Numizmatika

Numizmatika se dijeli na 3 glavne

skupine:
1. Kovanice Starog vijeka
2. Kovanice Srednjeg vijeka
3. Kovanice Novog vijeka

Numizmatika je znanost koja se u prvom planu bavi

proučavanjem kovanog novca kao predmetom od povijesnog i kulturnog značenja.
Sam naziv je nastao iz grčke riječi „nomisma“ što znači kovanica (nastaje kovanjem ili lijevanjem rukom
formiranih komada metala koji služe kao sredstvo opće razmjene).
Uz kovanice se proučavaju i medalje koje su također vrlo bitne jer kao i novac imaju veliku povijesno
umjetničku vrijednost.
Zadatak ove numizmatike je ustanoviti mjesto i vrijeme nastanka kovanice, vladara koji ju je dao kovati
te objasniti značenje natpisa i slika na njima.
Numizmatika pomaže i objašnjenju povijesnih činjenica raznih važnih događaja. Pokazuju slike vladara,
bogova, heroja, hramova, životinja, oružja, te raznih drugih predmeta i uz njih popratnih natpisa preko
kojih se može vidjeti stupanj naobrazbe, političko, kulturno i religiozno stanje naroda jednog doba.
Podijeljena je u 3 glavne skupine po starosti kovanica i to na kovanice Starog svijeta, Srednjeg vijeka, te
kovanice Novog doba.
Samo zanimanje za stare kovanice i medalje javlja se još krajem 15. stoljeća. Humanist Angelus
Politianus je izdao prvo i najstarije numizmatičko djelo „Mis-cellanea“.
U Hrvatskoj prvi sakupljači su bili poznati grofovi Nikola I i Nikola II, Drašković, te banovi Nikola i Petar
Zrinski.
Kroz 19. stoljeće područje numizmatike se proširuje, te se prelazi i na proučavanje srednjovjekovnih
kovanica. Također, 1928 osnovano je i Prvo numizmatičko društvo u Zagrebu.

Vrijednost kovanog novca

Vrijednost kovanog novca svakako predstavlja jedno od najčešćih pitanja vezano uz

numizmatiku. Obično je to prvo pitanje koje si ljudi postavljaju kada dobiju ili pronađu neki
novčić. Uz ovo pitanje su često vezane i razne zablude, jer puno ljudi je uvjereno da baš ono što
su našli ima basnoslovnu vrijednost i vrijedi na tisuće kuna, no nažalost u velikom broju
slučajeva to nije tako.

Vrijednost nekog materijala ovisi prvenstveno o njegovoj rijetkosti, tj. za kovanice – kolika je

njena emisija, odn. u koliko je primjeraka kovanica određenog godišta kovana. Tako neka
kovanica iz 19.st. koja je kovana u nekoliko desetaka milijuna primjeraka vrijedi daleko manje
od npr. neke kovanice kovane 1999. koja je kovana u nekoliko tisuća komada. Starost koju često
ljudi znaju uzimati kao kriterij vrijednosti zapravo jako malo utječe na vrijednost. Tako se npr. na
sajmovima može nabaviti rimske novčiće stare 2000 godina već i po 3,50 kn. Razlog je u tome da
se to radi o običnim optjecajnim novčićima koji su kovani u milijunskim emisijama i prema tome
nisu rijetki.
 Daljnji kriterij o kome ovisi vrijednost kovanice je kvaliteta, odn. stanje, očuvanost što
podrazumijeva da veći stupanj očuvanosti znači i veću vrijednost određenog primjerka. Iako se
danas u svijetu teži k unifikaciji označavanja stupnja očuvanosti, još uvijek postoje različite
“ljestvice” po kojima se ta očuvanost određuje. U našoj zemlji kao i u ostatku Europe prihvaćena
je sljedeća ljestvica i stupnjevi očuvanosti, po redu od najboljeg do najgoreg:

hrvatski engleski francuski njemački talijanski

Proof PF FB PP FS
(polirana ploča) (proof) (flan bruni) (polierte Plate) (fondo specchio)
UNC UNC FDC Stgl. FDC
(kovnički sjaj) (uncirculated) (fleur de coin) (Stampelglanz) (fior di conio)
XF XF SUP Vzgl. SPL
(ekstra fin) (extremeley fine) (superbe) (Vorzüglich) (splendido)
VF VF TB ss BB
(vrlo fin) (very fine) (tres beau) (sehr schön) (bellisimo)
F F B s MB
(fin) (fine) (beau) (schön) (molto bello)
VG VG TBC sge B
(vrlo dobar) (very good) (tres bien conserve) (sehr gut erhalten) (bello)
G G BC ge M
(dobar) (good) (bien conserve) (gut erhalten) (mediocre)
Polirana ploča(eng. proof coins) – zapravo nije oznaka za kvalitetu nego za posebnu vrstu kovanica
koje se kuju na poliranim pločicama (planšetama) i kovničkim kalupovima (alatima) čime se
postiže vrhunska kvaliteta izrade i sjaja tako kovanog novca. Kovanje se obavlja na prešama niske
brzine i velikog pritiska. Novac ovakve izrade se obično pakira u komplete namjenjene
numizmatičarima, te ima daleko veću vrijednost od primjeraka u UNC kvaliteti. Ovakvim
primjercima treba pažljivo rukovati tako da ih se ne vadi iz plastičnih kutija i omota, te dodiruje
golim prstima jer time izrazito puno gube na vrijednosti.
UNC (kovnički sjaj)– predstavlja najbolju kvalitetu. Radi se o kovanicama koje nisu bile u
optjecaju, pa prema tome nemaju nikakvih tragova upotrebe: otisaka prstiju, ogrebotina, oksidiranih
djelova i sl. Ovakve se kovanice obično „sjaje kao ogledalce“, a svi detalji su 100% vidljivi.
Tolerira se postojanje malih ogrebotina tzv.bag marks– ogrebotine koje su nastale prilikom
međusobnog dodirivanja kovanica koje se nalaze u vrećicama u kojima se transportiraju.
XF (ekstra fin)– je druga po redu kvaliteta. Kovanica je i dalje sjajna, ali pokazuje male tragove
cirkulacije, dozvoljene su male i blage ogrebotine, ali u izrazito malom broju. Vidljivost detalja je
90-95%. Oksidirani djelovi i otisci prstiju nisu dozvoljeni.
VF (vrlo fin)– srednja i vrlo česta kvaliteta. Kovanica je izgubila sjaj ili ga ima vrlo malo. Prisutni
su tragovi cirkulacije, vidljivost detalja je oko 75%. Kovanica međutim ne smije imati jača
oštećenja (jako izgrebana površina, probušena, bez jednog dijela, itd.). Ovo je inače donja granica
do koje se preporučuje skupljati, osim ako se ne radi o vrijednijim primjercima.
F (fin)– lošija kvaliteta. Kovanica je izlizana, oksidirana i detalji su vidljivi oko 50%. Na nekim
mjestima postoje blaža oštećenja, ali niti jedan dio ne smije faliti. Novije kovanice u ovoj kvaliteti
nisu za skupljanje.
VG (vrlo dobar)– u biti loša kvaliteta. Kovanica je izrazito izlizana, oksidirana, a vidljivost detalja
je oko 25%. Postoje razna oštećenja, fale manji djelovi ili je kovanica probušena. Nije preporuka za
sakupljanje, osim ako se ne radi o izrazito rijetkim i vrijednim primjercima.
G (dobar) –najlošija kvaliteta. Kovanica je toliko izlizana, tako da je sličnija planšeti nego kovanici.
Detalji se minimalno naziru, oštećenja su velika ili fale djelovi. Ovakvi primjerci nikako nisu za
skupljanje.
Osim navedenih stupnjeva kvalitete postoje i međustupnjevi koji se mogu označavati dodavanjem
pozitivnog ili negativnog predznaka (+ ili -) iza oznake kvalitete. Ukoliko ste u dvojbi o kvaliteti,
uvijek je bolje gradirati kovanicu za kvalitetu niže. Ovo vrijedi osobito u razmjenama, jer
precjenjivanje kvalitete svojih duplikata može imati za posljedicu lošu reputaciju kod drugih kolega
numizmatičara. Kod kovanica gdje je jedna strana u boljem stanju od druge, uvijek se gradiranje
vrši prema lošijoj strani. Ovo je čest slučaj kod kovanica s glavom vladara, ta se strana brže i lakše
izliže, dok ona druga može biti u sasvim solidnom stanju. Gradira se dakle po lošijoj strani. Rub
kovanice mora također biti u dobrom stanju, ne smije biti izlizan niti udaren.
Vrijednosti kovanica se najčešće nalaze u specijaliziranim knjigama, tzv. numizmatičkim
katalozima kojih postoji velik broj za pojedine države, dok od onih koji obrađuju cijeli svijet
svakako su najpoznatiji oni izdavačke kuće Krause Publications iz SAD-a (tzv. Krause-Mishler
katalozi). U Krause-Mishler katalozima obrađen je kovani novac svih zemalja svijeta, te su
naznačene vrijednosti za pojedini tip i kvalitetu izražene u američkim dolarima. Naravno, tu se ne
radi o „točnim“ vrijednostima već više o okvirnim vrijednostima, odn. maksimalnim iznosima
koliko bi trebalo izdvojiti za neki novčić, mada je čest slučaj da tržišna vrijednost daleko premašuje
onu katalošku, pa sve te vrijednosti treba uzimati sa velikom dozom rezerve. Za numizmatičare
početnike koji još nemaju kataloge, od velike pomoći može biti
stranica:http://worldcoingallery.com/ gdje se nalaze slike (ne sve), kataloški brojevi i vrijednosti za
pojedine (najčešće) primjerke.