Sie sind auf Seite 1von 19

PRIRUČNIK

OSNOVE ANDRAGOGIJE, SOCIOLOGIJE I


PSIHOLOGIJE

ZA POTREBE ECDL PREDAVAČA I ISPITIVAČA

Izradila Ana Milovac, Elit trade, Zagreb

Zagreb, 2003-10-21
SADRŽAJ

UVOD

Osposobljavanje ECDL predavača i ispitivača iz osnova andragogije,


sociologije i psihologije – potreba i cilj

1. NASTAVA – DEFINICIJA, KARAKTERISTIKE

2. NASTAVNI RAD S ODRASLIMA

a. obilježja nastavnog procesa

• nastavne metode
• metodička načela u nastavi za odrasle

b. uloga nastavnika u nastavnom procesu

• nastavnik – definicija
• uspješan nastavnik
• profil nastavnika
• uloga nastvanika u nastavi i učenju
• osnovni zadatak nastavnika
• priprema nastavnika za nastavni rad
• izvođenje nastave
• komunikacija u nastavi
• ozračje i stilovi vođenja nastave

3. OBRAZOVNA GRUPA

• obrazovna grupa – pojam i definicija


• formiranje obrazovne grupe
• djelovanje obrazovne grupe
• mehanizmi obrazovne grupe

4. OSNOVNE KARAKTERISTIKE UČENJA

• učenje – pojam i definicija


• područja učenja
• pamćenje
• zaboravljanje
• faktori učenja i pamćenja
• učenje i životna dob

5. TESTIRANJE KANDIDATA PO ECDL PROGRAMU - osvrt s


andragoškog i socio–psihološkog gledišta
UVOD

Zašto je predavačima i ispitivačima ECDL programa potrebno znanje iz


osnova andragogije, sociologije i psihologije?

Odgovor leži u činjenicama:


- da se obrazovanje odraslih ljudi, kojim se bavi
andragogija, znatno razlikuje od obrazovanja djece i mladeži i ima
svoje posebnosti i zakonitosti
- da na čovjeka, njegov život, djelovanje i učenje bitno
utječe njegova društvena okolina i njene zakonitosti, što je predmet
proučavanja sociologije
- da osobine ličnosti znatno utječu na proces učenja, što je
predmet psihologije

Izabrani sadržaji iz područja ovih znanosti koncipirani su u ovom


priručniku na način da tvore nastavnu cjelinu osnovnog potrebnog znanja
za ECDL predavače i ispitivače. Za ovaj kolegij prdviđena su dva školska
sata predavanja u okviru Programa osposobljavanja i provjere znanja ECDL
ispitivača

Ovako koncipirana andragoška i socijalno-psihološka edukacija


proizlazi iz potrebe da ECDL predavači i ispitivači osim stručnog
(strukovnog ) znanja usvoje i znanja i vještine usklađivanja nastavnog
gradiva, metoda poučavanja i brzine napredovanja sa sposobnostima i
emocionalnim karakteristikama polaznika. Krajnji cilj je, naravno, da svaki
polaznik uspješno savlada ECDL program.

Nastavnik ECDL-a je najvažnija karika u procesu učenja, njegov je


utjecaj na polaznika, proces učenja i rezultate učenja posebno važan.
Njegova je odgovornost za edukaciju velika. Stoga je neophodno da poznaje i
razumije pedagoške i psihosocijalne mehanizme koji utječu na učenike,
njihovu motivaciju i procese učenja.

Ovo osnovno znanje potrebno je jednako i predavačima i ispitivačima.


Zašto?
- ovlašteni ECDL ispitivači najčešće su i nastavnici ECDL
programa
- ako je riječ samo o ispitivačima koje ne drže nastavu, oni
su ipak dio cjeline – ECDL edukacijskog programa te moraju
poznavati sve njegove aspekte
Osnove andragogije, sociologije i psihologije

I NASTAVA – DEFINICIJA, KARAKTERISTIKE

Nastava je posebno organizirano učenje u kojemu se pravilno smjenjuje


primanje i obrada informacija. Određeno je gradivo i način učenja.

Naziva se još i programirana nastava ili direktna nastava. U takvu vrstu


nastave spada i nastava (tečajevi) informatike.

Karakteristike direktne, programirane nastave:


- polaznici u dogovorenim terminima dolaze na nastavu
- nastavnik obrađuje sadržaj u neposrednom kontaktu s
polaznicima
- dominira direktna komunikacija – interakcija
- naglašeno je "poučavanje" u odnosu na "učenje"
- osnovni izvor znanja je nastavnik,dok je udžbenik
(priručnik, skripta) pomoćni izvor
- provjeravanje znanja vrši se istovremeno s poučavanjem
- dominira predavačka i predavačko – prikazivačka nastava
(redovna nastava)

II NASTAVNI RAD S ODRASLIMA

OBILJEŽJA NASTAVNOG PROCESA


Osnovna su obilježja nastavnog procesa:
1. nastavne metode
2. metodička načela

1. nastavne metode
To su načini prenošenja znanja i vještina polazniku – učeniku.
Tri su skupine nastavnih metoda:
- verbalne
- vizualne
- prakseološke

Verbalne se dijele u dvije grupe:


a) monološke – nastavnik predaje, tumači, objašnjava
b) dijaloške – uspostavlja se interakcija između nastavnika i
polaznika – intervju, razgovor, diskusija, polemika

Vizualne metode su: oponašanje, demnostriranje, čitanje, crtanje,


pisanje

Prakseološke metode znače aktivno učenje radom, praksom (praxis =


grč.rad)
Polaznici moraju sami ponavljati pokazano, uvježbavati gradivo do
razine majstorstva u prisustvu nastavnika i tako se pripremiti za budući
samostalan rad.

4 / 15
Osnove andragogije, sociologije i psihologije

2. metodička načela u nastavi za odrasle


Dva su osnovna metodička načela u nastavi za odrasle:
- načelo aktivne nastave
- načelo odgojnosti
Načelo aktivne nastave
Polazi od činjenice da je najbolji način usvajanja novih informacija aktivno
učenje (vježbanje, praksa)

Nastavnik treba osmisliti nastavu radeći:


- 10% od onog što se čita
- 20% od onog što se sluša
- 30% od onog što se gleda
- 50% od onog što se sluša i gleda
- 70% od onog što sami kažemo
- 90% od onoga što sami učinimo

Načelo odgojnosti
Dijelimo u nekoliko skupina:
a) načelo znanstvenosti, suvremenosti
b) načelo pedagoško – psihološke sustavnosti:
- od poznatog prema nepoznatom
- od jednostavnog prema složenom
- od bližeg k daljnjem
- od općeg prema specijalnom
- od pojedinačnog prema općem
c) načelo tehnološke sustavnosti
d) načelo povezivanja strukovno - teoretske i praktične nastave
e) načelo očiglednosti
f) načelo svjesnog učenja (psihološka priprema – razvijanje interes
za usvajanje novoga)
g) načelo unutarnjeg i vanjskog vrednovanja
h) načelo fleksibilnosti i mobilnosti
i) načelo ekonomičnosti

a) ULOGA NASTAVNIKA U NASTAVNOM PROCESU

Nastavnik je najvažnija karika u nastavnom procesu; zbog toga njegovoj ulozi


pridajemo najviše pažnje.

Nastavnik – definicija, kompetencije

Nastavnik je osoba koja obrazuje i osposobljava druge ljude.

On mora imati određene kompetencije (znanja, sposobnosti i osobine):

a) strukovne kompetencije – završeno odgovarajuće obrazovanje


b) kompletno znanje nastavnog gradiva
c) pedagoško –andragoške kompetencije
Uz matičnu struku, nastavnik mora savladati i pedagoško – didaktička
znanja koja ga čine kompetentnim stručnjakom za prenošenje znanja
d) permanentno se usavršavati u struci

5 / 15
Osnove andragogije, sociologije i psihologije

e) društvene (dobri uzori)


f) osobne
Koja su obilježja uspješnog nastavnika?

- siguran u sebe
- radi na sebi, stalno uči i razvija se
- uvijek kontrolira situaciju na nastavi
- ne reagira na provokacije
- zna aktivno slušati polaznike i razumjeti ih
- daje informacije i traži povratne
- ne podcjenjuje polaznike – polaznik nije "onaj koji ne zna"
već "onaj koji saznaje novo"
- stalno razvija svoju socijalnu inteligenciju (uspješnost u
odnosima s drugim ljudima, što se temelji na dobroj procjeni što ljudi žele
i mogu)

Profil nastavnika

Nastavnik mora posjedovati određene osobine ličnosti, tjelesne osobine i


psihofizičke sposobnosti.

Poželjne osobine ličnosti su npr:


- ljubaznost
- veselost, dobro raspoloženje
- prirodnost
- odgovornost
- smisao za humor
- emocionalna otpornost i sposobnost samokontrole
- inicijativa
- samostalnost

Emocionalnoj otpornosti i sposobnosti samokontrole posvetiti ćemo


nešto više pažnje, jer problemi s pojedinim polaznicima i nepredvidljive
situacije na nastavi često nastavnicima "treniraju živce" i stavljaju na kušnju
njihovu strpljivost.
Ljutnja je instiktivna i prirpdna reakcija koja nam daje do znanja da nešto ne
ide po planu i da moramo djelovati.
Zahvaljujući autokontroli nastavnik se može nositi s negativnim osjećajima i
spriječiti burnu reakciju.
Autokontrola je rezultat poznavanja vlastitih osjećaja i njihove primjene na
konstruktivan i kreativan način. Emocionalna samokontrola ne znači
potiskivanje pravih osjećaja već njihovo ispravno kanaliziranje.
Koraci su sljedeći:
1. obuzdajte srdžbu – kad želite vikati na nekoga, stanite trenutak,
duboko udahnite i ostanite mirni
2. drugoj osobi (polazniku) mirno recite što vas je zasmetalo
3. ograničite se na situaciju – ne dozvolite da se vaše loše
raspoloženje reflektira na vaš nastavni rad i ne prenosite ga na
ostale aspekte života

Poželjne tjelesne osobine:

6 / 15
Osnove andragogije, sociologije i psihologije

- urednost
- ugodan glas
- mladolikost
- dobro zdravlje - sposobnost stajanja, hodanja, kretanja

Poželjne psihofizičke sposobnosti:


- senzorne funkcije (vid, sluh)
- mentalne funkcije

Uloga nastavnika u nastavi i učenju


- on je polaznicima glavni izvor informacija
- upućuje polaznike što trebaju učiti, gdje će to naći, kako
će to savladati
- permanentno vodi polaznike u učenju
- povremeno polaznicima daje povratne informacije o
njihovom napredovanju

Uloga nastavnika u rezultatima učenja


- ponašanje nastavnika utječe na rezultate učenja
- ponašanje nastavnika može izazvati specifičnu klimu u
edukacijskoj grupi
- osnovni preduvjet postizanja dobrih rezultata poučavanja
jest nastavnikova vještina usklađivanja težine gradiva, metode
poučavanja i brzine napredovanja sa sposobnostima i emocionalnim
karakteristikama polaznika

Osnovni zadatak nastavnika


- kvalitetno izlaganje gradiva
- istovremeno praćenje svakog polaznika

Za realizaciju osnovnog zadatka potrebno je:


- izvršiti procjenu nastavne grupe
- uočiti individualne potrebe svakog polaznika
- individualizirati nastavu – to znači uvažavati razlike među
pojedincima

Priprema nastavnika za nastavni rad


Dužnost je svakog nastavnika pripremiti se za nastavni rad. Pripreme
obuhvaćaju sljedeće:
a) priprema za predstojeći tečaj
- stručna priprema
- andragoška priprema
- izraditi operativni program rada - sadržaji, oblici,
nastavne metode)
b) priprema za neposredni nastavni rad - vremenski, sadržajno i
metodički obraditi nastavnu temu

Izvođenje nastave

Nastavnik se mora pripremiti za držanje nastave.

7 / 15
Osnove andragogije, sociologije i psihologije

- detaljno se upoznati s nastavnim gradivom (ne smije na


nastavu doći nepripremljen i pred polaznicima listati po nastavnom planu
i literaturi)
- prethodno treba pripremiti i donijeti na nastavu sva
potrebna materijalno tehnička sredstva ( u nastavi informatike to su
računala, software, diskete, CD, PowerPoint prezentacije i dr)
- govoriti treba glasno, razgovijetno, umjerenom brzinom
- strane izraze treba odmah objasniti
- poželjno je kretati se za vrijeme nastave (neverbalna
komunikacija), ukoliko nastavna tema i metode na zahtijevaju drugačiji
pristup)

Komunikacija u nastavi
Riječ je o socijalnom odnosu između nastavnika i polaznika, kojim nastavnik
prenosi znanja i vještine na polaznika.

Komunikacija nastavnik – polaznik


Nastavnik mora uspostaviti komunikaciju s polaznikom na ravnopravnoj
osnovi , jer polaznik nije manje vrijedan, već različit.

Svoje veće znanje nastavnik ne smije smatrati jačom pozicijom, već većom
odgovornošću prema polazniku. On se mora prilagoditi mogućnostima i
potrebama polaznika i s njima kominicirati s pozitivnim stavom.

Komunikacija može biti:


a) verbalna (govorom)
b) neverbalna (geste, kretanje, mimika)
Preporučljivo je da se nastavnik prilikom nastave kreće, i bude okrenut
licem prema auditoriju (pokrivati cijeli auditorij)

Ozračje i stilovi vođenja nastave

Nastavnik se mora potruditi da postigne ugodnu atmosferu na nastavi treba


biti ugodan i pružati osjećaj sigurnosti. Ne smije biti prisutan nikakav oblik
represije.

Nastavni proces za odrasle može se voditi na 3 načina (stila):


1. autoritarno
2. demokratski – temelji se na "osobnosti" – otvorena,
dobronamjerna i konstruktivna komunikacija
3. liberalni

U nastavi informatike poželjna je kombinirati stilove vođenja nastave.

Nastavnici tijekom svoje prakse stječu iskustvo najbolje kombinacije stilova


vođenja nastave.
Predavači s iskustvom - s lakoćom pristupaju nastavi, vrlo brzo izvrše
procjenu svoje nastavne grupe i uočavaju posebnosti i potrebe svakog
pojedinca u grupi. Temeljem svog iskustva brzo se prilagode potrebama
svakog pojedinca i lako, za polaznike neprimjetno, uspostavljaju optimalnu
dozu autoriteta.

8 / 15
Osnove andragogije, sociologije i psihologije

Predavači bez iskustva – najčešće odlično vladaju nastavnim gradivom, ali


nemaju predavačke prakse i iskustva u radu s ljudima.
Pod pritiskom su da odmah budu uspješni, dvostruko više truda ulažu u
nastavni proces.
Teže im je kvalitetno izlagati gradivo i istovremeno pratiti svakog polaznika.
Autoritet najčešće postižu verbalnim inzistiranjem na disciplini i podizanjem
tona glasa.
Stjecanjem iskustva većina nastavnika prevlada ove teškoće i izgrađuje
vlastiti stil održavanja nastave i odnosa s polaznicima.
Bitno je da osobni stil ne vodi u krajnosti: pretjeranom krutom postupku
(autoritarnom) ili pretjeranom ležernom pristupu (liberalnom). Osobni stil
mora se kretati u okvirima traženih standarda u ovom slučaju ECDL
edukacije.
Možemo reći, da ista pravila vrijede i za ispitivače. O njima ovisi atmosfera
na ispitu, koja može imati značajan utjecaj na rezultate testova.
III OBRAZOVNA GRUPA

Obrazovna grupa – pojam i definicija

Grupa općenito je skupina pojedinaca među kojima postoji određena


interakcija. Čine je dvije ili više osoba čije se djelovanje ostvaruje u
međusobnim utjecajima.

U ovom poglavlju pažnju usmjeravamo na obrazovnu grupu i njene


mehanizmime.
Čovjek je socijalno biće čije funkcioniranje je tijesno povezano s
društvenom okolinom u kojoj živi i djeluje. Okolina (grupa) snažno
djeluje na čovjeka i sve aspekte njegovog života pa stoga i na proces
učenja.
Svatko zna, da se različito ponašamo kada smo posve sami, drugačije
u društvu jedne osobe, a drugačije ako ih ima 2, 3, 5, 550 ili više.

Obrazova grupa - organizacija određenog broja sudionika s ciljem


stjecanja određenih znanja i vještina
Obrazovnu grupu određuju njeni sudionici: polaznici, nastavnici i
njihova komunikacija.
Uspješni rezultati u informatičkoj edukaciji postižu se u grupama od 8
do najviše 15 sudionika.
U grupama od 15 i više sudionika smanjuju se mogućnosti aktivnog
sudjelovanja polaznika, međusobna komunikacija i interakcija je
ograničena. Nastavniku nije moguć individualni pristup polaznicima.

Formiranje obrazovne grupe


1. prvi edukativni kontakt
Obrazovna grupa formira se na prvom edukativnom kontaktu. Dužnost
je nastavnika da na samom početku uspostavi kontrolu nad grupom
kako bi u kasnijim fazama, kad je grupa već integrirana, mogao imati
utjecaja nad njenom dinamikom.

9 / 15
Osnove andragogije, sociologije i psihologije

Na prvom sastanku grupe nastavnik:


- pozdravlja polaznike, predstavlja se
- organizira međusobno upoznavanje polaznika
- informira polaznike o nastavnom programu, režimu, pravilima rada
i drugim pitanjima (pravila moraju biti logična i podređena
valjanom odvijanju procesa učenja)
- svojim ponašanjem oslobađa polaznike napetosti i pridonosi
stvaranju ugodne atmosfere

2. integracija
Riječ je o drugoj fazi formiranja grupe do koje dolazi spontano –
polaznici počinju ostvarivati neposredne međusobne kontakte i
zbližavati se.

3. postintegracija
Razdoblje nakon završenog edukacijskog procesa.
U grupama koje postignu snažniju integraciju razvija se osjećaj
pripadnosti te polaznici često ostaju u kontaktima nakon završenog
školovanja ( u razdoblju postintegracije)
Djelovanje obrazovne grupe

Djelovanje obrazovne grupe


- Obrazovna grupa djeluje kao socijalni organizam
Pojedinci se počinju osjećati pripadnicima grupe, a često dolazi i do
većeg zbližavanja i druženja
Ta su zbivanja u grupi uglavnom pozitivna i pomažu ukupnom uspjehu
grupe i pojedinca u njoj:
- zajednički rad u grupi motivira za učenje,
- utječe na formiranje stavova
- interakcijom u grupi zadovoljavaju se psihičke potrebe sudionika
- zadovoljstvo polaznika svojom grupom i kontaktima u njoj je
snažan poticajni
faktor za učenje
- polaznici koji imaju zajednički cilj razvijaju solidarnosti i pružaju
potporu jedni
drugima
U grupi su mogući negativni utjecaji pojedinaca, o čemu nastavnik
mora voditi računa.
mehanizmi obrazovne grupe

Riječ je o socijalnim interakcijama unutar grupe.


Važno je da nastavnik poznaje te interakcije jer grupa ima snažan
utjecaj na svakog pojedinca u njoj pa dakle i na motivaciju i rezultate
učenja.

1. mehanizam imitacije – ljudi često uče jedni od drugih;polaznici


često imitiraju nastavnike
2. mehanizam sugestije -pojedinci se nameću grupi, istovremeno
grupa sugestivno djeluje na pojednica

10 / 15
Osnove andragogije, sociologije i psihologije

3. mehanizam socijalne stimulacije –sudionike stimulira ako u


njihovoj okolini i drugi uče
4. mehanizam socijalnog pritiska –pritisak se postiže sredstvima
uvjeravanja (molba, savjet) ili pritiska (obećanje, kazna)
5. mehanizam solidarnosti –međusobno razumijevanje i suradnja u
učenju
6. mehanizam identifikacije –polaznik se identificira s grupom –
manje ističe sebe, a više grupu
To su još: simpatija i antipatija, facilitacija, inhibicija

11 / 15
Osnove andragogije, sociologije i psihologije

IV OSNOVNE KARAKTERISTIKE UČENJA

Učenje – pojam i definicija

UČENJE - stjecanje novih mogućnosti ponašanja, na osnovi aktivnosti


pojedinca. Šeme ponašanja kodiraju se ili pohranjuju u živčanom sustavu.

Učenje je proces koji djeluje na osobu na način da uzrokuje mijenjanje i


razvijanje osobina ličnosti. O učenju ovisi prilagođavanje osobe okolini i
uspješno obavljanje različitih poslova

Područja učenja

a) kognitivno (spoznajno) područje


Osoba saznaje informacije koje prije nije znala,
uči rješenja problema
a) motorno područje
Osoba uči nove sklopove pokreta kojima može
raditi ono što prije nije mogla
b) afektivno-motivacijsko područje
Osoba stječe i mijenja stavove i interese,
mijenja sustav vrijednosti

Pamćenje

PAMĆENJE – najbitniji dio procesa učenja.

Pamćenje je dio ukupne obrade podataka. Podaci se pretvaraju u fiziološke


reprezentante koji se kratkotrajno zadržavaju u senzornom pamćenju.

Tijek procesa pamćenja:


1. podaci se pretvaraju u fiziološke reprezentante koji se
kratkotrajno zadržavaju u senzornom pamćenju
2. iz senzornog pamćenja podaci odlaze u tzv. kratkoročno
skladište
3. iz kratkoročnog skladišta podaci mogu imati dva puta:
a) mogu se potpuno izgubiti
b) mogu otići u tzv. dugoročno skladište pod uvjetima:
- da su privukli našu pažnju
- da smo ih dovoljno puta ponovili
- da za nas imaju emocionalnu vrijednost

Kratkotrajno pamćenje – traje nekoliko sekundi, ima mali kapacitet


- pamti se 7 +- 2 elementa)

12 / 15
Osnove andragogije, sociologije i psihologije

Dugotrajno pamćenje – podaci se pohranjuju u dugoročnom


skladištu, koje ima veliki kapacitet

Ponavljanje u učenju i pamćenju:


Ponavljanje je povezivanje novih informacija s onima koje imamo
otprije:
Razlikujemo:
1. integracijsko ponavljanje –nove informacije ugrađuje u postojeće
2. obično ponavljanje – svjesno zadržavanje informacije u obliku u kojem je
primljena, bez povezivanja s drugim informacijama

Zaboravljanje

Uzroci zaboravljanja
Postoje brojne teorije zaboravljanja, ovdje navodimo samo neke
najpoznatije:
- Freudova teorija represije
neugodne doživljaje potiskujemo u podsvijest i time ih zaboravljamo

- teorija slabljenja traga


pamćenje slabi ako se građa ne ponavlja

- teorija interferencije
dolazi do uzajamnog ometanja različitih tragova pamćenja

Najbitnija je sljedeća činjenica: brzina zaboravljanja ovisi mnogo više o


stupnju naučenosti građe, a mnogo manje o njenoj težini.

Faktori učenja i pamćenja

Riječ je o faktorima koji bitmo utječu na učenje i pamćenje; to su:

a) MOTIVACIJSKI FAKTORI
b) TRANSFORMIRANJE INFORMACIJA I NJIHOVO ZAPAMĆIVANJE
c) ISKUSTVO
d) MENTALNA KONDICIJA
e) OSOBINE LIČNOSTI

a) MOTIVACIJSKI FAKTORI

Visoko i nisko motivirani pojedinci bitno se razlikuju u brzini učenja i


pamćenja. Nisko motivirani – brzo zaboravljaju, imaju slabu koncentraciju,
pogrešno shvaćaju, znanje im je užeg opsega

13 / 15
Osnove andragogije, sociologije i psihologije

Najvažniji činitelji motivacije:

1. namjera učenja
2. interes za gradivo - bavljenje onim što nas zanima samo je po sebi
zadovoljstvo
3. želja za postignućem
4. razina aspiracije - želja, težnja za postizanjem nečega
5. uspjeh i neuspjeh u učenju - uspjeh je visokomotivirajući faktor
6. poznavanje rezultata učenja - motivira za daljnje učenje

b) TRANSFORMIRANJE INFORMACIJA I NJIHOVO ZAPAMĆIVANJE

Onaj tko uspije stvoriti predodžbu neke informacije ima više šanse da će
tu informaciju zapamtiti (vizualizacija informacije)

c) ISKUSTVO
Javlja se kao:
1. veće ili manje poznavanje gradiva koje se uči
Riječ je o iskustvu u učenju općenito tj naviknutosti na učenje.
Gradivo koje je otprije poznato lakše se uči.

U nastavi informatike po pitanju iskustva nastavnik se često susreće s


"problemom" apsolutnih početnika i naprednih učenika. Kod apsolutnih
početnika često je riječ o "gubljenju koraka", odn. nemogućnosti praćenja
dinamike izlaganja gradiva. Istovremeno, u grupi se često nalaze napredni
polaznici kojima pažnja popušta jer gradivo djelomično dobro poznaju i brzo
izvršavaju dobiveni zadatak na računalu. Da li se nastavnik u tom slučaju
treba baviti isključivo početnikom, a naprednog pustiti da "drijema"?
Odgovor je: nastavnik mora pomagati početniku, i istovremeno animirati i
aktivirati naprednog polaznika odgovarajućim težim zadacima, kako bi
zadržao pažnju i interes svih polaznika (aktivnu klimu na nastavi)

Drugi problem koji se javlja u svladavanje tehničkih pojmova na početku


informatičke edukacije. I ovdje je riječ o problemu vezanom uz početnike,
kojima su pojmovi informatičke tehnologije nerazumljivi i mogu ih
obeshrabriti u daljnejm učenju. Kako bi lakše shvatili, predavač se treba
poslužiti medijatorom - usporedbom tih pojmova s onim pojmovima koji su
polaznicima poznati iz svakodnevnog života. Pri tome je vrlo korisno koristiti
se više vizualnim nego verbalnim medijatorima.

(Medijator – postojeća asocijacija se koristi u oblikovanju novih asocijata)

Primjeri:
HARDWARE: knjiga s koricama i listovima
SOFTWARE: sadržaj, tekst u knjizi
RAM: površina radnog stola
HARD DISK: police u ormaru u koji se odlažu dokumenti

Poželjno je u tumačenju informacijske tehnologije i uloge računala davati


konkretne primjere njihove praktične uporabe u svakodnevnom životu.

14 / 15
Osnove andragogije, sociologije i psihologije

To je važno u sklopu uvodnog gradiva ECDL-a Modula 1. Polaznici moraju


akceptirati informatičku tehnologiju kao pomoć u izvršenju konkretnih
radnih zadataka i u svakodnevnom životu.
d) MENTALNA KONDICIJA
Pojedinci koji dulje vrijeme nakon obveznog školovanja nisu sustavno
odn. redovno učili imaju manjkavu mentalnu kondiciju. Oni nisu vješti u
transformiranju sadržaja učenja, teško odvajaju bitno od nebitnog,
sporo čitaju.

Međutim, mentalna kondicija (kao i fizička) može se vježbanjem


(učenjem) ponovo steći. Pri tome je od pomoći npr. učenje tekstova
napamet i rješavanje križaljki, zagonetki, rebusa i sl.

e) OSOBINE LIČNOSTI

Značajno određuju proces učenja.


LIČNOST – skupina karakteristika koje određuju ponašanje, misli i
emocije svake osobe.
Poznavati određene osobine ličnosti znači poznavati i razlikovati osnovne
modele ponašanja pojedinca u raznim situacijama, u komunikaciji i
izražavanju.

Pojam ličnosti u užem smislu obuhvaća:


• temperament
• karakter

TEMPERAMENT
Ona strana ličnosti koja je povezana s emocionalnim doživljajima. Te su
osobine određene biološkom strukturom čovjeka, a pod utjecajem okoline se
samo u određenoj manjoj mjeri mogu mijenjati.

Postoji više podjela temperamenta, jedan od starijih pristupa je poznata


podjela:
a) kolerik – snažni osjećaji koji se brzo izmjenjuju, javno ih pokazuje; više
pesimističan po raspoloženju
b) sangvinik – manje snažni osjećaji, brzo se izmjenjuju, javno ih
pokazuje, optimist po raspoloženju
c) melankolik – snažni osjećaji, sporo se izmjenjuju, javno ih ne pokazuje,
pesimist po raspoloženju
d) flegmatik – slabi osjećaji, sporo se izmjenjuju, ne pokazuje ih, optimist
po raspoloženju
Veoma mali broj ljudi pripada "čistom" tipu temperamenta, mnogo su češće
kombinacije ovih tipova.

KARAKTER
Psihičke osobine povezane uz moralnu stranu ličnosti - rezultat su odgoja i
djelovanja faktora sredine, dakle učenja.
Karakter se odražava u odnosu osobe prema:
- samome sebi
- svojim zadacima i postupcima
- prema drugim ljudima

15 / 15
Osnove andragogije, sociologije i psihologije

- prema normama ponašanja uže i šire zajednice u kojoj živi

U mnoštvu klasifikacija postoji i ona o CRTAMA TEMPERAMENTA:


Spomenuti ćemo dvije:
1. emocionalna stabilnost – osoba umije vladati svojim emocijama i «ne
gubi živce» za sitnice; na drugom kraju su emocionalno nestabilni
pojedinci koji imaju suprotne osobine

2. opći ton raspoloženja – kreće se od optimizma pa do pesimizma i


depresivnih raspoloženja, sa svim posljedicama koje iz takvih stanja
nastaju za pojedinca. Utjecaj okolnih faktora na opći ton raspoloženja u
određenoj mjeri postoji, pa dakle ipak ne možemo reći da se pesimisti i
optimisti takvima rađaju

TZV. CRTE LIČNOSTI


Jedan od suvremenijih pristupa opisu psihičkih osobina čovjeka.
Neke od njih su:
- inteligencija ( intelektualna, socijalna inteligencija)
- ambicioznost (upornost, inicijativnost)
- introvertiranost
- ekstrovertiranost

Nastavnik najčešće uočava razliku između ekstrovertnih i introvertnih


polaznika. Dok prvi najčešće šute i rijetko postavljaju pitanja, drugi rado
raspravljaju s predavačem, izražavaju svoje mišljenje, pitaju, zivkaju i
komentiraju.
U nastavnim grupama često se nađu pojedinci s pretjeranom potrebom
samoisticanja koji ometaju rad.
S druge strane, pojedini polaznici su toliko nesigurni u svoje sposobnosti
da od nastavnika traže potvrdu za svaki potez i radnju na računalu.
Nastavnik dakle mora uočiti osobne karakteristike svih polaznika u grupi
te adekvatnm postupkom prema svakome učiniti rad nastavne grupe
uspješnim.

e) UČENJE I ŽIVOTNA DOB

Postoje neke razlike u sposobnostima učenju u odnosu na životnu dob


polaznika
pa je poželjno da ih nastavnik poznaje kako bi mogao prilagoditi svoj
nastavni I pedagoški pristup.

Karakteristike učenja osoba starije životne dobi su:


- brzina učenja je nešto manja u odnosu na mlađe ljude
- stariji su nešto slabiji u fazi uporabe naučenog gradiva
- kod starijih ljudi živčani sustav sporije obrađuje informacije, što
otežava i stjecanje i korištenje pohranjenih informacija.

Prema nekim istraživanjima, odnos životne dobi i učenja je slijedeći:

16 / 15
Osnove andragogije, sociologije i psihologije

Odnos životne dobi i uspjeha u učenju


a) najbolje godine za učenje između 20 i 25 god.
b) Do 40. godine života nema pada sposobnosti koje sudjeluju u učenju
c) Poslije 40. godine sposobnosti opadaju oko 1% godišnje
d) poslije 50 godine sposobnosti opadaju nešto brže

No, navedeni podaci nikako ne predstavljaju pravilo – oni nastavniku trebaju


poslužiti samo kao informacija i orijentacija.

Ljudi iste životne dobi mogu se znatno razlikovati po sposobnostima učenja i


prilagodbe:
- mogućnosti učenja starijih ljudi više su povezane sa fizičkim i psihičkim
zdravljem nego s kronološkom dobi
- osobe starije dobi koje imaju dobru mentalnu kondiciju (cijeli život su
aktivni u procesu učenja) ne zaostaju za mlađim ljudima po
sposobnostima učenja
- moguće je poboljšanje učenja i pamćenja unatoč životnoj dobi

Ove su činjenice bitne zbog produženja radnog vijeka u suvremenom


svijetu, i potreba za permanentnim cjeloživotnim učenjem.

17 / 15
Osnove andragogije, sociologije i psihologije

V TESTIRANJE KANDIDATA U ECDL PROGRAMU


osvrt s andragoškog i psihosocijalnog gledišta

Propisani postupci vršenja testiranja detaljno se obrađuju u okviru Programu


obrazovanja i provjere znanja ECDL ispitivača.
No, osim toga treba na ispitu voditi računa i o onim faktorima koji mogu
imati bitan utjecaj na uspjeh kandidata, a ne ovise isključivo o njihovom
znanju.

- gotovo svi polaznici u većoj ili manjoj mjeri osjećaju tremu pred ispit,
bez obzira na pripremljenost i znanje (jaka trema – što je često osobina
ličnosti – može znatno smanjiti uspjeh na ispitu pa čak i potpuno
blokirati polaznika)

- kod početnika (onih koji su prošli edukaciju bez ikakvog prethodnog


predznanja i informatičkog iskustva) nedovoljna uvježbanost
(istreniranost) može biti uzrokom lošijeg uspjeha na ispitu

- kod iskusnijih kandidata (koji od ranije dobro vladaju gradivom)


brzopletost u rješavanju zadataka zbog prevelike samouvjerenosti
može dovesti do neuspjeha ili slabijeg uspjeha na ispitu

Najčešće se ispiti polažu zajednički u grupi, a prisutnost drugih osoba izaziva


kod kandidata emocije jačeg ili slabijeg intenziteta.
Tada mogu djelovati dva mehanizma socijalne interakcije koje mogu utjecati
na uspjeh ili neuspjeh polaznika na ispitu.
To su:
SOCIJALNA FACILITACIJA – prisutnost drugih u u grupi djeluje na način da
poboljšava aktivnost pojedinca. Očekivanje uspjeha u prisustvu drugih
aktivira pozitivne emocije i motivira za postizanje što boljeg uspjeha
(takmičarski duh)

SOCIJALNA INHIBICIJA – prisutnost drugih u grupi djeluje na način da


pogoršava aktivnost pojedinca.
Na djelu je strah od mogućeg neuspjeha, tim više što će taj neuspjeh biti
svima poznat.
U igru dolazi osjećaj vlastite vrijednosti (jedan od najvažnijih motiva
suvremenog čovjeka) i s njim povezana bojazan od gubitka ugleda u svojim
očima i u očima drugih.
Socijalna inhibicija može biti suogovorna za loš uspjeh ili neuspjeh na ispitu.

Koliko i kako može pomoći ispitivač na ispitu?


Može pomoći na način:

- da stvori ugodno i opušteno ozračje na ispitu


- da svojim ponašanjem oslobodi kandidate napetosti (nekoliko
duhovitih rečenica ili koji vic mogu pomoći kandidatima u opuštanju)
- da ohrabruje kandidate
- da upozori kandidate na najčešće greške koje se događaju na ispitu

18 / 15
Osnove andragogije, sociologije i psihologije

19 / 15