Sie sind auf Seite 1von 78

3

HERCEG-BOSNA I HRVATSKA

Biblioteka

POVJESNICE

KRUNOSLAV DRAGANOVIC o. DOMINIK MANDIe

Nakl"'h'ik: I.AII'>. " .. ill

za oaldadoika j ure<1nika: Anr« (''' •• 111. II ...... ~ I'.A'\MI~A .• ~Ibcmk, nakhn!J': luun pl1Wlt·I.tI Ita

LAUS Split 1991.

f

UVODNA RIJEC

Zivimo u doba vainih povijesnih dogadanja na nasim prostorima koja se posebno odrazavaju na Bosnu i Hercegovinu. To je razlog da se nakladnik odlucio objaviti svojevrsnu sintezu povijesti tih dviju pokrajina i to posebno s aspekta njihovih odnosa s Hrvatskom. Autori ovih priloga Dominik Mandie i Krunoslav Draganovic smatraju se najboljim poznavaocima Boone i Hercegovine u hrvatskoj historiografiji ovog stoljeca. 0 povijesti ovih dviju pokrajina od "ujedinjenja" 1918. godine pa do propasti komunisticke vlasti u nas, dakle u monarhistickoj i komunistickoj Jugoslaviji nije se moglo slobodno pisati. Stoga nije ni cudo da je Draganovic raspravu "Hrvati i Herceg-Bosna" ('hjavio pod pseudonimom Hrvoje Bosnjanin i da je lQ40. godine hila zabranjena. Dominik Mandie [e svoju studiju pod naslovom "Herceg -Bosna i Hrvatska" mogao objaviti u emigraciji (Buenos Aires, 1963 u izdanju Hrvatske revije Vinka Nikolica). Objavljivanjem ovih dviju rasprava brvatski citatelji imat ce mogucnost da se na temelju kratkih, ali solidnih znanstvenih sinteza upoznaju s povijescu i etnickorn strukturom stanovnistva Bosne i Hercegovine.

Nakladnik

U sredistu interesa javnosti stoji danas Bosna i Hercegovina. 0 njoj se danas govori, raspravlja, polemizira, Njezina se sudbina danas kroji. U takvim prilikama nije nikakvo cudo, da je na dnevnom redu rasprava 0 nacionalnoj pripadnosti Herceg-Bosne.

Sve to dosad ne bi bilo nista zla, da se izvjesni velikosrpski polemicari nijesu toliko zaboravili, da razumnu covjeku naprosto pamet staje od cuda, Oni su, nalik na protu Davidovica, uime »nepristrasne historije« i »objektivnosti- taka grubo povrijedili historijske cinjenice glede Herceg-Bosne i taka drsko bacili b1ato na cast bos.shercegovackih Hrvata, da na sve te uvrede i podvale nije moguce sutjeti. Hrvati su samo »malen narodid na Balkanu, koji pored srpskog i bugarskog nije nikad mogao igrati oeku ulogu«, (Srpsko-hrvatski spor, Beograd 1937.), Makar da je taj »narodic« dvaput tukao najveceg bugarskog cara Simeona i spasavao pregazenu Srbiju. Narod B. i H. jesu cisti Srbi, Oni govore i pisu samo srpski . . Samo cakavski dijalekat jest hrvatski, a stokavstina iskljucivo srpska, Tim hokus-pokusom pretvara Dr. Glusac i proto Davidovic skoro petmilijunski Hrvatski narod u bijednu grupicu ad 300.000 cakavaca u Prirnorju i na otocima. Doiazi do epohalnog otkrica »Srba-katolika« u Bosni, a da Srbe muslimane i ne spominjemo. Bosna i Hercegovina postaju najci§cim srpskim zemljama. U njima nikad i nikakva traga

9

hrvatstvu nije bilo. Hrvate je iz svojih razloga stvorila Austrija. Hrvatstvo je uneseno u Bosnu na austrijskim bajunetarna. Austriji je uspjelo cudo nevideno, da Hsieu pretvori u vuka i bosanske Srbe u Hrvate, barern jednim dijelom, Potreban je iskren sporazum Srba j Hrvata, porucuje genijalni proto Davidovic, aJi treba Bosnu i Hercegovinu ostaviti van diskusije kao srpske zemlje. A da to bude tako, bilo je potrebno ustvrditi, da je granica Hrvatskog kraljevstva uvijek bila na Uni, da je Hrvate stvorila Austrija i da su muslimani u B. i H. vecim dijelom samo dosljaci i uljezi. Onda ostaje srpsko pravoslavlje i njegov narod ogramnom vecinom domacim, starosjedilackim, a B. i H. odvajkada srpskirn zemJjama. Taka tvrditi znaci povijest izvrnuti tumbe i historijskoj istini opaliti vruc samar.

U ovoj nasoj knjizici pokusat cemo »otkriti« Hrvate u Bosni i Hercegovini. Osvijetlit cemo, barem u najkracim crtama, narodnu i vjersku proslost ovih zemalja. Historijska vrela, radi tijesna prostora, kod manje vaznih stvari ne Cerna navoditi, pripravni, da ih na zahtjev u javnosti iznesemo,

i od Drine do Vranice iii najdalje do Vrbasa, Kao takova obuhvatala je tek petinu iii sestinu danasnjeg bosansko-hercegovackog teritorija. Sigurna granica, za koju tacno znamo, bila je vee od najstarijih pisaca jedino rijeka Drina.Tako tvrdi nas najstariji domaei ljetopis popa Dukljanina iz XIT. stoljeca (De regno Slav., 290), tako bizantijski pisci, pocevsi od Kinnamosa pa dalje, a ti sigurno nijesu sumnjivi kao neprijatelji pravosljavlja, Klnnamos (III. knj., 104., Bonnsko izdanje) tvrdi, da »Bosna seze do Drine i da nije podlozna srpskom velikom iupanu; u njoj iivi drugi narod, koji ima svoje obicaje i uredbe, a i svog vlastitog vladara«.

1. Historijska Bosna

L HISTORIJSKI OSVRT NA HERCEG-BOSNU

Prije svega valja nam se poizabaviti pravom, historijskom Bosnom, oko gornjeg taka rijeke Boone, kolijevkom kasnije samostalne bosanske drzave. Zivot Bosne kao dri ave , i to najprije kao banovine ad Borica, prvog njezina po imenu poznatog bana (u XII. stoljecu), a kasnije kao kraljevine (Stjepan Tvrtko okrunjen za kralja 1377.), traje oko 300 godina, Bosna je nastojala, da postigne punu svoju samostalnost, ali je vecinom priznavala vrhovnu vlast ugarsko-hrvatskih kraljeva, kojini su bosanski banovi obieno bili samo vazalima, God. 1463. osvoji Bosnu sultan Mehmed IT. eI Fatih (»Osvajac«), koji pad Jajcern posijece zadnjeg kralja Bosne Stipana Tomasevica,

Do X. stoljeca povijest je prave Bosne vrlo mutna i nejasna, Bosna leii na razmedi Hrvatske i Srbije, a historijski izvori 0 njoj sute. Ipak znamo 0 njoj nekoliko sigurnih stvari, Znamo najprije, da prije 950.

Radi holjcg prcglcda stvari, trcba razlikovati pravu Bosnu, jczgru bosanskc drzavc, od dijelova, koji su joj kasnije pripojcni. Ti su hili: na jugu Zahumlje i Travunija, na zapadu Zavrsjc, na sjeverozapadu Donji Krajevi, na sjcvcru Usora i Soli. Prava Bosna sterala se otprilike od Konjica do Vranduka

10

11

12

vrlo jaku vojnu silu na moru i na kopnu (80 vecih i 100 manjih brodova; 100.000 pjesaka i 60.000 konjanika) zakljucuje ovako: "Upravo je nuzno, da se i Bosna racuna kao stara tecevina Hrvata, a ne kao srpska zemlja od pocetka. I doista car (Profirogenet) pravi razliku izmedu Bosne kao posebnog kraja i Srbije, rna cia je vee u X. stoljecu bila njezin sastavni dio; njeziniZitelji imaju vlastite vladare" (AIt. Gesch., 373). S Dummlerorn se slaze citav niz historicara, koji nijesu ni Srbi ni Hrvati; kakav je npr. Rus Hilferding, Bugarin Drinov, Englez Bury, Ceh Niederle, Madari Pauler i Thalloczy itd.

Ovi historicari temelje svoje misljenje 0 pripadnosti Bosne Hrvatskoj i na drugim cinjenicama, koje nam je historija zabiljezila. U IX. stoljecu Hrvatska je neposredno granicila s Bugarskom. To potvrduje i bizantski historicar Cedrenus. Porfirogenet nam pripovijeda 0 borbama Hrvata i Bugara, negdje poslije god. 870., dakle za kana Borisa i kneza Trpimira. (Migne, P. G. 113,286). Bugari u ratu nijesu uspjeli nego ucine mir s Hrvatirna, obilno ih nadarivsi i primivsi uzdarje od njib. Papini legati god. 886 .. idu neposredno iz Hrvatske u Bugarsku kanu Borisu, da krste bugarski narod. SHena stvar dogada se i god. 926. za kralja Tomislava. To je nevi dokaz zajednicke bugarsko-hrvatske graniee. Posto je Slavonija u to vrijeme bila franacka, posto je na Limu i gornjoj Drini bila sarnostalna Raska, a Bugarska se sterala cak Srijemom i sjevernom Srbijom, morala je Hrvatska obuhvacati Bosnu, osobito krajeve oko Tuzle. Bugarsko-hrvatska granica bila je na Drini, a Bosna u sklopu Hrvatske drzave,

Isti taj zakljucak namece nam se i iz poveJje hrvatskog kneza Trpimira, izdanegod. 852. u Biacima kod Splita splitskom nadbiskupu Petru.

13

godine nije bila u vlasti srpskih velikih zupana. Znarna, da se samostalna Srbija javlja u povijesti kasno i da joj je tada u prvom redu pripadao danasnji Sandzak osim njegovog istocnog dijela, i da se Bosnom nije prostirala,

Da Ii je prava Bosna bila tada samostalna oblast iii dio jake hrvatske drzave, koja kraljevinom postaje 300 godina prije Srbije, 0 tom nemarno izravnih historijskih vijesti, Profirogenet izvodi ime Srbi (Servi) od glagola sluziti (servire), jer da sluze rimskom (bizantskom) caru, a ime Hrvati tumaci kao narod bogat zemljorn, Da je bila politicki samostalna, ne bi taj krupni fakat izmakao paznji bilo kojeg starog kronicara iii historika, Medutim druge utvrdene cinjenice indirektno, ali ipak jasno svjedoce, da je stara Bosna morala biti dijelorn hrvatske drzave,

Vladar Bosne, U prvo doba ovisan, a kasnije neovis an gospodar zemlje oko gornjeg toka rijeke Bosne, zove se vee u najstarijim vijestima 0 Bosni ban 0 m. Po Duktjaninu, bosanski ban jc jedan ad prvih velmoza hrvatske drzave. A Profirogenet (Mignc, Patrol. gr., sv, 111, 2R7) spominjc bansku cast u Hrvatskoj. Sve do 1177. vladaju Bosnorn njczini banovi, dok ponosni Tvrtko nc ole jedan dill srpskc zemljc i ne okruni se ZlI kralja "Srbljcm j Bo:.;nj", dn 14 godina kasnijc, sjcdinivsi s Bnsnorn i prostrauc hrvatskc oblasti, nc spomcne u svorn vladarskom naslovu u Bosnu i Srbljc takodcr i Hrvatsku i Dalrnaciju.

Banska casl, cmincruno hrvatsk .. uxt anova. poznata jc sarno Hrvatirua (Klai{. Povijcsr Bosnc, 43); i tako zcmlja, kojorn od vajkudn vladaju hanovi, sigurno je hila hrvatskom,

Poznati historicar Dummler, imajuci na urnu, da je u doba kralja Tomislava Srhija i snagorn j prestorom bila malena, a Hrvatska, naprotiv, da jc imala

Povelja veli, da je splitska nadbiskupija »metropola sve do obala dunavskih i gotovo po citavoj drzave hrvatskoj«. Treba zaati, da je tada Slavonija pripadala u politickom pogledu franackoj drzavi, au crkvenom akvilejskom patrijarhatu, Kako je mogla splitska metropolija, koja se sterala skoro cijelom hrvatskom drzavom, dopirati do Dunava, aka Bosna nije pripadala Splitu odnosno Hrvatskoj?

Oko sredine X. stoljeca dospije Bosna u ruke srpskog kneza Castava. Bizantijski car Konstantin Vll Porfirogenet pise negdje oko 950. godine znamenito svoje djelo »0 upravi carstva« (De administrando Imperio). Djelo je, doduse, skrpano od raznih izvjeUaja carskih cinovnika, koji si mjestimicno protuslove ili i donose netocne podatke, djelo je pisano s jasnim politickim tendencijama i nije konaeno uskladeno i uredeno, ali ipak radi oskudice drugih vreJa i obilja podataka od vel ike je vaznosti za nasu povijcst,

Car Porfirogenet spominjc oko ':.Iso. god., da je »horion Bosona«, tj. kraj iii zcrnljica Bosna pripadao Srbiji. Iz djcei »horion« vidi sc, da jc Bosna bila u to doba rnalcna i da jc car smarr a nckirn posebnim tijelorn u sklopu Srbijc; dok u pravoj Srhiji nabraja sarno gradovc a nc i :i.upe, stavlja na kruju Bosnu na posebno mjosto i spominjc u njoj dva grada (Katera i Destnik).

Car jc pisau svojc djdo upruvo u ono vrijeme, kad jc Bugarska za slahop; cam Petra pala na niske granc i kad jc u l Irvarsko]. radi ncrcda i bune bana Pribunjc, koji uhi i krulja Miroslava (949.), vladala opca slabost i anarhija. Tu povoljnu konjukturu iskoristi odlucni srpski knc ... Caslav, da Hrvatskoj otme Bosnu i Bugarskoj izvjesne drugc krajcvc. Romanski

gradovi u Daimaciji odmetnuse se tom zgodom od Hrvatske,

Porfirogenet spozninje, da je tada Hrvatska imala tek polovinu vojne snage prema onoj iz doba kralja Tomislava. Oeita je Hrvatska izgubila mnoge svoje krajeve i oblasti, u prvom redu Bosnu,

Tom zgodom, zajedno s ostalom Bosnom, dospio je grad Soli u Caslavljeve ruke, aka taka treba prevesti Porfirogenetov »Salenes«. Medutim to je bilo samo za kratak Cas, jer vee oko 960. hrvatski kralj »Kresimir uze cijelu Bosnu i zavlada njom«, kako biljezi Dukljanin (Presb. Diocl., 37). Stirn se slaze i veliki prijatelj Srba, inace objektivni Ceski historicar Jirecek: smatrajuci, da je Bosna tek kasnije privremena tekovina Srba (Gesch. der Semen, I, 120--122). »U X. stoljecu, u neprohodnim pianinskim krajevima izmedu Hrvata, bizantskih primorskih gradova i Bugara, nastala je medu slavenskim plemenima Cvrsca tvorevina pod hegemonijom pravih Srba, alii ta same za krace vrijeme.« (Handelstr., 19). To je upravo Srbija za kneza Caslava, koja za caS obvlada Bosnom, da u nju nikad vise, kroz daljnih hiljadu godina De stupi kao vladarica. Cak ni najslavniji srpski vladar, car i samodrzac svih Grka i Srba, Dusan Silni, nije mogao osvojiti Bosne, vee se ispod Bobovca neslavno vratio tamo, odkuda je i dosao,

Po Duklja.ninu koncem XI. stoljeca zavladao je Bosnom, opet DB. malo vremena, dukljanski kralj Bodin, On je slavenski vladar, ili ako hocete po istom Popu Dukljaninu crvenohrvatski, i zato njegova vlada Bosnom nije niposto srpska vI ad a. Obratno povijest pozitivno zna, da su izvjesni Hrvati ili hrvatske vellkaske porodice vladaJe Bosnom. Tako je i prvi po

14

15

imenu poznati bosanski ban, B 0 ric, Hrvat-katolik iz Slavonije, Taka je isto i mocni ban P a v a a Sub i e »gospodar Bosne« (1299.) iz porodice, koja je Hrvatima poklonila herojskog mucenika Petra SUbiea Zrinjskog, Njegov sin M I a den banuje u Bosni 20 godina (1302.-1322.). I osnivac bosanske kraljevske din a s t i j e Kat rom ani e a, ban P r i j e z d a, bio je podrijetlom iz Hrvatske (iz Kutjeva). A takav je i »veliki vojvoda rusaga bosanskog« H r v 0 j e V u k c i e - H r vat i Die, mocniji ad samog bosanskog kralja, unuk gospodara Donjih krajeva (aka danasnje Banje Luke), kneza Hrvatina. I ani su Hrvati, brvatske krvi i piemena, kako im i samo ime svjedoci, Zar bi Bosna panama, da nije bila hrvatska, dopustila, da njom vladaju tudinci Hrvati, cak ad prvog poznatog bana Bosne Borica?

Od kapitalne je vaznosti einjenica, da se ugarsko-hrvatski kralj Bela II. god. 1138. naziva kraJjem Ugarske i Rame (»Bela Dei gracia Hungariae Ramaeque rex«). A Rarna, kroz 300 godina, zoaei u Ugarskoj uvijek Bosnu. Posto Madari rujcsu Bosnc na rnacu dobili, jasno je, da su postali vladarirna Bosne iii se takvim proglasili sarno tako, sio su priznati i krunjeni za hrvatskc kraljcvc. A tko jc kralj Hrvatske, kralj je i njezinog sastavnog dijcla Bostic. Odatlc ana »rex Rarnae«, »kralj Bosnc«. Bnsna jc, daklc, nekada bila sastavnim dijclom Hrvatskc,

Utvrdco rczulrat znanstvcnog istrazivanja poznatog kriticnog historicara Si,fic'a (Pov. Hrvata, I, 653) jest, da se Hrvatska u doba kralja Petra K res i m ira IV. prostirala od Ncrctvc do Drave i od mora do Drine. Kad je tudinski utjccaj u Hrvatskoj za kralja Zvonimira i osobito iza njegnvc srnrti znatno porastao,

nastoje bosanski velikasi da Bosnu sto vise osamostale. Bosna se pocinje separirati ad Hrvatske. Po SWcu bilo je to jos za Zvonimirova :livota. Prastara hrvatska kronika (Lucius: De regno Dalm. et Croat., str, 309), pripovijeda: »Poslije toga kad se razcijepilo kraljevstvo (H r vat s k a) u dijelove, .izabrase B a so j a c i god. 1079. sebi posebnog poglavara; isto ucinise i Neretljani; a Hrvati izaberu za vladara tudinca,« Malo zatim, po istoj kronici, kraJj Bela zavlada svim dijelovima Zvonimirove drzave: Bas 0 a m, Hrvatskom, Dalmacijom, Neretvanskom Krajinom.

Doskora ovi tudinci, vladari iz dinastije Arpadovica, koje su Hrvati 1102. slobodnom voljom izabrali na Dravi za hrvatske kraljeve, cim utvrdise svoju vlast u Hrvatskoj, opazise centrifugalne teznje Bosne i htjedose jasno i otvorno da naglase svoja kraljevska prava na Bosnu kao na dio Hrvatskog kraljevstva, kojemu su na Celu stajali. Radi toga, makar da Bosne n ij es u s ebi silom pokorili, vee 1137. Bela II. proglasuje sina K 0 10m a nab 0 san ski m vojvodom, a 1138. i sam uzima u kraljevski naslov i B 0 s n u (»rex Ramae«). I taj naslov stotinama godina resi ugarsko-hrvatskog vladara. Sto je glavno, taj naslov nije bio pusta titula niti nezakonita uzurpacija, Bosanski banovi pokazuju se, uza sve svoje nastojanje za slobodom, kao v a z ali ugarsko-hrvatskih kraljeva. Vrlo je poucna listina iz god. 1163., kojom ugarsko-hrvatski kralj Stjepan IV. potvrduje izvjesne privilegije »pred velikasima (svog) kraljevstva«, medu kojima najprije nabraja izvjesne nadbiskupe i biskupe, a onda na prvom mjestu medu svjetovnim knezovima hrvatskog bana Belosa, pa palatina Tomu, zatim dvorskog kneza Broku, pa bosanskog bona Borica, te velikase Hadrijana, Henrika itd. (Thaine, Mon. hist.

16

17

EccL zagrabien., 1, 3). Dakle Boric nije samastalan vladar Bosne, vee vazal ugarsko-hrvatskog kralja i velikas Ugarsko-hrvatskcg kraljevstva; a tim istim Bosna je sarno dio toga kraljevstva, jer je nekad bila sastavnim dijelom Hrvatske, Zato upravo i salje K u lin ban svog sina Stjepana u U garsku, da se pred kraljem odrece patarenstva ispred cijele Bosne, Makar da su se patarenski glavari pred papinskirn leg atom i banam na Bilinu polju kod danasnje Zenice 8. travnja 1203. odrekli bogomilstva i ispovjedili katolicku vjeru. A kralj Bela Ill. strogo nalaze svorn vazalu Kulinu pod prijetnjom globe ad 1000 srebrenih maraka, da ne smije stithi patarena u Bosni (Theiner; Mon. slav. mer., I., 22). I sam ban N i nos 1 a v, - da ne duljimo s nabrajanjern - priznaje svoju ovisnost 0 ugarsko-hrvatskom kralju, kad daje, da kralj u njegovoj prisutnosti god. 1244. ne sarno potvrduje nego i nanovo poklanja one posjede u Vrhbosni, Selima, Usori itd., koje je vee prije Ninoslav darovao bosanskom biskupu (cit. djelo, 1., 297.-298.). Taka nam razlog neslova »kralj Rame (Bosne)« u titulaturi ugarsko-hrvatskih kraljcva posraje r azumljiv. Tim istirn je dokazano, <111 jc B 0 s n a hi I a s a s t 3- vnim d i j c l o m l l g a r s k o ch r v a t s k o g ira n i j c H r val s k o g, k r a I J e v Ii I v a.

Zantmljivo jc culi i glas jed no); srarog Bosnjaka, fra Nikole Lasvanina, ~llIsovitog Ijclopisca iz pocetka XVUL stoljeca. »Bcla, dru!-\i h)!-\H irncna kralj ugarski, Slip(i) irnenovan, sin Almc hen:cga, komu jc stric njegov Koloman ucinio (lei izvadit], svcto i pravcdno vlada. On i zadobi Ram u u ~ 0 r n j o j h a r v a~ t s k 0 j z e m I j i , koja sc suda B () S n a imenuje, i zato svi njegovi narnisnici zovu sc kralji Rame to jest Bosne« (Jelen-it, Kultura i bos, [runjcvci, L, 72).

18

2. Ostali dijelovi Brune.

Uz jezgru bosanske drzave, pravu Bosnu, moramo se obazrijeti i na krajeve, koji su kasnije Bosni pripojeni. Ban Stjepan Kotromanic nosi naslov, »gospodin svim zemljam bosanskimi Soli i Usore i Dolnim krajem i Humske zemle gospodin«, Mi cemo promotriti svaki ad tih krajeva napose, pocevSi ad Usore i Soli.

U Sjeveroistocnoj Bosni prostiraIe so se 0 Srednjem vijeku siroke oblasti USORA I SOLI, koje nerijetko na eelu imaju svog posebnog bana, Usora obuhvaca De samo porijeeje rijeke Usore, nego i sav kraj oko donjeg toka Bosne s gradovima Dobojem, Doborom, Tesnjem i Srebrenikorn, U casu, kad se velik dio bosanskog plemstva odvratio od katolicke vjere patarenstvu, usorski knez Sebislav (1236.), po svoj prilici unuk Kulina bana, ostaje u cistoj nauci katolickoj »kao ljiljan medu trnjem«, Kraj aka Tuzle (turski »tuz« znaci sol) nazivao se uvijek Solinama i sirio sve do rijeke Save i Drine.

Usora i Soli prostirale su se najvecim dijelom onim krajern, koji je nekad spadao rimskoj provinciji Panoniji. Kasnije pripadaju drzavi Braslava i Ljudevita Posavskog, slavenskih iii posavsko-hrvatskih knezova one oblasti, koja se Panonijom sterala,

Usora i Soli sjedinjuju se s pravom Bosnom, koIiko mi iz dokumenata znamo, za prvog poznatog bana Bosne Borica (prije 1163.). Yjerojatno su ih banu darovali ugarsko-hrvatski kraljevi kao nagradu savezniku za pomoe u ratu protiv bizantskog cara Manuela. I poslije su ih viSe puta ugarski vladari oduzimali Bosni, jer su ih uvijek smatrali kao posebni, Bosni kasnije pripojeni dio SIavonije i1i Ugarske, Uopce za citavo vrijerne bosanske samostalnosti, za svih njezinih

19

banova i kraljeva, Soli, a jos vise Usora, javljaju se samo kao ugarsko-hrvatske oblasti Hi kao bosanske, a nikad, ni u jednom dokumentu, kao srpske Hi barem kao takve, koje su nekada spadale Srbiji. Cak i za vrijeme srpskog raskralja Dragutina, koji kao zet ugarskog kralja Stjepana V. dobiva po mirazu vladu u Solima, Usori, Srijemu i Macvi (1282.-1314.) sporninju se prva dva predjela kao zemlja »b 0 s an s k a j a i u g r' s k a j a«, a niposto kao »serbskaja«,

Na istoku Bosne sterala se manja oblast poDRINJE, koju su Bosnjaci oteli 1374. od srpskog velmoze Nikole Alrornanovica. Ta oblast sirila se s desne strane Drine i zahvacala u Rasu do iza Plevlja i Mileseva. To je jedini, premda malen dio Boone, koji je prvoino pripadao Nemanjickoj driavi. Osvajanje Podrinja zasluga je borbenog i lukavog bana Tvrtka. Nego se Tvrtko nije samo s tim zadovoljio. On pozeli kraljevsku krunu u Srbiji, koja je iza smrti posljednjcg Nemanjica nejakog Urosa (1371.) ostala bez kralja, sva pocjcpkana i oslahljcna. To mu konacno i uspije god. 1377 .. kad sc u Mildcvu okruni za kralja Srbljem i Bosni. Pri 10m mu jc izvrsno posluzila okolnost, da mu je baba Jclisava, zena bnna Stipana Kotromana, bila Ncrnanjicka, kci raskrnlja Dragut.ina. Zato Tvrtko i njegovi nasljcdmci ViSe puta jsliCu »praroditclje svoje gospodu srpsku«. Nijc 10 dokuz Tvrtkova srpstva, kako bote proto Davidovic i drugi, vec njegove politicke mudrosti i lukavosti. Uostalorn po majci Jeleni Subicki, banu Prijczdi i drugim, tcklo jc u Tvrtkovih iilama neprispodobivo vi!;c hrvatskc krvi.

Pravoj Bosni na zapad i sjc"croZ1lpad sterali su se krajevi, koji su pripadali Hrvntskoj drzavi, Porfirogenet spominje medu 12 :lupa Bijdc Hrvatske Hlivno (danasnje Uvanjsko poljc), Pset (oko Bas. Krupe i

20

Bos. Petrovca) i Plivu (oko Jajca i rijeke Plive). Pliva, Luka (Dnoluka) i Uskoplje (danasnje Skoplje na gar· njem Vrbasu) oteti su vee prije Kulina bana od Hrvarske i pripojeni Bosni. Kasnije, za Stjepana Kotromanida (1325.) sirl se vlast bosanskih banova preko starohrvatske :rupe Triju polja (Duvoo, Livno i Glamoc). Ta se oblast kasnije zove ZA VRSJE ill ZAPADNE STRANE. Stanovnistvo je i dalje ostalo velikim dijelom vjerno katolickoj vjeri, U Duvnu je poeerkom XIV. stoljeca osnovana biskupija, dok Livno i Glamoc spadaju splitskoj nadbiskupiji, U Bistrickorn gradu kod Livna postoji jos god. 1400. kaptol (Miklosich, Mon. serb., br. 237) s arhivom i ispravama. Zupa Pset nije nikada Bosni pripadala do dolaska Turaka.

Oko Jajca i srednjeg Vrbasa pocela se stvarati bosanska oblast pod imenom DONTIH KRAJEV A ad zupa, koje su prije bile sastavnim dijelorn hrvatske drzave, Bilo je to u XII. i XIII. stoljecu, Osim Plive i Luke pripadose Donjim Krajevima jos zupe Banica (oko Kljuca), Zemljanik (izmedu Sane i Vrbasa sa sredistem na Zmijanju), Vrbanja (oko istoimene rijeke), a kasnije Glai na medi Us ore i drugi neki krajevi. JoS god. 1372. pise papa Grgur Xl., da je zupa Glaf (oko danasnjeg Prnjavora i Ukrine) »u vlasti ugar· skog (hrvatskog) kralja« (Acta Bosnae, br, 207), a rna- 10 kasnije dobiva je ban Tvrtko. U Donjim Krajevima od Kotor-Varosa preko Jajca do Glamoca vlada mocna hrvatska obitelj Stipanica, koja se kasnije prozva Hrvatinicima. Iz nje potjece najsilniji bosanski velikas Hrvoje Vukcic-Hrvatinic, »veliki vojvoda bosanskog rusaga i herceg splitski«.

Kad je kraj oko gornjeg Vrbasa pa dalje na Kolor Varas i uSee Ukrine bio ad vajkada hrvatski, ne bismo zapravo trebali dalje ni govoriti 0 dijelovima

21

danasnje Bosne, koji ostase na sjever i sjeverozapad Donjih Krajeva, Radi sliiepaca tipa jednog prote Davidovica i njemu slicnih, koji nalaze granicu stare kraljevine Hrvatske cak na cijeci Uni, spomenut cemo nekoliko stvarcica, koje samo sismiS u po bijela dana moze da ne opazi.

Svi ti krajevi, oko Bihaea, Krupe, Cazina, Sanskog Mosta, Dubice, Petrovca, Gradiske, Prijedora i Banje Luke, iii nijesu nikada Bosni pripadali prije njezina pacta (1463.) iii su pripadali pojedinim bosanskim velikaskim porodicama tako kratk:o vrijeme, da se za njib s pravom moze reci, da nikad nijesu bili definitivnim sastavnim dijelom sredovjecne Bosne, Oni su uvijek bili hrvatski, Zar se napr. Dubica prestala brojati hrvatskom zupom radi toga, sto ju je veliki vojvoda Hrvoje oteo 1398. i vladao njom cetiri godine?

Zapadni dio ovih krajeva pripadao je Hrvatskoj, a istocni Slavoniji. Hrvatskoj su spadale ove plemenske zupe: goricka, dreznicka, psetska, lapacka sa sjedistem u Konobi (danas Rmanj), humska (oko Ripca] i unacka. Tu su danas mjesta: Unac, Drvar, Pctrovae, Krupa (Psct), Cazin, Vrnograc i prije svega Bihac. Kad je pao Bihac u turskc rukc (1592.), zovc ga mletacki poslanik u izvjdicu duzdu »glavnim gradom (metropolitana) Hrvatskc«, jcr jc tu vise pula zasijedao hrvatski saber i stolovao hrv. podban (Ljubit, Ogled. knjii. pov., 11., 167). Unu tada srnatraju najvaznijom hrvatskom rijekom (Theiner; Mon. slav, mer., Il., 75). Sredovjecnoj Slavoniji spadalc su mcdu ostalim i zupe dubicka, sanska (oko Prijcdora), mrcnska (aka Sanskog Mosta), vrbaska (oko Banjo Luke i Gradiske) i glaska (oko Prnjavora). U crkvcnom poglcdu spadale su one zagrebackoj biskupiji,

22

Iz navedenih krajeva potjeeu glasoviti hrvatski velikaski rodovi: Babonici Blagajski iz Blagaja na Sani, Kolonici iz istoimenog mjesta kod Petrovca (jedan je Kolonic postao beckim kardinalom-nadbiskupom), Kobasici ad Brekovice, Sturlici, Jelacici, Farkasici, Alapici, KriZaDiei, Kopciei, Korici, Nemcici (od Jezerskog) i drugi. Svoje posjede imaju tu Frankopani (Triac), Keglevici (Buzim), Subiei Zrinjski (Ostrovicu), Karlovici i Kruiici, sve sama velika imena u hrvatskoj povijesti. Od katolickih hrvatskih plemica potjecu medu ostalim begovska obitelj Poprzenovica, Besirevica, Badnjevica, Grosica i Evlijica.

Pripominjemo ito, da je sacuvan veci broj glagolskih listina, pisanih u Bihacu, Krupi i drugdje (vidi kod Lopasita). U tim krajevima naden je veci broj latinskih natpisa s grobova i gradina hrvatskih plemica. Za utjehu Dr. Gluscu i drugovima naden je u Slatini kraj Banje Luke i jedan glagolski natpis na karnenu (Glasnik Zem. Muz., 1937., 31-35), a slieno tako i ked Gradiske, da i kamenje progovori, da je to od starine hrvatska zemlja.

3. Hercegovina.

Danasnjom Hercegovinom prostirale su se do XI. stoljeca samostalne oblasti i to Neretljanska izmedu rijeke Cetine i Neretve, Zahumlje iii Humska . zemlja od N eretve (a dijelom i preko nje) do Dubrovnika i Travunija od Dubrovnika do Kotora sa sjedistem u Trebinju. Dalje na jug bila je Duklja, koja je obuhvatala skoro cijelu danasnju Cmu Goru i grad Skadar S okolicom.

Da su stari N ere t I jan i bili Hrvati, cini nam se sa Sisicem suvisnim 0 tomu i raspravljati,

23

Neretljani su bili cakavci, a te i Vuk, i Glusac i Davidovic priznaju Hrvatima.

Mcdutim imamo 0 narodnoj pripadnosti svih lib krajeva pouzdano svjedocanstvo. Najstariji domaci historijski spis, zapravo kronika, pisana po narodnoj tradiciji, dokumentima i zapamcenjima, jest Ljetopis Popa Dukljanina, pisan upravo u tim krajevima, tocnije u Baru, u II. polovici XII. stoljeca, Po njemu - da budemo VIla kratki - sve eetiri te navedene oblasti jesu hrvatske i emile su zajedno drzavu, koja se sterala od Duvoa do Draca i zvala C r v e n a H r vat s k a (Croatia Rubea) iIi Gornja Dalmacija. Njoj na sjever sirila se Bijela Hrvatska sve do Vinodola odnosno rijeke Rase u Istri. V Crvenoj Hrvatskoj su gradovi Kotor, Dubrovnik, Bar, Uleinj, Svac itd., i citav teritorij danasnje Hercegovine. - Vladari tih krajeva po Dukljaninu su Hrvati poput Prelimira i Radoslava, Oni su katolicke vjere i papinske ih bule nazivaju »predragim sinovima sv, Petra«, Narod je takoder bio katolicki. U njihovoj dd8vi, 200 godina prijc sv, Save, bilo jc desctak katolickih hiskupija s Dubrovnikom i Barom na celu. Stanovnistvo Duhrovnika i dukljanskog Primorja govorilo jc cakavskim dijalcktom. Po Jireceku (Handclsstrasscn. 23) na temelju isprava vidi se, da je u Dubrovniku stokavstina istisnula staro cakavsko narjccjc tck u X VI. stoljccu.

Hrvate u Duklji nalaze t akodcr stari hizantski pisci Ivan Skilices, Nice/or Brieni]; Ivan Zonaras i Niceta Koniates. Ovaj posljednji, pisuci () Ncmanji, satrapu (vladaru) Srbije, koji jc tczio, da zauzme Duklju, veli, da si taj »covjek nemirna i nczasitna duha prisvaja Hrvatsku i oblast Kotorsku« (N. Choniates, BoDO. izdanje, 206--207). Arapslci pisac XJ(. stoljeca Idrizi. naziva

24

Dubrovnik skrajnjim (najjuznijim) gradom u Hrvatskoj.

Crvenu Hrvatsku spominju stari dubrovacki pisci Rastic i Crijevic, zatim Mavro Orbini i Mlecanin Andrija Dandolo. Po njemu se »zemlja od Duvanjskog polja do Istre zove Bijela Hrvatska, ad spomenutog polja do Draca Crvena Hrvatska, planinski kraj od Drine do Macedonije Rasa, a s ovu stranu Drine Bosna ... Novi (pisci) zovu cijelo Primorje Dalmacijom, a brdske krajeve Hrvatskom« (Du Cange, Hist, byzant., I., 217).

Srce i glavnu snagu danasnje Hercegovine eini ZAHVMLJE s glavnim gradom Blagajem. V doba kralja Tomislava vlada Zahumljem mocni knez Mihajlo Visevic. Mletacka kronika (Ivan Mlecanin) spominje Mihajla, k n e z a H r vat a. Jos jasnije nam govori a njernu, kad pise 0 duzdevanju Ursusa II. god. 912.: »Zatim i svu zemlju h r vat sku, kojom vlada knez Mihajlo Visevic«, - Splicanin Toma Arhidakon, povjesnicar XIII. vijeka, pise 0 Zahumlju, da je spadalo H r vat s k 0 m kraljevstvu.

Koncem XII. stoljeca osvaja Stefan Nemanja Zahumlje, Travuniju i Duklju i pripaja ih Srbiji. Ipak se iz kraljevskog naslova srpskih vladara dobroosjeca, da su te zemlje nesto posebna i razlicita od prvotnih srpskih zemalja, »Stefan po milosti Boziej vencani Kralj vsje srpske zemlje i pomorskije« razlikujuci tako srpsku zemlju Rasu od pomorske, koju sacinjavaju Zahumlje, Travunija i Duklja.

Nemanjici vladaju Zahumljem uz prekide sve do 1325., kada dade pod vlast bosanskih banova. Ipak se, i kroz to vrijeme, vise puta Hurnska zemlja sjedinjuje s Hrvatskom. Taka ju je H r vat s k 0 j p r i-

25

p 0 j i 0 hrvatski herceg Andrija (1198.-1210.). Slavni hrvatski velikas Pavao Subic zove se i jest »ban cijele Bosne, k n e zig 0 s pod a r Hum s k e z e m I j e«. Kralj Sigismund traii god. 1431. oct bosanskog kralja Tvrtka II. cijelo Zahumlje i Livno natrag, jer je vHumsku zemlju i druge iupe posjedovao ban Hrvatskog kraljevstva« (Kovacic, Suppl. ad vestigia Comitiorum), Kralj Matijas Korvin izdaje god. 1465. potvrdu Dubrovaekoj republici, da je ona dala 800 zlatnih forinti »za uzdrzavanje grada nasega P 0- cit e I j a una S e rn H r vat s k 0 m k r a I j ev s tv u « (Gjelcic-Thalloczy, Diplornatarium Ragusinum, 628).

los par rijeei 0 Hrvatima u CRNOJ GaRI. Muslimani, iseljenici iz Crne Gore, dolaze u Sandzak i Istocnu Bosnu obicno pod i m e 0 0 rn H r v a t a. Odatle imena rnnogih sela i zaselaka, koji se zovu »R v a c k a« iii »H r vat i«, U Carigradu i danas kavaze poslanstava, Crnogorce, nazivaju H r vat i m a, a starjesinu njihova esnafa H r vat bas 0 m. Evlija Cclcbija, turski putopisac XVII. stoljeca, veli za stanovnikc Pivskc nahije u Crnoj Gori, da su »c i s t i, P r a v i H r vat i« (F. Spaho u Hrv. Kolu XIII., 49). Turska cnciklopcdija Karnusi Turki, slampana 1317. p. H. (IH97. p. Kr.) pisc: »Slavcni, koji zive u Dalmaciji, Siavoniji i Crnoj God nazivaju se H r vat i m <1« (SlL 579). Lcksikon Kamus-ul-alan ispravlja tu »pogrcsku« n a nacin, k oji je sarno potvrduje. »Crnogorci, prcmd a sc H r vat i m a zovu, nijesu to, jcr oni pripadaju srpskom miletu« (str. 2036). Dakle, zovu sc Hrvatima, ali Hrvati nijesu, jer su srpske vjere. I zato jc vr lo dobro pisao Sima Milutinovic - Sarajlija 11 svojoj Istoriji Cerne Gore (Beograd, 1835., str. 25) 0 pravoslavnom mitropolitu Rufimu: »Pravoslavnome blagocestiju osobitu je

sluzbu ucinio, i Demaio tijem Srbinstvo probudio i prikrijepio, sto je povratio u istoeno bogoslovije Kuee, Bratonozice i Drekalovice iz rimskoga (zakona)«, Cijela Crna Gora bila je nekad katolicka, a zadnja katolieka plemena prelaze na pravoslavlje pred 300 godina. Jasno je, da je tim njihovo srpstvo bilo ne samo prikrijepljeno vee i konacno ustanovljeno. - Na kraju nije na odmet spomenuti ni stari obicaj medu muslirnanskim seljacima oko Face u Bosni, da, kada idu u muslim. selo Hodzice kod Kolasina u Crnoj Gori, vele, da idu u Crven u Hrvats k u. To je pripovijedao g. Ing. Hajdar Cekro, sam rodom iz tog kraja, g. prof. Hakiji Hadficu.

Iza svega toga jasno je, radi cega srpski polemicari ne vole razglabati 0 driavnopravnoj pripadnosti Bosne. Najkomotnije im je protiv svih povjesnickih dokumenata prebaciti granicu Hrvatske drzave cak na Unu, a one, koji ne vjeruju njihovim ocitim izmisljotinama, nazvati »kukavnim istoricarima«, koji »laznim dokazima ... opravdavaju svoje halucinacije« (VI. Bogitevit, B. i H. srpske su zemlje, str. 10). 18 kakvirn li bi imenima istorn mi morali nazvati spomenutog gospodina i njegove trabante, koji mjesto historije donose bajke i babe Mande mrndalice, sarno da Hrvata u BOSDi nestane s danje svjetla. Sarno se sunce ne da dlanom prekriti.,

II.

V JERSKE PRILlKE U BOSNI

U vrijeme bosanske samostalnosti spominju se u Bosni skoro iskljulivo dvije vjere i dvije crkve: katolicka j patarenska, koja se u domacim izvorima naziva

26

27

»Bosanskom crkvom«, a njezini pristase »krstjanima« i »dobrim Bosnjanima«, Sva sredovjecna povijest Bosne protjece u znaku borbe za prevlast izmedu ave dvije crkve. Svi bosanski banovi i kraljevi katolici su iii bosanski »krstjani«, vlastela, narod i crkve katolicke su iii patarenske, Za trecu vjeru, za pravoslavlje u Bosni, mi iz pisanih dokurnenata prije Turaka nista sigurna De znamo.

N aprotiv 0 KA TOLICIZMU u Bosni po historijskim dokumentima dale bi se napisati citave knjige. Na podrucju danasnje Bosne prostiralo se u Srednjem vijeku (u XIV. i xv. stoljecu) d eve 1 kat. b i sk u P i j a. Bosanska, duvanjska i trebinjska biskupija Ide potpuno u granicama danasnje Herceg-Bosne; zagrebacka, kninska, krbavska, makarska, splitska i stonska obuhvatale su tek dijelove bos. teritorjja. Taka n.pr. zagrebacka biskupija sirila se od danasnjeg Bos, Petrovca do rijeke Ukrine i od Save do blizu Kljuca i Jajca. Na rusevinama katoliekih crkava i rnanastira podignuti su iza pada Bosne pod Turke i dolaska Srba u tc krajcvc brojne srpske crkve j manastiri npr. Mostunica, Liplje, Gornionica. Rmanj i drugi. Dohro vcli Prvi sematizam srpske muropolije Banjalucko-Bihoekc :LiI Aod. ]9(ll. (sir. 75): »A slo narod drzi, iIi slu mu sc tako kazuje, da jc ovaj manastir zaduzbina Ncrnanjicu .... nc slaze sc nikako s istorijom iz toga uzroka, slo 1I Pounju kao i uopce u cijeloj Bosanskoj Krajini nijc hilo pravoslavnog naroda prije Turaka. Ti su krajcvi potpadali pod hrvatsku kraljevinu, u kojoj nije Irpljcna druga vjera osim latinskorimska«, Zagrebacka bisk upija imala je 1334. na bosanskom zemljistu 3 crkvcna kotara (dubicki, sanski i vrbaski) i preko 40 zupa izrncdu Sane i Vrbasa. Cazinski i krupski kotar danas uopce nemaju ni jedne jedine katolicke :lupe; prije dolaska Turaka imao je

svaki po 20 iupa Sto vise, kninski biskup stolovao je vise od 50 godioa u Cazinu u XV. stoljecu,

Na teritoriju danasnje Bosne djelovali su u srednjem vijeku ad katolickih redovnika benediktinci (samostan sv, Petra u ticevu kod Trebinja, Konoba na Uni), dorninikanci, pavlini i franjevci, koji su u Bosni imali sarno malenkost ad 45 sarnostana, od kojih petnaestak jos u XIV. stoljecu, Najstariji i najveci franj. samostani lezali su u Istocnoj Bosni, u Podrinju, a ti su Srebrenica (po njoj se provincija i zove Bosna AIgentina, Bosna Srebrena), Bijeljina, Sv, Marija u Polju (kod Bijeljine), Zvornik, Teocak, Ljubovija i Olovo, U tim stranama nestalo je potpuno katolika do XVII. j pocetka XVIII. stoljeca (zadnji spornen katolika u Srebrenici potjece iz god. 1724.). U svemu od danasnjih 56 bos.-here. kotara za 52 od njih iz historijskih dokumenata znamo, da su imaJi barem jednu katolicku zupu, a svi kotari osim jednog (Gacko) sacuvali su izvjesne uspomene na katolike u tome kraju. Da daljnim dokazima dokazujemo ocevidnu stvar, cini nam se jalov posao. Rade upucujemo na dokumente, sabrane u Theineru, Farlatiju, Jelenicu iii Mandicu ili na zaokruzen clanak 0 Katol. crkvi u B. i H. u casopisu Croatia Sacra (1934., str. 175- 216), odakle i vadimo ove podatke.

Maida bismo trebali spomenuti jOs one brajne crkve, koje god. 1244. spominje toliko puta spominjani ban Ninoslav, koji je na mahove bio katolik iii pataren, a pravosJavac nikad. On navodi u povelji najprije katedralu sv, Petra bosanske biskupije u Brdu kod Vrhbosne (danaSnjeg Sarajeva); u znpi Vrhbosni spominje crkve u Vrutcima na vrelu Bosne, zatim u Bulinu i Knespolju; u zupini Neretvi u Buljini; u Vidusi (Ljubincima) izmedu Kaknja i Zenice; u zupi »Brod« u Bilinu Polju (kod Zenice); u zupi Lasvi »Tri

28

29

crkve«; u zupi Lepenici Rotilj (KiseJjak); u Skoplju crkva sv, lye; u iupi »Mel« crkva sv. Kuzme i Damjana (valjda Kozrnin na Drini) i konacno u zupi Borcu «Pracu - Biskupniju«. - Danas, u vrijeme kad izvjesni »istoricari« nijecu vjerodostojnost brojnih rimskih i uopce izvanbosanskib dokumenata 0 crkvenim prilikama u Bosni, moguce bi jednakim »pravom« mogli osporiti i gornju darovnicu bana Ninoslava; sarno bisrno se tada na~Ii pred nerjesivom zagonetkorn, kako to, da se i danas, iza skoro 700 godina, u cisto mualimansko-pravoslavnom kraju, na sastavcima rjecica Prace i Gracanice, u Sjetlini, izvjesni predio zove »Biskupina«,

Da su svi katolici bana Ninoslava ostali do danas katolicima, jasno je, tim bi se u nacionainom pogledu osjecali, jednako oni u Praci iIi na Drini, kao i oni u Travniku iii Kiseljaku.

o PATARENS1VU, koje u Bosnu ude za Kulina bana i predobi z.a se velik dio dotada karolickog naroda i plernstva, fie trcba mnogo rijeci trositi, Bosanski »krstjani- (ne hristjanil), koje gdjekada pisci bogumilirna nazivaju, mongo puta vladaju Bosnom i cine vecinu stanovnistva. Oni u zernlji svc vise jacaju, osobito za 250-godisnjih borba protiv Madara, koji pod flrmom obrane katolickc vjcre ide da sataru samostalnost Bosne. S druge stranc protiv patarenstva ustaje srpska i crkva i drzava, Srpski vladari, osobito Nemanja i Dusan Silni, gone iz Srbije »jeretike« i »babunsku vjeru«, otimlju im zernlje i fizicki ih kaznjavaju. Srpska crkva, stoji u ostrom sukobu s patarenstvom, srpski kronicari XIV. i XV. vijeka nijesu gledali u »Bosanskoj crkvi« poscstrimu, pravoslavnu erkvu, vee »jeretike i agarjanc«,»sluge davolove«, koji »kako tati nocu idu- i »prcvracaju hriscane od vjere Bozje« (vidi citate u Croatia Sacra L934., 184).

30

Srpski dokumenat 0 pripajanju Srebrenice Srbiji veli za njezine stanovnike: »Se ie vsi jeresi bagomilske sut« (Gl. Srp. UC. drustva, XX. SV., III, 148). A milesevsko prokletstvo iz Xiv. stoljeca stavlja na prvo rnjesto bana Stjepana Kotromanica, a onda tek druge bogumiIe (gosta Radina i ostale), Ovo usput spominjemo radi Dr. Glusca, koji je podgrijao staru Petranovicevu hipotezu, da je tzv, Bosanska crkva u Srednjem vijeku hila pravoslavna, Tu tezu, koja visi 0 vrbovu klinu, odrnah je prihvatio i nas proto Davidovie, pronasao je »nesumjivo dokazanom« i odmah poeeo redoslijed bosanskih episkopa i mitropoJita s imenima patarenskih »didova« i »gostiju«, Medutirn sto god g. proto trabunjao 0 tome, istina je, da ozbiljni srpski historicari, jedan Jirecek, Novakovic, Stanojevic, Corovic, Ruvarac i Skaric, nece nista da znaju 0 neozbiljnoj hipotezi pravoslavlja stare »Bosanske crkve«. Medutim svi ani nemaju ni pojrna a Bos anskoj erkvi; isto taka ni bosanski franjevci, ni papinski misionari, koji samo lazu i jzrnisljaju, ni Dalmatinci iz Trogira i Splita, ni Dubrovcani, ni srpski kaluderi, ni svi oni zajedno, koji nam ostavise brojne dokumente 0 bosanskim patarenima XIII. do XV. stoljeca, ne znaju nista! Jedini 0 svemu nesto znaju Dr. Glusac i proto Davidovic, a svi drugi nek se sakriju u misje rupe! - Doista moramo toj gospodi izraziti saucesce, sto im je trud ostao jaJov. Ovako se moraju trostrukim znojem znojiti, da dokazu barem za jednu crkvu ili za jedan manastir u Bosni prij e Turaka, da je bio pravoslavni, pa opet bez uspjeha, A onako, eto srece, preko noci pola starih Bosnjaka postade srpskim pravoslavcirna. Sarno, po nesreci, »didove« i »goste« Bosanske crkve ne bi ni volovima mogli prevuci u Srpsku crkvu.

31

Ovdje nam je primijetiti jos jednu stvar. Braniteljima pravoslavlja Bosanske crkve nije dosta dokazati, da jc Rucki pretjerao prikazujuci nauku bos. patarena kao da su zabacivali napr. krst iii svece, Oni trebaju dokazati, da »Bosanska crkva« nije treca crkva i treca vjera u Bosni, razlicita ad katalicizma i pravoslavlja i od njih neovisna. To treba dokazati i sve je dokazanol - Inace je patarenstvo za Kulina bana uneseno u Bosnu, koja je dotada bila katolicka. Bosanski biskupi primali su biskupsko posvecenje u Dubrovniku iz ruku katolickog (Iatinskog) nadbiskupa kad Radogost 1189., Dragonja i Vladimir. 0 tom svjedoei sacuvani originaini dokumenat Dubrovackog arhiva iz 1195. Vicla Alb., I., 110) kao i biljeske dubrovackog kronicara Restija (str. 63,74,S8.).

Inaee je vrlo zanirnljivo pismo carigradskog patrijarhe Genadija II. (1453.-1457.) sinajskim kaluderima a »kudugerima« u Bosni, koje je neki episkop poceo s uspjehom obracati na pravoslavlje (Migne, P. G., 118, c. 248 ss.). Eta cuda galemoga! Gluscevi pravoslavei obracaju se na pravoslavlje!

PRA VOSLAVLJE U "OSNI I HERCEGOVINI imalo je posve drugu pros lost i drugc putove nego li katolicizam.

Stu iz sigurnih historijskih dokurncnata znamo 0 pravoslavlju u Bosni za vrijcrnc bosanskih banova i kraljeva?

Odgovor jc jcdnostavan: sigurno ne znarno nista, ne znamo ni to, je Ii uopcc pravoslavnih bilo u Bosni, premda s T h a I lac z y j c m i Pre log 0 m rado dopustamo, da ih jc bilo u Istocnoj Bosni oko Drine, makar ih povijesna vrcla nigdje ne spominju. Srpski povjesnicar M i h a j I 0 Din i c (Jug. istor, Casapis, I. god., 151) utvrdivsi, da Tvrtko I. nije bio pravoslavac vee katolik, nastavlja: »Ne treba gubiti iz .

.;

32 JJ~ 1/ l- :"::1 ) s- !r4 /' 7 Jil +e lA. [fl' re.

~ .. '.., GA.n J/

vida, da u pravaj Bosni - Hum i delovi Raske se izuzimaju - nije bilo u Tvrtkovo daba pravoslavnih.

Za nas je ovo pitanje definitivno reseno«, ;.:

_r.2£nimo sa srpskim ma~§!.iri.wa. koji se svagdje -,,<' ': javljaju, gdje 'je usfaravremena bilo srpskih pravo- ..j 1 slavaca. Koliko je sr[lskih !.!!..'!!l~stir~_~ilo 1;l_}3os!'!L!;Ip . k!:f~ ~, turske n",j~:?'Q~.LM.i..[l~,,?!1I!.l]}Q .9..L~l!ie.dan jedini! Pro~r'J::. , listajte najozbiljniju naucnu radnju 0 »Pravoslavnom . \t. .

; monastvu i manastirima u srednjevekovnoj Srbiji«

(Srem. Karlovci 1920.), napisanu od Vas iii j a ~ "', Mar k a vie a. 0 pravoslavnim manastirirna u Bosni {.' nema nigdje ni spornenal Inovjerna »jereticka vlada« l,l_ ~ bosanskih banova i plemica nije im prijala (str. 152.). -8 I'",

IJ

Mar k 0 vic doduse spominje manastir u Dobrunu, '~.-

na desnoj obali Drine, na domak Visegradu. Nego taj manastir, podigout 1383., nalazi sc zapravo u onom ~ <~.\ dijelu Srbije, koji je istom kralj Tvnko pripojio Bosni ~ ~ , (1374.). A.!',Ili~_ij~.~m9 nikadtvrdili._da_p.ravos!a~aca .... ' • J;l)je bilo u Srbiji, vee 1J Bosniprije Turaka. C#f::r:;_-·,;;.·?( ~ 1

I kriticni historicar, arhimandilt"] I a rio n ..:t ~.

R u v a r a c tvrdi, da se ni za jedan srpski manastir . "\I.. ; u Bosni oe maze dokazati, da je opstojao prije Tura- ,~_ C;. ka. Sarno za manastir Papracu misli, da bi magaa biti .t ri stariji, ali to misljenje, nicim ne dokazano, ne prelazi * ( granice puke mogucnosti. . ~ ..f!."1

Medutirn, proto D a v ida vic zna vise i ~~ ~

bolje. Zacudnom vidovitoscu otkriva on citav niz .

~ .... :\ I r

srpskih rnanastira, cak ad XIII. i XlV. stoljeca pa dal- .... ;

jc: Ozren, Gostovic, Lovnica, Tavna, Rmanj ... (Srp. t-

-~ ..

pray. crkva u B. i H., str. 18). Q~Js.~?~, __ 4_9~u}{! one 't.

donosi (niko ih nije magao doprinijetil), nego se val- ~t-" jda nada, da bismo mu ipak mogli vjerovati s obzirom .:,.7;;.:.:. na njcgovu casnu bradu. Nego vidovitost g. protu'J~"!" kod :wa~og man.~s~~ra malo zanese, ~~ mu ad s~roe AI!";",k~' drngost i produlji zrvot za 100, 200 111 300 godina. ..,._.'

<P '1';,a t, .

cL<J ft1J1' (f!lJ 33 . .-..:":: .....

. ~

. ciA:;; f'l:;- z: :l:.A ,,'Jr:q Ij

(,_:J~"" /:-';; J~ r l! I'!-,.? ~A"j I U "il>... e=: j('pW r:: L <;;n ',e. ..,

A moramo primijetiti, da bi g. proto za svoje vidovite oei ipak trebao nabaviti naocale. Onda ga one ne bi onako grdno prevarile, da kod franjevackog samostana u Krupi na Vrbasu ne posumnja, da fratri nijesu mozda srpski kaluderi, Onda ne hi benediktinsku opatiju sv, Petra u Cicevu kod Trebinja ugledao naprosto kao srpsko-pravoslavni manastir (spom, dj., 18).

Uopce historijska nauka g. prote, kad radi 0 pravoslavlju u Bosni, sva se da kazati jednom recenicom: 5to je babi milo, 0 tom joj se snilo. Zar je pravoslavni manastir onaj, koga jos u XU. stoljecu spominje kao katolicki Dukljaninova Kronika (Presb. D i 0 C 1., 53) i koga Dusan Silni, progonitelj katolika, otima benediktincima, a papa ga Klement VL g. 1345. odlueno trazi natrag i dobiva (S m i c i k I a s, Codex dipl., XI., 179). Za katolieku crkvu i samostan u Cieev8 zna nadalje dubrovacki kronicar L u c car i (Annales Rag., III., 101), Far I a ti, J ire c e k, Mar k a vic i drugi, samo nece da zna proto Davidovic,

Izvjesni historicari kova Davidoviceva pokusase da dokazu opstanak izvjesnih srpskih rnanastira u Bosni prije Turcina, Tako jc ncki hrzoplcti junak u manastiru Ozrenu procilao narpis, koji sporninje nekog Nemanjica kao utcmcljitclja. Iguman V ita n 0 v i c promotrio jc tocnijc stvar i rnjcsto »Nernanjic« eita naprosto »Maric«, a rnanastir sc tim pornladio sam za 300 godina! (GL zern. Muz. I HHlJ., 12). SHenD prode i srpski manastir Zavala u Hcrcegovini. Spominje se prvi put tek 1513. god. NishI zato, Davidovic nalazi, da je sagraden 1271., valjda zato, sto irna stari manastirski peeat iz tog doba. Ima, istina, sarno zato covjek mora biti corav kod ociju. da pecatu dadne ne 700 vee 150 ili 200 godina starosti. A tko malo nazire, vidi

34

u pecatu grubi falsifikat. - Slicno je i sa statim pecatom manastira u Dobricevu, Krivotvoritelj se rnaIo zaboravio, kad na pecatu broji godine s Latinima »od rozdstva Hristova«, a ne ad stvorenja svijeta, kako to srpski spisi i pecati uvijek cine.

Slicne su sudbine bile i neke pravoslavne eparhije u Bosni. Iz spomena imena god. 1293. nekog Bazilija, bosanskog biskupa, koji je mogao mime duse biti i katolik kao i toliki benediktinski rnonasi istog imena u Dalmaciji. iskonstruirao je R ado s I a v G r u j i e cak opstanak zvornieke eparhije u XIII. stoljecu. Jedan stari spis sporninje Vilirnira Vladmirovica, »kresevskog i neretvanskog episkopa grckog obreda«, sarno je dokazano za taj spis, da je »patvorba i to vrlo nespretna«,

Opstanak ni jednog srpskog manastira, ni jedne pravoslavne crkve ne rnoze se dokazati u Bosni prije Turaka. S tim se slazu i Dr. Bas a g i ciS e j h F. K emu r a, koji zakljucuje, da Mehmed Fatib »nije nasao u Bosni drugih bogomolja osim katolickih i da prema tome nije pravoslavnih moglo biti u Bosni« (Gl. Zem. Muz., 1911.,297). - Jedinu iznimku cini, kako izgleda, stara pravosl, crkva Hercega Stjepana u G 0 r a z d i iz god. 1446. Sarno ne valja zaboraviti, da su vee 1430. Vrhbosna (danasnje Sarajevo) i Hodidjed bili stalno u rukarna Turaka. A krajevi na Drini, gdje je i Gorazda, iii su vee bili turski iii su priznavali tursko vrhovnistvo.

Preostaje jedino da spomenemo dvije pravoslavnc episkopije, koje je osnovao sv; Sava 1219. godine. Jcdna je od njih bila u Stonu za Zahurnlje j Travunija, druga u Dabru na Limu blizu bosanske granice.

S ton s k a epa r b i j a podignuta je na ruscvinama katolicke, latinske biskupije u Stonu, koja SIC juvlja vee 870. god. Na II. splitskom saboru (927.)

. ,.·,.,·',·/If,ITC 'f ~~f'!'isT~--

,L ~ ,.~ ('.;p_. ~~I ,.". rI

javlja se uz kralja Tomislava i zahumski knez Mihajlo Visevic, odlucan katolik, kojemu papa Ivan X. pise poseban list. Kad su Nemanjici zauzeli Zahumlje, protjeraju iz Stona katolickog biskupa i postave pravoslavnog. Katolicizam Humske zernlje do pocetka XIII. stoljcca arhimandritu R u v arc u toliko je ocit, »da su povesnicko raspravljanje 0 Humskoj knczevini u X., XI. i XII. veku i 0 latinskoj stonskoj episkopiji nema rnesta u Sematizmu Hcrcegovacke rnitropolije« (Srp. prav, Herceg-Zahumska mitropolija, 1901., 25). Dok mala Rasa broji 6 svetosavskih episkopija, dotle cijela Hercegovina tek jednu, i to u Stonu za Zahumlje, a u Travuniji ostaje i dalje sarno katolicki trebinjski biskup. Sto godina kasnije bjezi pravoslavni episkop iz Stona i to De nekuda u Hercegovinu, vee cak u Sandzak u manastir sv. Petra i Pavia na Limu, koji mu je darovao Uros III. Decanski. Darovnica veli, da je »episkopija opustjela i da episkop nerna ni bira ni vrhovine« (R u v a rae, ib., 29). Nestalo pravoslavnih ovcica, pa oesta j pastira, koji nemade sto ni strici ni musti, pa i on odseli.

Dabarska episkopija hila jc privlacni centar za susjednc krajcvc Bosnc na gornjoj Drini. Zato je tamo moglo biti pravoslavnih j(l.~ prijc pada Bosne. kasnije, kad su sc pokrcnulc pravoslavnc masc i zajedno s turskom vojskorn prcsclilc na hrvatsku granieu, seli dabarski episkop i:ak u Rmanj nil Unu (poslie 1575.). U Sarajevo doscljujc cpiskop Mojsijc Petrovic istom god. 1709. (S k a ric, Sarajevo. 115). I otada je Sarajevo sjediste mitropolita, knji sc nazivaju dabro-bosanskirn.

Mnogo puta imc jc znak. Tako je i irne odnosno naslov dvojice sarajevskih vjcrskih poglavara znacajno za vjersku povijest njihova naroda. Katolicki Dadbiskup u Sarajevu zove se vrhbosanski, Ima pravo na

36

to: pred 700 godina kraj Vrhbosne - Sarajeva stoji katolicka katedrala sv, Petra. Katolici su od starine bili stanovnici Bosne. Srpsko-pravoslavni mitropolit zove se dabro-bosanski, Ima i on pravo: bosanski je, jer stanuje u Bosni, a dabarski je, jer je amo dosao iz Dabra, ad Sandzaka, on i velika vecina njegove pastye.

PRIUKE U BOSNI IZA FETHA (osvojenja po Turcirna) naglo se mijenjaju: s pozomice nestaje bosanskih patarena; liZ katolike, koji su se i prije spominjali, javljaju se u velikorn broju muslimani i pravoslavni,

o katolicima ovdje ne treba mnogo rijeCi trositi.

Makar da su velike i ceste seobe te mjestirnicni prelazi na islam znatno umanjili njihov broj, ipak oni sve do danasnjeg dana nastanjavaju ona mjesta i krajeve, na kojima su se odigravali glavni do gadaji bosanske povijesti; takva su mjesta: Kraljeva Sutjeska, Rama, Kr esevo, Fojniea, Travnik, Soli (Tuzla), Tomasevicevo, Jajce, okolica Konjica, Mostara i Stoca, dakle u giavnom dolioa odnosno porjecje Bosne i Neretve. U XVI. i XVII. stoljecu katolicko je bilo Trebinje, Olovo, Srebrenica i Visoko. Ova [e moguce razumjeti samo tako, da su ti krajevi od starine i prije Turcina bili katolicki, a tada katolici pripadaju starosjediocima Boone.

Glede pojave pravosJovlja i islama ima Dr.

Glusac posebno misljenje. On smatra, da se »Bosanska crkva« iza pada Bosne prikljucila Srpskoj, a tim istim bosanski »krstjani« (patareni) jasno se pokazase kao srpski pravoslavci,

o muslimanima tvrdi Dr. Glusac, da ih je u pocctku bilo malo i da su presli na islam samo s pravoslavlja i katolieanstva. Broj muslimana zapravo se vrlo umnozio tek doseljenicima sa strane, Muslimana,

37

veli on (Nekoliko pitanja iz proslosti B. i H., str, 65), ima srazmjerno vise doseljenih nego pravoslavnih i katolika, Taka carobna sipka Dr. Glusca pretvara najvazniji dio autohtonog tivlja Bosne, muslimane, u doseljenike, a glavni dio kasnije doseljenog elementa u Bosnu, pravoslavce, u starosjedioce i domacine od vajkada ovih lijepih krajeva,

Nego sva ova mudrolija Dr. Vase slabo pomoze.

Istina, Iijep bi to san bio uciniti od bosanskih mus/imana uljeze i doslje, osim nesto srpskih poturica, i od bosanskih katolika, koji da su rodom i plemenom Srbi cak ad dicnog bana Ninoslava, odrode, koje je crnozuta azdaja u Hrvate prernijesila i prekuhala, a sarno Srbe pravoslavce ostaviti starosjediocima na svojem, na starini, na plemenitom ... Ej pusti sne, sarno ti je jedina mana, sto si san, a ne java!

Zvijezde se znaju po sjaju a ljudi po glasu. A taj glas, govor, jezik, upravo je fatalan po Gluscevo mastanje, Tko ce biti nasljcdnik i potomak sredovjecnog bosanskog plemstva i naroda nego onaj, tko govori istim narjecjem kao i oni. A govor bosanskog vladarskog dvora, vlastele i naroda bin je prije Turaka ikavizarn, tvrdi VI. Skaric (Gl, Zcrn, Muz., 1930., 3.). U njemu su pitanc list inc i grohni natpisi toga vremena. Narjecjc, kojirn govori vccina bosanskih muslimana i katolika, jest i danas ikavstina; a nekad su njom govorili skoro svi, I zato su po govoru muslimani i katolici jedna ctnickn skupina, koja je u Bosni starosjedilacka. A bosanski pravoslavci, koji SU, bez iznimke ijekavci, nisu od starine u Bosni, barem najvecim dijelom. Oni su dosctjcnici pa ih kao tak:ve i govor odaje. Srbin Skaric priznaje to na svoj nacin veleci na istorn rnjestu: .. Poslije je dosao s juga nov etnicki eiemenat, koji je glas jat izgovarao kao ije. No to su hili (judi nisega reda, tezaci i pastiri, ciji govor

38

plemstvo, krscansko a poslije muslimansko nije primalo nego je i dalje kroz stotine godina govorilo ikavski«, I tako se sam Dr. Glusac, htijuci jeftinom doskocicorn zamijeniti uloge pravoslavaca i rnuslimana, zapetljao u vlastitu petljaniju.

o DOSEWENJU PRAVOSLAVNIH MASA U BOSNU iza pada pod Osmanlije (1463.) imamo i direktnih dokaza,

U jed nom listu, pisanom 1483., kale kralj Matija Korvin, da se u njegovu drzavu preselilo iz Turske u zadnje 4 godine 200.000 Srba (kod Erdeljanovica, sir. 60). A kraj, koji je bio najvise na udareu seobi, jest bez sumnje Jajacka i Srebrenieka banovina u Sjevernoj i Sjeverozapadnoj Bosni, koje je i onaka stvorio kralj Matijas.

Vakufnama Turalibega iz 970. god. po Hidzri (1562.), veli, kako je ova] u svoja sela »Babin Do« i »Visoce« (Danas Vakuf j Visori) u tuzlanskom, doticno zvorniekom kotaru, naselio iz Semendrije (Smedereva) pravoslavne obitelji nekog Vukosava, Dragise, Nike, Stojka, dvojice Radosava itd. (Hamdija Kresevljakovic: Odakle su i sta su b.h. muslimani?; Hrv. svijest, 1914., IV., 10.)

Radoslav Lopaiic (Bihac i bihacka Krajina, lOll) govoreci 0 prilikama danasnje Bosanske Krajine veli: »Prvi Vlasi pomaljaju se na pocetku XVI. vijeka oko Dinarskih planina i kod izvora Une, oka Unca, Srba i Glamoca ... God, 1551. javio je general Ivan Lenkovic kralju Ferdinandu, da su Turei izveli iz unutrasnjosti turske vise tisuca Morlaka iIi Vlaha (i tame ih naselili) ... Po svoj prilici u to doba sa narodom dosavsi kaluderi u Rmanji osnovali su pravoslavni manastir. .. Osvojivsi Turci veliki dio Unske doline prema Buscvicu i Krupi naselise tamosnje krajeve narodom iz Bosne. Veliki zastitnici pravoslavnih Vlaha bili su

39

nckoji bosanski pase i sandfaci (osohito Hasanpasa Predojevic) ... Po sluzbencm izvjestaju zaokupise Vlasi po Has anovoj odredhi krajeve aka Brekovice, Ripca i Ostrovice i u Velikoj dragi do Sokolca mnozeci se kasnije svakim danom«.

Benedikt Kuripctic opisuje put carskog poslanstva god. 1530. pod vodstvom Nikole Jurisica i grcfa Lambcrga sultanu u Carigrad. 0 stanovnistvu Bosne veii. da su ad tri ruke: »Prvo su stan Bosnjaci. koji su rimsko-krscanske vjere, a tim je Turcin, kad je osvojio Bosnu, ostavio vjeru. Drugo su Srbi, koji se zovu Vlasi, a rni ih zovemo »Zistzen« (Cici?) iii martolozi. Oni dolaze od Smedereva i Beogtada, a vjere su sv. Pavla (pravoslevnit). Treci su pr avi Turci (muslimani!), koji su vojnici i cincvnici, a vladaju se sasvim tiranski prema ovim krscanskim podanicima«. Kuripeiic veli, da su mu Srbi martolozi, koji su protiv krscana [Hrvata] ratovali kao turske nercdovite cere, priznali, da je velik grijeh, stc se bore protiv krscana, ali da oni to radi turske sile moraju,

Hrvatski povjcsnizar Dr. Pretog. koji je prenio [Povijest Bosnc. 11., 57) ovaj Kuripcsiccv citat, tesko se zamjcrio Dr. Glusl:ll. nanio Srbima »prave, teske i neoprosuvc uvrcdc «. i slu:!.!o aust ro-ugarskom ugnjctavacu {Nckofiku pitHnjll iz prnslosti B. i H., 66, 67). Ja kakvo Ii Jl: istom zl!ldjdo ueini() onda u ocima Dr. Glusca rodcni Srbin Vladislav Skoric, koji je istrafivao podrhcno vc":ine pruvosl. naroda u sjeverozap. Bosni (GI. Z. Muz.. 191K. SIr. 228 i sl.) i na nesumnjiv nacin dokazeo. da jc raj »narod daselio iz srednjovjekovne Srbijc u sjcvcroznpadnu Bosnu i sjevernu Dalmaciju« (str. 226). Pojava velikih masa Srba na hrvatskim granicama odmah. cim su Turci uzeli Bosnu, ito u krajevima, gdje »pravoslavnog elementa prije Turaka osim nesto Vlaha nije bilo«, tumadi

40

Skaric doseljivanjem »voljom ili dozvoJom Turaka « {str. 219). »Svud tuda su Turci iz vojnickih obzira rnorali nasejjivati Srbe, koji su kao martolozi i drugi neredoviti vojnici ccvali granicu. cetavali i u pravilnom raru vojevali na turskoj strani«. Naseljivanje je pocelo odmah iza 1512., a kolonisti su dosli iz Srbijc. tadanjeg smederevskog sandzaka. Skaric se tu izrijekom slaze s Kunpcsicem (str. 237).

Do istog rezultata dolazi i srpski emolog Milan Karanovic proucavajuci po Cvijicevoj metodi tri pounska kotara, Bihac, Cazin i Krupu. (Naselja srp. zema!ja, knj. XX), On medu pravoslevcima uopce ne nalazi starosjedllaca, a 60% svih pravoslavnih obite!ji doselilo je u danasnjc svoje prebivaliste tek zadnjih SO odnosno 100 godina.

Medu vai.nije dogadaje valja svakako zabiljeiiti i PRELAZ JEDNOG DlJELA KATOLIKA U DOSNI NA PRA VOSLAVlJE_ Presla je i skoro cije!a Trebmjska biskupija u Herccgovint tokom XVI. i XVII. stoljcca. Katohckt narod ostao je bez svecenika usred ljutih progona. Pravoslavna crkva sklapa vee iza pada Carigrada kompromis sa Turskom carevinom i petrijarha Genadlje dobiva cast turskog pase. U Srbiji se ta ista stvar dugada osnutkom Pecke patrijarsije. Makar da pravoslavni kaluder i poput manana Marka pisu, da su turski sultani {eismailski car Bejazit«) »necastivi i troicihulni i hriscanom dosaditelni«, ipak se pod Turcima svuda pravoslavlje sin na radun katolicizma pa taka i u Hercegovini. Zapocfnjc sistem atsko proganjan]e katol ika kroz 300 godina (1488.-1779.) od strane pravoslavnih arhijereja. koji kurolikc carskim fermanima i janjicerskom pomoci silc na placanje pravosl. vjerskog poreza i podlomost u vjerskim stvarima, stu bi ncminovno svrsilo otpa<10m katolika na pravoslavlje. Fratri i drugi avecenici

41

bore se na turskim sudovima, placaju globe i idu u tamnice. Katolici su vise progonjeni nego pravoslavni sve do zadnjih stoljeea turske vlade, jer su pristase najveceg neprijatelja sultana, - rimskog pape, i jer nece poput pravoslavnih martoioga, da se bore s Turcima protiv krscana. Za turske vlade vise puta katolici ide progone trpe od pravoslavnih nego li od .samih turskih gospodara. »Mi u njima ljuce dusmane imamo nego Ii su sami Turd, jer nikada ne prestaju raditi 0 tomu, da nas pod svoju vlast sprave«, pise fra Filip Lastric, A biskup fra Marko Dobretic u okruznici god. 1777. govori 0 pravoslavnima (zovi ih skizmatici) »koji panjkaju na nas po tribunalih ana, sto ne bi ni vragovi izmislili, za oborit nas i vas i ove svete kuce u svako zlo; dave, globe i gule ... « (J e 1 e n i e, Izvori za kult, pav., 50). Stvar [e ta toliko poznata iz Smiciklasa, Batinica, Jelenica i drugih, da je ne trebamo dalje ni sporninjati. Sam arhimandrit Ruvarac veli, »da se takav postupak srpskih patrijarha nikako opravdati ne da.« Nail proto Davidovic (Srpska pravosl, crkva u B. i H-. 41) nalazi. da su to »fakti koji se ne daju pobijati, ali sc daju lako razumjcti«, Ti su progoni isli gdjckad tako dalcko, da jc narod, da se ad tog oslobodi, cak prclazio na pravoslavlje. Trebinjski biskup Primi riiic u Rim god. 1674_ ovako: .. Pravoslavni (kaludcril ) na temelju toga fcrmana idu i tlace bijcdnc katolikc (po Popovu polju), nezadovoljni s onim, sto im jc sultan dozvolio, Sto vise, ani obilaze s cctom Turaka i grubom silom otimaju od tib hercegovackih katolika deset puta vise, nego slO stoji u fcrmanu, izjavljujuci otvoreno, da ce im svake godine taka dodijavati. dok ne postanu pravoslavcirna. Radi toga ne moguci se oprijeti tolikoj nevolji, katolici sarno sto nijesu izgubljcni, Vee su izjavili biskupu, da ee morati preci na greki zakon, aka se De

ukloni ta nepravda« (K. Draganovic, Massenubertritte von Katholiken zur Orthodoxie, Rim 1937., str, 72).

Radi ovog i drugih razloga presao je velik dio naroda trebinjske biskupije na pravoslavlje, Biskup Andrijasevic piSe god. 1627., da je ad 12 katolickih crkava u Popovu 7 dospjelo u ruke pravoslavnih. A narod Neretve i Popova pise 1629 .• da je veCi dio katolika ovih strana otisao u skizrnu. VL Skaric u dokaz pravoslavlja spominje oko 50 starih crkava oko Trebioja i u Popovu, Crkve su doista stare, iz predturskih vremena, samo nikad nijesu bile pravoslavne vee katolicke kao ni ona u selu Dracevu. Sacuvan nam je dokumenat, kako je pravosl, vladika, valjda pri njezinu osvestenju, dao sastrugati me s crkve, porusiti katolicke oltare i izbaciti napolje kosti katolickih pokojnika, Narod, ozlojeden, hoce da se vrati katolickoj vjeri, aka mu se pribavi stalan zupnik. Nazalost ad toga nije hilo nista, i ti katolici ostase i dalje pravoslavnim, - Sve ave vijesti donosimo prema spornenutoj studiji »Masenubertritte ... «, za koju je prvak srpske historiografije Stanoje Stanojevic (Jugosl, istor. casopis, III., 376) rekao, da je u cijelosti dokazala svoj predmet, a time i prelaz katolika trebinjske biskupije na pravoslavlje,

Smatrali smo potrebnim, da posebnu painju po. svetimo vjerskim prilikama u Bosni, Vjera je bila jedan od prvih faktora za nacionalno opredjeljenje naroda u Bosni, Sljedbenik srpskog pravoslavlja nuino se smatrao Srbinom. I zato 'su npr. Trebinjci i Popovci danas medu najodtiSevljenijim Srbima u Herceg-Bosni kao sto bi bili vatrenim Hrvatima, da su ostali u katolicko] vjeri.

42

43

III.

BOSANSKI MUSLIMANI

taka uspomena na katolicku pros lost, kako bi imala biti na pravoslavnu.

Islamizacija Bosne pocela je vrlo rano iza dolaska Turaka u ave krajeve. Zato lie vrlo cesto u starim dokumentima susrecemo s imenima bos. rnuslimana, ciji se otae zvao Abdah, Abdulah, Ahdulgafur, Abdulhaj i sl. A to sve znaci, da im je otac bio krscanin, a ani mu ime sakrivaju, oznacujuci ga arapski kao »roba Bozjeg« i sl. Zanimljiv turski dokumenat 0 prvim danima sirenja islama u Bosni i Hercegovini objelodania je H. Mehmed Handiic u kalendaru »Narodna Uzdanica- (1938., str. 29--45), koji govori 0 starim danima islamizacije Bosne. I tko se zvao »Zivko« prozva se »Jahja«, a tko »Vuk« »Kurt«, Mnogo naroda prigrli islam, ali mnogi takodcr, izvana muslim ani, ostadose j05 dugo vremena u srcu krscanirna. Zato im se spomenuti turski dokumenat duhovito ruga i ismjehiva radi njih Bosnjake.

Imade vijesti 0 prelazu bosanskih »krstjana« na islam. Pod Jajcem ih se je za jedan dan 36.000 po-

t ureilo, kako Zinkeisen, izvrsta n poznavac turske povijesti, pripovijeda (OJ. Zem. Muz., 1912.,3), premda ta vijest izgleda uvelieana. 0 islarnizaciji okolice Jajea govori i jedan stari sidiil (zapisnik sudskog poslovanja) iz god. 869. p. H.: »Sultan Fatih podijelio je i ostavio u vl asnistvo zernljc seta iz okolice Jajca patarenima, koji su presli na islam. Ali kad su se isti patareni iznevjcrili islamu i opet presli na krscanstvo, kad je kraij Ma ti ja osvojio J ajce, nevjerne te patarene protjcra u Anadol i oduze im zemlje iz vlasnistva- . (Hamdija Kresevljakovic, kalendar »Danica«, 1916.;' 326.). - Zadnje vijesti 0 prelaw bogumila na islam nalaze se u Bakulinu Senratizmu franjevacke proviocijc Hercegovine god. 1867. (str, 124): »U selu Dubocanirna (kod Konjica) pred malo je godina

Dr. Glusac grdno se vara, ako rnisli, da su seobarna, asobito iza Beckoga rata (1683.-1699.), mus Ii mani is to m u Bosni oj acali. Po historijsk im dokumcntima izgleda, da ih je, recimo u XVI. i XVII. stoljecu bilo vise nego danas. Po putopiscu Evliji Celebiji varos Foca imala je 17 dzamija i 8 tekija, a Donje Skoplje cak 30 dzamija. Celebija navodi dosta sela i kasaba, koji su tada bile muslimanske, a danas vise nijesu. Vee spominjani Kuripesic istice, da je u Gornjoj Bosni 1530. bilo vise muslimana nego pravoslavnih,

Odakle se odjednom nadose u Bosni toliki rnuslimani? Prelazom dornaceg stanovnistva, u prvom redu onaga patarcnske vjere, na islam. Patareni velikim dijclorn postadosc muslimanirna, a uz njih j nesto drugih krscana, osobito katolika. Dr. Glusac, doduse, misli (str. 65), da jc bilo vise pr claza s pravoslavne vjcrc na islam i 10 s (tva razloga: 1.) Ho je katolicka crkva irnala u Boxni bolju organizaciju nego pravoslavna. i 2.) sIn muslimani i danas slave pravoslavnc svccc kuo Durdcvdan, lIindan itd. Nijcdan od tih fazloga nc stoji, Kako je katolicka crkva dospjcla u tczak polozaj najbolje dokazuje prelaz skoro cijclc jcdnc biskupije ria pravoslavljc (Trchinjc) kao i sporadnicni otpadi katolika u drugim krajevirn a Rome. A na drugi Gluscev razlog lako jc odgovoriti: g. doktor se krupno sefnuo u racunu, U vrijerne pada Bosne i jos citavih 130 gadina kasnije katolici Sll se drzali starog kalendara pa je stare Jurjevo i stari Ilindan barem jednako

44

45

prihvatila islam obitelj Held, koja se zadoja drzala ludosti bogumilske«,

Uz patarene presao je na islam i jedan dio katolika. Start pisci spominju cesto dva brata, jednog katolika, a drugog muslimana. Prema izvjestaju papinskog vizitatora Petra Masarekija (god. 1623.) preslo je u okolici Visokog i Sutjeske, dakle aka gornjeg taka Bosne, malo godina prije njegova pohoda 6000 katolika na islam (Starine Jugosl, akademije, SY. 39). Sam taj broj je dovoljan, da narn protumaci, odakle je veci dio muslirnana kotara Visoko i Zenica. Medu tim islamiziranim katolicima nalazili su se i najbliii rodaci kasnijeg provincijala fra Martina Brguljanina i kasnijeg biskupa fra Jeronima Lucica, pa neki stari spis priea, da su se »pornijesale mitre i turbani«,

1. Kojem su oarodu pripadali bosansld musJi· muni?

Cujmo, kako 0 tom sude turski pisci i sto sami b. h. muslimani u statim spisima 0 tom velc!

Znameniti turski povjesnicar Anti, rodom iz Galipolja, koji je 30 godina u Bosni na dvoru valija boravia. pisc 0 Bosnjacima, u prvom rcdu bosanskim muslimanima slijcdccc:

»SIO se lice plemena Hrvata. koji sc pripisuje rijeci Bosni, njihov sc znacaj odrazujc u vcscloj naravi; ani su po Bosni poznati i po tckucoj rijcci prozvati. Dusa im jc ci:-;la, 11 lice svijctlo; vecinom su stasiti i prostodusni: njihovi likovi kao znacajcvi naginju pravednosti, Golobradi mladici i lijepi momci poznati su (na daleko) po pokrajinama radi naocitosti i ponositosti, a daroviti spisatclji kao umni i misaoni ljudi. Uzrok je ovo, !ito jc Bog - koji se uzvisuje i uzdize - u osmanlijskoj dr.lavj podigao vrijednost tomu hvaljenom narodu dostojanstvom i Cast njihove srece uzvisio kao visoki uzrast i poletnu dusu, jer se medu

njima nasilnika malo nalazi, Vecina onih, koji su dosli do visokih polozaja (u drzavi) odlikuje se velikodusjem to jest cascu i ponosom; malo ih je, koji su tjesnogrudni, zavidni i pohlepni. Neustrasivi su u boju i na mejdanu, a u drustvu, gdje se uziva i pije, prostodusni, Obicno su prijazni. dobrocudni i ljubazni. Osobito se odlikuje ova odlicno pleme vanrednom Ijepotom i iznimnim uzrastom ... Bez sumnje Boinjaci, koji se pribrajaju hrvatskom narodu, odlikuju se kao prosti vojnici dobrotom i poboznosti, kao age i zapovjednici obrazovanoscu i vrlinom: ako dodu do casti velikih vezira u upravi su dobrocudni, ponosni i pravedni, da ih velikasi hvale i odlicni umnicislave« (Tarihi AaU, sv, IV., knj. I., str. 12; prijevod Dr. Safctbega Basagica u Gl. Zem, Muzeja 1912 .. 6-7.).

Nitka nije taka krasno opisao bosanske muslimane i nitko ih nije tako jasno pribrojio hrvatskom narodu, kao vrli turski historicar Aali.

Sacuvani su nam spisi, stari 300 i 400 godina, u kojim se jezik bosanskih muslim ana naziva hrvatskim, bosanski muslimani Hrvatima i njihova zernlja hrvatskarn. Hodavendi]a, caus bosanskog pase Soft Mehmeda, pisc god. 1589. mletackom providuru u Zadar po dva pisma turskom jazijom i bosanskom cinlicom. On sam, musliman iz Bosne, veli na kraju: »Zato mi, receni Hodavendi callS, hotismo uciniti viru ad toga posla i dvoje knjige pisati turske, a dvoje horvatske rukom.« (Starine X., 14-15). - Mehmedpasa Sokoiovic, veliki vezir Osmanlijskog cars tva. izdaje god. 1566. naredbu povodom harzaula grckog patrijara, u kojoj kaze: »Car daje ferman, da rimski fratri po Budirnu, Temisvaru i Dubrovniku i uopce od naroda hrvatskoga ne pitaju ·w..ilostinju, ako taj narod spada na grckog patrijara .. No ako pak narod pod patrijara nc spada, zabranjeno mu je napastovati fratre.i njihov

46

47

puk« (Spomenik 67. Srp. Kralj, Akademije, str, 211). Za Sokolovica su Slaveni po turskom Budirnu, Temisvaru i Dubrovniku Hrvati, a isto taka i narod, koji od Budirna do Dubrovnika po turskoj zernlji stanuje, Onda su i u Bosni Hrvati, jer put iz Budima i Temisvara turskom zemljorn u Dubrovnik vodi nuzno preko Bosne, osirn aka se za Sulejmana Vclikog nije putovalo avionom.

Glasoviti turski putopisac xvn. vijeka, Evlija Celebijn., putuje 1660. i 1661. Bosnom i sporninje u njoj vise puta Hrvate, Pravo imade Fehim ef Spaho, danas reis-ul-ulema svih muslim ana u Jugoslaviji, kad kaze: »Za proucavanje nase hrvatske proslosti osobito je znacenje, da nam se otvor~ i ucine pristupnim turski izvori- (»Hn)ali u Evlija Celebijinu putopisu; Hrv. kolo XII!., 41). Celebija ne tini krivo Srbima, jer u Bosni cesce puta spominje »Srbe j Bugare«, Cini to valjda stoga, sto su medu doseljenim Srbima u Bosni bili i mnogi Bugari i Vlasi, i!i barem ljudi s bugarske granicc. Cc\cbija vise pula govori i 0 srpskorn jcziku, ali ga smatra »iskvarcnim dijalcktom, prcmda su Srbi u ncposrcdnoj hlizini Bugara i Bosnjaka« (vidi kod F. Spahc, str. 44). Jczik bos. rnuslimana nikad i nigdje nc :LOVC srpskim. Ali zato rnu jc »jczik bosanskog i hrvatskog naroua« cis! i »Iat inskorn sasvim blizu« (Glasnik Zcrn. Muzcja 1 <)(1H., 1(1). Celebija pretpostavlja, da jc jczik Bosnjaka i Hrvata jedan te isti, hrvatski, A navodna srodnost hrvatskog i latinskog jezika (zapravo tu mis li talijanskog, vidi. O. Z. M. 1908.,317) upucujc nas na rnisao, da Celebija ieli da pokaze blize vczc naroda u Bosni sa Zapadom i zapadnorn kulturorn. Po Cdcbiji su Livno i Bihac hrvatski gradovi. U Boci Kotorskoj nalazi on takoder Hrvate, jer su mu stanovnici Hcrceg-Novog Arnauti, Bosnjaci i Hrvati (kod F. Spahc, str. 48). U Dalmaciji,

48

Hrvatskoj i Slavoniji stanovnici su Hrvati. Ali za nas je ovdje najvaznije, da dva puta sporninje izvjesne muslimane u Bosni, koje naziva Hrvatima, U neposrednoj blizini Foce na Drini, u starom gradu Placu, Celebiji »dadoie 50 hrvatskin momaka pod oruzjem za pratioce« (01. Z. M. 1908., 313). Na Gatackom polju opet »dobi 300 lijepih po izbor hrvatskih [unaka« (01. Z. M. 1908.,322). U originalu te momke kiti Celebija imenom hrvatskih gazija, a pridjevak gazija mogao se dati jedino muslimanima (kod F. Spahe, 49).

I tako harem po umnom Celebiji nailazimo na Hrvate islamske vjere, ne sarno u Hrvatskoj i Dalmaciji nego i u Bosni,

H. Mehmed Handiui osvrnuo se u »Obzoru« od l l , VII. 1938. na orijentalne rukopise Jugoslavenske akadernijc u Zagrebu, Govoreci 0 spisu banjaluckog muderiza Muslihudin bin Ali-]a (s-Munjetul-talibin ve gunjetur ragibin), pisanu god. 1609., citira iz njegova predgovora ave rijeci: »Sva dosadanja djela i knjige dosle su od Arapa i Perzijanaca iz raznih pokrajina i Herata, a ovaj je sastavak nikao u p 0 k raj i n i H r vat a«. Na skrajnjoj granici Ruma (Evropske Turske) nalazi se pisceva domovina, danasnja Herceg-Bosna u nesto sirim granicama, koju on smatra z e m 1 j 0 m H r vat a.

Mnogi se glasoviti turski pase i veziri, pa i ani iz Bosne, ne stide svog hrvatskog podrijetla i uz samo ime st avljaju pridjevak »Hrv at «. Dr. Safvetbeg Bosagie, povjesnicar i pjesnik, nabraja ih vise u svom djelu »Znameniti Hrvati Bosnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini« (Zagreb, 1931.). Taka je Mahmutpaia Hrvat, koji »stoji na Ce1.u svim vezirima, ucenjacima i pjesnicima iz nasih krajeva«, Postao je velikim vezirom iza osvojenja Carigrada (1453.). Takav je i

49

Memipasa Hrvat (iz Gradacca) i Rustempasa Hrvat (po misljenju Kresevljakovica radom iz Sarajeva), i Sijavuspasa Hrvat, i Tahviipasa Kulenovic Hrvat, sadr' azam Selima 11., i jos po koji drugi veliki dostojanstvenik Turskog carstva,

I kad se bosanski prvaci izricito i ne nazivaju Hrvatima, ipak ih njihovo prezimc odaje, da su krv nase krvi i list nase gore. Taka se barem gdjekad iz carskih fermana i starih pisarna jasno vidi, da su npr. bezi Kulenovici, Kapetanovici, Evlijici; Filipovid, i mnogi drugi hrvatskog koljena. Sarajevski Mutevelici potomci su Muradbega Tardica, Hrvata iz Sibenika. Oni se gdjekad dopisuju i rOdaju sa svojim radom katolicke vjere S onu stranu Save i Dinare, A drugi opet, kao Kopcici; Kulovici, Hrasnice, Gradaicevici; Korici, Dugaliti (Malkoci), Stareevici, Dienetici (nekad Rajkovici) itd. potomci susredovjeenog bosanskog plemstva patarenske i katolicke vjere, Intercsantno je, da su izvjesna prezimena sacuvana sarno kod bosanskih katolika i muslimana; pravoslavnih Dikica, SVf2a, Cengica, Kriievaca i slicno ncma, prcmda se neki muslimani bas iz tih obitclji osjecaju Srbirna.

Da ne ostancmo sumo kod muslimanskog plemstva i prvaka, kod Ilga i bcgova, valja nam se zabaviti i o onom Ccstitorn j vrijcdnorn malom eovjeku sa sela i iz grada, koji sacinjava kicmu i srciku bosansko-hercegovackih rnuslimana. Sarno tu pisani spomenici nisu tako ccsti i mi ccrno sc uteci drugim vrelima.

Prezirncna kod Muslimana, izvedena iz rijeci Hrvat, vrlo su ccsta. Tako su npr. Hrvo, Hrvat, Hrvacic, Hrva to vic, Hrvatinovie itd. Istotako i imena sela, Mahala i brda, osobito u Istocnoj Bosni. Ne smiLema zaboraviti, ni da sc citav jedan gradski kotar Seher Sarajeva naziv jus i danas Hrvatin. Sarno neki, kojima hrvatsko ime ne rnirisi, pokwase to ime izvesti

50

II, pcrzijske rijeci »hur-vatan« tj, slobodni dom. Oni mhllravisc kod toga, da se prvotno nije nikakva mahula n azivala tim imenorn vee izvjesna pecina (1lrvatin megara) i vrelo, koje izbija iz nje. A da ncko jcdno vrelo i pecinu u Sarajevu, sredovjecnoj Vrhbosni, nazove »slobodnim dornorn«, to je i 00- vise smijesno tumacenje, koje ne treba, mislimo, ni pohijnLi. Uostalom pametan Covjek nece traziti tumnecnje toga cak u perzijskom jeziku, kad zna, da srcdovjccne bosanske povelje upravo vrve imenom II rvatin.

lmena brojnih sela, zaselaka i brda, osobito u ISllIcnoj Bosni, izvode se od imena Hrvat, Taka se klld Zvornika na Drinl nalazi prcdio »Hrvatske njiW« i selo Hrvacici, rnahala Kalesija. U brcanskom kutaru Hrvati su kad Celica, a u tuzlanskom opet zns c oc i Hrvati k ao dio Turskog Lukavca i IIll1jicaoa, te dalje na jug dio Repnika; nad Rep~ikom jc Hrvatsko brdo (kota 503)- Hrvati su nadalje runhale sela Sladne i Babunica ked Gracanice, a J Irvn tovici zaselak Donje Zeline u kotaru Gra!I'll'He. lstotako postoje mahale Hrvati u selu Sokolovicima, rodnom mjestu velikog vezira Mehmeda So kolovida, i Hrvatinovici u Tesnju. Hrvatskim hrdom Z()VC se jedno hrdo jugozapadno od Travnik II. Sva navcdena seta i zaseoci pripadaju muslima- 11111111.

Vrijcdni ucitelj Ivan Zovko sabrao je u knjizici .. l lrvatstvo II narodnoj predaji i obieajima po HerI"t.~ B()sni« (Mostar 1899.) mnogo dragocjeno II mc. kojc sjeca na hrvatsku proslost Bosnjaka, nSllhito rnuslimana. Po njemu narodna pjesma, 050- h11t! muslimanska, ceste uzima rijec Hrvat. Ona pjeV" " ulln'i od Hrvata«; »Hrvat-bajraktaru«, »Rvackoj "I,','uj<"i«, »sirui Hrvatinu«. Steta da De moiemo

51

»Platno b'jeli rvacka djevojka U Krajini l'jepoj begovini, Begovini, u Hercegcvini.,«

»Posetala Miza materina, Ala pirga na pirgu,

Nek se pirga siri;

Ala Hrvat na Madzar' Nek se Madzar ljuti.s

donijeti cijelih pjesama, koje su i Jijepe i znac~jne; tijesan prostor nase knjizice to nam ne dozvoljava, Zato donosimo harem kratke odlomke,

»Posetala Arvatova Ajka, Posetala preko Bazerdzana, Dna sreta Arvatova Muju. Tri puta je njega pobratila:

Bogom brate Arvatovic Mujo Naj ti ovu vezenu mahramu, Pa je podaj Sarajliji Ibri. Koliko jc na mahrami grana, On'liko ga dopanulo ranal..«

Uz kolijcvku pjeva majka svom redu; »Majka sina u hciiici nina,

NinajuC' gil pjcsmu zapjevala:

»Nini, paji, sine Rvatme,

Resti majci do konja viteza,

Do vitcza i do hojnog koplja; Dusrnani ti pod nagama bili

Ko tvorn dogi pod nogama klinci!«

Pripjev, koji spominje Hrvate i Mad.iare, opetuit' sc U svakoj kitici.

Kurt tumaci u predgovoru knjige, da rijec .. Mndzar« ne znaci covjeka rnadarske narodnosti, vee naprosto svakag krscanina, katalika. Taka i danas u Krujim, Turskoj Hrvatskoj, npr. oka BiSCa, zovu katolikl~ »Madzarima«. Prema tomu izgleda, da ovdje rijce «Hrvut« oznacuje muslimana, vjerojatno kao i kod boflIIIISkl)g pjesnika XVII. stoljeca, Kaimije, koji u vrijeIIIl' Kandijskog rata (1645.-1669.) Mlecanima I") ru(~ujc:

A ta »rvacka djevojka« sestra je Mustajbega hercegovackog, veli nam ista pjesma,

Iz bijelog grla muslimanke djevojke Cesto se izvije i pjesma, koja ovako pocinje:

U zbirci Mehmed Dzelaluddina Kurta »Hrvatske narodne zenske pjcsrne (muslimanske]- nalazi se i pjesmica, koju je sabirae zapisao od svoje majke N azife rodene Selimhodzic, Pjesmica pocinje:

»Nemojte se kladiti,

A Hrvate paliti,

Zlatom tete platiti, Kad vam ode Kandija.«

Slicno kao i putopisac Evlija Celebija naziva i zunmcnit! turski historicar Ibrahim ef. Peceviia (Alajhq~( ,vic), pisac XVII. stoljeca, nas jezik bosanskim i hrvutskim. (Tarihi Pecevi II, 185; vidi kod H. Mehmejll/ fltmdiica, Ibrahim ef. Pecevija, str, 17). - U spo- 1IH'lIuloj knjiiici Ivana Zovke zabiljeieno je, da narod I' tV~' '/,a padn u Hercegovinu »Starom Ervackom«. ( )~irll toga rijec »Nam Hrvat« tj, koljenom Hrvat spolJIinw sc toliko puta po starim sidiilima i kjitabima 11111_ -Kjitab Sakj« sarajevskog kadije Luksica, kad se ~'.llVl Iii (1 kakvom priprostu Bosnjak.u, Covjeku iz puka.

52

53

12 davne hrvatske proslosti Bosne ponosne, kao s kakvog ufarenog ogniista, potjecu stotine i stotine sjajnih vamica, koje dopiru sve do nasih dana i sjecaju nas nase starine. To su narodne price i pjesmice po Hercegovini, Duvnu i Krajini 0 »arvackom kralju« i njegovim posjedima, 0 Kresim-kralju (Kresimiru), 0 banovima i banicama, koje su jedini Hrvati od svih drugih naroda imali, Mjestima kao Banbrdo, Banda, Banovici; Bonica, Banovac, Banja Luka i Banjo Stijena ohiluje Bosna i Hercegovina, osobito u gornjim krajevima. A Banja Luka i po Farlatiju i po samom Dr. Vas; Gluscu jest stari oblik, koji bi danas trebalo izgovarati kao Banska Luka; a tako isto i Banska ili Banova Stijena. - Nadalje je u Bosni poznat hrvatski stil kuca (»arvacki tars«) i »kapa hrvatka «, koj a se nekad nosila u Bos. Krajini, a sacuvana je i danas u sarajevskom muzeju, - Pod hrvatskim se barjakom bore ustaske rete Don Ivana Musica u Hercegovini i, u isto vrijerne, Fra Stipe Krese u livanjskoj nahiji (1875.). Pod istorn milom trobojnicom vojujc Alipasa Rizvanbegovic (Stocevic) i Atag« Dadic j Alaga Vol-[avica. Hrvatska trobojnica toliko jc hila omiljela »herccgovackom caru« Alipaii Stocevicu, da ju je dao urezati u svoj skupncjcni sat, a njcgovu bajraktaru Durakovicu, da su njcgov trobojni barjak zatakli vrh rnezara (groba), dok ga zub vremena nije unistio, U obitelji Kulenovica cuva sc dragocjen obiteljski barjak crven-bijcl-plave bojc kao svctinja. Tim istim hrvatskim bojama hila jc obojcna diamija u Krupi, i munara Fetije u Bihacu i jos po koja druga dzamija u Bosni,

Nekom se cini sitnicom Ciujenica, da su bosanski muslirnani u svojim kalendarima, ruznamama (dnevnicima) i salnamama (godisnjacima) upotrebljavali specifieno hrvatske nazive mjeseci kao sicanj, veljaca,

travan], svibanj, listopad itd. To isto cine i katolici u Busni pocevSi od fra Matije Divkoviea, pisca »Nauka krsrjanskog« (Mleci 1611.). Sarno turski dokumenat M hrvatskim nazivima mjeseci, koji je nama poznat, lilliriji je za 60 godina od Divkoviceva djela i pisan je I :'i:')o_ (Fehim Spaho, Narodni nazivi mjeseci, kal, -Napredak«, 1935.,42-44). Pisac turskog kalendara veli, da je taj pis an »bosanskim« jezikom. Dakle stari lIosnjllci XVI. i kasnijih stoljeca upotrebljavali su hrvatskc nazive mjeseci, od cega su Srbi, makar da uuvodno revnuju protiv tudih rijeci, uvijek zazirali.

Isto tako izgleda sitnicom pojava, da se bosanski IWl,i i ajani sluze istotako kao i bosanski franjevci, Kvjl'ltlvni svecenici i kato!. narod bosancicom, dok je IUld pravoslavnih u uporabi skoro bez iznimke crkve- 110 slovenska cirilica,

Konacno valja spomenuti rezultate antropoIUNkih istrafivanja Weissbacha, Gliicka, Filipesca i dj'lI~ih o pripadnicima raznih konfesija u Herceg-Bo~ni_ Muslimani i katolici preteino su svjetlijeg tipa, (tuk pravoslavci vise naginju crnomanjastoj pigment a"iji. Tamnookih muslimana ima 46.9%, katolika ,jtl.K'YrJ, a pravoslavnih za 10% vise (56.3%). Slicno Inko tamnokosih pravoslavaca ima za 10% viSe nego muslirnana. Uopce tamnom tipu pripada 47.9% boliJlllsk.ib pravoslavaca, a katolika i muslimana za 11 % munjc. Cisto svijetlom tipu pripada 9.4% muslimana, ') '1'.:;, katolika i 5.6% pravoslavnih (Truhelka: 0 poujc-klu hos, muslimana, str, 18-19). U jednoj svojoj I IIlIi,. lj raspravi spominje isti pisac, da prema antropol! dki m istrafivanjima plavokosih katolika ima .",_"1"';., muslirnana 17.5%, a pravoslavnih tek 6.3%.

K:ltl hi se uzela u obzir Bosanska Krajina, gdje je I It 11 vus], ivni narod mahom doseljenik s vrlo malo kon\,,'. I if ;', nuda hi taj razmjer postao j08 ocitijim, Iz ovih

54

55

ana.

i jednakopravni Hrvati, kao i oni katolicke vjere, sio vise »najciSca hrvatska krv«,

Na kraju jos nekoliko rijeCi 0 Srbima-muslimanima, a isto to vrijedi i za Srbe-katohke, Zaslugom srpske crkve bila je srpska svijest visoko razvijena kod b.h, Srba, Srpski pravoslavac, jasno je, u nacioaalnom poglcdu, jest i ostaje Srbinorn. Islam i katolicanstvo nijcsu poput srpskog pravoslavlja nacionalne vjere vee opcecovjeeanske, svjetske i njihovi vjernici mogu pripadati svim narodima, Musliman i katolik ravnopravni su kao Hrvati, jer hrvatstvo nema svoje nacionalne vjere. S pravoslavljem nijc tako stale, Izrazita nacionalna crta pravoslavlja ima u srpskom naco po~Icdu i svojih losih strana: ana odbija mnoge, osobito ii, sirokih narodnih slojeva, od srpstva, za koje bi se oni inace mozda bili opredijelili, Jer nitko nije pravi, ptlu:tdani, stopostotni Srbin, kojemu manjkaju vazne zllIlcajkc srpske narodnosti kao npr, narodni obicaji, nurodna kultura, krsna slava i, u prvom redu, - vjera. Tkn nije srpske vjere, on je napola Srbin, nedovoljno ,1isl i stalan, Srbin nize klase. »Cime je Srbin - Srbin? Svetoslavljem. Tu je korenje i prakorenje nase uurodne duse, Izvucite iz nase istorije svetosavlje, izvukli ste vid iz naseg narodnog aka, sluh iz naseg nawdn(lg uha, dusu iz naseg narodnog tela, savest iz nll~cg narodnog duha ... Vratite se sebi! Srbin se vraca scbi, ako se vrati svetosavljul Sto vazi za individualnu dll~u svakog Srbina posebno, vaii i za kolektivnu dusu naseg naroda ... «, pise arhimandrit Justin u -Srpskom glasu« (prema »Jug, posti« od 10. I. 1940.).

Arhimandrit je srpstvu iz duse progovorio. Nego "pravtJ zato jedan musliman ili katolik ne maze biti kllrjcnili Srbin, on je tek tijelo bez srpske duse iIi ;llIsa bcz srpske savjesti, Od postaje potpunim Srbi- 11"111 t ck onda, kad se vrati sebi tj. svetosavlju,

cinjenica rezultira, veli Truhelka COt. dj, 19), da su bosanski muslim ani po intenzitetu pigmentacije najblizi, pace posve jednaki s katolicima. Po cisto svijetlom tipu, koji je kod muslimana relativno najvise zastupan, zakljueuje on, da su bas rnuslimani najcisci Slaveni u Bosni, drugim rijecima onovsto ve li Starcevic, najcisca hrvatska krv.

Procjenjujuci bosansko-hercegovacke muslimane po vanjskim, objektivnim kriterijima kao sto su jezik (vidi str. 39 i 40) rasa i izvjesne kuIt. pojave, nesumnjivo je, da su ani pripadnici Hrvatskog naroda, cisti Hrvati. Ne tvrdimo tim istim, da je i subjektivno, u njihovoj dusi, bila trajno i fivo sacuvana hrvatska svijest, Ali njezine iskrice, njezini tragovi, jasni su i nepobitni, cesti i vrlo stari. Bos. muslimane srnatraju Hrvatima izvjesni eminentni prcdstavnici turske kulture XVI. i XVII. stcljeca, Hrvatima se srnatraju i sami mnogi ugledni prvaci muslimanske Bosne. Hrvatsko ime fivi u prezimenima, pjesmi, nazivima mjeseci, stihovima i trobojnicama, Ono danas sve viSe prodire i u sirokc muslimanske mase, koje postaju sve svjesnije svog podrijctla i svojc historije. Ova najodlicnija muslimanska kulturna radnika Bosne ponosne zadnjcg pola vijcka ujedno su dva najveca muslimana Hrvata: Dr. Safvetbeg Basagic, njezoi Mirza Safvet, pjcsnik, historicar i osnivac danas srpskog »Gajreta« tc Diemaluddin Causevic, hadfi reis efendija, preporoditclj nasih muslim ana, prevodilac Kur-

Odlicna svojsrva duha, koja izdigose brojne bosanske muslimane na prvc polozaje u Turskoj carevini i ueiniSe joj neprocjenjivih zasluga, neka im danas pribave dostojno mjesto u radu za hrvatsku domovinu, za koju ani nikad nijesu ni »anacijonalni eJementi« niti roba za eksport u Aziju vee jednako rnili sinovi

56

57

»pradedovskoj veri«, a za to opet ni muslimani ni katolici nemaju ni najmanje volje. I tako se oni i nc opredjeljuju za srpstvo. To je cinjenica. A drukcije ne maze ni biti.

Odnosaj muslimana' prema srpstvu joS je mucniji nego li katolika. Jer srpsko pravoslavlje jest »svetosavlje«, Nikad se iz srpske narodne duse nc ce moci istrgnuti sjecanje, da su kosti sv. Save upravo muslimani, Turci, spalili, kao 8tO se ne moze istrgnuti ni spomen na proslavljeno Kosovo. Posve realno, vadcci iz duse naroda, pjeva vladika Njegos u »Gorskom vijencu«:

»SlO ce biti, ko ce ugoditi? Srb i Turcin ne slafu sc nigda, No ce prije more oslacati.;

A u jedan kota da ih svaris Ne bi im se corba smijesala!«

IV.

NEKOLIKO PRIGOVORA

~'--

Prigodom polemike 0 nacionainoj pripadnosti Hosnc izneseno je vise stvari, kojc bi irnale dokazati, dn jc ana uvijek bila i danas ostala srpskom, Osvrnut (\~m() se barem na vainije ad tih prigovora j to u najk rncim potezima, koliko je u jednoj malo) bros uri moJtIl(~C. Daleko je od nas pomisao, da se mgdje i nikad II Hnsni ne nalaze i izviesni tragovi srpstva,1:ako to srpski polemicari u svojoj tjesnogrudnosti tvrde za lnvatstvo. Oni te dokaze napuhuju do apsurda i iznulazc po Vukovu receptu »Srbe sve i svuda«. Narnvno da onda Hrvata u Bosni nema, jer ih naprosto lit: smije biti,

1. Franaeki ljetopisac Einhard navodi, da je Ljudevit Posavski iza svoga poraza 822. pobjegao »Srbima, za koje se kaze, da drze velik dio Dalmacije«, Odnrle izvode, da je Ljudevit pobjegao nekom iiI pskorn knczu u Bosnu i da je prema tomu Bosna hila u IX. stoljecu srpska. Medutim to nikako ne sli- 11'111. Rimska provincija Dalmacija protezala se od Jadrllna do Rudnika, Ibra i Sar planine u Srbiji. I l'I'Hlevil, koji je imao za saveznike Branicevce i Ti~ lIIot'lIne u Srbiji, mogao je lagano, i bez Bosne pobjeci lIt 'kt lin srpskom knezu u Dalmaciji na teritoriju dauusnjc Srbije,

1 U tom pravcu karakterisucan je razgovor, ~IO ga je u Beogradu vodio boo. franjevac fra Anto Knete v i~ sa srpskim ministrom Blaznavcem. Govorilo se 0 ostobodenju Bosne od Turaka. »Jedno [e, u fernu se Knetevit ni s ministrom Blaznavceta nije mogao slozitt, a 10 je 0 buducem odnosaju krscana prema musllmanima. Ministar Blaznavac zasrupao je 10 mnijenje, da se na njih utin i sila, da se iIi krstc Ili isele. a ako ne bi III na prvo ni na drugo pristali, da se isljekn. »Pazue - veli - ~IO en Vam ~eCi! Ook se dignete, odrnah OJ Turkc rldajle proglas: 01 nck se odtnah krsre, <,I nek se odmab sere. kuda znadu, aka De mi~lc hili sasjeceml.;.« Kne~evit protcsura, jer d a su mustimam nasa braca, ali Blaznavac De pcpusta, »Mi S01\1 sve mogucc utinih. da lIa~i Turd s nama u IJubavi I na bratimsku five; slonodu vi~u su ul.iv"ji ",I iSI ih srbsk.ih Hrislijana, ali sve brez koristi, 510 rni nji ma hulje, onl .• vt: gon, Najposlije videci da od pasje vjere ne more hili ngw, i d~ nam kvare cruge gradane, moral! =0 ih rasqerau.« MilliM<lT Blaznavac jut jc puno govorio protiv mustimana, all Kne-Ievita za 5<.. nije nikako pridoblo: »Oprost ire, gospodine, ~to se s varna U to] srvari sl,ylili nc mogll' /.ar da mi pocncmo radiu ono, ~to u njima osudujemn?! Sve da hi nam 1(0 l~ko" dopusno, kao 110 nikako ne dopullra; ave ua oni Oi5U nasa jcdnokrvna h rAt; .. , kao ~!" jesu, ope! bi se 10 protivilo nasern izobratenju i ",,~<>j ulj udnosti (kult uri). (J e len i t, Kultura i bosanskl franjev<:i, II .. 207---208). lzglcda. da rod Blaznavsoa jo§ ~ije tzumro. Dokazu j u to krvav] dng"da ji u Pesoca nima kod 0 hrida (interpelaeija Dr. M. Spa he od I. X. 1920.), u Sahovicima kOO Bijelog Polja (300 nevmih muslimanskih '_naval i drugdje, Dokazuje to i pretvaranje iz.vjesnih dZamija u crsve u Ju;);ooj Srbiji. A i krAtcnje 40 tnuslimana II Mala kod Nib koncem god. 1939. upravo je po receptu t'Jleljivog min. Blaznaves i po vrhovaom nacelu: Brat je mio, koje vjae bio,

58

59

2. Dr. Glusac i po njemu prot a Davidovic navode mjesto iz bule (povelje) pape Urbana II. (god. 1188.) i Grgura IX. (1227.), koje glasi »Regnum SeTvllie quod es Bosna« i koje krivo prevo de sa »Srpska drzava tj. Bosna«. Ponajprije Urban III. umro je vee 20. listopada 1187. pa je onda godina krivo navedena. A onda rijec »regnum«, ne znaci kraljevina, jer ni Bosoa ni Srbija u to vrijeme nijesu bile kraljevine; niti znaci driava, jer su u to vrijeme Bosna i Srbija bila posebne drzave, te u prvoj vlada Kulin ban, a u drugoj veliki zupan Stefan Nemanja, Dna ».regnum<~ znael naprosto biskupija, koja hi navodno imala biti jedna za Bosnu i Srbiju, Medutim iz sta.r~j~ dokumenata opr. iz papinske bule god. 1089. ili 12 »Provinciale vetus« jasno vidimo, da BU Bosna i Srbija bile posebne biskupije, Nego izgleda, da je tim sarno dubrovaeki nadbiskup htio da sto bolje utvrdi svoja metropolitanska prava na Rasu (Srbiju), koja mu jc Nemanja bio poeeo krnjiti. [ cadi toga nadbiskup informira papu, da su Bosna i Srbija iste biskupije, a bosanski biskup, vjcrni dubrovacki sufragan, da ima ista prava u Bosni kao i u Srbiji. I taka pade i taj veliki dokaz za srpstvo Bosnc.

3. Najglavniji argurncnat za srpstvo Bosne bile bi izvjesnc poveljc "ana Mateja Ninoslava, u kojim se spominju rij~ci Srbljin i Vlah (~iklosic~, ~.o~: serb, hr. JO, 36 i 39). lJ cetvrtoj povelji nema tih ruecr (br. 36). »A sc estc: Ako veruju serblin vlaha, pa se pri (parnici) pred knezorn; aka veruje vlah serblina, da se pri pred banom« (br. 30). 0 tim stvarima vodila se ziva polcmika po novinama. Ban spominje osi~ Srba i V1aha i trecu skupinu ljudi, koje on zove »moji krneti i moji ljudi i rnoji vladalci«, a to su upravo Bosnjaci, U polemici su ostali i jedni i drugi tvrdo: korno kod svog misljenja, jedni braneci, da su banovi

krncti, Ijudi i vladalci isto sto i Srblji, a drugi to po~ hijajuci. Svrsetak polemike bio je taj. da su za polemicare s hrvatske strane Srbi i Bosnjaci N inoslavljevih povelja ostali dva razlicita pojma, a za one sa srpske jedan te isti.

Nego, pretpostavimo, da se zbilja ono ~rbli~ odnosi na Bosnjake, Ninoslavljeve podanike. Sto bi mlatlc slijedilo?

Sacuvane su nam povelje bosankih banova i kraljcva i prije i poslije bana Ninoslava, Ni jedna od njih za dugib 300 godina ne zove Bosnjake Srbljima ncgo Bosnjacima. »Ako ima Dubrovcanin koju pravtil! na Bosnjaninu, da ga pozove prid gospodina bana ... ({ (Sporn. dj., br. 85), pise ban Stjepan Kotromanic god. 1332. Radi cega Cini samo Ninoslav iznimku u dugom lancu bosanskih vladara?

Nije Ii pravo, da potrazimo razlog na drugoj strani. a ne kod bana? Nije Ii mozda njegov pisar, po sturinsku dijak ili gramatik, bio stranac, radom iz S r bije, za koga je Slaven, banov podanik, ujedoo 11l!1~io i Srbin,

A taka sigurno i jest. Gramatik Desoje kao i piKltri onih dviju kasnijih listina, u koliko ih nije pisala istu osoba, sigurno su stranci, nebosnjaci, Odaje ih njihov jezik, U Bosni je u Srednjem vijeku vladala ikuvstina, a sve tri listine bana Ninoslava pisane su ,'.stom srpskom ekavstinorn. Listina br. 35, a slicno (Illn i ostale sporninju »presvetu Bogorodicu devieu vlruliku Mariju«; ban se kune Dubrovniku u »vecni nur « »sa pravom verorn«, »od veka«, »pre j posle«; "iI :.izi mir i sizi obet da se nikakore nikimre delom ... Ita xc: nc resi ... da bude tverd u veki« »od mene saIIInga i od mojih det (djece) ... «. Navodimo mjesta, ~tI,t· jc ncvjestina pisara stavljala mjesto slova »jat« ~It)v() »c«, Medutim i na drugim mjestima jasno se

60

61

vidi, da se i sarno »jat« ima citati kao »e« npr. u rijecima velik, se, mucenik itd., koje Desoje pise sa »jat«. Istotako on poluglase ispisuje sa »e« kao npr. kelnerno se, Serblin itd. ] tako 08 temelju analize jezika gramatika Desoja (ne dijaka, kako obicno bas. listinc velel) vidimo, da se tu radi 0 ekavcu, Srbinu. Povrh toga ni za jednu od te tri poveljc, ne da se dokazati, da su pisane u Bosni, docim ona iz god. 1240. direktno veli, da je nikla u Dubrovniku. Srp. ucenjak Stanoje Stanojevic tvrdi za dvije povelje, da su pisane u Dubrovniku i po dubrovackom formularu (Glas, sv, 106,2). A za dubrovacke trgovce bili su svi Slaveni u zaledu Dubrovnika, koje je vee pola vijeka bilo pod vladom Srbije i Nemanjica, naprosto Srbi i pismo im srpsko.

I tako se ana »Serblin«, aka bi to imalo znaciti podanika bosanskog bana, ima pripisati svakako Srbinu dijaku, Ninoslav opet, koji je u najtezim i trajnim borbama stajao s Ugrima j Hrvatima, nije se usprotivio tomu imenu, da taku od njih budc sto daljc. A k tomu Bosna, na razmcdu Srba i Hrvata, hila je gdjekada i u srpskirn rukarna, JOWl ime nije u Bosni uvijek bilo posve nepoznato. A mi znamo, da je vee za Kutina bana bilo u Bosni bjcgunaca iz Srbije. - Pripominjerno na kraju, da jc i srpski ucenjak Dr. Resetar jasno dok azao nobosansko podrijetlo pisara Ninoslavljevih listina.

4. Grbovnik popu KupciCa iz god. 1340., sacuvan jc u fojnickom manastiru, dokazuje toboze srpstvo Bosne, jcr pise: »Rodoslovjc bosanskoga ali ilirickog i sarpskoga vladanja zajedno postavleno, Po Stanislavu Rubcicu popu; na slavu Stipana Nemaojica cara Sarbljena i Bosnjana 1340.« - Od ovog grbovnika Hrvate u Bosni nece glava zaboliti, Godina 1340. svakako se krivo navodi, jer se bosanski ban Tvrtko

istom 1377. okrunio za kralja Srbljem i Bosni. Pisac rodoslovlia dobra razlikuje dvije stvari, dva vJadanja, koja »zajedno postavlja«: bosansko (iliricko) i srpsko. Dakle protivno od onog, sto se zeli dokazati: bosansko i srpsko vladanje dvije su razlicite stvari. Grbovnik sadrzi rodoslovlje plemenitih porodica i izvan Bosne i Srbije i zato on nije dokaz bugarskog iii hrvatskog osjecanja njegova pisca. Stefan Nemanjic nije nikad bio car, a najrnanje car Bosne i Srbije. Pisue mu, ako je bio katolicki svecenik, po svoj pnlici posvecuje svoje djelo zato, da propagira vjersko jedinstvo pravoslavnih i katolika, Poznato je dobro, da je Nernanja, otac sv, Save, krsten u Ribnici (Podgorid) u Crnoj Gori po latinskom, katolickom obredu, II Crnoj GOTi, kao posve katolickoj zemlji, nije tada uopce bilo pravoslavnog svestenstva. - Nego izgleda, fvrdi Truhelka, Rupcicevo rodoslovlje pisano je iza pada Bosne i pisao ga je neki clan obitelji Ohm uccvica.

5. U Bosni, osobito u Srednjem vijeku, govori!o He s a m 0 s r p ski m j e z i k 0 m i pisalo s a III o S r p ski m pis mom, Cirilicom. I zato je Bosna oduvijek srpska zemlja,

Pozabavimo se najprije pitanjem srpskog pisma \I U. i H. Istina je, oajveci dio danasnjeg bcs.-herceAIlV!lckog teritorija sluzio se cirilicom. Medutim cirilica u Bosni dozivjela je svoj razvoj j dobila svoj poseban oblik, dijelom pod uplivom hrvatske glagoljice. To novo pismo nazvalo se kasnije bosanskim pisruom iii bosancicom, N i j ega t a k a 0 k r s t iI a A u s t r i j a iz pizme na Srbe, loS god, 1530., \ ')() godina prije Svabe, saljc Petar Keuzie generalu Kalzianeru pismo »litteris bosnensibus«, »b 0 s a nski m pismom- (Mon. Habs, I, 397). To isto pismo nuziva Kurelac 1861. »b 0 san c i c 0 m«, a Ivan

62

63

Bertie 1862. »b a san s k 0 m a t: b u k 0 m«, kojom se pisalo po Bosni i Hercegovini, djjelovima Dalmacije (Makarska biskupija i Poljica) itd. Medutirn bosancicu zovu i drukcije. U dodatku Poljickog statuta, pisana 1665., izricito seveli, da je pisan »a r v a c k i m pis m 0 m«. Fra Mato Mikic oko god. 1850. zove bosanCicu »b 0 san s k 0 - h r v at s k a m c i r iii c a rn- (Jelenic, Kultura i bas. franj, II, 212). Kukuljevic god. 1855. »h r vat s k a - b 0 san s k 0 rn c i r iii C 0 m«, Siovenac Kopitar »b 0 san s k a m iii h 0 r vat s k a m Kirilovom azbukom«, A zasto se ova pismo ne bi tako moglo zvati? Aka cirilica moze biti srpsko, rusko iIi bugarsko pismo radi svojih posebnih znakova, udesenih prema duhu doticnog jezika, zasto ana ne bi mogla postati »bosancicorn« iii »bosansko-hrvatskim pismorn« radi svoje posebne redakcije, koju je primila u Bosni, u sluzbi Hrvata muslirnanske i katolicke vjcre? Bosancicu ljubornorno cuvaju bos. katolici i muslimani, dok se pravoslavci sluZc srpskom cirilicom. Kad je god. 1R74. profcsor Stojackovic, i.clcci uvcsti cirilicu medu bos, katolikc, ponudio Ira Grgi Marticu, da postanc »novi Kiril- i da na njegov trosak stampa katolicki moliivcnik za Bosnu, odbijc to fra Grgo. Mogao je diane dnhit] cijelu nakladu rnolitvenika, ali on to odbija, jer jc bosancicu Stojackovic »i s k r en u 0 na obstojccugradansku s r b sku a z b uk u« (Jelcnic, Izvori, 161).

Kad jc bosancica uslijed neprakticnosti ustupila svoje mjesto latinici, opel katolici i skoro svi muslimani prihvacaju latinicu, a Srbi ostaju i dalje kod cirilice. Latinicorn stampaju svoja djela Bandulovic i Aneic, pisci XVII. stoljeca. Ali zato ana nema pristupa u srpski tabor. Sto vise. pravoslavni vladika proklinje svoje vjcrnike sarno zato, sto su slali svoju djecu

u Travniku u skolu nekom Licaninu, koji ih je uCio j latinicu (Alaupovic, 1. F. Jukic, 48).

N aziv .,~c i r iii c a« uobicajio se tek u XVI. stoljecu pise F. Racki (Slov, pisrno, 66). Prije toga zovc se u nas obicno srpskim pis mom. I to je onda rnzlcg, zasto se u sredovjecnoj Bosni neke p 0 v cI j c iii pis m a zovu s r p ski m.

6. U B 0 s n i se govorilo .s a m 0 s r pski m jczikorn.

Istina je, srpski se govorilo, to nitko ne nijeee, jer su srpski i hrvatski jedan te isti jezik, Onda pravo vel i, tko kaze, da se u Bosni uvijek govorilo samo hrvatski iii samo srpski, jer je to jedno te isto,

N ego Dr. Glusac i prota Davidovic ne misle tako. Oni jezik podijele na narjeeja i nadu, da su samo l~akavci pravi Hrvati, kajkavci neka smjesa Srba i Slovcnaca, a stokavci cisti Srbi. Jadna nam majka, tko ~od od nas upita ~>Sto radis?« mjesto »ea radis?«, posrade cistim Srbinom, kao da si ga triput zaronio u ~I'rl\ku bogojavljensku vodicu. Nastupaju jos teze komplikacije: Hrvati su uzeli (drugi bezobzirniji vele: ukruli) ad Srba svoj knjizevni jezik, u Zagrebu se od llirskog pokreta pocelo govoriti i pisati srpski, a prije Vuka Karadzica nitko od Hrvata nije pisao stokavSti- 110m. Posljedice svega toga za Hrvate u Bosni upravo loa 1 katastrofalne: kako u njoj nema ni kajkavaca ni I'akavaca, a ni]e ih valjda osim najrjedih iznimaka, nikad ni bilo, ostade u Bosni sarni, goli Srbin od tri vjcrc, Zadi u po bijela dana sa svijecom ad Broda do Trcbinja j naei ceS u Bosni prije kakvog krokodila iii ('ak rnarnuta nego li Hrvata.

Kako se vidi, situacija postaje skrajnje napeta, sumo j(),~ trebaju braca jedna drugoj predati ultima- 1111111.:. Ncgo srecom nije stvar ni opasna ni ozbiljna. (;~. senator i proto z a k a s nil i su samo sto

64

65

go dina sa svojim tvrdnjama, Uzajmili su ih iz »Koveezica« velikosrbina Vuka, koji jos 1836. pise clanak »S I b i s vii s v u d a«, Vuka i njegovu apsurdnu teoriju ostavili su svi ozbiljni srpski filolozi ad Danicica do Resetara, Sarno je sada dva ozbiljna gospodina izvlace ispod brda prasine i smeca, sve u interesu »nepristrasne istorije« i »iskrenog sporazurna Srba i Hrvata«, Aferim, gospode!

Da pocnemo odgovarati naopakim redorn, Niko ad RIvata da n i j e pisao s t o k a v s k i m dijalektom sve do V u k a? eista istina, samo ako Cerna imireCi gledati! Skora cijela hrvatska pro t u ref arm a lor sk a k n j i z e v nos t od XVI. stoljeca pa dalje pisana je stokavski. Stokavstinu, i to s latku bosansku ikavicu, odabire za opei knjizevni jezik isusovac Bar t u I K a Ii i c, HIVat s Paga, skoro 200 godina prije Vuka. J a k a v M j k a] j a (1600.- 1654.) u predgovoru svog rjecnika »Blago jezika slovinskoga- istice, da jc opcern misljenju bosanski j~z~k najljepsi kao sto jc u ltaliji toskanski, Stokavski Je pisana dub r () v a c k a lijcpa knjiga, urcs cijcle hrvatske literature. pa katol. vjcrska k n j i z e v n o s t B 0 s n c ponosnc (Divkovic, Ancic, Bandulovic, Posilovic itd.), pa duhovni proizvodi s I a von s k I h i znatnog dijda d a I m a I Ins k i h knjizevnika. Smatra li g. proUt Srhinum fra And r i j u K a ci IS a - M i 0 sic a, pisca »Razgovora ugodnog naroda slovinskog« (1756.). kad sc hrvatsko pleme KaCica spominje 80) godina prijc Vuka? Iii maida fra F iii p a G r abo v c a, Vrlicanina, koji je 1747. napisao jedrom stokavstinom »Cvit ad razgovora naroda i jezika ilirickoga Hi r v a c k 0 g a«? A i drugi pisci zovu svoj jezik cas ilirskirn, cas slovinskim iii bas anskim (kao npr. Kacic u »Korabljici«), cas opet hrvat-

66

",II. i III. smatraj uei sve te nazive i s 1 a v jet n i m II 11 j m a vim a. To isto tvrdi i profesor praskcg Karlova sveccillsta, Dr. M. M u r k 0: »Odustajem

• It! daljnjih navada i priloga za hrvatsko ime u 16. do I K. s(oijeca, jer vee dosada izneseni dovoljnim su dokuzom, da se ime ilirsko, slovinsko i hrvatsko upotrehi iuvalo kao sinonim« (Die Redeutung der Reformation etc., Prag 1927., 106).

Srpsko ime u hrv. stokavskoj knjizevnosti od X VI. stoljeca pa dalje skoro je potpuno nepoznato, Mcdutirn se vee pokazuje ten de ncij a, da se npr. domace slavonsko narijecje nazove r a c kim iii s r p ski m. Ant u n K ani z lie, revoltiran ovim, ustaje na obranu slavnog jezika »ilirickog iii slavonskog« i pise na nacin polemicara onaga vremena { Prirnoguci i srdce nadvladajuci razlozi.,., god. 1757., predgovor, str, 9):

»Buduci ja poeeo od jezika ilirickoga govoriti, IIko hi i hotio mucati, ne mogu; da nikoji jezik nas I! IV U jczik racki, Prisise nam porugu, vlasku ovu peIIIl'U. kojom valjalo hi takva usta otrti, da se po koji luu'in oprati mogadiahu sa svim Dunavorn, po kojemu dovczose se iduci s trbuhom za nasim kruhom,« Zatuu izvodi ime Rae od potoka Rase i veli da se mnogo HlIs.coa iii Srbalja naselilo u Slavoniju. »Ne donesose !llli II svojih oprtacah slavonski slavni jezik, nego ga 11V'1o..· nadose, buduci da su, i pod vladom calme, ne ~nnJn krstjani nego i turska celjda u Slavoniji slavonsk i ~ovnrili.«

Sto je s k r ad o m s r p s k e s t o k a \' ..: ( inc z a k n j i z e v n i j e z i k H r vat a?

II doba Ilirskog pokreta postaje zajednickim knlli.nnim jezikom Hrvata i Srba s t a k a v s k a I I t" k a v S tin a. Vrlo dobra primjefuje Dr. Ant u n U a II i C. braneci Ivana Mazuranica (»Hrv. knjizevni

67

jezik« u Sabranim djelima XV.), da je hrvatski knjizevni jezik star i da Ilirski pokret nije donio Hrvatima knjizevnog jezika, nego ga je samo preporodio. Isti Radic, ocjenjujuci u »Obzoru« Marcticevu »Gramatiku i stilistiku hrv. i srp, knjiZ. jezika«, pise, da je hrv. knjizevni jezik izgraden na hrvatskoj knjizevnosri od 400 godina natrag do danas. Jest, iz posebnih obzira prema bogata] dubrovackoj knjizevnosti, pisano] ijekavicom, odlucili su se Hrvati da usvoje ijekavicu za svoj knjizevni jezik. Tako tvrdi i Dr. Murko. Dubrovcanin Zlataric »iz tudjieh jezika u h r vat ski izlaze« tragediju Elektru i pastirsku igru Ljubimira (Mleci, 1597.). H r vat ski m jezikom nazivaju jezik svojih pjesama i ostalih djela Nikola Naljeskovic (1510.-1586.), Ivan Vidali, Mavro Vetranic, Bernardin Pavlovic, Vladislav Mencetic, Marko Bruerovic i drugi. Vidaliju je u poslanici Nikoli Naljeskovicu god. 1564. »Dubrovnik grad svitli i slavni zadosti., h r v a t ski h kruna gradov ... « Dubrovacki su knjizevnici nazivali svoj jezik s t 0 v i 0 s k i m, r jed e h r vat ski m, ani k a d a s r p ski m. Zar onda da su Hrvati ukrali Srbima knjizevni jezik, lead se odlucuj U <::3 000 narjccjc, kojc sarni pjcsnici, koji na njemu pjevaju, zovu hrvatskim, a nc srpskim? CudDe Ii logikc!

Jos u doba Vukovo znatan dio Srba srnatra ekavstinu srpskim narjccjcm, docirn ijekavstina, a da o ikavstini i DC govorimo, drzc hrvatskim izgovorom. Tako Gavrilo Kovacevic 1818. stampa Kaieev »Razgavor ugodni« ekavstinom, a u predgovoru veli, da je knjiga "po obrazu, ukusu j glagolu serbskom ustrojena«, Stefan Rajic pre v 0 d j na »naprosto serpski jezik« (tj. ekavstinu) Reljkoviceva »Satira«, a Jevta Popovic 1827. Gun d u Ii c e v a »0 s m a n a«. Sam Vuk mora se god. 1815. U II. dijeJu svoje »Srpske

1U1r. pjesmarice« opravdavati, zasto je pjesme zapisi\1110 onako, kako ih je cuo: » ... Da sam sve napecatao hcrccgovacki (opr. djevojka, djeca, vidjeti itd.), onda hi rckli Sremci (osobito varosani i varosanke): pa 8ta tlVaj nama namece h 0 r vat ski jezik,«

Ele, na kraju, aka su Hrvati ukrali svoj knjizevni i'~/.ik, ukrali su stvar, koja je i prije njihova bila; ako lill ga od Srba pozajmili, pozajrnili su nesto, sto je bilo i hrvatsko i srpsko, da i dalje ostane i hrvatskim i srpskim.

Jos jednu rijee 0 narjecjima, osobito onim u Bo-

IIni.

Dok je jezik zajednicki, hrvatski i srpski, narjecja nt0Au biti iii zajednicka, ako se njima sluze i Srbi i II rvuti, iii specificno hrvatska odnosno specific no ~I pska, aka jc doticni dijalekat u upotrebi same kad [Irvata iii samo kod Srba.

Glcde eakavStine svi smo sloini, da je ona izraIi [0 hrva tsko narjeeje. Glede stakav~tine miSljenja se 11I/,iiazc. Ali sigurno je to, da je 000 doista i hrvatsko IlIU'jdjc, kojim su govorili Hrvati u raznim krajevima ~IHn: Hrvatske drzave. A taje po Porfirogenetu i druKim piscima, kako naprijed rekosmo, obuhvatala cio "il~vcrozapad Bosne, a isto tako Slavoniju i dio Srije- 11111 U tim krajevima odvajkada govorilo se '5 t a k a v ~ k i pa je zato i stokavStina hrvatski dijalekat istotlllhllO kao sto je i srpski, Aka gg. Dr. Glusac i Davidovic ne misle taka, onda neka dokazu, da se, I n im fl. oko Livna, Jajca, Banje Luke i Vinkovaca nek ud Atwnrilo cakavski ili kajkavski. Magu to pokuSati I II ostrukim sc znojem oznojiti, ali dokazati ne mogu.

Vuk jc u svom »Kovcezicu« (str, 17-19) utvrdio ~'.I'I\!III· locke, u kojim se c a k a v c ira z I i k u j u "II ~ I (1 k a v a c a. Medu ostalirn navodi on, da ,"Iknv("i ~Ias d pretvaraju u j i skupinu st u st.

68

69

Dr. Resetar (Der siokaviscbe Dialekt, Wien 1907., c. 133-138) iznosi, da se te jezicne osebine javljaju u Bosni sam 0 k 0 d m us lim a n a i kat 0 I i k a, a k a d p r a vas I a v nih n tk a k 0_ Pravoslavci De govore nigdje laseen, praScajte, ognjisce, seap, sCene osim aka su kao neznatna manjina medu katolicima i muslimanima kao npr, u Livnu i pod njihovim jezicnim uplivom, - Istotako katolici i muslimani u dosta znatnoj rnjeri, a pravoslavci nikada, mjesto mladi, medas, tudi govore~ mlaji, rnejas, tuji, Resetar je to nasao u Travniku, Zepcu, Zenici, Fojnici, Tesnju, Krupi, Sanskorn Mostu, Rami, Jajcu, Bugojnu, Jablanici, Mostaru, a za sarajevski muslimanski dijalekat stvar je i onako poznata. Tu je pojavu zapazio Dr. Resetar takoder u s tar 0 b os a n ski m P 0 ve 1 jam a (spom. dj., 15). - Kod katolika i muslimana biljezi Dr. Resetar takoder pojavu, da se d iii c pretvara J.l jd, sto kod pravoslavaca u cijelosti manJka (dojdc, projde, najde, iii dojti mjesro dode, prode, Dade, doei).

U sklopu jezienog pitanja vrijedno je, barem letim ice, obratiti paznju i oa naglasak u Bosni, Vee su J u k i c (Zcmljopis Bosnc, 14) j Sun j ic (De vera orthographia, 42) opazili u nekim katolickim krajevima kao u Krcscvu i ravnoj Posavini od Samca do Brckog akcenat, koji sc mnogo razlikuje od stokavs.kog (knjizcvnog) akccnta, a vrlo se b!iii cakav~ skarn. Sur m i n (Rad J. A. 121, 197), a isto tako 1 Res eta r OP,IZ1!i su, da jc karaktcristicni, starinski naglasak (npr. junak, vodc. kabulim, Mostar) medu iltokavcima najboljc sacuvan kod bosanskih muslimana (Sarajevo, Maglaj, Jablanica), manje kod katolika, a kad pravoslavnih u Bosni nikako (Die serbo-kroatische Betonung sudwestlicher Mundarten, c. 13- 15). Taj akcenat kod muslimana sere iz doline Bosne

1111 zupad do Skoplja i Jajca, a na istok do Tuzle i Iln'loA. Ne upustajuci se u tumacenje, u Cernu sve ~I(lji IHj stari akcenat, koji takoder prevladava u Bod K ~ II ors ko j i dijel u erne Gore, iznosim zanimlj iva lIIi~ljenjc Dr. R e Ii: eta r a (spom. dje., 3), radi cega IIII!' hlio V u k da zabiljeii taj posebni akcenat, prcmda ga je morae zapaziti. Za njega je to bio I'ilknvski i prema tomu hrvatski naglasak, pa nije btio hr I \C~kog razloga isticati, da se u Bod Kotorskoj: ('rlloj Gori i znatnom dijelu Bosne »na hrvatski 1\ n~' in « n aglasuje.

Osim toga dobra je irnati na umu, da je vladarski rlvnr. vlastela i narod sredovjecne Bosne govorio ikllvskim narjecjem. Ikavica SC siri cijelom Bosnom ad rill'.: i Drine, gdje na jednorn »biligu- pise: »Usice knmen vojvoda Miogos« pa do zapadnih granica BoNm', i od Dabra j Stoca u Hercegovini, gdje zivi Stipan Miloradovie iii Viganj Milosevic, koji u to »vrime« NIII}i banu Stipanu j kralju Tvrtku« pa do Save na ~WVI..~ru,

Danas govori ikavicom, jezikom stare Bosne, vn'ina bosanskih muslimana i katolika, Od pravoslavII ih Srba ne govori njom u Bosni nitko, a izvan Bosne II·k .~ilcica pravoslavaca ua donjoj Drini oko Loznice, M(·dulim su oni bez sumnje potomci katolickih ruda~ II, doseljenih iz zapadnih krajeva, koji kasnije prjnnk pravoslavlje (vidi kod P a v 10 vi ca: Sokolska 1I111lija, Naselja scpo zem., knj. 26).

Taka ostaje neprijeporna cinjenica, da su bosan~kl kalolici i muslim ani. cadi ikavice, starog naglaska I 1'1 ornjcna glasa od d u j iii jd te grupe st usc, be'II v j.·1 II( I jed na te isla jezicna skupina, razlicita od one .,rp_~k'l pravoslavne, Jezik nije stvarala Aust rij a, i on II' Ir;ll:'ii~IHnijj dokaz starine i a:utohtonosti muslima- 11'1 I k nrolik a u Bosni, kao i njihove nacionalne

70

71

pripadnosti istom narodu. A taj je narod hrvatski, jer je ikavica specificno hrvatsko narjecjc,

Zanimljivo je tum a e e n j e navedenih jezicnih osobina, koje pokazuje narjeqe bosanskih muslimana i katolika, Po Kopitaru, Miklosicu j Vuku, uz koje je isprva pristajao Resetar i Belie, svi ikavei su nekada bili cakavcima, Onaj stari naglasak, zamjena glasa dsa j i slicne pojave sarno su a s t a c i c ak a v s tin e (Resetar, Der ihokav. Dialekt, 13). Aka je to tako, ode sredovjecna Bosna s kraljem, vlastelom i narodom u ciste Hrvate, Onda su i danasnji bos.-herc. muslim ani i katolici Hrvati, jer s promjenom cakavstine u stokavstinu, dakle jednog narjecja u drugc u granica ma istog jezika, nijesu valjda od Hrvata postali Kinezi.

AIm pak stoji novija teorija Dr. Resetara, da so i ikavci, pa i s onim navodnim ostacima cakavstine, bili od pocetka pravistokavci, onda pada druga osnovna teza Dr. Glusca i drugova: bilo je od pocetka Hrvata iltokavaca, barem po nekim krjevima danasnje Bosne i Siavonije. Tim se istim srusi priea 0 stokavStini kao iskljucivo srpskorn narjecju. Zaio stokavac ne maci isto Sto i Srbin. I tako, rccirno g. proto Davidovic, mora milostivo dopustiti, d a sui m n 0 g i H r vat i s t 0 k a v c i, astokavstina da je jednako hrvatski kao i srpski dijalckat, iii a k 0 tan e is e, onda m 0 rap r i z nat i, d a j e B 0 S n a u d a v n 0 j s tar j n j b i I a c a k a v s k a tj. h r vat s k a. Opasui dokazi izvjesne velikosrpske gospodc rasplinuse se u dim i havu, iz kojih su i bili izgradeni...

7. Bez trunk a bratske Ijubavi i finoce nanose gg.

Dr. Glusac i Davidovic krupne uvrede Hrvatima u Bosni i Hereegovini, a sve uime »nepristrasne historije«, »Austro-Ugar:ska je iz svQjih razlnga stvorila

II nate u Bosni i Hercegovini. To je naglasio i nas vcliki historicar St. Stanojevic (Istorija Srp. naroda, II I. izd., str. 381) «, fa ntazira p. rota. .DQvid.oVi.C po.sudujuci svoju mudrost od senatora Dr. Glusca, Sto vise, hrvatska djeca u Bosni i Hercegovini, imala su priliku, da u jednoj skolsko] knjizi (St. Stanojevic, lstorija srpskog naroda, str, 79) citaju i ovu »istorijsku istinu«: »Strepeci od Srba ... austrijska je vlada pocela u Bosni stvarati Hrvate od tamosnjeg katolickog elementa«, A akademik Ljubomir Stojanovic ddi javno predavanje god. 1920. u Beogradu i vcli: »Medu bas. muslimanima javljaju se i MuhamtdaDci Hrvati, ali to su politicki spekuianti, koje .It· kao i svako nase zlo stvorila Austrija«. Hrvati vludaju Bosnom jos u doba kralja Kresjmira: preko ! rccina bos, teritorija pripadala je direktno Hrvat~ koj drzavi za vrijeme bosanske samostalnosti (XIII. j XIV. vijek), kad Austrije ni na svijetu nije hil!). A ipak smo krivi, sto srno zivi. U ocima izvjes nih srpskih sovena, koji se kriju za parolu iskrenog jugoslavenskog bratstva, ostatce Hrvati Herceg-Bosnc crnozuti elernenti, nezakoniti porod neprijatelill srpskog naroda, odrodeni i izrodeni Srbi, Hvala irn na bratskim izjavama Ijubavi!

Da li je hrvatsko ime uopce bila poznato u Bosui prijc crnozute Austrije?

Mi ne tvrdirno, da je hrvatska narodna svijest II Bosni bila u narodu jaka i rasirena. Ona je bila Iskra pod pepelom, koja je u podesan cas mogla planun i planula je, hvala Bogu, taka da je obuhvatila svc dornace bosanske katolike bez iznimke i velik din muslimana, Obuhvatila ih je i srea im raspalila, !In ni svi »krupni historijski razlozi« jednog Dr. e iluSl:ii i Davidovica nece nikada tu cinjenicu rnoci ,,~Iabiti, a kama li izbrisati.

72

73

Vratimo se na pitanje tragova hrvatske svijesti u Bosni prije crnozute Okupacije. 0 hrvatskom imenu kod muslimana, 0 tome, kako su oni svoj jezik i zemlju nazivali hrvtskim, a sebe same Hrvatima, vee smo prije govorili. Syominjali srno i turske pisce, jednog Aalija i Evliju Celebiju, koji su u bosanskim muslimanima gledali ljude hrvatskoga roda i plernena, A sada nek bude rijee 0 bosanskim katolicima.

God. 1637. stampao je Sarajlija Augustin Vlastelinovu: pjesmicu u cast svog rodaka biskupa fra Jeronima Lucica iz Brgula ked Varesa, u kojoj se nalaze ovi stihovi:

Bosnjaci-katolici u Livnu po Lasvaninu su II r v a e a n i, Hrvati.

Clan sutjeskog manastira Benic veseli se, sto »grad Osijek Turci ostavise ina & i ga H r vat i Ul.CSc« (Jeienit, Sporn. djelo, II., 165). U sarajevskom muzeju cuvaju sc »Pistule i Evandelja, .. h r vat ski m iczikom stumacene«, stampane u Mlecima 1589., koje SlJ u svojoj crkvi rabili olovski franjevci (Jelenit, spom, dj., 11., 164).

Fra Lovro Sitovic, rod am iz Ljubuskcg, stampa t 727. u Mlecima svoju »Pisrnu od pakla« i slaze u »h I v U t ski jezik i pivanje«, On veli za svoju pjesmu:

»J os otkad banovo pomanjka kraljevstvo, Razsu se Stipanovo hercesko gospodstvo, Moguce vladarstvo kralja bosanskoga Zat(a)r se hrabrenstvo p u k a h a r v a· t s k 0 g a ... «

»Vazda zeiim, da budem pivana Krscanskom dragomu narodu, Ki po svitu joste iivi gredu ... Razumi se, onizima pukom,

Ki govore h r vat ski m jezikorn«,

»Navalise Hrvacani i njihove mladc iene, S palicarna is kamenjem ... «

Letrnaesl godina ranije (1713.) stampa Sizovit xvoju Gramatiku latinsko-ilirsku. U uvodu pise citau-lju: »Jur je tebi ocito, da drugi narodi, to jest Franruz], Spanjoki, Italijanci, Nimci, Ungari etc. laSnje IHI ucc gramatiku ncgo mi Hrvati, jerbo oni stampaju ~rnmalike u svoje vlastite jezike istomacene«. U njel:nvoj gramatici spominje sc »konjugacija verbah hrvntskih« kao i izvjesne »rike hrvatske zernlje«,

Svoj jezik zovu h r vat ski m fra Marijan Il'IiU.H( iz Mostara (»Bogoljubna razmisljanja«, Mleci 17.\O_). [ra Filip Lasmt iz Ocevja kod Varesa, histolH'ill" Bosne Srebrene (1700.-1783.), glasoviti propovjcdnik fro Jeronim Filipovie, rodom iz Rame, A lit' smijcmo zaboraviti ni bosanskog biskupa Ivana 101111.(1 Mmavita (1579.-1639.), Djed mu je iz Bo~rll' prcselio u Sibenik. Ivan je god. 1627. stampao

Pod puk hrvatski broji Vlastelinovi/: ne sarno Hrvatsku, vee i Hercegovinu i Bosansko kraljevstvo.

Stari bosanski Ijetopisacfra Nikola Lasvanin, [Qdom od Travnika, biljd.i u svojoj kronici, da je »Rama u g 0 r n j 0 j h r vat s k 0 j z e rn I j i, koja se sada Bosna irncnujc- (Jclcnic, Kultura i bas. fraj., L, 72). Isti biljczi horbu kaiolika u Livnu protiv srpskog »pacarc St anislava«, koji jc turskirn fermanom htio katolike scbi podloziti i uzcti ad njih silom vjerski porez. Mcdutim sc domaci narod junacki oprije i razori cak i rncsccmu, Lasvanin 0 tom veli:

(Je/enic, spom. dj .• I., 193).

74

75

»Iztumacenje obilnije nauka krstjanskoga ad g. R. Bellarmina prineseno u j e z i k h r vat s k i«, On takoder prevodi »Zivot Margarite, bl. divice« u »h r vat ski j e z i k«, Pjesmu ~>Zivot Magdalene ad knezov Zirova plemena Budrisica« pocinje rijecima:

Fra Mato Mikic, pisac sredinom XIX. stoljeca, love bosancicu »b a san ski m - h r vat ski m pis m a m«, Poslije 1848. svud se Bosnom kroz vise .Ilodina on pjev: »Do dva, do tri dana, - Eto nama J cia c i c a bana« (Sporn. dj., II, 211). Poletnifra (;rxo Manic pjeva uz lijes biskupa Sunjica g. 1860.:

»H r vat ice divice u zemlji h r v at s k 0 j,

Mlade udovice u kuci domacoj ... «

»Tesko domu bez ljubavi bratske, Ko i Bosni b e z z e rn l j e Hrvatske«.

U XIX. stoljecu hrvatska rnisao svc vise jaea, osobito u redovima bosanskih franjevaca. Fra Martin Nedic, Tolisanin, u svom »Razgovoru vilah Ilirkinjah u pramalitje god. 1841.« glavno mjesto dodjeljuje viI i H r vat kin j i, koja je ostale vile glavom nadrnasila i koja im predsijeda. Ona poziva sve vile u pomod Bosni, koju treba osloboditi (Ielenic, Sporn. dj., II., 171)_

Dopisnik iz Bosne, ocito franjevac, pise u »Novinama dalrnalinsko-hrvatsko-slavonskim« ad 23. V. 1848. 0 prilikama u Bosni. Po njcmu narod »b 0 s an s k 0 - h r vat s k i« pisti i jadikuje u okovima ropstva. Zbor bosanskik franjevackin klerika u Dakovu zakljucujc 1855., da se njegovi clao()vi imaju usavrsavati »u narodnom h r vat s k ami u Iatinskom jeziku te inih potrebitih nauci«, Zbor odlucuje, da ce kupovati »same knjige latinskim i h r vat ski m jezikom pisane«. A kad je zbor presclio u Ostrogon u Madarsku (1876.), doskora preinadi pravila po kojima je, rnedu ostalim, svrha zbora, da se mladez »usposobi i usavrsi u potrebitih bogoslovnih i svje rs ki h znanosti, osobito u h r vat s k 0 j k n j i z e v nos t i(. (Jelen ie, spom, dj., II., 210-211).

76

(Jelenic, spom, dj., II" 212).

Opisujuci godinu 1866. i srpske pretenzije na Bosnu, veli Martie, »da se H r vat i u Bosni svog imcna odreci nece« (Jelenic, sporn. dj., 11, 213).

iukit spominjc, da se katolici u dolini Focanke kod Dervente zovu H r v a can i m a. Isto taka naziva donja Posavina katolike oko Gradacca i Modricc,

Torno Herkalavic, dragoman austrijskog konzulnta u Sarajevu, pise clanak »Srbi i Hrvati u Bosni«, (Uhzor, 1911., br. 78 ad 19.11.). On veli, da je turska vlada do 1862. zazirala radi politike ad ova oba ime- 1111, pa nastavlja: »Dok su se zvali mcdusobno inteligcntniji pravoslavni »Srbi«, a inteligenlniji rimokatolici »Hrvatl«, dotle se zvase vani uopce pravoslavni »Vlasi, Riscani i Erkaci«, a rimokatolici »KaItlJici, Sokci«, sluzbeno se zvase pravoslavni »Rum«, II r irnokatolik »Katolik«, Dolaskom valije Topal Osrnan-pase pritisak je popustio, a propaganda i ~I pskog i hrvatskog imena ozivjela,

S navodima Herkalovica slaze se i ana, Sio pise 11'11 Grgo Martie (Zapamcenja, 43); da se za Topal (>smanpasc »srpstvo istom tada oa say mah razmaha- 1.,,,. Ncki bi htjeli od Ira Grge silom Srbina napraviti.

77

A taj navodni Srbin, kad je pred njim i drugim C1anovima poklonstvene deputacije god. 1878. neki starae pravoslavac na Zmijanju izjavio, da je »ovo srpska zemlja«, pise: »A ja zubima grizem i pljuvacku Zdcrem«, valjda ne od dragosti (Zapamcenja, 113).

Ustaska ceta fra Stipe Krese i Fabe Suclca bori se u livanjskirn planinama pod h r val 8 k 0 m z a s t a v 0 m. H r vat sku z a s t a v u unosi u Livno pred ustasama barjaktar ustasa Marko Peric Cuncan nakan ulaska austrijske vojske (1878.). U posjedu smo originalnog pozdravnog govora Ira Filipa Jazve, koji je pod ProJogom 1878. pozdravio general a Cjkosa i njegovu vojsku pod h r vat s k o m z a 8 t a v 0 m. On je medu ostalim rekao: »Ova zastava trobojna znak je sjedinjenja S ostalom bracom H r vat i m a; pocast izrazuje dohodecoj vojsci ... « Isto taka i fro Andeo Curic, koji je vlastodrscima govorio, da je on H r vat i ovo H r v at ski n a rod. A borbe Don Ivana Musica i njegovih ustasa u Hcrccgovini pod hrvatskorn zastavom vee smo prije sporninjali.

Svc je ovo bilo prijc Austrijc. A ipak Vlatko Bogicevic (B. i H. srpskc su zcrnljc po krvi i jeziku, str. 27) junacki tvrdi: ,,00 okupacije lie nije znalo za hrvatsko irnc II B. i H.; a aka bi ga ko nasao u nasim bos.-herc. starim pisanim spomenicima, da oznacava Bosance j Hercegovce, ja bih mu dao, da mi obadva oka iskopa ... « Ncgo junacka majka place. Dna bi i nad svojim Vlatkom iii Dr. Vasom zaplakala, kad hi ga ugledala, gdje on corav ili harem na jedno uho culast naokolo hoda. Sarno nek bude miran, nctcmo se ipak sluziti pravom, koje nam je dao.

Na koncu jednu rijee i 0 prigovoru: Austrija je stvori1a Hrvate D Bosni.

Lijepo, samo je onda Austrija moral a biti gJupa kao noc, Preko pola vremena svoje vladavinc u Bosni, nustrijski rezim zabranjivao je i progonio hrvatsko imc i zastavu, zarvarao, globio i premjestao i one, koji !\II sc kao Hrvati isticali, Na teske jade, iza bezbrojnih moibi i podnesaka, da se dozvoli hrvatsko imc i hrvatxka zastava hrvatskim drustvima u Bosni, iza mnogih prijctnji i odbionica, istom 1900. uspijeva »Trebevicu« u Sar ajevu dobiti dozvolu posvete svoje drustvene, hrvatske zastave. A iza njega, kad je led we bio probijen, opet uz borbe i natezanja, prodire -Hrvoje«, »Vlasic« i druga hrvatska drustva sa svojim .... ahtjcvima. Prije toga bilo je sto jada i kijameta, IIrvatsko ime, hrvatska zastava, hrvatski politicki Tad hin jc od okupatorskih vlasti najstroze zabranjen, U »Napretkovoj« kultumo-historijskoj zbirci cuva se dragoejen materijal 0 tome, kako jc Austrija »stvarala Hrvate«, Sacuvana je pjesma Marks Se.selja iz Moxtura u cast »hrvatskog Omira fra Grge Martica«, Austrijska cenzura od 13. I. 1895. (potpisan Lindes) kriia rijec »hrvatskog« i mece »nasega«, a isto tako i daljc, kad pjesmica govori a »rodu i grudi hrvatskoj«. Ifrvatsko ime smatralo se u austrijskoj Bosni smrtnim ~rijcham bas u vrijeme, dok je po Stanojevicu et compo Austrija u Bosni stvarala Hrvate. - God. 1886. ":"lv~Jrio jc okruznik u Mostaru Sauerwald vee; broj Ijudi, Jer su se javno priznavali Hrvatima, a fandad su na najsuroviji nacin trazili hrvatske trobojnicc - II nj.cdrima i~na i kceri uhapsenika, Sauerwald govori km Marka Seselja, Delfi rod. Mihajlovic-Konjevcd ,) njczinu muzu: »00 je zatvoren, ho kaze da je Ilrvat, ali ovdje ne smije biti Hrvata, vee se moramo I.vali Bosnjacima«, Nato ce mu Delfa: »Sto sma mi '''':ivi, sto smo Hrvati? Onda i mene zatvorite, jer sam I .1<1 Hrvatica!« To donosi list »Napredak« 1932., br.

78

79

10, str. 128), a cenzor diktature iz posebnog pijcteta prema pokojnoj Austriji taj odlomak plijeni!

Jest, u prvo vrijeme je Austrija forsirala ime i narodnost bosansku, Ali malo je mozga za to potrebno, da se uvidi, da je to cinila jednako protiv Hrvata kao i protiv Srba. Tim se sigurno nije stvaralo hrvatstvo, nego gusilo, a ako Davidovic, Glusac i drugi haec da u tom vide »stvaranje hrvatstva«, baJai im vjeral Usprkos Austrije i protiv nje ipak se u Bosni sirila hrvatska misao jednako kao i srpska, Zar je mazda zasluga Austrijc, sto se ono 41 mjesto u Bosni, koje nosi oznaku »pravoslavno«, »riscansko« iii »hristijansko« (npr. Pravoslavna Zelinja) prema sluzbenim Rezultatima popisa stanovnistva od 1. V. 1885. vee za 10 godina prervorilo u »srpsko« (npr. Srpska Zelinja) u istim Rezultatima popisa od 22. Iv. 1895.? Ludost bi bila to pripisati Austriji, sto se to u doba njezine vlade dogodilo, Isto taka je ludost njoj pripisivati sireje hrvatstva, kad ba.~ austrijske vlasti u svojoj ernoj knjizi, na prvim stranicama svojih policijskih alburna drze sliku Dr. Ante Starcevica, politickog vade Hrvata. Njemu i njcgovim zastupnicima zabranjen jc pristup u Bosnu pod prijctnjom uhicenja i supiranja, a slicno i pravaskim novinama. Bas sc Austrija morala najcsti ludih gljiva. kad nc da u Bosnu covjeku, koji bi joj najvisc mogao pornoei U »stvaranju Hrvata« u Bosni!

Ako su se bosanski Hrvati, koji vecim dijelom nijesu irnali dosta razvijene nacionalne svijesti, postcpeno sve vise u hrvatskorn smislu osvjescivali, bilo to u doba Austrije iii kasnije u doba »Obznane« i batinaskih, protuhrvatskih rczima, nijc to djelo ni Austrije, ni Pasic-Pribiceviceva rezima, ni kundaka Boze Maksimovica, ni cizme Petra Zivkovica. To je naravni proces, koji se mogao i morao izvrsiti. Zasto se npr,

njjesu bosanski Hrvati nikada nacionalizirali kao Srbi, ncgo uvijek kao Hrvati? Zato jer se na divlju jabuku nuyic nakalemiti samo pitoma jabukova grancica, da sc una primi. A javas-posao je jabuku kruskovim kalemom kalemiti. Kalem ce uvenuti, a od jabuke nikad kruske i od Srba nikad Hrvata, pa makar to sto puta i Austrija [orsirala!

Sosna i Hercegovina cine karakteristiean trokut, till cijim se vrhovima nalaze Kladusa, Raca i Sutorina, II uglove im ispunjavaju cazinski, bijeljinski i trebinjski kotar. Sa dvije strane zagrlila je Hrvatska Bosnu kilo majka kcerku, S trece strane, sa istoka, granic! Unit sa Srbijorn. Da je granica Hrvatske ad starine hila na Uni, a Bosna i Hercegovina oduvijek srpske zcmlje, bila bi Hrvatska geopoliticko nemogucnost, ,edna pijavica ad Kotora do Srijema, jedan eovjek, knji ima sarno glavu i noge, a trupa nema. A takvi Ijudi ne zive, niti su ikada zivjeli. Isto taka ni takve drzuve nijesu mogle nikad dulje opstojati, a Hrvatska jc opstojala stoljecima, Vee odatle je [asno, da je Bosna bila hrvatska, a mi smo to pokazali i u kratkom usvrtu na njezinu historiju.Autohton~ starosiedilacko stanovnistvo Bosne cine bosanski muslimani i katolici, I] od pravoslavnih tek manji dio, i to sarno na istoku l.emJje. Bosanski muslimani i katoiici hrvatske su krvi i plemena, pravi; karjeniti Hrvati. Hrvatska svijest, kojn jc nekad pod pepelom bila zapretana, sve zivlje plamti i sve dublje prozima dusu bosanskih Hrvata. U t rnut je ne maze ni bura, ni oluja, ni orkan, a kamo Ii simicavo puhanje po novinama j brosurama iz mijcha nekih senatora i prota, U gasit je ne mose, ali rnozc samo jos jaee raspiriti, da zaplamsa u punom svom sJaJu.

U ovoj historijskoj raspraviti hotimice nijesmo htjcli ulaziti u statistike, Ali razna piskarala, koja 0

80

81

Bosni po »Srpskom glasu« PISU clanke s toliko neznanja i izvrtanja cinjenica, sile nas i na to. Tako jedan uceni pisac nalazi u Bosni samo In kotara s hrvatskom vecinom. Za njega nije hrvatski ni Tcmislav-grad - aka uzmemo u racun samo katolike Hrvate - sa 4% pravoslavaca i 89% katolika, ni Mostar (grad i selo zajedno 15.3% pravoslavnih; na selu blizu 80% katolika), ni Fojnica sa 2.2% pravoslavnih i 63.5% katolika, ni Prozor sa 0.4% pravoslavnih Srba, Na samoj granici banovine Hrvatske leze kotarevi, u kojim su pravoslavni Srbi tek sIaba manjina (Visoko 21.9%, :tepee 24.2%, Zenica 18.2%), prema Hrvatima muslirnanske i katolicke vjere, a samih katolika ima tu uvijek vise nego pr avoslavaca. A konacno ni muslimani nisu maloljetna djeca ili nacionalne manjine, da nekis njima taka postupaju, - Uzbunio se i jedan visokopreosvesteni gospodin s pricorn, a dzepu svojecrne rize. U Bosni ima preko milijun i po Hrvata muslimana i katolika (880.000 muslimana j 650.000 katolika po novim vjerskim statislikama), a visokopreosvesteni zapinje za 800,000 pravoslavnih Srba, koji se sada nalazc u Hrvatskoj, kao da to nije ista drzava. U svakom slucaju, njernu nil utjehu, bit ce veci procenat Hrvata u banovini Hrvatskoj nego Ii Srba u banovini Srhiji.

Do svrsimo. Iznijeli smo nare razloge i dokaze protivnoj stranci, samo se bojimo, do je ututanj gluhu Iapteti i coravu. namigivati. Pa dobra, a tko au izvjesna gospoda toliko uvjerena u snagu argumenata Dr. Glusca i prote Davidovica 0 srpstvu bosanskih muslimana i katolika, neka se pobrinu, da taj narod Bosne javno i slobodno progovori, sto

jf' i lim se osjeca. Onda, kad oni progovore, kad se iz njih cujeglasnjihova uvjerenja, njihovekrviipovijesti, past ce u prah kabinetske teorije i prazni argumenti 0 ,1"TwVU bosansko-hercegovaCkih Hrvata katolicke i muslimanske vjere.

"Nova Tiskara" Vrcek i dr, - Sarajevo 1940.

82

83

Herceg .. Bosna i Hrvatska

Prigodom 500-godiSnjice pada Bosne

(1463. - 1963.)

.,

Napisao:

O. Dominik Mandie

U drugoj polovici mjeseca svibnja 1463. turski sultan Mehmed Il, zauzeo je Bobovac, a zatirn Jajce, tlldasnji glavni grad Bosne, i pod njegovirn zidinama pogubio zadnjega bosanskog kralja Stjepana Toma~cvica. Pocerkom slijedecega mjeseca u Vrhbosni, koja ce se kasnije prozvati Sarajevo, Sultan je Bosnu proglasio turskom pokrajinom (sandzakatom), koju je prikljucia osmanskom carstvu.' Tim je otvoreno novu poglavlje u povijesti hrvatskoga naroda, koje ce odlucno i bitno utjecati na niegovu sudbinu za sva buduca stolieca, Vrijedno je zbog toga i korisno da lie prigodom ave sudbonosne godisnjice pozabavimo odnosom Herceg-Bosne s Hrvatskom u proslosti i 0 njczinu znacenju za hrvatski narod u buducnosti,

87

1.

BOSNA I HERCEGOVINA GEOPOL[TICKI SLJ BITNO POVEZANE S HRVATSKOM

Po zemljisnom razvoju i obliku, Bosna i HerceWlvirta nastavak su planinskih spletova srednjoevropskllga gorja, koje zovemo Alpama. U zapadnorn (Iijdu srednje Hrvatske Alpsko gorje poprima posebne

, (Hcdaj; Vj. K1ai~, Poviest BoSM, Zagreb 1882., 322-340; VI. ,-·""""t. fli.worija Bosn« t, Beograd 1940-,536----560; D. Mandit, Bosna i IIn'·'·A",·i!l1l l, Chicago 1960., 139'-143.

oblike i svoja vlastita obiljezja. Iz ovoga podrutja kao glave teku planinski spletovi preko cijele BiH u jugoistocnom i sjeveroistocnom pravcu, a zavrsuju SC na istoku s rijekom Drinom, a na jugoistoku sa Skadarskim jezerom izmedu danasnje Crne Gore I Albanije, Izmedu visokih brvatsko-bosanskih planina razvile su se mnogobrojne doline i polja, Posred tih teku rijeke i vijugaju se putevi, koji spajaju u jedno srednjohrvatske, bosansko-hercegovacke i dalmatinske krajeve, Sve te zemlje, zajedno s ravnicama panonske Hrvatske, zemljisno su tijesno povezane u jedoo, i prema tome iste geopoliticke snage djelovale su i djeluju na povijesni razvoj naroda, koji na tom prostoru zive.2

Danasnja Bosna i Hercegovina nemaju naravnih granica i geopolitieki ne Cine samostalnu zaokruzenu prostornu cjelinu. Ova politicka jedinica plod je povijesno-kulturnoga razvoja, koji je poeeo koncem 12, stoljeca za Kulina bana i dovrsio se tek u nasima danima.3

Bosna i Hercegovina, kakve su danas, po prirodnom obliku tla, po svorn gorsko-vodcnom razvoju sastoje se od vise dijclova, koji su jace prirodno povezani s okolnim hrvatskirn zernljama nego izmedu sebe," Srcdisnji din BiH ciru stara sredovjecna Bosna izmedu jadransko-dunavskih razvodnih planina na jugu

i rijeka Krivaje i Drinjace na sjeveru, Vranice i V1a:iica planine na zapadu i rijeke Drine na istoku, Tu se razvila hrvatska plernenska jedinica ranoga Sredojega vijcka, zvana Banovina Bosna, koja je imala svoje prirodne granice i cinila naravno zaokruzenu zemljisnu cjelinu. Ali vee njezin juini susjed, danasnja Hercegovina, bila je jako odijeljena od sredovjeene bosanske Banovine visokim planinama, kojecine razvode izmedu J adranskoga i Crnoga mora. Prodoljcm Ncretve i svojim pogranicnim poljima Imotsko-bekijskim, Ljubusko-rastockim i Popovsko-trebinjskim, Hercegovina je vise povezana s hrvatskom Dalmacijom nego s drugfm dijelovima Bosne, Zato su se zemljc danasnje Heroegovine dugim stoljecima Srednjega vijeka politicki neovisno razvijale ad Bosne, s kojom su prvi put dosle u drzavnu vezu tek kratko vriieme prije pada Bosne, i to Zahumlje god. 1322., dalde 141 ~odinu prije propasti bosanskoga kraljevstva, a Travunja god. 1377., samo 86 godina prije turskoga zaposjcdnuca." Ova odvojenost hercegovaekoga tla od Bosne uzrokom je, da su se ovi krajevi trajno srnatrali posebnom cjelinom, koja je do danas odrzala svoje vlastito ime uz ono Bosne,

Duvno, Hlivno, Glamoc i Grahovo cine treci odsjecak danasnje BiB, koji je svojim zemljisnim oblikom, razvojem svojih polja i planina vise vezan s dalmatinskom j banovinskom Hrvatskom nego s pravorn starom Bosnom. Zbog toga je Trpolje (Duvno, l llivno i Glamoc) ostalo u politickim granicama KraljeviIW Hrvatske i Dahnacije sve do trldesetih godina 14. stoIIC(;a, dok nije natj Karle Robert oslabio samostojnost

~ GJ. G, A. Lukas, 'Orographie YOU Bosmen 11_ der Hercegowina', Wim:,,_ Mjrrdltmgcn ()I!.$ B. uH. vm, Wiell 1902_,303--333; F. Lukas, 'Zemljop.isni i geopollticsl poloza] (brvatskih 4ewaJja y, Z~mljopis Hrvat$/«:, IN. I, Zagreb 1942-, 7~3S; jsh, 'Bosna j Hercegovina II ~.eopolitifkotO pogledu', Po~i;est hrv: zonalja BiB I, Sarajevo 1942" 39---77~ lSI;, 'A. goo. politicai analysis of Croatian territory', The CroQlicm Nation, Chicago 1955.,7'1-100; O. Mandie, It. dj. Hi_~l66.

3 G1. D. Mandie,"_ dj. 163--176_

4 01. F. Lukas, navedena djela, u bilj. 2.

-' 01. D. Mandit, fl, dj. 326--330.

88

89

navedenoga Kraljevstva, unistivsi hrvatsku nasljednu banovinsku kucu Subica.6 Grahovo S okolnim krajevima uopce nije ni doslo u drzavni sastav Bosne do turskih osvajanja,?

Cetvrti odsjecak danasnje BiH cine sjeverozapadni dio Borne izmedu planina Vranice, Vlasica i Borja te rijeka Save i Vne. Poslije Hercegovioe i Tropolja ovaj je kraj najslabije vezan sa starom Bosnom. Zbog toga ti predjeli, izuzevsi Donje Kraje, i nijesu dosli u drzavnu vezu s Bosnom sve do turskoga osvajanja. Ovi su se krajevi za vrijeme turskoga gospodstva zvali: »Turska Hrvatska-cf

Peti odsjecak cine sjeveroistocni dijelovi danasnje Bosne, stare zupe Usora i Soli. Ti su krajevi tokom svojih rijeka i posavskim ravnicama vise povezani s hrvatskim slavonskim zemljama na Iijevoj obali Save nego s ostalom Bosnom, Kako je vee prof. Lukas naglasio, rijeka Sava sa svojim ravnim i lako pristupacnim obaJama nije prava razdiobna nego spojna rijeka. Ona prirodno ne dijeii zemlje s jedne i druge strane Save, nego ih, naprotiv, u jedno spaja i povezuje.?

Zbog toga su prakticni Rirnljani posavske krajeve danasnje Bosnc dodijclili svojim panonskim provincijama, a srednju su Bosnu s porijecjem gornjega Vrbasa, Tropoljem i cijclom danasnjom Hercegovinom doznacili provinciji Dalrnaciji'" I po narodnorn

shvacanju danaSnjih stanovnika oko Save, Icrajevi s nbc strane te rijeke cine jedinstvenu cjelinu, koju ani zovu zajednickim imenom Posavina.

Kako se vidi, bosansko-hercegovacke zemlje prorodno su i geopoliticki tijesno povezane s hrvatskim posavskim, jadranskim i zapadno-hrvatskim zcrnljama, Planinskim spletovima, rijecnim smjerovirna i cijelom svojom geopolitickom snagom Bosna i Hercegovina nastavljaju i popunjuju druge hrvatske zcmlje i te na Drini zatvaraju prema srpskim zemljarna i srednjem Balkanu.

Geopoliticka odijeljenost Bosne i Hercegovine od srpskih zemalja

6 N. dj. 218-221, 321-328.

1 R. Lopaiit, Bihat i bihlltka laajinll, Zagreb 1890., 15, 51 51., 200 sl.; H. SabanOlliC, Bosanski pal'aluk, Sarajevo 1959., 151 sl,

S Gl. D. Mandie, Bosna j Hercegovina I, 152-162.

9 F. Lukas, BiH u geopolititkom pogledu', Povijest hrv. zemalja BiH I, 62,,1.

10 D. Mandie, n. dj. 19-21.

Od 12. stojjeca prije Krista u danasnjim hrvatskim zemljama i u srednjoj Evropi juzno od Dunava l.ivjcli su. Iliri, S njima su Rimljani dosli u rat god. 1.29. prije Krista i u borbama ad 150 god. podvrgli ih ~yojoj vlasti. Rimski drzavnik Sula, kada je god. 80n9. pr. Kr. proveo preuredbu rimske drZave, u istocnim srrnnama Jadrana stvorio je veliku rimsku pokrajinu zvanu Ilirik (p r 0 v inc i a I I I Y ric u m), Ta fie protezala od rijeke Inna, vise Beca, do rijeke Mata (M a t his) u danasnjoj Albaniji, te od rijeke Rase II Istri do Kolubare u Srbiji.ll Nakon velikoga ilirskoga ustanka god. 6.-9. po Kristu, car August je rnzdijclio dotadasnji rimski Ilirik na dvije pokrajine:

I' n non i j u od Inna do bosanskih gora Grmeca, Manjacc j Borja, te D a I mac j j u od tih gora na ju~ do J adranskoga mora, i od rijeke Rase u Istri do rijdc Kolubare i Mata. Kod velike uredbe carstva

II· 12 N. dj. 21-23.

90

91

god. 297. car je Dioklecijan povukao granicu Dalrnacije na Drinu, a izmedu te rijeke i Kolubare osnovao Je novu pokrajinu Predolje (P rae val I i S).12 Po Drini je podijelio rimsku drzavu i Konstantin Veliki u svojoj oporuci god 335.13 Po toj crti Teodozije

Veliki god. 395. konacno je razdijelio Istocno i Zapadno rirnsko carstvo.l" Ti veliki carevi vidjeli su, da rijeka Drina, a De Kolubara, geopcliticki dijeli zapadnc balkanske zemlje oct onih srednjega Balkana, Duhuko i strmo korito Drine u vezi s planinskim spletovima Podrinja i obliznjih b.h. gora, ostro dijeli, II ne spaja, zapadni i srednii Balkan. Protivno od b. h.planina, gore u Srbiji teku od zapada k sjeveroi~!oku i jugoistoku, taka i rijeke i rijecne doline, i to Kolubara i Morava prema sjeveroistoku, a Vardar prcrna jugoistoku.P

Podjela, dakle, IstoCnoga j Zapadnoga rimskog carstva na rijeci Drini bila je uvjetovana naravnim KCopolitckim razlozima, pa zemlje na istoku te crte, srpske zemlje, za punih 12 stoljeca nijesu nigda bile ujcdinjene u isto upravno podrueje s Bosnom i Hercegovinom, izuzevsi 12 godina nasilnoga zaposjednuca l:Hslava Klonimirovica.P I tursko carstvo, koje je 400 ~()dina vladalo cijelim Balkanem, drialo je administrativnu granicu na Drini taka, da su Bosna i Srbija tvorile posebne jedinice za seP Ali, kada se Turska rasirila na zapad, zauzecem vecega dijela hrvatskih zemalja Dalmacije i posavske Hrvatske, te su zemlje bile upravno ujedinjene s Bosnom i Hercegovinom. Licki RandZakat u Bosanskom pasaluku obuhvacao je sve hrvatske zemlje od Gline i Velebita do duboko u Bosm, a Kliski sandsakat, sa sijelom u Klisu viSe Splits, dopirao je do Neretve kad Konjica, pa i danas narod

WRVATA

H O.trogQfSKy, HiJtory od the Byzantine staee; New Brunswick

1'.157.,49&1.

rs 01. gore bilj.2

1601 .. D. MaIldi~, 11. dj. laSs!. 2S6 sl.

1101. H. Sabanovit, n: dj. passim; O. Mandit, fl.. dj. 134--151.

._", ... "A~I'IIFC.( .1".'tIllloIt;frVJll, ... -.;.;.,-~ "I1!A" ic.f P~y~Ni(r.a""

13 Euseb., VIto Const. IV 51; VICt. epit. 41,20; A Pertusi, C Pofi· tqgmito De thmiatibus, cap. 9, Cittil del Vaticano 1952., 94.

92

93

s istoene strane Neretve rove one na zapadnoj strani oko Ostrosca: KliSani.18

Hrvate, koji su tada stanovali sjeverno ad Karpata, i lama imali jaku drzavu, koja se zvala Velika ili Bijela Hrvatska.21

n.

BOSNA I HERCEGOVINA U POVIJESTI HRV AT A

Dolazak Hrvata na Jadran i njihovo naseljenje danasnje Bosne i Hercegovine

Nakon propasti zapadnoga Rimskog carstva god. 475., neko su vrijerne vi ad ali rimskom Dalmacijom Germani. Bizantski car Justinijan L (527.-565.) ratujuci s Gotima ad god. 535. do 555. uspostavio je vlast istocnoga Bizantskog cars tva u Dalmaciji i u velikom dijelu ostaloga zapadnog carstva, Medutim, god. 567. u Podunavlje je prod rIo ratoborno mongolsko-turansko pleme Avara (Obri), koje je za nekih 50 godina osvojilo cije!u Panoniju, rimsko-bizantsku Dalrnaciju i druge zemlje sve do danasnje Grcke, izuzcvii dalrnatinske otokc i nekoliko utvrdenih primerskih gradova.!? God. 626. Avari su u savezu s donskim Bugarima i Pcrzijancima opsjcli Bizant, da zauzmu prijestolnicu i unisu; isiocno - bizantsko carstvo.j" U toj smrtnoj pogihli, Bizant je pozvao u pomoc

Na osnovu hrvatske narodne predaje i pisanih sluzbenih spomenika u carskom arhivu u Bizantu, car Konstantin VIL Porfirogenet (905.-959.) u svom djclu » 0 upravi carstvorn« potanko je opisao dolazak IIrvata na Jadran i njihovo naselenje rimsko-bizantskih pokrajina. On kaze, da je tadaSnji bizantski car Heraklije I. (610.---641.) najprije izdao »z a p 0 v i j c d« (prostaksis], da Hrvati otpocnu borbu s Avarima, naravno uz obecanje, da ce im dati zemlje, koje osvoJC. Kada su pak Hrvati za nekih desetak godina, od ~()d. 626. do 635. po prilici, pobijedili Avare i protjcrali ih sjeverno od Dunava, car Heraklije izdao je drugu. »n are d b u« (kaleusis, iussio), kojom je Hrvatima sluzbeno predao osvojene zemlje, naravno pridriawi sebi i bizantskom carstvu vrhovnistvo nad lim zemljama.22

is D. Mandif, II. dj. 128.

19 GL G. Ostrogorsky, II. dj. 83--85, 90 sl.; D. Mandi~, Bosna i Hercegovin.. I, 40-43.

2D GI. F. Bari~ie_ 'Le siege de Constantlnople par les Avares et les Slaves ell 626" Byzanlion 24 (1954.) 371-395; G. Osttogonky, 1L dj. 92 51.; D. Mandi~, Rasprave ; prilozi iz stare hrv: poviiesti, Rim 1963. 65--68. ."

11 ? za~rpalSlr.oj Velikoj iii Bijeloj Hrvatsl\:oj glcclaj:' Porphiyr., Ik adm: unpmo, cap. si, (]y. MoravCllik·Jenkins, Budapest 1949., 152, 1'C1i 83; cap. 32 n. dJ. 152, r. 5; F. Ra~ki, 'Biela Hrvatska I Biela Srbija', Ilrld.lug. akad, sv. 52 (1880) 141-185; L. Hauptmann, 'Prihod Horvatov', lIullb:v Zbomik; Zagreb--Split 1924 .. 515-545; F. Dvomii;, The making fir Crntral tl1Id Eastern Europe, Londo~ 1949., 268-304; D. Mandi6, Rasprave i prifozi SB---60.

, n ,.Hrvati. koli sada stsnuju u kcajevima (rimske) Dalmacije, potJ.~~ od n::kr!tenih Hrvata, zvanlh »Bijeli«, .. Tada su ti Hrvali po zap 0- v I Jed I cara Heraklija zapo(!eJi borbu, istjernll i<: tih krajeva Avace i IIHsclili su se po Bar e d b i cara Heraklija u zewlje Avara, gdje danas ~lJlnuJu. A u to su doba Hrvati !mall za vladara Porgina oea«, Porphyr •. tt« adm. tmp., cap. 31, IL izd: 146, r.3 - 21.

94

95

Kako se vidi iz Porfirogenetovih navoda, rimska Dalmacija od Rase u Istri do Drine i od Jadrana do bosanske Posavine bila je sredisnja zemlja, koju su Hrvati kod svoga dolaska na Jug zauzeli i naselili, Tu je pokrajinu car Heraklije morao posebno istaci u svojoj PIVOj »zapovijedi« (prostaksis), prije oego su oni krenuli u borbu s Ava rima. Medutim, kako je Hrvata doslo na J adran mnogo, a ani tada zivjeli 0 stocarstvu i povrsnoj poljoprivredi, nijesu im bill dovoljni brdoviti krajevi tadasnje rimsko-bizantske Dalm acije, pa su zaposjeli, kako je Porfirogenet zabiljezio, i tadasnji Ilirik i Panoniju.23

Prema Porfirogenetu su, dakle, Hrvati kod svoga dolaska na Jadran naselili: prvo, rim sku D a 1- m a c i j u, kako su se zvale zernlje od rijeke Rase u Istri do Drine, te od Jadrana do erte potegnute sa Snjeznika povrh Istre uz Kupu do Petrove Gore, odatie na Grmec-planinu u Bosni te preko Manjace, Tisovca i Borja-planine povrh Krivaje oa Drinjacu rijeku do njczina usea u Drinu, odakle se tom rijekom, zatim Pivskim planinama i Durmitorom spustala do Budve u Boki Kotorskoj.r" Drugo I I i r i k, kako se u Porfirogenetovo vrijcmc zvalo jadransko porjecjc danasnjc erne Gore j Albanije, ad Budve od Valone.P Trccc, Pan 0 n i j u, nairne zemlje

sjcverno ad rimske Dalmacjje pa do Mure i Drave.26 Danasnja bosanska Posavina nalazila se je u rimskoj Panoniji, a svi drogi bosanski krajevi i cijela danaS:oja Hercegovina lezali su u rimsko-bizantskoj DalmacijiP Buduci da su Hrvati kod svoga dolaska na Jug naselili rimsku Dalmaciju i juznu Panoniju, oni su tada nase!iIi cijelu danasnju Bosnu j Hereegovinu, koje su ldale u tim rimskim pokrajinama,

Hrvati, koji su posli na J ad ran, sastojali su se od sedarn srodnih hrvatskih plemena, kojima su zadruzno vladali 5 brace i 2 sestre jednoga ogranka vladarske obitelji zakarpatsldh Hrvata. Ni onda, kada su svladali Avare i naselili se u novoj domovini, hrvatska plemena nijesu se izmijesala, nego je svako dobilo svoj posebni kraj, u kojemu je vladao jedan ad brace i sestara, koji su ih doveli, naravno pod vrhovnistvom najstarijega brata i njegovih nasljednika. Tim su Hrvati, iako podijeljeni na plernenske pokrajine, sacuvali svoje narodno i drza:vno jedinstvo i stvorili nacin zajednicke obrane od vanjskih neprijatelja,

Glavno hrvatsko pleme, kojim je neposredno upravljao vrhovni vladar Hrvata, naselilo se izmedu Cetine i Zrrnanje uz Jadransko more, au nutrini do Vlasica i Borja-planine, Na taj nacin, to je pleme naselilo danasnje Duvno, Hlivno, Glamoc, Grahovo i cijelu bosansku Krajinu od Vrbasa do Une, izuzevsi Posavinu, Druga hrvatska plemena naselila su se zapadno i istocno od toga sredisojega i najjacega plemena, Jedno od tih plemena naselilo je Zahum1je i Travunju, kakose u Srednjem vijeku zvalo zemlje

23 »Od Hrvata, I;;oji su d(l~!i u Dalmaciju, odijelio se jedan dio i zavladao Ilirikom.i F' anon ijom. ..«, n_ di,. ca p 30, s tr. 142, r. 75-77.

Z4 01. TIl _ Mommscn, Corpus lnscripcIasinarum III 1. 415 j Tafel m ifV; K. Patsch, ·Ar<;M<.lI.~pigr. Untersuchungen der row. Provinz Dalmatien', wis!:. Mi'~ t1U$.B.H. V (1891.) 228 sst.; 8. Saria, 'Dalmatia.', PauIy·JV1SSOWll, Realenc., SuppL 8, Stuttgart 1956., 22-59; D. Man(ji~, Crvena Hrvatska; Chicago 1957.,51-95.

zs Gl D. Mandie, C'rJ;ma Hrvatska 54----73; isti, Rasprav« i pi/an 71-73,

26 01_ D. Mandi~, Crvena Hrvafikg 64-73, 117-120; A M<x:sy,. 'Panonia', Pauly.IV~OWa, Reak"c., Suppl. JX, Sluttgart 1962.,516-776.

tt GJ. D. Mandit, Bosna i Hercegovina 1,21-27.

%

97

danasnje Hercegovine, a drugo sredovjecnu Bosnu ad Vranice i Vlasic-planine do Drine.28

Celnik samoupravne hrvatske drzavne jedinice u Bosni zvao se od najstarijih vremena »ban«, i po njemu njegova zemlja »banovina«, To je ustanova elsto hrvatska, koju nijesu poznavali ni Srbi niti drugi narodi sredovjecne Evrape.29 To nam govori, da su u Bosni ad najstarijih vremena zivjeli Hrvati, jer su sarno ani mogli dati svome zemaljskom vladaru cisto hrvatski naziv »ban«.

Da su Hrvati kod svog dolaska na Jug naselili sve zemlje ad Drave i Dunava do Jadrana te ad Istre do Drine i Valone u danasnjoj Albaniji, govore nam vjerodostojni povijesni izvori, Mi smo vee naveli prvorazredno svjedocanstvo bizantskoga cara Porfirogenera, koji je god. 948./52. na osnovu starih dokumenata u carskom arhivu u Bizantu zabiljezio, da su Hrvati naselili rimsku Dalmaciju, Ilirik i Pananijll.30 Od drugih izvora, koji to potvrduju, ovdje Cerna spomenuti samo slijedece:

U upravnom prirucniku hrvatskih sluzbenika, koji se zvao Methodes, a bio sastavljen i hrvatskim [ezikorn napisan na velikom hrvatskom saboru god. 753. na Duvanjskom polju, pisalo je, da se tadasnja hrvatska drzava sastojala od Zapadne ili B i j e I e H r vat s k e. od J uzne iii C r v e n e H r v a ts k e i ad Zag o r j a. u kojem se nalazila Bosna. Prerna Methodos-u, Bijela Hrvatska se protezala ad Vinodola kod danasnje Rijeke do rijeke Cetine i

Duvna, a Crvena Hrvatska od Cetine i Duvna do grada »Bambalona«, kako su kasniji neupuceni prepisivaei iskvarili romanski naziv Valone, La Valone, Bosna se ~od. 753. protezala ad »gore Borove«, t.j. od danasnjega Borja i Vlasic planine do Drine.31

To Dam isto svjedoci i jedan stari hrvatski Ijetopis iz 8. stoljeca, kojim se posluzio pisac »Kraljevstva II rvata« u 11. stoljecu, U tom ljetopisu je pisalo, da jc vrhovni vladar Hrvata, kada je dosao na Jadran: »Uze kraljevstvo od limje, 0 to jest sva zemlja co jest ,I' OI'U stranu Valdemije (Val- de - vino = Vinodol) deri do Polonije (Polin a, stara Apolonija kod Valone) ... i pride u Bosnu; i slize u Dalmaciju ... donju zemIju i zagorsku ... J bl kraljevstvo njegovo Bosna i Valdemin deri do Polonije, tako primorsko kao i za- 1:orsko kraljevstvo«: 32

I stari pisci »Kraljevstva Hrvata« iz god. 1074./80. j »Ljetopis Papa Dukljnina- iz god. 1149./53. piSu, da je Basna cinila dio hrvatske drl.avc.33 Arapski zemljopisac Abu Abdallah Maborned I h n 1 d r i S (0. 1099.-1166.) zabiljeiio je god. 1154. ovo:

»Od Splua do Stona {rna 25 milja. Pucanstvo je hrvatsko (Sakaliba'h)~4 Za grad Dubrovnik kaze: »Ovo je zadnji grad Hrvatske« Buduci da je sredovjecno Zahurnlje, glavni dio danasnje Hercegovine, lezalo zapadno od Dubrovnika, to je ana, prema

31 Ljetopis Popa DuJdjanirw, pogl, 9, 00. F. Sirut, Letopis 305-307; VL Mo~in, Ljetopis 53-55; gUakoder: D. Mandit, Crvena Hrvauka; 1- 38.

32 »KraljevstvO IIlVati2,~ pogl. 3 sl., Si§it, Lesopis 386-88; Mo!in, Ljetopis. 42 sl,

33 Gl. bilj. 31.

34-3> D_ Mandit, Crvena H/VassIw, 239-244.

2l! D. Mandi~, Crvena J/n;ats/q] 191-200; isti, Rasprave i priJozi 68-76.

29 Gl. VI. M;durallit, Ptinosi za hrv. pravno-poviesni RjeCnik, Zagreb 1908-1922, 20-31; D. Malldit, Rasprave j prilad 195.

30 Gl, naprijed bilj. 23.

98

99

Idrisu, pripadalo tadasnjoj Hrvatskoj i stanovnistvo je Zahumlja bilo hrvatsko, 8to Idris izricito spominje, karla govori 0 Stonu, tadasnjem glavnom gradu Zahumlja.

Bizantski ljetopisac Ivan Kin a m 0 s, opisujuCi zavrsetak vojne cara Emanuela Komnenca god. 1155., o bosanskorn banu Borieu ova pise:

»Kada je bio 'blizu Save, skrene odatle premo drugoj rijeci imenom Drina, koja utjeie drugdje, i dijeli Bosnu od druge, srpske zemlje. A Bosna nije podloina vehkom iupanu Srba, nego je sama za se; narod; koji svojim zasebnim nacinom live i sam sobom upravlja« 36

Kinamos, koji je s carem Emanuelom Komnencom (1143.-1180.) vise put osobno bio u Rasi, ovdje nam iz osobnoga znanja svjedoci, da Srbija dopire do Drine, a zapadno od te rijeke, naime u Bosni, da five drugi narod, razlicit od Srba i po vladavini i po nacinu narodnoga zivota i obicaja, Taj drugi narod mogao je hiti i bio je narod hrvatski, jer u 11. i 12. stoljecu, kako i danas, u Bosni i Rasi nije bilo drugoga slavenskoga naroda, osim Srba i Hrvata. Aka po Kinarnosu, Bosnjaci nijesu bili Srbi, ani su morali biti Hrvati.

Od sredine pak 12. stoljeca, karla je Ivan Kinamas u Bosni nalazio samo Hrvate, razlicite od Srba, pa do turskih osvajanja II 14. i 15. stoljecu, nije bilo narodnih pomicanja ni promjena u pucanstvu sadaSnje Bosne i Hercegovinc. To nam potvrduju razni suvremeni izvori, izrnedu njih i sultani turskoga carstva, Taka M u rat II. dne 6. prosinca 1430. daje

.C)uhrovcanima slobodu trgovine po svim zemljama, \ '''lljl: potpuno iii djelomicno priznaju njegovu vrhovnu vlust, »da in' tr'govci hode slobodno po svoj zemli gospoctva mi ... i po suhu i po morn uS r' b 1 i j e h', u Arbanaseh i u B 0 s n i ... <<?7 Sultan Me h m e d II., tine 11. studenoga 1459. daje Dubrovcanima slobodu I r~t)vanja: »i po blgor'skoj zem'li i po S r'b 1 j e b' i po vlaskoj zem'li i po ar'banas'koi i p 0 B 0 s n i ... «"I Oha sultana j asno dij ele Bosnu ad zemlje .. Srhljah«,

PokrStenje Hrvata u Bosni i Hercegovini

Hrvatisu dosli na Jadran slijedeCi staro iranskoslnvcnsko poganstvo.39 N ajstariji od pet brace, Klukas, koji je doveo Hrvate u novo domovinu i predvodio u borbama s Avarima, umro je kao poganin. Ali vee njeROV sin i nasljednik Porga, mladi covjek sa sirim poglcdima, primio je krscanstvo god. 640. s vecim brojem prvaka i naroda prvoga hrvatskoga plemena, koje se hilo naselilo izmedu Cetine i Zrmanje te Vlas.ica i Borja=-planine u nutrini zemlje.40 Na to je papa Ivan IV. (640.--642.), rodom Dalmatinac, poeetkom "god. 641. Ivana Ravenjanina, pcvoga misionara medu doseljenim Hrvatima, redio za nadbiskupa i prenio sva prava

.J6 Jo. ConnamL Hutmiarum epitome, lib. III 7, iUS. A Meineke, Bonn 136., 104. GJ. takoder, D. Mandit, Erosprave i priJozi 6&-76, 494- 507.

31 Lj. Stojanovi{;, Povt:1je i pisma Ill, Beograd 1934., 230. 36 N. dj: 239.

39 GI. D. Mandit, Rilsprave i prilQzi, 112-116.

40,.Car Heraklije pak postao je i doveo iz Rima sveeenike, od kojih jc lIeinio nadbiskupa, 1:>isJ,,-upa Ie 6VeOOnike i dakOlle, i pokrstio je Hreare, " Ii Hrvan u 10 doba imali su vladara Porgu«, Porphyr., De adm. imp., Clip. ~1, Moravcsik-Jenkins 148, r, 21-25.

100

101

stare dalmatinske prvostolnice u Solinu na novi bliZnji grad Split.41

Stare biskupije u Zadru, Rabu, Krku i OSOIU (srednjovjecno ime za otoke Cres i Losinj) prefivjele su Seobu naroda.f Nadbiskup Ivan Ravenjanin zarana je osnovao biskupiju u novom naselju Rausion, u danasojem Dubrovniku, po svoj prilici god. 645. 43 N adbiskup Ivan s drugim dalmatinskim biskupima i njigovim svecenstvom revno je radio na obracenju svih Hrvata. Uspjeh toga rada bio je osobito znatan na podruqu prvoga hrvatskoga plemena, kojemu su pripadali krajevi danasnje jugozapadne Bosne: Duvno, Hlivno, Glamoc i podrucja gomjega toka rijeka Vrbasa, Sane i Unc.44 I Zahumlje, koje je pokrivalo vecinu danasnje Hercegovine, zarana je primilo katolicku vjcru. Na crkvenim saborima u Splitu god. 925. i 928. istice se, da je i biskupija u Stonu, glavnom gradu Zahumlja, bila stara biskupija, kojaje, prema tome, osnovana pred vise od stotinu godina, a po svoj prilici god 753., na velikom hrvatskom saboru na Duvnu.45 Uta stare daba krscanska karolicka vjera rasirila se i u bosanskoj banovini, izrncdu planina Vranicc, Vla.siea i Borja te rijeke Drinc.i" I Hrvati u Neretvi, kako se malo primorske i otocke zernlje od Neretve do Cetine, zarana su bili primili krScanstvo, ali su se opet

povratili na poganstvo, jer su im je Katolicka Crkva branila gusarstvo.od kojega su Zivjeli. Neretljani su sc konacno obratili oa mcansku katolieku vjeru u vrijcme cara Vasilija 1.(867.-886.) i hrvatskih vojvuda Zdeslava (878.-79.) i Branimira (879.o.S92.).47 I panonski Hrvati, u danasnjoj bosanskoj Posavini i oni izmedu Save i Drave, sredinom 7. stoljcjca bili su prihvatili kdeanstva, aka su se iz oporbe protiv franackih katolickih vladara.koji su ih htjeJi podjarrniti, opet povratiJi na poganstvo, Njih je konacno obratio na katolicku vjeru sv, Metod i njegovi uccnici glagoljasi od god. 874. do 890. po prilici.48 Pokrstenje Hrvata u danasnjoj Bosni i Hercegovini pocelo je, dakle, god. 640. i dovrsilo se je podkraj 9. stoljece. Osim Posavine, drugi su b.h. krajevi primili krscanstvo vee tokom prvih 100 godina nakon dolaska na Jug, naime izmedu god. 640. i 753.

Sve zemlje do Drine, dakle cijela danasnja Bosna i Hercegovina, od najstarijih krscanskih vremena pripadale su zapadnom Rimskom carstvu, a u crkvenom pogledu rimskoj patrijarsiji.t" Kako je sam bizantski car K. Porfirogenet zabiljezio, prvi vjerovjesnici, koji su siriJi krscanstvo medu Hrvatirna, bili su latinski svecenici, koje je poslao rimski papa.50 Ti su u pocetku vrsili sluzbu Bozju na latinskom jeziku, ali vee koncem 9. stoljeca, kako pise papa Ivan X. (914.-928.), Hrvati su po svim krajevima uveli glagoljsku sluzbu Bozju, kojoj su bili

41 »Papa je, medurim, posiao nekoga poslanika, imenom Ivana, roo dom Ravenjanina, da obilazi krajev~ Dalmacije i HTvatske, spasonosnlm opomenama poueava krlftane .. _ Nakon ~IO ga je gospodin papa posvetio ... (on) je [ada pcK:eo uredlvatl crkvu i svecenstvo .. _ obnavljao je crkve, poslavljao biskupe, uredivao zupe i privlaCio je pomalo prjprosu narod kffltanskoQl shvaa..nju«, Toma Arhid"lwD. HislCtria Sa.lon.iftll'Ul, cap. 11, izd. lUCid 33.

42-48 0 svim pitanjima pokrl!tenja Hrvata u pojedinim pokrajinama Gl, D. Mandi~, Rasprave j prilmi, VL Pokrlltenje Hrvata., Sir. 109-144.

49 GI. D. Mandi~, Bosna i Hercegovina I. 361~J3. so (il. gore bil;' 40.

102

103

pocetnici sveta braca Ciril i Metod.51 To je sluzba BoZja rimske liturgija, ali napisana na starom slavenskom jeziku, koji je bio vrlo bliz i razumljiv tadasnjim Hrvatima. U Bosni se glagoljastvo toliko rasirilo, da ni sami bosanski biskupi nijesu mali latinski.52

III. i na laku ruku bili proglaseni pravovjernim katolicima od papinskiga legata Ivana de Casamare.'" S tom crkvenom legitimacijorn bogomili su unisli u bosanske velikaske kuce i u katolicka sela i za kratko vrijeme veliku vecinu pridobili za svoju sljedbu.58

God. 1225. do 1239. kalocki nadbiskup Ugrin j hrvatski herceg Koloman vodili su krvave krizarske vojne protiv bogomila u Bosni, ali bez pravoga uspjeha.59 U gled » bosanskih krstjana« tim je samo/porastao medu bosanskim Hrvatima, jer su »krstjaai« znali spojiti i poistovjetovati 8VOjU vjersku stvarsa 810bodom i nezavisnoscu Basne.6() I taka je od sredinel S. pa do pocetka 14. stoljeca presla na bogornilstvo gotovo sva stara Bosna s Donjim Krajima aka gornjega j srednjega toka rijeka Vrbasa i'Sane.61 U Hercegovini su bogomilstvo slijedili danasnji kotarevi Konjic, Foca i Nevesinje. U srednjoj Bosni katolika je ostalo sarno nesto po rudarskim mjestima i oko dubrovaekih trgovackih kolonija, koja su mjesta irnala svoje kato)ieke svecenike stranoga porijekla.P'' Bosanska Posavina od Ukrine do U ne te cijelo unsko podrueje u Srednjem vijeku nijesu pripadali banovini Bosni, pa se ramo krscanska katolicka vjera ocuvala gotovo netaknuta we do dolaska Turaka.63 lako je bilo posvuda

Bogomilstvo u Bosni

Za bugarskoga cara Petra (927.-969.) bugarski pravoslavni pop Bogomil obnovio je i u Bugarskoj uveo staro manihejsko krivovjerje, koje je ueilo, da imaju dva boga, bog dobra i bog zla, od kojih je ovaj zadnji stvorio sva vidljiva bica, pa i ljudsko tijelo. Izmedu ostalcga, zabacivali su zenidbu, krstenje vodom, oltare i crkve.S3 Bogamilsko krivovjerje, tako nazvano po svom pocetniku, sedamdesetih godina 10. stoljeca, doslo je u Bosnu, gdje je bila za bugarskoga gospodstva u istocnim hrvatskim zemljama god. 990.-1018. osnovana bogomilska biskupija za sve hrvatske zemlje (ecclesia Sclavoniaej.P" Strogi sljedbenici bogomilstva, obicno zvani »savrseni« ili jednostavno »bosanski krstjani«, zivjcli su u zajednicama i provadili strogi isposnicki fivot-55 God. 1203. irnali su u Bosni pet kuca s 30--40 clanava.56 Njihov pravi uspon pocinjc navedene godine, kada su na Bilinu Polju kod Zenice priznali vrhovnistvo pape Inocencija

S9 N. dj. 138-162_

60 D. Mandie, Bosna i Hecegovina 1, 166-172; 11,162-166_ 6101. D. Mandie, Bogomil$/ca crkva; H.i2-166.

62 0 saskim i du brovaatim rudarskim i IrgovatkiJn naseobinama glalaj:

K. Jirecek, DU Bedeu/UIIg von Ragusa in tier H~ des Mi1ldahm, WiclI 1899.; M. Dillie, ZD isroriju rndaTlit<'a u sretinjrJ'lje/o::wnoj Srblji i Bo.mi, Beograd 1955.; D. Ko\lare.i~, 1'1gOVina u ,gednjcvjdovvnoj lJoJ7I~ Samjevo 1961.

63 Do zauzeca turskoga srednja i zapadna bosanska Posavma crkveno je pripadala zagreba&oj biskupiji. koja je U lim krajevima Imala Dut>il'ki arcidakonat S okruzima: Dubifkim s 11 iupa, Sansklm 5 22 tupe i Vrbaskim s 13 tupa (gl, F. RaaI, 'Pnpis ZUptll.agrebaeJI.e hiskupije 1334. i I SOl. godlne', Srarine JA, sv, 4, Zagreb 1872., 211).

5101. D. Mandit, n. dj. 434------440. 52 N. dj. 444--449,

S3 OJ. D. Mandi~, Bogomilska crkva bosansJcJh kmJOlIa, Chicago

1962., 37-'29, 354-360.

54 N. dj.1l9-127. S5 N. dj. 301-353.

56-5G N. dj. 136-138, 162-166.

104

105

bogomilskih vjernika, katoliCka se vjera tr ajno odriala u dobroj mjeri u Tropolju (Duvno, Hlivno, Glamoc) i u zapadnoj i juznoj Hercegovini, Za katolike u tim krajevima brinuli su se, i djelornicno ih ocuvali od bogomilstva, biskupi i svecenici gIagolja8i biskupija kninske, sJ!litske, rnakarske, korculanskostonske i trebinjske,

Tokom, dakle, 13. stoljeca bogomili su razbili vjersko jedinstvo Hrvata, sto je imalo i svojih politickih i narodnih posljedica. Da bolje zastite interese svoje vjerske sljedbe, »bosanski krstjani« ad Kulina bana pa dalje stvaraju i promicu bosansko posebnistvo, po kojemu se Bosna pocinje izdvajati iz hrvatskih katolickih zemalja, doticno oni s bosanskim banovima i kraljevima izgraduju Bosnu kao bogomilsko srediste, aka kojega ce se okupiti druge hrvatske zemlje.6s

jc uvidio, da se Bosna moze obratiti sarno mirnirn cvandeoskim propovijedanjem, Zbog toga je u sporazumu s Banom odlucio u Bosni ustanoviti franjevacku pokr ajinu, Vik ar iju, u koju ce slari vjcrovjesnike iz raznih franjevackih pokrajina, a koja ce biti naposredno ovisna ad generala franjevackog Reda, Gerad je odmah ostavio u Bosni vise svojih pratilaca i oznacio za Vikara ucenoga i radinoga fra Peregrina Saksonca. Za ave je ban Stjepan 11 sagradio samostan u Milima ked Visokoga uz crkvu, koju je u tom tadasnjem glavnom mjestu Bosne bio podigao ban Kulin. Na opcoj skupstini (C a pit u 1 u m g e n era I e) franjevackoga Reda U Asizu na Duhave, 4. lipnja 1340. bila je sluzbeno ustanovljena bosanska Vikarija, i veci broj ucenih franjevaca poslan u Bosnu iz raznih provincija/" Od te godine do pada Bosne franjevci ce neprestano slati u Bosnu ponajbolje vjerovjesnike iz cijele Evrope. Na prvom mjestu tu ce biti franjevci hrvatske franjevacke provincije (p r 0 v inc i a Sci a von i a e) sa sijelom u SpJitu; zatim ani iz Italije, Njemacke, Francuske, Engieske, Spanjo!ske, Madzarske i Paljske. Medu njima je bilo veoma ucenih i svetih muzeva, kao StD su bili: fra Peregrin Saksonac, prvi Vikar i kasniji bosanski biskup, fra Bartul Alvernski, Vikar od god. 1376. do 1407. s nekim prekidima, blazeni Nikola Tavelic i njegov drug u mucenistvu fra Deodat de Ruticinio iz juzne Francuske, fra Berengarije Aragonski, rodak tadasnjega aragonskoga kralja Petra IV. (1336.- 1387.), fra Ivan Ristori, jedan ad osnovatelja franjevacke obnove (0 b s e r van t e s) u Italiji, fra Matija Englez, bosanski vikar 1411.~1419., fra Blaz Zalka, Madiar, prvi ljetopisac Bosanske Vikarije, Ivan

Rad franjevaca na obraeenju bogomila no kaiolicku vjeru

Nakon neuspjelih krizarskih vojna i drugih pokusaja, da se bosanske bogomile obrati, god. 1339. papa Benedikt XII. (1334.-1342.) naredio je generaJu franjcvackog Reda Francuzu Gerardu Odonis (E u des), da osobno pohodi Bosnu i sam vidi, sto bi trebalo uciniti, da se Bosna povrati na katolicku vjeru, Nakon duljih razgovora s bosanskim banom Stjepanom II. Kotromanicem (1312-1353.), Gerard

M 01. Kr. Draganovic, 'J(atolifu crkva u B05ni i Hen:egovini nekad i danas', Croatia Sacra lV, Zagreb 1934 .• 17S~Z16; D. Mandi~, DuW.Illpka biskupija od XlV. -XVll, sroljet.a, Zagreb 1936.

6S GJ. D. Malldil'!, Bosna i HuC(!govintl I, 163-176.

~J D. Mandie, Bagomilska aha, 166-180.

106

107

Korculanin, buduci biskup u Velikom Varadinu, visocko-srebrenicki biskupi od god. 1423.-1446. fra Petar, fra Stjepan Radosevic i Toma Marie, sveti J akov Markijski, pohoditelj i vikar bosanski od 1432. do 1439., blazeni Bernardin Akvinski, vikar 1464.- 1467., franjevacki blazenik [van Englez za kojega franjevacki Ijetopisi pisu, da je imao »dar jezika«, i mnogi drugi. Ovima su se brzo pridruzili i mnogi domati Hrvati Bosnjaci, koji su stupili u franjevacki Red.67 God. 1385. Bosanska Vikarija dijelila se na sedam kustodija, a imala je 35 samostana.s'' Do sredine 15. stoljeca Bosanska Vikarija prosirila je svoju djelatnost ad Jadrana do Karpata i imala preko 70 samostana sa 700 i vise rnisionara domacih i stranih.69

Kako papa Bonifacije IX. doe 7. ozujka 1402. pise, tolikorn broju ueenih i svetih vjerovjesnika uspjelo je za samih prvih 60 godina obratiti do 500.000 bogomilskih vjernlka.?" Taj su cad franjevci nastavili i pojacali osobito poslije dovrsenja Zapadnoga raskola god. 1417. Kada je bosanski kral] Tomas, da si osigura pornoc Zapada, god. 1459. istjerao

iz Bosne sve »bosanske krstjane« i njihove pristase, tih nije bilo na podrucju, kojim je Kralj neposredno vladao, nego 42.000.11 Nesta manji broj bogomilskih vjernika bio je u zemljama hercega Stjepana, koji nije slijedio kralja Tomasa, nego je izagnane primio u svoju driavu.n Prema tome bogomila i njihovih vjernika unci pada Bosne moglo je biti najvise 80-90.000, dotieno ni 15% tadasnjeg pueanstva bosanskoga kraljevsiva. To na m govori, da bi franjevci Bosanske Vikarije za kojih 20 do 30 godina mirnim nacinom, krscanskim apostolatom, bili obratili sve pristase »bosanskih krstjana«,73 i na taj nacin ponovno uspostaviii vjersko jedinstno bosanskih Hrvata s anima u drugim hrvatskim zemljama.

Narodno i vjersko stanje u brojkama uoci pada Bosne

U danasnjoj Bosni i Hercegovini prije pada Bosne god. 1463. domace urodeno pucanstvo bili su Hrvati, katolici i bogomilski vjernici. U Podrinju, izmedu rijeka Pive i Lima, zivjcli su Srbi. Taj kraj je

.R OJ. B_ de Pisa, De conformiuu« vitae fl. Francisci, AnalfXla Fron. ciscana IV (1906.), 555 sl.

w 81. Bernardin Akvilski, bivSi bosanski vikar, usvojoj Kronici zabiljelio je, da su Bosnjacima oduzef Dubroveani 4 kuee, Mlebmi 6 kuca, a Turci su im poru~ili :18 ku60 (L. Lemmens.B. BernardiniAquilani Chronica 110). Uza sve [0 god. 1493. bosanska Vikarija jo~ je imala 24 samostana s 270 tlanova (M. Straganz, 'Zur Statistik de; Franziskanerordens im Jahre 1493.', Hist: lahrhtl.ch der Giirra-Gesell$c./za{r XI, MuncheD 1890.,730).

10 » ... per snlicitas et continua. f ra trum dicti ordinis in eadem Vi. carla existentfum predicationes e\ inductiunes qui n g e n tam iii a personarum infidelium vel cireiter, cingulum veritatis amplectentes ad orthodox fidei sinceritatem unanimiter, eis gratia affluente diVina, con. versa fore nascantur«, pismo pape Bonifacija IX, od 7. w:ujka 1402. Si!i(!, 'Nekoliko isprava iz pol!etka XV 51.', Sran:ne lA, sv. 39, Zagreb 1938., 181. G1. D. Mandit, Bogomilsko crkva, 179, bilj. 333.

71 -Ret Bossinae ... Manichaeos, qui erant in regno suo quamplurimi, nisi baptism urn Cb rist i aeci perent, e re gno migrate eoegt I, substan cia rencta: duo circner millia bapusat] sunt, quadraginta aut paulo pima pertinaciter errantes ad Stephanum Bosnae ducem perfidiae socium COnfugere«, Aeneas SyMus Piccolomini (Papa Pio II), Commentari! rerum memombilium; quae /emporitJu1 SIlls cQmigeruJl~ Romae 1584, V 221.

n GI. D, Mandie. Bogomilska OJ..'l'a, 417-423.

7) Hvarski biskup Toma Toma§ie, koji je vee 12 godina bio papinssi Iegat u Bosni, 19. \feljate 1451. pisao je sv, Ivanu Kapistranu, cadMnjemn generalnom Vikaru franjevaca Observanta, da .. ima nade; da ~e se brzo cijelo kraljevSNo (Bosne) otisrld vd monihejskiJl zabfuda i '~vijaliri isIi· nom vjae," aka Kapisrran po!aIje dovoljno franjcvaCkih misionara (Wad· diogus,Altnale.s Minorwn, 2. izd; XII, 111, sl.)

108

109

10

111

starinom pripadao srpskoj drzavi, ali ga bosanski kralj Tvrtko I. god. 1366. do 1373. zauzeo i pridruzio svojoj drZavi, da hi time rnogao dobiti kraljevski naslov jedne vet postojece kraljevine i dostici danak, koji su Dubrovcani placali vladarima srpskoga kraljevstva.?"

Iz doba prije pada Bosne nemamo, nazalost, tocnih brojcanih podataka, ni narodnih ni vjerskih. lpak to se dade donekle priblizno ustanoviti iz turskih statistika, - koje odmah od pocetka turske vladavine navode broj muslimana i krscana u pojedinim pokraiinama, - kada te brojke dovedemo u vezu s )[ojcanim navodima 0 obracenju bogomila i njihovim ostacima prije pada Bosne. Na osnovu tih statistika i ?ovijesnih vijesti, mi smo u nasim istrazivanjima dosli :10 slijedecih brojcanih podataka za podrucje da- - )asnje Bosne i Hercegovine:

Hrvata katolika u granicama tadasnjega bosan.koga kraljevstva bilo je do 650.000. U danasnjoj zasadnoj bosanskoj Posavini i u Pounju, koji krajevi ada nijesu pripadali bosanskom kraljevstvu, bilo je ireko 150.000 Hrvata katolika, U istocnom Zahumlju, l'ravunji i onim krajevima danasnjc erne Gore, koji u srcdinorn 15. stoljeca pripadali Bosni, bilo je 15- ~OJ)()() Hrvata pravoslavne vjere. Te su kraljevi Nenanjici, napo,<;c Uros II. (1275.-1321.), silom preveli ia pravoslavlje.

Hrvata bogornila i njihovih vjernika bilo je :0-90.000.

Srba pravoslavnih u Podrinju, van prave Bosne, ,ile je 10--15.000.

Vlaha neslavena, petomaka negdasnjih rimskih kolonista iz Mauretanije.T' bilo je 12~15.000, Tadasnji Vlasi po Bosni i u srednjoj i zapadnoj Hercegovini hili su katolici, a ani u istocnoj Hercegovini i oko Durmitor planine velikom vecinom pravoslavni.P

Pad Bosne god. 1463. i njegove kobne posljedice za Hrvatsku

Ked svoga prvoga pohoda u Bosnu, u proljecu god, 1463., turski sultan Mehmed II. zauzeo je cijelo bosansko kraljevstvo do rijeke Sane. Koncem te go· dine, ugar.sko-hrvatski kralj Matija Korvin uz pomoc dornacih Hrvata oslobodio je zapadne krajeve i tursku graaicu potisouo oa Vlaiiic i Vranicu planinu.?" Od god. 1463. pa za 300 i vise godina granica turskoga carstva pornicat ce se ad Vlasica do Velebita i Vne, ali ce trajno teci sredistem hrvatskih zemalja i Hrvatsku djjeliti na dva neprijateljska t.abora,78 Na toj ubojitoj granici u srcu hrvatskih zemalja, lomirce se snage istoenoga islarnskoga svijeta i katolickoga Zapada. Glavni nosioci te borbe bit ce sami sinovi Hrvatske: s jedne strane, Hrvati katolici ostataka slobodne Hrvatske, a s druge strane, poislamljena braca Hrvati iz turske Basne. 79 U tom dugom i divovskom hrvanju, Hrvati s obje strane istocit Ce potoke hrvatske

74 Gl, D. Mandie, Bosna i Hercegovina I, 111 &1.,240-246.

7~ ClJ. O. Mandie, Rasprave j priloz~ XXII! Postanak Vlaha, Sir. 515-567.

7(,0 lome potanje pisem U rreeem svesku -Bosne i Hereegovine«, 77 GI. Vj. K1ai6, Poviess Some, 331-343; VI. C:orovit" Hislorija Bosne, 536-560; D. Mandit, Bosna .i Hercegovina I, 139-143.

18 OJ. O. Mandit, Bosna i Hercegovina I, 143-151; H. Sabanovit, D(AS<ln$ki pasaluk; 38---59, 77-85,92--9&

19 01. D. Mandit, n. dj., 172-175.

krvi, i hrvatski narod bit ce sveden na trecinu svojih narodnih snaga. Kod svoga dolaska na Jadran Hrvati su bili do deset puta brojniji nego Srbi i punih 300 godina prije njih osnovali su svoje hrvatsko kraljevstvo.80 Uza sve povijesne nedace, Hrvati su prije pada Bosne hili triput brojniji nego Srbi, i da nije bilo turske provale, Hrvati bi danas brojili najmanje 12 do 15 milijuna dusa, Ali u stoljetnim borbama na kobnoj granici Zapada i Istoka, U srcu Hrvatske poginul ce Hrvata, s jedne i druge strane, preko 300.000. Blizu jedan milijun Hrvata bit ce odvedeno u ropstvo i rasprseno po turskim i drugim zemljama do Perzije, Indije i Abesinije. Iz Bosne i pogranicnih krajeva 510- bodne Hrvatske iselit ce se preko 500.000 Hrvata u Sioveniju, Austriju, Cesku, Madarsku, Italiju j drugdje, koji ce za hrvatsko narodno bite biti potpuno izgubljeni, 81

Za sarnu Bosnu i Hercegovinu najsudbonosnije je bilo iseljenje katolika za Beckih rat ova god. 1683./99. i pocetkom 18. stoljeca. Kada se, nairne, vidjelo, da Bosna nece rnoci biti oslobodena od Turaka, nastao je pokrct medu krscanima. da se iseljuju U 810- bodne zemljc. I tako sc iselilo iz danasnje Bosne i Hercegovinc blizu 100.000 Hrvata katolika.82 Istina, starijim bosanskim iscljivanjima i ovima za Beckih ratova ima se zahvaliti, sl{J Siavonija nije pomadzarena i ponijemccna, zatim da Mlecani nijesu uspjeli za svoga dugoga vladanja potalijanCiti Daimaciju, Istru i okolnc otoke. Ali za samu Bosnu i Hercegovinu to je iseljenje bile sudbonosno, Nakon Beckih ratova u cij,,:,lo) Bosni i Herccgovini nije ostalo viSe ad 25.000

Hrvata katolika.83 Svojom vanrednom iivotnom snagom i zdravim cudoredem, od toga broja ani su se do danas umnozili na 700.000, dakle za pnnih 24 puta. Da nije bilo navedenih iseljivanja, danas bi u Bosni i Hercegovini bilo preko dva milijuna Hrvata katolika i u Bosnu se ne bi bili doselili Vlasi, da obraduju begovske zemlje, koje su napustili Hrvati katolici, Tako bi danas Hrvati katolici i rnuslimani I':inili ogromnu vecinu stanovnistva, a vlaskih potomaka, koji se danas zovu i osjecaju Srbima, ne bi bilo nego u istocnoi Bosni i Hercegovini, i ti ne bi cinili vise od 12-15% pucanstva, koji broj oni nijesu nigda prekoracili do Beckih ratova god. 1683.199.84

I u samu slobodnu Hrvatsku i oslobodene krajeve za Beckih ratova doselit ce velik broj neslavenskih Vlaha pravoslavne vjere, koji ce prosarati cijeli hrvatski drzavni pros tar. Te Vlahe i pravoslavnu Crkvu Austrija ce tetositi i pomagati na stelu Hrvata iz svojih vojnickih ciljeva. Tijekom vremena, napose u drugoj polovici 19. i poeetkom 20. stoljeca, te ce Vlahe srpski pravoslavni svecenici uciti, da su oni Srbi, kada pripadaju »Srpskoj pravoslavnoj Crkvi«, a Madari ce ih iskoriscavati, da oslabe svoju saveznu drzavu Hrvatsku i da Hrvatima ometaju slobodni i drzavni iivot i razvitak.

8(> GI. D. Mandit, Rasprave i pruosi 194-213.

SI-lI3 0 lowe potsnje pi§em u trecem svesku 'Bosne i Hercegavine'.

84 01. A Solovjev, 'Nestanak bogomilstva i islamiUlcija Bosne', Godi.fnjalc isr. dr. BiH I, Sarajem 1949., 71 51.

112

113

III.

HRVATSKO PODRIJETLO B. H. MUSLIMANA

11 nasem djelu »Bogomilska crkva bosanskih krstjana« mi smo dokazali, da prije pada Bosne nije bilo bogomilskih vjernika viSe od 80--90.000. B9 Dasu svi Ii presli na Islam, od navedenoga broja De bi se maglo namnoziti do god. 1620. ni 150.000 muslimana, a ka- 100 Ii njib 900.000. Ova urnnozenje muslim ana u Bosni ne moze se pripisati ni doseljenju muslim ana iz azijskih krajeva. Carigradski profesor Orner Lutfi B II r k a n, u opseznoi raspravi 0 naseljenju Turaka u Evropi, nije nasao ni [ednoga slueaja, da bi se turski iii drugi azijski muslim ani naselili u Bosni, pa ni u maloj skupini_9{l Strano doseljenje iskljucuju novoobjclodanjene sultanske naredbe iz god. 1565.-1589., u kojim se kaze, sa su bosanski Poturi, naime b. h. muslimani seljaci, domed Ijudi, »stari mjestani«, »koji nc znaju tursld«.91 Muslimani seljaci, kojl su vet tih godina cinili dvije trecine islamskih sljedbenika u Bosni i Hereegovini, potjecu ad starih b. h. urodenika Hrvata, bogomilskih vjernika i katol:ika.

Jedna od velikih posljedica turskoga prodora u Bosnu bila je ta, da je znatan broj Hrvata preSao na islam. Mi limo gore naveli, da su staro, domace stanovnistvo danasnje Bosne i Hercegovine sacinjavali iskljueivo Hrvati,1 to Hrvati katolici i bogomili, s rnalim brojem pravoslavnih Hrvata u Travunji i istocnom dijelu ZahumlJa, u danasnjem kotaru Ljubinju.85

Udio bogomUa u istamizaciji Bosne L Hercegovine

U svojoj raspravi »Nestanak bogomilstva i islamizacija Bosne«, prof. A Solovjev god. 1949. kusao je dokazati, da danasnji b. h. muslirnani potjecu iskljueivo od bogornila.s" To bi opet utvrdivalo, da su muslimani bili hrvatskoga podrijetla, jer su sredovjecni bogomili u Bosni i Hercegovini bili pravi cisti Hrvati, kao i njihova br aca Hrvati katolici.87 Medutim, suvremeni izvori, zapadni i turski, koje sma mi pomno proucili, govore, da velika vecina danasnjih b.h, muslirnana potjece od domacih Hrvata katolika, 88 Iz tih izvora proizlazi, da jc muslimana u onodobnoj Bosni i Hercegovini god. 1620. bilo do 900.000.

U doba vjerske slobode katolici niiesu prelazili no islam

Prema suvremenim izvorima, zapadnim i turskim, do islamizacjje Bosne i Hercegovine doslo je na ova] nacin:

BS Gore Sir. 109. sl.

86 A Solovjev, n .. dj. 42--19.

87 Gl D. Mand it, BOi1",>ilfka ctkvo; passim.

88 0 tome potanje govorimo 11 trecem svesku djcla Bosns i Hereegovine.

S<l O. Mandie. B~gomiJslal akv", 417~23.

91> Orner Lulf; Barkan.'Les ceportanons comme mtlhooe de peupk-rncnt CI de colonisation dans l'Empire Ottoman', Revue de (0 Facuht ,k .r . sciences kanomiqua de I'llnivt.T3IW d'/suJIlbul Xl, [stanbul 1949./50., /,1--111.

~I I. H. U7.Un~dili, Kapukulu Ocaklari I (1943.), 103. 106. 1<1:1; .1. ~id"k. 1Ir1'Oltki Zbamik VIII, Zagreb 1955., 220.

114

115

Osvajajuci Bosnu, Mehmed II. pogubio je boanskoga kralja Stjepana Tomasevica i velik broj talasnjih bosanskih upravnika.92 Velikasi, koji su rrezivjeli propast bosanskoga kraljevstva, pobjegli su I Dalrnaciju i u druge hrvatske zemlje. Kada je Sultan ra povratku stigao u kraljevski dvorac Milodrazje kod 'oj nice, dne 28. svibnja 1463., izasao mu je u sus ret ra Andeo Zvizdovic, starjesina franjevacke bosanske .ustodije, i zatrazio slobodu katolicke vjere u novoj lrzavi turskoj. Bosanski kustos bio je i u slobodnoj 30sni jedno od najuglednijih i najutjecajnijih osoba I drZavnom iivotu.93 Njega sada Sultan prima kao navoga i jedinoga predstavnika bosanskoga naroda i zdaju mu A h d - n a m u, svecanu povelju u obliku igovora, koje su sultani izdavali vrhovnim predstavucirna drugih drzava.94 U toj povelji Sultan daju pulU slobodu osobnu, imovinsku i vjersku bosanskim ranjevcima, i, neupravno, vjernicima, za koje se ani mnu. Svoju povelju Sultan ovom svecanom zaklet'om zakljucuje: »Poito su spomenuti stekli moju

cut: .. ku zupovijed, milost i naklonost, kunem se velikom rukletvom: stvorueljem n.eba i zemlje i sa 7 musafa i .\. vrhovnim prorokom i 124.000 proroka i sabljom, kojom se pasem, da se ovomu, Ito je napisano, nece uriniti ni ttunak: prouvno, dokle su vjemi mojoj sluibi i zapovijedi:« !IS

Dok je zivio fra Andeo Zvizdovie (t 1498.), franjevci i bosanski Hrvati katolici drzali su se mirno i lojalno prema novoj tursko] vlasti, Ai turski upravn id u prva vremena pomno su gledali, da nitko ne bi povrijedio narodne i vjerske osjecaje novih podanika. Katolicima su pustali potpunu slobodu, i oni BU na rnnogim mjestima podigli novi crkve, iIi su stare drvenc zamijenili kamenim zgradama.96 Da bi bosanski IIrvati imali prividnost, da se nije nista bitno promijcnilo u Bosni, Turd su ohnovili i cast »bosanskih kraljeva« i tu povjerili prezivjelim c]anovima bivse bosanske kraljevske obitelji Kotromanica.f?

U prvim godinama, na islam je presao lijep broj bogomilskih vjernika, jer se u njihovim dusama bilo nakupilo previse mrznje i otpora protiv Katolicke Crkve i bosanskih kraljeva Tomasa i Stjepana Tomas evica, koji su pomagali katolicke vjerovjesnike u prevodenju bogomila na katolicku vjeru. Katolici, osirn rijetkih pojedinaca nijesu prelazili na islam. Prerna turskim sluzbenim defterima, koji su se do danas NHcuvaii izvorno u Carigradu, god. 1477., dakle 14 godina poslije pada Bosne, u Foci, sjedistu turskoga

92 Gl. gore hilj. 77.

93 Takct god. 1452., kada 8C krnlj Tomas izrnir'io s Petro", Vojslaitem, najmocnijim bosanskim v~Jika~~m, papa Nikcla V. naredio je svoae legatu his kupu Torn; T(lm~~i~o, bus anskom vikaru Robertu l1cinskomu i It u S 1 0 duB 0 s n e, da se brinu, da taj mir bude .epovredivo odrzan. (Theincr, MOil. Hungariae II, 265; ACl<> Bosnae, 216, -r. 923.). Doe 18. prosinca 1451. kralj Tomai: sklapajuci savez s Du'rovtanima, da ce laj vjcmo dnali, kune se pred papinskim legatorn Tonom i pred kusrodom Bosanskc kustodije, kOjemu se daje prednost pred vim drzavmm veli~ima: »i rotisrno (sc) prid' ocem' hgatom' biskupom' rvar'skim' i p r I d' 0 c em' Ii. u S 1 0 d 0 m'_. i svidoci vlastele J"alev's!va mi voevoda Petar' VoisaJiC' ... «, Lj. Stoj<lnoviC, Povelje 112, 120.

!14 AM-llama Mebmcda II. od 28. svibnja 146.3., koju je izdao Boanskom kustose fra Andelu Vrhbosanskomu, po obliku I zaklervi veoma e sliloa poveliama, I.-.oje su izdali Dubrovcanima, Murat II. god. 1442. ; dehmed II. 10. XL 1459. te Bajzit II. 22. XL 1481. (gJ. $lojanollic.Povelje 12. 232, 239 i 289). P(Ve dvije sacovane su II suvremeaom prijepisu, a .adDja u original u,

95 J. Matasovie, Fojnilka regesUl, Spomenik 76, Beograd 1930., 103; I). Mandit. Acta Frunciscana Hercegt)vinae I, Moslar 1934, 6; lstorislwI'rum; Zbomik 11, Sarajevo 1949,204.

'1<\ GJ. dolje bilj. 106.

.7 (;1. S. Cirkovic, 'Vlasrela ikraljevi u BOlIn! posle 1463. godme', I.r,,,,ij..ki Glasnik 1954., 123-131; H. Sabanovic, Bosanski. paJaluk, 48 $1..

: 16

117

upravitelja (sandzaka) za Hercegovinu, bilo je 227 krieanskih kuca, 33 odrasla neozenjena i 5 udovica, a samo tri muslimana_98 Tada su katoliei u tom mjestu obavljali vjersku sluzbu u Jijepoj rornanskoj crkvi iz XU. stoljeca, koja je kasnije bila pretvorena u Carevu dzamiju, koja i danas postaji.99 God. 1485. u Hlivnu su bile 63 katolicke kuce i nijedna muslimanska,lOO a u Visokomu, glavnom mjestu stare kraljevine Bosne, te su godine bile 232 katolicke kuce, 12 odraslib nezenja i sarno 7 muslimana.l'" po svoj prilici drzavnih upravnika i sudaca, Prema turskom sluzbenom defteru iz god, 1489., koji se i danas cuva u Carigradu, te je godine bilo u Bosanskom sandzakatu koji se protezao do Novoga Pazara do Sane i od Ivan-planine do Maglaja, krscana: 25.068 obitelji, 1.332 udovice i 4.026 neozenjenih. Muslimana je bila: 4.485 obitelji j 2.348 odraslih neienja.102 Danasnji povjesnicari obicno uzimlju, da su tadasnje bosanske obitelji prosjecno imale po 5 clanova. Taka bi god. 1489. bilo u Bosanskom sandzakatu krscana 130.698 iii 80.07%, a muslimana 24.773 iii 19.93%. Buduci da se jos tad a u Bosni zivjelo zadruzno, a na osnovu podataka, koje imamo za katolicke obitelji iz 17. i 18. 5toijeca,1O] mi mislimo, da sc broj tadasnjih bas anskih obitetji ima mnoziti s osam, tako da je godine 1489. bilo u Bosanskorn sandzakatu: krscana 205.902

iIi B4.42%, a muslimana 38.228 iIi 15.58%. Ovi prvi, pocctni muslimani potjecali su ad reda, kako smo vee rckli, od Hrvata vjemika bogomilske crkve,

Prvi veliki progon b. h. Hrvata katolika i njihov prela: na islam

God. 1512. Turci su oborili Srebrenicku banovinu i osvojili veti dio zemalja oko Sprece i Usore.104 God. 1513. osvojili su Sinj, Cacvinu i N uljak.105 Za tih ratova Hrvati katolici i franjevci u Bosni mora da su previse jasno pokazali svoju Ijubav prema slobodnoj braci i te nastojali pomagati u borbi s Turcima. U svakorn slucaju, Turci su tih vremena temeljito promijenili svoje blago drzanje prema b. h. katolicima i te stali krvavo progonitL U prvom Zakoniku Bosanskoga sandzakata iz god 1516. Turci su unijeli ovu zakonsku odredbu: »Podlgnute su crkve u nekim mjestima, u kojima ove nisu postojale od st arog nevjemickog vremena. Neka se takve novopodignut e crkv e dadu poru iiti; a ani nevjernici i dusobriinici, koji, boraveci u njima, uhode stanje i dojavljuju u nevjemieke zemlje, neka se kazne strogo i neka se kazne teikim tjelesnim kaznama (siyaset) «.

»Neka se poruie kriievi, ka}i su postavljeni na putevima i neka se ne dopuita, da ih ubuduce pas/a vljaju. A ako ih postave, neka se kazne tjelesnom kaznom ani, koji to urade. A onaj kadija, u

98 01. lug_ AJija Bcjtic, 'Povijest i umjelnosl Foce na Drini', Nale

fjUlrine Ill, Sa rajevo 195('., 34.

9\l N. dj., 49 81-

100 H. Sabanovit. Bosansl<i pa!oluk, 15I. 101 N. dj., 147.

I1tt Hi#orija noroda lugosJavije II, Zagreb 1959., 121.

103 GI Acta Bosnoe, 477 sl.; D. Mandie, Chroati Catho1ici B. el H., ::hicago·Roma 1962., passim.

J04-10"; H. Sabanovic, IL dj., 170-172, 191.

L18

119

'jem se kadiluku to dogodi, po to ne zabrani i ne 7rijeci, to ce biti razlog, da se svrgne«.106

Ovaj zakon, u kojemu se krscanski vjernici ojihovi dusobr iznici proglasuju neprijateljima dave, protiv kojih valja postupati s najstrozim aznama, ne odnosi se na pravoslavne, koji su u ) doba vjerno slufili Turcima i nijesu bili proonjeni. Nema govora izravno oi 0 bcgomilskim iernicima, jer ti nijesu imali crkava niti so stova.1i riieveJ07 Radi se samo 0 Hrvatima katolicima, oje se pocinje zakonski progoniti kao neprijatel~ turske drzave .. Navedena zakonska naredba poovljena je u Zakoniku za Bosanski sandzakat iz od, 937.11530.,108 zatim u nesto blazem obiiku u akoniku za s ve b. h. sandiakate god. :16.11539., t09 i uprvotnom strogorn obliku u Zaoniku za Bosanski sandzakat god 948.11542_11{) a osnovu navedenoga zakona, u Bosni je god, 516. otpoceo jaki prcgon Hrvata katolika. Rusilo ~ crkve, ubijalo i zlostavljalo franjcvce i njihove ernike. Ti su progooi doscgli vrhunae god. 524., karla su bili poruseni Iranjevaeki samostani u .njeskoj, Visokornu, Fojnici, Krcsevu i Konjicu,l11

a malo kasnije i u Mostaru.112 Neste mladi suvremenik tih dogadaja, Franjo Gonzaga, general franjevackog Reda, navodeci rusenje prvih cetiriju glavnih samostana, nadodaje ovo:

»I u tom ruienju tolika su pretrpjeli progona siromasni fratri, da su mnogi od njih bili posjeceni; drugi izmrcvareni, a ostali se spasili bijegom.« 113

Pod pritiskom tih progona preslo je na islam od 120-150.000 Hrvata katolika u danasnjoj Bosni i Hereegovoni. Vee-ina njih, osobito onih po selima, islam su primiH same vanjskim nacinom, a u dusi i u kuci htjelisu ostati katolici. Takvi su uzeli islamska imena, all su pridrzali I ona svoja stara krscanska; svoju su djecu sunetili, ali su ih tajno dali ad fratara lcrstiti.114

Oni su postupali slicno onomc, kako danas rade mnogi krscani n komunistickim zemljama. Da dobiju kak:vu sluzbu i da mognuzivjeti, mnogi od tih upisuju se u kornunisticku partiju, koja nacelno ispovijeda i od svojih clanova trail bezvjerje, ali ti u dust zadrze krscansku vjeru i tajno se vjencavaju, krste svoju djeeu i primaju krScanskesakramente. Raw navedenoga dvopolnicarstva, onodobne muslimane seljake nazivaju i turski i krscanski izvori »Poturima«, t, j. pola muslim ani i pola krscani,

1116 Kanuni i Kanun-name Ul bosanski, herct;gov(l.Ck~ Z>'omi.~ki, fki, ,magorski i slwdanki .wmdfuk Monumenta turcicahiss: Slav. Meri.d. uaanua; SV. T, Sarajevo 1957.31-

107 01, D .. Mandie, 8ogomibiko Crkvo, 110--115,385-389, 108 Kanuni i Ktwm'MI1U, 43.

109 N. dj., 56.

110 N. dj.,66.

111 GI. D. Mal!dit, Acta Praneiscana Hercegovinoe I, M06tar 1934., -12.

ll20 rusenju tranjevacke crkve u Mostaru posroje u arjuvutranj, samostana u Makarskc] dV8 turska izvorna dokumenta tz god. 1556., kojc cemo u dogiecno '<rljcDle objelodanhi.

113 »In qU3 qutdem everslone lama trlbulatlo pauperculos Iratres s equu 18 est, UI pi ures eorum caesi, 3.1 uque vu lnera 1i fuerunt, alil "em ru ga ~ibi consuluerunt.,«, F. Gonzaga, D« origilw Serl1pi; Religionis, Romae \518 .• 513; D. Jo.IUudit,Acfa Franciscana Herd, 18.

114 »Ia Bosea i frali battezzano, I: 1I0l1 s'astengono n'anco Iuorl dell;! r ro oint ta, di ba ttezzare Ii tigliuoli de Tu rcni«, 'lzvjdte a p _ vizi ta 1<XlI 1't:1T~ Masarechi 16%1./24.', Stenne fA, sv. 39. 14, GJ. takoder bulu Cu· nicnses paPl' Urbana VIR, ad 2,3, IX 1625. (J. Jelenie, lzuwi, GZM .xxrv (1') 12,), 44,,_ s.L

~o

121

Kako onodobni izvori isticu, ti 8U se Poturi namjeravali povratiti na katolicku vjeru, da je brzo doslo do oslobodenja Bosne, kako su se ani tada nadali.115 Ali vet drugi i treci narastaj drukCije je mislio i tvrdo se driao islarna.

Progoni ovih godina protegli su se i na crkvu »bosanskih krstjana«, Mavro 0 r bin i, prvi povjesnik Bosne, pise, da je god. 1520. nestalo kuca (samostana) »bosanskih krstjana«,1l6 a njegov nesto mladi suvremenik Peter Mas are chi tvrdi, da je te godine nestalo i njihova krivovjerja, doticao ( vjemika bogomilske crkve.ll7 Lijep broj bogomilskih vjernika za mirnih godina 1463. do 1516. slijedio je drugu svoju bracu Hrvate i presao na katolicku vjeru. Kada su god. 1520. bile unistene zadnje kuce »bosanskih krstjana« i ani bili poubijani iii pobjegli iz zemlje, ostaci njihovih vjernika presli su na islam, iii na pravoslavlje, koje tih godina nije bilo progonjeno. 0 velikom prelazu Hrvata katolika na islam od god. 1516. do 1528./30. govore nam izvorno sacuvani Popisi sandiakala na prostoru danasnje Bosne i Hercegovine.lIs Te je Popise prouCio i objelodanio carigradski profesor Orner L. Barkan u reviji carigradskoga sveucilista god. 1950. Tu prof. Barkan navodi ovu vje r s k u s t at ist i k u k u ca (o b u e lji ) po b. b. s andza ka Lima:

Sandfakat muslimanskjh kuCa kr~tanskih tru6a svcga !.uta
Bosna 16.935 19.619 36554-
Hercegovina tssn 9.588 16.665
Zvornik 2.654 13.112 15 .. 766
Svega 26.666 42.319 68.985 m Prof. Barkan primjecuje, da u tu statistiku nijesu unesena tri kadiluka tadasnje Hercegovine, koja su Be protezala do srednje Cetine u danasnjoj Dalmaciji, Barkan racuna, da je u tim kadilucima tada bile oko 30.000 mcaoiskih kuea.l20 Mi mislimo, da je ad toga broja bilo 15.000 krscanskih kuea i oko 1.000 muslimanskih kuca na prostoru danasnje Hercegovine, Dos ljed n o tome, god. 1528./30. bi Io je u sva tri bOB a ns ko- hercegov acka sa ndzaka ta mu sl i manskih kuca 27.666, a krscanskih 57.318. Aka taj broj kucnih zadruga pomnoi:imo S osam, proizlazi, da je god. 1528./30. bilo u tadasnjoj Bosni i Hercegovini 221.328 muslim aria iii 32.56%, a krscana 458.502 iii 67.44%. God. 1489. u Bosanskom sandzakatu bilo je rnuslimana 38.228, a u druga dva sandzakata oko trecinu toga broja, taka da je tada bilo muslimana svega oko 50.000. Taj broj popeu se je do god. 1528.130. u Bosanskom sandzakatu na 135.480., a zajedno s druga dva sandzakata na 221.328. Tih vremena muslimani u Bosni i Hercegovini nijesu se mnogo mnozili naravnim nacinom, jer je njihova mladost ginula u neprestanim ratovima i ad zaraznih bolesti, koje su Turd donosili 1Z Azije. Aka su se ipak u navedenom razdoblju muslimani umnozili ad 50.000 na 221.000, taj jc prirast nastao samo prelazom zadnjih ostataka

III Pitanja Potura potanko sam obradio u trecem svesku djela Bo-

sna i Hem:govin ...

116 M. Orbini, II regno degli Sum; Pesaro 1601., 354. 111 S~rine lA, sv, 39, 44_

US 0 ixvomo sacuvantm turskim defte.cima i:l gOO. 1455. do gOO" 1630., toji se odnose na danasnje zemlje. Bosne i Hercegovme, gledaj: H. Sa oonovie, BQSlIJIS/d_ paJaJuk, 1 06-----108; M_ T. Obc, 'Les Kristians (Bogomiles Parfaits) de Bosnie d'aprl$ documents turcs iJI6:Uts', Stldost-£orschungen XlK(1%O.), 117-122.

119 Orner L Barkan, .... dj~ 129. lUI O. L B arkan, II. dj., 130 st

122

123

bogomilskih vjernika i prelazorn od 120-150.000 Hrvata katolika na islam.

na islam, kada su ti krajevi dosli pod Tursku od god. 1528. do 1592.124 Na taj nacin, joil prije konca 16. stoljeca Hrvati muslimani postaju vecina pucanstva u Bosni i Hercegovini, a Hrvati katolici potisnuti su u manjinu, koja ce su ubuduce boriti samo, da sc odrfi na iivotu.

Od suvremenih pisaca, koji govore 0 prelazu Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini na islam tokom zadnjih triju eetvrti 16. stoljeca, spornenut cemo ave:

Francuski diplomata Filip d u F res n e - C a [] aye god. 1572. prosao je istocnirn krajevima Hercegovine i prenocio u Foci. Za muslimane toga grada i njegove okolice on kaze, da su prijc svi bili kcicani, pa se isturcili.l25 Jeronim Z I a tar i c, bosanski plemic, god. 1599. proputovao jc svoju staru domovinu i 0 svajim zapazanjima podnio izvjesce austrijskorn nadvojvodi Ferdinandu. Tu on, izrnedu ostaloga, pise:

,)V !OJ pokrajini ima veliki broj Potura, koji su negda bili krstani, pa su zbog velikoga progona neprijateija postali muslimani, ali n.ijesu dobri ni Turd ni krICani.~( 126

Zlataric, kao i drugi onodobni zapadni pisci, muslimane zovu Turcima, pravoslavne raskolnicima (schismatici), a katolike krscanima, Zlataric ovdje svjedoci, da so Pot uri, naime muslimani seljaci, koji

Daljn.ji progoni i prelaz H1Va(a katolika na islam do konca 16. sto/jda

Mi smo vee spomenuli, da su neprijateljski zakoni protiv katolika i njihovih svecenika bili obnovl!eni u b. h. zakonicima iz god. 1530., i 1539. i 1542.1 1 Prerna tome, progoni katolika nastavili su se i nakon god. 1528./30., iz kojih godina potjecu navedene statistike 0 vjerskom stanju u Bosni i Hercegovini. Ti su progoni bili napose pojacani za ratova u Slavoniji i Dalmaciji ad ~od 1536. do 1540. te za Ciparskog rata 1570.-1573.1 2 Zbog neprestanih ratova i slaboga stanja drzavnih financija, Turska je god. 1582. za cetiri puta povecala harac na krScane, a izvanredne namete za sest puta.123 Ti veliki nameti i drugi progoni ucinili su stanje Hrvata katolika u Bosni nesnosnim, pa se preJaz na islam nastavio tijekorn cijeloga 16. stoljeca. Do konca toga vijeka u tadasnjoj Bosni i Herccgovini morale jc prijcci na islam daljnih 300.000 Hrvata kat olika. Tomu broju valja pridodati oko 60.000 slavonskih Hrvata katolika, koji su presli na islam ad pada Pozcge god. 1537. do pada Virovitice i Cazme god. 1552., te oko 100.000 Hrvata katolika u Turskoj Hrvatskoj, ad Sane do Une, koji su presli

124 0 tome potanje u trecem svesku ,.Bostle i Hercegovine«;

J2j M. Dinlc, "Trl francuska putopisca XV] veka 0 naslma zemljarna', Godi§n.jica N. Cupjca XLIX (1940.),98 sl,

126 »Nella proutntla (d] Bosna) COD gJi CORfin; sotto custodia di dell; padrt vi ee). .. un numero grande di Puoturi, Ii quali a un tempo sono stati chrtstianl. et della grand rirannide de nemici Catti Turchi, et questi non sono 01': Turchi buoni, ne cbrisnani. .. «, IZ'IIjdfe J. Zlatariea god, 15'1"1., K. Horvat, Nov! his: spomenici za povjest Bosne i susjednih. zmunja, (i/..M XXI. Sarajevo 1909 .• 60 sl,

121 01. gore bHj. 109 sl.

122 Gl. Vjeko$Ii,v K1ait, Povjest Hrvata iIl/1, Zagreb 1911., 104 i dalje; Mijo Vj. Balinic, Djc/ovatljc franjevaca, sv, n, Zagreb 1883., 1-67; Stj. Zialovit, Pranovci drzave hew. OlkupiJelja i hrv. puk II Do.lmaciii, Zagreb 1888., 34-48.

125 Histortja "aroda Jugmlal'ije II. 142 sl., 484.

124

125

su vee tada cinili veliku vecinu b. h. muslimana, presli na islam s katolieke vjere. Njegovo svjedocanstvo ima posebnu vrijednost, jer je on kao Bosnjak neke stvari sam znao iz vlastitog znanja, i 0 prelazu dornacih Hrvata katolika CUD od onih, koji su to dozivjeli, pOCeysi od prvoga progona god. 1516. pa do god. 1599.

»Siromasni [ratri s tolikim krvavim znojem obradivali su ovaj mali vinograd (Gospodnji), da je u lorn radu njih 15 bila posjeceno, drugi su bili nabijeni na kolac, neki su najokrutnije batinjani po tabanima, i nema fratra u habetu, koji avo zadnjih deset godina nije dobio SIlO} dio«.129

Za ovih teskih progana pokolebali su se Hrvati katolici i U onim krajevima, koji su dotle hili postojani u svojoj krscanskoj vjeri, Tada su katolici srednje Bosne, potomci nekadasnjih katolickih rudara, gdje su franjevci od pocetka svoje Vikarije bili usredotoeili glavne svoje snage, listom presli na islam. 0 tome nam govore, izmedu ostalih, ovi suvremeni izvori;

Dne 24. II. 162. bosanski biskup B a lie e vic tuzno pise papi Pavlu V., da je tesko narod odrzati u pravoj vjeri, »posto se svakim danom broj nevjernika (rnuslimana) J'0vecava, a nesrctni vjernici se u broju smanjuju.«13 Dnevno povecavanje muslimana i smanjivanje katolika bilo je prelazom Hrvata katolika na islam.

Poznati Isusovac Bartul K a sic god. 1612. i 1613., po naredbi pape Pavia V. obisao je Srijem, Slavoniju i krajeve Pecuha i Temisvara. Na svom povratku u Rim, izmedu drugoga, Papi je saopcio ovo..

Veliki progoni katolika od god. 1606.-1640. i god. 1648.-1669. i konacni prelaz Hrvata katolika na islam

U neuspjesnom 14-godisnjem ratu god. 1593.- 1606. Turska se carevina novcano istrosila, ugled sultanu je pao, a nezadovoljni i slabo placeni janjicari pas tali neposlusni i nasilni, Od god. 1617. do 1648., ani su pet sultana svrgnuli s prijestolja i dvojicu ad njih usmrtili, 1:>7 Pad ugleda sredisnje vlasti u Carigradu odrazavao se i u pokrajinama. U Bosni su tih godina nastali strasni progoni, ubijanja i pljackanja bespravne katolicke raje i franjcvaca, 0 tome nam govore mnogi suvrerneni izvori, latinski u rimskim arhivima i oni turski u arhivima franjevackih samostana, naposc onih u Fojnici i Makarskoj, Sam sulatan Osman II. (1618.-1622.) na pocetku svoje vlade uzimljuci bosanskc tranjcvcc LI zastitu, veIi: »da ih sada vojvodc, subasc i drugi javni cinovnici nizmjerno napadaju«.126 Bosanski provincijal fr a Martin B r g u I jan i n na 26. lipnja 1633. pise Perfektu Sv. Kongrcgacije de Propaganda avo:

12!l ~ •. , i poveri frati con tanto s udore del sangue hanno oollivata guesta pocha vigna, la qual 0011 iva ndo sonostati 15 3 mazza tl, alm impalati, alcuni basroaau crudellssiraameme su le piante: e lion vi e frate da uiecianni, net nabito, che non habbla nauto la pane sua«, Ana Bosnoe, 411, br, 1308.

uo »... Perone gli infedeli sl a ugmen tano ogni di et pou en fidel. si sminuisoono ..• « pismo bislropa Franje BalJ~ta papi PaVlu v. od 24. veljaC>:: 1612. GZM XXI (1909). 333, Or. 115. U pismu ad 10. studenega 1(.13. isti biskup pik papi Pavtu V.: .•. tnancando di giomo in gtorno il numero di quelte (antme clllistiane) per Ii 5tlani agraui et opressioni dalli 'I'urchl«, n. 4j.,342, br, 129.

m GL N. Jo rga , Geschichtedes O$man~ Rciches IV, Oolha 1911 ,. 32 i dalje.

123 J. Mata.sovi6, Fojrti<!lca regen.., 128, br, 263.

126

127

»Ta dva nedostatka (manjak sveeenika i biskupskih pohoda) bill su uzrokom; da su se mnogi kricani (katolici) ovdi krajeva, i u samoj Bosni; poturcili«.131 Papinski pohoditelj Petar Mas are chi god. 1624. izvijestio je Sv. Kongregaciju de Propaganda: »Na podrucju Sutjeske u proslim godinama otpalo je od (kAlolitke) vjere oleo sest do sedam tisuca duIa.«132 U istom izvjescu Masarechi pise, da je tada bilo u Bosanskom pasaluku 900.000 muslirnana, 300.000 katolika i 150.000 pravoslavnih.P''

God. 1626., pa nalogu cara Ferdinanda I., Boson je proputovao splitski plemic Atanazije J u r j e vic (Geogiceo) i u njoj tocno proucio onodobne prilike. On veli, da je tada bilo u Bosni 250.000 katalika,l34 a za muslimane kaze ovo:

»Turaka ima daleko veci broj nego katolika i raskolnika: Ovdje pak treba primijetiti, do se od Turaka, koji rode zemliu, malo nade, koji govore turskim jezikom, i zbog toga, kada se ne bi boiali (smrtne kazne ad ubojite) vatre, gatova svi bi posiali krscani, dobra znajuci, do su njihavi predji bili krscani (knlolici)«135

Hrvatski knjiZevnik Ivan Tomko M r 0 a v i c,l36 sibenski kanonik j buduci bosanski biskup, bio jc starinomrodom iz Bosne. On je god. 1623. osobno proputovao Bosnu i u svojoj predstavci papi Urbanu VIII. god. 1627. napisao ovo:

»Govoreci U opcim crtama, sada su. dvije trecine stanovniitva Turci, skoro svi krScanskoga (kato[ickog) podrijetla.«137

Kada je god. 1631. bio izahran za bosanskoga provincijala fra Martin Brguljanin iz Varesa, njegovi su protivnici javili Il Rim, da mil je gotovo sva rodbina presla na islam.l3S Tako je i god. 1635., kada se radilo, da fra Jeronim Lucic-Bogoslavic, isto iz Varesa, bude promaknut za biskupa, njegovi su neprijetelji javili Sv. Kongregaciji de Propaganda, da su mu braca Behrem, Alija i Pervan sa svojirn obiteljima presli na islam, i da ce se »m i j e sat i mit res t u rban i m a«, aka Lucie bude posvecen za biskupa.P?

131 -Per questl dul' mancamenu e auucnuto enc mottl cnristiani di queste proumcie e dell. nusnn i<\Cs.<a si sono r"w Turchi «, predstavka B_ Kn~ita papi Pavlu V. gnu. 161:\ .. Ik mlserlts et apostasiis catnolicorum imperii ottomaruci, Croatiu Sarro IV. Z"greh ]()34., 25(l.

l31 .... nel lCHitono di Sulicsl;.a nci anru andal i mancarono dalla fede christiana appro:sso ~ci \l sell,' mill" anlme«, Kr. Draganovic, Izvjdee apost. vizitatora Petra Masarectnja. Starin!; lA, sv. 39, 45.

t" N. dj., str, R i 4:'1.

134 M. V. Barinic. 'Njckoliko priloga k bosanskoj crkveao] poviesti' startne JA, sv. 17. Zagreb 1885., 127.

13$ ~Delli Turch! poi t mollo maggior numero delfi Canolici e Scismatici; rna s'ha qui notare, chc Ii Turchi che lavorano Ia terra, puochi si trovano che parlano lingua truchesca: e per se non temessero il tuoco, qWllli ruul quelli 5i Iarebbero Christian; sapendo bene che Ii toro maggiori sono SI3.I( Christiani., Relatione data all'Irnperatore dal Sign. Alhanasio Georgioeo del viaglo tano l'anno 1626., Starine lA, s», 17, 128.

136 Ivan Tomko Mrnavit (1579.-1639.), ~ibeIl5ki pa svetojeronlmski kanonik u Rimu. bosanski biskup od god. 1631. Njegov djed debo [e iz Bosne II Sibeuik. GI. A. ravle, 'Ivan TomkD Mmavit', Rad fA 33, Zagreb 1875., 58-127; V. Jagic,Archlv f. slav. Philolode XXXIlI, 111-134; K. Horvat, GMZ XXi (1909). 350-35),

Il7 »Parlando per generalmente si tiene siano al presente doi terzi d'habiranti Turchi, quasi tutti di raza christiana, et un terzo di chrjsliani", GZM XXI (1909),357.

13$ »Die 24 Junii in capitulo provtnctae in ministrum eligitur paler Martinus »Bergugliania«, cuius cognati [are omnes Muhametanam fidem amplelli erant (rfThiv. Sv. Kongr. de Propaganda, vol. 73, fo!. 163)«, E. Fermencllin, 'Chronlccn Observ. provlaciae Bosnae Argentinae' Starine hi. sv, 22. Zagreb 189(J, 34.

1~9 »Fuor di lui tuna linea drltta della sua parentela non vi i!: un cruhollco rna Ire fratelli Turchi: Begrem, Alia et Peyvan ... Le signorie loro considerino, roe honor nostro sara e di S. Chiesa, con farlo Vescovo, mcscnotando insierne le mitre con Ii lulbani mreneschi c mettendo le corone Ponlificle sopra II capo della parentela putanesca ... «, Ark Prop; LaL tit, sv, 152, fo!. 350 r .• IV. Draganovit, 'K,atalog katolickih fupa XVII. vicki! u BlH', Cro4tia Sacra XlIlJXlV, Zagreb 1944.,97, bilj. 23.

128

129

Bosanski biskup fra Marijan Mar a v i <5, u svom izvjestaju Sv, Kongregaciji de Propaganda god. 1655. pise:

»Stanovnici ovoga kraljevstva donas su Turd, rodeni i odmetnici, koji tine vednu, te katolici i raskoln ici. «14(J

U rijeeoiku biskupa Maravica »0 d met n i c i« (rinegati) oznaeuju ave, koji su osobno otpali od katolicke vjere i presli na islam. Tih je god. 1655. bile toliko, da je Maravicsmatrao potrebnim israel, da se tadasnja vecina bosanskoga stanovnistva sastoji dijelorn ad rodenih muslimaoa, kojima su roditelji bili muslimani, a dijelom od otpalih katolika, koji su sami ostavili katolicku vjeru i presli na islam.

Splitski kanonik Petar V u k a s 1 a v i egod. 1690. zabiljezio je na kraju svoga prijepisa bosanskoga grbovnika, da su mnogi bosanski velikasi god .. 1463. pred osvojiteljem Boone pobjegli u Dalmaciju i druge zemlje, pa nadodaje:

»Drugi zaneseni ljubavlju domovine, odluciii su podnositi tiransku vlast Otomana, i maida za kaznu toga, mnogi su zanijekali (katolicku) vjeru i postali sljedbnici koruna ... Obitelji, ko]« su ostale pod vladavinom Turaka, i koje su s vremenom zagrlile Muhamedovu sljedbu, jesu ove: Pre d oje vic, Sokoiovic, Kositerovic, Kosovic, Kopcit, Gjamometovic, Filipovic, Alaupovic, nazvani AlaKit j mnogi drugi«.141

»Lc Iamiglic poi, chc restarono sotto il tirannico gouerno de' Turchi, e che col progresso del tempo

abbracciarono 1a setta di Mahometto sono le seguenti tra Ie piu conspicue - Predoeuich, Soccolouich, Cossiterouich, Cossouich, Copcich, Giarnometouich, Filippouich, Alaupouich detta Alagich, et altre molte«, A. Solovjev, 'Prinosi za bosansku i ilirsku heraldiku', GZM, N. S. IX. Sarajevo 1954., 121 i 123. God. 1948. na »jedinoukupnorn saboru« u Cetinju crnogorski kdcani odluCili su odmetnuti se oct Turaka i priznati vrhovnistvo Mlecana. Barski nadbiskup Josip Bonaldi (1646.-1653.) nagovorio je katolike, da se tome pokretu pridruze. Karla su pak Turci te iste godine Mlecane istjerali iz Bara i drugih primorskih krajeva koje 5U oni bili zaposjeli, Nadbiskup je pobjegao s mletackim general om Foskolom, Turd su nato pohvatali j ubili 73 narodna prvaka iz pobunjenih sela kao izdajice i odmetnike, Da izbjegnu smrt igubitak imctka, katolici Bara i okolice, stari dukljanski Hrvati, Iistom su presli na islam. 0 tome je u svoja dva pisma isle god inc izvijestio Sv, Kongregaciju de Propaganda dubrovacki franjevac Ira Donat J eli c,. radom iz Spica nedaleko 8ara.142 U prvorn pismu Jelic pise:.

»U Baru su posjekli 73 izabrana ktfr5anina iz sela i barski su. krscani katolici svi otpali od vjere.«143

U drugom pismu piSe ovako:

»Krscani u Baru, kada je Nadbiskup nagavorio Generala (FOSCO/~), do. ga zauzme, do. ne bi izgubili iivot i imanje, primlli su vjeru Muhamedovu videei, do. su 73 krscanina bila ubijena kao pobunjenici i

140 »Oll habuanti di questo regno al presente sono Ii Turchi, III maggior pane I(JfIU) nadv! qul1l110 1inegon; cattolici e selematici«, Acta Bosnae 476. br 142(1.

141 ~ ... a1tri transportari dall'amor della Pallia 5i contentarono di sofcru- iltiranico gouerno degl' Ouomani, e torse in pena di ci rinegarono molti la looe, e diuenero seguacl deIl'Aloonmo« •..

142 PTa Donat Jelic, rodom iz Spita. bio je ~lan franjeva¢ke dubreva&.e provlncije. Umro je 29. IV. 1676. NccroJogium provo RDgu.siOllt: II. 490, Anaiecta Franciscana VI 445.

1e "' ... in Anltv.ari hanuo tagliato 73 cristiani scehi delle vill~ e Ii crisriani d'Anlivari lutli hanno renegatc, .. «, Arhiv de hopagtJ"dtJ, Scriu. rif; vol, 265, fol. 37 f.

130

\

131

izdajice.«144 U isto vrijeme, od god. 1648. do konca Kandijskoga rata god. 1669., j u slicnim progonirna, koje je ukratko god. 1633. opisao provincijal ira Martin Brguljanin,145 i u Bosni je presao na islam znatan broj Hrvata katolika, 0 tome u objelodanjenim izv~rima imamo dva spomena u izvjeScu bosanskoga biskupa fra Nikole 0 g r a m~ i ~ a iz. god. 167~; Govoreci 0 svom pohodu U zupt Varesu Ogramic kaze, da u gradu i u cijeloj vareskoj zupi god. 16-:3. nije bilo nego 954. katolika. Na to Biskup nadodaje:

Ovdje je prije bilo veoma malo Turaka, sada su. porasli na veoma veiik broj, 146 naravno prelazom katolika na islam. U istom izvjescu biskup Ogramic navodi, da je god. 1647. pohodio prostranu fupu Bijelu izmedu rijeke Brke, Sprece i Bosne, u .danasnjem kotaru Brckom, i tu nasao 995 katolika, Na to Biskup nadcdaje:

»Svi su drugi, u velikom broju, Turd i raskolnici, iako su prije kratkoga vremena gala va svi bili katolici.« 147

To je jedan od zadnjih objelodanjenih spomena o prelazu b.h. kat. Hrvata na islam i pravoslavlje, lake su se porodajern trajno jako mnozili, zbog dugih j ncprestanih prelaza na islam, a ovdjc o~djc i na pra~o~ slavlje, Hrvat a kalolika u Bosni I Herccgovirii

pocetkom Beckih ratova god. 1683./99. nije bila vise od 120.000. Ali i taj ce broj iseljenjem u slobodne zemlje koncem 17. i pocetkom 18. stoljeca spasti na samih 25.000 dusa.148

Udio Hrvata katolika iz okolnin pokrajina u islamizaciji Bosne i Hercegovine

U tslamizaciji Bosne i Hercegovine imali su vidan udio i Hrvati karolici iz okolnih hrvatskih zemalja. Tu dolaze U obzir najprije brajno hrvatsko roblje, zatim »pribjezi«, preseljenje Hrvata muslimana z.a Beckoga rata te, napokon, doseljenje Hrvata mushmana iz Crne Gore u Bosnu,

1. RRVATSKO ROBVE. Jedna od najzalosnijih stranica hrvatske povijesti ispisana je tusnom ~~d: binom hrvatskoga roblja, s kojim se trgovalo cijeli Srednji vijek, a napose ad dolaska Turaka u Evropl_l.149

Vee u prvoj provali u Bosnu god. 1386- Turci su odveli u ropstvo znatan broj rablja.1SO nakon poraza kralja Sigismunda u Bosni, Turci su provalili do Zagreba i odveli velik broj zarobjjenlka.P! ~e su ~e provale i zarobljivanje Rrvata iz Bosne I drugih krajeva ponavljale i kasnije, napose god. 1426., 1430., 1448., 1459., 1461. 152 Za vrijeme zaposjednuca Bosne god. 1463 ljetopisci pisu, da je odvedeno iz Bosne

144 » ... Ii Cri"iilni d'A~livari. quando l'Arcivescovo tece andar il Oenerale (Foscolo) a prcnderla, pu nun perdu la vita e la robba,. h~nno protessato la setra Mahomeuana vedendo l'cccisione de 73 cnsham per ribelli el rradtttorr ... «i n. mj., fol. 164 v,

loIS OJ. gore hilj. 129 ..

146 .. Hie Turcae narn pridem paucisstmi fuere, nunc autem creverunt in amphssimum numerum«, J. Jelenic, Spomenici; Srarinc lA, IN. 36 (1918.), 141.

141 »Caeteri sunt omnes in gravi numero Tureae et schismatici, cum ante parvum tempus [ere omnes cathollc] fuerinl«, J. Jelenic, 11. dj., 149.

14S GJ. lzvjeS6e apost. Vikam tra Mate OeJMCa koncem gO<1. 1737, J. Jelenit, Spom.eflicl~ Mosmr I?Z7., 3z.-.64.

149 Gl. A. Solovjev,'Trgovina bosansknn cobljem do god. 166~.', GZM, N. S.l, Sarajevo 1946., 139-146; V. Vinaver, "Irgovma bosanskim robljem tokom XIV veta u Dubrovnik.u', Anali His: Instftuta JA II, Dubrovnik 1953 .• 125-147.

ISO Dubroval!k:i drl.avni arhiv, Lih. Ref. 384, K. J. Jirecek, 'Oie Wlachen u. Mau.owlachen in den OenkmaJem von Ragusa', Sitzungsb. der d. bOhm. Gesselsch, der Wiss. tn Prag, Jhrg. 1879., Prag 1880., 116. GO<1. 1415.

15101. Vj. Klait, Povijcst HTV(JI(l IJJ2, Zagreb 1901., 76. 152 D. Mandit, Bosna i Hercf18rJvina I, 134-139.

132

133

i Hercegovine do 100.000 zarobljenika.153 Od pada Bosne pa tijekorn cijeloga 15. i 16. stoljeca b.h. sandzaci i kasnije beglerbeg Bosanskoga pasaluka gotovo svake su godine provaljivali u hrvatske zernlje i sa sobom vodiJi brojno hrvatsko roblje. Suvrerneni mletacki Ijetopisac Sanudo tvrdi, da je de god. 1533. odvedeno u ropstvo 600.000 Hrvata katolika iz raznih pokrajina.P" Taj se broj do konca 18. stolieca, dokle su trajale borbe s Turcima, p~eo blizu do jedan miIijun hrvatskih zaroblienika.P

Glavna triista za hrvatsko roblje bila sn u Sarajevu i SkopJjn u Macedoniji. Zakonik Bosanskoga sandzakata iz god. 937,/1530. odredivao je, da se na sarajevskom trgu uzimlje »od ovoga ko proda roba dvije akce i ko uzrne (roba) dvije akce«, jednako kao i od onaga, tko prods iii kupi konja.156

Jedan dio hrvatskih zarobljenika ostao bi u Bosni i bio poislamljen, pa su ti pridonijeli svoj udio u islamizaciji ovih zemalja. Od hrvatskih zarobljenika spominjemo posebno Murad bega Tardica, prvoga za povj ednika Klisko ga san d iaka ta, 157 te Mchmedbega Filipovica, zagrcbackog kanonika i branitelja Siska, koji jc zarobljcn, poturccn i postavljen

zapovjednikom Hlivna, Hlivanjski begovi Filipovici potjecu ad njega.158

2. HRV ATSKI PRIBJEZI. Kako je osvojena Bosna bila pogranicna zemlja s drugirn hrvatskim zemljama, dogadalo se resto, da pojedini Hrvati katolici, koji bi se zavadili sa svojim gospodarima iii vojnickim zapovjednicima, uskoce u Bosnu i tu se poislame, Tako lie u turskim izvorima spominje, da god. 1506. vise Poljicana odbjeglo u Tursku, medu njima Ivanis Nenadic, koga je brat bio turski vojvoda u Moscaru.P? Nekima su od tih hrvatskih pribjega Turci poeetkom 16. stoljeca davali i vojnicke timare u Bosni.160

3. PRESELJENJEHRVATA MUSLIMANAiz okolnih hrvatskih zemalja za Bcckoga rata god. 1683.-1699. Mi smo vee spomcnuli svjedocanstvo Isusovca Bartula Kasica, koji jc god. 1613. izvijestio papu Pavia V., da je u Slavonjji i danasnjoj Vojvodini i mnogo katolika presto na islam.161 Jos prije njega je bosanski biskup B ali C e vic izvijestio Rim, da u Velikoj kod Pozege ima 300 katolickih kuea s 1.000 dusa, »a ostali su stanovnici Turci«.162 Apostolski pohoditelj Petar Masarechi, koji je god. 1624. prosao Slavonijom, tvrdi, da su oko Poiege i Velika sela »puna Turaka«, 163 163 » ... iI territorio era pieno de Turchi«, Starine JA, sv, 39, 40 sl, Atanazije

IS.' Dursun beg, turski suvrcmeni ljclopisac. pri61, da [e u Bcsni god .. 1463. zarobtjeno Ix!"/.brnjo<> mll(,{tv<> naroda (gl. GI. Elewvi~. Twski izvori za istorij'l J'I/Jos["w:Tla, Beograd 1932., 66 i (9). Suvremeni poljski ljetopisac Jail Dlugoss tvrdl da je god. 1463. " Bosni zarobljeno 100.000 osoba, muskih i iensJdb. od kojih [e 30.000 uvrstenn II janji~re (J. Dlugossi, Opera omnia, ed, AI Przezdziecki, tom. XIV, Cracoviae 1878., 378).

H4 L Katie, Pregfcd Povijcsti Hr,,(JJa, Zagreb 1938.,160.

mOl. ML LorkcM~, Narod i umJja Hrvata, Zagreb 1939 .• 37-67. 156 Knnuni i Kanun-name, MoTllUtrenUl turcica I, Sarajevo 1957., 45. 1>7 GL Safvel beg Bahgit:, Znammili Hrvati Bo.fnjaci i Hercegovci

u tunIcoj <:QTevin~ Zagreb 1931., 51 $1.

ISS OJ. E. l.{llIlzowski). 'Fibpovic Franjo', Znameniti i uululni HrvaIi, Zagreb, 1925., 79-, Safvet beg 8a§agie, ZnIlmeniti Hrvati Botnjaci i Hercegavc~ Zagreb 1931., 42.

lSq H. Saballovic, Bosanski ptJIaluk, 191. 1ro Hworija naroda JugosJavije II, 121. 161 01. naprijed bilj. 131.

162 » ... il borgo di Vemca 8 tniglia 1081<100 de Posega, net quale et nelle ville vicine soao 300 case del lito latino, et anime 1000; il resto ~ habitato da Turchi., .« , K. Horvat, GZM. XXI (1909.),69.

134

135

Jurjevic (Georgiceo) god. 1626. navodi, da se tada moglo podiei vojnika muslim ana u Cernickom sandzakatu 5.000, a u Pozeskom sendzakatu 15.000, od rega se po selima novacilo vise ad dvije trecine, 164

Buduci da ad svega pueanstva u vojsci mose sluziti najv:iSe svaka cetvrta osoba, to Dam govori, da je god. 1626. bilo u Slavoniji barem 80.000 muslimana, a od toga 56.000 muslimana seljaka .. Medu grads kim pucanstvom moglo je biti doseljenih muslimana iz B~ sne, ali seljacko muslimansko pucanstvo su cinili slavonski domaci Hrvati katolici, koji su presli na islam nakon pada Poiege god. 1537. i drugih krajeva do god. 1552. 165

I u Srijemu, Backoj i Baranji bilo je muslim ana gradana i seljaka, kaji su presli na islam, kada su te zemlje bile zauzete od Turaka, Tako i u Lici i u manjem broju u Dalmaciji, u negdasnjem Kliskom i Krckom (Kninskom) sandzakatu,

Kada je Turska za Beckoga rata bila potisnuta iz Slavonije, Like i Dalmacije, mali dio muslimanskoga seljackoga svijcta, navlastito II Lici,l66 povratio se na katolicku vjcru svojih starih roditelja, ali je velika vecina tih muslimana Hrvata ostala uz islam, povukla se u Bosnu i Herccgovinu i pojacala tamosnje hrvatsko muslimansko pucaostvo. Suvrcmcni izvori navode, da je u samoj Poldkoj okolici ostalo 85 praznih

»turskih sela«.167 Za vrijeme Beckoga rata racuna se, da je doselilo u Bosnu i Hercegovinu oko 100.000 muslim ana Hrvata iz hrvatskih oslobodenih krajeva u Dalmaciji, Lici, Slavoniji, Srijemu, Baekoj i Baranji.16B

4, PROTJERANJ MUSLIMANI HRVATI IZ CRNE GORE. Mi smo vee gore nave li, da su Hrvati kod svoga dolaska na J adran naselili takozvani bizantski Ilirik od Budve do Valone u danasnjoj Albaniji. 169 Nakao posjeda od 180 godina, Hrvati su izgubili alhanska primorje, ali su u Duklji ostali cijeli Srednji vijck.170 Prvoga dukljanskoga kralja MihajJa (1074.- 1081.) suvremeni bizantski pisac Ivan Skilices zove; »vladarom onih, koji se zovu Hrvati«.171

Dukljanski Hrvati hili su katolici rimskoga obreda. Oko god. 1130., buduci da su mu roditelji zivjcli u izbjeglistvu u Ribnici (danasnjoj Podgorici) u Crnoj Gori, Stjepan Nemanja memo jc biti kriiten po rimskarn obredu, jer u toj zcmlji tada nijc bilo pravoslavnih.l72 Pravoslavlje je u Duklji poce a uvoditi Sava Nemanjic, uz pomoc svoga brata kralja Stjepana Prvovjencanoga (1217.-1229Y73 Ipak je u Duklji, koja se od 13. stoljeca pocinje nazivati Crna Gora,

164 Relatione del .cgn. Ath, Georgicco, Stonne JA, 17, 145 .1. !6S GI. gore hilj. 122.

!~ Takve su nbltelji u Lsci: Alagic, AJit, Dasovic, Dautovic, (H)asa!li!aji~, (H)asi~, Hecirnovic, Mujit, .SabalJ, i druge; u Dalmacije Dizdar, Dzapo, ceue, Elc?ovic, K3dit, j t. d_ U rukopisu Jugosl . .;d<cadewije u Zagrebu 0 Uei gO<J. 1689. spommje se unenice -me WUSlimllnsltih porodica, koje su se povratite I1a krl6aostvQ (gl T. Smwiklas, 200-gvti oslobtJdenja Slavonije 1, Zagreb 1891. 151, b. 1; R. Lop$i.t, Dva "no. junaka, Zagreb 1888, 44); isti Spomenici HMlatske Krajine III, Zagreb 1889., 29 sl., N. 28.

)67 GJ. T_ Sf!.!itlk\as. Dvije.rtogodijniica QslQoo4enja Sla",,,,ije Jl, Za-

greb 1891., 32 $1.

iss 0 tome potame II rreeem svesku »B,B..-. 169 Gl.gon: bilj. 25.

17(( Ljeiopis Popa Dukljnina, passim; D. Mandie, CWrna Hrvatska,

passim.

171 D. Mandie, .... d.j., 132.

In GI. D. Mandi~, Bruna i Hercegovina I, 423 sl,

113-174 GI. I. Markovi~, Dukljansk~IJ<I'$ka nwtropolija, Zagreb 1902.; S. Stojanovic, Barba za samostalnost ktJtDlilb crkve u nemanjitlwj ddavi, Beograd 1912.; K. St. Draganovle, Mas.renUbenriIre """ Katholiken ZUT OTIhodoxie, Roma 1937., 14-24.

136

137

sve do turskih vrernena velika vecina pucanstva hila katolicka. 174

God. 1479. Turci su pokorili Crnu Goru, i ad te godine pojedini Hrvati Crnogorci pocinju prelaziti na islam. Kako vidimo iz turskoga popisa Crnogorskoga sandsaka iz god. 1532., tada je bilo jos veoma malo muslimana u Crnoj Gori.l7S Medutim, u drugoj polovici 16. stoljeca nastala je velika nestasica katolickih svecenika u Crnoj Gori, sto je imalo za posljedicu prelazak na islam i pravoslavlje. God. 1633., kada se svetojeronimski kanonik Juraj V us k a vic povratio u svoju rodnu zemliu, u nutrini Crne Gore, nije nasao nego sarno jednoga staroga iznemogloga katolickog svecenika.l?" Manjak katolickih svecenika silio je crncgorske Hrvate katolike, da se za vjencanja i krstenja djece obracaju pravoslavnim popovima i kaIuderima, koji su uzivali posebnu tursku zastitu i Zivjeli u velikom broju u samostanima Sv. Gospode u Cetinu, sv. Nikole u Rijeci, sv. Nikole na ostrvu Vranjici i Preciste na rijeci Bojani_l17 Ipak, kako citamo u izvjescu barskoga nadbiskupa Marina Biz z e, jos god. 1610. velika crnogorska plemena Bjelcpavlovita, Pipera i Bratonozica hila su potpuno katolicka, a ad plerncna Kuci jcdna plovina.11s Ali vee god. 1633., kako je Jura] Vuskovic izvijestlo Sv, Kongregaciju de Propaganda, vecina plcmcna Bjelopavlovica

bila je presla na pravoslavlje, a 90 obitelji na islam_179 Na 16. lipnja 1634. VuSkovic je pisao u Rim iz Sestana viSe Bara, da je vecina tamosnjih katolika presla na pravoslavlje i islam radi manjka sveeenika.l80 Kako smo gore naveli, najveci broj cmogorskih Hrvata katolika presao je na islam za velikog progona, koji je otpoceo god. 1648.181 Te i siijedecih godina barski su Hrvati katolici presli listom na islam, ali je bilo prelaza i po cijeloj zemlji. Vccina katolika ipak je presla na pravoslavlje, napose za episkopa Rufina II. Boljevica (1673._1685.}.182

Na Badnju noc god. 1709, na poticaj episkopa Danila (1697.-1733.) pravoslavni Crnogorci ocistili su crnogorska Brda ad muslimana: jcdan dio su pobili, a drugi se spasio bijegom u Hercegovacki i Bosanski sandiakat.183 I kasnije, svc do sredine ]9. stoljeca, kako se Crna Gora 8iri1a na racun Hercegovackoga sandzakata, muslimani su bjezali u Bosnu iz krajeva, koje bi Crna Gora dobila. Izbjegli crnogorski muslimani nosili su sa sobom i svoje hrvatsko ime, i ne jednom mjestu iii gradskoj mahali, gdje su se u vecem broju naseli li , dali su ime: »Hrvati« iii »Crnogorski Hrvati«.184 Lijep broj danasnjih muslimana u Sandzaku te u istocnoj Bosni i Hercegovini potjece od ovih izbjeglih Hrvata muslimana iz Crne Gore.

175 GI. 51.3 lisl iku prof. Brakan-a, n. dj., 129. 176 1(. St. Draganovic, 11. dj., 21

1TI Navedeni samostan] nth/ali so posebnc pogodnosli i za~litu tursltih vlasti, kako $C lIidj i7. Zakonika za Crnogorskl sandzakat il god. 1 523_. 1529/36 .• 1570. (Gl, Kmumi i Kasun-name 162, 1 n, 176.)

178 F. Raati, 'Izvje!t.aj barslroga nedbiskupa. Marina Bi2zia 0 svojem pUlOllanju god. 1610. po Arbanasko] i st3roj Srbiji', S/al'im fA, :N. 20, 136. sl

179 K. St. Draganovit, n. dj .. , 20.

180 ~ ... maggoior parte di quest! populi 8; sono fstti seismatici e Turchi per causa che non han no dell; bnoni pastori«, Propagandin, Arhiv Scduure rit, vol, 152, fol. 205 II. kOO K. St. Draganovic, n: dj., 19, bilj. 2.

Ull GI. gore bilj. 143 .1.

182 GI.. K. 51. 0 rag.a.novit, n. dj., 14~Z4.

!83-1S4 GI. (Kr. Draganovie), Hrvati i Herceg-Bosna. Sarajevo 1940.,12.

138

139

Udio stranih naroda u islamizaciji Bosne i Hercegovine

nije bilo stranih doseljenika. Say srrani priljev odvijao se 11 gradavima i varosima, ad kojih je u nekirna bilo porodica istocnjackoga porijekla od 10% i vise.

Poslije Turaka, Vlasi su imali najveCi udio u islamizaciji Bosne i Hercegovine, Sredovjecni Vlasi nijesu hili ni Srbi ni Hrvati, nih uopce Slaveni, nego potomci negdasnjih rimskih veteran a iz Maurske, koje su Rimljani bili naselili uz Dnnav zbog obrane dd3ve.187 Kada su Turci dosli na Balkan, dobar dio Vlaha, osobito onih pravoslavnih, stupio je u tursku sluzbu, Pojedinci Vlaha, osobito sinovi prvaka, prelazili su na islam, da tim sebi osiguraju bolje polozaje i posjede u turskoj sluzbi, Tako je god. 1467. presao na islam sin Hcraka Vranesa, mocnoga turskoga vojvode u istocnoj Hereegovini.l88 God. 1516. od 12 vlaskih katuna (dzernata) u Kupresu jedncga katuna bio je starjesina Vlah musliman sin muslimana.189 Najveci broj islamiziranih Vlaha spominje se god. 1566. u Pakrackom sandzakatu, u zapadno] Slavoniji. Tu se navodi, da je od 398 vlaskih kuca bilo 57 islamiziranih.P'' No ti »Vlasi« iive na bastinama svojih otaca, s10 nam govori, da se tu ne radi 0 pravim neslavenskim Vlasima, nego 0 domacim slavenskim Hrvatima, koji su stupili u tursku sluzbu, pa su im Turci zbog toga priznali »vlaska prava« u seoskoj upravi i u smanjenom placanju poreza,

Od stranih naroda, najveci udio u islamizaciji Bosne i Hercegovine imali su Turci i drugi tursk::i podanici muslim ani iz azijskih zemalja. Od zaposjednuca Bosne god, 1463. de god. 1878., kada je Austrija preuzela upravu zemlje, trajno je dolazio stalan broj turskih sluzbenika u Bosnu, a u prva vremena i

. ik 185 T' k '

VOJOI a. I su se na on kracega boravka u Bosni

redovito vracali u svoj rodni kraj, ali hi se po koji pojedinac i ofenio u Bosni i tu trajno nastanio, Tako se u 16. stoljecu nastanila u Bosni obitelj buduCih begova Gengiea, koja potjece iz Kara-Su u Mezopotamiji (lrak).l86 Da tih stranih doseljenika nije nigda bile moogo, govori nam ta ctnjenica, sto se nigdje u Bosni i Hecegovini nije mogta stvoriti malo veca kolonija Turaka, koji bi goverili svojim narodnim jezikom. Svi oni, koji su ostali u Bosni, bili Sll pojedinci, koji su sc icnidbom s domacim b. h. muslimankama Hrvaticarna brzo pohrvatili i naucili jezik dornacega hrvatskng pucanstva. Broj svih Turaka i pripadnika drugih azjjskih naroda, koji su se naselili u Bosni i Hcrccgovini tokom turskoga zaposjednuca od god. 1463. do 187H., tesko ce doseci 2-3% od "vega domaccga muslimanskoga pucanstva u ovim zemljama, Mcdu muslimanima seljacima, koji vee od konea 16. stoljeca cine dvije trecine b.h. muslimana,

1117 Gt. D. Mandie, Postanak Vlaha prema fl(wim poviesnim isrraiivanjima, B. Aires 1956,

188 F. Sabanovit, Basan.ski pa~a/uk, 136 01.; Hislarija naroda Jugv· skMje II, 86--S8.

189 H. §aoonovic, n. dj., 152.

190 Hissorija noroda JugvsJavije I/, 208.

185 Gl, M, T. Oki':;,., n. dj. 118 st. God. 15'30 •• B. Kuripefic radi znatnoga booja stranlh vojnika pn bosanskim tvrdavama lllU!Jliroane 8111aIra »pravim Turcima«, (B. Curipeschitz,Irinerorium, lonsbruck l~JlO., 34).

11)6 S. Ba.bgic, 'NajstaJ.ijj fenomen begova Cengi~', GZM IX (1897.),437 ssl.; WI.!:f.MiJt. VI. 478-487

140

141

Srbi niiesu imali udjela u islamizaciji Bosne i Hercegovina

vjere i pravoslavne crkve. Odmah je dao izabrati novoga patrijarha Genadija, kojega je on sam sveeano ustolicio.' 5 Od tada pa sve do Beckih ratova god. 1683.199. pravoslavna je crkva llzivala slobodu u tUT· skoj carevini, a patrijarhe su bili izjednaceni u casti s najvecim drzavnim sluzbenicima, zvanirna veziri, U turskom carstvu islamska je vjera bila drzavna, ali je j pravoslavlje kao crkva u drzavi, koja priznaje tursku vlast i s njom suraduje, bila slobodna i povlastena vjera. Za 10 su pravoslavni svuda po Balkanu, pa i u srpskirn zemljama, slobodno slijedili svoju vjeru i nijesu bili progonjeni, ni prisiljavani, da prime islam. Za sve vrijeme turske vladavine Srbi BU po svim zemljarna imali velik broj svecenstva, osobito kaludera po brojnim manastirima, Ti, iako su stali na veoma niskom srepenu naobrafenosti, zhog svoga svecenickog reda, odijcla i bradc, kako kazc Masarechi, uzivali su veorna veliki ugled u narodu.P" pa su svojom trajnom prisuinoscu i zivom rijcci znali odrzati u pravoslavnima ljubav prema krscanstvu i odbojnost prema islamu,

Da Srbi pravoslavni nijesu prelazili na islam, srpski su povjesnicari to i do sada isticali, 197 Ali, sada je to bjelodano dokazao turski povjesnicar Orner Lutfi Barkan. On je na osnovu suvrerncnih turskib popisa iz prvih godina vladavine sultana Sulejmana Velikoga

Od god. 1354., karla 8U Turd osvojili Galipolje i presli u Evropu, ani so za punih 100 godina proval[ivali u srpske zemlje, jedan komad za drugim osvajali, dok nijesu god. 1459.asvojili zadnju srpsku knezevinu, zvanu Despotija.l91 Za tih provala i borba Turci su lijep broj Srba odveli u ropstvo i naselili po istocnom Balkanu i u Maioj Aziji, Naravna, ti su bili poislamljeni i s vremenom se izgubili u zemljama, gdje su bili naseljeni,

Pred turskim pritiskom ostaci slobodnih Srba ni[esu se povlacili na zapad prema Bosni, nego na sjever uz Moravu, Ibar i Kolubaru prema Dunavu i Savi, da god. 1459. prijedu te rijeke i spase se u danasnjoj VojvodinLl92 Osirn pojedinih Srba koji su zajedno s Vlasima stupili u sluzbu bosansko-hercegovackih velikasa,l93 u izvorima se ne spominju nego samo jedna dvije male skupine, koje su iza Kosovske bitke god. 1398. pobjegle u Bosnu.l'" Prema tomu, god 1463.. i slijedeeih vrcmena u Bosni nijc bilo pravih, etnickih Srba, koji hi mogli prijcCi na islam.

Drugi razing, lito Srhi nijcsu imali udjela u islamizaciji Bosnc, jest laj, sto Srbi pravoslavni, osirn rio jetkih pojcdinaca, nijcsu prelazili na islam.

Sultan Mchmed II.. eim je god, 1453. zauzeo Carigrad, izdao je proglas i svecano zajarncio slobodu

195 G. Phrantzes, Chronicon, Lib. III, cap. 11, Migne. j'(} 156. col.

S94; ed. I Bekker, Bonn 1SJ8, 304-308; J. v. Hammer, Geschiclue aes Osmaniscnen Retches 1, 426 sl.

l!)oj » ... lasciando alta Impressicne aena mente d'110 Popolo ignorame, cae crede, cae dalla bocca tii quelli bsrba u u eccat non pu usctre se non rosa uera et certa« Suu:ine lA, $V. 39, 28

117 St. Sranojevic, lsrrija srp. naroda; Beograd 1926, 239-274; A.

SolOlljev, 'Nestanak oogomilB i isiamiz3Cija Bosne', GodEnjak isr. dr: BiH I, Sarajevo 1949., 60.

191· 1'12 JirW;:K"Radooit.islQrija Sroo 11,73-214; IV, 95-J04; Hi, storija naroda Jugoslavi]« I, Zagreb 1953.,469-487; rr (1959),175-185, 818-828, illS--1121.

!Ia 0]. D. Maodi~, 'Sred.ovjetna Bosna bez Srba', Hrviuska revija V, B. Aires 1955., 45fl..-....46Q.

11" Jjrerek-RadoniC, n. dj. m. 198.

142

143

god. 1520.130. izdao slijedece statistike muslimanskih i krscanskih kuca u srpskim sandzakatima:

U svakom slucaju, broj pribjega provoga srpskoga podrijetla, koji su se od pokolja spasili u Bosnu, bio je taka malen, da taj De ulazi u statistieki racun Drub, od kojih potjecu danasnji b. h. muslimani.

Na osnovu nasih istraiivanja starih suvremenih izvora, danasnji bosansko-hercegovacki muslimani potjecu:

1. Od b. h. Hrvata bogomilske vjere .. 10-20%

2. Od b. h. Hrvata katolika 70-75%

Sandzakat musnmanske ku(:e k.d~llske kuce svega kuca
Kruscvac 881 25.759 2(i640
Prizren 359 18.382 18. 741
Smeoerevo 2.367 106.861 109.228
Vu~itrn 700 18.914 19.614
Svega 4.307 169.916 174.223 198 Iz navedenih suvremenih statistika vidi se, da u srpskim zemljama god. 1520./30., dakle nakon puna dva ljudska narastaja, poslije pada Smederevske despotije god. 1459., nije bilo muslimanskih kuca nego 4.307 ili 2.47% od svega pucanstva. I od tih isamskih obitelji vecinom nijesu pripadali srpskom narodu, nego su hili doseljenici iz raznih turskih krajeva, koji su kao vojnici iIi maloobrtnici i trgovci slniili turskoj vojsci, iii su vrsili razne upravne turske sluzbe,

God. 1804. kada 811 Srbi poklaJi rnuslimane po svoj zemlji (»pokolj dahija«), odrcdeni hroj rnuslimana pribjcgao jc 11 Bosnu. Odatle prczimena: Valjcvac, Ui:icanin, Bcogradanin, ird. Po neki od tih pribjega rnogao jc uistinu potjccati od starih Srba, koji Sl1 pojedinacno preiili na islam. Ali vecina je tih izbjcglica muslimana potjccala iz Boone, od poislamljenih bosanskih Hrvata, koji su tokom stoljeca, a posebno konccm 18. i pocetkom 19. stoljeca, u turskoj sluzbi kao upravnici iIi vojnici doselili se 11 Srbiju.199 Jedan dio tih pribjega potjecat ce i ad azijskih musIimana, koji su se u Srbiji poslavenili,

3. Od doseljenih Hrvata . muslimana iz okolnih

hrvatskih krajeva i erne Gore 12-13%

4. Turskog i azijskog porijetla 2-3%

5. Vlaskoga porijetla 1-2%

Svega 95 - 105 - 100%

Kako iz navedenih statistika slijedi, danasnji muslim ani u Bosni i Hercegovini 95-97% potjecu od Hrvata i U ojihovim iilama nema vise od 3-5% strane krvi. Prema tome, b. h. muslimani krvno spadaju medu najcisce Hrvate, Panonski Hrvati izmedu Save i Drave i oni u Dalmaciji, otocima i Istri imaju daleko vise strane krvi. Prvi su tokom stoljeca pohrvatili i krvno se slili sa znatnim brojem doseljenih Madiara, Germans, Slovenaca i drugih slavenskih naroda, a drugi su pohrvatili i slili se s velikom brojem starih Romana, Talijana i Vlaha pred turske selidbe.

196 o. L. Barkan. n: dj., 129 199 GL dolje bilj. 207.

144

145

IV.

BOSNA I HERCEGOVINA U SASTAVU BUDUCE DRZAVE HRVATSKE

Prirodna granica izmedu hrvatskih i srpskih zemalja jest Drina. Na toj crti Rimljani su dijelili svoja carstva i na njoj je stoljecima izgradena i danasnja vjerska i kulturna razdioba istoenoga i zapadnoga svijeta, Na toj crti valja da se dijeli Hrvatska od srpske drzave.

Bez Bosne i Hercegovnine Hrvatska bi vojnicki bila tesko obranjiva. Njezini saobracajni putevi i turizam, na koji buduca hrvatska drzava mora mnogo racunati, ne bi imali naravnih kratkih spojeva, nego bi bili usmjereni dugim zaobilaz.nim putevima. Bosna i Hercegovina jako bi popunjale Hrvatsku i u gospodarstvenom pogledu svojim bogatim srocarstvom, vocarstvom i sumama, Jaka hrvatska narodna industrija tesko hi se dala izgraditi bez b. h. bogatih zeljeznih i drugih rudnih lezaja. A sto je najglavnije, bez Bosne i Hercegovine osralo hi van hrvatske drzave preko jedne trecine Cistih Hrvata dinarskoga tipa, koji predstavljaju najzdraviji i najiivotniji dio hrvatskoga naroda.

Kako smo u prvom dijelu ave rasprave istakli, Herceg-Bosna svojim planinskim spletovima, tokom svojih rijeka i geopolitiCkim silama tijesno je povezana s Hrvatskom; ona popunjuje i zaokruzuje sve druge hrvatske zemlje. Prirodnim putevi, koji veiu hrvatske posavske s hrvatskim jadranskim zemljarna, teku preko Bosne i Hercegovine dolinama rijeke Bosne i Neretve, Vrbasa i Cetine, Une i Krke, Tim su dolinama i Rimljani svoje ceste proveli, koje 5U spejale Jadran s Panonskim ravnicama.200 Bez Boone i Hercegovine hrvatska drzava bila bi prostorno unakazena i gatovo prekinuta; ne bi imala pravoga jedinstva ni zaokruzenosti, Hrvatska bez Herceg-Bosne, kako je jedanput Mudra rekao Ante Radic, ideolog HSS-e. bila bi slicna jednoj polovici kruha, kojemu je izrezana sredina i ostala samo vanjska kora.101 Slikovita je poredba i prof- Kr. Draganovica, koji je Hrvatsku bez Herceg-Bosne usporedio s pijavicom od Kotara do Srijema, ili s covjckom, koji ima ispruzene noge i ruke, a nema trupla, kojcmu, nairne, manjkaju prsa i trbuh, u kojima se nalaze glavni ljudski organi. Kao Jto takav Covjek ne moze Zivjeti, tako ni Hrvatska u starini nije bila bez Bosnc i Hercegovine, niti moze biti u buducnosti bez njih.2il2

»Neopredjeljenost« danasnjih b. h. muslimana

Iako su Bosna i Hercegovina povijesno neprijeporne hrvatske zemlje, one danas bez h. h. Hrvata muslim ana nijesu hrvatske, niti bi ih Hrvatska mogla dobiti bez njih. Hrvati katolici sacuvali su Bosnu i Hercegovina kao hrvatski narodni prostor samo u zajednici s b. b. muslimanima Hrvatima, Brojcani odnos izmedu Hrvata katolika i Hrvata muslirnana mijenjao se tokom stoljeca, ali su ani zajedno sve do pocetka 19. stoljeca saanjavali viSe nego tri eetvrtine

200 Gl. Ph. Ballif, Romische StI'assen in Bosnien und Hen:egovina, Wien 1893.; E. Pa§.ali~. Anticka naselja i komunikacije u Bosni i Hercego· .. ilIi, Sarajevo 1960.

201 A Radif, Sabrana Djelil Ill, Zagreb 1939., 218.

102 (Kl:- Draganovic), Hrvati i Herceg-Bosna; Sarajevo 1940., %.

146

147

cjelokupnoga b. h. pueanstva.203 I danas Hrvati muslimani i katolici cine solidnu vecinu od 58% b. b. stanovmstva, Da Hrvati dobiju Bosnu i Hercegovina, valja da to bote i da to slomo traze i Hrvati katolici i Hrvati muslimani,

Neki su Hrvati zabrinuti, sto se b. h. musHmani u popisima pucanstva poslije prosloga svjetskoga rata, amo od god. 1945.., gotovo kao cjelina izjavljuju »neopredjeljenirna«, Zbog toga se neki boje, da hi se oni jednoga dana mogli priznati Srbima.

Da drzanje danasnjih b.h, muslimana mognemo pravo razumjeti i ocijeniti, valja da duboko uocimo stanje, koje je nastalo u hrvatskim i drugim okolnim zemljama iza Drugoga svjetskoga rata. God. 1945. Srbi su pod krinkom kornunizma prigrabili svu vlast u takozvanoj drugoj Jugoslaviji, a napose u Bosni i Hercegovini. Oni su odlucivali 0 zivotu i smrti pojedinaca i cijelih skupina. Od navedene godine do danas onl raspolazu sa svirn gospodarskim blagam u zemlji i sarno preko Srba maze netko dobiti drzavnu sluzbu, zaposlenje na radu i potrebna sredstva za nesto bolji Hvot. Kod takvoga srpskoga pasaluka, junastvo je neizjaviti se Srbinorn i ne zasjesti za bogati canjak, koji su oni nedcmokratskirn nasiljern prisvojili i drze ga iskljucivo u svojirn rukama, Ako se pod takvim pritiskom b. n. muslirnani izjavljuju »neporedjeljenirna«, oni stvarno nijcsu neopredijeljeni, nego time izjavljuju, da nijesu Srbi, Kada jedanput dade do prave ljudske i drzavne slobode u Bosni i Hercegovini, tada ce tis-neporedjeljcni« muslimani progovariti jezikom krvi, koja u njihovim iilama tede, naime, da su ani Hrvati i drugo da ne mogu biti.

B. h. muslimani ne mogu biti Srbi

Bosanko-hercegovacki muslim ani ne mogu biti Srbi, jer to oni stvarno nijesu. Po hrvatskoj krvi i jeziku, po svorn vjerskom uvjerenju i misli, po kulturnom iivotu i pravom, dubokom osjecaju, oni su potpuno razliciti od Srba i nigda se nece moci s njima zdruziti i u jed an narod stopiti. Pojedinac iz osobnih interesa i sebeljublja moze izdati svoju krv i svoj narod. Takve mi prezirnim imenom zovemo izdajicama j renegatima, AJi jed an cijeli narod i jedan njegov znatan dio, kao he su b. h. muslimani Hrvati, De moze i ne ce nigda pociniti opec i potpuno izdajstvo samoga sebe, svoje krvi i svoje prave narodnosti,

Bosansko-Hercegovaeki muslimani ne mogu se izjaviti Srbima ni zbog toga, sto bi to znacilo njihovu vjersku propast u nedalekoj buducnosti, Katolicka i muslimanska vjera obje su univerzalne, opce Ijudske vjere, i prema tome nijesu vezane ni istovjetne s pojedinirn narodima, Katolik i musliman moze biti Hrvat, Francuz, Englez, Egipcanin, Indijanac i Kinez. Dosljedno tome, i katolici i muslimani shvacaju i znaju, da vjerni pripadnici raznih vjera mogu biti dobri clanovi is toga naroda. KBo sto su danas i protestanti i katolici dobri Nijemci, Englezi i Amerikanci, koji se izmedu sebe postuju i vole kao pripadnici istoga narod a, tako se i katolici i muslimani u Bosni i Hercegovini i u cijeloj Hrvatskoj mogu i moraju voljeti, pomagati i braniti kao tlanovi istoga hrvatskoga naroda,

Kod Srba je potpuno druga stvar, Kod njih pravoslavna vjera nuzno ulazi u narodni pojam. Srbi nijesu vjemici koje mu drago pravoslavne crkve. Oni su sarno i iskljucivo vjernici »S r p s k e p r a v os 1 a v nee r k v e«, sa svetim Savom i drugim

Z(J3 0 tome potanko pirem u trecern svesku djela »Bosna i Hercegovina«.

148

149

srpskim svetireljima, sa srpskim narodno-vjerskim obicajima (krsna slava, badnjak, i 1. d.) i sa svojim srpskim patrij arhom, vrhovnim poglavarom njihove Srpske crkve, Srhin nije puni ni pravi Srbin, ako nije clan Srpske pravoslavne svetosavske crkve, Zbog toga, da se b. h. muslimani izjasne Srbima, njih bi sami duh i poimanje intergralnog i potpunoga srpstva prisilili, da jedanput prigrle srpsko pravoslavlje, bilo pojedinaeno i postepeno, bilo skupno i najedanput.

Iz toga ukljncivanja pravoslavne vjere u srpstvo j njihova istovjetovanje proizlazilo je, i uvjek 6e proizlaziti, trazenje Srba, da b. h. muslimani prijedu na srpsko pravoslavlje, ili da budu unisteni. Istina, jedamput su se i Hrvati katolici i Hrvati muslimani izrnedu sebe lomili na Vrbasu i Uni: muslimani Hrvati, da sve druge Hrvate prevedu na islam i okupe aka Bosne, a Hrvati katolici, da se obrane i opet Hrvatskoj povrate Bosnu.204 To je bilo u prvim stoljecima Novoga vijeka, kada su se vjerske borbe vodile i na Zapadu izmedu pripadnika raznih vjera istoga naroda, Tada su katolici j protest anti izmedu scbe vodili ratove i jcdni druge ubijali i u Njemackoj, i u Nizozemskoj, i u Francuskoj, i u Engleskoj. Tada je pjcsnik Hasan Kaima, sarajevski Hrvat, pjevao:

Ta su vrernena vjerskib ratova vee odavna prosla. 0 njima danas Hrvati, i katolici i muslirnani, s tugom u srcu govore i pisu, razmiSljajuci 0 njihovim zalosnim i stetnim posljedicama za jednu i drugu stranu. Danas nikakvu Hrvatu katoliku Be dolazi ni na pamet, da bi trebalo Hrvate muslimane prevoditi na katolicku vjeru, ni stvarnom ni rnoralnom silorn. Kod Srba je to potpuno drugaciie, Zbog istovjetovanja prvoslavne vjere sa srpskorn narodnoscu, prvi narodni ljudi i najbolji srpski umovi uvijek su se zanosili mislju i trazili, da muslimani prime pravoslavlje, iii da se istrijebe. Crnogorski vladika Petar Pet r 0 vie N j ego s ispjevao je »Gorski Vijenac«, najbolje srpsko pjesnicko djelo, u kojem velica Vladiku Danila, sto je nagovorio crnogorske pravoslavne prvake, da pokolju domace muslimane, koji nijesu bili voljni prijeci na pravoslavlje, To Vladika iz dubine srpske pravoslavne duse pjeva, ne samo, da je krscanstvo nespojivo 50 islamom, nego da musliman ne rnoze biti Srbinom, dok slijedisvoju islamsku vjeru. Njegos stavlja u usta svojih junaka ove rijeei:

»Srb i Turlin ne sloie se nigda, no ce prije more oslacati.

o Hrvati; tujte me,cuile i poeujte me Islamu se prignite, Allahu se dignite.

Ne budite duimani, prihvatite lijepi kur'an. lOS

A .u jedan kota do ih svard,

ne bi im se corbo smijeJala!« 206

Kada je Crni Dordegod. 1804. podigao Srpski ustanak, prva je stvar bila, da su Srbi 24.-25. srpnja poklali sve muslimane u Srbjji, koji nijesu mogli

W4 D. Ma!ldi~, Boma j Hm:egrwino I, 172-176.

100 M. Hadfijahic, lirvarska muslimonska IaJjitwnOSl prije 1878., Sarajevo 1938.; V. Mutvar, Hrvarska i HNal;' Chicago 1953., SZ.

21)6 Petar Petrovj~ Njego«, Gorski Vijenac, Beograd 1947., 129 i

133.

150

151

pobjeci preko granice, To Srbi danas slave kao veliko djelo »pokolja dahija«.207

God. 1875~, kada se sprernao ustanak krscana u Bosni i Hercegovini, da se oslobode Turaka, boo an ski franjevacfra Anto K n e z e vic posjetio je srpskoga ministra-Blaznavca u Beogradu, Taj je zastupao stare srpskcmisljenje, nairne, da b. h. muslimane treba prisiliti; da se krste iii isele, a koji ostanu, da se isijeku, &1 a z n a v a e je ovako zaokruzio svoje misli:

. »Pazite sto cu Yam rea. Dok se dignete, odmah na turke izdajte proglas: 01 nek se odmah krste, ol odmah nek se isele, kuda znadu; ako ne misle biti sasjecenL K n e Z e vic mu je odgovorio: Oprostite, gospodine, sto se s Vama u toj stvari sloiiti ne mogul Zar da mi poememo ciniti ono, $to u njima osuaujemol Sve do bi nam to zakon dopustio; kao sto nikaka ne dopusta; sve da ani nisu nasa jednokrvna braca, kao sto jesu, opet bi se to protivilo nasem izobraienju

i naso] uljudnosti«.2(18 .

Otac Knezevic je zaprijecio, da Blaznavceve osnove njjesu bile tada ostvarene.

Za vrijeme Prvoga svjetskoga rata, god. 1917., sastali su se u stanu kipara Ivana Mestrovica u Cannes-u hrvatski clanovi »1 ugoslavenskoga odbora« sa Stojanorn Proticem, predstavnikom srpske vlade, da vijecaju 0 stvaranju zajednicke drzave, hrvatske i srpske, Kada jc do sao gavor na Bosnu i Hereegovinu, Protic je izjavio, da oni, srpska vlada i Srbi, imaju za te zernlje vee pripravljeno rjesenje, Na upit Hrvata Ante Trumbica, Ptotic je odgovorio:

»Kada prede nasa vojska Drinu, dot ce Turcima dvadeset i cetiri sata, pa makar i tetrdeset osam wemena, da Sf vrate na pradjedovsku vjeru, a sto ne hi htjeio, to -i.0sjei~ kao sto smo u svoje vrijeme uradili u Srbiji«. "

I samo posredstvom kipara Mestrovica i drugih hrvatskih clanova na tom sastanku, nije doslo do ostvarenja tako strasne odluke Srba. Nedavno je otkrio dr. Juraj K r n i e vic, da mu je god. 1924. izjavio u beogradskorn parlamentu jedan srpski narodni zastupnik, da su Srbi tada ialili, sto se spomenuta osnova, koju je Protic iznio, nije ostvarita.210

I u proslom svjetskom ratu Srbi su se vratili svojoj staroj zavjetnoj misli 0 istrebljenju musiimana. Draza M i h a j I 0 v i c, vrhovni komandant srpskih narodnih snaga u zernlji, sa znanjern i odobrenjem jugoslavenske (srpske) vlade u Londonu i kralja Petra na 20. prosinca 1941. izdao je opsirnu »instrukciju« komandantima srpskih cetnika. U 5. toed kaze se, da je cilj srpskih borba:

»Stvoriti neposredne-zajednieke granice izmeda Srbije i erne Gore, kao i Srbije i Slovenacke Cistenjem Sandiaka od Muslimanskog tivlja, i Bosne i Hercegovine od muslimanskog i hrvatskog zivlja.« 211

Prcma danim naputcima, cetnicki su komandanti odmah pristupili poslu. Osobito su strasna ubijanja muslimana, bez razlike spola i doba, izvrsena II kotarevirna Cajnici, Foci, Rogatici i Vikgradu. Racuna

2fI') 1. Mdtrovit, USPQme7W "" p<Jfi1ifkc ljude i dogll<tajr, B. Aires 1%1.,13.

ZIG Ope! BOlIJ13 i Hercegovina. HN!1tski gil.1S, Winnjpeg, Canada, 18. 1II. 1963., str, 1.

:1.11. Stephen Clisold, The mu"rwind, London 1949 .• 313; Dola#.mtrlti o iulaj#vu Draie MilUJilo"ifc, knjiga I.. Beograd 1945., 12; L Omreallin, blinn o Drtdi MihajloviCv, MOncl!.ell·New York 1951 .• 171

llJ7 Gl. St. Noval:.ovi¢, Ustanak na dahije; Beograd 1904.; D. PanIOli~, Beogradsld pAfa/llk prcd Prvi srpski usumak; Beograd 1949; N. SauJit, Prvi srpslii. flSJarltzk. j norodn« pjesme, Beograd 1954.

ZO! J. Jdrn)f, Kultura. i bosanski fnmjevci 11., Samjevu 1915,. 'JIJ7 :>I.

152

153

se, da je koncem god. 1941. u kotarevima Foci i Rogatici ubijeno 6--7.000 muslimana muskaraca, zena i djece.212 Ubijanje se nastavilo i slijedeCih godina, Dne 10. veljace 1943. komandant-porucnik Jovan S. J e 1 0 va c pisao je kornandantu IV bataljona Baju Povljaninu;

Postupajte i dalje prema vet izdatom naredenju.

Hvatajte i ubijajte sve muslimane, iene i djecu. Hvatajte tu gubu i sve ubijajte, to je naredenie nasih najvi§ih staresina ito moramo izvrSiti.213

Cetnicki komandant Pavle Durisic dne 13. veljace 1943. dao je ovaj izvjesta] 0 pokoljima muslima-

sto jesu po krvi, naime, Hrvati. Tada ce svaki napadaj na b. h. muslimane naici na zajednicki, tvrdi i neprobojni otpor svih Hrvata od Boke Kotorske do Mure i od Trsta do Drine.

* * *

na:

Spomen na 500-godisnjicu pada Bosne valja da u dusama svih Hrvataobnovi duboku svijest, da su Bosna i Hercegovina prave hrvatske zemlje, koje su takve postale naseljenjem Hrvata kod l!iihova dolaska na Jadran i takvima ostale do danas. Zivuci trajno u ogromnoj vecini na svojim djedovskim posjedima kao katolici i muslim ani, b. h. Hrvati su za turskoga i austrjjskog zaposjednuca i najnovijih Jugoslavija, neprijeporno ocuvali Hrvatski narodni prostor u tim zemljama, a tim povijcsno i stvarno pravo hrvatske drfave na Bosnu i Hercegovinu. Ta stvarnost valja da ojata Ijubav svih Hrvata za Bosnu i Hercegovinu i oeelici njihovu volju u radu, da te neprijeporno hrvatske zemlje sto prije podijele sudbinu s ostalom hrvatskom bracom u hrvatskoj drzavi,

Spornen na pad Bosne i Hercegovine neka, nadalje, osvjeti i ojaca Ijubav svih Hrvata prema nasoj braci bosansko-hercegovackim muslimanima, koji su krv nase krvi, kost nasih hrvatskih kostiju, Bosanskohercegovaeke muslimane taj spomen neka sjeti, da ani potjecu od Hrvata bogomila i katolika, da su krvno cisti Hrvati i da njihova buducnost i sreca moze biti samo u zajednici is drugom bracom Hrvatima. Zaklanjanje za »neopredjelienost« moze casovito donijeti neku zastitu, ali na dulje vrijeme to ne ce biti izvor zivota i napretka nego urniranje, Cim prije se b. h_ muslimani izj~ne, javno i otvoreno i u cbZavni:tn popisima pucanstva,

Nacelniku staba Vrhovne komande (Draii Mihajlovicu}. Akcija u pljevaljskom, eajnickam i focanskam srezu protiv muslim ana izvr.fena je. Operaeije su wedena tacna po naredenju i izdatoj zapovesti.: zatim [e nastalo ciscenje. Sva muslimanska sela u tri pomenuia sreza su potpuno spaljena, taka do nijedan njihov dom nije ostao eitav. Za vreme operacije se pristupilo unistavanju muslimanskog iivl]« bez obzira na pol i

godine starasti. ZrtVe kod muslimana oko 1200 borca

i do 8 hlljada ostalib. irtava: iena, staraca i dece ... Moral kod muslimana bio je tako reci srusen. Zavladala je epidemija straha ad naSih celnika, taka da su bili prosto izgubljeni.214

Srbi ce j u buduce, danirn prigodama, nastaviti s ovakvim postupkom protiv h. h. muslimana sve dotle, dok budu imali nade, da ce moci prevesti na srpstvo barem jedan dio muslimana, to ce prestati onda, kada se b. h. muslimani jasno i otvorcno izjasne, da su ono,

ZIZ I. Omr~anin, n: dj_, 128.-142. Z1J N_ dj_. 172_

214 Qisold, 11. dj.,331: Omreaain, n. dj.. 176.

154

155

da su ana, sto ani i jesu po krvi i unutarnjim osjecajirna, naime H r vat i, tim ce prije doci do slobodne hrvatske drzave, u kojoj ce svi Hrvati, muslimani i katolici, uZivati punu ljudsku i vjersku slobodu i narodno blagostanje.

U slobodnoj hrvatskoj drzavi Hrvati ce znati osigurati Bosni i Hercegovini unutrasnju samoupravu, koju su te zemlje uzivale ad postanka stare hrvatske driave, a koju traze i danasnje vjerske i narodne prilike u tim zernljama. U toj samoupravi muslim ani Hrvati, uz suradnju i pomoc brace Hrvata katolika, imat ee glavnu, vodecu rijee u radu za blagostanje i napredak svih gradana Bosne i Hercegovine, kojim ce biti zajameena sva ljudska, gradanska i vjerska prava.

Chi c ago, due. 28. svibnja 1963.

Buenos Aires, 1963. g. posebni otisak iz )~HRVATSKE REVlJE(" god, XIII., sv. 4 (52)

f114.0lDiIIIi ~ It III I ..........

""OSTOR

."

OVV~HJ'~064 ..... O.A

.0:>0. ,.. S.

_. _..... o.iM.!'Ii:IE t;. ..... el ----- ~.I.rjld-Itt .fC~l'IrQ

156

157

SADRZAJ

Uvodna rijet 5

HRVATI I HERCEG BOSNA 7

Hrvoje Bosnjanin (Krunoslav Draganovic)

1. Histcrijski osvrt na Herceg-Bosnu . 10

IL Vjerske prilike u Bosni 27

III. Bosanski muslimani TV. Nekoliko prigovora

HERCEG·BOSNA I nRVATSKA O. Dominik Mandie

I. Bosna i Hercegovina geopoliticki

su bitno povezane s Hrvatskom 87

II. Bosna i Hercegovina u

povijesti Hrvata .......•.......... 94

III. Hrvatsko podrijetlo

B. i H. muslirnana 114

IV. Bosna i Hercegovina u

sastavu buduce drzave hrvatskc 146

158 1:,)<)

44 59

85