tako mi Boga, izvidnica Jesriba.” On brzo
okrenu karavanu i krenu zapadno prema obali, ostavljajući glavni put koji prolazi li-
jevo pokraj Bedra. Ovim potezom je spasio svoju karavanu od sigurnog pada u ruke
medinske vojske. On tada posla poruku mekkanskoj vojsci, koju su ovi dobili u Džuhfi,
da se vrate u Meku.
Želja Mekanaca za pov ratkom i njihova podjela zbog toga
Kada je mekanska vojska dobila poruku od Ebu Sufjana, htjede da se vrati

nazad, ali njihov zločinac Ebu Džehl, sav unezvijeren povika: “Nećemo se vratiti dok
ne stignemo do Bedra. Tamo ćemo se odmoriti tri dana, zaklati deve, najest se i napit
vina, a zatim proslaviti. Treba da čuju Arapi za naš pohod, za našu snagu i moć, te da
nas više nikada ne pomisle napasti.”
Međutim, i pored Ebu Džehlove želje, El-Ahnes ibn Šerik naredi povratak.
Mnogi mu se suprotstaviše i nastaviše put, on se vrati u Meku sa plemenom Ebu
Zehra. On je bio njihov poglavar i vođa u ovom pohodu. U bici na Bedru nije uče-
stvovao ni jedan Zehrijanac, a bilo ih je oko tri stotine. Oni su ostali vjerni i odani
svom vođi.
I pleme Benu Hašim htjelo se vratiti u Meku, ali im Ebu Džehl prepriječi put i
reče: “Ne ostavljajte nas sada, vratit ćemo se svi skupa.”
Nakon odlaska Benu Zehre u kurejšijskoj vojsci ostade oko hiljadu boraca koji
krenuše na Bedr. Oni stigoše kod mjesta Kusejb koje se nalazi na granici doline Bedra.
Težak položaj muslimanske vojske
Resulullah, a.s., i medinska vojska saznadoše za mekansku karavanu i voj-

sku koja je krenula iz Meke kao pojačanje, još dok su bili u dolini Zafran. Ustvrdili
su da nemaju izbora i da ne mogu izbjeći sukob, jer bi to bilo kukavički. Stoga mo-
raju nastaviti put s velikom hrabrošću, junaštvom smjelo i odvažno, bodreći svoje
vojnike.
Svakako nije smio dozvoliti kurešijskoj vojsci da se baškari tim putevima kako
hoće i da pokazuje svoju vojnu moć. Nema sumnje, oni bi bili u stanju nabaciti svoju
vojnu, političku i ekonomsku dominaciju. To bi u svakom slučaju oslabilo pozicije
muslimanima na tim područjima a islam bi postao kao paralizirano tijelo, što bi oži-
vjelo mržnju i srdžbu svih protivnika islama na ovim prostorima.
A nakon svega ovoga, ko bi bio taj da garantira muslimanima da mekkanska
vojska neće krenuti na Medinu i poraziti muslimane na pragu njihovih kuća.
Ne, muslimanska vojska se ne smije zavaravati. Svako i najmanje kolebanje bi
moglo ostaviti najgore tragove na biće i ugled muslimana.
61
Zasjedanje “Šure” 1
gledajući na sve ovo, Resulullah, a.s., sazva sastanak vojnog, savjetničkog tijela
i ukaza na stvarno stanje i moguće posljedice povratka u Medinu ili ostanka na Bedru.
Nakon međusobnog dogovaranja rukovodećih ljudi, izniješe problem pred cijelu voj-
sku i njene starješine. U to doba neki ljudi, njih manja grupica, uplašiše se sukoba i po-
kazaše svoj strah i kukavičluk. Za njih Allah, dž.š., kaže: “Tako je bilo i onda kada te je
Gospodar tvoj s povodom iz doma tvoga izveo što jednoj skupini vjernika nikako nije bilo
po volji.” (VIII : 5)
Što se tiče vojskovođa, evo njihovog mišljenja. Ebu Bekr es-Siddik, r.a., prihvati
sve Resulullahove, a.s., prijedloge i pohvali ih, a potom se diže Omer ibn el-Hattab, r. a.,
pa ponovi i on isto. Poslije njega se digao El-Mikdad ibn Amr i reče: “O Allahov Po-
slaniče, idi putem kojeg ti je Allah pokazao. Mi smo s tobom. Tako mi Allaha, ma šta
se dogodilo, nećemo reći tebi onako kako su rekli Benu Izraelćani Musau: “Idite ti i tvoj
Bog pa se borite, a mi ćemo ovdje sjediti.” Ne, mi tebi kažemo - idi ti sa svojim go-
spodarom, pa se borite, a mi ćemo se uz vas boriti. Tako mi Stvoritelja, koji te učini Po-
slanikom, da kreneš sa nama na sami kraj Jemena (Berkul gamdana) borili bismo se
s tobom, dok ga ne bi osvojio.”
Resulullah, a.s., mu zahvali i uputi za njega dovu Allahu, dž.š.
Ova trojica vojskovođa su bila iz redova Muhadžira, koji su bili u manjini u
ovoj vojsci. Stoga Resulullah htjede da zna i mišljenje ensarijskih vojskovođa, jer su oni
predstavljali većinski dio vojske i jer će teret bitke pasti njima na leđa.
Međutim, sjetimo se teksta prisege na Akabi, u kojem stoji da oni nisu dužni
ići u borbu van svoga mjesta, pa stoga Resulullah, a.s, reče: “O ljudi, dajte mi savjet!”
(govorio je Ensarijama).
Oštroumni vojskovođa ensarija, njihov bajraktar Sa’d bn Muaz reče:
“Tako mi Allaha, kao da želiš i mi da govorimo?” Resulullah, a.s., reče: “Tako je.”
Sa’d odgovori: “Nemamo mi šta govoriti. Mi smo rekli sve onda kada prizna-
smo da si Poslanik, i kada potvrdismo da je Objava koju prenosiš Istina, i kada pri-
mismo islam, i kada ti dadosmo svoju prisegu i obećanje da ćemo biti poslušni i
pokorni. Idi, Allahov Poslaniče, kuda želiš, jer tako mi Stvoritelja, kada bi nam se ispri-
ječilo čak i more, a ti krenuo da ga pređeš, krenuli bismo za tobom i znaj ni jedan od
nas ne bi odustao. Mi se ne bojimo sutra sresti se sa neprijateljem. Mi smo strpljivi u
ratu, iskreni u životu. Možda će ti Allah nas prikazati onakvim kakvim nas ti želiš vi-
djeti. Računaj na nas uz Allahov blagoslov.”
U jednoj drugoj verziji stoji da je Sa’d ibn Muaz rekao Resulullahu, a.s.:
“Možda ti misliš da ensarije uzimaju sebi za pravo da ti pomognu samo kod
svojih kuća, i da ne idu dalje od njih, a ja ti kažem u njihovo ime, i njihov odgovor ti
dajem, kreni kuda hoćeš, a nama daj šta hoćeš. Ono što ćeš uzeti biće nam draže-nego
ono što nećeš. Svaka tvoja naredba je za nas naredba koju s draga srca prihvatamo i
1 Šura - muslimansko vijeće na kome se zajednički donose važne odluke od bitnog značaja za Islam (op.prev.)
62
BEDR I U BOSNI
izvršavamo. Tako mi Allaha, kada bi nam se ispriječilo more i ti krenuo preko njega,
krenuli bismo za tobom”.
Resulullah, a.s., se obradova Sa’dovim riječima. To mu dade volje za akciju. On
reče: “Krenite i donesite radost. Uzvišeni Allah mi je obećao jednu od dvije skupine.
Tako mi Allaha, kao da gledam mjesta njihove pogibije.”
Muslimanska vojska nastavlja put
Resulullah, a.s., napusti Zafran i krenu prema mjestu El-Asafir, a odatle pređe
na područje koje se zove Ed-Dijjet. Mjesto El-Hanan ostavi s desne strane, a to je jedno
ogromno brdo k‘o planina. Odatle se spusti blizu Bedra.
Resulullah, a.s., lično u izvidnici
U blizini Bedra, odluči se Allahov Poslanik lično da ode u izviđanje sa svojim

drugom Ebu Bekrom es-Siddikom, r.a., Dok su oni kružili nedaleko od mekkanskog
logora, ugledaše jednog starca Arapa. Resulullah, a.s., ga upita za Kurejšije, a i za Mu-
hammeda i njegove drugove. Upita za obje vojske praveći se da ništa ne zna. Među-
tim, starac mu reče: “Ja ti neću ništa reći, dok vas dvojica ne kažete meni ko ste vi?”
Resulullah, a.s., mu odgovori: “Ako ti nama kažeš ko si ti, i mi ćemo tebi.” On reče:
“Odgovor za odgovor?” Resulullah odgovori: “Da.”
Starac reče: “Saznao sam da je Muhammed izašao sa svojim drugovima iz Me-
dine tada i tada. Ako je istinu govorio onaj koji me je obavijestio, onda bi danas tre-
bali biti na tom i tom mjestu (gdje se upravo nalazila medinska vojska). A obaviješten
sam da su Kurejšije krenule toga i toga dana, pa ako je bila istina, oni bi danas trebali
biti na tom i tom mjestu (na mjestu gdje je zaista bila mekanska vojska).”
Kad završi upita: “Ko ste vas dvojica?” Resulullah, a.s., mu odgovori: “Mi smo
od vode!”, zatim se okrenu s Ebu Bekrom i nastavio put. Starac ostade otvorenih usta.
Šta znači od vode? Je li od vode Iraka?
Najvažnije informacije o mekanskoj vojsci
Te noći Resulullah, a.s., posla ponovo svoje osmatrače da čuju vijesti o ne-
prijatelju. Trojica vojskovođa Muhadžira krenuše u izviđanje: Alija, Zubeir i S’ad,
uz malu grupicu ljudi u pratnji. Oni odoše do bunara na Bedru. Tu ugledaše dva
dječaka kako toče vodu za mekansku vojsku. Oni ih uhvatiše i dovedoše pred Re-
sulullaha, a.s., On je bio na namazu. Dječake ispitaše ne čekajući Resulullaha, a.s.,
Njih dvojica rekoše: “Mi smo donosili vodu Kurejšijama. Poslali su nas po vodu.”
63
Muslimani im ne povjerovaše, sumnjajući da su to Ebu Sufjanovi špijuni. Stoga ih

izudaraše, a oni progovoriše: “Mi smo Sufjanovi.” Oni ih ostaviše na miru čekajući
Resulullaha, a.s., Kada Resulullah, a.s., završi namaz, reče im prijekornim glasom:
“Ako istinu govore, vi ih udarate, ako lažu, ne udarate ih, kako to? Nisu oni Sufja-
novi. Oni su Kurejšije.“
Zatim se Resulullah, a.s., obrati dječacima i reče im: “Šta znate o Kurejšijama?”
Rekoše: “Oni se nalaze iza ovog brijega koji gleda na El-Udvetul-Kusva.” “Koliko ih
ima?” Odgovoriše: “Mnogo.” “Koliki ih je broj?” Rekoše: “Ne znamo.” “Koliko kolju na
dan?“ Odgovoriše: “Jedan dan devet deva, a drugi deset.” Resulullah, a.s., proračuna i
reče: “Ima ih između devet stotina i hiljadu.“ Potom se obrati dječacima: “Ko je među
njima od časnika kurejšijskih?” Odgovoriše: “Utbe i Šejbe, sinovi Rebiata, zatim Ebu-
1-Bahteri ibn Hišam, Hakim ibn Hezam, Nevfel ibn Huvejlid, El-Haris ibn Amir, Taime
ibn Adij, Nadar ibn el-Haris, Zem’at ibn el-Esved, Ebu Džehl ibn Hišam i Ummeje ibn
Halef sa još nekim ljudima.” Resulullah, a.s., se okrenu ljudima i reče: “Meka vam nudi,
evo, najuglednije ljude.”
Padanje kiše
Allah, dž.š., te noći posla kišu koja je mušricima izazvala tegobu i neugodnost,
jer im je otežavala put i kretanje, a za muslimane je bila milost Allahova, koja ih opra,
očisti njihova tijela i odijela, rashladi i pokvasi zemlju, učvrsti pijesak i unese ljubav u
njihova srca. Kiša je, dakle, za muslimane bila Božija milost.
Muslimani zauzimaju značajne strateške položaje
Resulullah, a.s., odluči da krene s vojskom prema Bedru i preduhitri Kurejšije

u zauzimanju veoma važnog izvorišta vode.
Početkom večeri dođoše podno izvorišta Bedra. Habab ibn Munzir, jedan od
izviđača ustade i reče: “Da li misliš, o Allahov Poslaniče, da ovdje odsjednemo? Je li ti
Allah, dž. š., naredio da budemo na ovom mjestu i da ne smijemo naprijed ni nazad,
ili je to stvar mišljenja, rata i varke?” Resulullah, a.s., odgovori: “Ovo je mjesto za do-
govor, rat i varku.” Habab ibn Munzir nastavi: “Poslaniče, ovo mjesto nije za ostajanje.
Kreni s ljudima dok ne dođeš do najbližeg bunara kod Kurešija. Bunar sruši i zatrpaj.
Tako učini i sa ostalim bunarima. Zatim ćemo za sebe iskopati kanal i napuniti ga
vodom. Tek tada ćemo krenuti u napad. Mi ćemo imati da pijemo, a oni neće.” Resu-
lullah, a.s., mu reče: “Tvoj plan je dobar.”
Resulullah, a.s., podiže vojsku i krenuše do neprijatelju najbližeg bunara. Tamo
stigoše oko pola noći. Iskopaše kanal i zatrpaše glavne izvore.
6
BEDR I U BOSNI
Mjesto komandovanja
Nakon što muslimani dovedoše sebi vodu, Sa’d ibn Muaz predloži Resulullahu,
a.s., da muslimani iskopaju utvrđenja i da obezbijede komandno mjesto, u slučaju da
dođu u situaciju da se povuku prije pobjede. On reče: “Božiji Poslaniče, treba da sa-
gradimo tebi zaklon, u kome ćeš biti. Kod tebe ćemo pripravnu držati tvoju jahaću
devu, a potom ćemo krenuti na neprijatelja. Ako nas bude Allah pomogao i nad ne-
prijateljem uzdignuo, tek će biti ono što svi priželjkujemo, a ako bude ono drugo, uz-
jaši na svoju devu i kreni kod onih koji su ostali iza nas (u Medini). Iza tebe je, o
Allahov Poslaniče, ostao narod koji te voli isto tako kao i mi. Da su znali da ćeš u rat
ići i bitku biti, ne bi ni oni ostali. Tebe će Allah zbog njih štititi. Mnogo će oni od tebe
savjeta zatražiti i u mnogim bitkama sa tobom se boriti.”
Resulullah, a.s., mu se toplo zahvali i zaželi mu svako dobro.
Muslimani sagradiše sklonište na jednom uzvišenju na sjeverozapadnoj strani
bojišta, odakle je mogao kontrolirati čitavu bitku.
Muslimani izabraše grupu mladića na čelu sa Sa’dom ibn Muaz, da štite svog
komandanta, Resulullaha, a.s.
Raspoređivanje vojske i konačenje
Resulullah, a.s., rasporedi svoju vojsku1 i ode na prvu liniju. Stade pokazivati
rukom: “Ovdje će sutra poginuti, inšallah, taj i taj, a ovdje će sutra poginuti, inšallah2,
taj i taj”. Zatim je Resulullah, a.s., proveo ostatak noći klanjajući namaz pod krošnjom
drveta komandnog mjesta. Ostatak noći muslimani provedoše smireni pod sjajnim
nebeskim svodom, puni samopouzdanja. Odmarali su se ostatak noći, željni da im
Allah, dž. š., da neki dobar znak, kojeg će sutra vidjeti svojim očima.
Allah, dž.š., objavi:
“Kad je On učinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete, i s neba vam kišu
spustio da bi vas njome očistio, i da bi od vas šejtanovo uznemiravanje odstranio, i da
bi srca vaša jakim učinio, i njome korake učvrstio.” (VIII : 11)
Ova noć uoči bitke, bila je uoči petka, 17. ramazana 2. g. h. a krenuo je iz Me-
dine . ili 12. istog mjeseca.
Rascjep kurejšijske vojske na bojnome polju
Kurejšije su tu noć provele u svom taboru na El-Udvetul Kusva. Kad se pro-

budiše, krenu njihova konjica u dolinu Bedra. Nekoliko ih naiđe na kanal koji su
1 Džamiu Tirmizi 1/201

2 Prenosi Muslim od Enesa (Miškatu-l-Mesahih) II/53
65
muslimani iskopali. Resulullah, a.s. reče: “Pustite ih, ko god se od njih napije vode, bit
će danas ubijen, osim Hakima ibn Hizama.” On osta živ, a poslije primi islam i posta
dobar musliman. Kad bi htio da se čvrsto zakune, govorio bi: “Tako mi Onoga ko me
spasi na Bedru ...”
Kad se Kurejšije smjestiše u dolinu, ode Umejr ibn vehb el-Džumehi da sazna
nešto o muslimanskoj vojsci.
Umejr, jašući na konju, obiđe muslimansku vojsku, vrati se Kurejšijama i reče im:
“Ima ih tristo ljudi, možda malo više, a možda i malo manje.” Zatim reče: “Pričekajte
malo, dok vidim da nisu postavili zamku, ili da nemaju iza sebe pojačanje.” On žurno
odjaha dolinom, ali ne vidje ništa, ode i dalje, ali opet ne vidje ništa. vrati se kod njih i
reče: “Nisam nikog vidio, ali znam i osjećam, o Kurejšije, da one deve nose totalnu smrt.
Tegleće deve Jesriba nose smrt. Ta vojska nema utvrđenja ni skloništa. Sve što imaju to
su njihove sablje. Tako mi Boga, ni jedan njihov neće poginuti dok ne ubije nekog od
vas. Kada pobiju velik broj vas, nema lijepog života poslije toga. vidite šta vam je činiti.”
Tada, ponovo izbi protest protiv Ebu Džehla. On je bio čvrsto odlučio da se ra-
tuje. Pobunjenici su pozivali vojsku da se vrate u Meku bez borbe.
Hakim ibn Hizam je obilazio vojnike želeći da ih smiri. On dođe do Utbeta
ibn Rebia i reče mu: “O Eba velide, (velidov oče), ti si stari Kurejšija, poglavar ple-
mena, tebe slušaju i tebi se pokoravaju, imaš li u ovom presudnom momentu šta da
kažeš?” Utbe upita: “A šta bi to trebalo, Hakime?” On odgovori: “vrati ljude nazad.
Ti snosiš odgovornost za umorstvo tvog saveznika Amra ibn el-Hadremija, koji je
ubijen u Nahli od muslimanske izvidnice.” Utbe reče Hakimu: “Ja sam to uradio uz
tvoju garanciju. Ja garantujem za njega i ja ću platiti njegovu krvarinu i sve što iz-
gubi od imetka.”
Zatim Utbe reče Hakimu: “Dovedi Ebu Džehla, bojim se da ljudi ne učine nešto
bez njegovog znanja.”
Utbe ibn Rebia ustade i poče govoriti:
“O narode Kurejšija, vi tako mi Boga, ništa nećete učiniti susretom sa Mu-
hammedom i njegovim drugovima. Tako mi Boga, ako ga ubijete, i dalje ćete mrž-
njom gledati one koje ne bi željeli vidjeti. Ubit će te amidžića ili dajdžića, ili bilo koga
od svoje rodbine. vratite se i pustite ostale Arape i Muhammeda. Ako ga oni ubiju to
je ono što ste i željeli, ako bude drugačije, on će se vas proći, a vi od njega nikada ne-
ćete čuti ono što želite.”
Hakim odžuri do Ebu Džehla, koga zateče kako priprema svoj oklop, i reče mu:
“Utbe me je poslao do tebe za to i to ...”, pa Ebu Džehl mu reče: “Tako mi Boga, pre-
plašio se od kad je vidio Muhammeda i njegove drugove.”
„Ne, ne! Tako mi Boga, nećemo se vratiti u Meku dok ne presudi Bog između
nas i Muhammeda bez obzira šta Utbe priča. On je vidio s Muhammedom i njegovim
drugovima i svog sina - Ebu Huzejfeta ibn Utbe, koji je među prvima primio islam i
hidžru učinio. On strahuje zbog njega.”
Kad Utbe ču da govori Ebu Džehl: “Tako mi Boga, preplašio se ...” reče: “Znaće
Ebu Džehl ko se preplašio, ja ili on?”
66
BEDR I U BOSNI
Utom Ebu Džehl pohiti da smiri situaciju, koja je prijetila još većim rasulom.
On odmah posla po Amra ibn el-Hadremija, brata Amirovog ubijenog u pohodu Ab-
dullaha ibn Džahša.
Ebu Džehl mu reče: “Utbe je tvoj saveznik, on hoće da se s ljudima vrati u
Mekku, a ti si svojim očima vidio ubistvo. Ustani, sjeti se groba svog ubijenog brata!”
Amir ustade i zakuka iz sveg glasa: “O Amre, Amre, tebe nema više!” Ovaj vrisak pro-
struji masom, osvijesti ih i otvori im oči. Shvatiše da se moraju pribrati, zbiti svoje re-
dove i ustrajati u svojoj zloj namjeri. Propade Utbetova pobuna. Mekanci će se boriti.
Lahkomislenost je odnijela pobjedu nad mudrošću.
Dvije vojske se odmjeravaju
Kada mušrici izađoše na bojno polje izađoše i muslimani naspram njih.

Resulullah, a.s., se obrati Allahu, dž.š.,: „Allahu dragi, ovo su Kurješije, dođoše
sa svojom konjicom i svojom slavom. Tebi prijete i laž na Tvog Poslanika govore. Moj
Allahu, pruži mi svoju pomoć koju si mi obećao! Porazi ih danas.”
Resulullah, a.s., gledajući kurejšijsku vojsku reče: “Utbe ibn Ebi Rebia je tamo
na crvenoj devi, ako iko danas od njih bude sreće imao imat će je jahač crvene deve -
ako njega poslušaju ispravno će postupiti.”
Resulullah, a.s., rasporedi svoju vojsku. Dok je on uspostavljao redove, desi se
čudna stvar. Držao je u svojoj ruci strijelu kojom je pravio raspored, pa njome dotače
Sevada u stomak i reče mu: “U red, ne iskači iz reda.” Sevad vrisnu: “O Allahov Posla-
niče, ti me udari, hoću da ti vratim istom mjerom.” Resulullah, a.s., mu reče: “Približi
se”, i otkri mu svoj stomak i reče: “Udri!” Sevad priđe i poljubi ga u stomak, a Posla-
nik, a.s., upita: “Šta ti bi, zašto ovo učini?” Sevad reče: “vidio si što si vidio, a mi smo
tu gdje smo. Želim da posljednji moj dodir na ovom dunjaluku bude s tobom, da do-
taknem tvoje mubareć tijelo.”
Resulullah, a.s., se obrati Allahu, dž.š., moleći za dobro Sevadu.
Kada Resulullah povede vojsku, izda naređenje da ne smije niko otpočeti bitku
dok ne dobije konačnu njegovu naredbu.
Potom im se obrati s posebnim uputama vezanim za tok borbe. On reče: “Kada
navale na vas, vi prvi odapnite svoje strijele.1 Sablje ne isukujte2 dok ne bude borba
prsa u prsa. Zatim se vrati na svoje komandno mjesto sa Ebu Bekrom. Sa’d ibn Muaz
i stražari odoše na konjima da ga štite.
Ebu Džehl istupi pred mušrike Meke i reče: “Bože moj, onoga ko više rodbin-
ske veze kida i ko nepravilnije postupa obeshrabri danas. Bože, ko je tebi draži i od
koga si ti zadovoljan, danas mu pomozi!”
Povodom ovoga Allah, dž.š., objavi sljedeće ajete:
“Ako ste molili da pobijedite, - pa, došla vam je, eto, “pobjeda”! A da se okanite,
1 Sahih Buhari II/56
2 Sunenu Ebi Davud - tok bitke, II/13
67
bolje bi vam bilo! I ako se ponovo vratite, Mi ćemo se ponovo vratiti i nimalo vam neće
koristiti tabor vaš, ma koliko brojan bio, jer Allah je na strani vjernika.” (VIII : 19.)
Početak bitke
Prva žrtva sukoba bio je El-Esved Abdi-l-Esed El Mahzumi. Bio je zao i loš
čovjek. On istupi i reče: “Zavjetujem se Bogu da ćemo piti njihovu vodu ili ćemo im sru-
šiti kanal, ili ćemo umrijeti boreći se.” (Ovo je bio izazov i podizanje borbenog duha.)
Hamza, r.a., izađe da mu se suprotstavi, pa se sukobiše. Udari ga sabljom i rasječe
mu nogu do pola koljena, prije nego što stiže do vode. Pade na leđa, krv šiknu prema nje-
govim drugovima, a on poče puzati prema kanalu, dok ne dođe i sruči se, da time ispuni
svoju zakletvu. Međutim, Hamza ga stiže, udari ga svojim drugim udarcem i ubi ga.
Dvoboj
Ovo ubistvo je značilo i početak obračuna među sukobljenim stranama.

Odmah poslije njega istupiše tri najbolja kurejšijska junaka, svi iz jedne porodice. To
su: Utbe i Šejbe, sinovi Rebiata i El-velid, sin Utbeta.
Oni zatražiše od muslimana trojicu ljudi za dvoboj. Pred njih izadoše trojica
mladića ensarija: Avf i Muavez, sinovi El-Harisa i njihove majke, i Abdullah ibn Revaha.
Kurejšije ih upitaše: “Ko ste vi?” Odgovoriše: “Ensarije.” Pa im rekoše: “vi nama ne tre-
bate. Mi hoćemo naše amidžiće.” Zatim, jedan od njih povika: “O Muhammede, po-
šalji na nas nama dorasle ljude, našeg soja.” Resulullah, a.s., reče: “Ustani, Ebu Ubejde
ibn el-Haris, i ti Hamza, i ti Alija.” Oni izađoše, a Kurejšije ih upitaše: “Ko ste vi?” Oni
rekoše ko su, a ovi izjaviše: “vi nam po svemu odgovarate, po porijeklu i po časti.”
Partneri dvoboja su bili:
1. Ebu Ubejde - Utbe ibn Rebia
2. Hamza - Šejbe
3. Alija - El-velid.1
Ebu Ubejde je bio najstariji učesnik dvoboja. Hamza i Alija nisu oklijevali. Bili
su jači i spretniji, te odmah ubiše svoja dva protivnika. Ubejde i Utbe se potukoše i ra-
niše jedan drugog. Alija i Hamza kidisaše na Utbeta i ubiše ga. Podigoše Ubejdeta -
noga mu je bila odsječena - i ponesoše ga. Od tada nije progovorio ni riječi. Umro je
pet ili šest dana poslije toga na Safiri, kada su se muslimani vraćali sa Bedra u Medinu.
Alija, r.a., se zaklinjao da je sljedeći ajet objavljen u vezi dvoboja:
“Ova dva protivnička tabora spore se oko Gospodara svoga.” (XXII : 19.)
l Ovo je verzija Ibnu Ishakova.

- U predaji Ahmeda i Ebu Davuda stoji da je Ubejde bio u dvoboju protiv El-velida, Alija protiv Šejbet a Hamza protiv
Utbeta Miškatul-Mesahih II/33.
6
BEDR I U BOSNI
Opći napad
Završetak ovog dvoboja bio je porazan za mušrike. Izgubiše tri najbolja junaka,
i tri svoja najbolja komandanta, odjednom. Stoga navališe na muslimane svi kao jedan.
A muslimani, nakon što zamoliše pomoć od Allaha, dž.š., i na Njega se osloniše,
čvrsto riješeni da se bore u ime Njega, zauzeše odbrambeni položaj i nanesoše mušri-
cima ogromne žrtve, uz poklik: “Ehadun, Ehad! - Allah je jedan, Allah je jedan! Allahu
Ekber! Allah je najveći!”
Resulullah, a.s., poziva Allaha, dž.š.
Resulullah, a.s, od momenta kada je poredao vojsku za bitku, i kada se vratio

na osmatračnicu, prizivao je i molio Allaha, dž.š., da im obećanu pomoć i pobjedu da.
On je molio:
“gospodaru moj, ispuni svoje obećanje koje si mi dao. Molim Te, gospodaru
moj. Ti nam pomozi, mi čvrsto vjerujemo u Tvoju riječ!“
Bitka je plamtjela svom žestinom. Prsa u prsa, borba dugotrajna i neprekidna.
vrhunac bitke, mrtvi na sve strane. Resulullah povika, moleći očiju uprtih u nebesa:
“gospodaru moj, ako strada ova skupina ljudi danas, neće Te ko obožavati, gospodaru
moj, Ti ako hoćeš, od danas, možeš učiniti da te nikad više niko ne vjeruje.”
Resulullah, a.s., nastavi u još većem zanosu. Spao mu je ogrtač sa leđa, a Ebu
Bekr mu ga podiže i reče: “Polahko, polahko Poslaniče, ne navaljuj na svog gospodara.”
Allah, dž.š., objavi svojim melekima: “Ja sam s vama, pa učvrstite one koji vje-
ruju! U srca nevjernika ja ću strah uliti.” (vIII : 12)
A zatim objavi svome Poslaniku, a.s.,:
“Poslaću vam hiljadu meleka koji će jedni za drugim dolaziti.” (VIII : 9)
Oni će dolaziti po potrebi, jedni za drugim, a neće svi odjednom priteći u pomoć!
Dolazak meleka
Resulullah, a.s., zaspa na tren. Zatim podiže glavu i reče: “Raduj se, Ebu Bekre
imam radosnu vijest. Dođe mi Džibril, oblak ga donese. Na krilima mu prašina.”
U Ishakovoj predaji stoji da je Resulullah, a.s., rekao: “Raduj se Ebu Bekre, Allah
ti posla pomoć. Džibril dođe, upravljao je svojim konjem, na krilima mu prašina.”
Resulullah, a.s., izađe iz svog skloništa. Udarao je u oklop i vikao: “Skup će si-
gurno poražen biti, a oni će se u bijeg dati!” (LIV : 45)
Zatim on uze šaku prašine i baci je na Kurejšije i reče: “Lica vam se unakazila”,
baci prašinu njima u lice. Ni jedan mušrik nije ostao a da ga pijesak nije pogodio u oko
ili nos ili u usta. Povodom toga Allah, dž.š., objavi: “I nisi ti bacio kad si bacio, nego je
to Allah bacio.” (VIII : 17)
69
Kontranapad
Resulullah a.s., izda svojoj vojsci posljednje naredbe za kontranapad. On reče:

“Zbijte redove i udrite svom snagom.” Potom dodade:
“Tako mi Stvoritelja, ko god danas učestvuje u ovoj bici i s velikim strpljenjem
boreći se a ne bježeći od borbe bude ubijen, sigurno će u džennet ući.”
Također je govorio bodreći borce: “Krećite, krećite, idite u džennet čija su pro-
stranstva koliko nebesa i zemlja. Tada El-Umejr ibn Amr reče: “Uh, uh.” Resulullah, a.s.,
ga upita: “A šta misliš s tim, uh, uh?” “Tako mi Allaha, o Poslaniče, ništa drugo nego da
mi je biti jedan od njegovih stanovnika.” Poslanik a.s., mu reče: “Ti ćeš zaista biti džen-
netlija. Zatim El-Umejr izvadi datule iz džepa i reče: “Ako budem živ dok ne pojedem
ove hurme, onda mi je dugo čekati.” On uze one hurme i baci ih, a onda nastavi da se
bori. Ubrzo je i on poginuo.1
Interesantno je spomenuti šta je Avf ibn el-Haris - sin Afre - pitao Resulullaha,
a.s.: “Čime rob može razveseliti svoga Rabba?” On mu odgovori: “Da bez oklopa gurne
svoju ruku na neprijatelja!“,- on skide oklop sa sebe i baci ga, a zatim uze svoju sablju
i s njom se borio dok ne poginu.
Kada je Resulullah, a.s., izdao naredbu za direktan napad, neprijateljski bor-
beni duh je počeo jenjavati, a želja za borbom opadati. Ovakav mudar potez Resulul-
laha, a.s., je imao velikog utjecaja u poboljšanju stanja muslimana. Kada su dobili
naredbu da svom žestinom navale na neprijatelja - a vladali su vrlo malim ratnim
iskustvom - krenuše svom silinom i svom žestinom. Išli su na sve ili ništa. Rušili su
pred sobom neprijateljske redove, otkidali glave, a još su veću volju dobili kad su vi-
djeli Resulullaha, a.s, da udara o štit i da iz sveg glasa ponavlja kur’anske riječi: “Skup
će, sigurno, poražen biti i oni će se u bijeg dati. (LIV : 45)
Muslimani su se žestoko borili a u borbi su im pomogli i meleki koje je Allah,
dž.š., slao u grupama.
U predaji Ibn Sa’da prenosi se da je Ikrime rekao: “Rijetko je bilo tog dana vi-
djeti glavu čovjeka, a da se zna ko ju je odsjekao; i rijetko je bilo vidjeti odsječenu
ruku, a da se zna ko ju je odsjekao.”
Ibn Abbas priča: “Jedan musliman je žurno tjerao mušrika ispred sebe. Tada ču
fijuk biča iznad glave i glas konjanika koji mu reče: “Samo naprijed!” Tada ugleda ubi-
jena mušrika ispred sebe. Sve je to vidio i čuo jedan od Ensarija, pa ode kod Resulul-
laha, a.s., i ispriča mu. Resulullah, a.s., reče: “Istinu govoriš, to je glas sa trećeg neba.2
Ebu Davud el-Mazini priča:
“Slijedio sam jednog mušrika da ga ubijem, kada mu glava odleti s ramena
prije nego je moja sablja došla do nje. Znadoh da ga je ubio neko osim mene.”
Također je jedan Ensarija doveo Abbasa ibn Abdu-l-Muttaliba zarobljenog.
Abbas reče: “Ovaj me, ovdje, nije zarobio, tako mi Boga! Zarobio me je jedan ćelav
1 Prenosi Muslim II/139;

- Miskatul-Mishahi II/ 331
2 Predaja Muslimova, II/93., a i drugi muhadisi prenose isto.
70
BEDR I U BOSNI
čovjek, najljepši od svih koje sam vidio, jahao je crnog konja. Nisam ga do sada nikad
vidio“. Ensarija progovori: „Ja sam ga zarobio, Allahov Poslaniče, ja.“ Resulullah, a.s.,
mu reče: “Šuti, Allah ti je pripomogao sa časnim melekom.”
Iblis bježi s bojnog polja
U toku bitke pojavljivao se Iblis u liku Surake ibn Malika.

Kada je vidio kako meleki navaljuju na mušrike, pobježe taj Suraka glavom
bez obzira. Za njim se dade u potjeru El-Haris ibn Hišam. On dohvati Harisa za
prsa i baci ga na zemlju, a zatim pobježe. Mušrici mu rekoše: “gdje ćeš Suraka? A
zar nisi rekao da ćeš sa nama biti, i da nas nećeš napuštati?” On odgovori: “Ja vidim
ono što vi ne vidite. Bojim se Boga. Bog teško kažnjava.” Potom pobježe i baci se
u more.
Ogroman poraz mušrika
U redovima mušrika nastade nered. Znaci poraza su bili sve vidljiviji. Mušrici
počeše posrtati pred sve žešćim naletima muslimanske vojske. Kraj bitke se približa-
vao. Mušrici počeše masovnu bježaniju s ratišta. Muslimani su ih pristizali, ubijali i za-
robljavali, dok ih potpuno ne poraziše.
Ebu Džehlova upornost
Što se tiče najvećeg zlikovca Ebu Džehla, kada je primijetio prve znake dezer-
terstva u svojim redovima, odluči da bude ustrajan u svojoj borbi do zadnjeg mo-
menta. On poče bodriti svoju vojsku, govoreći vojnicima pun (lažnog) optimizma:
“Neka vas ne žalosti Surakin odlazak. Ne dajte se poraziti. On je bio u dogovoru sa Mu-
hammedom. Neka vas ne žalosti pogibija Utbeta, Šejbeta i El-velida, oni su bili pre-
brzi. Tako mi Lata i Uzata (njihovih bogova) nećemo se vratiti, dok ih sve ne povežemo
u lance! Ne smije biti niko od vas, a da nije ubio nekog od njih. Žestoko ih udrite da
im pokažemo kako su loše postupali.“
Međutim, ubrzo postade i njemu jasno pravo stanje. Domalo, navali voj-
ska u bijeg pred talasom muslimanskih boraca. Da, svi su bježali osim male grupe
ljudi privrženih Ebu Džehlu. gomile i gomile bačenog oružja ležale su na sve
strane. Ebu Džehl nije znao šta da radi. Muslimani ga vidješe kako se na svom
konju vrti u krug. Smrt je čekala da popije i njegove kapi krvi iz ruku dvojice
dječaka ensarija.
71
Stradanja Ebu Džehla
Abdurrahman ibn Avf priča: “Bio sam u borbenom redu na Bedru, pa se okre-
nuh i ugledah sa desne i sa lijeve svoje strane dva mlada momčuljka. Obuze me nela-
godnost, jer se nisam osjećao sigurnim između njih dvojice. Jedan od njih mi tiho, da
ne čuje drugi, reče: “Amidža, pokaži mi Ebu Džehla.” Odgovorih mu: “Drago dijete,
šta ćeš od njega?” “Čuo sam da on psuje Resulullaha, a.s.“,- reče on. „Tako mi Allaha,
ako ga vidim, pašće mu mrak na oči, kao što je i meni pao kad sam to čuo, pa neka iz-
voli, borićemo se, pa nek ostane živ onaj ko je spretniji.” “To mi se veoma dopade.”
reče Abdurrahman.
Zatim mi šapćući reče drugi mladić isto što i prvi. Ja ne izdržah, nego pogle-
dah u Ebu Džehla koji je hodao između ljudi, pa rekoh:
“Zar ga niste vidjeli? Eno osobe za koju pitate.” Njih dvojica jurnuše prema njemu,
izudaraše ga sabljama i ubiše ga. Nakon toga odoše kod Resulullaha, a.s., a on upita: “Koji
ga je od vas dvojice ubio?” Svaki od njih odgovori: “Ja.” “A da li ste obrisali svoje sablje?”
“Ne”, rekoše. Resulullah, a.s., pogleda u njihove sablje, a zatim reče: “Obojica ste ga ubili.”
Resulullah, a.s., odredi da Muaz ibn Amr ibn El-Džemuh uzme od Ebu Džehla
sve što Muavez ima. Dvojica mladića koja su ga ubila su bili u stvari Muaz ibn Amr
ibn El-Džemuh i Muavez ibn Afrae.1
Ibn Ishak to pripovijeda ovako: Muaz ibn Amr ibn Džemuh reče:
“Čuo sam od naroda da Ebu Džehla porede sa stablom toliko visokim, da do
njegovog vrha ne možeš doći. Tako od mušričkih kopalja i sablji koji su oko njega radi
zaštite i čuvanja, nisi mogao doći do Ebu Džehla. Njegovi čuvari su govorili: “Ebu
Džehlu neće niko moći nauditi.” „Kad ja to čuh“, reče Muaz ibn Amr, „stavih sebi u
zadatak da ga ubijem, pa pojurim na njega. Udarih ga i prvim udarcem mu odsjekoh
nogu do koljena. Tako mi Allaha, kad je letjela, ne uporedih je ni sa čime, osim sa ko-
špicom koja leti ispod kamena za tucanje, kad je želite razbiti. Tada me udari njegov
sin Ikrime u slobodnu ruku. Otkide mi je. visila je na parčetu kože, te je prebacih oko
vrata. Bez te ruke sam nastavio borbu. Tog dana sam samo ubijao, vukući ruku za
sobom. Kad mi dojadi, nogom stadoh na nju i otrgoh je i bacih je.”2
Zatim prođe pokraj Ebu Džehela Muavez ibn Afra. On ga udari tako jako, da ga
sveza za zemlju. Ostavi ga tako da izdahne. Muavez se borio dalje dok nije i sam poginuo.
Kada se bitka okonča, Resulullah, a.s., reče: “Ko će pogledati šta je bilo s Ebu
Džehlom?” Ljudi se raziđoše da ga traže. Nađe ga Abdullah ibn Mes’ud na izdisaju.
Nogom mu stade na vrat, povuče ga za bradu, prodrma mu glavu i reče: “O, Allahov
neprijatelju, je li te Allah sada postidio?” “Čime me je postidio? Nije me sramota, jer
jedan sam od onih koje je ubio njegov narod. A da li ste ubili većeg čovjeka od mene?”
Zatim reče: “Da me nije barem ubio prezren čovjek.” Potom upita: “Reci mi, ko je danas
pobjednik?” Abdullah bn Mes’ud mu reče: “Allah, dž.š., i Njegov Poslanik, a.s.”
1 Salih Buharija, I/, II/56.

- Miškatul-Mishab, II/352. Resulullah je naglasio jednog mladića samo, jer je drugi poginuo.
2 Ovaj Muaz je ostao živ do vladavine Osmana bn Affana, r.a.
72
BEDR I U BOSNI
Ebu Džehl reče Ibn Mes’udu koji mu je svojom nogom stao na vrat: “Uzdigao si se na
opasnu visinu, o čobane!”
Ibn Mes’ud je čuvao ovce u Meki.
Nakon ovog razgovora Ibn Mes’ud mu odsiječe glavu i donese je pred Resu-
lullaha, a.s., govoreći: “Ovo je glava Allahovog neprijatelja, Ebu Džehla. “Resulullah, a.s.,
reče: “Allah je jedan, nema drugog Boga osim Allaha.” To ponovi tri puta, zatim reče:
“Allahu ekber, Allah je najveći. Hvala Allahu koji je ispunio svoje obećanje i pomogao
svome robu, a pokorio neprijatelja. Hajde, pokaži mi ga.” Ja mu ga pokazah, a on reče:
“On je faraon ovog naroda.”
Lijep primjer nekoliko boraca Bedra sa čv rstim imanom
Spomenuli smo dva divna primjera, Umejra ibn el-Humama i Aufa ibn el-Ha-
risa - sina Afre, a spomenut ćemo još neke koji su u ovoj bici svojim primjerom osvje-
tljavali krvave staze Bedra. Neophodno je istaknuti da su pojedinci svojim
ponašanjem, svojom razboritošću, svojom velikom ljubavlju prema Allahu, dž.š., i Nje-
govom Resulullahu, a.s., ostali zapamćeni u ovoj bici, ne kao hrabri i neustrašivi, već
kao ljudi čiji je iman (vjerovanje) bio na najvišem mogućem stupnju.
U bici na Bedru, koplja su ukrštali otac i sin, brat i brat, osobe koje je krv vezi-
vala, a ideja razdvajala. Ideja je bila jača od krvi. Zbog nje se isukaše sablje, zbog nje
dobismo pobjednike i pobijeđene.
Evo nekoliko takvih primjera:
1. Ebu Huzejfe ibn Utbe

Ibn Ishak pripovijeda od Ibn Abbasa, r.a., da je Resulullah, a.s., rekao svojim
drugovima:
“Znam da su mnogi ljudi iz porodice Benu Hašima krenuli u ovu bitku mimo
svoje volje. Oni nisu imali razloga da se bore protiv nas. Ko od vas vidi nekog od njih,
neka mu poštedi život. Ko ugleda Ebu-l-Bahterija ibn Hišama, neka mu pokloni život.
To važi i za Abbasa ibn Abdul Muttaliba. Oni su povedeni u borbu nasilu.”
Ebu Huzejfe ibn Utbe reče: “A zar da ubijamo očeve naše, sinove naše, braću i
rodbinu našu, a da poštedimo Abbasa? Tako mi Allaha, glavu ću mu sabljom odsječi.”
Ove riječi Ebu Huzejfe stigoše do Resulullaha, a.s., pa se on obrati Omeru ibn
el-Hattabu: “Omere, a zar će on ubiti amidžu Resulullaha sabljom?” Omer, r.a., odgo-
vori: “Allahov Poslaniče, dozvoli mi da mu glavu sabljom odsiječem ja. Tako mi Allaha,
postao je munafik (licemjer).”
Ebu Huzejfe je često govorio: „Ja nisam siguran da je moj iman ispravan poslije
toga što sam izgovorio, i sada još uvijek strahujem od toga i strahovaću sve dok se ne
iskupim pred Allahom, dž.š. Šehid moram biti, to je moj iskup.”
On je zaista i umro kao šehid u bici na Jemami.
73
2. El-Mudžezzir ibn Zijad el-Belevi

Pošteđen ubistva na Bedru bio je Ebu-1-Bahteri, jer je najviše od svih branio Re-
sulullaha, a.s., u Meki. Nikada nije nanio zlo Resulullahu, a.s., a niti mu je nepravdu uči-
nio. Bio je jedan od ljudi koji je organizirao prekid izolacije muslimana od strane Kurejšija
i skidanje ugovora o izolaciji. (Onaj ugovor čiji je tekst crv izgrizao osim Allahovog imena).
I pored svega ovoga Ebu-1-Bahteri je ubijen na Bedru. Naime, El-Mudžezzir
ibn Zijad el-Belvi je sreo Bahterija sa jednim njegovim drugom, na bojnom polju.
Zajedno su se borili protiv muslimana. El-Mudžezzzir mu se obrati:
“O, Ebu Bahteri, Resulullah, a.s., nam je zabranio da te ubijemo.” “A moga
druga?”, upita on. “Ne, ne tako mi Allaha, tvoga druga neću poštedjeti!” reče Mudžez-
zir. Ebu-Bahteri tad reče: “Onda ćemo, tako mi Allaha, obojica umrijeti zajedno”. Oni
se potom potukoše i El-Mudžezzir ubi Ebu-1-Bahterija.
3. Abdurrahman ibn Avf je bio dobar drug sa Umejj ibn Halefom prije islama. Na dan
Bedra, prođe Abdurrahman pokraj Umejje koji je stajao sa svojim sinom Alijom ibn
Umejje držeći ga za ruku. Abdurrahman je nosio oružje koje je zarobio. Kad ga
ugleda,Umejje upita ga: “Bi li ti bilo draže da si mene zarobio? Ja sam vredniji od tog
oružja, čak i od sveg oružja koje danas vidjeh ovdje.” Zatim nastavi: “Treba li vam mli-
jeka?” (Pod ovim podrazumijeva sljedeće: od onog ko me zarobi, otkupiću se sa
mnogo deva koje daju mlijeko). Abdurrahman baci oružje (oklope i štitove), i zarobi
njih dvojicu, (oca i sina) pa ih povede. Abdurrahman priča kasnije:
“Umejje ibn Halef me je upitao, dok sam išao između njega i njegovog sina:
“Ko je onaj vaš čovjek, prepoznatljiv po bogatoj perjanici na grudima?” Odgovorih:
“Hamza, to je Hamza ibn Abdul-Muttalib.” On reče: “Taj nas je dotukao.”
Abdurrahman priča dalje: “Ja sam vodio njih dvojicu, kad Bilal ugleda Umejju
sa mnom, to je onaj Bilal kojeg je Umejje mučio u Meki, pa reče: “glava nevjerstva,
Umejje ibn Halef? Meni nema spasa, ako se on spasi.” Ja ga upitah: “Šta je Bilale? Ovo
je moj zarobljenik.” Bilal opet ponovi: “Nema meni spasa, ako on ostane živ. “ Rekoh mu:
“Šta to čujemo, sine Sevde?” Bilal ponovi i treći put: „Nema meni spasa, ako se on spasi.”
Zatim viknu iz sveg glasa: “O Ensarije, o Allahovi pomagači, znajte da je glava (pogla-
var) svog nevjerstva Umejje ibn Halef i ako on ostane živ meni nema spasa.”
Zatim se okupi narod oko njih sa svih strana. Abdurrahman priča: „Stiskaše nas
u obruč, jedan od naših isuka sablju i odsiječe Umejjovom sinu nogu. On pade na zem-
lju, a Umejje vrisnu vriskom kakvog do tada nisam nikad čuo. Rekoh: “Spašavaj se, ali,
znaj da ti nema spasa. Tako mi Allaha, neće ti biti od koristi sve što imaš.” Potom ih mu-
slimani isjekoše sabljama, dok ih ne dokrajčiše. Abdurrahman je znao, kasnije govoriti:
“ Neka Allah oprosti Bilalu, prvo izgubih oružje, a i namuči me sa zarobljenicima.”
U djelu “Zadu-l-Mead” stoji da je Abdurrahman ibn Avf rekao Umejji: “Klekni!”
Ovaj kleknu, a on se baci na njega. Muslimani ga isjekoše ispod Abdurrahmana i ubiše
ga, a jedna sablja je dohvatila i ranila Abdurrahmana u nogu.1
1 Zadu-l-Mead, II/ 9
7
BEDR I U BOSNI
4. Omer bin el-Hattab, r.a., je toga dana ubio svoga daidžu El-Asa ibn Hišama ibn
El-Mugiru.
5. Ebu Bekr Es-Siddik, r.a., je dozivao svog sina Abdurrahmana koji je tada bio mu-
šrik, pa ga je pitao: “gdje je moje bogatstvo, o nevaljalče?” Sin, koji je raskućio očevo
bogatstvo povika u stihu: “Osta samo konj ti brzi i dobra oprema i sin hrabri da ubije
tog jadnog starca.”
6. Sa’d ibn Muaz, r.a., bio je osjećajan čovjek. Kada muslimani počeše plijeniti i za-
robljavati mušrike, Resulullah, a.s., je sjedio na svom komandnom mjestu a Sa’d ibn
Muaz je sa sabljom u ruci čuvao stražu kod njega. Resulullah, a.s., primijeti na Sa’do-
vom licu negodovanje zbog onoga što ljudi rade. Resulullah a.s., ga upita: “O Sa’de, ti
kao da nisi zadovoljan onim što ljudi rade?” On odgovori: “Tako je, o Allahov Posla-
niče.” Međutim, to je bio prvi poraz mušrika, ali i prva pobjeda muslimana nad mu-
šricima, pa je došlo do toga da su muslimani iskalili sav svoj bijes i sve dosadašnje
patnje na njima, pa su više voljeli vidjeti ubijenog mušrika nego živog.
7. Ukkaše ibn Muhsin el-Esedi

Tog bedranskog dana sablja mu se prelomi, pa dođe kod Resulullaha, a.s., i on
mu dade drveni štap i reče: “Bori se ovim, o Ukkašu.” Kad Ukkaš uze štap od Resu-
lullaha a.s., zamaha njime, a on se pretvori u dugu sablju, čvrstu i dobru, veoma bijelu
i sjajnu. On se njom borio do kraja bitke. Tu sablju su nazivali imenom El-Avnu.
(“Avnun” u prijevodu znači: pomoć)1
S tom istom sabljom je učestvovao u mnogim bitkama, sve dok sam ne pade
kao šehid u bitki protiv odmetnika od islama ili u takozvanom (harbu-r-ridda).
Poginuo je s istom sabljom u ruci.
8. Mus’ab ibn Umejr, nakon završetka bitke prođe pokraj svoga brata Ebiu Aziza ibn
Umejra koji je podstrekivao borbu protiv muslimana.
U prolazu vidje da ga jedan ensarija vuče za ruku. Mus’ab reče Ensariji: “Povuci
ga obadvjema rukama, njegova majka ima veliko blago, možda će ga otkupiti od tebe.
Ebu Aziz reče tada Mus’abu: “Zar su ovakvi tvoji savjeti u vezi mene?” Mus’ab reče:
“Ovo je moj brat (ensarija), a ne ti.”
9. Ebu Huzejfe (ponovo): kada je Resulullah, a.s., naredio da se bace leševi mušrika
koji su počeli zaudarati u stari bunar, lično uze Utbeta ibn Rebia, pa ga poče vući u
jamu, a zatim Resulullah, a.s., pogleda u lice Utbetovog sina Ebu Huzejfea i vidje ga ne-
veselog i smušenog. Resulullah, a.s., ga upita: “Možda ti je žao oca?” On odgovori: “Ne
tako mi Allaha, Allahov poslaniče, nije mi žao oca ni njegove sudbine, ali moj otac je
bio razuman čovjek, pametan, blag i dobar. Molio sam i nadao se da će ga to naputiti
1 op. prev.
75
u islam. Ali, nakon što sam vidio šta ga je zadesilo, i nakon što se sjetih da je umro u
nevjerstvu, uz sve moje želje da bude drugačije, osjetih žalost.” Resulullah, a.s., zamoli
od Allaha, dž.š., da sinu dadne svako dobro i utješi ga lijepim savjetom.
Poginuli u borbi
Bitka se završi velikim porazom mušrika i uz veliki uspjeh muslimana. Musli-

mani su imali 1 šehida Bedra, šest muhadžira i osam ensarija.
Mušrici su imali strašne gubitke. Poginulo je sedamdeset, zarobljeno sedam-
deset, uglavnom vojskovođa, starješina i prvaka.
Kada je okončana bitka, Resulullah, a.s., dođe i nad ubijenim mušricima održa
riječ: “Loša li ste rodbina bila svome Poslaniku. Svi ste me u laž utjerivali, a drugi svi-
jet mi je vjerovao. vi ste mi odmagali, a drugi su mi pomagali. vi ste me protjerali, a
drugi mi dom pružili.” Zatim naredi da ih zatrpaju u jedan stari bunar Bedra.
Prenosi se od Ebi Talhe da je Resulullah, a.s., naredio na Bedru da se 2 čovjeka,
kurejšijska prvaka, ubace u ozidani bunar Bedra kao nevaljalci.
Poslanik bi nakon pobjede ostajao do tri dana na mjestu pobjede. Trećeg dana
od bitke Resulullah, a.s., naredi da mu pripreme devu za put. Krenu u Medinu uz prat-
nju ashaba, pa kad stigoše na ivicu bunara, poče prozivati Kurejšije po imenu: “O ti i ti,
o ti i ti! Bi li vas radovalo da ste bili pokorni Allahu, dž.š., i Njegovom Poslaniku? Mi smo,
zaista, dobili ono što nam je Allah obećao. A da li ste vi dobili ono što je vama obećao?”
Omer, r.a. reče: “O, Allahov poslaniče, kako možeš govoriti leševima koji duše nemaju?”
Resulallah, a.s, na to odgovori: „Tako mi Allaha, vi ništa bolje ne čujete od njih.”
U drugoj verziji stoji: “vi ništa bolje od njih ne čujete, samo što oni ne odgovaraju.”1
Vijest o porazu stiže u Meku
Mušrici su bježali sa Bedra glavom bez obzira, pojedinačno i u grupama, kako

je ko stizao. Tumarali su putevima, dolinama i stazama, želeći što prije da se domognu
Meke, ali sa velikim strahom, kako će se tamo pojaviti poraženi.
Ibn lshak kaže: “Prvi koji je stigao s tužnom viješću Kurejšijama, bio je El-Haj-
suman ibn Abdullah el-Huzai. Kurejšije ga dočekaše s pitanjem: “Šta ima tamo, kakve
nam vijesti nosiš?” On odgovori: “Ubijen je Utbe ibn Rebia, Šejbe ibn Rebia i Ebu-l-
Hakem ibn Hišam, zatim Umejje ibn Halef sa ostalim prvacima“- koje nabroja.
Kad je nabrojao kurejšijske prvake, Safvan ibn Umejje, koji je ostao da čuva
Meku, povika: “Da li je normalan ovaj čovjek? Pitajte ga za mene!” Oni upitaše: “A šta
je sa Safvanom ibn Umejjom?” On još uvijek sjedi kod vas. Ali, tako mi Boga, gledao
sam njegovog oca i brata kada su ubijeni.”
1 Hadis bilježe Buharija i Muslim,

- Miškalul- Mesabih
76
BEDR I U BOSNI
Priča Ebu Rafi‘ - oslobođeni rob Resulullaha, a.s.: “Radio sam kao dječak kod
Abbasa, kada su Islam primili neki iz naše kuće. Islam primiše Abbas, Ummu-l-Fadl i
ja. Abbas je krio svoju novu vjera. Ebu Leheb nije krenuo na Bedr, poslao je za sebe za-
mjenika. Ali kada mu dođoše vijesti sa Bedra, Allah ga sruši i ponizi, a mi osjetismo
snagu i veličinu. Ja sam tad bio siromašan čovjek. Pravio sam strjelice i glačao ih u
prostoriji zemzema (šator).
Tako sam ja radio u toj sobici, a kod mene je sjedila Ummu-1-Fadl kad do nas
stiže vijest koja nas je mnogo obradovala. Odjednom se pojavi Ebu Leheb, vukući noge,
noseći zlo. Sjede na ivicu šatora, okrenuvši leđa mojim leđima. Tada neko povika: “Eno
Sufjan ibn Abdu-l-Muttalib dolazi.” Ebu Leheb povika: “Hodi ovamo, pričaj, sigurno
imaš vijesti!” Ebu Sufjan sjede kod njega, a ljudi se okupiše oko njih. Ebu Leheb reče:
“Sine moga brata, pričaj mi, šta je bilo s ljudima?” “Ništa naročito, mi se sukobismo s
njima, podmetnusmo svoja pleća, a oni su nas ubijali kako su htjeli, zarobljavali kako
su htjeli. Ali pored toga ja ne krivim naše borce, jer su se čuda desila, pa se naš svijet raz-
bježa. Sretali smo bijele ljude na krilatim konjima, jure i slijeću s neba. Niti dotiču zem-
lju, niti slijeću na nju. I nikog ne ostavljaju niti im se ko može suprotstaviti.”
Ebu Rafi priča dalje: “Podigoh šatorsko krilo sobice rukom i rekoh: To su, tako
mi Allaha, meleki. Ebu Leheb podiže svoju ruku i udari mi jak šamar. Oduprijeh mu
se, a on me dohvati i baci me na zemlju. Pritisnu me i poče me udarati, a bio sam sla-
bašan čovjek.“
Ummu-1-Fadl ustade, zgrabi kolac od šatora i njime udari Ebu Leheba po glavi
i napravi mu ranu, pa reče: “Napadaš slaboga jer mu nije gospodar tu, sram te bilo!”
Ebu Leheb ustade i ode teturajući, a ne prođe više od sedam noći i on, tako mi Allaha,
umrije od rane i još od neke pjegave zaraze. Zbog zaraze, sinovi mu se ne smjedoše tri
dana približiti da ga zakopaju. Kada se pobojaše da ga tako drže, onda ga uguraše šta-
povima u raku, zatrpaše ga kamenjem koje su bacali sa daljine.”
Eto, u ovakvom stanju, Meka dočeka vijest o porazu na Bedru. To izazva u
njima veliko razočarenje, a i srdžbu. Poraz, poraz, kako je moglo doći do njega? Stoga
zabraniše naricanje nad mrtvima Bedra, da se ne bi muslimani zlu radovali.
Desilo se da su El-Esvedu ibn Abdu-l-Muttalibu stradala tri sina na Bedru.
Dugo je plakao za njima, a bio je slijepac. On, jedne noći, ču glas narikače. Posla svoga
slugu i reče mu: “vidi je li nariče za poginulim, ili za nekim umrlim? vidi da li Kurej-
šije plaču za poginulim, pa da i ja plačem za Ebu Hakejmetom - svojim sinom - utroba
mi sagori.” Dječak se vrati i reče: “Ta žena nariče za izgubljenom devom.”
El-Esved se nije više mogao obuzdati pa zakuka:
1
“A zar plače za odbjeglom devom,
i zbog nje nema tvrdog sna.
2.
Ne plač” zbog nje, već plači za Bedrom,
gdje ode nam mladost naša sva.
77
3.
Bedr posrami Benu Hasisa,
Benu-Mahzuma i Beniu-l-velida.
.
Za Akilom ti zaplači, ako je plakat reda,
i Harisom i Esedom i sinom Esveda.
5.
Njih oplakuj, al’ i sve spomeni,
Ebu Hukejmeta niko ne utješi.
**
Sad poslije njih drugi su gospoda
ne bi bili, da im nije Bedra.1
Vijest o pobjedi stiže u Medinu
Kada muslimani ostvariše pobjedu na Bedru, Resulullah, a.s., posla dva gla-
snika sa radosnim vijestima stanovnicima Medine. On posla Abdullaha ibn Revvahu
i Zejda ibn el-Harisa.
Jevreji i munafici (dvoličnjaci) su širili u Medini lažnu propagandu, pa su pro-
nijeli vijest i da je Resulullah, a.s., ubijen. Kad je jedan od munafika ugledao Zejda na
Resulullahovoj, a.s,. devi povika: “Muhammed je ubijen, evo njegove deve, poznao sam je.
Evo Zejda, on ne zna od straha šta govori, došao je posramljen i poražen.”
Kad stigoše glasnici, muslimani ih okružiše i saslušaše njihove vijesti. Kad čuše
radosnu vijest, nastade pravo, sveopće veselje. Medinom se zaoriše tekbiri. Musli-
manski prvaci koji su ostali u Medini, krenuše u pravcu Bedra, da dočekaju Resulul-
laha, a.s., i da mu čestitaju na ovoj slavnoj pobjedi.
Usama bn Zejd priča: “Kad stiže vijest o pobjedi na Bedru, mi smo bili kod Ru-
kaje, kćerke Resulullaha, a.s., koju je ostavio kod Osmana, a i mene zadužio da s njim
zajedno vodim računa o njoj.”
Povratak u Medinu
Nakon bitke, Resulullah, a.s., je proveo na Bedru tri dana. Pred povratak u Me-
dinu izbi među vojskom nesporazum oko podjele ratnog plijena. Kada se nespora-
zum pretvori u svađu, Resulullah, a.s., naredi da svi vrate ono što su uzeli i da se to
sabere na jedno mjesto. To i uradiše, a Allah, dž.š., razriješi problem plijena, objavlji-
vanjem ajeta kojeg ćemo navesti.
1 Slobodan prepjev prevodioca
7
BEDR I U BOSNI
Prenosi se od Ubadeta ibn Samita koji kaže: “Krenuli smo sa Resulullahom, a.s.,
i učestvovali na Bedru. Strane se sukobiše i Allah, dž.š., porazi neprijatelja. Jedna grupa
naših boraca krenu u potjeru za neprijateljem, ubijajući onoga koga sustignu, a druga
grupa navali na ratni plijen, sakupljajući ga i uzimajući sebi što im se svidjelo. Treća
grupa koja je okruživala Resulullaha, a.s., niti je tjerala neprijatelja, niti je kupila plijen.
U tom pade i noć, a grupe se prepirahu oko ratnog plijena. Oni što su sakupljali pli-
jen rekoše: “Mi smo ga sakupili i on je naš. Ni s kim ga nećemo dijeliti.” Potjernica po-
vika: “Niste upravu! Mi smo se borili, a potom tjerali neprijatelja. Niste vi sami taj
plijen zaradili.” Treća grupa povika: “Mi smo bili zaduženi za obezbjeđenje i zato smo
se zadržali uz Poslanika, a.s.”
U tom momentu Allah, dž.š., objavi:
“Pitaju te o plijenu. Reci: “Plijen pripada Allahu i Poslaniku.” Zato se bojte Allaha
i izgladite međusobne razmirice i pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku, ako ste
pravi vjernici.” (VIII : 1)
Nakon ovog ajeta Resulullah, a.s., će raspodijeliti plijen kako je bilo pravedno.1
Resulullah, a.s., se uputi u Medinu vodeći sa sobom mušričke zarobljenike. vodio je
za sobom plijen zarobljen u bici. Plijen je bio povjeren Abdullahu ibn Ka’bu.
Kada su stigli u mjesto Kesib, između tjesnaca i En-Nazie, Resulullah, a.s., ra-
spodijeli plijen podjednako na muslimane, nakon što je izuzeo petinu.
Kada je Resulullah, a.s., stigao na Safru, naredio je da se ubije En-Nadr ibn el-
Haris (zarobljen). Taj Nadr je zastavnik mušrika na Bedru. On je jedan od najvećih ku-
rejšijskih zlikovaca. Najžešće spletke je pravio islamu i Resulullahu, a.s. Stoga je i
zaslužno dobio kaznu. Alija ibn Ebu Talib mu je odsjekao glavu.
Kada je Resulullah, a.s., stigao do mjesta Irku-Zabjet, naredi da se pogubi Ukbe
ibn Ebu Muajt. Spominjali smo šta je činio Resulullahu, a.s., dok je klanjao kraj Kabe.
On je bacio na Resulullahovu glavu crijeva. On je taj koji ga je vezao ogrtačem i umalo
ga nije ubio, da se nije suprotstavio Ebu Bekr, r.a.
Kada je Resulullah, a.s., naredio da ga ubiju, rekao je: “gdje će dječaci?” “
U vatru!”2 , odgovorio je Resulullah, a.s.
Ubio ga je Asim ibn Sabit, ensarija, a neki kažu, Alija ibn Ebu Talib, r.a.
Ubistvo ove dvojice je bilo (vadžib) veoma nužno s vojnog aspekta. Oni nisu
bili samo zarobljenici. Oni su bili i ratni zločinci kako se to danas kaže.
Delegacija za dobrodošlicu
U Revhi Resulullaha, a.s., dočeka delegacija medinskih prvaka, koji su krenuli

da požele dobrodošlicu Resulullahu, a.s., nakon što su glasnici donijeli vijest o pobjedi
na Bedru, i da mu čestitaju na pobjedi. Tada im se obrati Seleme ibn Selamu i reče:
1 Slobodan prepjev prevodioca

2 Hadis je sahih, (vjerodostojan) prenijeli su ga ashabi
- Sunen Ebi Davud sa komentarom II/ 12
79
“Na čemu nam vi to čestitate? Mi smo, tako mi Allaha, tamo sreli samo nemoćne i će-
lave ljude.” Resulullah, a.s., se nasmija, zatim reče: “Oni su bili ti”. Usejb ibn Hudajr
reče: “Hvala Allahu, dž.š., koji te je pobjedom uzdigao, i koji te je razveselio. Tako mi
Allaha, o Poslaniče, ja ne bih izostao od bitke na Bedru da sam znao da ćeš se i ti bo-
riti, ali ja sam mislio da idete samo zbog karavane. A da sam znao za bitku, ne bih ni-
kako izostao.” Resulullah, a.s., reče: “vjerujem ti”.
Nakon ovoga Resulullah, a.s., uđe u Medinu, pobjednički i ponosno. Svi njegovi
neprijatelji u Medini i van nje osjetiše strah i bojazan. Tada mnogo stanovništvo Me-
dine primi islam. Tada islam primi i Abdullah ibn Ubej i njegovi drugovi, ali samo
reda radi. Nisu oni islam srcem prihvatili.
Ratni plijen stiže u Medinu dan iza Resulullaha, a.s. Zarobljenike Resulullah
podijeli ashabima i oporuči da se s njima dobro postupa. Ashabi su znali jesti hurme,
a zarobljenicima davati hljeb, (koji je bio vrjedniji od hurmi) izvršavajući time opo-
ruku Resulullaha a.s.
Problem zarobljenika
Kada je Resulullah, a.s., došao u Medinu, pozva ashabe da se s njima dogovori oko
zarobljenika. Ebu Bekr reče: “O Allahov Poslaniče, oni su svi amidžići, članovi kurejšij-
skih porodica i sinovi njihovi. Mislim da bi trebali uzeti od njih otkupninu, to bi za nas
značilo dobit. Možda će ih Allah uputiti na pravi put, pa da budu naši pomoćnici.”
Resulullah, a.s., upita Omera: “A šta ti misliš, sine Hattabov?” On reče: “Ja se ne sla-
žem sa Ebu Bekrom. Želio bih da mi daš jednog rođaka, pa da mu skinem glavu, da to
Alija učini Akilu ibn Ebu Taliba, a Hamza onom svom bratiću, kako bi Allah znao da ne-
mamo prema nevjernicima milosti. Ti ljudi su vodiči, starješine i poglavari nevjerstva.”
Resulullah, a.s., prihvati Ebu Bekrov prijedlog, a odbi Omerov.
“Negdje oko podne”, priča Omer “odoh kod Resulullaha, a.s. Kod njega je sje-
dio Ebu Bekr. Obojica su plakala. Upitah - šta vam je? Ako se desilo nešto zbog čega
plačete da i ja plačem sa vama, a ako nije onda ću plakati zbog plača vas dvojice.”
Resulullah, a.s, reče: “Ja plačem zbog prijedloga tvojih drugova. Neki ne prih-
vataju otkup, već hoće da ih mučimo.”
Tada Allah, dž.š., objavi: “Ni jednom vjerovjesniku nije dopušteno da drži suž-
nje dok ne izvojuje pobjedu na zemlji; vi želite prolazna dobra ovog svijeta, a Allah želi
onaj svijet. - Allah je silan i mudar. Da nije ranije Allahove odredbe, snašla bi vas pat-
nja velika, zbog onoga što ste uzeli.” (VIII: 67, 68)
A ranija Allahova odredba je bila : “Kada se u borbi sa nevjernicima sretnete, po
šijama ih udarajte sve dok ih ne oslabite, a onda ih vežite i poslije, ili ih velikodušno su-
žanjstva oslobodite, ili otkupninu zahtijevajte .” (XLVI1 : 4) U ovom ajetu ima dozvola
da se za zarobljenike uzme otkupnina, a ne da se zlostavljaju. Ali ima i prijekor, jer su
zarobili ljude prije nego su izvojevali pobjedu na Zemlji, a primili su otkupninu i od
silnika i lopova koji nisu bili ratni zarobljenici, već su bili najveći ratni zločinci i
0
BEDR I U BOSNI
profiteri, koje ne bi ni danas ostavio ni jedan ratni sud nekažnjenim. Oni bi zbog svog
kriminala i zvjerstva u ratu bili osuđeni na smrtnu kaznu, ili na vječnu robiju.
Međutim, svi prihvatiše mišljenje Ebu Bekra es-Siddika, r.a., da mu da otkup-
ninu za ratne zarobljenike. Otkupnina je vrijedila od .000, 3.000 i 2.000 drahmi.
Ima tu još nešto, Mekanci su bili pismen narod, a Medinjani nepismen. Svaki
pismeni zarobljenik, ako nije imao čime da se otkupi, dobio je obavezu da opismeni
deset Medinlija i to mu je bila cijena otkupa.
Resulullah, a.s., je također oslobodio nekoliko zarobljenika, bez otkupnine. To
su bili: El-Muttalib ibn Hantab, Sajfi ibn Ebu Rufaa i Ebu Izet el-Džumehi, koji je ubi-
jen na Uhudu, o čemu će biti riječi.
Također je pustio svoga zeta, Ebu-l-Aasa, pod uvjetom da se razvede od Zej-
neb, koja je već poslala za njega otkupninu, i to ogrlicu koju je dobila od Hadidže, r.a.,
kada su je udavali za Ebu-l-Aasa.
Kada je Resulullah, a.s., vidio tu Hadidžinu ogrlicu, duboko ga je potresla i raz-
nježila. On naredi svojim drugovima da puste Ebu-l-Aasa, pod uvjetom da dadne Zej-
nebi slobodu. Ovi ga pustiše, a on pusti Zejnebu i ona odseli u Medinu.
Resulullah, a.s., posla Zejd ibn Harisa i još jednog ensariju pred nju i reče im:
“Čekajte je u dolini Jedžedž. Kada je ugledate, dopratite je.” Oni tako i učiniše.
Priča o Zejnebinoj hidžri je duga i bolna.
Medu zarobljenicima je, također, bio i Suhejl ibn Amr. Bio je dobar govornik.
Omer, r.a., reče: “O Allahov poslaniče, dozvoli da mu izbijem prednje zube, pa da tepa,
te da više nikad i nigdje ne održi govor protiv tebe.” Izgleda da je Resulullah, a.s., odbio
ovaj prijedlog, da ne bi ušao u običaj, a bojao se i Allahove kazne na Sudnjem danu.
Nakon ovih zbivanja iz Medine, krenu Sa’d ibn Nu’man da obavi “umru” u Mekki
(mali hadždž), pa ga Ebu Sufjan zarobi. Sufjanov sin Amr ibn Ebi Sufjan je bio u Me-
dini među zarobljenicima Bedra, pa ga oslobodiše u zamjenu za Sa’da ibn Numana.
Kur’an o bici na Bedru
U povodu bitke na Bedru, Allah, dž.š., objavi suru “Al-Enfal” - Plijen. Ova sura
je Allahovo objašnjenje - komentar, ako smijemo tako reći - Bitke na Bedru, obja-
šnjenje koje se umnogome razlikuje od objašnjenja vladara i vojskovođa.
Allah, dž.š., je skrenuo pažnju muslimana na moralne nedostatke i uzdizanje koje
su imali pri sebi još od ranije. Tako su se oni moralno, vaspitno i duhovno uzdizali.
Zatim je Allah, dž.š., skrenuo pažnju na uspjeh uz pomoć meleka koje mi ne vi-
dimo. To im Allah, dž.š., napominje, da se ne bi osilili i umislili da su pobjedu sami iz-
vojevali. Stoga treba da se na Allaha oslone, da Mu budu pokorni, da su poslušni
Njegovom Poslaniku, a.s., a potom i da se sami potrude.
Zatim im Allah, dž.š., jasno govori o plemenitim motivima i ciljevima zbog
kojih je Resulullah, a.s., pokrenuo ovu bitku, strašnu i opasnu, ali korisnu i poučnu,
zbog razloga i osobina koje dovedoše do pobjede.
1
Nakon ovoga Allah, dž.š., se obraća nevjernicima (mušricima) i munaficima

(dvoličnjacima), Jevrejima i ratnim zarobljenicima sa Bedra, i ubjedljivo ih lijepim
primjerom, uzorom i visokom rječitošću upućuje na predaju, popuštanje i prihvata-
nje Islama, putem kojeg će doći do istine.
Potom se Allah, dž.š., obraća muslimanima i govori im o ratnom plijenu do-
noseći zakone, pravila i rješenje za ovaj problem.
U ovoj suri, Allah, dž.š., po prvi put objavljuje muslimanima zakone rata i mira,
pogotovo za ovaj period u domenu islamskog učenja (daveta) kako bi se islamski način
ratovanja razlikovao od ratovanja u predislamsko doba. Borci, muslimani, moraju biti
na daleko višoj ljestvici etike i borbenih ciljeva, kako bi svijet bio ubijeđen da Islam nije
samo obična teorija, ili pogled na svijet, već da on praktično odgaja svoje pripadnike
na osnovama i temeljima na koje se poziva.
Kur’an je postavio paragrafe islamskih državnih i društvenih zakona da bi se
pomoću njih razaznali muslimani koji ih se pridržavaju, od onih koji ih izbjegavaju.
Druge godine po hidžri Allah, dž.š., propisa post ramazanom.
U isto vrijeme dođe i propis o zekatu-l-fitru, te se urediše i osnovna mjerila za
ostale vrste zekata.
Propis o zekati-l-fitru, kao i određivanje normi za ostale vrste zekata je došao
kao olakšanje mnogobrojnim tegobama i nedaćama materijalne prirode koje su po-
gađale veliki broj muhadžira - izbjeglih i raseljenih iz Meke. Oni su, zaista, bili pravi
siromasi, nisu bili u stanju da zarađuju.
Najljepše iznenađenje i najpametniji događaj je dolazak prvog muslimanskog
Bajrama u islamu. To je Ramazanski bajram koji je stigao u mjesecu ševvalu 2. g.h., ne-
posredno poslije velike i stvarne pobjede u Bici na Bedru. Nije moglo biti većeg praz-
nika od ovog Bajrama, koji je Allahovom, dž.š., naredbom objavljen da kruniše uspjeh
i pobjedu.
veličanstven je prizor bio obavljanje Bajram namaza, na koji su izašli svi mu-
slimani iz svojih kuća puneći zemaljski i nebeski prostor glasnim tekbirima, tevhi-
dima i tahmidima.1 Sva su srca stremila ka Allahu, dž.š., žudila za Njegovom milošću
i zadovoljstvom. On ih je uzdigao, duševno i materijalno obogatio. Uz Njegovu pomoć
došli su do pobjede i On to ne poriče, već ih podsjeća govoreći:
“I sjetite se kad vas je bilo malo, kad ste na Zemlji bili potlačeni, - bojali ste se da
vas ljudi ne pohvataju, pa vam je On sklonište dao i Svojom pomoći vas pomogao i pli-
jenom vas opskrbio da biste bili zahvalni.” (VIII : 26.)
Tekbir: Allahu ekber; Tevhid: Ehadun, ehad; Tahmid: Elhamdulillahi. (op. prev.)
2
BEDR I U BOSNI
POgOvOR
Osnovna pouka iz analize Bitke na Bedru bila je da vojska koja je vojno-stručno

osposobljena, idejno-politički opredijeljena, psiho-fizički spremna, makar bila tehnički
slabije opremljena i malobrojnija – može postizati pobjebe i nad brojnijim i tehnički
znatno superiornijim neprijateljem.
Sedmom korpusu je već bilo naređeno da otpočne Operaciju vlašić. Prvobitno
određeni datum početka operacije (19. 02. ‘95.) više puta je odgađan (sve do 2. 02.
‘95.), jer se čekalo izvedravanje vremena da dovoljno očvrsne sniježna kora kako bi
mogla držati opremom opterećenog vojnika, kao i da se poboljša vidljivost za kreta-
nje i orijentaciju noću po besputnim prostranstvima vlašića.
Uvjereni u svoju superiornost, s vjerom u Boga, nadahnuti Bedrom, krenuli su
borci 7. korpusa u svoj Bedr, u dugu hladnu zimsku noć surove planine vlašić.
Jedinice na pomoćnom pravcu: selo Sečevo-galica, uz pomoć konopaca popele
su se uza stijene i na spavanju zatekle jedinicu neprijatelja. Bila je to jedinica sa čijih
položaja je prethodne tri godine nemilosrdno granatiran grad Travnik i njegova
okolna sela. Posljedice poraza na tom položaju morao je doći da sanira lično ratni
zločinac, konandant agresorske vojske, Ratko Mladić.
Međutim, glavne snage 7. korpusa Armije RBiH, ipak nisu otpočele napad, iako
su došle do svojih objekata kojima su trebale ovladati. Zafalio je taj psihološki mo-
menat, da se opali prvi metak. Ta okolnost dovela je u pitanje i svrhu ostanka ubače-
nih snaga na galicu, pa su i one toga dana povučene na polazne položaje.
Poslije izvršenih analiza na nivou brigada, a zatim na nivou Korpusa, koman-
dant 7. korpusa Armije RBiH, Mehmed Alagić, je obećao svojim komandantima da će
im ubrzo dati novu priliku, a oni su zatražili da to bude što prije.
Nova prilika iskorištena je u potpunosti noću 19./20. marta 1995. godine.
više se nije čekalo vedro vrijeme. Bila je mećava. Skrila je naše borce od neprijatelj-
skih osmatrača. Na bojištu se kretalo pomoću busole i po azimutu objekata na koje je
trebalo doći. Prošli su neopaženi pored njihovih zemunica. Ofanziva se nezaustav-
ljivo valjala prema Babanovcu. Uspjeh operacije vlašić natjerao je Banju Luku da se
spremi za evakuaciju kao i da izvrši novu mobilizaciju.
Ali to je već predmet druge knjige ovog autora koja se zove „Operacija vlašić“.
3
Smotra jedinica 7. korpusa Armije RBiH pred operaciju vlašić

Travnik, 07. 02. 1995.

5
Najzaslužnijim komandantima brigadau dosadašnjim bitkama,

najsavremenije oružje i novi borbeni zadaci
6
Čestitke uvaženog gosta
7
RECENZIJE
BEDR KAO SUDBINA

(zanimljiv pokušaj višeslojnog prikazivanja historijskog događaja
kroz pouke i poruke pokoljenjima)
Prema učenju Islama, osnovno i prirodno stanje među ljudima na zemlji, jeste
mir. U Kur‘anu časnom jedno od 99 Allahovih lijepih imena je Es-Selam (Mir). Musli-
mani svakodnevo na kraju obreda kažu ,,Bože naš, gospodaru naš, Ti si Mir i od tebe
imamo mir“. Zadaća ljudi, pored ostalog, na zemlji je rad na očuvanju mira i onog pri-
rodnog stanja koje je gospodar Allah, dž.š., postavio na njoj od dana stvaranja.
Uporedo sa ovim i ovakvim shvatanjem života na zemlji dolazi do nereda i re-
mećenja mira kada neki žele da sebi uzmu vrijednosti koje im ne pripadaju, ili da
brane vrijednosti za koje vjeruju da im je u njima dobro i spas.
Objavom Kur‘ana i pojavom islama, nakon svega što se dogodilo u početku,
ukazala se potreba da se organizirano brani njegova ideja, učenje i način života. Prva
i najznačajnija bitka za odbranu islama dogodila se na brdu Bedr, nedaleko od Medine.
Svaka bitka, borba, boj ili rat, odvija se na nekom mjestu, u nekom vremenu,
određenom tehnikom i načinom, te radi nekog cilja.
Ratovi, bojevi ili bitke, imaju posebnosti ali i mnogo toga istog i zajedničkog. Ali
ono što najviše karakterizira određenu bitku i daje joj povijesni značaj, jeste ono što sli-
jedi poslije, a što nazivamo posljedicama koje su ostavile traga u povijesti. To su one po-
vijesne razmeđe poslije kojih događanja na zemlji uzmu drugi tok. Takvih ratova i
bitaka je bilo mnogo, vodili su ih mnogi narodi i sljedenici vjera u odbrani ili radi ostva-
renja razlicitih ciljeva. Tako bitka na brdu Bedru predstavlja malu ili beznačajnu vojnu,
ako se uzme broj učesnika, mjesto, tehnika i način vođenja. Ali kada se sagledaju po-
sljedice - ona je za muslimane od povijesnog značaja. U pogledu širenja vjere islama i
njenog prihvatanja od strane sljedbenika, prije i poslije ove bitke, stanje na zemlji nije
ostalo isto. Poslije ove bitke događaji na zemlji su se odvijali u prilog širenja islama.
Kao muslimani, sljedbenici Kur‘ana i vjernici vidimo, kako i koliko Kur‘an o
njoj govori, da ona ima veliko značenje.
Autor Hasib Mušinbegović napisao je više djela koja krase njegovu biografiju če-
stitog oficira i aktivnog učesnika Odbrambeno-oslobodilačkog rata, ali ova građa sa
okruglog stola o Bedru, ipak je nešto posebno. Ovdje se jedna, možda presudna, bitka
u povijsti Islama analizira višestrano i višeslojno sa čitavog niza aspekata i dovodi u re-
lacije, odnose i veze sa onim što se muslimanima i onima koji su branili Bosnu i Herce-
govinu događalo u periodu 1992.-1995. Ovim tekstom se Bedr nadodaje kao sudbina.
Autor analizira i sintetizira diskusije vođene na okruglom stolu prestavljajući
bitku na Bedru kao osnovu za uzimanje pouke i poruke pokoljenjima.
Ono što čini ovo djelo kompletnijim jeste klasnični tekst koji prikazuje tog do-
gađanja vezanih za ovu bitku. Ovakav skup materijalne građe rijetko nalazimo u jednom
djelu, što se čini kao zanimljiv pokušaj višeslojnog prikazivanja historijskog događaja.
Zijad Ljevaković

RECENZIJE
BEDR I U BOSNI - DOKUMENT

NEPROCJENJIvE vRIJEDNOSTI
Multi-dimenzionalnost ličnosti po-
sljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda,
a.s., je plijenila i plijeni pažnju isrtraživača
raznovrsnih interesa i zanimanja. Dok
jedni u njemu vide oca, muža ili sina, drugi
u njemu zamječuju vrhunskog edukatora,
mudrog pregovarača i sposobnog vođu.
Jačanjem uticaja modernih disci-
plina društvenih nauka i naučnog metoda,
Poslanikov višestrani angažman postaje fa-
scinantan i za islamske reformatore. Oni
Poslanikovom, a.s., životu pristupaju kom-
parativno sa stanovištva tradicionalnih
Dr. Faruk Terzić
islamskih i modernih zapadnih metoda.
Tako se pojavljuju izuzetni radovi ‘Allame
Šibli Nu’manija u Indiji, Muhammed Ferid vedždija, Muhammed Husejn Hejkela i
Mahmuda Abbas el’Akkada u Egiptu. Njihova djela nagovještavaju početak jednog
novog vremena u kojem će se životu Poslanika, a.s., pristupati tematski, kritičko-ana-
litički i naučno. Tako, islamski reformatori, prepoznavaju moderne trendove pisanja
i izučavanja života znamenitih ljudi ne samo kao vjerskih simbola nego i kao lidera
koji su svojim konkretnim doprinosom uticali na tok historije bilo na pozitivan ili ne-
gativan način.
Zanimljivo je da su orijentalisti prvi koji su naučno počeli izučavati bitke Po-
slanika a.s. Međutim, radi njihove službe kolonijalnim ciljevima optuživali su Posla-
nika, a.s., za razne stvari, između ostalog i za to da je širio svoju vjeru isključivo mačem.
S toga su islamski učenjaci osjetili potrebu da odgovore takvim napadima koristeći op-
ćeprihvaćenu naučnu metodologiju. S druge strane, neviđeni razvoj oružija i savrše-
nost mašinerije za ubijanje čovjeka, te dva svijetska rata - šokirali su normalnu ljudsku
svijest. Pojavila se potreba globalne alternative po pitanju načina riješavanja sukoba i
ratovanja. Tu alternativu su muslimanski mislioci prepoznali u Poslanikovom životu
i misiji. Jer, Poslanik, a.s., nije samo primjer za muslimane u vjerskom smislu - on je
primjer za muslimane i u vojnom smislu, jer je uspješno vodio bitke, pravio savezni-
štva, potpisivao primirja i težio ka miru.
Mnogi su u 20. stoljeću pisali o bitkama Božijeg poslanika, a.s., Neki su imali
za cilj koristiti samo originalne dokumente i dobro provjerene historijske izvore radi
rekonstrukcije događaja, kao što je dr. Muhammad Hamidullah u svom izvrsnom
djelu The Battlefields of the Prophet Muhammad, with Maps, Illustrations and Sketches:
9
RECENZIJE
A Contribution to Muslim Military History. Neki, kao Afzal-ur-Rahman u svojoj knjizi

Muhammad as a Military Leader, su sa vojnog stanovišta analizirali Poslanikove bitke
i to u obliku tekstova za vojne obrazovne institucije. U najnovijem djelu Richard A. ga-
briel temeljito studira i predstalja lik Muhammeda, a.s., kao prvog velikog musliman-
ksog generala: Muhammad: Islam’s First Great General. Sva ova i mnoga druga djela
rasvjetljuju bitke Božijeg poslanika Muhammeda a.s. i iz njih crpe mnoštvo poučnih
detalja u smislu vojnog i političkog rukovođenja.
Knjiga Bedr i u Bosni je jedan izvrstan poduhvat koji upotpunjuje postojeću li-
teraturu na tematiku vojnog aspekta života Božijeg poslanika, a.s., a da joj to upotpu-
njavanje nije bilo prvenstveni cilj. Kao naučni poduhvat, ona se razlikuje od gore
navedene literature jer je proizašla iz naučnog seminara a ne napora usamljenog istra-
živača. Učesnici seminara su bili profesori koji su stekli znanje na prestižnim islam-
skim univerzitetima i školama i aktivni generali i oficiri raznih rangova Armije RBiH.
To je jedan spoj koji, možda, nije moguće naći ni u jednoj od spomenutih knjiga. Ona
dobija na važnosti i time što su saznanja izvučena iz bitke na Bedru praktično pri-
mjenjivana u planiranju, ne samo važnih bitki u BiH, nego i cjelokupne strategije od-
brane BiH. Zato je ona iz historijske perspektive veoma važna i za razumijevanje ne
samo bitke na Bedru nego i razumijevanja otpora BiH i njenog opstanka. Bedr i u
Bosni je stoga dokumenat od neprocjenjive vrijednosti i nezaobilazno štivo o vojnoj
historiji islama uopće i muslimana u Bosni i Hercegovini.
Dr. Faruk Terzić
90
BILJEŠKE O AUTORIMA
Hasib (Zihnija i Zahida, rođ.

Ašćalić) MUŠINBEgOvIĆ je rođen 01.03.
1952. godine u selu Kološići, općina visoko
- Bosna i Hercegovina.
Osnovnu školu je završio u gornjoj
Zimči i Donjem Moštru a gimnaziju u vi-
sokom. U vremenu od 1971. godine školo-
vao se na vojnoj akademiji kopnene vojske
u Beogradu- smjer Artiljerijsko-raketne je-
dinice protivzračne odbrane (ARJ PZO),
koju je završio 1975. godine u Zadru.
visoku vojnu političku školu u tra-
janju od dvije godine završio je u Beogra-
HASIB MUŠINBEgOvIĆ du, 19. godine. Sve škole koje je pohađao
- završio je odličnim uspjehom.
Poslije završetka vojne akademije službovao je nekoliko mjeseci u Zadru a
zatim svo ostalo vrijeme u Sarajevu.
Za svoj rad u JNA odlikovan je sa više ordena i medalja. Prijevremeno je una-
prijeđen u čin kapetana prve klase.
JNA je napustio 15. aprila 1992. godine, u činu potpukovnika.
U Odbrambeno-oslobodilačkom ratu 1992.-1995. bio je u više garnizona (Sara-
jevo, visoko, Zenica, Travnik) i u više korpusa (1., 3., 6. i 7.) Armije RBiH. U ratu je
obavljao dužnosti: konandanta odreda, komandanta brigade (brdske pa motorizo-
vane), načelnika protivzračne odbrane 3. korpusa Armije RBiH te pomoćnika za moral
komandanta 7. korpusa Armije RBiH. Na ovoj dužnosti dočekuje kraj rata u činu
brigadira koji je dobio vanredno.
U mirnodopskom periodu obavljao je više značajnih dužnosti u Zajedničkoj
komandi vojske FBiH i Ministarstvu odbrane. Penzioniran je početkom 200. godine.
Hasib Mušinbegović je oženjen. On i supruga Nisveta imaju tri odrasla, fakul-
tetski obrazovana sina- Esmera, Mirzu i Edina i troje unučadi - Nedima, Iman i Farisa.
Hobi brigadira Mušinbegovića su permanentno obrazovanje, pisanje knjiga o
ratu i muzika. Rado zasvira harmoniku i zapjeva sevdalinku.
Strastveno istražuje Odbrambeno-oslobodilački rat protiv agresije 1992. - 1995.
godine. Do sada je objavio knjige: „Operacija vlašić", „Monografija zlatni ljiljani i od-
likovani pripadnici Armije RBiH 1992. - 1995. godine", „Drugi korpus slobodi pjeva“,
„Sloboda 7. korpusa“ i „Armija ljiljana 2. korpusa“.
Danas živi, piše i pomalo se bavi politikom u rodnom gradu visokom.
91
Fahrudin ( Adem i Razija, rođena

Kulalić) ZOLOTA, rođen 1952. godine u
Brajićima, Travnik. Nakon završene osno-
vne škole u Han Biloj, po emanetu djeda
Saliha i upornošću oca hadži Adem ef. pre-
lazi u Sarajevo i završava gazi Husrev-be-
govu medresu, a potom Fakultet političkih
nauka (sociologija) 1977. godine.
Knjiga postaje predmet interesevo-
nja veoma rano, kroz osnovno obrazova-
nje, kada otkriva očevu, gotovo zapuštenu
tavansku biblioteku i interesantne pri-
mjerke knjige pisane bosančicom i na ma-
FAHRUDIN ZOLOTA
ternjem, bosanskom jeziku.
U srednjoškolskim danima počinje
interes za društvena zbivanja i prvo javno oglašavanje u listu učenika Medrese, Zem-zem.
Po završetku redovnog školovanja, kao profesor sociologije počinje raditi kao
novinar, dopisnik lista ‘‘Oslobođenje’’ iz Travnika, da bi ubrzo odustao od posla, poli-
tički opterečenog i uvjetovanog malograđanštinom i provincijalizmom pojedinaca,
namazanog i obojenog sistema društvene stvarnosti.
Potom, do agresije na vlastitu sredinu, radi kao profesor u Srednjoškolskom cen-
tru vitez, gdje nakon 13 godina rada sa mladima iz Lašvanske doline, preživljava teške
trenutke i spoznaje realnost retrogradnih ideja i namjera pojedinaca i društvenih sku-
pina, nakon čega prihvaća borbu za očuvanje života i opstanka naroda kojemu pripada.
Pisana riječ i aktivno sudjelovanje, na svim linijama odbrane, postaju prijeki
lijek, spas i vlastito oružje ličnog identiteta.
Da se u muci poznaju junaci pokazala je agresija na Bosnu i Hercegovinu.
Izdaja međunarodne zajednice, susjeda i lokalnih izroda, koji od mirnih građana, pro-
fesora i ratnika, stvoriše generale i heroje dostojne respekta i straha, uvažavanja i
makar privremenog priznavanja. Kroz postojanje 7. korpusa Armije RBiH, gdje uče-
stvuje kao savjetnik za vjerska pitanja i koga s ponosom navodi, njegove raznovrsne
aktivnosti i vojne uspjehe, personalna poznanstva sa divovima odbrane i ljudskosti,
posebno komandanta, rahmetli generala Mehmeda Alagića, značili su katarzu i po-
tvrdu ispravnog puta i sreću muminskog srca do Kijametskog dana.
Nakon Potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, sporazumno napušta
armijske redove i prelazi u Sarajevo u želji da omogući porodici i svojim curama ško-
lovanje i naukovanje u šeheru i mjestu svoje mladosti.
Tu je, dakle, u Novom Sarajevu, državni službenik na poslovima u Općini , kao
stručni savjetnik za obrazovanje, temeljeći naše bolje danas i sa izoštrenim pogledom,
uprtim biljanskoj dolini, osluškujući eho tekbira i zov djedovine.
Kontakt: 033/655-196; 061/256-96; fahrudinzolota@gmail.com
92
SPONZORI
gENERALNI SPONZOR
ĐEvAD MEŠAN
Đevad Mešan je rođen 1965. u

Kupresu. U rodnom gradu je završio os-
novnu i srednju ekonomsku školu. Školo-
vanje je nastavio na Sveučilištu u Splitu,
gdje je završio Ekonomski fakultet, u reko-
rdnom roku (za tri godine i osam mjeseci).
godine 19. proglašen je za najboljeg stu-
denta Univerziteta u Splitu. Na istom fakul-
tetu stekao je zvanje magistra ekonomije.
Sa porodicom, suprugom Besimom,
sinom Bakirom i kćerima Eminom i Beri-
nom, danas živi i radi u Norveškoj. Jedan je
od naših uspješnijih poslovnih ljudi. Od 1999. godine predsjednik je Islamske zajednice
Bošnjaka u Norveškoj. vakif je mnogih hajreta kako u Bosni i Hercegovini tako i u
Norveškoj. Podržava mnoge kulturne, obrazovne, sportske projekte i manifestacije Bošn-
jaka. Aktivni je učesnik svih značajnijih foruma Bošnjaka u svijetu.
I u ovom projektu, Đevad Mešan je glavni sponzor. Hvala mu.
gLAvNI MEDIJSKI SPONZOR
Autori ovog projekta se zahvaljuju za naročito pruženu pomoć:

- Midhatu Hajdareviću,
- Ibrahimu Agiću i
- Asmiru Muratoviću
93
SPONZORI
ZLATNI SPONZORI
Društvo za proizvodnju, promet i usluge

COMPANy “JSUF-BEJJ” d.o.o. Visoko
“MUŠINGEB- COMERCE”
Općina visoko d.o.o. Visoko
Uprava za pitanja
boraca i invalida
Općina Travnik Odbrambeno - oslobodilačkog Općina Fojnica
rata - SBK
TEL ING d.o.o.
Travnik, Srednje Osoje bb.
Općina gornji vakuf- Općina Bugojno Općina Općina Općina Kakanj

Uskoplje Donji vakuf Novi Travnik
Općina Ilijaš Općina Breza Općina vareš Općina Ilidža Općina Novi
grad - Sarajevo
9
BEDR I U BOSNI
SADRŽAJ
Predgovor....................................................................................................................................
Uvod u prvo izdanje...............................................................................................................5
PROgRAM Okruglog stola..................................................................................................6
UČESNICI OKRUgLOg STOLA.......................................................................................7
OTvARANJE OKRUgLOg STOLA.....................................................................................
POvELJA ISLAMSKOg SAvEZA.....................................................................................9
KUR’ANSKO KAZIvANJE O BEDRU............................................................................11

a) Kur’ansko kazivanje o stanju pred samu Bitku na Bedru........................................12
b) Traženje pomoći od Allaha, dž.š., ..........................................................................13
c) Postupci i ponašanja u boju........................................................................................13
d) Rezultati boja............................................................................................................13
c) Zarobljenici...............................................................................................................1
MUHAMMED ALEJHI-S-SELAM U LIKU vOJSKOvOĐE..........................................15

Poslanikovo oružje.........................................................................................................15
Poslanikova strategija.....................................................................................................15
Rat je taktika...................................................................................................................16
Kako je Muhamed, a.s., podizao moral kod boraca....................................................17
SvEvREMENOST BEDRA..................................................................................................1
a) Bitka na Bedru - historijski faktum ili paradigma....................................................1
b) Osadašnjivanje i usadašnjivanje Bedra......................................................................19
c) Bedr kao simbol............................................................................................................21
PRIPREME ZA BITKU...........................................................................................................22
a) Odnos snaga...................................................................................................................2
b) Pokret ka Bedru (shema)...........................................................................................2
c) Obavještajno obezbjeđenje Bitke na Bedru...............................................................31
d) Donošenje odluke za prihvatanje bitke.....................................................................36
e) Formiranje konačnog borbenog rasporeda..............................................................3
TOK BITKE..............................................................................................................................
95
AKTIvNOSTI POSLIJE BITKE............................................................................................6

gubici, zarobljenici, ratni plijen, napuštanje bojišta.....................................................6
ZAvRŠNI DIO I PORUKE....................................................................................................52
vELIKA BITKA BEDRA PRvA ODLUČUJUĆA BITKA ZA ISLAM........................57
POgOvOR...............................................................................................................................3
RECENZIJE........................................................................................................................
BILJEŠKE O AUTORIMA..................................................................................................91
SPONZORI...........................................................................................................................92
SADRŽAJ.............................................................................................................................95
96

Sprache

Willkommen bei Scribd!

Hasib Mušinbegović, Fahrudin Zolota - Bedr i u Bosni

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Datum des Uploads

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Beschreibung:

Copyright:

Verfügbare Formate

Hasib Mušinbegović, Fahrudin Zolota - Bedr i u Bosni

Hochgeladen von

Beschreibung:

Copyright:

Verfügbare Formate

Verwandte Titel

BEDR I U BOSNI final za stampu:Hasib proba 8/25/2009 11:23 PM Page 1

Hasib Mušinbegović i Fahrudin Zolota

Za izdavača: Selim Jarkoč

Urednik: Mustafa Prljača

Recenzenti: pukovnik Zijad ef. Ljevaković

Lektor: Fahra Lušija

DTP: Ibrahim Agić

Štampa: Štamparija “Fojnica” d.o.o. Fojnica

Za štampariju: Šehzija Buljina

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka

Bilješke o autorima: str. 88-89