PRIRUČNIK

OSNOVE ANDRAGOGIJE, SOCIOLOGIJE I PSIHOLOGIJE

ZA POTREBE ECDL PREDAVAČA I ISPITIVAČA

Izradila Ana Milovac, Elit trade, Zagreb

Zagreb, 2003-10-21
SADRŽAJ

UVOD

Osposobljavanje ECDL predavača i ispitivača iz osnova andragogije, sociologije i

psihologije – potreba i cilj

1. NASTAVA – DEFINICIJA, KARAKTERISTIKE

2. NASTAVNI RAD S ODRASLIMA

a. obilježja nastavnog procesa

 nastavne metode
 metodička načela u nastavi za odrasle

b. uloga nastavnika u nastavnom procesu

 nastavnik – definicija
 uspješan nastavnik
 profil nastavnika
 uloga nastvanika u nastavi i učenju
 osnovni zadatak nastavnika
 priprema nastavnika za nastavni rad
 izvođenje nastave
 komunikacija u nastavi
 ozračje i stilovi vođenja nastave

3. OBRAZOVNA GRUPA

 obrazovna grupa – pojam i definicija

 formiranje obrazovne grupe
 djelovanje obrazovne grupe
 mehanizmi obrazovne grupe

4. OSNOVNE KARAKTERISTIKE UČENJA

 učenje – pojam i definicija

 područja učenja
 pamćenje
 zaboravljanje
 faktori učenja i pamćenja
 učenje i životna dob

5. TESTIRANJE KANDIDATA PO ECDL PROGRAMU - osvrt s andragoškog i socio–

psihološkog gledišta
UVOD

Zašto je predavačima i ispitivačima ECDL programa potrebno znanje iz osnova andragogije,

sociologije i psihologije?

Odgovor leži u činjenicama:

- da se obrazovanje odraslih ljudi, kojim se bavi andragogija, znatno
razlikuje od obrazovanja djece i mladeži i ima svoje posebnosti i zakonitosti
- da na čovjeka, njegov život, djelovanje i učenje bitno utječe njegova
društvena okolina i njene zakonitosti, što je predmet proučavanja sociologije
- da osobine ličnosti znatno utječu na proces učenja, što je predmet
psihologije

Izabrani sadržaji iz područja ovih znanosti koncipirani su u ovom priručniku na način da

tvore nastavnu cjelinu osnovnog potrebnog znanja za ECDL predavače i ispitivače. Za ovaj
kolegij prdviđena su dva školska sata predavanja u okviru Programa osposobljavanja i provjere
znanja ECDL ispitivača

Ovako koncipirana andragoška i socijalno-psihološka edukacija proizlazi iz potrebe da

ECDL predavači i ispitivači osim stručnog (strukovnog ) znanja usvoje i znanja i vještine
usklađivanja nastavnog gradiva, metoda poučavanja i brzine napredovanja sa sposobnostima i
emocionalnim karakteristikama polaznika. Krajnji cilj je, naravno, da svaki polaznik uspješno
savlada ECDL program.

Nastavnik ECDL-a je najvažnija karika u procesu učenja, njegov je utjecaj na polaznika,

proces učenja i rezultate učenja posebno važan. Njegova je odgovornost za edukaciju velika.
Stoga je neophodno da poznaje i razumije pedagoške i psihosocijalne mehanizme koji utječu na
učenike, njihovu motivaciju i procese učenja.

Ovo osnovno znanje potrebno je jednako i predavačima i ispitivačima. Zašto?

- ovlašteni ECDL ispitivači najčešće su i nastavnici ECDL programa
- ako je riječ samo o ispitivačima koje ne drže nastavu, oni su ipak dio
cjeline – ECDL edukacijskog programa te moraju poznavati sve njegove aspekte
Osnove andragogije, sociologije i psihologije

I NASTAVA – DEFINICIJA, KARAKTERISTIKE

Nastava je posebno organizirano učenje u kojemu se pravilno smjenjuje primanje i obrada

informacija. Određeno je gradivo i način učenja.

Naziva se još i programirana nastava ili direktna nastava. U takvu vrstu nastave spada i nastava
(tečajevi) informatike.

Karakteristike direktne, programirane nastave:

- polaznici u dogovorenim terminima dolaze na nastavu
- nastavnik obrađuje sadržaj u neposrednom kontaktu s polaznicima
- dominira direktna komunikacija – interakcija
- naglašeno je "poučavanje" u odnosu na "učenje"
- osnovni izvor znanja je nastavnik,dok je udžbenik (priručnik, skripta)
pomoćni izvor
- provjeravanje znanja vrši se istovremeno s poučavanjem
- dominira predavačka i predavačko – prikazivačka nastava (redovna
nastava)

II NASTAVNI RAD S ODRASLIMA

a) OBILJEŽJA NASTAVNOG PROCESA

Osnovna su obilježja nastavnog procesa:
1. nastavne metode
2. metodička načela

1. nastavne metode
To su načini prenošenja znanja i vještina polazniku – učeniku.
Tri su skupine nastavnih metoda:
- verbalne
- vizualne
- prakseološke

Verbalne se dijele u dvije grupe:

a) monološke – nastavnik predaje, tumači, objašnjava
b) dijaloške – uspostavlja se interakcija između nastavnika i polaznika –
intervju, razgovor, diskusija, polemika

Vizualne metode su: oponašanje, demnostriranje, čitanje, crtanje, pisanje

Prakseološke metode znače aktivno učenje radom, praksom (praxis = grč.rad)

Polaznici moraju sami ponavljati pokazano, uvježbavati gradivo do razine majstorstva u
prisustvu nastavnika i tako se pripremiti za budući samostalan rad.

2. metodička načela u nastavi za odrasle

Dva su osnovna metodička načela u nastavi za odrasle:

0 / 15
Osnove andragogije, sociologije i psihologije

- načelo aktivne nastave

- načelo odgojnosti
Načelo aktivne nastave
Polazi od činjenice da je najbolji način usvajanja novih informacija aktivno učenje (vježbanje,
praksa)

Nastavnik treba osmisliti nastavu radeći:

- 10% od onog što se čita
- 20% od onog što se sluša
- 30% od onog što se gleda
- 50% od onog što se sluša i gleda
- 70% od onog što sami kažemo
- 90% od onoga što sami učinimo

Načelo odgojnosti
Dijelimo u nekoliko skupina:
a) načelo znanstvenosti, suvremenosti
b) načelo pedagoško – psihološke sustavnosti:
- od poznatog prema nepoznatom
- od jednostavnog prema složenom
- od bližeg k daljnjem
- od općeg prema specijalnom
- od pojedinačnog prema općem
c) načelo tehnološke sustavnosti
d) načelo povezivanja strukovno - teoretske i praktične nastave
e) načelo očiglednosti
f) načelo svjesnog učenja (psihološka priprema – razvijanje interes za usvajanje
novoga)
g) načelo unutarnjeg i vanjskog vrednovanja
h) načelo fleksibilnosti i mobilnosti
i) načelo ekonomičnosti

a) ULOGA NASTAVNIKA U NASTAVNOM PROCESU

Nastavnik je najvažnija karika u nastavnom procesu; zbog toga njegovoj ulozi pridajemo najviše
pažnje.

Nastavnik – definicija, kompetencije

Nastavnik je osoba koja obrazuje i osposobljava druge ljude.

On mora imati određene kompetencije (znanja, sposobnosti i osobine):

a) strukovne kompetencije – završeno odgovarajuće obrazovanje

b) kompletno znanje nastavnog gradiva
c) pedagoško –andragoške kompetencije
Uz matičnu struku, nastavnik mora savladati i pedagoško – didaktička znanja koja ga
čine kompetentnim stručnjakom za prenošenje znanja
d) permanentno se usavršavati u struci

1 / 15
Osnove andragogije, sociologije i psihologije

e) društvene (dobri uzori)

f) osobne
Koja su obilježja uspješnog nastavnika?

- siguran u sebe
- radi na sebi, stalno uči i razvija se
- uvijek kontrolira situaciju na nastavi
- ne reagira na provokacije
- zna aktivno slušati polaznike i razumjeti ih
- daje informacije i traži povratne
- ne podcjenjuje polaznike – polaznik nije "onaj koji ne zna" već "onaj koji
saznaje novo"
- stalno razvija svoju socijalnu inteligenciju (uspješnost u odnosima s
drugim ljudima, što se temelji na dobroj procjeni što ljudi žele i mogu)

Profil nastavnika

Nastavnik mora posjedovati određene osobine ličnosti, tjelesne osobine i psihofizičke

sposobnosti.

Poželjne osobine ličnosti su npr:

- ljubaznost
- veselost, dobro raspoloženje
- prirodnost
- odgovornost
- smisao za humor
- emocionalna otpornost i sposobnost samokontrole
- inicijativa
- samostalnost

Emocionalnoj otpornosti i sposobnosti samokontrole posvetiti ćemo nešto više pažnje, jer
problemi s pojedinim polaznicima i nepredvidljive situacije na nastavi često nastavnicima
"treniraju živce" i stavljaju na kušnju njihovu strpljivost.
Ljutnja je instiktivna i prirpdna reakcija koja nam daje do znanja da nešto ne ide po planu i da
moramo djelovati.
Zahvaljujući autokontroli nastavnik se može nositi s negativnim osjećajima i spriječiti burnu
reakciju.
Autokontrola je rezultat poznavanja vlastitih osjećaja i njihove primjene na konstruktivan i
kreativan način. Emocionalna samokontrola ne znači potiskivanje pravih osjećaja već njihovo
ispravno kanaliziranje.
Koraci su sljedeći:
1. obuzdajte srdžbu – kad želite vikati na nekoga, stanite trenutak, duboko
udahnite i ostanite mirni
2. drugoj osobi (polazniku) mirno recite što vas je zasmetalo
3. ograničite se na situaciju – ne dozvolite da se vaše loše raspoloženje reflektira na
vaš nastavni rad i ne prenosite ga na ostale aspekte života

Poželjne tjelesne osobine:

- urednost

2 / 15
Osnove andragogije, sociologije i psihologije

- ugodan glas
- mladolikost
- dobro zdravlje - sposobnost stajanja, hodanja, kretanja

Poželjne psihofizičke sposobnosti:

- senzorne funkcije (vid, sluh)
- mentalne funkcije

Uloga nastavnika u nastavi i učenju

- on je polaznicima glavni izvor informacija
- upućuje polaznike što trebaju učiti, gdje će to naći, kako će to savladati
- permanentno vodi polaznike u učenju
- povremeno polaznicima daje povratne informacije o njihovom
napredovanju

Uloga nastavnika u rezultatima učenja

- ponašanje nastavnika utječe na rezultate učenja
- ponašanje nastavnika može izazvati specifičnu klimu u edukacijskoj
grupi
- osnovni preduvjet postizanja dobrih rezultata poučavanja jest
nastavnikova vještina usklađivanja težine gradiva, metode poučavanja i brzine
napredovanja sa sposobnostima i emocionalnim karakteristikama polaznika

Osnovni zadatak nastavnika

- kvalitetno izlaganje gradiva
- istovremeno praćenje svakog polaznika

Za realizaciju osnovnog zadatka potrebno je:

- izvršiti procjenu nastavne grupe
- uočiti individualne potrebe svakog polaznika
- individualizirati nastavu – to znači uvažavati razlike među pojedincima

Priprema nastavnika za nastavni rad

Dužnost je svakog nastavnika pripremiti se za nastavni rad. Pripreme obuhvaćaju sljedeće:
a) priprema za predstojeći tečaj
- stručna priprema
- andragoška priprema
- izraditi operativni program rada - sadržaji, oblici, nastavne metode)
b) priprema za neposredni nastavni rad - vremenski, sadržajno i metodički obraditi
nastavnu temu

Izvođenje nastave

Nastavnik se mora pripremiti za držanje nastave.

- detaljno se upoznati s nastavnim gradivom (ne smije na nastavu doći
nepripremljen i pred polaznicima listati po nastavnom planu i literaturi)

3 / 15
Osnove andragogije, sociologije i psihologije

- prethodno treba pripremiti i donijeti na nastavu sva potrebna

materijalno tehnička sredstva ( u nastavi informatike to su računala, software, diskete, CD,
PowerPoint prezentacije i dr)
- govoriti treba glasno, razgovijetno, umjerenom brzinom
- strane izraze treba odmah objasniti
- poželjno je kretati se za vrijeme nastave (neverbalna komunikacija),
ukoliko nastavna tema i metode na zahtijevaju drugačiji pristup)

Komunikacija u nastavi
Riječ je o socijalnom odnosu između nastavnika i polaznika, kojim nastavnik prenosi znanja i
vještine na polaznika.

Komunikacija nastavnik – polaznik

Nastavnik mora uspostaviti komunikaciju s polaznikom na ravnopravnoj osnovi , jer polaznik
nije manje vrijedan, već različit.

Svoje veće znanje nastavnik ne smije smatrati jačom pozicijom, već većom odgovornošću prema
polazniku. On se mora prilagoditi mogućnostima i potrebama polaznika i s njima kominicirati s
pozitivnim stavom.

Komunikacija može biti:

a) verbalna (govorom)
b) neverbalna (geste, kretanje, mimika)
Preporučljivo je da se nastavnik prilikom nastave kreće, i bude okrenut licem prema
auditoriju (pokrivati cijeli auditorij)

Ozračje i stilovi vođenja nastave

Nastavnik se mora potruditi da postigne ugodnu atmosferu na nastavi treba biti ugodan i
pružati osjećaj sigurnosti. Ne smije biti prisutan nikakav oblik represije.

Nastavni proces za odrasle može se voditi na 3 načina (stila):

1. autoritarno
2. demokratski – temelji se na "osobnosti" – otvorena, dobronamjerna i
konstruktivna komunikacija
3. liberalni

U nastavi informatike poželjna je kombinirati stilove vođenja nastave.

Nastavnici tijekom svoje prakse stječu iskustvo najbolje kombinacije stilova vođenja nastave.
Predavači s iskustvom - s lakoćom pristupaju nastavi, vrlo brzo izvrše procjenu svoje nastavne
grupe i uočavaju posebnosti i potrebe svakog pojedinca u grupi. Temeljem svog iskustva brzo se
prilagode potrebama svakog pojedinca i lako, za polaznike neprimjetno, uspostavljaju
optimalnu dozu autoriteta.
Predavači bez iskustva – najčešće odlično vladaju nastavnim gradivom, ali nemaju predavačke
prakse i iskustva u radu s ljudima.
Pod pritiskom su da odmah budu uspješni, dvostruko više truda ulažu u nastavni proces.
Teže im je kvalitetno izlagati gradivo i istovremeno pratiti svakog polaznika. Autoritet najčešće
postižu verbalnim inzistiranjem na disciplini i podizanjem tona glasa.

4 / 15
Osnove andragogije, sociologije i psihologije

Stjecanjem iskustva većina nastavnika prevlada ove teškoće i izgrađuje vlastiti stil održavanja
nastave i odnosa s polaznicima.
Bitno je da osobni stil ne vodi u krajnosti: pretjeranom krutom postupku (autoritarnom) ili
pretjeranom ležernom pristupu (liberalnom). Osobni stil mora se kretati u okvirima traženih
standarda u ovom slučaju ECDL edukacije.
Možemo reći, da ista pravila vrijede i za ispitivače. O njima ovisi atmosfera na ispitu, koja može
imati značajan utjecaj na rezultate testova.

III OBRAZOVNA GRUPA

Obrazovna grupa – pojam i definicija

Grupa općenito je skupina pojedinaca među kojima postoji određena interakcija. Čine je
dvije ili više osoba čije se djelovanje ostvaruje u međusobnim utjecajima.

U ovom poglavlju pažnju usmjeravamo na obrazovnu grupu i njene mehanizmime.

Čovjek je socijalno biće čije funkcioniranje je tijesno povezano s društvenom okolinom u
kojoj živi i djeluje. Okolina (grupa) snažno djeluje na čovjeka i sve aspekte njegovog
života pa stoga i na proces učenja.
Svatko zna, da se različito ponašamo kada smo posve sami, drugačije u društvu jedne
osobe, a drugačije ako ih ima 2, 3, 5, 550 ili više.

Obrazova grupa - organizacija određenog broja sudionika s ciljem stjecanja određenih

znanja i vještina
Obrazovnu grupu određuju njeni sudionici: polaznici, nastavnici i njihova komunikacija.
Uspješni rezultati u informatičkoj edukaciji postižu se u grupama od 8 do najviše 15
sudionika.
U grupama od 15 i više sudionika smanjuju se mogućnosti aktivnog sudjelovanja
polaznika, međusobna komunikacija i interakcija je ograničena. Nastavniku nije moguć
individualni pristup polaznicima.

Formiranje obrazovne grupe

1. prvi edukativni kontakt
Obrazovna grupa formira se na prvom edukativnom kontaktu. Dužnost je nastavnika da
na samom početku uspostavi kontrolu nad grupom kako bi u kasnijim fazama, kad je
grupa već integrirana, mogao imati utjecaja nad njenom dinamikom.

Na prvom sastanku grupe nastavnik:

- pozdravlja polaznike, predstavlja se
- organizira međusobno upoznavanje polaznika
- informira polaznike o nastavnom programu, režimu, pravilima rada i drugim
pitanjima (pravila moraju biti logična i podređena valjanom odvijanju procesa
učenja)
- svojim ponašanjem oslobađa polaznike napetosti i pridonosi stvaranju ugodne
atmosfere

2. integracija

5 / 15
Osnove andragogije, sociologije i psihologije

Riječ je o drugoj fazi formiranja grupe do koje dolazi spontano – polaznici počinju
ostvarivati neposredne međusobne kontakte i zbližavati se.

3. postintegracija
Razdoblje nakon završenog edukacijskog procesa.
U grupama koje postignu snažniju integraciju razvija se osjećaj pripadnosti te
polaznici često ostaju u kontaktima nakon završenog školovanja ( u razdoblju
postintegracije)
Djelovanje obrazovne grupe

Djelovanje obrazovne grupe

- Obrazovna grupa djeluje kao socijalni organizam
Pojedinci se počinju osjećati pripadnicima grupe, a često dolazi i do većeg zbližavanja i
druženja
Ta su zbivanja u grupi uglavnom pozitivna i pomažu ukupnom uspjehu grupe i pojedinca
u njoj:
- zajednički rad u grupi motivira za učenje,
- utječe na formiranje stavova
- interakcijom u grupi zadovoljavaju se psihičke potrebe sudionika
- zadovoljstvo polaznika svojom grupom i kontaktima u njoj je snažan poticajni
faktor za učenje
- polaznici koji imaju zajednički cilj razvijaju solidarnosti i pružaju potporu jedni
drugima
U grupi su mogući negativni utjecaji pojedinaca, o čemu nastavnik mora voditi računa.
mehanizmi obrazovne grupe

Riječ je o socijalnim interakcijama unutar grupe.

Važno je da nastavnik poznaje te interakcije jer grupa ima snažan utjecaj na svakog
pojedinca u njoj pa dakle i na motivaciju i rezultate učenja.

1. mehanizam imitacije – ljudi često uče jedni od drugih;polaznici često imitiraju

nastavnike
2. mehanizam sugestije -pojedinci se nameću grupi, istovremeno grupa sugestivno
djeluje na pojednica
3. mehanizam socijalne stimulacije –sudionike stimulira ako u njihovoj okolini i
drugi uče
4. mehanizam socijalnog pritiska –pritisak se postiže sredstvima uvjeravanja
(molba, savjet) ili pritiska (obećanje, kazna)
5. mehanizam solidarnosti –međusobno razumijevanje i suradnja u učenju
6. mehanizam identifikacije –polaznik se identificira s grupom – manje ističe sebe, a
više grupu
To su još: simpatija i antipatija, facilitacija, inhibicija

6 / 15
Osnove andragogije, sociologije i psihologije

IV OSNOVNE KARAKTERISTIKE UČENJA

Učenje – pojam i definicija

UČENJE - stjecanje novih mogućnosti ponašanja, na osnovi aktivnosti pojedinca. Šeme

ponašanja kodiraju se ili pohranjuju u živčanom sustavu.

Učenje je proces koji djeluje na osobu na način da uzrokuje mijenjanje i razvijanje osobina
ličnosti. O učenju ovisi prilagođavanje osobe okolini i uspješno obavljanje različitih poslova

Područja učenja

a) kognitivno (spoznajno) područje

Osoba saznaje informacije koje prije nije znala, uči rješenja

problema
a) motorno područje

Osoba uči nove sklopove pokreta kojima može raditi ono što prije
nije mogla
b) afektivno-motivacijsko područje

Osoba stječe i mijenja stavove i interese, mijenja sustav vrijednosti

Pamćenje

PAMĆENJE – najbitniji dio procesa učenja.

Pamćenje je dio ukupne obrade podataka. Podaci se pretvaraju u fiziološke reprezentante koji
se kratkotrajno zadržavaju u senzornom pamćenju.

Tijek procesa pamćenja:

1. podaci se pretvaraju u fiziološke reprezentante koji se kratkotrajno zadržavaju
u senzornom pamćenju
2. iz senzornog pamćenja podaci odlaze u tzv. kratkoročno skladište
3. iz kratkoročnog skladišta podaci mogu imati dva puta:
a) mogu se potpuno izgubiti
b) mogu otići u tzv. dugoročno skladište pod uvjetima:
- da su privukli našu pažnju
- da smo ih dovoljno puta ponovili
- da za nas imaju emocionalnu vrijednost

Kratkotrajno pamćenje – traje nekoliko sekundi, ima mali kapacitet

- pamti se 7 +- 2 elementa)

7 / 15
Osnove andragogije, sociologije i psihologije

Dugotrajno pamćenje – podaci se pohranjuju u dugoročnom skladištu, koje ima veliki

kapacitet

Ponavljanje u učenju i pamćenju:

Ponavljanje je povezivanje novih informacija s onima koje imamo otprije:
Razlikujemo:
1. integracijsko ponavljanje –nove informacije ugrađuje u postojeće
2. obično ponavljanje – svjesno zadržavanje informacije u obliku u kojem je primljena, bez
povezivanja s drugim informacijama

Zaboravljanje

Uzroci zaboravljanja
Postoje brojne teorije zaboravljanja, ovdje navodimo samo neke najpoznatije:
- Freudova teorija represije
neugodne doživljaje potiskujemo u podsvijest i time ih zaboravljamo

- teorija slabljenja traga

pamćenje slabi ako se građa ne ponavlja

- teorija interferencije
dolazi do uzajamnog ometanja različitih tragova pamćenja

Najbitnija je sljedeća činjenica: brzina zaboravljanja ovisi mnogo više o stupnju naučenosti
građe, a mnogo manje o njenoj težini.

Faktori učenja i pamćenja

Riječ je o faktorima koji bitmo utječu na učenje i pamćenje; to su:

a) MOTIVACIJSKI FAKTORI
b) TRANSFORMIRANJE INFORMACIJA I NJIHOVO ZAPAMĆIVANJE
c) ISKUSTVO
d) MENTALNA KONDICIJA
e) OSOBINE LIČNOSTI

a) MOTIVACIJSKI FAKTORI

Visoko i nisko motivirani pojedinci bitno se razlikuju u brzini učenja i pamćenja. Nisko
motivirani – brzo zaboravljaju, imaju slabu koncentraciju, pogrešno shvaćaju, znanje im je
užeg opsega

8 / 15
Osnove andragogije, sociologije i psihologije

Najvažniji činitelji motivacije:

1. namjera učenja
2. interes za gradivo - bavljenje onim što nas zanima samo je po sebi zadovoljstvo
3. želja za postignućem
4. razina aspiracije - želja, težnja za postizanjem nečega
5. uspjeh i neuspjeh u učenju - uspjeh je visokomotivirajući faktor
6. poznavanje rezultata učenja - motivira za daljnje učenje

b) TRANSFORMIRANJE INFORMACIJA I NJIHOVO ZAPAMĆIVANJE

Onaj tko uspije stvoriti predodžbu neke informacije ima više šanse da će tu informaciju
zapamtiti (vizualizacija informacije)

c) ISKUSTVO
Javlja se kao:
1. veće ili manje poznavanje gradiva koje se uči
Riječ je o iskustvu u učenju općenito tj naviknutosti na učenje.
Gradivo koje je otprije poznato lakše se uči.

U nastavi informatike po pitanju iskustva nastavnik se često susreće s "problemom" apsolutnih

početnika i naprednih učenika. Kod apsolutnih početnika često je riječ o "gubljenju koraka",
odn. nemogućnosti praćenja dinamike izlaganja gradiva. Istovremeno, u grupi se često nalaze
napredni polaznici kojima pažnja popušta jer gradivo djelomično dobro poznaju i brzo izvršavaju
dobiveni zadatak na računalu. Da li se nastavnik u tom slučaju treba baviti isključivo
početnikom, a naprednog pustiti da "drijema"? Odgovor je: nastavnik mora pomagati
početniku, i istovremeno animirati i aktivirati naprednog polaznika odgovarajućim težim
zadacima, kako bi zadržao pažnju i interes svih polaznika (aktivnu klimu na nastavi)

Drugi problem koji se javlja u svladavanje tehničkih pojmova na početku informatičke

edukacije. I ovdje je riječ o problemu vezanom uz početnike, kojima su pojmovi informatičke
tehnologije nerazumljivi i mogu ih obeshrabriti u daljnejm učenju. Kako bi lakše shvatili,
predavač se treba poslužiti medijatorom - usporedbom tih pojmova s onim pojmovima koji su
polaznicima poznati iz svakodnevnog života. Pri tome je vrlo korisno koristiti se više vizualnim
nego verbalnim medijatorima.

(Medijator – postojeća asocijacija se koristi u oblikovanju novih asocijata)

Primjeri:
HARDWARE: knjiga s koricama i listovima
SOFTWARE: sadržaj, tekst u knjizi
RAM: površina radnog stola
HARD DISK: police u ormaru u koji se odlažu dokumenti

Poželjno je u tumačenju informacijske tehnologije i uloge računala davati konkretne

primjere njihove praktične uporabe u svakodnevnom životu.
To je važno u sklopu uvodnog gradiva ECDL-a Modula 1. Polaznici moraju akceptirati
informatičku tehnologiju kao pomoć u izvršenju konkretnih radnih zadataka i u
svakodnevnom životu.

9 / 15
Osnove andragogije, sociologije i psihologije

d) MENTALNA KONDICIJA
Pojedinci koji dulje vrijeme nakon obveznog školovanja nisu sustavno odn. redovno učili
imaju manjkavu mentalnu kondiciju. Oni nisu vješti u transformiranju sadržaja učenja,
teško odvajaju bitno od nebitnog, sporo čitaju.

Međutim, mentalna kondicija (kao i fizička) može se vježbanjem (učenjem) ponovo steći.
Pri tome je od pomoći npr. učenje tekstova napamet i rješavanje križaljki, zagonetki,
rebusa i sl.

e) OSOBINE LIČNOSTI

Značajno određuju proces učenja.

LIČNOST – skupina karakteristika koje određuju ponašanje, misli i emocije svake osobe.
Poznavati određene osobine ličnosti znači poznavati i razlikovati osnovne modele ponašanja
pojedinca u raznim situacijama, u komunikaciji i izražavanju.

Pojam ličnosti u užem smislu obuhvaća:

 temperament
 karakter

TEMPERAMENT
Ona strana ličnosti koja je povezana s emocionalnim doživljajima. Te su osobine određene
biološkom strukturom čovjeka, a pod utjecajem okoline se samo u određenoj manjoj mjeri
mogu mijenjati.

Postoji više podjela temperamenta, jedan od starijih pristupa je poznata podjela:

a) kolerik – snažni osjećaji koji se brzo izmjenjuju, javno ih pokazuje; više pesimističan po
raspoloženju
b) sangvinik – manje snažni osjećaji, brzo se izmjenjuju, javno ih pokazuje, optimist po
raspoloženju
c) melankolik – snažni osjećaji, sporo se izmjenjuju, javno ih ne pokazuje, pesimist po
raspoloženju
d) flegmatik – slabi osjećaji, sporo se izmjenjuju, ne pokazuje ih, optimist po raspoloženju
Veoma mali broj ljudi pripada "čistom" tipu temperamenta, mnogo su češće kombinacije ovih
tipova.

KARAKTER
Psihičke osobine povezane uz moralnu stranu ličnosti - rezultat su odgoja i djelovanja faktora
sredine, dakle učenja.
Karakter se odražava u odnosu osobe prema:
- samome sebi
- svojim zadacima i postupcima
- prema drugim ljudima
- prema normama ponašanja uže i šire zajednice u kojoj živi

U mnoštvu klasifikacija postoji i ona o CRTAMA TEMPERAMENTA:

Spomenuti ćemo dvije:

10 / 15
Osnove andragogije, sociologije i psihologije

1. emocionalna stabilnost – osoba umije vladati svojim emocijama i «ne gubi živce» za
sitnice; na drugom kraju su emocionalno nestabilni pojedinci koji imaju suprotne
osobine

2. opći ton raspoloženja – kreće se od optimizma pa do pesimizma i depresivnih

raspoloženja, sa svim posljedicama koje iz takvih stanja nastaju za pojedinca. Utjecaj
okolnih faktora na opći ton raspoloženja u određenoj mjeri postoji, pa dakle ipak ne
možemo reći da se pesimisti i optimisti takvima rađaju

TZV. CRTE LIČNOSTI

Jedan od suvremenijih pristupa opisu psihičkih osobina čovjeka.
Neke od njih su:
- inteligencija ( intelektualna, socijalna inteligencija)
- ambicioznost (upornost, inicijativnost)
- introvertiranost
- ekstrovertiranost

Nastavnik najčešće uočava razliku između ekstrovertnih i introvertnih polaznika. Dok prvi
najčešće šute i rijetko postavljaju pitanja, drugi rado raspravljaju s predavačem, izražavaju
svoje mišljenje, pitaju, zivkaju i komentiraju.
U nastavnim grupama često se nađu pojedinci s pretjeranom potrebom samoisticanja koji
ometaju rad.
S druge strane, pojedini polaznici su toliko nesigurni u svoje sposobnosti da od nastavnika
traže potvrdu za svaki potez i radnju na računalu.
Nastavnik dakle mora uočiti osobne karakteristike svih polaznika u grupi te adekvatnm
postupkom prema svakome učiniti rad nastavne grupe uspješnim.

e) UČENJE I ŽIVOTNA DOB

Postoje neke razlike u sposobnostima učenju u odnosu na životnu dob polaznika

pa je poželjno da ih nastavnik poznaje kako bi mogao prilagoditi svoj nastavni I pedagoški
pristup.

Karakteristike učenja osoba starije životne dobi su:

- brzina učenja je nešto manja u odnosu na mlađe ljude
- stariji su nešto slabiji u fazi uporabe naučenog gradiva
- kod starijih ljudi živčani sustav sporije obrađuje informacije, što otežava i stjecanje i
korištenje pohranjenih informacija.

Prema nekim istraživanjima, odnos životne dobi i učenja je slijedeći:

Odnos životne dobi i uspjeha u učenju

a) najbolje godine za učenje između 20 i 25 god.
b) Do 40. godine života nema pada sposobnosti koje sudjeluju u učenju
c) Poslije 40. godine sposobnosti opadaju oko 1% godišnje
d) poslije 50 godine sposobnosti opadaju nešto brže

11 / 15
Osnove andragogije, sociologije i psihologije

No, navedeni podaci nikako ne predstavljaju pravilo – oni nastavniku trebaju poslužiti samo kao
informacija i orijentacija.

Ljudi iste životne dobi mogu se znatno razlikovati po sposobnostima učenja i prilagodbe:
- mogućnosti učenja starijih ljudi više su povezane sa fizičkim i psihičkim zdravljem nego s
kronološkom dobi
- osobe starije dobi koje imaju dobru mentalnu kondiciju (cijeli život su aktivni u procesu
učenja) ne zaostaju za mlađim ljudima po sposobnostima učenja
- moguće je poboljšanje učenja i pamćenja unatoč životnoj dobi

Ove su činjenice bitne zbog produženja radnog vijeka u suvremenom svijetu, i potreba za
permanentnim cjeloživotnim učenjem.

12 / 15
Osnove andragogije, sociologije i psihologije

V TESTIRANJE KANDIDATA U ECDL PROGRAMU

osvrt s andragoškog i psihosocijalnog gledišta

Propisani postupci vršenja testiranja detaljno se obrađuju u okviru Programu obrazovanja i

provjere znanja ECDL ispitivača.
No, osim toga treba na ispitu voditi računa i o onim faktorima koji mogu imati bitan utjecaj na
uspjeh kandidata, a ne ovise isključivo o njihovom znanju.

- gotovo svi polaznici u većoj ili manjoj mjeri osjećaju tremu pred ispit, bez obzira na
pripremljenost i znanje (jaka trema – što je često osobina ličnosti – može znatno smanjiti
uspjeh na ispitu pa čak i potpuno blokirati polaznika)

- kod početnika (onih koji su prošli edukaciju bez ikakvog prethodnog predznanja i
informatičkog iskustva) nedovoljna uvježbanost (istreniranost) može biti uzrokom lošijeg
uspjeha na ispitu

- kod iskusnijih kandidata (koji od ranije dobro vladaju gradivom) brzopletost u rješavanju
zadataka zbog prevelike samouvjerenosti može dovesti do neuspjeha ili slabijeg uspjeha
na ispitu

Najčešće se ispiti polažu zajednički u grupi, a prisutnost drugih osoba izaziva kod kandidata
emocije jačeg ili slabijeg intenziteta.
Tada mogu djelovati dva mehanizma socijalne interakcije koje mogu utjecati na uspjeh ili
neuspjeh polaznika na ispitu.
To su:
SOCIJALNA FACILITACIJA – prisutnost drugih u u grupi djeluje na način da poboljšava aktivnost
pojedinca. Očekivanje uspjeha u prisustvu drugih aktivira pozitivne emocije i motivira za
postizanje što boljeg uspjeha (takmičarski duh)

SOCIJALNA INHIBICIJA – prisutnost drugih u grupi djeluje na način da pogoršava aktivnost

pojedinca.
Na djelu je strah od mogućeg neuspjeha, tim više što će taj neuspjeh biti svima poznat.
U igru dolazi osjećaj vlastite vrijednosti (jedan od najvažnijih motiva suvremenog čovjeka) i s
njim povezana bojazan od gubitka ugleda u svojim očima i u očima drugih.
Socijalna inhibicija može biti suogovorna za loš uspjeh ili neuspjeh na ispitu.

Koliko i kako može pomoći ispitivač na ispitu?

Može pomoći na način:

- da stvori ugodno i opušteno ozračje na ispitu

- da svojim ponašanjem oslobodi kandidate napetosti (nekoliko duhovitih rečenica ili koji
vic mogu pomoći kandidatima u opuštanju)
- da ohrabruje kandidate
- da upozori kandidate na najčešće greške koje se događaju na ispitu

13 / 15