Sie sind auf Seite 1von 12

Lidija Fekea

TRASA SREDNJOVJEKOVNOG PUTA OD MOSTARA KA KONJICU


UVOD Nedavno su strunjaci Zemaljskog muzeja, na poziv Turistike zajednice opine Mostar-Sjever, pregledali nekropole steaka. Administrativna opina Mostar-Sjever protee se od Vrapia na jugu prema visoravni Plono, na istoku obuhvata istone obronke Velikog Ruj ita, prolazi izmeu Crne Gore i Ruj ita, zatim ukljuuje Porim i dijelove Prenja, te otprilike u visini Aleksina Hana skree ka Neretvi. Sjeverna granica ide neto iznad Aleksina Hana i Dive Grabovice. Tu je obuhvaen dio doline Dreanke izmeu vrsnice na sjeveru i abulje na jugu, te se lijevom obalom Neretve sputa na Vrapie. Pri posmatranju terena lijeve (istone) obale Neretve i njenog zalea, okruenog velikim brdom Porim (1.178) i uzimajui u obzir injenicu da se sa istone strane Porima nalazi Zijemlje, sa nekoliko vrlo bogatih nekropola steaka, kao i raspored steaka uz nalaze iz ranijih epoha, odmah je bilo jasno da se radi o dvije trase starih puteva. Praistori-jski, antiki i srednjovjekovni tragovi ivota koncentrirani su u dananjim naseljima uz trase oba puta, to znai da su ovi drumovi nastali jo na praistorijskoj osnovnoj trasi. Prvi savremeni kolski put probijen je dolinom Neretve 1868. godine, tako da danas putnik teko moe zamisliti uslove putovanja i kretanja kroz praistorijske i kasnije periode. U ranija vremena na ovom podruju bile su dvije trase puta: jedna od Mostara, lijevom obalom Neretve do ua Dreanke u Neretvu i druga, koja se od tog pravca odvajala u Potocima i preko Porima i Hanskog polja (Gornjeg Zijemlja), Bahtijevice i Lipeta vodila dalje ka Konjicu i Sarajevu (Bojanovski 1978, 53-57; Andeli, 1957, 169). To je bio ujedno i pravac "Mostarske dade" ili "Velikog mostarskog puta", naroito poznatog u osmansko doba, kada su se Sarajevo i Mostar poeli naglo razvijati kao jai privredni i politiki centri. Put je od Sarajeva vodio preko Hadia, Ivan-planine, Bradine, Podoraca, dolinom Treanice u Konjic; odakle je preko Bijele, grada Vrapca iao na Borako polje i Borako jezero, zatim otrim usponom "uz Vlah", te na selo Kula. Iza Kule se opet otrim usponom penjao uz Lipetu (najistoniji obronak Crne Gore) skretao ka jugozapadu, te se preko Bahtijevice sputao u krako polje Gornje Zijemlje (Hansko polje), iza kojeg slijedi lagani uspon na Porim, planinsko selo izmeu masiva Prenja i Velea. Sa Porima put se naglo sputa preko Humiliana u Potoke, tj. u Mostarsku kotlinu (karta 2, 3). Iako ova relacija spada u red najteih, oito je bila koriena od praistorijskog doba, o emu svjedoe razne gradine i tumuli. Odmah nakon definitivne pacifikacije Ilirika, Rimljani su u I stoljeu izgradili dijelove trase ovog puta, prilagodivi ih svojoj tehnici i svojim potrebama. O tome svjedoe miljokazi naeni uz trasu puta kod Konjica, na Maloj Poljani kod karaule na Lipetama. Glavna trasa rimskog puta vodila je iz Narone, preko Dubrava i Nevesinjskog polja i na Velikoj poljani kod Lipeta vezala na gore opisanu trasu ka Konjicu i Sarajevu. U Potocima je bila raskrsnica dva antika i srednjovjekovna prikljuna puta na glavnu antiku trasu. Meutim, pratei ono malo dokumenata koji se odnose na ovo podruje, oito je da se i ovim, poznatim humskim putem, odvijao iv

___________________________________________________________________________ dreznica.ba 1

promet te da se roba, bez obzira na teke uslove puta, njime vrlo intenzivno prevozila. Malo je historijskih dokumenata iz razdoblja srednjeg vijeka koji se odnose na ovo podruje. Oni su djelomino obraeni, onoliko koliko je to doputao nivo prouenosti arhivske grae. Problem je naeo Dini, a dalje razradio Aneli (Dini, 1940,184-188; Aneli, 1976,259-279). Kroz cijeli srednji vijek, a kao to se zna i sve do danas, podruje je usko povezano sa Mostarom. Ovaj teritorij, zajedno sa podrujem Drenice, ulazio je u granice ranofeudalne upe Veenike ili Veeri (karta 4). Prvo spominjanje upe Veenike javlja se u Ljetopisu Popa Dukljanina, ija je konana redakcija zavrena polovinom XII stoljea (Aneli, 1976, 260-261). Kasnije, na prelazu iz XIV u XV stoljee, jedinstvena se teritorijalno politika jedinica raspala na manje upravne kotare kneije. Proces se jasno moe uoiti iz teksta povelje kralja Ostoje iz 1408. godine, u kojem su nabrojani posjedi od Cetine do Neretve, darovani brai Radivojeviima (karta 5, Aneli, 1974, 264-265). Meu inim posjedima navedene su "provincije" Veenike i Drenica, "cum omnibus iuribus et territorris", tj. nema spominjanja nekog utvrenja u njima, te "oppidum na Poglich et ipsa Poglia". Na teritoriji opine Mostar-Sjever, nalazile su se kneije Polja i Drenica, vjerojatno seoske opine, ije se granice vie ili manje poklapaju sa dananjim administrativnim granicama opine, koje su reducirane, naroito juna granica Drenice, radi odreenih izmjena, kao posljedica rata 1992-1995. godine. Sto se tie Polja, oito je da grad i njegova kneija Polja ine jednu cjelinu. U podruju nekadanje ranofeudalne upe Veeri takav teritorij predstavlja jedino Bijelo polje, sjeverno od Mostara. Trag srednjovjekovnog grada moe se pretpostaviti samo u imenu sela Prigradani i mjesnoj tradiciji, jer nisu provoena detaljnija arheoloka istraivanja. U Prigraanima, koji su smjeteni na obodu uz malo proirenje u dolini Neretve, konstatirana je samo jedna mala porodina nekropola steaka, na kojoj se istie jedan primjerak ukraen maem. Vjerojatno se radi o maloj porodinoj nekropoli nekog pripadnika sitne vlastele. U kasnijim poveljama iz sredine XV stoljea, koje se odnose na posjede Kosaca, ove se kneije - contato vie ne spominju, ve samo grad Neboja, na lijevoj obali Neretve, u kneiji Veenike. Vjerojatno je u njegov sastav ulo i podruje ranije kneije Polja, odnosno podruje Bijelog polja (Aneli, 1976,275). Kroz XV stoljee cijelo ovo podruje pripadalo je Kosaama, sve do snanog prodora Osmanlija i njihovog konanog osvajanja ovog podruja 1465. godine. Malobrojna su dokumenta koja se odnose na ovaj odsjek srednjovjekovnog humskog druma. U Dubrovakom arhivu nalazi se i tuba jednog dubrovakog vlastelina iz 1308. godine, kojemu je u Veericu otet tovar sa tekstilom. U pljaki su uestvovali Poznan Puri iz Nevesinja, Draen Bogopenac i Aljen Bogavi, svi sa svojim ljudima. Sva trojica su iz vrha najmonije humske vlastele sa poetka XIV stoljea. Za Puria se izriito kae da je iz Nevesinja, a posjedi Bogopenaca, kasnijih Sankovia, bili su izmeu Konjica i Nevesinja, teBogaviaRadivojevia, spomenutih u povelji kralja Ostoje iz 1408. godine, izmeu Neretve i Cetine. Dodirna linija triju feudalnih oblasti bila je negdje oko Bijelog polja ili na irem prostoru od Bia do Porima i Zijemlja. Kako je izvrena pljaka trgovake robe koja je cirkulirala ustaljenim putem, to nas zakljuak navodi na

___________________________________________________________________________ dreznica.ba 2

srednjovjekovni put Bie - Bijelo polje - Porim i dalje ka Konjicu. Vjerojatno je tim putem iao najvei dio dubrovake trgovine u srednju Bosnu (Aneli, 1976, 261-262). U Dubrovniku je 1336. godine podnesena tuba zbog pljake nad trgovcem koji je "iao po stoku koju je vratio ban Bosne". 1 ovaj podatak indicira da se radi o nekom ustaljenom trgovakom putu od Porima do Bia, ali se iskljuuju i Porim i Bie, jer su to Dubrovanima bila poznata mjesta i oni bi ih sigurno tano izriito naveli (Aneli, 1976, 263). Konstantin Jireek (1959,293-294, napomena 20) navodi nekoliko instrukcija dubrovakim poslanicima sa kraja XIV i iz prve polovine XV stoljea (1382, 1384,1403. i 1431.) koje se odnose na kretanje ovim putem preko Porima. Navodi: "Kretalo se uz Neretvu sve do ua Bune pa u Bie polje ispod Blagaja. Iz okoline Blagaja dolazilo se na brdo Porim (1.246 m) koje je opte smatrano granicom izmeu Huma i Bosne, iako se prava politika granica nalazila s one strane tekog planinskog prelaza kod Konjica."

___________________________________________________________________________ dreznica.ba 3

Kratak pregled srednjovjekovnih lokaliteta sa podruja dolina rijeka Dreanke i Neretve


Dolina rijeke Dreanke Ova dolina je donedavna predstavljala izolirani teritorij od nekoliko sela, smjeten u kraku dubodolinu izmeu obronaka vrsnice i abulje. Prema dosada poznatim, sporadinim arheolokim nalazima, dolina rijeke Dreanke sa okolnim obroncima pomenutih planina bila je naseljena jo od praistorije. O tome svjedoe imena pojedinih lokaliteta "gradina" i rijetki, sluajni arheoloki nalazi. Sigurno je utvrena trasa antikog puta dolinom Neretve, lijevom obalom, koja je Drenicu povezivala sa jugom (karta 2). Od ua Dreanke do ua Rame nije bilo uslova za trasiranje puta, tako daje ovo podruje bilo povezano sa zapadnim krajevima preko Duvna (Delminiuma), a sa junim kroz dolinu Neretve (Bojanovski, 1988,130, sa ostalom literaturom). Meutim, na podruju Drenice nisu dosada konstatirani nalazi iz antikog doba. Najvjerojatnije je to posljedica neistraenosti. Sa arheolokog stanovita ovaj bi kraj trebalo detaljnije rekognoscirati. U ranofeudalno doba podruje doline Dreanke pripadalo je velikoj ranofeudalnoj upi Veenike (Veeri) i oduvijek je graniilo sa upama Rama i Duvno (karta 4). To je ujedno i jedini podatak iz tog razdoblja. Iz ranog srednjeg vijeka potie samo jedan nalaz. U Gornjoj Drenici je bila naena, a kasnije je izgubljena, ostava bizantskog novca sa oko 300 zlatnika, kovanih za vladavine bizantskog cara Romanusa III Argira iz prve polovine 12. vijeka (1028-1034, Patsch, 1900, 543-573). Ostali nalazi, kao to su grobovi ili naselja, nisu zasada konstatirani. Iako malo po teritoriju i broju stanovnitva, podruje doline rijeke Dreanke imalo je u kasnom srednjem vijeku odreenu upravno-politiku autarhiju, upravo zbog geografske izolacije. Procesom raspada ranofeudalnih upa, Drenica stie poetkom XV st. status upravne jedinice - kneije, a u najranije doba osmanske vladavine za kratko vrijeme postaje nahija, koja egzistira uporedo sa nahijom Mostar sve do polovine XVI stoljea. Otada ulazi kao nahija u sastav kadiluka Mostar (Aneli, 1976, 270, karta 5). Historijski izvori iz kasnog srednjeg vijeka koji se odnose na Drenicu su malobrojni, ali znaajni. To su: natpis na stijeni Mestana Bubanjia (Aneli, 1982, 79-89, sa ostalom literaturom) i povelje: kralja Ostoje iz 1408. godine, izdata u korist gospodara zapadnog Huma, te brae Radivojevia, u kojoj se spominje Drenica kao kasno feudalna upa (Aneli, 1976,265). Tragovi iz ovog razdoblja su na podruju Drenice brojni, osobito s obzirom na veliinu teritorija. Meu njima se vanou istie natpis Mestana Bubanjia, uklesan u stijenu na uu Dreanke u Neretvu, te nekoliko nekropola steaka. Osmanlije su osvojile Drenicu vjerojatno 1465. godine, sudei prema

___________________________________________________________________________ dreznica.ba 4

popisu iz 1468/9. godine (Alii, 1982, 3, 4). Ovaj popis je vaan jer su u njemu, izmeu ostalog, navedena imena ondanjih sela: Kneluk, Strievo i Vrhpolje (karta 6). Selo Kneluk iz deftera 1468/9 spominje se u defteru iz 1521. godine pod imenom Luka (Alii, 1982, 3, 11), danas zaselak Donjeg sela u Donjoj Drenici. Toponim Luka danas se odnosi na manji kompleks obradivog zemljita uz koje su kue Omerovia i Bobica (Nikanovi, 1983, 20). Od Sritnih Njiva - sada potopljenih - do liba nalazio se prvi vei kompleks obradivog zemljita uz Dreanku. U to podruje spadaju Donje Selo i Kneluk. Strievo se nalazi otprilike na sredini toka Dreanke. U njemu je drugi kompleks veih obradivih povrina, nekada poznat kao Velike Njive (Nikanovi, 1983, 24). Vrhpolje je obuhvatalo dananja sela Bunie, Zagreblje i Poglavice u Gornjoj Drenici. Ova sela se nalaze na sjevernom rubu Polja i jedno su od tri proirenja sa veim kompleksima obradivog zemljita na podruju Drenice. Svi ostaci ranijih kultura u Gornjoj i Donjoj Drenici nalaze se na navedenim plodnim podrujima ova tri sela. Selo Poglavica, zajedno sa Buniima i Zagrebljem, pripada Vrhpolju, jednom od tri sela spomenuta u prvom osmanskom popisu iz 1468/69. godine. Na lokalitetu Zmaj lovac, na kojem se nalaze kola, damija i mezarje, postoji prema mjesnoj tradiciji mjesto koje se imenuje kao Grad (Nikanovi, 1983., 26, 28). Danas su tu oranice, ume i panjaci. Naziv lokaliteta je indikativan jer upuuje na postojanje srednjovjekovnih graevina. Jedna od oranica se naziva Zidine. Oito je da su ova dva toponima povezana. Lokalitet nije ispitan, ali bi ga trebalo obii i vidjeti da li se izorava kakvo kamenje. Poznato je da je u kasnom srednjem vijeku svaka, pa i manja teritorijalna drutvenopolitika jedinica, u ovom sluaju seoska opina, gradila neku vrstu odbrambenog kompleksa, najee grad. Drenica se spominje u povelji kralja Ostoje iz 1408. godine kao "Drezniza cum omnibus iuribus et territoriis" - kneija Drenica sa svim pravima i teritorij ama), ali grad se ne spominje. U selu je postojao i lokalitet Greblje, koji je za potrebe poljoprivrede raskren. Na njemu je zabiljeeno 7 steaka u meama oranica, ogradama i na putu (Nikanovi, 1983, 28). Izmeu Bunia i Zagreblja blizu trase puta nalazila se nekropola Grebine. U njenom sredinjem dijelu podignuta je prodavnica mjeovite robe, a dio nekropole je uniten gradnjom puta. U okolnim vonjacima lei pokoja utonula ploa (Nikanovi, 1983,28). U arealu Stricva se nalazi jedno od tri vea obradiva proirenja u dolini Dreanke pod imenom Velika Njiva (Nikanovi, 1983, 24). Pri obilasku terena 1953-4. godine Belagi je u Strievu, pored krieva u Sveci, nabrojao jo 35 steaka. U kasnijim obilascima i podacima izmeu 1973. i 1980. godine njihov broj je smanjcm. Na lokalitetu Gaice je nekropola od 12 steaka u njivi vlasnice Ramize Hodi, oko 200 m lijevo od puta, tj. izmeu puta i lijeve obale rijeke Dreanke. U ograenom travnatom prostoru nalazi se 11 steaka, od kojih je etiri ukraeno frizovima i bordurama od cikcak-linija, te motivima maa, polumjeseca, rozete, "vodenice" i "svastike" (si. 1,2). Jedan spomenik je izvan ove njive, uz njenu ogradu, reljefno ukraen isklesanim motivima maa i

___________________________________________________________________________ dreznica.ba 5

polumjeseca (si. 3). (AL, tom.3, str. 306, br. 24/354 lokalitet naveden pod nazivom Strievo, kako gaje naveo i Belagi, 1971,342, br. 32 Strievo.) Stotinjak metara sjeverno od ove nekropole, blie putu, nalazi se skupina od etiri sanduka. Izmeu ove dvije grupe steaka nalazi se - momentalno suho korito nekog potoka, u kojem se nalazi jo jedan steak u obliku velike ploe. Znai, u drugom dijelu se nalaze ukupno 4 steka. To odgovara podacima Belagia (1971, 342) o 16 steaka u Strievu. Nikanovi Natpis Mestna Bubanjia na stijeni u Donjoj Drenici nalazi se na manjoj prirodnoj stijeni, koja se vee na viu stijenu vidljivu sa magistralnog puta. Kompleks se nalazi na lokalitetu Toplo ili Zauje, na uu Dreanke u Neretvu, odmah pri silasku sa mosta preko Neretve, uz put ka Donjoj Drenici. Vrlo je pristupaan i lijep lokalitet. Ispod stijene na kojoj je natpis je terasasto zemljite, na kojem je bilo srednjovjekovno naselje. Njegovo zalee je prirodno tieno stijenama, na ijem krajnjem izdanku se nalazi i natpis. Natpis je uklesan na visini od oko 2 m, dimenzija: 110 x bosanskoj irilici ili bosanici. O natpisu su napisane dvije 1955, 67-80; Andeli, 1982, 79-89) ijedan prilog (Vego, Datiranje precizno u razdoblje izmeu 1356. i 1466. godine, izvan vlasti bosanskog bana (si. 10). Natpis glasi: 75 cm. Pisanje na studije (Belagi, 1961, 262-263). kada je Hum bio

U ime oca i sina i svetoga duha. Ovdje je obitavalite - dvor (grobnica, Vego 1961, 263) vojvode Mstna i njegovih sinova Radoslava i Miroslava. Ovo je pisao sluga Boji i sv. Dimitrija, u doba gospodina kralja ugarskoga Lajoa I i gospodina bana bosanskoga Tvrtka. Tko ovo otre, neka je proklet, u ime oca, sina i svetoga duha (Vego, 1961, 263; Vego, 1962, 32-33, br. 15). Neposredno ispod stijene i na okolnim terasama, na podruju poznatom pod lokalnim nazivom Toplo, izvrena su arheoloka ispitivanja manjeg obima. Naeni su ostaci srednjovjekovnog naselja, tragovi kua i podzida uz stijene. Po svoj prilici su kue bile drvene, jednom stranom prislonjene uza stijene. U dva pripeka uz stijene ispod uklesanog natpisa, naeni su tragovi ognjita i srednjovjekovna keramika. Nalaz nije objavljen, a istraivanja su vrena povodom izgradnje hidrocentrale Salakovac. (V. Atanackovi-Sali, AL, tom 3, regija 24, str. 307, broj 368).

___________________________________________________________________________ dreznica.ba 6

Dolina Neretve od ua Dreanke do Potoka


Za podruje lijeve obale Neretve i njenog zalea, od ua Dreanke do Potoka, postoje neki arheoloki podaci, ali su potrebna jo detaljnija terenska istraivanja. Na lokalitetu Crkvina (Pod), koji se nalazi oko 500 m juno od ua Dreanke u Neretvu, uz lijevu obalu Neretve, otkriveni su temelji kasnosrednjovjekovne crkve, dimenzija 13,30 x 6,80 m. Crkva je bila jednobrodna, sa pravougaonim brodom i pravougaonom apsidom, vjerojatno gotike osnove iz XIV ili XV stoljea (si. 11). Oltami prostor je odvojen od prostora za vjernike oltaraom pregradom. OrijentiranajeZ-I. Na nekropoli je 17 steaka u obliku ploa i sanduka (Atanackovi-Sali, 1980, 152-154). Gore je spomenuto da ime Prigradani asocira na postojanje nekog grada, vjerojatno u srednjem vijeku. Teren nije podrobno rekognosciran, pa jo nije otkriven lokalitet na kojem bi se taj grad mogao nalaziti. Andeli pretpostavlja da je tu negdje bio centar manje upravne jedinice Polja, sa Gradom u Poljima koji se spominje u povelji iz 1408. godine (Aneli, 1974, 273). Na malom uzvienju izmeu ceste i Neretve, oko 1,5 km juno od naselja, na lokalitetu Borine, evidentirana je nekropola sa 5 dobro obraenih steaka, tj. 3 ploe i 2 sanduka. Orijentirani su u pravcu zapad-istok. Jedna ploa je ukraena "vodenicom", okruenom tordiranim vijencem. (Belagi, 1971, 338). Na Gradini u Podgoranima nalaze se ostaci neke antike utvrde, u ijoj se blizini nalaze ostaci graevina sa zidovima radenim u suhozidu. Ostatak zidova utvrde, irine oko 2,4 m, dug je oko 150 m. Kamen je vezan malterom. Ispod Gradine je bio kamenolom u kojem je naen jedan steak, stoje dokaz da su steci u samom kamenolomu i obraivani te gotovi prenoeni na odgovarajua groblja. U selu ima jo tri poznata lokaliteta steaka. Uz put za Roca s desne strane nalazi se lokalitet Okrugla sa 16 steaka (vlasnici Meho i Kasim Mujan). Sa lijeve strane puta, u neposrednoj blizini prve nekropole, nalazi se lokalitet Grebnice (vlasnik Huso Mujan), mala nekropola sa etiri steka. Svi spomenici su dobro obraeni. U zaseoku Mejdan, iza posljednjih kua u brdu, nalaze se dvije skupine steaka koje pripadaju jednoj nekropoli, ali je prva poremeena, a neki komadi su pali u rupu nastalu vaenjem kamena. U profilu se vide kasnosrednjovjekovni grobovi. Prvu grupu ine 4 velika steka, dvije ploe i dva sanduka. Sanduci su niski a ploe visoke. Steci su masivni. Jedan je ukraen bordurom sa kosim crtama a u sredini ima dvije antitetno postavljene spirale. U drugoj skupini, na duini od 100 m, prua se 12 masivnih steaka. Na jednom je isklesan ma. Veliko selo Humiliani proteglo se uz trasu gore opisanog puta iz Potoka za Porim. U njemu je bila praistorijska Gradina, zatim vjerojatno crkva iz kasnoantikog doba (AL, tom 3, 300-301, br. 222).

___________________________________________________________________________ dreznica.ba 7

Iz kasnog srednjeg vijeka potjee najvea nekropola na cijelom podruju. Sa obje strane puta za Ruj ite, koji je ranih osamdesetih XX stoljea proiren i asfaltiran, oko 3 km od magistralnog puta M-17 na sjever, nalazi se nekropola steaka razasuta na nekoliko mjesta. Mjetani taj lokalitet zovu Greblje. Najzapadnije se nalaze 2 steka, uz sami put, koji su i najugroeniji od savremene gradnje privatnih kua. U sredinjem dijelu je centralna skupina, koja se sastoji iz dvije manje: sa lijeve strane puta je sedam steaka, od kojih su dva spomenika u obliku . sanduka, sa pripadajuim krievima (si. 12). Uz njih je jo pet spomenika u obliku sanduka i visokih ploa. U treoj skupini, na desnoj strani puta, nalazi se 57 steaka. Priblino isto brojno stanje je navedeno i kod Belagia (1971, 338, br. 6). Ve pri prvom pregledu, prije etrdesetak godina, ustanovljeno je da su neki steci skliznuli sa prvobitnog poloaja. Okrenuti su u pravcu zapad - istok i svrstani u redove. Glavnina steaka je dobro obraena. Pored dvije krstae sa pripadajuim visokim ploama, ima 56 sanduka i tri ploe. Jedna krstaa i 6 sanduka su reljefno ukraeni. Istie se jedna visoka ploa, ija je gornja povrina ukraena reljefno: bordura je od cikcak-linija, na donjem kraju su rozete, a u sredini je prikazana ljudska figura sa maem u desnoj i titom u lijevoj ruci (si. 13, Wenzel, 1964, T. LXXV, 9, str. 285). Najednom steku u obliku sanduka je natpis. Steak, dimenzija: du. 1,32 m, ir. 0,68 m, vis. 0,25 m, sa ukraenom gornjom povrinom (motivom rozete) i proelnom stranom sa spiralama. Oko vrha svih vertikalnih strana je bordura od kosih paralelnih crta, koja imitira tordirano ue. Na bonoj strani je natpis u dva reda, pisan bosanicom, koji kazuje daje ovdje sahranjena "divica Vladislava", tj. neudata (Vego, 1962, str. 36-37, br. 17; Isti, 1961, 279, si. 14). Natpis nema elemenata za blie datiranje unutar razdoblja kasnog srednjeg vijeka. Kod centralne, najbrojnije skupine steaka, u prosjeenom profilu nastalom pri proirivanju ceste, vide se grobovi ispod steaka. Na lokalitetu Milavino Groblje nalazi se 7 steaka u obliku ploa i sanduka, okrenutih u pravcu zapad - istok (AL, tom 3, 303, br. 24, 268). Izmeu lijeve obale Neretve i magistralnog puta M-17, oko 1 km zapadno od sela eljua, na lokalitetu Borine, ini se na praistorijskom tumulu, nalaze se ostaci unitene nekropole. ezdestih godina XX vijeka evidentirana je na ovom lokalitetu nekopola sa 31 stekom. Od toga je bilo 2 sljemenjaka i 29 sanduka. Spomenici su i tada bili rasporeeni u tri skupine. Orijentirani su zapad - istok, a nekoliko primjeraka je postavljeno po pravcu sjeverozapad -jugoistok (Belagi, 1971,339). Pri sadanjem obilasku konstatirano je daje na ovom terenu vjerojatno bila ljunkara, a zatim odlagalite smea. Danas je teren prilino oien i na njemu u prvobitnom poloaju stoje isto tri skupine steaka. Polazei od juga ka sjeveru, prva se sastoji od 2 ploe. Druga je od prethodne udaljena oko 300 m sjeverno. Sastoji se od 2 sljemenjaka i jedne ploe (si. 15). U treoj, koja je 200 m sjeverno od prethodne, lee "in situ" 4 spomenika: dvije ploe i 2 sanduka. Od 31 steka "in situ" danas je u tri skupine ostalo desetak spomenika. Oito je centralnom dijelu nekropole pripadala skupina sa dva sljemenjaka sa postoljem, koji su po rubovima izmeu krova i sanduka ukraeni nizom spirala.

___________________________________________________________________________ dreznica.ba 8

Potoci su centralno naselje ovog podruja. Arheoloki je vrlo bogato, ali je dosta toga uniteno intenzivnim naseljavanjem, gradnjom kua i puteva, te eksploatacijom ljunka i izgradnjom vodovodnog sistema, jer je ovo naselje bogato vodom. Pored praistorijske Gradine na Orlovom Kuku i tumula, tu su brojni ostaci znaajnog antikog naselja u kojem se u IV stoljeu potovao Mitrin kult, a kasnije, u V stoljeu je izgraena crkva (AL, tom 3, 298, br. 24.161; 295, br. 24.113; Radimskv, 1890, 338; Patsch, 1904, 33-59; Mileti, 1962, 153-157). Iz srednjovjekovnog razdoblja je razasuto nekoliko nekropola steaka. Na lokalitetu Antelja Ograda u Potocima sauvana su dva steka u obliku ploe i sanduka (AL, tom 3, str. 296, broj 24.2). Lokalitet nije pregledan. Na lokalitetu Bara, na praistorijskom kamenom tumulu i oko njega, nalazi se nekropola sa 29 steaka u obliku ploa i sanduka. Uz njih ima i nekoliko amorfnih kamenih blokova (AL, tom 3, 290, broj 24.7). Na lokalitetu Omi, na zemljitu Mare Ravli (podaci iz 1959.), pored glavnog puta u Potocima, pri eksploataciji ljunka otkriveno je srednjovjekovno groblje iz XIV-XV stoljea. U grobovima su naena svega dva koplja, ali su prema njima blie datirani grobovi u razdoblje izmeu XIV i XV stoljea. Krajem XIX stoljea sa ovog lokaliteta su odvueni steci za gradnju glavnog puta prema Mostaru. Prema saoptenju mjetana steci su bili i na pravoslavnom groblju iza crkve, na desnoj strani glavnog puta. Belagi je kasnih ezdesetih godina XX stoljea zabiljeio jo jedan steak na tumulu oko 150 m sjeverozapadno od pravoslavne crkve u Potocima (1971,339, br. 13). Pri posljednjem obilasku, u martu 2003. godine, vie ni tog steka nije bilo, a tumul je djelomino razoren. Nedaleko od Vrela, na Crkvini, nalazi se nekropola sa 15 steaka. Najednom spomeniku prikazanje lov na jelena (Wenzel, 1964, T LXXXIX, 6) i stilizovani kri (T. XXIV, 11; AL, tom, 3, str. 292, br. 24/41). U zaseoku Bonjaci, na lokalitetu Ograda, koji se nalazi blizu Aimovia kue, oko 1.000 m istono od ceste ka Humilisanima, Beslagije zapisao da se u rijetkoj umici nalazi nekropola sa 10 ratrkanih steaka u obliku sanduka: obrada dobra, stanje osrednje. Orijentacija SZ-JI, osim jednog primjerka koji lei okomito na taj pravac. Jedan manji sanduk sa odvojenim postoljem - sanduk: du. 0,98, ir. 0,58, vis. 0,68 m; postolje: 1,8 mx 0,85 m vis. 1 m-ukraen je sa svih pet vidljivih strana (si. 16). Na bonim stranama su prizori lova sa konjanikom koji sa kopljem juri za jelenom, za kojim tri i pas; na drugoj strani su dva suprotstavljena konjanika, naoruana kopljima, a izmeu njih je ena sa uzdignutim rukama (si. 17). Na jednoj od uih strana su dvije osobe koje se dre za ruke (pleu?), a na drugoj je stilizovan krst sa sidrom. Na gornjoj povrini je predstavljen ovjek sa titom u desnoj i maem u lijevoj ruci (si. 18) - (Belagi, 1971, 339, Potoci, br. 12). Muzej Hercegovine je vrio iskopavanja 1966. godine ispod ukraenog steka, a spomenik je prenesen u Mostar. Ispod steka je bila ukopana odrasla osoba. Grob nije imao zatitni okvir. Pokojnik je leao na leima sa ispruenim rukama i nogama (T. Andeli, 1966, 166). Danas je ovaj lokalitet prilino oteen eksploatacijom ljunka. Grobnice vire iz profila. Jedan steak se nalazi na zemlji koja je izvoena sa mjesta eksploatacije. Sedam steaka je na prvobitnom mjestu, na vrhu breuljka koji nije poremeen vaenjem ljunka.

___________________________________________________________________________ dreznica.ba 9

Lokalitet Omanovia Avlija nalazi se iznad suhog potoka, blizu damije u Potocima. Od tri preostala steka izmjetena su 2, a jedan, na kojem je plastino isklesan ma, ostao je na prvobitnom mjestu. Na lokalitetu Kraljevina u Vrapiima, unutar pravoslavnog groblja i oko njega, nalaze se ostaci nekropole sa osam steaka. Kod grobne kapele stoji visoka krstaa, ukraena rozetom u sredini krsta i krugovima na krakovima. Na ulazu u groblje su dvije ploe, a tri ploe i dva mala sanduka su unutar groblja. Spomenici su okrenuti zapad - istok. Najednom steku je motiv maa i tita (AL, tom 3, 300, br. 24.221). Kuti se nalaze istono od Potoka. Na lokalitetu Crkvina je medu ruevinama osamdesetih godina XX stoljea stajao veliki torkular (presa za tjetenje maslina), obraeno kamenje, te komadi rimske cigle i keramike. Pri manjim arheolokim istraivanjima otkrivenje polukruni bazen krstionice, popoen malterom, stoje indicija da se ovdje vjerojatno nalazila kasnoantika crkva. U kasnom srednjem vijeku su na Crkvini upotrebljene kamene ploe rimske provenijencije. Tu su antike spolije sekundarno upotrebljene, a uz njih je naen i reljef sa figurom u sveenikom ornatu i sa biskupskim tapom. Istraivanja je vrila V. Atanackovi-Sali. Nalaz nije objavljen (AL, tom 3, 292, 24.39). Na Ledinama ili Redinoj Njivi, sa lijeve strane savremenog puta Kuti Livac, oko 100 m udaljena od njega, na zarasloj ledini nalazi se netaknuta nekropola od tridesetak steaka. Na lokalitetu ih je izbrojano 27 komada, ali poto je sve zaraslo u grmlje, teko je ustanoviti taan broj. Izmeu steaka se nalaze i grobovi na povrini, omeeni kamenjem. Konstatirana su 4 takva groba, mada ih moe biti i vie. Najvie ima veih masivnih sanduka, nekoliko manjih i nekoliko sljemen-jaka. Ukraeno je nekoliko sanduka i sljemenjaka jednostavnim ukrasnim motivima: bordurom od kosih paralelnih crtica, spiralom, maem i polumjesecom. Zapaaju se neke ope karakteristike steaka sa ovog podruja. Brojnost spomenika na 16 evidentiranih nekropola, osim vee nekropole u Humilianima, koja broji preko 60 spomenika, kree se od 15 do tridesetak, no svega 5 su nekropole. Sve ostale su male, vjerojatno jedne porodice sa nekoliko spomenika (od 2 do 10). Meutim, u svim sluajevima, kao stoje vidljivo, mora se raunati sa unitavanjima znaajnih razmjera. Sanduci su najvie zastupljeni. Sljemenjaka ima vrlo malo, kao i ploa. Na dva lokaliteta stoje krstae, svega 3 primjerka, koje su masivne i ukraene. Uz njih su postavljene pripadajue masivne ploe (SI. 12). Steci su uglavnom masivni, naroito sanduci i ploe. Vrlo su iroki, ploe su visoke, a sanduci niski. Mali broj spomenika je ukraen. Nekada su to samo bordure (od kosih, paralelnih crtica, spiralica, tordiranog ueta). Na nekim stecima su razne kombinacije simbolinih i ukrasnih motiva (rozete, polumjesec, svastika, koja se susree na stecima u dolini Drenice (si. 2, 6). Meutim, pored raznih bordura, rozeta, vodenica, polumjeseca, srazmjerno brojno su zastupljeni motiv maa (na 6 spomenika, si. 3), viteza sa orujem, maem i titom (si. 13, 18), lova na konju ili bez njega, te dva prikaza turnira (si. 16,17). Istie se jedan mali sanduk iz

___________________________________________________________________________ dreznica.ba 10

Bonjaka u Potocima, ukraen sa svih strana, to je rijetkost, na kojem su isklesane prizori lova i turnira te vitez sa orujem (si. 16, 18). U Potocima se nalaze 3 nekropole sa oito statusnim simbolima, tj. sa prikazima lova, turnira, viteza sa orujem ili samog maa (na Crkvini, u Bonjacima i na Omanovia Njivi, a u eljui, Humilianima, Podgoranima i Drenici po jedna). Moe se pretpostaviti da se radi o manjim porodinim ili veim rodovskim grobljima na plemenitim batinama, mada se to nigdje izriito ne navodi. Izuzetak je nekropola u Humilianima, sa preko 60 steaka. Na njoj je, pored krstaa, spomenika sa statusnim oznakama, ijedan natpis, jedini u cijelom podruju, ali iz kojeg se - osim imena pokojnice - nita vie ne moe saznati (si. 14). Sa oblikovnog i stilskog stanovita spomenici na ovom podruju su homogeni. Njima se pridruuju i spomenici sa nekropola steaka u Zijemlju, koje je bilo granini kraj izmeu Nevesinja i ovog podruja.

Kratice AL - Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, Sarajevo, Zemaljski muzej BiH, 1988. Literatura: Alii, 1982 - Alii, S. Ahmed, Nahija Drenica pod osmanskom upravom. Glasnik Zemaljskog muzeja (Etnologija), n. s., sv. 37/1982, Sarajevo, 1982, 314. Aneli, 1957 - Aneli, Pavo, Turski put od Ivan-planine do Porima. Nae starine IV, Sarajevo 1957, 169-179. Aneli, 1974-Aneli, Pavo, Srednjovjekovna upa Veenike-Veeri i postanak Mostara. Glasnik Zemaljskog muzeja (Arheologija), n. s., sv. XXIX (1974), Sarajevo, 1976., 259-279. Aneli, 1982 Aneli, Pavo, Mesnovii, Masnovii, Bubanj ii humska i bosanska vlastela. Hercegovina 2/1982, Mostar 1982, 79-89.' Andeli, T., 1966 - Aneli, Tomo, Potoci-Mostar-Srednjevekovnigrob, Arheloki pregled 8/1966, Beograd 1966, 165-166. Atanackovi-Sali, 1980 - Atanackovi-Sali, Vukosava, Crkvina, Donji Jasenjani, Hercegovina ostaci srednjovekovne crkve i nekropole steaka. Arheoloki pregled 21/1979, Beograd, 1980, 152-154. Ballif, 1893 - Ballif, Philip-Patsch, Karlo, Romische Strassen in Bosnien und der Herzegowina. Herausgegeben von Bosnisch-Herzegowinischen Landes-museum, I Teil. Wien 1893. Belagi, 1955 - Belagi, efik, Mastan Bubanji. Godinjak Istorijskog drutva Bosne i Hercegovine, VIT/1955, Sarajevo, 1955, 67-80. Vego, 1961 - Vego, Marko, Novi i revidirani natpisi iz Hercegovine. Glasnik Zemaljskog muzeja (Arheologija), n. s., sv. XV-XVI/1960-1961, Sarajevo, 1961,259-286.

___________________________________________________________________________ dreznica.ba 11

Vego, 1962 - Vego, Marko, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, I. Sarajevo 1962. Wenzel, 1964 - Wenzel, Marian, Ukrasni motivi na steccima. Sarajevo, 1964.

___________________________________________________________________________ dreznica.ba 12