ZDENKO VINSKI

sr, J E M E P 0 H ESE 0 BEN A ROD A NABEN U SINJU*

U zbirci Muzeja Cetinske krajine u Sinju cuva se do sada neobjavljen zeljezni sljem, naden 1965. godine navodno slucajem prilikom vojnih zemljanih radova na jugozapadnoj padini breiuljka na kojem je smjestena sinjska tvrdava, gdje je nekada vrlo vjerojatno postojao anticki kastel Osinium.! Sljern je nakon otkrivanja bio u losem i korodiranom stanju, nedostajali su mu manji pojedini dijelovi, pa je poslan posrednistvom Arheoloskog muzeja u Splitu na popravak u Arheoloski muzej u Zagrebu, gdje je postupak Ciscenja, konserviranja i restauriranja izvrsila muzejska laboratorijska radionica. Srecom suna sljemu postojali njegovi karakteristicni sastavni elementi, pa je postupak uspjesno zavrsen i restaurirani je sljem nakon toga vracen u Sinj. Taj je sljem (tab. I, 1, mj. cca 1:2) u ci-

1, Ovom je radu prethodilo nase predavanje pod is tim naslovom odrzano 3. 6. 1980. u Sinju na znanstvenom skupu »Cetinska krajina od prethistorije do dolaska Turaka«, organiziranom od Hrvatskog arheoloskog drustva: sazetak predavanja objavljuje se takoder pod istim naslovom u Izdanjima imenovanog drustva sv, 8, predvidenirn za znanstveni sirup. - Slikovna grada reproducirana u ovom radu ponajvise je vee objavljivana u strucnoj Iiteraturi, pa izostavljarno mace uobicajene naznake mjerila, koja se navode sarno uz neobjavljene nalaze (Sinj, sljem i Legrad-soderica, sljem) kao i uz nedovoIjno objavljene nalaze (Vid.Narona, krnji sljern i Breza, umbo).

1 Lit: A. Jadriievic, Viesnik ark. hist, dalrn., LI, 1940, 157-160 (5 fig.). - A. Mayer, Die Sprache der lllyrier, I, Schriiten der Balkankommission etc., 1957, 251. - D. Rendic-Mioiievic, T. Raukar, s. v. Sinj, Encilklopedija Jugoslavije, VII, 1968, 198 sq. - 1. 1. Wilkes, Dalmatia, 1969, 243 sq., 347. - Prema navedenoj Iiteraturi nadena je oko 1938. godine pod bedemima sinjske tvrdave rimska ara (nju cuva arh. zbirka samostana franjevaca u Sinju) s vaznirn natpisom, protumacenim u smislu Genio Osiniatium, tj, natpis sadriava ilirski etnik delmatskih Osiniates, a po njernu je izvediv Iatinizirani toponim Osinium, odatle srednjovjekovni Zyn ili Vsin i konacno sadasnji Sinj, kao nesumnjivo predslavenski toponim, - Brezuljak (na kojemu je sinjska tvrdava) dominira geostrateski sjeverozapadnim rubom Sinjskog polja, sva je prilika da je na brezuljku nekada bilo prethistorijsko ilirsko, tj, delmatsko gradinsko naselje, sto ga je nadslojio kasnije rimski kastel, pa zatim srednjovjekovni kastrurn i dalji novovjekovni slijed fortifikacija. Vee u anticko doba prosirtlo se naselje i ispod brezuljka na nizinsko tlo, kako to potvrduju nalazi, napose bazilika Sa starokrscanskim mozaikom; u kasnom srednjem vijeku bio je kastrum u vlastl feudalnih knezova Subica Bribirskih, knezova Nelipcica itd. 0 tadasnjim topograiskim prilikama tog kraja d. S. Guniaca, Topografska pitanja na teritoriju stare cetinske zupanije etc., 1937, passim.

7

j~losti od zeljeza, ?_onekle stoiasta obli~~, konstruiran po sherni na 4 provjesla, svak~ ad njih s hrptom po sredini, a ana su zakovicama pricvrscena gore na tjemenom vrhu na konveksnu kruzno oblikovanu plocicu i doIj~, na bazi sIjem<;t, na. uz.ak ~eoni c:bruc .. ~r::z?i~e medu provjeslima ispunjcne su segrnennma zeljeznih ploca, pncvrscenih zakovicama, Sljem ima 2 sada uglavnom rekonstruirane obrazne place obrubljene rupicarna za pr isivanje kozne postave, nekada eventualna i unutar sljema, gdje je mazda bila mjesto postave kozna kapiea; sljemu nedostaje bilo kakav ukras. Mjere: visina sljema = 17,5 em, prornjer ceonog obruca ::::: 21 x 18 em, visina obrazne ploce ::::: 11,7 ern. Toliko 0 samom nalazu ..

Za interpretaciju tematike, u koju valja uklopiti pajavu sinjskog sljerna, potreban je barem sumaran osvrt na sarno po sebi prrlicno slozeno stanje istrazivanja 0 odgovarajucem obrambenom oruzju, sto mozemo tek ukratko predociti, Problematika nije jednostavna i nju nije moguce samo regionalno rjesavati, sto slijedi iz daljeg konteksta. Preglednosti radi treba nastojati fundus sljemova razvrstati II skupine, pocevsi ad kasne antike i.ograniciti se na izbor karakteristicnih primjera, jer je jedino na taj nacin objasnjivo podrijetlo i pripadnost nalaza sljerna u Sinju, kojemu, uostalorn, nedostaju neposredne paralele. Opsirnije ce se raspraviti skupine sljernova, konstrukcijski donekle srodnih sa sinjskim prirnjerkom.

ZapoCinjemo isprva s kasnom antikom, a ona je ostavila za sobom doista opsezan fundus sljernova razlicitog obiljezja od legionarskih do paradnih, bez obzira na gladijatorske sljernove.s Kod nas je vee prije sedamdesetak godina upozorio V. Hoffiller" u vecem .radu na zbir primjeraka i taj nam rad a sljemovima u sklopu oprerne rimskog vojnika rnoze posluZiti kao polaziste. U okviru naseg razmatranja dovoljno je podsjetiti na sljernove sa sipkarna ili pseudosipkama prikazane na Trajanovu stupu u Rirnu.s te izrazito jos na Galeri'jevom slavoluku u Solunu (podignutom 290 .. gcdine)," na kojemu se vee naziru prikazisljemova sa sipkama poput uskih provjesla (tab. III, 1). Dandanas je dokazano da je kasnoearska rimska vojska poprimila iz prednje Azije, gdje je na Eufratu granicilo rimsko Carstvo sa sasanidskim, niz .iranskih utjecaja, uocljivih na embiemima legija, na vojnoj o.klopnoj zastiti i napose na oblikovanju sljemova:" njima je u kasnocarsko vrijeme dvodijelna kalota iskljucivo od zeljeza, bez obzira na njihov dekor. Ostavimo li po strani prikaze skupocjenih carskih

2 0 tome postoji kudikamo opseinija literatura; za nasu je svrhu dovoljno nav~st~, zbog prve orijentacije,. knjige: L. Li:zdenschmit, Tracht u. Bewaffnung des romischen Heeres, 1882, passim. - F. v. Lipperheide, Antike Helme, 1896, passim. - P. Couissin, Les armes rornaines, 1926, passim. - E. B. Thomas. Helme, Schildc, Dolche, Studien i.iber romisch-pannonische Waffenfunde, 1971, passim.

3 V. Hoifiller, Vjesnik hrv, arh; dr., n. s., XI, 1910(11, 175-240.

4 V. Hoffiller, o. c., 232, 238 sq. (ukljucivsi i rekonstrukciju sljerna na spomeniku u Acam-Kliss], Dobrudza, fig. 44). - A. Altoldi, Acta Archaeologica, VJ1-2, Kebenhavn 1934, 118 sq., n. 60 (s literaturorn). - Ct. O. Gamber, lahrbuch d. kunsthisior . Sam ml., 60, Wien 1964, fig. 15.

. 5 A. ",!lf6tdi, o. c., 122 .. - S: V. Grancsay, The Metropolitan Museum of Art Bulletin, April 1963, 258 sq., fig. 11. - o. Gamber, o, c. fig. 16. - Reproducirarno kao detalj prikaz Mjema (tab. III, 1) of. 1. Kalmar, la~us Pannonius Muzeum Evkonyve, 1964 (l96~), 85, fig. IS. - Uopce 0 tom slavoluku ct. K. F. Kinch, L'Arc de Tdomphe de Saloniki, 1890, passim.

• .A .. Atf8ldi, o. C., 1.21 sq., n. 60. - S. V. Grancsay, o. c. (April 1963), 258, 261. - Cf. lStl, The Metropolltan Museum of Art Bulletin, June 1949. 276.

8

sljemova s krestama (gotovo uvijek signiranih krscanskirri monogramirna), npr. na rnedaljama iIi na noveu cara Konstantina Velikog,? navodirna prerna originalima s evropskih nalazista 4. i 5. stoljeca izbor vise sljemova, na kojima se koliko toliko naziru izvjesni sasanidski impulsi, svojstveni kasnocarskom obranibenom oruzju, iako su ti primjerci evidentirani preteino na podrucju zapadnorimskog Carstva," Gotovo svi su ti sljeruovi, s dvodijelnorn zeljeznom konstrukcijorn, irnali ne uvijek ocuvanu oplatu ad plemenite kovine, gdjekad jos i s ukrasima polikromnih ulozaka. Navodimo sljernove sumarno u kratkom osvrtu s nalazista kako slijede, isprva s. dunavskog lirnesa u Panoniji: Berkasovo u Sr'ijernu s dva karakteristicna nalaza (tab. II, 1, 2),9 Budimpesta-Elizabetin most." Dunavaros (Dunapentele)-castrum Intercisa s cetiri nalaza (bez oplate).!' zatim Concesti'" u Rumunjskoj, Deurne-" u Nizozemskoj, Augsburg-Pfersee s dva nalaza'! i Worms15 u Zapadnoj Njernackoj, pa Augst-Augusta Raurica (bez oplater-" u Svicarskoj, te S. Giorgio di.Nogara (dijelovi bez kalote)!? II Italiji. Radionice tih sljemova tijekorn 4. stoljeca nije za sada moguce blize odrediti, za panonske nalaze madarski arheolozi pretpostavljaju njihovu proizvodnju mozda u Sisciji ili u Sirmiju."

Kao derivati tih skupaejenih kasnoantickih barbariziranih sljemova slijede neukraseni zeljezni sljemovi (dvodijelni s tjemenom trakorn)," najizrazitiji su predstavnici dva jednaka prirnjerka (tab. II, 3, 4) s dalmatinskog tla, i to iz antickog grada Naronae, tj. s nalazista Vid kod Metkovica;20 nadeni su pocetkom 20. stoljeca (1901. godine) nabijeni jedan II dru-

, A. Alfoldi, o. c. 99-103, 106, n. 1, fig .. 1, 2a, 3a, 43.

8 Poblize H. Klumoach u djelu Spatrornische Gardehelme, Munchner Beitriige zur Vor- u. Friihgescbichte, 15, 1973, 9-14, napose 10 (djelo cit. dalje skraceno Spatrom. Gardehelme). - H. Klumbach je kao izdavac uspio sjediniti priloge niza autora 0 tzv. sljemovima garde, a u tom se djelu mogu naci sve pojedinosti, uz ostalo, 0 okolnostirna nalaza, 0 tehnici izradbe, 0 dotadasnjoj literaturi, sto ovdje ne rekapituliramo, - Navodimo jos rad D. Hejdovd, Sbornik Ndrodniho Musea v Praze, ser. A, XVII III , 2, 1964, 42 sqq., jer taj sadrzava niz znacajnih zapazanja.

, Spatrom. Gardehelme (M. Manojlovic-Mariianski), 15-38, tab. 1-9, tab. 11

1-5.

10 Sparrorn. Gardehelme (E- B. Thomas), 39-50, fig. 3, tab. 12-18.

1I Spatrorn. Gardehelme (E. B. Thomas), 103-109, fig. 24-27, tab. 45-57.

'" Spatrorn. Gardehelme (K. M. Skalon), 91-94, tab. 32-37. - Autor se ogranicava same na opis sljema (nalaziste na rijeci Prut u Moldavskoj daleko je izvan teritorija Cars tva) , ostali popratni nalazi ukazuju na grob istaknutog Huna iz ranijeg 5 .. sroljeca, dok sljem predstavlja hunski plijen, za literaturu cf.: D. H eidovd, o, c., 48 sq, D. 123. - Spatrom. Gardehelme (H. Klumb ach}, 14, n. 19.

13 Spatrorn, Gardehelme (W. C. Braat i dr.), 51-83, tab. 19-29. - Kasnorimski

grobni nalaz (u rnocvari) sa znacajnirn prilozi-ma.

" Spatrorn. Gardehelme (H. Klumbach), 95, 101, fig. 20-22, tab. 38---44. I; Spatrorn. Gardehelme (H. Klumbach}, 111-114, tab. 58-60.

Ii' Spatrorn, Gardehelme (H. Klumbach}, 115-117, tab. 61-64.

" Spatrorn. Gardehelme (H. Klurnbach), 85-89, tab. 30-31, 1.

IS Spatrorn. Gardehelme (E. B. Thomas), 49 sq., n. 31 (A. Radnoti),

,. Podrijetlo im se nazire na pojedinim prikazirna carskog sljema Konstantina Velikog ct. A. Alioldi, o. C., 118, fig. 1a. - Uopce 0 kasnoantickim sljemovima barbarske konstrukcije cf, P. Couissin, o. c., 510 sq ..

"" C. List, Iahrbucn der k, u. k. Zentral-Kommission etc .. N. F., I, 1903, 251, 257, fig. 219. - F. Radle, Starohrvatska prosvieta, VIIIIl, 2, 1904, 44, fig. 4. - L. Lindenschmit, Alt .. uns. heidn. Vorzeit, V!7, 1906, 223 sq., fig. 3. - V. Hottiller, 0. c., 235 sq., fig. 41. - A.Altaldi, o. c., 118. - P. Post, 34. Bericht Ram.·German. Kommissiol1, 195],53 (1954), 143, tab. 7, 1. - D. Hejdovd, o. c., 48, fig. 6, S. - Opcenito 0 Naroni cf. C. Patsch., ZUI Geschicht.e u. Topographie von Narona,. Schrit1etl der Baikan· kommission etc., 1907, passim. - CE. n .. 139.

9

J I

gog, sto se tek naknadno uspjelo ustanoviti." Kako je vee receno, oni su dvodijelne konstrukcije, a oba dijela svakog od njih spojena su tjemenom siromtrakom i visokim ceonim obrucem sa zakovicama (tjernena se traka jasnije razabire na nekadasnjern foto-snimku, vidi tab. II, 5). Na njih su naoko donekle slicna dva zeljezna neukrasena sljerna, dcduse svaki s po dvije unakrsno smjestene sire trake medu kojima su segrnenti," nekada su ti sljemovi (bez vidljivih zakoviea) bill kozom oblozeni takoder s vanjske strane, a potjecu iz franackih grobova, datiranih poslije 500. go· dine, i to s nalazista Mainz-Bretzenheim na Rajni'" i Trivieres (tab, II, 6) u Belgiji." Zeljezni sljemovi iz anticke Narone, kao i oni, po konstrukciji traka varirani, iz franackih grobova na evropskom zapadu, nastali su tijekorn 5. stoljeca i njihova pojava nije zamisliva bez izrazite anticko-barbarizirane tradicije.

Osobito znacenje ima sasanidski, dakIe predislarnski Iran. Mocna se prednjoistocna drzava Sasanida, s glavnim gradom Ktesifonom na Tigrisu, prostirala tijekom 3. do 7. stoljeca cak do Inda na istok i do Eufrata na zapad, tj. do onamosnje granice s rimskimCarstvom," koje je, usprkos cestom rnedusobnorn ratovanju, resorbiralo niz sasanidskih elemenata materijalne kulture, uz ostalo, shemu oblikovanja ondje udomacenih sljernova, konstruiranih uglavnom na 4 provjesla." S podrucja sasanidske dria~e navodimo cetiri nalaza: dva sljema bez sacuvanog nalazista iz Mezopotaznije-" (sada u Londonu), nadaljesljem iz perzijske regije Amlas (tab.

2, Literatura u n. 20 znala je sarno za jedan takav sljern iz Vida (ovdje tab. II, 5), no prilikom rijegovog ponovnog Ciseenja i .konserviranja (prije priblizno 20 godina) uspjelo je izvaditi iz njega unutrasnji nabijeni drugi analogan primjerak, za prvu objavu obiju sljemova (cuva ih Waffensammlung Kh. Mus., Wien), d. 0, Gam· bel', o. C., 16, fig. 10, 11. - Ovdje tab, II, 3, 4. - Cf. opasku u n. 57.

22 Unakrsno smjestene trake zapazaju se vee ponegdje na kasnorirnskim vojnim sljemovima, a takoder i na jednom prikazu earskog sljema Konstantina Velikog, ct. A. Aliiitdi, o. C., l18 sq., n. 60, fig. 3a.

,_ L. Lindenschmit, Maimer Ztschr. III, 1908, 139, tab. V, 1. - G. Behrens, MaInzer Ztschr., XIV, 1919, 6, tab. II, 3, 1. - Cf. D. Hejdova, o. C., 69, fig. 15, l.

2' A. de Loe, Catalogue de la Belgique ancienne etc., IV, 1939, 114 sq., fig. 16, 17. - A. France-Lanord, G. Faider-Fey trnans, Revue beige d'Archeologie etc., 20, 1951 265-272, fig. 1-3. - Cf, D, Hejdovd, o. c, 69, fig. 15, 3. - Trivieres je nalaziste velikog rnerovinskog groblja na redove, u njernu plemicki grob ratnika sa sljernom, pokopanog pocetkorn iIi mozda u prvoj polovici 6. stoljeca, poblize glede sljema ci. H. Faider-FeytmansAes: necropoles merovingiennes, Coil. d' arch. reg. du. Musee-de Mariemont, 1970,57, 104 sq. tab. 53, 54.

'" CE. npr.: 1. Burckhardt, Die Zeit Konstantin des Gross.en (5, izd.), s. a., 109- -120. - B. Niese, Grundriss der romischen Geschichte etc., 1923, 350 sq. - M. Rostovtzeii, Geschichte der alten Welt, II, 1942, 310, 326, 392, 394. - tsu, 0 bliznem Vostokje, 1931, 12-18, - F, Altheim, Die Krise der Alten Welt I etc., 1943, 17-53, - R. Ghirshman, L'Iran des origines a l'Islarn, 1951, 258-326.

"" U Iranu su postojali sljemovi na provjesla vee prije sasanidske dinastije, 'tj. za partske dinastije., jer s.e t.ak.vi sljemovi razabiru.na-.glavama vladara prikazanih na partskom novcu, poblize cf. 1, Werner, Praehist. Ztschr., XXXIVIV, I, 1949/50 (19S0), 188, n. 23, 24 (navode se imena partskih vladara). - C1. F. Altheim, o. c. tab. 23, - Sljemovi na provjesla manje su cesti na prikazirna vladara na sasanidskorn novcu (ipak takav primjerak navodi R. Ghirshrnan, o. c., tab. XVI, l), na kojemu su pretezno prikazani sasanidski vladari s kompliciranim pokrivalima glave (poput .krune P), takonpr. R. Ghirshman, 0, c., tab. XVI, 2-7, - Cf. bolje reprodukcije sasanidskog novca u djelu: 1. C, Belloni, L. Fedi Dall'Asen, L'Arr Iranien etc., 1968. tab. 62-69.

"~ R. Henning, Der Helm von Baldenheim etc., 1907, 74 sqq., fig. 33, 34; te nesto ostecen treCi primjerak iz Mezopotamije, cf. 0, c;., 73, fig, 32. - Cf, S. V. Gra/1.csay, o. c. (April 1963), fig. 8, 7. 6,

10

III, 2),28 jugozapadno od Kaspijskog jezera (sada u Ne\:~,Yor~u).' te n~viji mezopotamijski nalaz sljema (sada u Bag?adu) s nalazl,~ta NlI~l,:e:Ku)undzik (tab. III, 3),29 Prva dva spomenuta (iz Mezopotarnije) obiljezeni su zeljeznim provjeslima i. segmentima s v ~akreD:0m oplatorn; ,druga. dva su bolje sacuvana i dragocjenija, 1 to na sljemu 1Z regije Amlas provjesla su i ceoni obruc od bronee, a zeljezni su segmenti ukraseni . poput srebme mreze, dok su na sljemu s nalazista Ninive-Kujundzik sarno provjesla broncana, a zeljezni su segrnenti, pa i zeljezni ceoni obruc (s rupicama za koznu postavu) ukraseni naslagom finog t~kstila i tanko. t?rdir.anirn vrpcama, sto stvara dojarn ornarnenta krljusti. Treba naglas~tl da Je u Iranu udornacena konstrukcijska shema na 4 provjesla; na svima se sasamdskirnsljernovirna isticu masivne broncane kuglicaste zakovi~e, i to s~o~strukcijskom narnjenom. Valja pripornenuti da se na nekoliko raskosmh kasnocarskih sljemova zapazaju kuglicaste zakovice (npr. tab. II, 1, 2),~~ iako su one na tim rimsko-barbariziranirn primjercima sarno dekorativni elementj, .preuzeti k~? strani ~j ~ iranski impu~si. ~it~ratur~ n~yedene .sasanidske sljemove, koji ne potjecu I~. zat,:orel1:'-h ~J~h.n.a, pnbh~fo10 da~ra u 4. sroljece'" i sva je prilika da su njihovi n~slocl bili l~ta~~Il1.~t~ lran;k~ rat~ niei sasanidskih vojnih Iormacija." Nadalje treba prirnijetiti da zeljezni sljernovi s unakr:snim trakama iz Iranackih grobova na evropskom zapadu (npr. tab, II, 6)33 sarno po smjestaju svojih tra~a op~nasaj~ sh~m~ sas.anidskih sljemovaj " usprkos golemo_j prost,?~mo].u~al]enostl, ~~Ibhzno istocno ad Eufrata do zapadno od Rajne, zacijelo ]e, I y t?m radl)~St; posredovala kasnoanticko-barbarizirana oruzarska tradicija iskonski JOS iz vremena Konstantina Velikog:

. Predislamski, tj. kasnoanticko-ranobizantski krist~j~nizirani, odnosno koptski Egipat zastupan je s .~va doist~ '::,aina ~alaz~ sl]~rnova konst~.lra: nih iskljucivo od zeljeza, a nJI.hovo smJ~stayafo1]e u izrazito suh pustinjski pijesak izvrsno ih je ~onserviralo. ~rvl primjerak (t~b. IV, 1) r:-a 4 provjesla s nepoznatog egipatskog lokaliteta'" (sada ~ Leidenu), bio ]e. navodno na rnumificiranoj glavi mrtvaca popracen kapicorn a? erne koze; d:~gi primjerak (tab, IV, 2) na 6 provjesla, s nosobtanom 1 oklopnom zasti-

:l S.V, Grancsay, o. c. (April 1963), 253, fig. 1-3, 10, ,. 1. Werner, o. C., 184, tab. 4-'6,

:l~ Cf. Spatrom, Gardehelme, tab. 1-9 (Berkasovo L,2), tab. 19 (Deurne), tab, 32 (Concesti).

:11 1. We mer, 0, c., 188, - S. V. Grancsay, o. c. (April 1963), 256,

!\~ Neste kasniji primjer, predstavlja varirani oblik zeljeznog srebr?,m platiran?g sljerna iz sasanidskog bogatog konjanickog groba S. stoljeca s nalazista Tepe Ts,,:, razh Ali kod mjesta Resd u sjeverozapadnom I.~anu (sada u Mainzu), cf. K. Wei' de~nan/1. u publikaciji Das friihe Mittelalter, Rom.-German. Zentralrnuseum, 1970:

40 sq. (s fig.). . . .

ael Mainz~Bretzenheim d. n. 23, Trivieres d. n. 24. - Literatura spommje nadalje i ostatke osebujnog ie1jeznog sljema s nalazista Benty-Grange u Engleskoj, cf.:

P, Post, o. c., 122, n. 16,17, fig, 4. - D, Heidovti, o. c., 69 sq., n. 169,

H C1. D. Hejdova, 0, c., 54, 68 sqq, fig. IS, 1, 3. - Literatura navodi jos ze~jezn_i sljern iz rijeke Weser kod Brer;nena ~d.: J} .. Post, o. c.~ 14~, tab, 7, 2. :- D,. He;dC?va, 0, c., 69 sq., n. 168, fig. 15, 2), all taj tipoloski odudara 1 pnpada vjerojatno kasnijern vrernenu, ct. 1. Werner, 0,. c., 179, n. 8.

:;:, K. Leemans, Aegyptisehe Monumenten van het Nedcrl~ndsche, r.:tllscum van oudheden te Leyden etc., 1846, tab. LXXXI. - M .. Ebert, Pradml. ZI~chr., Ill, 1909, 163-1.70, tab. XVII. - V. Hot/iller, o. c., 237 sq., hg. 42. - D. Heldova, o. c" J4 sqq., fig. 8, 1.

11

tom sije, potjece s gornjoegipatskog nalazista Der-el-Medineh-" (sada u Kairu). Ti sljernovi, po konstrukciji na provjesla jarnacno pod iranskim utjecajern, nisu ukraseni, vidljive su brojne zakovice, a na provjeslima hrbat kao i na bolje sacuvanim sasanidskim primjercima (tab. III, 2, 3). Literatura'" ove nalaze iz koptskog Egipta datira uglavnom u 5. stoljece i pripisuje casnicima ranobizantske vojne posade, kao nosiocima tilt zeljeznih sljernova, a proizvedeni su u oruzarnicama istocnorimskog, odnosno ranobizantskog Sredozemlja; ondje se zacijelo - kako to dokazuju oba navedena nalaza (tab. IV, 1, 2) - shemu na 4 provjesla, preuzetu iz sasanidske drzave, prosirilo takoder shemom na 6 provjesla. Primjerci iz Egipta, napose onaj na 6 provjesla (s nosobranom i zastitom sije), dodiruju se po svojem oblicju, iako su neukraseni, s pojedinim raskosnim kasnoanticko-barbariziranim sljemovima.ss 0 kojima smo prije raspravljali.

Uz navedene zeljezne sljemove iz egipatske pustinje valja istaknuti jedan nedavno kratko registriran nalaz s dalmatinskog tla, opet u antickoj Naroni, tj, u Vidu kod Metkovica, gdje je pronaden - iskopavanje N. Camhi (Split) 19.11. godine - u rusevini gradske kule krnji zeljeznisljem (tab. IV, 3, mj. cca 1:2).39 Ostecenja su na njernu znatna, zapravo su preostali: dio ceonog obruca, 2 segmentna dijela zeljeznih ploca i 2 djelornicno sacuvana provjesla s uocljivim hrptom, sve sa zakovicama i bez ukrasa. Smatramo da je taj fragmentirani zeljezni sljem nekada vjerojatno mogao imati 4 provjesla, a tipoloski je blizak i po svoj prilici radionicki istovremen s kompietnim zeljeznim primjercima iz Egipta, posebice je analogan s onim na 4 provjesla (tab. IV, O. Naronski krnji zeljezni sljern na provjesla pripada zacijelo 5. stoljecu i nema za sada paralela na evropskom kontinentu.

Prije nego pristupimo interpretaciji skupine sljemova na bakrena provjesla, pripominjemo da u 6. i u 7. stoljecu postoji jos jedna zasebna skupina zeljeznih sljernova, koju navodimo usput, potpunosti radi, jer nije neposredno povezana s pojavom sljerna u Sinju. Skupina je zapravo nesto mladaod sviju ostalih i obiljezena je tzv. istocnim tipom zeljeznih sljemova, .konstruiranih (bez zakovica) od vise sipkolikih provjesla ili od brojnih sipaka opletenih zicom iii pak opsivanih remenjem, a pokrivenih cesce no ne uvijek gustim Iarnelama." Taj je znacajan tip sljerna (bez ukrasa) zapravo centralnoazijskog podrijetla, dokazan je' na zidnom slikarstvu u istocnorn Turkestanu (tab. V, 1)41 i dospio je odanle na crnomorsku

ae K. H. Dittmann, Germania, 24, 1940, 54-58, tab. 15, 16. - I. Werner, o. C., 198, tab. 9. - P. Post, o. C" 121, tab. 4, 2. - D. Hejdova, o. C., 54 sqq., fig. 8, 2.

31 M. Ebert, o. C., 165. - K. H. Dittmann; G. c., 58. - I. Werner, o. C., 188, 192. -

P. Post, o. C., 121. - U literaturi se navodi jos naoko srodan ostecen sljern (doduse na broncana provjesla)s nalazista Cheltenham u Engleskoj, poblize D. Heidova,

o. C., 54 sqq., n. 128. - Cf. V. Hoiiiller, o. C., 1'3'8, fig. 43.

38 A. Alioldi, o. C., 119. - K. H. Dittmann, o. c., 58. - P. Post. o. c., 121. - CE. n. 30.

39 N. Camhi u publikaciji »Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka« etc., Irdania Hrv. arh. dr., 5, 1980, 148, fig. 31.

41J W. Arendt, Ztschr. iur hist. Waffen- u. Kostiimkunde, N. F., 4, 1§132, 49-53. - B. Thordeman, Acta Archaeologica, JV/l-2, Kobenhavn 1933, 126, 144. - P. Post, o. c., 133 sqq, - D. Hejdovd, o. c., 62-66. - P. Paulsen, Alamannische Adelsgraber von Niederstotzingen etc., 1967, 133 sq.

·11 Nalaziste Kuca-Qyzil »spilja slikara«, priblizno 6-7. stoljece, cf. 1. Werner, Gerrnania, 51. 1973, 286, n. 24, fig. 2. - Sravni takoder znatno stariji grafito partskog oklopljenog jahaca s nalazista Dura-Europos (na Eufratu), cf.: P. Paulsen, o. C., 135, n. 8. - O. Gamber, o. c., 24, fig. 22.

12

obalu; nalaziste je Kerc, grobnica u katakombi 6. stoljeca s dva donekle razliCita sljema (tab.. V, 2, 3).42 Istocni tip sljema usao- je s Ponta oko ± 600. godine mjestimice u germansku upotrebu, po svoj prilici posredniStvom Avara.f" Evidentiran je u Transilvaniji u kasnogepidskoj uporabi, za avarskog vrhovnistva, ranog 7. stoljeca na nalazistu Band (s1. l).'.A Vee u poodmaklom 6. stoljecu poznavali su takve sljemove Langobardi u Italiji." i lako je moguce da se sljemove gdjekad pokrivene lamelama ondje izradivalo pretezno za italske Langobarde." Zanimljiv je doduse sljern

S1. 1. Band

i

! I

I

I

1

42 W. Arendt, ibidem. - P. Post, o. c., 123, 133 sq., fig. 6, 23. - Cf. D. Heidovd, o. c.,

63 sq., fig. 11, 1, 12. 954 129 178

~a P. Paulsen, o. C" 138. - 0 Avarima cf.: A. Kollautz, Saeculum, 5, 1 , - .

_ E. Garam u djelu Propylaen Kunstgeschichte Supplbd., IV, 19?9, 179-185 .. - ~ opseznoj ostavstini Avara postoje mjestimice ast~ci okl,opne zastlte"od lamela, all nema ocuvanih sljemova, izuzevsi ulomke .obr~zn~h ploca s _2 nalazista, d. I. Kalmar, o. c., 86, n. 30,31, fig. 16, 17. - Cf. Z. Vinski, Situla, 2,195/,20.

H Nalaziste Band iii Bandul de Campie (madarski Mezoband), grob 10 (zlatar), zeljezni sljern (bez lame1a), sipke opsivene remenjem, cf.: ~. Post, o. c., 134 sq., n. 36, fig. 25. - D. Hejdovd, o. c., 62 sq., fig. 11, 2. - 0 groblju ci. K. Horedt, Untersuchungen zur Frtihgeschichte Siebenburgens, 1958, 88, 100 sq.

45 Tu tvrdnju dokazuje nalaz ko~p}icirano izradenog .~ljt:;.r;;..a tzv .. ist?cnog tipa na glavi vjerojatno langobardskog djecaka pckopanog prije J /J. godine ispod kar~ katedrale u K61nu, poblize d. O. Doppelield, Germania, 42, 1964, 168--176, 186--188, fig. 10, 11, tab. 39.

'S P. Paulsen, o. c., 139. - I. Werner, o. c., 286.

13

S1. 1. Band

jahaca prikazanog na medaljonu usred ranobizantskog srebrnog tanjura Ll sklopu blaga s nalazista Isola Rizza, kod Verene," tipoloski vjerojatno blizak sljernu (bez lame1a) iz Kerca (tab. V, 2);49 premda su to blago zakopali Langobardi nakon 600. godine, prikaz jahaca nastao je po ranobizantskorn uzoru kasnijeg 6. stoljeca. U srednjoj Italiji isticu se dvije velike langobardske nekropole, ito s nalazista Castel Trosino (pokrajina Marche) i Nocera Umbra (pokrajina Umbria), okvirno datirane u vrijeme od oko 580. do barem 620. godine," au njima je ustanovljen po jedan grob Iangobardskog ratnika sa zeljeznirn ostacima sljema s lamelama.P poput sljema (s lamelama) iz Kerca (tab. V, 3).. Istocni tip sljema razabire se, nadalje, na oruzanirn dostojanstvenicirna prikazanim uz lik langobardskog vladara Agilulfa (591-615) na cuvenoj reljefnoj ceonoj plocici s nalazista Val di Nievole u Toskani (tab. VI, 1, l a), a po literaturi bila je ta plocica (pozlaceni bakreni lim podlozen.zeljeznim limom) aplicirana pocetkom 7. stoljeca na nesacuvanom raskosnorn primjerku takvog sljema pokrivenog lamelama.s- Taj je tip sljerna dospio 1Z langobardske Italije sjeverno od AI-

pa takoder k Alamanima, kao prirnjer navodimo sada rekonstruirani ze- 1 ljezni sljern (tab. VI, 2) iz.plernickog groba istaknutog ratnika, datiranog I! u ranije 7. sroljece, i to s alamanskog nalazista Niederstotzingen u Wirrttembergu.w Toliko 0 istocnoj skupini zeljeznih sljernova u inozemstvu,

Zac.ijelo valja priopciti do sada jedini nalaz istocnog tipa sljema u Jugo- II!

slaviji koji nije objavljen. Naden je 1969. godine slucajem kao r ijecna naplavina uz desnu obalu rijeke Drave..neposredno blizu.mjesta Legrad, na polozaju Soderica.s= Sljem reproducirarno gotovo neociscen u stanju u kojem je naden (tab. XV, 1, Ia, mj. cca 1 :2), bez rekonstrukcije (na foto-snimku tab. XV, 1 vidljiv je i zaosta1i rijecni sljunak prilijepljen uz sljern).

U eijelosti je od zeljeza, donekle stozasta oblika, usprkos znatnim ostecenjima razabire se dijelom na njemu konstrukcija jako korodiranih sirih sipkolikih traka, te ostaei tjemene ploeice s konveksno nabreklim ispupcenjem i iskrivljenim supljirn siljkorn na vrhu za nekad usadenu (nestalu) perjanicu; ocigledno je sljem bio pokriven mjestimice uscuvanim zeljeznim lamelama, na njirna, kao i na bazi sljema, postoje rupiee za opsiva-

nje remenjem i.za.prisivanje.kozne postave.i.ali iznimno su ponegdje vidljive takoder pojedine zakoviee, nosobran nedostaje; mjere: visina slje-

47 o. v. Hessen, I ritrovarnenti barbarici nelle collezione civiche veronesi del Musea di Castelvecchio, 1968, 69-70, fig. 3, tab. 41, 42.

.48 I. Werner, a. C., 285 sq., n. 25, tab. 26, I.

4ij Za kronoloski slijed okvirno cf.: Z. Vinski, Vjesnik Arh. muzo Zagreb, 3, s. III, 1968, 127 sq., n. 137. - Cf. O. v. Hessen u publikaciji Atti dell 60 Congresso internaz: .u studi: sull'alto medioevo, Milano 1978 (1980), 123-129.

(.11 Castel Trosino, grob 119, d. R. Mengarelli, Monumenti Antichi, XU, 1902, 292, fig. 161 sq., 180 (lamele od oklopa). - Nocera Umbra, grob 6, of. A. Pasqui, R. Paribeni, Monumenti Aniichi, XXV, 1918, 177 sq., fig. 24. - Cj.: D. Hejdovd, a. c., 64 sq., fig. 2, 3. - P. Paulsen, o. c., 137, fig .. 68, 1-3.

51 E. Ubisch, O. Wulff, Iahrbucn der k. preuss. Kunstsammlungen, XXIV, 1903/04, 209-211. - S. Lindquist, Fornvdnnen, 20, 1925, 234 sqq. - D. Hejdovd, o. c., 65 sq. - P. Paulsen, a. c., 139, n. 26, fig. 69, 1, 2. - O. v. Hessen, I ritrovament] barbarici nelle collezione civiche veronesi del Museo di Castelvecchio, 1968, 69 sq., tab. 44, a, b.

52 Niederstotzingen, grob 12: P. Paulsen, a. C., 133-138, fig. 65-67, tab. 23, 25, 64, 65. - I. Werner, o, c., 285 sq., tab. 25. - R. Christlein, Die Alamanne.n etc., 1978, 73, 159, fig. 48.

52~ Sljern cuva Muzej grada Koprivnice. Podatak 0 nalazu sljema i dopustenje objave dugujerno susretljivosti S. Susanj-Kolar (tada Koprivnica).

14

rna == priblizno 17,2 em, promjer otvora = 21 em. Takav sljern pripadao je za vremena njegove uporabe istaknutorn ratniku. Sva je prilika - imajuci na umu smjestaj nalazista na jugozapadnopanonskom tlu kao i po vijesne mog.ucnc;>sti - da je sljem po~~iyen l~melama bio u po?dmakloIl! 6. stoljecu vjerojatno u Iangobardskoj ili mozda u ranoavarskoj upotrebi,

U vrijeme seobe naroda istice se svojom rnanifestacijorn na evropskom kontinentu skupina dragocjenih sljernova tzv. zapadnog tipa, i to konstruiranih bilo na 4 bilo na 6 bakrenih provjesla." tj. poznatih kao sljernovi tip a Baldenheim.P! nazvani su taka po (1902. go dine otkrivenom) primjerku (tab. VII, 1) u alarnanskom groblju s nalazista Baldenheim (kod Strasbourga) u alzaskom Porajnju." Tada, tj. pocetkom 20. stoljeca, otkrivena su (i to 1901. i 1902. godine) takoder u antickoj Naroni, danasnjern selu Vid kod Metkovica, pod erkvieom vidskog groblja - uz ona dva vee prikazana kasnoanticka zeljezna sljema (tab. II,3_-S)56 .- .. ~ pored rusevirra anrickog bedema, jos dva sljema na bakrena provjesla (tab. VII, 2, 3),,,7 radionicki izrazito srodna baldenheimskom nalazu, sto vrijedi posebice

. za jedan od njih, 0 cemu ce jos biti rijeci, Bilo bi zapravo umjesnije da se takve sljemove na bakrena provjesla prozvalo tip Narona nego tip Baldenheim, jer ova dva u Naroni nadena sljema - otkrivena bilo nesto prije, bilo istovremeno s baldenheimskim - reprezentiraju, p~ danasnjern stanju istrazivanja, svaki za sebe dvije osnovne tipoloske varijante te skupine sljemova, tj, jedan na 4 provjesla (tab. VII, 2),58 te drugi na 6 prov-

53 0 sljemovima na bakrena provjesla postoji opsezna li!eratura, navodi~o izbor publikacija sire znacajnosti, bez pretenzije na potpunost, 1 to po kronoloskorn s11- jedu njihove objave: C. List, o. c., 251 sqq. - E. Ubisch, O. Wulff, a. c., 208 sqo. - I. W. Grobbels, Der Reihengraberfund von Gammertingen, 1~05, 7 sqq. - R. Henning, O. c., 1 sqq. - F. v. Schubert-Soldern, Ztschr. fUr hist. Waffenkunde, IV, 1906/08, 193 sqq. - 1. Werner, Miinzdatierte austrasische Grabfunde etc., 1935, 66 sqq. - W. Holmquist, Kunstprobleme der Merowingerzeit .etc., 193?, 12~ sqq. - P. T. Kessler, Maimer Ztschr., XXXV, 1940, 4 sqq.. - 1. I?rsner, Historica Slovaca, HIIlV, 194'5/46, 1 sqq. - P. Bouffard, Ztschr. fur schweizer. Arch. u. Kunsigesch., 10 3-4 1948/49 121 sqq - I. Werner, Praehist. Ztschr., XXXIVIV, 1, 1949150 (1950), 178 sqq. - P. Post, a. ·c., 123 sqq, - K. Bohner u djelu Neue Ausgrabungen in Deutschland, 1958, 432 sqq, - O. Doppelield, Kolner Do.mblatt,. 20, 1961(62, 118 sqq, _ R. Pirling Germania 42 1964 188 sqq. - B. Schmidt u djelu Varza Arch. (W. Unverzagt d~rgebracht) 'etc.: 1964: 202 sqq. - D. Heidova, O. c., 56---62. - R. Pirling u dielu Studien zur var- u. [riihgesch: Arch. (Festschrift I. Werner) etc., 1974, 471 sqq. - Pripominjemo da rad I .. Kalmar, a. c., .13-.93, p~ik~~je. nekoliko sljemC!va na bakrena provjesla, ali su ondje navedena datiranja.pojedinih.sljernova. te skupine proizvoljna i netocna,

5~ Arheoloski terrnin »sljem tipa Baldenheim« usao je u upotrebu poslije 1907. godine, nakon objave publikacije R. Henninga (a: c: passim,. cf. n. 60~, cf. M. Ebert, Praehist. Ztschr., Ill, 1909, 65 sqq.; sravnt rad lZ 1974. godine, R. Pirling.. a .. c., 472

sq~ . ..

;; Poblize cf.: R. Henning, O. c., 1 sqq., tab. I, II. - R. Christlein, O. c., 73, 130,

tab. 43 (s Iiteraturom), - Cf. P. Post, o. c., 127, fig. 15. - Cf. n. 60.

5~- Cf, n. 20, 21.

57 Prva objava: C. List, o. c., 251-272. - F. Radio, a. c., 41-55. - Spominju se i reproduciraju ceste u literaturi (cuva ih Waffensarnrnlung ~. Mus., Wien). -: Sv<? sljemove nadene u Naroni valja deterrninirati kao nalaze u antickorn naselju, tj, om ne potjecu iz ostecenih grobova kako su to nagadali C. List, O. c., 271 sq., odnosno F. Radic, o. c., passim, a po njirna gdjekad i kasnije u literaturi, npr.: V. Hoijiller,

o, c., 226. - P. Post, o. c., 127' sq. .

53 Sljem na 4 bakrena provjesla naden 1901. godine: C. List, O. c., 256 sq., tab. VII gore. - F. Rudie, o. c.; 43 sq., fig. 3. - R. Henning, O. c., _12 sqq., tab. X, 9: - F. V. Schubert-Soldern, O. c., 201 (5 fig.), - P. Post, o. C., 128, fig. 18. - Cf. ovdje sl. 2.

15

jesla (tab. VII, 3),59 potonji poput onog iz Baldenheima. Nazalost je to propusteno uciniti, buduci da se u arheoloskoj znanosti od tada do danas uvrijezio naziv tip Baldenheimw za tu tzv. zapadnu skupinu sljemova, koju dalje smatramo opravdanim prozvati tip Narona/Baldenheim. Ne smijemo smetnuti s uma cia upravo iz Narone potjecu i drugaciji sljemovi (vee prije spomenuti, vidi tab. II, 3-5, tab. IV, 3), pa naziv »tip Narona« ne bi bio dovoljno signifikantan.

Kako se u Jugoslaviji evidentiralo do sada ukupno 5 primjeraka sljemova tip a Narona/Baldenheim, 0 kojima ce kasnije biti govora, valja se barem u glavnim crtama nesto podrobnije osvrnuti na skupinu tog tipa sljerna, u odnosu na skupine prethodno spominjanih primjeraka. Pokusamo

SI. 2. Narona, detalj ukrasa (sljem tab. VII, 2)

li, s obzirom na navedenu Iiteraturu." surnamo skicirati glavne znacajke sljernova tipa NaronaIBaldenheim, valja upozoriti na slijedece podatke: konstrukcijska shema (tab. VII, 4) takvih sljernova sastoji se redovito iIi ad 4 ili od 6 masivnih ponajvise bakrenih gotovo uvijek pozlacenih provjesla, s hrptom po sredini, dolje prosirenih poput obrnutog slova »T«;62 segmenti menu provjeslima su zeljezne ploce, gdjekad prekrivene tankom naslagom bakra (lim) iii pak pozlacenog bakra, odnosno srebra; na tjemenom vrhu je kruzna plocica s -izboCinom-poput- gljivice ili-ponekad s ruporn (za perjanicu): ceoni obruc od zeljeza oblozen je tijestenim bakrenirn pozlace-

$ij Sljem na 6 bakrenih provjesla naden 1902. godine: Co List, o. C., 253-256, tab.

V, VI. - F. Radio, o. C., 42 sq., fig. 1,2. - R. Henning, o. C., 12 sqq., tab. IX, 4. - F. v. Schubert-Soldern, o. C., 167 (s fig.). - P. Post, o. C., 127 sq., fig. 16, tab. 6, 3. -

O. Gamber, o. c., fig. 12.

~G Cf. n. 55. - Cf. V. Bierbrauer, Die ostgotischen Grab- u. Schatzfunde in Italien etc., 1975, 194-197. - Dok je prva objava sljemova iz Narone, tj. Vida (cf. n. 58, 59), uglavnom povijesno-umjetnicki koncipirana (Co List, o. C., 251-272), inozernna je strucna javnost dala prednost sadrzajno boljoj i vise arheoloski obiljezenoj obradbi grobnog nalaza sljema Baldenheim, objavljenoj cak u dva maha: R. Henning, Mitt. d. Ges. fur Erhaltung der gesch. Denkmiiler im Elsass, XXI, 1906, 268-355 == isti, Der Helm von Baldenheim etc., 1907, 1-91.

61 Cf. n. 53.

6~ Takva provjesla, koja se dolje rnedusobno dodiruju, irnaju, uz konstrukcijsku funkciju, donekle dekorativan biljeg, za razliku ad provjesla zeljeznih sljemova (cf. O. Gamber, o. c., 17). - D. Hejdovd, o. c., 56-62, je nastojala svrstati sljemove te skupine (na 4 i na 6 provjesla) u 3 tipoloske varijante, i to po inacicama oblicja provjesla, iako se time ne mogu postici krireriji za dalje zakljucke.

16

1.. VINSKr: sljem epohe seobe naroda ...

Tab. I

1

1 Sin]

nim iii iznirnno broncanim limorn; nosobran se sprijeda katkad nazire; svi su dijelovi sljema vezani uocljivim brojnim polukuglasto ispupcenim zakovicama; neostecen primjerak imao je 2 bakrene pozlacene ili iznimno broncane obrazne ploce, te zeljezni karicasti vratobran, koji se zbog utjecaja korozije razabire vecinom u tragovima: donji rub ceonog obruca sljema kao I rubovi obraznih ploca imaju izbusen nizrupica za prisivanje kozne postave (vidi npr. pazljivo rekonstruiran sljem tab. IX, 2 ili pak dijelom restaurirani sljem tab. XI, 2).

Vazno je naglasiti da su svi sljemovi tipa NaronalBaldenheirn medusoborn formal no radionicki i stilski vrlo srodni u oblicju, konstrukciji i u izvjesnirn varijacijama njihova dekora. Oni su bogato ukraseni specificnom ornamentikom razlicitog obiljezja, i to na provjeslima punciranorn tehnikom i pozlatom, ponajvise trokutasto komponiranirn motivirna krljusti, sto podsjeca na sasanidske prethodnike, a s krljusti su pokrivene i obrazne ploce: na provjeslima se mjestimice razabiru takoder puncirane kompozicije s figuralnim prikazima krscanskog kulta, tako npr. kriz (crux gemmata), kalez (calix) i drugo liturgijsko posude, razliciti amblemi poput drva zivota i visece krune (tab. VIII, 2), pa simboli euharistije, tj. motivi ptice grabilice i ribe itd. (tab. IX, 1, l a, X, 2a). Na ceonim obrucima SLl ukrasi radeni zlatarskom tehnikom tijestenja s pomocu matrica, pretezno su koptsko-ravenatskog biljega (tab. VIII, 1, 2, XIV, 2), uocljivi su znameni u medaljonima (tab. VIII, I), cesti su prikazi grozdova vinove 10- ze (tab. X, I a; s1. 2) ili opet golubova u nizu (tab. IX, l a, X, 1a) itd. Medu sljernovirna na 4 iIi na 6 provjesla ne postoji relativnokronoloska razlika, u literaturi se doduse naslucivalo da bi oni na 4 provjesla navodno bili nesto stariji.v"

Radionicki krug sljemova tipa Narona/Baldenheim zapravo je ranobizantsko-sjevernoitalski, do kojeg su dopirali sredozemni, narocito koptski dekorativni utjecaji, a literatura istice kao srediste kasnoanticku metropolu Ravennu." premda nije zajarnceno da je postojalo sarno to jedino, iako znarnenito radionicko srediste. Smatramo da mazda dolazi u obzir i anticki dalmatinski glavni grad Salona, njegova je luka, nairne, bila transjadranskim putem nesumnjivo u neposrednom doticaju s lukom Ravenne." Sljemove tipa Narona/Baldenheim proizvodili SU, po iskonski sasanidskoj, odnosno sredozemno-istocnorimskoj konstrukcijskoj shemi, no prema ranobizantskoj pones to barbariziranoj ukrasnoj tradiciji, de facto romanski majstori-specijalisti," vjerojatno vrlo cijenjeni, priblizno tijekorn jednog stoljeca, i to od kasnijeg 5. stoljeca kroz veci dio 6. stoljeca, za Teoderika Velikog i njegovih nasljednika.F ali i poslije barem za Justi-

,.

G3 C. List, o. C., 267. - 1. Eisner, o. c., 39. - R. Pirling, o. c., 479.

O~ 1. W. Grobbels, o. c., 10, 31 sqq. - Gy. Laszlo, Arch. Ert., LI, 1938, 144, 147. -

V. Holmquist, o. c., 129-140, 164 sq., 243 sq. - 1. Eisner, o. o., 21 sqq, - P. Bouffard, o, C., 126-129.

Go Z. Vinski, Vjesnik Arh. muzo Zagreb, 3. s., VINII, 1972173, 184, n. 37 (s literaturom 0 Iuci). - 0 opcem znacaju kasnoanticke Salone izdvajamo iz brojne literature:

E. Dyggve, History of Salonitan Christianity, 1951, passim. - D. Rendic-Miocevic, Arch. Iugosl., I, 1954, 53-70. - 1.1. Wilkes, o. c., 220-238, 416-435.

06 R. Pirling, o. c., 481.

6, 0 Ostrogotima u Italiji postoji brojna literatura, navodimo vazno povijesno novo djelo H. Wolfram, Geschichte der Goten, 1979, 353-445. - Cf. Z. Vinski, Arh. vestnik, XXXII, 1981, 681-684 (recenzija).

2 STAROHRVATSKA PROSVJETA

17

nijana I i eventualno za Justina II.G8 Iz gornjoitalsko-ravenatske, odnosno jadranske regije - ukljucivsi eventualno i Salonu - gdje su ti romanski majstori-specijalisti, s obzirom na znacajke umjetnickog dekora svojstven_?g ravenatskim ~arkofaz~ma,69 ?1ogli djelovati, dospjeli su sljemovi tip a Narona/Baldenheim, manje zamjenom dobara iii trgovinom, a vise kao darovi il.i plijen, u upotrebu germanskog vladajuceg sloja na evropskom kontinentu, ne toliko kao modni rekviziti, koliko kao simboli digniteta. Ostaje otvoreno pitanje jesu li, i u kojern omjeru, spomenuti romanski majstori-specijalisti bili ambulantni tijekom svog 6. stoljeca na merovinskom podrucju Porajnja.?"

. Usprkos arheoloski dokazanoj cinjenici 0 obredu redueiranog prilaganja artefakata u ostrogotske grobove, odnosno nedostajanju ostrogotskih muskih grobova, pogotovo takvih s prilozenirn oruzjern, u Italiji." valja s pravorn pr~tpostaviti da .su it~lski Ostrogoti nosili sljemove tipa Narona/Baldenheirn, nota bene izradivane u ostrogotskoj Italiji." Kako su italski Ostrogoti dali kovati novae po ranobizantskom monetarnom kanonu, npr. u Teoderikovo vrijeme doduse s njegovim monogramorn no s likom istocnorimskog eara, to su na takvu noveu portreti ostrogotskih vladara ~gJav?om i~n.imni.73 S tom .tradicijom kovanja novca prekinuo je posljednji znacajan ostrogotski vladar Totila, zvan takoder Baduila 74 a bio je ~roz 11 godin~ sv~g. vladanja (541-552) vecinorn u neprijat~ljstvu s Cangradom. Pavia (Ticinum} - ostrogotska prijestolnica nakon gubitka Ravenne - kovala je Totilin novae, ali je po njegovu nalogu i kovnica u Ri~u vrsila emisije n?vca, i to s Totilinim likom, frontalno portretiranirn s dijadernom poput sljema na provjesla (tab. XI, 5).75 Taj zanirnljiv numizrnaticki podatak - kronoloski odrediv sredinom 6. stoljeca - indicira ostrogotsku uporabu takvog raskosnog obrambenog oruzja, to vise 5tO se

~8 0 justinijanskorn vremenu cf.: Ch. Diehl, Bvzance, grandeur et decadence 1934 197 sqq, - (3 .. Rubin, Das Zeitalter Jusrinians, I, 1960, passim. - A. Grabar, 'L'Ag~ d'or de Justinien etc., 1966, passim. - G. Ostrogorski, Istorija Vizantije, 1966, 87-99.

6q I. W. Griibbels, ? c., 31-~3. - w. l!.0lmquist, ? C;., ~2~ sqq., nll;sao je za mnoge ravenatske motive mz koptskih analogija, udomacemh 1 izvan Egipta zapravo na

ranobizantskom.Sredozernlju, d. I. Werner, o. c., 182, D. 15a. '

N Takvu mogucnost pretpostavljaju: R. Pirling, 0. c. 480 sq. - K. Bohner u publikaciji Das friihe Mittelalter, Rom-German. Zentralm~seum, 1970, 92.

.71 V. Bierbrauer, 0. C., 10, 63, 68 sq.

7t V. Bierbrauer, 0. c., 198. -. Prvu pretpostavku 0 ostrogotskim sljemovima u Italiji iznio je vee odavna A. Gotze, Mannus, 1, 1909, 121-123.

1" NPr:. port ret y profilu iostrogotskog vladara Teodata na prigodnorn DOVCU iz 534. godine, do~use s vladarskirn pokrivalom glave poput dijadema na provjesla (cf .. S: Fuchs, pie Kunst de: Ostgotenzeit, 1944,87 sq., fig. 58), stilski donekle uspored~vlm s orum (bez provjesla) na glavj portreta (broncane plastike) vjerojatno cance. Teodor~ (supruge Justinijana I), s nalazista Balajnac kod NiSa (cf. G. Ostro gorski, o. c., fig, 4).

,. Poblize 0 Totili d. E .. Stein, Histoire du Bas-Empire, 2. 1949, 568-602. - H.

Wolfram, o. c., 433-444 (0 rrnenu Baduila na legendarna novca i u izvorima cf 0 c

435, n, 98, 99). . .,

. ~ 75 S. Fuchs, o. c., 82,90, fig. 54. - I. Werner, o. c., 182, n. 16. - Z. Vinski, Situla.

2, 1?~7, 19. - 1-[. Wolfram, o. c., 432, 441, n. 79, 130. - Nakon sto su Ostrogoti za Totilina vladanja po drugi puta zauzeli Rim 550. godine, kovan je ondje Totilin novac (dekanumija) poptrt onog ovdje na tab. XI 5 (cuva Museo Nazionale Romano Roma). - Njernu bliska 2 prirnjerka Totilinih dekanumija (rimske kovnice) s vIa: d~revim rnanje jasno uscuvanim potretorn, objavio je nedavno t. Demo, Aril. vestnik, XXXII, 1981, 455, 461, tab. 3, 61, 62 (cuva ih Arheoloski muzej, Zagreb).

18

nju rnoze prosir~ti ta~.<?~er n~ ~rikaz~ sljemo.va. na p.rovjesl~ na vizigo~: skorn noveu u Hispaniji.?" Neizvjesno je nadalje jesu li .rano~·)l!~ntske vOJ skovode i casnici za justinijanskog vreII?en~ upotrebl}av~h ~lJemove na provjesla tipa NaronaiBaldenl?-eim.;. rnogli bi senpr. ?::eklva~ ne saD?-0 u Belizara ili Narzesa, sto medutim rnje dokum~ntIran?:'. Izvor: a t0ID:e ~ute, a nedostaju i odgovarajuCi arheoloski po<:la~l. Tak':'l sljernovi dospjeli su: kako je vee malocas bilo receno, s gornJo~talskO-Ja~~an~kog areala za 1 vrIo vjerojatno poslije ostrogotske prevlasti u podrucja sjeverno od Al~a.

sljemovi tip a NaronalBa:ldenheim nadeni su vise puta .. u germans~lm plemickim i kneievskim grobovima od oko 500 .. ~o poslije 6~0: godme, bilo pojedinacno bilo unutar groblja na re~ove tlJekom 6 .. stol]eca. ~avodimo ih sumarno po izvjesnom rasporedu, isprva kod Gotima srod~lh Gepida u srednjem Podunavlju: grob Ba~ajni~a-okolica (tab. IX, 1)78 1 grob~ lie Szentes-Berekhat (tab. IX, 2);79 zatirn sJe.verna ad Alpa kod Alamana. ·roblja Giiltlingen (tab. XII, 2),80 Gammertmgen (tab. XII, 1),81 J?alden-

~eim (tab. VII, 1) ;82 kod Franaka: grob Planig (tab. X, 1) ,~3 .g:obIJe Krefeld-Gelepp (tab. XI, 1),84 grob Morke~ (~ab. XI,. 2);85 kod Tirinzana: groblje Stassen (tab. XI, 3) ;86 U jednom sluca]u (na sJ~verozapadno-panonskom rubu) iznimno u panonskih Langob~rda: groblje Sten~brunn (tab. ~I, 4).81 S obzirom na znacajke grobnog mvent~ra tl_h gra~lJa, ~dnosno pOJedinacnih grobova, kao i na tipoloske ~s~buJnost1v o~~ahh.'pnloga u grobu sa sljemom, priblizno je rnoguce od~edlt~ .r:esto t~e.mJe vr~JeII?e I??k?pa nosioca sljerna u doticnom gr?bu: ~aJstar}Jl su om lZ. P!amga 1 Gl!lthngeIl:~~ tj. datira ih se oko 500. godme III na_pocet~k 6. stoljeca. dok a~l1. s nalazis ta Krefeld-Gelepp, Stossen, Steinbrunn,. pripadaju prvoj pO~O':lCl 6. stoljeca. grobove Szentes-Berekhat datira se oko sred~ne 6 .. s~ol].eca, nezn~_tno rnladi je grob iz okolice Batajnice, grob Bal~enhelm pr~plSu.]e se ~as~lJem 6. stoljecu, a najkasniji su grobovi Morker: 1, GamIll:ertlI~g~n, datirani oko ili nakon 600. godine iii na pocetak ~. ~tol]ec':.. U t~l slucaja postoje .a;p~olutnokronoloski pokazatelji u fra~ac~lffi. kn~zevskl~ odn?sn~ pl~mlckI.m grobovima Porajnja, jer su popracem ranoblzantsklm ?ohduslma. Planig, Leo I (457-474);88 Krefeld-Gelepp, grob 1782, Anastazije I (491-518) pa-

;" W. Reinhart, l ahrbuch fur Numismatik u. Gddgesch., 2, 1950151, 43, tab. II, 1,

7-10. - Cf. P. Post, 0. c., 145, n. 47a. ..• . . B T

77 Cf. Z. Vinski, ibidem. - 0 vojskov?di BelIzaru poblize c~. L. M. Chassm, e I-

saire generallissime byzantin, 1957, pasaim.

78 Z. Vinski, o. c., 3 sqq. - Prethodno isti, Germania, 32, 1954, 176 sqq,

" D Csalidn» Arch. DenkmaIer der Gepiden im Mitteldonau~ecken, Arch. Ht:t)ng., S N XXXVIIi'1961 71 75 262. - Cf.: J. Kalmar, o. c., 74, 80, fig. I, Za (ul~n:cI . - 1· Bdna Der ru{bruch d~s Mittelalters etc., 1976, 72, 119: tab. 22 (gromc\c 1 sltn:a u g~obovima 13., 15, 40 namadno pomiiesani, sljem je bngom 1. B ne re ons ruiran,

ovdje tab. IX, 2). - Cf. n. 112.

so W. Veeck, Die Alamarrnen-in-Wlirttemberg etc., W31,84=sqq.

81 1. W. Grabbels, a. c., 7 sqq, - Cf. poblize n. 125.

82 R. Henning kao u n. 55, 60.

8" P. T. Kessler, o. c., 4 sqq .

8' R. Pirling, Germania, 42, 1964, 199 sqq,

~" K. Bohner u djelu Neue Ausgrabungen in Deutschland, 1958,444 sqq,

86 B. Schmidt, o. c., 203sqq.

A1 G. Mossier, Mitt. der Anthrop. Ges. Wien, C, 1970, 208 sq.

R8 P. T. Kessler, o. c., 2, 8, 12, tab. IV, 1.

19

~vorina;89 M~rken, Tiberije II Konstantin (578-582).90 Sva su tri solidusa ~mala fu~kc~Ju. obol:-r.sa,.nadeni su in situ u ustirna mrtvaca. Nakon nalaza lZ grobmh c]~~ma slijedi krat~k os:rrt na preostale sljemove. Na naseobinsko~ podruc]u. Bur~un?a evidentiralo se nekoliko primjeraka sljernova tog tipa, nadenih pojedinacno u r'ijeci, mocvari i jezeru i to s nalazista:

Cbalon-sur-S;!-6n~ (tab. XII, 4) ,91 St. Ber!_1ard-sur-Sa6n~ kod Treveaux~ (tal_? XII, 5) - Vezeronce \tab. XII, 3)93 i Zenevsko jezero pri uscu rijeke R_hone (tab. :XIII,. 1).94 Gdjekad su takvi sljemovi dospjeli, blize neodrediVIm kont~kt;ma, lz~a~ anticko-provinicijalnog tla u Barbaricum, tako dva znatno ost~cena pn~Je~~a. u ostavu s nalazista Dolnie Semerovce (tab. XIl~~ 2? 3) u Slovackoj 1 jedan fragmentirani nalaz daleko na sjever na ~~Itlcki otok Gotland, nalaziste je Tuna (kultno mjesto).?" Osim toza sljem ~tab. X~I, 4) naden mozda u Francuskoj ili u juznoj Njernackoj ~e~ ma sa~uvano ime svog evropskog nalazista."

_ Na jugu Evrop~, odn_?sno ~ prostoru Sredozemlja, nema sljemova tipa ~arona/Baldenv~e:m .sacuvamh.u grobo~~ma. Valja imati na umu vee priJ~ spom~~utu cmjerucu da Goti, a narocito Ostrogoti, nisu obicavali stavljati oruzje, pa pr~~a torr;e sljemove, u svoje i inace (za arheologiju) gotovo nepreI??z:1atlJ;lve mus~e groboye; B~zant je a priori bio protivan obredno~ obl:aJu. ~llo kakv~ 570bmh pnloga. Sljernovi tipa Narona/Bald~nhelm P?JavlJuJu .. se na juznoevropskim nalazistima pretezno u antickim urbam;n .naselJlma na ~alk.anskom i dakako na Apeninskom poluot?~U (~ndJe Jedno.m,vu nas,el]u, .Jednom u ostavi i jednom namjestu poprista b~tk_e).'vponaJvlse bas na jadranskorn Sredozemlju, a u pojedinac~?~ slucaju ~ak n~ :redozemnoj africkoj obali. Signifikantna je nadalje c~nJen~c~.d~. je na juznoevropsko-sredczemnom arealu - u sirem smislu tj. uklJuClvsl.balkansko zalede i sjevernoafricku obalu - evidentirano do sada 7 nala~lsta s u~upno 8 prirnjeraka, i to njih 5 na 4 provjesla, a njih 2 na 6 p~o~Jes~a, ~ Jos.1 ~bra~nu plocu od unistenog sljema. Taj brojcani o~nos 5.2mdlkatl~an je, Je.~ Je na Sredozemlju uscnvan znatan broj prirnjeraka .~a 4 provJesla~ k,OJI na e:,rops.ko~ kontinentu dosezu na sjever, preko Srijema, do danasnje Slov,acke9s 1 Svicarske.t" za razliku od desetak

, 8B R. Pi::ling, o. C., 189,208, tab. 44, Ia, lb.

eo !C. Bohner, o. C.; 436, fig. 4. - Cf. jos dodatni podatak za triense u groblju Gam-

mertmgen u n. 125. b .

.' ~! 1. W. Grobbels, o. c., 28 sq. - R. Henning, o. co, 12 sq.

;; S. V. Gra,,,!-csay, o. c. (June 1949),272, 277 sqq.

• v 1. W. Grobbels, .0, C., 1~ sqq., ?9, - R. He1!;n~ng, o. C., 10 sq. - Taj sljern potjece, po nave~enoJ ht~r~tun, vjerojatno s ,tamosnJeg mjesta bitke 534. godine izrned~ B':lr~d~ 1 nadmocnih F.r.".maka, n. u Vezeronce na rijeci Rhone. Po tom odatku

bl~4 bi tal sljem dakako stariji od datuma bitke, cf. P. Bouffard, o. c., 130. p

': P. B_ouffard, o. c., 121:-.130. - Cf, R. Moosbrugger-Leu, Die Schweiz zur MerowJ.~>gerze~t A, 1971, 103 sq. (sljem potjece navodno iz korita rijeke Rhone).

1. Eisner, o. c., 1-6, 25 sq. - P. Post, o. c., 12Y.

:: B. Nerman, Finska F~rm~innesforeningens Tidskrift, XL, 1934, 118-127.

E. v. Lent; Ztschr. fur .. hist, Wattenkunde, II, 1900/02, 103-108. - P. POS[ ?v c" 127. - Za pretpostavljive zemlJ~ r:a1aziS~a cf.: R. Henning, 0. C., 87 sq. - i

eme~, ~. c. 179. -: SlJc;m cuva Ermitaz, Leningrad, - stjem (ovdj e tab XIII 4)

u. Ersmitazu konstrmral_1 Je ria 4 provjesla kao i ani s nalazista BataJ'.n]'ica (n' 78) D' 01 me emerovce (n 95) Z k' . . ' . , - 80-87 91-93) k . t ~ e!levs 0 jezero (n. 94); ostali prije navedeni primjerci (n,

, ons ruiraru su na 6 provjesla.

9B Cf. n, 95.

99 Cf. n. 94. - Cf, n. 97.

20

sIjemova na 6 provjesla u Njernackoj i Francuskoj (vidi s1. 3), Podsjetirno li se svega onog sto je prije bilo istaknuto povodorn zeljeznih sljemova nadenih u Egiptu i 0 genezi sljema tipa Narona/Baldenheiro, tesko je dokazati nagadanje da bi primjerci na 4 provjesla bili mozda neznatno stariji od onih na 6 provjesla.P'" Na istocnojadranskcj obali Jugoslavije ustanovljeni su sljemovi samo u antickim urbanim naseljima, i to u Naroni'?' i u Saloni,102 ali 0 njima ce kasnije biti govora. Iz zapadnojadranskih krajeva u Italiji potjecudva sljema i jedna obrazna ploca; nalazista su: Torricella PeIigna (tab. XIII, 5);103 Montepagano, odnosno Giulianova (tab. XIV, 2);104 Frasassi.l'" Sva je prilika da su sljernovi nadeni u Italiji ostavstina Ostrogota. Sljem s jadranskog nalazista Montepagano istice se kao najraskosniji po svojoj ikonografiji na Sredozemlju, s nizom ukrasnih paralela na nekoliko spomenutih sljemova.l'" Kao posljednji od sredozemnih primjeraka treba jos navesti sljern (tab. XIV, 1), naden na sjevernoafrickoj morskoj obali Tripolitanije, odnosno Libije, opet s antickog urbanog nalazista Leptis magna, pri iskopavanju rimskog teatra.t'" U tom je posljednjem slucaju moguce da je onamosnji sljem bio u vlasnistvu Vandala, koji su bili u tijesnom dodiru s ostrogotskom drzavom u Italiji za Teoderika Velikog.':" Barem je toliko vjerojatna pretpostavka da je navedeni sljem preostatak ranobizantske prisutnosti u 6. stoljecu.l'" tj. Justinijanove rekonkviste ove sjevernoafrieke prefekture.!" Za sada nije moguce, protivno jednoglasnom gledistu u literaturi, obuhvatiti potonjom pretpostavkom takoder sljemove nadene u Italiji, iako se takvu pretpostavku

ne bi smjelo posve odbaciti.

100 Cf. n. 63.

101 Dva primjerka, d. n. 58,59,

102 Jedan prirnjerak, d. B. Gabricevic, Peristil, II, 1957, 49 sq. - Za ma1en izbor

literature 0 Saloni cf. n. 65. - Cf. n. 119.

10J Torricella Peligna (prov. Chieti, jadransko zalede), ostecen sljern na 4 pro-

vjesla, naselje, pobhze [scrpno cf. ~. Bierbrauer, o. co, 194-~97, ~2~3~2, tab, XXVII, I, XXVIII, 1 (sa starijorn hteraturom, ponekad s manje tocnim .imenom.

m iesta Roccascalegna).

'10. Montepao-ano (prov. Teramo, do jadranske obale), raskosno ukrasen sljem na

6 provjesla, o';tava uz rimsku cestu, poblize iscrpno cf, V. l!ierbrauer, o. c':.l?4- -198, 288-292, fig. 28, tab. LVII, 1, LVIII, 1 (sa starnom literaturom, uvrijezeno

ime rnjesta Giulianova manje je tocno).

lOS Frasassi (odnosno Gola di Frasassi, provo Ancona, jadransko zalede), obraz-

na nloca sliema nadena u spilji do mjesta bitke na Busta Gallorunt 552. godine, U kojoj je Narzesova istocnorimska vojska pobijedila ostrogotsku s Totilorn (d. n. 74 75) na celu poblize 0 nalazu cf. V .. Bierbrauer, o. c., 194, 283, tab. XXII, 5 (sa st~rijom literaturom). - Za bitku d. H. Wolfram, O. c., 443. - Spominje se i kao bitka kod Tadinae, cf. L. Schmidt, Die 1etzten Ostgoten, Abhandl. der Preuss. Akad. der Wiss. etc., 10, 1943, 3. - 0 pojedinostima te sudbonosne bitke cf. N. Nodilo, Historija srednjeg vijeka II etc., 1900, -463-466.

1no Radionicki bliski su po ikonografiji sa sljemom Montepagano na 6 provjes1a

zacijelo sljernovi (svi na 6 provjesla) s nalazista: Narona (n. 59), Baldenheirn (n. 55), Planig (n. 83), Stassen (n. 86) i Steinbrunn (n. 87). - Cf. V. Bierbrauer, 0, Co,

195 sq. 289-292.

107 Leptis magna, sljem na 4 iznimno broncana pozlacena provjesla, ostecen, s

vidnim tragom paljevine itd .. poblize cf. R. Pirling u djelu Studien zur vor- und [riihgesch. Arch. (Festschrift J. Wemer) etc., 1974,471 sqq., ng, I, tab, 33, 34',

lOS R. Pirling, O. c., 481 sq. - Cf. V. Bierbrauer, o. c., 198, n. 372. - Sestra TeodenkaVelikog bila je udata za vandalskog vladara Trazamunda, cf. L. Schmidt, Ge-

schichte der Wanda1en. 1942, 114 sa.

lU~ Cf. R. Pirling, O. c., 481-

110 Poblize: N. Nodilo, o. C., 359-371. - L. Schmidt, o. c., 125 sqq. - H,-I. Dies-

ner, Das Vandalenreich, 1966, 98-110. - Cf. G. Ostrogorski, O. c., 39.

21

t

SUEMOVI

• na 4 orovjesla eo na 6 provjesla .6. fragmenti

SL 3. Karta rasprostiranja sljemova tipa Narona/Baldenheim

22

Razmatranjem smjestaja nalazista sljemova tipa Narona/Baldenheim rastrkanih sirom Evrope, od Sredozemlja na jugu do Baltika na sjeveru, te Potisja na istoku i dolina rijeka Saone i gornje Rhone na zapadu, zapaza se cinjenica da su nesto malobrojniji primjerci na 4 provjesla porazrnjesteni prosjecno juznije od nesto mnogobrojnijih primjeraka na 6 provjesla. To se razabire na karti rasprostiranja (sl. 3). Relativnokronoloska distinkcija medu sljemovima nije, kako je vee receno, odrediva, ali smo ih ipak diferencirano kartirali, ukljucivsi takoder fragmentirane nalaze,'!' stose-pri dosadasnjern kartiranju nije u inozemnoj literaturi u dovoljnoj mjeri uzimalo u obzir.v" Komentar uz kompletnu statistiku nalaza sljemova tipa Narona/Baldenheim, statisticki nedovoljno istaknutu u literaturi , pruza dandanas-P podatke kako slijede: sveukupno brojimo 26 prirnjeraka sljernova s 23 nalazista, 24 primjeraka je evidentirano na 22 nalazista u Evropi, a 1 primjerak nema sacuvano evropsko nalaziste i 1 je primjerak s nalazista u sjevernoj Africi; 23 su sljerna vise manje citava, dok su 3 fragmentirana; njih 10 su na 4 provjesla, a 13 ih je na 6 provjesla.

D Jugoslaviji se do sada ustanovilo ukupno 5 primjeraka sljemova tipa Narona/Baldenheim s 4 nalazista, Medu njima je sarno 1 (opsirno objavljen) sljem na 4 provjesla grobni nalaz (tab. IX, 1, Ia), i to 1Z gepidskog plernickog iIi mozda knezevskog groba ratnika konjanika s panonskog nalazista u okolici Batajnice u Srijemu.t'! datiranog najvjerojatnije. u vrijeme katastrofe gepidskog vladara Kunimunda 567. godine; sljern je dospio u gepidski posjed po svoj prilici iz antickog grada Sirmija, koji je do 535. godine bio pod ostrogotskim vrhovnistvom.t= Taj grob sa sljemom, iz jugoistocnog Srijerna, je nota bene najjuzniji takav grobni nalaz u Evropi. Ostala pak 4 primjerka sljernova potjecu iz antickih urbanih naselja: Na-

rona, Salona i Heraclea Lyncestis. .

Dva rnedusobno nejednaka sljerna, jedan na 4 provjesla (tab. VII, 2)111; i drugi na 6 provjesla (tab. VII, 3),117 vee prije istaknuta, nadena u rusevinama antickog bedema u Naroni (Vid kod Metkovica), mogu biti ostavstina Ostrogota iz ranijeg 6. stoljeca, tj. do pocetaka velikog.rata Justini-

111 Ukupno 3 nalazista fragmentiranih sljemova, i to Frasassi (n. 105), Szentes-

-Berekhat (n. 19) i Tuna (n. 96). .

112 Za..nasu.Jcartu koristili smo se kartiranjem u novijoj literaturi: 1. Werner, 42. Bericht Rom-German. Kornmission, 1961 (1962), 333 sq., fig. 8. - B. Schmidt, o. c., 209, n. 31, fig. 8. - R. Pirling, o. C., 472, n. 5, fig. 2. - V. Bierbrauer, o. c., 198, n. 372, fig. 17. - sljem bez evropskog (nesacuvanog) nalazista u Ermitazu (n. 97) nije rnogao hiti kartiran, - Nasa se karta uglavnorn podudara s on om koju reproducira V. Bierbrauer, ibidem, osirn jednog slucaja bitnog za cinjenicno stanje i za statistiku: V. Bierbrauer, ibidem, kao i prije njega R. Pirling, ibidem, naznacili su, naime, pri kartiranju potiskog nalazista Szentes-Berekhat postojanje 3 sljema (ulornci) , sto nije tocno, jer je I. Bcna, ibidem, upozorio na to da se ondje zapravo radi 0 3 ulornka od 1 sljema, na.knadno pornijesanih u 3 groba, d. n. 79 .

ll~ Statisticko stanje 1957. godine iznosilo je ukupno 22 primjerka (ukljucivsi onaj u Errnitazu i 3 fragmentirana), cf. Z. Vinski, Situla, 2, 1957, 7 sqq., 17 sqq, fig. 31, dok sada brojimo liZ njih jos 4 nova na1aza.

Il4 Cf. n. 78 (navode se brojne potankosti 0 sljemu uz niz paralela).

(15 Z. Vinski, o, C., 26 sq. - Za Sirmium tada cf.: F. Sisic, Povijest Hrvata etc., 1925, 168, 172, 214 sq. - B. Ferjancic u publikacij] Sremska Mitrovica, 1969, 42-45.

lid Cf. n. 58.

117 Cf. n. 59.

SLJEMOVI

• na 4 provjesla ED na 6 provjesla ~ fragmenti

S1. 3. Karta rasprostiranja sljemova tipa Narona/Baldenheim

j~n<: ~ protiv ostrogotske Itali ie (535 di 118

tih slJemova u Naroni ie mo ~ea .' g_? l!le) .. ~ Ostrogotska pripadnost

ti slj~movi ~ospjeli onaje ka~nij~ ~I~~l-~s~~u5c3ena pr~tpos~avka da su d~. njih rnozda opredijelirno ranobizantsf' . 5. god.m.e,. tJ. u slucaju n]Jhove korisnike, 0 cemu raspravljamo Ztr~padnostl 1 sobzirom na

Vrlo je indikativna bas unuta u jnjem razlaganjn,

vjesla,1l9 kojernu doduse nedostale ~:~~~ oSbalo~.e v~ojava sljema na 4 prota reproduclra u njegovom d v • ruc,. sl]em se ovdJe po prvi pu~a sv_im provjeslima tog slje~a az~nJ:~ ~:staunranom stanju (tab. X, 2). t.IV puce grabilice i ribe (tab. X 2aI'm k kOdPlemen~arno punciran rnolic.e Batajnice (tab. IX 1 1a)' t' ao na va provjesla sljema iz okoeuharistije121 na provj~slim :~. ~ p~du?arnost u smislu istog simbola i~on0.1Fafski bliskih sljemo~al~al~lra lz~]elnu radioni~ku srodnost obih nje TIlJe Ii sljem, naden u Srijemu ~rov~es a. ~oglo bi se. postaviti pitasu, prerna nasoj prije izneseno: ret OSplO :r;noz a onamo 1Z Salone, gdje n-s~ecijalisti za izradbu takvi~ fI 'eri:~~!~Vtl, _eve~t_ualno boravi1~ rnajstom~ 1Z Salone upozorilo se na to d; ie ta i . ec pnhkom prve objave sljebl~z~o. u sredini istocnog dijela arid (J nad~n sv~kako. Inter muros, prist~c~). In situ u maloj ostavi popr ,a na ekl~~ntIrar:OJ. katastarskoj cestmijana I kao i kopcom za POjas.l~c~a~e~: oliko pnm]er,:ka novca Jumorfnom obrazinom na stitoliko! bazi nu .srebrnu kopcu (s antropo(5. monogram om LICINIUS) ob'a;m ~~ trn:y . ..[ pnpadnl srebr~i jezicac d~~ tab. X, 3, 4), determinirajuJi ih nak~ opsrrno na drugom mjesni (ovr:JIVO ranobizantske proizvode tzv.:U . n podrobne anah~e,. kao nesumIitetan nalaz datirali smo oko ili ~ak~~l~~tnskd' forl~e; taj nJed~~ i. kv~ .. nijanskog novca i sljema zgotovlj . go me, v ?aklv~ poslije justit~k za justinijanskog a ~e vee zaJe~s~g u ovorn sIucaJu, cirn se, mozda ru. Slj~rn je mogao, dakako, biti i rogl?~skog vrem~n~ vlasti u Salepohranjen je, kao dragoe'ena irnovi pos IJ.e u 6. stolJec';l u upotrebi, rom na pripadajucu kop~u s jezicc~~ u smlsly. blag; u tOJ ostav~, s obziranom 7. stoljecu· terminus post lle' u zell? JU na on 600. go dine ili u

. 1 d" q. m non je 614 di ( "

jerne v a anja cara Heraklija I) ti d t : go Ina u ranije vri-

snoanticke urbane cjeline 12,1 od' J. a urn razaranja Salone u smisIu ka-

.' nosno razaranja prouzrokovanog provala

lla Poblize: N. Nodilo 0 C 376 OV"

o. C., 417, '419, 425 sq. "', sqq., 383. - P. SZSIC, O. c., 172 sq. - H. Wolfram,

_ 119. Prva objava: ~. Gabricevic, o. C., 49 s . fiz 2 s' ".

PlOV]es~<;t su. sast~vIJ.ena u zatecenom stan %) .::: s/- Ijem tada rnje blo restauriran, boraton]sko] radtoruci Arheoloskocr muzej~ . Z J~m je poslije restaunran u la-

m B. Gabricevi6, o. C., 49 fi . 1 "'_ u. a~re u, cf. ovdje tab. X, 2.

121 PobliZe R. Pirli ,g. Ct. Z. Vinski, o. C., 16 sq., fig. I, tab. VIII 7.

Krefeld-Gelepp). »e. o. c., 477, n. 22 (s paralelama na sIjemovima Montepacra~o

1.22 Tako je -to skrbno pribiljezio F Bur' v • ~ ,

~o arch. star. dalrn., XXXI 1908 164' df hOGtio~ 2~; stoljeca, ef. isti, Bullctti. janov novae, kako ga je pr~pozn'ao F Ii .; .: , a ncevtC, o. c., 50, n. 4-9 (Justiniditi u numizmatickoj zbirci Arheolosko~tlIC, Ib:dem'Sne. moze se sada poblize odre-

1~:' z. Vinski, Vjesnik arh hist muzeja u plitu). - Cf. n. 119.

(8 ~llzom p~ralela iz literatur"e). . dalm., LXIX, 1967 (1974), 46-49, tab. XLIV, 1, 2

-~, Z. Vms~i, o. c., 46-49, tab. XLIV 1 _.

Bu_lzc, l?u!lettrno arch. star. dalm XXIX' 1~06 Za pad Salone 614. godine cf.: F.

Pnpommje se da je nedavno izn . , , 268-304. - F. $isic 0 c 232

tumu pada Salone, takoc1er za v~~:a pretpostayka 0 mogucem neSt~ k~s~;jem' da. do sada neobjavljene salonitanske os~~~ v~adar:]a cara HerakIija I. i to na asnrwi

e roneanog novca ad Justinijana I do He-

24

rna Avara i Slavena. Donekle istovrerneno sa sljemom u Saloni dospjeli su takoder u zemlju sporninjani sljemovi u alamanskom groblju Garnmertingen125 i u franackom pojedinacnorn grobu. Morken.v"

Ovdje se ne upustamo podrobno u analizu slozenog dekora na sljernovima;127 medu prirnjercima nadenim u Jugoslaviji, 0 kojima raspravljamo, ne smijemo mimoici zanimljive znamene krscanskog kulta uocljive na provjeslirna (tab. VIII, 2) jednog od sljemova iz Narone, (tj, onog na 6 provjesla, vidi tab. VII, 3)_128 Dok nadalje ceoni obruc sljema na 4 provjesla iz Narone (tab. VII, 2, sl. 2)129 prikazuje u nizu vinovu lozu s Iiscem i grozdovirna 5tO ih zoblju ptice, ceoni obruc onog na 6 provjesla (tab. VIII, 1)131' manifestira drugaciju ukrasnu kompoziciju, tj, niz izmijenicno kruznih i rornbicnih polja, poput medaljona, s variranim motivima. Treba do dati da je dekor ceonog obruca na tom sljemu identican s onirn na ceonom obrucu stilski i radionicki bliskog sljerna (tab. VII, 1) iz groba u Baldenheimu.v" tj. tijesteni su po svoj prilici jednakorn rnatricorn. Postoje, naravno, jos i druge analogije, pretezno prema uzorirna i tradiciji kasnoanticko-kristijaniziranog Sredozemlja, sto ih ne navodimo.

Peti nalaz sljerna tipa Narona/Baldenheim na teritoriju Jugoslavije potjece s antickog urbanog nase1ja Heraclea Lyncestis, koje je postojalo do pred zavrsetak 6. stoljeca, a cuva se u makedonskorn gradicu Bitola, nije jos objavljen i nije nam, nazalost, dostupan, pa ga ne mozerno reproducirati; one sto srno saznali 0 sljemu priopcile su nam kolege koje su vidjele taj nalaz,132 otkriven je prije nekoliko godina pri iskopavanju Herakleje. Sljem je naden prignjecen i deforrnirano ostecen, navodno je na 4 provjesla, Ukrasen je prilicno velikim medaljonima ranobizantskog biljega i posebice je zanimljiv zbog zigova novca Justinijana I utisnutih na sljemu. Bas u tom se pogledu on svakako razlikuje od sviju ostalih 25 do sada poznatih primjeraka, na kojima, koliko nam je poznato, uz svo bogatstvo njihova ikonografskog dekora, nedostaju zigovi novca. Bilo bi vazno da

raklija I (godina kovanja najkasnijeg novca je 62112. ili 625/6.); za podatak zahvaljujemo kolegj 1. Marovicu (Split), d. 1. Marovic, 0 godisnjici razorenja Solina, Dlsputationes Salonitanae, II (u tisku).

125 1. W. Grobbels, o. c., 7-10, fig. 2-7, tab. I, IV-VI. - Cf. 1. Eisner, o. c., 24,

n. 102. - D. Hejdovd, o. c., 58, n. 137. - Ovdje tab. XII, 1. - Takoder valja pripomenuti da se u groblju Gammertingen pojavljuju patvorme ranobizantskih .triensa. 6. stoijeca, ito: jedan prirnjerak, blize neodrediv, kao obolus u grobu djevojcice, nadalje tri primjerka, prema Mauriciju Tiberiju (582-602), s usicarna, tj. nosena kao privjesci u zenskom grobu; taj novae je kaziput za datiranje, poblize cf. 1. Werner, Miinzdatierte austrasische Grabfunde etc., 1935, 90, 96 (s podacima i literaturorn).

1~'i K. Bohner, o. c., 454. - Ovdje tab. XI, 2.

127 0 tome se na mahove raspravljalo u Iiteraturi, cf. n. 53, 60, 69, ali nikada sveobuhvatno, cf. V. Bierbrauer, o..c., 197, n. 269a.

12>1 Ct. n. 59. - C. List, o. c., 225 sq., tab. VI, 1-6, reproducirao je motive sa sviju 6 provjesla, - Ovdje prikazujemo samo 4 motiva (na tab. VIII, 2), jer se peti i sesti motiv ponavlja, motivi su: krii, stablo iivota, votivna kruna i ptica (golub); na tab. VIII, 2 vidljiv je is pod toga detalj s ceonog obruca, sravni tab. VIII, 1.

1~9 Cf. n. 58. - Vidi tab. VII, 2. 13n Cf. n. 59. - Vidi tab. VII, 3.

131 Cf. D. 55. - Pomnjivu usporedbu izvrsio je vee R. Henning, o. c., 19 sqq., 24 sqq., tab. III, la, Ib (Narona), 2a, 2b (Baldenheim).

1:12 Sljem cuva Naroden muzej, Bitola. Za najsumarnije podatke 0 sljemu zahvaljujemo kolegama: D. Dimitrijevic (Beograd), P. Petru (Ljubljana) i D. RendiC-MioceviC (Zagreb). - 0 trajanju grada Herakleje do pred kraj 6. stoljeca ct. F. Papa· zoglu u publikaciji Herakleja, I, 1961, 26.

25

se prilikom objave heraklejskog nalaz ., d '.,

spomenutih zigova utisnutih na sljern a n~rOJ1 eterlllmratl, podrijetlo ::ovc~ ~ kojo] se zigosal0 herakleisk] u'lo n.y~no vaija odre.dl~l-kovnicu ZigOVI IZ iste kovnice bio bi to kJv, na az b)e.rna. _Isp?stavl It se da su misljenju, ranobizantske radio . aziput za u 1~lranJe njegove, po nasem nalaz stigao moida onamo s is~~~~ ~~orek JebPlitanje je u heraklejski taknuti cinjenicu da ondje na makeaa r'ks e 10 a e?133. Treba zacijelo isre Ilirik nema u 6 stoIJ'ec'u u j ti .<?ns om t u ranobizanrska prefektu-

k· . ,Jus inijansko vrijems ik k . .

mans e pnsumosn.i« Pojava ko v di k' 1 a ve izrazrte ger-

<i justinijanskog novca uz shem u PIe I?~ Iter~~s e forme s jeziccern, te

tim justinijanskim zigOvi~a nov~: ~nk 1 nklo~Ito pojava ysl~ema s utisnu~r~umenti za dokaz 0 ranobizantsko- era eJI su, p~ n::~o] tvrdnji, novi

r slJemova tipa Narona/Baldenh . romanskorn radlOlllckom podrijetlu

S v elm.

azmemo li nasu dosadasnju interpret" bi . V'

~imsko-kasnoantickog do justini'an k aCIJU pr?ss emanke sljemova od

jedeca zapazanja: vee se na pOj~di~~g ~rekenk' vaIJ~yU?Ozontl na slidijelom, raskosnim, tzv. ardi 'skim 51" nm~ 0- 1~6snoantl.cklm, paradnim, razabire stanoviti iranskf utj~caj Ist~er:C?ylra: np'ili tipa Berkasovo,137 kasnoantieko-barbarizirane deriv~te (N rije 1 1 Zd;:J ove nesto kasnije pravi sljemovi na provlesla nastal] arona, .zapa. a Evropa). Medutim,

r-rovbesdl~, Svojstve~e sa~a~idskom Ir:~u~~lf~l~~J~~~~k~:~cijd na 4

]U. n je u ranoblzantsklm oruzarni dionica . re ozemuzet~ je sasanidska shema s 4 provjesb. rp~0~~~~~~~:k5'dl 6. stolhjeca preprovJesla kako se to v 1 0 er na s emu s 6

movima ~ koptskog ~~rp~~ ~o::ns~;.ed~tita IPor,nenuti~ zeljeznim sljestoji nesto rnlada tzv. istocna sku . Iza_? ~ e ~ a~t~. Neovls~o 0 nji~a po-

~:~~Iilid sk~;~~~,j';a ~n~:~ij~~ci}~kt ;'~:~Ol~r:;tkisl~~~d::~j~tood~lj:~~~

, lZ lD]a." JemOVI tzv. zapadne skupine,

m 0 rimskim cestama iz dalmati kih k . .

$J?~~ .. do Dirahija, gdje je pocela vi;nEg~ati:a~~~~~dcgo. JOSd u .kdasnijoj upotrebl),

tstc, o. c., 121 sq., n. 39, 40 (sa stari 'om Ii arrgra u It " ct. ukratko F.

tama na dalmatinskom tlu ci.: G Alrzd Iterat~om). - Sumamo ° rimskirn cesschen Provinz Dalmatien 1965 "17i _ ~ J ;BevoI1t:n.mg u. ~eseUschaft der ramisko) pmvinciji Dalmaciji' etc '1974' pas'· olan/vs. Z'GDo~~b~lin sistem cesta u rimB. I H. XV, 1977 83-152 _ M Z " SI!? - s!~, . odisnjak Akaderni;e n. i urn]

13~ TOJ' nasoj tvrdn'" ' .. anm?vzC!, Materz}a1z SAD] etc. XVII 1980 39 51'

k Jl ne protivi se iznimni pOJ' edina' j . v'. d' ,-.

s 'om dardanijskom tlu npr, 0 iavio ti . Yk" can S I;1ca] a se. na balkan-

skog roo a) , i to .u Placenickof ;luibi c~s J~ZtU~?da'1malfr~d (po ma]ci. ostrogotJ!-l_cI odanle pronv Gepida; po opisu Prok .. I]aba ~re~nom 6. stoljeca, ratutickom gradu Ulpijani itd., cf. Z. Vinski °tiJ:;°!f: A o~avlO re Amalfrid tada u an~968, 134. n. 163 {s literaturom) Pri omi '. J m rn, mu.zeJa Zagreb, 3. s. III I u13Ifer~_k1eji ne postaje ikakovi' POd~ci. njemo da 0 Amalfndovom boravku rnozda

NIJe utvrdeno kakve su sljemove no il 6 "

rnena, ranobizantske vojsk.ovode rnoguce ~ ed u . stolJ~c?, ~a Justinijanovog vre.!. IBaldenh~im iIi pak oni tzv. ist06no ti je a su to ~11I sl.Jemovi tipa Naronai '"" ru, blaga IZ Isola Rizza (cf n 47 48 g p~~. na ra.noblzal'l:tskom srebmom-tanju_ gadanje 0 trajanju upotrebe ·ka~no~tf.hl~a 'I ~m tekstom), lakO nije iskljuceno nast? medutim riije arheoloski otvrden~ S Je~ova tipa Berkasovo (c~. n. 8-17),

"rolatno kasnocarska donekle :0 tradi .:.1.f.c Carigradu je galea caesaricia bila vjeraskosnog .sljema s poznate zlatne me~~t'e onst~tI?a Velikog (cf. ~. 7, 19), popur ne portrer; cara Justinijana I (na I d.J. na tOJ~J se Jasno razablru s obje stra· demoffi, sljemom s perjanicom itd p~fe ln1v r:a 'k .onsJ~) IU oklof!.u s nimbusom, dijaturom). ., . . ens I, Uti a, 2, 19)7, 19, n. 83. (s jitera.

13& Cf. n. 8. 137 Cf. n. 9.

odnosno tipa Narona/Baldenheim, tj. oni na bakrena provjesla, ali u znatno vecoj mjeri od njihovih sasanidskih prethodnika, predstavljaju spedficno ukrasene proizvode, i to ranobizantsko-romanskih radionica; izradivalo ih se, s obzirom na njihovu osebujnu ornamentiku i dekor, tj. ikonografsko obiljezje, najvjerojatnije u ravenatsko-jadranskom krugu za postojanja italsko-ostrogotske drzave, takoder i nakon njezine propasti. Odanle su takvi sljemovi preneseni u vlasnistvo germanskog vladajuceg sloja sirorn Evrope - kako se to manifestira na priloienoj karti rasprostiranja (sl. 3) - i to u smislu moci ili digniteta; dokazani su cesce kao prilozi u.zatvorenim grobnim cjelinama germanskih plemickih ili knezevskih grobova, datiranih nesumnjivo tijekom 6. stoljeca, u Porajnju cak i apsolutnokronoloskim pokazateljima, sto pouzdano potvrduje vrijeme uporabe sljemova tipa NaronaiBaldenheim. Inace su oni, uz nekoliko slucajnih nalaza u rijekama, jezeru i mocvari, brojnije evidentirani bas u kasnoantickirn naseljima u jadranskoj regiji Sredozemlja, jednom u njezinu balkanskom zaledu i jednom na africkoj obali Sredozemlja, priblizivsi se prostorno Egiptu. Relativno su brojni u odnosu na doista rijetko sacuvane zeljezne sljemove na provjesla. Valja imati na umu cinjenicu da je bakrena konstrukcija znatno otpornija na djelovanje veceg ili manjeg postotka vlage u zemlji od zeljezne konstrukcije, neposredno izlozene procesu korodiranja (iznimku predstavlja vrlo suho pjescano tlo u Egiptu, nadalje ponekad povoljni uvjeti u antickim rusevinama). Takve okolnosti uvjetovale su, uostalom, malobrojno pojavljivanje tzv. istocnog tipa zeljeznog sljema s lamelama Ili bez njih, sto je lako dokazati statistickim usporedivanjem ucestanosti nalaza sljernova doticnih skupina. Pripominjerno usput da se u krscanskom Bizantunije, dakako, stavljalo priloge u grobo .. ve, pa su bizantski nalazi sIjemova na uzem bizantskom arealu tesko dokucivi, U bizantskim pisanim izvorima opisi su sljemova uglavnom skrti i ne pruzaju jasne podatke 0 njihovu izgledu i konstrukciji.

Fri zavrsetku naseg razmatranja smatramo umjesnim ograniciti se iskljucivo na nova otkrica odgovarajuceg obrambenog oruzja u Jugoslaviji. Onama_nedostupnom_neobjavljenorn sljemu tipa Narona/Baldenheim (navodno na 4 provjesla), ukrasenom zigovima justinijanskog novca.P" i to iz antickog grad a Heraclea Lyncestis, naveli smo toliko koliko se 0 njemu moze reci, jer nam je uskracena mogucnost da a tom sljernu poblize raspravljamo. Pored njega valja ukazati na peti nalaz iz Vida, kod Metkovita, tj. iz antickog grada NaronaeP" od kojeg postoji sarno oveci signifikantan fragment (tab. IV, 3), te na primjerak naseg polazista, odnosno na nalaz sljema (tab. I, 1) iz Sinja, tj, antickog kastela Osinium.w' Naronski zeljezni krnji sljem (tab. IV, 3) izravno je usporediv sa zeljeznim sljemom na 4 provjesla iz Egipta (tab. IV, 1), datiranim uS. stoljece.!" jer i naron-

ski ima poput onog, iz.Egipta hrbat na svo]" trakastim provjeslima; on pri- r.~ pada - uz oba kasnoanticka jednaka zeljezna sljerna (tab. II, 3-5),. svaki

s po jednom tjernenom trakorn, nadena takoder u Naroni142- najvjero-

ias Cf. n, 132.

[~9 Cf. n. 39. - 0 Naroni cf.: C. Patsch, o. C., passim. - 1. 1. Wilkes, o. C., passim.

- N. Cambi, o. C., 125-148.

[~O Cf. n. 1 i pripadni tekst. IH Cf. n. 37.

H~ Cf. n. 20, 21.

jatnije 5. stoljecu, tj. radi se 0 oruzarskim proizvodima barbarizirane kasne ant ike na Sredozemlju. Vee je prije receno da navedeni krnji sljem iz Narone.ttab. IV, 3) nema, koliko nam je poznato, za sada paralela u Evropi.

Primjerak naseg polazista, odnosno sinjski nalaz zeljeznog sljema (tab.

I, 1) pak je po svojem oblicju i konstrukciji blizi sljemovima na bakrena provjesla, tj. tipa Narona/Baldenheim, premda su ovim potonjima njihova bakrena provjesIa, poput obrnutog slova »T{{, te ceoni obruc raskosno ukraseni, sto sve nedostaje jednostavnom, odnosno neukrasenom sinjskom sljemu, U osnovi ipak konstruiranom po takvoj shemi. Provjesla sinjskog sljema s hrptom na provjeslima i sa zakovicarna, ocigledno su uza od provjesla zeljeznih sljernova iz Egipta (tab. IV, I, 2),143 pa i ad provjesla krnjeg sljerna iz Narone (tab. IV, 3); isto vrijedi i za ceoni obruc, odnosno sinjski sljern ne potjece iz istih ni iz strogoistovremenih ranobizantskih radionica, koje su izradivale sljernove nadene u Egiptu kao i krnje uscuvan sljern iz Narone. Smatramo da jesljern s padine kasteia Osinium (tab. I, 1) u izvjesnom smislu odsjev, tj. »skrornan srodnik« raskosnih sljemova tipa Narona/Baldenheim. Tvrdimo da je sinjski sljem ranobizantske ra. dionicke pripadnosti, bio je po svoj prilici nekada u ranobizantskoj upotrebi u 6. stoljecu, najvjerojatnije za justinijanskog vremena, kao npr. i jedva poznat ranobizantski umbo (tab. ~IV, 3) stita 6. stoljeca s nalazista Breza u Bosni; taj, nairne, nije germanski, kako se to brzopleto navodi u Sarajevu.v" pa zasluzuje, kao slucajan trag justinijanskog obrambenog oruzja, vecu paznju od one koju mu se do danas posvetilo. Mozda je potrebno jos jednom napomenuti da provjesla sinjskog sljema nisu izravno usporediva S onima na krnjem sljemu iz Narone, nota bene starijem od sinjskog primjerka, a pogotovo nisu usporediva sa sirokirn unakrsnim trakama bez zakovica na barbarizirano-kasnoantickim zeljeznim sljemovima u zapadnoj Evropi, iz franackih grobova Mainz-Bretzenheim i Trivieres (tab. II, 6),145 datiranih poslije 500. godine. Sljem s padine kastela Osinium (tab. I, 1) izuzetno je rijedak nalaz, te predstavlja, po nasoj evidenciji, za sada jedini sacuvani zeljezni sljem na provjesla u Evropi justinijanskog vremena. Pojava tog sljerna u Sinju, tj. u neposrednom zaledu istocnojadranske obale, nije po svoj prilici slucajna, jer valja imati na umu da je radionicki krug njemu konstrukdjski srodnih sljemova tipa Narona/Baldenheim udornacen u ravenatsko-sjevernojadranskoj zoni Sredozemlja.

EKSKURS

umbo (tab. XIV, 3, mj. cca 1:2), od zeljeza, dijelom ostecen, ima oplatu ad ukrasenog nekad posrebrenog bakra, centralni izbojak sa zakovicom na vrhu, te dva niza srebrnih ispupcenja, dekor opIate je kasnoantickog obiljeija (ornamenti trokuta i krljusti svojstveni su sljemovima tipa Narona/Baldenheim). On tipoloski pripada 6. stoljecu, ali po dekoru odudara od germanskih umba, jer je ranobizantski (0 bizantskom obiljezju nekolicine umba u langobardskoj Italiji, npr. s nalazista Nocera Umbra, grobovi 1 i 5, te Testona, bez broja groba, ct. O. v. Hessen, Die langobar-

14~ Cf, n. 35, 36.

1~'1 Cf. ovdje u tekstu ekskurs. 14; Cf, n. 23, 24.

28

G ab feld von Testona etc., 1971,23, n. 73, 7~): dischen Fu?~e a~sdem Z ra Y" ki muzej, Sarajevo) otkriven j~ u ~aZlhcl Taj umbo strta (cuva g~~ ema JS d Visoko u Bosni), razrusenoJ U p.o-

n kasnoantick?g nal~~ls!i :r~:e ~~nstrukcij:, zajedno s kosturom c~v]ezaru, i to u sloju gar:_ezl ~ . rv d tke 0 okolnostima nalaza i kr~t.ku objavu ka nastradalog u pozaru: z'\ po a k oantickoO' doba u Bosni 1 Hercegoumba ci, D. Basler, Arhite <:lura'b ,~/r:n rocno je datirao umbo u 6. stoljevini, 1972, 73, fig, 60, f!. B~~ er, 2 t eO'e~rnanski, cini se pod utjecaje~ p~~ ee, ali s ne.to~c:r:om .atnbubcIJ.o~ ~t~ on u Brezi Ostrogotima, ci. N. Mdettc gresnog prlplSlvanJa u~ a 1 .• aZ11 e . H ovine etc., 1966, 368 sq.-N~ u publikaciji Kult~~a istorija Bos~~ 1 oz~~iligsmo po prvi puta 1968. godiranobizant~ki z~acaJ ulr.nkba.'!. ~~eZl zljum Predslavenski etnicki e}em~nt! ne, cf. Z. v inski u pub 1 . ~cIF . lmpo.. etc Centar za balkanoloska 1Sftna Balkanu u etnogenez1 Js~zmh7~1c:.e~~e z~~tno prije se, doduse. n~stoJa-, tivania, knj, 4 etc., ~969,.1 .. ' n.. . kaza ovezati baziliku II u Brezi s. Go- 10 u Sarajevu, bez ImgvlstlC.SOg d,? k! PNovitates Musei Saraevoensts, 9, tima (cf. G. Cremosnik, D. ergetevs 1, ma na olustupicu u bazilici, me- 1930, 1-9), ponajvise zb~g ~atp}sa rur:anski, Pa ne maze biti g~ts~i, .vee dutim futhark natprsa mje Istocno1ge ki kPako to tvrde stro.cn)aCl H.' .

ki t i mozda a amans 1, d

je zapadno germans 1,. .1'. . h . R nendenkroaler des Festlan es etc.,

An"Zlz, H. Zeiss, Die emhe1mlsc en u,. om literaturom). - Cf. H. Arntz, ]939, 143-154,457, tab. VII a (sa stan) 119 sq., fig. 29 (rune su vjer?ja.tHandbuch der Runenkunde .. 1944, 611Sqq'~sku attibuciju runa prihvatlO)e no alamanske, oko 52~, gO~.l,ne). - a~~orra Bosne i Hercegovin.e, 1~::>~,

D Sergeievski u pubhkacIJl ~':l1turn~ NJ Miletu: ibidem na lingvisti-

, . di k lllJe vraca se. , ' v,

106' medutim 11 go rna as . Vt ie i dalje naivnom upornoscU

, v ,... runa u Brezl, s 0 J . id Ka t cki pogresno gotlz1r~nJ~, blikaciii Problemi seobe nar? a. u vrp.a - ponavljala, ci. N. MtZetle u pu 6 Jr 3 _ poznati [ingvist 1 strucnjak

skoj kotlini etc., 1976 (,~9~S), 99),~. : 19~ ~ekoliko puta runarna iz ~r~ze, za rune, W. Krause (Gottmgen,' aVY;'ls otske obiljezava ih kao juznoon iskljucuje m.ogu~no~t .da ,bl.~(~O j:zi1u zapadnogerman~k~m) Langogermanske po tipu l'pnplSku)~ \ zbi mozda sredinom 6. stol]eca u kasnobardima, koji su u bizants ~J s uz 1 nie ov sadrzaj je crckanje ,bez .. odantickoj crkvi usput.~parah futha.rt; kr~use, Runeninschri~ten I,m ~1teredivog smisla. poblize 0 tomefef ... S. ~ Isti, Die Runeni~schnften irn alteren Futhark etc., 1937,435 sq., 19 Utab. 4. _ Isti, Runen etc., ~97.~, ren Futhark etc., (2. izd.) r 1,1966, 1.9 ~~' z:vanja 0 Brezi ct. I. NikolaJevlc, 50 sq. - Za kritic~i osvrt ~a stanJ\~~;al~O sqq. _ 0 kasnoantickim .?aZbornik radova Vtza,:tol. mst., X, '70-73. _ 0 anticko~ nalazlstu zilikama lin u Brezi ci. D. Basl~r? 0: C., cf: G. AlfOl~, o. c., ::>3, 172. - Breza, tj. Hedum castellum: Da~~1~la1~~m433,' 4~3::::::::::--1fostoji p:etp~stavka 1. I, Wilkes, o. c., 170 sq:, d276, .'. b.'1 crkva vee aula regta (plsmeno

glede bazilike II u Brezi . a to mje 1 a ,

saopcenje D. Basler, Sarajevo).

\ \

L. VINSK1: sijem epohe seobe naroda ...

Tab. I

1

1 Sinj

Z. VI, SKI: Sliem epohe seobe naroda ...

Tab. II

3

5

1, 2 Berkasovo, 3-5 Narona, 6 Trivieres

Z. Vr;"o1SKl: siiem epohe seobe naroda ...

Tab. III

f t

1

I I

1 Solun, 2 Arnlas. 3 Ninive-Kujundzik

Z. VINSKr: sliem epohe seobe naroda ...

.. ~ ..

~ ..... ~:.::> ' ?

••••••• ,....... l"~ .:

.......... 1'

........... ,.

.....

"

"

,,' .. :",

...

I'

, r

!

f

i

J

{

-. ':':::.'/#-1:': ....•

t;' .: .: ',._..

", :. : :;';:' .

Tab. IV

h ....

r.··~··~ .. ' .

<. .... '~"'" ..

3

1 Egipat, 2 Der-el-Medineh, 3 Narona

Z. VINSKr: Sljem epohe seobe naroda ...

Tab. V

I :1

f I

1 j

,

2

3

,

~

j

1 Kuca-Oyzil, 2, 3 Kerc

:::
<l)
bJ)
c
'N
......
0
r/)
l-;
Q)
'U
Q)
-o Z
.-
N 1
<l)
0 f
> j.
.~ ]
z j
'_' i
'U
_.. J
Q
>
r-i I
I
~ I

0 0 Z. VINSKr: Sljerri epohe seobe naroda ...

N

Tab. VI

I

i I

1

I

Z. VINSKJ: Sliem epohe seobe naroda ...

Tab. VII

2

1 Baldenheim, 2, 3 Narona, 4 shema sljema na provjesla

Z. VINSKI: Sliem epohe seobe naroda ...

Tab. VIn

2

1, 2 Naroria, detalji ukrasa (sljern tab. VII, 3)

Z. VINSKI: stiem epohe seobe naroda ...

Tab. IX

2

1, la Batajnica, 2 Szen tes-Berekhat

Z. VINSKL Sl jern epohe seobe naroda ...

. j~<:::>~

;\ 0»

o ,~Q ..... ::,{)

G .."/~\,,)}g"C+""f~tt""f""K""'-:'~·~'""~~i~t~il

~:::)c.p B C)'t I

··oe o /'::1

''?·);;':D §d)~:;,

/{) g .. :!

.~.. 0 "!

"'·/'0 o:::~>

\

Tab. x

Z. VINSKL Sliem epohe seobe naroda ...

Tab. XI

l Krefeld-Gelepp, 2 Morken, 3 Stassen, 4 Steinbrunn, 5 novae s likorn Totile

I
I
'-, 2
I

J
.' ii
,
~f I

.'j I
it ,
I
0~ ~
~
",\ ' 2 I
1 i Z. VINSKI: Sliem epohe seobe naroda ...

Tab. XII

4

3

1 Gammcrtingen, 2 Gi.iltlingen, 3 Vezeronce, 4 Chalon, 5 St. Bernard

Z. VINSKI: Sljem epohe seobe mirada ...

Tab. XIII

3

5

4

1 Zenevsko jezero, 2, 3 Dolnie Semerovce, 4 Errnitaz (Leningrad), 5 Torricel1a Peligna

Z. VINSKr: Sljem epohe seobe naroda ...

Tab. XIV

,

2

3

1 Leptis magna, 2 Montepagano, 3 Breza

Z. VINSKr: Sliem epohe seobe naroda ...

Tab. XV

1

I, Ia Legrad-Soderica