You are on page 1of 52

ING. ARH.

ALIJA BEJTI

POVIJEST I UMJETNOST FOE NA DRINI

UVOD

Negdje u minulim vjekovima bio je u Foi je dan istonjaki putnik i tom prilikom zapisao u predvorju foanske damije Alade dvostih na perzijskom jeziku u ovome znaenju: M n o g o s a m p u t o v a o i u m n o g e g r a d o v e do h o d i o , a l i m j e s t o , k a o t o j e ovo, j o n i s a m v i d i o . To je estetski sud starijeg doba o gradu Foi kao cjelini i o pojedinim sastavnim jedinicama toga grada. Taj e sud dobrim dijelom i danas potvrditi svaki obrazovaniji putnik koji makar jednom doe u Fou i upozna prirodne i historijske znaajke grada. Tu specifinost Foe ini, prije svega, slikoviti kraj, u kojem se grad razvio, a potom i oni brojni spomenici prolih vre mena, koji opet sa svoje strane gradu daju zase ban biljeg. Foa se razvila u sreditu jednog plodnog i bo gatog kraja Gornjeg Podrinja, na tromei Bosne, Hercegovine i Crne Gore i u neposrednoj blizini umovite i (neprohodne planine Zelengore, na ijim viim dijelovima buja stoarstvo, i koja, zajedno sa poznatim klisurama rijeke Sutjeske, predstavlja u turistikom pogledu atrakciju prvoga reda. Grad se plasirao na prosjenoj nadmorskoj visini od

385 m upravo na uu rijeke ehotine u Drinu, na bregovitom terenu, koji se na svima stranama ogledava u tim dvjema rijekama. Osnovne i naj vanije prirodne elemente u specifinoj likovnoj fizionomiji grada ine okolna brda, koja se gotovo u zatvorenom krugu nadovezuju izravno na grad sko tlo, zatim rijeka Drina i ehotina, od kojih prva oplakuje, a druga opet ralanjuje cjelinu naselja, i, zasebno, bujna vegetacija, kojom obi luje cio kraj i koja se u neprekinutom i prirodnom slijedu uvlai i u samo naselje. Upravo ta vegeta cija varo pretvara u zeleni ilim-grad, koji je u opoj urbanistikoj kompoziciji pun skladnih kon trasta i koji se ba po tome izdvaja iz reda ostalih naih gradova. Mjesto, na kojem lei Foa i gdje Drina upra vo izbija iz gorskih kanjona, gravitaciono je sre dite irokog podruja poljodjelske i stoarske oko line i prirodno stjecite puteva s vie strana. Otud je to mjesto ve po samom geografskom poloaju bilo od prirode predestinirano za naselje, a ono se upravo tu i razvilo i dostiglo visok stepen i u privrednom i u kulturnom pogledu. Nastanjenost ue okoline Foe moemo pratiti jo od prethisto-

Foa pogled s june strane.

rijskog doba, a samo gradsko naselje od srednjega vijeka. Foa ve u srednjem vijeku, nalazei se na frekventnom karavanskom drumu, koji je pove zivao unutranjost Balkanskog poluotoka s ja dranskom obalom, vodi ivahan trgovaki promet s Dubrovnikom, a u kasnijim vremenima, u tursko doba postaje i politiko sredite Hercegovine i iz rasta u jak trgovaki i obrtniki grad, koji se tak miio s najjaim privrednim centrima Balkana. U turskome periodu, upravo u prva dva stoljea tur skog gospodstva u Foi, grad je u svome opem razvoju dostigao vrhunac, a u likovnom vidu pot puno poprimio obiljeja izrazitog orijentalnog grada, koja su se, manje-vie, ouvala tu sve do naih dana. Uporedo s jaanjem turske vlasti u zemlji i razvojem ekonomike u samome gradu, izgraeno je tu u toku turskog feudalizma na sto tine istaknutih arhitektonskih objekata, koji uka zuju na svoje doba zasebnim jezikom, jezikom oblika, a upravo ti objekti dali su onaj drugi, gra evni biljeg u specifinom izrazu Foe. Uz arhi tekturu tu su se u isto doba razvile i brojne vrste obrta, po kojima Foa bjee nadaleko poznata, a izmeu njih posebno je znaajna zanatska umjet nost u metalu, kosti, drvetu i kamenu, koja je tu doivjela visok cvat. Rijetke umjetnike izrae vine, koje su se do danas ouvale, ukazuju na vie zanatsko znanje i profinjene misli foanskih maj stora. Stari obrti Foe ve su gotovo svi potpuno iezli uslijed izmijenjenih produktivnih i ivot nih uslova, ali se sve do danas odrao tu velik broj graevnih spomenika, koji rese grad na cije lom podruju i u zornoj slici prikazuju ivot Foe u proteklim vremenima. Dodamo li tim monumen tima jo petnaestak objekata-spomenika iz Narodnooslobodilake borbe, onda s pravom Fou mo emo nazvati m u s e e e n p l e i n a i r muzejem pod vedrim nebom. U tome bogatom muzeju svi ostaci prolosti imaju za nauku podjednaku vanost: jedni kao dokumenti svoga vremena, a drugi i kao djela trajne umjetnike vrijednosti. Razumjeti tu bogatu kulturnu batinu prolosti istodobno znai poeti je voljeti i uvati. Stoga upravo i jest zadatak ovoga rada, da unese izvje sno svjetlo u kulturno-historijsku, urbanistiku, arhitektonsku i obrtniku problematiku stare Foe, kako bi se, nakon toga, mogli to bolje nadnijeti nad pojedine spomenike, shvatiti ih i odre diti im historijsku i umjetniku vrijednost. Ovdje se najveim dijelom obrauju razvoj i spomenici Foe u turskom periodu, a to je i razumljivo, jer

najvei dio ouvanih spomenika potjee iz toga doba, ali se ista visina panje poklanja i srednjo vjekovnim spomenicima, o kojim su se sauvali bilo kakvi podaci. Foa je u posljednje vrijeme, pred drugi svjet ski rat bila zabaena kasaba s oko pet hiljada sta novnika. Poela se neto pridizati otvorenjem e ljeznike pruge Ustipraa-Foa god. 1939., a jai zamah u modernoj izgradnji otpoeo je tu tek prije nekoliko godina. Pored objekata savremene arhi tekture, koji niu u sreditu grada, tu ve radi i jedna tvornica namjetaja, a u neposrednoj oko lini i tvornica lesonit-ploa, jedna od najveih u zemlji, i Foa ima uvjete i izglede da se razvije u sredite jae drvne industrije. A industrijaliza cija svugdje nosi u sebi neminovnu opasnost po tiskivanja ba starih naselja i njihovih historij skih spomenika, pa tako i starina u Foi, pogo tovo ako urbanisti i druge osobe, kojima je po vjeren budui lik Foe, ne budu shvatili i pra vilno ocijenili postojee kulturno naslijee. Stoga je drugi zadatak ovoga rada to, da se to vie po mogne i u tome pogledu, da bi se pravilno rijeili pojedini kompleksi grada i okolina vrijednih spo menika. Ova razmatranja kulturno-historijske proble matike Foe i njene blie okoline temelje se jednim dijelom na arhivalnoj grai i publiciranim nau nim prilozima, a drugim, mnogo veim, na pri kupljanju grae i prouavanju spomenika na sa mome terenu. Ta terenska ispitivanja, koja su dala dragocjene rezultate, vrio sam u dva maha, u ljetnim mjesecima god. 1949. i 1953., a u istom vre menu napravio sam i sve tehnike snimke i skice u ovome radu. U prouavanju bogate i sloene grae na terenu pomogli su me materijalnom po mou Zemaljski zavod za zatitu spomenika kul ture i prirodnih rijetkosti u Sarajevu i Narodni odbor foanskog sreza, te i ovim putem i jednoj i drugoj ustanovi izraavam zahvalnost. Podjednako sam zahvalan i brojnim Foacima, osobito onim starijim, i muslimanima i pravoslavnim, koji su pokazali susretljivost prema mome radu te mi otvarali vrata svojih kua sa zanimljivom ponutricom, iznosili preda me umjetnike izraevine foanskih obrtnika i davali brojne druge podatke o skorijoj prolosti Foe. Broj takvih osoba je ve lik, i mjesto isticanja svih tih imena, oni e si gurno osjeati veu dra kad u ovome radu naiu na podatke, koje su sami dali i time doprinijeli, da se sauvaju za pokoljenja koja dolaze.

I KULTURNO-HISTORIJSKE PRILIKE GRADA I OKOLINE Pristupajui analizi kulturno-historijske ge neze Foe i njene blie okoline valja najprije po blie razmotriti vane pristupinice gradu, koje su davale osnovni impuls ekonomici i opem razvoju mjesta otkad ono postoji, a na koje u se ee i pozivati kroz cio ovaj rad. Meu svima putevima, koji su povezivali Fou sa zaleem i dalekim krajevima, svakako je kroz itavu prolost bila najglavnija i najfrekventnija karavanska magistrala, t. zv. D u b r o v a k i d r u m (Via Ragusa, Via Ragusina, Via Drina i, rjee, Via Bosna), koji je preko Foe povezivao dalmatinsku obalu, u prvome redu Dubrovnik s rudarskim i drugim privrednim sreditima Bosne i Srbije. Na tome drumu, kojim se sve do pada Dubrovake republike odvijao u obadva smjera vrlo jak trgovaki promet i kojim je zraila zapad njaka kultura u unutranjost Balkana, Foa je u prvo vrijeme bila prirodna i vrlo vana stanica, gdje su se smjenjivale karavane pri prenosu robe iz Dubrovnika i prema Dubrovniku, a kasnije, ve u etrnaestom stoljeu, ona je, kako emo kasnije pokazati, ve i privredno sredite na tome putu, gdje putuju karavane s robom iz Dubrovnika kao u svoje krajnje odredite. Taj drum, vodei iz Du brovnika prema Trebinju, Koritama i Cernici pro lazio je dugim klancem izmeu Zelengore i Magli a, sputao se dolinom rijeke Sutjeske, udarao kroz mjesto Tjentite, koje je i dobilo ime ba po tome, to su tu srednjovjekovne kiridije ili ponosnici razapinjali atore i konaili (lat. t e n d a = ator), potom izbijao na obalu Drine i prelazio na desnu stranu na dananjem Brodu vie Foe, koji opet nosi ime po tome, to su tu putnici, dok nije bilo mosta, Drinu b r o d i l i skelom. Put je dalje vo dio nizvodno samom obalom do dananjih Tabaka, a tu se odvajao od obale i desnom stranom preko Gornjega Polja izbijao u samo sredite Foe. Tu, u samom gradu ravao se taj drum u dva podjed nako vana kraka. Jedan je vodio dalje dolinom Drine prema dananjoj Ustikolini, Goradu i isto noj Bosni, a iz samoga naselja izlazio je na dva mjesta brodei opet Drinu skelom: pod dananjim Spilama i u Donjem Polju, na mjestu dananjeg mosta. Kad nije uope bilo mosta na Brodu, a i kasnije, kad je most tu bio poruen, pod Spilama su prilazili Foi putnici takoer i iz krajeva pre ma Dubrovniku. Drugi pak kraj Dubrovakog druma iz sredita Foe vodio je, prelazei na desnu obalu ehotine, u istonom pravcu dananjim se oskim putem kroz Kunjenovie, Han Sohu, Sla tinu, Brahe te dalje prema ajniu, Pljevljima i u Srbiju. Od lokalnih puteva, koji su gravitirali Foi, dva su vodila s dvije strane rijeke ehotine iz i rokih poljodjelskih i stoarskih podruja elebia i Vikoa, sve od Pljevalja. Trei, takoer vaan lokalni drum vodio je iz podruja gornjeg toka rijeke Neretve preko Uloga i Kalinovika, izbija jui na Brodu na Dubrovaki drum. U sredinju pak Bosnu vodila su dva, isto tako vana puta, koja su se kod Ustikoline odvajala od Dubrova kog druma: jedan je vodio kroz mjesto Previle i Orahovice te preko Pala izbijao u Sarajevo, a drugi prema Kijevu i Osijeku u Sarajevsko Polje.

1. PRETHISTORIJSKO DOBA Imamo sigurne podatke, da je ui foanski kraj bio nastanjen jo u prethistorijsko doba. Jedno takvo naselje bjee u neposrednoj blizini dananje Foe, kod Barakovca, ba na obali rijeke ehotine i na putu prema elebiima. Tu se god. 1889. otkrilo nekoliko prethistorijskih gromila, koje nam daju zanimljive podatke o kulturi i obiajima sta novnika, kojim su pripadale. Prema podacima

25

Truhelke, koji je te gromile istraio i nalaze opi sao, tu su naeni predmeti od bronce, koji su po izradi posve analogni nalazima iz istovremenog pe rioda na Glasincu, pa se, na osnovi toga, moe iz vesti zakljuak, da je i naselje na Barakovcu po stojalo u isto doba i razvijalo u jednom periodu, pod utjecajem iste kulture. U jednoj gromili otkri veno je, meutim, i mnogo toga, to se, po sudu Truhelke, nije slagalo s dotadanjim opaanjima o prethistorijskim gromilama u Bosni, a i u Ev ropi uope. U njoj je naena, prije svega, mrtva ka cista (krinja), sastavljena od sitnijeg rijenog kriljevca. U toj krinji, na podlozi od sitnijeg ri jenog oblutka i probranog ljunka naeni su raz bacani i napola spaljeni komadi kostura, a do tih ostataka i odlomak trobridnog kamenog noa od jaspisa, dugaak 8 cm. U istoj krinji naen je

i zaseban kostur djeteta, raskomadan u tri dijela (glava, trup, noge) i u neprirodnom redu. Na osno vi pouzdanih arheolokih indicija, koje su davali odlomak kamenog noa i mrka smjesa zemlje i e ljeza u lubanji djeteta, Truhelka je izveo zaklju ak, da je ta gromila s takvim kosturom starija od ostalih na Barakovcu i da sie do u n e o l i t s k o doba. Zanimljiva je i jedna druga pojava u toj istoj gromili. Iz raskomadanih dijelova i ne naravnog reda djejeg kostura sudi se, da je po kojnikovo truplo bilo najprije na zraku sueno, a onda tek kostur zakopan. Suenje, ili kako se struno veli maceriranje mrtvaca poznato je i u nekim drugim krajevima Evrope, a ovaj nalaz na Barakovcu je prvi poznati primjer koji nam kazuje, da je obiaj maceriranja mrtvaca bio i na 1 Balkanu poznat u neolitsko doba.

2. RIMSKO DOBA U samome gradu nemamo nikakvih tragova ni iz toga doba, ali to ne znai, da ih nije nikad ni bilo, jer su ih mogle zatrti kasnije, mlae kulture. Mogue je, da je na prostoru dananje Foe, na udaru spomenutog tranzitnog druma, koga su, vjerovatno, i Rimljani koristili, postojalo u to do ba kakvo-takvo naselje. Dapae, Tomaschek pret postavlja da je na mjestu dananje Foe bio starorimski grad B e r s e l u m . 2 Okolina pak Foe, koja je sigurno manje izgraivana, ve je boga tija u nalazima iz rimskog perioda. Tako je pozna to nekoliko rimskih nadgrobnih spomenika, koji su naeni u selima Kunovu, estinu i Vrbici kod elebia,3 a posebno je zanimljiv i vrijedan jedan arhitektonski fragmenat, to je naen u Trbuu u zakmurskoj opini, To je zapravo fragmenat nadvratnika jednog objekta, kojeg Sergejevski identificira s antiknim mauzolej em. Fragmenat je s obadvije pobone a i s donje strane ukraen re ljefnim figurama, kakve su uope u tim krajevi ma vrlo rijetke i koje su privukle posebnu panju arheologa. Spomenik se danas nalazi u antiknom lapidariju Zemaljskog muzeja u Sarajevu, a detaljno ga je opisao Sergejevski. 4 Osobito je bogata ostacima iz toga doba Ustikolina. Tu se jo i danas tu i tamo sretaju pojedinani nalazi rimskog nov ca, a u prolim decenijima bilo je i znaajnijih otkria. 4a God. 1895. naao je tu jedan seljak pri oranju bronani uteg s natpisom na gornjem di jelu, a opisao ga je Patsch i pretpostavio, da bi to mogla biti rimska libra. 5 Od jednog pak drugog seljaka iz istoga mjesta otkupio je god. 1900. Ze maljski muzej u Sarajevu vrijednu bronanu koljenastu fibulu, koja je vanredno vjeto izraena i koja takoer potjee iz rimskog doba. 6 U najno vije vrijeme otkriven je tu, u Ustikolini, na des noj obali Drine, i rimski mozaik koji nas upuuje na zakljuak, da je tu morala postojati znatnija rimska naseobina. Mogue je, da je rimski Berse lum, koga Tomaschek lokalizira u Foi, bio ba na prostoru dananje Ustikoline. Za to ima vie indi cija. No, bilo jedno ili drugo, sve nam to bjelo dano kazuje, da je foanski kraj bio naseljen i u toku vladavine starih Rimljana u ovim krajevima.

3. SREDNJI VIJEK Gornje Podrinje, zajedno s Foom, bilo je do god. 1376. u sastavu stare Rake, a te je godine cijelo to podruje zaposjeo bosanski ban Tvrtko, rairivi granice svoje drave na jugoistoku i jugu
1 Dr. G. Truhelka, Obiaj maceriranja mrtvaca u jed noj predhistorijskoj gromili kod Foe. Glasnik Zemaljskog muzeja, 11/1890., str. 104109. 2 W. Tomaschek. Die vorslawische Topographie der Bosna, Herzegovina, Crna Gora und angrenzenden Gebiete. Mittheiluneen der K. K. geograph. Gesellschaft in Wien, Bd. X I I , Hft. 11 u. 12, Wien 1888, p. 559. 3 Dim. Sergejevski, Rimska groblja na Drini. Glasnik Zemaljskog muzeja, XLVI./1934. (H), str. 11. 4 Isti, Nekoliko neizdatih antikih reliefa, Glasnik Z. M., LV./1943., str. 25.

do blizu Sjenice, Onogota (Nikia) i Kotora. 7 Tvrtkovom smru (u martu 1391.) nastale su ne prilike u bosanskoj dravi, i otada oblau Gor njeg Podrinja, koja se zvae i Drinska kneina
4 a J. W. Kubitschek, Wiener numismatiscke Zeitschrift, 1897, p. 187 i dalje. 5 Dr. Karl Patsch, Epigrafski nahoaji iz god. 1895. Glasnik Zemaljskog muzeja, VII./1895., str. 584585. 6 K. Patsch, Pojedini nalazi iz rimskog doba. Glasnik Zemaljskog muzeja, XIV./1902., str. 1314. 7 K. Jireek, Trgovaki drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku (s njemakog originala Prag 1879. preveo B. Pejanovi Sarajevo 1951.), str. 610. V. Klai. Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb 1882, str. 25.

26

ili, naprosto, Drina, upravljali su gotovo ne ovisno od bosanske krune humske vojvode iz poro dice H r a n i a ili, kako se kasnije zvahu, K os a a, ije se porijeklo svodi ba u foanski kraj, 8 upravo u selo K o s a e. Prvi vojvoda te oblasti bio j e S a n d a l j H r a n i . Njegovom smru (15. III. 1435.) vlast je preuzeo sinovac mu S t j e p a n K o s a a , koji se god. 1437. potpuno otrg nuo od bosanskog kralja i neovisno gospodario sve do svoje smrti god. 1466. Godine 1448. dobio je njemaku titulu hercega, pa je po njoj i u narodu dobro poznat pod imenom Herceg Stje pan, a po tome naslovu ubrzo se prozva i cijela njegova oblast, u koju, osim Gornjeg Podrinja, spadahu jo Hum i dio Primorja, H e r c e g o v i 9 n o m . Stjepanov nasljednik bio je njegov drugi sin V l a t k o , a on je, ujedno, i posljednji vla dar tih oblasti, koje su Turci za njegova ivota potpuno zauzeli. Na podruju Gornje Drine drali su u svojim rukama Sandalj Hrani i njegovi nasljednici Fou i niz vrlo vanih utvrda: S o k o l na sastavu Tare i Pive, gdje se Herceg Stjepan najvie zadr avao, potom K o z m a n , V r a t a r , T o e v a c , J e l e i O b a l j , takoer u okolini Foe, pa K u k a n j i u r e v a c kod Pljevalja i S am o b o r kod Gorada. 1 0 Od tih svih taaka je dina je Foa bila otvoreno i neutvreno naselje. Dodue, u nevelikoj daljini od Foe, na brdu G r a cu to se podie na suprotnoj, lijevoj obali Drine, postojala je nekad, kako i samo ime brda kazuje, tvrava, ali se ne zna iz kojeg doba potjee, jer nije ni ispitivana. Znaenje i vanost Foe bilo je iskljuivo u trgovini i prometu, koji se tuda od vijao. Ona se u povijesti javlja dosta rano, namnogo prije Sandalj a Hrania, i to ba kao vana sta nica na Dubrovakom drumu i kao krajnje odre dite, gdje su dubrovaki ponosnici tjerali robu. Dini je, prouavajui dubrovaku srednjovjekov nu karavansku trgovinu, na osnovi besprijekornih dokumenata Dubrovakog arhiva utvrdio, da se taj grad javlja poevi ve od god. 1368. pa sve do 1436. u itavom nizu ugovora dubrovakih trgo vaca kao krajnje odredite, gdje e ponosnici go niti dubrovaku robu. 1 1 Foa se javlja i poslije god. 1436., ali, uslijed sve jaih prodiranja Turaka u istonu Bosnu, vie kao tranzitna i pretovarna
8 Dr. Mihailo Dini, Zemlje Hercega Glas S. K. A., knj. 182, str. 156. (ir.)

karavanska stanica u prometu olova, a jedan po datak iz god. 1449. govori nam o jaem trgova kom poslovanju Foe s Dubrovnikom i unato tadanjih zategnutih odnosa izmeu Hercega Stje pana i Dubrovake republike. Te godine, 20. VIII., kramar Dubravac Hrebeljanovi obavezao se ocu dubrovakog pjesnika Menetia i jo dvojici du brovake vlastele, da e im prenijeti u F o u dvadeset i jedan tovar tkanine o svome riziku excepta vi aut rapina domini videlicet chercech 13 Stephani. Godina 1368. je datum, u koji pada dosad prvi i najraniji poznati spomen Foe. Taj podatak ne samo to pomie Fou u starije doba od dosad po znatih i objavljenih spomenika za itave osamde set i dvije godine, nego nam istodobno kazuje, da je ve u to doba Foa vaila kao znatnije trite. Grad se kasnije spominje sve ee i u domaim spomenicima pod imenom H o t a i C h o a , a od dolaska Turaka sreta se najprije u turskim, a onda i u domaim izvorima dananji oblik F o a.14
12 Ivan Boi, Dubrovnik i Turska u XIV. i XV. veku. Izdanje Srp. akad. nauka, Beograd 1952, str. 285. (ir.) 13 Ibidem, str. 116. 14 N a r o d n a etimologija tumai postanak imena Foa na dva naina. Jedna narodna priica, koja se i danas uje u foanskom kraju, tumai ovako: Kad je sultan Mehmed Fatih zauzimao Bosnu i doao u Ustikolinu, spre mi odatle strau prema dananjoj Foi koja se u to doba kazuje pria zvala Radovina, da vidi ta ima tamo, a kad se straa vrati, javi sultanu, da je tamo vidjela mjesto gdje ima prostranih vinograda i mnogo kablia hepisi fui. Turska rije fui znai kablica, brema, te tako od rijei fua postade ime tome mjestu Foa. Po jednom drugom kazivanju, budui da susjedni Pivljani izgovaraju Voa umjesto Foa, grad je dobio ime od mnogoga voa koje uspijeva u gradu i okolini. (M. vit. Zarzycki, Varoica Ustikolina, Glasnik Zemaljskog mu zeja, III./1891., str. 210.) Obadvije su te teorije netane i naivne ve po tome, to dananji oblik imena jasno ukazuje, da se razvio od srednjovjekovnog Hoa i Hota, pod kojim se imenima i navodi taj grad u ranije doba. Samo pak ime Hoa sa starijim oblikom pisanja, a vjerovatno i izgovorom Hota, nastalo je od mukog vlasti tog imena Hotko (koje opet ima korijen u glagolu hotjeti), upravo od enskog roda posvojnog pridjeva toga imena, i prvotni je oblik glasio Hotkja (na pr. vas, luka, njiva i sl.), u kojem je poslije po glasovnim zakonima kj dalo , a i otpala sama imenica. Takvo porijeklo toga imena jasno podupiru imena drugih naih naselja, gdje se jo zornije sauvalo staro ime Hotko i, dapae, glagol hotjeti: Hotkovo u srezu deevskom. Hotkovci u glamokom, Hoevo i Hotovlje u samom foanskom kraiu, Hotinja vas u mariborskom, Hotoina u sarajevskom, Hotnja u pisarevinskom i Hoevina u pljevaljskom srezu. Ostaje samo donekle otvoreno pitanje, koje e lingvisti trebati rijeiti, kako se iz Hoa razvio dolaskom Turaka oblik Foa, odno sno kako se poetni konzonant H pretvorio u F. Bu dui da postoji zvuna slinost izmeu oblika Hoa i Foa, mogue je, da su Turci uobiajili taj drugi oblik po tur skoj varoi Foi u Anadolu. koja se opet razvila i u je zinom i historijskom smislu od antikne Fokeje. Na kraju napominjem, da su u srednjem vijeku ime Hot'a, Hoda imala io dva sela kod Prizrena, koje je Stevan Neman ja poklonio Hilandaru, a da se imenom Foa zove i danas jo jedno selo u derventskom srezu u Bosni.

12

svetoga

Save,

9 Prvi put sretamo to ime u dananjem obliku u jednoj preporuci vojvode Isabega Ishakbegovia u Skoplju, koju Truhelka stavlja iza god 1454. Tursko-slovjenski spo menici dubrovake arhive, Glasnik Zemaljskog muzeja, XXIII./1911, dokumenat br. 7. 10 0 posjedima Sandalj a Hrania i njegovih nasljed nika te o prolosti tih krajeva u njihovo doba vidi zasebne studije: Dini, Zemlje Hercega svetoga Save; Marko Vego, Povijest humske zemlje, Samobor 1937; Bare Popari, T u na povijest Hercegove zemlje (1437.1482.), Zagreb 1942. 11 M. J. Dini, Dubrovaka srednjevekovna karavan ska trgovina. Jug. ist. asopis, III./1937., str. 126. (ir.)

27

Podatak iz god. 1368., koji ukazuje na Fou ve kao trgovako mjesto, sam po sebi govori, da je to naselje postojalo i prije te godine. Ovdje sad moemo iznijeti dokaze, da postojanje Foe zadire i duboko u srednji vijek. To nam pouzdano zasvjedoavaju ostaci crkve bazilike u samome na selju. O toj crkvi, na ijim temeljima poiva da nanja Careva damija, bie kasnije govora u poglavlju o arhitektonskim spomenicima, a ovdje samo istiem, da je to bila monumentalnija gra evina i da je podignuta, vjerovatno, najkasnije u dvanaestom stoljeu. Uzimajui, da smo pomou tih podataka doli blizu poetka Foe kao znaaj nijeg srednjovjekovnog otvorenog naselja, na to upuuje i slavensko porijeklo imena grada, drim, da neemo mnogo pogrijeiti, ako osnutak Foe veemo za znaajni Dubrovaki drum i stavimo ga upravo u doba, kad se Dubrovnik razvio u trgo vaki grad i kad je otpoeo onu ivu trgovinu sa svojim zaleem, a to je jedanaesti i dvanaesti vi jek nae ere. U prilog ekonomike Foe prije god. 1368 go vori donekle i injenica, to su se u nedalekoj oko lini grada nalazili rudnici eljeza, tako traenog metala, koji su se djelomino koristili jo u esna estom vijeku i koji su morali imati svoj trgovaki centar ba u Foi, ma da su kasnije, u tursko doba, jedno vrijeme u administrativnom pogledu pripa dali aj niu, koje je mnogo dalje od Foe. Na ju noj strani Foe i naselja Dragoave i danas postoje dva sela gore u brdu, ija nas imena sjeaju, da se tu nekada kopala i talila eljezna ruda. To su sela Sa i P o d p e , a na njihovim se podru jima i danas naziru stari rudni otkopi. U selu Sau i danas ivi muslimanska porodica T a h m a s , a dolje u Dragoavi i muslimani K a r u p i , a oba dva ta prezimena imaju svoj korijen u staroj nje makoj rudarskoj terminologiji i pokazuju, da la novi tih porodica vuku davno porijeklo od samih rudara, koji su tu radili. U narodu foanskog kra ja jo je i danas iva predaja o korienju tih rud nika, ali se vie ne pamti, kakav se upravo metal dobivao. U okolini Foe postoji jo dobar broj spomenika koji ukazuju na prolost tih krajeva u srednjem vijeku i ije postanje ide ba u to doba. Meu nji ma se u prvome redu istie vie podora tvrava, osobito uz dolinu Sutjeske, od kojih su neki iden tini s ve navedenim utvrdama, a drugi se ne daju jo identificirati. Graevni oblici tih fortifikacionih objekata nisu jo istraeni, ali je njihovu povijest ocrtao Dini u odlinoj studiji. 1 5 Na tome istome podruju postoji dobar broj i lokaliteta s imenom C r k v i n a , C r k v i c e ili C r k v i t e, a to nas, dalje, upuuje i na crkvene spomenike, kojih je tu takoer moralo biti. Od njih se opet do danas jo najbolje sauvala stara crkva u selu Zagrae ispod grada Sokola, za koju mjetani vele,
15

da je bila dvorska crkva Hercega Stjepana. Od te kamene graevine sauvali su se jo visoki zidovi, ikonostas, svod od kamena, dijelovi svoda i jedan zanimljiv elemenat kupola, graena, prema jednome opisu, po uzoru na kupolu Aja Sofije u 16 Carigradu. Ve po tim ostacima, koji kazuju, da je to bio velik objekt, detaljnije ispitivanje toga spomenika dalo bi sigurno vrijedne i zanimljive rezultate. Daljnji srednjovjekovni spomenici u foanskoj okolini, koji takoer imaju veliku vrijednost, jesu nadgrobni spomenici, steci i obelisci, postavljeni negdje jedinino, a drugdje opet u manjim ili ve im skupinama. Gotovo su svi u gorovitim i manje pristupanim predjelima. Jedna takva nekropola od desetak steaka nalazi se na planini Trebavi, pod t. zv. Lukim kolibama, a tu, u neposrednoj blizini, nalazi se i kamenolom, gdje su ti steci sjeeni. Dalje se takvi spomenici nalaze jo u Dra goavi, u Bakiu, iznad Ustikoline (steci, navod no, s likovnim dekorom), u Bitoraju u Mreici i na Humskom. Od tih svih spomenika dosad su, koliko znam, opisana dva obeliska, jedan u Bito raju, a drugi na Humskom. Onaj u Bitoraju je bilig kneza Tvrdisava Brsnia, potena viteza,17 a obelisk na Humskom, takoer s natpisom, obilje avao je grob g o s t a bosanske crkve M i l u t i na C r n i a n i n a , koji je osobito zanimljiv po svojoj skulpturi i isto ornamentalnoj muskula turi. Taj drugi vrlo vrijedni spomenik i u histo rijskom i isto umjetnikom smislu prenesen je god. 1934. u Zemaljski muzej u Sarajevu, a jo iste godine opisao ga je Skari, deifriravi nat pis, iz kojeg saznajemo ime i zanimanje pokoj nika, kojem je pripadao, i pretpostavivi, po iz vjesnim podacima, da je spomenik nastao u etr naestom ili petnaestom stoljeu. 18 I pored Skarieva opisa, koji ima vie deskrip tivni karakter, smatram, da je potrebno osvrnuti se jo jedamput na taj spomenik i ukazati na iz vjesne momente u skulptorskom tretmanu toga monumenta, koje Skari nije zapazio. Kako se vidi iz priloenih snimaka, spomenik ima oblik prizme, ija visina iznad postolja iznosi 149 cm. Na jednoj je strani reljef ovjeka u cijeloj njego voj visini, druge dvije plohe popunjavaju dva
16 D. J. Deroko, Drina. Geografsko turistika mono grafija, Novi Sad 1939, str. 6970. 17 Truhelka, Natpisi iz sjeverne i istone Bosne, Glas nik Zemaljskog muzeja, VII/1895, str. 356. (ir.) 18 Vladislav Skari, Grob i grobni spomenik gosta Mi lutina na Humskom u foanskom srezu. Glasnik Zemalj skog muzeja, XLVI/1934, str. 7982 + 2 table. (ir) Na taj spomenik prvi su upozorili javnost god. 1933. Zetski glas i beogradsko Vreme. U tome drugome listu izala su te godine u brojevima 4181, 4184, 4185 i 4207 etiri lanka o tome spomeniku pod razliitim naslovima (Zna ajno arheoloko otkrie, U selu Humskom pronaen grob jednog srpskog velmoe i t. d.) od nekoga Gl, Sa mardia. Te lanke spominjem ovdje samo zato, da uka zem kako su raeni bez strune spreme i bez ijednog vred nijeg podatka.

Zemlje

Hercega

svetoga

Save.

28

ornamenta u obliku tordiranog ueta, a na etvr toj su sitne dekoracije, meu kojima se osobito istie ista kruna rozeta. Svi bridovi spomenika, i horizontalni i vertikalni, takoer su dekorirani u vidu vrlo plastinog tordiranog ueta. Sami lik ovjeka, koji, bez sumnje, treba da ukazuje na pokojnika, dat je ematski, ali se osjea i tenja za izvjesnim detaljiziranjem, to se naroito opaa u licu i pojasu. ovjek, prikazan u gornjem di jelu frontalno, a same mu noge u profilu, obuen je u dugu haljinu, oito u sveeniki habit, s pri tegnutim pojasom te s knjigom u lijevoj i tapom u desinoj ruci. Mora se odbaciti Skarievo milje nje, da je lik izraen vrlo primitivno, a isto tako, ba na primjeru ovoga spomenika, i milje nje mnogih drugih pisaca o slinim ljudskim fi gurama na drugim naim nadgrobnim spomenici ma srednjega vijeka. Prije svega, kompozicija pred stavlja ovjeka u posve pravilnim omjerima i u stavu, koji je neobino dostojanstven, a koji jo namjerno akcentuira vrlo visoki tap. Kad imamo dokumenat, da je to spomenik gosta, dakle jednog vieg lana u skali hijerarhije bosanske crkve, onda ve i po tome moe se izvesti zakljuak, da je anonimni skulptor ili k o v a znao ta hoe postii u svome radu i da je vjeto vladao svojim zanatom. U dokaz toga znanja i vjetine upuujem na ornamente na istome spomeniku, na ostalim tri ma stranama, koji su do u detalje prikazani goto vo naturalno. Dakle, skulptor znade obraivati, i problem njegova zanata kao viega znanja uope ne treba postavljati. I u samoj kompoziciji figure, koja se samo na prvi pogled ini primitivno pri kazana, umjetnik je iao odreenim i strogo utr tim skulptorskim putem. Njemu nije bilo uope stalo do tijela, do detalja na njemu, nego do toga, da predstavi samo s i m b o l i k i gosta kao ovjeka i njegovo zanimanje putem karakteristinih znakova, a koga treba da simbolizira ta figura, to kazuje sam natpis. Takav tretman naeg bezime nog skulptora potpuno je u skladu s kranskim uenjem o negaciji tjelesnosti i s kranskom figuralnom umjetnou, u kojoj se sve do huma nizma, kad je ekonomika izbacila pojedince u dru tveno zbivanje, ovjek prikazuje samo simboliki, putem signuma, a ne preko naturalnih portreta. Smatram, da u tome svjetlu treba posmatrati i druge nae srednjo-vjekovne spomenike, jer i na njima se podjednako otkriva svjestan likovni iz raz, a nipoto samo primitivizam.

Nadgrobni spomenik gosta Milutina simbolika pred stava pokojnika (prva slika) i njegova pojasa kao emblema sveenstva (druga slika).

U prikazu emblema zanimanja gosta Milutina u kompoziciji su tri predmeta osobito apostrofi rana: k n j i g a , znak jevanelja i kranstva, t a p kao palica dobrog pastira i p o j a s u vidu usukanog ueta, koji u vezi s ornamentikom na drugim stranama spomenika pobuuje zasebnu panju. Znaajno je, da ni u toj emblematici, niti u samoj ornamentici nigdje nema ni traga k r i u , koji je inae glavni kranski emblem. Po samo me detaljiziranju pojasa i suavanju struka habi tusa ba na tome mjestu jasno se zapaa da je taj pojas, ustvari usukano ue, kako je i pretpostav ljeno, isto toliko upadan i karakteristian znak pokojnikova zanimanja, kao tap i knjiga. Prema tome, moe se kao sigurno uzeti, da su dostojan stvenici bosanske crkve nosili habitus i preko nje ga ue kao pojas. To je jedan vrijedan podatak, koji sad prvi put izlazi na svjetlo. Taj isti pojas kao znak vieg dostojanstva prikazan je, dapae, upadno i zasebno jo na druge dvije plohe spome nika, gdje se teilo i za detaljima i gdje su ak prikazane i same kope u pojasu. I sama bridna bordura spomenika nije nita drugo, nego, oito, neto stilizirani ornamenat, nastao od oblika pojasa-ueta, koji se ba tu htio svjesno istaknuti kao simbol dostojanstva, to ga je gost Milutin obnaao u bosanskoj crkvi.

29

4. FOA U TURSKO DOBA ORGANIZACIJA UPRAVE I SUDSTVA Dosadanja isticanja mnogih i turskih i doma ih pisaca, da je Foa ula u sastav turske drave namnogo prije pada Bosne i da su rano tu sjedili krajinici, koji bi upravljali osvojenim dijelovi ma Bosne i Hercegovine, moraju se odbaciti kao 19 posve netana. Doputa se mogunost, da su Turci doista bili god. 1416. i 1435. i osvojili Fou, zajedno sa Hodidjedom i Vrhbosnom u centralnoj Bosni, ali su se sigurno brzo i povukli iz toga kra ja. Umjesto analiziranja tih uope nedokazanih ili labavih miljenja, to bi zauzelo velik prostor, ja u ovdje istaknuti samo tri autentina podatka iz tri razliita doba, koji nas utvruju, da je Foa sve do god. 1465. bila u vlasti Sandalja Hrania odnosno Hercega Stjepana. Prvi je podatak itinerarij dubrovakog poslanika Sandalju Hraniu, to ga iznosi Jireek, a iz kojeg se vidi, da je po slanik, idui Sandalju i natrag god. 1430. bio u ovim mjestima: poetkom maja u Cernici, 8. maja u Sutiskoj, 13. maja na Sokolu, od 23. maja do 10. juna u Samoboru (kod Gorada), od 19. juna do 10. jula u Kuknju kod Pljevalja), 19. jula opet u Samoboru, 30. jula u Sokolu, 17. augusta u Cernici i 8. septembra u Nevesinju. 20 Odatle se vidi, da su G o r a d e i K u k a n j , dvije najisturenije tvr ave u Sandaljevoj kneevini bili te godine sigur no u Sandaljevim rukama, a onda je pogotovo bila jo u njegovoj vlasti i sama Foa, koja je posve u unutranjosti. Drugi podatak, koga nam takoer iznosi Jireek, potjee iz god. 1450., dakle dvade set godina iza prvoga. Te je godine drugi dubro vaki poslanik iao Hercegu Stjepanu i bio je: 1. decembra u Kozmanu, 19. decembra u Foi (Choa), 4. I. 1451. u Podsokolu (Sotto Sokol), a 9. I. u urevcu (kod Pljevalja). 21 Jasno se iz toga vidi, da su nabrojena mjesta, meu njima izriito i sa ma Foa, bila tada jo pod upravom Hercega Stje pana, jer inae ne bi bilo ni potrebe ni smisla, da poslanik ide u oduzeta mjesta, gdje Hercega si gurno ne e nai. Trei i za nae razmatranje ponajvaniji podatak je ak iz god. 1465. Prema tome podatku, to ga takoer iznosi Jireek, samo na drugome mjestu, a poslije ga prenosi kao utvr enu injenicu i orovi, Herceg Stjepan jo go spodari u proljee te godine, navodi se izriito,
19 F. Mikloi (Monumenta serbica spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii - Wiennae 1858 - pag. 300') ima ak ferman sultana Bajazida II., naslovljen Od Herce gove zemle sandakbegu i novskom i hotakom kadiji i stavlja ga u god. 1456. Takvo datiranje toga fermana sadri dva anakronizma: prvo, Bajazid II. zasjeo je na prijesto tek 1481., a Novi je pao do godinu poslije toga, 1482. Mikloi je krivo proitao na fermanu hidretsku godinu 860. ( = 1456.) mjesto 890. ( = 1485.), kako je to ustanovio jo Truhelka, koji je ponovo objavio taj dokumenat (o. c. navodim strane separata p. 79.) 20 Jireek, o. c. p. 67. 21 Ibidem, 67.

Foom, pa ak i Pljevljima. To je sigurno i po sljednji spomen Foe u vlasti Hercega, jer su upravo donekoliko mjeseci izatoga u Hercegovim zemljama nastupile bitne promjene, koje su Fou definitivno dovele pod tursku vlast. U ljeto god. 1465. poveo je bosanski sandakbeg Isabeg ozbiljnu vojnu na Hercegove zemlje i ve od mjeseca j u l a postigao velike uspjehe ne nailazei nigdje na jai otpor i pregazivi vei dio zemlje, tako da je bila zaprijetila opasnost i sa 23 mom Herceg-Novom na obali. S druge opet strane, podacima iz Dubrovakog arhiva, koje iz nosi u najnovijoj svojoj publikaciji Ivan Boi, izneseni navodi mogu se ne samo potvrditi, nego i dalje rasvijetliti. U njima se navodi, da su Turci imali ve organiziranu vlast i svoje vojvode ili kadije: 1466. u Lugu i Banjanima, 1467. u Popovu i Trebinju, 1469. u Nevesinju, 1470. u Blagaju, i t. d. 24 Ti su podaci samo prvi sauvani spomeni turskih upravnih ili sudskih organa u tim mjesti ma, i nipoto ne znai da su nastali neposredno iza osvojenja tih mjesta. Foa, kao jedno od isturenijih mjesta u Podrinju i kao mjesto, kroz koje je vodio iz istone Bosne jedini put turskim etama u Hercegovini, svakako je pala medu prvim mje stima, i moemo sigurno uzeti, da je prela u tur ske ruke jo u l j e t o g o d . 1 4 6 5 . Odmah po osvojenju zemlja je podijeljena u n a h i j e , koje su se, uglavnom, poklapale sa srednjovjekovnim upama, a prvi turski upravni organi u pojedinim mjestima i nahijama bili su v o j v o d e i njihovi zamjenici e h a j e. Prvih pet godina osvojeni krajevi Hercegove zemlje bili su u sastavu bosanskog sandaka, a njihove voj vode i subae potinjene izravno sandakbegu Ga zi Isabegu, koji je rezidirao u Sarajevu. Ne moe se odrati ispravnim miljenje Truhelke, za ko jim su se poslije poveli i drugi pisci, da je osvoje nim dijelovima ve u prvo doba upravljao zaseban vojvoda sa sjeditem u Foi i neovisno od bosan skog sandakbega. 2 5 Jedan jedini podatak, kojim je Truhelka operirao pri tome, jest zakljuak Vi jea umoljenih od 4. II. 1466., da se, prilikom pro slave dana sv. Blaa, daruju prisutni svirai su sjedne gospode, meu kojima su bili i svirai v o j v o d e A h m e d a odnosno njegova e h a j e. Truhelka je shvatio taj navod tako, da se tu radi o sviraima vojvode c i j e l e Hercegovine, nemajui pojma, da se ona rije susjedni treba shvatiti u njenom strogom znaenju i da pod tim treba razumijevati gospodu upravo Dubrovniku
22 Jireek, Archiv fur slavische Philologie, X I X , 25. V. orovi, Historija Bosne, Beograd 1940, str. 57'9 (ir.). 23 orovi. o. c. p. 577. 24 Boi, o. c. p. 206208. 35 Truhelka, o. c. p. 211212.

22

30

najbliih turskih krajeva, a to je Popovo i Trebinje. Da je to tako, svjedoe nam novi podaci, ta koer iz Dubrovakog arhiva, ba o tome istome v o j v o d i A h m e d u , jednom jedinom vojvodi, kojeg Truhelka poznaje, i to samo po jednome da tumu prije god. 1470., prema kojima sad sigurno znamo, da je on bio samo vojvoda na samoj du brovakoj granici, dakle u Popovu, a na tome mjestu navodi se jo u augustu 1465., februaru 1466., aprilu 1467., maju 1468., pa ak i u martu 26 1483. godine. Da u prvih pet godina Hercegovina jo nije imala zasebnog upravitelja, svjedoi i vie drugih podataka do god. 1470., iz kojih jasno pro izlazi da se Dubrovani za razne sporove u vezi s Hercegovinom obraaju izravno bosanskom san daku Isabegu u Vrhbosni, a ne nekom drugom 27 vojvodi ili krajiniku. Hercegovina je izdvojena iz vlasti bosanskog sandakbega i formirana u zaseban sandakat istom u f e b r u a r u 1 4 7 0., i njome tek otada upravljaju zasebni s a n d a c i . Prvi hercego vaki sandakbeg bio je H a m z a b e g , o kojem nalazimo podatke na tome poloaju ve u febru aru i martu god. 1470.28 Bio je na tome poloaju nepunih pet godina, do kraja god. 1474. Za nas je vano to ime ne samo stoga, to je za njegove uprave Foa postala politikim i administrativnim sreditem Hercegovine, nego to je upravo za nje govo ime vezan prvi spomenik orijentalne ofici jelne arhitekture u Foi, damija, koju je on tu sagradio izmeu 1470. i 1474. Poslije Hamzabega izmjenilo se na stolici hercegovakog sandakata u Foi vie sandakbegova, kojih listu donosi Tru helka sve do god. 1522.,29 i koji se otada zovu jo sandak Hercegove zemlje, hercegski sandak i gospodar Hercegove zemlje, a Dubrovani ih zovu jo i prosto krajinicima. Svi ti sandaci bili su u asti b e g a ili, kasnije, p a e , a oni prvi uz ime noahu i naslov v o j v o d e. Foa je bila sjedite hercegovakog sandaka sve do god. 1572., dakle itavih stotinu godina. Samo jedno vrijeme, od 1522. do 1530. i 1533. pri vremeno sjedite bio je Mostar, koji se kao takav prvi put javlja 6. VI. 1522., a tadanji hercego vaki sandak zove se ponekad mostarski san dak ili ak mostarski paa. 30 God. 1572. stoli ca hercegovakog sandaka prenesena je u Pljevlje, gdje je i ostala sve do god. 1763., kada fermanom od 24. aprila te godine Hercegovina bi pripojena bosanskom sandaku. 3 1 God. 1833. Her cegovina je opet postala nezavisnom od Bosne, a
26 Potvrda u Boia, o. c. p. 175, 176, 182, 183, 206, 239 i 241. 27 Ibidem, p. 176, 177, 182, 184185. 28 Ibidem, p. 183. Truhelka, o. c. p. 212. 29 Truhelka, o. c. p. 179225. 30 Potvrde vidi u Hazima abanovia, Upravna po djela jugoslavenskih zemalja pod turskom vladavinom do Karlovakog mira 1699. god. Godinjak Istoriskog drutva Bosne i Hercegovine, IV./1952., str. 183. (ir.) 31 S. Baagi, Kratka uputa u prolost Bosne i Herce govine, Sarajevo 1900., str. 105 i 184.

njome otada upravljaju carski namjesnici, valije u rangu pae, sa sjeditem u Mostaru do god. 32 1877., kad bi opet podvrgnuta bosanskom ejaletu. Otkako je Foa prestala biti sjeditem herce govakog sandaka, u njoj se javljaju drugi uprav ni organi, m u s e 1 i m ili m u t e s e l i m , a j a n i a 1 a j b e g. M u s e l i m je drao civilnu vlast u gradu i nahiji, a postavljao ga je sam vezir, i to samo po veim mjestima pokrajine. Bio je to obino naj istaknutiji ovjek u nahiji. Prvi poznati foanski muselim bio j e H a d i M e h m e d a g a u v a 33 1 i j a, a navodi se u toj asti god. 1782. Prema jednoj ispravi od 3. XII. 1817. tada je bio na tome 3 4 poloaju neki H a d i M u s t a f a . Njegov iz ravni ili neto kasniji nasljednik na tome polo aju bio je V e j z e n g i , a od god. 1828. do 1830. vrio je tu slubu Z u l f i k a r - p a a e n g i , jedan od najznamenitijih lanova engia iz oblinjeg mjesta Rataja. On je ivio u Foi i tu ostavio svoje potomke, od kojih su dvojica postali takoer znameniti ljudi. 3 5 A j a n je bio, ini se, gradski tribun, kojeg je birao sam narod, a zastupao je svoj kraj u Ajanskom vijeu na namjesnikom dvoru i uestvovao u zborovanju o svim krupnijim pitanjima vilajeta. Od starijih foanskih ajana znamo samo za spo menutog Hadi Mehmedagu uvaliju. Suvremeni sarajevski kroniar Baeskija navodi ga u toj asti god. 1782. i napominje, da se za tu ast preIbidem, p. 184. Riza Muderizovi, Kronika Mula Mustafe Baeskije, Glasnik Zemaljskog muzeja, XXX./1918., str. 69. 34 Arhiv porodice Muftia iz Foe u Orijentalnom in stitutu u Sarajevu, isprava neregistrirana. 35 Zulfikar paa je sin Salih-alajbegov, a unuk Z e j nilbegov. U asti pae sretamo ga jo god. 1813. (Salih Sidki Mahmudkadi, Ustanak srbske raje, njegovo uguenje i izbavljenje grada Biograda turski rukopis, preveo F. Spaho Sarajevo 1944., str. 16), a idue 1814. godine bio je muselim i muhafiz u nahiji Valjevo (Ibidem, p. 67.), 1825. zvorniki mutesarif, 1828.1830. muselim u Foi (Sidil sarajevskog suda u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu, L X V I I I , str. 15, 87), a krajem te posljednje godine bio je i muhafiz Nikia (Kadieva kronika, X X , 397). Umro je u Foi god. 1846. i pokopan u dvoritu damije Alade. Od njegovih potomaka, koji se po njemu prozvae Zulfikarpaii, i od kojih danas ivi to u Bo sni, to u Carigradu (ovi danas nose prezime Akkoyunlu) ve esto koljeno, vrijedni su zasebna spomena etvrti Zulfikarpain sin Jusufbeg i unuk Hadi Husejnbeg. Jusufbeg je sauvao sebi spomen zapaenim spjevom god. 1866. na naem jeziku Avdija. (Poblie o njemu kod H. M. Handia, Rad bosansko-hercegovakih muslimana na knjievnom polju, Glasnik Islamske vjerske zajednice II./ 1934., br. 5, str. 289290.) H a d i Husejnbeg- pak, sin Hadi Alijin, poznat je ne samo kao dugogodinji nael nik foanske opine, nego i kao nacionalni borac, koji se istakao u borbi protiv Austrije god. 1878. i u Hercego vakom ustanku god. 1882. Umro je god. 1935. u stotoj godini ivota i sahranjen na poasnom mjestu u dvoritu damije Alade. Ostavio je iza sebe preko stotinu poto maka koji danas ive razasuti po Bosni, Sandaku i Cari gradu (H. Ljubuni, Hadi Husejnbeg Zulfikarpai iz Foe, Gajret kalendar za god. 1937., str. 219221).
33 32

31

pirao s jednim lanom begovske porodice engia, a svaki da je imao svoje pristae, te da je siro 36 mani svijet stradao u toj svai. Na istome mjestu Baeskija navodi, da je toga vremena Hadi Mehmedaga postao i foanski muselim, no neto kasnije ne bijae bosanskom veziru u volji, te ga ubie paine delije u samoj Foi, a glavu mu otpremie veziru u Travnik. Koliko se zna, od osamnaestog stoljea pa do god. 1838. Foa je bila i sijelo a l a j b e g a , za povjednika spahija jednog dijela Hercegovine. Iz jednog anonimnog opisa Bosne, to ga je objavio 37 Bodenstein, a za kojeg je u novije doba utvrdio Kreevljakovi, da potjee iz devetog decenija 38 osamnaestog vijeka, saznajemo da je tada u Foi bio alajbeg iz porodice S i j e r i a (Siresith). Drim, da je anonimni uhoda i pisac dobio krive podatke o prezimenu foanskog alajbega i da, umjesto Sijeria, koji su stvarno bili alajbezi u Odacima kod Gorada, treba tu staviti e n g i e , za koje sigurno znamo da su bili alajbezi u Foi. Do 4. IV. 1800. bio je tu alajbeg A h m e d, s i n B e i r b e g a (engia), a te je godine umro, 3 9 a kasnije je tu ast zadobio njegov sin Vejz, rodonaelnik kasnijih Vejzalajbegovia, koji je tu slubu vrio do god. 1831., kad ga je u poznatom sukobu izmeu eta Husejn-kapetana Gradaevia te eta Smailage engia i Alijage Rizvanbegovia zarobio i ubio Smailaga engi kao pristau Gradaevieva pokreta. 4 0

po imenu E m i n u d d i n , supotpisuje s Hamzabegom i naziva el-kadi fi vilajeti Herseg bi dirlik, to Truhelka prevodi: doivotni kadija u 41 hercegovakom vilajetu. Kako se oblast, u ko joj lei Foa, zvae jo u srednjem vijeku P od r i n j e ili naprosto D r i n a , to se kadikad u petnaestom stoljeu foanski kadija nazivao i d r i n s k i m . Tako imamo potvrdu i za taj drugi 42 naziv ve iz aprila idue, 1473. god. Iz one prve isprave se vidi, da je, bar u poetku, kadija u Foi imao iroku ingerenciju, neto slino kao sarajev ski m u l a , i da je, usto, bio i dvorski kadija hercegovakog sandakbega. Sam foanski kadiluk obuhvatao je velik teritorij. Tako je god. 1558, u sastav foanskog kadiluka spadao kraj, u ko 43 jem je danas Rudo, a, koliko se zna, od sedam naestog stoljea, ako ne i otprije, pa sve do u proli vijek u foanski kadiluk spadao je i Ulog, pa se tadanji foanski kadija uvijek potpisivao 44 kao kadija Foe i Uloga. Na kraju ovoga poglavlja valja jo istaknuti, da je Foa kao vee mjesto i grad s razvijenijim oblicima ivota imala m u f t i j u , pravnika, koji je davao f e t v e pisana struna mnijenja o pri jepornim pitanjima, za koja u erijatskom pravu nema dovoljno razjanjenja. Ustanova muftiluka u Foi sreta se, prema podacima kojim raspolaem, od polovine sedamnaestog vijeka naovamo. Prvi poznati foanski muftija bio je neki H a b i b e f e n d i j a , a na to mjesto postavljen je beratom od sredine zilkadeta 1054. (januar 1644.) godine. 4 5 Sauvao se prilian broj fetava foanskih muftija, i dobar ih broj pretstavlja koristan ma terijal za upoznavanje obrtnikog i ostalog ivota Foe, ma da nijedna ne nosi datuma, kako je to i bio obiaj.

Gotovo uporedo s upravnom vlau u Foi i ostalim veim mjestima osvojene Hercegove zem lje bila je organizirana i sudska vlast. Prvi po znati spomen kadiji u Foi nalazimo u jednoj osu di hercegovakog sandakbega Hamzabega, dati ranoj 8. februara 1472. na Hoi. Tu se kadija,

PODACI O STANOVNITVU Postoje dva dragocjena i vrlo zanimljiva do kumenta, koji nam bacaju jako svjetlo na Fou u prvim godinama turske vlasti. Jedan pretstavlja popis zemlje u neposrednoj okolini srednjovjekov nog grada, koja je kao has pripadala sultanu od nosno hercegovakom sandakbegu, i popis osoba,
36 Muderizovi, Glasnik Zemaljskog muzeja, XXX/ 1918., str. 69. 37 Gustav Bodenstein, Povijest naselja u Posavini god. 17181739. Glasnik Zemaljskog muzeja, XX/1908., str. 106. 38 Kreevljakovi, Kapetanije i kapetani u Bosni i Hercegovini, Godinjak Istoriskog drutva B. i H., I I . 1950., str. 160. (ir.) 39 Diobena isprava, izdana od foanskog kadije, u ar hivu Orijentalnog instituta u Sarajevu. 40 Baagi: Kratka uputa, str. 142.; Znameniti Hrvati Bonjaci i Hercegovci u turskoj carevini, Zagreb 1931., str. 70, stupac I.

kojima je ta zemlja data na obradu. To je t. zv. H a s H o a, pisan na naem jeziku, to ga je pro naao u Dubrovakom arhivu i poslije u cijelosti objavio Truhelka, 4 6 a poslije o njemu pisao u zasebnom lanku Risto Jeremi, koji je dao vrlo
41 42

Truhelka, o. c. p. 3637 (br. 37). reene go

Boi, o. c. p. 198. Vakufnama Mustafa-pae Sokolovia iz dine u Vakufskoj direkciji u Sarajevu.


43

44 H. abanovi, Popis kadiluka u evropskoj Turskoj. Glasnik Zemaljskog muzeja, god. 1942., str. 349. 45 Muvekit, T a r i h i dijari Bosna, I, str. 8. Kadieva kronika I I I . (dio II), str. 100. 46 Truhelka, Historika podloga agrarnog pitanja u Bosni, Glasnik Zemaljskog muzeja, XXVII./1915, str. 209 do 211.

32

korisna razjanjenja toga dokumenta. Drugi dokumenat je slubeni turski popis Hercegovine, napravljen od 7. do 9. d e c e m b r a 1477. go d i n e , t . zv. T a p u t a h r i r d e f t e r i , kojeg je nedavno pronaao u Carigradu Nedim Filipovi i objavio iz njega samo neke podatke, koji se odnose na gradove u Hercegovini, medu osta 48 lim i na Fou. U prvome dokumentu, u kojem se u samoj glavi istie H a s H o a . D a s e z n a k a k o r a z d i e l i s m o z e m l u, prema izvjesnim po dacima iz samoga popisa i objanjenjima, koje je dao Jeremi kao roeni Foak, radi se o ras podjeli zemlje, koja se prostirala jednim dijelom s desnu stranu rijeke ehotine, i to, na svu pri liku, od njena ua u Drinu pa uzvodno, a dru gim dijelom na jugoistoku od grada, s obje strane te rijeke te na prostoru dananje opine Podpe. Zemlja je rizdijeljena u ondanjoj mjeri za po vrinu na 110,5 d e s e t a k a i 32 c i j e p a , a kao granice, odakle poinju ili gdje svravaju poje dine dionice, navode se neki lokaliteti i objekti, od kojih su za nae razmatranje osobito vani ovi: Stup mitropolitov prema Hoe, dvor voj vode Smaila, Dvorite mitropolitovo vie crkve, Batev Do vie crkve, Ljubovi, Moiia batina vie crkve i priko Tehotine prema crkvi Senokosi. Vrijednost tih navoda razjasniemo tokom daljnjeg izlaganja. Usto se tu navode jo v i n o g r a d i , n j i v e , s j e n o k o s i , b a tine, selita, luke i luice, knez i k a l u d e r i . Dalje, tu su imena prijanjih vlas nika tih zemalja te imena i prezimena 104 osobe, sve odreda kranske, kojim se zemlja dodjeljuje. Budui da je i jedno i drugo objavio i Truhelka i Jeremi, smatram, da taj slijed nije potrebno ponovo iznositi. Hou samo istaknuti, da taj ve liki broj zanimljivih imena i prezimena, od kojih su mnoga davno ve zaboravljena, pruaju bogatu grau ne samo za studij naih narodnih imena i prezimena iz doba bosanske samostalnosti, nego i za prouavanje procesa islamizacije te porijekla islamiziranog stanovnitva u Foi i okolini. Po svoj prilici meu nabrojenim obraivaima ima ljudi i izvan foanskog kraja, sa razliitih strana, koje su Turci doveli u ovaj kraj radi obrade zemlje, ali, nema sumnje, ima tu i staro sjedilaca, na to, izmeu ostalog, upuuju ve ista prezimena i prijanjih vlasnika i novih obra ivaa. No, u svakome sluaju najvei dio osoba, koje su tu navedene, inile su kvas za kasnije muslimansko stanovnitvo Foe i blie okoline, koje je tu, ini se, ve u drugoj polovini esna estog vijeka dobilo apsolutnu veinu. Dakako,
47 Dr. Risto Jeremi, Has Hoa. Jedan stari popis ljudi i zemalja. Glasnik Geografskog drutva, sv. 11, Beograd 1925., str. 94102. (ir.) 48 Nedim Filipovi, Pogled na osmanski feudalizam (s naroitim obzirom na agrarne odnose). Godinjak Istoriskog drutva B. i H., IV/1952., str. 131.

47

prezimena, koja jako sjeaju na kransko pori jeklo, bila su pritom potisnuta, a neka druga opet zadrala su se u drugim krajevima do dana dananjega. Popis, naalost, nije datiran. Truhelka na osnovi podataka Dubrovakog arhiva, u kojim se sauvao. spomen o popisu zemlje u Hercegovini u god. 1475. i 1515., zakljuuje, da je taj popis nastao krajem petnaestog ili poetkom esnaestog stoljea. Danas ve znamo, da je jedan popis Hercegovine obavljen, kako je navedeno, i god. 1477., ali se, prema Filipoviu, koji se osvre i 49 na taj popis, vidi, da taj katastar nije iden tian turskome popisu iz 1477. i da, prema tome, nije uope iz te godine, ma da se i u popisu od te godine Foa tretira kao has hercegovakog sandakbega. Meutim, u samome popisu ima jedno vrlo vano mjesto, na osnovi kojega mo emo sad priblino odrediti vrijeme, kad je taj vani dokumenat nastao. To mjesto glasi: I minuvi peti desetak od d v o r a v o e v o d e S m a i l a . . . A upravo tome vojvodi Smailu ouvali su se podaci i u Dubrovakom arhivu, koje nam iznosi Boi posve neovisno od naeg problema, i iz kojih se jasno vidi, da je taj Smail bio vojvoda u pograninim dijelovima Dubro vnika, vjerovatno u Trebinju, od s e p t e m b r a g o d . 1469. do j a n u a r a 1470.50 Taj nam po datak daje vrijeme, kad je ivio v o j v o d a S m a i l , i orijentaciju, kad je nastao na doku menat. Budui da se uz vojvodino ime u naem popisu ne navodi ast sandaka, to bi inae najvjerovatnije bio sluaj, pa niti obligatni na slov b e g a , to ga bez iznimke imaju svi san daci ve od 1470., moe se uzeti kao posve si gurno, da je u doba postanka naeg dokumenta Smail bio vojvoda samo Foe i foanske nahije. Ma da uope nemamo vijesti sve do god. 1510. da je Foa s okolinom imala svoga zasebnog voj vodu ni prije ni poslije februara 1470., ipak se moe uzeti kao sigurno, da je tu sjedio lokalni vojvoda bar do februara 1470., dok nije doao v o j v o d a H a m z a b e g , koji otada ima u svo joj vlasti cijeli osvojeni teritorij Hercegovine, kakve slubenike i dokumentarno sretamo u drugim, novoosvojenim mjestima, na pr. na gra nici Dubrovake republike, s kojom su oni imali vie dodira, pa im se tako i sauvao spomen u dubrovakim spisima. Na osnovi svega toga sma tram, da ne emo pogrijeiti ako uzmemo kao prilino sigurno, da je na Smail bio vojvoda u Foi negdje u toku prve etiri godine turske vlasti u Foi, dakle izmeu ljeta 1465. i sep tembra 1469., i da je popis foanskog hasa nastao upravo u tome vremenu. Posve je logino, da su novi gospodari odmah ili ubrzo nakon ulaska u Fou odredili karakter zemlje i razdijelili je na obradu po svom agrarnom sistemu, a na popis,
49 50

Ibidem, p. 3739. Boi, o. c. p. 183185.

3 Nae starine III.

33

kad ga dobro prostudiramo, upravo odie vre menom, dapae i danom, kad je foanska zemlja prela u novi agrarni sistem. Tekst navodi i osobe, koje su bile vlasnici nekih dijelova izdijeljene zemlje neposredno prije popisa, a veli se izriito na jednom mjestu da je desetak i po M o i i a b a t i n e dat Ostoji M o i i u, znai lanu iste porodice, koja je neposredno prije toga popisa samostalno uivala svoju ba tinu. U samoj glavi popisa, a i u itavu dalj njem tekstu govori se u prvome licu mnoine (razdielismo i dasmo, t. j. dadosmo), to znai, da su naredbodavci pisanja toga akta bili jedno (sandakbezi izraavaju svoju osobu u mnoini!) ili vie ba onih lica, koji su tu prvu diobu neposredno i izvrili. Slubeni turski popis (defter) iz god. 1477. ve prema onom, to nam je iz njega iznio Filipovi na navedenom mjestu, daje daljnje i jo zanimlji vije podatke o Foi dvanaeste godine nakon njena ulaska u sastav turske drave. Prije svega odatle se vidi, da je Foa (Hoa) u nahiji So kolu tada imala e t i r i m a h a l e (etvrti), a u njima ukupno 227 kua (upravo domainstava), 33 neoenjene osobe, 5 udovica i svega tri musli mana, dakako, mjetanina. Dalje su tu izneseni dravni, rentni prihodi, razrezani na kransko stanovnitvo Foe, a ti podaci izgledaju ovako (citiram doslovno Filipovia): O d b a d i b a z a r a (takse n a trg), takse nijabeta i prihoda od 4 skele Od ispende Od agrarnih i stonih proizvoda s prihodom od 9 mlinova i dal'jana (ribolovita)

27.753 ake, 7.049 aki, 10.134 ake.

muslimanima zemljite pogodno za gradnju kua, 51 u kojima e stanovati. Iz iznesenih podataka dobivamo, prije svega, sliku, koja je za nas vrlo vana, o veliini sa moga grada, a potom i o ekonomskoj strukturi i snazi mjesta. Ako uzmemo priblino, da je jedno domainstvo brojilo 510 lanova, recimo, pro sjeno, 7, onda je Foa u to doba imala oko 1600 stanovnika, a to je za ono doba bila prilino napuena varo. Ukupni pak rentni prihodi od stanovnitva Foe iznose 40.936 aki, a od te svote donose takse na trg, nijabet i prihod od 4 skele 27.753 ake, dakle znatno vie od polovine uku pnih dohodaka. teta je, to Filipovi nije ra lanio tu stavku i iskazao nam zasebno visinu samih trnih prihoda. Dalje, agrarni i stoni pro izvodi, ukljuujui tu mlinarinu i ribolov, oporezovani su sa 10.134 ake, a to je tek jedna etvr tina ukupnih daa. Iz takve analize proizlazi, da je Foa jo tada bila vie t r g o v a k o - p r o m e t n i , a manje a g r a r n i grad, a u tome se pravcu on razvijao i u kasnijim vremenima. Uporeujui pak navedene brojane podatke o Foi iz god. 1477. s takvim podacima o drugim naim gradovima na podruju osvojenog dijela Hercegovine, zatim Bosne i u oblasti Vuka Bran kovia (Srbija), koje nam takoer iznosi Filipovi na osnovi i drugih deftera, 52 proizlazi, da je Foa u to doba bila po broju stanovnitva n a j v e i g r a d na itavom tom irokom prostoru, a po ekonomskoj snazi jedno od prvih mjesta. Jedino ga je, i to neznatno nadilazio V u i t r n god. 1455. sa 45.186 aki te S a r a j e v o u god. 1485. s 45.744 ake i god. 1489. sa 42.241 aki prihoda. Proces islamizacije naih srednjovjekovnih gradskih naselja, pa tako i Foe, pospjeivala je, pored ostalog, osobito ona dobro smiljena zapo vijest sultana, to je Filipovi navodi ba u vezi s Foom te Pljevljima, da se putem zamjene ze mljita osigura i raspodijeli muslimanima ze mljite kako bi se izgradio grad. U svjetlu takve politike i sve jaeg uvrivanja turske vlasti starosjedioci su stajali pred dilemom: pri stati na prisilnu prodaju ili zamjenu konjukturne zemlje u gradu za zemlju izvan grada, koja nije morala biti ni plodna ni naruna, ili pak primiti vjeru, a s njome i druge privilegije novoga go spodara te ostati na svojoj dotadanjoj zemlji. Povijest govori, da su se odluke kretale poste peno, ali sigurno u tome drugom pravcu. Ve u esnaestom vijeku razvila se jaka muslimanska kultura u Foi, koja je sigurno prilino, ako ne i u dobroj mjeri potisnula kransko stanovni tvo iz grada. Po samom porijeklu, to musli mansko stanovnitvo Foe je jednim, manjim dijelom starosjedilako, iz samoga grada, a dru gim, mnogo veim iz okoline, odakle su seljaci,
Filipovi, o. c. p. 131. Podaci jo u Filipovievom lanku Neki novi po daci iz ranije istorije Sarajeva pod Turcima. Pregled (Sarajevo), god. 1953, br. 78, str. 6776.
52 51

U ovoj zadnjoj stavci uraunat je prihod od 788 medri vina, i to u vrijednosti od 6.304 aki i 206 lukna ita u vrijednosti od 3.029 aki. Da bi se dobila priblina slika prihoda od skela, napominjemo, da se na ime takse uzimalo od konja 1 aka, od tovara 2 ake, a od natovarenog konja 3 ake. Prihode od ita osiguravale su 4 mezre (sijalita) koje su bile na raspoloenju stanovnika grada. Od zanata se ne pominje nijedan, osim ako s e u imenu M i l o b r a d , s i n K l j u a r e v , ne nalazi trag jednog zanatskog zanimanja. Inae ima jasnih indicija snanog priliva vlaha-stooara u grad. Ali zato imaju dva vrlo interesantna po datka, koji imaju optu vanost za razvitak naih gradova pod Turcima. Od tri muslimana u Foi dvojica su zanatlije: Hizir b u z a d i j a i Dogan k o v a . Drugi podatak govori o tome kako se izriitom zapovjeu s Porte nareuje, da se putem zamjene zemljita osigura i raspodijeli

34

mahom muslimani, dolazili u grad za boljom za radom. Taj proces priliva seoskog stanovnitva nije se zavrio jo ni krajem esnaestog vijeka. Po arhivalnim podacima, koje emo iznijeti u iduem dijelu o ekonomici grada, vidi se, da je jo na samome prelazu iz esnaestog u sedam naesto stoljee bilo u Foi vie osoba, koje su se tu bavile obrtom i drugim zanimanjima, a sta jali su po raznim selima u okolini grada. Uz takve muslimane poluseljake-polugraane navodi se u Foi, znaajno je, i jedan pravoslavac, k u j u n d i j a M i h a j l o , s kuom (sakin) 53 u L i g a t i m a. Ima izvjesnih podataka, da su se u Fou doseljivali muslimani i iz daljih krajeva, dapae i iz sasvim drugih zemalja. Godine 1581. umro je tu M o s t a r a c Kurt, sin Sabitov, a god. 1588. bili su stanovnici Foe jedan Travnjak, zatim Jusuf i Sinan-elebija, obadvojica iz i k l o a , te imam neke foanske damije Ibrahim-halifa, rodom ak iz M a g r i b a u sjevernoj Africi. 54 Meu stare foanske muslimanske porodice ubrajaju se H o e, P i l a v i , u v a 1 i j e te H a d i p i r i i . Hoe su ve izumrli, Pilavi, koji su u posljednje doba bili brojni u gradu, dokumentarno se spominju tu od god. 1008. (1600.),55 uvelije se pak u poznatim izvorima po prvi put sretaju tu u devetom deceniju osam naestog vijeka, a Hadipirii nose to prezime po H a d i P i r i j i, koji se spominje tu meu ivim god. 1014. (1605.) i za kojeg njegovi dananji potomci hoe, da je doseljenik iz Turske. 5 6
On se spominje kao zajmoprimac od 2000 aki u obraunu Ali-paina vakufa u Foi od 1. dum. I. 1075 (20. X I . 1664.). Turski arhiv u Gazi Husrevbegovoj biblio teci u Sarajevu, br. 1282. Njegovi potomci naselili su se, dapae, stalno u ,gradu i bavili se istim zanatom sve do na ih dana. Posljednji od njih bili su braa Pero i Vasilije, koji su imali dva prezimena, Kujundii i Spahii, a po porijeklu zvahu se i Ligati. (O toj porodici vidi jo podat ke i narodno kazivanje kako je kao najstarija porodica do bila spahiluk kod Zarzyckog, Glasnik Zemaljskog muzeja III/1891., str. 210.)
54 Turski rukopis (komentar djela El-Vikaye) u 6 svezaka, nastao u Foi spomenute godine, u Gazi Husrev begovoj (GH) biblioteci u Sarajevu. . H. M. Handi, Jugoslavenski list (Sarajevo) od 23. IV. 1939. 55 56 53

Zanimljiva su izlaganja Riste Jeremia, koji je, bez sumnje, dobro poznavao prilike u Foi, da su dananji pravoslavni stanovnici u gradu i okolini najveim dijelom dinarski doseljenici od nazad 250 godina naovamo. U starenike u okolini ubraja jedino P a v l o v i e i B u n o v i e, a u gradu navodi samo kao staru, ve izumrlu porodicu V l a d i s a v l j e v i e te K a nd i e i P r o d a n o v i e , za koje ne istie da 57 su starosjedioci, nego da im se ne zna porijeklo. Jeremievo izlaganje treba ispraviti i dopuniti utoliko, to se u Foi spominju pravoslavni sta novnici, ak i njihova dananja etvrt V a r o 58 jo god. 1026. (1617.) Ta je etvrt, bez sumnje, postojala i prije te godine, a nastala je negdje u esnaestom stoljeu, kad su muslimani ve bili postali ajpsolutna veina u gradu pa potisnuli preostale krane iz samoga sredita. Zahvaljujui veem broju izvora iz kasnijih vremena, danas ve znamo, da se jo od poetka sedamnaestog stoljea pravoslavni ivalj u Foi sve vie sreta i ukljuuje u privredu grada, a u prolom vijeku postaje gotovo i primaran nosilac isto trgovakog poslovanja u gradu. Znaajna su ispitivanja i srpskog etnografa Milenka S. Filipovia, prema kojim je u okolini Foe bilo i katolika. Posljednji katolik umro je u selu Ivanovci. Kau, da je bio starenik. On se 1882. digao i zajedno s ostalim borio protiv Austrije. 59 Jaka tradicija, koja se odrala do danas, go vori da je u Foi bilo i idovskog ivlja. Kazuju, da ih je nekad bilo tu mnogo i da su imali za sebnu mahalu na junoj periferiji grada, u Rreinama, a to kazivanje potvruje nam turski pu topisac Evlija elebija, koji je proao kroz Fou god. 1664. i u svom putopisu zapisao, meu osta lim, i zasebnu mahalu Zidova. Danas te mahale, dakako, nema, jer su se idovi nepoznatog vre mena potpuno iselili iz Foe. Kazuju stariji ljudi, da su o t j r r a n i tako, to su Foaci pazarni dan okrenuli od ponedjeljka u subotu, idovski ne djeljni blagdan.
(umro 1869. Kadieva kronika X X V I , str. 139). Sulejmanovi potomci zovu se i dalje Hadipirii, a potomci Salih-efendijini prozvali su se poslije god. 1869. po nje govu glavnom zanimanju Muftii. Ta druga porodica i danas je takoer vrlo razgranata. Jednim dijelom ivi u Foi, a drugim u Sarajevu i nekim drugim mjestima u Bosni. Jeremi, o. c p. 101102. Turski arhiv u GH biblioteci, dokumenat broj 1282. U ispravi se navodi, da je reenog datuma neki Mihajlo, bez oznake zanimanja, iz Varoi dobio zajam od 1500 aki od vakufa Defterdara Memiahbega. 59 Mil. S. Filipovi, Foa. Glasnik Ferijalnog saveza (Beograd), 11/1924., br. 67, str. 7.
58 57

Turski arhiv u GH biblioteci, dokumenat broj 1282.

J e d a n Hadi Pirijin potomak po imenu Salih Hadipiri-zade bio je, prema jednom beratu, god. 1783. imam u Carevoj damiji, a prema jednom drugom izvoru i ka dija u Foi. Salihov sin Sulejman bio je kadija, a sin ovoga Mustafa Vehbi, suvremenik i, navodno, kolski drug bos. vezira Delal-pae, bio je muderis i prvi muftija iz te porodice, a usto i pjesnik. Njegovi su sinovi Sulejman Hadipiri-zade, koji se javlja s punim prezimenom jo god. 1851. (vidi biljeku 80) i brat mu Salih-efendija s priimenkom Nijazi, muftija, kadija i muderis u Foi

35

PRIVREDNI IVOT GRADA Prelaskom Foe u tursku vlast ekonomska struktura grada dobiva postepeno prilino izmi jenjene oblike. U Hasu Hoi i turskome po pisu od 1477., vidjeli smo, spominju se u nepo srednoj okolini Foe vinogradi i odreuje se porez na proizvodnju vina, to znai, da je ta privredna grana bila u srednjem vijeku razvijena. U tursko doba, ne zna se iz kojih razloga, ona potpuno zamire. Gubi se i sama kultura vinove loze, kao i u drugim bosanskim mjestima, a zadnji joj je spomen jo ouvao putopisac Evlija elebija polovinom sedamnaestog stoljea. Dalje, tokom esnaestog stoljea naputaju se i eljezni rudnici u okolini, a i sam ribolov, koji je, kako smo vidjeli, jo god. 1477. donosio znatne prihode. Graani se, malo pomalo, orijentiraju, ugla vnom, na trgovaku i obrtniku privredu. A taj proces nije tekao tako brzo. Vidjeli smo, da Foa jo god. 1477. nije imala nijednog starosjedioca zanatliju, a jedina dva zanata, koja se tada na vode u gradu, dre u rukama muslimani, od kojih je onaj Dogan kova mogao biti i mjetanin renegat. Ve je Boi istakao a Foa u jednom irokom vremenskom periodu na prelazu u tursku vlast nije pokazivala neku naroitu ivost, da kako uslijed nesigurnih prilika u zemlji, osobito na putovima, kojim se vrio transport robe. 6 0 Stanje se ne izmjenjuje brzo ni dolaskom novih gospodara u grad, koji donose sa sobom i onaj levantski smisao za trgovinu. Ni do est godina iza prolaza u novu vlast Foa ne izbacuje poje dince u privrednom ivotu. Dapae, i carinu u samoj Foi zakupljuju ljudi sa strane, a ne iz Foe. Tako je 21. maja 1471. kupio od hercego vakog sandakbega Hamzabega carine u Foi, Goradu i Cernici dubrovaki trgovac ivan Pripinovi za 70.000 aspri s tim, da mu tu svotu otplauje u tromjesenim obrocima. 6 1 Valjalo je, dakle, u prvome redu obnavljati veze s Dubro vnikom i traiti nove putove u privredi. Na tome rade i sami hercegovaki sandakbezi, bilo da se i sami bave trgovinom, bilo da drugim nainom pomau razvoj privrede. Tako ve god. 1475. go spodar Hercegovine Sinanbeg izdaje u stonom mjestu na Hoi Dubrovanima, s kojim je i inae stajao u odlinim vezama, slobodni list, kojim im osigurava punu zatitu njihovim trgov cima. Garantira im, da nitko od carevih ljudi na podruju njegova vladanja, niti ko od varoana, seljaka i vlaha ne smije uiniti nijedne zavrtnice dubrovakim trgovcima i ljudima, i da dubrovaki trgovci imaju punu slobodu kupo vati za svoje aspre gdje hoe, bilo u varoana ili seljana, gdje im drae bude i gdje cijenu bolju vide. Zaklinje se carevom glavom, da e svakoga,
60 61

koji im uzradi protiv ovoga lista, objesiti pred 62 vlastitom kuom. Ekonomika Foe dobila je vei zamah po etkom idueg, esnaetsog vijeka, a najvii je razvoj dobila u zadnjim decenijima toga stoljea, dakle u periodu, dok je Foa bila upravno sre dite hercegovakog sandaka, koje je samo po sebi uveliko utjecalo na razvoj trgovine i zanat stva u gradu. Nemamo podataka kojim bi se mogao pratiti proces te izgradnje, ali moemo i iz onih oskudnih vijesti stranih putnika, koji su prolazili kroz Fou, zakljuiti, da je ve u prvoj polovini esnaestog vijeka foanska arija imala mnogo duana i trgovaca. S druge strane, to kom toga vijeka u Foi su izgraeni brojni mo numentalni objekti kao zadubine, a njihovi su osnivai sigurno ostavljali za uzdravanje nepro duktivnih zadubina razne koristonosne objekte, u prvome redu duane, koji su bili od velikog znaenja za razvoj foanske arije i privrede, potom hanove, hamame te vee svote gotova novca, da se daje u promet u vidu zajma ponaj prije obrtnicima uz odreeni kamatnjak. Do nas je doprla samo jedna zakladnica o jednoj takvoj zadubini u Foi u esnaestom stoljeu, pa ne moemo nita poblie rei ni s te strane kako je nastajala i razvijala se foanska arija. Moe se ustvrditi samo to, da su najvei dio privrednih objekata u gradu tokom esnaestog vijeka podigli pojedinci u vidu zadubina (vakufa). To potvr uju brojne analogije iz drugih naih mjesta ba iz toga vijeka, o kojim se ouvao dobar broj zakladnica (vakufnama). Prvi podaci koji nam retrospektivno prikazuju bogatu i iroku skalu foanskog zanatstva esna estog vijeka potjeu iz poetka sedamnaestog vi jeka. Sadre ih obrauni vakufa D e f t e r d a r a M e m i a h b e g a od mjeseca ramazana 1008. (16. III. 14. IV. 1600.), reb. I. 1014., (17. V I I . 15. VIII. 1605.), poetka ramazana 1019, (17. X I . 16. XII. 1610.), i poetka ramazana 1026. (2. IX. 1. X. 1617,), te obraun vakufa A l i p a e od 1. dum. I. 1075. (20. XI. 1664.).63 Kapital tih vakufa sastojao se u gotovu novcu, koji se davao u zajam privrednicima foanske arije. U obraunu su na vedene osobe, kojima je dat zajam, s naznakom visine zajma u akama, zatim njihovi jamci (kefili), a negdje i nekretnine kao zalog, te svjedoci isplate. Zahvaljujui ba takvome knjienju, na osnovi tih podataka saznajemo, da je u prva dva decenija sedamnaestog vijeka Foa imala naj manje d v a d e s e t i e t i r i vrste zanata. Ka em najmanje, jer su tu ubrojeni samo oni obrt nici, koji su bili u prilici da diu zajam, da budu
62 Truhelka, Tursko-slovjenski spomenici, dokumenat br. 42. 63 etiri originalna fragmenta u GH biblioteci u Sa rajevu, broj 1282.

Boi, o. c. p. 285. Ibidem, p. 318.

36

jamici i svjedoci. Iz popisa se vidi, da su tih go dina u Foi postojali ovi obrti i po imenu obrt nici (navode se zajmoprimci i jamci, a osobe, uz koje ovdje nema takvih navoda, bili su svjedoci): 1. A i j e : 1600. Ahmed. 2. B e r b e r i : 1605. Feruh, digao zajam od 3.600 aki, Jusuf, sin Behramov, iz Osmanefendijine mahale, digao zajam od 2.300 aki, drugi Jusuf, Memija, Musa. 3. B i a k i j e ( n o a r i ) : 1600. Durak iz Dami Atik-mahale, digao zajam; 1617. Behram, jamac. 4. B u z a d i j e : 1600, Jusuf, Turhan. 5. i z m e d i j e : 1600. Ahmed, Alija, Bajazid, Ibrahim iz Ljubovi mahale (ovaj i 1610.), Osman, Piriia i Sefer, obojica iz mahale Sultan-Fatime; 1610. Nezir; 1617. Hasan. 6. u r i j e : 1664. Ismail. 7. D u n e r i ( g r a d i t e l j i ) : 1605. Memija iz Muminbegove mahale digao zajam od 700 aki, jamac mu brat Alija; 1610. Ibrahim iz sela Tronja, digao zajam od 1.300 aki. 8. H a l a i : Musa. 1600. Hasan (Husein?); 1610.

20. P e k a r i : 1600. Bajazid, Husejn Mustafa, Velija; 1605. Mehmed.

jamac,

21. S a r a i : 1600. Latif, Memija, Musa, Ve lija; 1605. Hasan; 1610. Jusuf, Memiah, Osman. 22. T a b a c i ( k o a r i ) : 1600. Bajazid, sin Pervanov, Pervan, Nesuh iz Muminbegove ma hale i jo jedan neitka imena; 1605. Faik, Jusuf, sin Velijin, iz sela Popratna, digao zajam od 1.000 aki, Nesuh, sin Memijin, digao zajam od 3.700 aki, Omer, Seid. 23. T a i j e ( k l e s a r i ) : 1600. i 1610. Murstafa iz sela neitka imena; 1610. Mustafa iz sela Biokova, digao zajam od 6.000 aki. 24. T e r z i j e ( k r o j a i ) : 1600. Alija, Firuz, Ibrahim, Jusuf, Mehmed, Nesuh (digao za jam od 5.000 aki), Ibrahim, sin Alijin, duan 1.500 aki); 1605. Omer, digao zajam od 660 aki; 1610. Mehmed, koji je isto dobno i telal. Pored tih imena i zanimanja navode se u obraunu od god. 1600. jo b a k a l Husejn i ne koliko t r g o v a c a (tudar), zatim dva zani manja, koja se, strogo uzevi, ne mogu nazvati obrtom, nego arijskom slubom: b a d a r i i t e 1 a 1 i. Od prvih se navodi god. 1600. Osman i drugi Osman, 1605. Ibrahim, a od drugih god. 1610. pored spomenutog Mehmeda, koji je bio i terzija, jo Hasan, sin Abdulahov. Meu nabrojenim zanatima udara u oi mno ina zanata vezanih za preradu koe i izradu konate robe: tabaci, izmedije, urije, pamak ije i sarai. Meu njima su bili, svakako, naj brojniji tabaci, tavljai koe. Imali su svoje ra dionice na junoj periferiji grada, pa se taj kraj i danas zove po njima T a b a c i m a . Polovinom sedamnaestog vijeka radili su u Meurijeju, a u posljednje vrijeme i uz ehotinu u samom gradu, nedaleko damije Alade. Tu su bili jo god. 1894., kad ih je zapamtila starica Vojislava Hadivukovi, koja se te godine udajom nastanila u Foi. Od obrtnika drugih vrsta, kojih u naem popisu nema, a za koje sigurno znamo, da su postojali i radili bar u prolome vijeku, navodim ove: bunardije, eremidije i erpid i j e , g r e b e n a r i i e l j a r i (zanimanje Cigana u Foi i na Brodu), k a z a n d i j e , m ut a p j e (obrt seljaka u selima Slatini, Joanici i Zavoditima), s a m a r d i j e i t u f e k i j e ili p u k a r i. Kao zasebnu privrednu granu i muslimana i pravoslavnih graana valja posebno istaknuti kunu radinost, koja je proizvodila razne vrste platna, vezova i ilima ne samo za kune potrebe, nego i za trite. Sudei po broju tkalakih, sta nova, kojih je bilo, kako kazuju, do etiri stotine, i koliini izraevina, koje su se pojavljivale na

9. K a h v e d i j e : 1600. Ibrahim, Mehmedelebija; taj drugi 1610. digao zajam od 3.000 aki. 10. K a l a j d i j e : 11. K a s a p i : 1600. Sefer (?); 1610. Beir. 1600. Alija.

12. K a z a z i: 1600. Husejn, Ibrahim-elebija; 1600. i 1605. Ibrahim; 1610. Murteza. 13. K o v a i : ( t i m u r d i ) : 1600. mahale ejh Piri; 1605. Malko. Jusuf iz

14. K u j u n d i j e ( z l a t a r i ) : 1600. Salih, jamac; 1600. i 1605. Hasan, Hadi Mehmed (ovaj i 1610.); 1610. Mehmed; 1617. Alija; 1664. Mihajlo iz Ligata digao zajam od 2.000 aki, a kao zalog zapisan duan. 15. L o n a r i : 1600. Mehmed. 16. M l i n a r i : 1600. Nesuh iz Mustafa-paine mahale, jamac. 17. M u d e l i t i (knjigovesci): 1600. aban. 18. N a l b a n t i (potkivai): 1600. Osman. 19. P a m a k i j e ( o b u a r i ) : 1600. Ahmed, Aliah, Hasan (?), Mehmed, Memija, Muharem iz Muminbegove mahale, Nezir (di gao zajam), Seid; 1600. i 1605. Musa, Mustafa; 1600. i 1610. Balija; 1617. Omer iz Daferbegove mahale.

37

tritu, bila je to itava tekstilna industrija. Mnogo foanskih ena i djevojaka bavilo se tim poslom sve do okupacije god. 1878., dok nije poeo uvoz tvornikih tkanina, koje su uskoro potpuno ubile tu radinost. Zadnjih stanova, koji su radili za trite, nestalo je pred prvi svjetski rat. Tri su sirovine, koje su bile potrebne toj radi nosti: vuna, pamuk i svila. Vunu je davala stokom bogata foanska okolina, pamuk se dobavljao sa strane, ali se stoga manje i rabio, a svila se dobi vala, bar u posljednje vrijeme, u samome mjestu. U Foi je u tu svrhu mnogo gajena svilena buba, poevi, najvjerovatnije, od etvrtog decenija pro log stoljea, kad je hercegovaki vezir Ali paa Stoevi prvi put uveo tu kulturu u zemlju, pa sve do iza okupacije Bosne i Hercegovine. Jo god. 1878. bilo je pedesetak kua u Foi, koje su gajile svilenu bubu, a svaka takva kua imala je u avliji dud, koji je svilcu davao hranu, i smatrala se vrednijom i imunijom. Kad se ko u Foi htio e niti, priaju i danas stariji ljudi, prvo su pitali s djevojine strane, ima li momak pred kuom dud, to ima znaiti, je li kua radina i imuna. Najvie je bilo raireno tkanje tankog platna za rublje i marame ba od svile, a to je t. zv. er e e i razni drugi s v i 1 e n i c i s trakama u bo ji. Uz proizvodnju tih tkanina pridolazi i vez, ko jim su se takoer Foanke mnogo bavile i njime resile marame i drugu rubeninu i za vlastite po trebe i za prodaju. Ti proizvodi kune radinosti imali su iroku potronju po Bosni, Hercegovini pa i Srbiji, gdje se ta roba gonila osobito uz godinje vaare. No viji foanski trgovac I b r o K a m o (umro god. 1903.) imao je sam u radu deset stanova, a kad je polazio na vaar u Srbiju ili Bosnu, robu mu je nosilo i po petnaest konja. Njegova pak ena D e h v a iz foanske porodice Balia bjee u neku ruku uiteljica tkanja i veza, jer je zalazila po drugim kuama i besplatno poduavala djevoj ke i ene u tim vjetinama. Trgovina u Foi, zajedno s obrtima, bila je na roito ivahna sve dok stari Dubrovaki drum nije izgubio svoje znaenje padom Dubrovake repu blike poetkom XIX. st. Otada se foanski trgovci sve vie orijentiraju na unutranjost, osobito na Srbiju, koja je bila jak potroa foanskih obrt nikih proizvoda. Kao glavni izvozni artikli foan skih trgovaca bili su vuna, vosak i preraena ko a, a osobito sahtijan, koji se izvozio u Osijek, Petu i Be 6 5 te dugi noevi, roba koja se mnogo proizvodila u Foi i raznosila do vrlo dalekih kra jeva. Trgovinom su se u Foi bavili i muslimani i
64 U jednom ostavinskom spisu (Monumenta turcica u Orijentalnom institutu u Sarajevu, broj 1289) od 25. V. 1728. umrle ahije, kerke Ferhad-spahijine, iz Sultan Fatima mahale u Foi navodi se meu ostalom zaostavtinom i izvjesna koliina beza (bez bir mikdar) u vrijed nosti od 400 para, to nam dokazuje, da je tkalaka ra dinost postojala tu jo poetkom osamnaestog- vijeka. 65 Rudolf Zaplata, Carinska tarifa u Bosni i Herce govini polovicom X I X . vijeka. Sarajevo 1935., str. 11.

64

pravoslavni, no, u pravilu, kako su mi kazivali stariji ljudi, trgovina je bila u rukama pravosla vaca, a obrti opet u rukama muslimana. Od pra voslavnih trgovakih kua na glasu su bili G l o a j e i H a d i v u k o v i i (i jedni i drugi izu mrli), J a k i i i S u n a r e, koji su mnogo trgo vali i s inozemstvom (Trst, Venecija, Leipzig). Od muslimanskih pak trgovaca bavili su se izvozom u posljednjih stotinu godina i s karavanama puto vali po raznim vaarima po unutranjosti Balkana braa Muan i Salihaga K a r a h o d e , zatim N j u h o v i i, B a k i i, Murataga K a h v e d i , Beiraga T u n o, Ibro K a m o i, poseb no, Mehaga H a n j a l i (umro god. 1905.) koji je foanske proizvode prodavao po Uremeliji i Egiptu. Od tih starih trgovakih i obrtnikih porodica neke su se bavile trgovinom, ali samo u mjestu, i starim obrtima sve do naih dana, i Foa je jo prije davedeset godina bila jo uvijek znatan trgo vaki i obrtniki grad. God. 1932. bila su tu 272 trgovaka duana, od njih su drali muslimani 167, pravoslavni 66 i Jevreji 1 duan. Obrtnikih pak radnji bilo je 175, od kojih su 132 vodili mu slimani, 41 pravoslavni, a 2 katolici. Vrijedno je ovdje posebno istaknuti povjerenje i panju, koji su vladali i medu muslimanima i pravoslavnim u foanskoj ariji, i kojih se i da nas s ponosm sjeaju stariji obrtnici i trgovci obiju vjera. I tu je, kao i u starom Sarajevu, vladao obi aj, da trgovac, koji je izjutra ve neto pazario, novog muteriju alje svome susjedu, da i on neto odjutra pazari, da, kako se to struno govorilo, s e f t e l e i e . A kad je koji trgovac polazio u tuinu da nabavlja robu, uoi polaska dolazili su mu na sijelo trgovci komije na ispraaj i oprost iz svijeta, vele, ili doi ili ne doi! A kad bi se komije razili kuama, trgovac-putnik nalazio je za jastucima, gdje su gosti sjedili, po evre i kese dukata kao pomo u poslu i znao je tko je to osta vio samo po tome, tko je sjedio uz koji jastuk. Domain je brojio svaki novi i poteno vraao dug kad se vratio s robom, a i on onda te iste trgovce tako pomagao, kad su oni polazili na put. Davalo se i pomagalo, dakle, diskretno, bez svje doka i priznanica. Dalje, kad bi arijom naiao muslimanski sprovod, osobito ako je umro ko iz arije, sveijedan bi pravoslavac, i trgovac i obrt nik, prekinuo posao i izaao pred duan s kapom u ruci da oda posljednju potu svome sugraaninu i susjedu. O slinoj panji pravoslavaca priao m! je posebno i sijedi Smailaga Pilav: zadesio se u duanu kujundije Vasilija Spahije, a uto se zauo na damiji ezan, poziv na molitvu, i majstor Vasilije spustio je svoj bati te nije ni kucnuo, dokle se god ezan nije zavrio. Takvi su, eto, obiaji vla dali u foanskoj ariji sve do prvog svjetskog rata, i vrijedno ih je zabiljeiti. U Foi i blioj okolini grada bila je jaka jo jedna privredna grana, koja je bila vezana za pro met na tranzitnom drumu i za trgovinu Foe s

38

drugim mjestima. To je k i r i d i j a n j e , prenos robe na konjima, pri emu se uvijek udrui valo vie tovarnih grla, mala karavana. Ljudi, koji su se tim poslom bavili zvali su se u srednjem vijeku p o n o s n i c i , a u tursko doba k i r i d i j e . Imali su posebnu opremu i konja i su 66 dova. Seljaci iz okoline Foe bavili su se kiridijanjem do pred sami drugi svjetski rat. Posljednja njihova vea linija bila je Foa-Sarajevo, s ko jom je i to zanimanje izumrlo. U Sarajevo su go 67 nili mahom voe, a iz Sarajeva raznu robu. Jesu li foanski obrtnici bili, kao oni u Saraje vu i Mostaru, organizirani u esnafe ili cehove, o tome je teko neto odreeno rei i pored toga to znamo da je Foa imala brojne zanate, i da je u jednom takvom zanatu radio velik broj obrtnika. Dovoljno dokumenata o foanskom obrtu nema, a i oni, koji postoje, ne govore nita o tome. Popis vakufske gotovine iz prvih godina sedamnaestog stoljea, to smo ga naprijed iscrpili, ne sadri ni-

jedan podatak iz kojeg bi se moglo zakljuiti, da je tu postojao esnaf, osim ako se u zanimanju b a z a r b a e M u s t a f e , za kojeg se veli da je iz Jelea i da je god. 1600. digao zajam od 1.000 aki, ne krije trag esnafske funkcije. Slaba je i narodna predaja o tome. Posljednji foanski sa mardija Risto J o j i , kojem su danas osamde set i dvije godine, nije mi znao rei nijedne rijei o tome. Jednu jedinu predaju o esnafu u Foi uo sam god. 1953. od mjetanina Muhameda Muftia, bankovnog inovnika i starijeg ovjeka. On je, veli, jo kao dijete, prije 55 godina, sluao jednog foanskog berbera kako je vie puta priao o fo anskim e s n a f s k i m e h a j a m a . Bilo bi vjerovalno, da su oni bar jai obrti u Foi imali svoj esnaf. A ako je i postojao, ukinut je polovinom prologa vijeka za Omer-pae Latasa, koji je ui nio kraj esnafskoj organizaciji i u drugim naim mjestima.

STRANI PUTOPISI O FOI U XVI. I XVII. VIJEKU Za prouavanje privrede te, posebno, graev nih objekata i opih prilika Foe u navedena dva stoljea, iz kojih imamo najmanje pisanih izvora, od osobitog su znaenja zabiljeke i izvjetaji raz nih putnika koji su Dubrovakim drumom prola zili kroz Fou. Ja te podatke dajem ovdje krono loki, da se vidi kako je Foa u kojem periodu napredovala. B e n e d e t t o R a m b e r t i , tajnik mletake vlade i uen pisac svoga doba, proao je kroz Fou na putu iz Mletaka u Carigrad god. 1533. i u svo me dnevniku zapisao, da je Foa (Cozza) veliko selo i da ima mnogo duana i trgovaca. Tu je, veli dalje, stolica sandakbega Hercegovine, a kroz mjesto prolaze svi trgovci koji idu iz Dubrovnika prema Carigradu kao i oni, koji idu natrag u Du brovnik. 6 8 K o r n e l i j D u p l i c i j e p e r (Cornelius Duplicius Scepperus), carski savjetnik te tajnik i lan poslanstva kralja Ferdinanda I. sultanu u Ca rigrad, vraajui se Dubrovakim drumom iz Ca rigrada i na putu od ajnia prema Foi iste godi ne 1533. veli, da sioe u dolinu rijeke ehotine (Thichotina), koja mu izvire u gori blizu Pljev66 O toj privrednoj grani u naoj zemlji postoji odli an rad Kale kiridije od Sime Trojanovia, objavljen u X I I I . knjizi Srpskog etnografskog zbornika (Etnoloka i etnografska grada), Beo,grad 1909., str. 1153 + 3 table. (ir) 67 Vrijedan prilog o foanskim kiridijama, zapravo svoje uspomene s puta u Dubrovnik i natrag u Fou s ki ridijama objavio je dr. Risto Jeremi pod naslovom Drmjaci kiridije u 10. knjizi Glasnika Geografskog dru tva, Beograd 1924. (ir.) 68 Dr. Petar Matkovi, putovanja po balkanskom polu otoku 16. vijeka, Rad Jug. akademije, knj. 56/1881, str. 21.

lja, i uoe u Fou (Gotza), u kojoj je istie stolica sandaka Hercegovine. Kod Foe prijeoe mostom preko ehotine, koja tu u Drinu (Drinus) utjee. Na daljnjem putu iza Foe dooe do prijevoza na Drini, koja tee na sjever i prima tu Bistricu (Bistricza).69 J e a n C h e s n e a u , tajnik francuskog kralja i pratilac francuskog poslanstva u Carigradu god. 1547. istie za Fou (Chochia), da je zemlja srp ska (pais de la Servia). Varo mu je turska i vodi ivu trgovinu, a tu je, istie, o b i n o i stolica hercegovakog sanakbega. 70 M e l c h i o r p 1. S e y d l i t z iz Niklasdorfa u leskoj uputio se 3. maja 1556. sa jo tri druga iz Bratislave preko Mletaka morem u Palestinu, da pohodi sveta mjesta, a na povratku Dubrova kim drumom god. 1559. doli su u t r g o v i t e Fou (Catscha), gdje mu sjedi turski vojvoda. Tu se putnici prevoze preko vode tekuice, koja dijeli Bosnu od Dalmacije, a imena joj se vie ne sjea (Drina). Svi putnici, koji dolaze iz unutra njosti istie putopisac moraju tu pokazati svoje putne isprave i sve stvari, to ih imaju uza se. im oni pokazae vojvodi putne listove, od mah ih bez daljnjega pretraivanja dade prevesti na drugu obalu.71 Philipp d u F r e s n e - C a n a v e , fran cuski mladi, proputovao je sa skupinom prijatelja god. 1572. Dubrovakim drumom u Skoplje i Tur sku, da se upozna s turskim krajevima. Pred Fo om, na putu za Skoplje, preli su preko Drine drvenim mostom. U Foi su se zadrali jedan dan
69 70 71

Matkovi, Rad 62, str. 61. Ibidem, str. 71. Matkovi, Rad 84, str. 53

39

u nekom loem i smrdljivom hanu. Za Fou veli, da je dobar turski grad i da je sjedite sandakbega za Hercegovinu, koji zapovijeda itavom Srbijom. Svi hriani navodi isturili su se i sada su veliki neprijatelji putnika. 7 2 Pierre Lescalopier Parisien, drugi francuski mladi Parianin, putovao je preko Dubrovnika i Foe u Tursku god. 1574. i navodi za Fou (Cozza), da je neutvren grad po turskome nainu (ville a la mode turquesque, sans murs ni portes). Opisuje dalje: grad ima vie damija, a trgovina je u njemu vrlo razvijena (La ville est fort marchande). Pri izlazu iz grada prelazi se Dri na drvenim mostom (misli svakako na most na Brodu), preko kojeg ne izlazi iz Turske nijedan konj skuplji od dvadeset dukata bez sultanova pa soa; ako neko dovede takvog konja, mora ga pro dati tu za bagatelu ili potroiti vie nego to vri jedi za poklone mjesnom sandaku i njegovim ljudima, da bi ga propustili. 73 P a v 1 e K o n t a r i n o , mletaki bailo, idui iz Mletaka u Carigrad god. 1580., u svome dnev niku veli ovo o Foi: Krenuvi u Fou (Focchia), prevezli su se velikom mukom na lai preko rije ke, a od prenoita (valjda kod Broda na Drini) do Foe ima tri milje puta. Proli su Fou, koja lei na spomenutoj rijeci i ima vrlo mnogo drve nih kua i damija. Poto su preli opet preko ri jeke (ehotine) mostom, koji dijeli Caint (?), vidjeli su damiju, koja ima vrlo lijep trijem i zdenac (adrvan!), a sagradio ju je N i s i r A s e r i o c h i a (Nazir Hasan). 7 4 L e f e v r e, tajnik francuskog poklisara na Porti Sancy-a, idui god. 1611. zajedno s poklisa rom suhozemnim putem iz Pariza za Carigrad, u mjesecu augustu proao je kroz Sutjesku pa opet preosmo Drinu velikim drvenim mostom, koji je dui od mletakog Rialta. Taj je most podignut na cigli jedan svod, poduprt na oba kraja. Zatim ostavivi za sobom most i rijeku, koja ini malen zavoj, proosmo kroz maleno selo od kojih pet ili est kua i putujui niz obalu rijeke, koja tee na nau lijevu ruku, te nakon po prilici sat i po (!) hoda stigosmo u varo Fou (Foschia), u pokra jini Hercegovini, gdje ima jo jedan most prebaen preko rijeke ehotine (Tertina). Ta varo nije opkoljena bedemima, i u njoj ima kojih 800 drve nih i vrlo niskih kua, bez pendera (!). U toj va roi gospodin poklisar prenoi u karavan-saraju (carauan-sarai), prostoriji slinoj trnici, u ko jem odsijedaju putnici. U tome se karavan-saraju moe udobno smjestiti tri stotine konja. On je sa graen od dobra kamena i pokriven olovnim kro72 M. Dini, T r i francuska putopisca XVI. veka o na im zemljama, Godinjica Nikole upia, XLIX/1940., str. 9899. (ir.) 73 74

vom. U tome gradu pravi se mnotvo noeva, na glasu ne zbog vrstoe, nego zbog ukusne izrade. 7 5 Nepoznati pratilac francuskog poslanika na Portu D e s H a y e s - a proao je na putu preko Dubrovnika za Carigrad kroz Fou god. 1626. i o njoj doslovno pie u svome dnevniku: Foa (Focia) je mali grad, smjeten u kutu, gdje se rjeica ehotina (Tihotina) ulijeva u rijeku Dri nu, nema bedema, a kue su pravljene samo od drveta i zemlje. Ima mnogo vie Turaka (misli: muslimana) nego krana, jer se, uglavnom, svi Turci iz te okoline slijeu u taj grad. Velika kola (l'Universiti), koja se nalazi u tome mjestu, pri vlai velik broj s o f t a ili uenika, koji dolaze tu na nauke. Jedini predstavnici vlasti jesu k a d i j a , koji kroji pravdu, i s u b a a , koji izvrava osude. 76 Evlija e l e b i j a , poznati turski putopi sac sedamnaestog vijeka, bio je u Foi god. 1664. i ostavio nam u svome putopisu vrlo vrijedne po datke o tome mjestu, koji nadmauju sve dosad navedene opise i kad ih zajedno uzmemo. 7 7 Taj odlomak donosim ovdje u prijevodu Hazima abanovia: eher Foa. Osvojio ga je Ebul-Feth sultan Mehmed han godine 869. ( = 1465.). Njegove tvra ve (kal'a) u brdima su poruene. On je sada u Gazi Sulejman-hanovom katastarskom popisu krunsko dobro (nas) hercegovakog pae na teritoriju her cegovakog sandaka. Njim upravlja vojvoda. To je ugledan kadiluk u rangu onih po tri (stotine) aki i s nahijama od sedamdeset i sedam sela. Ima muftiju, pretstavnika erifa (nekibuleraf), spahijskog ehaju (sipah kethuda yeri), jenjiarskog serdara, harakog povjerenika (haradaga), trnog nadzornika (muhtesib-aga), badara (badar-aga), naelnika grada (eher kethiida), prvake i velikae. Oblik i poloaj Foe. Stere se du obale velike rijeke Drine od istoka prema zapadu. Na jugo istonoj, junoj i zapadnoj strani u daljini koliko moe top dobaciti nalaze se umom bogate pla nine s velikim drveem. Veliki eher nalazi se u kotlini na ravnom i prostranom mjestu. Sve oba lom rijeke Drine nanizane su prostrane prizemne i na sprat tvrdo zidane kue s baama i vinogra dima. Ima 18 mahala. Deset ih je muslimanskih, a osam bugarskih, srpskih i latinskih (= katoli kih). Ima i jedna idovska mahala. Ima 2166 veli anstvenih, krasnih i lijepih kua koje su u do brome stanju, pokrivene eremitom i okruene baama, tako da svaka izaziva ljubomoru i za75 Vjekoslav Jelavi, Kratki francuski putopis kroz Hercegovinu i novopazarski sandak iz god. 1611, Glasnik Z. M. XIX/1907., str 473474 (prijevod Jelaviev). 76 Jov. N. Tomi, Opis dva putovanja preko Balkan skog poluotoka francuskog- poslanika Des Hayes-a u 1621. i 1626. g. od nepoznatog pisca. Spomenik S. K. A. XXXVII/1936., str. 93 Matkovi, Rad 124, str. 79. 77 Evlija elebi Scyahatnamesi, sv. VI, str. 430435.

Ibidem, p. 113. Matkovi, Rad 124, str. 64.

40

vist perzijskih vrtova (bag-i irem). Od svih su najvelianstveniji novosagraeni saraj i Mustafaefendije Kadia (Kadi-zade), zastupnika halife spahija u Rezidenciji Sree (= u Istanbulu), potom Begov (?) saraj, Ba-aik i serdarev saraj. Damije. Ima svega sedamnaest islamskih bo gomolja (mihrab). Izmeu svih (istie se) damija sultana Bajezida Velije u staroj ariji. To je sta rinska bogomolja, graena od tvrdog materijala i u klasinom stilu. Ima drveno kube; pokrivena je olovom i ima jednu munaru. (Zatim) damija Fatima-sultanije. I to je uredna bogomolja (musala), pokrivena istim olovom. Na kraju zapad nog dijela ovog ehera nalazi se jednostavno gra ena damija ejh Piri-efendije. Defterdarpaina damija je s jednom munarom, a (pokrivena je) olovom. Zatim ima Osman-agina damija, u kojoj nad kapijom stoji ovaj natpis: Zgrada Hadi Osmanove damije, koja je slina raju. Postade divan i uzvien hram blaenih. Posjetilac zadubine ree datum njena dovrenja: Postade krasna damija i privlaan hram". I ta je svijetla damija pod kubetom, a sva je pokrivena olovom. Osim tih ima damija kadije Osman-efendije. Na njenim vratima ima ovaj natpis: Datum joj je: Blago onome, ko u nju ue ist." Godine 1002. To su glavne damije na ovoj strani ehera Foe. Osim tih ima jo jedanaest mahalskih mesdida. ehotina (Tihotina) razdijelila je ovaj eher nadvoje. Na suprotnoj, istonoj strani rijeke nalaze se ove damije: Suelice drvenom mostu, preko kojeg smo i mi preli, na suprotnoj strani je Hasan-paina da mija, koja je po cijelom svijetu poznata pod ime nom Alada damija. To je krasna i divna bogo molja. Ovoj damiji nema ravne u bosanskom ejaletu, ni u zvornikom sandaku, ni u eheru Taslidi (Pljevlje), a ni drugdje. Njen je graditelj Ramadan-aga, glavni zastupnik (ba-halifa), glavnog neimara (mimar-bai) sultana Sulejmana Koda Mimar Sinana, sina Abdul-Mennan-agina. On je uloio svu svoju sposobnost dok je napravio ovu krasnu i divnu Alada-damiju, kojoj ne moe biti ravne. U ovu je damiju sa stanovita graevinske geometrije utroeno toliko truda, toliko ukusa i finoe i ostvareno toliko ljupkosti, da ovakvu impresivnost nije ostvario nijedan raniji neimar na zemaljskoj kugli. Kako je ona ljepa i sjajnija od svih damija (ovoga) ehera, to je pravi ukras e hera Foe. Neimar je ak na zidovima etverougaone osnove napravio okruglu kupolu poput plave zdjele, dostojnu divljenja i koju treba pogledati. Minber, mihrab, prozori i galerija mujezina (mahfil) su perforirani radovi od bijelog mermera po put parforacija Fahrije te odaju toliku vjetinu, da se u svemu osjea neka vrsta doputene madije. Spolja, nad sofom su tri visoko uzdignute kupole na etiri mramorna i kao kristal bijela stupa. Da ne bi snijeg i kia zasipali veliki demat, oko sofe je simetrino poredano dvadeset borovih

stupova te od drveta inenjerski napravljena neka vrsta krovnog prepusta (sundurma) tako, da onaj, koji ga vidi, ostaje zapanjen, jer je sav taj prepust izraen s mreastim perforacijama tako (li jepo), kao (da ga je gradio) Fahrija. Jugoistoni zid ove sofe je sav ornamentiran kameleonskim arama, dostojnim kista Behzatova, Manijeva i ahkulova. U sredini dvorita (harem) na mjestu obraslom u zelenilo pod visoko uzdignutom email-kupolom, koja slii kupoli kakvog visokog dvorca i koja po iva na est stupova, napravio je klesar mramora adrvan (havd) za abdest. To je tako umjetniki izraen afijski adrvan, da zaljubljeni ljudi, gle dajui kako iz kamene aske pljuti iva voda i pravi vodoskok, prestanu eznuti i uzimaju abdest. Na desnoj strasni ove damije do samog puta po dignuto je velianstveno i visoko turbe (kube) na etiri stupa. Izmeu stupova je kovaki majstor napravio takve eljezne reetke i luknjice, da pod sjeaju na rad kovaa Davuda. Svaki majstor, in enjer i svjetski putnik, koji paljivo pogleda ovo turbe i ove eljezne reetke, ostaje zapanjen i za divljen. Dobrotvor Hasan paa umro je u Budimu kao budimski defterdar, a njegovo su isto tijelo, pre ma njegovoj oporuci, sahranili ovdje u eheru Foi, u dvoritu ove damije u spomenutom tur betu. To je i sada velianstven mauzolej. Bog mu se smilovao! To je zaista bio ovjek od ukusa, da reljiv i plemenit, vrijedan i gostoljubiv kao Hatemi Tai i Dafer Bermeki. Budui da nije alio blaga, neimar Ramadan mogao je uzeti iz dvade set i jedne damije, to ih je sam gradio, po neko umijee (san'at) i sve ih primijeniti pri gradnji ove damije. Uloivi svu svoju sposobnost, on je napravio takav boji hram, da mu nema ravna u Rumeliji (dijari Rum). Kako je osniva bio vrlo dareljiv ovjek, vjetaci su zato iz svih krajeva donijeli dobrotvoru na poklon po jedan svoj umjetniki rad i svi su dobili odgovarajue skupo cjene protudarove i nagrade. Onim umjetniki iz raenim lusterima, koje je takoer dobio na dar, uresio je unutranjost damije, pa je ona postala sjajna bogomolja poput mlade, koje elo sja kao mjesec. Iznad visokog svoda kapije na jugoistonoj strani ove damije na istom bijelom mermeru napisan je kaligrafski ovaj natpis u stilu Kara Hisarije: Ovu asnu damiju podigao je osniva zadubine i dobrotvor Hasan, sin Jusufov, i dao joj njen kronostih: ,,Primi je lijepo, o vjeni (bo e)!" Godine 1047. Pokraj te damije je damija emira Mehmedage, zanimljiva i lijepa, ali nema posjetilaca. Ova se damija u narodu zove Paina damija. Iznad kapije joj je ovakav natpis: Ovu asnu damiju sagradio je i proirio Mehmedaga, sin Abdulatifov, upravitelj vakufa. Napisano godine sedam stotina ezdeset i prve. Damija Dafer-efendije je svijetla starinska bogomolja kojoj nema ravne, a pokrivena je drvom.

41

Sulejmanbegova damija je udobna i privla iva, ali joj je broj posjetilaca pomalen. Na ovoj strani osim tih damija nalazi se i vie mahalskih mesdida. Ima, dalje, est medresa; u nekim se predaje islamska tradicija (hadis). Postoji osam tekija. Od svih je (najznamenitija) Bajezid-babina tekija na jugoistonoj strani e hera medu vinogradima i baama. Ona je okre nuta prema ariji i trgu i ogledalo je svijeta. Ukraena je raznovrsnim maksurama i kuhinjama. Ima tri javna kupatila (hamam). Jedno je po kojne Fatme-sultanije, drugo Bajezidovo, a tree Mustafa-efendije, zastupnika (halife) spahija. Sud nica (mehkeme), koja je u blizini toga kupatila, takoer je Mustafa-efendijina. U blizini te banje nalazi se prostrana musala. Tu mjetani obavljaju molitve. Postoje dva imareta. Jedno je Bajezid-hanovo, a drugo Alada-damije. Od njihovih specijaliteta na glasu su etrdeset vrsta riba u rijeci Drini, bijeli hljeb i med samotok (asel-i musafa), sedam vrsta sonog groa, vinje i kruke jeribasme (yire basmaz). Prema badar-aginim podacima (nakil) tu ima 26.000 dunuma vonjaka (bag) koji daju desetinu (our). U ariji ima 540 duana. Kroz sredinu naselja (imaristan) ovoga ehera, ondje gdje je trg (pazar yeri), tee rijeka Drina koja se ne moe prei na konju (hajvan). Jugo istono od rijeke je glavni dio grada, a sjeverno i zapadno su poredani vonjaci (bag). Stanovnici prolaze i na suprotnu stranu amcima i laama. Svi dvori (saraj) i uglednije kue ehera lee na obali Drine. Doksati i prozori gledaju u rijeku. Duina ehera obalom rijeke je 4.000 koraka. U ovom hercegovakom sandaku postoje dva velika grada (mahmiye), jedan je Foa, a drugi Mostar. Stanovnici (Foe) su u licu lijepi i divni ljudi i istog vjerovanja, poboni su i dobri muslimani. Mukarci nose raznobojnu ohanu odjeu. Prvaci i velikai zamotavaju bijele alme, a srednji sta-

le nosi pokratko odijelo i akire s kopama, grube papue i kalpake od raznobojne ohe i kunovine. Govore bosanski. Veinom su trgovci. Ha dija i gazija (ratnika) ima takoer dosta. ene nose na glavi ravne ferede od crne ohe s bije lim emberom i idu pokrivene kao Rabija i Adevija. Djevojke su im vrlo lijepe i povuene, a dje ca vrlo bistra i otroumna pa su napamet nauila mnoge knjige u stihovima. Mladii su im pravi sokolovi, smjeli i hrabri ratnici (gazije). Vjeno su u borbi s Mleanima. Njihovi uenjaci posjeduju rijetka znanja, a izvanredni su im (jo) iskusni ranarnici i majstori za putanje krvi. Od turbeta (zijaretgah) znamenita su Bajezidbabino i Murad-babino, a obojica su pokopani u svojim tekijama. Foanski most ogledalo uda. Ima jo jedan grad po imenu Kara Foa u Anadoliji, blizu e hera Smirne u nahiji grada Menem na obali Sre dozemnog mora. Ali ovo je hercegovaka Foa. Na zapadnoj strani, pola sata daleko od ehera, na Crnome Vrhu (Kara Burun) preko velike rijeke Drine ima drveni most na jedno okno, koji se die do nebeskog vrha. To je vrlo straiv, opasan i ne siguran prelaz koji ve propada, jer nije tvrdo graen. Ovaj veliki most, koji treba pogledati, na pravio je majstor stare kole (ustaz-i selef) tako, da je na jake temelje na dvjema obalama rijeke vjeto nanizao jednu do druge debele i duge gre de, tako da se jedna iznad druge izmie kao (pera u) krilima lastavice. Tako su se grede, koje se niu s obje strane, pribliile, pa je pet greda na sredini mosta jednu za drugu vezao i tako sagra dio ovaj veliki most kojem nema ravna ni u jed nom vilajetu. Preko njega prelaze ljudi, konji, mazge i ostala stoka, ali se on jako ljulja, pa se ovjek ne usuuje ni da pogleda dolje: oi se ovjeku zamrae, srce zalupa. U ovim krajevima uope nema kola, a i da ih ima, ne bi mogla pre laziti preko ovog mosta. To je most pokojnog Sulejman-hana, on je za njegovo uzdravanje uva78 kufio dvanaest sela.

78 U nae doba, osim radova, citiranih u ovoj mono grafiji, nastali su jo ovi krai ili dui opisi Foe, od kojih poneki sadre i vrednije podatke: 1. A. Karsznievicz i A. Dabia: Foa i foanski kraj, Kada (Sarajevo) 1/1885., br. 18, str. 3 3 7 + 3 4 0 + 3 4 2 3 4 6 + 348. 2. Foa u Bosni, Orao kalendar, XIV/1888. str. 4142. 3. S. Solonjanin: Foa. Bosanska Vila, III/1888., str. 141143. 4. Foa. Bajraktar muhamedanski kalendar za god. 1312., god. I, str. 115116. 5. Foa. Bonjak kalendar za god. 1896.

6. Branimir Gui, Foa. Hrvatski planinar, X X I V 1928., br. 1, str. 410. 7. Dr. Risto Jeremi, Pabirci tragom jedne knjige. Prosveta kalendar za god. 1934., str. 812. (O ustanku 1882. i srpskim taocima u Foi, streljanim god. 1914.) 8. Obrad Leovac, Po sandaku. Prosveta (Sarajevo), XVIII/1934. str. 3437 + 8285 + 106 1 0 9 + 2 1 5 2 1 8 ; XX/1936., str. 116120 (podaci o Foi). 9. Sulejman Kemura, Foa. Gajret, X X V I / 1935., strana 6465.

42

Stara Foa vrtni i pejsani grad.

II URBANISTIKA ANALIZA Foa je po motivima postanka i ekonomskoj strukturi tipian bosanski trgovako-obrtniki grad. Nikad nije imala strateko znaenje, pa je stoga i ne kruni tvrava s bedemima. Po samome obliku pak to je nepravilan, slobodno i organino graen i razvijen grad, kakvi su i svi drugi na prostoru bive turske carevine, s poslovnim cen trom u samome sreditu, na udaru tranzitnog druma, a stambenim povrinama po okolnim pa dinama oko uskih, malih i krivudavih ulica. U opoj urbanistikoj kompoziciji grada istiu se dvije vrlo izrazite i specifine znaajke: rijeka Drina i ehotina, koje se sastaju u samome mje stu i ralanjuju naselje na dvije gotovo odjelite povrine, te bregoviti teren koji se negdje blae, a negdje strmije sputa na tri strane prema koritu Drine i ehotine. Oblik grada potpuno se podredio tim dvjema prirodnim karakteristikama. Naselje se plasiralo jednim dijelom izmeu Drine i eho tine, a drugim u uskom a dugom pojasu s desne strane ehotine, sputajui se i ispod njezina ua poduboko prema sjeveru niz desnu obalu Drine. Sredinji dio naselja nalazi se u kutu, to ga za tvaraju spomenute rijeke, a to je ujedno poslovni i administrativni centar grada te pokazuje sistem guste izgradnje. Iznad toga sredinjeg dijela, gore u strani i na itavu prostoru s desnu stranu eho tine rasprostrte su stambene etvrti s rjeom, a negdje, osobito na periferiji, ak i jedininom iz gradnjom. Arhitektonsku strukturu grada reprezentiraju u najveoj mjeri stambene kue kao najbrojniji objekti te damijske visoke kamene munare koje izrastaju iznad krovnih povrina pojedinih etvrti. Foanska kua je u biti kanatna konstrukcija s no sivim i noenim drvenim elementima koji pokazuju iznenaujuu lakou, a damijska munara je opet masa od tekog materijala, kamena klesanca. Kue su, u pravilu, istog graevnog stila, sve su jedno katnice i podjednake visine te i u pojedinostima i u opoj kompoziciji grada djeluju smireno, gotovo lirski, i pokazuju vrlo izrazito horizontalno reda nje. Taj horizontalizam jo vie istiu niska etverovodna krovita s karakteristinim materijalom eremitom opekaste boje na svim kuama. Visoke pak damijske munare u jednom slobodnom ritmu probadaju te horizontalno nizane oblike, razbijaju jednolinu horizontalnu plohu i daju joj skladan vertikalni akcenat. Arhitektonska struktura i si lueta grada jednom rijeju ogledava se u upravo nevjerovatno skladnoj mjeavini tektonike i stereotomije, poloenih prizama i uspravnih valjaka, statinosti i dinaminosti te do krajnosti diferen ciranih autoriteta smjera. Ta struktura i silueta nigdje se ne odraava tako jasno i slikovito kao u kraju, gdje nebo paraju munare Careve i Kukaviine damije: obje su na jednom istaknutom bre uljku i ine u kompozicionom smislu ures i kru nu grada, koju bi trebalo poto-poto izgraditi tu, da ona ve ne postoji. Iznesena kombinatorika ma terijala, oblika i smjerova dopunjava se jo pale tom prirodnih boja vegetacije, eremita, drveta, kamena i kunih zidnih ploha i pretvara u sliku punu kontrasta, motiva i utisaka. Jezgra srednjovjekovne i dananje Foe raz vila se u kutu, to ga zatvara ehotina s Drinom, Na takav zakljuak upuuje ve sam popis foanskog hasa, u kojem se na jednom mjestu veli za jedno zemljite na desnoj obali ehotine da se na lazi p r e m a H o e, to znai da je varo na suprot i izvan tih zemljita, za koja ve znamo, da su se prostirala s desne strane ehotine u sa mom dananjem gradu. Sliku te srednjovjekovne Foe nije nam teko rekonstruirati: n a s e l j e na blagoj padini negdje do breuljka, na kojem je danas sahat-kula, na njegovoj jugoistonoj peri feriji t r g (dananje Pazarite) i iznad trga c r k v a (dananja Careva damija), kruna naselja. Da se srednjovjekovna Foa sterala ba tu, zasvjedoava nam, osim crkve, jo sam blagi nagib te rena, vrlo pogodan za izgradnju, potom neposred na blizina tekue vode i, posebno, injenica, to

43

je to podruje postalo jezgra i kasnijeg, turskog grada, koji se poeo razvijati u irinu ba odatle. Taj su dio Turci nazvali imenom O r t a k o l, koje se zadralo do danas i koje moe da znai sredinji ili centralni kraj, sredinju armiju ili strau, ali u svakome sluaju ukazuje na sredinji poloaj toga kraja u odnosu na okolinu. Osim toga ba tu, u Ortakolu sagraena je prva i najstarija foanska damija, a nedaleko od nje svakako i prvi duani zametak budue arije. Kao i kod svih ostalih turskih naselja, i u Foi se zapaa jo od samog poetka u turskome peri odu izraena tenja za zoniranjem grada na dvije odjelite povrine: trgovako-obrtniki, dakle po slovni, i stambeni dio grada, a tu karakteristiku zadrala je Foa, uglavnom, do dana dananjega. Poslovni dio stare Foe, njena arija, izrasla je ne samo na neravnom terenu, nego i u izlomlje noj liniji, a to nam je takoer znak, da se turska arija akomodirala zateenom naselju i tranzit nom drumu, koji je ba tuda i prije i kasnije vodio u neravnoj liniji, da bi bio laki uspon odnosno silaz konjima kao jedinim prenosnim sredstvima u ono staro doba. Osnovni punkt toga poslovnog dijela bio je prostrani trg, dananje Pazarite ispod crkve odnosno dananje Careve damije, koji nije mnogo izmjenio svoj srednjovjekovni oblik ni do naih dana. Taj trg, situiran u nagibu prema ko ritu rijeke ehotine, ima veliku povrinu i ne pravilan, zrakast oblik, jer se na tome prostoru sastaje sedam ulica iz est razliitih predjela gra da. Po samoj namjeni pak bio je i ostao u kasnijim vremenima prvenstveno sajmeni trg, ali se do puta mogunost, da je u srednjem vijeku imao i

zadau okupljanja svijeta u sveanim danima kao i crkveni trgovi na Zapadu onoga doba. Magistrala starog Dubrovakog druma udarala je, prolazei kroz grad, upravo preko toga trga, sputajui se okomito na tok ehotine i prelazei vodu ba na onome mjestu, gdje je do rata stajao onaj gornji, drveni most. I upravo tu, oko samoga trga, morale su i u srednjem vijeku biti kakvetakve trgovake botege. U turskom pak periodu postaje to osobito vaan i saobraajni i trgovaki punkt, jer kasnije nalazimo izgraenu duanima cijelu njegovu sjevernu i istonu stranu, a na taj prostor izravno se nadovezuju oko Dubrovakog druma prema jednoj i drugoj strani tri arije: Prijeka, G o r n j a i Donja. Prijeka a r i j a , koja je i danas poznata pod tim ime nom, bila je, obzirom na pad terena, doista u pri jekoj ulici, koja vodi od trga prema sjeverozapadu do mjesta, na kojem je sahat-kula. Ulica tu, kod sahat-kule zaokree gotovo pod pravim putem i tee dalje prema jugu, a i u njoj je na prilinoj duini bilo dosta duana. To je G o r n j a a r i j a . U njoj su, osim duana, bili koncentrirani jo hanovi i karavan-saraji za konaenje trgovaca i putnika7-9 U produenju te ulice nalazi se loka litet D o g a n a (madarizirani oblik od arap. d u k a n, duan), to upuuje, da je i tu bilo du ana i da se Gornja arija nekad protezala poduboko prema jugu. D o n j a a r i j a zapremala je ulicu, to od trga vodi strmo pored ehove da mije do mosta na ehotini. Ta je arija bila, bar u administraciji, poznata i pod imenom C a r s k a
79 God. 1842. navodi se u Gornjoj ariji u Foi je dan han, od kojeg je jedna polovina 14. februara te go dine prodana.

Foa pogled sa sjeverozapadne strane (crte iz g. 1895.).

44

Pazarite (trg) u Foi lijevo Careva damija, a desno duani.

ili S u l t a n - a r i j a . 8 0 U njoj je sve do rata bio dobar broj duana, a danas tu radi jo neko liko kovanica, koje vode Cigani. Onaj pak strmi dio trgovake ulice izmeu Pazarita i Prijeke arije zvae se prije P r a z i (pragovi), a taj na ziv kazuje, da je to nekad bila ulica-stepenite. U Foi je postojala jo jedna, etvrta arija. Ona je bila u dananjem Donjem Polju, upravo u mahali Atik-damije, i opet uz tranzitni drum, gdje se izvjestan broj duana i danas nalazi. 8 1 No, ta arija nikada nije bila osobito razvijena i pro metna. Sluila je samo potrebama itelja okolnih mahala, jer je taj dio grada podobro udaljen od sredita i glavnih arija. U posljednje vrijeme lijep broj duana bijae i u Ortakolu, upravo u ulici, to vodi od dananjeg donjeg mosta na ehotini prema trgu. Nemamo podataka, da su tu duani postojali i u starije, tursko doba. Bie, da se ta arija razvila u po sljednje vrijeme, kad je izgraen donji most na ehotini i kad je ta ulica postala dosta prometna. Stambene povrine stare Foe izvuene su iz arije kao poslovnog i prometnog dijela grada i
Foak Sulejman Hadi Piri-zade naslijedio je sa bratom muftijom Salih-efendijom iza oca i djeda duane u Suki sultaniji kod Damije Kadi Osman-efendijine i od svoja tri duana, koja su pripala njemu, 26. decembra 1850. prodao je jedan duan s magazom bratu Salih-efendiji za 900 groa. Duan je graniio s jedne strane du anom Hadi Mustafe, s druge velikim duanom samoga vlasnika Sulejmana, a odostraga s milem Avdage T r hulja. (Kupoprodajna isprava, neregistrirana, u arhivu po rodice Muftia iz Foe u Orijentalnom institutu u Sara jevu). Do dva mjeseca iza te prodaje, 23. II. 1851. dao je Sulejman Hadi Piri-zade potvrdu, da je primio i pre ostalih (zadnjih) 300 groa od brata Saliha za prodati duan u Donjoj carsiji kod Kadi Osman-efendijine da mije, u kojem vodi obrt Bajro Hamzi. (Isprave na istome mjestu). 81 Godine 1869., 8. IX., prodao je Ibrahim Buldum, sin Mehmedov, svoj duan s magazom u ariji u Atikmahali za 450 groa Hafizu Omeru Subhiji Muftiu i Abdusamed-efendiji iz iste porodice. (Isprava na mjestu gdje i one u prethodnoj biljeci).
80

plasirane po okolnim padinama, nadovezujui se izravno na puteve i objekte arije. Jedna vea stambena povrina iri se od Prijeke arije prema jugu na platou, koji nosi ime G o r n j e P o l j e . Drugi veliki stambeni predjeo iri se u dugoj, a uskoj traci s desne strane ehotine i, iza njezina ua, niz desnu obalu Drine sve do mjesta, gdje se obala Drine suuje i gdje teren nije vie pogodan za izgradnju. Taj dio grada, po prilici od mostova preko ehotine, nosi naziv D o n j e P o l j e i ras poreen je u vie etvrti koje se niu jedna do druge paralelno s tokom Drine i ehotine. S lijeve pak strane ehotine, po prilici od Careve damije na jugoistok, na jako strmenitom podnoju Crnoga Vrha nalazi se tree stambeno podruje s najrje om izgradnjom. Najvei dio toga stambenog prostora bio je iz graen ve krajem esnaestog vijeka, i tadanja je Foa zauzimala prostor, koji i danas ima. Dapae, kazuje se, da se stara Foa nekad irila jo dalje od Gornjega Polja uz Drinu zauzimajui prostor i preko potoka dananje Tabake damije, a to nam donekle potvruje i spomenuti putopisac Lefevre, koji god. 1611. navodi zmeu Broda i dananje Foe seoce s 56 kua. Svi ti stambeni dijelovi grada bili su organi zirani u pojedine etvrti, m a h a l e , koje sainja vaju sklop od vie kraih ili duih stambenih ulica sokaka. U sreditu svake takve mahale nalazi se damija, pa se mahala zvala po imenu osnivaa mjesne damije, a pojedini sokaci po najbrojnijim porodicama, koje u njima stanuju. Tako je ve do polovine sedamnaestog stoljea Foa bila razdije ljena na sedamnaest mahala sa slijedeim nazivi ma, koji su se mjestimino do danas ouvali. U kutu, to ga zatvara Drina s ehotinom bile su H a m z a b e g o v a , zvana jo i O r t a k o l , D a f e r b e g o v a , S u l t a n - F a t i m i n a , Ka d i O s m a n - e f e n d i j i n a ili ehova i C a r e va m a h a l a . U Gornjem Polju, idui uzvodno:

45

Hadi Mustafina, Hadi Osmanova, M e m i a h - b e g o v a ili N a z o r o v a i e j h P i r i j i n a ili T a b a k a , nazvana tako po ko arima, tabacima, koji su u njoj, kako je nave deno, tavili kou, te Z u b o v i mahala, najkraj nja prema jugu, koje vie uope nema. Na desnoj pak obali ehotine i Drine, idui nizvodno, nizale su se ove mahale: H a d i S e f e r o v a ili L j u 8 2 bovi-mahala, H a s a n N a z i r o v a ili, p o njegovoj damiji zvana, A 1 a d a ili, kako se jo nekad zvala, V r b 1 j a c i, zatim M u s t a f a - p a i n a ili, krae, P a i n a, potom D e v o v a, nastala poetkom sedamnaestog stoljea, pa A t i k A l i - p a i n a , zvana jo kraim imenom osni vaa A t i k - m a h a l a ili M u s l u k , po jednoj esmi uz tu damiju, te najnia, M u m i n b e g o v a. S lijeve strane ehotine, sasvim izvan varoi i blizu obale bila je A 1 i - o h o d a r e v a ili o h o d a r - m a h a l a , a povie nje i jugoistono od Careve damije jesu mahale foanskih pravo slavaca V a r o , koja se spominje ve god. 1617. i koja ukazuje na zanimljiva rjeenja akomodiranja kua neobino strmom terenu, te e r e z l u k mahala sasvim gore u brdu meu ljivicima. 83 Svaka je mahala u Foi sastavljena od jednog ili vie blokova niske izgradnje, koje omeuju po jedine ulice ili s o k a c i , ili pak, na periferiji, ne izgraeno zemljite, namijenjeno privatno-posjednikim ili opim potrebama. To su posve slobodni i nepravilni blokovi s razmaknutim stambenim objektima, namijenjenim iskljuivo za jednoporodino stanovanje. Povrine tih blokova razdijeljene su u vee ili manje parcele raznih vlasnika, a na prostoru svakog takvog komada zemljita je kua, pred njom dvorite ili a v l i j a i oko kue baa s vonjakom. Takvom jedininom izgrad njom foanska je kua neposredno izloena suncu, svjetlu i zraku. Jedina veza meu pojedinim ku ama u bloku jest visoki bedem koji kuu zatvara od ulice i, posmatrajui izvana, cio blok vee u kompaktnu cjelinu. to se pak tie same postave stambenih obje kata u mahalama u odnosu na prilazni put, ulicu, u Foi sretamo rjeenje, koje se rijetko gdje u
Ime te mahale Ljubovi (danas akcenat Ljubovi) potjee, kako je navedeno u Hasu Hoa, jo iz Srednjega vijeka, kad je to ime oznaivalo tamonji kraj sa ziratnom zemljom. Napominjem, da je to bilo i prezime jedne muslimanske begovske porodice u Foi god. 1610. U spo menutom vakufskom obraunu od te ,godine navodi se kao zajmoprimac miralaj Ljubo-zade (Ljubovi) Mustafabeg. Upravo od tih foanskih Ljubovia vjerojatno vuku lozu i Ljubovii od Nevesinja, za koje predaja kae, da su potekli od nekog Ljube, dvorjanika Hercega Stjepana (Dedijer, Naselja VI, Beograd 1909, str. 24.) 83 U Foi su postojale jo dvije mahale ili bar dva nova naziva starih mahala u Foi, koji se vie ne daju identificirati. To je Korkut-aueva mahala, koja se tu navodi, prema jednom arhivskom podatku, to mi ga je ustupio kustos D. Korkut iz Sarajeva, god. 983. po Hidri, i, ako sam dobro proitao, Balijina mahala, kojoj se spo men sauvao u spominjanom vakufskom obraunu od god. 1600.
82

Situacioni plan muslimanske kue u Foi. Kua Donlagia u Donjem Polju.

Situacioni plan srpsko-pravoslavne kue Gloaja u erezluku.

Foi.

Kua

Bosni i Hercegovini nalazi. Dok kue, na pr., u Sarajevu, pokazuju jaku tenju njihovih gradi telja za iznoenjem objekta prema vani, gdje se ak gornji dio kue u vidu o k a ili erkera iz nosi i nad samu ulicu, u Foi sretamo posve su protan tretman, tu kua bjei od ulice i vanjskog svijeta, uvuena je dublje unutra, u graevnu parcelu i tei za veim intimitetom. Svaka takva kua ima kao bitan elemenat dvorite ili avlij u, koja je, zajedno s vanjskim bedemom, odvaja od ulice. Oko avlije, koja je redovito pokaldrmijena kamenom oblutkom iz Drine i ehotine, nalazi se niz gospodarskih objekata i uvijek manji ili vei vrt, b a a , zasaena povrem i vokama. Dva takva rjeenja, koja ovdje prila em, prikazuje situacioni plan kue i okuita obrtnike porodice Donlagia u Musluk-mahali

47

u Donjem Polju te trgovake porodice Gloaja u erezluk-mahali. U prijanja vremena jedina prevozna sredstva bijahu tovarni konji, nije, dakle, bilo kolnoga prometa, pa su tako i ulice bile namijenjene iskljuivo pjeakom prometu. Stoga su sve uske i bez diferencijacije poprenog profila na kolnu stazu i plonike. Posmatrajui pak foanske ulice s gledita prostornog oblikovanja, veina ih u stambenim etvrtima ima u neku ruku sistem koridora, to ga ine jako naglaeni bedemi koji odvajaju kuu od ulice. Sudei po izvjesnim ostacima, ini se, dalje, da je dobar broj foanskih ulica bio kaldrmisan, ali ih je isto tako dosta bilo i nepoploenih koje su, kao takve, povea vale mogunost blaenja i praine. Jo jedna jedina ulica u Foi zadrala je u potpunosti sta rinsku kaldrmu. To je ona strma uliica, po obliku gotovo ulica-stepenite, to se sputa od Gornje arije i pored sahat-kule u kraj, u kojem je danas hotel i koji se prije zvae K a a n i k. Posebna urbanistika znaajka stare, a i da nanje Foe lei u onim jako naglaenim zelenim povrinama koje gradu daju hlad i svjeinu. Kul tura voarstva, koja je u samoj Foi, a jo. vie u okolini vrlo razvijena, 84 stvorila je povrine s gustim zelenilom koje se provlae gotovo iz meu svih kua u vidu travnatih vonjaka na posebnu zemljitu ili pak u samim kunim baama. Iako takve zelene povrine nastaju i razvi jaju se prvenstveno iz utilitaristikih pobuda, ne moe se zanijekati i njihova estetska vrijednost u urbanistikoj cjelini grada, a isto tako ni smi sao graana za kulturu zelenila uope. Pored tih isto koristonosnih zelenih pojaseva mi i danas nalazimo u Foi kraj damija i na drugim mje stima i drugog, neplodnog drvea, kojeg je je dina svrha da daje zelenilo i hlad. Taj smisao posebno se ogledava u avlijama stambenih obje kata. Gotovo cio taj prostor oiviava razno cvi jee i drugo nisko ukrasno bilje, itav i bujan cvijetnjak, kakva nisam vidio u drugim mje stima, i koji, uz susjedni vrt s povrem i vo njakom te laganu stambenu arhitekturu daje i tavom kompleksu zaseban lirizam. Po tome zele nilu Foa ima u mirkourbanistikom smislu ka rakter v r t n o g a g r a d a , a u cjelini opet puno obiljeje p e j s a n o g g r a d a , kakav se rijetko gdje i kod nas i na strani sauvao. Ba u tome lei tajna ljepote toga grada, upravo je taj pejsa ono, to Fou uzdie iznad svih ostalih naih i starih i novih gradova. U sklopu grada zasebne urbanistike jedinice ine muslimanska groblja, koja su uvuena u samo naselje i koja pokazuju posve drugi nain oblikovanja i plasiranja od onoga u zapadno evropskim kranskim zemljama. U smislu naua84 Dragia Lapevi, br. 2, str. 12.

vanja islama, da se ivi sjeaju mrtvih zasebnim molitvama na samome grobu, muslimanska grob lja u Foi unesena su usred ivota ovjeka i raza suta kraj puteva i svih damija, po mahalama. Danas su to ve potpuno izravnate i travnate po vrine s visokom vegetacijom i zasebnim nadgrob nim spomenicima obeliscima nianima. Ti jed nostavni i nahereni kameni spomenici pokazuju smirene oblike i lakou itava prostora, koji go tovo vie i ne podsjea na groblje. Pored karak teristinih oblika, takvi spomenici iz vremena prije 1878. sadre esto jo natpise i dekorativne elemente te tako imaju i zanatsko-umjetniku i historiku, spomeniku vrijednost, o kojoj se mora voditi rauna. Na kraju ovoga razmatranja o urbanizmu stare Foe korisno je ovdje donekle razjasniti i pitanje t. zv. p r a v a na v i d i k , koje se kod nas ee istie kad je rije o staroj bosanskoj stambenoj arhitekturi. Primjerima iz Foe ne moemo potvrditi postojanje takvoga prava, iako su i tu kue gotovo sve izgraene u nagnutom terenu. Dapae, tu ne vidimo ni jasno izraene elje za dalekim vidicima. Foanska kua nema uope sarajevskih oaka ili erkera nad samom ulicom, koji omoguavaju slobodne vidike du oba pravca ulice, ona se, ak, uvlai unutar, u bedeme, i optiki odjeljuje od vanjskog svijeta. Takvi slobodni vidici jedva postoje i u veoj vi sini, gore, na pr., u pravoslavnoj mahali erezluku, jer su tu kue gotovo sa svih strana zakriljene kronjama vonjaka, koje se razvijaju u punoj slobodi. Prema tome, ne samo da naelo prava na slobodni vidik u Foi nije provedeno, nego ono tu uope i ne postoji. Ja time ne ne giram i samu elju naih predaka za vidicima, koja je sama po sebi razumljiva, ali istiem, na osnovi primjera ba iz Foe, da se ona nije mo rala pod svaku cijenu ostvariti, a pogotovo ne na raun susjeda. Takve iste sluajeve sretamo, u biti, i u Sarajevu, u vezi s kojim se ba najvie isticalo pravo na vidik. Kad detaljnije promo trimo situacije postojeih objekata, rijetko koja kua ima potpuno slobodne vidike. A kad bi se to pravo svugdje i uvijek moralo ostvariti, zami slimo, kako bi izgledalo naselje na ravnu terenu, a i takvih kod nas ima, i bi li tu uope mogla svaka kua dobiti slobodne vidike? Da ti vidici nisu uope bili neko pravo, nego samo elja pojedinaca, jasno nam, drim, pored gornjih dokaza, pokazuje i sam osmanlijski gra anski zakonik Medelle, u kojem je u prolome vijeku po prvi put na moderan nain kodifici rano obavezno erijatsko i, dakako, obiajno pra vo. Tu postoji zasebno poglavlje o nainu gradnje i postave kua, propisuje se, da susjed susjedu mora ostaviti dovoljno svjetla, ali nigdje ni traga propisu, kojim bi se morao kui ostavljati slobo dan vidik na okolinu.

Voe u Foi. Teak, LIII/1936.,

48

III

ARHITEKTONSKI SPOMENICI Velika kulturno-historijska vrijednost i zna menitost Foe lei upravo u njenim arhitekton skim historijskim spomenicima. Neki od njih imaju samo relativnu, a neki opet i apsolutnu umjetniku i historijsku vrijednost, ali su svi odreda vidljivi dokumenti svoga doba i odrazi gledanja na svijet te tehnikog i umjetnikog izivljavanja okoline, koja ih je stvarala. Jednim dijelom ti spomenici datiraju iz srednjega vijeka, a drugim, mnogo veim, iz doba turskog feuda lizma. U tome drugom razdoblju nastalo je tu mnogo vrsta objekata i jo vie predstavnika tih pojedinih vrsta: damije, kole, kupatila, vodo vodi, esme i adrvani, karavan-saraji i hanovi, stambene kue i mnogi drugi spomenici. U iduim recima dajem pokuaj graevne analize pojedinih vrsta i zapaenijih monumenata te arhitekture, a uporedo s tom analizom i potrebne historijske podatke, kako bi se poje dini spomenici to bolje osvijetlili sa svih strana, i odredilo im se mjesto, koje im u kulturnoj historiji Foe i pripada.

1. CRKVENO GRADITELJSTVO SREDNJEGA VIJEKA I TURSKOG PERIODA U FOI I OKOLINI Istaknuto je naprijed, da su u Foi postojale u srednjem vijeku dvije crkve, jedna na mjestu dananje Careve damije, a druga na desnoj obali ehotine u Kaurskom Polju. O tim obje ktima do prije izvjesnog vremena kruila je samo narodna predaja, a danas ve i dokumentarno znamo, da su te crkve doista postojale. Mnogi pisci, poevi ve od A, Karszniewicza god. 1885., u svojim opim opisima Foe navodili su, da je dananja foanska Careva damija bila crkva, a jedan, ak, ide dalje i istie, da je to bila patarenska bogomolja, ali se svi pritom osla njaju na narodnu predaju i ne navode nijednog konkretnog podatka u prilog toj tezi. Ve sama ta predaja pobudila mi je panju i interes za ta kvim objektom, koji je, svakako, morao tu posto jati i prije dolaska Turaka, i kod pregleda i sni manja Careve damije god. 1953. jo u prvi mah uoio sam izvjesne znakove, da je dananja gra evina nekad doista bila crkva. Sam tlocrtni oblik objekta, ije unutranje dimenzije danas iznose 19,00X10,65 m s omjerom stranica, dakle, gotovo 1 : 2, s jedne strane odvaja se od uobi ajenog rjeenja damija, a, s druge strane, ba oznaava tipini tlocrt trobrodne crkve bazilikalnog tipa. Takoer i snani vanjski zidovi, kojih
4
Nae starine III.

debljina iznosi 110 cm, jasno ukazuju, da im je prvotna funkcija bila ta, da nose kamene kon strukcije, a ne relativno lagano etverostreno drveno krovite dananje damije. Daljnji vrlo upadljiv elemenat koji ukazuje na adaptaciju nekog ranijeg objekta jeste sama munara, upravo njezino podnoje, koje, oito, ne pokazuje pove zano rjeenje s objektom, kao kod drugih da mija, i prosto je naknadno prikrpljeno ve po stojeem objektu. Pored toga, prilikom jednog renoviranja unutranjosti prije tridesetak godina nale su se u zidu na nekim mjestima kulje, uzidani ormarii, koji su danas zazidani i prebukani. U neposrednoj pak okolini damije u kamenoj ogradi damijskog groblja otkrio sam god. 1953. i daljnje elemente, neobino zani mljive arhitektonske fragmente, koji uope ne pripadaju orijentalno-islamskoj graevnoj umjet nosti, a snano ukazuju na monumentalnu i ras konu graevinu, kojoj su pripadali. Svi ti elementi jasno ukazuju, da dananja Careva damija poiva na temeljima jedne ra nije i takoer reprezentativnije graevine, upravo trobrodne bazilike. Detaljnija ispitivanja toga starog objekta, kojim bi se moglo poblie odre diti vrijeme postanka toga spomenika, nisam

49

Careva damija u Foi tlocrt koji jasno potsjea na prvotnu baziliku.

provodio, jer je to skopano s otkopavanjem i skidanjem postojee buke, to opet iziskuje znatne materijalne izdatke, ali se i na temelju ve dosad zapaenih povrinskih znakova dade zakljuiti, da ranija crkva sigurno datira iz Sred njega vijeka. S tom vrlo zanimljivom graevinom ja u se kasnije posebno zabaviti i istraiti je, a ovdje mogu iznijeti samo pretpostavku, po iz vjesnim indicijama, da je ta graevina pripadala romanici i da je nastala negdje izmeu estog i trinaestog vijeka nae ere. Snani, debeli zidovi, kakve damija s obinim krovitem uope ne rabi, potom struktura zia (nepravilno i pritesano kamenje), zatim kvalitetna buka u podnoju, koja je danas potpuno petrificirana, i kulje u unutra njosti objekta tipine su oznake romanikog sloga. Ti posljednji elementi, kulje u unutranjosti gra evine, nisu nita drugo nego t. zv. k u s t o d i j e koje su se gradile za potrebe sveenika uz apsidu ili odmah do ulaza, a koje je ba romanika naj vie gradila. Osobito vrijedni elementi, koji su pripadali toj graevini, jesu oni skoro otkriveni arhite ktonski kameni fragmenti, koji takoer upuuju na srednji vijek. Jedan je sjajna i neobino pla stina kamena rozeta promjera 32 cm, oito sti lizirani antikni lotosov cvijet, a drugi je dio friza sa zanimljivom profilacijom, koja uope ne podsjea na antiku, i tri trake ornamenata, koje teku u horizontalnom nizu i predstavljaju vrlo zanimljivu kombinatoriku. U najdonjoj traci opet jasno naziremo stilizaciju lotosova lia, oito na slijee antikne dekorativne kulture. Srednji pak pojas resi vijugava loza s liem i grozdovima ornamenat, koji se sreta i u antiki i u kasnijim kulturama. esto ga sretamo i na domaem te renu i na rimskim i na srednjovjekovnim nad grobnim spomenicima. Trei pak motiv, dvostruki hrastovi listovi, predstavlja najveu zagonetku i ornamenat, kojem nisam mogao nai paralele ni na domaim ni na stranim spomenicima. Mogue je, da je to utjecaj umovitog foanskog kraja i da predstavlja posve originalno rjeenje. Obadva ta fragmenta radila je klesarska ruka prvoga reda. Ornamenti su i u najsitnijim deta ljima izraeni tako pravilno, minuciozno, ele gantno i plastino, da to upravo zauuje obzi rom na slabu mogunost obrade materijala, u kojem su modelirani. Napominjem, da oba fra gmenta sadre jasne tragove klesarskog svrdla. Ta visoka klesarska tehnika, koja tu izlazi iz okvira zanatskog umijea i prelazi u skulptorsko podruje, i bogata ornamentika, koja je tu data, izraziti su dokumenti da je objekt, kojega su ti fragmenti resili, morao u svoje doba biti vrlo impozantan i dostojanstven. Od crkve na desnoj obali ehotine, za koju takoer zna narodna predaja, nije nam se ouvao ni jedan jedini graevini ostatak, pa tako vie ne znamo ni samo mjesto, gdje je ona stajala. Je-

Kamena rozeta u Foi, naena kraj Careve damije

50

Kameni fragmenat s karakte ristinom ornamentikom, naen kraj Careve damije u Foi

dini i posljednji siguran spomen sauvao joj se u popisu foanskog hasa, koji je stavljen u vri jeme prije god. 1470. Iz toga se dokumenta vidi, da je ta crkva imala tada svoje kaluere, kojim se daje zemlja oko crkve, a to znai, da je tada bila jo aktivna. Po spomenu kaluera i mi tropolita moe se izvesti sigurno zakljuak, da je to bila srpsko-pravoslavna crkva, koja je pri padala, vjerovatno, mileevskoj mitropoliji. ire podruje, u kojem je bila ta crkva, i danas je meu starijim Foacima poznato pod imenom K a u r s k o P o l j e , a na tome podruju, najvjerovatnije uz samu crkvu, bilo je svojedobno i groblje. Mil. S. Filipovi je god. 1924. saopio u citiranom lanu, svakako prema podacima iz same Foe, kako se jo pamti, kad su tamo, na Kaursko Polje noeni i pokopavani mrtvaci. To staro groblje otkriveno je god. 1886. prilikom ko panja temelja za austrijsku kasarnu. Tada su tu iskopane i dvije teke kamene monolitne ciste (krinje), koje pokazuju zanimljiv nain sahra njivanja. Jedna je neto kasnije odvuena u Ze maljski muzej u Sarajevo, a druga se danas na lazi u dvoritu Narodnog odbora opine u Foi. Ne da se odrediti vrijeme postanka tih krinja. One su mogle nastati u srednjem vijeku, ali i kasnije, u turskome periodu, iz kojeg su takoer poznate takve krinje, bar po jednom primjeru iz katolikog groblja kod Gue Gore u okolini Trav nika, koji se stavlja u 16. ili 17. stoljee. U blioj okolini Foe, upravo u selu R a t a j i m a , gnijezdu feudalne porodice engia, po stoji i danas jo jedan zanimljiv spomenik sre dnjovjekovne sakralne arhitekture. To je koc kasta grobna komora (cubiculum), isklesana u vi sini veoj od ljudskog stasa u stancu kamenu jedne velike hridine, koja se na osamljenom pro storu ini kao da je iz zemlje nikla. U unutra njost stijene i komore vode mala vrata na luk

visine 1,75 rn, a irine 0,70 m. U samoj pak ko mori zapaaju se dva elementa, koji posebno obi ljeavaju tu prostoriju: u dnu, u stijeni iljasti arkosol i pred njim etvrtasta raka, danas zatr 85 pana zemljom i bez poklopne ploe. Taj spo menik predstavlja, dakle, k r i p t u , h y p o g a e u m , i po svome obliku i namjeni sjea na ranokranske tradicije, a po iljastom, upravo gotskom luku arkosola ukazuje na mlae doba. No, bilo jedno ili drugo, kripta svakako datira iz srednjega vijeka i predstavlja vrijedan spo menik te vrste u ovim krajevima. Dananja srpsko-pravoslavna c r k v a s v. N ik o l e na Varoi u Foi potjee iz turskoga doba, upravo iz god. 1857. Velika je to i impozantna graevina za svoje doba u stilu neto modifici rane stare rake graevne kole. U osnovi je etverougaonog oblika s tri ulaza sa tri strane u stranjem dijelu i s apsidom na istonoj strani. Vanjske joj dimenzije u tlocrtu iznose 15,36X21,68 m. Glavna, zapadna kapija, s tekim eljeznim vratima posebno je arhitektonski naglaena polu krunim kamenim lukom i dekorom na tome luku u stilu narodne ornamentike, u kojoj u prvi plan izbija mnogo rairena vijugava vinova loza. Unutranji prostor crkve, koji se doimlje pro matraa meu visokim zidovima i isto tako viso kim prozorima neobino ozbiljno, dostojanstveno, podijeljen je u dva dijela, naos i oltar, dakle bez narteksa, koga vidimo u starijim crkvama. Glavni prostor, naos, ima veliinu 12,95X15,30 m. Pre grada pak, koja ralanjuje prostor u ta dva di jela, t. zv. i k o n o s t a s , ureen je od dna do vrha religioznim slikama iz prologa vijeka i voj voanske proveniencije bez ikakve umjetnikohistorijske vrijednosti, ali plohu ponegdje ukra-

Jovo oki, elija u selu Rataji, Glasnik Z. M. I.1889., sv. III, str. 7577.

85

51

Dekorirani

kameni arkosol iznad glavnog pravoslavne crkve u Foi.

ulaza

srpsko-

uje i nekoliko vrijednih i originalnih ikona. Dvije od njih poklonila je crkvi foanska trgo vaka porodica Gloaja. Od ostalog crkvenog inventara posebnu panju privlae dvije lijepo izvajane kamene figure lava s dviju strana vladiine stolice, oito kopije sta rijih i mnogo preciznije raenih lavova u Studenici i Deanima. Unutranji prostor prvotne crkve prekrivala je kamena konstrukcija od niza kupolica, koje su nosili jednim dijelom debeli vanjski zidovi, a drugim sistem od osam snanih kamenih pilova simetrino rasporeenih u unutranjosti. Neto poslije okupacije god. 1878. te su kupolice na pukle pa su odstranjene, a na njihovo je mjesto doao dananji obini dvostreni krov, koji stoji u apsolutnoj disharmoniji s originalnim oblicima crkve. Iz natpisa na kamenoj ploi nad glavnim ulazom, koji nosi datum 20. septembra 1857., vidi se, da je crkvu gradio n e i m a r S p a s o j e V u l i , na svu priliku rodom iz Tetova u Make doniji. Prema kazivanju starih Foaka gradnja je trajala deset godina. Bedem, koji zatvara od ulice crkveno dvorite, i kamena kapija u tome bedemu s polukrunim lukom u gornjem dijelu nastali su, kazuje natpis na toj kapiji, istom god. 1873. Podizanju toga objekta mnogo je doprinio naroito foanski trgovac R a d o v a n G l o a j a , a samo pak zemljite za crkvu darovala j e S a v k a V l a i s a v l j e v i , rodom Dubrovanka, a ena foanskog trgovca Dimitrija Joviia. Umrla je 22. III. 1874. i jedina pokopana na poasnom mjestu s lijeve strane crkve

Srpsko-pravoslavna crkva u Foi tlocrt.

52

2. DAMIJE U toku turske vladavine izgraeno je u Foi u svemu sedamnaest damija, i po tome broju tih objekata Foa bjee na etvrtom mjestu meu gradovima Bosne i Hercegovine. Od nje su u tome pogledu bili vei Sarajevo, Banja Luka i Mostar. Od tih esnaest damija trinaest ih je iz graeno ve do kraja esnaestog stoljea, dvije su nastale u prvoj polovini sedamnaestog, jedna pak polovinom osamnaestog stoljea, dok se za jednu ne zna poblie vrijeme kad je nastala, ali e i ona biti sigurno starija od polovine sedam naestog vijeka. Danas ih u Foi ima svega dva naest, a ostalih pet propalo je u prolome ratu. to se pak tie samog materijala, od kojeg su te damije graene, jedanaest ih je imalo ka mene munare, a u veini sluajeva i same zidove od kamena, dok ostalih est bjee iskljuivo od drvenog materijala i erpia i s drvenom mu narom, koja se po obliku bitno razlikuje od one kamene. Prve su gradili mahom majstori sa strane, s Istoka i iz Dubrovnika, a one druge pak, drvene, sve su djela domaih neimara, dunera. Sve te foanske damije pokazuju dva standardna i poznata tipa bosansko-hercegovakih damija tip kamenih i tip drvenih damija i ja ih u daljnjem izlaganju neu detaljnije opi sivati, nego u samo ukazati, kojemu tipu koja pripada te iznijeti glavne dimenzije, specifine graevne znaajke, ako one postoje, i najnunije podatke o pojedinom spomeniku. Valja jo nagla siti i to, da se sve muslimanske bogomolje, pa tako i one u Foi, po svojoj namjeni dijele u dvije vrste: bogomolje, u kojim se po specijalnom odobrenju sultana kao halife mogla obavljati glavna sedmina molitva d u r n a i koje za tu svrhu imaju posebnu propovijedaonicu, minb e r , te bogomolje, koje nisu imale i takvu na mjenu, pa, prema tome, ni minber. Prve su u pu nome smislu d a m i j e , a druge su samo mahalske bogomolje m e s d i d . Takva podjela provedena je i u ovom izlaganju. Najstarije foanske damije izgraene su u kutu Drine i ehotine, pa je prirodno da odatle i ponemo. No, nemamo podataka ba za sve ostale damije kad su nastale, pa je nemogue do kraja provesti kronoloki red. Stoga, a ve i radi bolje preglednosti drat emo se topografskog slijeda i obraditi najprije damije u Ortakolu pa u Gor njem Polju, idui uz Drinu, a potom one na de snoj obali ehotine i Drine, idui tu od juga ka sjeveru. H a m z a b e g o v m e s d i d u Ortakolu naj starija je foanska damija, a sagradio ju je prvi hercegovaki sendakbeg Hamzabeg izmeu god. 1470. i 1474. Kako jo god. 1477. bijahu svega tri muslimana mjetanina u Foi, to je ta damija napravljena samo za potrebe vojske, koja je tu logorovala, i sigurno njeni graditelji nisu ni pre tendirali na neku monumentalnost. Ta je damija potpuno propala od bombardiranja god. 1943., i njenih prvih dimenzija vie ne znamo, ali se po konturama zemlje, koja prekriva temelje, jasno vidi da je to bila omanja graevina, a inae se zna, da je pripadala tipu damija s drvenom mu narom i da nije imala nekih osobitih znaajki, niti rezbarija. D a f e r b e g o v a ili kako se jo navodi u starijim dokumentima, D a f e r- e 1 e b i j i n a d a m i j a bila je takoer u Ortakolu i neto sjevernije od Hamzabegova mesdida, a obzirom da je stajala ba u blizini i ispod Hamzabegova mesdida vjerovatno je to druga damija po sta rini u Foi. Inae nikakvih drugih historijskih podataka nemamo ni o njoj, niti o njenom osni vau sve do god. 1600. iz koje se sauvao najsta riji dokumenat, u kojem se ta damija spominje. I ona je stradala god. 1943., pa ni njenih dimen zija nemamo, ali je poznato, da je bila graena od kamena i da je imala kamenu munaru. C a r e v a d a m i j a n a breuljku iznad Pazarita, zvana jo punijim imenom d a m i j a s u l t a n a B a j e z i d a V e 1 i j e, adaptirana je iz srednjovjekovne crkve god. 906. (1500.1501.), kako se vidi iz natpisa vie vrata, to ga je u faksimilu i prijevodu objavio M. Mujezinovi, 86 a dobila je ime spomenutog sultana, to je preprav ljena za njegova vremena i njegovim (dravnim?) trokom. Masivna je to i prostrana graevina s ka menom munarom, koja ima ulaz, mimo gotovo sve druge damije, iz samoga trijema. Unutranji pro stor damije ima veliinu, kako sam ranije naveo, 10,65X19,0 m. Od unutranjeg ureaja panju po vlai m a h f i l (koru slina galerija) u stranjem dijelu i na itavoj irini prostora, kojeg nosi est drvenih i osmerobridnih stupova s kamenim ba zama, a drvenim kapitelima. Ti bogato dekorirani i u sistemu stalaktita izrezbareni drveni kapiteli su upravo majstorski izraeni i kolorirani u tri boje. Po svojoj izrazitoj eleganciji i preciznosti izrade pretstavljaju osobitu umjetniku vrije dnost, pogotovo kad se zna, da na naem pro storu gotovo i nema orijentalnih kapitela iz dr venog materijala. Sam m i h r a b i kameni m i n b e r , zaudo, ne sadre naroitog dekorativnog bogatstva i predstavljaju dosta jednolino rje enje.

Mehmed Mujezinovi, Turski natpisi iz XVI. vije ka iz nekoliko mjesta Bosne i Hercegovine. Prilozi za ori jentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, III-IV/19521953., str. 456457,

86

53

Kadi Osman-efendijina (ehova) damija karakteristi an tlocrt koji pokazuje tendencu irenja u poprenom smjeru.

s vie razloga. Prije svega, samim tlocrtnim obli kom, makar je on uobiajeni etverokut, odvaja se od ustaljenog tipa naih damija, jer se tu unutranji prostor razvija u smjeru poprene osi za razliku od ostalih damija, koje su ili kvadra tine ili pak pokazuju tlocrtno izduenje u smjeru uzdune osi. Taj unutranji prostor ima povrinu od 11,5X7,55 m. Daljnje graevne karakteristike te damije jesu, kako vele sami Foaci, d v a mihraba, ljeskova vrata i s lijevu s t r a n u m u n a r a . Naime, osim mihraba u unutranjosti damije, koji je raen vrlo solidno i dekoriran u gornjem dijelu u sistemu suptilnih stalaktita, kakvi se rijetko gdje kod nas sretaju, jo jedan s istim takvim dekorom nalazi se i u prednjoj stijeni, u desnom trijemu damije, a ugraen je sigurno za obavljanje zajednike mo litve kad je damija zatvorena. Upravo je radi toga prostor ispred toga vanjskog mihraba znatno proiren tako, to je prolaz, zajedno s ulazom, po maknut vie ulijevo od sredinje uzdune osi da mije, a u toj istoj liniji nalazi se i unutranji mihrab. Sam ulaz u damiju naglaen je vijencem istih i otmjenih linija, a zatvarala su ga dva drvena krila iz jednog komada drveta vele od ljeskovine koja su potpuno propala u pro lome ratu. Zanimljivo je, da se u toj masivnoj graevini pojavljuju dva materijala koja pokazuju posve drugaije karakteristike u pogledu i vrstoe i estetskog doimanja. Same damijske stijene, osno vni konstruktivni elementi, izvedeni su od erpia, a svi ostali istaknutiji elementi, i unutranji na mjetaj i munara, od probranog i neobino pre cizno dotjeranog kamena. erpine stijene, koje se ve uruavaju, stoje u oitoj kontradikciji s onim sjajnim i bogato dekoriranim kamenim elementi ma, i stoga je vrlo vjerovatno, da dananji objekt potjee iz dva doba, iz prvog masivna graevina, sva iz kamenog materijala, a iz drugog adaptacija, koja je unijela lake pribavljiv materijal erpi. Od prvobitnih dijelova toga objekta, koji su se do danas ouvali, osobito vrijedan elemenat pred stavlja tanka i visoka munara, koja je, mimo obi aj, uklopljena uz lijevu pobonu stijenu damije. Njene plohe resi cio niz neobino precizno izrae nih ornamenata u samoj masi objekta. Devet ploha donjeg, temeljnog dijela munare ukraene su u donjem dijelu s etiri rozete, od kojih dvije pri kazuju priloene slike, a u gornjem dijelu, gdje munara prelazi u dvanaesterokut, daljnjim orna mentima iljastim lukovima. Ograda erefeta ili galerije na munari je osobito bogato ornamentirana perforacijama, a daljnji ornamenti, opet nove varijacije, rese i plohe munare ispod erefeta. Gotovo podjednak dekor i izradu sretamo i u unu tranjosti damije, na mihrabu, kojeg rese stalaktiti i dvije daljnje kamene rozete s dvije strane, te mali, gotovo minijaturni minber sav od ka-

Dananja konstrukcija te damije s etverostrenim krovom nije ona iz god. 1500.1501. To se jasno vidi po prozorima s orijentalnim luko vima, po dva i u desnom i u lijevom postranom zidu, koji su danas potpuno zazidani, a konture im se jasno razabiru kroz buku. A da je ta da mija bila prije drugaija, nego li je danas, po tvruje nam i putopis Evlije elebije, u kojem se istie za tu damiju da je stara bogomolja, u klasinom stilu i s d a a n i m k u b e t o m . Iz toga podatka dade se zakljuiti, da je tada unutranji prostor damije, umjesto dananjeg ravnog drvenog stropa, prekrivala drvena kupola. Potpuno identinu konstrukciju stropa s takvom drvenom kupolom imaju jo i danas damije G a z a n f e r i j a u Banjoj Luci (iz kraja 16. vi jeka) i H a n d a n i j a u Pruscu (iz god. 1617.) Posljednji put damija je temeljitije popra vljena god. 1926. Iz te godine potjee i zidna orna mentika u koloru u unutranjosti damije, koja je raena po uzorima orijentalne dekorativne umjetnosti. Kadi damija nje Donje Cehotine O s m a n - e f e n d i j i n a ili e h o v a ispod Pazarita i kraj same nekada arije u blizini gornjeg mosta preko zanimljiv je arhitektonski spomenik

54

mena; ograda na minberu sva je perforirana u vi du kruia i heksagona, a niski baldahin nad tim minberom s vrlo dopadljivim iljastim lukovima pridaje jo veu ljepotu tome objektu. U tom bo gatom inventaru kamenog dekora podjednako pri vlae oko i prozori u lijevoj i prednjoj stijeni, za vreni u obliku orijentalnog luka. Ploha u slatko vodnom laporu, to je omeuje luk, perforirana je u niz isprepletenih kolobara isti alirski motiv. Ti su kolobari opet vjeto rasporeeni tako, da etiri stoje u uglovima etverokuta, ije se stranice odnose jedna naprama drugoj tano po zlatnom rezu (4 : 7), a peti opet ima sredite u samom sre ditu etverokuta, povezujui sveetiri vanjske kolobare u jednu cjelinu. Cio taj geometrijski mo tiv je vrlo pregledan i raen s velikom preciz nou, koja je bila tu potrebna kako pri samom ucrtavanju, tako i isklesavanju tih kolobara. Sav taj dekor, zajedno s damijom, nastao je krajem esnaestog stoljea, dakle upravo u doba turskih neimara, koji su doveli do vrhunca tursku arhitekturu. Iz natpisa na kamenoj ploi vie ula za vidi se, da je objekt graen god. 1002. odnosno 1593./4. U natpisu se ne navodi osnivaevo ime, ali je damija openito poznata i u dokumentima i u narodu kao Kadi Osman-efendijina. Danas je spomenik poznatiji pod imenom e h o v e d a m i j e , a odakle to drugo ime, zasad se ne moe utvrditi. Damija Mehmed-pae Kukavice, situirana u Gornjoj ariji i na samome brijegu iznad Ortakola, masivna je graevina s unutra njim prostorom kvadratine osnove (osnovica kva drata 9,05 m), a kalotnom kamenom kupolom, s visokim predvorjem, koje je danas u drvenoj konstrukciji, te sa zidanom i dosta visokom mu narom, koja dominira itavim gradom. Taj je objekt nastao u doba opadanja turske graevne umjetnosti i u naim stranama i na itavu ostalom prostoru turske carevine. Graen je god. 1752. pa je, prema tome, najmlaa damija ii Foi. Pa i po red toga na tome se objektu zapaaju oblici i ra dovi bolje vrijednosti, iako se oni uope ne mogu porediti s graevinama esnaestog vijeka, kad je graditeljska vjetina u Turskoj bila na najveoj visini. Tenja i osnivaa i graditelja te damije da dadnu objekt bogatijeg rjeenja jasno je izraena ve u samoj kupoli, koja je ve sama po sebi izraz izvjesne monumentalnosti, a koja je ovdje, mora se priznati, dobro projektirana i uspjeno izvede na. Savezno s takvom kupolom te isto tako s dobro oblikovanom kamenom munarom, drim da je i proelje, trijem damije bio od istog materijala, s tri kupolice i kamenim stupovima, koji su nosili te elemente, pa je u nepoznato doba propao i za mijenjen dananjim drvenim. Osniva t e damije H a d i M e h m e d - p a a K u k a v i c a , koji se u kronogramu damije iznad ulaza navodi pod imenom H a d i M e h m e d b e g i u asti a u b a e s u l t a n a M a h m u d a ,

Perforirana arabeska u kamenoj ploi iznad prozora ehove damije.

Ornamenat u kamenu ispod erefeta (galerije) na munari ehove damije.

rodom je iz same Foe, a daljnjim porijeklom, pre ma predaji, od pravoslavne porodice Pavlovia u selu Popima u opini urevo. Bio je u dva maha bosanski vezir (1752.1756. i 1757.1760.), a po slije je pao u nemilost te prognan na Kretu i tamo pogubljen god. 1761. Pored te damije u Foi u jo sedam drugih mjesta u Bosni pogradio je i uvakufio preko osamdeset objekata, pa se s pravom smatra jednim od najveih legatora u Bosni.87S u l t a n F a t i m i n m e s d i d bio j e n a samoj obali Drine, zapadno od Ortakola i Careve damije. Bila je to, bar u posljednje vrijeme, oma nja graevina od erpia i drvenog materijala i s drvenom munarom. Potpuno je propala god. 1943. Evlija elebija hvali tu damiju kao lijepu i ured nu i istie, da je p o k r i v e n a o l o v o m . Nije sigurno, misli li putopisac pod tim pokrov same damije, ili pak gornjeg dijela munare, ali u sva kome sluaju iz toga proizlazi, da je prvotna da mija bila masivna graevina, vjerovatno i s kame nom munarom. Jedan temeljit opravak, a ini mi se i prepravak te damije vren je i god. 1873., kad je dotadanja zgrada bila prilino oronula. Za taj opravak dala je foanska beledija (opina) 2300 groa, narod je pak dao 2122 groa, a dalj njih 1014 groa i 20 para, koji su u tu svrhu utro eni, naeni su, zanimljivo, na samom gradilitu
87 O Hadi te o njegovim stima u Bosni nografiji, koja

Mehmed-pai Kukavici, njegovu potomstvu zadubinama u Foi i nekim drugim mje iznosim opirnije podatke u zasebnoj mo e uskoro, nadam se, biti i tampana.

55

Rozete u kamenu na donjem dijelu munare ehove damije.

prilikom obaranja desnog zida damije u crnoj 88 kesi i jednom bijelom loncu. Koje je upravo godine nastala ta damija, to se ne zna, ali se moe s velikom vjerovatnou pri blino uzeti da je sagraena u prvoj polovini esna estog vijeka, a svakako poslije Careve damije (1500.1501.). Prvi poznati dokumenat, u kojem se spominje Sultan Fatimina mahala u Foi, potjee iz god. 1600.89 Zbrku u to pitanje unosi to, to je do god. 1600. bilo pet sultanija istoga imena: dvi je su unuke Bajezida II. (jedna umrla 1532.3. a druga 1552.3.), jedna ki Selima I., jedna unuka Sulejmana II. (umrla 1580.81.). Sudei po vre menu postanka daljnjih okolnih damija najvjerovatnije je, da je osnivaica damije u Foi bila jedna od Bajezidovih unuka iz prve polovine 16. vijeka. Narodna predaja u Foi veli, da je ta sul tanija bila udata za nekoga engia. A ona je do ista umrla u Foi nepoznate godine i pokopana u groblju s desne strane Careve damije, samo joj nadgrobni spomenik s natpisom, kako u kasnije pokazati, potjee iz mnogo mlaeg doba. H a d i M u s t a f i n m e s d i d , poznat jo pod imenom P i l a v s k e d a m i j e p o poro dici Pilava, koja je u okolnoj mahali bila najbroj nija, a situiran s lijevu stranu dananjeg kolnog puta to vodi uz samu obalu Drine prema Brodu, vrlo je jednostavna drvena graevina, graena iskljuivo od erpia. Karakteristina joj je kon strukcija drvene munare utoliko, to se izdie iz same mase objekta: nema zasebnog temelja, nego joj je podnoje upeto u samu stropnu i krovnu konstrukciju damije. Damijske stijene izvedene su u uobiajenoj debljini od 75 cm, a sam unutra nji prostor, neto produen u uzdunoj osi, ima povrinu od 7,65X9,65 m. Ve se po tome vidi, da je to objekt ednijih dimenzija. Trijem, irok svega 3,90 m, nema zasebne konstrukcije, nego ga natkriva zajedniki damijski etverostreni eremitni krov, koji se u tome dijelu oslanja na deset kon centrino poredanih drvenih stupova kvadratinog presjeka veliine 20X20 cm. Svi ti konstruktivni elementi gotovo su ve dotrajali, a i sam objekt je zaputen i sklon padu.
88

Ne znamo nita ni o njezinu osnivau Hadi Mustafi, niti kad je tano objekt nastao. Sigurno je pak samo to, da je damija nastala najkasnije do kraja esnaestog stoljea. Prvi poznati spomen okolne mahale, koja je dobila ime po toj damiji, potjee iz god. 1600. u navedenom vakufskom obraunu. H a d i O s m a n b e g o v a d a m i j a , zva na jo i e o v a po porodici ea u okolnoj mahali, trea je damija na samoj obali Drine u pravcu prema jugu. Objekt je potpuno kvadratian (unutranji prostor 9,45X9,45 m), stijene su mu i dosta niska munara, koje je podnoje rala njeno u deveterokut, od kamenog materijala jedno stavnije obrade, a sama krovna konstrukcija i tri jem, irok 4,60 m, od drveta. S dosta ukusa izve den je u unutranjosti minber, takoer sav od ka menog materijala, samo danas ve razlupan. Drve ni mahfil, smjeten u desnom uglu, nose drveni stupovi s bazama od kamena priproste profilacije i obrade. Od dekorativne pak opreme mihraba oko privlae jedino dvije krasne svrtkaste rozete u ka menu, to rese dvije gornje strane nie. U turskom natpisu na kamenoj ploi iznad ula za, u kojem je navedeno ime osnivaa, izraen je u ebded-sistemu i datum gradnje damije, a to je, prema mom deifriranju, god. 1022. kojoj od govara naa 1613. Za osnivaa damije Hadi Osmanbega, o kojem nema nikakvih drugih doku mentarnih podataka, narodna predaja veli, da je sahranjen kod svoje damije i da je sam pribav ljao na bijeloj mazgi materijal za damiju. Okolna Hadi Osmanbegova mahala zvala se prije i Nova m a h a l a . Kadi u vezi s tim navodi, da je Hadi Osmanbeg doselio u Fou iz N o v o g a (Herceg-Novi) i da je mahala po tome mjestu do bila ime. 9 0 U to je teko vjerovati. Damija Defterdara Memiahbega, poznata jo pod imenom N a z o r o v a , pokazuje u oblicima i tehnikoj izvedbi bolji primjer bo sanskih damija kamenog tipa. Unutranji prostor ima dosta veliku povrinu, iznosi 11,15X10,95 m, a same stijene s po dva prozora sa svake strane imaju debljinu od 75 cm. Kamena pak munara u svom podnonom dijelu izlazi iz stijene damije u
90

od

89

1.

Bosna, poluslubeni list bosanskog vilajeta, br. 353 IV. 1873. Citirani vakufski obraun u GH biblioteci, br. 1282.

Kadieva kronika, I I I , str. 163.

56

obliku devetorokuta i takoer pokazuje dobre i proporcije i izvedbu. Predvorje, koje u irini od 6,00 m natkriva zajedniki damijski etverostreni krov, i koje je, kao obino, uzdignuto od tla, uokvi ruje kolonada od dvanaest visokih drvenih stupo va kvadratinog presjeka (20X20 cm), koja proe lju daje lagan ugoaj. Via zanatska sprema i vea materijalna sredstva, koja su ulagana u taj objekt, opaaju se posebno na koru (mahfilu) u desnom stranjem dijelu unutranjosti, koji poiva na si stemu vrlo ukusno obraenih kamenih stupova s bazama od istoga materijala, te, jo vie, na minberu, koji je takoer izveden od kamena i u prilinoj mjeri detaljiziran nizom klesarskih orna menata u samome kamenu. Taj posljednji elemenat, minber, potpuno je propao u posljednjem ra tu pa je zamijenjen drvenim posve jednostavne izrade. Od ostalih graevnih elemenata na tome objektu posebnu panju pobuuju dvije nepomine drvene reetke, koje zatvaraju dva prozora u tri jemu. Kako se vidi iz priloenog tehnikog snimka, reetka ili, kako se zove u narodu, m u e b a k, sastavljena je iz velikog broja komada tvreg drveta, profiliranih po unaprijed smiljenom planu cijelog polja. Ploha, koja je sastavljena iz tih ko madia daje vrlo pregledan ornamenat. Ne zna se, iz kojeg doba upravo potjeu te rezbarije, ali su u svakome sluaju dokaz, da je u Foi bilo majstora-rezbara koji su znali vrlo vjeto i rezbariti i komponirati. Damija natpisa nema, pa se tako ne zna ni go dina gradnje objekta, ali je sigurno nastao negdje u drugoj polovini esnaestog stoljea, a prije god. 1569., jer se te godine ve javlja u osnivaevoj za kladnici za medresu, to emo je kasnije detalj nije prikazati. O samome osnivau Defterdaru Memiahbegu moemo rei, na osnovu ve same oznake zanimanja uz ime, da je bio vii slubenik na dvoru cara ili kojeg pokrajinskog sandakbega. Prema usmenom saopenju Hazima abanovia, koje se bazira na arhivalnoj grai, bio je jed no vrijeme defterdar u Temivaru. Kadi pak ima podatak, da je 1563./64. bio bosanski a l a j b e g , zapovjednik spahija, 9 1 a iz njegove zakladnice za medresu iz god. 1569. vidimo takoer iz titulacije, da je bio jo feudalac vieg reda, zaim. Sami pak drugi njegov nadimak N a z o r , pod kojim ime nom je i danas poznata njegova damija i okolna mahala, upuuju, da je vrio slubu, kao i njegov prethodnik Hasan Nazir, nadzornika carskih hasova. Umro je god. 1585. u Foi i pokopan s desne strane svoje damije, gdje mu se nadgrobni spo menik s natpisom do danas sauvao. 92 e j h P i r i j i n m e s d i d krajnja j e foanska damija prema jugu. U svemu ima oblik drvene Hadi Mustafine damije, samo je mnogo manja, a munara joj jo slabije izrade, zdepastijeg oblika. Unutranji prostor ima kvadratian oblik
91 92

Rezbarski rad u drvetu (muebak) na prozoru Defterdar Memiah-begovedamije.

s osnovicom od svega 6,20 m. Konstrukcija je ve dotrajala, i objekt je pri padu. O prolosti te damije zna se samo to, da se prvi put u pristupanim izvorima javlja god. 1600., i da je, prema tome, starija od toga datuma. Ni o osnivau nema nikakvih drugih podataka osim to, to nam sam pridjevak uz ime Pirija, koje je karakteristino ba za 16. stoljee, kazuje, da je pripadao nekom dervikom redu i da je bio pro elnik neke tekije u Foi, vjerovatno one pod bo rom iznad grada. Ali-ohodareva d a m i j a nalazi se u kotlini rijeke ehotine, na lijevoj obali i gotovo sasvim izvan grada. I to je damija drvenog tipa, a na njoj nema ni u unutranjosti ni napolju ni jednog jedinog graevnog elementa, koji bi teio za bilo kakvim dekorom. Sve je jednostavno, go tovo primitivno, graeno samo da se stvori naj nuniji prostor za bogosluje. Damija je napute na u prolome ratu, danas pak ve nema ni vrata ni prozora, a tako ni samoga poda, i ve je pri sa mom padu. Unutranjost joj ima povrinu 9,00X 8,60 m. Ne zna se vrijeme postanka toga objekta, ali sudei po broju damija u Foi, to ga navodi Evlija elebija, vjerovatno je starija od god. 1664.,

Ibidem, II, str. 216. Natpis priopio Mujezinovi, o. c. p. 477478.

57

ejh Pirijina

(Tabaka) damija tipian primjer tlo crta drvenih damija u Foi.

kad je taj putopisac bio u Foi. Osniva te dami je, kako nam samo ime kazuje, bio je ohodar (nadglednik odjee), vii slubenik na dvoru sul tana ili kojeg pokrajinskog namjesnika (sandaka). Alada d a m i j a , koja poiva n a ravnu terenu s druge, desne strane rijeke ehotine, i koju j e osnovao H a s a n N a z i r g o d . 1550.,93 po tehnikoj izradi, dekorativnoj opremi i kompo ziciji konstruktivnih elemenata izdvaja se iz svih foanskih damija i ini biser orijentalne graevne i dekorativne umjetnosti ne samo u Foi, nego, sigurno, i u Bosni i Hercegovini. Damija pred stavlja istu centralnu graevinu i pokazuje isti tip sakralne arhitekture, a glavni su joj konstruk tivni elementi: snane stijene debljine 112 cm koje zatvaraju unutranji prostor, velika kupola, koja poiva na tim stjenama i prekriva unutranji pro stor, potom visoko predvorje ili trijem s kupolicama i jo visoija tanka munara. Kupole su iz vedene od opeke, a svi ostali dijelovi od probra nog i pomno obraenog kamena, u kojem se go tovo i ne zamjeuju reke, pa se ini da je cio objekt od iste, kompaktne mase. Glavni unutra nji prostor ima u tlocrtu priblino kvadratian oblik veliine 11,30X11,23 m, a periferno ga po punjavaju etiri daljnja elementa, jedini namje taj damije: u prednjem zidu i uzdunoj osi mihrab ili nia za sveenika, u desnom prednjem
93 Po prvi put ispravno proitan natpis iznad ulaza u izvornom tekstu i prijevodu u M. Mujezinovia, o. c. p. 462463.

uglu propovijedaonica, m i n b e r, te druga u lije vom prednjem uglu, t. zv. u r s , kojeg od pos ljednjeg rata vie nema, i u stranjem desnom uglu na stupovima m a h f i 1, galerija, s koje vode spi ralne stube na munaru takoer sve od tesanog i izrezbarenog kamena. etiri glavne i jedine sti jene, u kojim se nalazi bogato naglaen ulaz u unutranjost i niz prozora u dva pojasa, u visini koja je upravo jednaka osnovici centralnog prosto ra, prelaze preko sistema od osam usjelaka ili p a n d a t i v a u oktogoni vijenac. Na taj vije nac, koji tu suuje prostor, nastavlja se oktogoni t a m b u r , koji sie uvis 2,5 m i u kojem je ta koer rasporeen niz manjih prozora, a nad njim je kao zavrno tijelo kupola, polukugla s poluprenikom od 5,5 m. Tako unutranji prostor da mije ima ukupnu visinu od 19,85 m, koja je jed naka skoro dvostrukoj osnovici. Ulazni, eoni dio objekta arhitektonski je naglaen predvorjem du itave vanjske irine, a taj prostor uokviruju tri kupolice, koje se jednim, stranjim dijelom oslanjaju na glavnu stijenu, a drugim preko siste ma neobino elegantnih lukova na etiri simetrino rasporeena kamena stupa, izmeu kojih se, u sredinjem dijelu, nalazi prolaz prema portalu, koji se opet posebno istie profiliranim kamenim vijen cima visine itavih 5,40 m. Stupovi, koji nose tri jem, imaju isti valjkasti oblik na itavoj visini izmeu baze i kapitela. Ta dva posljednja elemen ta, baze i kapiteli, pokazuju ve poznate profilacije, ali su vrlo vjeto odmjereni i ine pravi li kovni ures ionako bogato rijeenog proelja. Baza je visoka 0,68 m, sam valjak 2,73 m, a kapitel, ri jeen u sistemu stalaktita, ravno 1,00 m, pa tako cio stup, do uporita lukova ima ukupnu visinu 4,41 m. Sama pak munara ve i u svom temeljnom dijelu upu koji ima oblik devetorokuta, po kazuje bogatije rjeenje. U visini glavnih damijskih stijena prelazi u pravilan dvanaesterokut i nosi krunu, konzolno istaknutu galeriju ili erefe, do kojeg iz unutranjosti vodi spiralno kameno stubite od 120 stepenica. Ukupna visina munare iznosi ravno 36,00 m, unutarnji prenik pak zavo jitog stubita ima 1,30 m, a same stijene munare 28 cm. Dobro poznata Gazi Husrevbegova damija u Sarajevu je veleban objekt za svoju okolinu i, ne osporno, vrlo vrijedan spomenik turske arhitek ture, ali kad bi je stavili na tezulju likovnog kriti ara s Aladom, ova bi druga sigurno prevagnula. Velika vrijednost Alade, koja se zapaa ve i iz daljine u njenoj opoj kompoziciji, lei u prvome redu upravo u njenom isto kompozicionalnom rje enju, u sjajno odabranim i do krajnosti izbalan siranim proporcijama osnovnih geometrijskih ti jela iz kojih je sloena: k o c k a (unutranji pro stor u glavnim stijenama), polukugla na kocki i dvanaesterobridna stojea p r i z m a ili, tanije, v a l j a k (munara) koji visoko gore para nebo i svojom suptilnou silno akcentuira cio

58

monument. Ma da je objekt izveden cio iz kamena, dakle materijala, koji izraava teinu, tu, umjesto mase i statinosti, dominira upravo dinamika i vi soka elegancija i cjeline i onog najmanjeg dijela. Objekt podsjea gotovo na model, izveden iz stani ca kamena ili tijesta, s kojim se ovjek moe ta korei poigrati. Potpuno dosljedno genijalnoj zamisli, koja je dala kompoziciju objekta, podjed nak tretman sretamo i u samim detaljima monu menta, svagdje tano odmjerene proporcije. Pla stini dekor, koji prekriva kapitele, portal, mahfil, mihrab i minber u isto je vrijeme i bogat i do stojanstven, on se nigdje ne namee, nego skladno ralanjuje plohu, na kojoj se nalazi. Na itavu objektu, ni iznutra ni izvana ne zapaa se nijedan jedini elemenat koji bi strio i disharmonirao s idejom vodiljom. Sve je tano proraunato, tano odmjereno i podjednako, sigurnom rukom izve deno. Druga specifinost i velika vrijednost damije Alade lei u njenoj bujnoj viebojnoj plonoj ornamentici, koja prekriva vanjsku plohu glavne stijene u trijemu, zatim minber i unutranje plohe glavnih stijena. Taj dekor, koji je jednim dijelom nastao istodobno kad i sam objekt i koji je, dapa e, dao ime damiji (tur. a l a d a = aren-a-o) te u kasnijim vremenima nekoliko puta prepravljan, danas je uslijed vlage i drugih nepogoda prilino okrnjen, ali je ipak ostalo jo uvijek dovoljno ma terijala, po kojemu moramo zakljuiti, da je tu u prvo vrijeme radila kaligrafska i slikarska ruka prvoga reda. Sistemi vegetabilnih ornamenata per zijskih uzora i geometrijskih alirskog i egipatskog porijekla tako su tu komponirani i tako sigurno izvedeni i oslikani, da to upravo zapanjuje. Ele gancija kontura i skladna paleta boja najstarijih dijelova svugdje izbijaju u prvi plan i ukazuju na visoki uspon orijentalne dekorativne umjetnosti, koja je nala tlo i u samoj Foi. 9 4 I kad ne bismo imali nikakvih podataka, mogli bi smo sa puno sigurnosti ustvrditi, da je gradi telj Alade pripadao najistaknutijim turskim arhi tektima. A Evlija elebija sauvao nam je poda tak, da je taj objekt gradio arhitekt R a m a d a n a g a i da je on bio suradnik najslavnijeg turskog graditelja svih vremena K o d a S i n a n a , a ve i samo to drugo ime dovoljno je bilo jamstvo za siguran uspjeh i u gradnji Alade. Umijee Alade ostavilo je u narodu toliko utjecaja, da postoji vie pria o Hasanu Naziru i nainu gradnje damije. 95 O samome osnivau Alade, Hasanu Naziru, imamo nekoliko vrijednih podataka. Narodna predaja zna, da je porijeklom iz sela Vakufa kod elebia, gdje su doskoro po94 Detaljniju analizu i snimke u jednoj boji te orna mentike gledaj u lanku Alada-damija u Foi od Zarzvckog, Arndta i Stratimirovia u Glasniku Z. M., III/1891, sv. 2., str. 103115 + tabla. 95 Te narodne predaje vidi u lanku, citiranom u pret hodnoj napomeni.

Tlocrt damije Alade.

Dio trijema (sofa) damije Alade.

59

Mjedena rozeta na vratima damije Alade

Baza kamenog stupa u trijemu damije Alade.

stojala i dva komada zemlje koja su bila zavjetana za Aladu. Tu predaju, drim, ne treba od baciti. Po prvi put Hasana sretamo u pisanim do kumentima god. 1535.6., i to u jednom rukopis nom djelu, to ga je odredio u vakuf sam Hasan, a koje se danas nalazi u Gazi Husrevbegovoj bi blioteci (inv. br. 343) u Sarajevu. Na poleini toga rukopisa Hasan je, vjerovatno i svojom rukom, stavio ovu biljeku na arapskom jeziku: Uvakufih ovaj drugi svezak komentara Kur'ana od ejha, pravnika Ebul-Lejsa Allah ga obasuo milou! s namjerom da ga itaju moja dobra djeca (potomstvo) i svi drugi ueni ljudi, koji se bave itanjem, a koji obitavaju u bogom uvanoj Foi. A ja sam najsiuniji (boji) rob Hasan, sin Jusufov, el-Foevi (Foak). Allah nam je svjedok i staratelj onog, to napisasmo. Ovo bi napisano poetkom muharema 942. godine (2.11. VII. 1535.).96 To nam kazuje, prije svega, da je Hasan, koji je, bez sumnje, identian s osnivaem Alade, bar ivio (ako se ve nije i rodio) u Foi i da je tu imao tada odrasle sinove, a potom da je bio i obra zovan ovjek. Kasnije se doista spominje i s titu lom e l e b i j e , koja se davala obrazovanim
H. Mehmed Handi, Osniva najljepe damije u Bosni i Hercegovini, Jugoslavenski list, br. od 23 aprila 1939., str. 10. Tekst biljeke objavio i Mujezinovi (o. c. p. 467468), ali u prijevodu stavlja omakom krivu hidetsku godinu 947, pa je krivo i preraunava u nau god. 1540.
96

ljudima onoga doba. Naslov n a z i r ili, kako se pie u ondanjim dokumentima na naem jeziku, a i danas izgovara u Foi, n a z o r , gdje rijei udnom koincidencijom imaju slian oblik i u na em i u arapskom jeziku i potpuno isto znaenje u smislu n a d z o r n i k a , k o n t r o l o r a , dobio je Hasan neto kasnije, vjerovatno ve god. 1536. nakon objave turskog rudarskog zakona. Na osno vi jednog njegovog hudeta iz god. 1548., kojim nareuje eminima carskih hasova u rudnicima, da dravne dohotke pobiru strogo po zakonu i da 97 ne napadaju raju, izvodio se zakljuak, da je Ha san Nazir bio vrhovni kontrolor rudarstva u Bosni. To miljenje treba ispraviti i dopuniti utoliko, to on nije bio ef samo rudnika, nego openito car skih hasova, i to samo u hercegovakom sandaku. Njemu potinjeni slubenici bijahu e m i n i povjerenici pojedinih hasova. U oktobru god. 1542. javlja Dubrovanima pismom iz Foe, u kojem se navodi pod punijim imenom H a s a n B a l i j a , n a z o r , da su on i neki Mehmedbeg, i njegov i dubrovaki emin, vele vremena bili na Porti, a sad su, na povratku, zatekli svu svoju opinu i sve mesto Hou u zdravlju i nekoliko na domu prepoinuli. Saznao je, da nijesu pravedno radili ljudi, koje je on bio tamo ispred sebe i emina ostavio svrh' carina, pa alje reenog emina u Dubrovnik i moli, da mu potajno pokau tefter od frustira, da vidi, to su ti ljudi zgrijeili. 98 Iz toga se pisma jasno vidi, da se njegova ingeren cija protezala i (na trgovake carine grada Dubrov nika ili, to je vjerovatnije, skele u Novome. Hasan Nazir umro je do tri godine iza gradnje Alade, krajem zilhide 960., tj. izmeu 27. XI. i 5. XII. 1553. godine i pokopan iza stranjeg zida Alade. U natpisu na damiji u ve spomenutoj biljeci navodi se kao sin J u s u f o v , a na nad grobnom spomeniku naznaeno mu je ime oca S in a n, no to ne treba unositi nikakvu zabunu, jer su Turci esto davali ljudima imenom Jusuf i dru go ime S i n a n u d i n ili, prosto, S i n a n . 9 9 H a d i S e f e r o v m e s d i d u istoimenoj mahali ili, kako se jo taj kraj ve od srednjega vijeka zove, u L j u b o v i u , povie Alade i sa svim u strani, bio je manji objekt od erpia i dr venog materijala te s drvenom munarom. Potpuno je propala u prolome ratu, tako da joj se danas skoro ni za trag ne zna, a spadala je u starije foanske damije. Nastala je u esnaestom stoljeu,
97 Fehim Spaho, Turski rudarski zakoni, Glasnik Z. M. XX/1913., str. 137138. 98 Truhelka, T u r . slov. spomenici, dokumenat br. 178. Truhelka je u opasci ispred teksta dokumenta krivo pro tumaio tekst, kao da se radi o greki Hasanovoj, a za njim su se poslije poveli i neki drugi pisci, ne analizirajui sam tekst dokumenta. 99 Tako vidimo, na pr., hercegovakog krajinika Sinanbega, gdje se u jednoj njegovoj ispravi od 1. II. 1475. u tekstu navodi mi voevoda Sinanbe,g, a u samoj turskoj pendi na margini potpisuje se imenom Jusuf. (Truhelka, o. c. p. 40, dokumenat br. 42.)

60

a svakako prije god. 1588., kad se u jednom pisu, kojeg u kasnije kod kola opisati, imam Hadi Seferova mesdida s a m-h a 1 i f a. Drugih historijskih podataka ni o damiji, niti o njenom osnivau.

ruko javlja Hunema

M u s t a f a - p a i n a d a m i j a , zvana jo kraim imenom P a i n a d a m i j a , stajala j e takoer na desnoj obali ehotine, neto nie Alade i gotovo suelice dananjem donjem drvenom mostu preko ehotine. Bila je to kamena grae vina i s kamenom munarom. Propala je god. 1947.1948. U tlocrtu je imala oblik istog kva drata s vanjskom stranicom od 12,15 m. Stijene su imale debljinu od 88 cm, trijem na etiri drvena stupa bio je irok 5,10 m, a sama munara imala je postolje, t. zv. up pravokutne osnove sa strani cama 2 : 2,90 m. Sudei po izvjesnim ostacima, koji su se bili ouvali do god. 1949., osobito po doprozornicama, bio je to objekt bolje tehnike izvedbe. Onakav, kakav je bio u posljednje vri jeme, nastao je do etiri godine poslije Alade da mije. Natpis, koji je stajao na kamenoj ploi vie ulaza i kojeg je takoer objavio Mujezinovi, 100 ita se u prijevodu ovo: Ovu asnu damiju po digao je i proirio Mehmedaga, sin Abdullatifov, Mustafa-paina vakufa mutevelija (upravitelj), koji je ovlaten (osnivaevom zakladnicom) da iz vika (prihoda) moe graditi to bude elio. Ovo je napisano u godini devet stotina ezdeset i prvoj (1554.). Smisao je jasan: Prije te damije postojala je tu druga, takoer Mustafa-paina, a za tu da miju postojao je i poseban Mustafapain vakuf, i sadanji mutevelija toga vakufa, reeni Mehmed aga, o b n a v l j a i p r o i r u j e (bena w e wessea) taj stari objekt. Namee se sad pitanje, kad je nastao taj stariji objekt i ko je bio njegov osniva Mustafapaa. Drim, da je taj Mustafapaa identian s ranijim hercegovakim sandakbegom M u s t a f a b e g o m , koji je sjedio u Foi 1483.1486. i 1489.1493., a za kojeg opet Truhelka istie da je porijeklom Bonjak i da bi mo gao biti identian s a M u s t a f a b e g o m M i l o j e v i e m iz dubrovakih akata. 1 0 1 Da je upravo taj Mustafabeg, koji je poslije dobio naslov pae, osniva gornje damije i da ju je gradio upravo izmeu god. 1485. i 1496., zakljuujem iz dva po datka iz dubrovakog arhiva iz kojih se jasno vidi, da se Mustafabeg reenih godina bavio nekom ve om gradnjom u Foi. 14. juna 1485. poslae mu Dubrovani za plau 20 staklenih ploa, a 27. fe bruara 1496., dakle u vrijeme, kad je na stolici hercegovakog sandaka sjedio ve Ahmedbeg Vraneevi, Dubrovani su zakljuili, da poalju Mustafabegu na dar opet 140 mletakih stakala. 1 0 2 Roba, koju mu slahu Dubrovani, bijae u ono do ba rijedak gost u naim krajevima i upotreblja vala se samo za istaknute objekte. Proizlazi, da je
1 0 0 1 0 1 l02

Tlocrt Mustafa-paine damije.

Mujezinovi, o. c. p. 468470. Truhelka, o. c. p. (separata) 214, 215. Ibidem, n. 214, 216.

Atik

Ali-paina damija u Donjem Polju tlocrt.

61

maka, koji nose prezime D e v o v i . Hazim abanovi saopio mi je jedan podatak iz Carigradskog arhiva iz kojeg se vidi, da je Dev Sulejman beg jedno vrijeme bio budimski vezir. A t i k A 1 i - p a i n a, zvana jo i M u s l u k d a m i j a , spada meu bolje foanske damije i, svakako, meu vrlo vrijedne spomenike orijen talne sakralne arhitekture u Bosni uope. Ve sa ma tehnika izvedbe i otmjeni klasini dekor ka zuje, da je objekt graen u doba punog uspona turske graevne tradicije. Dapae po oblicima ne kih elemenata i samoj ornamentici, koji pokazuju potpuno istovjetnost s takvim radovima u po znatoj Aladi, moe se zakljuiti, da je graditelj Atik Alipaine damije pripadao poznatom epigo nu turskih neimara, u kojem je sredinja os bio Koda Sinan. Zanimljivo je, da je taj objekt, u iju su unutranju opremu utroena velika mate rijalna sredstva, izveden pod obinim etverostrenim krovom, a ne pod kupolom, to bi se posve prirodno oekivalo po bogatoj izradi pojedinih elemenata. Ve sama oprema portala kazuje nam, da se nalazimo pod objektom vie vrijednosti. Taj se do jam zasniva na lunom, precizno izvedenom nadvoju, u kojem se pojedini kamenovi veu potpuno po istom principu kao i na portalu Alade, a isto tako i na istaknutom i visokom kamenom vijencu, koji uokviruje portal, a u gornjem dijelu nosi jo figuralne ornamente u vidu krune. Prostrano pak predvorje, pokaldrmljeno klesanim kamenim plo ama, svejedno to je pod obinim etverostrenim krovom, isto tako daje ugoaj velikih dimenzija, a taj dojam pribavlja, bez sumnje, sistem od osam snanih i visokih drvenih stupova mnogougaonog presjeka. Dojam, to smo ga stekli ve pred ula zom, jo se jae istie u samoj unutranjosti da mije. U tome oveem prostoru, kojeg dimenzije iz nose 10,65X9,80 m, glavni su elementi, koji domi niraju svojom izradom, mahfil ili kor i minber, oboje iz tesanih i profiliranih komada kamena i oboje gotovo potpuno istog oblikovnog i dekora tivnog rjeenja kao u Aladi. Godine 1942. talijan ske okupacione jedinice pretvorie tu damiju u vojniku kapelu i tom prilikom potpuno razlupae minber, i njegovi dijelovi nalaze se danas u hrpi kraj damije. Ljepotu unutranjeg prostora dami je dalje pojaavaju i lukovi iznad prozora, zatvo reni perforiranom ploom s ornamentikom sistema ispresjecanih esterokuta i kolobara. eljezne pak reetke na prozorima, koje isto tako u svojoj opoj kompoziciji odraavaju izvjestan dekor, raene su u sistemu jabuka, u koje se uklapaju ipke s e tiri strane, pravei tako kvadratina polja; prav ljene su po starim orijentalnim uzorima i sigurno potjeu iz doba osnutka same damije. U skladu s takvom opremom unutranjih elemenata izvede na je i sama munara, koja u donjem dijelu ima

Rezbarski rad u drvetu (muebak) na prozoru Muminbegove damije u Donjem Polju.

ta roba bila namijenjena upravo za damiju i da je tu damiju Mustafabeg, kasniji Mustafapaa, gradio izmeu god, 1485. i 1496. Po tome ta prva Mustafapaina damija ide u red najstarijih foanskih damija, dapae je druga po kronolokom re du, kojoj znamo vrijeme postanka. D e v S u l e j m a n b e g o v a d a m i j a , si tuirana s desnu stranu glavne ulice, to vodi iz sredita grada kroz Donje Polje, pripada tipu na ih kamenih damija sa stjenama od erpia, a munarom od kamena. Njeni oblici i samo izvaanje dosta su jednostavni, ali ipak ne primitivni. Karakterizira je osjetno niska munara etverougaonog presjeka u postolju (2,0X2.5 m). Unutar nji pak prostor ima dimenzije 8,55X2,5 m, a sa me stijene 75 cm. Ulaz u damiju naglaen je pseudolukom u gornjem dijelu, a u tome je luku kamena ploa s natpisom na arapskom u dva ne obino vjeto spjevana dvostiha, u kojim je data u ebded-sistemu i godina gradnje objekta. Kad se sabere brojana vrijednost arapskih slova u dru goj polovini posljednjeg dvostiha, dobiva se hidretska god. 1043. t. j. 1633./4. kao datum grad nje damije. Ni u tome natpisu nema osnivaeva imena. Foani pak vele, da je Dev Sulejmanbeg bio stranac, a u gradu i danas ima njegovih poto

62

oblik devetorokuta, a erefe joj krasi ograda od perforiranih kamenih ploa. Arapski natpis u kamenoj ploi nad ulazom kazuje, da je objekt osnovao Atik Ali paa, a sa dri i datum gradnje, samo izraen putem broja ne vrijednosti arapskih slova. Rjeenjem tih vri jednosti posljednje etiri rijei u natpisu dobiva se, po mom preraunu, hidretska god. 952., a njoj odgovara naa 1546. Treba, meutim, napomenuti, da taj natpis potjee iz novijeg vremena (napisan je na limenoj ploi) i da se zasad ne moe utvrditi odgovara li tanosti. O Atik (starom) Ali-pai zna se u Foi toliko, da je bio vojskovoa i ivio u Carigradu i da je od nekog vladike otkupio njegovo imanje u selu Vladikovu izmeu Foe i Ustikoline te ga zavjetao za uzdravanje te damije. Ta se predaja moe potvrditi utoliko, to doista i u Carigradu ima jed na damija, koja nosi Atik Ali-paino ime. Mogue je, da je taj ovjek bio ba iz ovoga kraja, ako ne i iz same Foe, pa se oduio zaviaju damijom, kao i mnogi drugi njegovi zemljaci.

Taj se objekt zove i M u s l u k damijom po musluk-esmi u neposrednoj blizini, o kojoj e biti kasnije govora. M u m i n b e g o v m e s d i d, posljednja damija prema sjeveru u Donjem Polju, ima uobia jeni tip naih drvenih damija, graenih od er pia i drvenog materijala. Kao i u drugim foanskim drvenim damijama, i tu drvena munara iz rasta iz same mase objekta, veui se svojim podunim dijelom za konstrukciju stupa i etverostrenog krova. Unutranji prostor je dosta malen i zauzima povrinu od 7,0X8,0 m. Vrijednost su joj nekad pribavljali drvene reetke na prozorima, sastavljene iz profiliranih komada drveta, od kojih se po etiri sueljuju u jednoj taki, tvorei tako prazna polja zvjezdolikog oblika. Jo neke dije love tih reetaka zatekao sam god. 1949. i po nji ma napravio priloeni tehniki snimak, a kad sam se opet navratio god. 1953., ni tih posljednjih osta taka nisam vie zatekao. I ta je damija sagraena u esnaestom sto ljeu. Okolna mahala javlja se pod istim imenom u poznatim izvorima prvi put god. 1600.

3. KOLE Ve u prvih stotinu godina turske vladavine Foa je izrasla u znatniji centar istonjake kul ture i prosvjete. Tu je ivio i radio velik broj ljudi, koji su se bavili raznim znanostima, poezi jom, prepisivakim radom i knjigom openito. Kao jasni dokazi toga visokog kulturnog uspona stoji pred nama vie originalnih natpisa na obje ktima u Foi, koji su nastali najveim dijelom ba u esnaestom vijeku i koji pokazuju visoke pjesnike kvalitete u ionako tekoj arapskoj me trici. Natpis pak na Devovoj damiji, kratak a jezgrovit, nastao ak god. 1633./4., moe se, uz natpis na turbetu Muratbega Tardia u Sarajevu, smatrati najljepim pjesnikim izljevima te vrste i u itavoj Bosni, jer nema vie nijednoga, koji bi bili tako kratki, a izraavali vie misli u kva litetnom metru. Lijep refleks kulturnih prilika u Foi u esnaestom vijeku prua nam, dalje, jedan rukopis iz Foe, koji se danas uva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. To je ko mentar pravnog djela E 1-V i k a y e u est sve zaka, prepisanih u samoj Foi god. 1588., a taj prepis nastao je ovako: Tadanji foanski m ud e r i s a b a n naao je dvadeset i dva pismena ovjeka u Foi i dao im, da svaki prepie po jedan dio spomenutog djela, i tako je nastalo est spomenutih svezaka. U biljeci, koja sadri taj podatak i koja je donesena na kraju knjige, meu prepisivaima navode se i h a t i b (propo vjednik) A 1 a d a-d a m i j e A1 i- e 1 e b i j a, h a t i b M u s t a f a-p a i n e d a m i j e I b r a him-halifa, hatib u damiji Memi a h b e g a Muhjudin, hatib u damiji s u l t a n a B a j a z i d a , i m a m u H a d i Sef e r o v u m e s d i d u H u s a m h a l i f a , potom i m a m i F e r h a d h a l i f a i I b r a h i m e lebija Magribija, mujezin Hamzab e g o v a m e s d i d a O s m a n h a l i f a , mu jezin Ahme halifa, zaim Husejn c e h a j a , v o j n i k (el-dundi) S e l i m e l e b i j a , J u s u f i S i n a n e l e b i j a , obadvojica iz S i k l o a , te e m i n Ali e l e b i j a , s i n Mehmedov.103 Taj podatak, koji nam govori o prepisiva kom radu i irenju knjige u Foi upotpunjuje jo osobito injenica, to je Foa ba u to doba ve imala i m u d e l i t s k u ili knjigoveaku radnju, koja sigurno ne bi bila ni otvarana, da nije imala posla. Prvog poznatog predstavnika toga obrta u tome mjestu, nekog m u d e l i t a a b a n a sretamo, kako sam ve ranije naveo, god. 1600. Po tome su Sarajevo i Foa jedini gra dovi u Bosni, u kojim je, koliko se zna, u prija nja vremena postojao i takav obrt. Osnovna pismenost sticala se u m e k t e b i m a , a srednje i vie obrazovanje u m e d r e s a m a . Tokom prolih stoljea u Foi je postojao lijep broj ustanova i objekata obadviju tih vrsta. M e k t e b i su, svakako, imali zasebne zgrade, ali njihova arhitektura nije pokazivala neki za seban tip, i oni se nisu mnogo razlikovali od obi ne stambene kue. Svi takvi objekti graeni su od erpia i drveta, dakle materijala, koji nije trajan, pa se upravo stoga nije ouvala ni jedna jedina stara zgrada. Iz dokumenata i samog ka1 0 3

str. 10.

H. M. Handi, Jugoslavenski list od 23. IV. 1939.

63

slubovao m u d e r i s (nastavnik u medresi) ab a n, a u obraunima Memiahbegova vakufa navode se jo god. 1600. u toj slubi M e h m e d e f e n d i j a i god. 1605. A h m e d - e f e n d i j a i A l i - e 1 e b i j a . Ti nam podaci kazuju, da je u to doba sigurno postojala bar jedna medresa u Foi. Evlija elebija pak navodi u Foi god. 1664. e s t medresa, ali ih ne nabraja poimenice nego veli samo to, da se u nekim predaje h a d i s (teorija islamske tradicije). Do devedeset godina iza Evlijina prolaska kroz Fou nastala je tu jo jedna medresa, zadubina Hadi Mehmed-pae Kukavice, a upravo o njoj imamo relativno naj vie podataka. U turskom arhivu biveg Balkanskog, a dana njeg Orijentalnog instituta u Sarajevu uva se vakufnama za jednu foansku medresu, datirana s r e d i n o m m j e s e c a muharema god. 977. (izmeu 26. VI. i 5. VII. 1569.). U toj ispravi nema uope imena osnivaa, iako se jasno po stilizaciji vidi, da je moralo postojati, jer se navode osni vaevi naslovi, a to nas upuuje, da to nije ori ginal, nego neto mlai prijepis, u kojem je pisarevom grekom izostavljen cio redak s imenom osnivaa. God. 1909., kad je vakufnama otku pljena, neko je u Balkanskom institutu naznaio na njemakom jeziku na samoj ispravi, da je to zakladnica damije Alade, ali je to posve netano jedno stoga, to se tu radi samo o m e d r e s i , koju bezimeni osniva za svoga ivota p o d i e kraj svoje ve postojee damije, a drugo, to je taj dokumenat nastao daleko iza smrti osnivaa Alade Hasana Nazira (g. 1553.) Na osnovi izvjesnih indicija iz same isprave te drugih podataka, koji potjeu iz istoga i kasnijeg doba, ja danas prilino sigurno smatram, da se t a isprava odnosi n a m e d r e s u D e f t e r d a r a M e m i a h b e g a . Prije svega, kronoloki je ta konstatacija posve mogua: medresa je sagraena 1569., a Memiahbeg je, kako znamo, umro god. 1585., dakle do esnaest godina izatoga, U zakla dnici osniva pridrava sebi doivotno pravo upravljanja vakufom, koji ostavlja za uzdra vanje medrese, to znai, da je ivio tu, u Foi, a mi ve znamo i to, da je doista pokopan kraj svoje damije u tom istom mjestu. U vakufnami se medresa lokalizira kraj ve postojee osniva eve damije, a Memiahbegova damija postoji i danas tu i sigurno datira iz esnaestog vijeka i po svojim graevnim znaajkama i po injenici, to je sam osniva pokopan ba uz tu damiju god. 1585. Kao daljnji osobito vani dokazi slui nam nekoliko isprava iz turskog arhiva porodice Mufti iz Foe, koje se danas nalaze, neregistri rane, u Orijentalnom institutu u Sarajevu, a iz kojih se jasno vidi, da je u Foi jo u prolom stoljeu doista postojala medresa Defterdara Me miahbega. Tako u jednoj oporuci, koja nije dati rana, ali sigurno potjee iz prologa stoljea, od reuje se godinje 200 groa za M e m i a h o v u

Medresa i damija MeHmed-pae Kukavice tlocrt koji potsjea na rjeenja velikih medresa na Istoku.

zivanja starih Foaka zna se, meutim, da su postojali mektebi u svim veim i starijim foanskim mahalama: u Aladi, Musluku, Tabacima, Memiahbegovoj mahali. Prvi pak mekteb u Foi, o kojem nam se sauvao dokumentaran spomen, nastao je neto prije god. 1572., a sagradio ga je, uz druge zadubine u drugim mjestima, s a n d a k T u r a l i b e g , vrlo vjerovatno kad je bio hercegovaki sandak nepoznate godine sa sjeditem u Foi, a svojom zakladnicom odredio je kao plau uitelju (mualimu) tri dirhema dnev no. 1 0 4 Jedan mekteb u Foi sagradio je god. 1758. i Hadi Mehmed-paa Kukavica kraj svoje da mije, a o njegovoj arhitekturi rei u neto malo dalje. to se pak tie m e d r e s a i kao ustanova i kao arhitektonskih objekata, o njima imamo ne to vie podataka, ali ni to nije ni izdaleka do voljno, da valjano osvijetlimo te ustanove i objekte u Foi. Vidjeli smo, god. 1588. u Foi je
1 0 4

Glasnik 45.

H. Kreevljakovi, Turalibegov vakuf u Tuzli, islamske vjerske zajednice, IX/1941., br. 2, str.

64

m e d r e s u . Bie, da se radi o oporuci k a l f e (halife) Salihefendije Jusufagia iz Foe, koji je, prema drugoj ispravi, umro neto prije rozi kasema 1261. (25. IX. 1845.) i u svojoj oporuci odredio kao vakuf, izmeu ostalog, 200 groa za plaanje m u a l i m a u M e m i a h o v o j m e d r e s i . Navedenog datuma cio uvakufljeni iznos od 1300 groa dat je u promet, u zajam Mula Jusufu Isanoviu, a od godinjih kamata uivat e mualim 30 groa godinje. U vezi s tim vakufom postoji jo vie isprava, a u svima se navodi M e m i a h o v a m e d r e s a i njen slubenik m u a l i m . Iz navoda o plaanju m u a l i m a , koji e drati nastavu u Memiahovoj medresi, proizlazi, da je prije god. 1845. Memiahova medresa utrnula, a sama zgrada data za potrebe mahalskog mekteba, u kojem na stavu dri m u a l i m , dakle nastavnik, koji pre daje iskljuivo u mektebu. A taj mekteb i kao ustanova i kao objekt postojao je doista kraj Memiahove damije, u desnom uglu damijskog dvorita sve do god. 1942. Jo se vide temelji toga objekta. Kad smo tako s dosta sigurnosti identificirali bezimenog osnivaa medrese s Defterdarom Memiahbegom, na redu je, da detaljnije razmo trimo stavke vakufname, koje se odnose na tu medresu. Prije svega, saznajemo da je ta medresa dovrena god. 1569. i sagraena kraj same osni vaeve damije u Foi. Navodi se, da medresa sadri est soba u kojim e stanovati uenici, a to je ustvari medresa s internatskim ureajem, i istie da je sama zgrada visokih graevnih znaajki, to bi moglo sadravati stvaran sud o njenoj arhitekturi, ali isto tako moe biti i obina igra stilizatora u potrazi za rimom. Za potrebe te medrese osniva zavjetava gotovinu od 320.400 dirhema i odreuje, da se novac daje u opticaj uz 10% kamata godinje. Godinji pri hodi od te uvakufljene svote troie se ovako: dnevno trideset dirhema muderisu koji e preda vati u spomenutoj medresi osnovne i pomone predmete, iji se rezultati mogu razumom doku iti, potom predmete tradicionalnih znanosti (ha-

dis, tefsir) i sve drugo, to bude obiaj ili mjesto zahtjevalo; prvi se na taj poloaj postavlja uzor muderisa M e v 1 a n a M u h j u d i n . Dalje, sva kome ueniku u medresi davae se dnevno dva dirhema kao pomo za uzdravanje, a podvorniku pak u toj medresi dnevno po jedan dirhem. Ostatak prihoda osniva poimenice odreuje u druge, isto bogotovne svrhe, koje nemaju veze s medresom, pa ih dalje i ne nabrajam. Pravo uprave i nadzora nad vakufom pripada samome osnivau dok je god iv, a poslije njegove smrti njegovim valjanim izravnim potomcima sve dok ne izumru, potom osnivaevim robovima i nji hovim potomcima, a ako bi i ti izumrli, onda se uprava preputa mjesnom kadiji. U svrhu lega lizacije zakladnice postavljen je asovitim mutevelijom H a d i F e r h a d , s i n J u s u f o v , a n a kraju zakladnice donose se imena svjedoka zavjetenja i kadijske presude: M e v l a n a Bali halifa, hatib, P i s a r teksta Husam halifa, hatib, S i n a n h a l i f a , sin Kara B a l i j i n , imam, M u h j u d i n havade, sin M u h j u d i nov, h a t i b , K a s i m e1ebi, sin M e h m e d b e g o v , zaim, M u h a m e d , sin A j d i n o v , M e v l a n a Muhjudin, hatib, Hasan halifa, mujezin, Husejn kethoda, sin M u s t a f i n . Medresa Hadi Mehmed-pae Kuk a v i c e najmlaa je i posljednja medresa u Foi. Dovrena je god. 1758., a situirana kraj same osnivaeve damije u Gornjoj ariji u vidu krila, koje se protee s lijeve strane damijskog dvorita na itavom prostoru od ulice do da mije. Bila je to prizemna graevina od obinog materijala, erpia i drveta, i rasporeena u niz prostorija. Arhitektura skromna, bez pretenzija za monumentalnou. Do same ulice bile su dvije ovee prostorije. U prvoj, veoj, bio je Kuka-

Desni (noviji) trakt Kukaviine medrese pogled iz dvorita. 5 Nae starine III.

65

viin mekteb, to ga je on tu takoer osnovao, a druga, odmah do prve, bila je d e r s h a n a , u kojoj su uenici medrese sluali predavanja. Od dershane dalje prema damiji nizale su se sobe (elije), u kojim su stanovali uenici medrese. God. 1899. medresa je proirena izgradnjom novog trakta na desnoj strani damijskog dvo rita. To novo krilo po tlocrtu i arhitekturi posve je analogno onom na lijevoj strani, samo su tu dvije vee prostorije, one do ulice, izgraene u dvije etae, od kojih je u onoj prizemnoj bila kavana s ulazom izravno s ulice, a u onoj gor njoj dershana (predavaonica). I tu su u daljnjem nizu prema damiji izgraene elije za uenike, a iza njih, do same damije, i kuhinja za ue nike. Taj dio i danas stoji i prilino je dobro ouvan, iako je i on graen od trona materijala, drveta i erpia. Prostorije su tu orijentirane prema dvoritu, a ne prema vani, kao u supro tnom krilu, jer je pozadina bila izgraena i nije doputala mogunost otvaranja prozora prema toj strani. Lijevi trakt vremenom je dotrajao, pa je god. 1926. temeljito renoviran s izmjenom i samoga tlocrta. To novo rjeenje prostorija, koje se une koliko razlikuje od starog, vidi se na priloenom tlocrtu. Cio taj kraj potpuno je propao u prolom svjetskom ratu. A dok je bio cio, inio je s desnim

traktom i s damijom zanimljivo kompozicionain rjeenje, koje mnogo podsjea na slina rjeenja velikih medresa na Istoku, gdje su takoer takve kole nizane u dva trakta oko damijskog dvo rita. U Bosni pak nije vie nigdje bilo takvog primjera.

Prvih decenija prologa stoljea tim musli manskim kolama u Foi pridruuje se i prva srpsko-pravoslavna osnovna kola, koja otada ne prekidno tu radi u zasebnoj zgradi na Varoi, na desnoj strani od ulaza u dvorite crkve. Meu prvim uiteljima te kole spominje se o r e P r o d a n o v i , rodom iz same Foe. Po jednom podatku bio je tu uitelj od god. 1830. do 1838., kada se rukopoloio. Na jednome jevanelju, to ga je sam Prodanovi povezao za manastir itomisli, potpisao se greni rab Georgie Proda novi iz Foe 3. novem. 1828. godine, a iz toga proizlazi mogunost, da je tu uiteljevao i god. 1828. Tu je kolu zavrio, a kasnije postao u njoj i uitelj jo G l i g o r S t a r o v i , kasniji paroh u Avtovcu, ro. 1836., a rukopoloen 1856. U vre menu od god. 1868. do 1873. kolu je potpoma gala kneevina Srbija vanrednom pomou preko svoga Prosvetnog odbora. 1 0 5

4. TEKIJE To su ustanove i objekti, u kojim su se sasta jali muslimanski mistici ili d e r v i i i obavljali svoje obrede. U takvoj ustanovi odnosno objektu bitna je s e m a h a n a , ovea i ilimima zastrta prostorija za obrede, pa stoga tekija moe biti i u obinoj stambenoj kui, ali su se u tu svrhu gradile mahom zasebne zgrade. Evlija elebija navodi god. 1664. u Foi osam tekija, a od svih poimenice navodi kao najista knutiju B a j e z i d - b a b i n u , kojoj jo odreuje arhitekturu i veli da ima kuhinju i raznovrsne divhane. Ta Bajezid-babina tekija, jedina nama poznata u gradu, identina je s tekijom iznad grada, gore visoko na padini Crnog Vrha, koje se zgrada do danas sauvala, samo, dakako, ne vie onakva, kakva je bila u doba Evlije ele bije. Dananja zgrada pokazuje sklop od etiri zasebna objekta, uokvirena i zatvorena od vanj skog svijeta bedemima: Jedan, ponajvei, jeste sama tekija s mihrabom, do nje je, s lijeve strane od ulaza, turbe iz prologa vijeka s tri groba, u kojim su pokopani proelnici te tekije, ejhovi iz porodice Muftia. Na suprotnoj strani tekije i sa svim na lijevom kraju je drugo turbe, u kojem su pokopani, kako nam saopuje ve Evlija elebija, B a j e z i d - b a b a i M u r a t - b a b a , sigurno dva dervia, od kojih se po prvome u Evlijino doba i zvala tekija. U gornjem lijevom uglu bio je sve do rata etvrti objekt, rasporeen u dvije prostorije i na hodnik izmeu njih, u kojem je bio i odak za spravljanje hrane i kave. To je a h a r ili m u s a f i r h a n a , u kojoj su konaili strani putnici i iskupljali se Foaci na razgovor poslije dervikih obreda, koji su se obavljali iskljuivo u onom prvom i ponajirem objektu. Cio taj kompleks, kojeg resi i istie velik i vrlo star bor u dvoritu, sastoji se iz sitnih zgrada prizemnica pod eremitnim krovovima, koje su graene u vrlo slaboj, gotovo primitivnoj arhi tekturi. Nema gotovo nijednog objekta, u kojem bi se stijene sastajale pod pravim uglom. Sve je graeno od erpia i drveta, a ti materijali ve su tu toliko dotrajali, da se kompleks nalazi pri samom padu. Tekija je preivjela tokom prolih vjekova nekoliko adaptacija i popravaka. Iz kratkog opisa Evlije elebije nasluujemo, da je to u ono doba bio objekt bolje arhitektonske vrijednosti. Polo vinom pak osamnaestog stoljea, kad je stari
1 0 5 Risto ulji, Srpske kole u Bosni i Hercegovini za turske vlade, Kalendar Prosveta (Sarajevo) za godinu 1041., str. 75 (ir.) Prema podacima u istome radu po haali su tu kolu u Foi jo vojvoda i pop Bogdan Zimonji, rod. 1813., foanski proto Vasilije Pavlovi, ro en 1831., a zavrio osnovnu kolu i rukopoloen 1852., te Petar Petrovi iz Foe 1848.1850.

66

objekt bio dotrajao, obnovio ga je Hadi Mehmed paa Kukavica i zavjetao prihode za potrebe te tekije i turbeta kraj nje, pa se otada jedno vri jeme tekija zvala njegovim imenom. Stariji Foaci kazuju, da je on prvi uz tekiju sagradio spomenuti ahar, koji se odrao sve do posljednjeg rata. Iz novijeg pak natpisa (god. 1914.) vie ulaza u turbe spomenute dvojice dervia vidi se, da su tekiju i turbe kraj nje jo popravljali H a d i M e h m e d b e g u v a 1 i j a, za kojeg ve znamo da je kao foanski muselim pogubljen god. 1783., zatim u etvrtom ili petom deceniju prologa sto ljea hercegovaki vezir Ali Galib paa Rizvanbegovi Stoevi, a god. 1914. Ademaga Mei iz Tenja. Tekija je pripadala nakibendijskom redu der via, a njome su rukovodili u posljednja dva sto ljea ejhovi iz porodice Muftia, od kojih su neki pokopani u onom manjem turbetu i u grobovima oko tekije. U turbetu s tri groba, naglaena drve nim kenotafima, pokopani su ejhovi Muftii S a l i h N i j a z i i njegovi sinovi O m e r S u b h i i A b d u s a m e d . Salih Nijazi bio je jo foanski muftija, muderis i vrlo obrazovan ovjek, a usto i neobino bogat. Kako se vidi iz vie isprava iz prologa stoljea u arhivu porodice Muftia, po sjedovao je velik broj duana i kua u Foi i mnogo zemlje po selima oko Foe. Umro je god. 1869. pa, prema tome, i samo turbe datira naj ranije iz te godine. 1 0 6 Tekija se uzdravala ostavtinom, koju je kao vakuf, mahom u gotovom novcu, ostavljalo tokom vremena vie osoba. Osim prihoda, koje joj je ostavio jo paa Kukavica, god. 1808. posebnom
106 U grobovima oko tekije pokopani su ovi Muftii: Hafiz Abdulkadir, sin ejha Omera Subhije (1323.), Hafiz Omer Subhi (1332.) i ena mu Nura (1332.), ejh i hafiz Abduukur, sin ejha i hafiza Omera Subhije (1335.) i muderis Hafiz Abdulhamid (18751934). 107 Neregistrirana isprava foanskog kadije u arhivu porodice Muftia u Orijentalnom institutu.

vezirskom bujruldijom dobila je umu uz brdo 107 Radolisnik, a Ali Galib paa Rizvanbegovi Stoevi uvakufio je gotovinu od 7.500 groa za uzdravanje te tekije i veeg broja foanskih 108 damija. Njima se pridruuju jo vakufi u novcu neke Umikulsume, kerke Murtezabegove, iz Atik-mahale iz god. 1828. ili neto prije toga, te spomenutog kalfe (halife) Salih-efendije Jusu109 fagia iz god. 1845. Iz vie obrauna vakufa te tekije iz prologa vijeka vidi se, da se taj novac davao u promet uz odreeni godinji kamatnjak, a meu zajmoprimcima sretamo god. 1837. i 110 jednog pravoslavca. Na kraju ovoga poglavlja istiem kao zani mljivost, da je jedna tekija postojala u osam naestom stoljeu daleko u planinskoj okolini Foe, u Crkvicama u nahiji Sokolu. Tu je tekiju po digao neki H a d i H a m z a-d e d e, pa se i zvala njegovim imenom, a za njeno uzdravanje uvakufio je svoju bad-batinu u foanskom kadiluku, a njegov pak brati M u s t a f a-d e d e, sin Alijin, uvakufio je za hranu derviima u toj tekiji prihode sa zemlje u selu Milijeno u ajnikom kadiluku. Obadva ta zavjetenja potvr ena su carskim fermanima. Do god. 1778. bio je ejh te tekije S a l i h - d e d e , a uvar M eh m e d-d e d e. Toga vremena je Mehmed-dede umro, a Salih-dede smijenjen s te dunosti na traenje petorice Foaka, koji su u vezi s tim doli u Carigrad i izjavili, da Salih-dede ne radi po odredbama legatora. Beratom od 3. maja 1780. na mjesto svrgnutog Salih-dedeta imenovan je ejhom i uvarom te tekije foanski muftija I b r a h i m, s i n M e h m e d o v . 1 1 1
108 Kasim Guji, ta je Ali paa Rizvanibegovi uva kufio u prosvjetne i dobrotvorne svrhe, Gajret, X V I I I 1937., str. 21. Vie isprava u arhivu porodice Mufti. 1 0 9 Isprave u arhivu porodice Mufti. 110 Isprave na istome mjestu. 1 1 1 Turski arhiv u Orijentalnom institutu u Sarajevu, isprave br. 1720 i 1722.

Tlocrt tekije i drugih objekata uz nju iznad grada.

67

5. STAMBENA ARHITEKTURA Foanska kua predstavlja zaseban i karakte ristian graevni stil, koji se vie oslanja na bizantijsko-egejski tip Makedonije, nego li na usta ljene oblike bosansko-hercegovake stambene arhitekture orijentalnog smjera. Taj zasebni tip daje joj u prvome redu njena vanjska arhite ktura. Za razliku od veine drugih naih varoi, foanske kue, a i sve druge zgrade starijeg doba, imaju krovite s blagim nagibom, a ba ti niski i uvijek etverostreni krovovi s eremitnim pokrovom upadne opekaste boje ine osnovnu znaajku u tipu foanske kue, ak i zasebnu crtu u fizionomiji grada uope. Druga karakteri stika foanske kue jest to, to je kod nje do sljedno naglaen horizontalni autoritet smjera i to u tlocrtu uvijek pokazuje isti etverokut, u kojem su dvije paralelne stranice dva i vie puta due od drugih dviju. Dalje, foanska kua je u pravilu j e d n o k a t n i c a , namijenjena je isklju ivo jednoporodinom stanovanju i ima samo jednu bolje oblikovanu fasadu, proelje, koje je u gornjoj etai razvedeno u okove i kameriju ili verandu i koje je svugdje zaklonjeno od ulice. O ostalim situacionim znaajkama foanske kue, njenoj postavi prema prilaznim putevima i o od nosu na graevnu parcelu bilo je govora u po glavlju o urbanistikim osobinama grada. Druga podjednako vidna znaajka, koja foanskoj kui daje zaseban tip, jest osobeno rje enje unutarnjeg prostora, sklopa prostorija koje imaju razliite namjene. U tome pogledu naj vei broj foanskih kua sadri jedno te isto, standardno rjeenje, na kojem u se ovdje zadr ati, ali postoji i niz varijacija, no, one su tako malobrojne i sporadine, da ne mogu predsta vljati neki istaknutiji nain graenja, pa ih ovdje ne u ni navoditi. Prije svega valja istaknuti, da openito bosanska, pa tako i foanska kua u prizemnoj etai ima prostorije, koje su namije njene gospodarskim potrebama i za stanovanje preko zime, a kat iskljuivo za boravak i pri manje u ljetnim danima. S takve podjele u pri zemlju je potrebna bolja toplinska izolacija, pa su tu vanjske stijene obino debele, masivne, a na katu naprotiv, posve tanke, tek toliko, da mogu nositi krovnu konstrukciju. Primarni prostor prizemlja u foanskoj kui jest h a j a t , trijem ili ulazni prostor, koji je pokaldrmljen kamenim ploama ili nabijen obi nom zemljom te s prilazne strane potpuno otvo ren i ljeti i zimi oiti utjecaj toplijih medite ranskih krajeva. Taj hajat je ujedno i komuni kacioni vor, prostor, na koji se sa tri strane nadovezuju daljnje prostorije: sa strana sobe za stanovanje, a na suprotnoj strani prilaza ku hinja s jo jednom, a negdje i dvije gospodarske prostorije. U hajatu je uvijek i drveno jednokrako stubite to vodi na kat, a prostor pod

Donlagia kua u Donjem Polju poled s ulice te tlocrt prizemlja i kata.

68

Kua porodice ea u

Gornjem Polju tlocrt kata.

perspektiva

Odak (kamin) s rezbarijama u drvetu u kui porodice Muftia u Carevoj mahali. Rad majstora Zelenka iz okoline Foe.

Kua srpsko-pravoslavne trgovake porodice Gloaja tlocrt prizemlja i kata te snimak stropa u sobi na katu.

stubitem, na kojem su komunikacije nemogue, iskoritava se za police, na kojim stoji bakreno sue, u g u m i i i b r i c i za vodu. Dvije postrane prostorije namijenjene su, kako rekoh, prvenstveno za zimsko stanovanje, one se, dakle, dobar dio godine griju, pa im upravo otud i ime h a l v a t i tople odaje. Je dini istaknutiji namjetaj u takvim sobama jeste niska i nepomina fotelja ili s e i j a , koja se protee ispod prozora du jedne ili dvije vanjske stijene. Sav ostali prostor je slobodan, ist i zastrt arenim ilimom, pa se soba ini jo pro stranijom. Pa ipak tu su i ormari, pe i kupa onica, samo izvan centralnog sobnog prostora: ugraeni u drvenu m u s a n d a r u ili o k o l i c u koja se protee du itave zadnje ili prednje sti jene i koja je esto, zajedno s vratima, dekorirana rezbarenim ornamentima. Obino u srednjem di jelu musandare, koje irina iznosi oko 1 m, ugra ena je zemljana pe s glinenim loniima, koji akumuliraju toplinu unutarnjih gasova i prenose je postepeno u prostoriju, a u ponekim kuama umjesto takve pei je o d a k ili kamin, uvijek s oblicima umjetnikih pretenzija. Izravno do pei, s desne ili lijeve strane je b a n j i c a ili h a m a m d i k povrine oko jednog etvornog metra. Topla voda esto se toi u ibrik iz velikog glinenog vra ili p e n j a k a , koji je ugraen u samoj pei do banjice i u kojem vodu zagrija vaju plinovi iz pei. Dalje se niu jedan ili dva d u e k l u k a , u kojim se, kako i samo ime ka zuje, dre dueci, jorgani i jastuci preko dana. Uvee, pred spavanje, nastaje transformacija prostora. Vadi se iz duekluka posteljina i stere po seiji ili izravno po tlima, na ilim, na koji se uope ne stupa u obui, i soba za dnevni bo ravak i primanje pretvara se u spavau. Potpuno jednak inventar nalazi se i u sobama na katu, koje se uvijek zovu a r d a c i , i tu se sreta u svakoj sobi seija, pe, druge dvije ba njice i daljnji ormari u musandari, ali same pro storije imaju neto drugaije rjeenje od onih u prizemlju. Kat je gotovo redovito svojom pre dnjom stranom konzolno isturen prema vani u vidu o k a ili e r k e r a, pa je unutarnji pro stor tako postao znatno vei. U nekim kuama oak je izvuen prema vani u vidu etverougla, a u nekim su opet vanjski uglovi oka odsje eni, sklieni, a i takvi okovi ine se osobito lagani i jo vie istiu ralanjenost gornje etae. U kui pak obrtnike porodice Donlagia u Musluk-mahali u Donjem Polju vidio sam u de snom, manjem ardaku jo jednu osobitu zna ajku, kakve vie nema ni u Foi, niti u Bosni uope. Tu je u duini eone stijene i iznad seije ispod prozora konstrukcija stropa znatno sputena upravo za irinu seije, pa je tako na tome dijelu visina sobe znatno skraena, i ovjek, koji sjedi na seiji ima dojam, da je zajedno sa sjeditem potpuno izdvojen iz glavnog prostora

i povezan s prirodom i vonjakom, kojega grane dopiru do samih prozora. Tako oblikovani pro stor zovu a n i i n (pravilno tur. a h i n i i n), to upravo znai c a r s k o s j e d i t e , a takvo znaenje doista ima veze s ugoajem, to ga ovjek osjea na tome mjestu. Na katu izmeu dva ardaka sreta se uvijek zaseban meuprostor, dosta prostran, uvijek svjetao i s posebnom namjenom. To je d i v h a n a, koja povezuje prostorije na katu, kao i hajat u prizemlju, ali ona ima jo jedan oblik upo trebe. Njena prednja, eona strana uvijek je otvo rena, tek je samo u optikom smislu zatvara iz vana niz stupia i lukova u gornjem dijelu, oboje iz tankog drveta, i tu se preko ljeta, a osobito u predveerje kuna eljad najradije zadrava, dobivajui neposredno vezu sa zrakom i priro dom. U nekim kuama i taj je prostor sam za sebe izvuen konzolno prema vani, a u staroj pak kui porodice ea u Gornjem Polju potreba takve zabave i odmora u predveerje posebno je istaknuta jo zasebnim prostorom kamerijom koja se nastavlja na divhani i jo vie uvlai u prirodu. I ta kamerija je s vanjskih strana samo vizuelno ograena sistemom vrlo laganih stupia i lukova, a samo podnoje uzdignuto je jo iznad razine divhane za tri stube, ime je stvoren elemenat neobine vrijednosti i u utilitaristikom i u likovno-umjetnikom smislu. Ostaje jo da analiziramo treu vrstu prosto rija, a to su m u t v a k i h u d e r a, koje imaju iskljuivo gospodarsko znaenje. M u t v a k (od arap. m a t b a h = kuhinja) je uvijek u prize mlju, izmeu halvata i pozadi hajata. Valja znati, da se taj prostor nikad nije tretirao kao stam bena kuhinja naih novijih kua, i da je to go tovo u pravome smislu laboratorij za spremanje hrane s najnunijim inventarom, koji slui is kljuivo samo u tu svrhu: u kutu veliko i otvo reno, a nisko o g n j i t e , nad njim su lanci ili v e r i g e za dranje kotlia nad vatrom, a uz sti jene, negdje i u samoj stijeni, d o l a f i ili orma rii za dranje sua. Na takav mutvak obino se nadovezuje u pozadini prizemlja jo jedna, a ne gdje i dvije omanje prostorije, h u d e r e ili smonice, u kojim se uva hrana, osobito pak zimnica. U mutvak se ulazi izravno s hajata kroz i roka i mahom dvokrilna vrata, kroz koja se mogu prenositi cjepanice drva i vree sa zimnicom, ali u nekim kuama postoje i druga, manja vrata, koja mutvak veu izravno s halvatom. U einoj pak kui u Gornjem Polju, koje tlocrt donosim, nalazi se jo drugaije rjeenje: u samome mutvaku postoje tri ognjita uza tri stijene, a osim onih drugih vrata, koja iz kuhinje vode u odaju, tu su ugraene i zasebne drvene jednokrake stube, koje izravno iz toga prostora vode na kat i izlaze na prostor, koji je potpuno odijeljen od komunikacionog dijela, divhane, posebnim zidom,

71

Izmjena horizontalnih i vertikalnih akcenata u staroj Foi

dapae, u toj se kui nalazi i na katu jedna pro storija s ognjitem, samo mnogo manjih dimen zija. Takvo rjeenje proizalo je iz dvojake na mjene kue. Naime, eina kua bjee istodobno i a h a r , gostinjac, u kojem su besplatno konaili putnici (desni, manji ardak), a pred takve ljude odraslo muslimansko enskinje nije smjelo izla ziti, pa je upravo odatle nastalo gornje rjeenje, koje enama omoguuje slobodne komunikacije i u enski ardak na katu. Ono malo ognjite na katu namijenjeno je iskljuivo gostima, i to je zapravo k a h v o d a k , na kojem se pekla kahva. Karakteristino je, da kuhinja u foanskim kuama nema uope zasebnog dimovodnog oda ka. Dim se tu die slobodno uvis iznad samog ognjita i prolazi kroz vrlo irok otvor kroz obadvije etae do u potkrovlje. Upravo radi toga kuhinja tu nema uope stropa, ili je on reduciran na mnogo manju povrinu. Taj vertikalni otvor za dim, zvan d i m 1 u k, koji u horizontalnom presjeku esto ima povrinu manje sobe, na katu je ograen sa svih strana zidovima, da dim ne bi prodirao u stambene prostorije, a upravo tu, na katu, taj prostor dobiva novu i vrlo korisnu funkciju s u n i c e , u kojoj se na dimu suilo meso za zimnicu. Graani Foe nisu traili od graditelja, da im kua zadovolji samo u tehnikom i termalnom pogledu. Oni su pri tome postavljali i realizirali i estetske zahtjeve, da im kua i u cjelini i u pojedinostima bude ukusna i oku privlaiva. Zato glavno proelje, koje je najvie pred oima, ra lanjuju u okove ili erkere, sredinji dio (divhanu i kameriju) naglaavaju jo laganim si stemom drvenih stupova i orijentalnih lukova, a ispred kue sade jo cvijee i drugu vegetaciju, koja kui daje zelenilo. Jedan osobit elemenat, koji ima ba tu zadau, jesu same b a d e , otvori za dim na krovitu, koji se vide ve i

s ulice te naglaavaju ognjite i itavu kuu. Svaka kua starijeg tipa u Foi ima po jednu ili dvije bade, a nema niti jedne jedine, koja nije imala dekoriran takav otvor. Taj dekor, ra en iz rezbarenih komada drveta i daske, sastoji se iz itave skale motiva, poevi od onih najpri mitivnijih, koje ine samo dvije ili tri unakrsno poloene letvice, pa sve do vrlo sloenih i su ptilnih, u kojim prevladavaju oblici karakteri stinih orijentalnih lukova, preneseni tu izravno iz kamenih elemenata boljih foanskih damija. Promatrajui elemente toga, moe se rei, boga tog dekora, koji je znaajka samo foanskih kua, jer ga druga i vea mjesta uope nemaju, sam od sebe budi se u nama zakljuak, da su se gra ditelji tu prosto natjecali, koji e dati bogatiji i zanimljiviji dekor na badi kua, koje su gra dili. Podjednaku tenju za dekorativnim iivlja vanjem, koja je karakteristina za minule vjekove uope, sretamo i u samoj ponutrici kue. Tu dekor u rezbarskoj tehnici razliitih varijacija prekriva iskljuivo drvene plohe musandare ili okolice te vrata dolafa, pa ak i pojedine isto konstruk tivne elemente, na pr. stupove na divhani, ka eriji i one, koji uokviruju prolaz u sobu kroz drvenu okolicu, koji u svom gornjem dijelu imaju profilaciju kapitela s lijepo izvedenim lukovima u drvetu. Najei motivi u toj unutranjoj de koraciji jesu rozete, kojih je karakter uslovljavalo dlijeto za dubljenje, ali se tu i tamo sretaju i neto drugaiji ornamenti. Sve graevne i dekorativne osobine, koje sam iznio, uglavnom su zajedniko obiljeje i musli manskih i pravoslavnih kua. Kod tih drugih ka rakteristine su samo dvije pojave, po kojim se razlikuju od muslimanske kue. Umjesto divhane, zatvorene s tri strane stjenama, te kamerije, koja, dodue, nije bitni elemenat ni svih muslimanskih kua, u pravoslavnim kuama gotovo redovito sre-

72

i tipovi rezbarenih ornamenata na badama foanskih kua.

tamo drveni natkriveni balkon, v e r a n d u , neku vrstu galerije, na koju izlazi i stubite iz prizem lja i koja se slobodno istie prema vani iz same mase kue, ali je ipak prekriva jedan, zajedniki krov. Druga osobina kua pravoslavaca jest to, da uope nemaju kupaonica odnosno h a m a m d i k a, koje sretamo u muslimanskim kuama. Tako, na pr., kua jakih foanskih trgovaca G l o a j a gore u vrhu erezluka, koja je sigurno najvea kua u Foi uope, i od koje ovdje tlocrte prika zujem, ima est soba, dvije u prizemlju, a etiri na katu, i vrlo bogat dekor, koji prekriva drvene stropove, sva vrata te vrhove stupova ak u obliku profiliranih kapitela, nema ni u jednoj sobi ugra ene kupaonice. Inae, na toj kui sretamo ak i uzdignutu kameriju, koja je karakterna osobama iskljuivo muslimanskih kua. Foa je imala jedan zaseban primjer stambene arhitekture kamenu kulu, kojoj u posljednje vrijeme, dok je zgrada bila nastanjena, bijahu vlasnici bezi Vejzalajbegovii. Stajala je u Donjoj ariji, upravo na prostoru izmeu Pazarita i ehove damije, a po prianju starijih Foaka bila je kvadratina oblika u horizontalnom presjeku te imala prizemlje i dva kata pod etverostrenim atorastim krovom i pokrovom od imle. Uz tu ku lu stajao je i zaseban k o n a k ili o d a k, zapra vo vea stambena kua foanskog tipa, koja je takoer pripadala istoj porodici. I kula i taj konak naputeni su do koju godinu iza okupacije 1878., kad su njeni vlasnici ostavili Fou te otselili u Pljevlje, na ondanji turski teritorij. Oba ta ob jekta ostali su tom seobom prazni, pa je uskoro konak pretvoren u han, a prizemlje kamene kule u sjenaru toga hana. Kulu je kasnije otkupila mjesna Muslimanska kreditna banka (dioniko drutvo), osnovana god. 1911., pa je poruila i od njenog materijala napravila svoju poslovnu zgradu.

Neki stariji ljudi u Foi kazuju, da je ta kula bila najstarija zgrada u Foi, koja, dapae, potjee jo iz predturskog doba. Meutim, sam oblik objekta te arhitektura, koju su opisali ti isti ljudi, i brojne analogije u drugim mjestima jasno ka zuju, da je taj objekt nastao u tursko doba. Bila je to kula zapravo jedne grane begova engia, koja je sjedila u Foi i davala alajbege, koji su sjedili ba u toj kuli i u konaku kraj nje. Krajem osamnaestog vijeka bio joj je vlasnik lan te poro dice A h m e d a l a j b e g , sin Ebu Bekirbegov (Beirbegov). On je umro neto prije 5. aprila god. 1800., a toga je dana voen na foanskom sudu po stupak za razdiobu zaostavtine. U diobenoj ispra vi, koju je tom prilikom izdao kadija, 1 1 2 navodi se brojna zaostavtina, cio pokretni inventar kule i konaka, koji je sam po sebi vrlo zanimljiv, ali ga ja ovdje ne mogu donositi, budui da je dosta opiran i da vie spada u etnografiju i folklor. Kao Ahmed-alajbegovi nasljednici pak u ispravi se na vodi ena mu Z e j n e b a, kerka nekog Jusufbega, zatim malodobni sinovi V e j s b e g i D a f e r b e g te punoljetna ki M e l e h a n a . Taj prvi njegov sin V e j s b e g, koji je, kako vidimo, god. 1800. bio maloljetan, identian je s kasnijim foanskim alajbegom V e j z i b e g o m e n g i e m, kojeg je, kako sam ranije naveo, pogubio Smailaga engi god. 1831. kao pristau Husejnkapetana Gradaevia. On je i rodonaelnik kas nijih Vejzalajbegovia, a po njemu se i na objekt zvae V e j z a l a j b e g o v o m kulom. U okviru ovog razmatranja stambene arhitek ture u Foi minulih vremena potrebno je ovdje neto vie rei i o dvjema vrstama obrtnika, koji su upravo gradili te kue, a to su d u n e r i i e r e m i d i j e.
112 Isprava u turskom arhivu Orijentalnog instituta u Sarajevu, otkupljena od Selmanovia iz Pljevalja.

73

D u n e r i su bili graditelji ope prakse, koji su stvarali i projekt i izvodili sve ondanje obrt nike radove na kui i nekim drugim objektima, poevi od zidanja temelja do rezbarenja ponutrice. U samoj Foi i okolini bio ih je uvijek velik broj i uspjeli su da tokom vremena stvore, dodue, samo jedan, ali znaajan i standardan tip kue, kojeg su se brojni pretstavnici do danas u gradu ouvali. Prvi poznati duneri u Foi, koji su si gurno gradili i u samoj varoi, bili su M e m i j a iz Muminbegove mahale, koji se god. 1605. u spo menutom obraunu Meminbegova vakufa navodi kao zajmoprimac (700 aki) uz jamstvo brata mu Alije, te M u s a , koji se god. 1617. navodi kao ja mac jednom zajmoprimcu u jednom drugom obra unu vakufa Hadi Mehmeda Biokovalije, to sam ga vidio u rukama umirovljenog pravnika Saliha Muftia u Sarajevu. Ve god. 1611. javlja se u prvom dokumentu, takoer kao zajmoprimac, i d u n e r I b r a h i m iz okoline Foe, upravo iz sela Tronja (dananja zakmurska opina). O rai renosti toga obrta i velikom broju njegovih pretstavnika u gradu i okolini i u kasnije doba osobito govori i jedna bujruldija bosanskog vezira od 8. V. 1776., kojom se zahtjeva od foanskog kadije ehzade Mustafe, da poalje s e d a m d e s e t dunera iz Foe i foanskog kadiluka u Gorae, gdje e se graditi novi veliki most preko Drine. l l 3 U posljednje vrijeme taj je obrt u gradu bio, ini se, u opadanju, a irio se sve vie u okolnim selima, gdje je, dakako, i prije postojao, pa su tako ostala poznata neka sela, iz kojih su duneri gradili i u samoj Foi. Tako je po tome obrtu na glasu selo Joanica, gdje kroz vie koljena rade duneri pra voslavci J a g d i i i V i n j i i , te selo I z b i n o , gdje su opet poznati duneri muslimani K e e. U posljednje vrijeme bili su takoer po znati duneri iz sela M r e i c a , zatim iz Blo kova (Mandii, Milii) i iz Koia (Vukovii). Po sljednji pak foanski duner staroga kova i narod ni neimar veega glasa bio je S u 1 j o K r e k, koji je pred drugi svjetski rat otselio u Sarajevo. e r e m i d i j e su majstori, koji prave i peku pokrovni materijal e r e m i t , kojim se i danas kue u Foi i okolini osobito istiu. Ve sama mno ina objekata u gradu i okolini, koji su prekriveni tim materijalom, kazuje da je taj obrt bio dobro razvijen. Majdani, iz kojih se vadila glina, a i sa me radionice e r e m i d i n i c e bile su na vie mjesta u gradu i okolini: u Meurijeju (pri uu ehotine u Drinu), na Tekiji, u Patkovini ni e dananje eljeznike stanice, gdje se i danas je dan lokalitet zove e r e m i d i n i c a , potom u
113 Prijepis bujruldije u jednom Osmana A. Sokolovia u Sarajevu.

Rezbareni ornamenti u drvetu na vratima ardaka u kui Muftia u Carevoj mahali. Rad majstora Zelenka iz okoline Foe.

Rezbareni ornamenat u drvetu iznad vrata ardaka u kui Avdagia u Ortakolu.

Oplaziima na Brodu, na Kamberovini te jedno vrijeme poslije okupacije (1878.) u ohodar-mahali. Kao najstarije foanske eremidinice sma traju se ona na Kamberovini, gdje su otkopani ostaci prilikom gradnje pruge Ustipraa-Foa, i druga u Meurijeju. U toj posljednjoj radilo se sve do god. 1938., a posljednji majstor, koji je tu radio po starom nainu, bio je Foak A l i j a Redo. eremidije u Foi takoer su izraivali od gli ne i cijevi za vodovod, a i sam e r p i , mate rijal, od kojeg su pravljene sve foanske kue. No, taj posljednji materijal radili su, ini se, i po sebni majstori, e r p i d i j e , jer je taj naziv i danas poznat u Foi.

rukopisu u biblioteci

74