Sie sind auf Seite 1von 68

^ASOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA z GODINA XIX/XX z 2010./11.

z BROJ 98 z CIJENA 20 KN

BEHAR

U FOKUSU:
Reakcija na izjavu o "baliji"

TEMA BROJA:

SEFARDI U
BOSNI I HERCEGOVINI
Portreti: Eliezer Papo
Adnan Kadri}:
MURADNAMA DERVI[-PA[E BAJEZIDAGI]A

POETSKI GLASOVI: Esad Jogi}


PRIJEVODNA KNJI@EVNOST
Mohammed Shoukri: Kov~eg
PREPORODOVA IZDANJA
Fe|a [ehovi}: Dr`' se (b)Alija
Enes Ki{evi}: Rije~i vra}ene ku}i
BEHAR

BEHAR, dvomjese~ni bo{nja~ki ~asopis za SADR@AJ


kulturu i dru{tvena pitanja
UMJESTO UVODNIKA MURADNAMA DERVI[-PA[E BAJEZIDAGI]A
Nakladnik: Reakcija na izjavu o "baliji’ 3 Senad Nani}: Jezi~na analiza
Kulturno dru{tvo Bo{njaka Hrvatske
kao hijal i zeuk 31
PREPOROD
TEMA BROJA: Adnan Kadri}: Objekt ljubavi u
Glavni i odgovorni urednik: SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI tesavufskoj knji`evnosti 34
Sead BEGOVI]
PORTRETI: ELIEZER PAPO
Intervju s Eliezerom Papom (razgovarao Filip POETSKI GLASOVI: ESAD JOGI]
Izvr{ni urednik:
Mursel Begovi}):
Filip Mursel BEGOVI] Sead Begovi}: Pjesni~ki smjerokazi
Na pragu novog dogovora Judaizma
i Islama – o su`ivotu potomaka dvaju `ivotnog temeljca 45
Uredni{tvo:
Senad NANI], Ervin JAHI], Sena KULENOVI], Abrahamovih sinova 4 Esad Jogi}: Vrtoglavica du{e 45
Azra ABAD@I] NAVAEY
Eliezer Papo:
ESEJ: TOKOVI MISLI
Rukopisi i fotografije se ne vra}aju Pri~e iz `ivota sarajevskih Sefarda –
Fahrudin Novali}: Rod, dru{tveni
iz pro{losti i novijeg doba
Adresa: Inat 16 polo`aj i mo} 50
BEHAR O jeziku i jo{ koje~emu 18
KDBH “Preporod” Popis 19 PRIJEVODNA KNJI@EVNOST
Ilica 35, 10000 Zagreb, Hrvatska
Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635 Mohammed Shoukri: Kov~eg 56
e-mail: kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr Hatid`a ^ar-Drnda: Lejla Sunagi}: Pisac koji je prikazivao
seadbegovic@yahoo.com Dru{tveni i pravni status Jevreja u unutra{nje drame pojedinca 58
web: www.kdbhpreporod.hr
Sarajevu – 17. vijek 21
Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn, PREPORODOVA IZDANJA
godi{nja pretplata 100 kn Primjer dobrih komšijskih odnosa FE\A [EHOVI]: DR@' SE, (B)ALIJA (roman)
Cijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM, muslimana i jevreja u BiH:
godi{nja pretplata 20 KM.
Luko Paljetak: Pro`etost moralno{}u
Pobuna protiv bosanskog i eksplicitno zalaganje za slobodu
Kunski `iro-ra~un: vezira Ru`di-paše 23 i su`ivot 59
ZABA 2360000-1 1101441490
Filip Mursel Begovi}: "(b)Alija" ništa
Devizni `iro-ra~un: SWIFT ZABA HR 2X: Rikica Ovadija: ne shva}a dok mu se ne stavi no`
703000-2280-33755185 Laura Papo Bohoreta (1891. – 1942.) 26
(S naznakom: Preporod, za Behar)
pod vrat 60
Fe|a [ehovi}: odlomak iz romana
Grafi~ki
Grafi~ki dizajn
dizajn i prijelom:
i prijelom: Selma Kukavica MUZEALIZACIJA KNJI@EVNE BA[TINE "Dr`' se (b)Alija" 62
Selma KUKAVICA Ibrahim Kajan:
Tisak: mtg-ttopgraf d.o.o., Velika Gorica ENES KI[EVI]: RIJE^I VRA]ENE KU]I
Tisak: Mostarska knji`evna ba{tina – u (izabrane pjesme, 1968. - 2009.)
Tiskano uz financijsku potporu iz dr`avnog mostarskom Muzeju Hercegovine 28 Sead Begovi}:
prora~una Republike Hrvatske putem Savjeta
Rije~i koje se izlijevaju u jezik 65
za nacionalne manjine Republike Hrvatske.

ISSN 1330-5182 PROMID@BA


Naslovna strana: Bro{ura UN-a, Mir na svim Behar: Diploma za najbolji ~asopis
Mi{ljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu
jezicima svijeta na Sarajevskom sajmu knjiga 2010. 67
nu`no i stavovi uredni{tva.

2 BEHAR 98
UMJESTO UVODNIKA

Reakcija na izjavu o “baliji”


Zgro`eni izjavom Vlahe Bogi{i}a, ravnatelja Leksikografskog zavoda “Miroslav
Krle`a ”, objavljenom u Jutarnjem listu 29. 1. 2011. u tekstu o trvljenjima u Hrvat-
skom dru{tvu pisaca, upu}ujemo javnosti sljede}e priop}enje:

Govore}i o slobodi govora, Vlaho Bogi{i} zapra- kao u Bogi{i}evoj insinuaciji, nakaradna ikono-
vo rabi govor mr`nje. Ma kako inzistirao na kon- grafija za potkusurivanja.
dicionalu, on nedvosmisleno hu{ka javnost svo- Govor mr`nje hrani se izme|u ostalog vjerskom,
jim pitanjem: “…Tko }e nekoga sutra sprije~iti, etni~kom i ideolo{kom isklju~ivo{}u i, kao u
pri ~emu ovo govorim u strogom kondicionalu, ovom primjeru, svodi osobu na ne{to vrijedno
da se pita otkud jedan balija arbitrira poezijom u prezira i nepo{tovanja.
Hrvatskoj?” Utoliko nam se ovdje uo~eni rasisti~ki diskurs,
Po nama, rije~ je neprihvatljivom, krajnje uvred- koji operira zlo}udnim pojmovljem da bi diskre-
ljivom i ne~asnom primjeru potkazivanja ili poti- ditirao nekoga zbog njegova imena ili podrijetla,
canja na denunciranje i ideolo{ku diskvalifikaci- ~ini neprihvatljivim i {kodljivim u javnoj komuni-
ju ljudi koji su “krivi”, i mogu}e neprihvatljivi, sa- kaciji.
mo zato {to su tobo`e pogre{nog etni~kog i vjer- Ovim priop}enjem ne `elimo sudjelovati u bilo
skog identiteta. kojem sukobu, niti zauzimati stranu u polemici
Tim vi{e {to to izgovara leksikograf, a ne pjesnik, Jergovi} – Viskovi}, ve} samo upozoriti hrvatsku
koji bi morao znati te`inu izgovorenih rije~i, ali i javnost na govor mr`nje, etni~ke i vjerske isklju-
koji je, valja naglasiti, prvi ~ovjek jedne od naj- ~ivosti, koji ve} sutra, pri ~emu ovo govorimo u
uglednijih kulturnih ustanova u nas. strogom kondicionalu, mo`e rezultirati ne~im
Budu}i da smo u leksikografovu pitanju nedvoj- znatno gorim, a nedavno bolno pro`ivljenim.
beno prepoznali metu, naglas se pitamo zna~i li
ova izjava da je doti~ni jedva tolerirani stranac u
hrvatskoj kulturi i knji`evnosti ili da su takvi, POTPISNICI:
“balije” dakle, generalno nedobrodo{li u istima. Munir Vejzovi}, akademski slikar i kipar
Operiraju}i pa i hipoteti~kim prijetnjama, Bogi{i} Enes Ki{evi}, pjesnik i dramski umjetnik
otvara mogu}nost da se danas-sutra svakoga Sead Begovi}, pjesnik i knji`evni kriti~ar
hrvatskoga knji`evnika, kipara, arhitekta, slikara, Ibrahim Kajan, knji`evnik i sveu~ili{ni profesor
glumca i glazbenika bosansko-muslimanskoga Tarik Filipovi}, dramski umjetnik i TV - voditelj
podrijetla (ili kakva drugog, tre}eg…) diskva- Ekrem ^au{evi}, sveu~ili{ni profesor i pre-
lificira po potrebi bezo~nim i vrlo uvredljivim voditelj
etiketama, provociraju}i tako neki novi politi~ki Sead Muhamedagi}, knji`evnik i prevoditelj
mrak i zadrtost prema Drugom i njegovoj razlici. Izet \uzel, akademski slikar i kipar
Smatramo da hrvatska kultura niukoliko nije Ibrica Jusi}, glazbenik - kantautor
kultura plemenskih ili etni~kih “~istih identiteta” Azra Abad`i} Navaey, sveu~ili{na asistentica i
ve} pluralisti~ka i, sre}om, heterogena. prevoditeljica
Mi u njoj nismo i ne mo`emo biti gosti jer smo je Senad Nani}, arhitekt i publicist
stvarali i stvaramo je svojim duhom i kreativnim Filip Mursel Begovi}, publicist
izrazom, i ne dopu{tamo niti jedan oblik vlastite Faris Nani}, publicist
politi~ke ili ideolo{ke zloupotrebe, a kamoli biti, Sena Kulenovi}, publicistkinja i prevoditeljica

BEHAR 98 3
SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

INTERVJU: Eliezer Papo

Na pragu
novog dogovora
Judaizma i Islama -
o su`ivotu potomaka
dvaju Abrahamovih sinova
Razgovarao Filip Mursel Begovi}

IMAM DOBROG PRIJATELJA JEVREJA, RAZUMIJEMO SE!


“Imam dobrog prijatelja jevreja” (naziv `idov ne}emo koristiti jer me je moj dobri prijatelj jevrej upozorio da je u Bosni sve dobro hodalo dok ih ~etrdeset i prve nisu
po~eli zvati `idovima) ili “imam dobrog prijatelja muslimana!” Ove re~enice ~esto izgovaramo u situacijama kada `elimo pokazati da smo otvoreni, tolerantni, da
po{tujemo druga~ije… To da imam ahbaba jevreja, meni muslimanu, posve je imponiralo na po~etku dru`enja sa sefardskim rabinom Eliezerom Papom. ^ak sam
se time hvalio, kao da sam postigao ne{to veliko i zna~ajno, kao da sam prona{ao rijetku `ivotinjicu izumiru}e vrste. Primjerice, moj ushit Eliezerom bio je sli~an
ushitu japanskog turista koji uspije fotografirati sjevernu medvjedicu negdje kod Hvara. Odu{evljenje je ubrzo prekinulo kriti~ko preispitivanje mojeg odnosa s
Eliezerom. Zar sam jevreje toliko generalizirao da sam, na{av{i jednog rabina s kojim mogu prijateljski komunicirati, osjetio neizmjernu radost. Kao da sam s
druga~ijim rabinima prije komunicirao? Ma hajte molim vas, nisam uop}e, naravno, ne iz neke mr`nje, animoziteta i tome sli~no, naprosto nisam imao takve prili-
ke. Eliezer je odrastao u Sarajevu, te je njegovo poznavanje Islama i muslimana kudikamo ve}e od mojeg poznavanja Judaizma i jevreja. To me je uistinu dojmilo,
ali i postidilo, po~esto sam za njegove “bosnizme”, u mailovima koje smo razmjenjivali, morao zavirivati u rje~nik turcizama.
Dakle, nesvjesno, jevreje sam po~esto generalizirao u negativnom smislu, napokon, to priznajem. ^ovjeku bude lak{e kada shvati da je pogrije{io, i da je
dobio {ansu promijeniti mi{ljenje. Vjerojatno su moje predrasude prema jevrejima od istog onog korijena od kojega su i one prema muslimanima – iz nema-
ra i neznanja. Od tada sam odlu~io osu|ivati ispolitiziranost takvih pitanja, i pojedince, no, ne ~itave narode – dakle, shvatih, nipo{to generalizirati. Me|utim,
ba{ka muslimani, ba{ka jevreji, ljudi se zavole, a da za to ponekad ne mogu izna}i logi~nog razloga. Tako je bilo sa mnom i Eliezerom. Me|utim, ba{ka i
me|ureligijska patetika, to je za one emocionalno ishitrene, sklone prenagla{enom sentimentalizmu, rekli bismo - za slabi}e. “Imam dobrog prijatelja, razu-
mijemo se!” – to je ono {to je bitno, bez suvi{nih imenovanja i retrogardnih prozivanja. Razlike i dalje postoje, ali one ne optere}uju, jer, {to se ti~e odnosa
Eliezera i mene nisu u funkciji sukoba, nadmetanja ili nadmudrivanja. Znam da Eliezer voli svoju vjeru i svoj narod, ba{ kao {to i ja volim svoje vjerske i nacio-
nalne vrednote. Zar je to lo{e? Prezirati treba nacionalizam, klerikalizam i fundamentalizam, a ne patriotizam i vjersku za`arenost! U na{em slu~aju patrio-
tizam i odnos prema Bogu, svakako mo`e biti integrativno sredstvo, jer nas tako|er povezuje i ljubav prema Bosni.
Upravo zato ovaj intervju s rabinom Eliezerom Papom ro|enim 1969. godine u Sarajevu, gdje je 1991. godine diplomirao na Pravnom fakultetu. Iste godine upisu-
je se na rabinsku akademiju Midra{ Sefaradi u jeruzalemskom Starom Gradu, u kojoj sti~e klasi~no rabinsko obrazovanje. Studije nastavlja na Hebrejskom
Univerzitetu u Jeruzalemu, gdje je 2004. obranio magistarski rad na temu Knji`evna, jezi~ka i sociolo{ka analiza teatarskih djela Laure Papo Bohorete. Od 2002.
predaje `idovsko-{panjolski jezik i knji`evnost na Ben-Gurion univerzitetu u Beer-[evi; a od 2004. godine obna{a funkciju zamjenika direktora Moshe David Gaon
Centra za `idovsko-{panjolsku kulturu na istom univerzitetu. Godine 2009. obranio je doktorsku disertaciju na temu jevrejsko-{panjolskih parodija na Pashalnu
Hagadu. Objavio je nekoliko nau~nih radova na hebrejskom, engleskom, ladinu i bosanskom, na temu `idovskog prava i filozofije te `idovsko-{panjolske knji`evnos-
ti; zatim, nekoliko knji`evnih djela: La Megila de Saray (povijesni roman na Ladinu, Jeruzalem, 1999. - nagrada Hebrejskog Univerziteta za promicanje Ladino kul-
ture), Sefardske pri~e (Beograd, 2000.), Sarajevska megila (Beograd, 2001. - u{ao je u u`i izbor za NIN-ovu nagradu i roman godine); osim toga priredio je i zbor-
nik ~lanaka i eseja na temu Judaizam i ljudska prava (Sarajevo, 1998., II izdanje – Beograd, 2002.) - te trojezi~no izdanje Pashalne Hagade (Jeruzalem, 1996.).

4 BEHAR 98
SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

ni (kod Sefarda, radije, hahami ili mudraci) biraju se, narav-


no, iz reda {kolovanih rabina. E sad, kako se {koluje za ra-
bina? I to, opet, zavisi od zemlje do zemlje i od vakta do vak-
ta. Kod nas u Bosni radilo se o tradiciji zvanoj {al{elet (h)a-
kabala (na{a bra}a od strica, Arapi, koriste za to sli~nu
rije~: silsila) ili ti: lanac predaje. Zna~i u~i{ pred nekim
hahamom (ako se radi o manjoj op}ini) ili pred nekim
hahamima (ako je op}ina ve}a, pa u njoj ima i vi{e hahama).
^esto su ljudi iz manjih op}ina i{li na {kolovanje u ve}e
zajednice, gdje su postojali Bate Midra{ (jevrejske medrese
iliti je{ive) u kojima su podu~avali vode}i stru~njaci jevre-
jskog prava. Bilo kako bilo, kada u~itelj ili u~itelji osjete da
je u~enik dovoljno potkovan da daje odgovore na poje-
dina~na pitanja dadne mu se semiha (id`azetnama) koja se
zove Jore? – Jore! (U prijevodu: Je li dostojan da meritorno
da upu}uje? Jeste!). Ta se semiha mo`e ograni~iti na samo
neko polje jevrejskih nauka, ili se mo`e odnositi na sve
grane odjednom, sve u zavisnosti od stupnja do kojeg je
pojedini talmid hahamim (u~enik mudraca) do{ao. Kasnije,
mladi hahamu mo`e (a ne mora) dobiti i semiha koja se
zove Jadin? - Jadin! (Je li dostojan da sudi? – Jeste!). Tako
se postaje dajan, ili ti sudac u sporovima.
U ovo vrijeme industrijalizacije svega i sva~ega, industrijali-
ziralo se i jevrejsko u~enje – pa se vrlo ~esto mladi}i {alju u
Izrael ili neki veliki centar u dijaspori gdje postoje mega-
{kole, sa nastavnicima, ~asovima i pisanim ispitima – rela-
tivno sli~no zapadnim fakultetima. Ja sam pro{ao kroz oba
procesa. Prvo sam, prije rata, u~io kod pokojnog Vrhovnog
Rabina Jugoslavije, Ham Ribi Cadika Danona zihrono livraha
(blagoslovljene uspomene); koji je, opet, u~io na ~uvenom
sarajevskom Teolo{kom zavodu prije II. svjetskog rata, ali i
pred svojim ocem, Ham Ribi Danijelom Danonom, zihrono
ULOGA RABINA U JUDAIZMU livraha. Ovaj potonji je, opet, u~io pred svojim ocem, Ham Ri-
I USPOREDBA S IMAMOM U ISLAMU bi Isakom Danonom, zihrono livraha – i tako se taj {al{elet
prote`e natrag do osniva~a sarajevske je{ive Ham Ribi Da-
Budu}i da ne pamtimo kada nam se otvorila mogu}nost vida ben Jakova Parde, od njega do Venecije (gdje se on {ko-
intervjuirati rabine, i otkako je “Behara” ovo je zapravo lovao) i Soluna (gdje su se {kolovali njegovi preci), otud opet
prvi put, mo`da ne bi bilo na odmet da nam odmah defini- do [panjolske, Sjeverne Afrike, Babilona – i, na koncu do
ra{ koja je uloga rabina i kako se postaje rabin? Izraela, odakle je sve i poteklo. Pred sam rat, 1991. godine,
To je relativno jednostavno. Sli~no dana{njem Islamu, savre- oti{ao sam za Izrael gdje sam pet godina proveo u~e}i u jed-
meni rabinski Judaizam nije centralizirana religija. Drugim noj sefardskoj je{ivi, zvanoj Midra{ Sefaradi (Sefardska
rije~ima, ne postoji neki jevrejski Papa koji postavlja biskupe, medresa) u jeruzalemskom starom gradu, nadomak Zapad-
koji opet rukopola`u sve}enike; ili neki jevrejski Sveti Arhije- nog Zida (kog nejevreji ~esto nazivaju poprili~no uvredljivim
rejski Sinod koji postavlja episkope, koji opet postavljaju sve- imenom: Zid pla~a) i Hramske Gore, na kojoj se (na mjestu
}enike. Ve} preko hiljadu, skoro hiljadu i po godina, svaka jev- nekada{njeg jevrejskog Bet (h)-aMikda{a ili ti Solomonovog
rejska zajednica je univerzum za sebe. Negdje su jevrejske Hrama) danas uzdi`e islamski Bait-ul-Muqaddas ili Me{d`id
zajednice organizirane na nivou dr`ave, drugdje na nivou gra- Kubat As-Sahra (Kupola na Stijeni). Te godine u je{ivi, defini-
da ili regije, sve u zavisnosti od historijskog iskustva Jevreja tivno spadaju me|u godine kojih se najradije sje}am – ali
na tom prostoru. Ponegdje, opet, nekoliko razli~itih jevrejskih sam se, ipak, profesionalno formirao prvenstveno u~e}i pred
op}ina mo`e funkcionirati u istom gradu. Kao, recimo, kod Ham Ribi Cadikom Danonom.
vas u Zagrebu. U svakom slu~aju, nijedna takva jevrejska
op}ina (zajednica) ne pola`e ra~una nekoj drugoj jevrejskoj Koja je razlika izme|u sefardskog i a{kenaskog rabina?
op}ini, jer je svaka nezavisna jednako kao sve ostale, bez Razlike izme|u sefradskih i a{kenaskih rabina uslovljene su
obzira na njenu veli~inu, ba{ kao {to Rumunjska nije manje razli~itim intelektualnim tradicijama koje su se razvile u krilu
suverena od SAD-a, iako je bitno manja. ovih dviju jevrejskih grupa. A{kenaske je{ive razvile su tradi-
Svaka takva potpuno slobodna zajednica sama prihva}a ciju pilpula, ili kazuistike. Posljedi~no, cilj {kolovanja u a{ke-
odre|enog rabina kao arbitra u svim svojim unutra{njim naskim je{ivama nije da pojedinac savlada sveukupnost ka-
stvarima – i to ugovorom, i na odre|eni rok. Slu`buju}i rabi- nonskih tekstova, nego da bude izlo`en jednom sistemu mi{-

BEHAR 98 5
SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

ljenja, vi{ekutnom sagledavanju stvari, da bude u stanju do u Jutarnje bogoslu`enje u A{kenaskoj sinagogi u Sarajevu (ratna 1994.),
nedogled nabrajati argumente za i protiv za bilo koje mi{lje- Ro{ (h)a{ana - Jevrejska Nova godina
nje izneseno u tekstu koji se analizira. Sefardski u~enjaci, s
druge strane, nisu veliki ljubitelji pilpula, jer smatraju da isti
relativizira proces pravne analize. U sefardskim je{ivama
inzistira se prvenstveno na zaokru`ivanju temeljnog korpusa
u svim disciplinama jevrejskih nauka, na savladavanju pravi-
la besprijekornog ~itanja teksta Tore u toku bogoslu`enja
({to se na hebrejskom zove Keriat (h)a-Tora, sli~no islam-
skom kiraetu), te na stalnom zatvaranju rastojanja koji se u
procesu u~enja stvaraju izme|u u~enikovog stalno rastu}eg
intelektualnog JA i njegovog eti~kog JA. Po sefardskoj tradi-
ciji, intelektualizam koji nema jake eti~ke temelje nu`no
dovodi do stvaranja neuravnote`ene li~nosti.
Ove dvije bitno razli~ite intelektualne tradicije iznjedrile su i
razli~ita o~ekivanja svake pojedine zajednice od rabina. Kada
a{kenaski jevrejin postavi rabinu odre|eno prakti~no pitanje Osoba koja predvodi molitvu zove se na hebrejskom hazan,
– on o~ekuje da rabin stupi u raspravu sa samim sobom, a na evropskim jezicima kantor. Na{ki bi se moglo re}i pred-
ponudi ~itav niz argumenata za i protiv, ili ~itav spektar molitelj. Naravno, i rabin mo`e (kao i bilo koji drugi jevrej)
mogu}ih odgovora – i na kraju, relativno nevoljko, suzi di- slu`iti ili kao ad hoc ili kao stalni hazan, ali mu je to onda do-
japazon teoretskih mogu}nosti na ono {to je prakti~no naj- datna funkcija, kao {to recimo muderis mo`e biti i imam ne-
uputnije. Istovremeno, a{kenaskom slu{aocu je poprili~no ke d`amije. Ukratko, haham (kako, rekosmo, Sefardi na-
nebitno da li je rabin u tom procesu pravilno izgovorio svaki zivaju svoje rabine) paralelna je ulozi muslimanskog haki-
hebrejski glas, pravilno naglasio svaku rije~, prave}i razlike ma. U Bosni se umjesto hakim ~e{}e ka`e kadija, ali kako taj
izme|u kratkih i dugih samoglasnika, i vode}i ra~una o svim na{ bosanski kadija sjedi u me{}emi (mehkema – hakimova
pravilima prozodije. Sefard, s druge strane, o~ekuje da bib- kancelarija) onda je jasno da se radi o istoj funkciji s dva ime-
lijski citati njegovog rabina budu besprijekorni; a odgovor na na. Elem, da ne duljim, rabin je dakle prvenstveno stru~njak
bilo koje pitanje konkretan – dakle: kratak, jasan i prakti~an. za (h)alaha, to jest za jevrejsko pravo. Sli~no zna~enju ter-
Eventualno beskrajno nabrajanje argumenata za i protiv mina {erijat – i termin (h)alaha zna~i Put, put kojim se ide.
Sefard bi do`ivio kao rabinovo samo-preslu{avanje, te sljed- Put pravednih. Uloga rabina, dakle, nije ritualna nego prav-
stveno kao znak da doti~ni rabin ne vlada materijom - ili (jo{ na. Rabin je lice koje nadgleda da sve u jednoj jevrejskoj za-
gore) da ni sam nije siguran {ta i kako treba. U tom slu~aju, jednici bude u skladu sa Torom i njenom tradicionalnom
kao {to znamo, na{ je svijet sklon zaklju~ku da mu je najbo- interpretacijom. On sudi u slu~aju sporova i upu}uje u nejas-
lje da uradi ono {to mu ionako odgovara, jer stvari o~igledno nim situacijama. Ukratko, rabin nadgleda rad svih op}inskih
nisu jasne i nisu jednozna~ne. institucija: skup{tine, odbora, {kole, sinagoge, groblja, za-
bavi{ta i sli~no, nastoje}i da im noga nikad ne spuzne s pu-
Mo`e{ li nam usporediti instituciju rabina s imamom? ta pravde i bogobojaznosti.
Te{ko. Koliko se ja razumijem u Islam, imam je onaj koji
predvodi vjernike u molitvi. Zna~i mo`e postojati stalni imam [TO JE JUDAIZAM I POVEZNICE S ISLAMOM
ili ad hoc imam. Stalni imami su zadu`eni i za upravljanje
d`amijama ili mesd`idima u kome predvode molitvu. U Ju- Ve}ina na{ih ~italaca, pretpostavljamo, vjerojatno bi te{ko
daizmu predvo|enje skupne molitve nije rabinska du`nost. definirala Judaizam. Mo`e{ li nam pribli`iti osnovne pos-
tulate svoje vjere?
E to, ve}, mogu. U Judaizmu postoji 13 'iqare (h)a-emuna
U mnogo ~emu su ti, bezbeli, bli`i monoteisti iz dru- (= imanskih {artova):
gih vjera, i dobro je {to je tako - ali postoje i odre|e- Uzvi{eni Bog je Apsolutno Suveren. Niko mu ni{ta ne mo`e
ne konkretne situacije u kojima si, htio ne htio, naj- ni dodati ni oduzeti, niti bi bez Njega i{ta moglo postojati.
Bog je Jedan, i to kako Jedinstven (nema drugog boga
upu}eniji na "svoje" sekulariste, a i oni na tebe. Po
osim Njega) tako i Jedincat (nedjeljiv).
principu, Neka svoga, i u gori vuka. U ratu, recimo… Bog je bestjelesan i nematerijalan.
prvenstveno stoga jer druga strana ne dijeli musli- Kao {to je prethodio svemu, tako bi postojao i kad bi sve
mane na evlije i }afire, kao {to ne dijeli Srbe na pra- ostalo prestalo da postoji.
voslavne i ateiste ili Hrvate na katolike i agnostike. Ni Samo je Bog dostojan da mu se ~ini avoda (ibadet), slu`iti
bilo ~emu drugom je avoda zara ({irq).
nacisti ni usta{e, Bog im svako zlo dao na oba svijet-
Bog komunicira sa ljudima putem proro{tva.
a, recimo, nisu dijelili Jevreje na observantne i se- Mojsije, na{ U~itelj, alav (h)a-{alom (alejhi selam) je otac
kularne – nego "koga ufati{e - toga ubi{e". svih proroka, onih koji su mu prethodili i onih koji su do{li

6 BEHAR 98
SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

poslije njega. Njegovo je proro{tvo posebnog stepena i


nikada prije ili poslije njega nitko nije komunicirao s Judaizam, po definiciji, mora do`ivljavati Islam kao
Bo`anskim na istom nivou. veliki napredak za ~ovje~anstvo nekada ogrezlo u
Tora (=Tevrat) koju nam je zavje{tao Mojsije je Bogom idolopoklonstvu, totemizmu i animizmu – koje je
data, i Mojsije, na{ U~itelj, alav (h)a-{alom je bio samo sada, blagoslovljenim djelovanjem Muhammeda,
pero u Bo`anskoj ruci, tako da je sva Tora od Boga dana i
uzdignuto do monoteizma. Islam, zauzvrat, priznaje
ne sadr`i ljudske primjese.
Ova Tora nikad nije bila i nikada ne}e biti promijenjena. legitimitet na{e Knjige i puta koji ona nala`e. Dok god
Bog je svjestan ljudskih djela. i jedni i drugi mislimo da je onaj drugi legitiman,
On nagra|uje pravednike i ka`njava bezakonike. nebitno je da li mislimo da je na{ put ipak malo bolji.
Obe}ani Ma{iah (Pomazanik, Mesija, Halifa) iz Doma Mi smo stariji, a vi ste ve}i – tako da svako svoju pred-
Davidovog }e se kad-li-tad-li pojaviti da reuspostavi uzor- nost tuma~i kao znak Bo`anskog favorizma.
dru{tvo zasnovano na Tori, u koje }e se ugledati svi naro-
di svijeta, od vlastitog htjenja i uvjerenja.
Bog je kadar o`ivjeti mrtve i u~init }e to kad htjedne, kao lo{u sudbinu. Jednako tako, jevrejska vjera u uskrsnu}e
{to je i obe}ao. mrtvih lijepo se prepli}e sa sadr`ajem petog islamskog {ar-
Kao {to vidi{, dobar dio {artova su nam gotovo identi~ni. ta o javmil ahiri, ili posljednjem danu. Naravno, u mnogo ~e-
Prvih pet jevrejskih {artova odgovaraju prvom islamskom i mu smo i razli~iti. Muslimani vjeruju da je jevrejska Tora
njegovim obja{njenjima. Na{ {esti sli~an je va{em drugom, vremenom djelomi~no izmijenjena. Pristajanje na tu pomi-
jer i proro{tvo i an|eli govore o istom: obje ummot (i sao bi za jevreja bilo kefira (=kufr), ali je za muslimana halal,
Mojsijeva i Muhammedova) vjeruju u komunikaciju izme|u jer Tora ne obavezuje nejevreje.
Boga i ljudi. Jevrejski sedmi, osmi i deveti princip vjere Jednako tako, sve {to mi vjerujemo za Mojsija, vi vjerujete za
sli~ni su islamskoj vjeri u kitabe i resule. Podvla~im, Jevrej- Muhammeda. [to je i logi~no, jer da nije tako, mi ne bismo
stvo ne nije~e mogu}nost da Bog po{alje raznim narodima bili Mojsijeva umma a vi Muhammedova. Ono {to je bitno da
razne poslanike sa raznim knjigama, koje bi ih vodile ka se podvu~e, rabinski Judaizam u~i da muslimani mogu
vjeri u Jednog Boga i avodat (h)a-Shem (h)a-mekubelet zaslu`iti Bo`ansku nagradu ako se budu dr`ali monoteis-
(magbul ibadetu), ali se ~vrsto dr`i da Bog nikada ne mijen- ti~kih i moralnih principa Islama. ^ini mi se da, jednako ta-
ja ono {to je poslao nekom narodu, jer ako je Bog savr{en i ko, i Islam u~i da jevreji ne moraju nu`no pre}i na Islam da
nepromjenjiv – onda je i Njegova intervencija u istoriju odre- bi zaslu`ili Bo`ansku milost, nego je mogu zadobiti kroz ob-
|ene grupe nepromjenljiva i savr{ena. Bog je, naravno, dr`avanje Tore. Ukratko, ko iole ima soli u glavi mo`e jasno
Apsolutno Suveren i mo`e nalo`iti raznim grupama razne uvidjeti da ove dvije ~asne vjere jedna drugoj priznaju le-
stvari, sve u zavisnosti od toga {ta je za svaku pojedinu gru- gitimitet, i jedna drugu do`ivljavaju kao legitiman put spa-
pu najbolje. Otuda, za Judaizam, objave drugih ummot senja. Ku' }e{ vi{e? Naravno, svaka od ovih dviju vjera pona-
(ummeta) ne predstavljaju nikakav teolo{ki problem. Nara- osob dr`i da je ona kod Boga na malo vi{em mjestu, ali vje-
vno, pod uslovom da su zasnovane na ideji ~istog monoteiz- rujem da je tako i kad jedan mu` ima vi{e `ena, a ne kamoli
ma i neantropomorfizma. Nezamislivo je, naime, iz per- Jedan Bog vi{e ummot. Svaka takva `ena, bi}e, vjeruje da je,
spektive Judaizma, da bi Bog nekom narodu objavio da je ipak, malo (ili puno) pre}a od svih ostalih. Mislim da je to
On li~no djeljiv, promjenljiv, prolazan, ovisan ili tjelesan – jer sasvim normalno, jer ko ne voli sebe ne mo`e voljeti ni
Bog nikom ne bi lagao o Sebi. druge. Na koncu konca, i sama Tora lijepo ka`e, Voli svoga
Mislim da se jevrejska vjera u Bo`ansku svijest o ljudskim druga kao {to voli{ sebe, zna~i ako ne voli{ sebe, ne mo`e{
djelima i Njegovo nagra|ivanje dobrih i ka`njavanje zlih (de- voljeti ni druge. Ne mislim da je lo{e ni kad se vjere takmi~e,
seti i jedanaesti princip vjere) mo`e usporediti sa ~etvrtim dok god se takmi~e u dobru. Ko }e bolje Bogu ugoditi. Neka
islamskim {artom koji govori o kaderu ili sudbini, jer {ta je konkurencije, zdrava je! Uostalom, ovaj stav nigdje nije
sudbina ako nije ono {to je pojedincu dosu|eno na osnovu ljep{e iskazan do li u Kur'anu samom, Sura al-Ma'ida, ajet
njegovih djela i vjere koju ta djela iskazuju. Jevrejstvo inzis- 48: A da je Allah `elio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere
tira na ideji Apsolutne Bo`anske Pravednosti. Neprili~no bi u~inio, ali On ho}e da vas isku{a u onome {to vam propisu-
bilo pomisliti da bi Bog zlima propisao dobru a pravednima je, zato se natje~ite ko }e vi{e dobra u~initi; Allahu }ete se svi
vratiti – pa }e vas On o onome u ~emu ste se razilazili obav-
ijestiti. Problemi nastaju kad jedna vjera zanije~e drugoj
Ako je Bosna hljeb, jevreji nisu ni bra{no ni voda tog
pravo da se dr`i svoje knjige, ali u slu~aju ovih dviju konkret-
hljeba – ali sol jesu! Jevrejski udio u bosanskom mi- nih vjera taj problem danas ne postoji – a i u pro{losti je bio
ljeu nikad nije bio pitanje kvantiteta – nego kvaliteta. toliko endemi~an da je malo do umjereno suvi{no na njega
Bi li Bosne bilo bez jevreja? Bi! Bi li to bila Bosna? tro{iti dodatne rije~i.
Jok! Mo`da ovo s hljebom nekom zazvu~i pretencioz-
Osim {to su monoteisti~ke religije, koje povezuje zajedni~ki
no. K'o biva Bosna bi bila "nejestiva" bez jevreja. Haj-
otac Abraham / Ibrahim, koje su poveznice Islama i Juda-
mo ovako, ako je Bosna somun - jevreji su ~urekot. izma? Tako|er, u ~emu se to radikalno teolo{ki razilazimo?

BEHAR 98 7
SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

Teorija jevrejskog prava, kao ni teorija {erijata (koliko se ja dovoljna da umjesto predrasuda ljudi formiraju stvarne
u isti razumijem), ne poznaje kr{}ansku maksimu Bogu iskustvene stavove. A ovi, kao {to to obi~no biva kad postoji
Bo`je, caru carevo. I u Judaizmu i u Islamu sve je Bo`je, direktni ljudski kontakt, ne samo da nisu problemati~ni –
uklju~uju}i i cara. Stoga, dakle, (h)alaha (jevrejsko pravo), nego bi mogli poslu`iti kao uzor za formiranje musliman-
jednako kao i {erijat regulira sve sfere `ivota, kako javnu sko-jevrejskih odnosa u evropskim dru{tvima u kojima se
tako i privatnu, zna~i: i liturgiju i ekonomiju, i teologiju i imigrantske muslimanske zajednice po prvi put sre}u sa
krivi~no pravo, i dogmatiku i etiku. Dakle, ono {to povezuje stvarnim jevrejima, o kojima su dotada imale samo nega-
Judaizam i Islam nasuprot Kr{}anstvu to je "pravna priro- tivne predrasude zasnovane na tri i po upitna hadisa i
da" ovih dviju religija. Kultura {eelot ut{uvot (doslovno: "neupitnoj" anticionisti~koj propagandi. Ostalo je samo jo{
pitanja i odgovora, paralelno islamskoj fetvi), dakle feno- da muslimanska ~ar{ija, u Sarajevu i drugdje, apdejtuje i
men konstantnog obra}anja religijskom autoritetu sa pita-
njima iz svakodnevnice, kako bi se znalo {ta je zabranjeno a
{ta dozvoljeno, {ta ~isto a {ta ne~isto, toliko tipi~na za Ju- Istorija me|ureligijskog razgovora prije je istorija ras-
daizam i Islam, relativno je strana Kr{}anstvu. prave, prepucavanja i nadmudrivanja nego li istorija
Judaizam, po definiciji, mora do`ivljavati Islam kao veliki
slu{anja, razumijevanja i odgovora na re~eno/~uve-
napredak za ~ovje~anstvo nekada ogrezlo u idolopoklon-
stvu, totemizmu i animizmu – koje je sada, blagoslovljenim no/shva}eno. Od Francuske revolucije na ovamo, me-
djelovanjem Muhammeda, uzdignuto do monoteizma. |utim, religija u Evropi gubi status objektivnog znanja o
Islam, zauzvrat, priznaje legitimitet na{e Knjige i puta koji svijetu i ~ovjeku, postaju}i subjektivno ubje|enje, stvar
ona nala`e. Dok god i jedni i drugi mislimo da je onaj drugi
individualnog opredjeljenja. Time je i me|ureligijski
legitiman, nebitno je da li mislimo da je na{ put ipak malo
bolji. Mi smo stariji, a vi ste ve}i – tako da svako svoju pred- (do)govor postao manje hitan i bitan, ali upravo u no-
nost tuma~i kao znak Bo`anskog favorizma. Kao {to sam {enju sa bezvjerjem materijalizma evropski teolozi su,
ranije ve} rekao, ni Judaizam ni Islam ne po~ivaju na zapad- polako ali sigurno, "objedinili front", shva}aju}i da je
noj ideji da se religija bavi duhovnim a politika ovosvjetskim. ono {to ih ujedinjuje (su{tina) daleko prete`nije od
Utoliko, osnovni "teolo{ki" sukob Judaizma i Islama je poli-
ti~ke prirode. Da li je iz perspektive islamske teologije onog {to ih razdvaja (forma).
mogu} nemuslimanski suverenitet na bilo kom djelu Blago-
slovljene Zemlje, ili ti Zemlje Banu Israil (Sinova Izraelovih).
Kada bi islamski teolozi dali Izraelcima osje}aj da Islam
mo`e verificirati bilo kakav dogovor izme|u Izraelaca i Pa-
lestinaca, taj dogovor bi bio postignut daleko br`e - i to (kao
{to i treba) zbog unutra{njeg pritiska u Izraelu, a ne zbog
vanjskog pritiska (iz Amerike). Dok god ve}ina Izraelaca bu-
de vjerovala (a raznorazni islamski teolozi ih svojim fetvama
u tom stavu svakodnevno u~vr{}ivali) da Islam "po definici-
ji NIKADA ne mo`e pristati na ustupanje BILO KOG DIJELA
teritorije Dar ul-Islama nemuslimanima", mirovni proces
ne}e dobiti puni zamah. Jevreja je {a~ica u usporedbi s
muslimanima svijeta, i zato nije ~udo {to nam treba jasan
jemin da teritorijalni kompromis nije samo novo arapsko
sredstvo za kona~no rje{enje jevrejskog pitanja na Bliskom
Istoku. Izraelci strahuju da arapski i muslimanski svijet pre-
govorima i mirovnim inicijativama `eli samo iznuriti i osla-
biti Izrael, kako bi ga na kraju dokusurio. Zna~i, cilj je isti
kao i 1948. – samo se sredstva mijenjaju, u zavisnosti od
odnosa snaga. Sukob Izraelaca i Palestinaca, kao i budu}i
sporazum ova dva napa}ena naroda ima i teolo{ku dimen-
ziju – bi}e to novi dogovor Judaizma i Islama o su`ivotu po-
tomaka dvaju Avramovih sinova: Isaka i I{maela.

Po tvojem mi{ljenju koje su osnovne predrasude koje jevreji i


muslimani imaju jedni prema drugima i kako ih nadvladati?
Prvo lokalno, pa onda globalno. Predrasude, kao i samo nji-
hovo ime zna~e unapredni stav koji nije zasnovan na rasu|i-
vanju, prosu|ivanju i sagledavanju. Mislim da urbani bosan-
ski muslimani i jevreji, nemaju nekih bitnijih uzajamnih pre-
drasuda. Vi{estoljetna izlo`enost jednih drugima bila je

8 BEHAR 98
SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

novopristigle neurbane muslimane i nau~i ih {ta je kod nas Nama su va{i strahovi od nas blentavi, a mogu}e je da su i va-
u ~ar{iji red. Uzdam se da su muslimani Sarajeva dorasli ma na{i. Kad sam 'nako kaharli, ja odem na neki islamisti~ki
tom zadatku, a vrijeme }e pokazati da li sam bio u pravu. polu-anticionisti~ki, polu-antisemitski sajt i odma' mi se
Na globalnom planu, na tragu onoga {to sam ve} rekao rani- raspolo`enje popravi ~im vidim ~ime sve vladamo i kako smo
je… [to prije mi prestanemo strahovati od islamske potpune uspje{ni. Da je babi propeler, bila bi helikopter!
i definitivne teolo{ke nespremnosti na postojanje Izraela u
bilo kojim granicama, a vi prestanete strahovati od cionis- O SEKULARNIM JEVREJIMA
ti~ke zavjere usmjerene na jevrejsko gospodarenje cijelim I SEKULARNIM MUSLIMANIMA
Bliskim Istokom, svijetom i okolinom – to }emo prije i jedni i
drugi posti}i Bo`je zadovoljstvo, i na ovom i na onom svijetu. Kada mi netko spomene sekularni Islam ili pak europski
Islam naje`im se od muke. Kao da postoje neki drugi nor-
malniji muslimani, kao da postoje neki europski muslima-
Kada mi, danas, predstavljaju nekog potencijalnog ni mimo civilizacije Islama. Ne sla`em se s takvim dioba-
suradnika iz neke druge tradicije i hvale ga kao ma. [to je sa sekularnim Judaizmom i europskim jevreji-
ma? Tko su ekstremni muslimani, a tko ekstremni jevreji?
odmjerenog i uravnote`enog, ja odmah pitam da li je Zasigurno nam mo`e{ puno toga posvjedo~iti budu}i da
re~eni ikad bio ekstremista. Sugovornici po~esto ne ~esto putuje{ na relaciji Sarajevo – Jeruzalem – Europa…
shvate tok misli, pa krenu u apologetskom tonu, Sekularni Islam je, naravno, contradictio in adjecto – i tu si
zna{ bio je mlad i sli~no - a ja se zapravo radujem ti u pravu. Nezavisno od toga, sekularni muslimani postoje,
je`io se ti na to ili se ne je`io. Postojanje drugih ljudi, ma
{to }u imati pravog sugovornika u osobi koja je zat-
kako ~udni oni bili u na{im o~ima, ne zavisi od na{eg pris-
vorila potpuni krug, prerasla isklju~ivost mladala~- tanka. Oni su tu, htio ti to ili ne. Ti, naravno, mo`e{ da ustvr-
kog zanosa i stasala u zrelog vjernika. Ako mi, pak, di{ kako oni uop{te nisu muslimani, a oni }e ti na to lijepo
ka`u da je re~eni oduvijek bio odmjeren, ja se malo re}i kako su oni Muslimani ili Bo{njaci (ili Turci, ili Albanci)
razo~aram, jer: ko nikad nije bio vrelo – te{ko da }e muslimanskog povijesnog kruga. I? \e si bio? – Ni|e! [ta si
radio? – Ni{ta! Opet ima{ s njima neki presjek skupova od
ikada postati rijeka. kog ne mo`e{ pobje}i, na glavu da se nasadi{. U mnogo
~emu su ti, bezbeli, bli`i monoteisti iz drugih vjera, i dobro
je {to je tako - ali postoje i odre|ene konkretne situacije u
kojima si, htio ne htio, najupu}eniji na "svoje" sekulariste, a
i oni na tebe. Po principu, Neka svoga, i u gori vuka. U ratu,
recimo… prvenstveno stoga jer druga strana ne dijeli mus-
limane na evlije i }afire, kao {to ne dijeli Srbe na
pravoslavne i ateiste ili Hrvate na katolike i agnostike. Ni
nacisti ni usta{e, Bog im svako zlo dao na oba svijeta, reci-
mo, nisu dijelili Jevreje na observantne i sekularne – nego
"koga ufati{e - toga ubi{e". Takva iskustva stvaraju pomake
u svijesti, i malo koji bosanski alim ili evropski rabin ne bi i
o tome vodio ra~una kad bi se povelo pitanje statusa
dana{njih koferim ili ti }afira. Komplicirano? [ta }e{, Onaj
koji nas je dozvao u postojanje, i to tu gdje jesmo i ba{ tad
kad smo, nam nikad nije ni obe}ao da }e lako biti ~ovjek i
odre|ivati se prema drugima bez da se ogrije{i{, ja o sebe i
svoju vjeru – ja o njih i njihovo ljudsko dostojanstvo. Nego,
kao kod Njego{a, [ta je ~o'ek, a mora bit ~o'ek.
E vidi{, i u tome su nam ummot sli~ne. Sekularni Judaizam
je, bezbeli, notorni nonsens – ali su, zato, sekularni Jevreji
notorna ~injenica. A da vidi{ tek veselja kad ima{ zajedni~ku
nacionalnu dr`avu, ili zajedni~ku op}inu (jer jevrejske op}ine
u dijaspori nisu samo sinagoge nego i "klubovi nacionalne
manjine", ba{ kao i neki mesd`idi u Republici Hrvatskoj) sa
sekularnima. Tako, recimo, ima jedan jevrejski praznik,
Hanuka, koji slavi spomen na malu grupu jevrejskih teocen-
trika koja se pobunila protiv vlasti heleniziranih Jevreja i nji-
hove sprege sa onda{njom globalnom vladom, izvela pre-
vrat, potamanila }afire, protjerala uljeze, i uspostavila Tora-
Kumplir il minyan, proslava vjerskog punoljetstva - dr`avu. Da vidi{ kako zdu{no u dana{njem Izraelu sekularni
Sarajlije iz Kanade pred Zapadnim zidom u Jeruzalemu
Jevreji slave re~eni praznik morao bi se zapitati jesu li oni

BEHAR 98 9
SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

svjesni ~injenice da je to praznik u slavu nekih tamo birvak- dok od nje same ne ostaje ni{ta. Kada takvo odgovorno vod-
tilskih fundamentalista koji su potamanili birvaktilske seku- stvo izostane, ~esto se desi da ekstremizam umjesto faze u
lariste, liberale i globaliste. Nego, u ~emu je stvar? I kod `ivotu postane supstitut za `ivot. Tada slobodno mo`emo
Jevreja i kod Bo{njaka religija je bila osnovni faktor stvaran- govoriti o zastoju u razvoju li~nosti. O izvjesnoj duhovnoj per-
ja naroda. Sljedstveno, tvoja `iva vjera je za tvoje sekulariste verziji. Jako je tu`no vidjeti ljude u pedesetim ili {ezdesetim
njihova istorija, tradicija i kultura. Oni tu svoju istoriju, tradi- godinama `ivota kako svoju nepotro{enu i nesublimiranu
ciju i kulturu vole ba{ kao {to ti voli{ svoju vjeru. Identificiraju seksualnu energiju pretvaraju u nepresu{ni izvor omraze
se sa tvojim mudracima, tvojim junacima i tvojim vje~itim prema svijetu i ljudima, a prije svega prema vlastitim suvjer-
pozitivcima, gade se istih drevnih negativaca kao i ti, pri nicima (koji su ih neodgovorno pustili da ne odrastu i ne
~itanju zajedni~kog kanona raduju se na istim mjestima gdje dorastu, pa mi ih, u neku ruku, i nije previ{e `ao).
i ti, pla~u gdje i ti. Naizgled "sve im je jasno" - ali ne{to ipak Kada takve Petar-Pan vo|e, edipovci koji ne samo da nikada
"ne {tima". Klju~na razlika je nedostatak faktora Bog u nji- nisu do kraja odrasli – nego nedoraslost predstavljaju kao
hovom poimanju svijeta. S druge strane, opet, nemalo takvih cilj i vrlinu, uspiju da se nametnu mladim umovima kao aut-
sekularista zna i te kako pre{i{ati deklarirane vjernike u enti~ni glasnogovornici tobo`e zanemarenih vrijednosti,
domenu eti~nog pona{anja. Kad tome jo{ doda{ koliko je zla katastrofalne posljedice su pitanje dana. Kao {to zna{, po-
u~injeno u ime religije na ovoj zemlji, eto nas pred vratima ku{avam da budem aktivan u me|ureligijskom dijalogu – a
mog li~nog stava o ovom kompliciranom pitanju: Vjerujem sebe do`ivljavam kao teocentri~nog humanistu jevrejske
da }e, ~im vjernici posvete etici onoliko pa`nje koliko provenijencije. Kada mi, danas, predstavljaju nekog potenci-
posve}uju ritualu, i nevjernici shvatiti spiritualne vrijednosti jalnog suradnika iz neke druge tradicije i hvale ga kao
rituala. Bar ve}ina… Do tad, ne ~udim se njima, nego nama. odmjerenog i uravnote`enog, ja odmah pitam da li je re~eni
[to se ekstremista i ikad bio ekstremista. Su-
ekstremizma ti~e, li~no govornici po~esto ne shva-
dr`im da je ekstremizam te tok misli, pa krenu u
nu`na faza u razvoju ~ov- apologetskom tonu, zna{
jeka, a samim tim i vjerni- bio je mlad i sli~no - a ja
ka. Kada ~ovjek tek utvr- se zapravo radujem {to }u
|uje svoje jastvo i poku{a- imati pravog sugovornika
va da odredi granice vlas- u osobi koja je zatvorila
tite li~nosti, da shvati gdje potpuni krug, prerasla is-
prestaje on a po~inju dru- klju~ivost mladala~kog
gi, sagledavanje svijeta u zanosa i stasala u zrelog
osnovnim konturama, u vjernika. Ako mi, pak,
takozvanoj crno-bijeloj te- ka`u da je re~eni oduvijek
hnici, nije nu`no kontra- bio odmjeren, ja se malo
produktivno. Dapa~e, li~- razo~aram, jer: ko nikad
nost u formiranju (bez ob- nije bio vrelo – te{ko da }e
zira na to da li se neko for- Kumplir il minyan, proslava vjerskog punoljetstva, pripreme ikada postati rijeka. Una-
mira kao ~ovjek i kao vjer- to~ svim opasnostima ne-
nik u pubertetu, ili se formira kao vjernik a "re-formira" kao kontrolirane i nekanalizirane ekstaze, tunjavo tinjanje (puki
~ovjek u poznijem `ivotnom dobu) je pod stra{nim pritiskom tradicionalizam) mi se nikada nije ~inilo dostojnom alterna-
i stvaranje "~vrstog" religijskog, eti~kog ili kulturnog identi- tivom. A, ako }emo po srcu, sve mi se ne{to ~ini da i sama
teta izgleda mi kao dobra centripetalna protute`a nebrojen- vjerni~ka baza ima vi{e povjerenja u post-ekstremiste kada
im centrifugalnim faktorima kojima su ljudi u sazrijevanju je u pitanju predstavljanje u me|ureligijskim "deverima",
izlo`eni. Kad ima pameti, odgovorna tradicionalna zajednica nego li u pred-ekstremiste. Narodna intuicija, {ta li?!
vodi svoje ~lanstvo u pravcu pozitivnog iskori{tavanja ove
faze zanesenosti vlastitim identitetom i tradicijom na na~in DIJALOG IZME\U MONOTEISTI^KIH RELIGIJA
koji njima koristi a drugima ne {teti. Na `alost, danas smo
svjedoci apsurdne situacije da u mnogim vjerskim zajedni- Dodiri Kr{}anstva, Islama i Judaizma u [panjolskoj –
cama ekstremisti poku{avaju da nametnu svoju nedozrelu izme|u ostalog, tvoja su znanstvena preokupacija…
viziju cijeloj zajednici. Da sve bude gore, nerijetko se radi o Da, uvijek me iznova fascinira taj period koji se u jevrejskim
najboljim sinovima odre|ene zajednice, o iskrenim idealisti- naukama naziva Zlatnim Dobom [panjolske, kratki bljesak
ma ~iji zanos i karizma plijene. Ni{ta tu`nije (a vala ni ru`ni- prave religijske zrelosti, u kome su (u lucidnim intervalima)
je) od vjerske (kobajagi) zajednice koja nije u stanju da osi- pripadnici svih triju vjera igrali neki relativni ferplej na
gura dozrijevanje svojoj djeci, nego se povla~i za njima i pu{- stvarno zajedni~kom terenu. Da se razumijemo, i to je dale-
ta ih da je vode kad sami jo{ uvijek trebaju vodstvo. Iskusni ko od ideala odgovorne religijske zrelosti kome bismo tre-
vjernici imaju odgovornost da kanaliziraju zanos svojih tek bali da te`imo danas – ali, lijepo je znati da je utopija nekad,
stasavaju}ih suvjernika, obavezu da im pomognu da od buji- ipak, bila blizu ostvarenja. Primjera radi, u usporedbi sa zlat-
ce naprave stameni potok – a ne poplavu koja {teti okolini, nim dobom [panjolske, Osmansko Carstvo se doima kao

10 BEHAR 98
SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

period u kome jedan fudbaler sam pipla loptu na trgu, toleri- prepucavanja i nadmudrivanja nego li istorija slu{anja, razu-
raju}i da druga trojica piplaju, svak u svojoj avliji. Za onaj mijevanja i odgovora na re~eno/~uveno/shva}eno. Od Fran-
vakat, izgleda, ni to nije bilo malo. U to zlatno doba [pan- cuske revolucije na ovamo, me|utim, religija u Evropi gubi
jolske mudraci svih triju vjerozakona bavili su se, izme|u status objektivnog znanja o svijetu i ~ovjeku, postaju}i sub-
ostalog, i pitanjem odnosa izme|u racionalnog (logi~ki jektivno ubje|enje, stvar individualnog opredjeljenja. Time je
dokazivog) i postracionalnog (misti~no iskustvo, proro{tvo, i me|ureligijski (do)govor postao manje hitan i bitan, ali
objava), polaze}i od (nekim teolozima i danas upitne prem- upravo u no{enju sa bezvjerjem materijalizma evropski
ise) da je ljudsko znanje jedno, da su logika i filozofija uni- teolozi su, polako ali sigurno, "objedinili front", shva}aju}i da
verzalne kategorije - te da je znanje i iskustvo drevnih gr~kih je ono {to ih ujedinjuje (su{tina) daleko prete`nije od onog
filozofa (a samim tim, naravno, i suvremenih inovjernika) u {to ih razdvaja (forma). Jednako tako, shvatili su da je jedna
ovim oblastima relevantno i iskoristivo. Kao {to bi Einsteinov od osnovnih primjedbi religiji njen "doprinos" sukobu i podi-
genije, da je ro|en u nekom afri~kom plemenu a ne u visoko- jeljenosti svijeta, te su se predali dokazivanju da ovjeko-
industrijaliziranoj Evropi, do{ao do izra`aja u ~injenici da bi vje~ivanje podjela nije nu`ni zahtjev religije same po sebi.
mali Bantu Einstein skupio daleko vi{e banana nego druga Tekovine ovog novog religijskog trenda, me|utim, nisu na
djeca iz sela – tako ni Maimonides (na zapadu odoma}eni vrijeme stigle do ju`noslavenskih prostora, gdje je religija bi-
nadimak za Rabi Mo{e ben Maimona, koji je me|u svojim la jedina organizaciona alternativa komunisti~kom jedno-
arapskim suvremenicima bio poznat po arabiziranoj verziji partijskom sistemu, te kao takva iskori{tena od strane na-
njegovog hebrejskog imena: Abu ’Imran Musa ibn Majmun cionalista, koji su se zacarili nad nekim religijskim zajedni-
ibn ’Ubajd Allah) ne bi bio Maimonides bez duha sinteze ljud- cama svojih etni~kih grupa, kad ve} nisu mogli organizirati
skog iskustva koji je vladao Al-Andaluzom. Maimonidesovo partije s nacionalnim predznakom. Nacionalizacija religije i
remek djelo Vodi~ zablu- religizacija nacije na ju`-
djelih (sistematizovana noslavenskim prostorima
reprezentacija rabinske I kod Jevreja i kod Bo{njaka religija je bila osnovni fak- dovela je do toga da se
metafizike) nezamislivo je kod nas govor o op}im lju-
tor stvaranja naroda. Sljedstveno, tvoja `iva vjera je za
bez aristotelijanskih te- dskim vrijednostima obi~-
melja, Al-Farabijeve teori-
tvoje sekulariste njihova istorija, tradicija i kultura. Oni no do`ivljava kao recidiv
je proro{tva ili Ibn Bad`ine tu svoju istoriju, tradiciju i kulturu vole ba{ kao {to ti komunisti~kog "bratstvo/je-
teorije du{e. voli{ svoju vjeru. Identificiraju se sa tvojim mudracima, dinstvo" ideala; koji bi,
Pitam se koliko islamskih onda, valjda trebao biti
tvojim junacima i tvojim vje~itim pozitivcima, gade se stran svakoj religijskoj
teologa danas uop}e zna
da je Vodi~ izvorno napi- istih drevnih negativaca kao i ti, pri ~itanju zajedni~kog tradiciji ponaosob i svima
san na arapskom jeziku, kanona raduju se na istim mjestima gdje i ti, pla~u skupa (jer svaka bi, tobo`e,
te da mu je izvorni naslov trebala biti zainteresirana
gdje i ti. Naizgled "sve im je jasno" - ali ne{to ipak "ne samo za "svoje" ljude, a ne
Dalalat al hairin. Nedavno
je u Zagrebu, u izdanju {tima". Klju~na razlika je nedostatak faktora Bog u nji- i za "nevjernike").
Demetre, iza{ao integralni hovom poimanju svijeta. Sad je, valjda, kona~no
hrvatski prijevod arapskog do{lo vrijeme da i mi
izvornika Vodi~a, iz pera damo svoj doprinos svjet-
vrsnog hrvatskog arabiste Danijela Bu~ana. Toplo prepo- skom me|ureligijskom dijalogu. Da je sre}e i pameti, mogli
ru~ujem! U to su sretno vrijeme jevrejski i islamski mistici bi prednja~iti u tom poslu i ponuditi svijetu i devletu recept
posu|ivali jedni od drugih ideje te razmjenjivali i prosu|ivali zasnovan na stvarnom, iskustvenom me|ureligijskom
uzajamna iskustva. Najbolji primjer sinteze jevrejskog mist- su`ivotu. Ti si inicirao jedan me|ureligijski ~asopis, i ja
icizma i sufizma je Kitab Faraid al-kulub (Farzovi srca) Ribi stvarno ~ekam tu suradnju k'o ozeblo sunce jer iskreno
Bahje Ibn Pakude iz Saragose. Tad se ~ak i jevrejski eksklu- vjerujem da je teocentri~ni religijski humanizam ozbiljna
zivizam nadahnjivao na islamskim izvorima, pa je tako jedan alternativa kako nacio-centri~nom i nacio-latri~nom poima-
od vode}ih zagovornika jevrejske posebnosti, Ribi Jehuda nju religije, tako i antropocentri~nom humanizmu suvreme-
ben [emuel (h)a-Levi (me|u Arapima poznatiji kao Abu-I- nog materijalizma. Da li je mogu}e voljeti Boga, a u isto vri-
Hasan ibn Levi) usvojio {iitske koncepte a la safwa (odabrani jeme mrziti ljude (posebno one koji ga i sami vole, pa makar
rod, odabrani soj). i druga~ije nego mi sami)? Ja mislim da nije! Stvarno nam je
potrebno neko mjesto razgovora o na{im bitnim razlikama i
Strah po~esto osje}amo prema ne~emu {to ne poznajemo. na{im su{tinskim sli~nostima, mjesto koje ne}e biti identifi-
Slo`it }emo se da je zato dijalog me|u religijama itekako cirano ni sa jednom vjerskom zajednicom per se, niti }e biti
potreban. Svjedoci smo raznih oblika institucijalnog dijaloga obilje`eno "zvani~nom multi-tuti-fruti retorikom" za koju svi
izme|u kr{}ana, jevreja i muslimana na na{im prostorima, izgleda znaju da je vi{e usmjerena na skupljanje poena kod
{to je u svakom slu~aju pohvalna ~injenica. Me|utim, koli- stranih posmatra~a, nego za u{i vlastite pastve.
ko su ti razgovori vo|eni politi~kim diktatom, a koliko stvar- @elim da vjerujem da }e de-ateizacija i re-teizacija humanis-
nom potrebom za tolerancijom i su`ivotom? ti~ke retorike na sjevernom Balkanu doprinijeti uo~avanju
Istorija me|ureligijskog razgovora prije je istorija rasprave, ~injenice da uzajamno po{tovanje, suradnja i spremnost na

BEHAR 98 11
SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

dijalog ne samo da nisu strane na{im ~asnim monoteisti~- Itd. Itd. Mogao bih do sutra nabrajati ono {to se obi~no nazi-
kim tradicijama – nego su, zapravo, te`nja svake na{e religije va jevrejskim doprinosom razvoju BiH. Sre}om, ta pri~a jo{
ponaosob, ~im se ista oslobodi straha od zatiranja, progona, uvijek traje. Potomci malog broja bosanskih jevreja koji su,
dominacije i preglasavanja. U eri u kojoj smo se izborili za zahvaljuju}i Talijanima i partizanima pre`ivjeli NDH okupaci-
razli~ita ljudska prava mo`da nije zgoreg da definiramo i ju, jo{ uvijek bitno doprinose napretku zajedni~ke ku}e. Taj
jedno od Bo`anskih "prava", Bo`je pravo da se raznim ljudi- doprinos je uvijek bio ve}i od jevrejskog procenta u
ma objavi na razne na~ine. Ovdje smo da u~imo jedni od stanovni{tvu Bosne, pa je i danas tako.
drugih, uspore|ujemo iskustva i poka`emo Abrahamu da
Isak i Ji{mael, Jakov i Esav ipak znaju da im je praotac jedan, Poznato je, prema nekim nedavnim istra`ivanjima, da
kao i Bog ~ijem je po{tovanju podu~io sinove i unuke... nema niti jednog pravnog dokumenta, niti jedne fetve, koja
bi diskriminirala nemuslimane u osmanskom periodu.
USTA[KA OKUPACIJA I PRI^A O VREMENU Jevrejima je u Osmanskom carstvu bili poprili~no lijepo, a
KAD JE SVAKI PETI SARAJLIJA BIO JEVREJ ~esto i mnogo ljep{e nego li u katoli~koj Evropi. Ilustrativan
je poziv jedrenskog romanijotskog rabina Isaka Sarfatija iz
Po tvojoj ocjeni, budu}i da je broj Jevreja uz genocidnu 1454. godine a{kenaskim jevrejima da napuste katoli~ku
politiku u NDH smanjen na minimum, koliki je njihov utje- Evropu i skrase se u benevolentnom Osmanskom carstvu.
caj na multikulturalnu sliku BiH, i kojoj mjeri su va`ni kao @iva istina! Ne postoji ni jedna jedina osmanska fetva ili cars-
dio konfesionalnog i etni~kog dijaloga u toj zemlji? ki ferman koji bi diskriminisali jevreje u odnosu na druge
Ako je Bosna hljeb, jevreji nisu ni bra{no ni voda tog hljeba nemuslimane. Istovremeno, valja podvu}i, do \ulhane hati-
– ali sol jesu! Jevrejski udio u bosanskom miljeu nikad nije {erifa iz 1839. (kada po~inju reforme u pravcu stvaranja
bio pitanje kvantiteta – nego kvaliteta. Bi li Bosne bilo bez gra|anske dr`ave) Osmansko carstvo nije bilo dr`ava svih
jevreja? Bi! Bi li to bila Bosna? Jok! Mo`da ovo s hljebom svojih gra|ana – nego islamska dr`ava u kojoj su nemusli-
nekom zazvu~i pretenciozno. K'o biva Bosna bi bila "nejes- mani bili gra|ani drugog reda, te kao takvi nisu mogli
tiva" bez jevreja. Hajmo ovako, ako je Bosna somun - jevre- obna{ati javne funkcije, pla}ali su d`iziju (poseban porez za
ji su ~urekot. Mo`e li somun biti bez ~urekota? Mo`e! Je li nemuslimane) i bili izlo`eni ~itavom nizu restrikcija ~ije je cilj
somun? Jest! Je li to to? Jok! E tako je, "me{~ini" i s bosan- bio podvla~enje njihovog inferiornog polo`aja u odnosu na
skim jevrejima. Izbri{i ukus koji je Bosni dalo njihovo carsku vjeru. Na primjer: zabrana jahanja ili pasanja oru`ja
vjekovno prisustvo – i to ve} vi{e nije to. Sve i da su usta{e, u prisustvu muslimana, zabrana odijevanja odje}e i obuvan-
za vrijeme hrvatske okupacije BiH, i pobile sve jevreje (a ja obu}e odre|enih jarkih boja koje su bile rezervirane samo
nisu, nego "samo" osamdeset posto) jo{ uvijek bi Sarajevo za muslimane. Iskreno govore}i, ove odredbe nisu jevrejima
bilo poznato po svojoj (H)agadi; Isak Samokovlija bi jo{ uvi- te{ko padale, jer su zauzvrat dobili ne samo autonomiju –
jek bio neraskidivi dio bosanske knji`evnosti; Isak-eff. nego i dr`avnu za{titu za `ivot po svom Zakonu.
Salom bi jo{ uvijek bio prvi sarajevski ljekar obrazovan na Dapa~e, mo`e se ~ak re}i da su jevreji u Osmanskom car-
Zapadu; a njegov zet, Jakov-eff. Sumbul, bi jo{ uvijek bio stvu bili pozitivno diskriminirani. Na primjer, na jevreje se
prvi sarajevski farmaceut a la franka; dok bi Laura Papo nije primjenjivao najgrozomorniji osmanski instrument rei-
Bohoreta jo{ uvijek bila prva `ena na svijetu koja je pisala fikacije (pretvaranja u stvar, pokretno dobro) nemuslimana:
drame na Ladinu. Salomova pala~a (ona lijepa zgrada sa dev{irma ili danak u krvi. Dok su stotinama godina janji~ari
reljefnim likovima u narodnim no{njama na Titovoj, odmah (i sami porijeklom oteta kr{}anska djeca) "ubirali" kr{}an-
do kina Imperijal), Umjetni~ka Galerija BiH (preko puta sku djecu po Rumeliji (osmanskom Balkanu) i Anadoliji,
Saborne Crkve), ona zgrada na Titovoj (u kojoj je nekad bila, jevrejske su porodice toga bile po{te|ene. Razloga je za to
a mo`e biti da je i sad, buregd`inica pod imenom Semberija) vi{e: dev{irma se sprovodila prvenstveno u selima – a
kao i zgrada pred kojom plamti Vje~na vatra (nekada{nji osmanski jevreji su bili gotovo isklju~ivo urbana populacija.
Grand Hotel Danijela Saloma) jo{ uvijek bi svjedo~ile o sjaju Osim toga, Porta je znala da su kr{}ani vezani za zemlju, je-
samo jedne od vi|enijih sefardskih porodica Sarajeva. Pet zik i kraj – te da ve}ina ne}e odseliti ako zulumi ne pre|u
jevrejskih hramova, {to na ~ar{iji, {to u centru (dakle vi{e odre|enu mjeru. Jevreji su, me|utim, bili daleko mobilniji -
nego li i pravoslavnih i katoli~kih crkava u Starom Gradu i
Centru zajedno), jo{ uvijek bi pri~ali pri~u o vremenu kad je
svaki peti Sarajlija bio jevrej.
Najbolji primjer sinteze jevrejskog misticizma i sufizma
Bjelavski hram Bet Tefila (na Mejta{u) jo{ uvijek bi pri~ao
pri~u o sarajevskoj jevrejskoj sirotinji koja je odvajala od usta je Kitab Faraid al-kulub (Farzovi srca) Ribi Bahje Ibn
da u svom kom{iluku podigne Dom Bo`ji. Dana{nji BKC Pakude iz Saragose. Tad se ~ak i jevrejski ekskluzi-
(nekada{nji Radni~ki Univerzitet \uro \akovi}) sagra|en vizam nadahnjivao na islamskim izvorima, pa je tako je-
pred sam II. svjetski rat, prilozima sarajevskih jevreja, koji je dan od vode}ih zagovornika jevrejske posebnosti, Ribi
ponosno nosio ime Kal Grandi ili ti Veliki Hram, jo{ uvijek bi
Jehuda ben [emuel (h)a-Levi (me|u Arapima poznatiji
bio najve}a sefardska sinagoga ikad podignuta u Evropi. Kal
vje`u ili ti Stari Hram na ~ar{iji, i uz njega skoro pa prislo- kao Abu-I-Hasan ibn Levi) usvojio {iitske koncepte a la
njeni Kal Muevu ili ti Novi Hram, jo{ uvijek bi pri~ali pri~u o safwa (odabrani rod, odabrani soj).
jevrejskom udjelu u zanatima i trgovinama Ba{ ^ar{ije. Itd.

12 BEHAR 98
SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

pa su se u slu~aju otmice djece mogli i iseliti d`ematile.


Uostalom, kao zanatlije, trgovci i pripadnici slobodnih pro-
fesija (ljekari, farmaceuti i sli~no) jevreji su bili daleko bitni-
Mislim da je {to br`e i {to opse`nije uklju~ivanje
ji za osmansku privredu nego ruralno zemljoradni~ko sta- tekovina sefardske kulture u izraelski mainstream
novni{tvo. Kad je, svojevaktile, sultan Bajazit primio jevreje bitno i za unapre|enje izraelsko-palestinskih i izrael-
prognane iz [panjolske, on se nije mogao ~udom na~uditi sko-arapskih odnosa. Sefardi su stolje}ima lijepo
da Fernando i Izabela li{avaju svoje carstvo ovog radinog i `ivjeli sa muslimanima, pa ne bi bilo zgoreg da to
benignog elementa, unapre|uju}i time njegovo.
Kad se sve sabere i oduzme, imaju}i na umu na{e
pozitivno iskustvo prenesu i ostalim sudr`avljanima.
dana{nje standarde tolerancije i za{tite prava manjina,
mislim da bi se cijelo osmansko poglavlje sefardske istori-
je danas najbolje dalo sumirati rije~ima: Bilo je lijepo i lije- imao je tri ~etvrtine "jevrejske krvi". Nakon {to se i sam Selim
po je {to je bilo. Drugim rije~ima, raznoraznim neoosman- II. o`enio jevrejkom, Nurbanu-Sultanijom (1525.-1587.) koja
istima (po~ev od Davidovi}a, t.j. Davidoglua pa nadalje) je ro|ena kao Rahela, njegov sin Murat III. ne samo da je bio
mora biti jasno da {to je bilo napredno za 16. i 17. vijek (kao i otac mu) (h)alahi~ki jevrejin – nego je i etni~ki ve} imao
nije, nu`no, prihvatljivo za 21. vijek. Da li bilo ko zdrave sedam osmina "jevrejske krvi". Ovakvih istorijskih primjera
pameti mislio da bi dana{nji balkanski ili bliskoisto~ni ima jo{. Ne dr`im, naravno, da su navedeni osmanski sultani
jevreji ili kr{}ani milom pristali da sjahuju s konja (ili izlaze imali bilo kakav jevrejski identitet, ali vjerujem da su ga otete
iz kola na autoputu) kad pored njih musliman pro|e jevrejske djevojke uspjele u nekoj mjeri sa~uvati. Te zato
pje{ke, ili da sakrivaju mobilne telefone (taj mi je dana{nji uop}e ne sumnjam da je benigni osmanski stav prema jevre-
gad`et pao na pamet kao pandan onda{njem mu{kom jima bio uslovljen ne samo interesima carstva i jevrejskom
gad`etu: svijetlom oru`ju) kad pored njih pro|e neki mus- lojalno{}u, nego i zagovorom Sultanija Majki koje su porijek-
liman. O bojama odje}e i obu}e da ne govorim. Da skra- lom bile jevrejke. Unato~ re~enome na po~etku prethodne
tim, Bilo je lijepo, a sad je jo{ ljep{e. re~enice, svaki put kada gledam na Youtubu postove turskih
Kad se ve} dohvatismo Osmanlija i vladala~kog doma islamista o jevrejskom porijeklu Ataturka kao dokazu da je i
Osmanovi}a, pretpostavljam da ve}ina ~italaca Behara zna uspostava turske republike samo jo{ jedna jevrejska zavjera
da se (za razliku od prakse u ostalim monoteisti~kim religi- protiv hilafeta, uvijek dobijem `elju da im ka`em: [to bi jevre-
jama) jevrejstvo prenosi po majci, a ne po ocu. Muslimanima ji ru{ili hilafet, kad su mu stajali na ~elu. Toliko je turskih sul-
mu{karcima, recimo, dozvoljeno je da se o`ene kitabijkama tana ~ije je jevrejsko porijeklo daleko neupitnije od
(jevrejkama ili kr{}ankama), ali su djeca iz takvoga braka Ataturkovog, pa {to po tom ne ~a~kate?
apriori muslimani. Katoli~ka crkva dozvoljava sklapanje
braka katolika i inovjeraca (bez razlike pola), pod uslovom da Poznato je da su muslimani sa~uvali sarajevsku Hagadu,
nekatoli~ki supru`nik unaprijed pristane da djeca budu da su pomagali mnogim Jevrejima za vrijeme II. svjetskog
podignuta kao katolici. U Judaizmu, prelazak nejevrejskog rata. Poznate su i muslimanske rezolucije protiv progona
bra~nog partnera na jevrejsku vjeru je uslov za sklapanje Srba, Jevreja i Roma u El-H Hidaji 1941. Jesu li, prema tvo-
(h)alahi~kog braka, a vjerska pripadnost djece iz mje{ovitih jim saznanjima, muslimani sudjelovali u ru{enju sinago-
brakova ra~una se po majci. Djeca jevrejina i kr{}anke su ga i progonu Jevreja?
kr{}ani, djeca jevrejina i muslimanke su muslimani, a djeca Pri~a o odva`nosti i mudrosti onda{njeg direktora Zemalj-
jevrejke i kr{}anina ili jevrejke i muslimana su jevreji. Izgleda skog muzeja Joze Petrovi}a i muzejskog kustosa Dervi{a
da se time htjelo obeshrabriti jevreje mu{karce, koji su Korkuta u spa{avanju Sarajevske Hagade ubilje`ena je zlat-
ekonomski bili nezavisniji od pripadnica ljep{ega pola, da se nim slovima, kako u jevrejsku tako u sarajevsku istoriju, i
`ene izvan vjere – a, istovremeno, mo`da, staviti do znanja postala je dio hagade (ka`e) o Hagadi. Istovremeno, dok su
momcima drugih vjera da }e im se djeca (ako milom ili silom hrabri pojedinci spa{avali {to se spasiti mo`e i dok je po{tena
posegnu za jevrejskim djevojkama) ipak ra~unati kao jevreji. muslimanska inteligencija prosvjedovala (i to je nepobitna
Bilo kako bilo, ako primijenimo ovo jevrejsko stanovi{te do istorijska ~injenica) protiv progona Srba, Jevreja i Roma –
kraja – ispada da su najmanje petorica Osmanskih sultana dotle su neki drugi muslimani obna{ali najvi{e funkcije u
bili ~isti jevreji, po jevrejskom zakonu. Tako, na primjer, zlo~ina~koj NDH (od potpredsjednika D`afer-bega Kule-
glasoviti Sulejman Veli~anstveni, me|u Turcima poznatiji kao novi}a, preko doglavnika Adem-age Me{i}a - do Usta{kog
Kanuni Sultan Sulejman (Zakonodavni Sultan Sulejman) po Muftije, Imama Poglavnikovih Tjelesnih Zdrugova, Akifa
svojoj majci Helgi, a{kenaskoj jevrejki ~ije je muslimansko Hand`i}a) – ili, pak, kao "obi~ne" usta{e (a manje-vi{e ~etvrti-
ime bilo Aj{a Hafiza (1479.-1534.), bi danas u svakoj sinagogi na usta{a su bili tada{nji Hrvati islamske vjeroispovijesti)
bio brojan u minjan (kvorum od deset mu{karaca, jevreja, sudjelovali i na terenu u dr`avotvornom projektu NDH, koji je
neophodan da bi se odr`ala skupna molitva), jer je njegov podrazumijevao istrebljenje svih Jevreja i Roma, te "ra-
(h)alahi~ki status neupitan. S obzirom na ~injenicu da je i dikalno rje{enje srpskog pitanja" (po usta{kom trojstvenom
`ena Sulejmana Veli~anstvenog bila jevrejka (Hurem- receptu: tre}inu pobiti, tre}inu protjerati i tre}inu pohrvatiti).
Sultanija, na Zapadu poznatija kao Rokselana [1506.-1558.], Neslavnom muslimanskom udjelu u usta{kom klanju treba
ro|ena je u Poljskoj kao Aleksandra Lisovska), i Sultan Selim dodati i "teoretski rad" nekih onda{njih bosanskih alima
II. je po jevrejskom pravu bio jevrejin, a etni~ki posmatrano

BEHAR 98 13
SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

(posebno imama Hand`ar divizije) koji su s odu{evljenjem praznike u koje je zabranjen bilo kakav rad, dok se srednji
prihvatili bljutavu antisemitsku propagandu Hitlerovog dani praznika smatraju polupraznikom – i neki su hitni
suradnika Emina El-Husejinija, jeruzalemskog Velikog poslovi dozvoljeni) u kartanju. Hahamima se to, bezbeli,
Muftije. Jednako tako, na slikama skrnavljena jevrejskog nije svidjelo – i oni izdaju odredbu po kojoj je "u svakoj
Velikog Hrama (dana{nji BKC), iz 1941. godine, vide se i neki jevrejskoj ku}i zabranjeno kartanje na polupraznik". Tu se
muslimani (jasno je to po fesovima na njihovim glavama) na{e mudre nonas (bake) i tijas (tetke) dosjete i iznajme
kako raznose hramske klupe, ili skidaju bakar sa hramskoga avlije muslimanskih kom{inica i serbez nastave da igraju
krova. karata, jer su hahami zabranili igranje u ku}i, a ne u avliji –
Ukratko, bio je rat – i bilo je svega. U svakom `itu ima i i to samo jevrejskoj, a nikako u muslimanskoj. Judaizam je
kukolja, a u svakom ratu ispliva i ned`aset. Zato nasuprot stra{no osjetljiv na zaklinjanje Bo`ijim imenom onako
muslimanskoj usta{koj hala{i i ned`asetu treba staviti "bezveze", bez pravog razloga i nijeta, a po{to je
muslimanske “evlije” iz Drugog svjetskog rata, poput Ah- prosje~nom Bosancu "vala" (Boga mi) svaka druga rije~ –
meda Sadika kog su usta{e ubile u Jasenovcu zbog spa- jedan od sarajevskih hahama u svojoj knjizi Damesek
{avanja Jevreja, ili njegovog zeta, Mustafe Hardage, koji je Eliezer upozorava protiv re~ene prakse sljede}im rije~ima:
i sam hap{en od usta{a i zamalo platio glavom spa{avan- Enmentar el nombre de el [em Jitbarah no es asur davka
je porodice Kabiljo. Ko poma`e progonjenim, posu|uje en le{on (h)a-kode{, salvo en todo modo de la{on es asur,
Bogu -veli jedna jevrejska poslovica – i, uistinu, u toku tanto en Ladino… i ansi en la{on de los gojim: "Boga mi" o
posljednjeg bosanskog rata, Kabiljovi su nadigli izraelsku ke dizi "Tako mi Bog", i ansi si dizi in turkesku "vala i bila".
vladu na noge, kako bi iz sarajevskog u`asa izveli Spominjati ime Boga Blagoslovenog nije zabranjeno samo
Mustafinu udovicu i Ahmedovu }erku, Zejnebu Hardagu na Svetom jeziku (hebrejskom), nego je zabranjeno na
ro|. Sadik. Kada je ova ~asna starice sletjela na izraelski svakom jeziku, kako na Ladinu… tako i na jeziku nejevreja:
aerodrom, tada{nji izraelski ministar unutra{njih poslova "Boga mi", ili ko ka`e "Tako mi Bog", ili ako ka`e na
upitao ju je da li su tada, 1941., kada su pomagali turskom "vala i bila".
Jevrejima, mogli i pomisliti da }e u budu}nosti postojati Namjerno sam citirao i izvorni tekst na Ladinu, da ~itaoci
neka jevrejska dr`ava koja }e se truditi da odu`i dugove – Behara ~uju i koju rije~ jezika kojim je nekad govorila peti-
na {ta mu je Zejneba kratko rekla: Nismo mi spa{avali na Sarajlija. I za kraj, svojevaktile mi je jedan dedo musli-
Jevreje, mi smo spa{avali kom{ije. man ovako objasnio za{to je bosanskim muslimanima
Dovoljno je da je na svakog usta{kog zlo~inca musliman- dozvoljeno piti rakiju, iako bi to po Islamu trebao biti veliki
skog porijekla bio jedan jedini Ahmed Sadik, jedan Mustafa grijeh: Kad je Fatih Sultan Mehmed Bosnu feth u~inio on
Hardaga, jedan Dervi{ Korkut - pa da Sefardi iz Bosne zna- nas je pozv'o u din, a mi smo rekli da nemeremo po{to bi
dnu da nisu d`aba `ivjeli 500 godina i sa Bo{njacima. se ogrije{ili jer mi volimo popit' – a u Islamu je to haram.
Onda je on rek'o: Samo vi hajte vjeri, a evo ja vam dajem
Tvoje zaista impozantno poznavanje islama proizlazi i iz izun da morete pit rakiju… I tako je ostalo do dana
~injenice da si odrastao me|u muslimanima u Sarajevu. dana{njeg. Ova diskrepancija izme|u naloga vjere i
Mo`e{ li s nama, iz osobnog iskustva, podijeliti nekoliko op}enarodne prakse me|u mnogim bosanskim musliman-
zanimljivih/{aljivih susreta dviju vjera. ima nije promakla ni njihovim jevrejskim kom{ijama, pa je
Evo ti par anegdota koje meni uvijek izmame osmijeh na li- stoga jedno {eretskih kodnih imena, koje se u Ladinu
ce. @ene Sefartkinje voljele su da provode vrijeme polu- koristi za Bo{njake, ime Alme{as, ili ti [ljive – k'o biva Ovi
praznika (prvi i posljednji dani praznika koji traju preko {to piju rakiju, iako ne bi smjeli.
jedne nedjelje, a la Pesah i Sukot, ra~unaju se u pune
KNJ@EVNA KARIJERA I ROMAN NA LADINU

Mo`e li se za tebe re}i da si trenutno unikatni


primjerak jevrejske knji`evnosti u BiH ?. Pi{e{
romane, pri~e…
Bar dvadesetak sarajevskih Sefarda je izme|u dva
svjetska rata pisalo pjesme (npr.: rabin Avram
Kapon, Mo{e Rafaelovi} Atijas zvani Zeki-eff. i drugi),
pri~e (npr.: rabin Avram Romano "Buki", Moni Finci,
Benjamin Pinto, Samuel Romano i drugi) ili drame
(npr.: rabin Moric Levi, [abetaj \aen, Laura Papo
"Bohoreta" i drugi) – ali su njihova djela ostala
nepoznata {iroj ~itala~koj publici, jer su pisana na
Ladinu. Sarajlijama i Bosancima uop}e, naravno,
poznati su samo oni koji su, poput Isaka Samokovli-
je ili Eriha Ko{a, stvarali na bosanskom - ili, poput
Oskara Davi~a, Davida Albaharija i Filipa Davida, na

14 BEHAR 98
SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

srpskom. Moj spisateljski rad se naslanja na obje tradi-


cije lokalnih jevrejskih pripovjeda~a, kako na onu na
Ladinu, tako i na onu na jeziku sredine – ali i na besm-
rtnike na{e knji`evnosti: Andri}a i Selimovi}a.

Autor si knjige La Megiila de Saray koju si napisao na


ladinu. Taj dijalekt pretklasi~nog {panjolskog jezika
bio je materinji jezik ve}ine Sefarda u Osmanskom
carstvu. Jezik koji je izgubljen i zanemaren. Zani-
malo bi nas pone{to o tvojem zaista pohvalnom radu
na o~uvanju ladino kulture…
Roman Sarajevska megila sam prvobitno po~eo pisati
na bosanskom, ali sam ve} pri prvom dijalogu instink-
tivno pre{ao na Ladino (dodaju}i prijevod u fusnotama).
Po{to su kod mene likovi znatno blagoglagoljiviji od pri-
povjeda~a, brzo se ispostavilo da to tako ne}e i}i.
Roman s tri frtalja strane fusnota i nije ba{ neko pri-
mamljivo {tivo. Dakle, u prvi mah, bilo je daleko lak{e
prevesti uvodne narativne, odnosno ne-dijalo{ke
dijelove, na Ladino – nego li prisiliti sefardske likove da lestinskih i izraelsko-arapskih odnosa. Sefardi su sto-
u {esnaestom vijeku (kad radnja romana po~inje) govore lje}ima lijepo `ivjeli sa muslimanima, pa ne bi bilo zgoreg
jezikom svoje nove zemlje. Tako je prvo izdanje romana iza{lo da to pozitivno iskustvo prenesu i ostalim sudr`avljanima.
u Jeruzalemu, na Ladinu – i tek sam kasnije "prepjevao" knji- [to se ti~e moga rada na prou~avanju Ladina, te bogate
gu na bosanski. Ka`em prepjevao, jer za razliku od Ladino knji`evnosti stvorene na tom jeziku – predajem sefardsku
verzije (koja se obra}a Sefardima bilo gdje, a ne samo eks- kulturu i knji`evnost na Ben-Gurion Univerzitetu u Negevu
jugoslavenskim Sefardima) beogradsko izdanje romana (za i zamjenik sam direktora Mo{e David Gaon Centra za
sada i jedino, jer {to bi neko u Bosni objavljivao istorijske ro- istra`ivanje Ladino kulture, koji nosi ime jednog od izrael-
mane o bosanskim Sefardima) obra}a se srpsko-hrvatsko- skih pionira u ovom nau~nom polju – a ina~e je bio na{
bosanskoj ~itala~koj publici. Dok je prvima vi{e trebalo obja{- ~ovjek, Travni~anin. Centar prikuplja usmenu i pismenu
njavati Bosnu a manje Sefarde, drugima je Bosna jasna - ali gra|u na Ladinu, financira istra`iva~ke projekte, organizira
Sefardi ba{ i nisu. Poku{avam re}i da se ne radi o jednom te nau~ne skupove, dr`i kurseve i obrazuje mladi nastavno-
istom romanu na dva jezika, nego radije o nekoj vrsti adap- istra`iva~ki kadar koji }e sutra ovu jedinstvenu baklju
tacije. prenijeti dalje.
Njema~ko divljanje na Balkanu i usta{ko u Bosni ko{talo je
`ivota ve}inu Sefarda (Bosna, Srbija, Makedonija, Gr~ka). Posebno su, i glazbeno i tekstualno, lijepe sefardske nar-
Nisu stradali jedino Sefardi "stare Bugarske" (Bugarski su odne pjesme. Mo`emo li ih usporediti sa sevdalinkama?
fa{isti, naime, isporu~ili Nijemcima Jevreje sa okupiranih Sefardske narodne pjesme djele se na tri kategorije: kom-
podru~ja, po{tediv{i Jevreje koji su od ranije imali bu- plas (paraliturgijske pjesme, ili ti ilahije) romanse (juna~ke
garsko dr`avljanstvo) te Sefardi Turske. Sa Holokaustom, ili ti epske pjesme) i kantikas (lirske ili ljubavne pjesme).
Ladino je izgubio kriti~nu masu govornika i postao jezik u Ove posljednje su per definitionem tematski bliske sev-
opasnosti. 1948. godine, sa osnivanjem dr`ave, ve}ina dalinkama, a na Balkanu su im postale jo{ bliskije, melodi-
turskih i bugarskih Jevreja se iselila za Izrael gdje su se jski, refrenski, po na~inu a i po kulturolo{kom kontekstu
prvo lokacijski, a potom i biolo{ki, izmije{ali sa ostalim izvo|enja. [to se melodijske bliskosti ti~e, ponekad se ne
jevrejskim grupama, prestav{i tvoriti jedinstvenu etni~ko- zna {ta je starije: koko{ ili jaje. Drugim rije~ima, da li je
jezi~ku grupu unutar Jevrejstva. U Izraelu je tada vladao odre|ena melodija uticaj Sefarda na bosansku kulturu ili
kulturni koncept negiranja dijaspore i inzistiranja na uticaj bosanske kulture na Sefarde. Primjerice, na istu onu
"direktnom nadostavljanju" na Bibliju. Radilo se na obnavl- melodiju na koju se u Sarajevu pjeva ~uvena sevdalinka Kad
janju hebrejskog jezika kao objedinjuju}eg faktora svih ja po|oh na Bentba{u, a na koju se donedavno me|u bosan-
Jevreja, a Ladino, Jidi{ i Judeo-Arapski je tada{nja zva- skim muslimanima pjevala i jedna ilahija na arapskom
ni~na dr`avna ideologija odbacila u ropotarnicu povijesti. U jeziku, Bosanski Sefardi pjevaju jedan pijut (pseudoliturgijs-
me|uvremenu, koncept monolitne hegemonisti~ke kulture ka pobo`na pjesma, ilahija) za ispra}aj [abata (Subote) na
je krahirao (ja Rabi {u}ur) i dana{nje izraelsko dru{tvo je hebrejskom, njegov prevod na Ladino – te jedan pasus iz
kulturolo{ki mozaik razli~itih jevrejskih (naravno, ne samo Psalma 118, koji se pjeva na hodo~asne praznike.
njih) etni~kih grupa. U Izraelu danas `ivi dvjestotinjak hilja-
da ljudi sefardskog porijekla koji se u posljednje vrijeme Mo`e{ li ~itateljima Behara, za kraj, uputiti jednu poz-
sve vi{e interesiraju za svoje korijene. Mislim da je {to br`e dravnu poruku na pravom bosansko - ladino dijalektu?
i {to opse`nije uklju~ivanje tekovina sefardske kulture u Il Djo vuz de bjen, i ondi lu miter! - Nek vam Bog da dobro,
izraelski mainstream bitno i za unapre|enje izraelsko-pa- i da ga imadnete gdje smjestiti!

BEHAR 98 15
SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

Eliezer Papo

Pri~e iz `ivota sarajevskih Sefarda:


iz pro{losti i novijeg doba
Inat da, kupi polje i japiju1 uze radnike – i s bismile- sru{i{e minaret i ponovo ga podigo{e. Ali obno}
tom zapo~e posao. Prvo su napravili samu minaret ponovo pobje`e. Sedam puta su ga

A ko je postojalo ne{to {to je ujedinjavalo sva


~etiri naroda i sve ~etiri konfesije u
Sarajevu – onda je to bio inat. Sarajlije ~esto,
d`amiju, jednostavnu ali ~vrstu gra|evinu od
bijelog kamena sa prozorima u poluluku. Kad
su priveli kraju gradnju d`amije, po~e{e graditi
ru{ili – i sedam puta im je bje`ao. Sedmi put
stari mahalski hod`a re~e trgovcu: Slu{aj,
minaret ima vremena - ali mi nemamo.
ukazuju}i na tursko porijeklo same rije~i, tvrde minaret. Radnici su radili cijelu cjelcatu sed- Odlu~i{e da stvar ostave onako kako i jest. Otad
da su im i inat, a ne samo ime mu, Turci ostavili micu – i pred o~ima mahalalija po~e nicati je vele obi~aj kod sarajevskih muslimana da se
u amanet. Oni koji dobro poznaje Turke, barem ~vrsta kamena munara. Krajem desetog dana d`amija i minaret grade zajedno, mic po mic,
ove dana{nje, ka`u da je u turskom poimanju privedo{e radove kraju. Ostalo je samo jo{ da toliko da ne bude zazora i podozrenja me|u
svijeta inat prvenstveno inat s drugim. U sutra pokriju bakrom {picasto kube minareta – njima. Razboru skloniji tvrde da je tako ne{to
Sarajevu, me|utim, inat je bio prvenstveno inat i mirna Bosna. Ali tu se prevarili. Minaret im je nemogu}e – i da je cijelu storiju sa minaretom
sa samim sobom – pa tek onda, ako ~ovjeku o{tro zamjerio {to su ga po~eli graditi tek kad izmislio neki neimar pjano koji od rakije nije
ostane vremena i `ivaca (ipak je svak sam sebi je d`amija bila gotova, kao siro~e – onako za vidio gdje mu je d`amija a gdje minaret, a rad-
najpre}i), i s drugima. Prevario bi se ko bi ustvr- potkusur. Nije im htio kvariti posao na po~etku. nici nisu obra}ali pa`nju {ta i kako grade – jer
dio da je inat sociopsiholo{ka pojava. Mo`da Jok, ~ekao je da zavr{e – a onda, eto, te no}i su bili pla}eni da grade kako im se ka`e - a ne
negdje drugdje. U Sarajevu inat je bio stil, na~in koja ga je razdvajala od pokrivanja odlu~i da im da misle i paze. Ja, i tako sedam puta – odgo-
`ivota, `ivotna filozofija – a nerijetko i ne~iji poka`e svima, i trgovcu, i radnicima, i mahalal- varali su im zaina}eni sagovornici koji su vi{e
smisao `ivota. Nije se `ivjelo sa inatom – nego ijama – pa, na koncu, i samoj d`amiji kojoj, vjerovali u prvu verziju. U drugoj ionako nije bilo
za inat. Nek crknu neprijatelji, nek zavide izgleda, ionako nije bilo posebno krivo {to su se ni{ta za vjerovati.
du{mani. Inat je bio jedna od rijetkih stvari koja tako ponijeli prema minaretu – jer za svo vri- Jevrejska su djeca prolaze}i pored ove
je bilo dobro podijeljena i izme|u i unutar raznih jeme nepravednog zapostavljanja nije rije~i d`amije ~esto izvikivala stih iz Psalama: ’Im
grupa koje su tvorile Sarajevo. Sarajevski Srbi rekla, jedne jedine rije~i. E sa}ete svi vidjeti da Adonaj lo jivne vajit – {av amelu bonav bo’ –
mnogo su ~e{}e od beogradskih citirali onu na- i minaret ima ~ast, ja{ta radi – govorio je mi- ’Ako Gospod ne gradi dom – d`aba se trude oni
rodnu pjesmu po kojoj se Marko ne bi potur~io naret upinju}i se iz petnih `ila da se odmakne koji ga grade’.2 Tako je to bilo u ona vremena
ni za pare ni za pusto blago – dok, recimo, za od d`amije – i, vjerovali ili ne, uspio je prevaliti kad su ljudi hvale}i inovjerca pazili da se
inat ve} bi. Bez da trepne. Ako, i imao bi ra{ta. dobrih dvadeset metara, sve sa temeljima, i bez slu~ajno ne pomisli kako mu hvale i vjeru.
Muslimani, su, opet, sa posebnom afekcijom da mu i jedan kamen otpadne. Tolika je snaga Hri{}ani bi muslimanu, kad bi ga hvalili, rekli:
pokazivali spomenik inatu – ku}u, koja je inata i kod obi~nog minareta. Ujutru do|o{e oni alal ti vjera (ili alal mu vjera – ako su ga hvalili
svojevremeno stajala na mjestu Vije}nice – pa radnici. Nisu mogli vjerovati svojim o~ima. Bez u odsustvu) – nek ti je prosta vjera. Dobar si
su je Austrijanci sru{ili (uz protunaknadu, mnogo pri~e, jer ko bi im vjerovao, sru{i{e ~ovjek – opra{tamo ti {to pogre{no vjeruje{. Ni
Austrijanci k'o Austrijanci) – a vlasnik ku}e minaret, prenije{e kamenje do d`amije – i muslimani nisu smatrali da to {to i hri{}ana
samo pre{ao na drugu stranu [eher-}ehajine dado{e se na rad. Malo po malo, minaret je ima dobrih ljudi govori ne{to o Hri{}anstvu.
}uprije i podigao istu onakvu ku}u kakvu su mu ponovo rastao na svom prvom mjestu, i ve} je Hvale}i hri{}anina obi~no bi dodali: ne hvale}'
sru{ili, u zeru istu – pa joj narod, znaju}i uvijek bilo dogovoreno da }e tog i tog dana u novoj mu zakona. K'o biva: on je dobar – iako mu
prepoznati i odlikovati prave vrijednosti, nad- d`amiji po prvi put klanjati sabah. Sav se vjera ni{ta ne valja. Ni jednim ni drugim nije
jenu ime inat-ku}a. kom{iluk spremao da obilje`i taj sve~ani bilo ~udno {to ba{ hri{}ani alale – a ne
Vele da se tamo ne inate samo ljudi. Jok, doga|aj. Pred zoru, s prvim pijetlovima, trgovac opra{taju, i {to ba{ muslimani govore o zakonu
nego i rijeke, i planine, i vjetrovi – pa ~ak i koji je naumio tog dana biti imamom u svojoj – a ne o dinu. Bitno je da su se lijepo podijelili
zgrade. Ku}e, d`amije i ~esme inate se jedna s zadu`bini, pra}en ve}om skupinom vjernika – i da se zna {ta je ~ije. Poslije su u ~ar{iju
drugom. Tako, recimo, ima d`amija koja se grabio je prema d`amiji krupnim koracima. do{li neki novi ljudi koji su bolje ~uli {ta se gov-
zove Pobjegu{a. Bio jednom neki trgovac, bogat Polako im se razdanjivalo pred o~ima, i u nev- ori – nego {to su vidjeli ko i kome, pa su
i du{evan ~ovjek. Jednom tako misle}i koji bi jerici vidje{e da je minaret pobjegao od d`amije pobrkali red do te mjere da danas ljudi iste
sljede}i sevap mogao upisati kod Boga u~ini mu dobrih tridesetak metara. [ta da rade? Ovo vjere (uklju~uju}i i komunisti~ku u ~ovjeka i
se da nema ve}eg i ljep{eg djela nego podi}i d`amija nije. D`amija bez minareta – to ima. Ali
d`amiju. Kako je rekao tako je i u~inio. Uvakufi minaret bez d`amije? To niti ima niti mo`e biti. 1 Turski: yapi - materijal za gradnju.
dio imanja, od ~ega se trebala izdr`avati zgra- Odgodi{e klanjanje, sazva{e ponovo radnike, 2 Psalam 127:1.

16 BEHAR 98
SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

bolje sutra) govore jedan drugom (h)alal (ti) mansku instituciju narodnog glasnika. Kad su - [ta si ti zamislio? Ti sam od svih
vjera. Istini za volju, muslimani ka`u halal – a u II. svjetskom ratu Nijemci u{li u Sarajevo, ovu Jevreja da pro|e{ bes trake? A, ne, ne, ne
hri{}ani alal – ali sve druge konotacije su se je ~asnu funkciju obavljao re~eni Nikola Te{ki mo`e kod mene! Jok, jok! Nikako!
odavno izgubile. Radnik. Odmah je uvidio da je posla mnogo – Svijet se smijao od srca – a Nikola je nas-
Neprevazi|ena legenda sarajevskog inata a vremena malo, pa zavrnu rukave i baci se na tavio sa svojom tiradom
bio je bez sumnje Nikola Te{ki Radnik. Ko ga je posao. Na sam prvi dan, kad je pra{njava ko- - Jeste vid'li vi pokvarenog Jevrejina? –
znao – znao ga je pod tim imenom. Bio je malo lona njema~kih vojnika ulazila u grad, negdje u pitao je unose}i se ljudima u lice. Viditel' |e se
u pet kod ringi{pila, kako se to u Sarajevu lije- Aleksandrovoj ulici, Nikola se baci na cestu ko- sakrio? U samu crkvu. Misli crkva }e ga spasit'.
po ka`e – ali uz to, ili mo`da upravo zbog toga, liko je dug i {irok, pa le`e}i pred njema~kim Vrijeme ba{ i nije bilo za smijanje – ali ljudi
i o~i, u{i – i, {to je najva`nije, usta grada. U kamionima po~e vikati koliko ga grlo nosi: Halt! koji su zatekli pred katedralom naprosto su
turska vremena budale su bile vi{e neka vrsta Halt! Halt! Voza~u kamiona nije dugo trebalo pucali od smijeha. Nikola se opet okrenu Isusu:
dru{tvene ustanove nego li li~no stanje duha. da shvati da pred sobom ima bolesnog ~ovje- - Jesil' ti stvarno mislio da te ne}emo pre-
Biti na svoju ruku nosilo je sa sobom dru{tvenu ka. Kamion se zaustavi, vojnik iza|e iz poznat'? Da te ne}emo dojavit'. Glumi{ tu
odgovornost. Budale su bile ventil koji je reg- kamiona i pristupi Nikoli da ga ukloni s puta. nekog vel'kog katolika.
ulisao i popu{tao pritisak u loncu u kome su se Ovaj sko~i na noge lagane pa po~e objavljivati: Usta{ka policija ubrzo prekide zabavu.
svi kuvali. Njima je bolest duha obezbje|ivala Samo dva ~ovjeka u cijeloj Evropi mogu zaus- Nikolu prebi{e na licu mjesta, svijet rast-
bezbjednost tijela – i zato su uglavnom tavit' njema~ku vojsku - ja i Hitler. jera{e – a Isusovom kipu, s mnogo muke,
neometani mogli govoriti javno ono {to je le`a- Jugoslavija ubrzo bi podijeljena izme|u skido{e traku.
lo zapretano duboko u srcima njihovih sugra- okupatora i njihovih doma}ih sluga. Dalmacija s U to je vrijeme po~eo izlaziti i usta{ki list
|ana, {prdati se s onim od ~ega je ~ar{ija stra- ostrvima bila je dodijeljena Italiji – ali je usta{- ’Hrvatski Narod’ koji je sebi u zadatak stavio
hovala, i vikati na sav glas ono {to se po ~ar{iji ka vlada u Zagrebu dobila zadovolj{tinu u oku- obja{njavanje i razlaganje Hitlerove rasne te-
{aptalo. Kada se sve ovo uzme na um, postaje paciji Bosne. Njema~ke su trupe Bosancima, ili orije. Ni tu Nikola nije ~asa ~asio, odnekud
jasno za{to su budale predstavljale vitalni in- barem arijevcima me|u njima, donijele novo nabavi izvjestan broj primjeraka re~enog lista
teres svih segmenata gradskog dru{tva. Jedna NDH dr`avljanstvo. Bosanski Jevreji, sada @ido- – pa po~e vikati po cijelom Sarajevu:
po{tena kasaba kojoj je stalo do imena i ugle- vi, morali su biti izdvojeni od ostatka populacije - Hrvatski Narod dvije kune! Hrvatski
da morala je imati i de`urnu budalu. Nedos- kako je ne bi kontaminirali tjelesnim i du{evnim Narod samo dvije kune! Hrvatski Narod – jo{
tatak iste bi je degradirao u najobi~nije selo. nedostacima svoje rase. Na mnogim je ka- malo pa nestalo!
Nije da na selu nije bilo du{evnih bolesnika. Je- fanama ve} u prvim danima okupacije osvanuo Sarajlijama nije trebalo mnogo da razu-
dnostavno, tamo su oni bili obi~ni bolesnici, natpis: @idovima i psima zabranjeno. Oni koji su miju Nikolinu igru. Namjerno, kako bi mu
bez ikakve posebne dru{tvene uloge. Nije ih se njema~kim predrasudama po svaku cijenu omogu}ili da {to du`e izvikuje svoj slogan,
slu{alo, njihove rije~i se nisu prepri~avale, niko htjeli dodati i svoje lokalne pro{irivali su slogan niko nije htio kupiti posljednji primjerak lista
ih nije podsticao i ohrabrivao da govore ono {to u: @idovima, Srbima i psima zabranjen - a koji mu je ostao u ruci. Nikola je prolazio iz
drugi ne smiju. U gradovima Orijenta budale su posve}enici Hitlerovog rasnog nauka, ponosni ulice u ulicu i vikao:
bile besplatno pozori{te, narodni parlament. kako su brzo i dobro savladali gradivo, nisu - Hrvatski Narod samo dvije kune!
Stoga i nije ~udo {to su budale postale indika- presko~ili ni Rome – nego su na svoje radnje Hrvatski Narod – skoro nestalo! Posljednji
tor razvijenosti nekog mjesta. I drugdje se grad stavljali natpise: @idovima, Srbima, Ciganima i primjerak Hrvatskog Naroda!
bez pozori{ta smatra ve}im selom. Vele da su psima zabranjeno. Trojica usta{a, u novim uniformama,
Andri}a jednom pitali da li i danas svaki bosan- @idovi ne smiju prodavati arijevcima. svje`e obrijani, ispeglani i ure|eni {etkali su
ski grad ima po jednu budalu – a da je on odgo- @idovi ne smiju kupovati od arijevaca. @idovi se se sred Ferhadije ulice, o~ekuju}i da njihovi
vorio da danas ima po jedan pametan. ne smiju kretati ulicom iza {est uve~e. @idovi ula{teni pi{tolji i paradne uniforme otvore put
Svakodnevna dobro odmjerena kombinaci- moraju nositi `utu traku na kojoj }e crnim ka srcu pripadnica ljep{eg pola.
ja straha i smijeha bile su u Turskoj, izgleda, slovima tog i tog omjera stajati napisano ’Jude - Jesil' vidio – obrati se jedan od njih dru-
najbolje sredstvo za sprje~avanje ustanaka i - @idov’ – samo su neki od rasisti~kih zakona goj dvojici – kako mi se smije{ila ova djevojka?
pobuna. Na koncu, neosporno je da oni krvnici krvave NDH. Nikola, usta grada i njegov um, - Nije se smje{ila tebi – insistirao je drugi
koji su u svome bijesu ka`njavali i budale nikad nije se smirio dok nije na{ao na~in da poka`e – nego meni.
nisu uspijevali dugo zadr`ati vlast. Sarajlije tvr- {ta misli o NDH, njenim zakonima i njenom - Gledaj, evo i ova mi se smije{i – ponovo
de da je osoba kojoj je Bog uzeo pamet ili stra- rasnom ~istunstvu. Jednog jutra Isusov kip, }e prvi.
{an grje{nik ili veliki pravednik. Bilo kako bilo u koji je s pro~elja sarajevske katedrale blagosil- - Meni se ~ini – tre}i i najti{i me|u njima
njih ne treba dirati – Bog ih je sebi obilje`io. jao prolaznike, osvanu oki}en `utom trakom. }e – meni se ~ini da se svi ne{to smijulje.
Ako se radi o pravedniku, Bog }e ga osvetiti – Svijet koji je prolazio ispred katedrale vjerojat- Druga dvojica pogleda{e unaokolo. I
a ako li, pak, o grje{niku – onda mu je to o~ig- no ne bi ni obratio pa`nju na detalj, barem ne njima se u~ini da se svi prolaznici pomalo
ledno bila dobro odmjerena kazna kojoj nije tako brzo, ali Nikola se ve} pobrinuo da im ~udno smiju.
trebalo ni oduzimati ni dodavati – jer Bogu ne li~no skrene pa`nju. Stao je ispred katedrale i - Hrvatski Naroood – posljednji primjer-
trebaju pomo}nici. Bilo kako bilo, Sarajevo je pokazuju}i prstom na Isusa po~eo galamiti ak! – povika Nikola u njihovom pravcu.
dobilo u naslije|e, a potom jo{ i usavr{ilo os- koliko ga grlo nosi. Ivan, odmah shvati razlog zavjereni~kog

BEHAR 98 17
SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

osmjeha na licima prolaznika. Njegov selja~ki - Dobar dan, ja se zovem tako i tako, pro-
O jeziku i jo{ koje~emu
um, istreniran da u svakom ~ovjeku vidi nepri- fesor sam srednjevjekovne {panjolske knji-
jatelja i u svakoj stvari opasnost, bez gre{ke je `evnosti na univerzitetu u Madridu i bio bih
de{ifrovao skrivenu poruku u rije~ima prodavca
novina. Okrenu se prema svojim drugovima. Iz
zbunjenog izraza na njihovom licu uvidje da
K ada sam prvi puta ~uo ovu pri~u bio sam
sklon do`ivjeti je kao puko pretjerivanje -
jer nisam mogao shvatiti da je mogu}e
slobodan zamoliti vas da me udostojite
slu{anja neke od romansi koje ste svojevre-
meno…
njima jo{ uvijek nije bilo jasno o ~emu se radi. svakodnevno se koristiti odre|enim jezikom Ovde se nona blago nezainteresovano
- Tako je i bolje - pomisli. Posljednje {to je bez posjedovanja najosnovnijih informacija o okrenula Kalmiju Baruhu s pitanjem:
`elio bilo je da jedan od njih nanju{i priliku da njemu. - Di ondi s’ambizo esti favlar in \i|o?
iska`e lojalnost sistemu koji ga je izveo iz pot- (“Odakle je ovaj nau~io pri~ati jevrejski?”)
pune anonimnosti. Pri~a glasi: Njegov espanol ante-clasico za nonu je
Li~no, stupio je u vojsku da bi se spasio od Izme|u dva svjetska rata otvoren je u jednostavno bio \i|o – jevrejski. Ona nikada
oca pijanca koji, osim kad ga je tukao ili kada je Sarajevu {panski konzulat. Jednom, kada su nije razmi{ljala o tome da su tamo negdje u
galamio na njega, nije pokazivao druge znakove se u blizini konzulata na{le dvije sarajevske [paniji, iz koje su, ponijev{i jezik zemlje stigli
svijesti o njegovom postojanju. U djetinjstvu, Sefartkinje, iz konzulata je iza{la konzulova njeni preci, ostali i neki kr{}ani koji su i sami
batine su bile njegov jedini odnos s ocem. supruga u `ivom razgovoru sa katoli~kim nastavili govoriti {panski.
Zajedno s njim rastao je i o~ev strah da bi mu sve}enikom, gostom iz Madrida. ^uv{i prisne No, tek kada sam ~uo da i Solun, neka-
jednog dana Ivan, tako se zvao, mogao platiti s rije~i {panskog jezika (koji je u Bosni, kao i da{nja “Republika \udija” (“Jevrejska Re-
kusurom za sve batine koje je dobio. Zbog tog {irom nekada{nje Osmanske imperije, bio publika”) - tako nazvana zbog ~injenice da su
straha i ni zbog ~eg drugog batine su se prori- definitivni identifikacijski znak Jevrejstva) iz od Izgona 1492. do Holokausta 1942. Jevreji
jedile – pa sasvim prestale kao da ih nikada nije usta sve}enika - zabezeknuta nona obrati se ~inili ogroman procenat stanovni{tva (po-
ni bilo. Tako je prestala da postoji i jedina veza svojoj, ne manje za~u|enoj druzi, uzvikom nev- nekad, ~ak, vi{e od 2/3 gradske populacije),
izme|u oca i sina. Ivanu se ponekad ~inilo da bi jerice: Vitis, Blanka, pop |i|o? (“Vidje li, posjeduje sli~nu pri~u, shvatio sam da,
mu dra`e bilo kad bi se otac digao i prebio ga – Blanka, pop Jevrej?”) na~elno, nema neke bitne razlike izme|u tele-
samo da ga vidi, da poka`e da je svjestan nje- Kasnije sam ~uo da je Kalmija Baruha, vizora i jezika. I jedno i drugo su samo instru-
govog prisustva. Otac je, ~ini se, uvidjeo da prvog bosanskog Sefarda koji je {panjolski menti - te kao {to je mogu}e koristiti televizor
ignorisanje Ivana boli vi{e od batine – pa mu se jezik i knji`evnost studirao u [paniji, po bez osnovnih znanja o elektronici - tako je
dopalo da ga tako mu~i ako se ve} vi{e nije povratku u rodno Sarajevo, posjetio njegov mogu}e koristiti jezik bez osnovnih znanja o
usu|ivao di}i ruku na njega. Stupio je u vojsku profesor srednjevjekovne {panjolske knji- lingvistici.
da bi pobjegao od zla koje mu se ~inilo, i ve} mu `evnosti, zaljubljenik u jezik Servantesa. Kal-
je bilo jasno da se ovdje od njega o~ekuje da mi ga je, odvev{i ga na Bjelave na kojima su Solunska pri~a veli:
~ini zlo. Sada je on trebao da bude taj u ~ijoj je se djeca sva|ala jezikom kojim je napisan Jednom se u Solunu neki {panski brod
ruci sila. Nije mu se dopadala nova uloga. “Don Kihot”, bez vremeplova vratio u srednji zadr`ao dovoljno dugo da se jedan od ~lano-
Strepio je od `ivotinja koje su se otrzale s lanca vijek. [panac nije vjerovao svojim o~ima i va posade zaljubio u jednu solunsku
u njegovim prijateljima. Stoga pohita Nikoli ne u{ima – jer slu{ati pri~e o govoru {panjolskih Sefartkinju. Djevojka je svoju simpatiju upoz-
bi li nekako sprije~io incident prije nego neko od Jevreja u Sarajevu, iz usta studenata sa nev- nala prvo sa majkom i sestrama – a kada je
njegovih drugova shvati provokaciju. jerojatnim smislom za jezik, bilo je jedno - ali mladi} ove osvojio prostodu{no{}u,
- Gospon oficir, jeste li za Hrvatski Narod? vidjeti djecu koja se u igri koriste jezikom srda~no{}u i neposredno{}u - odva`ila se da
– upita ga Nikola naivno. srednjevjekovne Kastilje, ~uti `ene koje se ga predstavi i ocu. @enama, naravno, nije palo
Znao je da }e ako odgovori odri~no izazvati krajnje ozbiljno, potpuno nesvjesne vanred- na pamet da ispituju mladi}evo Jevrejstvo. Na
buru smijeha kod prisutnih. Istovremeno nije nosti fenomena, sva|aju - koriste}i srednjev- koncu, govorio je {panski - {to je svaku sum-
`elio nikakvo zlo ni tom prodava~u novina za jekovne kletve, bilo je ne{to sasvim sasvim nju ~inilo bespredmetnom. Otac je, me|utim,
koga uop{te nije znao je li blesav ili samo hrabar. drugo. Na kraju, Kalmi ga je odveo jednoj od smatrao vlastitom du`no{}u da provjeri ste-
Razmi{ljao je grozni~avo. Poku{a se prisjetiti {ta ~uvenih bjelavskih kantaderas – `ena koje su pen obrazovanja potencijalnog zeta. No, na
bi uradio neko od starijih iz njegovog sela. Oni bi pjesmom i defom uljep{avale sve porodi~ne sva pitanja o Bo`jem Zakonu i zapovjednima
se i sami pravili blesavi – pomisli. radosti – od svadbe do paridas (babina) ili (u kojima su se po prirodi stvari hebrejske
- Stvarno nisam pro~it'o zadnji broj – birita (obrezivanja). Na putu do stari~ine ku}e rije~i preplitale sa {panskim) ina~e simpati~ni
re~e Nikoli, pru`aju}i mu dvije kune. Kalmi je, ve} ionako egzaltiranom profesoru, mladi} je odgovarao vidnim neshvatanjem.
Nikola je jo{ neko vrijeme izvrgavao ruglu objasnio da se radi o `eni po ~ijem je kaziva- ^injenica da mladi}, ne samo da li~no nikada
novu vlast – a onda je ubijen, kao i toliki nju pribilje`io mnoge romanse, neke su prije nije napravio aluziju na neki jevrejski tekst ili
drugi. Neki dr`avotvorac na{ao je za shodno toga bile potpuno nepoznate u svijetu roma- obred (~ime, u jevrejskom svijetu, ve}ina
da za{titi NDH od Nikole Te{kog Radnika. nistike. Predstavljaju}i se starici, [panac je, potencijalnih mlado`enja nastoji impresioni-
Narod vjeruje da vlast, koja ne {tedi ni poku{avaju}i izgovarati rije~i na srednjev- rati potencijalne tastove), nego, ~ak, nije bio
budale, ne mo`e biti duga vijeka – i, barem jekovni na~in (“`” ili “{” umjesto “j” i sl.), u stanju shvatiti njegove aluzije - pa ni otvore-
ovaj put, bio je i u pravu. izdeklamovao ne{to poput: na pitanja - dovela je djevoj~ina oca do toga

18 BEHAR 98
SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

da je posumnjao da se radi o jednom od komi~nom duhu broda koji tone, ali se divno
anusim (hebrejski: prisiljeni – skupno ime za
Popis zabavlja pristupili su popisu i malobrojni
prisilno pokr{tene {panske Jevreja koji su sarajevski Jevreji. U jednoj porodici potu~eni
desetlje}ima nakon Izgona pristizali u Tursku
da bi se vratili savezu otaca). Kako sam nije
znao iza}i na kraj sa tako delikatnim proble-
B alkance uop{te, a Bosance posebno,
krasi posebna vrsta uro|ene rezignacije
za sve {to ima veze s vla{}u. Nije bitno da li
su svi rekordi jugoslovenskog apsurda. Ispalo
je da od {est ~lanova porodice nema ni dvoje
koji pripadaju istom narodu, istoj vjeri - ili,
mom, obrati se hahamu (hebrejski: mudrac, se radi o njihovoj ili o tu|oj vlasti – jer svaka ako ni{ta, bar govore isti jezik. Najapsurdnija
sefardski naziv za rabina) kome nije trebalo vlast je u Bosni nekom njegova – a nekom od svega je ~injenica da se u re~enoj porodi-
mnogo da otkrije da se pred njim nalazi tu|a. ci niko nije morao pretjerano truditi da pret-
~istokrvni (u [paniji su u to vrijeme bili na Zbog ovog neprijateljstva {to ga pro- jeruje, preuveli~ava ili la`e. Dovoljno je bilo
snazi las leyes de limpieza de sangre – sje~an Balkanac gaji prema vlastima, u Bosni re}i puku istinu iz vlastitog kuta.
“Zakoni o ~isto}i krvi” koji su zabranjivali i u Crnoj Gori uvrije`io se obi~aj da se u raz- Nono, Bension, izjavio je da je po nacio-
osobama ne~iste krvi obna{anje javnih govoru me|u pristojnim svijetom vlast i njene nalnosti Jevrejin, po vjeroispovjesti Sefard
funkcija i poha|anje univerziteta) cristiano institucije ne pominju po imenu. Umjesto (ovde se okrenuo da objasni `eni da su Se-
viejo (“stari hri{}anin”). Haham, ne `ele}i imena institucije treba koristiti zamjenicu – i fardi i A{kenazi zapravo isti narod – a da ima-
izli{nom mnogorje~ito{}u kompromitirati to ne mu{kog ili `enskog – nego srednjeg ju razli~ite sinagoge), dok mu je maternji je-
porodicu, ~ija se k}i slu~ajno zaljubila u inov- roda. Sra~unali su, valjda, da to najvi{e po- zik Ladino. Odmah poslije njega, nona Klara,
jerca, mudro presudi da “mladi} nije prisilno ni`ava. Primjerice, Sarajlija }e uvijek prije je izjavila da je po nacionalnosti Sefartkinja,
pokr{teni Jevrej - jer na{em zakonu nikada re}i odvelo tog i tog – nego {to }e se udosto- po vjeroispovjesti Jevrejka – a da joj je ma-
nije ni pripadao”. Nakon {to je cijela pri~a sa jiti da spomene policiju koja je doti~nog ternji jezik {panski. Sin, Solomon, ~ovjek od
mornarom i djevojkom ve} dobrano pala u odvela. Jest da je ponekad te{ko pogoditi o svojim {ezdesetak godina izjavio je da je po
zaborav, pojavi se u Solunu mladi a{kenaski kojoj se instituciji radi – ali poni`avanje insti- nacionalnosti Jevrej - a po vjeroispovjesti Ju-
talmid hahamim (hebrejski: u~enik mudraca, tucija je valjda dovoljno bitno da se malo gosloven. Kad mu je na to popisiva~ica saop-
naziv za ~ovjeka u~ena jevrejskom zakonu izgubi na preciznosti. Ponekad, kad ba{ {tila da Jugoslovenstvo nije religija prekinuo
koji jo{ nije u potpunosti savladao cjelokupnu nema drugog izlaza, spomene se i institucija ju je bijesno:
relevantnu gra|u) koji je krenuo na Istok da – ali tek na kraju re~enice, iza redovnog - Ja po Ustavu imam pravo da vjerujem u
ovlada ~uvenom sefardskom tehnikom u~enja poni`avaju}eg srednjeg roda – na primjer: {ta ho}u – je li tako?
Talmuda. Kazamenteras (provodad`ike) vrlo tog i tog pozvalo u vojsku. - Naravno... ali....
brzo glas o mladi}evoj u~enosti donije{e do Pred sam rat napravljena su u Bosni dva - E onda ja koristim svoje ustavno pravo i
djevoj~ina oca – i on odlu~i da je za njegovu popisa stanovni{tva. Prvo redovni popis koji vjerujem u Jugoslaviju.
k}er najbolje da se {to prije uda za u~enog se u Jugoslaviji ionako vr{io svakih deset - Ali, gospodine, vjeroispovjest je pita-
A{kenaza. Djevojci se dopalo {to je “njena godina, da bi mu uslijedio lokalni, bosanski, nje... – a ne...
sre}a” predmet razgovora solunskih udava~a koji se vr{io pod firmom izbora - iako rezultati - Ja ne shavatam u ~emu je problem.
– i ubrzo bi uprili~ena svadba – vesela i rasp- nisu bili mnogo druga~iji od rezultata popisa. Ovom se ukazala gospa, onom se ukazalo
jevana kao {to je i red kad oboje `enika stupa Na prvom popisu mnogi su na{li za shodno ono, meni se ukazala Jugoslavija. Ja sam,
pod baldahin prvi put. Jedina osoba koja se da iska`u svoj revolt prema podjelama koje gospo|o, ne morate mi vjerovat', Jugoslaviju
nije uklapala u op{te dobro raspolo`enje bila su se de{avale u zemlji pa su odlu~ili da se vidio svojim o~ima, i ja vjerujem da Jugoslavija
je nona – majka mladina oca. Kada ju je sin, deklari{u kao Eskimi ili Indijanci. Drugi, opet, postoji. To je moje najdublje vjersko uvjerenje.
primijetiv{i da ne u~estvuje u unu~inoj sa vi{e razumijevanja za lokalpatriotizam i Na koncu, to je moje ustavno pravo.
radosti, upitao: plemensku posebnost, deklarisali su se kao Nemaju}i ni volje ni `ivaca da se dalje
- Mana, ke te pasa – de ke tienes esta Koman~i, Apa~i i sli~no. U to je vrijeme raspravlja, popisiva~ica u rubriku vjeroispov-
kara de Ti{abeav (“Mama {ta se s tobom Sarajevom kru`io vic o dva prijatelja koja su jest upisa Jugosloven.
de{ava – za{to izgleda{ kao da je ti{abevski se na{la u nekoj kafani – pa, pri~aju}i o - Maternji jezik? – upita ga.
post”) ona mu je spremno odgovorila: ovome i onome, na koncu nado|o{e i na poli- - Srpski!
- Ez ke no intiendu, a esti \i|o no la tiku i popis. Jedan prijatelj upita drugog: Popisiva~ica mehani~ki napisa srpsko-
ki`itis dar – i a un goj la vaz a dar? (“Ne razu- - I dobro, kako si se deklaris'o na popisu? hrvatski – ali je Salamon prekinu:
mijem - onom Jevrejinu je ne htjede dati – a - Ko Indijanac, brate, a ti? - Nisam rekao srpsko-hrvatski - nego srp-
ovom inovjercu je daje{?”). - Ko Apa~. ski.
Ponekad se pitam ne koristimo li sebe - Ohoho, separatisti~ke tendencije... - De{a agora3– prekide ga nona, obra}a-
ovla{ i neobavije{teno kao ona “Kalmijeva” - Ti ni jedne, unitaristo jedan unitaristi~ki. ju}i mu se na ladinu da go{}a ne bi razumje-
nona jezik. – Ali, gdje uop{te tra`iti uputstvo Bilo je onih koji su se htjeli prijaviti kao la – a ti ke ti sali komu lu jaman.4
za upotrebu ~ovjeka. Marsovci. Jedan se osje}ao pingvinom, a
ka`u da je bilo i nekoliko magaraca – ali su
3 Ladino: desha agora - ostavi sad, pusti se toga.
odbijeni pod izgovorom da ove nacionalnosti
4 Ladino: a ti ke ti sali komu lu yaman - šta tebe
nisu priznate u Jugoslaviji. U istom tom tragi-
briga kako ga zovu.

BEHAR 98 19
SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

- Ja sam hrvatski govorio u Gradi{ci, {to ~ovjek? Mo`ete svi vi le`at' potrbu{ke i - Mama, samo pitam.
sam mor'o – i vi{e mi ne pada na pamet – smi{ljat' kako se danas osje}ate, i kako biste Bez suvi{nih komentara popisiva~ica
odbrusi joj Salamon. se sutra deklarisali. Iza|i sad pa pitaj nekog pristade i na ovu autodefiniciju – pa nastavi s
- Samo da ne bude poslije 'prcale se tu|e na ulici {ta si ti Lea Kaveson po nacionalnos- pitanjima u `elji da se {to prije do~epa neke
koze – a mog jarca muda bole' – rezignirano ti – svi }e ti odma' re}i da si Jevrejka, mo'{ ti malo normalnije porodice:
zaklju~i nona diskusiju. glumit' Bosanku kol'ko o}e{. - Vjeroispovjest?
Popisiva~ica izbrisa rije~ hrvatski – pa - Ti si kreten – dreknu na njega Lea.- Upi- - Jevrej.
se, prekidaju}i neugodnu situaciju, okrenu {ite slobodno – re~e, obra}aju}i se - Maternji jezik?
Greti, Salamonovoj `eni: popisiva~ici – u sve rubrike; nacionalnost: - Hebrejski!
- [ta ste vi po nacionalnosti? kreten, vjeroispovijest: kreten... - E, sad si ga pretjer'o – prekide ga Greta
- Jugoslovenka. - Mama – obrati se David Greti – malopri- – ne samo da ne zna{ hebrejski - nego kad je
- Vjeroispovijest? je kad gospo|i nije bilo jasno otkud ti Jugo- bio kurs u op{tini, i kad sam te zvala da
- Komunista. slovenka govori{ njema~ki – {ta si joj rekla? do|e{ samnom – nisi htio. Na kraju sam ja
Ne htiju}i ulaziti u nove rasprave o Znate mi smo Jevreji... Jugoslovenka u~ila hebrejski, a ti Izraelac si
ustavnim pravima, popisiva~ica zabilje`i ono - Ti zvu~i{ k'o pravi mali jevrejski Milo{e- i{'o po kafi}ima.
{to joj je re~eno. vi}. – ponovo }e Lea. - Da, ali si ti i{la.
- Maternji jezik? - [to, bil' ti `eljela da sam jevrejski Alija i - Ja jesam, ali ti nisi.
- Njema~ki. mirna Bosna? - Pa {ta o}e{? Gospo|a me je i pitala koji
Ovdje popisiva~ica podi`e pogled. Nije - Mama, jesi li ti sigurna da si ti rodila mi je maternji jezik. Je si li mi ti majka? Jesi.
znala procjeniti da li se to zavitlavaju s njom. ovog kretena? Govori{ li hebrejski? Govori{. Zna~i koji je moj
Posljednja stvar koju je o~ekivala, nakon - Pusti ga Lea – prekide je nona – svako maternji jezik? Hebrejski. Nije me niko ni
svega {to je ~ula u ovoj ku}i, bila je izjava o od vas }e napravit' ono {to smatra ispravnim. pit'o koji ja jezik govorim.
njema~kom kao maternjem jeziku. Preleti Moj brat Hajim je ovako govorio trideset i
pogledom po prisutnima. Niko se nije smijao. devete, ~etrdesete. Da ga je, bogdo, tata Ovdje se i popisiva~ica ve} po~ela smi-
Ponovo spusti pogled na papir, bilje`e}i iskaz poslu{'o – sad bi svi bili `ivi. juljiti. Greta ga pogleda pogledom punim
i konstatuju}i pitaju}im tonom: - Nono, kako mo`e{ nasjesti na njegove ljubavi – pa se okrenu popisiva~ici:
- Interesantno... pri~e? I ti si pre`ivjela – a nisi oti{la za Izrael. - Tvrdoglavo, moja gospo|o, tvrdoglavo.
- Znate - po~e Greta nespretno obja{nja- - Da, tako je tata odlu~io onda, i tako sam - Imam i ja jednog ovakog kod ku}e.
vati – mi smo Jevreji – pa smo kod ku}e gov- ja odlu~ila ~etrdeset i osme. Hajim je oti{ao Svima nam stalno dr`i predavanja. Valjda im
orili njema~ki. gradit' Izrael - a ja sam ostala gradit' Jugo- to do|e u tim godinama, ili je tako vrijeme...
- Zar Jevreji govore njema~ki? – upita slaviju. David }e – ~ini mi se za Hajimom, a ti
popisiva~ica. }e{, po svoj prilici, k'o i nona ti. Bojim se Lea se naka{lja tek koliko da prekine raz-
- Jevreji ne govore njema~ki - potrudi se samo da te ne upita starost |e ti je bila mla- govor. Nije voljela kad hvale Davida u njenom
nona da objasni -Jevreji govore {panski. dost. prisustvu.
A{kenazi govore njema~ki. Popisiva~ica, zaboravljena od sviju, - Kako se ti zove{, sine – upita je popisi-
- Nono, Jevreji govore hebrejski i `ive u naka{lja se retori~ki – pa kad se svi pogledi va~ica, koja se ve} osje}ala poprili~no kod
Izraelu – ispravi je unuk, David. obrati{e na nju upita Davida: ku}e.
- [ta, a ja nisam Jevrejka? – upita nona. - Kako se ti zove{? - Lea Kaveson.
- Mi sad vi{e nismo ni{ta. U [paniji smo - David, David Kaveson. - Zanimanje?
bili Judejski izgnanici. U Turskoj smo postali - Zanimanje? - Student.
Sefardi, Jevreji prognani iz [panije. U Austro- - Student. - Nacionalnost?
Ugarskoj Izraeliti sefardskog obreda. U staroj - Nacionalnost? - Bosanka – odgovori podignutim glasom,
Jugoslaviji Jevreji Sefardi. U NDH @idovi. U - Izraelac. kao da je time `eljela nadoknaditi nedostatak
novoj Jugoslaviji Jugosloveni jevrejskog pori- - Pa, ne mo`e{ biti Izraelac, to je... {ta ja sigurnosti.
jekla (ovdje pogleda Gretu). Sa}emo valjda znam, to je... druga dr`ava.
bit' Bosanci jugoslovenskog porijekla jevre- - Je li vama neko rekao da se ja ne mogu O~ekivala je reakciju. Niko, ~ak ni David,
jsko-sefardske vjere komunisti~kog obreda izjasnit' kao Izraelac – ili vi to onako... iz nije rekao ni rije~i. Izgleda da svim tim
(ovde pogleda Salamona). E pa, gospodo, glave? Jevrejima, Sefardima, Jugoslovenima i Izrael-
samo vi nastavite skupljat' porijekla – al' bez - Pa je li ima{ ti izraelski paso{? cima nije smetalo da u porodici imaju i Bo-
mene. - [ta ste vi po nacionalnosti? sanku. Svima je bilo jasno da njen novi iden-
- A {ta ti fali da bude{ samo ~ovjek? - - Za{to? titet proisti~e iz njene ljubavne veze, ali se
upita ga Lea, starija sestra. - Onako... niko nije petljao. Svak je na jedvite jade
- Pa kad smo svi samo ljudi – {to nas po- - Muslimanka. prona{ao svoju ravnote`u – tako da nikom
pisuju? Evo, ho}e{ ti prva re}i da si po na- - I, jel' imate muslimanski paso{? nije padalo na pamet da remeti tu|u.
cionalnosti ~ovjek, i po vjeroispovjesti - Davide! – viknu Greta.

20 BEHAR 98
SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

Dru{tveni i pravni status


Jevreja u Sarajevu – 17. vijek
Pi{e: Hatid`a ^ar-D
Drnda, Orijentalni institut Sarajevo

Kao autenti~na etni~ka i kulturna zajednica Jevreji se ukla-


paju u historijski mozaik Bosne u 16. vijeku. Kada su nakon
egzodusa 1492. godine protjerani iz [panije, prostori
Osmanske dr`ave bili su za njih anticipacija egzistenci-
jalnog mira i sigurnosti. Ta teokratska islamska dr`ava, ~iji
su dru{tveni postulati normirani Kur'anom, podanicima
svih monoteisti~kih religija pru`ala je imovinsku za{titu,
slobodu vjeroispovjesti, garanti `ivota i pravnu sigurnost.
Uva`avaju}i odredbe Kur'ana, negirala je antisemitizam,
kao i svaki drugi rasizam i vjersku netoleranciju. Sve
lojalne podanike aktivno je uklju~ivala u izgradnju svog vatnosti `ivota. Me|utim, aktivno su se, zajedno sa drugi-
dru{tveno ekonomskog poretka. ma, uklju~ili u egzistencijalne oblike `ivota ovog grada,
U skladu sa prirodom svoje dru{tvene, duhovne i ekonomske kao i u njegovu duhovnu i kulturnu klimu. Svoj identitet i
djelatnosti, Jevreji su nastanjivali samo ve}e gradske aglo- svoju kulturnu sferu nesmetano su mogli njegovati i odr-
meracije. Pretpostavlja se da su u Sarajevo do{li iz Skoplja `avati, jer Osmanska dr`ava nije imala tendenciju kultur-
posredstvom trgovinske djelatnosti, onda kada je Sarajevo nog i nacionalnog odnaro|ivanja. Ve} ranije profiliran du-
predstavljalo visoko razvijenu urbanu sredinu islamsko-ori- hovni `ivot, u razli~itim oblicima, obogatio je bosanski
jentalnog tipa, uskla|enu sa nivoom ekonomskih mogu}- kulturni ambijent novim sadr`ajima.
nosti. Slijede}i prirodni i izgra|eni vitalitet nastanili su se u Njihovu dru{tvenu i pravnu poziciju u novoj sredini odre-
blizini poslovnog fokusa grada, dana{nje stare sinagoge1. U |ivala je situiranost u okviru {erijatskog prava i svjetovnog
Osmanskoj dr`avi `ivot muslimanskih podanika normiran je kodeksa u skladu sa kojima su imali status {ti}enika, odnos-
[erijatom i Kur'anom u svim njegovim sferama, dok je `ivot no zimija. Odredbama pravnih normi {erijata pla}ali su
nemuslimanskih podanika, me|u njima i Jevreja, normiran i dr`avi {erijatske poreze, a tamo gdje aktualna pitanja dru{-
odre|ivan obi~ajnim pravom i vlastitom tradicijom u okviru tvene prakse nisu mogla biti rje{avana mehanizmima {eri-
konfesionalnih zajednica, a {erijatom, osim u ekonomskoj i jata, primjenjivano je kanunsko pravo, zasnovano na odred-
pravnoj sferi, u mjeri vlastitog izbora.2 bama sultana.3 U nazna~enim pravnim okvirima odvijao se
U skladu sa takvom dru{tvenom koncepcijom Jevreji su `ivot sarajevskih Jevreja. Ako taj `ivot zbog znatnog nedos-
izgra|ivali svoju zajednicu na iskustvima hebrejsko-{pan- tatka relevantnih historijskih svjedo~anstava i nije mogu}e
ske tradicije, a u povijesnom okviru zakonodavne, dru{- precizno rekonstruirati (postoje knjige Risponze tj. fetve sa-
tveno-ekonomske i kulturne tradicije islamske civilizaci- rajevskih rabina na hebrejskom, ali nisu prevedene), mogu-
je. Izvori osmanske provenijencije ozna~avaju jevrejsku }e ga je vjerodostojno skicirati. Prema podacima op{irnog
zajednicu imenom “Taife-i Jehud” ili “D`emat-i Jehud”. popisa Bosanskog ejaleta iz 1604. godine u Sarajevu su evi-
Relativno malobrojni u odnosu na pripadnike drugih et- dentirana tri jevrejska doma}instva.4 Bosanskom namjes-
ni~kih i konfesionalnih zajednica, koje su najve}im brojem niku pla}ali su kanunom predvi|ene poreze, a dr`avi d`izju
~inile autohtone pripadnike bosanskog bi}a, Jevreji su u koja je predstavljala nov~ani ekvivalent za neu~e{}e u vojn-
novoj sredini izgra|ivali gotovo hermeti~ki zatvorenu za- im operacijama Osmanske dr`ave. Od ovog poreza bile su
jednicu. Ranije, napa}enom sudbinom obilje`ena svijest, oslobo|ene odre|ene kategorije stanovni{tva,5 a visina d`iz-
izgradila je u njima odnos dublje distance naspram dru- je varirala je sve do 1690. godine, kada je uspostavljen jedin-
gih vjerskih i etni~kih skupina, {to se manifestiralo u pri- stven sistem u pogledu iznosa i na~ina davanje d`izje.6

1 D`. M. Levy, Die Shepardien in Bosnien. Ein beitrag zur Geschichte der 4 Opširni popis Bosanskog sand`aka iz 1604. godine. Original se nalazi u
Juden auf der Balkan Halbinsel, Sarajevo, 1911. Ankari, Tapu ve Kadastro No 477.
2 F. Kar~i}, Društveno pravni aspekt islamskog reformizma, Sarajevo, 1990. 5 H. Had`ibegi}, Glavarina u osmanskoj dr`avi, Sarajevo, 1966, s. 13-33.
3 Kanuni i kanun-name za Bosanski, Hercegova~ki, Zvorni~ki, Kliški, 6 Navedeno djelo, s. 67.

Crnogorski i Skadarski sand`ak, Sarajevo, 1957.

BEHAR 98 21
SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

Protokom vremena jevrejska zajednica je numeri~ki rasla i dovati ostatke `ivota. Prije toga, kada je Budim 1686. godine
svoju poslovnu aktivnost usmjeravala ka najkurentnijim su- ostao izvan granica Osmanske dr`ave iz njega su u Sarajevo
vremenim zanimanjima: zanatstvu, trgovini, nov~anim tran- doselile neke jevrejske porodice. Me|u njima je bio i Zevi A{-
sakcijama i njima uslu`nim djelatnostima. Dostupni izvori ne kenazi, obrazovan ~ovjek koji je tada postao sarajevski rabin.16
pru`aju podatke koje su sve zanatske djelatnosti njegovali, Krajem 17. stolje}a, ta~nije 1690./91. godine Sarajevo je na-
dok nas Pavle Rovinjanin 1640. godine obavje{tava da u Sa- stanjivalo 68 punoljetnih, radno sposobnih Jevreja.17 [ez-
rajevu jevrejska ~ar{ija ima mnogo du}ana, kao na pijaci sv. deset pet ~lanova bili su aktivni predstavnici svojih porodi-
Marka, ali ne i sa tako bogatim asortimanom i finom robom.7 ca, dok su tri ~lana bila neo`enjena. Izvan ovog broja evi-
Prema odredbama kanunskog prava pla}ali su za plasman dentirana su dva ~lana koji su pobjegli iz jevrejske zajed-
robe, kao i za kupovinu tr`i{ne takse razli~itog iznosa, shod- nice.18 Prema uspostavljenoj kategorizaciji o pla}anju d`iz-
no vrsti artikla, {to je predvi|eno odre|enim kanunima8 za je, s obzirom na imovinski i socijalni status, bogatoj katego-
sve poslovne aktere. Poslovnu djelatnost organizirali su u riji pripadalo je 8 porodica ove zajednice koje su na ime
okviru esnafskih organizacija koje su svojim statutima reguli- d`izje dr`avi pla}ali godi{nje po 4 dukata, srednjoj kategori-
rale tehniku i tehnologiju proizvodnje, kvaliteta, cijene final- ji pripadalo je 9 porodica. Na ime d`izje dr`avi su pla}ali po
nih proizvoda, odnos prema tr`i{tu, kao i unutra{nju hijer- 2 dukata po doma}instvu, a u statusu donje kategorije pri-
arhijsku strukturu. Posrednik izme|u njih bio je esnafski }e- padalo je 45 porodica koje su godi{nje pla}ale po 1 dukat.19
haja9, a ukupna aktivnost bila je pod direktnom kontrolom Svaki predstavnik porodice i punoljetni, radno sposoban mla-
zakonskog tuma~a-kadije.10 di} identificiran je vlastitim imenom i imenom oca. Nazna-
Trgovinska djelatnost bila je izvor egzistencije mnogih Jev- ~enu identifikaciju prati fizi~ki opis subjekta sa naznakama
reja iz Sarajeva. Kao i zanatlija i trgovac je morao uva`avati boje o~iju, kose, brade, brkova i tena. Vjerojatno u skladu sa
odre|ene eti~ke norme svoje profesije: ne varati na te`ini i modom vremena gotovo da su svi nosili brkove i bradu. Na-
cijeni, po{tivati zakon u smislu davanja taksi i carine. Trgo- vode}i li~ni opis nagla{eno je da je odre|ena osoba visoka,
va~ka djelatnost bazirana na pisanim ugovorima i poslov- srednjeg rasta, ili niska. Sumiraju}i navedene podatke moglo
nom dopisivanju, iziskivala je pismenog ~ovjeka. ^injenica da se ustanoviti da su navedeni mu{ki predstavnici jevrejske
se poslovni ~ovjek susretao sa ljudima iz razli~itog govornog zajednice bili uglavnom srednjeg rasta, sa malim procentom
podru~ja tjerala ga je da upoznaje druge jezike i obi~aje. Sve visokih i niskih, kao i to da su uglavnom imali crne o~i i tamnu
te okolnosti stvarale su od njih obrazovanu vrstu ljudi, res- kosu sa brkovima i bradom. Plavookih i plavokosih u odnosu
pektiranu u aktualnoj sredini. Moglo bi se re}i da su Jevreji, na evidentnu opitnu grupu, gdje ima 70,7% crnookih eviden-
zahvaljuju}i svojoj poslovnoj aktivnosti, bili uglavnom pismen tirano je 29,3%. Ovi podaci mogli bi biti zanimljivi za antropo-
i obrazovan svijet. lo{ku nauku.20 Prikupljanje d`izje vr{eno je pod kontrolom
Po iskazu biskupa Olov~i}a iz 1672. godine Sarajevo je nasta- kadije koji je po profesionalnoj du`nosti morao poznavati
njivalo sto jevrejskih doma}instava11. Taj broj pokazuje ten- propise o osloba|anju odre|enih subjekata od ovog poreza. U
denciju rasta ove zajednice u krugu osmanske dru{tvene za- navedenim popisima takva lica nisu nazna~ena. Uz neka lica
jednice. Demografski porast ove zajednice je evidentan, iako u ovim popisima nazna~ena je i njihova aktivnost. Zabilje`en
su Sarajevo tokom 17. stolje}a pratili brojni negativni eleme- je jedan kalajd`ija i dva graditelja. Zanimanja ostalih aktivnih
nti, koji su usporavali njegov razvoj, ekonomski i dru{tveni mu{kih ~lanova nisu navedena, jer svrha ovih popisa i nije
prosperitet. Tu su ratne neda}e, bilo da su se ratovi odvijali u bila koncipirana u tu svrhu.
ofanzivnom, ili defanzivnom smislu, zatim elementarne ne- Na kraju bismo rekli da sarajevski i bosanski Jevreji nisu bili
pogode: po`ari12, zemljotresi13, zatim epidemije raznih boles- i ostali historijsko-geografska epizoda bosanskih prostora, i
ti.14 Najve}u katastrofu Sarajevo je do`ivjelo 1697. godine, ka- da su kontinuitet svog etni~kog i kulturnog identiteta odr`ali
da je predstavljalo zgari{te, ostalo iza neprijateljskih jedinica do danas, kao {to je neosporno da su ugra|eni u historijski
Eugena Savojskog. Austrijanci su tom prilikom na povratku spomenik kozmopolitizma osmanske dr`ave i njene toleran-
poveli u zarobljeni{tvo neke Bo{njake i Jevreje.15 Sarajevo je cije prema svim pripadnicima monoteisti~kih religija.
docnije uspjelo prevazi}i krizu nazna~enog perioda i konsoli-
7 S. Zlatari}, Izvještaj o Bosni godine 1640. od Pavla iz Rovinja, Starine 23, s. 16 Navedeno djelo, s. 126.
36-38. 17 Cizye defteriza Sarajevski kadiluk iz 169/91. godine. Nalaze se u Dr`avnom
8 Vidjeti: Kanuni i kanun-name... arhivu u Istanbulu.
9 H. Kreševljakovi}, Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (1463.-1878.), s. 46. 18 Istanbul, Bašbakalnik Aršivi, Maliyedin Mudevver No 1437, 1438, 1439.
10 Ta kadijina aktivnost evidentna je u sid`ilima koji su kadijini dnevnici ofici- 19 H. Had`ibegi}, Glavarina..., s. 87; Sid`il tešanjskog kadije u Orijentalnom

jelnog rada. institutu sadr`i ferman o ubiranju d`izje iz navedene godine. Sid`il je
11 Fra Julio Jeleni}, Spomenici kulturnog rada bosanskih franjevaca, Starine izgorio u ratnom pustošenju u maju 1992. godine, a prevod sid`ila uradi-
Jugoslavenske akademije XXXV (1918.), s. 138. la H. ^ar i on postoji u rukopisu.
12 V. Skari}, Izabrana djela, knj. I, Sarajevo, 1985, str. 107, 110. 20 Navedeni d`izje defteri.
13 Nav. djelo , s. 107, 110. & Ovaj referat pisan je u vrijeme rata, u koncentraciji sveop}eg mogu}eg zla.
14 Nav. djelo, s. 109. Nu`na literatura ili je spaljena, ili je bila nepristupa~na. Zato referat ne
15 Navedeno djelo. sadr`i postoje}e podatke koje bi pru`ila literatura za navedeni period.

22 BEHAR 98
SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

Pobuna protiv bosanskog vezira Ru`di-paše


Primjer dobrih komšijskih odnosa muslimana i jevreja u BiH
Sefardski rabin Eliezer Papo je cijeli roman posvetio
posebnom sarajevsko-jevrejskom prazniku koji se zove Rafael Levi potaknuo je pa`nju muslimanske jav-
Sarajevski Purim ili ti Hag (h)a-asirim (Praznik nosti na vezirovo izvrtanje {erijata i pravde. Ako su
oslobo|enja usu`njenika), i slavi se svake godine, na dan krivi, nek im sudi, ako su pravi, nek ih pusti – ali koja
4 Marhe{vana (u oktobru), u spomen na juna~ku inter- se krivica dada sprati dukatima – govorio je stari i
venciju sarajevskih muslimana protiv bosanskog vezira po{tovani saraf-ba{a. Naredni dan, bila je subota, u
samu zoru, oko tri hiljade muslimana je opsjelo
Ru`di-pa{e koji je, 1820. godine, bacio u okove tada{njeg
Ru`di-pa{u u njegovom konaku na "Begluku".
sarajevskog hahamba{u, Ham Ribi Mo{e Danona i des-
Provalili su vrata zindana i oslobodili usu`njene
etoricu drugih najvi|enijih Jevreja, na bigajri haku (ni kom{ije jevreje. Valija Ru`di-pa{a jedva je iznio `ivu
krive ni du`ne), zaprijetiv{i da }e svu jedanaestoricu glavu i pobjegao u Travnik.
pogubiti ako mu se u roku od 2 dana ne isplati 500 kesa
gro{a. Ta je svota u ono vrijeme predstavljala ogroman
imetak, i jevrejska op}ina nije imala otkuda da ga krene u Sarajevo i kazni buntovnike. Muslimani i jevreji
namakne, sve da su svi ~lanovi op}ine dali sve {to su grada Sarajeva, koji su u strepnji o~ekivali odmazdu, nisu
imali. U Sarajevu je, u to doba, `ivio ~estiti Rafael Levi, ostali skr{tenih ruku. I muslimani su sastavili dugu i
saraf-ba{a (mjenja~), ugledan i vi|en radi svoje isprav- op{irnu predstavku, sa 249 potpisa sve od reda vi|enijih
nosti i po{tenja me|u sugra|anima, a naro~ito me|u muslimana, u kojoj su iznijeli nasilje i krvolo{tvo Ru`di-
muslimanskim prvacima. Rafael Levi potaknuo je pa`nju pa{e. Jevreji grada Sarajeva uputili su dva kurira u
muslimanske javnosti na vezirovo izvrtanje {erijata i Carigrad, ~uvenom ^elebi Behor Karmoniju, sultanovom
pravde. Ako su krivi, nek im sudi, ako su pravi, nek ih draguljaru, koji je u`ivao veliko povjerenje samoga
pusti – ali koja se krivica dada sprati dukatima – govorio Sultana i imao pristup kod njega u svako doba.
je stari i po{tovani saraf-ba{a. Naredni dan, bila je sub- Posredstvom sultanove majke (sultanvalide) uspio je
ota, u samu zoru, oko tri hiljade muslimana je opsjelo ^elebi Karmona skloniti sultana da odmah izda jedan
Ru`di-pa{u u njegovom konaku na "Begluku". Provalili ferman svome kapudanba{i (~uvar vrata kod Visoke
su vrata zindana i oslobodili usu`njene kom{ije jevreje. porte) Sidki Zajimu, da se smjesta uputi u Travnik, da
Valija Ru`di-pa{a jedva je iznio `ivu glavu i pobjegao u svrgne Ru`di-pa{u sa valijske stolice, te da ga dovede
Travnik. ^im je stigao u Travnik, odmah je zapo~eo kao su`nja u Carigrad. Pretstavka, koju su
snivati kako bi kaznio buntovnike. Prvo {to je sarajevski muslimani sastavili protiv
u~inio, ka`e predaja, bilo je da sastavi jednu Ru`di-pa{e, po svom istorijskom
op{irnu predstavku Visokoj Porti, u kojoj je obilje`ju i po svojoj formi i obil-
prikazao kako su se muslimani grada Sa- ju potpisa zavrijedila je sva-
rajeva, pa i ostalo stanovni{tvo, zavjerili kako da se (u prevodu rah-
protiv Sultana. Pored toga skupljao je metli Fehim-ef. Spahe)
asker da u danom ~asu objavi u cjelovitosti:

Kal grandi (Veliki hram) - nekada najve}a sefardska


sinagoga u Evropi, dana{nji BKC.

BEHAR 98 23
SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

O
vo je istiniti vjeran arzual, {to ga kao Mahzar podnose ~asni muderrisi, po{tovane kadije, imami, hati-
bi, dobri {ejhovi, ~ija je molitva uvijek usli{ana, serturnaja, hase}ije, serdenge}tije, bajraktari i ostali
izabranici jeni~arskoga Od`aka, trgovci, zanatlije, siromasi i nemo}nici, koji su pod okriljem Bo`jim
nastanjeni u gradu Saraj-Bosni, koji je glavni grad i obrva vilajeta Bosne, koja je ~vrsti bedem za{ti}ene
dr`ave i gvozdeni klju~ carskih krajina, na mjesto milosti, ugledaju}i se u Hadis: "Onima koji ukazuju milost,
smilova}e se Svemilostivi. Smilujte se onima na zemlji, vama }e se smilovati oni na nebesima".
Ima neko vriieme kako je voljom Velikoga glad i razne muke i patnje. Stoga su sa mnogim pa je i ostala fuka-
ra jednodu{no odahnula i tako je mnogo naroda pomrlo i propalo. Samo su se mali i veliki (niski i visoki) do{li
na jedan stepen, zapalo u more nevolja i te{ko}a. U nabavljanju do potpune nemo}i i patnje.
Mi smo se odvajkada zadovoljavali na{om trgovinom i samo znali za svoju du`nost, da svoju du{u hranimo
molitvama za dug `ivot i vladu Padi{aha i da se njemu pokoravamo. ^uvali smo se nedozvoljenih postupaka,
uvijek smo nastojali da budemo u granicama zadovoljstva Bo`je Sjene na ovome svijetu. Nalozima velikih
valija, po{tovanih kadija, zabita i ostalih ~inovnika pokoravali smo se i uvijek bili na braniku vjere i dr`ave.
Stoga je na nas prosipana milost i o~inska briga, te do sada su ponizni stanovnici na{ega grada bili uzvi{enim
carskim Hati-Humajunima oslobo|eni od svih dr`avnih te{kih da}a (Tekjalifi {akaj urfije). Kad bi uzvi{eni
veziri i{li u svoje sjedi{te grad Travnik, oni bi se, prema starodrevnom pravilu, dr`ali reda da u na{em gradu
preno}e tri no}i. Kako je bila op{ta du`nost svega stanovni{tva, da pri njihovu prolazu daje i priredi sve potre-
be u~esnika njihove svite i da za njihovu udobnost `rtvuje imetak i du{u (mal i |an) da ne bi imali nikakvih
pote{ko}a. S toga, ~im bi oni svojom sretnom nogom stupiti na bosanske granice, mi smo se dr`ali reda kao
i prije, te smo skupili potrebnu hranu i dr`ali je pripravnu kroz deset dana, koliko traje put u na{ grad.
I dok je bilo pravilo tako, dana{nji valija bosanski, njegova ekselencija Mehmed Ru`di pa{a, nije po{tivao
prija{nje primjere ve} je trajanje svoga puta u svoje sjedi{te produ`io na ~etrdeset dana. Na jedan dan pred
njegov dolazak zatra`io je veliku mno`inu hrane i zahtijevao da mu se {alje vi{e nego {to je to do sada bilo.
Time je pritisnuo sirotinju i nemo}nike, nije gledao na pa`nju fukare i nemo}nika koji ni u ~em nisu zaslu`ili
njegovu mr`nju i neraspolo`enje, te prema tra`enju dali sve vrste hrane i tako u svakom pogledu udovoljili
obi~ajima gostoprimstva. On je protiv pravila no}io u na{em gradu deset no}i i ponovno tra`io hranu, pa je
uzeo i ubrao. Za to vrijeme je na ponizno stanovni{tvo na{ega grada natovario kojekakve klevete i izmi{ljao
postupke koji }e prouzrokovati kaznu. Do dva dana iza svoga dolaska zatra`io je od stanovni{tva na{ega
grada, uvode}i jednu do sada nezapam}enu novost (bidat), pet stotina kesa. Kako nismo imali snage da to
podnesemo, on je na dva dana prije polaska u svoje sjedi{te bez tu`itelja strpao u zindan Jevreje. Po{to nije
bilo mogu}nosti da se dade tra`ena globa i kako nije bilo nikakva mjesta optu`bi, niti je bio posrijedi kakav
prestupak ili prekr{aj, on je tu kaznu udesio samo zato da napuni svoju haznu. Da bi do toga na svaki na~in
do{ao, on je poglavice (reis) Jevreja i kr{}ana, koji su nastanjeni u pomenutom gradu, kojima je od Fethe
Fatihove data za{tita i sigurnost pohvatao i bacio u zindan, te im na vrat metnuo lance i lisi~ine. Mu~io ih je
na razne na~ine, polio ih je vrelom vodom i najzad po~eo je s mu~enjima kakva se ne pamte i kakva ~ovjek
ne mo`e da podnese. Od njegova nasilja i mr`nje procvilila su njihova djeca i porodice toliko, da se je njihov
pla~ i jauk ~uo do svih sedam nebesa. Ali se spomenuti nije nikako smilovao, nego se je sav zalo`io za to, da
uzme ove globe, koje se nisu mogle platiti. ^etiri-pet puta sa hiljadu poni`enja moljen je da mu se dadne pet
hiljada gro{a, ali to nije ni{ta koristilo, ve} je odlu~io, da ih svezane provede u svoje sjedi{te, grad Travnik. U
zoru predao ih je s lancima i lisi~inama svojim sejmenima, a i on je sam s njima po{ao. Po pravilu do{lo je i
malo i veliko na glavni put s namjerom da gleda alaj (parada). Spomenuti sejmeni poveli su se krivom mi{lju,
pa su svoje pu{ke uperili na pomenuto stanovni{tvo. Kada su opalili svi su se zaprepastili, pa se je svako,
samo da bi spasao `ivot i du{u, razbjegao desno i lijevo i izbezumljeni i poma`u}i ostavili su sejmene. Kada
su pametni ljudi za to saznali, oti{li su spomenutom pa{i, da ga o tom izvjestimo i zamolimo, a kad smo na
tu gre{ku ukazali, on je jo{ vi{e planuo i nije htio nikako da oprosti ve} je rasr|en oti{ao u grad Travnik. Iza
toga je poslao bujrultiju, navode}i stvari koje se nisu dogodile, te je ~ak dodao da smo, Bo`e sa~uvaj, na njega
topovima pucali i opsjedali ga. Kada nas je sve tako obijedio, mi smo ponovno {erijatskim ilamom izvjestili
pravo stanje stvari, i premda na nama nije bilo nikakva prestupka ni gre{ke, molili smo ga za pomilovanje i
opro{tenje. Ali ni tu nam nije udovoljio ve} dovodi sejmene iz arnautluka da spomenuti grad (Sarajevo) poru{i
i muslimanske `ene i djecu pognjavi (pobije). Osim toga razaslao je u kotareve bosanskog ajaleta bujrultije,
kojima je zabranio, da se u na{ grad donosi `ive`, kako bi iz svoje savr{ene zle namjere jo{ vi{e gla|u upro-
pastio ljude, `ene i sirotu djecu. Jer kako je ova fukara nastanjena u na{em gradu, njima je potreban pazar,
koji se svake hefte kupi iz drugih kotareva, pa tako zanatlije i ina~e muku mu~e nabavljaju}i `ive` za jednu
sedmicu. Pored toga je pod imenom raspravljanja o krajini kod sebe sabrao kapetane i ajane - i samo da pro-
vede svoju samovolju i osvetu sastavio je jedan mahzar, koji prikazuje na{e r|avo vladanje. Zatra`io je od njih,

24 BEHAR 98
SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

da na taj mahzar stave svoje pe~ate, pa kako su se oni protivili, jer o tom nisu imali ni pojma, on ih je silom na to
natjerao. Zatim se je usudio da taj mahzar podnese na podno`je uzvi{ene Porte, te nas tako sve objedi i potvori.
Stoga se usu|ujemo da putem ovoga mahzara prika`emo pravu istinu i zamolimo da Njegovo Veli~anstvo Padi{ah
iz milosti prema narodu ne usli{a i ne povjeruje u ovakve neistinite stvari i da uka`e svoje vladarske bezgrani~ne
milosti ubogom narodu i nevinoj djeci. U ostalom, zapovijedanje pripada onome koji je dostojan da zapovijeda.
Molimo Boga za pomo}.
NAPISAO SIROMAH:
Sejid Nuruddin, Nakibul A{raf.
Ovo je ovako i ja sam na to svjedok.
Muhamed el Vaki, biv{i kadija u Dubnici (?)
Dosta je nama samo Bog, divan Ii je On Staratelj!
Essejid Abdulah, biv{i kadija u Lov~i (Albanija).
Rob, koji moli za uzvi{enu osmanlijsku dr`avu.
Muhamed, biv{i kadija u Mostaru.
Dosta je nama samo Bog, divan Ii je on staratelj.

NAPISAO SIROMAH: Husrefbegovoj Medresi. Ibrahim, hatib u d`amiji Kiu}uk Kjatib.


Essejid Muhamed Emin, kadija. Rob koji moli. Osman, hatib u d`amiji Sagrak~i.
Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijsku Osman, muderris u Simzade Medresi. Ibrahim, hatib u d`amiji Muiah Arab Atik.
dr`avu. Rob koji moli. Hafiz, hatib u d`amiji [eih Fera.
Salih Sidki, biv{i kadija u Mostaru. Muhamed, muderris u Mehmedbegovoj Muhamed Sabri, hatib u Husrefbegovoj
Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijsku Medresi (Bistrik ). d`amiji.
dr`avu: Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijsku Osman, hatib u Mehmedpa{inoi d`amiji.
Essejid Abdul Kelim, kadija. dr`avu. Mustafa, hatib u Ajaspa{inoj d`amiji.
Ko se smiluje i njemu }e se smilovati Mustafa Abid, biv{i kadija kotara Logatija Mustafa, hatib u Skenderpa{inoj d`amiji.
(?) Salih hatib u Gazi Balibegovoj d`amiji.
NAPISAO SIROMAH: Istina je, {to je napisano u ovom ~lanku. Osman, hatib u Kemalbegovoj d`amiji.
Muhamed Nazif, biv{i kadija u Strumici. "Moj se narod ne mo`e slo`iti na krivom Muhamed, hatib u Kadi Hasanefendija
Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijsku putu". Siromah rob, da mu se Bog smilu- d`amiji.
dr`avu. je: Osman, hatib u Vekil-har~ d`amiji.
Mustafa Sabrij, biv{i kadija u [eherkjoj Muhamed Hilmi Fejzullah, hatib u d`amiji Divan Kjatib.
(Pirot) Rob koji moli. Jusuf, hatib u d`amiji Kasim Kjatib.
Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijsku Had`i Abdulah, muderris u novoj Medresi. Ibrahim, hatib u d`amiji Tabak Sulejman.
dr`avu. Rob koji moli. Salih, hatib u d`amiji Balizade.
Muhamed Salim, biv{i kadija u Mostaru. Hasan, muderris u Medresi Bakr Baba. Ibrahim, hatib u d`amiji [ejh Muslihuddin.
Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijsku Rob koji moli. Mustafa, hatib u d`amiji ^ekrk~i
dr`avu. Had`i Mehmed Hafiz, dersijam. Muslihuddin.
Essejid Muhamed Sunullah, kadija. Had`i Hasan, dersijam. Ahmed, hatib u d`amiji Bakr Baba.
Zapovjed pripada onome, koji ima da Numan, vajiz. Essejid Omer, sarajevski muteselim.
zapovijeda. Hafiz Jusuf, mualimu sibjan. Osman, mutesarif-zaim.
Had`i Salih, vajiz. Mustafa, mutesarif-zaim.
NAPISAO SIROMAH: Halil, mualimu-sibjan u starom Mektebu. Dervi{ Sulejman, zaim.
Abdulah Rasih, biv{i kadija u ? Hasan, mualimu sibjan. Muhamed, zaim.
Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijsku Abdulah, vajiz. Fejzulah, kantard`ija.
dr`avu. Had`i Abdulah, mualimu sibjan u Gazi- Dervi{ Mustafa, kjatib-zaim.
Had`i Salih Vehbi, biv{i kadija u kotaru Husrefbeg mektebu. Muhamed, zaim.
Servi (?) (pe~at izrezan). Essejid Mu'stafa, hatib u D`amiji Sultana Muhamed, zaim.
Essejid [akir, muftija u gradu Sarajevu. Mehmeda. Abdulah, dvorski slu`benik.
Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijsku [ejh Hasan, hatib u Alipa{inoj d`amiji. Lutfullah, mustahfezan.
dr`avu. Osman, hatib u Abdulahpa{inoj d`amiji. Hasan, mutesarif-zaim.
[akir, biv{i kadija u kotaru Ardin Muhamed, hatib u Jahjapa{inoj d`amiji. Mustafa, zaim.
(Anatolija). Ahmed, hatib u Jakubpa{inoj d`amiji. Muhamed Sadik, zaim.
Rob koji moli za uzvi{enu osmanlijsku Hasan, hatib u Mehmedbegovoj d`amiji. Omer, mutesarif.
dr`avu. Omer, hatib u Kadi Omerfendljinoj Muhamed, mustehfezan.
Sulejman Ru`di, biv{i kadija kotara d`amiji.
Pazard`ik. Abdulah, hatib u Kadi Bali efendija
Rob koji moli. d`amiji. Slijede jo{ 174 potpisa i pe~ata.
Muhamed Emin, muderris u Gazi- Mustafa, hatib u d`amiji Had`i Isa. Ukupno 249 potpisa i pe~ata

Prvi potpisnik ove isprave je pradjed Fadilpa{i}a, poznati Fadil-pa{a, sarajevski [erifovi}, a za njim slijede: 15 kadija, 1 muf-
tija, 5 muderrisa, 2 dersiama, 3 vajiza, 28 hatiba, 4 mualimu sibjana, 1 muteselim, 13 mutesarifa i zaima, 2 mustahfezana, 17
dervi{a, 52 trgovca. Zatim slijedi vojska, i to: 17 ihtijar-od`aka, a od vojske Jenji~ara: 6 serturnaja, 12 hase}lja, 36
serdenge~tija, 24 bajraktara , 9 seratika i 1 bez naznake zanimanja. Svega 249.

BEHAR 98 25
SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

Laura Papo Bohoreta (1891. - 1942.)


K}erka Jude i Estere Levi u Sarajevu je provela ~itav svoj
`ivot. Godine 1911. udala se za Danijela Papu i u braku
dobila dva sina: Leona i Kokija. Na samom po~etku
rata, 1941. godine, oba su joj sina usta{e odveli u
Jasenovac. Slomljena tugom i brigom, Laura Papo
Bohoreta se razbolila i umrla u sarajevskoj bolni-
ci 1942. godine. Nije znala da su joj sinove usta{e
ubile ve} na putu prema logoru. Bila je knji`evni-
ca i prevoditeljica, a isti~e se njen rad na
istra`ivanju pro{losti sefardske bosanske `ene.
Njena studija "La Mu`er Sefardi de Bosna“
(Sefardske `ene u Bosni) predstavlja prvu kulturo-
grafsku i etnografsku knjigu o sefardskoj `eni. Taj
dragulj kulturno-hhistorijskog naslije|a u BiH reiz-
dan je 2005. (izdava~ka ku}a Connecttum) u prijevodu
prof. dr. Muhameda Nezirovi}a.

Pi{e: Rikica Ovadija

Rad i kulturno djelovanje Laure Papo, izme|u dva rata, Auditorij kojem se Bohoreta obra}ala nije bio malen: sit-
me|u sefardskim Jevrejima bili su veoma zapa`eni. ni trgovci, zanatlije, poku}ari, radnici, ljudi srednjeg i si-
Bohoreta je stekla ugled i popularnost ne samo svojim roma{nog stale`a, ljudi bez egzistencije. Za njih je Boho-
prosvjetiteljskim radom, nego i pozori{nim komadima reta stvarala, njima upu}ivala svoje poruke, njih bodrila i
koje je pisala na {panskom ladino jeziku, koji se govori u htjela da zasmije svojim lijepim humorom. Sagledav{i
Bosni. Svojim spisateljskim radom Laura Papo je htjela dru{tvenu nepravdu tada{njeg vremena, pro`eta huma-
sa~uvati od zaborava i potpune propasti one kulturne nisti~kim idejama, nastojala je da pomogne onima koji-
tekovine {panskih doseljenika koje su s njima `ivjele, ma je pomo} bila potrebna. Bohoretu silno zabrinjava
umirale i nestajale. Blagodare}i, Bohoreta nije samo sve ve}i porast sirotinje i sve manja mogu}nost da joj se
~uvala mnoge sentencije i romanse, nego i obi~aje, pomogne. Istina, postojala su karitativna dru{tva, bilo je
no{nje i mnogo folklornog blaga. Naro~ito je `ivo znala dosta anonimnih dobro~initelja, ali zar su oni mogli kor-
naslikati likove ljudi koje je sretala u svakodnevnom jenito rije{iti problem bijede i besposlice koje su svaki
`ivotu i koji su `ivjeli u njenoj sredini. Opisivanju malih dan izrastale? Bohoreta osje}a da korijen zla i na~in nje-
ljudi, zarobljenih pod teretom neima{tine, sirotinje i govog rje{avanja le`e na drugoj strani. U jednom od svo-
brige, prilazila je o~ima pjesnika, sanjara i vidara, huma- jih popularnih predavanja nagla{ava "da je radni~ka kla-
niste koji vjeruje u ~ovjeka, u njegove sposobnosti, vital- sa nosilac progresa". To je razlog da se Bohoreta svojim
nost i optimizam. U njenom literarnom radu, pored ro- radom priklonila jevrejskoj radni~koj zajednici "Matatja".
mantike i sladunjavog folklora, bilo je i realizma, ironije i Pisala je za one koje je proces raslojavanja i pauperizaci-
sarkazma preko kojih se sagledao `ivot i kazivala istina. je tzv. srednjeg stale`a potisnuo u bijedne ku}arke, koji

26 BEHAR 98
SEFARDI U BOSNI I HERCEGOVINI

su `ivot provodili u neima{tini i te{kom tavorenju. Za ~udi kako se neko mo`e usuditi da pi{e sa toliko diletan-
ovakve ljude okupiti se na sijelu "Matatje" bili su prava tizma, nepoznavanja ~injenica i ignoracije. ^lanak Ber-
sve~anost i doga|aj. Tu je Bohoreta primana iskrenim nar`ikovske vrvi od napada na sefardsku `enu koju ona
odu{evljenjem, a za uzvrat ona im je poklanjala sve svoje uop{te ne poznaje. Studija je najprije pisana na njema~-
stvarala{tvo, intelekat, strast i gorljivost prosvjetitelja. kom jeziku. Na insistiranje Dr. Vite Kajona ona prevodi
Pozori{na djela kao {to su: "Esterka", "Shuegra ni di ba- ovu studiju na {panski jezik. Dana 18. XII. 1931. godine
ru buena", "Renado, mi nuera grande", nastala su kada Bohoreta je ovu studiju posvetila kulturnom dru{tvu "La
je velika ekonomska kriza u svijetu do{la i do nas. Pos- Benevolencija".
ljedice te ekonomske krize bili su krahovi, ste~ajevi, ot- ^itaju}i ovu studiju pred na{im o~ima o`ivljuju likovi na-
pu{tanje s posla, nezaposlenost. Bohoreta je sagledala {ih majki, baka i svih onih `ena koje su nas okru`avale u
svu bezizlaznost toga polo`aja i stanja. Ona apelira na djetinjstvu. Za njih Bohoreta ka`e "Nedoku~ive su bile u
mlade ljude da izu~avaju razne zanate, da poha|aju svojoj ljepoti. Skromne `ene sa ~ijih lica je zra~ila ljubav
stru~ne i srednje {kole. Otvoreno se buni protiv favorizi- prema domu i djeci, koje su `arile ljepotom, iako im na
ranja trgova~kog stale`a, protiv snobizma isticanja ~elu nisu blistali pravi biseri. One su strpljivo podnosile
doktorskih titula, pod svaku cijenu o{tro napada sklapa- svoj `ivot, u ~asovima nesre}e bile su jake, u te{kim
nje brakova samo radi miraza i sticanja bogatstva. isku{enjima nepokolebive. Da bi sa~uvale svoju porodicu
Okomljuje se na netrpeljivost u porodici snahe prema i ishranile svoju djecu, nisu prezale ni od najte`eg rada".
svekrvi ("Shuegra ni di baru buena"), na nepo{teni odnos "Sefardska `ena je gorda", pi{e Bohoreta, "ona nikada
bogata{kog sina prema sirotoj djevojci bez miraza koja ne odaje svoju neima{tinu, jer ne `eli da je sa`aljevaju".
se zaljubljuje u njega i vene ("Renado, mi nuera grande"). Ove `ene su umirale tiho i ne~ujno, kao {to im je cio `ivot
Veoma duhovito Bohoreta tretira socijalne probleme ta- bio i tekao: skromno i radino, ~utljivo i tiho. "Za sefard-
da{njega dru{tva, uspjeva da iskarikira i naruga se ta{- kinju njen dom je bio jedno malo kraljevstvo", ka`e Bo-
tini, sva|i, netrpeljivosti, zavisti i ostalim manama pred- horeta. Bohoreta je bila najstarije dijete u brojnoj porod-
ratnog malogra|anskog dru{tva. Prenose}i `ivot po- ici Levi. K}i malog trgovca, skromnih materijalnih mo-
rodice na scenu, njene krize, probleme, procvat i raspa- gu}nosti, osjetila je ve} u najranijem djetinjstvu te`inu
danje, gledaocima se pri~injalo da vide sebe u nekom ~u- neima{tine i oskudice. Otac se seli sa cijelom porodicom
desnom ogledalu. Sve im je bilo blisko, drago, shvatljivo, u Carigrad, gdje Bohoreta zavr{ava francusko-jevrejsku
poznato. Njene misli, rije~i i poruke primane su bez rez- {kolu Alliance Israelite. Povratkom u Sarajevo prilike se
erve, kao od majke ili nekog prisnog prijatelja. nisu izmijenile, niti pobolj{ale. Pa ipak u porodici, u kojoj
Glumci-amateri okupljeni u dramskoj sekciji "Matatje" je Bohoreta odrasla i gdje je pro{la prvu {kolu `ivotnih
sa velikim entuzijazmom pripremali su njena djela. Sa borbi i tegoba, bilo je mnogo harmonije, ljubavi i strepnje,
njima Bohoreta sara|uje, a ~esto, oblikuju}i pojedine tako da je Bohoreta stvaraju}i svoje pozori{ne komade u
likove, neke uloge pi{e za odre|enog glumca. Tako jed- njih utakala harmoni~nu atmosferu tog porodi~nog
nom od najtalentovanijih i najpopularnijih glumaca, tu- `ivota.
ma~a karakternih uloga u njenim pozori{nim djelima Knji`evnu vrijednost Laure Papo Bohorete ne treba
posvje}uje svoj pozori{ni komad "Renado, mi nuera osmatrati strogim mjerilima dana{nje svjetske ili na{e
grande" ovim rije~ima: "[alomu Danitiju koji umije da literature, nego kao pojavu prve sefardske obrazovane i
zasmije i da raspla~e sarajevsku publiku i kojeg mnogo pismene `ene u na{oj sredini. @ena koja se izdigla iznad
volim. Bohoreta, 1933. godine." vremena i sredine u kojoj je `ivjela. @ena koja je osje}ala
"Matatja" je izvodila pozori{na djela protkana folklorom, potrebu i sposobnost da literarnim putem svoje poruke
kao {to su: "O`os mijos", "La pasensja vale mu~o", toj sredini ka`e. Njena djela predstavljaju nam dragocjeni
"Tjempos pasados", "Avia de ser", i druge. Ovim komadi- izvor za prou~avanje folklora, obi~aja, vremena, psi-
ma glumci su do~aravali osebujan `ivot sarajevskih se- hologije i jezika kojim su govorili sefardski Jevreji. Kalmi
fardskih Jevreja. Spomenu}emo jo{ kra}e pripovijetke Baruh, bez sumnje najbolji poznavalac `ivota, kulture i
Laure Papo-Bohorete: "La paparoza di tijo Kako Mon- jezika sefardskih Jevreja, o njoj je kazao: “Laura Papo je
tiera", "Dulse de rosas", kao i crtice "Disjues di las poznata i divna radnica i vjerovatno jedan od najboljih poz-
hadras", "Dotas", "Tija Merkada di Jahilo Finci". Pisala je navalaca sefardske usmene tradicije u Bosni". To je jedan
i pjesme, od kojih su sa~uvane samo neke. Najljep{e su: dokaz vi{e izuzetnih sposobnosti ove zna~ajne `ene.
"Madres", "Violetas", "Humanita". Bohoreta se ogleda i Preuzeto iz: Ovadija, Rikica: "Laura Papo Bohoreta",
na polju publicistike. Godine 1917. pisala je studiju o Spomenica - 400 godina od dolaska Jevreja u Bosnu i
sefardskoj `eni kao odgovor na uvredljivi ~lanak Hercegovinu, Odbor za proslavu 400-godi{njice od dolaska
Berna`ikovske "Die Spaniolin in Bosnien". Bohoreta se Jevreja u BiH, Sarajevo, 1966., str. 305. - 307.

BEHAR 98 27
MUZEALIZACIJA KNJI@EVNE BA[TINE

Mostarska knji`evna ba{tina –


u mostarskom Muzeju Hercegovine 1
Pi{e: Ibrahim Kajan
Sa`etak: Sredi{nje mjesto u prostoru kulturnog identiteta Mos- mu je, pri osnivanju 1950. godine, Narodni odbor Op}ine Mostar
tara, svakako je, uz arhitektonsko-neimarsku ba{tinu, golemo predao na upravljanje, obnovi zgradu biv{e Djevoja~ke {kole za
knji`evno naslje|e anonimnih i poznatih mostarskih pisaca. Knji- budu}e muzejske namjene. Odjel knji`evnosti u Ku}i ]orovi}a
`evnu ba{tinu ~ine tekstovi srednjovjekovlja, osmanskog, austro- nu`no je vratiti prvobitnoj ideji, sje}anju na knji`evnike koji su u
ugarskog i jugoslavenskog razdoblja. Knji`evnom se ba{tinom ba- njoj `ivjeli - ]orovicu i [anti}u, obnoviti joj prvobitni interijer i uni-
ve arhivi, biblioteke, muzeji i specijalizirani zavodi. U Odjelu knji- jeti savremene oblike muzealizacije knji`evne ba{tine.
`evnosti Muzeja Hercegovine, smje{tenom u memorijalnoj ku}i Autor teksta sugerira, da treba pristupiti i pripremama novih pri-
Svetozara ]orovi}a, muzeolo{ki je obra|en i izlo`en javnosti vrlo nosa prona|ene ili otkupljene gra|e, te je pripremiti za novi
mali dio naslje|a mostarske knji`evne gra|e: rije~ je o ostav{tina- prostor Muzeja Hercegovina. Tako bi, u dugoro~nom programu,
ma trojice knji`evnika - Svetozara ]orovica, Alekse [anti}a i knji`evna ba{tina mogla osvojiti prostor svoje temeljne zada}e
Hamze Hume. Predla`e se Gradu Mostaru da – da prenese u budu}nost ideje i razvojne slojeve kulturnih ele-
Muzeju, po{to je postao u neku ruku menata koji su, u pro{losti, bili temeljnom gra|om kulturnog
besku}nik iseljavanjem iz Medrese koju identiteta Grada.
Klju~ne rije~i: Kulturni identitet, knji`evna ba{tina, Mostar, Muzej Hercegovine, arhiv, biblioteka, osman-
sko i austrougarsko doba, razdoblje kraljevine i socijalisti~ke Jugoslavije, pisci, rukopisi, gra|a, doku-
menti, biografija, predmetno i duhovno, digitalni oblici i izdanja, virtualno
spremi{te, kulturolo{ki prostor, pitanje postojanja i opstanka…

Historijski okvir

Kulturni identitet grada Mostara razvijan je, oblikovan i I ljudi i prostor na kojem su `ivjeli, svjedo~ili su sudare i
potvr|ivan kroz vi{estoljetnu povijest, a najvidljiviji i naj- mije{anje kulturnih i civilizacijskih nanosa kasnog bosan-
poznatiji dijelovi tog skupa elemenata koji ga ~ine "uspo- sko-humskog srednjovjekovlja, osmansko-islamskog
redivim sa samim sobom“, nepobitno su u oblicima razdoblja (1466. – 1878.), austrougarskog vladanja (1878.
neimarske i knji`evne ba{tine. Historijska procedura kul- – 1918.), te razdoblja kraljevine (1918. – 1941.) i socijalis-
turizacije obuhva}a vrijeme od 550 godina, od prvog spo- ti~ke Jugoslavije (1945. – 1991.). U interregnumu, od
minjanja 1452. godine2, ispunjeno kontinuiranom smje- 1941. do 1945., Bosna i Hercegovina bila je pripojena tzv.
nom razli~itih povijesnih razdoblja, kulturno-civilizacij- Nezavisnoj Dr`avi Hrvatskoj.
skih obrazaca, jezika i pisama.
U pisanom naslje|u Mostarci ba{tine }irili~ne, latini~ke, Mostarska knji`evnu ba{tinu
arabi~ke i hebrejske tekstove, ispisane na bosanskom,
hrvatskom, srpskom, te latinskom, turskom, arapskom, Najplodnije knji`evno razdoblje, svakako je, ve} i po samoj
perzijskom i {panjolskom (ladino) jeziku mostarskih Se- dugovje~nosti, vrijeme osmanske uprave Mostarom. Knji-
farda. Najstariji sa~uvani mostarski tekstovi su epitafi `evni tekstovi pripadaju razli~itim jezicima i autori su im
urezani bosan~icom u srednjovjekovnim ste}cima. pisci razli~itih etni~kih pripadnosti, gledaju}i iz pozicije da-
1 Izlaganje na Nau~nom skupu "60 godina Muzeja Hercegovine u Mostaru",
na{njeg vremena. Pod pisanom i literarnom ba{tinom va-
Hotel Bristol, Mostar, 19. januara 2010.
lja promatrati sve historijske, pedago{ke, disputacijske,
2 Po pismu Dubrov~ana od 3. IV. 1452., u kojem se navodi da se Vladislav filozofske, knji`evne i `urnalisti~ke oblike, te prijevodnu
Hercegovi} odmetnuo od svoga oca Hercega Stjepana i zauzeo Blagaj knji`evnost. Osim rukopisa i knjiga, u ba{tini zna~ajno
i dvije kule na mostu Neretve (… et do castelli al ponte de Neretua…). mjesto zauzimaju listovi, ~asopisi, kalendari, almanasi,
U: dr. K. Jira~ek, Die Handelstrassen und Bergwerke vom Serbien leksikoni, i sli~na gra|a.
und Bosnien während des Mittelalters, Prag, 1879., str. 79

28 BEHAR 98
MUZEALIZACIJA KNJI@EVNE BA[TINE

Me|u najstarijim poznatim autorima mostarskog (blagaj- u pravilu trajno ~uva, stru~no obra|uje i daje na kori{te-
skog) porijekla nalazimo sljede}a imena: Ali-beg Hercegovi} nje arhivska gra|a;5
[iri, unuk Hercega Sjepana (u. 1550.), Kandi (zabilje`ena BIBLIOTEKA (knji`nica) je javna ustanova, koja slijede}i
pjesma iz 1552./53.), Zijai Mostarac (u. 1584./85.), Ali dede op}eprihva}ene ciljeve dru{tva i na~ela stru~nog rada, na-
Bo{njak (u. 1598.), Dervi{-pa{a Bajezidagi} (u. 1603.), bavlja, obra|uje, ~uva i daje na kori{tenje knji`ni~nu gra|u;6
Med`azi [ani Mostari (u. 1610.), Dervi{ @agri} Mostarac (u. MUZEJ je stalna ustanova koja sakuplja, vrednuje, ~uva i izla-
1640.), Adli ^elebi Mostarac, Husein ^atrnja, Kalimi Mostari, `e javnosti zbirke predmeta, umjetnina, dokumenata, pre-
Ubejdija ibn Zirai i Hasan Mostari (kraj. 16. – po~. 17. st.), nose}i ideje pohranjene u njima i stvaraju}i znanje o tome.7
Ahmed Dervi{pa{i} Sabuhi (u. 1641.), Ahmed Ru{di Mostarac U sve tri vrste institucija, uz evidentne svrhovite razlike
(1637. – 1699./1700.), Sulejman Mevlevija Mostarac (u. 1653.), njihovih temeljnih razloga postojanja, nerijetka je kombi-
Ahmet-aga Ar{inovi} Zirai (po~. 17. st.), Mustafa ef. Ejubovi} nacija svih nabrojanih aspekata u pogledu tretiranja knji-
– [ejh Jujo (1651. - 1707.), Fevzi Mostarac (u. 1747.), Ahmed `evne ba{tine, a koja se u svakoj od njih, barem u nekoj
Mostarac (u. 1748.), Ibrahim Opija~ (1678. – 1726.), Rahmija slu~ajnoj ili namjernoj selekciji, nalazi.
Mostarac (kraj 18. – po~. 19.), Prokopije ^okorilo (1802. – Za razliku od arhiva i biblioteka, koji obra|uju, ~uvaju i da-
1866.) i Joanikije Pamu~ina (1810. – 1970.), Omer Humo ju na kori{tenje ono {to su prikupili od ba{tine isklju~ivo u
(1820. – 1880.), Mustafa Sidki Karabeg (ubijen 1878.), Ali slikovnom, rukopisnom i knji`nom obliku, muzeji otvaraju
Fehim D`abi} (1853. – 1918.) i brojni drugi. {iri horizont prikaza autorove ba{tine koja uz djelo akcep-
U austrougarskom razdoblju djelovali su i va`nija djela tira i samu osobnost, koja postavlja pitanja konteksta pros-
objavili vrlo plodni pisci Svetozar ]orovi} (1875. – 1919.), tora i epohe, pa su nerijetko pojedina~ne muzejske zbirke
Aleksa [anti} (1868. - 1924.) i Osman \iki} (1879. – 1912.), knji`evne ostav{tine obuhvatile, uz rukopise i autorske
Osman Nuri Had`i} (1869. – 1936.), Ivan Mili~evi} (1868.- primjerke objavljenih knjiga - prijepise, pisma, osobne do-
1950.), Abdulah Bjelavac (1857. – 1905.), Hasan Nametak, kumente, priznanja, diplome, povelje, plakate i sli~no, ali i
Mehmed D`elaludin Kurt (1876. – 1944.), ali i Musa ]azim kompletne biblioteke s kojima se pisac slu`io, namje{taj
]ati}, ro|en u Od`aku (1878.), u Mostaru je ostvario naj- njegove radne sobe, uporabne predmete (nalivpero, tintar-
plodnije pjesni~ko, prevoditeljsko i uredni~ko `ivotno raz- nice, nao~ale, odjevni predmeti i sl.), pa sve do stambenih i
doblje izme|u 1913. do 1915., kada je umro. ambijentalnih cjelina u izvornom ili, ~emu se sve vi{e prib-
Najzna~ajnija djela u prvoj Jugoslaviji napisali su Hamza jegava, kompleksnih rekonstrukcija kojima je nebitno {to
Humo (1895. – 1970.), Nika Mili}evi} (1897. – 1980.), Abdu- ne posjeduju ni jedan jedini izvorni predmet (npr. Dom
rezak Hivzi Bjelevac (1886. – 1972.), Husein \ogo Dubravi} Marina Dr`i}a u Dubrovniku, rodne ku}e /u izgradnji/
(1880. – 1961.), Ilija Jakovljevi} (1898. – 1948.), Jovan Ra- Antuna Gustava Mato{a – u Tovarniku).
dulovi}, Vladimir ]orovi} i Alija Nametak (1906. – 1987.), a u Primjetno je da su muzejske postavke knji`evnih ostav{tina
drugoj Jugoslaviji Abdurahman Nametak (1908.-1982.), Ivan potpuno otvorene onoj dimenziji knji`evnika koja je, tako-
Alilovi} (1925. – 1983.), Smail Bali} (1920. – 2002.), Hivzija re}i, prognana iz knji`evnosti - muzejski izlo{ci te`e rekon-
Hasandedi} (1915. – 2003.), Vlado Pulji} (1934. – 2008.) i Alija struirati knji`evnu i osobnu biografiju – zadiru}i pod-
Kebo. (1932. – 2008.) jednako sna`no i u prostor i u vrijeme knji`evnikova `ivota.
Ideologizirani kulturno-prosvjetni sistem Socijalisti~ke Jugo- Otuda se u muzeju vidno mjesto daje prepisci a ona uklju-
slavije restriktivno se odnosio prema duhovnom i knji`evnom ~uje niz drugih biografija preko kojih se pribli`ava i "o~i-
naslje|u posebice ako je bio pro`et vjerskim misaonim hori- tava" intimno i politi~ko vrijeme epohe…
zontom; u tom smislu izrazito se negativno odnosio prema, i Mala usporedba: Biografije i autobiografije, knji`evno i pub-
ina~e "nepriznatim", bosanskim muslimanima. U obzoru sis- licisti~ki pisani memoari – danas su ponovno na cijeni i, oso-
temskog obrazovanja, nije postojala knji`evnost bosanskog bito u podru~ju engleskog jezika, objavljuju se u vrtoglavim
srednjovjekovlja, osmanskog razdoblja, a iz austrougarskog nakladama. Publicisti~ke i romansirane biografije sve su
razdoblja "propusnice" su imali isklju~ivo srpski i hrvatski ~e{}e prisutne na repertoaru knji`evne ponude u Hrvatskoj
pisci Bosne i Hercegovine. To stanje je trajalo sve do kasnih i Srbiji.8 Primjera, mada rijetkih, ima i u nas, u biografskim
osamdesetih godina XX. stolje}a. romanima Josipa Le{i}a.9 Vrlo je zanimljivo mi{ljenje zabi-

"Pospremanje" knji`evna ba{tina? 3 Sintagma posu|ena iz teksta zagreba~kog prof. dr. Vinka Bre{i}a
(”Kako pospremiti knji`evnost”, 2006.)
4 Op}a i nacionalna enciklopedija, knj. 2, Proleksis d.o.o / Ve~ernji list,
[to bi valjalo misliti i uraditi u nakani muzejskog "pospre-
Zagreb, 2005., str.208
manja knji`evne ba{tine"3, njezinog izlaganja i tretmana 5 Isto, knj. 1, str. 303

kao "op}ekulturnog dobra naslije|enog od predaka"4, ka- 6 Isto, knj. 11, str. 52

ko se ba{tina i definicijski tretira. 7 Isto, knj. 14, str. 152


8 Primjerice, Radovan je Popovi} objavio desetak biografija (I. Andri}a,
Knji`evnom ba{tinom, kao klju~nom supstancijalnom gra-
M. Crnjanskog, M. Selimovi}a, B. ]opi}a, I. Sekuli}, D. Maksimovi},
|om (nakon filozofske) narodnosnog i nacionalnog duha,
V. Petrovi}a, R. Petrovi}a, D. ]osi}a…), i na taj na~in sna`no vratio
bave se osim muzeja, arhivi i biblioteke, a u nekim zem- ugled tom, gotovo zamrlom, `anru u srpskoj knji`evnosti, NIN, 18.
ljama i specijalizirali zavodi za prou~avanje knji`evnosti. maja 2000.
ARHIV (lat. arhivum – pismohrana) je ustanova u kojoj se 9 Le{i} je napisao pet biografskih romana, me|u kojima je najpoznatiji

"Aleksa [anti}", Veselin Masle{a, 1990.

BEHAR 98 29
MUZEALIZACIJA KNJI@EVNE BA[TINE

lje`eno u "Razgovorima sa Borhesom" Richarda Burgina, u je Muzej nakon nezapam}enog ratnog razaranja 1992. –
kojem ~uveni knji`evnik ka`e: "U mnogim mojim pri~ama i 1995., iseljen iz zgrade Medrese, najzna~ajnijeg dijela pros-
pesmama sredi{nji lik je knji`evnik. Pa, `elim da ka`em da torija u kojima je bio smje{ten u doba osnivanja (1950.), pa
knji`evnost nije obogatila svet samo daju}i mu knjige, ve} i je sada zbijen u Spomen ku}i D`emala Bijedi}a, predla`e se
razvijaju}i novi tip ~ovjeka, pisca."10 Gradu da rekonstruira u ratu te{ko stradalu zgradu biv{e
Djevoja~ke {kole i u nju smjesti temeljne muzejske postav-
Knji`evna ba{tina i knji`evnikova ostav{tina: ke te trenuta~no najstarije kulturne institucije u Mostaru.
tradicionalne zbirke i virtualna spremi{ta Odjel knji`evnosti nu`no je potpuno rekomponirati na na~in
vra}anja temeljne zamisli iz 1960., tj. ku}i ]orovi}a mora se
Potpuno je nedvosmisleno da se pod knji`evnim naslje|em
vratiti unutra{nji stilski izgled i sadr`aj koji simulira `ivotni
podrazumijeva tekst, ono {to predstavlja knji`evnohis-
ambijent knji`evnika ]orovi}a i [anti}a; nu`no je pristupiti
torijsku gra|u i koja zanima historiju knji`evnosti kao znan-
stvaranju novog prostora (u sklopu rekonstruirane Djevo-
stveni prostor. Iz perspektive muzeja, naslije|e jednoga
ja~ke {kole kao novog Muzeja Hercegovine?) u kojem bi
pisca nije samo pisani trag, njegova umjetnina rije~i, njegovo
muzealizirana knji`evna i druga pisana ba{tina Mostara
zapisano pa potom arhivirano djelo; danas je, nakon ruskog
potpuno zrcalila kulturnu ina~icu ukupnog identiteta Grada
formalizma i strukturalizma, ponovo o`ivjelo zanimanje za
po{tuju}i historijske, kulturolo{ke, nacionalne, jezi~ke i
njegovu biografiju i sve ono – predmetno i duhovno – {to je
knji`evnoformalne paradigme u kojima su stvarani tijekom
konstituiralo jednu cjelovitu sudbinu, koja je, upravo na
svih razdoblja, a ne samo austrougarskog i etni~ki jednoz-
tragu citata iz Borhesova iskustva – "razvila novi tip ~ovjeka,
na~nog.
pisca". Takvo naslje|e ne mogu prihvatiti institucionalne
prirode arhiva, biblioteka, zavoda za prou~avanje knji`ev-
P.S. Ostalo je neodgovoreno na mogu}e pitanje kamo
nost, pa ~ak ni "~uveni" misteriozni policijski arhivi. Takvo
smjestiti zbirku Hamze Hume? To je pitanje po`eljno, jer }e
knji`evnikovo naslje|e – podjednako njegova pjesma i njego-
otvoriti pitanja, prije svega, bo{nja~kog samozaborava. Gdje
va lula, njegov rukopis romana kao i njegov probu{eni {e{ir
je, u Mostaru, ro|en Dervi{-pa{a Bajezidagi}? Gdje su `ivjeli
– smje{taju se u muzej; jer: muzej izla`e na{em pogledu
Mustafa ef. Ejubovi} i njegov u~enik Ibrahim Opija~? Gdje je,
predmete u osobitu rasporedu, u rekonstruiranu historijsku
u kojoj ulici ro|en Osman \iki}? Mo`da }e nas to podstak-
sekvencu, ili u epohu - koja nama, danas, govori o putovima nuti, da barem mo`emo upitati jo{ uvijek `ive nasljednike ne
prije|enog razvoja i naslagama identiteta odre|enog vreme-
tako davno umrlih, u historijskom smislu, Mustafe Sidki Ka-
na i odre|enog prostora.
rabega, ili u najnovije vrijeme – Hume, Nametka, Hasande-
U novokoncipirane zbirke suvremenih muzeja ili zavi~ajnih
di}a, Kebe!
knji`evnih zbirki ulaze, uz tradicionalne, i suvremeni oblici
informati~kog doba: audio i video-kasete, diskete i CD s digi- Umjesto zaklju~ka
talnim izdanjima rukopisa, knjiga, ~asopisa, ali i filmskim i
dramskim oblicima u kojima je knji`evnikovo djelo dobilo Predstoje nam zadaci prvorazredne kulturolo{ke prirode
novo ruho, novu medijsku mogu}nost beskrajnog, virtualnog i redefiniranje na{e kolektivne memorije. Nju }e podupi-
spremi{ta. Digitalni oblici, obzirom na brze mogu}nosti dis- rati konkretni zadaci tra`enja, identificiranja i rekon-
tribucije (nosa~i teksta, slike i zvuka, Internet) i {irokog spe- strukcija (u nu`nom pronala`enju novog prostora ili kapi-
ktra kori{tenja, zahva}aju {iroki prostor klju~nih ~ovjekovih talnog investiranja u izgradnju novog Muzeja Hercegovina
interesa i o~ekivanih odgovora kroz kulturnu ponudu - od s cjelovitom panoramom vi{estoljetne mostarske knji`ev-
znanstveno-istra`iva~kog i edukativnog do turisti~kog i kul- nosti, do otkupa knji`evnih zaostav{tina i ku}a zna~ajnih
turolo{kog. pisaca), zatim prou~avanja i prire|ivanja izdanja antolo-
gijskih, izabranih ili sabranih djela mostarskih pisaca,
Ku}a Svetozara ]orovi}a Suvremene tehnologije i elektroni~ke obrade, digitalne
obrade i digitalna izdanja otvaraju prostor novim djelatno-
Odjel za knji`evnost Muzeja Hercegovine smje{ten u ku}i stima muzeja, prije svega prostor virtualnog muzeja –
knji`evnika Svetozara ]orovi}a, otvoren je (1960.) s temelj- izuzetno bitnog osobito za rijetke ili nedostupne rukopise,
nom idejom da se ukupna bogata mostarska knji`evna prijepise, izdanja, kriti~ke valorizacije, fotografije, ~aso-
ba{tina reprezentira zaostav{tinom dvojice mostarskih i bh. pise…, po cijelom svijetu rasute knji`evne ba{tine koja se
pisaca Svetozara ]orovi}a i Alekse [anti}a. Iza 1970. Odjel u zadnjih nekoliko desetlje}a vrlo plodonosno iznosi u
je pro{iren postavom Hamze Hume, prou~avana u sklopu kulturnu javnost.
srpske knji`evnosti, te historijskim pregledom {tamparstva Temeljno pitanje na{eg odnosa, posebice i iznad svega pita-
u Mostar od 1872. do 1941. godine. Dodavanjem nove gra|e, nje dr`ave i njezinih institucija, prema kulturi – najdoslovnije
iznevjeren je po~etni koncept memorijalne ku}e kao auten- je pitanje na{eg postojanja i na{eg opstanka, a pod na{im
ti~nog ambijenta u kojem su `ivjeli, stvarali i umrli pisci izu- opstankom podrazumijevam svakog ~ovjeka u Mostaru i u
zetno bogatog i zna~ajnog knji`evnog naslje|a. Obzirom da dr`avi Bosni i Hercegovini. Jednostavno, propast kulture,
koja se o~ituje na svakom koraku, propast je ove dr`ave.
10 Bergin, Ri~ard: Razgovori sa Borhesom, De~je novine, Gornji
Milanovac, 1981., str. 166

30 BEHAR 98
MURADNAMA DERVI[-PA[E BAJEZIDAGI]A

Jezi~na analiza kao hijal i zeuk


Adnan Kadri}, "Objekt ljubavi u tesavufskoj knji`evnosti: Muradnama Dervi{-pa{e Bajezidagi}a“,
Orijentalni institut u Sarajevu, 2008.

Pi{e: Senad Nani}

Adnan Kadri}, autor prevodila~kog, kriti~arskog i teoret-


skog djela "Objekt ljubavi u tesavufskoj knji`evnosti:
Muradnama Dervi{-pa{e Bajezidagi}a“ razumijevanju
izvornika pristupa poimanjem ljubavi u tesavufskoj
knji`evnosti. Koncept Ljubavi u "Muradnami“ Dervi{-pa{e
Bajezidagi}a, dokazuje autor, temelji se na poznatom
tesavufskom konceptu i teoriji "{ahida“ – svjedoka i mje-
sta osvjedo~enja bo`anske Ljubavi i Ljepote, kojeg je ute-
meljio Ibn Arebi. "Muradnama“ ve}im dijelom predstavlja
adaptirani Bajezidagi}ev prijevod Binaijeve mesnevije
"Sehaname /O dare`ljivosti knjiga/“ s perzijskog na
osmanski turski jezik. Uvodna poglavlja i zavr{nu poemu
"Muradname“ skladao je Bajezidagi} i djelo dovr{io go-
dine 1587. Kadri}ev prijevod predstavlja prvo kriti~ko
izdanje "Muradname“, velikog djela tesavufske knji`ev-
nosti bosanskog autora uz ve} kriti~ki prevedena djela
"Pripovijest o [ejhu Abdurrezzaku“ Hasana Zijaija Mos-
tarca i "Ljepota i srce“ Ahmeda Valija Novopazarca. Autor
je uz kriti~ki prijevod izvornika knjigu opremio teoretskim
i kriti~kim poglavljima gdje, osim u samo djelo, daje i uvid
u zna~enja i kontekst cijelog knji`evnog `anra.
Autor "Muradname“ Dervi{-pa{a Bajezidagi} ro|en je u
Mostaru. U doba sultana Selima II. /1566.-74./ i jo{ uvijek
mo}nog velikog vezira Mehmed-pa{e Sokolovi}a, vrlo
mlad odlazi na Dvor. Selima II. naslje|uje Murat III., lju-
bitelj klasi~ne perzijske poezije, kome prijevod poeme
Bajezidagi} posve}uje. "Sehanama“ se na prijevod daje Povijesno je tesavuf prisutan u knji`evnosti na turskom
Bajezidagi}u, ve} poznatom po vlastitom poetskom djelu jeziku od samih po~etaka. Javlja se ve} u prvom pisa-
na perzijskom jeziku "Zubdetu-l-E{‘ar“. Bosanskim je nom djelu Turaka muslimana pod naslovom "Znanje ko-
beglerbegom imenovan 1599. Godine 1603. pogiba u bici je daje sre}u“ koje je napisao Jusuf Has Had`ib. Jo{ u
kod Csepela /Kovin Ade/. Iz 1602. poznati su njegov gazel vrijeme sultana Selima Javuza izdana je fetva o pravov-
o Mostaru, tarih-elegija povodom maj~ine smrti i gazel o jernosti Ibn Arebijevog u~enja. Tesavufski stru~ni regis-
Bosni upu}en serhat-agama, a iz no}i pred pogibiju tar u Bosni sre}e se ve} u 15. stolje}u, jo{ od otvorenja
proro~anski gazel o sudbini. Kadri} djelo oboga}uje pri- Isa-begove tekije. Otada su napisana brojna djela. Autor
jevodom navedenih gazela. Razmatraju}i kontekst djela, isti~e kako je poezija na osmanskom turskom jeziku
autor koristi uobi~ajenu odrednicu "orijentalno-islam- uglavnom preuzimala i neznatno modificirala velike ro-
ske“ knji`evnosti. Pitamo se {to ona to~no zna~i. Odre- mansirane arapske i perzijske ljubavne epove. Veli~a se
|uje li tematsku i formalnu vezu s perzijskim i indijskim pojam ~edne ljubavi gdje `udnja ne tra`i ispoljenje u tje-
predislamskim naslje|em, tada i zna~ajan korpus gr~ke lesnom u`itku. To je vrst "orijentalne“ platonske ljubavi.
antike pripada "orijentalnoj“ knji`evnosti, od Platonovog Jusuf je oli~enje {ahida, on je "voljena osoba“, vrhunac
pojma estetike do Aristotelove kozmologije. Odnosi li se fizi~ke ljepote i islamskog odgoja. Zulejha ga ne uspije-
pak na islamsku ili, specifi~nije, tesavufsku tematiku, va privoljeti na tjelesnu ljubav i pribli`ava mu se samo
pridjev "orijentalno“ je suvi{an. Smatram primjerenijom putem ~edne platonske ljubavi.
upotrebu odrednice "islamske“ ili knji`evnosti "musli- U islamskim knji`evnostima, obrazla`e Kadri}, kult ~ed-
manskih naroda“, neovisno o jeziku predlo{ka. ne ljubavi razvija se u dva pravca, onom profane ~edne

BEHAR 98 31
MURADNAMA DERVI[-PA[E BAJEZIDAGI]A

ljubavi izme|u mu{karca i `ene, te onom koji podrazumi- savufsko razumijevanje prirode spoznaje preveo u pro-
jeva tesavufski modificiranu poemu gdje profana ljubav stor prirodne filozofije oslobodiv{i je naslije|enih me-
postaje misti~ka Ljubav. Kult ljepote postupno se pret- tafizi~kih proizvoljnosti aristotelske tradicije i tako otvo-
vara u kult misti~ke ljubavi prema apsolutnoj "Ljepoti“, rio prostor za oblikovanje renesansnog i modernog poj-
Bogu, odnosno u ljubav prema Stvoritelju te vanjskim i ma svemira. ^ovjek je mikrokozmos Bo`anske Ljepote i
unutarnjim duhovnim ljepotama ~ovjeka. "Ljubav se Ljubavi. Duhovno srce je ~ovjekovo sredi{nje vrelo
izdigla iznad poriva tijela i srca da bi postala duhovna dis- Spoznaje. Stvarala~ka imaginacija /hijal/ mjesto je sus-
ciplina.“ Zadr`avaju se stari klasi~ni opisi ljepote `ene ili reta ljudske i Bo`anske Ljubavi. Ovako pojmljena priroda
mu{karca, ali im se bitno modificira namjera i poruka ~ovjekovog bi}a odraz je epistemologije ~istog platoniz-
djela. Primjeri strastvene ljubavi preobra`avaju se u ma u islamskoj misti~noj tradiciji, koju poznajemo iz
primjere pedago{ko-didakti~ke naravi. Oni to mogu, jer djela El-Gazzalija i drugih klasika, ali i iz sukladnih
nestaju svi dijelovi koji govore i opisuju fizi~ku strast. Sna- refleksija u bliskim tradicijama, kao {to ~itamo u djelu
`na tradicija ljubavne poezije u perzijskoj knji`evnosti, primjerice Leibniza, naglasio bih.
sklonost k unutarnjem tuma~enju teksta /te’vil/ i filozofs- Zanimljivi su ciljevi prijevoda s perzijskog koje Bajezidagi}
ka stremljenja k spoznaji "tajne“ istine, otvorili su vrata isti~e. Prosvjetiteljski namjenjuje svoj prijevod narodu
tesavufskoj i ibnarebijevskoj interpretaciji pojma ljubavi i kako bi na turskom jeziku bio svima dostupan, za op}e
u poeziji. Metafore misti~ke naravi postupno prerastaju u dobro. Bajezidagi} iskazuje skromnost u smislu svojih
prepoznatljive terminolo{ke odrednice, pa ve} tada nas- pjesni~kih dosega. Lako su usporedivi toposi s onima
taju terminolo{ki rje~nici. Navedenu teoriju i terminolo{ki srednjovjekovne i ranorenesansne europske poezije,
sustav usvajaju pjesnici u svim islamskim zemljama. isti~e Kadri}. Poglavlje "Tevhid“ je kumulirani topos ne-
Sredi{nji pojam i "lik“ perzijske izrecivosti Svetog, toposa danas
misti~ne poezije je {ahid koji pred- Povijesno je tesavuf prisutan u knji`e- vrlo rijetkog, ina~e sastavnog dije-
stavlja mladu i lijepu osobu. ^ak i la diskursa sakralnog ekspresiv-
mladi} mora biti obdaren ljepotom vnosti na turskom jeziku od samih po- nog podstila u knji`evnosti. Lirski
tijela, ali i uzorito{}u islamskog ~etaka. Javlja se ve} u prvom pisa- subjekt prelazi iz lirskoga "ja“ u
odgoja. ^itava emotivna skala u nom djelu Turaka muslimana pod lirski "mi“ jer glasom kolektiva ve-
opisu lijepe osobe tek je izraz divl- naslovom "Znanje koje daje sre}u“ li~a opjevane autoritete. U nastav-
jenja ljepoti Bo`jeg stvaranja. ku lirski subjekt relativizira sebe i
koje je napisao Jusuf Has Had`ib. Jo{
[ahid posvjedo~uje ljubav prema svoja djela mole}i Boga za pomo}.
Bogu. Ogledalo je {ahid. [ejh je i u vrijeme sultana Selima Javuza izda- To je topos pobo`nog blagoslova.
Hermes /sabejski Poslanik Idriz, na je fetva o pravovjernosti Ibn Arebi- U autobiografskom poglavlju "Se-
za koga se prenosi da je podu~en jevog u~enja. Tesavufski stru~ni regi- beb-i te’lif“, Bajezidagi} govori to-
zikru kao putu k samospoznaji/ i posom nagla{ene skromnosti. On
star u Bosni sre}e se ve} u 15. stolje-
njegova slika, a murid /u~enik/ je koristi i retori~ki inventar za pru-
onaj koji o~ekuje sjaj bo`anskog }u, jo{ od otvorenja Isa-begove tekije. `anje slike idealnog ~ovjeka, onog
Svjetla u svojoj "svjetiljci“ – srcu koga se hvali, kao i slike idealnog
/"Allahu nuru-s-semavati ve-l-erd“/. Srce murida je krajolika, umjesto realisti~nog kada govori o stvarnoj
istodobno ogledalo /staklenka/ drugom vjerniku kroz koje osobi i prostoru. Bajezidagi}evo spominjanje pjesni~kog
treba bljesnuti plam Spoznaje, precizira Kadri} osnove nadahnu}a, kao dijela isijavanja Bo`je milosti i druge filo-
tesavufske spoznajne metode. Treba re}i da se ovdje zofske opservacije u djelu, Kadri} dr`i zanimljivima za
nalazi i prostor mogu}e i ~este manipulacije misti~kim shva}anje op}eg karaktera poezije, gdje rije~ "{i’r“ etimo-
tradicijama gdje u~itelj neupitno{}u autoriteta podre|uje lo{ki vezuje uz spoznaju i osje}ajnost vi{e razine. Ovdje
u~enika u svrhu svog, iako duhovnog, ipak u`itka. No, ka- moram ulo`iti prigovor. Izvorno "{i’r“ ozna~ava osjetilno,
ko autor citira Magribija, "U svoj ljepoti vidim samo Nje- iskustveno znanje, pa ga Kur’an suprotstavlja kao ni`eg
ga, ne misli da mi je do lijepog lica stalo… Ti mo`da sun- reda onom koje je ste~eno istinskom poukom, "‘ilm“.
ce vidi{, a ja Lice cijelo…“. Stoga u ovoj tradiciji nema indi- Stoga mu se ne mo`e etimolo{ki pripisati samo ono
vidualiziranih opisa, lik voljene osobe posve je {ablonizi- zna~enje koje nudi Kadri}. Perzijska refleksija arapskog
ran i idealiziran. Svaki atribut voljene osobe ima preciznu pojma, naime, nije izvor.
simboli~ku vrijednost. Oblikovan je gotovo hermeti~ki zat- U uvodu u prijevod Bajezidagi}evog prijevoda "Sehana-
voren tesavufski terminolo{ki inventar metafora su- me“ Kadri} ustvr|uje postojanje posebno "kodiranog“
kladan onima u anti~koj perzijskoj knji`evnosti. metajezika tesavufskog poetskog diskursa. Jezik tesa-
Ljubav prema stvorenom je metafori~ka, odraz zbiljske vufske poezije i s psiholo{kog aspekta predstavlja pod-
ljubavi prema Stvoritelju. Stvoreni svijet je metafora Bo- ru~je "vladavine terminologiziranih metafora“ vi{e razi-
`je ljubavi. Kako se umom ne mo`e obujmiti Bo`je bi}e, ne. Tesavufska ideja Ljepote i Ljubavi je univerzalna i
o Bogu se ne razmi{lja izravno ve} razmatraju}i Njegova stoga sli~na onima u anti~koj Indiji i Gr~koj te judaisti~-
stvorenja. Prisjetimo se ~asom kako je El-Gazzali ovo te- koj filozofiji kao i predislamskoj Arabiji. Nasuprot ideji

32 BEHAR 98
MURADNAMA DERVI[-PA[E BAJEZIDAGI]A

da je rije~ o vi{ezna~nosti leksema, Kadri} tvrdi da kon- koji je potisnut iz javnog `ivota. No on nije nestao, jo{ je u
tekst neutralizira pretpostavljenu potencijalnu "vi{e- upotrebi. Metafore koje upu}uju na spoznaju su{tine
zna~nost“ odre|ene lekseme i aktualizira "tra`eno“ odre|enih pojava, ontolo{ke metafore, prirodne su u ljud-
zna~enje. Opredijelio se stoga za doslovnu stru~nu kon- skoj viziji stvarnosti pa o njima ne razmi{ljamo kao sti-
tekstualiziranu interpretaciju poeme opremiv{i prijevod liziraju}im metaforama. Ontolo{ke metafore sastavni su
rje~nikom terminolo{kih leksi~kih jedinica kori{tenih u dio spoznajnog procesa u ljudskom umu, a logika jezika
"Sehanami“. Lijepo je biti ~itatelj Kadri}evog djela i uvje- neke apstraktne pojmove najneposrednije iskazuje kroz
riti se da tuma~enje makar ove poetske tradicije ima metafore, vje{to nas podsje}a autor na zaboravljene
snage oduprijeti se Derridaovoj de/kon/strukciji. Jer, temelje spoznajne prirode ~ovjekova uma.
prisjetimo se, Allah objavi Furkan, Sverazlikovnik koji Kadri} razmatra i pitanje eventualnih homoseksualnih i
razlikuje sve pojmove o kojima govori i to na na~in teks- pedofilskih aluzija tesavufske knji`evnosti. Pori~e tu mo-
tualnog samoodre|enja. Svaki pojam odre|en je nizom gu}nost dokazuju}i da svi tarikati u tesavufu polaze u svo-
re~eni~nih odredbi koje zajedno stabiliziraju njegovo jim osnovnim pravilima, zapisanim u pravilnicima pona-
zna~enje. Islam po~inje kontekstualnim tuma~enjem. {anja "telkin-namama“, od hadisa u kojem Poslanik zab-
Ponegdje se u Kadri}evom prijevodu ipak postavlja pitanje ranjuje po`udno gledanje u lica dje~aka i djevoj~ica. Pod-
jesu li leksi~ke jedinice tesavufskog stru~nog registra ba{ sje}a na prisutnost istog motiva, gledanja u lice lijepog
na svim mjestima nedvojbeno simboli~kog zna~enja ili dje~aka, u anti~koj gr~koj te predislamskoj perzijskoj i
mo`da ponekad, s obzirom na kontekst dijela poeme, arapskoj kao i srednjovjekovnoj europskoj knji`evnosti
imaju i doslovno zna~enje bez simboli~kog odre|enja. Da gdje se javlja blagonaklonost prema takvom pona{anju,
li se u pri~i o ~au{u, koji propada i uop}e ne pristupa ali ~esto uz osude po`ude. Zanimljivi su u tom kontekstu
duhovnom putu, ljepota djevojke citati djela povjesni~ara Gelibolulu
kojom je o~aran mo`e prevoditi Kadri} govori toposom nagla{ene Mustafe Alija iz 16. stolje}a koji
po~etnim velikim slovom Lj, ili potvr|uju praksu zabrane i ka`nja-
skromnosti znanstvenika tvrde}i za se
njeno lice po~etnim velikim vanja homoseksualnog pona{anja
slovom L, kada on u njima ne vidi da je laik u tesavufu kada stru~nu her- mlade mu{ke posluge "gulama“
odraz Bo`jeg stvaranja? S obzirom meneuti~ku interpretaciju prijevoda tek- na osmanskom dvoru. Povjesni~ar
na narav teksta i terminolo{ki sta prepu{ta stru~njacima za tuma~e- Gelibolulu govori o gulamima i s
stru~ni registar, poema predstavl- nje tesavufskih tekstova. ^ak i kada je obzirom na njihovo etni~ko porijek-
ja tipi~an primjer hiperteksta, gdje rije~ o tesavufu kao predmetu znanst- lo uspore|uju}i grupe po izgledu i
se iza svakog termina krije po- venog istra`ivanja u cilju tuma~enja po moralnim svojstvima, gdje su
sebna pri~a i posebna vrsta poet- mladi Bo{njaci visoko plasirani po
zna~enja, a ne "tek“ prevodila~kom pot-
ske i misti~ke realnosti teksta. To oba kriterija. Kadri} nam daje i pri-
hvatu, poetskom diskursu ili duhovnom
je tekst vrlo razvijene mre`e jevod fetve Bajezidagi}a kojom za
intertekstualne hijerarhije citata, iskustvu, Kadri} je dokazao da je kadar homoseksualizam i pedofiliju /gu-
aluzija i op}ih tesavufskih motiva, suvereno tuma~iti tesavuf. lam-dostluk/ propisuje javno prok-
isti~e autor. letstvo i kamenovanje. ^ak i kad bi
Radnja se u tesavufskoj poeziji u se doslovno izvan konteksta prevo-
biti odvija u Srcu onoga koji je na putu Spoznaje. Naizgled dio i tuma~io Bajezidagi}ev prijevod opet bi se do{lo do
konkretne imenice u tesavufskom stru~nom registru ~i- zaklju~ka da poema opisuje nefizi~ku vrstu ljubavi, osim
taju se kao apstraktne imenice. Termini su zagonetke ko- ako se svjesno ne bi mije{alo razumijevanje pojmova
je se same odgonetaju i postaju odgonetkama zbiljskog ljubav i seksualnost, argumentira Kadri}.
smisla tesavufskog teksta. "Analizu poema iz tesavufskog Autor jedno poglavlje posve}uje i u`itku ~itanja. Jezi~ki
stru~nog registra treba po~eti prou~avanjem teocentri~- u`itak u tesavufskim djelima le`i u nepredvidivom se-
no, a ne uobi~ajeno antropocentri~no oznakovljene poet- manti~kom preklapanju leksika iz stru~nog tesavufskog
ske slike svijeta. Svijet tesavufskih termina nije fiktivni registra i op}eg leksika, ka`e. Dodao bih samo da je to
svijet odre|enog autora, ve} je to konvencionalizirani sis- su{tina dra`i jezika uop}e gdje, naro~ito prelaskom u
tem znakova za iskazivanje odre|enog stava i svjetonazo- vode prijevoda, tu dra` "ku{amo“ na nu`no stvarala~ki
ra“, sjajno ocrtava Kadri} temeljne stvarnosti tesavufske na~in. Mo}na jezi~na analiza je i hijal i zeuk. Kadri} go-
spisateljske kulture. Kadri} ustanovljava semanti~ku ne- vori toposom nagla{ene skromnosti znanstvenika tvrde-
prozirnost teksta na leksi~koj razini osmanske poezije. }i za se da je laik u tesavufu kada stru~nu hermeneuti~-
Funkcionalno raslojavanje leksike u osmanskom jeziku ku interpretaciju prijevoda teksta prepu{ta stru~njacima
najlak{e se raspoznaje kroz stru~ne registre kao {to su za tuma~enje tesavufskih tekstova. ^ak i kada je rije~ o
administrativno-pravni, vojni, medicinski, muzi~ki, gra- tesavufu kao predmetu znanstvenog istra`ivanja u cilju
|evinski, astronomski, tesavufski itd. Iste lekseme u raz- tuma~enja zna~enja, a ne "tek“ prevodila~kom pothvatu,
li~itim stru~nim registrima ozna~avaju posve razli~ite poetskom diskursu ili duhovnom iskustvu, Kadri} je
pojmove. Najproblemati~niji je tesavufski stru~ni registar dokazao da je kadar suvereno tuma~iti tesavuf.

BEHAR 98 33
MURADNAMA DERVI[-PA[E BAJEZIDAGI]A

Adnan Kadri}

Objekt ljubavi
u tesavufskoj knji`evnosti:

Muradnama
DERVI[-PA[E
BAJEZIDAGI]A
(Odlomke odabrao Senad Nani})

UVODNA RIJE^
Tradicija bosanskih narativnih mesnevija u 16. vijeku

Knji`evnost na osmanskom jeziku u 15. i 16. vijeku do`iv-


ljava svojevrsnu renesansu u ~itavom Carstvu, osobito sa odvajanja epike i lirike. U lirici se posebno izdvaja ljubav-
{irenjem vojnih granica i kulturolo{kih utjecaja, postepe- na lirika pro`eta tesavufskim u~enjem. U tesavufskoj
nim uklju~ivanjem razli~itih naroda i poetskih obrazaca u ljubavnoj lirici prednja~i mostarska poetska {kola. Veliki
kulturolo{ko-civilizacijsku osnovu dru{tva u naj{irem hercegova~ki pjesnik Hasan Zijai Mostarac pored sre|e-
smislu. Herceg Stipan Kosa~a Mla|i, ro|en 1459. u Her- nog Divana pjesama ima i jako zanimljivu ljubavnu poemu
ceg-Novom i odveden 1463. godine u Carigrad kao dijete, - Pripovi-
kasnije poznat u historiji kao Ahmed-pa{a Hercegovi}, jest o [ejhu Abdurrezaku. On je, slobodno se mo`e re}i, je-
postaje zet sultana Bajazida II. i {est puta biva veliki vezir dan od utemeljitelja tesavufske bosanske ljubavne lirike u
u Osmanskom carstvu, a svoju zahvalnost sultanu Selimu formi mesnevije. Osim toga, fenomenolo{ki promatrano,
iskazuje kasidom na osmanskom jeziku. Njegov sin Her- pojava pjesnika narativne ljubavne lirike ukazuje na utjecaj
cegovi} Ali-beg [iri ostavlja iza sebe bogat poetski opus sna`nog vala, uvjetno re~eno, “prijevodno-renesansne” lit-
na osmanskom jeziku. Njega se mo`e smatrati utemelji- erature u ~itavome Carstvu, uglavnom sa perzijskog jezika.
teljem narativnih historijskih epskih mesnevija u bosan- Osim Hasana Mostarca, me|u zna~ajnije pjesnike tesavuf-
skoj knji`evnosti na osmanskom jeziku. S druge strane, skih ljubavnih mesnevija treba spomenuti i Ahmeda Valija
Nasuh Matrak~i iz Visokog, ro|en krajem krajem 15. ili Novopazarca i njegovu ljubavnu poemu Ljepota i Srce
po~etkom 16. stolje}a u viso~koj porodici Kara|oza mo`e . Pod utjecajem sna`nog vala sve popularnije
se smatrati svojevrsnim utemeljiteljem pravca vite{ke prijevodno-renesansne mesnevijske tesavufske ljubavne
poezije Bo{njaka na osmanskom jeziku. U sultanovoj gar- lirike u Osmanskome carstvu pjesni~ki se oformio i sazri-
di Nasuh iz Visokog bio je poznat kao silah{or (glavni oru- jevao ~uveni mostarski pjesnik i zanimljiva javna li~nost
`nik) i kao “matraki” (vitez sa posebnim kopljem koje se Dervi{-pa{a Bajezidagi}. Njegova tesavufska ljubavna
zove matrak). Njegova poezija ima elemente univerzalne mesnevija Muradnama nastala je kao rezultat prijevoda
vite{ke epike, iako je on vi{e poznat po svojim minijatura- Binaijeve mesnevije Sehaname sa perzijskog jezika. Djelo
ma ilustriranim putopisima po Anadoliji, Iranu, Hrvatskoj je dovr{eno 1587. godine. Sa~uvana su dva rukopisa ovog
i drugim balkanskim krajevima. Osim toga, kroz osmans- djela: istanbulski (Beyazit Millet Ktp. - Ali Emiri Manzum
ki obrazovni sistem u Carstvu, izme|u ostalog, dolazi i do Eserleri 1010) i bratislavski (Univerzitetska biblioteka, TF
pojave visokostilizirane lirike koja sve vi{e osvaja i bosan- 42) rukopis. Prilikom izrade ovoga rada, kriti~ki tekst Mu-
sku kulturolo{ku scenu u 16. vijeku. Postepeno dolazi do radname radili smo na osnovu navedena dva rukopisa.

34 BEHAR 98
MURADNAMA DERVI[-PA[E BAJEZIDAGI]A

STUDIJA UZ KRITI^KU OBRADU RUKOPISA Zulejha ga ne uspijeva osvojiti i privoljeti na tjelesnu ljubav,
a pribli`ava mu se samo preko “uzritske” (~edne) platonske
I. UVOD U RECEPCIJU TESAVUFSKE KNJI@EVNOSTI ljubavi, one vrste ljubavi koja pravo upotpunjenje dobija tek
u duhovnome svijetu. Doista, navedene dvije pripovijesti, po-
“KOKETNI ^EMPRES, LEPTIR I SVIJE]A” sebno obra|ivane i dora|ivane i u razli~itim poetskim vari-
(O kultu Ljubavi i Ljepote u orijentalnoj knji`evnosti) jantama unutar okvira perzijske knji`evnosti, predstavljaju
liniju koja, samo uvjetno govore}i, povijesno odvaja dva
Poezija na osmanskom jeziku uglavnom preuzima i, ~ini se, posve razli~ita pristupa (i perioda) u pisanju ljubavne poezije
tek neznatno modificira velike romansirane arapske i perz- na perzijskome jeziku – period starog ciklusa pod utjecajem
ijske ljubavne epove. [to se ti~e preuzimanja motiva iz perz- perzijskih klasi~nih djela i islamski period.
ijske knji`evnosti, poezija na osmanskom jeziku prvo dora- Kult ~edne (uzritske) ljubavi u orijentalno-islamskim knji-
|uje modificirane poetske uzore iz postsasanidskog perio- `evnostima razvija se u dva pravca: prvi pravac jeste pravac
da i kasnije, a potom razvija vlastiti poetski izraz. Naime, di- uobi~ajene, profane ~edne ljubavi izme|u mu{karca i `ene,
nastija Sasanida 641. godine okon~ana je prodorom arap- dok drugi pravac podrazumijeva tesavufski modifciranu
skih osvaja~a koji su sna`no promovirali novu, monoteis- poemu o razli~itim likovima, gdje (profana) ljubav postaje
ti~ku religiju, uvode}i neka nova pravila razumijevanja (misti~ka) Ljubav. Zanimljivo, kult ljepote u misti~koj poeziji
odnosa me|u spolovima, kao i promjene u na~inu mi{ljen- razvija se kroz opis ljepote poslanika Jusufa. Navedena poja-
ja i osje}aja. Nastaju brojni romani u stihu, ta~nije duga~ke va zbunjuje brojne istra`iva~e fenomena ljubavi u orijental-
narativne poeme u mesnevi-stihu, kao {to je [ahnama od noj knji`evnosti, osobito one koji ne poznaju (ili ne prihvata-
Firdusija, Vis i Ramin od D`urd`anija (1010.-1074.), Husrev i ju) koncepciju misti~ke Ljubavi. Ideal ljubavi u oba slu~aja
[irin od Nizamija (1141.-1204.) itd. U navednim djelima pre- predstavljaju vjernost i ~ednost, dok je pojam Ljepote uni-
te`no se opisuju pojave i doga|aji u aristokratskim krugov- verzalni fenomen koji, zbog svoje {irine, obuhvata i
ima. Ljubav kao tema obra|ivana je s posebnom pa`njom, mu{karce i `ene, i kozmos i zemaljske stvari. Kult ljepote u
idealna `ena se predstavlja kao vjerna i pouzdana majka, a orijentalnoj knji`evnosti postepeno se pretvara u poseban
mu{karac kao pouzdan ~ovjek i mu`.1 kult misti~ke ljubavi prema Apsolutnoj Ljepoti (Bogu),
U duga~kim narativnim ljubavnim poemama poku{ava se odnosno u ljubav prema Stvoritelju i izvanjske i unutarnje,
poetski {ablonizirati predstava / slika idealne `enske ljepote, duhovne ljepote ~ovjeka. S obzirom na datu koncepciju
kao i ljubav izme|u mu{karca i `ene. Ljubavna pri~a o pojma / kulta Ljepote i kulta Ljubavi u tesavvufu, neminovno
Husrevu, carevi}u iz porodice Sasanida, i [irin, ne}akinji je i sli~na misaona orijentacija u knji`evnosti i islamskoj filo-
kraljice Mehin Banu, ima dosta pripovjednih obrata, ali je u zofija morala biti zaodjenuta u misti~ki duh (katkad ~ak i u
biti “poetska” slika `ene predstavljena sa dosta pa`nje i osoben “misti~ki idiom”). Takav kult podrazumijeva neku
po{tovanja. @ena se idealizira, kako u prekomjernoj strasti vrstu misti~ko-simboli~ke konvencionaliziranosti jezika
tako i u prekomjernoj vrlini; bez obzira na vrstu ljubavi, sve je kojim se `eli opisati navedena koncepcija pojma (posre-
podre|eno bra~noj zajednici. Susret Husreva i [irin pun je dovane) Apsolutne Ljubavi i Apsolutne Ljepote. Cilj ljubavi
vatrenoga izgaranja i bio bi posve ostra{}en da kraljica Mehin naprosto prestaje biti ciljem tjelesne naravi i postaje poseb-
Banu nije postavila uvjete [irin da ni u ~emu ne popusti nim stremljenjem duhovne naravi. Rije~i kojima se pred-
Ferhadu prije samog stupanja u brak. [irin se svo vrijeme stavlja nova koncepcija ljubavi prema Bogu dobijaju novi,
bori protiv vlastitih nagona, bez obzira {to dopu{ta par “beza- misti~ki smisao. Po{to ljepota ~esto izaziva ljubav, i prema
zlenih” poljubaca. U spjevovima koji izvorno nastaju u arap- osobama od krvi i mesa, ona op}om misti~kom konvencijom
skoj poetskoj tradiciji, ta~nije u ljubavnome spjevu Lejla i postaje i ljubav prema Bogu i ljubav prema “bo`anskom u
~ovjeku”. Kako to dobro obja{njava jedan od istra`iva~a i
Med`nun, kao i u sli~nome spjevu Jusuf i Zulejha, veli~a se
teoreti~ara orijentalne poezije Robert Surieu, ljubav se
pojam uzritske ljubavi (~edne ljubavi), gdje silna `udnja ne
izdigla iznad poriva tijela i srca, da bi postala duhovna disci-
tra`i ispoljenje u bilo kakvoj vrsti tjelesnoga u`itka. To je, ust-
plina i jedan od puteva koji vode do misti~kog sjedinjenja 2.
vari, neka vrsta “orijentalne” platonske ljubavi. U uzritskoj
Takvo misti~ko tuma~enje pojma Ljubavi i Ljepote u tesavuf-
poeziji se ~ak i zagrljaj mu{karca i `ene ograni~ava tek na
skoj knji`evnosti svoje utemljenje ima u poznatoj pripovijesti
emotivni izljev osje}anja, bez fizi~ke strasti i `udnje. Ideju
o poslaniku Jusufu, koji je opisan kao najljep{e Bo`ije stvo-
uzritske (~edne) ljubavi ne treba poistovje}ivati sa pojmom renje vremena u kojem je `ivio. Takvom tesavufskom
“neostvarive” ljubavi koja se katkad ~ini glavnom poetskom razvitku kulta Ljubavi, a uz to i kulta Ljepote, i u perzijskoj je
preokupacijom brojnih pjesnika na orijentalnim jezicima. knji`evnosti donekle pogodovao princip tuma~enja vjere
U ljubavnoj pripovijesti Jusuf i Zulejha, koja se djelomi~no “metodom tevila” / metodom “iznutarnjeg” tuma~enja teks-
temelji na kur’anskoj pripovijesti o zaljubljivanju `ene egi- ta. Unutarnje (batin) tuma~enje teksta, u pravilu, nije u
patskog vladara u poslanika Jusufa, Jusuf je oli~enje “{a- suprotnosti sa izvanjskim propisima vjere. Navedenu pojavu
hida” (svjedoka i osvjedo~enja bo`anske Ljubavi), on je “vo- u knji`evnosti mogli bismo uvjetno opisati kao svojevrsnu
ljena osoba”, vrhunac fizi~ke ljepote i islamskoga odgoja. misti~ku sakralizaciju pojma uzritske (~edne) ljubavi. Da bi

1 2 Surieu, Robert, Serv-e naz. Esej o ljubavi i obradi erotskih tema u


Dakako, postoje i manja odstupanja. Vidi detaljnije: Surieu, Robert,
Serv-e naz. Esej o ljubavi i obradi erotskih tema u starom Iranu (preveo starom Iranu (preveo sa engleskoga: Antun [oljan). Otokar Ker{ovani,
sa engleskoga: Antun [oljan). Otokar Ker{ovani, Rijeka, 1968, str. 32. Rijeka, 1968, str. 60.

BEHAR 98 35
MURADNAMA DERVI[-PA[E BAJEZIDAGI]A

se bolje shvatila navedena pojava u orijentalnoj knji`evnosti, profanog poimanja pojma ljubavi. Takvu teoriju u opisu Lje-
mo`da treba spomenuti i neke zanimljivosti na razini pote i Ljubavi nalazimo i kod Sadija u sljede}em primjeru:
tuma~enja op}e sakralne tradicije i svetih tekstova na
Kad promatram obraz tvoj, na priliku mjeseca stvoren, o
podru~ju tada{njeg islamskoga dijela Irana. Naime, vrlo
moj idolu
ra{irena {iitska interpretacija vjerskih propisa temelji se na
Ja zapravo promatram istinski odraz bo`anske milosti
unutarnjem (batin/ ezoteri~kom) tuma~enju Teksta, a spoz-
(Sadi)5
naja tajni i njihovo tuma~enje po~iva na koncepciji slije|enja
imama. H. Corbin ukazuje na mogu}u povezanost ezoteri~- Andaluzijski mistik i filozof Ibn Arebi (1164.-1240.) teorijski
ke koncepcije “tuma~enja tajne” u {iizmu sa ezoteri~kom razra|uje i opisuje pojam duhovne ljubavi. Duhovna ljubav
koncepcijom tuma~enja teksta u sufizmu (posebnoj vrsti podrazumijeva posebnu vrstu ljubavi koja nema za cilj
u~enja i teorije o spoznaji i ljubavi prema Bogu).3 Pitanje ezo- fizi~ko dostizanje objekta ljubavi, ve} samo duhovnu vezu
terijskog tuma~enja teksta ~esto se osporava u krugu tradi- posebne vrste – vezu u ime Boga. Takav poetski zadatak u
cionalnih, ortodoksnih vjerskih u~enjaka, ali se razli~ita lirici na orijentalnim jezicima nametao se stolje}ima i kroz
interpretacija koja ne odstupa od principa propisa islama, poetska ostvarenja razli~itih pjesnika.
ipak, uva`ava i po{tuje. Teorija “{ahida” u biti upu}uje na “svjedoka koji posvjedo~uje
Kao rezultat nove metafizi~ke spekulacije, ali i kao produkt ljubav prema Bogu” ({ahid = svjedok). Dakako, postoje i
promjene u obi~ajima i moralu, novi, tesavufski koncept kulta druk~ija shvatanja pojma ljubavi u knji`evnostima na ori-
Ljubavi i kulta Ljepote {iri se i poetskom adaptacijom perzi- jentalnim jezicima. Ibn Hazm, koji zastupa onaj drugi krak na
jskih klasika iz sasanidskoga perioda. Naprosto se zadr- skali razumijevanja ezoterijskog i/ili egzoterijskog poimanja
`avaju stari, klasi~ni opisi ljepote `ene ili mu{karca, s tim da pojma ljubavi, dr`i se doslovne interpretacije koja podrazu-
se bitno modificira “namjera i poruka djela”. Neki primjeri mijeva i ljubav prema Bogu a i ostale vrste ljubavi koje mogu
strastvene ljubavi u knji`evnosti preobra`avaju se u pou~ne biti i misti~ke naravi, ali i ne moraju. Ibn Arebi je svojom inter-
primjere pedago{ko-didakti~ke naravi. Nove verzije starih pretacijom Ljubavi u tesavvufu dodatno razvio misti~ku teo-
perzijskih ljubavnih pripovijesti dobijaju posve novi, tesavufs- riju o voljenoj osobi kao o {ahidu - svjedoku ljubavi prema
ki duh. Poezija nagla{ene strastvene ljubavi, kao i opisi lje- Bogu. Stekao je velik broj pristalica u raznim krajevima
pote koji impliciraju strast, podi`u se na vi{u, tesavufsku ra- islamskoga svijeta. Sna`na poetska tradicija ljubavne poezije
zinu recepcije, nestaju svi oni dijelovi i opisi koji govore o u perzijskoj knji`evnosti, sklonost ka unutarnjem tuma~enju
fizi~koj strasti, a razuzdanost se osu|uje i opisuje tek toliko teksta (te’vilu) – hermeneutica spiritualis u naj{irem smislu,
da se udovolji pedago{ko-didakti~koj nakani djela. No, ni kao i naklonost autoritetima te, na kraju, vje~ita filozofska
takav pristup opisu ljubavi nije uvijek unificiran: psihologiju stremljenja ka spoznaji tajne istine, ~ini se, otvorili su vrata
opisa ljubavi u drevnoj perzijskoj knji`evnosti, koja se kasnije tesavufskoj i ibnarebijevskoj interpretaciji pojma ljubavi i u
uveliko odra`ava u poeziji na osmanskom jeziku, nije jednos- poeziji. Ranije metafore misti~ke naravi postepeno prerasta-
tavno definirati. ju u prepoznatljive terminolo{ke odrednice, po{to se brojne
Kejkavus sin Iskenderov jedan je od predstavnika stare psi- aluzije i mogu}e referencije kakva pojma svode tek na osnov-
hologije u interpretaciji ljubavi u perzijskoj knji`evnosti 11. nu - tesavvufom kontekstualiziranu i konvencionaliziranu in-
vijeka. U djelu Kabusnama on daje vrlo neobi~ne opise i sav- terpretaciju, ta~nije na jedno i osnovno referencijalno
jete u ljubavi. Ima tu utjecaja i islamske koncepcije ljubavi, ali misti~ko zna~enje odre|enoga pojma. Ve} tada nastaju djela
i predislamskih obi~aja i ideja u knji`evnome predstavljanju i “terminolo{ki rje~nici, traktati i spiskovi rije~i” za potrebe
pojma ljubavi i seksualnosti4. Filozofski kult ljubavi nadilazi daljeg prou~avanja, razumijevanja i pisanja sufijskih tekstova
~istu `elju za fizi~kim u`itkom u svim svojim varijacijama. razli~ite naravi i tematike. Navedenu teoriju i terminolo{ki
Ipak, vrlo te{ko je dati jedinstvenu definiciju filozofskog stava sustav usvajaju brojni pjesnici u svim islamskim krajevima, a
o kultu ljubavi u perzijskoj knji`evnosti tog tzv. “prijelaznog skoro svi pjesnici divanske poezije u Osmanskom carstvu
razdoblja”, odnosno u periodu ulaska perzijskih pokrajina u pi{u jezikom i terminolo{kim aparatom ve} modificirane
islamski kulturolo{ko-civilizacijski krug. ^ak i kod Omera sufijske poetske tradicije.
Hajama nalazimo platonske filozofske opservacije, kakva je i Teorija “{ahida” postala je jedna od vode}ih teorija u pred-
opservacija o gledanju u lijepo lice i sli~ne pojave. U nekim stavljanju naravi Ljubavi u orijentalnim knji`evnostima uop}e,
djelima o~ituje se staro perzijsko “sujevjerje” o tome kako a tesavufska terminologija nezaobilazna za pravilno razumi-
lijepo lice uvijek “donosi sre}u i uspjeh” u `ivotu. jevanje spomenutog koncepta kulta ljubavi i ljepote.6 To je
U poimanju i interpretaciji ljepote u poeziji 12. stolje}a, koncept duhovnog puta gnostika (‘arifa) u potrazi za spozna-
naime, sre}u se osnove za tuma~enje sredi{njeg pojma i jom Istine. Zapravo se tu radi o nadaleko poznatoj filozofskoj
“lika” perzijske misti~ke poezije. To je teorija “{ahida” koja teoriji hermetisti~kog tuma~enja spoznaje, poznatoj i na
u biti predstavlja “lik” mlade i lijepe osobe. ^ak i ako je to
mladi}, on mora biti obdaren ljepotom tijela, ali i uzorito{}u 3 Corbin, H. Creative Imagination in the Sufism of Ibn 'Arabi, Princeton 1969.
islamskoga odgoja, budu}i je ~itava “emotivna skala” u 4 ^ak se daju i neke aluzije i savjeti koji se otvoreno kose sa islamskim
opisu “lijepe osobe” tek izraz divljenja ljepoti Bo`ijega na~elima vladanja.
5 Cit. prema: Surieu, Robert, Serv-e naz. Esej o ljubavi i obradi erotskih
stvaranja. Sli~ne stavove nalazimo u idejama panteisti~kih
tema u starom Iranu (preveo sa engleskoga: Antun [oljan). Otokar
filozofskih pravaca ~estih u perzijskoj poeziji tog vremena. Ker{ovani, Rijeka, 1968., str. 78. Vidi detaljnije u nastavku rasprave.
Ljubav, i sa aspekta filozofskog i sa aspekta op}eg misti~- 6 Pojam a{-{uhud u koncepciji Ibni Arebija jeste neposredna spoznaja pod
kog poimanja tog pojma, nadilazi granice ovosvjetskoga, pla{tom duhovnog zrijenja.

36 BEHAR 98
MURADNAMA DERVI[-PA[E BAJEZIDAGI]A

Istoku i na Zapadu. Sabejski Hermes po nekim isto~nim filo- u~enika ili sljedbenika, jasno ispoljavanje “ovosvjetske”
zofima jeste poslanik Idris. Hermes / Idris je, prema istim naklonosti rije~ima ne{to je {to se formalno kosi sa na~elima
predajama, podu~en vlastitom zikru (molitvi Srca) koja pred- morala, obi~aja i vjere. No, uvijek se povla~i jasna granica
stavlja put ka samospoznaji. Hermes je u filozofiji odraz vlas- izme|u ~edne duhovne ljubavi i ~edne osjetilne ljubavi.
tite slike u ogledalu. Ogledalo je {ahid. [ejh je istodobno i Ljubav kao temelj postojanja svijeta svakako podrazumijeva
Hermes i njegova vlastita slika, dok je murid (u~enik na putu neku vrstu ljubavi me|u ljudima, a sre}a koju ~ovjek osjeti pri
Spoznaje) inicijacijom stavio “lampu pod staklenku (Srca)” pomisli da je voljen zapravo je prirodno stanje duhovne sre}e
o~ekuju}i da u njegovu srcu zasja svjetlo Bo`anske Upute ~ovjekove. O navedenim stanjima raspravljali su i Platon i
(Bog je svjetlo nebesa i zemlje... )7. Srce murida je istodobno Sokrat, ali i brojni filozofi poslije njih. Oni to nazivaju najuzvi-
i ogledalo drugog vjernika i staklenka ({i{e) kroz koju treba {enijim ciljem ljubavi i ciljem postojanja svijeta10. Brojna su
da “bljesne plam Spoznaje”. Onaj koji poma`e da se ta spoz- djela arapskih filozofa koji su razmatrali navedeni fenomen
naja “upali i bljesne” mo`e biti i {ejh, ali i ~ovjekovo promi{- ljubavi, uglavnom po uzoru na gr~ke filozofe i sa izvjesnim
ljanje o Bogu kroz razmi{ljanje o stvorenjima (tj. {ahidu – koji modifikacijama kulturolo{ke naravi. U poeziji je postojao i po-
svjedo~i Bo`ansko Savr{enstvo / Kemaliyyet). [ahid, svjedok seban `anr uzritske ljubavi pisane na razli~itim orijentalnim
i osvjedo~enje Bo`anske Ljubavi i Ljepote, po brojnim sufi- jezicima.
jskim u~enjima, jeste sami ego koji kontemplira sufija, kon- Uzritska ljubav je i po Ibn Arebiju osnova idealne ljubavi me-
templiraju}i teofanijskoga svjedoka (Kontempliraju}i = |u ljudima, jedna od polaznih stanica od koje se kre}e ka
Kontemplirano). Mjesto teofanijske forme zapravo je u uzvi{enim stupnjevima Ljubavi prema Bogu. Corbin smatra
podsvijesti (ili bolje re~eno – u nadsvijesti unutarnjega oka) da je pojam ljubavi kod sufija mogu}e ostvarivati na dva
onoga koji kontemplira Bo`ansku Ljubav i Ljepotu. Tako “{a- na~ina: kroz asketizam i kroz ljubav prema ljudima koja isk-
hid” postaje arhetip ispoljavanja Spoznaje Boga, odnosno lju~ivo podrazumijeva Ljubav prema Bogu. Kult Ljepote u
Bo`anske Ljubavi i Ljepote u sufijskoj poeziji. Sli~nu teoriju tesavvufu ispoljava se na isti na~in i on je podre|en te`nji ka
razvijaju Suhraverdi i Ebu-l-Berekat Bagdadi (u. 1165).8 Apsolutnoj Ljubavi / Stvoritelju. Konvencionalizam sufijske
U knjizi As‘ada E. Khairallaha Love, Madness and Poetry. An poezije postao je univerzalna koncepcija pojma Ljubavi, a
Interpretation of the Magnun Legend (Beirut - Wiesbaden “geografija” sufijskih pjesnika postala je univerzalna misti~-
1980.) uo~ava se pozitivan znanstveni oprez u analizi razli~itih ka poetska geografija11. Zato gotovo iste sufijske termine i
poetskih varijanti poznate legende o Med`nunu i Lejli. Pored simbole nalazimo i u arapskoj i u perzijskoj i u osmanskoj
izno{enja mi{ljenja razli~itih autoriteta u tada{njoj orijenta- poeziji i knji`evnostima na tim jezicima op}enito.
listici, sam se autor posebno osvr}e na D`amijevu poetsku Ako bi se analizirala teorija i koncept “{ahida” (svjedoka
verziju navedene legende, verziju koja je u osnovi klasi~na ljubavi prema Bogu) u orijentalnim knji`evnostima, zapazi-
sufijska poema prepuna misti~ke, tesavufske simbolike. Vi- la bi se sli~na interpretacija zaljubljenosti ~ovjeka u Istinu.
{ezna~nost raznih dijelova poeme i sufijski simbolizam nisu Pjesnik Magribi (umro 1406./7.) ovako u stihovima obja{-
posljedica slu~ajnog nizanja i kontekstualiziranja simbola, njava svoju ljubav prema lijepim licima:
ve} se tu radi o precizno razra|enom sistemu ozna~avanja. U svoj ljepoti vidim samo Njega; stog nemoj pomisliti
Elementi platonskog ljubavnog “zanosa” mije{aju se sa ide- da mi je do lijepog lica stalo.
jom ljubavi prema Bogu. As‘ad ljubav Med`nuna i Lejle u Takve su misli daleko od mene: u svemu Njega vidim
D`amijevoj verziji pri~e tako|er definira i kao neku vrstu Ti mo`da vidi{ sunce: ja ~itavo Lice vidim.
uzritske (~edne) ljubavi, koja postupno biva “mistificirana” Kamo god svrnem pogled, drugoga ne vidim do Njega.
odre|enim terminolo{kim leksi~kim aparatom i prerasta u Sve {to od Njega vidim, vidim samo po Njemu.12
misti~ku, odnosno sufijsku Ljubav. Ljubavno “ludilo” kod I znameniti sufijski pjesnik Feriduddin Attar (umro 1220.)
Med`nuna i nije pravo ludilo, ve} se radi o njegovom gubitku sli~no pi{e:
kontrole nad vlastitim egom u svojoj Ljubavi. Kako to Svjetlo vjernika blistavilo je Njegova lica,
obja{njava As‘ad, sufijska interpretacija i kodiranje teksta od- Mrak nevjernika sjaj njegove kose.
vija se na isti ezoterijski na~in na koji sufije ina~e tuma~e ~ak Atomi {to ple{u u ovom i drugome svijetu
i Kur’an, metodom te’vila – izvo|enja unutarnjeg zna~enja Zraka su sunca s Njegova lica.
Teksta. R. A. Nicholson9 skre}e pa`nju na slu~aj poznatog U ova dva svijeta promatra{ ti slike
sufije [iblija koji je sam tuma~io vlastite izreke o tesavufskoj Dvaju lukova Njegovih obrva.
ljubavi. As‘ad tako|er navodi, kao realan, i problem mogu}e ^itav veliki potres Uskrsnu}a
dvostruke recepcije D`amijeve poezije. Me|utim, ~ak i u Ra|a se iz zanosa Njegova treptaja.13
slu~aju “nemisti~ke interpretacije” nikako se ne mo`e pore}i 7 An-Nur, 35.
~injenica da fenomen opisa uzritske (~edne) ljubavi ne podra- 8 Corbin, Henry, Svjetlosni ~ovjek u iranskom sufizmu (prev. Hafizovi},
zumijeva fizi~ku strast koja je sama sebi cilj, ve} se i u takvoj R.), Sarajevo 2003, str. 48-50.
9 As-Sarag, Abu Nasr, Kitab al-Luma' fi-t-tasawwuf. Ed. R.A. Nicholson,
(nefizi~koj) ljubavi postavlja za cilj svojevrsno “duhovno
Leiden 1914.
ispunjenje”, duhovna ekstaza i unutarnji do`ivljaj ljubavi. 10 Vidi detaljnije: Da'if, Shawqi (1999.) Al-Hubb al-'uz riyy 'inda'l-'Arab,
Uzritska (~edna) ljubav naziva se i “ljubavlju odgoja”. Ako se Al-Qahira.
analizira fenomen uzritske ljubavi u orijentalnim knji`evnos- 11 Vidi detaljnije: Schimmel, Annemarie, Geografija pjesnika (prev. Enes

tima, prvi zaklju~ak koji se name}e jeste da je tu ljubav Kari}), Sarajevo 2004.
12 Cit. prema: Surieu, Robert, Serv-e naz. Esej o ljubavi i obradi erotskih
prete`no “razgovor” koji gotovo i da ne podrazumijeva bilo tema u starom Iranu (prev. A. [oljan), Rijeka, 1968, str. 78.
kakav fizi~ki kontakt. ^ak i kad taj razgovor ispunjava srce 13 Ibid.

BEHAR 98 37
MURADNAMA DERVI[-PA[E BAJEZIDAGI]A

Na sli~an na~in i ostali pjesnici izla`u svoj stav o Ljubavi tim kontekstualizacijama misti~ke ljubavne poezije. Poljubac
zasnovanoj na teoriji “{ahida” (svjedoka ljubavi prema Bo- u misti~koj poeziji predstavlja dodir sa misti~kom spoznajom
gu). No, visok stupanj apstraktnosti pojmova koji se koriste koja je posljedica osje}aja zadovoljstva od “slatkoga razgovo-
u sufijskoj poeziji stalno proizvodi “dvosmislenost” u re- ra” sa ljudima koji su dosegnuli Apsolutnu Istinu.
cepciji. Kod pjesnika kratkih nenarativnih poema te{ko je Sufizam se pro{irio svuda u islamskome svijetu i zauzeo
utvrditi spol kojem se obra}a pjesnik, ali ne i op}i kontekst posebno mjesto u intelektualnim i umjetni~kim krugovima
lirike koji tu pjesmu ontolo{ki kontekstualizira. Ljubavne u dru{tvu. Duhovna ljubav D`elaludina Rumija prema
romansirane narativne mesnevije pisane su ~esto u mis- [emsu Tebriziju detaljno je opjevana u Rumijevoj poeziji.
ti~kom stilu, a voljena osoba (Jusuf i Zulejha i sl.) postaje Svima je danas manje ili vi{e poznato da se tu radi o misti~-
simbol misti~ke, metafizi~ke Ljubavi. koj Ljubavi dviju osoba koje streme istinskoj spoznaji Boga.
U ljubavnoj poeziji, treba i to ista}i, nema individualiziranih Misti~ku poeziju vrlo je jednostavno i `anrovski razlikovati
opisa, a lik voljene osobe je posve {abloniziran i idealiziran. od poznatog `anra hezeliyyata (raskala{enih pri~a) i tayyiba-
Zna se mjesto i simbolika gotovo svakog atributa voljene ta (lascivnosti).
osobe. Voljena je osoba i “kumir”, ali i “od roda hurija”, “li- Op}enito promatraju}i, pri klasifikaciji pojma ljubavi u knji-
ca poput mjeseca”. Voljena osoba probada svojim “prodor- `evnosti na osmanskom, kao i na ostalim orijentalnim je-
nim pogledom”, “strijelom od obrva”, “strijelicom iz oka”. zicima, naj~e{}e se sre}u dva pojma:
Lice je rumeno “poput ru`e”, oko pospano “poput narcisa”,
zubi su “biseri”, usta mala “poput pupoljka”, stas je “stas 1. ‘ - istinska, stvarna ljubav,
~empresa” itd. Navedene usporedbe sre}u se i u poeziji na praiskonska ljubav prema Bogu. Bog je lijep i voli ljepo-
perzijskom i u poeziji na osmanskome jeziku14. Zaljubljeni tu. Ta vrsta ljubavi je bez interesa i strasti, ljubav prema
uvijek govori o svojoj patnji, o tuzi, dertu, prolijeva “krvave Stvoritelju svega stvorenog. Sa ljubavlju prema Bogu
suze”, njegovo lice “vehne”, ne `eli “lije~nika”, preklinje vo- ostvaruje se istinska spoznaja svijeta i stvarnosti. Svaka
ljenu, unaprijed ne o~ekuje pozitivan odgovor, sagorijeva u ljubav koja ne uklju~uje ljubav prema Bogu nije zbiljska
ljubavi. On je pogo|en isku{enjem ljubavi, izgubljen, usam- i praiskonska. “Robovanje Bogu” jeste ljubav du{e
ljen, `edan susreta, raspolu}ena srca, njegov uzdah “baca prema Bogu koja, po svetoj tradiciji, po~inje onog
svijet u vatru”, tuga mu “stas povija”, zarobljenik je ljubavi, trenutka kad je Bog stvorio du{e u praiskonu i upitao ih:
opijen a{kom. Voljena osoba idealizira se poput idealnog zar Ja nisam va{ Gospodar?, a one mu odgovorile: Da,
lika Jusufa pejgambera, ona je odgojena i ne uzvra}a pog- ti si na{ Gospodar. Udaljavanje du{e od praiskonskog
lede, ne primje}uje poglede naklonosti. Osoba koja se voli zavjeta Bogu jeste udaljavanje du{e od praiskonske,
ne opisuje se fizi~kim opisom izuzev opisa lica, gdje se “zbiljske” ljubavi .
uglavnom daju usporedbe op}e naravi koje ne variraju 2. ‘ – nestvarna, posredna, re-
ni{ta posebno, gotovo da se ne odvajaju od uobi~ajenih tra- lativna, metafori~ka, simboli~ka ljubav, “izvedena” ljubav.
dicionalnih usporedbi sa elementima u prirodi. Ljubav koja nije ljubav prema Bogu naziva se izvedenom,
U spomenutom, gotovo hermeti~ki zatvorenom tesavufsko- posredovanom ili posredni~kom ljubavlju. Za nju se
me terminolo{kom inventaru oku{avali su se brojni perzijski koristi vrlo zanimljiv termin: ‘ –
i osmanski pjesnici. ^empres je u anti~koj perzijskoj tradiciji metafori~ka ljubav. Ljubav prema stvorenom je u biti me-
simbol `ivota i mladosti (sveto Zaratustrino drvo). Usne su tafori~ka, nestvarna, nezbiljska, odraz zbiljske ljubavi pre-
kao rubin crvene. Rubin u anti~koj perzijskoj poeziji simboli- ma Stvoritelju. Naime, svijet i sve {to je stvoreno jeste
zira vino, a biser (u sintagmi biser zubi) samo je daleko pod- metafora Bo`ije ljubavi. Termin (ovosvjets-
sje}anje na simboliku “velikog praska” u drevnim isto~- ka ljubav) nije suprotan terminu a{k hakiki (ljubav prema
nja~kim teogonijama u kojima biser “puca da bi iz njega nas-
Bogu): ta dva termina se prepli}u i opisuju pojam ljubavi
tao svijet”. Kontrast blistavoga lica i crnih uvojaka (kose, u njegovoj ukupnosti. Ta~nije, da nema zbiljske ljubavi, ne
obrva, o~iju) podsje}a na usporedbe iz starih poema koje su
bi bilo ni metafore takve ljubavi. Metafora naprosto ne
pisane pod utjecajem manihejskih u~enja, gdje je taj kontrast
mo`e ni postojati ako ne upu}uje ni na {to. ‘
dualisti~ke predstave svijeta ili kakva objekta zapravo odraz
(nestvarna, relativna ovosvjetska ljubav) jeste posredova-
borbe sila sjetlosti i sila tame. Ovi kli{eizirani izrazi, dakako,
na ljubav, “simboli~ka” ljubav, ljubav prema svemu {to je
imali su vi{e utjecaja na perzijskoga pjesnika obrazovanog na
Bog stvorio, metafora zbiljske ljubavi – ljubav prema
klasi~nim i drevnim perzijskim poetskim uzorima, nego {to
stvorenjima kao metafori Bo`ijeg stvaranja, a ona uklju-
su imali utjecaja na pjesnika koji je samo koristio poznati lek-
~uje i sljede}e vrste ljubavi: ljubav prema prirodi, ljubav
si~ki inventar za opis ljepote i ljubavi i nije bio previ{e upu}en
prema `ivotinjama, ljubav prema blagodatima i lijepim
u daleku simboliku nekih motiva u opisu voljene osobe. No,
stvarima, ljubav prema ~ovjeku (ljubav prema velikanima
navedeni inventar postepeno se oboga}uje i novim kulturo-
iz svete tradicije, ljubav prema velikanima iz historije isla-
lo{ko-civilizacijskim asocijacijama: pojmovi sjedinjenja (visal)
ma, ljubav prema vjerskim autoritetima i sl., ljubav prema
i razdvajanja (firak) dobivaju nagla{eno tesavufsko zna~enje.
bli`njima i ~ovjeku op}enito: ljubav mu{karca prema `eni,
Sjedinjenje je zapravo sjedinjenje s Istinom, s Bo`anskim u
ljubav `ene prema mu{karcu, ljubav mu{karca prema
spoznaji Apsolutnog, dok je razdvajanje (firak) pojam koji uka-
mu{karcu - ljubav oca prema sinu, sina prema ocu, u~i-
zuje na to je ~ovjek za tren do`ivio susret sa Bo`anskim Svi-
jetlom, Spoznajom, a onda opet bio vra}en u sfere zemalj- 14 Usp.: Isen, Mustafa & Macit, M., Horata, O., Kiliç, F., Aksoyak, I.H.
skoga iskustva. Beskrajne su asocijacije koje se nude razli~i- (2002) Eski Türk Edebiyati El Kitabi, Ankara, str. 296-300.

38 BEHAR 98
MURADNAMA DERVI[-PA[E BAJEZIDAGI]A

telja prema u~eniku, u~enika prema u~itelju i sl.)15 SUFIZAM U OSMANSKOJ KNJI@EVNOSTI
Ibn Arebi jo{ prije skoro hiljadu godina daje detaljan opis
tesavufske ljubavi u djelu Mekanska otkrovenja, u poglavlju sa osvrtom na sufizam u bo{nja~koj knji`evnosti
“O spoznaji stupnja ljubavi”16, obja{njavaju}i razli~ite stup- na osmanskome jeziku
njeve Ljubavi, ali i razli~ite vrste objekata ljubavi u sufizmu.
Nazivi poglavlja u djelu, iako tek posredno, sami po sebi Sufizam se u knji`evnosti na turskome jeziku javlja jo{ sa
daju posebnu klasifikaciju ljubavi, kako slijedi: O bo`anskoj prvim pisanim djelima na turskom jeziku. Ideje sufizma
ljubavi (o tome kako Bog voli ljude i o na~inima ispoljavanja sre}emo jo{ u Kutadgu Biligu (Znanje koje sre}u daje),
te ljubavi), i O bo`anskoj ljubavi po / u kojoj mi volimo duga~kom pedago{ko-didakti~kome poetiziranome djelu
Allaha (o tome kako se Bog voli kroz ljubav prema ostalim Jusufa Has Had`iba napisanom u 11. stolje}u.17 Ahmed
ljudima, bilo da se radi o metafizi~koj ili fizi~koj ljubavi), Jesevi, Junus Emre, Ahmed Edib Jukneki i ostali pjesnici na
koja se dijeli na dvije vrste, kako slijedi: turskom jeziku tako|er koriste tesavufske motive u svojim
- duhovna ljubav (koju posjeduju samo ljudi “koji imaju djelima. Na perzijskom jeziku i u turskome okru`ju D`e-
znanje i pamet” da razlu~e {ta je Bo`ija uputa i Zakon, laluddin Rumi pi{e svoje vi{etomno djelo Mesnevi Ma‘nevi
odnosno sveto u Ljubavi, a “duhovno se voljeti” mo`e koje predstavlja jedno od temeljnih djela svjetske sufijske
svako stvorenje, bez obzira na to o kojem se spolu radi poezije do danas. Teorija o “{ahidu” (svjedoku Bo`ije ljepote
– ta~nije, objekt ljubavi / ono {to se voli kod mu{karca i i ljubavi), dakle, prelazi kasnije i u poeziju na osmanskom
`ene u duhovnoj ljubavi jeste ljudska pokornost Bogu i turskom jeziku. Navedena tesavufska teorija o “{ahidu”
djela koja su Bogu draga); nailazila je na brojna nerazumijevanja, tako da su pjesnici
- uobi~ajena uro|ena, tjelesna ljubav (koja se dijeli na “koji bi se vi{e udubili u mistiku” naprosto bili protjerivani iz
dvije vrste: a) op}a ljubav prema fizi~kim likovima zbog svoga kraja zbog nerazumijevanja (ili nerazumljivosti)
uobi~ajene, uro|ene `elje / puke potrebe za ljubavlju, a “poruke” u {irim slojevima dru{tva. Brojni osmanski pjesni-
ne radi voljene osobe; b) pojedina~na ljubav prema ci, osobito u drugoj polovici 15. stolje}a, bili su izlo`eni inci-
likovima, koja se vezuje za pojedina~ni lik, kakav je dentnim “neznanstvenim hajkama” na teoriju o “{ahidu” u
slu~aj sa Med`nunom i Lejlom itd.).
poeziji. Osobito je omalova`avano i kritici podvrgnuto u~enje
[to se ti~e uro|ene ljubavi prema likovima / osobama, ona
i djelo Ibn Arebija. Stoga je u vrijeme sultana Selima Javuza,
~esto poprima elemente “duhovne ljubavi” onog trenutka
brata `ene velikog vezira Ahmed-pa{e Hercegovi}a i tetka
kad svijest o ljubavi kod zaljubljenog (a{ika) prema onome
Ali-bega Hercegovi}a, izdata i sljede}a pravna decizija (fetva)
{ta / kojeg koju voli (ma{uku) poprimi elemente metafizi~-
o pravovjernosti Ibn Arebijeva u~enja:
kog poimanja smisla Ljubavi kao jednog od na~ina ispolja-
Znajte da je veliki [ejh, slavni upu}iva~ u Istinu, Pol svih
vanja Bo`ije milosti. Stupnjevi takve misti~ke (tesavufske)
gnostika, predvodnik svih onih koji ispovijedaju transcen-
svijesti mijenjaju se i postaju vi{i ako je osoba koja voli
dentno jedinstvo bo`anskoga Bitka, Muhammad lbn ‘Ali Al-
(a{ik) ve} na putu istinske spoznaje (hakikata) Bo`anske
‘Arabi At-Ta’i Al-Hatimi Al-Andalusi, savr{eni dijalekti~ar i
ljubavi koja sve obuhvata.
Motiv duhovne ljubavi {ejha prema u~eniku i u~enika prema izvanredni savjetodavac, napisao slavna djela i izveo brojna
{ejhu isklju~ivo se zadr`ava na metafizi~koj razini. Motiv “top- ~udesa, te da je njegovo svjedo~enje Istine prihva}eno od
ljenja” u~enika pred {ejhom i {ejha pred u~enikom podrazu- strane znalaca Zakona i mjerodavnih ljudi. Onaj koji ustaje
mijeva utapanje u “more spoznaje” Boga. Za duhovnu ljubav protiv njega, taj grije{i; ko ustrajava u svome osporavanju,
Ibn Arebi iznosi sljede}u konstataciju: duhovna ljubav je sre- taj u zabludi ostaje, a Sultanova je du`nost da ga kazni i iz
dina izme|u bo`anske i uobi~ajene ljubavi. Ono {to je bo`an- zablude izbavi, jer Bog je nalo`io Sultanu da nare|uje
sko u toj ljubavi to i ostaje, a ono {to je lik to je promjenljivo i ~injenje dobra, a zabranjuje zlo.18
prolazno. ^ovjek koji se utapa u Bo`ansku Ljubav postaje Nakon navedenog pravnog mi{ljenja, koncept o {ahidu kao
“Duh (bez tijela)”. Onoliko koliko se ~ovjek utapa u bo`ansku svjedoku Ljubavi prema Bogu pro{irio se gotovo na sve
ljubav, toliko njegova ljubav poprima osobine duhovne ljubavi, poetske vrste, o tome konceptu se pisalo u stru~noj litera-
a sam put ka Bo`anskoj Ljubavi uklju~uje duhovnu ljubav i turi; {tavi{e, po tom konceptu je pisana poezija i u tekijama
prolazak kroz razli~ite faze zaljubljenosti du{e na putu vjere i i na Dvoru. @elimo napomenuti da se u poeziji na visokosti-
spoznaje. Pojava an|ela / meleka i u fizi~kom liku, po Ibn liziranom osmanskom jeziku (u “dvorskoj” poeziji) ne
Arebiju, pokazatelj je ~injenice da i “~ista” duhovna ljubav koriste samo lekseme preuzete iz perzijskog jezika, ve} se
mo`e poprimiti (ob)lik. Lik i oblik vrsta su blagodati; Bog se preuzima i sami koncept opisa a{ika (zaljubljenika) i
voli i bez interesa, ali i zbog blagodati koje dodjeljuje ~ovjeku. ma{uka (voljenog) / Ma{uka (Voljenog).
Odnos ~ovjekov prema liku i slici u duhovnoj ljubavi op}a je Opis ljepote je tako|er {abloniziran, bez obzira da li se radi o
metafora odnosa ~ovjeka i prema Bogu. Navedeno shvatanje “mu{koj ili `enskoj” ljepoti. Iste su metafore, ista pore|enja,
ljubavi u tesavvufu odrazilo se i na knji`evnost pisanu u tom
stru~nom registru, na razli~itim orijentalnim jezicima. 17 Kutadgu Bilig (Znanje koje sre}u daje) jedna je od prvih pripovjeda
ko-didaktikih poema u turskoj pisanoj knji`evnosti 11. stolje}a. Ujedno je
15 Unaprijed napominjemo da se pojam "ljubavi" u na{oj analizi razlikuje od to i prvo knji`evno djelo Turaka muslimana. Autor je ove poeme Jusuf Has
pojma "seksualnosti". Had`ib. Djelo je dovr{eno u Ka{garu 1069.-70. godine. Posve}eno je
16 E{-{ejhu-l-ekber, Muhjiddin Ibn Arebi, "O spoznaji stupnja ljubavi", U: vladaru isto~nih Karahanida Abu Ali al-Hasan Tabga~ Bugra-hanu.
18 Cit. prema: Hafizovi}, Re{id (1995:62) Ibn Arebijevo filozofsko-
Izbor tekstova iz djela Mekanska otkrovenja II (prev. Ibri{evi}, S. &
Ahmetagi}, Ismail), Sarajevo 2007., str. 353-503. teolo{ko u~enje o logosu (doktorska disertacija), Bemust, Zenica.

BEHAR 98 39
MURADNAMA DERVI[-PA[E BAJEZIDAGI]A

iste aluzije – isti koncept i teorijsko utemeljenje pojma a{k sku poeziju. Ali Dede Mostarac napisao je velik broj raspra-
(ljubav). Naprosto je nestalo formalne granice u opisu “mis- va i poetskih djela u kojima dominiraju tesavufske teme i
ti~ke” i “lai~ke” ljubavi, izuzev u sufijskoj terminologiji koja motivi. U 16. vijeku brojni su se stanovici Mostara u popisne
bitno obilje`ava odre|ene pjesme. Katkada sam kontekst po- deftere upisivali kao “sufije”.
eme, ~ak i terminolo{ki, ostavlja mogu}nosti vi{estruke re- Abdullah Bo{njak Abdi poznat je kao Komentator Fususa
cepcije. Koncept opisa “{ahida” (svjedoka posrednika do Lju- , ~uvenog tesavufskoga u~enjaka Ibni Are-
bavi i Ljepote) traje koliko traje i divanska poezija na osman- bija.19 Sar? Abdullah je bio poznat kao “Komentator Mes-
skome jeziku. Svaki divanski pjesnik implicite je uklju~en u nevije” D`elaludina Rumija. Posljednja dvoji-
navedeni leksi~ko-pojmovni koncept opisa Ljepote i Ljubavi. ca pjesnika i komentatora bili su po svojim komentator-
^ak i u slu~ajevima pisanja parodija na neke pojave, kao i na skim nadjevcima poznati u ~itavome Carstvu. Za Salahu-
sam koncept idelane ljubavi (Sünbülzade Vehbi, Sabit i drugi), ddina U{{akija Bo{njaka neki histori~ari knji`evnosti ka`u
pojmovno-leksi~ki inventar za opis ljepote i ljubavi ostaje isti. da je napisao “oko 200 knjiga” na turskom, arapskom i per-
Sufijski stru~ni registar sre}e se u Bosni ve} od 15. vijeka. zijskom, a smatrao se jednim od najboljih poznavatelja te-
Isa-begova tekija jedna je od prvih zajedni~kih ku}a savvufa u svoje vrijeme20. Detaljnija istra`ivanja ukazuju na
otvorenih za javne kulturne i vjerske aktivnosti ljudi u to da Salahuddin U{{aki Bo{njak, za kojeg pisci tezkira bi-
Sarajevu. Sli~no je i sa ostalim ve}im mjestima u Bosni 15. lje`e i to da je porijeklom iz poznate sarajevske porodice
stolje}a. Bosanski vojni zapovjednici gajili su simpatije {ejhova, ima preko 70 ve}ih djela, od kojih neka imaju vi{e
prema tesavufskom u~enju. Jedan od prvih bo{nja~ko-mus- od 500 strana. Treba skrenuti pa`nju i na njegov obimni po-
limanskih pjesnika na osmanskom jeziku bio je Jakub-pa{a etski opus na orijentalnim jezicima (u Divanu i izvan njega).
Bo{njak, pobjednik u boju na Krbavi 1493. godine, koji je za Komentirao je i dotad neka manje komentirana Ibni Are-
sebe volio re}i da je dervi{. Ne ulaze}i u to da li se radi o bijeva djela. Sarajevski pjesnik Muhamed Nerkesi bio je
afektiranom toposu nagla{ene skromnosti gdje se leksema inspiriran sufijskim djelima, {to se vidi i u njegovoj Hamsi
dervi{ mo`e koristiti u zna~enju “ubogi, siroma{ak” ili se, (kodeksu od pet cjelovitih djela). Ahmed Ru{di Mostarac –
pak, mo`da radi i o pripadnosti odre|enom redu, mo`e se Sahhaf bio je tesavufski pjesnik kao i Sulejman Mezaki iz
slobodno re}i da je navedena leksema ve} bila u upotrebi u ^ajni~a. Sufijski motivi se sre}u i u divanima sarajevskih
bo{nja~koj poeziji 15. stolje}a na osmanskom jeziku. Gotovo pjesnika: Mehmeda Fevzije, Ali{ira Feriduna, sarajevskog
su svi bo{nja~ki pjesnici na orijentalnim jezicima poznavali kadije Abdulkerima Samiija, Mahira Abdullaha Bo{njaka,
tesavufski stru~ni registar. Ali-beg [iri Hercegovi} (unuk Mehmeda Re{ida, Asima i ostalih. Osman [ehdi, utemelji-
Hercega Stjepana Vuk~i}a Kosa~e) koristi lekseme iz tesa- telj istoimene biblioteke u Sarajevu po~etkom 18. stolje}a,
vufskog stru~nog registra, zatim Nasuh Matrak~i iz Visokog bio je poznat po svojoj u~enosti i sklonosti ka pisanju su-
(po~etkom 16. stolje}a), pjesnik kronograma na mostu Meh- fijske poezije, isto kao i njegov sin i pjesnik Ahmed Hatem
med-pa{e Sokolovi}a u Vi{egradu Muhamed Karamusi} Bjelopoljak. Vehbi Sto~anin i Mejli Gurani tako|er su pod
Nihadi duboko je inspiriran tesavvufom, Hasan Zijai Mosta- utjecajem tesavufskih ideja i poetskoga koncepta. Tesavuf-
rac pi{e velike narativne poeme i svoj Divan pjesama prepun ske termine vrlo ~esto sre}emo i u poeziji Fadil-pa{e [eri-
leksema iz tesavufskog stru~nog registra. Ahmed Sudi fovi}a, kao i u kra}im pjesmama njegovih suvremenika iz
Bo{njak iz ^ajni~a bio je dvorski pjesnik i komentator perzi- 19. stolje}a. U 19. stolje}u u sufijskoj poeziji osobito se
jskih klasika, uklju~uju}i i komentare klasi~nih tesavufskih isti~e Arif Hikmet-beg Sto~anin.
poema. Ahmed Vali Novopazarac tako|er je sufijski pjesnik, Ukratko, brojni su bosanski pjesnici koji su u svojoj poeziji bili
Dervi{-pa{a Bajezidagi} bio je i bosanski namjesnik i sufijski pod sna`nim utjecajem ideje tesavufskog vi|enja pojma
pjesnik, Dervi{ @agri} pi{e podu`e i vrlo provokativne misti~- Ljepote i Ljubavi u poeziji. Dervi{-pa{a Bajezidagi} Mostarac
ke poeme, mostarski pjesnik Kamili komentirao je tesavuf- samo je jedan od njih.

19

20 Kiliç, Mahmud Erol (2006) "Otomanski sufija bosanskoga porijekla

Abdullah Salahuddin el-Uššaqi", U: Isa-begova tekija u Sarajevu. Zbornik


radova, Sarajevo.

40 BEHAR 98
MURADNAMA DERVI[-PA[E BAJEZIDAGI]A

Dervi{-pa{a Bajezidagi}
GAZEL O SUDBINI
(prijevod: Safvet-beg Ba{agi})
Gdje pomo}i ne imade Svemo}noga Gospodara
Tu opravit ne}e ni{ta tisu} svjetskih pametara.
Ako Allah samo bude jednom robu na pomo}i,
Bilo dobro, ili ne bilo, sve }e mu za rukom po}i
Pa`nja udes ne odbija, zalud ti je trud i muka!
Odre|enu sudbu ne}e otkloniti tvoja ruka.
Neka tisu} pancijera od ~elika na se me}e,
Smrtnik ne}e odbit strijelu s kobnog luka kobne sre}e!
Ne brini se - su|eno je dobro i zlo na svijetu.
Gledaj “Ve nahnu kasemna” {ta Bog veli u ajetu.
Bo`ija se volja vr{i, kako ho}e, ‘nako tvori,
Astrolo`e, {ta se mu~i{ zalud ti je gledat gori.
Sve je divno, bez pogre{ke, {to Umjetnik Vje~ni {ara
Savr{enstvo umjetnosti sve je, {to on slika, stvara.
Ako `eli{ sretan biti, udesu se svom pokori.
Dervi{u, dobro pamti, hazreti Pir tako zbori. Istanbulski rukopis Muradname, po~etak djela (AEME)

UVODNA BAJEZIDAGI]EVA POGLAVLJA MURADNAME


(Tevhid, Munad`at, Nat, Medhija Poslaniku, Sebeb-i Telif )

II
Munad`att, pjesma tiha pokajanja Za Tvoju vje~nost u upravi, dokaz ovo je:
- Kome vlast pripada – Bogu, Jednome24
O Gospodaru bez sli~nosti s bilo ~im i bez poredbe
Svetost Tvoju doku~iti 21 - pomisao je nemogu}a, bez 45) Ti si Prvi, Tebi po~etka nema
osnove Ti si Posljednji, za Tebe kraja nema

Koliko god ispravna i zdrava bila O Gospodaru, Za{titni~e, Preuzvi{eni


Kad Tebe upoznaju, slaba{na su osjetila Ja sam rob bespomo}ni, posve izgubljeni
(AEME 3b)
Svako svaki put u odre|eno vrijeme ne{to ne poznaje Stalno sam obuzet grijesima
U poimanju Bi}a Tvojega sve osim Tebe nemo}no je Ah, rob buntovan i neposlu{an sam ja

40) O Gospodaru, samo si Ti onaj koji sebe poznaje Dostojno Tebe nije moje robovanje
Nek niko nikada na ovome putu u zamor ne zapadne Dok mojih poslova neispravnih puno je
(BR 43a)
Tvojoj mo}i i mudrosti nema granice Strast prizemna mene dolje obori
- Usahnut }e more prije nego {to rije~i nestane 22 Nepokora mi stas povi i slovo “nun” ( ) sa~ini 25

Ti si Vladar - Tvoja vladavina vje~no traje 50) Neprestano, no}u i ujutro ja grijehe ~inim
Sve prolazi - vje~no je Viso~anstvo Tvoje Spominju}i to, svaki dan bolno uzdi{em

Da vje~an si - dokaz jasni dovoljan je Ah, mojim prijestupima granica nema!


Ajet - Sve {to je na Zemlji prolazno je23 Nepravdi i neposluhu mome kraja nema!

21 Glagol irmek u tesavufskom stru~nom registru ozna~ava dostignu}e 23 Ajet: Sve {to je na Zemlji prolazno je. (Ar-Rahman, 26)
odre|enog stupnja kroz spoznaju Bo`ije svetosti. Navedeni stih mogu}e je 24 Stih koji u podlozi ima kur'anski ajet: Na Dan kad }e se oni pojaviti, kada
uvjetno ~itati i na sljede}i na~in: (Sti}i do Tebe Allahu ne}e o njima ni{ta skriveno biti. Ko }e imati vlast toga dana? - Allah,
nemogu}e je, s brigom i oprezom), ali, po{to ni u BR rukopisu koji grafijski Jedini i Svemo}ni! (al-Mu'min, XL:16)
registrira geminaciju (udvajanje suglasnika/ te{did) nema nigdje navedenog 25 Grafem "nun" ( ) u ljubavnim mesnevijama simbolizira "povijeni stas neke
znaka, opredijelili smo se za u tekstu navedeno, prvo ~itanje kao osnovno. Oba osobe zbog tuge i `alosti". Navedena grafijska simbolika toliko se ~esto
~itanja u skladu su sa zadatim metri~kim obrascom Muradname. upotrebljava u navedenom kontekstu, da se katkada mo`e analizirati i kao
22 Stih koji u podlozi ima kur'anski ajet: Reci: Kad bi more bilo mastilo da se
posebna vrsta stereotipa u okviru poetskih stereotipa u ljubavnim mesnevijama
ispi{u rije~i Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i rije~i Gospodara
Bo{njaka u 16. vijeku.
moga, pa i kad bismo se pomogli jo{ jednim sli~nim. (al-Kahf, XVIII:109)

BEHAR 98 41
MURADNAMA DERVI[-PA[E BAJEZIDAGI]A

Tvoju zapovijed oskvrnavljuju}i, postadoh ja, koja li


{teta U ~ast istine ~etvorice odabranih halifa
Rob koji naredbe strasti po`udne prihvata U ~ast istinitosti dina i {erijata stamenoga.

Okre}u}i se od pokore Tebi, trena svakoga 70) Kad du{u dervi{a ~as su|eni zgrabi
Udovoljavah svome nefsu 26 sklonom zlim djelima Od tada{njeg `ivota i roda on }e se oprostiti, ruke
oprati
O plemeniti i milosrdni Gospodaru
O Bo`e, koji jesi za{titnik svome robu Kur’an drugom njegovim bliskim u~ini
Du{i njegovoj vjerovanje omili
55) Milostiv budi i za stanje se moje pobrini
Na put na koji ja ne mogu uputiti,27 Ti uputi Nek mu saputnik izdisaj bude na kraju svega
Vojnik-{ehadet: la ilahe illallah 34 – nema boga osim
Uspjeh i pomo} od Tebe, mojim drugom u~ini Allaha
U more samilosti sve utopi (AEME 4b)
Na Dan pro`ivljenja Ti ne postidi
Grudi moje ~e`njom 28 prema Tebi prosvijetli Me|u stanovnicima mah{era 35 ne ponizi
Dobrotom svojom bi}e moje u ru`i~njak pretvori
Oprosti mu prijestupe i nemoj ga kazniti
Dom srca mojega hramom u~ini 29 Kad sudi{, dobrotom svojom presudi
Kabu 30 du{e moje svjetlo{}u posve ispuni
75) Smiluj se tu`nome, o Svemilosni
Sa ovog ogledala srca moga pra{inu o~isti
Samilost i oprost kakav pristoji, Ti uka`i
Ovo oko du{e moje blistavim u~ini
(AEME 4a)
^ine}i ga dostojnim poslani~koga zauzimanja
60) Svjetlo{}u tajne spoznaje, Bo`e, Ti
Dostojnim ga u~ini velikoga susreta i d`enneta
Tminu neznanja u vjeri 31 sa srca otkloni

Ljubav prema Tebi u vjeru i ibadet mi pretvori Nek se vo|a vjerovjesnika za njega zauzme
Bo`e, ne prepusti me samom sebi, Ti me za{titi Nek ono za ~im traga na oba svijeta prona|e

Ne dopusti niti jedan trag sebi~nosti u meni


Bivstvom Svojim moje bitisanje ispuni V

Ovo moje postojanje u nepostojanje promijeni Seb


bebb-ii te’liff
I ovu tjeskobu moju u prostranstvo pretvori Povod za pisanje poeme

Srce moje izvori{tem svjetala u~ini 230) ^as bih kasidu ~as gazel izricao
Riznicom skrivenih tajni moje bi}e u~ini Sve bih u ukrasima i nedosti`no govorio
65) Razmi{ljanje i spominjanje Tebe meni omili Nekad je to zlatnik, nekad ogrta~ sve~ani
U~ini da du{a u spoznaji Tvojoj tajni te`i 32 Broj poklona za mene se umno`i
(BR 43b)
S blago{}u na moje stanje pogled baci Na kraju, vladar koji prave vrijednosti cijeni, zna
Uto~i{te Svoje blagodati Ti zaklonom u~ini Daju}i darove bez ra~unanja i brojanja
(BR 48b)
Pribje`i{tem i potporom mojom stalno budi Odgovaraju}om u~ini Has-odaju 36
Kad sam nemo}an, pomo} mi pru`i Bezgrani~no dobro~instvo ukaza Dervi{u
O Bo`e, tako Ti istine svjetla vjerovjesnika Dervi{ postade blizu padi{aha
Vladara Jesriba 33 iz Arabije, Muhammeda Sve misli{, trun~ica se suncu pribli`ila

26 Prema tesavufskom u~enju to je nefs (strast, duh) u ~ovjeku koji je sklon neprakticiranja vjere i vjerozakona.
zlim djelima (nefs-i emmare bi's-su'). 32 U tesavufskom u~enju sintagma mahrem-i ra z ozna~ava osobu koja `udi da
27 Aluzija na ajet: Ti, doista ne mo`e{ uputiti na pravi put onoga koga ti `eli{, spoznaje tajne Bo`ije emanacije.
- Allah ukazuje na pravi put onome kome On ho}e, i On dobro zna one koji }e 33 Vladara Medine.

pravim putem po}i. (al-QasaTimes Trans, 56) 34 Rije~i [ehadeta: la ilahe illallah - nema boga osim Allaha.
28 - velika `elja na putu Spoznaje. 35 Ehl-i mah{er = stanovnici Mah{era, oni koji }e biti pro`ivljeni na Dan
29 Aluzija na beyt-i ma'mu r (Ku}a sre}e), jedan od naziva za Kabu. pro`ivljenja.
30 U tesavvufu Kaba je srce okrenuto Bogu, mjesto susreta s Bogom. 36 Kane-i kass, posebna odaja na Dvoru.
31 Leksema cehl (neznanje) koristi se u stihu u smislu nepoznavanja i

42 BEHAR 98
MURADNAMA DERVI[-PA[E BAJEZIDAGI]A

235) Po~e dru`enje padi{aha i dervi{a Ne spavaj, na nefs 45 svoj sebi~ni dobro pripazi
U upravi svijetom stvar odgovaraju}a Razmi{ljaj 46 i ne robuj “onom zlu o kome se ovdje
zbori” 47
Padi{ah i dervi{ su na svijetu ovom
Ne{to o ~emu se govori u srcu i na jeziku svakom Slije|enje strasti ovakvu na kraju “korist” daje:
Da ~ovjek sam tra`i patnju i muke bezbrojne
Nema vi{e takvog cara koji toliko o dobru razmi{lja
Izgled mu je k’o u cara, a `ivot k’o u dervi{a Nefsu svome ne uga|aj, ne ispoljavaj /duhovno/
neznanje
Onaj {to nefsu uga|a do`ivjet }e kajanje
Pjesnik: Mevlana Bina’i ( )37
Djelo: SEHA-N
NAME-II BINA’I ( ) 465) Na kraju, `udnja za lijepom osobom i pi}em je
Na oba svijeta to se potvr|uje
BINAIJEVA O DARE@LJIVOSSTI KNJIGA
Ono {to kao odgovor ima stid i kajanje
Prijevod sa perzijskog na osmanski turski: A u naslije|e dobija patnju i pla}anje dugova
Dervi{-pa{a Bajezidagi}
Prijevod sa osmanskog turskog na bosanski: Dok iskrena prijatelja ne bude, na put se ne ide
Adnan Kadri} Ka`u - Iskren prijatelj, pa onda Putovanje! 48

715) Prijatelj prijatne }udi i sudrug {to isto Srce ima


455) Ostavi onu ljubav koja nije u ime Boga 38 ^ini da sasvim nestane Tuga ~ovjekova
Ne misli da je ljubav igra i zabava
Draga Osoba {to tvom unutarnjem Stanju odgovara:
Vi{ebo{tvo i obo`avanje lijepih osoba ne svjedo~i Ako ti `ivot `rtvuje{, da je ona toga vrijedna
Ta ljubav koja nije ljubav prema Bogu 39 na zao }e te
glas dovesti Iskren Prijatelj /na putu Spoznaje/ vrijedan je
cijeloga svijeta
Za dragom osobom, {to je ti ugleda, a koja se srcem Ne samo svijeta, nego i najvrijednijega {to u Du{i ima
igra, ti ne `udi
Pravi je put o~igledan, na krivi ne idi Sohbet sa vjernim prijateljem ~iste }udi
/Na putu Spoznaje / U`itak 49 sred d`enetske ba{~e
Kumira 40 {to vidi{ ne obo`avaj i ne predaji mu srce budi
Du{u 41 svoju ne sagorjevaj u vatri tuge i brige
(AEME 37a)
Od svog srca ne pravi stani{te za voljene osobe 870) Ma~ je za me tek jedan gutljaj bistre vode /isijavanja
Je li podesno da sveti{te kumira Kabom 42 postane?! Spoznaje/
Zar se A{ik 50 uste`e da za Prijatelja 51 svoj `ivot,
460) Poslanik Gospodara sveg stvorenoga nare|uje: Du{u `rtvuje
Mimo Boga ni za ~im silno ne `udi, to zabranjeno je!
(AEME 20a) Briga 52 /na putu Spoznaje/ Leptira ovakva je u svako
Prema mjestu kible Istinske Spoznaje 43 ti lice okreni vrijeme:
Ne idi na put vi{esmislenosti ovosvjetske 44, do|i i Da Svije}i 53 - Licu voljene osobe `ivot daruje
Rije~i se dr`i
(BR 55b)

42 Ka'be - Bo`ija ku}a; srce okrenuto Bogu; mjesto susreta s Bogom.


37 Mevlana Bina'i, perzijski pjesnik od kojeg je sa~uvan divan pjesama i djelo 43 Hakikat - istinska spoznaja Boga; bitnost, bit; sr` svih stvari; Istina.
~iji prijevod dajemo posredstvom prijevoda Dervi{-pa{inog na turski jezik. Iz 44 Rah-i meca z - put ovosvjetskih stremljenja, dunjalu~ki put.
Ni{apura je. @ivio je u vrijeme Ali [ir Nevaija. Iz Ni{apura je oti{ao u Bagdad, 45 Nefs - strast i po`uda u ~ovjeku.
a potom u Azerbejd`an. Seka na ma mo`da ima i neke elemente autobiografsko- 46 Fikr - razmi{ljanje o Bo`ijim znakovima koji vode istinskoj spoznaji.
ga karaktera i mo`da donekle nosi pe~at pjesnikovog vlastitog `ivotnog iskustva. 47 Bed-name - biti doveden u te{ko stanje; sniziti mertebu (nivo) na putu
38 U tesavufskom registru izraz (neiskonska, nestvarna ovosvjets-
ka ljubav, ljubav prema ovosvjetskim stvarima) uzima se kao izraz opre~an savr{enstva.
48 Tarik - muridovo slije|enje propisa na putu spoznaje Boga.
izrazu (zbiljska, istinska ljubav, ljubav prema Bogu). Bez istinske 49 Zevk - intuitivno zrijenje i u`itak u Spoznaji.
ljubavi ('i{k-i hakiki) prema Bogu nema ni slasti istinske spoznaje Bo`ijeg Bi}a 50 'A{ik - ~ovjek koji je svoju ljubav usmjerio Bogu.
( ). 51 Yar - salik, dervi{; onaj sa kojim se razgovara na putu istinske spoznaje.
39 - ljubav koja se ne osje}a prema Allahu ve} prema ne~em drugom. 52 Gamm - nevolja na putu ka Bo`ijoj Ljubavi.
40 Sanem - mjesto ispoljavanja Apsolutnog Bitka. 53 [em' - svije}a; lice i obraz; svjetlost od Boga; ono {to isijava svjetlost
41 Can - mjesto o~itovanja istinske Spoznaje; mjesto "Duha" koje posu|uje Apsoluta i sagorijeva sve oko sebe.
bitak tijelu.

BEHAR 98 43
MURADNAMA DERVI[-PA[E BAJEZIDAGI]A

Na putu do Prijatelja 54/u ime Boga/, `rtvovanje ZAVR[NI DIO POEME59


`ivota, za mene (Poglavlje o dare`ljivosti, Bajezidagi}eva
Su{tinom vje~noga `ivota postalo je pohvala vladaru i pohvala vlastite knjige)

Na putu Ljubavi `ivot - smrt je BR (AEME 56a) 60


Plakanje uz ovakvu Brigu zapravo je smijanje Onaj {to dobro~initelj je, me|u ljudima ~istim najvi{i
Nek se na oba svijeta dodatno uzvisi
A{ik koji Du{u svoju Voljenoj Osobi ne daruje
U zahtjevu svome Iskren bio nije Onaj koji se ne obazire na {tovanje dunjaluka
Taj brzo otkrije odli~nost drugoga svijeta
875) Vrhunska ljubav, to je carevanje
Lijek za Ljubav jeste du{e `rtvovanje Ko dijeli ono {to ima na svijetu ovom
Otkrit }e na kraju zadovoljstvo sutra{njicom svojom
Silno se raduju}i ^istoj Ljubavi {to ne prolazi
1370) Ako bude pozivao 61 na plemenito tro{enje svoga
Had`e-zade ovaj gazel sa~ini:
blaga
Neka ga Bog sa~uva od svakog belaja !
GAZEL HAD@E-Z ZADEA, KOJI VOLI BOGA 55 (AEME) Nema sumnje u to da ~ovjek {to plemenit je
(BR 68b) Na kraju vrijedan isto kao i dirhem postaje
Ko Du{u Voljenom 56 /Bogu/ kao `rtvu poklanja
Nek mu Bog du{i 57 olak{a za svagda Pametnome prili~i, odgovara svakog trena
Da bude {tovatelj plemenitosti – a ne rob dirhema 62
Du{a od tijela odvojeno pada (BR 84a)
Ali `elja za Ljubavlju od Du{e se ne odvaja Onom koji najve}u vrijednost svog `ivota, koju ima, tro{i
Nek potomak njegov dobro ime63na svijetu ostavi
U tijelu je Du{a kao dug {to se posu|uje.
Bolje je da ona kod Vlasnika svoga bude Onaj ~ija je narav ~ista, a plemenitost uobi~ajena je
Na kraju uva`en, i po svjetskom i vjerskom, postat }e
880) Ko Du{u daje taj prema Voljenoj Osobi osjeti u`ivanje (AEME 56b) 64
Melek iz svijeta gajba meni dovikuje 1375) Na Dan pro`ivljenja sudac }e biti Bog Istiniti
Zadovoljan bi}e ~ovjekom plemenitim
A{k od Dervi{a 58 stvara padi{aha (AEME 37b)
A{k stvara padi{aha - ovaj svijet /Sudbina/ siromaha. On ime njegovo zavolje i tako ga po~asti
Nek se plemenitom smiluje Gospodar Svemilosni!
54 Dost - prijatelj u ime Boga; Bog kao najbolji prijatelj ~ovjekov. bratislavskom rukopisu nalaze i dva sljede}a poglavlja: O dare`ljivosti (1341-
55 Ha ( ) - Hu, On, Bog. 1376); Pouka, pjesnik i pohvala vladaru (1377-1400).
56 Canan - Uzvi{eni Bog; izuzetno `eljeno Bi}e. 60 Tekst {to slijedi nastavak je BR 83b strane, ali i nastavak AEME 56a strane
57 Ruh - onaj / ono {to spoznaje Boga; bit ~ovjeka; vrhunska spoznaja. (od 8. distiha).
61 Sala - poziv na zikr.
58 Dervi{ - mistik, sufija, osoba koja je na putu Spoznaje sebe i svoje poslove
62 Ovdje se zavr{ava strana AEME 56a.
posvetila Bogu.
59 Bratislavski i istanbulski rukopis Bajezidagi}eve Muradname razlikuju se 63 Nam - ime; slava; mekam; zastor.
64 Sljede}a dva distiha (1375, 1376) nalaze se i u istanbulskom AEME
po tome {to se u istanbulskom rukopisu nalazi samo Pogovor djelu, dok se u
rukopisu (56b).

44 BEHAR 98
POETSKI GLASOVI

Esad Jogi}

Vrtoglavica du{e
Pjesni~ki smjerokazi `ivotnog temeljca

Novi rukovet pjesama Esada Jogi}a otvara se s


neskrivenom i aluzivnom anga`irano{}u s obzirom na ne-
ka univerzalna dru{tvena previranja kao {to su desni i
lijevi te dualitet Bog je `iv – Bog nije `iv, kao u pjesmi
"Presuda". Potonje nije autorova teolo{ka ili nitzscheova
nedoumica, ve} uo~eni predlo`ak suvremena `ivota.
Dapa~e, pjesnik Jogi} koristi kao osnovnu gra|u za svoje
pjesme apolonske elemente svjesnog reda i mjere, a
osnovni instinkt njegova pjeva je lirsko sje}anje koje se s
jedne strane ne odri~e sladostrasna `ivota, a s druge
strane i te kako je svjesno nebeske okomice i postojanja
jednog uzvi{enog nebosklona, odnosno, jednog nedoh-
vatnog, transcendentnog pogleda odozgo. Dakle, u prvim
pjesmama (istaknimo re~enu pjesmu "Presuda")
osje}amo gotovo agitacijsku imaginaciju i pjesni~ku voka- Biografija
ciju koja je u kontaktnoj potrazi za pravdom i istinom.
Esad Jogi} ro|en je 11. svibnja 1941. u Prijedoru, gdje
U Jogi}a se osje}a sna`na potreba za iznala`enjem moti- je stekao osnovno obrazovanje. U Zagrebu je zavr{io
va, da bi se on istaknuo i potom opjevao, isprvice prag- Vi{u grafi~ku {kolu, a 1984. diplomirao je na
mati~no s podosta deklamacije, ali i hrabrog (bez za- Grafi~kom fakultetu u Zagrebu kao drugi u klasi, a
dr{ke) predo~avanja zbilje, ~ak i u situacijama u kojima kao prvi diplomirani grafi~ki in`enjer u BiH.
prevladava slikovitost i personificirani psihizam ( "nebo Radio na mnogim projektima instaliranja i reorgani-
knji`are" i "prestra{ene kosti"). Pjesnik u svom stvar-
zacije tiskara i uvo|enju obveznog ISO – Standarda
ala~kom usijanju ne}e prezati niti od manirizma, upravo
kao za{tite kvalitete proizvoda. Uredio mnoga mono-
stoga {to smatra da neke doga|ajnosti (ljubavne zgode:
voljena `ena, majka, Bosna, Hrvatska) treba dodatno grafska izdanja. Tako|er je sura|ivao Dr`avnim
estetski okititi (pjesma: "Dvije kapi ki{e), a ne nad njima inspektoratom na programu suzbijanja ovisnosti od
izvr{iti, primjerice, politi~ku ili neku drugu manipulativnu droga. Bio je urednikom knjige autora Dubravka
kozmetiku. Ba{ zato je Jogi} u ljubavnoj lirici raznje`eni Klari}a pod naslovom Suvremeni trendovi zloporabe
neoromantik. Neobi~no mu je stalo do simbola klasja droga. U suradnji s MORHOM, i me|unarodno prizna-
(snaga koja udahnjuje `ivot), njive (zapravo zemlje, ele- tim hrvatskim vojnim znanstvenicima, bio je urednik
menta koji proizvodi i pohranjuje bi}a) i posebno kamena velikog projekta Oru`je za masovno uni{tenje.
kao simbola stvoriteljske energije. U rukama graditelja ^lan je Dru{tva hrvatskih knji`evnika, Matice
(pjesnika ili Tvorca svega postoje}eg) on postaje hrvatske, Jutra poezije, a objavio je desetak knjiga
smjerokaz `ivotnog temeljca, odnosno vitalisti~ke energi- proze i poezije.
je i opstanka. Autor }e to posebno istaknuti, kao pjesnik
jasne tematsko motivske orijentacije, kroz slikovno
Poezija: Krvava `etva, Stra{no je biti ptica
predo~avanje: "kamenog broda", "kamena krajputa{a",
"ru{evina", "kipova", "sru{enih i izgra|enih ku}a". za vrijeme lova, Materija sre}e, Zagreba~ki snovi,
Suze na licu vremena
Jogi} vje{to izbjegava sevdalijsku patetiku, njena ishitre-
na emocionalna stanja da bi sa~uvao da{ak nje`nosti na Proza: Roman Put u izlazak, Tri `ene i fratar,
tim rubovima ushitne radosti i `ivota. Posvema iskren, Mrtvi vlak; pri~e: Zvono, Mirakul, Danak, [apat,
prati taktove vlastita srca i to }e biti presudna unu- Sablje, Ciganski san, Opro{tajno pismo i Robovi.
tra{njost i vanjskost pjesnikova, njegova duhovna egzis- Objavljuje prozu i poeziju u listovima, revijama i
tencija, bez pomutnje nejasnih i apstraktnih mo~vara knji`evnim ~asopisima.
moderniteta. Usuprot tome zavoljet }e sigurne simbole
(kao {to je mjesec, zvijezde i mjese~ina i) koje onda dovo-

BEHAR 98 45
POETSKI GLASOVI

di u razli~ite slikovno semanti~ke interakcije, ponekad i leksi~ko ustrojstvo sapeto u kontekstu, zatim lako do-
metafori~ke: kapljice mjese~ine, zvjezdano nebo, opojne ku~ive metafore, ostati prepoznatljivi i dostupni (cvat
mjese~ine; tu su naravno i behari, razli~ite vrste boli, ljubavi, `ivota sjaj, rumeni san, suze progonstva). Jogi}
nesnosne samo}e (te duhovne egzistencije), "la|e se zna izraziti prijem~ivo, pjevno i recitativno, dakle,
ljubavi" i tako dalje. Ne bez zna~aja su i mladi mrtvi rat- estradno, {to je jo{ jedna vrlina ovoga pjesni{tva koje u
nici ({to se dirljivo referira na zadnji rat), te u tom smis- na{e doba uglavnom nastaje na temeljcima apsurdiz-
lu uvijek razoru`avaju}a maj~inska bol. ma i emocionalne ravnodu{nosti, u doba kada se pjes-
nici ne opu{taju i ne iznose svoju du{u na tepsiji kao
Uporabom vezanog stiha (mjestimice u tercinama) Jo- jedini polog svoga poetskog postojanja.
gi} otkriva vje{tinu u razmje{taju nimalo banalnog
rimarija, dakle, ne}e koristiti izrimarene rime te }e Sead Begovi}

PRESUDA U KNJI@ARI

Od golog zagrljaja U knji`ari na polici zaboravljene knjige.


Lijevih, Zarobljene pri~e krhkih sudbina.
i pitonovog stiska Zaspali likovi u tu|im mislima.
Desnih, Na ple}ima korica, pra{ina.
oko moje presude Treba je ~itanjem kona~no otpuhnuti,
zate`e se konop. ali paziti na zarobljene sudbine
u {injelu od korica dok spavaju
Bog nije `iv! u kolijevci materinskog jezika.
U crvenoj molitvi
mar{iraju biste Ispod neba knji`are
Lijevi. na vrhu klimave police
iz posva|anih rasutih korica
@iv je! Svemogu}i je! krik anatomije slova:
Iz molitve ozareni izlaze Iz herbarija sudbina,
Desni. viri ruka i ne{to rebara.

Stihovi golom presudom Samo prestra{ene kosti


sele u roman, pretapaju se ljudske povijesti.
u nijeme olovne znakove, Pritiska ih vla`ni strop
kako bi postali bezli~na masa u tijesnoj Prokrustovoj postelji.
u kombinatu uniformiranih Muk iz bolesnih korica,
opasnih slova od dogme, ho}e van iz povijesti.

Gdje se ne proizvodi ^itatelj je nijem, slijep i gluh,


niti lijevo, niti desno ne slu{a, ne ~uje i ne vidi,
samo se prera|uju kako slova u redovima bje`e iz korica.
ljudske sudbine Lepr{aju u svoj nestanak.
i sadi crveno cvije}e
na uvrije|enom kamenu. Postaju prognanici u pam}enju.
Od zagrljaja uniformiranih
slova od dogme,
s crvenom presudom MOJA KU]A
pod jastukom, i
konopom oko vrata Kao ma~ak oko ka{e, sunce obilazi
Tonem u spasonosni san. oko dimnjaka moje stare ku}e.

Sjenom ga ve} `dere po trbuhu


i zlatnim glasom se podriguje
nad sudbinom zidara
koji ga je zidao. Da pu~ka dim
mog gologuzog djetinjstva.

46 BEHAR 98
POETSKI GLASOVI

TIJELO I DU[A RUMENI GRIJEH PRIJATELJU

Moje tijelo je kazali{te U ko{ari svjetlosti Prijatelju!


u kojem se igraju ra{trkane u prolje}u, Jesi li ~uo za Zemlju,
ozbiljne drame {utimo i volimo se. Bosnom zvanu?

U kojem se pla~e Nijema od ljubavi Stolje}ima haranu,


i smije, dok se ne da{ da ti iz dojki dok joj iskri kremen
igraju tragikomedije. bukne slatki grijeh. ljuto, a du{a prska...
da iz bradavica sukne
Kao stanar scene molitva pokajanja. Luda misao. Tvrda ljuska.
koju gradi i ru{i Kao plaha srna izlazi{ U pro{nji Sudbine
moje tijelo je podstanar iz samo}e {ume na proplanak udara sivo,
u ro|enoj du{i. pred svog strasnog lovca. kao umorni saz
{to strunom pla~e.
Poslije predstave Za oprost grijeha moli{ cvije}e
kad se zastor spusti, i toplu crvenu ranu strasti, Rumenom sevdalinkom
u kazali{tu na sceni koja }e u po`udi nastati kao vino jo{ `ivo,
na podiju, konaku du{e, u strasnom jauku tananog brida. ~etiri stotine godina
tijelo }e postati hrana. I bijelih poludjelih bedara. i jo{ ja~e

U kazali{tu pod zemljom Pretvara{ se sva u rumeni grijeh Dankom u krv


u kojoj se crvi, Publika iz tame, i molitvu pogleda plahe srne tako je umivo.
zalogajima moje sudbine hrane. {to `udi na proplanku `ivota.
Dankom u ljubavi
Uz slatki rumeni bol tako je dozivo.
u crvenom mraku strasti
Postala si `ena. I san postanka bo{nja~kog
DRVOSJE^E tako uzaludno snivo.

Ljutim ujedima sjekira


drvosje~e ple{e po {umi.
BEZIMENI KRAJPUTA[
Stabla isprepadana {ute. CRVENI LEPTIRI
Sve {to je sisalo nebeske grudi,
Samo im drhture
I ljubilo bludni mjesec kao jedra. Te no}i sam ti donio
vrhovi nebeskih kro{nji.
jato crvenih leptira
Koje se mole oblacima. Sve {to je zemljom hodilo, i spustio ih na modre
I grlilo rumen sunca u smiraj dana. uzbu|ene bradavice
Pobjegla bi negdje nektarom da ih podoji{.
na sigurnu ~istinu. Sve {to je pupalo i
U cvijet procvjetalo, Jedan je bio strasno `edan
Ali strah im korijen dr`i. i sletio na vla`ne usne.
Sve {to je u tami klice Od slasti poljupca se uko~io
Dok izdi{u svoju
Bilo, i iz zemlje isklijalo. i u drhtaju krila izdahnuo.
posljednju fotosintezu.

U molitvi nestalom suncu. Sve je pro{lo mimo mene, U oko ti se spustila


Kao da me nema. neobuzdana zvijezda repatica
Kad umorni lovci da se ugrije na `aru strasti i
uspavaju svoje sjekire, Bezimeni krajputa{, Prozebla od beskraja svemira
Na putu bez povratka. zaspi u zagrljaju leptira.
U samrtnom plesu
Dok si sjedila na rubu svemira
Drhturi jo{ samo
gledao sam kako ti suze {krope
njihovo mrtvo li{}e.
crvena krila mrtvog leptira.
U snovima novog prolje}a.

BEHAR 98 47
POETSKI GLASOVI

LIJEPA SI KIPAR I @ENA OD MJESE^INE

Ovo je san: lijepa si u prolje}e Probudila se snena od po`ude.


sa svibnjem u kosi dok te behar {kropi Na bijelim bedrima veo mjese~ine,
nektarom opojnim po usnama `ednim. ~uva rumenu tajnu tananog brida.
Obraza umivenih beharom tre{nje,
Lijepa si: u ljeto u zrncima `ala u oku vrisak nadolaze}eg prolje}a.
kad ti mjese~ina po bedrima sanja,
na rumenom bridu u postelji od koralja. Zate~ena srna tu`nih o~iju
kad joj se lovac preko ni{ana
Lijepa si: u jesen kad ti iz dojki, skru{eno klanja, presudu joj nudi.
strah od po`ude rumenom ljubavi pupa.
Kad zavjesa od mjese~ine skliznu,
Lijepa si: u snu kad grli{ svoje obna`ena takva nije `eljela biti.
nero|eno dijete u vatri od maj~instva,
kao kad tigrici iz oka otrgnu mladun~e. [tite}i se krilom prepla{ene ptice
krhkom gran~icom `enskoga straha,
Lijepa si: u meni na krhkoj postelji od snova prstima dugim kao strune harfe
kad te u crvenom mraku kao krijesnicu zapletena u anatomiju probu|ene strasti,
dozivam u postelju vriska oka. podi`e je tek do rumenog brida po`ude.

Ovo je java: snovi se moji probude, Uspravna i plaha, prepla{ena pogleda,


kad mi dolutali vjetar u osamu puhne, bolesnik na samrti kad lije~nika gleda,
i sve odnese u nadanja i nestanaka. pretvorila se u mramor od mjese~ine
da je zaljubljeni kipar u ljubavi kle{e.
U duge zime ~ekanja do ra|anja
do proljetnih snova koji u meni vri{te, Od strasti i nemo}i u dlijeto se pretvorio
kao i sam ljudski `ivot. kao vjernost ljubavi, mramorni grob isklesao.

Lijepa si i u nadi ~ekanja. Miloduh, zumbul i ru`e, dlijeto isplelo


u `rtvenu ko{aru za kipara, i grob.
Prekriven velom od mjese~ine
jo{ toplim od `enskih bedara.

TREBA SE MOLITI Upitah u molitvi skru{en:


^iji je ovaj prozra~ni grob?
Bili smo vojska ^ije to dlijeto u mramoru jeca?
{to bespu}ima rata luta,
Sanjali smo povratak To je grob zaljubljena kipara koji kle{e
ali nismo znali puta. ljubav `ene s bedrima od mjese~ine.
Odgovori ru`a i pomirisa
Pitaju}i mjesec i zvijezde snene usne zaljubljenog kipara.
o izgubljenoj stazi spasa
U nadi bili smo u potrazi
dok nam se sudbina talasa.

Dozivali smo stazu


dok bespu}ima tumaramo,
sve dok ne osjetismo.
Da je izgubljeni put u nama.
A ne, negdje tamo.

Treba se moliti samo.

48 BEHAR 98
POETSKI GLASOVI

STARA RU[EVINA STARA PE] LEDENO [UTI CRVENE PTICE

Na proplanku sanja Nemamo drva. Ostala su u {umi. U snu ranjavam


Stara ru{evina. Sat otkucava vrijeme neimanja. svoje srce.
Djed iz prazne lule odbija nadu
Lijepa je jer je moja. bez dima. Pu~ka u tamu Hranim ga sevdalinkom
Iznad nje Bog. Kao svjetlo ledene sobe i proklinje vatru. iz njegove krvi.
iz `ivota koji je okru`uje.
Baka s crnom podbrada~om na Crvene ptice
Iz njedara joj str{i kameni zid glavi spavaju u letu.
koji ima aureolu njegova duha. {utnjom ve} cijeli `ivot
voli i po{tuje tog {utljivog starca. U snu mi se ra|a
Umiva ga ne~im {to se ne vidi. moja prva ljubav,
Gluh je na vremena koja mu Vjetar uzalud orgija sokakom,
u temelju kameno spavaju. nema dima iz gluhe i ledene pe}i nosi na usnama
da se s njim poigra i veseli. bosanski mjesec.
On tako vje~no {uti
da se pomisli, kako ga nema. Tako moji mili starci Kad joj narastu dojke
{utnjom svojom govore, trepavice i krila,
Iako ne dr`i ni{ta i ne slu`i ni~emu `ive mirno i po{teno
drhturi na mrazu i kruni se na `ezi. u tvrdoj vjeri u Boga. poletjet }e u moje
kao da u`iva u svojoj pro{losti. Nemo}ne ruke drvo u {umi ~eka. prognano djetinjstvo.

Jo{ tako beskoristan pri~a o vre-


menu
i graditelju slave ~ovjekove.
KAMENU RODNOM OKVIR ZA SLIKU ZAGREBA
Iz vremena nastajanja.
Iz vremena postojanja. Selo moje Gornjim gradom ki{a sipi
Iz vremena kojeg je sve manje. pod planinom dijete ptice mrvicama hrani,
{uti. slavuj pjeva na ocvaloj lipi
To vrijeme je A, gora rasula kameno stado. Ilicom {areno cvatu ki{obrani.
mirni duh na{ih atoma. O, selo moje kameno.
Lotr{~ak od Gradeca, snena Dverca
Vrijeme je da se kona~no sastanem U avliji kamen djetinjstva, sanjaju podne kad top opali,
s cijelom svojom materijom predaka mojih. prognanici Vukovara samo mila
i molekulom koja je jo{ manja. Iznad humka. Kameni spomenik: djeca
u radosti jedva u uspinja~u stali.
I svojim atomom koji kamen - goro
je tako malen i vje~an. kamen - nebo Ka{ljucavim ognjem, lampa{ stari
Da kona~no u ru{evini, na|em kamen - bole ~uva sveta Kamenita vrata,
sebe. Djetinjstvo sneno. umornom rukom starac ga pali
kamen - zemljo svaku ve~er to~no, ne treba mu
kamen - majko sata.
kamen - `eno
kamen - dojko Slikam Markov trg i Banske dvore
kamen - djevojko. graditeljstvo poslije Medvedgrada,
Zagrebom {ume bijele gri~ke zore
Kamenu stameni, sa Sljemena sunce, na Kaptol ve}
pamte te sejmeni. pada.
Pamte te svi moji
ro|eni i nero|eni. U magli Prisavlja, dimnjak i
munara
Me|a{u - domoljube vje~ni brodovi kojima samo jarboli vire,
bojite se nezvani i neznani: sanjaju Savi lude tokove stare
nove avenije, koje se {ire i {ire.
kamenu - o~e preklani,
Kamenu na{ vje~ni!

BEHAR 98 49
ESEJ: TOKOVI MISLI

Rod, dru{tveni polo`aj i mo}


Sa`etak
Rod je tvorbeni element dru{tvenih odnosa izme|u spolova. Upu}uje
na artikuliranje mo}i, na borbu za bolji dru{tveni polo`aj. Dru{tveni
polo`aj je, sui gen nerris, pokazatelj mo}i. Stoga pripadnost
razli~itim dru{tvenim skupinama i institucijama, pripadnost
razli~itom spolu/rodu, jednakost pred zakonom, posje-
dovanje stanovitog stupnja obrazovanja, zaposlenost,
dohodak, imetak, zna~ajno i, ~esto, odlu~uju}e utje~u na
posjedovanje i upotrebu mo}i. @ene su kao politi~ka manjina
i marginalizirana ve}ina diskriminirani ve}inski dio populacije u
najve}em dijelu svijeta, osobito u zemljama u razvoju. Podre|eni
dru{tveni polo`aj `ena rodno je mjesto njihove nemo}i u dru{tvu.
Nejednakost mo}i posljedica je nejednakosti distribucije i nedjelotvorne
upotrebe izvora mo}i koji ~ine njenu mogu}u primjenu (Dennis H. Wrong).
Mo} je sposobnost namjernog i djelotvornog ostvarivanja volje upotrebom poli-
ti~kih, ekonomskih, tehnoznanstvenih, vojnih, kulturnih, medijskih, simboli~kih sredstava/izvora mo}i. Zato se
mo} provodi; ona nije zaseban izvor koji posjeduju pojedinci ili skupine kao dodatak izvorima dru{tvenoga
polo`aja. Pomo}u znanja mo} prodire u sve razine dru{tvenoga `ivota (M. Foucault). Autor, u razmatranju mo}i,
polazi i od Foucaultovog shva}anja mikrofizike mo}i i Max Weberovog shva}anja mo}i kao pojave koja se mani-
festira u dru{tvenim okolnostima u kojima subjekt svoju volju mo`e potvr|ivati nasuprot otporu drugih, {to je
blisko Voltaireovom shva}anju mo}i kao nastojanja "da drugi ~ine kako se meni svidi".
Klju~ne rije~i: diskriminacija `ena, dru{tveni polo`aj, mo}, rod, spol.

Pi{e: Fahrudin Novali}


U literaturi nema jedinstvenog i jasnog razlikovanja izme|u Wallach Scott, "okrenule rodu kao na~inu ponovnog
termina "rod" i "spol", pa }emo se slo`iti s onim autorima promi{ljanja determinanata odnosâ izme|u spolova"
koji smatraju da u toj oblasti vlada i koncepcijska i termi- (Scott, 2003:11). Termin "rod" imao je u to vrijeme va`nu
nolo{ka zbrka.1 Joan Wallach Scott o jezi~noj uporabi rije~i teoretsku zada}u i zna~enje. O tome J.W. Scott ka`e: "(...)
"rod" koristi tekst iz American Heritage Dictionary of the sama je rije~ – gramati~ki pojam transponiran na dru{tve-
English Language, 3. izd., 1992., koji glasi: nu/kulturnu arenu – bila uznemiruju}a" (Scott, 2003:11).
"U tradicionalnom smislu rod se rabi ponajprije u ozna~a- Joan Wallach Scott smatra da je "rod primarno podru~je
vanju gramati~kih kategorija ‘mu{kog’, ‘`enskog’ i ‘sred- u kojem, ili pomo}u kojeg, se artikulira mo}", i dodaje,
njeg’ oblika; no posljednjih se godina ta rije~ u~estalo "rod je uvijek stalan na~in omogu}avanja ozna~avanja
primjenjuje za kategorije odre|ivanja spola, primjerice u mo}i na Zapadu, kako u `idovsko-kr{}anskoj tako i u
frazama kao {to su jaz me|u rodovima i politika roda. Ovu islamskoj tradiciji" (Scott, 2003:66). Sr` definicije roda,
primjenu potkrepljuje praksa brojnih antropologa koji prema Scottovoj temelji se na integralnoj povezanosti
rije~ spol rabe za ozna~avanje biolo{kih kategorija, a rod dvije postavke: "rod je tvorbeni element dru{tvenih
za socijalne i kulturalne kategorije" (Scott, 2003:237). odnosa koji se temelje na uo~enim razlikama izme|u
Nu`nost uvo|enja kategorije roda kao kategorije historio- spolova; i rod je primarni na~in ozna~avanja odnosa mo-
grafske analize omogu}ilo bi razumijevanje na~ina na koji }i" (Scott, 2003:64). Te tvrdnje Scottova potkrepljuje mi{-
su spolne razlike sistematski zadirale u dru{tvo i kulturu i ljenjem da promjene u organizaciji dru{tvenih odnosa uvi-
pri tom uzrokovale nejednakost izme|u `ena i mu{karaca, jek to~no odgovaraju promjenama u oblicima predstavlja-
primje}uje Lydia Sklevicky2 (Sklevicky, 1996:16). "Sedam- nja mo}i. Pritom napominje da se promjena ne zbiva nu`-
desetih i osamdesetih godina 20. stolje}a feministi~ke su no u jednom smjeru. Na putu konceptualizacije roda raz-
se teoreti~arke (me|u koje se i sama ubrajam)", pi{e Joan motrimo i njegovu strukturu.

1 Vi{e o tom problemu vidjeti u knjizi "Rod i politika povijesti", autorice Joan 2 "(...) u onoj mjeri u kojoj historija `ene uspije u~initi vidljivima `ene u po-
Wallach Scott, 2. poglavlje: Rod: korisna kategorija povijesne analize, str. vijesti, u~init }e vidljivima i mu{karce, (...)", misli Lydia Sklevicky. (Skle-
47-73 i 10. poglavlje: Jo{ neka razmi{ljanja o rodu i politici, str. 237-256. vicky, 1996:17).

50 BEHAR 98
ESEJ: TOKOVI MISLI

STRUKTURA RODA uvida, pa ~ak i stvorilo prostor za novu granu sociologije –


Kao sastavni element dru{tvenih odnosa utemeljenih na sociologiju mu{kosti" (Haralambos i Holborn, 2002:197).
uo~enim razlikama me|u spolovima rod, prema Scottovoj, U ovom radu autor }e upotrebljavati termin "spol" za
obuhva}a ~etiri me|usobno povezana elementa: prvi su ozna~avanje biolo{kih kategorija, a "rod" za socijalne i
simboli koji se nalaze u razli~itim kulturama. Oni proizvode kulturalne kategorije. U tom smislu rod upu}uje na ne-
vi{estruke i ~esto proturje~ne prikaze – "Eva i Djevica Mari- jednakost mo}i, na borbu za bolji dru{tveni polo`aj u
ja kao simboli `ene, primjerice, u zapadnja~koj kr{}anskoj okviru mu{ko-`enske opozicije.
tradiciji – no isto tako i mitovi svjetla i tame, pro~i{}enja i
okaljanosti, nevinosti i iskvarenosti" (Scott, 2003:64). Ovdje je DRU[TVENI POLO@AJ
va`no koji se simboli~ni prikazi prizivaju, na koji na~in i u Dru{tveni polo`aj determiniraju razli~iti individualni i kolek-
kojem kontekstu. Drugi element jesu normativni koncepti. tivni sadr`aji i obilje`ja stanovitog dru{tva (Yuval-Davis,
Oni izla`u interpretacije zna~enja simbola koji smjeraju 2004:117-119). Stupanj obrazovanja, zaposlenost, profesija,
ograni~iti i obuhvatiti njihove metafori~ke mogu}nosti. Ovi nova zanimanja, jednakost pred zakonom, dohodak, imetak,
su koncepti sastavni dio vjerskih, obrazovnih, znanstvenih, pripadnost razli~itom spolu/rodu, pripadnost razli~itim
pravnih i politi~kih doktrina, te kategori~ki i neopozivo zago- politi~kim, etni~kim, nacionalnim, vjerskim, kulturnim i
varaju smisao mu{kog i `enskog, mu{karca i `ene. Gledi{ta ostalim dru{tvenim skupinama, kao klasi~ni indikatori dru-
koja se pojavljuju kao dominantna, navode se kao jedino {tvenog polo`aja, potrebne su i nu`ne, ali ne i dovoljne pret-
mogu}a. "Svrha je novoga povijesnog istra`ivanja", isti~e postavke za istinsku jednakost me|u ljudima koja pod-
Scottova, "poremetiti ideju fiksnosti, razotkriti prirodu te razumijeva i te`nju za jednakost dru{tvene mo}i. Povoljniji
rasprave ili tog potiskivanja koji dovode do pojave bezvreme- dru{tveni polo`aj pojedinaca i dru{tvenih skupina posljedi-
ne vje~nosti u binarnom prikazivanju roda" (Scott, 2003:64). ca je posjedovanja, ja~anja i upotrebe mo}i.
Problem normativnog koncepta zahtijeva i anga`man "ideje
politike i povezanost s dru{tvenim institucijama i organizaci- POLITI^KA I DRU[TVENA MO]
jama", {to je, "tre}i aspekt rodnih odnosa" (Scott, 2003:64). Proizlaze}i iz dru{tvenoga polo`aja njenih nositelja, mo} je,
^etvrti je aspekt roda subjektivni identitet. Scottova smatra prije svega, dru{tvena pojava. Pritom se ne smiju zane-
da "povjesni~ari moraju ispitati na~in na koje se rodom obil- mariti subjektivni psihi~ki ~initelji nositelja politi~ke mo}i,
je`eni identiteti doista izgra|uju te povezati svoja saznanja s kao {to su "volja za mo}", snaga li~nosti, snaga karaktera.
nizom djelatnosti, dru{tvenim organizacijama i povijesno Pojam mo}i u novovjekovnom mi{ljenju javlja se kao izraz
dva bitna ~ovjekova odnosa – odnosa prema prirodi (mo}
specifi~nim kulturalnim prikazima" (Scott, 2003:65).
nad prirodom) i odnosa prema dru{tvu (mo} nad dru{tvom).
Sve to ukazuje na slo`enu strukturnu povezanost eleme-
Mo} nad prirodom ima tehnoznanstvena, a mo} nad
nata roda. Usto, u novije vrijeme u teorijskim razmatranji-
dru{tvom socijalno-politi~ka obilje`ja. Prva podrazumijeva
ma, nagla{avanje rodne nejednakosti ustupa mjesto nag-
mogu}nost postupne slobode od prirodnih sila, a druga
la{avanju rodne razli~itosti.
stalnu opasnost od pod~injavanja socijalnim i politi~kim si-
"Ve}inom su feministice – sociologinje", opravdano smat-
lama. Ali, mo} nad prirodom i mo} nad dru{tvom me|usob-
raju M. Haralambos i M. Holborn, "stvorile teorije rodne
no su povezane, pa ih ne mo`emo strogo odvajati. Vladavina
nejednakosti, pa opet malo je slaganja o uzrocima ove ne-
nad ljudima u tijesnoj je vezi s vladavinom nad prirodnim
jednakosti, kao i oko toga {to bi trebalo poduzeti kako bi
izvorima, stvarima i obratno.
se ove nejednakosti smanjile ili prevladale" (Haralambos
Konstituiranje stanovitog oblika mo}i nad resursima aloka-
i Holborn, 2002:136). Sude}i prema spektru teorijskih
cije (prirodni okoli{, sirovine, sredstva proizvodnje i tehnike,
pristupa rje{avanju problema rodne nejednakosti, u novi-
proizvedena dobra) i nad resursima autoriteta (prostorno-
je doba nagla{avanje nejednakosti ustupa mjesto nagla-
vremenska organizacija dru{tva, organizacija uzajamnih
{avanju razli~itosti.3 Dru{tveni svijet treba shva}ati sa
odnosa me|u ljudima, organizacija ‘`ivotnih prigoda’ za sa-
stajali{ta pluralnosti razli~itih skupina, na primjer crnih
morazvoj i samoizra`avanje) stvara pretpostavke za obliko-
`ena, lezbijki i tako dalje. (Haralambos i Holborn,
vanje politi~ke sfere i uspostavljanje dru{tvene dominacije.
2002:197). Navedeni oblici feminizma "odbacili su pristup
Pomo}u upotrebe znanja obje se vrste resursa organiziraju
da postoji samo jedna stvarnost koju je mogu}e otkriti,
i iskazuju kao nezamjenjivi instrumenti uve}avanja mo}i.
jedna teorija pomo}u koje se mo`e shvatiti dru{tveni svi- Stoga, nejednakost distribucije izvora mo}i, koji se upotreb-
jet. To je, zaklju~uju isti autori, "omogu}ilo razvoj novih
ljavaju da bi se ostvarili stanoviti ciljevi, imaju za posljedicu
3 U tom smislu Michael Haralambos i Martin Holborn razlikuju: radikalni nejednakost mo}i, opravdano smatra Dennis H. Wrong u
feminizam, marksisti~ki i socijalisti~ki feminizam, liberalni feminizam, svojoj knjizi "Power" (Wrong, 1988:IX). Mo} nije zaseban izvor
crni feminizam i postmoderni feminizam (Haralambos i Holborn, koji posjeduju pojedinci ili skupine kao dodatak izvorima
2002:136). Ovdje ne}emo sustavno navoditi osnovna obilje`ja navedenih
feministi~kih orijentacija. Zbog nepristrasnosti liberalnih feministica bogatstva, vje{tine, dru{tvenoga polo`aja. Ona je tvorbena, a
isti~emo samo jednu opasku iz teksta o liberalnom feminizmu u navede- ne pasivna snaga, pa se mora provoditi. Pomo}u znanja mo}
nom djelu. "Za liberalne feministice, nitko nema koristi od postoje}ih rod- prodire u sve razine dru{tvenoga `ivota – od tijela i odgoja do
nih nejednakosti; i mu{karci i `ene trpe jer su potisnuti potencijali i `ena i
mu{karaca. Primjerice, mnoge `ene s potencijalom da budu uspje{ni i rasta stanovni{tva.
kvalificirani /vje{ti pripadnici radne snage ne dobivaju mogu}nost da razvi- Sve razine dru{tvenoga `ivota postaju predmet njezine
ju svoje talente, dok su mu{karcima uskra}eni neki u`ici bliskog odnosa oblikotvorne snage. To je i ono {to Michael Foucault naziva
s vlastitom djecom" (Haralambos i Holborn, 2002:137).

BEHAR 98 51
ESEJ: TOKOVI MISLI

doleezza Rice, savjetnica za nacionalnu sigurnost predsjed-


nika SAD-a5, "princeza ratnik", kako je nazivaju mediji zbog
njene klju~ne uloge u ratu SAD-a protiv Afganistana i Iraka,
progla{ena je najmo}nijom `enom na svijetu. Odmah iza nje
je zamjenica premijera NR Kine Wu Ji. Cherie Blair, supru-
ga britanskog premijera Tonyja Blaira, najmo}nija je `ena
u Britaniji?6 Mo}nija je i od britanske kraljice, a dvanaesta
po mo}i me|u `enama u svijetu. Tre}e mjesto pripalo je
Soniai Gandhi, udovici pokojnog predsjednika Indije Ragiva
Gandhija. ^etvrta je supruga aktualnoga ameri~kog pred-
sjednika Laura Bush, a peta njezina prethodnica, Hilary
Clinton. Me|u prvih deset nalaze se i dvije predsjednice –
Samo je 11 `ena me|u 457 dobitnika Nobelove
Indonezije, Megawati Sukarnoputri i Filipina, Glorie Maca-
nagrade, od njezina ustanovljena do kraja dvade-
pagal-Arroyo. Listu deset najmo}nijih zatvara Carly Fiorina,
setog stolje}a. (...) ^lanica nacionalnih akademi-
{efica Hewlett-Packarda.7
ja znanosti u svim je zemljama vrlo malo, (...), a
Prema Forbesu za ocjenjivanje su kori{teni razli~iti para-
HAZU se sa 6.3% akademkinja uklapa u te
metri, kao {to su trenutni dru{tveni polo`aj i cjelokupni
svjetske trendove. Najve}i udio `ena u svom
`ivotopis ocjenjivanih osoba do brojnosti pojavljivanja u me-
~lanstvu imaju turska (14.6%), islandska (12.3%),
dijima i sfere utjecaja. Autori teksta u Forbesu prvo mjesto
latvijska (11,6%) i norve{ka (11.1%) akademija
Condoleezze Rice kao najmo}nije `ene svijeta obrazla`u
znanosti" (...) (Prpi}, 2004:62).
~injenicom da je ona "imala klju~nu ulogu u planu vo|enja
SAD-a u dva rata te u svim konzekvencama koje su iz njih
mikrofizika mo}i. U na~elu, kao i uop}e, u odnosima mo}i ne proiza{le." Osim toga Riceova je imala i ima veliko pov-
postoji binarna i sveobuhvatna opreka izme|u nositelja jerenje aktualnog predsjednika Georgea Busha. Kineskinja
vlasti i podvla{tenih. Mo} djeluje kapilarno i posvuda4. Brojni Wu predstavljena je kao "nova zvijezda" Kineske komunis-
odnosi snaga koji se oblikuju i djeluju u cijelom dru{tvu slu`e ti~ke partije. Wu se osobito istakla u pregovorima o trgovi-
op}oj rezultanti pribli`avanja, svrstavanja, homogeniziranja, ni Kine s Ruskom Federacijom koje je iznimno uspje{no
udaljavanja, podjela, rascjepa. "Uvjet mogu}nosti mo}i, u privela kraju. Istaknuto je da je njezina najve}a pobjeda bila
svakom slu~aju stajali{te koje omogu}uje razumijevanje ulazak Kine u Svjetsku trgovinsku organizaciju, ~ija su vra-
njene provedbe, (...) je pokretno postolje odnosa snaga" ta Kinezima bila dugo zatvorena.
primje}uje Foucault, "koje neprestano, svojom nejednako{- Indijka ro|ena u Italiji Sonia Gandhi tre}e mjesto najmo}nijih
}u, dovode do stanja mo}i (kurziv, F.N.), no uvijek ograni~e- `ena na svijetu mo`e zahvaliti tomu {to je odvela Kongresnu
nih i nepostojanih" (Foucault, 1994:65). stranku do velike pobjede na op}im izborima u svibnju 2004.
Max Weber prepoznaje pojavu mo}i tamo gdje ona Dodatno po{tovanje i bodove Gandhi je dobila zato {to je
potvr|uje "svoju volju nasuprot otporu drugih", {to je blisko odlu~ila da mjesto premijera prepusti Manmohanu Singhu.
Voltaireovom shva}anju mo}i kao nastojanja "da drugi ~ine Osim vlastitih zasluga za pripadaju}i dru{tveni polo`aj i mo}
kako se meni svidi". Strausz-Hupe u mo}i prepoznaje u vrhu najmo}nijih `ena svijeta, osim pristupa va`nijim
"vlast ~ovjeka nad ~ovjekom" (Arendt, 1996:177). dru{tvenim institucijama; iza nekih od tih `ena nalaze se, ili
John Kenneth Galbraith u "Anatomiji mo}i" (Galbraith, su se nalazili, njihovi mo}ni mu`evi; ili neke druge mo}ne
1987) razmatra mo} s tri aspekta: s aspekta prinude – osobe. Iza Laure Bush bio je tada{nji predsjednik SAD-a i
ka`njavanja ili prijetnje kaznom onima koji se ne `ele njen mu`, George Bush; iza Hilary Clinton, tada{nji pred-
pod~initi (kondigni oblik mo}i); s aspekta poticaja – onima sjednik SAD-a i njen mu`, Bill Clinton; iza Cherie Blair,
koji se `ele pod~initi nudi se pozitivna, afirmativna nagra-
da ili pohvala (kompenzacijski oblik mo}i); i tre}i aspekt je 4 "Mo} je posvuda, to ne zna~i da ona sve obuhva}a, ve} da odasvud dolazi. A

‘odre|ena’ mo}, po onome {to je u njoj trajno, repetitivno, inertno,


uvjeravanje i odgoj kojim se mijenjaju uvjerenja onih koji samoreproduktivno samo je zbirna posljedica koja se ocrtava na osnovi
se `ele pod~initi (kondicionirani oblik mo}i). svih tih nepostojanosti, splet koji se oslanja na svaku od njih i uzvratno ih
[to je, prema utjecajnom ameri~kom poslovnom magaz- nastoji u~vrstiti" (Foucault, 1994:65).
5 Nakon ostavke ameri~koga dr`avnog tajnika za vanjske poslove, Colina
inu Forbesu, bilo odlu~uju}e za svrstavanje na popis Powella, sredinom studenog 2004., mo}na `ena iz sjene Condoleezza
najmo}nijih `ena na svijetu? Rice, naslijedila ga je po~etkom 2005.
6 Prema ~asopisu Forbes mo} Cherie Blair potje~e iz ~injenice da je ona

NAJMO]NIJE @ENE NA SVIJETU "britanska prva dama" koja ima veliki utjecaj "iza scene". Navodno da
je Cherie odgovorila mu`a od toga da ode s vlasti i prepusti primamljiv
Da bi netko bio popularan, bogat i mo}an, mora imati prist- polo`aj svom glavnom suparniku u laburisti~kim redovima, ministru
up va`nijim institucijama. Institucionalne pozicije koje ljudi financija Gordonu Brownu.
7 "Ina~e na listi se nalaze i `ene iz svijeta zabave i show businessa te
zauzimaju, "dobrim dijelom i uvjetuju njihove izglede za
kraljice i ostale plemkinje. Od `ena plave krvi, najvi{e je plasirana jor-
stjecanjem i o~uvanjem vrijednosti kao {to su vlast, bogat- danska kraljica Rania, na 13. mjestu, dok je britanska kraljica
stvo i presti`" (Mils, 1964:13). Elizabeta II. tek 22. ^ak jedno mjesto iza barunice Margaret Thatcher.
Utjecajni ameri~ki poslovni magazin Forbes objavio je Od ‘zabavnjaka’ najbolje su plasirane Oprah Winfrey kao 62. i
spisateljica knjiga o Harryju Potteru JK Rowling, koja je na 85. mjestu"
sredinom 2004. popis najmo}nijih `ena na svijetu. Con- (http://www.htnet.hr/vijesti/svijet/page/2004/08/23/0527006.html)

52 BEHAR 98
ESEJ: TOKOVI MISLI

tada{nji premijer Velike Britanije i njen mu`, Tony Blair, itd. ta, osobito u zemljama u razvoju. Razdiobe izme|u `ena i
Da su se `ene koje nose atribut "najmo}nije" `ene svijeta u mu{karaca nastale su djelovanjem socijalnih i politi~kih
svome djelovanju ograni~ile samo na sustav rodbinskih ~initelja.
odnosa – na obitelj i iskustvo doma, ne bi se na{le na popisu Vi{e istra`ivanja na koja se poziva Joan Wallach Scott otkri-
najmo}nijih `ena svijeta. Zato se koncept roda povezuje i s la su "da je apstraktni pojedinac, temelj liberalne demok-
ostalim dru{tvenim sustavima; kao {to su politika, gospo- racije, mu{ko (...); deklaracije o ljudskim pravima pokazale
darstvo, mo}. su, u svojoj namjeni i u praksi, da su ograni~ene na mu{kar-
ce (...); odre|ene profesije i aktivnosti (me|u njima je kao
(IZA)ZOV PRIVILEGIJA I PRESTI@A POLITI^KE MO]I takva dominantna znanost) ponovno su prikazane kao mu{-
Wrong razlikuje ~etiri posebna oblika mo}i kao namjernog i ke; (...) a oznaka ‘radnik’ se na koncu odnosi na proizvodnu
djelotvornog utjecaja. To su snaga, manipulacija, uvjerava- sposobnost i vje{tinu mu{karaca iako malokad nosi u sebi
nje i vlast. Razmotrit }emo, ukratko, vlast kao oblik funkcio- jasnu oznaku za vje{tine i iskustvo ‘radnice’ (...)" (Scott,
niranja mo}i. 2003:249). Podre|eni dru{tveni polo`aj `ena razmotrit
Povezivanje mo}i s promicanjem vlastitih interesa temelj je }emo na nekoliko primjera diskriminacije znanstvenica.
ve}ine suvremenih analiza mo}i. U tom smislu nastoji se iz-
boriti, ~esto i nedopu{tenim sredstvima, za {to povoljniji (Ne)vidljivi profesionalni plafon
dru{tveni polo`aj koji }e omogu}iti ve}u i djelotvorniju mo}. Za profesionalni polo`aj znanstvenica u literaturi se koristi
Tako se mnogi nastoje izboriti ne samo za {to ve}u mo} nov- metafora stakleni plafon (glass ceiling). "Ne radi se o stro-
ca, nego i politi~ku mo} koja u sprezi s prvospomenutom pu", poja{njava Katarina Prpi}, autorica knjige ‘Sociolo{ki
afirmira vladavinu plutokracije. Stoga je bavljenje politikom portret mladih znanstvenika’ (2004.), "nego o plafonu u zna-
odavno postalo najunosnije i najpopularnije zanimanje. ~enju najvi{e to~ke ili gornje granice, pa metafora slikovito
Od patriotskih motiva i zalaganja za op}e dobro u du`nosti po- iskazuje nevidljive granice profesionalnom postignu}u
jedinih zastupnika u Hrvatskom saboru, na primjer, gotovo istra`iva~ica" (Prpi}, 2004:61).
ni{ta nije ostalo. Ili kako je to metafori~ki i lucidno kazao Ma- Empirijska istra`ivanja profesionalnoga polo`aja i uloge
urice Duverger: "Nikakvog utjecaja nemaju religije u kojima znanstvenica, bez obzira na njihova teorijska polazi{ta, ko-
su sve}enici manji vjernici od pastve" (Duverger, 2001.229). ri{tenje metoda, bez obzira na {irinu i dubinu razmatranih
Naprotiv, politika, kao i ekonomija, po~inje funkcionirati na istra`iva~kih problema, te ostala obilje`ja sociokulturne
tr`i{nim na~elima. To potvr|uju i neke politi~ke afere u slike pojedinog dru{tva do{la su do istih ili vrlo sli~nih
Hrvatskoj krajem 2004., ~iji akteri zahvaljuju}i medijima ra- osnovnih rezultata.
zotkrivaju sami sebe. Tako saznajemo da su neki vlastoljup- Prema Katarini Prpi} (Prpi}, 2004.), dugoro~no su`avanje
ci bili spremni dati stotinu tisu}a eura za saborski mandat. spolnih (rodnih, op.a.) razlika je neprijeporno. Gledane u po-
Neodoljivom (iza)zovu privilegija i presti`a politi~ke mo}i, vijesnoj perspektivi one se smanjuju, ali dana{nji polo`aj i
odolijevaju vrlo rijetki. Atraktivnosti mo}i dru{tvenog polo`a- uloga `ena u znanstvenim organizacijama i zajednicama,
ja koja se sve vi{e svodi na mo} novca ne odolijevaju ni oso- prema brojnim empirijsko-istra`iva~kim nalazima, pokazu-
be s iznimno uspje{nim znanstvenim, umjetni~kim, poslov- ju zamjetna zaostajanja za njihovim mu{kim kolegama.
nim, sportskim karijerama, bez obzira na spolnu pripadnost.
Antropolog David Gilmore, prema Fritjofu Capri, prou~avao
je slike mu{kosti diljem svijeta – ‘mu{ke ideologije’, kako ih
naziva – i na{ao je zapanjuju}e kroskulturalne sli~nosti (Ca-
pra, 2004:234). Osim poznatih obilje`ja mu{kosti – fizi~ke
snage, ~vrsto}e i agresije, Gilmore otkriva da "pravi" mu{-
karac, tradicionalno, vi{e stvara nego tro{i, vi{e daje nego
{to uzima; mu{karci slu`e drugima, ~ak su pretjerano veli-
kodu{ni (Capra, 2004:234).
Vremenom se mu{kost po~ela mjeriti posjedovanjem ma-
terijalnog bogatstva – zemlje, stoke i novca, te putem mo}i
nad drugima, posebice nad `enama i djecom. "U moder-
nom dru{tvu", prema Gilmoreu, "mu{ka se ‘veli~ina’ sve vi-
{e mjeri materijalnim bogatstvom: ‘Pravi mu{karac u in-
dustrijskom dru{tvu je tako|er i najbogatiji mu{karac u ~et-
vrti, najuspje{niji, najkompetentniji (...) On ima najvi{e ono-
ga {to dru{tvo `eli ili treba’" (Capra, 2004:234). Tako mu{- Da su se `ene koje nose atribut "najmo}nije" `ene svijeta
karci, ~esto i svojim povla{tenim dru{tvenim polo`ajem, u svome djelovanju ograni~ile samo na sustav rodbinskih
marginaliziraju i diskriminiraju `ene. odnosa – na obitelj i iskustvo doma, ne bi se na{le na
popisu najmo}nijih `ena svijeta. Zato se koncept roda
DISKRIMINACIJA @ENA
povezuje i s ostalim dru{tvenim sustavima; kao {to su
@ene kao politi~ka manjina i marginalizirana ve}ina, diskri-
politika, gospodarstvo, mo}.
minirani su ve}inski dio populacije u najve}em dijelu svije-

BEHAR 98 53
ESEJ: TOKOVI MISLI

Polaze}i od navedenog istra`ivanja (Prpi}, 2004), koje se te- @ena je malo i u strukturi mo}i u znanstvenoistra`i-
melji na respektabilnom broju izvora uglednih svjetskih i va~koj djelatnosti
hrvatskih autora, razmotrit }emo profesionalnu marginali- Rije~ je o ulozi `ena u znanstvenim zajednicama, bilo da se
ziranost znanstvenica. Koliko je ta marginaliziranost pojava radi o va`nim i utjecajnim tijelima nacionalnih akademija,
imanentna pro{losti ili/i sada{njosti, zaklju~imo iz teksta znanstvenih dru{tava, u savjetima/uredni{tvima znanstve-
koji slijedi. nih ~asopisa i publikacija, u recenzentskim panelima/gru-
pama, ili je rije~ o financijskoj potpori za rad na istra`iva~-
Istra`iva~ice sporije i rje|e od istra`iva~a stje~u... kim projektima.
"Istra`iva~ice sporije i rje|e od istra`iva~a stje~u znanstve- I u tijelima Europske unije (EU), koja odlu~uju o znanstvenoj i
ne stupnjeve i, posebice (naj)vi{a znanstvena i nastavna zva- tehnolo{koj politici, svega je nekoliko `ena. U Europskoj
nja (...). Stoga je njihova kvalifikacijska struktura lo{ija, a skup{tini za znanost i tehnologiju10 u 1997. godini bilo je sa-
udio me|u nositeljima visokih zvanja jo{ manji od zastuplje- mo 7% `ena. Pozivaju}i se na jedan izvje{taj Europske komi-
nosti u ukupnom istra`iva~kom kadru. [tovi{e, (i) tu se for- sije iz 2000. godine, Prpi} isti~e da je zastupljenost znan-
mira tipi~na profesionalna piramida: {to je vi{e zvanje, `ena stvenica u pravilu malena i u tijelima nacionalnih agencija za
je to manje. Tako je prosje~an udio `ena u ukupnom profe- financiranje znanstvenih istra`ivanja ~lanica EU. Izuzeci su
sorijatu zemalja EU u 1999. godini bio 26%. Pad udjela je savjeti za biomedicinska istra`ivanja u nekim zemljama.
o~it od docenata, me|u kojima je bilo 32% `ena, prema
izvanrednim i pogotovo redovitim profesorima – 28% i 11% Slabija pla}enost znanstvenica nego znanstvenika
`ena (Laafia i Larsson, 2001:5).8 Jasno je da su razlike me|u Znanstvenice su slabije pla}ene nego znanstvenici, ~ak i za
~lanicama Unije velike, pa je `ena me|u redovitim sveu~i- posao istoga ranga.
li{nim profesorima u 2000. godini bilo od minimalnih 6.2% i "(...) istra`ivanje jaza u pla}ama izme|u ameri~kih znan-
6.3% u Austriji i Nizozemskoj do maksimalnih 19% u Fin- stvenika i znanstvenica pokazalo je da se razlike koje se na
skoj i 19.3% u Portugalu (...)" (Prpi}, 2004:61-62). razini sustava istra`ivanja i razvoja smanjuju – od 28% u
1979. do 23% u 1995. godini - i po izvedenim kontrolama
Zaostajanje znanstvenica za znanstvenicima o~ituje individualnih i kontekstualnih faktora ipak ne gube, mada
se i u dobivanju ostalih kolegijalnih priznanja su manjeg opsega" (Prpi}, 2004:63).
Navodimo primjere zaposlenja na "(...) uglednim sveu~ili{ti- Tako redovite profesorice na elitnim sveu~ili{tima u
ma ili u drugim visokorangiranim znanstvenim institucijama, dru{tvenim i bihevioralnim znanostima u SAD-u imaju za
trajni akademski/sveu~ili{ni polo`aji, ~lanstvo u nacionalnim 10% manje pla}e od svojih kolega istoga ranga iz iste
(i inozemnim) akademijama znanosti, nacionalne i me|u- ustanove (Prpi}, 2004:63; Long, 2001:216).
narodne znanstvene nagrade, presti`ne stipendije i sli~no. Predsjednik ameri~kog sveu~ili{ta Harvard, Lawrence H.
(...) Samo je 11 `ena me|u 457 dobitnika Nobelove nagrade, Summers, govore}i na konferenciji o ekonomiji, "izjavio je
od njezina ustanovljena do kraja dvadesetog stolje}a. (...) da priro|ene razlike izme|u spolova mogu objasniti za{to
^lanica nacionalnih akademija znanosti u svim je zemljama mnogo manje `ena ostvari uspje{ne karijere u znanosti i
vrlo malo, (...), a HAZU se sa 6.3% akademkinja uklapa u te matematici, za razliku od mu{karaca."11 Navedena izjava
svjetske trendove. Najve}i udio `ena u svom ~lanstvu imaju Summersa, vjerojatno nije tipi~na za sve njegove ameri~ke
turska (14.6%), islandska (12.3%), latvijska (11,6%) i norve{ka kolege, znanstvenike i sveu~ili{ne nastavnike, ali je zabri-
(11.1%) akademija znanosti" (...) (Prpi}, 2004:62). njavaju}a i neshvatljiva.
Sudjelovanje `ena u razdiobi organizacijske mo}i Ne diskriminiraju `ene samo mu{karci, nego i `ene
tako|er je minimalno Navodimo jedan primjer u kojem `ena diskriminira `enu,
@ene razmjerno rijetko zauzimaju visoke pozicije u strukturi zahvaljuju}i nacionalnim i vjerskim predrasudama, svom
mo}i i utjecaja u znanstvenim i istra`iva~kim institucijama. To dru{tvenom polo`aju i mo}i koja proizlazi iz njega.
se odnosi ~ak i na rukovode}e polo`aje na razini pojedinih Na natje~aj jedne zagreba~ke osnovne {kole za zamjenu
organizacijskih jedinica u istra`iva~kim ustanovama, a nek- privremeno odsutne nastavnice javila se nezaposlena nas-
moli na rukovo|enje cijelom ustanovom, isti~e Prpi} poziva- tavnica.12 Kandidatkinja je ispunjavala sve uvjete natje~aja –
ju}i se na brojna izvore. U Njema~koj `ene zauzimaju 5% imala je zakonom predvi|enu stru~nu spremu, pedago{ku
rukovode}ih polo`aja u industrijskim istra`iva~kim institucija- izobrazbu, polo`en stru~ni ispit. Imala je i vi{e od toga –
ma; a ukupan udjel `ena me|u menad`erima u industrijskom vi{egodi{nje iskustvo u nastavi za predmet za koji se natje-
sektoru dvostruko je ve}i – 11%. Samo 3% in`enjerki prema cala, te zahvalnicu za sudjelovanje na `upanijskom natjeca-
15% in`enjera u Francuskoj obna{a visoke hijerarhijske uloge nju u~enika iz istog predmeta. Nakon {to je ravnateljica saz-
(Prpi}, 2004:62).9 Sudjelovanje `ena u razdiobi organizacijske nala da kandidatkinja ispunjava sve uvjete natje~aja predvi-
mo}i je sve manje, {to je rukovode}i polo`aj vi{i. |ene zakonom, upitala ju je: "A koje ste nacionalnosti"?
8 Laafia, Ibrahim and Anna Larsson (2001): Women in public research and European Communities.
10 European Science and Technology Assembly.
higher education in Europe. Eurostat. Statistics in focus, Science and
11 Jutarnji list, 19. sije~nja 2005., str. 64.
technology, (9-7):1-7.
9 EC – European Commission (2003b): Women in industrial research: 12 Nezaposlena nastavnica je po~etkom devedesetih godina pro{loga

Anlysis of statistical data and good practices of companies. Luxem- vijeka, tako|er, bila `rtva nacionalne i vjerske isklju~ivosti. Protjerana
burg: European Commission, Office for Official Publications of the iz svoga doma u Bosni i Hercegovini ostala je `ivjeti u Zagrebu.

54 BEHAR 98
ESEJ: TOKOVI MISLI

"Hrvatske", odgovorila je gospo|a. "A vjeroispovijedi"?, pri- |er, smatra ‘prirodnim’ i zaslu`enim. Osim ostalih i pojedine
upitala je ravnateljica. Gospo|a nije bila katoli~ke vjeroispovi- mo}ne, privilegirane, nacionalno i vjerski pristrasne osobe,
jedi i poku{aj zaposlenja nije uspio. Odlu~ili su uvjeti koji nisu me|u njima i `ene, te privilegirane dru{tvene skupine opte-
predvi|eni zakonom. Odlu~io je Conditio sine quae non rav- re}ene su negativnim predrasudama i stvaraju mit o "krvnoj
nateljice – katoli~ka vjeroispovijed. I ovaj primjer pokazuje da ~isto}i, superiornosti i isklju~ivosti", {to tako|er zna~ajno
je mo}, bez pravde, nasilje. Rije~ je o diskriminaciji zbog utje~e na diskriminaciju oba spola/roda.
"pogre{ne" vjeroispovijedi koju kandidatkinja, prema kriteri- @ene su kao politi~ka manjina i marginalizirana ve}ina, dis-
ju nacionalno i vjerski pristrasne ravnateljice, nije smjela kriminirani – ve}inski dio populacije u najve}em dijelu svije-
imati. Zanimljivo bi bilo vidjeti kako bi ravnateljica postupila u ta, osobito u zemljama u razvoju.14 U prevladavanju diskrimi-
slu~aju da je kandidatkinja, primjerice, bila ateistica. nacije `ena nu`na je izgradnja i njihova individualnog i kolek-
"Svaka privilegirana skupina" isti~e Max Weber, "razvija ‘mit’ tivnog identiteta. Pritom bi osnovni materijal za tu izgradnju
o svojoj prirodnoj i po mogu}nosti ‘krvnoj’ nadmo}i" (Weber, bio podre|en dru{tveni polo`aj `ena i insuficijentnost njihove
1999:63). Krv je bila i ostaje bitnom vrednotom i zna~ajnim mo}i.15
elementom u mehanizmima mo}i – u njezinim manifesta- Razumljivo je da navedeni oblici izgradnje identiteta,
cijama i ritualima; osobito u dru{tvima u kojima postoji nag- tijekom vremena, podlije`u promjenama; da identitet otpo-
la{ena, otvorena ili prikrivena, nacionalna, vjerska i rasna ra, na primjer, mo`e postati legitimiraju}i identitet, kako bi
diskriminacija. racionalizirao svoju dominaciju, itd. Usto, Manuel Castells
A {to re}i o pojavama {utnje intelektualne i gotovo ~itave jav- smatra da niti jedan identitet nema, per se, naprednu ili
nosti u dru{tvu u kojem srednjo{kolska profesorica13 radi nazadnu vrijednost izvan svoga povijesnog konteksta.
kao higijenska radnica i napla}uje upotrebu javnog zahoda; Nema istinske demokracije i slobode, nema rodne jedna-
{to re}i o diplomiranim in`enjerima koji su se prekvalificirali kosti i razli~itosti, bez jednakopravne raspodjele i upotrebe
u zanimanje voza~ tramvaja i voze tramvaj, o diplomiranim politi~ke i ine mo}i. Stoga te institucije p(ostaju) jedan od
in`enjerima i ostalim visokoobrazovanim kadrovima koji rade najva`nijih izazova ne samo nacionalnim vladama, nego i in-
kao trgovci na tr`nicama, o doktoru znanosti koji je polo`io stitucijama civilnoga dru{tva, intelektualnoj i ~itavoj
ispit za voza~a teretnih automobila kako bi zara|ivao za `ivot, dru{tvenoj javnosti.
o ... I sve to dok se nagra|uje kriminalno, a ka`njava moral-
Literatura
no –po`eljno pona{anje. Sve se to doga|alo, ili se jo{ uvijek Arendt, Hannah, (1996.): Eseji o politici, Zagreb, Antibarbarus.
doga|a i u Hrvatskoj, upravo u Zagrebu. Duverger, Maurice (2001.): Politi~ka sociologija, Osijek – Zagreb - Split,
Panliber.
Zabluda je da }e biti velike koristi od organiziranja mega kon- Capra, Fritjof (2004.): Skrivene veze, Znanost o odr`ivosti: objedinjavanje
gresa znanstvenika; od kojih se o~ekuje pokretanje neisko- biolo{ke, spoznajne i dru{tvene dimenzije `ivota, Zagreb, Liberata.
ri{tenog znanja, pozivanje prije svega, mladih znanstvenika Castells, Manuel (2002.): Mo} identiteta, Informacijsko doba, Ekonomija,
dru{tvo i kultura, Svezak II., Zagreb, Golden marketing.
iz inozemstva da se vrate u zemlju i tako stvore kriti~nu ma- Foucault, Michel (1994.): Znanje i mo}, Zagreb, Globus.
su znanja koje }e proizvoditi mo}; ako, kako to ka`e Josip Galbraith, J. Kenneth (1987.): Anatomija mo}i, Zagreb, Stvarnost.
Haralambos, Michael; Holborn, Martin (2002): Sociologija, Teme i perspektive,
Kozarac u "Mrtvim kapitalima", "(...) truhnemo u komodnosti, Zagreb, Golden marketing.
jer ne}emo da znamo da je ~ovjek, najvredniji kapital u svakoj Harmon C. Christopher (2002.): Terorizam danas; posebno me|unaslov: Uloga
zemlji" (Kozarac, 1979). ^ovjek, bez obzira na spol/rod, rasu, `ene terorista (str. 227-239), Zagreb, Golden marketing.
Kozarac, Josip (1979.): Mrtvi kapitali, Zagreb, Mladost.
naciju, vjeroispovijed. Long, J. Scott (ed) (2001.): From Scarcity to Visibility: Gender Differences in the
Careers of Doctoral Scientista and Engineers. Washington, D.C.: National
Umjesto zaklju~ka Academy Press.
Mils, Rajt (1964.): Elita vlasti, Beograd, Kultura.
Rod je tvorbeni element dru{tvenih odnosa izme|u spolova. Mutahheri, Murtada (1997.): Prava `ene u islamu, Zagreb, Me{ihat Islamske
Upu}uje na artikuliranje mo}i, na borbu za bolji dru{tveni zajednice u Hrvatskoj. Prijevod: Murtada Mutahhari, The Rights of Women in
polo`aj. Dru{tveni polo`aj, upotreba znanja, sfera utjecaja, Islam, Teheran, World Organization for Islamic Services.
Novali}, Fahrudin (2003.): Rasipanje budu}nosti, poglavlje: Bioeti~ka diskrimi-
va`nost i zna~aj poslova koje obavlja stanovita osoba, us- nacija `ena – Rasipanje njihovih svestranih mogu}nosti, Zagreb, Alinea.
pje{nost u privatnom `ivotu i javnom djelovanju, pojavljivan- Prpi}, Katarina (2004.): Sociolo{ki portret mladih znanstvenika, Zagreb, Institut
je/eksponiranje u medijima, neki su od elemenata koji odlu- za dru{tvena istra`ivanja.
Scott, Joan Wallach (2003.): Rod i politika povijesti, Zagreb, @enska infoteka.
~uju o posjedovanju, ja~anju i upotrebi mo}i. Sklevicky, Lydia (1996.): Konji, `ene, ratovi, Odabrala i priredila Dunja Rihtman
Tko je u povla{tenom dru{tvenom polo`aju smatra ga legi- Augu{tin, Zagreb, @enska infoteka.
Weber, Max (1999.): Vlast i politika, Zagreb, Naklada Jesenski i Turk.
timnim. On svoj vlastiti polo`aj prihva}a kao ne{to sasvim Wrong H. Dennis (1988.): Power, With a New Preface, Oxford, Basil Blackwell.
‘prirodno’ i zaslu`eno. ^esto se tu|i inferiorni polo`aj, tako- Yuval-Davis, Nira (2004.): Rod i nacija, Zagreb, @enska infoteka.

13 Prema jednom dnevnom listu u Hrvatskoj na blagajni javnog zahoda Legitimiraju}i identitet uvode dominantne dru{tvene institucije s
na Trgu bana Jela~i}a u Zagrebu radila je, ili jo{ uvijek radi, profesor- namjerom da pro{ire i racionaliziraju svoju dominaciju u odnosu
ica zemljopisa. prema dru{tvenim subjektima. Identitet otpora organiziraju oni sub-
14 @ene zahtijevaju politi~ku mo} na zakonit na~in, ali je nastoje izboriti i jekti koji su marginalizirani i diskriminirani u dru{tvu; subjekti kojima
~inom nasilja protiv nevinih – ~inom terorizma. "Njihova zna~ajna se dominira. Njihov se otpor ogleda u prevladavanju dominacije koju
broj~ana nazo~nost u ve}ini teroristi~kih i pobunjeni~kih skupina" prim- uspostavljaju dominantne dru{tvene institucije.
je}uje Christopher C. Harmon, "izazov je nekim pretpostavkama o raz- Projektni identitet se izgra|uje kad dru{tveni subjekti, temeljem njima
likama izme|u mu{karaca i `ena u mnogim dru{tvima, i potvr|uje dostupnih kulturnih materijala grade novi identitet kojim se redefinira nji-
sna`nu privr`enost nekih `ena politi~kim, ekonomskim i dru{tvenim hovo dru{tveni polo`aj u dru{tvu. Pritom, oni tra`e preobrazbu ~itave
pitanjima, od anarhizma do prava `ivotinja" (Harmon, 2002:197). dru{tvene strukture. "To je, na primjer, slu~aj kad feminizam iza|e iz
15 Manuel Castells (Castells, 2002:16-22) razlikuje tri oblika i izvora izgrad- rovova identiteta otpora i prava `ena kako
nje identiteta: legitimiraju}i identitet, identitet otpora i projektni identitet.

BEHAR 98 55
PRIJEVODNA KNJI@EVNOST

Mohammed Shoukri

Kov~eg
Prevela: Lejla Sunagi}

Navikao je svake ve~eri da sjedi u svojoj omi- veli za sebe. Kada ustane iz svog mauzoleja, ***
ljenoj kafani, stavlja kutiju crnih cigara na stol ulazi u atelje da radi. Pribli`io mi se, a onda me iznenadio pita-
i da, po obi~aju, naru~uje kafu s mlijekom. njem:
Trlja cigaretu prorje|uju}i njen gusti duhan *** - Ho}e{ li po}i sa mnom?
prije nego {to po~ne pu{iti. Sam je u ovom Zaustavio se ispred njega, prljave odje}e, s - [ta si rekao?
gradu. Njegovi malobrojni prijatelji dolaze mu bradom, ozbiljan, mr{av. Pogledao ga je pa`- - Ako ho}e{, po|i sa mnom.
iz rodnog grada ili se s njima tamo vi|a preko ljivo, zatim mu se pribli`io, uzeo ga za ruke i Izrazito mr{av, ozbiljan, ~iste odje}e, gledao
vikenda. Za lijepog vremena, sjedi na terasi sna`no poljubio. Ispravio se i rekao: me prodorno u o~i, pa re~e:
kafane i promatra prolaznike ili se, pak, preda- - Ve} dugo vremena te tra`im u svojim snovi- - Ve} dugo vremena te tra`im. Imam silnu `e-
je meditaciji. Njegova spava}a soba je obojena ma. Nikada se vi{e ne}emo sresti. Sigurno! lju da bude{ moja. Mo`da se vi{e ne}emo
u tamnosme|u, zavjese su crne i guste, spu{- Uputio mu je duboki pogled, a zatim nastavio sresti. Po|i sa mnom. @elim te. Otkrit }u ti
tene i danju i no}u; druga soba je njegov ate- s masom prolaznika. Ostao je na trenutak tajnu koja }e ti mo`da biti va`na.
lje – tamnoru`i~asta, sa prozirnim svijetlopla- za~u|en. Neki mu se nasmija{e sa terase ka- - Jesi li lud?
vim zavjesama. Uve~er, kada se vra}a ku}i, fane. Drugi se zaustavi{e zure}i u njega i - Imam za tebe jednu veliku tajnu.
pije ~a{u toplog mlijeka ili supu u koju dodaje smije{e}i se. Konobar ga upita: - Potra`i lu|akinju kao {to si ti da joj otkrije{
~ehno izgnje~enog ~e{njaka. Ve}ina pribora je - Gospodine Nadile, {ta to bi s njim? svoju veliku tajnu.
u njegovoj kuhinji od grn~arije ili drveta. - Ne znam. Nasmijala sam mu se i krenula dalje okre}u}i
Namje{taj u spava}oj sobi, jednostavan i sta- - Da li vas poznaje? se da vidim da li me prati.
rinski, nabavio je u prodavnici rabljenih stvari. - Ne znam.
I krevet je drveni. Izuva cipele i u mraku sjeda - ^udno. I `alosno. Sigurno je poludio. Ovaj ***
na sofu na podu. Dok pu{i, slu{a azijsku na- grad se pretvorio u grad lu|aka. Zaustavljao sam i neke druge. Ismijavale su
rodnu muziku, ili klasi~nu, evropsku. U pono} Posjetioci nastavi{e {aptati okre}u}i se pre- me i vrije|ale. U blizini [pansko-marokanske
ima svoju seansu. Ulazi u kov~eg obu~en u ma Nadilu. Konobar je stao ta~no ispred nje- banke vidio sam na ulazu zgrade nju: plavu,
ko{ulju i pantalone, bos. Zatim zatvara pok- ga. Nesvijesti mu se. Magli mu se pred o~i- tu`nu, blijedu, izgubljenu i neupadljivu. Tak-
lopac. Kov~eg ima otvore sa strana i na pok- ma. Iza|e iz kafane. Pogled mu se polako bis- vu figuru volim. Odje}a joj nije pripijena uz
lopcu. ‘’@ivi le{, a ne mrtvac koji `ivi’’, tako trio dok je sporo kora~ao. tijelo. Mrzim kad nose pantalone. Razmi{ljao

56 BEHAR 98
PRIJEVODNA KNJI@EVNOST

sam da je uzmem sna`no za ruke, kao {to je da je jo{ uvijek `iv. Volim `enu koja sanja da Pogledala ga je bespomo}no. Nakon izvjesne
mene stisnuo onaj lu|ak, i da je poljubim. bih joj mogao oteti njen san. Zapravo, `ena je ti{ine, zatra`io je od nje da mu vrati klju~.
Mo`da ne}e po}i ako tako uradim. Bit }e do- oteti san. Tako je ljep{e. Predala mu ga je suznih o~iju, a zatim po~ela
voljno ono {to sam rekao i drugima: Rije~ima ne mogu opisati svoj gnjev. Boji{ se jecati.
- Ho}e{ li po}i sa mnom? mrtvaca, a mo`da si ga sama ubila! Luta{
- Kuda? ulicama ovog grada kao {to lutaju bijesni psi, ***
- U moj stan. a meni je muka od vlastitog `ivota. Ugledao sam je na istom mjestu. Nasmije{ili
Dala mi je da ponesem njenu korpu punu smo se jedno drugom.
odje}e, a ona je i{la pored mene. Kod ulaznih *** - Nisi se vratila po svoju korpu.
vrata je prije ulaska pogledala u {estosprat- Predve~er se vratio u svoj stan da se odmori. - Izvini zbog onog pro{li put. Otputovala sam
nicu. Otvorio sam joj vrata lifta, a zatim sam Te ve~eri nije imao posla. Iza vrata je na{ao u Tetuan.
joj dao korpu. maramu kojom se njegova sestra pokriva. - Nije va`no. Znam {ta te upla{ilo.
- Pritisni broj 3. Ja sam navikao stepenicama. Dolazi jednom ili dva puta mjese~no da mu Krenusmo. Neka tiranska `elja me tjerala da
U{ao sam prije nje i upalio lampu u hodniku. o~isti stan i uredi razbacane dijelove namje{- saznam njegovu tajnu. Ovoga puta je bilo
Dao sam joj znak da u|e u mra~nu spava}u taja. Zatekao je i brata i sestru. U kaminu su vina u stanu. Uveo me je u atelje da mi poka-
sobu. Jedan snop svjetla je prodirao iz hodni- gorjele gran~ice, a pored kamina je le`ala `e slike. Likovi na njegovim slikama su duho-
ka. Sjeo sam na nisku sofu i upalio malu hrpa od komada kov~ega. Brat je ~eki}em vi a istovremeno i ljudska bi}a. Nemaju ni
plavu lampu. razbio kov~eg. Gledali su ga iznena|eni dok mesa ni krvi, ali hodaju i okupljaju se na trgo-
- Imam pivo, viski, d`in. je on promatrao plamen, a zvuk pucketanja vima, vi~u, protestiraju i gestikuliraju. Ima
- Vino, ako ima{. gran~ica mu raspirivao tugu na licu. Zavjese prikaza iz lova na obalama, od kojih su neki i
- Si}i }u u prodavnicu da ga kupim. su bile spu{tene. Zraci proljetnog sunca os- o{te}eni; boje na slikama su mje{avina blije-
Kada je iza{ao, pa`nju mi privu~e neki dugu- vjetljavali su jedan dio sobe. Htio je da de `utopepeljaste i jarkocrvene; prozor je
ljasti predmet. Promatrala sam ga nekoliko sjedne, ali se sjeti slike kov~ega, pa ljutito razbijen, a more uzburkano. Kad sam upitala
trenutaka. Postadoh radoznala. Ustala sam i ode u svoj atelje. Na{ao je sliku na svom za zna~enje slike na kojoj je ~ovjek razapet s
pribli`ila mu se. Jo{ jednom sam ga pogle- mjestu. Vratio se u dnevnu sobu i sjeo. Zapa- jednim ekserom u ~elu, a s druga dva u sto-
dom procijenila prije nego {to sam ga dodir- lio je cigaretu gledaju}i zami{ljeno u dijelove palima, dok grupa duhova zuri u njega, rekao
nula. Drhtavom rukom sam s njega sklonila kov~ega koji gore i one koji jo{ nisu gorjeli. A mi je:
bijeli pokriva~ – kosa mi se nakostrije{i, za- onda ga brat upita: - Ljudi se ujutro probudi{e i na|o{e ga raza-
drhta mi tijelo! Otr~ah zadihana prema vrati- - [ta se desilo s tobom? petog.
ma da ih otvorim. Osjetih neku neobja{njivu Pokazao je prema komadi}ima kov~ega. Vratila sam se na sliku kov~ega.
snagu kako me vu~e nazad. Zateturah se, - Eto, to mi se desilo. - Zna~i, zbog ovoga ima{ kov~eg u ku}i.
skoro da padnem. Silazila sam niz stepenice, - [ta zna~i kov~eg u ku}i? - Kad sam zavr{io sliku kov~ega, otkrio sam
preska~u}i, zapinju}i. Svjetlo se ugasi. - Kupio mi ga je ~ovjek koji voli kov~ege da da u njemu mogu raditi svoje duhovne
Udarih u zid. Uhvatila sam se za ogradu. Vra- mu ga naslikam. vje`be.
ta jednog stana se otvori{e. Zaustavih se - Da li kov~eg mora biti pred tobom dok ga - Duhovne vje`be?
skamenjena. Iz jedne osvijetljene ta~ke po- slika{?
javi se djevojka. Pozdravila sam je. Klimnula - To je realisti~na slika. ***
mi je glavom i upalila svjetlo u stubi{tu. Moja - Ali ti tvrdi{ da je apstrakcija konkretnija od Spava u kov~egu oko sat vremena, odmara-
uznemirenost se sti{ala. Silazila sam polako, ne~eg konkretnog. ju}i se i opu{taju}i `ivce. U njemu skuplja
a djevojka je i{la iza mene. Sudarih se s njim - Da. snagu da bi se mogao koncentrirati. Isti
na ulaznim vratima. Djevojka je pro{la pored - Pa? {panski stolar napravio mu je drugi kov~eg u
nas. - Sliku je nau~io kupac i treba da bude njegovom stanu kriju}i se od radoznalih sus-
- [ta se desilo? Ne}e{ ostati? naslikana po njegovoj `elji. jeda, kao {to je to uradio i prvi put. Nije puno
Izustila sam isprekidanim glasom: - Ali ti nikada ne slika{ konkretne stvari. ~itao, ali kada po~ne ~itati knjigu, ne zaus-
- Ne... Hvala... Idem. - Da. tavlja se dok je ne pro~ita. Nismo mnogo
Izvadio je iz d`epa 50 dirhema i stavio mi u - Pa? pri~ali. Kupio mi je arapske i francuske roma-
ruku. - Eto. ne. Njemu za ljubav po~ela sam mu praviti
Pogledala sam ga ne{to smirenija. Suzdr`ala - Za{to si ga naslikao? dru{tvo za vrijeme njegovih duhovnih vje`bi.
sam se da ne zapla~em, ali me je jo{ uvijek - Zbog 5000 dirhema. Prvi put kad sam legla u kov~eg, strepila sam
bilo strah. Zahvalila sam se i oti{la. - Nisam to znao. od straha. A onda sam po~ela s pravim du-
Upalio je lampu ostaviv{i svjetlo u hodniku. - Nisi imao pravo razbiti kov~eg. hovnim vje`bama.
Sjeo je da zapali cigaretu i popije vina koje je - Ta~no.
kupio za nju. Slu{a ezan jacije iz daljine. Voli Zatim mu se obratila sestra: ***
ga vi{e od sabaha. Produbljuje njegovu sa- - Nije lijepo imati kov~eg u ku}i. Ostavio mi je pismo i 300 dirhema na stolu.
mo}u, kako on tvrdi. Pogledao je prema nje- - Za{to? Draga Naima, nadam se da me ne proklinje{.
noj korpi i kov~egu s kojeg je spao pokriva~. - Doziva {ejtane. Otputovat }u daleko. Napu{tam ovaj grad
@iv insan vi{e voli da umre, a mrtav bi volio - Ko ti je to rekao? kao {to su ga napustili svi koji su se nadali

BEHAR 98 57
PRIJEVODNA KNJI@EVNOST

umrijeti u njemu. Kletva ovog grada je ve}a posla. Uzmi {ta god ho}e{ od namje{taja, Uzela sam stolicu i prislonila je uz vrata.
od njihove. Kako sam samo volio besku}nike ako ti treba. Ostavi klju~ kod vratara. Pisat }u Pade mi na pamet da bi Nadil, mo`da, mogao
ovog grada koji se okupljaju oko svakog bratu da do|e i uzme ga. @elim ti sve ono {to biti d`in. Ma, ne! Suvi{e je pametan da bi
pristiglog novajlije i u`ivaju u novostima koje i sama sebi `eli{. Ljubim te. poludio. Grije{im. Gledam u kov~eg a srce mi
on donosi! Poistovje}uju se s njegovim zlo~i- ^im sam pro~itala pismo, obuzeo me jeziv ludo lupa. Suvi{e je pametan da bi poludio.
nima, pro{lim i sada{njim, pothranjuju njego- strah. U sobi se po~elo smrkavati. Upalila Grije{im. Ne~iji koraci se pribli`avaju vratima.
ve tuge, ba{ kao {to na ulicama razumni ud- sam svjetlo i u sobi i u hodniku, i po~ela sku- Nagnuh se da vidim. Jedan od stanara
jeljuju besku}nicima. pljati svoje stvari u korpu. Sva sam se tresla. zgrade prolazi pored vrata. Posljednjih put
Nije mi obi~aj ostavljati one koje volim. Mis- Uhvati me osje}aj kao da je neko u stanu. pogledah u kov~eg, pa iza|oh. Na vratima
lim da se vi{e ne}emo sresti. Vjerujem da ti Oti{la sam otvoriti ulazna vrata, a onda sam zgrade sjetih se da sam klju~ ostavila negdje
je bolje da se vrati{ u Nador. Ve} si imala se vratila u sobu da brzo pokupim stvari. u stanu.
problema jer nema{ ni li~nih dokumenata ni Za~u se {kripa vrata. Po`urih da pogledam.

Pisac koji je prikazivao unutra{nje drame pojedinca i izazvao


nezapam}en otpor konzervativnih snaga u postkolonijalnom Maroku
Mohammed Shoukri (1935. – 2003.) je marokanski pisac na engleski. Istovremeno, njenim objavljivanjem, Shoukri
koji je djelovao kao opozicija svojevremenoj avangardnoj je postao knji`evnikom koji se suo~io s najsna`nijim otpo-
marokanskoj knji`evnosti, u prvom redu eksperimental- rom i cenzurom od strane konzervativnih snaga u Maroku
nom romantizmu. Shoukri u marokansku knji`evnost uvo- i mnogim drugim arapskim dr`avama. Knjiga Samo hljeb,
di jednu novu vrstu savremenosti koja }e {okirati ma- {okantna ispovijest o tinejd`eru koji je prisiljen iskoristiti
rokansku ~itala~ku publiku, iritirati vladaju}u misao i sve `ivotne strategije da pre`ivi u kolonijaliziranom
rezultirati njegovim napu{tanjem Maroka, nakon ~ega Maroku, bila je zabranjena u Maroku sve do 2001. godine,
nastavlja stvarati u Francuskoj. Ro|en je na sjeveru Maro- kada se Shoukri iz Francuske vra}a u domovinu, nakon {to
ka, u udaljenom selu Beni Chikar, u planinama Rifa, odak- je njegovo ime i djelo dobilo priznato mjesto u knji`evnoj
le je s porodicom, kao sedmogodi{njak, u potrazi za na- tradiciji Maroka. Kona~no, Shoukrijeva autobiografija, koju
su{nim hljebom, do{ao u Tand`er. Bje`e}i od nasilnog oca, je ekranizirao al`irski re`iser Rachid Benhadji, premijerno
napu{ta porodicu i postaje besku}nik. Pre`ivljavao je je prikazana na prvom filmskom festivalu u Kazablanki,
bave}i se sitnim kriminalom i obavljaju}i fizi~ke poslove. 2005. godine.
Poznavaju}i samo berberski dijalekt, ostao je nepismen Kov~eg je novela objavljena u zbirci Majnoun Al-Ward (Lud
sve do svojih 20-ih godina `ivota. Slu~ajni susret s Tenne- za ru`om), u kojoj se provla~i Shoukrijev klasi~ni motiv:
sseejem Williamsom u jednoj kafani u Tand`eru promije- Maroko na pola puta izme|u tradicije i modernog. Shoukri
nio je Shoukrijev `ivot. Williams ga upoznaje sa svijetom je istinski majstor u slikanju postkolonijalnog pojedinca
knji`evnosti, nakon ~ega se Shoukri upisuje u osnovnu koji prolazi krizu identiteta nakon uspostavljanja nezavisne
{kolu u 22 godini i po~inje savladavati arapski i francuski marokanske dr`ave. Pitanje hibridnog identiteta, kao
jezik. rezultat decenija francuske i {panske kolonizacije, bilo je
Shoukrijev opus je u su{tini nehronolo{ki i neuredan. On pod stalnim nadzorom nacionalisti~kih elita u potskoloni-
slika jedan stati~an, otu|en svijet, traumatiziran uspome- jalnim arapskim dr`avama. U takvoj dru{tvenoj klimi,
nama na kolonijalno doba. Njegov osnovni manir jeste Shoukrijeva knji`evna djela su predstavljala medij za prika-
eksplicitnost. S izuzetnom lako}om slika najte`e trenut- zivanje unutra{nje drame pojedinca koji ne uspijeva zato-
ke marginaliziranog dru{tvenog sloja iz kojeg i sam po- miti `elju da bude dio prostora onog Drugog – kolonizato-
ti~e, te je na taj na~in njegova knji`evnost dio njega sa- ra – uprkos dru{tvenom diktatu da se distancira od svega
mog. ‘’Za mene je pisanje na~in da objelodanim i protes- {to pripada Drugome. Iz ove se tenzije ra|a Shoukrijeva
tiram protiv onih koji su mi oteli djetinjstvo, tinejd`erske preovladavaju}a tema: trauma individualca nastala kao re-
godine i dobar dio mladosti.’’, rekao je u jednom od rijet- zultat kulturolo{kog sa`imanja. Njegovo opisivanje Maro-
kih intevjua. Njegova direktnost i odlu~nost da de{avanja kanca koji prelazi preko granice nacionalnog odre|enja i
i stanja naziva pravim imenima, te da slika napa}eni poku{ava u}i u svijet Drugog, dovodi do bolne faze koju
dru{tveni sloj u pravom svjetlu, odnosno tami, nai{la su Shoukrijevi junaci ~esto zavr{avaju samodestrukcijom. Dio
na nezapam}en otpor konzervativnih snaga u postkoloni- takvog svijeta otkriva pri~a Kov~eg, koja to i svojom for-
jalnom Maroku, gdje su, kako to biva, umjetnost i knji`ev- mom upotpunjuje: ~italac se suo~ava s isprepleteno{}u
nost stali u slu`bu potvr|ivanja zadanog identiteta, teme- situacija, likova i glasova, na nivou svijesti ili podsvijesti, {to
lje}i ga, ~esto, na samoidealiziranju. podupire prikaz konfuznog postkolonijalnog bi}a u
Prvo, internacionalno, knji`evno priznanje Shoukri dobija novonastaloj dru{tvenoj strukturi.
nakon {to je njegova autobiografija, Samo hljeb, prevedena Lejla Sunagi}

58 BEHAR 98
PREPORODOVA IZDANJA: FE\A [EHOVI]

Pro`etost moralno{}u pukovnikom, napustiti Trebi-


nje, zapravo bje`ati, svi ~lanovi
obitelji shvati{e ozbiljnom pri-

i eksplicitno zalaganje jetnjom.” (str. 7) Pojmovi “zab-


rinutost”, “prijetnja” i “bijeg”
obilje`avaju vanjski i unutarnji
za slobodu i su`ivot prostor i u njih uvode vrijeme
“kad sve odjednom postane
Fe|a [ehovi}, "Dr`’ se (b)Alija“, KDBH Preporod, Zagreb, mogu}e” (str. 7). U krugu svoje
2010., 228 str. obitelji, rodbine, pravih i la`nih
prijatelja i znanaca, ostatak
Pi{e: Luko Paljetak likova tvore profesor Ne|o,
Jovo, Lazo, Marko, urar Izo,
Najnoviji roman knji`evnika Fe|e [ehovi}a "Dr`’ se (b)Alija“ u doktori Faruk, Ekan i D`evad,
podnaslovu nosi oznaku “Trebinjski nocturno”, odnosno: “Ba- fotograf Nikola, Alijin otac
lada travuniana”. U obljetni~koj godini Frederica Chopina po- Alaga, Alijin {ofer Nedo, Alijin sin i prijetvorni Alijin kum, zatim
jam “nocturno”, pomislili bismo, ozna~ava kontemplativni Beli i pukovnik, ali i “onaj Alijin susjed u Bregovima s kojim
zvjezdani no}ni prostor u beskrajima svemira, onako kako ga nije imao vremena upoznati se i ne zna ‘kome pripada’,
pod prstima svira~a s tipki klavira donosi Chopinova glazba, ‘na{im’ ili ‘njihovim’” (...), Alija je sredi{te koje ih odre|uje.
me|utim, u ovoj prozi [ehovi} se, kao ni do sada u svojim proz- Sva tri dijela romana - od kojih drugi dio jest fragment Nedina
nim djelima, ne bavi takvim nocturnom. Rije~ je o tami zla {to dnevnika - bave se Alijinom nevoljkom, prijetnjama i pri-
je za vrijeme nedavnoga rata s raznih strana i na razli~ite jateljskim opomenama iznu|enom odlukom da napusti rodno
na~ine zahvatila i odredila likove ovog romana ~ija je radnja Trebinje. Sve je usredoto~eno na njega kao na glavni lik u tom
smje{tena u Trebinje u vrijeme “kada je vlast u Trebinju, posli- igrokazu ratnog bosansko-hercegova~kog teatra apsurda,
je demokratskih izbora u Jugoslaviji, preuzela stranka ve}ins- pro`eto dozom patosa koja se ogleda i u gnomi~nosti, {to u
kog naroda na ~elu s Vojvodom, koji se do tada kao vlasnik pojedinim trenucima u nagla{enim tezi~nim re~enicama izbi-
kamiona bavio prodajom drva za ogrjev na dubrova~koj pijaci” ja iz strukture ovog romana. Tako ~itamo: “Bez obzira na
(str. 10). Drugim dijelom podnaslova ovaj se roman naslanja povode ~injenja zla, ono je ne{to {to ljude, ako su doista ljudi,
na [ehovi}evu “kroniku travunianu”, to~nije na peti svezak nje- duboko u`asava.” (str. 7); "Kad se ~ovjek sa zlom hrve, makar
gova petoknji`ja "Ilijasbegovi}i“. Ipak, temom je najbli`i bio sna`an i mo}an, nikad se ne mo`e pouzdati samo u svoju
[ehovi}evu romanu "^etiri voza~a apokalipse“ (1994.), gdje se snagu“ (str. 65); “Oni koji se nisu u stanju osloboditi `elje za
pri~a o ~etvorici prijatelja koje razdvaja isti taj nedavni rat, osvetom ostaju zarobljenici vlastitog bijesa i tuge” (str. 204).
probu|eni nacionalizam i kolektivno krvavo ratno ludilo. U [ehovi} donosi skrivenu, bolju, pozitivniju stranu povijesti real-
novom romanu bliska je tom tekstu i simbolika vezana za iziranu u individualnoj sudbini, odnosno ukazuje na nadpovi-
razli~ita vozila, primjerice razlika izme|u “Volva” {to ga vozi jesne vrijednosti, na ono za {to se isplati `ivjeti, na ono zbog
glavni lik romana Alija Selimovi} i crvenog “Opela karavana” ~ega povijest ima smisla, {to ide uz ~ovjeka, a ne uz politiku,
{to ga vozi njegov kum, te kamiona-ubojice koji u dva navrata ono {to se suprotstavlja povijesti kao politi~ko-pragmati~kom,
smr}u prijeti glavnom junaku, ali tu stoji i simbol spomenutog kronolo{ko-vremenskom, progresivnom zlu, a to su druge vri-
Vojvode. jednosti: antropolo{ko-generi~ke, eti~ke vrijednosti. Estetsko
Autor ka`e da je ovaj roman “dokumentarno-fikcionalni”. Na se tako pridodaje eti~kom, osmi{ljava ga, opravdava ga i poti~e
taj na~in otkriva prirodu svoga narativnog postupka koji je ~e- te na taj na~in poni{tava, odnosno nadilaze se snage zla u
sto primjenjivao i u dosada{njim proznim djelima, bave}i se povijesti. Likovi i u ovom [ehovi}evu romanu kolopletom sud-
ranijim povijesnim razdobljima, svoj pogled na povijest teme- bina se kre}u i pona{aju po nu`di dru{tveno-politi~kih prilika
lje}i, sli~no Aralici, pa i Fabriju, na shva}anju svrhovitosti koja, vremena, ali i po logici neke naddru{tvene, nadpovijesne
kako to vidi Cvjetko Milanja, ne proistje~e iz povijesne nego usudne igre s pravilima koja se temelje na trajnim vrijednosti-
zapravo naj~e{}e iz transhistorijske logike, logike via nega- ma.
tionem. U [ehovi}a, u tom kontekstu, najzanimljiviji je na~in Od borca za povrat vlastite imovine - {esnaest godina sudova-
kori{tenja, eksploatacija i funkcioniranje historiografskog nja i parni~enja - glavni lik Alija Selimovi} postupno evoluira u
sloja u postupku naracije, odnosno u sferi odre|ivanja likova i ~ovjeka; kojem je od te materijalne dobiti va`niji vlastiti ponos
njihovih postupaka dru{tvenom strukturom, ali i u sferi mo- i dostojanstvo. “U krivu ste svi vi koji mislite da mi je samo do
tiviranja tih likova individualnim i osobnim, intimnim ka- para!” - ka`e Alija nakon kona~no dobivene parnice i povrata
rakteristikama, koje su opet sa svoje strane rezultanta na~ina najve}eg dijela imovine, odnosno naknade za nju, i odmah
na koji oni koriste odre|ene dru{tvene energije. Roman "Dr`’ zatim dodaje: “To, {to sam ih bacio na koljena, to vi{e volim.”
se (b)Alija“ Fe|e [ehovi}a roman je s klju~em {to ga je lako (str. 214) U dva razli~ita konteksta u romanu se ~uje uzvik
odgonetnuti. Iza fikcionalnog Alije Selimovi}a krije se stvarna “Dr`’ se, Alija!”. On je i naslov romana. Na isti na~in, pro~itav{i
osoba koja pod svojim stvarnim imenom vodi dugotrajnu bitku ga, imaju}i na umu temeljne oznake [ehovi}eva narativnog
za povrat svoje u ratu oplja~kane imovine u Trebinju. Tu bitku postupka, pro`etost moralno{}u, strasnim, eksplicitnim zala-
prati Alijina ratna sudbina i njegov izbjegli~ki put od Trebinja, ganjem za slobodu, za humanisti~ka na~ela sno{ljivosti i
preko Beograda, Londona, Amerike i Frankfurta, do su`ivota, za odlu~no proklamirani pacifizam, mo`emo i mi
Dubrovnika i Konavala. Ve} u prvoj re~enici romana prisutni uzviknuti: "Dr`’ se, Fe|a!“ Kao i njegov fra Vicko u "Gorkom
su temeljni pojmovi koji }e obilje`iti i radnju i ozra~je: “Cijelog okusu du{e“ i [ehovi}ev Alija mogao bi re}i: "Sve je u znaku
popodneva u ku}i Selimovi}a svi bijahu osobito zabrinuti. bezumlja mo}i.“
Poruku Belog da Alija, koliko sutra, svakako mora, zajedno s

BEHAR 98 59
PREPORODOVA IZDANJA: FE\A [EHOVI]

"(b)Alija" ni{ta ne shva}a


dok mu se ne stavi no` pod vrat
Prikaz najnovijeg romana Fe|e [ehovi}a "Dr` se (b)Alija""

U Donjem ^i~evu ima jedna mala d`amija s najmanjom munarom u Hercegovini, uz nju je bio mekteb, za
rata je sve sru{eno. Uz d`amiju je mezar Hamida i Bademe Budalice, koji su `ivjeli uz tu d`amiju i koji su
zaklani ispred svoje dvoje djece. Zar se oteta imovina Alije Selimovi}a mo`e usporediti s otetim `ivotima te
obitelji, sa stravom koju ta djeca i danas pro`ivljavaju. Ne mo`e, nikako. Njihovo prezime Budalice, od tada,
a ovo govorim s velikom ljubavlju prema svojem narodu i s obzirom na njegovu naivnu prostodu{nost, posta-
lo je za mene sinonim bo{nja~kog naroda.

Pi{e: Filip Mursel Begovi}

"Alija balija ovo je zemlja Srbija i seli u Tursku dok ti je vri- hovi} }e u svom romanu uporno nagla{avati tu cikli~ku
jeme“ - zlokobne su i prijete}e parole koje su jedno jutro neminovnost, neki povijesni usud koji se neprestano po-
osvanula na ku}i promu}urnog trebinjskog poduzetnika navlja – ustalilo se re}i svakih pedeset i kusur godina.
Alije Selimovi}a. Bio je to najjasniji znak da je njegova Na`alost, u toj neminovnosti, u Drugom svjetskom ratu, i
obitelj, kao i preostale bo{nja~ke obitelji u Trebinju, pod onom ratu devedesetih, najdeblji kraj su izvukli Bo{njaci.
znakom izravne prijetnje te da }e to stanje ugro`enosti Sre}om, bo{nja~ki narod ima ~udesnu regenerativnu
vjerojatno rezultirati progonstvom. Uzalud mu je bila sva mo}, mo} da se uzdigne kada ga bace na koljena, da pr-
mo} i ugled koju je kao uspje{an trgovac stekao u prijer- kosno stane pred zlo~inca, da se i golih ruku brani. Pone-
atnom Trebinju, uzalud, jer zlo koje se namjerilo na kad treba u~initi hid`ru da bi se spasila glava, kako je to
Bo{njake nije vr{ilo selekciju, nije bilo podjele na u~inio Alija Selimovi} i ostali Trebinjci.
nepodobne i podobne, na one s vi{e novaca i na one s ma- Treba iskreno re}i: na{ Mujo, taj na{ stvarni i fiktivni
nje, svi su morali oti}i, svi su bili balije, ili... ~ekala ih je "(b)Alija" ni{ta ne shva}a (pogledajte u kakvoj razjedinjeno-
zaista neizvjesna sudbina. U slu~aju Alije Selimovi}a, fik- sti se koprca na{ narod nakon rata) dok mu se ne stavi no`
cionalnog junaka [ehovi}evog romana "Dr` se (b)Alija", u pod vrat. Tek onda progleda, ali za neke od nas je tada ve}
biti stvarnog lika koji danas ne `ivi u Trebinju, izbor kasno, jer o{trica no`a, kad zabljesne, ostavi trag na na{im
izme|u ~uvanja svoje uspje{ne "Zanatske radionice“ i vratovima. Iako }e [ehovi} upozoriti na nespremnost srp-
mo`ebitne smrti nije bila upitna. @ivot je ne{to trajnije i skih susjeda i nekada{njih kumova da pomognu sugra|a-
vrednije, ne{to {to u sebi nosi snagu obnavljanja. Uos- nima Bo{njacima, nevjerojatan je broj likova razumnih tre-
talom, onaj koji je bio uspje{an u Trebinju, bit }e uspje{an binjskih Srba u romanu, koji su u jednom trenutku, kada je
i bilo gdje drugdje. To dokazuju i neki drugi Trebinjci koji srpsko razbojni{tvo prevr{ilo svaku mjeru, ~ak krenuli u
su uspjeli i u progonstvu kao i fiktivni lik iz ovog romana. javni prosvjed. Me|utim, ukoliko ih je veliki broj bio svjes-
Me|utim, stravi~an cilj etni~kog ~i{}enja je postignut. tan doga|anja utoliko su u velikom broju na kraju i ustuk-
Naime, Trebinje je prema popisu iz 1991.g. brojilo oko nuli pred zlom. Ovdje se ho}e re}i da nije dobro generalizi-
5500 Bo{njaka, danas tek stotinu. rati, a [ehovi} majstorski ukazuje da treba osu|ivati poje-
Zabrinjava istovjetnost i cikli~no vra}anje poruke: Alija dince i politikante, nikako ~itave narode.
balija se uzvikivalo nekad, a bome se uzvikuje i danas. [ehovi} }e lako, beskompromisnim nizanjem ~injenica o
Nedavno sam svjedo~io ru`noj zgodi kada se hrabrom tijeku otimanja Selimovi}eve imovine, uvesti ~itatelja u niz
trebinjskom imamu Husein ef. psovala majka i uzvikivalo apsurdnih podvala koje srpska birokracija i politika, na ~elu
"Balije, zapalili smo vam d`amije“. Koja je razlika u tim sa zloglasnim Vojvodom, ~inila da bi Selimovi}u otela ste-
uzvicima nekad i danas? Nekad je to bio slu`beni stav ~evinu. Na primjer, nakon jednog doga|aju u Poreznoj
srpske politike, a danas je izraz provokacije raspame}ene upravi, gdje se Alija tu`io {to porez mora pla}ati dva puta,
trebinjske omladine. U romanu, jedan od Alijinih savjetni- u biti podmititi stranku na vlasti, optu`en je za {ovinizam,
ka, drug Jovo, biv{i visoki "funkcioner" u Trebinju, upozo- za naoru`avanje Hrvata i Bo{njaka Trebinja, a njegova Za-
rio je Selimovi}a na ono {to ga ~eka: plja~ka te bagre je natska radionica ozna~ena je kao skladi{te oru`ja. Uz to
vazda bila najve}i motiv za ~injenje zlo~ina i nasilja. Plja~- vlast mu je `eljela poturiti fuziju s propalim poduze}em
kat }e nemilice, kao {to je to bilo i za pro{log rata. U tom Metal itd. Alija se nije, poznato je bilo, kako navodi [ehovi},
je tragedija Balkana, u tom plja~ka{kom mentalitetu. [e- svrstao ni uz jedan politi~ki program, te je javno bio napa-

60 BEHAR 98
PREPORODOVA IZDANJA: FE\A [EHOVI]

dan od strana~kih vo|a iz svog i hrvatskog naroda. Govorio pa tko ne bi bio kada se trebinjski arhitektonski ponos, Ar-
je: politiku ne volim, niti me zanima, ali volim imati prijate- slanagi}a most, danas zove Perovi}a most. Me|utim, povi-
lje me|u pametnim politi~arima. Srbi su mu prije izbora jest i kultura jednog naroda, koji ostavlja svoje neizbrisive
nudili mjesto ministra privrede, a Bo{njaci ulogu babe Fik- tragove, ne mo`e se tako lako izbrisati. Ovaj roman upra-
reta iz Kladu{e. Bez obzira na Alijin konformisti~ki i opor- vo se trudi skinuti naslage la`i i prljav{tine, te kroz doku-
tunisti~ki stav namjera vlasti bila je izvesti progone s najis- mentarno-fikcionalni predlo`ak otkriti istinu. Istina za
taknutijim predstavnicima bo{nja~kog naroda. [ehovi} }e, [ehovi}a nije jednostrana i on u Srbima vidi pozitivne stra-
kao {to je iscrpnije i slo`enije radio u svom petoknji`ju "Ili- ne, kao {to ne}e prezati da u svome glavnom junaku pre-
jasbegovi}i", opisivati i psihizam Trebinjaca, njihovu urbanu pozna slabosti i mane. [ehovi} }e prikazati i nje`nu Alijinu
kulturu i njihovu snala`ljivost. prirodu, njegov odnos prema Trebinju i vezanost za grad
Opisana je i dirljiva bliskost Alije i njegovog voza~a i tjele- njegove obitelji. Briga za sina jedinca Omara, koji je s njim
snog ~uvara Nede (onaj koji }e Aliju otrijezniti i uputiti ga ostao u Trebinju, nakon {to je `ena s k}erima oti{la u En-
da jasno sagleda stvari. Njegov lik je glas razuma koji }e glesku, dirljive su sekvence romana koji }e ~itatelje prib-
o svom bossu misliti kao o naivnoj pizdi ) Opisano je i pri- li`iti glavnom liku. Glavna Alijina briga bila je sa~uvati sina
jateljevanja s profesorom Ne|om, uvjerenim liberalom od regrutacije i poslati ga na sigurno, negdje u inozemst-
kojeg je Alija vi{e puta spa{avao od progona komunisti~- vo, izvan "ostataka Jugoslavije“ Osje}aj ljubavi mije{ati }e
kih vlasti. Ne|o je novu srpsku vlast nazivao avetinjskom, se sa Alijinom slutnjom zla koje neminovno dolazi i tu }e
a njenog vo|u, [ehovi} ga imenuje Vojvodom, opasnim [ehovi} pokazivati odlike svojih prija{njih romana, na tim
kamiond`ijom. Naslov knjige izveden je iz povika Dr`’ se mjestima prepoznajemo njegov jasni odmak od dokumen-
Selimovi}u, Dr` se Alija – upu}enog od bliskog Alijinog tarnog, a ono {to on nazna~uje kao fikcionalno u biti je ono
prijatelja iz Beograda, nekada{njeg partijskog du`nosnika {to pospje{uje romanesknu intrigu i dr`i budnost ~itatelja
na visokoj poziciji, prilikom rastanka na sarajevskom nad tekstom.
aerodromu. Rije~ je o jo{ jednom u nizu Alijinih zagovor- Treba svakako re}i da sudbina Alije Selimovi}a nije najgo-
nika me|u Srbima koji su svjesni pogubnih Milo{evi}evih ra sudbina koja je zadesila Bo{njake u BiH. Njegov slu~aj
te`nji za velikom Srbijom, ali istodobno participiraju u je zanimljiv upravo zbog njegove nepokolebljivosti da ist-
njegovoj novoosnovanoj vlasti. Upravo }e on Aliji jasno da- jera pravdu na ~istac, a ovaj roman je hollywoodski nasta-
ti do znanja {to se sprema, ~ime [ehovi} jo{ jednom uka- vak jedne od najmu~nijih sudskih trakavica u BiH. Prva
zuje da nije bilo rije~i o spontanoj pobuni Srba ili gra|an- presuda Trebinjskog suda, kojom se Aliji dodjeljuje od{te-
skom ratu ve} o jasno definiranoj genocidnoj strategiji ta, po rije~ima Fe|e [ehovi}a, mnogim Trebinjcima je uli-
dirigiranoj iz Beograda. la nadu da se stanje zna~ajno popravilo i da je povratak
[ehovi}ev roman je vrijedno svjedo~anstvo onoga {to se u mogu}. Uz to, ta presuda je bila va`na i za sve Bo{njake u
Trebinju doga|alo uo~i i za napada na Dubrovnik. Dok je BiH jer je pokazala da se tu|a imovina ne mo`e neka`nje-
Sarajevo spavalo dubokim snom, 1991. godine u Trebinju no oteti. Me|utim, [ehovi} to nagla{ava nekoliko puta, to
se opasno kuhalo, a nevjerojatno je da ve}ina Bo{njaka to se nije ispunilo zbog prevelikog protekcionisti~kog stava
nije primijetila te da su i nakon o~itih dokaza o tome {to Me|unarodne zajednice prema tzv. Republici Srpskoj. S
se priprema neki jo{ uvijek vjerovali u narodnu Armiju i druge strane, Alija Selimovi} je dio svoje imovine sa~uvao,
komunisti~ke ideale. To vjerovanje [ehovi} utjelovljuje u djeca mu nisu zaklana, `ena mu nije silovana... uspje{ni
liku Alijinog oca Alage, koji je ponosan na sina i dr`i ga za posao je nastavio u okolici Dubrovnika. Oca Alagu su pre-
jedini pravi oslonac obitelji Selimovi}a, ali vjeruje da }e tukli nakon ~ega je zavr{io u komi i uskoro preselio na bo-
JNA za{tititi Bo{njake od progona. Ponavljamo, [ehovi} je lji svijet. Iako je izgubio oca, ustvrdit }emo da je Alija
majstor kada govori o zlu kojemu se te{ko oduprijeti i koje mogao pro}i puno gore, jer imovina se mo`e nadoknaditi,
se kao cikli~ka i permanentna zaraza {iri i na one koji u d`amije i ku}e se mogu sagraditi, ali oduzeti `ivot se ne
njega ne vjeruju. Po autoru romana, zapravo po razumije- mo`e vratiti. Dug fiktivnom liku Selimovi}a vi{e-manje
vanju lika Alije, iskreni i nepotkupljivi biv{i komunisti, iako lahko je vratiti, ubijenog oca nitko ne mo`e vratiti. Tko }e
ideolo{ki zagri`eni, bolji su i od najpo{tenijeg ~etnika. Ta- vratiti dug u krvi? U Donjem ^i~evu ima jedna mala d`a-
ko|er, najgori ~etnici bili su oni koji su mijenjali dres, iz mija s najmanjom munarom u Hercegovini, uz nju je bio
komunisti~ke u velikosrpsku ideologiju, kako 1943., tako i mekteb, za rata je sve sru{eno. Uz d`amiju je mezar
1991. "Izvrnut }urak naopako“ – po rije~ima [ehovi}evog Hamida i Bademe Budalice, koji su `ivjeli uz tu d`amiju i
lika Jove, starog uvjerenog komuniste, kada opisuje novi koji su zaklani ispred svoje dvoje djece. Zar se oteta imov-
identitet Alijinog kuma. ina Alije Selimovi}a mo`e usporediti s otetim `ivotima te
Uz spomenute, pojavljuje se lik starog partizanskog Gene- obitelji, sa stravom koju ta djeca i danas pro`ivljavaju. Ne
rala koji se psihi~ki slomio kada ga novovjeki Vojvoda tra`i mo`e, nikako. Njihovo prezime Budalice, od tada, a ovo
da otkrije spomenik ~etni~kom vojvodi iz Drugog svjetskog govorim s velikom ljubavlju prema svojem narodu i s ob-
rata. General ga je, naime, 1943. osudio na smrt zbog zlo- zirom na njegovu naivnu prostodu{nost, postalo je za me-
~ina nad muslimanima i partizanskim obiteljima, a sada ne sinonim bo{nja~kog naroda. I zato nije bitno spomenu-
se trebao ispri~ati i rehabilitirati zlo~inca. Fe|a je kao pi- ti ime i prezime stvarnog lika ovog romana, jer, postoji
sac povijesnih romana osjetljiv na falsificiranje povijesti – bojazan da bi time ozlijedili i uvrijedili djecu Hamida i Ba-

BEHAR 98 61
PREPORODOVA IZDANJA: FE\A [EHOVI]

deme Budalice. Kada bi Alija Seli- Fe|a [ehovi}


movi} postao stvaran, on bi mogao
uvrijediti sve bo{nja~ke budalice
koji su zaklani, silovani, mu~eni, i
sve one o kojima nije napisan
Dr`’ se, (b)Alija
roman, a trebao bi. Dakle, pri~u o
dugu u krvi, a ne pri~u koja je Trebinjski nocturno
- balada Travuniana
postala poznatom zbog duga u
novcu.
Ova ~injenica ne tereti starog
ma~ka hrvatske i bo{nja~ke knji-
(odlomak iz dokumentarno-fikcional-
`evnosti Fe|u [ehovi}a, jer on je
nog romana)
ovaj roman pisao s namjerom da
detaljno prika`e proces jednog lu-
dila, podmukli proces kra|e i
1. Bez obzira na povode ~injenja zla, ono je
uni{tavanja svega onog {to je ime-
ne{to {to ljude, ako su doista ljudi, duboko
novano balijskim i turskim. Utoliko
Cijelog popodneva u ku}i Selimovi}a svi u`asava. Nije te{ko shvatiti da u ovom svi-
je roman vrijedan, kao dokument,
bijahu osobito zabrinuti. Poruku Belog da jetu svugdje mo`e postojati manjina onih
iako s elementima fikcije, jer za-
Alija, koliko sutra, svakako mora, zajedno s koji slijepo nekog i ne{to slijede, ali na
igrana ma{ta Fe|e [ehovi}a nika-
pukovnikom, napustiti Trebinje, zapravo ovim prostorima, nazvanim balkanskim, u
da se nije pokorila ispraznim ni-
bje`ati, svi ~lanovi obitelji shvati{e ozbilj- odre|enim prilikama, od tog se sljepila
zanjem ~injenica i pukim povijes-
nom prijetnjom. Svakodnevno dola`enje brzo razboli ogromna ve}ina. A kako i ne
nim podacima koji }e ipak ostati
novih vojnih i paravojnih skupina u Tre- strahoviti kad se ~ovjek ni u koga i ni u {to
trajni zapis jednog mu~nog i
binje, njihovo nasilni~ko pona{anje i poni- ne mo`e pouzdati? Kako je mu~no pitati se
mra~nog razdoblja na{e povijesti.
`avanje predstavnika manjinskog dijela je li i dobri susjed postao zao poput drugih!
No, treba re}i da ovaj roman, us-
gra|ana, nije se slu~ajno doga|alo. Zas- Ima li zaista pravo Alijin prijatelj, profesor
redoto~en na temu, kvalitativno
tra{uju}a teorija o “etni~kom ~i{}enju”, o Ne|o, koji je tvrdio da su “narodni mitovi”
zaostaje za nekim prija{njim [e-
kojoj su ~esto govorili profesor Ne|o i dok- najsla|a duhovna hrana zavedene i podivl-
hovi}evim djelima, mo`da zato {to
tor Faruk, pa i Alijin kum donedavno, pos- jale svjetine?
predlo`ak kojim se slu`io nema
tala je svakodnevica u gradu. Dok je Alija sa sve vi{e nemira u sebi raz-
veliki literarni potencijal. Kako god
Kod ugro`enih, strah preko no}i mijenja nji- mi{ljao o tome u svom uredu, gdje je do-
bilo, ako se potvrde [ehovi}eve
hova lica ~esto do neprepoznatljivosti. malo obavljao posljednji razgovor s ra~uno-
bojazni o cikli~kom ponavljanju
Poslije drugog susreta s “kamionom uboji- vo|om svoga poduze}a, u kasnim popod-
zla, netko }e uzeti ovaj roman u
com” i no}u ispisane parole na njegovoj ku- nevnim satima pred njegovom se ku}om
ruke i i{~itati njegovu potresnu do-
}i u gradu “Alija balija, ovo je zemlja Srbi- zaustavio Opel karavan Alijina kuma. O to-
ga|ajnost te u nekoj novoj kro-
ja!”, Alija je priznao da se osje}a ugro`en, me ga obavijesti{e brat do{av{i mu u ured.
nologiji u`asa mo`da ipak izbje}i
ali samo sebi, zbog obitelji koja }e tu ostati Alija trenutak bi zate~en, a zatim naglo
zamke u koje je upadao Alija. ^ini
i sve manjeg broja onih koji ne bje`e iz ustade:
se da je stvarna namjera pisca bila
grada pouzdavaju}i se u neku Alijinu doju- - Po{o sam poslom u grad! - re~e i napusti
nametnuti kolektivno prepozna-
~era{nju mo}. Najgore je kad sve odjednom ured da bi pre{ao u ku}u gdje je mogao
vanje s glavnim likom, ne samo
postane mogu}e, ~esto je govorio profesor gledati kako kum i brat mu ulaze u ured.
Bo{njaka ve} i ostalih naroda.
Ne|o. Grubo izazivanje nepo`eljnog Onaj koji bolje poznaje Aliju mo`e se slo`iti
Za{to se Hrvati i Srbi ne bi identifi-
stanovni{tva postupno je raslo, da bi po- s tvrdnjama nekih gra|ana da je taj pro-
cirali s Alijom Selimovi}em, ali i s
~etkom kolovoza postalo sve nesno{ljivije. mu}urni poduzetnik doista “kupovao”
djecom ubijenih Budalica? Na to
Po~elo je s urlanjem pijanih “boraca” pet- neke zna~ajnike iz vlasti i tako stekao
pitanje nije potreban odgovor,
kom ispred d`amije, u vrijeme d`ume na- toliku mo} i bogatstvo. Njegov bliski pri-
potrebno je pokazati vi{ak gra|an-
maza. Nekolicina susjeda i doju~era{njih jatelj, profesor Nedo, na glasu po tome je
ske hrabrosti za takav ~in. Uos-
prijatelja strahovali su zajedno s ugro`eni- “bez dlake na jeziku”, davno mu je, u svom
talom, lik Alije je pro{ao proces od
ma, i kako je opasnost rasla, sve ih je ma- stilu, dao do znanja da pri~e o njemu po
oportunizma do altruizma, od
nje ostajalo dosljedno kulturi ljudskosti, a gradu nisu izmi{ljotine zavidljive fukare, ali
zabrinutosti za sebe i svoju imov-
poneki }e uskoro postati i glasnim pobor- mu i priznao “umije}e kupovanja koje su
inu, do brige za druge. Ovo nije
nicima nasilja. Me|u ovim posljednjima pro- samo znali stari Dubrov~ani, brane}i svoju
samo roman o otimanju imovine i
fesor Ne|o i njegovi prijatelji najopasnijima slobodu”. Profesor Nedo oduvijek je bio
progonu Bo{njaka, ovo je roman o
su smatrali one obrazovanije koji su, pi{u}i posebno netrpeljiv prema Alijinu kumu, a
svima nama koji se usudom
u novinama ili javno govore}i, u ime svojih vrhunac toga zbio se nedavno, kad je u
zlovremena tako|er mo`emo na}i
nacionalnih i vjerskih osje}aja nalazili nazo~nosti Alijina kuma, gradona~elnika, i
u Alijinoj ko`i.
opravdanja za po~injene zlo~ine. {irem dru{tvu za kafanskim stolom, kao

62 BEHAR 98
PREPORODOVA IZDANJA: FE\A [EHOVI]

najve}u zamjerku “mudrom tajkunu Aliji” kojoj su djelomi~no nasjeli i ~lanovi njegove 2.
istakao njegov “krivi izbor kumstva”. Osim obitelji. Bio je, naime, posve siguran, s ~im
uobi~ajenog sarkasti~nog smijeha, svoju se, u razgovorima s Ne|om, slo`io i Beli, da A sve je zapravo po~elo potkraj 1990., kada
izjavu popratio je uperenim ka`iprstom u se vlast odlu~ila oteti imovinu Selimovi}a i je vlast u Trebinju, poslije prvih demokrat-
gradona~elnika, koji je, kao podboden, da ne}e birati sredstva da to i ostvari. skih izbora u Jugoslaviji, preuzela stranka
ustao i, bijel u licu, napustio dru{tvo. Prilike koje vladaju u gradu kao stvorene su ve}inskog naroda na ~elu s Vojvodom, koji
^ovjeku nije toliko te{ko odre}i se biv{eg za otima~inu, ru{enje i progon. Ru{itelji ne se do tada kao vlasnik kamiona bavio pro-
prijatelja, koliko podnijeti bol u du{i priz- znaju kako se gradi, ali znaju za prastaro dajom drva za ogrjev na dubrova~koj pijaci.
nanjem da je neko prijateljstvo tako dugo na~elo: da bi se ne{to veliko i ~vrsto U Hrvatskoj se ve} bila dogodila kninska
sasvim iskreno shva}ao svojim sru{ilo, treba potkopati temelje. Alija je, balvan-revolucija, pa je i u prvim koracima
nepogre{ivim izborom. svima je to u gradu odavno znano, bio nove vlasti u Trebinju bilo lako uo~iti da i
Alija je, dakle, vidio s prozora kako mladi temelj tog divnoga trebinjskoga poslovnog ona poslu{no slijedi namjere svog vrhov-
brat zajedno s gostom ulazi u ured. Mogao ~uda skromno nazvanog Radionica. O~eki- nog vo`da iz Beograda. U Trebinju se nije
je i on ostati u uredu i razgovarati s ku- valo se svakoga dana kada }e ta silna vojs- dugo ~ekalo s progla{enjem SAO Hercego-
mom; uostalom, to je nedavno, unato~ sve- ka i paravojska, skupljena u Trebinju s vine, kako je to u Hrvatskoj ve} u~inila ista
mu, i u~inio, ali sad se bojao da tu silnu kolca i konopca, krenuti u osvajanje Dub- stranka na vlasti u Kninskoj krajini. Velika
gor~inu koja se nakupila u njemu ne usm- rovnika, da bi se u gradu stvorila jo{ “po- zla i nesre}e obi~no po~inju gotovo beza-
jeri na njega. Ne, ne `eli tako postupiti, tim godnija” klima za pripremljenu `etvu zlenim znakovima. ^vrsta vjerovanja u ne-
vi{e {to se prili~no udaljio od svoje prvotne zlo~ina. Kako god da je bilo i kako god da ka na~ela i njihovu svevremenost i nepro-
procjene kumove “izdaje”. Eto, i on je sve }e biti, u svemu {to se sada njemu doga- laznost ljudima postaju po~esto ko~nica ra-
do jutros mislio da je ~vrst, da }e i dalje |alo jasno je naslu}ivao zlu kob koja }e zumu da na vrijeme otkriju zabludu i izbjeg-
odolijevati nasrtajima zla, da ne}e “prista- domalo zadesiti ne samo njega ve} i narod nu vlastitu nesre}u. U studenom te 1990.
jati” i “kupovati” neprijatelje, kao {to je, po kojemu je pripadao. godine uspje{ni poduzetnik Alija Selimovi}
mi{ljenju ve}ine sugra|ana, to uspje{no Zagledan preko krajolika djetinjstva u ne- pozvan je u op}insku Poreznu upravu kao
radio za komunisti~ke vlasti, ali poruka da daleka znamenja svoga grada, njegove vlasnik poduze}a, ~ija se vrijednost procje-
mora sutra oti}i iz svog grada, iz svoje ku- stamene stra`are, brda Leotar i Gljivu, a u njivala na desetine milijuna njema~kih ma-
}e i poduze}a, nakon svega do`ivljenog, bi- njihovu krilu obrise grada, `va~u}i gorko raka, a koje je nosilo skromno ime Zanat-
la je odve} jasna i uvjerljiva. korijenje svoje tuge, pitao se kako zamisli- ska radionica. Odgovorna osoba u Poreznoj
- Moram! Moram... - ponavljao je i stao ti grad iz kojega }e, kao i on, morati zauvi- upravi primila ga je veoma ljubazno, kao da
pred otvoreni prozor, s pogledom na poz- jek oti}i profesor Ne|o, Jovo, Lazo, Marko se ni{ta nije promijenilo, i nakon duljeg pri-
nate ba{tine Selimovi}a i, tamo dalje, na ili: urar Izo, doktor Faruk, doktor D`evad, jateljskog }askanja roditeljski blago ga
ledinu kuda je stoka pasla i na njoj se vadi- doktor Ekan, fotograf Nikola, pa i onaj nje- upozorila na neispla}eni porez u pro{loj
la pr`ina iz velikog kratera oko kojeg su se gov susjed u Bregovima, s kojim nije imao godini.
djeca rado igrala. To je krajolik njegova dje- vremena upoznati se i ne zna “kome li pri- - Moji iz ra~unovodstva sve su uredno
tinjstva koji u njemu vazda budi uspomene. pada”, “na{im” ili “njihovim”, kako Ne|o platili! - rekao je Alija, posve uvjeren da je
Htio je dugo tako stajati i pri~ati s krajoli- govori. Tek po ~ovjekovu strahu mogao je tome tako.
kom, otvoriti mu svoju ranjenu du{u, da uz nesigurno naslutiti za{to svako jutro strepi [ef Porezne uprave mu je uz osmijeh uzvra-
njegovu pomo} na|e mo`da odgovor na pi- ho}e li pred ku}om nasuprot svoje u tio da ne treba brinuti i da }e to njih dvoji-
tanje za{to mora bje`ati iz svoga grada, Bregovima ugledati Alijin Volvo kao znak ca lako rije{iti. Ponovio je to i kad je ispra-
svojega zavi~aja i zbog ~ega je tako okrut- ohrabrenja ustra{enom. }ao Aliju iz ureda. Iako nije sumnjao u
no ka`njen. Gotovo nitko od Alijinih brojnih Sad je mogao zamisliti toga susjeda kako ispravnost svog ra~unovo|e, ozbiljno je
znanaca u gradu, pripadnika ve}inskog na- ustra{en i nijemo, iz jutra u jutro, prikiva istra`io mogu}nost neke pogre{ke. Sve je
roda, ne}e biti protjeran iz grada, ne}e svoj pogled na prazno parkirno mjesto, jer bilo u redu i nekoliko dana nakon toga po-
postati `rtva i nema nikakva razloga stra- Nedo }e ve} sutra odvesti Volvo u selo. Vidi {ao je o tom obavijestiti {efa Uprave.
hovati, ali svejedno, nikome od njih ne pa- sad Alija to ra`alo{}eno, prestra{eno lice, - Nije u redu - po~eo je {ef, opet uz
da na pamet, bar u ~etiri oka, kradomice, kao da stoji tu s onu stranu prozora, usred smije{ak i nastavio: - Uz malo dobre volje,
{apnuti mu znanu istinu da ga gone iz slike njegova krajolika. stvari se mogu srediti.
grada, ne zato {to druk~ije vjeruje u - @ao mi je, neznani supatni~e i prijatelju - Tad mu objasni da je vladaju}a stranka
jednog, istog Boga, ve} da bi mu oteli imo- {aputao je Alija - ali kad moram i}i, kad o “mnogo potro{ila” oko izbora i da bi bilo
vinu {to ju je “krvavom mukom” stekao i glavi mi rade, kad moram. Kad moram! - dobro ako bi on “sa svoje strane” dao
vratiti ga tamo gdje je bio prije dvadeset i kriknuo je, iskrivljena lica, pred tu`nom prilog. Na koncu mu je, kobajagi usput,
pet godina, “kad je po~eo bez i{ta”, vi{e slikom dragog krajolika. spomenuo da se po ~ar{iji uvelike govori o
gladan negoli sit. Taj krik kao da ga je prenuo iz snovi|enja. izda{noj nov~anoj potpori Selimovi}a
Stavove nekih po kojima }e njegovim S prozora je vidio kuma kako se srda~no strankama bo{nja~ko-hrvatske koalicije u
odlaskom iz grada prestati svakodnevni pri- opra{ta od oca mu Alage i ulazi u svoj protekloj izbornoj kampanji, {to doista nije
tisci na poduze}e, ~ak i na ugro`eno man- crveni Opel karavan. bila istina. Htio je to Alija odmah re}i, ali
jinsko stanovni{tvo, smatrao je zabludom, naglo mu je sve postalo jasno. U pola

BEHAR 98 63
PREPORODOVA IZDANJA: FE\A [EHOVI]

re~enice prekinuo je gostoljubiva doma}ina “demokrati”, ozbiljno je upozorio Aliju da Zagledao se u povr{inu tamnosme|e
i, pravdaju}i se poslom, napustio njegov }e “ta bagra svoje folklorno ~etnikovanje teku}ine svog fild`ana i rekao:
ured, tek rekav{i mu da }e jo{ o svemu raz- zastra{ivanja gra|ana pjesmom o Dra`i i - Kajmakali je, kako tvoj babo Alaga ka`e.
govarati. Iz Porezne uprave uputio se ravno svetom Savi, ubrzo zamijeniti prikrivenom Poslije kafe prijatelji su nastavili ozbiljan
svojoj, nedavno sagra|enoj ku}i u grad- otima~inom”, a ne}e dugo potrajati “kad razgovor o neosnovanim optu`bama Porez-
skom naselju Bregovi, odakle je u duljem }e sve to ~initi sasvim otvoreno, pomo}u ne uprave, politi~kim, kako je kum, biv{i
telefonskom razgovoru, upoznao svog pri- hladnog i vru}eg oru`ja, naro~ito hladnog”, gradona~elnik naglasio.
jatelja u Beogradu, koji je obna{ao visoku naglasio je cini~no. - Tra`e lovu? - nastavio je doma}in ironi~-
du`nost u dr`avnom ministarstvu unutra{- - Plja~kat }e nemilice, kao {to su plja~kali no. - Za stranku i za sebe? Ne brini, kume,
njih poslova, o tome {to mu se doga|a. Pri- i za pro{log rata! Ako treba klati, ubijati ili ni{ta ti ne mogu nauditi. Mogu te izazivati
jatelj ga je saslu{ao i rekao da to ba{ i nije progoniti zbog plja~ke, oni }e i to ~initi. U i poku{avati da ti ne{to iskam~e, ali jo{
ne{to bezazleno, savjetuju}i mu da “ne po- tom je tragedija ovog Balkana, u tom nisu prava vlast, niti }e to, vjerujem, na{i
pu{ta bandi, jer ako im danas pru`i prst, plja~ka{kom mentalitetu. ljudi gore u vrhu ikada dopustiti.
sutra }e mu tra`iti cijelu ruku”. Govorio je kako se to, na`alost, odnosi na Iako je Alija na sva politi~ka zbivanja ne{to
- Ne popu{tati! - rekao mu je i obe}ao da }e dobar dio naroda kojemu pripada, ali da je druk~ije gledao i bio blizak mnogo o{trijem
preko nekog ~ovjeka u trebinjskoj policiji to, manje ili vi{e, svojstveno svim narodi- stajali{tu, tako|er biv{eg predsjednika
doznati ne{to vi{e o svemu i potom ga naz- ma na Balkanu. Opra{taju}i se od gosta jo{ op}ine, prijatelja Jove, nije kumu htio pro-
vati. jednom, upozoravaju}e ponovi da je kod turje~iti, obrnuo je razgovor na sutra{nji
Koliko god da je taj razgovor s prijateljem “te bagre” plja~ka vazda bila najhitniji vikend kada redovito sa suprugama zajed-
na njega smiruju}e djelovao, osje}ao je povod za ~injenje nasilja i zlo~ina. Taj dan, no idu u Lastvu na ve} nadaleko poznato
potrebu da ~im prije, istoga dana, razgo- sje}a se, bio je petak, kada se redovito, janje}e pe~enje.
vara sa svim svojim prijateljima u gradu. malo iza podne, sastajao sa svojim - Koga je sutra red da plati janjetinu? - zap-
Bez prethodne najave po{ao je u Komandu vr{njakom, biv{im predsjednikom op}ine, itala je kuma u {ali.
vojnog garnizona k prijatelju pukovniku, neposredno prije izbora, kojemu je bio i - Pa zna se - odgovorio je Alija na isti na~in
koji se slo`io s rije~ima njegova beograd- vjen~ani kum. Nije ga zatekao u kafani i i dodao: - Moj kum, biv{i predsjednik!
skog prijatelja da je to s Poreznom upra- po{ao je posjetiti ga u stanu, nedaleko od Bilo je vrijeme popodnevnih Vijesti na tele-
vom po~etak planskog nasilja nove vlasti, centra grada. Kao i svih proteklih godina, viziji, koja je u kuma, otkad Alija pamti, uvi-
jer se ve} i u vojsci po~inje jasnije primje- na ku}nim vratima do~ekala ga je kuma s jek bila “upaljena”.
}ivati utjecaj nove politike. Pukovnik ga je velikim srda~nim osmijehom i svojim - Jeste li za malu mezu i rakiju dok gledate
ipak uvjeravao da se JNA, zbog svega {to uobi~ajenim: Vijesti?
je ~ini posebnom u dr`avi i dru{tvu, ne}e - Ba{ mi je milo da zajedno popijemo kafu! - Mo`e, mo`e! - prihvatio je doma}in.
odre}i svoje davno utemeljene uloge. Istog Jo{ dok je razgovarao s doma}icom, kum Ja sam doru~kovao burek kod Rame!
dana u posjetu svome bolesnom prijatelju, se pojavio u hodniku i nestrpljivo zapitao: Hvala, kuma. Mogu samo malo ~init kumu
biv{em predsjedniku trebinjske op}ine, [ta je bilo s tim kretenom u Upravi prihoda? dru{tvo.
drugu Jovi, ~uo je i njegovo mi{ljenje. Ovaj Ne ~ekaju}i odgovor gosta, nastavio je: - Znam ja, Alija, {to ti voli{... - htjela mu je
put Jovo mu se u~inio mnogo `e{}im u ^etni~ina, moj Alija, mo`da i gori od svoje- ne{to re}i i zastala: - Kako ono u
predvi|anju skore kataklizme {to }e se ga glavnog vojvode u Sarajevu. Dubrovniku ka`u?
“poput smrtonosnih vjetrova sru~iti na Ju- U{li su u sobu za dnevni boravak i nastavili - Ka{tradina! - odgovorio je.
goslaviju”, koju je davno prije izbora, “za razgovor. - E, ka{tradina! - ponovila je kuma i hitro
Milo{evi}eva mahnitanja po Kosovu”, naz- Kurvin je to sin, znam ga dobro. A prije oti{la donijeti bedricu suhe ov~etine.
vao “biv{om”. Dosljednost je ono {to mno- mene su ga primili u Partiju. Kakvi su to Na televizijskim Vijestima, kao i obi~no,
gima nedostaje da bi bili voljeni i cijenjeni. ljudi?! - iskreno se kum i{~u|avao ljudskoj pojavio se vo`d Milo{evi} i po~eo govoriti o
Jovo je oduvijek bio dosljedan, mislili su ta- prevrtljivosti. - A {ta Jovo ka`e, jesi li svra- svom svetom zadatku o~uvanja Jugosla-
ko mnogi Trebinjci. Onda davno, imao je }ao do njega? vije. Smrknuti kum je naglo ustao i ugasio
petlje javno re}i da je komunizam, kojega Ka`e isto {to i ti, kao i svaki normalan televizor.
je i sam stvarao, gotovo potpuno suprotan ~ovjek - odgovorio je Alija. - Oprosti, ali mi se ne gleda tog tipa.
onome kako ga je on kao mlad i neiskvaren A kako je Jovo? - zapitao je doma}in. Vratio se za stol i nastavio o Milo{evi}evoj
zami{ljao. - Sve slabiji. dvoli~nosti, “koji s jedne strane govori o
- Alija, to je pogre{ka koja me boli, ali je - Jest! - slo`io se biv{i gradona~elnik i nas- spa{avanju Jugoslavije, a ispod `ita bratimi
priznajem - govorio je Jovo. tavio: - Tako se i meni neki dan u~inilo. @ao se s ~etnicima”.
Priznavanjem vlastite pogre{ke, ma koliko mi je one jadne mu `ene. Mora da ga nosi - Ima na{ Jovo pravo! Partija bi morala da
izgledalo bolno i te{ko, mnogo ju je lak{e do zahoda u naru~ju kao dijete. ga zaustavi - zaklju~io je doma}in.
podnijeti od ponekad i dugogodi{njeg ne- Kuma je u{la k njima s kafom i fild`anima Kum je udugo nastavio kuditi Milo{evi}a
uspjelog uvjeravanje sebe i svih oko sebe na pladnju. “koji se name}e i ne bira sredstva da dobi-
da je za to kriv netko drugi. Jovo je doista - Evo mladi}i, bujrum - rekla je i stavila pred je neograni~enu vlast”. Nije to bio prvi put
bio takav. Me|u ostalim, “nepopravljiva ko- njih pladanj s kafom. Biv{i gradona~elnik da slu{a tako o{tre rije~i o ve} okrunjenom
munjara”, kako su Jovu nazvali doma}i ulio je najprije Aliji, pa onda `eni i sebi. vo`du u Beogradu.

64 BEHAR 98
PREPORODOVA IZDANJA: ENES KI[EVI]

Rije~i koje se izlijevaju u jezik


Enes Ki{evi}: "Rije~i vra}ene ku}i" (Izabrane pjesme, 1968.-2
2009.), KDBH Preporod, 2009., 199 str.

Pi{e: Sead Begovi}

Pjesni~ki izbor koji je Ki{evi} ponudio u razdoblju o


1967. do 2009. godine, po mnogo razli~itih modelativno
stilskih iskustava donosi i ne{to izuzetno novo. Naime,
ne odri~u}i se svojih prvotnih otkri}a, a rije~ je o za-
ma{noj raspjevanosti, on s blagom buntovno{}u, (bu-
du}i da ne mo`e negirati svoju nje`nu narav) u pjesme
integrira tako|er blage ideologeme koji se odnose na
zadnji rat. Rat koji je nedvojbeno pomaknuo i njegova
osje}anja. S velikom gra|anskom hrabro{}u on se
doti~e stradanja. Nije to samo stradanje Bo{njaka,
naroda kojemu pripada, ve} i stradanje "sviju nas".
Svoje humano lice, koje ne voli strati{ta, ovaj pjesnik
nikada nije skrivao. Dapa~e, svoju je istinsku energiju
domoljupca, i hrvatskog i bo{nja~kog, a ranije i jugo-
slavenskog, bez imalo politi~kih kalkulacija izvorno
generirao.

Ako netko ustrajno emitira moralnost i ljudskost, iz po-


zicije kr{}anstva, hri{}anstva i naravno, islama, zas-
lu`uje da bude "honoriran". Paradoksalno jest to da
ve}ina pjesnika nije spremna na apsolutnu ~isto}u
poetskog pisma, koje nije samo izvanjska svrha, ve} je
razmjena komunikacije na mjestima "gdje se ptice
gnijezde", "gdje miris mramora i mora struji u zraku".
No, sva ta lijepa bol genealo{ki je razvijena. Ki{evi}
nikada nije sumoran, za njega uvijek ima rje{enja – za
njega uvijek "svijetli lampa u prozoru". Dirljiva je nje-
gova pjesma pod naslovom "Jabuka“ u kojoj Ki{evi} iz
pozicije manjine poku{ava razrije{iti nedoumice pro{-
losti. Jezi~ni performans u pjesmi "Mr`nj“ to }e famoz-
no ilustrirati. Naime, pred nama je u naslovu izre~en
"lipogram" (artificijelna figura konstrukcije posred- Ako netko ustrajno emitira moralnost i ljud-
stvom koje se autor dragovoljno odri~e jednoga ili vi{e skost, iz pozicije kr{}anstva, hri{}anstva i na-
slova abecede). Posvema minuciozni rad na jeziku. ravno, islama, zaslu`uje da bude "honoriran".
Iskaziva~ki ton u pjesmi "Mr`nj" kre}e se izme|u ironi- Paradoksalno jest to da ve}ina pjesnika nije
je i osje}aja nacionalne ugro`enosti svega onoga {to je spremna na apsolutnu ~isto}u poetskog
grabe`no, a to je prije svega ubojstvo. Mr`nja ne posto-
pisma, koje nije samo izvanjska svrha, ve} je
ji za ovog pjesnika, naprosto zato {to nas je "rodila"
jedna te ista majka. To zaista nije ratni pokli~ ve} razmjena komunikacije na mjestima "gdje se
pokli~ mirotvorca, pjesnika koji s ljubavlju puca u na{e ptice gnijezde", "gdje miris mramora i mora
srce. struji u zraku". No, sva ta lijepa bol genealo{ki
je razvijena. Ki{evi} nikada nije sumoran, za
S knjigom "Voda je moja mati" Ki{evi} metafori~ki u njega uvijek ima rje{enja – za njega uvijek
stihu "sunca crte" i alegorezom na razini cijele pjesme "svijetli lampa u prozoru".
jo{ jednom dokazuje da je pjesnik izrazite slikovitosti,

BEHAR 98 65
PREPORODOVA IZDANJA: ENES KI[EVI]

uz onu ve} dokazanu karakteristiku o misaonosti. Pred `ivotu ("~im otvori{ o~i / otvorio si knjigu / zemlje i ne-
nama je posve potpun pjesnik slikovne i pojmovne ba", "Svakim otkosom / kosac se pokloni / zemlji").
recepcije. U pjesmi "Zavi~aj tijela“ zra~i osje}aj maj- Zaista je interesantno saznanje da Ki{evi} i kada je
~instva. Treba naglasiti da je Majka za pjesnika prvi vi{ezna~an – razvija jasno}u, dakle, on je neposredan i
oblik koji budu}i ~ovjek do`ivljava kao iskustvo du{e, kad je u najmanju ruku raspolo`en za misaonu dvos-
kao arhetip svih arhetipova. On je tako|er i majstor trukost. Nikad bespomo}an, nikad kao pjesnik koji
vezanog stiha i takve }e pjesme biti s vrlo uskla|enim ne{to pori~e, sumnja i bespomo}no ironizira. On pris-
rimarijem. Rije~i u njega naprosto poteku, kao da se no{}u ne{to afirmira, a ve} poznato uzdi`e kao `ivotno
izlijevaju u jezik on za svaku od njih na|e pribje`i{te osjetilne pojave. On u sebi pjesniku nosi i ne{to nad-
(konak). Njegova rije~ nije nekontrolirani psihizam ili osjetilno, dakle ono {to uvijek nadilazio puko osjetilno,
prolazni vjetrokaz rije~i koje se istro{e ve} pri njihovu a to je ve} na pragu metafizi~kog, jer, po~esto se
izgovaranju. Ki{evi} je kao majstor lirske vrste `an- odnosi na ono unutarnje du{evno: "[to je oblak vodi /
rovski nadahnut – spomenimo samo sentenciozne, to je du{a vinu /oni i u padu dodirnu visinu". Poetska
aluzivno asocijativne i misaono dotjerane forme i sad- dosjetka koju svakako treba citirati tako|er je o vinu:
r`aje koje govore o vinu te ~ine u na{oj knji`evnosti je- "Vino ili ja! – vri{tala je `ena / Ja stajah – k’o Isus na
dan nevi|en kompendij ili glosarij koji je do sada mukama. / Po|oh je zagrlit, no ona uzma~e /i samu
uglavnom bio raspame}en, dobrano pod utjecajem vi- sebe zagrli rukama." Izme|u do`ivljenog Ja i odnosa
na, no, ovo pred nama je uzvi{eno i mudroslovno govo- spram objektivnog arbitra u pjesmi on uva`ava pjes-
renje i pjevanje o vinu koje nadilazi i sam opojni utje- ni~ke predod`be i kao izraz, kao do`ivljaj i kao svijest o
caj vina, i napokon, daje mu pribli`nu, ako ne i to~nu materijalu. Sr`ne misli zamjenjuje domahivanje dra-
ocjenu, ne onu enolo{ku, ve} onu civilizacijsku. `esnog i ljupkog i nadasve impresivnog metafizi~kog
zaklju~ka. Mo`e se slobodno re}i da se ponekad spu-
Spomenimo jo{ i to da je poetika, ona ki{evi}evska, (to {tao u sami centar gnoseolo{kog vlastitog iskustva i
je prepoznato) i dalje elitarno neupitna. Oduvijek je bio spoznaje – stje~u}i ih talentom za jezi~ne prefiguraci-
sklon gustoj (osobitoj slici) koja rasprostire kontroli- je: tajanstvenih krajolika du{e i onoga {to se mo`e poj-
ranu misao. Misao je to koja ne bira granice svijeta, miti samo kao ~udo i san. Dobro se sakrio u bitku i na-
ona ih prelazi i udomljuje. Njegove dosjetljive, ali to~no {ao na~ina da za njega izna|e i lijepu dra{kavu rije~.
locirane kalambure o vinu, te haiku poezija, kad ih ~i-
tamo, umah nam je jasno da pjesnikova spokojna Kad pjeva o vinu pjesnik ga tretira kao jo{ jedan te-
misao ne luta, ona je odraz za~u|uju}e refleksivnosti i meljni element postanka svijeta (uz zemlju, zrak, vatru
trenuta~ne reakcije koju nije potrebno korigirati. ^ita- i vodu), naravno tu su jo{ i apstraktni u~inci neba, ali,
ju}i njegov sakralno duhovni opus tako|er nam je pos- isto tako u vinu vidi povijesnu snagu i strah. Nadalje, on
ve jasno da je rije~ o pjesniku iznimna nadahnu}a, pa i je posve svjestan povezanosti vina s krvlju, s ne~im
kada transcendira sasvim obi~ne pojave i stvari te ih esencijalnim, ali i s krijepo{}u te uz Dionizijsku bes-
trajno ozna~ava kao vje~ne. Izri~ajna ekonomi~nost u mrtnost, a ne toliko u smislu zna~enja i va`nosti kale`a
haiku pjesmama podrazumijeva postupak koji u ovu Kristove krvi u Euharistiji - zatim uz prolijevanje krvi,
egzoti~nu pjesmu uklju~uje samo ono {to je apsolutno neke `rtve i sli~no. Ono {to se smatra pijanstvom pjes-
neophodno i ne ~ini se suvi{nim – ono {to bi odvra}alo nik zaobilazi {armantnom duhovito{}u, jer, pijanstvo
pa`nju. Na ovom mjestu vrijedi citirati Vladimira Devi- nije predmet njegova pjevanja i ono se uop}e ne mo`e
dea, ponajboljeg poznavaoca haiku poezije u nas: "Go- opjevati bez negativnih i bizarnih, rekli bismo klini~kih
voriti suvi{no zna~i biti bu~an i brbljiv, vulgaran i drzak. motiva. Dakle, zaklju~no, vino je za Ki{evi}a simbol
Te su njegove pjesme odraz plemenitog poklonstva spoznaje, eliksir uzdignu}a, radosti i bo`anske ljubavi,
a ne crnilo propasti, depresije i fizi~ke muke. Za Ki{e-
vi}a ne}e biti neva`no ako spomenemo da su sufijski
Zaista je interesantno saznanje da Ki{evi} i pjesnici poput Hafeza uspore|ivali tekiju i mejhanu,
kada je vi{ezna~an – razvija jasno}u, dakle, on ljubav i vino. Oni neskloni takvoj komparaciji mogli bi iz
toga izvu}i pregr{t negativnih pretpostavki, ali ~itaju}i
je neposredan i kad je u najmanju ruku raspo-
Ki{evi}a oni ne}e ispijati pjesni~ki "delanac“. I upravo
lo`en za misaonu dvostrukost. Nikad bespo- u ovakvom, mjestimice humornom ozra~ju, Ki{evi} is-
mo}an, nikad kao pjesnik koji ne{to pori~e, pisuje svoje lapidarne stihove o vinu – bez la`ne moral-
sumnja i bespomo}no ironizira. On prisno{}u nosti, bolesne pokore, la`nog patosa i pijane himni~-
ne{to afirmira, a ve} poznato uzdi`e kao `ivot- nosti. On je ostao mudrac u vinu bez bogova vinskog
podzemlja. On nam vino (opijenost ljubavlju) nudi kao
no osjetilne pojave.
bo`ansko ~udo `ivota. Uostalom, on je takav u cijelom
svom opusu.

66 BEHAR 98
PROMID@BA

BEHAR 98 67

Das könnte Ihnen auch gefallen