Sie sind auf Seite 1von 38

257

Dubravko Lovrenovi}

VITEZ, HERCEG I PATAREN


Ideolo{ki stereotipi i `ivotna stvarnost

Terminologija izvora i historiografski kli{eji


Ostavljaju}i po strani okolnost da izu~avanje bosanskih crk-
veno-politi~kih prilika od po~etka prate disonantni tonovi, jed-
nom aspektu ovog pitanja - ideolo{koj dimenziji vokabulara izvo-
ra - nije posve}ena adekvatna pa`nja. To je rezultiralo mehani~-
kim preno{enjem terminologije izvora u historiografske tekstove,
{to je za posljedicu imalo nastanak stereotipa koji jo{ uvijek `i-
lavo istrajavaju. Prema njema~kom etnologu Hermannu Bausin-
geru, stereotipi su ”nekriti~ka poop}avanja koja se protive prov-
jerama i koja su prema promjenama relativno rezistentna. Stere-
otip je znanstveni pojam za neznanstveni stav.”1 Stereotipi su, ka-
`e Fernand Braudel, fenomeni dugog trajanja.2 Njihov osnovni
nedostatak u na{em slu~aju bio je i ostao istrgnutost iz europskog
crkveno-politi~kog konteksta, koji je tijekom stolje}a nekoliko
puta temeljito redefiniran i postavljan na nove osnove.
Nije, zato, isto govoriti o kr{}anstvu prije cara Konstantina
ili u doba Karla Velikog, o kr{}anstvu prije ili poslije Crkvenoga
raskola 1054., prije ili poslije klinijevskog pokreta, univerzalis-
ti~kih pretenzija papa Grgura VII. Hildebranda i Inocenta III., ili
avignonskog su`anjstva i zapadne shizme. Ako i jest ostajala u
”koritu” prvotnih ideja, ”rijeka” kr{}anstva u me|uvremenu je
primala sna`ne idejne ”pritoke”, koje su njezinoj matici davale
novu snagu i boju, nove impulse, pa ~ak i mijenjale ustaljeni tok.
Doga|alo se da se zapadna matica kr{}anstva izra~va na nekoli-
ko rukavaca, koji su jedno vrijeme tekli zasebnim paralelnim

1 D`ambo, 1999, 93.


2 D`ambo, 1999, 93.
258 Dubravko Lovrenovi}

pravcima. Onaj tko njome `eli zaploviti sa {to manje rizika, na


umu mora imati duhovne i politi~ke kaskade i rukavce koji ga
o~ekuju du` njezinih pitoresknih obala! Ina~e, histori~arev ~a-
mac za ~as se napuni ideolo{kim naplavinama, i svaka daljnja
plovidba, odnosno njegovo pristajanje u luku pouzdanih znan-
stvenih zaklju~aka, postaju bespredmetni.
Tako su i vrijedni rezultati {to ih je historiografija muko-
trpno sabrala o ovom aspektu bosanskog srednjovjekovlja, u ve-
likoj mjeri ostali ”zagu{eni” ideolo{kim motivacijama s ishodi{-
tem u nacionalnim homogenizacijama XIX. i XX. stolje}a. Ve}
odavno je postala evidentna potreba otvaranja ”prozora” i ”prov-
jetravanja” na{eg historiografskog ”skriptorija”.3
Istina, pojedinci poput Leona Petrovi}a upozoravali su na
ovaj problem4, ali je on ipak ostao u sjenci doktrinarno-teolo{kih
opservacija na koje je historiografija postavila istra`iva~ko te`i{-
te. Korak dalje oti{la je Nada Klai}, koja je na konkretnim prim-
jerima uspje{no pokazala kako su ideolo{ke optu`be zasnovane
na vjerskoj podlozi stajale u slu`bi odre|enih politi~kih progra-
ma - u ovom slu~aju ugarskog dvora.5 Na istoj metodolo{koj
matrici - ra{}i{}avanju suvremenih naslaga koje su vremenom
prekrile terminologiju izvora - svoj je vrijedni prilog o Crkvi bo-
sanskoj napisao Sima M. ]irkovi}.6 Ova dragocjena zapa`anja

3 Pitanje, {to ga je postavio D`aja (1985, 95), ”je li mogu}a, odnosno je li


zrela revizija i srednjovjekovne bosanske politi~ke povijesti?”, u me|uvre-
menu se pokazalo sasvim opravdanim.
4 Prema onom {to mi je poznato, L. Petrovi} zapo~eo je s razdvajanjem `ita
od pljeve, dobro uo~iv{i ideolo{ku dimenziju vokabulara izvora: ”U na{im
pisanim izvorima”, ka`e on, ”susre}emo se ~esto puta s rije~ju hereza (kri-
vovjerje). Ona se ne uzimlje uvijek u strogom i pravom smislu. ^esto pu-
ta njom se ozna~uje jednostavno protivnik ne~ijeg nazora ili uop}e nepo-
voljna osoba ili skupina. Nerijetko se okrsti heretikom osoba, kojoj se ho-
}e na{koditi, pa~e bez ikakve njezine subjektivne ili objektivne krivice.
Hereza zapravo zna~i u~enje, koje se protivi kojoj kr{}anskoj istini vjere.
Heretik je onaj kr{}anin, koji tvrdokorno dr`i i brani krivu nauku, ili izri-
~ito nije~e koju kr{}ansku vjersku istinu. Heretik dakle mo`e biti samo
onaj koji je kr{ten; nekr{teni ne mo`e biti heretik.” Petrovi}, 1953, 43.
5 Vidi instruktivna zapa`anja o ”patarenstvu” bana Ninoslava, kao politi~-
kom a ne vjerskom problemu. N. Klai}, 1989, 113-117. i dalje.
6 ”Pi{u}i o srednjovekovnoj stvarnosti”, isti~e ]irkovi}, ”ne mo`emo se od-
re}i termina ’jeretik’ i raznih izvedenih oblika jer bi to zahtevalo suvi{e
komplikovan postupak u reprodukciji istorijskih izvora, ali se mora nagla-
siti njegov relativni karakter. Bosanski ’krstjani’ su bili jeretici s gledi{ta
VITEZ, HERCEG I PATAREN 259
koja su otvorila nove metodolo{ke mogu}nosti ”ispravljanju” bo-
sanskog crkveno-politi~kog ”upitnika” nisu na{la ja~eg odjeka u
historiografiji, koju je posljednjih godina ponovno zapljusnuo
sna`an val o`ivljavanja bogumilskoga ideologema i prastarih ro-
manti~arsko-nacionalnih mitova.7
Tekst koji u sredi{te razmatranja o ideolo{kim kontroverza-
ma bosanskog srednjovjekovlja postavlja Hrvoja Vuk~i}a Hrva-
tini}a (1376.-1416.), jednu od klju~nih li~nosti politi~kog `ivota
zapadnog Balkana na prijelomu XIV. i XV. stolje}a, nastaje na
tragu metodolo{kih smjernica {to su ih zacrtali spomenuti autori.
On im je i svojevrsna zahvala.

Izme|u oficijelnog i neoficijelnog kr{}anstva


Djetinjstvo i mladost na{eg glavnog junaka i svijet religij-
skih predod`bi {to ih je usvojio u tim formativnim godinama `i-
vota, ostaju prekriveni {utnjom izvora. Zna se da mu je otac bio
knez Vukac Hrvatini} (1357-1380) - jedan od ~lanova glasovite
obitelji Hrvatini}a, gospodara Donjih Krajeva, oblasti u kojoj je
bosanska dr`ava grani~ila s Ugarskom. Sigurni dokazi o njegovoj
konfesionalnoj orijentaciji tako|er nedostaju, premda se ne}e
pogrije{iti pretpostavi li se da je morao biti blizak Katoli~koj crk-
vi, koja je znatan dio ovog podru~ja pokrivala preko zagreba~ke
biskupije.8

velikih crkava, koje su bile vlasne da odre|uju ko im pripada, a ko je od


njih otpao. Za pisca ovih redova, a verovatno i za deo lai~kih ~italaca, bo-
sanski ’krstjani’ nisu jeretici kao {to nisu jereti~ke mnoge hri{}anske sek-
te kojih danas ima u Americi. Stoga i bosanska crkva nije neka pseudo-
crkva, te pisac na nju primenjuje pravopisna pravila koja se odnose na pra-
voslavnu i na katoli~ku crkvu. Naziv ’krstjanin’ i ’krstjani’ je dosledno
stavljen me|u znake navoda da bi se upozorilo na usko tehni~ko zna~enje
i ne izra`ava rezerve u pogledu utemeljenosti njihovog hri{}anstva.” ]ir-
kovi}, 1987, 197, nap. 4.
7 E. Imamovi}, Korijeni Bosne i bosanstva, Sarajevo, 1995. U istom nekri-
ti~kom i apologetskom tonu pisana je ve}ina radova objavljenih u zborni-
ku: Bosanska srednjovjekovna dr`ava i suvremenost, Sarajevo, 1996. To je
samo jedan od pokazatelja da se na{a historiografija, uz malobrojne iznim-
ke, jo{ uvijek nije oslobodila stega ideologije koja u najve}oj mjeri odre-
|uje njezin diskurs. Ako i ostaje razumljiva potreba Bo{njaka - ni{ta ma-
nja nego {to je kod ostalih - da odrede korijene svog nacionalnog i konfe-
sionalnog identiteta, nije mogu}e zaobi}i jednostavnu ~injenicu da ih bo-
gumilska teza ne vodi u tom pravcu.
8 Usp. [i{i}, 1902, 2-6.
260 Dubravko Lovrenovi}

Pod znakom je pitanja i njegov odnos prema Crkvi bosan-


skoj, koja se u javnom `ivotu zemlje javlja prvih decenija XIV.
stolje}a. Za na{u temu nije neva`no da je za prvi zvani~ni spo-
men Crkve bosanske (1326/29), posvjedo~en u doma}im izvori-
ma ispravom bana Stjepana II. Kotromani}a i njegova brata kne-
za Vladislava izdatoj u Mo{trima9, vezano ime Vuk~eva brata
Vukoslava kao osobe kojoj su adresirane vladarske garancije.10
Crkva bosanska spominje se i kao garant jedne zemlji{ne darov-
nice bana Stjepana II. knezu Grguru Stipani}u (brati}u Vukca Hr-
vatini}a), izdate poslije 1329.11 Sami za sebe, ovi se podaci ne
mogu smatrati dokazom naklonosti Hrvatini}a prema Crkvi bo-
sanskoj, ali ih se s druge strane ne smije potcijeniti kao dokaz da
su se nalazili u podru~ju njezine gravitacije. Za{to je ovo va`no
naglasiti, pokazat }e upravo slu~aj Hrvoja Vuk~i}a.
U javnom `ivotu Hrvoje se javlja 21. VI. 1376, kada ga je u
jednoj ispravi izdatoj u Vi{egradu ugarski kralj Ludovik I. (1342-
1382) nazvao svojim ”vjernim vitezom.”12 Ulazak u vite{ki stale`
kralja Ludovika, nakon {to je pod njegovim prethodnikom Kar-
lom Robertom (1309-1342) vite{ka kultura u Ugarskoj obilje`e-
na preuzimanjem rafiniranih formi ceremonija, obi~aja i zabave
francuskoga vite{tva, podjeljivanjem grbova i zastava13, bio je
blistav po~etak jo{ blistavije politi~ke karijere, ~iji }e vrhunac
ozna~iti njegovo imenovanje splitskim hercegom u jesen 1403.
Premda o tome ne postoje izravna svjedo~anstva, mo`e se pret-
postaviti da bi se Hrvojeva konfesionalna neispravnost isprije~i-
la kao prepreka njegovu uvr{tenju me|u vitezove ugarskog kato-
li~kog vladara.
Istina, nu`no je ra~unati s tim da Ludovik nije progonio {iz-
matike jugoisto~nih i isto~nih provincija (Srbe, Bugare, Vlahe i

9 Oko ovog pitanja vo|ene su i jo{ uvijek se vode rasprave, ali je te{ko do-
vesti u sumnju ocjenu da korijen Crkve bosanske treba vezati za premje{-
tanje sjedi{ta bosanske biskupije u \akovo sredinom XIII. stolje}a (Petro-
vi}, 1953, 56-61. Usp. D`aja, 1985, 93-94), kojemu je prethodila neuspje-
la latinizacija bosanske biskupije pra}ena nastankom dvaju biskupija: la-
tinske, sa sjedi{tem u Vrhbosni, i slavenske, sa centrom u Mo{trima. Vego,
1980, 444.
10 Thallóczy, 1906, 404-405.
11 Thallóczy, 1906, 406-407; O datiranju: ]irkovi}, 1964, 359, nap. 1.
12 An~i}, 1997, 262-263.
13 Hóman, 1938, 154. O utjecaju francuske vite{ke kulture na Ugarsku u ra-
nijem razdoblju: Valjavec, 1934, 43-44.
VITEZ, HERCEG I PATAREN 261
Rutene), koji su mogli slobodno slijediti svoju religiju. Kralj ih ni-
je spre~avao u njihovu kultu, nego ih je za Katoli~ku crkvu nasto-
jao pridobiti uvjeravanjem.14 Osim toga, ugarski vite{ki kralj jo{
je od ranije nastojao privu}i Hrvatini}e u svoju interesnu sferu, ta-
ko da su 1357. ili 1358. gospodari utvrda Greben na Vrbasu i Gla-
mo~a u zamjenu dobili posjed Dobra Ku}a u Slavoniji. Nekoliko
godina kasnije - prilikom vojne ekspedicije na Bosnu u ljeto 1363.
- prisilio je Ludovik gospodara Klju~a Vlatka Vukoslavi}a na pre-
daju utvrde, dav{i mu u zamjenu posjed Br{ljanicu u sjevernoj
Slavoniji.15 Pod njegovim nasljednikom Sigismundom Luksem-
bur{kim, Vuk i Hrvoje Vuk~i} postali su na prijelomu XIV. i XV.
stolje}a zemljoposjednicima u Slavoniji, gdje su jedno vrijeme dr-
`ali utvrde Kalnik i Po`egu, te kraljevski posjed Segesd.16
Hrvojevo imenovanje vitezom ugarskog kralja motivirano je
politi~kim razlozima, i te{ko je sumnjati da nije bilo usmjereno
na ja~anje pozicija ugarske krune na osjetljivoj granici s Bos-
nom.17 Jedna me|u vite{kim obvezama bila je obrana prava i bor-
ba protiv nevjernika.18 Upravo o toj Hrvojevoj ulozi pripovijeda
kralj Stjepan Dabi{a u povelji od 15. IV. 1392, iz koje se saznaju
detalji vezani za pobjedu bosanskih trupa nad Turcima na Glasin-
cu u isto~noj Bosni u kojoj je i sam sudjelovao.19 Svijet kr{}an-
skih predod`bi povezanih s vite{kom slu`bom, otkriva Hrvojeva
isprava izdata Zadranima u lipnju 1401, kada ih je pozvao da
prihvate vlast napuljskoga kralja Ladislava. Bosanski vojvoda se
zakleo svojom ”vite{kom vjerom” da je ”prejasni gospodin na{
kralj Ostoja” spreman prisegnuti na ”sveti kri` i svete mo}i” da
}e ih braniti dok je `iv, a on sam se obvezao Zadranima da }e se
sa `enom, sinom jedincem, bra}om i dru`inom ”zakleti na sveti
kri` i mo}i.”20

14 Hóman, 1938, 407.


15 Engel, 1998, 63-64. Usp. Perojevi}, u: Povijest BiH, I, 294.
16 Engel, 1998, 59-60.
17 Ovim politi~kim sredstvom - podijeljivanjem vite{tva - u odnosima s do-
njokrajskom vlastelom slu`io se i napuljski kralj Ladislav, koji je u ispra-
vi izdatoj u Gaeti 17. VII. 1391. spominjao plemi}a Ladislava Cerniljevi-
}a iz Sane kao svoga viteza. Smi~iklas, Codex diplomaticus, XVII, 373.
18 Koller, 1985, 284.
19 [urmin, 1898, 96-97. Vidi i naprijed u tekstu.
20 V. Klai}, II, 1972, 345; [i{i}, 1938, 170-171.
262 Dubravko Lovrenovi}

Poznati izvori ne nude odgovor na pitanje kojoj crkvenoj or-


ganizaciji srednjovjekovne Bosne je pripadao na{ glavni lik, ali
Hrvojev vokabular duboko je ukorijenjen u feudalno-kr{}anski
koncept prava, u kojemu priziv na kri` i sveta~ke mo}i ozna~ava
legalitet zemaljske vlasti i njezinu bo`ansku inspiraciju. Razum-
ljivo je to kad se ra~una s dugom kr{}anskom tradicijom na ovom
tlu ~iji po~eci se`u u rani srednji vijek, a koja je uokvirivala ~ov-
jekov `ivot od ro|enja do smrti.21 Treba, naime, znati da je kr{-
}anski kalendar - kako u prakti~nom `ivotu vjernika, tako i kao
op}i vremensko-dru{tveni pokazatelj - bio neizostavan orijentir i
mjera za ve}inu ljudskih postupaka. Ro|enje i smrt, sjetva i `et-
va, udaja i `enidba, posve}enje za viteza i vazalni odnosi, pisani
dokumenti i njihove datacije, dvorski protokol i ceremonije, um-
jetni~ke i politi~ke forme... uokvireni su kr{}anskim kanonima.
Jednostavno re~eno: drugih nije bilo, tako da se ni Hrvoje u svo-
me svijetu nije mogao kretati bez ovih univerzalnih putokaza.
Invokacije njegovih }irilskih povelja standardnoga su tipa
(”Va ime oc’ i sin’ i svetog’ duh’”), sve su datirane po ”lit’ ro{stva
Hristova”, a u intitulaciji uvijek dolazi sintagma ”po milosti bo-
`iei”.22 Sredinom sije~nja 1404. Hrvoje se zaklinje Dubrov~ani-
ma: ”Pr’vo prizvav’ ime gospodina Isusa Hrista... pos’taviv’ ruci
na svetom’ evan’gelijo i na ~asom’ kr’sti Hristevi, v’se vi{e
pi(sa)no.... A t’ko se potvori ili pore~e, da e proklet’ od’ gospo-
din’ Bog’ i od’ pri~iste matere Bo`ie i od’ v’sih’ svetih’ od’ vik’ Bo-
gu ugodiv’{ih’.” Dakle, ponovno smo kod toga da se vrijednost
zadate rije~i garantira prizivom na najve}e kr{}anske vrijednosti,
sveto Evan|elje i kri`, a njezino nepo{tivanje gnjevom {to }e ga
kr{}anska nebeska hijerarhija sru~iti na prekr{ioca. Povelja je,
dakako, datirana ”lit’ ro{stva Hristova tisu}io i ~etiri sta i ~etvar-
to lito, miseca genavra peti na desete d(a)n’.”23 Hrvojevo pismo
upu}eno 1. V. 1403. iz Bistrice kod Livna Ninskom kaptolu, da-
tirano je na blagdan apostola sv. Filipa i Jakova.24 U odgovoru,
koji je uslijedio ve} 26. V. 1403, Ninski kaptol ga titulira: ”Veli-
~anstvenom i mo}nom mu`u gospodinu Hrvoju, velikom vojvodi
bosanskom i zaista generalnom namjesniku presvijetloga vlada-

21 Usp. ]irkovi}, 1987, 211.


22 Miklosich, 1858, 252; Stojanovi}, 1929, 549-551.
23 Miklosich, 1858, 252.
24 [i{i}, 1938, 200.
VITEZ, HERCEG I PATAREN 263
ra i gospodina, gospodina kralja Ladislava.”25 Odgovaraju}i 25.
III. 1415. na njegovo pismo, Dubrov~ani isti~u da su ga primili
”u nedelijo prid’ v’skr’sen’jem.”26
Odmah zatim, kao da fabulu `ele u~initi {to intrigantnijom,
izvori po~inju podizati ”pra{inu” oko Hrvojeva konfesionalnog
imagea i ~initi ga nedostupnim preciznom definiranju. Za ovaj
”scenski” obrat ”zaslu`an” je Matija od San Miniata, tajnik na-
puljskog kralja Ladislava, koji je u pismu od 11. VII. 1403. upu-
}enom iz Zadra u Firenzu u ”igru” uveo nove pojedinosti nazvav-
{i Hrvoja ”patarenom”; kardinal Angelo de Acciaioli, poslanik
pape Bonifacija IX. (1389-1404) zadu`en da okruni Ladislava,
bio je spreman krizmati ga i privesti ”k svjetlu pravoga spasa”,
na {ta je Hrvoje izgleda pristao, nadaju}i se da bi ga - prema iz-
javi splitskog nadbiskupa njegova prijatelja i susjeda - napuljski
kralj imenovao ”namjesnikom” u Bosni.27
Uza sve opasnosti {to ih donosi pravljenje zaklju~aka na os-
novi samo jedne informacije, ~ini se da se ne}e napustiti pravi
trag ustvrdi li se da je do ovog vremena veliki bosanski vojvoda
ostvario tje{nje veze s Crkvom bosanskom, zbog ~ega je u o~ima
jednog stranca slovio kao ”pataren”.28 Prema iskazu tajnika na-
puljskog kralja, dogovor izme|u kardinala Acciaiolia i Hrvoja o
njegovoj krizmi, odnosno oficijelnom prihva}anju katoli~anstva
bio je postignut, pri ~emu je vojvoda ra~unao na novu politi~ku
promociju u Bosni. Hrvoje se, zapravo, povezao sa splitskim
nadbiskupom Pelegrinom od Aragonije, kojeg je 18. IV. 1403. na
taj polo`aj imenovao papa Bonifacije IX, za{titnik napuljskog
kralja Ladislava. Nadbiskup je, pak, u Hrvojevo ime pregovarao
s kardinalom Acciaiolijem29, koji je o~ito bio dobro informiran o
konfesionalnoj ”krvnoj slici” bosanskog vojvode. U svemu tome

25 ”Magnifico et potenti viro domino Hervoe voyvode supremo Bozne nec-


non vicario generali illustrissimi principis et domini domini regis Ladisla-
vi.” [i{i}, 1938, 203.
26 Stojanovi}, 1929, 474.
27 V. Klai}, II, 1972, 357; [i{i}, 1938, 207-208. Ovdje iskrsava pitanje: da li
je Hrvoje do tada bio kr{ten, budu}i da se govori samo o njegovoj krizmi?
U Isto~noj crkvi kr{tenje se dijelilo zajedno s euharistijom i krizmom, dok
su se u Zapadnoj sakramenti dijelili odvojeno. Za ovu informaciju zahva-
ljujem dr. S. M. D`aji.
28 Ovu su terminolo{ku distinkciju, opisuju}i konfesionalne prilike u sred-
njovjekovnoj Bosni, ~esto koristili Dubrov~ani.
29 Panteli}, 1970, 84.
264 Dubravko Lovrenovi}

posebnu pa`nju zaslu`uje ~injenica da Hrvojevo ”patarenstvo”


nije bilo prepreka uspostavljanju prijateljskih odnosa sa splitskim
nadbiskupom, s kojim je 4. XI. 1403. poduzeo prvu politi~ku ak-
ciju u Splitu: izmirenje zava|enih gradskih frakcija.30
Po uhodanom scenariju, na ovom mjestu izvori ponovno
prelaze u ”ilegalu”, i mjesto ostavljaju raznim kombinacijama.
Ovu zamku poku{at }emo izbje}i koriste}i se zaobilaznim putem,
vra}aju}i se na neke detalje iz Hrvojeve biografije koji poma`u u
osvjetljavanju njegova konfesionalnog imagea.
Prvu takvu mogu}nost nudi Hrvojeva bra~na politika, koja
je u srednjem vijeku i ina~e i{la pod ruku s politi~ko-religioznim
razlozima. Ve} na samom po~etku politi~ke karijere - koncem
sedme ili po~etkom osme decenije XIV. stolje}a - o`enio se Hr-
voje s osobom nepoznata imena i dru{tvenog stale`a (vjerojatno
Bosankom), s kojom je imao ”prirodnog” sina Bal{u.31 Sama ova
~injenica govori da je brak sklopljen izvan Katoli~ke crkve32, {to
jo{ uvijek ne pru`a ~vrst dokaz o Hrvojevim vezama s Crkvom
bosanskom.
Otpu{tanje prve `ene i sklapanje braka s Jelenom Nelip~i},
sestrom cetinskoga kneza Ivani{a (1400/01), premda inspiriran
njegovim politi~kim ambicijama prema srednjoj Dalmaciji33, za
Hrvoja je zna~ilo i pribli`avanje katoli~anstvu kojeg je ispovije-
dala njegova supruga. Da li je ovaj brak sklopljen u krilu Kato-
li~ke crkve - {to ne treba isklju~iti - ostaje nerazja{njeno.
Novi politi~ki uspon bosanskog vojvode - progla{enje split-
skim hercegom po~etkom studenog 1403. - po prirodi stvari vo-
dio je njegovu daljnjem pribli`avanju katoli~anstvu. Splitska ko-
muna, kojom je upravljao skoro 10 godina, imala je vi{estoljetnu
katoli~ku tradiciju, tako da ~ak ni kao njezin gospodar po tom pi-
tanju Hrvoje nije mogao odstupati od ustaljenih normi. Pokazuju
to, uz ostalo, novci {to ih je u svojstvu hercega splitskog iskovao
u ovo vrijeme, s likovnom predstavom komunalnog za{titnika sv.

30 [i{i}, 1938, 224-225. Veze sa splitskim kaptolom svojedobno je odr`avao


i Hrvojev brat Vuk Vuk~i}. On je 10. X. 1392. kao ban Dalmacije i Hrvat-
ske u svoje i u ime kralja Dabi{e odobrio splitskom nadbiskupu Andriji iz-
gradnju utvrde u mjestu Lu`ac na podru~ju njegove nadbiskupije. Fermen-
d`in, 1892, 51.
31 Lovrenovi}, 1986, 195-198.
32 Usp. ]irkovi}, 1987, 240-242.
33 Lovrenovi}, 1987, 184-185.
VITEZ, HERCEG I PATAREN 265
Dujma na jednoj, i njegovim obiteljskim grbom na drugoj stra-
ni.34 Ve} koncem 1403. - odmah nakon {to je progla{en splitskim
hercegom - naru~io je Hrvoje izradu Misala ~ije minijature poka-
zuju znakove `urbe u radu, {to je slu~aj i sa tekstom. Predlo`ak
Hrvojevu misalu pripadao je rimskim misalima franjeva~ke re-
dakcije, kao {to je to bio slu~aj i s ostalim glagoljskim misalima
XIV. i XV. stolje}a.35 Nepune dvije godine kasnije - u pismu upu-
}enom {ibenskom biskupu Bogdanu o`ujka 1405. - papa Inocent
VII. nazvao ga je ”ljubljenim sinom”.36 Premda smo po obi~aju
uskra}eni za detalje koji bi unijeli vi{e materijala u problem na-
{e rasprave, prisni vokabular papinskog pisma signalizira da je
proces Hrvojeva okretanja katoli~anstvu uznapredovao. Zna~i li
to da je u me|uvremenu primio sakrament krizme i da je prije to-
ga kr{ten u Katoli~koj crkvi iz poznatih izvora nije mogu}e od-
gonetnuti.
I onda, kada bi se o~ekivalo da s ”na{im” vitezom, hercegom
i patarenom kona~no izi|emo na ~istinu njegovih konfesionalnih
shva}anja, susti`u nas novi problemi. Ovdje se - na tragu Huizin-
gine sheme - nalazimo na podru~ju tipova pobo`nosti: ”Sve {to
saznajemo o svakodnevnom religioznom `ivotu onoga doba”, ka-
`e on, ”pokazuje neprestano naglo smjenjivanje gotovo nepomir-
ljivih suprotnosti.”37 Kao da je pred o~ima imao bosanski primjer!

Dvije Crkve, dvije inspiracije, dvije knjige:


dva ”rukopisa” jedne duhovnosti
Novu Hrvojevu poziciju jasno determiniraju dvije bogo{tov-
ne knjige - Hvalov zbornik i Hrvojev misal - koje su na njegovu
inicijativu u kratkom vremenskom rasponu oko 1404. izra|ene u
Splitu. Prva je pisana }irilicom ”ot ruki Hvala krstjanina... v dni
episkupstva i nastavnika i svr{itelja crkvi bosanskoj deda Rado-
mira”, a druga glagoljicom ”po zakonu rimskom bla`enog Petra

34 Lovrenovi}, 1987.a, 42-43. U okviru ustaljenih normi kre}u se i heraldi~-


ki znaci - an`uvinski ljiljani i dvorepi luksembur{ki lav - {to ih nalazimo
na Hrvojevu grbu. D`aja, 1985, 89.
35 Panteli}, 1970, 86, 89.
36 Thallóczy, 1914, 135-136. Dispenzu za brak dao je 22. VI. 1401. papa Bo-
nifacije IX. ([i{i}, 1938, 172-173), ali je ovo pitanje, smatraju}i da se radi
o tre}em a ne o ~etvrtom koljenu srodstva, na Papinskoj kuriji ponovno ak-
tualizirao Hrvoje.
37 Huizinga, 1991., 165 i dalje
266 Dubravko Lovrenovi}

i Pavla crkve rimskog dvora.”38 Kad se zna da je srednjovjekov-


no mecenatstvo u prvom redu bilo usmjereno na ovjekovje~enje
mecene a ne umjetnika anga`iranih na izradi nekog djela, posve-
te {to ih bilje`e iluminatori Hvalova zbornika i Hrvojeva misala
progovaraju jo{ sna`nije. Nema, naime, sumnje da dvjema crkve-
nim orgnizacijama - Crkvi bosanskoj i Katoli~koj crkvi - Hrvoje
Vuk~i} dodjeljuje ravnopravne uloge, te da su dvije bogo{tovne
knjige izraz jedne duhovnosti s dva ”rukopisa”. Sam Misal ne
mo`e se uzimati kao potvrda njegove katoli~ke vjere, jer je Hrvo-
je bio tako mo}an da je mogao pristajati uz dvije vjere, ili bolje
re~eno uz nijednu; kako je bio upu}en u dr`avne poslove, koris-
tio se onim uplivnim silama koje postavljaju i zbacuju kraljeve,
pa se priklanjao sad jednoj sad drugoj vjeroispovijesti. Budu}i da
je bio herceg Splita, grada koji se zalagao za katoli~ku vjeru, ni-
je mogao biti `estoki ”bogumil”. K tome, katoli~ka je Crkva u
Dalmaciji bila dovoljno jaka, tako da nije mogla podle}i zakonu
”cujus regio, eius religio”.39
Prema obi~aju koji je vladao u katoli~koj i pravoslavnoj
Crkvi - da se u sli~nim prilikama navodi ime duhovnoga pogla-
vara odre|ene godine - Hval krstjanin u kronolo{koj bilje{ci isti-
~e ime poglavara Crkve bosanske.40 Ovakva luksuzno opremlje-
na djela kr{}anske inspiracije - Hrvoje to dobro zna - dugovje~-
nija su od svog poru~ioca, i kao takva mogla su biti upravljena
samo prema vje~nosti. To potvr|uje i pisac jedne od bogo{tovnih
knjiga, Hval krstjanin, kada ka`e:
”a sie se kn’ige napisa{e ot’ rouk’i Hvala krstijanina na
po~tenie slavnomou gospodinou Hr’vojo, her’cegou
split’skomou i knezou ot’ dol’nih’ krai i inim’ mnogim’
zemlam’. T’im`e molou vi, brat’ie kto boude pro~itat’ sie
pismo... a ~tou{e pominaite toga, komou se pisa{e, a pisara,
toliko koliko e razoum’iti ot’ toga me{ar’stva.”41

38 \uri}, 1957, 51.


39 Jagi}-Thallóczy-Wickhoff, 1891, 75.
40 Ra~ki, 1869, 102-103. O teolo{koj i tekstolo{koj analizi Hvalova zborni-
ka: Dani~i}, 1871, 1-145; Dani~i}, 1872, 86-109.
41 Miklosich, 1858, 253. Li~nost Hvala krstjanina dodatno osvjetljava ~inje-
nica da je, prema Dani~i}evu mi{ljenju (1871, 2), on autor i Nikoljskoga
evan|elja. To upu}uje na visoko specijaliziranu stru~nu osobu, koja je svo-
je, za to vrijeme izuzetno obrazovanje, mogla ste}i ponajprije u skriptori-
ju Crkve bosanske. U vrijeme romanike i rane gotike, poglavito u XII. i
VITEZ, HERCEG I PATAREN 267
Druga bogo{tovna knjiga - Hrvojev misal - ~iji autor je iz-
vjesni Butko, ukra{ena s 94 minijature i s vi{e od 380 inicijala na
242 folije, jedan je od ”najljep{ih primjeraka sa~uvanih liturgij-
skih kodeksa na glagolji~kom pismu.”42 Pretpostavka da je Misal
izra|en u ~ast i za upotrebu crkve sv. Mihovila arkan|ela, kojih
je u Dalmaciji bio velik broj, a nalazile su se i u utvrdama pod
Hrvojevom vla{}u43, vrijedna je pa`nje. Budu}i da je i Hvalov ru-
kopis imao sli~nu (liturgijsku) namjenu, da je sadr`avao cijeli
Novi i dijelove Staroga zavjeta44, ove }emo slu~ajeve konfesio-
nalne ekvilibristike Hrvoja Vuk~i}a motivirane u prvom redu po-
liti~kim razlozima, pribrojiti u fond sli~nih primjera sa bosanskim
vladarima i vlastelom u glavnim ulogama, koji su od pojave Crk-
ve bosanske dali sna`an pe~at bosanskoj crkveno-politi~koj povi-
jesti.45 U svemu tome zna~ajno je ”da su minijaturisti Hvalova
rukopisa vernici katoli~ke crkve”, i da su ”svoje ikonografske
predlo{ke stvorili u krugu zapadne umetnosti.”46 Ruka jednoga
minijaturista Hvalova zbornika uradila je i ”najve}i deo figural-
nih minijatura” u Hrvojevu misalu.47 Izrada ovih rasko{no ilumi-
niranih bogo{tovnih knjiga reflektira tre}u, posljednju fazu povi-
jesti mecenatstva na europskom prostoru, s dvorovima kao cen-
trima, na ~ijem po~etku u ulozi poru~ioca stoje prosja~ki redovi i
gradske uprave.48 S druge strane, ona jasno odra`ava razvojni
stadij dvorske kulture u Bosni po~etkom XV. stolje}a, jer su knji-
ge predstavljale presti`ne znake {to ih je jedan velmo`a koji dr`i
do svog polo`aja morao posjedovati.49

XIII. stolje}u, u Italiji je zabilje`eno oko 130 knjigoslikara, u Francuskoj i


Njema~koj po 40, u Engleskoj i [panjolskoj po 15, dok je od 40 francus-
kih slikara u zadnje dvije dekade XIII. stolje}a gotovo polovica bila zapos-
lena u Parizu. List-Blum, 1994, 21.
42 Hercigonja, 1994, 189. Detaljnu analizu ilustracija starozavjetnih tekstova
i tema kristolo{kog ciklusa napravila je Marija Panteli}, 1970. O misalu
kao liturgijskoj knjizi: List-Blum, 1994, 116, 119.
43 Jagi}-Thallóczy-Wickhoff, 1891, 3.
44 Petrovi}, 1953, 124-125, nap. 107, 136, 140. Usp. [idak, 1975, 130.
45 Lovrenovi}, 1999, 258-259. O plimama i osekama katoli~anstva i ortodok-
sije u Ugarskoj druge polovice XIV. stolje}a: Lovrenovi}, 1999, 275-279.
46 \uri}, 1957, 47; [idak, 1975, 143-144.
47 \uri}, 1957, 48-50; [idak, 1975, 144.
48 Kempers, 1989, 23. Usp. List-Blum, 1994, 21-22, 92-98, s najzna~ajnijim
europskim dvorskim centrima umjetnosti iluminacije.
49 ]irkovi}, 1964, 239.
268 Dubravko Lovrenovi}

U ovoj umjetni~koj formi - u goti~koj ”katedrali” srodnih poj-


mova i izraza - mo} i mecenatstvo nalazili su svoj blistavi ovoze-
maljski religiozni iskaz, ”spu{taju}i” Nebo na Zemlju, ”podi`u}i”
Zemlju k Nebu. Tu se kr{}anstvo odijevalo u univerzalne umjetni~-
ke forme, predstavljaju}i se ~ovjeku na najrazumljiviji na~in - na-
~in koji je s lako}om premo{}avao sve unutarnje podjele i barijere.

”Poganski obred” - katoli~ka vjera:


etnizacija i teritorijalizacija kr{}anstva
Ako bi o~ekivali da ovim intrigantnim podacima mo`emo
zatvoriti konfesionalni ”dosije” Hrvoja Vuk~i}a prevarili bi se, jer
bi nam u cijeloj fabuli nedostajala njegova ”zavr{na rije~”. Radi
se o dobro poznatoj izjavi sadr`anoj u pismu kraljici Barbari iz lje-
ta 1413, kada je nastojao izbje}i odmazdi kralja Sigismunda koja
je uslijedila nakon njegova napada na posjede vojvode Sandalja
Hrani}a, dok je bio anga`iran u pohodu protiv Turaka. Tada je, uz
ostalo, vreme{ni herceg u dramati~nom tonu poru~io ugarskoj
kraljici da u starosti ne `eli umrijeti ”u poganskom obredu i nev-
jeri, jer je jedva i te{ko do~ekao vrijeme da od poganskog obreda
pre|e u vjeru katoli~ku i da mo`e vjerno slu`iti svome gospodinu
kralju.” Hrvoje se tada pozivao na kumstvo s ugarskim kraljev-
skim parom sklopljeno prilikom njegova u~lanjenja u Zmajev red
1408, apelirao je na ”ljubav prema svetom Ivanu”, i prijetio da }e
”svim kr{}anskim vladarima dati na znanje i obavijestiti ih o nje-
govim spomenutim obe}anjima, obvezama i zadatoj vjeri.”50
50 Luci}, 1979, 854-856; V. Klai}, III/1972, 83. Izvorni tekst: Thallóczy-Ba-
rabás, 1912, 147-150. Pitanje Hrvojeva kumstva ra|alo je neodumice, od-
nosno raspravu da li se ono, kako tvrde V. Klai} (II., 1972., 390) i ]orovi},
(1940, 400) odnosilo na Sigismundovu k}er, ili, kako misli prire|iva~ Lu-
ci}eva djela Jakov Stipi{i} (Luci}, 1979, 864, nap. 17), da ne mo`e biti go-
vora o kumstvu ”u ritualnom crkvenom smislu, ve} u smislu intimnog pri-
jatelja.” Sli~no mi{ljenje zastupa i Petrovi} (1953, 132). Tome u prilog go-
vorila bi spomenuta izjava samog Hrvoja kao i navod kralja Sigismunda,
koji u pismu Spli}anima od 1. VIII. 1413. ka`e samo to da je Hrvoja uzeo
za kuma. V. Klai}, III, 1972, 84; Fejér, Codex diplomaticus, X./5., 406. Di-
lemu razre{ava jedna Sigismundova isprava izdata u Ko{icama ”u srijedu,
poslije sv. Katarine (25. XI. 1409). Premda Fejér (Codex diplomaticus, X/4,
763-764) donosi samo njezin regest, sadr`aj govori da se Hrvoje ipak poja-
vio u ulozi kr{tenog kuma Sigismundove k}eri Elizabete (”... und durch den
Herzog Hervoya von Spalatro aus der Taufe gehoben ward.”) Spominju se
i svjedoci (”Taufzeugen”) kr{tenja: ”die deutschen Ordens Ritter Werner
von Tettingen und der Graf von Schwarzburg, Komthur von Thorn.”
VITEZ, HERCEG I PATAREN 269
Hrvojeve rije~i upu}uju na zaklju~ak: on je nekad bio kato-
lik, zatim je - ne bez pote{ko}a - prihvatio ”poganski obred”, da
bi se u dubokoj starosti ponovno opredijelio za katoli~anstvo. [ta
je to zna~ilo u praksi - taj prelazak iz jedne u drugu Crkvu, iz jed-
ne u drugu konfesiju - koji su ga postupci i kakve dru{tvene ko-
notacije pratili, na osnovi Hrvojeva lapidarnog iskaza nije mogu-
}e rasvijetliti. Pri kraju dugog i krivudavog puta ovih konverzija,
u kriti~nom trenutku politi~ke karijere, dok je istovremeno bio
pritije{njen na vi{e strana i stavljen izvan zakona, herceg je jav-
no licitirao sa svojim konfesionalnim uvjerenjima smatraju}i da
}e tako otklju~ati vrata pomirenja s kraljem Sigismundom.
U nizu pitanja koja se roje oko rasprave, izraz ”poganski ob-
red” zadaje najve}e te{ko}e. Mo`e se pretpostaviti da ova sintag-
ma ozna~ava Hrvojevo pripadni{tvo Crkvi bosanskoj, a atribut
”poganski” stavlja se kao pandan oznaci katoli~ki, za osobu koja
nije kr{tena u Katoli~koj crkvi. Naziv ”poganin” za ~lana Isto~-
ne crkve, u katoli~koj sredini XV. st. nije bio nepoznat.51 Ugarski
kralj Karlo Robert (1309-1342) zadr`ao je tre}inu papinske dese-
tine za planirane vojne pohode protiv susjednih naroda ”polupo-
gana” (Vlaha, Rutena i Srba).52 Indikativnu evoluciju do`ivio je
izraz ”{izmatik”: budu}i da su brojni renegati, udarni dio isture-
nih turskih formacija akind`ija ve}inom pripadali Isto~noj crkvi,
pojmovi Turaka i {izmatika ubrzo su se stopili jedan s drugim.53
Nazivom {izmatici - na prijelazu iz XIV. u XV. stolje}e, u
vrijeme vojnih su~eljavanja izme|u bosanske i ugarske krune -
ozna~avani su Bosanci, kako je to 8. X. 1405. uradila kancelari-
ja kralja Sigismunda54, a 30. VIII. 1409. papa Grgur XII, dodaju-
}i uz ovaj i izraz ”nevjernici.”55 Osim ovim, Sigismund je Bosan-

51 [idak, 1975, 119.


52 Hóman, 1938, 414-415.
53 Mályusz, 1990, 130.
54 [i{i}, 1938, 256; ”...perfidorum turcorum et Bosnensium scismaticorum”.
Thallóczy-Barabás, 1897, 220. (22. IV. 1406); ”... et cum... scismaticis
Boznensibus et ceteris suis consodalibus...” Kumorowitz, III/1, 1987, 21
(16. VI. 1388); ”...et ipsorum infidelium gentium et schismaticorum Bos-
nensium ac Rasciensium...” Fejér, Codex diplomaticus, X/1, 417-418 (26.
IV. 1388)
55 ”... que eciam prope confines Boznenses ac aliorum scismaticorum et infi-
delium”. Lukinovi}, 1992, 333-334.
270 Dubravko Lovrenovi}

ce `igosao nazivom ”patareni”.56 Nekoliko godina ranije (14. IV.


1401.) Bosanci su za ugarskog kralja bili ”protivnici”57, 28. XI.
1405. ”buntovnici i nevjerni”58, 1. VIII. 1406. ”nevjerni”59, a 4.
X. 1406. zajedno s Turcima ”protivnici i buntovnici”.60 U Sigis-
mundovoj povelji od 9. XII. 1407, Bosanci su uz Turke slovili
kao ”nevjernici kri`a Kristova” i ”protivnici” ugarskog kraljev-
stva61, a 20. IV. 1408. kao ”progonitelji kr{}ana”.62 U kontekstu
{to ih je dovodio u vezu s Turcima, Sigismund je Bosance spomi-
njao ve} u kasnu jesen 1391. u tu`bi papi Bonifaciju IX, kada je
bilo rije~i o ”Turcima, manihejima, hereticima... i {izmaticima”

56 ”... in regno Bozne sepius contra scismaticos et patarenos eiusdem regni in-
colas.” Smi~iklas, Codex diplomaticus, XVII, 514, (23. V. 1393); ”per nep-
handos patarenos, Herwoyam vayvodam Boznensem et suos complices, te-
nebatur obsessus.” [i{i}, 1938, 192 (22. VII. 1402); ”.. dum versus perfidos
Boznenses et Paterinos, nostros et Regni nostri emulos.”; ”vtputa Turcorum
et aliarum perfidarum nationum, nec non Paterinorum Boznensium”. Wen-
zel, 1884, 22, 25 (17. VI. i 7. XII. 1407); [i{i}, 1902, 197, nap. 159.
57 ”...contra Bosnenses nostros et regni nostri emulos.” [i{i}, 1938, 158. Sli~-
ne formulacije upotrijebio je Sigismund u ispravama od 24. i 25. VII. 1407.
[i{i}, 1938, 291-292; ”contra emulos nostros Boznenses”. Hazi, 1923, 6
(16. I. 1408); ”... contra nonnullos nostros et regni nostri emulos, videlicet
Boznenses et turcos.” Barabás, 1895, 339-340. (26. V. 1408); ”...contra
emulos nostros Boznenses.” Malyusz, Zsigmondkori okleveltar, II/2, 167.
(29. VIII. 1408); ”contra nonnullos nostros et regni nostri emulos versus
regnum Bozne”. Mályusz, Zsigmondkori okleveltar, II/2, 383. (2. VII.
1410); ”... in presenti nostro exercitu circa confinia regni nostri Bozne ad-
versus nonnullos nostros et regni nostri emulos.” Geresi, 1883, 12. (11.
XII. 1414)
58 ”... rebelium nostrorum Boznensium et perfidorum.” [i{i}, 1938, 261.
59 ”... necnon Boznensium nostrorum infidelium.” [i{i}, 1938, 280.
60 ”Quia nonnulli Turcy, Boznenses et alii nostri emuli et rebelles.” Mályusz,
Zsigmondkori okleveltar, II./1., 630.-631; ”... contra sevissimos Turcos,
crucis christiani persecutores, presertim vero adversus Bosnenses, nostros
eotunc et regni nostri notorios emulos et rebelles.” Thallóczy, 1914., 354
(5. IX. 1425.).
61 ”... nonnullorum Infidelium Crucis Christi, vt puta et regni nostri aemulo-
rum, signanterque Turcorum et Boznensium”. Fejér, Codex diplomaticus,
X/4, 609. Isto tako u Sigismundovoj povelji od 29. XII. 1408. [i{i}, 1938,
318. Od kri`arskih ratova Arapi su za kr{}ane va`ili kao nevjernici, a sin-
tagma partes infidelium, na koju se nailazi u brojnim papinskim i drugim
srednjovjekovnim dokumentima, ”ozna~avala je svijet izvan sfere katoli-
~anstva.” D`ambo, 1999, 102.
62 ”Preterea dum valida potencia Thurcarum cum ceteris persecutoribus
christianorum, gente utputa Boznense...” [i{i}, 1938, 303.
VITEZ, HERCEG I PATAREN 271
koji borave u Bosni i ~esto napadaju njegova kraljevstva Ugarske
i Dalmacije.63
S promjenom politi~ke konstelacije nakon velike Sigismun-
dove pobjede u Bosni rujna 1408, Hrvoje se ”akrobatski” preba-
cio u pobjedni~ki tabor, ~ime je o{tri ideolo{ki ton preko no}i za-
mijenjen kurtoaznom dvorskom retorikom. Ve} 6. I. 1409, javio
je Sigismund trogirskoj op}ini da je izme|u njega ”i gospodina
Hrvoja, hercega splitskog kao i ~itave Bosne” postignut ”mir, sa-
vez i sloga”.64 U jednoj povelji od 24. II. 1409. ugarski kralj je is-
taknuo da su se ”svijetli gospodin Hrvoje splitski herceg i knez
Donjih Kraja” kao i ”baroni, plemi}i, prvaci i svi stanovnici na-
{eg kraljevstva Bosne” vratili u pravu pokornost i obdr`avanje
vjernosti.65 Najkasnije po~etkom 1410, nastoje}i osigurati uvjete
za okrunjenje bosanskom krunom, imenovao je Sigismund herce-
ga Hrvoja vicekraljem u Bosni.66
Srednjovjekovna terminologija i ina~e je signirana ”dualis-
ti~ki”: kao {to su prema gr~kom uzoru svijet izvan limesa koji ni-
je govorio latinski Rimljani ozna~avali barbarskim67, tako je na-
rode s druge strane me|a{nog kamena vlastitih kanona kr{}an-
stvo obilje`avalo poganskim. Kao pogani, Turci su slovili za
Dubrov~ane68, bosanskog kralja Stjepana Dabi{u69 i ugarskog
kralja Sigismunda70. Osim Turaka, Sigismund je poganima ozna-
~avao Pe~enege i Tatare71, a uz Turke ovaj epitet je 6. I. 1401. pri-

63 Smi~iklas, Codex diplomaticus, XVII, 409. Usp. ]irkovi}, 1964, 170.


64 V. Klai}, II, 1972, 391.
65 ”... illustris dominus Herwoya dux Spaleti et partium inferiorum comes, reg-
nique nostri Bozne barones, nobiles et proceres ac incole universi... ad veram
obedientiam et fidelitatis observantiam reversi.” Fejérpataky, I, 1901, 31.
66 ]irkovi}, 1964, 214.
67 D`ambo, 1999, 101-102. Oko 830. godine gorko je pisao Einhard, prijatelj
i biograf cara Karla Velikog, da je bio barbarin nevje{t rimskome jeziku.
Borst, 1990, 23. O vi{e nego zanimljivoj evoluciji ovog termina starogr~-
koga porijekla, koji je do danas zadr`ao tri glavna zna~enja (etnografsko,
politi~ko i eti~ko): Borst, 1990, 20-31.
68 ”Et similemente li turchi che sono pagani...” Dr`avni arhiv u Dubrovniku,
Lettere e commissioni di Levante, V, 7, 16. III. 1410.
69 ”... i gledahomo na{ima o~ima, gdi na{i virni polivahu svoe svitlo oru`je
kr’vjo tura~kom’ od’ udorac’ ma~nih’ kripkie jih’ desnice, ne {tede}e se
nam’ poslu`iti, a svoje mi{ice nasladiti v’ pogan’skoi kr’vi.” Iz njegove po-
velje od 15. IV. 1392. [urmin, 1898, 96-97.
70 [i{i}, 1938, 248 (15. IV. 1405)
71 [i{i}, 1938, 248 (15. IV. 1405)
272 Dubravko Lovrenovi}

{ivao Bosancima.72 Kancelarija ugarskog kralja Turke je po~et-


kom XV. stolje}a ozna~avala kao ”barbare” i ”neprijatelje Kri-
`a”73, dok je Tvrtko I. Kotromani} 1. VIII. 1389. turskog sultana
Murata nazvao ”oholim sinom i slugom sotone, podlim neprijate-
ljem Kristova imena i ~itavog ljudskog roda, a posebno kr{}ana
i pravovjerja.”74 Sli~nim atributima Sigismund je 5. XI. 1403.
po~astio sultana Bajazita: ”... najstra{niji neprijatelj i progonitelj
kri`a Kristova, ~ak i cijele prave vjere, Bajazit, vladar Turaka,
glavni protivnik na{eg Veli~anstva.”75
U svim se ovim slu~ajevima, iza krupnih rije~i i te{kih dis-
kvalifikacija, krije zapravo specifi~ni model identifikacije i dife-
rencijacije ~vrsto usidren u konfesionalnom shva}anju svijeta,
koji je zajedno s evolucijom kr{}anstva pro{ao kroz nekoliko sta-
dijuma. U vremenu o kojemu je ovdje rije~, radi se o fazi ”etni-
zacije” i ”teritorijalizacije” kr{}anstva, koja je stajala nasuprot
te`njama Zapadne crkve, otjelovljenim u iskazu pape Inocenta
III. (1198-1216): ”Sva kraljevstva, u kojima se po{tuje kr{}ansko
ime, vide u Rimskoj crkvi svoju majku.”76 Ovaj proces - pokazu-
ju to i ”na{i” izvori - obilje`en je bio napetom dihotomijom: dok
su bosanske konfesionalne okolnosti, pra}ene politi~kim aspira-
cijama kralja Sigismunda na bosansku krunu otvarale prostor za
ideolo{ke diskvalifikacije, ugarski vladar i bosanski kraljevi Tvr-
tko I. i Stjepan Dabi{a kao kr{}anski vladari u Turcima su iden-
tificirali neprijatelje kr{}anstva i opasnost za opstanak dru{tve-
nog poretka. Etni~ko-teritorijalna dimenzija kr{}anstva najizra-
zitije se ispoljavala upravo u ugarsko-bosanskim odnosima, jer je
slu`ila tomu da ozna~i podru~je koje se {irilo na ra~un druge,
neprijateljske teritorije.77 Op}i pojam ”kr{}anstvo”, provocirao je
suprotni pojam: ”poganstvo”. Cijeli svijet se ukazivao kao arena

72 ”... contra dictorum paganorum et specialiter Boznensium”. [i{i}, 1938,


133. Turke i Bosance koji su provalili na podru~je njegove opatije, opat
topli~koga samostana Ivan nazvao je 30. XI. 1402. ”najokrutnijim pogani-
ma”. Lukinovi}, 1992, 173.
73 [i{i}, 1938, 240. (16. IV. 1404), 302. (20. IV. 1408); Fejér, Codex diplo-
maticus, X/5, 407. (1. VIII. 1413)
74 Brkovi}, 1989, 7.
75 ”... nephandissimus crucis Christi immo totius ortodoxe fidei hostis et per-
secutor, Bayzath dominus Turcorum, capitalis nostre maiestatis emulus.”
[i{i}, 1938, 231; 302. (20. IV. 1408)
76 Bartlett, 1996, 304-306.
77 Usp. Bartlett, 1996, 306.
VITEZ, HERCEG I PATAREN 273
za sudar silnih religioznih i teritorijalnih vlasti.78 U njihovu teme-
lju - posebno od misije slavenskih apostola sv. ]irila i Metoda -
stajale su dvije me|usobno povezane teme: liturgijska jedinstve-
nost i crkveni autoritet. Budu}e kulturno ure|enje Europe bilo je
odre|eno time da li se jedan kralj ili narod odlu~io za rimsku ili
gr~ku crkvu.79
Ni{ta manje, me|utim, sudbina Europe nije bila odre|ena
okolno{}u da, nasuprot religioznom jedinstvu Zapada, nikome -
ni papinstvu ni carstvu - nije uspjelo njegovo politi~ko ujedinje-
nje. Umjesto toga, obrazovale su se nacionalne monarhije, koje
su jedna drugoj ljubomorno osporavale prednost, i ovdje su dalje
bodro `ivjele stare predrasude. U ranom XII. stolje}u, usporedio
je francuski benediktinac Suger od Saint-Denisa Nijemce s mu-
hamedancima, dok je istovremeno njema~ki biskup Otto iz Frei-
singa sve narode koji su prebivali izvan granica Rimskog Carstva
Friedricha Barbarosse, tako|er i Grke, proglasio barbarima. Naj-
starija poljska kronika `alila se istodobno na Nijemce, jer su po-
ljskog vladara ozna~avali kao barbarina; naravno, isti kroni~ar
smatrao je svoje poganske susjede Ljuti}e, Pruse i Litvance bar-
barskim.80 Humanisti su se od Petrarce ponosili svojom rim-
skom, latinskom pro{lo{}u i na sve one koji nisu iz Italije, prven-
stveno Nijemce, s prezirom su gledali kao na barbare.81 U nje-
ma~kim katoli~kim krugovima nastala je izreka ”^eh-heretik”,
inspirirana ~e{kim vjersko-nacionalnim (husitskim) pokretom s
po~etka XV. stolje}a. Konfesionalno obilje`je imaju izrazi tibin-
ger (prema mjestu T®bingen gdje su slovenski reformatori na{li
uto~i{te), i Papisten (papisti) kao oznaka za katolika u njema~-
kim reformacijskim traktatima.82
U optici ove ”religiozne neprijatelj-shema”83, jedino je mo-
gu}e pravilno razumijevati iskaze izvora koji se odnose na crkve-
no-politi~ku povijest srednjovjekovne Bosne. Od dislokacije sje-
di{ta bosanske biskupije sredinom XIII. stolje}a, sve do 1459, -
do nestanka Crkve bosanske - u Bosni je na sceni bio jedan `ila-
vi lokalni raskol: raskol u raskolu. Radilo se - `elimo li pojavu

78 Bartlett, 1996, 307.


79 Bartlett, 1996, 307-308.
80 Borst, 1990, 24.
81 Borst, 1990, 26.
82 D`ambo, 1999, 108.
83 Borst, 1990, 26.
274 Dubravko Lovrenovi}

definirati globalno - o ekscesu unutar kr{}anskih kanona, o sva|i


”stanara” jedne ”ku}e” - a njihove su ih razli~ite perspektive uvi-
jek dovodile do razli~itih pogleda na jedan te isti ”pejza`.” U
ovoj dioptriji, procesom ideologiziranja, mjesto su dobili stereo-
tipi konfesionalno-politi~ke provenijencije.
Raskoli unutar kr{}anstva, uostalom, zapo~eli su znatno ra-
nije: jo{ je papa Grgur Veliki (590-604) prekinuo ovisnost Italije
i Rimske Crkve o Bizantu i okrenuo se vo|enju samostalne poli-
tike.84 I ovdje su se, u globalnoj areni kr{}anstva, sudarali intere-
si i kompetencije, koji su 1054. naposlijetku doveli do raskola.
Okosnicom misli u svim varijetetima ostalo je, me|utim, kr{}an-
stvo, iza kojeg se zaklanjaju politika, etika, moral, umjetnost, psi-
hi~ki modeli.85 Bio je to izvor sa kojega su se - istina iz razli~itih
”posuda”, ponekad i s razli~itim motivima - napajali svi.
U {irokom rasponu terminolo{kih odrednica kojima se u kr{-
}anskom svijetu registrirala specifi~nost bosanskih konfesional-
nih odnosa, zasnovana upravo na odstupanju od liturgijske jedin-
stvenosti i crkvenoga autoriteta, Dubrov~ani su - bez sumnje dob-
ro upu}eni u cijeli problem - koristili najprikladniji izraz - bosan-
ska vjera86 - koju su razlikovali od rimske vjere87. Koliko je ova
distinkcija smatrana va`nom, potvr|uje njihova garancija data
gostu Radinu u studenom 1455. da ne}e biti ”usilovan’ od’ niko-
gar’ izitti iz’ vjere, koiu vjeruie, razi ako bi niemu ugodno bilo.”88
Kako je, pak, politika sna`no determinirala konfesionalnu
terminologiju i kako su religija, kultura i politika ~inile jedinstvo,
izme|u ostalih pokazuje primjer okrunjenja Otona I. (936-973),
kojemu je tom prilikom nadbiskup Mainza Hildebert poru~io s ol-
tara: ”Primi ovaj ma~ kojim }e{ odbijati Kristove protivnike, bar-
bare i lo{e kr{}ane.”89 Kada su u drugoj polovici XIV. stolje}a, u
jeku nastojanja da se Vlasi preobrate na katoli~anstvo, papa i kralj
Ludovik I. uzaludno poticali ugarske prelate da ubla`e svoju glad
za desetinom, Vlasi se nisu mogli pomiriti da pla}aju te{ke pore-
ze nepoznate u ”gr~koj crkvi”, pa su napustili ”ugarsku religiju”.90

84 Franzen, 1983, 78.


85 Braudel, 1990, 291-292.
86 Perojevi}, u: Povijest BiH, I, 403.
87 Petrovi}, 1953, 121.
88 Petrovi}, 1953, 121.
89 [unji}, 1980, 253.
90 Hóman, 1938, 412.
VITEZ, HERCEG I PATAREN 275
Na lokalne oznake ovog tipa, dakako, nailazi se znatno ranije; nje-
ma~ki car Oton III. (983-1002) uvidio je opasnost da zbog straha
od ”njema~kog Boga” poljska, ~e{ko-moravska i ugarska Crkva
budu privu~ene u isto~nocrkvenu politi~ku hemisferu, pa je nasto-
jao osigurati vezu Poljske i Ugarske sa Carstvom, odnosno s latin-
skim Zapadom kroz izgradnju nacionalne Crkve osnivanjem nad-
biskupije u Gnjeznu (1000. godine) i Ostrogonu (1001).91
Hrvoje Vuk~i} umro je po~etkom 1416. Sahranjen je u pod-
zemnoj crkvi (tzv. katakombama) mauzolejnoga tipa, smje{tenoj
u sredi{tu gra|evinskog ansambla njegove prijestolnice u Jajcu.92
Ako i ne otkriva s kojom je konfesijom u srcu oti{ao u vje~no
prebivali{te, odnosno koja crkvena organizacija mu je uprili~ila
posljednji ispra}aj, ~injenica da je sahranjen u mauzolejnoj crkvi
nedvojbeno govori o njegovim eshatolo{kim preokupacijama,
identi~nim uostalom u feudalnom svijetu i isto~nog i zapadnog
kr{}anstva.93 Vi{e bi o tome znali da je sa~uvano djelo njegova
dvorskog kroni~ara Emanuela Grka94, ~ije samo ime ra|a nova
pitanja u pogledu Hrvojevih konfesionalnih shva}anja. Naravno,
samo to da je jedan Grk (vjerojatno pravoslavni kr{}anin) na{ao
uhljebljenje na Hrvojevu dvoru ne predstavlja kuriozitet, jer raz-
vitak srednjovjekovne dvorske kulture nije bio limitiran konfesi-
onalnom pripadno{}u, me|utim, ovo ipak govori dokle su sezali
duhovni horizonti hercegovi i kojim je sve utjecajima bio izlo`en.
O tome zorno svjedo~i, istina samo jednom spomenuta (2. IV.
1412), njegova titula ”velikog protogera kraljevstva bosansko-
ga”95, o~ito gr~kog porijekla, nezabilje`ena u bosanskom diplo-
mati~kom materijalu, koja se pred sredinu XV. stolje}a javlja i na
dvoru Osmanlija.96
Da konfesionalna laviranja ove vrste nisu bila svojstvena sa-
mo srednjovjekovnoj Bosni, svjedo~i primjer ugarskog kralja La-
dislava IV. Kumanca (1278-1290), za kojeg se sumnjalo da `eli
napustiti katoli~anstvo i prihvatiti poganske obi~aje Kumana; na-
kon njegove smrti, uputio je papa u Ugarsku legata da istra`i je li

91 Heer, 1977, 110-111.


92 O ovoj crkvi detaljno: Truhelka, 1892.
93 O mauzolejnoj arhitekturi i njezinim duhovno-umjetni~kim te`njama: I.
Fiskovi}, 1990, 37-82.
94 Usp. ]irkovi}, 1964, 14.
95 Stojanovi}, 1929, 549-550.
96 ]irkovi}, 1964, 368, nap. 21.
276 Dubravko Lovrenovi}

kralj umro kao katolik, {izmatik, heretik ili poganin.97 Bizantski


car Ivan V, pak, te`e}i sklapanju crkvene unije, u Rimu je listo-
pada 1369. pre{ao na katolicizam.98

”Prava vjera” i `ivotna obzorja


I cijela se Hrvojeva politi~ka djelatnost odvijala prema ”kano-
nima” epohe. Za na{u temu nezaobilazna je ~injenica da ga njego-
va konfesionalna kolebanja nisu izolirala od svijeta s kojim je, po-
~ev od Ugarske, Napulja i Dubrovnika do Zadra, srednjodalmatin-
skih komuna i Venecije `ivo komunicirao.99 Od 13. VII. 1393. po-
~asni mleta~ki gra|anin100, 25. II. 1399. imenovan je dubrova~kim
plemi}em i vlasnikom pala~e u gradu.101 Nakon {to je 8. 9. 1392.
Vuk Vuk~i} s podbanom Ivanom Mi{ljenovi}em imenovan zadar-
skim gra|aninom, kojom je prilikom podban polo`io prisegu u crk-
vi Sv. Sto{ije, 13. 2. 1393. brat mu Dragi{a Vuk~i} sa `enom i prat-
njom do{ao je u Zadar da se pokloni mo}ima sv. [imuna.102 Pro-
sinca 1402. napuljski zapovjednik Aldemarisko darovao je Hrvoju
ku}u u Zadru, a o`ujka 1403. Spli}ani su ga sa sinom Bal{om prog-
lasili plemi}em i dodijelili mu zemlji{ne posjede.103
Odnosi s ugarskom krunom, na drugoj strani, pokazuju veli-
ke oscilacije pra}ene i odgovaraju}im politi~ko-konfesionalnim
vokabularom. Nakon {to je pod kraljem Ludovikom I. uvr{ten u
vite{ki stale`, 23. VIII. 1393. stupio je u vazalni odnos prema
kralju Sigismundu i kraljici Mariji, uz obe}anje da }e nakon smr-
ti kralja Dabi{e slu`iti samo njima.104
Kada je nekoliko godina kasnije promijenio politi~ki tabor i
pristao uz napuljskoga kralja Ladislava, Sigismund je protiv njega
krenuo u vojni pohod i 2. VI. 1398. nazvao ga ”nevjernim”, koji se
sam ”pribrojio i pridru`io rulji nevjernika kri`a Kristova, to jest Tu-
raka”.105 Poslije Hrvojeve bezuspje{ne opsade Knina u ljeto 1401,
97 Darko, 1933, 8.
98 Raukar, 1997, 84.
99 Usp. [i{i}, 1902.
100 Listine, IV, 309.
101 Miklosich, 1858, 237-238.
102 [i{i}, 1904, 16, 17.
103 [i{i}, 1904, 36; Luci}, 1979, 837. Usp. [i{i}, 1938, 202.
104 [i{i}, 1902, 92.
105 ”... quod Hervoya vayvoda, veluti perfidus... se ipsum in cetum infideli-
um crucis Christi Turcorum videlicet, connumerare et coadunare.” Smi-
~iklas, Codex diplomaticus, XVIII, 345.
VITEZ, HERCEG I PATAREN 277
Sigismund ga je 22. VII. 1402. svrstao me|u ”bezbo`ne patarene”
koji su izveli taj napad.106 Kako su me|usobne tenzije rasle a odno-
si izme|u ugarske i bosanske krune stalno se zao{travali, tako je za
kralja Sigismunda 23. XI. 1405. Hrvoje bio ”smrtni protivnik”107, a
22. IV. 1406. uz ostale Bosance ”nevjeran, buntovnik i neprija-
telj”.108 Nekoliko mjeseci kasnije (9. VI. 1406), Sigismund je za
zasluge ste~ene protekle i te godine u vojnim pohodima ”protiv Hr-
voja, na{eg dobro poznatog nevjernog”109, novom ispravom potvr-
dio zemlji{ni posjed Dioniziju Lopata~kom, kao i njegovoj bra}i.
Nominalni podanici ”svete krune”, Dubrov~ani su izme|u 26.
III. 1405. i 25. III. 1415. Hrvoja oslovljavali kao ”slavnog i vel-
mo`nog gospodina, po milosti bo`ijoj hercega splitskog i kneza od
Donjih Kraja.”110 Hrvoje, dakle, vladar je ”po milosti bo`ijoj” i
njegovo ”patarenstvo” ne postavlja se kao prepreka za ovu pravnu
”kooperaciju” s Nebom; dakako, ni s Dubrov~anima. I on i Dub-
rov~ani kao da su pro~itali traktat monaha Uga de Fleuryja o ”Kra-
ljevskoj vlasti i sve}eni~kom dostojanstvu” napisanom poslije
1102, u kojemu je, obrazla`u}i porijeklo zemaljske vlasti, naveo
apostolsko u~enje: ”Nema vlasti osim od Boga. I one koje postoje
od Boga su uspostavljene.”111 Za napuljskog kralja Ladislava Hr-
voje Vuk~i} je 27. VII. 1407. bio ”uzoriti i veli~anstveni mu`, split-
ski herceg i knez Donjih Kraja, na{ namjesnik u na{im kraljevstvi-
ma Ugarske, Dalmacije, Hrvatske, Slavonije itd., savjetnik i na{
vjerni ljubljeni.”112 Koncem iste godine (23. XII) Mle~ani su ga ti-
tulirali kao ”veli~anstvenog gospodina, splitskog hercega”.113

106 ”... per nephandos patarenos, Herwoyam vayvodam Boznensem et suos


complices, tenebatur obsessus.” [i{i}, 1938, 192.
107 ”... in partes Bozne, contra capitalem nostre Maiestatis emulum, Hervo-
yam.” Fejér, Codex diplomaticus, X/4, 397.
108 ”... nostros infideles ceterosque nonnullos rebelles et inimicos nostros vi-
delicet Horwojam Wlkchith ac Bosnenses”. Thallóczy-Barabás, 1897, 220.
109 ”... presertim vero in yeme proxime preterita et in estate presenti in regio
exercitu nostro Boznensi adversus Herwoyam, nostrum notorium infide-
lem.” [i{i}, 1938, 274.
110 Stojanovi}, 1929, 461-474.
111 [unji}, 1980, 148.
112 ”... spectabili et magnifico viro Hervoye duci Spaleti et comiti Partium In-
feriarum, vicario nostro in regnis nostris Hungarie, Dalmatie, Croatie, Sla-
vonie etc., consiliario et fideli nostro dilecto.” [i{i}, 1938, 292-293.
113 Listine, V, 107. Odgovaraju}i na njegovu ponudu da posreduje izme|u
njih i kralja Sigismunda, Mle~ani su 8. IV. 1410. Hrvoja titulirali kao ”ve-
li~anstvenog i uzvi{enog gospodina.” Ni{ta manje va`an za na{u temu ni-
278 Dubravko Lovrenovi}

Temperatura u Hrvojevim odnosima s Ugarskom vratila se


na normalu kada je koncem 1408. - u strukturalno novim politi~-
kim okolnostima - herceg pristao uz Sigismunda, koji ga je uvr-
stio me|u ~lanove elitnog Zmajeva reda, {to ga je utemeljio u
funkciji osiguranja krune i nasljednih prava za svoje potomstvo.
Jedna od obveza ~lanova Reda bila je obrana kr{}anske vjere od
pogana i krivovjeraca.114 Na velikom vite{kom turniru u Budimu
22. V. 1412, na kojemu se okupila europska vite{ka elita, pojavio
se Hrvoje sa suprugom Jelenom. Poljski kroni~ar J. Dlugosz kas-
nije ga je imenovao ”kraljem bosanskim”, a za njegovu pratnju
tvrdio da su ”visoki i krepki ljudi, a u borbi sr~ani i hrabri.”115
Novi preokret u politi~kim odnosima izme|u hercega i ugar-
skog kralja, koji je uslijedio poslije Hrvojeva napada na Sandalja
Hrani}a u svibnju 1413, signalizirao je povratak na stari ideolo{-
ki vokabular. Nakon {to ga je 15. XI. 1412. imenovao ”vjernim
na{im, veli~anstvenim hercegom splitskim”116, Sigismund ga je
optu`io za ”prestupe, buntovni{tva, nevjerstva i uvredu veli~an-
stva” (dum supradictus Herwoya suis excessibus, rebellionibus,
infidelitatibus et crimine laesae Maiestatis), li{io ga svih posjeda i
titula - posebno titule hercega splitskog - proglasio ga ”javnim
buntovnikom i nevjernim njegovu veli~anstvu i njegovoj svetoj
kruni” (eundam Heruoyam, tanquam nostri culminis et sacrae
nostrae coronae notorium rebellem et infidelem), zapovjediv{i
prelatima, baronima i plemi}ima da napadnu hercega i njegove
podlo`nike te zaposjednu njihova imanja, a Spli}ane pozvao da
mu uskrate poslu{nost i vrate se pod okrilje ”svete krune”.117 Us-
prkos ovim radikalnim mjerama, palatin ugarskog kraljevstva Ni-
kola Gorjanski Hrvoja je jo{ i 20. II. 1415. imenovao hercegom.118
Odgovaraju}i na njegove molbe upu}ene preko poslanika, Mle~a-
ni su 10. V. 1415. Hrvoja nazvali ”veli~anstvenim gospodinom
hercegom”.119 Na ugarskom dvoru, me|utim, ostao je upam}en u

je podatak, da se na ~elu njegova poslanstva u Veneciji nalazio splitski


nadbiskup. Listine, VI, 78.
114 Hóman, 1938., 529.-531; V. Klai}, II., 1972., 389.-390
115 V. Klai}, 1990, 244; V. Klai}, III, 1972, 62.
116 Fejér, Codex diplomaticus, X/5, 307.
117 Fejér, Codex diplomaticus, X/5, 407-409.
118 Codex Zichy, VI, 336-337
119 Listine, VII, 200.
VITEZ, HERCEG I PATAREN 279
druga~ijem svjetlu, jer ga Sigismundova isprava od 22. VII. 1423.
spominje kao ”u~enika patarenske izopa~enosti.”120
Na ovim se {kolskim primjerima nedvojbeno o~ituje kako se
s politi~kom konstelacijom mijenjala retorika aktera doga|aja, ali
i njezinu stalnost kada su u pitanju dr`ave - primjerice Venecija -
~iji politi~ki interesi nisu bili izravno ugro`eni. Zato se, prije ne-
go preko pokretnoga mosta kro~i u zamak srednjovjekovlja, his-
tori~ar mora dobro upoznati sa zna~enjem termina izvora razli~i-
te provenijencije i staviti ih u komparativnu perspektivu, ina~e se
mo`e spotaknuti i umjesto u rasko{noj dvorani zavr{iti u jarku
punom vode {to je opasivao utvrdu. I sam ”`rtva” politi~koga
zna~enja religioznih pojmova i raskola u Zapadnoj crkvi, ni Hr-
voje nije propustio priliku da prema istoj matrici etiketira svoje
protivnike. Tako je postupio 27. IV. 1410, kada je iz Jajca zapo-
vijedio Spli}anima da oduzmu ”ku}e i sve posjede” kralju Ostoji
smje{tene u gradu i distriktu, jer se ”nekada{nji kralj priklonio
Turcima i bosanskim pobunjenicima, a protiv... gospodina Sigis-
munda kralja Ugarske.”121 Par godina kasnije (1414), nakon {to
je pao u nemilost kralja Sigismunda, sam je stupio u kolaboraci-
ju s Turcima.122 Ni sam Sigismund nije ostao po{te|en verbalnog
otrova politi~kih protivnika: Ladislav Napuljski imenovao ga je
26. I. 1403. markgrofom od Brandenburga i ”grabiteljem na{ega
kraljevstva Ugarskog”, a njegov tajnik 30. VII. 1403. ”negda{-
njim kraljem”.123
Ovim ideolo{kim oru`jem obilato su se koristili svi protago-
nisti srednjovjekovne povijesti: carevi i protucarevi, pape i pro-
tupape, kraljevi i protukraljevi... Isprepletenost religije i politike
- Crkve i dr`ave - potencirana crkvenim raskolom iz 1054, bor-
bom carstva i papinstva, avignonskim su`anjstvom papa (1309-
1378) i zapadnom shizmom (1378-1417), ostavila je dubok trag
u srednjovjekovnom mi{ljenju: u jednom je trenutku, tijekom za-
padne shizme, cijelo zapadno kr{}anstvo bilo podijeljeno na dva
me|usobno ekskomunicirana tabora124, a sve do 1417. povijes-
nom su pozornicom defilirali pape i protupape. Strasti su se toli-

120 ”...condam Hervoye de Bozna patarine inquitatis alumpni.” Thallóczy,


1916, 29, nap. 2.
121 Luci}, 1979, 852. Za datiranje: [i{i}, 1902, 283, nap. 64.
122 Perojevi}, u: Povijest BiH, I, 440.
123 V. Klai}, II, 1972, 353; [i{i}, 1938, 211-212.
124 Duffy, 1998, 127.
280 Dubravko Lovrenovi}

ko rasplamsale da su prerasle u strana~ko pitanje, u suprotnost


sli~nu onoj izme|u vjernika i nevjernika.125
Nakon {to su suradnjom pape Zaharija i frana~kog vladara
Pipina Malog (751-768) sredinom VIII. stolje}a udareni temelji
crkvenoj dr`avi, od miropomazanja Pipina Malog 752. i okrunje-
nja Karla Velikog za cara na Bo`i} 800. u Rimu, Crkva i dr`ava
sklopile su nerazre{ivi ”brak” - ”udru`enje na osnovu uzajamnih
usluga” - vladar se ”pretvara u neku ruku u sve}eni}ku osobu”, a
”vjera u dr`avnu stvar”126: ”Tko sagrije{i u crkvenom prostoru,
grije{i prakti~no i u dr`avnom; dok opet politi~ka opozicija nije
daleko od crkvenog krivovjerja. Time grijeh, pokajanje i pokora
postaju relevantnim pojmovima kako za crkveno, tako i za dr`av-
no podru~je, jer i jedno i drugo `ele obvezati savjest.”127 Samo
na osnovi ovog ”genijalnog krivotvorenja povijesti”128, moglo se
dogoditi da njema~ki car Henrik IV. (1056-1106) u vrijeme spo-
ra za investituru papu Grgura VII. Hildebranda (1073-1085) na-
zove ”la`nim redovnikom”, i pismo upu}eno mu u Rim zavr{i te-
atralnim rije~ima osude:
”Tebe je dakle stigla anatema, a osudili su te i svi biskupi
kao i ja sam. Stoga si|i, napusti prijesto apostolski koji si
uzurpirao, pa neka neko drugi stupi na katedru Petrovu i ne-
ka ne skriva nasilje pod velom religije, nego neka ispovijeda
svetu apostolsku doktrinu. Ja, Henrih, kralj po milosti bo`i-
joj, sa svim svojim biskupima ka`em ti: Silazi, silazi ~ovje~e,
osu|en za sve vijekove!”129
Dakako, papa nije ostao du`an caru i u pismu iz 1076. uz os-
talo mu poru~uje:
”... a u ime svemogu}ega Boga Oca i Sina i Duha svetoga...
sinu cara Henrika, kralju Henriku, koji je protiv crkve tvoje
ustao ne~uvenom oholo{}u, oduzimam vlast nad cijelim kra-
ljevstvom njema~kim i nad Italijom i sve kr{}ane osloba|am
zakletve vjernosti koju su polo`ili ili }e polo`iti i zabranju-
jem da mu bilo ko slu`i kao kralju, jer je potrebno da onaj
koji ho}e da gazi ~ast crkve tvoje, gubi onu ~ast {to je, ~ini
se, ima. A po{to nije mario da se pokaje kao kr{}anin i nije

125 Huizinga, 1991, 18.


126 Pirenne, 1956, 49-50, 56. Usp. Borst, 1990, 81.
127 Beck, 1988, 99.
128 Beck, 1988, 103.
129 [unji}, 1980, 144-145.
VITEZ, HERCEG I PATAREN 281
se vratio Bogu koji ga je stvorio, po{to se dru`i sa prokleti-
ma, po{to je mnoge nepravde po~inio i moje opomene koje
sam mu, za spas du{e njegove uputio, prezreo... po{to je od
crkve tvoje otpao i nastojao da je pocijepa. Ja ga, u tvoje
ime, ve`em prokletstvom i, uzdaju}i se u tebe, ve`em ga tako
da znaju i spoznaju narodi da si ti Petar i da je na tebi sin
Boga `ivoga sagradio crkvu svoju koju ni vrata paklena ne-
}e nadvladati.”130
Davno ranije, buknuo je spor izme|u Istoka i Zapada zasno-
van na rimskoj teoriji o univerzalnosti Carstva. S Karlovim okru-
njenjem do{lo je do razdvajanja jednog historijskog iskustva i
formiranja novog svijeta ideja koji je nai{ao na otpor bizantske
vaseljene, personificirane u pravoslavnoj crkvi i univerzalnoj
carskoj vlasti. Tako se bizantski bazileus Mihajlo III. u IX. stolje-
}u nije ustru~avao kazati papi Nikoli I. da je latinski ”barbarski i
skitski jezik”, na {to mu je papa uzvratio ”kako postaje smije{an
vladar koji se naziva rimskim, a ne razumije rimskog jezika.”131
Kada su, prema Liutprandu iz Cremone, papinski izaslanici 968.
u Carigrad donijeli pismo naslovljeno ”caru Grka”, u kojemu je
papa Otona I. spominjao kao ”uzvi{enog cara Rimljana”, planuo
je gnjev Bizantinaca:
”Kakva drskost”, uzvikuju oni, ”vaseljenskog cara Romeja,
jedinog Ni}ifora, velikog avgusta, nazvati ’carem Grka’, a
tamo nekog varvarina, ’carem Rimljana’. O nebesa! O zem-
ljo! O more! [ta da radimo s ovim lopu`ama i zlotvori-
ma?”132
Naposlijetku su stoljetne ”politi~ke, vojne, crkvene i teolo{-
ke suprotnosti izme|u Istoka i Zapada” porodile odgovaraju}e
stereotipne negativne slike, koje su na objema stranama dosljed-
no njegovane: bizantinizam (u smislu: dvoli~nost i spletkarenje),
i latinizam/latinluk (u smislu: prevrtljivost, podmuklost).133

130 [unji}, 1980, 145.


131 Lopez, 1978, 65.
132 Obolenski, 1991, 325. Uostalom, da bi apsurd bio potpun, potrebno je na-
vesti iskaz samoga Liutpranda iz Cremone, ina~e biskupa rimske crkve, ko-
ji je o gra|anima svoje prijestolnice razmi{ljao na ovaj na~in: ”Mi, Lango-
bardi, Sasi, Franci, Lotarin`ani, Bavarci, Svevi i Burgundi, preziremo Rim-
ljane tako da na{e neprijatelje, kada ih `elimo uvrijediti, nazivamo Rim-
ljanima, jer to ime sadr`i... sve poroke koji postoje.” Lopez, 1978, 64-65.
133 D`ambo, 1999, 107.
282 Dubravko Lovrenovi}

To su tek dva u nedoglednoj koloni primjera egzaltirane reto-


rike, koja poput groma odzvanja europskim srednjovjekovljem ne
{tede}i ni same svece. Anateme i ekskomunikacije prate}e su po-
jave ovih duhovnih oluja, koje se me|utim sti{avaju isto onako
naglo kao {to su i zapo~ele. I ”na{i” su se na izgled nepomirljivi
suparnici - nakon {to se 28. I. 1077. Henrik IV. teatralno pokajao
u Canossi - ubrzo izmirili. Ostale su tek rije~i, da svjedo~e o epi-
zodi ovih ”svetih” raskola, u kojima su se, brane}i svoje ovoze-
maljske pozicije, sve strane pozivale na Boga. Napraviti njihov
bar i sumaran popis, posao je koji bi zahtijevao podu`i anga`man.
Prema ovom stereotipnom dogmatsko-ideolo{kom obrascu
koji nije poznavao alternativu, denuncirani su politi~ki protivnici
i objavljivano njihovo izop}enje iz zajednice pravovjernih. Me|u
tim primjerima-blizancima ”naslikanim” istom ”tehnikom” na is-
tom ”{tafelaju”, vrijedno je podsjetiti na ratni sukob izme|u Dub-
rovnika i Radosava Pavlovi}a, u kojemu je ovaj bosanski velmo-
`a preko no}i postao ”opaki pataren, bi~ katoli~ke vjere”, kako su
u pismu od 11. V. 1430. Dubrov~ani javljali ugarskom kralju Si-
gismundu.134 Naravno, i prije i poslije sukoba Dubrov~ani su s
”opakim patarenom, bi~em katoli~ke vjere” odr`avali prisne od-
nose, diktirane obostranim interesima i susjedskim polo`ajem.
Isti je slu~aj bio i s bosanskim ”{izmaticima”, ”nevjernici-
ma”, ”(bezbo`nim) patarenima”, ”protivnicima”, ”buntovnicima i
nevjernima”, ”nevjernicima kri`a Kristova”, ”progoniteljima kr{-
}ana”, ”poganima”, koji su nakon sti{avanja animoziteta nastav-
ljali odavno uspostavljene veze s Ugarskom. Kad bi se prijete}i
oblaci na politi~kom ”nebu” razi{li, kad bi se razvedrilo a ma~e-
vi bili vra}eni u korice, pergamene s ideolo{kim vokabularom
prekrivali bi pra{ina i zaborav, a mjesto bi dobivala zajedni~ka
slavlja na vite{kim turnirima, dinasti~ke kombinacije i diploma-
cija. Na izborano lice historije vratio bi se osmjeh. Tako je, poput
klackalice, garnirana so~nom konfesionalno-politi~kom ”psov-
kom”, funkcionirala srednjovjekovna shema ”prijatelj-neprija-
telj”.135 U sklopu cijelog problema od presudne je va`nosti to da
je sav ”asortiman” ovih pogrdnih izraza u Bosnu dolazio izvana.

134 Perojevi}, u: Povijest BiH, I, 477.


135 Usp. Borst, 1990, 21-22. Kako je ovaj model ”bo`anskih istina”, vreme-
nom mijenjaju}i samo ruho, funkcionirao u biv{emu Sovjetskom Savezu
u formi ”politi~kog pravoslavlja”, vidi instruktivna zapa`anja H. G. Bec-
ka, 1988, 100-104.
VITEZ, HERCEG I PATAREN 283
Ovaj konfesionalno inspiriran ideolo{ki vokabular, potrebno
je sagledati i kroz slijede}u prizmu. U isto vrijeme, naime, dok su
prema Bosni odapinjane te vrste strijela, Ugarsku su uz {izmati-
ke naseljavali stepski narodi Pe~enega, Jasa i Kumana koji su kao
laka konjica bili uklju~eni u kraljevske vojne trupe, i u`ivaju}i
kolektivne povlastice stolje}ima ostali odani prastarim pogan-
skim obi~ajima. Po~ev od kraja XIII. stolje}a poznata su me|u
Kumanima kr{}anska imena, koja su prevladala tek u drugoj tre-
}ini XIV. stolje}a. U obra}enju Kumana i Jasa ovlastio je papa
1348. franjevce, najprije vjerojatno za podru~je izvan dr`avnih
granica u Kumaniji (Moldaviji). Stanovni{tvo Kumanije i zemlje
Jasa kristijanizirano je kona~no tek u drugoj polovici XV. stolje-
}a.136 Ovaj proces pra}en je nametanjem crkvene desetine od
strane ugarskog visokog klera, zbog ~ega je 1328. intervenirao
sam papa. Kao odlu~uju}i razlog za brzo pro{irenje protestant-
skog u~enja me|u Kumanima i Jasima vidio je Istvan Gyorffy
stolje}ima prakticiran pritisak Katoli~ke crkve za njihovo obra}e-
nje i vladanje sve}enstva. Kasnije, za vrijeme protureformacije,
samo su se Jasi vratili u katoli~anstvo.137
Nekada je i samim Ugrima - dok su u IX. stolje}u uz Sara-
cene i Normane vr{ili invazije na Frana~ko carstvo - kao nekr{}a-
nima nasuprot stajao ”bo`iji narod” (kr{}ani).138 Prodirali su do
Akvitanije i blizine Rima, pratio ih je glas da piju krv ubijenih
neprijatelja, a njihovo ime, ”izobli~eno u pri~ama, postalo je i os-
talo stra{ilo za djecu: ’ljudo`deri’.”139 Kasnije, kada su kao kr{-
}ani sami preuzeli uzde historije, u svoje su ruke dograbili i ide-
olo{ki ”megafon”, koriste}i ga za diskvalifikaciju politi~kih pro-
tivnika, me|u ostalima Bosanaca.

Crkva bosanska:
”misaona osnovica dru{tvene individualizacije”
Vra}aju}i se slu~aju Hrvoja Vuk~i}a, koji osvjetljava njego-
vu raspolu}enost izme|u Crkve bosanske i katoli~anstva, nu`no
je istaknuti da za razliku od drugih zemalja - primjerice ^e{ke
Karla IV. (1347-1378) koji je u svoj zakonodavni program unio

136 Horváth, 1989, 109.


137 Horváth, 1989, 110.
138 Borst, 1990, 23-24.
139 Lopez, 1978, 108.
284 Dubravko Lovrenovi}

odredbe o punoj likvidaciji hereze i njezina ponovnog {irenja u


zemljama ~e{ke krune140 - sli~ne mjere protiv Crkve bosanske
bosanski vladari nisu poduzimali. Svoju ~e{ku i europsku politi-
ku Karlo IV. tako je dobro uskladio s avignonskim papinstvom,
da je ~e{ko kraljevstvo tada va`ilo kao utvrda katoli~ke ortodok-
sije.141 Dr`anje bosanskih vladara, naprotiv, obilje`eno je balan-
siranjem izme|u dvije crkvene organizacije, prekinutim tek na-
silnom likvidacijom Crkve bosanske, na koju se u agonalnim
okolnostima stvorenim nakon pada Smedereva u turske ruke lip-
nja 1459. odlu~io kralj Stjepan Toma{.142
Na{eg se glavnog junaka zato mo`e smatrati klasi~nim pro-
duktom onih crkveno-politi~kih okolnosti nastalih izmje{tanjem
sjedi{ta bosanske biskupije u \akovo sredinom XIII. stolje}a i po-
javom autokefalne Crkve bosanske, zasvjedo~ene u doma}im iz-
vorima prvih decenija XIV. stolje}a. Bosanska se crkva formira-
la ”kao tradicionalisti~ki otpor protiv rimskog ustaljenog slu`be-
nog poretka”, i ovaj tradicionalizam je ostao njezinom osnovnom
karakteristikom.143 S njezinom pojavom raskinuto je dotada{nje
crkveno jedinstvo s Rimom, personificirano u jedinstvu obreda i
poslu{nosti, institucionalnoj praksi i lojalnosti.144 Najprimjereni-
jim se zato ~ini nazvati je {izmati~kom145, {to potvr|uje i voka-
bular ugarskih izvora na prijelomu XIV. i XV. stolje}a, u vrijeme
intenzivnih vojnih su~eljavanja izme|u bosanske i ugarske kru-

140 Molnár, 1993, 163.


141 Molnár, 1993, 163.
142 ]o{kovi}, 1990.
143 D`aja, 1986/87, 3.
144 Bartlett, 1996, 295. Mnogo kasnije, kada se polovicom XV. stolje}a bo-
sanska vlastela u sve ve}em broju po~ela okretati katoli~anstvu, nakon {to
se kralj Tvrtko II. pod kraj vladavine 1443. u Rimu preko hvarskog bisku-
pa Tommasinija odrekao manihejskog u~enja, pisao je papa Eugen IV. 25.
I. 1444. o velikim izdacima i dugotrajnim naporima {to ih je podnio, naj-
prije u sjedinjavanju (s Katoli~kom crkvom) Grka, a zatim u povratku na
ispravnu katoli~ku vjeroispovjest Armena, Jakobita, Maronita, Etiopljana,
Bo{njana i drugih naroda. ]o{kovi}, 1988, 183-184.
145 Lucidni Petrovi} (1953, 125) i na ovom mjestu pokazuje talenat za svo|e-
nje problema u okvir jednostavne formulacije: ”Iz svega re~enog vidimo,
da bosanski ’kr{}ani’ nijesu nijekali nijednu ortodoksnu vjersku istinu.
To~no je samo to, da nijesu priznavali jedinstva crkvene zajednice. Pre-
ma tomu mo`emo ih smatrati u pravom smislu rije~i raskolnicima, nika-
ko pak hereticima, jer ne znamo da su tvrdokorno nijekali koji ~lanak
vjere.”
VITEZ, HERCEG I PATAREN 285
ne. Na ovom je atipi~nom principu nastala bosanska crkveno-po-
liti~ka i konfesionalna ”vaga”, koja je registrirala priklanjanje
bosanskih vladara i vlastele Crkvi bosanskoj na jednoj i Katoli~-
koj crkvi na drugoj strani, dok je u pojedinim slu~ajevima - po-
put hercega Stjepana Vuk~i}a Kosa~e - uz ove u igri bila i Pra-
voslavna crkva.146 Hrvojev primjer, a sli~nih ne manjka, otkriva
mehanizam prema kojemu su bosanski magnati svoju dru{tvenu
i politi~ku promociju nu`no vezivali (i) za doma}u Crkvu, {to ih
je izlagalo opasnosti stavljanja izvan zakona i odavno utvr|enih
kanona koji su vladali u kr{}anskoj ekumeni. [ta je to sve zna~i-
lo u pojedinostima i da li je ova ekvilibristika nu`no ra|ala mo-
ralne dileme, na osnovi fragmentarnih izvora te{ko je odgonetnu-
ti, ali se sa stanovitom sigurno{}u mo`e govoriti o jednoj formi
neoficijelnoga (sekta{kog) kr{}anstva. U svakom slu~aju, Crkva
bosanska je kao ”misaona osnovica dru{tvene individualizaci-
je”147, u ”satnom mehanizmu” srednjovjekovne Bosne predstav-
ljala njegov vitalan dio - ”oprugu” koja je pokretala ”kazaljke”
{to su mjerile jedno od njezinih konfesionalnih vremena.
Daju}i prostor iskazima bosanskih izvora, navedenim se
pridru`uje jo{ jedna dilema, naime pitanje {ta se ima podrazumi-
jevati pod izrazom ”prava vjera”, na koju se u svojim ispravama
od 24. VI. 1419. i 7. IV. 1423. pozivaju vojvode Sandalj Hrani} i
Radosav Pavlovi}. U prvom slu~aju tekst zvu~ne zakletve glasi:
”Rotismo se i zaklesmo na ~astnom’ i `ivotvore{tem’ krsti Gos-
podni... i v’ du{e na{e... Da smo prokleti i zavezani `ivim’ Bogom
i Pri~istom’ i vsimi svetimi, i da smo od’padnici prave vire, i da
se nevirnici nazovemo... i v’ dan’ smr’ti priminutija na{ega, i v’
sudni dan’ da ne imamo pomilovanija prid licem Bo`iim.” Istim
kr{}anskim patosom pro`et je i tekst druge zakletve: ”Ho}emo,
da su vse kletvi i patie i proklectva pala svrhu nas... i da smo
prokleti i zavezani `iviem’ Bogom’ i Pre~istom’ i vsim... svetimi i
da smo ot’padnici prave vjere.”148 Da se uz atribut ”prava” nala-

146 ]irkovi}, 1964.a, 215-217, 267. Sredinom XV. stolje}a herceg Stjepan po-
digao je pravoslavnu crkvu u Sopotnici kod Gora`da, i 1454. na nju pos-
tavio natpis. Njegove crkve u Sopotnici i na [}epan-polju pod Sokolom
”imaju sa sjeverne strane oltarskog prostora male dodatke u obliku crkvi-
ce. Po predanju, herceg je ove kapele sazidao za svoje supruge, koje su bi-
le katoli~ke vjere. Kova~evi}-Koji}, 1978, 301-302.
147 Raukar, 1997, 289.
148 Petrovi}, 1953, 125.
286 Dubravko Lovrenovi}

zi odrednica ”bosanska” ili ”katoli~ka” vjera na{e bi dileme bile


rije{ene, ovako, pak, ne preostaje ni{ta drugo nego ovaj {turi go-
vor izvora propratiti znakom upitnika. Istina, poznato je da se
djed Crkve bosanske u sije~nju 1404. titulirao kao ”pravi gospo-
din episkop Crkve bosanske”149, a da li ovo ”pravi” odgovara iz-
razu ”prava vjera” iz povelja Sandalja Hrani}a i Radosava Pav-
lovi}a te{ko je doku~iti.
Da se ovaj atribut, koji nagla{ava ortodoksiju, mo`da ipak
odnosi na njezinu bosansku konfesionalnu varijantu, upu}uje nat-
pis na ste}ku Mihovila Grahov~i}a s groblja Vini{ta u selu Gra-
hov~i}i kod Travnika, koji ka`e da je ovaj drevni Bo{njanin bio
”prave vire rimske.”150 Sama ta potreba da se na nadgrobniku
naglasi konfesionalna pripadnost upu}uje na zaklju~ak da se na-
suprot ovoj nalazila jedna druga kr{}anska konfesija, jedan drugi
svijet dru{tvene individualizacije.
Pred historiografijom stoji zadatak da metodolo{kim postup-
kom preciziranja terminolo{kih odrednica izvora, u regionalnom
i zapadno-europskom crkveno-politi~kom kontekstu, bosanski
slu~aj osvijetli s ove strane. Pri tom se iz vida ne smije izgubiti
elitisti~ka dimenzija problema, odnosno visoki feudalni sloj koji
je u promjenjivom taktu dnevne politike ”plesao” na ovoj tankoj
konfesionalnoj `ici, spletenoj od niti {to su ih ~inile Crkva bosan-
ska i Katoli~ka crkva.151 Jednom pomije{ane, ovu ”vodu” i ”vi-
no”, osim nasilno, vi{e nije bilo mogu}e razdvojiti, i ta je ~inje-
nica na{la sna`nu refleksiju u suvremenoj crkveno-politi~koj ter-
minologiji. Nije nelogi~no pretpostaviti: i u psiholo{kom profilu
srednjovjekovnih Bo{njana.
Pored ove, potrebno je ra~unati s jo{ jednom neizostavnom
distinkcijom: za razliku od ~e{kih Valdenza, koji su tijekom prve
polovice XIV. stolje}a bili izlo`eni progonima Inkvizicije152,

149 Stojanovi}, 1929, 434.


150 Perojevi}, u: Povijest BiH, I, 761-762.
151 Usp. Raukar, 1997, 288-289. Sukladno tada{njoj sociolo{koj terminologi-
ji, sli~no Ugarskoj i Poljskoj, gdje je vladaju}i dru{tveni sloj sastavljen od
najvi{ih dostojanstvenika zemlje ili velikog broja kraljevskih dostojan-
stvenika i prelata obilje`avan nazivom regnicolae, ugarski kralj Sigis-
mund ovim je terminom ozna~avao ”stanovnike bosanskog kraljevstva”.
Bak, 1973, 27; [i{i}, 1938, 262 (28. XI. 1405). Rije~ je, zapravo, o poli-
ti~kom narodu u srednjovjekovnom zna~enju tog pojma, na kojeg se od-
nose ideolo{ke diskvalifikacije poznate iz ugarskih izvora.
152 Molnár, 1993, 160-163.
VITEZ, HERCEG I PATAREN 287
izuzmu li se ugarske vojne intervencije u Bosni krajem ~etvrte
dekade XIII. stolje}a153, koje su, uostalom, imale drugi smisao,
protiv bosanskih krstjana i Crkve bosanske takve mjere nisu po-
duzimane. Za razliku od nekih heterodoksnih struja koje su zah-
vatile pojedine europske zemlje, Crkva bosanska nije istaknula
socijalni program154, nego je od po~etka do kraja zadr`ala emi-
nentno politi~ku ulogu - ulogu alternativne biskupije dislociranoj
katoli~koj biskupiji.155
I ovdje je - u okviru europskog srednjovjekovlja - nu`no ut-
vrditi polaznu kronolo{ku to~ku, od koje su vojne intervencije
poprimile formu vjerskoga rata. Pirenne argumentirano tvrdi da
se za ”prve vjerske ratove u Evropi” mogu smatrati vojni pohodi
{to ih je izme|u 780. i 804. protiv Sasa poduzimao Karlo Veliki.
Pokoravanje poganskih Sasa zahtijevala je sigurnost frana~ke dr-
`ave, a kralj ~ija je vlast dolazila od Boga ”vi{e nije me|u svojim
podanicima mogao podnijeti nekakvu podvojenost u pogledu bo-
go{tovlja ili vjere.” Tako se kr{}anstvo prvi put sudarilo s ”naci-
onalnim otporom”156, i ova }e ”matrica”, nad`ivjev{i Karla i Sa-
se, u razli~itim modalitetima organski urasti u crkveno-politi~ki
razvitak europskog srednjovjekovlja.
Jedan se me|u njezinim brojnim varijetetima razvio s poja-
vom autokefalne Crkve bosanske, koji }e do punog izra`aja do}i
u odnosima izme|u Bosne i Ugarske. Na `ivotnom putu Hrvoja
Vuk~i}a, markiranom znacima dvostruke konfesionalnosti, ogle-
da se podvojenost crkveno-politi~kih struktura srednjovjekovne
Bosne, koja je neprestano ruinirala njezinu dru{tvenu i politi~ku
koheziju. Uz ovu, jo{ jedna podvojenost je isplivala na povr{inu:
ideolo{ke optu`be zasnovane na specifi~nosti njezinih konfesio-
nalnih prilika u Bosnu su dolazile uglavnom iz Ugarske i povre-
meno iz Rima, dok druge katoli~ke dr`ave poput Venecije i Na-
puljskog kraljevstva ovaj vokabular nisu njegovale. Dubrovnik,
pak, koristio ga je samo u trenucima ratnih sukoba s Radosavom

153 [anjek, 1975, 79-80.


154 ]irkovi}, 1987, 215.
155 Lovrenovi}, 1999, 271-272. U obja{njenju pojmova hereze i katarstva kao
”srednjovjekovnih kr{}anskih konfesija” Fink (1994, 187-191) ispravno
primje}uje kako je hereza ”od zemlje do zemlje, od grada do grada, od
slu~aja do slu~aja” imala razli~ito zna~enje. U Bizantu, prema Justinija-
nu, hereza je zna~ila zlo~in protiv dr`ave (Heer, 1977, 157).
156 Pirenne, 1956, 52-53.
288 Dubravko Lovrenovi}

Pavlovi}em (1430-1432) i hercegom Stjepanom Vuk~i}em


(1451-1454), kada su to diktirali razlozi dr`avne sigurnosti. Je-
dan je to me|u va`nim dokazima da je bosansko konfesionalno
pitanje u srednjem vijeku po~ivalo na politi~koj osnovi.

IZVORI:
- Dr`avni arhiv u Dubrovniku: Lettere e commissioni di Levante,
sv. V.
- S. Barabás,
1895. Codex diplomaticus sacri Romani Imperii comitum
Familiae Teleki de Szék, I, Budapest.
- P. ]o{kovi},
1988. Bosanska kraljevina u prijelomnim godinama 1443-
1446, Banja Luka.
- G. Fejér,
Codex diplomaticus, X/1, X/4, X/5.
Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticus ac civilis, X/1,
X/4, X/5, Budae, 1834/1841/1842.
- L. Fejérpataki,
I, 1901.
Monumenta Hungariae heraldica (Magyar czimeres emlé-
kek), I, Budapest.
- E. Fermend`in,
1892. Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis
editorum documentorum regestis ab anno 925. usque ad an-
num 1752, Zagrabiae.
- K. Géresi,
1883. Codex diplomaticus comitum Károlyi de Nagy-Káro-
ly, Budapest.
- J. Hazi,
1923. Sopron szabad királyi város t³rtenete, I/2, Sopron.
- B. Kumorowitz,
III/1, 1987. Monumenta diplomatica civitatis Budapest
(1382-1439), III/1, Budapest.
- I. Luci},
1979. Povijesna svjedo~anstva o Trogiru, II, ^akavski sabor,
Split.
- A. Lukinovi},
1992. Povijesni spomenici zagreba~ke biskupije (1395-1420),
Kr{}anska sada{njost - Arhiv Hrvatske, Zagreb.
VITEZ, HERCEG I PATAREN 289
- [. Ljubi},
Listine, IV, V, VI, VII. Listine o odno{ajih izme|u Ju`noga
Slavenstva i Mleta~ke Republike, V, VI, VII, JAZU, Zagreb,
1874, 1875, 1878, 1882.
- E. Mályusz,
Zsigmondkori oklevéltár, II/1, II/2, Budapest, 1956, 1958.
- F. Miklosich,
1858. Munumenta serbica spectantia historiam Serbiae,
Bosnae Ragusii, Viennae.
- I. Nagy - G. Nagy - D. Véghely,
Codex Zichy, VI,
Codex diplomaticus domus senioris comitum Zichy de Zich
et Vasonke³, VI, Budapest, 1894.
- T. Smi~iklas,
Codex diplomaticus, XVII, XVIII.
Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae,
JAZU, Zagreb, 1981, 1990.
- Lj. Stojanovi},
1929. Stare srpske povelje i pisma, I/1, Beograd-Sremski
Karlovci.
- F. [i{i},
1904. Ljetopis Pavla Pavlovi}a patricija zadarskoga, Vjestnik
kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog arkiva, VI, Zagreb, 1-59.
1938. Nekoliko isprava iz po~etka XV. stolje}a, Starine,
XXXIX, Zagreb.
- M. [unji},
1980. Hrestomatija izvora za op{tu istoriju srednjeg vijeka,
Svjetlost, Sarajevo.
- \. [urmin,
1898. Hrvatski spomenici, I (1100-1499), Zagreb.
- L. Thallóczy,
1906. Istra`ivanja o postanku bosanske banovine sa naro~i-
tim obzirom na povelje kormendskog arkiva, Glasnik Ze-
maljskog Muzeja, XVIII, Sarajevo, 401-444.
1914. Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im
Mittelalter, M®nchen-Leipzig.
- L. Thallóczy - S. Barabás,
1897. Codex diplomaticus comitum de Blagay, Budapest.
1898. 1899. Codex diplomaticus partium regno Hungariae
290 Dubravko Lovrenovi}

adnexarum (comitatum: Dubicza, 1900. Orbasz et Szana),


Budapest
- G. Wenzel,
1884. Ozorai Pipo T³rtenetehez, I, T³rtenelmi tár, Budapest.

LITERATURA:
- M. An~i},
1997. Putanja klatna. Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo i Bosna
u XIV. stolje}u, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Zad-
ru, Biblioteka Djela - Knjiga 9. - ZIRAL, Knjiga 100, Bib-
lioteka Ste}ak, Knjiga 2, Zadar-Mostar.
- J. M. Bak,
1973. K³nigtum und St¾nde in Ungarn im 14.-16. Jahrhun-
dert, Quellen und Studien zur Geschichte des Östlichen Eu-
ropas, Hrsg. von M. Hellman, VI., Wiesbaden.
- R. Bartlett,
1996. Die Geburt Europas aus dem Geist der Gewalt. Erobe-
rung, Kolonisierung und kultureller Wandel von 950. bis
1350., M®nchen.
- H. G. Beck,
1988. Tragovi Bizanta u Europi, u: Juki}, 18, Sarajevo, 91-
105. (Preveo s njema~koga Jozo D`ambo)
- A. Borst,
1990. Barbaren, Ketzer und Artisten. Welten des Mittelal-
ters, Piper, M®nchen-Z®rich.
- F. Braudel,
1990. Civilizacije kroz povijest, Globus, Zagreb. (Naslov iz-
vornika: Grammaire des Civilisations, Arthaud, Paris, 1987)
- M. Brkovi},
1989. Uloga bosanskog kralja Tvrtka I. u zbivanjima prije, u
vrijeme i nakon Kosovske bitke 1389. godine, Croatica
christiana periodica, 23, Zagreb, 1-7.
- S. ]irkovi},
1964. Istorija srednjovekovne bosanske dr`ave, SKZ, Beograd.
1964.a Herceg Stefan Vuk~i}-Kosa~a i njegovo doba, Srp-
ska akademija nauka i umetnosti, Posebna izdanja, Knj.
CCCLXXVI, Odeljenje dru{tvenih nauka, Knj. 48, Beograd
1987. Bosanska crkva u bosanskoj dr`avi, u: Prilozi za isto-
riju BiH, I, Dru{tvo i privreda srednjovjekovne bosanske dr-
VITEZ, HERCEG I PATAREN 291
`ave, ANU BiH, Posebna izdanja, Knjiga LXXIX, Odjelje-
nje dru{tvenih nauka, Knjiga 17, Sarajevo, 195-254. 1988.
- V. ]orovi},
1940. Historija Bosne, Srpska kraljevska akademija, Poseb-
na izdanja, Knjiga CXXIX,
Dru{tveni i istoriski spisi, Knjiga 53, Beograd
- P. ]o{kovi},
1990. Progon sljedbenika Crkve bosanske, u: Migracije i
Bosna i Hercegovina, Sarajevo, 43-49.
- \. Dani~i},
1871. Hvalov rukopis, Starine JAZU, III, Zagreb, 1-145.
1872. Apokalipsa iz Hvalova rukopisa, Starine JAZU, IV,
Zagreb, 86-109.
- E. Darko,
1933. Zu den byzantinisch-ungarischen Beziehungen, Unga-
rische Jahrb®cher, XIII/1-2, Berlin-Leipzig, 1-18.
- E. Duffy,
1998. Sveci i gre{nici, Povijest papa, ”Otokar Ker{ovani”,
Rijeka.
- S. M. D`aja,
1985. Bosansko srednjovjekovlje kroz prizmu bosanske kru-
ne, grba i biskupije, u: Juki}, 15, Sarajevo, 81-102.
1986/87. Bosanska podijeljenost na konfesije, u: Juki}, 16/17,
Sarajevo, 1-39 (Preveo s njema~koga fra Ignacije Gavran)
- J. D`ambo,
1999. Maledicta ethnica. O nacionalnim stereotipima i ver-
balnoj agresiji. Udruga |aka Franjeva~ke klasi~ne gimnazi-
je - Visoko, Zbornik u ~ast dr. fra Ignacija Gavrana, Zagreb,
91-119.
- V. \uri},
1957. Minijature Hvalovog rukopisa, Istoriski glasnik, 1-2,
Beograd, 39-53.
- P. Engel,
1998. Neki problemi bosansko-ugarskih odnosa, Zbornik
Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i dru{-
tvene znanosti HAZU, 16, Zagreb, 57-72. (Rad je prvi put
objavljen pod naslovom: Zur Frage der bosnisch-ungaris-
chen Beziehungen im 14.-15. Jahrhundert, u: S®dost-For-
schungen, 56., M®nchen, 1997, 27-42)
292 Dubravko Lovrenovi}

- K. A. Fink,
1994. Papsttum und Kirche im abendl„ndischen Mittelalter,
Deutscher Taschenbuch Verlag, M®nchen.
- I. Fiskovi},
1990. Nadgrobna plastika humanisti~kog doba na na{em pri-
morju, u: Dalmatinski majstori i stari prostori, Split, 37-82.
- A. Franzen,
1983. Pregled povijest crkve, Kr{}anska sada{njost, Zagreb.
Prijevod II. popunjenog izvornog izdanja: Kleine Kirchen-
geschichte, Herder-B®cherei, Bd. 237/238, Freiburg i. B.,
1968.
- E. Hercigonja,
1994. Tropismena i trojezi~na kultura hrvatskoga srednjo-
vjekovlja, Matica hrvatska, Zagreb.
- F. Heer,
1977. Kulturgeschichte des Abendlandes. Vom Jahr 1000.
bis 1350., IX/1, M®nchen.
- B. Hóman,
1938. Gli Angioini di Napoli in Ungheria 1290.-1403., Roma.
- A. P. Horváth,
1989. Petschenegen, Kumanen, Jassen. Steppev³lker im
mittelalterlichen Ungarn, Corvina 1990. Kiado, Budapest.
- J. Huizinga,
1991. Jesen srednjeg vijeka, Naprijed, Zagreb.
- V. Jagi} - L. Thallóczy - F. Wickhoff,
1891. Missale glagoliticum Hervoiae ducis spalatensis, Vin-
dobonae.
- B. Kempers,
1989. Kunst, Macht und Mazenatentum, Kindler, M®nchen.
- N. Klai},
1989. Srednjovjekovna Bosna. Politi~ki polo`aj bosanskih
vladara do Tvrtkove krunidbe (1377), GZH, Zagreb.
- V. Klai},
1972. Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svr{etka XIX.
stolje}a, II-III, Matica Hrvatska, Zagreb. (Drugo izdanje)
1990. Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Svjetlost, Sara-
jevo. (Drugo izdanje)
- D. Kova~evi}-Koji},
1978. Gradska naselja srednjovjekovne bosanske dr`ave,
Veselin Masle{a, Sarajevo.
VITEZ, HERCEG I PATAREN 293
- C. List - W. Blum,
1994. Buchkunst des Mittelalters, Belser Verlag, Stuttgart-
Z®rich.
- R. Lopez,
1978. Ro|enje Evrope, [kolska knjiga, Zagreb. (Naslov ori-
ginala: La nascita dell’ Europa - Secoli V.-XIV. Edizione
italiana riveduta e ampliata. Copyright Armand Colin Paris)
- D. Lovrenovi},
1986. Da li je Jelena Nelip~i} bila majka Bal{e Hercegovi-
}a, Istorijski zbornik, 7, Banja Luka, 195-198.
1987. Jelena Nelip~i}, splitska vojvotkinja i bosanska kralji-
ca, Radovi
Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagre-
bu, 20, Zagreb, 183-193.
1987.a Hrvoje Vuk~i} Hrvatini} i splitska komuna 1403.-
1413., Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu, XXIII, Saraje-
vo, 37-45 .
1999. Progla{enje Bosne kraljevinom 1377. (Poku{aj reva-
lorizacije), Forum Bosnae, 3-4, Sarajevo, 227-287.
- E. Mályusz,
1990. Kaiser Sigismund in Ungarn 1387.-1437., Akademiai
Kiado, Budapest.
- A. Molnár,
1993. Die Waldenser. Geschichte und Ausmass einer europ¾is-
chen Ketzerbewegung, Herder, Freiburg-Basel-Wien.
- D. Obolenski,
1991. Vizantijski komonvelt, Prosveta-SKZ, Beograd. (Nas-
lov originala: The byzantine commonwealth, 1971)
- M. Panteli},
1970. Povijesna podloga Hrvojeva misala, Slovo - ~asopis
staroslavenskog instituta u Zagrebu, 20, Zagreb, 39-96.
- M. Perojevi}, u: Povijest BiH, I, HKD, Napredak, Sarajevo
(Drugo izdanje)
- L. Petrovi},
1953. Kr{}ani bosanske crkve (kr’stiani cr’kve bos’nske),
Dobri pastir, Sarajevo.
- H. Pirenne,
1956. Povijest Evrope od seobe naroda do XVI. stolje}a,
Kultura, Zagreb. (Preveo dr. Miroslav Brandt)
294 Dubravko Lovrenovi}

- F. Ra~ki,
1869. Prilozi za povjest bosanskih Patarena, Starine JAZU,
I, Zagreb, 93-139.
- T. Raukar,
1997. Hrvatsko srednjovjekovlje. Prostor, ljudi, ideje. [kol-
ska knjiga - Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulte-
ta u Zagrebu, Zagreb.
- F. [anjek,
1975. Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualisti~ki pok-
ret u srednjem vijeku, Kr{}anska sada{njost, Zagreb.
- J. [idak,
1975. u: Studije o ”Crkvi bosanskoj” i bogumilstvu, Liber,
Zagreb.
- F. [i{i},
1902. Vojvoda Hrvoje Vuk~i} Hrvatini} i njegovo doba
(1350-1416), Matica Hrvatska, Zagreb.
- L. Thallóczy,
1916. Povijest (banovine, grada i varo{i) Jajca, Zagreb. - ].
Truhelka,
1892. Katakombe u Jajcu, Glasnik Zemaljskog Muzeja, I.,
Sarajevo, 1-12.
- F. Valjavec,
1934. Der deutsche Kultureinfluss in Ungarn, Deutsch-Un-
garische Heimatbl¾tter, VI./1.-2, Budapest, 35-77.
- M. Vego,
1980. Civitas Vrhbosna (Postavljanje problema i rasprava),
u: Iz istorije srednjovjekovne Bosne i Hercegovine, Svjet-
lost, Sarajevo, 434-451.