Sl. 1. Fojnica sa franjev. crkvom i samostanom (snimak iz doba prije poetka 20 st.

) SMAIL TIHI

STARE SLIKE I PREDMETI UMJETNOG OBRTA U FRANJEVAKOM SAMOSTANU U FOJNICI

Veoma je stara istorija franjevakog samostana u Fojnici, nekadanjem sjeditu bosanskih biskupa, provincijala i apostolskih vikara. Neposredno iz nad dananje varoice Fojnice, sa okolinom boga tom mineralnim izvorima, na brijegu koji domi nira lijepom dolinom diu se zdanja samostana i crkve. (Sl. 1.) Kada je osnovan ovaj samostan, pitanje je otvoreno, mada ima dokaza da je u Fojnici, i to ne na istom mjestu, postojalo jo u 15 st. zdanje, neki crkveni objekat, u kome su franjevci obitavali i iz koga su vrili svoje religiozne misije. Da li je to bilo u vrijeme kada je poela eksploatacija rud nog blaga u Bosni od strane Dubrovana, koji su je finansirali, i Sasa, koji su radili kao struni radnici, teko je odgovoriti, ali je injenica da postoje dokumenti koji idu u prilog takvim pret postavkama. Fra Mijo V. Batini 1 tvrdi tako i navodi za to dokumenta naena u Dubrovakom arhivu, koja je svojevremeno prouio dr. K. J. Jireek. Doseljeni Sasi i Dalmatinci, kako to pretpo stavlja Batini, eljeli su da sluaju slubu boiju Fra Mijo V. Batini, Franjevaki samostan u Fojnici, od stoljea XIVXX, Zagreb, 1913, str. 17, 18.
1

na materinskom jeziku (talijanskom ili njemakom) pa su pozivali sveenike iz svojih krajeva da vre obrede u novopodignutim crkvama, koje su u prvo vrijeme, najveim dijelom, potpale pod jurisdik ciju dubrovakog nadbiskupa. Za prilino napornu slubu u novim krajevima pogodniji su bili lanovi prosjakih redova nego li svjetovno sveenstvo, koje je trailo vee udobnosti i materijalne izdatke, to je, po svojoj prilici, i bio razlog da su se u Bo sni pojavili prosjaki redovi, prvo dominikanci, koji su se nakon otpora domaih ljudi (bogumi la) povukli, ustupajui mjesto vitalnijim franjev cima. To bi uglavnom bila Batinieva interpreta cija o dolasku prvih franjevaca u Bosnu. Julijan Jeleni je drugi franjevaki pisac koji se pozabavio kulturnom prolou bosanskih fra njevaca. 2 On je daleko oprezniji od svog prethod nika i smatra da je pitanje dolaska prvih franje vaca u Bosnu i osnutak vikarije bosanske problem za sebe i veoma teak pa teko da e se nai neko pouzdano rjeenje. Nimalo nisu pouzdanije vijesti o postanku pr vih samostana u Bosni. U ljetopisima domaih sa2 Fra Julijan Jeleni, Kultura i bosanski franjevci, I svezak, Sarajevo 1912, II svezak, Sarajevo, 1915.

75

mostana ne postoje nikakvi podaci koji bi mogli da nam korisno poslue pri prouavanju ovog pro blema. S druge strane na ovom podruju i u ovom pravcu nisu vrena nikakva arheoloka istraiva nja koja bi nam pomogla da dobijemo neku pre dodbu o tome kako su izgledale prve crkvene zgrade bosanskih franjevaca da bi im (nakon pro uavanja) mogli odrediti vrijeme postanka. Samo je Batini izvrio pokuaj da odredi vrijeme po stanka samostana u Fojnici. Ali kako nije naao dokaza u ljetopisima samostana, on se posluio sa starim turskim spisima (jedan je iz 1527 g.) ili dogaajima kasnijeg datuma vezanim za istoriju samostana (jedan iz 1432, a drugi iz 1435 g.) na osnovu kojih proizvoljno navodi prvu polovinu 14 st. kao sigurno vrijeme kada su udareni teme lji fojnikom samostanu. Kada se, meutim, pa ljivije proita Batinievo izlaganje postaje jasno da on zamjenjuje prvu polovinu 15 st. sa prvom polovinom 14 st. i da mu je, prema tome, bila namjera da, navodei gornje podatke, stavi osnu tak samostana u Fojnici u prvu polovinu 15 st., a ne u prvu polovinu 14 st., kako je to ponovio nekoliko puta. Franjevaka crkva i samostan kakve ih danas vidimo rezultat su veih zahvata izvrenih u dru goj polovini prolog vijeka. Tada su udareni te-

melji novom samostanu, poto su prethodno poru eni stari; to se moglo izvesti zahvaljujui novci ma koje je prikupio fra Mijo Zubi po Bavarskoj i u Beu. Idejni nacrt za ovu gradnju (Sl. 2) izra dio je arhitekt Ceciliani, graditelj izgorelog samo stana u Gujoj Gori, dok je poslove nadzirao Matija Lovrinovi. Iako su temelji na kojima je po ivala zgrada bili relativno jaki, ipak je dolo do pucanja zidova. Uprava samostana je zbog toga otpustila dotadanje izvoae i povjerila posao piri Mariu s otoka Visa, graditelju livanjske crkve. Poto je temeljito prostudirao veoma deli katan poloaj zgrade, novi izvoa je napravio vrst podzid povezan sa vanjskim samostanskim zidom; potom je isprezidao podrum i utvrdio ga gvozdenim sponama. Na takvoj osnovi podignut je franjevaki samostan u Fojnici koji i danas po stoji, ma da ne ouvan; (veoma je mnogo oteen, tako da je jedno krilo izloeno potpunom propa danju). Kroz 90 godina, koliko je prolo od vre mena kada je sagraen ovaj samostan pa do danas, nastupila su znatna oteenja kako na vanjskoj tako i na unutranjoj strani. Krov pro kinjava, zidovi se ne popravljaju. Trijem ostavlja leden dojam. Stupovi od sedre, povezani luko vima, obloeni su po itavoj povrini cementom, to umanjuje estetski izgled. Ali, kako se u sa-

Sl. 2. Franjev. samostan u Fojnici (danas)

Sl. 3. Franjevaka crkva u Fojnici (danas)

76

mostanu uva dragocjeno kulturno-umjetniko blago, prema kojemu ne moemo biti ravnoduni, namee se potreba ouvanja samostana, njegove zatite, njegove konzervacije ili djelomine re stauracije. Kako i na koji bi se nain to izvelo i iz ijih sredstava, to je pitanje koje prelazi okvir ovoga lanka. God. 1884 arhitekt Franjo Mojse (iz Dalmacije) sazidao je tehniki sasvim nesolidnu crkvenu zgradu, iji su zidovi odmah popucali, te je prije tila opasnost da se potpuno srui. Zbog toga je zi danje nove crkve bilo povjereno Josipu Vancau. naem poznatom graditelju, koji je gradnju zavr io 1889 g. Tako je sagraena sadanja samostan ska crkva u Fojnici, jedna od najmonumentalnijih graevina te vrste u naoj Republici (sl. 3). Gra ena na nain romanikih graevina sa kupolom, crkva je kasnije dobila toranj, a unutranji zidovi

bojenu dekoraciju. Tom prilikom nabavljen je iz inostranstva crkveni namjetaj (tri oltara kod Stuflessera u Tirolu, orgulje kod Rigera u leskoj, dva velika zvona u Insbruku i Put Kria iz Bea). U toj crkvi i samostanu pohranjeni su predmeti umjetnog obrta i stare slike. Njima je i namije njen ovaj lanak, koji na neki nain treba da pretstavlja dalji prilog boljem upoznavanju materi jalne kulture bosanskih franjevaca, tek neznatno osvijetljene ranijim usputnim napisima u kojima su izneseni samo sumarni podaci. Smatramo da po svojim likovnim kvalitetima i istoriskim elemen tima spomenici materijalne kulture franjevakih samostana u Bosni imaju neosporne vrijednosti i da im zbog toga treba dati odgovarajue mjesto u istoriji umjetnosti.

I. STARE SLIKE Samostan posjeduje desetak starih slika, a ni jedna od njih nije u takvom stanju tehnike sauvanosti da bi smo mogli biti sasvim zadovoljni. No, to u osnovi ne mijenja radikalno likovnu vri jednost slikarskih platna, mada utie na njihovo ocjenjivanje. Postoji takoer velika varijabilnost u pogledu njihovog porijekla, starosti, a isto tako i kvaliteta. Pojedinaan pregled pruie nam bar priblinu sliku toga likovnog blaga. 1. M r t v a p r i r o d a . (Sl. 4) Sasvim za baena, nezapaena ma od koga, leala je u jednoj ladici muzejske zbirke drvena daska neobinog oblika, islikana na jednoj strani. To je ustvari paetvorina koja je isjeena tako da je pravac duih strana naglo promijenjen prema sredini daske. Tim je dobiven oblik podesan za dranje u rukama. Uprkos tome to je pri vrhu naslikanog cvijeta daska probijena i napravljena rupa kroz koju se da provui konac da bi se slika objesila na zid, moe se pretpostaviti da je daska sluila drugoj namjeni: najvjerovatnije kao stalak za dranje svete knjige prigodom bogosluja. Nezavisno od toga slika je zanimljiva prije svega zato to izmeu suenih krakova ima jedno bijelo polje na kome je latinskim brojevima ispisana MCCCXXVIII (1328) godina. Ako bismo povjerovali u tanost ovog datiranja, onda bismo imali jednu od najsta rijih godinama obiljeenih slika na dasci u naoj istoriji umjetnosti. Znaaj takvog otkria ne bi trebalo naglaavati. Ali mi moramo biti veoma oprezni pri izricanju sudova, tim prije to ima dokaza falsificiranja istoriske istine, osobito u pri likama kada je vlasniku takvog predmeta trebalo dokazivati istoriski primat njegove institucije nad slinim ustanovama. Otuda sluajevi prepravlja nja ubiljeene godine i zamjene sa brojevima sta rijeg datuma ili sasvim proizvoljnog upisivanja starih datuma na nove umjetnike tvorevine. To su stvari koje nas navode na sumnju, a isto tako i na pomisao da se moda ne radi o sluajnoj gre ci i da je isputeno latinsko slovo D (broj 500).

Sl. 4. Mrtva priroda (tempera na dasci, iz 1328 g.?)

77

Sl. 5. Ana i Marija (ulje na platnu)

Zbog svega toga, u ovom sluaju, samo stilska i tehnoloka analiza mogla bi nam, moda, pruiti potpunije rjeenje. Na drvenoj dasci, stanjenoj u itavoj povrini na 0,5 cm, a sa ivicama koje ine okvir slike (i rokim 1,3 cm, a debelim 1 cm) naslikana je mrtva priroda: veliki cvijet, koji je teko odrediti. U po sudi, u obliku kalea u svojoj osnovi, smjeten je buket cvijea iji su pojedinani cvjetovi sastav ljeni od po osam latica, ili akama sa 35 listia. Tretman cvjetova je razliit, po obliku i boji. Po zadina je mrka, stabljike cvjetova i brojevi godina su intenzivno crni, dok su cvjetovi tamnosmee boje. Kale je bijel. itava situacija je smirena, kompozicija uravnoteena, pa je dojam slian ono me koji dobivamo kada gledamo zrela ostvarenja slikara realista. Slika je raena tempera bojama (mada nije iskljueno da je kasnije preena i lakom po povr ini); boje su nanesene preko tankog grunda. Na slikanoj strani daske (bojom je prevuena i pole ina daske) pigment je popucao u jaim krakelurama, a boja izgubila u svom intenzitetu. Upotreba tempere na dasci je slikarski nain koji se upotrebljavao u Italiji uglavnom do polo

vine 15 st. kada je poela da prevladava tehnika ulja. Taj momenat ide u prilog naznaenog dati ranja, kao i upotreba prirodnog lia, to je sa stavni elemenat gotike dekoracije. Obris crtea teko da se da zamijetiti, jer je primijenjena teh nika kiice pa su boje nanesene skoro na impresionistiki nain, slian tehnici koju su primjenji vali majstori iluminiranih rukopisa s kraja fran cuskog XIV vijeka. Talijansko slikarstvo prve po lovine 14 st., takoer, pribliava se postepeno prirodi i to prvenstveno preko opisa prirode i mrtvih stvari. Ako ovim zapaanjima dodamo i jednostavnost ploe, zanatsku solidnost rada i cje lokupan izgled, onda ovo datiranje u prvu polo vinu 14 st. postaje mogue. S druge strane, injenica da je u ovom samo stanu boravio Mijo Batini koji je dokazivao da je samostan osnovan u prvoj polovici 14 st. ne ini nas sasvim spokojnim po pitanju originalnosti da tuma na opisanoj slici. Moda su sliku donijeli prvi franjevaki misionari mada je teko povjero vati da se pored svih onih golgota, kroz koje je proao samostan u svojoj istoriji, ona mogla sau vati, uprkos toga to je slika malog formata koju je bilo lako sakriti od neprijatelja ili ukloniti od poara, pogotovu kada saznajemo da su za uva nje slubenih spisa i drugih dragocjenosti postojali specijalno nainjeni prostori, osigurani od poara i drugih nesrea. 3 No, nepobitno je da su bosanski franjevci nabavljali umjetnike predmete za ukra avanje crkvenih enteriera u prvim vjekovima svoga djelovanja. Da je to bilo tako svjedoi nam i ovaj podatak: 14. aprila. 1459. Slikar Lovro Marina Kotoranina obvezuje se Marinu Mije Restija, prokuratora vikarije bos. Franjevaca, da e do polovice marta 1460. za franjevake crkve u Bosni napraviti dvije slike Na 22. februara 1460. Lovro isplaen 4 Mjesto za koje su slike bile na mijenjene nije izriito spomenuto, ali je ugovorom zajamen kvalitet rada. 2. Sv. A n a i M a r i j a (Sl. 5). Po umjet nikom kvalitetu, slika sv. Ana i Marija pretstavlja najveu vrijednost meu svim predmetima likovne umjetnosti to ih ima samostan. Slika je ulje na platnu irokom 95 cm. (Duina platna po sredini slike je 145, a sa strana po 115 cm.). Veliki lik sv. Ane, koja sjedi na baroknoj sto lici ispred podignute tamnocrvene zavjese, domi nira platnom. Umjetnik je odabrao momenat kada Ana poduava Mariju; otud prisustvo otvorenih knjiga na krilima oba lika. Primjeujemo ovdje jednu formalnu crtu koja otkriva neto od visokorenesansnog ideala kontrapost ili okretanje jed nog dijela tijela suprotno drugom, to je Leonardo sam podvukao: Uvijek figuru postaviti tako da grudi nisu okrenute u istom pravcu u kome i glava. Taj momenat zapaamo i na ovoj slici, poBatini, o. c. p. 34, 35. Starine Jugoslavenske akademije za god. 1918. str. 84.
4 3

78

sebno kod lika sv. Ane ija se glava nalazi u pu nom profilu, dok prsa zadravaju skoro frontalan poloaj. Ostali elementi slike idu u prilog njene atribucije epohi baroka. Svetica, iznad ije je glave tek naznaen tanak aureol u vidu bijele krunice, pokrivena je preko glave ljubiastim velom ispod kog se nazire srebrnastobijela mara ma. Tamnozelena bluza i uta donja haljina su daljni dijelovi njene odjee. Otar profil enskog lica, skoro muke grubosti, jo je vie istaknut ne ba malim nosom koji lei u ravnoj liniji ela. Po svom uzrastu Marija je dijete u odnosu na svoju majku, mada po obimu miica i optoj fizi onomiji lica (Sl. 6) ima izgled odrasle djevojke. Obuena je u svijetlocrvenu haljinu sa plavim ogrtaem prebaenim preko lea i lijevog ramena odakle se sputa preko prsa, pa se ispod desne ruke die ponovo na lea. Smeeuta kosa po i rini glave vezana je uskom plavom vrpcom, a iza uha crvenom podvezicom. Bijela vrpca, koja se sputa od tjemena glave do ramena, koloristiki je dodatak slike. Iznad likova je letei aneo sa pre krasnim vijencem crvenih i bijelih rua u desnoj i palmovom granicom u lijevoj ruci, No on nije usamljen u tom prostoru, gdje takoer moemo primijetiti dvije djeije glavice sa krilima. Kompozicija je barokna. Nekoliko dijagonala koje se sijeku daju u sjecitu lokaciju glava obaju glavnih likova. Sa psiholokog gledita, meutim, umjetnik nije uspio da prui ubjedljiv dojam pe dagokog rada tako da napor sv. Ane na neki na in postaje uzaludan kada se uoi nedovoljna kon centracija duha Marijina u datom asu i neodre enost pravca njenog pogleda koji zuri negdje izvan okvira otvorene knjige. U pogledu kolorita ovo je moda najljepa slika talijanskog porijekla u naoj Republici, a tako isto i u pogledu ostvarene atmosfere slikanog prostora i stvari u njemu. Pri mjeuje se takoer vea upotreba zasjenjenih zona, to ima za posljedicu da su obrisi neto umekani, mada su plastiki kvaliteti istaknuti. Jedna od ka rakteristika slike, koja bi mogla da bude od ne posredne koristi za bliu atribuciju djela, jest upo treba crvenosmee boje na ivinim dijelovima ruku i prsta, nosnih upljina i usnih koljki. Slian tretman moe se nai na slikama majstora napuljske kole kasnog baroka, poimenino Matije Pretia (16131699) i Luke Giordana (od 1632 do 1705). Preti je u nizu slika veoma esto upotrijebio tamnosmee tonove. Slikovitost tih radova uglavnom je zasnovana na umjetnosti Francesca Guercina (15911666), specijalno na slikama njegove prve faze. To je meko modeliranje sa tamnim sjenama, specijalan kolorit sa teitem na okoladno-smeim, tamnocrvenim, modrim, lila i tamnozelenim bojama, a usto i sa jednom romantinom notom u formi i sadraju. Eto, tu i oko tih slikara talijan skog baroka ili, moda, negdje u Emiliji i Sje vernoj Italiji trebalo bi potraiti autora nae slike. Usljed nedostatka i najnunijeg komparativnog

materijala zasada je nemogue dati neku pobliu atribucija umjetnikog predmeta pa je to neri jeeno pitanje, mada ostaje konstatacija da je slika djelo talijanskog majstora nastala u epohi baroka. Zasada moemo dodati jo samo to da je slika dosta dobro ouvana, osobito figuralni dije lovi, mada je pigment popucao i ak otpao na ne kim mjestima, to se moe primijetiti i na foto grafijama. U pogledu kompozicije slika uveliko potsjea na oltarnu sliku Obitelj sv. Ane, rad Valentina Metzingera, koja se nalazi u franjeva koj crkvi u Samoboru. 3. M a d o n a sa K r i s t o m (Sl. 7). Sa sta novita zanata ova slika daleko zaostaje za slikom sv. Ane i Marije. Ova ista ocjena mogla bi se pro tegnuti i na njene umjetnike kvalitete kao i na ouvanost slike, budui je platno veoma oteeno i prua alostan izgled. Slika je neto manjih dimenzija od prethodne (ir. 82, a visina 108 cm.) i prikazuje tradicionalni motiv Madone sa Isusom, toliko rairen meu sli kama latinske ikonografije. Na desnom ramenu Madona dri obuenog Krista koji se snano pribio uz majine grudi. Svojim grudima dijete se okre nulo majci, dok je glava okrenuta prema gledaocu, to je, svakako, opet onaj sluaj kontraposta o kome smo ve govorili. Madona, mladolika ena ugodne spoljanosti, blagom gestom lijeve ruke pridrava dijete i sputa lice na njegove obraze. Odnos je ljudski i humaniziran, uprkos neto idealizirirane fizionomije Bogorodice. Nebeska uzvienost predata je zemaljskim licima, realnim ljud skim biima. Iz tog aspekta gledana, ova slika pribliuje se realistikom poimanju stvari onoga koji ju je kreirao. Krist je obuen u zelenkastu haljinu dugih rukava, oivienu na izrezima oko vrata i ruku i rokom bordurom smee boje. Na Madoni je crveni ogrta (ukraen granicama i cvjetovima) sa pra vokutnim izrezom na prsima i crnim obrubom njenih ivica. Na glavama obaju likova su krune, atributi kraljevske moi i poloaja, razliite po formi, ali ne i po ukrasu. Relativno iroko lice definirano je jednostavno i lako. Dugi uski nos postavljen u visini ela presijeca ga po sredini da bi naznaio poloaj njenih krupno prosjeenih oi ju, ije nas smirene crne zjenice gledaju izravno ma iz koga ih poloaja gledali. Suptilne usne daju zavrni akord smirenoj ljepoti slikanog lika. Slika je osrednje vrijednosti, iako tehniki, kako ve rekosmo, vrlo slab rad. Boje, nanesene na jedva vidljiv grund, vremenom su izgubile u svom intenzitetu. Pigment je ispucao na vie mje sta, negdje je ak otpao, pa je teko dati neki sud o tome kako je slika prvobitno izgledala. 4. Sv. J u r a j (Sl. 8). Slika sa prikazom sv. Jurja (ulje na platnu, ir. 140, visina 170 cm.) spada u red najvie oteenih slika u posjedu ovog

79

samostana. Iz onih mutnih sjenki koje su preostale, danas se moe jasno razabrati osnovni sie slike, nain komponiranja i donekle crte, dok kolori stike vrijednosti ostaju izvan domaaja naeg za paanja. Velik lik sveca, na crnom konju u propnju, s dugim drvenim kopljem, zadaje smrtonosan uda rac odvratnoj nemani zelenkaste boje. Scena, dakle, nas uveliko potsjea na mnogobrojne ikone istog sadraja koje nalazimo u srpsko-pravoslavnim crkvama nae Republike. Mladi je pokriven crvenim ogrtaem, barokno pokrenutim, ispod koga se nazire ukasto-smea gornja odjea i elina kaciga plave boje, sputena do polovice ela. Strogi izraz lica pokazuje teinu zadatka pred kojim se naao svetac. Ovaj momenat je do bro prostudiran, osobito kretnje ovjeka i konja i njihova meusobna povezanost. Neto pozadi naziru se dvije ljudske figure. enski lik u crvenim haljinama pretstavlja Mariju. Drugo lice je mukarac, ogrnut u crveni ogrta, u stavu molitve. U lijetu iznad njega, sv. Ilija, na koijama sa dva bijela konja, rairio je ruke prema zemlji. Suprotno pravcu svog tijela svetac je okre nuo glavu prema nebu jer se u taj as pojavljuje letei aneo. Glavna radnja, prikazana na ovoj slici, dogaa se na zemlji, u prostranom pejsau, u ijoj pozadini se naziru obrisi dalekoga gorja i irokih ravnica pokrivenih nebom mutnoplave boje. Umjetnik je primijenio dijagonalna rjeenja u kompoziciji da bi na taj nain pospjeio kretanje figura i postigao ritam. Neto drugo odreenije 0 ovoj slici teko je iskazati, i to ne samo zbog po manjkanja najnunijeg komparativnog materijala ve i zbog oajnog tehnikog stanja u kome se slika sada nalazi. Ona je probijena na vie mjesta a boje su potamnjele, tako da o nekim koloristi kim kvalitetima uopte ne moemo govoriti. Po nainu na koji su te boje nanesene i po primi jenjenoj tehnici rada slika ima vie dekorativan karakter. Ona je mogla nastati krajem 18 ili po etkom 19 st. u radionicama izvan granica naeg nacionalnog teritorija, najvjerojatnije u Veneciji (sudei po tretmanu odjee) ili, moda, u radioni cama primorskih majstora. 5. B e z g r e n o z a e e (Sl. 9.). Scena ovog velikog platna raenog uljanim bojama (ir. 122, vis. 155 cm.) podijeljena je u dva dijela, koji sadre tri grupe figura. Madona je centralni lik u gornjem dijelu slike. Ona sjedi na oblacima, sa stopalima na mjesecu i zvjezdama oko glave. Ikonografska tema je zasnovana na viziji sv. Ivana u Otkrovenju (12 : I): ... ena zaodjevena suncem, a mjesec pod njenim nogama, iznad glave kruna od dvanaest zvijezda. Pojam duhovne istoe Bo gorodice bio je veoma popularan u paniji, oso-

Sl. 6. Ana i Marija (detalj)

Sl. 7. Madona sa kristom (ulje na platnu)

80

bito u Sevilji Bartolomeo Esteban Murillo (1618 do 1682), poznati panjolski slikar iz vremena ba roka, prozvan Rafael Sevilje, naslikao je petnaest razliitih prikaza ove teme za svoga ivota. To su one poznate Madone Imakulate, toliko karakteri stine za Murilov sladunjavi stil. Na slikar pri kazao je Madonu kao mladoliku enu sa ljupko naklonjenom glavom prema gledaocima u donjem dijelu slike. Lice je ovalnog oblika, pravilnog nosa i sputenih onih kapaka. Uoljivo izduenje de sne ruke je jedina od karakteristika slike. S lijeve strane je sv. Sebastijan, ogrnut oko bedara, kao od vjetra zatalasanim ogrtaem. Sa strelicama dubo ko zabijenim u lea i nogu i s krvavim mrljama na tim mjestima svetac se okrenuo Mariji. Geste njegovih ruku su realne, ljudske. Desno od Mado ne je sv. Rok, sredovjean ovjek, sa ukastim ha ljinama na sebi i crvenim ogrtaem preko njih. I dok je svetac lijevu aku priljubio snano na prsa, desnom je stisnuo dugako koplje. Njemu s desne strane islikan je prizor gdje mali aneo sa trozubom u ruci progoni enu golu do pojasa, mesnata tijela i nezgrapnih kretnji, koja simbolie kugu. S glave, okrenute prema progonitelju, pada joj kosa u gustom pramenu. Donji dio njenog tijela umotan je u tamnosmei ogrta, teku draperiju irokih oblika. Iznad ove scene goli djeak sa kriocima objema rukama pridrava iroku bijelu vrpcu na kojoj, je ispisan sljedei tekst: VOTUM VOVIT DNO 1783. U donjem dijelu slikanog platna smjetene su dvije grupe ljudi. U grupi mukaraca istie se figura franjevca u slubenom habitu. Redovnik je podigao lice u pravcu neba i postavio ruke na molitvu za puk, ije pretstavnike vidimo iza nje govih lea. etiri odrasla mukarca i djeak, ve inom s rukama sklopljenim na molitvu, zemaljska su lica, obini graani koji prisustvuju udesnom dogaaju. Lijevo su tri ene osrednje dobi, prika zane u asu molitve, u stavovima koji su jako izdiferencirani. U prostoru izmeu dvije grupe li kova i perifernih brda nazire se duboki pejsa sa siluetom dalekog grada i perifernih brda. Ovaj dio slike je svakako vredniji i pobuuje specijalnu panju zbog toga to slika moe da poslui kao dokumenat o nainu odijevanja naih ljudi s kraja 18 st. Ovdje su, naime, prikazani ljudi i ene u nacionalnim kostimima svog vremena. Mukarci su s perinima na potiljku, dok im je ostali dio glave obrijan, to je bila jedna od karakteristika ukusa tog vremena kod rimokatolikog ivlja u na im krajevima. Skoro svak od njih nosi gunj s du gim rukavima, ije su ivice optoene barunastim, obrubom. Na prsima gunj se spaja zlatnom dug madi. ene, naprotiv, pokazuju izvjesnu raznoli kost u nainu odijevanja. Prva ima plavi ogrta s bijelom maramom na glavi, optoenom zlatnom ipkom, i arenim pojasom oko struka. Druga je u crvenom ogrtau dugih rukava i trouglastim izrezom na prsima ispod koga se lako primjeuje
6
Nae starine IV

Sl. 8. Sv. Juraj (ulje na platnu)

Sl. 9. Bezgreno zaee (ulje na platnu)

81

Antuna opata za svog zatitnika protiv tifusa, koji se javljao esto u obliku epidemija. U nastavku on veli: Kako je pako i kuga mlogoput ovda harala, uticali bi se sv. Roku i sv. Sebastijanu, pak su g. 1784. dali od zavjeta naslikati na platnu Gospu i ove Boje ugodnike u gornjem dijelu, a u donjem jednog franjevca i vie osoba mukih i enskih, kako se mole ovim svecima ,sa natpisom latinskim: Votum vovit Domino. Ova velika slika, koja je sada pohranjena u samos. museju, ima osobitu vrijednost povjesnu, jer su na njoj slikane osobe u onovremenoj bosanskoj narodnoj nonji, koja je sada u ovome kraju posve izumrla. Batini nam nije naznaio ime slikara ili radio nice u kojoj je slika nastala, ali i pored toga iz ovoga saznajemo da su sliku poruili fojniki fra njevci, koji su vjerojatno dali i osnovnu tematsku zamisao, to je kasnije nepoznati umjetnik dosta vjeto komponirao. Slika je dobro ouvana, mada je vremenom potamnjela. U donjem desnom uglu ispisana je neitko, koliko se moglo proitati, slje dea signatura: Ba chie Ge Vite . . . P e n g o . . . 1784 8. S v. A n t u n P u s t i n j a k (Sl. 10.). Slika sv. Antuna Pustinjaka je prvo platno u posjedu ovog samostana (ir. 84, vis. 100 cm.) za koju po uzdano znamo da je rad domaeg ovjeka. S koljenima oslonjenim na kamenu plou pri kazana je velika figura sveca kako klei u pejsau, ogranienom planinama u pozadini. Malo unazad zabaena glava, s rijetkim ostacima si jede kose, oslanja se na visoko podignuti okovratnik tamnosmeeg ogrtaa, skopanog negdje ispod duge sijede brade. U visini ramena, na lijevoj strani ogrtaa, visoko gore, islikan je bijeli latinski kri. Naprijed, u otvoru ogrtaa, pa sasvim do zemlje sputena, vidi se nutarnja odjea bijele boje sa sivim dodacima, koju oko pasa povezuje crveni pojas. Pogled sveca je tvrd i neodreen. Ispod odjee mogu se vidjeti ake obiju ruku i prsti lije ve noge. Ostali dijelovi tijela pokriveni su, ali ne toliko da se ne bi mogao primijetiti ematski tretman tijela. Pa i sam klecaj kao da nije dobro prouen; otud! i utisak da se svetac ne oslanja na koljena ve na cjevanice. Lijevu ruku starac je blago opustio niz tijelo, dok je desnu stavio na prsa u znak zakletve. Oko glave je tanka bijela krunica, svetaki aureol. Lijevo u uglu, ispred sveca, pomalja se svinja, sasvim slina svinjama kakve susreemo u naim brdskim krajevima. Iza sveca je lisnato drvo uz ije se stablo omotala ve lika zmija. Desno je neznatno uzvienje, zarava nak o koji je svetac oslonio tap sa pletenom kotaricom iz koje vire brojanice. U sredini je vee raspelo s likom raspetog. Pokraj raspela je otvo rena knjiga i mrtvaka glava. Pozadinu ispunjava valovito gorje plaviastih tonova na ijim se srebrnostim breuljcima reflektiraju sunevi zraci.

Sl. 10. Sv. Anton Pustinjak, slika franjevca Mihe uia iz 1800 god.

svjetloplava bluza. Na glavi je crveni tepeluk ukraen poelicom (kako se i danas oblae neke ene u pojedinim krajevima Bosne, napr. u oko lini Duvna), prekriven prozirnim velom sputenim preko prsa. Oko vrata primjeuje se veoma lijepo izvezena ipka. Glava tree ene pokrivena je bi jelim rupcem preko tepeluka. Upotrebom dijagonala umjetnik je nastojao da postigne ivost scene iako je ivot likova ostao na povrini bez psiholokog udubljivanja. Ali treba zapaziti njegov smisao za fino zapaanje stvari oko sebe i vjernu reprodukciju njihove ma terijalnosti. Opaa se, takoer, fino poimanje atmosfere. Plavo nebo u pozadini gornjeg dijela slike je prilino prljavo. Izduenje desne Marijine ruke, iskrivljenje i nezgrapno tretiranje obiju ruku leteeg enskog lika, ukoliko ne znai svjesnu de formaciju oblika u cilju postizanja ekspresivnijeg dojma, kazuje da umjetnik nema dovoljno sposob nosti da dadne anatomski vjernu sliku ovjejeg tijela. Ta injenica a usto i rustinost obrade i ematizacija fizionomija daju ovoj slici karakter osrednjeg zanatskog rada bez veih umjetnikih vrijednosti. Batini 5 pominje da su u Fojnici slavili Duho ve, pod ijom se zatitom crkva i samostan ve dugo nalaze, a usto da je Fojnica izabrala sv.
5

O. c. p. 101.

82

Postavljen izmeu stabla s jedne strane i propela s druge, svetac je centar kompozicije, nedo voljno uravnoteene: Oito je da umjetnik ima smisla za fino zapaanje stvari oko sebe i da, po red mjestimino nekorektnog shvaanja forme, ima uspjelih detalja (kotarica napr.) u kojima su dati isti slikarski kvaliteti. Vea vrijednost slike je pejsa, shvaen neposredno i koloristiki isto. Boja je nanesena neposredno na platno a da prethodno nije stavljen nikakav grund. Ona je prljava, a taj utisak je pojaan i okolnou to su slojevi boje veoma tanki pa platno (smee boje) probija kroz namaze i ini neprijatan dojam. Pa ipak, i pored svega toga, slika ima nesumnjive vrijednosti, tim prije to je rad naeg domaeg slikara amatera, bez akademskog zvanja, a ta koer i zbog neposrednosti i naivnosti s kojom je slikar priao izabranoj temi. Ne treba, meu-, tim, izgubiti iz vida i neosporne plastine kva litete u pojedinostima. Slika je na nekoliko mje sta oteena prorezima koji su kasnije proizvoljno zalijepljeni flasterom. No i pored toga, ona je relativno dobro ouvana, ak moda i najbolje u odnosu na ostale slike ovog samostana. Na po leini platna, u donjem desnom uglu, ispisana je crnom bojom slijedea signatura: F. MICH, CUICH. P 1800 Da li se ovdje radi o signaturi koju je ui lino ispisao ili je to neko drugi naknadno pripi sao uiu, nije nam poznato, mada bi bilo korisno doznati da li je ui zbilja ovako radio, na te melju ega bismo onda mogli da mu pripiemo i neke druge slike, u prvom redu Stigmatizaciju sv. Franje u Kreevu, koja ima dosta slinosti u nainu rada s ovom slikom. Batini govori o uiu kao odlinom slikaru koji je svoju vjetinu pokazao na zidovima fojnike crkve naslikavi na nebu tadanje crkve, koja se je tada popravljala, raj zemaljski i nebe ski, a onda sve pet oltara . . . Ova je crkva sva po ruena bila g. 1884., a s njome izginula svaka us pomena njegova kista. U crkvi B. D. Marije u Rami itu nalazi se plod njegova kista slika iste Gospe na nebo uznesene, slikana 1804., jo dobro sauvana .... Okolnost da smo u fojnikom samostanu nali sliku Antuna Pustinjaka, stogodinjeg sveca, koje mu pripisuju sposobnost udotvornog ozdravljenja od kuge, nije sluajna kada se ima na umu da je sv. Antun Pustinjak bio mjesni patron i zatit nik od kuge. Svake godine slavio bi se u ovom mjestu 17. januar, dan kada je, prema predaji svetac umro (356 g. n. e.) u pustinji kraj Crvenog mora. O tim sveanostima je fra Vice Vici iz Fojnice spjevao i jednu pjesmicu u svojoj zbirci pjesama pisanoj 1785 g. Naslov pjesme je: Na Svet. Antuna Abbata. To je po redu trea pje sma ove zbirke, pohranjene u samostanskoj knji nici.

Sl. 11. Glava Madone (ulje na platnu)

7. G l a v a M a d o n e (Sl. 11) Na platnu (ir. 38, vis. 48 cm.) dato je poprsje Madone ogr nute tamnoplavim ogrtaem, postavljenim zelenom postavom. Vanjske ivice porubljene su dvostrukim iritom izmeu koga se, na visini ela, nalazi nat pis. Pozadina je smee boje. Glava sputenog po gleda pokrenuta je malo ustranu. Crte lica su pra v i l n e , a inkarnat rumen. Polukruni prsni dekolte opiven je bijelom bordurom na tamnocrvenoj ha ljini. U cjelini slika je neto bolji rad osrednjeg sli kara, nastala 1855 g., to se vidi po signaturi, za pisanoj na poleini slike, u donjem desnom uglu: F .. Za. oen pinx: 1855. 8. Isus sa t r n o v i m vijencem. (Sl. 12) _ Ova slika je pandan slike br. 7. Kao i glava Madone i ona je morala nastati u isto vrijeme t. j. 1855 g., u istoj radionici i od istog majstora. Obje slike imaju jednake dimenzije i skoro iden tine slikarske kvalitete. Poprsje Krista ogrnutog u tamnocrveni ogrta je, nasuprot idealiziranoj Madoni, proeto drama tikom svjetla, pa je opti dojam sasvim ljudski,

83

uprkos akademinosti slike. S tehnike strane obje slike pokazuju solidnu zanatsku obradu. Osjetna je upotreba crvene boje u zavrnim po tezima nosnica i unih koljki, a usto i vea upo treba zasjenjenih zona koje ublaavaju obris. Po zadina je tamnosmea a na njoj se istiu tri smee-uta kraka, postavljena u obliku kria, simbola Kristova muenitva. Slike su dobro sauvane. Fotografski su snimci, uslijed tehnikih potekoa, sainjeni, dok su slike leale u svojim okvirima pod staklom, pa otud i tragovi fotografskog stalka na njima. 9. P o r t r e t G r g e V a r e a n i n a . Portret Grge Vareanina (ulje na platnu ir. 75, vis. 95 cm.), bosanskog biskupa i apostolskog vi kara, po dimenzijama i nainu rada pretstavlja slikarski pandan istoimenim portretima u Kree vu i Sutjeski. Izuzetno, istoimeni portret u Vareu pokazuje sasvim drugi tretman. Biskup se odmara u baroknoj stolici. Lijevom rukom dri dugaki tap i oslanja se u laktu na uti naslonja stolice prekrivene crvenim pliem. Na glavi mu je biskupska mitra, a dva prstena na desnoj ruci pretstavljaju ostale atribute biskupske moi i poloaja. Preko zelenkaste haljine ukrae ne ipkama na rukavima i pri dnu, istie se lju biasti talar koji se kopa na prsima sa dugmetima poredanim u uspravnom redu. Oko vrata je objeen veliki zlatni lanac sa latinskim kriem. Gologlavi djeak, desno od biskupa, dri otvorenu knjigu, na ijoj je jednoj strani ispisan sljedei tekst: HOMIL ET CONCION R. F. GREGORI A VARES PISCOP. RUSPEN. VICARIUS APOST. IN BOSNA ARGENT. ANNOR. LXVIII A. D. MDCCCIII Na drugoj stranici je franjevaki grb. Iza bi skupa je tamnosmei zastor, a iza djeaka mona kolumna, dio velike graevine. U prostoru ispod luka nazire se jasnoplavo nebo. Pod pretpostavkom da je fra Mijo ui autor slike sv. Antuna Pustinjaka morali bismo defi nitivno povui naa prologodinja nagaanja o tome da bi eventualno imenovani fratar mogao da bude i autor portreta biskupa Ilia, koji se na lazi u franjevakom samostanu u Kreevu, jer portreti fra Grge Ilia pokazuju sasvim drugu teh niku rada od one koju nam je pokazao fra Mijo ui u opisanoj slici Antuna opata. Postoji, naime, diametralna razlika u pogledu grundiranja, t. j. u

Sl. 12. Krist sa trnovim vijencem (ulje na platnu)

Sl. 13. Sv. Franjo Asiki (ulje na platnu)

84

pogledu prireivanja slikarske osnove, namaza ki sta i upotrebljenog platna. S druge strane, ka rakter arhitekture na portretima Grge Ilia ukazuje na Italiju ili Dalmaciju, pa moemo pretpo staviti da je te portrete radio neki Talijan ili Dal matinac, bilo da je doao u Bosnu da slika biskupa, ili je pak biskup iao u Italiju gdje ga je por tretirao neki talijanski umjetnik, u nekoliko re plika. 10. S v. F r a n j o A s i k i (Sl. 13) Vie kao ilustraciju o stanju fonda umjetnikih slika koje posjeduje ovaj samostan, nego kao umjetni ku realizaciju, donosimo i sliku sv. Franje Asikog (ulje na platnu, ir. 98, du. 120 cm.), po di menzijama jednu od najveih slika koje smo do sada opisali. Na otvorenom prostoru, pod svodom plavog neba, mladoliki stojei svetac, u slubenom habitu, nespretno die teke ruke da bi blagoslovio ne koji trae njegovu pomo. To su tri muke pojave, ljudi koji kleei mole. Dvojicu moemo prepoznati. Jedan je franjevac, a drugi je kljast sa fesom na glavi i omotanom bijelom povezaom. Nemoan da podigne ruke u stav molitve, on ih je lijeno opustio i ne moli sveca, mada i samo njegovo prisustvo pokazuje, na indiskretan nain, da je doao da trai udotvornu pomo i ozdravljenje. Uprkos naglaenim gestovima ruku, sve je teko i tromo, upravo nezgrapno i nijemo. Figure su velike i snane. Slika je zaputena i nalazi se u stadiju kada treba izvrit veliki vizuelni napor da bi neto mogli da shvatimo na toj prljavoj povrini. Pig ment je popustio, na mjestima se izlizao, pa je sasvim izgubio u svom intenzitetu. Po ukupnom djelovanju najvjerojatnije je da slika potie iz ruku nepoznatog majstora s dal matinske obale. 11. S v. B o n o Sv. Bono je poslednja slika koju smo nali u posjedu franjevakog sa mostana u Fojnici. To je ulje na platnu, ir. 46, vis. 86,5 cm. Ispred zatvorenog prostora s redovima knjiga, koje vidimo u otvoru podignute zavjese, sjedi sv. Bono, doktor teolokih nauka i jedan od prvih saradnika sv. Franje. Za stolom, pretrpanim knjiga ma, svetac ptijim perom ispisuje stranice otvo rene knjige. Pogled mu je neodreen; oito da se nalazi u stadiju intenzivnog razmiljanja. Preko crne kose stavljena je crvena kapica, a oko glave naznaena tanka krunica, svetaki aureol. Sv. Bono je obuen u crno odijelo sa svijetlocrvenom pregaom oko pasa. Lice mu je iroko i bezizra ajno, a cjelokupni utisak ostao je na vanjskom, bez psiholokog studija. Desno je veliki stup s lukom, ispod koga puca iroki horizonat. Uza zid je raspelo.

U cjelini dobivamo dojam pretrpanosti prosto ra; boje su lokalne s dominantom na crvenoj i crnoj. Radnja je smirena, a obrada rustina. Po svoj prilici i ovdje se radi o umjetnikoj realiza ciji nepoznatog majstora primorske kole. Slika je u veoma ravom stanju i moemo rei da je skoro sasvim pocijepana, zbog ega ovaj prikaz ima vie dokumentaran karakter.

Opisani predmeti sainjavaju depozit umjet nikih slika franjevakog samostana u Fojnici. Openito uzev, nema tu ni izdaleka onih kvaliteta koje smo sreli u Kreevu. Bez platna u kojima se mogu prepoznati veliki uzori, fojniki samostan posjeduje slike osrednjeg i slabijeg kvaliteta. Ta injenica, meutim, ne treba da povlai za sobom i jednostavno ignorisanje njihovih vrijednosti, kad se imaju u vidu sve one okolnosti pod kojima su ta platna dolazila u posjed njihovih vlasnika (sa obraajne i politike prilike tokom vijekova u prvom planu). Ali ko moe da ospori vrijednost one mrtve prirode, ili pak likovne kvalitete sv. Ane; ili onog Bezgrenog zaea s ilustracijom na cionalnih kostima, odnosno sv. Antuna Pustinja ka, djela naih majstora 19. st.? Najvei broj slika u franjevakim samostani ma u Bosni vodi porijeklo iz Italije, to nije ni udo kada se uzmu u obzir sve one niti koje su vezivale bosanske franjevce s vrhovnom upravom reda u Rimu. ini se da su umjetniki predmeti, kao i ostala roba, iz Italije dolazili u nae krajeve najvie preko Splita. Evo ta kae Batini, govo rei o prilikama u 16 i 17 st.: Zapadni proizvodi dolazili su iz Mletaka i Ankone preko Spljeta, a iztoni preko Jedrene; nu jedni i drugi s velikom mukom, radi zloestih i nesigurnih puteva, pri em je estoput mnotvo tovara robe padalo u ake razbojnikom kako nam to narodna predaja svjedoi. Glavni drum vodio je kraj rieke Bosne, do njezina ua, nu ovaj sluio je samo ratnim svrham, pak stoga od njega su se udaleivali kr ani, zemljite pako s jedne i druge strane od nje ga stajalo je neobraeno, te brzo obraste ikarjem i umom, koje su tada postale zaklonitem haj duka. Obrt jedini, koj je bio jo dobro njego van, bijae rudokopnja, imenito oko Travnika vadjeno je zlato, u Fojnici i Srebrenici srebro, a u Vareu gvoe, gdje je otvorio majdan Jakup pa a izmeu 1486 i 1489. Ostali zanati nazadovali s u . . .6 Trgovina s Italijom preko Splita nije prestala ni u prolom vijeku. Cvito Fiskovi istie kako se u prvom deceniju prolog vijeka u splitski laza ret: . . . unosilo iz Bosne koe, vune, pokrivae,
6 Fra Mijo Batini, Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini za prvih est viekova njihova boravka, Zgb. 1883, str. 87.

85

sirovo eljezo, vosak, uti sumporni arsenik, pa muk, svilu, sir, ito, soivo, suho voe i bakrene predmete, odakle se zatim izvozilo u Italiju, Fran cusku, paniju i Afriku. Karavane su, da se ne bi vraale prazne, odnosile u unutranjost sve do Sa rajeva primorske prozvode: ulje, rakiju, suhe smokve, morsku sol i raznu trgovaku robu, oso bito kafu, eer, svilene i izvezene tkanine i suk 7 no, koja je roba stizala iz Italije i ostalih zemalja. Iako kasnije trgovina s Italijom nije prestala, ipak se ona sve vie orijentie na Sjever, osobito na Austriju. Bosanski franjevci se poinju kolo-

vati u Austriji i pri povratku svojim kuama do nositi stvari koje su im potrebne, prvenstveno knjige, mada nije iskljueno da su tada kupovali i predmete potrebne za crkvu, meu njima i one koji su imali izvjesnu umjetniku vrijednost. Ali pored predmeta koji su uvezeni izvana ima niz primjera koji pokazuju da su se bosanski fra njevci, nai domai ljudi, pored ostalih znanosti bavili i umjetnou, tako da nije izostao ni inte res za likovne umjetnosti. Zbog toga Mijo ui ne pretstavlja iznimku, jer ima i drugih imena, koja u ovoj prilici neemo spominjati.

II. SKULPTURA Slikarstvo je u naoj Republici mnogo vie zastupljeno nego kiparstvo, a taj odnos ide ak tako daleko da mi rijetko kada moemo govoriti o spomenicima skulpture na naem podruju. Ta kva disproporcija osjea se na spomenicima svih epoha, kako onih istone, tako isto i zapadne iko nografije. Ako apstrahiramo prethistoriju i onaj neznatan broj vajarskih predmeta iz vremena rimske uprave u naim krajevima, doi emo do spoznaje da su spomenici ostalih kulturno-istoriskih razdoblja prave rijetkosti. Starokranski period, romaniki i gotiki takoer, kao i period vladavine Turaka ostao je bez spomenika kipar stva. Tek u 19. st. dolaze u obzir za razmatranje razliite skulpture sainjene u kamenu ili drvu; ostale skulpture nalaze se u sklopu gotovih oltara koje su nam isporuile, najee, austrijske radio nice. Ove skulpture nemaju karakter umjetnikih djela ve su proizvodi tvornikog rada. Velikoj oskudici predmeta vajarskog rada vjerovatno su doprinijeli tei transportni uslovi, a moda i obazrivost naprama vjerskim osjeajima muslimana, koji su oduvijek imali specijalno neraspoloenje prema kipovima. Nije iskljueno da su moda u tom pogledu postojale i neke od redbe turskih vlasti koje su zabranjivale uvoz ta kvih predmeta. Pa ipak, tu i tamo ostao je po koji predmet kiparske umjetnosti, ee rad nepozna tog domaeg majstora, koji sadri izvjesne, esto minimalne umjetnike vrijednosti. 1. Jedan od takvih spomenika je i drvena P i e t a (Sl. 14) pohranjena u sakristiji franje vakog samostana. Skoro itava kompozicija (osnova ima dimen zije 70 X 50 cm., visina skulputure je 100 cm.) na pravljena je iz jednog komada drveta, izuzev nekoliko manjih dijelova. Pa ve ako se to uzme u razmatranje, vidjeemo da je umjetnik (ovjek iz naih krajeva) vjeto postupio iskoristivi oblik
Cvito Fiskovi, Splitski lazaret, Izdanje Muzeja grada Splita, sv. 4, Split 1953 g. str. 17.
7

drveta iju je konkavnu stranu ostavio za poza dinu skulpture. Naravno da je za ovakav posao bio potreban izvjestan studij i prethodno posmatranje uzora da bi se rijeila dosta sloena kom pozicija. U okviru ikonografske teme umjetnik je dao rjeenje u kome je podvuena duboka tragedija ovjeka, na motivu koji nije talijanskog ve nordiskog porijekla. Umjetnik se naao pred kompoziciono tekim zadatkom, pred kojim su padali u iskuenje i veliki majstori Renesanse i Baroka. Trebalo je u zatvorenu cjelinu uklopiti tijela od raslog mukarca postavljenog u krilo ene. Rijet ko je to kome uspijevalo, jer je problem ispunja vanja pravog kuta izmeu tijela i nogu itekako teak, zbog ega ne treba oekivati potpun uspjeh naeg majstora, mada je postigao izvjesne rezul tate. Marija sa uspravljenim koljenom desne noge pridrava mrtvog Krista. Da bi dobio zatvorenu cjelinu, umjetnik je podvio Kristove noge u ko ljenima. Na ramena umrloga sputaju se prame novi kose, dok gusta brada i brkovi okruuju i roko otvorena usta. Potoii usirene krvi teku iz duboke rane na desnoj strani prsnog koa. Oko Kristovih bedara je pregaa, koju ine bijele i sive horizontalne plohe omeene linijom plave boje. Desnu Kristovu ruku (koja je u nekoj prilici bila prelomljena i sada spojena pomou eksera) umjet nik je prebacio preko koljena njegove majke i opustio prema zemlji. Lijevu ruku majka pridr ava svojom mikom. Glava muenika, ramena i obje ruke poprskane su krvlju, dok su ake izbu ene tako da iz dlanova zjape iroke rupe koje stvaraju jo muniji dojam okrutne smrti s kojom je umoren ideolog kranstva. Bogorodica je mladolika ena s glavom malo unazad zabaenom i pogledom upravljenim prema nebu. Krukoliko lice, mravih obraza, dugi i tanki nos, krupne otvorene oi, te tanke usne karakte ristini su detalji njene fizionomije. Nasred ela razdijeljena kosa pada s obje strane glave u ne dovoljno izdiferenciranim pramenovima. S glave

86

Sl. 14. Pieta (drvena skulptura)

se sputa plavo-sivi ogrta sa tvrdim ali prirodnim naborima. Crvenkasta haljina pokriva joj tijelo, osim prsa, koja nam se otkrivaju kroz polukruni dekolte, oivien plastino tordiranom bordurom, koju nalazimo i na zavrecima rukava. Oko pasa istaknut je, takoer tordiran, plastian, uto obo jeni pojas. Nabori haljine tretirani su sasvim jed nostavno, kao kanelure nejednake duine. Pa i pored dosta uspjele kompozicije u cjelini, ima niz nedostataka u detaljima koji razbijaju njeno jedinstvo. Kompoziciono sredite je Kristo va glava u kojoj se sijeku dvije dijagonale. Ona je to takoer i u psiholokom pogledu. U elji pak da to jae istakne ivost kompozicije, umjetnik se nije zadrao samo na upotrebi dijagonalnih rje enja, ve je to pokuao da naznai i donekle isforsiranim kretnjama ruku obaju likova. I dok su geste Marijinih ruku kako-tako smirene, Kri stove su 'nespretne, teke i glomazne. Marijina bol je suzdrana i diskretna, ali je Kristova patetika odve naglaena. Djelo, prema tome, ima naturalistiki karakter, a nastalo je kao umjetniki od raz puke religioznosti i pretstavlja pozitivan pri log za prouavanje skulptorske djelatnosti doma ih majstora. Prvobitno skulptura je bila sraunata na to da bude postavljena uza zid, zbog ega je jedna stra na ostala neobraena. I stvarno, Pieta je stajala u oltaru, sve dok je nije zamijenila nova skulptura. Mada je pigment (koji je zanatski bio dobro pripremljen i nanesen na solidan gipsani grund) otpao na vie mjesta, a osobito pridnu skulpture i ivicama, Pieta je relativno dobro sauvana. 2. U sakristiji se nalazi est drvenih skul ptura, est anela postavljenih na drvenim posta mentima u obliku kvadrata. Svi aneli (ija je maksimalna visina 50 cm.) slinih su fizionomija, pozlaenih krila na leima i tretmana kose. Bitne razlike mogu se zapaziti u dranju tijela, poloa ju ruku i nogu i nejednakom intenzitetu upotre bljene boje na odjei. Aneli su obueni u crvenkaste ili naranaste haljine sa polukrunim izrezom ispod vrata. Dugi rukavi podvraeni su u visini laktova, dok se du boki izrezi u visini koljena, u obliku istokranih trouglova, zavravaju pozlaenom rozetom. Unu tranja strana odjee je plave boje. Gornji dio ha ljine nabran je u vidu istaknuto plastinih nabora koje pridrava pozlaeni pojas. Pad nabora je pri rodan, a naznaen je utoliko ukoliko je to dozvo ljavala priroda materijala od koga su skulpture nainjene. Razlika u poloaju nogu ogleda se u ispruanju naprijed i povlaenju nazad i ustranu desne, odnosno lijeve noge. Ali postoji jedna za jednika karakteristika u poloaju nogu koje su malo ulegnute, pa teina tijela pada na obje noge

podjednako. Kako su im, meutim, postavljene ruke, moemo razabrati tri para skulptura. U jed nom sluaju dva su anela podigla sklopljene ruke u visinu brade, druga dva su ih ukrstila na prsi ma, dok je kod treeg para desna aka poloena u visinu ramena lijeve ruke, a lijeva potpuno ispru ena prema dolje, ispred tijela. Krukolike glave anela pokrivene su ematski raenom kosom koja pada na ramena i povija se u obliku zmij skih repova. Neobino dug i tanak nos stoji u ravnoj, liniji sa elom. Oi su plastino ispupene, pokrivene, manje lili vie, sputenim kapcima ispod kojih vire plave zjenice. Pozlaena krila privrena u slobodnom prostoru. Skulpture pretstavljaju solidne zanatske rado ve. One su obraene sa svih strana, oito, dakle, da je bilo sraunato da stoje kao pune skulpture, u slobodnom prostoru. Izvjesna slinost u tretmanu nabora odjee, ko se i lica Madone u kompoziciji Pieta s figurama anela dozvoljava mogunost za pretpostavku da su i ove figure mogle nastati kada i Pieta, iako ne, moda, od istog majstora, mada nije isklju ena saradnja majstora Piete na ovim figurama. Postojee razlike su vjerovatno rezultat razliito sti teme i potrebe za drugaijom obradom s obzi rom na razlike u dimenzijama. Ali, u svakom slu-

87

Sl. 15. Kameni krievi iz 1606 g.

aju, i ovi aneli, izraeni iz jednog komada drveta, djelo su domaeg majstora, po svoj prilici nekog pripadnika franjevakog reda. Po prianju jednog od najstarijih redovnika samostana u Foj-

nici (kako je to on uo) pomenute anele radio je fra Aneo Iki (umro 1918/19) uz saradnju fra njevca Frane Majdandia.

III. NADGROBNI KRIEVI Sa starog rimokatolikog groblja u Fojnici do nesena su dva nadgrobna kria i prislonjena o zid, pred glavnim ulazom samostanske crkve u Fojnici. Krievi ovog tipa, napravljeni od sedre, (Sl. 15) pretstavljaju, po obliku, prave rijetkosti u naim krajevima i zanimljivi su za prouavanje ornamentike s poetka 17 st. Jedan od dva sauvana primjerka, datiran ure zanom 1606-om godinom, bogatiji je po dekora ciji i oito da je stajao iznad pokojnikove glave. Tri gornja kraka razvedena su na po tri polja, polukruno zavrena, u kojima je plastino istak nuta virbl rozeta. Sredinje polje ispunjeno je re ljefno izvedenim kriem, u ijoj je osnovi urezana spomenuta godina. Prelaz etvrtom kraku ispu njen je geometrijskim ornamentom sa etiri polja. Drugi kri je jednostavniji i pretstavlja pandan opisanom spomeniku kako po arhitekonici tako i po dimenzijama. (Horizontalni krak dug je 100 cm., vertikalni 112 cm.).

IV. PREDMETI UMJETNOG OBRTA Dok franjevaki samostan u Kreevu ima u posjedu mnogo vie umjetnikih slika, samostan u Fojnici ima neto bogatiju zbirku predmeta umjetnikog obrta. To ne pretstavlja iznenaenje, i takva se konstatacija mogla oekivati kada se, zna da je Fojnica od davnina bila jedan od glav nih centara u naim krajevima u kojemu je cvalo umjetno zanatstvo, obrada metala, a naroito sre bra. U novije vrijeme ima i miljenja, zasnovanih na jakim injenicama, da se u Fojnici nalazila kovnica novca bosanskih vladara. 8 Kujundijski zanat je bila vjetina koja je prenoena s koljena
Desanka Kovaevi, Gdje je bila kovnica bosan skih vladara? Godinjak Istoriskog drutva BiH, god. IV 1952, str. 269276,
8

na koljeno, od oca na sina, pa nije udo ako ka emo da je bilo i takvih porodica koje su se is kljuivo bavile ovim granama djelatnosti, u vri jeme, dakle, kada izmeu primijenjenih i likovnih grana nisu bile povuene stroge granice. Tokom Srednjeg vijeka srebro je bilo u znatnoj primjeni budui da su od njega pravljeni raznoliki predmeti, kako oni koji su imali isto upotrebnu vrijednost (posue i sakralni upotrebni predmeti), tako isto i oni koji su sluili za ukras. Nisu to bili sasvim jednostavni oblici, ve je, dakako, posto jala velika varijabilnost formi a tako isto i teh nike ukraavanja, tako da pojava emalja, niela, granulacije i filigrana nema karakter sluajnosti. Zanatlije su dobro poznavali posao koji rade, pa

88

Sl. 16. Kale i kri (primjerci kujundijskog rada iz Fojnice)

uprkos dosta primitivnih sredstava sa kojima su se sluili, izraeni predmeti pokazuju veliku runu vjetinu, umjetniku matu, solidnost rada i dobar crte. Veoma su rijetki predmeti iz predturskog pe rioda u naoj Republici. Kroz nekoliko vijekova oni su nestali, bilo prenoenjem u druge zemlje bilo da su izgubljeni, ili vremenom dotrajali pa uniteni. (Fojnica uopte nema predmeta iz tog vremena). Nakon turske okupacije Bosne, mada zemlja ekonomski slabi, rad na obradi metala nije prestao i ima dokaza da se on i dalje razvijao. Naravno da se sada osjeaju uticaji Istoka, oso bito na predmetima pravljenim od bakra i srebra, prvenstveno pri izradi oruja i posua. Sarajevo, Travnik i Foa bila su tri glavna centra (mada ne i jedina, budui ima dokaza da je kujundiska dje latnost cvala i u drugim bosanskim kasabama: Banjaluci, Mostaru, Jajcu, Mrkonjigradu (16 st.), ajniu, Goradu i drugim mjestima), gdje je ori jentalni akcenat bio dominantan. Fojnica (a tako isto Sutjeska i Kreevo), meutim, zadrala je vie bosanski karakter, prilino emancipovan u od nosu na strane uticaje. Domai majstori prave raz nolike predmete iz srebra i drugih metala, koji se onda alju u bliu i dalju okolinu. U vrijeme kada je Augustin Mileti stao na elo bosanske Biskupije (1804, odnosno 1813) dat je novi potstrek domaim kujundijama za izradu predmeta od ko vine, potrebnih za obavljanje slube boje u cr kvama katolike konfesije. Budu je granica bila na sve strane zatvorena od vie godina, te samo kriomice se prelazilo, nije se moglo nabavljati crkveno ruho i posue, a usljed toga nastala ve lika oskudica i neprilika: ruho se bilo ve poderalo, posue polomilo, a knjige liturgine nisu ve

nita vriedile za uporabu. Sreom ovimi stvarmi jo su obilovali samostani, te su oni uz neznatnu odtetu ovake stvari dielili dozvolom sv. stolice. Biskup Mileti uz to se pobrinu, da se domai kro jai i zlatari (kujundije) ovake stvari naue pra viti, ter sline predmete poee osobito u Fojnici izradjivati, a svuda se jo mogu nai po upah kalei, odlikuju se vrstoom kovine. 9 Fojnika zbirka predmeta umjetnog obrta obu hvaa uglavnom stvari koje imaju upotrebnu vri jednost u vrijeme bogosluenja; oni su, dakle, skoro svi sakralnog karaktera. Ovamo ukljuu jemo: ciborije, kadionice, kalee, kandila, krieve, kustodije, kutije za hostiju, pikside, posudice za mirisavo ulje, svijenjake, tapove i druge stvari, mahom djela domaih majstora nastala tokom pro log stoljea, izraena u bakru, najvie u sre bru, gdje je primijenjena najee tehnika filigra na, a negdje, iako rjee, graviranje, iskucavanje pa i inkrustacija. Pored predmeta nastalih u na im radionicama, ima i stvari stranog porijekla, koje su donesene iz drugih krajeva naeg dana njeg nacionalnog teritorija ili su uvezene iz inostranstva. Budui da poneki predmet, izmeu ovih zadnjih, ima i umjetnike vrijednosti, mi emo ih takoer ukljuiti u razmatranje u sklopu proiz voda domaih zanatlija. Izmeu nekoliko ka1ea u posjedu samo stana, opisaemo samo jedan kao tipian za sve ostale (Sl. 16). Osnova u vidu esterostrane rozete, preko pri zme sa esterostranim valjkom, nosi filigransku asku u koju je uloen pozlaeni kovani kale. Po
9

184.

Batini, Djelovanje Franjevaca, svezak III, str.

89

F i l i g r a n s k a k a d i o n i c a (Sl. 16) pretstavlja dalji prilog prouavanju zanatske vjetine domaih kujundija. Visoka je 29 cm. Jedan drugi primjerak razlikuje se utoliko to je nakon ko vanja osnovnog oblika primijenjeno iskucavanje, a poslije toga majstor je probijanjem dobio lijepe bifore na poklopcu kadionice. Najbrojniji su k r i e v i (Sl. 16), poev od onih velikih za procesije i sveane ophode pa do malih koje su biskupi nosili na prsima. Na ovoj slici imamo tipian primjer kria namijenjenog za noenje u procesiji, izraenog rukama fojnikih majstora. Masivan kri usaen je u lijepo izvedenu ja buku, koja se sasvim lako, prilikom sveanih op hoda, mogla natai na dugaki tap. Na kriitu je mesingani korpus raspetoga sa pribijenim no gama jedinom preko druge. Ovaj kri je tipian pretstavnik jedne grupe krieva koji se nalaze u samostanu, mada svi nisu iste veliine. Ovaj ovdje, skupa s jabukom, dug je 40 cm. i nema nikakve signature. Drugi jedan primjerak, meutim, obi ljeen je ovako: N. P. B. i B. D. M. Na, Dar, ini, Frano i Maria KALAMUT. U, S. F. G. 1896. Izlazi, dakle, da je to primjerak zavjetnog poklo na obitelji Kalamut, jedne od nekoliko fojnikih obitelji koje su se isticale u zlatarskom obrtu u Fojnici.
Sl. 17. Sedefasti kri iz 1753 g.

sredini valjka je spljotena jabuka. U osnovi, u polju svake latice postavljen je u sredini plasti an, pozlaeni ukras. Kale sa osnovom visok je 20 cm. i veoma je dobro ouvan kao i svi ostali primjeri, veih ili manjih dimenzija. U osnovi, s donje strane, urezan je sljedei natpis: Trokom O. Fra Rafe M. Ostoji napravi Mijo i Frano Ostoji 1893. Izuzev aske, sav ostali dio kalea izraen je u filigranu, omiljeloj tehnici domaih majstora, koja je tako rado prihvaena kod irokog kruga naih ljudi da bi zadovoljila njihove prohtjeve za luksuzom. Ono to odlikuje skoro sve predmete izraene u ovoj tehnici jeste preciznost i minicioznost izrade, zanatska solidnost i istoa rada, a usto i neka feminina ljupkost i njenost cje lokupne izvedbe. Oblici su sastavljeni od dekora tivnih debljih i tanjih geometriskih i biljnih orna menata, kao to su: granice, listii i cvjetovi iz raeni od deblje srebrene ice ili lima, ili pak spi rale od tanke ice, ili su usto nadodate kuglice, to je sve uinjeno s priroenim smislom za kom poziciju cjeline. Meu domaim proizvodima nalazi se i jedan kale stranog porijekla, tipian rad venecijanskih radionica s utisnutim puncama, ali bez vee umjetnike vrijednosti.

Zanimljiv je takoer i onaj veliki metalni kri za procesije nataknut na drku ija je povrina tauirana cvjetnim ornamentima. Na trolisnim za vrecima oba kraka, na metalnoj podlozi, uzdiu se nad povrinom zidovi metalnih okvira unutar kojih su postavljeni komadi bruenog stakla raz liitih boja. Preovlauje ultramarin, zelena i crve na boja. Ili, pak, onaj s okruglom mesinganom osnovom u koju su ugravirani raznoliki ornamenti. Prednje strane oba kraka pokovane su posrebre nom ploom s lijepo izvezenim ornamentalnim do dacima. Na kriitu je mesingani korpus, a u uglo vima simboli evanelista, sainjeni takoer od mesinga. Otraga, na sjecitu krakova, nevjeto je urezana krunica u kojoj se nazire lik Madone s trorogom krunom na glavi; Madona u naruju desne ruke dri golog Isusa. To je ena osrednjih godina, irokog lica i raeljane kose, ogrnuta i rokim platem. Isus je jo nesrenije rijeen i prikazan kao da ima dojke odrasle djevojke. Ova anomalija ne zbunjuje ve samo istie povrnost ili neupuenost onoga koji je izveo crte, a to je mogao biti ovjek iz naih krajeva, bez vee umjetnike snage i likovne naobrazbe. Na kriu je metalni lani, provuen kroz sva etiri kraka, iskien turskim noviima na kojima je oznaena godina njihove izrade koji momenat moe biti odluujui za datiranje kria. Najvei broj novia obiljeen je sa 1115 po Hidri, a jedan i sa 1143, to bi trebalo da odgovara naoj 1703/4, odnosno 1730/31 godini. Pod pretpostavkom da je lani

90

Sl. 17a. Signatura na jednom kriu

napravljen iste godine kada i kri, mogli bismo odrediti datiranje kria s tim to bismo uzeli najmlau godinu. Prema tome kri je mogao nastati oko 1730 godine. Ako je, pak, lani stavljen ka snije, onda bi se datiranje kria moglo pomai na prijed, naravno sve ovo pod pretpostavkom da se poklanjao novac koji je u vrijeme poklona posje dovao realnu vrijednost. Zanimljiv je, takoer, sedefasti kri (Sl. 17) talijanskog porijekla. Na drvenoj osnovi stoji kri visok 81 em. Sa svih strana i osnove postavljene su sedefne plo ice islikane raznim figuralnim motivima i orna mentima. Tu su sv. Franjo, Anto, Madona sa Kri stom, Marija i Ana, Gospa alosna, Navjetenje, grb franjevaca, glave anela, razni cvjetovi i loza. Pozadi osnove nalazi se pravokutno polje ispunje no signaturom (vidi crte). Monumentalnost formi ukazuje na Italiju, konkretno na Veneciju iz vre mena visokog, odnosno kasnog baroka. S uih strana, pored raznih cvjetova, islikani su i simbo lino pretstavljeni: eki, klijeta, kale, trnov vijenac, koplja, klini, ljestve, spuva, koulja itd. Kri je dosta dobro ouvan, mada su pojedini dijelovi sedefa otpali i vremenom se izgubili.

Izmeu drvenih krieva ukraenih sedefom, koje su radili domai majstori, i malo prije opi sanog, postoji znatna razlika, prije svega u po manjkanju figuralne dekoracije na prvima. Sa mostan posjeduje dva komada, a bolji je onaj koji ima sedefno raspelo, ispod koga stoji Marija. Obrada oba lika je zamjerna gdje moemo potra iti i neosporne umjetnike kvalitete. U optoj raznolikosti tipova, treba spomenuti drveni kri okovan luksuznim elinim okvirom na kome su reljefno prikazane dvije-tri scene iz Kristova ivota. Kri je ruskog porijekla i vremen ski bi se mogao smjestiti u prvu polovinu 19 st. Zanimljivi su p r s n i k r i e v i (Sl. 18), od kojih su dva nesumnjivo domae izrade. Na po zlaenoj osnovi kria srebrnom icom je izvezena dekoracija. Na sredini trolisnih zavretaka kra kova ugraeni su plavi i crveni komadi bruenog stakla. Krievi su manjih dimenzija i teko da na duem vertikalnom kraku prelaze duinu od 10 cm. Trei primjerak je takoer domaeg po rijekla. To je rad u srebru, pozlaen na svim do dacima. Pominjemo ga utoliko to je signiran i datiran sa 1809 god. Sadri sljedei tekst: Na SLUXBU. O. P. F. JOZE I V I C H A . . . (Neko je kasnije urezao: IZ DUVNA). Samostan posjeduje nekoliko tapova, biskup skih i starakih. Jedan primjerak zavrava kra snom filigranskom jabukom, izvanrednim primje rom majstorskog rada, na kome je, u rasponu spiralno povijene ice (Sl. 18) tankim limom izve zen sljedei tekst: OD-OBLA-CE Fojnica. tap je dug 98 cm. Od tri biskupska tapa, od kojih se dva nalaze u sastavu zbirke biskupa Miletia, jedan je sre bren (dug 185 cm.) ukraen iskucanim ornamen-

Sl. 18. Prsni kri, biskupski i staraki tap

91

tom. Drugi je metalni; njegova ruka i tri glenja pokazuju umjetniku izradu u kosti (Sl. 18). Trei je bez ikakve umjetnike vrijednosti. Mnogobrojni metalni predmeti u samostanskoj zbirci imaju isto upotrebnu vrijednost. Neki iz meu njih pokazuju kvalitete solidno izraenih predmeta umjetnog obrta. To su: ciboriji, kutije za hostiju, kustodije, laice, pikside i sl. Neke e mo i poimenino spomenuti. Na etverolisnoj osnovi, na koju se nadovezuje nosa, lei laica povijenog trupa. Ukupna njena duina je 19,8 cm., a irina 8,8 cm. (Sl. 19). Na pramcu je stilizirana figura malog psa, a na su protnoj strani cvjetna grana. Na poklopcu su gra virana dva etverolisna ornamenta izmeu kojih se nalazi figura anela na jednoj a Marije na dru goj strani, to pretstavlja prizor Navjetanja. Oba lika, pokraj kojih je smjeteno cvijee, imaju lje potu i zrelost umjetnikih oblika sa fino prostudiranim kretnjama. Na poklopcu je ispisan slje dei natpis: NAVICIELA DELA GESIA DAXVO. Na drugom primjerku je, takoer, prizor Navjetenja, ali bez natpisa. Srebrna kutija za hostiju sadri vanredno li jepe ornamente (Sl. 19) ugravirane na poklopcu i fine cvjetove na glavnoj plohi. U sredini poklopca je plastino izraen mesingani orao. Srebrni ciborij (Sl. 19) je iznutra pozlaen, a takvi su i ugravirani crtei na vanjskoj strani. Vi sina mu je 15 cm., a promjer krune osnove 6,5 cm. Oba rada su djelo naih kujundija. U sakristiji se nalaze etiri posudice manjih dimenzija za mirisavo ulje. Sve su raene u sre bru, iznutra su pozlaene i pregraene (sa po dvi je pregrade) u tri jednaka dijela. Na kapcima su urezani Kristovi inicijali, dok su ostale plohe ispu njene stiliziranim ornamentima biljnog i geometriskog porijekla. Sa strana su bordure i urezana slova: O. C. V. Na podnoju jedne takve posudice

urezano je sljedee: Fojnicza G. G. 1849, a kod druge Kama 1863. Na pozlaenoj piksidi, koja je takoer rad do maih majstora, urezano je sljedee: FR. AUGUST MILETICH EP. i DAULIENS. VASC. PROBALS. o CONS. 1813. Srebrna samostanska kandila su venecijanskog porijekla. etiri komada nejednakih dimenzija (najvee je visoko oko 60 cm., dok mu je maksi malni promjer na sredinjem trbuhu 36 cm.) pretstavljaju solidne zanatske radove, a sadre i bo gatu dekoraciju stiliziranih ornamenata. Meu kandilima posebno mjesto zauzima primjerak na stao u radionici Ive Kalamuta (Sl. 20) jednog od posljednjih zlatara u Fojnici. Taj rad, nastao 1914 godine, pokazuje kakva je bila tehnika majstora filigrana prije nego e prestati i posljednji udar ekia u radionicama fojnikih kujundija. Neto se razlikuju krune koje su upotreblja vane za ukraavanje umjetnikih slika (na portre tima biskupa, na pr.) raene najee u tehnici iskucavanja. Uz toke, pafte, kriie i lanie na lazi se desetak takvih kruna u obliku povijene metalne ploe. Neke su signirane kao, na pr. 1. DEVO F. TH. M. 1794. 2. ZA: PRI: SAKRA MENTU: IVE: KRIL: 1822. 3. ZAVIT. B. D. M. 1820. U lijevom oltaru smjetena su etiri posrebre na svijenjaka venecijanskog porijekla. Prosjena visina im je 50 cm. Ovi trononi iraci, s nogama u vidu lavljih apa, imaju u osnovi po tri plohe u kojima je smjeteno ovalno polje. Na jednom polju obino se nalazi pozlaena i plastino sai njena Madona Immaculata, na drugom je (kod dva iraka) urezan natpis: ZAVIT TRAVNIK. Na treem polju, ali samo kod jednog svijenjaka, urezana je godina: 1824. Po Batiniu je fra Stje pan Markovi iz Doca naruio za potrebe crkve est ovakvih svijenjaka u Mlecima. 10
10

Batini, Franjevaki samostan u Fojnici, str. 141.

Sl. 19. Naviciela, kutija za ho stiju i ciborij

92

Sl. 20. Filigranske krune i kandilo

U sakristiji se nalazi drugih est svijenjaka prevuenih posrebrenom patinom meu kojima su neki i venecijanskog porijekla s utisnutim puncama i urezanim slovima AZ. ili RC. Po tehnikoj izradi ovi svijenjaci zaostaju iza onih sa oznakom Travnik. Na ovom mjestu vrijedno je istai i ona krasna izrezbarena vrata (vis. 192, ir. 91 cm.) ija je cje lokupna povrina prekrivena vegetabilnom orna mentikom. Loze sa cvjetovima od po deset latica ire se na sve strane. Na vrhu je znak kria. Ova vrata, smjetena u prostorijama samostanske mu zejske zbirke, pretstavljaju odlian primjer rezbar ske umjetnosti domaih majstora, najvjerojatnije onih iz okolice Konjica. Pored niza predmeta koji pretstavljaju veziva na svili, ohi i obinom lanenom platnu (marame, pekiri, stolnjaci), a to je veoma zanimljiv mate rijal za prouavanje narodne ornamentike i veza, u samostanskom muzeju se nalazi i jedan svileni vez orijentalnog porijekla s motivom damije u sredini (arhitektura koja potsjea na damije u Kairu). Vez je izveden bijelim svilenim koncem i tankom srebrenom icom. Ako bi u zapisu, koji se ponavlja 16 puta, znak 1001 trebalo shvatiti kao datiranje po Hidri, onda bi u tom sluaju imali pred sobom goblen iz 1592 godine. Vremenom je platno izblijedjelo. U zbirci su i jastuni gobleni, meu kojima se istie onaj to ga je izvezla Sestrina Elizabeta. M-a. 1. 8. 7. 6. Mp. P. M. Guiu. ili pak onaj lijepo izvezeni grb obitelji Vuii, sa signaturom: Wuii 8 Uenice kole Foinike 1876.

U zbirci se nalaze i diplome tampane na svili, odnosno na papiru. Svilena je tampana u Ankoni 1824, a diplome na papiru u Veneciji 1787, od nosno 1789. Nekoliko krasnih cigaraluka, lula i kutija za duvan raenih u filigranu su takoer primjerci zanatskog umijea fojnikih kujundija. K tomu pridolaze i drugi predmeti uvezeni sa strane, a ije bi nas opisivanje odvelo i odve daleko, to nije cilj ovog lanka. Izvrio sam samo pokuaj da predoim javnosti materijal koji sadri izvje sne umjetnike i historiske kvalitete i elemente, jer za nae prilike zbirka umjetnikih predmeta franjevakog samostana u Fojnici pretstavlja ve liku vrijednost, budui su veoma rijetki slua jevi da su na jednom mjestu sauvani tako brojni predmeti umjetnikog znaaja. Zbirka je do da nas rijetko spomenuta i nije istican njen znaaj osim u usputnim i sasvim sumarnim podacima koje nam je ostavio fra Mijo Batini prije vie od etiri decenija. To nije dovoljno, tim prije to je taj inventar osvijetljen samo sa historij ske strane, i to sasvim jednostrano, dok sa umjet nikog stanovita ovi predmeti nisu uopte obra ivani, niti je izvren pokuaj njihovog smjetenja u vrijeme i prostor. Nametala se zbog toga potreba za objavljivanjem ovih umjetnina i upo znavanjem javnosti s kulturnom batinom bosan skih franjevaca. Ovaj lanak pretstavlja pokuaj da se obradi i struno objasni depozit umjetnikog blaga u posjedu samostana u Fojnici, mada se ne moe reci da su sudovi, izreeni pri ocjeni pojedinih predmeta, konani i da ne e, moda, vremenom

93

pretrpjeti izvjesne promjene. Ovaka obrada je prije svega uslovljena tekim tehnikim stanjem pojedinih predmeta (osobito slika) na kojima je skoro nemogue provesti bilo kako prouavanje, a, s druge strane, k tomu je doprinio i nedostatak savremenih tehnikih pomagala. U prvom redu komparativnog materijala. Da bi slika o prikupljanju umjetnikih pred meta od strane bosanskih franjevaca bila potpu nija, posluiemo se nekim dokumentima koji e nam tu djelatnost potpunije osvijetliti. Jer inje nica je da je slika koju mi danas dobivamo o li kovnom blagu samostana daleko skromnija od one koju bi imali da tokom vijekova samostan nije doivio mnogobrojne tete koje su ostavljale po razne rezultate. Tegobe ivota pod Turcima, ele mentarne nesree (poari u prvom redu), razvla enje umjetnikih predmeta u druge krajeve ze mlje i njihovo ustupanje drugim institucijama, pr venstveno crkvenim, katolikim (u vidu poklona, darova ili prodaje) nanijele su neizmjerne tete. Kada se to uzme u obzir i k tomu dodaju pote koe s kojima su se franjevci borili prilikom uvoza umjetnikih predmeta u nae krajeve (uda ljenost, slabi putevi i nesigurnost pri prevozu) onda nam slika napora bosanskih ujaka izgleda jo vea i zaudnija. Ma kakvi bili rukovodei ra zlozi ovog skupljanja umjetnina, da li ih mi obja njavali praktinim razlozima i potrebama samo stana, ili smislom za umjetnost i eljom za ukra avanjem svojih enteriera, svejedno je, jer tu ima i jednog i drugog, ostaje injenica da su bosanski franjevci, tokom vjekova, pokazali smisao za na bavljanje i uvanje umjetnikih predmeta i ukus prilikom njihova izbora. Iz nekoliko dokumenata koji nam stoje na ra spoloenju i koje emo citirati slika tih napora s jedne strane i velikih materijalnih gubitaka s druge strane bie potpunija, a naa ocjena fra njevake kulturne djelatnosti u Bosni realnija. 1524. razorie Turci bosanske manastire Kognic, Sutiki, Kreevski i Fojniki... 15. 6. uini car Sulejman vojsku s kraglem bekim. Istoga godita na 5. miseca glugla udarie haramije na Fojnicu u dne pri (d) veergnu i ubie Franka Margitia i Luciu Miglakovi i mnoge ranie i Alaupovi(u) mnogo blago odnie iz sakri stije fojnike svekoliko srebro odnie ... 11 Fra Mijo Batini pie: 1 2 Kao to su bosanski franjevci izpred nevjernikih oiju uklanjali sv. moi, isto su tako zaklonili crkvenu odoru i po sue, zatim riee knjige, domae arkive i poku11 Dr. Josip Matasovi, Fojnika regesta, Spomenik LXVII Srpske kraljevske akademije, Beograd 1930, str. 107, biljeka 1. 12 Batini, Djelovanje franjevaca, sv. I, str. 129, 130.

tvo, koje su za sretnijih vremena dosta skupo nakupovali, a to sve predadu na postavu predstoj nikom susjednih samostana i njekim poznatijim svjetovnjakom. Nu kraj svega nastojanja, da ovake stvari ne dou u ruke plieneih i pustoeih tur skih opora, ipak su doli mnogi Turci do njih, ter to ne mogoe u svoju slubu upotrebiti, to kranskim trgovcem za malu cienu prodadoe. Al kada est ljeta kasnije bosanski franjevci po ee njeto slobodnije dihati pod osvojiteljevom vlau, svoje stvari natrag iskati, mnogi novi po sjednici ne htjedoe o tom nita uti, pak s toga bie prisiljeni pravi vlastnici ute se zatiti sv. stolice, a ova listom od 11. srpnja 1469. naredi svim nadbiskupom, biskupom, opatom te inim crkvenim dostojanstvenikom, da u stalnom roku sve ove predmete ine povratit Bonjakom, a koji ne htjednu posluati, takove neka izobe i dotle izobenimi oglasuju, dok potpuno ne povrate, to ne pravedno posjeduju. Dopua napokon, da se i svjetovnom oblau u tu svrhu poslue, ako im uztreba. Priduavaoci ovakih stvari iz peujske biskupije upueni su istim papinskim listom, da to predadu franjevcem boraveim u Jajcu, Jezeru, Grebenu i Glaju, a onih iz biskupija spljetske, kninske, krbavske, ninske, senjske i zagrebake da urue samostanom u Bistrici (Livnu?), Cetini, Varchriocu (Vrlika) Kninu, Karinu, Krbavi, Bicu, Otocu, Stiniznachu(?), Cetinju i Trsatu. Rieeni su meutim ove dunosti dalmatinska braa, kao lanovi bosanske vikarije, i oni trgovci, koji su od nevjernika iskupili (T h e i n e r: Mon. Hung. II. p. 409-11). U koliko je izvrena ova naredba, te u koliko su povraene ove stvari, nije nam poznato, nu svakako mnoga je bosanska dragocjenost ovim putem propala. Na drugom pak mjestu Batini navodi po Fojnikom ljetopisu i Fermeninu: Dne 10. travnja 1664., licem na Veliki etvrtak, obavivi braa sve obrede i sahraniv Presveto, saberu se u bla govaonici, da togod zaloe; najedno zapali se odak (dimnjak) i odmah plane cijeli samostan i crkva, te kroz etvrt ure ostadoe same ruevine tako, da je sve postalo plijenom bijesnoga ognja, izbavivi samo Presveto i neto opreega iz sakri stije. Tu se tada desio i biogradski biskup fra Mato Benli, koji jedva spasi brevijar i krinjicu, gdje su mu stajale biskupske isprave. On se i sva braa zaas naoe na ledini, u samoj redovnikoj ha ljini, bez ruha i kruha, kao netom od majke rogjeni. S crkvom i samostanom izgorie nebrojeni stara pisma, bogata knjinica i druge dragocjeno sti, a tu tetu gorko osjeti cijela redodrava, da pae i samo kranstvo ovih strana, budu je foj niki samostan bio glava redodrave i svima utoit,e kako to isti biskup alovito spominje. 13
13

Batini, Franjevaki samostan u Fojnici, str. 54.

94

. . . Ovi nepredvigjeni trokovi, osobito pak to se morala u isto doba podii i ogromna podzida pred crkvom (1889 g. opaska S. T.), debela u temeljima 6 metara, a visoka 12 m. pod nadzorom vladina vjeteka Lisijevia, prisilie ovdanju brau, da prodaju ugarskoj vladi paramentu (mis nicu) kralja Matije Korvina za 6.000 forinti, to 14 su sa alou unili. Imamo pri ruci jo jedan zanimljiv podatak o nizu drugih kujundijskih izraevina, koje su bile u posjedu samostana u Fojnici, a koje nisu ovdje opisane. Prema tome podatku te su samostanske starinske stvari poslate Preuzvienom Gospodinu 15 Biskupu Strossmaveru u akovo god. 1871. Evo popisa tih predmeta: 1. Kri jedan veliki, njeto od srebra, njeto od bakra pozlaen. S jedne strane na sriedi Propelo a na 4 kraka 4 Evangeliste. S drugu stranu na sriedi Isus posli Uskrsnutja, na vrhu Oroh, a na stranama i na dolnjem kraju 3 Marie. 2. Jedan Kale srebren, pozlaten iskien umjetno sa srmom i kamenjem. 3. Jedan Kale srebren, pozlaen, saliven sa prilikami Angjela na pasu i podnoju. 4. Jedan Kale srebren pozlaten. Starinski priprostit. 5. Jedan Kale srebren, pozlaten, kovan u pasu 3 kamena i 3 figure ove forme; 6. Jedan Kale kovan srebren, pod kupulom. i u pasu pozlaten. 7. Jedna Cazula (Paramenta) Velika Zelena, umjetno srmom izvezena, sa figurami Orlovah i tematima Ilirie. 8. Jedna Cazula uta, srmom i zlatom vezana, sa slikamih po sriedi. 9. Jedna Cazula crvena, po sriedi slike izve zene, a po kraju kadifa zlatom izvezena. 10. Jedna Cazula Crvena, nalik na prianju, po sriedi slike izvezene, na pletima propelo ve zeno. 11. Dvi tole Crvene Velike i Jedan manipuo. 12. Jedna slika Coena Domini Velika. Na istom mjestu objavljen je i sadraj pisma koje je trosmajer uputio provincijalu Gujiu (ori ginal se uva u fojnikom arhivu). Mi emo citi rati samo onaj dio koji se odnosi na fojniki sa mostan. Pismo je datirano 10. rujna 1871 i potpi sano: Va brat i prijatelj Strossmayer: 1 6 Sad imam jo njeto opaziti o kaleu i ruhu crkvenom. to se prvih tie, veom stranom svi su liepi i iz dobe, kojom je umjetnost u cvietu bila. Ja mislim veom stranom iz 16 stoljea. Ja sam dva zadrao (oba iz Fojnice opaska S. T.), da jih poblie pogledam, ostale sam natrag poslao.
14 15 16

Ova dva kalea ja bih ih natrag poslao, ali bi jih pako za kapelu biskupsku, ako bi Vi dozvolili za drao. U ovom sluaju razumije se samo po sebi, da bi ja slav. provinciu odtetio. Mogli bi il Vi sa mi cienu opredieliti, ili pako oznaiti stvari, koje bih Vam ja u zamjenu dati imao, ili bi ja to po vjetacih i po svom sudu uinio. Stvar, mislim, da vie prija biskupskoj kapeli, nego muzeju. U tom obziru, elio bih znati Vae iskreno i otvoreno mnienje. U katalogu stvari naao sam kale, ako se do bro sieam, srebren sa otajstvih Isusovih u reliefu. Taj bi me jako zanimao, za to bi Vas liepo molio, da bi mi ga zgodnom prilikom na pregled poslali. to se ruka crkvenoga tie ovdje su zadrane 3 kazule i stola i jo omanje njeke stvari. (Dvije kazule su iz Fojnice opaska S. T.). To su stvari iz staroga vriemena i pokazuju, da je na narod njegda u povoljnijih okolnostih na visokom stepenu izobraenosti bio. Stvari su neizmierno trpiele i po nevjetini poremeene. Jedna je poklon oevidni kraljevske kue, radjen po svoj prilici samom kraljiinom rukom i rukom njezinih dvorkinjah. Ostale dvie kazule zadrale su same slike, dost ve istroene, a sama stvar (materija) je promienjena. Ja u te stvari ponieti u Rim i viditi u dadu li se i u koliko popraviti i za sveanu porabu prirediti. I ruhu tomu, mislim, da je prije mjesta u kapeli kojoj, nego u muzeju. Za to u jih ja dati po mogunosti popraviti, i tad jih Vam povratiti, ili ako bi Vi privoljeli: ja bi jih za kapelu biskup sku zadrao i u dotinom inventaru kako bosanske oznaio, a Vama bi mjesto njih drugo ruho cr kveno po Vaoj volji napravio i poslao ... Uz tekst pisma objavljena je na istome mjestu i napomena Strossmayerova tajnika ure Gampera, da je biskup od priposlanih stvari zadrao sljedee: 17 1. Kri sa slikami. 2. Kale srebren i pozlaen kamenjem iskien. 3. Kale u pasu 3 kamena i 3 znaka 4. Kazulu utu srmom potkanu, raznim slikami po sriedi. 5. Kazulu crvenu, po sriedi slike vezene. Na kraju, sauvao nam se podatak, da je iz samostana otuivan i stari novac. Taj podatak iz god. 1874 sadri pismo biskupa Vujiia Periiu. gvardijanu fojnikog samostana: 1874. Brestovsko, 12. veljae. Biskup se Vujii o Periiu uljudno ispriava to nije otpisao; zahvaljuje mu na poslanim starim novcima, zove ga k sebi da urede sbirku numismatiku i da P. uzme, to sam nema, kao i podatke z a . . . 1 8
17 18

Ibidem, str. 126. Franjevaki vjesnik, god. 1931, str. 2425. Ibidem, str. 50.

Franjevaki vjesnik, god. 1931, str. 51. Matasovi, Fojnika regesta, str. 389.

95

RSUM

TABLEAUX ANCIENS ET OBJETS D'ARTISANAT ARTISTIQUE APPARTENANT AU MONASTRE FRANCISCAIN DE FOJNICA

L'auteur rsume l'histoire du monastre franciscain de Fojnica qui joua, depuis le XVe sicle, le rle le plus important parmi les autres institutions franciscaines en Bosnie. Les murs de ce monument culturel et historique abritent nombre d'objets intressants aussi bien du point de vue historique et pictural que du point de vue des conditions culturelles qui rgnrent dans ces rgions pendant plusieurs sicles. L'inventaire pictural du monastre est reprsent par une dizaine de peintures anciennes et deux ou trois sculptures sur bois. Les peintures sont pour la plupart de mdiocre valeur artistique et prsentent plutt un caractre documentaire. Les tableaux 4, 5 et 10 font exception. Le tableau n 4 porte la date de 1328. Le n 5 est un assez bel exemple de l'art baro-

que italien, alors que le n 10 illustre le talent de peintre du franciscain Miho Cuisa, qui vcut au dbut du XIXe sicle. Beaucoup plus important est le nombre d'objets fabriqus par des artisans d'art, en particulier les objets d'argent qui tmoignent de l'adresse artisanale des gens du pays. Les objets les plus jolis sont pour la plupart excuts en filigrane, technique qui tait alors le plus en vogue. Pour terminer l'auteur numre certaines circonstances (occupation turque, incendies, e t c . . . ) qui entranrent la disparition de certains objets d'art ayant appartenu au monastre, et cite cet gard des donnes concrtes.

96