Sie sind auf Seite 1von 9

.

MAZALI

TRI STARE IKONE I NJIHOVA KONZERVACIJA


TROIS ANCIENNES ICNES ET LEURS C O N S E R V A T I O N

U toku prole godine radionica Zem. zavoda za zatitu spomenika kulture i prir. rijetkosti u Sa rajevu radila je oko konzervacije vrlo vrijednih starih slika, raenih tempera bojama na dasci ili na platnu. Uglavnom se radilo oko skidanja ka snijih premaza, prljavtine i starog laka, zatim konzervacije slikarije i podloge na kojoj je ona izvedena. Poznato je da nema nikakvog ablona po kome bi se izvodila konzervacija bilo kakvih spomenika kulture, a to naroito vrijedi za rad na konzervaciji starih slika pa i onda kad su izi le iz iste radionice ili iz r u k u jednog majstora ili su pripadale jednoj epohi. Razumije se da se mora neto ono osnovno pri svakoj konzervaciji respektirati. Do razlinih metoda pri radu na kon-

zervaciji starih slika dolazi u prvom redu zbog razline sudbine, koju su te slike proivjele, pa onda zbog razliitog materijala u kom su one iz vedene i zbog razlike njegove upotrebe, to je, uostalom, poznato svima restauratorima. Radionica spomenutog zavoda rukovodi se u principu samo konzervacijom starih slika i nije dosada primjenjivala naroite restauratorske kon zervatorske zahvate na njima, ali oni mogu u da ljem r a d u doi u pitanje, gdje e to zbog raznih razloga, prvenstveno konzervatorske prirode, biti i potrebno. U iduim recima iznijeu tri primjera konzer vacije naih starih slika.

1. DEISIS SA GAZINIH BARA U srp. prav. crkvi sv. Petra na Gazinim Bara ma (Osenik kod Pazaria, Sreza sarajevskog) bila je odbaena u spremnicu meu dotrajale ikone i jedna raspukla daska na kojoj se osim prljavobijele, ispucane mase nije nita drugo vidjelo, tako da se moglo i posumnjati da je to bila ikona. Prljava bjelina podvrgnuta je ispitivanju i tim je ustanovljeno da ona pretstavlja stari lak (mastiks), koji je bio svojevremeno gusto prevuen preko slikarije i uslijed vlage i zakisavanja potpuno oslijepio, te se pretvorio u prljavobijelu masu is pod koje se nije nita vidjelo. Regeneracija ta kvog laka u dosta sluajeva nije teka stvar; to znaju restauratori. Naa radionica se slui u tu svrhu samo alkoholom. Obino blaim, 8690. Namoi se ista osrednje meka krpica i trlja se po slijepom laku dok on ne progleda, tj. dok ne po stane proziran i elastian. Tako se radilo i na spo menutoj dasci nakon to je isuena; na njoj se pri prvom dodiru alkohola s lakom izazvala pro zirnost tako da se odmah vidjelo da je pod lakom slikarija (sl. 1). Daljim trljanjem povrine laka dobila je cijela ikona svoj izgled, ali vien samo kao kroz neku maglicu, kako se to vidi u donjem dijelu nae slike br. 2. U tom stadiju ostavljena je ikona nekoliko dana, a onda je podvrgnuta po novno istom procesu, iji je rezultat bio stanjiva nje lakovog sloja na minimum, kako se to vidi u gornjem dijelu nae slike br. 2. Poto je na nekim mjestima stari lak bio u debljem sloju, na takvim dijelovima se proces regeneracije ponovno izvo dio sa stanovitim oprezom dok nije postignut za dovoljavajui rezultat. Rad na potpunoj konzer vaciji spomenute ikone zavrie se napajanjem daske slea dosta rijetkom rastopinom voska i kalofonija u terpentinskom ulju. Daska nije inae iscrvotoena, ali je tu i tamo postala vremenom poroznija. Razumije se da ima na starim koji se po svom sastavu ili ravom uopte regenerirati, ve se moraju jeniti novim. Sudei po likovima, rativnosti, izgleda da pred sobom kog uenika slikara Tujkovia XVIII vijeka). slikama lakova stanju ne mogu skidati i zami crteu i dekoimamo rad ne (prva polovina

35

Sl. 1 Deisis, ikona iz srp. prav. crkve u Oseniku kod Pazaria: prva faza regeneracije slijepog laka.

Deisisna kompozicija, shvaena kao na ovoj slici, nije rijetka u naoj staroj ikonografiji. Glav na scena zahvata najvei dio prostora, a oko nje u uskim t r a k a m a su poredane pojedinane slike apostola i drugih svetaca. Tako je i ovdje: sam Deisis zauzeo je prostor od 39,5 : 48 cm. Nije po stavljen tano u sredinu ve je pomaknut gore do vodoravnog ruba slike, ostavljajui sa strane uske trake irine 8 cm, i podnu jednu vodoravnu, vi soku 14 cm. U tim trakama prikazani su sa strane apostoli, a u onoj podnu razni sveci. D e i s i s . Isus sa vrlo kienom carskom kru nom na glavi (car careva) u zlatotkanom sakosu, iskienom bilinskim ornamentom zelene boje i cr venim krugovima sjedi u bogato izraenom prije stola od slonove kosti i bisera, blagosiljajui de-

snom rukom i drei u lijevoj otvorenu knjigu sa prigodnim tekstom: Carstvo moje nije od mira (svijeta) itd. I nabedrenik mu je zlatan, iskien biserom. Naslanjao prijestola ukraen je neobi nim bilinskim ornamentom crne boje. Pod Isusom su dva [jastuka, jedan crvene, drugi zelene boje. Noge mu poivaju na supedaneju crvene boje. Lice mu je uokvireno smeom kosom, bradom i brkovima. Uvojci kose pali su mu po ramenima. Inkarnat skoro bijel na zelenkastoj osnovi. Iza Isusa, ali neposredno do prijestola, stoji mu s desne strane Bogorodica a s lijeve Jovan Krsti telj. U Bogorodice je crven maforij i zelena ha ljina. Na nogama ima crvenu obuu. Sve je sjeneno crnom bojom. Dri objema rukama razvijen svitak s prigodnim tekstom koji poinje rijeima: O, caru, spase, primi molitvu tvoje matere, itd. I Jovan dri razvijen svitak objema rukama sa prigodnim tekstom koji poinje rijeima: O caru blagi, sliao jesi molitvu matere tvoje, itd. Nje gov plat i haljina iste su boje kao i u Bogorodice, a kosa, brada i brkovi kao u Isusa. U Jovana su na nogama sandale s crnim vezicama. Inkarnat je i u njega i u Bogorodice kao kod Isusa. Slikar je u svetri gornje figure izradio trepa vice na kapcima oiju vrlo tankim, zapravo jedva vidljivim linijicama crvenkaste boje. Takvim sit nim linijicama izradio je i Isusovu kosu. Dosta grube fizionomije svetriju figura je neto novo u naoj ikonografiji, ali se ipak osjea u njima i neka veza s ikonografskim figurama risanske kole (Maksim Tujkovi, Rafail Dimitrijevi). Sa strana glavne scene poredani su u sitnim sliicama, dvanaest apostola, sa svake strane po est; prikazani su mnogo realnije i ivlje od glav nih figura. Naroito se medu njima istiu sv. Jo van i sv. Pavle. Svi su prikazani do blizu pojasa u luku stilizovanih oblaia. Pozadina apostola ukraena je sa strane glave sa po jednom gran icom sa dva lista u bijeloj, zelenoj i crvenoj boji. Ispod glavne scene prikazani su, isto tako u minijaturnim dopojasnim sliicama, sv. ore, Dimitrije, jedan muenik s nejasnim natpisom, Sava Srpski i sv. Nikola. U lijevom donjem uglu Deisisa, pod nogama Bogorodice ima signatura od irilskih slova P. B. M. B.

2. SV. JOVAN MOSTARSKI Nazvaemo ga tako jer je on doista mostarski, jedinstven po svom izgledu i provenijenciji. V. uri ga je s pravom atribuirao ciklusu od est slika nekog mletakog majstora iz vremena oko polovine XV vijeka 1 , od koga (ciklusa) su etiri
1 V. uri: Dve ikone mletakog porekla u Mo staru, Nae starine IV, Sarajevo 1957.

slike u Mlecima a dvije u Mostaru: sv. Jovan o kom je govor i slika Isusa. Obje su u staroj prav. crkvi 2 . Spomenuta slika visila je u crkvi na vlanom zidu desetine i desetine godina, tako da je vlaga
2 Sv. Jovan uva se odnedavno prav. episkopije u Mostaru.

zgradi Srp.

36

Sl. 2 Deisis, ikona iz srp. prav. crkve u Oseniku kod Pazaria: gore zavr na faza regeneracije slijepog laka; dolje, tok regeneracije

prodrla kroz dasku do temelja na kome je slika izvedena, ovlaila ga i na nekim mjestima pretvo rila u mrviavu masu dok je sam sloj slikanje, sastojei se od tempera boja sa vrlo otpornim la kom, ostao netaknut. Nije se moglo ni naslutiti ta se zbivalo pod njegovom povrinom, tako je sve lijepo izgledalo, dok se nije naao dobrona mjeran ovjek iz crkvene hijerarhije koji je, videi da slika visi na vlanom zidu, naredio da se ona premjesti na suh zid. A to bi isto i mi uinili ne znajui ta se krije pod lijepom njezinom povri nom. Nije prolo ni dva mjeseca a od onako na izgled dobro ouvane slike postala je ruina. Da ska je sasuivanjem poela smanjivati svoju di menziju, to temelj, a s njim i lak sa slojem boje nije mogao da slijedi, odvajao se na izvjesnim mjestima od daske, raspucavao se i izdizao u vidu malih krovova i napokon u veim i manjim lju skama otpadao (sl. 3 i 4). Naroito se taj proces manifestovao na neto kosoj liniji posred daske odozgo na dolje, jer je na tom pravcu daska bila slabije konzistencije, skoro spuvasta, prema tome ranije vie promoena, bre se suila zbog poroznosti, a osim toga na tom pravcu lei i tjeme krivine koja je poela nastajati uvijanjem daske. Kad je tako oteena slika prispjela u nau radionicu, ostavljena je da se dalje isuuje odno sno konsoliduje proces rada daske tri mjeseca u stalno odravanoj temperaturi od 18. Prouava njem nastale tete ustanovilo se da je gotovo sav gipsov temelj izgubio vie-manje svoju poveza nost sa daskom i da je kako smo gore rekli na nekim mjestima pod slojem boje mrviast (ra spadao se pri dodiru) i da na tom mjestu boja po kazuje tendenciju otpadanja u neobino tankim ljuskama. Trebalo je, prema tome, najprije sva ta mjesta utvrditi kako ne bi smetala pri daljem r a d u na

konzervaciji. Moralo se koristiti neko sredstvo koje e porozni temelj pijenjem uvrstiti, ali se za tu svrhu nije smjelo nikako upotrijebiti higroskopino sredstvo, kao n. pr. tutkal, koji bi zaas pre tvorio poroznu masu gipsovog temelja u kau. Najbolje bi odgovarale u tu svrhu smolaste mase kojima se slue za napajanje dotrajalih dasaka drugovi u radionici Saveznog instituta, razumije se u rjeoj rastopini, ali mi nismo imali aparata za njihovo jae zagrijavanje na povrini slike im bi se lake upijali u porozan temelj. Praktinija nam se uinila smolasta masa od vrlo razrijeene smole mastiksa u francuskom terpentinskom ulju bez drugih dodataka, zapravo rijedak mastiksov lak (na pet dijelova terpentinskog ulja jedan dio smole). Taj rastvor se nanosio mekom etkicom po utvrenim mjestima u izvjesnim vremenskim intervalima dok se ona nisu zasitila. Proces se poslije sedam dana jo jednom ponovio i slika je ostavljena dvadesetak dana da se sui, poto je s povrine mekom krpicom, namoenom u terpentinsko ulje, oien zaostali lak. Nakon toga prilo se uljepljivanju otpalih ko madia temelja sa slikarijom koji su se dobrim dijelom sauvali, ali prije toga morala se konsolidovati okolica njihovih leita, tj. gipsov grund, gdje se bio odigao od daske (sl. 5), valjalo je s njom slijepiti. I u tu svrhu nije se smjelo upotrijebiti nikakvo higroskopino sredstvo, ve se po rani jem iskustvu upotrijebio laneni lak (firnajz) iz mijean s neto olovnog bjelila i slika je osta vljena pod pritiskom na tim mjestima 15 dana. Za uljepljivanje otpalih komadia slike upotrije bilo se isto sredstvo zbog toga to se nije brzo suilo i nije bilo odve ljepljivo te se s komadii ma koji su se uljepljivali moglo due vremena raditi. Naime, kako se daska skupila i smanjila svoju povrinu, nisu vie mogli otpali dijelovi da

37

Sl. 3. Sv. Jovan, ikona iz stare srp. prav. crkve u Mo staru: odizanje i raspucavanje pikturalnog sloja sa temeljem zbog stezanja daske uslijed sasuivanja. uu u svoja leita jer im je povrina bila neto vea i trebalo ih je na rubovima brusiti, a neki p u t poslije uljepljivanja vaditi i ponovo dotjeri vati. Po svrenom uljepljivanju ostavljena je slika pod pritiskom 15 dana. Kakav je uspjeh toga rada bio vidi se na naim slikama 6 i 7. Ostalo je nekoliko rupa za koje se nisu nali otpali dijelovi. One su zakitane obinim restauratorskim kitom i slika je opet ostavljena da se kit prosui. Poslije toga prilo se skidanju starog laka koji se bio iskrastao, a inae je bio vrlo optoran. Za (njegovo skidanje upotrebljena je mjeavina parafina, benzola, alkohola i acetona ( 1 : 1 : 1 : 1 ) , kakva se upotrebljava u radionici Zavoda za za titu spom. kult. u Skopju. Tim sredstvom su usput skinute i neke kasnije retue. Prljavtina koja je zajedno sa starim lakom skidana obojila je jednim neutralnim tonom sve sastave ulijepljenih djelia slike, a isto tako i kitovane dijelove, to je upravo dobro dolo kao temelj za kasnije nanoenje lokalne boje na njih. Oieni dijelovi slike od starog laka i prljavtine premazivani su neposredno nakon toga terpentinskim uljem kako bi se paralisalo dalje djelovanje upotrijebljenog sredstva za ienje.

Sl. 4 Sv. Jovan, ikona iz stare srp. prav. crkve u Mostaru: odizanje i raspucavanje pikturalnog sloja sa temeljem zbog stezanja daske usljed sasuivanja. Poslije nekoliko dana obojeni su l o k a l o m bo jom kitovani dijelovi slike koja je poslije toga ostala u radionici jo dva mjeseca na promatra nju, dobila u meuvremenu novi lak (mastiks) i vraena u Mostar, te vlasniku date instrukcije o daljem postupku s njom (sl. 8). Sliku je prije konzervacije opisao V. uri, no kako je ona sad dobila jasniji izgled, dopuniemo onaj opis novim podacima. Svetac je prikazan do ispod pojasa. Okrenut je glavom udesno u 3/4 profila. Izraza nije nimalo onakvog kako to odgovara pravoslavnoj ikono grafiji. Naprotiv, nalii na nekog kondotijera, energina pogleda, izrazitih crta lica, duge kestenjaste kose, otrcane dvostruke brade i objeenih brkova (Sl. 8). Rukama kao da se prihvatio za po jas, to jo vie pojaava izgled ratnika. Stvarno, u desnoj dri zlatan krst na crvenoj drci i svitak s oteenim latinskim tekstom. Odjeven je u kr zneni haljetak sivosmee boje i ogrta crvene boje s ultramarinskom postavom, opervaen iro kim zlatnim porubom, ukraenim zlatnim lozastim ornamentom, ugraviranim prije pozlate u grund. Inkarnat je svijetlosme s malom nijansom sivog. Na prvi pogled izgleda da je slika ove figure izraena od dobrog majstora; meutim, ona to

38

ustvari nije. Slikar uopte ne zna da nacrta oko. Oblik oiju je kopiast i gotovo bez suznjae. Uho, ukoliko se vidi, vrlo je ravo nacrtano. De sna ruka od ramena do lakta je vrlo kratka, a li jeva je u cjelini sakata. Kontura nosa naknadno je pojaana mislim po svretku bojenja tamnosmeom linijom. Slika nema s pravoslavnom ikonografijom ni kakve veze. Ona je produkt latinske ikonografije mletake kole iz polovine XV vijeka, sudei po optem utisku same figure, ali bi mogla biti i ra nija zbog nekih sauvanih elemenata Gotike. Slika je raena na jednom komadu daske tem pera bojama u veliini 59 : 79,2 : 3,5 cm. Pozadina je pozlaena listiima pravog zlata s mnogo kr pljenja. Temelj (grund) je obiajni gipsov (ovdje mjeavina mrtvog gipsa i tutkala, moda i s do datkom krede) i vrlo je debeo (34 mm). Oreol je iskien takicama i kruiima, izvedenim puncama prije pozlate. Gornji uglovi slike prebojeni su smeecrvenom bojom preko pozlate, tako da je nad figurom dobijen gotiki luk (presjecanjem krugova), obiajan u mletakom slikarstvu XV vijeka, koji se, meutim, u dubrovakom slikar stvu moe nai i na djelima XVI vijeka (pala Vicka Lovrina u franjevakoj crkvi u Cavtatu, triptih Nikole Boidarevia na Danama u Du brovniku, Bogorodica Franje Matijina u Sustjepanu kod Dubrovnika, itd.). Slika je sad originalna u cjelini i ne pokazuje nigdje nikakvih popravaka. Daska je slea po rubu koso zasjeena da bi se mogla uglaviti u neki okvir, moda nekog ikono stasa ili oltara; zato nije bila snabdjevena slea obiajnim prijekama da se vremenom ne bi uvila. Stezao ju je, naime, ljeb okvira. Daska je ozdo naknadno prikraena za nekoliko cm, pri emu je stradao neki latinski zapis. Slika nema signature osim grkog natpisa kraj Jovanove glave koji je mnogo kasnije unesen. Bila je donedavno potpuno ouvana iako je visila na vlanom zidu u crkvi. Tada je prenesena i objeena u crkvi na suh zid gdje se daska suenjem poela stezati, a to temelj sa slikarijom nije mogao da prati, pa se otkidao od daske i otpadao zajedno sa slikarijom u veim i manjim komadima, tako da je slika morala da se prenese u radionicu Zavoda za zatitu spome nika kulture u Sarajevu, gdje je na njoj izvren konzervatorski zahvat. Upadljiva je na ovoj slici upotreba pravog ultramarina, plave boje, koja se dobivala od poludragulja, zvanog lapis lazuli, a plaala se, po te ini, teinom zlata. Prilikom konzervacije skinut je i stari lak koji je bio vrlo rave kvalitete, potamnio i izgubio prozirnost. Tada se ustanovilo da je neki grki slikar, vjerovatno ve u XVII vijeku, ostrugao, prepravljajui sliku od katolike na pravoslavnu,

sa svitka gotovo sasvim latinski tekst i upisao grki koji se donekle sauvao.

Taj tekst je skinut prilikom konzervacije da se doe do orginalnog latinskog, ali, kako je gore reeno, Grk ga je ostrugao, a ostatak prebojio bi jelom bojom, na kojoj je on ispisao grki tekst. Ipak se nalo tragova latinskog teksta pri samom dnu slike, i to u tri retka, od kojih je drugi dopola otsjeen skraivanjem daske u isto vrijeme, a moda i ranije. Kako su reci latinskog teksta bili koso ispisani drei se pravca zavoja teksta, to se i od treeg retka vidi poetno slovo, zapravo njegov dio. Latinski tekst se ne moe itati, jer je previe oteen. I grki i latinski tekst bili su ispisani crnim slovima. Grk je unio i sa strana Jovanove glave crvenim slovima pripadajui nat pis koji je ostavljen i po konzervaciji. Kako je vlasnik slike nakon konzervacije istu drao u jednoj prostoriji koja se ljeti previe za grijala, to je njezina daska poela da se naglo isuuje to je dovelo do ponovog pucanja temelja i slikarije, ali se proces ustavio im je slika posta vljena u prostoriju sa normalnom temperaturom. Svakako e se morati na slici ponovo izvesti konzervacija oteenog dijela i daska bezuvjetno parketirati ili impregnirati smolastom materijom to liko, da izgubi mo rada.

Sl. 5 Sv. Jovan, ikona iz stare srp. prav. crkve u Mo staru: sjenka pokazuje na otpalom dijelu slike upljinu pod pikturalnim slojem.

39

Sl. 6. Sv. Jovan, ikona iz stare srp. prav. crkve u Mostaru: izgled slike nakon ulijepljenih otpalih dijelova

Sl. 7 Sv. Jovan, ikona iz stare srp. prav. crkve u Mostaru: izgled slike n a k o n ulijepljenih otpalih dijelova

3 CAR SOLOMON(?) Ova je slika nekog vladara, raena tempera bo jom na dasci, prelijepljenoj jakim domaim platnom na koje je onda nanesen gipsov temelj debeo 23 mm. Crte je dosta detaljno uparan otrini pred metom u taj temelj i sve je prevueno zlatnim li stiima, a onda je slika izvedena bojom. Slika je desetinama godina visila u vlanoj crkvenoj pro storiji u Oaniu kod Stoca, tako da se daska skroz promoila. Usljed toga se platno sa slikarijom odvojilo gotovo svuda od daske, j e r je od vlage vezivno sredstvo popustilo i izgubilo lje pljivost. Neki studenti su prije izvjesnog vremena na svoju ruku prigodom jedne posjete crkvi u Oaniu zgulili platno sa slikarijom sa daske, s m o tuljali ga u rolu (!) s namjerom da ga odnesu u Beograd da se restaurira, no videi i sami da e tim postupkom slika posve propasti ostavili su je u Mostaru kod slikara Kujaia, odakle je prije nekoliko mjeseci prenesena u nau radionicu. Sad je veliina platna 48(49) : 78 cm. Motanjem u rolu gipsov temelj sa slikarijom ispucao je po cijeloj povrini, a stotine i stotine sasvim sitnih i veih komadia se odvojilo od platna i, razumije se, propalo, a ono to je od slike ostalo, izgledalo je kao reeto (sl. 9). Sasuivanjem temelja i platna stanje slike postalo je jo tee, jer su se preostali dijelovi meusobno jo slabije drali. itava slika je izgledala kao dronjak i nije se smjela bez velike obazrivosti doticati. Iz Mo stara je donesena izmeu dva debela komada lesonita, postavljena vatom. Ovako jedinstven sluaj pruao je priliku za razmiljanje, jer je bilo doista teko odluiti se na ovaj ili onaj postupak konzervacije, a slika je pretstavljala odlian slikarski renesansni rad, ije je ostatke valjalo spasavati. Prvo je trebalo uvrstiti za platno ono viseih preostalih dijelova slikarije. Ni ovdje se nije smjelo upotrijebiti higroskopino ljepilo, jer bi se platno naglo steglo. Odlueno je da se upotrijebi tvrdi parafin, rastopljen u benzolu u omjeru je dan dio parafina na pet dijelova benzola, i da se tom otopinom, mekom irokom etkicom obilno natapa cijela povrina slike slica vie puta u vre menskim razmacima koji su bili dovoljni da se parafin ishlapljivanjem benzola utvrdi, to je tra jalo vie dana. Poslije svakog premazivanja slika je otrvena po povrini paljivo istom mekom

40

Sl. 8

Sv. Jovan, ikona iz stare srp. prav. crkve u Mostaru: izgled slike nakon konzervacije.

Sl. 9 Car Solomon, ikona iz srp. prav. crkve u Oaniu kod Stoca: izgled slike prije konzervacije

etkom da se po njoj ne hvata parafin, a tim je skidana i prljavtina s obojenih dijelova. Nakon petog premaza labilni komadii gipsovog temelja sa slikarijom bili su privreni za platno a sama slikanja oiena od ai i praine (sl. 10). Da se i cjelokupan gipsov temelj sa slikarijom privrsti bolje za platno, slika je natopljena i slea istom otopinom dva p u t a u vremenskom razmaku od deset dana. Prevrtanje slike na lice ili nalije izvoeno je na taj nain to je slika stavljana meu dvije table lesonita. Nakon potpunog isuivanja slike prilo se ski danju starog laka koji je pokazao neobian otpor prema svim poznatim sredstvima za rastapanje lakova. Njegova staklasta masa upravo je prkosila svim vrstama alkohola, mjeavinama, pa i inae efikasnom sredstvu, mjeavini parafina, benzola, alkohola i acetona. Petenkoferova metoda nije se mogla upotrijebiti zbog opasnosti otapanja veziv nog sredstva, kojim su raspucani dijelovi slike bili meu se i za platno povezani. Ostalo je jo da se isproba ranije iskustvo skidanje laka meha nikim putem, t. j. struganjem noiima. Prva proba dala je odlian rezultat. Staklasta masa prskala je ve p r i dodiru eline otrice i dala se vrlo lako sastrugati bez ikakve tete po

boju. Na taj nain nastavljeno je dalje skidanje laka (sl. 11). Na oienim mjestima vide se tu i tamo vrlo dobro i potezi kistom, a naroito pastozniji. Slika je jo u toku konzervacije. Po svretku skidanja laka uvrstie se smolastom masom (vo sak i kalofonij u terpetinskom ulju) na tablu od lesonita, a zatim e se, po isuenju, prebojiti lo kalnom bojom sitne pukotine po samoj figura koje svojom bjelinom kvare njezin izgled, naroito iz gled lica (sl. 12). Nakon skidanja laka i prljavtine dobili smo ovakav izgled slike: U stojeem stavu u dostojanstvenoj pozi pri kazan je mlai ovjek, crnomanjast, kestenjaste duge kose, kraih brkova i krae, dolje neto raz dvojene brade. Lice mu je lijepo ovalno sa svijetlosmeim oima. Inkarnat je prirodan za crnomanjasta ovjeka (mjeavina bijele boje, utog svijetlog okera, crvenog cinobera i neznatne koli ine crne). Na glavi nosi zlatnu nazubljenu krunu, a odjeven je u dugu plavu haljinu koja je oko vrata i podnu opervaena irokom zlatnom bortnom. Haljina je na ramenima ukraena zlatnim pteurigama. Preko haljine prebaen je crveni (cinober) plat, sprijeda kratak a slea dug do ze-

41

Sl. 10. Car Solomon, ikona iz srp. prav. crkve u Oaniu kod Stoca: izgled slike nakon uvrivanja rasklimanih djelia pikturalnog sloja.

Sl. 11 Car Solomon, ikona iz srp. prav. crkve u Oaniu kod Stoca: izgled slike u toku mehanikog skidanja potarnnjelog laka.

mlje, sav postavljen hermelinom. Na nogama nosi visoke zlatne cipele, iarane ornamentom smee boje. U desnoj ruci ima figura zlatno ezlo sa lji ljanovim cvijetom na vrhu. Iza glave je oreol, ogranien po rubu rozetama, sastavljenim od se dam taaka. Pozadina je zlatna, izvedena od ne pravilnih listia pravog zlata. S desne strane glave na zlatnom polju ostali su neznatni tragovi dvaju slova natpisa. Tlo je svijetlosivo. Iako je sliku radio dobar majstor, pogreno je nacrtao lijevu aku. Na materijalu slike pokazao se rjei sluaj da su crvi, toei dasku, prodrli i preparirano platno i gipsov temelj, te izbijali na povrinu slike, tako da samo na figuri vladara ima preko trista rupica. Doista rijedak sluaj! Dok se ne nae pravo ime, sliku zovemo Solomonom mada se Solomon po ikonografskim propisima istone crkve prikazuje kao golobrad mladi, to nije vrijedilo za renesansne slikare zapadne kole. Tome vremenu slika i pripada, za pravo kraju XV ili poetku XVI vijeka, jer se na ovome djelu, i pored tragova ranog Renesansa (tvre modelovanje lica i aka) osjea ruka maj stora ve razvijenog Renesansa (idealizovanje oblika). Moda Mleanina.

Sl. 12 Car Solomon, ikona iz srp. prav. crkve u Oaniu kod Stoca: crvotoina i svijetle pukotine kvare estetski izgled slike.

42

RSUM

L'auteur prsente dans cet article le moyen de la conservation de trois icnes composes d'un fond en bois dor et de la peinture en colores de tempera. Ces icnes furent dmolies de diverse manire. La premire Deisis tait couverte d'une couche gris-blanche, non transparente, qui signifiait l'aveuglement du laque. La rgnration du laque est completement russie. Elle fut excute par le frottage lger de la surface de la peinture avec l'alcool (86-90). Sous le laque rgnr fut decouverte alors l'image bien conserve. La seconde icne (St. Jean) fut beaucoup plus dmolie. Elle a rest une dizaine d'annes acroche un mur bien humide et alors, lorsqu'elle fut transporte sur un placement sec, le bois commena se serrer, le fond d'image n'a pas pu le suivre et il se leva audessu de la planche en forme d'un toit, se penchant sur les deux cts et lentement il se cassa et dtomba en petits morceaux. Le fondement de la peinture qui est en pltre a perdu sa consistance, cose de la humidit constate et il est devenu lche. Avant la conservation la planche fut seche pendant trois mois une temperature constate, puis la surface de la peinture fut imprgne avec le laque de mastics, au dbut d'affermir le fond en pltre et ensuite les morceaux tombs furent colls dans leur loge. Il y fut employe la colle compose d'huile de lin mle avec le blanc

de plomb. Aprs tout on a lev le vieux laque et on a mis le nouveau. La troisime peinture Le roi Solomon fut dmolie de la part de personnes non rsponsables. Elle est peinte en tempera sur une toile colle sur la planche avec le fond en pltre. La peinture a rest longtemps dans l'humidit et c'est pour cela que la toile se separa quelquespart de la planche. Les personnes non rsponsables ont spar la toile avec la peinture de la planche, l'ont enrol et l'ont port avec eux. A cose de cela la couche colore fut dchire en petits morceaux qui se detachrent. Au dbut d'affirmation des morceaux pendants, la toile fut nivle, seche et ensuite imprgne quelques fois avec la paraffine dure dissoute en bensole. Chaque fois la paraffine fut essuye, ce qui a aid la nettoyage de la peinture. Bientt toutes les parties de la toile furent fortement lies leur fondement. Le dos de la peinture fut graiss quelques fois avec la mme mlange au dbut d'assurer mieux le fond en pltre. Aprs la sechage complte la peinture fut colle avec une espce de goudron sur une forte planche en lesonit (une espce de planche fabrique). Ensuite le vieu laque fut enlev par la rabotage avec les petits couteaux en acier, car aucun moyen chimique ne la put remollir. L'elevage a russi compltement et la peinture a reu le nouveau laque.

43