You are on page 1of 298

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

ZBORNIK RADOVA

POSEBNA IZDANJA Knjiga 5 Izdava: Institut za istoriju, Sarajevo Za izdavaa: Dr. Husnija Kamberovi Glavni i odgovorni urednik: Dr. Husnija Kamberovi

CIP Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 323.1(497.6=163.4*3) (082) RASPRAVE o nacionalnom identitetu Bonjaka : zbornik radova. - Sarajevo : Institut za istoriju, 2009. - 297 str. ; 24 cm. - (Posebna izdanja / Institut za istoriju ; knj. 5) Biljeke o autorima priloga: str. 297. Bibliografija i biljeke uz tekst ISBN 978-9958-649-02-8 COBISS.BH-ID 17420038

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA


ZBORNIK RADOVA

INSTITUT ZA ISTORIJU U SARAJEVU Sarajevo, 2009.

SADRAJ

PREDGOVOR (Husnija Kamberovi) ................................................................. 7 Husnija Kamberovi, RazlOzI za ODRaVaNjE SKuPa NaCIONalNI IDENtItEt BONjaKa 1945-2008 ........................ 9 Hannes Grandits, aMBIValENtNOStI u SOCIjalIStIKOj NaCIONalNOj POlItICI BOSNE I HERCEGOVINE u KaSNIM 1960-IM I u 1970-IM: PRESPEKtIVE ODOzGO I ODOzDO ................................................. 15 Ivo Goldstein, juGOSlaVIja u EzDESEtIM GODINaMa 20. StOljEa DIlEME I RIjEENja (S POSEBNIM OBzIROM Na HRVatSKu) ......................................................................................... 39 Husnija Kamberovi, BONjaCI 1968: POlItIKI KONtEKSt PRIzNaNja NaCIONalNOG IDENtItEta .................................... 59 air Filandra, CRNOGORSKI BONjaCI I RENOMINaCIja NaCIjE ......................................................................................................... 83 Iva lui, StaVOVI CENtRalNOG KOMItEta SaVEza KOMuNISta juGOSlaVIjE O NaCIONalNOM IDENtItEtu BOSaNSKIH MuSlIMaNa/BONjaKa. Izmeu afirmacije, negacije i konfesionalne artikulacije.................................97 Xavier Bougarel, OD MuSlIMaNa DO BONjaKa: PItaNjE NaCIONalNOG IMENa BOSaNSKIH MuSlIMaNa .................. 117

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

Sadraj
admir Mulaosmanovi, NaCIONalNI IDENtItEt u KONtEKStu IzRaENOG REGIONalNOG IDENtItEta I POlItIKIH POtRESa u BIHaKOj KRajINI ....................................................... 137 Denita Sara, NEuSPjEH SEKulaRIzaCIjE I jaaNjE RElIGIjSKOG IDENtItEta POEtKOM 1980-IH GODINa u BOSNI I HERCEGOVINI ....................................................................... 153 Sabina Veladi, HOMOGENIzaCIja BONjaKa KROz PREPOROD 1990. .......................................................................................185 Dino abazovi, BOSaNSKOHERCEGOVaKI MuSlIMaNI Na POEtKu NOVOG MIlENIja: SOCIOlOKI POGlEDI ............. 219 SEDaMNaESta I DVaDESEta SjEDNICa CKSKBiH I DISKuSIjE O NaCIONalNOM PItaNju (priredio Husnija Kamberovi) ............. 241 Biljeke o autorima priloga........................................................................... 297

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

PREDGOVOR
teme o identitetima su u posljednje vrijeme postale vrlo popularne u nauci. Institut za istoriju je 16. maja 2008. u Sarajevu organizirao meunarodnu konferenciju o temi Nacionalni identitet Bonjaka 1945-2008, na kojoj su uestvovali naunici iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, austrije i Francuske. Povod organiziranja nije popularnost teme nego potreba da se o afirmaciji nacionalnog identiteta Bonjaka razgovara na nauno utemeljen nain. u ovom zborniku objavljujemo vei dio saopenja sa te konferencije, s obzirom da jedan dio uesnika nije svoja saopenja pripremio za tampu. jasno nam je da e i nakon ovoga zbornika radova brojna pitanja ostati nerijeena i kontroverzna. Mi smo nastojali na neka pitanja ponuditi odgovore, a neka samo naeti i potaknuti dalja istraivanja. Svjesni smo i injenice da o nekim odgovorima koje smo mi ponudili mogu uslijediti diskusije, u kojima smo spremni dalje uestvovati. elimo se zahvaliti svima koji su pomogli odravanje ove konferencije i objavljivanje zbornika. Prije svega zahvaljujemo se Federalnom ministarstvu obrazovanja i nauke Bosne i Hercegovine, koje je finansijski podralo odravanje konferencije, te Kantonalnom ministarstvu obrazovanja i nauke u Sarajevu, jer je odobravajui finansiranje projekta pod naslovom Nacionalni identitet Bonjaka 1945. 2008. pomoglo da se obavi dio istraivanja prezentiranih na ovoj konferenciji i u ovom zborniku. Naglaavamo i da vei dio ovih saopenja predstavljaju dio znanstvenog projekta New and ambiguous Nation-Building in South-Eastern Europe koji je zajedno koordiniran od Osteuropa-Instituta Fu-Berlina i Odsjeka za jugoistonoeuropsku istoriju univerziteta u Grazu, a u kojem uestvuju naunici iz austrije, Njemake, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Crne Gore, Srbije i Moldavije. zbog toga izraavamo zahvalnost i austrian Science Fund, uz iju je pomo obavljena lektura tekstova u ovom zborniku.
RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA 7

Husnija Kamberovi Predgovor takoer se zahvaljujemo Bonjakom institutu u Sarajevu, Fondacija adila zulfikarpaia i njegovoj direktorici amini Rizvanbegovi, koji su nam omoguili da konferenciju odrimo u predivnom ambijentu. Osim toga, vei dio kolektiva Instituta za istoriju u Sarajevu je na razliite naine pomogao kako u odravanju konferencije tako i u nastanku ovoga zbornika, te zasluuju svaku pohvalu.
Husnija Kamberovi

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

Husnija Kamberovi

Razlozi za odravanje skupa Nacionalni identitet Bonjaka 1945-2008


Postoje najmanje dva razloga za odravanje ovoga skupa: Prvo, ve je postalo tradicija da Institut organizira skupove veeg ili manjeg znaaja o razliitim temama bosanskohercegovake ili balkanske historije. Spomenut u samo skup odran od 18. do 20. novembra 1968. godine pod nazivom Istorijske pretpostavke republike Bosne i Hercegovine, to su ga zajedniki organizirali sa naim Institutom aNuBiH, Drutvo istoriara BiH, Katedra za istoriju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Katedra dravnog i meunarodnog prava Pravnog fakulteta, Katedra za politike nauke Fakulteta politikih nauka, Skuptina SRBiH i CKSKBiH. Referati sa ovog skupa objavljeni su u br. 4 asopisa Prilozi Instituta za istoriju. Prema redakcijskoj informaciji, na ovom je skupu sudjelovalo oko 80 historiara i vie predstavnika politikog i kulturnog ivota, ali su objavljeni referati 30 historiara, te veoma korisna diskusija. Ovaj skup se odravao u vrijeme aktivne promocije muslimanskog nacionalnog identiteta. Na skupu su o tome posebno vrijedne referate podnijeli akademik Vasa ubrilovi (Istorijski osnovi republike Bosne i Hercegovine) i profesor avdo Sueska (Neke specifinosti istorije Bosne pod turcima). tada je Vasa ubrilovi, zastupajui tezu o historijskom razvoju muslimanskog nacionalnog identiteta, zapisao i slijedee: Oseanje bosanskih muslimana da su neto posebno u muslimansko-islamskoj zajednici u turskom carstvu (...) izrastalo je iz njihovog uvjerenja da su po svom poreklu, po svom jeziku, nainu ivota vezani za Bosnu, i da su neto drugo, razliiti ne samo od pravih Osmanlija ve i od drugih islamskih naroda u turskom carstvu (PriRASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA 9

Husnija Kamberovi lozi, 1968, str. 27). avdo Sueska je razvijao tezu o postepenom izgraivanju zasebnog muslimanskog drutva u Bosni i Hercegovini u doba osmanske vladavine. Bosansko muslimansko drutvo se oformilo kao specifian vid osmanskog drutva, koje je u jednu cjelinu povezivala zajednika vjera islam i zajednika privrenost osmanskoj muslimanskoj dravi ijim su posredstvom Bosanci postali Muslimani i na taj nain tijesno povezali svoju sudbinu sa tom dravom. Posredstvom jedinstvene vjere islama muslimansko drutvo u Bosni usvojilo je jedinstvenu politiku ideologiju i predstavljalo jedinstven kulturni krug. Na toj osnovi ono se formiralo kao posebna etnika zajednica i razvijalo kao poseban narod sa posebnim interesima i stremljenjima. za razliku od nemuslimanskog stanovnitva, koje se veinom nalazilo u zavisnom odnosu i potinjenom politikom poloaju, muslimansko drutvo se djelilo u vie stalea: spahije, svetenstvo (ulema), graanski slojevi i zavisni muslimanski seljaci (raja) (Prilozi, 1968, str. 49). Na slian nain je Sueska govorio i na Petom kongresu istoriara jugoslavije, koji je odran u Ohridu poetkom septembra 1969. uz sudjelovanje blizu 1000 naunika, odnosno delegata i gostiju.(M. Imamovi, 2008, str. 59-62) list Borba je tada posebno istaknuo diskusiju Nedima Filipovia o razvoju posebnosti naroda Bosne i Hercegovine, te potom zakljuio kako je stav naunika da je neophodan ravnopravan tretman svih naroda u BiH (Srba, Hrvata i Muslimana), te da bez te ravnopravnosti nije mogu razvoj njihove domovine Bosne i Hercegovine. (Borba, 20.XI.1968, str. 5). Filipovi, pak, u svojoj diskusiji prati transformaciju muslimanske zajednice od umme (fatalistiko-religiozna predstava o muslimanskoj zajednici kao boijem odreenju, Prilozi, 1968, str. 565) do osjeanja pripadnosti modernoj naciji, za ta Filipovi kao glavne aktere navodi socijalistiku revoluciju i socijalizam (socijalistika revolucija i borba za izgradnju socijalizma, sa svim humanistikim implikacijama tog procesa, stvorili (su) visoku politiku, drutvenu, ekonomsku, idejnu, humanu i nauno spoznajnu efervescencu (?) na ijim se ogromnim temperaturama topio i nestajao vjekovni oklop feudalne muslimanske fikcije umme. Mi smo svjedoci tog procesa kod muslimana u Bosni. to je jedan proces dezalijenacije koji ima svoje veoma brojne komponente, meu kojima se naroito istie civilizacijsko-kulturna i psiho-socijalna komponenta, (Prilozi 1968, str. 565).

10

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

RAzLOzI zA ODRAVANJE SKUPA NACIONALNI IDENTITET BONJAKA 1945-2008 Ovaj skup, na kome je bilo i puno polemike, osobito izmeu Envera Redia i atifa Purivatre o odnosu Saveza komunista prema nacionalnom pitanju Muslimana, znaajan je ne samo zbog pitanja o kojima je raspravljao, nego najvie zbog povijesnog ambijenta u kojemu se odravao. Mogli bismo kazati kako je znaaj ovog skupa najvei upravo u naunom afirmiranju muslimanske nacionalne posebnosti u nekim referatima, premda to nije kljuni motiv za odravanje skupa. elimo, dakle, nastaviti tu tradiciju odravanja naunih skupova o vanim problemima bosanskohercegovake historije. zato smo se u Institutu za istoriju odluili odrati ovaj skup o identitetu Bonjaka. Drugi, puno konkretniji razlog za odravanje ovog skupa sadran je u injenici da se ove godine navrava 40 godina od dviju sjednica CKSKBiH na kojima je Savez komunista BiH jasno i definitivno odbacio sve kalkulacije o eventualnom nacionalnom integriranju muslimana u okrilje srpske ili hrvatske nacije. Naime, SKBiH je na 17. sjednici CKSKBiH 26. januara 1968. vodio debatu o nacionalnim odnosima u BiH. Sjednicom je predsjedavao Cvijetin Mijatovi. Vrijedi napomenuti da na sjednici nisu bili prisutni slijedei lanovi CKSKBiH: Blao urii, Ilija Materi, Danica Erak, Pero jelii, Vlado egrt, Ibro ator, Rade jaki, Slobodan Erceg, Petar Dodik i efket Maglajli, ali su bili prisutni lanovi Komisije za unapreivanje meurepublike saradnje i razvoja meunacionalnih odnosa CKSKBiH, lanovi CKSKj iz BiH, lanovi CKSK Makedonije Cvetan avramovski i Dimitar Mirev, lan IK CKSK Srbije Predrag Vlajki i lan CK Srbije Vaso Rehak, Miladin Gvozdenov predsjednik Komisije za meunacionalne odnose Pokrajinskog komiteta SK za Vojvodinu, te predstavnici slijedeih opinskih organizacija SK iz BiH: Bosanski Brod, zenica, Biha, trebinje, Foa, Bijeljina, ljubuki, te predstavnik univerzitetskog komiteta SK Sarajevo. Dvadeseta sjednica CKSKBiH odrana je 17. maja 1968. godine. Ova se sjednica moe smatrati nastavkom 17. sjednice i na njoj su bez velike diskusije usvojeni zakljuci o idejno-politikim zadacima komunista Bosne i Hercegovine u daljem ostvarivanju ravnopravnosti naroda i narodnosti i razvijanju meurepublike saradnje. u zakljucima, u prvom pasusu, odmah se konstatira kako se priznaje injenica da u BiH ravnopravno ive tri naroda Srbi, Muslimani i Hrvati. Dodue, tu se konstatira kako je Savez komunista uvijek polazio od injenice da u Bosni i Hercegovini ive tri ravnopravna naroda, to
RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA 11

Husnija Kamberovi je donekle dvojbeno, jer je poznato da je unutar komunistikog pokreta bilo i razliitih miljenja o tome, posebno u razdoblju od 1945. do poetka 1960-ih godina. Nama su, dakle, ove dvije sjednice bosanskohercegovakih komunista 1968. bile izravan povod da pokuamo na jednoj konferenciji razmijeniti miljenja o nacionalnom identitetu Bonjaka. Pri tome ne elimo ostati samo na teorijskoj razini razumijevanja tog problema i na odnosu bosanskohercegovakih komunista prema muslimanskom nacionalnom identitetu sredinom 1960ih godina, nego progovoriti i o razvoju bonjakog nacionalnog identiteta u ukupnom poslijeratnom razdoblju, poevi od njegovog prvobitnog osporavanja (ili barem marginaliziranja) neposredno nakon rata, preko afirmiranja sredinom 1960-ih godina, do velikih promjena krajem 20. stoljea, kada su ponovo na historijskoj sceni bile prisutne politike snage koje su osporavale taj identitet. Naravno, polazimo od injenice da postoje razliite dimenzije identiteta, pri emu se i historijske epohe razlikuju po tome koje dimenzije imaju dominirajuu ulogu kao mobilizator socijalne akcije. u socijalizmu je vana dimenzija identiteta bila klasa, ali su i religijska i nacionalna dimenzija od velikog znaaja. zvanina ideologija je nastojala potisnuti religijski identitet podravajui nacionalne identitete, ali se pokazalo kako su ove dvije dimenzije identiteta jako povezane i ak je u vrijeme slabljenja i propadanja komunizma primjetno jaanje upravo onih dimenzija identiteta koje su potiskivane u komunistikom razdoblju. to je tzv. proklizavanje identiteta (o emu pie a. Smith), ali to potvruje i tzv. situacijsku teoriju identiteta, prema kojoj dominantnost pojedinih dimenzija identiteta ovisi o socijalnoj i politikoj situaciji, pa se u doba pojaanih nacionalnih konfrontacija pojaava nacionalni identitet. (Sekuli, 2004, str. 203). Htjeli bismo na ovoj konferenciji progovoriti o nacionalnim identitetima u okviru razliitih teorijskih okvira. Na primjer, eljeli bismo provjeriti i tezu Petera Sugara o nacionalizmima u istonoj Evropi. Naime, Sugar veli kako postoji tradicionalni nacionalizam i komunistiki nacionalizam. unutar komunistikog nacionalizma primjeujemo naglaavanje nacionalnih intresa, a zanemarivanje internacionalizma. No, ovaj se komunistiki nacionalizam otro suprotstavlja tradicionalnom nacionalizmu. za neuspjehe u ostvarivanju nacionalnih interesa komunistiki nacionalizam je uglavnom optuivao
12 RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

RAzLOzI zA ODRAVANJE SKUPA NACIONALNI IDENTITET BONJAKA 1945-2008 buroaske politike snage. [zbog toga je prvi jano Kadar 1956. primijenio formulu komunistikog nacionalizma, a kasnije su to primijenili i u ehoslovakoj.] jugoslavenski nacionalni komunizam najprije se doimao kao faktor vanjske politike i meunarodnih odnosa, no pruio je temelj za unutranji razvoj komunistikog nacionalizma. Nacionalne komunistike partije razvile su ideju nacionalnih interesa dotinog naroda vis a vis drugih u jugoslaviji. Ovi nacionalni komunisti nali su se pod kontradiktornim pritiscima. S jedne strane, tradicionalni je nacionalizam ideolokim pritiskom jednostavno nastojao progutati komunistiki modernizam i transformirati ga u tradicionalizam. S druge strane, ortodoksni komunisti branili su legitimnost reima koji je doao na vlast nakon graanskog rata od tradicionalnog nacionalizma iji su najistaknutiji predstavnici bili ustae i etniki pokret. Predstavnici nacionalnog komunizma, tito i federalna armija, formirali su centar i doputali razvoj reformistikih tendencija nacionalnih komunista koje su trebale poveati uinkovitost sustava, sve dok su oni drali monopol na mo unutar vlastitih republika. Kad bi nacionalni komunisti pokuali udruiti se s tradicionalnim nacionalistima u borbi protiv nacionalnih komunista u drugim republikama ili federalnog sredita, tito bi reagirao i unitio taj razvoj. Najbolji primjer je pojava nacionalizma u Hrvatskoj 1971, iji je razvoj titov centar podravao do onog trenutka dok se nije poeo vezivati uz tradicionalni nacionalizam. Kad je saveznitvo postalo oito, centar ga je odmah sklonio. (Sekuli, 2004, str. 42-43). u kontekstu tih teorija elimo takoer provjeriti jo jednu tezu: Da li je istina da se itava povijest komunistikog razdoblja, kao i povijest komunistike partije, moe (se) opisati, s jedne strane, u okvirima upotreba nacionalizma za postizanje vlastitih politikih ciljeva, a s druge strane, kao borba protiv tradicionalnog nacionalizma. u tom smislu kako se moe tumaiti odluka bosanskohercegovakih komunista o priznavanju zasebnog nacionalnog identiteta Bonjaka (tada pod nazivom Musliman, o emu e, takoer, na ovoj konfereniciji biti govora). Kao to se moe vidjeti iz Programa konferencije, pitanja koja emo tretirati postavljena su dosta iroko (od historijskog konteksta i teorijskih razmatranja o identitetu i nacionalnim odnosima u Bosni i Hercegovini do konkretnih pitanja o razliitim dimenzijama bonjakog nacionalnog identiteta od zavretka Drugog svjetskog rata do najnovijeg doba, te utjecaja vladajuih
RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA 13

Husnija Kamberovi elita na oblikovanje i priznavanje tog identiteta, kao i uloge bonjake emigracije na oblikovanje tog identiteta ). Nastojali smo okupiti krug ljudi koji o razliitim dimenzijama bonjakog nacionalnog identiteta mogu kvalificirano govoriti (od raznih kulturolokih aspekata do utjecaja vjerskih struktura na graenje i afirmiranje tog identiteta). Drago mi je da ovdje moemo pozdraviti i naunike izvan Bosne i Hercegovine (Hrvatska, Slovenija, austrija, Francuska) i vjerujem da emo ostati vjerni svojoj tradiciji i voditi nauni dijalog i o ovoj temi. Sarajevo, 16.05.2008.

14

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

Hannes Grandits

AMBIVALENTNOSTI U SOCIJALISTIKOJ NACIONALNOJ POLITICI BOSNE I HERCEGOVINE U KASNIM 1960-IM I U 1970-IM: PRESPEKTIVE ODOzGO I ODOzDO
1

Razine gledanja u komparativnim dimenzijama

zato je nacionalno pitanje ostalo unato retorinom obraanju na pitanje klase tako eminentno vano u socijalistikom sistemu moi da je u nekim situacijama ak dolo u centar politikog ivota? Komparativna ispitivanja evidentno pokazuju da poslije 1945. godine nisu rijetke faze jako intenziviranih nacionaliziranih politikih realnosti u socijalistikim dravama Europe, tj., onim dravama koje su postavile klasnu borbu a ne nacionalne antagonizme u sredite svojih politikih retorika. to je bilo posebno tano za dugoronu model dravu socijalistike evolucije: multinacionalog Sovjetskog Saveza. ali to vai i za druge socijalistike zemlje u Europi, meu kojima je bila, na primjer, i ehoslovaka u kasnim 1960-im godinama, kada je drava bila federalizirana na dvije republike, ili Bugarska u 1980-im godinama, kada je nanovo bila implementirana nacionalistika antiturska politika. u pokuaju da se daju vie naelni odgovori na postavljeno pitanje, tj. zato su nacionalna pitanja ostala od takve kljune vanosti i u socijalistikom sistemu poslije

Istraivanje za ovaj lanak je dio znanstvenog projekta New and ambiguous NationBuilding in South-Eastern Europe koji je zajedno koordiniran od Osteuropa-Instituta Fu-Berlina i Odsjeka za jugoistonoeuropsku istoriju univerziteta u Grazu i financiran od Volkswagen-fondacije i austrijskog znanstvenog fonda (FWF). za vie informacije o ovom projektu vidi http://www.oei.fu-berlin.de/en/projekte/nation-building/index.html

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

15

Hannes Grandits Drugog svjetskog rata, moglo bi se primjerno argumentirati preko kombinacija slijedea tri naina:2 a) Stvaranje nacionalne politike je uvijek bilo usko vezano s ideolokim procesima: u realizaciji velikog plana da se utemelji moderno, idealno i prije svega budue socijalistiko drutvo, nacionalne (i nacionalno-stvaralake) pozicije su uvijek imale centralnu, ideoloko-teorijski fundiranu ulogu. Nacionalno osloboenje odnosno djelovanje protiv nacionalne opresije bio je dio ideolokog socijalistikog diskursa emancipacije. Naravno u realiziranom besklasnom drutvu u budunosti, vanost nacija bi trebala svakako otpasti. Dodue, dok takva razina socijalnog razvitka jo nije dostignuta, nuno je da se politika snalazi sa postojeim nacionalnim realnostima naravno slijedei ideoloki korektne (tj. od partije formulirane) namjere. b) Nacionalizacija umjesto demokratizacije: u praktinoj realnosti, socijalistiki jednopartijski reimi su posebno u situacijama krize jedva bili spremni da se otvaraju za zahtjeve za stvaranje nekog demokratskog pluralizma. Meutim, oni su bili umjesto toga vie otvoreni da odobre tzv. nacionalna prava u takvim situacijama to je esto izazivalo dinamike pojaanih etnizacija politikih odnosa, a ponekad i itavog drutvenog ivota. c) Nacionalna politika je bila nedvojbeno jedan vaan instrument moi u rivalitetima unutar jednopartijskog sistema: ona je mogla biti na razliitim nivoima vlasti sredstvo da se osigura ili dostigne politiki utjecaj. Ovaj aspekt treba da se ovde posebno istakne, jer podsjea da su dodatno jednoj slubenoj liniji u politikom ivotu (na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini) uvijek postojali (manji ili vei) prostori za djelovanje za vlastita shvaanja i strategije i u vezi sa nacionalnom politikom.
Ambivalentnosti u politici odozgo

Do neke mjere mogu ove tri analitike perspektive biti korisne kao nain pribliavanja nacionalnoj politici u jugoslaviji kasnih ezdesetih godina prolog stoljea posebno s obzirom sa politiku u Bosni i Hercegovini u to
Ova tri naina su detaljnije razvijana u analizi Grandits, Hannes: Dynamics of Socialist Nation-Building: The Short lived Programme of Promoting a Yugoslav National Identity and Some Comparative Perspectives. In: Dvije domovine/Two Homelands, Br. 28, 2008, 15-28.
2

16

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

AMBIVALENTNOSTI U SOCIJALISTIKOJ NACIONALNOJ POLITICI BOSNE I HERCEGOVINE... doba. Ojaano individulano djelovanje jedne nove generacije bosanskih politiara u vladajuoj partiji, koji su traili vii stepen emancipacije, izgleda da je bio usko vezan i sa ideolokim diskursom nacionalne emancipacije unutar partije. to je koincidiralo sa novom fazom kontroliranog jaanja politikih periferija unutar jugoslavije prema kraju 60-ih godina.3 Ovo jaanje tzv. politike periferije (pored Bosne i Hercegovini su tu bili i Makedonija, Kosovo i Vojvodina) bilo je promovirano i od strane predsjednika tita, kao a) reakcija na jaki porast kritike protiv ne-demokratske kaste partijskih politiara, koja je kulminirala 1968. godine, na primjer, sa buntovnim studentskim protestima ak i u sreditu javnog ivota Beograda i b) da se unaprijedi vei stepen ravnotee prema partijskim elitama Srbije i Hrvatske. Na takav nain je dravni centar promovirao politiare iz Bosne i Hercegovine i dalje ih potaknuo u njihovom nastojanju za veom neovisnou od postojeih centra moi u dravi. Posebno vaan aspekt u tom procesu jaanja Bosne i Hercegovine kao dotad politike periferije unutar federacije, bez sumnje je i politiko priznavanje (i afirmiranje) posebnosti muslimanskog nacionalnog identiteta. Pri svemu tomu, kako je istraivanje pokazalo, ove su politike odozgo ostajale esto dvosmislene, ambivalentne, a ponekad i transportirale suprotne poruke. One su bile dio plana komunistike vladajue elite u jugoslaviji i posebno u Bosni i Hercegovini da se nacionalno pitanje treba stalno dalje razvijati, a kada je potrebno i iznova definirati. to je, na primjer, bila i politika maksima jednog od najvie pozicioniranih bosanskohercegovakih politiara u istoriji SFRj, Demala Bijedia. Njegov biograf kratko poslije njegove tragine smrti kada ja na funkciji predsjednika Saveznog Izvrnog vijea SFRj poginuo u avionskoj nesrei pukuao je njegov principijelni stav prema nacionalnom pitanju sintetizirati poetkom 80-ih godina na ovakav nain:

Opirnije o ovim politikih promjenama sa posebnom panjom na bosanskohercegovaki faktor piu na primjer Hpken, Wolfgang 1989: Die jugoslawischen Kommunisten und die bosnischen Muslime. In: andreas Kappeler, Gerhard Simon (eds.): Die Muslime in der Sowjetunion und in Jugoslawien. Identitt, Politik, Widerstand. Kln: Markus Verlag, 181 212.; Kamberovi, Husnija 2006: josip Broz tito i politiko rukovodstvo Bosne i Hercegovine od sredine 60-tih od sredine 70-ih XX stoljea. u: Regionalni nauni skup Tito i Bosna i Hercegovina. Sarajevo: Savez drutava tito, 201-223.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

17

Hannes Grandits
Rjeavanju nacionalnog pitanja, bratstvu i jedinstvu i ravnopravnosti naroda i narodnosti Bijedi nije prilazio s pozicija ostvarenog, ve je stalno isticao da nita nije zauvijek dato i potpuno definisano.4

ambivalentnosti, ak i u politiki izgraenoj verziji slubenog gledanja na koncepciju rjeenja nacionalnog pitanja u jednom momentu, mogle su biti produkt razliitih stajalita unutar same vladajue partije. Nedavno je poznati historiar Enver Redi u svojoj autobiografiji dao dobar uvid u jednu takvu situaciju unutar elite bosanskohercegovakih komunista u vremenu kad je partija poela vrlo intenzivno afirmirati muslimansku naciju u bosanskohercegovakom drutvu. Htio bih ta sjeanja malo due citirati na ovom mjestu, jer dobro ilustriraju na kakav nain (i kojim metodama) se vodea elita Partije i unutar sebe borila da osigura 'jedinstven' stav na jednoj odreenoj liniji. to su bile diskusije prije popisa stanovnitva 1971. godine i reakcije na Rediev prijedlog, da bi bilo dugorono efikasnije da se odobri da se ljudi mogu u popisu izjanjavati i kao Bosanci i jugosloveni:
Naredne godine [1971.] trebalo je da se izvri popis stanovnitva, emu se u zemlji prilo kao veoma znaajnom politikom poslu, prvenstveno u vezi sa izjanjavanjem graana o nacionalnoj pripadnosti i ravnopravnosti. O tom se u svim medijama vodila prava kampanja u kojoj su uestvovali istaknuti politiari, ali i univerzitetski profesori. Smisao kampanje bio je da se afirmira muslimanska nacija. U Saveznoj konferenciji obrazovana je posebna komisija da prati cjelokupnu aktivnost oko popisa. Na sjednici Predsjednitva 12 .5. 1970. zalagao sam se da graani dobiju pravo da se mogu izjasniti i kao Jugosloveni i kao Bosanci, to je u BiH bilo protumaeno i okvalifikovano kao moje opoziciono ponaanje. Sazvana je sjednica Predsjednitva Republike konferencije SSRNBiH da razmotri i ocjeni moje stavove. (...) Prvo je govorio zamjenik predsjednika CK SKBiH Hasan Grabanovi u ime Sekretarijata CK SKBiH i predsjednika CK SKBiH Branka Mikulia. Kazao je da se u Redievim stavovima radi o krupnim politikim implikacijama. Atif Purivatra je tvrdio da Redievi stavovi ne doprinose unapreenju meunacionalnih odnosa i da nije jasno kakav je cilj imala Redieva intervencija. Mustafa Vilovi izjavio da je Rediev stav diskriminatorski, antiistorijski i antinauan; Ivan Brigi, da Rediev pristup jugoslavenstvu ne uvaava klasni i revolucionarni princip. Ahmet ati izrazio uvjerenje da Red-

Bartolovi, Dragan 1985. Demal Bijedi i njegovo vrijeme. Mostar: Prva knjievna komuna, 131.

18

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

AMBIVALENTNOSTI U SOCIJALISTIKOJ NACIONALNOJ POLITICI BOSNE I HERCEGOVINE...


i svojim stavom unosi zabunu meu graane BiH. (...) Sjednica Predsjednitva Republike konferencije SSRNBiH protekla je u znaku jednoumne podrke promoviranju muslimanske nacije i odbacivanja mogunosti da se graani u popisu stanovnitva izjanjavaju kao Jugosloveni i Bosanci.5

Znaaj nacionalne tematike u drutvenom razvitku

Veliki trud je dosad ve posveen da se bolje razumiju razliiti stavovi i strategije u nacionalnoj politici u ovom kljunom vremenu nacionalne politike u Bosni i Hercegovini krajem ezdesetih i poetkom sedamdesetih godina. Oigledno su u partijskom ivotu ove teme postale puno prioritetnije nego u prethodne dvije decenije. ali, koliko to vai i za drutveni ivot izvan sfere (jednopartijske) politike ili jo bolje u svakodnevnici graana Bosne i Hercegovine u tom vremenu? ako povjerujemo vodeim ljudima Saveza komunista iz tog vremena, to ak i nije bilo tako. Ovdje bih se opet htio pozvati na Demala Bijedia. On je slijedeim rijeima otvorio diskusiju u onoj retrospektivno presudnoj 17. sjednicu CK SK BiH 26. januara 1968. godine (u ovoj 17. i na 20. sjednici, koja je odrana 17. maja 1968. g., odluilo se da partija prizna i ofenzivno afirmira muslimansku naciju u Bosni i Hercegovini), u kojoj su se vodei funkcioneri SKBiH bavili meunacionalnim odnosima u Bosni i Hercegovini. Bijedi otvara diskusiju ovim rijeima:
Po pravilu se o meunacionalnim odnosima raspravlja vie nego obino onda kada se ti odnosi zaotravaju i kada postoje neke protivrjenosti u razvoju ili disproporcije bilo koje vrste medju narodima koji zajedno ive. Meutim, mi komunisti svjesni toga ta moe da znai pogreno tretiranje ovih pitanja postavljamo ih i onda kada se ona ne javljaju u svom akutnom vidu, to je vrlo pozitivno i to predstavlja vanu preventivnu mjeru u spreavanju meunacionalnih nesporazuma koji se najee manifestuju u nerazumijevanju, netrpeljivosti a mogue su i tee posljedice. 6

5 6

Redi, Enver, 2008: Moje ivotne dionice. Sarajevo: Svjetlost, 95-96. Diskusija na 17. sjednici CK SK BiH, 26. I. 1968.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

19

Hannes Grandits Do sada su rijetka sistematska istraivanja o percepciji tzv. obinih ljudi i njihovim reakcijama na nesumnjivo forsiranje nacionalnog principa u politikom ivotu Bosne i Hercegovine poslije kasnih ezdesetih godina. Da li su nacionalni principi stvarno postali od velike vanosti i u svakodnevnici ljudi? Da li su se i drutveni odnosi u tom periodu stvarno poeli jae transformirati pod dojmom afirmiranih nacionalnih predznaka? argumentacija ovog lanka jest da posebno u prvoj deceniji poslije ovde skiciranog intenziviranja vanosti nacionalnog principa u partijskom ivotu to jest u sedamdesetim godinama to nije bilo tako. Drugi aspekti drutvenih promjena su tada bili od puno veeg znaaja. jedan takav aspekt je bio potroaki obrat koji je bio posljedica famoznog zamaha u industrijskom i urbanistikom razvitku zemlje od kasnih ezdesetih do kraja sedamdesetih godina. Ovaj razvitak je bio praen intenziviranom integracijom ljudi u drutvu (kroz val zapoljavanja koji je onda u dalekoj mjeri dalje promijenio drutvo). jedan drugi aspekt, koji je u u tom vremenu mnogo vie nego prije doao u fokus drutvenog ivota, bile su latentne tenzije u procesu savlaivanja patrijarhalnih tradicija u privatno-drutvenim odnosima ili ako se isti proces pogleda iz druge perspektive integracije socijalistike modernosti u svakodnevnicu jo irih slojeva ljudi u gradu i na selu. u narednim dijelovima ovog lanka ui emo u diskusiju navedenih aspekata. u prvom dijelu e biti tematiziran tzv. potroaki obrat najprije u jugoslavenskoj dimenziji. Preko skiciranja masovnih ekonomskih transformacija u slijedeem dijelu e biti ilustriran taj isti momenat sa prateim posljedicama na primjeru Bosne i Hercegovine u kasnim ezdesetim i sedamdesetim godinama (i posebno na primjeru jedne onda ubrzano integrisane i do tada manje ili vie periferne regije Hercegovine). Glavni cilj je preko takvih izlaganja kontrastirati (obino u nauci dominantne) perspektive odozgo sa onima odozdo.
Potroaki obrat u jugoslavenskom drutvu

Da bi se na kratko ilustriralo na to bi se htjelo upozoriti napomenom o ubrzanom razvitku potroakog drutva u navedenom periodu, moda je korisno da se citiraju neki zakljuci iz rada istoriara Duana Bilandia, ija je knjiga Historija SFRJ glavni procesi od kraja sedamdesetih godina, dugo vremena bila posebno znaajna unutar historiografije jugoslavije, ali koja je i u
20 RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

AMBIVALENTNOSTI U SOCIJALISTIKOJ NACIONALNOJ POLITICI BOSNE I HERCEGOVINE... inostranoj historiografiji bila jako utjecajna. u toj knjizi Bilandi je pokuao da sintetizira bitne tendencije u istorijskom razvitku socijalistikog jugoslavenskog drutva na prijelazu od ezdesetih ka sedamdesetim godinama na ovaj nain:
Iako je uspjean drutveni, posebno ekonomski razvoj Jugoslavije vremenski koincidirao s krizom politikih odnosa, mislimo da moemo i moramo eliminirati materijalne probleme drutva kao jedan od izvora politikih sukoba. tovie, relativno uspjean razvoj i promocija milijuna ljudi bili su vaan element stabilnosti drutva i faktor koji je ograniio politike borbe na ue segmente drutva. Mase su potkraj 1960-ih godina upravo bile zahvaene groznicom zaraivanja i potronje: na sve strane seljaci i radnici gradili su kue, kupovali trajna potrona dobra, a bogatiji vikendice, sve skuplja kola itd. Veoma intenzivan rad i u radnom i u slobodnom vremenu, trka za zaradom, velika potronja, nagle i radikalne promjene u drutvenom poloaju ljudi kao to su pretvaranje seljaka u radnike, tehniare, slubenike, (.)7

Bilandi iznosi tezu da je jugoslavija u tom vremenu istodobno bila i tehnoloki i mentalitetom jo drutvo sa neovrsnutim strukturama pa su joj zato jo preostajali mnogi socijalni i ekonomski preobraaji stanovnitva i generacija. Problematizirao je dalje da jugoslavija tada i nije bila kadra osigurati zaposlenje svim svojim graanima, i da se broj nezaposlenih kretao oko 300 000 (1968. 311 000, 1969. 331 000, 1970. 320 000 i 1971. 280.000). On navodi da je na radu u inozemstvu potkraj ezdesetihih godina bilo oko 700 000 radnika, i da je ta kategorija obuhvaala najaktivnije generacije radnih ljudi. uprkos svemu tome zakljuuje:
Iako jo jedna od najzaostalih evropskih zemalja, Jugoslavija je potkraj 1950-ih godina ve stala na put potroakog drutva u koje je ula poetkom 1970-ih godina, to dokazuju i pokazatelji osobne potronje. () Od sredine 1950-ih godina nakon sanacije ekonomske situacije i porasta proizvodnje poinje i porast ivotnog standarda koji se, uz manje oscilacije, neprekidno razvijao dobivajui postepeno sve glavne karkteristike tzv. potroakog drutva. Za samo 15 godina od 1956. do 1972 ivotni standard narastao je za tri i pol puta.8

7 8

Bilandi, Duan 1978: Historija Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije. Glavni Procesi. zagreb: kolska knjiga, 394. Ibid. 389.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

21

Hannes Grandits tematika potroakog obrata u jugoslaviji u ezdesetim godinama je postala u posljednje vrijeme openito jedan vrlo interesantan aspekt na razliitim mjestima u inostranim historiografskim istraivanjima. Nedavno je P. H. Patterson publicirao vrlo inovativnu monografiju na tu tematiku u kojoj je detaljno rekonstruirao razvitak razliitih faza i posebnosti kulture potronje u socijalistikoj jugoslaviji. Pri tome je doao do zakljuka da je karakter te kulture potronje kroz itavu bivu dravu imao jaku pan-jugoslavensku konotaciju. P. Patterson o tom kontekstu kae:
Kultura potronje je bila jedan od rijetkih faktora, koji su djelovali da se pojaa neki pan-jugoslovenski identitet. Dok su oigledno postajale jasne razlike standarda ivota od republike do republike, ipak ljudi u zemlji nisu participirali u novom potroakom obilju na temelju njihovih etniko-nacionalnih pripadnosti. Suprotno, potroaki san bio je prezentiran kao iskren jugoslovenski san, neto u emu bi svi graani zemlje trebali da mogu sudjelovati i u kome stvarno i jesu sudjelovali.9

Moglo bi se ovdje nabrajati jo mnogo elemenata te jugoslavenske kulture potronje, koje studija P. Pattersona konkretno istrauje, kao na primjer, life-style u urbanom ivotu, razliite faze modnih i marketinkih trendova (od stambenog inventara do automobila) ili iskustva putovanja na oping (tzv. oping turizam) u instranstvo.10 Sve to potvruje isti smjer argumentacije o pan-jugoslavenskim trendovima razvitka socijalistike modernosti (koje se tek u toku kasnih sedamdesetih godina poinju transformirati u neku novu recesionistiku realnost11).
9

Sa skoro ikonografskim ali i ironinim pristupom mnogi simboli tog dobrog vremena jugoslovenskog potroakog drutva prezentiraju se i komentiraju na primjer u knjizi andri, Iris, Vladimir arsenijevi, ore Mati 2004: Leksikon YU mitologije. 2. popravljeno i proireno izdanje. zagreb: Postscriptum & Beograd: Rende.
11

10

Patterson, Patrick H. 2003: an Everday for Everyman (and Everywomen, too): Consumer Culture, the New New Class, and the Making of the Yugoslav Dream 1950-1965. Paper presented at the Conference Everyday Socialism. States and Social transformation in Eastern Europe, 1945-1965. The Open university Conference Centre, london, april 2003, 5.; Vidi i Patterson, Patrick H. 2001: The New Class: Consumer Culture under Socialism and the Unmaking of the Yugoslav Dream, 1945-1991. unpublished doctoral dissertation, university of Michigan.

Nova realnost, kako to studija ilustrira, koincidira u BiH (ali ne samo tu) djelomino i

22

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

AMBIVALENTNOSTI U SOCIJALISTIKOJ NACIONALNOJ POLITICI BOSNE I HERCEGOVINE...


Masovni ekonomski napredak u Bosni i Hercegovini

ako se pogleda ostvarenje bosanskohercegovake varijante ovog opeg razvoja u jugoslavenskom drutvu, neizbjeno je ovdje podsjetiti na velike dimenzije transformacije koja ja zahvatila drutvo u ekonomskom smislu tano u ovom razdoblju. zapoljavanje u industrijskom i drutvenom sektoru postalo je dominantno obiljeje ovog vremena. jo na poetku ezdesetih godina bosanskohercegovako drutvo je bilo vrlo snano oblikovano kao agrarno drutvo. Vie od polovine ljudi bavilo se poljoprivredom. to se ve ubrzano poelo mijenjati u ezdesetim godinama (od 1961. do 1971. godine postotak poljoprivrednog stnovnitva pao je sa 50,2 na 37,2 posto). ali jo puno izrazitija je bila ta dinamika u sedamdesetim godinama, kada je postotak poljoprivrednog stanovnitva jo dalje padao. u 1981. godini statistika kategorizira samo 16,6 posto poljoprivrednog stanovnitva od ukupnog bosanskohercegovakog stanovnitva.12 Da bi se ilustrirale dimenzije te izuzetno nagle drutvene transformacije u manje nego dvije decenije, mogu se uzeti konkretni brojevi ljudi koji su bili direktno uvueni u taj proces zapoljavanja. Poetkom ezdesetih aktivno poljoprivredno stanovnitvo jo je brojilo 1,65 miliona ljudi. u popisu od 1981. godine taj broj se smanjio za skoro milion ljudi, i broj onih koji su bili aktivno zaposleni ili ivjeli prije svega od poljoprivrede brojio je samo 682.870 ljudi. Naravno, ovdje se moraju dodati i obitelji novih aktivno zaposlenih i onda nije pogreno zakljuiti da je val ekonomske transformacije zahvatio veliki udio itavog drutva. Ova ofanziva zapoljavanja sigurno je i bila veliki cilj vladajue bosanskohercegovake komunistike elite, pa je vjerojatno taj proces zapoljavanja i bio forsiran preko svake mjere ondanjih ekonomskih mogunosti. jedan bivi direktor jedne u ranim sedamdesetim godinama novoosnovane tvornice obue
sa povratkom religije kao snanom drutvenom faktoru. Vidi na primjer Bax, Mart 1990: Patronage in a Holy Place: Preliminary Research Notes on a Parallel Structure in a Yugoslav Pilgrimage Center. In: Ethnos, 55/1-2: 41-58.; Bougarel, Xavier 1997: From Young Muslims to Party of Democratic action: the Emergence of a Pan-islamist trend in Bosnia-Herzegovina. In: Islamic Studies, 3: 533-549.; Sara, Denita: Neuspjeh sekularizacije i jaanje religijskog identiteta poetkom 1980-tih godina u Bosni i Hercegovini (Rukopis).
12

Stanovnitvo i domainstva, uporedni podaci 1971. i 1981. godine za opine, Statistiki bilten 86, RzS, Sarajevo 1984: 99-119.; Opine u Bosni i Hercegovini 1963.-1973: 193-198.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

23

Hannes Grandits (filijale jednog veeg preduzea) sjea se u slijedeem citatu na koji nain je to ponekad moglo i biti ostvareno. On u intervjuu kae da je dobio zadatak da zaposli sto ljudi u toj novoj tvornici, i to se odvijalo po njemu na ovakav nain:
Ma to je ona mala tvornica tu bila, obue. To je Borac-Travnik to je uredna firma bila, a onda Borac-Bugojno, kao nia razina Radne organizacije. E sad, kako je dolo do ove tvornice? Ma to je za stolom dolo ono: ajde mezilo se, pilo se e trebalo bi neto i vamo. Derma ova, koara, ajmo tu sad nai neku pa da neto ljudi tu zaposlimo. I tako je i uraeno. Ali tu nije bilo gotovo ni jedne, ni jednoga ovjeka kolovanog za obuara. Bilo je tu ljudi, koje si ti mogo odabrat, alistruke ove-struke one, a ta e s njima? Ili i sad je trebalo uloit napore, pa toobuit te ljude i enska radna snaga sa nekakvom srednjom spremom je zaposlena bilo trgovakom, bilo ovom-onom. To se posloilo. E sad onaj otii tamo amo. E sad koga emo primiti, ajde: ima prioriteta ili sa neke liste, ilija ne znam ja sam ih ja mislim promjeno dva puta-tu radnu snagu. Moda sam ih 100 zaposlio tu.13

ali ne moe se reducirati ta masovna ekonomska dinamika, koja je omoguila ovakav val zapoljavanja, samo na politiki projekat. tu je bilo i mnogih investicija sa namjerom da se dugorono i fundamentalno stavi bosanskohercegovaka privreda na nove osnove. Posebno je to bilo sluaj u do tada postojeim unutranjim periferijama u Bosni i Hercegovini, gdje je tano u ovom vremenu integracija u ekonomske modernizacije bila relativno vie forsirana nego u ve razvijenim mjestima. H. Kamberovi upozorio je i na politiku vanosti takvog politikog pristupa. Da bi se ojaala Bosna i Hercegovina kao do kraja 60-ih godina jugoslovenska politika periferija unutar jugoslavije, trebalo je i unutar republike integrirati svoje periferije sa centrom u Sarajevu.14 Pogledajmo na jednu od tih relativno nerazvijenih regija unutar Bosne i Hercegovine u vezi sa dimenzijama ekonomskog preustrojstva i dugoronog etabliranja nove ekonomske realnosti kao na Hercegovinu. jedan od faktora koji je u toku ezdesetih i sedamdesetih stvorio novu ekonomsku realnost u Hercegovini bile su investicije u hidroenergetske (kasnije i termoelektranske)
terensko istraivanje Hannes Grandits, Hercegovina (dalje: tIHGH), Intervju sa Perom Soldom, str. 98. Kamberovi: josip Broz tito i politiko rukovodstvo Bosne i Hercegovine od sredine 60-tih do sredine 70-ih XX stoljea (op. cit.), 202.
14 13

24

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

AMBIVALENTNOSTI U SOCIJALISTIKOJ NACIONALNOJ POLITICI BOSNE I HERCEGOVINE... kapacitete regije. u relativnom kratkom periodu izgraen je lanac hidrocentrala na Neretvi i na trebinjici. to su bili ogromni projekti. Ve u 1978. godini udio instalirane godinje proizvodnje locirane u Hercegovini bio je skoro 90 posto od itavog bosanskohercegovakog hidroenergetskog kapaciteta.15 Paralelno s time je u saradnji s francuskom tvrtkom Pechiney u Mostaru osnovan veliki industrijski kompleks za proizvodnju aluminija, koja je ve u toku kasnih sedamdesetih godina zapoljavala veliki broj radnika.16 aluminijska industrija je vrlo brzo postala jedna od najstabilnih initelja regionalne privrede. Ve prije toga u Mostaru je postojalo preduzee Soko, koje je kroz meunarodnu kooperaciju bilo uspjeno u proizvodnji putnikih zrakoplova i opreme i vojnih letjelica. u istom vremenu je metalna industrija izgradnjom novih tvornica po Hercegovini postala znaajan partner jugoslavenskoj automobilskoj industriji, i naglo se irila. znaajni bosanskohercegovaki kompleks uNIS unio je nove kvalitete u oskudnu industrijsku strukturu Mostara: s pogonima za proizvodnju telekomunikacijske opreme i specijalnih elektroda ovdje su se pojavile jezgre industrije budunosti. Polovicom sedamdesetih godina uNIS je bio aktivni nositelj razvoja u itavoj regiji s nizom tvornica od Konjica do apljine, od livna i Prozora do ljubukog i Nevesinja. u isto vrijeme su i druga poduzea aktivno razvijala svoje djelatnosti po regiji. to su bili, na primjer, HEPOK na podruju poljoprivredne proizvodnje i prehrambene industrije, HIt u oblasti trgovine, HEtMOS u ugostiteljstvu i razvitku turizma itd.17 Hercegovina, koja je jo krajem ezdesetih godina vaila kao ekonomski zaostala regija 1971. godine je jo 46,6 posto stanovnitva Hercegovine bilo poljoprivredno stanovnitvo i veliki dio lokalnog stanovnitva je odlazilo na rad izvan zemlje (poetkom sedamdesetih u pojedinim opinama izmeu 12 i 14 posto itelja18) tokom sedamdesetih godina je u relativno kratkom periodu postala industrijska regija. udio poljoprivrednog stanovnitva je u manje od 10 godina pao od 46,6 posto na 18,5. Skoro itavo drutvo je bilo u tom
15 16

Smoljan, Vlado 1999: Poglavlja iz ekonomske historije Hercegovine IV. Mostar: Gospodarska komora, 70.

http://www.aluminij.ba/Onama-Povijest_aluminija.htm. 17 Smoljan: Poglavlja iz ekonomske historije Hercegovine (op. cit.), 31. 18 Ibid., 84 i 103.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

25

Hannes Grandits vremenu direktno ili indirektno ukljueno u taj proces. to potvruju brojne izjave koje sam u svom sistematskom radu na terenu19 uo u vrlo mnogim intervjuima. Na primjer Salko a. se sjeao tog vremena kada je u Stocu otvorena nova eljezara na ovaj nain:
Onda ova eljezara otvorila, tek poela raditi, i primili su me, ja sam bio negde sa oko 50 u preduzeu. Kasnije sam postao voa smjene. Pa onda sam bio kao kontrolor gotovih proizvoda. Tako vazda sam napredovao. Dok su sinovi porasli. Zaposlio sam starijeg sina, pa zaposlio mlaeg sina. Oni se poenili, ene im radile. Pet nas radilo, bili jaka zadruga. Tako se to razvijalo u mene u porodici. 78 godine su sinovi poeli graditi kue...20

Naravno, i ta situacija bila je daleko od toga da je sve bilo harmonino. Diferencijacija izmeu onih koji su bili lanovi ili simpatizeri partije i onih koji nisu imali pozitivno dranje prema komunistikoj vlasti posebno je utjecala na drutvene odnose. to su isticali mnogi intervjuirani u razgovorima koje sam obavljao u svom radu na terenu. tako se, na primjer, Ivan S. iz optine itluk, ovako sjea vremena ranih sedamdesetih godina, kada je integrirana i do tada zaostala zapadna Hercegovina u nagli ekonomski razvitak sa otvaranjem nekolikih novih poduzea:
Mate i Ante su morali u partiju da ih primi UNIS Jer to drutvo nije imalo povjerenja u vas, ako vi niste u partiji. Vi ste mogli biti u partiji, mogli ste puno stvari radit onako kako ne treba, ali je drutvo i ti to su bili u Partiji, oni su imali u vas povjerenje, davali su vam odgovarajua mjesta moda i vea i tako zahvaljajui samo to ste vi u Partiji. A drugi ovjek, koji je puno poteniji a nije u Partiji.21

ako se rezimiraju izjave sugovornika o njihovom subjektivnom sjeanju na vrijeme enormnog ekonomskog rasta, koje je uglavnom bilo izmeu kasnih

Rad na terenu je izvren koncentrirano izmeu ljeta 2000. i ljeta 2001. godine u tri sela Hercegovina (jedno preteno sa hrvatskim, jedno s bonjakim i jedno sa srpskim stanovnitvom) i djelomino i u Mostaru. u godinama poslije toga su slijedili brojni krai boravci u istoj regiji odnosno u BiH.
20 21

19

tIHGH: Intervju sa Salkom a. (00/22/11, DOK 15, 6-7). tIHGH, Intervju sa Ivanom S., str. 70.

26

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

AMBIVALENTNOSTI U SOCIJALISTIKOJ NACIONALNOJ POLITICI BOSNE I HERCEGOVINE... 60-ih do kraja 70-ih, poetkom 80-ih godina, znatno dominiraju vrlo pozitivna stajalita. I nisu bile rijetke izjave kao ova alije R. iz opine Stolac:
Od 60-ih do 85. nikad narod ovdje nije bolje ivio niti e ivjeti ko to je taj period ivio.22

Integrativni efekti

zaposlenje u gore skiciranom valu ekonomske ekspanzije obino je ilo zajedno sa poboljanjem standarda ivota kod onih koji su bili ukljueni u taj proces. Gore navedeni potroaki aspekti drutvenih odnosa, ubrzani u ovom periodu, u raznim fazama su postali normalnost za sve vie ljudi u Bosni i Hercegovini. Na primjer, motorizacija sve vie obitelji je naglo napredovala, najnoviji modni trendovi su mijenjali stil i oblik mladih ljudi. Moderni kuhinjski aparati su transformirali svakodnevnicu kod kue isto kao to su televizori poeli medijski mijenjati potronju ljudi. Ovaj potroaki zamah kao poslijedica jakog ekonomskog rasta imao je i efekat u smjeru jaanja integrativnih tendencija u drutvenoj svakodnevnici. Najjasnije je to bilo u ubrzano rastuim gradovima kroz itavu Bosnu i Hercegovinu. Graeni su mnogi stambeni blokovi esto vrlo velikih dimenzija da bi se smjestile velike mase novih doseljenika sa sela. ali i mnogi starosjedilaki stanovnici grada su se onda preselili u ove nove moderne stambene zgrade, koje su bile planirane po novim urbanistikim principima.23 Ovi procesi u stambenom razvitku su posebno utjecali na to da su razlike izmeu tradicionalnih nacionalnih pripadnosti u urbanom ivotu sve vie nestajale. ako su prije stanovnici gradova bili u ne malom okviru podijeljeni u etno-konfesionalne mahale, ovi novi stambeni kompleksi bili su nacionalni konglomerati. Nacionalno mjeoviti brakovi, kao posljedica te transformacije u stambenom sektoru, ali vjerovatno jo vie kao posljedica jako izraenih kontakata u kolama i na poslu, postali su ne samo prihvatljiv nego vrlo obian aspekt u urbanim sredinama. Do kraja socijalistikog razdoblja udio mijea22 23

tIHGH, Intervju sa alijom R., 00/10/11, DOK 2, str. 11.

to je vie nego oigledno ako se konsultira tampa tog perioda, kao novine Osloboenje, Sloboda, Borba, koje sam konsultirao za ovaj prilog..

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

27

Hannes Grandits nih brakova meu svim brakovima u mnogim gradskim sredinama, kao na primjer u Mostaru, narastao je skoro do 40 posto!24 Djeca iz ovih brakova ali ne samo ona esto su dobivala imena po kojima i nije bilo evidentno iz koje su nacionalne zajednice. Do socijalistike ere imena su manje ili vie iskljuivo davana po kranskim/hrianskim ili muslimanskim tradicijama. tako su i imena relativno korespondirala sa nacionalnim konotacijama. ali, posebno u ovde diskutiranom periodu, ta tradicija, naroito u urbanim sredinama, samo je djelomino bila kontinuirana.25 Neka djeca su dobila imena koja su bila sekularizirana, kao na primjer zlatan ili Nada. Neka imena su nosila politiko-ideoloke poruke, kao na primjer jugoslav ili Sergej. Nacionalna diferenciranja nisu bila od takve vanosti i u drugim segmentima drutvenog ivota. Kao primjer ovdje bi se moglo navesti sport, jedan za mnoge vrlo vaan dio slobodnog vremena. Najpopularniji sport u Bosni i Hercegovini je i u ovom vremenu bio sigurno nogomet. Na vrhunskim fudbalskim utakmicama esto su bile prisutne mase gledatelja i mediji su ih detaljno pratili. uglavnom su svi vrhunski fudbalski klubovi u Bosni i Hercegovini bili nacionalno izmijeani. tako je bilo i kod najuspjenijeg fudbalskog kluba Bosne i Hercegovine u ranim sedamdesetim godinama, kluba Vele iz Mostara, koji je poetkom sedamdesetih uspio da se etablira meu najjae klubove u jugoslavenskoj lizi. Vele je imao nacionalno izmijeanu ekipu. Iz kluba je tada bilo i nekoliko reprezentativaca za razliite jugoslavenske reprezentacije (iz svih nacionalnih grupa). Identifikacija sa Veleom je tada vie nego sa nacionalnom pripadnou bila vezana sa regionalnim faktorom. Ovo sve ilustrira i slijedei citat iz mostarske Slobode iz januara 1974. godine. to je dio lanka, u kojem se rezimira aktivnost Velea u proteklim sezonama, kada se klub etablirao meu vodee klubove jugoslavije i itave regije kao klub Hercegovaca.

Botev, Nikolai: Seeing Past the Barricades. Ethnic Intermarriage in Former Yugoslavia, 1962-1989. In: joel M. Halpern, David a. Kideckel (eds.) Neighbours at War. Anthropological Perspectives on Yugoslav Ethnicity, Culture, and History. university Park, Penn.: The Pennsylvania State university Press, 219-233.; Donia, Robert j., john V. a. Fine 1997: Bosnia and Hercegovina. A Tradition Betrayed. london: Hurst & Co., 186-187.
25

24

Donia / Fine 1997: Bosnia and Hercegovina. A Tradition Betrayed (op. cit.), 186-187.

28

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

AMBIVALENTNOSTI U SOCIJALISTIKOJ NACIONALNOJ POLITICI BOSNE I HERCEGOVINE...


Dosadanji predsjednik kluba Ismet Kljako i brojni diskutanti su pozitivno ocijenili dvoipogodinju aktivnost Velea. U tom periodu roeni su ostvarili svoj najvei takmiarski domet 1972/73 godine bili su viceampioni Jugoslavije i prvi put se nadmetali na zvaninoj evropskoj sceni, u Kupu UEFA. Njihovi igrai Enver Mari, Duko Bajevi i Franjo Vladi postali su okosnica A reprezentacije, dres mlade selekcije oblaio je Demal Hadiabdi, a omladinske Boro Primorac Vele vie nije samo mostarski, on je, u pravom smislu hercegovaki klub.26

jo vie primjera i iz drugih drutvenih sfera moglo bi se navesti za ilustraciju da su integrativni efekti u gradovima u ovom vremenu ekonomskog rasta bili jaki ako se gleda i na nacionalni aspekt. to ne znai da ivot u urbanim sredinama i onda nije mogao biti praen tekoama. to je ak i od partije kontrolirana tampa bila spremna da vrlo otvoreno kae. ljudi koje, na primjer, citira ve navedena mostarska Sloboda u broju od 1. januaru 1974. godine to dobro ilustriraju. Memica K. (prvi citat) i ljubica M. (drugi citat), na primjer, ovako rezimiraju probleme koje su imali u 1973. godini:
Ova godina mi ba nije bila sretna. Ja sam po profesiji uiteljica, a zna se da za uitelje nema posla. Zato sam se i odluila nastaviti studije.27

Ve due godina ne moe se ostvariti moja jedina elja. Zapravo sada ivim kao podstanar i eljelja bih u iduoj godini da dobijem stan. Svakako elim da i na kolektiv posluje sa uspjehom.28

ako su i postojale i tekoe kao ovde navedene, ipak je vladao optimizam u politici kao i u drutvu da e dalji pozitivni ekonomski razvitak moi uskoro rijeiti probleme kao to su ovdje navedeni. to je bilo oigledno ako se gleda na euforiku medijsku pratnju perioda najintenzivnijeg razvoja u istoriji Bosne i Hercegovine, tj. u 70-im godinama.29 ali se ta konstatacija ipak treba ograniiti. Navedeni optimizam je bio relativno jako fokusiran na odnose u velikim mjestima i gradovima, gdje su socijalistiki razvitak i industrijalizacija bili u punom toku. Pogled na selo posebno u perifernim regijama mogao
26 27 28 29

Sloboda 14 .I. 1974. Br. 3 God. XXX. str. 14. Sloboda 1. I. 1974. Br. 1, God. XXX. str. 9. Ibid.

Borba, God. IV. Br. 36, Nov. 1978: 14 (Serija: jugoslovenske optine jue, danas, sutra: apljina).

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

29

Hannes Grandits je ponekad biti relativno pesimistian. uope mogao je postojati ne rijetko izrazitiji kontrast izmeu realnosti i vizija koje su bile prisutne u gradskim i seoskim okruenjima. u tu problematiku e nas na poetku slijedeeg poglavlja ilustrativno uvesti citat iz jedne hercegovake opinske novine iz novembra 1978. godine (koji je pisan kao razgovor sa ljudima jedne mjesne zajednice pod naslovom Putevi vode u grad).
Razliite razine modernosti
Mjesna zajednica ima 180 domainstava sa 750 do 800 itelja. Sastoji se od dvije podrunice: Dobro selo i Tepii. Ima oko 80 do 100 zaposlenih u drutvenom sektoru Mostara i itluka: u Autoprevozu , Glinici, GP Hercegovini, Poti, eljeznici, Sokolu, Parkovima i nasadima, Pamunoj industriji uro Salaj Gdje je ko nalazio posla tu se i zapoljavao, jer u Dobrom selu nema niti e skoro biti stalnih zaposlenja. Uz to izmeu 80 i 100 stanovnika nalazi se na radu u inostranstvu. Na kamenjaru su ostali stariji ljudi i ene, oni koji niti hoe niti mogu ii u svijet. Naa materijalna baza je veoma slaba. Po domainstvu otpada 3 do 4 dunuma sune zemlje. Gajimo preteno duvan i lozu. Groe stradalo devedeset odsto, duvan gotovo prepolovljen. Bie tee nego inae. Osim toga za nove stanovnike nema kruha. Parcele su se vremenom sve vie dijelile ali vie ne mogu jer su iscijepane i uzdu i poprijeko. Nekada je u ovu nau kolu ilo preko stotinu djece, danas je broj spao na 16 uenika svih razreda.30

Situacija ovdje skicirana nije bila netipina za vrijeme kasnih ezdesetih i tokom sedamdesetih godina. jednako kao to je burni razvitak gradske svakodnevnice bio normalnost bosanskohercegovakog drutva u tom vremenu, tako je bila i ponekad teka preorijentacija na novo vrijeme u mnogim seoskim okruenjima. ameriki antropolog W. G. lockwood, koji je na poetku ovog perioda nekoliko godina istraivao i ivio u jednoj preteno muslimanskoj mjesnoj zajednici zapadne Bosne31 u svojoj studiji koja je izala kao knjiga 1975. godine, o ovoj problematici konstatirao je slijedee:
30 31

itluki list, 2. novembra 1978, Godina II, Broj 6: 6.

Glavni boravak na terenu je bio izmeu juna 1966. i marta 1968. godine. 1971., 1973. i 1974. godine W. lockwood se nekoliko puta nalazio na terenu i u jugoslaviji. Vidi loc-

30

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

AMBIVALENTNOSTI U SOCIJALISTIKOJ NACIONALNOJ POLITICI BOSNE I HERCEGOVINE...


Kulturne razlike koje su bile rezultat razliitog stupnja modernizacije preteno su bile usmjerene du dva pola: nizinski-planinski i urbani-ruralni. U oba sluaja potonji pokazatelji stupnja kulture pokazuju zaostajanje prema prethodnim ... itava slika heterogenosti uinjena je jo kompleksnijom regionalnim migracijama, razliitim stupnjem modernizacije meu domainstvima ili pojedincima unutar odreene zajednice i postojeim stanjem promjena zbog jaanja socijalnih kontakata i kulturnih promjena usmjeravanih od drave.32

Ova konstatacija tematizira centralni aspekat drutvene diferencijacije u ovdje analiziranom vremenu: razne razine socijalistike modernosti u drutvu. Naravno, modernost je vrlo ambivalentan pojam, i modernizacija je neto to je skoro stalno dio socijalnih promjena u istoriji.33 Ipak je korisno da se upotrijebi ovaj pristup, jer je jako ubrzana socijalistika modernizacija ekonomije u ovom vremenu objektivno uvela i subjektivno traila promjene u nainu ivota ljudi. ljudi u razliitim sredinama su u te procese transformacija svakodnevnice razliito intenzivno bili ukljueni. ali, kako to i W. G. lockwood opisuje, svugdje su centralni aspekti kulture bili u procesu promjena. to je bilo u sferi odjee i mode, gdje je, na primjer, tradicionalna enska nonja sve vie nestajala iz svakodnevnice ve u ranom socijalistikom razdoblju u urbanim sredinama, ali jako ubrzano u 60-im i 70-im godinama sve vie i u seoskim sredinama. u konstantnoj promjeni su bili i drugi kljuni aspekti svakodnevnice, kao, na primjer, svakodnevni govor ili tradicionalno jelo. u principu kako to navodi lockwood to se odvijalo u raznim okvirima sa raznim intenzitetom. zbog razliite ukljuenosti u socio-ekonomske promjekwood, William G. 1975: European Moslems. Economy and Ethnicity in Western Bosnia. New York, San Francisco, london: academic Press, viii-ix.
32 33

Ibid. 54-55.

teorijske pozadine modernizacije imaju ve dugu istoriju, koja bi se mogla poeti diskutirati ve od marksistikih tradicija ili od Weber-ovih pristupa tom problemu. Due vrijeme ve su najvei dio modernizacijskih postulata bili pod izrazitom kritikom, da oni manje ili vie samo prezentiraju teleoloku perspektivu, ili bolje, zaostatke u razvitku u odnosu na neki unaprijed difinirani (zapadni) drutveni model. Ipak je od koristi da se upotrebi koncept modernosti kako bi se bolje razumjele posebnosti istorije drutava koja se analiziraju. Vidi kao dobar primjer rad Ivy, Marilyn 1995: National-Cultural Phantasms and Modernitys losses. In: Discourses of the Vanishing. Chicago: The university of Chicago Press, 1-28.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

31

Hannes Grandits ne i zbog raznih migracija postojala je dosta kompleksna slika modernizacija. ali, i politiki i u svakodnevnim drutvenim kontaktima bilo je traeno da se ljudi ukljuuju u te modernizacijske procese. u sutini su to bili procesi kroz koje se sve vie etablirao, kako smo to gore naveli, jedan potroaki nacrt i stil drutvenih odnosa (u jednoj varijanti unutar europskog potroakog drutva, koji je tano tada u mnogim djelovima Evrope sve vie napredavao). u Bosni i Hercegovini, kao generalno i u jugoslaviji, sekularizacija je bila dio tog politikog-ideolokog zahtjeva da se odstupi od postojeeg tradicionalizma i pree na put idealizirane socijalistike modernosti. Partija je u ovom vremenu i ne rijetko sa direktnim prijetnjama i pritiscima u svakodnevnici pojedinca agitirala protiv (prevelike) religijske aktivnosti ljudi. u vezi s time je u komunistiko-sekularistikom diskursu bilo raspravljano da li partija treba to da radi kako bi savladala naslijeenu pre-socijalistku drutvenu zatvorenost ljudi u svoju tradicionalno-konfesionalnu pripadnost. Socijalistiko drutvo je bilo predstavljano u tom smislu kao na kraju otvoreno drutvo, gdje te drutvene zatvorenosti vie ne treba biti i vie nee postojati. ali ipak, paralelno s time partija je istodobno vrlo intenzivno radila na tome da i dalje zadri i afirmira jednu drugu i za socijalistiku vlast oigledno tada vrlo vanu diferencijaciju unutar drutva i to u sferi nacionalnosti stanovnika.
Nacionalna afirmacija kao partijski princip

Posebno u bosanskohercegovakom drutvu (u urbanim sredinama) unutar jugoslavije (ali ne samo tu) krajem ezdesetih i poetkom sedamdesetih bilo je uloeno puno napora u politici nacionalne afirmacije. Poetkom sedamdesetih u pripremama za novi popis 1971. godine34 vodstvo bosanskohercegovakih komunista je osjealo potrebu da jaa te napore. Borilo se tada za dva cilja u razvitku nacionalnih odnosa unutar drutva: prvo je bilo devaluacija nepoeljne atraktivnosti jugoslavenstva unutar drutva (kao kod mladih i kod brzo rastue grupe mijeanih brakova) i druga je bila da afirmira nacionalne pripadnosti (u toj godini poseban trud je uloen da se propagira novo uvedeni nacionalni koncept Muslimana).
za opirniju analizu uloge popisa 1971. god. za nacionalnu politiku u Bosni i Hercegovini vidi na primjer lui, Iva: Making the Nation Visible: Census Policy in Yugoslavia in 1970-71 (Rukopis).
34

32

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

AMBIVALENTNOSTI U SOCIJALISTIKOJ NACIONALNOJ POLITICI BOSNE I HERCEGOVINE... Na kakav nain i sa kojim argumentima se to radilo moe se vidjeti, na primjer, iz slijedeih citata iz govora Hamdije Pozderca, tada jednog od vodeih ljudi u vrhu Saveza komunista BiH. Njegovo izlaganje pod naslovom unitaristika i nacionalistika sutina jugoslovenstva, koje je Pozderac drao na 26. sjednici CK Saveza komunista Bosne i Hercegovine odranoj 9. i 10. marta 1971. godine u Sarajevu, za javnost republike bilo je kao slubeni stav partije, jer je itav govor bio u martu 1971. g. i publiciran u novinama koje su izale u republici. H. Pozderac je objasnio stav Partije u vezi sa gore spomenutim problemima na slijedei nain. u prvom ovdje citiranom dijelu svog izlaganja vrlo direktno napada koncept jugoslavenstva i onda poruuje da se posebno treba intenzivirati rad kod mladih ljudi da im se to objasni:
Prema tome, jugoslovenstvo kao nacionalna ili nadnacionalna kategorija negira nacionalnu ravnopravnost i teti pozitivnom razvoju nacionalnih interesa. .... Ne treba, meutim, izgubiti iz vida i injenicu da ima opredjeljivanja za jugoslovenstvo, posebno kod mladih ljudi, kao vid reagovanja i pruanja otpora raznim oblicima nacionalizma. To upravo upuuje na potrebu pojaane aktivnosti u borbi protiv nacionalizma i objanjavanja stavova Saveza komunista o nacionalnom pitanju.35

jedna druga grupa kojoj je Pozderac posvetio veliki dio svog govora su mijeani brakovi. Njima on poruuje slijedee:
Neki pokuavaju mjeovitim brakovima opravdati i odrati ideju o jugoslovenstvu kao naciji. Meutim, takav pristup je krajnje nenauan i tendenciozan. Prije svega, niko nacionalnost ne stie roenjem, jer je nacija drutvena a ne prirodna kategorija. Nacija niti nastaje niti nestaje pomou mjeovitih brakova. Na ljude iz mjeovitih brakova, kao i na sve ostale, u oformljivanju nacionalnosti utie, prije svega, nacionalno-kulturni medij, kultura, obiaj, tradicija, sredina, religija, nacionalne vrijednosti i sl., bilo drutveno vaspitanje ili samovaspitanje.

Zbog toga su i rasprave o moguoj novoj jugoslovenskoj naciji vezane za mjeovite brakove liene svake osnovne. Iako u naoj zemlji ima veliki broj mjeovitih brakova, to ne stvara nikakvu jugoslovensku naciju. Pitanje iskazivanja nacionalnosti djece iz mjeovitih brakova stvara nepotrebne dileme i zablude, jer je injenica da su roditelji iz mjeovitih brakova najee za svoje dijete iskazivali nacionalnu pripadnost jednog od naih naroda i narodnosti. Meutim, u subjektivnom smislu,
35

Sloboda, 22. mart 1971, Godina XXVII, Broj 13: 3.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

33

Hannes Grandits
svaki pojedinac ima pravo da se osjea i iskazuje kako god hoe i eli. To je iroko polje linih sloboda.36

Vrlo kratko u toku izlaganja je prezentirao slubeni stav Partije u vezi sa nacionalnim identitetom Muslimana:
Kada je rije o nacionalnom identitetu Muslimana, istorijski gledano, on se razvijao kao i nacionalni identitet svih ostalih naih naroda na slavenskoj osnovi unutar granica nae zemlje, u specifinim istorijsko-kulturnim i drutvenim prilikama, na podlozi srpskohrvatskog odnosno hrvatskosrpskog jezika kao vlastitog jezika, na kojim izrastaju i specifinosti kulture u najirem smislu.37

Ovo izlaganje vrlo oito ilustrira da su vodei ljudi Saveza komunista BiH u tom vremenu osjeali nunost da interveniraju da se nacionalno-drutveni odnosi ne razvijaju u nepoeljnom smjeru. Kako je ve navedeno, to je bilo posebno u urbanim sredinama gdje je identiteski koncept jugoslovenstva oito morao imati neku atraktivnost. Da je to moglo i vrlo kontrastirati sa drugim, posebno seoskim okruenjima, podsjea nas slijedea citirana konstatacija poznatih amerikih istoriara R. Donie i j. Fina. Oba su u sedamdesetim godinama due vrijeme boravili u Bosni i Hercegovini i ovako opisuju taj period:
Dok su urbanizacijom vea bosanska naselja i gradovi postajali bosanski lonacstanovnici sela su po svom karakteru ostajali isti, uprkos dostupnosti modernog naina ivota i veeg uea u privrednom tritu. Historijska razlika izmeu seljaka i graana, postala je, na neki nain, izraenija u socijalistikom dobu, uprkos brojanom i relativnom demografskom jaanju gradskih stanovnika. Veina sela ostala je etniki odijeljena, a mijeani brakovi bili su znatno rjei u selima nego u gradovima.38

ali, vratimo se opet argumentima iz izlaganja H. Pozderca. Ona su dobra ilustracija da Partija u stvari i nije bila spremna dopustiti da se sprovede poruka data u tom izlaganju, tj. da svaki pojedinac ima pravo da se osjea i iskazuje kako god hoe i eli. Okvir koji je bio nuen drutvu je bio relativ36 37 38

Ibid.: 4. Sloboda, 22. mart 1971, Godina XXVII, Broj 13, str. 4. Donia / Fine 1997: Bosnia and Hercegovina. A Tradition Betrayed (op. cit.), 186-187.

34

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

AMBIVALENTNOSTI U SOCIJALISTIKOJ NACIONALNOJ POLITICI BOSNE I HERCEGOVINE... no predefiniran od komunistike vlasti i imao jasan nacionalni naboj. Koncept jugoslovenstva, usprskos tome da je oito imao neku atraktivnost, nije bio vie dobro akceptiran. Nadnacionalni koncept bosanstva (koji je kratko bio naveden gore u citatu E. Redia) uope nije bio dat na raspolaganje. I uvoenje kategorije Musliman kao nacije, omoguavalo je da se stanovnici sa muslimansko-tradicijskom pozadinom mogu izjasniti kao posebna nacionalna grupa, i na neki nain je pragmatinologian nastavak postojeih principa politike nacionalnih diferencijacija komunista u tom vremenu. ali, ova snana ustrajnost komunistike politike na nacionalnoj diferencijaciji nije znaila i dezintegrativni pristup po nacionalnim principima. Naprotiv, period poslije kasnih ezdesetih godina bilo je vrijeme posebno integrativnih aktivnosti (dosta regija u kontrastu sa ranije postojeim realnostima39). to je ve bilo istaknuto gore na primjeru integracija velikog dijela stanovnitva u politici zapoljavanja. Po stavu reima u tom vremenu, to se moralo odnositi na sve nacionalne grupe. to je ukljuilo i regije, kao na primjer, zapadnu Hercegovinu, koja je u Drugom svjetskom ratu, kao i neposredno nakon rata, smatrana utoitem ustaa i time okarakterizirana kao neprijateljska prema komunistima. Poslije tzv. Mostarskog savjetovanja 1966, partijski su aktivisti u kasnim ezdesetim i ranim sedamdesetim godinama sa posebnim naporima radili na tome da se ojaa partijska struktura i u toj regiji. Da je to iz partijske perspektive gledano dalo i pozitivne efekte ilustrira, na primjer, slijedei citat iz slubenog organa Saveza komunista Opine itluk, koji 1978. godine rezimira:
Uporedo sa ovako dinaminim [ekonomskim] razvitkom raslo je i povjerenje radnih ljudi i graana i privrenost politici Saveza komunista o emu govori podatak da se broj lanova [u naoj opini] za posljednih pet godina utrostruio.40

u mnogim urbanim sredinama unapreenje nacionalne mjeovitosti stanovnitva korespondiralo je sa jako mjeovitom nacionalnom strukturom kadra u partiji. u sedamdesetim godinama to je postao posebno vaan aspekt unutar-partijske demokracije. ako se pogledaju, na primjer, liste kandidata i
39

40

usporedi ovdje n. p. za integraciju Krajine Mulaosmanovi, admir 2008: Bihaka krajina 1971.-1991. godine. Nepubliciran magistarski rad. Sveuilite zagreb. itluki list, 2. novembra 1978, Godina II, Broj 6: 3.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

35

Hannes Grandits nositelja drutveno-politikih organizacija, vidi se da je Partija funkcionirala u gradovima kao izrazito jako nacionalno izmijeana ustanova.
Zakljuak

Kako se mogla podudariti ova posebno jaka faza politikog podupiranja nacionalnih diferencijacija sa istodobno oito postojeim jakim poletom izjednaavajueg potroakog life-styla u sedamdesetim godinama u bosanskohercegovakom drutvu? teorijsku pomo kako bismo se mogli pribliiti odgovoru na ovo pitanje, mogu dati ve klasina razmiljanja P. l. Berger-a i t. luckmanna o socijalnoj konstrukciji zbilje. Konkretno u smislu (i nacionalnog) identiteta oni konstatiraju slijedee:
Identitet je, dakako, kljuni element subjektivne zbilje, te, kao sva subjektivna zbilja, stoji s drutvom u dijalektikom odnosu. Identitet se formira putem drutvenih procesa. Poto je jednom kristaliziran, drutveni odnosi ga odravaju, modificiraju ili ak preoblikuju. Drutveni procesi ukljueni kako u formiranje tako i u odravanje identiteta odreeni su socijalnom strukturom.41

Identitet je, kako to istiu Berger/luckmann, uvijek element subjektivne realnosti. ali oni isto naglaavaju da taj identitet istodobno uvijek stoji i u stalnoj interakciji sa dinamikama i promjenama drutvenih realnosti. u Bosni i Hercegovini kasnih ezdesetih i sedamdesetih godina te su subjektivnosti u nacionalnom smislu bile pod utiskom vrlo ambivalentnih signala iz ireg drutva. Socio-ekonomski aspekti socijalistike borbe za modernost, koja je sve vie ljudi vodila na put kulture potronje, koja je utjecala, kako je to u ovom lanku opisano, i na jaanje nekih panjugoslavenskih svakodnevnih realnosti. ali, politiki faktori iste socijalistike borbe su na nacionalno-politikom polju, posebno u ovom vremenu, sve vie akceptirali samo ue predefinirane nacionalne naine identifikacija. itava ova borba za modernost je bez sumnje utjecala na formiranje i modifikaciju postojeih identiteta u drutvu. Iako su se ti procesi razlikovali u raznim sferama drutva, kao na primjer u gradskim i seoskim okruenjima,
Berger, Peter l., Thomas luckmann 1972: The Social Construction of Reality. A Treatise in the Sociology of Knowledge. london: Penguin Books, 194. (Hrvatski prijevod: Socijalna konstrukcija zbilje. Rasprave o sociologiji znanja. S engleskog preveo Sran Dvornik, zagreb: Naprijed, 1992, str. 201)
41

36

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

AMBIVALENTNOSTI U SOCIJALISTIKOJ NACIONALNOJ POLITICI BOSNE I HERCEGOVINE... vjerovatno oba do nekih mjera antagonistika nisu bila doivljavana kao velike suprotnosti u svakodnevici onog vremena barem ne u periodu burnih ekonomskih ekspanzija kasnih ezdesetih i sedamdesetih godina.
Izvori
Diskusija na 17. sjednici CK SK BiH, 26. I. 1968. Stanovnitvo i domainstva, uporedni podaci 1971. i 1981. godine za opine, Statistiki bilten 86, RzS, Sarajevo 1984: 99-119.; Opine u Bosni i Hercegovini 1963.-1973: 193-198. terensko istraivanje Hannes Grandits, Hercegovina, Intervju sa Perom Soldom, str. 98. terensko istraivanje Hannes Grandits, Hercegovina, Intervju sa Salkom a. (00/22/11, DOK 15, 6-7). terensko istraivanje Hannes Grandits, Hercegovina, Intervju sa Ivanom S., str. 70. terensko istraivanje Hannes Grandits, Hercegovina, Intervju sa alijom R., 00/10/11, DOK 2, str. 11.

Literatura
1. Andri, Iris, Vladimir arsenijevi, ore Mati 2004: Leksikon YU mitologije. 2. po2. 3. 4.
pravljeno i proireno izdanje. zagreb: Postscriptum & Beograd: Rende. Bartolovi, Dragan 1985. Demal Bijedi i njegovo vrijeme. Mostar: Prva knjievna komuna. Bax, Mart 1990: Patronage in a Holy Place: Preliminary Research Notes on a Parallel Structure in a Yugoslav Pilgrimage Center. In: Ethnos, 55/1-2: 41-58. Berger, Peter l., Thomas luckmann 1972: The Social Construction of Reality. a treatise in the Sociology of Knowledge. london: Penguin Books, 194. (Hrvatski prijevod: Socijalna konstrukcija zbilje. Rasprave o sociologiji znanja. S engleskog preveo Sran Dvornik, zagreb: Naprijed, 1992). Bilandi, Duan 1978: Historija Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije. Glavni Procesi. zagreb: kolska knjiga. Botev, Nikolai: Seeing Past the Barricades. Ethnic Intermarriage in Former Yugoslavia, 1962-1989. In: joel M. Halpern, David a. Kideckel (eds.) Neighbours at War. Anthropological Perspectives on Yugoslav Ethnicity, Culture, and History. university Park, Penn.: The Pennsylvania State university Press, 219-233. Bougarel, Xavier 1997: From Young Muslims to Party of Democratic action: the Emergence of a Pan-islamist trend in Bosnia-Herzegovina. In: Islamic Studies, 3: 533549.

5. 6.

7.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

37

Hannes Grandits
8. Donia, Robert j., john V. a. Fine 1997: Bosnia and Hercegovina. A Tradition Betrayed. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16.

17. 18. 19. 20.

london: Hurst & Co. Grandits, Hannes: Dynamics of Socialist Nation-Building: The Short lived Programme of Promoting a Yugoslav National Identity and Some Comparative Perspectives. In: Dvije domovine/Two Homelands, Br. 28, 2008, 15-28. Hpken, Wolfgang 1989: Die jugoslawischen Kommunisten und die bosnischen Muslime. In: andreas Kappeler, Gerhard Simon (eds.): Die Muslime in der Sowjetunion und in Jugoslawien. Identitt, Politik, Widerstand. Kln: Markus Verlag, 181212. Ivy, Marilyn 1995: National-Cultural Phantasms and Modernitys losses. In: Discourses of the Vanishing. Chicago: The university of Chicago Press, 1-28. Kamberovi, Husnija 2006: josip Broz tito i politiko rukovodstvo Bosne i Hercegovine od sredine 60-tih od sredine 70-ih XX stoljea. u: Regionalni nauni skup Tito i Bosna i Hercegovina. Sarajevo: Savez drutava tito, 201-223. Lockwood, William G. 1975: European Moslems. Economy and Ethnicity in Western Bosnia. New York, San Francisco, london: academic Press. Lui, Iva: Making the Nation Visible: Census Policy in Yugoslavia in 1970-71 (Rukopis). Mulaosmanovi, admir 2008: Bihaka krajina 1971.-1991. godine. Nepubliciran magistarski rad. Sveuilite zagreb. Patterson, Patrick H. 2003: an Everday for Everyman (and Everywomen, too): Consumer Culture, the New New Class, and the Making of the Yugoslav Dream 1950-1965. Paper presented at the Conference Everyday Socialism. States and Social transformation in Eastern Europe, 1945-1965. The Open university Conference Centre, london, april 2003. Patterson, Patrick H. 2001: The New Class: Consumer Culture under Socialism and the Unmaking of the Yugoslav Dream, 1945-1991. unpublished doctoral dissertation, university of Michigan. Redi, Enver, 2008: Moje ivotne dionice. Sarajevo: Svjetlost. Sara, Denita: Neuspjeh sekularizacije i jaanje religijskog identiteta poetkom 1980-tih godina u Bosni i Hercegovini (Rukopis). Smoljan, Vlado 1999: Poglavlja iz ekonomske historije Hercegovine IV. Mostar: Gospodarska komora.

NOVINE I WEB
http://www.aluminij.ba/Onama-Povijest_aluminija.htm. Borba itluki list Sloboda

38

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

Ivo Goldstein

JUGOSLAVIJA U EzDESETIM GODINAMA 20. STOLJEA DILEME I RIJEENJA (S POSEBNIM OBzIROM NA HRVATSKU)
u ovom tekstu pokuat u prikazati kontekst u kojem se, potkraj ezdesetih godina 20. stoljea, dogodilo priznavanje muslimanske nacije. Bilo je to doba u kojem je jugoslavensko socijalistiko drutvo grevito trailo formulu daljnjeg razvoja. Novi ustav 1963, privredna reforma 1965, pad Rankovia sljedee godine i samim tim pad opcije koja je izlaz iz problema traila u centralizaciji, sve su to bili dogaaji koji su situaciju trebali stabilizirati na dui rok, ali se to nije dogodilo. Sedamdeset tri godine povijesti zajednike jugoslavenske drave (19181991) jest razdoblje permanentne drutvene i dravne, odnosno ustavne krize kako pie latinka Perovi:
este ustavne promene ukazivale su na to da jugoslavija jo uvek trai formulu ali ju nije nala. Ni u jednom od realiziranih dravnih koncepata bilo graanskom, bilo socijalistikom/komunistikom politike elite se nisu ni znale ni mogle dogovoriti o temeljnim pretpostavkama dravnog ustroja. Osim toga, nema sumnje da ni u jednoj od svojih realizacija jugoslavenstvo nije predstavljalo zdravu alternativu politikim ekstremizmima, prvenstveno zbog toga to su se i realizatori jugoslavenskog projekta ponaali vie-manje nasilno kao i njihovi ekstremistiki suparnici.1

S. Daja, Politika realnost jugoslavenstva, Sarajevo zagreb, 2004, 8; l. Perovi, Izmeu anarhije i autokratije, Srpsko drutvo na prelazima vekova (XIX-XXI), Beograd 2006, 25-26, 68-69.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

39

Ivo Goldstein Stalne promjene onemoguavale su stabilnost sustava i od njega inile jedan od najsloenijih i svakako najoriginalnijih politiki sustav u svijetu.2 Rasprave u dravnom i partijskom vodstvu bile su samo dio irih razmiljanja, pa ak i javnih rasprava o jugoslavenskoj prolosti, sadanjosti i budunosti. Primjerice, u oujku 1962. sastao se Izvrni komitet CK te je u obavijesti za javnost samo najavljeno da e se analizirati aktualna politika i ekonomska pitanja. Iza krinke partijskog metajezika krile su se vrlo estoke diskusije; javna retorika je bila jedno, a stvarni ivot i otpoeti procesi neto posve drugo. Sukob izmeu konzervativno-birokratskih snaga i snaga koje su optirale za demokratizaciju bio je u socijalistikoj jugoslaviji trajan, dijelom je, potkraj osamdesetih, bio i uzrok konanog raspada drave.3 Iako na prvi pogled to nije bilo toliko vidljivo, te su rasprave nuno ukljuivale objanjavanje geneze nacionalnih elita i specifinost njihova poloaja tijekom Drugoga svjetskog rata, to je onda impliciralo debatu o poziciji pojedine nacije s jedne i njihove integracije, s druge strane. Drugim rijeima, u irem zahvatu, nuno se dogodilo da se od kraja ezdesetih raspravljalo o odnosu republika i jugoslavenske cjeline.4 u novoj socijalistikoj zajednici strogo se potivala nacionalna forma, izraena u federativnom ureenju, ali bez nekih od tradicionalnih sadraja u kojima bi se iskazivale razliite nacionalne i vjerske komponente.5 u uobliavanju i prezentaciji narodne kulture i kulture openito nije bilo pritisaka da bi ona postala vie jugoslavenska, jednostavno oekivalo se da e pre ili kasnije

D. Bilandi, Raskol u dravno-partijskome vrhu 60-tih godina 20. stoljea poetak raspada jugoslavije, u: Dijalog povjesniara/istoriara 8, zagreb, 2004, 33-51. l. Perovi, Kako su se izraavali razliiti politiki interesi u jugoslaviji? Polemika izmeu Dobrice osia i Duana Pirjevca 1961-1962. godine, u: Dijalog povjesniara-istoriara 9, zagreb 2005, 192.
5 4

M. Nobilo, Hrvatski feniks, Diplomatski procesi iza zatvorenih vrata, zagreb 2000, 15. Moda jugoslavenski sustav nije bio najoriginalniji, kako tvrdi Nobilo, ali mu, nema dvojbe, originalnosti nije nedostajalo.

K. Spehnjak, Javnost i propaganda: Narodna fronta u politici i kulturi Hrvatske 1945-1952, zagreb 2002, 170-171, 249-253; Rihtman-augutin, D., Etnologija i etnicitet, zagreb, 2001, 173.

40

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

JUGOSLAVIJA U EzDESETIM GODINAMA 20. STOLJEA DILEME I RIJEENJA... nastupiti neka vrsta homogenizacije, iako nije bila nametana, niti bi zahtevala ukidanje nacionalne kulture.6 u socijalistikoj jugoslaviji se odustalo od unitaristikog modela stapanja nacija i kultura u jednu viu, jugoslavensku, ali se dosljedno nametala teza da jugoslavenstvo jest i mora biti nadnacionalna kategorija. titov najvjerniji suradnik i kljuni ideolog, Edvard Kardelj, u itavom je poslijeratnom razdoblju tvrdio kako je kohezivni imbenik jugoslavenske drave njezin politiki sustav, a da se jezici, kulture i drutva moraju samostalno razvijati.7 Bratstvo i jedinstvo bio je temeljni ideologem koji je trebao osigurati stabilnost reima. Istovremeno se tvrdilo da je nova vlast rijeila nacionalno pitanje, pa se to, izmeu ostaloga, dokazivalo stvaranjem federalne drave i federalne partije (no, to nije znailo federalizaciju Partije, nego njezino teritorijalno upravno oblikovanje).8 S druge strane, vlasti su znale da bratstvo i jedinstvo nije tako vrsto kako se eli prikazati. Primjerice, Politbiro CK KPH 1950. raspravlja o sportu te zakljuuje da su prije nekoliko godina sami navijai hvatali oviniste na tribini, a sada cijela tribina (nekoliko stotina ili hiljada ljudi) izvikuje ovinistike povike pa milicija ne moe utvrditi tko je tono vikao. u zagrebu se na utakmicama uju i pojedinani uzvici, osobito kada igraju srbijanski klubovi, poput etnici, etniki bandit, srpski kolja i sl. S druge strane, Politbiro konstatira da kod Srba (misli se u Hrvatskoj op. I. G.) ima ovinizma.9 Najvaniji ideolog novog jugoslavenskog zajednitva na vioj, intelektualnoj razini bio je Miroslav Krlea koji je 1950. godine osnovao u zagrebu leksikografski zavod. temeljni projekt u oivotvorenju te ideologije bila je Enciklopedija jugoslavije (prvi od osam svezaka izaao je iz tiska 1955. goa. B. Wachtel, Stvaranje nacije, razaranje nacije: knjievnost i kulturna politika u Jugoslaviji, Beograd 2001, 159; vidi i t. ari, Kulturna politika vlasti u NR Hrvatskoj primjer Matice hrvatske 1945.-1952, magistarski rad, zagreb, 2008. E. Kardelj, Razvoj slovenakog nacionalnog pitanja, 3. izd., Beograd 1988; j. Pirjevec, Jugoslavija 1918-1992. Nastanek, razvoj ter razpad Karadjordjevieve in Titove Jugoslavije, Koper, 1995, 243-244. a. Gabri, Nacionalno vpraanje v jugoslaviji v prvem povojnem obdobju, u: Jugoslavija v hladni vojni, 403-404. Zapisnici Politbiroa CK KPH 1945-1952, II, prir. B. Vojnovi, zagreb, 2005-2006, 411, 586.
9 8 7 6

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

41

Ivo Goldstein dine). Krlea je koncipirao i vrlo osebujan temelj vlastite jugoslavenske kulture, neovisan o zapadu i Istoku, s povijesnim korijenima u srednjovjekovnom bosanskom bogumilstvu. Bogumili, prema Krlei, stoje na poetku linije jugoslavenske kulturne tradicije i kontinuiteta.10 Primjerice, u Hrvatskoj, na polju povijesne memorije bili su na udaru ban josip jelai i porodica zrinskih. Kako je jelai bio ocrnjen kao neprijatelj radnike klase (jer je, prema miljenju samoga Karla Marxa, 1848. godine guio naprednu maarsku revoluciju), u zagrebu je tako 1945. godine uklonjen njegov spomenik, a ulice i trgovi nazvani po njemu dobili su diljem Hrvatske druga imena. Ime ante Starevia i njegova pravaka ideologija, te Stjepan Radi i njegove opeovjeanske pravice, bili su doputeni (bolje reeno trpljeni), vie drugi, nego prvi, ali su u javnost stizali u strogo doziranim koliinama. u takvoj atmosferi posve je logina izjava Vice Vukova koji tvrdi da se ezdesetih u javnosti moglo govoriti o slovenskim i makedonskim pjevaima i pjevaicama, ali da je on uvijek bio zagrebaki pjeva, a nikad hrvatski te je dodao: ni oni iz Beograda nisu bili srpski pjevai, nego beogradski.11 Istodobno, Srbiji je nametnuta amnezija gotovo svih njezinih imperijalnih uspomena. Da bi se zauzdao duh velikosrpstva, u Srbiji su lagano potiskivani u drugi plan vojvode i legendarni enerali iz balkanskih i Prvog svjetskog rata. zauzvrat je srpska nomenklatura bila podmiivana neumjerenim razvojem i bljetavilom glavnoga grada, ambasadorskim mjestima, vojnim karijerama, dravnim funkcijama. josip Broz tito bio je taj koji je procjenjivao koliko se nacionalnog smije dopustiti u javnosti, a da se, po njegovu osjeaju, ne bi povrijedili osjeaji neke druge nacije.12 Obnovom jugoslavije osigurano je da svi Srbi ive u jednoj dravi, pa su time, barem djelomino, zadovoljeni ciljevi srpskoga nacionalnog pokreta. Hrvati su dobili republiku, ime su spaeni od obnove monarhistike
10

11

Hrvatska knjievna la, Plamen 1919, god. I, br. 1, 40; vidi i I. Goldstein, Miroslav Krlea o hrvatskoj historiografiji i hrvatskoj povijesti, u: Spomenica Filipa Potrebice, zagreb, 2004, 419-434. V. Vukov, u: Ljudi iz 1971. Prekinuta utnja, ur. M. Baleti, zagreb 1990, 133.

O tome vidi i lj. anti, Nacionalna ideologija jugoslavenstva kod Hrvata u 20. stoljeu, u: Hrvatska politika u XX. stoljeu, zbornik radova, ur. lj. anti, zagreb 2006, 62-65.

12

42

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

JUGOSLAVIJA U EzDESETIM GODINAMA 20. STOLJEA DILEME I RIJEENJA... (velikosrpske i/ili unitaristike) jugoslavije, kao i od povezivanja sa sudbinom NDH. Slovenci i Makedonci dobili su prvi put u povijesti svoje republike. Crnogorci su nakon 27 godina dijelom obnovili svoju dravu. Konstituirana je Bosna i Hercegovina, ime su pretenzije Srbije i Hrvatske na njezin teritorij bile blokirane.13 u tom kontekstu, priznavanje muslimanske nacionalnosti bilo je nadogradnja konstitutivnosti Bosne i Hercegovine. Valja razumjeti da je postojala intenzivna dinamika dogaanja tijekom pedesetih i ezdesetih godina 20. stoljea koja je poticala raanje novih ideja i traila nova rjeenja. Stoga uvoenje imena Musliman nije bila nikakva arbitrana odluka nego odraz dugoronih povijesnih procesa.14 Poetkom ezdesetih, kao rezultat ubrzanog drutvenog i ekonomskog razvoja, nastaju novi problemi i nove napetosti. Nerazvijeno drutvo se prenapregnulo u nastojanju da izae iz zaostalosti: ulo se u investicijski ciklus koji se nije mogao zavriti, a i osobna i drutvena potronja bile su iznad stvarnih mogunosti (primjerice, jo je poetkom 1955. godine Izvrno vijee Sabora konstatiralo kako se trebaju ograniiti investicije te zavriti ponajprije izgradnja zapoetih elektrana). ini se da je ba poetkom ezdesetih privredni razvoj dosegnuo u tadanjim organizacijskim okvirima svoj prvi maksimum: naime, podravljena i planirana industrijska i poljoprivredna proizvodnja je potkraj etrdesetih i tijekom pedesetih, nakon poetnih uspjeha i relativno kratkotrajnog i brzog rasta drutvenog proizvoda, iskazala svu limitiranost svojih dosega. Nemogunost da se izae iz ideolokih zadatosti dovest e do kronine krize ekonomskog sustava koja e vremenom uzrokovati i krizu cjelokupnog sustava. Bilo je to vrijeme kada su se u dravnim i partijskim strukturama sukobile dvije struje jedna, koja se moe nazvati konzervativno-birokratske snage vidjela je u razmahu raznih inicijativa samo zastranjivanja, opasna za socijali-

13 14

D. Bilandi, Hrvatska moderna povijest, zagreb 1999, 225.

O tome sam i sam pisao za razdoblje Drugog svjetskoga rata I. Goldstein, ustaka ideologija o Hrvatima muslimanske vjere i odgovor u asopisu Handar, u: Radovi ZHP 38, zagreb 2006, 259-278 te u Nauni skup Bosna i Hercegovina prije i nakon ZAVNOBiH-a, Sarajevo, 2007, 144-161.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

43

Ivo Goldstein stiki poredak, a druga, tzv. nosioci samoupravnog kursa koja je smatrala da je preobraaj drutva na samoupravnim osnovama spor i nedosljedan.15 Hrvatsko proljee, gledajui stvari u tom kontekstu, bio je samo jedan od pokuaja da se domisli izlaz iz situacije. ehoslovako prako proljee u Hrvatskoj je shvaeno kao mogui model demokratizacije. Nema sumnje da je i razvoj demokratskih obrazaca u ehoslovakoj, kao i njihovo brutalno potiranje, pozitivno utjecalo na daljnju demokratizaciju u Hrvatskoj i jugoslaviji.16 Politike i privredne promjene u jugoslaviji sredinom ezdesetih stvaraju novu atmosferu u kojoj se poinju postavljati dotad zabranjena pitanja. Meunacionalni odnosi bili su svakako jedno od njih, a rasprave o njima prelamale su se ili politiki kodirale isticanjem pitanja jezika. Kao izraz dominantne politike volje u Novom Sadu 1955. godine istaknuti su hrvatski, srpski i crnogorski jezikoslovci i knjievnici potpisali Novosadski dogovor kojim je utvreno da je knjievni jezik Srba i Hrvata jedinstven, s dva ravnopravna izgovora (ijekavski u Hrvatskoj i ekavski u Srbiji) i pisma (latinica i irilica). Potpisnici su se obvezali i da odluno stanu na put postavljanju umjetnih prepreka prirodnom i normalnom razvitku hrvatskosrpskog knjievnog jezika.17 Bio je to posljednji pokuaj stvaranja dogovora na unitarnoj osnovi, jer e se poetkom ezdesetih u Srbiji, potom i u Hrvatskoj pojaviti tendencije za promiljanjem samostalnije kulturne i jezine politike. Nakon pada aleksandra Rankovia razvila se javna rasprava o amandmanima na ustav, jer se dralo da su decentralizacija i federalizacija nune. Kao prilog, pojavio se u oujku 1967. godine u zagrebakom knjievnom tjedniku Telegram dokument naslovljen Deklaracija o nazivu i poloaju hrvatskog knjievnog jezika, s potpisom 18 znanstvenih i kulturnih ustanova u Hrvatskoj. u Deklaraciji se trai ravnopravna uporaba slovenskoga, hrvatskoga, srpskoga i makedonskoga jezika u saveznim ustanovama te dosljedna primjena hrvatsko15 16 17

B. Petranovi, Istorija Jugoslavije 1918-1988, Beograd 1988, 543.

D. Rusinow, Yugoslav Experiment 1948-1974, 2. izd., Berkeley-los angeles 1978, 239244. B. Petranovi M. zeevi, Jugoslovenski federalizam. Ideje i stvarnosti. Tematska zbirka dokumenata, sv. I (1914-1943), sv. II (1943-1986), Beograd, 1987, 734-736; z. Radeli, Hrvatska u Jugoslaviji 1945.-1991. od zajednitva do razlaza, zagreb, 2006, 341; tekst vidi i u: Hrvatski enciklopedijski rjenik, zagreb, 2002, 1552-1553.

44

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

JUGOSLAVIJA U EzDESETIM GODINAMA 20. STOLJEA DILEME I RIJEENJA... ga knjievnoga (standardnog) jezika u Hrvatskoj. znaenje toga istupa bilo je ire od filolokog, jer se radilo zapravo o tekstu koji upozorava na nacionalnu neravnopravnost, napose potisnutost Hrvata i hrvatskog jezika.18 Na VII. plenumu CK SKH konstatirano je da je Deklaracija akt uperen protiv bratstva i jedinstva naroda i narodnosti SFRj, da je tendenciozna i politiki tetna. Sabor je, pak, tvrdio da su potpisnici svojim zahtjevima napali na osnovnu tekovinu NOB-a bratstvo i jedinstvo. lanovi SK koji su Deklaraciju potpisali kvalificirani su kao politiki nezreli. Sa svih je dravnih i partijskih foruma stizala birokratska i u biti prijetvorna ocjena da su u jugoslavenskoj zajednici stvoreni uvjeti da se meunacionalni odnosi pa i pitanje jezika, rjeavaju na drugi nain. Kao arita ideja iznesenih u Deklaraciji optuene su neke od najvanijih nacionalnih institucija, prije svega Matica hrvatska, Drutvo knjievnika i Katedra za hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u zagrebu, Matica iseljenika i Institut za historiju radnikog pokreta.19 Od 70 lanova SK koji su potpisali Deklaraciju, 34 je kanjeno na razne naine, a desetorica su iskljueni iz lanstva SK. Neposredni autori Deklaracije bili su podvrgnuti politikim pritiscima i privremeno ili dijelom potisnuti iz javnog ivota. Primjerice, Franjo tuman, iako je izgubio mjesto direktora Instituta za historiju radnikog pokreta te bio iskljuen iz SKH, ostao je saborski zastupnik. Matica hrvatska je nastavila svoju izdavaku djelatnost ak u irem obimu. Vjeeslav Holjevac ostao je predsjednik Matice iseljenika do kraja mandata u proljee 1968. godine. Ostali su se ve 1969. godine vratili u politiki ivot (profesori Filozofskog fakulteta Ivo Frange, ljudevit jonke, Miroslav Brandt i drugi). u isto vrijeme dok je u Hrvatskoj trajala kampanja protiv Deklaracije, na nekim se saveznim forumima, osim o Deklaraciji, diskutiralo i o Prijedlogu za razmiljanje grupe lanova udruenja knjievnika Srbije. Oba su teksta navodno izazivali ogorene proteste cjelokupne jugoslavenske javnosti. Iako su zbivanja oko Deklaracije zavrila neuspjeno po hrvatske interese, neki od zahtjeva vrlo su brzo usvojeni: primjerice, potkraj 1967. Savezno izvrno vijee je odluilo da se od Nove, 1968. godine sve savezne uredbe objavljuju na
tekst Deklaracije, u: Telegram, zagreb, 17. III. 1967; Vjesnik, zagreb, 19. III. 1967; Hrvatski enciklopedijski rjenik, 1553-1554.
19 18

t. Pono, Na rubu revolucije studenti 71, zagreb, 2007, 21-23.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

45

Ivo Goldstein jezicima svih naroda.20 Deklaracija i dogaanja oko nje bila su uvod u sveopi emancipacijski pokret sljedeih godina. Pad Rankovia otvorio je prostor za mnogostruku demokratizaciju otvaranje granica to znai sve vie putovanja na zapad, a sve intenzivniji utjecaji koji stiu sa zapada, decentralizacija, postaju dominantna obiljeja drutvenog razvoja. tako su ve ujesen 1966. Slovenija i Makedonija traile dosljedniju uporabu slovenskoga i makedonskoga jezika kako u saveznim organima, tako i od strane pripadnika jNa, carinika, policajaca i drugih na slubi u tim republikama.21 Na dnevni red, i unutar SK i u drutvu openito trai se da se pone realno raspravljati o razvoju samoupravljanja, poslovanju banaka, meurepublikim odnosima. Izvrno vijee Sabora ve je 1967. i 1968. godine pokuavalo na saveznoj razini dakle, u vrijeme kada se radilo na ustavnim amandmanima potaknuti promjene kojim bi se decentralizirali savezni investicijski fondovi. ta je inicijativa poluila tek djelomian uspjeh, jer je ustavnim amandmanima u travnju 1967. godine ogranieno pravo sudjelovanja Federacije u financiranju investicija (osim po posebnom zakonu za svaku novu investiciju). zbog toga e cjelovito rjeenje toga pitanja, poneto promijenjeno, postati jedan od glavnih zahtjeva tijekom Hrvatskog proljea. Studentski pokret u jugoslaviji 1968. godine bio je potaknut slinim dogaajima u Europi, ponajprije Francuskoj i Njemakoj, ali i u SaD-u (demonstracije protiv Vijetnamskog rata). Meutim, on je bio i rezultat demokratinije atmosfere koja je u jugoslaviji vladala nakon 1966. godine i pada Rankovia. trajk se najjae manifestirao u Beogradu, gdje je u nemirima ozlijeeno stotinjak studenata i nekolicina policajaca. ini se da je presudnu ulogu na smirivanje stanja imao titov govor na televiziji, to je do tada bilo posve neuobiajeno. Nemiri su stigli i do zagreba, gdje je organiziran samo djelomian trajk. Politizacija veega broja studenata bila je vrlo izraena i politiko vodstvo u Hrvatskoj bilo je sve zabrinutije. Politiki stavovi studenata meusobno su se prilino razlikovali. Svi su, dodue, naglaavali socijalni aspekt (dolje crvena buroazija), ali su radikalniji meu njima zagrebako sveuilite preimenovali u Sveuilite sedam sekretara SKOj-a. Beogradski
20 21

Petranovi zeevi, Jugoslovenski federalizam, II, 743. Daja, Politika realnost jugoslavenstva, 153.

46

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

JUGOSLAVIJA U EzDESETIM GODINAMA 20. STOLJEA DILEME I RIJEENJA... su se studenti zalagali za energine mjere protiv svih pokuaja dezintegracije drutvenoga vlasnitva ili njegova denaturiranja u akcionarsko vlasnitvo. u zagrebu su se prosvjedni zborovi odravali u Studentskom centru u Savskoj ulici te na nekim fakultetima, najvie na Filozofskom, a grupe nezadovoljnika su se okupljale po studentskim domovima. za razliku od beogradskih studenata, zagrebaki nisu izali na ulice (iako je jedan dio studenata elio da se to uini). Gradski komitet SKH s Perom Pirkerom na elu odigrao je kljunu ulogu u pacifikaciji studenata. Studenti su sastavili Proglas revolucionarnih studenata socijalistikog Sveuilita Sedam sekretara SKOJ-a. Oni su tim dokumentom reagirali na oigledne deformacije u drutvu, na socijalnu polarizaciju, na nejednakost. Istie se i zahtjev za veom demokratizacijom drutvenog ivota trai se ukidanje ideolokog monopolizma uspostavljanje pune slobode tampe, zbora, dogovora, manifestacija i demonstracija. Osim toga, trai se i otklanjanje svih zapreka uspostavljanju meunacionalnih odnosa na principima pune ravnopravnosti.22 Prema svemu sudei, Proglas se nije odlikovao naroitom idejnom i akcionom homogenou dodue, najvaniji su u pokretu bili lijevi intelektualci, ali bilo je i drugih, pa se i to manifestiralo prilikom pisanja Proglasa. ako je ijedna ideja u Proglasu i uope naglaenija od drugih to je bila mutna predodba da bi sve probleme trebalo rjeavati intervencijom drave, a da bi cilj trebao biti egalitarizam. Bio je to prvi javni pokazatelj da unutarnji razvoj u jugoslaviji pati od dubljih neloginosti pobunila se, naime, u komunizmu odgojena generacija. Ona je oito bila zasiena razlikom izmeu retorike i realnosti, a u sebi je otkrila potrebu za svakovrsnim slobodama. Ona dravu vie nije promatrala kao vrijednost u sebi, nego samo kao vie ili manje prikladan okvir za ostvarenje drukije postavljenih interesa. Budui sudionici Hrvatskog proljea uglavnom su nepovoljno ocijenili postojea zbivanja, procjenjujui da ona idu na ruku unitaristima i dogmatima, to usporava reforme. Vlatko Pavleti je zakljuio kako su se sudionici tadanjih studentskih gibanja posve zaokupili problemima dalekih zemalja i naroda otupljujui osjetljivost za presudne dogaaje u vlastitom domu, u zaviaju i domovini.23
22 23

B. Bijeli, Studentski pokret u Jugoslaviji 1968. godine (s posebnim naglaskom na izbore), magistarska radnja, zagreb, 1988, 78-84. Politika, Beograd, 8. VI. 1968; Bilandi, Hrvatska moderna povijest, 519-522; Daja,

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

47

Ivo Goldstein Novi polet liberalno-demokratskih struja stigao je s praenjem prakog proljea. a na prkosu, gotovo mrnji prema intervencionistima u ehoslovakoj u ljeto 1968. godine, izrastao je stav da je jugoslavenski sustav posve razliit od sovjetskoga i da njegove specifine slobodarske osobitosti valja uvati.24 Godine 1969. dolo je do prvih posve javnih razmimoilaenja izmeu republika i saveznih organa zbog prioritet u gradnji autocesta. Savezna je vlada zagovarala ravnomjernu gradnju u svim dijelovima jugoslavije, a Slovenija je smatrala da prednost valja dati gradnji na njezinu teritoriju, jer je promet njezinim cestama bio najgui, a valjalo je i spojiti se na austrijske i talijanske autoceste. Bio je to poetak cestne afere/krize, odnosno prvi sluaj da se jedna republika javno suprotstavila odluci saveznih organa odluka Saveznog izvrnog vijea je ocijenjena kao jednostrana i ekonomski kratkovidna te je zahtijevana njezina izmjena. Izvrni biro SKj odmah je reagirao i ocijenio da su oblici i metode rjeavanja toga pitanja koji su koriteni u Sloveniji neprihvatljivi te se zaloio za metodu dogovaranja i usklaivanja. Meutim, tada se nita posebno nije dogodilo, i problem je ostao. Na kraju cestne afere, 1972., kada su, u raznim okolnostima, i u drugim republikama morali otii neki politiari, ostavku je morao podnijeti i Stane Kavi (1919-1987), predsjednik Izvrnog vijea Skuptine SR Slovenije.25 ta, ali i druge rasprave bile su vrlo intenzivne, a javnost ih je mogla pratiti na mnogo neposredniji nain nego prije. Vodile su se vrlo estoko rasprave i oko naslijea Federacije (novac, prava, obveze), te oko strategije pomoi nerazvijenim republikama (BiH, Crnoj Gori, Makedoniji) i autonomnoj pokrajini Kosovo. Bio je to vrlo jasan pokazatelj da e s valom demokratizacije biti teko ouvati nedodirljivom temeljnu dogmu o bratstvu i jedinstvu. Sporno je bilo da li interese pojedinih republika treba pretpostaviti imaginarnom zajednikom interesu. Nema sumnje da su nosioci saveznih funkcija bili na tekim
Politika realnost jugoslavenstva, 152-153; Radeli, Hrvatska u Jugoslaviji 1945.-1991., 372375; I. Supek, I., Krivovjernik na ljevici, I. izd., Bristol 1980; II. izd., zagreb 1992, 165-167; M. tripalo, Hrvatsko proljee, zagreb 1990, 100-106. Vidi i lj. anti, Hrvatsko proljee autentian pokret ili dio globalnog trenda, u: Zbornik u ast Hrvoja Matkovia, zagreb, 2005, 67-72.
25 24

Bilandi, Hrvatska moderna povijest, 557-559; Pirjevec, Jugoslavija 1918-1992, 292-295.

48

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

JUGOSLAVIJA U EzDESETIM GODINAMA 20. STOLJEA DILEME I RIJEENJA... mukama, pogotovo ako su iskreno eljeli biti pravedni i nepristrasni u odnosu prema svim republikama i pokrajinama. Pa ipak, oni su prirodom svoga poloaja morali teiti prema unifikaciji i netalasanju, a takav je stav objektivno pogodovao najveoj naciji Srbima, odnosno Srbiji. u najbogatijim republikama Sloveniji i Hrvatskoj a pogotovo u Hrvatskoj i meu Hrvatima, kao brojano drugoj naciji, to je uglavnom moralo izazivati nepovoljne osjeaje. te godine odrava se Deveti kongres SKj, prvi put nakon kongresa republikih SK (prije je redoslijed bio obrnut). Prvi su put sredinji organi Saveza komunista (u prvom redu Predsjednitvo SKj, formirano 1966. godine) sastavljeni na temelju paritetne zastupljenosti republikih organizacija. Vrh Partije i dalje odluuje u maniri nekadanjeg Politbiroa, ali jaaju i osamostaljuju se sve vie i republiki savezi komunista. u rezolucijama je zapisano da drutveni poloaj radnog ovjeka ne moe dobiti socijalistiku sadrinu bez ostvarivanja slobode, suvereniteta nacija. jaanje republikih partija definitivno nagriza svemo beogradskog partijskog centra, ali to ne znai da je bio pokrenut istinski demokratski proces Mladen aldarovi (1916), sveuilini profesor, filozof i glavni tajnik Matice hrvatske, predlagao je jo 1967. godine da se ukine demokratski centralizam, budui da je u uvjetima samoupravljanja zastario. taj je prijedlog bio posve nerealan, jer se komunistika elita nije eljela odrei odskora steene moi.26 Koji mjesec po odravanju Devetog kongresa izglasan je zakon o narodnoj obrani kojim se nastavlja ve u pedesetima skromno zapoeta decentralizacija poslova obrane. Prvi se put izglasavaju i republiki zakoni o obrani, a ustrojavaju se i, pored regularne jugoslavenske narodne armije kao savezne oruane sile, i jedinice teritorijalne obrane na podruju svake republike, njima zapovijedaju republiki tabovi.27 u Hrvatskoj tih godina vlast postupno preuzima reformistiki i nacionalno orijentirano vodstvo sa Savkom Dabevi-Kuar (1923) na elu. Savkina karijera (jer su je iroki slojevi zvali samo imenom) bila je u drugoj polovini ezdesetih u brzom usponu. Godine 1966. postala je jedan od sekretara Izvrnog komiteta CK SKH, sljedee godine predsjednik izvrnog vijea Sabora,
26 27

Radeli, Hrvatska u Jugoslaviji 1945.-1991., 341; Bilandi, Hrvatska moderna povijest, 509-510, 533. I. Goldstein, Podrutvljavanje obrambenog sistema u SFRj, SP I, 1985, 141-157.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

49

Ivo Goldstein da bi 1968. bila izabrana za predsjednicu CK SKH. Dabevi-Kuar bila je odlian govornik, mogla je pokrenuti i pridobiti ljude. u tom krugu ljudi bio je Miko tripalo (1926-1995), koji 1962. postaje sekretar Gradskog komiteta SKH zagreba, a 1966. predsjednik Izvrnog komiteta CK SKH (kasnije e tripalo postati lan Predsjednitva SFRj). tripalo je bio dinamian, komunikativan, borben, uz to ga je i tito cijenio i volio.28 Osim njih dvoje istiu se i Ivan ibl (19171989), potom Pero Pirker (1927-1972), od 1963. zagrebaki gradonaelnik te od 1969. sekretar Izvrnog komiteta SKH. Dragutin Haramija (1923) bio je rijeki gradonaelnik, a od 1969. predsjednik Izvrnog vijea Sabora SRH. Sreko Bijeli (1930-2004) bio je od 1969. predsjednik Gradskog komiteta SKH zagreba, potom i lan Predsjednitva SKj. taj krug ljudi imao je, uz manje (nebitne) razlike jedinstven stav zauzimao se za radikalan preobraaj gospodarskog sustava i demokratizaciju politikog ivota. Do kraja 1971, kada je pokret, po uzoru na Prako, nazvan Hrvatskim proljeem, nasilno uguen, u njega se bio spontano ukljuio velik dio hrvatskog naroda te ga javno i masovno podravao. Iako su u tom dogaajima bogatom i relativno kratkom vremenu do izraaja dolazile razliite ideoloke, nacionalne i socijalne tenje, meu kojima se mnoge i nisu mogle eksplicirati zbog ograniene demokratizacije drutva, u pokretu su dominirale dvije osnovne ideje nacionalna i liberalno-demokratska. u nekih sudionika i u nekim prilikama isticala se vie jedna ideja nego druga, ali su se najee javljale pomijeane, uglavnom s dominacijom nacionalne.29 Ni te dvije osnovne ideje nikad nisu bile jasno definirane i analizirane, a zbog straha mnogi nisu ni mogli iznositi sve to su mislili. Prema svemu sudei, meu lanstvom Matice hrvatske i studentima prilino je bilo raireno uvjerenje da je svaka jugoslavija tamnica Hrvata, a da su hrvatski komunisti izvrili nacionalnu izdaju, drugim rijeima, bili su hrvatski separatisti i antikomunisti. Istodobno u nekim se napisima i istupima mogla izmeu redaka proitati ambicija potpunog osamostaljivanja Hrvatske, iako su u javnosti dominirala miljenja da je cilj procesa to samostalnija Hrvatska, ali u jugoslaviji. Oni koji su eljeli izdvajanje iz jugoslavije nisu se to usuivali jasno izrei u javnosti ili otvoreno napisati.
28 29

Dabevi-Kuar, 71 hrvatski snovi i stvarnost, 110, 144. O tome vidi i ute, 1971. kao uvod u 1991., 457.

50

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

JUGOSLAVIJA U EzDESETIM GODINAMA 20. STOLJEA DILEME I RIJEENJA... liberalno-demokratska struja eljela je reformirati komunistiku jugoslaviju u pravcu daljnje federalizacije stvarajui prostor veim slobodama u politikoj, drutvenoj i kulturnoj sferi. Iako su te elje u javnosti predstavljene iskljuivo kao reforma unutar socijalistikog sustava, bilo je oigledno i prisutnost onih koji su drali kako treba ii prema razvoju pluralistike liberalne demokracije.30 Istovremeno, esto prisutna estina i intenzivnost kojima se diskutiralo o nekim pitanjima onemoguilo je otvaranje ili pridavanje vanosti drugim pitanjima, od kojih neka nisu bila manje vana za daljnji razvoj zemlje (npr. ljudska prava, razmah privatne inicijative, itd.). Kasniji dogaaji, ponajprije oni nakon 1990. godine, kada su isti pojedinci ili grupe mogli posve slobodno govoriti i djelovati, daju naslutiti da su, u stvari, pritom postojale dvije vizije hrvatske drave: jedna demokratska, koja bi preuzela antifaistiki i demokratski identitet, i druga koja bi se zasnivala na nacionalnom ekskluzivizmu i u nekim aspektima, ukljuivi teritorijalne, nastavljala tradiciju NDH. u javnoj upotrebi, pogotovo u onih koji su bili protiv njega, za Hrvatsko proljee koristio se i izraz Masovni pokret, posve sukladno lenjinistikom terminu masovnoe dvienie. Kasnije se esto koristila i kratica maspok sa eljom da se ona razrjeuje kao masovni nacionalistiki pokret. u pokret, prema kojemu je veina bila sumnjiava, aktivno nije bilo ukljueno mnogo Srba. Na proslavi Dana ustanka u srpnju 1971. u Srbu, predstavnici srbijanske vlasti i jNa doekani su ovacijama, a hrvatsko rukovodstvo tek mlakim pljeskom, ime je Savka Dabevi-Kuar bila neugodno iznenaena.31 u nekim selima ak su se naoruavali i drali strae. Dijelom je takvo dranje zacijelo bilo spontano, zasnovano na jo relativno svjeim traumama iz vremena NDH, no mnogi su Srbi na selu bili i manipulirani iz Beograda po istom modelu koji e se ponoviti 1989-1991. godine: meu njih su dolazili umirovljeni generali i nacionalistiki intelektualci, te ih uvjeravali kako se to budi ustaka avet. Realno, za takav njihov strah nije bilo razloga. Dodue, bilo je i neprimjerenih protusrpskih istupa i postupaka, ali antisrpstvo se u Hrvatskom
Hudelist, Tuman, 478; Radeli, Hrvatska u jugoslaviji 1945.-1991., 380-381, 386-387, 465; S. Dabevi-Kuar, 71 hrvatski snovi i stvarnost, zagreb 1997, 162-163, 168; o tim dogaanjima na lokalnoj razini H. Klasi, Hrvatsko proljee u Sisku, zagreb 2006.
31 30

Dabevi-Kuar, 71 hrvatski snovi i stvarnost, 338.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

51

Ivo Goldstein proljeu javljalo samo sporadino i na marginama. Osim toga, nasilniki postupci bili su rijetki i zapravo marginalni na zagrebakom Sveuilitu skupina radikalnih studenata vojnikim je remenima premlatila dvojicu drugih studenata, a jedan student, inae pristaa Praxisa, razbio je kamenjem prozore na zgradi Sveuilita.32 u svibnju 1968. odrano je u CK SKH u zagrebu savjetovanje opinskih sekretara na kojem je vodstvo SKH pokrenulo mobilizaciju javnog mnijenja, traei podrku svojim politikim i ekonomskim zahtjevima. Smatrali su da se pojedine jugoslavenske sredine neravnomjerno razvijaju, da se zarada meu republikama prelijeva. Mika tripalo je postavio pitanje istih rauna. Raspravljalo se i o ulozi drave u gospodarstvu i problemima funkcioniranja trita. Postavljen je i zahtjev da se ukinu savezni investicijski fondovi i da se federacija gospodarski razvlasti. ubrzo je odrana sjednica Predsjednitva SKj na kojoj su se stavovi sukobili. Hrvatsko vodstvo, na iju su stranu stali i Vladimir Bakari i jakov Blaevi, tvrdili su da su ti prijedlozi usklaeni sa zahtjevima za ve dogovorenu reformu. tito je tada pristao uz hrvatske stavove, smatrajui da unitarizam potkopava nacionalnu ravnopravnost, a time i temelje jugoslavije.33 Pitanje nacionalne ravnopravnosti smatralo se jednom od najvanijih tema Hrvatskog proljea. Prema miljenju mnogih, Hrvati i Hrvatska bili su na razne naine neravnopravni u federaciji podzastupljeni u jNa (u oficirskom kadru bilo je gotovo 70% Srba i Crnogoraca iako su te dvije nacije inile jedva 40% stanovnitva. Vano je bilo i da je Srba bilo 150% vie u odnosu na Hrvate)34 te u saveznim institucijama iako je Hrvata tada bilo 22% u dravi, na rukovodeim poloajima u saveznim administrativnim tijelima bilo ih je 19,1%, a ukupno, meu zaposlenima samo 8,9%. Istovremeno je Crnogoraca u stanovnitvu bilo 2,5%, a rukovodilaca u saveznim administrativnim tijelima bilo je 15,1%. udio Srba u stanovnitvu bio je 39,7%, a meu zaposlenima u
32 33

Supek, Krivovjernik na ljevici, 185.

Detaljnije o tome I. Goldstein, Hrvatska povijest 1918-2008, zagreb 2008. (poglavlje 78. JNA: od oslobodilake do zloinake vojske)

34

Dabevi-Kuar, 71 hrvatski snovi i stvarnost, 89; Bilandi, Hrvatska moderna povijest, 524; I. Banac, Raspad Jugoslavije, zagreb 2001, 30; Radeli, Hrvatska u Jugoslaviji 1945.1991., 381.

52

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

JUGOSLAVIJA U EzDESETIM GODINAMA 20. STOLJEA DILEME I RIJEENJA... saveznim administrativnim tijelima 66,6%. Poloaj bosanskohercegovakih Hrvata bio je jo nepovoljniji: u viem rukovodnom kadru MuP-a BiH izmeu 1945. i 1966. godine bilo je ak 87,1% Srba, a samo 9,9% Muslimana i 2,7% Hrvata. u Slubi dravne sigurnosti u toj republici bilo je u itavom socijalistikom razdoblju zaposleno 66,6% Srba, a samo 23,6% Muslimana i 9,3% Hrvata (Hrvata je u BiH po popisu stanovnitva 1948. godine bilo 23,9%, a 1981. godine 18,4%).35 Neravnopravnost Hrvatske osobito se oitovala, tvrdili su sudionici Hrvatskoga proljea, u ekonomskoj sferi. Ve na spomenutom savjetovanju u CK SKH u svibnju 1968. raspravljalo se o nekima od tih teza. Sljedeih mjeseci i godina u hrvatskoj se javnosti uglavnom afirmiralo miljenje da je, primjerice, nepravedna odredba po kojoj izvoznici, a oni su preteno imali sjedite u sjeverozapadnim republikama, u Narodnoj banci jugoslavije moraju deponirati visok postotak utrenih deviza te da obeshrabruje izvoz. tvrdilo se i da je nepravedno to od deviza koje hrvatski radnici na privremenom radu u inozemstvu alju kuama vei dio odlazi u Beograd (izraunato je da od priblino milijardu dolara koje su 1969. radnici poslali kui, u Hrvatsku stigla tek petina, a ostatak je stizao u dinarima). Mnoga su glasila diljem Hrvatske traila da iz nae sredine nestane nepravedne podjele dobara, unutar koje najmanje ima onaj tko ta dobra i stvara.36 unato velikom doprinosu u turizmu i deviznim doznakama, Hrvatska se nije mogla koristiti svojim rezultatima, ve je pokrivala slabosti drugih. Nije dvojbeno da je Hrvatska zbog slanja deviza u Beograd, otkuda su stizali dinari, bila na teti.37 Stoga se traila promjena deviznog reima (pa su i zbog toga studenti 1971. krenuli u trajk).

35

36 37

Enciklopedija Jugoslavij,e 2, zagreb 1956, 35; Veliki geografski atlas Jugoslavije, ur. I. Berti, zagreb 1987, 229; M. abazovi, Kadrovski rat za BiH (1945-1991), Sarajevo, 1999, 144-145; Radeli, Hrvatska u Jugoslaviji 1945.-1991., 396, 402. Svjetlo, mjesenik za drutvena pitanja, nauku, kulturu i umjetnost, Karlovac, 1971, VI/1, str. 3.

Problem je bio da je deviza bilo premalo, pa se nisu mogle kupiti na slobodnom tritu, ve uz odreenu maru (ticung).

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

53

Ivo Goldstein Isticalo se i da je autoindustrija, kao propulzivna industrijska grana, smjetena u Srbiju (Kragujevac), da se vrlo malo ili nimalo ulagalo u razvoj jadranskih luka, da je za jNa radilo vrlo malo hrvatskih poduzea. Ekonomist Marko Veselica (1936) tvrdio je da je u razdoblju od 1960. do 1970. Hrvatska u novim investicijama sudjelovala s 11%, a u stvaranju jugoslavenskog bruto nacionalnog proizvoda s oko 27%. Istodobno je Srbija, prema Veselici, sudjelovala u stvaranju BNP-a sa 33%, a u novim investicijama s vie od 60%. jedan od najeih pobornika teze o iskoritavanju Hrvatske bio je ime odan (1927-2007) koji je dokazivao da centralizam i navodna solidarnost idu na korist Srbije. Osim njih dvojice, o tim su temama pisali i ekonomisti Vladimir Veselica (1938) i Hrvoje oi (1928). za racionalne promatrae svoje su argumentirane analize doveli u sumnju tvrdnjama da bi samostalna Hrvatska za 10 do 15 godina mogla dostii razinu vicarske i vedske.38 Nema sumnje da je elju za uspostavom istih rauna bilo vrlo teko realizirati. O tome je jo 1964. godine u jednom uem krugu govorio Vladimir Bakari tvrdei da se sada u jugoslaviji sukobi vode oko toga tko koga pljaka, tko kome daje rezultate svoga rada, pa zakljuuje da je vrlo teko rei tko je u pravu Srbi, koji kau Hrvatima i Slovencima: Vi imate visoku akumulaciju jer jedete nau jeftinu hranu pa ste mogli vie akumulirati, zbog ega smo mi oteeni, i tu odtetu treba na neki nain platiti veim udjelom u investicijama! ili Hrvati i Slovenci, koji Srbima uzvraaju: Mi radimo, a rezultati naeg rada idu k vama u vidu investicija, koje vi neracionalno ulaete! Bakari je zakljuio kako istine ima i u jednom i u drugom te kad bih iao na to tko je koga prevario, doista je to teko rei.39 Sociolog i politiar Stipe uvar je poslije propasti Hrvatskog proljea dokazivao kako teze o iskoritavanju Hrvatske nisu bile tone. Odbacio je ocjene, tako prisutne u prethodnim godinama, da je savezna drava favorizirala Srbiju i nerazvijene republike. tvrdio je da ekonomske analize pokazuju kako su se sve republike priblino podjednako razvijale ako se govori o cjelokuDabevi-Kuar, 71 hrvatski snovi i stvarnost, 272, 273; . odan, Yugo-tragedija, zagreb, 1990, 88; . odan, Hrvatsko pitanje, zagreb, 1991, 225; Radeli, Hrvatska u Jugoslaviji 1945.-1991., 412-423, 443-444; Bilandi, Hrvatska moderna povijest, 555, 617.
39 38

D. Hudelist, Tuman: biografija, zagreb 2004, 314.

54

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

JUGOSLAVIJA U EzDESETIM GODINAMA 20. STOLJEA DILEME I RIJEENJA... pnom razvoju, ali, ako se uzmu kraa razdoblja u obzir, onda su neke republike prolazile bolje, druge loije. tovie, neke analize govore da su se razvijeniji razvijali neto bre (imao je pravo, jer je, primjerice, Hrvatska 1953. bila 14% razvijenija od jugoslavenskog prosjeka, a 1979. ve 30%).40 Prelijevanje u korist razvijenih trite provodi zbog razlika u cijeni izmeu gotovih proizvoda i sirovina, a prelijevanje u korist nerazvijenih provodi se dotiranjem ope potronje i izdvajanjem sredstava za dodatne investicije. uvar je dozvoljavao da je administracija grijeila, tovie, da se ak i ponaala navijaki sukladno prevladavajuoj nacionalnoj strukturi. Meutim, uzroke gospodarskih problema vidio je u odranju centralizma, u razliitoj razvijenosti pojedinih republika, kao i u prelijevanju dobiti zbog trita i investiranja. Duan Bilandi je u devedesetima smatrao da je do sredine ezdesetih godina saveznih investicija bilo vie u sjeverozapadnim republikama, a da je potom dolo do znatne preraspodjele kapitala. upozorava da su podaci za razdoblje do 1966. godine relativni, jer je Srbija zbog visokog nataliteta na Kosovu imala manje saveznih investicija po stanovniku. Neto sporiji gospodarski rast Hrvatske i Slovenije u odnosu na druge republike bio je rezultat pokuaja u drugoj polovini ezdesetih da se nerazvijenost pojedinih regija rjeava njihovim relativno brim rastom. Bilandi zakljuuje da rezultat opeg drutvenog razvoja svih podruja jugoslavije nije trebao biti izvor politikih konfrontacija.41 Ope je poznato da je potkraj 1971. i poetkom 1972. Hrvatsko proljee ugueno. tada je policijska represija diljem Hrvatske uzela maha: vie tisua osoba je pritvoreno, na razliite naine proganjano, ikanirano ili marginalizirano iz drutvenog i javnog ivota. Vodei ljudi Hrvatskog proljea tripalo, Dapevi-Kuar, Pirker, Haramija i njihovi blii suradnici uklonjeni su sa svih funkcija, prisilno penzionirani i onemogueno im je svako javno djelovanje. Istaknutim kulturnim radnicima Matice hrvatske, urednicima Hrvatskog tjednika i studentskim voama prireeni su montirani sudski procesi, na kojima je veina bila osuivana na dvije do etiri godine zatvora.
40 41

Radeli, Hrvatska u Jugoslaviji 1945.-1991., 514.

S. uvar, Samoupravljanje i druge alternative, zagreb, 1972, 131; Bilandi, Hrvatska moderna povijest, 457, 560; Radeli, Hrvatska u Jugoslaviji 1945.-1991., 422-423.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

55

Ivo Goldstein Prilian broj ljudi je pobjegao iz zemlje. Hrvatska je zapala u politiku apatiju iz koje se nije izvukla gotovo dva desetljea. Na dogaanja u Hrvatskoj odnosno jugoslaviji poetkom sedamdesetih godina svijet nije reagirao. I jednom i drugom bloku bilo je stalo da prilike u jugoslaviji ostanu stabilne, odnosno da ne doe u pitanje jugoslavenska neutralna pozicija. Na zapadu se ak nije javila ni intelektualna javnost, tradicionalno osjetljiva na ugroavanje ljudskih prava. tome je svakako pridonio imid koji su Hrvatskom proljeu donijeli ekstremni zagovaratelji u zemlji i posebice u inozemstvu pokret je stoga esto (a nepravedno) poistovjeivan s nazadnjatvom, ovinizmom, pa ak i s ustatvom.42 Ovom tekstu nije bila svrha da debatira o kronolokom slijedu dogaanja u Hrvatskom proljeu. Htio sam pokazati, nadovezujui se na misli Stipe uvara i Duana Bilandia o tome tko koga pljaka kako ta diskusija, ba kao ni bilo koja druga, u jugoslaviji potkraj ezdesetih i poetkom sedamdesetih godina nije na pravi nain mogla biti niti voena, ni dovrena, jer to nije dozvoljavala limitirana demokratinost javnoga ivota. Oigledno je da komunistiki reim s titom na elu nije naao trajno rjeenje za probleme jugoslavije, iako su i temeljni ideologem i propagandni moto desetljeima bili da je u toj dravi rijeena glavna unutarnja proturjenost nacionalno pitanje. Naprotiv, ini se da su ba titova rjeenja dijelom nosila klicu sukoba u devedesetima; vienacionalna zajednica moe zdravo funkcionirati samo posjeduje li istinski demokratske institucije, to titova jugoslavija nije imala. Dodue, mnogo se toga radilo s najboljim namjerama i s osjeajem da se uistinu radi pravedno, ali je esto i najbolja arbitraa odozgo loija od otvorene rasprave i od demokratski slobodnog usklaivanja miljenja o najbolnijim problemima. u titovu sustavu je oduzeta demokratska mogunost slobodnog izraavanja pluralnih ideja i interesa. takvo uskraivanje pokazalo se kobnim ponajvie u sluaju nacionalnih osjeaja jer je njihovo potiranje vodilo razvoju ekstremnih nacionalizama. Iako je, dakle, proglaenje muslimanske nacije 1968. godine bilo dobro i posve logino rjeenje koje je due vrijeme sazrijevalo, ono je bilo tek kap u moru onoga to je trebalo biti napravljeno u to doba u Bosni i Hercegovini, i itavoj jugoslaviji, a nije uinjeno ili je uinjeno i injeno na krivi nain.
42

Dabevi-Kuar, 71 hrvatski snovi i stvarnost, 596.

56

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

JUGOSLAVIJA U EzDESETIM GODINAMA 20. STOLJEA DILEME I RIJEENJA...


Literatura
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. S. Daja, Politika realnost jugoslavenstva, Svijetlo rijei, Sarajevo zagreb, 2004. l. Perovi, Izmeu anarhije i autokratije, Srpsko drutvo na prelazima vekova (XIX-XXI), Beograd 2006. M. Nobilo, Hrvatski feniks, Diplomatski procesi iza zatvorenih vrata, zagreb 2000. D. Bilandi, Raskol u dravno-partijskome vrhu 60-tih godina 20. stoljea poetak raspada jugoslavije, u: Dijalog povjesniara/istoriara 8, zagreb, 2004. l. Perovi, Kako su se izraavali razliiti politiki interesi u jugoslaviji? Polemika izmeu Dobrice osia i Duana Pirjevca 1961-1962. godine. u: Dijalog povjesniaraistoriara 9, zagreb 2005. K . Spehnjak, Javnost i propaganda: Narodna fronta u politici i kulturi Hrvatske 19451952, zagreb 2002. Rihtman-augutin, D., Etnologija i etnicitet, zagreb, 2001, 173. a. B. Wachtel, Stvaranje nacije, razaranje nacije: knjievnost i kulturna politika u Jugoslaviji, Beograd 2001. t. ari, Kulturna politika vlasti u NR Hrvatskoj primjer Matice hrvatske 1945.-1952, magistarski rad, zagreb, 2008. E. Kardelj, Razvoj slovenakog nacionalnog pitanja, 3. izd., Beograd 1988. j. Pirjevec, Jugoslavija 1918-1992. Nastanek, razvoj ter razpad Karadjordjevieve in Titove Jugoslavije, Koper, 1995. a. Gabri, Nacionalno vpraanje v jugoslaviji v prvem povojnem obdobju, u: Jugoslavija v hladni vojni. Zapisnici Politbiroa CK KPH 1945-1952, II, prir. B. Vojnovi, zagreb, 2005-2006. I. Goldstein, Miroslav Krlea o hrvatskoj historiografiji i hrvatskoj povijesti, u: Spomenica Filipa Potrebice, zagreb, 2004. Ljudi iz 1971. Prekinuta utnja, ur. M. Baleti, zagreb 1990. lj. anti, Nacionalna ideologija jugoslavenstva kod Hrvata u 20. stoljeu, u: Hrvatska politika u XX. stoljeu, zbornik radova, ur. lj. anti, zagreb 2006. D. Bilandi, Hrvatska moderna povijest, zagreb 1999. I. Goldstein, ustaka ideologija o Hrvatima muslimanske vjere i odgovor u asopisu Handar, u: Radovi ZHP 38, zagreb 2006. B. Petranovi, Istorija Jugoslavije 1918-1988, Beograd 1988. D. Rusinow, Yugoslav Experiment 1948-1974, 2. izd., Berkeley-los angeles 1978. B. Petranovi M. zeevi, Jugoslovenski federalizam. Ideje i stvarnosti. Tematska zbirka dokumenata, sv. I (1914-1943), sv. II (1943-1986), Beograd, 1987. z. Radeli, Hrvatska u Jugoslaviji 1945.-1991. od zajednitva do razlaza, zagreb, 2006. t. Pono, Na rubu revolucije studenti 71, zagreb, 2007.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

57

Ivo Goldstein
24. B. Bijeli, Studentski pokret u Jugoslaviji 1968. godine (s posebnim naglaskom na izbore), magistarska radnja, zagreb, 1988. 25. I. Supek, Krivovjernik na ljevici, I. izd., Bristol 1980; II. izd., zagreb 1992. 26. M. tripalo, Hrvatsko proljee, zagreb 1990. 27. lj. anti, Hrvatsko proljee autentian pokret ili dio globalnog trenda. u: Zbornik u ast Hrvoja Matkovia, zagreb, 2005. 28. I. Goldstein, Podrutvljavanje obrambenog sistema u SFRj, u: SP I, 1985. 29. H. Klasi, Hrvatsko proljee u Sisku, zagreb 2006. 30. I. Banac, Raspad jugoslavije, zagreb 2001. 31. I. Goldstein, Hrvatska povijest 1918-2008, zagreb 2008. 32. Enciklopedija Jugoslavije 2, zagreb 1956. 33. Veliki geografski atlas Jugoslavije, ur. I. Berti, zagreb 1987. 34. M. abazovi, Kadrovski rat za BiH (1945-1991), Sarajevo, 1999. 35. Svjetlo, mjesenik za drutvena pitanja, nauku, kulturu i umjetnost, Karlovac, 1971, VI/1. 36. . odan, Yugo-tragedija, zagreb, 1990. 37. . odan, Hrvatsko pitanje, zagreb, 1991. 38. D. Hudelist, Tuman: biografija, zagreb, 2004. 39. S. uvar, Samoupravljanje i druge alternative, zagreb, 1972. 40. S. Dabevi-Kuar, 71 hrvatski snovi i stvarnost, zagreb, 1997.

58

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

Husnija Kamberovi

BONJACI 1968: POLITIKI KONTEKST PRIzNANJA NACIONALNOG IDENTITETA


1

Krajem 1950-ih godina neki intelektualni krugovi u jugoslaviji su iskazivali veliku skeptinost o budunosti Muslimana kao nacije. Beogradski etnolog Milenko Filipovi je 1959. u jednom tekstu o muslimanima utvrdio da proces nacionalnog okretanja muslimana u srpskom i hrvatskom pravcu dobro napreduje i da e dovesti do toga da hrvatsko-srpski muhamedanci nee predstavljati vie nikakvu grupu, nego e postojati samo jo nacionalno svjesni muhamedanski Srbi i Hrvati. No, pokazalo se da je ta dijagnoza ipak bila preuranjena, to e se vidjeti na narednom popisu 1961, kada je u uputstvima za popis definirano da se kao Muslimani (etnika pripadnost) mogu izjasniti samo one osobe jugoslavenskog (treba valjda junoslavenskog?) porijekla, koji se u smislu etnike pripadnosti osjeaju kao Muslimani. Kao Muslimani ne trebaju se upisivati pripadnici ne-jugoslavenskih nacija, kao iptari, turci, kao ni Srbi, Hrvati, Crnogorci, Makedonci i drugi, koji se smatraju pripadnicima Islamske vjerske zajednice. za ove osobe odgovor na pitanje o njihovoj nacionalnosti nosi oznaku njihove nacionalnosti, to znai iptar, turin, Srbin, Hrvat, Crnogorac, Makedonac itd. bez obzira na njihovu vjersku pripadnost.
Istraivanje za ovaj lanak je dio dva znanstvena projekta: New and ambiguous NationBuilding in South-Eastern Europe" koji je zajedno koordiniran od Osteuropa-Instituta Fu-Berlina i Odsjeka za jugoistonoevropsku istoriju univerziteta u Grazu i financiran od Volkswagen-fondacije i austrijskog znanstvenog Fonda (FWF). za vie informacije o ovom projektu vidi http://www.oei.fu-berlin.de/en/projekte/nation-building/index.html, te projekta Nacionalni identitet Bonjak 1945-2008, koji se realizira u Institutu za istoriju u Sarajevu i finansiran je od strane Kantonalnog ministarstva obrazovanja i nauke Sarajevo.
1

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

59

Husnija Kamberovi Dalji korak u priznanju muslimanske nacije uinjen je ustavom BiH 1963, kada su u preambuli ustava Muslimani bili stavljeni ravnopravno sa Srbima i Hrvatima. No, oni tada nisu izriito navedeni kao nacija. Openito, mogli bismo kazati kako je razdoblje od 1961. do 1963. bilo pripremno doba za priznanje muslimanske nacije, a provedba odluke na jugoslavenskoj razini provedena je u razdoblju od 1966. do 1968. godine. Neki dovode u vezu priznanje muslimanske nacije i pad aleksandra Rankovia 1966. godine. Sigurno je da tu postoji veza, ali vie na opoj nego na konkretnoj razini (koja bi glasila da je Rankovi izravno sprjeavao priznanje muslimanske nacije), kao to smo vidjeli, pojedini muslimanski intelektualci su i prije Rankovieva pada iznosili dokaze o muslimanskom nacionalnom identitetu. Oni su pri tome izbjegavali otvorenu artikulaciju zahtjeva za posebnom muslimanskom nacijom, ali su to navodili posredno, povijesno ih usporeujui sa ostale dvije nacije. atif Purivatra, u to vrijeme predsjednik Komisije za meunacionalne odnose SSRN, odluujue je utjecao da ovaj povijesni zahtjev uini politiki uglaenim unutar tadanje vladajue politike elite. (V. Hpken, 1990) Mada smo, slijedei ideju njemakog historiara Wolfganga Hpkena, konstatirali kako je tek doba od 1961. pripremno doba za priznanje muslimanske nacije, valja ipak imati u vidu da je ideja o njihovom nacionalnom priznanju meu komunistikom elitom neto starija. Neki navode i jedan dio titova govora na Drugom plenumu CKSKj 19. 11. 1959. u kojemu je on kritizirao pretjerano naglaavanje nacionalnog i vjerskog identiteta (npr. prilikom popunjavanja formulara za paso ili nekim drugim formularima za miliciju i slino): Ovo sam pomenuo uzgred, da bih pokazao da i one stvari u vezi sa nacionalnou muslimana treba postepeno likvidirati. ljude treba pustiti, pa neka, ako hoe, budu nacionalno neopredeljeni graani jugoslavije. Neka taj ovek bude Bosanac, Hercegovac. Vani vas i ne zovu drukije nego Bosanci, pa bio to musliman, Srbin ili Hrvat. Ovo pitanje je u vezi sa ranijim problemom nacionalnog opredjeljivanja Muslimana. Prema popisu stanovnitva 1948. postojala je rubrika neopredijeljen, te opredijeljen kao: Srbin-musliman, Hrvat-musliman itd. Rezultat popisa je pokazao da je u BiH bilo 71.991 Srbin-musliman, 25.295 Hrvatmusliman, te 778.403 neopredijeljenih.

60

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

BONJACI 1968: POLITIKI KONTEKST PRIzNANJA NACIONALNOG IDENTITETA Popis stanovnitva 1953. imao je rubriku opredijeljen (tu su se muslimani mogli izjasniti kao Srbi, Hrvati, albanci i slino), a muslimani neopredijeljeni mogli su da se izjasne kao jugoslaveni-neopredijeljeni (ako su jugoslovenskog etnikog porijekla) i Nacionalno neopredijeljeni, ako nisu jugoslavenskog etnikog porijekla. Rezultat je bio da je u BiH bilo 891.800 jugoslavena neoporedijeljenih. Naredni popis, proveden 1961, uveo je meu narodnosne oznake rubriku Musliman (etnika pripadnost), pod kojom su se podrazumijevala samo lica jugoslavenskog porijekla koja su sebe smatrala Muslimanima u smislu etnike, a ne vjerske pripadnosti. Prema tome, svi albanci, turci, kao i Srbi, Hrvati i drugi, koji sebe nisu smatrali u smislu muslimanske etnike pripadnosti, upisivali su svoju etniku pripadnost kao albanac, Srbin itd. tada je u BiH evidentirano 842.954 lica koji su se izjasnili kao Muslimani (etnika pripadnost). uz to, tada je u BiH evidentirano i 275.883 jugoslavena nacionalno neopredijeljena. S obzirom da se na ranijem popisu iz 1953. najvie muslimana izjasnilo kao jugoslaveni neopredijeljeni moe se zakljuiti kako je i 1961. meu jugoslavenima nacionalno neopredijeljenim najvie bilo muslimana. Vjeruje se kako su na popisu 1961. oni muslimani koji su se ranije izjanjavali kao Srbi ili Hrvati, prihvatili socijalistiko jugoslovenstvo, a oni koji su se ranije izjanjavali kao neopredijeljeni sada su se izjasnili kao Muslimani etnika grupa. Oito je poetkom 1960-ih preovladalo uvjerenje kako su Muslimani poseban narod, o emu se ve diskutira na estom plenumu CKSKBiH 1963. i etvrtom kongresu SKBiH 1965, da bi se proces zaokruio na Sedamnaestoj i Dvadesetoj sjednici 1968. godine. tada su oni priznati kao nacija, ali tek popis stanovnitva 1971. otvara im mogunost da se izjanjavaju kao Muslimani u nacionalnom smislu. Valjalo bi malo studioznije pretresti uvjete i iri historijski kontekst u kojemu je dolo do priznanja nacionalnog identiteta Bonjaka poetkom 1968, te prostudirati otkuda komunistima ta ideja da sredinom 1960-ih godina snano rade na jaanju pojedinih nacionalnih ideniteta? u traganju za odgovorima na ova pitanja treba imati u vidu nekoliko injenica. Prije svega, ezdesete godine 20. stoljea su doba kada stasava generacija politiara roena nakon Drugog svjetskog rata i kada se deavaju velike poRASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA 61

Husnija Kamberovi litike i kulturne promjene ne samo na Balkanu nego i u itavoj Evropi i svijetu. Dogaaji koji e se desiti krajem 1960-ih godina ujedinit e itav svijet. Studentske demonstracije 1968. su ujedinile svijet, iste stvari su se deavale na razliitim stranama svijeta, itale su se iste knjige od Kube do Beograda i Sarajeva, a utjecaj zapada na modernizaciju svakodnevnog ivota na Balkanu bio je sve snaniji (Hobsbawm, 2002.) jo od 1948. kulturni utjecaji zapada na jugoslaviju poeli su da jaaju, dez-muzika i ples nisu vie odbacivani, a od poetka 1960-ih godina osjea se i sve vei prodor rock-muzike koja sve vie pribliava jugoslaviju zapadnom svijetu. u novembru 1962. singl Bitlsa Love Me Do emitiran je na jugoslavenskom radiju samo mjesec dana nakon premijere u londonu (Vueti, 2007, 73). Nova muzika, dins, majice po najnovijoj modi uli su u jugoslavensku svakodnevicu. Putovanja u inozemstvo, u shopping ali i na privremeni rad poet e znaajnije mijenjati jugoslavensko drutvo. Na unutranjoj politikoj razini odvijat e se postepeni proces liberalizacije drutva, koji e se znatno ubrzati nakon Plenuma CKSKj 1966. i uklanjanja a. Rankovia, a na socijalnom planu reforma od 1965. vie je otkrila socijalne avove jugoslavenskog drutva nego to e utjecati na socijalne promjene. Drugim rijeima, reforma 1965, samo e ogoliti jugoslavensku stvarnost i pokazati je u pravom svjetlu, a nee bitnije utjecati na promjene i poboljanje te stvarnosti. u takvoj atmosferi politikih i kulturnih promjena na globalnoj razini odvijat e se i proces liberalizacije bosanskohercegovakog drutva. tada e se otvoriti i nacionalno pitanje u Bosni i Hercegovini. to se pitanje postavilo u kontekstu rasprava o odnosu republika i federacije, a njegovo fokusiranje na Muslimane poetkom 1968. omeeno je sa dvije injenice: Prvo, nositelj tog procesa je inteligencija, unutar koje moemo razlikovati dva dijela: dio inteligencije koji radi na afirmaciji muslimanske nacije na poticaj Saveza komunista. to je inteligencija koja je ne samo formirana unutar komunistike paradigme, nego su i doslovno bili lanovi Partije koji su provodei nacionalnu agitaciju bili na partijskom zadatku; drugi dio inteligencije ine oni koji e se brzo odvojiti od partijske politike i traiti da se ide dalje u provoenju nacionalne afirmacije (npr. Salim eri sa svojim zahtjevom o formiranju Matice Muslimana i slino). tu je i dio intelektualaca koji se nisu slagali sa tadanjom politikom SKj o nacionalnom pitanju.
62 RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

BONJACI 1968: POLITIKI KONTEKST PRIzNANJA NACIONALNOG IDENTITETA Drugo to treba imati u vidu prilikom traganja za odgovorom na pitanje o tome zato komunisti 1960-ih godina otvaraju pitanje priznanja muslimanskog nacionalnog identiteta sadrano je u injenici da se tih godina ne raspravlja samo o nacionalnom identitetu Bonjaka nego i o nacionalnom identitetu ostalih nacionalnih zajednica. Razlika je samo u tome da se ostalim nacionalnim zajednicama nije dovodilo u pitanje nacionalni identitet, kakav je sluaj bio kod Bonjaka. tako je, na primjer, Mostarsko savjetovanje 1966. otvorilo u svoj punini hrvatsko pitanje u Bosni i Hercegovini. Mostarsko savjetovanje, odrano 30. septembra 1966. vano je u historiji priznavanja bonjakog nacionalnog identiteta zbog toga to je na njemu otvoreno priznato postojanje nacionalnih problema, mada su poetne diskusije i na tom savjetovanju bile iskazane dosta stidljivo. Odluka da se pripremi jedna analiza politikog stanja u zapadnoj Hercegovini donesena je na sjednici Izvrnog komiteta CKSKBiH, na sjednici 22. 9. 1965. godine. Smisao analize je da se daju politiki odgovori na karakteristine politike manifestacije u jednom duem vremenskom periodu u Hercegovini, posebno njenom zapadnom dijelu. Radi sprovoenja ovog zakljuka Izvrnog komiteta odreena je grupa u sastavu: ugljea Danilovi, Ivo jerki, Ismet Kreso, koji treba da naprave koncepciju izrade analize i sa njom upozna Sekretarijat IKCKSKBiH.2 Na stidljivi poetak diskusije na Mostarskom savjetovanju reagirao je Cvijetin Mijatovi, politiki sekretar Centralnog komiteta SKBiH,3 koji, referirajui se na diskusije u poetnoj fazi savjetovanja, kae kako su o stanju u zapadnoj Hercegovini prvi put poeli diskutirati 1965. povodom procesa grupi studenata u zagrebu, koji su bili okrivljeni za rad u jednoj faistikoj ilegalnoj organizaciji. Meu tim studentima bilo je nekoliko iz zapadne Hercegovine. tada su razgovarala rukovodstva iz BiH i Hrvatske i tom se prilikom pokrenulo niz pitanja o stanju u zapadnoj Hercegovini. tada su se, prema Mijatoviu, postavljala pitanja da li bi bilo korisno otvoriti pitanje samo o stanju u zapadnoj Hercegovini da li emo moda stvoriti nedoumicu ili reakciju na drugoj strani. Drugo, da neemo vjetaki izdvojiti stvari iz cjeline, pa je bilo ozbiljnih dilema da li da raspravljamo o cijeloj Hercegovini ravnomjernije a
2 3

aj, CKSKBiH, IKCKSKBiH, K. 2/24 arhiv tuzla, fond Cvijetin Mijatovi, Diskusija o savjetovanju u Mostaru 1966.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

63

Husnija Kamberovi ne kao do sada. Mijatovi zakljuuje da je, bez obzira na razliita tumaenja, Mostarsko svajetovanje i otvaranje problema Hrvata bilo korisno za budui razvoj. u nastavku on, referirajui se izravno na neke diskusije, kae kako je iznenaen to diskutanti uglavnom govore o stanovnitvu zapadne Hercegovine, stanovnitvu toga kraja narod toga kraja i slino, te nastavlja:
a hrvatskog imena kao da se libimo da kaemo. Nije li tu neto ostalo nad im treba da se zamislimo? Izradie se broure, itae je ljudi i primijetie da se ovdje spominje kao bezimeni elemenat, otkud to kod nas u naoj terminologiji? a ja hou da kaem da se ne moe tako postaviti ova stvar na ravnu dasku, na ravno. tih apstraktnih pitanja ima, ta pitanja imaju svoj kompleks i kod Srba, i Muslimana, i Hrvata. Kakav kompleks? zato? (...) ja sam uvjeren (...) da bi trebalo jednom pred sobom i pred javnou otvoreno, samokritiki, hrabro kazati (...) kako smo mi nedosljedno sprovodili politiku u nacionalnom pitanju u itavom nizu sluajeva u naoj Republici (...) u prvom redu (...) prema hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini. (...) Mi smo imali jedan period, naalost, poslije nae revolucije da u krajevima hrvatskim je teko bilo Hrvat biti. to treba da kaemo ako hoemo istini da gledamo u oi (...)

u jednom predavanju odranom u Pritini 8. decembra 1967. Cvijetin Mijatovi je kazao4:


Kod nas se sve u republici vie daje mesta i panje tim meunacionalnim odnosima u sklopu sprovoenja drutvene i privredne reforme i ostvarenja punih prava i ravnopravnosti naroda. jedno vreme kad smo, jo i pre etvrtog plenuma poeli malo vie da se bavimo time, moramo rei da smo kod izvesnog broja kadrova, dobrih naih drugova nailazili na nerazumevanja. ak kad bi poeli diskutovati o tome onda smo imali takve odgovore zato to poteemo, tu nema nekih problema, sve je u redu, bratstvo je ostvareno, ravnopravnost je tu, zato po tome akamo, to je prolost itd, a kad smo poeli da zalazimo konkretno u odnosu pojedinih krajeva, onda smo videli da to bi znailo zatvaranje oi pred injenicom, to bi znailo da bi bilo vrlo opasno i da su u pojedinim krajevima ti odnosi ozbiljno poremeeni. (...) Istovremeno kad se radi o nacionalnom pitanju mi ve idemo na jedan plenum skoro, trebali smo ga imati u decembru pa smo ga odloili, jer smo
4

arhiv tuzla, fond Cvijetin Mijatovi, IIIa 27.

64

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

BONJACI 1968: POLITIKI KONTEKST PRIzNANJA NACIONALNOG IDENTITETA


osetili da nismo dovoljno pripremljeni pored svih priprema koje su trajale etiri-pet meseci, sa svim tim diskusijama o kojima sam govorio, jer je osetljiva tematika, ali vidimo da e biti jako vaan za nas i mi smo onako kao to vidim i kod vas iz razgovora nas iste te preokupacije, naroito posle etvrtog plenuma obuzimaju, mislim da i kao kod vas jedan dobar kurs da mi pridajemo tome panju veliku kao marksisti, kao komunisti, to mora biti u ii stalno, budni na tome moramo biti uvek i da se svaki okrene u prvom redu svojoj naciji i da budemo nosioci svoje nacionalnosti, svoje grupacije, jednog oslobaanja svega to nije pravilan odnos i odaje primer daljeg jaanja tog poverenja prema drugim grupacijama.

Iz ovog Mijatovieva izlaganja, a to potvruju i drugi dokumenti, mogu se dobro vidjeti razlozi i nositelji otvaranja rasprava o nacionalnom pitanju i poloaju pojedinih nacionalnih zajednica, ekonomskog stanja pojedinih regija i refleksija tog stanja na nacionalne odnose. takoer se moe jasno vidjeti da su sredinom 1967. poele pripreme za plenum CKSKBiH na kojemu e se raspravljati o nacionalnom identitetu Bonjaka, odnosno Muslimana, pod kojim e nazivom biti priznat njihov nacionalni identitet 1968. godine. Drugo pitanje koje treba imati u vidu prilikom sagledavanja konteksta u kojem dolazi do priznanja bonjakog nacionalnog identiteta odnosi se na debate o jeziku, pokrenute 1967. godine, potaknute pojavom Deklaracije o nazivu i poloaju hrvatskog knjievnog jezika i Prijedloga za razmiljanje.5 Ve 27. marta 1967. Izvrni komitet CKSKBiH je pojavu Deklaracije i Prijedloga okarakterizirao kao nacionalistike i ovinistike pojave,6 a potom je uslijedila i Izjava nastavnika i saradnika Filozofskog fakulteta protiv tih dokumenata.
josip Baoti, Knjievnojezika politika 1970-1990 borba za jedinstvo i ravnopravnost. u: jezik u Bosni i Hercegovini (urednik: Svein Mnnesland). Sarajevo: Institut za jezik u Sarajevu i Institut za istonoevropske i orijentalne studije, Oslo, 2005, 454-474. u svojim biljekama sa ove sjednice Mikuli ovako navodi pojedine diskusije Salke Nazeia koji je kazao: lingvistiari su netolerantni u diskusijama, oni ne govore meusobno. u zagrebu nas smatraju depadansom njihovog univerziteta. Sekretar univerzitetske konferencije Pele veli kako se na univerzitetu kritizira pasivnost politikih rukovodstava i njihov inferioran odnos prema korifejima u kulturi, dok je joco Marjanovi govorio o problemu opredjeljivanja Muslimana, a Mea Selimovi veli kako su borbe oko jezika uvijek bile politike, to dokazuje istorija. Naglaava kako je ovo udar na samoupravni sistem. Pitanje kulture je potpuno zanemareno, ostavljeno je izvan politike sfere, pa su nastale deformacije (nismo obratili dovoljno panje ideolokim pitanjima. (aBiH, BM, k. 6).
6 5

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

65

Husnija Kamberovi Na sjednici Komisije za idejno-politika pitanja iz oblasti obrazovanja, nauke i kulture CKSKBiH odranog 10. januara 1968. raspravljalo se o pitanju jezike politike u BiH u vezi sa sprovoenjem principa ravnopravnosti naroda i njihovih prava na slobodan i svestran razvitak, odbaeni su stavovi iz Deklaracije i Predloga. Hamdija Pozderac je zastupao stav kako u interesu obezbjeivanja prava naroda Bosne i Hercegovine na nesmetan i slobodan razvitak mora se stoga postaviti pitanje njihovih prava na slobodnu upotrebu jezikih varijanti i pisama. Mora se postaviti pitanje Muslimana nae Republike, pitanje njihovog nacionalnog statusa, a otud i priznavanja ove narodnosti kao odgovarajueg faktora jezike situacije u BiH /Pozderac, dr tanovi, ajanovi/.7 Ova diskusija oko jezika bila je jasan pokazatelj kako je sazrela ideja o priznanju muslimanskog nacionalnog identiteta, mada e se rasprave oko jezika odvijati u pravcu ne formiranja posebnog muslimanskog jezika nego bosanskohercegovakog standardnojezikog izraza (od poznatog Mostarskog savjetovanja o knjievnom jeziku 1973. to e se zvati standardnojeziki izraz u Bosni i Hercegovini),8 koji nije bio niti sredstvo denacionalizacije niti asimilacije ili supremacije jednih nad drugim. No, u isto vrijeme kada se odvijala politika akcija protiv Deklaracije i Pijedloga, u Bosni i Hercegovini se vodila politika kampanja protiv jednog dijela intelektualaca koja je trebala ukazati kako se priznavanjem nacionalnog identiteta Muslimana, za to su ve pripreme vrene, nee dopustiti stvaranje osjeanja promoviranja, jaanja ili davanja prednosti muslimanskoj kulturi u odnosu na druge kulturne sastavnice u Bosni i Hercegovini. Kao primjer moe se uzeti sudbina dva teksta objavljena sredinom 1967. godine. Radi se o tekstovima Bosanski duh u knjievnosti ta je to?, i lanku pod naslovom Povodom jednog shvatanja nacionalnim i optedrutvenim razlikama i jedinstvu, objavljenom u asopisu Pregled br. 3/67. Na sjednici univerzitetskog komiteta SKBiH 18. maja 1967. donesena je odluka o rasputanju partijske organizacije na grupi filozofija Filozofskog fakulteta u Sarajevu, zbog stavova zauzetih u vezi sa odgovornou dr. Muhameda Filipovia zbog tog napisa. O
7 8

aj, CKSKBiH, IKCKSKBiH, k.5/8, sjednica 15. 3. 1968, Sprovoenje zakljuaka IK CKSKBiH o aktivnostima SK na nekim idejno-politikim pitanjima u oblasti lingvistike

Mostarsko savjetovanje o knjievnom jeziku (Referati, diskusija, zakljuci). Sarajevo: Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu i NIP Osloboenje, 1974.

66

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

BONJACI 1968: POLITIKI KONTEKST PRIzNANJA NACIONALNOG IDENTITETA tim napisima je raspravljano 25. aprila 1967. na plenumu CKSKBiH, a prireen je i poseban razgovor sa grupom javnih, kulturnih i politikih radnika, te Vanredna sjednica univerzitetskog komiteta 7. maja 1967, na kojemu su osueni napisi dr. Muhameda Filipovia i dr. Fuada Muhia. Filipoviev tekst o bosanskom duhu je ocijenjen kao muslimanski nacionalizam, a Muhiev tekst (tamo gdje poinje dogmatizam, objavljen u Odjeku) ocijenjen je kao antimarksistiki i antisocijalistiki. Grupu koja je analizirala Filipoviev tekst vodio je dr. Slavko leovac. No, na sastanku 12. maja 1967, uprkos stava lanova Komisije, i samokritikog nastupa Muhameda Filipovia, partijska organizacija je veinom glasova Filipovia oslobodila odgovornosti i kritiki se osvrnula na one koji kritikuju Filipovieve stavove. Organizacija je zamjerila to se brzo politiki reagovalo, umjesto da se povela struna polemika sa Filipoviem.9 zbog toga je univerzitetski komitet 18. maja 1967. raspustio partijsku organizaciju na grupi filozofija, a CKSKBiH je 2. juna 1967. tu odluku i potvrdio. Valja imati u vidu injenicu da je u isto vrijeme josip Broz hrabrio one koji su smatrali da bosanskohercegovakim muslimanima treba dopustiti da se u nacionalnom smislu osjeaju kako se osjeaju, a ne da ih se nagovara da se opredjeljuju u jednom ili drugom smislu. za razumijevanje konteksta u kojemu je vladajua komunistika elita priznala nacionalni identitet Bonjaka 1968. treba, dakle, imati u vidu slijedee: prvo je opi komunistiki stav prema nacionalnom pitanju, a drugo u to doba se otvara nacionalno pitanje u jugoslaviji i Bosni i Hercegovini. Pogledajmo kako stoje stvari sa prvom injenicom. Nije potrebno ulaziti duboko u prolost i analizirati naelno stavove komunistikih partija o nacionalnom pitanju (i internacionalizmu), jer bi nas to moglo odvesti na krivi put s obzirom na mogue gubljenje iz vida realnih i konkretnih historijskih okolnosti druge polovice 20. stoljea, to nas zanima. Stoga u se samo zadrati na ideji koju je iznio Rogers Brubaker u svojoj knjizi Nationalism Reframed.10 Brubaker, naime, pokazuje kako se odvijala institucionalizacija bivanja nacijom napominjui kako se taj proces odvijao u jugoslaviji i SSSR. Po njego9

10

aj, CKSKBiH, k. 5

Rogers Brubaker: Nationalism Reframed: Nationhood and the national question in the New Europe. Cambridge university Press, Cambrige 1996.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

67

Husnija Kamberovi vom miljenju nacionalizam nije proizveden od nacija, nego je on proizveden od politikih elita. Kao primjer uzima sovjetske i postsovjetske nacionalizme. On tvrdi da su te politike bile antinacionalistike, ali nisu bile antinacionalne. Sovjetski reim nije guio nacionalnost, nego je institucionalizirao nacionalnost. Reim je pritiskao nacionalizam, ali u isto vrijeme taj je reim iao dalje od bilo koje drave prije toga u institucionalizaciji teritorijalne nacionalnosti i etnike narodnosti kao temeljnih socijalnih kategorija. Dakle, teza koju i ja zastupam glasi da komunistiko priznavanje bonjake nacije 1968. (pod imenom Musliman) nije bilo u suprotnosti sa komunistikom praksom. Komunistike politike nisu bile antinacionalne, ali su bile antinacionalistike. No, jugoslavenski se komunizam esto nazivao i nacionalni komunizam, jer su jugoslavenski komunisti odbacili Marksov internacionalizam i apsolutno prvenstvo socijalnog nad nacionalnim pitanjima. Kako bi sauvali komunistiku ideju, a u isto vrijeme napustili neke temeljne dogme koje su tada prevladavale u komunistikom pokretu, osmislili su nove teorije (ideoloka opravdanja) radi rjeavanja unutranjeg problema i vanjskih odnosa, pogotovo sa Sovjetskim savezom. Na unutranjem planu, komunistiki politiki centar bio je prilino oprezan kako ne bi ostavio dojam ponovne afirmacije jugoslavenskog centralizma. zbog toga su oni prvenstveno insistirali na federalizmu u kojemu su nacionalna prava primarni segment (ravnopravnost naroda), a pitanje komunizma je sekundarno pitanje. Stoga su jugoslavenski komunisti balansirali izmeu federalizma drave i centralizma u Partiji. tito i ostali stari komunisti smatrali su da e nacionalna pitanja zastarjeti razvojem komunizma, a da e demokratski centralizam Partije jednostavno pregaziti federalizam. Nacionalizam je tada upotrijebljen kao sredstvo postizanja cilja komunizma, no bila je to ideoloka iluzija. umjesto transformiranja drave u partijski demokratski centralizam, sama Partija se postupno federalizirala. (...) u ezdesetim postaje oito da je partija federalizirana jer su tada republiki kongresi prethodili federalnome. (Sekuli, 2004, 41). zato se otvara nacionalno pitanje poetkom 1960-ih godina i otkuda da ba tada komunisti odluuju priznati bonjaki nacionalni identitet? Najprije elim kazati da komunistiko priznavanje bonjakog nacionalnog identiteta nije znailo stvaranje tog identiteta. Naime, priznanje znai prihvatanje ve postojee injenice, a ne graenje te injenice! u tome je sadran i odgovor na pitanje zato nema velike javne promocije muslimanskog
68 RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

BONJACI 1968: POLITIKI KONTEKST PRIzNANJA NACIONALNOG IDENTITETA nacionalnog identiteta krajem 1960-ih i poetkom 1970-ih godina. Pojedini istupi intelektualaca bili su ogranieni na razdoblje uoi popisa stanovnitva 1971. godine. Osloboenje je pokrenulo dijalog svojih itatelja sa pojedinim naunicima o predstojeem popisu stanovnitva. u jednom od tih dijaloga na pitanja su odgovarali atif Purivatra, docent na Fakultetu politikih nauka, i Dobrislav jovanovi, direktor Republikog zavoda za statistiku. Pitanja itatelja, a i odgovori su se uglavnom vezali za problem nominacije. Purivatra je branio oficijelni stav kako je ispravna nominacija Musliman, a ne Bosanac ili Bonjak, jer bi prihvatanje nominacije Bosanac ili Bonjak predstavljalo pokuaj oivljavanja unitaristikog jugoslavenstva u specifinim nacionalnim odnosima u ovoj Republici. time bi se jednako negirao nacionalni individualitet i Srba i Hrvata i Muslimana, kao i pripadnika drugih naroda i narodnosti u Bosni i Hercegovini.11 Politiki lideri su bili vie zaokupljeni kampanjama borbe protiv nacionalizma i pretjeranog javnog manifestiranja nacionalnog identiteta nego afirmiranjem nacionalnog identiteta. to je dobro opisao Milan uzelac, (uzelac, 2005, 93) direktor Radio televizije Sarajevo, koji u svojoj knjizi pie kako je priznavanje nacionalnog identiteta Bonjaka otvaralo prostor i za pojavu novih lidera i karijerista koji su masovnom promocijom toga identiteta vie vodili rauna o svojoj vlastitoj promociji:
jednog dana tako, navratio mi je atif Purivatra, nekad slubenik uDB-e, tada ambiciozni direktor Marksistikog centra Gradskog komiteta i sa tonom nekoga ko je doekao svojih pet minuta, jo s vrata upitao: Hoemo li? i vatreno poeo govoriti o tretiranju nacionalne problematike, on je mislio muslimanske. Po njemu bi sav sadraj programa [na radiju i televiziji] trebalo potisnuti i popuniti to nacionalnom problematikom, s tim da se on ne skida sa ekrana. Rekao sam mu pola u ali pola u zbilji da je Radio-televizija suvie ozbiljna da bi tim pitanjima prilazila tako vatreno. tako se deavalo u to vrijeme da jednog vrsnog pjesnika jedni nazivaju madaronom muslimanske nacije, a drugi, kao lubarda, muslimanskim nacionalistom.12

Dakle, prvo, komunisti otvaraju nacionalno pitanje 1960-ih godina u kontekstu rasprava o preureenju jugoslavenske drave. tada se, naime, od11 12

Osloboenje, 24. januar 1971. Rije je o pjesniku Huseinu tahmiiu.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

69

Husnija Kamberovi vija rasprava o odnosu politikog centra i politikih periferija, a josip Broz tito, htijui ouvati dravno jedinstvo, promovira koncept jaanja politikih periferija, kako bi u njima mogao nai podrku u suprotstavljanju politikim centrima, ije su tenje ka jaanju centralizma mogle negativno utjecati na ouvanje dravnog jedinstva. (Bilandi, 1999) u tom smislu se pojaava sve to vodi jaanju tih politikih periferija, pa i afirmacija bonjakog nacionalnog identiteta (pod muslimanskim imenom), koja je jaala Bosnu i Hercegovinu, kao politiku periferiju. uz Bosnu i Hercegovinu tito je jaao i ostale politike periferije (Makedonija, Crna Gora, pa i Kosovo).13 Drugo, neki su smatrali kako je postavljanje nacionalnog pitanja na dnevni red dio revolucionarne borbe radnike klase. Rjeavanje nacionalnog pitanja je narazdvojni element socijalistikog preobraaja drutva, kao to je prije 100 i vie godina bilo sastavni dio buroasko-demokratskih revolucija. (Ovakve ideje su bile u osnovi Savjetovanja o odnosu klasnog i nacionalnog u savremenom socijalizmu, Krapinske toplice, 19-21. 3. 1970. Imamovi, 2008, 87) Ovo je iskljuivo ideoloko gledanje na problem nacionalnog pitanja. u isto vrijeme dio naunika, ukljuujui neke istaknute historiare, takoer je afirmirao muslimanski nacionalni identitet (Hadijahi, 1970). Muhamed Filipovi je iznio tezu kako su rasprave o nacionalnim odnosima poele u okviru politikih struktura, ali su ubrzo morale biti prekinute pod utjecajem Petra Stambolia i Edvarda Kardelja, a kao glavni razlog za takvu odluku Filipovi navodi protivljenje pokretanju pitanja muslimanskog identiteta od strane onih koji nisu mogli prihvatiti ve tada jasnu i jedino moguu soluciju (...) a to je bila solucija priznavanja muslimanima svojstva nacije i provoenja svih konsekvenci koje iz toga priznanja proizilaze (Filipo13

Nije sluajno da je za vrijeme posjete Bosni i Hercegovini od 29. novembra do 2. decembra 1969. tito promoviran u poasnog lana akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Vidi: aj, KPR, II-1, Odgovarajui na zdravicu Demala Bijedia na veeri 2. 12. 1969. josip Broz se zahvalio na izboru za poasnog lana akademije naglasivi pozitivnu ulogu koju akademija treba imati u razvitku vae zemlje u svakom pogledu, a to je naroito vano to to sam ja ve rekao i u pristupnoj rijei naroito je vano da gajite bratstvo i jedinstvo u vaoj republici. Razumije se da raskrojavam (?), da krojim (?) sada tu da li su Muslimani nacionalnost ili ta su ... to emo ... vi ste meni se ini jedna republika koji ete kreirati jednu jugoslovensku naciju nego jugoslovensku zajednicu (aplauz) socijalistiku zajednicu u svakom pogledu, da budu i drutveni odnosi koji odgovaraju jednoj socijalistikoj zajednici.

70

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

BONJACI 1968: POLITIKI KONTEKST PRIzNANJA NACIONALNOG IDENTITETA vi, 2008, 169). Prema ovom Filipoviem miljenju, rasprave o nacionalnom identitetu Bonjaka su od poetka 1960-ih prebaene iz sfere politike u sferu nauke, kako bi se najprije u naunim krugovima nepobitno dokazao bonjaki nacionalni identitet, a potom kao nauno dokazana injenica ponovo vratio u sferu politike koja bi imala zadau da samo prihvati ono to je nauka ve dokazala. Prva za nas vana stvar (...) bila je da se ovo pitanje unese u naunu agendu, i to putem organiziranih naunih historiografskih, etnolokih i sociolokih istraivanja (...) to je bio tada jedino mogui put da se problem istrgne iz ruku i ispod monopola politike i raznih brojnih pseudopolitiara i ideologa, koji su u toj oblasti tada carevali, a koji su kao oi u glavi uvali dugo godina prakticiranu politiku punu predrasuda prema jednom narodu, njegovoj historiji i kulturi ( Filipovi, 2008, 171-172)14. jedna od vanih konferencija u tom smislu bio je nauni skup odran od 18. do 20. novembra 1968. godine pod nazivom Istorijske pretpostavke Republike Bosne i Hercegovine, to su ga zajedniki organizirali Institut za istoriju u Sarajevu, akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Drutvo istoriara Bosne i Hercegovine, Katedra za istoriju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Katedra dravnog i meunarodnog prava Pravnog fakulteta, Katedra za politike nauke Fakulteta politikih nauka, Skuptina SRBiH i CKSKBiH. Referati sa ovog skupa objavljeni su u br. 4 asopisa Prilozi Instituta za istoriju. Prema redakcijskoj informaciji, na ovom je skupu sudjelovalo oko 80 istoriara i vie predstavnika politikog i kulturnog ivota, ali su objavljeni referati 30 istoara, te veoma korisna diskusija. Ovaj skup se odravao u vrijeme nakon zvaninog priznanja muslimanskog nacionalnog identiteta od strane bosanskohercegovakih komunista. Na skupu su o tome posebno vrijedne referate podnijeli akademik Vasa ubrilovi (Istorijski osnovi Republike Bosne i Hercegovine) i profesor avdi Sueska (Neke specifinosti istorije Bosne pod turcima). tada je Vasa ubrilovi, zastupajui tezu o historijskom razvoju muslimanskog nacionalnog identiteta, zapisao i slijedee (Prilozi, 1968, 27):
O ovom naunom utemeljenju muslimanske nacije tokom 1960-ih vidi Enver Redi: Sto godina muslimanske politike u tezama i kontroverzama istorijske nauke. Geneza ideje bosanske, bonjake nacije. Sarajevo: akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i Institut za istoriju, 2000.
14

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

71

Husnija Kamberovi
Oseanje bosanskih muslimana da su neto posebno u muslimansko-islamskoj zajednici u turskom carstvu (...) izrastalo je iz njihovog uvjerenja da su po svom poreklu, po svom jeziku, nainu ivota vezani za Bosnu, i da su neto drugo, razliiti ne samo od pravih Osmanlija ve i od drugih islamskih naroda u turskom carstvu.

avdo Sueska je razvijao tezu o postepenom izgraivanju zasebnog muslimanskog drutva u Bosni i Hercegovini u doba osmanske vladavine (Prilozi, 1968, 49):
Bosansko muslimansko drutvo se oformilo kao specifian vid osmanskog drutva, koje je u jednu cjelinu povezivala zajednika vjera islam i zajednika privrenost osmanskoj muslimanskoj dravi ijim su posredstvom Bosanci postali Muslimani i na taj nain tijesno povezali svoju sudbinu sa tom dravom. Posredstvom jedinstvene vjere islama muslimansko drutvo u Bosni usvojilo je jedinstvenu politiku ideologiju i predstavljalo jedinstven kulturni krug. Na toj osnovi ono se formiralo kao posebna etnika zajednica i razvijalo kao poseban narod sa posebnim interesima i stremljenjima. za razliku od nemuslimanskog stanovnitva, koje se veinom nalazilo u zavisnom odnosu i potinjenom politikom poloaju, muslimansko drutvo je imalo vie stalea: spahije, svetenstvo (ulema), graanski slojevi i zavisni muslimanski seljaci (raja).15

list Borba je tada posebno istaknuo diskusiju Nedima Filipovia o razvoju posebnosti naroda Bosne i Hercegovine, te potom zakljuio kako je stav naunika da je neophodan ravnopravan tretman svih naroda u Bosni i Hercegovini (Srba, Hrvata i Muslimana), te da bez te ravnopravnosti nije mogu razvoj njihove domovine Bosne i Hercegovine.(Borba, 20. XI. 1968, str. 5). Filipovi, pak, u svojoj diskusiji prati transformaciju muslimanske zajednice od umme (fatalistiko-religiozna predstava o muslimanskoj zajednici kao boijem odreenju, Prilozi, 1968, str. 565) do osjeanja pripadnosti modernoj naciji, za ta kao glavne aktere navodi socijalistiku revoluciju i socijalizam (socijalistika revolucija i borba za izgradnju socijalizma, sa svim humanistikim implikacijama tog procesa, stvorili (su) visoku politiku, druNa slian nain e Sueska govoriti i na Petom kongresu istoriara jugoslavije, koji je odran u Ohridu poetkom septembra 1969. uz sudjelovanje blizu 1000 naunika, odnosno delegata i gostiju (M. Imamovi, 2008, 59-62)
15

72

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

BONJACI 1968: POLITIKI KONTEKST PRIzNANJA NACIONALNOG IDENTITETA tvenu, ekonomsku, idejnu, humanu i nauno spoznajnu efervescencu (?) na ijim se ogromnim temperaturama topio i nestajao vjekovni oklop feudalne muslimanske fikcije umme. Mi smo svjedoci tog procesa kod muslimana u Bosni. to je jedan proces dezalijenacije koji ima svoje veoma brojne komponente, meu kojima se naroito istie civilizacijsko-kulturna i psiho-socijalna komponenta) (Prilozi 1968, str. 565). Ovaj skup, na kome je bilo i puno polemike, osobito izmeu Envera Redia i atifa Purivatre o odnosu Saveza komunista prema nacionalnom pitanju Muslimana, znaajan je ne samo zbog pitanja o kojima je raspravljao, nego najvie zbog povijesnog ambijenta u kojemu se odravao. Mogli bismo kazati kako je znaaj ovog skupa najvei upravo u naunom afirmiranju muslimanske nacionalne posebnosti u nekim referatima, premda to nije kljuni motiv za odravanje skupa. Moja je teza da su komunisti u 1960-im godinama odluili afirmirati bonjaki nacionalni identitet i iz jo jednog razloga: kako bi postali, odnosno zadrali lidersku poziciju u toj zajednici. Naime, sve je bilo oitije kako Islamska vjerska zajednica sve vie jaa i poinje se doivljavati kao lider muslimana. Poetkom 1960-ih bosanskohercegovaki komunisti se ale kako se vjerski ivot naroito kod Islamske vjerske zajednice vjetaki forsira, da se organizuju razne sveanosti povodom manjih opravki ili ak samo kreenja vjerskog objekta i slino, pri emu se okuplja veliki broj vjernika sa ireg podruja.16 Pri tome treba, ipak, imati u vidu da su komunisti do toga vremena ve bili stavili pod svoju kontrolu vrh Islamske zajednice, ali su intenziviranje vjerskog ivota i esta vjerska okupljanja gradili kod komunista strah o postepenom gubljenju utjecaja meu obinim ljudima. u razgovoru u Komisiji za vjerska pitanja 28. februara 1962. reis-ul-ulema Sulejman ef. Kemura traio je podrku vlasti za neke svoje poteze, a u izvjetaju sa toga sastanka zapisano je:17
u nastavku razgovora izraeno je miljenje da bi se na daljoj etapi borbe protiv reakcionarnih elemenata u redovima IVz trebalo posluiti i nekim novim metodama koje do sada nisu u praksi primjenjivane. Naime, Reisu je

16 17

aBiH, Komisija za vjerska pitanja, Savezna komisija za vjerska pitanje. Informacije za lanove Savezne komisije za verska pitanje, br. 8, oktobar-novembar 1962. aBiH, Komisija za vjerska pitanja, Savezna komisija za vjerska pitanje. Informacije za lanove Savezne komisije za verska pitanje, br. 1-2, januar-februara 1962.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

73

Husnija Kamberovi
preporueno da bi bilo korisno ako bi se organizovao razgovor sa pojedincima iz redova uglednijih linosti bivih funkcionera IVz (a koji sada nisu u slubi ove vjerske zajednice) kako bi se isti pridobili za ideje koje se misle u praksi sprovesti. Na taj nain ovakva lica bila bi unaprijed onemoguena da se kritiki postave prema odlukama koje IVz bude donosila. usvajajui ove preporuke Reis-ul-ulema je izjavio da ve namjerava organizovati razgovor sa nekim licima.

Nakon to je Vrhovno islamsko starjeinstvo 6. maja 1962. donijelo Pravilnik o noenju ahmedija, prema kojem je veliki broj imama izgubio pravo nositi ahmedije izvan damije, dolo je do otpora takvoj naredbi, pa je ak i Komisija za odnose sa vjerskim zajednicama ocjenjivala kako je ta naredbe nepopularna, i kako se ona u nekim krugovima tumai kao reisova samovolja, a sam reis Kemura se u tim krugovima ocjenjuje kao komunistika marioneta, ije djelovanje kao krajnji cilj ima odumiranje islama. Prilikom jedne posjete predsjedniku vjerske komisije za BiH todi Kurtoviu 10. oktobra 1962. reisul-ulema Sulejman ef. Kemura ja naglasio kako oni provode izbore u Islamskoj zajednici na nain da se istakne samo jedna lista, o kojoj se glasa, to je po njegovom miljenju, za sada najbolji nain, jer bi u suprotnom mi (misli na pozitivne snage unutar IVz) mogli ostati kratkih rukava.18 zbog toga su komunisti odluili marginalizirati Islamsku zajednicu, a svako djelovanje te zajednice izvan striktnih vjerskih okvira poinje se sve snanije osuivati i kvalificirati nacionalizmom, ovinizmom, kleronacionalizmom i slino. u zakljucima sa proirene sjednice Komisije za vjerska pitanja NR BiH 3. aprila 1962. konstatira se kako vjerske zajednice esto identificiraju religiju i naciju (katolicizam i hrvatstvo, pravoslavlje i srpstvo, muslimanstvo kao izraz etnike pripadnosti s islamstvom, u emu se najee
18

aBiH, Komisija za vjerska pitanja, Savezna komisija za vjerska pitanja. Informacije za lanove Savezne komisije za verska pitanja, br. 8, oktobar-novembar 1962. Koliko je reis-ul-ulema Sulejman ef. Kemura bio instrumentaliziran potvrdio je i Demal Bijedi u jednom razgovoru sa hrvatskim rukovodstvom 20. maja 1970. godine. On je tada govorio kako u Sarajevu postoji jedna opozicija protiv reisa Kemure koji je jako pozitivan ovjek, to je na 100% ovjek, koji prihvata nau politiku, koji je za politiku odbrane nae zemlje, za politiku bratstva i jedinstva za socijalistiku izgradnju itd. meutim, oni perfidno pokuavaju da islamsku zajednicu, koja je laika pretvore u klerikalnu. (aH, CKSKH, Strogo pov. i pov. 496)

74

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

BONJACI 1968: POLITIKI KONTEKST PRIzNANJA NACIONALNOG IDENTITETA naziru korijeni ovinizma i vjerske netrpeljivosti).19 O ovom identificiranju nacije i religije te utjecaju religije na svijest obinih ljudi esto se raspravljalo na sjednicama komunista. Na sjednici Komisije za politika pitanja i kulturno-prosvjetni rad Izvrnog odbora Glavnog odbora SSRNBiH odranom 16. marta 1965. jedan diskutant govori o tome kako postoji neujednaen odnos prema pojedinim vjerskim funkcionerima, mada su komunisti 1962. zauzeli stav da partijski funkcioneri ne prisustvuju ili ne organiziraju doeke vjerskih funkcionera. No, reis-ul-ulema Kemura se alio da ga u nekim mjestima partijski funkcioneri doekuju, a u nekim ne, a on tvrdi da zasluuje da ga partijski funkcioneri doekuju i u manjim mjestima prilikom njegova dolaska. Read Dizdarevi u diskusiji navodi i sluajeve doeka vjerskih lidera u Hercegovini, kada su organizirani pravi doeci sa motociklima i slino. takoer se navodi jaanje solidarnosti meu pripadnicima razliitih vjerskih zajednica, pri emu jedni druge pomau i dolaze na otvaranje vjerskih objekata druge vjerske zajednice.20 Postoji niz izvjetaja kojima bi se mogla argumentirati ova teza. Ovdje u navesti dva primjera iz kojega se to moe jasno vidjeti. Prvi primjer je uzet iz materijala pripremljenog za etrnaestu sjednicu CKSKBiH odranu 11. decembra 1969. godine. u Informaciji o djelovanju antisamoupravnih i antisocijalistikih snaga u Bosni i Hercegovinu dosta je prostora posveeno djelovanju klera, te je u tom kontekstu dosta prostora posveeno djelovanju Islamske zajednice i njenih vjerskih slubenika.21
Oevidno je da kod nas postoji podcjenjivanje pojave klerikalizma u muslimanskoj crkvi. Na osnovu povrnih ocjena i nepoznavanja stvarnog stanja stvari tvrdi se da se ne moe govoriti o muslimanskom kleru u pravom smislu rijei, da je on primitivan, da muslimanska crkva nema materijalnih uslova da rodi klerikalne tendencije kao druge crkve, da nije povezana sa nekim nacionalnim kozmopolitskim meunarodnim centrima itd. upravo ova zabluda nas je demobilisala u akciji i pogodovala narastanju ovih tendencija.

aBiH, Komisija za vjerska pitanja, zakljuci sa proirene sjednice Komisije za vjerska pitanja NR BiH, 16. maja 1962. Kopija stenograma sa ovog sastanka u Kantonalni arhiv tuzla, Sreski komitet tuzla, IV/40.
21 20

19

aj, CKSKBiH, k. 11.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

75

Husnija Kamberovi
S druge strane smatrali smo da je onim, to je Savez komunista BiH uinio na afirmaciji ravnopravnosti i narodnog identiteta Muslimana u BiH sve uinjeno i da nema vie realnog osnova iz koga bi izrastale nacionalistike tendencije kod Muslimana. injenica je da je Savez komunista uinio veoma mnogo u borbi za afirmaciju ravnopravnosti Muslimana i njihove individualnosti naroito u posljednjih nekoliko godina. Meutim, postoji i popratna pojava ove borbe SK raanje muslimanskog nacionalizma i ovinizma, bilo kao otpor tome kursu ili kao reakcija na otpore na koje je taj kurs nailazio i nailazi. Izvjesnim krugovima muslimanske reakcije i klerikalaca ne odgovara na kurs na afirmaciji Muslimana kao ravnopravnog naroda u BiH, jer on svodi muslimanstvo na etniku kategoriju i oslobaa ga religioznog balasta koji je u pojmu Musliman jo prisutan u svijesti mnogih Muslimana. Ovi krugovi vide u tome opasnost po svoje ambicije da izigravaju ulogu politikih reprezentenata Muslimana i tobonjih branilaca njihovih interesa. u nekim lancima u najnovijem takvimu /kalendaru/ ovaj stav je uoljiv, premda je vrlo oprezno i zakukuljeno iznesen. u tom smislu oevidno treba shvatiti i forsirano propagiranje anacionalnog panislamizma. Na toj liniji je, svakako i sve vee isticanje posebnosti Muslimana i naglaavanje svega onoga to ih izdvaja od Srba i Hrvata u BiH, a priguivanje ili negiranje onoga to ih sa njima spaja. Istie se da su Muslimani jedino autohtoni elemenat u BiH; pojavljuju se miljenja o posebnom muslimanskom jeziku, o potrebi predavanja u kolama posebne knjievnosti Muslimana, dre se posebna predavanja za muslimansku omladinu, odravaju se poetske veeri muslimanskih pjesnika itd. Vode se razgovori oko pokretanja muslimanskog lista, ustvari o oivljavanju nekadanjeg reakcionarnog Novog behara, o osnivanju Muslimanskog centra u zagrebu itd.

Sve to moe da vodi samo raspirivanju ovinizma i stvaranju nepovjerenja prema Muslimanima i da najvie tete nanese upravo samim Muslimanima, a da SK oteava borbu za ravnopravnost Muslimana i svih naroda BiH. time ove tendencije pomau objektivno i zastupnicima srpstva ili hrvatstva BiH, zastupnicima politike opredjeljivanja Muslimana, odnosno manipulacije Muslimana u duhu starog besprincipijelnog laviranja izmeu Beograda i zagreba.

u posljednje vrijeme moe se zapaziti tenja muslimanskih klerikalaca da reformiu muslimansku crkvu (vjerovatno ugledajui se u katoliku crkvu) da je izvuku iz isto teolokih okvira i aktiviraju u svim tokovima savremenog ivota. u tom pravcu je usmjerena i znatna aktivnost da se proiri klerikalni uticaj na mladu generaciju i inteligenciju. Pored linih kontakata taj 76 RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

BONJACI 1968: POLITIKI KONTEKST PRIzNANJA NACIONALNOG IDENTITETA


uticaj ostvaruju i raznim priredbama i predavanjima, naroito za studentsku i srednjokolsku omladinu. znatan broj muslimanske inteligencije ljekara, inenjera, profesora univerziteta itd. alje svoju djecu u Mekteb da ue vjeronauku, a u sredini u kojoj se kree istupaju kao veliki Muslimani, premda neki od njih nisu religiozni. u najnovije vrijeme sve su izraenije tenje najreakcionarnijeg dijela klera u sprezi s nekim ustakim elementima da se doepaju komandnih pozicija u islamsko-vjerskoj zajednici da bi je pretvorili u busiju klerikalizma. Najveu aktivnost u ovom pravcu razvijaju alija Nametak, Mui i ozo.

Drugi primjer koji u navesti odnosi se na diskusiju na sjednici RKSSRNBiH 29. 9. 1970. gdje se osuuje djelovanje muslimanskih nacionalista iz kruga muslimanskih intelektualnih krugova u zagrebu pod uticajem sa strane od (...) krugova u zagrebu, koji su za tu svrhu koristili mostarskog mladog pjesnika Kajana, koji je bio svojevremeno postavljen za sekretara lista. u okviru zamisli orijentacije za oivljavanje muslimanskog nacionalnog bia, Kajan je bio jedan od nosilaca inicijative da se u zagrebu, zatim u Sarajevu i drugim mjestima BiH formiraju klubovi Muslimana u kojima bi se okupljali mladi intelektualci koji e, kako je on isticao, uloiti napore za konsolidaciju i efikasniji rad IVz na nacionalnom pitanju. Kajan se zajedno sa jo jednim brojem muslimana istomiljenika oslanjao na akcije ekstremnih nacionalista meu muslimanskim intelektualcima u Sarajevu. Nagovjetavao je i pokretanje knjievnog lista sa tematikom o muslimanskom duhu u jugoslavenskoj knjievnosti.22 (Ovdje je akcenat na sprjeavanju rada IVz na nacionalnom planu). teza koju ja zastupam glasi da je afirmacija bonjake nacije od strane komunista znaila pokuaj izbacivanja Islamske zajednice iz kompleksa nacionalnog djelovanja. Meutim, ubrzo e komunisti ponovo koristiti Islamsku zajednicu i neke njezine lidere i sklapati s njima sporazume radi provedbe stratekih komunistikih politikih ciljeva. tako e Islamska vjerska zajednica biti maksimalno koritena u vrijeme popisa stanovnitva 1971, ali e ubrzo nakon toga njezino djelovanje opet biti strogo ogranieno i nadzirano. 23 tako
22

u to vrijeme reis-ul-ulema je bio Sulejman ef. Kemura (reis-ul-ulema od 1957. do 1975. godine).

23

Hrvatski dravni arhiv, zagreb, fond CKSKH, Strogo pov. i pov. br. 22. zanimljivo je da Ibrahim Kajan u razgovoru sa autorom ovog rada negira svoju aktivnost u smislu kako je to navedeno u ovom dokumentu.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

77

Husnija Kamberovi e i u narednom razdoblju Islamska zajednica biti usmjerena na uvanje religijskog identiteta, ali e u nedostatku drugih nacionalnih institucija imati i vanu ulogu u graenju nacionalnog identiteta. ako bismo malo bolje prostudirali uvjete u kojima je dolo do stava 1968. da su Muslimani poseban narod, onda bismo vidjeli kako je to bio rezultat temeljitog studiranja i politikih rasprava. Ne treba ii duboko u povijesti, nego se zadrati samo na 1966. i 1967. godini. tako se, na primjer, u jednom dokumentu od 10. maja 1967, pod naslovom O nekim pitanjima meunacionalnih odnosa, a dokument je nastao u Komisiji za meunacionalne odnose CKSKBiH, uglavnom, govori o razvoju kulture u BiH i naglaava kako
preovladava shvatanje da je kulturno stvaralatvo bosanskohercegovakih kreatora dio organske cjeline jugoslovenske i geografski jo ire kulture i obratno. Ipak, postoji i shvatanje, da poput izvjesne posebnosti drugih drutvenih struktura u Republici, treba izgraivati bosanskohercegovaku kulturu kao izdvojen i zaseban inilac nae drutvene stvarnosti. Shvatanje o ovakvoj potrebi izrasta jednim dijelom iz potreba i logike osrednjosti dijela kulturnih stvaralaca, ali isto tako i zbog svojevrsne diskriminacije prema dijelu stvaralaca, prije svega muslimanske narodnosti. Naime, traenje od kulturnih radnika iz nae Republike da se opredjeljuju kao pripadnici srpskog odnosno hrvatskog kulturnog ivota radi objavljivanja njihovih radova u Hrvatskoj, odnosno Srbiji, izazvao je pored drugih reakcija i tenju za zatvaranjem u republike okvire i ne samo kod Muslimana, ve i kod pripadnika drugih nacionalnosti. I u vrednovanju nekih drugih elemenata kulture naih naroda pojavljuju se razliita miljenja. tako, na primjer, ima shvatanja, naroito kod dijela inteligencije, pa i kod lanova SK da neka djela Ive andria, nainom tretiranja turaka, ne doprinose skladnom razvoju meunacionalnih odnosa u naoj Republici, da je slian sluaj s Njegoevim Gorskim vijencem, da se vri diskriminacija i da se obezvreuje muslimanski narodni epos i sl. Vre se poreenja broja od drave zatienih konzerviranih ili aktiviranih spomenika kulture, pa se i u tom pogledu javljaju miljenja o nejednakom tretmanu i neravnomjernosti u zatiti kako svjetovnih tako i sakralnih objekata (Stolac, Mostar, Sarajevo, Foa).24

arhiv jugoslavije, Beograd, Kabinet Predsjednika Republike Meunacionalni odnosi (ravnopravnost jezika) II-4-b.

24

78

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

BONJACI 1968: POLITIKI KONTEKST PRIzNANJA NACIONALNOG IDENTITETA u takvim je uvjetima dolo do odravanja dviju sjednica Centralnog komiteta SK Bosne i Hercegovine poetkom 1968. na kojima su komunisti zauzeli stav da je nuno priznati nacionalni identitet Bonjaka (u to vrijeme pod imenom Muslimani), a u pozadini te odluke je bilo komunistiko nastojanje odravanja vodee pozicije meu muslimanskom zajednicom, i potiskivanje utjecaja Islamske zajednice, koji je u to vrijeme bio evidentan. Radi se o Sedamnaestoj i Dvadestoj sjednici CKSK Bosne i Hercegovine, koje su odrane u prvoj polovici 1968. godine. Naime, SKBiH je na 17. sjednici CKSKBiH 26. januara 1968. vodio debatu o nacionalnim odnosima u BiH. Sjednicom je predsjedavao Cvijetin Mijatovi. Vrijedi napomenuti da sjednici nisu bili prisutni slijedei lanovi CKSKBiH: Blao urii, Ilija Materi, Erak Danica, Pero jelii, Vlado egrt, Ibro ator, Rade jaki, Slobodan Erceg, Petar Dodik i efket Maglajli, ali su bili prisutni lanovi Komisije za unapreivanje meurepublike saradnje i razvoja meunacionalnih odnosa CKSKBiH, lanovi CKSKj iz BiH, lanovi CKSK Makedonije Cvetan avramovski i Dimitar Mirev, lan IK CKSK Srbije Predrag Vlajki i lan CK Srbije Vaso Rehak, Miladin Gvozdenov predsjednik Komisije za meunacionalne odnose Pokrajinskog komiteta SK za Vojvodinu, te predstavnici slijedeih opinskih organizacija SK iz BiH: Bosanski Brod, zenica, Biha, trebinje, Foa, Bijeljina, ljubuki, te predstavnik univerzitetskog komiteta SK Sarajevo. Dvadeseta sjednica CKSKBiH odrana je 17. maja 1968. godine. Ova se sjednica moe smatrati nastavkom 17. sjednice i na njoj su bez velike diskusije usvojeni zakljuci o idejno-politikim zadacima komunista Bosne i Hercegovine u daljem ostvarivanju ravnopravnosti naroda i narodnosti i razvijanju meurepublike saradnje. u zakljucima, u prvom pasusu, odmah se konstatira kako se priznaje injenica da u BiH ravnopravno ive tri naroda Srbi, Muslimani i Hrvati. Dodue, tu se konstatira kako je Savez komunista uvijek polazio od injenice da u Bosni i Hercegovini ive tri ravnopravna naroda, to je donekle dvojbeno, jer je poznato da je unutar komunistikog pokreta bilo i razliitih miljenja o tome, posebno u razdoblju od 1945. do poetka 1960-ih godina. Na ovim je sjednicama Savez komunista BiH jasno i definitivno odbacio sve kalkulacije o eventualnom nacionalnom integriranju muslimana u okrilje

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

79

Husnija Kamberovi srpske ili hrvatske nacije i priznao faktiko stanje u odnosu na muslimanski nacionalni identitet.
Zakljuak:

Kljuna teza koju ja zastupam u vezi s povijesnim kontekstom priznanja nacionalnog identiteta Bonjaka 1968. sadrana je u injenici da su bosanskohercegovaki komunisti priznali taj identitet kako bi zadrali vodeu poziciju unutar muslimanske zajednice, i marginalizirali utjecaj Islamske zajednice meu Bonjacima. No, priznanje toga identiteta nije bilo praeno javnom i irokom promocijom tog identiteta putem masovnih medija, to se moe objasniti injenicom da je taj identitet bio dovoljno jak u toj zajednici i nije ga bilo nuno posebno promovirati, s jedne strane, ali i opim odnosom vladajue elite koja je svako naglaeno promoviranje tog identiteta odbacivala i ak osuivala kao nacionalistiko djelovanje. u toj atmosferi od pomoi je mogla biti nauka, historiografija posebno, pri emu je poseban znaaj imao jedan nauni skup to ga je u jesen 1968. organizirao Institut za istoriju u Sarajevu. tema skupa je bila posveena historijskim pretpostavkama Republike Bosne i Hercegovine, ali se u okviru toga nalo i puno prostora za dodatno nauno argumentiranje bonjakog nacionalnog identiteta.
Izvori:
arhiv Bosne i Hercegovine, Komisija za vjerska pitanja Hrvatski dravni arhiv, zagreb, fond CKSKH Kantonalni arhiv tuzla, fond Cvijetin Mijatovi fond: Sreski komitet, tuzla arhiv jugoslavije, Kabinet Predsjednika Republike Centralni komitet Bosne i Hercegovine

Literatura:
1. Hadijahi, Muhamed/ atif Purivatra/ Mustafa Imamovi: Stav Muslimana Bosne i
Hercegovine u pogledu nacionalnog opredjeljenja: Studijski izvjetaj. univerzitet u Saraje-

80

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

BONJACI 1968: POLITIKI KONTEKST PRIzNANJA NACIONALNOG IDENTITETA


vu, Fakultet politikih nauka u Sarajevu, Institut za drutvena istraivanja. Sarajevo, 1970. Hpken, Wolfgang 1990: jugoslovenski komunisti i Bosanski Muslimani 1990. u: Knjievna revija, maj 1990. Hobsbaum, Erik 2002: Doba extrema. Istorija kratkog dvadesetog veka 1914-1991. Beograd: Dereta. Sekuli, Duko et al. 2004: Sukobi i tolerancija. O drutvenoj uvjetovanosti nacionalizma i demokracije, zagreb: Naklada jesenski i turk, Hrvatsko socioloko drutvo. Uzelac, Milan 2005: Ono malo istine, london-Sarajevo. Bilandi, Duan 1999: Hrvatska moderna povijest. zagreb. Imamovi, Mustafa 2008: Knjige i zbivanja. Sarajevo: Magistrat. Prilozi br. 4. 1968: Sarajevo: Institut za istoriju Vueti, Radina 2007: Rokenrol na zapadu Istoka sluaj Duboks. Godinjak za drutvenu istoriju, God. XIII, sveska 1-3. Filipovi, Muhamed 2008: Afera Agrokomerc i smrt Hamdije Pozderca. Sarajevo: tDP d.o.o. Redi Enver 2000: Sto godina muslimanske politike u tezama i kontroverzama istorijske nauke. Geneza ideje bosanske, bonjake nacije. Sarajevo: akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i Institut za istoriju.

2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

81

air Filandra

CRNOGORSKI BONJACI I RENOMINACIJA NACIJE


Bonjaci Crne Gore su u postkomunistikom razdoblju svoje nacionalno pitanje postavili, prije svega, kao demokratsko, a tek potom kao pitanje vlastitog kolektivnog identiteta. Svoju opstojnost, sigurnost i prosperitet oni usko veu za demokratizaciju crnogorskog drutva. S tog irokog teorijskog i politikog stajalita oni su snanim zalaganjem za graansku dravu teili subjektivizaciji manjinskih naroda kroz uspostavljanje nacionalne zajednice manjinskog naroda, iji bi reprezent bilo nacionalno vijee sa svojim zastupnicima u parlamentu1. Od cjeline bonjakih identitetskih procesa u Crnoj Gori, prije svega, nas ovoga puta zanima pitanje renominacije, tj. zamjene muslimanskog imena bonjakim. Odmah na poetku moemo istai da je ovaj proces u Crnoj Gori imao svoje specifinosti u odnosu na ostale postjugoslavenske republike. Pred popis stanovnitva o ovom pitanju ovdje se razvila neobino iroka rasprava. Povodom popisa stanovnitva 2003. godine u Crnoj Gori organiziran je najiri skup Bonjaka. Cilj skupa bilo je pripremanje vlastite etnike javnosti na popis uspostavljanjem odgovarajue politike atmosfere u kojoj e pravo na vlastito nacionalno ime biti tretirano kao pravo na ouvanje identiteta. u pismu organizatora Foruma Muslimana/Bonjaka Crne Gore i udruenja almanah jasno se istie stav da je historijski zadatak ove generacije Bonjaka da preuzme odgovornost za evropski razvoj svoga naroda doprinosei ukidanju tabua, predrasuda i stereotipa o njemu. Velika skupina bonjakih
1

Ovakvi stavovi su iznijeti na skupu nevladinih organizacija i politikih partija Bonjaka, albanaca i Hrvata o temi Manjinski narodi u novim ustavno-pravnim okvirima u programu rada okruglog stola: Multietniko ogledalo Crne Gore, II, 3. 7. 2002. godine u Podgorici.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

83

air Filandra intelektualaca Crne Gore ve je bila uinila snaan zamah u tom pravcu osnivanjem almanaha asopisa za prouavanje, prezentaciju i zatitu kulturno-istorijske batine Muslimana-Bonjaka. asopis su 1993. godine osnovali knjievnici Husein Bai, zuvdija Hodi i pjesnik Milika Pavlovi. Sam in osnivanja jednog akademskog bonjakog udruenja u vrijeme srpsko-crnogorske agresije na BiH i u doba kada je kleronacionalistima u Crnoj Gori i Srbiji svaki musliman, a priori, bio sumnjivo i neprijateljsko bie2 predstavljao je gest, ne samo intelektualne ve i line hrabrosti. za razliku od slinih udruenja ostalih manjinskih naroda almanah od samog poetka odlikuje profesionalna akademska ustrojenost i strogost te nezatvorenost u vlastite etnike prostore, a to ga sve ini znaajnim drutvenim i kulturnim subjektom na ukupnoj crnogorskoj kulturnoj sceni. almanah je rijedak bonjaki primjer u savremenosti, gdje je sekularna i elitna autorska inteligencija iz okrenutosti prema potrebama naroda predvodila i oblikovala nacionalni pokret, prednjaivi ispred politike i teoloke inteligencije. almanah je ubrzo postao centar kulturnog, knjievnog i izdavakog ivota Bonjaka Crne Gore i njegova aktivnost znaila je odluujuu prekretnicu u razvoju ukupne bonjake samosvijesti3. Iz ovog akademskog kruga proizala je ideja o potrebi promjene nacionalnog imena Musliman u Bonjak. Na svojevrsnom nacionalnom forumu, koji je organizirao intelektualni krug okupljen oko almanaha, usvojena je i Deklaracija o zamjeni nacionalnog imena Musliman imenom Bonjak. Prvi stav Deklaracije glasi: Muslimani iz svih drava bivih republika SFRj, ve su se opredijelili za vraanje tradicionalnog narodnog imena Bonjak. Smatramo da je naziv Bonjak istorijski utemeljeno i adekvatno ime i za dio ovog naroda koji ivi u Crnoj Gori. treim stavom se izraava uvjerenje da Crna Gora ima demokratski kapacitet da razumije i uvai ovo opredjeljenje, da ovakvu volju jednog dijela svog stanovnitva nee ni na koji nain dovesti u pitanje i oekuje se stvaranje

2 3

Vidjeti Milorad Popovi, Razumjeti sebe i druge, Monitor. Podgorica, 21. novembar 2003.; Sreten Perovi, Almanah kao institut, Monitor. Podgorica, 29. mart 2002.

Izdanja almanaha iz podruja knjievnosti, historije i kulturolokih studija ini vie od 30 knjiga, dok je asopis sa istim imenom objavio 42 broja. Popis izdanja vidjeti na www. almanah.cg.yu

84

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

CRNOGORSKI BONJACI I RENOMINACIJA NACIJE pravnopolitikih uslova za adekvatno tretiranje ovoga imena u popisu stanovnitva.4 itav ton raspravi i njenom bonjakom usmjerenju uvodnim izlaganjem dao je historiar erbo Rastoder. On je prepoznao usud imena za Bonjake. Sudbina tog naroda bila je uslovljena mnogo vie onim to su drugi smatrali da oni jesu nego onim to su sami smatrali da jesu. Konstatirajui da nacionalno ime Musliman vie ne postoji na prostoru bive zajednike jugoslavenske drave, a niti u meunarodnim aktima poslije Dejtonskog mirovnog sporazuma, prema njemu dilema vie nije Bonjak ili Musliman, ili Musliman Bonjak ve Bonjak ili Srbin, Bonjak ili Crnogorac.5 Nisu svi muslimani Crne Gore prihvatili promjenu nacionalnog imena. uslijedila je reakcija promuslimanskih ali i proreimskih istomiljenika okupljenih oko Muslimanske matice, koji su bili za zadravanje starog imena. Novinska agencija Beta prenosi vijest od 28. maja 2003. godine, da je grupa muslimana iz Podgorice uputila apel javnosti protiv pokuaja asimilacije crnogorskog muslimanskog naroda. u apelu se pozivaju vlada, drava, nevladine organizacije i intelektualci da se suprotstave ponitavanju crnogorsko-muslimanske i uvoenju nekakve bonjake nacije u Crnoj Gori. Pokuaj da se u Crnoj Gori promovira bonjaka nacija predstavlja zabadanje trna u zdrave noge na kojima poiva naa jedina otadbina Crna Gora i njime se nastoji zdravo bie crnogorskih muslimana odvojiti od brae Crnogoraca pravoslavne
Na Okruglom stolu Muslimani/Bonjaci kako vam je ime? u Podgorici 22. 3. 2003., bilo je 176 uesnika i potpisnika Deklaracije: reis Iz Crne Gore Idriz ef. Demirovi, potpredsjednik Skuptine Republike Crne Gore Rifat Rastoder, poslanici u Skuptini Republike Crne Gore i dravnoj zajednici Srbije i Crne Gore: dr. asim Dizdarevi, Fahrudin Hadrovi, Hajran Kala, Husnija abovi, David abovi, Ervin Spahi, predsjednici opina Roaje i Plav, Nusret Kala i adem jaavi, itd. Spisak potpisnika Deklaracije vidjeti u almanah. br. 23-24, Podgorica, 2003., str. 13-16. erbo Rastoder, Uvodni referat, almanah. br. 23-24., Podgorica 2003., str. 38. O usvojenoj Deklaraciji o promjeni imena Musliman u Bonjak, te o zagovaranju bonjake opcije vidjeti Monitor. Podgorica, 28. mart 2003., Publika. Podgorica, 18. januar 2003., Index. Podgorica, 1. april 2003., Dan. Podgorica, 9. april 2003., Pobjeda. Podgorica, 31. mart. 2003., Pobjeda. Podgorica, 8. april 2003., Pobjeda. Podgorica, 7. maj 2003., Vijesti. Podgorica, 23. mart. 2003., Publika. Podgorica 23. mart 2003., Pobjeda. Podgorica, 17. novembar 2002., Pobjeda. Podgorica 18. juni 2003., Vijesti. Podgorica, 18. jun 2003., Vijesti. Podgorica, 22. maj 2003., Vijesti. Podgorica, 8. april 2003.
5 4

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

85

air Filandra vjere. itav bonjaki projekt okvalificiran je kao velikobonjaka nacionalistika asimilacija Muslimana Crne Gore6, kao povreda ustava Crne Gore, kao Izetbegovieva ujdurma sraunata na ustolienje Sarajeva centrom svih Bonjaka itd. Saopenja Matice muslimanske zasnivaju se na denunciranju nosilaca bonjake opcije i u tome se ide dotle da se poziva dravni tuilac da preduzme mjere gonjenja radi pokuaja asimilacije muslimanskog naroda u Crnoj Gori.7 Matica muslimanska je bonjatvo predstavljala asimilatorskim i velikonacionalnim projektom sa Sarajevom kao duhovnim, kulturnim, nacionalnim, politikim, pa prema nekim namjerama i dravnim centrom svih Bonjaka. Rastoder je stavove predsjednika Matice muslimanske avdula Kurpejovia nazvao praznom galamom po receptu sindroma Sejde Bajramovia,8 etiketirajui ga kao stari komunistiko-policijski lobi blizak vladajuoj partiji. Odbacivi optube da je bonjatvo izmislio alija Izetbegovi, da ono
6

amid adiahmetovi, Ja nijesam to, Monitor. Podgorica, 28. mart 2003. godine. Optuuje se Husein Bai, osniva almanaha da je osoba spremna i na otvorene prevare i podmetanja (dopis Matice muslimanske. br. 33., od 11. maja 2000. Institutu za otvoreno drutvo); trai se disciplinska mjera protiv Mirsada Rastodera, urednika na Radiju Crne Gore, zbog zloupotrebe radija za propagiranje bonjatva (Matica muslimanska. dopis br. 4., od 9. januar 2003. Radiju Crne Gore, 9.1. 2003.); protestira se kod novouspostavljene Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, to je u svoje lanstvo primila erbu Rastodera i Huseina Baia (Matica muslimanska. dopis br. 11., od 1. februara 2000.); trai se od predsjednika Skuptine Republike Crne Gore da se ogradi od izjava o bonjatvu Rifata Rastodera, potpredsjednika Skuptine, koji je prvi kao funkcioner drave upotrijebio naziv Bonjak-Musliman na okruglom stolu o poloaju Muslimana u Crnoj Gori u Roaju, oktobra 1999. godine, te da mu se kae da se uzdri od aspiracija velikobonjatva. (dopis br. 53/4-999 od 7. januara 1999.) Stavove takoer vidjeti u: Publika. Podgorica, 27. mart 2003., Vijesti. Podgorica, 7. april 2003., Publika. Podgorica, 22. januar 2003., Monitor. Podgorica, 23. maj 2003., Monitor. Podgorica, 6. jun 2003. Od pojedinanih publikacija vidjeti Program nacionalne afirmacije Muslimana u Crnoj Gori. Matica muslimanska Crne Gore, Podgorica, 1998., avdul Kurpejovi, Etnoloke odlike muslimanskog naroda u Crnoj Gori. Podgorica 2002; zbornik radova Kulturni identitet muslimanskog naroda u Crnoj Gori. Matica muslimanska Crne Gore, Podgorica, 2001.
8

Ocjene i stavovi o negiranju kulturnog i nacionalnog identiteta i nacionalnog imena autohtonog muslimanskog naroda u Crnoj Gori, Matica muslimanska. br. 7. Podgorica, januar 2002.

Vidjeti intervju erbe Rastodera u Publici. 15. januar 2003.

86

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

CRNOGORSKI BONJACI I RENOMINACIJA NACIJE umanjuje crnogorski patriotizam, jer, navodno, promovira Bosnu kao matinu dravu, Rastroder se otro bio obruio na podaniki karakter muslimanske politike elite u Crnoj Gori. zagovornici naziva za narod Bonjaci su branili stav da se nacionalna pripadnost samo u faizmu dokazuje, a svugdje drugo izjavljuje, te da niko nema pravo bonjatvo pokazivati neprijateljskim prema Crnoj Gori. Bonjaci Crne Gore imaju jak domovinski, crnogorski osjeaj i ine bitan dio njene multikulturalnosti. I ugledni novinar Esad Koan9 izraavao je otvoreno neslaganje sa odnosom aktuelne crnogorske vlasti prema cijelom pitanju bonjake nominacije. Ona je muslimanstvo indirektno podravala, a neznanje Bonjaka o svome identitetu se stimuliralo kao neka vrsta drutveno korisnog rada. to se, prema njegovim rijeima, manifestiralo kroz poluglasnu politiku poruku da e, zavisno od toga kako e sebe imenovati, ovaj narod biti ili nee biti autohton, ili e zavisno od vlastitog imena imati ovakav ili onakav ustavni poloaj. to je i za njega bila ucjena a ne poziv za dijalog. Koji i kakav interes je u procesu muslimanske renominacije mogla imati crnogorska vlast, bilo je i ostalo otvoreno pitanje, budui da se sama vlast nije eksplicitno o tom pitanju izjanjavala? Vlast je, navodno, prema jednom odgovoru, favorizirala muslimanstvo iz bojazni da e se procenat Crnogoraca sukobom sa Srbima oko nezavisnosti u popisu stanovnitva smanjiti, a to bi moglo ugroziti zahtjev za samostalnom Crnom Gorom kao nacionalnom dravom, gdje bi Crnogorci trebali initi bar 51% od ukupnog stanovnitva, pa se od crnogorskih muslimana oekivalo da se rtvuju na nain da se izjasne kao Crnogorci muslimanske vjere ili kao crnogorski Muslimani.10
Esad Koan, Bonjaci u Crnoj Gori identitet integracija. almanah. br. 13-14. Podgorica, 2000. u drugom tekstu, Moje ime isti autor kae da niko nema pravo ime Bonjak skrnaviti i pokazivati neprijateljskim prema Crnoj Gori. Vidjeti Monitor. 16. maj 2003. Koan je uvjeren da e Crna Gora normalnim prihvatanjem bonjatva napustiti svoj koncept izlobene multikulture i postati istinsko evropsko multikulturno drutvo.
10 9

Ovim se eli ohrabriti muslimanska ideja koja bi, s obzirom na to da vie nigdje u svijetu ne postoji nacija Musliman, ta komunistika izmiljena nacija. u Crnoj Gori bila tretirana kao izvorna autohtona, crnogorska nacija (Crnogorci muslimanske vjere), koja bi naknadno umanjila procent dravotvornih Crnogoraca, u sluaju da taj procenat na popisu padne ispod 50%. Harun Hadi, Budimo ono to jesmo, Glas islama. Podgorica, 13. avgust 2006., online izdanje. www. glas-islama.com

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

87

air Filandra jedan dio etniki crnogorske akademske javnosti smatrao je tetnim odricanje crnogorskih muslimana od historijskog naslijea i crnogorskog porijekla dok je drugi bio liberalnijih uvjerenja.11 Crnogorci ne smiju pasti u zamku da paternalistiki arbitriraju da li e se stanovnici Crne Gore islamske vjere nacionalno odreivati kao Bonjaci ili Muslimani. to je iskljuivo njihovo pravo, bez obzira ta mislimo o argumentima jedne ili druge opcije, bio je stav predsjednika Crnogorskog drutva nezavisnih knjievnika Milorada Mije Popovia.12 Kompleksnost unutarmuslimanskih kontroverzi u Crnoj Gori obavezuje predstavnike veinskog naciona da u ovim sporenjima budu krajnje neutralni i dobronamjerni.13 Crnogorski paternalizam je moralno neprihvatljiv jer bi podsjeao na beogradske hegemoniste koji negiraju pravo na crnogorsku kulturu i posebnost, bio je ohrabrujui glas iz crnogorske graanske javnosti. Istovremeno je Novak Kilibarda, budui da je kao prvi ef Misije Crne Gore u Bosni i Hercegovini dobro poznavao stanje u Sarajevu, uvjeravao crnogorsku javnost da meu bonjakim intelektualcima ne postoji ni primisao o njihovom pravu na paternalistiki odnos prema crnogorskim muslimanima.14 Rezultati crnogorskog popisa stanovniva su s aspekta interesa Bonjaka bili sljedei. Kao Muslimani se izjasnilo 28. 714 ili 4,27%, odnosno 31,22% od ukupne bonjake/muslimanske populacije, kao Bonjaci 63.272 ili 9,41%, odnosno 68,78 % od ukupne bonjake/muslimanske populacije. Odrednice Crnogorac musliman nije statistiki bilo, mada se jedan dio stanovnitva i tako izjanjavao. Islamskoj vjeri pripada 141 105 ili 20,98 % od ukupnog crnogorskog stanovnitva. uee Bonjaka/Muslimana u stanovnitvu Crne
akademik Branislav Kovaevi, Muslimani-Bonjaci izmeu stvarnosti i istorijske svijesti istorijski grijeh i vjena krivica, almanah. br.13-14., Podgorica 2000., str. 63. Vidjeti, takoer, tekst knjievnika Huseina Baia Jo oko naziva Bonjak nastao kao reagiranje na tekst akademika Danila Radojevia o bonjatvu u Crnoj Gori, iji su propagatori izrazita prijetnja pravu crnogorskog naroda na samoopredjeljenje. Vidjeti Pobjeda. Podgorica, 21. septembar 2002. Milorad Mijo Popovi, O pitanju manjinskih naroda u Crnoj Gori, almanah. br. 13-14. Podgorica, 2000., str. 242.
13 14 12 11

Vidjeti Milorad Popovi, Razumjeti sebe i druge, Monitor. Podgorica, 21. novembar 2003.

Vidjeti Novak Kilibarda, Povodom nacionalnih raspri crnogorskih Muslimana, Monitor. Podgorica, 30. maj 2003.

88

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

CRNOGORSKI BONJACI I RENOMINACIJA NACIJE Gore u odnosu na 1991. godinu opalo je za 0,89%, odnosno sa 14,57% (1991) na 13,68% (2003). ako se uzme rast ukupnog stanovnitva na nivou Crne Gore od 9,4%, jasno se zakljuuje da demografski pad Bonjaka/Muslimana iznosi vie od 10% u odnosu na 1991. godinu.15 jer, porast u apsolutnom broju od 2.382, sa 89.614 (1991) na 91.986 (2003) ili za 2,65% jeste ispod prosjeka prirasta Crne Gore koji je u ovom periodu iznosio 9,4%. uporeujui izjanjavanje o nacionalnosti po opinama sa onim o vjeroispovijesti proizilazilo je da se odreen broj Muslimana, Hrvata i albanaca pisao kao Crnogorac. Na taj nain u Bijelom Polju se 893 pripadnika islama pisala kao pripadnici druge nacionalnosti, u Beranima je ta razlika 1.152, u Roajama 290 itd.16. Bonjakim jezikom se izjasnilo da govori 29. 380 ili 4,37%, taj jezik uveden je u rubriku, a ima i kategorija ostali jezici iz koje je nepoznato koliko se graana izjasnilo da govori bosanskim. Prvorazredni politiki zadatak Bonjaka u Crnoj Gori je spreavanje daljnje podjele unutar jedne iste bonjake etnike zajednice koja se nacionalno samoidentificirala razliitim imenima, bonjakim i muslimanskim. Koliko je ova zadaa bonjaka, toliko je i crnogorska. Fabriciranje dvaju razliitih naroda od jednog, to je najgori mogui scenarij aktualne nominacijske podjele, mogue je izbjei konsenzualnim stavom da se radi o jednom narodu koji se razliito samoimenuje. Postoje dobre naznake da se ide ka ovakvom rjeenju, mada je statistiko razdvajanje jednog naroda na faktiki dva, na Muslimane i Bonjake, pri popisu stanovnitva za ovaj proces loa stvar. Pred popis stanovnitva se oekivalo na bonjakoj strani da u jednoj rubrici budu Bonjak i Musliman, zato to je apsolutna istina i injenica da je to jedan narod,17 mada se to nije, naalost, ostvarilo. Netana bi bila tvrdnja da je crnogorska vlast utjecala na unutarnju bonjaku podjelu i pored njenog otvorenog simpatiziranja muslimanstva i snaga koje se za njega zalau. Vlast nije mogla presudno utjecati na ovakvo stanje. Razloge unutarnarodnog otrog podvajanja treba
erbo Rastoder, Bonjaci/Muslimani i popis stanovnitva u Crnoj Gori 2003., almanah. br. 25-26, Podgorica, 2004. str. 213. Hamdija arkinovi, Nacionalna, konfesionalna i jezika struktura stanovnitva u Crnoj Gori po popisu iz 2003. godine, almanah. br. 25-26. Podgorica, 2004., str. 205. 17 Vidjeti asim Dizdarevi, Neprirodna podjela na Muslimane i Bonjake Pobjeda. Podgorica, 4. april 2003.
16 15

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

89

air Filandra traiti u specifinom povijesnom iskustvu muslimanske slavenske zajednice Crne Gore. to iskustvo je i u savremenosti optereeno nizom nepovoljnih inilaca. Ova zajednica imala je negativan tretman u raspadu jugoslavije. u jednom trenutku bilo je generalnog sumnjienja i neprihvatanja od crnogorske veine, bilo je sluajava pojedinanih i grupnih ubistava, gdje se sluaj trpci posebno istie. Sve to je moglo nagnati brojne pojedince na traenje trajnijih modaliteta osiguranja svojih individualnih prava, odnosno na akomodiranje crnogorskoj veini. to negativno iskustvo erbo Rastoder u polemici s Kurpejoviem istie rijeima da smo mi, bili Bonjaci ili Muslimani, za drugu stranu uvijek jedno. Sutina je u tome da vie ne moete bjeati od sebe.18 Suoeni s mogunou i stvarnou crnogorske asimilacije, a Bonjaci Crne Gore su identitetski najasimiliranija autohtona bonjaka grupacija van Bosne i grupacija koja s najmanje hrabrosti i vjetine profilira i iskazuje svoja kolektivna identitetska prava, oni su u renominaciji vidjeli korak ka hvatanju voza sa svojom matinom kulturom i nacijom. Kljuni problem tog procesa je bio u tome to nije bilo saglasnosti meu politikom elitom iz bonjako/muslimanske zajednice, koja participira u vlasti i preko koje se vlast pozicionira u ovom dijelu crnogorskog drutva. ako bismo bar i povrno istraivali odnos raznih socijalnih kategorija prema bonjatvu, onda moramo istai da je otpor bonjatvu vei u gradu nego u selu, jer je gradsko stanovnitvo oportunije i zavisnije. Osim toga, bonjaka inteligencija, koja je dio dravnoga aparata, oportuno se, iz straha ili uvjerenja, odnosila, i danas odnosi, prema bonjatvu. Najvei otpor bonjatvu je bio od drave ekonomski i politiki zavisnih ljudi (dravnih inovnika i pojedinih partijskih aktivista), zato to je znaajan dio njih bio uvjeren da je vlast protiv. takav stav javno nikad nije bio saopen, tvrdi erbo Rastoder, ali dodaje da je vlast neto takvo radila putem Matice muslimanske. koja se smatra produenom rukom vlasti.19

erbo Rastoder, ja sam siguran da ni ja, ni gospodin avdul, on kao autohtoni crnogorski Musliman, a ja, moda, kao neki nesretni Bonjak, ne bismo preivjeli u vozu 671 u stanici trpci. Vijesti. Podgorica, 22. maj 2003., str. 26. erbo Rastoder, Bonjaci/Muslimani i popis stanovnitva u Crnoj Gori 2003. almanah. br. 25-26. Podgorica, 2004., str. 220.
19

18

90

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

CRNOGORSKI BONJACI I RENOMINACIJA NACIJE Da li se u nominacijskom opredjeljivanju mogu iznai neke pravilnosti? Osim podjele na grad selo, isticala se i podjela na jug i sjever drave. jug su inili gradovi iji su muslimani povijesno imali rijetke kontakte s Bosnom i bonjakom maticom, kao to su Podgorica i Bar, pa i Gusinje i Plav. Naime, u krugovima koji su bili za muslimanstvo navodilo se da se bonjatvom eli stvoriti muslimanski Sandak, da ga propagiraju Bihorci, da im djeca studiraju u Sarajevu i sl. u svakom sluaju, sjever Crne Gore, gdje je i velika koncentracija bonjakog stanovnitva, iskazivao je jau bonjaku orijentaciju. Distinktivnih isticanja bonjakog kolektivng identiteta u kulturnom i drutvenom mozaiku Crne Gore je i danas malo. Simboliki su Bonjaci jo najistaknutiji kao vjerska zajednica, i to kroz instituciju Rijaseta i reisu-l-uleme i novoosnovane medrese u Podgorici. Inae, samostalna Islamska zajednica Crne Gore osnovana je davne 1878. godine, etiri godine prije one u Bosni i Hercegovini. Prisustvo bonjake kulture u kolskim programima na svim razinama obrazovanja jo je nezadovoljavajue. Novi ustav, usvojen 22. oktobra 2007. godine, Crnu Goru definira kao suverenu dravu republikanskog tipa vladavine. Ona je graanska, demokratska, ekoloka... drava, a nosilac suvereniteta je graanin koji ima crnogorsko dravljanstvo. u preambuli ustava nabrojani su Bonjaci i Muslimani kao nacionalne manjine, znai kao etnokulturne posebnosti, dok je u lanu 13. pored crnogorskog kao slubenog jezika naznaeno da su u slubenoj upotrebi srpski, bosanski, hrvatski i albanski. lan 79., koji se odnosi na manjinska prava i zatitu identiteta, pripadnicima manjinskih naroda i manjinskih nacionalnih zajednica prua sve potrebne instrumente najveeg nivoa demokratskih standarda. Pripadnici tih zajednica, pa i bonjake, u javnoj sferi, informiranju i obrazovanju mogu koristiti maternji jezik kao sredstvo i medij stvaranja i oblikovanja vlastitog identiteta, a u opinama sa znaajnim ueem u stanovnitvu data je mogunost i kolovanja na vlastitom jeziku uz koritenje nastavnih programa u obrazovanju koji obuhvataju njihovu historiju i kulturu. Pitanje je da li ovakav ustav omoguuje uivanje kolektivnih manjinskih prava i da li on iza nominalno proklamirane graanske drave skriva njen nacionalni i pravoslavni karakter.20 Bonjaci su u ustavu najzadovoljniji
20

Vidjeti prof. dr. Sefer Meedovi, Iznevjerena oekivanja, Bonjake novine. Roaje, br. 4, novembar 2006. Meedovi je najistaknutiji pravni strunjak iz redova bonjakoga na

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

91

air Filandra injenicom da su postigli dvoje, navedeni su u preambuli i uvrten je bosanski jezik. Bonjacima/Muslimanima Crne Gore slijedi proces unutarnacionalne konsolidacije. I u tom pravcu se posljednjih mjeseci postiu znaajni pomaci. Svjesni da polemike i medijska optuivanja kao argumentiranja i kontraargumentiranja za bonjaku ili muslimansku opciju nisu nain rjeavanja problema, ve da postaju sredstvo njihovog ukupnog problematiziranja i uniavanja, grupa intelektualaca iz nevladinog sektora rijeila je da prekine s takvom praksom i da preduprijedi daljnje podjele unutar te etnike zajednice. Posredovanjem Husnije Redepagia viemjeseni prethodni razgovori rezultirali su odravanjem sastanka predstavnika Matice muslimanske, almanaha i Foruma Bonjaka-Muslimana. u Baru su se 10. 10. 2007. godine sastali predsjednik Matice muslimanske dr. avdul Kurpejovi, sekretar Sabrija Vuli i potpredsjednik Semir Smakovi, s jedne, i urednik almanaha prof. dr. erbo Rastoder, predsjednik IO Foruma Bonjaka-Muslimana Suljo Mustafi i lan Foruma azim Fetahovi. Glavni medijator sastanka bio je jusuf Kalamperovi (ministar u vie crnogorskih vlada), koji je svoje bogato politiko iskustvo upotrijebio da bi sastanak donio pozitivne rezultate. Kljuno stanovnite, a koje je bilo i uslov odravanja sastanka, bilo je priznavanje injenice da su Bonjaci i Muslimani jedan narod koji se na posljednjem popisu samoidentificirao razliitim imenima te da bi svako daljnje podvajanje ovog jedinstvenog etnikog entiteta bilo suprotno interesima i onih koji su se samoidenticirali kao Muslimani i onih koji su se samonazvali Bonjacima. Budui da je o ovom pitanju napravljen dubok jaz u narodu, sutina dogovora je bila da uesnici sastanka predstavljaju iskljuivo sebe i nevladine organizacije u kojima su angairani te da potpisani dogovor prvenstveno obavezuje njih i, eventualno, sve one koji bi im se pridruili u naknadnim dogovorima. u veoma konstruktivnoj atmosferi sastanka istaknuta je obostrana spremnost da se u postojee nevladine oganizacije koje okupljaju Bonjake, odnosno Muslimane, ukljue i svi oni koji su se na posljednjem popisu stanovnitva samoroda koji je na najviem dravnom nivou sudjelovao u razliitim fazama izrade nove ustavne materije, te je izraavao negativna i razoaravajua stajalita o nainu tretiranja manjinskih prava u ekspertskoj verziji ustava. u konanom tekstu ustava donekle se u vezi s tim pitanjem stanje popravilo.

92

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

CRNOGORSKI BONJACI I RENOMINACIJA NACIJE imenovali razliitim imenima, misli se, oito, na Crnogorce muslimane i one slavenske muslimane koji su se izjanjavali regionalnim i drugim terminima. u saopenju za javnost uesnika sastanka se kae: Polazei od toga da su Bonjaci i Muslimani jedinstven entitet i injenice da se, na popisu stanovnitva iz 2003. godine, taj entitet samoidentificirao kao Bonjaci i Muslimani, uvaavaju obje strane kao neospornu injenicu koju niko ne moe negirati. aktualni pripadnici bonjake i muslimanske nacionalnosti nazivaju se jedinstvenim entitetom, ne narodom niti nacijom, s dva razliita imena i sutina sporazuma i njegov kvalitet je u priznavanju te jedinstvenosti, pa imenovali je etnikom, narodnom ili nacionalnom. uz upuenu zajedniku estitku za predstojei Ramazanski bajram izrazilo se uvjerenje u mogunost i nunost zajednikog rada na projektima od interesa za tu etniku zajednicu i dravu Crnu Goru. Mada je ovaj sporazum po sebi znaajno postignue, i kao takav je pozdravljen u crnogorskoj javnosti, ne treba izgubiti iz vida injenicu da e njegovu sudbinu opredjeljivati muslimanski politiki angairani protagonisti, prije svega iz partija DPS i SDP, budui da je Bonjaka stranka pozdravila dogovor i najavila konstruktivan odnos prema njegovom oivotvorenju. Kao rezultat novih ustavnih rjeenja osnovan je Bonjaki savjet u Crnoj Gori. On je, kao najvie predstavniko nacionalno tijelo Bonjaka kao manjinskog naroda, krajem januara 2009. godine donio neke vane odluke, koje su se odnosile na simboliko zaokruivanje bonjakog naroda u toj dravi. usvojeni su grb i zastava Bonjaka Crne Gore i odreene nacionalne nagrade. Grb je oblika evropskog tita. Na lijevoj dijagonalnoj polovini na plavoj podlozi su ljiljani zlatnoute boje simbol bonjakoga identiteta a na desnoj bijeli polumjesec koji simbolizira pripadnost islamu. Nacionalne nagrade Bonjaka u Crnoj Gori ubudue e biti: povelja Rifat Burdovi tro (za doprinos u oblastima javnih djelatnosti), nagrada Husein Bai (za knjievna postignua), povelja Husein-paa Boljani (za ouvanje islamske tradicije), nagrada avdo Meedovi (usmena tradicija), povelja Hamdija ahinpai (etnomuzikoloko naslijee).21 Izgradnja pravne drave i drutva osobne i nacionalne ravnopravnosti sve vrijeme je bio strateki cilj i interes Bonjaka Crne Gore. Bonjaci su posljedVidjeti Kemal Purii, Iznevjerena oekivanja Bonjaka, Bonjake novine. Roaje, br. 11, januar 2009., str. 7-9.
21

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

93

air Filandra nje decenije bili dio demokratskih crnogorskih nastojanja. Plebiscitarno su podrali crnogorsku dravnu samostalnost. Bonjaka politika elita u Crnoj Gori iskazuje dugotrajnu lojalnost tzv. graanskim strankama, odnosno Mili ukanoviu, bez propitivanja efekata takvog dranja za ire narodne interese. Gotovo etvrtinu od ukupne podrke koalicija DPS-SDP dobiva redovno od Bonjaka. ak su i bonjake opozicione stranke lojalne reimu. I one su podrale sve vane crnogorske projekte, kao to su dravna samostalnost, donoenje novoga ustava te niza bitnih zakona. usprkos tome, moe se rei, bar prema javnom svjedoenju samih crnogorskih Bonjaka, da ta vlast nije autonomno inicirala ostvarenje nijednog bonjakog politikog interesa. u tim ocjenama se ide jo i dalje pa se tvrdi da su u velikoj mjeri iznevjerena oekivanja Bonjaka od projekta demokratizacije i izgradnje nezavisne Crne Gore.22 Crnogorske graanske stranke, pod platom borbe za opecrnogorske interese, preovlaujue su se brinule za interese crnogorskoga naroda. One se stidljivo suoavaju s ratnom prolou, a o provoenju sistematinije lustracije da i ne govorimo. Podaci o nacionalnoj zastupljenosti Bonjaka/Muslimana u dravnim, organima javne uprave i lokalnim slubama Crne Gore sami za sebe najvie govore. ustavno zagarantirana srazmjerna zastupljenost u javnim slubama ni priblino nije ispotovana. Najnoviji izvjetaj Ombudsmana za zatitu ljudskih prava i sloboda u Crnoj Gori, a na osnovi dobivenih podataka s razine drave, svjedoi sljedee: Ministarstvo kulture, sporta i medija: 40 zaposlenih, ne navode se Bonjaci/Muslimani; Ministarstvo odbrane: 201 zaposlena osoba, od toga Bonjaka/Muslimana 5; u Vojsci Crne Gore: 2. 169 zaposlenih od toga Muslimana 69; Ministarstvo zdravlja, rada i socijalnog staranja: 297 osoba, od toga Muslimana 5; Ministarstvo prosvjete i nauke: 69 lica, od toga Bonjaka 2 i Musliman 1; Ministarstvo turizma i zatite ivotne sredine: 96 lica, od toga Muslimana 2; Ministarstvo za zatitu ljudskih i manjinskih prava: 8 osoba, od toga Bonjaka 3; Ministarstvo poljoprivrede, umarstva i vodoprivrede: 91 osoba, od toga Muslimana 10.23 u organima uprave na lokalnoj razni propor22 23

Ibidem.

Vidjeti Izvjetaj Ombudsmana zatitnika ljudskih prava i sloboda u Crnoj Gori, Podgorica, 22. decembar 2008. zatitnik je, prema vlastitoj inicijativi, pokrenuo postupak ispitivanja implementacije meunarodnih standarda i nacionalne legislative iz oblasti manjin

94

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

CRNOGORSKI BONJACI I RENOMINACIJA NACIJE cija je, manje-vie, identina. I pored oite neravnopravnosti, Bonjaci su za svoja politika postignua imali podrku demokratske crnogorske javnosti, nevladinog sektora i meunarodne zajednice.

skih prava, odnosno prava pripadnika manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica na srazmjernu zastupljenost u javnim slubama, organima dravne vlasti i lokalne uprave.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

95

Iva Lui

STAVOVI CENTRALNOG KOMITETA SAVEzA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE O NACIONALNOM IDENTITETU BOSANSKIH MUSLIMANA/BONJAKA. Izmeu afirmacije, negacije i konfesionalne artikulacije
1

Uvod

Godinu 1968. obiljeili su mnogovrsni dogaaji globalnog karaktera. Prako proljee, studentski nemiri u Parizu, Beogradu, zagrebu i rat u Vijetnamu, uinili su godinu 1968. arinom jezgrom preustroja svjetskog poretka etiri desetljea kasnije 1989. godine. Godina 1968. povezuje se s brojnim nemirima i potresima pogotovo u autoritarnim reimima. u lipnju 1968. godine studenti Beogradskog univerziteta organizirali su jednotjedni trajk istiui probleme rastue nezaposlenosti, gospodarske nejednakosti i dominirajueg materijalizma unutar politikog vodstva.2 Nadalje, pobuna na Kosovu, sa zahtjevom da se ono prizna kao zaIstraivanje za ovaj lanak je dio dva znanstvena projekta: New and ambiguous NationBuilding in South-Eastern Europe koji je zajedno koordiniran od Osteuropa-Instituta Fu-Berlina i Odsjeka za jugoistonoevropsku istoriju univerziteta u Grazu i financiran od Volkswagen-fondacije i austrijskog znanstvenog Fonda (FWF). za vie informacije o ovom projektu vidi http://www.oei.fu-berlin.de/en/projekte/nation-building/index.html, te projekta Nacionalni identitet Bonjak 1945-2008, koji se realizira u Institutu za istoriju u Sarajevu i finansiran je od strane Kantonalnog ministarstva obrazovanja i nauke Sarajevo.
2 1

Burg 1984, str. 73

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

97

Iva Lui sebna republika, bio je jo jedan znakovit dogaaj koji je obiljeio spomenutu godinu. Sline je naravi bilo i Prako proljee u ehoslovakoj koje je rezultiralo priznanjem tzv. nacionalnih prava od strane Komunistike partije. Ovo kontekstualno olakanje u pojavi nacionalnog diskursa unutar politikog vodstva komunistikih partija, naime, ne predstavlja samo unutarpartijska politika sporenja nego i oblik globalne kritike socijalistikog reima.3 takoer se i u jugoslavenskom kontekstu godina 1968. povezuje s burnim politikim prijelomima. jedan od njih jest nacionalno priznanje bosanskohercegovakih Muslimana/Bonjaka od strane Saveza komunista Bosne i Hercegovine. u okviru ovoga rada elimo ocrtati politiki proces i dinamiku uvoenja nacionalne kategorije bosanski Musliman godine 1968. na osnovi uvida u arhivsku grau Centralnog komiteta Saveza komunista jugoslavije. Na osnovi grae, koja uglavnom reflektira stavove lanova republikih centralnih komiteta Saveza komunista, rad je podijeljen u tri dijela kroz koja elimo metodoloki ralaniti postojeu sliku o uniformnoj politici unutar samog partijskog rukovodstva. Glavni doprinos rada je u oslikavanju vieslojnog karaktera politikog diskursa tog vremena, unutar kojega su pojedini akteri zastupali razliite interese kontradiktornog ili ambivalentnog karaktera a sve u ime jedinstvene nacionalne kategorije bosanski Musliman. Metodom kvalitativne diferencijacije diskursa i nacionalne naracije elimo ukazati na razlike izmeu pojedinih politikih aspiracija koje su se istodobno pojavile unutar politikog vodstva. Na osnovi dostupnog arhivskog materijala odabrali smo tri aspekta: afrimacija, negacija i konfesionalna artikulacija.
Prvi moment: afirmacija nacionalnog identiteta bosanskih Muslimana

Prvi moment, koji ovdje oznauje afirmativni stav Saveza komunista prema politikom statusu nacije bosanskih Muslimana/Bonjaka, jest 17. i 20. sjednica Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine (CK SKBiH). ti se dokumenti tretiraju kao prvi dokumenti deklarativnog karak3

Shoup 1968, str. 265.

98

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

STAVOVI CK SKJ O NACIONALNOM IDENTITETU BOSANSKIH MUSLIMANA/BONJAKA tera o bh. Muslimanima kao naciji, a u sekundarnoj literaturi slubeno ih se priznaje formativnim momentom nacionalnog priznanja bh. Muslimana. te su sjednice posveene meurepublikim i meunacionalnim odnosima. 17. sjednica odrana je 26. sijenja 1968, a 20. iste godine 17. svibnja.4 Iako vrlo srodne po temama koje su se odnosile na meurepubliku suradnju i meunacionalne odnose, one se znatno razlikuju u dinamici diskusije o temi bh. Muslimana/Bonjaka kao i u eksplicitnoj artikulaciji slubenog stava SK prema bh. Muslimanima.5 Premda po opsegu mnogo dua i opirnija, 17. sjednica sadri raspravu o meunacionalnim odnosima ali ne i jasnu deklaraciju o nacionalnom priznanju bh. Muslimana/Bonjaka. to e tek uslijediti u zakljucima, koji e se predstaviti etiri mjeseca kasnije, na 20. sjednici, na kojoj je, meutim, nedostajao dijalektiki karakter rasprave o istom pitanju. Glavne tokove rasprave na 17. sjednici, koji su dali i politiki okvir pitanju politikog statusa bh. Muslimana, sainjavale su diskusije o neravnopravnom statusu Republike Bosne i Hercegovine unutar tadanje jugoslavenske federacije, njezina afirmacija i gospodarsko unapreenje kao jednog od najnerazvijenijih podruja, zatim drutvene pojave u susjednim republikama (objavljivanje Deklaracije o poloaju i nazivu hrvatskog knjievnog jezika u Hrvatskoj i Predloga za razmiljanje grupe knjievnika Srbije u Srbiji) te rasprava o jugoslavenstvu, bosanstvu i bonjatvu i njihovu sadraju kao znaku kolektivnog identiteta. Iako je, prema poznatoj ideolokoj premisi u marksizmu, nacionalni identitet trebao gubiti znaenje za identitet pojedinca koji se u socijalistikom anru najee nazivao radni ovjek, osnova za iznoenje ovakve teme u dokumentu bila je, prema diskutantima, nova realnost samoupravnog sistema koja je, uz gospodarsku i drutvenu reformu, u svom duhu vodila proirenju podija javnog mnijenja i veih razlika u miljenjima. Osmi kongres Saveza komunista jugoslavije (1964) kao i etvrti plenum Saveza komunista jugoslavije (1966) pri tome su zauzimali posebno mjesto kao glavni dogaaji kojima se pridavalo znaenje postavljanja reza izmeu stare etatistiko-birokratske i nove, poeljne, samoupravno-demokratske politike prakse.
4 5

aj 507 CKSKj, II BiH, K. 6, fasc. 1. oficijelna signatura ne postoji. lui 2008, str. 68.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

99

Iva Lui Iz stenograma diskusija nije pak jasno to su ustvari ta dva naziva konkretno znaila. Meutim, za diskusiju o nacionalnom pitanju oni su predstavljali klasifikacijski dihotomni sistem unutar kojeg su se dogaaji s nacionalnom retorikom locirali prema njihovoj podobnosti Partiji ili u kontekstu nacionalizma (onda pripada staroj etatistiko-birokratskoj praksi i ne odgovara politikom diskursu) ili pak unutar kursa samoupravljanja, kada su se klasificirali kao afirmacija nacionalne ravnopravnosti. u tom kontekstu, kao konkretni fenomeni nacionalistikih negativnih strujanja, u diskusiji su, kao i u dokumentu, navedeni Deklaracija i Predlog. Razne argumentativne logike, koje su se susretale na platformi za diskusiju na 17. sjednici, oslikavaju vieslojni karakter nacionalnog pitanja u socijalistikom drutvu, kao i parametre za definiranje nacionalnog u odnosu na nacionalistiko. u skladu s tadanjim partijskim modusom zasjedanja, na sjednici se diskutiralo o materijalima koje bi lanovi Centralnog komiteta, kao i gostujui komunisti iz drugih republika, unaprijed dobili u pisanoj formi tako da bi o njima mogli pripremiti govor odnosno spontano (ukoliko su to doputale odredbe) sudjelovati u raspravama. u pripremnom materijalu za 17. sjednicu nalazio se tabelarni pregled stanovnitva po narodnosti prema popisu 1961. godine i lanova Saveza komunista prema 1964. godine na opinskom nivou, koji su kategorizirali stanovnitvo Bosne i Hercegovine na sljedei nain: Srbin, Hrvat, Musliman, jugoslaven, nacionalno neopredijeljen i ostali. takoer su bili dostavljeni i materijali za pripremu Petog Republikog kongresa te dokument od 40 stranica pod nazivom aktivnost Saveza komunista na unapreivanju meunacionalnih i meurepublikih odnosa koji je bio glavna podloga za diskusiju na sjednici. taj je materijal na samom poetku predstavio predsjednik Komisije Nisim albahari, koji je odrao i uvodni govor. Kako je tekla diskusija na 17. sjednici i u kojem se kontekstu implicitno ili eksplicitno raspravljalo o nacionalnom priznanju bh. Muslimana? Slijedei okvir socijalistikog ideolokog anra, albahari je predstavio nacionalno pitanje promatrajui ga s ekonomskog aspekta u kojem se vidio glavni pokreta dezintegrativnih snaga u Federaciji:
Sloenost ovih problema, i politike reperkusije na meunacionalne odnose, upuuju nas na to da sve nae daljnje mjere treba da budu usmjerene u pravcu RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

100

STAVOVI CK SKJ O NACIONALNOM IDENTITETU BOSANSKIH MUSLIMANA/BONJAKA


to breg otklanjanja disproporcija u nivou razvitka i na potrebu da posebno prouimo stanje i ekonomske mogunosti u ovim krajevima i uskladimo te mjere sa sistemom i sa razvojem cijele Republike i ire zajednice. [] usko povezano sa problemima ekonomskog razvoja veu se i problemi ekonomske i druge ravnopravnosti naroda i narodnosti. za jaanje bratstva i jedinstva naroda Bosne i Hercegovine, politika ekonomske i politike ravnopravnosti je od velikog znaaja.6

za Demala Bijedia, predsjednika Skuptine SR BiH, marksistiki ideoloki kapital nije pak sainjavao dovoljno uvjerljivu argumentaciju. za njega je primarna tema za raspravu bila paternalistika politika susjednih republika Srbije i Hrvatske prema Bosni i Hercegovini. u tom smislu Deklaracija i Predlog nisu, prema njemu, bili toliko odraz negacije nacionalnog statusa bosanskih Muslimana, nego prije svega izravan napad na Bosnu i Hercegovinu kao samostalnu republiku. On je smatrao da bi bilo kakvo nametanje jednonacionalnog sastava u vienacionalnoj republici Bosni i Hercegovini predstavljalo opasnost za koheziju ove republike:
uvijek se na ovom terenu (BiH) stvarala jaka opozicija nasilju i jednostranosti, jer je jako razvijen nacionalni osjeaj sva tri ova naroda, i Hrvata, i Srba, i Muslimana, da bi mogao iko od njih pristati na jednostrana rjeenja.7

Meutim, odmah nakon iskazivanja neosporavajue jedinstvenosti sva tri naroda u Bosni i Hercegovini, Bijedi je dodao:
Sva tri naroda u Bosni i Hercegovini su nerazdvojno povezana, ivjeli su oduvijek skupa, moraju da ive skupa, u revoluciji su se zajedniki borili i zajedniki iznali najbolja rjeenja.8

time se identitet ne samo Muslimana, nego i Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini, kao i njihov meusobni odnos moe interpretirati s aspekta meusobne komplementarnosti u okviru republike Bosne i Hercegovine. Ne problematizirajui sam status bh. Muslimana, Bijedi je, dakle, datirao ravnopravnost sva tri naroda, koja se poistovjeuje takoer i s ravnoprav6 7 8

aj 507 CKSKj, II BiH, K. 6, fasc. 1, str. 13. aj 507, CKSKj, II BiH, K. 6, fasc. 1, p. 28. aj 507, CKSKj, II BiH, K. 6, fasc. 1, p. 30.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

101

Iva Lui nou Republike BiH, narodnom revolucijom koja je na zasjedanju aVNOj-a osigurala i republiki status BiH, to se dogaajima, kakvi su objavljivanje Deklaracije i Predloga, ne smije dovesti u pitanje. Drugim rijeima glavni pokretai diskusije o nacionalnom pitanju u Bosni i Hercegovini, kao i o politikom statusu bh. Muslimana, bili su politiko-lingvistiki dokumenti iz susjednih republika. Osim utvrivanja njihove nacionalistike prirode, Centralni komitet je u njima uoio i uzroke buenja nacionalizma unutar samih muslimanskih krugova, koji su ustvari predstavljeni kao reakcija na ostale nacionalizme. Kao primjer naveden je lanak Muhameda Filipovia Bosanski duh u knjievnosti. objavljen u asopisu ivot u oujku 1967. tom je dokumentu data posebna pozornost kao odjeku pokuaja hegemonistikog nametanja bosansko-hercegovakih Muslimana kao autohtonog naroda ove republike. Sva tri su dokumenta, prema ocjeni Centralnog komiteta Bosne i Hercegovine, pokuaj uspostavljanja nadmoi jednog naroda nad ostalima u BiH, to bi moglo unitititi koheziju republike. za starog revolucionara Osmana Karabegovia, simbol kohezije u Bosni i Hercegovini predstavljalo je bosanstvo u kojem je on vidio imenitelja povezanosti sva tri naroda. Ne pridajui nikakve nacionalne atribute ovoj kategoriji, to se u komunistikom diskursu osuivalo kao kalajevtina, za Karabegovia je bosanstvo bilo jedan historijski identitet unutar kojeg se sva tri naroda trebaju razlikovati i nacionalno i vjerski. Balansiranje izmeu aspekta autohtonosti triju naroda u nacionalnom smislu ali i neizbjenog njihovog zajednitva, Karabegovi je izrazio ovim rijeima:
ja mislim da pored toga to mi treba da se borimo da, ono kako su neki drugovi izrazili, da se jasno vide identiteti nacionalni, etniki u Bosni u toj itavoj naoj politici. ja mislim da je jo jedan elemenat naega zajednikog imenitelja to je to je u naem ustavu Bosne i Hercegovine zapisano da smo mi pored toga to su Srbi, Hrvati, Muslimani jo i Bosanci i Hercegovci. ja mislim da tu ima dubokog istorijskog korijena, da smo taj elemenat koji oznaava jedinstvo tih naroda koji se razlikuju nacionalno i vjerski da ih i taj elemenat povezuje.9

za razliku od bosanstva koje je predstavljalo jednu neutralnu kategoriju i garant zajednitva, bonjatvo je pak nailo na energinu negaciju od strane
9

aj 507, CKSKj, II BiH, K. 6., fasc. 1, p. 127.

102

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

STAVOVI CK SKJ O NACIONALNOM IDENTITETU BOSANSKIH MUSLIMANA/BONJAKA politikog rukovodstva Bosne i Hercegovine. zanimljivo je, da su se na ovu nacionalnu kategoriju osvrnuli samo Muslimani, Bijedi i Humo. Bez ireg elaboriranja razloga za njihovu negaciju bonjatva kao nacionalnog imenitelja za Muslimane, ovaj je naziv prema njima implicirao nacionalnu negaciju srpske i hrvatske nacionalne komponente u Republici. Odabiranje naziva Musliman za nacionalni status objanjavalo se pak dugim tradicionalnim koritenjem toga imena. injenica da on implicira isto konfesionalni identitet, to e sve do preimenovanja davati povoda da se oscilira izmeu konfesionalnog i nacionalnog karaktera ne samo u pridavanju ve i u identificiranju samog muslimanskog stanovnitva, nije se tretiralo kao poseban problem u diskusiji. Dodatni konfuzni element s takvim nazivom bio je vezan za geografski radijus reprezentativnosti jednog muslimanskog nacionalnog kolektiva oscilirajui izmeu republike BiH i cijele Federacije. Svaki nacionalni identitet ima, pored svojih politikih implikacija, i svoje kulturoloke komponente. Na pitanje koji kulturoloki aspekti sainjavaju nacionalni idenititet bh. Muslimana, u diskusiji je bilo vrlo malo eksplicitnih iskaza unutar politikog vodstva. Iako se u diskusiji pojavilo nekoliko razliitih konstatacija o toj temi, koje su jedna drugu iskljuivale, rasprava u domeni kulture nije poprimila polemiki karakter. jedan od rijetkih bio je Esad imi koji je u svom izlaganju priznao etniko-kulturoloku komponentu bh. Muslimana, upozoravajui pak da:
to to se naknadno probudila uspavana grupna svijest Muslimana, donekle je zasluga pojaanog djelovanja principa nacionalne individualizacije Srba i Hrvata. zato faktikim uvaavanjem njihove nacionalne posebnosti, Muslimani su podstaknuti da stvaraju kulturu koja nije izraz otpora protiv pritiska, nego izraz osjeanja slobode samobitnosti i solidarnosti s drugim nacijama.10

imiev pristup procesu izgradnje kulturoloke autentinosti meu Muslimanima u Bosni i Hercegovini bio je, naime, reakcija na ve zapoete procese kod Srba i Hrvata. to je, prema njegovu shvaanju, bio izraz kolektivnih potreba za razgranienjem od ve formirajuih kulturno-nacionalnih idenititeta kod Srba i Hrvata s kojima se Muslimani nisu mogli identificirati.

10

aj 507, CKSKj, II BiH, K. 6., fasc. 1, p. 84.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

103

Iva Lui Ovakav marginalni znaaj kulturnih aspekata muslimanskog nacionalnog identiteta unutar partijskih rasprava, moe se objasniti i injenicom da je slubeni politiki diskurs bio uglavnom determiniran marksistikom ideologijom prema kojoj naciju definiraju ponajvie ekonomski aspekti. Slijedei to shvaanje, avdo Humo je obrazloio da razlog za vienacionalnu fizionomiju Bosne i Hercegovine lei u historijskom toku oslobaanja naroda od turske vlasti koju je on u tom kontekstu poistovjetio sa eksploatatorom:
Vjerovatno da je u jednoj drugoj situaciji, da je ranije Bosna bila osloboena od turske carevine, mogao je da zame jedan proces i formiranje bosanske nacije (!), jer vjerska podjela to nije nacionalna osobina.11

Drugim rijeima, vienacionalni sklop u Bosni i Hercegovini bio je odraz devijacije historijskog toka, koji je, prema marksistikom shvaanju historije, ve predeterminiran mehanikim prijelazom iz jednoga drutvenog poretka u drugi. Historija Bosne i Hercegovine, prema Humi, nije se uklopila u normativno shvaeni tok historije, te je tzv. zakanjelo oslobaanje od tue feudalne vlasti rezultiralo vienacionalnim sklopom unutar Republike. Paralelno s afirmacijom statusa bosansko-hercegovakih Muslimana kao nacije, slijedila je i reevaluacija jugoslavenstva kao kategorije, koja je do tada sluila kao glavna opcija za Muslimane da iskau svoj subjektivitet i time odustanu od hrvatske ili srpske nacionalne opcije. Kako bi se osiguralo mjesto za nacionalnu afirmaciju bh. Muslimana, jugoslavenstvo je, kao njihova dotadanja opcija artikulacije nacionalne posebnosti, redefinirano kao identitet politikog opredjeljenja. Prema zakljucima na sjednici, determinanta jugoslavenstva se ograniavala na zajednicu svih narod samoupravnog socijalistikog drutva, koji bi se dobrovoljno objedinili u duhu potivanja ravnopravnosti. Karabegovi je to u diskusiji pojasnio konstatacijom da bi sadraj jugoslavenstva kao nacionalne kategorije znaio negaciju i lom nacionalnog identiteta pojedinih naroda. unutar teorijske rasprave o kolektivnom identitetu istie se aspekt razgranienja jednog ideniteta u odnosu prema drugom. antropolog Fredrik Barth u ovom kontekstu naglaava meusobna razgraniavanja jednog kolektiva od drugog kao glavni konstituirajui aspekt identiteta. Prema njemu, primarni
11

aj 507, CKSKj, II BiH, K. 6. fasc. 1, p. 65.

104

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

STAVOVI CK SKJ O NACIONALNOM IDENTITETU BOSANSKIH MUSLIMANA/BONJAKA znaaj pri konstrukciji jednoga identiteta ne tvori sadraj tog identiteta nego uspostavljene granice prema kojima se kolektivi ele razlikovati.12 u sluaju bh. Muslimana postojala su dva razliita mehanizma razgraniavanja. Dok su mehanizmi razgraniavanja Muslimana prema Srbima i Hrvatima predstavljani kao odnos nadopunjujue komplementarnosti unutar BiH, razgranienje muslimanske nacionalne kategorije prema jugoslavenstvu odreeno je antagonistikom komplementarnou u smislu meusobnog iskljuivanja. to znai da je proporcionalno afirmaciji identiteta bh. Muslimana slijedila negacija jugoslavenstva kao nacionalne opcije. Iako 17. i 20. sjednica predstvaljaju afirmativni diskurs nacionalnog statusa bh. Muslimana/Bonjaka, meu njima su postojale razliite interpretacije uzroka i oitavanja muslimanskog nacionalnog identiteta, to je u trenutku, kada politiki status te zajednice i slubeno postaje predmetom promiljanja, jo uvijek ocrtavalo neodreen stav lanova Centralnog komiteta BiH. znaajan simptom ovakve ambivalentnosti bila je i injenica da se o Muslimanima govorilo samo u 3. licu plurala (oni-Muslimani). Naime, nitko se iz muslimanskog politikog rukovodstva i kruga intelektualaca nije idenitificirao s njima retorikim instrumentom u 1. licu plurala (mi-Muslimani). jedini, koji je u Muslimanima ve vidio oformljenu naciju i to eksplicitno artikulirao, nije bio nitko iz muslimanskog politikog vodstva, nego politolog joco Marjanovi koji je rekao sljedee:
Naime moja je teza ili moje shvatanje, dopustite ako tako mogu da kaem, da su Muslimani kod nas, u Bosni i Hercegovini, da su oni u procesu konstituisanja, da se konstituiu ne samo to kako mi kaemo sada kao etnika individulnost itd. ili narodi itd. nego nacionalna individualnost.13

Meutim, i pored ovakve vieslojnosti ta dva dokumenta jesu prvi slubeni stav koji je artikuliran unutar bosanskohercegovakog vienacionalnog politikog vodstva prema politikom statusu bh. Muslimana. Paradigma, u okviru argumentacije za nacionalnu afirmaciju Muslimana, bilo je uspostavljanje ravnopravnosti triju naroda u BiH, te njihove komplementarnosti bez koje se nije mogla afirmirati ni sama Republika BiH. Drugim rijeima, u usku
12 13

Barth 1969, str. 38. aj 507, CKSKj, II BiH, K. 6, fasc. 1, p. 152.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

105

Iva Lui povezanost s afirmacijom nacionalnog karaktera bh. Muslimana doveden je i status Republike Bosne i Hercegovine. Iza ovakve retorike ustvari bila je rije o procesu decentralizacije unutar kojeg se funkcija Federacije i pojedinih republika trebala redefinirati u smislu manje nadlenosti Federacije i vee samostalnosti republike kao glavnog nosioca materijalnog i drutvenog razvoja. Konstatacijom da je poloaj BiH neravnopravan u odnosu na druge republike unutar Federacije, to je vodilo osporavanju statusa republike Bosne i Hercegovine, i poistovjeivanjem nacionalnog priznanja bh. Muslimana s jaanjem republikog statusa, moemo zakljuiti da je uvoenje nacionalne kategorije Musliman impliciralo i slabljenje politikog znaaja jugoslavenske Federacije. Iako se na 17. sjednici o statusu bh. Muslimana samo diskutiralo ali ne i izjanjavalo, to e uslijediti nekoliko mjeseci kasnije, na 20. sjednici. u Zakljucima o idejno-politikim zadacima komunista Bosne i Hercegovine u daljnjem ostvarivanju ravnopravnosti naroda i narodnosti i razvijanju meurepublike saradnje na str. 7 stoji:
Praksa je dokazala tetnost raznih oblika pritisaka i insistiranja iz ranijeg perioda da se Muslimani u nacionalnom pogledu opredjeljuju kao Srbi odnosno Hrvati, jer se i ranije pokazivalo, a to i dananja socijalistika praksa potvruje, da su Muslimani poseban narod.

Ovom izjavom CK SK BiH i slubeno je artikulirao afirmaciju bh. Muslimana kao nacije. Meutim, potrebno je istaknuti da je praksa individualizacije Muslimana unutar bh. politikog vodstva bila uoljiva i prije ove slubene artikulacije nacionalnog identiteta kao novog politikog statusa bh. Muslimana. za to svjedoi npr. 12. sjednica CK SK BiH iz 1967, na kojoj se raspravljalo o Deklaraciji i Predlogu od kojih se SK BiH u dokumentima jasno distancirao kao o pojavama nacionalistikog i ovinistikog karaktera. Pri tome je glavni argument za osudu bio osmiljen njihovim politikim posljedicama, ponajprije za multietniku BiH u kojoj ive tri konstitutivna naroda: Srbi, Hrvati i Muslimani. Odatle je jasno da je autohtonost Muslimana u politikom diskursu prihvaena i prije 1968, ali je takva politika percepcija Muslimana postala slubenom tek nakon dogaaja u Hrvatskoj i Srbiji. Iz toga slijedi da polazite treba biti iz jugoslavenskog, a ne samo bosansko-her106 RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

STAVOVI CK SKJ O NACIONALNOM IDENTITETU BOSANSKIH MUSLIMANA/BONJAKA cegovakog politikog konteksta u kojem prisutne nacionalne artikulacije, uz popratno ideoloko preoblikovanje u tom razdoblju i decentralizaciju, kreiraju priliku za standardizaciju ve postojeih stavova lanova partije. u politolokom teorijskom anru dogaaji u susjednim republikama, Srbiji i Hrvatskoj, okarakterizirali bi se kao pruanje politikog konteksta za slubenu deklaraciju nacionalnog identiteta bh. Muslimana ili Political opportunity structure. u funkciji predsjednika CK Cvijetin Mijatovi je upravo na 12. sjednici o hrvatskom i srpskom lingvistikom nacionalizmu izrazio potrebu za jasnijom artikulacijom stava SK BiH o meunacionalnim odnosima u BiH, te o afirmaciji politikog statusa bh. Muslimana kao nacije, to se odnosilo na dogaaje iz 1968. godine.
Drugi moment: Negacija nacionalnog identiteta bh. Muslimana
injenica je da u SK o nacionalnom pitanju i o meunacionalnim odnosima egzistiraju vrlo razliita miljenja, da dosta prostora imaju malograanskanacionalistika shvatanja, to iziskuje i dublje izuavanje ovog problema i daleko konkretniju i smiljeniju akciju u pravcu pune afirmacije marksistikog pogleda.14

Samo nekoliko dana nakon proklamacije bh. Muslimana kao nacije, tj. 29. i 30. svibnja 1968, uslijedila su oitovanja alternativnih stavova glede nacionalne ravnopravnosti, to u ovom radu predstavlja drugi moment negaciju nacionalnog identiteta bh. Muslimana. Rije je o 14. sjednici CK, ali ovaj put, SK Srbije na kojoj se raspravljalo o novoj fazi u politici prema nacionalnom pitanju u kojoj e se i pitanje ravnopravnosti naroda i narodnosti moi postaviti na novi nain.15 Vrlo slino zakljucima 20. sjednice u odnosu na bh. Muslimane, u uvodnim rijeima 14. sjednice konstatirano je da su u ranijoj fazi birokratske snage u praksi naruavale naela nacionalne politike SKj, a posebno su unosile podozrenja prema narodnostima i oteavale politiku nacionalne ravnopravnosti.16 Iako tematski identine koncepcije, sjednice koje su se pojavile gotovo istodobno, ali u dru14 15 16

aj 507, CKSKj, II BiH, K. 5, fasc. 2, sre. 39. etrnaesta sednica Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije, 29. i 30. maj 1968, str. 18. Ibidem, str. 18.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

107

Iva Lui gaijem republikom i nacionalnom kontekstu politikog vodstva, rezultirale su osporavajuim stavovima u pitanju tretiranja nacija, a u tom kontekstu i Muslimana. Dok je u SK BiH rasprava uglavnom voena umjerenom dinamikom bez bitnog osporavanja novog politikog statusa Muslimana u BiH kao nacije, raspravu unutar nacionalno homogenog politikog vodstva Saveza komunista Srbije odreivali su vrlo kontroverzni stavovi prema identitetu Muslimana. Kao to smo vidjeli, za lanove CK SK BiH, uz pluralizam u objanjavanju vienacionalne fizionomije Bosne i Hercegovine, slubena deklaracija o bh. Muslimanima kao naciji, bila je njihovo zajedniko gledite da se tu radi o aktu unapreenja meunacionalne ravnopravnosti ne samo u BiH nego i u jugoslaviji. Ovakva retorika znaila je novu politiku viziju jugoslavije, kojoj se pridavao novi demokratski karakter na osnovi isticanja nacionalne heterogenosti unutar jugoslavije. Meutim, unutar srpskog politikog vodstva nacionalna diferencijacija i stvaranje nove etnike strukture nije jednoglasno prihvaena. Napose su dva lana SK Srbije, a to su bili knjievnik Dobrica osi i povjesniar jovan Marjanovi, ovu inovaciju u etnikoj strukturi locirali u sferi nepoeljnog nacionalizma i ovinizma koji se suprostavlja slobodnom razvoju jugoslovensko-socijalistikoj svesti i oseanjima pripadnosti jugoslovenskoj socijalistikoj zajednici.17 Ovdje je bitno podsjetiti da je SK BiH afirmacijom nacionalnog identiteta Muslimana ujedno negirao jugoslavenski identitet. za Marjanovia su te nove birokratske snage, koje su napustile ideje socijalistikog jugoslavenstva i priznale nacionalni identitet Muslimana, nasilno spreavale razvijanje procesa punog zbliavanja i ujedinjavanja naroda ili njihovih delova, pa je jugoslavija dola u apsurdnu i kominu situaciju, da uporedo sa proklamovanom slobodom samoopredeljenja, ovek nije mogao da se opredeli kao jugosloven, te su mnogi iskreni i asni borci za socijalizam poniavajue tretirani kao ljudi bez narodnosti, jo malo kao nekakva raseljena lica.18
17

18

etrnaesta sednica Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije, 29. i 30. maj 1968, str. 98. Ibidem, str. 97.

108

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

STAVOVI CK SKJ O NACIONALNOM IDENTITETU BOSANSKIH MUSLIMANA/BONJAKA Dakle, razlika u percepciji jednog politikog akta bila je kljuna. Dok su lanovi SK BiH u afirmaciji Muslimana vidjeli borbu protiv nacionalizma i ovinizma koji su pronalazili u susjednim republikama, za pojedine lanove SK Srbije upravo je taj postupak bio nacionalizam i naruavanje jedinstva. Iako se cijela debata u Srbiji najvie odnosila u biti na kosovsko pitanje te nacionalno ralanjivanje drutva u jugoslaviji, diskutanti su zauzimali stav i prema politikom statusu Muslimana. Prema osiu i Marjanoviu proklamacija nacionalnog karaktera Muslimana nije se dogodila zbog toga to ljudi u jugoslaviji ne bi htjeli biti jugoslaveni nego jer je politika elita obraala mnogo vie panje onim elementima prema kojima se razlikujemo i odvajamo u nacionalnom pogledu nego onima koji nas zbliavaju.19 Ovakvi kontrastirajui pogledi odnosili su se i na samu definiciju kategorije Musliman. Dok se rasprava na 17. i 20. sjednici odnosila na Muslimane u Bosni u Hercegovini, rasprava u srpskom vodstvu obuhvaala je sve Muslimane koji ive na podruju Federacije jugoslavije: jedan polemiki aspekt koji se pogotovo zaotrio pri raspravama pred popis 1971. kada se trebala definirati kategorija Musliman u nacionalnom smislu. Bitno je konstatirati da je negacija nacionalne autohtonosti bh. Muslimana bila isto politikog karaktera, te se u njoj dakle vidjelo naruavanje socijalistikog jugoslavenskog zajednitva i istodobno slabljenje Federacije. osieva i Marjanovieva retorika, pored svojih srpskih nacionalistikih elemenata, u biti se istodobno suprotstavljala i konfederalizaciji jugoslavije koja je proizlazila iz priznanja novih nacionalnih zajednica.20 Meutim, i u ovoj diskurzivnoj praksi o kulturolokim specifinostima Muslimana, odnosno u datom kontekstu o manjku njihovih partikularnih obiljeja, ni ovdje se nije raspravljalo. Ipak, ovakvim su se stavovima ubrzo u polemici suprotstavili Milo Mini i Petar Stamboli, osuujui osia i Marjanovia kao srpske nacionaliste. u svojim protuargumentima Stamboli je istaknuo sudjelovanje bh. Muslimana (Bonjaka) u partizanima kao i injenicu da su dali 45 narodnih heroja, to je dovoljan razlog za promjenu njihovog statusa u novoj strukturi jugoslavije. Opet se, dakle, nije argumentiralo nekim kulturolokim znaajkama zajedni19 20

Ibidem, str. 97. jovi 2003, str. 187.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

109

Iva Lui ce, ve konkretnim politikim doprinosima u revoluciji na osnovi ega se, prema marksistikim kriterijima, odreivalo priznavanje nacionalne posebnosti.
Trei moment: Konfesionalna artikulacija muslimanskog identiteta

jasniji stav glede kulturnih znaajki Muslimana i potrebe za njihovom jaom artikulacijom naveden je u jednom anonimnom dokumentu koji tvori trei moment u artikulaciji kolektivnog identiteta Muslimana, ovaj put kao konfesionalnog. taj do sada nepoznati dokument, u formi anonimnog pisma, nosi naslov Kako Muslimani SFRj gledaju na meunacionalne odnose. Drugu titu i CK SKj21, a koji su napisali Muslimani, lanovi Saveza komunista. Dokument datira iz 1968, a poslan je iz zagreba. unutar ovog diskursa anonimnosti artikulirali su se interesi lanova SK ponajprije kao Muslimana vjernika iz cijele jugoslavije. time se priznanje nacije samo unutar Bosne i Hercegovine nije smatralo krucijalnim locusom identiteta. Naime, prema logici naracije ovog dokumenta, primarno obiljeje kategorije Musliman je konfesionalno umjesto nacionalnog iji se radijus reprezentativnosti proiruje na cijelu Federaciju a ne samo na SR BiH. to se istie i u samom pismu, uz napomenu da je napisano u ime Muslimana, turaka i iptara, dakle grupe iji je zajedniki imenitelj konfesija.22 Glavni tenor teksta je ugroenost Muslimana od tzv. pravoslavnog hegemonizma koji se pripisuje SK Makednije, Srbije, Crne Gore:
Oekivalo se da e CK nakon brijonske sjednice poeti energinije tretirati pitanje Muslimana u BiH, Sandaku i CG, kao ostalih muslimanskih nacionalnosti u jugoslaviji. Meutim kada se sve temeljito i realno analizira dolazi se do uvjerenja da se u osnovnom svi postupci dravnih i partijskih organa u najvie sluajeva svode na deklarativne izjave kojima je cilj da se umiri javno miljenje muslimanskih etnikih grupa u jugoslaviji.23

za razliku od slubene politike retorike, unutar koje se naglaavao poetak nove ere demokratizacije i oslobaanja od nacionalnog ugnjetavanja nakon Osmog kongresa SKj (1964) i etvrtog plenuma (1966), anonimni autori pi21 22 23

aBH Dokument je pronaen u arhivu Bosne i Hercegovine ali bez ikakve signature. Ibidem, str. 1. Ibidem, str. 1.

110

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

STAVOVI CK SKJ O NACIONALNOM IDENTITETU BOSANSKIH MUSLIMANA/BONJAKA sma interpretiraju ove dogaaje kao isto deklarativnog javnog karaktera bez substancijalnih politikih konsekvenci. Osim toga artikulirajui kolektivne identitete na osnovi konfesije kao determinirajueg faktora, stav o ugroenosti Muslimana u jugoslaviji objanjavao se ugroavanjem od strane tzv. pravoslavno-kranske hegemonije:
Dobija se slika jednog neprekidnog i upornog frontalnog jurianja svetosavsko-pravoslavnog ovinizma, na ovim podrujima na muslimanski ivalj, bez obzira kakvog su nacionalnog porijekla.24

za anonimne autore Muslimane, koji su istodobno bili i lanovi SK, u anonimnom diskursu primarni kriterij pri dihotomiji politikih strana jest religija u kojoj se sintetiziraju nacionalno izdiferencirane zajednice. Centralizam kao glavni uzrok ugroenosti, ponajprije Republike Bosne i Hercegovine i Muslimana, u ovom dokumentu substituirao je argument o politikoj, gospodarskoj i kulturnoj ugroenosti svih Muslimana u jugoslaviji od strane jednog mnogo ireg religijskog pravoslavnog ovinizma. Ovakav diskurs naracije i koncipiranja kolektivnog identiteta stajao je u suprotnosti s oficijelnom retorikom lanova CK SK BiH, koji su nacionalnim priznanjem bosansko-hercegovakih Muslimana postulirali za jednu sekularnu nacionalnu kategoriju s jasnim geografskim ogranienjem na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Iza kvalitativno drugaijeg okvira argumentacije, tj. definicije kolektiva u anonimnom pismu, krili su se i kvalitativno drugaiji politiki postulati. Nepravda se ovdje nije objanjavala marksistikom ideologijom kao rezultat ekonomske nerazvijenosti Bosne i Hercegovine, nego se na nju gledalo kao oblik kulturolokog ugnjetavanja unutar kojeg bi se zatakavale historijske injenice o Muslimanima kao rtvama:
O tome ko je sruio Sarajevsku Baariju, muslimanska groblja, damije i niz drugih spomenika islamske kulture nigdje ni rijei niti u tampi niti na partijskim sastancima. [] zato su u Sarajevu iz Muzeja Revolucije uklonjena sva dokumenta koja govore o etnikim zvjerstvima nad muslimanskim stanovnitvom?25

24 25

Ibidem, str. 11. Ibidem, str. 5.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

111

Iva Lui za razliku od slubenih dokumenata CK ovdje se navodi potreba za jasnom artikulacijom kulturne specifinosti Muslimana u BiH, koja se identificira manje u revolucionarnoj aktivnosti nego u mnogo dubljoj prolosti srednjovjekovnog bogumilstva koje je ve tada bilo garant autohtonosti BiH izmeu nasrtaja Rimskog i Bizantskog carstva:
jedan poseban oblik ugnjetavanja Muslimana u BiH jeste i to to se na sve mogue naine pokuava sprijeiti i onemoguiti nauno objanjavanje historije BiH, a posebno onih historijskih okolnosti pod kojima su dananji Muslimani preli na islam. Muslimanima u BiH savreno je jasno kako i pod kakvim historijskim uslovima je dolo di [sic] islamizacije BiH, a jasno im je i to zato se ne eli iznijeti stvarna istina o ovom historijskom dogaaju. BiH je uvijek bila jabuka razdora izmeu velikosrpskog hegemonizma i hrvatskog nacionalizma, jer su i jedni i drugi polagali nekakvo historijsko pravo na tu teritoriju. Ovaj se problem povlai od vremena razkola izmeu istone i zapadne crkve, isti je imao najtee reperkusije na teritoriji BiH, gdje su se najee sudarali interesi istine [sic] i zapadne crkve. u tome svjetlu treba pozmatrati i pojavu manihejaca (bogomila) u BiH, koji su zbog svojih religioznih stavova bili veoma opasni i za istonu i za zapadnu crkvu, naroito na teritoriji BiH. [] ali prelaz manihejaca na islama [sic] je problem koji bi lanovi CK SKj morali da poznaju ako ele da prema BiH vode jednu zaista potenu politiku. Nama, Muslimanima taj problem je poznat. Razumijeti pojavu manihejaca u BiH, kao i uzroke njihovog prelaska na islam, znai razumjet dananju politiku situaciju u BiH, tj. razumijeti zato srpski i hrvatski nacionalizam, koji su snano optereeni religioznom svijeu, polau pravo na BiH, ak i u dananjim uslovima. Veliko [sic] veina komunista ne poznaju ovaj problem, niti ele da ga znaju.26

Prema ovakvom gledanju, nepoeljna bosanska i muslimanska realnost aspiracija od strane srpskog i hrvatskog nacionalizma jest produetak jedne duge linerne historijske tradicije aspiracija. logikom naracije kontinuiteta, danas su upravo kao nasljednici bogumila Muslimani garant jedinstva SR BiH ija pozicija se predstavlja kao jabuka razdora izmeu SR Hrvatske i SR Srbije. autori pisma time nude jednu alternativnu naraciju za identitet Muslimana u kojoj bi se ovoj zajednici priznale kulturoloke karakteristike kao jezik, nacionalna historija, knjievnost etc, dakle sve ono to se u slubenom
26

Ibidem, str. 6.

112

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

STAVOVI CK SKJ O NACIONALNOM IDENTITETU BOSANSKIH MUSLIMANA/BONJAKA politikom diskursu nije iscrpno diskutiralo niti institucionalno podravalo. Vezano za aspekt historije u pismu se trai nova historijska konceptualizacija kao simboliki kapital muslimanske zajednice unutar koje bi se otomanski period re-evaluirao idealizirajuim diskursom. Ovdje je bitno prisjetiti se da je avdo Humo na 17. sjednici eksplicitno referirao na Otomansko carstvo kao na stranog eksploatatora u Bosni i Hercegovini. Meutim, autori pisma glede osmanskog perioda tvrde sljedee:
Kada je u pitanju turska okupacija u BiH onda se stvari gledaju samo crnobijelo. tano onako kako je to oduvijek gledala istina [sic] i rimska crkva. Sva historijska dokumenta, koja o turskoj okupaciji drugaije govore, potpuno se ignoriraju.27

to su anonimni autori u biti htjeli postii ovim pismom? Ovakvom konstrukcijom kolektivnog muslimanskog identiteta, koji je naglaavao federalni opseg reprezentativnosti Muslimana, zahtijevala se kompletna administrativna i politika rekonstrukcija Federacije. Politiko rjeenje navedenog ugnjetavanja bilo bi administrativno pripajanje Sandaka Bosni i Hercegovini, da Sarajevo postane glavni grad Federacije jugoslavije kao i neovisnost autonomnih provincija Kosova i Vojvodine. translokacija politikog centra iz Beograda u multietniko Sarajevo je, prema autorima, obeavala ne samo slom srpske hegemonije nego i vojno-strateko poboljanje Federacije u sluaju napada na jugoslaviju.28 Realizacijom tih zahtjeva autori su se nadali ravnopravnijoj poziciji svih Muslimana vjernika unutar jugoslavije u kojoj bi se i njima pridavalo dovoljno prostora ne samo za politiku nego i kulturnu autohtonost. za kraj trebamo navesti da je Centralni komitet nakon ovog pisma tajno odluio da se ispita rasprostranjenost ovog dokumenta u javnim diskusijama. u sluaju njegove vee rairenosti trebao se angairati jedan od poznatih muslimanskih lanova Komiteta koji bi napisao degradirajui i negirajui lanak o tom pismu. Meutim, nikada se nita nije objavilo na temu tog pisma u javnosti. Niti se moe ita rei o autorima tog pisma odnosno o stupnju reprezentativnosti tog dokumenta o stajalitima lanova Centralnog komiteta.
27 28

Ibidem, str. 10. Ibidem, str. 14.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

113

Iva Lui za otkrivanje tih aspekata novi izvori privatnog karaktera, kao npr. pisma ili dnevnici pojedinih lanova Centralnog komiteta iz toga vremena, mogli bi pruiti neki uvid. No, do tada taj dokument ostaje samo kao dokaz jednog od mnogih stavova lanova Centralnog komiteta prema (nacionalnom) identitetu Muslimana.
Zakljune rijei

to moemo zakljuiti iz ovih dokumenata? Sva tri dokumenta napisali su lanovi Saveza komunista 1968. i oni predstavljaju razliite politike implikacije (nacionalne) kategorije Musliman. tri razliita gledita, koja su se artikulirala unutar triju razliitih politikih i geografskih konteksta, postulirala su ujedno i tri razliite politike konstelacije jugoslavije koje se odreenom retorikom htjelo uspostaviti. Kroz prizmu tih triju momenata iz 1968. pokuali smo pokazati kompleksnost i vieslojnost nacionalne politike Saveza komunista. Pokazao se najprije politiki teren pluralizma kompetitivnih interpretacija o identitetu bh. Muslimana iz kojih su takoer proizilazile i pluralizam argumentacija i naracija o identitetu spomenute grupe. time postaje jasno da, iako je politika elita bila ta koja je inicirala nacionalni diskurs unutar politike retorike krajem 1960-ih u socijalistikoj jugoslaviji, partija nije imala sveobuhvatnu kontrolu nad politikim postulatima koji su se artikulirali u ime nacije. Drugim rijeima, pored normativnog diskursa u kojem su prevladavali ekonomski faktori kao odrednice nastanka jedne nacije, pojavili su se unutar nacionalne retorike i alternativni (kulturoloki) diskursi. Glede pojedinih aktera, i tu moemo ralaniti pluralizam motivacija doseui od ekonomskog pragmatizma do osobnog kulturoloki inspiriranog uvjerenja u esencijalno postojanje nacije. Iz tog proizlazi da bi se ubudue, umjesto o jednom nacionalnom idenititetu Muslimana i jednoj nacionalnoj politici unutar Saveza komunista, trebalo raspravljati o identitetima Muslimana (fenomenoloki pluralizam nacionalnih identiteta i nacionalnih naracija) kao i politikama/stavovima lanova SK. No, ovaj ambivalentan aspekt nacije nije karakteristian samo za nacionalni identitet Muslimana/Bonjaka ve je imanentan svakom nacionalnom identitetu.

114

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

STAVOVI CK SKJ O NACIONALNOM IDENTITETU BOSANSKIH MUSLIMANA/BONJAKA


BIBLIOGRAFIJA: Izvori:
arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo (aBH) Signatura ne postoji: arhivska graa Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine arhiv jugoslavije/Srbije i Crne Gore, Beograd (aj) aj 507, arhivska graa iz perioda socijalistike jugoslavije etrnaesta sednica Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije, 29. i 30. maj 1968. Beograd: Kultura, 1968.

Sekundarna literatura:
1. 2. 3. 4. 5. Barth, Fredrik. Introduction. u: Ethnic Groups and Boundaries. The Social Organization of Culture Difference, edited by Fredrik Barth, 1-38. Bergen, Oslo, london: George allen & unwin, 1969. Burg, Steven. Conflict and Cohesion in Socialist Yugoslavia: Political Decision Making since 1966. Princeton, New jersey: Princeton university Press, 1984. jovi, Dejan. jugoslavija Drava koja je odumrla: uspon, kriza i pad etvrte jugoslavije. zagreb, Beograd: Prometej u Samizdatu B92, 2003b. lui, Iva. Drugovi Muslimani i bonjatvo. ta je Centralini komitet SK BiH govorio o Muslimanima? u BH Dani br. 652, 68-71, 2008. Shoup, Paul. Communism and the Yugoslav National Question. New York, london: Columbia university Press, 1968.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

115

Xavier Bougarel

OD MUSLIMANA DO BONJAKA: PITANJE NACIONALNOG IMENA BOSANSKIH MUSLIMANA


Slubeno priznanje muslimanske nacije 1960-tih privuklo je panju mnogih naunika specijalista za nacionalizam.1 Distinkcija koja je tada uspostavljena izmeu Muslimana u nacionalnom znaenju te rijei (sa velikim M) i muslimana u religijskom znaenju (malo m) otkriva ambivalentnost ovog nacionalnog konstrukta i sve promjene identifikacije koje je on mogao donijeti. Neki su bili ak ironini u pogledu mogunosti da se deklariraju kao nemuslimanski Muslimani. tri decenije kasnije, zamjena nacionalnog imena Musliman imenom Bonjak nije uklonila sve dvosmislenosti vezane za nacionalni identitet bosanskog muslimanskog stanovnitva. Kao prvo, trebalo je napraviti distinkciju izmeu Bosanaca, tj. svih stanovnika Bosne i Hercegovine, i Bonjaka, ranije Muslimana, dinstinkciju koja i sama moe dovesti do raznih namjernih ili nenamjernih zabuna. Kako bi se razumio znaaj nedavne promjene nacionalnog imena, prvo je potrebno razmotriti transformacije identiteta bosanskih Muslimana izmeu 1878. godine (kraj osmanskog perioda) i 1991. (raspada komunistike jugoslavije). Ova historijska perspektiva e nam omoguiti da bolje shvatimo ta je to to je uistinu bitno u vezi sa promjenom nacionalne identifikacije koja se desila tokom nedavnog rata u Bosni i Hercegovini.

Vidjeti, naprimjer, Ernest GEllNER, Nations and Nationalims, Oxford: Blackwell, 1983, str. 71-72; antony SMItH, The Ethnic Origins of Nations, Oxford: Blackwell, 1986, str. 23.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

117

Xavier Bougarel
Od neo-mileta do muslimanske nacije

Sluaj Bosne i Hercegovine, ije je stanovnitvo podijeljeno izmeu tri glavne zajednice, dobra je ilustracija neadekvatnosti koja moe postojati izmeu dravnih teritorija i nacionalnih identiteta a koja je karakteristina za cijeli region Balkana. Ova situacija je rezultat tranzicije iz osmanskog imperijalnog poretka, ije konstitutivne vjerske zajednice tzv. mileti nisu imali teritorijalnu bazu, ka modernom evropskom poretku zasnovanom na nacionalnim zajednicama koje svoj politiki suverenitet ostvaruju u okviru granica svojih nacionalnih drava. u izvjesnom smislu, raspad bive jugoslavije nije nita drugo do jo jedna faza u dugoj tranziciji iz jednog politikog poretka u drugi.2 Da bi se shvatile transformacije identiteta bosanskih Muslimana, meutim, potrebno je uzeti u obzir neke historijske specifinosti Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina je jedna od najstarijih i najstabilnijih teritorijalnih jedinica junoslavenskog podruja. Meutim, ta trajnost nije rezultat kontinuiteta izmeu srednjovjekovnog Bosanskog kraljevstva i sadanje drave Bosne i Hercegovine, ve inkorporiranja Bosne i Hercegovine u vee politike tvorevine: osmanska Bosna je postala prvo pokrajina austro-ugarskog carstva 1878. godine te, potom, 1918. godine, administrativna jedinica Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Druga specifinost Bosne i Hercegovine je to to je ona mjesto na kojem se susreu dva suprotstavljena nacionalizma. Od 19. stoljea nadalje, srpski i hrvatski nacionalisti tvrde da je Bosna i Hercegovina njihova a da su svi njeni stanovnici Srbi ili Hrvati. Kasnije, nakon to su se bosanski pravoslavci poeli identificirati kao Srbi a bosanski katolici kao Hrvati, samo je bosanski muslimanski ivalj ostao predmet suprotstavljenih nacionalnih tenji za prisvajanjem.3 Ova konfrontacija izmeu srpskih i hrvatskih nacionalista predstavljala je prijetnju za samo postojanje Bosne i Hercegovine, ali je davala i manevarski prostor politikim voama bosanskih Muslimana; u austrougarskom i meuratnom periodu, njihov stav karakterizira privrenost
2

Vidjeti, izmeu ostalog, Wolfgang BEHSCHNItt, Nationalismus bei Serben und Kroaten 1830-1914, Mnchen: Oldenbourg, 1980.

Vidjeti, naprimjer, Karen BaRKEY / Mark VON HaGEN (eds.), After Empire. Multiethnic Societies and Nation-Building, Boulder : Westview, 1997.

118

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

OD MUSLIMANA DO BONJAKA: PITANJE NACIONALNOG IMENA BOSANSKIH MUSLIMANA dravnim vlastima, ali i stalno mijenjanje saveznitva sa srpskim i hrvatskim politikim snagama. u tim okolnostima i u tom kontekstu treba razmatrati promjene i dileme u pogledu nacionalne identifikacije bosanskih Muslimana. Na kraju osmanskog perioda, bosanski Muslimani su se u Bosni i Hercegovini predstavljali kao turci, a kao Bonjaci u ostatku Osmanskog carstva. Ono to nam danas izgleda kao paradoks zapravo je logina konsekvenca osmanskog politikog sistema, u kojem ovi termini nisu imali nacionalno znaenje koje e stei kasnije. u osmanskom periodu, biti turin znailo je biti musliman i uivati bolji drutveni status nego to su ga uivali Grci, tj. pravoslavci, i latini, tj. katolici. termin Bonjak, s druge strane, odnosio se samo na regionalno porijeklo, te je bio nain da se uspostavi dinstinkcija u odnosu na anadolski ruralni ivalj, turkue, koji su govorili turski. ali nove realnosti postosmanskog perioda otvorile su pitanje naina identifikacije. Nakon 1878. godine, izjasniti se kao turin znailo je vezati svoju sudbinu sa sudbinom Osmanskog carstva, te time ugroziti vlastito pravo da se ostanu Bosni i Hercegovini. u samom Osmanskom carstvu, termin turin je progresivno gubio svoje vjersko i dobijao etniko i nacionalno znaenje. Istovremeno, kako bi se suprotstavila utjecaju srpskog i hrvatskog nacionalizma, austrougarska uprava je nastojala promovirati bonjaki nacionalni identitet koji obuhvata sve vjerske zajednice Bosne i Hercegovine i oslanja se na zajedniki bosanski jezik.4 Meutim, ovaj pojam bonjatva odbacile su ne samo srpska i hrvatska zajednica, ve i velika veina bosanskih Muslimana: dok je muslimanska inteligencija, koja je tad bila u nastajanju, sa entuzijazmom prihvaala tu ideju, tradicionalne bosanske muslimanske elite su bile sklonije zadravanju religijskih granica naslijeenih iz osmanskog perioda. Na poetku 20. stoljea, austrougarske vlasti su odustale od svog projekta bonjatva i priznale postojanje nekoliko razliitih zajednica u Bosni Hercegovini, pri emu je njihov zajedniki jezik nazvan srpsko-hrvatski. Bosansko-muslimanski intelektualci su se poeli identificirati kao Hrvati ili Srbi, ali se velika veina bosansko-muslimanskog ivlja uzdrala od bilo kakve nacionalne identifikacije. taj nedostatak nacionalne identifikacije meu bosanskim Muslimanima ilustrira njihovu tekou da nau vlastito mjesto
4

Vidjeti, izmeu ostalog, tomislav KRaljaI, Kallajev reim u Bosni i Hercegovini (1882-1903), Sarajevo: Veselin Maslea, 1987.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

119

Xavier Bougarel meu nacionalnim kategorijama koje su sve vie dominirale politikim ivotom junoslavenskih naroda. Godine 1909., meutim, islamskim vjerskim institucijama je data velika autonomija. ta vjerska autonomija pretvorila je zajednicu bosanskih Muslimana u svojevrsni neo-milet pri emu su za privrenost nemuslimanskoj zajednici zauzvrat dobili zatitu vjerskih prava.5 Istovremeno, sve ea upotreba imena Musliman naglaavala je to povlaenje bosanskih Muslimana u okvire religijskog identiteta i institucija kao i odustajanje od bilo kakvog vlastitog nacionalnog projekta. Nakon stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine, ova nesposobnost ili nespremnost da prerastu u naciju dovela je bosansko-muslimansku zajednicu do kljune krize identiteta. Ekonomsko propadanje tradicionalnih muslimanskih elita i zaotravanje srpsko-hrvatskog konflikta progresivno su suavali manevarski prostor voa jugoslavenske muslimanske organizacije (jMO). Godine 1930, guenje autonomije islamskih vjerskih institucija slabi institucionalnu osnovu neo-mileta. Devet godina kasnije, 1939. godine, podjela Bosne i Hercegovine izmeu Srbije i Banovine Hrvatske otkriva politiku nemo ili ak nepostojanje bosansko-muslimanske zajednice. Naime, Bosna i Hercegovina je bila podijeljena prema prostom naelu: regije u kojima su Srbi bili brojniji od Hrvata pripale su Srbiji, a one gdje su Hrvati bili brojniji od Srba pripale su Hrvatskoj. u toj podjeli, poricano je politiko, ak i fiziko postojanje bosanskih Muslimana. Stoga je logino da 1930-te i 1940-te godine predstavljaju period politikih nereda za bosansko-muslimansku zajednicu. Komunistike i panislamistike ideje razvijaju se meu muslimanskom mladei, na to ukazuje stvaranje panislamistike omladinske organizacije Mladi Muslimani.6 Muslimanski intelektualci odbijaju svoju raniju nacionalnu identifikaciju kao Hrvati i Srbi te ponovno otkrivaju ideju bonjatva, ali tu identifikaciju svode samo na zajednicu bosanskih Muslimana. Ovu ideju neo-bonjatva preuzima Pokret za autonomiju Bosne i

Vidjeti, izmeu ostalog, Nusret EHI, Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, Sarajevo: Svjetlost, 1980; Robert DONIa, Islam under the Double Eagle. The Muslims of Bosnia and Herzegovina 1878-1914, New York: Columbia university Press, 1981.
6

Vidjeti, izmeu ostalog, Sead tRHulj, Mladi Muslimani, zagreb: Globus, 1990.

120

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

OD MUSLIMANA DO BONJAKA: PITANJE NACIONALNOG IMENA BOSANSKIH MUSLIMANA Hercegovine koji se protivio podjeli Bosne i Hercegovine te okuplja kljune politike i vjerske voe bosanskomuslimanske zajednice.7 Pokret za autonomiju Bosne i Hercegovine se moe opisati kao svojevrsni protonacionalizam, u smislu da bosanske Muslimane vezuje za jedan specifini nacionalni identitet i nacionalnu teritoriju. ali ovaj pokret je brzo postao rtva vlastitih kontradikcija. Nakon ukljuivanja Bosne i Hercegovine u Nezavisnu Dravu Hrvatsku (NDH) 1941. godine, ovaj pokret nastoji postii stvaranje Bosanske pokrajine direktno povezane sa treim rajhom, te time podrava stvaranje SS-ovske Handar divizije.8 tavie, ovaj pokret, koji je nastao u znak protesta protiv podjele Bosne i Hercegovine, na kraju e podrati jedan drugi projekt podjele jer je Bosanska pokrajina, koju se nadao da e stvoriti, bila liena zapadne i Istone Hercegovine, a preseljenje stanovnitva se predvialo s ciljem homogeniziranja te nove teritorijalne jedinice.9 Ovaj potpuni preokret u ciljevima Pokreta za autonomiju Bosne i Hercegovine pokazuje da su se politike voe zajednice bosanskih Muslimana, im su se pokuale uvrstiti u nacionalne kategorije koje su dominirale junoslavenskim podrujem, suoile sa gotovo nerjeivom dilemom suprotstavljanja nacionalnog suvereniteta zajednice bosanskih Muslimana teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine. ta tenzija izmeu muslimanskog suvereniteta i bosanske teritorije je, u izvjesnom smislu, temeljna dilema koja stoji iza Muslimanskog pitanja u Bosni i Hercegovini. Dok se Pokret za autonomiju Bosne i Hercegovine naao u zamci vlastitih kontradikcija, partizanski pokret pod vodstvom josipa Broza tita uspio
7

Vidjeti Enver REDI, Muslimansko autonomatvo i 13. SS divizija, Sarajevo: Svjetlost, 1987. Videti Rasim HuREM, Pokuaj nekih graanskih muslimanskih politiara da Bosnu i Hercegovinu izdvoje iz okvira Nezavisne Drave Hrvatske, Godinjak drutva istoriara Bosne i Hercegovine, tom XVI, 1965, str. 191-220; Rasim HuREM, Koncepcije nekih muslimanskih graanskih politiara o poloaju Bosne i Hercegovine u vremenu od sredine 1943. do kraja 1944. godine, Prilozi Instituta za istoriju radnikog pokreta, tom IV, br. 4 (1968), str. 533-548.
9

Vidjeti, izmeu ostalog, Dana BEGI, akcije muslimanskih graanskih politiara poslije skuptinskih izbora 1935. godine, Godinjak drutva istoriara Bosne i Hercegovine, tom XVI, 1965, str. 173-189.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

121

Xavier Bougarel je zadobiti podrku bosanskomuslimanskog stanovnitva obeanjem da e ponovno uspostaviti Bosnu i Hercegovinu kao zasebnu teritorijalnu jedinicu, proglaavanjem pune ravnopravnosti svih Srba, Muslimana i Hrvata,10 i stvaranjem takozvanih muslimanskih brigada u kojima su potovana osnovna naela islama. Po okonanju rata, Bosna i Hercegovina je doista postala jedna od konstitutivnih republika nove jugoslavije, ali Komunistika partija nije priznala specifini identitet bosanskih Muslimana ve je, nacionalizacijom vakufa, guenjem erijatskih sudova i zatvaranjem svih vjerskih kola osim Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, ukinula neo-milet. ta situacija je stvorila politiki vakum koji se odraavao u injenici da se, na popisu stanovnitva 1948. i 1953. godine, oko 90 % bosanskih Muslimana izjasnilo kao neopredijeljeni. tokom 1960-tih, uslijed decentralizacije jugoslavenskog politikog sistema i jaanja novih bosanskomuslimanskih elita do kojeg je dovela komunistika modernizacija, bosanski Muslimani doivljavaju proces nacionalne afirmacije. tako 17. maja 1968. godine, Savez komunista Bosne i Hercegovine izjavljuje da je praksa je pokazala tetnost raznih oblika pritisaka i insistiranja iz ranijeg perioda da se Muslimani u nacionalnom pogledu opredjeljuju kao Srbi odnosno kao Hrvati, jer se i ranije pokazalo, a to i dananja socijalistika praksa potvruje da su Muslimani poseban narod.11 est godina kasnije, unato nespremnosti nekih srpskih i hrvatskih komunista, muslimanska nacija je uvedena u novi jugoslavenski ustav kao esta konstitutivna nacija jugoslavije. Slubeno priznavanje muslimanske nacije i s tim povezani proces nacionalne afirmacije, kao to je promocija knjievnosti i historije vezane za zajednicu bosanskih Muslimana, predstavljaju, naravno, kljuni preokret u njihovoj politikoj povijesti. ali to nije okonalo temeljnu dilemu muslimanskog pitanja. Naprimjer, prednost data imenu Musliman umjesto nacionalnog imena Bonjak odraavala je pojavu koja je bila nairoko prisutna
10

11

Rezolucija prvog zasjedanja Pokrajinskog antifaistikog vijea narodnog osloboenja Bosne i Hercegovine (zaVNOBiH), 25. i 26. novembra 1943, Mrkonji Grad, citirano u Vlado azINOVI: Bosna i Hercegovina u dravnoj zajednici jugoslovenskih naroda. u: Istina o Bosni i Hercegovini injenice iz istorije BiH, Sarajevo: altermedia, 1991, str. 76. zakljuci 20. sjednice Centralnog komitetat Saveza komunista Bosne i Hercegovine, citirano u atif PuRIVatRa, Nacionalni i politiki razvitak Muslimana, Sarajevo: Svjetlost, 1969, str. 30.

122

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

OD MUSLIMANA DO BONJAKA: PITANJE NACIONALNOG IMENA BOSANSKIH MUSLIMANA od kraja 19. stoljea, ali je bila i rezultat volje Saveza komunista da se Bosna i Hercegovina ne identificira sa jednom od njene tri konstitutivne nacije. Bosanski Muslimani su stoga bili jedina konstitutivna nacija jugoslavije koja nije bila direktno identificirana sa jednom od konstitutivnih federalnih republika. tavie, oni su bili jedina nacija koja nije imala svoje vlastite nacionalne institucije: akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, naprimjer, koja bi okupljala muslimanske, srpske i hrvatske intelektualce, nije mogla biti smatrana nacionalnom institucijom kao to je to bio sluaj u Srbiji sa Srpskom akademijom nauka i umetnosti. Ovu nepotpunost nacionalne afirmacije Muslimana pratilo je nekoliko dvosmislenosti. unato uspostavljenoj distinkciji izmeu rijei Musliman u nacionalnom znaenju i musliman u religijskom znaenju, i unato nastojanjima nekih bosanskomuslimanskih intelektualaca da umanje znaaj islama za muslimanski nacionalni identitet, neke su dvosmislenosti bile neizbjene. Husein ozo, jedan od lidera Islamske zajednice, bio je potpuno svjestan te injenice kada je, 1970. godine, izjavio da od sad pojam musliman vie ne oznaava samo pripadnika islamske vjere, nego i pripadnika muslimanskog naroda, bez obzira na to da li je ovaj pripadnik vjernik ili ne. () inilo bi se da tu islam gubi. Stoji kao nepobitno, da se u tom sluaju formalno rije musliman najvie otuila i udaljila od islama. A ipak nije tako. Ja bih rekao, da se ovdje prije radi o vraanju nego otuivanju. Malo m ne gubi ve dobiva. Veliko M ga jo vie jaa i uvruje. () Mi smo svjesni da malo m predstavlja osnovu za veliko M, bez ega bi ono znailo prazno ime, frazu bez sadraja.12 ustvari, Islamska zajednica se brzo pretvara u svojevrsnu zamjenu za nacionalnu instituciju bosanskih Muslimana, kao to to pokazuje obnova islamske vjerske tampe ili otvaranje novih damija u brojnim muslimanskim selima. upravo ta sredinja uloga islama u iskazivanju muslimanskog nacionalnog identiteta objanjava kako je bosanska panislamistika struja, koja se reaktivirala tokom 1960-tih u okviru Islamske zajednice te bila predmet represije komunistikih vlasti 1983. godine,13 uspjela

Husein OzO, Islam i Musliman, Glasnik Vrhovnog islamskog starjeinstva u SFRJ, tom XXXIII, br. 5-6 (maj-juni 1970), str. 201-206, ovdje str. 205.
13

12

Vidjeti, izmeu ostalog, abid PRGuDa, Sarajevski proces. Suenje muslimanskim intelektualcima 1983 g., Sarajevo: a. Prguda, 1990.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

123

Xavier Bougarel preuzeti vodstvo u nacionalnoj mobilizaciji bosanskomuslimanskog stanovnitva poetkom 1990-tih.

SDA i temeljna dilema muslimanskog pitanja


Stranka demokratske akcije (SDa) je osnovana 26. maja 1990. godine. alija Izetbegovi, jedan od panislamistikih aktivista osuenih na zatvorsku kaznu 1983. godine, izabran je za predsjednika stranke. u nekoliko mjeseci ova partija je uspjela okupiti razne struje muslimanske nacije kao i brojne klijentistike mree koje organiziraju zajednicu bosanskih muslimana na lokalnom nivou. Na opim izborima, organiziranim u Bosni i Hercegovini 18. novembra 1990. godine, SDa je osvojila 30,4 % glasova (tj. oko 70 % muslimanskih glasova). Nekoliko sedmica kasnije, SDa je ula u koaliciju sa Srpskom demokratskom strankom (SDS) i Hrvatskom demokratskom zajednicom (HDz), a alija Izetbegovi je imenovan za predsjednika Predsjednitva Republike Bosne i Hercegovine. Prvobitno se utjecaj panislamistike struje na SDa odraavao kroz injenicu da je ova politika partija teila predstavljati cijeli muslimanski povijesno-kulturni krug (u religijskom znaenju te rijei) jugoslavije, te stoga osigurati politiko jedinstvo ummeta (zajednice vjernika) u jugoslaviji. ali stvaranje albanskih, turskih i romskih politikih partija okonalo je ove panislamistike ambicije SDa, koja uspijeva izvriti odluujui utjecaj samo u Bosni i Hercegovini i Sandaku. Ova promjena fokusa SDa na muslimansku naciju ila je glatko, barem u Bosni i Hercegovini.14 Meutim, definicija muslimanskog nacionalnog identiteta je bila daleko kontroverznija, te je izazvala otvorenu krizu unutar SDa. Neki politiki emigranti, poput adila zulfikarpaia, i sekularni intelektualci, poput Muhameda Filipovia, zagovarali su usvajanje nacionalnog imena Bonjak. ali ovi zagovornici neobonjatva naili su na suprotstavljanje panislamistike struje, iji su predstavnici smatrali kako ime Bonjaknikada nije smjeralo obuhvatiti sve ono to smjera muslimanstvo, te da ne postoji ime [osim Musliman] koje bi tako jasno odrazilo posebnost muslimanske zajednice (odnosno muslimanskog naroda) a istodobno u sebi nosilo i uvalo
14

u Makedoniji je SDa doivjela podjelu na panislamistiku SDa -Islamski put i etniku SDa.

124

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

OD MUSLIMANA DO BONJAKA: PITANJE NACIONALNOG IMENA BOSANSKIH MUSLIMANA uzajamnost s duhovnom srijedom i duhovnim izvorom na osnovi kojeg taj narod osigurava svoju budunost i razumijeva svoju prolost.15 u ovom konfliktu, panislamistika struja je uivala ne samo podrku lidera Islamske zajednice, koja je smatrala da islam treba staviti u samo sredite muslimanskog nacionalnog identiteta, ve i bivih komunistikih intelektualaca koji su strahovali da bi usvajanje nacionalnog imena Bonjak ugrozilo krhku ravnoteu izmeu konstitutivnih nacija Bosne i Hercegovine. Openitije govorei, ini se da je nacionalno ime Musliman bilo duboko ukorijenjeno meu bosanskim stanovnitvom: prema anketi javnog mnijenja provedenoj 1990. godine, samo 1,8 % bosanskih graana je bilo sklono imenu Bonjak za bosanske Muslimane, a 17,0 % je bilo za to da ono oznaava sve stanovnike Bosne i Hercegovine.16 Mogue je, meutim, da ova prva unutarnja kriza SDa ilustrira sposobnost panislamistike struje da kontrolira tu stranku i utjee na redefiniranje muslimanskog nacionalnog identiteta: u septembru 1990. godine, SDa je velikom veinom glasova odluila izbaciti iz svojih redova zagovornike neobonjatva. Oni su stvorili Muslimansku bonjaku organizaciju (MBO) koja je osvojila samo 1,1 % glasova na izborima 18. novembra 1990. Voe SDa odbacile su nacionalno ime Bonjak, ali su ipak eljeli dovesti do kraja nacionalnu afirmaciju zapoetu tokom 1960-tih. Stoga su aktivno podravali stvaranje muslimanskih nacionalnih institucija, bilo u sferi kulture sa kulturnim drutvom Preporod ili u politikoj sferi sa Muslimanskim nacionalnim vijeem Sandaka (maj 1991) ili Vijeem nacionalne odbrane (juni 1991). u to vrijeme, meutim, glavna preokupacija voa SDa bila je kako definirati stav prema jugoslavenskoj krizi: liavajui Bosnu i Hercegovinu jednog ireg institucionalnog okvira, raspad jugoslavije je zaotrio tenziju izmeu politikog suvereniteta muslimanske nacije i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine.

15 Rusmir MaHMutEHajI, Bonjaci i/ili Muslimani ?, u atif PuRIVatRa / Mustafa IMaMOVI / Rusmir MaHMutEHajI, Muslimani i bonjatvo, Sarajevo: Biblioteka Kljuanin, 1991, str. 77 i 98. 16 Vidjeti Graani BiH o meunacionalnim odnosima, Sveske Instituta za prouavanje meunacionalnih odnosa, tom VIII, br. 28-29 (1990), str. 253-330, ovdje str. 299.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

125

Xavier Bougarel Na prvi pogled, voe SDa su ini se reproducirale strategije jMO, iskazujui svoju pripadnost dravi i nastojei se pozicionirati izmeu Srba i Hrvata: do juna 1991. godine, SDa se izjanjavala u prilog ouvanju jugoslavenske zajednice i izbjegavala zauzimati stav o institucionalnim kontroverzama izmeu Srbije i Hrvatske. ali ova prividna slinost izmeu SDa i jMO je u velikoj mjeri varljiva. u meuratnom periodu, jMO je odustala od politikog suvereniteta zajednice bosanskih Muslimana. SDa, upravo suprotno, stalno je stavljala naglasak na suverenitet muslimanske nacije. Slino, strateki prioriteti jMO-a su bili ouvanje autonomije islamskih vjerskih institucija i Bosne i Hercegovine kao zasebne teritorijalne jedinice. SDa je, sa svoje strane, pokuavala postii politiki suverenitet muslimanske nacije a istovremeno ouvati teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, mada se inilo da je implicitno spremna rtvovati ovo drugo u korist prvog. Naravno, voe SDa nikad nisu prestale tvrditi da brane teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. ali, u stvarnosti, njihovi strateki izbori su bili mnogo ambivalentniji. tako je, naprimjer, SDa zagovarala principe graanstva i teritorijalnog integriteta u Bosni i Hercegovini, ali u oktobru 1991. godine organizirala plebiscit o politikoj i teritorijalnoj autonomiji Sandaka, sa pravom da se ujedini sa jednom od suverenih republika [jugoslavije].17 Nakon to su Slovenija i Hrvatska stekle nezavisnost, Muslimanska bonjaka organizacija (MBO) je u avgustu 1991. objavila historijski srpsko-muslimanski sporazum i time implicitno razmijenila ouvanje Bosne i Hercegovine u krnjoj jugoslaviji za srpsko odricanje od bilo kakvog projekta podjele. SDa tada odbacuje ideju krnje jugoslavije u kojoj e Srbi bili narod broj jedan, a Muslimani narod broj dva.18 u toj implicitnoj dilemi izmeu muslimanskog suvereniteta i bosanskog teritorijalnog integriteta, nije izvjesno da je SDa doista bila partija koja je reproducirala strateke izbore bive jMO. Izbijanje rata u Bosni i Hercegovini u aprilu 1992. uinilo je jo oiglednijim ambivalentnosti u stavovima vodstva SDa. Izjanjavali su se protiv prakse etnikog ienja, to predstavlja veliku razliku u odnosu na voe SDS-a i
17

Fahira FEjzI, tronoac pada kad je na dvije noge, Muslimanski glas, tom II, br. 15 (2. avgust 1991), str. 2.

18

Glasaki list za plebiscit odran 25. oktobra 1991, reproduciran u dnevnom listu Borba (25. oktobar 1991).

126

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

OD MUSLIMANA DO BONJAKA: PITANJE NACIONALNOG IMENA BOSANSKIH MUSLIMANA HDz-a, ali su to protivljenje etnikom ienju iskazivali ne u smislu ljudskih prava, ve pozivajui se na Kuran, prema kojem muslimani imaju dunost zatititi narod Knjige (ahl-al-Kitab). Stoga je njihova vizija Bosne i Hercegovine bila manje zasnovana na ideji zajednikog dravljanstva nego na ideji suivota tri zasebne vjerske i nacionalne zajednice. Slino, SDa je pozvala predstavnike graanskih (nenacionalistikih) partija da uu u bosansko Predsjednitvo, ali nije prekinula koaliciju u vlasti sa HDz-om. Meutim, najbolja ilustracija dilema i implicitnih izbora koje su inile voe SDa je vjerovatno njihov stav prema raznim mirovnim planovima. u januaru 1993, meunarodni medijatori Cyrus Vance i David Owen predloili su podjelu Bosne i Hercegovine na deset pokrajina (tri muslimanske, tri srpske, tri hrvatske i jednu neutralnu oko Sarajeva). SDa je odbila ovaj mirovni plan kao neprihvatljivi udar na teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. est mjeseci kasnije, meutim, kad su David Owen i Thorvald Stoltenberg predloili transformaciju Bosne i Hercegovine u uniju tri etnike republike, SDa se s tim principom saglasila. takav stav nije bio samo konsekvenca dramatine vojne i humanitarne situacije nakon izbijanja borbi izmeu Muslimana i Hrvata, ve i odraz tenje nekih lidera SDa za stvaranjem muslimanskog entiteta u okviru Bosne i Hercegovine. Nasuprot onom to se najee govori, u sukobu izmeu Fikreta abdia i glavnih lidera SDa nije se radilo o principijelnom odnosu prema podjeli Bosne i Hercegovine, ve o praktinim rjeenjima te podjele. Najbolja ilustracija te realnosti je injenica da su, u septembru 1993. godine, alija Izetbegovi i Momilo Krajinik zakljuili sporazum u kojem stoji da Republika Srpska moe napustiti uniju republika Bosne i Hercegovine tri godine nakon potpisivanja mirovnog sporazuma. u februaru 1994, dok su Sjedinjene Drave zagovarale stvaranje bonjako-hrvatske federacije, nekoliko lanova Parlamenta iz SDa, koji su izgleda, uivali podrku alije Izetbegovia, predloili su bosanskom Parlamentu da proglasi Bosansku republiku kao nezavisnu demokratsku dravu bonjakog (muslimanskog) naroda. Srbi i Hrvati u toj dravi imaju poloaj [nacionalnih] manjina i uivaju sva prava po vaeim meunarodnim zakonima i konvencijama19 Dakle, SDa se borila i za politiki suverenitet
Izjava lana Parlamenta Muhameda Kupusovia 7. februara 1994, reproducirana u listu Ljiljan, tom III, br. 57 (16. februar 1994), str. 5.
19

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

127

Xavier Bougarel bonjake nacije i za teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, ali su, kada su bili direktno suoeni sa temeljnom dilemom muslimanskog pitanja, njeni glavni lideri pokazivali tendenciju prikloniti se prvom izboru na tetu drugog. taj primat koji je davan politikom suverenitetu bonjake nacije je vjerovatno najvanija konsekvenca utjecaja koju je na SDa u cjelini vrila njena panislamistika struja. Daleko od toga, meutim, da je ovaj implicitni izbor lidera SDa bio jednoglasno prihvaen od bosanskih Muslimana. u februaru 1994, projektu Bosanske Republike suprotstavile su se graanske partije, to je izazvalo ozbiljne tenzije unutar SDa i udruenja poput Preporoda, te su njegovi zagovornici od njega na koncu odustali. u toj situaciji je Washingtonski sporazum kojim je stvorena bonjako-hrvatska federacija, 18. marta 1994. za SDa predstavljao ne samo diplomatsku i vojnu nunost, ve i politiki izlaz. Naravno, taj sporazum je nametnuo ozbiljna ogranienja politikom suverenitetu bonjake nacije i nije ukinuo de facto podjelu Bosne i Hercegovine. Isto vai i za Daytonski sporazum, potpisan 14. decembra 1995. godine, koji je potvrdio teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, ali legalizirao postojanje Republike Srpske. Meutim, dvosmislenosti samih tih sporazuma su omoguile SDa da prikrije svoje vlastite kontradikcije i promovira ideju postepene reintegracije Bosne i Hercegovine.
Preimenovanje muslimanske nacije i nacionalizacija islama

Dok je teritorijalna reintegracija Bosne i Hercegovine bila i dalje daleka i neizvjesna perspektiva, politiki suverenitet muslimanske nacije ostvaren je na vrlo praktian nain tokom rata. Na dan 27. septembra 1993. godine, glavni politiki, kulturni i vjerski predstavnici muslimanske nacije okupili su se na Bonjakom saboru. Nakon to je odbio Owen-Stoltenbergov mirovni plan, Bonjaki sabor je odluio da naem narodu vratimo njegovo povijesno i narodno ime Bonjaci, da se na taj nain vrsto veemo za nau zemlju Bosnu i njenu dravnopravnu tradiciju, za na bosanski jezik i sveukupnom duhovnom tradicijom nae povijesti.20 te dvije odluke Bonjakog sabora bile su jasan izraz politikog suvereniteta, upuen meunarodnoj zajednici, ali i samoj mu20

Rezolucija Bonjakog sabora odranog 27. septembra 1993, reproducirana u listu Ljiljan, tom II, br. 38 (6. oktobar 1993), str. 4.

128

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

OD MUSLIMANA DO BONJAKA: PITANJE NACIONALNOG IMENA BOSANSKIH MUSLIMANA slimanskoj naciji. to se tie nacionalnog imena Bonjak, on je simbolizirao podizanje bosanskih Muslimana na status politike i suverene nacije. Kako je s ponosom napisao list ljiljan, Muslimani su iz rata izali kao Bonjaci. () Muslimani su u najteim moguim uslovima uspjeli ovrsnuti u narod, sa definiranom nacionalnom svijeu. () Muslimani su u dehennemskim uslovima stvorili ono po emu jedan narod jeste: svoju dravu, svoju vojsku, svoju islamsku zajednicu, svoje nacionalne institucije.21 Manje od tri godine nakon to je iz svojih redova izbacila zagovornike neo-bonjatva, SDa je, ini se, ovim prisvojila njihovu tezu. ali stvarnost je kompleksnija od toga. Predstavnici panislamistike struje nevoljko su odustali od nacionalnog imena Musliman i to su uinili dijelom iz vanjskopolitikih razloga. Demaludin lati, urednika ljiljana, s gorinom zapaa da ko u Evropi nema nacionalno ime, onda ne moe imati ni dravu, a odustajanje od nacionalnog imena Musliman naziva tuni rastanak: Da, mi moramo biti Bonjaci, to to zbilja nacionalno jesmo, ako mislimo opstati u vlastitoj dravi! A budunost? Zar nee doi vrijeme postnacionalizma, kada e iva vjera a ne mrtva nacija odreivati na ivot? Ovaj Baeskija, musliman iz BiH (), vjeruje da takva budunost dolazi i da e se nai potomci ponovo, kao i stotine drugih islamskih naroda u svijetu, vratiti svojoj sudbini i sutini sadranoj u nazivu: Bosanski Musliman22 tavie, usvajanje nacionalnog imena Bonjak manje je zakanjela pobjeda prvih zagovornika neobonjatva, a vie rezultat promjene stava intelektualaca koji su ranije bili lanovi Saveza komunista, poput atifa Purivatre ili alije Isakovia, ili onih koji su bili bliski panislamistikoj struji, kao to je Rusmir Mahmutehaji. Svi su oni u usvajanju nacionalnog imena Bonjak vidjeli jaanje veze koja postoji izmeu muslimanske nacije i Bosne i Hercegovine u periodu kada su neki predstavnici pan-islamistike struje postavljali pitanje te veze jer su i dalje imali na umu mogunost stvaranja muslimanskog entiteta. Ovo je osobito bio razlog to je Rusmir Mahmutehaji, koji se protivio neo-bonjatvu 1990. godine, tri godine kasnije postao jedan od njegozilhad KljuaNIN, Bonjaci su narod zreo za svoju dravu, Ljiljan, tom II, br. 63 (30. mart 1994), str. 8. Demaludin latI, jedan tuni rastanak, Ljiljan, tom II, br. 39 (13. oktobar 1993), str. 29.
22 21

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

129

Xavier Bougarel vih najeih zagovornika. u tim okolnostima, i zagovornici neobonjatva i predstavnici panislamistike struje tvrde da ne znaju da li se nacionalno ime Musliman pojavilo tokom 1960-ih ili krajem 19. stoljea, i da li je to ime ugrozilo ili zatitilo nacionalni identitet bosanskih Muslimana. u tim polemikama, mnogi intelektualci koji su bili lanovi Saveza komunista kritizirali su nacionalno ime koje su sami promovirali tri decenije ranije. Isti ti intelektualci, okupljeni oko kulturnog drutva Preporod i Vijea Kongresa bosanskomuslimanskih intelektualaca, odigrali su vanu ulogu u formuliranju novog nacionalnog identiteta povezanog sa nacionalnim imenom Bonjak. Naprimjer, kodifikacija bosanskog jezika povjerena je Komisiji koju je predvodio Senahid Halilovi. Slino, pisanje novih udbenika bosanskog jezika, knjievnosti, historije i geografije je dosta esto povjeravano intelektualcima koji su nekad bili u Savezu komunista. S tog stanovita, kulturne aktivnosti koje su uslijedile nakon usvajanja nacionalnog imena Bonjak bile su samo nastavak nacionalne afirmacije iz komunistikog perioda. Meutim, dvosmislenosti koje su vezane za muslimanski nacionalni identitet nisu nestale, kako to ilustrira pitanje jezika. S obzirom na raznolikost regionalnih a ne etnikih dijalekata u Bosni i Hercegovini, bonjaki lingvisti su imali izvjesnih tekoa u definiranju specifinosti bosanskog jezika, izuzme li se ponovno otkrivanje turcizama ili uvoenje hrvatskih neologizama. Bosanske vlasti, sa svoje strane, pitale su se da li postoje tri razliita jezika u Bosni i Hercegovini ili samo jedan zajedniki sa tri razliita naziva. Predsjednitvo Republike Bosne i Hercegovine je 29. avgusta 1993., na prijedlog Vlade Republike Bosne i Hercegovine, donijelo uredbu sa zakonskom snagom o nazivu jezika u slubenoj upotrebi u Republici Bosni i Hercegovini za vrijeme ratnog stanja, prema kojoj je u Republici Bosni i Hercegovini u slubenoj upotrebi [je] standardni knjievni jezik ijekavskog izgovora njenih konstitutivnih naroda koji se imenuje jednim od tri naziva: bosanski, srpski, hrvatski.23 Mada predstavnici panislamistikih struja nisu igrali kljunu ulogu u usvajanju nacionalnog imena Bonjak, oni su ipak uspjeli utjecati na preoblikovanje bonjakog nacionalnog identiteta. Kao prvo, insistirali su na injenici da se ime Bonjak primjenjuje jedino na bosanske muslimane, te
23

Milan IPKa, Standardni jezik i nacionalni odnosi u Bosni i Hercegovini (1850-2000). Dokumenti. Sarajevo: Institut za jezik, 2001, str. 248.

130

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

OD MUSLIMANA DO BONJAKA: PITANJE NACIONALNOG IMENA BOSANSKIH MUSLIMANA su stoga nekad koristili i termin Bonjaci-muslimani. Pored toga, oni su islam smatrali najvanijom crtom tog novog bonjakog nacionalnog identiteta. Prema reis-ul-ulemi Mustafi Ceriu, mi bez islama, bez islamske civilizacije, bez islamske kulture nismo niko i nita.24 Hilmo Neimarlija, druga vodea linost Islamske zajednice, pokuao je preciznije definirati odnos izmeu islama i bonjakog nacionalnog identiteta na jednoj konferenciji u zagrebu, u aprilu 1994. zapaajui kako mi smo se vratili naem [nacionalnom] imenu, on smatra da, inei to, mi smo otklonili prostor za jednu lanu dvojbu (), a to je pitanje odnosa vjerskog i nacionalnog kod Bonjaka. () Tim se pitanjem zapravo stavljalo nas kao naciju i narod u pitanje, pa je ono glasilo: Bonjaci ili Muslimani, ili Bosanski Muslimani, vjerska zajednica ili nacija, vjera ili nacija? Ovim naim vraanjem [nacionalnom] imenu otklanja se mogunost zlorabljenja jednog pitanja na nain umjetne i naturene dileme. Prema Hilmi Neimarliji, Bonjaci su muslimani. Po tradiciji, po kulturi, po vjeri svojih predaka, po vjeri preteno najveeg dijela Bonjaka kojima unutarnje i intimno i vlastitom praksom svjedoi. Bonjaci su muslimani na nain na koji su Hrvati katolici. () Mi naprosto vie ne dozvolimo bilo kome, a ponajmanje sebi samima dilemu () jer je nae nacionalno bie, na nacionalni identitet odredio islam ne kao vjera nego kao jedna od tri velike ili visoke ili svjetske kulture.25 tokom 1960-tih, intelektualci povezani sa Savezom komunista pokuali su istovremeno promovirati nacionalno ime Musliman i umanjiti ulogu islama u muslimanskom nacionalnom identitetu. tri decenije kasnije, predstavnici pan-islamistike struje nastojali su staviti islam u samu sr bonjakog nacionalnog identiteta. taj potpuni obrt pokazuje kako je panislamistika struja imala odluujui utjecaj na preoblikovanje bonjakog nacionalnog identiteta, ali nije vladala svim njegovim konsekvencama te je ostala u zamci nekih krupnih kontradikcija. Stvaranje Islamske zajednice koja obuhvata sve muslimane koji ive u Republici Bosni i Hercegovini kao i sve Bosanske Muslimane koji privremeno ili trajno ive u inozemstvu26 treba uzeti u obzir u tom kon24 25

Mustafa CERI, Islam ovdje i sada, Sarajevo: Press centar aRBiH, 1994, str. 15.

Hilmo NEIMaRlIja, Bonjaci su muslimani, Behar, tom III, br. 74 (15. juni 1994), str. 32.
26

Izjava Obnoviteljskog sabora Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, reproducirana u listu

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

131

Xavier Bougarel tekstu. Paradoksalno je ipak da su u aprilu 1993. godine upravo predstavnici panislamistike struje bili ti koji su odbacili posljednjeg jugoslavenskog reisul-ulemu jakuba Selimoskog i doveli do raspada Islamske zajednice jugoslavije, unato protestima nekih lanova bosanske uleme i islamskih vjerskih voa Makedonije, Kosova i Crne Gore. za predstavnike panislamistike struje, politiki suverenitet bonjake nacije implicirao je stvaranje vlastitih vjerskih institucija, ime je njihova panislamistika ideologija jo jednom popustila pred isto nacionalistikim stavovima i potezima. Openitije govorei, volja za reislamizacijom bonjakog nacionalnog identiteta rezultirala je nacionalizacijom islama koja je utjecala ne samo na vjerske institucije, ve i na vjerske simbole i prakse. Predstavnici panislamistike struje priznali su da su odbacili ideju bosanskog islama, Mustafa Ceri govori o islamu u Bosni,27 a list ljiljan iskazuje indignaciju nad injenicom da to je neki Bonjak udaljeniji od izvornih kuransko-sunetskih naela, tim se njegova muslimanska verzija forsira kao bosanski i sve bosanskiji islam.28 Ipak, tokom rata u Bosni i Hercegovini, mnogi islamski obredi i simboli pokazuju tendenciju gubljenja vjerskog znaenja a dobijanja patriotskog. Kult ehida (muenika na allahovom putu) vjerovatno je najbolji primjer te nacionalizacije islama. tokom rata poginuli borci sve su ee proglaavani ehidima; u isto vrijeme, meutim, ova je rije izgubila svoje vjersko znaenje a vjerski obredi vezani uz nju nisu uvijek obavljani.29
Zakljuak: Bonjaka nacija bez nacionalne strategije?

Kljuna istaknuta crta politike historije bosanskih Muslimana je injenica da su se oni organizirali kao neo-milet na kraju 19. stoljea, prije no to
Ljiljan, tom II, br. 19 (10. maj 1993), str. 23.
27 28

Mustafa CERI, Islam u Bosni, Sarajevo: VKBI, 1994.

Hadem HajDaREVI, Bosanski islam, Ljiljan, tom III, br. 74 (15. juni 1994), str. 32. Vidjeti Xavier BOuGaREl, Death and the Nationalist: Martyrdom, War Memory and Veteran Identity among Bosnian Muslims, u Xavier BOuGaREl / Elissa HElMS / Ger DuIjzINGS (urednici), The New Bosnian Mosaic: Identities, Memories and Moral Claims in a Post-War Society, aldershot: ashgate, 2007, str. 167-191.
29

132

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

OD MUSLIMANA DO BONJAKA: PITANJE NACIONALNOG IMENA BOSANSKIH MUSLIMANA su postali nacija, tek u drugoj polovini 20. stoljea. Ova specifinost objanjava upotrebu imena Musliman od kraja 19. do kraja 20. stoljea, kao i ulogu zamjenske nacionalne institucije koju su esto igrale islamske vjerske institucije. u tim okolnostima, priznanje muslimanske nacije 1960-tih godina i uz to povezani proces nacionalne afirmacije predstavlja vaan preokret: tokom komunistikog perioda, bosanski Muslimani nisu dobili novo ime, ali su stekli novi politiki status. Komunistiki period je bio i period kada su ponovno otkrivene i promovirane historija i kulturna batina bosanskih Muslimana. zamjena nacionalnog imena Musliman nacionalnim imenom Bonjak na Bonjakom saboru u septembru 1993. godine bila je logian rezultat dugog historijskog procesa koji je vodio od muslimanskog neo-mileta do bonjake politike nacije. injenica da je do te promjene dolo dok su muslimansku naciju vodili predstavnici panislamistike struje podvlai zamrenu i esto paradoksalnu prirodu tog procesa. Ovo usvajanje nacionalnog imena Bonjak nije okonalo temeljnu dilemu muslimanskog pitanja, koja, od kraja 19. stoljea, suprotstavlja muslimanski politiki suverenitet bosanskom teritorijalnom integritetu. Konsekvence etnikog ienja u smislu ljudskih gubitaka i institucionalni okvir uspostavljen Daytonskim sporazumom 1995. godine tu dilemu ine jo bolnijom, ali oslobaaju bonjake politike voe obaveze iznalaenja sutinskog odgovora na tu historijsku dilemu. u septembru 1993. godine, Bonjaki sabor se pokuao suoiti sa tom dilemom, ali je uspio samo da postigne minimalni konsenzus oko Owen-Stoltenbergovog mirovnog plana. Od tada, ini se da je nestalo sposobnosti, ak i spremnosti bonjakih politikih voa da iznau trajnu i koherentnu vezu izmeu ta dva pojma u kontekstu muslimanskog pitanja ili, da upotrijebimo savremeniju terminologiju, bonjakog pitanja. Meutim, s obzirom na nacionalni sastav bosanskog stanovnitva i geopolitiku situaciju Bosne i Hercegovine, puna afirmacija bonjake nacije kao politike nacije ovisi o njenoj sposobnosti da odgovori na to pitanje.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

133

Xavier Bougarel
Literatura
1. 2. 3. 4. 5. Vlado azINOVI: Bosna i Hercegovina u dravnoj zajednici jugoslovenskih naroda. u: Istina o Bosni i Hercegovini injenice iz istorije BiH, Sarajevo: altermedia, 1991 Karen BaRKEY / Mark VON HaGEN (eds.), After Empire. Multiethnic Societies and Nation-Building, Boulder : Westview, 1997. Dana BEGI, akcije muslimanskih graanskih politiara poslije skuptinskih izbora 1935. godine, Godinjak drutva istoriara Bosne i Hercegovine, tom XVI, 1965, str. 173189. Wolfgang BEHSCHNItt, Nationalismus bei Serben und Kroaten 1830-1914, Mnchen: Oldenbourg, 1980. Xavier BOuGaREl, Death and the Nationalist: Martyrdom, War Memory and Veteran Identity among Bosnian Muslims, u Xavier BOuGaREl / Elissa HElMS / Ger DuIjzINGS (urednici), The New Bosnian Mosaic: Identities, Memories and Moral Claims in a Post-War Society, aldershot: ashgate, 2007, str. 167-191. Mustafa CERI, Islam ovdje i sada, Sarajevo: Press centar aRBiH, 1994 Mustafa CERI, Islam u Bosni, Sarajevo: VKBI, 1994. Robert DONIa, Islam under the Double Eagle. The Muslims of Bosnia and Herzegovina 1878-1914, New York: Columbia university Press, 1981. Husein OzO, Islam i Musliman, Glasnik Vrhovnog islamskog starjeinstva u SFRJ, tom XXXIII, br. 5-6 (maj-juni 1970), str. 201-206. Fahira FEjzI, tronoac pada kad je na dvije noge, Muslimanski glas, tom II, br. 15 (2. avgust 1991) Ernest GEllNER, Nations and Nationalims, Oxford: Blackwell, 1983. Hadem HajDaREVI, Bosanski islam, Ljiljan, tom III, br. 74 (15. juni 1994), str. 32. Rasim HuREM, Pokuaj nekih graanskih muslimanskih politiara da Bosnu i Hercegovinu izdvoje iz okvira Nezavisne Drave Hrvatske, Godinjak drutva istoriara Bosne i Hercegovine, tom XVI, 1965, str. 191-220; Rasim HuREM, Koncepcije nekih muslimanskih graanskih politiara o poloaju Bosne i Hercegovine u vremenu od sredine 1943. do kraja 1944. godine, Prilozi Instituta za istoriju radnikog pokreta, tom IV, br. 4 (1968), str. 533-548. Mustafa IMaMOVI / Rusmir MaHMutEHajI, Muslimani i bonjatvo, Sarajevo: Biblioteka Kljuanin, 1991.

6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13.

14.

15. 16. zilhad KljuaNIN, Bonjaci su narod zreo za svoju dravu, Ljiljan, tom II, br. 63 (30. mart 1994), str. 8. 17. tomislav KRaljaI, Kallajev reim u Bosni i Hercegovini (1882-1903), Sarajevo: Veselin Maslea, 1987.

134

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

OD MUSLIMANA DO BONJAKA: PITANJE NACIONALNOG IMENA BOSANSKIH MUSLIMANA


18. Demaludin latI, jedan tuni rastanak, Ljiljan, tom II, br. 39 (13. oktobar 1993), str. 29. 19. Rusmir MaHMutEHajI, Bonjaci i/ili Muslimani ?, u atif PuRIVatRa / 20. Graani BiH o meunacionalnim odnosima, Sveske Instituta za prouavanje meunacionalnih odnosa, tom VIII, br. 28-29 (1990), str. 253-330 21. Hilmo NEIMaRlIja, Bonjaci su muslimani, Behar, tom III, br. 74 (15. juni 1994), str. 32. 22. abid PRGuDa, Sarajevski proces. Suenje muslimanskim intelektualcima 1983 g., Sarajevo: a. Prguda, 1990. 23. atif PuRIVatRa, Nacionalni i politiki razvitak Muslimana, Sarajevo: Svjetlost, 1969. 24. Enver REDI, Muslimansko autonomatvo i 13. SS divizija, Sarajevo: Svjetlost, 1987. 25. Rezolucija Bonjakog sabora odranog 27. septembra 1993, reproducirana u listu Ljiljan, tom II, br. 38 (6. oktobar 1993), str. 4. 26. antony SMItH, The Ethnic Origins of Nations, Oxford: Blackwell, 1986. 27. Nusret EHI, Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, Sarajevo: Svjetlost, 1980. 28. Milan IPKa, Standardni jezik i nacionalni odnosi u Bosni i Hercegovini (1850-2000). Dokumenti. Sarajevo: Institut za jezik, 2001. 29. Sead tRHulj, Mladi Muslimani, zagreb: Globus, 1990.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

135

Admir Mulaosmanovi

NACIONALNI IDENTITET U KONTEKSTU IzRAENOG REGIONALNOG IDENTITETA I POLITIKIH POTRESA U BIHAKOJ KRAJINI
1

Uvod

Etnogeneza junoslavenskih i balkanskih naroda dobrim dijelom znanstveno je valorizirana, ali je u javnom mnijenju, i dalje, vrlo maglovita. tome je najvie doprinijelo nastojanje da se znanstvena slika saglasi s mitskim i epskim predodbama. zbog toga i danas, kada se govori o nacionalnom identitetu bilo kojeg od junoslavenskih naroda, napose Bonjaka, postoje polemike iskre i ne znanstveni diskurs. Mitovi, legende i, dakako, romantiarska historiografija koji govore o ovom problemu stoje, mada ne nuno, u opreci sa znanou. Epske osjeajnosti glede etnogeneze zadobivale su nadmo nad znanstvenim slikama inei ih injenicama drugoga reda. Nije to, svakako, odlika samo i iskljuivo balkanskih naroda. Moe se tvrditi da je imaginarno/ intuitivno, koje je potom ohrabrivalo romantiarsko/inventivno, opa matrica koja djeluje u svim drutvima i meu svim narodima koji su prolazili ili tek prolaze procese vlastite izgradnje u modernu naciju. Slino je, naravno, i sa
Istraivanje za ovaj lanak je dio dva znanstvena projekta: New and ambiguous NationBuilding in South-Eastern Europe" koji je zajedno koordiniran od Osteuropa-Instituta Fu-Berlina i Odsjeka za jugoistonoevropsku istoriju univerziteta u Grazu i financiran od Volkswagen-fondacije i austrijskog znanstvenog Fonda (FWF). za vie informacije o ovom projektu vidi http://www.oei.fu-berlin.de/en/projekte/nation-building/index.html, te projekta Nacionalni identitet Bonjak 1945-2008, koji se realizira u Institutu za istoriju u Sarajevu i finansiran je od strane Kantonalnog ministarstva obrazovanja i nauke Sarajevo.
1

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

137

Admir Mulaosmanovi Bonjacima, i bez obzira koliko njihov razvoj u modernu naciju bio specifian i/ili dvojben mogu se nai neke ope zakonitosti koje su i na njih djelovale. u drugoj polovini osamdesetih godina 20. stoljea poeo je raspad osamdesetak godina stare zajednike drave junih Slavena. taj proces sa sobom je nosio i nestanak drutveno ekonomskog sistema, jugoslavenskog socijalizma, koji je u ovoj zemlji izgraivan nakon 1945. godine pod okriljem komunista i Komunistike partije (KPj/SKj). Mnogi su skloni tvrdnji kako je, zapravo, smrt josipa Broza tita (1980.) dogaaj koji je oznaio poetak disolucije zajednike drave. Bilo to tano ili ne ovakav stav sadri teorijski znaajnu taku za razmatranje historije i historijskih procesa. to je pitanje snage i moi dogaaja/linosti, odnosno, pitanje utjecaja nekog dogaaja/linosti na tokove historije. O tome u i ja voditi rauna u ovome radu. Krajem istih osamdesetih, u jugoslaviji su se dogaaji nizali kao na traci. Mnogi od njih su imali znaajne posljedice, kako na stanje u dravi tako i na drutva2 koja su imala direktnu povezanost s nekim od njih. Mnogi, pak, procesi (drutveni i privredni razvoj i napredak, ukljuivanje u ire drutvene tokove ili ekonomsko integriranje, nastanak jedinstvenog polja kulture) naprasno su zaustavljeni. u Bihakoj se krajini, koja je predmet moga interesovanja, to desilo otvaranjem afere agrokromerc viestruko znaajne za ovo podruje jer je proizvela nekoliko sudbonosnih obrata. afera agrokomerc je, kako na simbolikoj tako i na praktinoj, ivotnoj, ravni znaila kraj modernizacije i procesa koji su s tim u vezi. Prekinuto je otvaranje krajikog drutva, prema ondanjim socrealistikim stremljenjima, koje je poelo od sredine ezdesetih godina. Onemoguen je i razvoj komunikacija, ne samo saobraajnih, ve prevashodno drutvene komunikacije i razmjene, kao dio procesa modernizacije (Veler: 2002, 57). likvidacija Bihake banke koja se dogodila zbog mjenine afere u koju je upleten agrokomerc, najznaajnije regionalne finansijske institucije, to najzornije svjedoi jer su ekonomski i privredni tokovi skoro u potpunosti zaustavljeni. Finansijska nesigurnost, odlika ovoga podruja kroz prethodna stoljea, i neto to je u
Mnoinu koristim jer smatram da u jugoslaviji i/ili Bosni i Hercegovini nije postojalo jednoobrazno drutvo, naravno niti u okviru nacionalnih korpusa, ve je rije o postojanju heterogenih grupa koje se mogu opisati putem njihovih naglaenih regionalnih obiljeja (Krajinik, umadinac, Dalmatinac i dr). tek ove zajednice, uvjetno reeno, mogu se promatrati kao one koje imaju visok stepen drutvenog grupiranja.
2

138

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

NACIONALNI IDENTITET U KONTEKSTU IzRAENOG REGIONALNOG IDENTITETA I POLITIKIH POTRESA... svijesti stanovnitva predstavljalo dojueranju svakodnevnicu koja se ne bi trebala vratiti, ponovo je kucala na vrata. Proces koji je imao veliki znaaj, a po nekim teoretiarima, je vezan za modernizacijski tok je i sekularizacija3 drutva (Boneta, Banovac: 2007). u Bihakoj je krajini sekularizacija drutva bila vidljiva i ranije ali je tek ukljuivanjem ovoga kraja u privredno ekonomske tokove BiH (SFRj) to postajalo izraenije i znaajnije. Socijalistiko samoupravljanje je, zapravo, osvajalo stanovnike Bihake krajine pa je i sekularizacija drutva imala pozitivne rezultate. Stoga je bitno napraviti uvid u ovaj proces koji se odigravao u Krajini s pozicije izgradnje muslimanske nacije tokom sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljea i problema koji su iskrsavali.
Krajiki identitet

Krajiko drutvo, kao izrazito tradicionalno, nije bilo podlono promjenama kao neke druge teritorijalne i/ili drutvene cjeline, u kojima su ivjeli Bonjaci. to vai, naravno, i za period osmanske vladavine kada je ovo drutvo doivjelo svoje utemeljenje i dobilo karakteristike koje se za njega veu.4 Nain ivota ljudi na ovome podruju, unato ivim migracionim procesima, stoljeima je bio nepromijenjen i kao takav je okamenio osnovne drutvene odnose. Odnosi kao takvi, prenoeni su s generacije na generaciju i predodreivali djelovanje pojedinca i njegovu drutvenu ulogu. Veliki znaaj u prenoenju tih odnosa, vrijednosti i mentaliteta uope, imala je krajika epika. Sauvano sjeanje koje je utjecalo na visok stepen identifikacije, ime se nisu mogli podiiti ostali Bonjaci, u Cazinskoj krajini se treba zahvaliti upravo ovoj knjievnoj, narodnoj, pjesnikoj formi. Putem nje Krajinik je bivao svjestan svoga identiteta, pripadnosti ali i odnosa prema
u prilog tvrdnji kako je sekularizacija drutva igrala znaajnu ulogu ide i jedan detalj o poziciji narodne nonje u novim drutvenim okolnostima. ta nonja, koja je potvrivala i jako svjedoila o religijskoj pripadnosti odreene osobe, bila je predmetom drutvene stigmatizacije. Iako se radi o bizarnom sluaju njime se potvruje elja kreatora drutvenih kretanja da stare forme identifikacije, i sva znaenja koja sobom nose, prikau kao anahrona i nazadna, te da promoviraju druga, moderna i popularna. Kulturna revolucija koja je trebala promijeniti krajikog ovjeka bila je na djelu (Vidi: Bievi: 1993, 34).
4 3

Odlike su ratoborno, vjeri odano i siromano stanovnitvo.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

139

Admir Mulaosmanovi drugima kao i odnosa drugih prema njemu. akademik Muhamed Filipovi je to plastino objasnio na sljedei nain:
tako je ovo stanovnitvo koje je bilo porijeklom iz like, Dalmacije, zadarskog zalea... bilo koncentrisano na malom prostoru, gusto naseljeno i u specifinim uvjetima ivota. to stanovnitvo je razvilo osobeni nain ivota i unutarnje odnose koji se ne mogu sresti u drugim dijelovima Bosne. Bilo je to ratniko stanovnitvo koje je bilo ratniko ne samo po uvjetima ivota nego i po duhu i veoma odano svojoj krtoj zemlji, svojoj vjeri i tradiciji, to je kod njih bilo poistovjeivano. zapravo, ono je bilo sasvim epskog duha i ona jedinstvena i predivna epika koju su ti ljudi stvorili, opisujui svoj nain ivota, podvige i junake je potpuna slika i najbolja definicija njihovog duha i karaktera. (Filipovi: 2007, 28.)

Stratifikacija krajikog drutva se, dakle, dogaala mimo principa etnike grupe kao centralne organizacijske drutvene strukture, i odvijala se na stepenu prepoznavanja ljudi koji su ba kao mi (Barth, 1969, 27). ti ljudi, u ovom konkretnom sluaju, bili su pripadnici islamske vjere koje je kismet uinio onima koji e se boriti i trpjeti da bi drugima bilo dobro. ubrzo se Krajinicima pokazalo da ne postoje ljudi kao mi, ve smo mi jedinstveni i nikome drugome slini, da samo mi imamo ovakvu sudbinu, pa ak niti niko od muslimana ne dijeli takve ivotne uvjete. znaajan agent oblikovanja krajikog stanovnitva je, svakako, i neimatina koja je bila skoro pa usud ovih prostora i koja je ojaavala kulturni identitet stanovnitva. (zanini: 2002, 92.) Sve ovo je utjecalo da ovo podruje i vjera budu u vrlo uzbudljivoj simbiozi koja e izgraditi nepromjenjive pribore drutvenog sistema uslijed zadane grupe transformacija. (Maranda: 1972, 330.) O pitanju ovoga odnosa i glavnog gradivnog elementa krajikog identiteta postoji niz teorija i analitikih osvrta. Neko prednost daje vjeri, neko, pak, prostoru. tako je npr. alaga Dervievi obrazlaui krajiki identitet i historiju Cazinske krajine na jednom skupu 1993. godine u Berlinu prilikom odgovora na pitanje postavljeno od strane jednog od prisutnih Krajinika parafrazirao Hamdiju Kreevljakovia i rekao:
Kada su turci osvojili dananju Cazinsku krajinu, ona je bila totalno katolika, za razliku od ostalog dijela Bosne i Hercegovine koja je bila u veini bogumilska, i u veini su primili islam. tada su se turska i austrija dogovorile da se stanovnici ovoga kraja isele, to je jedan manji dio i uinio, a velika veina nije, nego su preli na islam uz to sam mu rekao i svoje miljenje RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

140

NACIONALNI IDENTITET U KONTEKSTU IzRAENOG REGIONALNOG IDENTITETA I POLITIKIH POTRESA...


kao odgovor na njegovo pitanje: znajui moje Krajinike koliko je vole i ta im ona znai, ne daj Boe, ako bi do toga dolo, veina bi ih ponovo promijenila vjeru, kao to su to uradili njihovi preci, pa i bogumili, dok se stvari politiki ne stiaju, pa opet prvom prilikom bi se vratili na prijanje stanje. (Dervievi: 2006, 266 267.)

Dervievi je, dakle, nepromjenjivim iniocem krajikog identiteta uinio prostor njihovog ivljenja, dok je vjera u krajnjem sluaju mogla biti promjenjiva kategorija. Istina, i nju Dervievi smatra sutinski postojanom kod Krajinika, ali bi u sluaju nepogoda i nedaa opstala kao unutarnji osjeaj a ne javni manifest. Do boljih vremena! Ovo obrazloenje, bilo dobro ili ne, ipak koketira sa stavom o znaaju prostora/mjesta u kojima je pohranjeno nae sjeanje i u koja je utisnuto znaenje koje proizvodi/hrani identitet. u jednom svome lanku Reiseleutner o ovome fenomenu kae:
Identities are shaped by embodied and embedded narratives, located in particular places. In the terms of cultural geography it is not spaces which ground identification but places. a space become place by being invested with meaning, a social signification that produce identity, by being named, by embodying the symbolic and imaginary investments of a population. (Reisenleutner: 2001, 9.)5

Obzirom da je, u krajikom sluaju, znaenje bivalo utisnuto u mjesta koja su poesto bila obojena borbom za islamske vrijednosti time Dervievieva teza pada u vodu. Prostor je time, zapravo, vrijednosno ideologiziran pa je veza njega i vjere/ideologije postala neraskidiva. Krajiki narativi o tome sasvim jasno i nedvosmisleno svjedoe. Druga je pria promjena esencije kolektivnog bia u socijalizmu na to u doi kasnije. Poeci razbijanja uvrijeenih odnosa i unoenja ivosti i fluktuacije, svakako, su vezani za dolazak austro-ugarske vlasti i preuzimanja Bosne i Hercegovine pod njihovu upravu 1878. godine, iako su odreene modernizacijske inovacije pokrenute u kasnoosmanskom periodu. time je viestoljetno krajite prestalo postojati kao historijski i zemljopisni fakat, ostalo je tek u svijesti i
Identiteti su oblikovani otjelovljenim i ugraenim narativima, postavljenim u posebna mjesta. Prema kulturnoj geografiji nisu prostori ti koji utvruju identifikaciju, ve mjesta. Prostor postaje mjesto bivajui obdareno znaenjem, drutvenim smislom koji proizvodi identitet, bivajui imenovano, otjelovljujui simbolika i zamiljena ulaganja populacije.
5

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

141

Admir Mulaosmanovi kolektivnom pamenju stanovnitva. Najdui otpor novo pridolim vlastima, to je interesantno ali ne i neoekivano, kao nosiocima promjena, prilikom otpora bosanskih muslimana, pruen je upravo u Bihakoj krajini. Najivlji, pak, potresi koje je doivjelo tradicionalno krajiko drutvo desili su se, to je i logino, u vrijeme socijalistikog samoupravljanja kada je ulo u znaajnije, ili bolje reeno ozbiljnije, modernizacijske tokove. Francuski historiar Xavier Bougarel govorei o ideji jugoslavizma meu Bonjacima istie veoma znaajne fenomene vezane za razvoj ovoga naroda u socijalizmu. On kae:
Yugoslav federalism represented not only protection against Serb and Croat nationalisms, but also favorable framework for the affirmation of the specific identity and interests of the young Muslim nation. It is therefore no surprise that in addition to the Muslim political leaders within the league of Communists and Marxist intellectuals linked to the process of national affirmation (such as atif Purivatra or Muhamed Filipovi) the Muslim population at large and even the ulemas of the IVz became strongly committed to titos Yugoslavia (Bougarel: 2003, 107 108.)6

Krajinici su u ovome povoljnom okviru, kako ga definira Bougarel, nali nain da izau i napuste viestoljetni okvir koji im nije bio naklonjen, neimatina i stradanje, a da zadre esenciju, muslimanstvo, svoga identiteta nepromijenjenim. Dok se, kako kae Plehanov, ne izmijene drutveni odnosi nee se promijeniti ni psihologija drutva jer se ljudi navikavaju na odreena vjerovanja, metode miljenja i na odreene naine zadovoljavanja odreenih estetskih pojava (Plehanov: 1946, 22). Ipak, muslimanstvo koje je ostalo pri krajikom ovjeku kao vrhunaravna vrijednost ubrzo je ostalo samo na formalnoj ravni, imenu, dok je vrijednosni sistem uspjeno zamjenjivan socijalizmom.

jugoslavenski federalizam nije predstavljao samo zatitu protiv srpskog i hrvatskog nacionalizma, ve i povoljan okvir za afirmaciju specifinog identiteta i interesa mlade muslimanske nacije. Stoga nije iznenaujue da su pored muslimanskih politikih lidera u SKj ili marksistikih intelektualca povezanih sa nacionalnom afirmacijom (kao to su atif Purivatra ili Muhamed Filipovi), i muslimanska veinska populacija i ulema iz IVz-a ostali snano posveeni titovoj jugoslaviji.

142

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

NACIONALNI IDENTITET U KONTEKSTU IzRAENOG REGIONALNOG IDENTITETA I POLITIKIH POTRESA...


Bonjake nedoumice i teorije

Nedvojbeno je, barem kada govorimo o znanosti, da je nacija konstrukt, zamiljena zajednica koju izgrauje elita odreenog drutva.7 Moe se rei da su i metode, manje vie, poznate kada se govori o izgradnji ali i odravanju nacije u ivotu (vlast, simboli, mitovi, institucije, kulturna politika, kulturna reprodukcija, svakodnevno dijeljenje zajednikih vrijednosti, itd). za izgradnju modernih balkanskih nacija kao primarne organizacione strukture drutva uzete su etnika i vjerska pripadnost. Radi se, dakle, o modelu koji je dominantan u Istonoj Europi. Etnika pripadnost se naglaavala, a najznaajnije ogledala u jeziku, pa su tako razliite etnike grupe prihvatanjem jezika bile asimilirane u dominantniju etniku zajednicu (Hrvati bi postajali Slovenci, Romi, Rumuni, albanci bi postali Srbi, turci i Maari bi postajali Muslimani/Bonjaci itd). Istost vjere i prihvatanje jezika su ponitavali etnicitet, ali na nain da je izmiljen narativ o nepobitnom etnikom jedinstvu tj. etnogeneza se stavljala van znanstvenih granica i uranjala se u narodno predanje, kako je naprijed istaknuto. takav etnicitet, odnosno narativ o njemu, postajao je glavni faktor za formiranje nacija. Kod Bonjaka je situcija bila neto drugaija. Vrlo izraen fenomen koji pomalo zamagljuje pogled i snano svjedoi o kolektivnom identitetu, imenovanje naroda, nije do kraja razrijeen, unato otvorenim mogunostima da se taj problem postavi u znanstveni diskurs. Ime koje je i simbol ima trajnu uzajamnost s imenovanim. Ono, ime/simbol, iskazuje svoj arhetip preko nekog definiranog ontolokog zakona, kako kae bonjaki intelektualac Rusmir Mahmutehaji citirajui Coomaraswamya. (Purivatra, Imamovi, Mahmutehaji: 1991, 74.) to je neto to se posebno treba imati na umu kada se govori o izgradnji modernih nacija meu muslimanskim narodima openito jer se imenom treba iskazati sutinsko pripadanje. Kada govori o pokretanju polemike u vezi imenovanja nacije, Mahmutehaji kae:
Povijesna svijest, obiaji i kultura kao sredstvo za pronalaenje nacionalnog identiteta u sluaju Muslimana neodvojivo i viestruko su povezani s islamom, to svakom isto sekularistikom pokuaju legitimacije muslimanske nacije nezaobilazno dodjeljuje usud manjkavosti. ... Valjalo bi vidjeti potrebu

Vidi: anderson, B. 1990: Nacija: Zamiljena zajednica. Razmatranja o porijeklu i irenju nacionalizma. zagreb: kolska knjiga.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

143

Admir Mulaosmanovi
preispitivanja stava iroko usvojenog i uestalo ponavljanog po kome izraz musliman oznaava pripadnost muslimanskoj vjeri, a da ni u kom sluaju nema obiljeja/oznake za pitanje nacionaliteta. Islam se tu oito, prosto i jednoznano svodi na vjeru a vjera, razumljivo, na njeno isto europsko razumjevanje. Drukiji pristupi nisu razvijani te je zamrenost u vlastitu nepotpunost polazita bila intelektualna sjenka svega to je pratilo rasvjetljavanje muslimanskog pitanja. Ponuda bonjatva mnogima se inila izlazom iz zamrenosti. (Purivatra, Imamovi, Mahmutehaji: 1991, 77.)

u ovom stavu se mogu nazrijeti razlozi nesnalaenja muslimanske (bonjake) elite, a jo vie puka u periodu izgradnje modernih nacija u Europi i na Balkanu na prijelazu 19. i 20. stoljea, a koje se manifestiralo i na kraju 20. stoljea. Primarna identifikacija, kako pojedinca tako i kolektiviteta, bila je vjera i njena sveobuhvatnost. Sve ostalo nije imalo niti priblino taj znaaj. Bonjako muslimanski narod se stoljeima izgraivao upravo na ovim naelima vjerske, miletske pripadnosti, nikako etnike, iako je etniki nukleus, dakako, postojao kao i kod ostalih naroda koji su proli put ka modernoj naciji. Niti danas se o bonjatvu ne govori sa isto znanstvenih pozicija. Kako je do toga dolo da jedan narod mijenja svoje ime; zato se to dogodilo; koji su razlozi? Pokuat u, kroz nekoliko slika, dati osnovu za razmiljanje o procesu izgradnje bonjake nacije i problemima na koje je taj proces nailazio koristei se tezama nekih ve navedenih intelektualaca. Kao ogledno podruje posluit e mi Bihaka krajina, podruje Bosne koje je dominantno naseljeno bonjakim stanovnitvom.
Krajinici u vrtlogu nacionalne homogenizacije i problem utjecaja pojedinca

Psiholoka struktura Krajinika koja se u vremenu socijalistikog samoupravljanja polako transformirala prema modernizacijskom obrascu, na kraju tog procesa je bila izloena snanim potresima zbog dogaaja koji su probudili duhove. Radi se o otvaranju afere agrokomerc (septembar, 1987.) i predizbornom skupu SDa (Stranka demokratske akcije) u Velikoj Kladui (septembar, 1990.) na kojem se skupilo, prema izvjetaima, oko 200 hiljada ljudi. Obzirom da se radilo o periodu (1987. 1990.) koji je inae bio veoma turbulentan, posebno u pogledu nacionalnog buenja jugoslavenskih naroda, kraji144 RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

NACIONALNI IDENTITET U KONTEKSTU IzRAENOG REGIONALNOG IDENTITETA I POLITIKIH POTRESA... ko je drutvo, takoer, bilo jako izloeno tim pojavama. Posebna povezanost ovih dogaaja se nalazi u liku jedne osobe i njegove sudbine, Fikreta abdia, direktora agrokomerca. Posebnost, pak, ovoga pojedinca je u tome to je svoju sudbinu vezao za sudbinu stanovitva Bihake krajine, koje je, takoer, slino reagiralo. Njegovi usponi i padovi su bili odraz kolektivnih krajikih uspona i padova. Dogaaji koje sam u uvodu spomenuo su, dakle, na regionalnom nivou imali veliki znaaj. Da li samo u vremenu svoga izravnog dejstva ili i na neke trajnije odnose to treba tek vidjeti. Kao nusprodukt svega bilo je oivljavanje tradicije8, a i legendarni junaci su postali ponovo popularni.9 za proces izgradnje nacije su, takoer, ova dva dogaaja imala veliki znaaj jer je tada muslimansko pitanje otvoreno unutar masa, ne samo u zatvorenim krugovima naunika i politiara. Pitanje izgradnje nacije, odnosno, zavrnog ina osnovnog uobliavanja, obzirom da je bonjaka nacija de facto postojala pod imenom Muslimani, bilo je sutinski otvoreno u ovome periodu. Muslimansko stanovnitvo Bihake krajine moe posluiti kao dobar okvir u razumijevanju izgradnje bonjake nacije i problema koji su iskrsavali. Etniko jedinstvo, usljed vrlo ivih migracija na ovome podruju, nije postojalo. Postojao je, uvjetno reeno, jedinstven ideoloki okvir i jedinstveni znak kolektivne identifikacije muslimani. Ovo ime je odraavalo sve. Regionalni, krajiki identitet u procesu izgradnje bonjake nacije utjecao je dvojako i dijametralno suprotno. Period od 1987. do 1990. godine bio je satkan od brzih i snanih dogaaja koji su bili nosioci novih/starih znaenja. Krajiki identitet je, otvaranjem afere agrokomerc, postao luonoa muslimanskog identiteta. Regionalni identitet i regionalni voa su prihvaeni kao opi nacionalni obrazac i lik to se snano manifestiralo na predizbornom skupu SDa u Velikoj Kladui 1990. Stoga je doprinos krajikog identiteta i narativa o njemu naciInvetion of Tradition, shodno Hobsbawmovom razumijevanju ovakvih fenomena, bio bi bolji termin jer se, zapravo, o tome radilo. Najinteresantniji i najznaajniji je lik Muje Hrnjice, narodnog junaka iz 17. stoljea, koji se suprostavljao neprijateljima koji su upadali sa habzburko osmanske granice, ali i centralnim vlastima Bosanskog ejaleta. Njegov lik je do te mjere postao popularan da je identifikacija Fikreta abdia s njim bila skoro potpuna. tome svjedoi ogromni spomenik koji je izraen i na kratko postavljen u Kladui da bi nakon otvaranje afere bio sklonjen. Na predizbornom skupu SDa (15. septembar 1990.) u Kladui lik Muje Hrnjice je predstavljan kao centralna figura velike bine koja je bila postavljena.
9 8

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

145

Admir Mulaosmanovi onalnoj homogenizaciji Bonjaka u ovome periodu izuzetan. Nakon 1992. to je, pak, glavni faktor fragmentizacije procesa izgradnje nacije, istina samo na podruju regije. Krajiko drutvo je, dakle, uvjetno reeno iz pozicije gdje je drutveno grupiranje bilo odreeno sonosferom, prostorom u kojem se glasovi mogu uti, a glasovi predaka pamtiti (Roko, 2003.), prelo u poziciju faktora koji integrie iru, nacionalnu zajednicu. time se potvrdio stav da regionalizam moe uestvovati, kako u procesu raslojavanja kolektiviteta tako i u njegovom integrisanju, tj. dranju nacionalnog projekta ivim i vitalnim, to je ei sluaj (lofgren, 1989, 18). Problem imenovanja i nedoumice koje postoje na ovome podruju, u ovoj regiji, su produkt procesa koji se dogodio u periodu socijalistike jugoslavije. Ime Musliman je u sebi nosilo tradiciju i historiju ovih prostora. Ono je bilo nae ime; mi smo muslimani, to su bili nai roditelji; to su bili i nai slavni preci. temeljno razlikovanje, dakle, nas i njih bilo je da smo mi muslimani a oni nisu. Nusprodukt ovakvog shvatanja je i dananja nejasnoa u vezi imenovanja, Bonjak/Musliman. Na vojnopolitikom planu u Bihakoj krajini se desio meubonjaki sukob. Pojednostavljeno reeno, pristalice Fikreta abdia, koji je vladao u svojoj Dembeliji, ovdje iskljuujem politike razloge nastanka Dembelije ve samo tretiram razlike u gledanju na nacionalni projekt, nisu bile voljne da se zovu Bonjacima i ime Musliman im je bilo blie, ali na navedenim socijalistikim postulatima.10 Prihvatali su, dakle, historijski kontinuitet imena, vezali se za njega, ali su prihvatili i transformaciju sadraja. ja ne priznajem to bonjatvo. ja ne mogu biti neto to su se alija Izetbegovi i adil zulfikarpai dogovorili. ja sam m/Musliman, izjavio je Fikret abdi nedugo nakon odranog Bonjakog sabora u septembru 1993.11 Pristalice alije Izetbegovia, zalagale su se za ime Bonjak (ni ovdje ne elim ui u problematizaciju razliitih koncepata na poetku politike karijere i ovoga usvojenog pred Sabor) sa
10

11

I danas se esto moe uti iz politikog bloka koji je utemeljio abdi da je Bonjaki sabor bio ishitren i nepotreban jere se bonjatvu nije dao onaj sadraj koji je muslimanstvo imalo. O njemu razmiljaju kao o diskontinuitetu izgradnje nacije, a ne kao o kontinuitetu. Politiki magazin Poteno, Federalna televizija (FtV), Da li je mogue pomirenje meu Krajinicima 20. 11. 2008. (abdiev video I stav o bonjakoj naciji, oktobar 1993.)

146

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

NACIONALNI IDENTITET U KONTEKSTU IzRAENOG REGIONALNOG IDENTITETA I POLITIKIH POTRESA... tradicionalnim, islamskim sadrajem. Dakle, grupacija oko Izetbegovia je preslikala europski princip izgradnje nacije. Iako je njihov habitus panislamistiki pa im je ime musliman dosta blie, oni su odbili da to bude nacionalno ime. Na prvi pogled ovo jeste dvojbeno, ali je politiki bilo korektno i nuno. Krajinici koje je personificirao abdi, nisu bili voljni odustati od nacionalnog imena Musliman, ali su ga ispunjavali idejama socijalizma smatrajui da je to normalan hod nacije kroz historiju. Pozicija Fikreta abdia u procesu demokratizacije drutva i prvih poslijeratnih viestranakih izbora u jugoslaviji izuzetno je interesantna i znaajna. u Bosni i Hercegovini se, uslijed obnove viestranaja, pojavio niz stranaka koje su eljele abdievu podrku tako da su mnoga izaslanstva tokom 1990. godine dolazila u Veliku Kladuu radi njegovog pridobivanja za vlastitu politiku opciju. Njegov ugled, koji je izgraivao do afere agrokomerc, postao je, nakon putanja na slobodu oktobra 1989. godine jo vei, a utjecaj ozbiljniji i jai. On je, nakon odugovlaenja i natezanja, odluio da se prikljui Stranci demokratske akcije (SDa) koja je okupljala bosanske Muslimane i na elu koje se nalazio alija Izetbegovi, budui predsjednik Predsjednitva BiH i neprikosnoveni lider bosanskohercegovakih Muslimana. Nakon pritvaranja u jesen 1987. godine abdi je opisivan kao lokalni despot, varalica i spletkaro.12 Vrhunac je bila optuba za kontrarevoluciju koja je u socijalistikim zemljama predstavljala apsolutnu negativizaciju linosti, no treba imati u vidu da je ta optuba bila u vremenu kada jugoslavenski socijalizam gubi dah i podrku masa tako da abdi zbog toga nije bio apriori odbaen. Dapae, stanovnici Bihake krajine, posebno Velike Kladue i Cazina, i dalje su imali povjerenje u njega i vjerovali u njegovu nevinost. Moe se rei da je, zapravo, u ovome vremenu abdi bio centralna taka oko koje se vrila homogenizacija krajikog stanovnitva. Bezbroj je injenica koje na to ukazuju. Bezbroj je injenica koje pokazuju kako je izgraen kult voe, dobro prihvaen kod lokalnog stanovnitva, valjda zbog matrice koja je ovdje bila gotovo genetski kod. Mislim na naeg pravednika koji je sam protiv svih, kojeg nisu razumjeli, izdan od tuih i svojih i tako dalje. Nakon pokretanja afere, traljavog suenja u Bihau koje je u Bihakoj krajini bilo pomno praeno (zapravo je pomno praeno u itavoj dravi, a u
12

Krajina, 11. 9. 1987.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

147

Admir Mulaosmanovi Krajini vrlo intenzivno), velikokladuki mag je ponovo izbijao na povrinu kao osoba koja jedina moe promijeniti loe stanje u regiji nastalo zbog afere. ak su ugledni ekonomisti 1989. godine poeli govoriti o njemu kao jedinom spasiocu i da to miljenje dijele stanovnici cazinskog podruja13 i radnici agrokomerca. 14 Nedugo potom, kada je sredinom 1989. godine postalo izvjesno da bi optueni u aferi mogli biti puteni na slobodu, abdi je u javnosti zadobivao mesijansku auru zahvaljujui svojim pristaama. Njegov pristalica i novinar regionalnog sedminika Hans Rehak je pisao: Kako izgleda da je abdi jo u zatvoru svojski pripremao neka rjeenja.15 Koliko god ovo naivno zvualo ljudi su vjerovali da to zaista jeste tako i da je, pored rada na odbrani i svih detalja suenja, abdi svojski iznalazio i rjeenja za ekonomske problema koji su zadesili Krajinu. trebao je samo izai iz pritvora i boljitak e biti odmah vidljiv. Da je izlazak iz pritvora i povratak u Veliku Kladuu imao karakter povratka spasioca pokazatelj je procedura koja je ispotovana tog 26. oktobra 1989. godine, dana kada je prvi Krajinik napustio bihaku kaznionicu. Mnotvo ljudi je pred zatvorom ekalo abdiev izlazak da bi potom velika kolona automobila otila prema Velikoj Kladui udaljenoj ezdesetak kilometara. Putem su ljudi, s izrazitim zadovoljstvom i sreom, pozdravljali i mahali koloni i osloboeniku. abdi je, doavi u Kladuu, prvo otiao da se javi na posao (sic!), obiao pogone tvornice te potom odrao press konferenciju u bratovljevoj kui koji je umro neto ranije, vjerovatno djelomino izmuen zbog svih dogaanja oko afere i suenja u Bihau. Da situacija bude jo naglaenija, snanija i emotivnija pred abdia je postavljen crveni tepih prilikom izlaska iz automobila i stupanja na kladuko tlo. Doek je bio na razini kakve je samo tito imao u periodu svoje vladavine jugoslavijom. tu se moe vidjeti znaaj dogaaja/linosti u historiji i njihov utjecaj na historijske procese, kao i investiranje znaenja u prostor koji potom dobiva sasvim konkretne konotacije. Malo je ljudi u ovom malom gradu moglo i dalje razmiljati o abdiu kao
13

14

Cazinsko podruje obuhvata podruje opina Cazin i Velika Kladua. Poklapa se sa podrujem na kojem je agrokomerc imao svoje pogone i dobro razvijenu kooperaciju sa lokalnim stanovnitvom. Krajina, 17. 2. 1989. Krajina, 27. 10. 1989.

15

148

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

NACIONALNI IDENTITET U KONTEKSTU IzRAENOG REGIONALNOG IDENTITETA I POLITIKIH POTRESA... obinom ovjeku, ali ne samo ovdje. On je irom zemlje postajao karizmatina osoba koja lomi sve prepreke na putu. Kod Muslimana je, pak, zadobio simpatije kakve je malo koji njihov socijalistiki lider imao. Poetak predizborne kampanje SDa bio je u Velikoj Kladui.16 Na prostoru koji je primio oko 200 hiljada ljudi koji su doli iz svih krajeva BiH17 postavljena je ogromna bina, ukraena folkloristikim motivima, s postavljenom figurom Muje Hrnjice kao centralnom figurom tog bosanskomuslimanskog mozaika. ta simbolika ravan pokazivanja jedinstva Muslimana gdje krajiki junak na konju okuplja i uvezuje oko sebe fragmente, deavala se i na praktinoj razini. Centralna linost koja je govorila i obratila se okupljenoj masi bio je Fikret abdi, iako je govorio poslije predsjednika stranke Izetbegovia. On je izazvao ogromne ovacije i nepodijeljene simpatije (Brka, 2007, 170). Nekoliko dana prije ovoga skupa koji je odran 15. septembra 1990. godine, navodno jo uvijek nije bilo jasno za koju e se politiku opciju abdi odluiti tako da je on upravo tada obznanio svoje pristupanje SDa-u.18 Nakon ovoga dogaaja abdieva stranaka aktivnost nije bila tako znaajna. znao je nenajavljen doi na neki sastanak, skup ili press konferenciju i dati svoje miljenje o odreenom problemu.19 Naravno, uestvovao je na skupovima koji su organizirani u krajikim opinama zajedno sa drugim liderima SDa.20 Nakon skupa u Kladui dolo je do razdora unutar SDa kada su nezadovoljni politiki disident, koji je dugo ivio u vicarskoj, adil zulfikarpai i profesor Sarajevskog univerziteta Muhamed Filipovi, istupili iz stranke i formirali MBO (Muslimansko bonjaku organizaciju). Pregovori o pomirenju i povratku novoformirane stranke pod okrilje SDa, koji su se dogodili
16 17

Krajina, 21. 9. 1990.

18

Bilo je nekoliko autobusa koji su doli i iz Sandaka (koji nije dio BiH) ali historijski i kulturno postoji snana veza ove regije, podjeljene izmeu Srbije i Crne Gore, sa BiH. Novopazarski sandak je nekoliko stoljea bio sastavni dio Bosanskog ejaleta. I danas veinu stanovnitva u Sandaku ine Bonjaci. I ovaj detalj govori o graenju mita o jednoj osobi. logino je zapitati se ako nije bilo poznato do posljednjeg trenutka hoe li abdi postati lan SDa zato su odabrali Kladuu kao mjesto na kojem poinje predizborna kampanja, mjesto koje je disalo kada to abdi odobri. Krajina, 12. 10. 1990. Krajina, 26. 10. 1990.

19

20

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

149

Admir Mulaosmanovi u tenju 23. septembra 1990. godine, pet dana nakon formiranja MBO-a i osam nakon kladukog skupa, nisu pomogli da doe do povratka pobunjenika (Brka: 2007, 175). to je bio sukob Muslimana i Bonjaka, nastao zbog, kako se zvanino govorilo ekonomske megalomanije i neutemeljenih obeanja koje su davali lideri SDa, posebno Fikret abdi.21 Drugi razlog, ne manje znaajan, a ja bih rekao znaajniji, je miljenje lidera MBO-a da je SDa skrenula udesno i otila u vjerski fanatizam i fundamentalizam (Brka: 2007, 177). No, bez obzira o kojim se razlozima radilo, tim je politikim previranjima otvoreno mnogo pitanja, nekoliko sutinskih kad se radi o izgradnji nacije. Kladuki skup je od strane jednog od osnivaa SDa, Osmana Brke, oznaen kao vododijelnica i dogaaj koji je uspostavio politike odnose koji e dugo vremena poslije biti nepromijenjeni (Brka: 2007, 177). Ipak, Brka je bio upravu tek u jednom. SDa je bila i ostala najznaajnija politika stranka Bonjaka, a procesi pluralizacije i dalje traju. u Bihakoj krajini je to uinjeno na najbezonijoj razini, a tome je najzaslunije politiko djelovanje Fikreta abdia.
Zakljuak

u Bosni i Hercegovini je u drugoj polovini osamdesetih godina, izmeu ostalih procesa, dolo do nacionalne homogenizacije tri konstituenta bosanske drave. Kod Muslimana/Bonjaka, pak, pored homogenizacije koja se, vjerujem prirodno, vrila na vjerskoj osnovi, dogaao niz obrata koji su proces nacionaliziranje kulture, tradicije, historije razbijali i jedinstvenu politiku akciju dovodili u orsokak. u Bihakoj krajini je to bilo vrlo izraeno kroz politiki doprinos homogenizaciji, a u periodu nakon 1992. godine i fragmentizaciji bonjake nacije. u oba sluaja je regionalni identitet, odnosno njegov doivljaj i prezentacija, imao presudan utjecaj. Regionalni krajiki identitet i narativi o njemu bili su, dakle, integrativni faktor za iru zajednicu. Simbioza osjeanja i znaenja krajikog i muslimanskog/bonjakog je u aferi agrokomerc bila gotovo potpuna. Ipak, na pitanju dis/kontinuiteta procesa izgradnje nacije dogodio se rascjep. u periodu rata (1992 1995) krajiki je identitet, ili barem jedan dio njegovih tumaa, iako promoviran kao poseban i drugaiji, nastojao nositi kontinuitet cijele zajednice, kako u imenu tako i u sadraju.
21

Krajina, 26. 10. 1990.

150

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

NACIONALNI IDENTITET U KONTEKSTU IzRAENOG REGIONALNOG IDENTITETA I POLITIKIH POTRESA... znaajan faktor unoenja nesporazuma bio je Fikret abdi. Veliki kredit koji je imao kod Bonjaka, posebno Krajinika, abdi je protraio nizom katastrofalnih politikih poteza i odluka. u procesu nacionalnog re/grupiranja, pored pristajanja uz Miloevia i tumana u ruenju drave, uinio je i paradoksalni rascjep meu narodom u pogledu njegovog imenovanja. Povratak historijskog imena Bonjak je odbacio, dok je ime Musliman potencirao. Razlozi takvom ponaanju su se nalazili u njegovom razumijevanju hoda nacije kroz historiju tj. evolutivnosti kolektivnog duha. Ime Musliman je znaajnije vezivalo, prema njemu, sadanjost sa prolou i ono je osnova kolektivnog identiteta, dok je sadraj, simplificirano predstavljeno, promjenljiv zbog promjenjivosti uslova ivota. Stoga treba zakljuiti da je proces modernizacije odigran u vrijeme socijalistike jugoslavije, koji je sobom nosio i proces sekularizacije (Boneta, Banovac: 2007.), mijenjao sutinu tako da je nacionalno ime Musliman izgubilo vezu sa islamom a uspostavilo sa socijalizmom. Kardeljev koncept etvrte jugoslavije (jovi: 2003.) izgraivan od 1966. godine zahvatio je i problem priznanja muslimanske nacije i rjeavao ga u ovome duhu. Otuda niti citirane Mahmutehajieve postavke iz 1991. nisu dovoljno dobro postavljene jer nisu uvaavale historijski kontekst i vie su slijedile ondanju politiku situaciju, zbog nepogode koje su mogle izazvati problematiziranjem nacionalnog imena. Previe su se oslanjale na procese prouzrokovane vladavinom komunista nego sutinskim pitanjima o nacionalnoj izgradnji u vrijeme narodnog preporoda.
Izvori i Literatura
Politiki magazin Poteno, Federalna televizija (FtV), Da li je mogue pomirenje meu Krajinicima 20. 11. 2008. (abdiev video o Bonjakom saboru iz oktobra 1993.) Proglaenje autonomne pokrajine zapadna Bosna, Velika Kladua, 27. 9. 1993. (Video), u arhivi autora Anderson, B. 1990: Nacija: Zamiljena zajednica. Razmatranja o porijeklu i irenju nacionalizma. zagreb: kolska knjiga. Barth, F. 1969: Introduction. u: Barth, F. (ed.), Ethnic Groups and Boundaries. Boston: little, Brown and Company Bievi, H. 1993: Abdiev put u izdaju. Biha: NIPP ljiljan - Regionalni odbor SDa Biha

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

151

Admir Mulaosmanovi
Boneta, . Banovac, B. 2007: Religioznost i nacionalizam na hrvatskoj periferiji veliki scenariji za male zajednice. Migracijske i etnike teme 23 (3), 163 184. Bougarel, X. 2003: Bosnian Muslims and the Yugoslav Idea. u: D. Djoki (ed.), Yugoslavism. Histories of a Failed Idea 1918 1992: 110 -114. Brka, O. 2007: SDa. Ljudi i dogaaji u politikom pokretu Bonjaka. Sarajevo: Vijee kongresa bonjakih intelektualaca Ceri, M. 1995: Islam ovdje i sada. Press armije R BiH Kantonalni odbor SDa Biha: Biha Dervievi, a. 2006: Bonjaci u dijaspori. Historijat, problemi, analize i perspektive. Sarajevo Wuppertal: Bosanska rije Filipovi, M. 2007: Ko smo mi Bonjaci. Sarajevo: Prosperitet Filipovi, M. 2008: Afera Agrokomerc i smrt Hamdije Pozderca. Sarajevo: tDP Jaarevi, S. 1997: Trei rat. Peti korpus protiv autonomije. Biha: NIP unsko sanske novine Jovi, D. 2003: Jugoslavija drava koja je odumrla: uspon, kriza i pad Kardeljeve Jugoslavije (1974.1990.): zagreb, Prometej Lofgren, O. 1989: The Nationalization of Culture. u: Ethnologia Europea 19: 5-23. Maranda, P. 1972. Structuralism in Cultural anthropology. In: Annual Review of Anthroplogy 1: 329 348. Plehanov, G. 1946: O materijalistikom shvatanju istorije: Beograd: Kultura Purivatra, a. Imamovi, M. Mahmutehaji, R. 1991: Muslimani i bonjatvo. Sarajevo: Biblioteka Kljuanin Reisenleitner, M. 2001: tradition, Cultural Boundaries and the Construction of Spaces of Identity. Spaces of Identity 1: 7 13. Roko, z. 2002: Paraonidnije od ljubavi, zabavnije od zla. zagreb: MD naklada Veler, H. u. 2002: Nacionalizam. Novi Sad: Svetovi Zanini, P. 2002: Znaenje granica. Prirodna, duhovna i istorijska odreenja. Beograd: Clio

Novine

Krajina

152

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

Denita Sara

NEUSPJEH SEKULARIzACIJE I JAANJE RELIGIJSKOG IDENTITETA POETKOM 1980-IH GODINA U BOSNI I HERCEGOVINI
1

Uvod

Period od 1980. do 1990. godine omeen je sa dva dogaaja, smru josipa Broza tita (1980) i stvaranjem stranke SDa (1990). Ovi dogaaji vani su za odreivanje vremenskih okvira u prouavanju odnosa religijskog i nacionalnog u identitetu Bonjaka: titova smrt je ubrzala proces demokratizacije drutva i otvorila prostor za jaanje vjerskih identiteta, a stvaranje SDa, premda je trebalo oznaiti konstituiranje jedne politike stranke, znailo je i konstituiranje stranke sa jakim religijskim utjecajem. No, kako s pravom primjeuje X. Bougarel, SDa prema njenom programu nije bila nikakva panislamistika stranka, ali je eljela postati vodea nacionalna stranka Muslimana s ciljem dovretka muslimanske nacionalne afirmacije. Bougarel u radu Bosanski islam, izmeu kulturnog identiteta i politike ideologije pie:
Prije svega, SDa tei da dovri proces nacionalne afirmacije zapoet u komunistikom periodu, obezbjeujui bosanskim Muslimanima sva identitet-

Istraivanje za ovaj lanak je dio dva znanstvena projekta: New and ambiguous NationBuilding in South-Eastern Europe" koji je zajedno koordiniran od Osteuropa-Instituta Fu-Berlina i Odsjeka za jugoistonoevropsku istoriju univerziteta u Grazu i financiran od Volkswagen-fondacije i austrijskog znanstvenog Fonda (FWF). za vie informacije o ovom projektu vidi http://www.oei.fu-berlin.de/en/projekte/nation-building/index.html, te projekta Nacionalni identitet Bonjak 1945-2008, koji se realizira u Institutu za istoriju u Sarajevu i finansiran je od strane Kantonalnog ministarstva obrazovanja i nauke Sarajevo.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

153

Denita Sara
ska obiljeja nacije (jezik, historiju, knjievnost, itd.) i nacionalne institucije zaduene za njihovo odravanje. uostalom, ona se trudi da potvrdi sredinje mjesto islama u tom nacionalnom identitetu u mijeni. tokom prvog kongresa SDa u decembru 1990, Komisija za drutvena pitanja, kojoj su predsjedavali R. Mahmutehaji i H. Silajdi, objavljuje da je kultura bosanskih Muslimana u svojim osnovama vjerska, premda su pojedini () pokuali da joj nametnu brutalnu sekularizaciju. ta sekularizacija je poivala u stvari na razdvajanju kulturne superstrukture od njenih vjerskih osnova. ateistika ideologija, podignuta na nivo dravne religije i preobraena u vulgarni antiteizam, je tako doprinosila razaranju svijesti Muslimana o njihovoj vlastitoj kulturi, o njenim oblicima i njenim historijskim ostvarenjima. 2

Ipak, valja spomenuti da je i prije 1980. godine uglavnom bio zavren proces integriranja bonjake nacije, ali bez nacionalnih institucija. jugoslavenski komunisti su ostavili prostora da se bonjaka nacija oslanja, ne na nacionalne institucije, nego na teritorijalne institucije. Ipak, Islamska zajednica se poslije 1980. godine u BiH pojavljivala kao jedina nacionalna institucija Bonjaka. zbog toga i vrijedi pogledati kako se odvijao odnos vjerskog i nacionalnog identiteta Bonjaka u tom razdoblju. u ovom lanku mi emo taj odnos sagledati kroz nekoliko pitanja. Najprije emo ukazati na osnovne teorijske modele razumijevanja nacionalnog i religijskog identiteta, te ukazati na odnos modernizacije i sekularizacije to je za nas posebno vano kako bismo mogli razumjeti pojam jaanja religijskog identiteta u drutvu koje je dugo vremena prolazilo kroz proces modernizacije. u drugom dijelu lanka ukazujemo na odnos socijalistike vlasti prema vjerskim zajednicama i nacionalnom pitanju u vremenu nakon Drugog svjetskog rata. Dotakli smo pitanja ideolokih pozicija ali i praktinog djelovanja vladajue partije prema vjerskim zajednicama i nacionalnoj afirmaciji u jugoslaviji. trei dio lanka temelji se na arhivskoj grai, dokumentima komisija pri Izvrnom vijeu SR BiH i SSRN-a BiH koji datiraju iz 1979, 1980, 1981. i 1982. godine. Cilj je bio da se pokae neuspjeh sekularizacije kroz jaanje religijskog identiteta poetkom 1980-tih godina (do tzv. Sarajevskog procesa 1983. godine). u ovom radu se to sagledava kroz sliku koju je, o stanju u
Bougarel, Xavier: Bosanski islam, izmeu kulturnog identiteta i politike ideologije, (Rukopis prijevoda sa francuskog jezika).
2

154

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

NEUSPJEH SEKULARIzACIJE I JAANJE RELIGIJSKOG IDENTITETA POETKOM 1980-ih GODINA U BiH Islamskoj zajednici gradila oficijelna vlast. Pri tome je posebna panja posveena sljedeim pitanjima: jaanju religijskog identiteta u svijetu (vjerski utjecaj Katolike crkve i pape Ivana Pavla II te promoviranje islamskog zajednitva kroz Iransku revoluciju); Promjenama na nioj, jugoslavenskoj razini (kadrovske promjene u Islamskoj zajednici); Polemici lista Preporod vezano za Parergon Dervia Suia; Vjerske manifestacije; Optube za klerikalizaciju Islamske zajednice koje su priprema Sarajevskom procesu 1983. godine. Ovaj rad sintetizira preduslove deavanja osamdesetih godina i predstavlja uvod u temu koja tretira desetogodinji period. Nae daljnje istraivanje ima za cilj analiziranje Sarajevskog procesa, analiziranje okolnosti koje su u direktnoj ili indirektnoj vezi sa ovim suenjem u toku 1983. godine kao i neposredne posljedice procesa na bosanskohercegovako drutvo i Islamsku zajednicu.
Teorijski pristup nacionalnom identitetu

u savremenom naunom diskursu razlikujemo dva pristupa nacionalnom fenomenu i to tzv. modernistiki pristup i primordijalistiki pristup. Prvi pristup modernistike kole koju zastupaju E. Gellner i B. anderson naciju prihvataju kao politiku konstrukciju moderne epohe gdje se uz pomo masovnih medija prihvata naziv, simboli i mitovi o nacionalnom pripadanju. Primordijalistiki pristup (a. Smith) u centar postavlja primordijalni osjeaj povezanosti i nacija predstavlja viu varijantu preivljavanja etnije. takvo drutveno kretanje opravdava kretanje iz jedne socijalne grupe u drugu, iz jedne sredine u drugu, iz regije u regiju ali ne i iz jedne nacionalne grupe u drugu. Meu brojnim radovima autora oba nauna diskursa mi se ovaj put oslanjamo na model koji su razvijali antony Smith u djelu Nacionalni identitet i Benedict anderson u djelu Nacija: zamiljena zajednica. Smith zastupa tezu da je nacionalni identitet situacijski konstrukt usmjeren na masovnu politiku mobilizaciju. Govori o viestrukosti identiteta gdje se svaki identitet zasniva na drutvenim klasifikacijama koje je mogue izmijeniti ili pak ukinuti pa je nacionalni identitet viedimenzionalan i oslanja se na druge kolektivne identitete kao to su klasni, vjerski ili etniki. autor naglaava upravo tijesnu vezu nacionalnog i vjerskog identiteta koji je proizaao iz sfere komunikacije i socijalizacije. Govori o proklizavanju identiteta jednog u drugi gdje je njihovo preklapanje esta pojava. Iako se esto preklaRASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA 155

Denita Sara paju, uzajamno jaaju u cilju mobilizacije i jaanju zajednice analitiki se ove dvije vrste kolektivnog identiteta trebaju jasno razlikovati.3 Nacionalni identitet podrazumijeva i kulturni i politiki identitet tako da moemo razlikovati teritorijalni tip politike nacije tj. graansko-teritorijalni tip i etniki tip politike nacije (etniko-genealoki tip). Prvi tip su one nacije koje su koristei jaku dravu, stvorene odozgo, od aristokratskih elita inkorporirajui nie slojeve. Drugi tip nacija stvorene su odozdo, pomou uskih krugova inteligencije koja je imala cilj mobilizaciju irih drutvenih slojeva u politiziranu naciju koristei kulturna sredstva (etnohistorija, jezik, vjera, obiaji). Bonjaka nacija, kao i druge nacije u Bosni i Hercegovini, pripadaju drugom tipu nacija koje definira Smith. 4 autor vri podjelu i na tzv. zapadni ili graanski i etniki koncept nacije. Prvi model pod pojmom nacije podrazumijeva zajednicu kulture, ije pripadnike ujedinjuju zajednika historijska sjeanja, mitovi, simboli i tradicija, skup zajednikih poimanja i stremljenja. Nasuprot zapadnom modelu nacije, susreemo se sa etnikim konceptom nacije koji takoer insistira na potrebi pripadanja naciji ali se ta pripadnost odreuje roenjem i skoro da ju je nemogue promijeniti. Prema ovom modelu nacija predstavlja zajednicu ljudi iste loze. Drugi model koji je za nas vaan je iroko rasprostranjeni pristup B. andersona koji o naciji govori kao o zamiljenoj zajednici. Prema njegovom miljenju, naciju ini mnotvo ljudi koji se meusobno ne poznaju i nikada se nee upoznati, te zbog toga samo zamiljaju da su zajednica. zakljuuje da se pripadati ne mora da postoji i opcija ne pripadanja i da svako pripadanje jeste imaginarno tj. ljudska iluzija. 5 u tom kontekstu moe se promatrati i stav Chaterine Kintzler da identiteti zajednica ne predstavljaju stvarne identitete nego da su to identifikacije. O predvianju o nestanku religija i naciji kao obliku drutvene identifikacije tj. prevazilaenje ere nacionalizma anderson izraava skeptinost jer, prema njegovom miljenju, dananja drutveno-politika zbivanja pokazuju da to nije
3 4 5

antoni Smit, Nacionalni identitet, Beograd: Biblioteka XX vek, 1998, 20. antoni Smit, 194.

Benedict anderson, Nacija:zamiljena zajednica. Razmatranje o porijeklu irenja nacionalizma, kolska knjiga, zagreb, 1990, 9.

156

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

NEUSPJEH SEKULARIzACIJE I JAANJE RELIGIJSKOG IDENTITETA POETKOM 1980-ih GODINA U BiH na vidiku i da je bivanje nacijom najuniverzalnije priznata vrijednost u politikom ivotu sadanjice. Stoga, ako polazimo i s razliitih teorijskih aspekata o postanku, razvoju i znaaju nacije injenica jeste da je nacija tokom vremena doista postala stvarnim drutvenim fenomenom.
Modernizacija i pitanje oivljavanja religije

Proces modernizacije razvio je dva pristupa fenomenu odnosa religije i nacije. Stoga, danas razlikujemo sekularistiki i antisekularistiki pristup. Sekularistiki pristup govori o sekularizaciji drutva, premjetanje religije u privatnu sferu i njenu subjektivizaciju. Na taj nain modernizaciju drutva trebala je da prati sekularizacija. Ipak, u Europi se nije uoavalo smanjenje religioznosti nego slabljenje lojalnosti crkvi. Sekularizacija je potiskujui religiju ipak potcijenila njen drutveni znaaj. Na taj nain stvoren je vakuum u modernim drutvima koji je u stanju da popuni jedino religija sa svojim sadrajem. tvrdoglavo djelovanje religijskog faktora rezultiralo je posrnuem klasinog modela sekularizacije u zapadnoj Europi ali i zemljama koje su dravotvorno slijedile marksistiki princip religije kao opijuma za narod. Ve sedamdesetih godina sekularistika teorija se dovodi u pitanje i oznaava kao znanstveni mit i najavljuje se povratak svetog. antisekularisti kritizirajui sekularizam polaze od zamisli o neprestanoj ljudskoj potrebi za osmiljavanjem egzistencije koju je mogue ostvariti jedino religijom. Ipak, pored mnogih opravdanih stanovita antisekularistikog pristupa modernog drutva zagovornici sekularistike paradigme pokuali su je modificirati tj. uiniti njeno podananjenje. takvo revidiranje sekularizacijske teze ukazuje na dva bitna elementa. Prvi je tvrdnja da religioznost u drutvu jaa u situaciji individualne i grupne ugroenosti i nesigurnosti. Neki dovode u vezu religijsku vitalnost sa ulogom koju je religija imala tokom povijesti u ouvanju nacionalnog etnosa ali, i u izvanreligijskim razlozima. Na primjer, u Finskoj i litvi religije su imale veliku ulogu u ouvanju nacionalnog etnosa u razdobljima kada su te zemlje bile pod stranom vlau i postale dio etnikog identiteta.6
Boris Banovac, eljko Boneta, Religioznost i nacionalizama u hrvatskoj periferiji-veliki scenarij za male zajednice, u: Migracijske i etnike teme, 23, zagreb 2007.
6

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

157

Denita Sara antisekularistika teorija ukazuje na povezivanje religije i nacionalizma u drutvima kasne modernizacije, a takav povratak religije u javnu sferu tumai kao neuspjeh sekularizacije. Povezivanje religije i nacije vre i politike elite koje se vjeto koriste i pozivaju na religijske korijene kao elemente savremene kulture. Posebno je to sluaj u multikonfesionalnim drutvima u kojima se etnike, religijske i politike granice ne poklapaju u potpunosti. Navodei brojne primjere u svijetu koje u javnost vraaju religijsku komponentu, od deklariranja amerikog predsjednika Dimija Kartera kao baptiste do Iranske revolucije 1979. godine, urs altermatt smatra da u opesvjetskim problemima, u potrazi za smislom u posljednjoj etvrtini XX stoljea religija i crkva ostvaruju nove mogunosti za djelovanje.7 Predvianja prevazilaenja znaaja i religije i nacije nisu ostvarena, nego se njihov odnos modificira, preoblikuje shodno uslovima i potrebama sadanjosti. Potreba potivanja religijskih vrijednosti insistira na naciji kao najboljem i neophodnom obliku drutvene organizacije. jaanje religije ne podrazumijeva slabljenje nacije jer se vjernici pojavljuju kao najodaniji nacionalnoj ideji. Sekularizacijska teorija je dovedena u pitanje, izmeu ostalog i na primjerima iz bive jugoslavije, gdje krajem 1980-ih imamo jako ispoljavanje religijskog identiteta u dotad ateistikim drutvima. Pitanje je otkuda ta religijska vitalnost? Bliska veza izmeu etnikog i vjerskog identiteta u prednacionalnoj fazi razvoja, viestoljetna podjela stanovnitva prema vjerskoj pripadnosti u periodu socijalistike uprave ipak ne gubi znaaj. Nacije se i dalje vrsto oslanjaju na vjerske institucije. jaanje religioznosti ostvaruje se u uslovima sve izraenije nacionalne i konfesionalne homogenizacije u uvjetima ekonomske krize koja se produbljuje stvarnom ili izmiljenom linom i kolektivnom ugroenou. Povratak religije se odigrao kroz etnopolitiku diverziju politikog, pa i kroz etnopolitiku samih vjerskih institucija. Etnopolitikom bi se mogla oznaiti sama politika obnavljanja drutvenog utjecanja vjerskih institucija, povratak religije u ve prilino sekulariziranom drutvu podrazumijevalo je masovnu afektivnu reinstitucionalizaciju ili drugim rijeima, revitalizaciju etnike osnove religije.8
7 8

altermatt, urs, Etnonacionalizam u Europi. Svjetionik, Sarajevo-zrich, 1996, 72. ugo Vlaisavljevi, Etnike zajednice, etnopolitika i boansko dobro. Forum Bosna 18/02,

158

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

NEUSPJEH SEKULARIzACIJE I JAANJE RELIGIJSKOG IDENTITETA POETKOM 1980-ih GODINA U BiH u posljednjem poglavlju naeg rada posebnu panju poklanjamo upravo stvarnom dostignuu sekularizacije u bosanskohercegovakom drutvu poetkom osamdesetih godina. zakljuujemo da nakon sloenog i dobro planiranog projekta koji su komunisti svim sredstvima pokuali da provedu u ivot nije izvrena sekularizacija drutva, nacionalno bie nije se otrgnulo od svojih religioznih korijena. Iako se u krugovima vlasti izmeu ostalog postavlja pitanje da li ekspanzija vjerske izgradnje predstavlja porast religioznosti i konstatuje se da su neprijateljske i klerikalistike snage uvijek postojale. Meutim poetkom osamdesetih godina, potpomognuto slabljenjem vlasti i ekonomskom krizom, prua se mogunost povratka religije u javno, u politiku tj. nastojanje komunistike vlasti da kontrolira a potom i eliminira nacionalklerikalizam zavreno je neuspjehom. Da li prekid, ionako tankog poetka modernizacije i neuspjeh sekularizacije nazvati nedostatkom i kanjenjem demokratije u drutvu.9 Nae empirijsko istraivanje svjedoi da poetkom osamdesetih godina XX stoljea u Bosni i Hercegovini nastupa period sve breg razvoja i dominacije religijskog nacionalizma.10
Odnos religijskog i nacionalnog identiteta (Religija kao vododijelnica naroda)

Nauno stajalite religiju i naciju prihvata kao dvije potpuno zasebne pojave, kao dva oblika kulturnog kolektivnog identiteta koji se moraju jasno razlikovati. Religijski i nacionalni identitet razlikuju se i po tome to je prvi jednoznaan, a drugi vieznaan. Meutim, u svakodnevnoj primjeni tendencija povezivanja i poistovjeivanja ova dva fenomena mnogo je izraenija od tendencije rastavljanja i jasnog razgranienja. Njihovo poistovjeivanje razlogom je brojnih slinih ili identinih elemenata. Religija kao i nacija svoje postojanje ostvaruje preko ljudskih zajednica grupa. Religija svoju integrirajuu ulogu ostvaruje kroz institucije, obrede, reSarajevo 2002, 228. Ivan lovrenovi, Pitanje iz vjere, pitanje iz ivota. zbornik radova Religija, drutvo i politika. Kontraverzna tumaenja i pribliavanja, Bonn, 2002, 332-333.
10 9

Opirnije o pojmu religijskog nacionalizma kao drutvenog fenomena vidi u Dino abazovi, Za naciju i Boga: socioloko odreenje religijskog nacionalizma, Magistrat, Sarajevo, 2006.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

159

Denita Sara ligijsku svijest dok nacija ostvaruje jedinstvo tradicijom, obiajima, kulturom i razvojem nacionalne svijesti. Obje nastoje dati odgovor na pitanje ljudskog bivstvovanja, osiguravaju linu i kolektivnu besmrtnost, oivljavaju etnike veze vrijedno uvajui uspomenu na praoce, pale borce i pretke nadahnjujui svoje pripadnike heroizmom. Religija se u brojnim radovima naziva vododijelnicom naroda na Balkanu i osnovnim integrirajuim elementom savremenih nacija. Ona se prikazuje kao stup sistema etnikih vrijednosti i dobiva ulogu primarnog pokretaa razvitka nacionalne svijesti. to je zajednika karakteristika i srpske i hrvatske i bonjake nacije. Pored stanovita da religija predstavlja determinirajui element koji u izgradnji nacije ima gradivnu ulogu, postoji dovoljno praznine da se postavi pitanje koliko je religija zaista uspjela da razdijeli jednu etniju ili koliko je religija zaista uspjela da ujedini razliite etnicitete u jednu cjelinu! Pitanje odnosa vjere i nacije potrebno je staviti u iri kontekst i stoga, osvrnut emo se na pitanje uloge religije u stvaranju i njenog znaaja unutar savremenih nacija. O suodnosu srpske nacije i religije zaista je pisano mnogo, ali kao vrijednu sintezu spomenuli bismo rad Olivere Milosavljevi, Odnos izmeu vjerske i nacionalne pripadnosti-ideja i realnost. autorica naglaava da je u proteklih stotinu godina identifikacija pravoslavlja i srpstva dovoena do apsoluta gdje se govorilo o srpskom pravoslavnom narodu i srpskoj pravoslavnoj narodnoj individualnosti. Impliciranjem prefiksa srpski u nazivu religije ukazivano je na neraskidivu vezu izmeu nacije i vjere. Osamdesetih godina, nakon perioda kada komunistika ateistika doktrina pokuava dati drugi smisao definiranju nacije, oivljava tradicionalno odreivanje nacije i stara teza o identifikaciji nacije i vjere i crkve kao uvara svijesti o srpskom nacionalnom biu.11 Sandra Prlenda u radu Odnos izmeu nacije i religije u hrvatskim nacionalnim ideologijama istie da je udio religijskih elemenata u nacionalnoj kulturi u hrvatskom sluaju zavisio od politikih odnosa sa susjednim narodima. u XIX stoljeu, periodu integracije hrvatske nacije i kasnije u konceptu pravakog integralnog hrvatstva prednost nije davana religiji. Meutim, Hrvatski
Olivera Milosavljevi, Odnos izmeu religiozne i nacionalne pripadnosti. Ideja i realnost (primer: srpska nacija) u: zbornik radova Religija, drutvo i politika. Kontraverzna tumaenja i pribliavanja, Bonn, 2002, 118.
11

160

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

NEUSPJEH SEKULARIzACIJE I JAANJE RELIGIJSKOG IDENTITETA POETKOM 1980-ih GODINA U BiH katoliki kongres 1900. godine formulirao je principe spajanja katolikih i nacionalnih interesa. autorica smatra injenicom da je Katolika crkva odigrala veliku ulogu u ouvanju hrvatskog nacionalnog identiteta u komunistikom periodu, a da je instrumentalizacija religije u ratu dovela do potpune podudarnosti hrvatske nacije i katolike religije krajem XX stoljea. 12 Kao etiri konstante kojima je ogranien bonjaki identitet smatraju se slavensko etniko porijeklo, jezik, zemlja Bosna kao kulturno-politiki prostor i islam kao vjerska i civilizacijska pripadnost.13 Meutim, od navedenih vrlo esto prednost se daje vjerskom tj. religijskom faktoru determiniranja i povezivanja. Fuad Saltaga smatra da se moe prihvatiti teza da se muslimanska nacija, tj. bonjaka nacija historijski razvila putem religijske akulturacije kao vjersko-kulturna konfesionalna zajednica, zatim kao socijalna i na kraju kao etnika zajednica.14 Stoga, islam je kroz niz socijalno-historijskih i kulturnih posredovanja profilirao etniku svijest o zajednikoj sudbini15 i takva vjerska osnova pod utjecajem drugih faktora rezultira nacionalnom posebnou bar, prema miljenju atifa Purivatre, u onolikoj mjeri koliko se srpska i hrvatska nacionalna individua meusobno razlikuju.16 u skladu s tim profesor Imamovi zakljuuje da proces konstituiranja bosansko-muslimanske nacije ustvari predstavlja proces sekularizacije i prelazak vjere na kulturu odnosno na stapanje vjere sa etnicitetom i dravom.17 Danas pravi odnos religijskog i nacionalnog u razvoju bonjakog naroda moemo utvrditi samo uz ozbiljnu odlunost da se u nacionalnom otkrije dio
12

13 14

Sandra Prlenda, Odnos izmeu nacije i religije u hrvatskom nacionalnim ideologijama, zbornik radova Religija, drutvo i politika. Kontraverzna tumaenja i pribliavanja, Bonn 2002, 140. Mustafa Imamovi, Identitet Bonjaka u XX stoljeu, u: Godinjak BzK Preporod, Sarajevo, 2003, 9. Fuad Saltaga, Muslimanska nacija u Jugoslaviji, Sarajevo, 1991, 7. Fuad Saltaga, Muslimanska nacija u Jugoslaviji, Sarajevo, 1991, 36.

15 16 17

atif Purivatra, O nacionalnom fenomenu Muslimana. Muslimani i bonjatvo, Sarajevo, 1991, 20. Mustafa Imamovi, Bonjaki etnos, identitet i ime, u: Prilozi, 32, Sarajevo, 2003, 326.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

161

Denita Sara religijskog i u religijskom dio nacionalnog tj. kada niti omalovaavamo, preuujemo, ali niti glorifikujemo utjecaj religije na naciju. Islamsko osjeanje svijeta neraskidivo se vee za nadnacionalnu, sveobuhvatnu zajednicu muslimana u svijetu koja se naziva ummet. Savremena kriza muslimanskog identiteta proizlazi iz pitanja ko nalae najviu lojalnost individue u drutvu, ummet ili sekularni nacionalizam. Meutim, koncept ummeta nije ukinuo individualni identitet ve je samo promijenio hijerarhiju individualnih identiteta pa se nakon poistovjeivanja sa ummetom drugi po vanosti nalazi plemenski, tj. nacionalni identitet.18 Prema tome, vjetaka je dilema predanosti izmeu dva grada, Bojeg grada utemeljenom na svetom zakonu erijata, i sekularnog grada utemeljenog na razumu i iskustvu ivljenja u zajednici. Rjeenje je u mogunosti da se ta dva grada susreu u zajednikom cilju-podudarajui saglasnost o tome to je ope dobro u drutvu.19 Islam se na naim prostorima esto promatra kroz karakteristina tri dvojstva. Prvo dvojstvo jeste spoj svjetskog i domaeg, drugo je odnos vjerskog i nacionalnoga, a tree dvojstvo je institucionalnost (zvanino) i spontanost (nezvanino).20 Svako razdvajanje unutar dvojstava ili ova tri dvojstva predstavlja teak zadatak i postoji vjerovatnoa da nai rezultati nee odgovarati stvarnom stanju. Naime, smatramo vanim naglasiti da je islam na ovim prostorima poprimio, ne novi oblik, nego nove i osobene elemente. Meutim, pogreno bi bilo rei da su bosanskohercegovaki muslimani izolirani u bivstvovanju i da promjene, tj. takozvana reislamizacija islamskog svijeta, pa time i islamska revolucija u Iranu nisu imali utjecaja na zbivanja u Bosni i Hercegovini poetkom osamdesetih godina. Drugo dvojstvo jeste odnos religijskog i nacionalnog u islamu tj. odnos religijskog i nacionalnog identiteta Bonjaka. ako povrno sagledamo sadanju situaciju ini nam se da je preklapanje ova dva identiteta potpuno jer se pod bonjakim identitetom pretpostavlja, obavezno, islamska vjeroispovijest.
18 19

abdullah al-ahsan, Ummet ili nacija, Sarajevo, 2004, 35.

abdulaziz a. Sachedina, Voenje ili vladanje? Muslimanska zamisao o dva grada, u: Forum Bosna 19/2002, Sarajevo, 147.
20

Darko tanaskovi, U dijalogu sa islamom, Beograd, 1990, 18.

162

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

NEUSPJEH SEKULARIzACIJE I JAANJE RELIGIJSKOG IDENTITETA POETKOM 1980-ih GODINA U BiH to je posljedica historijskog razvoja, mnogih elemenata pa i pogrenih odluka koje su rezultirale zamjenom prioriteta. Priznanjem posebne nacije 1968. godine istoj se priznaje naziv Musliman, koji je izriito religijski to jo vie pribliava vjerski i nacionalni identitet pripadnika ove nacije. tree dvojstvo jeste dvojstvo oficijelnog i neoficijelnog. Kad istraujemo arhivsku grau, objavljene i neobjavljene izvore susreemo se sa oficijelnim i neoficijelnim diskursom, pitanjima koja su javno iznoena i o kojima se raspravljalo. Meutim, o mnogim krucijalnim pitanjima se samo usput ili nije nikako raspravljalo mada iz drugih izvora saznajemo o njihovoj aktuelnosti. Ipak, jedan drugi primjer, o kome pie holandski antropolog Ger Dejzings (Religija i identitet na Kosovu) pokazuje da islam kao vododijelnica nije toliko monolitan na Balkanu. Dejzing na primjeru albanaca na Kosovu pokazuje da religija nije bila presudna za nacionalni identitet. Obratno, on pokazuje kako se vremenom u vjeri naglaavalo albanstvo, a ne vjera u albanstvu. u tom kontekstu on ak govori o konfrontaciji dervikih redova na Kosovu i Islamske zajednice sa sjeditem u Sarajevu, koji je bio posebno otar od poetka 1970-ih godina. to je u izvjesnoj mjeri vodilo stvaranju separatnog vjerskog ivota albanaca muslimana. Na ovom primjeru bi se mogla argumentirati teza da na odnos izmeu religije i nacije treba gledati kao na odnos univerzalne ideje i parcijalne zajednice. Religija nije konstituirala naciju, ali je religija kao institucija (Crkva) bila temelj etnike diferencijacije.21 Ovim se potvruje miljenje profesora N. Dugandije koji kae da se u definiranju pojmova treba naglasiti da religija nije element po kojem se nacije razlikuju nego element koji je utjecao na njihovo formiranje.22 u isto vrijeme kada se odvija proces priznanja muslimanske nacije koju se nastoji to vie odvojiti od Islamske zajednice, komunistika vlast provodi proces formiranja i priznavanja posebne Makedonske pravoslavne crkve. Osnovni razlog nalazi se u pokuaju decentralizacije, legitimizacije posebnosti makedonske nacije i historijskog prostora ove republike. Olivijer Gillet smatra da negiranje posebnosti ove crkve od Bugarske, Grke i Srpske pravoslavne crkve ne predstavlja negirane postojanja pravoslavlja u Makedoniji nego po21 22

Esad imi, Iskuenja zajednitva, Sarajevo: Did, 2005, 11. Nikola Dugandija, Nacija i religija, zagreb, 1983, 167.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

163

Denita Sara stojanje posebne makedonske nacije sa svojom crkvom kao konstituirajuim elementom. Smatra da je ovaj sluaj jasan primjer da na podruju dananje jugozapadne Europe postoji direktna veza religije i nacije, etniciteta i religije, religijske i nacionalne pripadnosti.23
Socijalistika vlast i vjerske zajednice

Opa karakteristika komunistikog sistema u jugoslaviji a tako i u Bosni i Hercegovini jeste ateizacija drutva, marginalizacija vjerskih zajednica i svoenje njihove djelatnosti iskljuivo na vjerske objekte i poslove. Polazei sa poloaja ateistikog marksizma socijalistika vlast priznala je postojanje religije i crkve i ustavom 1946. i zakonom 1953. godine politiki odvojila crkvu od drave, proglaavajui naelo slobode i privatnosti religije.24 takav odnos Partije prema vjerskim zajednicama ima svoje ideoloke i politike razloge. Ideoloki, prihvaeno je da je religija reakcija i negativna drutvena pojava, zaostavtina prijanjeg sistema, odraz nemoi ovjeka, sredstvo eksploatatorskih masa. Politiki razlozi proizlaze iz nastojanja Partije da ukloni konkretnu ili institucionaliziranu snagu koja bi mogla ugroziti njen poloaj i znaaj u drutvu u kojem je ateizam sugeriran kao napredan i savremen. 25 Prema tome, vjerske zajednice, usko vezane za nacionalni identitet, s znaajnim utjecajem na narodne mase predstavljale su jake opozicione elemente. Nova religija bratstva i jedinstva sa svojim sakralnim elementima, patnjama i stratitima iz rata, muenicima i narodnim herojima, trebala je da ujedini i prevazie sve religije i nacionalne razlike kao potencijalne neprijatelje novonastalog sistema vlasti. Nakon 1945. godine provodi se potiskivanje vjerskih zajednica iz javnog ivota, tampa vjerskih zajednica svedena je na minimum, ustanove koje je
23

24

Ismet Osmanovi, Politika drave prema vjerskim zajednicama u Bosni i Hercegovini od 1945-1990. godine, Magistarski rad, univerzitet u Sarajevu, Fakultet politikih nauka, Sarajevo, 2003, 3. Savjetovanje-seminar o problemu fenomena religije i crkve te djelovanju Saveza komunista jugoslavije i Socijalistikog saveza radnog naroda jugoslavije prema tom problemu, Beograd, 1977, 80. Ismet Osmanovi, n.d. 57-59.

25

164

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

NEUSPJEH SEKULARIzACIJE I JAANJE RELIGIJSKOG IDENTITETA POETKOM 1980-ih GODINA U BiH pomagala crkva kao to su bolnice, domovi, stavljeni su pod upravu drave, brojne obrazovne ustanove su zatvorene. Mnogi vjerski obiaji su zabranjeni. Blagdani i sveanosti kao to je Boi nisu javno obljeavani niti tretirani kao praznini dani. agrarna reforma konfiskovala je znaajnu, skoro cijelu imovinu vjerskih zajednica i stavila je pod dravnu upravu. 26 Brojni slubenici svih vjerskih zajednica su zastraivani, hapeni, procesuirani, sueni na viegodinje robije sa gubljenjem graanskih prava ili pak na smrt, pod optubom za kolaboraciju sa neprijateljima u toku rata ili za oportunistiki stav prema komunistikoj vlasti. Cilj je bio uklanjanje utjecajnih linosti iz vrha vjerskih zajednica koje su na taj nain slabile. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, ali i u drugim republikama posebno je bila oteena oduzimanjem vakufske imovine to je skoro dovelo do ukidanja sistema zavjetenja (zaklada) kao i ukidanjem mekteba, tekija, dervikih redova, udruenja Preporod, zakonom o zabrani noenja zara i ferede, zabranom odlaska na hadd, ukidanjem najvee vjerske manifestacije ajvatovice 1947. godine. Ipak, pod oitim pritiskom Islamska zajednica izraavala je lojalnost reimu, a reisu-l-ulema se 1947. javno zahvalio Komunistikoj partiji na egzistencijalnom ouvanju muslimana. to je svakako posljedica brojnih istraga i suenja kao to su suenja imamima 1947, procesa Mladim Muslimanima 1947. i 1949. godine kada su etverica mladomuslimana osuena na smrt. Ostvarena je i podijeljenost unutar Islamske zajednice koja je posebno vidljiva u sukobu bosanskohercegovake zajednice i graansko-vjerski orijentiranog islama i dervikih redova na Kosovu te neto manje u Makedoniji. 27 upravo je udruenje slubenika islamske vjeroispovijesti NR BiH na svojoj Osnivakoj skuptini 1950. godine podralo Prijedlog zakona o zabrani noenja zara i ferede, tvrdei da za to nema vjerskih prepreka a na ijem su provoenju od 1947. godine posebno radile djelatnice antifaistikog fronta ena.28
26 27

Katrin Boeckh, Vjerski progoni u jugoslaviji 1944-1953.: staljinizam i titoizam, u: SP god. 38. broj 2. zagreb, 2006, 412.
28

Isto, 420-422.

Radmila Radi, Islamska vjerska zajednica 1945-1970. godine, u: Forum Bosna br.32/05, Sarajevo, 2005, 104.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

165

Denita Sara Vlast je budno pratila sva deavanja unutar vjerskih zajednica a resorno tijelo bile su Komisije za odnose sa vjerskim zajednicama. Komisija za odnose sa vjerskim zajednicama Izvrnog vijea BiH je pratila sva deavanja unutar zajednica, sve promjene, imenovanja, planove i financije. Vrila je analize svih vanijih skupova, praznika, sastanaka, hodoaa. Sve vane i manje vane odluke u religijskim zajednicama donoene su nakon neposrednih dogovora lanova komisije i religijskih zajednica, a esto se slubenici zajednica pozivaju na zahtjev komisije da bi bila utvrena njihova odgovornost u pogledu odreenog pitanja. takvim strogim nadzorom vlast nastoji da uoi tzv. kleronacionalistika djelovanja tj. djelovanja vjerskih zajednica, vjerskih slubenika van ovlatenja u cilju homogeniziranja i vjerskog nacionaliziranja sljedbenika. za razliku od sovjetskog modela, republike komisije za odnose sa vjerskim zajednicama u jugoslaviji bile su mnogo bolje organizirane i vanije od Savezne komisije za odnose sa vjerskim zajednicama u Beogradu kao resornog tijela za vjerska pitanja. Komisije, pored zajednikog zakona o pravnom poloaju vjerskih zajednica donesenog tek 1953. godine, imale su iroku nadlenost u svojim republikama tako da se ne moe govoriti o jedinstvenoj jugoslavenskoj politici prema vjerskim zajednicama. Ipak, nakon represija i korjenitih promjena postepeno, posebno nakon 1953. godine, a kasnije nakon 1966. godine polako poputa vrsta stega. Drava je priznavanjem Makedonske pravoslavne crkve napravila presedan, ali ne u cilju jaanje religije i vjerske zajednice nego u cilju jaanja posebnosti Makedonije, njenog stanovnitva i teritorije. Promjene u dravi osjeaju se nakon novog ustava iz 1974. godine, nakon kojeg je donesen i novi zakon o poloaju vjerskih zajednica Bosne i Hercegovine 1976. godine koji je regulirao odnos republike prema svojim vjerskim zajednicama. Meutim, odnos prema religiji nije se bitno promijenio. Godine 1977. konstatirano je da se vjerske zajednice nalaze pred ozbiljnim dilemama prilagoavanja drutvenoj stvarnosti pa je ponaanje klera od 1945. godine variralo od otvorene konfrontacije sa socijalistikim drutvom, provoenje tihe opozicije, doktrine da se crkva eli depolitizirati do nastojanja da se ostvari crkveno-dravno partnerstvo.29
29

Savjetovanje-seminar o problemu fenomena religije i crkve te djelovanju Saveza komunista jugoslavije i Socijalistikog saveza radnog naroda jugoslavije prema tom problemu, Beograd, 1977, 81.

166

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

NEUSPJEH SEKULARIzACIJE I JAANJE RELIGIJSKOG IDENTITETA POETKOM 1980-ih GODINA U BiH znaajno je da je vlast insistirala na prisustvu vjerskog kadra u spomenutim komisijama kao i Koordinacionom odboru za meunacionalne odnose pri SSRNBiH. Pored ovih organizacija partija je organiziranjem i svojom podrkom udruenjima vjerskih slubenika, monoreligijskim, a neto kasnije multireligijskim, nastojala da vjerske zajednice dri pod svojom kontrolom, daleko od javnog i politikog diskursa. u izvjetajima Komisije za odnose sa vjerskim zajednicama SR BiH, posebno u periodu 1980-1990. godine, upozorava se na politizaciju vjerskih zajednica koje oponiraju socijalistikom razvoju, politiziraju religiju, manipuliraju vjerskim slobodama i vjerskim objektima, poistovjeuju religijsko i nacionalno, povezuju se sa nacionalistikim i antisocijalistikim snagama, institucionaliziraju vjersku obuku, dijele graane na vjernike i nevjernike itd. Drava je vjeto koristila vjerske zajednice i u vanjskoj politici nastojei kroz Islamsku zajednicu ostvariti pozitivnu promociju u arapskim zemljama i zemljama Pokreta nesvrstanih. takoer, injenica da je drava, iako ne ravnomjerno i konstantno, financijski potpomagala vjerske zajednice, njene slubenike i uestvovala u odravanju i popravljanju vjerskih objekata, posebno onih sa kulturno-historijskim znaajem. Meutim, sve do pada komunistikog sistema drava se i dalje mijeala u sve pore vjerskih zajednica, pratei sva deavanja unutar zajednica, pratei odreene grupe i pojedince, vrbujui brojne dounike unutar vjerskih zajednica.
Odnos prema nacionalnom pitanju

Socijalistiki sistem jugoslavije u mnogim aspektima unutranje organizacije oslanjao se na sovjetski model. Paralelu moemo povui i u odnosu jugoslavije prema nacijama i procesu institucionalizacije nacija o kome pie Rogers Brubaker. Brubaker govori o konstituiranje teritorijalnih nacionalnosti i etnikih narodnosti u Sovjetskom savezu to se ostvaruje podjelom drave na vie od pedeset nacionalnih drava sa svojim teritorijem, imenom, administracijom i to kao drava posebne etnonacionalne grupe. S druge strane, reim je podijelio graane u niz ekskluzivnih etnikih nacionalnosti koje su predstavljale temelj socijalne zajednice. Etnika nacionalnost se odredila tzv. svemonou roenja u religijskoj i nacionalnoj zajednici ili mjestom roenja.30
30

Rogers Brubaker, Nationalism reframed: nationhood and the national question in the New

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

167

Denita Sara Prema ovom principu osoba se ve raa unutar religijske i drutvene, nacionalne zajednice i njeno pripadanje predodreeno je upravo roenjem. Meutim, u stvarnosti, identifikacija sa odreenom religijskom grupom vie je u znaku simbolikog pripadanja pa se religioznost i prakticiranje vjere povlai u drugi plan. Stoga, izjanjavanje o konfesionalnoj i nacionalnoj pripadnosti prihvatamo kao ispovijest o porijeklu, a ne linom uvjerenju. u skladu sa ovim principom pripadnicima bonjake nacije smatraju se osobe koje su odgojene ili pak samo roene u islamskoj tradiciji.31 Socijalistiki sistemi se mogu nazvati antinacionalistikim ali ne i antinacionalnim. jugoslavenskim ustavom iz 1946. godine priznato je pet ravnopravnih nacija, a 1968. godine priznata je esta, muslimanska nacija koja sa brojnim nacionalnostima ine stanovnike jugoslavije. Podjela na nacije zadovoljava ovjekovu volju za pripadanjem. Pojedinac osjea potrebu da se poistovjeuje, da pripada na to direktno utjee nacionalna svijest. Nacija pojedincu tedi mentalne napore razmiljanja i on se odluuje i postavlja prema pojavama u skladu sa stavovima njegove nacije.32 Nacionalno pitanje je tokom cijelog perioda socijalistike uprave bilo u samom centru interesa vlasti jer nacionalizam u etniki mjeovitim zajednicama kao to je Bosna i Hercegovina predstavlja ekstremnu politiku doktrinu. Ravnopravnost svih etnikih grupa je nametnuta i, iako ne transparentno, lideri su birani ravnopravno iz sve tri etnike grupe. u cilju odranja nacionalne politike bez incidenata i guenja nacionalizma, politiki sistem u Bosni i Hercegovini postaje veoma krut a pojam civilnog drutva, kao izvora kritike i novih ideja, ostaje nepoznat.33 Priznanje muslimanske nacije, a prije toga priznanje posebne Makedonske pravoslavne crkve imalo je za cilj unitenje nacionalizma. Priznanje muslimanske nacije predstavljao je obraun sa tradicionalnim nacionalizmom koji je svoje uporite imao u religijskom diskursu. Na taj nain Muslimani, koji su prolazili kroz proces sekularizacije, trebali su, umjesto Islamskoj zajednici
Europe, Cambridge 1996, 17-18.
31 32 33

Smail Bali, Bosna u egzilu, Preporod, zagreb, 1995, 16. Nikola Dugandija, Religija i nacija, zagreb 1983, 62. Neven aneli, Bosna i Hercegovina izmeu Tita i rata, Beograd, 2005, 39-41.

168

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

NEUSPJEH SEKULARIzACIJE I JAANJE RELIGIJSKOG IDENTITETA POETKOM 1980-ih GODINA U BiH kao dotada jedinom zatitniku, da se okrenu naciji i svjetovnim elementima zajednikog ivota. Ipak, danas se komunistikoj vlasti zamjera neadekvatno rjeenje nacionalnog pitanja. Osnovni problem jeste u iskrivljenoj i nametnutoj slici nacionalnih odnosa, zanemarivanja vanih pitanja i neustrajnost vlasti u svojim nakanama. Priznanje muslimanske nacije u politikim i intelektualnim krugovima otvorilo je brojne rasprave oko samog naziva nacije, a jo znaajnije, oko nacionalnih institucija. Nacionalne institucije Muslimana nisu formirane i vlast je nastojala da Muslimane uputi na republike zajednike institucije. Sve je to i dalje osiguravalo poloaj Islamskoj zajednici kao jedinoj instituciji muslimana i Muslimana to e posebno doi do izraaja osamdesetih godina.
Predstave vlasti o neprijateljskim tendencijama u Bosni i Hercegovini poetkom osamdesetih godina

u ovom poglavlju cilj nam je pokazati kako je vlast poetkom osamdesetih godina (do 1983. godine) ocjenjivala odnos religijskog i nacionalnog identiteta. Kroz dokumente nastojimo predstaviti sliku koju su organi vlasti imali o novim tendencijama u drutvu i kakav je stav vlasti prema takvim negativnim pojavama. Izvori saznanja su dokumenti Komisije za odnose sa vjerskim zajednicama Izvrnog vijea SR BiH i Koordinacionalnog odbora za pitanja iz oblasti religije i djelovanja vjerskih zajednica pri SSRN BiH. Dostupni dokumenti tretiraju brojna pitanja. Nastojali smo odrediti osnovne probleme kao i nove ideje i tendencije na koje vlast posebno obraa panju. zadravamo se na razdoblju do 1983. godine zbog velikog sudskog procesa koji e se te godine voditi protiv pojedinaca koje e vlast tretirati kao neprijateljsku grupu nazvanu Mladi Muslimani. Deavanja u Bosni i Hercegovini tj. u jugoslaviji krajem sedamdesetih i poetkom osamdesetih godina potrebno je sagledati u irem opesvjetskom okviru. to je period koji predstavlja prekretnicu u pravcu razvoja novih demokratskih odnosa. u svjetski kontekst politike i ideoloke krize i promjena postojeeg stanja aktivno se ukljuuje i crkva. Crkva se polako uvlai u politiku i politike borbe i njeno djelovanje oscilira od desniarskog do krajnje ljeviarskog. Opesvjetski trend jeste tenje da se u politiku unesu vjerska naela koja e odrediti karakter politike i predstavRASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA 169

Denita Sara ljati osnov drave i politike zajednice. takvo djelovanje odraz je nereligijskog djelovanja religijskih zajednica. Njeno djelovanje po pravilu sadri svjetovni interes, a u nekim regionima i zemljama crkva obnaa ulogu uvara nacionalnog identiteta. Svjetska renesansa religije ima transparentne primjere. Katolika crkva za svoje djelovanje inspirirana je poukama i idejama novog pape Ivana Pavla II. Deavanja u Poljskoj koja zapoinju pedesetih godina s Velikom milenijskom novenom kao i dogaanja u latinskoj americi i africi utjeu na nove konsolidacije katolike crkve. za razliku od katolike crkve koja ima svoje vrhovno poglavarstvo u Vatikanu na elu sa papom, pravoslavna crkva podijeljena je na nacionalne pravoslavne crkve. to je razlog slabije koordinacije i razvoja pravoslavne crkve. Meutim, sedamdesetih godina saradnja meu pravoslavnim crkvama postaje jaa, a meunarodni kongresi i skupovi pravoslavnog klera odravaju se sve ee. znaajna je materijalna pomo koju pruaju crkve meusobno. Nove aktivnosti u svjetskim crkvenim asocijacijama kao to su pokuaji pribliavanja dvaju kranskih crkava (pravoslavne i katolike) govore o jaanju crkve kao institucije i religijskog u domenu drutvenih odnosa.34 jaanje islama uklapa se u kontekst opesvjetskog oivljavanja znaaja religije i religijskog. Buenje islamskog svijeta jeste rezultat prirodnog kretanja i oslobaanja od kolonijalizma. Meutim, islamski pokreti imaju dvojake tendencije tj. tendencije nacionalne afirmacije i tendencije sveislamske solidarnosti. jasna je sve aktivnija suradnja islamskih zemalja, islamskog svijeta sa muslimanima u cijelom svijetu. Na takvo jaanje islama poseban utjecaj imaju Saudijska arabija kao centar islama, Islamsko vijee za muslimane Europe, Sveislamska liga (Rabita), razni islamski centri kao i bliskoistona kriza, Iranska revolucija, irako-iranski sukob, kempdejvidski sporazum, prisustvo stranih trupa u afganistanu itd.35 Poseban znaaj ima Iranska revolucija koja
arhiv BiH, fond: Komisija za odnose sa vjerskim zajednicama, str. pov. 09-65/80, Stanje odnosa sa vjerskim zajednicama u SRBiH i karakteristina kretanja u njima u toku 1980. godine, Sarajevo, 31.10.1980.
35 34

arhiv BiH, fond: Komisija za odnose sa vjerskim zajednicama, str.pov. O9-81/81. god, Neki aspekti aktivnosti vjerskih zajednica iz Bosne i Hercegovine u inostranstvu i uticaja spoljnjeg faktora na njihovo ponaanje, Sarajevo, septembar, 1981. godina

170

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

NEUSPJEH SEKULARIzACIJE I JAANJE RELIGIJSKOG IDENTITETA POETKOM 1980-ih GODINA U BiH je vratila islamske vrijednosti ponovo uvodei erijatsko pravo u pravni sistem. to je konkretan primjer jaanja religije, jasne religizacije drutva i drave dok je u svjetskom diskursu Iranska revolucija sinonim za ekstremni religijski nacionalizam, fundamentalizam i panislamizam. u svjetskom diskursu raspravlja se o panislamizmu kao stremljenju ka opesvjetskom ujedinjenju muslimana, ekstremnim i negativnim pretenzijama koje tee reorganizaciji svijeta. Panislamizam jaa kroz propagandu i pokretanje pitanja Velike turske u iji sastav bi uli i dijelovi jugoslavije u kojima ive muslimani.36 Kao posljedica liberalnog kursa koji zapoinje ezdesetih godina u jugoslaviji, crkva kao institucija postepeno jaa. Iako socioloke studije, posebno sedamdesetih godina svjedoe da se broj deklarisanih vjernika i onih koji prisustvuju vjerskim obredima smanjuje, vjerske institucije obnavljaju i proiruju svoje resurse. Na Katoliku crkvu u jugoslaviji poseban utjecaj ima deavanje u Poljskoj pa hrvatski episkopat nastoji da naglasi analogiju izmeu Poljske i Hrvatske koje osamdesetih godina dvadesetog stoljea predstavljaju branu protiv zla sa istoka tj. komunizma. Velika novena, devetogodinja proslava nazvana Trinaest stoljea kranstva u Hrvata zapoinje 1975. godine i u meuvremenu se odravaju brojne, sve masovnije manifestacije kao to je jubilej posveen hrvatskom knezu Branimiru ili nacionalno hodoae posveeno papi Ivanu Pavlu II kao prvom papi slavenskog porijekla.37 Iako neto slabije i kasnije, osjea se reorganizacija i Srpske pravoslavne crkve. Ona nastoji da se sve vie povee sa Ruskom pravoslavnom crkvom i moskovskom patrijarijom. Suradnja se ostvaruje materijalnom pomoi kao i meusobnom kadrovskom razmjenom. Meutim, jaanje pravoslavne crkve i njena sve snanija etnonacionalizacija odvija se istovremeno sa destabilizacijom stanja na Kosovu. Demonstracije albanaca na Kosovu kao i brojni dogaaji kao to je podmetnuti poar u Pekoj patrijariji u martu 1981. godine bude obostrani nacionalizam. Srpska pravoslavna crkva predstavlja se kao vjeni zatitnik srpske nacije i zapoinje borbu za srpsku istinu o Kosovu.38
arhiv BiH, fond: Komisija za odnose sa vjerskim zajednicama, str.pov. O9-81/81. god, Neki aspekti aktivnosti vjerskih zajednica iz Bosne i Hercegovine u inostranstvu i uticaja spoljnjeg faktora na njihovo ponaanje, Sarajevo, septembar, 1981. godine
37 38 36

Vjekoslav Perica, Balkanski idoli I, Beograd, 2006, 170-177. Vjekoslav Perica, Balkanski idoli II, Beogad, 2006, 7.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

171

Denita Sara u sve tri vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini dolo je 1980. godine do znaajnih kadrovskih promjena. Izabran je novi Sabor i predsjednik Sabora Iz u SFRj, izbor prvih muftija u SRBiH, rukovodstva udruenja islamskih slubenika u SRBiH i izbora stotinu i est dematskih odbora, promjena velikog broja lanova redakcije Preporoda. Izabran je i novi mostarski biskup i provincijalna uprava hercegovakih franjevaca kao i novi banjaluki episkop. Poetkom osamdesetih godina biljee se aktivnosti pojedinaca koji se ne ograniavaju samo na podruje vjerskih obreda i poslova. u katolikoj crkvi je jasna uestalost potpunog poistovjeivanja katolianstva i hrvatstva dok se u Srpska pravoslavna crkva tvrdi da vjersko i nacionalno ine integralnu cjelinu. u Islamskoj zajednici prisutna su tumaenja Kurana gdje se islam tretira kao kategorija univerzalnog znaenja tako da je islam i drutvena i politika kategorija. tvrdi se da je islamizacija patarena izvrena dragovoljno bez sile i pritiska. Ovakve tvrdnje svjedoe o tendenciji da Muslimani vode porijeklo od patarena i bogumila i da su jedini starosjedioci u Bosni kao pravi Bonjaci (istakla D.S.).39 u dokumentima se neprestano govori o jaanju klerikalizma, nacionalizma, ovinizma unutar vjerskih zajednica, jaanju stranog utjecaja, tendencijama poistovjeivanja vjerskog i nacionalnog, pokuajima mobilizacije i demonstracije snage vjerske zajednice. Ope ali i konkretne analize stanja ili pojedinih dogaaja stvaraju sliku o aktivnim vjerskim zajednicama koje ele da ojaaju svoj poloaj u drutvu s ciljem naruavanja ravnotee i smjene postojeeg reima. Vjerske zajednice svojim djelovanjem nameu religijske vrijednosti kao bazu na koju se trebaju temeljiti drutveni pa i meunacionalni odnosi. Postoji miljenje da jaanje vjerskih zajednica u vienacionalnoj sredini predstavljaju veliku opasnost po postojeu vlast a i sam integritet drave. Stoga, integritet drave naruava se isticanjem starosjedilakog porijekla Muslimana, njihovog prava na Bosnu i Hercegovinu, jer se na taj nain ostali osjeaju ugroeni. Vanvjersko djelovanje Islamske zajednice o kojem govore dokumenti posebno je vidljivo kroz vjerske skupove i manifestacije, vjersko poduavanje i predavanja, izdavaku aktivnost, kontaktiranje i odnose sa tzv. islamskim
39

arhiv BiH, fond: Komisija za odnose sa vjerskim zajednicama, str.pov. O9-80/81. god, Vanvjerski sadraj u djelovanju vjerskih zajednica, Sarajevo, septembar, 1981. godina

172

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

NEUSPJEH SEKULARIzACIJE I JAANJE RELIGIJSKOG IDENTITETA POETKOM 1980-ih GODINA U BiH svijetom, izgradnja vjerskih objekata, tretiranje nacionalne tematike i problematike, raspravama o islamskom socijalizmu kao protutei samoupravnom socijalizmu. Prema tome neprijateljske snage ukazuju na islam kao osnovnu komponentu nacionalnog bia i razvoja Muslimana, o panislamizmu se govori kao o islamskom internacionalizmu. Sve su uestalije rasprave o interesima muslimanskog naroda, nacionalna problematika, identifikovanja vjerskog i nacionalnog, rasprave o bonjatvu, o pokrivanju muslimanki, o osnivanju islamskog muzeja u Sarajevu. Pokuaj registracije vjernika i dijeljenja lanskih knjiica shvaen je kao odreen vid mobilizacije, homogenizacije i grupiranja graana po vjerskom kriteriju to naravno nije u skladu sa politikom vladajue partije. 40 jedno od vanih pitanja vezanih za Islamsku zajednicu u ovom periodu jeste veza Islamske zajednice sa islamskim zemljama. Sve aktivnije povezivanje Islamske zajednice sa islamskim centrima, u dokumentima predstavlja politike implikacije s ciljem jaanja i irenja islama u Jugoslaviji a potom i Europi i gdje Islamska zajednica u jugoslaviji ima ulogu mosta za dalje irenje islama u Europu. takvo otvaranje Islamske zajednice ostvaruje se i preko brojnih djelatnika koji su kolovani u islamskim zemljama i nosioci su raznih politikih ideja. Osnivanje Islamskog teolokog fakulteta nije prekinulo odlaske na kolovanje u islamske zemlje i zabiljeeni su pokuaji iznude javnog izjanjavanja o zbivanjima u svijetu i islamskim zemljama. Otvaranje se ostvaruje sve brojnijim uestvovanjima predstavnika Iz na meunarodnim islamskim skupovima koji nemaju iskljuivo vjerski sadraj. Vjerski slubenici ostvaruju kontakte sa delegacijama islamskih zemalja gdje se oni postavljaju kao tumai dravnih interesa. Istie se potreba bolje organizacije vjerskih zajednica u inostranstvu posebno dolaskom Homeinija na vlast. Naglaava se da je dio neprijateljski orijentiranih Muslimana u vezi sa ustakom emigracijom preko hrvatskih islamskih centara koji nastoje da dobiju pomo od islamskih zemalja.41
arhiv BiH, fond: Komisija za odnose sa vjerskim zajednicama, str. pov. 055-46/80 Podsjetnik za razgovor sa reis-ul-ulemom i predsjednikom Starjeinstva Islamske zajednice u BiH, Sarajevo, 24.6.1980. arhiv BiH, fond: Komisija za odnose sa vjerskim zajednicama, Informacija o vancrkvenoj delatnosti delova verskih zajednica iz SFRj u inostranstvu meu radnicima na privremenom radu i iseljenicima, Savezni sekretarijat za inostrane poslove, Beograd, jun, 1981. godine
41 40

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

173

Denita Sara Organiziranje Islamske zajednice u inostranstvu zapoinje tek nakon 1976. godine. Deavanja u svijetu, Iranska revolucija, ali i sve aktivnija emigracija imaju utjecaj na vjernike tj. radnike na privremenom radu u inostranstvu iz Bosne i Hercegovine. Bolja organizacija tj. snanija kontrola nad vjerskim organizacijama trebala je da onemogui irenje panislamistikih teroristikih tenji usmjerenih protiv socijalistike vlasti u zemlji. Meutim, u dokumentima iz ovog perioda se za klerikalistiko i nacionalistiko djelovanje osuuju pojedinci i odreene grupe a ne cjelokupna Islamska zajednica. Predmet praenja su klerikalci i nacionalisti, lica osuivana za zlodjela u toku NOB, Mladi Muslimani, maspokovci koji se nalaze na vanim funkcijama IZ, Islamskom fakultetu, bibliotekama, damijama. ti krugovi oivljavaju ideju o organiziranju islamske svjetske zajednice koja bi sjedite treba imati upravo u Bosni i Hercegovini. Pored toga potenciraju tezu o islamu kao presudnom momentu osvjetavanja (misli se na integrativni element nacije op.a.) Muslimana pa se poistovjeuju pojmovi Musliman u nacionalnom smislu i musliman u vjerskom pogledu. znaajna je konstatacija da neki krugovi istiu da je izlaz iz autentinosti termina Muslimana sa veliko M i muslimana sa malo m u bonjatvu, odnosno bonjakoj naciji. (podcrtala D.S.)42 zaista, unutar Islamske zajednice postoji podvojenost, jer u njenom okviru djeluju osobe koje su odani savjetnici vlasti, u narodu nazivani kao reimski ljudi, vrbovani dounici, udbai i prema miljenju vlasti, grupe klerikalaca koje rade protiv drave i partije. Reisu-l-ulema Naim ef. Hadiabdi, prvi ovjek Islamske zajednice blisko je saraivao sa vlastima. u biljekama Komisije za odnose sa vjerskim zajednicama kae se da se reisu-l-ulema ogradio od negativnih tendencija unutar Islamske zajednice (onih koje vlast uoava op.a.) tvrdei da se mnogi kontakti sa islamskim zemljama ostvaruju bez njegovog znanja. u izvjetaju se kae da je reisu-l-ulema priznao da se u IZ deavaju stvari mimo njegove volje i da je pogrijeio postavljanjem nekih mladih ljudi na pojedine funkcije u IZ i u dokumentu se konstatira da je reis oigledno mislio na Ahmeda Smajlovia.43
42

43

arhiv BiH, fond: Koordinacioni odbor za pitanja iz oblasti religije i djelovanja vjerskih zajednica, Neke novije pojave i tendencije u djelovanju vjerskih zajednica i zadaci organizacije SSRNBIH, Sarajevo februar, 1980. godina, arhiv BiH, fond: Komisija za odnose sa vjerskim zajednicama broj 055-3/82, zabiljeka o

174

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

NEUSPJEH SEKULARIzACIJE I JAANJE RELIGIJSKOG IDENTITETA POETKOM 1980-ih GODINA U BiH Ipak, predsjednik Starjeinstva Islamske zajednice, jedan od kljunih linosti zajednice dr. ahmed Smajlovi na skupu u Parizu 1981. u referatu Islam i Muslimani i samoupravni socijalizam u Jugoslaviji kae: to se tie pitanja islama i muslimana u samoupravnom socijalizmu u Jugoslaviji treba imati u vidu injenicu da Islamska zajednica danas u uvjetima socijalistikog samoupravljakog drutva zastupa stav iroke koegzistencije, izlaenja iz uskih nacionalnih, vjerskih i ideolokih zatvorenih krugova i nastoji svim silama to vie poduprijeti bratske i prijateljske odnose sa drugim vjerskim zajednicama vrsto vjerujui da su dobri interkonfesionalni odnosi osnovni uvjet ne samo za bri i bolji ekonomski razvoj nae zemlje nego i za normalan razvoj vjerskog ivota. Neu pretjerati kad kaem da su pripadnici islama u ovoj zemlji shvatili i osjetili blagodati bratstva i jedinstva.44 Stoga, djelovanje pojedinih linosti unutar Islamske zajednice neophodno je promatrati u kontekstu tog vremena, linih i kolektivnih mogunosti to nas upuuje na pomenuto dvojstvo oficijelnog i neoficijelnog. Djelovanje vjerskih zajednica koje su imale izniman utjecaj na narodne mase, a koje nije bilo u skladu sa eljama vlasti, prisutno je u cijelom periodu nakon Drugog svjetskog rata. Kako se navodi u jednom dokumentu, krajem sedamdesetih i poetkom osamdesetih godina njihovo neprijateljstvo jaa i ispoljava na razliite naine u saradnji sa neoklerikalistikim i nacionalistikim grupama van vjerskih zajednica. Navodi se da klerikalizam u Islamskoj zajednici jaa osnivanjem Islamskog teolokog fakulteta nakon ega se osjea ire ukljuivanje uenika i studenata na druenjima na kojima se raspravlja o vanvjerskim pitanjima. Klerikalistiki ispad zabiljeen je pri otvorenju fakulteta kada su se na ploi sa listom darodavaca nala imena lica koja su na razne naine kompromitirala o oslobodilaki pokret. Navodi se da su to lica koja su uestvovala ili javno podravala mrsku okupatorsku vlast. Politizacija lista Preporod aktualizira se objavljivanjem dijelova djela Parergon Dervia Suia u Osloboenju od 6. augusta do 31. oktobra 1979. godine. Navodi se da sutina reagiranja pojedinaca i grupa okupljenih oko
razgovoru Muhameda Beia sa reis-ul-ulemom i zabiljeka o razgovoru M. Beia sa dr. ahmedom Smajloviem, Sarajevo 11. 1. 1982. ahmed Smajlovi, Islam i muslimani i samoupravni socijalizam u jugoslaviji. Preporod br. 1/249, 1. januar, 1981. godina
44

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

175

Denita Sara lista Preporoda nije Parergon nego je to samo povod da se istaknu politike ambicije i pokuaj uplitanja u politiku i meunacionalne odnose sa eljom da se poistovjeti vjersko i nacionalno. Grupa islamskog klera je hukala vjernike u damijama i na raznim vjerskim skupovima protiv takvog pisanja.45 trei dogaaj koji je razlog opte javne kritike nakon koje e uslijediti kadrovske i sutinske promjene u Islamskoj zajednici jeste dogaaj u selu Porie kod Bugojna. Skup povodom otvorenja nove damije je odran u septembru 1979. godine i u dokumentima je zabiljeen klerikalistiki i neprijateljski ispad Huseina oze i beogradskog muftije jusufspahia koji su se prisutnima obratili sa rijeima Draga brao muslimani. Njihov ispad okarakterisan je kao sektaenje, kao vjerska i nacionalna mobilizacija i kao napad na bratstvo i jedinstvo naroda i narodnosti.46 Meutim, jasno je da dogaaj u Poriu predstavlja samo nastavak polemike lista Preporod i lista Osloboenje povodom Parergona. u kontekstu
u intervjuu Knjievna radionica i oko nje sa Derviom Suiem, predsjednikom udruenja knjievnika BiH, u listu Osloboenje 26. decembra 1977. godine najavljeno je izlaenje njegovog djela Parergon. Parergon(gr. uzgredna stvar) tj. odlomci iz Suieve neobjavljene knjige koja je nastala dok je autor radio na romanu tale poeo je u nastavcima izlaziti u listu Osloboenje od 6. augusta do 31. oktobra 1979. godine. Predgovor Parergonu napisao je Fuad Muhi. autor razmatra inioce u oblikovanju muslimanskog nacionalnog bia i pokazuje da djelatnost pojedinaca i grupa izmeu dva svjetska rata i u toku NOB-e nije ila u prilog Muslimanima. Stoga, nije pravilno rijeen odnos pojmova nacionalnog i klasnog u biu muslimanskog naroda u Bosni i Hercegovini. Parergon se bavi temom izdajnika iz reda muslimanskog naroda, analizira fenomen izdajnikog djelovanja ustakog i etnikog pokreta, pojedinih vjerskih slubenika kao i arijskih grupacija koje su u skladu sa svojim interesima igrale svoju sitnu arijsku politiku igru. (arhiv BiH, fond: Komisija za odnose sa vjerskim zajednicama, Informacija o nekim pojavnim oblicima klero-nacionalistikog i ovinistikog djelovanja pojedinaca u Islamskoj zajednici, udruenju ilmije i redakciji lista Preporod, Sarajevo februar 1980). Muftija jusufspahi je rekao: Sve nas vrijea ono to ovih dana pie list Osloboenje. U razvoju islamske zajednice u prolosti bilo je i suhih ogranaka i mi to priznajemo, ali mi smo danas zdravo drutvo i zato zabadati trn u zdravu nogu. Onaj koji zabada trn u zdravu nogu on je neprijatelj ovog drutva, on je bolesnik i njega treba lijeiti. Rekao je i : Brao muslimani ne jedite svinjsko meso jer je nauno utvreno da svaki onaj koji jede svinjsko meso poprima osobine ivotinje koju jede. (arhiv BiH, fond: Komisija za odnose sa vjerskim zajednicama, Informacija o nekim pojavnim oblicima klero-nacionalistikog i ovinistikog djelovanja pojedinaca u Islamskoj zajednici, udruenju ilmije i redakciji lista Preporod. Sarajevo, februar, 1980).
46 45

176

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

NEUSPJEH SEKULARIzACIJE I JAANJE RELIGIJSKOG IDENTITETA POETKOM 1980-ih GODINA U BiH pisanja Parergona o vjerskim slubenicima i Islamskoj zajednici muftija je istako da je negativnih pojava bilo, ali da su sada prevaziene. Dogaaj je pokazao da se o Islamskoj zajednici nije raspravljalo samo u domenu vjerskog pa je i djelatnost vjerskih slubenika u ovom sluaju izlazila iz dozvoljenih, vjerskih okvira. Sve vie se uoava napetost izmeu drave i vjerske zajednice oko razgranienja njihovih djelokruga i primarnog poloaja u drutvu. Pomenute dogaaje vlast je ocijenila kao neprijateljske manifestacije jaanja vjerske zajednice, njeno sve aktivnije zastranjivanje usmjereno ka ruenju ostvarenog vjerskog i nacionalnog bratstva, jedinstva i suivota. Nakon tih dogaaja vlast odreenim mjerama nastoji suzbiti takvo djelovanje. Nakon dogaaja u Poriu u organizaciji udruenja ilmije i Koordinacionog odbora republike konferencije SSRNBiH za pitanja iz oblasti religije i djelovanja vjerskih zajednica odrana je sjednica udruenja ilmije 10. decembra 1979. godine i niz regionalnih sastanaka vjerskih slubenika. Opi zakljuak sastanaka jeste da se jasno osuuje klerikalistiko i nacionalistiko djelovanje grupe oko predsjednika Udruenja ilmije i redakcije Preporoda kao i klerikalistiki i nacionalistiki istupi pojedinih vjerskih slubenika na vjerskim manifestacijama i nacionalista koji pokuavaju da u svoje ciljeve upregnu vjersku zajednicu. Djelovanje Huseina oze i Hilme Neimarlije47 osueno je kao tetno, klerikalistiko, na svoju ruku i bez ovlatenja i njihovo grupatvo, kako se navodi, nanijelo je tetu meunacionalnim odnosima, usmjereno oponiranju tekovinama NOB-e i samoupravnom sistemu. u dokumentu se navodi stav uesnika o Preporodovoj polemici oko pisanju Parergona Dervia Suia koji su se sloili da PreHilmo Neimarlija kao glavni urednik lista Preporod posebno se istakao otrom reakcijom na objavljivanje i sadraj Parergona. u listu Preporod. broj 218/79 objavljene su reakcije na Parergon. lanci nose naslove Sporedno djelo. Namet na pamet i Izvolite na pravu adresu. autor prvog lanka jeste Hilmo Neimarlija i u lanku istie da Suiev tekst nema povijesnu punovanost, predstavlja nepovezanu smjesu razliitih dokumenata i autorovih pretpostavki i impresija. Kae da su svi muslimanski politiari i linosti stavljeni u isti ko i nazvani pljakaima i izdajicama. Pojedini lanovi Izvrnog odbora udruenja ilmije i redakcije Preporoda organizirali su sastanak 26. septembra 1979. godine na kojem je zakljueno da je Suiev pristup ulozi Ilmije u periodu Drugog svjetskog rata jednostran, negativan i osporava sve pozitivne strane Ilmije. (arhiv BiH, fond: Komisija za odnose sa vjerskim zajednicama, Informacija o nekim pojavnim oblicima klero-nacionalistikog i ovinistikog djelovanja pojedinaca u Islamskoj zajednici, udruenju ilmije i redakciji lista Preporod. Sarajevo, februar, 1980).
47

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

177

Denita Sara porod nije trebao ulaziti u tu polemiku jer je pisanje Suia dio cjelokupne istine i da su pojedini vjerski slubenici bio u vezi sa okupatorom zaneseni obeanjima o navodnoj muslimanskoj dravi. Dokument na samom kraju, nakon skoro idealistike predstave uspjeha i zakljuaka sastanaka, govori i o pojedincima koji su nastojali da odgovornost za klerikalistiko djelovanje prenesu na itavo udruenje umanjujui ozbiljnost problema.48 Husein ozo se, prema dokumentu komisije, ogradio od dogaaja u Poriu alei to se napori Preporoda da muslimansko stanovnitvo uvedu u drutvene tokove i oslobode zaostalosti danas prihvataju kao oblici nacionalistikog djelovanja i tenje poistovjeivanja vjerskog i nacionalnog. ozo je istakao da namjera lista Preporod nije bila da izvri napad na Dervia Suia i Parergona ali smatra grekom to se itava povijest Muslimana prikazuje u negativnom svjetlu. Slubenici komisije sugerirali su da se ostavke ne smiju shvatiti kad pritisak vlasti to bi ozi i Neimarliji osiguralo epitet rtvi i muenika.49 Nakon sjednice udruenja ilmije u decembru 1979. godine, prihvatanja ostavki Huseina oze i Hilme Neimarlije zabiljeena su prestrojavanja u Islamskoj zajednici, a list Preporod prelazi u nadlenost Vrhovnog islamskog starjeinstva.50 trebalo je da kadrovske smjene i javna osuda pojedinaca sprijee daljnju klerikalizaciju muslimana (Bonjaka) i budu primjer onima sa slinim stavovima, meutim neprijateljsko djelovanje nije prestalo. Poetkom osamdesetih godina sve ee se odravaju masovne vjerske manifestacije koje, prema stavovima vlasti, predstavljaju priliku za istupanje nacionalista i klerikalista. O tim skupovima se govori kao o mjeavini tradi48

49

arhiv BiH, fond: Koordinacioni odbor za pitanja iz oblasti religije i djelovanja vjerskih zajednica,Informacija o odranim regionalnim sastancima udruenja ilmije u SRBIH, februar 1980. godine,

50

arhiv BiH, fond: Komisija za odnose sa vjerskim zajednicama, str. pov. 055-6 1980 zabiljeka o razgovoru druga Muhameda Berberovia, predsjednika RK SSRNBIH sa Huseinom ozom, predsjednikom udruenja Ilmije u SRBIH i odgovornim urednikom Preporoda. Sarajevo, 31. 1. 1980. arhiv BiH, fond: Koordinacioni odbor za pitanja iz oblasti religije i djelovanja vjerskih zajednica, Neke novije pojave i tendencije u djelovanju vjerskih zajednica i zadaci organizacije SSRNBiH, Sarajevo, februar, 1980. godina

178

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

NEUSPJEH SEKULARIzACIJE I JAANJE RELIGIJSKOG IDENTITETA POETKOM 1980-ih GODINA U BiH cionalnih i nacionalno-vjerskih zborovanja koji izlaze iz vjerskih okvira. Na manifestacijama se zabiljee politizacije vjerskih pitanja, rasprave o bratstvu i jedinstvu i javna podrka palestinskom narodu a ponekad se istie i potreba dihada. Kae se da manifestacije sve vie lie na teferie i derneke i imaju tendenciju da postanu tradicionalni.51 Odravanje mevluda na Buni 1981. godine izazvalo je posebnu panju vlasti.52 Prvi put nakon niza godina odrava se mevlud u tekiji u Blagaju iako je djelovanje dervikih redova zakonom zabranjeni jo 1950. godine. O mevludu je pisao list Preporod pozivajui vjernike da dou.53 Mevlud je odran uz prisustvo predstavnika odbora Islamske zajednice iz Mostara. Ovaj dogaaj svjedoi o jaanju Islamske zajednice, irenju njenog djelokruga, vie promjenama u drutvu nego njenoj smjelosti ali i zainteresiranosti muslimana za vjerske sadraje. Naravno, u dokumentima se ovaj dogaaj smatra incidentom. naruavanjem zakonom propisanih normi, samovoljom i velikim propustom vjerske zajednice i lista Preporod. 54 u problematiku sve izraenije zainteresiranosti za vjerske manifestacije kao to je mevlud na Buni, tj. otkuda takva ekspanzija nakon trideset godina socijalizma, slobode ovjeka i da li to predstavlja poveanje religioznosti55 uklapa se i pitanje sve uestalijih zahtjeva Islamske zajednice za izgradnjom vjerskih
arhiv BiH, fond Koordinacioni odbor za pitanja iz oblasti religije i djelovanja vjerskih zajednica, Osvrt na neka pitanja u vezi sa djelovanjem vjerskih zajednica i udruenja vjerskih slubenika u SRBIH, Sarajevo, april 1981. godina
52 51

Obavjeenje o odravanju mevluda na Buni objavljeno je u listu Preporod 1-15. maja, 1980. godine, br. 12/236 i najavljeno je njegovo odravanja 3. maja.
54 55

53

Savezna komisija za vjerska pitanja i Vrhovno islamsko starjeinstvo u vie navrata raspravljali su o odravanju mevluda. Doneseno je stanovite da: mevludi koji su vezani za porodina slavlja (useljavanje u novu kuu, svadba itd.) po zakonu o pravnom poloaju vjerskih zajednica se mogu obavljati tokom cijele godine bez traenja dozvole, a to e se regulisati bliim propisima za izvrenje zakona o pravnom poloaju vjerskih zajednica. za sve druge sluajeve mora se traiti dozvola. (arhiv Srbije i Crne Gore, Savezna komisija za vjerska pitanja, broj fonda 144, br. fascikle 23 1957-1958. Izvjetaj za 1957. godinu, Strogo povjerljivo. Samo na linost).

arhiv BiH, fond Komisija za odnose sa vjerskim zajednicama, Informacija 6. Sarajevo 1981.

arhiv BiH, fond Komisija za odnose sa vjerskim zajednicama, Razmatranje analize o graevinskoj aktivnosti vjerskih zajednica u SR BiH, zapisnik sa Devete sjednice Izvrnog vijea Skuptine SRBiH za odnose sa vjerskim zajednicama Sarajevo 2. juli 1980. godina

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

179

Denita Sara objekata. Vlast nije blagonaklono gledala na megalomanske projekte izgradnje objekata vjerskih zajednica i zbog utjecaja koji, u ovom sluaju ostvaruju islamske zemlje obezbjeujui materijalnu pomo. Prema miljenju reisu-l-uleme Hadiabdia to su nerealni zahtjevi nekih koji se previe uzdaju u te islamske zemlje ne vodei rauna o stvarnoj potrebi i mogunostima.56 Poetkom osamdesetih godina na oivljavanju vjerskih vrijednosti i prakse rade i krugovi van vjerske zajednice, koji su u uskoj vezi sa snagama unutar zajednice koje vlast naziva klerikalcima i muslimanskim nacionalistima. Openito, kao to danas razlikujemo intelektualne krugove koji su vie skloni religijskom elementu nacije odnosno svjetovnom i jezikom osnovu nacije u ovom periodu razlikujemo vie muslimanskih svjetovnih frakcija. Prva frakcija su komunisti muslimanskog porijekla koji su eljeli da uvrste muslimanski nacionalni identitet i restrukturiraju Bosnu i Hercegovinu unutar jugoslavije a druga grupa, prema miljenju Vjekoslava Perice, je takoer zagovornik nacionalistikog opredjeljenja ali su bili antikomunisti i nazivali se Mladim Muslimanima.57 Xavier Bougarel ukazuje na znaaj ponovnog angairanja Mladih Muslimana koju su bili osuivani etrdesetih godina, a sada uz podrku Huseina oze, predsjednika udruenja ilmije i glavnog urednika asopisa Preporod, od sedamdesetih godina, ire vjersku literaturu, jaaju damijske aktivnosti, povezuju se sa stranim studentima u zemlji. Od posebnog znaaja jeste njihovo djelovanje u tzv. tabakom mesdidu. zahvaljujui tom debatnom krugu. koji je vodio jedan mladi imam, Hasan engi, uspijevaju da za svoje ideje pridobiju pojedine polaznike medrese.58 Islamski preporod ukljuuje predavanja u tabakom mesdidu koja su posjeivali studenti i srednjokolci. Predavanja i diskusije o vjeri i njenom znaaju vodili su studenti ali su mnoga predavanja napisali osuivani pripadnici grupe Mladih Muslimana koji nisu vjerski slubenici (Ruid Prguda, Munir Gavrankapetanovi, Salih Behmen, alija Izetbegovi). Slina predavanja su
arhiv BiH, fond Komisija za odnose sa vjerskim zajednicama, 055-3/82 zabiljeka o razgovoru Muhameda Beia sa reis-ul-ulemom i zabiljeka o razgovoru M. Beia sa dr. ahmedom Smajloviem, Sarajevo, 11. 1. 1982.
57 58 56

Vjekoslav Perica, Balkanski idoli I, Beograd 2006, 190. Xavier Bougarel, n. d. 7.

180

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

NEUSPJEH SEKULARIzACIJE I JAANJE RELIGIJSKOG IDENTITETA POETKOM 1980-ih GODINA U BiH se odravala i u damijama jedileri, aikovac i Veleii. Rad mesdida ugledao se na sistem predavanja zapoetih u Begovoj damiji 1967. godine koja su naredne godine prebaena u Carevu damiju, a nakon nezadovoljstva uenika Gazi Husrev-begove medrese 1972. godine zabranjena.59 Vlast je preko tajne policije pratila deavanja u tabakom mesdidu, a u javnosti sve vie se raspravljalo o tom radikalizmu laikog kova. Sluaj dvojice uenika medrese koji su skinuli su sa zida, pocijepali i bacili u kantu sliku druga Tita prema izvjetaju SDB jeste primjer neprijateljskog djelovanja uenika koji su prisustvovali predavanjima u tabakom mesdidu, u pokuajima obnavljanja udruenja Mladi Muslimani i uestvovali u obredima sekte Dervia.60 Neprijateljsko djelovanje grupa i pojedinaca, irenje panislamistikih i nacionalistikih ideja vlast nastoji suzbiti pomou izvrnih i sudskih organa. I u drugim republikama jugoslavije sudski su procesuirani neprijatelji bratstva i jedinstva a najznaajniji proces u Bosni i Hercegovini, esto predstavljan kao proces desetljea, jeste suenje jedanaestorici Mladih Muslimana angairanih oko tabakog mesdida. Optube za grupno i planirano nacionalistiko i klerikalistiko djelovanje i budno praenje svih kretanja unutar i van Islamske zajednice od strane vlasti predstavlja uvod u tzv. Sarajevski proces. Proces suenja grupi mladomuslimanskih nacionalista bie predmet naeg daljnjeg istraivanja.
Zakljuak

Nakon perioda strogog nadzora nad vjerskim zajednicama i brojnih sudskih procesa vjerskim slubenicima, krajem ezdesetih i tokom sedamdesetih godina dolazi do materijalnog i organizacionog jaanja vjerskih zajednica u jugoslaviji i u Bosni i Hercegovini. Budno pratei deavanja u svijetu tj. svjetsku religijsku renesansu vjerske zajednice se sve vie angairaju na povezivanju sa etnonacionalnim zajednicama. Njihovo interesiranje i polje djelovanja
59 60

Omer Behmen, Na dnu dna. ivot i djelo, Sarajevo, 2006, 214-232.

arhiv BiH, fond Komisija za odnose sa vjerskim zajednicama, str. pov. 09-10/81 RSuPInformacija o sluaju cijepanja slike druga tita u GH-Medresi u Sarajevu, Sarajevo, 18. 2. 1981.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

181

Denita Sara prelazi vjerske okvire, dozvoljene ustavom u dravi u kojoj su jasno odvojene vjerske zajednice od upravne vlasti. Ponovo se vjerske zajednice nameu kao oslonac nacionalnim zajednicama, kao trajni i neodvojivi element identiteta. jaanje vjerskih zajednica u koliziji je sa procesom modernizacije i sekularizacije u socijalistikom drutvu XX stoljea. Deavanja unutar muslimanskog korpusa i djelatnost dijela Islamske zajednice krajem sedamdesetih i poetkom osamdesetih godina primjer su neuspjeha sekularizacije. Dokumenti organa vlasti deavanja objanjavaju politizacijom i klerikalizacijom vjerske zajednice to se izraava nizom dogaaja koji su predmet posebne analize organa vlasti. Smjelost postavljanja ploe na Islamskom teolokom fakultetu predstavlja jasnu konfrontaciju sa zvaninom vlau. Polemika Preporoda i Osloboenja oko sadraja Parergona pokazuje da se vjerska zajednica ne bavi samo vjerskim pitanjima nego je njena sloenost predmet ire drutveno-politike rasprave. Dogaaj u Poriu i Mevlud na Buni takoer su dokaz o promjenama unutar Islamske zajednice, ali i drutva u kojem vlast nema vie mogunosti da provodi vrst koncept sekularizacije i line privatizacije religije. Ovi primjeri kao i dokumenti komisija koji su u tekstu analizirani nameu pitanje ponovnog oivljavanje religije, vee zaniteresiranost za vjerske zajednice i vjerske manifestacije. Moda bi pravilnije bilo postaviti pitanje ta je mevlud na Buni nakon niza godina zabrane znaio za prosjenog Muslimana Bosne i Hercegovine? Meutim, opet bi se osvrnuli na tvrdnju da povratak u Crkvu ne znai povratak Crkvi. Masovnost manifestacija nisu mjerilo porasta religioznosti posjetitelja, njihovog linog uvjerenja. Moda dolazak na mevlud predstavlja neto vie od znatielje i stremljenja za zabranjenim. Pored toga to problemu nacionalnog identiteta prilazimo sa pozicija specifinog historijskog razvoja i uske povezanosti vjerskog i nacionalnog, ne moemo zanemariti injenicu da vjerske zajednice vjeto koriste ekonomsku krizu u zemlji, pa i ira politiko-blokovska deavanja, da se nametnu kao prave voe sa adekvatnim rjeenjem. Iako proces sekularizacije nije uspio, ili je samo djelimino uspio, ponovna religizacija i nacionalizacija stanovnitva predstavlja znaajan proces osamdesetih godina XX stoljea u Bosni i Hercegovini.

182

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

NEUSPJEH SEKULARIzACIJE I JAANJE RELIGIJSKOG IDENTITETA POETKOM 1980-ih GODINA U BiH


Izvori
arhiv Bosne i Hercegovine - Komisija za odnose sa vjerskim zajednicama - Koordinacioni odbor za pitanja iz oblasti religije i djelovanja vjerskih zajednica arhiv jugoslavije - Savezna komisija za vjerska pitanja

Literatura
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. Dino abazovi, Za naciju i Boga: socioloko odreenje religijskog nacionalizma, Magistrat, Sarajevo, 2006. abdullah al-ahsan, Ummet ili nacija, libris, Sarajevo, 2004. altermatt, urs, Etnonacionalizam u Europi. Svjetionik, Sarajevo-zrich, 1996. Neven aneli, Bosna i Hercegovina izmeu Tita i rata, Samizdat B92, Beograd, 2005. Benedict anderson, Nacija: zamiljena zajednica. Razmatranje o porijeklu irenja nacionalizma, kolska knjiga, zagreb 1990. Smail Bali, Bosna u egzilu, Preporod, zagreb, 1995. Boris Banovac, eljko Boneta, Religioznost i nacionalizama u hrvatskoj periferiji-veliki scenarij za male zajednice, u: Migracijske i etnike teme, 23, zagreb 2007. Omer Behmen, Na dnu dna. ivot i djelo, udruenje Mladi Muslimani Sarajevo, 2006. Katrin Boeckh, Vjerski progoni u jugoslaviji 1944-1953.: staljinizam i titoizam. SP god. 38. broj 2. zagreb, 2006. Bougarel, Xavier: Bosanski islam, izmeu kulturnog identiteta i politike ideologije, (Rukopis prijevoda sa francuskog jezika). Rogers Brubaker, Nationalism reframed: nationhood and the national question in the New Europe, Cambridge 1996. Esad imi, Iskuenja zajednitva, Sarajevo, Did, 2005. Nikola Dugandija, Nacija i religija, zagreb, 1983. Mustafa Imamovi, Identitet Bonjaka u XX stoljeu, u: Godinjak BzK Preporod, Sarajevo, 2003. Mustafa Imamovi, Bonjaki etnos, identitet i ime, u: Prilozi, 32, Sarajevo, 2003. Ivan lovrenovi, Pitanje iz vjere, pitanje iz ivota, u: zbornik radova Religija, drutvo i politika. Kontraverzna tumaenja i pribliavanja, Bonn, 2002. Olivera Milosavljevi, Odnos izmeu religiozne i nacionalne pripadnosti. Ideja i realnost (primer: srpska nacija), u: zbornik radova Religija, drutvo i politika. Kontraverzna tumaenja i pribliavanja, Bonn 2002.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

183

Denita Sara
18. Ismet Osmanovi, Politika drave prema vjerskim zajednicama u Bosni i Hercegovini od 1945-1990. godine, Magistarski rad, univerzitet u Sarajevu, Fakultet politikih nauka, Sarajevo, 2003. 19. Vjekoslav Perica, Balkanski idoli I, Biblioteka XX vek, Beograd, 2006. 20. Vjekoslav Perica, Balkanski idoli II, Biblioteka XX vek, Beograd, 2006. 21. Sandra Prlenda, Odnos izmeu nacije i religije u hrvatskom nacionalnim ideologijama, u: zbornik radova Religija, drutvo i politika. Kontraverzna tumaenja i pribliavanja, Bonn 2002. 22. atif Purivatra, O nacionalnom fenomenu Muslimana. Muslimani i bonjatvo, Sarajevo, 1991. 23. Radmila Radi, Islamska vjerska zajednica 1945-1970. godine, u: Forum Bosna br.32/05, Sarajevo, 2005. 24. abdulaziz a. Sachedina, Voenje ili vladanje? Muslimanska zamisao o dva grada, Forum Bosna 19/2002. 25. Fuad Saltaga, Muslimanska nacija u Jugoslaviji, Sarajevo, 1991. 26. ahmed Smajlovi, Islam i muslimani i samoupravni socijalizam u jugoslaviji. Preporod br. 1/249, 1. januar 1981. godina 27. antoni Smit, Nacionalni identitet, Biblioteka XX vek, Beograd, 1998. 28. Darko tanaskovi, U dijalogu sa islamom, Beograd, Prosveta, 1990. 29. ugo Vlaisavljevi, Etnike zajednice, etnopolitika i boansko dobro, u: Forum Bosna 18/02, Sarajevo 2002.

184

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

Sabina Veladi

HOMOGENIzACIJA BONJAKA KROz PREPOROD 1990.


Pad komunizma u Europi i njegova povijesna dotrajalost najavili su demokratizaciju i politiki pluralizam i na junoslavenskom prostoru. Ovim deavanjima je prethodila pobjeda velikosrpske nacionalistike politike i njenih eksponenata unutar partijskih i dravnih struktura republike Srbije koji su olako obeanom brzinom1 krenuli u rjeavanje srpskog pitanja u jugoslaviji tj. u nedemokratsku rekonceptualizaciju jugoslavije.2 to je dodatno pogoralo, ionako napete, meurepublike i meunacionalne odnose u ovoj zemlji, i pokrenulo ubrzanu nacionalnu homogenizaciju drugih zajednica kao reakciju. tema naeg izlaganja u pomenutom kontekstu je homogenizacija bosanskohercegovake muslimanske zajednice i njene pojavne manifestacije tokom 1990. na stranicama Preporoda, islamske informativne novine. injenica da je eskalacija meunacionalnih odnosa prethodila politikom pluralizmu na junoslavenskom prostoru dovela je do toga da se ovi procesi deavaju u znaku nacionalnog pitanja. Kroz interakciju djelovanja nacionalnih politika u javnom prostoru, i naroito kroz interakciju nacionalnih propagandi koje prizivaju povijesno pamenje, formira se miljenje javnog mnijenja.
Sintagma koju je skovao Dragia Pavlovi, predsjednik beogradske partijske organizacije, kritikujui direktore glavnih srpskih medija koji su sluaj ubistva u Parainu medijski iscjedili ne bi li po ko zna koji put dokazali represiju albanaca nad Srbima. Dejan jovi, Jugoslavija drava koja je odumrla, Uspon, kriza i pad etvrte Jugoslavije (1974.- 1990.), Samizdat B92, Beograd, 2003, 388. Kljuni dogaaj koji je oznaio konaan zaokret u rjeavanju srpskog pitanja je, i po miljenju samih sudionika deavanja, Osma sjednica CK SKS odrana 23./24. 9. 1987, Ivan Stamboli, Put u bespue (Odgovori Ivana Stambolia na pitanja Slobodana Inia), Beograd, 1995.
2 1

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

185

Sabina Veladi zbijanje obinog naroda u nacionalne torove se, u vremenu jasnog percipiranja pogoranja meunacionalnih odnosa3, i straha od onoga ta budunost donosi, vidi, ali i promovira od strane nacionalnih elita, kao spas. a inkluzivne, graanske opcije se nacionaliziraju i proglaavaju za sumnjive.4 Politiki diskurs jugoslavije se krajem devedesetih godina kreira u srpskoslovenako-hrvatskom trouglu.5 Eksponenti bosanske politike su diskvalificirani kroz aferu agrokomerc, a Bosna i Hercegovina, kao na pladnju, servirana za destabilizaciju. Identitetski sabrana od tri odvojena duhovna toka, od kojih se dva napajaju sa izvorita u susjedstvu, i koja se, sudei po njegovanim predodbama nigdje ne prepliu i kao da ne izrastaju iz dijeljenog materijalnog i duhovnog konteksta. Pridravanje ovog izuma nacionalnih politika (srpske i hrvatske) 19. st. , od strane komunistikog establimenta, moglo bi se opravdati, po nekim autorima, ideolokim komunistikim stavom prema naciji,6 no mi smo skloniji posmatrati ga kao ilavu opstojnost nacionalistikih stavova za vrijeme komunizma po kojim stabilizacija Bosne i Hercegovina kroz definiranje bosanskog identiteta, kao ni njena nauna kulturno-historijsko artikulacija putem bosanskohercegovakih institucija nije bila u interesu.7
Ispitivanje javnog mnijenja je pokazalo da je godina 1989. od strane graana percipirana kao period u kojem je dolo do naroitog pogoranja meunacionalnih odnosa. Oni takoer ocjenjuju da su ti loi nacionalni odnosi iskazani prvenstveno kroz odnos politikih elita koje nacionalno instrumentaliziraju, te da svakodnevni ivot ljudi uglavnom nadilazi te sukobe. Ibrahim Baki, O naciji i religiji ( Distribucija stavova javnog mnjenja ). Sveske br. 28-29, Institut za prouavanje nacionalnih odnosa, Sarajevo 1990, 265. Dva paradigmatina primjera su jugoslavenstvo i bosanstvo. Prvo se doivljava kao pokuaj maskiranja srpskog, a drugo kao pokuaj maskiranja muslimanskog unitarizma. argumentiranost i zasnovanost ovakvog stava je u ova dva sluaja potpuno neujednaena. to je situacija koja postoji faktiki jo od Kraljevine SHS, sa izuzetkom perioda koji nastupa nakon pada Rankovia, krajem ezdesetih, do sredine osamdesetih godina. Knjiga Dejana jovia je u cijelosti posveena obrazloenju po kojem jugoslavenski komunisti iz ideolokih razloga, jer su raunali na odumiranje drave, nisu pristupili funkcionalnijem rjeavanju nacionalnog pitanja, izmeu ostalog, i u Bosni i Hercegovini nakon 1974, D. jovi, n.d. S tim u vezi pogledati D. jovi, n.d.; jasna Dragovi-Soso, Spasioci nacije Intelektualna opozicija Srbije i oivljavanje nacionalizma, Edicija RE, Beograd, 2004; Muhidin Pelesi, Manipulacije srpske historiografije o Bosni i Hercegovini. Prilozi br. 29, Institut za istoriju u Sarajevu, 2000, 367- 404.
7 6 5 4 3

186

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

HOMOGENIzACIJA BONJAKA KROz PREPOROD 1990. Dakle, kroz partijske i dravne mehanizme Srbije etablirana, velikosrpska nacionalistika politika, bila je usmjerena ka stvaranju jugoslavije po srpskom arinu ili na okupljanje Srba i, to je bitnije, teritorija koje Srbi nastanjuju, u jednu dravu. Da bi se cilj racionalizovao. stvorila se i oblikovala viktimizirana kultura sjeanja i, dakako, imenovali oni koji su Srbe uinili rtvama. Rastegljiv propagandni ablon pokazao je maestralnu sposobnost aplikacije na svakoga ko bi se naao na putu svetog srpskog cilja. unutar tog ablona muslimani8 su zauzimali zavidno visoku poziciju. Naravno ne zbog stvarne prijetnje koju bi predstavljali za Srbe, naprotiv, ve naprosto zbog svog postojanja na teritorijama za koje su veliko Srbi bili ivotno zainteresirani. Osjeaj nipodatavanja i prezira prema muslimanima, koji kao takav ne postoji u odnosu prema Hrvatima i Slovencima, kao nievrijednim, se odslikava u njihovu diskvalificiranju kao ljudskih bia kroz srpsku propagandu ili knjievnu publicistiku.9 Savez komunista Bosne i Hercegovine, kroz afere kadrovski uzdrman i diskvalificiran,10 u jeku razvijanja ovih procesa branio se sveukupnom zamrKoristimo malo m jer mislimo i na muslimane albance koji su se prvi nali na propagandnoj tapeti, te Muslimane Sandaka i Bosne i Hercegovine. O antiislamskom propagandnom djelovanju srpskih orijentalista vidi: Norman Cigar, Genocid u Bosni, Politika etnikog ienja, Bosanski kulturni centar-Sarajevo i Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, 1998; Miroljub jevti, Dihad kao savremeni rat, Narodna biblioteka Srbije, Beograd 1989; Vuk Drakovi, No, zaPIS, Beograd 1982.; Vojislav lubarda, Vaznesenje, Djeje novine, Gornji Milanovac 1990; Posljednje navedeno djelo je dobilo NIN-ovu nagradu kritike za najbolji roman 1989. Nimalo sluajno. O dodjeli nagrade je odluivao iri u sastavu: Novak Kilibarda, Svetozar Koljevi, Boidar Koprivica, Igor Mandi, Branko Popovi, Gojko tei i Borislav Mihajlovi Mihiz. U saoptenju irija stoji : (....)Vojislav Lubarda nastavlja da istrauje ljudske, nacionalne i verske strasti i nasilja u mranom bosanskom karakazanu u gorovitoj i vuarnoj zemlji Bosni...( podvukla S.V.) lubarda je rodom iz Bosne i od komunistikih vlasti je optuivan da svojim djelima vri nacional-ovinistiku propagandu i razara bratstvo i jedinstvo. Sam o svom djelu kae : (....jesam pisao o bratskom raskolu i vjerskoj mrnji, o masovnom genocidu nad srpskim narodom u BiH i meusobnom zatiranju, ali nikada ni u jednom pasusu nisam propovijedao mrnju prema Muslimanima i Hrvatima. j.K., Nisam propovijedao mrnju, Osloboenje. Sarajevo, 13. 1. 1990, 10.
10 9 8

u to vrijeme, kao to pokazuju rezultati ispitivanja bh. javnog mnijenja, afere nisu doivljavane kao inscenirane, niti kao pokuaj destabiliziranja BiH u kadrovskom pogledu, u emu su uspjele. tek kasnije kada bh. muslimanska elita zapone izgradnju kulture sjeanja

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

187

Sabina Veladi znutou. Mantrajui zatvorenih oiju o bratstvu i jedinstvu, titu i revoluciji i odgaajui pluralistiko-demokratske procese, nadali su se valjda da e zlo nacionalizma arobnim tapiem nestati. Sa anahronom retorikom u pogledu sveukupnog budueg preobraaja drutva i drave, koja je velikim dijelom uvjetovana osjetljivou meunacionalnog pitanja u Bosni, bosanski komunisti nisu pokazali sposobnost transformacije i razvijanja graanske inkluzivne bosanske politike opcije.11 Njihova sterilnost i okamenjenost u pristupu nacionalnom pitanju odvela ih je u svojevrsnu amoralnost.
bh. muslimanskog naroda, teorije o aferama kao protiv muslimanskoj zavjeri ( a ne protivbosanskoj to je uistinu bila) e doi do izraaja., Ratko Dunerovi, Faktorska distribucija stavova javnog mnjenja o meunacionalnim odnosima. Sveske 28-29, Institut za prouavanje nacionalnh odnosa, Sarajevo, 1990, 317. tribinu u Gacku, odranu 2. 9. 1989., posveenu meunacionalnim odnosima u jugoslaviji, predvodio je dr. Nijaz Durakovi, predsjednik Predsjednitva CK SK BiH. Durakovi je svojom istroenom retorikom pokazao potpuno odsustvo svijesti o dolasku novog doba, vremena politikog pluralizma i demokratije, i neminovnom krahu komunistikog sistema. Potvrdio je da je jedini put za izlazak iz krize u kojoj se jugoslavija nalazi reafirmacija titovog samoupravnog socijalistikog kursa, i izrazio zaprepatenje injenicom da se narod u uslovima ekonomske krize okrenuo nacionalizmu. to da je tribina odrana u jednom zakanjelom trenutku, u kojem su procesi o kojima je bilo rije ve nezaustavljivo odmakli naprijed, govore i pitanja posjetilaca zbog ega je sporno izlaganje slika Slobodana Miloevia na javnim mjestima, zato je izostala podrka od strane bosanskohercegovakog rukovodstva ustavnim promjenama u Srbiji, ko sprjeava da se moti jovana Duia i Mihajla Koprivice iz inostranstva prenesu u jugoslaviju i sl., a. Behram, Svako pravi nacionalno knjigovodstvo. Osloboenje. Sarajevo, 3. 9. 1989, 4. Na 34. sjednici CK SK BiH odranoj 9. 9. 1989. donesene su tri rezolucije (o meunacionalnim odnosima, o idejno-politikim osnovama razvojne orijentacije BiH u uslovima ostvarivanja privredne reforme, te SK i daljnja demokratizacija drutvenih odnosa i promjene u politikom sistemu) o kojima je trebalo raspravljati na X kongresu SK BiH, zakazanom za decembar 1989. Rezolucije su artikulirale pravac transformacije SK BiH u uvjetima zaotrenih meunacionalnih odnosa i ekonomske krize. Prema tim rezolucijama SK BiH je donio odluku o preorijentaciji na trinu ekonomiju, ali je vrsto ostao na pozicijama borbe za izgradnju bespartijskog drutva, i tu (......) nema niti treba da bude dilema viepartijskog sistema. Obrazloenje za ovakvu odluku je ponueno u tvrdnji da bi se u sluaju opredjeljenja za viepartijski sistem politike partije organizovale na nacionalnoj osnovi, R. ivkovi, S. Rakoevi-Novakovi, . Kozar, z. jahovi, Dijalog umjesto sukobljavanja, Mjerenje rada i odgovornosti, SK ne eli monopol, Novi demokratski iskorak. Osloboenje, Sarajevo, 10. 9. 1989, 1-7. Miting protiv podjele BiH i jugoslavije, organizovan od strane SK BiH, odran je 25. 5. 1990. Sa istog mjesta i sa istim porukama koje je tito novembra 1945. slao narodima BiH,

11

188

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

HOMOGENIzACIJA BONJAKA KROz PREPOROD 1990. Srpsko-hrvatski sukob u jugoslavenskim okvirima je uvjetovao okretanje bosanskohercegovakih Srba i Hrvata prema koncepcijama duhovnih matica12 i time ih u bosanskohercegovakim okvirima doveo u suprotstavljen odnos koji je dugorono znaio dezintegraciju ove republike. jesu li Muslimani u takvim uvjetima mogli biti faktor stabilizacije Bosne i Hercegovine13, s obzirom da druge domovine nisu imali, i kakav je bio njihov odgovor tj. odgovor muslimanskih elita na pomenutu situaciju, pokuat emo dati odgovor na narednim stranicama.
Nijaz Durakovi, prvi ovjek bh. komunista apelirao je na jedinstvo BiH i jugoslavije, a protiv podjela i nacionalnog bezumlja. Datum odravanja skupa kao i retorika koja ga je obiljeila ukazivali su na bh. komuniste kao dosljedne nastavljae titove tradicije. Miting je odran u vrijeme kada se oekivao nastavak XIV vanrednog kongresa SKj, prekinutog u januaru 1990., naputanjem sjednice od strane hrvatske i slovenake delegacije, ime je dolo do faktikog raspada SKj, te je stoga predstavljao artikulaciju zabrinutosti zbog sve oevidnijeg raspada drave., R. ivkovi i E. Habul, Neka pobijedi jugoslavija. Osloboenje, Sarajevo, 26. 5. 1990, 4.
12

Idua izjava je projekcija elje, a ne odraz realnog stanja stvari, ali u sutini odslikava oajniku potrebu Muslimana da odluuju o svojoj sudbini: Muslimanska politika snaga, koja se sada stvara, bit e, ne samo presudna za suverenitet Bosne i Hercegovine, ve i odluujui faktor ukupnih odnosa u jugoslaviji. jednostavnije, nacionalna samobitnost Muslimana, a time i njihova politika nezavisnost od bilo koje nacionalne politike, osigurat e prirodnu ravnoteu izmeu dviju zasad vodeih politikih nacionalnih snaga u zemlji.. u: Dr. Haris Silajdi, Muslimani nisu plijen za podjelu. Preporod, Sarajevo, 15. 9. 1990, 33.

13

Rezultati ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da Srbi u velikom procentu (85,40% ispitanih) odobravaju i smatraju opravdanim uvoenje vanrednih mjera na Kosovu marta 1989. (Muslimani su u najveem procentu smatrali da je uvoenje tih mjera bilo nepotrebno, iz solidarnosti sa muslimanima Kosova), Srbi se takoer u najveem procentu zalau za to da se obaveze i nadlenosti vie objedine u Federaciji (76%), Hrvati su za to u najmanjem procentu (48,17% ispitanih) i druge nacije su pokazale visok stupanj saglasnosti sa ovom tvrdnjom, Srbi su takoer u najveoj mjeri izrazili zabrinutost zbog donoenja ustavnih amandmana u SR Sloveniji (53,54% ispitanih), Hrvati suprotno u najmanjem broju izraavaju zabrinutost (26,54%). Ne treba zaboraviti da se u poetku jugoslovenske krize na liniji Srbija Slovenija vodio najei spor. Najnii procenat ispitanih koji smatraju da su u BiH meunacionalni odnosi bolji nego u drugim republikama je meu bh Srbima (57,01%), najvii meu Muslimanima (75,80%). I indikativno je da Muslimani i Hrvati koji su ispitani smatraju da je najvei procenat nacionalista meu Srbima, dok Srbi (67,88% ispitanih) smatraju da ih je svuda podjednako. Hrvati su u najveem broju, pratei trendove u matici, za viepartijski sistem (28,92%), R. Dunerovi, n.d., 299, 301, 305.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

189

Sabina Veladi Muslimani Bosne i Hercegovine, s priznatim nacionalnim imenom, ali bez institucija koje bi artikulirale njihov nacionalni identitet u kulturno-historijskom smislu i time stvorile referentni okvir za samozamiljanje naroda, vezani za tradiciju NOB-e, tita, jugoslaviju, jNa, koji su im osigurali fiziki opstanak u beznau Drugog svjetskog rata i nakon njega, u trenutku kada ove institucije prolaze estoku krizu i kada se njihova znaenja revidiraju, ostaju takorekui na ledini, izloeni vjetrometini, prvenstveno srpskih osporavateljskih i asimilatorskih nasrtaja. u takvim uvjetima demokratizacija je bila toplo pozdravljena od dijela bosanskohercegovakih muslimanskih intelektualaca, jer je otvorila prostor za identitetsko osvjetavanje bosanskohercegovakog muslimanskog naroda14, koje podrazumijeva i reevokaciju povijesnih iskustava, i zapravo predstavlja temeljnu odbrambenu strategiju bosanskohercegovake muslimanske inteligencije u vremenu agresivnog osporavanja postojanja Muslimana prvenstveno kao kulturne i konsekventno nacionalne injenice, to je za sobom povlailo oduzimanje prava na politiko odluivanje, prava na tlo i dr. Privoenje naroda identitetu izvreno je na dihotomnim vjersko-nacionalnim temeljima i izraeno kroz djelovanje dvaju raspoznatljivih grupa koje su u sloenom jugoslovenskom kontekstu, koncem devedesetih, preuzele inicijativu i suprotstavili se srpskoj nacionalistikoj propagandi. Prva grupa, koju definiramo kao nauno-kulturnu inteligenciju, je ona iji bi paradigmatini predstavnik bio knjievnik alija Isakovi. Njihovo djelovanje je, sudei prema promoviranim koncepcijama, u bosanskohercegovakom smislu vie kontekstualizirano, velikim dijelom i zbog toga jer su bili integrirani u drutveno-politiku stvarnost komunizma. Svojim djelovanjem oni nastoje dovriti proces nacionalnog konstituiranja bosanskohercegovakih Muslimana, zapoet priznanjem njihovog imena krajem 1960.-tih i zaustavljen na tome. Svjesni alarmantnosti situacije i upueni u finese nacionalnih politika,
Smatram da je ideoloka sekularizacija bila na neki nain vjetaka, jer nije bila poduprta modernizacijom u zapadno-evropskom smislu. Ekonomsko blagostanje drutva i standard prosjenih graana je bio na skromnom nivou. Mobilnost unutar jugoslavenskih granica se smanjila nakon 1974. ak je dolo do reverzibilnog procesa. Porodica nije doivjela razbijanje kao u zapadnoevropskom drutvu. Bazina industrijalizacija nije preobrazila bosansko selo u kojem tradicijske forme ilavo opstaju.
14

190

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

HOMOGENIzACIJA BONJAKA KROz PREPOROD 1990. oni nastoje kao u panici nadoknaditi proputeno i u kratkom vremenskom roku realizirati zadatke kao to je: kulturna institucionalizacija bosanskohercegovakih Muslimana,15 popularizacija kulturno-historijsko-knjievne batine16
u Velikoj Sali sarajevske Vijenice, 5. oktobra 1990, odrana je osnivaka skuptina Kulturnog drutva Muslimana Preporod. za predsjednika je izabran prof. dr. Muhsin Rizvi koji otvara skuptinu sljedeim rijeima: Ime nam je, nakon dva desetljea, politikom odlukom, godine 1967., zvanino vraeno, priznata nam je nacija, kako je tada apsurdno, a ponekad ciniki govoreno, ali nacija kastrirana, bez institucija, povijesno i kulturno poniena, strogo kontrolirana i praena da se ne bi prekoraile granice dozvoljenog kulturnog ispoljavanja.. Hadem Hajdarevi, tek slijedi vrednovanje i afirmiranje kulturne batine Muslimana. Preporod, Sarajevo,15. oktobar 1990, 10. Prof. Rizvi u intervjuu koji je dao novinaru Preporoda nabraja ciljeve novoosnovanog drutva Muslimana: Istraivanje i prouavanje historijskog, kulturnog, knjievnog i umjetnikog razvoja Muslimana od najstarijeg vremena do danas, te objavljivanje i prikazivanje rezultata ovog djelovanja, radi afirmacije i popularizacije kulture, knjievnosti i umjetnosti, tradicije i kulturne historije ovog naroda, ispitivanje porijekla i nacionalnog identiteta Muslimana, fenomena prihvatanja islama, istraivanje savremene sociologije islama u komparativnom odnosu sa sociologijama drugih religija prisutnih na junoslovenskom prostoru, ouvanje, zatita i revitalizacija kulturnih spomenika, vraanje kulturne arome naim gradovima, zgradama, ulicama i trgovima evokacijom znamenitih ljudi koji su u njima ponikli, u njima ivjeli, stvarali i boravili. tako se predvia prikupljanje i objavljivanje podataka o dobrovoljnim i prinudnim migracijama Muslimana u protekla dva stoljea. Istovremeno e biti formirana i posebna struna komisija za skupljanje, kritiku obradu i objavljivanje podataka i dokumentacije o genocidu nad Muslimanima i drugim stanovnicima naih krajeva u toku XIX i XX stoljea. Pokrenuta je i tribina ovog drutva u okviru koje e se drati predavanja iz zadatih oblasti.. Hadem Hajdarevi, Podnijeti sudbinu znai pobijediti. Preporod, 1. novembar 1990, 12/13.
16 15

Dr. Enes Durakovi govorio je o tzv. izgubljenoj generaciji muslimanskih intelektualaca koja je tek sredinom ezdesetih shvatila kakvo se neprocjenjivo duhovno bogatstvo krije u knjievnosti jednog, tada jo uvijek nepriznatog naroda. Naglasivi da su Dervi i smrt Mee Selimovia, Kameni spava Maka Dizdara i opus M. . atia bile tri kljune pojave u osvjetavanju muslimanske inteligencije tih godina. (...) uzroci marginalizacije muslimanske knjievnosti lee u politikom nepriznavanju nacionalne posebnosti Muslimana, a time i neprihvaanju od Srba i Hrvata. Ne smije se zaboraviti da od 1918. godine naroda kao ni njegova jezika nema pod pravim imenom, upozorio je Isakovi.. Faris Nani, Promocija Biserja u zagrebu. Preporod, Sarajevo, 1. juli 1990, 12.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

191

Sabina Veladi i definiranje nacionalnog jezika i njegovog imena.17 Iz svega navedenog, izuzev u pitanju nacionalne nominacije, o emu e kasnije biti govora, ova grupa nastoji bosanskohercegovake Muslimane dePisana autentinim bosansko-muslimanskim (o.a. lanak je pisan od strane predstavnika vjerske struje unutar muslimanskog nacionalnog preporoda krajem devedesetih) jezikom, koji je Enver olakovi kao nijedan na pisac vjerno sauvao ne samo u njegovoj leksici, ve i u sintaksi, u frazama i akcentualizaciji, Legenda o Ali-pai, zbilja je najljepi roman bosansko-muslimanske knjievnosti.. Demaludin lati, Najljepi roman muslimanske knjievnosti. Preporod, Sarajevo, 15. februar 1990, 9. Izdavako-trgovinsko preduzee Bosna nudi preko narudbenica Muslimanska biblioteka je biblioteka koja ispisuje muslimanski kulturno-povijesni krug. I vrijeme u tom krugu. ABC Muslimana, Porijeklo bosanskih Muslimana od Muhameda Hadijahia, Islamsku deklaraciju od alije Izetbegovia te Kratka uputa u povijest Bosne i Hercegovine od Safvet-bega Baagia.. Preporod, Sarajevo, 1. novembar 1990, 22. Knjiga alije Isakovia O nacionaliziranju Muslimana se takoer promovira kroz Preporod, Preporod, Sarajevo, 1. mart 1990, 13. Bosanski jezik postoji u narodu i u literaturi koliko hrvatski i srpski jezik. ako je to manje poznato irokoj javnosti, razlozi su politike, a ne lingvistike naravi. (....) neimenovanje i (ne)priznavanje bosanskog jezika bilo [je] u korelaciji s politikim (ne)imenovanjem bosanske nacije, posebno bosanskih Muslimana (Bonjaka). (...) Nesumnjivo je da su hrvatska varijanta i srpska varijanta dananjeg zajednikog jezika, stvarno i nominalno, dva sistema u funkciji posebnih jezika te bosansku varijantu takoer smatram bosanskim jezikom, s istom razlonou...(...) Bez obzira to je na zajedniki jezik, u osnovi, jedan jezik, on nije jedinstven jezik, to se razumije.(....) Muslimanski narod, bez obzira kako se nazivao u razliitim historijskim okolnostima, uvijek je svoj jezik imenovao bosanskim, kako u narodnom govoru, tako i u knjievnosti i u brojnim lingvistikim djelima. termin bosanski jezik upotrebljavali su i drugi koji su se smatrali Bonjacima (Bosancima), bez obzira u kom smislu se to (tada) podrazumijevalo, u kojoj mjeri i do kada. Bosanski jezik i danas imenuju svojim jezikom znatne skupine Muslimana izvan BiH (Sandak, Crna Gora, Kosovo i Makedonija), te u iseljenitvu u turskoj i drugdje.tako je bosanski jezik konstitutivna komponenta bosanskomuslimanskog nacionalnog bia, a nau jeziku politiku odreujemo naom novom drutvenom zbiljom (podvukla S.V.) Bosanski jezik, prema knjievnom hrvatskom i srpskom jeziku, ima najmanje razlika izmeu narodnog i knjievnog jezika, izmeu dijalekatskog i knjievnog i ima-za junoslavenske prilike-izvanredan kontinuitet, jeziku ustaljenost i homogenost na cijelom prostoru, bez diskontinuiteta koji su imali srpski i hrvatski knjievni jezik do poetaka Vukovih i Gajevih reformi sredinom prolog vijeka.to to u okviru bosanskog jezika nije bilo jezikih i pravopisnih reformi i nije teko razumjeti. Pisali su bosanicom i arebicom, uglavnom, kako su i govorili. Pii kao to govori nije niija deviza, to je inicijalni poriv pismenog ovjeka.. alija Isakovi, Bosanski jezik. Ogledalo, Sarajevo, januar/februar 1991, 9.
17

192

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

HOMOGENIzACIJA BONJAKA KROz PREPOROD 1990. finirati i artikulirati u klasinim evropskim nacionalnim kategorijama. Ova struja je ogorena zbog uskraivanja prava Muslimanima da se za vrijeme komunizma nacionalno institucionaliziraju i artikuliraju kroz batinu, povijest, jezik ime bi ostvarili prava koja drugi ve imaju.18 Djelovanje druge, kako je nazivamo, vjerske struje, okupljene oko alije Izetbegovia, koja je sprovela i politiku institucionalizaciju bosanskohercegovakih Muslimana19, obiljeeno je nastojanjem da se muslimanski narod vrati
18

Osnivaka skuptina Stranke demokratske akcije odrana je u Sarajevu 26. maja 1990. u lanku Preporoda kojim je propraeno osnivanje naglaava se da je ime stranke uslovljeno politikim prilikama u kojima se ne dozvoljava formiranje na nacionalnim osnovama. Ipak, ime stranke nije umanjilo injenicu da je ona eminentno muslimanska. alija Izetbegovi, izabrani predsjednik stranke, otvorio je uvodno izlaganje citirajui Kuran i sljedeim rijeima: Mi jesmo stranka graana i naroda muslimansko-povijesnog kruga, ali bitka za sve ono to nam je vano i do ega nam je posebno stalo, dobie se ili izgubiti ba ovdje u Bosni..

19

uurbano se osvjetljavaju i obnavljaju zamrli i utiali tokovi viestoljetne i bogate kulture, do juer surovo dijabolizirane turskim grijehom. svedene na razinu subkulturne tamnovilajetske zaturenosti (....) Stoga se svi oni koliko do juer apokrifni i bezmalo ilegalni proplamsaji PRO-GOVORa o sebi razbuktavaju u luminoznu svetkovinu glasnosti u kojoj se oslobaamo frustracija kolektivne povrijeenosti ponosa i ugroenog dostojanstva. u toj svojevrsnoj duhovnoj obnovi i nacionalno-kulturnom samoprepoznavanju mi, zapravo, ivimo danas iznova svoj preporodnoromantini trenutak koji se ukazuje kako mogunostima autentinog otkria ( sebi i drugima) zanemarenih kulturnih vrijednosti, tako i opasnostima zagluujue i zasljepljujue buke i bljetavosti, ispraznog, emocijama prevrenog, samogovora. Svekoliko nezadovoljstvo dosadanjim tretmanom muslimanskog kulturnog nasljea u tzv. zajednikim kulturnim, prosvjetnim i znanstvenim institucijama uvjetovano je i poraznom injenicom da su Muslimani jedini jugoslovenski narod koji poslije Drugog svjetskog rata nije imao ni jednu jedinu nacionalnu instituciju koja bi vodila brigu o sistematskom izuavanju, prezentaciji i zatiti vlastitog kulturnog naslijea i bogatstva..(...) Konano i programi jasnih i nedvosmislenih zadaa naziru se ve iz one slike naih nemanja to ih je nedavno alija Isakovi saeo jednom u osnovi katastrofinom reenicom: I danas, etrdeset godina poslije osloboenja, Muslimani nemaju uraenu politiku historiju, historiju knjievnosti, historiju novinarstva, historiju drutvene misli, historiju umjetnosti, historiju slikarstva, nije jo istraen jezik, mitologija, folklor, arhitektura. (...) I onda kada su se ambisi nepovjerenja inili nepremostivim postojala je, ako nita drugo, ona dragocjena ika svijesti da nijedan dijaboliko-nihilistiki projekt (o. a. misli se na srpsko-hrvatsko osporavanje Muslimana) u prolosti nije uspio i da emo i Mi i Drugi ostati i opstati na ovim prostorima kao prosta i nezaobilazna injenica. u nekom buduem ogledalu valjae nam se svima ogledati bez osjeanja srama i grimase nelagodnosti.. Dr. Enes Durakovi, Muslimanska glasnost. Ogledalo, Sarajevo, januar/februar 1991, 8.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

193

Sabina Veladi prakticiranju islama, koji je sr i temelj njihovog identiteta. u subjektivnim uvjerenjima ove grupe, solidarnost na temelju pripadnosti uMMI, vjerskoj zajednici, ima prednost nad nacionalnom pripadnou20. Pojedini strani autori 21, okvalifikovali su koncept SDa, kao krovne politike institucije muslimana jugoslavije, a koji je bio u skladu sa prethodno navedenim uvjerenjem, kao panislamizam. Smatramo da je to krajnje neadekvatna kvalifikacija. Panislamizam asocira na islamske politike integracije u jednom irem geografskom kontekstu. Poetkom devedesetih godina ideja politikog okupljanja muslimana jugoslavije se pokazala neizvodivom, jer se zemlja cijepala po nacionalnim avovima koji se nisu svuda poklapali sa vjerskim. Svjetski kontekst, pa i stanje u islamskom svijetu ukazuju takoer na neragumentiranost teze o panislamizmu. Smatramo da objanjenje za ovakav
Osnivanje stranke muslimanskog kulturno-povijesnog kruga. Preporod, 1.6.1990, 1.
20

Pogledati u ovom zborniku rad Xavier Bougarel, Od Muslimana do Bonjaka: Pitanje nacionalnog imena bosanskih Muslimana?; Ksavije Bugarel, Bosna. Anatomija rata, Edicija RE, Beograd 2004.

21

Kraj prolog desetljea i novo u koje smo upravo kroili najavili su povijesnu destrukciju socijalizma (...) ukratko, socijalizam je porodio nacionalizam, zajednice koje su se smrtno zavadile na osnovi razliitih jezika, porijekla i tla. Prema nekim sociolozima, iivljavanje nacionalnog tek predstoji i bie nemogue izbjei meunacionalne sukobe(......)u jeku nacionalnih homogenizacija, kada se islam i njegovi sljedbenici tretiraju kao opasnost po druge da bi se prikrio progon njih sa njihovih babovina i ubijanje na vlastitoj zemlji, muslimane e surovi dogaaji i prevrati natjerati da se ivotno vrate Kuranu i ponu stvarati svoj ummet (...) ta osnova (za stvaranje ummeta) je islamski monoteizam, ili, reeno Kuranskim jezikom: vjerovanja u Boga i injenja dobrih djela. Demaludin lati, ummet. Preporod, Sarajevo, 15. august 1999, 1. Ne mogu doi sebi (o. a. misli se na muslimansku emigraciju u SaD) kako se mogu podijeliti Muslimani iz BiH i Crne Gore. I zato, na koncu, i kosovski muslimani ne bi bili s nama u jednom dematu? Veerama u hotelima prisustvuju i Hrvati. Nema Srba. Objanjavamo nau politiku poziciju u jugoslaviji i insistiramo na samobitnosti Bosanskih Muslimana i ouvanju BiH. Hrvati odmah negoduju. Smatraju nas svojom braom hrvatskim narodom islamske vjeroispovijesti. zahvaljujemo na takvom bratimljenju: mi smo narod islamske vjere i kulture, slavenskog porijekla, bosanskoga jezika, vlastite povijesti, na svome tlu, miroljubivi i nesretni, islam nas je oblikovao i uzvisio, vjersko kod nas ima prvenstvo nad nacionalnim, a kod vas obojice, i Srba i Hrvata, je obratno, i mi nacionalnom ne prilazimo s traumom, religiozno (...) u rekonstruisanu jugoslaviju, u kojoj bi Muslimani bili ravnopravni, treba vjerovati., Demaludin lati, tiha zemlja amerika. Preporod , Sarajevo, 15. septembar 1990, 10, 26.

194

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

HOMOGENIzACIJA BONJAKA KROz PREPOROD 1990. koncept SDa lei u neemu drugom. Izjava alije Izetbegovia da se Islamska zajednica mora interesirati i dizati svoj glas za svakog muslimana od Makedonije i Kosova do Kopra i jasenica, od Novog Sada do Splita, s obzirom da su kao to znate, vjernici islama u jugoslaviji razliitih (su) nacionalnosti, te da je to je naa prednost, jer broj tih vjernika najvjerovatnije premauje cifru od etiri miliona,22 odslikava nastojanje da se objektivna politika slabost muslimana, kroz njihov znatan broj, preobraen u politiko jedinstvo, pretvori u politiki subjektivitet, na nain da kao aktivni sudionici uestvuju u rjeavanju svoje sudbine u uvjetima zaotravanja i rjeavanja jugoslavenske politike krize. Dakle, pokuaj organizovanja SDa kao krovne politike organizacije jugoslavenskih muslimana, bi se mogao objektivizirati tekim poloajem u kojem su se krajem devedesetih godina nali muslimani Srbije, konkretno Kosova i Sandaka. Islamska zajednica, kao krovna vjerska institucija svih muslimana jugoslavije, i grupa relativno mladih intelektualaca okupljenih oko Preporoda u nedostatku politike organizacije, budui da SDa jo nije bila utemeljena, koja bi se zauzela za prava muslimana na pomenutom prostoru, preuzima tu ulogu na sebe, makar to bilo od simbolinog znaaja. Svojim lancima novinari Preporoda pokazuju punu svijest o povijesnom kontinuitetu nacionalne politike Srba na koji su ukazivali politiki simboli i retorika srpskih nacionalista krajem devedesetih godina XX stoljea. lanovi Vrhovnog starjeinstva Islamske zajednice boravili su na Kosovu od 1. do 4. marta 1990, nakon ega je na sjednici ovog najvieg organa Ize, odranoj u Sarajevu 1. aprila 1990. konstatirano da je situacija na Kosovu nepovoljna.23 Pomenuta posjeta je inicirala estoku novinarsku prepisku na relaciji beogradska tampa Preporod. Partijskim argonom Islamska zajednica je optuena od strane Beograda za neprijateljske aktivnosti i potpomaganje albanskih separatista i terorista koji sprovode kontrarevoluciju24.
22 23

Demaludin lati, Islam alternativa krizi moderne kulture. Preporod, 1. mart 1990, 10/11. aziz Kadribegovi, analiza kosovske situacije. Preporod, 1. april 1990, 1. aziz Kadribegovi, Sve same lai i bedastoe. Preporod, 1. april 1990., 16; Pomenuti la-

24

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

195

Sabina Veladi u narednim lancima srpska nacionalistika argumentacija je razraena i dopunjena teorijom o kontinuitetu ovakvog djelovanja Islamske zajednice jo od 1981. zanimljivo je da je kao argument za prokazano postizanje demografske nadmoi muslimana putem prirodnog prirataja koriten i hadis kojim se implicitno sugerira da je islam kao vjera inspirirao ovu kontrarevolucionarnu politiku.25 Primjer prosvjeda i demonstrativnog oponiranja Beogradu bio je i tevhid prouen u zagrebu za poginule na Kosovu. Nakon tevhida prisutnima se obratio predsjednik Odbora Salim abi, koji je rekao da se vie ne smije utjeti, pred dravnim terorom koji se vri nad nezatienim stanovnitvom, mahom muslimanima. Moramo dii svoj glas i rei da smo na strani progonjenog albanskog stanovnitva, a da smo protiv bilo kakvog ekstremizma. 26 Reagovanje srpskog orijentaliste Darka tanaskovia omoguuje raspoznavanje oponentske struje, unutar uleme Iz-e, koja je parirala Beogradu. tanaskovi tako Hasana engia, koji predvodi pomenutu vjersku ceremoniju sa zanosom i estinom znanim jo iz tabakog mesdida. naziva radikalnim elementom, dok je tada aktuelni reis-ul-ulema Islamske zajednice hadi jakub ef. Selimoski okvalifikovan kao odmeren teolog i umean politiar. 27 Da je Preporod simbolizirao dizanje odlunijeg glasa protiv srpskih nacionalistikih nasrtaja i poziv na homogeniziranje muslimanske zajednice na temelju reevokacije povijesnog pamenja govore i sljedee rijei Darka tanaskovia: Odsustvo spremnosti za kulturan dijalog, nametnuto misionarskim arom dela mlaih saradnika, u novije vreme ozbiljno zapretilo da postane

nak je reagovanje na lanak novinara Radeta Negojevia, objavljen u Ekspres nedeljnoj reviji od 4. marta 1990, u kojem su navedene pomenute optube na raun Iz-e. aziz Kadribegovi, Dok psi laju karavana prolazi. Preporod, 15. april 1990, 16 ; Naslov je reagovanje na lanak objavljen 30. marta 1990. u Intervju-u pod naslovom zato reis-ululema ne govori istinu Muhamedov hadis.
26 27 25

N. n., za poginule na Kosovu tevhid u zagrebu. Preporod, 15. februar 1990, 4.

Nusret anar, Orijentalista na urnalistikom dnevnopolitikom zadatku. Preporod, 1. maj 1990, 16 ; u reagiranju Nusreta anara na lanak Darka tanaskovia objavljen u Ninu od 8. aprila 1990, doneseni su dijelovi tog lanka.

196

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

HOMOGENIzACIJA BONJAKA KROz PREPOROD 1990. bitnim obiljejem Preporodovog odnosa prema neistomiljenicima, kako onima unutar tako, i jo vie, onima izvan Islamske zajednice.28 Drutvene reperkusije koje je polemika izazvala u Bosni i Hercegovini mogue je pratiti po reagiranjima italaca u rubrici Naa pota.29 u augustu 1990, u Preporodu se pojavila rubrika Na albanskom jeziku gdje stoji u obrazloenju Nastavljamo objavljivanje tekstova na albanskom jeziku s obzirom da je albancima muslimanima uskraeno pravo objavljivanja tekstova na maternjem jeziku na Kosovu.30 Nakon Kosova stranice Preporoda pune izvjetaji o tekom stanju Muslimana u Sandaku. esti nacionalistiki ekscesi organizovani od strane udruenja Ras osnovanog da bi zaustavilo navodno iseljavanje Srba iz Sandaka pod pritiskom Muslimana, i iniciralo njihov povratak31 bilo je povod za novinare Preporoda da sredinom 1990. posjete ovaj region kojim su srpski nacionalisti kroz tampu budili strah nacije kao zelenom transverzalom na ijem se ouvanju sistematski radi kao i odvajanju Srbije i Crne Gore. 32 Da su ispadi srpskih nacionalista u Srbiji usmjereni protiv muslimana imali odraza i u Bosni i Hercegovini govori i natpis na zidu dvorita pravoslavne crkve u Sarajevu Srbi van iz Bosne koji je uslijedio kao reakcija na grafit smrt muslimanima ispisan na Bajrakli damiji u Beogradu. 33 Srpska nacionalistika propagandna kampanja je eljela muslimane diskvalificirati kroz napade na islam, operiui veoma esto sintagmom islamski fundamentalizam u stigmatskom smislu. Nastojei demantirati kreirane pre28 29

Darko tanaskovi, Meleci sve dalji od Preporoda. Preporod, 15. maj 1990, 16.

Milan Vraneevi iz Bosanskog Novog zamjera Preporodu na nedostatku tolerancije i netrpeljivost naspram onoga to dolazi iz Beograda. , Milan Vraneevi, Psi, karavane, tolerancija. Preporod, 1. juni 1990, 2.
30 31

Preporod, 1. septembar 1990., 15

32

Fahira Fejzi i Demaludin lati, Predstoji li smrt muslimanima Novopazarskog sanaka. Preporod, 15. juni 1990, 10 / 11. Rubrika Preporoda u kojoj se 1990. donose biseri, prvenstveno srpske nacionalistike tampe nosi simbolian naziv S(tISaK). u okviru nje nalazimo i teorije o zelenoj transverzali koje u ovom konkretnom sluaju donosi asopis Nedelja, Preporod, 1. septembar 1990, 20. N.n., to nije djelo vjernika. Preporod, 1. april 1990, 20.

33

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

197

Sabina Veladi drasude, 34 predstavnici vjerske inteligencije unutar Islamske zajednice kroz konkretno organizaciono i propagandno djelovanje takoer nastoje i reanimirati islamski identitet kod muslimana na promoviranim osnovama. Program obnove vjerskog identiteta (islamizacija muslimana, a ne BiH35) koji je promovirala dominantna vjerska grupa unutar SDa je, u kontekstu popisa stanovnitva iz 1991, i eventualne brojane nadmoi bh. Muslimana, propagandno iskoriten za irenje straha od islamske drave i kao argument da se takva nastoji stvoriti. Iako izjave elnika SDa alije Izetbegovia ne ostavljaju prostora za dvojbe u pogledu njegove demokratske orijentacije36,
tako je 14. januara 1990. u organizaciji Preporoda i Islamske misli u prostorijama Islamskog teolokog fakulteta organizovan okrugli sto na temu Islamski fundamentalizam-ta je to? Skup je okupio tridesetak kulturnih i javnih radnika iz SFRj koji su se u svojim pisanjima ili javnim nastupima dotakli sintagme islamski fundamentalizam. O politikoj aktuelnosti teme govori i injenica da su na skupu bili prisutni predstavnici 26 redakcija listova, radio i tv programa.Veoma indikativan jeste istup, u to vrijeme, imama zagrebake damije, Mustafe Ceria koji otvoreno izjavljuje da je skup organiziran kao odgovor na knjigu srpskog orijentaliste Miroljuba jevtia Dihad kao savremeni rat. Intencija skupa bila je terminolokim razoblienjem demistificirati pojam fundamentalizma u islamu kao uvijek potrebnom vraanju Izvorima vjere Kuranu i praksi poslanika i na taj nain opovrgnuti predrasude stvarane i njegovane kroz beogradske medije. O podozrenju prema politikim ciljevima vjerske inteligencije koja biva sve glasnija u vremenu nadolazee demokratizacije i politikog pluralizma govori i pitanje koje je dr. Marko Oroli, franjevaki teolog, postavio na skupu o fundamentalizmu. Dakle, pitanje je glasilo: Da li bi prema propisima erijata u BiH bilo potrebno uspostaviti islamsku republiku, ako bi u BiH ivjelo vie od 50 % Muslimana? Spoj srpske propagande udruen sa programom islamizacije bh. Muslimana koji je postajao sve evidentniji u djelovanju vjerskog kruga doprinosio je stvaranju sumnje i zatvaranju drugih nacionalnih skupina u BiH. Hadem Hajdarevi i Nedad lati (pripremili izvjetaje sa skupa), Ko su bili uesnici okruglog stola Islamski fundamentalizam ta je to; Mehmedalija Hadi, Islamski odnos prema pretjerivanju u vjeri; Dr. Fikret Kari, O Islamskoj Republici u BiH; Preporod, 1. 2. 1990, 3-8.
35 34

36

Ivo Banac, Raspad Jugoslavije Eseji o nacionalizmu i nacionalnim sukobima, Durieux, zagreb 2001., 147; u tom smislu islamizacija nije imala nikakve konotacije asimilacije, represije pogotovo s obzirom na demokratsku orijentaciju alije Izetbegovia. Diktatura je nenormalna i kada zabranjuje grijeh; demokratija je moralna i kada ga doputa (....) demokratija je u principu moralna jer sadri temeljni uslov moralnog ponaanja: slobodu. utoliko je bez obzira na sve historijske privide, diktatura strana religiji(....) zato je sloboda izbora, tj. da se neto ini ili ne ini, da se potuje ili kri, uslov svih drugih uslova (...) svake religije i svakog morala (....) Iz ovog slijedi da e islamsko drutvo broj svojih

198

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

HOMOGENIzACIJA BONJAKA KROz PREPOROD 1990. vjerski ekskluzivizam, iskazan primjerice kroz odnos prema mjeovitim brakovima i koncepciji sekularnog drutva37, nije zvuao privlano ni kompatibilno bosanskom multietnikom duhu. u tom smislu je islamizacija predstavljala linu koncepciju uskog kruga ljudi u kojih je proces demokratizacije i pad komunizma, koji se shvata kao savremeni oblik idolatrije, shvaen kao prst sudbine i dokaz da je vjeri namijenjeno da trijumfuje u kontekstu osloboenog drutvenog prostora. 38 Pred Islamsku vjersku zajednicu, praktino do jue inkorporiranu u partijske strukture i kadrovski aneminu, se zato, uz njenu reorganizaciju39 pozakona i intervencija (koliinu prisile) morati ograniiti na onu nunu mjeru u kojoj e za ljude biti suoavana sloboda izbora izmeu dobra i zla, i u kojoj e ljudi initi dobro ne to moraju nego to hoe. Bez ove volje za dobro moe postojati diktatura ili utopija, ali ne i islamsko drutvo (niti bilo koje istinski ljudsko drutvo).. alija Izetbegovi, Razmiljanja u zatvoru. Ogledalo, januar/Februar 1991, 48.
37

38

Mjeoviti brakovi kao produkt sekularizacije, modernizacije i promovirane politike bratstva i jedinstva posmatrani su sa osudom jer su uzrokovali gubljenje vjerskog identiteta: Veliku brigu u Poljskoj muslimani i zvanina Islamska zajednica posveuju ouvanju islamskih brakova, kako ni jedan lan zajednice ne bi kroz mjeovite brakove otpadao. Rekoe nam da nemaju pozitivna iskustva iz mjeovitih brakova koja se tiu ouvanja islama i islamskih obiaja u obitelji.. Fahira Fejzi, Muslimani Istone Evrope. Preporod, Sarajevo, 1. oktobar 1990, 8. Kako nam je sistematski unitavana porodica, pogotovu naa muslimanska (od zarova pa sve do mjeovitih brakova i ruenja avlija), najvie je stradala ena., Hasan Pali, edne stabljike vjernikih dua. Preporod, Sarajevo, 1. maj 1990, 14. Dogaaji u istonoevropskim zemljama koji su nas u proloj godini okirali svojom brutalnou, ljudskim rtvama, opsegom, povratkom vjeri i enjom za slobodom, pokazali su pogubnost ovjekove utopistike ideje da e izgraditi slobodno drutvo suprotstavljajui se Bogu i njegovoj poruci (.....) Ne ponavlja li se to povijest velianstvenog poslanika Ibrahima a.s., opozicionara iz Babilona? Ili npr. Osloboenje (feth) Mekke, kad je poslanik Muhammed a.s., oistio Bejtullah od kipova? (.....) Muslimani su danas u tom smislu pred velikim izazovima. Oni prije svega moraju nauiti itati Kuran.; n.n., Padaju asnami. Preporod, 15. januara 1990, 1.

39

Na vanrednom zasjedanju Vrhovnog sabora Islamske zajednice u Sarajevu, 12. aprila 1990. donesen je novi ustav ove vjerske organizacije, ime su joj postavljeni novi razvojni koncepti., a. K., usvojen novi ustav Islamske zajednice. Preporod, 15. april 1990, 1; Sutina je bila u tome da je novi ustav proglasio Islamsku zajednicu nezavisnom od drave, Vjekoslav Perica, Balkanski idoli I, Biblioteka XX vek, Beograd 2006, 204.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

199

Sabina Veladi stavljaju zadaci kao to je rehabilitacija drutvenog uticaja40 kroz osvajanje medijskog prostora41, infiltriranje u obrazovne sadraje42, materijalna rehabilitacija kroz povratak oduzetih vakufa43, intenzivniji rad na vjerskoj poduci i u

40

Prvi televizijski prijenos Bajram namaza iz Begove damije koji su prenosili tV centri irom jugoslavije desio se 26. aprila 1990. Ovom prijenosu je prethodila uporna agitacija kroz Preporod, a opravdanost zahtjeva se temeljila na injenici da je i drugim vjerskim zajednicama doputeno isto., Bajram na tV. Preporod, 15. april 1990, 9 ; Bajram kao vrhunski dogaaj. Preporod, 15. maj 1990, 1. u martu 1990., sa obrazloenjem da su se listovi Pravoslavlje i Glas koncila pojavili u prodaji na kioscima, Preporod trai ista prava za sebe. ubrzo nakon toga brojevi ove novine mogli su se kupiti na kioscima Osloboenja, Vjerska tampa na kioscima. Preporod, 15. mart 1990, 20. Mustafa Ceri, Pravo na ivot i u koli. Preporod, 1. oktobar 1990, 3; Pored indoktrinacije, djeca su im bila izloena i utjecaju neislamskih obiaja u kulturi ishrane, u kulturi higijene. (Prije svega, ovoj djeci je servirana hrana sa svinjskim mesom i preraevinama). (...) Pored svih aspekata odgojnog i obrazovnog rada sa djecom koje formiraju svestrane, slobodne i humane pojedince (higijena, razvoj radnih navika, individualnih sposobnosti, igre, uenja, pjevanja...) u muslimanskim obdanitima malianima bi bilo omogueno da imaju i elementarni islamski odgoj. Npr. ta bi djeca nauila uzimati abdest, pjevali bi ilahije, nauili bi da postoji Bog, pored Nove godine i praznika rada saznali bi da postoje mubarek- noi, ramazan, mevlud, uz razvijanje ljubavi prema domovini kod njih bi bila razvijana i ljubav prema dematu itd.. Fahira Fejzi, Interna obdanita Iz-e prazna pria ili realnost. Preporod, 15. oktobar 1990, 8.
43 42

41

Prilikom prijema predstavnika vjerskih zajednica kod lana Predsjednitva SFRj Bogia Bogievia, 3. 4. 1990. u zgradi Predsjednitva SRBiH u uvjetima promijenjenih drutvenih kretanja oni zahtijevaju: vraanje oduzete zemlje i imovine, omoguavanje gradnje vjerskih objekata, posebno u novoizgraenim dijelovima grada/posebno Sarajeva/, pristup sredstvima javnog informisanja, objektivno prezentiranje kulturno-povijesnih injenica koje se tiu vjere i vjerske prolosti i vjerskih dogaaja u kolskim udbenicima na svim nivoima. I zahtjev predstavnika Islamske zajednice koji se ne smije zanemariti i oko kojeg se diglo puno praine da se garantuje pravo muslimanima na vjerski dozvoljenu hranu u svim javnim ustanovama i organizacijama., N.n., Gest koji mnogo obeava. Preporod, 15. april 1990, 1.

Na stranicama Preporoda tada nalazimo na lanke sa sljedeim naslovima : Istraga Gazi-Husrevbegova vakufa. Od bogate institucije do prosjakog tapa; Moe li Iz-a vratiti u svoje vlasnitvo vakufe u tuzli?; Istraga banjalukog vakufa Vakuf oduzet u interesu izgradnje Banja luke; Istraga banjalukog vakufa Otete gromade, vraaju se mrvice; Preporod, 1. april 1990, 9.; Preporod, 15. januara 1990, 8.-9, 10, 13.

200

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

HOMOGENIzACIJA BONJAKA KROz PREPOROD 1990. tom smislu kadrovsko osposobljavanje44, te obnova tradicionalnih i uspostava novih vjerskih manifestacija45 i dr.
44

Godine 1990, 16./17. juna, uz veliku euforiju, obnavlja se hodoae na ajvatovicu, tzv. mali had bh. Muslimana. Nedad lati i Fahira Fejzi, ajvatovica drugi put u slobodi. Preporod, 1. juli 1990, 8/9. Vee ilahija i kasida koje se odralo u zetri 17./18. marta 1990. predstavljalo je prvu izvedbu vjerskih pjesama izvan zakonom predvienih objekata, i u tom smislu je simboliziralo prodor vjere u sferu javnog, svojevrstan trijumf nad vlau u eroziji, o emu govori i naslov u Preporodu uda nema-udo se dogodilo. Najinteresantnije od svega jeste masovan odziv, bilo je naime prisutno vie od dvadeset hiljada ljudi, koji svjedoi o potrazi za potisnutim identitetima. Organizatori predstave bili su Radio Sarajevo i Gazi Husrev-begova medresa koji su se usljed potencijalnog neodziva publike mogli suoiti sa finansijskim fijaskom. Vremena nacionalno-vjerskih homogenizacija uinila su ovakve manifestacije popularnim i ekonomski probitanim., aziz Kadribegovi,

45

Kadrovska onesposobljenost koja je proisticala iz viedecenijske lojalnosti reimu se namee kao bitan problem i razlog osude Iz-e. Obnova tabakog mesdida je u tom smislu dvoznana. Simbol procesa iz 1983., kada je zatvoren, demonstrativno se obnavlja 25. augusta 1990. kao trijumfalni pozdrav reimu na zalasku. Meutim njegova vanost lei i u tome da mesdid iz 1983. i ovaj obnovljeni iz 1990. predstavlja tribinu koja je trebala odgovoriti potrebi vjerskog preporoda u sutinskom smislu, na svje i neposredan nain., Nedad lati, tabaki mesdid ponovo slui muslimanskoj omladini. Preporod, 15. august 1990, 5; Kua mladosti i znanja. Preporod, 1. septembar 1990, 9. Mnogo je onih koji se vraaju vjeri. Ili, za prvo vrijeme, bar svojoj tradiciji. Kakvoga e dojma biti novi dematlija ako uvidi da njegov imam jedva srie maternji jezik i da mu je vaz vie improvizacija nego suvisla poruka. Hadem Hajdarevi, aktualnost hutbe danas. Preporod, 15. juli 1990, 2; Hutbi se poklanja posebna panja iz razloga to se je poetak vjerskog buenja manifestirao, upravo, kroz obavljanje duma namaza petkom. Pola stoljea komunistike vlasti je ostavilo u urbanim sredinama uveliko sekularizirano drutvo, tako da se vjerska pouka za odrasle namee kao imperativ u uslovima kada je vjerski preporod bitan popratni koncept u homogenizaciji Bonjaka, Muharem Omerdi, Vjerska pouka za odrasle imperativ naeg vremena. Preporod, 15. septembar 1990, 27. u komunizmu izgraeni dio Sarajeva obiljeen visokim neboderima i nacionalno mjeovitim stanovnitvom je simbolizirao stvaranje zajednice naroda na temelju ideje bratstva i jedinstva. upravo zato je rad na obnovi vjerskog ivota u ovom podruju zasluivao posebnu panju. Ocjenjujui stanje duha kod muslimana, u jednom intervjuu poetkom 1990., alija Izetbegovi konstatuje da su intelektualac i seljak religiozni, ali onaj sloj izmeu uglavnom nije.(naa je pretpostavka da se konstatacija odnosila na srednji urbani sloj koji je i izrastao u vrijeme komunizma i koji je bio odan ideji bratsva i jedinstva)., Demaludin lati (intervju sa a. Izetbegoviem), Islam alternativa krizi moderne kulture. Preporod, 1. mart 1990, 10/11.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

201

Sabina Veladi Koliko god islamizacija. u smislu kako ju je zamislila grupa okupljena oko Izetbegovia, bila subjektivni koncept, pokuaj njene realizacije ne bi bio mogu bez odgovarajueg objektivnog konteksta. u tom smislu je prodor vjere u sferu javnog poetkom 1990 tih bio i popratna pojava probuenih i antagoniziranih nacionalnih politika, a sama obnova vjerskog ivota kod bosanskohercegovakog stanovnitva izraz nesigurnosti pred nadolazeim vremenima, u uvjetima ekonomske i prvenstveno politike krize. Ovdje moramo napraviti digresiju i osvrnuti se na pitanje nacionalne nominacije bosanskohercegovakih Muslimana koje poetkom devedesetih, kako se inilo, dodatno uslonjava suodnos vjerskog i nacionalnog, i otvara pitanje temeljne determinante u njihovom identitetu. u tom kontekstu nezaobilazno je ime predstavnika muslimanske emigracije adila zulfikarpaia koji je sa prijedlogom imena Bonjak za Muslimane uzburkao duhove u krugu muslimanske intelektualne elite. zulfikarpaiev pogled na nacionalni preporod Muslimana, se, izuzev u pitanju nacionalne nominacije, nije razlikovao od pogleda kulturne inteligencije. On je vrlo trezveno valorizirao odnos komunistike vlasti prema Muslimanima u periodu nakon Drugog svjetskog rata. u intervjuu koji je dao novinarima Preporoda, zulfikarpai ocjenjuje da je za fiziki opstanak Muslimana bila presudna pobjeda partizana u Drugom svjetskom ratu, ali da je evaluacija muslimanskih milicija bila nepravedna: Muslimane BiH je ojaao NOP i titova armija. to je tano, ali je komunizam u desetljeima poslije rata bio zaprijetio da rastoi duhovno stablo muslimana i ne samo njih na ovim prostorima. (...) Mi muslimani Bonjaci nemamo politike kurai (podvukla S.V.- po mom miljenju to i jeste bila bit dvojbi u intelektualnim krugovima) da se nacionalno identificiramo (...) ali, ako se muslimani i dalje budu opredjeljivali kako je KP naloila tj. kao Muslimani, ili kako to ele eelj i tuman, onda e svakako biti potekoa. ako se neko pokae Bonjakom koga on zapreava?. zulfikarpai takoer prema promoviranom vjerskom ekskluzivitetu zauzima dugorono promiljen stav: Muslimanske vjerske strukture

Sarajevske noi u kojima su se dogodile ilahije i kaside. Preporod, 1. april 1990, stranice izmeu 12. i 13.

202

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

HOMOGENIzACIJA BONJAKA KROz PREPOROD 1990. moraju biti vrlo tolerantne. Naa vrata moraju biti otvorena i ljudima koji su indiferentni prema vjeri.46 zulfikarpai je stajao na poziciji bonjatva kao politike nacije47, a ako to ve nije mogue, onda bar bonjako-muslimanskog sekularnog nacionalizma, gdje akcenat na vjerskom segmentu identiteta ne bi bio presudan. Iako se razlozi njegovog razlaza sa dominantnom strujom unutar SDa okupljenom oko alije Izetbegovia mogu traiti u domenima linih sujeta, ipak je znakovito obrazloenje koje je u povodu razlaza dato za novinare: profiliranje klerikalno-militantne grupe u SDa zbog ega stranka skree u desno, vjerska ikonografija koja je poela dominirati vodi izolacionizmu Muslimana.48 Od vjerske struje bismo oekivali, u skladu sa iznesenim uvjerenjima, preferiranje nominacije sa malim m to bi bilo kompatibilno stavu da je princip duhovne zajednice (o. a. umme) superiorniji od principa nacije.49 injenica da je preporod bosanskohercegovake muslimanske zajednice devedesetih godina, od strane ove grupe, bio srican u strogom antikomunistikom argonu, gdje nije bilo mjesta za objektivna razmatranja o komunistikim zaslugama i doprinosima u pogledu nacionalne afirmacije Muslimana, pogotovo to je navedena nacionalna nominacija iako paradoksalno vjerskog imena trebala biti ispunjena sekularnim sadrajem, mogli bismo navesti kao jo jedan argument koji bi racionalizirao izbor nominacije musliman. Ipak, veliko M je, po naem miljenju, bio najbezbolniji kompromis koji je vjerska struja mogla ponuditi nacionalnom, a da se pri tom ne izgubi, za njih, glavni sadraj identiteta -islamski.

Fahira Fejzi i Demaludin lati, Povratak iz muhaderluka. Preporod, Sarajevo, 15.4.1990, 10/11. takav koncept politike bonjake nacije je ponuen na simpoziju Bosna i bonjatvo, odranom u Sarajevu 29. i 30. juna u organizaciji Bonjakog instituta u Cirihu i novina Nai Dani., a. B, Bosna i bonjatvo. Preporod, Sarajevo, 15. juli 1990, 16. Na konferenciji za tampu sazvanoj 18. septembra 1990. od strane adila zulfikarpaia, Muhameda Filipovia, Hamze Mujagia i Fehima Nametka obznanjen je raskol u stranci SDa., Nedad lati, Boljevizam propao boljevici ostali. Preporod, Sarajevo, 1. oktobar 1990, 2.
49 48 47

46

alija Izetbegovi, Islamska deklaracija, Bosna, 1990, 50.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

203

Sabina Veladi Nauno-kulturna inteligencija, za koju bismo oekivali da izrazi stav dobrodolice prema nacionalnoj nominaciji Bonjak, takoer je podravala postojeu nominaciju Musliman. Koji su razlozi za to? Moda u bojazni da bi takvo nominiranje bosanskohercegovakih Muslimana podrazumijevalo polaganje njihovog veeg prava na Bosnu i Hercegovinu i time izazvalo revolt druga dva naroda.50 Prof. dr. Mustafa Imamovi, kod kojeg bismo razloge odbijanja nominacije Bonjak mogli traiti u injenici da je krajem 60-tih uestvovao u naunoj argumentaciji nacionalnog imena Musliman, se, oponiranjem imenu Bonjak, dijelom distancira i od mitolokih konstrukcija51 koje nastoje kroz dokazivanje historijskog kontinuiteta u egzistiranju bosanskohercegovakih Muslimana na bosanskohercegovakom tlu legitimizirati njihovo pravo na te teritorije.52
ta ideja o preimenovanju Muslimana sasvim je besmislena. Valjda jedan narod znade ko je? (...) Bonjatvo je nakana onih koji ne razumiju pa stoga ne mare za historijsku proceduru i snagu koja poiva u svakom narodu. Bonjatvo je regionalna odrednica, a ponekada i vie od toga. ali nije nacionalna odrednica za Muslimane. Njezine sadrajne mogunosti mogu unapreivati oni koji je odreuju, a to su Srbi, Hrvati, Muslimani, prije svih.. Muhamed abanovi (intervju sa prof.dr. atifom Purivatrom), Koliko je duga dekika. Ogledalo, Sarajevo, novembar 1990, 31/32. Obnovu ajvatovice, malog hada bh Muslimana prati mit iji je nastanak motiviran nacionalnim svojatanjima Muslimana i osporavanju njihovog prava na Bosnu i temelji se na tvrdnji da Muslimani BiH vode porijeklo od autentinog bogumilskog ivlja koje je po dolasku sultana Mehmeda Fatiha u Bosnu listom primilo islam. I kao to su bogumili onovremeno bili izrazom posebnosti Bosne u kranskoj Evropi, tako su nosioci njene autentinosti nastavili biti Muslimani. Dakle, ajvatovica se 16./17. juna 1990. obnavlja sa velikim entuzijazmom i rijeima: Bogumili su bili narod ija se sva civilizacija svodi na nadgrobne spomenike, steke (....) ivot su proveli u prirodi koja je za njih bila hram Boiji a u blizini vode i peine. ajvaz-dedo, sufija koji zelenilo prirode shvata kao dah nutrine zemlje, nesmetano je mogao prihvatiti bogumilski hram Boiji i ibadetiti u njemu. , Nedad lati i Fahira Fejzi, ajvatovica drugi put u slobodi. Preporod , 1. juli 1990, 8/9.
52 51 50

Ogledalo: Nije li skoranja galama oko preimenovanja nacionalnog imena Muslimana u zaviajni pojam Bonjak znak svojevrsnog mitologiziranja i zakanjelog romantizma, koji bi da poloaj Muslimana podvede pod lou imitaciju susjednih naroda, ime se dovodi u pitanje jedan dugotrajan i muan proces? Prof. dr. Mustafa Imamovi: Sutina odgovora je u tome da temelj nacije i nacionalnog osjeanja nije ni u krvi ni u tlu ni u jeziku nego u odgoju.(....) Nacionalno osjeanje se stie dakle u procesu odgoja kojim se usvaja i stie odreena kulturno-politika svijest(....)Moj identitet i moja svijest kao Muslimana su odreeni injenicom da se na jedan iroko juno

204

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

HOMOGENIzACIJA BONJAKA KROz PREPOROD 1990. ini se da je alija Isakovi jedini koji otvoreno prilazi ovom pitanju: Ovaj termin (Musliman, o. a.) za muslimansku nacionalnost u jugoslaviji nije bezrezervno prihvaen, naroito od intelektualaca, bilo Muslimana, bilo drugih, i pitanje je hoe li ostati, jer takav udaljava Muslimane od pojma o zemlji i pojma o jeziku (to je dio njihove vievjekovne prolosti). Ovaj naziv snano namee religijsko poistovjeenje, unosi zabunu i iziskuje objanjenja a nae krhko pravopisno razlikovanje (malo m, veliko M) ne znai nita u naroda drugaijih pravopisnih normi i u naroda u kojih je ukorijenjen pojam Bonjak (kao Rusa).53 Bonjatvo kao integralno ime za sve nacije u Bosni je pogotovo odbijano u vremenu svekolikog opcrtavanja granica etno-nacionalnog identiteta i isticanja razlika. zbog asimilatorskih tendencija srpske i hrvatske nacionalne ideologije prema Muslimanima i injenice da proces nacionalnog sazrijevanja nije bio dovren, utapanje u neku nadnacionalnu kategoriju se inilo kao gubljenje jo nespoznatog sebe.54 Kultura sjeanja, kolektivno povijesno pamenje, je konstrukcija sazidana od ubjeenja koja predstavljaju reviziju prolosti u skladu sa objektivnom zbiljom, ali i subjektivnim ubjeenjima grupe ljudi koja se namee kao budua politika elita. u politiki nestabilnim regionima gdje su smjenjujui i smijenjeni politiki sistemi tj. elite gotovo uvijek u antagoniziranom odnosu, to se i
slavenski etnos na prostoru bosanskog kraljevstva, kasnijeg bosanskog paaluka, uspjeno nakalemila islamska suprastruktura. u tom smislu nemaju nikakvog naunog legitimiteta neke tobonje teorije koje se odnedavno agresivno naturaju, a po kojima se muslimanski nacionalni identitet odreuje davno prevazienim kategorijama krvi i tla. (....) to bi vodilo (o.a. prihvatanje nominacije Bonjak) pogibeljnom razbijanju jedinstvenog muslimanskog nacionaliteta na vie zaviajnih kategorija. time bi stalno postojee i tinjajue aspiracije za asimilacijom, a s druge strane za eksterminacijom Muslimana dobile novi zamah.. Muhamed abanovi (intervju sa prof.dr. Mustafom Imamoviem), Ko je or nimet?. Ogledalo, Sarajevo, januar/februar 1991, 42. O Muslimanima. Preporod, Sarajevo, 1. Mart, 1990, 13 (rije je o predgovoru iz knjige a. Isakovia, O nacionaliziranju Muslimana, koji je u vidu eseja objavljen u Preporodu) Po miljenju gospodina adila zulfikarpaia, imenom Bonjak bi se pisali i Srbi i Hrvati iz Bosne ako to hoe, pa ostaje nejasno u tom sluaju, kako e se Muslimani moi prepoznavati iz prve ruke, jer raspoznavanje kruaka od jabuka u zakulisi Bonjak pravoslavac, Bonjak-katolik, Bonjak-musliman, ini se, bie komplicirano.. a. B., Bosna i bonjatvo. Preporod, Sarajevo, 15. juli 1990, 16.
54 53

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

205

Sabina Veladi kulture sjeanja na orvelovski nain prekrajaju. Mentalni transferi obinih ljudi sa jedne na drugu kulturu sjeanja pri tom su olakani uvjetima politike i ekonomske krize kroz koju se prethodni sistem diskreditira. Sudski proces Mladim Muslimanima iz 1983, koji je u decembru 1989. i januaru 1990. kroz medije intenzivno reaktualiziran,55 kroz kulturu sjeanja koju novo-izrastajue politike elite oblikuju poetkom devedesetih, obogaen je novim konotacijama, vrlo dobro uklopljenim u objektivni kontekst, a u skladu sa politikim predizbornim marketingom.56 Preporod u tom periodu poinje sa objavljivanjem posebne rubrike pod nazivom Suenje imamima koja je imala za cilj da makar simbolino rehabilitira osuene i da razotkrije represivni karakter reima koji se naroito otro ispoljavao u odnosu prema vjernicima.57 Glavna aoka u lancima uperena je protiv komunista, i to posebno onih koji su barem sa formalne strane, po
u vrijeme procesa mediji su inkriminirane proglasili krivim ak i prije zvanine presude suda. Poetkom devedesetih oni su prvi skinuli drutvenu anatemu. u decembru 1989. urednik tribine u Osloboenju objavljuje tekst etverolane komisije koja potvruje da je proces bio montiran; 28.12.1989. Omladinski program Radio-Sarajeva u emisiji Radioring sa Senadom Hadifejzoviem i tV Sarajevo u emisiji Crno na bijelo od 4. januara 1990. sa Dubravkom Brigiem ugoavaju aliju Izetbegovia i Demaludina latia koji govore o svojim iskustvima. Fahira Fejzi, Sarajevski proces 83.. Preporod, Sarajevo, 15. januara 1990, 16.
56 55

57

Sarajevskim procesom svi segmenti muslimanstva i demokratije bili su dovedeni na optueniku klupu. Niko vie nije bio siguran! Vjernici muslimani nisu bili sigurni jer su optueni sueni to su u damijama itali Kuran, to su od supruga traili da se islamski odijevaju, to su govorili protiv vjerski mjeovitih brakova najeminentnijeg naina asimiliranja muslimanskog bia. Nacionalno svjesni Muslimani bili su zastraeni injenicama da se na Procesu sudilo ljudima zato to su govorili da je sevdalinka najljepa ljubavna pjesma, da muslimanski narod obrazovanjem i upoznavanjem svoje tradicije i prolosti mora popraviti svoje teko stanje (....) Sarajevski proces bio je najorganiziraniji pogrom Muslimana u Bosni i Hercegovini i posljednji pokuaj njihova zatucanja, to ilustruju mnoge injenice.(...) tako je muslimanski narod svojom patnjom, stoikim podnoenjem toga totalitaristikog udara i decenijama robije samo u ovom procesu dao svoj vrijedni danak demokratiji, na koju ima jednako veliko pravo kao i drugi, koji mu to nisu uvijek skloni priznati. Hasan engi, Posljednji eksperiment boljevizma. Ogledalo, Sarajevo, novembar 1990, 49.

Navest emo samo neke naslove iz pomenute rubrike u kojoj obino sudionici svjedoe o traginim deavanjima: Fahira Fejzi, tri hapenja jednog imama. Preporod, 1. april 1990, 8; Fahira Fejzi, Dedal to su demagozi. Preporod, Sarajevo, 1. juni 1990, 8 itd.

206

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

HOMOGENIzACIJA BONJAKA KROz PREPOROD 1990. roenju, bili Muslimani, a uz to drali glavne poluge dravne i partijske vlasti u Bosni i Hercegovini. Radi se prije svega o Hamdiji i Hakiji Pozdercu58, te Nijazu Durakoviu.59 Kritika u lancima je bila upuena i na raun Islamske zajednice koja se nije adekvatno oglaavala, pa ak u to vrijeme poinju i javne prozivke vjerskih uglednika koji su djelovali u slubi vlasti.60 Suenja imamima i suenje Fikretu abdiu za aferu agrokomerc se, iznenadno i suptilno u jednom lanku stavljaju na isti tas kao dio sveobuhvatne protumuslimanske zavjere Kleveta ne postaje nita jasnija ni kad se u potpisu istranog suca proita ime Rifata Konjia, poznatog javnog tuioca na procesu Fikretu abdiu. Ili, zapravo tek tad sve postaje jasnije.61 Intelektualna vjerska elita okupljena oko alije Izetbegovia nije imala nita zajedniko sa Fikretom abdiem u idejnom pogledu, ali ih je spojila predizborna kalkulacija. Okieni oreolom rtava zavjere kapitalizirali su u pogledu glasova na izborima. u tom smislu Fikret abdi je za predizbornu mobilizaciju naroda Bosanske krajine odigrao kljunu ulogu. antikomunistika retorika, koja je obojila kulturu sjeanja koju poetkom devedesetih godina kreira nova politika elita, bila je snana, subjektivna i da tragedija bude vea, kratkorona osnova bratimljenja nacionalnih stranaka. Kako smo pokazali, ve u predizbornom periodu, meusobno suprotstavljene nacionalne propagande su ukazivale na tekoe koje e izbiti onda kada se

Hakija Pozderac se u jednom sluaju koji se desio neposredno nakon Drugog svjetskog rata pojavljuje u ulozi javnog tuioca; Fahira Fejzi, Patnje i poslije zatvora. Preporod, Sarajevo, 1. august1990.
59

58

60

u jednom broju Preporoda se donosi intervju sa Mustafom ef. Spahiem, i pored intervjua lanak iz Nina pod naslovom Fantom mladih muslimana od 29. augusta 1983. u kojem Nijaz Durakovi iznosi optube i daje kvalifikacije pokreta Mladi Muslimani. uz lanak stoji i slika prvog ovjeka bh. komunista u to vrijeme ispod koje pie normalan ovjek iz 1983.. Fahira Fejzi, Drava neodvojena od vjere. Presude prije sudske presude. Preporod, 1. novembar 1990,11. u ovom konkretnom sluaju radi se o Husein hfz. Mujiu, bivem tuzlanskom muftiji i reis-ul-ulemi koji je prozivan zbog smutnih uloga koje je imao kod hapenja nekih imama, Muji Husein, Sve su to klevete. Preporod, Sarajevo, 1. april 1990, 13.

61

Fahira Fejzi, Samo se to sa vjerom i saburom moglo izdrati. Preporod, Sarajevo, 15. mart 1990, 8/9.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

207

Sabina Veladi suprotstavljeni nacionalni koncepti pokuaju realizirati kroz bosanskohercegovake republike institucije vlasti. animoziteti prema komunizmu i njegovim eksponentima se ispoljavaju i kroz nain revalorizacije promoviranih vrijednosti sistema, njegovih stavova, nametanih stereotipa, i slavljenih postignua. Na stranicama Preporoda tako nailazimo na otru osudu zakona o zabrani noenja zara i ferede62 kojim je, po miljenju komunista, otklonjena vjekovna oznaka potinjenosti i kulturne zaostalosti ene Muslimanke. a po sudu historiara omogueno u vremenu poslije Drugog svjetskog rata obrazovno izjednaavanje muslimanskih ena koje ne bi bilo postignuto bez zakonske zabrane noenja zara.63 u preispitivanju pomenutog zakona od strane mlade vjerske intelektualne elite okupljene oko Preporoda nije bilo nastojanja da se sagleda pitanje otkrivanja muslimanske ene u svoj njegovoj kompleksnosti, te da se priznaju pozitivni rezultati proistekli iz njegovog donoenja. Ovakav stav je bez obzira na njihovu tenju za sveobuhvatnom obnovom vjerskog ivota bio mogu posebno ako se u obzir uzmu kritika promiljanja alije Izetbegovia spram sutine i forme u vjeri, tradicijskog i izvornog, i njegovo insistiranje na obrazovnom usavravanju lanova muslimanske zajednice. Poseban akcenat je stavljen na injenicu da su glavni predlagai i zagovarai donoenja zakona bili komunisti iz reda muslimanskog naroda 64, ime su okvalifikovani kao izdajnici istog, a osuda je izreena i na raun Islamske

No najnehumaniji zakon poratne jugoslavije donesen je ne samo kao akt surove dezintegracije muslimanske obitelji ve i kao akt poruge u kojoj se muslimanka u skrpanoj odjei usljed opte nestaice tekstila sree kao spodoba.. zakon o zabrani noenja zara i ferede usvojen je 28. septembra 1950. godine, donesen je i objavljen 4. oktobra 1950, a stupio je na snagu 4. novembra 1950, Fahira Fejzi, Kao da to nisu bile graanke nego kuje. Preporod, Sarajevo, 15. juni 1990, 8/9 (provokativni naslov teksta uzet je iz pisma Edhema Bulbulovia Muhamedu Hadijahiu, a povodom donoenja pomenutog zakona)
63

62

...22. septembra zakonodavni odbor Narodne skuptine BiH usvojio je prijedlog zakona o zabrani noenja zara i ferede. Prijedlog zakona obrazloio je Hakija Pozderac, ministar, a predsjedavao je narodni poslanik Demal Bijedi. Naglaeno je da su podrku zakonu izrazili i avdo Humo, zaim arac, Hasan Brki, Sulejman Filipovi, Preporod, 15. juni 1990, 8/9.

64

Robert j. Donia, Sarajevo. Biografija grada, Institut za istoriju, Sarajevo 2006, 246/247.

208

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

HOMOGENIzACIJA BONJAKA KROz PREPOROD 1990. zajednice i tadanjeg reisa Ibrahim ef. Fejia koji su promovirali zvanian stav u Glasniku tokom 1950.65 Vjerski preporod muslimanske zajednice poetkom devedesetih godina izrazio je snaan otpor prema moralnoj degradaciji savremenog svijeta i prema koncepciji sekularnog drutva uope, gdje je u modernizacijskim tokovima zanemarena uloga ene kao majke i prirodnog odgojitelja podmlatka, a kao rezultat toga porodica razorena.66 Iz ovog stava je proisticao nain preispitivanja pomenutog zakona. u kulturu sjeanja koja je stvarana poetkom devedesetih godina ugraen je i stav da su pod idejnim paravanom komunizma nosioci srpskog i hrvatskog nacionalizma radili na osporavanju nacionalne posebnosti Muslimana, a kroz njih i same Bosne. Vidovi kroz koje je realizirana ova politika kretali su se od uspostave memorijalne kulture kroz koju su, osim komunistikih velikana, promovirani i prvenstveno srpski nacionalni prvaci, preko graenja negativnih stereotipa o muslimanskoj ulemi i politikim prvacima i njihovoj ulozi, naroito za vrijeme Drugog svjetskog rata, te osporavanja posebnosti Muslimana preko nepriznavanja njihove duhovne batine. Politiki i idejni sistemi se etabliraju kroz uspostavu memorijalne kulture. to to su za vrijeme komunizma Muslimani bili nedovoljno zastupljeni u ovom segmentu govori o njihovoj politikoj slabosti i nedostatku politikog
65 66

Isto

u ovo doba kada porodica prolazi kroz ozbiljnu krizu i kada je njena vrijednost stavljena pod znak pitanja, Islam ponovo potvruje svoju privrenost ovom obliku ljudskog ivota. Doprinosei sigurnosti porodinog gnijezda i otklanjajui vanjske i unutranje faktore koji ga razaraju (alkohol, nemoral, neodgovornost), Islam praktino zatiuje najvii stvarni interes zdrave i normalne ene. umjesto apstraktne ravnopravnosti, on eni osigurava ljubav, brak i djecu, sa svim onim to za enu znae ove tri stvari.. alija Izetbegovi, Islamska deklaracija, Bosna, Sarajevo 1990, 36 ; Feminizam je neprirodni, vjetaki i abnormalni proizvod suverene drutvene dezintegracije koji u svojoj biti predstavlja odbacivanje svih svetinja, apsolutnog morala i drutvenih vrijednosti. Merjem Demila (preveo Husni Ismaili), Feministiki pokret i muslimanska ena. Preporod, Sarajevo, 15. august 1990, 13. Naumpadaju mi pokrivene muslimanke po aerodromima Evrope, Kanade i uSa, koje, vedra lica i oborena pogleda, nosaju i tjee nemirnu djecu koraajui za zdravim tamnoputim muevima.. Demaludin lati, tiha zemlja amerika. Preporod, Sarajevo, 15. septembar 1990, 10.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

209

Sabina Veladi subjektiviteta, onemoguavanog od strane nosilaca srpske i hrvatske nacionalne politike koji su u principu zaVNOBiH- a vidjeli samo i srpska i hrvatska. zato se krajem 20. st. kada oivljava nacionalna politika Muslimana, oni pitaju i konstatiraju: ija je istorija u naim ulicama?; u kojim sokacima je utihnuta kultura Bosanskih Muslimana? ija i kakva imena nose ulice naih gradova? Muslimanski znanstveni, knjievni, kulturni, politiki i drugi zaslunici skoro da su potpuno ignorirani u nazivima naih ulica, kola, tvornica i svih drugih javnih objekata.67 Poetkom devedesete poelo je najprije stidljivo razbijanje stereotipa o muslimanskoj ulemi kao kolaboracionistima. tako Mustafa Spahi u svom dnevnikom zapisu spominje razgovor sa unukom Fehima ef. Spahe (reis-ululeme 1938.-1942.), kojeg pominje kao velikog kulturnog stvaraoca. Na kraju zapisa stoji i pomen intervjua u zagrebakom Startu sa adilom zulfikarpaiem prvim pravim i istinskim jugoslovenskim disidentom koji potvruje neokaljan ugled reisa Spahe za vrijeme ustake vlasti i na taj nain skida anatemu komunista koja se odnosila na kolaboraciju sa ustakim reimom.68 Primjer zvaninog raskidanja sa reakcionarnom prolou vlastitog naroda u vrijeme komunistike vlasti bio je i Parergon, djelo Dervia Suia u kojem se ogoljuje kolaboracionizam prvaka jMO i uleme uoi i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Na stranicama Preporoda 1990. nalazimo rekonstrukciju deavanja koja su uslijedila kao reakcija ove novine na tvrdnje iznesene u Parergonu.69 zbog izreenih stavova u Preporodu kojima se nastojalo dovesti u pitanje stereotipno prikazivanje uleme i politikih predstavnika muslimanskog naroda sankcioniran je od tadanje vlasti Husejn ef. ozo, pokreta Preporoda.

67

68 69

amina iljak, Sokaci otuene svijesti i vlastitosti. Preporod, Sarajevo, 15. septembar 1990, 31. Mustafa Spahi, Boe na hajr. Preporod, Sarajevo, 1. april 1990, 14.

u Preporodu br.18 za godinu 1979. objavljeno je reagiranje na Suiev feljton u Osloboenju. tako je poela polemika i prepiska autora Hilme Neimarlije iz Preporoda i Ismeta Krese kojega je podupirala zvanina linija preko medija, Radio i TV Sarajevo, Parergon u Preporodu i Osloboenju, Sarajevo, 15. septembar 1990, 16/17.

210

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

HOMOGENIzACIJA BONJAKA KROz PREPOROD 1990. Kao neoprostiv ispad pripisuje mu se i to to se u selu Porie kod Bugojna obratio brai muslimanima.70 u oktobru 1990. Islamska zajednica demonstrativno odbacuje drutvenu osudu Husein ef. oze kao izraz jednoumne i represivne politike.71 Centralnu ulogu u kreiranju povijesnog kolektivnog pamenja poetkom devedesetih godina ima revitaliziranje svijesti o stradanju sopstvenog naroda, zbog toga su posebno mjesto u homogenizaciji nacionalnih zajednica imale manifestacije kolektivnog duha koje su se okupljale oko posmrtnih ostataka rtava stradalih u prolosti. Kada nacionalne politike ponu cijepati politiku scenu jugoslavije, dolazi do nekontrolirane subjektivne revalorizacije prolosti koja se pretvara u bjesomuni dijalog gluhih. Srpski nacionalisti su u tom pogledu predstavljali pionire svog vremena. Neprestanim i estokim propagandnim mantranjem o stradanju srpskog naroda u povijesti i njegovoj sveukupnoj ugroenosti do te mjere su banalizirali tragine sadraje prolosti da su umjesto strahopotovanja izazivali podsmjeh, ali i oprez i strah. Srpska propagandna mainerija je imala konkretne politike ciljeve za koje je trebalo mobilizirati vojnike.72 Reakcija na ova deavanja je bila uspostava propagandnog ablona unutar nacionalnih zajednica u kojem se prolost oivljavala na jedan selektivnosegmentaran nain. Rije genocid postaje omiljena rije nacionalnih propagandi, a ukazivanje na povijesni kontinuitet i odgovornost pred povijeu trebalo je potaknuti zbijanje redova nacionalnih grupa i pribliiti ih vienju
70

Vrhovni Sabor Islamske zajednice u jugoslaviji na svome redovnom zasjedanju u Sarajevu 6. 10. 1990. godine donosi ovu ODluKu, Islamska zajednica na ovaj nain potpuno odbacuje drutvenu osudu rahmetli hadi Husein ef. Doze izreenu i sprovedenu 1979. godine. drutvena osuda se odbacuje kao izraz jednoumne i represivne politike. Islamska zajednica e, ako Bog da, nastojati da se odui svome zaslunom lanu koga, naalost, nije mogla odbraniti kada je to trebalo, objavljivanjem njagovih sabranih ili izabranih djela i na drugi nain., Preporod, Sarajevo, 15. oktobar 1990, 2. Kad je osmaima zatrebala prolost kao arsenal dinamita, ni o emu drugom niste mogli sluati ni itati nego o neosveenim grobitima, genocidima, o davnanjim zaverama protiv Srbije, o neispravljenim nepravdama, nepriznatim zaslugama (.....) o svemu i svaemu to iz dalje i blie prolosti vapi osvetu, dabome, svetu., I. Stamboli, n.d., 110.
72

71

Preporod je nakon ovoga od Ilmije preao u ruke Starjeinstva Iz-e u Hrvatskoj, BiH i Sloveniji.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

211

Sabina Veladi da samo nacionalne politike opcije mogu biti garant neugroene egzistencije i suivota. Poetkom 1990. godine iz tampe je izala knjiga Genocid nad Muslimanima 1941.-1945., autora Vladimira Dedijera i antuna Miletia, u kojoj su objavljena dokumenta koja se odnose na Drugi svjetski rat. u lanku Preporoda kojim je popraeno tampanje knjige stoji : Muslimani su, u smislu definicije genocida koju ima u vidu Konvencija OuN od 9. decembra 1948. godine, bili izloeni genocidnim radnjama sve od kraja sedamnaestog stoljea, pa sve do najnovijeg vremena. Stoga je na njima mogue, odnosno mogue je na njihovom primjeru prouavati genocid, njegove uzroke i metode.73 Najintenzivnije su oivljena stradanja muslimana od ruke etnika za vrijeme Drugog svjetskog rata, zato to je srpsko nacionalno zborovanje krasila ikonografija koja je prijetila povijesnom reprizom. u tom smislu najmasovniju manifestaciju homogenizacije i politike mobilizacije na temelju tragine prolosti predstavljala je denaza organizirana 25. augusta 1990. na drinskom mostu u Foi rtvama stradalim od etnike ruke u Podrinju za vrijeme Drugog svjetskog rata.74 to da je denaza organizirana skupa sa osnivakom skuptinom SDa za Fou implicitno je ukazivalo na potrebu zbijanja redova muslimanske zajednice i pristajanja uz nacionalnu politiku opciju kao jedinog garanta da se povijest nee ponoviti. Centralni simbol u toku skuptine u Foi, predstavljen je bio nianom koji je predstavio brojne ehite, ubijene, poklane, napaene, postradale. Dvije kapi do niana, crvena za krv i bijela za suzu uinili su glavni dio bine izuzetnom slikovnom porukom da se Foa nikad vie ne ponovi, ni nad kojim narodom, a nad muslimanskim posebno. 75
73 74

Preporod, Sarajevo, 1. mart 1990, 12; M. F., Ratni zloini nad naim narodom. Preporod, 15. mart 1990, 12. u Preporodu je u povodu tog dogaaja objavljen idui oglas: SDa, stranka muslimanskog kulturno-povijesnog kruga poziva sve muslimane da dou u Fou u subotu 25. augusta gdje e se na Drinskom mostu poslije blizu 50 godina klanjati DENaza EHItIMa koje su etnici poklali u Podrinju za vrijeme Drugog svjetskog rata. Preporod, Sarajevo, 15. august 1990, 20. Fahira Fejzi, Foa, mjesto umiranja i buenja muslimana. Preporod, Sarajevo, 1. septembar 1990, 10/11.

75

212

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

HOMOGENIzACIJA BONJAKA KROz PREPOROD 1990. Na skupu je, sudei po novinskim lancima, bilo prisutno vie od 150 000 ljudi, spominje se ak i broj od 180 000. za nepostojanje memorijalnih spomenika koji bi obiljeili mjesta stradanja optueni su komunisti, ali i Islamska vjerska zajednica koja nije pokazala sklonosti da njeguje svijest o ovim deavanjima.76 Naglaeno distanciranje od agresivnosti srpskih kolektivnih zborova, prisutno je i u sljedeim rijeima: takve psihologije mogu prijetititi novim pokoljima, novim laima, novim kreenjima povijesti i pamenja, mogu derneiti po tuim kostima i suzama, ali, kao takvi, nikada nee saznati ta je to u podnevnom ezanu to moe vie od 150 000 srca spitomiti da miruju, i da prataju, i da prue ruke pomirenja.77 Mala posjeenost denaze koja je 16. septembra 1990. klanjana u Kulen Vakufu za rtve etnikog pokolja iz septembra 1941. ocijenjena je od strane autora lanka u Preporodu kao posljedica osnivakog skupa stranke SDa za Veliku Kladuu: Denaza ehitima sutradan ih nije toliko privlaila. a bilo je to sjeanje na tri i po hiljade nedunih stradalih muslimana u posljednjem ratu. zasluili su vie fatiha. Babo im je bio prei.78 Navedeni podatak ilustruje prioritete naroda Krajine kojem je lokalni voa kao olienje prosperiteta i napretka stajao iznad apstraktne prolosti. Politika ambicija vrha SDa spojila je principijelno nespojive elemente to e se u godinama koje slijede vratiti kao bumerang politikom vostvu stranke, ali u sutini najbolnije prelomiti preko lea naroda Krajine. Dakle, da rezimiramo, bosanskohercegovaki Muslimani su se, u uvjetima jugoslovenske krize koja se nakon VIII sjednice SK Srbije iz 1987. i revolucija iz 1989. u Istonoj Evropi, ubrzano primicala eskalaciji, nali sa nedovoljno politikog subjektiviteta, sa priznatim imenom, ali nedovrenim procesom nacionalnog konstituisanja, pod negatorskim, asimilatorskim i
76

77 78

zvjersko klanje hiljada muslimana na obalama Drine, po foanskim, ajnikim, sandakim selima, jo je zvjerskije preuivano. Komunistiki zamrziva ledio je svaku pomisao na odavanje elementarne poasti prema nevinim rtvama (.......) Koliko je i sama Islamska zajednica sukriva to se ve pola stoljea nije klanjala denaza kraj Drine, kraj avkarice i drugih stratita Muslimana?; Hadem Hajdarevi, Denaza suut i opomena. Preporod, 1. septembar 1990, 2. Isto

ahmed Mehmedovi, jo jedna denaza ehitima, Preporod, Sarajevo, 1. oktobar 1990., 20/21

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

213

Sabina Veladi objeujuim pritiskom srpske nacionalistike propagande. Partijsko i republiko bosanskohercegovako rukovodstvo, koje je bilo eksponent bosanske politike, kroz aferu agrokomerc je diskvalificirano. u tom kontekstu demokratizacija, sloboda tampe, politiki pluralizam toplo su pozdravljeni od strane bosanske muslimanske inteligencije koja, prepoznajui opasnost koja dolazi od strane velikosrpske nacionalistike politike, nastoji dovriti nacionalno konstituiranje Muslimana i kroz reevokaciju povijesnih iskustava i promoviranje kulturno-historijskog sadraja dati bosanskohercegovakom muslimanskom narodu referentni okvir za samorazumijevanje. Narodu, koji je vezan za jugoslaviju, tita, ali koji jasno percipira narastajui meunacionalni haos koji ga, udruen sa ekonomskom krizom, ini sve vie zabrinutim i nesigurnim. Dominantnu ulogu u politikom organiziranju bh. Muslimana imala je vjerska grupa, dijelom iz redova Islamske zajednice, koja je svojim organizacionim i drugim djelovanjem pruila svojevrstan odgovor napadakoj srpskoj nacionalistikoj propagandi i pokazala postojanje svijesti o opasnosti koja dolazi s te strane. antikomunistiki stav te grupe, koji nije odraavao i raspoloenje bosanskohercegovakog muslimanskog naroda u tom trenutku, ih je u predizbornom periodu naveo na saradnju sa druge dvije nacionalne stranke ime se, dijelom i zbog politike nedozrelosti koja je do izraaja dola u promoviranim programskim koncepcijama, dao doprinos u dezintegriranju Bosne i Hercegovine. Vjerski ekskluzivizam je u tom pogledu bio subjektivni koncept, promoviran na tetu politikog trenutka, ali i budunosti Bosne i Hercegovine. u demokratskom kontekstu sekulariziranog drutva, gdje su individualna prava zagarantirana, islamski identitet, niti bilo koji drugi, ne bi mogao biti zanijekan u smislu slobodne artikulacije u privatnoj, pa i u za to odreenoj javnoj sferi. Srpska nacionalistika propaganda koja je poetkom devedesetih javno mnijenje zarobila u svoj virtualni svijet fabricirajui stvarnost prema potrebama srpske nacionalne politike iskoristila je vjerski ekskluzivizam SDa kao argument protiv mogueg opstanka bosanskog jedinstva. S te strane je i SDa kojom je dominirala vjerska grupa okupljena oko alije Izetbegovia doprinijela stvaranju vjetake dileme koja stoji pred bosanskim Muslimanima: Islam ili Bosna?

214

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

HOMOGENIzACIJA BONJAKA KROz PREPOROD 1990.


Literatura
a. B., Bosna i bonjatvo. Preporod, Sarajevo, 15. juli 1990, 16. Ibrahim Baki, O naciji i religiji (Distribucija stavova javnog mnjenja). Sveske br. 28-29, Institut za prouavanje nacionalnih odnosa, Sarajevo 1990. Ivo Banac, Raspad Jugoslavije. Eseji o nacionalizmu i nacionalnim sukobima, Durieux, zagreb 2001. a. Behram, Svako pravi nacionalno knjigovodstvo. Osloboenje. Sarajevo, 3. 9. 1989, 4. Ksavije Bugarel, Bosna. Anatomija rata, Edicija RE, Beograd 2004. Mustafa Ceri, Pravo na ivot i u koli. Preporod, 1. oktobar 1990, 3. Nusret anar, Orijentalista na urnalistikom dnevnopolitikom zadatku. Preporod, 1. maj 1990, 16. Hasan engi, Posljednji eksperiment boljevizma. Ogledalo, Sarajevo, novembar 1990. Robert j. Donia, Sarajevo. Biografija grada, Institut za istoriju, Sarajevo 2006. jasna Dragovi-Soso, Spasioci nacije Intelektualna opozicija Srbije i oivljavanje nacionalizma, Edicija RE, Beograd, 2004. Ratko Dunerovi, Faktorska distribucija stavova javnog mnjenja o meunacionalnim odnosima. Sveske 28-29, Institut za prouavanje nacionalnh odnosa, Sarajevo, 1990. Dr. Enes Durakovi, Muslimanska glasnost. Ogledalo, Sarajevo, januar/februar 1991. M. F., Ratni zloini nad naim narodom. Preporod, 15. mart 1990, 12. Fahira Fejzi, Sarajevski proces 83.. Preporod, Sarajevo, 15. januara 1990, 16. Fahira Fejzi, Samo se to sa vjerom i saburom moglo izdrati. Preporod, Sarajevo, 15. mart 1990, 8/9. Fahira Fejzi, tri hapenja jednog imama. Preporod, 1. april 1990, 8. Fahira Fejzi i Demaludin lati, Povratak iz muhaderluka. Preporod, Sarajevo, 15.4.1990, 10/11. Fahira Fejzi, Dedal to su demagozi. Preporod, Sarajevo, 1. juni 1990, 8. Fahira Fejzi i Demaludin lati, Predstoji li smrt muslimanima Novopazarskog sanaka. Preporod, 15. juni 1990, 10 / 11. Fahira Fejzi, Patnje i poslije zatvora. Preporod, Sarajevo, 1. august1990. Fahira Fejzi, Foa, mjesto umiranja i buenja muslimana. Preporod, Sarajevo, 1. septembar 1990, 10/11. Fahira Fejzi, Muslimani Istone Evrope. Preporod, Sarajevo, 1. oktobar 1990, 8. Fahira Fejzi, Interna obdanita Iz-e prazna pria ili realnost. Preporod, 15. oktobar 1990, 8. Fahira Fejzi, Drava neodvojena od vjere. Presude prije sudske presude. Preporod, 1. novembar 1990, 11.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

215

Sabina Veladi
Hadem Hajdarevi, Denaza suut i opomena. Preporod, 1. septembar 1990, 2. Hadem Hajdarevi, tek slijedi vrednovanje i afirmiranje kulturne batine Muslimana. Hadem Hajdarevi, Podnijeti sudbinu znai pobijediti. Preporod, 1. novembar 1990, 12/13. alija Isakovi, Bosanski jezik. Ogledalo, Sarajevo, januar/februar 1991, 9. alija Izetbegovi, Islamska deklaracija, Bosna, Sarajevo 1990. alija Izetbegovi, Razmiljanja u zatvoru. Ogledalo, januar/Februar 1991. Dejan jovi, jugoslavija drava koja je odumrla, uspon, kriza i pad etvrte jugoslavije (1974.- 1990.), Samizdat B92, Beograd, 2003. a. K., usvojen novi ustav Islamske zajednice. Preporod, 15. april 1990, 1. j.K., Nisam propovijedao mrnju. Osloboenje, Sarajevo, 13. 1. 1990, 10. aziz Kadribegovi, analiza kosovske situacije. Preporod, 1. april 1990, 1. aziz Kadribegovi, Sve same lai i bedastoe. Preporod, 1. april 1990, 16. aziz Kadribegovi, Dok psi laju karavana prolazi. Preporod, 15. april 1990, 16. aziz Kadribegovi, Sarajevske noi u kojima su se dogodile ilahije i kaside. Preporod, 1. april 1990, stranice izmeu 12. i 13. Demaludin lati, ummet. Preporod, Sarajevo, 15. august 1999, 1. Demaludin lati, tiha zemlja amerika. Preporod , Sarajevo, 15. septembar 1990, 10, 26. Demaludin lati ( intervju sa a. Izetbegoviem), Islam alternativa krizi moderne kulture. Preporod, 1. mart 1990, 10/11. Nedad lati i Fahira Fejzi, ajvatovica drugi put u slobodi. Preporod, 1. juli 1990, 8/9. Nedad lati, Boljevizam propao boljevici ostali. Preporod, Sarajevo, 1. oktobar 1990, 2. ahmed Mehmedovi, jo jedna denaza ehitima, Preporod, Sarajevo, 1.oktobar 1990, 20/21. Demila Merjem (preveo Husni Ismaili), Feministiki pokret i muslimanska ena. Preporod, Sarajevo, 15. august 1990, 13. Husein Muji, Sve su to klevete. Preporod, Sarajevo, 1. april 1990, 13. N. n., za poginule na Kosovu tevhid u zagrebu. Preporod, 15. februar 1990, 4. N.n., to nije djelo vjernika. Preporod, 1. april 1990, 20. N.n., Padaju asnami. Preporod, 15. januara 1990, 1. N.n., Gest koji mnogo obeava. Preporod, 15. april 1990, 1. Muharem Omerdi, Vjerska pouka za odrasle imperativ naeg vremena. Preporod, 15. septembar 1990, 27. Hasan Pali, edne stabljike vjernikih dua. Preporod, Sarajevo, 1. maj 1990, 14.

216

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

HOMOGENIzACIJA BONJAKA KROz PREPOROD 1990.


Muhidin Pelesi, Manipulacije srpske historiografije o Bosni i Hercegovini. Prilozi br. 29, Institut za istoriju u Sarajevu, 2000, 367- 404. Vjekoslav Perica, Balkanski idoli I, Biblioteka XX vek, Beograd 2006. Preporod, Sarajevo, 1. mart 1990, 13. Preporod, 15. juni 1990, 8/9. Preporod, Sarajevo, 15. august 1990, 20. Preporod, 1. septembar 1990, 15. Preporod, Sarajevo, 15. oktobar 1990, 2. Preporod, Sarajevo,15. oktobar 1990, 10. Dr. Haris Silajdi, Muslimani nisu plijen za podjelu. Preporod, Sarajevo, 15. 9. 1990, 33. Mustafa Spahi, Boe na hajr. Preporod, Sarajevo, 1. april 1990, 14. Ivan Stamboli, Put u bespue (Odgovori Ivana Stambolia na pitanja Slobodana Inia), Beograd 1995. Muhamed abanovi (intervju sa prof.dr. atifom Purivatrom), Koliko je duga dekika. Ogledalo, Sarajevo, novembar 1990, 31/32. Muhamed abanovi (intervju sa prof.dr. Mustafom Imamoviem), Ko je or nimet?. Ogledalo, Sarajevo, januar/februar 1991, 42. amina iljak, Sokaci otuene svijesti i vlastitosti. Preporod, Sarajevo, 15. septembar 1990, 31. Darko tanaskovi, Meleci sve dalji od Preporoda. Preporod, 15. maj 1990, 16. Milan Vraneevi, Psi, karavane, tolerancija. Preporod, 1. juni 1990, 2. R. ivkovi, S. Rakoevi-Novakovi, . Kozar, z. jahovi, Dijalog umjesto sukobljavanja, Mjerenje rada i odgovornosti, SK ne eli monopol, Novi demokratski iskorak. Osloboenje, Sarajevo, 10. 9. 1989, 1-7. R. ivkovi i E. Habul, Neka pobijedi jugoslavija. Osloboenje, Sarajevo, 26. 5. 1990, 4

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

217

Dino Abazovi

BOSANSKOHERCEGOVAKI MUSLIMANI NA POETKU NOVOG MILENIJA: SOCIOLOKI POGLEDI


1

Pred drutvenim naukama danas nalazi se, a naroito sociologijom religije, jo jedan novi izazov: dakle politika revitalizacija religija. Openito oivljenje religija, postalo je totalna drutvena injenica, i to u Durkheimovskom smislu (naroito po tome to je drutvenim injenicama svojstveno da vre prinudu nad pojedincima), i doista je prisutna kako na globalnom tako i na lokalnom nivou. takoer, oituje se i potreba za interdisciplinarnosti pri operacionalizaciji starih i novih termina. Francuska sociologinja religije Daniele Hervieu-leger (2000) oivljenje religije vidi u tome da, na prvom mjestu, modernost ispoljava kontinuitet, ali isto tako i transformacije, i to u formama vjerovanja (funkcionalni procesi) ak i kad su tradicionalna vjerovanja (njihovi sutinski sadraji) u mnogome odbaeni; po njoj, pamenje i tradicija su osnova legitimnosti i sredstvo artikulacije posebice religijskih uvjerenja i vjerovanja. to je ini se naroito sluaj danas kada smo sudionici procesa u kojima je sekularna drava-nacija sve manje uspjena u odupiranju naletima globalizacije odnosno, prisutna je sve vea nesigurnost u odreenju onoga to ini validnu osnovu za kolektivni identitet. Posebno su konfliktna i postkonfliktna drutva, napose ukoliko su karakterizirana multikonfesionalnou, umnogome pogodnija za procese poveanja religioznosti. Doista, Bosna i Hercegovina u tom smislu vie je od tipskog
Manji dio ovog teksta ranije je objavljen na engleskom jeziku u: abazovi, D: Bosnian Muslims and Country in transition. u: orevi, D. todorovi, D Mitrovi, lj. (ur.) (2007): Islam at The Balkans: In The Past, Today and in The Future, juNIR, Ni.
1

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

219

Dino Abazovi primjera za provjeru takvih tvrdnji. u posljednja dva desetljea u Bosni i Hercegovini evidentan je proces povratka ka religijama, odnosno povratka religije u javni ivot, njenog prelaska iz nevidiljive (privatne) u (po)javnu sferu, dakle deprivatiziranje religije par exellance. Religijska obnova i revitalizacija religije ovdje je prisutna kao desekularizacija javnog ivota, i svi relevantni indikatori ukazuju na znaajnu revitalizaciju religije u bosanskohercegovakom drutvu (poveana participacija u religijskim aktivnostima, naglaavanje religijske pripadnosti, prisutnost religijskih zajednica u politikom i javnom ivotu kao i u medijima, uloga religijskih zajednica u legitimizacijskom sistemu, u obrazovanom sistemu, itd.). ali, kao to uzmak institucionalne religije na zapadu nije istoznaan sa uzmakom religije, tako ni revitalizacija religije u javnoj sferi ne mora nuno da podrazumijeva porast osobne religioznosti i spiritualizacije osobnog ivota. jedna od etiri dominantne vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini, i zajednica sa najveim brojem pripadnika, je Islamska zajednica. Fenomen bosanskohercegovakih muslimana kao batinika specifine vjerske i kulturne tradicije sve ee karakteriziranih u domaoj i inozemnoj dnevnopolitikoj, medijskoj i javnoj sceni i kao autohtoni evropski muslimani nedovoljno je istraen, naroito u domenu konkretnih empirijskih pokazatelja, a u funkciji iznoenja tvrdnji, teorija i/ili ustanovljavanja trendova. Pod bosanskohercegovakim muslimanima u ovom tekstu smatram sljedbenike islama koji su porijeklom porodinim, kulturnim, tradicijskim, jezikim i etnikim vezani za Bosnu i Hecegovinu. Dakako, uz ovu grupu imamo i, socioloki i statistiki znatno manju i gotovo pa zanemarljivu, populaciju ostalih muslimana u Bosni i Hercegovini (npr. migranti unutar bive jugoslavije poput albanaca sa Kosova, ili imigranti najee arapskog porijekla) ali oni nisu bili predmet zanimanja i analize. Slijedei elementi koje se ine bitni za ovu temu, dio su predmeta istraivanja, i stoga ih posebno naglaavam: sam pojam musliman u BiH, od Drugog svjetskog rata do danas, nije nuno oznaavao iskljuivo pripadnika islama, nego i pripadnika muslimanskog naroda, dakle radi se o populaciji iji su lanovi istodobno lanovi ue Islamske zajednice i lanovi ire narodne zajednice;

220

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

BOSANSKOHERCEGOVAKI MUSLIMANI NA POETKU NOVOG MILENIJA: SOCIOLOKI POGLEDI bez obzira da li se konkretni pripadnik zajednice samoidentificira kao vjernik ili ne, bosanskohercegovaki muslimani su se uglavnom borili za identitet koji je bio vie etniki nego isto religijski; znaajan broj bosanskohercegovakih muslimana u periodu Socijalistike Federativne Republike jugoslavije bio je sekularno orijentiran, emu je naroito doprinio karakter tadanjeg reima; u tom smislu pokazalo se, kao i drugdje, da religijska/konfesionalna samoidentifikacija nije istoznana sa religijskom participacijom i osobnom religioznou konfesionalnost se djelimino poklapa sa religioznou; na odnos bosanskohercegovakih muslimana prema religijskoj praksi i prakticiranju islama uticali su i neki drugi elementi poput historijskog naslijea suivota sa nemuslimanima, i samog geografskog poloaja Bosne i Hercegovine (potpuna teritorijalna odvojenost od islamskih zemalja); ratna deavanja i politika situacija neposredno nakon rata dodatno su uticali na procese u okvirima korelacija konfesionalni nacionalni dravni identitet, i ti procesi jo nisu zavreni; religijska obnova i revitalizacija religije ovdje je prisutna kao desekularizacija javnog ivota, naroito u pogledu posljedica (su)odnosa politike i religijskih zajednica, odnosno politike instrumentalizacije religije i religijske instrumentalizacije politike, to je takoer sluaj i sa bosanskohercegovakim muslimanima. Cilj istraivanja bio je prikupiti empirijske podatke, teorijski ih obraditi, i nauno interpetirati drutvene procese meu populacijom bosanskohercegovakih muslimana u kontekstu sekularizirajuih i desekularizirajuih procesa iji su sudionici. Vremenski okvir u kojem sam ograniio istraivanje odnosi se na period skorije istorije bosanskohercegovakih muslimana, od Drugog svjetskog rata do dananjih dana. Prostorno, u radu sam se fokusirao na Bosnu i Hercegovinu. u izradi ovog rada sluio sam se sociolokim kategorijalnim pojmovima i metodama, a u istraivanju koje sam sproveo koristio sam relevantan nauni i metodoloki instrumentarij, kvalitativnu i kvantitativnu analizu specifinih

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

221

Dino Abazovi fenomena u kljunim relacijama konfesionalni nacionalni dravni identitet, religija politika, sekularizacija sakralizacija, ekskluzija suradnja. takoer, ukupno istraivanje zasniva se na principima triangulacije, u metodologiji drutvenih znanosti odreena kao kombinacija istraivakih metoda sa ciljem maksimalizacije pouzdanosti i validnosti dobivenih rezultata (Denzin, 1978; Creswell, 1994; Berg, 2001; Robson, 2002), odnosno kombinacija kvantitativnog i kvalitativnog istraivanja. Post-jedanaest-septembarska histerija (sa i bez navodnih znakova) iznova je preoblikovala znatan broj stunih radova bar u onoj mjeri u kojoj je problikovala i globalno selo. u tom kontekstu lako je identificirati sveprisutne teme kao to su (de)sekularizacija, religija i politika, religija i nasilje, i neizostavne (nove) varijacije na (staru) temu sukoba civilizacija. Sa aspekta teme rada plauzibilnijim se ini razmotriti sr aktualnih rasprava oko sekularnog i sekularizacije, odnosno oko ideologije sekularizma i procesa sekularizacije. jer sintagma proces sekularizacije, kao to to istie Peter Berger (2006), u posljednje vrijeme nerijetko se gotovo iskljuivo povezuje sa pojednostavljenim razumijevanjem socioloke teorije sekularizacije koja kae da to postajemo moderniji to emo biti manje religiozni. u ranoj fazi sekularizacijske debate, 60-tih i 70-tih godina prolog stoljea radilo se o tome da li je pristup religiji bio funkcionalistiki (koji je orijentiran ka kohezivnom uticaju religije u drutvenim odnosima, jedna vrsta inkluzivnog pristupa) ili supstancijalan (fokus je na pitanjima sutine u pristupu religiji, najee vezanim za nadnaravno i plan spasenja, tj. ivot nakon ivota). Bryan Wilson (1982) pokazao je da su oni autori iji su stavovi u veoj mjeri odreeni definicijom religije prema funkciji bili skloniji odbacivati veinu teze o sekularizaciji, za razliku od zastupnika definiranja religije prema sutini, koji su zapravo sekularizacijsku tezu u potpunosti podravali. Nakon to je jefrrey K. Hadden (1987) skovao slogan Secularization, R.I.P te poput Petera Glasnera (1977) proglasio sekularizaciju mitom koji su sociolozi sakralizirali, a naroito poslije (poetnih) empirijskih uspjeha i nalaza teoretiara religije i racionalnog izbora (Rodney Stark, William S. Bainbridge, Roger Finke, laurence R. Iannaconne), tj. teze o pluralnosti kao revitalizaciji religije, dolo se u situaciju da je kulminacija rane, ili prve sekularizacijske debate doista zavrila u otroj podijeljenosti izmeu zagovornika
222 RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

BOSANSKOHERCEGOVAKI MUSLIMANI NA POETKU NOVOG MILENIJA: SOCIOLOKI POGLEDI sekularizacijske teze, i onih koji su, iako su prihvatali odreene postavke, zahtijevali da se, ako nita drugo, bar termin sekularizacija potpuno napusti. Nekoliko je autora ponudilo sistematian prikaz sekularizacijske debate (meu njima i l. Shiner, 1966; K. Dobellaere, 1981; O. tschannen, 1991; M. Hamilton, 2003), a sutinski elementi u analizi teorija koji mogu biti izdvojeni su: diferencijacija, racionalizacija i svjetovnost, te u vezi sa njima autonomizacija, privatizacija, generalizacija, pluralizacija, slom svjetonazora, i, eventualno, sociologizacija. Bez obzira na poetne uspjehe teoretiara religije i racionalnog izbora, ne smije se izgubiti iz vida injenica da sekularizacijska teza poiva na ideji kako je strukturalna pozicija religije u suvremenom drutvu radikalno i zastalno izmijenjena. takvi uvidi pokazali su se iznimno bitnim, pa su potvreni i u recentnoj antropolokoj perspektivi, tako da, na primjer, talal asad, s pravom ukazuje kako
Sekularno nije u kontinuumu sa religijskim (to e rei da nije posljednja faza neeg izvorno sakralnog), niti je jednostavan prekid sa religijskim (dakle nije u opreci sa sakralnim, kao neka esencija koja iskljuuje sakralno). Sekularno je koncept koji povezuje odreena ponaanja, znanja, i osjeanja u modernom ivotu. (asad, 2003:25)

u tom smislu treba razlikovati ideologiju sekularizma i proces sekularizacije, odnosno sekularno kao epistemoloku kategoriju i sekularizam kao politiku doktrinu (asad, 2003:1) Razmatrati sekularizaciju u konkretnom drutvu socioloki je najzahvalnije koristei tzv. multidimenzionalnu analizu, ali tako da je ona u konanici opisna (deskriptivna), a nikako normativna, odnosno predviajua hipoteza. Ovdje istiem naroito bitnim polazne postavke koje je razvio Karel Dobbelaere (1981, 2004) dimenzije sekularizacije koje sam analizirao su na nivou drutva, nivou religijskih organizacija i institucija, i nivou pojedinaca, u kontekstu da sekularizacija nije mehaniki evolucijski proces, ve onaj proces koji je ovisan o kulturnom kontekstu u kojem se odvija i u koji su ukljueni pojedinci, grupe i quasi-grupe... (Dobbelaere, 2004:157) Pogotovo naglaavam da sekularizacija na nivou pojedinaca nije samo u opadanju religioznosti, ve je takoer i u promjenama, izmjenama ili transformacijama autoritarne strukture vjerovanja i prakticiranja religije (Dobbelaere, 2004:178)
RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA 223

Dino Abazovi jer, pokazalo se to naroitim u suvremenim liberalno-demokratskim drutvima, sekularizacija ne samo da titi neotuiva prava individualne svijesti, ve je ona takoer nain ivota sa postmodernim povratkom religije u najdemokratskijem maniru. Dakle, ne radi se o opoziciji ili anti-religijskoj sekularizaciji, ve sekularizaciji kao politikoj predanosti koja nastaje kao stvarnost ivota u vie-religijskom svijetu. Meutim, kao to je modernost imala mnoge sekularizirajue efekte tako je izazvala i formiranje monih protiv-sekularizirajuih pokreta. tako su na meunarodnoj sceni, ortodoksni ili tradicionalistiki pokreti bili upravo oni koji su odbacili aggiornamento sa modernou kako ju je definirala progresivna inteligencija (Beger, 1999). tri su glavne podteze, po linda Woodheadovoj i Paul Heelasu (2003), prisutne pri razmatranju procesa sakralizacije porast broja pripadnika razliitih religijskih zajednica, naroito uslijed konverzije i prelaska sa sekularnog na religijski nain ivota, dediferencijacija ili deprivatizacija religije, izlazak religije iz nevidljive u vidljivu sferu i intenzifikacija osoba koje su do tada bile nominalni vjernici pristaju uz poziciju ubjeenih vjernika, onih koji se samoidentificiraju kao veoma ili znaajno religoznim. ukratko, jose Casanova minuciozno primjeuje da se deprivatizacija ogleda u injenici kako
Religijske tradicije irom svijeta odbijaju prihvatiti marginalnu i privatiziranu ulogu koju su im namijenile teorije moderniteta, kao i teorija sekularizacije. Drutveni pokreti koji su se pojavili su ili religijski u svojoj prirodi, ili u ime religije postavljaju izazove ligitimnosti i autonomiji primarno sekularnih sfera, drave i trine ekonomije... Religije irom svijeta ulaze u javnu sferu i arenu politikog nadmetanja ne samo da bi zatitile svoj tradicionalni teren, kao to su to inile u prolosti, ve i da bi uestvovale u nadmetanju koje e definirati i odrediti moderne granice izmeu privatne i javne sfere, izmeu sistema i svijeta ivota, izmeu pojedinca i drutva, izmeu obitelji, civilnog drutva i drave, izmeu nacija, drava, civilizacija, i svjetskog poretka. (Casanova, 1994:3-6)

a kako su se stvari odvijale i odvijaju u bivim socijalistikim dravama? u periodu dominacije socijalistikog ureenja odnosa u viekonfesionalnim drutvima Socijalistike Federativne Republike jugoslavije, pod pretenim uticajem vladajue politike (Komunistike partije jugoslavije, odnosno
224 RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

BOSANSKOHERCEGOVAKI MUSLIMANI NA POETKU NOVOG MILENIJA: SOCIOLOKI POGLEDI Saveza komunista jugoslavije) mjesto i uloga religije u aktualnim drutveno-politikim razumijevana je, u najmanjem, dvojako prvo ideologijski, pri emu je religija krajnje negativno percipirana kao tradicionalistika, anahrona i retrogradna pojava inkopatibilna sa novom progresivnom misli epohe, a religijsko vostvo gotovo iskljuivo kao klerikalno i anti-revolucionarno, i drugo, kulturno-povijesno, gdje je religija injenica u bliskoj vezi sa nacionalnim biem i osjeajima junoslavenskih naroda. Meutim, uopte uzevi, odnos drave i religijskih zajednica u Socijalistikoj Federativnoj Republici jugoslaviji (SFRj) dobro je razradio Paul Mojzes kada je klasificirao slijedee stadije razvoja tih odnosa: stadij radikalnog ogranienja vjerskih sloboda od 1945. do 1953., stadij postepenog ukidanja zabrana od 1953. do 1965., potom stadij znaajne liberalizacije odnosa od 1965. do 1971., onda nanovo uspostavljena selektivna ogranienja slobode od 1971. do 1982., stadij koji je na pragu pune vjerske slobode od 1982. do 1989., i konano period velike transformacije od 1989. do 1992. (Mojzes, 1997). Poznato je da je naroito za prvi period ureenja drutvenih odnosa, odmah nakon zavretka Drugog svjetskog rata, odnosno prve dvije decenije jugoslavenskog socijalizma, indicirano kako su na sceni procesi u kojima je praktina ateizacija drutva ideoloki proteirana i isforsirana kao jedan vid oficijalno poeljnog svjetonazora, a ateizam pozicija kojom se iskazivala lojalnost politikom sistemu. za to drutvo moe se rei da se radilo o jednoj vrsti sekularizacije kao iznuene i ubrzane pojave, ali one koja nije nastala prvenstveno kao odgovor na dostignuti socio-kulturni nivo razvijenosti, to je bio sluaj u zapadnim drutvima, nego da se u sutini radilo o procesu isforsiranim polikim imperativom, koji ima znaajnu politiku ulogu stabilizacije novoustanovljenog drutvenog sistema.2
Ovdje treba napomenuti da se prisilna ili isforsirana sekularizacija nije deavala samo u drutvima pod vladavinom tzv. komunistike/socijalistike ideologije Nicholas j. Demerath (2003) podsjea na prisilnu sekularizaciju kao rezultat imperijalne politike Britanije u Indiji, isforsiranu sekularizaciju japana nakon Drugog svjetskog rata (zabrana dravnog Shintoa) naroito pod uticajem SaD-a, Ben-Gurionovu politiku u Izraelu, politiku Kemala attaturka u turskoj, itd., kao i otvoreno pitanje tzv. difuzne sekularizacije kao nusprodukta globalizacije (koja jeste jedan vid prisile za promjenom naina ivota i kulture tzv. uroenikih zajednica irom svijeta).
2

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

225

Dino Abazovi tako su i stvorene praktino dvije vrste kultura

Meusobno prilino udaljenih od kojih je jedna bila sistemska i ateistika koja se nije samo svim institucionalnim sredstvima podravala nego se esto i nametala, to je rezultiralo njenom hegemonijom u kulturi, i drugu, izvansistemsku, ali legalnu koja je efikasno potiskivala u sferu privatnosti bez znaajnih javnih drutvenih manifestacija (Blagojevi, 2007:112).

Meutim, proces prisilne ateizacije jugoslovenskog socijalistikog drutva bio je u znatno manjoj mjeri nasilan nego to je to bio sluaj u drugim dravama gdje je primjenjivana ateizacija istog sovjetskog tipa. Ostaje ipak da se uvidi kako je prisilna ateizacija uglavnom maskirala slabije, ali prisutne, procese autentine sekularizacije. Kako se to u situaciji moderniteta pokazalo i drugdje, u socijalistikom tipu ureenja drutvenih odnosa na drutvenoj razini drava preuzima mnoge uloge religijskih zajednica, dok na osobnoj razini to isto ini nacionalizam umjesto religioznosti. Stoga je vano uvidjeti da je prvobitno proces nacionalne emancipacije naroda unutar SFRj istovremeno znaio i prikrivenu religijsku emancipaciju, naroito obzirom na poznatu simbiotiku vezu religije i nacije na ovim prostorima, tako da je irenje nacionalnih sloboda znailo i irenje religijskih sloboda, to je karakteristino za kasnije periode razvoja odnosa u bivoj dravi. Poetak krize bive Federacije (kada je postalo evidentno da dravni socijalizam suoen sa neuspjesima na ekonomskom i socijalnom planu nee ostvariti ideju socijalizma kao zbiljskog humanizma) deava se u isto vrijeme kada poinju politike i drutvene promjene u Istonoj i Srednjoj Evropi, s tom razlikom da je ovdje religija, poetkom 90-tih, prepoznata i u znatno veoj mjeri koritena kao dragocjeni politiki kapital. u ideolokom vakumu postsocijalizma nije dolo do revitalizacije religije kao takve, ve se religija iznova razumijeva kao politika injenica, ali sada u izmijenjenim okolnostima. Novo razumijevanje je, na alost, takoer i partikularno forsiranjem konfesionalnih (kolektivnih) identiteta, religija je orijentirana i reducirana na etnicitet, a ne na njene univerzalne karakteristike, svojstva i misiju, te je sredstvo politike legitimizacije novog poretka. Ono to je ilo u prilog takvom razvoju dogaaja jeste da je:

226

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

BOSANSKOHERCEGOVAKI MUSLIMANI NA POETKU NOVOG MILENIJA: SOCIOLOKI POGLEDI


[R]eligija je u komunistikoj jugoslaviji bila privatizirana ali ne kao stvar individue ve kao stvar kolektiviteta... privatizacija religije u bivoj jugoslaviji bila je nametnuta komunistikom i anti-nacionalistikom platformom, to je... institucionaliziralo kolektivistiku religiju u jedinoj sferi u kojoj je to bilo dozvoljeno u privatnom ivotu vjernika, a ne u sferi javnog, gdje je kolektivna religioznost konceptualno uvijek smjetena. (jakeli, 2003:75-6)

to je jo jedan razlog za sveprisutnu tendenciju stavljanja znaka jednakosti izmeu konfesionalne i etnike samoidentifikacije kod najveeg broja stanovnitva, odnosno banalnog svoenja religije na naciju, i obratno. Prisilna ili ne, sekularizacija moe dovesti do uzmaka vidljive i institucionalne religije, odnosno moe doi do opadanja institucionalne religioznosti, ali se to ne bi smjelo tumaiti kao uzmak religije per se ostaje da se istrai ta se deava kad se promijeni predznak? Iz historijskog razvoja Islamske zajednice, od njenog osnivanja 1882. godine do danas, primjetno je da se dominantni modeli upravljanja islamskim vjerskim poslovima, dakako uz specifinosti drutvenih i politikih okolnosti, ogledaju prije svega u poziciji neovisnosti u odnosu na dravu. to se moe zakljuiti na osnovu istrajavanja u stavovima koji naelno pretpostavljaju odvajanje vjere od drave, te zahtjevima za autonomnom pozicijom prije svega u izboru vostva i ureenju unutarnje strukture zajednice, te u oblasti organiziranja religijskog ivota, vjerskog obrazovanja, i voenja ekonomije. u duhovnom smislu, zajednica se smatra neodvojim dijelom umme, ali sa izraenom tendencijom respekta za, i instiranjem na tradicionalnim i povijesno oblikovanim obiajnostima prakticiranja islama, vjerskih obreda i drugih ispoljavanja vjerskih osjeanja u Bosni i Hercegovini. Formiranje i razvoj kolektivne svijesti u njenim bitnim oblicima (konfesionalnost i etnicitet) bosanskohercegovakih muslimana determiniran je prihvatanjem i prakticiranjem islama, te historijskim pocesima i drutvenopolitikim ureenjem u i oko Bosne i Hercegovine. Ne ulazei u analiziranje i eventualno dodatno problematiziranje znanstvenih uvida, istraivanja i rasprava oko procesa prihvatanja islama, odnosno islamiziranja domicilnog stanovnitva Bosne i Hercegovine nakon dolaska Osmanlija (to u krajnjem izlazi iz okvira ove teme i istraivanja) bitno je na ovom mjestu ukazati na nekoliko magistralnih procesa koji su uticali na formiranje prvo konfesionalne, a potom i etnike svijesti.
RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA 227

Dino Abazovi jedna od prvih znaajnih relacija u tom smislu jeste uloga i znaaj islamskog modernistikog miljenja reformizma na prelazak iz orijentalno-islamske u europsko-zapadnu kulturu, odnosno tradicionalistiki odgovor na ideje reformizma u periodu koji poinje sa dolaskom austro-ugarske vladavine, a okonat e se krajem Drugog svjetskog rata. Konkretno, ideje islamskog reformizma modernistikog usmjerenja pojavljuju se u svjetlu namjere za ouvanjem islamske vjere u skladu sa zahtjevima vremena i suvremenosti. Istaknutiji predstavnici koji svojim radovima oslikavaju islamsko modernistiko miljenje tog perioda su svjetovna (laika) inteligencija, ali i Demaludin ef. auevi, islamski uenjak modernistike orijentacije (i jedno vrijeme reisu-l-ulema Islamske vjerske zajednice). u osnovi, zahtjevi i aktivnosti modernista ili su ka realiziranju potrebe da se izvri kulturni preporod bosanskohercegovakih muslimana, te snano implementiraju reformistiko-prosvjetiteljske metode za preobraaj muslimana, nasuprot tenjama konzervativne uleme. u drutvenom ivotu bosanskohercegovakih muslimana tako su dominirala dva razliita stava naroito o razumijevanju i drutvenoj funkciji islamskog uenja i prakse tzv. modernistiki i tradicionalistiki stav. Naroito vane radove o ovoj temi objavili su Fikret Kari i Enes Kari. u itavom tom periodu bosanskohercegovaki muslimani imali su svijest, uz vjersku, i o kulturnoj i politikoj samosvojnosti i vlastitosti, ali ne i etniku (nacionalnu) svijest takoer, veoma malo se radilo na nacionalnom osvjeivanju muslimana u jugoslaviji (to je vidljivo i iz tema kljunih rasprava i razmimoilaenja). Kako je to uglavnom sluaj i drugdje, u uslovima nedovoljno razvijene nacionalne svijesti dodatno jaa konfesionalna svijest, te preuzima odreene kompenzirajue funkcije. Politike stranke koje su okupljale bosanskohercegovake muslimane (ukljuujui i najznaajnije meu njima, od Muslimanske narodne organizacije do jugoslavenske muslimanske organizacije) nisu posebno razmatrale nacionalno pitanje muslimana. Meutim, vano je istai da veina bosanskohercegovakih muslimana radije ostaje na poziciji (nacionalne) neopredjeljenosti nego prihvatanja nacionalne nominacije pripadnika drugih konfesija.

228

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

BOSANSKOHERCEGOVAKI MUSLIMANI NA POETKU NOVOG MILENIJA: SOCIOLOKI POGLEDI Vremenom polako jaa razlikovanje i upotreba termina muslimani kao oznaka vjerske pripadnosti, i Muslimani kao nominacija etnicitieta, to se moe uvidjeti iz napisa u tampi, pismima, ali i u publicistikim radovima koji osporavaju eventualnu etniku samosvojnost ovog dijela stanovitva. Bilo kako bilo, kljuna politika pitanja, a time (in)direktno i pitanja oko muslimana, veu se za, prije svega, status Bosne i Hercegovine u tadanjim dravnim ureenjima. u vrijeme i neposredno nakon Drugog svjetskog rata priznavanje bosanskohercegovakog trijaliteta, a napose Muslimana kao jednog od tri bosanskohercegovaka naroda, vitalno je ovisilo o miljenju i odlukama Komunistike partije, odnosno Saveza komunista, o buduem statusu Bosne i Hercegovine, to e biti nominalno rijeeno odlukama zaVNOBiH-a i aVNOj-a. Ipak, odmah nakon zavretka rata oficijelna politika3 se vraa na poziciju nacionalnog opredjeljivanja muslimana, odnosno ne priznaje im se nacionalna zasebnost sve do kraja ezdesetih i poetka sedamdesetih godina prolog stoljea. tada su ve jasno formulirani zahtjevi za rjeavanjem nacionalnog pitanja bosanskohercegovakih muslimana rezultirali priznavanjem njihovog punog nacionalnog identiteta. ali, uvaavanje nacionalnog statusa i nominalno ravnopravan poloaj (iako jeste prekinuo tzv. svojatanje Muslimana od srpskog i hrvatskog politikog establishmenta) nije podrazumijevao mogunost formiranja raznorodnih samostalnih nacionalnih institucija, tako da je nova pozicija dodatno utjecala na ukupni razvoj nacionalne svijesti Muslimana. Inae, pitanje nacionalnih institucija na specifian nain otvoreno je ubrzo nakon priznavanja nacionalnog identiteta Muslimana, odnosno u stunoj javnosti se raspravljalo o tezama da li moe biti punog, slobodnog i ravnopravnog razvoja i konstitucije nacije bez postojanja njenih posebnih institucija. ta pitanja ponovo e biti otvorena krajem osamdesetih i poetkom devedesetih godina prolog stoljea, dodue u znatno izmijenjenoj drutvenoj i politikoj ambijentalnosti. Na ovom mjestu vano je ukazati da kad se religija ne moe u cjelosti socijalno afirmirati, ona se nastoji osloniti na naciju i zaogrnuti nacionalnim
unutar Komunistike partije preovladalo je miljenje da muslimani jesu odvojena zajednica ali da za razliku od Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini nemaju nacionalni identitet.
3

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

229

Dino Abazovi platom (imi, 2005:22). Dakle, bez mree izgraenih posebnih nacionalnih institucija, i sa religijom zaogrnutom nacionalnim platom, u periodu nakon priznavanja muslimanske nacije nasuprot oekivanjima politikih elita religija postaje jo znaajnijim (kljunim) faktorom nacionalne samoidentifikacije bosanskohercegovakih muslimana. Islamska zajednica ostala je dakako u funkciji surogata nacionalne zajednice kao prva i osnovna institucija muslimanskog naroda u SFR jugoslaviji. Bilo kako bilo, danas su Bonjaci (kao i Srbi i Hrvati u Bosni i Hercegovini) primjer da se nacionalni identitet moe zasnivati na konfesiji i u modernim i modernizirajuim drutvima, ali iznova i samo kao komunitarnost etnopolitikog tipa. Ni ranije, a naroito ne danas, u Bosni i Hercegovini supra-nacionalno se nije artikuliralo kao politiki relevantan postulat a da u isto vrijeme nije shvaen kao anti-nacionalan. Kada su u pitanju Bonjaci, odnosno bosanskohercegovaki muslimani, ni danas muslimanstvo (u etnopolitikom smislu) kao politika egzistencija religije nije dokinuto kako bi omoguilo (suvremenom nacionalnom) bonjatvu da u njemu njegovi pripadnici mogu biti ono to ele: vjernici, agnostici, ateisti, indiferentni... Prije nego predstavim rezultate empirijskog istraivanja jedna vana napomena u ovom radu primarno se radi o sociolokom istraivanju tzv. religijskog mainsteama. Naime, sociologija religije kao disciplina u zapadnim zemljama razvila se do te mjere da je (uglavnom) veina istraivanja danas zaokupljena fenomenima alternativne religije, tj. novih religijskih pokreta, nove religioznosti, ili spiritualizacije ivota. Dakako, konvencionalna religija i religioznost dostatno je istraena i periodino se, u odreenim vremenskim intervalima, obavljaju rutinska istraivanja. Na ovim prostorima, a u Bosni i Hercegovini posebno, to nikako nije sluaj. u ovom konkretnom sluaju, cilj istraivanja bio je prikupiti empirijske podatke, teorijski ih obraditi, te nauno interpretirati drutvena kretanja meu populacijom bosanskohercegovakih muslimana u kontekstu sekularizirajuih i desekularizirajuih procesa. zadaci istraivanja su pokazati kakve trendove i uinke procesi sekularizacije, odnosno desekularizacije, imaju na drutveni i javni ivot ovdanjih muslimana, kao i na osobni religijski ivot pojedinaca. jesu li na nivou drutvenog i javnog ivota muslimana procesi desekularizacije izraeniji od proce230 RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

BOSANSKOHERCEGOVAKI MUSLIMANI NA POETKU NOVOG MILENIJA: SOCIOLOKI POGLEDI sa sekularizacije i utjeu li na usporavanje eventualnog procesa institucionalne diferencijacije religije unutar drutvenog poretka? jesu li, i koliko, izraeniji procesi desekularizacije na nivou drutvenog i javnog ivota muslimana u direktnoj uzrono-posljedinoj vezi sa izraenom konfesionalnom samoidentifikacijom pojedinaca? Koliko se, na nivou osobnog religijskog ivota konfesionalnost poklapa sa religioznou, odnosno da li izraena konfesionalna samoidentifikacija podrazumijeva izraenu religijsku participaciju itd. Koliko mi je poznato, niko nije prikupio i znanstveno obradio empirijske pokazatelje samo za populaciju bosanskohercegovakih muslimana. Rije samo u prethodnoj reenici naglaena je iz razloga to je, iz meni dostupnih rezultata empirijskih istraivanja koja su sprovoena u Bosni i Hercegovini, vidljivo da je uzorak, kao i metodoloki instrumentarij, bio opti/zajedniki za sve stanovnike Bosne i Hercegovine, a pitanja o religiji i religioznosti u tim istraivanjima, kada su dio instrumenta, jednako su opta/zajednika, odnosno ista za sve ispitanike/ce, bez obzira na specifinosti religijskih uenja i prakse koje ispitanici/e slijede. to je dakako potpuno legitiman pristup, ali su rezultati do kojih se dolazi na taj nain neminovno takoer opti za ukupan uzorak. Pri istraivanju za ovaj rad, u uzorak su uvrteni samo oni ispitanici/ice koji su se samoidentificirali da su porijeklom porodinim, kulturnim, tradicijskim, jezikim i etnikim vezani za Bosnu i Hecegovinu i islam, te ih to odreuje u gradnji njihovih individualnih i kolektivnih identiteta. Stoga sam kreirao specifian instrumentarij koji je sadravao vie varijabli i sadrinski odgovara predmetu istraivanja (naroito, na primjer, kod varijabli vezanih za religijska vjerovanja i religijsku praksu). Podaci su prikupljeni na teritoriji Bosne i Hercegovine u drugoj polovini oktobra i prvoj polovini novembra 2007. godine. Princip prikupljanja podataka (face-to-face interviews) zasnivao se na upitniku koji se sastojao od 32 pitanja sa preko 150 varijabli, podijeljenih u slijedee cjeline: Nacionalna i konfesionalna samoidentifikacija, Osobna religioznost, Religijska praksa, Doivljaj Boije prisutnosti, Religijska vjerovanja, ivotna vanost religije (ukljuujui i stavove prema religijskim institucijama i vostvu), Autoritarizam, Tradicionalizam, Etnocentrizam (socijalna distanca i zatvaranje), Nacionalizam i Odnos prema Zapadu. Istraivanje se odnosilo na ukupnu populaciju, a po osnovu reprezentativnog uzorka od 500 osoba.
RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA 231

Dino Abazovi Kako god, na poetku novog milenija pupulacija bosanskohercegovakih muslimana/ki, prema ovom istraivanju, nalazi se prije svega u veoma looj ekonomskoj i socijalnoj situaciji, to je veoma oito obzirom na injenice da tek dvadesetak odsto ispitanika/ca ima zaposlenje, a mjesena primanja (po porodici) koja dostiu prosjek linog dohotka ima ispod deset odsto ispitanika/ca. takoer, populaciju karakterie veoma nizak stupanj obrazovanja blizu etrdeset odsto ispitanika/ca ima zavreno nekoliko razreda osnovne kole ili osnovnu kolu. Po pitanju nacionalne i konfesionalne samoidentifikacije najvei broj ispitanika opredijelio se za ponueni modalitet Musliman/ka, njih 55,7 odsto; kao Bonjak/inja optiralo je 22,7 odsto; a 16,8 odsto izjasnili su se kao Bonjak/ inja/Musliman/ka. itd. Svoju pripadnost Islamskoj zajednici iskazalo je 84,6 odsto ispitanika. Kada je u pitanju jezik kao faktor nacionalne samoidentifikacije, 98 odsto se izjasnilo da je to bosanski jezik. Viestruki su razlozi koji mogu biti uzrokom zato se tako visok procenat ispitanika deklarira nominacijom Muslimani poevi od viedecenijske prakse samoidentificiranja upravo tim nazivom, potom relativno kratkog vremenskog perioda koji je proao od datuma donoenja odluke o renominaciji (odluka je donesena u veoma specifinim uslovima, odnosno u vrijeme rata), pa do tradicionalistikog razumijevanja kako nije ni trebalo doi do renominacije. Ipak,
[N]aziv Musliman je u historijskom smislu rijei i dalje ostao u upotrebi. taj naziv je utkan u sva razdoblja i epohe bonjake povijesti, pa je njegovo koritenje u historiografiji, ali i u drugim drutvenim naukama i knjievnosti, neophodno i neizbjeno. Ova dvostruka nominacija ima kako historijsko, tako i aktualno znaenje. Ona odraava i izraava sloenu povijesnu poziciju Bonjaka u rasponu od hiljadu godina. (Imamovi, 2003:327)

Meutim, istraivanje je pokazalo da kod gotovo svih istraivanih varijabli, izuzev skora autoritarnosti i odnosa prema zapadu (oni koji se nacionalno izjanjavaju kao Muslimani/ke su znaajno autoritarniji od Bonjaka/ inja i znaajno zatvoreniji prema zapadu nego to su to Bonjaci/inje), nema statistiki znaajnih razlika meu ispitanicima/cama obzirom na njihovu nacionalnu samoidentifikaciju. autoritarne karakteristike linosti takoer mogu biti uzrok sporijeg prihvaanja promjene imena kolektiviteta kojem osobe pripadaju.
232 RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

BOSANSKOHERCEGOVAKI MUSLIMANI NA POETKU NOVOG MILENIJA: SOCIOLOKI POGLEDI Dok je evidentno prisutna otvorenost pitanja nacionalne nominacije, prisutan je i veoma visok stupanj konfesionalne samoidentifikacije i deklarativne afilijacije religijskoj instituciji, te isto tako jaka osobna religioznost i uestalija religijska praksa. Ipak, ritualnost, odnosno obredna dimenzija u irem smislu rijei, nije znaajnije izraena kod bosanskohercegovakih muslimana mada je zabiljeen vii stupanj poklapanja konfesionalnosti sa religioznou. Pokazalo se da, izuzev vjenanja i denaza, 36,8 odsto ispitanika prisustvuje religijskim obredima i 22,7 odsto samo za vjerske praznike. Poznato je da stupanj religijske samoidentifikacije, odnosno samonominaciju konfesionalne pripadnosti ne treba uzimati kao (jedini) relevantan pokazatelj religioznosti, to jest, konfesionalnost se, postalo je to ve ope mjesto sociolokih istraivanja, samo djelimino poklapa sa religioznou. takoer, u dananjem bosanskohercegovakom drutvu ne smije se zanemariti niti socijalno poeljno odgovaranje ispitanika/ca pri ovakvim istraivanjima. Istraivanje je pokazalo visok stupanj osobne religioznosti (samoidentifikacija 82,6 odsto) i gotovo je u potpunoj korelaciji s podacima o pripadnosti religijskoj zajednici (84,6 odsto ispitanika). Pri uvidima u stanje sa religijskom praksom posebna panja posveena je konceptu pet temelja islama, odnosno religijskih dunosti i obaveza za one koji se smatraju muslimanom/kom. to se tie obavljanja molitvi, 18,4 odsto ispitanika/ca obavlja svaki dan pet molitvi; 13,3 odsto svaki dan, ali manje od pet dnevnih molitvi; 11 odsto vie od jedanput sedmino; 8,8 odsto jedanput sedmino; 6,4 odsto bar jedanput mjeseno; 8,6 odsto nekoliko puta godinje i 14,4 odsto vrlo rijetko. Meu onima koji obavljaju svih pet dnevnih molitvi vie je ena i onih bez stalnog zaposlenja (umirovljenici, domaice, nezaposleni). Posta u vrijeme Ramazana pridrava se blizu 80 odsto ispitanika, ali itavog perioda posta pridrava se 38,7 odsto ispitanika/ca. Meu onima koji poste itav Ramazan opet je vie ena, onih koji ive izvan gradskih naselja, koji uestalije obavljaju molitvu, ee itaju literaturu vjerskog sadraja. zekat daje 79,8 odsto ispitanika/ca (63,2 odsto redovno i 16,6 odsto povremeno). Samo 1,5 odsto ispitanika/ca je obavilo hadd; 51,7 odsto bi to uinilo kad bi im se ukazala prilika, a 36,2 odsto nema namjeru obaviti hadd. Na partikularnoj ravni doktrinarne religijske prakse dolazi do odreenog odstupanja kada su u pitanju normirane obaveze i propisi. ali, po stupRASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA 233

Dino Abazovi nju osobne privrenosti religiji veinu ispitanika/ca mogli bi uvrstiti u tipove obinih i uvjerenih vjernika. to proizlazi iz slijedeih prikupljenih i analiziranih podataka Istraivaki podaci o religijskim vjerovanjima i doivljaju Boje prisutnosti pokazuju da vei broj ispitanika/ca izjavljuje da vjeruje u allaha (92,6 odsto) od broja onih koji su se samoodredili kao vjernici (82,6 odsto), ili onih koji su se izjasnili kao pripadnici Islamske zajednice (84,6 odsto). Postoje odreena manja odstupanja u dosljednosti u vjerovanju (vjeruje u onostrani ivot, da postoji dua, ejtan, dinni, dehennem). Ipak, interesantno je primijetiti da na pitanje da li su odgajani u religijskom duhu unutar obitelji, 85,2 odsto odgovorilo je potvrdno a samo 36,5 odsto ih je odgovorilo da se smatraju religioznijim od svojih roditelja (radi se veinom o visokoobrazovanim ispitanicima/cama, koji ive u gradovima, zaposleni su, esto itaju literaturu vjerskog sadraja). uostalom, situacija je kao i u drugim zemljama (zapadne) Evropi gdje, po Willaimeu, ...granice izmeu nereligioznih i religioznih postaju nejasnije, ovi zadnji se sekulariziraju, dok se prvi oduhovljuju (Willaime, 2007:98), tako i ovdje imamo trend da osobe koje se oituju kao religiozne bivaju neto manje vjernici, dok su osobe koje izjavljuju da su bez vjere manje su ateisti nego prije. Meutim, treba naglasiti da je kod bosanskohercegovakih muslimana takoer primjetan visok stupanj osobne vezanosti za religiju, indiciran veoma izraenom dosljednou u vjerovanjima. Nadalje, najvei broj bosanskohercegovakih muslimana/ki ima prosjeno povjerenje u religijsku zajednicu u njenom organizacijskom vidu, a mjesto i uloga religijske zajednice u duhovnoj i osobnoj (porodinoj) sferi percipirana je sa pozitivnim predznakom. Sa druge strane, u oblasti socijalne problematike uloga religijske zajednice ocijenjena je uglavnom ocjenama negativnog predznaka. Konkretnije, kada su u pitanju stavovi prema religijskoj instituciji i vodstvu na pitanje koliko imaju povjerenja u Islamsku zajednicu, 22,2 odsto odgovara jako puno i 40,5 odsto prosjeno, 21,5 odsto malo. O reisul-ulemi veoma povoljno miljenje ima 25,2 odsto ispitanika/ca i donekle povoljno 46,1 odsto. Dakako, na stavove ispitanika/ca utie i ukupna ekonomska situacija u dravi, a naroito ona u kojoj se nalaze ispitanici, koja je, pokazalo se, krajnje nezavidna. Interesantno je primijetiti da se u javnosti, s vremena na vrijeme,
234 RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

BOSANSKOHERCEGOVAKI MUSLIMANI NA POETKU NOVOG MILENIJA: SOCIOLOKI POGLEDI ovo pitanje otvara i u kontekstu odnosa Islamske zajednice i moguih mehanizama kako bi se direktno utjecalo na promjene i poboljanje situacije na primjer, pitanje raspodjele sredstava prikupljenih od zekata. Bilo kako bilo, po pitanju ivotne vanosti religije za neto vie od polovine ispitanika/ca (53,1 odsto), religija je jako vana u njihovom ivotu, a tu je i 30,8 odsto onih za koje je ona djelomino vana moe se zakljuiti da je za veinu ispitanika/ca religija jako vana, odnosno vana, ali uz prisutan odreeni stupanj konfesionalnog konformizma, vjerovatno i pod uticajem suivota sa pripadnicima drugih konfesija, te suvremenog naina ivota. Sa gotovo pravilnom distribucijom u stavovima prisutan je i pluralizam (konfesionalnog) miljenja to otvara mogunosti za zakljuivanje kako se radi o neto viem stupnju demokratiziranosti konfesionalne svijesti. Eventualne tendencije koje zagovaraju jaanje uloge religije smjetene su prije svega u sferu porodinog ivota i obrazovanja, dok su politika i mediji izuzeti kao oblasti u kojima bi trebao jaati uticaj religije. ta vie, jasna veina ispitanika/ca zagovara koncept svjetovnosti politike. Sve u svemu, evolucija vjerskih stavova i religijskog ponaanja pojedinaca u datom drutvu nije samo pitanje kvantitativne datosti (u smislu samoidentifikacije), ve se, naroito kada je u pitanju socioloki pristup, uvijek mora uvaiti razlika izmeu vidljive i difuzne religije, eksplicitne i implicitne religije, vidljive i nevidljive religije. esto je pribliavanja ljudi religiji naprosto znak pribliavanju vidljivoj religiji, to ne znai nuno i porast osobne religioznosti, tj. jaanja difuzne ili implicitne religije. Kao i obratno odvajanje od vidljive religije ne mora da znai i opadanje religioznosti, tj. uzmak difuzne ili implicitne religije. Sekularizacija je prije svega reverzibilna pojava koja zavisi od niza inilaca koji su uglavnom odraz stanja u drutvu. jednako tako, desekularizacija je uvjetovana politikim i ekonomsko-socijalnim uzrocima, stoga su u pravu oni autori (Flere, 1994; orevi, 1994) koji su ostavili otvorenim da li je postsocijalistika vjerska obnova kratkog daha? Naime, pitanje je koliko e vremenski dugo biti snaan proces deateizacije socijalistikog tipa, odnosno da li e konsolidacija politikog i ekonomskog ivota biti u funkciji ne isforsirane i politiki instrumentalizirane, ve autonomne, prirodne i istinske sekularizacije.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

235

Dino Abazovi Vjerska nekonzistentnost (naroito u obrednom smislu) moe biti znak sekularizacije, dok isticanje religoznosti moe biti stvar konformizma i drutvene poeljnosti. Odsustvo konzistentnosti tumai se kao odsustvo centralnosti religije i potencijalni je pokazatelj sekularizacije (Flere, 2007). u Bosni i Hercegovini, pokazalo se, kao i drugdje irom svijeta:
... organizirana religija e esto zahtijevati javnu ulogu kao rezultat vjerovanja kako je drutvo krenulo u pogrenom pravcu i potrebna mu je injekcija religijskih vrijednosti kako bi se vratilo na pravi put. Religija e se pokuati deprivatizirati tako da ima glas u aktualnim debatama o socijalnim i politikim pravcima. Cilj je postati znaajan faktor u politikoj deliberaciji tako da se religijski glas uzme u obzir. Religijske voe trae podrku od svakodnevnih ljudi razmatrajui odreena kljuna pitanja, ukljuujui ne samo pretpostavljeni pad javnog i privatnog morala, ve isto tako nesigurnosti ivota u neovisnom tritu gdje su pohlepa i srea jednako efikasni kao i rad i racionalan izbor. (Haynes, 1998:19)4

Stoga su polje i sfera politikog jo uvijek veoma vaan marker pri razmatranju ovih pitanja. u odnosu prema drugim nacionalnim i konfesionalnim grupama, oigledno je da socijalna distanca raste sa pribliavanjem podruju privatnog ivota, te da je prisutna tendencija u odravanju unimodalnosti ivotnih sredina. u tom smislu moe se smatrati zabrinjavajuim prisutan latetni nacionalizam kao favoriziranje unutar svoje grupe, kao i znaajna zatvorenost prema zapadu. Konano, po pitanju autoritarnosti i tradicionalizma, uvieno je da indikatori autoritarnosti imaju trend porasta, dok je u isto vrijeme prisutna i specifina nagrienost tradicionalizma. Meutim, moe se rei da su bosanskohercegovaki muslimani/ke, u odreenom smislu, konfesionalno otvorena religijska grupa. tako su Autoritarnost i tradicionalizam razmatrani kao (sociopsiholoki) fenomeni, odnosno kao faktori koji mogu utjecati na (de)sekularizaciju. u odnosu na neka druga istraivanja, podaci do kojih sam doao pokazuju blagi porast autoritarnosti kod ispitanika/ca. u ukupnoj statistikoj analizi pokazalo se da ne postoji statistiki znaajna razlika u autoritarnosti izmeu ena i mukaraca, onih koji ive u gradu i izvan gradskim naseljima. Meutim, najvei skor u odnosu na autoritarnost pokazuje se kod ispitanika koji su se
4

Navedeno prema Woodhead, Heelas (2003:441)

236

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

BOSANSKOHERCEGOVAKI MUSLIMANI NA POETKU NOVOG MILENIJA: SOCIOLOKI POGLEDI i nacionalno samoopredijelili kao Musliman/ka. Ne postoje ni statistiki znaajne razlike u tradicionalnosti izmeu ena i mukaraca; stanovnici vangradskih naselja su skloniji tradicionalizmu. tradicionalnost je izraenija kod ispitanika koji ive u Republici Srpskoj. Poznato je da drutveni konflikti uvijek vode jaanju etnocentrizma. za istraivanje socijalne distance meu bosanskohercegovakim muslimanima koristio sam skalu etnike distance i to kao indikaciju prihvaanja Srba, Hrvata, Slovenaca i albanaca kao sugraana, kolega na radnom mjestu, prijatelja i lanova obitelji. u istraivanju miljenja o tim narodima doao sam do podataka da prevladava pozitivan stav prema navedenim narodima, s tim da je neto bolje miljenje za Slovence, a za nijansu slabije za Srbe, od ostala dva naroda. albanci su manje poeljni u kategorijama prijateljstva i lana obitelji, a nakon njih Srbi. Dugogodinja tradicija suivota ipak jeste pozitivan faktor koji utjee na smanjenje etnosocijalne distance. u ovom tekstu pokuali smo pokazati, i u tome na osnovu empirijskih pokazatelja pokazali, da procesi sekularizacije, odnosno desekularizacije, nemaju iste trendove i uinke na nivou drutvenog i javnog ivota muslimana, i na nivou osobnog religijskog ivota pojedinaca, niti su im iste manifestacije. Nadalje, na nivou drutvenog i javnog ivota muslimana, procesi desekularizacije bili su izraeniji od procesa sekularizacije, ali sve manje utjeu na procese institucionalne diferencijacije religije unutar drutvenog poretka. Na nivou osobnog religijskog ivota konfesionalnost se djelimino poklapa sa religioznou, tako da izraena konfesionalna samoidentifikacija podrazumijeva izraeniju religijsku participaciju, ali ne i vjersku konzistentnost. Prednost bavljenja sociologijom, kako to navodi Peter Berger (2001) u svojim refleksijama na suvremeno stanje sa sociologijom religije danas, jeste u tome da sociologa jednako ispuni zadovoljstom situacija kada mu teorija bude argumentirano oborena, ba kao i kada bude potvrena empirijskim dokazima.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

237

Dino Abazovi
Literatura:
1. Abazovi, Dino (2006): Za naciju i Boga. Socioloko odreenje religijskog nacionalizma, 2. Abazovi, Dino: Bosnian Muslims and Country in transition, u orevi, D. 3. todorovi, D Mitrovi, lj. (ur.) (2007): Islam at The Balkans: IN The Past, Today and 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19.
in The Future:Ni, juNIR Asad, talal (2003): Formations of Secular. Christianity, Islam, Modenity: Stanford, Stanford university Press Berg, Bruce l. (2001): Qualitative Research Methods for The Social Sciences (Fouth Edition): Boston, allyn & Bacon Berger, P. (1999): The Desecularization of the World. a Global Overview in Berger, Peter (ed.) (1999): The Desecularization of The World. Resurgent Religion and World Politics: Washington, D.C, Ethnic and Public Policy Center Berger, Peter (2001): Reflection on the Sociology of Religion today. Sociology of Religion. 62/4: 443-454 Blagojevi, M. (2007): Savremena (de)sekularizacija srpskog drutva u orevi, Dragoljub (ur.) (2007): Muke sa svetim, Ni, Niki kulturni centar Casanova, jose (1994): Public Religion in The Modern World: Chichago, university of Chicago Press Creswell, john W. (1994): Research Design. Qualitative and Quantitative Approaches: Sage Publications, Inc. imi, Esad (2005): Iskuenje zajednitva: Sarajevo, DID Demerath, N. j. (2003): Secularziation Extended: From Religious Myth to Cultural Commonplace in: Fenn, Richard K. (ed.) (2003): The Blackwell Companion to Sociology of Religion: Blackwell Publishing. Denzin, N. K. (1978): The Research Act. A Theoretical Introduction to Sociological Methods: New York, McGraw-Hill Dobbelaere, Karel (2004): Secularization. An Analysis at Three Levels: Brussels, P.I.E Peter lang Flere, S. (2007): Verska nedoslednost i sekularizacija. u: orevi, Dragoljub (ur.) (2007): Muke sa svetim: Ni, Niki kulturni centar Hadden, j. (1987): toward desacralizing secularization theory. Social Forces. 65: 587611. Hamilton, Malkom (2003): Sociologija religije: Beograd, ClIO Harvieu-Leger, Danielle (2000): Religion as a Chain of Memory: Oxford, Polity Press Haynes, jeff (1998): Religion in a Global Politics: london & New York, longman Magistrat CIPS, Sarajevo.

238

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

BOSANSKOHERCEGOVAKI MUSLIMANI NA POETKU NOVOG MILENIJA: SOCIOLOKI POGLEDI


20. Imamovi, M. (2003): Bonjaki etnos: identitet i ime, Prilozi 32, Institut za istoriju 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31.

Sarajevo, 315-329 Jakeli, S. (2003): Sekularizacija: teorijski i povijesni aspekti u: Vukomanovi, M. Vueli, M. (ur.) (2003): Religijski dijalog Drama razumevanja: Beograd, BO Kari, Fikret (1990): Drutveno-pravni aspekt islamskog reformizma: Sarajevo, Islamski teoloki fakultet Kari, Enes (2004): Prilozi za povijest islamskog miljenja u Bosni i Hercegovini, Knjiga 1: Sarajevo, El-Kalem Mathewes, t. Charles (2006): an interview with Peter Berger: The Hedgehog Review, Spring & Summer Mojzes, P. (1997): The Role of Religious Communities in the Development of Civil Society in Yugoslavia, 1945-92 u: Bokovoy, S.M. Irvine, j. lilly, C. (ur.) (1997): State-Society Relations in Yugoslavia, 1945-92: New York, St. Martins Press Robson, Colin (2002): Real World Research (Secon Edition): Malden-Oxford, Blackwell Publishing; Shiner, l. (1966): The Concept of Secularisation in Empirical Research: Journal for Scientific Study of Religion 6: 207 220. Tschannen, O. (1991): The Secularization Paradigm: a Systematization: Journal for the Scientific Study of Religion 30(4): 395 415. Wilson, Brayan (1982): Religion in Sociological Perspective: Oxford, Oxford university Press Willaime. j. (2007): ultramoderne rekonfiguracije: Europski glasnik 12, zagreb. Woodhead linda Heelas, Paul (ed.) (2002.). Religions in The Modern World: london and New York, Routledge

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

239

SEDAMNAESTA I DVADESETA SJEDNICA CKSKBiH I DISKUSIJE O NACIONALNOM PITANJU


(priredio Husnija Kamberovi)

1*

za raspravu na 17. sjednici CKSKBiH 26. januara 1968. bio je pripremljen poseban materijal na temelju kojeg se moe vidjeti predhistorija rasprave i uoiti kontekst u kojemu se to dogaalo. Prije svega, vidi se kako je ta rasprava voena u kontekstu jedne ire debate o meurepublikim i meunacionalnim odnosima u jugoslaviji. Sredinom 1967. bio je izraen jedan materijal (teze) pod naslovom O aktivnosti Saveza komunista na unapreivanju meurepublikih i meunacionalnih odnosa u procesu drutvene i privredne reforme,2 o emu su obavljene i rasprave u est opinskih centara u republici, kao i posebno savjetovanje o meurepublikoj saradnji. Na temelju tih diskusija Komisija za meunacionalne odnose je izradila materijal za raspravu na CKSKBiH. Cilj je bio ukazati na partijske aktivnosti na unapreenju meurepublike saradnje i maunacionlanih odnosa s obzirom na vrlo iroku lepezu idejnih pojava i tendencija meunacionalnih i meurepublikih odnosa koje na drutveni razvoj prate u ovom trenutku i s obzirom na vidove u kojima se
Istraivanje za ovaj lanak je dio dva znanstvena projekta: New and ambiguous NationBuilding in South-Eastern Europe" koji je zajedno koordiniran od Osteuropa-Instituta Fu-Berlina i Odsjeka za jugoistonoevropsku istoriju univerziteta u Grazu i financiran od Volkswagen-fondacije i austrijskog znanstvenog Fonda (FWF). za vie informacije o ovom projektu vidi http://www.oei.fu-berlin.de/en/projekte/nation-building/index.html, te projekta Nacionalni identitet Bonjak 1945-2008, koji se realizira u Institutu za istoriju u Sarajevu i finansiran je od strane Kantonalnog ministarstva obrazovanja i nauke Sarajevo. Vjerovatno se misli na dokument od 10. maja 1967. pod naslovom O nekim pitanjima meunacionalnih odnosa, koji je nastao u Komisiji za meunacionalne odnose CKSKBiH.
2 1

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

241

Husnija Kamberovi, prireiva one ispoljavaju. u materijalu se naglaava kako je njegov cilj da razvije diskusiju, da se u njemu samom nae osnova za konfrontaciju miljenja, kako bi se tako iskristalisale ocjene i donijeli stavovi za aktuelno-politiki rad Saveza komunista u oblasti razvijanja meurepublikih i meunacionalnih odnosa. u uvodnom dijelu materijala daju se ope napomene o aktualiziranju pitanja meunacionalnih odnosa. Naglaava se kako je to pitanje aktualizirano diskusijama o provoenju zakljuaka Osmog kongresa SKj i etvrtog kongresa SKBiH, te treeg i etvrtog plenuma CKSKj i plenuma republikih centralnih komiteta o stavovima plenuma CKSKj.3 Naglaava se kako je tano da je revolucija rijeila nacionlano pitanje, ali je nuno da Savez komunista u svakoj fazi razvitka drutva konkretizuje svoju politiku da bi se stalno unapreivala politika nacionalne ravnopravnosti i bratstva i jedinstva. Naglaava se znaaj odluka Osmog kongresa SKj o meunacionalnim odnosima, te posebno istie vanost odluka etvrtog plenuma CKSKj u rjeavanju meunacionalnih odnosa u praksi i stvaranju demokratske atmosfere za njihovo razrjeavanje. Potrebno je uoiti kako se u ovom materijalu potcrtava stav da nacionalno pitanje u naoj zemlji u svakoj fazi naeg drutvenog preobraaja dobiva nove dimenzije i sadraj, te da su demokratizacija drutvenog ivota (nakon etvrtog plenuma, op. H. K.) i sve vei razvoj samoupravljanja koje je podstaknuto sprovoenjem privredne i drutvene reforme doveli i do aktualiziranja meunacionalnih odnosa. Ocjenjuje se da je u toku konfrontacija progresivnih samoupravnih snaga i birokratsko-etatistikih i konzervativnih, te da se u toj konfrontaciji ispoljavaju i neke negativne pojave u meunacionalnim odnosima. u toj konfrontaciji dolazi i do diferenciranja unutar komunistikog pokreta, pri emu konzervativne snage ulaze u koaliciju s nacionalistikim ideologijama. Otkuda i zato ovolika diskusija o meunacionalnim odnosima? Ovakvo pitanje gubi iz vida da je naa zemlja, a posebno Bosna i Hercegovina, nacionalno sloena zajednica naroda, koja zahtijeva permanentnu brigu za stalno njegovanje meunacionalnih odnosa, uzajamno potivanje ravnopravnosti (...)
Izvrni komitet CKSKBiH je 16. juli 1966. raspravljao o zadacima komunista na provoenju odluke etvrtog plenuma CKSKj. tome su prethodile diskusije u okvirima opinskih komiteta SKBiH. Nakon toga je odrana i sjednica CKSKBiH 23. i 24. septembra 1966. godine.
3

242

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

SEDAMNAESTA I DVADESETA SJEDNICACKSKBiH I DISKUSIJE O NACIONALNOM PITANJU Intenziviranje diskusije o meunacionanim odnosima u uslovima reforme, samo je na drugaiji nain izraen odnos drutva i njegovih snaga prema stepenu razvoja drutvenih odnosa i socijalizma i ona, kao i intenziviranje borbe za samoupravljanje i socijalistike odnose u drutvu, predstavlja nunost da se na ovoj etapi naeg razvoja, daju ocjene o sutini meunacionalnih odnosa, da bi programska politika Saveza komunista koju zastupa bila djelotvorna i politiki efikasna. Naglaava se kako je u pitanju i razrada politike obrauna sa snagama koje su koristile slabosti ili pogreke komunistikog pokreta za vlastite aktivnosti. Navodi se kako su se neki komunisti pitali zato tolike diskusije o meunacionalnim odnosima kada je bratstvo i jedinstvo naa tekovina, kada to radni ljudi ne osjeaju i slino. Veli se da je to krivi pravac razumijevanja drutvene stvarnosti, jer on sugerira kako problemi u meunacionalnim odnosima ne postoje nego da se oni izmiljaju u politikim vrhovima i meu inteligencijom. Istie se kako je bilo pojava nacionalizma i ovinizma, te su se komunisti suprotstavili tim nacionalistikim pojavama (istupanje politikih funkcionera poslije etvrtog plenuma, lanci o meunacionalnim odnosima objavljeni u Odjeku, diskusije o jeziku i slino), ali se u tim nastojanjima nije dovoljno ulo u prave izvore ispoljavanja nacionalizma.4 Ipak, naglaava se kako su etatistiko-birokratski korijeni nacionalizma i njihovo ispoljavanje najopasniji vid nacionalizma danas, a oni se u Bosni i Hercegovini ispoljavaju na slijedei nain: u tendencijama republikog i lokalnog zaaurivanja, u sputavanju integracionih procesa i saradnje sa drugim; u olakom izraavanju shvatanja da smo mi eksploatisani od drugih, u nevjerici u opti plan naeg razvoja i odnosa razvijeni i nerazvijeni; u zaklanjanju za republiki interes, u nepovjerenju prema drugim republikama, u pojednostavljenim shvatanjima da je BiH zaostala zbog toga to nije nacionalna Republika itd.; u pritiscima za centralistiko rjeavanje nekih materijalnih problema bez obzira na opte stanje i
4

Na treem plenumu CKSKBiH poetkom 1961. Grujo Novakovi je u referatu govorio i o pojavama ovinizma, te naveo sluaj Doboja, gdje je tokom 1958. i 1959. godine bilo preko 200 veih tua sa oko 800 uesnika, a rezultiralo je sa 25 mrtvih, 170 tee ozlijeenih. Broj tua u prvih devet mjeseci 1960. je znatno porastao u odnosu na isto razdoblje 1959. godine. Veina ovih tua je na ovinistikoj osnovi i najvie se deavaju na raznim vjerskim sveanostima i drugim proslavama (aj, CKSKBiH, k. 2)

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

243

Husnija Kamberovi, prireiva konkretne mogunosti zajednice, u posezanju za sredstvima radnih organizacija privrede; u prenaglaavanju shvatanja da je BiH predodreena da bude primjer svim ostalim za pravilno rjeavanje meunacionalnih odnosa, da ima funkciju povezivanja naroda jugoslavije; u partikularistikim tendencijama lokalizma i samoivosti. Navodi se kako se taj vid birokratizma krije iza raznih lokalnih, republikih, regionalnih, granskih, opinskih ili drugih interesa, on stupa u odbranu nacionalnih prava republike, regiona ili naroda, demagogie s njim. On nije nikada uperen protiv sopstvenih slabosti i uvijek trai slabosti drugih, da bi prikrio i priznao prava svojima. No, u ovom se materijalu naglaava kako treba praviti razliku izmeu stavova koje zauzima Savez komunista borei se za realizaciju interesa radnih ljudi nae Republike, u skladu sa politikom meunacionlanih odnosa, bori se za afirmaciju njene samostalnosti i ravnopravnog tretmana u okviru Federacije, protiv svih pogrenih tumaenja poloaja Bosne i Hercegovine u njoj, ali i protiv, za mnoge kadrove i graane nae ue zajednice, specifinog stava inferiornosti, pasivnosti. Naravno, kao kljune nositelje klasinog nacionalizma apostrofiraju se ostaci bivih razvlatenih klasa, reakcionarne inteligencije koji stoje na stanovitu srpstva ili hrvatstva Bosne i Hercegovine ili postojanja bosanske nacije, sijui podozrenje i nepovjerenje prema drugim narodima, nipodatavajui njihova kulturna ili drutvena dostignua i slino. te pojave se osuuju jer propagiraju hegemoniju jednog nad drugim narodom. Kao primjeri nedovoljnog razumijevanja meunacionalnih odnosa navode se problemi sa jezikom i kulturnom politikom. Navodi se kako i neki komunisti nisu dovoljno razumjeli ta znai naziv jezika u Bosni i Hercegovini (srpski, hrvatski, srpskohrvatski ili hrvatskosrpski), te se o tome vodila iroka debata, posebno nakon pojave Deklaracije o nazivu i poloaju hrvatskog knjievnog jezika i Prijedloga za razmiljanje, te prenaglaavanje kulturnih razlika meu narodima u Bosni i Hercegovini. a kad se poe od toga, da se ide za tim da se te razliitosti hipertrofizuju i posmatraju izolovano od onog to je u osnovi zajedniko, gotovo se neminovno dolazi i do traenja i isticanja primata jedne nad drugom (nacijom, H. K.) ili nad ostalim. Na sjednici Komisije za idejno-politika pitanja iz oblasti obrazovanja, nauke i kulture CKSKBiH odranoj 10. januara 1968. raspravljalo se o pitanju
244 RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

SEDAMNAESTA I DVADESETA SJEDNICACKSKBiH I DISKUSIJE O NACIONALNOM PITANJU jezike politike u Bosni i Hercegovini u vezi sa sprovoenjem principa ravnopravnosti naroda i njihovih prava na slobodan i svestran razvitak. Na sjednici su odbaeni stavovi iz Deklaracije i Predloga. Hamdija Pozderac je zastupao stav kako u interesu obezbjeivanja prava naroda Bosne i Hercegovine na nesmetan i slobodan razvitak mora se stoga postaviti pitanje njihovih prava na slobodnu upotrebu jezikih varijanti i pisama. Mora se postaviti pitanje Muslimana nae Republike, pitanje njihovog nacionalnog statusa, a otud i priznavanja ove narodnosti kao odgovarajueg faktora jezike situacije u BiH /Pozderac, dr. tanovi, ajanovi/.5 u ovom se materijalu posebna panja posveuje diskusijama o autohtonom kulturnom stvaralatvu bosanskohercegovakih Muslimana, i to u kontekstu diskusija oko primata srpske ili hrvatske kulture, te muslimanskog kulturnog stvaralatva kao jedinog autohtonog. Svako pekulisanje sa prisvajanjem i isticanjem posebnosti pojedinih kultura nosi u sebi ovinizam i krije politike motive iza kojih stoji namjera razbijanja bratstva i jedinstva. Ovakav partijski stav govori kako je afirmiranje pojedinih nacionalnih identiteta, pa time i Muslimana, teklo vrlo oprezno i kako se nije doputalo naglo afirmiranje svih segmenata tog identiteta. Ne moe se, naravno, negirati autohtonost kulture i kulturnog stvaralatva bosansko-hercegovakih Muslimana i njihov doprinos riznici kulture naih naroda, ali je nenauno, i idejno i politiki neprihvatljivo, dokazujui to, negirati autohtonost kulture i kulturnog stvaralatva bosanskohercegovakih Srba i Hrvata. Komunisti najavljuju borbu protiv takvih pokuaja, a kao primjer negativnog shvatanja u sferi kulture i nacionalnih odnosa navodi se sluaj sa Filozofskog fakulteta, koji je jedno vrijeme bio okupirao bosanskohercegovake komuniste, i o emu je raspravljano ak i na Centralnom komitetu Saveza komunista Bosne i Hercegovine. u ovom se materijalu dalje naglaava kako u mnogim partijskim organizacijama u opinama, u okviru opinskih komiteta, od Osmog kongresa SKj i etvrtog plenuma nije temeljito raspravljano o meunacionalnim odnosima, to se tumai kao komunistika slabost, a kao argumenti za izostanak takve rasprave esto se navodi nedostatak bilo kakvih ekscesa u vezi s meunacionalnim odnosima, ime su izostanak rasprave pravdali komunisti iz opine
5

aj, CKSKBiH, IKCKSKBiH, k.5/8, sjednica 15. 3. 1968, Sprovoenje zakljuaka IK CKSKBiH o aktivnostima SK na nekim idejno-politikim pitanjima u oblasti lingvistike

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

245

Husnija Kamberovi, prireiva ljubinje, ili pak uvjerenje kako se o takvim pitanjima, zbog njihove delikatnosti, treba raspravljati ne na razini opina nego u viim partijskim forumima, kako su tvrdili komunisti iz Velike Kladue. Opinski komiteti iz itluka, Posuja i litice su tvrdili kako oni ne raspravljaju o meunacionalnim odnosima, jer su to sredine sa nacionalno kompaktnim stanovnitvom, pa takvih problema nema u tim sredinama. Opinski komitet iz epa je pisao kako dosada na tom podruju na kome ivi izmijeano stanovnitvo, nisu imali ozbiljnijih problema, ni negativnih pojava u meunacionalnim odnosima, pa ak ni za vrijeme drugog svjetskog rata, dok su opinski komiteti iz litice i Donjeg Vakufa jo dodavali da se o tim pitanjima uope nije osjeala potreba za raspravom, jer nema nikakvih incidentnih pojava. uz to, komunisti iz Donjeg Vakufa dodaju da je ovo pitanje kod njih davno rijeeno, i da ga danas potencira rukovodstvo, dok su komunisti iz ljubinja takoer tvrdili da je to sloeno i delikatno pitanje ijim se prenaglaavanjem nanosi teta meunacionalnim odnosima. zanimljiv je bio odgovor komunista iz Prozora koji su pisali kako oni ne mogu o tome raspravljati, jer je Savez komunista razvlaen i da nema uticaja, jer ne moe da naredi i nemoan je da se bori sa negativnim pojavama, s obzirom na samoupravu i pravo radnih ljudi da odluuju o svim pitanjima. takve stavove u CK SKBiH su tumaili kao ozbiljno stagniranje komunista u marksistikom obrazovanju i razumijevanju problema o odnosima meu narodima na ovom stepenu naeg drutvenog razvitka. u materijalu se skree panja i na potrebu obrauna sa nacionalizmom i ovinizmom svako u svojoj kui, te ukazuje i na razliite interpretacije tog principa. Rairena je prilino kritika ovog zahtjeva (tj. za obraun sa nacionalizmom prvo u okviru vlastite nacije, H. K.) meu komunistima. Ona polazi od toga da nema nacionalizma samo u jednoj, nego i u drugim nacijama, da komuniste vezuje jedinstven program bez obzira na naciju, da on nije nikakav element koji bi trebalo da onemoguava meusobnu konstruktivnu kritiku komunista bez obzira na njihovo nacionalno obiljeje, itd. Kritika ove teze polazi od toga da kod drugih ima pojava nacionalizma i da su ovi manje kritini prema svom sopstvenom nacionalizmu. u ovom se materijalu ukazuje na vanost koja se esto daje Bosni i Hercegovini u raiavanju meunacionalnih odnosa u jugoslaviji, to se naziva avangardizmom u negativnom smislu, jer podrazumijeva centralistike predstave o nainu rjeavanja meunacionalnih odnosa i nepotovanje zahtjeva svako u svojoj kui, a pridra246 RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

SEDAMNAESTA I DVADESETA SJEDNICACKSKBiH I DISKUSIJE O NACIONALNOM PITANJU vanje tog principa je neophodno. Neodriva je praksa nepotivanja zahtjeva otklanjanja nacionalizma prema paroli svako u svojoj kui i zbog toga to smo mi u Republici svjedoci mnogih slabosti u meunacionalnim odnosima uoptavanja politike ravnopravnosti naroda. Posebna panja u ovom materijalu je posveena diskusijama o jugoslavenstvu. Pri tome se naglaava kako postoje dva tumaenja jugoslavenstva: po jednom tumaenju, jugoslavenstvo se apriori odbacuje jer se u njemu vidi tendencija potiskivanja nacionalnih imena koja su plod nae moderne istorije, tendencija hegemonizma koji je ve jednom doveo do raspada jugoslavije. Po drugom shvatanju, jugoslavenstvo je progresivna zamjena za pripadnost pojedinim nacijama, te se ono pojavljuje kao mogunost prevazilaenja nacionalnih razlika i suprotnosti. Ideja jugoslovenstva ima svoju relativno dugu istoriju, u kojoj se pojavljivala i kao zastava progresa ali i kao zastava reakcije. to su dva vida jugoslovenstva, a klasne snage bile su oni faktori koji su odreivali njegovu ovakvu ili onakvu sadrinu, ovakav ili onakav njegov karakter. Drutveni procesi koje je otvorila nove epoha socijalizma unijee u ideju jugoslovenstva nove sadraje, a kako su ti procesi tek na poetku, nedostaje osnova da bi se ve danas moglo pristupiti definiranju jugoslovenstva, te e tek dalji historijski razvoj pokazati ta je to jugoslavenstvo. Danas je meutim van svake sumnje da ono izraava svijest o pripadnosti jugoslovenskoj socijalistikoj drutvenoj zajednici, svijest koja u sebi sadri i nosi saznanje da je zahvaljujui istorijskoj ulozi radnike klase naroda jugoslavije ovakva naa zajednica uspostavljena u socijalistikoj revoluciji i da se na toj osnovi preobraava u samoupravno socijalistiko drutvo. u Bosni i Hercegovini su prisutna negativna shvatanja jugoslavenstva, i to kao izraz hegemonistikih tenji za prevazilaenjem nacionalnog uopte. (...) Potezanje jugoslovenstva u ovoj varijanti trebalo bi da rijei i nacionalnu odreenost Muslimana, koji budui da nisu nacija u smislu u kome su to Srbi i Hrvati u Bosni i Hercegovini, jedino mogu biti jugosloveni. Ovakvo stanovite, kao i sva druga, koja ideji jugoslovenstva daju atribute nacionalne ili supernacionalne kategorije polaze od ove nenaune i pogrene postavke da e se od malih nacija stvarati velika nacija i ne vode rauna da je i nacija istorijska kategorija koja ima svoj nastanak i svoj kraj. Razrjeavanje problema meunacionalnih odnosa uopte, a kod nas u Bosni i Hercegovini posebno ne moe tei takvim nerealnim asimiliranjem ili nadrastanjem nacija, ona se moe odRASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA 247

Husnija Kamberovi, prireiva vijati samo u punom priznavanju i postizanju ravnopravnosti svih naroda koji ive na teritoriji Bosne i Hercegovine. ta ravnopravnost nasuprot jugoslovenstvu koja je niukom sluaju ne pretpostavlja, ne smije samo da se izraava u politikoj i kulturnoj ravnopravnosti, ona mora imati osnove i u materijalnim odnosima u ekonomski adekvatnom tretmanu svih naroda. Na tim osnovama svako jugoslovenstvo koje ne akceptira princip pune ravnopravnosti i samostalnosti svih naroda mora biti izraz nerealnog politikog ili reakcionarnog idejnog programa, prevazienog i odvojenog od drutvenih kretanja. u ovom se materijalu naglaava kako se ideja jugoslavenstva provlai i kroz paternalizam drugih prema Bosni i Hercegovini. Pri tome se misli na one koji nikako ne mogu da prihvate Bosnu i Hercegovinu kao historijsku injenicu, pa upotrebljavajui ideju jugoslovenstva tee da se nameu narodima Bosne i Hercegovine, da svojataju njihovu kulturu, da se o narodima BiH brinu itd. takva paternalistika gledanja na BiH dovode do reakcije i podozrenja kod druga dva naroda u odnosu na onaj narod prema kome se iskazuju paternalistike i zatitnike namjere iz druge republike, kao to su pokazale rasprave oko Deklaracije i Prijedloga za razmiljanje u vezi sa jezikom politikom. Manifestacije paternalizma u neugodan poloaj dovode Muslimane u BiH i omoguuju ostacima muslimanskog ovinizma da pokua da se predstavi kao zatitnik nekakvih muslimanskih interesa. Kao primjer navode se antologija pjesama koje su pripremane u Hrvatskoj i Srbiji, a koje su obuhvatale i bosanskohercegovake Hrvate i bosanskohercegovake Srbe, dok su se pjesnici Muslimani, kako bi uli u antologije, morali izjanjavati kao Srbi ili Hrvati, a to je izazivalo razliite intimne i javne reakcije i uslovilo traenje naina da se takav odnos prevazie. Kao reakcija na to javlja se i u krugovima muslimanskih intelektualaca, pored ostalog i ideja jugoslovenstva u kojem bi se pomirile te suprotnosti i naao izlaz iz jedne neugodne situacije. No, nije samo to vid reakcije na to duebrinitvo. Ono je stvorilo prostor i za iskrsavanje jo ne ugaenih arita bonjatva kojima se nekada Srbima i Hrvatima negirala nacionalna posebnost. u nastavku se poziva na jednu tV emisiju, koja je pokazala kako jedan dio omladine rjeenje svojih dilema u vezi s nacionalnim pitanjem vidi u prevazilaenju nacije, odnosno u jugoslavenstvu. takvo raspoloenje omladine mi esto nazivamo avangardizmom u negativnom smislu i osuujemo ga. Svaka nerealnost u ovoj oblasti odnosa je nepri248 RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

SEDAMNAESTA I DVADESETA SJEDNICACKSKBiH I DISKUSIJE O NACIONALNOM PITANJU hvatljiva, zapravo ona je iluzija, elja koja ne vodi rauna o realnim odnosima. ali na avangardizam mladih ljudi ni u ovom pogledu ne bi trebalo gledati kao na potpuno i bezuslovno negativnu pojavu. u sri tog avangardizma je jedna plemenita tenja bre uklanjanje prepreka razvijanju bratstva-jedinstva, meunacionalnoj i meurepublikoj saradnji; bre brisanje razlika i intenzivnije razvijanje kohezivnih elemenata naeg drutva. Odbacujui avangardizam kao nain prevazilaenja postojeeg stanja morali bismo paziti da ne odbacimo i plemenite poticaje omladine, to znai da bismo morali uloiti napor da te poticaje usmjerimo kako treba, da poletu i entuzijazmu omladine damo realnu sadrinu i irok politiki prostor za progresivno ispoljavanje. tragajui za uzrocima tog avangardizma omladine u ovom se dokumentu kao izvor navodi kola, koja stvara uvjerenje kako je u oblasti meunacionalnih odnosa sve rijeeno i kako se tu nema ta vie diskutirati, ali i u pojavama nacionalizma i ovinizma koje mladi ljudi vide i osjeaju, a protiv njih se SK ne bori ni dovoljno energino ni odgovarajuim sredstvima. zato, moda, progresivna omladina u jugoslovenstvu trai razrjeenje dileme izmeu onog to joj se govori i onog to u ivotnoj praksi vidi i osjea. Ipak, konstatira se kako je krajnji cilj politike maunacionalnih odnosa ostvarivanje ravnopravnosti meu narodima Bosne i Hercegovine, ali se tu postavlja pitanje: da li problemima ostvarivanja ravnopravnosti prilaziti parcijalno, prema odreenim regionima, na nain kako je to postupljeno pri organizovanju savjetovanja u Mostaru, ili kompleksno za itavu Republiku, kako je inae bila praksa SK do sada. u nastavku analize posebno se osvre na problem razvijanja meurepublike saradnje u kontekstu meunacionalnih odnosa, jer ta saradnja afirmira povezivanje pojedinih naroda. ali, naini te saradnje nisu detaljno razraeni, pa su se kao jedan od naina te saradnje pojavljivale i meusobne posjete partijskih i dravnih predstavnika. Iako su ovakvi kontakti vrlo korisni oni su kao praksa nedovoljni, uski, bez dovoljno akcionog programskog sadraja, a trebalo bi ih osloboditi i nekih optereenja, bespotrebne formalnosti i rezervi. Naglaava se kako je na estom plenumu CKSKBiH negativno ocijenjeno angairanje bosanskohercegovakih komunista u razvijanju saradnje sa komunistima iz drugih republika. Istie se potreba intenziviranja te saradnje, posebno kroz meuopinsku saradnju u graninim krajevima, te posebno insistira na jaanju ekonomske saradnje jer se na taj nain izgrauju sredstva za ostvaRASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA 249

Husnija Kamberovi, prireiva rivanje jedinstvene, integrisane i sposobne privrede u cjelini i baza za prevazilaenje autarhinosti, primitivizma i subjektivizma u Republici. Naglaava se kako je normalno da postoje zasebni republiki ekonomski interesi, ali je opasno ako borba za republike ekonomske interese poprimi nacionalistike oblike. Podsticanje procesa integracije u sopstvenoj Republici preduslov je ireg meurepublikog povezivanja, ali se naglaava i nunost skladnijeg razvoja nerazvijenih podruja, te posebno na veu mobilizaciju sopstvenih snaga razvoja. Prisutna shvatanja da se problemi razvoja rjeavaju samo na nivou Federacije, odvlaila su panju od sopstvenih mogunosti i demobilisala nae inicijative. Stoga se ukazuje na potrebu podravanja razvoja vlastite proizvodnje, ali i podrku od strane razvijenijih dijelova zemlje, pri emu se ne misli samo na pomo, nego i na otvaranja sistema kreditiranja, kako je to zakljuio Osmi kongres SKj. u tom smislu se konstatira kako i neki bosanskohercegovaki komunisti zaboravljaju da je u opem razvoju jugoslavije Bosna i Hercegovina doivjela intenzivan razvoj i preporod. Opa diskusija koja je voena o meunacionalnim odnosima ocjenjuje se pozitivnom, ali se istie kako je i tu bilo nerazumijevanja meu pojedinim komunistima, koji su smatrali kako je nacionalna struktura BiH jedan od uzroka njenog relativnog zaostajanja u razvoju, da je njena specifina teina u jugoslovenskom odmjeravanju usljed toga manja itd. Iako se navodi kako se za takvu ocjenu mogu pronai neki argumenti, ipak bi njezino prihvatanje znailo da se svi drugi u tom jugoslovenskom odmjeravanju postavljaju nacionalistiki, da vre pritisak snagom i brojem nacije, a ne snagom argumenata. upravo najvie zbog toga su takva i slina tumaenja relativnog ekonomskog zaostajanja BiH neprihvatljiva, a da ne govorimo o injenicama nagomilanim za onih 20 godina koji to tumaenje potpuno obaraju. Neki pojedinci u svom nerazumijevanju polaze od jednostranih i u krajnjoj liniji ovinistikih postavki da je Bosna i Hercegovina zapostavljena i drugaije tretirana zato to je mnogonacionalna republika. takvo gledanje i tumaenje se karakterizira neprihvatljivim. takvi pojedinci predstavljaju stvari i injenice kao da je neko u federaciji svjesno i namjerno Bosnu i Hercegovinu postavljao u neki podreen poloaj. Pri tome ne vide da je do ovakvih pojava dolazilo i radi administrativnog prilaza i naina rjeavanja ovih pitanja. u nastavku analize ukazuje se kako se kod dijela bosanskohercegovakih komunista osjea defetistiko miljenje o tome da se ne vidi izlaz iz ekonom250 RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

SEDAMNAESTA I DVADESETA SJEDNICACKSKBiH I DISKUSIJE O NACIONALNOM PITANJU ske zaostalosti Bosne i Hercegovine, te osjeaj da je ona zbog toga stalno eksploatisana. takvim stavom, naglaava se u analizi, ti komunisti iskazuju sumnju u reformu privrednog sistema, koja se sprovodi, a ta e reforma, prema ocjeni u ovom dokumentu, pronai mehanizme za stimuliranje razvoja nedovoljno razvijenih podruja. zatim se govori o diskusijama o razvoju nerazvijenih podruja u BiH, a te su diskusije ponekad dobivale i nepoeljni karakter. Nerazvijenost pojedinih regiona objanjavana je etnikim sastavom njenog stanovnitva, odnosno odnosom drutva prema istoj nacionalnoj ili etnikoj grupi, to je bilo kriva interpretacija. Kao primjer navode se diskusije oko pravaca modernizacije i rekonstrukcije putne mree, otkupne cijene duhana, nerazvijenost Cazinske krajine, Drinskog podruja i slino. S druge strane, pozitivnim se ocjenjuju diskusije koje je Bosna i Hercegovina povela u Saveznoj skuptini o obezbjeivanju ravnopravnosti naroda i republika. Izmjena ustavnih odrebi o funkciji Vijea naroda u Saveznoj skuptini, to je bilo posljedica tih diskusija, otvorilo je nove mogunosti za pronalaenje tih problema, ali je bilo i onih koji su te bh inicijative krivo tumaili: jedni su to nazivali prosjaenjem, a drugi, naroito u BiH, tumaili kao jednostrano posezanje za veim prelivanjem sredstava. takav materijal Komisije doao je na 17. sjednicu CKSKBiH 26. januara 1968. godine. Na XVII sjednici, kojom je predsjedavao Cvijetin Mijatovi, nisu bili prisutni slijedei lanovi CKSKBiH: Blao urii, Ilija Materi, Erak Danica, Pero jelii, Vlado egrt, Ibro ator, Rade jaki, Slobodan Erceg, Petar Dodik i efket Maglajli, ali su bili prisutni lanovi Komisije za unapreivanje meurepublike saradnje i razvoja meunacionalnih odnosa CKSKBiH, lanovi CKSKj iz BiH, lanovi CKSK Makedonije Cvetan Savramovski i Dimitar Mirev, lan IK CSK Srbije Predrag Vlajki i lan CK Srbije Vaso Rehak, Miladin Gvozdenov predsjednik Komisije za meunacionalne odnose Pokrajinskog komiteta SK za Vojvodinu, te predstavnici slijedeih opinskih organizacija SK iz BiH: Bosanski Brod, zenica, Biha, trebinje, Foa, Bijeljina, ljubuki, kao i predstavnik univerzitetskog komiteta SK Sarajevo. uvodno izlaganje o prvoj taki dnevnog reda (aktivnost Saveza komunista na unapreivanju meunacionalnih i meurepublikih odnosa) dao je Nisim albahari, predsjednik Komisije za unapreivanje meunacionalnih i meurepublikih odnosa. On je veim dijelom ponavljao stavove iz materijala
RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA 251

Husnija Kamberovi, prireiva pripremljenog za ovu sjednicu. On je ukazao na pojave nacionalizma i na diskusije koje se o tome vode meu komunistima. Neki pojedinci, suoeni sa nacionalistikim pojavama, ocjenjuju da je nacionalizam u porastu i jaanju. Drugi, pak, smatraju da je nepotrebno isticati i pokretati razrjeavanje ovih problema i tvrde kako sami komunisti i partijska rukovodstva prenaglaavaju problem, mislei, pritom, da je najbolje ova delikatna pitanja zaobilaziti i ne dopustiti da se o tome mnogo pie i govori. albahari porast nacionalizma tumai demokratizacijom drutva, te naroito drutvenom atmosferom poslije etvrtog plenuma CK SKj, koja je doprinijela ne samo borbi protiv birokratsko-nacionalistikih shvatanja u Savezu komunista, nego je istovremeno dala i mogunost da se pritajene nacionalistike snage ispolje. albahari je dalje govorio o razliitom poimanju meurepublikih odnosa, fokusirajui se na odnos republike prema federaciji. On smatra kako debate o tim odnosima, kao i debate o razvoju pojedinih regija u Bosni i Hercegovini, imaju odraza na meunacionalne odnose (pojave lokalizama i partikularizma i slino). Skree panju na rezultate istraivanja ekonomskih strunjaka koji upozoravaju da u razdoblju od kraja Drugog svjetskog rata ne samo da nije obezbijeen bri razvoj nerazvijenih u odnosu na razvijene republike i krajeve nego da se zaostajanje nerazvijenih jo vie poveava. ukazuje da je bilo i propusta u tretmanu pruanja pomoi nerazvijenim, to se posebno odrazilo na Bosnu i Hercegovinu od 1956. godine, zbog ega je BiH to pitanje, s punim pravom, pokrenula u okviru Federacije. to je i dalo odreene rezultate izmjenama ustavnih nadlenosti Vijea naroda. uz to, veli albahari, bilo je i nerazumijevanja o ravnopravnom statusu Bosne i Hercegovine u okviru jugoslavenske federacije, to se ispoljilo prilikom formiranja aNuBiH, tV studija i jo nekih institucija nunih za potpuniji razvoj Republike Bosne i Hercegovine. On je zatim govorio o problemima kako se tretira pitanje jezika u BiH, pitanje kulture u BiH i to sve u kontekstu nacionalne politike. tu se albahari malo due zadrao na nekim lancima i esejima objavljivanim po asopisima u kojima se pokuavalo, po njegovoj ocjeni, obezvrjeivanje pozitivnog kulturnog nasljea pojedinih nacionalnosti u BiH, ime se, ustvari, ele prikazati prednosti i znaaj kulturnog stvaralatva jednog nasuprot drugog naroda (...). tako su se pojavili lanci i eseji, koji su ve pretrpjeli javnu osudu i kritiku, o tome da je kultura bosanskohercegovakih Muslimana jedino autohtona i
252 RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

SEDAMNAESTA I DVADESETA SJEDNICACKSKBiH I DISKUSIJE O NACIONALNOM PITANJU specifino bosanska, te prema tome da je ona jedina koja obiljeava narodni duh i da ga kvalifikovano reprezentuje. albahari je sigurno mislio na esej Bosanski duh u knjievnosti to je to?, koji je objavio Muhamed Filipovi malo prije toga i koji je okarakteriziran kao nacionalistiki esej. albahari se u uvodnoj rijei osvrnuo i na pojavu jugoslavenstva. On kae da jedni pod tim podrazumijevaju produkte socijalistikog drutva s ciljem afirmiranja saradnje i povezivanja ljudi na osnovama samoupravljanja, drugi u njemu vide samo izraz zajednikog dravnog ivota, a svako davanje nacionalnog ili nadnacionalnog karaktera jugoslavenstvu doivljavaju kao unitarizam, dok trei u jugoslavenstvu samo vide izraz hegemonistikih tendencija u naem drutvu koje, pod imenom jugoslovenstva, nameu pozicije i prednosti jednog naroda nad drugim i da je, kao takvo, i ostatak negativne prolosti iz doba nenarodnih reima. u Bosni i Hercegovini esto susreemo i shvatanja jugoslovenstva kojima se eli prevazii sloenost meunacionalnih odnosa u njoj, a posebno pitanje nacionalne odreenosti Muslimana. u Komisiji su smatrali pod pod jugoslavenstvom treba podrazumijevati pripadnost socijalistikoj zajednici naroda jugoslavije, koje u sutini izraava osjeaj jugoslovenskog socijalistikog patriotizma (...) S tim u vezi potrebno je osuditi svako shvatanje jugoslovenstva kao nadnacionalne kategorije. Na kraju je albahari naglasio kako je cilj ove analize samo da ukae na najaktuelnije probleme meunacionalnih i meurepublikih odnosa uz istodobno iskazivanje potrebe da se dalje istrauje problem kretanja u kulturi i utjecaj tih kretanja na meunacionalne odnose, utjecaj religije i vjerskih zajednica na meunacionalne odnose i tako dalje. Nakon ovih napomena uslijedila je diskusija. u nastavku objavljujemo prijepise stenograma diskusija, uz napomenu da diskusije nisu autorizirane, pa su zbog toga djelimino teko razumljive.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

253

Husnija Kamberovi, prireiva

DISKuSIjE
Prvi diskutant je bio Demal Bijedi, tadanji predsjednik Skuptine SR Bosne i Hercegovine. On je kazao: Osvrnuu se na neke praktine momente i sfere naih meunacionalnih odnosa. Neke teoretske stavove o tom pitanju bilo bi, smatram, suvino ovdje iznositi, poto su teoretska pitanja i idejno-politiki stavovi o nacionalnom pitanju u principu ve davno u marksistikoj teoriji raspravljeni, a u Programu Saveza komunista jugoslavije jasno i odreeno formulisani. Po pravilu se o meunacionalnim odnosima raspravlja vie nego obino onda kada se ti odnosi zaotravaju i kada postoje neke protivrjenosti u razvoju ili disproporcije bilo koje vrste meu narodima koji zajedno ive. Meutim, mi komunisti svjesni toga ta moe da znai pogreno tretiranje ovih pitanja postavljamo ih i onda kada se ona ne javljaju u svom akutnom vidu, to je vrlo pozitivno i to predstavlja vanu preventivnu mjeru u spreavanju meunacionalnih nesporazuma koji se najee manifestuju u nerazumijevanju, netrpeljivosti a mogue su i tee posljedice. Pretpostavljajui da su nam sasvim dovoljno izraeni teoretski stavovi o nacionalnom pitanju osvrnuu se na neke praktine aspekte tog pitanja, pod tim podrazumijevajui naine sprovoenja tih teoretskih stavova u naem svakodnevnom ivotu. Odnosi meu narodima i narodnostima nisu niti smiju biti jednom za svagda utvrena ema. to je ivot koji se svakodnevno razvija. Svakodnevno ljudi, grupe ljudi, pa prema tome i nacije i narodnosti, stupaju u kontakte jedni s drugima. to naroito vai za nacionalno heterogene sredine kao to je naa ira i ua zajednica. Svaki dan meu njima iskrsava, to je nuno, poneko malo ili veliko pitanje koje najee nije teoretskog ili principijelnog karaktera ali koje trai dosljedno rjeavanje u praksi. Otuda proizilazi potreba da se sa teoretskim shvatanjima o svemu bitnom, a o nacionalnom pitanju pogotovo, izlazi u javni ivot i svakodnevnu praksu, politiku, ekonomsku i kulturnu. Iz svakodnevne prakse proistiu sva pitanja pa i meunacionalna. Prema tome, ona se u praksi jedino mogu i rjeavati. Otuda imperativ i za nas komuniste za svakodnevnom praktinom dosljednou kako u teoriji tako i u svakodnevnoj praktinoj borbi za pravilne i humane odnose meu ljudima.
254 RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

SEDAMNAESTA I DVADESETA SJEDNICACKSKBiH I DISKUSIJE O NACIONALNOM PITANJU Isprepletenost meunacionalnih odnosa kod nas u Republici zahtijeva jako delikatan prilaz svim pitanjima koja zadiru u ove odnose ili proizilaze iz njih. Osobito u ovom stadiju naeg razvitka moramo biti vrlo objektivni i odgovorni u analizi i rjeavanju ovih pitanja a odmah da kaem zbog ega. Od VIII kongresa6 i IV plenuma7 i sa reformom mi smo otvorili vrlo znaajne procese u naem privrednom, drutvenom i politikom ivotu. Ovi procesi znae jednu nunu etapu u naem razvitku. Oni su po svojoj prirodi duboki i izbacuju na povrinu mnoga pitanja i probleme koji zahtijevaju efikasnu i brzu akciju u cilju njihovog razrjeavanja. Meutim, na ove sve probleme treba da gledamo kao na probleme nastale u procesu rasta i borbe za bolje privreivanje, ekonomisanje i poslovanje, za humanije odnose meu radnim ljudima, za svestraniji razvitak samoupravljake prakse, jednom rijeju borbe za progres, a ne kao na krizu naeg sistema, kako to pokuavaju da prikau nai neprijatelji i razni protivnici bilo u zemlji bilo u inostranstvu. Ovo istiem naroito zbog toga to u posljednje vrijeme neprijatelj u svojoj propagandi koristi ove nae tekoe rasta i pokuava da posije sumnju meu nae radne ljude u njihove dosadanje uspjehe, a meu nae narode sumnju u njihove zdrave odnose i ravnopravnost. to naroito moe da ima svog negativnog odraza za Bosnu i Hercegovinu, zbog njene nacionalne raznolikosti, ako ne budemo budni i efikasni u suzbijanju takve propagande i djelatnosti. ini mi se da nema potrebe ovdje nabrajati sve nae uspjehe koji su jako evidentni na svim poljima u posljeratnom razvitku Bosne i Hercegovine, a naroito na one uspjehe koji su postignuti na planu bratstva i jedinstva naroda Bosne i Hercegovine. ja u radije ukazati na neprijateljsku akciju kao i na njene izvore. Najvanije je ovdje napomenuti da su argumenti sa kojima nastupa neprijatelj, bilo iznutra bilo iz vana lani. u nedostatku stvarnih argumenata
6

Na IV plenumu CKSKj 1. jula 1966. na Brionima smijenjeni su aleksandar Rankovi, potpredsjendik jugoslavije, i Svetislav Stefanovi, savezni sekretar za unutranje poslove. Ovaj je plenum oznaio otvaranje procesa demokratizacije jugoslavenskoga drutva.

Osmi kongres SKj odran je u Beogradu od 7. do 13. decembra 1964. godine. Na ovom kongresu su prvi put poslije Drugog svjetskog rata temeljitije razmatrana pitanja meunacionalnih odnosa u jugoslaviji. u Rezoluciji Kongresa odbaene su ideje o stvaranju jedne jedinstvene jugoslavenske nacije, ime je otvorena mogunost priznanja dotad nepriznatih nacionalnih identiteta.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

255

Husnija Kamberovi, prireiva neprijatelj izmilja probleme koji su davno prevazieni u naoj praksi i vraa se u daleku prolost da bi tamo naao razloge za stvaranje meunacionalnih sumnji. Pored toga, neprijatelj se u svojoj propagandi koristi i naim grekama koje se javljaju u snanoj dinamici naeg razvoja a protiv kojih se mi moramo odluno boriti. On na taj nain nastupa na vrlo irokom frontu i za nas on moe da bude opasan samo onda ako su nae akcije nedovoljno organizovane i nedovoljno brze. Proces demokratizacije naeg drutva omoguuje svim radnim ljudima da uzmu vrlo iroko uee pri odluivanju o svim bitnim pitanjima njihovog ivota i rada. u svim elijama naeg drutva vodi se danas jedan stalan dijalog meu radnim ljudima o svim pitanjima koja tangiraju njihov ivot i njihove meusobne odnose. taj dijalog je evidentan u svim naim radnim i drutveno-politikim organizacijama u naoj tampi, na radiju, televiziji, mjesenim publikacijama, na svim javnim skupovima itd. u ovakvoj irokoj skali odnosa mora jo vie nego prije da se osjeti usmjeravajua uloga Saveza komunista i njegova stalna angaovanost. u ovom procesu demokratizacije naeg drutvenog i privrednog ivota komunisti ne mogu da djeluju s polja kao vanjski faktor. u ovom procesu komunisti treba da djeluju kao integralni faktor samog ovog procesa i kao njegov najsposobniji i najsvjesniji dio. Djelujui na taj nain mi emo u ovakvoj snanoj demokratizaciji ivota uspijevati da u naim diskusijama u naim nastojanjima i naim akcijama razluimo ono konstruktivno od onog destruktivnog koje se tu i tamo ispoljava, ponekad i u vidu otvorenog neprijateljskog djelovanja. ako tako budemo radili, neprijatelj nee moi koristiti na demokratski mehanizam u svoje svrhe, nee dolaziti do zabuna i dezorijentacije, niti e se ak preko nae tampe radija i televizije proturati stvari koje zbunjuju nae radne ljude, to sve skupa ometa demokratske procese koji danas u fazi privredne i drutvene reforme treba jo vie da jaaju. Pored ovih tako da kaem, vidljivih neprijateljskih nastojanja da se stvore sumnje u na napredak, postoje posebni kanali neprijateljske propagande kako u zemlji tako i u inostranstvu. Kroz svu ovu neprijateljsku aktivnost provlai se kao crvena nit tenja da se razbije jedinstvo naih naroda, a teren Bosne i Hercegovine kao vrlo specifian teren, zbog svog nacionalnog sastava i svoje nacionalne sloenosti postaje privlana meta.

256

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

SEDAMNAESTA I DVADESETA SJEDNICACKSKBiH I DISKUSIJE O NACIONALNOM PITANJU Kako se kroz ovu neprijateljsku propagandu napada Bosna i Hercegovina kao Republika, izraavaju sumnje u njen nacionalni status, kao i njen status kao Republike, istakao bih sljedee: Poznato je da su sve republike u naoj federaciji, izuzev Bosne i Hercegovine, formirane prema nacionalnom kriteriju, jer u njima ivi stanovnitvo mnogo homogenijeg nacionalnog sastava nego u Bosni i Hercegovini. Nacionalni sastav Bosne i Hercegovine je mjeovit, tu ive u znaajnom procentu Srbi, Hrvati i Muslimani i ne-prirodno bi bilo, a da i ne govorimo o politikim posljedicama, da se ona nije konstituisala kao Republika. Konstituiui se kao Republika Bosna i Hercegovina je postala jedna cjelina, jedan prirodni okvir u kome su sva tri naroda u poziciji da se ravnopravno ispoljavaju i razvijaju. Drugog rjeenja nije moglo biti bez krupnih posljedica za sva tri naroda Bosne i Hercegovine. Ravnopravni odnosi, koji su rezultat nae narodne revolucije, u posljeratnom periodu su se dalje stalno razvijali. Do narodne revolucije ovakvi odnosi se nisu mogli ostvariti jer su se ove ili one aspiracije, klasne ili nacionalne, sukobljavale borei se za svoj uticaj u Bosni i Hercegovini. a to je bilo fatalno kako za njene unutranje odnose, tako i za koheziju jugoslovenskih naroda u cjelini. upravo je Bosna i Hercegovina u prolosti, ako ne uvijek, onda vrlo esto, bila barometar po kome se moglo suditi o meunacionalnim i klasnim odnosima na irem jugoslovenskom podruju a osobito na planu odnosa izmeu Srba i Hrvata. Bosna i Hercegovina zbog svog nacionalnog sastava ispoljava se i danas kao teren koji je vie nego ijedan drugi u zemlji osjetljiv, koji trai veliku budnost osobito kada su u pitanju meunacionalni odnosi izmeu Srba, Hrvata i Muslimana u njoj. Svako svojatanje Bosne i Hercegovine u prolosti svravalo se pat-pozicijom. Niko od jugoslovenskih naroda nije imao od toga koristi. Meutim, teta je bila velika, trovali su se meunacionalni odnosi kako u njoj tako i u itavoj zemlji. Stara jugoslavija je dobra pouka o tome kako ne treba raditi na ovom terenu. Dobro nam je poznato iz prolosti: ako je Bosnu i Hercegovinu svojatala srpska buroazija, izazivala je reakciju kod Hrvata i Muslimana, ako ju je svojatala hrvatska buroazija, izazivala je reakciju kod Srba i Muslimana, ako ju je svojatala muslimanska buroazija, izazivala je reakciju kod Hrvata i Srba. tako se nije moglo rijeiti pitanje Bosne i Hercegovine, jer su sva ova rjeenja bila jednostrana. uvijek se na ovom terenu stvarala jaka opozicija naRASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA 257

Husnija Kamberovi, prireiva silju i jednostranosti, jer je jako razvijen nacionalni osjeaj sva tri ova naroda, i Hrvata i Srba i Muslimana, da bi mogao iko od njih pristati na jednostrana rjeenja. Ovo sam, drugarice i drugovi, podvukao radi toga da ukaem na opasnost od raznih neprijateljskih elemenata koji nastoje da dovedu u sumnju ova rjeenja koja su nai narodi iznali za Bosnu i Hercegovinu kao jedino pravilna. I sada ima u naoj zemlji, a pogotovo u inostranstvu ovinista koji nam nude rjeenja koja smo mi ve davno isprobali i odbacili. I danas se mogu da uju glasovi iji eho dolazi na ovaj teren kako je Bosna i Hercegovina hrvatska ili srpska, kako su Muslimani po nacionalnoj pripadnosti Srbi odnosno Hrvati i da radi toga ponovo treba poeti igru oko njihovog pridobijanja i slino. zatim, meu ovim neprijateljskim krugovima postoji i varijanta po kojoj je Bosna i Hercegovina samo muslimanska, po kojoj su sve druge nacije u njoj imigrantske. Po toj varijanti je muslimanski elemenat starosjedilaki, momentalno je ugroen od ove ili one hegemonije, ove ili one kulture i slino. Pored toga, u zadnje se vrijeme kod nekih muslimanskih reakcionarnih krugova osjeaju tendencije oivljavanja i raspirivanja starih nesporazuma koji su im u prolosti sijale vladajue klase na ovom tlu. Ovi krugovi esto favorizuju jedan uticaj na raun drugog i na taj nain ustaju protiv ivotnih i istorijskih interesa bosanskih Muslimana da ive u bratstvu sa Srbima i Hrvatima u njihovoj uoj domovini Bosni i Hercegovini. Osim ovih krajnje reakcionarnih rjeenja koja se nude za ovaj tren, ponovo oivljavaju nita manje opasne tendencije bonjatva i jugoslovenstva, kao nacionalnih ili super nacionalnih kategorija. Da ne spominjemo sve one etatistiko-birokratske tendencije kojih i u nas u Bosni i Hercegovini ima i koje idu ruku pod ruku sa svim ovim pojavama o kojima sam govorio i koje u njima najee nalaze svog saveznika. /Meutim, na njih se neu osvrtati poto sam na jednoj sjednici CK o tome opirno govorio, pa bih samo ponavljao stvari/. Svi ovi izneseni problemi i shvatanja su opasna ne samo za unutar bosansko nego i za unutar jugoslovensko jedinstvo. Mi moramo polaziti od injenice da su Srbi u Bosni i Hercegovini narod koji je dio srpske nacije, Hrvati hrvatske, a da su Muslimani takoe jedan od naroda Bosne i Hercegovine, jedan poseban nacionalni individualitet sa svojom istorijom, sa svojom kulturom, eljama, stremljenjima i osjeajima isto
258 RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

SEDAMNAESTA I DVADESETA SJEDNICACKSKBiH I DISKUSIJE O NACIONALNOM PITANJU tako kao to su to Srbi i Hrvati. Meutim, na ovo treba dati sljedeu i vrlo vanu konstataciju: sva tri ova naroda u Bosni i Hercegovini su nerazdvojno povezana, ivili su oduvijek skupa, moraju da ive skupa, u revoluciji su se zajedniki borili i zajedniki iznali najbolja rjeenja. Neprijatelj im je svaki onaj koji istie superiornost jednog od naroda Bosne i Hercegovine nad drugim. Isticanje bilo ije supremacije, bilo ije jezike varijante, bilo ije kulture, bilo ije istorije na ovom terenu ili uopte, vrlo je opasno. to je za nas komuniste neprihvatljivo, jer to znai osporavanje ravnopravnosti naroda i ovinizma. a to je upravo ono to nas je u prolosti razjedinjavalo. Mi smo tu prolost revolucionarno ukinuli, u revoluciji smo se izborili za ravnopravnost a u interesu naih socijalistikih ciljeva moramo i dalje odklanjati sve one prepreke koje stoje na putu ravnopravnosti naroda i narodnosti. Kod ovakvog stanja stvari postavlja se pitanje kakva je uloga Saveza komunista u daljem radu i djelovanju u ovoj sferi meunacionalnih odnosa. Ponovio bih da na Savez komunista ima jasne teoretske stavove o nacionalnom pitanju. Poslije Osmog kongresa Saveza komunista i IV plenuma na kojima smo otvoreno i smjelo ukazali na nae slabosti kod sprovoenja teoretskih stavova o nacionalnom pitanju u ivot, u naim sredinama, posebno u Savezu komunista, ne bi smjelo dolaziti do dilema po ovom pitanju. Svako kolebanje po ovom pitanju imalo bi za svoj rezultat neprocjenjivu tetu za Savez komunista koji je u svim etapama svoga djelovanja dosljedno i marksistiki pristupao rjeavanju problema meunacionalnih odnosa. Otuda smatram da Centralni komitet Saveza komunista Bosne i Hercegovine postupa sasvim ispravno kada ovo pitanje tretira kao jedno od vanih pitanja od kojih e zavisiti i od koga je i do sada u mnogome zavisio na bri razvitak. Nakon Bijedia, koji je diskutirao o politikim aspektima nacionalnog pitanja, diskutirao je Munir Mesihovi koji se vie fokusirao na ekonomske aspekte tog pitanja. On je kazao: elim da ukaem samo na neke momente ekonomskog aspekta meunacionalnih i meurepublikih odnosa. Smatram, naime, da je to osnova, koja determinie sve ostale vidove ovog sklopa pitanja, ili se u toj sferi najdirektnije ispoljavaju sve dobre i loe strane tih odnosa. zato je nuno na ovom plenumu
RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA 259

Husnija Kamberovi, prireiva jo vie rasvijetliti upravo ekonomsku stranu ovih problema, koji imaju politiki znaaj. Sigurno je da se ne mogu osporavati znaajni rezultati u razvoju privrede Bosne i Hercegovine, kao i napori koje inimo u sadanjoj etapi reforme. Meutim, tu nam je vano svestranije sagledavanje sadanjeg kretanja privrede i njenih perspektiva. Mi smo na ranijim plenumima temeljito raspravljali o sprovoenju privredne reforme i utvrdili osnovne stavove. Od uspjenog ostvarivanja tih zakljuaka zavisie i daljnji razvoj nae Republike i njeno mjesto u jugoslovenskoj zajednici. Da su ti usvojeni zadaci jo uvijek aktuelni, pokazuju podaci o izvjesnom trenutnom zaostajanju nae privrede za optim privrednim razvitkom jugoslavije. Neke analize pokazuju da je ostvarena ukupna proizvodnja, odnosno drutveni proizvod ukupne privrede u 1967. godini za oko 7% ispod predvienog, a sa 3% ispod ostvarenja u 1966. godini. Kada se radi o drutvenoj privredi ona je oko 8% ispod predvienog, a 1,5% ispod 1966. godine. Dakle, proizvodnja je nia od predviene i ak nia od one u 1966. Statistiki izvjetaji govore da je dinamika privredne aktivnosti u Bosni i Hercegovini nia od prosjeka u SFRj. Proizvodnja zaostaje upravo u osnovnim granama privrede Bosne i Hercegovine kao to su: ugalj, metalna, drvna, elektro i tekstilna industrija. Dok je rast ukupnog prihoda za 9 mjeseci prole godine u SFRj iznosio 7%, u Bosni i Hercegovini je bio 15% to je najnii procenat u posljednjih nekoliko godina. Nominalna investiciona ulaganja u osnovne fondove privrede za 9 mjeseci 1967. godine manja su za 25% ispod planiranog a za 15% nia nego u istom periodu u 1966. godini. Evidentno je dalje relativno zaostajanje Bosne i Hercegovine u odnosu na ekonomski razvoj jugoslavije. usljed toga smanjilo se uee nae Republike u ukupnoj jugoslovenskoj proizvodnji i potronji u 1967. godini u odnosu na 1966. godinu i to: drutvenog proizvoda sa 12,6% na 11,8%, industrijske proizvodnje od 13,5% na 12,7%, lina potronja u drutvenom sektoru sa 13,3% na 12,6%, i drutvenih investicije sa 13,1% na 11,4%. Istovremeno poveao se broj privrednih organizacija koje posluju sa gubitkom, tako da iznosi 10% od ukupnog broja preduzea. Meu njima ima jedan broj krupnih preduzea, iji ekonomski poloaj ima bitan uticaj za razvoj nae Republike.

260

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

SEDAMNAESTA I DVADESETA SJEDNICACKSKBiH I DISKUSIJE O NACIONALNOM PITANJU Nema potrebe da se iznose i drugi podaci koji se nalaze u analizama zavoda za planiranje. jednostavno reeno oni govore o tome da je tempo privrednog rasta u Bosni i Hercegovini prole godine bio na najniem mjestu u jugoslaviji. to nas upozorava da ako bi razvoj tekao u ovom pravcu, tada ni prologodinji plan do 1970. godine ne bi bio izvren. S obzirom na sve poznate principe i pravce kretanja reforme smatram da postoje dva bitna aspekta u metodu razrjeavanja nastalih protivrjenosti. Prvo, vie se osloniti na vlastite snage u smislu bolje organizovanosti privrede u Republici i drugo, aktivnija uloga nae Republike na daljnjem unapreenju meunacionalnih odnosa i meurepublike saradnje kao i u dogradnji funkcije Federacije, kako bi ona jo adekvatnije odravala kurs privredne i drutvene reforme. Kada kaem da se moramo vie osloniti na vlastite snage, tada imam u vidu neke kritike koje su okrenute na nekog drugog, bilo na instrumente ili birokratsko-etatistike pojave, prilino apstraktno kritikovane na svim nivoima ili na neto drugo. to su one jednostrane kritike u nekim sredinama koje nisu dovoljno okrenute na vlastitu praksu, svoj rad i svoje obaveze. Sigurno je da tu ima problema, o emu u jo neto rei, ali smatram da su to uglavnom nae vlastite slabosti, o kojima je na ovom i drugim mjestima bilo vie puta rijei. Naravno ostvarili smo znaajnije rezultate, na primjer: akcije oko izgradnje puteva, kao dio programa mjera Izvrnog vijea i Skuptine na liniji rjeavanja problema nerazvijenih podruja, u prvim koracima na integraciji u crnoj metalurgiji, sprovedena je integracija u duvanskoj industriji. zatim, poznate su znaajne mjere u rudarstvu, kao i napori koji se ine u drvnoj industriji itd. ali sporost, i izvjesna inertnost je prisutna u mnogim sredinama. to se pokazuje na nizu linija: na primjer, sporost u integrisanju ostale privrede, integracija banaka, sporost u uvoenju ostale privrede, sporost u uvoenju nove tehnike, u izmjeni kadrovske strukture itd. to se vidi i u praksi na stari nain. Sporost se ogleda u dejstvu privredne reforme i u vanprivrednim djelatnostima kao to su: zdravstvo, obrazovanje itd. Ne bi se moglo rei da je sprovoenje politike Saveza komunista jugoslavije svugdje na nivou aktuelnih zadataka, u nekim oblastima nedostaje potrebne inicijative i borbenosti koja je neophodna za ovako velike drutvene ciljeve. Perspektiva drutvene i privredne reforme, kao i reorganizacija SKj zahtijevaju jedinstvo akcije zasnovane na dugoronijim ciljevima.
RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA 261

Husnija Kamberovi, prireiva Poslije sprovedene reorganizacije SKj, sadraj rada rukovodstva i organizacija morao bi biti savremen u tom smislu to bi se rjeavala konkretna pitanja aktuelne politike jo bre i efikasnije. Imajui u vidu napredak u metodu rada, smatram da jo uvijek ima prisutnih tendencija ranijeg naina rada, koji u novim uslovima postaje izvjesna smetnja koje se moramo bre oslobaati. Kada danas raspravljamo o meurepublikim i meunacionalnim odnosima tada metod rada na ovim nivoima ima znaajnu ulogu. Principi reforme, posebno principi jednakih uslova privreivanja dali su osnove pune ekonomske ravnopravnosti. zato je i borba za reformu najsigurniji put borbe za ravnopravnost radnih ljudi. Od toga koliko se borimo za dosljedno sprovoenje reforme, koliko doprinosimo kreiranju trajnije politike, od toga e zavisiti i na poloaj i doprinos jugoslovenskoj zajednici. ako je reforma svakog postavila na pravo mjesto, pitanje je koliko smo se i mi dovoljno znalaki organizovali na svim nivoima da bi bili efikasniji u pravcu sprovoenja i unapreivanja reforme i svojim doprinosima onemoguili ma koje tendencije koje bi vukle nazad. za ravnopravnost i saradnju naroda i republika svi komunisti mogu i duni su da u svom okviru djelovanja daju svoj doprinos. Nisu samo republiki organi ti koji treba da iniciraju saradnju sa drugim republikama to je uglavnom bila dosadanja praksa. Meutim, ostaju velike neiskoritene mogunosti saradnje, koju bi trebalo da ostvaruju radne organizacije i optine. za nau Republiku je drugovi i drugarice od posebne vanosti i neposredan posao da se iznau putevi za bru stopu rasta industrijske proizvodnje prema potrebama trita, putem breg samoorganizovanja privrede. jer, od toga zavisi razrjeavanje mnogih problema o kojima danas govorimo. to je, za mene bitan idejno-politiki zadatak. jasno je da se na niskoj stopi rasta ne moe ni samoupravljanje razvijati na viem nivou. Smatram da su naelni stavovi usvojeni na ranijim sjednicama, i nalazim za potrebno da danas podsjetim na te dokumente, jer su u direktnoj vezi sa temom dananjeg plenuma. Neki problemi odnosa sa Federacijom, razmatrani su na pretproloj sjednici Predsjednitva i Izvrnog komiteta. Rije je bila o realizaciji nekih obaveza Federacije prema Republici utvrenih zakonskim propisima i zakljucima Vijea naroda. u toj prilici jednoglasno smo konstatovali da je neizvravanje nekih obaveza prije svega principijelno-politiko pitanje i da se ne radi

262

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

SEDAMNAESTA I DVADESETA SJEDNICACKSKBiH I DISKUSIJE O NACIONALNOM PITANJU o kvantitativnim materijalnim iznosima ve o odnosu koji zadire u poloaj i ravnopravnost republika. Nai predstavnici su nekoliko puta pokretali ova pitanja na raznim forumima ali se ono iznova javlja. Meni je jasno da razlika u gledanjima moe da bude, to je normalno, meutim, kada se radi o principijelnim pitanjima ravnopravnosti, onda moramo nai jedinstvene stavove i dosljednu praksu. zato bi bilo dobro da svestranije, ako ne sada, analiziramo uzroke takvih pojava i doprinosimo njihovom otklanjanju. Shvatljivo je da se neki odnosi RepublikaFederacija prelamaju i u svijesti radnih ljudi to se takoe moe da odrazi i na planu meunacionalnih i meurepublikih odnosa. Podnesen je zahtjev Saveznom izvrnom vijeu da nam se ustupe anuiteti po plasmanima iz Fonda za nerazvijena podruja za period 1961. 1965. godine. to je principijelno pitanje, jer jedino Socijalistika Republika Bosna i Hercegovina nije za razliku od drugih nerazvijenih republika i pokrajina to dobila. Naime, ovoj Republici nisu ustupljeni ti anuiteti ni po kom osnovu. u duhu preporuke Vijea naroda naa Republika je oekivala da u 1967. godini Federacija povea dopunska sredstva u budetu za 2,5 milijarde, a Republika je dobila samo jednu milijardu i 200 miliona, dakle manje za jednu milijardu i 300 miliona. Iz posljednjih diskusija koje su nam poznate SIV je zakljuilo da se prilikom analize realizacija srednjoronog plana imaju u vidu problemi u vezi sa dopunskim sredstvima Bosni i Hercegovini, Kosovu i Metohiji, to je po mom miljenju sasvim neodreeno i ak neizvjesno. takoe, vrlo dobro nam je poznat nain rjeavanja problema dogradnje pruge Sarajevo-Ploe, koji je ostao i dalje otvoren, a to ima i znatne idejno-politike posljedice. takvi postupci stavljaju nas u situaciju da esto neto traimo mi iz Bosne i Hercegovine, odnosno da se stvara utisak kao da nastupamo sa neopravdanim zahtjevom prema Federaciji. Meutim, mi smo u dosadanjim zahtjevima uvijek kretali se u okviru sistema, insistirajui samo na ravnopravnom tretmanu. ali, tu se postavlja i pitanje naih daljnjih zadataka na izgraivanju politike Federacije u ovoj oblasti odnosa, u kojoj svaka republika treba da daje stalne doprinose, jer sam dinamizam drutvenog kretanja to zahtijeva, a naa politika obaveza je da nalazimo sve bolje oblike saradnje. ja, dakle, ne mislim da se treba da raspravlja o ovim odnosima samo kad se pojave problemi, ve mi treba da razvijamo takvu aktivnost koja bi doprinijela saradnji sa drugim republikama u izgraivanju funkcije i uloge Federacije.
RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA 263

Husnija Kamberovi, prireiva Federacija nije samo u licu dravnih organa, ona je zastupljena u cjelokupnoj strukturi naeg drutva. to obavezuje sve drutveno-politike i druge faktore da doprinesu kreiranju politike Federacije na demokratskoj osnovi, u obezbjeivanju zajednikih interesa svih dijelova cjeline zajednice. Federacija je slobodno udruena zajednica republika i naroda jugoslavije, svi smo jednako duni da je unapreujemo svojim radom, i ravnopravnom svestranom saradnjom. Od organizovanosti republika, zavisi i rad Federacije i njenih organa i svi na sebe treba da preuzmemo punu odgovornost za funkciju Federacije. u razvoju samoupravnog drutva, kad republike i optine, kao i radne organizacije imaju sve vie samostalnosti u radu, kada jugoslovenska federacija postaje sve vie slobodna asocijacija radnih ljudi, republika naroda i narodnosti i time postaje sve jaa ima meutim, i tendencija, koje vode dezintegraciji kao krajnosti, koja je suprotna smislu samoupravljakog socijalizma. jaanje Federacije, kada je to ustavom utvreno, mogue je samo demokratskim putem, putem saradnje republika. a na tom planu nismo dovoljno ni mi uinili, pa se u tom pogledu moramo postaviti u aktivniji odnos, iznalazei adekvatnije metode, koje odgovaraju savremenim uslovima. Sva rukovodstva naih drutveno-politikih organizacija i predstavnikih tijela morala bi u ovom radu sistematski i kao trajan zadatak razmotriti saradnju sa svim republikama, kao i odnose sa Federacijom. u daljnjem razvoju naeg drutva ta praksa saradnje morala bi biti sve prisutnija, intenzivnija i u svim oblastima ivota, pa bi i na Centralni komitet trebao u tom smislu da bude inicijator novih akcija saradnje. Poslije Mesihovia diskutirao je Miodrag Bogievi. On je poao od teze kako o meunacionalnim odnosima ne treba razgovarati u granicama takozvanih incidentarnih pojava nego u kontekstu ravnopravnosti i bratstva naroda u jedinstvenoj socijalistikoj zajednici (...) ini se, meutim, da u praksi i samo spominjanje meunacionalnih odnosa esto dobija valer problema u odnosima meu narodima, pojava koje nisu u skladu sa proklamovanim naelima, umjesto da pretpostavlja prije svega produbljivanje tih naela u praksi cjelokupnog drutva, njihovu afirmaciju kritikom i idejnom akcijom protiv deformacija koje se u pojedinim sredinama vie ili manje ispoljavaju. On je naglasio kako je istina da u meunacionalnim odnosima ima i problema koji su proizvod neshvatanja, neznanja, pa ak i teorijske ili termino264 RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

SEDAMNAESTA I DVADESETA SJEDNICACKSKBiH I DISKUSIJE O NACIONALNOM PITANJU loke zbrke. Idejno osposobljavanje treba da ini nune korekcije, da otklanja neshvatanja, meu kojima se katkad susreu i takva, na primjer, da nacionalno znai isto to i nacionalistiko i sl. Ovakvih nedoumica koje su ne rijetko proizvod pozitivne usmjerenosti a praktinog ili teorijskog nesnalaenja inae ima dosta, pa i na podruju kulture. Kljuno podruje Bogievieve diskusije odnosilo se na kulturu. On je zastupao stav da je podruje kulture, nauke, obrazovanja, po svojoj biti i socijalistikoj fizionomiji ako doista jeste to nespojivo sa problemima meunacionalnih odnosa, nego zasnovano na otvorenosti svakog naroda prema svim drugim narodima, ne samo naim nego i cijelog svijeta. umjetnost ne zna za mrnju i kad naizgled mrzi, jer mrnjom hoe da pokae potrebu ovjekovog dobra. umjetnost ne zna za lokalne mee, od njih tek kree ka opteljudskom, a kada ostaje u granicama regularnog veoma je slabane stvarne moi i vrijednosti. Onaj ko u kulturi i umjetnosti misli nacionalistiki, iskazuje svoju nemo, ili kao to nerijetko biva nacionalnim opredjeljenjem eli da zatiti ozbiljne slabosti svog stvaranja. Grami je jednom prilikom napisao da je korisno za ovjeka koji nema linosti da proglasi kako je osnovno biti nacionalan. Nacionalno osjeanje i pripadnost, razumije se, realne su kategorije i istorijska stvarnost i nunost, ali ako je u umjetnosti ona glavni oslonac, uvijek prijeti opasnost da se na bilo koji nain pokae i kao nacionalizam, to je ne jednom i potvreno. umjetnost, meutim, tei prevazilaenju nacionalnih okvira podrazumijevajui ih, vodi ustvari usklaivanju polazne nacionalne pripadnosti sa irokim, univerzalnim humanizmom, u kojem se jedno i drugo ne iskljuuju. u nastavku diskusije Bogievi govori o kulturnoj situaciji u Bosni i Hercegovini, te spominje sluajeve poznatih pokroviteljskih, paternalistikih ili, u podtekstu, ak i hegemonistikih pozicija koje vuku zahtjevu za izjanjenjem ili opredjeljenjem. Diskusije o jeziku koje su prethodile Deklaraciji i Predlogu za razmiljanje, a naroito sami ti akti, ovo su jasno potvrdili. Oko Bosne i Hercegovine plelo se odvajkada dosta razgovora u nacionalistikim krugovima, a smisao im nije bio samo u uzajamnim nacionalistikim supredstavljanjima, nego i nacionalistikoj solidarnosti u aspiracijama za pridobijanje autora iz te sredine. zaboravljali su pri tome i jedni i drugi nacionalisti da nije rije o nekoj gluvoj meuzoni, nego o samostalnoj i ravnopravnoj Republici gdje se takoe ispoljavaju istorijom Revolucije utemeljeni odnosi koji su
RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA 265

Husnija Kamberovi, prireiva osnovno obiljeje odnosa naroda i narodnosti u jugoslaviji uopte ravnopravnost i bratstvo. takve pretenzije odluno su negirali komunisti i ostali radni ljudi i u Bosni i Hercegovini i u drugim republikama. Njihovi usamljeni nosioci doivjeli su potpun poraz. za nas je to, ipak, neko iskustvo i mada podlijeem greci da sam zaponem od negativnih imenovanja na toj osnovi moemo pouzdanije ocijeniti ne samo neke dalje takve sluajeve, makar manje eksplicitne, nego i trezvenije pogledati prirodu samog kulturnog ivota u Bosni i Hercegovini. Bogievi ukazuje na sliku koju su neki mediji iz susjedstva gradili o Bosni i Hercegovini kao prostoru gdje se prelamaju promaene ljudske sudbine (sjetimo se ponovo drastinog primjera filma Devalvacije jednog osmijeha) ili u kojoj se nastavlja feudalni, romantiarski prizemni folklor (sjetimo se pojedinih televizijskih emisija koje pokazuju samo igre s tepsijama, pijane rustikalije itd.). Nasuptor takvoj slici, u Bosni i Hercegovini se, prema Bogievievom miljenju, postiu velika dostignua u oblasti literature, likovne umjetnosti, filma, pozorita i tako dalje. Sve manje smo u situaciji da se nemono vajkamo zbog podcjenjivanja ili preutkivanja a da nismo sami dovoljno uvjereni u stvarne vrijednosti vlastitog stvaranja. Rezultati kulture ovdje su sada oigledni i oni silinom svoje dublje prisutnosti, neminovno bivaju objelodanjeni. to ponekad jo uvijek ima izvjesnih nesporazuma pri tome, to su vie recidivi ranije spomenute situacije, pri emu ima i vlastite sauvane preosjetljivosti, a i uzdranosti drugih kao naslijea ranije apriorne gotovo sumnje u vee mogunosti kulturnog fenomena u Bosni i Hercegovini. Svjeiji takav primjer je sluaj izvanredne izlobe mladih slikara i grafiara iz Bosne i Hercegovine, koja, odlino prihvaena u Modernoj galeriji u Beogradu, gotovo nije ni registrovana na stupcima beogradske tampe (to je ovdje, u nekim krugovima, protumaeno i kao bojkot ili ugroen presti), pa je tek poslije naknadne intervencije makar i postfestum obiljeena jedino u listu Politika. usmjeravajui diskusiju na polje kulture Bogievi je elio pokazati izvornost i znaaj kulturnog stvaralatva u Bosni i Hercegovini. to je kljuna taka u njegovom izlaganju koja je otvarala vrata i za nacionalnu afirmaciju, mada je to raeno najprije ukazivanjem na specifinosti kulturnog identiteta Bosne i Hercegovine. to stvaranje, koje ine autori svih naroda to ovdje ive Srbi, Muslimani i Hrvati prije svega je vezano za ovo podneblje, njegovim
266 RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

SEDAMNAESTA I DVADESETA SJEDNICACKSKBiH I DISKUSIJE O NACIONALNOM PITANJU temama i sadrinama se hrani da bi, kao i stvaranje drugih sredina i kultura, prema svojoj umjetnikoj moi dobijalo iri humanistiki znaaj, da bi potvrivalo vrijednost kulture socijalistike jugoslavije i, jo vie, vrijednost stvaranja uopte, bez obzira na granice. ini mi se da je ta stvaralaka vezanost u umjetnikom stvaranju Bosne i Hercegovine (ija dublja obiljeja ovdje nije mogue pobrojati i koja inae treba ozbiljnije prouavati) sada daleko znaajniji i vidljiviji kvalitet od inae nuno prisutne nacionalne odreenosti autora koji ga ine. tematski, posredno ili neposredno, ovo stvaranje uronjeno je u posebnosti bosansko-hercegovake problematike, ali najmanje na nekakav naturalistiki bonjaki nain, nego se kroz nju kao i kroz ostale pokazuju iri problemi savremenog ovjekovog svijeta i stvarnosti uopte. Ne treba se zaustavljati na proznom stvaranju, gdje je to najoevidnije, nego uzeti kao primjer savremenu poeziju u Bosni i Hercegovini, kojoj je jedna od osnovnih karakteristika upravo ta zaviajna nota, nimalo jednostavna, radosna i bolna podjednako, ali svoja, ime postie da bude i iroko ljudski shvatljiva i dostupna, da ne ostane lokalna i regionalistiki zatvorena. taj sve vie ispoljen smisao kolektivnog stvaranja u Bosni i Hercegovini, dublje ocrtavanje njenog reaktivnog identiteta, uopte ne protivrijei niti nacionalnim opredjeljenjima njenih autora unutar Bosne i Hercegovine ili u irem smislu prema nacionalnostima u drugim republikama kojima pripadaju, ali njen je cjelovit sadraj ipak sve vie evidentan i o tome se, kao o novom kvalitetu, mora voditi rauna u daljim pristupima. Rekao bih, da e se, spoznajui ovaj rast, lake moi da uspostave i linije kontinuiteta sa ranijim periodima umjetnikog stvaralatva u Bosni i Hercegovini, ne gubei iz vida pri tome, svakako, i mnoge ranije specifine klasne, nacionalistike i ostale predrasude i natruhe. zapoet plodan posao prouavanja i publikovanja djela kulturnog naslijea Bosne i Hercegovine sve se vie pokazuje kao dragocjen korektiv u ovom pravcu. Bogievi, naglaavanjem znaaja projekta Kulturno nasljee, koji je podrazumijevao objavljivanje djela koja afirmiraju kulturnu i naunu batinu Bosne i Hercegovine, ukazuje da afirmiranje batine Bosne i Hercegovine ne moe biti praeno negiranjem nacionalnog identiteta pojedinih autora, te kao pozitivan primjer navodi tekstove koji su razlonoj kritici podvrgnuli tekst o bosanskom duhu u knjievnosti, koji je, prema ovoj ocjeni, teio da jedino kulturno stvaranje Muslimana okarakterizira kao autohtono u Bosni i Hercegovini, ali je takoer naveo kako je postoje i pogrene kritike u kojima se
RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA 267

Husnija Kamberovi, prireiva napadaju tekstovi o odlinim primjerima muslimanskog stvaralatva u Bosni i Hercegovini. Bilo bi, meutim, sasvim pogreno, politiki i kulturno tetno, ako bi se ova prisutna linija razvoja i potvrivanja vlastitih kulturnih vrijednosti Bosne i Hercegovine shvatila samozadovoljno, izdvojeno od rasta kultura u drugim republikama i njihovog jedinstva u okvirima cijele jugoslavije. zatvaranje i narcisoidnost te vrste znaili bi negaciju upravo sutine tog stvaranja, kao njihovo suprotstavljanje nacionalnim kulturama, drugim sredinama. Ponovila bi se tada ista pogreka koju smo spomenuli iz vlastite prakse. zbog toga Bogievi insistira na razvoju kulturne suradnje meu republikama. Nedovoljna, nesistematina saradnja i slabo poznanstvo ne rijetko su mogunost za nesporazume, pa i politike probleme. Vjerovatno pojedinci u nekim sredinama ne shvataju dovoljno ne znajui sadanji drutveni profil Bosne i Hercegovine zato smo osjetljivi povodom nekih prikaza i intepretacija naeg ivota, kao to i mi sami moemo biti preosjetljivi ne razumijevajui ih u dobroj namjeri u pojedinim sluajevima. ali, stvarno poznanstvo, stalna saradnja nuno otklanja sva podozrenja, sve nesporazume, a pokazuje jasno na svjetlu dana one koji zaista jesu nacionalisti, koji zaista jesu unitaristi itd. Svakako da bi, u tom smislu, bilo neophodno uloiti i vie napora i materijalnih sredstava za ostvarivanje potpunijih ovakvih komunikacija, jer su one sad uz svu nepodijeljenu volju i elju u sferi kulture ipak prilino oskudne najvie iz objektivnih razloga. Dovoljno je podsjetiti da su sasvim rijetka gostovanja pozorinih kolektiva nae republike u drugim republikama i obrnuto, da nepostojanje vlastitog emisionog televizijskog centra znatno oteava ove kontakte itd. u tom pogledu e biti neophodno da se ova saradnja u skladu sa vie puta isticanim naelnim stavovima realistinije obezbijedi u samoj praksi, parcijalno sa jaanjem drutveno-ekonomske osnovice dinaminog i plodotvornog kulturnog ivota u Bosni i Hercegovini. u istoj mjeri treba istaknuti i podrati ve ostvarene inicijative i rezultate meurepublike suradnje, kao to su da spomenem samo par primjera plodna djelatnost, meurepublike kulturno-prosvjetne zajednice socijalistikih republika Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Festival malih i eksperimentalnih scena jugoslavije u Sarajevu, plodna saradnja izdavakih preduzea u pripremanju i objavljivanju poznatih knjievnih djela, udbenika i sl. ali tu je potrebno ipak daleko vie initi. Da je to mogue, svjedoe inicijative samih radnih organizacija iz oblasti kulture i obrazovanja koje bi u praksi bile daleko vie ispoljene kada bi se
268 RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

SEDAMNAESTA I DVADESETA SJEDNICACKSKBiH I DISKUSIJE O NACIONALNOM PITANJU obezbjeivala i namjenska finansijska podrka, to jest ukoliko bi se meurepublika kulturna i prosvjetna saradnja posmatrala kao redovni dio djelatnosti svake kulturne i prosvjetne organizacije i ustanove. Vana je bila diskusija avde Hume, koji je svoje izlaganje usmjerio najprije na neka teorijska pitanja, a potom iznio nekoliko smjernica za razvoj i poboljanje meunacionalnih odnosa i meurepublike saradnje. On je poao od teze kako marksistika teorija o pitanju nacionalnih odnosa nije dala definitivna rjeenja, nego se marksistiki teoretski pristup nacionalnom pitanju neprestano u razvoju drutva razotkriva, dopunjuje i razrauje. Humo prihvata lenjinovu postavku iz njegove diskusije sa austro-marksistima, prema kome je nacionalno pitanje u sutini ekonomsko pitanje, u sutini politiko pitanje, a ne kulturno pitanje. Prema tome, kad diskutujemo o nacionalnom pitanju, ne samo da polazimo od postavke da se ono sa razvojem drutva i drutvenih odnosa mijenja, nego istovremeno da je ono ukljueno u razvoj ekonomskih odnosa i ekonomskih struktura kroz koje pojedina drutva prolaze. Sutina ovog Huminog pristupa je nastojanje da se na problem nacionalnih odnosa ne gleda iskljuivo kao na politiko pitanje, nego kao kompleks politikih i ekonomskih odnosa. Prema tome, moje je miljenje da se mi moramo na startu u poetku obraunati sa svim nedijalektikim prilazima tome pitanju. jer, ako to ne napravimo, onda po mom miljenju mi emo dopustiti jedan stihijni proces. Nama je kao komunistima i kao Savezu komunista oevidno, u posljednje vrijeme, jasno da je odreena stihija dovukla do problema u meunacionalnim pitanjima, iako principijelno na prilaz, naa postavka bila je tu potpuno jasna. Prema tome, moramo tu imati potpuno ist, jasan prilaz, ist i jasan stav po pitanju meunacionalnih i meurepublikih odnosa. Humo je poao od lenjinova stava, koji je pisao da nita toliko ne zadrava razvitak i uvrenje proleterske klasne solidarnosti koliko nacionalna nepravda i ni na to nisu tako osjetljivi uvrijeeni pripadnici nacije kao na osjeanje jednakosti i na naruavanje te jednakosti makar ak i iz nemarnosti, makar ak i u obliku ale na naruavanje jednakosti od strane svojih drugova proletera. Humo je time nastojao kazati kako se prema nacionalnom pitanju ni u jednom trenutku ne treba prilaziti formalno. ja sam ovo citirao iz prostog razloga da mi nacionalnom pitanju ne moemo prei samo sa teoretskog stanovita niti sa stanovita odreenih rjeenja i stavova nego moramo naciRASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA 269

Husnija Kamberovi, prireiva onalnom pitanju i meunacionalnim odnosima neprestano prilaziti i sa onih konkretnih manifestacija koje se ispoljavaju u razvoju naeg drutva, biti vrlo osjetljivi i vrlo budni kada donosimo odluke i rjeavamo ona pitanja politika i drutvena koja se tiu meunacionalnih odnosa. Humo je u nastavku govorio o birokraciji i ekonomskoj nejednakosti u drutvu, te o transformaciji etatistikog u samoupravno drutvo, a prilikom te transformacije pojavljuju se odreene osobine nacije koje ona u etatistikim strukturama nije mogla da ima. ustvari sada nacija kao jedno specifino organizovano drutveno bie po svojoj strukturi, po svojim nosiocima progresa i napretka istura radniku klasu odnosno samoupravljae koji stoje ne samo na pozicijama interesa borbe neposrednih proizvoaa u naem drutvu kroz samoupravni mehanizam nego se oni istovremeno pojavljuju i kao nosioci interesa same nacije. Prema tome nacija danas dobiva vie jedan politiki znaaj, imanentno u sebi nosi jednu vrlo znaajnu politiku teinu i mi se moramo podesiti, odnosno stvoriti takve drutveno-politike odnose kroz koje e nacija kao takva moi potpuno da se ispolji. u nastavku Humo naglaava kako u Bosni i Hercegovini postoji vie nacionalnih grupa, te da se, zbog zakanjelog drutvenog razvoja tokom historije dugo vremena ovdje nisu mogle konstituirati nacije. Dok je na zapadu nacija stvorena sa jednim odreenim periodom i formirala se u jednom odreenom periodu mi u Bosni imamo jedno zakanjenje koje je posljedica jednog dvostruko eksproprianog vika rada koji se stvarao na naem terenu. Naglaava izostanak graanskog drutva. ta mi imamo u Bosni? Vjerovatno da je u jednoj drugoj situaciji, da je ranije Bosna bila osloboena od turske carevine mogao je da zane jedan proces i formiranja bosanske nacije, jer vjerska podjela to nije nacionalna osobina (....), ali da bude nacija. Meutim, usljed tako izrabljujueg vika rada koji je cijeen sa bosanskoga sela i cijepanje toga rada izmeu domaih feudalaca i jedne drave u vidu turske to je onda sprijeilo svaki razvoj proizvodnih snaga i svaki iole kulturni i civilizatorski osnov za razvoj nacije. takvim stupnjem razvoja Humo objanjava kanjenje nacionalnointegracijskih procesa u Bosni i Hercegovini, ali je za nas vrlo bitna stvar u sadanjem momentu da mi potpuno jasno i otvoreno kaemo tu su tri naroda koji sad kroz razvoj socijalizma u naoj zemlji dobivaju sve vie onih elemenata ne samo zajednikog povezivanja i povezivanja zajednikih interesa nego dobivaju i sve vie elemenata individualnosti kao narodnost. Muslimani kao
270 RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

SEDAMNAESTA I DVADESETA SJEDNICACKSKBiH I DISKUSIJE O NACIONALNOM PITANJU narodnost u Bosni bez odreene povezanosti sa centrima nije imala s kime da se pocijepa Srbi sa .... na dugogodinju povezanost sa Srbijom, Hrvati sa Hrvatskom itd. ali, nije dovoljno rei samo to. Po mom miljenju mi moramo da kaemo i neto drugo. ali kod nas postoji taj strah. Ne radi se o formiranju bosanske nacije, jer je ona u datom svom istorijskom razvitku zakasnila kao takva da se razvija, ali je sigurno proces takav koji u sebi od poetka krije jednu protivurjenost, protivurjenost da se posebne individualnosti razvijaju, poprimaju jednu punou iz svojih posebnih elemenata, a istovremeno razvijaju se i zajednika povezanost usljed razvoja i socijalizma i dravnosti bosanskohercegovake. Prema tome taj krug zajednikih interesa on se sve vie i vie razvija i istovremeno istiskuje iz tih meusobnih odnosa ono to je bilo karakteristino za razvoj klasnoga drutva, za razvoj tih klasnih podvojenosti itd. za mene te vjerske stvari i to to se ovdje spominje nije bitno, to je samo jedan privid, jedan oblik kroz koji su se u istoriji ispoljavali ti klasni u sutini odnosi i koji danas imaju odreene recidive kao problemi meunacionalnih odnosa i ovinistikih stavova itd. ali bitna je stvar da ovaj proces integracije koji zapoinje danas u jugoslaviji u samoj bazi njegovoj znai istovremeno i stvaranje jednoga daleko ireg kruga zajednikih interesa ne samo proizvoaa, nego zajednikog kruga meunacionalnih interesa koji utiu na spajanje, ne na ono mehaniko spajanje nacija, nego na stvaranje zajednikih interesa i daju punu osnovu za dalji razvoj bratstva i jedinstva. Sigurno da u Bosni taj proces e daleko biti bri nego to e, uzmimo Bosna kao cjelina biti sa Slovenijom, sa Makedonijom itd. Prema tome, u tome procesu mislim moramo da sagledavamo dalje kretanje u Bosni s jedne strane spajanje zajednikih i mentalnih, misaonih i socijalistiko-idejnih zadataka i u oblasti kulture, a istovremeno jedan proces ako bi ga pojavno gledali izgledalo bi kao da se Bosna ponovo rastvara i dijeli na Srbe, Muslimane, Hrvate. Ko to ne sagleda po mom miljenju ne moe sagledati ni ovu opet pogrenu poziciju koja je ovdje koncipirana, a to je da mi moramo ii u pogledu kadrovske politike sa nekom proporcionalnom podjelom kadrovskih mjesta u Bosni i Hercegovini. Po mom miljenju tako se ne moe prii. jedna je stvar Savez komunista a druga su stvar drutvenopolitika tijela, skuptine itd. (...) Danas je za nas bitna stvar kako se odvijaju u samoj bazi progresivna kretanja kako tu kree svijest. Prema tome, onaj koji je nosilac progresivne svijesti, onda je on istomiljenik i stvaraju se istomiljenici ne po nacionalnom rasporedu itd., nego na bazi jedne progresivne socijalistiRASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA 271

Husnija Kamberovi, prireiva ke misli. Na toj osnovi mi moramo u bazi okupiti kadar i on mora da bude taj kriterijum, a ne kriterijum neke birokratske raspodjele, ima ovoga vie, a ovoga manje. Druga je stvar kad idemo od baze prema odreenom forumu, onda jasna stvar, poto mi imamo niz tih izraslijih ljudi, jer vie ne mjerimo stvari po tome ko je uestvovao u ustanku, a ko nije, nego mjeri stvari po tome, kako se odnosi konkretno prema savremenoj praksi, jer danas poinju nae drutvo da nose ljudi koji su roeni u revoluciji, koji ne znaju ta je revolucija, koji je o revoluciji uio u knjigama, po predanju itd. Onda prema onim kriterijumima kako se oni odnose prema revolucionarnim procesima kod nas, ali istovremeno izrasta meu svim tim narodima BiH, ljudi sposobni da uu u raznorazne forume. Prema tome, sasvim je druga stvar forumi politiki, tu mi moemo nai odreeni odnos, ali ne opet po nekoj proporcionali, jer to uvijek dovede do jednog apsurda. u drutvenim organizacijama, u skuptinama, itd. jasna stvar mora i o tome da vodi rauna, da i tu budu predstavljene nacionalne grupe, ali u Bosni, po mom miljenju, nije taj elemenat bitan, koliko istovremeno i jedan drugi koga moramo povezati, a to su cirkulacije kadra, da se taj kadar neprestano mijenja, ako je veina Muslimana u jednoj optini da neprestano mora da bude Musliman. zato mora uvijek da bude Musliman? jer, na kraju krajeva tu ive i Srbi, Hrvati itd. Prema tome, taj proporcionalni elemenat shvaen kruto, eksplicitno postavljen, on moe itekako da donese nama politike tete. Prema tome, cio kompleks, ako ve govorimo o kadrovskom problemu, onda ga moramo sagledati i prii mu principijelno sa toga stanovita, sa malo razraenih tema. Humo se ponovo vratio na problem meunacionalnih odnosa sa stanovita meurepublikih odnosa, iznosei stav da je krivo ekonomski aspekt meunacionalnih odnosa svoditi na pitanja odnosa razvijenih i nerazvijenih, jer je jugoslavija kao cjelina nerazvijena i cijela zemlja tei da izae iz ovoga nivoa 500 dolara dohotka i da pree na neki vei nivo dohotka, jer na ovome dohotku mi ne moemo daleko otii u razvoju i samoupravljanju i niti moemo govoriti o nekom standardu u naoj zemlji. Prema njegovom miljenju nuno je krenuti od postavke kako je neupitna potreba ravnopravnosti svih republika u jugoslaviji, ali je pitanje kako postii tu ravnopravnost. zanimljivo je da on ne spori injenicu da je bilo pojava u jugoslavenskom drutvu, koje su naruavale tu ravnopravnost, ali on te snage kvalificira etatistikim struk272 RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

SEDAMNAESTA I DVADESETA SJEDNICACKSKBiH I DISKUSIJE O NACIONALNOM PITANJU turama koje nisu bile pod politikom kontrolom. Drugim rijeima, Humo ne eli odgovornost za naruavanje te ravnopravnosti prebaciti na oficijelne politike strukture u drugim jugoslavenskoim republikama ili saveznom centru nego na etatistiki biroktarski aparat koji nije bio pod jednom politikom kontrolom koji je imao jednu vlast. time je ostavljao prostor za saradnju politikih rukovodstava u pojedinim republikama. Humo ne spori realnost, koja se iskazuje razliitim stupnjem ekonomskog razvoja pojedinih republika, to u krajnjoj liniji samo po sebi predstavlja neku vrstu neravnopravnosti, ali se ta neravnopranost ne smije graditi svjesnim politikim odlukama. uz to, Humo naglaava kako mi ne moemo a da i dalje ne ostanemo na stanovitu jedinstvenog privrednog sistema ili zajednikog jugoslavenskog trita sa 6 nacionalnih privreda, ali moemo li mi fetiizirati taj jedinstveni sistem. jasna stvar da ne moemo. ako bi mi ostavili taj sistem jedinstvenim koji je progresivan, koji je napredan kao takav, a ne bi istovremeno bili i svjesni njegove slabosti, ta bi se kod nas u sistemu trita i zakona vrijednosti desilo. Desilo bi se to da bi naprednije republike daleko bolje prole i da bi vrile automatski prelijevanje i onoga dijela vika rada koji bi proizaao iz samog sistema. Stoga Humo tvrdi kako se mora stati na stanovite da Bosna i Hercegovina kao ravnopravna republika ne moe vie biti preglasavana, ali se istodobno mora graditi drutvo koje e integrirati republike u okviru jugoslavije kao jednom savezu republika, gdje e one zajedniki donositi odluke, zajedniki se sporazumijevati na onim pitanjima i dogovarati ekonomski i politiki koje treba da razrjeavaju ove neravnomjernosti i automatske posljedice, jednog progresivnog sistema, kao to je zajedniko ili jedinstveno trite. Na taj bi se nain, prema Huminom miljenju, na drukiji nain gledalo i na odnose republika prema federaciji, jer to vie nije pitanje ni podreenosti nego pitanje jednog punopravnog ispoljavanja njenog drutvenog i nacionalnog bia koje kao takvo ne moe nikakvim mehanikim i drugim raznim putevima da bude preglasano i da bude nametnuto neto to to ne odgovara interesu republike i interesu nacije. Humo dalje objanjava kako smatra da ne bi bilo dobro sruiti etatistiku strukturu na razinu federacije, a graditi iste takve strukture na razini republika. Sigurno je da se i tu (tj. na razini republike, H. K.) moraju mijenjati postojei odnosi i da se tu i samoupravljako drutvo konstituie kao u cijeloj jugoslaviji. u takvom sluaju onda nee vie mou republiki centri da budu
RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA 273

Husnija Kamberovi, prireiva ono to danas esto poprimaju kao svoj izgled. ti e centri morati ujedno da budu i jugoslovenski i meunarodni centri, sposobni i da prate jugoslovensku problematiku i problematiku savremenog svijeta. Sigurno da u takvim centrima onda komunisti e morati da izgube onaj prakticizam graditelja jedan dio komunista graditelja cesta, centrala i fabrika nego e u sutini postati pravi drutveni radnici koji e sagledavati ta drutvo, njegovo kretanje, njegove izvore i to kretanje ne na bazi jedne uske provincijalne tako da kaem provincijalnog centra nego u sklopu sa jugoslovenskim centrom pa i jugoslovenskim centrom da sagledava sve te promjene koje se deavaju danas u svijetu u naoj zemlji itd. Humo je iznio i svoj stav u vezi s jugoslavenstvom. ja mislim to se tie jugoslovenstva, tu mi ne treba nita da dvoumimo i da dajemo mada neku pozitivnu ili neku negativnu crtu ukoliko se radi o nacionalnom osjeanju. Ne moe danas u jugoslaviji da postane super nacionalna orijentacija niti moe da postoji na njenoj osnovi bilo kakvo integralno staro jugoslovensko ili birokratsko unitaristiko, centralistiko, velikodravno ureenje odnosno konstitucija. ta mi imamo novo u tom jugoslovenstvu po mom miljenju jer su ti novi procesi integracije koje tek zainju i do kraja ne moemo da sagledamo koji su to putevi, s kakvim e se sve potekoama boriti jugoslovenska integracija, ali znamo da je to jedini put za podizanje nae privrede i ekonomske i vee produktivnosti rada, ali neosporno da e takav proces u privredi istovremeno biti i drutveni proces, biti procesi ako hoete i meu samim nacijama i da e to biti jedan kvalitet vjerovatno nov u pogledu zbliavanja naroda jugoslavije. I to je za mene jedan od bitnih elemenata, a to se pojavljuju odreene neravnotee meu omladinom itd. i to je jedan fenomen koji ini mi se treba ispitati. esto puta to jugoslovenstvo kod omladine nije avangardizam, nego je posljedica odreenih pritisaka nacionalistikih dominacija za ta odreene nacionalnosti ovinistiki ubaenih klasnih i neprijateljskih parola jedna atmosfera koja ba usljed neraienih i ne istih pojmova, ne istih odnosa ive u jednom drutvu i onda se idejno odraavaju na omladinu koja bi htela inae u ovoj Bosni koja je komplikovana po svojim nacionalnim odnosima nekako da prevazie i da pree preko toga i da se sada opredijeli ne znam jugoslovenski, a mi smo u svoje vrijeme isto tako pravili pritiske da opredijelimo Muslimane da su jugosloveni, pritiske da budu Srbi, pritiske da budu Hrvati, ignorisali Hrvate kao sastavni dio hrvatske nacije njihovu ravnopravnost itd. itd. Niz tih pojava je
274 RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

SEDAMNAESTA I DVADESETA SJEDNICACKSKBiH I DISKUSIJE O NACIONALNOM PITANJU bilo i danas svojih recidiva imaju i vjerovatno ta omladina bi se htjela da se digne iznad tih pojava i s njima treba, po mom miljenju diskutovati, razgovarati i vjerovati tok jugoslovenskog avangardizma u smislu nacionalnog opredjeljenja. Vjerovatno ne bi bilo kod nje. Meutim, ta ima, ima kod omladine neto to u njenom i njenom vjerovatno idejnom i ideolokom pogledu postaje jedan od vanih elemenata, a to je ono to se stvara danas u cijelom svijetu, pribliavaju se narodi, pribliavaju se kulture, kulture postaju meusobno povezane i ljudi postaju pomalo i ne samo graani svoje Republike, svoje nacije, postaju ponovo i graani svijeta i to tako da kaem izrazite nacionalistike osnove za ta kod njih nema. Prema tome ta stvar ne bi smjela da negira postojanje nacija postojanje nacionalnih osjeanja, nacionalne kulture, itd. to je bila kljuna Humina poruka: priznati nacionalni identitet Muslimanima, ali istodobno jaati integrativne procese u jugoslaviji i promovirati nadnacionalni osjeaj. Na kraju je Humo predloio da se jo jedanput o ovim pitanjima raspravlja kako bi se dolo do to jasnijih rjeenja u odnosu prema meunacionalnim i meurepublikim odnosima. Slijedei diskutant je bio Esad imi. On se zalagao za nauni pristup problemima nacije i meunacionalnih odnosa. tvrdio je kako nauna istina treba da se objelodani onda kad se smatra da nee proizvesti suprotne efekte u humanizaciji drutva. to zacijelo nije taktiziranje prema istini, nego taktiziranje u slubi istine. Brinuti o realnoj drutvenoj situaciji znai podrazumijevati da se strategija ne moe sama ostvariti, bez taktike kao svog posrednika. u tom domenu valja se othrvati, izmeu ostalih, dvjema tendencijama: koncepciji tzv. apriorne istine i koncepciji tzv. konstelacione istine. Prva je robovanje unaprijed postavljenoj tezi za koju se adaptira nauni aparat, kojim je treba po svaku cijenu zasnovati i odbraniti, to je vid sterilne spekulativnosti; druga je stavljanje politike u iskljuivu zavisnost od prilika, konstelacija, to je vid loeg politikog pragmatizma. u nastavku je imi diskutirao o odnosu nacionalizma i socijalnih odnosa. Dananji nacionalizmi u naem drutvu imaju izrazit karakter socijalnih sukoba. ako je potreba nacionalne jednakosti isplutala na drutvenu povrinu bez vjetakog podgrijavanja, dakle, kao stvarni problem, onda je to upozorenje da nije neto uredu sa slobodom linosti. jer, ako je slobodna linost slobodan je i narod, a ako je pak slobodan narod linost ne mora biti slobodna.
RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA 275

Husnija Kamberovi, prireiva a sloboda naroda bez slobode linosti vodi izravno u nacionalnu oligarhiju. Nema druge slobode naroda do one koja vodi ka davanju graanskih, a zatim stvarnih prava pojedincu, linosti. aktueliziranje meunacionalnog kompleksa moe se u gruboj skici svesti na dva motiva: ili je proizvoa prikraen kao samoupravlja ili je pak birokrata u tom naao djelotvorno sredstvo zatite vlastite pozicije. jer, dok je radnik slobodan kao proizvoa i samoupravlja, dotle on nema potrebe da insistira na slobodi sebe kao Srbina, Hrvata, Muslimana. Kad mu je ta sloboda uskraena, onda on trai kompenzaciju u pripadnosti nacionalnoj grupi, posredstvom koje nastoji da izbori vii stepen vlastite slobode. S druge strane, ako birokratija skree pozornost na nacionalni fenomen, to je obino mistifikacija u kojoj se krije poistovjeivanje birokrate sa nacijom; kako je njemu, tako je i grupi, koju on, navodno, predstavlja. Korisno je za ovjeka koji nema linosti pisao je Grami da proglasi kako je osnovno biti nacionalan. Na emotivnom zagrijavanju moe se ponekad praviti i vlastita karijera. Ovakvim pristupom imi je nagovijestio preteno teorijski pristup, ali ne odvojen od drutvene stvarnosti kraja 1960-ih godina. On se usmjerio na dva vrlo vana pitanja u vezi s nacionalnim pitanjem: odnos nacije i religije, te mogunost konstituiranja nacija u socijalizmu. On je ovdje odmah istaknuo tezu kako je religija u Bosni i Hercegovini jedna od znaajnih vododjelnica meu postojeim nacionalnostima. Da nacionalne razlike mogu postojati, uprkos snane srodnosti po porijeklu, gotovo samo za to to postoje razlike u vjerskim konfesijama, pokazuje upravo primjer Srba, Hrvata i Muslimana u BiH. Religijski momenat, naime, prati i pojavu nacije. Religija je dublja i vra, dok je nacionalno osjeanje razlivenije i povrnije. u poetku imamo na naem tlu vjerske, a ne i nacionalne razlike, dok se religijske razlike kasnije javljaju upravo kao nacionalne razlike. Kada se religija ne moe u cjelini socijalno afirmisati, ona se rado podvodi pod naciju. Intenziviranje nacionalnih osjeanja dijelom rezultira i iz toga, iako je prije svega opredijeljeno proirenjem slobode. u nas se pokuava vriti mistifikaciono afirmisanje religije na taj nain to se otro na povrini drutva protivstavlja afirmacija nacije i negacija religije, kao da izmeu ta dva inioca ne postoji intimno proimanje. I ovoga puta dola je do izraaja lukavost narodnog uma koji religijske potrebe zadovoljava posredstvom nacionalne forme, i obrnuto.

276

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

SEDAMNAESTA I DVADESETA SJEDNICACKSKBiH I DISKUSIJE O NACIONALNOM PITANJU Kako bi argumentirao tu svoju tezu, imi prezentira neke rezultate svojih istraivanja provoenih u Hercegovini. Prema njegovim istraivanjima, stanovnitvo Hercegovine, s obzirom na svoje konfesionalno porijeklo, grupira se ovako: 1. Pravoslavni religiozni: oni se svi osjeaju Srbima; pravoslavni ateisti su jugosloveni. Bilo bi simplifikacija ako bismo iz ovog zakljuili da ateizacija automatski nosi prevladavanje nacionalnog, iako se ne moe porei izvjesna korelacija. u analizi se ispostavilo da se ateisti, koji se u ovoj skupini osjeaju jugosloveni, dijele, s obzirom na motive, u dvije kategorije: a) jedni koji su stvarno prevladali nacionalno, u revoluciji, ili ak prije, odnosno poslije nje; b) drugi, iji broj nije za potcjenjivanje, koji stavljaju znak jednakosti izmeu srpstva i jugoslovenstva. 2. Katolici religiozni: oni se svi osjeaju Hrvatima; katolici ateisti: jugosloveni. Nije potrebno naglaavati da se u ovoj skupini jugoslovenstvo uglavnom, bar na ispitivanom podruju doivljava kao srpski unitarizam, kao naputanje interesa vlastite nacije. 3. Muslimani religiozni: svi se osjeaju kao pripadnici muslimanske kulturno-etnike grupe; Obim participacije u srpskoj nacionalnosti vie je moda podatak o poloaju Srba nego o poloaju Muslimana, ime se dijelom moe objasniti mali obim participacije u hrvatskoj nacionalnosti. Kako objasniti primjetno veliku participaciju Muslimana ateista u jugoslovenstvu? za Muslimane je, u znatnoj veini, jugoslovenstvo sinonim za nacionalnu neopredijeljenost. jer, biti opredijeljen za jednu od nacionalnosti znailo je u dramatinim trenucima biti izloen pritisku s jedne ili s druge strane. Biti, pak, neopredijeljen znai zadrati mogunost da se opredijeli za ono to e ti donijeti manje neizvjesnosti. injenica je da Muslimani ne prihvaaju objeruke jugoslovenstvo bilo kao nacionalni, anacionalni ili nadnacionalni kvalitet, nego, najee, kao jedino svoje (realno) ishodite. u mjeri u kojoj se inaugurie praksa opredjeljivanja Muslimana, kao pripadnika kulturnoetnike, odnosno nacionalne grupacije, u toj mjeri se smanjuje opredjeljenje Muslimana za jugoslovenstvo. Ovim hou da naglasim da je iluzija misliti da su Muslimani po svojoj antropoloko-psihikoj strukturi vie od drugih naklonjeni jugoslovenstvu. imi se u nastavku zaloio za kritiko preispitivanje teze po kojoj se nacije ne mogu stvarati u uslovima socijalizma. Kljuno pitanje o kojemu je
RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA 277

Husnija Kamberovi, prireiva on elio diskutirati glasilo je: kristalie li se nov vid izvjesnih nacionaliteta u naim uslovima? Drugim rijeima, da li je mogue ocijeniti kako se u socijalizmu konstituiraju nove nacije? Crta koja nacionalno pitanje ini osobenim u naem drutvu sadrana je, pored ostalog, u injenici to su revolucije koje su se odigrale na ovom naem tlu, u bilo kojoj oblasti i u bilo kojoj istorijskoj etapi, ostajale, najee, nedovrene: jedna revolucija ostavljala je drugoj u amanet pregrt vlastitih problema. to je sluaj i sa naom socijalistikom revolucijom koja je imala sudbinu da rjeava mnoge probleme i realizira programske elemente ranijih, a prije svega graanske revolucije. Mogu to ilustrovati i na primjeru da je socijalistika revolucija morala da rjeava agrarno pitanje, da odvoji dravu i crkvu, i slino. Isto tako mi ivimo u drutvu koje se u mnogo emu tek sada emancipuje u graanskom smislu rijei i na planu formalnih sloboda i na planu uspostavljanja urbanih struktura. Mislim da to daje poseban peat i osobenost meunacionalnim odnosima u nas. ako je tano da se nacija ne moe administrativno stvoriti jednako je tano da se njeno formiranje ne moe ni administrativno sprijeiti. Postoje, naime, procesi koji idu mimo naih formalnih, pravnih i drugih struktura i odredaba koje treba pratiti, istraivati, razlagati. Pred naim oima se upravo odvija zavrni in konstituisanja makedonskog naroda u naciju. Manifestni oblici ovog procesa primjetni su u tome to su mu nedavno stvorili gramatiku, rjenik, akademiju nauka, odvojili crkvu, i sl. Objanjenje nacije pomou nacionalne pripadnosti je isto to i objanjenje toplote pomou neke toplotne sile. Valja razlikovati pretpostavke koje omoguavaju raanje nacionaliteta od onoga to se dobije kao rezultat. Nacija je zacijelo duhovna cjelina koja se odrava zahvaljujui drutveno-politikoj podlozi. Ova meutim, sama po sebi nije dovoljna za oblikovanje nacije. Problemi i dogaaji, u kojima se rjeava sudbina naroda, mogu uticati na promjenu nacionalne identifikacije, na izmjenu njenih sadrina i interesa, ali ne i na njeno negiranje. Ovo valja posmatrati ne samo sa stanovita afirmacije nacije u smjeru njenog prevladavanja, nego i sa stanovita konstituisanja nacije u smjeru njenog afirmisanja. uostalom, zato bi revolucija znaila samo mogunost i potrebu razvoja ve formiranih nacija, a ne bi znaila i demokratsku mogunost i potrebu konstituisanja nacija, tamo gdje je to demokratski afirmativno. time se uklanjaju osnovi svih temelja koje su samo optereenje ubrzanijeg stvaralakog razvitka samoupravne zajednice. Integracija savremene socijalistike zajednice je neizbjean istorijski proces, duboko zasnovan na
278 RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

SEDAMNAESTA I DVADESETA SJEDNICACKSKBiH I DISKUSIJE O NACIONALNOM PITANJU prirodi modernog ekonomskog razvoja svijeta uopte, u socijalizmu posebno. zahtjev za nacionalnom diferencijacijom moe biti samo izraz slobodnog razvoja u socijalizmu pod pretpostavkom i u funkciji socijalistike revolucije. On nije protivan procesu drutvene integracije, ukoliko eliminie sve oblike ugnjetavanja i pritiska. tako e se integracija javljati kao rezultat napora ljudi koji ive u slobodi, koji ne samo vjeruju jedni drugima, nego i svakodnevno to povjerenje spontano uzajamno provjeravaju, a nee biti izraz mehanikog pritiska i politike kombinatorike. Nacionalna neopredijeljenost Muslimana implicira se na politikom planu tako to su oni objektivno bili nacionalno prikraeni. u takvoj situaciji bosansko-hercegovaki Muslimani su svoju koheziju odravali (i jaali) tako to su se zatvarali u drutvenom, ekonomskom, kulturnom i politikom pogledu. to je bio nain njihove samoodbrane zbog koje su bili upueni na prilagoavanje novim istorijskim tokovima. u ovom asu, Muslimani su kulturnoetnika grupa u toliko ukoliko traju procesi ire integracije izvan postojeih nacionalnih skupina. ako su ovi procesi sputani oni sve vie poprimaju crte nacionaliteta. to to se, reklo bi se, naknadno probudila uspavana grupna svijest Muslimana, donekle je zasluga pojaanog djelovanja principa nacionalne individualizacije Srba i Hrvata. zato faktikim uvaavanjem njihove nacionalne posebnosti, Muslimani su podstaknuti da stvaraju kulturu koja nije izraz otpora protiv pritiska, nego izraz osjeanja slobode, samobitnosti i solidarnosti sa drugim nacijama. Vrijednost nacionalnosti se ne sastoji u posebnosti, razlici prema drugoj naciji, nego u tome koliko je ona vlastitom potencijom u stanju da obogati opteljudsku kulturu. a jedno drutvo je humano i po tome koliko je omoguilo svakoj naciji da u svjetsku riznicu unese najbolji dio sebe. u konstituisanju svjetske kulture razvija se zdrava utakmica u kojoj se drugi ne unitava, nego u kojoj je na djelu uzajamno bogaenje. Po mom osjeanju, u aktuelnoj drutvenoj situaciji postoje dvije alternative koje su prividno istovjetne: Prva je sadrana u nacionalizmu kao razvitku proizvodnih snaga, nacionalnih kultura, nacionalnog mentaliteta, osobene nacionalne fizionomije. to je, reklo bi se, finije, a ne klasina forma nacionalizma, koja, dakako, ponovo poraa istina neto modifikovane, fenomene i kategorije graanskog drutva, kao to je, na primjer, surevnjivost izmeu naroda, nacija, ak i pripadnika radnike klase...
RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA 279

Husnija Kamberovi, prireiva Druga je sadrana u socijalizmu istina kao razvitku proizvodnih snaga, razvijanju nacionalnih kultura, realiziranju nacionalne jednakosti, ali i trajnom nastojanju na relaciji drutvenog individualiteta koji svojom radikalnou, univerzalnou i dalekosenim humanistikim implikacijama ne negira, ali nadilazi nacionalni individualitet. to je postojanje supstancije nacionaliteta socijalistikom, a to e rei uspostavljanje socijalnih i drugih pretpostavki njenog postepenog iezavanja. Ovo je, razumije se, u napomirljivoj suprotnosti sa svakim oblikom involacije i ekstremnog nacionalizma, jer postaje prisno ono to nas oblikuje kao drutvena bia, kao lanove samoupravne zajednice. Ni za trenutak ne smijemo previdjeti da su i unitarizam i ekstremni nacionalizam negativni na isti nain, bez obzira to ih ne moraju vijek determinirati isti drutveni procesi. Da zakljuim. ja ne vidim korekciju ni unitarizma ni ekstremnog nacionalizma u internacionalizmu kao koegzistenciji nacija, nego u realizaciji drutvenog samoupravljanja kao negaciji klasnih odnosa. to je pouzdan put postepenog dokidanja svakog pa i otuenja u obliku nacionaliteta. Nenasilna integracija, kojoj imanentno tei socijalistiko drutvo, jeste, u stvari, ukidanje granica u odnosima meu ljudima, kako bi se, najzad, ovjek prema ovjeku odnosio sve vie kao ovjek, a ne kao pripadnik odreene parcijalne zajednice vjerske, nacionalne i slino. Oslonac na bie radnike klase i liniju njenog istorijskog interesa je put uklanjanja nadnacionalnih unitarizama i nacionalnih separatizama. Osloboenje radnike klase je njeno djelo, bez obzira na vanklasne pa i nacionalne razlike. Radnika domovina je tamo gdje je radnika sloboda, a ne tamo gdje radnik stvarno nacionalno pripada. Dakle, bitan je klasno-ekonomski momenat dok svi drugi momenti (rasni, nacionalni, religijski) ulaze u sferu privatnog koje se iivljava sve dotle dok ne postane smetnja slobodi drugoga (u graanskom drutvu), odnosno dok ne iezne (u komunistikom drutvu). Nakon imievog, u velikoj mjeri teorijskog nastupa diskutirao je Haso Hadiomerovi, koji je takoer svoju diskusiju usmjerio na nacionalno pitanje u kontekstu meurepublikih ekonomskih odnosa.

280

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

SEDAMNAESTA I DVADESETA SJEDNICACKSKBiH I DISKUSIJE O NACIONALNOM PITANJU Posmatrajui stvarnost nacionalnog pitanja u naim jugoslovenskim uslovima u okviru razvojnih samoupravnih odnosa ini mi se da doivljavamo proces identifikacije nacionalnih jedinki. to naglaavam stoga to je mogue potrebno baciti akcenat upravo na moment identifikacije u ovoj fazi razvoja vie nego na moment prevazilaenja ili negacije nacije u jednom dugoronom razvoju socijalistikog drutva. Kad ovo istiem imam u vidu da je prethodni period ne samo u naim uslovima i period koji je karakteristian po dravnom centralizmu, ustvari mistificirao i prikrivao ivu stvarnost nacionalnog postojanja i nacionalnih odnosa. Otuda moda nekima komunistima, naprednim ljudima koji su moda i prevazili u svojoj svijesti nacionalna osjeanja, u izvjesnoj mjeri i smeta pozitivno naglaavanje nacionalne stvarnosti. I ukoliko bi to bilo samo njihovo doivljavanje to ne bi imalo nikakve praktine reperkusije. ako se to doivljavanje primijeni na proiciranje stvarnog drutvenoekonomskog razvitka onda to moe da ima krupne i ak kad nisu namjerne negativne reperkusije na taj razvoj. Sa tog stanovita ini mi se da meu nama samim postoji jedan problem shvatanja nacionalne stvarnosti onakve kakva je ona danas u ovom momentu i to ne samo radi promocije afirmacije nae svijesti nego iz istog naeg praktinog angaovanja u proiciranju i realizovanju drutveno-ekonomskog razvoja. Kada pominjem ove praktine momente u vezi sa nacionalnom svijeu, nacionalnim identitetom i nacionalnom stvarnou onda imam u vidu da postoji problem dosljedne primjene posljednjeg ustava koji smo donijeli. u svakodnevnim kontaktima, tribinama, tampi, naim polemikama esto na jednoj strani moemo osjetiti nerazumijevanje u pogledu konsekventne primjene osnovnih stavova naeg ustava. a osnovni stavovi naeg ustava upravo idu za konsekventnom primjenom samoupravnih odnosa, a samoupravni odnosi impliciraju decentralizaciju i sredstava i ekonomskih inicijativa iz koje treba da proizae integritet jugoslovenske socijalistike zajednice. Vidimo, dakle, kako se isticanje muslimanskog nacionalnog identiteta stidljivo nametalo i uvijek se dovodilo u vezu sa potrebom daljih procesa jugoslavenske integracije. Kada govorimo o jugoslaviji kao integrisanoj samoupravnoj zajednici u naim najirim okvirima onda se sigurno tu radi o istorijski jednoj novoj konstituciji, jednoj novoj drutvenoj stvarnosti za koju mi vjerujem nemamo ni potpuna teoretska objanjenja. ali za nae praktine potrebe sasvim je dovoljRASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA 281

Husnija Kamberovi, prireiva no da otklonimo razne konzervativne koncepcije jugoslovenstva, tradicionalne koncepcije i da imamo u vidu u naoj optici jugoslavije neto novo ija je osnovna znaajka jedna samoupravna zajednica koja je proizala iz udruivanja odozdo, taj proces nije dovren utoliko tekoe i postoje. S tih pozicija Hadiomerovi smatra kako je nuno da svaka jedinka jugoslovenske zajednice treba da doivi svoju drutveno-ekonomsku identifikaciju i afirmaciju i mislim da unutar pojedinih republika svaka drutvena grupa, svaka socijalna grupa koja se na bilo koji istorijski nain osjea na neki nain kompaktnom treba da doivi na jedan nain svoju ekonomsku i drutvenu identifikaciju i afirmaciju. tu se ve vidi neto jasnije ocrtan okvir unutar koga se moe afirmirati poseban muslimanski nacionalni identitet. Na osnovu ovih napomena elio bih da izrazim jedno miljenje koje se tie nae sadanje situacije u vezi sa dosadanjim drutveno-ekonomskim, specijalno ekonomskim razvojem jugoslavije posmatranim sa gledita njegovih reperkusija na nacionalne odnose i na meurepublike odnose. Ovdje se pred nas iznosi podatak, mi se svi njime sluimo, on nas bode u oi, koji pokazuje da su manje razvijene nacije ili posmatrane u svom zbiru kao nerazvijena podruja jugoslavije to je jedno te isto u dosadanjem razvoju zaostajale za razvojem razvijenijih. Nas ta injenica dovodi u zabunu u nama izaziva i odreen protest kada imamo u vidu doktrinarno stanovite socijalizma o ukidanju neravnomjernosti, odnosno razlika u stepenu ekonomskog i opte-drutvenog razvoja. Onda nam se ini i tako izgleda da ova injenica kao injenica negira dotkrinarno stanovite socijalizma. ja to pominjem u prvom planu stoga to smo mi upravo obuzeti ovom injenicom, to je ona naa opsesija i to ona ima takoe odraza na nae aktivne angaovane u ekonomskim odnosima i ekonomskog razvitka. Da li, ustvari, iz ove injenice trebamo da izvuemo zakljuak konaan o tome da na razvoj socijalizma negira doktrinarno stanovite socijalistike teorije, socijalistike ideologije. Mislim da bi bilo pogreno ako bismo u ovom momentu pribjegli takvom zakljuku. Hadiomerovi dalje teoretizira o odnosu socijalizma i ravnopravnosti, tvrdei kako globalna, doktrinarna, fundamentalna teorija socijalizma nije nita rekla u pogledu roka, u pogledu vremena u kojem te razlike treba da budu otklonjene. tu je on nalazio opravdanje za dotadanji razliit ekonomski razvoj razvijenih i nerazvijenih, ali i iskazivao uvjerenje kako e vremenom te razlike nestati. Vremenom e doi do decentralizacije sredstava na nivou Federacije, kumiliranja sredstava u okviru republike.
282 RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

SEDAMNAESTA I DVADESETA SJEDNICACKSKBiH I DISKUSIJE O NACIONALNOM PITANJU Moe neko od nas sada i svi mi moemo rei da e ta kumulacija sredstava jo vie ojaati razvijene, jer oni imaju vie ekonomskih jedinki, nego nerazvijene, ali to je jedna injenica, i ta injenica odgovara odreenom konceptu, koncepciji koju smo mi prihvatili i ona na odreeni nain predstavlja oblik naeg razvoja. Kada smo suoeni sa njom, onda znai umjesto komuniciranja sa partnerima u jugoslovenskoj zajednici preko Federacije, nama predstoji sve vie komuniciranje izmeu partnera bez posredstva Federacije. I u tom pogledu mogu da se stvaraju razliite baze za pregovore, konvencije na bazi socijalistikog solidarizma. ja sam uvjeren da mi nismo to razvili jo, ali da u na ideoloki koncept u projekciji naeg drutva da ubacimo to i da se na to koncentriemo. Iz moje ove diskusije ne bih elio da se izvue iz bosanskohercegovakog podruja neki pesimistian zakljuak. Meni se ini da se u ovom sluaju ne moe raditi o nekakvom optimizmu ili pesimizmu, nego da je nuno sada izvriti izvjesnu demistifikaciju i pogledati jednu stvarnost socijalistike zajednice onakva kakva je. jer mislim da nam upravo nedostatak toga obraa panju da mjerimo elemente razvoja u naoj Republici i da afirmativno prezentiramo, valoriziramo taj razvoj. Na kraju je Hadiomerovi govorio o pojavi o kojoj se u javnom diskursu sve ee poelo operirati, a radilo se o ideji konstituiranja jedne, jedinstvene bosanske kulture. Sa stanovita socijalistike zajednice i stvarnosti to meni moe biti razumljivo, jer ivot stvarno uvijek donosi neto novo i konstituie se, vidi se neosporno to. ja ne bih odbacio tu stranu procesa jednog hipotetinog, uzimam ga kao pozitivan, ali ja bih isto ovdje rekao i postavio pitanje da li postoji kod nas u BiH taj problem identifikovanja svih naih grupacija. Da li je tu uspostavljena neka ravnotea? Moda bi trebalo jo insistirati da se to podruje ispituje. I sa stanovita onih dijelova nae zajednice koji su svjesni, koji su izgraeni, koji su uli u avangardnu formaciju SK, nije problem njihov progresivni, kulturni i napredni ljudi, ljudi koji imaju osjeaj za progres, ali obratimo panju na stvarnost i mislim da tu treba jo da kritikujemo i da trebamo da konstituisanje jedinstvene kulture poveemo sa identifikovanjem i afirmisanjem pojedinanih svih kultura koje mi imamo u naoj zajednici. Ovime je, zapravo, izrazio i stav o potrebi afirmacije pojedinih nacionalnih kultura unutar Bosne i Hercegovine, pri emu je otvoren prostor za muslimansku nacionalnu afirmaciju.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

283

Husnija Kamberovi, prireiva Boko Panti iz Bijeljine diskutirao je vie u propagandistikom duhu, naglaavajui historijsku utemeljenost meunacionalne saradnje i uloge koju su komunisti imali u tome. On je navodio niz primjera saradnje komunista iz BiH, Srbije i Hrvatske, saradnje omladine iz tih republika, a cilj mu je bio dokazati kako meunacionalni odnosi u tom dijelu Bosne i Hercegovine (to jest, prostoru Semberije i susjedne regije u Srbiji i Hrvatskoj) nikada nisu bili politiki problem. ak se, ni pojedinani sluajevi nisu mogli zabiljeiti, koji bi ili na tetu razvijanja bratstva i jedinstva naroda i meunacionalnih odnosa u ovom regionu. Istakao je, meutim, kako je nuno jaati ekonomsku saradnju pograninih regija iz tih republika, mada je tu postojalo i nekih problema zakonodavne prirode. Neusklaenost pojedinih propisa u republikama stvara odreene tekoe u procesu zbliavanja susjednih komuna i njihovih graana. Neki propisi, kojima se reguliu ista pitanja razliito se donose u dvjema republikama, pa se graani esto pitaju jesu li ti zakonski propisi doneseni u jednoj dravi. Na primjer, u Narodnoj Republici Srbiji, zakon o ribarstvu dozvoljava bavljenje privrednim ribarstvom na Drini, dok zakon Republike BiH to zabranjuje. zbog toga ribari iz Bosne odlaze u Srbiju i tamo dobijaju dozvole. takse na vozila su razliite, propisi o drumskom saobraaju u naoj republici se razlikuju od istih propisa u NR Hrvatskoj, na osnovu propisa na stonim pijacama u Bosni, vlasnik stoke mora posjedovati uvjerenje o zdravlju stoke, dok se to na stonim pijacama susjednih komuna u NR Srbiji ne trai. Na osnovu propisa u BiH je obustavljen rad veeg broja pilana, dok takav propis Republika Srbija nije imala. O odnosu razvijenih i nerazvijenih diskutirao je i Milan Kneevi, ime se elio pridruiti ideji avde Hume, koji je zastupao stav kako rjeavanje nacionalnog pitanja ne podrazumijeva samo postizanje politike nego i ekonomske ravnopravnosti. Ne moe biti ispravno ono, kako se to kae, rjeenje nacionalnog pitanja u jednoj vienacionalnoj zajednici bez ekonomske i politike ravnopravnosti koja ukljuuje i elemente dravnosti a i drugih komponenti koje su vezane sa tim kategorijama. Pri tome treba imati u vidu ovo da pitanje uspostavljanja naroito ekonomske ravnopravnosti, da to nije jedan trenutaan in, da je to jedan dugotrajan proces. I mi ako posmatramo itav na razvoj od posljeratnog perioda na ovamo, mi vidimo da smo uvijek to pitanje u ovom ili onom obliku imali na dnevnom redu. ja lino mislim da e to pitanje ostati
284 RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

SEDAMNAESTA I DVADESETA SJEDNICACKSKBiH I DISKUSIJE O NACIONALNOM PITANJU trajno i ubudue, ak ta vie idem dalje od toga i mogu da tvrdim da e u naem daljem razvoju doi do moda, daleko jo naglaenijih elemenata neravnomjernog razvoja pojedinih regiona i pojedinih republika. ak ne moe niko od nas da tvrdi da za iduih 20 ili 30 godina ne moe izbiti neka druga republika na elo kao to je danas Slovenija. Mi ne znamo kakve odreene ekonomske i druge konstelacije i elementi mogu da se stjeu u odreenim periodima, konjukturama itd. i nije iskljueno da za 20 ili 30 godina neka druga republika bude na elu u ekonomskom razvoju u jugoslaviji. Osman Karabegovi je dosta dugo diskutirao. Najprije je istaknuo kako je rasparava o tome od kapitalnog znaaja, ali je odmah pledirao da ovo treba biti rasprava o toj delikatnoj temi (...) a ne zavrna neka sjednica, jer se radi u stvari o cjelini naeg drutva.. Karabegovi je odmah uao u polemiku sa imievim stavom o tome da je nuno da je radnik slobodan, ako je on u proizvodnim odnosima, ako je on kao neposredni proizvoa slobodan i na svome onda on ne postavlja pitanje je li Srbin, Hrvat. Karabegovi se ne slae s takvim stavom, ali je saglasan da je taj proces osloboenja rada, da je razvitak tih drutvenih odnosa, uvjet za razvijanje meunacionalnih i meurepublikih odnosa. jer, u jednom naem drutvu u kojem se razvijaju dalje drutveni odnosi, u kojem emo ih oistiti od pritisaka birokratskih, etatistikih elemenata u produkcionim odnosima, ukoliko e ovjek biti slobodniji, utoliko e biti i nae drutvo sposobno da rjeava i da bude osjetljivo na te probleme meunacionalnih i meurepublikih odnosa. Karabegovi se osvrnuo na odnos republike prema federaciji i odraz tih odnosa na meunacionalne odnose, te kako kod jednog dijela komunista postoji nerazumijevanja prava i dunosti BiH kao samostalne republike. Po njegovom miljenju, kod jednog dijela komunista postoji uvjerenje da je Bosna i Hercegovina, u usporedbi sa zaslugama datim u Drugom svjetskom ratu, zapostavljena u jugoslavenskoj federaciji. On se, meutim, ne slae u cijelosti sa tom ocjenom. Njegova je teza da je BiH samim inom dobivanja statusa ravnopravne republike u okviru jugoslavije jako puno dobila. Karabegovi je govorio i o jugoslavenstvu. ja mislim da pored toga to mi treba da se borimo da, ono kako su neki drugovi izrazili, da se jasno vide identiteti nacionalni, etniki u Bosni u toj itavoj naoj politici. ja mislim da je jo jedan elemenat naega zajednikog imenitelja a to je to je i u naem ustavu Bosne i Hercegovine zapisano da smo mi pored toga to su Srbi, HrRASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA 285

Husnija Kamberovi, prireiva vati, Muslimani jo i Bosanci i Hercegovci. ja mislim da tu ima dubokog istorijskog korijena, da smo taj elemenat koji oznaava jedinstvo tih naroda koji se razlikuju nacionalno i vjerski da ih i taj elemenat povezuje. Na toj osnovi smo mi stvorili Republiku, to nije nazadno, to nije kalajevtina. ja znam, poznato nam je ta je Kalaj smiljao da bi eliminirao najborbeniji dio toga dijela srpskoga u Bosni kada je htio da stvori bosansku naciju, ne bosansku naciju nego to je jedan istorijski identitet, to je jedan dubok trag u duama ljudi, intelektima radnih ljudi bosanskih i ostalog stanovnitva. zato mi kad smo u ustavu zapisali itd. zato to ne moe biti opet jedan faktor povezivanja sa tri mentaliteta u Bosni. ja mislim da to ima osnova da je to prirodno, normalno, da se to pokazuje na svakom koraku, da onaj ... klerikalcem, konzervativcem, ili koji je progresivan svi pristaju da se zovu Bosanci i Hercegovci. ja mislim da to ima svog istorijskog korijena, a mi smo u neimanju toga homogenog nacionalnog elementa u Republici mi smo izmislili jugoslovenstvo. Mi smo esto puta davali povoda ovdje sa bosanskih tribina da nas ljudi razumiju, da mi propovjedamo neki unitarizam, ili da se mi nekome u najmanju ruku udvaramo, ili da se mi nekome poklanjamo, ili neiju politiku podupiremo. a nije to bilo, pa smo onda i teorije o jugoslovenstvu stvarali kako je ideje jugoslovenstva nosila radnika klasa to nema nigdje u istoriji radnike klase, radnika klasa se jedinstveno borila za svoje interese. Ona nikakvu jugoslovensku ideju nije nosila. ja hou ovo da kaem da, eto, meni je, ja se sjeam, meni je jedan drug poten, dobar sasvim, ja ga sasvim potujem i vjerujem u njegove dobre namjere, kae: pa vi Bosanci nemate svoje nacionalnosti, pa vi zato istiete jugoslovenstvo. to je komunista, jedan vrlo ugledan ovjek. Vidite kako se razumiju te stvari, vani. Prema tome, ja mislim, ovo nae eksponiranje jugoslovenstva je neraieno, nerazjanjeno, moe da bude sasvim strah kod drugih nacija, jer je pod jugoslovenstvom slamana kima pojedinim nacijama jugoslovenskim. Dajte da se malo vratimo u istoriju. je li velikosrpska buroazija lomila kimu slovenakom i hrvatskom narodu pod firmom jedinstva nacionalnog i jugoslovenske ideje. (...) ja sam o tome diskutovao s drugovima, kaem, recimo, ako bi se ja nazvao jugosloven, ja sam to pisao u onim naim statistikama, kae ovaj drug Srbin komunista, to si ti bolji od mene, ja mogu da budem jugosloven, dakle, pravimo zbrku sa tim stvarima. Ne moemo nadnacionalnu koncepciju stvoriti, ona nema osnova u ivotu. Prema tome, to je vjetako, dobro, kau ljudi: ako se ja hou da zovem jugoslaven,
286 RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

SEDAMNAESTA I DVADESETA SJEDNICACKSKBiH I DISKUSIJE O NACIONALNOM PITANJU to ti meni brani. ja sam za potpunu ravnopravnost nek se zove ko kako se osjea. ja mislim da je to jedino u socijalizmu mogue. Vidite, kod Muslimana je to primjer, mi smo ih tjerali u Hrvate, u Srbe, intelektualci se izjanjavali za Srbe, oni za Hrvate, seljaci su ostali neutralni i mi sad izmislili nekakav izraz neopredjeljen. zato mi nepriznajemo da se ti Muslimani nek se piu Muslimani, zato mi na to oima gledamo i to je jedan istorijski hod razvitka u Bosni, taj pojam Musliman oigledno nije samo vjerski pojam, on je internacionalno vjerski pojam, ali ovdje u istoriji bosanskoj on je jedna oznaka jedne grupacije. ja se ne bih suprotstavljao neka napiu i drugi jugosloveni da napiu, da kau da su jugosloveni. ali ne pod zastavom da kritikuje da Slovenci ne trebaju biti Slovenci, to je unitarizam. Mogu da komunisti ispovijedaju unitaristike ideje. Mogu biti pod uticajem takvim. ako mi jugoslovenstvo hoemo da negiramo, nacionalnu neravnopravnost i naciju hrvatsku, srpsku onda smo mi unitaristi. ja sam protiv takvog jugoslovenstva, energino, na svakom koraku da se suprotstavljamo, jer to razbija jugoslovensku zajednicu. takva je ideologija jugoslovenstva koja hoe da kae, pa bogati /ja sam i danas to uo, ja neu to da kaem/ kakav sam ja Srbin, kae? Dobro, ne znam ja ta to znai natkrilit to, a neosjeati da je Srbin. zato je to potrebno? Kakvog to ima smisla? Mogu se ujedinjavati nacije, moemo se mi zbliavati itd. ali ostae te brojne nacionalne kulture i nacije ko zna koliko vremena. zato o tome sada apstraktno da raspravljamo? Osnovno je da naemo ono to nas spaja, to nas ujedinjuje, a to je ravnopravnost meu nama, da nema razlike u zakonu, da nema razlike u zapoljavanju, da nema razlike kod ... da nema razlike ni u kojim domenima ivota, supremacije jedne nacije nad drugom. to je osnova stabilnosti socijalistikog drutva u ovome momentu. a ne nekakve rasprave u tome kako emo mi nadiviti naciju. Vidjeemo, ivot je pred nama, ko e dugo da traje. I nikakva to nije konica razvoja. ja hou da kaem da je republika isto tako samoupravni odnosi ona ima svoju skuptinu, ona ima svoja vijea, to nije ni u kakvoj suprotnosti sa samoupravnim odnosima. to je samo na jednom nivou izraen samoupravni odnos koji garantira i realizira nacionalno pravo jednoga naroda. Karabegovi je diskutirao i o jednom vrlo vanom pitanju: o odnosima unutar republike. Naime, tvrdio je on, kao to federacija treba usaglaavati interese pojedinih republika, tako i republika treba usaglaavati interese svojih pojedinih komuna i usklaivati neravnomjeran razvitak svojih pojedinih
RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA 287

Husnija Kamberovi, prireiva regija (komuna), jer e se na taj nain i u okviru republike, (...) izgraditi jedan mehanizam koji e garantirati ravnopravnost meunacionalnih odnosa. Karabegovi se zalae za diskusije i o nacionalnom pitanju, ali odmah i primjeuje kako su te diskusije dosta stidljive. ja mislim da smo mi stvarno ovdje malo zakopani kad se govori o meunacionalnim odnosima, kao da je to neka amajlija koju ne treba dirati, ako je ostavimo onda iz nje moe biti dinamita da se pojavi. ako je budemo svaki dan tretirali, ako je budemo u praktinoj naoj politici insistirali na primjeni principa ravnopravnosti, onda je sigurno da e to postati sastavni dio drutvenih odnosa i demokratskog naeg daljeg razvitka. Bojan Seli je u svojoj diskusiji najprije istakao kako nacionalni problemi ne postoje, da su se komunisti borili za ravnopravne odnose i da na komuniste ne treba prvenstveno gledati kao na pripadnike neke nacije nego kao borce za ravnopravnost, te je nepotrebno to isticanje nacionalnog identiteta u prvi plan. zatim je govorio o jugoslavenstvu. Mene to se tie, mene strano vrijea ako neko hoe da me silom prisili da se u formularima ili negdje da se osjeam Srbinom. Mene to niko ne moe prisiliti i u diskusiji ovdje sa ovoga mjesta, jer ako sam ja doao u forum, i ako neko zna da sam doao po kljuu ili ako to treba po kljuu da doem mislim da je to stvarno da smo doli u Savezu komunista u vrlo delikatne odnose. ja ne mogu nikako da mi bude blii neko iz Kruevca, iz Kragujevca nego gdje sam roen i gdje itav ivot provodim i gdje sam itavu mladost ostavio i da me sad neko tamo, i ja mislim i to da se drugaije pitanje postavljalo prije 30-40 godina nego to se to danas postavlja, sasvim neki drugi odnos poinje da vlada. I ako taj odnos ne bi vladao, dozvolite da se kod mene poinje javljati malko sumnja u neke stvari, jer ja ne mogu biti nikako odgovoran za teoriju opredjeljenja ili neopredjeljenja. ja najmanje sad mogu ovdje da odgovaram zato je to bilo. ja tada nisam bio nikakav funkcioner, niti u Republici niti u savezu, pa molim ako tad to nismo sagledali onda to treba rei, to je tada bilo, pogrijeili smo i sasvim pod jednom normalnom ocjenom (pristupimo ?) tom pitanju. I ja isto mislim da je ta teorija nanijela veliku tetu. za mene je isto to to se tie diskusije oko jezika i ravnopravnosti. Mi imamo jedno shvatanje ovamo. Pod jugoslovenstvom jedan veliki broj ljudi podrazumijeva i u armiji i u civilstvu treba jedan jezik i to da otprilike bude srpski, srpsko-hrvatski kako ga hoemo zvati. I taj smatra
288 RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

SEDAMNAESTA I DVADESETA SJEDNICACKSKBiH I DISKUSIJE O NACIONALNOM PITANJU ako se napie jugosloven, a to misli da treba da bude jedna nacija, mislim da to nikako ne postoji nego ako je jugosloven onaj, bez obzira hoe li se pisati ili nee, koji priznaje ravnopravne odnose i koji se bori za ravnopravnost u nacionalnom i jezinom pogledu bez obzira da li se radi o milion stanovnika ili 300.000 stanovnika ako govore drugim jezikom. a inae nikakvo drugo jugoslovenstvo ne poznajem ako neko pie jugosloven, a misli na druge odnose i druge procese. Boko Bakot je u svojoj diskusiji skrenuo panju na pisanje u nekim bugarskim listovima i publicistici u kojima se osporava postojanje makedonske nacije, a makedonski jezik se tretira kao dijalekat bugarskog jezika, iz ega proizilazi da je makedonska teritorija, ustvari bugarska teritorija, iz kojih teza proizilazi da jedan dio june Srbije, takoe spada u bugarsku teritoriju, pa ak i jedan dio albanije. Mislim da kad ve diskutujemo o problematici meunacionalnih odnosa da je naa dunost i sa stanovita na kraju krajeva odbrane integriteta nae teritorije, a jo vie sa stanovita odbrane principa marksizma i lenjinizma u meunacionalnim odnosima, da i mi odavde uputimo rije osude i rije protesta protiv takve akcije, koja se oigledno vodi sa znanjem i sa blagonaklonou najodgovornijih drugova NR Bugarske. Bakot je takvo pisanje bugarskih medija ocijenio loim po Balkan. joco Marjanovi je govorio o dva pitanja: o tretiranju meunacionalnih odnosa u publicistici i tampi, te o ekonomskim odnosima kao dijelu nacionalnih odnosa. Najprije je govorio o tretiranju nacionalnog pitanja u publicistici, te posebno istakao nacionalnizam i ovinizam koji se tim putem iri. Naveo je kao primjer knjigu Vjeislava Holjevca Hrvati izvan domovine, koju je izdala Matica hrvatske u zagrebu. u toj su knjizi Muslimani tretirani kao Hrvati islamske vjeroispovijesti Bosne i Hercegovine. I u publikacijama koje su objavljivane u Srbiji navodilo se kako su Muslimani u Bosni i Hercegovini srpskog porekla. Marjanovi i jednu i drugu pojavu naziva ovinizmom, te navodi reakciju objavljenu u Vjesniku u srijedu od 14. 1. 1968. godine, u kojoj autor polemizira sa Holjevevim kroatiziranjem Muslimana, te navodi kako meu bosanskohercegovakim Muslimanima ima veliki broj onih koji se ne osjeaju Hrvatima, kako tvrdi Holjevac, nego Srbima a najvie onih koji su nacionalno neopredjeljeni. Dakle, i ovaj pisac suprotstavljajui se opravRASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA 289

Husnija Kamberovi, prireiva dano ovakvim nacionalistikim shvatanjima ovoga autora Holjevca i sam na jedan odreeni nain negira posebnost Muslimana u Bosni i Hercegovini. Marjanovi je iznio i svoj stav o nacionalnom identitetu Muslimana: ako bih pisao neku raspravu na ovu temu kako smo mi prilazili ovom pitanju ta su Muslimani, ja bih joj dao jedan ovakav uslovan naslov: od malog m do velikog M, sa podnaslovom od vjersko feudalne grupacije do naroda. Naime, moja je teza ili moje shvatanje, dopustite da tako mogu da kaem, da su Muslimani kod nas u Bosni i Hercegovini da su oni u procesu konstituisanja, da se konstituiu kao ne samo to kako mi kaemo sad etnika individualnost itd. ili narod, itd. nego nacionalna individualnost. to sam ja ne jednom zastupao i iznosio. Prema tome, ja mislim da ne bi trebalo ovom pitanju da prilazimo na takav nain da mu oblijeemo kao kia oko Kragujevca ili, oprostite na izrazu, kao maak oko vrue kae kako se to ini i danas u diskusijama nekih drugova. Na koncu konca, mi smo u materijalima imali i jedan ovakav stav u ovim diskusijama pred ovu plenarnu sjednicu, ... koji je kazao da i samo pitanje postavljanje ovog problema to su Muslimani, itd. kud ide taj razvoj u Bosni i Hercegovini, izrazi ovinizam. Nema sumnje, nemamo potrebe, bar komunisti, a ja o komunistima u prvom redu o nama svakako mislim na ire lanove graana Bosne i Hercegovine, rije je o nama, da mi moramo imati i jednu viziju i perspektivu jednu u kojoj nije plod .... i 1941. i 1948. je bila vizija jedna ... situacije. ja mislim da i mi tu moramo promiljati i unositi tu umnost, iz svakodnevne nae prakse. a ne bi trebalo da u ovim tekoama svakodnevnim tekuom politikom, itd. mutimo relativno tu perspektivu, tu viziju itd. Nema sumnje da e se u Bosni i Hercegovini i ako ive od vajkada, nisu Muslimani neka posebnost u Bosni i Hercegovini, pa oni daju Bosni i Hercegovini peat, kao to ima teza da je zato dolo do Republike. Kuda emo sa Hrvatima (...), sa Srbima. zatim je govorio Nisim albahari. On je kazao da nakon diskusija smatra da smjernice treba donijeti, ali da Komisiji treba jo neko vrijeme da prikupi sve prijedloge i ponovo pripremi materijal za sjednicu Centralnog komiteta. Nakon toga je Hamdija Pozderac iznio stav kako ne bi trebalo donositi smjernice, kako je to predloio Nisim albahari u ime Komisije za meunacionalne odnose i republiku saradnju, nego bi trebalo samo na jednom od narednih plenuma Centralnog komiteta donijeti odgovarajue zakljuke. Mi
290 RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

SEDAMNAESTA I DVADESETA SJEDNICACKSKBiH I DISKUSIJE O NACIONALNOM PITANJU smo i u dananjoj diskusiji konstatovali da se nacionalni odnosi javljaju u svim sferama drutvenoga ivota, ekonomskoj, politikoj, ideolokoj, kulturnoj, jezikoj itd. S obzirom, ja bar vjerujem i uvjeren sam, da imamo smjernice rada i u kulturnom, i u ekonomskom i politikom itd. ivotu u kojim se sferama nacionalno reflektuje kao sastavni dio toga ivljenja, onda ne vidim potrebu da treba donositi smjernice ve donijeti zakljuke o aktuelnim pitanjima iz te oblasti odnosa u prevazilaenju onoga to je negativno i naglaavanju onoga to je pozitivno u naim odnosima u izraavanju i izvravanju individualnosti u svim sferama drutvenog ivota svakog naroda, svake narodnosti, nacionalnosti itd.. albahari je ostao pri svom stavu da se donesu smjernice, jer su pokrenuta i neka pitanja koja se ne tiu samo Bosne i Hercegovine (kao to su problemi odnosa izmeu republike i federacije, kao to su problemi jugoslovenstva itd. o emu bi se trebao izjasniti CK jugoslavije), nakon ega je Cvijetin Mijatovi predloio da se CKBiH ne izjanjava o tome da li usvajati smjernice ili samo zakljuke, jer nije malo ni jasno ta e sad ko misli, kakva je razlika izmeu ba zakljuaka i teza. O tome e se jo moi vie rei u diskusiji i pripremama u toku ovoga u periodu do donoenja tog teksta a moda i na samom plenumu kad budemo diskutovali moemo ... ja mislim da bi mi mogli ovo usvojiti i podrao bih naroito tu orijentaciju da komisija, ja bih ostavio ne bih proirivao Komisiju, da Komisija se stvarno poslui u svom radu jo s materijalima i angauje jo ljudi koji na tome rade bilo iz nekih naunih institucija i inae politikih ljudi koji se tim vie bave i odavde ljudi iz Beograda i drugih sredina i da na iduoj sjednici da nam na vrijeme poalje taj projekat da se mi dogovorimo da ... da to bude toliko na vrijeme da se ljudi mogu pripremiti i da bude diskusija strogo o dokumentu, neto slino kao to je bila naa sjednica ona o zakljucima mislim Petnaesta onaj drugi dio kad smo donosili dokumente, jer, mislim da to moe biti poslije ove diskusije i poslije jo ovih diskusija koje e organizirati Komisija pripremajui te odluke. Hoe li se prihvatiti ovo? (upadica: Ne insistiramo ni na prvoj nego im budemo gotovi molim kad budemo gotovi). to je dalekosenija stvar. Prema tome sa ovim zakljukom smo zavrili i ovu taku dnevnog reda. time je zavrena debata na 17. sjednici o nacionalnim odnosima i problemima meurepublike saradnje. Diskusija o tome je nastavljena 17. maja 1968. godine na 20. sjednici Centralnog komiteta SKBiH.
RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA 291

Husnija Kamberovi, prireiva Cvijetin Mijatovi je predsjedavao 20. sjednicom, te odmah na poetku napomenuo da sjednici prisustvuju lanovi CKSKj iz Bosne i Hercegovine, dok su Edhem amo, Radmila Mati, Stipe Bilan, Grozdana Bilanovi i Hajrudin Mujii odsustvovali. Odmah na poetku je na dnevni red stavljen Predlog zakljuaka o idejno politikim zadacima komunista BiH u daljem ostvarivanju ravnopravnosti i razvijanju bratstva i jedinstva naroda BiH i unapreivanju meurepublikih odnosa, o emu je kratke napomene iznio Nisim albahari, predsjednik Komisija za unapreivanje meurepublike saradnje i razvoj meunacionalnih odnosa. albahari je iznio krai historijat ow nastanku ovoga dokumenta. Naglasio je kako je na VII sjednici CK poslije razmatranja materijala o idejno-politikim zadacima komunista u oblasti meunacionalnih odnosa i meurepublike saradnje, donesen zakljuak da se na jednoj od narednih sjednica donese dokument u vidu smjernica ili zakljuaka, nakon ega je Komisija poslije odranih sjednica na bazi materijala i diskusije kao i poslije konsultacija jo jednog broja aktivista pripremila zakljuke koje danas predlae koji su predloeni na usvajanje na ovoj sjednici. albahari je objanjavao kako se Komisija opredijelila za zakljuke jer smatra da takav naslov vie odgovara sadrini dokumenta koji ima opti karakter i predstavlja trajnije zadatke komunista u ostvarivanju ravnopravnosti naroda i narodnosti i jaanju bratstva i jedinstva. u diskusiji o zakljucima sudjelovali su Bojan Seli, Stojan Bjelajac, jovica lazarevi, Vehid Smailovi, Niko jurini, Kemo Halilovi, ali se nijedna od ovih diskusija nije doticala pitanja nacionalnog identiteta, nego o razlozima privrednog zaostajanja Bosne i Hercegovine u okvirima jugoslavenske federacije, zbog ega su na kraju ipak usvojeni zakljuci o idejno-politikim zadacima komunista Bosne i Hercegovine u daljem ostvarivanju ravnopravnosti naroda i narodnosti i razvijanju meurepublike saradnje. u zakljucima se konstatira kako je Centralni komitet Saveza komunista Bosne i Hercegovine na svojoj XVII sjednici razmatrao aktuelne zadatke komunista Bosne i Hercegovine u oblasti maunacionalnih odnosa, i pri tome stao na stanovite kako je u svojoj idejno-politikoj aktivnosti Savez komunista Bosne i Hercegovine uvijek (je) polazio od injenice da u Bosni i Hercegovini ive tri naroda Srbi, Muslimani i Hrvati i jedan broj pripadnika drugih nacionalnosti. Smisao i pravac te aktivnosti odreeni su istorijskim iskustvom naroda Bosne i Hercegovine, njihovom zajednikom borbom za izgradnju so292 RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

SEDAMNAESTA I DVADESETA SJEDNICACKSKBiH I DISKUSIJE O NACIONALNOM PITANJU cijalistikog drutva i osvjedoenom svijeu da jedino u ravnopravnosti mogu osigurati slobodan zajedniki ivot i napredak. Potom se hvale rezultati koje je Bosna i Hercegovina doivjela u socijalistikoj jugoslaviji i dodaje: (...) Sutina politike ravnopravnosti naroda i narodnosti i njeno dosljedno sprovoenje uvijek je povezana sa rjeavanjem vitalnih pitanja drutveno-ekonomskog ivota kao to su uslovi sticanja dohotka i raspolaganje rezultatima rada, formiranje i raspodjela drutvene akumulacije, prelijevanje vika rada, skladniji ekonomski razvoj zajednice. to se, takoe, ogledava u stvaranju uslova za ostvarivanje proklamovanih prava graana u oblasti obrazovanja, zdravstva i socijalne politike, kao i u politici kadrovskih struktura u svim oblastima drutvenog rada. Neprincipijelnost i svaka nepravilnost u rjeavanju ovih pitanja negativno se odraava na meunacionalne odnose. u tom pogledu etatistike strukture i birokratska praksa u rjeavanju pitanja drutveno-ekonomskog razvoja naroito u periodu do IV sjednice CK SKj, zaotravali su meunacionalne odnose i dovodili do pojava nacionalizma. Pojave nacionalizma uslovljene su, takoe, i ostacima prolosti, zaostalom svijeu u pojedinim sredinama, malograanskim mentalitetom, djelovanjem ostataka klasnog neprijatelja i reakcionarnih snaga, zloupotrebom vjerskih osjeanja u politike svrhe. Objektivne protivrjenosti naeg drutveno-ekonomskog razvitka, posebno one koje se izraavaju u razliitom stepenu ekonomskog i kulturnog razvoja, takoe se odraavaju na meunacionalne odnose. Sloeni problemi u Bosni i Hercegovini se javljaju kako zbog zaostajanja Republike u odnosu na razvoj jugoslovenske zajednice, tako i zbog izrazitog zaostajanja pojedinih krajeva u Republici. to se naroito odraava na idejno-politikom planu, posebno zbog injenice da se zaostajanje Republike i pojedinih njenih dijelova jo vidnije ispoljilo u toku sprovoenja reforme. Ne zanemarujui faktor istorijskog nasljea u odnosu na zateeni stepen razvoja Republike, mora se naglasiti da osjetno zaostajanje Bosne i Hercegovine u odnosu na razvoj jugoslovenske zajednice proizlazi i iz nedovoljno izgraene razvojne politike Republike, relativno niske produktivnosti rada, a takoe, i iz nedograenosti privrednog sistema i pojedinih konkretnih rjeenja u sprovoenju ekonomske politike. Pri tome, treba istai da dosadanje mjere i instrumenti ekonomske politike u odnosu na bri razvoj nedovoljno razvijenih republika i krajeva nisu dali oekivane rezultate.
RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA 293

Husnija Kamberovi, prireiva (...) Politika ravnopravnosti naroda i narodnosti ogleda se i u stvaranju uslova za slobodan razvoj kulture, obrazovanja i umjetnikog stvaralatva svakog naroda i narodnosti. Dosadanja ostvarenja u ovoj oblasti drutvenog rada doprinijela su veem zbliavanju naih naroda i jaanju svijesti o znaaju konstituisanja Republike Bosne i Hercegovine za dalji progresivan razvoj njenih naroda. u tom smislu Savez komunista treba da podstie i usmjerava naune institucije i naune radnike na istraivanje i marksistiko ocjenjivanje istorije naih naroda i cjelokupnog kulturnog nasljea. Socijalistiki, humanistiki sadraj kulture i stvaralatva predstavlja jedan od bitnih uslova daljeg zbliavanja naih naroda i uvrivanja bratstva i jedinstva. Obrazovanje i vaspitanje mladih generacija, takoe, treba da bude proeto tim duhom. to nalae jo aktivniji odnos komunista za bri razvoj samoupravnih odnosa u svim oblastima drutvenog ivota. Kao vodea idejno-politika snaga, Savez komunista je duan da se energino suprotstavlja tetnim i neosnovanim shvatanjima o superiornosti ili inferiornosti pojedinih nacionalnih kultura, paternalistikim tendencijama koje se izraavaju u pokuajima svojatanja Bosne i Hercegovine, kao i svakoj povredi prava ovjeka na slobodnu upotrebu svog jezika i pisma. u suprotstavljanju tim tendencijama i pojavama komunisti su duni da budu aktivni u politikoj akciji, javnom ivotu, tampi, radiju i televiziji, publicistici i drugim sredstvima komunikacija. (...) Idejnom akcijom potrebno je otklanjati i nerazumijevanja koja se javljaju u pogledu jugoslovenstva, a izraavaju u tome to se pozitivna osjeanja socijalistikog patriotizma i pripadnosti socijalistikoj zajednici naroda i narodnosti jugoslavije pogreno identifikuju sa nacionalnom ili nadnacionalnom kategorijom. Sloboda linosti u ispoljavanju nacionalnog osjeanja i pripadnosti jedan je od osnovnih inilaca ravnopravnosti ljudi i naroda. Praksa je pokazala tetnost raznih oblika pritisaka i insistiranja iz ranijeg perioda da se Muslimani u nacionalnom pogledu opredjeljuju kao Srbi odnosno kao Hrvati, jer se i ranije pokazivalo, a to i dananja socijalistika praksa potvruje da su Muslimani poseban narod.8
8

Ovaj dio zakljuaka kasnije se u literaturi jako puno citirao kao argument da su komunisti

294

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

SEDAMNAESTA I DVADESETA SJEDNICACKSKBiH I DISKUSIJE O NACIONALNOM PITANJU u nastavku zakljuaka govori se o potrebi daljeg razvoja meurepublike saradnje i jaanja socijalizma. za efikasnije funkcionisanje Federacije kao samoupravne zajednice naroda i narodnosti jugoslavije posebno je znaajno i razvijanje raznovrsnih oblika saradnje republika. Intenziviranje meurepublike saradnje je objektivna nunost sa stanovita razvitka proizvodnih snaga i unapreenja odnosa meu narodima i narodnostima, a u idejnom smislu ova saradnja je izraz tenji radnih ljudi za stalnim jaanjem cjelokupne socijalistike zajednice. (...) jedan od znaajnih zadataka organizacija, rukovodstava i lanova Saveza komunista na daljem unapreivanju i obogaivanju meurepublike saradnje je i podsticanje ire saradnje susjednih optina i radnih organizacija sa podruja dviju ili vie republika. Dosadanja saradnja na tim podrujima pokazuje veoma mnogo pozitivnog u zajednikom rjeavanju pojedinih pitanja znaajnih za susjedne komune. Visok stepen saradnje postignut je u kolstvu, kulturi, zdravstvu, fizikoj kulturi i socijalnoj zatiti. to nalae i potrebu tjenje saradnje republikih zakonodavnih organa, a naroito optinskih skuptina u pripremanju propisa, kao i u programiranju i planiranju zajednike aktivnosti na tim podrujima. (...)

poetkom 1968. definitivno prihvatili kao injenicu postojanje zasebnog muslimanskog nacionalnog identiteta.

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

295

BILJEKE O AUTORIMA PRILOGA


Dino Abazovi, Fakultet politikih nauka, Sarajevo, Skenderija 72, Bosna i Hercegovina. E-mail: abazovicd@fpn.unsa.ba Xavier Bougarel, Centre National de la Recherche Scientifique, Paris, France. E-mail: xbougarel@yahoo.com air Filandra, Fakultet politikih nauka, Sarajevo, Skenderija 72, Bosna i Hercegovina. E-mail: filandras@fpn.unsa.ba Ivo Goldstein, Filozofski fakultet, Odjeljenje za povijest, Ivana Luia 3, Zagreb, R Hrvatska. E-mail: ivo.goldstein@zg-.t-com.hr Hannes Grandits, Abteilung fr Sdosteuropische Geschichte, Universitt Graz, Mozartgasse 3, Austrija. E-Mail: hannes.grandits@unigraz.at Husnija Kamberovi, Institut za istoriju, Sarajevo, Alipaina 9, Bosna i Hercegovina. E-mail: husnijak@bih.net.ba Iva Lui, Uppsala University, Uppsala, Studentvgen 28/26, Sweden. E-mail: ivalucic@gmail.com Admir Mulaosmanovi, Institut za istoriju, Sarajevo, Alipaina 9, Bosna i Hercegovina. E-mail: ammsm@bih.net.ba Denita Sara, Institut za istoriju, Sarajevo, Alipaina 9, Bosna i Hercegovina. E-mail: dzenita_sarac@hotmail.com Sabina Veladi, Institut za istoriju, Sarajevo, Alipaina 9, Bosna i Hercegovina. E-mail: sabinaveladzic@yahoo.com

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA

297

POSEBNa IzDaNja KNjIGa 5

RASPRAVE O NACIONALNOM IDENTITETU BONJAKA


(zBORNIK RaDOVa) Izdava: Institut za istoriju, Sarajevo alipaina 9, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina www.iis.unsa.ba Za izdavaa: Dr. Husnija Kamberovi Dizajn i tehniko ureenje: tarik jesenkovi tampa: DES, Sarajevo Za tampariju: Demal Bai Sarajevo, 2009.

ISBN 978-9958-649-02-8