POTRESNO INŽENJERSTVO

-SKRIPTA-

ZAGREB, 2010.
 1.PREDAVA JE

Prirodne katastrofe nastaju djelovanjem prirodnih sila, a manifestiraju se kao nastajanje

potresa, požara, poplava, suša, snježnih lavina, olujnog nevremena, odrona i klizanja tla,
orkanskih vjetrova, vulkanskih erupcija.
Potresi se ne mogu spriječiti, ali se mogu ublažiti pažljivim planiranjem, dobro pripremljena i
......
Potres je endogen proces do kojeg dolazi uslijed pomicanja tektonskih ploča, a posljedica je
podrhtavanje Zemljine kore zbog oslobađanja velike količine energije.
Rasprostranjenost potresa
- veza epicentra potresa i tektonike ploča
• 80% potresa: Cirkum-pacifički pojas
• 15% potresa: Mediteransko-azijski potres
• 5% potresa: u unutrašnjosti ploča ili duž oceanskih hrptova
Potres – Zemljine vibracije uzrokovane iznenadnim, naglim oslobađanjem energije
uskladištene ispod Zemljine površine. Uglavnom rezultiraju premještanjem stijena duž
lomova poznatih kao rasjedi.
Prateći potres - poravnavanje duž rasjeda često uzrokuje seriju potresa poznatih kao
naknadni udari/potresi. Mnogi su manjeg intenziteta i ne mogu prouzročiti značajne štete duž
oslabljenih struktura.

Teorija elastičnog odraza objašnjava na koji se način energija oslobađa tijekom potresa.
Stijene na jednoj strani rasjeda relativno se pomiču u odnosu na stijene s druge strane.

Značaj potresnog inženjerstva

Potres je prirodna pojava nepredvidivog karaktera.

Potres je prirodna sila čije djelovanje čovjek svojim znanjem odnosno tehnološkim
dostignućima ne može spriječiti. Mogu se poduzeti mjere da se razorno djelovanje kretanje tla
na ljude i ljudsko nasljeđe što je moguće više ublaži.

Djelovanje i posljedice potresa:

Najbolnije posljedice: gubici ljudskih života.

Oštećenja ili rušenje: zgrada, mostova

Oštećenja ili rušenje specijalnih objekata: nuklearne elektrane, velike brane, cjevovodi za
nafte i plin, postrojenja kemijske industrije

Štete od potresa

Štete od potresa nastaju kao direktna posljedica dinamičkog odgovora konstrukcije na

kretanje tla.

1
Pojave koje prate proces su:

• požari
• slijeganje terena
• klizanje tla
• likvefrakcija pjeskovitog tla
• lavine
• poplave
• visoki valovi

U razvijenim državama je stupanj zaštite od potresa veći, a to se ogleda kroz dosljednu

primjenu tehničkih potresa za projektiranje i građenje objekata u seizmički aktivnim
područjima.

Podaci o posljedicama dvaju potresa

Potres Loma Prieta

Potres Spitak 07.12.1989.
17.10.1989. Sjeverna
Armenija
Kalifornija
Poginuli 25 000 67
Povrijeđeni 31 000 2435
Bez krova nad glavom 514 000 7362
Materijalna šteta nepoznata 10*109 SFr.
M = 6,9 M = 7,1

Ovisnost stupnja oštećenja od inteziteta potresa

Intezitet potresa
prema MCS ili VI VII VIII IX
MKS
Stupanj
oštećenja zgrade
1% 4% 13% 35%
u % od
vrijednosti

Ciljevi pravilnog projektiranja građevina izloženih potresu

Osnovni ciljevi pravilnog projektiranja građevinskih konstrukcija na djelovanje potresa su:

- zaštita ljudskih života

- kritična postrojenja moraju ostati u funkciji
- ograničenje šteta.

2
 • Sigurnosni potres

Treba projektirati konstrukcije koje su sposobne podnijeti bez rušenja potrese koji se
mogu očekivati u toku životnog vijeka građevine. U nekim propisima taj nivo opterećenja
se naziva i sigurnosti potres.

• Potres na granici funkcionalnosti

Kod projektiranja građevina koje su od izuzetne važnosti pretpostavlja se da pri najjačem

očekivanom potresu mogu pretrpjeti oštećenja na nenosivim elementima, kao i neka
oštećenja nosive konstrukcije, ali ne smije biti ugrožena njezina funkcionalnost.

• Potres na granici pojave oštećenja

Potres koji izaziva oštećenja na nenosivim i nosivim elementima može se pojaviti više
puta u toku vijeka trajanja građevine i može se nazvati potresom na granici pojave
oštećenja.

Povratni period
Svi potresi se na osnovi vjerojatnosti pojavljivanja mogu vezati za određeni povratni period.
Kod nas postoje karte za povrtane periode od 50, 100, 500, 1000 i 10 000 godina.

• Povratni periodi za uobičajene zgrade

Europski propisi za utjecaj potresa na građevinama

Eurocode 8 definira sigurnosni potres sa povratnim periodom od 475 godina.

Povratni period u godinama

Sigurnosni potres 300 – 500
Potres na granici funkcionalnosti 50 – 200
Potres na granici pojave oštećenja 10 - 50

Za građevine specijalne namjene vrijedi drugi povratni period (nuklearna elektrana) su 10 000
godina ( za sigurnosni potres).

Tehničke norme uglavnom propisuju sigurnosni potres.

U slučaju jakih potresa može se očekivati da konstrukcija iz elastičnog pređe u neelastično

područje rada materijala.

Posljedica toga su oštećenja na nosivom sustavu i relativno veći trajni pomaci.

Za projektna seizmička djelovanja preporučuje se vjerojatnost prekoračenja od 10% za period

od 50 godina (vrijeme trajanja građevine). Koristeći znanje iz matematičke statistike: u
vremenu od 50 godina vjerojatnost je 10 % da će se desiti potres povratnog perioda.

3
 

  



   



    
 

Dobiven je povratni period od 500 godina.

Ciljevi pravilnog projektiranja građevina izloženih potresu

Neophodno je odgovarajućim konstrukterskim rješenjima postići dovoljnu sigurnost za
vrijeme nelinearnog rada nosivog elementa, odnosno osigurati duktilnost konstrukcije. U
svrhu osiguranja potrebne duktilnosti primjenjuje se metoda kapacitativnog
dimenzioniranja,, gdje se na odabranim mjestima dozvoljava plastifikacija i na taj način
osigurava
igurava nelinearan rad konstrukcije.

Detaljno ponašanje konstrukcije za vrijeme potresa može se pratiti primjenom nelinearne

dinamičke analize – Time History Analysis.

U tu svrhu mogu se pretpostaviti različiti oblici dijagrama sila

sila-pomak,
pomak, a opterećenje se obično
zadaje u obliku akcelograma, nastalih na osnovu zapisa stvarnih potresa.

• Primjena u svakodnevnoj inženjerskoj praksi

Primjenjuje se metoda ekvivalentnog statičkog opterećenja

opterećenja.

Potres se zamjenjuje nizom horizontalnih sila koje djeluju u visinama katova.

Metoda spektra odgovora ( Response Spectrum Analysis)

Ukupan odgovor konstrukcije dobiva se kao kombinacija odgovora u pojedinim vlastitim

oblicima, dinamički
namički sustav sa n međusobno zavisnih stupnjva slobode transformira se u n
nezavisnih stupnjeva slobode.

4
 Seizmološke osnove
Seizmologija je nauka o potresu i čini dio geofizike.

Seizmologe potres zanima kao prirodna pojava sa uzrocima nastajanja, načinima

rasprostiranja itd.

Građevinske inženjere zanima djelovanje potresa nnaa građevine, odnosno odgovor konstrukcije
na kretanje tla.

Građevinske inženjere zanima:

- ubrzanje tla (maksimalne vrijednosti, maksimalni tok ubrzanja)

- frekventni sadržaj vremenskog toka ubrzanja

Registriranje potresa

Uslijed pojave potresa javljaju se različiti seizmički valovi. Seizmograf je zajednički naziv
za mjerne instrumente koji bilježe pomake, brzine ili ubrzanja tla za vrijeme trajanja potresa.

Obično se mjerenja vrše u tri međusobno okomita pravca

pravca.

Seizmograf je naziv za mjerni instrument koji bilježi pomake tla u funkciji od vremena.

Zapis potresa se naziva seizmogram.

Seizmologija je grana geofizike koja proučava potrese. Kao prava znanost počinje djelovati
oko 1880. god kada je razvijen SEIZMOGRAF – instrument koji detektira, bilježi i mjeri
različite vibracije nastale potresom.

Mjerenje potresa

Seizmometar je instrument koji se koristi za detektiranje seizmičkih valova.

Seizmometar ne može sam zapisati pomak koji mjeri seizmograf.

5
 Jednostavan seizmometar za bilježenje vertikalnih pomaka

Igla koja bilježi se pomiče na skali kako se pomiče tlo, širenjem i stezanjem opruge; okvir
(stalak) i skala se pomiču s tlom; tromost težine je očuvana, a igla je relativno nepomična.

Seizmograf je seizmometar s napravom za zapisivanje koja proizvodi stalan zapis pomaka

Zemlje, obično u obliku vijugave linije na pokretnom valjku papira.

Seizmograf za horizontalne pomake

- bilježi pomake Zemlje na pomičnoj vrpci papira

- masa je obješena sa žicom na stalak i njiše se poput njihala kada se Zemlja
horizontalno pomiče

Seizmogram je zapis vibracija Zemlje na papiru.

- olovka pričvršćena za masu bilježi pomicanje na pomičnom valjku papira

- prvo stižu P,S, a onda površinski valovi – zabilježeno!

6
 a) Seizmograf – mjeri horizontalne pomake ( na principu inercije, tromosti (teška masa s
pisačem je nepomična, dok se ostali dio naprave pomiče zajedno s tlom tijekom
potresa)
b) Seizmograf – mjeri vertikalne pomake po istom principu kao pod a)
- Mreža seizmografskih stanica pokriva cijelu planetu. Unutar nekoliko minuta od
početka potresa bilježe se seizmički valovi.

Registriranje potresa

Za jača kretanja se koriste akcelerografi koji zapisuju promjene ubrzanja tla za vrijeme
trajanja potresa. Njihovi zapisi su akcelerogrami koji su zanimljivi inženjerima
konstrukterima.

Građa unutrašnjosti Zemlje

Zemljina kora je približne debljine od 10km (oceani) do 70 km (područje Alpa). Nalazi se u
čvrstom stanju. Ispod nje je Zemljin plašt debljine oko 2900 km koji je u tekućem stanju
(žilavo plastično stanje). Sloj plašta može se podijeliti na gornji – kruti (debljine oko 650km) i
donji plašt (tekući) u kojem nisu zabilježena žarišta potresa.

Vrste potresa prema porijeklu nastajanja

Prema uzroku ili porijeklu nastajanja potresi se mogu podijeliti na:

→ tektonske potrese
→ vulkanske potrese
→ potrese kao posljedica rušenja većih otvora u stijenskoj masi
→ potrese kao posljedica punjenja i pražnjenja akumulacija uz visoke brane
→ umjetno prouzrokovane potrese

Potresi se dijele po postanku:

→ Tektonski – uvjetovani tektonikom ploča – granice ploča! ( najviše u SAD-u, Japanu,

Indoneziji, Južnoj Americi)
→ Vulkanski – izazvani vulkanskom aktivnošću (npr. eksplozivna erupcija Mt. St.
Helens izazavala potres M = 5,1)
→ Urušni (kolapsni) – urušavanje kaverni; lokalni, plitki, male energije
→ Umjetni – izazvani klasičnim eksplozivom (vrlo slabi) ili nuklearnim eksplozijama
(snažni)

Potres
Najveći broj potresa je zabilježen upravo na rubovima tektonskih ploča.

7
Pomicanje tektonskih ploča se odigrava:

- podvlačenjem jedne ploče pod drugu

- smicanje između dviju ploča bilo u horizontalnom ili vertikalnom pravcu

Zemljina litosfera pliva na tekućem plaštu.

- Najveća koncentracija potresa u CIRKUM –

PACIFIČKOM POJASU:
- 80% plitkih potresa
- 90% srednjih potresa
- 100% dubokih potresa

Velika koncentracija potresa u MEDITERANSKO –

HIMALAJSKOM POJASU

Potres
Deformacije litosfere u početku su elastične a kada se dostigne čvrstoća stijene na smicanje,
zatezanje ili pritisak doalzi do loma što se manifestira kao potres.. Nakon loma dolazi do
oslobađanja energije koja se predaje putem seizmičkih valova. Mjesto u Zemljinoj
Z litosferi u
kojem je došlo do loma naziva se hipocentar (žarište ili fokus potresa).
Vulkanski potresi su vezani za erupciju vulkana koji su posljedica lokalnih lomova u
Zemljinoj litosferi.
Potres može biti uzrokovan i rušenjem šupljina u stijenskoj masi.
Punjenje ili pražnjenje velikih akumulacija vode iza visokih brana može uzrokovati potres.
Pod umjetnim potresima misli se na posljedice podzemnih i nadzemnim eksplozija.

Osnovni seizmološki pojmovi

Hipocentar je mjesto u Zemljinoj kori ggdje je došlo do loma ili je to mjesto nastanka
potresa.
resa. Naziva se još i fokus ili žarište potresa.
Epicentar je mjesto na površini Zemlje vertikalno iznad hipocentra.

8
Dubina potresa (hipocentra) predstavlja dubinu na kojoj se desio lom u Zemljinoj kori
odnosno potres.

- Potres – energija u obliku seizmičkih valova zrakasto se širi u svim smjerovima od

točke, centra oslobađanja energije. Kada nastane pukotina ona se pomiče duž rasjeda
brzinom od nekoliko km/s. ( Dužina rasjeda može biti od nekoliko metara do nekoliko
stotina kilometara). Kod većih pukotina/rasjeda potrebno je više vremena da se sva
uskladištena energija u stijenama otpusti i prema tome tlo će se duže tresti.

Hipocentar je mjesto unutar Zemljine kore gdje se pukotine stvaraju i iz njih se oslobađa
oslo
energija, tj. žarište od kojeg se širi potres.

Energija potresa je energija oslobođena u hipocentru

hipocentru.. Sastoji se iz dva dijela:
- energije koja se rasipa na mjestu nastanka potresa kroz procese razaranja, trenja,
razvijanja toplote itd.
- dijela energije koji se predaje dalje od hipocentra u obliku seizmičkih valova.
valova

Izosete su linije jednakog inteziteta potresa.

Većina potresa ima žarište u Zemljinoj litosferi

litosferi, dakle na dubini h< 70-80km.
80km. Na njih otpada
oko 85% svih potresa.

Na srednje duboka žarišta, h = 70 ÷ 300 km, otpada oko 12%,

a na veoma duboka žarišta, h > 300 km, svega oko 3% svih potresa.

9
 Vrste potresa
Potresi se dijele u tri grupe s obzirom na dubinu hipocentra (žarišta):

→ plitki potresi 00-70km 85%

→ srednji 70
70-350km 12%
→ duboki 350
350-700km 3%

Srednjih i dubokim ima samo 15% - na toj dubini su stijene rastaljene („plastični“ tokovi
stijena) – nisu u mogućnosti u takvom stanju iznenada otpustiti energiju kao čvrste, tj.
„krhke“ površinske stijene.

Vrste seizmičih valova

Dio energije potresa se dalje prenosi u obliku seizmičkih valova, koji se rasprostiru od
hipocentra kroz slojeve Zemlje. Svojstva tih slojeva značajno utječu na brzinu rasprostiranja i
mogu značajno mijenjati amplitude i frekvencije seizmičkih valova.

Prostorni valovi se prenose kroz litosferu, ali i kroz unutrašnjost Zemlje ( prije svega P-
P
valovi).

Površinski valovi se pojavljuju samo u gornjim slojevima Zemljine litosfere.

- Prostorni
• primarni ( P-valovi)
valovi)
• sekundarni ( S-valovi)
valovi)
- Površinski
• Love-ovi
ovi valovi (L
(L-valovi)
• Rayleigh-evi
evi valovi (R
(R-valovi)

Potres je valno gibanje. Nastaje više vrsta valova.

10
Dva različita tipa valova:

- površinski valovi – seizmički valovi koji putuju po Zemljinoj površini iz epicentra (

kao vodeni valovi kad se baci kamenčić u vodu).
- dubinski valovi (body waves) – seizmički valovi koji putuju kroz Zemljinu
unutrašnjost šireći se iz epicentra u svim smjerovima ( poput zvu
zvučnih
čnih valova u zraku).

P – valovi
P – valovi su longitudinalni valovi.

Djelići tla se kreću u pravcu prostiranja valova i to naprijed i nazad

nazad.. Tako da mjestimično
doalzi do kompresije (suzbijanja) ili do dilatacije (razvlačenja). Ovi procesi se dešavaju u
čvrstima stijenama, u tekućoj magmi, kao i u vodi. Primarni valovi imaju najveću brzinu
rasprostiranja i prvi stižu na neko promatrano područje.

S – valovi
S – valovi su transverzalni valovi ili smičući valovi.

Djelići tla se kreću poprečno na pravac raspr

rasprostiranja
ostiranja valova i to u horizontalnoj ravnini ( SH-
valovi), u vertikalnoj ravnini (SV-valovi) ili kombinirano.. Oni se javljaju samo u čvrstim
stijenama,, jer magma koja je u tekućem stanju i voda ne posjeduju čvrstoću na smicanje.

Dubinski valovi
- primarni (P) – longitudinalni (najbrži 44-7 km/sek.)
- sekundarni (S) – transverzalni (sporiji 22-5 km/sek.)

-djelomični
djelomični pomaci seizmičkih valova

a) P-valovi su prikazani kao iznenadno guranje na kraju rastezljive opruge; dijelovi vibriraju
u smjeru napredovanja vala

b) S-valovi su prikazani s „trešnjom“ nategnutog konopa; dijelovi vibriraju okomito na smjer

napredovanja vala

11
 a) neporemećeni materijal

b)P-valovi – stezanje i rastezanje materijala u smjeru

kretanja vala

c) S-valovi – pomicanje materijala okomito na

smjer kretanja vala

Brzina širenja ovisi o gustoći i elastičnim svojstvima – što je veća gustoća, bolje se šire!

L – valovi
L – valovi su slični SH – valovima.

Djelići tla se kreću horizontalno, poprečno na pravac rasprostiranja, ali sa jako opadajućom
amplitudom.

R – valovi
R – valovi su slični valovima koji nastaju u vodi nakon što se u nju ubaci kamen,
kamen a ima
sličnosti i sa morskim valovima.

Djelići tla se kreću kombinirano, vertikalno gore

gore-doljee i horizontalno naprijed-nazad.
naprijed

Seizmički valovi mogu na mjesto promatranja stići kao direktni,, kao odbijeni ili kao
prelomljeni valovi.

Površinski valovi
dugi, L- valovi, najsporiji;

Love - ovi valovi – kreću se horizontalno

horizontalno,, osjećaju se na površini kao valjanje, stvaraju elipse

Rayleigh-jevi valovi - kreću se vertikalno,, amplituda im raste prema gore, kod potresa
uzrokuju poskakivanje

12
 Brzine rasprostiranja seizmičkih valova
Brzina seizmičkih valova, pod pretpostavkom homogene sredine, ovisi o elastičnim
parametrima i gustoći materijala
materijala.

Osnovne formule za brzine rasprostiranja prostornih valova su:

 !
- prostorni primarni P-valovi
valovi    "

$
#  
"
- prostorni sekundarni S--valovi
&
%&  '
  &  (&)
Pregled brzine rasprostiranja seizmičkih valova

Indirektni (prelomljeni)
Direktni valovi (plići potresi) valovi (mogu prestići
direktne valove)
P – valovi 5 + 7 km/s 7 + 13 km/s
S – valovi 3 + 4 km/s 4 + 6 km/s
L i R – valovi = 0,9 brzine S - valovi

Lociranje potresa
P, S i površinski valovi – počinju sse širiti uslijed potresa u isto vrijeme; kako putuju tako se
postepeno odvajaju – različita brzina!

- Na seizmogramu stanice prvi dolazak P valova je odvojen od prvog dolaska S valova s

kratkim razmakom na papiru bilježenja
- Što je udaljenije žarište potresa od mjerne stanice to je vremenski interval stizanja P i
S valova jače izražen na seizmogramu. Na sseizmogramu
eizmogramu očitavamo vrijeme dolaska
do
pojedine skupine valova i amplitudu vala.

13
 - Vremenski interval između prvog dolaska P valova i S valova povećava se s
udaljenošću od seizmografske stanice – interval se koristi za određivanje udaljenosti
potresa (epicentra) od seizmografske stanice.
- Prema vremenskom razmaku u dolaženju primarnih i sekundarnih valova (kašnjenju)
izračunavamo udaljenost potresa.
- Interval od 8min. – udalj
udaljenost epicentra je 5500 km.

Skale za mjerenje potresa

Za karakteriziranje jačine potresa neophodno je usvojiti skale za mjerenje potresa. Postoji više
skala za mjerenje potresa, a prema njihovim osnovnim karakteristikama mogu se podijeliti u
dvije grupe:
• Magnitudne skale
• skale inteziteta ili opisne skale.

Magnitudne skale
Magnituda M je mjera oslobođene energije u hipocentru potresa koja se dalje predaje u formi
elastičnih ili seizmičkih valova.

Ovdje je E energija oslobođena u hipocentru. Ka

Kaoo primjer, energiji oslobođenoj u hipocentru
24
koja iznosi 10 erga odgovara magnitudi od M = 8,1.

( (
*  ' ',-
,- ./012  3  ' ',- ./45672  '3
+ +
,- ./0122  3 8 '*''979 ,- .'/45672  3 8 ''*

Najpoznatija magnitudna skala nosi naziv prema njenom utemeljitelju Richter-u

Richter (1935). To
je logaritamska skala. Prirast za jednu mjernu jedinicu znači i povećanje energije za faktor
101,5 ili gotovo 32 puta.

Richter-ova ljestvica se računa na osnovi seizmograma pojedinog potresa, izračunavanjem

potresa.. To je numerička ljestvica. Energija potresa
ukupne oslobođene energije u žarištu potresa

14
se izražava magnitudom 0- 8,6. Logaritamski se povećava. Magnituda 5 oslobađa 31,5 puta
više energije nego potres magnitude 4. Magnituda 6 – 1000 puta više nego potres magnitude 4
( 31,5 x 31,5).

Magnituda Broj potresa/god.

2 osjeti se, bez šteta
100 000
4,5 šteta (vijesti!) nekoliko tisuća
7 značajni 16 – 18
8 velikih razmjera 1 ili 2
8,6 zabilježen maksimum

Odnosi magnitude Richterove ljestvice i energije koju proizvode ljudske eksplozije:

• 1,0 = 32 kg TNT-a
• 2,0 = 1000 kg TNT-a (ekvivalent najsnažnijim konvencijalnim bombama iz Drugog
svjetskog rata)
• 3,0 = MOAB (najsnažnije američko konvencijalno oružje, tzv. „majka svih bombi“)
• 4,0 = manje nukearno oružje
• 5,0 = približno atomskoj bombi bačenoj na Nagasaki.
• 6,0 = 1 000 000 tona TNT-a
• 7,0 = 50 megatona (ekvivalent sovjetskoj Car bombi)

Najjači potresi

• 1920. Kina, M = 8,6, 180 000 žrtava

• 1960. Čile, M = 8,5 – 8,7 5700 žrtava
• .....

Hrvatska – najviše potresa i od Albanske obale do Zadra, podvelebitski kraj i južna Slovenija.

- male dubine hipocentra – do 20km.

- Dubrovnik 1667. godine
- Makarska 1962. godine
- Hrvatsko Zagorje 1982.godine

Posljednjih 30godina se događaju potresi VI – VII stupnjva MCS ljestvice (srednje jaki
potresi).

Opisne skale ili skale inteziteta

Opisne skale ili skale inteziteta daju mjeru jačine potresa obzirom na njegovo djelovanje
na građevine, ljude i prirodu.

Intezitet I je veličina koja opisuje djelovanje potresa na nekom promatranom mjestu.

Djelovanje potresa se ogleda kroz štetne posljedice na određenom lokalitetu.

15
Trenutno se koristi nekoliko skala inteziteta i to većina sa 12 stupnjeva. Između njih ne
postojeznačajnije razlike u vrednovanju pojedinih stupnjeva.

Radi se o sljedećim skalama:

• MCS – skala ( Mercalli – Cancani – Sieberg, 1917. god.)

12 stupnjeva, prva skala inteziteta u širokoj uporabi

• MM – skala ( Modificirana Mercalli-jeva, 1931.,1956.)

12 stupnjeva, dopunjena MCS – skala, popularna u SAD-u.
• MSK – skala ( Medvedev – Sponheuer – Karnik, 1964.)

12 stupnjeva, koristi se prije svega u Europi. Više puta je dopunjavana, npr.

MSK -76/78.

• ESK – 12 Europska makroseizmička skala od 12 stupnjava, oslanja se na MSK –

skalu, dio je nastojanja za harmonizacijom tehničke regulative u oblati seizmičkog
djelovanja na građevine
• EMS – 98 12 stupnjeva Europska makroseizmička skala

Za projektiranje i izvođenje građevina koriste se upravo skale inteziteta i to povezane s

vjerojatnošću pojave potresa određenog inteziteta na nekom području. Najčešće su za cijele
države urađene seizmičke karte u kojima izoseiste povezuju mjesta na kojima se očekuje
potres istog inteziteta za neki povratni period i određenu vjerojatnost pojave.

Seizmološka karta Hrvatske dana je u stupnjevima ljestvice MSK – 64, što prikazuje intezitet
potresa. U proračunu se koristi proračunsko ubrzanje tla ag. Intezitet potresa prikazan u
stupnjvima ljestvice MSK – 64 ljestvice nije isto kao i proračunsko ubrzanje tla. Proračunsko
ubrzanje ovisi o intezitetu.

Područja inteziteta potresa u stupnjevima ljestvice MSK – 64: 6,7,8,9.

Mjerenje jačine potresa

Mercalli – Cancani – Sieberg – ova (MCS) ljestvica

- empirijska, subjektivna
- prikazuje intezite potresa
- veličina i vrsta štete
- učinak potresa na ljude, objekte i tlo
- I – XII stupnjeva

I – III stupnja slabi potresi

IV – VI stupnja srednji potresi
VII – IX stupnja jaki potresi
X – XII stupnja katastrofalni potresi

16
 Odnosi između skala za mjerenje potresa
Magnitudne skale i skale inteziteta su, fizikalno gledano, različiti načini vrednovanja jedne
iste prirodne pojave. Postoje empirijske relacije između dvije skale odnosno dvije veličine.

Područje inteziteta potresa u stupnjevima Proračunsko ubrzanje ag izraženo kao

ljestvice MSK – 64 ubrzanje sile teže
6 0,05
7 0,1
8 0,2
9 0,3
10 posebna istraživanja

Usporedba inteziteta potresa (I) i magnitude potresa (M)

Intezitet u stupnjvima MCS ( Mercalli – Cancani – Magnituda (ljestvica po

Sieberg) Richteru)
I 0,0 – 1,5
II –III 1,5 – 2,5
III – IV 2,5 – 3,0
IV – V 3,0 – 3,5
V – VI 3,5 – 4,0
VI – VII 4,0 – 4,5
VII – VIII 5,0 – 5,5
VIII – IX 5,5 – 6,0
IX – X 6,0 – 6,5
X – XI 6,5 – 7,0
XI - XII 7,0 – 7,5
XII 7,5 – 10,0

Seizmičnost
Seizmičnost nekog područja je skup karakteristika potresa, promatranih i u prostoru i u
vremenu.

Za seizmičnost nekog područja značajni su :

• položaj hipocentra (žarišta) potresa koji je određen sa tri prostorne koordinate, dvije
po površini Zemlje i trećom dubinskom
• vrijeme nastanka potresa
• oslobođena energija odnosno odgovarajuća magnituda potresa

Zanimljiv pokazatelj koji slijedi iz istraživanja seizmičnosti je učestalost potresa određene

magnitude ili određenog inteziteta u nekom vremenskom razdoblju.

17
Učestalost potresa određene magnitude u jednoj godini na Zemlji

Magnituda Broj potresa

M>8 1+2
7<M<8 15 + 20
6<M<7 100 + 150
5<M<6 750 + 1000
4<M<5 5000 + 7000

Posljedice potresa

• promjene tokova podzemnih voda

• promjene nivoa podzemnih voda – poplave
• promjene smjera tečenja rijeka
• presušivanje izvora; pojave novih izvora; pojave mineralnih izvora
• pukotine u tlu
• odroni i pokretanje klizišta
• oštećenja plinskih i vodnih cjevovoda
• oštećenja električnih vodova
• požari

→ pomicanje tla
- vibracije, trešnja, podrhtavanje – štete na objektima
- kod velikih snažnih potresa je vidljivo pomicanje tla – ruše se mostovi, zgrade
→ klizišta
Likvefakcija – vodom se saturira tlo ili sediment. Može se dogoditi nekoliko minuta nakon
potresa. Objekti putaju, tonu, podloga teče!
→ tsunami

Iznenadna pomicanja oceanskog dna gore – dolje uslijed podmorskih potresa izazivaju veliki
morski val, popularno zvani „ plimski“ val – krivi termin jer plima nema ništa s nastankom
ove pojave!

- geolozi – termin TSU AMI ( tsu – luka, nami – val) zovu ih i seizmički morski
valovi
- uzrokovani su snažnim potresima (magnitude 8) – poremete oceansko dno – nastaju
klizišta ili vulkanske erupcije
- veliki dio oceanskog dna se podiže ili spušta tijekom potresa
- podiže se i spušta voda iznad tog područja
- kada se spušta na morsku razinu nastaje dugi morski val koji velikom brzinom
napreduje preko oceana

18
 - nema veze s običnim valovima nastali vjetrom ( dužina 400 m, visina 0,6 – 3m, brzina
90 km/h)

TSUNAMI – dužina vala 160km, brzina 725 km/h, visina 0,6 -2

2 ,0m, ali u blizini obale zbog
topografije morskog dna može postići visinu 15 – 30 m, no često ne dolazi do velikog
povećanja visine.

2.PREDAVA JE

METODE PRORAČUNA
1) linearan statički proračun primjenom ekvivalentnog statičkog djelovanja
2) linearan dinamički proračun spektrima odgovora
- nelinearna statička metoda postupnog guranja
- ...

2) LI&EARA& DI&AMIČKI PRORAČU& SPEKTRIMA ODGOVORA

- izdvojimo 3 fizikalne veličine u funkciji vremena t:
1) pomak tla dg(t)
2) brzina tla vg (t)
3) ubrzanje tla ag(t)
- Za štete su mjerodavni ubrzanje tla i frekventni zapis.

-vertikano ubrzanje tla je 1/3- 1/1 horizontalnog ubrzanja - najčešće:

ag,max,vert= 2/3 · ag,max,hor
- frekventni opseg: f = 0,1 -30 30 Hz
-period: T = 0,003
0,003-10 s
Zastupljenost pojedinih frekvencija u vremenskim zapisima. Kretajne tla ovisi o vrsti podloge.
19
- Promjena frekvencija i perioda ovisi o vrsti tla:

Tlo Raspon frekvencija Raspon perioda

[Hz] [s]
čvrsta i stjenovita tla 3-10 0,1-0,3
srednje čvrsta tla 2-8 0,13-0,5
mekana tla 0,5-2 0,5-2,0
vrlo mekana tla 0,3-0,5 2,0-3,0

- Opasno ako se osnovne frekvencije poklapaju s dominantnim frekventnim opsezima u

vremenskom toku
- Moramo definirati opterećenje uslijed djelovanja potresa
- Bitna je relacija agmax, intezitet I i magnitude M.
- Za inženjersko vrednovanje zapisa potresa iskazanog u obliku toka ubrzanja tla za vrijeme
trajanja potresa i za projektiranje koriste se spektri odgovora

-SPEKTRI ODGOVORA- za inženjersko vrednovanje zapisa potresa iskazanog u obliku

toka ubrzanja za vrijeme trajanja potresa kao i za projektiranje koriste se spektri
- spektri: pomaka, brzine, ubrzanja
Spektar odgovora je skup max. odgovora sustava s jednim stupnjem slobode na pobudu u
obliku akcelerograma potresa
- Radi se niz linearno dinamičkih analiza → izdvajaju se maksimalni odgovori ( po apsolutnoj
vrijednosti)
- Spajanje maksimalnih odgovora → krivulje = spektar odgovora
- Ulazno opterećenje je akcelerogram potresa
Postupak proračuna spektra:
• akcelerogram
• sustav s jednim stupnjem slobode
• linearna dinamička analiza
• ...
- rezultat proračuna je vremenski tok promjene promatranih veličina za koje se želi
proračunati spektar odgovora
- spektar odgovora je elastičan jer je dobiven uz pretpostavku o linearno-elastičnomponašanju
materijala
ua (t)
u (t)
c

k
ug (t)
Sustav izložen kretanju tla

20
üg (t)
- ukupni pomak koncentrirane mase sastoji se od:
1) pomaka tla gdje se cijeli sustav pomiče iz prvobitno u novi položaj ug(t)
2) pomaka uslijed deformacije konzole (relativni pomak) u(t)

ua(t) – apsolutni pomak

u (t) – relativni pomak
ug (t) – poamk tla
üg (t) – ubrzanje tla

- na koncentriranu masu djeluje sljedeće sile:

1) ku - elastična sila proporcionalna pomaku
2) ců - sila prigušenja proporcionalna relativnoj brzini
3) müa - sila inercije proporcionalna aspolutnom ubrzanju

- uvjet ravnoteže sila: müa + ců + ku = 0

- ukupni pomak tla: ua = u + u g
- ukupno ubrzanje mase: üa = ü + ü g
-diferencijalna jednadžba sustava s jednim stupnjem slobode kod djelovanja seizmičke sile:
müa + ců + ku = -müg

ü + 2ζωu; + ω2u = -üg

k
ω  =  'freke%ija'epri-ušeih',s%ia%ija
m
%
ζ '  'pri-ušeje
('m'ω


f- vlastita frekvencija
T  '– astiti'peri,d
f
- rješenje → Duhamelov integral
 U
ut  ' O  uPQ τe STU V 'si ωO t  τdτ'''uz'ωO ≈ ω'
ω 
- za konstruiranje spektra odgovora izdavajamo apsolutne max. veličine pomaka, brzine i
ubrzanja s jednom masom

-spektralni pomak: Sd (ω, ζ) = |umax| maksimalni relativni pomak

-spektralna brzina: Sv (ω, ζ) = |6; max|
-spektralno ubrzanje: Sd (ω, ζ) = |ü +üg|max

t – vrijeme trajanja potresa (dužina zapisa)

Y  9Z[10\]9^_`\'a\09^\b7\'Y < [
- izdvaja se maksimalna vrijednost

21
-spektar pseudoubrzanja: Sa = ω2 · Sd (koristi se zbog zanemarivanja članova množenih s
ζ)
- spektar pseudobrzine: Spv = ω · Sd = 1/ω · Spa ≈ m · Sa (relacija između spektralnih
vrijednosti pomaka, ubrzanja i brzine)
- max.naprezanje = produkt mase i max. apsolutnog ubrzanja odnosno spektra ubrzanja:
Fmax = m · Spa ≈ m · Sa

- Max. naprezanja odgovara max.pomak umax i odgovoru elastične sile Fmax

Fmax = k * umax

Fefg k
  uefg  ω)  uefg
m m

3.PREDAVA JE
Duktilnost je sposobnost nelinearnog odgovora konstrukcije u seizmičkom području
(glavno svojstvo)
- važna je jer se veći dio seizmičke energije disipira plastičnim deformiranjem konstrukcije

- nelinearno ponašanje ovisi o svojstvima materijala od kojih je ona napravljena u jednoj

mjeri kao i o načinu konstruiranja i oblikovanja detalja

OPĆENITO O DUKTILNOSTI
Postoje dvije krajnosti prilikom definiranja ponašanja materijala, a to su krto i duktilno
ponašanja. Na slici prikazanje radni dijagram naprezanje-deformacija krtog i duktilnog
materijala.

KRTI MATERIJAL

DUKTILNI MATERIJAL

Promatrajući prikazani dijagram lako je uočljivo da krti materijal prije loma ima veoma male
nelinearne deformacije. Krti materijal ponaša se gotovo linearno-elastično. Sa druge strane,
duktilni materijal može pretrpjeti značajne nelinearne deformacije, prije nego nastupi konačni
slom.
Ukoliko je otkazivanje neke konstrukcije neizbježno, duktilni lom je mnogo povoljniji u
odnosu na krti lom, iz razloga stoje u tom slučaju otkazivanje konstrukcije najavljeno. Prije
potpunog otkazivanja konstrukcije javljaju se značajne nelinearne deformacije u vidu

22
formiranja plastičnih zglobova (drobljenjem betona uslijed tlaka, te tečenje armature uslijed
vlaka).
Suvremene armiranobetonske konstrukcije pokazuju relativno dobro duktilno ponašanje, što
je dokazano brojnim eksperimentalnim istraživanjima, cikličkim opterećenjima koja
simuliraju djelovanje potresa kao i ponašanjem takvih konstrukcijama u stvarnim potresima.

Značajnu ulogu za takvo ponašanje konstrukcija ima konstruktivno oblikovanje u skladu sa

novim tehničkim saznanjima u tom području, takozvanom kapacitativnom projektiranju
{Capacity design).

Rezultat cikličkog opterećenja najednom ispitanom armiranobetonskom konzolnom stupu

prikazanje dijagramom sila-pomakna slici.

Ispitivani model je pokazao značajnu sposobnost nelinearnog deformiranja prije konačnog

otkazivanja. KrivuIja u prikazanom dijagramu naziva se krivulja histereze.

Histereza je pojava kod koje posljedice koje izaziva neki uzrok ne iščezavaju uklanjanjem
uzroka. U promatranom primjeru histerezna krivulja više puta mijenja kvadrante koordinatnog
sustava uslijed cikličkog opterećenja te vidljivo dočarava nelinearno ponašanje konstrukcije, a
samim time i histereznu disipaciju seizmičke energije, koja se u konstrukciju unosi tijekom
djelovanja potresa.

Kada deformacija dosegne granicu popuštanja, opterećenje neće dalje rasti (postoji mogućnost
blažeg rasta ili čak smanjivanja), a deformacije dalje rastu. To rezultira disipacijom unijete
seizmičke energije. Na taj način krivulja oblikuje ograničenu površinu. Površina koju zatvara
krivulja histereze predstavlja utrošenu (disipiranu) energiju koja se unosi u konstrukciju te
što je ta površina veća odgovor konstrukcije na djelovanje potresa je povoljniji.

Za vrijeme potresa konstrukcija se podvrgava oscilatornim gibanjima s promjenjivim

deformacijama. Ciklički testovi koja simuliraju ovakva stanja mogu se provesti na dijelove
konstrukcija, spojeve, modele u određenom mjerilu ili na modelima u stvarnoj veličini.
Odnos sila-deformacija prikazuje histereznu petlju koja nastaje pod cikličkim opterećenjem,
a uslijed neelastičnog ponašanja. Oblik histerezne petlje ovisi o konstruktivnom sistemu te o
materijalu.

23
Jasno je da projektirati konstrukcije tako da se i uslijed najsnažnijih potresa ponašaju elastično
nema ekonomskog opravdanja.

Navedeno nema ni tehničkog opravdanja ukoliko nije moguće osigurati duktilno ponašanje
takve predimenzionirane konstrukcije.
Kod primjene uobičajenih metoda proračuna seizmički otpornih konstrukcija (primjena
metode sila), kod kojih se pretpostavlja linearno-elastično ponašanje materijala, stvarno
nelinearno ponašanje konstrukcije uzima se u obzir preko svjesnog umanjenja nosivosti
konstrukcije ovisno o duktilnosti. Pri tome je potrebno računati na oštećenja konstrukcije, ali
ne bi trebalo doći do otkazivanja.

Duktilne konstrukcije je moguće proračunavati na znatno umanjene seizmičke sile u odnosu

na konstrukciju koja se čitavo vrijeme ponaša elastično, što je iz ekonomskih i estetskih
razloga prihvatljivije.
Duktilnost je mjera nelinearnog ponašanja konstrukcije. Kod definiranja duktilnosti
pretpostavlja se elasto-plastični radni dijagram materijala.

Mjera duktilnosti, kao fizikalna veličina, definirana je koeficijentom duktilnosti koji

predstavlja odnos između ukupne elasto-plastične deformacije (deformacija na granici
loma) i deformacije na granici plastifikacije (deformacija na granici popuštanja), što je
prikazano bilinearnim dijagramom (elastično- idealno plastično ponašanje) na slici.

Fy
k2

k1

?y ?u ?

- ∆u – ukupni elasto-plastični pomak

- ∆y – pomak na granici plastifikacije

Koeficijent duktilnosti je definiran sljedećom jednadžbom:

ij
hi 
ik

μm  'k,eni%ijet'dukti,sti'p,maka

24
Kod stvarnih armiranobetonskih konstrukcija je dijagram ponašanja materijala zakrivljen iz
razloga što se plastifikacija postupno razvija, od pojave prvih pukotina do formiranja
plastičnih zglobova.

U promatranom je slučaju duktilnost definirana uz pretpostavku elasto-plastičnog ponašanja

materijala, te monotonog porasta opterećenja. Kod stvarnog utjecaja potresa na konstrukciju,
naprezanja i deformacije mijenjaju predznak u radnom dijagramu uz postepeno opadanje
krutosti, što dovodi do ponašanja materijala koji je prikazan dijagramom histerezne krivulje
koji je prethodno prikazan na slici.

Kod analitičkog modela nelinearne analize konstrukcija pod utjecajem potresa, duktilnost
predstavlja ključnu ulogu.
Konstrukcijska sposobnost za histereznu disipaciju energije koja se u konstrukciju unosi
tijekom potresa ovisna je o duktilnosti.
Duktilnost neke konstrukcije proizlazi iz lokalne sposobnosti kritičnih područja
(odabranih poprečnih presjeka u sklopu konstruktivnih elemenata ili spojeva) da ostvare
velike plastične deformacije. To se naziva lokalnom duktilnošću.

Lokalna duktilnost se ostvaruje projektiranjem baziranim na sposobnosti konstrukcije da se

povoljno ponaša za vrijeme djelovanja potresa.
Takav vid projektiranja uključen je u suvremenim propisima za projektiranje seizmički
otpornih konstrukcija, kao što je Eurocode8, a koji daje smjernice za konstrukcijsko
oblikovanje seizmički otpornih duktilnih konstrukcija.

VRSTE DUKTIL OSTI

Prema načinu deformiranja konstrukcija, njezinih konstruktivnih elemenata ili spojeva,

razlikuju se sljedeće vrste duktilnosti:

1) duktilnost izduženja (skraćenja)

2) duktilnost zakrivljenosti
3) rotaciona duktilnost
4) duktilnost pomaka

1) Duktilnost izduženja (skraćenja) se definira na centrički napregnutom štapnom

elementu jedinične duljine, a pokazuje koliko puta je ukupno elasto-plastično izduženje
(skraćenje) na granici loma elementa veće od onoga na granici pojave plastifikacije

pj
(tečenja) te je definirana jednadžbom:
ho 
pk
qr - koeficijent duktilnosti izduženja (skraćenja)
st '- ukupno elasto-plastično izduženje (skraćenje)

su - izduženje (skraćenje) na granici plastifikacije

25
2) Duktilnost zakrivljenosti je definirana na elementu jedinične duljine koji je
napregnut na savijanje te predstavlja odnos ukupne zakrivljenosti poprečnog presjeka na
granici loma i zakrivljenosti poprečnog presjeka elementa na granici popuštanja, a

wt
prikazuje se sljedećom jednadžbom:
qv 
wu
yt
qx 
yu
yt - ukupna nelinearna zakrivljenost presjeka
yu - zakrivljenost presjeka na granici plastifikai
qv - koeficijent duktilnosti zakrivljenosti

wt - ukupna elasto-plastična zakrivljenost

wu - zakrivljenost na granici plastifikacije

3) Rotaciona duktilnost definira se na plastičnom zglobu duljine, koji je opterećen

momentom savijanja i uzdužnom silom, a pokazuje odnos ukupnog kuta zaokreta
poprečnog presjeka kuta zaokreta na granici plastifikacije poprečnog presjeka . Rotaciona
duktilnost se također može dobiti i integracijom duktilnosti zakrivljenosti po duljine
plastičnog zgloba. Rotaciona duktilnost definirana je jednadžbom:

{t
qz 
{u

qz '- koeficijent rotacione duktilnosti

{t '- ukupni elasto-plastični kut zaokreta

Kada se općenito govori o duktilnosti uglavnom se misli na duktilnost pomaka.

Duktilnost pomaka može se definirati za jedan element (lokalna duktilnost) ili pak za čitavu
konstrukciju (globalna duktilnost). Postoji veza između lokalne duktilnosti pojedinih
konstruktivnih elemenata i globalne duktilnosti konstrukcije.
4) Duktilnost pomaka predstavlja odnos između ukupnog elasto-plastičnog pomaka na
granici loma i pomaka na granici plastifikacije, a definirana je jednadžbom:
| m
μ|  |} ili μm  m} (1)
~ ~

μ| -koeficijent duktilnosti pomaka

δ€ - ukupni elasto-plastični pomak

26
DUKTIL OST POMAKA

Duktilnost pomaka q∆ 'se može definirati za jedan element ili za čitavu konstrukciju (tada se
govori o globalnoj duktilnosti). Kada se općenito govori o duktilnonsti uglavnom se misli na
duktilnost pomaka.

Analiza duktilnosti na obostrano upetom armiranobetonskom elementu (vrijedi i za

predgotovljeni betonski element čiji su spojevi oblikovani na način da je ekvivalentan
obostrano upetom monolitnom elementu).

Obostrano upeti armiranobetonski element

DUKTIL OST ARMIRA OBETO SKOG ELEME TA

Za elemente napregnute savijanjem, kao što su grede i stupovi osnovni izvor duktilnosti je
duktilnost zakrivljenosti. Duktilnost zakrivljenosti predstavlja odnos ukupne zakrivljenosti
poprečnog presjeka na granici loma i zakrivljenosti poprečnog presjeka elementa na granici
popuštanja, te je prikazana jednadžbom(3).

v
qv  v (3)
‚

Plastičnu komponentu ukupne zakrivljenosti poprečnog presjeka možemo prikazati sljedećom

jednadžbom (6):
wƒ  wt  ' wu (6)
wƒ - plastična komponenta ukupne zakrivljenosti poprečnog

Iz jednadžbe (6) slijedi ukupna zakrivljenost poprečnog presjeka:

wt  ' wu 8 wƒ (7)

27
 Uvrštavanjem jednadžbe (7) u jednadžbu (3), duktilnost zakrivljenosti je moguće napisati na
sljedeći način:
v‚ „v…
qv 
v‚
(8)

Nakon sređivanja jednadžbe (8) dobije se sljedeća jednadžba:

v…
qv   8   8 qƒ (9)
v‚

Izražena pomoću pomaka, duktilnost je definirana jednadžbom (5). Pomak na granici

plastifikacije (elastična komponenta pomaka), definiran je preko zakrivljenost na granici
plastifikacije jednadžbom:
v‚ ‡ˆ
†u  q∆  ∆ (5)
∆
‰
(10)
‚

l – duljina elementa

Plastičnu komponentu ukupnog pomaka elementa moguće je prikazati preko plastične

komponente ukupnog kuta zaokreta elementa u ležaju, sljedećom jednadžbom:

†ƒ  {ƒ 7 (11)

†ƒ - plastična komponenta ukupnog pomaka

{ƒ - - plastična komponenta ukupnog kuta zaokreta
Plastična komponenta ukupnog kuta zaokreta izražena pomoću plastične komponente ukupne
zakrivljenosti definirana je jednadžbom:

{ƒ  wƒ 7ƒ (12)

Uvrštavanjem jednadžbe(12) u jednadžbu (11), plastičnu komponentu ukupnog pomaka

elementa moguće je napisati na sljedeći način:

†ƒ  wƒ 7ƒ 7 (13)

Ukupni pomak elementa sastoji se od elastične i plastične komponente pomaka:

†t  †u 8 †ƒ (14)

Uvrštavanjem jednadžbe (14) u jednadžbu (5), dobije se sljedeća jednadžba za duktilnost

pomaka:
Š‚ „Š… '
qŠ 
Š‚ '
(15)

Nakon sređivanja jednadžbe (15) dobije se:

Š… '
qŠ   8 Š ' (16)
‚

28
Uvrštavanjem jednadžbi (10) i (13) u jednadžbu (16) slijedi jednadžba:
v‚ ‡ˆ Š… '
†u  (10), †ƒ  wƒ 7ƒ 7 (13), qŠ   8
‰ Š‚ '
(16) ,

‰'v… ‡… '
qŠ   8
v‚ '‹
(17)

Iz jednadžbe (9) slijedi:

v…
qv   8   8 qƒ (9),
v‚

v…
qƒ  v (18)
‚

Uvrštavanjem jednadžbe (18) u jednadžbu (17) slijedi:

v… ‰'v… ‡… '
qƒ  v (18), qŠ   8 v‚ '‹
(17),
‚

‡…
qŠ   8 qƒ
‡
(19)

Prema odredbi Eurocodea 8 da se za armiranobetonske konstrukcije visokog razreda

duktilnosti DCH (Ductility Class High) u seizmičkim područjima može koristiti isključivo
armaturni čelik razreda duktilnosti C prema Eurocodu 2, dakle čelik oznake B450C,

Œ
slijedi da je omjer vlačne čvrstoće i granice razvlačenja iznosi:

 Ž Ž
Œk

Iz navedenog omjera i ostalih konstruktivnih mjera koje služe za osiguravanje umiranja

plastičnih zglobova, kod obostrano upetog elementa prema slici, moguće je odrediti duljinu
zone plastifikacije plastičnog zgloba, koja iznosi:

7ƒ  3+'7 (20)

Nakon uvrštavanja jednadžbe (20) u jednadžbu (19) slijedi:

‡…
7ƒ  3+'7 (20), qŠ   8 qƒ ‡
(19),

qŠ   8 qƒ (21)

Iz jednadžbe (9) slijedi:

v…
qv   8   8 qƒ (9),
v‚

qƒ  qv   (22)

29
Uvrštavanjem jednadžbe (22) u jednadžbu (21), moguće je napisati:

qƒ  qv   (22), qŠ   8 qƒ (21),

qŠ   8 qv   ) (23)

Nakon sređivanja jednadžbe (23) slijedi jednadžba za duktilnost:

qŠ   8 qv   ) (23),

qŠ   8 qv  (24)
)
Iz jednadžbe (24) je vidljivo da je duktilnost pomaka elementa uvijek manja od duktilnosti
zakrivljenosti poprečnog presjeka dotičnog elementa.

Na navedeni način je moguće, analizom odabranog tipa međusobnog spoja pojedinih

predgotovljenih betonskih elemenata, na temelju nelinearnih karakteristika i radnog dijagrama
spoja (dobivenih na stvarnim ili računalnim modelima), odrediti duktilnost zakrivljenosti
poprečnog presjeka u spoju (lokalna duktilnost) te uvrštavanjem rezultata u jednadžbu (24)
dobiti vrijednost duktilnosti pomaka.

7ƒ  3+'7 dužina plastičnog zgloba

‘ƒ  3'‘ 8  ’ promjer
‘ƒ  3‘ 8 ((
u  ’ ' granica razvlačenja, promjer
7ƒ  37“ 8 ('
u  ’ ' monotono opterećenje

7ƒ  37“ 8 '
u  ’ cikličko opterećenje

ls - dužina posmika

Veza između lokalne duktilnosti pojedinih elementata ili spojeva i globalne duktilnosti
konstrukcije, koja je zaslužna za disipaciju seizmičke energije, ovisna je o konačnom
mehanizmu loma konstrukcije.

Distribucija formiranih plastičnih zglobova u trenutku otkazivanja konstrukcije postavlja

geometrijska pravila o kojima ovise krajnji rezultati ponašanja konstrukcije pod djelovanjem
potresa. Mogući mehanizmi otkazivanja jedne n-terokatne okvirne konstrukcije prikazani su
na slici.

Mehanizmi otkazivanja n-terokatnog

armirano betonskog okvira

30
Na slici (a) prikazana je elastična deformacija n-terokatnog okvira na granici popuštanja
(formiranja prvog plastičnog zgloba). Globalni pomak vrha okvira definiran je sljedećom
jednadžbom:

∆u  Z†u (25)

∆u – globalni pomak vrha okvira

n – broj katova

†u - elastična komponenta međukatnog pomaka (lnterstorey drift)

Slika (b) prikazuje povoljan mehanizam formiranja plastičnih

zglobova prije otkazivanja konstrukcije, koji se postiže
kapacitativnim projektiranjem prema pravilu „slabe grede - jaki
stupovi". Na taj se način postiže poželjan mehanizam sloma
konstrukcije, takozvani bočno – gredni mehanizam.

U ovakvom se slučaju plastični zglobovi ranije formiraju u horizontalnim elementima

(gredama) te na taj način njihova nosivost bude iscrpljena prije dostizanja granične nosivosti
vertikalnih elemenata (stupova).
Navedeno je povoljno iz razloga što je u potresu uočeno da se grede neće urušiti čak i onda
kada su teško oštećene u područjima formiranja plastičnih zglobova, ali se zato nosivost
konstrukcije ubrzano smanjuje ako se plastifikacija dogodi u nekom od poprečnih presjeka
stupova.
Globalna plastična komponenta pomaka vrha okvira u ovom slučaju jednaka je zbroju
plastičnoj komponenti međukatnih pomaka pojedine etaže:
∆ƒ  Z†ƒ (26)
∆u – globalna plastična komponenta pomaka vrha okvira

†ƒ - plastična komponenta međukatnog pomaka

U promatranom slučaju povoljnog mehanizma otkazivanja konstrukcije globalna duktilnost
pomaka konstrukcije definirana je jednadžbom (1). Nadalje vrijedi da se ukupni pomak vrha
konstrukcije sastoji od elastične i plastične komponente pomaka:
q∆  ∆ (1) ∆t  ∆u 8 ∆ƒ (27)
∆
‚

Uvrštavanjem jednadžbe (27) u jednadžbu (1) slijedi:

∆‚ „∆…
q∆ 
∆‚
(28)

31
Slijedi uvrštavanje jednadžbi (25) i (26) u jednadžbu (28):

∆‚ „∆…
∆u  Z†u (25), ∆ƒ  Z†ƒ (26),'q∆ 
∆‚
(28)
•Š‚ „•Š…
q∆ 
•Š‚
(29)
Nakon sređivanja jednadžbe (29) slijedi:

•Š‚ „•Š…
q∆ 
•Š‚
(29),

Š‚ „Š…
q∆ 
Š‚
(30)

Uvrštavanjem jednadžbe (15) u jednadžbu (30) slijedi da je globalna duktilnost

konstrukcije u promatranom slučaju povoljnog mehanizma formiranja plastičnih zglobova,
jednaka lokalnoj duktilnosti konstruktivnih elemenata:
Š‚ „Š… ' Š‚ „Š…
qŠ  Š‚ '
(15), q∆ 
Š‚
(30),

hi  h– (31)

Navedeno je veoma bitno prilikom određivanja globalne duktilnosti pomaka konstrukcije iz

lokalne duktilnosti pomaka konstruktivnih elemenata (lokalna duktilnost pomaka elemenata
proizlazi iz lokalne duktilnosti zakrivljenosti poprečnih presjeka u spojevima predgotovljenih
betonskih elemenata), koju je moguće odrediti analizom konkretnih modela spojeva
predgotovljenih betonskih elemenata i definiranjem njihovih nelinearnih karakteristika. Uvjet
je da konstrukcija bude tako projektirana {Capacity design) da je u stanju postići povoljni
mehanizam formiranja plastičnih zglobova, dakle prema pravilu „slabe grede - jaki stupovi".

U slučaju nepovoljnog mehanizama formiranja plastičnih zglobova

prije otkazivanja konstrukcije, koji je prikazana na slici (c), globalna
plastična komponenta pomaka vrha konstrukcija jednaka je plastičnoj
komponenti međukatnog pomaka etaže na kojoj je došlo do formiranja
plastičnih zglobova:
∆  †ƒ (32)
Takva konstrukcija nije u stanju postići da se plastični zglobovi
gredama, već plastični zglobovi najprije nastupaju u stupovima.
Najčešće se ta plastifikacija događa u stupovima samo jedne etaže,
nazvane „mekom etažom" te se u tom slučaju nosivost konstrukcije
ubrzano smanjuje. Rezultat toga je globalno urušavanje čitave
konstrukcije uslijed

32
Uvrštavanjem jednadžbe (25) i (32) u jednadžbu (28) slijedi:
∆‚ „∆…
∆u  Z†u (25),''∆  †ƒ (32), q∆ 
∆‚
(28),
•Š‚ „Š…
q∆ 
•Š‚
(33)
Nakon sređivanja jednadžbe (33) slijedi:

q∆   8 qŠ   (34)
•
Za promatrani slučaj nepovoljnog mehanizma otkazivanja konstrukcije također je moguće iz
lokalne duktilnosti pomaka konstruktivnih elemenata odrediti globalnu duktilnost pomaka
konstrukcije. Vidljivo je da globalna duktilnost ovisi o katnosti konstrukcije. Što je katnost
konstrukcije veća to globalna

Ako se za primjer uzme okvirna konstrukcija sa četiri etaže, ilustriranu na slici, čija je lokalna
duktilnost elemenata qδ  , uvrštavanjem te vrijednosti u jednadžbu (34) slijedi da je
globalna duktilnost konstrukcije svega:

q∆   8 qŠ   (34), q∆  (
•
Na navedenom primjeru je zorno dokazano da će loše projektirana konstrukcija, koja nema
povoljan mehanizam formiranja plastičnih zglobova, samim time imati i manju globalnu
duktilnost, što će rezultirati gubitkom stabilnosti i urušavanjem takve konstrukcije u potresu.

U slučaju jednoetažne okvirne konstrukcije, kod koje vrijedi da je, uvrštavanjem u jednadžbu
(34) slijedi da su globalna duktilnost konstrukcije i lokalna duktilnost elementa jednake (kao
kod slučaja povoljnog mehanizma formiranja plastičnih zglobova). Iz navedenog slijedi da u
tom slučaju nije potrebno držati se principa kapacitetnog projektiranja prema pravilu „slabe
grede – jaki stupovi“.

JED OETAŽ I (PREDGOTOVLJE I) (ZGLOB I) OKVIRI

Shema jednoetažnog predgotovljenog zglobnog okvira (konzolno upeti stup), prikazana je na
slici.

Konzolno upeti stup jednoetažnih zglobnih okvira

Kod jednoetažnih predgotovljenih zglobnih okvira (konzolno upeti stup), prema slici, pomak
na granici plastifikacije (elastična komponenta pomaka), definiran je preko zakrivljenost na
granici plastifikacije jednadžbom:

33
 v‚ —ˆ
†u 
˜
(35)
h – visina okvira
Plastična komponenta ukupne zakrivljenosti poprečnog presjeka, definirana preko plastične
komponente kuta zaokreta{ƒ , može se prikazati sljedećom jednadžbom:
z…
wƒ 
—…
′ (36)
{ƒ - plastična komponenta kuta zaokreta
ℎƒ′ -visina zone plastifikacije - plastičnog zgloba
Plastičnu komponentu ukupnog pomaka stupa moguće je definirati preko plastične
komponente ukupne zakrivljenosti poprečnog presjeka, jednadžbom:
†ƒ  wƒ ℎƒ′ ℎ (37)
Analogno provedenom postupku prilikom analiziranja obostrano upetog stupa, uvrštavanjem
jednadžbi (35) i (37) u jednadžbu (16) slijedi jednadžba:
v‚ —ˆ Š… '
†u  (35), †ƒ  wƒ ℎƒ′ ℎ (37), qŠ   8
˜ Š‚ '
(16),
˜v… —…
′ '
qŠ   8
v‚ 'š
(38)
Uvrštavanjem jednadžbe (18) u jednadžbu (38), te uzimajući u obzir da za promatranu
jednoetažna okvirna konstrukcija vrijedi da su globalna i lokalna duktilnost jednake, što je
pokazano prije, slijedi:
v… ˜v… —…
′ '
qƒ  (18), qŠ   8
v‚ v‚ 'š
(38),
—…
′ '
qŠ   8 +qƒ 'š
 q∆ (39)

Uspoređujući obostrano upeti element (stup) s konzolno upetim stupom, analizom geometrije
momenta savijanja moguće je napisati sljedeću jednadžbu:
ℎƒ  (7ƒ '''(40)

Uvrštavanjem jednadžbi (40) i (20) u jednadžbu (39) te nakon sređivanja iste na analogni
način kao u prethodno analiziranom primjeru sa obostrano upetim stupom (vodeći računa da
je ℎ ≈ 7 ), dobije se identična jednadžba (24) za duktilnost pomaka.

qŠ  )  8 qv  (24)
—…
′ '
ℎƒ  (7ƒ (40), 7ƒ  3+'7 (20),'qŠ   8 +qƒ  q∆ (39)
'š

Kao što je prethodno rečeno, u slučaju jednoetažne okvirne konstrukcije globalna

duktilnost konstrukcije i lokalna duktilnost elementa su jednake h∆  h– .
Iz navedenog je vidljivo, da sa stanovišta duktilnosti, ponašanje jednoetažnog
predgotovljenog zglobnog okvira je ekvivalentno ponašanju monolitnog okvira sa obstrano
upetim stupovima, betoniranog in situ.

34
 FAKTOR PO AŠA JA KO STRUKCIJE

Duktilne konstrukcije moguće proračunavati na znatno umanjene seizmičke sile u odnosu

na konstrukcije koje se čitavo vrijeme ponašaju elastično, što je iz ekonomskih i estetskih
razloga prihvatljivije.
Umjesto opsežne nelinearne analize takvih sistema, koja bi obuhvaćala disipaciju seizmičke
energije kroz duktilno ponašanje, viskozno prigušenje i druge mehanizme, većina propisa
među kojima je i Eurocode8, predviđaju linearnu analizu koja se zasniva na reduciranom
spektru odziva, takozvana „metoda sila" [Force based design).
Prema Eurocodeu 8, redukcija elastičnog spektra odziva ostvaruje se uvođenjem faktora
ponašanja q, koji je ovisan o nosivom sustavu i njegovoj regularnosti, te klasi duktilnosti.
Način određivanja vrijednosti faktora ponašanja konstrukcije q definiran je odredbama
Eurocodea8. Prilikom odabira faktora ponašanja q potrebno je voditi računa da li elementi
konstrukcije, te ona kao cjelina imaju dostatnu duktilnost, te na taj način što točnije
predvidjeti ponašanje same konstrukcije u potresu.
Smanjenje elastičnog nivoa nosivosti predstavljeno je koeficijentom umanjenja ›œ ili
njegovom recipročnom vrijednošću, faktorom ponašanja konstrukcije q. Navedeno je moguće
prikazati sljedećom jednadžbom:
Ÿ ¡
u  ›œ ž‡  ¢
(41)
Fy - nosivost na granici plastifikacije (umanjena elastična nosivost)
›œ - koeficijent umanjenja
ž‡ - nosivost konstrukcije koja se pri najjačem potresu ponaša elastično

Definicija faktora ponašanja q

Za veličinu umanjenja elastične nosivosti Fel odgovoran je odabrani (eksperimentalno ili

analitički utvrđen) koeficijent duktilnosti h∆ .
U potresnom inženjerstvu postoje dva pristupa za određivanje odnosa između elastične i
elastoplastične nosivosti, odnosno faktora ponašanja, s jedne strane jednakost najvećih
pomaka i sa druge strane jednakost energije pri promjeni oblika.

35
 Jednakost najvećih pomaka
Koeficijent duktilnosti h∆ predstavlja odnos između ukupnog elastoplastičnog pomaka i
pomaka na granici popuštanja (plastifikacije). Pristup jednakosti najvećih pomaka prikazan je
na slici.

Kod pristupa jednakosti najvećih pomaka, prikazanog na slici, izjednačavaju se najveći

elastični i elasto-plastični pomaci, ili općenito maksimalni linearni i nelinearni pomak:
∆ž‡  ∆t (42)
∆ž‡ - maksimalni linearno-elastični pomak
Iz jednadžbe (41) slijedi:
Ÿ ¡
u  ›œ ž‡  ¢
(41),
Ÿ‚
›œ  '
Ÿ ¡
(43)
Prema geometrijskim odnosima na slici, slijedi:
Ÿ‚ ∆‚

Ÿ ¡ ∆
(44)
Uvrštavanjem jednadžbi (44) i (1) u jednadžbu (43), slijedi:
Ÿ‚ ∆‚ Ÿ‚
 ∆ (44), q∆  ∆ (1), ›œ  ' Ÿ (43),
∆
Ÿ ¡  ‚  ¡

›œ 
œ∆
(45)
Nadalje iz jednadžbi (41) i (45), moguće je napisati:
Ÿ ¡ 
u  ›œ ž‡  ¢
(41), ›œ  œ (45),
∆
q= q∆ (46)
Vidljivo je da kod pristupa izjednačavanja najvećih pomaka, odnos između dvije nosivosti,
odnosno faktor ponašanja q,

Jednakost energije pri promjeni oblika

Kod pristupa jednakosti energije pri promjeni oblika, prikazanog na slici, izjednačavaju se
rad koji izvrši elastična i elasto-plastična sila.

36
Rad kojeg izvrše elastična odnosno elasto-plastična sila predstavljen je površinom ispod
odgovarajućeg dijagrama sila-pomak, pa je moguće napisati sljedeću jednakost:
£  £) (47)
£ - rad koji izvrši elastična sila
£) - rad koji izvrši elasto-plastična sila
Ako sa £ označi površina ispod linearno-elastičnog dijagrama, iz geometrije sa slike je
moguće napisati:

£  ) ž‡ ∆ž‡ (48)
Iz odnosa na slici, slijedi:
Ÿ ¡ ∆ ¡

Ÿ‚ ∆‚
(49)
Uvrštavanjem jednadžbe (49) u jednadžbu (48), slijedi:
Ÿ ¡ ∆ ¡ 
 £  ž‡ ∆ž‡ (48)
Ÿ‚ ∆‚ )
(49) ,
ˆ
 ∆ ¡
£  u
) ∆‚
(50)
Sa £) je označena površina ispod elasto-plastičnog dijagrama, te je iz geometrije sa slike,
moguće napisati:

£)  u ∆t  u ∆t (51)
)
Uvrštavanjem jednadžbe (1) u jednadžbu (51), te nakon sređivanja iste, moguće je napisati:

£)  u ∆u '(q∆   (52),
)
Uvrštavanjem jednadžbe (50) i (52) u jednadžbu (47) slijedi:
 ∆ ¡ ˆ 
£  u (50), £)  u ∆u '(q∆   (52), £  £) (47)
) ∆‚ )
 ∆ ¡ ˆ 

) u
 ) u ∆u '(q∆   (53)
∆‚
Nakon sređivanja jednadžbe (53), slijedi jednadžba za maksimalni linearno-elastični pomak:
∆ž‡  ∆u ¤(q∆  
Koeficijent umanjenja je jednostavno napisati, iz odnosa prema jednadžbi (49) te prema
jednadžbi (41):
Ÿ ¡ ∆ ¡ Ÿ ¡
 (49), u  ›œ ž‡ 
Ÿ‚ ∆‚ ¢
(41),

›œ 
¤)œ∆ 
(55)
Iz jednadžbe (41), nadalje slijedi:
¥  ¤(q∆  (56)
Iz jednadžbe (56) je moguće zaključiti da kod pristupa jednakih energija pri promjeni oblika,
faktor ponašanja konstrukcije ima smanjeni rast vrijednosti u odnosu na rast
vrijednosti

37
 USPOREDBA PRIKAZANIH PRISTUPA
Usporedba dva prikazana pristupa određivanja faktora ponašanja konstrukcije ovisno o
koeficijentu duktilnosti prikazana je dijagramom na slici.

Usporedba pristupa jednakosti pomaka i pristupa jednakosti

Ako se promatra prvi ton osciliranja konstrukcije, moguće je procjeniti da je kod „mekših"
konstruktivnih sistema mjerodavan pristup jednakosti pomaka, a kod „krućih" pristup
izjednačavanja energije pri promjeni oblika.
Danas u potresnom inženjerstvu prevladava mišljenje da se pristup jednakosti pomaka
može primijeniti već za periode osciliranja konstrukcija veće od T = 0-5s (srednje-dugi
periodi osciliranja).

Faktor umanjenja nosivosti u odnosu na period osciliranja i duktilnost

38
Dijagram odnosa ukupne plastične deformacije ∆t i maksimalne elastične deformacije ∆ž za
pristup jednake energije linearnog i nelinearnog sistema

ODREĐIVANJE GLOBALNE DUKTILNOSTI

BETONSKE KONSTRUKCIJE
Rezultati globalne duktilnosti q∆ mogu se sa dovoljnom pouzdanošću koristiti kod primjene
uobičajenih metoda seizmičke analize u svakodnevnoj inženjerskoj praksi i projektiranju.
Navedeno je iz razloga što se vrijednosti faktora ponašanja q i qp računaju primjenom odredbi
Eurocodea 8, koje su znanstveno utemeljene i dokazane brojnim eksperimentalnim
istarživanjima.
Prema Eurocodeu8, gornja granica vrijednost faktora ponašanja za betonska
konstrukcije određena je sljedećim izrazom:
¦  ¦§ ¨© ≥ Ž  (58)
¥ - osnovna vrijednost faktora ponašanja q ovisno o vrsti konstrukcije
`« -faktor koji odražava prevladavajući oblik sloma konstrukcije

Osnovna vrijednost faktora ponašanja q0 za građevine koje zadovoljavaju uvjet regularnosti

po visini, određuje se za različite vrste konstrukcija, ovisno o njihovom razredu duktilnosti,
prema tablici.
Vrsta konstrukcije DCM DCH

›t ›t
okvirni sistem
+ 
› ›
dvojni sistem
zidni sistem s povezanim

›t
zidovima

›
zidni sistem s nepovezanim
3,0
zidovima
sistem torzijski fleksibilan 2,0 3,0
sistem obrnutog njihala 1,5 2,0

Razred duktilnosti promatrane okvirne predgotovljene betonske konstrukcije je DCM (srednji

razred duktilnosti). Iz navedenog slijedi da osnovna vrijednost faktora ponašanja iznosi:
¬
¥  +  (59)
¬­
¬
¬­
- muitiplikacioni faktor

39
 ¬
¬­
Ukoliko se vrijednost multiptikacionog faktora ne računa, za građevine koje zadovoljavaju
kriterij regularnosti u tlocrtu, može se kod okvirnih konstrukcije u ovisnosti o
karakteristikama konstrukcije odrediti prema tablici.

›t
›
Vrsta konstrukcije
jednokatne građevine 1,1
višekatne, jednorasponske okvirne
1,2
konstrukcije
višekatne, višerasponske okvirne
konstrukcije, kao i dvojni sistemi 1,3
ekvivalentni okvirnim

Faktor prevladavajućeg oblika sloma konstrukcije ® ¯  definiran je prema tablici.

Vrsta konstrukcije `«

 8 ›
okvirne konstrukcije te njima ekvivalentni dvojni sistem 1,0

 ≤ ≤ 
zidni sistem
sistem ekvivalentan zidnim +
torzijski fleksibilni sistem
Vrijednosti faktora prevladavajućeg sloma konstrukcije

Za promatrani okvirni sistem, vrijednost faktora prevladavajućeg

Uvrštavanjem vrijednosti osnovnog faktora ponašanja q0 te faktora prevladavajućeg oblika

sloma konstrukcije kw u jednadžbu (58), dobije se vrijednost faktora ponašanja za monolitnu
betonsku konstrukciju q, koja iznosi:

›t
q= 3,90* 1,0 =3,90
 +
›
q0 = 3*1,30 =3,90
U konačnosti je moguće uvrštavanjem u jednadžbu (57) dobivenih vrijednosti faktora
ponašanja za monolitnu betonsku konstrukciju q te faktora smanjenja ovisnog o
konstrukcijskoj sposobnosti disipacije seizmičke energije kp dobiti vrijednost faktora
ponašanja qp predgotovljene betonske konstrukcije koja iznosi:

ODREĐIVANJE FAKTORA PONAŠANJA KONSTRUKCIJE

Faktor ponašanja qp predgotovijene betonske konstrukcije određuje se prema odredbama

Eurocodea8. Faktor ponašanja qp za predgotovljene konstrukcije koje zadovoljavaju sve
proračunske odredbe izračunava se primjenom sljedeće jednadžbe:
¥ƒ  `ƒ ¥ (57)
qp - faktor ponašanja za predgotovijene betonske konstrukcije
40
kp - faktor smanjenja ovisan o konstrukcijskoj sposobnosti disipacije seizmičke energije
q – faktor ponašanja za monolitnu betonsku konstrukciju

Redukcijski faktor kp ovisan je o kapacitetu disipacije seizmičke energije predgotovljene

konstrukcije, a definiran je u ovisnosti o tipu spoja između predgotovljenih elemenata.

Vrijednost faktora smanjenja kp može poprimiti sljedeće vrijednosti:

kp = 1,00 - za konstrukcije sa spojevima prema odredbama Eurocodea8
kp = 0,50 - za konstrukcije sa ostalim spojevima

Budući da promatrana predgotovljena konstrukcija posjeduje takve spojeve da je isti čine

ekvivalentnu monolitnoj konstrukciji u pogledu duktilnosti i disipacije seizmičke energije,
primijenjeni tipovi spojeva moraju zadovoljiti odredbe Eurocodea8 u dijelu koji se odnosi na
predgotovljene betonske konstrukcije. Iz navedenog slijedi da je vrijednost redukcionog
faktora kp=1,00.

41