Sie sind auf Seite 1von 27

Univerzitet u Sarajevu

Filozofski fakultet
Katedra za arheologiju

Tema: Obre I
Kameno doba Bosne i Hercegovine

Mentor:
Student :
dr. sc. Tihomila Težak Gregl
Edina Kadić

Sarajevo, 2011
SADRŽAJ
Uvod ……………………………………….. 3

Osnovni podaci o lokalitetu ………………………………….. 4

Povijest istraživanja…………………………………… 5

Stariji neolitik - starčevačko – impresso neolitska grupa: 6-17

- Nastambe i ognjišta……………………….. 6

- Pogrebni ritual / pokopavanje………………… 8

- Materijalna kultura (oružje, oruđe i nakit)………………… 11

- Keramika……………………………………………. 12

- Ekonomski aspekt…………………………………….. 16

- Duhovni život……………………………………. 16

Srednji neolitik – protokakanjska kultura i kakanjska kultura: 17-26

- Nastambe i ognjišta…………………………………….. 17

- Pogrebni ritual…………………………………….. 19

- Materijalna kultura (oruđje, oruđe i nakit)………………. 19

- Keramika……………………………………………. 20

- Ritoni……………………………………….. 22

- Ekonomski aspekt………………………………. 25

- Duhovni život……………………………………… 26

- Zaključak……………………………………………. 27

- Literatura……………………………………………. 28

2
Uvod

Obre, kao jedna kompleksna cjelina, sastavljena iz mozaika različitih kultura


predstavlja zanimljiv presjek jednog vremena u kojem je počeo napredak
čovječanstva, u svim aspektima života. Tako da ni ovaj lokalitet nije izuzetak. To je
posebno naglašeno u duhovnim aspektima života, a tu mislim na nalaze ritona, oko
čije se funkcije arheolozi još uvijek nisu složili, i čini se da se neće ni složiti u nekoj
doglednoj budućnosti. S druge strane, upravo je ovaj lokalitet ponudio i jednu lokalnu
varijantu kulture, koja je može se reći u svjetskim okvirima ponudila neke nove
podatke o životu na ovom području u praskozorje ljudskog uzdizanja, donijevši i neke
kontroverze i pitanja. Mislim na butmirsku kulturu ( sa svojom antropomorfnom
plastikom ) i njenoj varijanti kakanjskoj kulturi.

Uz to, ovo je i lokalitet koji je ponudio jedinstvenu saradnju domaćih arheologa ( u


tadašnje vrijeme jugoslovenskih ) i američkih. To je posebno važno naglasiti jer je u
istraživanjima učestvovala čuvena Marija Gimbutas, začetnica jednog novog talasa
arheološke misli, koja je ponudila drukčija interpretiranja života ljudi prošlosti,
posebno iz perioda neolita i kulta Velike Boginje ili Boginje Majke. U vezi s time, i ona
je ponudila svoje viđenje problema ritona i upotrebe istih, koji bi možda bio i jedna od
boljih interpretacija njihove svrhe i funkcije.

Također, u ovom radu sam pokušala što je više svojim riječima opisati situacije na
lokalitetu, nalaze i odnose među njima, te možda ( koliko god to minimalistički
zvučalo ) dati svoje viđenje svega što je vezano za Obre I.

3
Osnovni podaci o lokalitetu
Selo Obre nalazi se na Raskršću, u dolini rijeke Trstionice nedaleko od Kaknja.
Trstionica, koja dolazi sa istoka i koja se nakon manje od 3 kilometra ulijeva u rijeku
Bosnu, teče rubom jedne duguljaste i zatvorene doline, veoma pogodne za
zemljoradnju.1 Obližnji brežuljci i padine pružili su veoma dobre uvjete za ispašu
stoke, a veoma guste šume na istočnoj strani doline odlične uvjete za lov. Rijeka
Bosna i njen tok predstavljali su glavnu neolitsku saobraćajnicu u Bosni i spajala
dolinu Save (odnosno Posavinu i Panoniju) sa centralnom Bosnom. Uzvodno
dolinom rijeke Bosne dolazi se do rijeke Fojnice, koja otvara dalje puteve prema
zapadu i jugu. Zahvaljujući ovakvim uslovima života prostor između Kaknja i Visokog
je u neolitsko doba bio veoma gusto naseljen. Svi ovi uvjeti pogodovali su stvaranju
jedne veoma bogate kulture u kojoj su se miješali utjecaji različitih kultura.

To područje bilo je sjedište mnogih neolitičkih kultura i naselja. Glavne neolitske


stanice na tom području bile su:

1. Raskršće (Obre I)

2. Kakanj, eponimni lokalitet za kakanjsku neolitsku grupu, udaljen od Obra 6 km

3. Arnautovići kod Visokog, predstavnik mlađe faze kakanjske kulture

4. Okolište, smješteno između Arnautovića i Kaknja i pripada razvijenoj


butmirskoj kulturi

5. Gornje polje, Obre II2

Ustanovljeno je da je naselje Obre I imalo dosta izdužen ovalni oblik, i prostiralo se


na površini od 22000 m² do 25000 m², te da debljina kulturnog sloja nije ista u
pojedinim dijelovima naselja. Prilikom istraživanja lako je bilo razlučiti centralni dio
naselja, veličine 5000 m², koji je bio naseljen tokom čitavog perioda postojanja
naselja. Naselja su bila otvorena i bez ikakvih fortifikacija.

Na ovom lokalitetu možemo izdvojiti četiri osnovna stratuma, i to na osnovu


međusobnih odnosa slojeva u centralnom dijelu naselja i prema nađenom materijalu
u tim slojevima i to :

- FAZA I i II ulaze u okvir starčevačko – impresso kulture starijeg neolitika


1
A. Benac, Obre II- Neolitsko naselje butmirske grupe u Gornjem polju, Sarajevo, 1971.,
str. 9
2
A. Benac, Obre II- Neolitsko naselje butmirske grupe u Gornjem polju, Sarajevo, 1971.,
str. 9

4
- FAZA III i IV označavaju početak i razvoj kakanjske kulture

Zaključujemo to da Obre I pripada starčevačko -impresso i kakanjskoj kulturnoj grupi.


Iz nje se neposredno razvila protokakanjska kultura, a iz protokakanjske klasična
kakanjska kultura. Ujedno je to i najstarija neolitska kultura u centralnoj Bosni.

Hronologija

STARIJI NEOLITIK SREDNJI NEOLITIK


(6230- 5990.g. pr.n.e.) ( 5300 – 4900.g. pr.n.e.)

STARČEVAČKA- IMRRESSO I KAKANJ /PROTO


KAKANJ/
STARČEVAČKA- IMPRESSO II KAKANJ II / STARIJI
KAKANJ/

Sl

ika 1. Karta rasprostranjenosti3

3
PJZ II, Neolitsko doba, Sarajevo, 1979, str. 373

5
Povijest istraživanja
196o. godine u selu Obre je kopan duboki kanal za polaganje vodovodnih cijevi, i tom
prilikom je na površinu izbila velika količina keramičkog materijala, životinjskih kostiju
i raznog kamenog materijala. Ali taj materijal je nažalost bačen u Trstionicu, i od tad
mu se izgubio trag. Taj događaj, bez obzira što je prouzrokovao gubitak vrijednog
materijala, je zapravo prvi iznio na vidjelo dana postojanje jedne nove kulture.

Ostala istraživanja vršena su u periodu od 1963-1965, i od 1967 do 1968 i 1970.


godine. Čitavim istraživanjem su rukovodili: sa jugoslavenske strane prof. dr. Alojz
Benac, a sa američke strane prof. dr. Marija Gimbutas.

1965.godine prilikom sondažnih radova na lokalitetu Obre II, pokazalo se da na oko


pola metra imamo kulturni sloj sa primjesama gara, crveno pečenog lijepa i
keramičkih fragmenata. Iako se nije kopao cjelokupan kulturni sloj, keramički
fragmenti su pokazali da se ipak radi o starčevačkoj i kakanjskoj kulturnoj grupi.

Zatim su u periodu od 12. septembra pa do 5. oktobra vršena sondažna iskopavanja,


gdje su otvorene 3 sonde 4, a iskopavanja su financirana iz sredstava Fonda SAD - a
u Jugoslaviji za arheološka iskopavanja. Analizom materijala iz sonde I ustanovljeno
je da bi i donji kulturni slojevi mogli pripadati starčevačkoj kulturnoj grupi sa
primjesom jadranske – impresso keramike, a dok su gornji slojevi sadržavali tipičan
materijal kakanjske kulture ( noge ritona).

U periodu od 25. juna do 25. augusta 1968. izvršeno je na Raskršću veliko


sistematsko iskopavanje. Tom prilikom otvorene su bile sonde IV - VII, a otkopana
površina iznosila je 450 m². U ovim iskopavanjima učestvovao je veliki broj
američkih i jugoslavenskih arheologa i antropologa, a čitavim istraživanjem
rukovodili su sa jugoslavenske strane prof. dr. Alojz Benac, a sa američke strane
prof. dr. Maria Gimbutas. Pošto 1968. godine nije završena sonda VII,
istraživanja su ponovno pokrenuta 1970. Prilikom tih istraživanja, koja su trajala od
13. maja do 15. juna do kraja su istražene sonde VII, VIII i IX. Tokom tih istraživanja
svoje učešće su uzeli: Dr. Tatjana Bregant, u to vrijeme docent na Filozofskom
fakultetu u Ljubljani, Irena Rajterič, arheolog iz Ljubljane, Julijana Sušnik,
administrator Zemaljskog muzeja i Slobodan Perišić, crtač iz Sarajeva.

Stariji neolitik ( Starčevačko – impresso kulturna grupa )

4
Tom prilikom prva sonda bila je otvorena pod rukovodstvom dr. Bogdana Bruknera,
druga pod rukovodstvom Anne Kristin Bohlin – Sterud, a treća od strane prof. dr. Marije
Gimbutas. (A. Benac, GZM , Sarajevo, 1972/73. g., str.5 )

6
Nastambe i ognjišta

Centralni dio naselja Obre I obuhvatalo je površinu od oko 5000 m². Tokom
istraživanja otkopana je površina od 606 m² u centru naselja. Tu su pronađena 3
ognjišta, izgrađena od kamenih oblutaka, premazana ilovačom i nekoliko žrvnjišta
izrađenih od kamenih ploča i velikih oblutaka.

Ostaci građevinskog materijala u Obrima I su veoma loše očuvani. Tokom


iskopavanja nisu ustanovljene rupe za stupove, što je inače u neolitiku osnova za
fiksiranje osnovnih oblika građevinskih objekata. Jedino se naišlo na tri rupe u sondi
VI na dubini od 1, 20 metara, ali sumnjivog karaktera. Važno je spomenuti i to da se
tokom čitavog perioda postojanja naselja na tom mjestu nije bitno mijenjao stil
građenja. Taj kontinuitet se može zapaziti i kod građenja ognjišta i radioničkih
postrojenja 5, u kojima tokom čitavog tog perioda nema prekida u stilu gradnje.

Treba ipak spomenuti nekoliko zapažanja prilikom iskopavanja u slojevima I i II


stratuma i to:

- već spomenuti nedostatak jama za stupove, koji nam govori da ljudi ovog
naselja nisu koristili stupove,

- nisu primjećeni nikakvi kompaktniji ostaci podnica,

- ostaci nešto lijepa, koji bi mogao da pripada kućnom obljepu .

U I i II fazi od pravih naseobinskih objekata pronađeni su ostaci 3 ognjišta i 2


žrvnjišta. Ognjišta su bila kružnog oblika, rađeni od kamenih oblutaka i premazani
ilovačom. Ognjišta su bila smještena izvan koliba. Žrvnjišta su bila od kamenih ploča
ili većih oblutaka. Na njima su ležali žrvnjevi i neka koštana oruđa. Jedno žrvnjište je
bilo izuzetno velikih dimenzija, što nam govori da je moglo biti korišteno u zajedničke
svrhe. Broj žrvnjišta je bio ograničen, tako da možemo pretpostaviti da je mljevenje
žitarica vršeno u ograničenim količinama.

O- 1 najstarije ognjište. Bilo je smješteno u južnom dijelu sonde VIII na dubini od 2,


50 - 2,60 m. Ognjište je bilo kružnog oblika, veoma malih dimenzija, supstrukcija mu
je bila od kamenih oblutaka, a površina mu je bila prekrivena naslagom gline.

5
A. Benac, GZM , Sarajevo, 1972/73. g., str.11 )

7
Slika 2 Sonda VIII, ognjište O-1 (I faza)6

O- 2, također je bilo smješteno u sondi VIII , ali samo u istočnom dijelu, i pripadalo je
II fazi naselja. Ovdje je zanimljivo to što su uz ognjište stajale i dvije kamene ploče,
koje su služile za zaštitu vatre od vjetra.

O- 3 ležalo je u istočnom dijelu sonde III. Izrađeno je na isti način kao i O- 2, ali ono
što odvaja ovo ognjište predstavlja naslaga pijeska u jednoj jami, na kojoj je onda
izgrađeno samo ognjište.

Pogrebni ritual / pokopavanje

Tokom iskopavanja 1968. godine, u stratumima starčevačko – impresso kulturne


grupe (I i II faza) pronađeno je ukupno 8 grobnih cjelina. Četiri groba sadržavala su
kompaktnije kosture, dok su se u ostala četiri kosti (dijelovi lubanje i trupa) nalazile
rasute po grobu i bile su pomiješane sa životinjskim kostima i drugim predmetima.
Prva četiri groba pripadaju samom početku naselja, a ostala četiri su za nijansu
mlađa.

U prva četiri groba ukopana su dojenčad u zgrčenom položaju, i to tako što su svi
kosturi različito ukopani. Jedan ukop je izvršen u veoma plitkoj jami, drugom je trup
bio opkoljen poredanim kamenom, a kod ostala dva skeleta trup je bio prekriven
ilovačom. Ta četiri kostura ležala su relativno blizu jedan drugom; oni predstavljaju
jedinstven nalaz u centralnoj Bosni i najstarije antropološke podatke na ovom
području. Bili su orijentirani u tri pravca: sjeveroistok-jugozapad, sjever-jug i istok-
zapad. Ne postoji jedinstvena orijentacija za sve ukope.

Tokom iskopavanja 1970. godine otkrivena su ostala četiri groba (grobovi 4 - 8) sa


ljudskim kostima. Tu se ne radi o pravim grobovima nego o jednom posebnom
kultnom ritualu.

6
A. Benac, GZM, Sarajevo, 1972/73. g., str. 17

8
Slika 3 Sonda VI položaj grobova 1-4 (faza II)7

Posebnu pažnju zaslužuju grobne cjeline označene kao grobovi 7 i 8, a posebno


grob 8.

Grob 7- u ovom slučaju dječji trup je bio položen na podlogu od kamenih oblutaka, i
opkoljen većim kamenim pločama. Oko te kamene ploče bila je poredana velika
količina keramičkih fragmenata, jedan “sunčev disk” od pečene zemlje i jedan disk od
kamena.

Slika 4 Sonda VIII Grob 78

7
A. Benac, GZM, Sarajevo, 1972/73. g., str. 24
8
A. Benac, GZM, Sarajevo, 1972/73. g., str.30

9
Grob 8 - najvažnije kultno mjesto. Ovo je mjesto bilo tačno osmišljeno za vršenje
nekih kultnih radnji. U početku to mjesto je bila samo dobro uglačana podnica od
ilovače na kojoj se jedno određeno vrijeme ložila vatra. Kasnije je dio podnice bio
prekriven kamenim pločama na kojem je i dalje nastavljeno loženje vatre, da bi
kasnije čitav taj prostor bio prekriven debelim pokrovom od kamenih oblutaka. Na taj
način dobio se pravi kameni tumulus, vjerovatno i najstariji tumul u BiH.
U jugozapadnom uglu postrojenja otkrivene su razbacane ljudske kosti i dio lubanje,
kao i neke životinjske kosti. Među kostima ležali su fragmenti veće vaze, tamne i
dobro glačane površine, ukrašena sa impresso ukrasom jadranskog tipa, a nađen je i
odlično glačan jantarni nakit 9. Još su se tu nalazile dvije kamene sjekire, jelenji rog i
gruba posuda ukopana u središte tog prostora. Uz tumulus su zatečeni ostaci još dva
posebna uređaja sa uspravim kamenim pločama.10

Slika 5 Sonda VIII Grob 811

Ovo mjesto je bilo smješteno u samom centru naselja. Tu je postojalo ( dosta


dugotrajno ) kultno mjesto, neka vrsta neolitskog svetišta. Dječje kosti na ovom
mjestu pokazuju i to da se u Obrima I vrlo vjerovatno vršilo i žrtvovanje djece radi
zaštite domaćeg ognjišta, koje je povezano sa izvjesnim kultom sunca.12 Što se tiče
grobova 1- 4 i njihove blizine glavnom kultnom mjestu A. Benac njihovo prisustvo
objašnjava na dva načina:

1) da su ovi kosturi sastavni dio žrtvenog sistema u ovom prostoru

2) ili da su ukopi ove djece izvršena u redovnom kultu mrtvih u blizini kultnog
mjesta.13

Materijalna kultura

9
Taj nakit je bio polomljen i takav predmet je stavljen uz ljudske kosti. (A. Benac, GZM,
Sarajevo, 1972/73. g., str. 31 )
10
Uz prvi je nađen veliki nakit od morske školjke Spondylus, a uz drugi dijelovi ukopane
posude i tri kamene sjekire ( PJZ II, Neolitsko doba, Sarajevo, 1979, str. 376 )
11
A. Benac, GZM, Sarajevo, 1972/73. g., str. 31
12
A.Benac, Kulturna historija Bosne i Hercegovine, Mlađe kameno doba i prelazno doba,
str. 42
13
A. Benac, GZM, Sarajevo, 1972/73. g., str. 35

10
Kameno i kremeno oruđe je veoma slabo zastupljeno. Pronađeno je 8 kamenih
glačanih sjekira. Sedam sjekira je kalupastog tipa, a samo jedna je pljosnatog oblika.
Sve su bile izrađene od sivkastog kamena, osim jedne koja je bila izrađena od
škriljevca. Izuzev sjekire od škriljevca sve su dobro glačane i pokazuju standardnu
tehniku za neolitsko doba. Od kremenog oruđa u stratumima I i II javlja se poneko
oruđe i par nožića, relativno slabo obrađeno i bez ikakovog retuša.

Koštane alatke i oružja – iako je ovim premetima poklanjana nešto veća pažnja,
nalazi su također malobrojni. Najljepše izrađevine od kosti su fino uglačane i lijepo
izrađene spatule 14, koje su specifikum ove kulturne grupe. Tu su još malobrojna šila,
glačalice, i jedna vrlo dobro oblikovana sjekira od jelenjeg roga sa rupom za
nasađivanje, koja je pretpostavljamo služila za lov.

Nakit
U I I II fazi naselja od nakita nalazimo:

- nakitni predmet u obliku torquesa od kosti, koji je veoma brižljivo uglačan, ima
nazubljene rubove i na krajevima rupe za vezivanje (I faza)

- privjesak izrađen od tamnog ćilibara sa rupom za vješanje, prepolovljen,


pljosnat i uglačan (II faza)

- poluobrađen predmet od školjke spondylus, vrlo glomazan (II faza)

Keramika

Što se tiče keramike vidljivo je miješanje keramičkih elemenata starčevačke grupe sa


elementima jadranske cardium- impresso kulture. U starijoj fazi naselja Obre i
zastupljeni su sljedeći keramički izrazi:

a) Barbotinska keramika tipa Starčevo - dominantna keramika u ovoj I fazi


naselja. Ona se pojavljuje u tri vrste faktura: samo sa pljevom, sa pljevom i
micom (sitnim pijeskom) i samo sa micom. Od primjese zavisi i boja stijenke.
Osnovni oblici ovog tipa keramike su trbušasti lonci sa malim ili nešto višim
koničnim vratom i sa ravnim ili prstenastim dnom, konične posude, kao i
obične trbušaste posude.
Ukrasi: kanelirani barbotinski ornament, koji se izvodi povlačenjem prstiju
preko vlažne gline. Dominiraju okomiti barbotinski ukrasi, a česti su komadi u
kombinaciji kaneliranog i prskanog barbotina, granulirani barbotine i barbotine
sa naljepnicom.

b) Ostala gruba keramika tipa Starčevo - po fakturi i načinu izrade slična je


barbotinskoj keramici. Posuđe ukrašeno urezanim i udubljenim, kosim ili

14
Lat. Spatula, koštani predmet u vidu plitke kašike, često s dugačkom drškom. (D.
Srejović, Arheološki leksikon, Savremena administracija, 1997, str. 958)

11
prepletenim linijama. Posebno mjesto među ovom keramikom predstavljaju
žrtvenici na četiri noge. Noge kod ovih žrtvenika su obično trougaonog
presjeka, gornja platforma je četvrtasta, a recipijent kružnog oblika i dosta
nizak. Ovdje još spadaju i grubo rađene vaze sa ornamentom u vidu
udubljenog i urezanog prepleta i udubljenih kosih linija. Površina im je obično
siva.

c) Obična gruba keramika – kod ove keramike glina je najčešće pomiješana


samo sa micom, zatim dolazi glina pomiješana i sa micom i sa pljevom, dok je
sama pljev ovdje veoma rijedak. Boja je najčešće crvenkasta. Posebna su
rijetkost potpuno crne posude. Oblici su veoma slabo poznati, ali od onog što
je pronađeno izgleda se ovdje najčešće radi o trbušastim oblicima posuda
(lonaca) sa ravnim dnom ili prstenastom nogom, i trakastim drškama.
Ukras: plastične trake modelirane prstom, razna plastična ispupčenja, česte
su i tzv. ružice.15

d) Bojena keramika starčevačkog tipa – kod ovo tipa glina je pomiješana sa


izrazito sitnom micom, ujednačene frakture, koja je obično tamne oker boje, a
sa unutrašnje i vanjske strane nanesen je odlično uglačan premaz u raznim
nijansama na kojem su zatim izvedeni ornamenti.
Ukrasi: preovlađuju dvije kombinacije: snopovi okomitih linija uokvireni debljim
okomitim okvirom i prepleti sa okvirom od debljih okomitih linija.

e) Impresso keramika jadranskog tipa – jasno se razlikuje od keramike tipa


Starčevo. Igrala je vidnu ulogu u tzv. finoj keramičkoj robi I faze. Vaze
impresso keramike jadranskog tipa obično imaju tanju stijenku od vaza bojene
keramike. Faktura stijenke je ujednačena tona, najčešće tamnosive boje, a
nekad presvučena sa sjajnim sivim premazom. Glina je pomiješana sa veoma
sitnom micom. Po svojim karakteristikama mnogo je bliža vinčanskoj nego
starčevačkoj, iako sa vinčanskom nema nikakve veze. Oblici ovog tipa
keramike su veoma jednostavni. Uglavnom je riječ o višim ili nižim koničnim
oblicima, uvijenog oboda i ravnog dna, trbušaste vaze sa malo izvijenim
obodom i neznatno naglašenim dnom. Ukrasi: tzv. tremmolo (tremolo) motiv,
koji obično izgleda kao da je izveden rubom morske školjke. Među njima
možemo razlikovati više varijacija: sitni tremolo ukras 16, široki tremolo ukras17,
tremolo ukras sa dodatkom urezane ravne linije između njih18.

f) Trakasta bojena keramika – nađeni primjerci pripadaju samo I fazi. Tu


keramiku predstavljaju dva sigurna nalaza:
1) konična noga od neke vaze uglačane površine, tamnije oker boje
2) dio žrtvenika starčevačkog tipa, koji je na recipijentu bio ukrašen crvenim
15
Ukras karakterističan za Starčevačku kulturnu grupu.
16
Veoma liče cardium motivima. Riječ je o sitnim cik – cak urezima. (PJZ II, Neolitsko
doba, Sarajevo, 1979, str. 380 )
17
Liči na cik – cak motive načinjene urezima školjke.
18
Motivi ređeni nekim točkićima (geometrijski motivi) i motivi izvedeni u obliku jelove
grane.

12
trakama.
Ornamentika kod ovih nalaza rađena je crvenom bojom koja se otire, i to je
razlikuje od bojene keramike tipa Starčevo.19

g) Monohromna / poluglačana keramika – zauzima dosta važno mjesto jer se


elementi ove keramike prenose u protokakanjsku fazu. Osnovne
karakteristike ove keramike su :
- veoma čvrsta keramika, dobro pečena
- površina posude osrednje uglačana, -

Među oblicima dominiraju visoke, konične i zaobljene šolje sa ravnim i


naglašenim dnom, poluloptaste šolje, tanjuri sa prstenastim dnom, zaobljene
zdjele i bikonične zdjele sa kratkim vratom20, a javlja se i poneka niska zvonolika
noga21.

Plastika

Veoma rijetki su nalazi plastike I i II faze naselja. Sve se svodi na dva odvojena
nalaza: jedne oštećene ljudske statue i jednog dijela antropomorfne vaze. Ljudska
statua pripada tzv. stubastim figurama. Nos i veoma izdužene oči su plastični i
vrlo istaknuti, dok ostali detalji na licu nisu izvedeni. Što se tiče antropomorfne
vaze površina joj je tamnosmeđe boje i dobro uglačana. Detalji na licu sastoje se
od veoma istaknutog nosa i plastičnih izduženih očnih kapaka.

19
A. Benac, GZM, Sarajevo, 1972/73. g., 52
20
Svi oblici koji su poznati i u danilsko – kaknjskom kompleksu.
21
Ovi oblici nemaju nikakve veze sa monohromnom keramikom starčevačke kulture, niti
vinčanskom. (PJZ, Neolitsko doba, Sarajevo, 1979, str. 380 )

13
Slika 6 Oblici keramike starčevačko - impresso
kulturne grupe 22

22
PJZ, Neolitsko doba, Sarajevo, 1979, str. 381

14
Ekonomski aspekt

Na osnovu arheoloških iskopavanja ustanovilo se da je osnovno zanimanje


stanovnika Obra I bilo stočarstvo, a zatim zemljoradnja i lov. Zemljoradnja je bila
mnogo manje razvijena, i vjerovatno nije igrala neki bitniju ulogu u ekonomici
starčevačko – impresso kulture. To nam govore malobrojni ostaci pšenice u
stratumima starčevačko – impresso kulture, i neznatni ostaci graška i leće, kao i
nedostatak kamenih alatki. Mnogo više pažnje posvećivalo se stočarstvu, a
posebno uzgoju krupnije stoke, koja je također igrala znatnu ulogu u ekonomici
kulture. Životinjski ostaci upućuju na to da su uzgajali goveda, koze i ovce, a
ostaci svinje i psa su neznatni. Uz stočarstvo i zemljoradnju bavili su se i lovom.
Najviše su lovili jelena, srnu i vepra.

Nalazi spondylusa i nakita od ćilibara svjedoče o trgovini ove kulture sa ostalim


neolitičkim kulturama. Riječ je najverovatnije o naturalnoj razmjeni, u kojoj su
stanovnici starčevačko – impresso kulture davali neke životinjske proizvode (kožu
ili neke izrađevine od kosti) u zamjenu za proizvode koji se nisu mogli naći u tom
području.

Duhovni život
Duhovni život stanovnika Obra I starčevačko – impresso kulture ogleda se u
nekoliko vidova: kultu mrtvih, heliolatrijskom kultu, upotrebi žrtvenika, plastičnim
izrađevinama i nakitu.

Kult mrtvih je dokumentiran na osnovu pronađenih 8 dječjih ukopa (dojenčadi).


Vidjeli smo prethodno da se ne radi o običnom sahranjivanju, nego o ljudskim
žrtvama, koje su najvjerovatnije vršene radi prosperiteta i dugotrajnosti naselja.
„Grob 8“ je svakako bio najvažniji kultni objekt ove faze, koja nedvojbeno
potvrđuje dječje žrtve.23

Heliolatrijski kult je potvrđen u „Grobu 7“. To potvrđuju jedan disk od pečene


zemlje i drugi od kamena. Najvjerovatnije da ovaj kult vodi svoje porijeklo iz
jadranske komponente u Obrima I.

Žrtvenici su izrazita svojina starčevačke kulture. Zbog svojih malih dimenzija


najvjerovatnije da su služili kao „ portabl - žrtvenici“. Noge i platforma su
uglavnom ukrašeni inkrustiranim motivima izvedenim crvenom bojom. Crvena
boja je simbol života, tako da su žrtvenici vjerovatno služili kultu koji je štitio
osnovne životne funkcije.

23
PJZ, Neolitsko doba, Sarajevo, 1979, str. 385

15
Plastične izrađevine gotovo je sigurno da su imale kultni karakter u životu
stanovnika Obra I, i vjerovatno da su označavale kult plodnosti, kult majke pretka.

Nosioci starčevačko-impresso kulture u duhovnom životu su stajali pod utjecajem


iz tri osnovna pravca:

1) pod širim balkanskim utjecajem u pogledu pogrebnog rituala


2) pod utjecajem starčevačke kulture (plastične izrađevine i žrtvenici)
3) pod utjecajem jadranske komponente (heliolatrijski kult i nakit od Spondylusa).

Srednji neolitik ( protokakanjska i kakanjska kultura)


Obre I u srednjem neolitku pripadali su kakanjskoj kulturi, sa još dva nalazišta
Kakanj i Arnautovići. 24

Nastambe i ognjišta

U III fazi naselja25 pronađeno je ukupno 5 nadzemnih kuća. Sve su kuće bile
jednodijelne, osim jedne koja je imala dvije zasebne prostorije površine od oko 60
m². Podnice kuća su bile od nabijene ilovače ili od tankih kamenih ploča, zidovi od
drvenih oblica ili poluoblica oblijepljeni ilovačom. Kućni temelji su bili uvijek od
kamena, a na uglovima su ustanovljene rupe od stupova. Pronađeno je i 9
vanjskih ognjišta kružnog oblika, podloga im je od kamenih oblutaka, koji su
premazani ilovačom.

Kuća-1 (K1) je najznačajniji objekt pronađen u ovom naselju. Kuća je ležala na


dubini 0,70 – 1,00 m na istočnoj strani sonde IV. Zanimljiva je zbog toga što je
imala dvije razvojne faze; stariju i mlađu. Starija kuća (K1a) imala je pod od tanke
nepečene ilovače. Najvjerovatnije da je izgorjela u požaru. Zidovi su bili građeni
od vertikalnih poluoblica ili dasaka i oblIjepljeni ilovačom samo sa vanjske strane.
Mlađa kuća (K1b) bila je jednostavnije građena od starije K1a. Podnica je bila
prekrivena naslagom debele pečene ilovače, a zid je možda bio oblijepljen sa
obje strane. Uz istočni rub mlađe kuće zatečeno je ognjište od ilovače, koje je
činilo jedinstvenu cjelinu sa podnicom. Uz njega su pronađeni neki ostaci običnih
grubih posuda. Kuća je bila četvrtastog oblika, sljedećih dimenzija: dužina 4 - 5
metara, širina oko 2,50 metra. Važno je spomenuti i to da su uz kuću K1
pronađeni ostaci nekih pratećih objekata, a vjerovatno su predstavljali neku
spremnicu kuće (zadnja etapa III faze).

24
A.Benac, Kulturna historija Bosne i Hercegovine, Mlađe kameno i prelazno doba, str. 37
25
Starija protokakanjska ili Kakanj I kultura

16
Slika 7 Sonda IV, Kuća K-1b i prateći objekt (III)

Kuća-2 (K 2) paralelna je sa K1 kućom. Nalazila se zapadno od K1 nastambe,


također u sondi IV. Kuća je bila prekrivena kamenim pločama, a samo je u istočnoj
strani primijećen podni lijep. To nam kazuje da je kuća mogla imati dvije prostorije:
veću na zapadnoj strani, sa popločanim podom i manju na istočnoj strani, sa podom
od gline. U zapadnoj prostoriji nalazili su se ostaci kućnog ognjišta, a svuda okolo su
ležali pojedinačni kameni žrvnjevi. Kuća K2 je izuzetno prostrana dimenzija 9x7 m.
Među kamenim pločama pronađeni su ostaci keramike i to: dvije noge od dva
različita ritona kakanjskog tipa, jedna zvonolika noga, dio plitkog tanjura i fragmenti
barbotinske keramike. (III faza)

Kuća-K 3 (K 3) ležala je na dubini 0,90- 1,30 metara u jugozapadnoj strani sonde V.


Kuća je bila orijentirana istok – zapad, i sastojala se samo od jedne prostorije.
Dimenzije K3 kuće: 5,5x3 metra (ranije razdoblje III faze).

Kuća-K 4 (K 4) ležala je na dubini 1,40 – 1,60 metara, uz zapadni rub sonde IV.
Ostaci govore da je riječ o lakšoj građevini, sa podnicom presvučenom naslagom
ilovače, a zidovi su načinjeni od drvenog pletera (početak III faze).

Kuća-K 5 (K 5) ležala je na južnom dijelu sonde VIII, na dubini 1,00- 1,15 metara. Na
osnovu ostataka ustanovilo se da se možda radi o nepravilnoj građevini, čija je
podnica bila izgrađena od kamenih ploča, a zidovi od drvenog pletera. Zbog svojih
malih dimenzija 3,50x3,20 smatra se da građevina nije služila za stanovanje nego da
je bila neka ekonomska zgrada

17
Ognjišta i žrvnjišta

U III i IV fazi pronađeno je ukupno 11 ognjišta, i to 10 je pripadalo III fazi, a samo


jedno ognjište pripadalo je IV fazi naselja. Većina ognjišta bilo je izgrađena od
kamena i gline26, odnosno supstrukcije od kamenih oblutaka i glinenog premaza.
Većina ognjišta imala je kružan oblik. Uz ognjišta O-2, O-8 i O-4 27 ležale su kamene
ploče, a uz O-6 nalazila se velika količina kamenih oblutaka. Ognjišta O-4 i O-5 bili
su možda dio jednog većeg ognjišnog sistema.

U III fazi pronađeno je ukupno četiri žrvnjišta, koji su bili dio radioničkog mjesta.
Ostaci velikog radioničkog mjesta pronađeni su u istočnom dijelu sonde V, i ono
pripada posljednjem periodu IV faze. Tu su ležale velike količine kamenja, a među
njima i pojedinačni žrvnjevi.

Pogrebni ritual

U III i IV fazi naselja do sada nisu pronađeni nikakvi ljudski ostaci, tako da nam je
pogrebi ritual ove faze nepoznat. Imamo samo jedan nalaz ljudske lubanje28 u
protokakanjskoj fazi, i to u običnom kulturnom sloju. To je čitav antropološki inventar.

Materijalna kultura ( oruđe, oružje i nakit )

Kameno i kremeno oruđe - u III fazi nalazi kamenih sjekira nisu česti. Nađeno je
svega 3 sjekire. Preovlađuju kalupaste sjekire, samo je jedna pljosnata sjekira. U IV
fazi situacija je malo drugačija, jer su nalazi nešto raznovrsniji. Sada su ravnomjerno
raspoređena dva osnovna oblika kamenih sjekira: kalupaste i jezičaste. Jedna
jezičasta sjekira je od lakog, bijelog magnezita, koja karakterizira mlađi neolitik.
Kremeno oruđe III i IV faze doživjet će svoj pravi procvat. U III fazi, u odnosu na I i II
fazu, javljaju se pravilno obrađeni nožići, a također i neka kombinovana oruđa (nožić
i strugač istovremeno). Krajem ove faze pojavljuju se i prvi veliki noževi, sa retušem
sa obje strane. Do svog punog izražaja došao je u IV fazi. Dovoljno je spomenuti da
je u sondi IV (0,70 - 0,85 metra) sakupljeno 127 nožića i 27 strugača, kao i velika
količina otpadaka. I dalje su kremeni nožići većinom manjih dimenzija i nedovoljno
oblikovani. Izuzetak predstavljaju dugi, masivni kremeni noževi sa visokim retušom.

Koštane alatke i oružja – najbrojnija su šila i glačalice. U III fazi uobičajen tip čine
izduženo, relativno tanko, dobro glačano šilo, sa različito zadebljanom glavom.
Veoma važna je pojava velikog broja šila sa lijepo obrađenom glavom. Koštane
glačalice također svoj pravi procvat doživljavaju u III fazi. Najčešće su bile one
glačalice izrađene od uzduž prepolovljene, veće životinjske kosti. Na nekim
glačalicama su probušene i okrugle rupe29. U IV fazi više se izrađuju glačalice od
rebara, ali i ostale su vrlo zastupljene.
26
Izuzetak su ognjišta O–4, O-5, O-7 i O-8. Ognjišta 4, 5 i 7 su izgrađena od gline, ali samo
su rubovi bili učvršćeni kamenim oblucima . (A. Benac, GZM, Sarajevo, 1972/73. g., 18)
27
Uz O-4 ležala velika četvrtasta kamena ploča.
28
Vjerovatno je riječ o mlađoj individui.
29
Vjerovatno za vezivanje oruđa.

18
Pored prethodnog tipa, interesantna su još dva tipa glačalica:

a) masivne glačalice od nožne kosti,

b) male, pljosnate glačalice pljosnatog oblika.

Nakit – radi se o pojedinačnim primjercima, a ne o nekoj masovnijoj proizvodnji.


Pronađeni su sljedeći primjerci:

- koštani prsten (III faza),

- nepravilan privjesak od kosti, sa velikom rupom za vezivanje (IV faza),

- privjesak od veprova zuba, sa rupom za vješanje (IV faza),

- oštećen veći privjesak od veprova zuba (IV faza).

Keramika
Starija (III) faza (protokakanjska faza ili Kakanj I)

Keramika III faze dijeli se na tri osnovne vrste:


a) barbotinska keramika tipa Starčevo,
b) obična gruba keramika,
c) monohromna keramika.

a) Barbotinska keramika - U ovoj fazi pljev je nestao iz upotrebe, i sada se glina


samo miješa sa micom. Boja fakture ujednačena – smeđa, sivosmeđa,
crvenkastosmeđa, tamnosmeđa i crna. Pored trbušastog lonca sa manje izvijenim ili
naglašenim vratom, javljaju se još dva nova oblika: trbušasti sud sa cilindričnim
vratom i vrsta kupe sa izvijenim gornjim dijelom. Drške su isključivo široke, trakaste.
Od ornamenata za protokakanjsku fazu je posebno karakterističan tzv. prskani
barbotin, zastupljen na gruboj keramici. Pored ovog ukrasa javljaju se kanelirani
barbotin, sa uglačanim međuprostorima, granulirani i metličasti barbotini primjerci
barbotina sa naljepcima. Veoma interesantan je primjerak barbotinske robe na kojoj
se pojavilo ispupčenje u obliku životinjske glave.

b) Obična gruba keramika - U izradi ove keramike upotrebljavala se isključivo mica,


a boja fakture je ujednačena kao i kod barbotinske keramike. Pojavljuju se oblici koji
su karakteristični za kakanjsku kulturu. To su: viši lonci zaobljenog profila, trbušaste
vaze zaobljenog profila i konične zdjele sa neznatno izvijenim obodom. Dno posude
je obično ravno, ali javlja se oblik i niske prstenaste noge na grubim posudama.
Trakaste dvostruke drške, koje ponekad prelaze u neku vrstu tunelastih drški.
Ukrasi: plastične trake blizu gornjeg ruba posude, razna plastična ispupčenja
(prstenasta i druga), a javlja se motiv tzv. ružice.

c) Monohromna keramika – u ovoj fazi dolazi do svog punog izražaja. Faktura se


odlikuje vrlo sitnom micom i ujednačenom bojom. Kod monohromne keramike mnogo

19
se koristi crni sjajni premaz (firnis), a ako nema takvog premaza, površina je sasvim
osrednje uglačana.

Oblici monohromne keramike:

- zaobljene šolje kakanjskog tipa sa ravnim dnom,

- više šolje kakanjskog tipa,

- tanjuri sa uvijenim obodom ili sa zarubljenim obodom,

- tanjuri sa nešto zaobljenim profilom,

- daniloidne kupe sa ravnim dnom i izvijenim gornjim dijelom,

- daniloidne kupe sa prstenastom nogom (tzv. tulipanske kupe),

- zdjele sa zaobljenim trbuhom,

- bikonične zdjele, i

- razni ritoni.

Ovi svi oblici posuda imaju tunelaste drške i lijepo oblikovane prstenaste noge, a
pred kraj III faze pojavit će se i zvonolike noge. Ukras: smjenjuju se plastični i urezani
motivi. Plastični motivi su vrlo jednostavni, radi se o raznim ispupčenjima ( ovalna,
okrugla i dvostruka ispupčenja), a urezan u vidu urezanih traka, rombova i
trouglova30.

Srednja (IV) faza (Kakanj II)

Faza razvijene ili klasične kakanjske kulture u kojoj dolaze do izražaja sve osobine
kakanjske kulture.

U srednjoj fazi kakanjske kulture nestaje u potpunosti barbotinska keramika, a njego


mjesto sad preuzima obična gruba keramika. U IV fazi tako razlikujemo dvije
osnovne keramičke vrste:

a) gruba keramika,

b) monohromna keramika.

a) Gruba keramika – faktura grube keramike obično ujednačena – boja je smeđa,


tamnosmeđa, crvenkastosmeđe i tamne boje, a glina je miješana sa micom. Neki
primjerci ove keramike su ovlaš glačani, pa djeluje kao polugruba, a boja je u tom
slučaju uvijek tamna. Oblici skoro identični kao i u III fazi, samo što se u ovoj fazi
javljaju zvonolike noge kod polugrube keramike. Drške su trakaste. Ukrasi:

30
Ovi svi motivi su štrafirani ili su kombinovani sa štrafiranim međuprostorima, što je
važna karakteristika kaknjske keramografije. (A. Benac, GZM, Sarajevo, 1972/73. g., 59)

20
dominiraju plastične trake sa otiscima prsta ili nekog grubog predmeta, te razna
plastična ispupčenja i veoma rijetke plastične ružice.

b) Monohromna keramika – boja također ujednačena; tamnosmeđe, smeđe,


crvenkastosmeđe, sivosmeđe i oker boje, a često je vanjska površina premazana
crnim sjajnim premazom. Među posudama dominiraju sljedeći oblici:

- tanjuri, sa uvijenim obodom,

- tanjuri sa zakošenim i zaravnjenim obodom,

- zaobljene zdjele, sa zadebljanjem na trbušnom dijelu stijenke,

- isti tip zdjele sa naglašenim rubom, (butmiroidnim),

- tulipanaste kupe,

- bikonične i konične zdjele,

- loptaste vaze (lonci) sa cilindričnim vratom,

- klasični ritoni kakanjskog tipa.

Dno ovih posuda je najčešće ravno, ali javljaju se i prstenaste i zvonolike noge, koje
često upotpunjavaju njihovu formu. Drške rijetke i tunelaste. Ukrasi: karakteristični su
rebrasti ukrasi, koji se pretežno javljaju na plitkim tanjurima. U ovoj fazi zabilježen je
jedan zoomorfni protom butmiroidnog tipa.

RITONI

Veliku kulturnu nepoznanicu u kakanjskoj kulturi predstavljaju kultne posude ritoni na


četiri noge.31

Dosadašnjim istraživanjem je utvrđeno da su ritoni i kult koji su predstavljali, bili


rašireni na prostoru središnje Grčke i Tesalije, u središnjoj Albaniji, u istočnoj
jadranskoj zoni, sjevernoj i središnjoj Italiji, i naravno u središnjoj Bosni.32
Oblik kultnih vaza, a i sam kult, koji vezan za njih došao je na obale rijeke Bosne
najvjerovatnije dolinom rijeke Neretve.

Kada se želi ukazati na izvorno porijeklo i područje ritona u pretpovijesno vrijeme,


preovladavaju 3 mišljenja:

• da potječu iz Dalmacije,

• da potječu iz Grčke,

• i da potječu iz središnje Albanije.33

31
A. Benac, Kulturna historija Bosne i Hercegovine, Mlađe kameno i prelazno doba, str. 53
32
O. Rak, Danilski riton, Šibenik, 2008., str. 20
33
O. Rak, Danilski riton, Šibenik, 2008., str. 23

21
Alojz Benac tvrdi da su ritoni na 4 noge i oblici njihovih nogu u kakanjskoj grupi čisto
jadranskog porijekla. Također on spominje Crvenu Stijenu u kontekstu mogućeg puta
kojim je riton s jadrana došao u srednju Bosnu. Ali osim ritona u Kaknju nema ni
traga bojenoj keramici, niti dekorativne ornamentike s Jadrana izvedene u tehnici
udubljivanja i urezivanja.34

Ritoni protokakanjske faze / Kakanj I (III faza)

Ritoni protokakanjske faze neposredno su zamijenili žrtvenike starčevačkog tipa, i


najverovatnije da su služili istom kultnom obredu. Pronađeni su pojedinačni dijelovi
ritona (noge, dijelovi recipijenta i drške ritona), tako da su samo napravljene grafičke
rekonstrukcije.U ovoj fazi kakanjske kulture mogu se izdvojiti četiri posebna tipa:

1. dosta primitivan tip, sa nešto savijenim, valjkastim nogama,

2. tesalski tip, sa vrlo niskim i vrlo širokim nogama,

3. daniloidni tip, sa lijepo zaobljenim i savijenim nogama,

4. kakanjski tip, sa masivnim koničnim nogama.

Drške su sve trougaonog presjeka, a recipijenti dosta plitki, osim kakanjskog koji je
imao znatno dublji recipijent. Ritoni su najčešće bili ukrašeni štrafiranim trakama, a u
manjem broju štrafiranim trouglovima i snopovima urezanih linija. U III fazi nedostaje
potpuno motiv „bodljikave žice“, koji je će u IV fazi biti glavni motiv pri ukrašavanju
ritona.

Ritoni Kakanj II (IV) faze

II faza kakanjske kulture prepoznatljiva je po obliku masivnijeg ritona na koničnim


nogama, koji je dobio ime kakanjski riton.35 Dominira ukras „bodljikave žice“, ali u
upotrebi ostaje i dalje urezani geometrijski motiv. Mnogo više se javljaju tragovi
crvene boje, koja se otire. S njom su bili presvučeni donji dijelovi ručke, unutrašnjost
recipijenta i donje površine ritona. Na taj način, ritoni su bili višestruko ukrašeni i
morali su djelovati najdekorativnije u okviru keramike kakanjske kulture.

34
O. Rak, Danilski riton, Šibenik, 2008., str.33
35
O. Rak, Danilski riton, Šibenik, 2008., str. 41

22
36
Slika 7 Ritoni

Tačnu namjenu ritona nije moguće utvrditi, ali sigurno je da nisu bili korištenu za
praktičnu upotrebu. A. Benca, oblik ritona podsjeća na nekog rogatog bovida.
Rodovsko uređenje nesumnjivo je držalo do kultova koji su se odnosili na plodnost i
rađanje. Animalni prikazi ritona bili su temeljeni najvjerovatnije na dvjema osnovama:
krvi (crvena boja) i instiktu.37 Oba ova simbola nesumnjivo simboliziraju život, ali i
samu „Veliku Majku“.

M. Gimbutas u ovim ritonima vidi lik medvjeda. Prema njoj medvjedica predstavlja
simbol smrti i regeneracije (obnavljanja). Odnosno rađanje, smrt i ponovno rađanje
(mali medvjedići). Taj simbol rađanja, smrti i ponovnog rađanja, bio je povezivan i s
Božicom Majkom.

36
A. Benac, GZM, Sarajevo, 1972/73. g., 163., TABLA XXVIII
37
O. Rak, Danilski riton, Šibenik, 2008., str. 35

23
Slika 8 Tipološka tabela keramike kaknjske kulture38

Ekonomski aspekti

Situacija u III i IV fazi naselja Obre I nije se mnogo promijenila. Osnovno zanimanje
ostalo je i dalje stočarstvo, sa prvenstvenim uzgojem krupne stoke, pa tek onda
slijede lov i zemljoradnja.

Trgovina u ovom periodu stagnira, ali ne u potpunosti. O neprekinutim ekonomskim


odnosima s regionom pokazuju nalazi:

• jedan fragment keramike, koji se ne može pripisati domaćoj keramografiji,

• 3 komada opsidijana, koji jasno svjedoče o razmjeni,

• i jedan dugačak nož od bijelog kremena i izvanredno retuširan.

Duhovni život
38
Lijevo: slike I faze kakanjske kulture (protokakanj), desno: slike II faze kakanjske
kulture. (PJZ, Neolitsko doba, Sarajevo, 1979, str. 399

24
Treba odmah spomenuti da u kakanjskoj kulturi uobičajni kult mrtvih kakav smo
vidjeli u I i II fazi naselja Obre I nije zastupljen. Od antropoloških ostataka u čitavoj
kakanjskoj kulturi pronađeni su samo dijelovi lubanje mlađe individue u Obrama I.
Tako da se o tom kultu ovdje ne može govoriti. Jedini pouzdani materijal za kog se
može tačno utvrditi da je korišten u ritualne svrhe su kultne posude - ritoni. Na to sve
nam ukazuju i to da su na jednoj masivnoj koničnoj nozi ritona iz Kaknja
„bodljikavom žicom“ izvedena dva koncentrična kruga, koji bez sumnje predstavljaju
sunčev disk. Na taj način je za kultne ritone vezan u kakanjskoj grupi i određeni
heliolatrijski kult. Sunce je također izvor života i plodnosti, posebno plodnosti zemlje.
Druga činjenica je ta da je kod ukrašavanja ritona važnu ulogu igrala crvena boja,
dodavana nakon pečenja. Crvena boja kao što sam prethodno napisala, simbolizira
„boju života“, odnosno određen kult životne vječnosti. Neosporna je činjenica i to da
su ritoni, kao i crvena boja, prenijeti iz starije faze naselja Obre I, te da bi oni trebali
služiti istoj svrsi kao i u starčevačko – impresso fazi. Samo što se ovdje više ne vrše
ljudske žrtve radi prosperiteta naselje, nego samo neke kultne radnje vezane za
plodnost zemlje i stoke, i da su pri tim kultnim radnjama glavnu ulogu imali ritoni.
Nezgoda je u ovoj činjenici ta što su kultni ritoni svojstveni jadransko – egejskoj
oblasti, a nema ih na području gdje je prije cvjetala starčevačka kultura, zato ih je u
genetskom pogledu vrlo teško ili nemoguće vezivati za ovu grupu.39

Josip Korošec postavio je tezu da su ritoni na četiri noge služili u kultu vode, a neki
pak smatraju i to da su služili kao lampe, bilo u svakodnevnom životu ili u određenom
kultnom ritualu.

Neolitski stanovnici naselja, koji su izrađivali ritone bili su stočari i zemljoradnici.


Njihova zainteresiranost za plodnost stoke i zemlje je logična. Heliolatrijski kult,
zoomorfni izgled ritona i crvena boja koja se otire , sve nam to govori da je moguće
da se radi uporedo o zemljoradničkom i stočarskom kultu, koji je objedinjen u
zajednički kult plodnosti.

Zaključak:

39
PJZ, Neolitsko doba, Sarajevo, 1979, str. 404

25
Naselje Obre I nalazi se na Raskršću nedaleko od rijeke Trstionice, koja se
ulijeva u rijeku Bosnu. Naselje predstavlja veoma plodnu dolinu okruženu šumom,
koja je bila pogodna za zemljoradnju, a posebno za stočarstvo i lov. Nalazilo se
na krajnjoj granici starčevačko – impresso kompleksa, što je predstavljalo njihovu
perifernu granicu i pogodovalo spajanju ovih dviju kultura. Starčevačko –
impresso kultura u Obrama I vremenski je trajala od 5230 do 4990. god. pr.n.e.
Ostaci građevinskog materijala su veoma loše očuvani. Tokom iskopavanja nisu
ustanovljeni nikakvi ostaci stupova, a unutar naselja pronađena su samo 3
ognjišta i nekoliko žrvnjišta. U starčevačko – impresso fazi ( I i II faza) pronađeno
je 8 dječjih ukopa (dojenčadi), koja su najvjerovatnije žrtvovana pri osnivanju
samog naselja i za što su stanovnici ovog naselja također mislili da će im donijeti
prosperitet i blagostanje. Posebno treba istaknuti Grob 8, koji je tačno osmišljen
za izvršavanje nekih kultnih radnji. Vjerovatno je da se radi o prvom tumulusu u
BiH, jer se na tom mjestu nalazilo dosta dugotrajno kultno mjesto, neka vrsta
neolitskog svetilišta. Što se tiče keramike vidljivo je miješanje elemenata
starčevačke kulture i impresso (cardium) elemenata. U starijoj fazi bili su
zastupljeni sljedeći keramički oblici: barbotinska keramika tipa Starčevo, ostala
grupa keramika tipa Starčevo, obična gruba keramika, bojena keramika
starčevačkog tipa, impresso keramika jadranskog tipa, trakasta bojena keramika i
monohromna (poluglačana) keramika. Duhovni život stanovnika Obra I u
starčevačko – impresso fazi ogleda se u nekoliko vidova: kultu mrtvih,
heliolatrijskom kultu (kultu sunca), upotrebi žrtvenika, plastičnim izrađevinama i
nakitu. III i IV fazu naselja obilježavaju protokakanjska i kakanjska kultura,
odnosno Kakanj I i II. Vremenski trajanje ove kulture bilo je od 5300 – 4900. god
pr.n.e. Građevinski materijal ovdje je mnogo bolje očuvan. U III fazi pronađeno je
ukupno 5 nadzemnih kuća, osim toga jedna kuća imala je dvije prostorije. Izvan
naselja pronađeno je 9 ognjišta kružnog oblika, i 4 žrvnjišta, koja su imala
radionički karakter. O pogrebnom ritualu se ne može govoriti, jer je pronađen
samo jedan nalaz, dio lubanje mlađe individue u protokakanjskoj fazi izvan
konteksta. Ovo je jedini nalaz u cijeloj kakanjskoj kulturi. U III fazi bila je
zastupljena sljedeća keramika: barbotinska keramika tipa Starčevo, obična gruba
keramika i monohromna keramika. U IV fazi nestaje barbotinska keramika tipa
Starčevo, dok obična gruba i monohromna keramika ostaju i dalje u upotrebi. U
keramiku kakanjske faze spadaju kultne posude na četiri noge, tzv. kakanjski
ritoni. Sami ritoni kao i kult vezan za njih bili su rašireni po cijeloj jugoistočnoj
Europi ( na prostoru središnje Grčke i Tesalije, središnje Albanije, središnjoj
Bosni,itd.) i u Italiji. Namjena ovih ritona u potpunosti nije razjašnjena. Zna se
samo da su bili korišteni u kutnim radnjama. Najvjerovatnija pretpostavka je ta da
su bili vezani za kult plodnosti. Pošto su neolitski stanovnici bili stočari i
zemljoradnici, a sam riton ima po nekima zoomorfan izgled, velika je mogućnost
da smo na pravom putu do rješenja ove kultne nepoznanice. Možda će u neko
novije vrijeme ova dilema biti u potpunosti razjašnjena.

Literatura:

26
- Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Centar za balkanološka
istraživanja, Prahistorija jugoslavenskih zemalja II - Neolit, Sarajevo, 1979.

- A. Benac: Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Obre I –


Neolitsko naselje starčevačko – impresso i kakanjske kulture na Raskršću,
Sarajevo, 1972/1973.

- O. Rak: Danilski riton, Gradska knjižnica „ Juraj Šižgorić „, Šibenik, 2008.

- D. Srejović: Arheološki leksikon, Savremena administracija, Beograd, 1997.


- A. Benac, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Obre II- Neolitsko
naselje butmirske grupe u Gornjem polju, Sarajevo, 1971.

- A. Benac, Kulturna historija Bosne i Hercegovine, Mlađe kameno i prelazno


doba, Veselin Masleša, Sarajevo, 1966.

27