SMAIL TIHI

STARIJE SLIKE I PREDMETI UMJETNOG ZANATA U KREEVSKOM SAMOSTANU

U uskoj dolini rjeice Kreevice, sjevero zapadno od Sarajeva (udaljeno pedesetak kilo metara), lei Kreevo, nekada poznato rudarsko mjesto i sijelo bosanskih kovaa, a danas varoica koja ivi u tiini svoje umovite okoline. Na zapadnoj strani naselja, na zavretku t. zv. fratarskog puta, smjeten je franjevaki samo stan sa crkvom posveenom sv. Katarini. Dananja crkva je novije zdanje, nastalo sredinom prolog vijeka na temeljima stare istoimene crkve (sl. 1). Po nekim izvorima samostan je osnovan kra jem 14. st. 1 Tokom svoje duge istorije on je u vie navrata ruen i obnavljan. Jedno od najveih ra zaranja dogodilo se 1765 godine kada je do teme lja izgorio samostan zajedno sa crkvom. Tom je prilikom unitena bogata biblioteka, arhiv, crkve ne dragocijenosti, samostanska blagajna i druge vane starine. 1853 g. sagraena je nova crkva na starim te meljima. Idejni plan za novogradnju sastavio je fra Andrija Kujundi, jedan od poznatijih la nova kreevske zajednice. Plan je zasnovan pre ma uzoru na rimsku crkvu sv. Petra u okovima. Kujundieva crkva je, dakle, zamiljena kao trobrodna bazilika, ija je glavna laa, bez apsi de, duga 32 m, a iroka 15 m. etrnaest kamenih stupova, povezanih lukovima, odvajali su glavnu od pobonih laa (sl. 2). Bio je to smion pothvat skopan sa znatnim rizikom, koji je utoliko vei to ga je preuzeo na sebe na domai ovjek, koji nije imao za taj posao strune spreme. Na crkvi je 1924 g. graditelj Karlo Parik izvrio izvjesne prepravke u smislu tada ve zastarjele stilske purifikacije, ime je uvelike ohladio toplu intimnost interieura. Ovom, inae vjetom graditelju, omakla se velika pogreka kada je u statiki slabi kor crkve dao postaviti ogromni kameni oltar, koji svojom teinom uvelike utie na slijeganje zidova ovog dijela graevine.
1 Fra Ignaciie Struki: Povjestnike crtice Kreeva, Sarajevo 1899 g., str. 40.

Crkveni kor je danas u vrlo tekoj situaciji. Usljed sputanja tla apsidalni su zidovi popucali, tako da postoji direktna opasnost njihovog ru~ enja. Fratri kreevskog samostana, poznati bosanski ujaci, bili su redom ljudi iz ue kreevske oko lice. Bili su to ilavi, otporni ljudi, kolovani ve inom u Zapadnoj Evropi. Ponekom od njih usa dio se ve u kolskim klupama interes i elja za to veliajnijim ureenjem svoje vlastite crkve u umarku na padinama Ina. Ta ambicija, koju nam naroito ilustrira djelo fra Andrije Kujundia, bio je faktor koji je potsticao na prikup ljanje kulturno-umjetnikih predmeta, koji su postali sastavni inventar samostana, a o emu upravo ovdje elim da progovorim. Isuvie esta razaranja i pustoenja otela su nam tokom vijekova mnogi dragocjeni dokument prolosti ove, u punom smislu rijei, kulturno-umj etnike riznice. Pred nama danas stoji tu tek jedan mali dio tog blaga, sauvan bilo sluajno ili uz velike rtve. Iz dokumenata vidimo da je mnogo toga ve pro palo ili otueno. Pojedini predmeti koji su se do danas sauvali pretstavljaju vrijednosti same po sebi, pa i kao fragmenti jedne velike cjeline svje doe o kulturno-historiskim zbivanjima tokom nekoliko vijekova prolosti Kreeva. Likovno blago kreevskog samostana sainja vaju uljane slike na platnu, kojima se pridruuje izvjestan broj predmeta umjetnog zanata. Slike su uglavnom veeg formata, najveim dijelom djela venecijanskih majstora iz vremena baroka. Naalost, najvei broj slika je u vrlo sla bom tehnikom stanju, emu je uvelike doprinio i akademski slikar Gabriel Jurki. On je, naime, 1930 godine ondje izveo radikalnu restauraciju, cako da je na mnogim slikama unitio tragove prvobitnih namaza. Zbog toga ove slike pretstav ljaju sa konzervatorskag stanovita problem za sebe, ijem se rjeavanju mora prii u to blioj budunosti.

195

I. SLIKE VENECIJANSKOG PORIJEKLA 1. Odmah iznad zapadnog ulaza, sa unutar nje strane zida, postavljena je slika U z a a e M a r i j i n o (sl. 3). Ulje na platnu, vel. 210X100 cm., rad nepoznatog venecijanskog majstora iz vremena kasne renesanse. Slika je uokvirena u dosta bogato pozlaeni okvir, fine izrade. Po kompozicionoj zamisli, ona potsjea na po znatu Assuntu velikog venecijanskog slikara Tiziana, koja se nalazi na oltaru crkve S. Maria dei Frari u Veneciji, a raena je u periodu umjetnikovih velikih oltarnih kompozicija. Tizianova Assunta ralanjena je na tri reda i postavljena u jednom planu bez naznake dubine prostora. Kreevsko Uzaae ralanjeno je u dva reda i takoer postavljeno u jednom planu. Kod obje slike sve je rijeeno reljefno, s naglaenim patosom religiozne idealizacije. Poletna kretnja mla dolike Bogorodice, noene od anela, i zanos gle dalaca u prvom planu, otkrivaju Tiziana kao umjetnikov veliki uzor. Ali lik Madone Kreevske Assunte nema one izraajnosti i snage slav nog venecijanskog umjetnika. Njena okrugla gla vica sa smeom kosom, razdijeljenom po sredini, sa smeim oima, polukruno povij enim obrvama i vanredno lijepim tankim nosom, ima skoro djeji izgled. Slikar kreevskog Uzaaa nije uspio da postigne ideal ljepote Tizianovih Madona, a i ono to je i bio postigao, danas je ve izgubilo na svo joj vrijednosti usljed kasnijih premaza restaura tora. Polet Tizianove Madone u oblacima, noene i okruene mnotvom malih anela, daleko nadmauje svojim ritmom Madonu iz Kreeva, ija je kretnja zaustavljena uprkos poleta lijepo modeli ranih anelia, barokno povijenog tijela Madone i njenih draperija. Kreevska Madona obuena je u dugu crvenu haljinu sa polukruno izvedenim izrezom na prsima. Opasana je tankim pasom na nain Ti zianove Madone, dok tamnoplavi ogrta pada od lakta desne ruke preko koljena desne noge. Boje, one snane boje Tizianove crvenomodre skale, ovdje su umrtvljene kasnijim premazima. Svakako da i u gornjem dijelu slike ima ne ospornih kvaliteta (divno modelirani anelii i izbalansirana kretnja Madonina lika), ali kvali tetno je bolji njen donji dio. Zapanjeni gledaoci udesnog dogaaja su realistiki likovi uzeti iz ivota, a ne metafiziki simboli. U tim likovima se, bez sumnje, osjea Tintorettov upliv, koji znai punu afirmaciju plasticiteta i volumena. Sve je raeno iroko, sa slobodnim potezima ki sta, tijela su snana, upravo gigantska, kontraposti smioni, a oblici modelirani bojom. Zato poreenje sa Tintorettovom slikom udo

Sl. 1. Franjevaki samostan u Kreevu (Foto: Topi, 1907. g.)

Sl. 2. Unutranjost samostana (Foto: Topi, 1907)

196

sv. Marka iz venecijanske Akademije pokazuje izvjesne slinosti likova, tako da ena sa djete tom (u desnom uglu slike) i leda mukarca lijevo imaju veliku slinost sa naim likom u desnom uglu slike, u njegovim michelangelovskim leima i snanom pokretu tijela. To je onaj isti lik sa vanredno lijepom bijelom bojom svoje odjee, koji ujedno daje i koloristiki akcent slici. I tu je, meutim, slikar kreevskog Uzaaa sposo ban da rijei tek pojedinane portrete. Anatom ska greka ispruene lijeve ruke gledaoca iz pr vog plana je rezultat kasnijih prepravki. Po kompozicionoj zamisli, po tretmanu likova i kolorizmu ova slika pripada razdoblju veneci janskog slikarstva druge polovine 18. st., t.j dobu kasne renesanse. Ona spada u krug majstorskih ostvarenja slikara svrstanih oko Tiziana i Tintoretta. Po likovnim kvalitetima slika pretstavlja bolju umjetniku kreaciju. Neku bliu atribuciju zasada je nemogue dati, jer je slika premazima znatno oteena. 2. Nasuprot Assunti, na pilastru lijeve pobone lae nalazi se P o s 1 j e d n j i s u d (sl. 4). Ulje na platnu veliine 180X150 cm. Sli ka je, uglavnom, dobro sauvana iako je prilino potamnjela. Kompozicija je podijeljena u tri zone, jednu iznad druge, a svaka od njih u po tri grupe li kova. Ovaj prikaz ima, moda, i dublje simbo lino znaenje, te bi trebalo da pokazuje tri crkve: gornji red pretstavljao bi crkvu pobjed nicu (slavnu), srednji red crkvu koja vojuje (mi litans), a donji crkvu koja trpi. Dominatna je figura Krista postavljenog na oblaku u sredini gornjeg reda. Lik je u ivahnom pokretu, ogrnut u crvenkasti ogrta prebaen preko lijevog ramena, koji se iza lea pojavljuje jednim svojim krajem kao da je vjetrom pokre nut. Druga strana ogrtaa prekriva donji dio Kri stova tijela. Prsa i desna ruka zamahnuta u pravcu neba ostali su nepokriveni. Oko glave sjaju sunani zraci. Noge su u nejednakom polo aju pa se ini kao da glavna teina tijela poiva na lijevoj. Ispod desne ruke (odozgo prema dolje) protee se natpis: VENITE BENEDICTI PATRIS MEI. Ispod lijeve ruke je natpis: ITE MALEDICTI IN IGNEM AETERNUM. Desno od Isusa klei Marija, kao predvodnica vee grupe lica, meu kojima se mogu raspoznati: pape, dudevi, kardinali, redovnici (sl. 5). Lijevo od Krista je mladoliki arkanel Mihajlo sa malim krilcima, sa kratkim u vis podignutim maem u desnoj i va gom u lijevoj ruci. Iza njega je vea grupa liko va koji sjede i koja ispunjava gornji lijevi ugao slike. Meu prvima se raspoznaje sv. Petar sa kljuevima u rukama, razni muenici, djevice i ostali. U sredini drugog reda je kor anela sa tru bama, otvorenim knjigama u rukama i velikim drvenim kriem po sredini grupe. Aneli sa tru bama objavljuju kraj svijeta (sl. 6). Ispod te gru-

Sl. 3. Uzaae Marijino

Sl. 4. Poslednji sud

197

pe je natpis: VENITE. AD. IVDICIV. DOMINI. Desno od anela sviraa je skup izabranih, me u kojima se istiu redovnice i redovnici. Svi oni dre sklopljene ruke na prsima i oekuju osudu. Lijevo je grupa grenih, meu kojima se istiu mletaki graani u prvom planu. U ovoj grupi je nekoliko karakteristino prikazanih u silueti avolskih rogova, poredanih pozadi grupe (iznad glava grenika). I dok je grupa izabranih spo kojna i u mirnom iekivanju osude, greni su izbezumljene pojave, razrogaenih oiju i iroko otvorenih usta. Nije to nikakvo udo kada se vidi kako, pred oima te grupe, avo odvlai jednog izmeu njih u pakao, prikazan u desnoj polovini donjeg reda. Pored pakla, u kome se jasno ocrtavaju raznolini postupci avola sa svojim rtvama, prikazano je i podizanje mrtvih iz grobova (sl. 7) sa scenama djelovanja anela i ljudskim likovima (u lijevoj polovini donjeg reda). Izmeu pakla i ovog drugog prizora dat je u obrsima prikaz pokojnikih dua. Likovi su prikazani u konturama (kao bijele take i linije na crnoj pozadini). Uprkos nekoliko skupina i mnotva likova sli kar je ostvario sasvim preglednu kompoziciju. Nekoliko meusobno razliitih prizora stopljeno je u jedinstvenu scenu. Mnotvo ljudskih fiziono mija, gdje ima i nekoliko portreta, ne ini neku neorganiziranu gomilu ve svaki lik ima svoje odreeno mjesto. Ima tu i prilian broj abloniziranih likova, ali i naznaenih individualnosti. Ravnotea kompozicije postignuta je dodavanjem grupa na obje strane sredinjeg prizora, to umjet nik ini za svaki red posebno. I dok su etiri vee grupe likova smjetene u krajevima gornjeg i srednjeg reda relativno mirne, ivo pokrenuti donji red i polet Kristova tijela u vrhu, objedi njeni kroz grupu anela sviraa, daju trougao akcije. Boje su tipino venecijanske, gdje domi nira crvena na osnovu polariteta crveno-plavo. Izvjesna poreenja sa slikama talijanskih majstora iz vremena kasne renesanse i baroka dovode nas do nekih poznatih imena. Tako ako bi uporedili Posljednji sud u Salla della Scrutinio u Veneciji, rad Jacopa Negretti zvani Palma il Giovane (1544 do 1628) sa naim Kristom, onda emo lako nai prilinu slinost u tretmanu i po loaju Kristova tijela, njegovog stava, ruku i draperija kao i izmeu likova Marije s nae i Palmine slike. Kada s k tomu doda i tipian venecijanski kolorit kreevskog Posljednjeg suda, onda vje rojatnost atribucije u blizinu Palminog kruga i samog Palme nije nemogua, ak je najvjerojatnija. Palma il Giovane je Tizianov uenik, koji je imitirao svog uitelja, a takoer i Tintoretta. U tom imitiranju Palma nije uspio da sauva svoju punu individualnost, ali je ostao dobar kolorist koji produava Tizianovu tradiciju. U Dalmaciji,
Sl. 5, 6, 7, Posljedni sud, detalji.

u Zadru, Splitu, Trogiru, Hvaru i ibeniku ima prilian broj Palminih slika razliitog kvaliteta. Jer (kako navodi Marko Boschini) u Palminom krugu bilo je sedam slikara koji su po svom radu bili toliko meusobno slini da je danas veoma teko razlikovati njihova djela. Ta grupa slikara izradila je mnotvo slika u cilju njihovog unov enja, to je naravno za sobom povuklo i gubitak kvaliteta. Ali izmeu veeg broja slika u Dalmaciji koje se pripisuju Palmi ili njegovim sljedbeni cima i prijateljima Posljednji sud iz Kreeva pretstavljao bi bolju umjetniku realizaciju. S obzirom na izloeno, nije iskljueno da je, moda, i ova slika kupljena negdje u Dalmaciji, a ako ne, onda je dola izravno iz Venecije. Ra dikalnije ienje dalo bi neki blii sud, makar i sada ostaje injenica da ovu sliku treba ubrojati u radove nastale u doba venecijanskog ranog ba roka. Prilikom restauracije 1930 godine slika je ostala uglavnom poteena od dodatnih premaza. 3. Neto dalje od Assunte, na istom zidu, nalazi se moda najkvalitetnija slika kreevskog samostana KRUNISANJE MARIJINO (Madona na prijestolju sa svecima). Ulje na platnu vel. 150 X 160 cm (sl. 8). Na neto povienom, zaobljenom postamentu sjedi divan lik Madone, sa glavom malo unapri jed pognutom i pogledom sputenim prema zem lji. Smei veo, koji pokriva glavu, sputa se pre ko oba ramena u zavojima koji se spajaju na prsima. Madona je obuena u crvenu haljinu s ogrtaem. U desnoj ruci je srebreni kale, da nas teko oteen ivanjem jedne zakrpe na tom mjestu. Ispod ogrtaa su crvene papue. U razmaku njenih nogu, oslonjen na tijelo svoje majke, stoji mali Isus, obuen u bijelu tuniku, dok mu je preko desnog ramena prebaen crveni ogrta koji pada na zemlju. Dijete je slobodno rairilo svoje ruice tako da u lijevoj aci dri kruku, dok mu je desna otvorena. Pogled oiju je neodreen, kosa smea, gusta, kovrasta i raeljana; elo jako i muevno, nos kratak i prav, lijevo oko otvoreno dok je desno (vjero jatno uslijed oteenja) poluzatvoreno. Tijelo snano i konzistentno. Desno od Madone je sv. Roko u smeem sveenikom habitu s desnom rukom sputenom niz tijelo, a lijevom na prsima. U oslonu na lijevu ruku svetac dri veliki tap. Kosa je kovrdava i pada na lea. To je snaan muki lik, markantnih crta, sa jako otvorenim oi ma. Pas sa zavrnutim repom ispred sveca je reali stiki prikazana ivotinja u slobodnoj kretnji, sa crvenkastom koom i bijelim mrljama preko nje. Lijevo od Madone je drugi svetac sa bijelom bra dom i brkovima, po svoj prilici sv. Ilija, sa plamenim maem u desnoj ruci i velikom zatvorenom knjigom ispod miice lijeve ruke (sl. 9). Starac je zaogrnut u bijelu togu, koja pada preko glave do stopala. Nabore toge, koji prirodno padaju, pri-

Sl. 8. Krunisanje Marijino

drava svetac prstima lijeve ruke. Realizam obi ju linosti pada osobito u oi, a bijela odjea sv. Ilije daje koloristiki akcenat slikarskom platnu. Iznad svih likova lebde tijela dva anela djeaka. To su neobino lijepi likovi, koji u lijetu prinose Mariji krunu na glavu. I aneli su u odjelcima. Iza njih se u pozadini naziru crvene podignute zavjese, koje otvaraju neki imaginarni prostor. itav prizor djeluje monumentalno; stvoren je utisak uzvienog, s atmosferom ispunjenom me kim i sentimentalnim ugoajem. Dranje madone je predano i edno, usklaeno jednostavnou ci jele scene. Osnovno slikarsko htijenje je ist i od mjeren prostor, tiina i tedljivost u ukrasima. Posebnu panju gledalaca privlai lijepo lice Madone (sl. 10.). Na prvi pogled ova fiziono mija potsjea na Leonardov milanski krug, na slina lica G. A. Boltraffia, Cesare da Sesta i dru gih. Ali, najveu slinost ima ona sa tipovima Correggiovih madona, bilo sa Madonom sv. Fra nje iz Drezdena, sa onom sv. Sebastijana ili oso-

199

bito sa Madonom sv. Jeronima zvanom Dan iz Pinakoteke u Parmi. To je puna slinost fizio nomija, skoro kopija glave poznate Madone. Antonio Allegri Correggio (14891534) je po znato ime talijanske visoke Renesanse, koji je vrlo rado slikao temu sv. Konverzacije sa Madonom na tronu preuzetu od Venecijanaca. Veina njegovih likova su pojave idealne ljepote, blagi u izrazu i njeni u inkarnatu. Takav je i lik nae Madone. Snani likovi sa strane mogli bi se donekle objasniti Mantegninim uticajem, mada nije dokazano da li je mladi Correggio bio na na uci kod ovog poznatog quattrocentiste. I dok se u licu Madone osjea jak uticaj Leonarda (a Cor reggio je zbilja bio pod prilinim Leonardovim uplivom), a u temi sv. Konverzacije, kolorizmu slike i likovima svetaca pribliavanje Veneciji, dotle je lik Krista teko definisati (sl. 11). Neobina je konzistentnost tog snanog tijela, bujnost te guste, crne, kovrdaste kose, a tako isto i odjea na nje mu, to su sve znaci koje je teko pripisati nekom poznatijem majstoru. Ova slika nije, po svojim likovnim kvalitetama, slaba umjetnika kreacija, ve ostvarenje nadarenijeg umjetnika ili realiza cija nekog osrednjeg majstora nastala kao rezul tat njegovog najsrenijeg trenutka. Tiha gesta desne ruke i pogled oboren prema zemlji daju djetetu posebnu dra. Na osnovu izloenog, slika je mogla nastati u vrijeme talijanske visoke Renesanse, tj. u doba prve polovine 16 st., ali mjesto gdje je ona mogla nastati teko je bar zasada utvrditi sve dotle dok se ne izvri temeljito ienje slike. Zasada izgle da kao da je slika nastala negdje u krugu oko Correggia ili pak negdje u zaleu Venecije. Na slici je nekoliko zakrpa, a usto je i neto podrezana sa strane, prilikom preudeavanja na novi okvir. Pri dnu postamenta je sljedei natpis: OVO JE PRILIKA OD DOBROCI... od Fra MATE KOGNICANINA APRILA. Na. K. M. 1708 Vjerojatno se podaci ovog natpisa odnose na vrijeme dolaska ove slike u samostansku crkvu u Kreevu. Nain na koji je ona tamo dola za sada je teko utvrditi, budui da se nije mogao arhivski slijediti ivot i rad fra Mate Konjianina. 4. Na desnom oltarnom zidu nalazi se veli ka (200X200 cm) uljana slika Raspee sa Mari jom, sv. Ivanom i Marijom Magdalenom (sl. 12.). Od dna do vrha sliku presijeca veliki drveni kri koji, na taj nain, dijeli prizor na dvije jed nake polovine. Na kriu je prikovano Kristovo tijelo s nogama postavljenim jednom preko druge i koljenima malo pomaknutim udesno. Anatomski dobro rijeeno mrtvo tijelo preko ijih je bo kova prebaena uska pregaa vrsto je pribi jeno uza stup, usaen u kameno tlo. Neposredno uz podnoje kria je posudica za mirisavo ulje.

Sl. 9, 10, 11. Krunisanje Marijino, detalji.

200

Na glavi Isusa je trnov vijenac; glava je opute na, a niz lice tee krv. Uz klonulo tijelo zausta vio se mali aneo u letu sa crvenkastim povezom oko trbuha i kaleom u ruci u koji hvata krv iz desne strane Kristovih grudi. Desno od Krista je Marija, veliki lik, skoro u naravnoj veliini, obu ena u crveno-smeu stolu i plavi palij, dok joj velum pada s glave na ramena. Na nogama su joj sandale. Tijelo je povijenio u obliku S linije s laganim kontrapostom lijeve noge. Marija je sklo pila ruke na trbuhu, a tupim pogledom oiju (to je, moda, posljedica premazivanja) gleda Krista. Lijevo od Krista u prednjem planu sjedi Magdalena sa rukama rairenim ustranu. Duge, raspletene kose padaju joj sa obje strane glave, preko prsa, do ispod pasa. Slikar je izveo posao sa potezima kista u duinu, na na'n dugih krivudavih linija (ovo isto i kod vela Marijina). Svoje lijepe iroko otvorene oi i kratak nos okrenula je prema Kristu kao da hoe da pokae svoju tugu i suut. Svetica je obuena u zelenu haljinu sa irokim crvenim pasom preko nje i platom pre baenim preko nogu. Iza Magdalene, u drugom planu, je sv. Ivan, lik vanredne ljepote i muevnosti, sa bijelim rupcem u desnoj ruci. Svetac je u divnom otklonu svog tijela od Krista, ali sa glavom okrenutom prema njemu. Na svecu je pla va koulja i crveni ogrta. Pri dnu slike, u drugom planu, u lijevom uglu nazire se grad Jeruzalem,, a u sredini je pokre nuta grupa ratnika na konjima, dok se u dalekoj pozadini, u sumraku veeri, probija sunce izmeu natmurenih oblaka na nebu. Raspee pokazuje svu slobodu komponiranja, snagu komponiranja dramatskih prizora s ideal nim ljudskim likovima, koje svijetlo modelira u snanom reljefu. Ima na tom djelu, duboko proe tom patosom. nekoliko divnih pojedinosti, dva, tri lika u individualnim akcijama, dok cjelina, kon centrirana oko kria, odie jedinstvenim ritmom. Tragika religiozne legende je monumentalna i uzviena drama doarana bojom i svjetlom. Ali ta boja nije dekorativna, ona je sasvim podre ena drami, koja se tu zbiva, dakle, sadrajnosti djela, tako da gledalac sliku doivljava u cjelini, jedinstvenim zahvatom. Po svojim likovnim kvalitetama slika pripada nekom venecijanskom majstoru iz vremena kasne Renesanse ili iz doba ranog baroka. Uporedba sa Tizianovom slikom Oplakivanje Krista iz Venecijanske Akademije, koja je nastala u starakoj fazi umietnikova rada, tj. u vremenu izmeu 15501576., pokazuje dosta slinosti u tretmanu Kristova tijela, odiee i kontraposta figura, a oso bito kose i izraza lica. Meutim, slika ima jo vie baroknih elemenata. Poreenje s Raspeem ve spomenutog Jacopa Palme il Giovane, a koje se nalazi u crkvi Ca' d' Oro u Veneciji pokazuje slinost u tretmanu pejsaa, atmosfere a i samog Krista.

Sl.

12.

Raspee,

detalj

No, teko je dati neki zakljuan sud i sa sigur nou odrediti tko je autor slike prije svega zato to je i ona pretrpjela radikalna premazivanja a i zato to nedostaje potreban komparativni materijal. Slika je bila jo veih dimenzija, ali je podeavanjem za okvir podrezana tako da nedostaje vrak kria, ivica Marijina plata, a i signatura, pri dnu, nije u cijelosti sauvana. U donjem desnom uglu nalazi se sljedei natpis: OVO UINI P. DEFINITOR FRA MARTIN NI KOLICH IZ KRESEVA 1770 U Ljetopisu franjevakog samostana u Kree vu (Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1917., str. 64 i dalje) spominje se kako je 30. (januara) neki Aneo Glava iao u Neretvu bolesnici Kreii, a da su s njim poslana dva ovjeka, ispred samostana, sa konjima sve do Posuja da bi do veli asnog Martina Nikolia, tadanjeg definitora, koji je u mjesecu augustu otiao u Veneciju radi lijeenja bionjae na oku, ali se isto tako smatra da je fra Martin tamo nakupovao i mnogo sveto posue za crkvu . . . Dalje (Gl. Zem. muzeja, str. 65) slijedi:... Dne 7 (februara) vratio se asni otac Martin Nikoli sam iz Venecije kamo je otputovao jo prolog augusta zajedno sa asnim ocem Domini kom Batviem. On se vratio sam sa Jakobom Bonjakom iz Posuja ne nosei nikakve svete opreme koju je u velikom broju nabavio za nau novu crkvu potroivi oko 100 zlatnika; ali zbog straha od razbojnika za koje se inilo da krstare po putevima oko Splita svu (opremu) je ostavio u kui kod nekog svjeara. Donio je ipak mnogo cantus chartas (nota), koje su ovdje bile potrebne na koru (jer su stare) izgorjele.

201

 . . . Istog dana (30. maja) pade toliko eljena kia a na veer se vrati i reeni otac defnitor iz Splita odakle donese na pet konja svetu crkvenu opremu jo lanjske godine nabavljenu u Veneciji, to jest dvije vee slike za oltare: presvetog Ras pea pod kojim je alosna majka, sv. Ivan i Mag dalena sa svojim stupovima i ukrasima, tako i sliku sv. Franje i drugih svetaca njegova reda, i stupove za oltar Majke Boije; dva zvona, jedno od 20 oka, a drugo od 13, est mjedenih svije njaka, tri lampades (lampe), est cvjetova, krini put i ostale sitnice. (Gl. Z. M. str. 69. Pod vukao S. T.). Nema sumnje, dakle, da se tu govori i o naoj slici, za koju na taj nain imamo dokumenat da je kupljena u Veneciji 1770 g. za zlatnike Kreevskog samostana i da je preneena na konjima (1771 g.) u Kreevo. A da je to tako bilo potvr uje i jedna mala broura, koju nisam mogao do biti u originalu, a koja se nalazi kod jednog la na obitelji Nikoli. U asopisu Franjevaki vijesnik, iz 1931 g., dr. Rastislav Drlji dao je pri kaz te knjiice na strani 248. Navodi se da je to neznatna knjiica (po svom formatu), ali da je ipak jedan prilog istoriji i bibliografiji bosanskih franjevaca. Knjiica je izdana pod naslovom: Spomen redovnikah iz obitelji Nikoli i njihova dobroinstva. Iznio je na vidjelo otac Mihovil Nikoli iz Kreeva 1870 o. tampana je u Splitu u tiskari Ivana Krstitelja Soregotti i ima svega deset stranica. U predgovoru pod naslovom Potomstvu ogle dalo autor veli: Ovdje teim pokazat dobroin stva jednog dobre uspomene redovnika, koji zna jui ta e re trudit se za stanje, i za obinu redovniku, koe je sin bio znajui to e rei sla va boja i korist svoga puka, rtvova onu njekoliinu svoje uboge imovine tek njeke stvari iz

Mletakah ovamo doprinese Crkvi Kreevskoj god. 1771. U daljem tekstu autor govori o putu fra Martina Nikolia, svog strica, u Veneciju da lijei na oku bionu. On je tamo kupio razne stvari i spre mao se da ih dopremi u Kreevo. Bojei se globljenja od turske vojske, ostavio je robu u Splitu a on se ustavi u Posuju, gdje je pokopao svog brata koji je ba tada umro. Na pet konja je on kasnije dopremio robu iz Venecije, i to: dvije ve like slike za oltar, jedna propetog Spasitelja sa Magdalenom i Ivanom, druga sv. Franje, Bone i Klare uz ostale svece franjevakog reda, (Podvu kao S. T.), dva stupa za oltar, dva zvona, jedno od 20 a drugo od 13 oka, est svijenjaka od tua, tri lampe i slike za Put kria. Fra Mihovil Nikoli nabraja nadalje i svojih 29 darova ovoj crkvi meu kojima su najvaniji: dvije slike Srca Isusova i Gospine, slika sv. Mihaela arkanela, kip sv. Mihaela i Bl. Djevice Marije, vrtao pod Kreevom. I iz ovog priloga izlazi da je naprijed opisano Raspee kupljeno u Veneciji i dopremljeno na ko njima. Ovaj drugi izvor vjerojatno se oslanja na ranije pomenuti Bogdanoviev podatak, koji sko ro u cijelosti ponavlja. Osim ove dvije oltarske slike nita vie nije ouvano. To to su ove dvije slike kupljene tek u drugoj polovini 18. st. ne treba da bude i faktor kod utvrivanja njihove starosti, kako se to esto mo e uti pri izricanju takvih sudova od strane lica koja to zakljuuju na osnovu signatura, bez ula enja u likovnu analizu umjetnikih djela. Jer fra Mato Nikoli mogao je ove slike da kupi i onda kada su one bile ve prilino stare. Prilikom inventarisanja neke crkve, koja je htjela da se obogati novijim i boljim stvarima, stare slike su ili prodavane ili poklanjane. Ove dvije su kup ljene. Najzanimljiviji je od svega transport, a to je u svoje vrijeme pretstavljao prilian napor. 5. Istovremeno kada i Raspee donesena je u Kreevo slika sv. Franjo, Bono, Klara i ostali sveci franjevakog reda (sl. 13), postavljena na suprot Raspeu, na liievom zidu oltarskog prosto ra. Slika je velika: 200X180 cm. Na jednom zidu, u sreditu slike, sjedi sv. Fra njo sa rukama na prsima kojima pokriva ranu na srcu. Svetac je u slubenom habitu sa glavom okrenutom dolje, sa pravim, dugim i uskim nosom, kratkom kosom i sputenim onim kapcima. On je centralna taka, kompoziciono sredite slike u kojemu se sijeku dijagonale ovog baroknog rada. Desna sveeva noga, obuena u apostolke, vrsto je oslonjena na stepenicu, do koje je postavljen ivo pokrenut mali aneo sa zelenim krilima i platem, privrenim uz tijelo pomou crvenog gajtana. U rukama anela je biskupska mitra, ispod plata biskupski tap, to sve pretstavlja simbole biskupskog poloaja. Ovi atributi pripa-

Sl. 13. Sv. Franjo, Bono, Klara i ostali sveci franjevakog reda

202

daju sv. Boni, onom debelom ovjeku desno od anela, koji u desnoj, niz tijelo sputenoj, ruci dri zatvorenu knjigu sa crvenim koricama (sv. Bono je doktor teolokih nauka). Obuen je u tamni talar oivien ljubiastim biskupskim gaj tanom. Lijevu ruku je podigao u visinu prsa sa dlanom okrenutim prema gledaocu. To je muki lik pun unutranje snage. Iza njega, u prolazu zida, su dva sveca od kojih jedan okrenut leima prema sv. Boni sa rukama sklopljenim i podi gnutim u visinu lica gleda nebo gdje u oblaci ma lebde poprsja anela od kojih jedan nosi mon strancu. Lijevo od sv. Franje je druga grupa svetaca (dvije ene i dva mukarca). Svetice su u prednjem planu. U kleeem je poloaju sv. Klara sa ciborijem u desnoj ruci, dok je lijeva ruka opruena malo u stranu, prema dolje, sa rairenim prstima ake. Na glavi joj je tamni velum, a ispod vela bijeli kornet. Preko slubenog habita je svijetlosmei kapular, iznad kojeg je sivo-zeleni plat. Iza Klare klei sv. Janja s rukama na prsima i pogledom prema zemlji. U drugom planu, iznad svetica, su dva sveca od kojih sv. Ante sa ruka ma pridrava dijete Isusa postavljeno na pelenici. Drugi svetac prigrlio je veliki drveni kri glavom i desnom rukom. itava radnja dogaa se na nekom zidu do koga vode kamene stube sa nekoliko stepenica. (Slika bi, moda, trebalo i simbolino da pretstavi ozdravljenje crkve pojavom franjevakog reda?). Dijagonalna kompozicija pojaava radnju, likovi su ivo pokrenuti, geste raznolike. Boje su tamne sa dominantom na smeoj. Nebo oblano i tmur no. Likovi monumentalni i lieni svih suvinih ukrasa, to daje slici kvalitet vrlo dobre likovne realizacije. Osobito je zanimljiva kompozicija, koju je sl'kar rijeio velikom vjetinom postavljujui po tri figure u tri paralelna reda. To je puna barokna slikovitost postignuta novim sred stvima boje i svjetla. Za razdvajanje svetaca, kao kompoziciono sredstvo, povueno je nekoliko svi-

Sl. 14. Sv. Franjo, Bono, Klara i ostali sveci franjevakog reda, detalj

jetlih horizontala koje treba da znae zavretak zidnih pregrada, da bi sv. Franjo mogao da sjedi i da se umjetnik ne bi morao posebno da zabavi problemom perspektive. Po svojoj likovnoj kompoziciji slika pripada vremenu ranog venecijanskog baroka (sl. 14). U cjelini slika je uglavnom dobro ouvana, uprkos kasnijih, dosta debelih namaza i est za krpa na platnu. 6. Na koru je P o s l j e d n j a v e e r a , ulje na platnu, vel. 300X105 cm, prikazana u tra dicionalnoj kompozicionoj emi venecijanskih po sljednjih veera. Za dugim stolom,, prekrivenim sivim stolnjakom, razmjeteni su apostoli u grupama, uzbueni

Sl. 15. Posljednja veera

203

i pokrenuti (sl. 15).* Radnja se dogaa unutar jed nog prostora oivienog stupovima. Prednji plan slike ispunjen je figurom malog psa u hodu i jed nom veom bocom, koja sama za se ini lijepu mrtvu prirodu. Ispod arafa ispruila se maka. Scena je obasjana lampom sa etiri ulja nice. Lampa je objeena o strop, tako da odostrag oblij eva likove bijelim svjetlom i osvjetljava sav ostali prostor. Oko Kristove glave je svjetlosni aureol. U cijelosti prevladava tamni zeleno-smei ton. U slici, umjetnik se opredijelio za momenat kada Krist die ruku na blagoslov. Ovaj momenat zahtijeva dramsko jedinstvo i punu panju pri sutnih apostola skoncentriranu na taj in, Izgleda, meutim,, da umjetnik nije znao proraunati zna aj momenta, zato je neorganizirani nemir pro ao stolom od apostola do apostola, koji su raz mjeteni u naizgled apsolutno slobodnoj i prirod noj kompoziciji, kao da ih uzbuuju Kristove ri jei: Jedan izmeu vas e me izdati. Pa ipak, osnovni problem u likovnom pretstavljanju Pos ljednje veere, koji ide za tim da stvori jedin stvenu grupu od trinaest figura uesnika ali i da na neki nain podcrta figuru Jude izdajnika, donekle je uspio. Slikaru je to polo za rukom ne zato to je vodio rauna o momentu koji je izabrao u emu je, kako smo vidjeli, promaio ve vjerojatno zato to je iao tragom velikih uzora. Bio je to, dakle, po svoj prilici, umjetnik koji je mogao pripadati krugu nekog veeg majstora moda Tintoretta i koji se, ugledajui se na sline uzore, poveo u pretstavi cjeline i individu alnih kretnji apostola, a da mu pritom zamisao nije bila u osnovi jasna, zbog ega gesta Isusa ispada deplasirana u odnosu na prikazanu scenu. U sredini je postavljen Krist kao kompozicioni centar slike. Desnu ruku (sl. 16) je podigao na blagoslov, dok lijevu dri oslonjenu na kale. Obuen je u crvenu tuniku ogrnutu plavim ogrta em. Rustino modelirana fizionomija sa visokim elom, dugim i sasvim pravim nosom, crnim du gim obrvama i jako otvorenim oima, sa kratkom bradom i brkovima i gustom po sredini razdi jeljenom crnom kosom, ukazuje na autorita tivnu linost. Na njegovu lijevu ruku naslonio se sv. Ivan. Ostali apostoli, uprkos izrazitih indivi dualnosti, su likovi koji pokazuju rustinu obradu. Raniji slikari 15. st, kao Andrea del Castagno, Ghirlandaio, Perugino i drugi, zadovoljavali su se jednom povrnom solucijom kompozicije po stavljajui jedanaest apostola sa Kristom na jednoj strani stola, a samog Judu na drugoj strani. Od Leonarda je Juda doveden u bliu vezu sa drugi* Slika je iako od dima potamnjela, otud i nejasna re produkcija.

Sl. 16, 17, 18, Posljednja veera, detalji

ma i postavljen za sto skupa s ostalim apostolima, ali tako da se Juda mogao raspoznati na temelju izvjesnih svojih gesta. Na ovoj slici Juda je po stavljen na kraju stola i okrenut od scene prema gledaocu (sl. 17) tako da se dobiva dojam kao da ne uestvuje u dogaaju. U likovnom pogledu, najljepi dio slike pretstavljaju predmeti mrtve prirode razbacani po stolu i ispred njega. Posue, boce, noevi i druge stvari pokazuju da je umjetnik znao gledati oko sebe i izabrati ono najljepe i to (sl. 18) pretstaviti gledaocu na sasvim realistiki nain, u svoj njihovoj predmetnosti i materijalnosti. Individualna psihologija raznih apostola teko da se moe osjetiti u onome to je danas ostalo od te slike, na kojoj je skoro sasvim izgubljena reljefnost likova. Slika je jako oteena naknad nim preslikavanjem, a uz to je jako potamnjela od dima, te je teko suditi kakva je ona bila raniie. Zbog svega toga slika zahtijeva jedan vei restauratorski zahvat. Oko petnaest zakrpa i a vova na njoj utie tako da su neki predmeti, kao kale, napr. izgubili svoju raniju vrijednost i lje potu. Po kompozicionoj zamisli, po tretmanu likova i svom kolorizmu Posljednja veera pretstavlja umjetniku kreaciju nekog venecijanskog maj stora, po svoj prilici, nastalu u drugoj polovini 16. stoljea. 7. Na zidu desnog pobonog broda stoji ulja na slika sa motivom sv. Jurja, vel. 165X190 cm. Slika je jasno podijeljena u dva reda figura, postavljena na platnu sastavljenom iz tri nejed nako iroka, horizontalna polja. (Sl. 19).** U sredini donjeg reda je sv. Juraj u vitekom oklopu na bijelom konju koji dugim metalnim kopljem ubija neman. Po svom likovnom tretma nu motiv sv. Jurja skoro kao da je posuen sa ikona. To je mladi obuen u zelenkasto-sivi oklop, s elenkom na glavi i crvenkastim ogrta em preko lea. Na nogama su mu kratke, do li stova, crvene izme sa vani izbaenim golim prsti ma i stopom poloenom u utu mamuzu. Konj je anatomski vrlo dobro rijeen, a tako isto i pri rodne kretnje ivotinje u propnju. Ispod konja je smee obojena adaja kojoj je svetac snano gur nuo koplje u usta. Desno od sveca je sv. Lucija koja u desnoj ruci dri au s oima, dok je lijevu poloila na prsa. Obuena je u plavu haljinu sa smee-utim ogrtaem skopanim na desnom ra menu i prebaenim preko lijevog ramena na lea, tako da se ponovo pojavi u baroknom zavoju pre ko desnog koljena. Desna noga je u laganom kontrapostu, a koljeno lijeve oslonjeno je na zemlju. S druge strane je sv. Apolonija u crvenoj haljini iaranoj bijelim cvjetovima i ogrnutoj crvenim platem. I dok je lijeva noga malo ugnuta, desna je previjena u koljenu i oslonjena na vei kamen.
** Slika je jako poadila.

Sl. 19. Sv.

Juraj

Otvorenu desnu ruku svetica je ispruila napri jed, a u lijevoj, neto nie oputenoj, dri klijeta, sa zubom izmeu krakova. Ispod trbuha konja u drugom planu slike prostire se zelenilo liva da, iza kojih se izdiu modrikaste planine sa crven kastim nebeskim svodom iznad njih. U sredini gornjeg reda je sv. Josip sa malim Kristom u desnoj ruci, lijevo od Josipa je sv. Ni kola, a desno sv. Ilija, dva mala anela i jedan veoma ozbiljan muki lik. Sv. Josip, kristalno jasna pojava, obuen je u crni palij i tamnozeleni ogrta koji se kopa. Ispod vrata je bijeli ovrat nik. U lijevoj ruci dri struk ljiljana. Na laktu desne ruke sjedi dijete Isus sa malo pelenice oko udova. Dijete je rairilo ruice. To je lijepo mo delirano tijelo, prikazano u stavu koji pokazuje trenutanu radnju. Ispod Isusa je glavica anela. Sv. Ilija je staraka pojava, ogrnuta preko gla ve i ramena crvenim ogrtaem. Desnu ruku opruio je ustranu, a lijevu stavio preda se, po kraj plamena malih dimenzija. Sasvim u uglu su dvije aneoske glavice. Ispod sveca, pri kraju sli ke, stoji jedan snaan mukarac osrednjih godina iji je identitet teko utvrditi. Pandan sv. Ilije je sv. Nikola, smjeten u drugom uglu slike. Njegovo tijelo, a posebno noge, okrenuto je neto ulijevo, dok mu je glava u laganom otklonu nadesno. Obu en je u bogati i skupo ureeni smei ogrta ispod koga viri zeleni palij. Desnu ruku stavio je na prsa, a u lijevoj dri biskupski tap. Na glavi je biskupska mitra. Desno su dvije aneoske glavice. Svetac sjedi na oblacima; na koljenima dri zatvo renu knjigu zelenih korica, na kojoj su postavlje ne dvije jabuke.

205

Neobian je ikonografski sastav ove religiozne legende. Slika je s te strane vrlo zanimljiva i po kazuje izvjesnu originalnost njenog autora. Kom pozicija je dijagonalna, ali daje dojam neke izguvanosti, dok su kretnje ive i neobuzdane. Sv. Juraj je prikazan s izvjesnom dozom romantinog osjeanja u prirodi oko viteza, kao i u samom njegovom liku. Sveci su individualne pojave, a na nekima se osjea smisao za realistiki portret. U likovima svetaca gornjeg reda osjea se neka ljudska blagost, dok su fizionomije svetiteljki do nekle idealizirane. Svojom ljepotom istie se oso bito sv. Apolonija (sl. 20), lijepa u licu i tijelu, s osobito milom gestom divno modelirane desne ruke, venecijanskim arama svoje odjee i njenim prirodnim naborima. Kompoziciono, slika nije lako pregledna, i dje luje dosta razbijeno, zbog ega vee vrijednosti treba traiti u detaljima. Sve je u pokretu i akciji, a ono najljepe, pejsa na toj slici koji je sam po sebi dovoljan da bude posebna cjelina na lazi se u donjem dijelu slike. Slika je u relativno dobrom tehnikom stanju iako je naknadno premazivana. Pored dvije za krpe na sebi, ona je donekle oteena podreziva njem sa strane. Po svojim likovnim elementima slika pripada stilu venecijanskog kasnog baroka, a mogla je nastati krajem 17 st. (Ili moda jo kasnije?). 8. Uljana slika M a d o n a sa I s u s o m , sv. F r a n j o m i sv. K a t a r i n o m , velika 67X91 cm, smjetena je u spremnici samostana (sl. 21). Na visokom tronu, sa barokno povijenim uglo vima, sjedi Madona sa pogledom okrenutim prema svecima koji klee. U ustima ima dugu usku vrpcu (koja se protee odozgo prema dolje) i na kojoj pie: ERO EIS IN MATREM. Sa rukama, raire nim u stranu, prima svece u naruje. Prstima desne ruke pridrava Kristove pelene, dok je li jeva neto uvis podignuta. Karakteristini su iz dueni prsti Madone, to je po svoj prilici bilo svjesno htijenje umjetnika, naravno, ukoliko to nisu posljedice kasnije restauracije. Gusta smea kosa, blago razdijeljena po sredini, sputa se do uiju Bogorodice. Obuena je u crvenu haljinu preko koje je ogrnut plavi plat. Bijeli velum pao je sa glave i zadrao se na potiljku i prsima; dok se njegovi krajevi veu u jedan vor. Na krilu je Krist, golo dijete, u bijeloj peleni. To je lijepo modelirano tijelo sa simpatinom glavicom, ali su ruke i noge neto zadebljale. Malo udesno pred Madonom klei sv. Katari na ogrnuta u teki ogrta preko kojeg je kratka hermelinska pelerina, ija je materijalnost tako bogato istaknuta. Svetica gleda Isusa, koji svojom ruicom pridrava vrkove prstiju njene lijeve ruke. Iz njenih usta prema glavi Isusa pro tee se vrpca sa natpisom: Tvos ab hoste protege. Desnom rukom svetica pridrava model jednog

Sl. 20. Sv. Turaj, detalj

Sl. 21. Madona sa Isusom, sv. Franjom i sv. Katarinom

206

samostana ispod kojeg pie: C R E S C E V E . Na bogati ogrta zabacila je glavu. Kosa joj je sple tena u pletenice uhvaene niskom bisera, a na za tiljku je mali diadem, dodat kao ukras u koji su zahvaene kose. U uima su naunice. Neto ulijevo ispred Madone klei sv. Franjo. Sa dva, takoer, izduena prsta desne ruke pri drava pelenu djeteta dok lijevom podie, ranije spomenuti, model samostana. Iz usta sveca ide tanka vrpca sa natpisom: Tvos ab hoste protege. Svetac je u smeem habitu, sa kratkom bradom, ravnim dugim nosom i malo unazad zabaenim elom, iznad kojeg je dodano neto kose na tje menu i zatiljku. Oko pasa mu je krunica. Sasvim dole, pri dnu slike, je nekakav neitak fragmen taran natpis sa godinom 1750. To to ispod modela samostana pie Cresceve (Kreevo) povlai za sobom vie pretpostavki. i njenica da se pred Madonom nalazi sv. Franjo i sv. Katarina nije sluajna. Redovnici franjevakog samostana htjeli su da na umjetninama pohranje nim u svojim institucijama prije svega vide lik svog duhovnog voe i osnivaa reda. Zbog toga nije rijedak sluaj da sv. Franju naemo likovno pretstavljenog na raznim umjetnikim predmeti ma. to je ovdje i sv. Katarina, to je zato to je ona patron crkve. Dva najvie tovana sveca kreevskih franjevaca nala su se na jednoj slici. Ra di toga slika je dugo stajala na glavnom crkvenom oltaru, sve do 1930, kada je zamijenjena jednom dosta bizarno predoenom neuspjelom slikom sv. Katarine od Gabrijela Jurkia. Da li su franjevci kreevskog samostana poru ili ovu sliku, da bi na taj nain slikovito pretstavili svoj samostan, svog duhovnog vou i patrona crkve, teko je na to sada odgovoriti. Stari samo stan je izgorio, nisu ostali nikakvi tragovi koji bi upuivali na njegov raniji izgled, pa je nemogue dati odgovor da li je na ovoj slici uistinu pretstavljen kreevski samostan ili je pak slika kup ljena od nekog franjevca u Veneciji i to naj prije zato jer je najvie odgovarala njihovim e ljama i zahtjevima pa je onda kasnije ispod samostana naknadno dodato ono Cresceve kao i natpisi na vrpcama. To pitanje ostaje zasada otvoreno. Na nama je da priemo likovnoj ana lizi slike da bi na neki nain utvrdili vrijeme nje nog postanka. Kompozicija u obliku nepravilnog trougla je smirena i pregledna. Uporedbe nae Madone sa slikom Madone della Pappa rad Bernarda Strozzia (15811644) dovee nas u neku bliu vezu. i po kazati slinost u fizionomijama oba lika: dugi uski nos, male usne, povijene obrve, duguljasto lice, visoko malo unazad povijeno elo, sputeni pogled, a slina je obrada odjee. Pa i glava malog Isusa, posebno kosa i modelacija tijela, pokazuje veu slinost sa Kristom ove poznate Strozzijeve slike. Madona della Pappa nastala je u vrijeme Strozzieva boravka u Veneciji kada je i Veronesov

uticaj na slikara bio oit, tako da njegov kolorit postaje svjetliji i laki, a slike pune ivota, uzvi ene i bez vulgarizacija. Ako pogledamo lik sv. Katarine, u barunu i hermelinu, nai emo u njoj tu dostojanstvenu i matronalnu figuru venecijanskih ena, na kojima je razraen idealni tip ene svog vremena. To je puna poetinost ivota kako ga je umjetnik osje ao. Modelacija je mekana, a materija barunasta i graciozna u rasvjeti. Naalost, slika je prilino oteena. Pigment je popucao na nekoliko mjesta i u koncentrinim krugovima, a firnajs, bogato natopljen, probio je na drugu stranu, kroz nanovo podlijepljeno plat no. Zbog toga je teko utvrditi prvobitni kolorit, a time dati i neku bliu atribuciju. Pa ipak, na osnovu izloenoga, moe se pretpostaviti sa dosta vjerojatnoe da je slika nastala u vrije me ranog venecijanskog baroka, oko tridesetih godina 17 st. Po svojim likovnim kvalitetima ona je umjetnika realizacija nastala u krugu majsto ra svrstanih oko Strozzia, Lissa ili moda Paola Veronesa. 9. U biblioteci samostana smjetena koja pretstavlja jednog visokog crkvenog janstvenika. P o r t r e t n e p o z n a t o g n a l a , da je tako nazovemo, je ulje na vel. 60X71 cm. je slika dostokardiplatnu,

Na neutralnoj pozadini (sl. 22) prikazan je sre dovjean ovjek. Visoko, malo unazad povijeno elo, dug i pravilan nos i naroito lijepe suptilne usne daju ovome licu traenu ljupkost. Ne osjea se tu nikakva psiholoka dubina, ali takoer nema nita teko i monumentalno, tako da slika pret stavlja vrlo dobar primjer portreta tipinog za 18 st. te je nesumnjivo najljepi primjerak te vrste u Bosni i Hercegovini. Valovi kose gomilaju se u finom ritmu. Inkarnat je crvenkast, dat u finim prelazima i bez otrine. Crvenom linijom iznad tjemena glave tek je naznaena crvena kapica za pokrivanje tonzure. Pod vratom je vezana crveno-smea mana, oivi ena bijelom linijom, tipina za pripadnike tzv. galikanske crkve. Portret se, dakle, odnosi na ne kog Francuza. Oko vrata su dvije zelene trake nejednake veliine, srcastog oblika. Na vrhu vee je luksuzan kri, a na lijevoj strani grudnog koa odlikovanje sa medaljonom u kome se vidi dupli kri. Crvena kardinalska reverenda, po sredini spojena crvenim dugmadima, nosi glavni kolo ristiki ugoaj. Otvoreno lice dominira slikom. Ovakvi portreti nastajali su u francuskom sli karstvu 18 st. (Nattier, Perronneau i dr.), a tako i u Italiji (Longhi, Bombelli, Rosalba Carriera). I sluajna uporedba ovog portreta sa onim kar dinala Polinjaka, rad Bosalbe Carriere pokazuje odmah prilinu slinost u tretmanu kose, oiju i cijelog ugoaja. Izgleda, ipak, a to je i najvjerovatnije, s obzirom na geografsku blizinu i

207

gom toplotom pigment je popucao na vie mjesta. Taj proces ubrzan je i nestrunim navlaenjem na vei okvir, tako da je pigment otpao na dva-tri mjesta, ali je, sreom, lik kardinala ostao netaknut. Sve ove (izuzev posljednje) dosada opisane slike venecijanskog porijekla, pretrpjele su uglav nom radikalnu restauraciju 1930 godine. Gabrijel Jurki, akademski slikar iz Sarajeva, je, na poziv Uprave samostana, doao u Kreevo i primio se zadatka da ih restaurira. Posao nije, meutim, izveden na dovoljnoj visini. Ne ispitu jui sastav pigmenta, podloge i tehniku namaza, Jurki je pristupio najobinijem premazivanju slika i njihovom osvjeavanju. Tamo gdje je po pustio pigment nanio je debeli pastozni namaz. Rezultat rada je sadanja nemogunost da se utvr di ranija fizionomija slika. Pored toga, Jurki je popravljao fizionomije nekih lica, njihove ruke i ispravljao nj'hove kretnje, usljed ega je dolo do vulgarizacije nekih tipova. U slici Uzaaa (slika br. 23), u njenom gor njem dijelu, Jurki je doio novo platno u polu krugu irokom 7 cm. Anelu lijevo od Madone promijenjena su krila, tako da umjesto uz tijelo priljubljenih, aneli je dobio visoko podignuta i zaleprana krilca. To je sve tako grubo i zanat ski raeno da upravo zauuje. Zakrpe na nekim slikama uivene su debelom kanapom, usljed e ga je dolo do oteivanja susjednog zdravog plat nenog tkiva. Na svih osam tako ravo restauri ranih slika podlijepljeno je novo platno, kroz koje je probio firnajz, bogato natapan na lice same slike. Pri preudeavanju slika na nove okvire neke od njih su podrezane i tako skraene, pa ne samo da su slikarije time oteene, nego postoji opasnost da je tom prilikom stradala i prijeko potrebna signatura. Zbog svega toga teko je odabrati odgovara jui rjenik kojim bi se mogla opisati sva tetnost ovakvog zahvata izvrena na najboljih osam sli ka ovog samostana. Teko je to zato, to je pri tom nemogue izbjei naglaavanje Jurkieve krivnje, a donekle i odgovornih pretstavnika kreevskog samostana, koji su ga pozvali i koji su morali neto vie da znaju o riskantnosti ovakvog zahvata. No kada vidimo kako je na isti nain, nekoliko godina prije toga, ablonizarana unu tranjost crkve, kako su polupane grobnice starih kreevskih graana, onda vidimo da je nerazu mijevanje za starine nuno dovelo i do restauri ranja slika. Pa iako namjera Jurkia nije ila za tim da oteti i onako ve oteene slike, ipak je on kriv utoliko, to je morao biti svjestan teine zadatka i poduzeti samo najnunije opravke, kada su slike ve morale biti postavljene na zidove i iznesene iz podruma. Jasno je da ovim zahvatom nije trebalo prepravljati likove i njihove fiziono mije, dodavati krilca i dijelove platna te ih ko nano i podrezivati za neke nove okvire.

Sl. 22. Portret kardinala

Sl. 23. Uzaae Marijino, detalj

blie kulturne veze da je ova slika dola iz Ve necije i da pretstavlja rad nekog venecijanskog slikara 18. st. Usljed prenoenja slike iz prostorije sa odre enom stalnom temperaturom u prostorije sa dru

208

II OSTALE SLIKE KREEVSKOG SAMOSTANA Najstarija a kvalitetno najslabija slika ove druge grupe slika je Sedam alosti blaene dje vice Marije, iji je sav kvalitet njena upotrebna vrijednost. Drugih vrijednosti ova slika nema. To je ulje na platnu, vel. 54X74 cm. Na neutralnoj pozadini (sl. 24.) prikazana je dopojasna figura Marije ogrnute crnim velom koji pada preko glave i ramena do pojasa. Ispod nje je crvenkasta stola, iskruena u plitkom polukru gu, U dubini prsa sastalo se sedam bodea koji simboliziraju sedam alosti djevice Marije. Ispod bodea je poloen smee obojeni kri na ijoj je ivici ispisano: F : F : PET RUSZIEZ : PRO : EC : CRES : 1768. Ruke Madone prekriene su na prsima, dok lice pokazuje zanimljivu fizionomiju rasplakane ene, prikazane sa dugim i uskim nosom, krup nim oima, nateknutim nadonjacima i velikim obrvama povijenim u luku. Tehniki je to veoma slab rad, sa neobino tankim namazima boje, zbog ega moe da poslu i vie u dekorativne svrhe, nego kao predmet likovnog interesa. Preostale su jo samo etiri umjetnike reali zacije nastale u 19. st. Dvije su radovi Aleksan dra Seitza, raene u Rimu, dok bi ostale dvije mogle da budu i radovi naih domaih majstora, to, dakako, pretstavlja poseban znaaj. Portret biskupa Ilia (sl. 25) je ulje na platnu vel. 69X89 cm. Biskup sjedi na tronu u dostojan stvenoj pozi. uta barokna stolica postavljena je crvenim barunom; iza stolice u pozadini je jedan stup koji u desnom uglu slike otkriva plavo nebo. Ostala pozadina je prekrivena tekim zasto rom smee boje. Na njegovoj glavi je bogato ure ena biskupska mitra. U lijevoj ruci dri biskup ski tap, a oko vrata, na zlatnom lancu, biskupski kri. Na dva prsta desne ruke sjaji po jedan prs ten. Sve sami atributi biskupske moi i poloaja. Desnu ruku podigao je starac na blagoslov, dok je lijevu podvio u laktu i oslonio na tron. Nos je sa svim stanjen, a obrve skoro sastavljene. Oi su ja sno svijetle i izduene, a usne sasvim tanke. Nepo sredno uz usne proteu se dugaki bijelouti brkovi sa krajevima povij enim gore. Ovaj momenat treba istai: bosanski biskup nosi brkove, makar to iz vjesnim crkvenim pravilima nije doputeno! Li jevo uho je u obliku bubrega, a desno se ne vidi, jer je biskup postavljen malo ustranu. Inkarnat lica i ruku je crvenkast sa naznaenim rumeni-

Sl. 24. Sedam alosti Blaene Djevice Marije Sl. 25. Portret biskupa Ilica

14

Nae starine XII.

209

lom obraza. Biskupski palij je ljubiaste boje, po sredini spojen sa sedam dugmadi koja otsijevaju sjajem kristala. Ispod palij a je bijela roketa ob rubljena sa 5 cm. irokom, vanredno lijepo raenom ipkom. Pri dnu rukava i ispod rokete vidi se crni sveeniki habitus sa dijelom pasa (korda). Desno od biskupa stoji gologlav djeak, lik pri kazan do koljena i okrenut prema biskupu. Dje ak dri otvorenu knjigu. Na jednoj stranici je naslikan franjevaki grb, a na drugoj je ispisan sljedei natpis: HOMILIAE ET CONCION R. F. GREGORI A VARES AEPISCOP. RUSPEN. VICARII APOST. IN BOSNA ARGENT. ANNOR. LXVIII A. D. MDCCCIII Jo 1796 g. Pio VI. imenovao je fra Grgu Ilia Vareanina ruspenskim biskupom, dispenzaje ga od residencije i daje mu vlast, da ga moe rediti svaki katoliki biskup koga on odabere i to uz asistenciju prostih sveenika. (Glasnik Zemalj skog muzeja u Sarajevu, 1912 g. str. 505). Slikar pokazuje puno smisla za delikatno nijansiranje, kao i za realistiko prikazivanje svojih likova. Najljepi dio na slici su draperije biskupo vog ornata, s osobito lijepim valerima. Slika je sasvim ouvana. Izuzetak ini jedna mehanika povreda (od 4 cm), koja je nastala pro bijanjem slike ispod biskupova lakta lijeve ruke. Ko je autor ove slike, teko je odrediti. Ili o tome nije ostavio spomena. Pored ovog portreta postoje jo tri portreta imenovanog biskupa (jedan je u upnom uredu u Vareu iz 1801, drugi je u samostanu u Sutjesci iz 1802., trei je svojina franjevakog samostana u Fojnici.) Po svoj prilici se biskup rado slikao. Likovno to su razli ite realizacije, vjerojatno radovi razliitih maj stora. Gdje se slikao fra Grga Ili, da li negdje u Bosni ili pak u Italiji, teko je ustanoviti. Zna se da je putovao u Italiju, a da li je to bilo ba tih godina nedostaje podataka. Ako se slikao kod nas u Bosni, mogao ga je portretirati njegov savremenik fra Mijo uji, za koga se zna da je u to vrije me vaio kao solidan slikar. U crkvenoj lai je slika S t i g m a t i z a c i j a sv. F r a n j e , ulje na platnu vel. 62 X 100 cm. (Sl. 26). U pejsau, na kome se jasno diferenciraju pla novi, klei sv. Franjo na kamenoj ploi. Svetac, s tonzurom na glavi, postavljen je u prvom planu i dominira svojom veliinom. Pred oima sv. Fra nje na svijetloplavom nebu pojavila se uta mandorla sa velikim drvenim kriem i Kristom na njemu. Svoje oi i ruke svetac je okrenuo prema raspeu da bi tako pokazao svoje rane na ruka

ma. Obuen je u slubeni habit opasan s bijelim konopom sa krunicom. iljati profil lica sa du om bradom veoma je naglaen. U drugom planu je jo jedan franjevac, takoer okrenut raspeu s desnom rukom podignutom u visinu glave dok u lijevoj dri otvorenu crvenu knjigu. Najljepa vrijednost slike je pejsa koji je na njoj prikazan. Narativnost umjetnika i njegova naivnost u tret manu kompozicije, te osobito lijeva strana slike (dva vea stabla sa kronjama i franjevac u dru gom planu) ine ovu sliku dosta prijatnom. Iza drvea je rijeka, a onda zelena livada sa siluetom jednog samostana i crkvom, dok se u dalekoj po zadini naziru plave konture visokog gorja. Kompozicija je dijagonalna, a likovi logino smjeteni u prostor. Po svoj prilici, to je rad ne kog naeg domaeg majstora, nastao u 19. vijeku. Utisak je svijetao, sa dominantom svijetloplave i zelene boje. Slika je vrlo dobro ouvana. U dva pobona oltara smjetena su dva velika platna nastala u drugoj polovini prolog stoljea. U oltaru lijevog pobonog broda je Bez g r e n o z a e e (dim. 205X100 cm) (sl. 27). Monumentalan, skoro u naravnoj veliini, lik Djevice stoji na oblacima. Lijevom nogom ona je stala na vrat velike zmije, a iza lea se vidi silu eta sunca ispod kojeg plove mutni oblaci. Pri dnu je vizija tamnog mora i obala, iznad ije povrine se jasno ocrtava velika polulopta sivog mjeseca. Sa rukama, sputenim na nie i opruenim u stra nu, Djevica grli svijet. Obuena je u crvenu stolu prekrivenu plavim palij em. Na glavi nosi bijeli veo neznatno zalepran u lijevu stranu, dok se sa desne strane mogu nazrijeti prameni kestenjaste kose putene preko ramena. Iznad glave je tanak aureol ureen zlatnim zvjezdicama, nanizanim po rubu. U polukrugu, pri vrhu slike, je niz od se dam poprsja malih anela. U lijevom uglu slike, pri dnu, ispisano je slje dee: Aless. Mass. Seitz Senior Pinx. Romae 1887. Slika je vrlo dobro ouvana i uramljena u luksuzan pozlaeni okvir. Po svojim likovnim kvalitetima spada meu bolja umjetnika ostvarenja ovog poznatog maj stora. Pandan ovoj slici pretstavlja slika SRCE ISU SOVO, postavljena u oltaru desnog pobonog broda. Slika je potpuno istih dimenzija. U desnom uglu je sljedea signatura: Maximiliani Seitz Opus Novissimo A. D. MDCCCLXXXIII. Na oblaku, iza kojeg se vidi svijetloplavo nebo iarano zlatnim sunevim zracima, stoji veliki lik bosonogog Krista. To je izrazita muka pojava, koja je podigla desnu ruku na blagoslov, a lijevom pokazuje, slikovito predoeno, srce na prsi ma. Obuen je u plavu tuniku ogrnutu crvenom togom. Svijetlosmea kosa razdijeljena je po sre dini, da se poslije spusti preko svetiteljevih ra mena. Na sasvim zemaljskom licu Krista vide se

210

kratki brkovi i podrezana brada. Oko glave je uti aureol sa kracima jednog kria. Iznad Krista su poprsja tri mala anela sa krilcima i aureolima. U likovnom pogledu ova slika je manje uspjela nego malopreanja, mada je isto tako dobro sa uvana, i makar su to realizacije jednog majstora nastale u isto vrijeme. To bi bile sve slike koje pretstavljaju likovno blago kreevskog samostana. U poetku sam naveo da bi broj umjetnikih eksponata ovog spomenika kulture, a takoer i drugih franjevakih samo stana u Bosni, bio daleko vei, da tokom histo rije nije bilo raznih vidova otuenja njihove imovine. Bilo je nekoliko nesrea prouzrokovanih stoljetnom turskom okupacijom, a tako isto i ele mentarnih katastrofa, kao to je napr. onaj po znati poar iz 1765 g. kada je uniten vei dio in ventara samostana, a samim tim i umjetnikih predmeta. U svojoj knjizi Rijeka Krka, ibenik 1927 g. Don Krsto Stoi, str. 52, opisuje crkvu na Visovcu pa izmeu ostalog veli i sljedee: . . . Rijetkost je, to u gornjem dijelu ima dva oltara. U jednom je slika bl. Gospe sa sv. Franjom i Ivanom Krsti teljem. Kopija je iz g. 1676. one u ibenskoj crkvi sv. Lovre, koju su sa sobom donijeli franjevci iz Kreeva u Bosni. Iz toga vidimo da su jo u vrijeme provale Turaka, bosanski samostani gubili svoje umjet nike predmete i dragocjenosti prenoenjem ta kvih predmeta iz Bosne u druge nae krajeve. To se ponavljalo i kasnije. Kako u vrijeme Turaka tako i poslije njih. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu za god. 1913, donio je prilog dra Julijana Jelenia pod naslovom: Izvori za poviest kulturnog rada bo sanskih franjevaca. Na str. 36 nalazi se tekst pisma Maarskog narodnog muzeja iz Budim pete, datiranog 6. XII. 1819 g. u kome Maar ski narodni muzej zahvaljuje se biskupu Miletiu na poslanim starinama, draguljima i starim nov cima. Svakako je to ilustrativan primjer otuenja sa mostanske imovine, naeg zajednikog kulturnog dobra, vren putem poklona ili nekim drugim slu ajem, a koja su dobra prela granice nae zemlje i nikada se vie nisu vratila. Franjevaki vijesnik za god. 1931, str. 24 donosi lanak pod naslovom: Starinske stvari poslate Preuzvienom Gospodinu Biskupu Strossmayeru u akovo god. 1871. Na str. 25 opisuje se koje stvari su odnesene iz samostana u Kreevu, pa autor lanka nabraja deset vrijednih umjetnikih predmeta.

Sl. 26. Stigmatizacija sv. Franje Sl. 27. Bezgreno zaee

Strossmayer je pregledao stvari i one koje je smatrao vrijednim zadrao je a ostalo povratio. Iz kreevskog samostana zadrao je (str. 51): 1. kazulu crvenu, po sriedi slike vezene. 2. sliku na daski majku alostnu. Samostani Fojnica i Sutjeska daleko su gore proli, i broj uzetih umjetnikih predmeta je bio vei, a predmeti vredniji. Navedene stvari (str. 52) Strossmayer je poslao u Rim na ocjenu i po pravak. Str. 53. Dne 16. kolovoza 1874. samostan sv. Kate u Kreevu dao je pre. g. Mihovilu Pavlinoviu ove stvari: 26 komada srebrenih novaca tankih malih, 10 komada srebrenih novaca debelih, 92 komada srebrenih novaca velikih, 1 komad srebreni novac veliki, 5 kamenia, 1 komad Slitine iz Ravna kod Vranaka kre evskih, 2 izjedena krnjatka, 2 boice Palas i Vitalis, u Gradu (tvravi) naaste. Popisu posuenih stvari dodata je sljedea na pomena: Sve pomenute novce pod slijedeim uvjetom predaje samostan Preuzv. biskupu Strossmayeru za narodni muzej u Zagrebu: 1. Da se svi ovi zabiljeeni novci u svojoj ci jelosti sauvaju. 2. Da se isti novci sauvaju kao svojina ovog kreevskog manastira uvijek. 3. Ako bi vrijeme dolo, da Bosna bude imati svoj vlastiti muzej i zbirku novanu, da se na zahtjev i pitanje ovog kreevskog manastira ima ju isti novci iz Zagreba povratiti ovamo.

Str. 78: One bosanske starine, koje je Stros smayer kod sebe zadrao, predao je on veom stranom Jugoslavenskoj Akademiji u Zagreb na uvanje. Pored ve nabrojenih faktora u razvlaenju kulturno umjetnikog blaga franjevakih samo stana u Bosni, koji su uglavnom u prolom vijeku bili vie subjektivne naravi (pokloni Maarskom muzeju, konzulima i svjetskim putnicima), bilo je objektivnih okolnosti, kada su samostani, nala zei se u tekim materijalnim prilikama, bili pri morani da prodaju neke predmete koji su imali i svoju kulturno umjetniku vrijednost. (Fra Mijo Batini Franjevaki Samostan u Fojnici, Zag reb, 1913 g. str. 175). Tokom ranijeg izlaganja vidjeli smo da su bo sanski franjevci putovali uglavnom u Veneciju i otuda donosili predmete crkvenog posua, ruha i umjetnike slike kao i druge crkvene potrepti ne. To je bio najblii i najloginiji put, s obzirom na injenicu da su bosanski franjevci ranije (tj. u 17. st.) ili na nauke u Italiju, a tek mnogo kasnije (u 19. st.) idu oni u akovo i Maarsku. Tokom svog boravka u Veneciji franjevci kupuju razne crkvene predmete za svoje samostane u Bosni i u tom cilju dobivaju specijalne povlastice. 27. travnja 1661 g. Mletaki dud Dominik Contareno povlasticu danu bosanskim franjevci ma, polag koje su mogli svake godine u Mletakoj kupovati sivo sukno bez plaanja uvoza i izvoza, protee na 10 godina i na druge stvari: knjige, krunice, itd. u vrijednosti do 10 dukata. (Glas nik Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1912 g., str. 452). To bi bio jo jedan dokaz koji govori u prilog venecijanskog porijekla najveeg broja umjetni kih predmeta pohranjenih u samostanima bosan skih franjevaca. Na isti nain u crkvu su do lazili i predmeti umjetnog obrta, od kojih se sa uvao samo neznatan broj.

III. PREDMETI UMJETNOG OBRTA Nekoliko srebrenih kandila kreevskog samo stana pokazuje tipine proizvode venecijanskog obrta 17. st. To su predmeti koji su u svoje vri jeme pretstavljali unosan izvozni artikl mletake spoljne trgovine. Zato emo u Dalmaciji, u nizu crkava (Split, Trogir, Zadar), nai veliki broj kan dila ovog tipa (sl. 28). U Kreevu ima svega pet takvih kandila, ne jednake veliine. Dva su neispravna. Na trbuastom polju jednog veeg primjerka (vis. 37, ir. 26 cm) urezano je: F. L. P. MDCLXXXIII. Na dragom, dva puta manjem, stoji: Anno MDCLXXXII. FN: C. Ostala tri su bez signatura, ali vrijeme njihove izrade i sama tehnika pokazuje jednu radionicu. Ukrasi su cvjetna arnamentika naizmjenino sa baroknim okvirima. Stilizirane glave malih anela slue kao zahvat za lance na kojima visi kandilo. Skoro na svakom se nalazi lik sv. Franje, sv. Katarine ili naslikani franje vaki grb. Ovakva kandila, raena trajb-tehnikom, su proizvodi obrtnikih radionica venecijan skog 17. st., koji su kasnije uvezeni u Bosnu. Za nas je zanimljivije jedno bakarno kandilo, proizvod naih majstora, vjerojatno neke sarajev ske radionice, koje je ovoj crkvi predao jedan pravoslavni graanin iz Sarajeva. (Ovakva kandi la su vrlo esta u pravoslavnim crkvama nae Republike). To to katolikoj crkvi predaje poklon jedan pravoslavac, a to nije jedini sluaj (ili da katolik daje poklon pravoslavnoj crkvi), pojava je koja bi mogla da povue sa sobom zanimljivu diskusiju. Na kandilu je zapisano sljedee: Ovo

2l2

kandilo prilo kramu svatoi Katarini u Kreevo crkvi Aleksie Petrovi ori uria usaraevu 13 maia 1889. Sarajevske zanatlije izraivali su razne pred mete potrebne za crkvu. Pored raznih predmeta, to slue kao nakit, radile su sarajevske kujundije mnogo po narudbi za razne crkve i mana stire... Hamdija Kreevljakovi, Esnafi, obrti u Bosni i Hercegovini (14631878) Zagreb, 1935 (str. 121). Pored toga samostanska crkva u Kreevu po sjeduje est srebrenih svijenjaka (sl. 29) poreda nih na oltaru crkve. Svi su jednakih dimenzija i obrade, te bi ih ovjek bez predomiljanja stavio kao rad jedne ruke. Meutim ima tu razlike. Svi svijenjaci imaju trononu osnovu, a sva ka noka sainjena je u obliku zmajeve ape sa etiri prsta. Osnova je trouglasta prizma koja preko dvije manje prizme prelazi na okruglo ti jelo iraka, a onda preko elipsastog profila prelazi na irak. Svi su iskljuivo ukraeni vegetabilnom ornamentikom i izraeni u trajb-tehnici. U sre dini svake strane nalazi se po jedan ovalni meda ljon. Visina svijenjaka kree se od 5153 cm, a ir. od 1819 cm. etiri su sasvim identina i svaki od njih u jednom polju ima godinu MDCLXXXXIII, u dru gom je graviran lik sv. Katarine sa tokom (sim bolom njenog muenitva) a u treem natpis: F: LORO DIPALO DA CRIVO. Sva etiri primjerka izraena su u Veneciji, valjda po narudbi, a onda doneeni u Kreevo. U splitskoj riznici sv. Duja nalazi se 34 ovakva svijenjaka raznih veliina, od kojih svi skoro nose venecijanske punce na sebi, znak radionice u kojoj su izraeni. Najvei broj meu njima je iz kraja 17. st. (na pr. iz 1689) i poetka 18 st. (na pr. iz 1716 i 1735). Na jednom meu njima pie: Confraternita Di S. Anastasio (u jednom polju) i Matio. E. Catarina Vucas con compagni F. F. 1753. Meutim, ta injenica slui samo kao primjer ondanjih kulturnih veza sa Venecijom, a sam predmet kao primjer venecijanskog umjetnog obr ta 17 i 18 st. Ali dva svijenjaka, po izradi pot puno identina sa onima koje smo ve opisali, otkrivaju nam ime jednog naeg domaeg maj stora. Oba nose MDCCLXXIX (tj. 1779 godinu) u jednom polju, u drugom se potpisao MAISTOR IVAN DUICH, a u treem lice koje je svijenjak poklonilo crkvi; to je: F. FIERI PAVLUS MOMCINOVICH A CRESEVO. (sl. 30). Makar Dui nije odredio svoje boravite, mi ne treba da mnogo dvoumimo. Da li je on iz Kre eva ili Fojnice, sasvim je svejedno, ali je inje nica da je to ime naeg domaeg majstora, dosada nepoznatog u istoriji umjetnosti. Svijenjake je pravio 1779 g,, skoro 80 godina poslije onih, malo prije opisanih, koji su doli iz Venecije. Na maj stor je, dakle, morao imati predloak pred sobom, a da su to bili ba ranije opisani iraci iz Kreeva vrlo je vjerojatno, jer teko da bi bez toga mogao

Sl.

28.

Srebrena kandila

Sl. 29. Srebreni svijenjaci

213

Sl. 30. Srebreni svijenjak, rad majstora Ivana Duia iz 17 79. g.

Sl. 31. Filigranski kri

Sl. 32. Filigranski kadionik

da pogodi potpuno iste dimenzije i apsolutno isti oblik i urese. A to je jo jedan dokaz da je to mo gao raditi samo u Kreevu, jer, kako vidjesmo na natpisu . . . DA CRIVO, iraci su bili prvotno namijenjeni za Kreevo. Ivan Dui pokazao je puno smisla za imita ciju i takvu vjetinu u radu da se njegova dva iraka ni po emu ne razlikuju od onih original nih venecijanskih. Ta pojava ne treba da iznena uje, kada se zna da su nae zanatlije kroz vijekove izraivali predmete umjetnog obrta sa ta kvom vjetinom i minucioznou, da po svojim proizvodima spadaju u red najboljih majstora umjetnih zanata. Zanatska umjetnost je jedna od najstarijih grana umjetnosti u naoj Republici, koja se po javila jo prije dolaska Turaka u nae krajeve, nekako jo u 14. st. Ve su tada jo bili poznati majstori raznih zanata, a osobito kujundije, koji su izraivali razne kune i crkvene predmete, kao i druge ukrase. Njihovi radovi, do dolaska Tu raka, bili su sasvim originalni, raeni po domaem shvatanju i bez ikakvog vanjskog uticaja. Od do laska Turaka u nae krajeve radovi su postepeno poprimali izvjesne elemente orijentalne orna mentike, to je imalo za posljedicu nagli razvitak zanatske umjetnosti uope. Zanatska vjetina prenosila se sa koljena na koljeno, od oca na sina, tako da je bilo porodica koje su generacijama pre nosile iskustva na svoje potomke. Otuda i takva vjetina mlaih umjetnika. U doba otomanske okupacije ope su poznata tri mjesta kao centri eljeznog i kovakog obrta. Bili su to: Kreevo, Fojnica i Vare. Zlato se poneto dobivalo u srebrenim i olov nim rudnicima oko K r e e v a , Fojnice, Olova i Srebrenice, te iz rijenog ljunka Lave i drugih rijeka. Taj je rad zamro krajem 16. st. Srebro se kopalo oko K r e e v a , D e e v i c a , Ostrunice, ali glavni rudokop bijae Srebrenica. (Pod vukao S. T.). Centri bosanske metalurgije, teke i lake in dustrije za turske uprave bili su u Vareu, K r e e v u , Fojnici i Kamengradu na Blihi, lijevoj pritoci Sane, a kasnije u Starom Majdanu, koji se oko godine 1580 zvae Madeni-ahen (eljezni majdan). Hamdija Kreevljakovi: Gradska pri vreda i Esnafi u Bosni i Hercegovini (od 1463 1878) Sarajevo, 1949 g. (str. 20 i 23). Iz raznih rudaa dobivalo se zlato, srebro, bakar, olovo i eljezo. U rudarskim mjestima K r e e v u , Fojnici, Vareu, Starom Majdanu iz

raivala se razna eljezna roba i izvozila u daleke krajeve. T u s e i z r a i v a l o orue, oruje, p o s u e c r k v e n o , nakit i drugi razni pred meti od zlata i srebra, a tim se poslom bave ko vai, noari, sabljari, pukari, kazandije, zvonari, kantardije i zlatari. (H. Kreevljakovi, Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (14631878), Zag reb, 1935 g. (str. 116). (Podvukao S. T.). Kalei i krievi od kojih neki potjeu jo iz prvih decenija 16 st. ivi su svjedoci profinjenog ukusa i istanane dotjeranosti svojih majstora, kojima samo na diku mogu da slue. To su svje doci cvjetajueg kujundijskog zanata. (Franje vaki vijesnik, 1932 g. str. 195). I zaista f i l i g r a n s k i k r i (sl. 31), koji se nosio u procesiji, usaen u takoer od fili grana izraenu jabuku, pokazuje svu finou izrade fojnikih ili kreevskih majstora. Na nje govom kriitu je mesingani Corpus (raspeti Krist), prikazan na barokni nain. Veliina kria: vertikalni krak, ukljuivo sa jabukom, dug je svega 34 cm., horizontalni 14 cm.). F i l i g r a n s k i k a d i o n i k (sl. 32) smjeten je u desnoj sakristiji. S unutarnje strane postolja urezan je sljedei natpis: Na slavu Majke Boie s trokom Nike Tvrtkovia g. 1876. Po svemu sudei, ovaj rad nije mogao nastati daleko od Kreeva. Upotrebljavao se za najvee crkvene svetkovine. Izrada ovog, 32 cm. visokog, predme ta pokazuje svu dra izrade ovog u Bosni omi ljelog zanata. Oba predmeta su, uglavnom, dobro ouvana. Pored opisanih predmeta na glavnom oltaru nalazi se jo jedan pozlaeni kri. Usljed pomanj kanja reprodukcije detaljan opis donijeemo u sljedeem broju.

Zakljuujui prikaz kreevskog likovnog bla ga i predmeta umjetnog zanata, elim da izrazim misao da bi bilo potrebno prii uspostavljanju iz vjesnih riznica ili galerija u onim ustanovama koje pod svojim krovovima uvaju predmete kulturno-istoriske vanosti. Zajedno sa bibliotekama, trebalo bi ovim predmetima osigurati egzisten ciju u prostorima koji bi ih titili ne samo od ne posrednih ljudskih oteenja, nego i od uticaja vremena u prilikama koje negativno utiu na ou vanje takvih predmeta.

215

RSUM

PEINTURES ET OBJETS D'ART ANCIENS DU MONASTERE DE KRECHEVO

Au long de son tude, l'auteur dcrit les quatorze peintures et les quatorze diffrents objets, oeuvres d'artisans d'autrefois, que possde le couvent francuiscain de Krchvo, en Bosnie centrale. Parmi les dites peintures, l'auteur de l'article attribue les neuf premires des matres italiens (peintures numrotes de la 9) La plupart de ces peintures sont d'assez grand format, et excutes uniquement l'huile, sur toile, pendant la priode, estime l'auteur, qui s'tend de la moiti du XVIme la moiti du XVIIIme sicle, c'est--dire de la fin de la Renaissance l're du rococo. Elles sont en majeure partie noircies par la fume et, de plus, endommages par les travaux du peintre Gabriel Yourkitch. En ce qui concerne les cinq autres neintures, l'auteur en attribue deux des peintres autochtones (numrotes 11 et 12); deux autres sont signes d'Alexandre Maximilien Sets. et datent de la deuxime moiti du 19me sicle (ns 13 et 14). Il voit dans la dernire une oeuvre dcorative, sans grande valeur artistique. (Tableau n 10). Les diffrents obiets d'artisant artistique que dcrit l'auteur proviennent, d'aprs lui, des ateliers vnitiens des XVIIme et XVIIIme sicles (candlabres et veilleuses), Deux de ces candlabres sont l'oeuvre du matre artisan de la rgion Ivan Douitch; ils datent de 1779 et imitent en tous points les candlabres vnitiens de 1693. La croix et l'encensoir de filigrane sont l'oeuvre d'artisans de Krchvo ou de Fonitsa. L'auteur, outre les matriaux concrets qu'il a fournis dans sa description des diffrents objets d'art qui prsentent une valeur artistique, retrace aussi brivement dans son article l'histoire du monastre lui-mme, le transport de ces obiets d'art de l'Italie Krchvo, leurs prgrinations hors du monastre, et donne, pour terminer, un aperu de la restauration de ce dernier en 1930.

216